Skip to main content

Full text of "Rječnik hrvatskoga jezika"

See other formats 


This  is  a  digital  copy  of  a  book  that  was  preserved  for  generations  on  library  shelves  before  it  was  carefully  scanned  by  Google  as  part  of  a  project 
to  make  the  world's  books  discoverable  online. 

It  has  survived  long  enough  for  the  copyright  to  expire  and  the  book  to  enter  the  public  domain.  A  public  domain  book  is  one  that  was  never  subject 
to  copyright  or  whose  legal  copyright  term  has  expired.  Whether  a  book  is  in  the  public  domain  may  vary  country  to  country.  Public  domain  books 
are  our  gateways  to  the  past,  representing  a  wealth  of  history,  culture  and  knowledge  that's  often  difficult  to  discover. 

Marks,  notations  and  other  marginalia  present  in  the  original  volume  will  appear  in  this  file  -  a  reminder  of  this  book's  long  journey  from  the 
publisher  to  a  library  and  finally  to  you. 

Usage  guidelines 

Google  is  proud  to  partner  with  libraries  to  digitize  public  domain  materials  and  make  them  widely  accessible.  Public  domain  books  belong  to  the 
public  and  we  are  merely  their  custodians.  Nevertheless,  this  work  is  expensive,  so  in  order  to  keep  providing  this  resource,  we  have  taken  steps  to 
prevent  abuse  by  commercial  paities,  including  placing  technical  restrictions  on  automated  querying. 

We  also  ask  that  you: 

+  Make  non-commercial  iise  ofthe  files  We  designed  Google  Book  Search  for  use  by  individuals,  and  we  request  that  you  use  these  files  for 
personal,  non-commercial  purposes. 

+  Refrainfrom  automated  querying  Do  not  send  automated  queries  of  any  sort  to  Google's  system:  If  you  are  conducting  research  on  machine 
translation,  optical  character  recognition  or  other  areas  where  access  to  a  large  amount  of  text  is  helpful,  please  contact  us.  We  encourage  the 
use  of  public  domain  materials  for  these  purposes  and  may  be  able  to  help. 

+  Maintain  attribution  The  Google  "watermark"  you  see  on  each  file  is  essential  for  informing  people  about  this  project  and  helping  them  find 
additional  materials  through  Google  Book  Search.  Please  do  not  remove  it. 

+  Keep  it  legal  Whatever  your  use,  remember  that  you  are  responsible  for  ensuring  that  what  you  are  doing  is  legal.  Do  not  assume  that  just 
because  we  believe  a  book  is  in  the  public  domain  for  users  in  the  United  States,  that  the  work  is  also  in  the  public  domain  for  users  in  other 
countries.  Whether  a  book  is  still  in  copyright  varies  from  country  to  country,  and  we  can't  offer  guidance  on  whether  any  specific  use  of 
any  specific  book  is  allowed.  Please  do  not  assume  that  a  book's  appearance  in  Google  Book  Search  means  it  can  be  used  in  any  manner 
anywhere  in  the  world.  Copyright  infringement  liability  can  be  quite  severe. 

About  Google  Book  Search 

Google's  mission  is  to  organize  the  world's  Information  and  to  make  it  universally  accessible  and  useful.  Google  Book  Search  helps  readers 
discover  the  world's  books  while  helping  authors  and  publishers  reach  new  audiences.  You  can  search  through  the  full  text  of  this  book  on  the  web 


at|http:  //books  .google  .  com/ 


R>1 


p     t^ 


<)^ 


li^'i 


W^^ 


i.  >^ 


jeCnik 


ATSKOGA  JEZIKA 


8KUPILI  I  OBRADILI 


DR-  F.  IVEKOVIC  I  DR-  IVAN  BROZ. 


SVEZAK    II 


P-Z. 


u  ZAGREBU. 

KARLA  ALBRKCnTA    (JOS.    WITTASEK) 
1901. 


/377 


PRAVA  SU  SVA  ZADRŽANA  NASLJEDNICIMA  D«*   IVANA  BROZA. 


PAPIB  IZ  ZAOREBAl'KE  DIONIOKE  PAPIRNE  TVORNICE. 


siitus-nm 


P. 


I 


pi,  «^»er,  rero;  w»rf,  rt;  hernodt,  dann,  ium^  po/fi 
haeCi  cf.  pak.  Rj.  nalasi  xf  *  fl/oi.  mt  dometkom  no: 
pano,  Aro/e  vidi.  riđi  i  puku  2,  pnke.  —  IJ  nat^izom 
ovijem  rri«  ac  riječi  ili  rečenice  kao  i  nacfsom  i,  nli 
8C  f\j%me  ističe,  da  je  nčHo  pofdije  onoga  što  xe  pred 
njivi  ktiže.  itp.  t^*T  t**r.  —  Untaljiisp,  jcrino  brdo  po 
kome  aii  nejrda  hili  vino^rmdi  pu  batnijeni.  Rj.  17fl. 
Zainatio  ac  pu  me  ne  (**(?.  Kj.  175b.  Mii  najprije  ^nn 
prsten,  pa  na  jabuku,  pu  nn  Uf?ovor.  Rj.  '2y5a.  ('\i- 
vaju  Ktražii  naizmjeDce.  t,  j.  jedao  p'i  dni^.  Kj.  389b, 
Onda  se  Brka  zaleti,  pu  hop!  preko  \'ode  nu  dnigii 
Atranu,  pa  pooeraj  za  Mej^jedovićem.  Xpr.  5.  On  n.igje 
xjfodu  pa  svome  p^nspocliini  dune  za  vMt  iz  onoga 
mpJći6u  17  {vtp.  Opet  najye  r.godn  te  mu  dun©  za 
vrat  iz  me§<H<^a.  18).  Udri  iibirom  n  /pmljii  pa  reci: 
dufH  babina  kobila!  24.  [isp.  udri  utnrom  po  vodi  i 
reci:  dum  babina  kobila!  23).  Tvoga  Ham  oea  ubio, 
pa  ću  i  tebe.  65.  Da  ^je  sve  vino  od  ove  vode,  pu 
da  je  moje.  8C).  Baci  joj  nujprigje  vezenu  maramu, 
pfi  faculet,  pa  najpo^iije  ogledalo.  V2'i.  On  mu  reće: 
•  Pusti  ti  mene*.  Ptt  onda  otide  pobrzo  naprijed,  pa 
imje  jedan  opanak  pa  j?n  baci  na  put  kuda  če  udarili 
onaj  R  bravima,  p«  PC  sakrije  ukraj  puUi.  Kifi.  Otvori 
jednu  pa  i  dnigii  sobu  i  tako  redom  Rve.  194.  Sav 
narod  stao  pa  ^ledi  kakva  je  to  lepota.  2(K).  On  ioj 
nazove  pomoz^  Bog,  a  ona  mu  prihvati:  »Bojj  daj 
budi,  nesretuji  ^a  »retnji  i  presretnji  sinel*  227. 
Carica  iepla  na  legja,  pu  spava,  240.  Ako  ne  <5e9,  a 
li  (loljubi  pa  ostavi.  Posl.  *».  Bolje  je  omjeriLi.  pu 
krop"iti.  54.  Iz  ke^e,  pa  preda  se,  (Plati  pa  uzmi  te 
jedu.  I*I>.  Ioett>  sine  ;j/i  i  mine.  HS.  Tu&ta,  pa  niSta. 
323.  Da  je  kome  stati  pa  gledati.  Npj.  4,  3()8.  Govor 
čovjeka,  koji  bunea,  pa  rekne  jio  koju  rijer  pametno 
pa  onda  9lo  ludo  i  naopjiko,  pa  opet  tako.  Odfr.  na 
siL  H.  Namjesti  naprijed  robinje  i  njihovu  djecu,  pa 
hiju  ...  a  nnjposlije  RaUilju.  Mojf*.  I.  33,  2.  MeluuSe 
Kvonee  pa  Sipak,  zvouee  pa  Sipak  po  »kutu  od  ulažla 
u  naokolo.  IJ.  39,  2*».  .Tezik  bjeAe  stari  slovenslci  pa 
|»o8rbljen.  Vid.  d.  18(12,  IH.  —  2)  kao  rrat}ajiići  se 
M/i  UHO  ^to  je  prije  rečetio,  savezom  se  ovijem  pokre- 
plJ^Ki^'  ono  što  tko  dopitHa,  nasuprot  stavlja,  izhlire 
odrcfffujc  ili  čeiuu  se  ćudi.  —  >Vidi^  ple  pazda  ho(^e 
da  umre!«  *Pa  nek  umre  kad  je  lud.  Npr.  14.  Ir^ta 
pobratimo^  ako  Boga  zna^l  Pa  to  tvoja  žeual  i  li 
mogao  s  njom  iivljetil  145,  Kakvu  je  to  lepu  b»§ćn 
i  kako  je  uragjenar  a  radi  je  samo  jedan  i^ovek,  pu 
joS  da  jr'  kakav,  nego  mali  kao  SuSica!  205.  Dvije 
«!•  ribe  na  jednoj  vatri  peku,  pa  jedna  drugoj  ne 
vjeruje.  Po!»I.  57,  Kod  (tolike  bra<5e  i  kod)  tolike 
kragje  pa  na  boži<^  bez  mesa.  137.  Neka  je  kokn 
Antena,  pn  makar  i  no  snijela  jajeta.  2tW.  Koliko  sam 
sr  inidio,  da  ne  bnde  mlogo  Atampar*»kih  i>ogrc$aka, 
pa  je  opet  u  prvoj  reti  ostala  jedna  I  204.  Kod  tA- 
kijeh  zlaHiijch  ruku,  pa  idež  da  služiž  drugoga,  .Sovj, 
3Ji  HriHtOA  lauH,  koji  umrije.  pu  jo5  i  viLskrne.  Kim. 


I  8,  34  (immo  qui  et  resurtesit^ja  dtr  auch  auferjttanden 

t  fM).  >Jedan  Misirac  odbrani  nas  od  pastira«  .  .  .  *Pa 
gdje  je?  za  §to  ostavi«te  toga  ćovjeta?  Mojs.  II,  2, 
20.  Za  to  pozvah  tebe  da  mi  kažeft  Ha  i;u  Oiniti.  A 
Samuilo  reiie:  pa  Ho  mene  pit.oJ,  kad  je  Uospod  od- 
stupio od  tebe?  Sara.  I.  28,  KJ,  amo  se  moiju  dodati 
i  oraki  primjeri:  Od  Kolora/*«  dolje  do  mor.i.  Kov. 
30.  Od  godine  1815  pa  dok  se  nije  odredilo  .  .  ,  Slav. 
Bibl.  1,  89.   Od  i*ura  pa   do  zemlje   Misirske.   Sam. 

1.  27,  8.  —  3)  pa,  kao  koji,  koja.  koje.  vidi  te,  5to. 
Bio  jedan  (Hir,  pu  imao  tri  sina.  Npr.  7.  Bio  i'ovek 
i  ženuj  pu  imali  tri  sina.  GO.  Sad  iSti  od  srebra  huljinc^ 
pu  da  8tanu  u  orahovu  ljusku.  223.  Da  izgore  u 
Morai'iu  crkvu,  saduihinu  Srpskijeh  kraljeva,  pa  je 
od  njih  tebe  oAtamila.  Npj.  4,  371.  —  4)  u  pjeamaiua 
kadšto  ne  maci  ništa,  nego  se  dadilje  samo  da  se 
ispuni  vrata:  Kad  vidije  ono  Ture  zorno,  da  i^e  njega 
Marko  izgubiti,  pu  pobježe  preko  polja  ravna.  Npj. 
4,  IO.  riđi  a  I  8,  da  17.  i  la,  ja  4,  le  7. 

paa  .  .  .  vidi  paha  .  .  .  Rj. 

pilbirnk,  pHblrka,  m.  dic  Nachleac  (des  Weins)^ 
raccmus  pust  rindaniam  r€siduwi^  dic  }tuchle>ii  (des 
KnkurHsi,  spicae  a  mesnorihu.t  relictue,  cf.  paljetak. 
Rj.  —  ono  što  O'rf'inc,   kad   se  ohere  n.  p,  vinograd. 

—  Da  eiu  doMi  k  tebi  berači  vinogradaki,  oe  bi  li 
ostavili  pahiraka?  Avd.   1,  5. 

pAbiri'i^nJc*  n.  die  Nachlese^  dud  Nachlesen,  race- 
vintio.  fipicileffium.  Rj.  verb.  od  pabirćiti.  radnja  kojom 
tko  pabirči.  —  Nije  li  pahirčenje  Jefrcmoco  boljo 
nego  berba  Avijezerova?  Sud.  8,  2. 

pi^bireiti.  fim,  v.  impf.  nadilesen^  racemo^  »pican 
Ugo,  cf.  paljetkovati.  Rj.  pa-birčili.-»sp.  pa  1.  (tmn. 
pttst  haec,  kao  poslije)  i  brati  (birati).  i>p.  Korijeni 
122.  V.  pf.  napabirčiti,  —  Nemoj  poAeti  sa  svijem 
njive  »voje,  pahirći  po  iidri.  Ni  rinofjruda  svojega 
nemoj  pnhirćitif  nego  ostavi  siromahu  i  do-ljaku. 
Mojs.  III.  11»,  0.  10.  »Da  idem  u  polje  da  pahirčim 
klasje* .  . .  Ktade  pabirčiti  po  njivi  sa  ieieocivta.  Rut 

2,  2.  3. 

p^huftina,  f.  (u  Srijemu)  vidi  babuAina.  Rj.  meso 
is'pod  rehara,  one  dvije  jamice  pod  trhtUtom.  vidi  i 
poboćina,  dimnja,  slabina,  alaboboOina.  iap,  prepona. 

pikoiti,  tim,  r.  pf,  kuif.t{m,  OAr\iloi-  (Kinderu'f>rt): 
paei  Bogu  (gjavole).  Rj.  poljubiti,  riječ  dječina. 

p&cov,  pAcova,  m.  (u  vojv.)  die  Puttc.  ruitus  Linn> 
cf,  etahor.  Rj.  vidi  i  pareov,  Makor.  —  Mat^ak  kad 
opazi  tolike  miSe  i  paeove  pof^ne  ih  hvatati  .  .  .  nasred 
sobe  velika  (fomila  mrtvih  miševa  i  pucora.  Npr.  42. 

—  Od  tugjih:  pareov.  prtcov.  Osn.  l'l.  tugje  riječi 
s  takim  nant.  kod  akov. 

p&^anje,  n.  dfis  EinmiAchtn  in  etičan,  dan  Abgehen 
mU  etivas,  imviiTtto.'  Rj.  rerh.  od  paćati  ae.  rndnja 
kojom  f*e  tko  pača  h  Ho. 

pnrAriZ.'  m.    vidi  .Siteta,   kvar.  Rj.  vidi  i  ^kvnp  U 

X 


f^mti  so 


—  2  — 


|inil1nn 


pi^cnti  se«  <%m  bc.  v.  r.  impf.  u  ^U>y  fttch  in  ettcas 
minthen  (tnentfcn),  immisccre.  se,  ef.  mijeAnti  se.  Rj. 
vidi  i  plesti  se.  i^p.  iinoHiti  ne,  upIctMi  ne,  utrČATnti 
se.  imp.  r.  pf,  nuiiMićnti. 

pjkf'Aura.*  f.  ilci'  U'aachlappen ,  lacinia  scrvicns 
dueiKio.  cf.  sudopera,  bcMptira.  Rj.  krpa  kojom  se 
peru  sudopi.  riđi  i  opirijjii(?ji. 

1.  pft^P,  priccUi,  H.  dic  junge  Ente,  pnUus  anuiis. 
Rj.  pu(t)ee.  mlada  putka.  Hdi  plovče,  ra^a.  pl.  pR^'if'i. 
Ujoži  otl  ljudi  klin  di\>ljc  pafc.  Posl.  14.  Ncnia  pameti 
111  koliko  paćt.  2()4. 

3.  jlik^M^|*  pH^i,  /*.  jil.  dic  Sitlte,  gdaium,  cougtUum, 
cf.  pitije.  Rj.  vidi  i  drce,  drhtalice,  hliidetiua,  bladno- 
tine,  lučenje,  mrzletina. 

3.  pAfe  (pit^e),  pi^i^ek,  (u  Riflnu)  vielmchr.  imo:  e 
p.ićek!  Rj.  paće-lc.  vidi  ifk  (dodittak).  vidi  dHpava. 

pAc^ćnje,  H.  da.'i  >'chaden,  in  nocere.  Rj.  verh.  od 
pnt^iti.  koje  ■cidi. 

pAf^iea,  f.  dan.  od  paLka.  Rj.  pa(t)(Mca.  Didi  mčica. 

pftf'iri,  »I.  pl.  ^coll.)  dit  junrjcn  Enteit,  jniili  untštiM. 
Rj.  mlade  patke,  vidt  rnći<^i.  jedno  od  pttčiću  ptiće 
(pačeta).  ♦  pačič:  Od  mjeseca  praSOitf,  a  od  dva  paiić. 
DPosl.  Vačić,  pa^o.  XIV. 

plV^tnjuk,  Hl.  kavez  u  kom  hc  patke  Zi\.Unrii]\\^  dcr 
EnfenMaU^  nmitum  ftttdtulum.  Kj.  --  paćiniak  (od 
osnove  koja  je  u  putka).  Oan.  265.  sa  tCast.  isp.  kod 
gotubinjak. 

plieisti,  adj.  sto  je  poslije  čiste  nedjelje,  pa-iisti. 
isp.  pa  1,  pa-birćili.  —  Paćista  tiedjelja,  f.  der  Nach- 
žisi«-SonDUig  (\Vofhe),  hebdoinna  altera  quadrage- 
8imae.    Rj.  4i>ia   (druga   nedjelju   uskršnjega  postu). 

pAJritf,  ^iAi%  r.  impf.  {u  Lici)  kome  što,  adiaden^ 
iioceo:  pai5i  mi  vino,  cf.  uditi.  Rj.  vidi  i  škoditi. 

p&^Jl,  adj.  Enten-,  anutitiun.  Kj.  ko  pripada  patki, 
patkania.  vidi  plovt^ji,  raćji.  —  Pućje  tjnjitdo,  n.  (u 
brijemu)  uckuka  IraVji,  die  Ovhscnzutige,  unctmaa 
ofpciualis.  Rj.  41)2.i.  (.isto  ka  pa<:jn  «o*/(i.  Pofll.  34d. 

f»i\('maffra,*  /'.  vidi  piVsauij^,  pa.4magn,  papuča,  što- 
i\:  .^ama  gola,  u  koftulji  tankoj,  .^vma  bosa,  « 
paćmagc  iute,  gologlava,  u  marami  maloj.  Npj.  I,  475. 

pii^,  adj.  iiidecl.  rein,  aaubcr^  purus,  cf  paćt,  ćiBt. 
Rj.  tugja  riječ. 

paviirsijii,  /'.  vidi  palrijarSija :  bagnidiSe  vinoke 
Dećane,  paćarsijti  \\he  Veći  ravne.  Rj. 

pilćel,  iN.  ptt<-6lo,  n.  (11  Srijemu),  pAeoo,  p&f^ela, 
m.  (u  Jr'rijeninl,  Art  Itrautscltleierj  veli  gcnus:  OdrcVte 
mi  svilene  paćeie.  {cf.  uhrndni'.  Rj.*).  Rj.  nckakar 
prijdjcs  nctijesiinski.  lugjc  riječi.  Osu.  135.  —  l>a 
joj  ne  klone  zeleni  venac  i  hco  pa6eo  na  rusoj 
kosi.  Živ.  311. 

pA<'j,  vidi  pać.  Kj. 

pjM'ieer,  m.  u  zagoneci,  cf.  ćićer,  Kj.  —  Ci<?er  pa- 
čicer,  ua  glavi  mu  koniter;  kad  ćićcr  klikne,  sve  mrtve 
digne.  Rj.  761a.  odgoneiljaj :  kokot  u  zoru  kad  za- 
pjeva. 

p&dalieji,  f.  (u  C  G.)  n.  p.  maslina  koju  .-^ama 
(modne,  dic  von  seUtHt  ahfaHeiuUn  Obstfruchtc  (i.  B. 
uliveiii)^  fruciua  sponte  decidcntes.  Bj.  uopće  voćka 
koja  tfuniu  opadne. 

pAduliMo.  n.  u.  p.  Cigansko  (gdje  padaju  Cigani), 
jMgvrstfitte,  hcufi  castrorum.  Rj,  isp.  logor,  ^ko,  tabor. 
—  Ne  iHe  se  padnlište  prije  noći.  DPosl.  73.  riječi 
8  takim  nast.  kod  dani^te. 

pAilftnjei  ».  d<ts  lullen,  casius.  Rj.  vcrh.  od  padati. 
Kiavjc  kojt  hiru,  kad  što  pada :  Ti  ćeS  jesti,  ali  se 
ne  ćoA  nosiiiti,  i  padanje  tvqje  biće  usred  tebe.  Mih. 
6,  14. 

p&dati.  padam,  v.  impf.  Bj.  r.  impf,  aloe.  di^-padati, 
iz-,  na-,  0-,  od-,  po-,  Dod-,  pve-,  pri-,  pro-,  raz-  (se), 
s-,  u-,  za-;  V.  pjf.  uapropadati  se.  v.  pf  prosti  yAi\n\\\\, 
panuti,  pasti,  i  kod  pasti  v.  pf,  sloi.  —  1)  fallen, 
cado.  Rj.  —  t)vai  vo  vozi  iz  brazde,  t.  j.  s  desue 
strane,  knd  brazda  pada,  a  onaj  drugi  od  Oovjeka. 
Rj.  39b.  Pada  od  gore,  cf.  gorica,  gorska  bolest.  Rj. 


94b.  Pliva,  tjoda  koja  kod  Jaica  (u  Bosni)  s  velike 
vitine  pada  u  Vrhtia.  Rj.  5<»7n.  Evo  ti  od  avaknda 
svakojakijeh  konja  k  njemu  i  kako  koji  dolazi,  tako 
Hu  prva  koljenu  pred  njim  pada.  N^jr.  121.  Jtii  mu 
uijesii  ori  padale.  iKeće  se  u  ^ali  kad  i^e  za  koga 
govori  da  je  mlagji  nego  Ato  je).  Posl.  114.  Ne  pa' 
daju  is  neha  poćeni*  muAinulo.  2i}7.  fid  jednog  udara 
dub  ne  pada,  2H.'i.  i^enilji  padaj,  starac  Radivoje, 
zemlji  padaj,  puAd  oganj  daji.  Npj.  4,  283.  Tu  padaju 
mrtvi  bo/.  hcHapa.  4«  317.  tijo  je  hladna  voda  pore- 
vala  ...  pa  otolen  pada  na  valove.  4,  44H.  Vodo^ 
kuja  fia  velikom  h^kom  pada  u  zaliv  morski.  Pis.  iM). 
On  svojemu  gospodaru  Htoji  ili  pada.  Rim.  14,  4. 
Obje  7rtt.<r/*  padaju  s  iste  pogrjeSke.  ICad  I,  114.  Ako 
nije  imala  loga  prava,  onda  ;>fwlf*  sre  oro.  Vid.  d. 
I8(il,  18.  sa  se,  pam.  bezlično:  Pao  si  kao  Jto  s^ 
pada  od  ncvaljalijvU  ljudi.  .Sam.  H.  3,  34.  —  2)  pada 
KiSa,  snijeg,  es  rctjuđ,  schneict,  pluit,  ningit  (cadunt 
pluviae,  nircs).  Rj.  vidi  ići  5,  nahodili  2,  nalaziti  3; 
daždjeti,  ki-'jeti,  Ai^iti,  Sihuljati,  iiakisivati ;  suiježiti. 
—  Kad  najvi^'  grmi,  najmanje  ki^ie  pitdit.  PomI.  IP^, 
Kiša  pada  kapljicama,  pak  napada  lok^'ioama.  134. 
^f  pada  snijeg  da  pomori  svijet.  207.  —  3)  paila 
mi  rogjak.  iVi  (komutt  heraus):  A.  Milan  im«  pada 
rogjak.  H.  Po  Ćemu  (kakoi?  A.  Njegova  mati  i  moja 
mati  od  dvije  sestre  djeca.  Rj.  kao  dolaziti.  —  ovamo 
idu  i  ovaki  primjeri:  Varvara,  koja  pada  iž4  De- 
kanvrija.  Rj.  53a  (24i  [dan].-,  accus.).  Makivije,  ne- 
kakav Mctac  koji  ćini  mi  se  da  pada  prvi  dnn  Cto- 
spogjina  posta.  Rj.  342b  (prvi  dan...  accu».\  Mate-' 
nce,  praznik  koji  svagda  pada  u  drugu  naljelju  pred 
Božić  (a  u  prvu  preti  occ).  347a.  Zna  u  koji  dan 
preko  godine  upnilaju  svi  sveci,  cf.  padati.  Rj.  701a. 
J^  ovo  vrijeme  padaju  ratovi  .Siefanovi  h  bugarskim 
carem.  DM.  20.  Postanak  mu  (tomu  obićaju)  pada  u 
ona  vremena  kad  je...  3(.li>.  U  jjrriJHifc«  sjenica,  koji 
je  poslije  berbe  padao,  zahvaljivalo  ne  i  na  nretnome 
svrk'tku  berbe.  Prip.  bibl.  4!».  Koji  je  uzimao  da  po- 
stanje niirumakoga jezika  />a(Z«  jo^  u  ono  treme  kad... 
Vid.  d.  IHIfi,  71.  i  ocakovi  primjeri:  Padalište  Ci- 
gan.-^ko,  gdje  padaju  Cigani.  Rj.  4H4b.  Na  zlo  pada 
gore,  a  na  gore  jož  gore.  DPosl.  07.  Xe  pada  mu 
san  na  oći,  već  mu  ptuJa  jad  na  srce.  Npj.  1,  222. 
Da  M  Tursko  ropstvo  ne  padojit.  Npj.  4,  72.  Ka/nsmo 
vam  niiprijcd  da  ćemo  padati  u  nevolje.  !^ol.  I.  3,  4. 
l>a  je  upravo  pod  odgovor  padao  ^am  krivac.  DM. 
2i»5.  To  je  narod  hvc  većma  padao  u  nesnaboštvo  i 
u  bezakonje.  Prip.  bibl.  1S8.  sa  se,  pas!(.  itezlično:  Na 
zimoriste  se  ne  pada,  dje  nije  drva,  bljeba  i  stada. 
DPofll.  ♦57.  kao  prdasan  glagol:  Pada  aa  i  bumnjit' 
i  glumit'.  DPosl.  Ii3.  Pada  gn  i  dut'  i  kovat*.  93. 

pjkdavii'a,  /.  ipo  jugo/ap.  kraj.)  die  Eallsucht,  epi- 
lepsiu,  cf.  gora,  goraka  iM^Iesi.  Rj.  isj).  Pada  od  gore. 
vidi  i  gorica,  goropad  2,  velika  bolja. 

pftdaviČHi',  adj.  fallsiichtig.  >Vele  da  je  padavir 
ćava,  ali  oni  to  kriju.«  J.  Bogdanović.  koji  bolide  od 
padavice. 

P&dež»  m.  brdo  u  l-iovćenu.  Rj.  sa  nosi.  isv.  PjUe£, 
^?krfl[lež,  i  rijeci  Itpd  đerei{  ea  posiof^je  padež. 

pjidcž,  m.  u  grom.  die  Kndung,  easus:  Imeua 
mui^koga  roda  u  jedn.  broju  imaju  .  .  .  sve  ostale 
podese  jednake.  Danica  1,  t>2.  U  svijeh  rijeii  osim 
glagola  oblici  »c  zovu  padeH.  Obi.  1.  Ali  se  ovaj 
padež  pomiješa  s  istijem  padezetn  zamjenica.  2.  — 
poiftulo  od  pasii,  pailnti,  po  Lat.  casus. 

pftduiu,  adj.  sto  pripada  padeiu:  Kao  da  je  u 
njega  padežni  nastavak.  Obi.  59. 

pJidina«  f:  »Kt,  del<  zove  se  ono  rebro  podufce 
kose,  koje  se  mcgjn  dve  padine  spusta  od  bila  na 
niže.  M.  Oj.  Milice vić.  ARj.  II.  4(K)a.  Padina  je  do- 
liuioa  izme^'u  dva  briiega.  Moie  biti  velika  ili  mala. 
M.  Oj.  Millćević,  —  iJve  bogomolje  su  . . .  u  padini 
reke  Mlave.  Megj.  271.  Ljubljanska  padina  izgleda 


pftđBOttl 


-8  — 


paklina 


kao  prnvi  zemaljski  raj.  ZIoh.  72.  isp.  dolina,  i  st/n. 

pAUnuti,  pudoem,  vi^i  pasti  (padnem).  lij.  i  pri- 
wjcTt  ondje,  vidi  i  panuti.  v.pf.  sioL  D^padnuti,  pro> 
pro,  niz-  (se  I,  za-,  r.  impf.  padati. 

pikftA«*  f.  {pl.  pHf'te).  lij.  vidi  papta,  ^>avta.  dem. 
paftica.  —  1}  rifti  karika.  Rj.  vidi  i  gnvna,  lauia, 
lima.  «.  p.  nti  ptisn.  —  2)  pafta  ženska,  ili  Ato  sve- 
llenici  opasuju  kad  fllnte,  p/*.  pafte.  Uj.  vidi  tkanice. 
poja.^  nekakav. 

pufYi^liJn,*  f.  die  Flinte  mit  tielen  Hinffcn.  teltim 
etnuUtturn:  U  kriUi  mu  leži  paftalija.  Rj.  pafta-liga), 
puiku  ttit  mnogim  pafinmu,  karikutna,  nti/ pavialijo. 

—  Preko  krila  duga  pu/talijit^  sva  u  armi  i  u  auvu 
zlatu.  Npj.  3.  343. 

pftftc,  f.  pl.  vidi  tkanice.  Bj.  vidi  ipavt«;  ndžba- 
Slije.  —  pojas  nekakav  icn^^ki. 

pkttietk^  f.  dem.  od  pafta.  Kj.  vidi  pavtica. 

pAgjiaiJa.  /*.  die  Barokne  eines  Klonterbatura,  an- 
ofiriVi  (od  monttsterium  prtxeM,unda).  Rj.  rabota  (ro- 
bija, tlaka)  što  se  pof<lHJe  manastira. 

ptigjcnljiš,  pa^enijAla,  m.  KloHterrohotcr^  opera- 
ncM  momisticus.  Rj.  roboiar  manastirskih  —  riječi 
ft  tukim  nast.  kod  bradat. 

pfkhaljkat  f-  vidi  paljka.  —  PSljka,  f.  (pahaljka), 
Kj.  iHr.ji. 

pdbiiDjei  n.  das  Abhlasen,  Abstd'^tien,  exc%tsgiOy 
deflatio.  Kj.  verh.  od  pAhati.  raa^ja  kojom  tko  p^S 
fi.  p.  hljeb. 

p&hanjet  n.  verb.  od  pilbati,  radnja  kojom  tko 
pfiha  n.  p.  pogaču  peruškom^  ili  kojotu  pahti  n.  p. 
pero  lu  klobitkvm. 

1.  pllha(i»  piUem,  ».  impf.  n.  p.  hljeb,  vegblasen, 
ahxtauben,  dfflo,  excutio  pulrcrem.  ef.  pahati  1.  Rj. 
pahati  n.  p.  hljeb  perukkom,  posto  »e  izvadi  iz  vatrc^ 
V.  pf.  slo:.  opihuli. 

i.  pfthati,  pilhiim,  v.  impf.  ~  t)  pogaču  pcniAkom, 
po^to  se  izvadi  iz  vatre,  ahsta\ih€t\,  ahblanen^  cjccuiio 
jpHlverem,  deflo.  Rj.  vidi  pfihali.  v.  pf  sluz.  (>puhati 
l^pajati'^,  juipabali.  —  2)  Iv.  neutr.)  fhUtcm^  flnitare: 
,Ža  klobukom  paun-pcro  paka  do  zemlje.  Rj.  kao 
vijati  se. 

pfkhulj,  pahdljn.  tn.  u  Rj.:  piiutj,  paulja,  m.  dcr 
(Sra^miiH,  graminift  herhit:  nije  ukosio  ni  paulja 
jednog  Riiona.  Rj.  401b.  kao  travka.  —  pa(h)ii{j  {isp. 
peroi,  pilDuljo.  Korijeni  300. 

f»^buljn.  f.  u   Kj.:   pilulju,   f   nekaka  Irara,  Art 
.  ausc,  herhae  gcntvf.   Ri.  491b.    vidi   popino    priiae. 

—  pil(hiulj,  paulja.  Korijeni  300. 

paliikljiee.  pahCiljk-a,  /.  pl.  —  1)  sitno  otio  perje 

kao  hei  hddrljiea  što  se  necehano  meče  n.  p.  u  jastuk. 

govori  se  u  Hrt.   vidi  mašak  1,  paperje.  —  2)  kad 

[poćne  snijeJiti,  katu :  padaju  ved  pabnljice.  die  Schnee- 

fiocken, 

pH^a«  f.  ein  šStreif  virgut  linea,  cf.  pruga.  Rj.  — 
Tima:  poja.  Oen.  57, 

Pija,  m.  (ist.)  indi  Pajo.  Rj.  /iyp.  od  Favao.  Pa-ja. 
takva  hyp,  kod  Baia. 

Bi^aiitA,*  f.  viai  žioka,  cf  pajvanta,  p^nta.  Rj. 
ritli  i  paurulni,  letva,  vjenc'^aoiL'a  3.  kao  mala  gre- 
dica, što  se  njih  vise  pribija  po  rogovima  u  kuca  i 
u  drumjeh  zgrada, 

•ajj^ilnlea.  f.  kad  se  Mo  opajedi  pa  iziđe  kao 
<^irio.  Rj. 

pAjKi,  jlm,  dem.  od  spavati,  (m  Kindern)  sddafcHt 
doi'mio:  puji  buji  zlalo  moje!  (žene  govore,  kao  pje- 
hrajut*!,  kad  unpavtjuju  djecu).  Rj.  —  mjesto  ispavati 
[govori  »e  u  cUeLinJitkom  govoru  pdjiii  (gdje  je  otpalo 
i0prijeda  r).  Korijeni  311. 

PiMo,  w.  (ju*.)  hyp.  ud  Pnvao.  Rj.  Pa-jo.  gčn.  Piija, 
voe.  l*Sjo.  titkvft  htfp.  kod  Hajo.  —  Pa  oo  zffve  Paja 
kapelana.  Npj.  Ti,  315. 

»jkJlBK.  pnjuUa,  M,  (ii  Mart^>.)  vidi  drugar.  Hj.  JCpr^i. 


Pajti\Nie4V  f  (n  Mađž.)  vidi  drugarica.  Rj. 
ajun,  m.  (U  O.  O.)  muSki   nadimak.   Rj.  upravo 
hi/p.  od  Pflvao.    —    P{ijiln   [onu.   n   Pajo).  (Jsn.  173. 
takva  hi/p.  kod  Krcun. 

pikjraii,*  IM.  der  Striek  (f^r  iveidende  Pferde), 
ftiniSy  cf.  uže:  I  svezu  se  kouji  m  pajvane,  Rj.  ase 
kojim  se  rciu  konji  kad  pasu. 
pjkjviinkn,*  f.  vidi  paiauta.  Rj.  »  Ayn.  ondje, 
piilc.  Rj.  pn-k  [ittp.  *2  Ic).  —  X)  vidi  pa.  Rj.  riđi  i 
paka  "2,  paka.  savec  pak  u  ovom  značenju  stoji  >»« 
početku  rečenice.  —  a)  riđi  pa  1.  isp.  pTipak.  —  Ona 
onda  izigjp,  pak  mu  pripovedi  rvu  svoju  nevolju, 
najposle  mu  rei5e  .  .  .  Npr.  5(i.  Prcnesi  me,  pak  eii  li 
ontla  ka/ati.  77.  Onda  nevoljnik  dobala  do  vode,  pak 
najprije  umije  oći  .  . .  po  tom  pogje  bitro  u  onoga 
kralja,  pak  re^e  .  . .  8(>.  RjeŽao  ou  va.^ke.  pak  pao 
mei^edu  u  šake.  Posl.  14.  Daj  mi  sreća,  puk  me 
slavi  u  vreću.  5iJ.  Iftpeci,  pak  reci.  105.  Sveti  Nikola 
najprijed  je  svoju  bradu  napravio  pat  dmgome.  981. 
Do  Viw  stoji,  da  to  bude  ili  ne  bude,  pak  sad  Bog 
Vam  a  duža  Vam.  Pia.  27.  Primi  rijefii  moje . .  . 
pak  <*u  biti  zadovoljau.   DP.  370.   —   b)  vidi  pa  3. 

—  Ja  sam  carica,  pak  nemam  zlatnog  razboja  ni 
preslice.  5y.  ^Od  7  godina  pak  do  same  starosti.  Da- 
nica 2,  81.  Cesto  sam  mislio  da  Vam  $to  pi6em,  pak 
me  je  sve  kojoSta  zadržavalo  i  razbijalo.  iSlav.  Bibl. 
1,  JK).  —  2)  aber,  vero:  onda  pak.  Kj.  sares  pak 
u  ovom  značenju  ne  stoji  nikad  u  početku  rečenice 
isp,  a  1,  j  .syn.  ondje.  —  Reci  joj  neka  mi  iz  lijeh 
jaja  izleže  piplad,  pak  ću  je  dobro  darovati,  ako  li 
pak  ue  izlete,  ho<!u  te  staviti  na  muke.  Npr.  105. 
Kad  narod  puk  stane  psovati  i  vikati  na  večat^a,  od 
se  poplati.  Danica  4,  38.  U  ono  pak  doba  dogje  Jo- 
van krstitelj.  Mat.  3,  1.  Kad  oni  pak  izigju,  gle,  do- 
vedo.^e  k  njemu  čovjeka  nijema.  0,  32.  Marija  pak 
sjedi  s  njom  oko  tri  mjeseca.  Luk.  1,  5fi.  II  to  vri- 
jeme pak  izigje  zjipovijest  od  (-eajira  Avgusta.  2,  1. 
No  samo  pak  to,  nego  ee  hvalimo  i  . .  .  Kim.  5,  3. 
Ako  ostaneš  u  dobioti.  Ako  li  pak  ne,  i  ti  <5e^  biti 
odsječen.  11,  22.  Molim  vas  pak  bra^o,  Čuvajte  se. 
10,  17.  Prvi  trudeČi  se  za  Boga  Izrailjeva  . .  .  Dnigi 
pak  oćisti  solju  nezdravu  vodu.  DP.  312.  —  3)  pak? 
dann,  tum.  Rj.  kao  da  se  pila:  onda? 

pfikUi  (u  Dubr.)  —  J)  vidi  opet,  n.  p.  vidje<5emo 
vse  i  paka.  Rj.  —  2)  vidi  pa:  Paka  joj  ie  junak  go- 
vorio. Pak  Bu  lipe  svate  sakupili,  paka  idu  po  mladu 
divoiku.  S  gjordam'  Pavlu  grebak  iskopaše,  paka 
mlaaa  I'avla  zakopale.  Rj.  (s?).   vidi   i  pak  1,  pake. 

—  Gora  bregja  rodi  miSa,  velike  hvale,  a  paka  niSia. 
DPosl.  24.  Misli,  a  paka  govori.  Gl. 

pipkao,  piikla,  m.  —  1)  die  JloUe,  infernuii  chri- 
.•itianorum.  Rj.  vidi  vječna  muka.  —  Pa  ga  baci 
H(i  dno  pakla,  paklcnici  dočekale.  Rj.  485a.  Jer  8« 
oganj  razgorio  u  gnjevu  mojem,  i  gorječe  do  naj- 
dubljega pakla.  Moje.  V.  32,  22.  —  2J  {po  zap.  kraj.) 
vidi  smola.  Kj.  —  Tko  u  pak*o  tegue,  opakli  se. 
DPosl.  134. 

pAke,  vidi  pak:  Po(h)arali,  pake  popaliti.  Onn  kupi 

svoje  b'jelo  platno,  prite  bježi  8kadru  bijelome.  liako 

skoči,  pake  progovori.    Rj.    vidi  i  pa,  paka  2.  —  Li- 

I  jepo  joj   ime  izoirao:   bila   Zlatka,  pake   Angjelija. 

!  Npj.  3,  142. 

p&klenT,  a^.  hOHinch,  infernalis.  Rj.  što  pripada 
pMu.  —  Svela  dužica,  paklena  mjeJiinica.  Posl.  281. 
Hudobo  paklenal  (Kao  psovka  —  i  povelika).  343* 
Zmije,  porodi  aspinini!  kako  čete  pobječi  od  presude 
it  oganj  pakleni?  JNlat.  23,  33. 

p'^kltMiTk,  in.  (u  Dubr)  tndi  ^avo:  Pa  gn  bari 
na  duu  pakla,  paklenici  dočekale-  Rj. 

pjtkleiijiU*a,  /'.  vidi  paklina.  Rj.  riječi  s  lakim  nast. 
kod  jij^irača. 

Pt'iklcnjaea«  f.  vo*la  u  Velebitu  od  Dalmatinske 
Htniiit'.  Rj. 

pi'iklinu,  f  (u  Lici)  kao  katran,  ftto  se  kola  maiu, 


pftklltl 


—  4  — 


pftlfž 


Art  Wagen.'fchmierey  nrungine  genus.  Rj,  nćhakav 
l-olomns.  vidi  pak!enjft(Vi.  —  AT  eto  ti  jcdnn  Ijudiirinn, 
crnjfi.4o  ne  kao  i  pakUnn.  Npj.  ft.  fil'4.  Tzc  kovi'eži<5 
od  sile,  i  o)ili  pi  amoloai  i  pallinom.  Mojs.  U.  2,  3. 

nilkliti«  pitklim,  r.  impf.  paklom  (sittolom)  ili  pu- 
kUnovt  liuuati.  r.  pf.  itloi.  opAklili.  —  J\tkliV  dušu. 
r»Posl.  93. 

nkkljonjo,  n.  lerb.  od  paktiii.  radnja  kojom  tko 
ptU'li  sto. 

PAk-Miirijti,  f.  brdo  iKme<yu  t^nnnice  i  PnStro- 
vii^fl.  Rj. 

pftfcoivr.  /*.  (u  primor.l  svaku  proljetno  zelje  Ho 
se  jede,  Fruhlimj'njemiine,  olu^i  rcrnnm  [hunion  eru- 
cogo  L.  Kj.'l.  Rj.  —  Tii]t!ya  će  biti  i  pTtkolvć.  *>sd.  371. 

{»iUcosiin,  pakoftiia,  ndj.  vtdi  pakoRtan.  Rj.  pakosna 
je  prema  tlrufjint  padežima  hcz  t. 

pikkosnirii,  f.  mulier  maligna,  maleroUt.  8tnlli. 
pakofina  zeiut. 

pftkosnik,  VI.  iSiulIi.  pakoftfnn  rotjek. 

pftkusd  prikosU,  /'.  dic  honhcit,  inaliiia.  Kj.  riđi 
opaćilo,  upni'-iuu;  dobu.  zIoćh,  nazlobn;  pasjaliik, 
pi/iua.  —  Noi^nioa,  kao  iickakn  avel  koja  vorjcUn 
noću  kad  spava  čini  pakost  kaku.  Uj.  424b.  Du  se 
grovori  samo  iz  osvote  i  iz  zaviHti  i  pitkoati.  (>d^.  mi 
ut.  lii.  Ovukove  riiu<5i  i/.laze  ili  is  .tUjepe  pakofdt  ili 
17.  pnibnpi  neznunja.  V.  I*a7.ii'  1,  I;^. 

|k&kosTnii,  piikoHna.  adj,  ho^htift,  ntuluff,  maliti- 
oftus.  Rj.  vidi  pukoFfiin.  »xp.  /.loban.  —  <Jd  TrSića 
)^ela  pako!ynuya.  NpJ.'  1,  XXVIU.  Gutale  mi  »ve  pa- 
kosne izmišljutine  \  laii.  (Jdbr.  od  ruž.  IG.  J^to  su 
neki  ljudi  uljudni,  a  drugi  zli  i  pakosni  ...  i  to  do- 
lazi od  gornja  tri  uzrok«.  Priprava  41.  Pogledaj  ne- 
prijatelje moje  .  .  .  kakvom  me  pakoHnom  ncnarisću 
nenavide.  P».  25,  V.K  Ijažljivac  nUiha  jcsik  pakostan. 
Prir.  17.  4. 

piiko.stitl,  Htliu,  r.  ///'.  (i\  impf.  Rj.*)  (u  (Jrbljuj 
tichaden,  Si'huden  ZHfvocu,  nocco;  Toliko  mi  zlotvor 
pakostiu'  (Po^l,  318).  Kj.  pakoH  i'initi  kome.  druk- 
čije glaifol  7ic  dolazi,  iap.  udili,  Akoditi.  —  Molim 
te,  oprosti  braf^i  svojoj  bezakonje  i  grijeh,  ^lo  ti  pa- 
ko.'*tise.  Moja.  I.  :'>»►,  17.  Koji  mi  pakoste,  prebijajudi 
ko«li  moje,  ruf!:ajn  ini  he.  IN.  4'i,  10. 

Pftkovriier.  n.:  V  Ivozniei  i  u  Pakorra-hi  (selo  u 
8rexu  Trnavskom.  okrugu  Kudnitkujr.  Kj.').  Kj.  — 
I'ako-vrm-e  (drugoj  poli  korijen  .  .  .  vriieii,  od  kojfii 
je  t'ratiti,  a  prva  će  pola  biti  o«nova  ou  koje  je  adj. 
opnk).  Osn.  57. 

P&krn,  f.  nom.  prop.  Namc  eines  Flusses  und 
KloHters  in  SUaonien.  Kj.  loda  i  nianatitir  u  Sla- 
voniji. 

PAknu*.  Hl.  vnroS  u  Slavoniji,  cf.  Pakre.  Rj. 

Pftkraeki,  adj,  von  Pakrac.  Rj.  što  pripada  Pa- 
kracu, vidi  Pakrfki. 

P&kre,  7/1.  vidi  Pakrac.  Kj. 

PUrekT,  adj.  rtdi  Pakraćki.  Rj. 

1.  pjila«  /.  (u  MostArn)  poduboka  lopata  kojom  se 
baca  voda  na  povrće  (kad  se  zaljeva),  cf.  ispolac. 
Rj.  vidi  i  palj  1,  iapo.  —  Znaeenje  korijenu  sipati: 
pala  (i.spolae),  palje  (niekinje).  Korijeni  286. 

3.  pftia,  f.  rcliki  noć  što  se  za  poja'^om  noai.  vidi 
liand^ar.  jatairan.  za  postanje  ifp.  puJo^.  akc.  je  i 
iumoicnjc  od  Dr.  L.  Marjanorvht.  —  Za  pas  tadi 
dvije  pn^kc  male,  pod  njih  metnu  palit  pozlaćenu, 
H^pj.  y,  laG.  Za  pai*om  mu  dvije  puAke  male,  a 
pod  njima  pala  okovana.  3.  '3VJ.  Za  pas  zadi  male 
dtchvedare,  rasturi  ih  palom  latinkinjom.  '3,  &&5  (dže-h- 
vedar  =  dževerflar). 

pfthie,  ualca,  m.  —  1)  der  Vauincn,  pollex.  Rj. 
prat.  —  PreMunuti,  palcima  i  kaŽiputimn  obuhva- 
titi. Rj.  586a.  Kad  znači  »der  Daum«  kaže  se  palca, 
ft  kad  znatM  »die  Sneiche«  (na  tooku),  onda  se  u  mu. 
broju  kaie  paoci.  Pis.  39.  OdsjekoSe  mu  palce  u 
ruku  i  u  nogu.  Sud.  1,  G.  u  ovom  primjeru  ima  palae 
(jifstj  gen.  paoca :  Uzmi  u  maoca  nakon  paoca.  DPosl. 


149.  —  2)  (gen.  paoca,  ponajviAe  se  g;ovori  p\.  pTioci 
i  pTilceri)  die  Speirhe,  radiua,  ef.  špica.  Uj.  na  toH'U. 
iHdi  i  ^.hiea,  zubac  2.  iJtp,  paoćiti.  —  Naprava  «  tijeh 
točkora  bijaše  kao  naprava  u  loćkova  kolskih ;  na- 
plati i  paori^  Hve  bieAe  liveno.  Car.  I.  7,  3^J. 

palAeanjC,  ;/.  riai  palueauje.  Rj. 

pali\eati,  cam,  r.  impf.  (u  i^rijemu)  vidi  palueAti. 
Rj.  pul'tca  guja  je:ikom.  r.  pf.  palarnuti. 

imlaekn,'/'.  —  I^  ono  ^to  izraste  na  ropozn  kao 
kuk-nru*'('i('.  Rj.  vidi  bati(^  1,  palaenik.  ~  2j  pl.  pa- 
Iftcke,  Art  Patrontanche.  embolnrum  theea,  cf.  pripo- 
jaauice.  Rj.  vidi  i  kese.  —  Zuafeuie  (korijenu!  is- 
ticati se,  strkUi:  palac,  paoditi;  palacktu  palaenik; 
p;Mok.  Korijeni  2.St5. 

pali\(-nuli,  piMacnetn,  r.  pf,  riđi  palucnuti.  r.  ivipf, 
palacati.  —  .lezik  nije  nikad  naSao  niJita  da  palacne 
mladini  i  Icpim  [louom  udovfem.  Zim.  5. 

piihiea.  /'.  der  i'.dla.^,  palatittm:  Zrno  do  sima 
poraća,  kamen  do  kamena  palaca.  Posl.  It4.  riđi 
pulaui,  pulaća,  polae;  dvor,  dvori,  har  2,  koimk,  od^.ak, 
sarjtj. 

piilat'nik,  tfi.  {u  Srijemu)  vidi  palacka  1.  Kj.  riđi  i 
biiti'"  1. 

ptVlamar,*  vi,  das  SdUfltau,  rwlais,  cf.  uže.  Rj. 
u:v.  «  lnfije. 

pnlAmlda,  /".  paluniuda,  f,  (u  Srijemu)  Arkerkrati- 
kraut.  f^errainla  arrenut^  {circium  arrensc  h.  Rj.*). 
Kj.  UiliU. 

palaniU'kT,  adj,  von  der  palauka,  pnlancue,  oppidi. 
Kj.  što  pripada  palanci. 

palAneanin«  m.  Kimrohner  einer  palanka,  oppi- 
danas.  Rj.  čorjek  iz  palanke. 

palAnibini,  /'.:  I  evo  mu  mTO}.a  palandara.  Rj. — 
Tamne  sii :  ojdara.  pidandara.  Oan.  109. 

pnlansra«  /.  —  J)  (u  (Trldju)  vidi  jioluga,  (ozib. 
Kj.^t:  Kad  li  do^e  ua  Lejrjan.-iba  vrata,  kaii  li  pusta 
bjehu  zatvorena,  zatvorena  gvozdenom  palanoam.  Kj. 
Tii^ja:  palanga.  Osu.  Stifi.  Lat.  palauga,  pfialau^a. 
isp.  zapalangati.  —  2)  vidi  palanka  2,  pandurnica, 
fllražara,  sinižnica.  —  Četa  po;rje  u  Rudine  ravne, 
Huminn^e  Ploćn  i  Tmbjclo  i  ( Jmutić  krvavu  p,dangu. 
Npj.  4,  fhH.  K  va<i  e  je  .trct^a  donijela  od  Rudina  i 
od  Omuti<''tt,  tiuno  mi  je  Kibic**  na  palanzi.  4,  .'tSi*. 
I  razvali  careve  palangc,  to  fortice  od  Hercegovine. 
r».  72  (foiliea  =  lorteea). 

piManka,*  /'.  —  1)  (u  Srbiji)  čine  Palanke  (Mii- 
tclding  zicisciien  Vorf  und  StndtJ^  oppidum.  Rj.  Pa- 
lanke su  manje  od  udopih  sela ,  nejjo  se  od  njih 
razlikuju  samo  po  tom.  sto  u  njima  sjede  Turci,  i  »ito 
ima  po  koji  dui-an,  i  Ato  su  Vućc  na  blizu.  Danica 
2,  47. /JU  iantaćetiJH  u  Kj.  palanka  je  itrcdnje  izmegju 
varoši  i  sela,  ni  varoi  ni  nelo,  varoiiica:  der  Markt' 
fleckeHt  oppidalnin,  ~  2)  [u  C.  <?.  i  u  Herc.)  pan- 
durnicu  ti*  straiara.  Rj."  vidi  puhmira  2,  stražniea. 
—  Tu  palanku  moju  razorio,  carski  barjak  pod 
nogom  zgazio.  Npj.  6,  30y.  isp,  palanjia  2. 

pjkiata,  /".  der  J^tdlaM,  palatium:  Polaća  znaii 
velika  kuća,  paluta.  Posl.  2*>.  vidi  i  palani. 

p^lavra, /*.  (u  Srijemu)  čeljade  koje  mnogo  govori 
i  riječi  po  selu  raznosi,  die  SditcdUćrin^  garruta. 
Kj.  vidi  stokućanin. 

Palcksija,  /'.  vidi  Polcksija.  Rj.  ime  žensko. 

piUenta,  /'.  Tal.  polonta.  skuhano  iijeftto  od  kuku- 
ruinvga  bra.hia,  vidi  kaOaniak,  t  8yn.  ondje.  —  »Sto 
ti  ^.licom  kaćk;i^   tn   palentu'f*  J,  Bogdanović.  ARI. 

ni.  s7(»b. 

PiUoski,  a({j.  von   Palež.  I^.  sto  pripada  Paletu. 

nalet  ...  (u  Hrv.)  riđi  prUjet ...  Rj. 

PAIcŽ,  m,  {sad  Obrenovac.  Rj.')  Sttidichen  nm 
EinflusM  der  Kotubara  in  die  Sava,  oppidum  »Serbiae. 
Rj.  palanka  u  Srbiji  na  utoku  Kolahare  «  Hara,  — 
imena  s  takim  na/tt.  kod  Padež. 

pdlcž.  m.  isp.  Palež,  vidi  paljevina,  pofeg.  4$^<* 
kojim   tko  tapali   n,  p,  kuću:   Udarilo  u    n^o  selo 


Pnleianla 


^ 


svako  iilo,  pa  i  palež  (t.  j.  paljevina).  J.  Bogdanović. 

—  ra  nnat.  igp.  derež. 

l*Al^iiinfii,  fn.  (pl.  Pfile^Jini)  Eitur  ton  Pnlef.  Kj. 
vuvjck  i£  Paležu. 

pfttif^a,  /*.  Ri.  de^n.  puliiMcn.  —  1)  der  Stock,  Spa- 
iir^,tockt  hacuhis.  Hj.  «>/».  l>aiina,  i  «»//*.  ondje.  — 
lUtiUna  jndicii,  vidi  badojiu-icji.  lij.  '.Mih.  Klis.  U  ovoj 
i^ri  ima  -konj«,  jnilioi  (kao  polu  r^tapii).  klin  i  trlicu. 
Uj.  ;i75b.  Uzme  mjeSimi  od  zakianoj^a  brava,  te  je 
Dnpii^e  pa  udri  po  njoj  jndnovk.  Nur.  U!8.  Palica 
vltidtdačht  ne  će  »e  otlvojiti  od  Jtide.  Moj».  I.  4t(, 
10.  —  2^  der  StcK'k  (m  Jorhe),  huculun  jugi.  RJ.  u 
jarmu,  Mp.  Upalu^iti.  —  Palii^njak,  I,  j.  svrHao,  Sto 
ae  nn  jarmovinin  vrte  rupe  ta  palice .  Rj.  4lStJa.  Oj 
uiuću!  mlad  orai3u!  ko  ti  dade  mladi*  vokf.  i  jurmove 
javorove-,  i  palice  šimširove?  Npj.  I,  llU.  —  'i)  (u 
C  (1,)  «w  Siiick  Hvh,  Utjnnm:  Jedna  pitlitu  uJ  pred 
carem  ne  gori  (Kao  Mo  jčttno  drto  samo  ue  mo^e  da 
gori,  tako  je  i  mnogi  posao  leško  jednome  čoekn 
nćinilt.  PobI.  \V2).  Rj.  jedno  drvljudi.  —  4)  riđi 
maAka  2.  Rj.*  vidi  i  lakat  3.  cf.  tjeralii-a. 

BiUIMi-n,  f.  dt-m.  od  palica:  Podaj  Petrn  piUičteu, 
net  ubije  ;rrlićicu.  Rj. 

piinenjnkt  tu.  i.  j.  Bvnlai>,  5lo  »v  ua  jarmovima 
vrte  rupi'  za  palice,  der  Bohrer  su  dan  Storklovli 
im  Joche,  icrebrn  major  pro  foraviine  ji*^i  ud  insC' 
renduin  haculutn.  Uj. 

pAlidrvcc,  n.  pali-drvce,  prema  Njctn.  Znndhnjz- 
flien.  riđi  ]mlioniea;  <*jbret.  stimiiorat'a,  Sibira,  iipVa. 

—  (lovorei'i  to  on  ne  niaSi  za  palidnca,  ukrofia,  i 
sapflli  svoju  cifram,  /los.  3ti.  Ko  dana»  duva  ii  upirak 
dn  užežo  svec^u  kod  kutije  palidrvtca?  3'2H.  Na  jednu 
mah  i^e  trgnuti  iz  Žpsipa  puUdrrcc.  334. 

pMiKorKii,  f.  (u  vojv.i  kaže  »e  zloj  ženi,  lienen- 
nuntj  fur  lin  hvsts  Prau€v^iwviet\  inalier  importuna. 
Rj.  vidt  oHrokongja,  nadžaj^baha.  —  pali-^orka  |dru(roj 
poli  osnova  u  gora).  Osn.  301).  iAp.  tako  aloi.  riječ 
itat^perkft. 

I*iui-<ijuk,  m.  pripovijeda  Ke  dn  je  bio  nekakav 
luiramba^a  koji  se  ovako  zvao.  Rj. 

■ilUJe,  pitRja,  f.  ph  kao  velike  lotre,  h  pomoću 
kojili  0e  Durad  na  kola  tovare  i  h  kola  akidajn, 
Scnrotleiter.  Rj.  vidi  akladnje. 

B^njer,  palijfera,  m.  nekakav  barut.  Art  Schie^s- 
puZrcr,  puhcris  pifrii  geau^:  A  dofati  sjajna  džefer- 
dana,  koji  prima  litru  palijera.  Rj.  —  takre  tagje 
riječi  kod  dacijer. 

TtJlIiJeSrei,  n.  u  ovoj  za^oneci:  D  lijeSt^e  palijdi^e, 
ijeiS(;e  voda  Ptoji,  a  u  vodi  oganj   gori.  Rj.  orf(^ 
netGoi-'  ogledalo. 

■Uikt  m.  (u  C.  O.)  cf.  \\6\i\  Be.  Rj.  —  Likom  i 
patikom  ličim  se.  Rj.  331b. 

pdliku^it,  c.  tf.  domorum  incendiarius.  St\illi.  pali- 
Inii^'a.  teljitde  muško  di  ienitko  što  prdi  kuće.  —  tako 
slo:.  rijcć  kud  listikuf^a. 

piklilo,  n,  ono  ko  pali;  der  Zunder,  foMCS.  — 
I'aiilo  ujg'e  u  skupitinare.  Mil,  17M. 

pAlionien,  /".  ^AndmuHrJiine.  Rj.'  vidi  palidrvee,  i 
syn.   ondje. 

pulipan,  cf,  pipavica.  Rj.  —  Kad  Bt»  djeea  u  po- 
ćeikn  kakf  ipre  po;rapj»jn  koje  <?e  najprije  ćiniti  I 
ono  Ato  u  ijcri  valja  da  t^iui  onaj  koji  i/.guld,  u.  p.  | 
ko  ^  najprije  žmurili,  onda  jedno  kao  broje(!i  sve 
redom  govori:  'Pipavice«  ...  MjeMo  ovo(ra  govori 
»e  kn^to  i  ovako:  Od  Dunava  do  Dunava,  do  dva 
cara  carevina.  guBen  euReoicu,  palipa^ka  ptdipan, 
dri'  »e  Hoko  za  kalan,  katan  bio  gjalip^tan.  Klinćica, 
vaf*Mea,  zveekac!  Ovgj«  žmnri  onaj  na  kome  dogje 
»evet-kar«.  Rj.  6»K)b. 

pAlipHNk.l,  (•/'.  pipaviea.  Rj.  vidi  Itod  palipan. 

pTtli^ud.  m.  dit  Palissade^  ralltis.  Rj.  kolac  u  ianca, 
—  .•*iinai',  pored  koga  -tu  iznutra  udareni  paiisaii. 
Danica  2.  i'i  (tako  ttij.  pali^adi). 

|l4ii&t0,  n.  gdje  je   ho  paljeno,  u,  p.  za  kupuani 


rasad,  die  Brandstdtte,  iisirina,  Rj.  iifp,  spaliMe,  pa- 
Ijika,  garižte.  —  rijeci  s  lakim  nast.  kod  daniSte. 

pAlifi,  pfdTm,  v.  impf.  Rj.  v.  pf.  slož.  iz-paliti,  ua-, 
o-T  po-i  pt>d-,  pri-,  raz-,  s-,  sa-,  u-,  uz-,  za;  r.  impf. 
slož.  na-[taljivati,  o-,  pod-,  pri-,  raz-,  »-,  sa-,  u-  {sel, 
za-.  —  J)  amUtidcn,  incendo.  Rj.  —  Uo^i  Ivanja 
dne  je  obitSno  na  uekiiem  mjestima  paliti  lUu  oko 
tora.  Rj.  2ir)b.  1  lubarae,  čim  gradove  pali.  Ri.  314b. 
PuAke  Hii  iz  početka  palili  fitiljern.  Rj.  h<i3b.  U  podne 
svijeća  paliti.  Fo«l.  3.^4.  Robe,  ;m/e,  a  nijeku  glave. 
Npj.  4,  3.'J6.  tt^tanu  paliti  kule  is  puiaka.  Danica  3, 
142.  Turci  au  svaki  dan  izlazili,  te  palili  i  barali  uz 
.fadar.  3,  '201.  Čovjek  nevaljno  kopa  zlo,  i  na  u<^nama 
mu  je  kao  oganj  koji  pali.  Prič.  IH,  27.  sa  »e,  pass.: 
Zublja  se  zove  uaukano  drvo  Ije.^tkovo  iji  dubovo, 
koje  tie  suho  pali  mjesto  luča.  Rj.  žl4b.  t'umurnica, 
jaiini  gdje  se  ćuMur  pult.  Rj.  7tJ2a.  —  2)  n.  p.  puSku, 
feucrn,  ai^endo:  Neko  pali  bistra  džererdtma.  Rj. 
i.^p.  bacati  (pui^ke).  mctati  (puSke),  pu^karali.  ostala 
syn.  kod  puJka.  —  *)d  obraza  tanku  hre»ku  pidL 
Npj.  4,  6G.  Pa  od  oka  pali  dierei'dnra.  4.  373.  Pali 
Ibro  ubojne  topove.  4,  374.  —  3)  ne»to  me  pali  po 
legjiuia,  juckcn^  prurio.  Uj.  kao  »t>rhjcti.  —  4)  sir 
pali,  kad  t^e  malo  kao  u^ežc.  Rj.  —  3)  on  pali  on 
hin,  schaltcn  wtd  icaltcfi,  dovtinari.  Rj.  —  On  ptdi, 
OH  £ari.  (Radi  i  upravlja  po  avojoj  volji),  l'oal.  239. 
Da  Hu  Re  njib  dvojica  načinili  u  Biogradu  kao  daliije 
to  pale  i  ^are  po  scnjoj  volji.  Sovj.  19. 

J»nllll)i, /*.  (gtu.pl  palcima],  riđi  ptioxnti.  die  Palme, 
ma:  Palma,  drvo  na  kojemu  ragjaju  urme.  Nov. 
Zav.  XI.  Narod  mnogi  obučen  u  haljine  bijele,  i 
jiolme  u  rukama  ujibovima.  Otkriv.  7,  i».  DogjoJe  u 
Eliro.  gdje  bijaše  dvanaest  izvora  i  sedamdeset  pa- 
lama. MoJH.  11.  ir>.  '27. 

piiliiior,  adj.  što  pripada  palmi.  :u  nasL  wj>.  aptov. 
—  .Siker,  nekakvo  jako  piče  ...  od  meda,  urmi  i 
pahnova  soka.  Nov.  Zav.  XII.  Dokle  hu  se  po  ptU- 
morim  šumama  .Mamo  šetali.  Priprava  151.  Uzmite 
grana  vabnoeijeh.  Mojj*.  IH.  23,  40. 

piiluk.  m.  (u  Itoci)  u  riječima:  na  paloku,  t.  j. 
ruci  (da  »c  Insno  mo^.e  uzeti),  bei  der  ITand,  prae 
inaiiiltHS.  Rj.  »sp.  nika  5.  —  vidi  tumačenje  korijenu 
kod  pnlacka. 

piuo.s  ipalori),  m.  der  Palla^ch^  gladius  mHitaris. 
cf.  mač.  Rj.  augm.  paIoi«ina.  isp.  piUa.  —  8tade  klepet 
noža  i  palosa^  bajuneta.  Hablje  i  hand;^.ara.  Npj.  5, 
344.  Ruč  ognie,  a  palo^  pripase.  HNpj.  4,  32. 

5al6sina  (prdoAina),  /*.  augm.   od  paloJ.  Rj.  —  O 
ri   mu   duga  palošina  od  mnSkijch   puno  devet 
pedi.  Njjj.  3,  UCy. 

fialikcanj<*,  n.  das  Zucken,  micatus.  Rj.  verb.  od 
^  Ncati.  radnja  sto  n.  p.  gt^ja  palaca  jestkom.  vidi 
pnlacaujc. 

palAcnti,  cllm,  r.  impf.  pahica  guja  jezikom,  eucken, 
»uro.  R^.  vidi  palacati,  v.  pf.  palucnuti. 

palf^enull,  palucnem,  r.  pf.  suckcu^  mico.  Rj.  pa- 
lučne  gaja  jerikom.  vidi  palacnuli.  i;.  impf.  palucali. 

p&Iufak,  piilučka,  m.  cinc  kleine  uiiregelmttHsige 
Au,  campus  fterbidus  prope  aijuam.  Rj.  cf.  Mkara. 
Rj.*  XLI.  —  Izmegju  planina  pored  voda  i  rijeka 
ima  mlogo  luka  i  palučaka.  Danica  2,  33.  Po  oela- 
Hjem  mjestima  pahivcij  kao  u  nan  konoptii^ta,  ili 
kno  dobro  gumno,  drže  se  za  njive  i  livade.  Kov. 
33.  —  pU-lučak  (oan.  u  luka).  Osn.  291.  za  pa  isp. 
pahirčiti. 

IiftlJ,  m.  —  J)  [u  Boci)  vidi  iHpoIae.  Rj.  vidi  i 
a,  idpo.  —  2)  (u  Hrv.)  drven  iiičak  kojijem  ae 
zbija  !*ir,  a  i  kupuH  »jecavac,  die  Stampfe,  tiuiicula, 
cf.  ^<i^zbijalo:  Za  pa^om  mu  palj  batina.  R). 

pftljn,  f.  (u  Dalm.)  vidi  zublja.  Rj.  —  Siadjela  »e 
je  nebru  palja  za  zub.  DPosl,  1,^. 

puljl^stllrH,  /'.  (u  Dubr.)  uekaka   morska  riba.  Rj. 

nAlJnviU',   paljavca,   m.  panis  ex  furfure.   .Stulli. 

vitU  oinišniea,  trudnica.   —  l^nu   sladak  je  i  pa- 


/ 


pumctovni^c 


pADd uro vica 


■ 


Ovu  >*e  probu  od  ludosti  učini  skupštini  sa  avim  od 
panu'ioduKiojnoga  reda.  Danica  2,  137. 

pftnietovoi^p.  H.  Rj.  verh.  od  pametovati.  — 
I)  radnju  kojom  tko  pmnetuje  (pamti)  šio  (tlie  Erin- 
neriing,  mcmoria.  Rj.).  —  2)  radnja  kujovi  tko  pu~ 
metnje  (kao  umi),  das  Vernunfteu,  "b  sapere.  Rj.)* 

|i&nii^toviifi.  pametujem,  r.  impf.  («t.).  Rj.  —  JJ  gc- 
dcnkcn,  mcminis^e,  cf,  pamtiti:  Mo'ft  li  znati  i  pamc- 
ioraii.  Rj.  vidi  i  tuviti.  —  Ob<?i:aj  ludu  da  se  raduje, 
a  niudni  da  putuetnje.  DPosI.  87.  na  fle,  panA.:  Zlo 
«  pametuje^  a  dobro  zabude.  l)Po«l.  15!S.  —  2j  ver- 
nunflcH,  sapio:  Za  nas  nije  vika  i  skak.inje.  vc^  je 
ut  nan  vino  i  rakiju,  i  ^0Ht)O<lHivo,  da  e'OHpudujemo, 
mudra  paiuft,  da  pametujemo,  Kj.  »>p.  limiti. 

pi^inrnk,  m.  \n  lioci)  orv  koji  se  u  ovaca  i  u  koza 
u  ro^  Daiar.i.  Rj.  riđi  pamrav.  za  postanje  isp.  pun- 
drav.  —  Dflt^eto  joj  (sestri)  ovu  travu  da  popije  ujutro 
na  ftte  srce  u  vodi  nenaćctoj,  i  kako  je  popije,  doči 
će  jqj  pamrak  u  glavu,  te  ćq  u  ^otu  uobj^(:i.  Npr.  112- 

pftmniv,  m.  Sto  u  Vuka  pamraK.  >8to  so  vrti^ 
konda  li  je  pamritv  u  j^J'^it^i*-  J*  Bogdanović. 

Jtamtilu,  m.  der  ein  gutcs  (iedi'tchtniss  hat,  qtti 
ci  viemoriii:  plab  nam  pamtilo.  Rj.  koji  (dobro) 
pamti,  vidi  pametar  1.  i>;^.  idopanitilo.  —  riječi 
8  Utkim  rPtst.  kod  bajalo. 

pAmtilJa,  /*.  moć  pametnija :  doft  OeddchtniHsrer- 
rMttgcn;  vis  memoriac.  —  Vreduo  je  pomenuti  joS 
jednu  duševnu  osobinu  u  ko<^ija^a.  Ta  bc  osobina 
tj(5e  njihove  moći  pamtilje.  Megj.  *t,  tJsobita  pani' 
Ulja  .  .  .  KjLko  to  vi,  Gospodaru,  pamtite  ave.  Hil. 
2S8.  r«  ntist.  isp.  bjelilja. 

piimtiti,  ttm,  t\  impf.  gcdenketij  sicH  erinneni,  me- 
miniMe.  Bj.  vidi  pametovati  1,  tubiti,  tuviti.  v.  pf. 
jdos.  u-pamtiti,  za-,  iimegjtt  ni  i  t  iihaceno  e.  — 
8vaki  čovjek  svima  mrtvima  svojijem,  koje  on  pamti, 
DAĆini  po  svijeffu  voštanu.  Rj.  175b.  iSlabo  ko  i  mari 
da  pitinti  zapijecke  u  kojima  nema  ni^ta  do  tužeuja 
i  J.io«U.  Kov.  ytt.  Pamtite  ovaj  Jun,  u  koji  i^idoste 
u  Minira.  MoJH.  li.  13,  3. 

pikmtivijek,  m,  u  rijećima:  od  pamtivijeka,  neit 
^teiotrhengedenken^  post  hominum  memotinm.  Rj.  vidi 
pantivijek. 

pji^lu^nn,  pAmutl^ua,  adj,  hnurnteollen,  homhgcinus, 
xf/tinuA.  Rj.  Ho  pripada  pamnJcu.  mdi  pamukli ;  bura- 
bai^nn.  —  Astar,  pamučno  platna.  Kj.  8a.  Melez,  2) 
platno  u  kojega  je  osnova  prteua,  a  potka  pamučna. 
Rj.  3f»2b. 

p&ma£'ar.  m.  der  Buumnollhandler,  mercator  bom- 
bt(ctiritt>i.  Kj.  koji  trguje  pamukom. 

pAnak,*  m.  Rj.  vidi  bumbak.  —  1)  die  Baum- 
icolU.  crioTtflon  [gonsipium  L.  Rj.^).  —  2)  {gonu.  hcr- 
baeeum  h.  Rj.^):  meko  kao  piunuk.  Rj.  —  Zaćkati, 
n.  p-  pukla  vmta  pamukom.  Kj.  202n.  Mavez,  plavi 
/>'!«(  ufc.Ri.  340a.  Pije  krv  na  j>MwiwA'.Fo8l,  247.  CujeSdo- 
vojko,  ćujeA  lelKjtOi  tvoje  su  ruke  pamuk  mekani.  Npj. 
I.  M'Jfi. 

pnmAkll,  a^j.  ind€i'.L  pamuk  .sa  Tur.  nast.  li.  vidi 
p.imm'fiD.  —  Obukla  je  kovt^ali  ćakiire,  pa  obuče 
pamuku  košuiju.  Npj.  3,  35t). 

T»HinAklljH,  f.  Rj.  riđi  pamnkH.  —  t)  (u  U*i(V 
i.|  jabuka,  Aii  Apfel.  mali  gent4J*.  Rj.  —  2)  (u 
Srbiji  I  fl  rukavima  kratka  haljina  italoi^.ena  pavtukom. 
Pamuklije  sad  nose  i  seljaci>  n.  p.  u  Mačvi  i  u 
Judru.  Rj. 

J&nac,   pJinc^  m.  (u  t^\  G.)   uekakn   bijela   velika 
cna  tico,   Art   JKturscrrof/c/,    (ern'.t   tjaacdam  pidu- 
"  ri*.  Rj. 

piknjiaii,  f.  lu  Dubr.)  Kove^a  juha  «  kruhom,  die 
madf^  jaticali  gcnuA:  Ko  panftdu  ("esto  kut*n,  obniz 
m«  je  kao  niiui  »L*  Oiibrovniku,  gje  sam  ovu  poslo- 
vicu i5uo,  najviše  se  daje  jgeci  za  jelo  pauada,  hljeb 
akuhan  u  govegjoj  C-orbi.  Posl.  iU\).  Kj. 

j^ttJlirija.  puBAKJiJu.  /'.  t.  j.  T^vnrii<x  (die  allcrlufi- 
U§tU),  cinc  JJUder-Vipti^cha,  dijdtjcha,  Kj.  prenceto. 


kao  najveiui   ftveiinja.  —  Znao  je   krstove,  pana^ijc 
i  pecate  graditi.  Danica  4,  11. 

pAnugJnr,  wi.  (navii^upi;)  der  Markt^  die  Mesaćj 
nundinae,  cf.  sajam,  piizar,  va5ar.  Rj.  —  Ka  pa- 
nagjur  poćei  da  veće  dobudc^.  OPoal.  (Ifi  \poć\  deS). 

punaiiOClrT&te,  n.  der  Marktplatz^  forum.  Kj.  mjesto 
gdje  Inva  panagjur.  vidi  8i\joiiSie,  pazari^le,  trgoviSte, 
vašariAte.  —  riječi  a  takvim  nast.  kod  dani^t«. 

patiiVhljii,  pnniMja,  f.  vidi  koljivo.  Rj.  Grč.  finaviria 
(na.'^ma  nveto),  varena  pšenica  što  na  daći  i  na  slavi 
pop  hlago-tlori  i  gosti  jedu.  —  I  mene  <^e  mati  umri- 
jeti, i  ja  ću  panuije  jesti.  [Kad  ko  ima  korist  od  ne- 
srei^*^  ili  se  ponosi  njome).  Posl.  1(13. 

pi^nakiimilavka.  f.  riđi  purakamilavka.  Kj. 

p;^neijer,  p:iu<:ijera,  m.  der  Panzer.  lorica.  Kj.  vidi 
pancir,  iif..  oklop.  —  Ali  njega  nadŽak  sje(*'  ne  more, 
na  njemu  je  panc^jcr-košiUja.  Npj.  3,  3H9.  Da  opipa 
bejra  Ljubovit^a,  da  na  njemu  panc^jera  nema.  3,  468. 
takve  tugje  r^eči  kod  darijer. 

pAneJper,  m.  u  ovoj  ziLgoneei:  Otud  ide  tibohopja, 
i  uhvati  pancipera.  Rj.  odgoneUjaj :  Mućka  i  miS. 

piknvTr,  pandra,  m.  vidi  paacijer.  Hj.  —  Cm  kao 
pancir.  Posl.  345. 

pHneirllJH,  /'..-  Kojino  aam  Rijeljini  plava,  pancir- 
i\ja  nad  po  Kosne  glava.  Npj.  4,  1Ž34.  na  kojem  ima 
panvirV 

piin?ft,*  /.  die  Kralle,  ungtm,  cf.  kandža:  Nokti 
su  mu  ka*  u  orla  panČe.  Rj.  vidi  i  pandža,  nokat  u 
grabljire  ptice,  n.  p.  u  orla. 

pftndara.  f.  {u  Rudu.  aah.)  Art  Pfiaumen,  pruni 
genus.  Kj.  nekakva  šljiui.  —  Tamne  su:  palaudara. 
pandura.  Osn,  109. 

p&udur,  pantMra,  m.  Rj.  Hdi  hajduk,  ćetnik.  — 
1)  [u  Srbiji)  der  M'ticJiter  der  fiffentlichen  .'^i'(Ji«rAci{, 
riir  Aufsuchung  d^  Uduher  ti  .■*.  »r.,  v.iaior  publieus. 
Za  vladanja  Turskog^a  svaka  je  knežina  imnin  po  ne- 
koliko pandura,  koji  su  sa  buljubaAom  i^li  po  kaei^ini 
te  tjerali  hajduke  i  dnige  rpjave  ljude  hvatali ...  Kj. 
—  2)  (u  vojv.  a  sad  i  u  Srbiji)  der  Oericliisdicuer, 
appariior:  E,  seko,  Bog  je  pandur  (odgovorila  ne- 
kfUcva  ?^na  u  Brijemu,  kad  joj  druga  rekla:  Lasno 
je  tebe  seko,  tvoj  je  muž  pandur).  Rj.  —  U  voj- 
vodstvu zovu  draiiva-iike  po  miliciji  vrajtove,  a  po 
paoriji  hirove  i  pandure^  koji  idu  po  sefu  od  kuiSe 
do  kuće^  ta  W)vu  ljude  na  robiju  i  na  zapovijesti  (i 
draže  vaSke).  Kj.  13ya.  J.judomora,  kaže  v>e  pandnrur, 
koji  u.  p.  ua  spahijnskome  poslu  jie  da  ljudima  od- 
morili se.  Rj.  339. 

pundArenJc,  n.  paudur-đi^HAt,  officium  -»£>  pandur. 
Rj.  vt^h.  od  pandnriti.  radnju  kojom  tko  panduri. 

pandAriru,  f.  vidi  panduruicta:  A  mi  po  uju  pan- 
duricu  kulu.  Rj.  i  sgn.  ondje,  pandurska  zgrada^ 
straiara. 

pandArija.  /*.  die  SUdle,  dan  Amt  des  pandur,  munua 
TOJ  pandur:  otimao  u  panduriju.  Kj.  pandurska  jtlulha. 

pandAriti,  pAndilrim,  c.  impf.  ^}u\dux-Di€nste  ver- 
richteu,  irachen,  jiandur  esae,  custodire:  Dti  panduri 
iz  nje  it(\  kavurn.  Rj.  vršiti  pandurijUt  otpravljati 
posao  p'tHdur!<ki, 

pikndurniea,  f.  die  PandurenhiHte,  tugurium  pan- 
duroTum.  Po  Turskoj  su  gdješlo  ua»'*iDk'ne  pandur- 
nice  oko  put.i,  te  u  njima  sjede  panduri  i  C-uvaju 
putove  od  hajduka;  a  kaHo  pnUe  trjiovce  od  jćdne 
pandurnice  do  druge.  Rj.  pandar-^ka  zgrada,  sira- 
iaia.  vidi  paudunca;  palanga  2,  palanka  2,  stražara, 
stražnica. 

pandrtruv.  adj.  Rj.  što  pripatUt  pattđuru. 

pandiirovanjr,  n.  der  Pandurcndicnst,  adparitio. 
Rj.  verh.  od  pandurovati.  8ia}\je  koje  bivot  htd  tko 
panduruje. 

pnndurovuti,  pandfirujem,  v.impf.  Pandur endicnste 
(/iun,  ridpnrcre.  Kj.'  ^i(«  pandur. 

paiidArovica,  /'.  pandurova  scna:  Rog  je  pandur, 
seko!  (Kazala  nekakvu  pandurovica,  kad  joj  je  drujra 


pandiir^ki 


—  8  — 


|iapuk 


ienn  rekla:   vI^iHno  je  t«hi,  j*eko,  ivoj  je  muž  piiiulur-, 

—  kiio  ^lo  so.  u  lakim  dogii;ynjimii  jijovori:  Biig  je 
bopat,  ili:  Hof;  jo  jjospodarl  rosi.  18. 

^ii^ndurski,  at/j.  paudurisch,  parHhtricm,  Hj.  sio 
pripmlit  pandurivta  ili  jtanduru  kojetnu  {ji^d.  —  Ser- 
dari 1*11  oiulj«?  8a<l  pituUurgke  ftuijcštue  (kao  bulju- 
baše).  Kov.  39. 

nfindža,*  f.  nokat  u  ptice  tjrnhljive,  n.  p.  u.  orla. 
I  ini  panfa,  kandža,  j^ana?.  f^aadža;  isp.  rapak,  čn- 
porak.  —  No  je  ovo  op:njanili  zniajn«  na  njej^a  au  do 
Lri  o])iIje2a:  vuća  ^a])a  i  orh^ju  pandža^  iz  zubah  mu 
živi  oiranj  skiiCe.  Npj.  2,  (>3. 

punjnriMd?^  paiipilo/.a,  m.  <u  Hiof^radu)  ćovjvk  koji 
ueina  ui  kuće  ni  imanja  niti  kHka  ponlii,  '^^t  Land- 
tttrcicficr,  homo  pcrdiluff.  Uj.  vidi  polojiiizan,  pr:\znik 
2,  praznov.  —  Tii;ye :  jmtujnloz.  oroz.  (>«n.  iW'.8. 

pnllg}^llet.  j»anp;an(^ta,  tn.  Hajonel.  jmpio.  Kj.  vidi 
bajUMOt.  —  Konljara, 'j|  Mrtp  « /ji/ii/;«HHom.  Kj.  "JiHtii. 
Kemenje  ii  Holaata  o  ^emu  vi^i  li^^kliik  i  ptnujanet. 
Kj.  (UŠa. 

pAniea,  f.  (u  .^uuiad.  i  daljv  k  intoku)  Kcmljan  mi\ 
i/,  kojega  «e  jede,  cinc  irdcnc  Spciftt^'hu.tscl,  iKttinii 
l'n'tHiH.  cf.  ^'inija,  hiM,  zdjela.  Hj.  vidi  i  bljuda,  ka- 
lenira,  pnralija,  zcmljaiiica.  i.<p.  ćanak. 

pnnn  ijia  no),_wir«,  na  sa  dontetkom  no^  kaje  vidi. 

—  Pavft  uile  Šrepo  iiiy.  Uiidine.  Rj.  422b.  Ona  crne 
ticc  iijrle<lala,  pu  poknpi  drvlji^  i  kamenje,  puno  crne 
tiče  Bagonjnže.  Npj.  4,  iiSl*. 

|tlliios>  m.  (U  Urv.)  od  nlame  i  od  timole  načinjeno 
kao  mucala,  i  i«loji  navrh  motke,  koja  je  udarena  n 
zendju,  te  se  nocn  zapali  kad  se  uC'ini  kakva  larma, 
dttn  I'rticrAiffnul,  ignium  ttiijnificatiu,  cf.  vililjat'a.  Rj. 

I't(ntii,  m.  listoi':.)  i'idi  Panto.  Rj.  kpti.od  l'antjileon. 

Ptiiita,  f.  (U  Baranji)  rwii  pajiinla.  Itj.  i  t^jfu.  ottdjc. 
niitnh'oii,  tu,  ime  muško.  Lat.  Pantaleon.  —  Suze 
rone,  pa  se  brat^i  mole,  avetom  l'etni  i  Pantaleonu: 
»PuSti,  Petre,  kižu  u  oblaka,  Panialiie,  na  jMjmljicu 
»nSu.  Herc.  315.  —  iridi  Panialije.  Pantelija,  1  au- 
telije.  hi/p.  Panta,  Panto.  dem.  Pautica. 

Pniitiiiljo,  ni.  vidi  Pantelije,  Pantaleon.  —  PnSli, 
Potre,  ki^u  iz  oblaka,  Pnntalijc  na  r.emljicu  flu6u. 
Herc.  315. 

pnnti^nio,  pantandla,  ta.  fuscina.  Stnlli.  riđi  vilice, 
viljuške,  pirun.  —  Kad  bude  na  trpezu,  pro^podaru. 
nemoi  iznositi  ni  ožiee,  ni  pantarnhi  tu  noža.  Npr. 
5J82.  Ije  k'o  Koloćepski  zet  leću  pnnUtrulom,  OPorI. 
Hii.  Puntamo,  viljuške  u  l>elabele  i  u  Stulii^a.  XV. 
Ttd.  jnintarnolo. 

PiintMIja,  m.  Pitntelcimonj  Puntelectnorv,  Rj.  iwe 
mmko.  vidi  Pantaleon. 

I*an(^lij4',  M.  vidi  Pantelija.  sa  nastapke  vtp.  An- 
loniJH  i  Antonije.  —  I  eeli  se  Blogovi  na  kraju  od- 
Itaeujn  u  stranim  imenima .  . .  prenm  tVrnti  i  go- 
vorimo imena  Jehsava,  Pantelije,  Ulas.  10,  341*. 

PAnMcii,  Hl.  dan.  od  Panto.  Rj. 

pAntIvijok,  mi.  rirfi  pamtivijek.  Rj.  promijenilo  se 
m  prol  t  ntt  n. 

pAnllJlka.  /'.  datt  Bund  {ditterr.  dus  P/inielt.  faacia. 
Kj.  vidi  irilk.  —  l>f:orjepna  puntljikit,  i,  j.  \\  dva 
nila  tkana,  Rj.  114a.  Kuma5,  trna  pantlika  od  kadife, 
žlo  seoske  djevojke  no»e  na  vraui.  Rj.  3Mb  (biće 
Statnparttkom  pogrješkom  mj.  pautljika).  Kiir^elica, 
bijeUt  patttljika  od  konaca.  Rj.  ^lOb.  (»Aviee,  ihdna 
pantljika  koju  Žene  omotavajii  oko  vrata.  Rj.  483ii. 
Vila  je  bila  obučena  u  bijelu  žensku  haljniu,  po 
kojoj  je  opasana  rrrenotn  pnvtljikom.  Pia.  32. 

riiniu.  m.  (jnž.)  riđi  Pantelija.  Rj.  (jcn,  PAnta,  roc. 
l'anto,  hijn.  od  Pantaleon.  riđi  i  Panta.  —  takra 
hifp.  kod  l)obro. 

pAnfoi^,  »rt.  u  za^onefi,  vf.  jedinkalo.  Rj. 

pAnii<i,  p;inem,  vidi  pii^li  (padnem).  Rj.  r.  pf.  riđi  i 
paibniti;  primjere  kod  ^la-sti.  r.  pf.  f*loz.  do-pauuii, 
iz-,  0-.  od-,  po-,  pre-,  pn-,  pro-,  za-,  o.  iwpf.  padati. 

p«nj)  pAnja,  m.  dcr  BaumstamiHf  tnmcits:  kao  dcti 


osjevcmt  panja  (kaže  ao  za  ćttvjeka  i  /-a  ženu  koji 
nemaju  djeve.  1*orI.  131).  Kj.  cidi  hreb,  i  si/u.  ondje, 
dan.  panjić.  uwjm.  panjina,  piuijujra.  —  Mijolj,  maj- 
storski te/jaj,  ili  kud  ći/.aiara  punj.  Rj.  yr>iib.  llpa- 
njiti  «e,  stati  kao  fntuj.  Rj.  783b.  StJtro  JiTo  kao 
trut}  panj,  veli  mene  moja  mati,  da  me  njeuiu  da; 
Rog  mu  dao  duge  jade,  a  6lo  ću  mu  ja?  Herc.  237 
[suiro  =^  fltari?).  /• 

piVnJiN  cf  .'^are.  Rj."  akt:  Rj.''  XXX. 

|»rinje^:a.  /'.  div  Ninchc:  vidi  «.  r.  Hnoaiti.  Bj.^  — 
j(idje  vam  kokoži  Buosf?-  »U  jinnjuje  oko  ognja.« 
Rj.  Gl)yb.  isp.  dupka.  nk<:.  Kj.^  XXX. 

ptVnJić,  w(.  (hm.  od  panj.  Rj. 

panjiiia,  /'.  »nujni.  od  panj.  Rj.  riđi  ]janjuj^i. 

pnnjkunjc,  «.  duA  Verlcumdcn,  cnlitmmaiio.  Rj. 
rcrh.  od  panjkati.  raduju  kojom  tko  panjka  nn  kotja. 

pIVnjkntI,  kam,  v.  impf.  na  kojra,  (jajcn  janttnd 
Ltitjeu  rorbrinijcn,  mentior  de  <diquo,  cf.  ojiadaLi  3. 
Kj.  i:  panjkati  kv^jn  kouic  ili  u  koffa.  ridi  i  bijodili, 
obbitrivali,  putvoraii.  i»p.  ^vanjiti.  r.  pf.  slož.  napanj- 
kuti,  ojianjkati.  —  Te  on  tebe  punjka  u  rladikc.  Npj. 
4,  AHA.  Nu  je  (ijoko  ot-iirledna  kurva,  kLo  te  laže,  te 
ti  bla^o  mami,  panjka  ruju  svome  fjospoduru.  4,  4*J3. 

piinjuica,  f.  (u  C  tJ.)  aut/m.  od  pimj.  Rj.  ctV/*  pa- 
njina.  —  rijeci  ft  tukritn  naxt.  kod  bjeluga. 

pAnifl,  prdaea,  fa.  pl.  ridi  palac  2. 

I      piVneanieil,   f.  ono  tim  se  puoH  toeak,    [»onajvifte 

I  od  jrvožjrja,  a  ima  i  od  drveia.  dn  Jiadjtchnh,  Hemm- 

I  schnfiy   snffhmen.  Kj.    ridi  cokla,    vla^u^^a.  —    l'aiM'i 

(i  oluda  poslije  niiaotiu   tot'ak  i  piorttnicfi).  Pin.  30. 

pi\oeenjc,  ti.  (los  AnUijen  dcx  Heminsckultej*  un 
dit-i  Had,  -'•  .■itifftumin'irc  rotum.  Rj.  vcrb.  od  paoćili. 
radnja  kojom  tko  pauci  toćak. 

pAoMti,  t>im,  r.  iuipf.  dm  Hemmschah  anlegen  nn 
das  Tifid,  .AuffUiininare  rotam.  Rj.  r.  pf.  ttlož.  Cipaoi''iu", 
infi.  palao  2,  paoci.  —  sa  b«,  pastt.:  Pa<.H^aniea,  ono 
čim  se  paoći  točak.  Rj.  4l:i7b. 

pnćnia,  f,  Stulli.  vidi  palma. 

pi^ondau,  /".  (u  C.  G.)  cf.  ondan.  Rj.  pii-ondan. 
isp.  pa  kod  pabir^iti.  ridi  i  preksjulrn.  iza  ondan, 
paondan,  preksjutra /tf«  ^aondan,  taondan;  a  iza  ĆO' 
ondan  ide  ^aondnn,  Salapaondan. 

piVor,  rn.  (u  vojv.)  der  Bauer,  TMudbaner^  rusticu.-^, 
cf.  Hcljak.  Rj.  od  Njem.  Bauer,  tjororiU  su  «iyri5c 
nctjdašnji  fjrunićari  seljacima  iz  provincijala.  ri*li  i 
seljanin,  paraHnik,  vilan.  —  BakKla('*i  kolo  vode,  a 
pilari  jrlede.  Ri.  13a. 

pudrijn.  /*.  aax  Provinziale  (im  OegcitMati  dcr  Mi- 
UtdrtfrcnieJ,  provincin  ru^ticoruni.  Rj.  zemlja  jmornka 
{suprotno  praniea,  milicija,  militarija).  —  U  vojvo*lrtlvu 
zovu  draži va^fce  p<»  miliciji  vrajtove,  a  popaoriji  birovc 
i  pandure.  Rj.  KiWa.  Po  granici  i  po  paoriji.  Rj.  273b. 

p&orklnja,  /'.  die  Bdnerin,  rustica.  Hj.  žena  i^  pa- 
orije.  ridi  scliakinja,  seljanka,  floljaku^;  miižaća. 

pftorskT.  a<ij.  bdueri.sch,  ruaticait,  Rj.  sto  pripada 
paorima  ili paora  kojemu  god.  riV/iBeljaćki,  parasnii^ki. 

1.  ^Apn,  /'.  —  1)  dcr  Pupst^  papa.  Rj.  biće  po- 
grijeseno  f.  (žensk.  roda)  tnjettto  m.  funiMk.).  u  Hrvala 
je  riječ  papa  a  orom  značenju  muškoga  roda.  irtft.  i 
Rimpapa,  m.  —  Tu  ti  ni  papa  ne  blagosiva.  Pojtl. 
!  l^'2'A.  Dtac  niu  prevario  papu,  prevari  (ja  i  ou.  DM. 
'  38.  —  2)  in  der  Kindertiprachć,  duA  BroU  sic  pancm 
Tocant  puelli:  <^nda  ^i  ti  /.vao  bljeb  papom.  (Bio  si 
malo  dijete.  Posl.  239).  Rj.  u  govoru  (tjelinjem  hljeb. 
isp.  pHpati. 

3.  papa,  i».  (u  I>nbr.)  Kinderrvort  fur  otac.  Kj. 
n  djetinjem  govoru  otac.  sgn.  ridi  kod  otac. 

papft^Hl,  pnpigno,  papag&la,  m.  ptica,  p^ittacu.^. 
StuUi.  —  NaniJio  je  na  jiamet  kako  papagao.  DPobL 
§U.  Tamo  je  Džajn  papagao,  serdar  (.grafi  Bujović. 
SVp.  mal.  III. 

pApnk.  (ifipka,  m.  {pl.  gen.  papaka)  die  Klai/te  (der 

vierfiisftigen  ihiere),  unguht.  cf  itaponjak,  ćapotijak. 

I  Rj.  u  cctcoronoge  životinje,  —  ZUuua  stola   nestane 


pKpanJe 


—  9  — 


pnpuMea 


k«o  i  vjeSlini,  a  njihove  zlatne  ^nse  protvure  se  hvo 
t4  piiifkv  htjektikih  strmnu.  Uj.  )>7iv.  /aboHti  pupak  u 
leiliiiu.  U*«»*'jc*''i)-  TojiI.  ^2.  *  He)f ao  pupke  lumr'ol.  242. 
/h  lu  i  Htoka  niinn  nt^k  ide  .'<  imiiin,  dn  ae  UHiaiie  ni 
papku.  MoJB.  II.   10,  2«. 

pik|»iinjei  m.  rcrh.  oti  pAputi.  radnja  kojom  n.  //. 
(Jijctr  fHtpu  (jcdej. 

pj^pnr,  julprn,  w,  vidi  biber:  A  dto  hu  lui  Karlov- 
kinje  bele  rumene?  Vinu  piju,  paptir  zohlpi.,  te  mi 
riiuiene.  Kj.  —  1  papur  je  ltii  i  siurskan,  ali  grije 
i  prli.  in'o»\.  IM. 

I»ihtfn(i.  pam.  v.  impf.  (u  Dubr.)  u  ovijem  poMlovi- 
cunm  uijfiitii  jesti.  IVtlje  je  «a  Hlariiu  pupati  iipjro 
8  loiHiliiii  plakati  {Vo»\.  25).  Slatko  je  pupati,  al'  jo 
gorku  plarutj.  tI*Ortl.  ŽS'.i).  lij.  u  djetinjrm  tptti>TU.  i^p. 
pdpa  2.  —   F.udi  drobe,  a  mudri  papuju.  Ui'oHl.  57. 

pikpiiz,  m,  rcrtichtliche  Jienonnunt)  fitr  chri'*tiichcn 
(Uiatlichcn  (ucitcns  der  Turknt),  nominuiio  succrdtjits 
christiaiti  contatmUoaa,  cf.  pop.  Uj.  tako  Turci  n  po- 
jfrdvtn  zvt'u  popu.  autpH.  papar.iicu 

pttp)l7Jnilt  f.  auijm.  od  papar.:  I)i;umnne  jedan  pa- 
pazino.  Rj.  kahe  ac  da  je  zcnskotja  rodu  {t),  u  jconii 
pujiu:ino9 

pftuorjc,  n.  (foll.)  dic  I'luumfcdcrn,  piuviac,  vf. 
iiiA^uK.  Kj.  pa-perje.  i^p,  pa  kod  pabirćiti.  tidi  i  pa- 
li iilj  i  ro. 

pApin,  adj,  dtn  Papstes,  papat.  Bj.  Ho  priptula 
ptipi.  —  l*rip<ivijeda  Filip  i  o  pODicnutoj  posaobini 
papinoj.  Glax.  21,  27.S. 

piipinski«  ftdj.  Siulli.  što  pripada  papama  Hi  pupi 
kojemu  ijvd. 

pi^ptr.  papira,  m.  vidi  liartija,  6tjre,  karta  2;  rfns 
l'npicr^  rhitrta.  —  Daj  do  meni  liiuc  i  papiru.  HNpj. 
2,  ;i2.  TznajBJu  u  Miairu  papir  iz  srži  nekakogn  ro- 
jETojut.  Pripniva  1S2. 

pApirni.  adj.  što  pripada  papini,  Papier-,  papicren, 
rhartuccuH:  u  papirnom  novcu.  Nov.  8rb.  1817,  322. 

pAponjakt  papOujka,  vtfodosu.  od  koje  ji-  papnk. 
Obo  2S5.  —  J)  vidi  papak.  Rj.  vidi  i  <*^jtponjak.  — 
^ap,  2)  uekaka  Inilent  marvcna  (na  svinjama  i  na  go- 
Tediraa)  u  paponjcima.  Rj.  833a.  —  2)  (u  C.  G.)  uc- 
kaka  trava.  Kj. 

papo*f,  IH,  fine  Art  tjroffserer  ]''lasHkrehse,  vancri 
(fenu^.  Rj.  ni:kaki  Oveći  rak  potoćar.  —  pupoš  (od 
o»*ii.  od  koje  je  papak).  Osa.  359.  riječi  8  takvim  naat. 
kod  t:K)g^fti<>8. 

piip6v5njc,  a.  vcrb,  od  papovati.  atanje  koje  bit^a 
kud  tko  papuje. 

papdvafi,  pf\pujeiii,  ti.  impf.  VontiticiH  Marimi 
munne  fatuji,  Stulli.  biti  pupa. 

pilpni«*.  m.  [\\  Srijenui)  die  SdmfgarhCf  achilhu 
tnilUfoiia,  cf.  8pori5.  Rj.  biljku,  vidi  i  spor,  kuuica 
2,  biydu<iku  trava.  —  paprac  (oaa.  će  biu  u  papar), 
n«M.  33H. 

pnprArii,  f.  lu  Dnbr.)  ydt^ti.  od  paprati  d<ts  Goldhaar, 
polf/tnchon  (l\jnoMrin  valgitri.t  Cu'is.?  —  iiotdfurn^ 
(jltvinofjrumme  chr}/.iophdtfi  ]\aalf,Y  Rj.').  Rj.  bUjku. 
—  P'ipru(1Jca.  takva  dem.  kod  djecu. 

Pilpraeil.  f.  vidi  Piiprntnja.  Rj. 

pikpraduik.  rn.  die  Mondrautc  (botrtjcJuatn  Su\ 
Rj.*)  fhviauda  luiiaria.  Rj.  biljka.  —  papradnik  (d 
6toji  lujesno  t),  f>su.  273. 

pAjirat.  f  d(t:i  P'urrćtikraatt  fdh'.  (ptcrin  aipiilina 
l>.  cf.  biijad.  Itj.*'').  bilje,  ifidi  bujad.  —  Ko.^  za  ku- 
kuruze. (Jvaki  se  koiicvi  odozp:o  pokriju  sijenom  ili 
papraću.  Rj.  2f'5]i.  I?apnt  u  paprut.  (ReC'e  He  u  §ali 
kad  koji  u  društvu  ^to  Sapi?ii).  Po«I.  351.  U  pustoj 
£4?nilji  paprat  rastt.  1>I'obI.  142. 

pdiprntka,  pitprattjikii,  /*.  ein  FarreHSttlmjtl,  fdur. 
t»W'/.  Rj  jedinn:u  otuapi  ito  znaci  paprat,  vidi  bu- 
iHtka.  dcm,  pnpraLlji^'ioit.  ;(f  nant.  u  papratkn  iitp. 
biljka:  u  pHpratljika  i/tp,  kouojrijika. 

pnpriKlji^Jea,  f.  dcm.  ud  papniLljika.  Rj. 


nauia^tira  {u  Bonui  viAe 
pontunjc    cidi    kud  pa- 


H  k> 


PApraliiJa,  f.   zidine  od 
Zvurnika),    cf.    Tupra^i.   Rj. 
pnunja. 

pikpnitnja,  /*.  (u  (irblju)  riđi  prepmU.  RJ.  «  Sr{ifuia 
kah(.  Žeiifika  crkva,  ono  mjesta  n  crkri  (pije  žene  atojc. 

—  papralnju  (osn.  u  Htnrom  ll.lllp.tT'fc  vfulihalumj  kor. 
nezii.,  a  od  njega  jo  i  jnTpraUi,  vidi  i  l*apraia), 
Oan,  203. 

papriUiijiif^a,  /'.  i.  j.  zemlja,  Farrcnlmdcn,  hctu  jUi- 
conus.  Rj.  ipljt-  paprut  radu  raste,  vidi  bujadnjaČa.  — 
j:u  hukI,  /^'y^  jijiriiani. 

papreak,  p:\prrka.  wi.  (ii  Srijemu)  vidi  prijcćnjuk. 
Rj.  vidi  i  spinjntjik,  zaponjai?.  —  sto  se  onjcČepujnjcta 
od  noijc^  pa  HC  »jituc  littpnc  tjdje  je  rusporeno. 

piiprelaa,  /'.  (u  Hoei)  vidi  slablina.  Rj.  riđi  i  ku- 
kni'uzavina,  i  Hifii.  ondje,  kukitrii^no  atafdu. 

pAprt^ii.  adj.  —  1)  tnit  cap!ii^:um  attauavi  IJtnt. 
tjcvurst.  Rj,  hto  je  puprikoui  (ili  paprom)  sartnjcHO^ 
H  paprikom  (ili  »  paprum)  pomije^arto.  —  Ako  je  /.rnee 
i  malo,  ali  je  puprcHo.  Ul'n^l.  2.  —  .s?>  ficpfiffcrt  d. 
i.  thctur,  ctirun.  Rj.  i*  prcncieavm  smislu  pupveno 
je  što  je  druifo^  skupo. 

[lilpreaira,  /'.  iuccrnicalum  pro  pipere.  Htii\\h  stuUć 
om  sr.  drži  papar,  vidi  bibi'rnja<''a. 

pilprrnjai'a.  /■.  t.  j.  gljiva  (u  Srijemu)  vidi  mli- 
ječnima. Rj.     -  sa  nast.  rt/».  njjnruca. 

paprenjak,  papretijdkiv  m.  pauts  piperaiu$.  HtuUi. 
k)  ith,  kuhic  papren, 

pAprenJe.  a.  dan  W<ir£en.  mit  pjiprika.  Rj.  i^rfi. 
od  paprili,  radnja  kojom  iko  papri  gto. 

pA|>ri«'a,  /'.  —  1)  u  vodeniei  ono  pvnž;yo  Sli)  stoji 
poprijeko  na  senu  i  drži  ini  sebi  kiimen  i  okre(V.  Rj. 

—  2)  (u  »irblju)  UA  žrvMJu  bio  šunlja  uijov,  od  dr- 
vetfl  ili  od  koHii.  ^to  sioji  na  ifvozaonu  biljku«  le  ae 
njime  žrvanj  okro('-o.  Ri.  —  Drvo  Hvako  ^tn  ir od  valja 
do  paprice  zji  torbe.  DPosl.  20,  paprica,  {li'knf^m\^), 
Osn.  323. 

pt\prieU'a,  f.  dvtn,  od  paprika   Rj. 

pftprika,  /'.  [ffen.  pl.  pnprTk70  (tjemeine  Hcis^heere. 
Rj.^)  capncum  aunuum  Linu.  Rj.  vidi  bobo.^ara.  dem. 
pftprićiea.  —  Bobnja.  kao  reUna  paprihtj  i  fcuva  se 
za  jelo.  1^.  32b. 

p^prika^.  m.  Ari  Flcischtfpet»e  mit  paprika,  caritcs 
vaputco  annuo  conditue.  Rj.  viesno  jelo  paprikom 
sačinjeno. 

pApritI,  rtm,  r.  impf,  mit  paprika  ivUrsen^  condio 
pipere  iuđtco,  Hj.  papriti  jelo,  zuČin jati  ga  paprikom 
ili  puprom.  v.  pf.  ^lož.  o-pajiriti,  m-.  —  sa  »e,  pass.: 
Uje  je  papra  doaia,  i  koprive  se  papre.  Posl.  74. 

pikpta,  /'.  vidi  pul'ia.  Rj.  i  ondje  Aim.  vidi  i  ])avta. 
f  u  tutjjiji'in  rijćL'ijtta  a  nu.^cm  nc  ffororu  mijmja  na 
u  *  V :  paftji,  papta,  pnvta.  —  Alu  crljen  bajrak  po- 
kIoimo  stoji  mu  zvrka  papti  od  bajraka.  HNpj.  4,  22 
(gen.  pl.). 

I'ftpnt*,  m.  (da  li  nije  rudi  stiha  skraćeno  od  juipuca 
t.f):  ('Hu  kupi  I.it^ki  MustajbeŽe  .  .  .  Snjima  krenu 
»  l'apuć  planinu.  Rj.  —  la  huaI.  ittp.  Karu^. 

pApuoa,'  f.  (pl.  tjcH.  piipu/'ii)  dcr  Ptinto/fel,  crepidu. 
Rj,  dcm.  papnriea.  vidi  pa(!'ma^a,  paSmap,  paSma^a, 
Mopela.  —  Da  ne  kalja,  jadot  k(\imrli  papava  .  .  . 
Da  ne  kalia,  jado!  f'uthuli  pana^n.  Noj.  1,  2H2.  Kupi 
meni  žut  Kavad  I  papuve  Kikosant,  tukom  šiko-^anet 
Alatom  izvezene.  1,515.  Onda  Hkot'i  Senianine  Iva:  u 
kaleimmi*  bc£  žutih  papava*  1,  535.  Kaa  »um  av  igrao 
jiapuće  i  foCuma  s  Piro^kim  djevojkam:*.  Straž.  188t5, 
f?Grt   (za  ovaj  primjer  i^p.  papuOiea  2). 

pi^purtir,  m.  Stulli.  koji  pravi  papuče,  vidi  papuOUja, 
papudžija. 

pApiit^iva,  f.  —  1)  flem.  od  papm^a.  Rj.  vidi  paS- 
mapr,  ritopelica.  —  Sna'  zaovu  papui'irom  ^epa.  Rj. 
ISGb.  Doue6?  nam  !*rebrn  no?.ir  i  rezeitc  papučice. 
Npj.  1,  17ri.  —  2J  ijrra  u  kojoj  se  ska^e  ua  jednoj 
nitzi  preko  nauijeAteuijeli  ti'saka.  Rj.  wp.  kod  pnpuća 
primjer  ii  Slrai.  l?^5ti,  y<>5. 


paput'lijA 


10  — 


IMura^io 


pU|iAr*IIJa,*  w.  koji  pravi  papuće.  riđi  papm^iir, 
pn{>ii<J/.ijn.  —  Da  upitam  papućUjti,  Sije  U  mi  paSma- 
gire.  HtTP.  2M. 

papikdžijn.*  m.  dcr  VunioffclmachcTt  crejndariiis. 
Rj.  kuji  praci  pupuće.  vidi  papučar,  papu^lija. 

pApula.  f.  u.  p.  od  ^ruUa,  L  j.  katiHe  kuvan  grab 
u^njeći  bez  ik)rbe;  tako  i  od  BoOiva,  ein  Fisoienmus^ 
puh  c  phaHolis.  Uj.  vidi  gueždeuik,  uieždeuik.  isp. 
HpHpiiljnti.  —  Gnjei^iti  papulti.  Hj.  91a.  od  osnove 
kojji  je  u  djeliujoj  rijei:i  za  hljeb:  papa  2.  Oaii.  12tj. 

piir»  Hf-  —  I)  u  ovaj  par,  jetst,  nunc.  Rj.  Razu- 
mijt'ni,  da  to  Ka  vas  u  ov(\f  par  ne  bi  dobro  bilo. 
Hlraž.  I!š87,  110.  To  je  u  j(lavnooi  «ve  »to  ti  ovtij 
par  imamo  od  uajvrHuijeh  ljudi  o  diobi  fllovcnskili 
jc/,ika.  Rad  1,  ll)i».  isp.  ovda;  i  kod  put  3:  sad  ovo^a 
pula.  —  ^)  {u  vojv.)  Paur,  par,  —  a)  u.  p.  pur  pili(5a, 
opanaka.  Uj.  vijesto  dvoje  pilif'a^  dvoje  opunaka^  t,  j. 
dtui  pUcifi,  diHi  opanka,  i  t.  d.  ovamo  ida  i  otaki 
primjeri:  Puradzija,  mnJHlor  koji  dnigiui  ino^u<?nijim 
maji^lorima  na  par  radi.  Rj.  4s;)a.  —  b)  nema  tnu  para, 
vidi:  ueuia  druga,   nema  ma  drug^a,  ihm  gcuachsen, 


glttch,  par:  A  ou  Ivo   Ijepii  Hina^ima,   da  mu  para 

na, 
tffp.  pAriti.  tjV/»  I  jednak,  ravan  2. 


u  hiljiičli   nema.   HNpj.    1,  .339.   TurtMu  je  junak  o<l 
mcjdaua,  du  mu  uemii  u  krajini  para.  Npj.  'S,  3U2. 


I.  piVra,*  /.  {pl.  pare,  pS.ra),  dic  ^fflnze  Para,  numi 
genas.  ef.  groš.  Rj.  novac.  dtni.  paiica,  partć,  —  Tako 
Turska  para  bila  potura  ili  krajcara  i  po.  Rj.  104a. 
Tri  jagpre  idu  i*  jednu  paru.  Rj.  24yb.  I^nurjnja,  4| 
pura  koja  se  da  u  crkvu.  Rj.  32()a.  Carevicji,  t.  j. 
para.  Rj.  H)Sa  (nekaka  paraj,  P«re  od  mrtvoga  iiva 
Oine.  l\wl-  Ž4().  vio^e  biti  da  ovamo  ide  i  omj  primjer: 
Pruj^e  Hrbe  u  paru  hc  brojim,  kad  upodobim  earstvo 
od  Rusije.  Npj.  b,  4tll  (»e  brojim  ni  u  što?). 

3.  pilra,  f.  —  i)  der  Aihem,  halitus.  Rj.  vidi  dah, 
i  fttfH,  ondje.  —  Kad  dilme  iz  nebe.  onda  r*e  pratie 
ii/.vijjiju  n  vininn,  a  kad  povuče  paru  u  »e,  onda  se 
»avij:iju  k  zemlji.  Posl.  228.  Pasja  para.  24H.  (i*p. 
Pasji  ak  [bak)  more  ne  muti.  PobI.  24*j).  AI  se  pramen 
zapoj^ede  tame  a  od  pure  konjske  i  junačke.  Npj.  3, 
1^7.  f!?:imo^ttu)uo  jeul  ono,  kojega  ne  zvuk  samom 
paruia  na  otvorena  usta  izgovoriti  može.  Spi«i  1,  13. 

—  2)  der  Dunst,  vapor.  Rj.  —  Ako  se  ovaj  vazduh, 
koji  naa  opkoljava  i  kojim  di§emo,  napuni  Akodlji- 
vijcm  djelićima,  onda  (*.e  <*ovjek  da  o.slabi  .  . .  Takove 
struke  vazđuha  zovemo  rgjava  ili  otrovna  para,  a 
uvukoce  pare  postaju  n.  p.  u  lijosnijem  sobama.  Pri- 
prava 10.  (iosjiod  IJog  jofl  ne  pusti  dažda  oa  zemlju  . . . 
niti  se  podisaiic  para  »a  zemlje.  MoJH.  I.  'A,  6.  Kao 
para  odlazi  <?ovjek  sa  zemlje.  l)P.  .'ituS.  —  3"^  (u  Roči) 
vidi  vrabac.  Uj.  dem.  pi\rii5,  trapćić. 

•{•  pAra,  f.  vidi  zarez,  ti  ban^i.  M.  Krklju^.  kad 
se  parne  n.  p.  noicm  po  dascif  postane  pAra.  vi<li 
paruiea  1.  inp.  parolina,  brazgotina. 

nftrais  piiren,  m.  —  1)  dcr  KVigcr,  accusntor: 
Niko  ne  može  .sudac  i  parae  bili  (Posl.  320^  cf.  priča. 
Rj.  koji  prc  koga.   vidi   luMlelj,    tui^.ilao;   davudžija. 

—  Kmetovi  seljacima  sude  za  kojekako  silnice,  pa 
koje  parcc  ne  mogu  namiriti  oue  -alju  nahijuskome 
8udu.  Rj.  'J77b.  —  3)  i^p.  advokat,  odvjetnik.  — 
Duhovniku  i  lijei^niku  i  parcu  ne  titji  istine.  DPosl. 
21.  Graj^ani  .  .  .  s  vhidom  su  ^e  doj-'ov:imli  preko 
osobitih  ljudi,  koji  se  zvalni  pard  gradski,  proeu- 
mtorcH  universitotift,  proeurulori  dej  popolo.  DM.  331. 

1.  Piiriu'in,.  m.  Siadt  unifcit  l'uprija.  Rj.  varo.^ 
nedaleko  od  Ćuprije. 

2*  Piiriii'in.  fii.  u  ovoj  za^^uneci:  Iza^e  vila  iz 
peći,  punila  kose  niz  ple(^i,  ćeka  siua  Paraćinut  dok 
joj  du^je  iz  Rudina,  i  donese  kupu  viua.  Rj.  Oflgo- 
tljuj:  tikviL 

l*ara<*inn<%  Paradiuca,  m.  einer  von  Paraćin.  Rj. 
čorjek  iz  Paraćina. 

Pariićinski,  adj.  —  J)  von  Paraćin.  Rj.  što  pri- 
pada Parat:i/tu   varoši.  —  2)  udv.  zapaliti  lulu  pa- 


raćinski,  t.  j.  napuniti  lulu,  pa  iiahvatiti  njom  vatre 
i  pepela.  Rj. 

pari^da,  f.  die  Parade,  pooipa  militaris.  Kj.  — 
Zapovjedi  te  sva  vojska  slane  u  panulu.  Rj.  281  b. 
Petar  turi  momke  u  paradu.  Npj.  -1,  220.  Uparadi 
vojnike  ..  .  i  tako  ae  s  najcećom  panulom  ]H>kaže 
Turciniu.  MiloS  113. 

parAditi.  p:\riidim,  t'.  impf.  iH  Parade  stellen^  in- 
ati'HO  aticm.  Rj.  stavljati  u  paradu,  n.  p.  vojsku. 
r.  pf.  sloi.  uparadili. 

pitradiie:  udv  i  paradur,  u  ^iripovijeoi.  Rj.  I4(ia. 

pilradžiju,  f.  tu  Srijemu)  majstor  koji  drugim  mo- 
^nćiiijim  majstorima  ua  par  raifi,  cin  Meister  der  far 
anderc  Meiatcr  sliickireisc  arbcitct,  minuficularias.  Rj. 

purftdžik.*  »I.  prepje,  t.  j.  motovilo  prelje,  cf'. 
novt'i^,  Rj.  vidi  i  par(5e  2.  —  Noveit^  u  brojenju  pregje: 
novćit!5  ima  šezdeset  žica,  pnemo  ima  Seat  nov^iCiv, 
a  paradhk  Seat  pašama.  Rj.  423b. 

parjkfCaii**  parairuna,  m.  —  J)  Art  Fliute^ilauff 
tuoHs  iiaidam  Hclojicfi:  A  upali  tanka  paraguna.  Rj. 
nckakit  pnšćana  cijer.  —  2)  (st.)  Art  Tuch,  panni 
gentis:  Umivala  gulsom  od  ružice,  otirala  sajom  para- 
gunom.  Rj.  nekaka  čoha.  —  iSta  je  tebe  tamo  ue- 
stitnulo?...  al'  lijepe  ćolie  Paraguna  i  rezane,  pa  i 
nerezaiie?  Npj.  !*,  380. 

prtrAvj<^nJe,  n.  diiA  SteUen  in  Parodle,  insiructio 
acići.  Rj.  verb.  od  paradili.  radnja  kojom  tko  pa- 
radi što,  n.  p.  vojaka. 

pi\  ni  kn  mi  I  liv  ka,  f.  der  sc^icarze  Flor  dcn  dic 
Monchc  ubcr  die  Kamilauka  tragcn,  particamilau- 
ckium?  Rj.  crna  koprena  na  kamitarci.  vidi  i»auu- 
kamiiavka.  —  :a  prijedlog  para  i.'JjA  paniku  var. 

ptirikkiinjc,  n.  das  lUtzcn,  .-tvarilknUo.  Rj.  vcrh. 
od  parakati.  radnja  kojom  tko  paraka,  n.  p.  po  stolu 
naretn. 

|)ArJlknti,  kara,  v.  impf.  ritzen^  scarifico.  Rj.  n.  jj. 
nožem  po  stolu.  dem.  od  parati  3. 

piirakn.s,  m.  \T.tyk7Xi^T.y^  (in  scherzhaftem  Sinne. 
ni-*  hatte  dies  Wort.  mit  dan  klis  etunts  getncinj 
Gebet.,  icelehes  iiber  einen  gelesen  teird,  paraclcsis. 
Rj.  molitva  koja  se  čita  nad  kim. 

pAraklisara.  m.  dcr  Ktrchendiener,  Kuster,  GlOck- 
ner  in  dcn  Klostern,  aedituus.  Rj.  manastirski  cr- 
kvtnjak,  poletar^  ivonar.  isp.  baba  kliaara.  ta  pri- 
jedlog para  isp.  paralcnvar. 

parAkniiti,  p:^raknem,  v.  pf.  dcm.  od  p&muti:  On 
piirakni,  a  ja  varakni  (u  pripovijeei).  Rj. 

pitrukiiviir,  m.  der  Nebenkovh,  cotjut  vicarius  (in 
den  Klćsitrn).  Hj.  p&Ti\-(prijedlog  Greki)  kuvar,  Au- 
varov  namjesnik,  pomo''nik,  u  manastiTima. 

pi\raknvarov,  adj.  iles  Ncbenkocfies,  co^iui  vici*r%i. 
Rj.  sto  pripada  parakuvaru. 

pjkralaža,  f.  i  hi.  der  Zuhignet,  LiigengeJiiilfe,  Lil- 
genbrtidcr^  mendat:is  ndjutor,  vicarius:  Sastali  se  laza 
1  pnralata:  jedan  laže  a  drugi  polaguie.  Rj.  lazin 
pomornik  ili  pomoćnica,  vidi  polaža,  pofažica,  —  sa 
prijedlog  para  riđi  kod  parakuvar. 

piir&nipntu,  f.  ovu  siun  rijeć  ia  i^uo  aamo  u  Tr- 
ticu i  u  ova  nekolika  Šaljiva  stiha:  U  našega  <.^ife 
paramente  iri  ardova  u  podrumu  prde:  u  jednome 
I  uijf^e  niAbi  nema,  u  drugome  (zaboravio  sam  )^ta 
jej,  a  n  tret^i  prni  pa  zavrni.  Rj.  nije  li  ovdje  para- 
menta  nadimak?  L  uak^^ja  ^iče  Paramente?  —  inaćc 
puk  Hjeć  TAitinska  paramenta  (h.  pl.)  sniuH  crkveno 
ruho,  i  poznata  je  i  narodu  našemu  kalolićkome ; 
taku  u  Slaroniji  kuiu  ki$sidi  paramenta.  ii^p.  Ka- 
nižlit?,  ISogoljubnosl  molitvena.  Budim  lS13.jy«7.  m: 
Paramenta  koja  se  »vrhu  drugih  odiea  oblaci,  zla- 
menuje  ljubav,  koja  je  svrhu  ostalih  kreposti.  Tako 
će  biti  i  u  narodnoj  pjesmi:  Tu  mi  ona  misn  govo- 
rila .  .  .  Na  desnoj  joj  ruci  paramenta.  HNpj.  I,  li'8. 

pilriinjc,  t».  Rj.  rerb.  od  pamti.  —  1)  radnja 
kojom  tko  pura  n.  p.  što  saštveno  (das  Losirenuen, 
divisio,  disjujictio.  Rj.).  —  2)  radt\ja  kojotu  tko  para 


^ 


IMtrasiti 


-11- 


Pariz 


I 


H.  p.  zaklano  svinjče  {da»  Aiisweiden,  -o  exeute- 
rnre.  Rj.).  —  5J  rrtd»y«  kojoin  tko  para  n.  j).  nožem 
pti  tttolu  (das  Ritxen,  scariticAtio.  Rj.)*  dcm,  parn- 
knnje. 

pAnisitit  šiva,  v.  pf.  (grijc^kom  štampano  v.  impf.). 
Kj.  ttc  nttlazi  se  kao  složen  fflafjol.  —  1)  Što,  vidi 
(ifiriLsili  »e,  Rj,  kao  ostaviti  sto.  —  2)  sa  se,  refleks. 
pj'inisiLi  se,  Him  se,  v.  r.  pf.  koga,  čega,  stelien  lussen, 
omiltu,  if.  ostavili  se.  Kj. 

Parask^vn,  l'arusk^vija,  /.  die  hcih  Paraskere, 
S,  Parasceve:  Ubila  i?a  eveUi  Petka  l*araskevija.  Rj. 
ri  T^AiAij^i  (pripravA)  po  scetim  cvuniijeijimn  zove  se 
Vrliki  petak,  pa  odatle  Piiraskev.i  Petka. 

p&rnsnli'kT,  nđj.  hiitieriitch,  rustieus.  Kj.  sio  pri- 
pada parristticinia  Hi  parasniku  kojemu  god,  vidi 
seljai^ki,  puornki. 

pftrusnik,  m.  (u  vojv.)  dcr  Battasjunnn,  nisficits. 
»■/'.  pftor.  Rj.  riđi  i  f*eljak,  scljiinin.  —  od  rijeci  prost 
tproHlakl  Mndiari  su  tiačinili  pnrnui,  a  tni  ovaku 
pomadžarcna  primili  natrag  od  ujifi.  ittp.  lislnl,  PeHa. 

piirikstos,  m.  tii  vojv.)  Art  (iottcsdiinHtcs  fitr  Ver- 
siorftcne,  i»feTiarum  gmut*  Rj.  nekaka  služba  Bosja 
ža  poktfjue. 

Pi^ra^nion,  /'.  Ort  nNtlivh  um  Kinfin^oic  dcr  Ihina 
jH  dic  S<ire,  Rj.  mjesto  k  iMoku  od  utuka  JJritiv  u 
Saru.  —  Treću  piš'te  ŠcTH  Parainici,  golom  sinu 
Zeki  biiljubn^i.  Rj. 

pArnlit  priraiu,  r.  impf.  Rj.  e.  pf.  tdoz.  ix-parali, 
oti-.  niz-,  za-;  prosti  paruuti.  c  impf.  prosti  poriii; 
slož.  raspirati.  —  J)  lostrcn»en,  divido:  A.  Daj  para 
(tield).  U.  \e  paraju  nad,  ve<^'  ua  mijeh  ^-iiie  (Ivaže 
j*«»  u  Sali  onome  koji  i.^te  para.  Pnsl.  2()MJ.  Rj.  — 
JexA  paraUt,  jrHzica  platila.  (Kad  koga  biju  zii  rjjjavo 
rijeci).  PohI.  113.  sa  se,  paiis.:  Nit'  tfv  ^ije,  ni  para. 
(<>w>biio  8e  K**^"'''  >''**  ljude  koji  ue  Pliire,  uepo  »e 
Ari.r  jeduako).  2*i-J.  —  ^)  u.  p.  sviiijće,  austveidcn^ 
ifttitcro.  Rj.  vidi  poriii,  raapirati.  —  Paraše  trudne 
:tnc  u  Galndii.  Ainoa  1,  13.  —  S)  n.  p.  nožem  po 
Htoiti,  ritzen,  scarifico,  cf.  paraknti.  Rj.  —  Zaparali, 
poeeti  parati  (n.  p.  noževa  po  čemu).  Kj.  I.S7h.  Do- 
Ki^fd'^j'  bivaju,  im  se  opet  i  gnbe,  kao  one  hrasde, 
koje  kakav  hrud  po  niuf«  ;>«ru.  Priprava  172. 

parttzUinu*,  /'.  t/ci  dcr  Flinic  der  auK.^crste  liing 
an  dcr  iiuhrc,  circulun  flintac  ultivnis:  Parazluiua  od 
trideat  dukulA.  Rj.  na  pwici  krajnja  lamu,  paraz- 
Inmu? 

fijkrka,  f.  dtr  Streit,  Prosess,  /m,  cf.  paruiea.  Rj. 
1  I  pravda  3,  prooes,  prućei,  niApra,  terantijn,  te- 
raiik:i»  torba.  —  Parhu  tjera  rad  orlove  sjene.  UPosl. 
Ii3.  Kvt»,  spranio  sav*  parbu  srojn,  /nam  da  C'u  biti 
»rav.  Jov  13.  \H,  l>a  nulozim  pred  tijim  parbu  svoju. 
4.  Tako  <Ih  ic  živ  Bop,  koji  je  odbacio  parbu 
moju.  27,  2.  8tuii  mi  Rože.  i  raspravi  parbu  moju 
t  narodom  rjgavim!  Pm.  43,  1.  hncsHe  parbu  svoju, 
poka>.itt'  miAo^e  svoje.  Is.  41,  ^1.  za  postanje  itip. 
parbiti,  preli  {i  «e).  ra  ntisf.  isp.  berba. 

pšrbitj,  lilm,  r,  impf.  Rj.  isp.  parba.  —  1)  (u  Ba- 
nuiji)  vidi  preli.  Rj.  —  2)  sa  se,  reeipr,  piirbiti  se, 
bim  se*,  F.  r.  impf  vidi  preli  se.  Rj. 

pArblJćnjr,  n.  dan  I'tosesslren.  lis.  Rj.  verh.  od 
1)  pjubiti,  ■-')  parliiti  se,  —  I)  radnja  kojom  tko 
ftiifhi  koifu,  —  3)  radnja  kojom  se  tko  parbi  s  kim, 

pArcdv,  pJlrcovm  m.  (u  ^^riiemu)  Mi  paeov.  Rj. 
cidi  (  fttahor,  jitakor.  —  (Od  drveta)  pAi«tulja  (zu 
parcoce).  Nov.  8rb.  1817,  7(i5.  tugje  riječi  tt  takvim 
nam.  kod  akov. 

Mr^a«  f  Ui  Valjeviil  vidi  ))aljka.  Rj.  vidi  i  pa- 
bflJika.  od  drmUi  kao  dugtUjuMta  tepMJUt  čime  jek- 
meičije  ritie  pMnicn.  —  Tiijrjp :  panra.  parea.  <)»n.  3.'vl, 

p&rfiid,  /'.  coU.  od  jniriG  1.  —  Kad  lav  dreku 
'čuje  doleti,  pn  žeepa  devojku,  i  svu  raHlrgne .  .  .  ona 
"odmali  pOKun  8Voju  »eetru  po  haljini,  pokupi  sou parćad 
od  nje  te  otluei*e  mn^iiji.  Npr.  136. 

pAtie,^  piirćeUL,  H.  —  j)  pidi  komad.  Itj.  vidi  i 


komat.  coll.  pari^ad,  detn.  parćence.  —  USkrljak,  parče 
od  platna  ili  Oohe.  Rj.  7y5b.  U  jednom  parictu  dr- 
veta  obrtali  sii  tanak  okru^riio  4tap  br/.o  dotle,  dokle 
8e  ne  zaieie.  Priprava  H)3,  Kad  počne  (djevojka) 
vjenčano  ruho  oblariti,  koje  joj  djever  parče  po  parče 
dodaje,  onda  joj  pjevaju.  Živ.  312,  —  2)  parfie  pregje, 
vidi  paradžik.  Rj. 

pare^ntu^,  narććoceta,  n.  dem.  od  par<>e.  Rj.  vidi 
komadi**.  —  I^ogje  i  jedna  mala  vaSćtwi,  hUob  ae 
oko  nje  (djevojke)  umiljavali,  a  ona  joj  odlomi  par- 
čenvc  pogače,  Npr.  134,  dem.  takva  pilence,  telence, 
zdrobence, 

t,  pArcitjc,  n.  Rj.  verh.  od  pitriti.  —  1)  radnja 
kojom  tko  pari  n.  p.  nogu,  ruku  |ila*»  \Varmen,  ea- 
lefa<!tio.  Rj.).  —  ifj  radnja  kojom  tko  pari  n.  p.  ko- 
šulje, prcgju  (djw  Refriesat-n  mit  heissom  VVasaer,  -lo 
ealida  pertuudere.  Rj.).  —  3)  radnja  kojotu  tko 
pari  oći. 

3.  pArt^njo,  n.  vcrb.  od  pAriti.  radnja  kojom  tko 
pari  što,   H.  p.  rulooe. 

piiricnl,  pari?(ila,  ni.  (u  vojv.)  Pcrkal  (Jlergan), 
panuuM  BarracanuH:  Kupit^u  ti,  dikico!  Huknju  od 
pargala.  Pargal  dere,  jctSmenicu  Aderu  ^Posl.  *i4*i). 
Rj.  tkivo  nekakvo. 

piiri,  /".  pl.  (u  C.  G.)  na  užetti  silne  udiw,  koje 
He  u  vodi  raaproMtru  po  dnu,  le  se  ua  njih  hvataju 
je^ulie,  Art  Angel  (beim  AalfangJ,  harni  gonas  (ta- 
pienais  anguUlis).  Rj. 

pi^rtea.  /'.  dem.  od  pftni.  Rj.  vidi  2  parić. 

1.  nhrU',  m.  (u  Boci)  vidi  vrapci^-.  Rj.  dem,  od 
para  3. 

2.  pi\ri^.  pari6i,  m.  u.  p.  nema  ni  pari(*a,  dem.  od 
1  ji:\ra.  Kj.  vidi  piiriea.  —   takva  dem.   kod  bngljiO. 

pnrieanjc,  n.  das  Bcrciten,  paratio.  Kj.  cvrb.  Oil 
parićati.  radnja  kojom  tko  parira  .sto. 

parieati.  nim,  v.  impf  bereitcn,  paro,  rf.  upremati, 
gntoviti:  Malo  sam  im  pari(?ala  dara.  Rj  vidi  i  vi- 
fQati  2.  —  V.  pf  hIož.  uparit^ati.  —  Da  ni  goajKMlini 
Bog  pomože  sentni  domaćicu,  koja  ni  je  čast  pari- 
ealal  Npj.  1.  81  (ni  =  nam). 

pfkrljn  (pArija),  f.  —  1)  {n  8rij.)  pile  otl  rnbofia, 
Kj.  —  '-^J  AbHthrift,  ćopio,  cf.  prijepis.  Rj.  —  od 
Lot.  riječi  par  (pl.  n.  paria).  isp.  Osn.  75. 

purimija,  /'.  «  iTkvcnom  jeiiku,  od  Grč.  na^.rniiia^ 
koje  snaći  poslovii'Ji.  —  Tada  se  kao  i  na  veliku 
Hubotu  ćitajii  piirimijv,  na  broj  onam  ...  Iz  knjige 
Mtjjsijevf  brojevi  uzeta  je  druga  parimija.  OP.  21)8. 

pArioult'H, /'.  das  Gcfdss,  nm  dic  \\''dsche  su  laugen, 
VHM  lidiviariuM.  Rj.  sud  u  kojnn  .te  pare  n.  p.  ko- 
šulje, vidi  1  in^jiiea.  —  Pepeljuga,  1)  7JL«t«nik  na 
parionici,  na  koji  tic  lueiue  pepeo  i  sipa  voda.  Rj. 
4Mb.  —  riječi  s  takvim  nast.  kad  djeljaouira. 

pi\rip.  JU.  —  1)  (U  Hrbiji)  cin  gcui^hnlirhes  Pferd 
im  Gtgensdtze  des  at,  aptus  vuhjarisy  (jtaptK7;o;?): 
Knezovima  afe  poklimjajte,  kmetovima  osrednje  pa- 
ripe. Rj.  obični  konj,  suprotno  at.  —  2)  (u  ualm.) 
svaki  konj,  da^  Pfcrd,  equus.  Rj. 

pkrini'is  piiripiVta,  m.  ein  jungcr  parip,  puUus  ci^m* 
parip  r/(V(i'.  Rj.  —  J)  mhtd  parip;  aaprotno  aee.  — 

2)  svako  koi\}če. 

1.  pftriti,  rlm,  c,  impf.  Rj.  c.  pf.  stoi.  l«-pariu, 
!  na-,  0-,  po-,  pod-  (se),  raz-,  s-  (se),  za-,  v.  impf.  sloz. 

rjwpjuavati,  zaparavati.  —  IJ  n.  p.  ruku,  nogu,  «;«r- 
t/icH,  calefacio.  Rj.  kao  topliti.  —  2)  mit  heisscm 
Waii!ier  begiesscn,  cidida  perfundo,  n.  p.  koAulje, 
pregju.  Rj.  itipati  na  što  vruću  vodu.  vidi  lužiti.  — 

3)  oč\,  tveiden,  pasro  oculos  (aspectii  grato).  Rj. 
naslagjivati  se  gUdajuri  što. 

2.  pArItl.  pfiriin,  r.  impf.  (got^ori  se  u  Hrv.)  n.  p. 
pariti  vnloee;  isp.  pilr  2.  paareti,  co^jungtre.  v.  pf. 
sloz.  rfvsp&riti«  siirtriti;  v.  impf.  .doz.  sparivnti. 

Pi^riz,  Pariza,  m.  —  Ućio  je  ^kolu  m  l'arizu.  Npj. 
j  5,  4Sy.  Kao  da  ga  je  u  današnje  vrijeme  opremao  « 
I  J*arig  Ui  u  Bukurešt!   Nov.   Srb.  1«17,  4«b.   Da  će 


—  12  — 


frii  voditi  u  -Pariš«  (-  zaSto  ne  Parit?  —)  1817, 
4IM.  Jj.  Uger  u  /Vrrint.  Riul  1:^.  171, 

purizo*  u  ovoj  /ngoneri:  p'tigoh  pui'em  i  ni!»i)iu'eni, 
iiuKJoii  rize  ijmrize:  nit  8ii  risie  i  j>«r*.£t-,  uego  Tuntke 
nikavieo  fiKiAice].  Kj.  iVi3n. 

|inrlitloriJa,  /'.  olco  S«ve  i  oko  Dunava.  Rj.  injeato, 
pdje  se  ljudi,  rastavljeni,  rnz/]^vtirftju  8  onimn  koji 
Hti  11  kiinintinn,  da  ne  no  bi  knlca  Knnir.iiH  hulost 
I»renijcla.  Hj.^  —  7\tt.  piirlatoria.  riđi  tabor  2. 

|MUIur.  III.  cin  rcnrahrlostcr  llViii/^m/,  riJit'«  ne- 
ijUciit,  lij.  r*(i»  zaK'ŽHJ.  bntaijen^  zupuMen  rinoijrad. 
isp.  balal.  —  Kakn  li  \v  iKiruSenu  orkvo,  kako  su  ti 
pariuff  rinoiiriiili.  Npj,  I,  313.  Mlogi  parlosi  8VJedo(5e, 
da  J«!  nepfla  oko  vino^rjida  vise  radilo.  Danica  2. 
KM.  —  Tanino:  jmrlvtf.  Uan,  3<)(i.  njcći  i<  ««frriw 
HdSt.  kud  brlojr. 

pArI(i?.riij(s  rt.  dn<i  Vcrtcahrloućn  den  Weiiihcrg», 
ncifIa:tio  viucne.  Rj.  verh.  od  parložiti,  koje  vidi. 

pilrložiti,  žiui,  p.  iuipf.  deii  Weinhcrff  iremnch- 
hissitjen,  ncijliffo  viiicttm.  Rj.  haiaijivuii  vitioffrad.  v. 
j)/'.  kIož.  iiparložiti. 

pi^rinnk.*  m.  ukc.  Hj.'  XXX.  —  J)  Aftnu,  (i)  i»o- 
vjomua,  Mo  so  izvl^će  iz  velikoga  vlasa,  cf,  pannttk. 
lij.  3]8a.  —  ii)  Vjerna  ljubi,  Sinula  te  prujal  Sto  ('C 
lebr  jrlava  na  pon(U.eru,  Mo  1'  krniali  ruke  nis  par- 
muhe?  Herc.  "iih. parmuci,  drveni  iirijopleti.  Hcre.  ;ir)8. 

pAruii'il*  f.  —  1)  cin  Znff  des  (tufuchncidctidcn 
McJiSCTH,  oultri  dividentiH  liuea.  Rj,  kud  se  ttv-etu 
parne  po  čemu,  inttanc  {tarnioa.  vidi  3  pAra,  paroiina. 
briLZjrotinii.  itp.  parniiti.  —  2)  der  rrozess,  li^f  cf. 
parbu.  Kj,  (  si/n,  ondje,  parnica  (pred  «  osnova  koia 
je  složena  u  raspra).  Oho.  332.  isp.  preti,  —  Iiht 
Turci  t-am  nu  parnicu.  Npj.  2,  430.  Vi  Kte  svi  7ji- 
jeduo  va.iu  parnicu  d(dtili.  Danica  *2,  142.  Ko  jfod 
imaše  parnicu  i  ijrjaSe  caru  na  »ud.  Avertalom  ^a 
dozivaAe  k  pebi.  Ham.  II.  15.  2.  Siroti  ne  daju  pra- 
vice, i  parnicu  udovička  ne  dolazi  pred  njih.  lp.  1, 
23.  Nu  laj  Kii  n\\i\  irili  grajnani  za  parnice  innegju 
fiebc  ili  m  čupljuninta.  DM.  GD.  .\ko  se  savictnula 
parHiatt  krivac  je  plin?no  troškove  za  »ud.  iJOG. 

piimiAar,  ih.  der  rro£c*tsirer,  litium  aman$.  Rj. 
htji  ima  parnicu  s  kini,   koji  rado   rnnierc  parnice. 

—  Te  Rii  pozivnli  parnićare  na  8ud.  DRj.  2.  43!>. 
pArniiH,  parnein,    r.  pf.  einen  Zug  tkun  mit  deni 

AnfHchneidemcifser,  duco  cultrum  dii'identein^  cf.  cr- 
taruuti.  Kj.  parne  nohni,  ko  hof'e  Ho  da  raspori, 
dcm.  parakuuti.  r.  impf,  parati. 

piinijuk,  parnjaka,  r;i.  {u  vojv.)  on  je  njegov  par- 
njak, ili:  oni  au  parnjaci,  t.  j.  jednijeh  !«u  godina, 
rt*,  vrsnik.  Rj.  vidi  i  vrAnjaV,  siivrsnik.  —  Ti  Omera 
bralH  jtožclio,  :i  poglćdo  u  moje  part\jakc!  HN'pj. 
4,  33(>.  parnjak   (osn.  u  pur^   tLat.)   jiar).   Oan.  2tliL 

pAroirt  "'.  Kj.  (it*tn.  piiroSri(5.  —  1)  ein  Stock  mit 
cincm  JJtikcn  (um  c.  li.  Farrenkraut  dumit  nach 
Jlautfe  zu  tragvnjt  huculus  uncinatum.  Kj.  kukmfta 
batinu  Mo  se  luoze  njome   nositi  kući  n.  p.  pajrrut. 

—  2)  ll^usrete  je  sveti  Petar  ««  jtleun  zlatorojru, 
zlatoro;u;u  i  ptiroffu.  Npj.  1,  1H>.  —  Miklosić  veli  da 
je  složeno  pa- rog.  Rez  sumnje  je  lako  parozak  i 
p.troHćit}  (ifp.  dvorogp  vile);  ali  ne  vjerujem  da  je 
tako  i  paroff.  Korijeni  2i)i>.  Da  je  DaniiHć  imao  pred 
očima  i  primjer  iz  Npj.  I,  llfi,  bez  sumnje  hi  bio 
vjcrocao  MikUmću. 

pAruli.  paroba,  tu.  vidi  parok,  plovan,  Župnik.  — 
Martinaćki..  .  Uaćinaćki  parosi.  Danicu  b.  Ili:?.  Ha- 
da.iuji  /eiuuu^^ki  paroh.  Npj.'  4,  \>. 

purdliija,  f.  lidi  parokijfi,  plovanija,  nurija,  župa 
2.  —  Protjoranica  kakva  kupi  parohiju.  Priprava  71. 
Kako  L'od  Lg'akoni  zn  kakvu  bopatu  parohiju.  74. 

pHnlilloVt  adj.  što  pripada  parohu. 

pAroJiik,  parojkft,  m.  kad  se  prvcnac  (prvi  roj)  one 
godine  roji,  njegov  ^e  onuj  roj  zove  parojuk,  der 
^achschicarm ,  e^r/nacn  »ccundum,  Bj.  pa-rojuk.  ta 
pa  isj).  pubirćiti. 


pftrojf  Onjo,  )*.  da^  iSchiednnen  dc.t  prvonnc,  ca:amcn 
horni   eiuminin.  Rj.  rcrh.  od   parojćili  He,  koje   vidi. 

pitruJeUf  hO,  cl  ne,  r.  r.  impf  schu'armen  fucuii 
cs  der  prvenac  thut),  fiacfcsc'/icdrmtfi*,  cmitto  fetum 
(dicitnr  dc  cxamine  homo).  Rj.  parojči  se  2>rvcnaCj 
kad  .se  one  godine  roji, 

pikrok,  pan'tka,  m.  [u  vojv.)  der  Pfarrer^  pttrochu,% 
cf.  pop.  Kj.  vidi  i  i«irob,  plovan,  ?,upnik. 

pnr6kljn.  /*.  vidi  nurija.  Rj.  vidi  i  parohija,  plo- 
vanija, župa  3. 

paroplov.  m.  dfts  Dampfschiff.  riđi  vairenjaća.  — 
U  .Šibeniku...  pored  mora,  wjid  zbog  paroplorUj  koji 
ondje  radi  tovarenja  upija  ;j;otovo  svaki  drugi  duu 
strtju.  tšrb.  i  Hrv.  4.  paro-plov.  isp.  pjlra  2  *  ploviti. 
isp.  tako  sloi.  riječ  vodoplav. 

p&roHeio,  m.  —  J)  dem.  od  parog  1.  —  2)  das 
Ende  (Zacken,  Aut)  om  Jfirschengeiccihe,  ramus: 
Daj  mi  Bože  zlatne  rope  i  srebrne  parosHćc,  Rj.  na 
rogovima  jelenjim,  cidi  parog  2. 

pikruNkT.  adj.  .T.  Itogdnnović.  sto  pripada  parosiina 
lii  parohu  kojemu  god. 

pikrolinn,  f,  u.  p.  na  licu,  kad  se  ćovjek  ogrobe, 
die  SchraniCj  rimu,  cf.  parnica  1.  Rj.  riđi  i  brazgo- 
tina, i'ip.  3  pAra.  —  od  korijena  od  kojega  je  parati. 
gdje  .9e  parne,  oatanc  pttrotina.  riječi  s  lakim  nant. 
kod  bljuvotina. 

pArožiik.  paro^ka,  m.  n.  p.  u  vila,  Zacke^  dens, 
ramns.  Rj.  u  dvorogih  rila  dva  sn  paroskn.  isp.  paq)g 

pilrta,  /"..•  Na  p!ei?i  mu  partc  iznijela.  Rj.  —  /elen 
venac  vije,  hi»er-partiA  niše.  Rj.  27a.  (u  Hrv.  nakit 
nio  SH  žene  nosile  nu  čelu  u  djetinjstvu  mojem ;  nose 
li  .K  g^lj^o^  još  I  sad,  tie  znam.  IvekoviC).  Kujiit 
puriu  —  ili  Atape  —  na  avoje  dinare.  DPortl.  52.  Na 
prsi  pa  zrno  udarilo,  na  \i\v('\  mu  parte  iznijelo.  Npj. 
3,  322. 

piiHi\]a.  /.  rt'iif  partija,  atrann  3a,  rlie  Partei,  jjarM  : 
IJtane  pledati  kako  bi  paiiaje  ove  pomirio,  š^ovj.  3l>. 
Sto  Suboti*!:  i  njegova  partaja  radi.  Kolo  15  (141. 

piiHiJa,  /'.  vidi  partaja,  strana  .'la.  —  Uzdajut'i  »e 
Bvuki  II  avoju  pnrtiju.  Danica  4,  23.  Ali  se  aad  na- 
(^inila  učena  (literat \trnn)  partiju.  5,  72. 

piirAsiJit  (pani^^ija).  f.  die  hdchste  Gaftung  der 
pisanija  (Gahe  von  .V>  Piuster  au  ein  Kloster^  damit 
es  fur  unu  betc),  siipendii  genus,  monachiji  dutum, 
ut  pro  me  orcnt.  Rj.  nujreća  milostinja  ('^  groia) 
Ho  se  daje  monasima,  da  se  za  koga  Bogu  mole. 
jzapounia.  —  I  drŽi  nam  četvero  denija  na  osvitu  od 
Petrova  dana,  pa  ćemo  ti  paru.^iju  pisuV.  Npj.  4,  424, 
Ljudi,  koji  su  numastiru  parusijc  piluli.   Rj.*  XIX. 

pariisljaSt  paruHijaAa,  t/i.  der  Geher  einer  panmija, 
qui  dat  r.!xyj\jT.xt.  Kj.  koji  pi^e  parusiju  manastiru.  — 
riječi  s  takcim  nast.  kod  hratlas. 

1.  pis,  psit  m.  (pl.  gen.  p(Wil,  der  Hund,  canU,  cf. 
kiu'ak.  Ri.  dem.  p^etA^ee.  augvi.  psina,  pas  može  biti 
(kuće  se  imenicom):  sa  zarršetkom  ov:  bjelov,  <5ukov, 
gurov,  grivov,  kot^uiov,  kucov,  kudrov,  kuudrov,  kusov, 
lisov,  mrkov,  Hamsov,  §apov,  Sarov,  zeljov;  sa  ruz- 
ličnim  sitrršccima:  cucak,  ćuko,  džukela,  hrt,  j:izavOar, 
kala.*tura,  ker,  ku^k,  kuće,  ogar,  paVe,  pokm^ar,  pre- 
pelit^ar,  pseto,  p»i<^,  sujiiremcina,  Aljednik,  Sljućar,  va^ka; 
kale  se  pri4jevom :  bijesan,  lovni,  torni,  bijel,  garav, 
grivaat,  i  t.  d.  {i.tp.  bjelov.  garov,  grivov  i  1.  (1.).  — 
Pas  skviči^  skrikne,  kad  ga  tko  udara,  udari,  vidi 
skvit%ti,  akvikiiuti.  NeMo  bjesne  psi  ove  godine.  Kj, 
21lb.  Nopustiti  pse.  Kj.  4*)3a.  Ker  njt^ška  i  nanjuši 
trag  zecu.  Rj.  42»jb.  Cnki!  Ri.  siiJb  (uzi>ik  kojim  tko 
tjcfit  p*u  od  .sebe).  Škamnče,  škamutne  (pfli*).  Rj.  !S41a. 
Kerče,  štekće,  šicšče  (pasi.  Rj.  Hlflb.  Za  njim  pristane 
mnogo  pasa  h^ući  i  goneći  ga.  Npr.  I7ii.  Pas  rrllarski 
niti  kosti  glogje  niti  je  drugomu  da.  DPosI,  ;»4.  Pas 
mu  majku  1  htraž.  188G,  1734.  Nigdje  ne  će  ni  pas 
Jezikom  svojim  muči.  Mojs.  II.  11,7.  Koji  Hlaue  iuj}- 
tati  jezikom  vodu,  kao  ftto  lapće  ptiSt  metni  ga  na 
atraiiu.  ;5ud.  7,  0, 


2.  pas 


—  13  — 


pftsmarko 


2.  |ins.  w.  (loc.  p^<tu,  pl.  pa8ovi).  —  1)  fidi  pojiu«: 
A  117.  tebe  od  siatn  pa^iuve.  Rj.  detn.  paaii^  atuftn. 
psjitiuA.  Up.  paĆHJn^a,  potpazak  (Biliij),  potpadaj,  pri- 
paAa  2,  pripiiAaj,  pripa^ujiića,  zapaHnjuća.  —  Memu 
^lavii  11  jankeii  punu.  Kj.  Ž4(jb.  Izvadi  nož  iza  pasa. 
Npr.  112.  Na  tebe  su  zlatna  puca  i  fivileni  pas. 
Npj.  I,  fiH.  J?»lo  «  tuko  jptinolika  i  u  prtjfu  (rtiii-ont«? 
1,  161.  Opan^o  fte  panom  tuukndernom.  1,  237.  Bježi 
k  mene  jfldovna  g,ievoJkol  pa  m'  otpniii  p'ifia  .nile- 
noffa^  te  uvezi  moje  rane  ljute.  4,  04.  Itio  obiOaj  da 
ovda  dje\'er  sroju  snahu  t  muškim  pusom  opaše  po 
koiu{ji.  Kov.  (>5.  Ako  bi  iuuio  uzji  hi*  oružje,  kazno  bi 
mu  (Ui  ga  u«  pata  izvadt  i  o»tavi  pred  vnitima.  Sovj. 
10.  —  2)  (u  C  i\.\  koljeno  ii  roau  (prvi  pas.  driij;i 
ild.K  Grad  Jer  Veru'anthchaftj  gradun:  on  je  jedan 
pa/t  njemu  bliže,  cf.  koljeno.  Uj.  vidi  po}M  2.  i.tp. 
loza  3.  —  Refe  ž(5en:  >Ti  si  moja  žena  .  .  .-  ona  Sta 
će,  da  je  otac  ne  vjenća  i  da  pas  pasu  kao  prika- 
sumije  ne  kazuje,  naumi  da  ubije  »anui  sebe.  Npr. 
11:'>.  Pas  (pojafl  i  naraštaj).  t)«n.  lU. 

pAsaći,  adj.  —  1)  u.  p.  zemlja,  polje,  Wvid€-. 
paKUUM.  Rj,  sto  je  za  panenjc,  za  pfiHa.  —  3)  n.  p. 
Icajft,  t.  j.  kojim  ac  opasuje,  der  iinririemen^  lorum 
od  cingendum,  Rj.  Ho  je  sa  pasafije.  —  takra  adj. 
kod  brija<H. 

ptksttnie«*.  ti.  dew.  od  pasnin.  Uj. 

piksiinjc.  «.  das  Vmtiuriett^  cinctio.  Rj.  terh.  od 
pKsnli.  radnja  kojom  tko  paše  sto. 

|ift&Uiti  adj.  n,  p.  jaj^nje,  «vinjCe,  t.  i.  bijelo  preko 
srijede,  eiju^n  ueisacn  Strcif  am  Ijćihc  (irie  cinoi 
(turiel)  haJjcnd^  notam  (qua<ii  zonae)  hahetui,  cf.  po- 
jaaast.  Uj.  kao  da  ima  (bio)  pdn. 

1.  pAsali,  ptUom,  r.  impf.  nnt<juriert,  cintjo:  Neifo 
pja  paH  ntrelama.  Uj.  r.  pf.  shr.  o-pflnati,  od-,  pod-, 
pri-,  ra/.-.  en-;  r.  impf.  ftloi,  o-paaivati,  od-,  pod-,  pri-, 
raz-.  —  Jaoj  ko  ee  tvoje  oružje  paftati!  Rj.  7Ma. 
Da  svako  ide  na  voj»ku  šLo^od  može  .tahljn  pasati. 
Npr.  -20«;. 

2.  |»iksali,  sura,  v-  pf  (u  0.  Ci.).  Rj.  r.  impf.  pa- 
aavati.  Tal.  [ia.<»sare  (proći,  prolaziti).  —  t)  pn««o 
ovuda,  pii-oalo  podne,  riđi  ]iro<?i:  Tudar  ;)fWf/  Mirko 
vojevoda.  Rj.  —  Pokrij  puta  kuda  i}e  pfLtati  car. 
Npr.  l(»a.  Po^to  paun  nekoliko  rremena,  o.nr  «e  na 
n^u  nižljuti.  107.  Putujuri  dojrjn  na  nckaku  veliku 
rijeku  i  ue  mo|ru  prijeki,  tnOe  Alanom  a  rijeka  se  niz- 
dvoji,  i  pasaše.  "2.^2.  Padalo  je  n\'}v  Hta  ljeta.  Npj. 
5,  li>9.  Tftder  sam  im  pam'  iftpod  ftaldje.  5,  52iK  — 
2)  j»»i  se,  rejhks.  beza  Aia,  eivas  enthchrcn  kihinai, 
ifr.  se  pnftser),  renancio.  Rj.  kao  proći  se  vetfa.  — 
'Da  okupi  care  iri  tabora,  «la  pohara  crkvu  Filin- 
dara  .  .  .'  Reee  pasa  Omer  rehai(*u:  'A  pasnj  se. 
Oiipreljji*  vezire  I  I  prijed  pu  eari  nastajali,  pa  hc 
crkve  harale  uije«uc.  Npj.  8,  67. 

piisiir.  pa^&ra.  m.  zonarius,  Stalli.  koji  pravi  Ui 
prodaje  pasvre.  vitii  pojaj<ar. 

pahiivanjo,  «.  viđt  probiženje. 

pnsAvati.  piUavam,  v.  impf.  (po  jufrozap.  krnj.) 
riđi  prolaziti:  Ne  da  putom  pasavati  s  mirom.  Rj. 
r.  pf.  '2  pisati. 

1.  p&senje,  «.  da»  Weidcn,  ptintio.  Rj,  vcrb.  od 
pnatJ  (p/wem).  —  1)  radnja  kojom  pam  n.  p.  orce^ 
—  2)  radt^ja  kojom  tko  pase  u.  p,  ovce. 

3.  pAsonJP,  «.  rcHi.  od  1)  2  pitsti,  i!)  paMi  »e.  — 
Jj  radnja  kojom  konj  pase  kobilu.  —  2)  Manje  koje 
bira,  kad  ,fc  kobila  pase. 

piVsi^rkA.  f  akc.  li}.*  XXX.  —  KokoruJu,  /".  vidi 
patt^rka.  Rj.  283b.  a  riječi  paserka  u  Rj.  nema  na 
svome  mjesiti.  kokorava  kokoš? 

pasba,  /*.  pascha,  i:krrx:  Znate  da  (f«  do  dva  dana 
biti  pashn.  Mat.  Žfi,  2.  U  tebe  ^'u  da  n^iitim  pasku 
H  iiiVtucima  svojim.  3B,  18.  PasUa  nnfta  zakla  ae  za 
fiJiR,  Ilrisuts.  Kor.  I.  h,  7.  Prazaova  Josiju  u  Jeru- 
Hidimu  pashu  UoBpodu;  i  klase  patitiu,  Dn.  11.  36,  1. 


piksiialnT.  adj.  što  pripada  paski,  paschalis:  Tajno 
jagnje  pashiUno,   koje  je  dano  Jevrejima.    I>P.  163. 

piisir,  m.  <Um,  od  pSa  1.  Rj. 

piksidronovinu,  f.  vidi  pasjakovina.  Rj.  hi{fka.  — 
drenovina,  pi^i-drenoWna  (iRto  Ho  i  pasjakovioa). 
Osn.  171.  kao  pasja  drenovina. 

pA.slJAiiski,  adj.  vidi  peaijanski,  ppkaijanaki.  — 
Ma  se  vojska  poznat  ne  mo^aže  od  crnoga  praha  i 
olova  i  od  Turske  krri  pasijanske.  Npj.  6,  106. 

pfhsimu  /'.  augm.  od  pila  1.  Rj. 

pftsistc,  JI.  (u  C  G.)  mjealo  jrdie  stoka  pflsc,  der 
\\  cidcplatz,  locus  pascuus.  Rj.  riđi  paAuik,  parnjak. 
—  Ovo  je  prinos  Mo  ćete  prinositi  ...  od  sitne  atoke 
jedno  od  dvije  stotine  ■■*  đohrijeJi  pasira,  Jezek.  45, 
ir>.  rijeci  s  takvim  nast.  kod  daniAte. 

p&sivtin,  priHTvna.  adj,  Lat.  paaaivup;  passir.  — 
Tome  je  uzrok  . . .  Mo  8c  bezlična  ntinao  izriće  formom 
kojom  i  pasivnu  ...  i  pasivna  pomisao  nadjaćala. 
^*int.  158. 

pasfinostf  pasivnoHti,  f.  osobina  onoija  sto  je  pa- 
sivno; passivitas,  die  Passivitat.  suprotno  aktivnost, 
koje  vidi. 

pii^iten.  f.  der  Schndei,  Hundskopf  (als  Sehimpf- 
vort),  rajnit  (odiose  dictutn).  Tiy  p>i.ya  glava;  nli  se 
i  za  glavu,  za  lubanju  ćorjeiju  kaže  s  pogrdom. 

piksjrik,  m.  1)  der  liundsdrcck,  stcirus  caninum. 
Rj.  pasja  nečist,  pasje  govno.  —  Ne  pazi  w  pa«,  nejr 
pasjak.  UPofll.  74.  za  nuft,  isp,  mućjak,  mi^jak.  — 
2)  jedan  od  ona  dva  zuba  eto  pu  izmegju  prednjaka 
i  kninjakn  (h  obje  strane  i  odoz^'O  i  odozdo),  der 
Aagcitsnltn,  dens  eanintts.  cf.  ornjak.  Rj.' 

ptVsjakovina,  /'.  dic  Kreuzbtcre,  rhamnus  vathar- 
ticu.i  Linn.  cf.  pasidrenovina.  Rj.  biljka. 

ptlsJiMllk,  m.  hundi.iche  Jioftheit.  cunina  malitia: 
toj  je  njegov  pa^tjaluk;  ne  molie  od  ptu^fjaluka,  to  je 
ućinio  o(l  pasjaluka.  Rj.  pasja  pakost.  —  Gdjekojim 
narodnijem  rije^im.i  preSao  je  turski  na.-^tavak:  hezo- 
brazluk.  pasjiduk.  hrišćanluk.  eiganluk.  Osu.  27S. 

pAsji,  adj.  hiindisch,  caninus.  Rj.  što  pripada 
psima,  psu.  —  Pa.tja  vrijczo'.  Rj.  7r)b  (psovka  ojcei). 
Pasja  nedjelja,  f.  Sto  ftluga  služi  gazdu  poSto  godina 
i/.ipje  (valja  da  se  zn  to  lako  zove  Sto  radi  samo  ono 
8to  hoće)  .  .  .  Kad  §luga  doda  da  mu  (gazdi)  nije 
pasje  nedjelje  odslužio,  on  mu  rekne:  >hvu  ti  je  go- 
dina bila /iti»f/Vi*.  Rj.  4iH)a.  J'asje  ufn>,  u.  (na  S'jogu- 
^ima)  Art  PIlauze,  herbae  penut*.  Rj.  4JKM  (biljka). 
P<iHJi  jftric,  m.  vidi  badalj  1.  Rj.  4H0a  (vi<ii  i  8je- 
kavac).  Pasji  skote!  Ri.  G^7b.  Ženu  priveŽe  koninia 
za  repove,  i  ongje  je  konji  mskinu,  te  pa-^ju  dušu 
ispusti.  Npr.  132.  Svi  mu  kažu  ono,  Sto  mu  je  pasja 
muti  nalagala.  236.  Da  je  na  pa.'tju  (volju),  nigje 
konja  ne  bi  bilo.  Foal.  5().  Mator  kurjak  pasja  ma- 
škara. 175.  Njihova  igra  i  pasja  trka  (sve  jedno). 
(Igraju  «o,  pa  »e  zavade).  227.  Pasja  vjera.  (KeČe  se. 
kao  poruga,  zlu  ćoeku).  240.  Pasja  para.  (Gledaj  i 
Pasja  vjera).  24(i.  7Vuyrt  te  rgja  ne  ubila  I  (Kletva  u 
Crnoj  (Jori).  24ti.  Pasji  uk  more  ne  muli.  246.  Patnji 
grijeh  ovca  pbu'a.  DPohL  *.»4.  Gd  pojasa  sablju  izvft<lio. 
te  ju  pa.sju  okinuo  glaru.  Npj.  3,  554  (ju  mjesto  joj. 
isp.  kod  on.  ona,   ono  primjer  iz  Npj.'  1,  XXX\1i, 

pAski.  icie  cin  Hund,  more  canis:  Paski  živio, 
paski  umr'o.  Kj.  adv.  kao  pait.  isp.  adv.  božki.  —  Živi 
paski,  a  jtpava  na  goloj  da^ki.  (Da  nije  paski  kazalo 
l>i  fte  >na  dasci«).  Vosl.  81.  Pas  bio,  paski  proSao.  24tK 

Piksk(»jts  m.  ime  muško.  Rad  26,  5tj.  Paschalis.  — 
takra  fnjp.  kod  Blagoje. 

pi^skvicn,  /'.  (u  Dubr.)  der  Narhtsclintien.  solanum. 
Rj.  liiljkit :  vidi  pa.svica,  t  ont^je  tumačenje  postanju. 

p&smti,  f.  (U  Srijemu)  t*ir2*  puamioa.  Bj.  vidi  i 
pa.*uneua.  syn.  kod  pasmina. 

p]\sniarko.  piksniarkovae.  p:\8uir).rkrtvcA,  m,  duvan, 
koji  je  vrlf)  ljut,  Schimpftcort  fiininen  sturken  Uauck- 
tabak,  convtcium  in  nivotianam  riciet».  Može  biti  ila 
je  ovo  ime  poslalo  od  Turaka  u  Bosni,  koji  rado  pu^e 


pasmena 


—  14  — 


2.  pusti 


mek  duvan.  Kad  Srbin  8rhinu  rekne  za  Ijul  duvan 
da  je  pitstnarko,  onaj  mu  ka&lo  u  Sali  odgovori :  »Nije, 
već  pcMmi^/o«.  Rj. 

pasDienn,  f.  vidi  poHmiuu.  Rj.  i  syn.  ondje, 

pAsmonJura,  f.  das  Fitzband,  forago.  Kj.  rijeci 
8  titkim  nast.  kod  ajgiraOia. 

pAsrainii,  f.  (U  Slaven.)  dte  Ma^e,  gentis,  »etnen: 
doDre  pasfHine  ovca,  cf,  vrsta,  soj,  bagra,  fajtOt  paama. 
Rj.  vidi  i  p&ameua,  traga. 

pAsmo,  n.  čine  hcstimmte  AneM  Garnfaden^  fi- 
lortttn  numerHn.  Malo  pti«»w  ima  20  ćisuouica  (jedna 
čitaonica  ima  3  žice)  a  veliko  4(> , ,  .  Jož  je  manje 
odregjeno  koliku  ae  pusuma  me^e  u  moiovilo  ili  u 
parte  prepje...  cf.  oovćič.  Rj.  dein.  pasnmce.  —  Mo- 
tovilo  pregje,  t  j.  sedam  pusama.  Rj.  36'Jb.  xna<5enje 
(korijenu)  vezati:  pa«...  pTtsmo.  Korijeni  124.  rijeci 
8  tiiJcim  ufLtt.  pismo,  plonmo,  po-vjeamo. 

pit>iniAjo,  m.  vidi  piiamarko. 

pafianii  n.  p.  idu  goveda  paaom,  wvulend,  ptisccttdo. 
Rj.  t.  j.  patntći.  upravo  instrum.  od  pna,  koje  druk- 
čije tie  doloii, 

pasohi,  m.  der  PasSj  sijn^aphus:  UtevH  pasoš  otide 
D  Karavlaiku,  Povj.  56.  bamo  mi  kažite  kud  koja 
želi,  da  joj  izvadim  pasoš.  74.  Ja  velim,  da  mu  dam 
protci'anički  pasoš.  Mil.  226. 

pUsovni  Sipak,  »i.  (u  C.  G.)  koji  je  pola  kiseo, 
Ari  (iranatupfci,  mali  granati  genus,  Rj. 

p^spalj.  paapAlja,  m.  der  Muhlstauh,  pulvis  mo- 
luris.  Kj.  kao  wdcnični  prah.  —  Tugja  će  biii  paspa{j. 
Oan.  131. 

1.  pisti,  pSduem,  v.  pf.  falk-ft,  čađo.  Kj.  r.  pf. 
slož.  diVpaflti,  iz-,  na-,  o-,  od-,  po-,  pi^d-,  pre-,  pri-, 
pro-,  raz-  (se),  »-,  u-,  za-,  nanopasti,  spopaHti.  zano- 
pasti;  UHi)ropadati  »e;  vidi  piUliiiiii,  »  t\  pf.  aIož.  ondje, 
pannti,  i  sloš.  ondje;  v.  iiupf.  [»udati,  t  t\  impf.  sloz. 
ondje.  gram.  I.  pregjaHnje  plidoh,  mii{d]ciih,  pUnuh. 
prilog  pregj.  piUiav^i,  padnuvSi,  panuvfti.  /.  pridjev 
pao  (t'iila),  piluiluno,  panuo.  —  1)  fallcn^  cado.  Rj. 
—  a)  n  pravom  mnisla:  Pani  ^tnt\o,  padove  \S  iStt-^o. 
Rj.  107a,  Gjiknuti.  1)  pastt.  Rj.  14i»b.  Pade  kao  kap 
(n.  p.  Ooek  od  udarca.  PorI.  245).  Kj.  2ti3a.  Pala  krr, 
t  j.  pobili  se.  Rj.  30i>a.  I-Jo.<kac!  n.  p.  kad  ko  padne. 
Rj.  338a,  Po  naJunam'  satulal  ga^re  panule.  Rj.  3i>4a. 
Nagje  finijeg,  kiAa^  rosa,  t  j.  ptme  (is  neba  na  zemlja). 
Rj.  dllft.  Sorcuti  se,  vidi  pasti,  strovaliti  ae.  Rj.  700b 
(vidi  i  prueiti  »e).  Mladoženju  buzdovanom  udari  u 
glavu  da  je  na  mjesto  nniav  pao,  Npr.  10.  Usedne 
na  konja  .  .  .  padne  po  konju  i  zaapi.  18,  U  taj  će 
mah  pasti  tama  da  se  ništa  ne  vidi.  B'J.  Svako  od 
zvjeradi  pošto  primirisu  ono  kruha  pade  potrhu.ške. 
94.  Od  straha  pade  na  lemlju,  119.  Onda  (^e  ti  uvi 
konji  sami  doći  i  kao  jagniad  padnati  ^red  tobom. 
121.  PoMo  je  otac  vigje  zaplaka  se  pa  paac  nad  njom. 
132.  Pune  pred  njom  na  gola  koljenu,  215,  Padnuvsi 
ocu  pod  noge  kaže  sve.  248.  Tako  mi  sljeme  na 
opvfiste  ne  ]>a7iulo!  PobI.  307.  8  većem  ie  kifta  uda- 
rila, u  po  uoći  poledica  pala.  Npj.  1,  352,  Oha  paie, 
nof^om  ne  makove...  Zemlji  pade,  pu^ci  oganj  dade. 
4,  171.  (paše  ntihu  radi  mj.  padoSe).  Dolje  paae,  gore 
ne  UBiade.  4,  209.  Pade  Ture  strtHeno  na  ghiVii  4, 
3(»5.  Dokle  akšnm  pade  na  dolinu.  4.  498.  Kolibu 
mu  »lomižc  kamenjem.  A  kad  vigje  Mehmcdović  Mujo, 
e  koliba  pade  na  sve  strane,  on  pobježe  uroz  bijele 
ovee.  4.  622.  Onu  noć  i  osim  pomrćinc  paa7ie  nekaka 
magla.  Danica  4,  U.  Padnuvsi  devojci  glavom  na 
krilo,  izdane,  4,  33,  Ubije  jednoga,  pa  padne  i  on. 
Milo6  76  (mrtav).  Ali  da  koji  padne  mrfax\  onda  ae 
ftaljiva  pjesma  ne  bi  pjevala.  Npj.'  1,  XXVI.  Sve 
recenzente  na  mejdan  pozivam;  za^to  ako  padnem, 
moje  će  me  isto  pero  onoriti.  Pis.  iJO.  IJćeniri  padoše 
niciec.  Mat.  17,  t».  /apovjedi  »,^of>podnr  nje;rov  da  ^'a 
prodadu  ...  No  »lupa  tiij  pade  i  klanjaše  mu  se  jro- 
voreći .  - .  18,  26.  Pud^  na  lice  svoje  moleći   »e.  2ti, 


39.  Padoh  k  nogama  njegovijem  kao  mrtav.  Otkriv. 
1,  17.  Zajrrli  pa  i  pade  ma  oko  vrata.  MoJH.  1.  33,  4. 
Svi  su  pobijeni,  pali  od  i/i«(:a.  Jezek.  32,  23.  Pa  ne 
sada  žale  na  nenravdu  pale  vlade.  Mil.  230,  8  loga 
je  sav  dalji  trud  Slnjherov  oko  ove  stvari  pao.  Dioba 
12.  Tako  najviudriji  car  strašno  pade,  (frupima  za 
ugled.  Prip.  bibl.  7n  (a  tri  posljednja  primjera  pa- 
danje moralno).  —  b)  u  prene.*enom  smislu,  isp.  niće 
pod  3  pai^ti:  doći.  —  Razboljela  ae  žena  uzred  zime, 
pa  joj  palo  na  um  na  bukovu  mezgr^i.  Kj.  37a.  Pao 
u  nesvijest.  Kj.  41isb.  Ali  mu  odmah  //a/iric  na  pamet 
sto  je  baba  koljili  govorila.  Npr.  24.  U  tom  mu  pndne 
na  ttt/i,  te  pljune  na  zemlju.  91.  Kraljev  mu  padne 
u  veliku  žalost.  227.  Prat  me^ju  tudju  vrata  metnuli. 
(Navaliec  pasti  «  zlo).  Posl.  2<>5.  Palo  ti  je  na  um 
poginuti?  Npj.  2,  ;J35.  Tad'  je  JVopi  pod  kaure  pao. 
3,  245.  Još  mo*p  hhi jtasti  u  bijedu,  da  sam  je  ja 
ubio.  Danic^a  2,  140.  i^to  au  oni  . .  .  s  gospodom  za- 
jedno pali  u  ocake  grijehe  protiv  naroda  svojega. 
Kor.  14.  Da  ne  bi  u  kako  podozrcnije  pali,  bili  su 
pokupovali  nekoliko  trnokopa,  pa  su  krćili.  Milod  72. 
Kao  n.  p.  da  kakav  slijepac  padne  n  vrućiat,  uh  da 
stane,,.  Nov,  Srb.  1821,  390.  Molite  »e  Bogu  da  ne 
padnete  u  napast.  Mat,  26,  41.  Rušenja  onijeh  koji 
tebe  ni*e  padoše  na  me.  Rim.  15,  3.  Neka  prokletstvo 
tvoie,  sine,  padne  na  me.  Moja.  I.  27,  13,  Onda  su 
Ijuai...  već  pali  u  nctnaboUvo.  Prip.  bibl.  13.  Nego 
(je)  i  .samoga  caru  grćkoga  Manojla  saĆuvao  te  nije 
pao  u  jeres.  Star.  1,  6(i.  —  2)  pasti  od  koga  ili  od 
ćegaj  kao  roditi  se:  Kao  da  nije  od  čoeka  pao.  (Kao 
da  ga  nije  ćoek  rodio).  Posl,  130.  Onako  mi  življelo 
sto  je  od  moga  si'ca  palo !  239.  Što  od  sta  palo.  (Porod 
je  kao  i  onaj  koji  ga  je  rodio),  359.  Ham  si  kurva  i 
pao  od  kurve.  Npj.  3,  427.  Pomori  svu  djecu  prvenee 
po  Mi.^i^u  od  sina  Karaonova...  joS  i  od  skota  što 
je  god  prvo  palo.  Prip.  bibl.  42.  ocamo  mozc  se  do- 
dati: Udri  sealru  po  svilenu  pasu  ...  li  nje  pade 
ono  m^dko  čedo.  Npj,  3,  4(>4.  —  S)  pasti,  kao  doći. 
isp.  povise  pod  lb.  —  ^iulji  ga  da  plati,  t,  j.  radi 
kako  će  na  njega  pasti  da  platit  ako  i  ne  bi  htio. 
Rj.  Itilb.  Kad  mu  vidim  ruku  u  mimici,  pane  nnni 
muka  na  zlićici.  Kj,  21  lb.  lU-dnja  Iciurgjija,  za  koju 
plaća  popu  onaj  na  koga  reil  padne.  Kj.  fi47a.  Dolete 
dva  gavranti  ic  padnu  na  jedno  drvo.  Npr.  12.  l^ežao 
od  vaAke,  pak  pao  megjedu  u  šake.  Posl.  14.  Ne  će. 
da  o  nebu  visi.  (Ne  će  ako  mu  šaka  ne  padne,  n.  p. 
ukrasti  Sto  i  t.  d.).  210,  Pala  iiiuha  na  megjedu,  (To 
Ilije  ni§ta).  24(),  Da  gledamo,  ko  će  kome  u  srcči  pasti, 
Npj.  1,  173.  »Neka  zovne  trideat  Sarajlija«  .  ,  .  Dok 
Husein  dva  konja  opremi,  dotle  pade  tridest  Saraj- 
lija. 3,  8.  Silni  Turci  na  kouak  panuse.  4,  38.  Svi 
svatovi  pod  žut  bor  padoše.  Herc.  298.  Ako  mi  padnei 
šaka,  znam,  .^to  ću  s  tobom  ćiniti.  Milo.^  121.  /aću 
ga  vila  iz  gore.,  panuJa  Petru  na  dvore.  Kov.  87,  ^Ije- 
pota  Izrnilju  pade  u  di,jei.  Kim.  11,  25. 

2.  pfl^ti.  pAsem,  V.  impf.  u^eiden,  pasci.  Rj.  r.  pf 
sloi.  nii-pasti,  o-,  po-;  r,  impf,  sloz.  napAsati;  popa- 
sivati.   gram.   I.  pregj.   pasoh.   //.  pregj.   pAsgfdi  (i 
piUah).  prilog  sadašnji  pftsfići.  prilog  pregj.  piusavSi, 
pSaav.  /.  proljev  piisao,  pasla;  //.  pridjev  pUaen.  — 
IJ  stoka  pase  n.  p.  travu:  Koza  brsti  n.  p.  dumu,  i 
goveda  brste,  a  svinja  ne  brsti,  nego  pase.  Rj.  45a. 
I  Atodeve  trava.  Prlpo>-ijeda  se  da  je  koSuti  u  poro- 
j  gjaju  bila  ispala  utroba,  pa  pasuci  oru  travit  p^tvra- 
I  tila  joj  se  uatrag,  Rj.  477o.  l)a  nema  nosa.  puštao  bi 
I  travu.  PobI.  52,  Krilat  konj  pasao  MomĆilove  kohUe^ 
\  koje  su  posle  po  livadi  oko  jezera.  Npj.  2.  lOG  (Vuk). 
A  daleko  od  njih  pasi^jaše  veliki  kra  svinja.  Mat.  8, 
30.  —  *i)  pastir  pase  stoku:  Na^je   ćobana,   i   na- 
zvavši mu  BoJ^ju  pomoć,  reće:  »Dobro  paseŠ!*   A  on 
mu  odgovori;   »Pasem   da  ih  napasom^.    Npr.   1*13. 
Napojte  stoku  pa  Idite  i  pasite  je  .  .  .  Dopje  Rahilju 
na  stokom  oca  svojega,  jer  ona  pasijaše^  ovce.   Moj«. 
I.  29|  7.  9.  ovamo  ide  i  ovaj  prin^er:  Ćiji  ćohani  u 


I 


3.  ^listi 


—  tn  — 


paS£« 


prnlje<^  a  ovcnnm  imvrh  Kape  ugrabe,  oni  pasu  pla^ 
nitiu  ono  Ijt-lo.  Rj.  2(Wn. 

il.  pft,sti.  pitaem,  v.  impf.  ftlui.  v.  pf.  spasti.  — 
ij  pase  pttiituh  koltilu  flcoju  se  piiac,  upa{juje),  he- 
apringen  (von  Pfcrd^-nJ,  ćoro  (tte  cquo).  —  Oiiatnft 
negdje  u  nekakom  jczeni  bio  krilat  konj,  pa  iKla7.in 
not-u,  te  pasao  MomčUovc  kohiie,  koje  sti  paale  po 
livadi  oko  iexern;  no  kuko  bi  koju  kuhilu  opustio, 
on  bi  je  udario  nogaiim  ii  Irbtih,  U'  »e  i;<jftlovi  (da 
ne  bi  oždrijebila  krilata  konja).  Npj.  2,  KJG  (Vuk). 
—  2)  8a  ae,  refUks.  puali  8c,  piise  se,  r.  r.  impf.  t  j. 
kobilo,  irt  dcr  BrunM  sfitt,  coitum  appeto  (de  €quti). 
Rj.  kud  sć  kohiia  upitljuje. 

pi\stiJ4*r.  J^a3tij^rrt.  wi.  (u  Dubr.)  vidi  pastir.  Rj.  — 

it^t^er  ovcu  HtriŽe,  a  \'uk  dere.  DPoal.  94.  r«  nast. 
kofl^er,  vodijer. 

pjistijerkm  f.  (u  I)ubr.)  vidi  pastirka.  Rj.  vidi  i 
pasti  erica. 

Siastir,  pastira,  m.  dcr  HiH,  pastor,  cf.  pH«tiier, 
ani n,  ovt^ar.  Rj .  vidi  i  i^'obftn ,  »^ordii.^,  govedar, 
pii$»^đr,  kobilar,  kozar,  kravar,  krdar,  planinar,  svinjar, 
tii6ir.  volar.  —  Koji  ula/i  na  vrata,  jeflt  pastir  ov- 
cama. Jov.  10,  "2. 

p&stirf*ad.  /,  (t'oU.i  diejuugen  Hirteti,  ptisiorea  ju- 
venea.  Kj.  mladi  pastiri,  jedno  od  ptudirčadi  pafitirt^e. 

piistlr£6.  pnctlrćeta,  n.  dtr  jnnge  Hirt,  pastor  ju' 
V€ni*.  Rj.  mladi  pastir  ili  mladu  pastirica.  coU.  \)&- 
»tirćad. 

pa.stlrtnn,  /'.  Hirtenlohut  merces  pastoris,  Rj.  piata 
pnidtm. 

pik«ilTrkii,  f.  die  Ilirtin,  femina  pascens  (ootuij 
ratxttg,  capras),  cf»  pasijerifa.  Rj.  vidi  i  ć'obanica, 
jrovedarica,  guAćaricii,  kozarica,  Kvinjarica. 

p&stirski,  udj.  Jlirten-,  pastorum.  Rj.  sto  pripada 
pastirima  ili  pastira  kojanu  god.  —  Nego  je  (dje- 
vojkui  odvedu  u  ^nmn,  i  tamo  je  vjenćaju  «  kakroj 
kolibi  mudarekoj  ili  pastirskoj).  Uj.  477a.  (^bu<^e  jta- 
dtirnke  haljine  i  iizime  pastirski  stap  u  ruke,  te  se 
nai'ini  itaatir  pa  poj^e  u  svet.  Npr.  *l(>. 

pjislj^riea,  f,  (u  Dnbr.)  vidi  paatirka.  Rj. 

pft.slonik,  pastorka,  vi.  der  Htiefmha,  pririgmi^. 
Hj.  sin  miiievlji  maćest  ili  šcnin  očuhu.  —  Mileii- 
kovi  sinovi  Milan  I  Ivan  i  pastorak  Nikoli^e.  t*ovj.  Hl, 

pftstor4*iid.  /".  (coll.)  Stiefkindcr,  pringni.  Rj.  djeca 
»luicvlja  viačesi  ili  šcnina  očuha,  jedno  od  pastor- 
čadi  paatori'^e-  —  Kad  se,  ninko,  udndoh  t^etvrlom, 
tu  ja  na^noh  dvoje  pastorčadi,  jedno   ludo   od   dvije 

>aiDe,  anigo,  flinko,  od  pune  ćeiiri.  Npj.  %  14. 

pftstor^f*,  piiđlorOeta,  n.  das  Stiefkitid.  pricignus. 
privignu.  Rj.  dijete  mu:cvljc  mačesi  ili  ieaino  očuhu, 
coll.  paMorčud,  —  Čiju,  miju,  da  i-aatc.^.  (Kiu^ala  nt- 
kakva  žena  dajui^i  panioriciu  tanku  krićičicu  hljeba, 
m  svome  gjetetu  pruživM  veliku  komadinu  rekne: 
OnipreS,  da  crkneS).  Poal.  344. 

pft.*>tdrka,  f.  dic  Stieftochier ^  privigna.  Rj.  kći 
muzetlja  mačesi  Hi  ieitina  oduhu.  —  Mat'-eha  elane 
odmah  mrziti  na  svoju  pastorku.  Npr.  \iib. 

pftsitnna,  /'.  ~-  1)  die  Fordle,  fario,  trutia  (salmo 
fario  L.  Rj.^i  Kj,  ribu,  vidi  paatrmka,  pautrva.  dem. 
pai^trmica.  —  V/  *  m.  p,  kozja,  ovčja,  geraucherte 
Ziegc  odcr  Sdiaf,  ca]>ra  fumo  durata.  Rj,  suđena 
jfco/u  i7i  ovca:  Pokojni  je  Simo  slao  Balti  rrlo  Icjtc 
otče  paHrme.  ^J.  186.  me^  slano.  Stulli.  —  (pU- 
ftirmii)  pT(gtrv<A^9(i  otmove  koja  je  i  u  siarom  iiKCTpi.}. 
0»n.  41. 

pMtrmiea,  f.  dem.  od  pastrma  1.  Rj. 

pilLKtrmka,  f.  Mi  pantrma  1.  Rj.  vtdt  i  pastrva. 

pBxthiJiik.  paatmjilkn, /*.  (fi'e  J^intinake,  pastinaca. 

tj.  biljka.  —  'i""gje:  andrak...  paidrnjak.  Osn.  209. 

pilNlniirn*  /"•   ein  JJonaufisch  (i^cturg.  Rj.*),  genus 

^pincif  (acipenucr  stellatus  l'ulL  Rj.^)  Rj.  nekaka  Du- 

nai'itka  rtbn.  —  postanje  kod  pastnna,  riječi  s  takvim 

mutt,  kod  bjeluga. 


pftstrvu,  /'.  (po  ju^zap.  kraj.)  vidi  pastrma  1.  Rj* 
riba.  vidi  i  i>n»trnika.  —  Kakvu  kui-u  pastrva  ima, 
tako  i  oni  ki  je  hita.  DPosl.  45. 

pkstuli,  pastuha,  vi.  (()8ol>ilo  po  juj^ozap,  kraj.)  der 
Jfcngst.,  aamiftsarius,  cf.  ajj^r,  Ždrijebar.  Rj.  vidi  i 
pai^dub.  —  Kao  konj  pastuh  (n.  p.  pobjesuio).  Fosl. 
131,  od  o.tn.  od  koje  je  3  pilsti  (p^s@m).  riječi  s  takim 
nast.  kod  galjuh. 

pikstulja,  f.  die  MuuKfalle,  Rattenfalle,  decipula^ 
cf.  »tupica.  Rj.  w  što  se  love  razUćne  iivotinje.  vidi 
i  gvožgja  1,  iclonja,  kljusa,  pruj^Io,  pniž.ilo,  luljac  2. 
isp.  mi.^olovka.  —  Die  Fallc  zna(^i  kod  nas  rarlit^no  . . 
2)  (od  drvera)  pastalja  (7.a  parkove)...  tfad  ne  znamo 
ili  bi  ovgjo  za  buhe  trebalo  kazati  klonja,  ili  pastulja, 
ili  tuljae?  Kako  se  ovgje  opisuje  najpriličnije  ie  ua 
tuljac.  Nov.  Srb.  1^17,  7H5.  za  uast.  isp.  bakufja. 

pHslikSHitl,  adj.  t.  j.  koDJ,  vidi  ajgirovit.  Rj.  fu;- 
podmetn-ut,  kao  pastuh. 

p&suiTt  ffi-  paMast  krmak,  u  Urv.  isp.  bjelug, 

pi\siifca,  f.   pa*»a»ta   krmacSa.  u   Hn'.    isp.   bjelnga. 

pASulJ,  pHsi'dja,  m.  (u  vojv.)  vidi  ;?rah  1:  Progji 
ga  se,  brate,  vidi^  da  mu  ni  ime  nije  kao  u  ostalijeh 
smokova;  pas  \  ulja!  Okani  ga  se  brate,  taj  je  svu 
Bosnu  inturćio  (t.  j.  isturćili  se  da  ne  poste  i  da  ne 
jedu  pasulja.  Tako  reku  ka^to  u  Sali  onome  koji  jede 
pasnljt  a  ima  joS  kakva  iela).  Rj.  augm,  pasuljiua. 
—  Srttik,  pasulj  ili  granale,  koji  rano  dospijeva.  Rj. 
43a.  I'aSHlj  se  već  u  mahunama  ojtrnio.  Rj.  4olb. 
Prehrunac,  \.  j.  puAulj.  U  Srbiji  po  selima  kažu  (kao 
u  .^ali)  ociii  grah  (jer  pa  najviše  jedu  kalngjeri),  a 
po  varožiniu  suganlija.  Kj.  'Huiv.  ostala  si/n.  vidi  kod 
grah  1.  «/).  i  granulj.  —  Tugje:  maaulj.  pusulj.  Oan. 
1^2  (od  Ore.  •^t^'-Ao:).  p  sa  f  isp,  f. 

pnsftUicu.  /'.  uekakav  Hitan  grab  ćuć-avac,  etne  Art 
Pisolcn  (Zivcrg-,  oder  Krnpbohne.  Rj.')  phaseoli  genus. 
cf.  roir«<\  Rj. 

piisikljinn,  f,  uugm.  od  pasulj.  Hj.  vidi  gradina. 

piksvira,  f.  vidi  paskvica.  Rj.  biljka.  —  paskvica^ 
i  bez  k:  pasvica.  Ihan.  323. 

1.  pA.^a/  m.  (pl.  gen.  pAATi).  —  1)  od  dva  lii^a 
(konjska  repa),  t.  j.  zapovjednik  i  gospodar  od  le- 
tinoga  grada  i  njegove  nabije,  u.  p.  Zvomicki  pasot 
Sahaćki  i  i.  d.  Kj.  vidi  ići-tuglija  paša.  —  2)  ud  tri 
tuga,  t.  j.  vezir  i  gospodar  od  čitavoga  jednoga  p.i- 
^aluka,  gdje  ima  vise  gradova  i  nahija,  n.  p.  Bosanski 
(ili  Travnički)  paša.  Biogradski,  i  t.  d.^Rj.  vidi  u^- 
tuglijfl  pafia.  —  primjeri  za  1)  i  2):  Ceulili  pašo! 
M\\oh  57.  S  pašmn  od  Janjine.  Odbr.  od  ru>..  10. 

2.  pii^,  f.  die  M'^eide,  pastio,  pahulum.  Rj.  rij* 
pripa.ia  lb.  —  Voloparta,  mjesto  za  pašu  orai^im  vo- 
loviuui.  Rj.  71n,  Lma  oude  jedno  jezero,  i  pokraj 
jezera  vrlo  lipa  pMUj  pa  kako  izjaviš  ovce,  one 
odmah  idu  onamo.  Npr.  4G.  Ona  stane  ovu  krava 
goniti  na  pašu  s  ostatijeni  govedima.  125. 

pasi^lUA'*  pašMiJa,*  m.  vidi  pa^inac.  Rj.  pttsin 
čovjek,  pa^  s  Tur.  nast.  li  *  našim  ja.  pred  li  umeće 
se  j:  pahijUja.    snnajlija.  Saraajlija.  isp,  i  dugajlija. 

paŠMuki*  m.  das  PaschcUikt  das  Paschathum,  fut- 
trapia?  Rj.  p(mnska  vlast  i  oblast.  —  PaSa  od  tri 
tuga,  t,  j.  vezir  i  gospodar  od  ćilavopi  jednog  pa- 
šaluka,  gdje  ima  viŠe  gradova  i  nabija,  Kj.  4i&a. 

pa^Anac*,  pa^&nca,  m.  vidi  paš^nog.  Rj.  icnine 
sestre  vniž. 

pikšfnd,  /".  (coll.)  die  Hunde,  canes.  Rj.  mladi  psi, 
vidi  pu^ćadija,  paSi5inje.  jedno:  pa^Će.  riđi  kućad. 
Štenad.  —  Najbolje  pneto  kad  pobjegne,  .sva  puščad, 
i  najgora  trče  za  *ijim;  a  najgore  kad  se  upre,  ni 
naj  jača  ne  smiju  lasno  na  njega.  PobI.  24ti. 

pnSe&diJn,  ;".  (coll.)  das  JlundsgcziH-hte.  canes.  Rj. 
mladi  psi.  vidi  pa.V'a<l.  uaMrinje.  je<lno:  pu^će.  —  su 
nast.  isp.  Urćad  i  (.TrraJija. 

pitSie.  pili^ćeta,  n.  vidt  pseto.  Rj.  upravo  fttlado 
pseto,  vidi  kufe,  psić,  Štene.  coll.  paSćad,  pa^ćadija, 
paJ^ćinje.  —  Bezobrazan   kao  pusčc.  Posl.  11.   Nello 


pnsrlnjo 


—  1(5  — 


pntkn 


crno  iz  jame,  kao  pniiće  .«i  ćciiri  noge,  bjeso  jmščr.j 
i  već  niftn  drugo,  i\\f.e  nopii,  popiSn  mi  t^almii.  Npj. 
5,  512.  kciie  ne  «  pogrdom  i  čovjeku:  A  knd  Turčin 
staue  umirati,  a  ou  vic«  ua  svoje  hajduke:  »More, 
sluge  1  tamo  paUe  bac'le,  gje  mu  gavran  kosti  naći  ne 
de.  Npj.  4. 139.  Peit'r,  p(dče,  k-uće.  Danići(?,  Urosl.  X  VI. 

Dik^oTnjp,  ».  coll.  od  pn££e.  Rj.  tidi  pa^ad,  pn§- 
ćanija. 

nnš^nojB:,  "'•  ^.enine  HpRtre  muž,  đ^r  Mann  der 
Scmri'iffcriu,  tniiritufi  «orom  uToria  iMfte,  cf.  pa^nue. 
Rj.  riđi  i  &ogor  2.  —  Prota  Nonadovii^  (Molerov 
^OHcnog,  koji  je  tada  u  BeCu  bioV  Miloš  ^Vi.  «  Kori- 
jenima 128  pa^auau  i  pa^eno^  od  korijena  od  kogu 
i  pa«  (naraStaj),  pasma,  p.istornk,  pastuh,  pusti  (de 
coitu  equi).  rijai  s  takinm  nnst.  koiJ  brloR. 

pAšonjo,  n.  dtr  fnule  Geruch,  odor.  Rj,  verh.  od 
pa.^iti.  stanje  koje  bina,  kad  sto  jHisi. 

pftj^li't  Vi.  paMn  8in.  ~  Kazalu  li  5to  hu  dara  dulit 
dva  pašii'a  dvije  terlidive.  Rj.  1^1.  Slani  malo.  Oaja- 
paSinice  .  .  .  Pot^ibe  ti  p(tsić  Useine.  Npj.  4,  351. 

plkSilli  adj.  ilen  Paschu,  stUrapae,  Rj.  Mo  priparlu 
pasi. 

ptkšinu«*,  pilSIncn,  m.  einei-  ron  den  Lettien  des 
Pascha,  homo  »airapac^  cf.  pu^ajlija.  Rj.  paiin  čovjek, 
vidi  i  pa^aliju. 

ptkšinieu,  /".  die  Frau  den  Pascha,  ajror  mtrapne. 
Rj.  žena  pašinti.  —  Kada  pa5a  Fatu  raztimio  .  .  . 
Uze  Fatu  za  nvoju  Ijubovcu,  ućini  je  mladom  pasi- 
nicom.  Nuj,  1,  5(>5. 

pnsinski,  adj,  Pascha-,  pa^Karum.  Rj.  Mo  pripada 
jmkama  ili  pa,si  koje-ni\t  god:  PaAe  ne  vii,  }ii  pasinska 
nimim.  IlNpj.  3,  117. 

plišitif  Sim,  ('.  impf,  (u  Srijemi;)  i^chlagen  (dem 
(ierucht  nachj,  faul  riechen,  »uboleo,  cf.  tukiuiti,  za- 
udarati. Rj.  kao  zaudarati  na  trnhtost.  riđi  i  8mr- 
djeti,  toujati,  udifluti,  j'.adnjaii,  zadisali  2.  Lip.  vo- 
njati.  I  spn.  ondje.  v.  pf.  sloi.  up&^iti  se  (usmrdjeti 
ae).  isp.  zapahiiuti  2. 

pi\i>;ronj^,*  m.  piisiDnira*  f.  dne  Ari  Schuh,  ^iolcae 
geftus,  cf.  pupuĆH,  crevljn;  DesuijoJ  »e  pahnug  o]ni7.- 
nuo.  Jo'a  joj  nisu  noge  sa  pašmnge.  Rj.  ridi  i  pat'- 
ma^a,  Stopebi.  đem.  pa^mngu'.  —  Kad  dopjorie  u  ze- 
lenu lin^t^u.  napjoSe  joj  nrrene  pakvuujc.  Npj.  1,577. 

pašnia^ii-,  ni.  Jctii.  od  pa.Amn^.  pat^iuiip;n.  vidi  \n\- 
pućica,  Stopelicn.  —  Da  upitam  papućlijii,  &ijo  li  mi 
pasmagićc.  Herc.  254. 

pi\.*^nik.  paSuika,  m.  dcr  \Vcideplat::,  locns  pax- 
CHH«,  cf.  pasii^te,  pašnjuk.  Rj.  mjesto  gdje  stoka  pase, 

pAsnJiteii,  /".  (nit  Tronieaji)  od  kože  kao  pojas 
sprijed.  pdje  s>e  zadijevaju  m.ile  pnAke  i  nož,  čine 
Ari  ^^"'9 tfcnschfirpe,  zona  artuit  condendut.  cf.  pilaj. 
Rj.  od  osn.  od  koje  je  1  pa-sati  (pasem),  vidi  i  pot- 
paaak,  potpadaj,  pripa^  "2,  pripadaj,  avilaj,  zapad- 
njaci, inj^.  pfts  1. 

piVsnJak,  pašnjaka,  m,  (u  Hnr.  i  Slav.)  vidi  patnik. 
Kj.  vi'U  I  paaiMe. 

pnidvaiijo,  n.  dm  Pascha^in^  Herrschen  uh 
J'ascha,  tmperittm  satrapae.  Rj.  verh.  od  pašovati. 
utiinje  koje  tnca,  kad  tko  pa.^uje. 

pasdvnfi,  p&šujem^  v.  impf.  tc/i  hcrvncUc  ah  Pcischa^ 
impc.ro.  .-.'mmi  .satrapa.  Rj.  hiti  paHa.  —  Kad  doejemo 
gradu  Dubrovniku,  tu  hoćemo,  braćo,  zapaliti  baA 
mojega  brata  Ibrahima.  da  pasuje  i  da  gospoditje. 
Npj.  4,  *Ji*.  Kala  joUlab,  FoOiO  Memed-agal  tvoju 
pnviet  pasovuii  može,  mi  ćemo  te  padom  ućiniti. 
4.  141. 

pft.sti*nj(%  «.  dtis  BcmUhcn,  aticntio.  Ej.  verfj.  od 
pa.ititi  ?e.  radnja  kojom  se  iko  prtšti. 

p&<«(itl  so,  hiim  BC,  r.  r.  impf.  sich  MiiJie  gehen. 
nttendo.  Rj.  r.  pf.  sloz,  popnMiti  ae,  pripaAtiti  se.  — 
znfireiije  (Iconjenii)  ittriti  i^c,  truditi  se.  Korijeni  128. 

Pil.s(roJrviid,  wt.  pl.  vidi  Paštrovići.  Rj. 

P&&trovii*»  m.  73jiw»"  nm  Pa&lrovići.  Rj.  jedan  od 
Puitrovića, 


PiksfrorKd,  iw.  pL  kao  kncžina  izmcj^u  mora  i 
Crne  <iore,  od  Hudve  do  nabije  Barske,  cf.  Va^Uo- 
jevii'i.  Rj. 

Pil>iruvkn,  /".  Eine  von  PaStrovići.  Rj.  ienska  U 
Pa-Hr&iHfta. 

PilStrDVSk],  adj.  f>on  PaStrovići.  Rj,  Ho  pripada 
PaStrovićima. 

pAta,  f  hgp.  od  patka.  Rj.  vid^  pate. 

pAtak,  p(itkn,  trt.  der  Enterich,  anaft  mas.  Rj. 
mužjak  plitak,  tenka  patka,  vidi  rScilk. 

pfttalicA,  f.  (u  C.  G.)  fiamarna  Miea.  Kj.  glavinu 
i  trstiicu  Mrt  samaru  nastavljaju  i  drže  fiire  tpata- 
lice).  ridi  patariea  1. 

piltarica,  /'.  —  1)  (u  C  U.)  6tica  u  aamara,  cf. 
patalica.  Ri.^  —  2)  vladićina  Štaka.  Rj.*  —  Zakovao 
puiaricu  (aobio,  pomogao  se).  Po«l.  83. 

pftte,  f.  vidi  pata.  hgp.  od  patka.  —  Ja  bih  patku 
podranila:  o  ti  pate,  Scvcrpevcr!  Herc.  28<>.  fa  nofil 
vidi  kod  bAbe. 

patuljak,  patćljka.  m.  vidi  batAljak,  od  čega  će 
hiti  Irurnim  govorom  nastalo  pateljak.  —  Uzme 
oćiau  Bablju  t«  8;uiia  sebe  lijev  ti  ru  k  u  osij  eće,  a 
desnu  u  offnjii  izROri  . .  .  teke  joj  ritćHC  pateljkc  na- 
maza, iznikože  ruke  kakve  su  i  bile.  Npr.  115,  j 

piitonnt,  piVtentu,  ju,  das  Patent:  J'atent  mu  na 
ohrHcrfitvo  dado  Aleksandar  I.  Žitije  12.  £'i  ntutt.  isp. 
agennt  i  ngent 

piitcntati,  tum,  biće  v.  impf.  i  pf.  davati,  dati 
patcmtt  kome  ili  čemu  (na  Mo),  putentiren:  lioka 
živi  najvi?^f  od  mora:  u  njoj  rc  broji  Ž50  jtatentu- 
nijeh  brodova.  Kov.  40. 

p&tii-rfk,  ?n.  (u  Srijemu)  nekaka  iaćkaata  tićica. 
Rj.  —  pali-evrk. 

piktila,  f  da  nije^am  patilUf  ne  bih  se  n  flrijedu 
Rpralila  (u  pnpovijcei),  Kj.  i^p.  Poal.  53. 

pi^tinnli,  ne,  r.  pf.  n.  p.  kiSa,  aufhoren,  nuch- 
lunscn,  remitto.  Rj.  ridi  popustiti,  prestati,  r.  impf. 
patisati.  —  Znareuje  (korijenu)  umiriti:  tih,  »Udati 
se,  ovamo  će  ići  izgubiv>i  h  u  nas;  pa-itnuH  (pre- 
8t:iti|.  Korijeni  HM). 

pi\tisak.  piiliHka,  m.  [u  C.  G.)  rtV/t  prestanak:  bez 
paliska.  RJ.  lidi  bez  prcatina.  l>cz  prestanka,  bez 
prekida,  hcz  pretnrn;  neprestano. 

ptMlsfinjp.  tu  dtti*  Niichlas.'ien,  retnissio.  Rj.  vcrb. 
od  patisnti.  stanje   koje  hir<i,  knd  putiie  n.  p.  kiša, 

puOsuli*  pntire,  r.  intpf.  aufhnren,  nacA/f(.«sr». 
remiito:  ide  kiSa,  ue  patise.  Rj.  prestnjali.  r.  pf. 
paliniiti,  gdje  vidi  i  postanje.  —  Puška  piioa,  nikad 
ne  pittišf.  HNpj.  4,  IGo.  1'  planini  pu^ka  patiaala^ 
razboj  bio,  pa  »e  razmetnuo.  4.  ISl. 

p&titi,  tim,  V.  impf.  Kj.  r.  pf.sloL  napatiti  (tae), 
zapaliti :  v.  ittipf.  sluz.  zapaćnli.  —  1.  I  ft)  leidcn, 
patior:  Ko  mnogo  zna  mnogo  i  pati  (Posl,  148).  Uj. 
vidi  trpjeti.  —  Da  uijcftum  patila,  ae  bih  rc  u  srijedu 
sjjratila.  PokI,  53.  Ne  zna  ćalma  sia  pati  glava.  VJ9. 
Pati  od  zlijeh  oći.  (Ko  je  urokljiv).  24(j.  Bolje  pri- 
trpjet'  negoli  slo  patiV.  DPosl,  \).  —  b)  patiti  koga 
čitn,  mučiti  ga:  Maćija  mrzila  na  pastorku,  tukla  je 
i  prdila  od  kud  je  god  doMn,  patila  je  glagJH  i  go- 
lotinjom da  bi  je  samo  kakogod  sa  sveta  nestalo. 
Npr.  141.  —  2)  tiehen  (dsterr.  ziigcln),  cduco,  alo. 
Rj.  kao  teći  što,  dohijati,  Jup.  zapaćati.  moic  hiti  da 
ovamo  ide  ovaj  primjer:  Sto  ko  radiono  će  i  putiti, 
l'osl.  357.  —  //.  sa  se,  re/feks.  -^RfJ  sich  qunlcn^ 
crucior.  Rj.  vidi  mućili  se.  pedepsali  se.  —  2J  »ich 
vermehren,    amrachscn,  augeor.    Uj.    kao  množiti  se. 

p&tka,  f.  {pl.  gen.  piltuka)  die  Enic,  anas:  \  palkrt 
na  ledu  posrne  (Posl.  HHi.  cf.  Sotka,  raea,  plovka. 
Rj.  dem.  paćioa.  hifp.  piit«  i  plite.  ndade  parići,  paće. 
mužjak  patak,  kam  rn  patke  pnćinjnk  ridi  glidmrka, 
krd/.a,  krža,  kržiilia,  i)erMtavka,  sarka.  —  Jirbos'c  i 
patku  i  ffUHka  karl  se  sagnjuri  te  po  vodi  dolje  -5to 
traži.  Rj.  41b.  Rano  ]>ogjoh  na  pazar,  kupih  patku 
za  tliuar;  oj  ti  patko,  šigo-migo!  Npj.  I,  506. 


patkld 


funn 


I 


|i&tkiii,   atlj.   dcr   Eivie.    ttnntin.   Rj.   Ho  fmpnda 

tfttki. 
pAtkuv.  udj.  (les  Eniericha,    anntU  inarin.  Rj.  kti 

n'ipKilit  pdiJcu.  —  takva  udj.  ittp.  kod  nhitov. 

ttrttlldžuii*.  piUlitlžiiua,  m.  —  J)  moflri.  tiie  Eter- 
tflfiftsej  stAunum  utclomfcun  Litnt.  Uj,  hiljku.  —  2'j  cr- 
[veni,  dcr  I.uftesapfcl  [I\imdivsapfei.  Kj,*)  solanum  hf- 
\eoper^icttm  Linn.  {li^copersicnm  esculentnm  Mili,  Uj.^) 
cf.  jdbuOica  3.  Uj.  —  Koliki  inu  je  uos,  kao  pa- 
Uidzun!  Pot.1.   U^k 

pAtnjn,  f.  dic  i^ufd,  crticiutuji,  cf.  mukn.  Rj.  iAp. 
iHtiii  1.  —  Slepot^a  je  to^ka  muka,  leSka  muka, 
teška  patnja.  Npj.  1,  140. 

pft(ukii,  f.  dcr  Laiier  beim  HranntKcin,  litrat  (lora) 
Vvini  iufti.  Rj.   pS-tokn,   druga  pola  od  li*(?i.    it^p.    pa 
liud  pabirtiti.  —  kad  se  rakija  (dobra)  isjHČCj  ono  sto 
poslije  (fiore)  ie(:e  is  kazana. 

phioSf  f/l.  Iniro;)  dcr  Fusgbodcn,  patHmetttum,  cf. 
Ili.  Rj.  vidi  i  tle.  —  Podboj,  pato»  u  koSari  konj- 
skoj. Kj.  51Sl».  Turi^iii  KJerfDe  .  .  .  (''uvfti  to  Tur^iu 
odmah  udari  lulom  o  patos  i  kao  opr^en  »ko^i  . .  . 
Po8l.  77. 

piltosajljc,  n.  du8  Bddinen  dcs  Zirtnucr-t,  tabulnrum 
per  ciifticulam  diajtosUio.  Kj.  verh,  vd  palosati.  radnja 
kojom  tko  putove  H.  p.  sobu. 

pi^lusafi,  pAto^ćm,  v.  impf.  i  pf.  das  Zinimer  biid- 
f««H,  Udtulai  di.tpono  pcr  sohtin  cubictdi.  Rj.  -ti.  p. 
8ohu  doitknma.  riđi  poditi.  Up.  lavnnlli.  —  Gumna 
Bu  lijepo  patosaita  kameujenit  i  unaokolo  svuda 
udaren  kolomat  od  kamena.  Npj.  1,  61  (Vuk),  itp. 
Onamo  su  gumna  potuvanjcna  kamenjem  ...  i  ko- 
lomat je  unaokolo  svud  od  kamenu.  Rj.  28(ia. 
L  p&trćojo,  n.   dti.s  (rdiureu,  -.u  pvrtino'e.    Uj.  ccrb. 

^H<ir^  patriti.  stnfijc  koje  biva  kad  komc  sto  patri. 
^B     patriKlinJc,    n.  dti*    Uandcla^   actio,    Rj.    vei'b.   od 
^^■patrgati.  radnja  kojom  tko  jtatrgn  čim. 
^H     patj'i^nli.  plm.  r.  impf.  kao  raditi  (trgovati'),  hatulclu, 
^Htfif/o:  ja  lijem  in.  p.  i^ohom)  nt^ put rgam ;  on  b  njime 
^^pnesto  patrgu.  Kj. 

^"  patrijar,  patrijfira,  m.  dcr  ralriarrh,  p'Uriarcha, 
I  vf.  patrijarak.  Rj.  riđi  i  patrijura.  palrijarali.  —  Srbiji 
|^_  pripovijedaju  da  aamo  četiri  patnjara  in^ini  da  budu 
^■tia  zemlji,  i  da  se  Srpski  patrijar  zvACi  peti  i^tprosni. 
^Hkj.  2;iJSb.  Pije  vino  Srpski  rar  Stevane,  do  njepa  su 
^H«f(irri  pairijuri.  Npj.  2,  129. 

J^f  patrijnnk,  m.  vidi  patrijar.  Rj.  t  oatale  oblike  on^e. 
'       —  Prepado  se,   i  nevolja  nm  je;  pa  doziva  utarca 

Ipatrijaru  i  dvanaest  sUirih  igumana.  Here.  21. 
patriJAnih,   palrijftrba,   nr.   vidi  patrijar.   i  ostale 
ehlikc  omljc,  —  Carevi  /  puirijarf^i.  Npj,  5,  533.  i'a- 
irijarah.    l)Kj.  1.  25G.   Kaže  daje  Spiridon  bio  po - 
tr\jarah  poslije  Jefrema.  Kolo  15  (14). 
pntriJAnik,  pairijArkji,  m.  vidi  patrijar.  Rj.  i  oftaU 
oblike   oudje.    mjesto   patrijarah    i*  krajciuma  gdje  se 
V  govoru  mjtuto  glunu  h  čuje  glux  k. 
piiIriJAniski,    atij.  što    pripada  patrijarsima   ili 
patrt^jarhu  kojemu  god.  vidi  pairijaraki.  —  Skupi  se 
Bvehteri«tvi>  u  Krt'uilju  kod  saborne    Uspenske  crkve 
; 


u  »*tari  dvor  patrijaraški.  DP.  355. 

palrtjArlmmi,  mlj.  što  je  kao  u  »tarifi  putrijaraha 


iJo»  jedna  prilika  patrijarhalnoga  života  dolazi  is: 
knjiga  Mojsijcvih.  DP.  311.  V  pair i jarhabioj  \irol\o^i\. 
Zini.  2in. 


BfltrijariiuIlifist.^Bh-ijahrilnosli,  /.  stanje  patrijar- 
haiuo:  Nije   mo^do  biti  i»or(.Hli*nib   ratSuna  ni  patri- 


uam 

Nije 
farhalnosti.  DM.  r>l 

|>a(rijArkov.  adj.  sto  pripada  patrijarhu,  vidi  pa- 
trijarev,  patrijarov 

|»ntrijAn*v.  pntriJAroTt  adj.  dcs  Painarchen,  pa- 

\ruiri:lnte.  RJ.  sto  pripada  patrijaru.  e/rfi"  patrijarhov. 

p)t(r)jfirsKi,   adj.    V»ttri>irt'heU't  patriarchulis.  Uj. 

fo   prtpadn  patrijarimu   ili  putrijara  kojemu  gnd. 

fidi  patrijaraški. 

putrijiirslja,  f.  das  PutriarcJtatf  die  Pairiurchic, 


sedes patriarchae,  ef.  pn^arfiijn.  Rj.  p-itrijaraška  vltud, 
stolica  i  područje.  —  U  Melnbiji  ,  . ,  gdje  je  I)ii?a- 
novn  stolica  Prizren,  Srpska  patrijaršija  J'eć,  i  na- 
rniirttir  Oerani,  Kov.  1. 

tintriji^rsijski.  adj.  što  pripada  pair\jarJiiji:  U 
ropiau  patrijaršijske  biblioteke  u  Karlovcima.  Star. 
4.  (>3. 

patrina.  /".  u  tttaroj  poslovici:  Pop  dumaneki  is 
patrine  juhu  looi.  UPosi.  lfW.  patrina^  staklo  (sud)  u 
SLuli^a.  XV.  akc.  biće  pAtrina. 

piitrili,  putruu,  v.  impf.  (u  primorju  oko  Rijeke) 
gtfiorcn,  pcrtincre:  kome  lo  patri  (c^ije  je  to)?  To 
putri  ra«ni  (to  p*  moje).  Rj.  vtdi  pripadati. 

piltr^,  t/t.  der  Baumatrunk,  Hijtes.  Rj.  vidi  uaprlj, 
hrek,  i  s}/n,  ondje. 

patr6la,  f.  die  PatrouUlCt  circitorea  militures.  Kj. 

—  Berdo?  patrol  povrbajl  (wer  da?  Patroli'  vorbei). 
Uj.  22b. 

palrdlicii,  f.  t  j.  Aajka  ili  oranica,  das  Patrouille- 
Srhifff  uaniA  circitorcs  portans.  Rj. 

pntrdlif  i.  p^t^)^lm,  v.  ituftf.  patrouiUirenj  dreueo.  Rj. 

pa(rAljr'njt%  n.  d<is  Vatrouillircn,  cirruitio.  Rj.  rcrh. 
od  patroliti.  radnja  kojom  tko  patroli. 

pAtuca,  /.  (u  Srijemul  nekaka  riba,  u  koje  je  trbuh 
iznutra  crn,  der  Nitsenfiscit,  ikhneiderfisdti  cgprinus 
nasus  (chotidostroma  nasus  L,  Uj.")  Rj.  —  Tugja 
jHitaca.  Osu.  313. 

pntAlJnkt  palijljka,  m.  pumilio,  uanun.  Stulli.  kao 
mališ.  vidi  puHak,  »  st/n.  ondje.  —  £a  nast.  isp.  bre- 
7.ulj  ak. 

patAlJiea.  f.  mulier  parvae  staturae  pumilionia 
instur.  Smili,  žena  midoga  rasta,  vidi  maljenica  2. 
Zucrgin.  isp.  ei^kerica. 

p&luŠaii,  pHtii^na,  adj.  gdje  je  ono  gjevojka,  more 
biti  vrijedna,  alt  }e  pat  uš  na  (onuilena).  J.  Bogdanović, 
isp.  patuljak,  patuljicA. 

pilueeajis  n.  .F.  Bo/irđanovi^.  verh.  od  paućiti  ae. 
stanje  koje  hira,  kad  se  što  pauci. 

pAiieinu,  f.  das  iSpinnengeu'ebc,   teZ/i   araneae.  Rj. 

—  i*uHiiiianU  bogat.  DPosI.  il-t.  Ls  o^njiftta  proni(5'  ce 
vam  trava,  a  munare  popast'  pauvina.    Npj.  4,  135. 

pAui'ltt  se.  čim,  flc,  v.  r.  impf.  »ovaj  se  kruli  već 
poi^eo  paučitit  nije  za  jelo.«  J,  Bogdanovi(5.  poittajati 
pauiljivo, 

piiueljlT,  ađj.  n.  p.  hljeb,  v<ill  SpinngaveJte,  ara* 
Hcosas:  Na  kraj,  mobo,  na  kraju  je  torba,  i  u  torbi 
pauiljiva  proja.  Rj.  što  je  puno  paučine. 

pAak*  m.  die  (tVcber-)  Spinne,  aranea  (araneida 
7-  Rj.').  Kj.  —  Pauk  po  cvijeću  bere  jed,  a  i^ela 
nakuplja  med.  Posl.  24tj.  Tako  ne  imao  areOe  kao 
crni  pauk  u  goru  1  308.  UoĆi  mlada  petka  i  nedjelje 
uhvati  djevojka //(iiifcd  i  rekne:  'J*uut'e,  ti  se  penjeS 
vinoko  i  po  zemlji,  potraži  mojra  «iipjeuika  pa  \rA 
dovodi  meni  na  nan  .  .  .  Živ.  324.  pa-uk. 

p]kQko\%  adj.  der  ."^pinne,  araneae.  Rj.  što  pripada 
Itauku.  —  V  paukovoj  mreži  8amo  male  muhe  ostaju. 
DPoal.  Ml.  Nadanje  lieerajerevo  propada  .  . .  uzdauje 
je  ojetcovo  ku<Ui  paukova.  Jov  t*,  14. 

JtaulJ,  paiilja,  m.  der  Grashalm^  araminis  hcrba: 
uijc  nkosio  ui  paulja  jednog  sijena,  itj.  vidi  pilhfilj. 
kao  travka. 

pAiiIjn,  /*.  nekaka  trava,  Ari  Pflanse  (lloniggras, 
icolliges  Honiggras.  Rj.*)  herhae  genuH  (holciiH  Innata 
L.  Rj.').  Rj.  vidi  piVhulja,  —  Ova  trava  ima  kao  klaa 
koji  ^e  odozdo  na  vi^e  vrlo  gladak  ili  klizak  a  odozgo 
na  niie  kad  bi  ae  pogladio,  zapiuje  za  kožu.  el".  po- 
piuo  prase.  Rj.' 

pi\iin,  f/l.  der  Pfau,  paro.  Rj.  ptica,  vidi  pavuu.  — 
Pošetao  paun  tica  iiti)od  naranče,  sjaju  mu  se  br^na 
pera,  pa  se  diči  fl  njim'.  Npj.  I,  70.  (s?)  Visoka  je, 
kako  omorika;  kade  igra,  kanda  paun  šeće:  kad  go- 
vori, k'o  da  ^olub  gnec.  3,  2f»7.  Je  I'  istina,  čobane 
Mihntc,  e  ti  imn>  tferet  paunova^  a  za  njima  devet 
pavuuiea.  3,  429. 


Paan 


18 


pntHr 


Pjhiin,  m.  Manns'name,  iioinen  Wrr.  Rj.  itue  muHco. 

—  (nj  sokole,  SuSovii5-PfiuM<!.'  Npj.  4,  41K. 
I*kunn,  (•  ime   žensko.    Rj.  vidi  Pnunicn,  Paunkft. 

—  iviena  ien^ka  ueeta  od  životinju  kod  ( ioliibu^. 
pAiinf'Uil,  f.  (coU.)   die  jungeti   Pfnuen,  pulli  pn- 

vonum.  Kj.  vidi  paunifH.  mladi  patini,  jedno:  pauai'C. 

—  Po  njoj  pasu  dva  pauna,  i  dve  lice  paunicc,  i 
četvoro  pauRčadi.  Npj.  I,  431. 

pndnec;  pai'mi^eta,  «.  ein  junger  Pfau,  puUaa  pa- 
rnnui.  Rj.  mlad  pauu.  coU.  paun^ad,  pl.  paunići. 

paAui<-ti,  f,  das  Weibchen  von  Pfau,  pavo  f'einella. 
lij.  vidi  pavunica.  ženka  patmica,  mtirjnk  paun.  — 
17  taj  «^ftH  doleti  devet  elatnih  puunica.  Npr.  ir». 

PuAnleii,  f.  ime  žensko.  Rj.  cidi  Pauna,  Paunka. 

pni!iDip|,  m.  pl.  riđi  paiin6id:  Pasla  Mare  pauntće 
i  nijele  goIubi(!e.  Rj.  jedno  paiint^*. 

PiVunka«   /*.  ime  žensko.  Kj.  riđi  Pauna,  Paunica. 

piiuDOV,  des  Pfa\i€n,  pavonis.  Rj.  što  pripitda 
paunu,  takva  adj.  kod  alatov.  —  Ovi  dport  7)aMttor4 
a  pendžeri  pjinggerovi.  Rj.  1491).  Pann-pero,  t.  j.  pau- 
noro  pero.  Kj.  491h. 

|iiiuii-|i4^ro,  n.  {Bt.)  t,  j.  paunovo  pero:  Paun-pero 
prekrivila.  Rj.  —  A  tako  mi  paiin-pei-o  zlatno,  da  bu 
mene  tako  pera  Klatna,  ja  l»ih  moju  pem  poskubao, 
sve  bili  svate  redom  darovao.  Kov.  54. 

p&nnski,  adj.  pauonius,  od  pavonea  ^pectans.  Htulli. 
što  pripada  paunima,  vidi  pavunflki. 

PauMU,  f.  ime  iensko.  Kj.  —  Pauka  (izniepju  a  i 
u  biće  ispalo  r;  osn.  u  Pata).  Usn.  36li^.  imenu  s  (o- 
kvim  Ha^e.  kod  Auoju^a. 

pftuza,  f.  (u  Imosk.)  vidi  pazuho.  Rj.  8  prentjtsteviim 
glasovima  od  pazua  (pazuha). 

paikznica,  /'.  (u  Brdima)  vidi  žioka.  Rj.  vidi  i  pa- 
janta.  i  syn.  ondje.  —  Lijes,  2)  na  kući  Sljeme,  klju- 
čevi (rogovi)  i  pansnice  (žioke).  Rj.  328a.  uzira; 
pa-uznica:  uzao.  Korijeni  G. 

p&DŽinii,  f.  das  Ve^ptrhrod,  merenda  (u  Srbiji  kaže 
se  mala  tUitut).  Rj.  pa^ii^Jna,  kad  se  poslije  uiinc 
Opet  jede.  isp.  pa  kod  pabir^iti.  tsp.  i  pavećera. 

PAva,  f.  (roo.  Pavo)  ime  Žensko:  A  njem'  Pava 
knjigu  otpisuje.  Rj.  đcm.  Pavica.  riđi  Pavla. 

P&vao,  Pnvia,  m.  Paul,  Paulus.  Kj.  uidi  Pavle, 
Pavlo,  Pavo,  Pavko,  Pavlić.  Pavlica,  Pnvič.  —  Sveti 
Petar  i  Parao.  Petar  Parlu  poručuje.  Herc.  321. 
Nikolić  je  od  Nikola,  kao  PavIo%'ić  od  Pavao.  OAg. 
na  sit.  10.  Tako  vitao,  posao,  Hvrdao,  ugao,  Pavao,  ito. 
Obi.  5.  Pavao.  Kad  2H,  5*>. 

pftvcj^cra,  f.  kad  se  poslije  ve^re  opet  jede,  nnch- 
traglichefi  Aheyvdmai.,  coena  secundaria.  Rj.  pa-ve(5era- 
cf.  povećerak.   isp.  pa  kod  pabirćiti.   iftp.  i  pauŽinu. 

pftveć«rje,  n.  »htiba  crkvena  koja  se  otpravlja 
poslije  večernje:  U  težatnike,  u  koje  se  prosta  večernja 
m  parečerjctn  poje  bez  jutrenje.  Dl*.  37. 

piki'cdrina,  f.  kad  je  nebo  sve  oblasno,  pa  se 
gdješto  provedri.  Kad  vogj  odgovori  slijepcu  da  je 
puredrina,  on  mu  kaŽe:  >Hjež  u  selo  vopjol«  Kj. 
pa-vedrina.  sa  pa  isp.  pabirciti;  drugoj  poli  oan.  u 
vedro. 

p&vetinn,  f.  (u  Hrv.)  riđi  pavitina.  Rj.  vidi  i  parit, 
koje  je  o$nova  pavetini  s  pomjerenim  glano»i.  Oen.  162. 

Pjkvica,  f.  aein.  od  Pava.  Rj. 

P&vie,  m.  (u  C.  (i.)  ime  muško:  Barjaktare  BajoviĆ 
Paviću.  Rj.  odatle  prezime:  Knjigu  pi^e  »Skadarski 
vezire,  ter  je  Šalje  u  lovne  Pipere  na  stijenu  ParićevfU- 
Vulu.  Npj.  6,  im 

pftvit,  pavKina,  f,  bijela  lozu,  die  Waldrche,  dc- 
matis  vitulba  Linn.  c/'.  p&vetina.  Kj.  vidi  i  bijela, 
loza,  loza  2,  akrobut,  skrobutina,  skromuL,  skromutiua. 

—  HtarjeSina  ili  kolovogja  od  prporuSa  zove  se  prpac, 
i  niega  uviiu  pavitinoui  i  draroui.  Rj.  )'»17a.  pa-vit, 
i»p.  pa  Jtođ  pabirćili.  viti  (vijem),  vit,  vitak;  obavit 
(f.),  pavitj  pavitina  (i  sa  e.'  pateHnaJ.  pavitnjak. 
Korijeni  207. 


pavUnjak,  pavitujAka,  m.  (idtufsch  von  Waldref>eti, 
vitalhitum?  Kj.  grmenjc  od  paritine.  vidi  lom. 

pavko.  m.  inu*  niuSko.  Rj.  In/p.  od  Pavao.  —  takva 
hyp.  kod  P.o§ko. 

ravla,  f,  (u  Dubr.)  vidi  Pavlija.  Rj.  ime  iensko. 
ImI.  Pnula.  vidi  i  2  Pavle,  Pava,  Pavica,  PauAa. 

Ji&vlaka,  f.  —  1}  (u  Siimadiji)  vidi  povlaka.  Rj. 
I  kajmak,  skorup,  isp.  Ljenica.  —  2)  (u  vojv.)  u 
jastuka  ono  u  Ćemu  perje  stoji,  der  Sack  eines  Pulsiers: 
Pak  uzima  ^taku  i  pailakti.  Rj.  —  vut'i:  vlak.  oblak, 
vlaka,  navlaka,  oblakn,  pnrUtka,  povlaka.  Korijeni  2(X». 

1.  Pavlo,  m.  vidi  Pavao.  Rj.  —  Kad  se  sabor 
razi|Grje,  pogrjoše  za  Paclmn  i  Varnavom  ...  A  PavU 
i  Varnava  .  .  .  Djel.  Ap.  13.  43.  46. 

2.  Pavlo,  f.  (u  Dubr.)  kao  dtm.  od  Pavla.  Rj.  u 
nom.  je  akc.  upravo  Pdvle,  gen.  Plivle,  dat.  PAvli. 
voc.  Pavlt*.  tuka  imena  ienska  kod  Dobre. 

1.  Pfivlica,  fii.  ime  muSko:  Som  pobježe  dijete 
Paclica.  Rj.  upravo  je  dem.  od  Pavao.  takva  aem. 
kod  Antica.  vidi  Pavlić. 

2.  Piivlico,  f.  ime  nekake  crkve  u  pjesmama  (kod 
RaSke.  Rj.^):  I   Pavliea  ispod  .?adovnikn.  Rj. 

Pftvli^,  Pnviića.  m.  da».  od  Pavao.  Rj.  vidi  takva 
dem,  kod  Jaukić,  vidi  1  PavlicJi.  —  fc^to  Parliču  utje- 
caje, Kadusavu  ne  mogaSe,  DPimI.  123, 

Pavnćan,  Pavlić&ua,  m.  (ja  sam  najviše  slupao  pl. 
PavlićthU;  može  biti  da  bi  se  kazao  »ing.  i  Pavli- 
ćanin?)  Bugarin  zakona  Rimskoga  (u  Urumenliji), 
Pauliner,  Paulinuft.  Rj. 

Pikviija,  f.  ime  žensko.  Rj.  vidi  Pavla.  iap.  Ojur- 
gjija  prema  Giurgja. 

P&rlo,  »I.  Rad  26,  55.  hyp.  od  Pavao.  wp.  Petro 
(Audro,  Obro). 

Pavlov,  odj.  što  pripada  Parlu.  —  Pavlov  dan, 
m.  u  crkvenijem  je  knjigama  Pavlov  dan  i  Petrov 
dan  zajedno,  u  Jedan  dan  (2^  J unija),  a  u  narodu  je 
Pavlov  dan  prvi  dan  po  Petrovu  dne.  Rj.  484a. 

Pavlovioa,  f.  cena  Pavlova:  Kad  to  tnču  mlada 
Parloricu  ...  pa  govori  svome  gospodjini :  >Ka  zlo, 
Pavle,  seju  milovao.t  Npj.  2,  16.  —  takve  riječi  kod 
Goikovica, 

Pftvo,  m.  ime  muSko.  Rj.  gen,  P&va,  voe.  Pavo. 
htfp.  od  Pavao.  takva  hyp.  kod  Dobro. 

pjkvia,  /'.  (pl.  pHVle,  pavfita)  vidi  pafU.  Rj.  vidi  i 
pftpta.  dem.  pavticA.  —  U  krilu  mu  leži  pavtalija,  na 
njojasi  je  trideset  karika,  svaka  pavta  od  deaet  du- 
kata. Npj.  3,  liy.  0  ramenu  duga  prekomorlca,  i  na 
njoj  je  trideaet  pavaia.  3,  451. 

pavt&lija,  f.  vidi  pafialija.  Rj.  pavta-liija),  pugka 
sa  mnogim  pavtavia,  karikama :  U  krilu  mu  IcŽi 
pitvtalija,  ua  rijojzi  je  trideset  karika,  avaka  pavta 
od  deset  dukata.  Npj.  3,  119. 

pAvle,  f.  pl.  vidi  pafte.  Rj.  nekakav  ženski  pojaa. 
vidi  tkanice,  udžbaSlije.  —  Zajgel^e  se  zlaćeni  pi^^tolji 


zu  njezine  pavte  udžbašl^je.  Rj.  795a. 
pavta.  Rj.  r 
pi\vnn.  m.  vidi  paun.  —  Je  r  istina,   ćohaue   Mi- 


pjkvtlva,  f.  dem.  od  pavta.  Rj.  vidi  paftica. 


bate,  e  ti  imaS  devet  paunova,  a  za  njima  devet 
pavuuica?...  pavuni  su  bra<a  moja  mila,  pavunice, 
to  su  mi  snadice.  Npj.  3,  429. 

pavdnica,  f.  vidi  paunica.  —  >£  ti  imaS  devet 
paunova,  a  za  njima  devet  pavunica,* . . .  *Pnvunice 
to  HU  mi  sna^ice.«  Kpj.  3,  429^^w 

p&vunski,  at^.  Ho  pripada  jOTunmii-i:  Sagleda  ae 
k'o  pavunska  traga.  DPoal.  lOtt.  vidi  paunski. 

pazar,*  pazšra^  »i.  —  1)  der  Markt,  forum.  Rj. 
vidi  ćar^ija,  pijaca.  —  On  Pogje  su  ova  dva  jaja  u 
pazar,  i  srete  na  vratima  od  grada  i^oeka.  Npr.  108. 
isp.  malo  niie  pod  4.  —  2)  der  Bandel,  mercatio: 
nema  pazara;  rgjav  pazar.  Rj.  kao  trgovanje.  —  3)  na- 
eerali  pazar,  einen  IJandel  hefordcrn,  tfctrethen  (aurrh 
Zureden),  fnercaltut.  Rj.  kao  trgovatye.  —  primjeri 
Ma  ^)  i  3i:  Corpazar.  Rj.  76Ia  (kad  $e  pasar^je,  mi- 
jenja jedna  stvar  ta  drugu  ne  gledc^uiij,  Pa$ar 


M 


]»Azar(Ja 


pailjir 


Ijubftv.  (Niti  treba  Ha  ne  »rdi  kupac  ni  prodiivac, 
Mco  prvi  i^te  mnof^,  n  drugi  daje  malo,  pa  hg  ue 
pogoae).  Posl.  345.  Tvrdi  paxnr,  (Kad  fte  ko  zatft^.c^ 
Icao  da  ne  će  <la  priđUne  na  ono  ^to  jedva  ^eka). 
313.  Kud  u  jutru  osvane,  Srbi  otvore  67rir  pnznr  u 
Turnkorae  ^ncu:  atova  i  r:»lova,  ruha  i  oružja  i  sva- 
ko);a  dnif:o^  Ai<!^ara  dosta.  Miloi  lOi).  Poi'^eli  hi  ae 
tužiti  na  zla  vremena  i  na  rgjave  pasare.  Hj.*  XV. 

—  4)  t*idi  laujaiii,  pnna^ur,  vn.5ar,  der  Murkt,  mtn- 
dinae:  l*aznriMe,  uijesto  gdje  biva  pazar.  Kj.  4ii4b. 
Ujevojka  odreže  bif  kose  zlatne  i  posije  babu  ti« 
pngtiT,  govoreći  da  ^  ne  da  xa  manje  od  »to  Klat- 
nijeh  rekinu-  Npr.  tžGl.  Dok  se  lisici  prouče  berati, 
(tih  koža  na   pazar.  Posl.  (j(>.  iftp.  malo    vtAf  pod  1. 

pikzArijH/  f.  die  Fuhriknaare  (die  nicht  auf  Jie- 
Ktfilung  ffettturht  ist),  rendendunir  mer.r  nundinalifi. 
cf.  pu/.arlija.  ^y  pazaraki  irg^  roba  koja  ae  prari  ga 
piuarc^  sa  sajmore. 

pnziirTšfi*,  n.  mjeato  gdje  biva  pazar,  Markiplatt, 
forum.  Kj.  vidi  sajmište,  »iina^juriSte,  važari^te.  — 
rijr.ii  s  takvim  natt.  kod  dai;i^>le. 

liazAriti,  pit/^nra,  r.  pf.  futndeln,  kaufen  und  r«r- 
kttufcH,  lituscfte$i .  emo  aut  vendo.  Rj.  r.  pf.  sloi. 
rTwp«zariti  {,i  se),  zapazariti  se.  r.  impf.  pazarivaU.  — 
fie^ledmA  n.  p.  pazariti.  Rj.  414a.  NijeRam  »e  ni^io, 
tj  j.  nijeaam  ni»ia  pazario  za  gotoi:^  novce.  Rj.  (>58b. 
Corpazar...  odveo  na  panapjur  (*orava  konja,  pa 
t/a  pazario  za  iednu  uo(?  devel  puta-  Rj.  7i>la.  Kako 
prvi  da  vrvi. J  Vele  trgovci  kad  ujntru  prm  krajcaru 
pazare).  PopI.  12*».  Ko  hijim  pazari  laj  ne  pjeva  na 
l>o*i<;.  159.  Čirit  sa  karnboju  (pazariti,  t.  j.  kako 
jedno  onako  i  drugo).  34tj.  Navale  obojica  da  pazare 
hc*p<tp  onde  na  pulu...  ho4^e  onako  da  piunre  jedno 
za  drngo.  Npr.  168.  Pa  ae  onda  u£ine,  kao  da  ho(5e 
j»  n^'im  da  pazare  piAtoJje.  Danica  3,  21W.  s«  se,  pass.: 
Doplulu,  kad  «  pazari  stvar  rgjavija  za  bolju  pa  se 
uz  rgjaviju  još  5to  doplati.  Rj.  I32b. 

^zarivanjo,  n.  dan  llanddn,  mer<:atiira.  Kj.  verb. 
od  pazarivati.  radnja  kojom  tko  pazanijc  Hu. 

^zarfivati,  paxarujćin,  r.  impf.  handdn,  mercnri 
(emere  et   tcndeit).  Rj.  kito   trgovati,   v.  pf.  pazjiriti. 

—  Zapazariti  se,  zabuniti  ae  pazan^u<k.  Rj.  187b. 
l_'ori)ftzar.  Po  panflg)nrimfl  kasto  pataruju  tako  no(^u 
konje.  Ri.  761tt. 

pil/.arfijii,*  f,  vidi  pazarija.  Kj. 

pazarlijii.*  ni.  čovjek  koj%  ide  na  patar:  Jer  mi- 
bijahu  »eraktije  Turci,  da  su  ono  pazarlije  mladi^ 
Vop  idu  Viru  na  pazaru.  Npj.  5,  41G  (serallije?).  vidi 
najmar,  sajma^,  vai^ardžija. 

Paiirlijii,*  vt.  ćorjek  iz  Pazara:  Relja  Pazarlija.  j 
Xpj.  5,  531.  ću;).  Novopaziirlija. 

pJnArnit  pAzfirskT,  adj.  \\,  p.  dan,  Marki,  nundi-  ' 
ntuis.  Rj.  Ho  pripada  pazaru,  vidi  »ujmeni,  va^arni. 

—  I>vije  se  kokoši   mogu  u  pazarni  dan   kupili   za  , 
12  do  15  kraji^ara.  Kov.  4<), 

p^zduh,  pazdiilia,  m.  tidi  pastuh.  —  JiiJIe  na  ca* 
PBTTU  piuduhu.  DPosl.  37,  pazduh^  paatuh,  tako  i  u 
Delabele  (cavallo)  i  u  i^tiili<5a.  XV. 

pixij«,  f,   ui    Herc.)   vidi  bJtva  2,  cf.  pazjak.  Rj. 

pftzjti,  xun,  (?.  impf.  Rj.  r.  pf.  sloi.  A-pazili.  pod-, 
pn-,  a-,  u-,  za-;  v.  impf.  sloz.  ^}^ažati.  —  /«  1)  kojzia, 
Uthhahen,  anio,  cf.  ljubili  3.  Rj.  —  Vidi  jadnu  gje- 
ćici],  pa  dozove  ženu  svoju,  a  ona  gjecu  poduji  i 
tstanc  ih  paziti  kao  i  svoju  rojenu.  Npr.  21H.  Zao 
Ujc^i*  starcu  igumanu,  pazi  S'im«,  kako  avo^a  sinu. 
Npj.  2,  OG.  Ajde  s  Bo^'om,  Mitre  dile  mlado!  vazi 
raeoe  drage  ACtdre  nioje!  na  pulu  ti  dobra  sre«5a  oiia. 
2,  *>2(>  tpaziti  sa  gen.  isp.  Sint.  87).  A  kad  dopjcft 
Arramoru  dvoni,  pazi  i\jćga,  kao  o^i  avoje.  3,  54)2. 
On  nije  {rledao,  da  ljude  »traihiom  natern.  da  ga 
paze  i  sluSaju.  nego  je  to  tmJiio  lepim  rećma.  MiloS 
iiiJ.  IxraiJj  je  osim  »viju  sinova  najvećma  pazio  Josifu. 
Prip.  bihl,  a.'j.  —  2  a)  na  kopu.  na  5lo,  Achi  haften, 
do,   Rj.  vidi  Ualati,  mukaeUaati,   vurdati   1.  — 


Da  pazi  na  njezin  glas  i  na  njezine  rfjeii.  Npr- 177. 
Ako  komAijnaka  kui'^a  pori,  pazi  na  ttroju.  Posl.  ft. 
Kad  lisica  predikuje.  pazi  d<^ro  na  puške.  1 18,  Pagi 
na  Hebe.  Priprava  4l>.  Pazi  ttrcem  srojtm  na  ave  uliuse 
u  dom,  Jezek.  44,  5.  sa  se,  pass.:  Da  se  u  »vakonie 
jeziku  najviSe  pa^i  na  pravihtont.  V\».  24.  —  b)  glagol 
-v  pazili  «  ovom  zniu'cnjn  drnkćije  uzinut  u  rcienit^i: 
Brzoplet,  2)  ^:o\nek  koji  »i^  pazi  Ha  radi,  nejro  sve 
na  probne.  Rj.  43ji.  .\li  on  voć.  nije  ni  pazio  ima  U 
kakav  druj^i  biljeg...  pazi  doftro,  ako  joj  ne  pogodiš 
biljega,  li  ai  poginuo.  Npr.  1()3.  Vođa  ne  pati  kumstva 
ni  prijateljstva.  Posl,  3<j.  Ko  tugj  posao  pazi,  svoj 
zaboravlja.  157  (isj).  Ko  tugj  posao  gleda,  svoj  za- 
boravlja. 157).  Pazi  dn  ti  zlo  jutro  ne  dogje.  24<j. 
8iTirt  ne  pazi  ni  idaro  ni  mlado.  291.  Da  pazi  »vaki 
Bcoj  red,  svojti  i^nst,  svoju  dužnost  i  obraz.  Kov,  58. 
Skupljaju  »e,  prikrivaju  se,  paze  za  petama  mojitmi; 
jer  traže  duftu  moju.  Ps.  6fi,  (i.  Da  bi  čuvali  zapo- 
vijesti njegove,  i  zakone  njegove  pazili.  105,  45, 
Postavi  slraJtara  da  li  javi  Sto  vidi.  1  vidje  kola  ,  .  . 
i  pužase  dobro  relikovi  pažnjom.  la.  21,  7.  isp.  Jn 
govorim,  a  on  ni  u  dulvHG.  Kj.  14'lb.  Sudi  nazor, 
ne  će§  li  ga  gdje  vidjeti.  Rj.  38itb.  vidi  i  vardati  1, 
mukaetisati.  —  //.  sa  se,  recipr.  pazi  se  s  njim  i 
paze  se,  sie  Jiaben  einander  Ueb,  amant  ne  invi*^ti%n. 
kj.  —  Takovi  se  pobratimi  i  druge  po  tom  paze  onu 
Bvu  godinu  kao  braća  i  sestre.  Rj.  142a.  Dozove  ka- 
kvoga momka  (s  kojim  se  ;ju£ij  i  reil^e  mu:  »Da  si 
mi  po  Ikigu  brat,  pusti  me.«  Rj.  251a.  Dobro  se 
hoće,  t.  j,  paze  se.  Rj.  807a.  Nikako  ae  nijeau  mogli 
utjeMti  i  za  naJNiSe  njegova  Žena,  jer  su  se  prcmnogo 
pazili.  Npr.  251.  Paze  se  kao  maĆka  i  iniS.  (Mrze 
jedan  na  <lrugogu).  Poal.  245.  Da  će  im  on  bili  stn- 
resina,  ako  će  oni  njega  slu&atl  i  izmegju  sehe  ee  kao 
braća  paziti,  MiIo$  78. 

pft7juk,  pazjAka,  m.  (u  Zemunu)  pitomo  zelje  Sto 
ima  li^će  kao  u  blitve  i  u  Dubr.  zove  ae  bitvica)j 
vidi  pazija.  Rj.  vidi  i  bitva. 

pJkzlatAn.  pizlatna,  a(^.  nonnihil  flavuSj  ad  flavum 
vergens.  ^^tulli.  u  D.  Zlatarića.  —  pa-zlatan,  žućkast 
kao  zlato.  iitp.  pa  1,  pabirćiti. 

pjizmatl,  pilzmum,  r.  pf.  pazmali  pameću*  iridi 
spazmati.  Rj.  —  zaci,  zastraniti:  pazmufi  (pameću), 
apasmati  (s  pameti).  Korijeni  124, 

pA/.Dik,  pazufka,  vt.  čovjek  koji  pazi  na  HOf  n.  p, 
na  sumu,  govori  se  oko  Zagreba.  Iveković.  ta  ob- 
ličje isp.  jiidnik. 

pikziihn,  f.  vidi  pazuka,  pauza,  otiićnije  u  sredt^em 
rodu  pazuho,  koje  vidi.  —  Kape,  gjeco,  tur'te  pod 
pazfi)ie,  poklon'te  se  do  zemljice  crne.  JIpj.  2,  225. 
JoSto  imam  hiljadu  dnkata  u  njedrima  pod  desnom 
pazuhom.  3,  318. 

pikzuho,  n.  die  AcJisel,  ala,  arUla.  Rj.  vidi  pazuha. 
I  ostale  oblike  ondje.  —  8okola  metne  na  rame  a 
hrte  uza  se  a  gajde  pod  pazuho.  Npr.  47.  Bolje  je 
i  praznn  vreću  pod  pazuhom  nositi  nego  vraga  u 
njoj.  Posl.  23.  Uze  ljubu  pod  desno  posuo.  Npj.  1, 
023.  Dok  se  care  vinom  napojio,  sluge  njega  iz  stola 
digoše,  uzf^e  ga  za  oba  paz^tha^  ođnijefie  njega  u 
ložnicu.  2.  131.  Te  pogodi  »tara  Cejvan-agu  »  leve 
»traue  pod  pazuho  levo.  3,  185, 

p&zuko,  f.  vidi  pazuhu;  u  krajevima  gdje  se  glas 
h  K  govoru  čuje  kao  glas  k.    riđi  i  pazuko,  pauza. 

—  Odmah  Gruja  zadirkivat' pogje,  zavhićil'  mu  ruke 
u  pazuku.  Npj.  3,  21,  Neveselo  (Ture)  po  avliji  6<«ta, 
podmetnulo  ruke  pod  pazuke.  3,  108. 

p&ž^njo.  n.  verb.  od  I.  paziti,  II.  paziti  se.  — 
i.    J)   ratlnja    kojom    tko   pati   kopa.  vidi  paŽuja  1, 

—  2)  radnja  kojom  tko  pazi  na  sto.  vidi  paJ.nJR  2. 

—  i/,  radnja  kojom  se  tko  pasi  s  kim.  ritli  patnja  1. 
ptkžyiv,   adj.  koji  (dobro)  pasi   n/t  Mo.  achtsam^ 

aufmerksam,  isp.  pomnjiv.  — adv.:  Ptižljivo  aluAahu 
njenu  priću.  Zlos.  13(>. 


pihinln,  /.  —  1)  Achtunth  Licfte  (2.  B.  der  EUern 
(icijen  Kinthr,  und  sivitchen  PJhdeitten),  amor.  Uj. 
isp.  pii/.iii  1,  i  piuiti  »e.  hto  Ijtthav.  —  l'otrebna  je 
ijvibav  k  prjivdi  i  pažnja  prenut  ćorjećmMti  i  u  tlo- 
stojanstvu  i  u  Hliil)o«tiuia  njezinim.  O  i^v.  O.  7.  — 
i^)  isp.  pft/ili  Tifl  ito;  tUc  Aul'nterlintnnkeit,  lieuchtunff, 
(tnimi  nttentio.  vidi  po7X>r.  —  Postavi  siniiara  da  ti 
javi  sto  vidi.  I  vidje  kola  ...  i  pazust  dvhro  velikom 
pahtjom.  Is.  21,  7.  »Nu*,  »nui-  .  , .  samo  podiiu^i 
painjn  n»  0110  Sto  ide  za  njim.  ARj.  73a.  Od  to  ne 
doba  istoriku  pninju  jednako  prihira  oko  vUtda- 
liičkoq  rodu  Neumujiiia.  DM.  J.  Da  bi  odvratio 
pažnju  čiUtocima  od  stvari  o  kojoj  kc  prepire.  U,  V. 
N.  14.  Obrurajući  patnju  nnAemii  narodu  na  »tare 
spomenike.  Kad  5,  W\.  liojim  se,  bi<*e  g.  Novako- 
vidu  kod  sne  pait^e  . . .  slućnjno  izostalo  ...  6,  206. 

aiMa«  f.  vidi  ćela  mit  »Uai  Ahleittinfien.  Rj.  po 
ovijeni  riječimit:  mil  aileu  Ableiluugeu  ovavio  Idu  1 
ostale  rijeci  koje  su  od  čete  ove  riječi,  dukle  ]jčc\w, 
pćelica,  p^elin,  pčelinjak  i  t-  d.  riđi  ćeljic,  ćelica, 
čelin,  ćelinjftk  i  t.  d.  Pć&la,  /*.  {pl.  pćele,  pHMi)  die 
Bieney  upis.  Hj.  8*21a.  —  vidt  malicjt,  nidilica,  trut, 
tiigjim,  tivodniea.  deiti.  pfelic«.  —  Ćele  bruje  u  kol- 
nici. Kj.  45a.  Duplja,  rupa  u  drvL'lii,  gdjo  se  viO[fu 
leći  tiče  ili  čelc,  lij.  145b.  Žutite.  vUVi  žnukn.  Kj.  154a 
(u  pčele).  Zabrnjase  eele.  Kj.  164b.  Zautjdše,  zazu- 
kane  iele.  Rj.  n5a.  Zuje,  žuče  ćele.  Kj. '215u.  b.  Koac 
se  čele.  Rj.  yi>2b.  Tući  čcle.  Rj.  757a.  Uvodnica,  «■/«, 
koja  pred  Sto  će  se  tele  rojiti,  izi^je  iz  koSnice,  te 
traii  mjesto  gtije  <5e  ne  njLseliti.  Kj.  7«i(ia.  Ntileoc  jtdno 
juto  relti,  pa  avo  prilišt«  ono  bukve  i  jele.  Npr.  I(k5. 
(ide  jo  cvet  lu  je  med.  [Ćele  bex  cviJL'tJi  ne  mojru 
medu  skupiti),  rosi.  41.  Dobro  iiAi,  a  u  jjlavii  ne 
tii!^i.  (.KeOe  iie  za  čcle  kud  ne  ihijafu  u  košnicu,  i 
znaci  da  ih  iciždeči  valju  irnti,  a  u  jflavn  otl  koA- 
niee  ne  ticali,  da  hudu  dobre).  (»1.  Kakva  ijo)  duplja 
jož  dobre  čcle  izlijeću.  (Kad  ko  ^to  ludo  p;ovori).  I:f4. 
U  mrtvom  lavu  roj  pčelu  i  med.  Sud.  14,  8.  Upko- 
Itie  me  kao  pčele  sat.  Vn.  \\ti^  \2.  Vuk  nije  zuuu 
n.  p.  AtiL  su  bijele  pčele.  Kulu  14  (15). 

piAliU',  pCelea,  m.  HIhjc,  061ca,  »i.  —  1)  ^8l.)  (der 
Bienrieb),  upis  vuih,  in  tlei-  Anekdote  iU>r  Liifjeti- 
trctte,  selbst  cin  crlotjcnes  Wurt:  Kad  jedno  iulro 
prebrojim  ćele,  a  to  nema  najboljega  čcleu;  onda  jii 
brže  bolje  osedUun  pijevca  pa  u/ja^em  na  njega  i 
pogjem  tražili  čclca,  kad  prijegjem  preko  mora,  h 
to  (čovjek  uhvatio  moga  ćdat  u  ralieu  pa  ure  741 
Hitnu  probu  i  1.  d.  (u  pripovijecil.  Kj.  u  pripoeijeci: 
Laž  2a  opkladu  (Npr.  WJ)  izmiMjctiu  riječ.,  pa  ivui 
inačiti  pćelac  mužjak  prema  pćcli  (ženki).  —  2)  (u 
Hrv.)  iyiai  koSuiciu  Rj.  upravo  pčele  a  jednoj  košnici. 
u  Hrv.  kažu  za  pčclca  kad  ugine:  uuir'o  je.  — 
pi^ela.  ^ociac,  pćeliea,  pčelinjak,  pćeliua  ljubica-  Kori* 
jeni   13(5. 

p^^lar^  pćelfira,  w».  koji  nustoji  oko  pčelu;  der 
JiieneniC(irtcr,  upiuriua.  vidi  kovandžija^  uljar.  — 
Osim  njih  jo.^  trn  bili  »okolari,  p*iari,  svinjari,  pče- 
lari itd.  DM.  (i3. 

peclAreVt  pc'ClArov*  adj.  iio  pripada  pčelaru. 

pf^Iar^ki,  adj.  sto  pripada  pčelurimu  ili  pčelaru 
kojetuu  god.  —  U  V^ikovu  rječniku  ima  vize  pče- 
larskih riječi  ...  U  nas  nije  bilo  ni  je<lne  pčelarske 
knjige  XIII  vijeka,  ipak  iz  toga  vremena  inkaino  u 
Uiemturi  maticu  pčelarsku.  Kolo  14  (15). 

pe^UcA,  /".  dem.  od  pćeia.  (l'^lica,  f.  dem.  od  čela, 
Kj.  b*21a.  —  I  pčelica  svoje  braneći  iivot  gubi. 
DPosl.  30. 

,  ff^llB,  adj.  Mo  pripada  pčeli.  i^p.  pčelinji.  — 
Ćelinu  Ifuhicu^  f.  (u  Dubr.)  vidi  maca  3.  Rj,  821b. 
pidi  i  matičnjak  '2.  trača  sto  se  njom  imuu  košnice 
kad  se  roj  stresa;  melissu  otf'icinalis  Linn. 

pnMinJiik,  m.  osnova  u  pčelinji.  —  J)  Ćelittjak, 
Vi,  {u  tilavou.  i  u  Urv.)  mjealo  gdje  su  čele  i  kod- 


niee,  der  Jitenejistand,  alivarium,  cf.  uljanik,  kovan- 
luk.  Rj.  y21b.  —  *i)  trava:  ernoglav,  e)  trava  koju 
te  zore  i  pčelinjak,  ajuga  gencvensis  L.  DAUj.  t>44b. 

p«*oIinJT,  adj.  što  pripada  pčelama,  pčeli,  govori 
se  i(  Jlrvutskoj.  o-itiovit  je  HHp.<tttntivu  pčelinjak,  i 
ima  ,StulU  sa  primjcront :  pčelinja  Ijubieji,  trava,  po 
ovome  primjeru  moglo  bi  se  misliti,  da  je  čelina 
IpčelinaJ  ljubica  pogrje^no,  mjesto  čelinja  (pčelinjal 
ljubica.  —  adj.  s  tukivt  nusi.  vidi  kod  budimi. 

prftniea,  f.  (u  Podg.)  vidi  ženica.  Rj.  vidi  i  phe- 
nica,  v^enica.  —  od  p^oica  prouijcnom  glasa  ft  ita 
p  na  č. 

Pfak,  yn.  A  kad  bio  na  grlu  Peaka.  Rj.  —  Pejuk 
i  bez  j:  J*euk  (nsn.  u  Pt^'o).  Om\.  2*i3.  Z*;/;).  od  Petar. 

—  takvu  hyp.  kod  Dujak. 

p6ana,  cf.  Siper-peana.  Rj.  —  U  pripjevu:  Poftc- 
talo  je  pet  gjevojaka:  ^iper-^^tviH«,  ^iikom-bojana,  i 
^uzelano,  niimoproiiava,  pela  ;j^evojka  vipiruzana. 
Rj.  84t.tii. 

p^ar,  peAra,  m.  vidi  pehar:  Cm  \xz\mdk  zlatan  ptar 
vina.  Rj. 

p6r!  vidi  žiža.  Ttj.  asvik  djeteta  kud  hoće  rukom 
da  prihvati  za  oganj  iH  ^*i  seijcču.  isp.  peči. 

piftm,  /*.  (u  nah.  Rudn.)  bijela  bundeva  (koja  ae 
II  Jadrti  zove  Mučranka,  u  Rosni  Budimka,  i  po 
irjekojiiem  mjestima  Misiruču,  ti  drijemu  Bugarka). 
Rj.  vidi  i  benkorka  2,  dulek.  —  riječ  peea  oil  peči? 
jci'  bundevu  mnogi  nulo  jedu  pečenu,  isp.  .\rnautin  se 
opekao  pečenom  bundevom.  Posl.  153.  itp.  pecara. 

piH'ikna,  /".  agradioa  gdje  birta.^i  peku  janjre.  J. 
Kngdanovič.  od  pet'i  su  'turskim  nast.j  sa  koji  isp. 
ajin.^uiL 

pj&ranjts  m.  Rj.  vcrh.  od  }»eviili.  —  1)  radnja 
kojom  pecaju  n,  p.^muJie  (d:ia  rtleehcn,  punctio.  Rj.) 
ovamo  ide  i  ovo:  Čobani  ga  (gjaka  izasla  iz  Škole) 
.  .  .  draže  raj'.nini  pecattjem.  /los.  324  {prema  čemu 
je  dem.  peckanju).  —  .!?)  radnja  kojom  tko  peca  tibu 
(«l:oi  AngL'ln,  piscatio  ope  bauii.  Kj.). 

pocanit  /".  (U  Haranji)  vidi  rakidžijniea.  Rj.  gdje 
vc  rakija  peče.  —  osn.  u  peći.  —  riječi  s  takvim 
n^tst.  kud  badnjarn. 

p^vati,  cam,  v.  impf.  Rj.  ^  1  u)  stechen,  pungo, 
n.  p.  pecaju  muhe.  Rj.  kao  bosti.  v.  pf.  pecnuti.  v. 
impf.  dem.  peckati.  —  Nagje  glogov  trn  gdje  se  oko 
njega  obmoiala  guja,  pa  guju  peca  trn,  a  tra  bode 
guju.  Rj.  8(W1>.  {l-ip.  pecnuti:  pecnula  ga  guja),  pe- 
cati i  loga,  kao  zagrizati  ga.  isp.  pecanje  1.  — 
b)  sa  se,  recipr.  pt-cuti  se  megju  sobom.  .StuUi.  — 
2}  ribu,  angeln,  harno  capto.  Rj.  i\  pf.  napccati.  — 
Divljaci  hvatjiju  ribu  Tiikama^  pe^:aju  je  mjesto  udica 
ribljim  kostima.  Priprava  143. 

|»%t*av,  oflj.  vivrduj:.'  f^tuUi.  Ho  peca;  stichelifft 
neckise/*^.  vidi  peckav. 

IVeirep,  wi.  Ijuar  Pecirep.  Rj.  tako  se  zvao  čovjek, 
koji  je  iz   Crne    Gore    hajdukovuo  po    Hercegovini. 

—  Peci-rep.  Osn.  4G.  isp.  tako  sloi.  imena  Mlati.<liumft, 
Močivuna,  Pirivatra,  Pletikosa,  PuSibrk,  Scrivuna, 
8kočivuk. 

p^elvira,  /'.  sud  (u  kom  se  peče  pecivo?):  Nad 
vatrom  visi  kotao ...  U  pročelju,  blizo  zemljane 
pecivice,  t^kupio  se  u  klupče  mačak.  Megj.  151. 

piftcT«'0,  n.  —  1)  der  Braten,  quod  assatar ;  Meaan 
raiauj,  gvozdeno  pecivo  f  L  j.  prsten  na  prstu.  Kj. 
vidi  pečak,  pećeuka,  pečenje;  isp.  pečenica.  —  2)  (u 
C.  ft.)  cio  brav  pečen,  ein  ganses  gebratenes  Schaf 
(auch  eine  Ziege),  integra  ovis  assatu.  Rj.  vidi  pečak. 

—  Ojekoji  udaraju  rogom  od  horitnjega  peciva  voćku 
nerotkinju.  Rj.  35a.  —  Držeči  ...  na  dugačkom 
rainju  pečeno  jagnje.  Nojevi  ieleči  dii  hi  pecivo  do- 
hvatili, polete  u  visinu.  Nnr.  15*.).  Božič  je  Božič,  a 
pecivo  mu  je  brat.  (Bo£ič  bez  pečenice  ne  može  bili). 
Posl.  21).  —  riječi  s  takvim  na9t.  kod  jcdivo.  — 
SJ  pecivo  kažu  u  Kostajnici  i  ouo  6U>  se  od  braSoa 


i 


peekalo 


^w 


»]>e£e,  D.  p.  hljeb,  zomljićka^  M.  KrbljiiA  i  u  Za- 
ffrebii  gorori  8€  pecivo  u  orom  znairnjn.  BiČe  đn  je 
proniomu  narodu  petrivo  namo  Ho  je  pečeno  od  mesa, 
a  varoiuni  stt  rijeć  prenijeli  i  nrt  ono  sto  je  pečeno 
od  brahtft ;  du»  (leback,  6'ri*«cA*,  opuH  pisiorium. 
Wekovii5. 

pfekiUv,  «».  koji  ]>ecka,  der  Stichlcr,  carilhttor. 
Rj.  —  riječi  s  takrim  miai.  kod  hnj.tlo. 

p^i'kAnJ«*,  n.  doi^  Nerkenj  caviUtUio.  Rj.  verb,  od 
peckati,  radnja  kojom  tko  pecka. 

jl^cllnii»  pt'ckrtiu,  t>.  imuf.  d-cvt.  od  pocali  1^  nceken, 
stteh^H,  C'iviUor.  Rj.  —  kao  zagrizati,  sttjedati  koga, 

p^rkav,  adj,  što  pecka,  vidi  pec^v.  —  Kai-z  MiIo§ 
Toleo  je  uewiob  ravan  je  nego  peckaoti  Halu,    Mil.  87, 

B^cnuCi,  pJk'nem,  r.  pf.  Hicchen,  pungo^  u.  p.  pec- 
Diila  ga  ^uja.  cf.  p?ćiti.  Rj.  vidi  i  iipeći  I,  iipekouli. 
r.  impf.  i>ecati  1.  —  Ako  ga  zmija  peme^  ali  p;a  svo- 
jijem  mrsom  i/Jijeći.  DPohI.  1. 

r^co.  Vi.  dem.  od  Peiar.  Kj.  Pe-co.  At/;),  gen.  P(^ca, 
toc.  P?co.  —  takva  hyp.  kod  Aco. 

ji^fn.  f,  Rj.  dem.  pećica.  —  1)  (uujvik*  se  govori 
pl.  p'^če]  kao  nekaki  sklopci  za  koje  kaj^.u  da  po  ćc»- 
vjeku  pred  »mrt  izlaze,  pa  ih  opet  nentaje,  dtr  lodten- 
ftcckt  mortis  signam.  Rj.  —  MrtavStina,  1)  kao  crne 
le/-^  Sto  ti  bolesnika  pred  smrt  i/.igje  po  tijelu,  cf. 
j^fn.  Rj.  S12h.  —  2)  pet^a,  koinad,  ital.  pcszo;  prvi 
jc  slog  kratak,  jer  mu  h  rukopisu  dva  ^.ć".  DPohI. 
XV.  —  Mrvu  srebra  velha  i  Tfi7.h\\eiui  za  peča  veliku 
fiBbi  i  nova  mjeda.  DFosl.  t>4.  može  hiti  da  ovavto 
ui«  I  vrnj  primjer:  Daoile  je  (tlasa  malenoga,  mala 
ptča^  al'  je  ognjevita.  N'pj.  5,  3.  —  3}  nekakva  po- 
vestića:  Dede  reci  svojoj  vjernoj  ljubi,  neka  »kine 
ftie  i  veredže,  da  joj  vigju  prehijelo  lice.  Noj.  3, 
380.  PerCt  valja  da  au  nekaki  /jivoji  oko  plave.  Npj.* 

3,  30*>.  I  u  Hrc.  pefa  ženska  bijela  povczača.  vidi 
rob  1. 

|i6eai'enj('.  n.  das  Peinchircn,  ohsignatio,  Kj.  verb. 
od  pet^atiii.  radnju  kojom  tko  pečati  n.  p.  piimio. 

pwik,  peiVika,  tn.  (u  C.  l^.)  vidi  pecivo:  1  oteg 
im  ćetr'ent  janjadi,  sve  pečaka  na  drvenu  ražnju, 
Kj.  (oteg  ^=  oteh).  vidi  i  pe^enka,  peććnje.  i$p.  pe^i. 
—  1  »liva  pećak  rodi.  DPosl.  30. 

|i«eAlitl,  p^AlTm,  v.  impf,  —  1)  affligere,  eradare, 
đi»yMire.  J^tuUi.  kao  kinjiti,  tnućiti.  r.  pf.  uloz.  apet^Ji- 
liti.  isp.  p?ka  "ž.  ^  2)  sa  se,  refleks,  affligi^  cruciari, 
tesari,  angi:  C'im  s  ovoga  dijete  oholo  pecali  »e,  grize 
i  mori.  <^ijorgji.  Stulli.  Ali  ne  avi  joS  više  pcčaljftlm 
nlu  njib  tekar  Čekat  Zim.  163. 

|i<*t*AIJdnjc.  n,  vvrh.  od  pećaliti  (**  se).  —  1)  radnja 
kojvm  tko  ptčnli  koga.  —  S)  !ttn$ije  »  kom  se  tko 
p^ali. 

pć^At.  NI.  iiax  Vetschaft,  nignum,  miilluin.  Rj.  vidi 
bula  2,  mur,  mnhur.  —  Lijepo  jo  pismo,  i  lije[to  je 
puuilo,  ali  je  zlo  što  je  crnim  pečatom  zapečaćeno. 
roni.  170.  Tako  nii  ovoga  pečata  Hristova.'  Pak  se 
prekr»*ii.  ^MiS.  Nuk  uam  dade  kljut^e  od  nebeaa,  da 
j[jit%'orim'«edmera  nebesa,  da  udarim' pecat  na  oblake. 
\pj.  i?.  2.  Pa  je  aga  knjigu  prihvatio,  i  na  knjizi  pečat 
razlomio.  4,  iOK.  /nao  je  .  .  .  pečate  graditi.  E>anica 

4,  II-  1>«  (te  na  plHmtma  i^duru  pečat  porod  imena. 
P<OTJ.  18.  Dostojan  h\  da  u/meS  ktijigu,  i  da  otvoriš 
pečate  njezine.  (Mkriv.  5,  9.  likovaše  dva  kamena 
oniha  n  zlato,  i  izrezane  na  njima  imena,  kao  Atu  se 
rclu  pečati.  Moja.  II.  39,  ri. 

^i'ulHiije.  n,  vcrh.  od  peOatuti.  radnja  kojom  tko 
pečata  n,  p.  knjigu,  vidi  »itampanje. 

li^eatAli,   tiim,    t\  impf.    iz    Uunkoga  jezika,  vidi 

i.  f.  pf.  uiipuOHtiti.  —  Kvangelije  pečatann  \\ 

Beogradu.  Nov,  Srb.  1S18.  3it8,  Nova  slova 
,  ..i  ..  .o  je  njima  najprije  pećatao.  P?traž.  1886,  1G02. 
u  potonjim  djelima  ne  upotrebi  java  Vuk  ore  riječi. 

^^rallli,  imi.  r.  impf.  petsehtren,  sit'getu,  obaigno. 
Rj.  vidi  bulati,  murleiBuiti.  p.  pf,  sloi.  ot|»e(''Htili,  raspe- 
£stiti,  zape^titi;  e.  impf.  slui,  otpećaOAvati,   raspe- 


ćii^Avati.  zapeĆfl6&VBti.  —  Da  je  u&lo  u   obijaj   naj- 
važnija pisma  pečatiti  zlatnijem  pečatom,   l>^f.  281. 

p^4*alni,  tulj.  —  1)  Mo  pripada  pečatu:  Da  se  ona 
promijeni  kao  blato  pečaina,  a  oni  dn  Hloje  kao  ha- 
ljina. Jov  38,  14.  Da  bi  Honija  bio  prsten  pečatni 
na  desnoj  ruci  mojoj,  i  odande  ću  te  otrgnuti.  Jer. 
23,  24.  —  2)  sto  ^iripada  pcčatnji,  štampariji:  Vt- 
čaine  pogrje.ike.  Nov.  8rb.  1817,  t>54.  ISve  ča  vara 
gjervovc  {pcčatne  i  rukopiiine)  izrezati  Strai.  1886, 
1311.  vidi  štamparski. 

p6f'iitiijn,  f,  t'idt  štampa,  !Stam]tarija.  —  Da  on  nije 
kriv  lio  je  u  pečainji  izostavljena...  Nov.  Srb.  1817, 
(J4().  Pečatnja  braće  Župana  u  Zagrpbu.  ^ćep.  mal.  2. 

Iiof'dnira«  f.  —  1)  der  Weibnachtnhraten,  sos  assata 
die  fešto  nativiitUis  Christi.  I'ećeniea  obilno  biva 
ćitavo  krme  (prase  ili  nazime,  a  kod  gazda,  gdje 
mnogo  ćeljadi  ima  u  kući,  i  nazimao  od  dvije  godine), 
a  može  biti  i  ovca,  kod  siromaha  i  ćurka;  gdjekoji 
ispeku  i  krme  i  ovcu.  Večcnicn  joAte  a  je-aeni  poćnu 
pomalo  prihranjivati  (»ne  traži  se  pečenica  noći  Bo- 
žića« [Posl.  )i\i]).  Rj.  božitnje  pecivo,  vidi  božura, 
božurica,  pekna.  —  Kad  poćuu  (na  Božić)  rućaii, 
neki  najprije  okuse  aira,  neki  pečenice,  Rj.  34b.  Bu- 
^euicA,  komad  metta  »u  pečenici  blizu  buta.  Uj.'  52b. 
iMiha  86  pečenica  peće.  Posl.  105.  —  2J  Tiiickgrata- 
muskcln:  LoJe  ga^a  ma  dobro  pogagja  vi^e  pasa 
na.^red  pečenica.  Rj.  mtiiica  u  kičmenire.  —  I  bje.^e 
ga  momak  pogodio  nasalice  megja  pečenice.  Rj.  iDTia. 
Ribica,  2)  u  govereta  iznutra  o*"  " 
Hpolia  ho  je  pečenica.  Rj.  64l)b. 


Ribica,  2)  u  govereta  iznutra  o<l  bubrega  doge,  kao 


fje. 


pefeiikiii  f.  (u  vojv.)  der  Uratett,  caro  Msa.  cf, 
peWnje.  Rj.  kukuruz  koji  se  može  peči  (puriti)  i  jesti, 
vidi  i  zeknjak.  —  Hoditi  za  dimom,  a  pustit'  pe- 
čeitjak.  DPosl.  27. 

1.  pftećnjc,  n.  (u  vojv.)  vidi  pecivo.  Rj.  eidi  i 
pet'ak,  i)ećenka.  isp.  pečenica  1.  —  Zaoblictk,  bravCe 
cijelo  8  glavom  iapećeno  ili  samo  odrto  za  takovo 
pećetijc.  Kj.  18(>b.  Spremi  svojoj  kćeri  kolaca  i  pe- 
čenja, pa  je  opravi  8a  ocem  u  Aumu.  Npr.  13(J.  Obifina 
su  jela  ondje  na  avadbi  .  .  .  pečenje,  ponajviše  ov^s. 
Kov.  82. 

3.  p(*feiije,  ».  verb.  od  peći,  Rj.  radnja  kojom  tko 
peče  sto,  —  Podlupio  ae  hljeb,  kad  mu  se  w  pečenju 
gornja  kora  odvoji  od  sredine.  Ri.  .'>22a. 

il.  p^eei^o,  n.  vidi  maženje.  Rj.  verb.  od  1)  p^ćiti, 
2)  pććiti  se.  —  2)  radnja  kojom  tko  peči  n.  p.  dijete. 
—  2)  starije  koje  bivat  kad  se  peči  n.  p.  dijete,  vidi  i 
ć^pljenje. 

pft^ica,  /*.  —  1)  dem.  od  peča  (2  i  3).  ~  2)  u 
goveda  pod  vratom  sto  visi.  govori  se  u  i\jev.  Jfrv. 
vidi  manramica  .'i,  plahtica  3,  podvralnik. 

1.  pćelti,  pe(*^nl,  Rj.  v.  impf.;  c.  pf.  sloz.  ob^iti, 
raspććiti.  —  1)  vidi  maziti.  Rj.  vidi  i  bluditi.  —  2)  sa 
se,  refleks,  vidi  ma/Jti  se.  Rj.  vidi  i  bluditi  se,  ćepiti 
se.  —  Peči  se  kao  pijeuio.  Posl.  247, 

3.  pSf'iti,  p^i^m,  vidi  pecnuti:  pečila  ga  zmiia.  Kj. 
V.  pf;  vidi  i  upeći  I.  v.  impf.  pecati  1.  —  Je  li  zmi- 
jinji  skot,  tot  peči.  DPosl.  37.  Bio  pun  ^e  i  dose- 
talća.  8am  knez  MiloS  mu  je  po  nekad  progledao 
kroz  pn^le,  baft  i  kad  bi  njega  samoga  pečto  svojom 
zankom.  Mil.  Klft. 

Pefki.  adj.  von  Pok.  Rj.   Sto  pripada  Peku. 

pei'Urcieii,  f.  dem.  od  pećurka.  Rj. 

pj^rMlrkn,  /*.  der  Champignon,  agaricus  campcstriit, 
Rj.  gljiva,  dan.  pećurćica.  vidi  rudnjaća,  vilovnjnća, 

p&f,  peći,  f  lloc.  pfeći)  der  Ofen,  foma.r..  Kj.  vidi 
pecka,  l^iiruna.  vuruna.  —  Đriježnjača,  iskopana  u 
brijegu  peč  za  hljcl).  Rj.  43b.  Zalttriti  peć,  i.  j.  poSto 
30  hljeb  metne  u.  pc'  naložiti  §to  da  gori  pred  njom 
na  žaru.  Kj.  174a.  Krušna,  hljebna  peć.  Rj.  308b. 
Da  mi  njegov  pvlak  izporimo:  ja  ću  užariti  ;>e<i  i  u 
vatru  ga  baciti  neka  izgori.  Npr.  53.  Nagje  je  gde 
peć  zari.  fHi.  V  studenu  peč  kruh  pećai'.  DPosl.  142. 
bagua  ih  m  peči  gdje  se  o[ieke  peku.  Narodi  će  biti 


p*»Jt 


kno  peći  hrecnc,  izgoijene  ognjem  kao  trnje  poitjećeDO. 

I«,  .'i't,  \^. 

PfM'.  Pr-i'-i,  /:  [loc.  VhC%  —  ij  rZ«  StitAt  Tpek,  in 
Alt-SerlncH,  Pekia?  Rj.  vnruH  u.  Stnr(yj  Srhiji. —  (> 
bježanju  patrijarha  Arst-niju  IV  ».:  Peći.  Rad  6,  205. 

—  '-i)  varošica,  u  Turskoj  Hrvatskoj  blizu  BiS6i.  Rj. 
rfninin,  m.  ipl.  ITVniii)  6)vjek  iz  Pe^i.  Rj. 
piH-Tinje,  «.  das  Jiacknu  cocturu.  Rj.  t'cr6.  od  pa- 

<?ftti.  radnja  kojom  iko  pejht  n.  p.  kniJt. 

ptćrtr,  porAra,  m.  (u  Dubr.)  koji  kruh  pećf,  /^/t/ 
Biirkrr,  piafor.  Rj.  r/(/t  peknr,  hljobar,  l'urund^.ija, 
vurnnrižijn,  piSerdžija.  —  Tržnice  su  bile  žene  koje 
su  pećarima  jiomagutc  »a  plaću  vlnatcoaki  kruh  mije- 
siti i  peC'i.  Rj.  Titta. 

pprnrien.  /.  koja  hljeb  mijesi,  dic  Bncktrint  pistrijc. 
Rj.  I  pere  ga. 

p^f^arniea,  m.  pisioris  officina.  StulH.  ptćarska  m- 
dionit^u  i  prodavttonira.  —  ra  naM.  iap.  ceduljarniea. 

pirati,  ('■am,  i\  impf.  \\\  (irbljn)  haeken  (Brot), 
LOiftto.  Kad  se  peca  kruh^  kažu  da  ne  valja  s])ome* 
Duti  ni  po^ai^u  ni  pri}r&nicu,  dukle  se  ^od  kruh  h 
pedi  ne  izvadi...  Rj.  vidi  peiji  2.  r.  pf.  »laž.  llp^c'ali. 

—  U  studeuii  pe(5  kruh  pećuC.  DPosl.  142.  na  ae, 
pass.:  Kolač  kad  .fc  peća^  tada  se  iskrivi.  DPoftl.  47. 

p6p|,  pKem  (pferijah,  p^kao,  pfekla),  v,  impf.  Rj. 
P.  7>/'.  slos.  do-p^<^i,  iz-,  na-,  o-,  po-,  pod-  (se),  pre-, 
pri-,  u-  (8c),  za-  (se),  r.  impf.  sloz.  prepjecaii ;  dopi- 
eati,  iipieati  se.  —  1)  u.  p.  japnje,  meao,  ribu,  hratetif 
osuo.  Rj.  —  Ja  sam  jarae  živiKierac.  živ  drt  neoilrl, 
šiv  pečen  ueiape*>en.  Rj.  158b.  Pecivo,  2)  cio  hrnr 
pečen.  Rj.  497b.  Natakli  dva  ćoeka  te  ih  peka  uz 
vatru.  Npr.  189.  Jednoj^a  su  čoveka  vezali  živa  oko 
ražnja,  pa  tfa  onako  pekli  prema  vatri.  ^tiloA  6^>.  sa 
ae,  paa3.:  Jtasak  .te  kuha,  a  najvijle  peče,  kiul  ho^e 
da  se  jede,  i  za  to  se  reće  za  dobro  iapeCeuu  n.  p. 
prohuj  pogRĆu,  bundevu  i  i.  d.  pečeno  kao  rasak.  Rj. 
H4&a.  —  2)  hljeb,  backeti,  pinso,  Rj.  —  Takovi  hleb 
ume»i  žena...  i  metne  jja  pod  erepnju  da  ae  peče... 
ogledaju  je  U  iui  laj  hleh  pečen.  Npr.  62.  i?i<i*  p€<*ati. 

—  H)  rakiiu,  hrennen,  uro.  Rj.  —  Peče  kazan.  Kogod 
doge  na  ka/an  (gdje  kasan  peče\  valja  ga  poćaatiti 
rakijom:  /.a  to  ho  reče  za  one  koji  malo  komine  iniajn : 
dokle  peče  dotle  i  tcće.  Rj.  !žr>Sb.  na  fte,  pa/ts.:  Kfti! 
ae  od  vinove  komine  ne  peče  rakija.  Rj.  5iUb.  — 
4)  kavu,  t.  i.  kuvali,  sieden,  coguo:  Htnde  Pero  mrku 
hn>u  jteći,  Rj.  —  5)  pe^e  ga  uunee,  fcrciine«,  uro. 
Rj.  vidi  Žeći  1,  —  Peče  ga  salo,  (Bijedan  je,  dobro 
mu  je).  PosI,  247.  m  »e,  pas«.:  Kakova  rijetka  bu- 
daliL^tina!  JHIji?  Diiti  ae  petH  od  glave  do  ptie^  aauio 
da  ne  Izgubifl  list  betela!  Danica  2,  137  (belel,  riječ 
huiijfika  inačeći  travu  nckaku).  —  4i)  n.  p.  kre^, 
ciglu:  Krećar,  koji  kreč  peče  ili  prodaje.  Rj.  —  Knoe 
HU  .  .  .  ozidane  tanko  ciglom  pečenom  ili  nepečcnom. 
Danica  2,  43.  Haj<le  <la  pravimo  ploče  i  da  ih  u  vatri 
dobro  pečemo.  Mojm.  1.  U,  3.  na  se,  pims.:  ^^agna  ih 
u  peoi  gdje  s«  opeke  peku.  t>am.  IL  12,  31. 

p6('*inn,  /'.  die  Hohle,  ttpelanca.  Rj.  vidi  apila,  spilja, 
dem.  pe^'inieu.  —  Car  ae  opjani  i  /aapi,  a  carica  »pravi 
karocu  i  poncHc  cara  »*  kamenu  pećinu.  Npr.  107. 
Ni  sve  ^lato  Mo  sja,  ni  ave  pećina  §to  rjiL  Po?»I.  233. 
Nastani  hc  a  pećini  od  stijene  Itama.  tiud.  15,  H. 

piVinicA,  /".  dcm.  od  pef^iua.  Rj. 

r»^'lnski,  ndj.  gto  pripada  pećini:  Pola  u  Bi§ini 
ika  »trmeiiita  kamena  kosa  ili  greda  j  n  njoj  pc- 
Oina.  Oko  pcčit^kijch  vrata  poznaje  se  da  je  uegdu 
zazigjivano.  Rj.  032b. 

^<rka,  f.  vidi  peć,  ponajviše  u  poslovicama:  De- 
vete pečke  Žarilo  [V(m\.  58).  Nije  pečki  na  5to  -»ja, 
▼e<^  Sta  joj  ao  da  (Poa).  2Hi).  Ne  budi  .svakoj  pečki 
itinla  tPosl.  195).  Rj.  —  lHadmt  pcćkii,  a  mitkri 
obojci  (pa  ne  mogu  da  ee  o^uAe,  u  j.  uijc  kao  ^^lo 
bi  trebalo).  342.  Kad  tjuno,  ali  vo  pećeu,  pecka  hUha 
i  akov  vJaHf  *evo  to  mu  je  ubruk«.  Npr.  29.  Mlada 


baci  kosti  za  peĆ  .  .  >^La  ti  je  ono  za  pećkom, 
brate  ?c  74. 

PfeekT,  adj.  ron  Već.  Rj.  Ho  prip4idti  Peći:  I  tu 
do^e  mlogo  aveStenika  .  .  .  i  četiri  atara  pairijara: 
prvo  Pečki.,  drugo  Carigradaki.  Npj.  2,  32'>.  Ra^bivsi 
na  Suvodolu  silnoga  Pcćkog  jm.šr*.  Milo.4  H.  »Sto  se 
i  meni  ćini  IjepSe  i  »obii^nijet  Pcčski  (od  Peć^  gdje 
je  bila  na^a  patrijarAiJai,  nego  Pećki^  može  biti  da  je 
tome  uzrok  Jto  ovu  rijeć  nijesam  ćeato  slupao.  Pis.  49. 
hez  sumnje  je  Vuk  slabo  kad  ovu  riječ  ,tltuao  od  pro- 
utoga  naroda,  nego  od  gospode  po  varošima  i  ma- 
nastirima  u  Bačkoj,  Banatu  i  Srijemu,  koji  su  tada 
aororili  Slavcno-trpski  Pcćski  (IleKCKlft  ifp.  Kov.  10) 
Kao  Što  su  i  govorili  i  pisali  Getingski  mj.  GelinAki 
{tup.  Npj.'  1,V),  kolež.ski  mjeift^o  kole.^ki  (od  kolega,  isp. 
Spisi.  1,  179),  Cehaka  mjcJito  CeSka  (iVj>.  Spiei  i,  Hj4), 
PožeSski  mjcšto  PožeSki  \jsp.  Sovj.  9).  ita. ;  pa  opet 
premdtt  Vuk  u  Kj.  (ni  u  I.  ni  u  2.  iidnnju)  nema 
I*ei'đki  već  samo  Pe<5ki,  *  u  Nnr.  Pjesmama  nalazi 
se  sam't  Pe(;ki,  radi  onijcJt  riječi  Vukovih:  meni  ae 
i^ini  liep^ft  i  običnije  Pe6iki,  i  sitm  Dauičić  piše 
Voć^k),  a  drugi  ovim  putem  jok  i  dalje  hoee  da  ae 
pikc  Uuupićski,  i  t.  d.  Ali  nam  Vuk  kaže:  Ja  nam  ho 
rodio  i  odruHlau  u  »elu,  koje  se  zove  Trsić^  i  janui^no 
se  opominjem,  da  !*e  pril.  f^ime  adjektivno)  govorilo 
bez  .1,  n,  p.  Tršićka  planina,  Trsićke^  svinje,  Tršićki 
vinogradi.  Pis.  49.  i  od  Ćnmiči  {ili  t!'umi^),  Teklići, 
Korjenif^i,  ,Mesić,  NikSii5i,  Ozrinit'i,  i  t.  d.  ima  .'iamft 
l'umi<5ki,  t'cklirki,  Korjenii%i,  Mesi(*ki,  Niknic^ki,  Ozri- 
nit^ki,  i  t.  d.;  od  Bjelopavlii^i  nalaii  se  jedan  pat  — 
jamačno  kao  ostfttak  Slavcno-srpstva  —  Rjclopavlićuki. 

p&ćni,  adj.  forniKeutf  —  pećui  kruh.  *SluUi.  šio 
pripada  peči. 

pl^i'-njak,  m.  (u  Hrv.)  die  Ofenkachel,  te-^ta  foma- 
calis.  Rj.  vidi  petnjak.  pećni  kalj. 

P^to,  »1.  hgp.  od  Petar,  u  prezimenu:  CJjorgjije 
I*ećović.  Sovj.  12ii.  l'et-jo  slivši  se  i  i  j  u  6.  vidi 
Mi(^o,  Srećo.  isp.  Aljo. 

5«^«  /•  {pi'  fjcn.  pćd!)  die  Spavnc^  spUhamUt  cf. 
a,  pedalj :  Ud  muSkijeh  puno  decet  pedi.  Rj.  — 
Kouji  ae  mjere  pegju  a  ljudi  pameću.  Posl.  150.  Na- 
iMni^e  napranik,  u  dužinu  s  pedi  i  u  širinu  s  pedi, 
dvostruk.  Mojs.  II.  39.  9. 

pćdn,  f.  vidi  ped :  8vaka  rana  od  pede  junačke^ 
Rj.  vidi  i  pedalj. 

pčdnIJ,  pedlja,  m.  vidi  ped:  8edam  raua  od  sedttm 
peaalja.  Rj.  vidi  i  peda.  —  riječi  8  takvim  nast. 
rogalj,  ^tavalj. 

pcilautorlja,  /".  Franc.  pedanterie:  Grci,  koji  tiu 
bili  sa  sivijem  ćiati  od  eiimologičke  pedanterije.  Pia. 
29.  iDcfiuicije)  uvaljuju  u  dosadnu  i  cesto  «tfiy«5«e* 
pedanteriju.  Oj;led  V. 

ji^dcpsa.  /'.  koran^  kaHiqa.  Strafe^  poena:  Sljiri 
grijeh  nova  pedepsa.  DPosi.  141.  —  vidi  pedjepaa, 
pedevaija.  riječi  tugjc,  wp.  O'rć.  xai5i:*Ji;.  v  pred  8 
promijenilo  se  na  p. 

p^dopsaidis  II,  verb.  od  1)  pcdcusati,  2)  pcdopauti 
8U.  —  1)  radnja  kojom  tko  pedepse  teoga.  —  2)  stanje 
koje  bira,  kud  se  tko  pcdepše. 

p^di^p.NUti,  p^dep^em,  v.  impf.  —  1)  vidi  ksiznili: 
I  mahnit  pedcpsan  uftvijeati  ae.  DPosl.  29.  Kad  Hog 
hoće  koga  pedepnaV,  uzme  mu  ijir^'o)  piunet.  41.  Po- 
nire, pedepstiii.  Danićić,  ARj.  2«2il  —  2)  »(4  hc, 
rcfieks.  v.  r.  *»«/*/■  0'  Ri«nu)  sirh  pliigen^  ci*i*ctttf*, 
'-•/'.  mućiti  se.  Rj.  r«ii  i  patiti  ae  1. 

p<*ddset.  fUnfzig,  quinqunginta.  Rj.  pc(l)-dc*eL  — 
Pedi\sei  Ijuili  izmegju  ftinova  proroćkih  otidoše  i  »ta- 
doše  prema  njima  iz  daleka.  Ciu*.  II.  2,  7. 

p«drs(^trir,  |H?de;*eiara.  m.  vidi  pedej^tnik.  starješina 
nad  pcdesetoncom.  —  PosUivih  vam  ih  za  starjc^^ine, 
za  tiHućnike  i  stolinare  i  pedcsctare  i  desetare  i  upra- 
vitelje po  pleuiem'ma  va.-^im.  Moj«,  V.   I,  15. 

pi^di'sr'tiTO,  vidi  pedei«vtoro.   Rj. 

pi*d4^sčli,  adj.  det  funfzigste,  i[uinquageisimuA.  Rj. 


prilosotnien 


—  2.^ 


pf^Ukan 


» 


—  Posvi?tite  godinu  peSesctu,  i  proglasite  fUobodn  u 
zemlji.  Mojs."ni.  25,  10. 

{letld^ipf  nii-n.  f.  Jj  -£vTr/oTr?I.  —  Jpvrpji  su  imali 
Lri  veliki!  praznika:  pnahii,  za  spomen  kako  su  iznAli 
iz  Mi«>irH,  pedesetniat,  kom  ih  je  napomiujAla  kuko 
je  Muj»iju  dal  zakon  na  Sinaju  pedenet  dana  pOHlijt* 
onoiga  itihoda.  DP.  27^1. 

pe4^s«tnik,  m.  riđi  pedesetar.  utarjesina  nad  pc- 
Hcaeioricom.  Poala  fc  njemu  pedenetnika  8  njegovom 
peđeaetorioom.  Car.  II.  1«  \K 

pcdrsrlArirn.  f.  fforori  ne  ta  ljude  i  zn  tivotinju 
muškoga  roda.  —  Posla  k  njemu  pedeflelnika  h  nje- 
govom pedeattoricom.  Car.  II.   I,  1». 

|N}46&(*toru,  Amahl  von  fiinfzi0,quiqua(finta.  Kj. 
vidi  pedesietero.  pede^tei  nečega  Mo  je  »rednjega  rodu. 
Hi  ito  je  koje  jednoga  koje  drugoga  roda. 

pvd^rsijA,  f.  «amo  u  ovoj  poslovici :  Veresija  pe- 
devAija  (\  ercflija  je  muka;  ko  dn  na  veresiju,  kaje 
»c.  Poftl.  33).  Rj.  vidi  podepsa.  |>edjep8a. 

|l64lti*ji»  f.  ponajviše  pl.  (pt'diee^  kao  male  okrugle 
Snre  n.  p.  po  marami  kukoj,  der  Tupfel,  punctiim. 
Rj.  —  Popedao  w  hljeb,  kad  «e  dol>ro  ne  umijesi 
pa  mu  u  peijenju  iziđu  pedice  po  kori,  vcitme  Vlecken 
hekomtHen.  Rj.  iHlh. 

pMljcpsa.  f.  vtdi  pedepsa,  pedev8ija:'Perfj>p«rt  je 
hroma  ma  i^tom  dohodi  doma.  DPonl.  1)4. 

pfthSr,  pehara,  m.  (u  \hibr.\  der  liccherf  poculum : 
Kad  mi  dadu  zlatni  pehar  vina,  da  napijem  sretnu 
za  udaju.  Hj.  riđi  Uardak,  bokal  I,  boknr,  Itokani. 
jgugum,  kondjjer,  kondir,  krOag^  milojka,  niajulikat 
vrć.  —  Vino  popij,  a  nn  ii&»i  U  pehar!  Xpj.  2,  311. 
Tujga:  pehar.  Osn.  117. 

p^harnik,  m.  koji  dodaje  pehar  kome,  n.  p.  caru: 
<Ur  Srhenke^  Mutidarhenk,  ptncerna :  PeJiartiik  i'Jira 
Mi9irakof!:a  i  bljebar  »kriviSe  j^oRpodaru  svojemu.  Moja. 
I.  40,  1.  Ja  bijali  pcharnik  carec  .  .  .  bijoAe  vino  prod 
Djiin  (carem),  i  ja  iizev  vino  dodah  ga  caru.  >em. 
1.  11;  i,  1. 

P^ik/  m,  dei'  KUhote^  cumor:  (u  nas  se  misli  za 
pnka  da  je  lijepa  stasa  i  <\ti  stoji  upravo.  Rj.*):  Na 
na(>erci  patini  petci.  Rj.  i>i>.  kurir,  tatarin,  ulnk.  — 
Upeićiti  a«,  stati  kao  peik.  Rj.  784a.  Peik  Jovan  «  ^ile- 
roenitom  Marom  . .  .  .Io5t  joj  reVi  peika  Jovane:  »NiSta 
mene  ne  poljevaj  Maro!«  .  .  .  »Mala  t'  Tala,  peiće 
Jovane!«  Herc.  9  (peika  kao  hyp.  od  peik). 

PfJ«.  m.  ist.  cidi  Pejo.  —  Pop  Ptja  (Petar  ili 
Petak).  KnjiŽ.  3,  306.  takva  hyp,  kod  Baja. 

PibjAk.  m.  ime  muSko.  Rj.  vidi  Peak.  —  Dvaii  Peja 
i  ri:jaka.  Rj.  4y3a. 

Prjejeja,  u  pripjevu:  Dvaa  Peja  i  Pejaka,  i  dva 
Pi^ejeja  i  pet  djevojaka.  Rj. 

P6jo.  m.  ime  muAko  [od  Fet&r  skraćeno).  Rj.  Pc-jo 
rtii/^.  gen.  P^ja,  roc.  Pcjo.  riđi  Peja,  takca  kg}),  kod 
Bajo.  —  Dvaa  Peja  i  Pojiika.  Rj.  4!t3u.  po  ocu  Peju 
prezime:  Pa  doziva  VukoUća  »^ava  i  aokoUt  Pejović- 
SitefaiiA.  Npj.  5,  m 

fćk,  wi.  —  1)  Fiuss  in  dcr  PoŽarevačka  nahija. 
Rj.  xfo*ia.  —  2)  die  Gegend  dieses  Ftunses,  Rj.  kraj 
u£  vodu  Pck. 

1.  p^kii.  /'.  —  1)  od  jrvoŽpJR  kao  erepulja,  eine 
Seh'ilc  von  ki^en,  die  erhitzt  uher  den  IMb  Kakartu- 
brotft  >H'iefjt  icird,  nm  ihn  Hchncller  jm  Ptrhacken,  vas 
putoriutu,  cf.  sakdija.  Rj.  ugrije  ne  pa  ne  njom  po- 
klopi kukurusni  hljeba  da  hi  $e  »U}  prije  ispekao. 
tidi  i  pekvA,  sat^.  1.  inp.  crepulja,  erijepnja,  ožeg  % 
—  2}  tu  Dubr.)  di€  Sorge,  cura,  cf.  briga.  Bj.  isp. 
(»ećatiti  (i  se). 

3.  p^kfl«  f.  rajtpećeno  dijete,  cidi  m&/u  2.  Rj.  — 
osn.  u  p^'ćiti. 

p^k&r,  »N  dcr  Bdckcr,  pintor.  Rj.  tidi  pedar,  fu- 
rundiijii  2  (vunrnd^,ija),  hljebar,  piJerdžija.  —  pekar 
\omi\.  koje  je  u  fiadaA.  vrem.  glagola  peći).  Onu.  115. 

ppkiu'ioii,  /".  Jidckcrhhu,  <iuod  dcbetur  ptstvri  pro 


re  vitisend<i,   Rj.  plata  pekaru,  —  takve  riječi  vidi 

kod  dimarina. 

|»&karnica.  f.  das  Backhaus  tder  Bdckerladen), 
offtHna  piittoria.  Rj.  pekarska  zgrada,  pekarski  dućan. 
—  rijeci  s  takvim  naftt.  kod  eeduljarnica. 

pISkarov,  adj.  d-es  Bdchen,  piatoris.  Rj.  ato  pri- 
pada pekaru. 

u^kiirskT*  udj.  Bdcker-,  pistorius.  Rj.  što  pripada 
peharima  Hi  pekaru  kojemu  god.  —  l^opata  pekarska. 
Uj.  333b. 

p^kmnz,*  m.  der  Sgrup  (von  Birnen,  Aepfeln  u. 
a.),  si/rupnft.  Rj.  od  kruiaka,  jabuka  i  i.  d.  —  IJestilj, 
kao  gust  pekmes  od  Mjiva.  Uj.  23b.  Iz  debeta  pekmez 
]mjedofte.  Rj.  U4a. 

pfrknu.  /'.  (u  Orliljn)  prasicA  Sto  ae  kolje  za  BoŽi<^, 
cf.  l)o£ura.  Rj.  vidi  i  božurica,  pernica  1.  — pekna 
(kor.  peći).  Osn.  13(). 

P6ko,  w.  hyp,  od  Petar,  getu  Pflia,  voc.  Peko. 
Pc-ko.  tukra  hgp.  kod  Dako.  —  Ufalite  Peka  kape- 
tana. Npj.  r>,  7*J.  Pored  nje^a  Peko  kapetane.  5,  279, 

p<«ksijtin.  pekftijAmi,  m.  tako  zovu  Hrižćaai  u  Srbiji 
i  u  Hosni  TurtMna,  i  znaci  popran,  der  Unreine,  pa- 
ganun.  Rj. 

|irks)JanKkT,  adj.  heidnij^ch,  paganicuft.  Rj.  sto 
prtpada  pcksijanivia.  vidi  pesijanski,  paaijaiiski.  — 
Za  zdravije  naSega  evijeta  niutred  bijeloga  svijetu, 
crkve  Jerusalimske  ...  da  joj  jaki  (Jospod  Bog  po- 
može  i  izbavi  iz  peknijaunke  ruke.  Kov.  123. 

pt^ksiroet,*  m.  der  Zu^iehack,  panis  bis  coctus, 
pauis  nuuiicns.  Rj.  kruh  dva  puta  pećcti  (sa  higjare). 
v^UU  beSkot.  —  Tako  hp  kalugjeri  ne  aanio  hrane 
poskurieaimi,  nego  ih  i  su5e,  to  prodaju  na  more 
kao  pcksimei.  Kov.  35. 

pi>ks!n,*  indecl.  der  Vnrtint,  paganus^  cf.  pogan, 
ae(5iHt.  Rj.  adj.  isp.  peksijan. 

pftkva,  f.  vidi  ucka  1.  govori  se  u  Hrv.  —  za  nant. 
isp.  ^rudva  r  ^ruoa,  žukvn  t  žuka.  rijeci  s  takim  na^. 
kod  batova. 

pt^kviir.  Mi.  koji  gradi  pekve.  M.  KrkljuS. 

Ptfla,  f.  hjp.  Poiftdija.  f.  PpIAjcUn«  f-  »"lo  žensko. 
Rj.  Pelagia. 

p4^len,  T».  der  Wcrmuth^  ariemisia  ah$inihium  Linn, 
Kj.  riđi  pelin  2,  osjeuač.  hgp.  pelenak.  —  Ja  bo- 
siljak sejem,  meni  peien  nii^e.  <>j  pW<rw,  peleuOe,  moje 
jforto  cve(?e!  Npj.  1.  439.  S  uaana  tugje  Žene  kaplje 
med ...  A  li  joj  je  posljedak  gorak  kac  pden.  Pri^.  5,  4. 

polena,  /*.  iimj\M$e  se  govori  pl.  pi^lene)  die  Windelnj 
fuiiciae.  Rj.  ~-  JoS  au  mu  pdene  pod  odrom.  DPoal. 
40.  »U  Jele  ae  muSko  ćedo  uaAlo«...  >l>a  prepletem 
od  zlata  povoje,  da.  pokrojim  tanane  ptlefie*.  ...  »U 
Jelic©  inUa  svekrviea.  orm  će  joj  pelene  nkrojiti.* 
Npj.  1,  tJOii. 

pelenak,  pel^nka,  m.  hgp.  od  pelen:  Oj  pelea, 
pchnčc!  moje  j^orko  cveće.  Rj. 

pi^lj^niiš,  pelcudša,  m.  dcr  \Vcrtuuthtceint  vintim 
ahfinthiatum,  cf.  bermei,  peluuiju.  Rj.  vino  s  pelenom 
pomiješano.  —  riječi  it  takvim  nast.  kod  brada.^. 

pcl^Bga^e«  /*.  pl.  vunene  i>odebele  ga(^e  do  niže 
koljena,  koje  «e  osobito  uone  po  Hercegovini,  l'clcn- 
gace  $e  no.w  i  po  ju^.nijem  krajevima  dauafinje  rirbije 
n.  p.  u  nahiji  Užickoj.  Od  prije  su  i  Crnogorci  nosili 
pelcngaće,  ali  sad  mjesto  njih  nose  plavetne  ku(>ovne 
gać^  od  raSc.  Rj.  vidi  pelenjuiri;  benevrke,  kalavre. 
peh'UKiri,  m.  pl.  vidi  pelengat-e.  Rj. 
pcli!inffrija,  u  zagoneci,  cf.  pcndule.  Ri.  —  Pendule 
pelengrijUf  pusto  polje  liomanija.  Rj.  4:)4a. 

pćle.s,  peleia,  m.  —  2)  (u  Hrijemu)  vidi  perćin. 
Rj.   vidi  i  kika,   kosa  3,  kurji 


vidi  i  kika,   kosa  3,  kurjuk  2,  pletenica,  cof.  — 
auiji 

uhcaii  za  kiku,  za  jteles  1? 
kod  brtrcš. 

peUkiia.  pelikilna,  ih.  ptica,   vidi  gem,  sakatuita. 
dcr  Pelikanf  pelccanas.  isp.  petikanov. 


2J  (u  bauiji)   raćicu  u  mutt}jaka.  P.  Leber.   kad  se 
mulnjak  wtvati  za  ručicu  da  je  poneM,   kao  da  se 

rijeci  s  takvim  nast. 


pplikanoT 


24 


IftcpcUci^o 


prlikAnor,  u<ij.  sto  pripada  pelikanu:  Pera  pnu- 
novu.  ]ivU};a)wva,  labudova  i  gujiOja.  l'riprava  183. 
—  za  N(W*.  inp,  alatov. 

n^liu,  m.  —  1)  iu  0.  O.)  vidi  žalfija.  Rj.  bUjka. 
vidi  i  kiuhilja,  kuš.  —  3!^  (u  Ilrv.)  vidi  pelen,  osjenfti^ 

n^linhor,  m.  (u  0.  G.):  Kroz  lijepi  pelinlior,  Rj. 
i'H/i  i  pelivj«,  pclivoj,  polivoje,  pelovoj,  perivoj;  aei 
ovi  rnsUčfii  ohliei  poHtnli  su  on  Orč.  rEpi^o>.v>;  (= 
ograda)  v^rt,  haŠČit. 

p^linoVi  (tdj,  Sulhei-,  ifuhiae  offtcinalis:  V  nidini 
petinovoj.  Rj.  nto  pripada  pelinu.  —  Ma  nust.  isp. 
aplov. 

pelivan/  pelivana,  m.  —  1)  dtr  Sciltdnzer,  fu- 
nambulu^i.  —  J*dit<mi  Savu  preletjele:  u  petnlc  bu 
Gradi5koDic  HoSH,  u  8iibolu  lenefe  jipnjali,  u  nedjelju 
vas  dan  preigraU.  Igru  igra  pćlivan  Aaane.  Npj.  1, 
445.  Dvfl  pelivana  na  jednom  Konopu  ne  mopu  ipnili. 
PohI.  57.  —  2)  u  pjeHinaiua  doilajc  «e  konju:  1  iz- 
vodi pdiran-gjogina.  Rj. 

polivanskT,  ac/j.  >itiltanzcr-,  funamhnloi-um :  Odio 
»i  vazda  pclivanski.  Rj.  sto  pripada  pcUvanimn. 

p^ITvj«,  /*.  (u  prim.)  vidi  pelivoj:  $to  mi  bo  krmiom 
ne  krade  kroz  one  luge  zelene  a  kros  pelivje  slaćcne. 
Rj,  isp.  raelične  oblike  uve  rijeci  hod  pelinhor,  vri, 
blista. 

p^HvoJ,  »I.  [U  primor.)  p^HvoJr.  n.  »iMovoj,  m. 
dcr  O'arttn,  hortiiti,  cf.  perivo}:  Pr«>gjoh  dragoj  mimo 
dvor  proz  scleni  peliroj.  Kad  grjcvojba  ruže  bere  t4 
svoj  pelivoj.  Ma  ae  snaha  obziraSe  na  l>above  b'jele 
dvore,  na  bratlno  pelivoje,  ua  niajiMno  sjctovanjo. 
Progjoh  drapoj  mimo  dvor  proz  zeleni  pcluvoj,  Kj, 
d't,  haŠL'a,  iap.  pelinlior. 

pclAniJa,  /'.  vidi  pelenaS.  Rj.  vino  a  pelenom  po~ 
miješano,  riđi  i  berniot. 

Peljesne,  Pfelje&ea,  Halbinscl  Sabioncello.  Rj.  j)ti?u- 
OHlrto  u  Dalmaciji. 

PMjcskT,  adj.  sto  pripada  Pelješcu,  —  Kola  Pe- 
/jV,U*«,  a  cubH  primorske.  DPosl,  47. 

p^mbr/  indecL  vidi  lijepa,  ljepotica:  ProtuŽila 
pembe  AniSa.  Rj. 

pćndn,  f.  (akc.  Rj.'  XXXI  u  ovoj  zagoncci:  Klimeu 
visi,  penda  zja,  kbmeu  pcndu  lepanda.  Rj.  274b.  od- 
goneiljaj:  /.vouo  i  zveCak.  vidi  pendo. 

pondi'ljćnj«^ ,  n.  dan  Einhcrnchicanken,  incessutt 
racillans.  Rj.  vcrb,  od  pendeljjii.  radnja  kojom  tko 
peutldji. 

pend^ljfti,  Ijtm,  r.  impf.  einhertrackeln ,  inctido 
grensu  v<icillaiite.  Uj.  ići  naginjući  se  za  (tvaktin  ko- 
rakoui  i  na  detfno  i  na  lijeto  (kuo  n.  p.  što  iinc  oni, 
u  kojih  su  noge  krive),  vidi  ^ainbati.  Sepeljili. 

prnd^viA,  pendevipn.  m.  c/'.  pendževi^?  lij.'* 

priido,  u  ovoj  z;ip>nec*i:  Pendo  visi,  penda  zja, 
pcndo  pendu  laura.  Rj.  odgonettjaj:  zvono  i  zve^ak. 
vidi  penda. 

u^ndulr,  u  ovoj  zagoneei:  PenduU  pelengrija.  pimto 
pt)Ije  Roinnnija.  Kj. 

Ji^ndžc*  pendžcta,  m.  [n  vojv.)  dtr  JCiusatz  dcr 
(ten  Sohit  um  Scftuhc.  calva  reparaiio  quacdam: 
podaj  (t>izuu>)  rixiuaru,  neka  udari  pendietu.  Rj.  vidi 
potkrpa  *2.  —  tugja  riječ.  isp.  (»su.  254. 

pendior.*  ih.  da.-i  Fenster,  fene^ttra,  rf.  prozor.  Rj. 
vini  i  oblok.  dem.  pendžerli'.  —  Meni  je  nendj'.errtž 
onaj  susjed  kojega  pendžcri  od  ku<'c  gleae  u  moje 
pendicrc.  Rj.  rJin.  Tri  je  platna  kuli  oborio,  rni 
ćeicrtom  peml^er  načinio.  Rj,  50t)a.  Lehrnji  pendier^ 
koji  nije  ^a  sokaka  Dejro  iz  avlije.  Rj.'  .'I35a.  Kad 
uajmlugji  brat  do^ne  na  onu  vodu...  ugleda  gn  kroz 
ncndzer  careva   koi. 


Npr.  »U.   Ovi   dvori   paunovi 


pcndzeri  tjjiHgjerovi.  Npj.  1,  100.  Ali  Jela  na  bilom 
pendzent,  i  ugleda  »vate  Ivanove.  I,  24:^.  DtiAo  Mero! 
otvori  mi  vraia,  jali  vraui,  jali  gtaklen  pendžcr.  1,  Ž53. 
KV  mu  VjeJi  dvori  potavuili,  polupani  Areali  pendžcri, 
obaljeai  visoki  Čardaci.  2,  175.  Pa  poteže  to&ku  to- 


puziuu,  njouio  lupa  (careve  dvorove,  sasu  njemu  stakla 
u  petidžere.  "2,  3H9. 

p4Mldž^rtiš»  pendžerftia,  w.  (u  f^rijemu)  meni  ic 
pendhraš  onaj  susjed  kojega  pendžeri  od  kuoe  glede 
u  moje  pendžere,  der  tjegenUhcr  \cohncndc  Nachhar, 
cMJun  domufi  e  rcgiont  ntcae  mi.  Rj.  —  riječi  s  takvim 
7i((s(.  kod  bradh.5. 

pcndtćrir,  nt.  dem.  od  pendf.er.  Rj. 

poiidievTs,  i)endževiža,  m.  eine  erdicMicie  Speise, 
cihus  fictn:f:  lii  li  malo  pntdzevisa?  Rj.  jelo  izmi- 
šljeno, piiidic-vi.i?  pendeviA,  ».«/).  maviS,  niarvi^. 

piftnezi,  f.  pl.  (u  Ratu  niže  Dubr.)  datt  Geld,  pe- 
cuuia.  cf'.  novd,  dinari.  Rj.  vidi  i  pinezi,  pjenezi, 
aspre,  jaHpre,  spenza,  Spale. 

pentranje,  n.  verb.  od  pisniraii  ae.  radnja  kojom 
se  tlo  pentra. 

pi*ntraU  sr,  triim  He,  i;,  r.  impf.  vidi  peujati  se 
(ganmpiliehj.  Rj.  kaže  se  s  pogrdom  mjesto  penjali  se. 

p^njai'at  f.  kod  Zagreba:  dehlo  s  okrcHunim  gra- 
nama, na  koje  se  penje  »i.  p.  padar,  da  bi  vidio  po 
cijelom  vinognulu.  isp.  rozga  3,  za  nast.  isp.  ejepaća. 
Ivekovir. 

penjiii^c,  n.  verb.  od  penjati  i  penJAti  se.  Rj. 

penjati.  pt^njSm,  t;.  impf.  Rj.  viai  pi^ti  (piBnjcm); 
v.  impf.  sloz.  Iz-pinjati  (se),  nn-,  oba-,  oua-,  otf-,  poda-. 
pre-,  pri-,  pro-,  raz-,  ra/^-,  »a-,  u-  (se),  zii-;  r.  pf. 
slok.  vidi  kod  piHi  (peniem).  —  /.  J)  koga,  in  die 
llohc  hcben,  elevo.  Rj.  disati  koga  u  visina  (da  se 
popne).  —  2)  konja,  das  Uoss  lang  tanden  auf  der 
\Viese.  Rj.  kao  sapinjati  koga^  spone  mt«  tnctati: 
Ojuragj  kosi  uo  pobrgju,  konja  penje  po  zalagju. 
Npj.  1,  198.  Od'  ovamo.  Todoro  veziru  I  ruke  vc*i,  n 
noge  mu  penji.  Npj.  1,  538.  —  S)  Cjidor,  aufspamwnt 
tendOj  cf.  peti.  Rj.  —  Sntur  penje  Ugrin  Janko  .  .  . 
sAc  pcnji  mi  šator  tudur.  Npj.  1,  1!S0,  ovamo  idu  i 
ovaki  primjeri:  Pelivani  Suvu  preletjele:  u  petak  au 
GrudiSkome  do&li,  u  subotu  tenefe  penjali,  u  nedjelju 
vaa   dan   preigrali.    1,  445.  —  //",   sa  se,   refleks.  — 

1)  atei^en,  asccndoj  cf.  peti  ae.  Rj.  kao  uzlaziti,  isp. 
pentrati  se.  ~  Udovica  se  i  na  kola  (\\i  na  konja) 
penjcj   a   sve   veli :   ne   Č-u   (udati   se).   Posl.  3'J8,   — 

2)  ne*lo  mu  se  penje  za  vratom,  uasifreclien,  erumpo^ 
cf.  ispeti  »e.  Rj,  penje  mu  se  čir  za  vratom ;  penje 
mu  se  jašterica  na  jezik.  —  vidi  primjere  i  kod  pćli. 

p^peIllic'a.  f.  dies  cineram.  ^:>tnlli.  pepeljava  srijeda. 
a-  ITrp.   A<<chcrmiifu'Och. 

pepcldJtnlea,  f.  Lužnica  pepelilžnica,  f.  Asrhen- 
brudvlj  puella  favilla  plcna,  cf.  pepeljuga.  Kj.  .*i3f«i. 
pepelj<iru  djevojka,  riđi  i  pepeljuga  4,  f  sijn.  onilje. 

1.  pop^ljak,  pepL^Ijka,  m.  (u  Srijemu)  onaj  praAak 
D.  p.  nit  j-ljivftuui  i  na  grož^gu,  der  Hcif,  pulriscultut. 
cf.  miUak  '2.  Rj. 

2.  |it*pj^ljiik,  pepeljaka,  m.  (u  Crmu.)  ozidano  mjesto 
ukraj  kuoe  gdje  se  u  crijepnji  pod  »aćem  bljeb  peče,  Rj. 

popj'IJiir,  pepoljAra,  m.  Acncherer,  Aschettbrenner 
(PoUaschsicdirj.  Rj.  koji  pravi  pepeo. 

pcpj'ljast,  adj.  asdienfUrbig,  cinericitia.  Rj.  m  iega 
je  boja  kao  u  pepela,  vidi  vugasi.  —  isp.  kod  pe- 
peljav  primjere  iz  Rj.  231a  *  Kj.  *)87b. 

pepNJav.  adj.  mit  Ai<chc  l}e^treut,  cineribus  coh- 
,  spcrsus.  Rj.  sto  je  pepelom  posuto,  ridi  lu^.an.  — 
Zavr^uje  poklade,  utornik  u  oCi  pepeljavc  srijede.  Rj. 
IKbb.  Imela.H,  tica  koliko  kos,  »amo  ^to  je  kraćega 
repa  i  pcpeljava  perja.  Rj.  231«  (».</*.  popeljast).  Pe- 
pfcljava  srijeda,  f.  Asehcrmitttroch,  dics  cineram  sa- 
crorum.  Rj.  -Ii*4a  (srijeda  u  koju  .<đ  svijet  u  crkvi 
pcpelji.  vidi  ]ie\iv\n\cn).  Sktirak,  Sarnna  [po  pepeljarom 
crne  pjege)  i  ItrkaUi  buba.  Rj.  «W7b  [isp.   pepeljast). 

pepNjaviti,  vTm,  r.  impf.  (WcAern,  in  vinerihuii 
vointo.  Itj.  činiti  da  bude  sto  pcpeljavo  (n.  p.  va^Ja- 
jači  po  (Mpelu).  v.  pf.  sloz.  opepeljaviti,  upei»eljaviti. 

p^pelj^'nU^  n.  das  Aeachern,  to  cincribus  conspcrgi. 
Rj.  vcrb.  od  pepeljiti  ae.  »tuf^e  ktye  bira,  kud  se  Ao 
pepelji. 


prpcijittjak 


25 


p<»riodsfci 


prp«'ljlnJHk,  IH.  mjesto  ^djv  se  pepeo  proHipn,  Jocttn 
prtijiciettttm  eincribuit.  H^,  —  rijeci  8  takvim  nnst, 
Up.  koil  krti<?i)ji)k. 

|»lft|iolJiti  se,  Ijim  se,  v.  r.  impf,  (u  Dubr.)  »ich 
tiHchcm^  cintribus  eon^tpergi  (na  pepeljnvu  srijedu). 
Kj.  pepelom  se  paiipttti.  —  isji-  v.  pf.  sloz.  opepeliti 
\i  «eK  I 

|iC|iolJufirA*  f-  —  V  divlja  loboda  (jor  po  Hfttfii  i 
irnn  kao  pepool  (fii'inficfuss,  fjemciner  GunsefusH  odcr  \ 
^f^^de:  mmopoaium  L.,  chenop.  iilbum  L.  Kj.^).  Kj.  I 

—  2)  Historak  na  pRrionici.  na  koji  He  metne  popeo  , 
i  eipft  vodu.   AschentiU'h.    —  'jH)  (ti  C.  U.)   enu    Art 
giftigstn   Scfilavtfcn,  !ierpcnti-i  ffcmtft,  lij.  nchd''*   vrlo  ' 
otrocH't  fiujn.  ri<ii  popeljuba  2.  —  4)  pepcljmunljc- 
vojk't .  ( Jjfvojci  je  ovoj  bilo  ime  Marn,  ali  .  .  .  kako  | 
»e  tako  najvi^fi  oko  vntre  nalazila,  pro/ovn  je  mai^eha 

i  Dje/.ina  ki^i  pepeljugom  . .  .  »Ti  pepeljugo'  ako  ovo 
sve  nroHO  ne  pokupim...«  Npr.  127.  rMJti  pepeluinica, 
pepcljuha  I«  pepeljuga;  izmn^enica,  kominat'a.  I 

pt'p^ljiilm,  /■.  —  JJ  (u  Dubr.)  mdi  pepeljusa.  Rj. 
pcjHilj'iva  fljcrojkn.  t?tdi  i  peueljup;a  4,  i  »yn.  ondje.  ; 

—  JJ#)  vidt  pepeljuga  J,  nehika  trio  otrovna  guja:  To 
ti  pepd}\iha,  to  li  urnokrug,  »vc  je  Ijutii-a.  DPosl.  13tJ. 

prp4^IJu§a,  f.  III  I>ubr.)  AachenhrOdel,  puclUt  fa~ 
villne  plena,  cf.  luf.nira  pepelu^.nioa.  Kj.  djevojku  pe- 
pelJHva.  iHdi  i  pepeljuga  4,  i  s(/m.  ondje, 

pi^poo,  pepela,  m.  die  AhcIic,  cinis,  cf.  lug.  Kj.  — 
Pepelom  s  c^e^aiee  posipaju  Avilene  bube,  da  ib  bude 
dirsta  kno  i  prasaktt  u  pcpeUt.  Kj.  36a.  Cntr,  2i  pepeo 
od  Ahinic.  Rj.  >>Sn.  I*epeljinjak,  mjesto  gdjo  ae  pepeo 
prosipa.  Itj.  494a.  inp.  prpu,  priK^r  1. 

1.  rćm,  m,  (ist)  vidi  Pero.  Kj.  voc.  Pero.  hi/p.  od 
Peliir. 

J^^m,  w.  hffp.  od  |>cr/fin.  Rj.  —  Šaka  pire  (n.  p. 
c,  t.  j.  )*upaoo  se  wi  kosu).  Posl.  351. 

3.  P^rg,  /'.  {U  Dubr.l  vidi  Petrija.  Kj.  hffp.  s  Utkim 
ttkc.  kod  Andni,  vidi  i  l'^ve. 

p^riitl,  /'.  »ona  drži  veliku  perad,*  dtis  GefiugeL 
J,  llojjdanovic^,  vidi  živad. 

porJiei'inn,  /.  ono  hxn  ostaje  ua  perajici  knd  ae 
perjftju  povjesma.  cf.  redili.  Rj.  vidi  porajevina,  pc-* 
mjniojL  i^p.  ojrrebnic«. 

Boniioa,  f.  die  Fltichsrmtfe,  pecteti  linaritut,  Rj. 
4M«  pemjiea.  ono  na  ćetmi  se  perja  kudjelja  ili  lan. 

—  i)  velika  o«I  pvožfrjn.  Kj.  ^arjrura,  ^'»rpitSa,  jrvox- 
denka,  ogrebai5fi,  ojjreblo,  vreiea.  —  Vrrati,  vidi  per- 
jati  (un  ijr.ozdcnu  pcraicu).  Kj.  TSa.  Taruk,  kao  izlika 
pertijicu  (ali  nijesu  znjH'i  u  f^>mili,  nego  poprijeko, 
kao  u  i:rebena),  4lo  žene  lan  rede.  Rj.  73^«.  —  li)  nialn 
od  svinjsko  peraje.  Rj.  —  Portitje  top*  p^^rjaj"  ^  I»o- 
vjeijtuirt  mttlom  pert^icom,  pa  su  već  onda  povjesnia 
tife^jena    Rj.  *il7a. 

p«T)Un,  /.  die  liOckgrathorsten  des  Schtceines,  sciae 
<ior.u.  Kj.  i'ckinje  svinji  na  Icgjima.  —  Penvica  mala 
od  jtvinjftkc  peraje,  Rj.  494b. 

pt"rftji*«ina.  /'.  vidi  peraeviua,  perajnicu.  —  »>jj;reb- 
niv»,  kao  ptraierinu  ftlo  oniane  kad  «e  opreblje.  Kj. 
-  pero.  perajji^  por:yiea,  perajnioa,  pcrujcvina, 
il.  Korijeni  284.  prra(j)cvina  {od  peraja).  *>»».  167. 

p4*rftjieti,  f.  cidi  peraiea.   Rj. 

prn^Jnlt-ii,  /'.  lu  Banmji  i  u  Srijeum)  vidi  perae- 
rioa.  Rj.  vidi  i  porajevina. 

Perast,  m.  notn.  popr.  cinc  Stadt  in  liocchc  di 
i'attftro:  Te  je  Aalje  Kinau  i  Perastu.  Rj.  varoš  u 
Bfici  Kotorsknj. 

P^niKki,  adj.  ton  Perast:  To  se  zna,  ka'  i  l'craikom 
kolA<*u  (eijena  —  dvije  krajcare.  Posl.  310).  Uj.  što 
pripttda  i'craiHu.  I*eras(t)-ski.  otpadachi  t  dva  9  sasmu 
MT  u  jedno,  a  ovo  pred  k  promijerU  se  H<i  i.  iBp*  Arba> 
na&ki. 

P^rnskinjji,  f.  cin  Fruncnzimmer  von  Perast,  Rj. 
iefia  il  l'craHa.  riđi  PeraAlankiu 

f^raAtanin,  m.  {pl,  P^raduiui)  Eincr  con  Pemst. 
Bj.  ^i^ek  u  VcrasUi, 


Peni.sfanka,  /'.  vidi  Peraskinjs.  Rj.  *'e«u  iz  Perasta. 

p»!rf<»,  n.  dcm.  od  pero.  Rj.  —  Od  orla  ćeii  \z  repa 
iSćupati  jedno  pero...  A  ti  onda  zapali  perce  od  orltt, 
Npr.  Gii. 

Pćri'n,  »I.  (ist.)  kup.   od  Pero,   Petar.   voc.  Perćo. 

—  Umre  oborknez  Krajinski  Perca  I^tankovii?  Kara- 
]mndža.  Kovj.  73.  ea  naj<t  vidi  lića.  isp.  Gti^a,  KoOa. 

pdri'Tn/  i>er('ina,  m.  vidf  koaa  3,  kika.  Rj.  vidi  i 
eof,  kurjuk  "2,  peleA,  pletenica,  d^m.  perčinit*.  ki/p. 
p(5nu  —  Čelebijtti  periin,  Garteiirilteraporn.  delphi- 
nium  Ajaeia.  Rj.  ?S21b  (biljka).  JSjika  i  perćin  {u.  p. 
nema  dru^o  niAta,  nejfo  Jaka  i  perčin,  t.  j.  da  se  (ku- 
pamo i  bijemo),  l'osl.  3ol.  Divan  ti  je  ćelebija  Kamo! 
eroa  brka,  gojajU  pcrčina;  ru<l  mu  perćin  bio  vrat 
pokrio.  Npj.  1,  45il.  Al'  niti  sjedi  pred  pećinu  majka, 
strafina  diva  rt  pevčintt  biSte.  H,  37.  A  Jurtufbe^  po- 
leti gjoji;atu,  pa  (ijogaiu  pade  po  perčinu,  za  svatovi 
navrže  pjojrata.  HNpj.  4,  44(i.  Niz  nonUi  perćin  ras- 
vešljajte,  .^tono  mi  ga  uzgojila  Mara.  Here.  4.  Kad 
vipjelu,  pjeno  nose  Jova,  kad  mu  vi;ye  crnoga  peT' 
čina.  ti,  l^jubomir  ga  ispsovao  i  ^^uMo  i  ^^vetozar  ga 
proćupao  za  pcr6in.  Nov.  Srb.  I*il7,  601. 

p«*ri'luić,  m.  dem.  od  perćin.  Rj. 

pon'lnlija,*  m.  koji  7wsi  perčin:  Moj  dnij^ane,  šija 
perćintijo!  mani  perOin  .^a  bijela  vrata.  Herc.  2(H). 
bifje  flija-perćinlija  (koji  nosi  crn  perćin?).  iftp.  sija- 
jelek. 

1,  p6riln,  /'.  (u  Kišnu)  vidi  prejrrada,  prijeboj.  Rj. 
vidi  i  pretili,  tin.  što  dijeli  n.  p.  jedna  sohu  od  arugc. 

—  Tu|rje  su :  pfrda  i  perda  i  p^rde.  Osn.  '257. 

3.  pcrda,  /".  (u  V.  (J.|  dcr  Schlcier,xelamcn:  Met- 
nuli mu  perdu  na  oil'i.  {Zabijeli  ^a  da  ue  vidi  ni^ta. 
Posl.  177).  cf.  veo.  Rj.  tndi  i  veleta,  velj,  prijcvjea  1, 
koprena  3. 

Jerd]\sr^i^<\  H.  daH  Attfiichen  (des  FcHa)^  entgatio 
t>.  Kj.  rerb.  od  perdiL^iii.  radnja  kojom  tko  per- 
daii  (ko^.u). 

pcnlA^ifi,*  p^rdaSlm,  v.  impf,  t,  j.  koju,  aufzielien, 
erngo,  Kj.  ćurčija  perdaii  koiu.  v.  pf,  silos,  isperdft- 
Mti,  operdašiti. 

1.  p6rdo.*  pf'rdota,  «.  (am  Penonunzhoden).  Rj. 

3.  pćrdts*  /'.  pl.  (II  Novom  i^i\d\.\)  Betivorhang  (ctner 
M'ochncrin),  da»  Beltgchangc,  plagula.  Rj.  ono  Hm 
,«  zavjesi  postelja  fporodiljinu). 

Pt»ro,  f  {\i  Dubr.)  vidi  I*t^.ni.  Rj.  hi/p.  od  Pcirijn. 
n  nom.  upravo  P^re,  gen.  IV'rc,  dat.  IVri,  voc.  Pere. 
isp.  Dt5bre. 

porfri^nienal.  per.^Muenta,  ni.  —  Na  ^emu  ćv  se 
pisati...  izn:ifrjti  u  Misiru  papir...  u  maloj  Aziji  (u 
Perpunii)  uoslann  ura^rjene  koŽe  životinjske  {perga- 
menat).  Priprava  IS.H.  Uno  Vaše  siaro  rukopisno  (na 
pcrgttmcntu)  Evan^rclije.  f^iraž.   l«H8<i,   1513. 

norg'iktoriju,  /*.  u  zaponcci,  cf,  zovnti  bati.  Rj. 

r^rit*it,  »1.  dem.  od  Pćto.  Rj.  —  takva  dem.  koti 
Antiea. 

parilo,  n.  mjesto  gdje  se  peru  košulje  (na  vodi),  die 
IVa.fcltMnltc,  iociis  nbi  luvani.  Kj.  —  ryct'i  s  takvim 
tiitst.  kud  ))jelilo  1. 

p^rilja,  /.  riđi  pralja.  Rj.  koja  pere  n,  p.  kosnlj^i 
die  M'ascherin,  lotrix.  —  riječi  s  takvim  him(.  kod 
bjelilJA. 

porMJnr,  periljen.  m.  prnljin  m\\t  (po  nama.Minma 
i  po  prnjavorima  Fru§ko(;orskim),  dtr  U'ani'Jtmanu, 
\Va8iher,  Marin  dcr  M'/iMcherin,  maritttn  lotrici/i.  Kj. 

pftriniL  f.  dan  l'cderbcti^  calcita  plamca.  Kj,  «  ćema 
je  perje  pa  ne  na  njctnu  spava,  vidi  pernica,  blaziua, 
blazinja.  —  Uunja,  2)  perina  Sto  se  njom  pokriva. 
Rj.  l4oa.  NabuAila  ae  perina.  Rj.  378b. 

p^r{od,  #/i.  die  Periode,  fj  zzpicrto;.  —  7Vrt  period, 
od  Adama  ili  početka  svega  svijeta  do  Noja.  Pri- 
prava 83. 

p6rioilskii  adj.  .^to  pripada  periodu:  periodt^h^ 
periodii'Uft.  —  Članovi  njegovi . . .  nijeau  zaperiodsk^ 
knjige,  0  tiv.  O,  3. 


)i<«rinnlcA 


—  96  — 


pero 


prrhinica,  /'.  po  vclikijcm  kiićamn  ona  soba  ili 
Kji^riuia  fjdje  «e  peru  košulje,  rf«s  U'nstA/i(i(w,  ite<ii- 
tkiuin  lintcis  luvundis.  Kj.  —  Popouac  od  oiJiJu 
onih  koji  »ede  pod  oraMimu,  zaklanja  kujnu  periO' 
niai.  Zim.  330.  —  riječi  s  takvim  nast.  kod  djelja- 
uuico. 

P^risAi  m.  ime  mu§ko.  Rj.  hyp.  od  Petar.  —  takva 
hijp.  kod  r)abiftii. 

pertj«Ani.*  wi.  pl.  Art  ireibUchcn  Kopfputie.%  or- 
mUu.f  qHidtiin  citpiiis:  Jcdttft  glavu  dtivet  periSana. 
Kj.  nekdki  nakit  šio  icne  na  glavi  »one.  —  Al'  jto- 
^tita  gospoda  Milica  ...  a  na  friavi  devet  perišitna, 
povrh^togft  kruna  po/.la<5ciia,  Npj.  2,  lUti.  A  kaduue 
bule  Corovića  daće  Hvaka  niine  pcrimuc  i  m.  prla 
/,la<;ene  gjerdnue.  4,  4, 

p6rMI,  glagol  koji  dolazi  namo  kao  nlozcn.  v.  pf. 
spariti  (ae),  napferiti,  popferiti;  w.  impf.  doieni  nape- 
nvati. 

perivoj.  wi.  lu  Dnbr.)  GuHchj  hortMS^  cf.  pclivoj. 
Rj,  loH^  baića.  vidi  pelinlior,  i  ondje  ostale  oblike. 
—  Tko  flttbe  goji,  najbolji  perivoj  ffoji.  DPobl. 

p^rivojnT,  aaj.  viridarii,  HtuUi.  Hu  pripadu  pe- 
rivoju. 

perjanica,  f.  dcr  Fedcrhusch,  crifita.  Rj.  —  A  uiij- 
potljo  brndaja^e  Turei,  Sto  ne  nose  nižla  od  oružja, 
ao  na  ruke  slaine  perjanice,  a  da  njima  bogt'uiSii 
plavo.  Ri.  3i)a.  A  oh  Vuie,  moj  nokole  flivi!  A  oh 
Vu^;e,  elatna  perjanice  Hvakojoga  pravoga  Srbina  1 
Npj.  4,  11.  l'riuuira  je  Turac^ka  krmnica,  prozvala  so 
Srpska  pt'rjaniat.  5,  bO. 

pC'rjiinTt'kT.  udj.  što  pripada  perjanicima:  Pcrja- 
nićkoq  r.ove  kapetana:  *]Ia  na  noge,  Milo  kapetane  I 
razdijeli  ^gecu  perjanike  na  vojvode  i  na  kapetane. 
Njy.  5,  326. 

pferJHiiik,  m.  (mI.)  —  1)  dtr  einen  Fcderbusch 
irdgt^  juvenig  crintatuft:  Mom^e  perjanice!  ne  stoj, 
ne  poglediy'.  Rj.  koji  nosi  perjanicn,  —  2)  sad  se 
u  Crnuj  Gori  »ovu  tjiko  momci  vladike  UVnoKOrskof^a. 
Rj.  —  Perjanii^kog  /uve  kapetana :  >Ha  na  noge« 
>Iilo  kapetane!  r.izdijeli  gjecu  perjanike  na  vojvode 
!  Uli  kapetane.  Npj.  5,  32G. 

p^rJllnT.štvo,  n.  (ii  C.  G.)  dic  W^rde  ^tncR  per- 
janik, rininfia  tmJ  oerjnnik:  A  i^okoln  Panijnnovi<5 
Mirku,  njemu  dao  dugo  perjaništto.  Rj.  služba  per- 
janićka. 

pdrjAnJi',  rt,  Rj.  vcrb.  od  pcrjaii.  —  1)  radnja 
kojom  tko  perja  n.  p.  kudjelju  (das  Ranfen  dej*  Flach- 
aes,  pRctiuatio  lini.  Rj.),  —  2)  radnja  kojom  tko 
perja  preko  polja  (die  Fluchl  barhaupt,  fuga  nudo 
iiipitL'.   Kj.} 

p^rjatnn,  p^rjalna,  wlj.  (u  pjeami)  hefiedert,  pen- 
natn^:  Krilo  zlatno  i  peijatno.  Rj.  u  ćcga  je  perje, 
cidi  pernat  2.  —  Kohka  »e  i5cta  sakupila  grablji- 
voga  akota  iierjaiona  ...  Pn  se  liee  viju  put  nebeaa. 
HNuj.  1.  v!\. 

perjati,  jutu,  r.  impf\  —  1)  den  Flachs  raufcn, 
pcettno  linum.  Rj.  ktidjelju  ili  lan.  —  \'rćati.  per- 
jnii  {m\  ffvozdenu  pernicu).  Rj.  78a.  sa  ae,  pass,: 
Kudjelja  (ili  lan)  . . .  poslije  ogrebla  perja  se  na 
gvozdenoj  perajici,  jtostlije  loga  perjajn  »e  povjcama 
uialoni  pcrajieom,  pa  hu  ve(^  onda  povjenuia  ure- 
gjena.  Rj.  1547a.  —  2)  barhaupt  fiielten,  fnijio  nudo 
rapite:  perja  preko  polja.  Rj.  golotjlav  bježati,  vidi 
praoiati. 

perje,  w.  (eoU.)  Rj.  sintj.  pero.  —  1}  die  Feihrn, 
pinnac,  pluuiae.  Rj.  n  ptice  i  u  ribe.  —  Radrljica, 
2}  11  sitnoga  perja  ono  Sito  ostane  kad  se  perje  ćija. 
Uj.  12a.  Kako  tiče  jadoliko  grai^u,  sa  krila  im  brćno 
perje  akare.  Rj.  '24ria,  KuStrav«  koko^  koja  je  najc- 
ćena  perja.  Rj.  3It»b.  Naćesljati  n.  j).  vune,  perja. 
Kj.  l\'2ii.  ČcMj'Ui  perje,  čijati  perje.  Ri.  824a.  b. 
Jiaste  tnti  perje.  (Kad  se  kome  što  po  volji  dogagja). 
Pofll.  270.  Vije  li  mu  se  b'jelo  perje  oko  kaJpakn. 
>Ipj.  1.  43,  .U'  besjedi  Umerova  luajka:  >0j  Omere, 


ntoje  milo  perje!  ajd'  Omere,  date  ženi  majka.  1,  252. 
Ajd,  Omere,  moje  b'jelo  perje!  1,  253.  Me(^i  mi  kalpak 
na  glavn.  za  kalpak  perje  t?elikQ.  I,  5iK).  Na  njemu  je 
^udno  odijelo:  vas  u  >*rmi  i  u  čistom  zlatu,  teMo  ga 
je  poklopilo  pefje.  2,  51b  (su  kalpakn  1).  Kotrlja  ae  Golo- 
trbe  Ivo,  na  Ivanu  teško  zieći  perje.  3.  101  {is}>.  A 
na  glavu  kalpak  i  zelenke  ...  i  deseta  faklja  oko- 
vana, iz  nje  HU  mu  do  tri  pera  zlatna.  $to  junaka  biju 
po  ple('-imjL  N'pj.  3.  i>6).  Vift'  nje  dvije  tite  prelijeću, 
zlatniilii  krila  a  srebrnih)  perja.  Herc.  tiO  (pl.  isp. 
niže  pod  2  primjer  iz  Npr.).  NakitivSi  se  i  naSoravči 
iugiijcm  perjem*  Odg.  na  ut.  3.  —  2)  (u  Boci)  rw/i 
liSCe,  n.  p.  od  zelja,  kupusa,  tmve,  cf.  pero  3;  ProBu 
8e  biser  po  perja.  Ne  kup'lc  biser  po  perja.  Kj.  — 
Dok  ugleila^  jedan  (5epariz  nasred  one  livade,  korijen 
mu  je  mjeden,  grane  srebrne  a  perja  zlatna.  Npr. 
121  (pl.!).  Ivjubilo  «e  momi^e  i  gjevojka  pod  granama 
i  perjem  od  hnrja.  Here.  134, 

pfirnAt,  adj.  —  J)  vidi  perni:  Moj  pernati  od  au- 
nasea  štite.  Rj.  na  cemn  su  pera.  —  5?^  vidi  per- 
jaian:  u  i^e^ja  je  perje,  puno  perja;  befiedcrt^  pen- 
natus:  Bijaše  drugi  orao  velik,  velikih  krila  i  pernat, 
Jezek.  17,  7 

perni,  adj,  n.  p.  bitzdovau,  mit  pera  verseJien,  um- 
ftunibns  (f)  praeditus.  Rj.  na  čemu  s«  pera.  aidi 
pernat  1.  isp.   šeatoper  (adj.),  .^estoperni,  zlauiperni. 

—  VcL^  80  !)aea  pernim  btudoc.tnom,  le  udari  Grćiću 
Mauojla.  Npj.  3,  S-l. 

pernirn,  /'.  culcita.  (tunduti(^:  ;>crrticc  im  raskošne 
HU,  gdi  u  bludib  hvu  uod  tonu.  Stulli.  vidi  perina, 
Idazina,  bla/.iujn. 

perniear.  m.  qui  culcitas  ccnficii.  8tiilli.  koji  pravi 
pernice. 

p^ro,  n.  (pl.  gen.  p^ral.  Rj.  dem.  perce.  eoll.  perje. 

—  I)  die  /'V'rf^T,  pcnna:  Ijiko  kao  pero  (Posl.  Ifio). 
Rj.  u  ptice.  —  Brćje  pero^  brdno  pero.  Rj.  46b.  Evo 
ja  iimim  pri  sebi  kalanmr  i  pero,  ako  umiječ  piaati 
da  mi  se  potpiSe?.  Npr.  2o2.  Koji  perom  piŠe  po  or- 
lovu krilu.  Npj.  1,  iH).  L'jepi  Oe  ti  rod  roditi,  koj'jem 
ćeš  se  podičiti,  kako  paun  slatn*jem  perom.  1,  150. 
Na  ramenu  patm  ftero  zlatno,  a  na  drugo  slavuj 
grlo  jiwno.  I,  27'.».  Tambura  mu  od  suvoga  zlata,  žice 
an  mn  kofte  <levoja(5ke,  a  ierxijau  pero  sokolovo.  1, 
451.  Pi&u  kako  im  kad  icigje  iz  pera.  Pis.  28.  Nogo 
je  pisao  svaki  po  svojoj  volji  (kako  mu  se  kad  navrh 
pera  desiloh  Rj.*  V.  /Tarciipcro  pa  piSi.  VI.  PiM... 
kako  ti  kad  is  pera  i^tece.  VI.  Kako  je  »^rbljiu 
umočio  pero  i  po(>eo  8rpski  pisali.  XI.  i  «  muhe: 
Ni  koliko  bi  muba  »u  pent  ponijela.  Posl.  220.  može 
biti  da  ovamo  iilu  i  ovi  primjeri:  Sinoć  poljn  legob 
pod  čadorom,  dopadoSe  dvije  moje  sluge,  na  pero 
me  (surkom  pokrivai^e,  i  gospodsko  lice  zavija&c;  oći 
sklopih,  grdan  sanak  vigjeh.  Npj.  2,  640.  Pak  se 
Jova  mlogo  pobarćlo,  ba^  na  pero  tri  tovara  blaga . . . 
Pak  se  bane  vi^e  poharalo,  baS  na  pero  pet  tovara 
blaga.  2,  637.  —  2)  pera  u  ribe,  die  Flossen^  Floss^ 
/'edem,  ptnnae.  Rj.  —  Uto  god  ima  pera  i  ljusku  u 
vodi,  po  moru  i  po  rijekama,  jedile.  Mojs.  III.  11, 
9.  —  3)  [u  Uubr.  i  u  Bocil  list,  n.  p.  od  zelja,  ruže, 
Blati,  folium  (po  ovome  se  i  po  dnigijem  krajevima 
govori  jtero  luka):  Pak  dohvati  jedno  ;>(:ro  karte.  Rj. 

—  Lukovat^a,  kukuruznica  umijeAena  hladnom  vodom 
8  perima  od  crnoga  luka.  Rj.  335b.  Vkresati  n.  p. 
limla  kiipusnoga,  lukovijeJi  pera.  Rj.  77^8.  Fero  Ofi 
jabuke  ild. ;  tako  i  pero  it  Ubra  {\wi  iz  knjige).  Posl. 
XVII.  —  4)  desna  (oštra)  strana  u  raonifca.  Rj.  — 
Uflperica,  uspernica,  lijevi  (debeli)  kraj  u  raonika  od 
usiju  pa  gore  do  nokta,  a  desna  (oHra)  strana  nje- 
gova zove  ae  pero,  cf.  branik  2.  Rj.  7SI>b.  —  5)  u 
l)Utu,  Ftdcr,  datrr,  r/".  itenci.  Rj.  —  Jezir-ae,  \)  pera 
u  kataiicfl.  Rj.  262b.  StcnCj  2)  u  puUi.  »^tcnci,  2)  die 
Springfcder,  beim  Schloaae,  momentum.  ferrum  vi 
8UU  reeellens.  Rj.  K4tia.  phro  u  putu,  Ato  se  prat5a, 
skaće,  isp,  Sieue.  Korijeni  2tvl.  —  Uj  [pl,  piiru,  pera). 


Pero 


—  27  — 


|M»6k4»! 


na  liiir-dovanu,  rlic  hcrtorrtKjcn  den  Botjen  an  ihr 
Kcule.  umbones  davne.  Rj.  —  i^entopernc,  huzdovnn 
«f/  šest  peru,  Rj.  b37b.  —  7)  dttJtke  ««  kolu  iHnic- 
mcNorii:  KiUifara,  i.  j.  vodenica  (poioOiira),  Ho  joj 
kulo  stoji  upravo,  a  peru  su  iakoaog  kolu  kaci  kn.- 
dike.  Rj.  2t>7a.  Ix)patarH,  t.  j.  vodenica,  .Ho  ima  kolo 
{lOprijeko  i  na  njemu  pera  kito  lopate.  Rj.  3,*13b.  — 
—  fii)  krttj  od  Httmije:  Dosta  puta  je  onaj  koji  je 
htio  ženti  pustili,  osjekao  joj  prro  od  satnije  na  glavi 
ili  ro^đlj  od  nknta  na  babini  kakoj,  pa  ju  od  ftobe 
otjerao  i  da  sudu  ra^puBiio  se  s  njome.  Rj.  li'iža. 
Tarpo^,  to  je  može  bili  u  everou  nvijetu  najve^ 
2en»ka  kajm  .  .  .  oiitrag  vi«!  nix  lejija  jedan  kraj  od 
ianiije  i  zove  se  pero.  Rj.  73*2b.  i  uopće  kr<tj  od 
čtgit :  A  kraj  Muje  golo  pero  sijnu,  a  ua  Jauku  nii*e 
ĐefttA  glavo.  HNpj.  4,  3.'»0  (mać?).  A  vetf  zora  pero 
pomolila.  4,  415. 

P^ro,  w.  (ju?,.)  hi/p.  od  Petar  (t^cmu  je  izbjn'eno 
i.  ()«n.  49).  Rj,  ffen.  Vi'Ttu  voc.  Pero.  istoc.  V^ra. 
takvu  hyp.  kod  Dobro.  —  Drupi  Jilje  Petrović-Ma- 
^Atm  i  rojfjaku  Feru  kapelanu.  Npj.  ;>.  270. 

p^ronjfi,  m.  ime  volu.  Rj.  —  perov^a  (peruat). 
Osu.  ll»5. 

perćnjikn.  f.  {u  Dubr.)  Cypergran,  cypertis.  Rj. 
hi(jka.  —  peruniMii,  koja  glaiii  i  pcronjika  (osu.  <?e 
bili  u  HUiro«!  ncpo^PV).  Osu.  276  riječ  a  takvim 
nagi,  kod  aptika. 

perpera,  /'.  nekakav  mali  novac.  Art  Mume,  numi 
genu.i  (i-£fTrjfov).  Rj.  —  Da  je  perpera  bila  pravi 
uovac  (kovan),  lomu  uema  potvrde  bolje  uego  itoje 
w  gornjim  primjerima.  DRj.  "2,  '2t:H. 

perhćan,  f.  (u  voiv.  po  varoMma)  dic  Person,  per- 
gvm$:  (Jbrvice  vrcfie  Kamenice,  ćarnc  oOi  PeHe  i 
Hudima«  a  pcr«ona  prada  V.iradina.  Rj.   up.  lice  4. 

p^KuR.  m.  —  1)  Petersilie,  apimn  pctroselinuvt 
XiM«.  cf.  pctrusin.  Rj.  biljka,  —  'J)  divlji  perSun, 
Jlundftpcterjtilie,  aethusa  cynapium,  Rj.  ht^ka.  — 
tu<ija  riječ.  %sp.  Oaa.  174. 

Pvr&ćloi,  f.  —  1)  vodu  koja  izvire  (kmI  Povijom 
i  oku  jednoga  sabata  8a.sUivS^i  se  h  ( tho-iticom  zove 
se  Zeta.  Rj.  —  2)  rijeka  koja  let^e  iz  Koma,  i  »a- 
sUvfii  se  n  Haau  a  VrmoS4>m  odande  se  zove  Lim.  Rj. 

ptruka,  f.  ( a  Dubr.) die  PcrrUcke,  capitlauuntuui.  Rj. 

prr&ljnnj«*,  w,  da^  liupfen^vcUicatio.  Rj.  cerh.  od 
peruljaU.  radnja  kojom  tko  perulja  sto. 

prrAljuli,  Ijam,  v.  impf.  rupfen,  evclto,  cf.  peru- 
tali:  L.tMuo  ti  je  iice  pcruljati,  no  je  muka  orlufine 
stare.  Rj.  peruljaii  pticu,  pcjjc  joj  č^ipati.  vidi  i 
peru^ati. 

pordnika,  /'.  die  Scfitcertlilie,  irit  ffcrinanicn  Linn. 
c/.  l>f»piAa.  maćic.  Rj.  biljka,  ^idi  i  sablja  3.  —  Oj 
»i*«.'  jesi  1*  moga  konja  napojila? 
3žr].  oanoru  vidi  kod  peronjikn. 


deviijko,  plam  peraniko 
Npj.  1 

frriknikn.  /'.  ime  žensko.  Rj.  —  Uz,  put.  Ružo, 
ntz  put,  Perunikol  (Nek  ide  kud  bo(?e).  Posl.  831. 
itrtrna  ćtunkit  od  bilja  kod  Višnja. 

porilšftnje,  n.  ritli  porntauje.  Rj. 

p^rAšati,  ^un,  viiii  periilati.  Rj.  i'.  impf.  vidi  i 
jKTuljati.  pertMati  pticu,  i^tpati  joj  perje.  v.  pf.  sloš. 
tipcruSaii.  —  Ptrusati  ga  a  obje  Mraue  bez  milosti. 
DPohI.  1*4. 

Pfrusfiea,  f.  dem.  od  peniilka.  Rj. 
^rusii*.  M.  —  1)  zidini'  od  suvroga  irradida  i  kod 
njib  selo  u  ravnome  Kotaru   izmegju  Zadra  i  Skra- 
dina. Rj.  —  2)  selo  sa  zidinama  od  Ktarogu  gmdic^a 
u  Hrvatskoj  u  Otoekoj  regeĐ)enti.  Rj. 

pord^ina,  /'.  Hj.  dem.  peru^ioiea.  —  1)  vidi  pernt 
I.  Rj.  perje  raxprsano.  —  Po  vjetni  kupi  pcrttšine. 
DPobI.  9*).   »Vipjeo  wim  i  živoga  orla,  a  kamo  li  orlu 

iteruMnu*  ...  Daje  kome  :*tali,  pa  gledati,  kako  kroji 
:apu  vutVtinn  ...  a  rattura  orlu  peniSinu.  Npj.  3, 
;V2.  Dolijere  sokol  ptii'a  sivu  . . .  »met^o  s*  sebe  Kttne 
verušine.  HNpj.  1,  UHt,  —  ^)  (u  Hrv.)  vidi  oljviaa. 
Kj.  4  «ya.  ondje,  kukurusnu  olama. 


perušinira,  f.  {u  Dubr.)  dem.  od  jH'rusina.  Rj. 

perušku.  /'.  der  Federwisch,  l'edtriappct^,  aln  ab- 
iftersoria.  Kj.  krilo  i».  jl».  od  guske,  te  se  njim  n.  p. 
puha  kruh  kad  se  iicadi  is  peći.  dem.  perufi<^ica.  — 
Pahaii  pogaču  peruškom,  pošto  se  izvadi  iz  vatre. 
Rj.  4y*2a. 

p^^u^  f.  (eoll.)  —  J)  dus  Gefiedcr,  eerstreuie  Federn, 
pr.mtac,  plumae  .<ipttrsne,  vf.  peruAina.  Rj.  perje  raa- 
prhtno.  —  2)  m  glavi,  Šchuppen,  furfarc^t  cf.  prhut. 
Rj.  —  lajMinUa  se  n.  p.  koža,  lice  (kad  izigje  i« 
njemu  kiio  perui  ^to  je  po  glavi).  Kj.  2^}f>b. 

p6ril(»i',  pbruni,  m.  AH  Ausscfilag  (Ekzcma).  Rj. 
oi'pa  nektika.  isp.  isperutati  se. 

perAtiiiije,  «.  das  Ansraufen  der  Fedcrn,  ccahlo 
pcituai'HiH.  Rj.  eerb.  od  perutati.  radnja  kojom  tko 
pcruta  M.  p.  ptid*. 

perjktnli,  tam,  t\  impf.  (i/»rau/V;n,  pennan  ecello, 
cf.  peruljati.  Rj.  ndi  i  pc:n\hati.  perutati  pticu^  ćupati 
joj  perje.  —  isp.  r.  pf  isperutati  Be. 

pi*rdtiivkiu  /*.  i.  j.  palka  r/>e*rui«H«''  kojtj  je  perje 
[perui/  ovupanoV):  Sino<5  većer  veCerala  jedna  udada 
gospogja  .  .  .  t^elri  patke  jterulavke,  tri  grlice,  dva 
goluba.  Herc.  2SU. 

pftrva/,*  Ml.  (od  haljine)  die  Brdvie,  limhuit.  Rj. 

pervAziti,  pE^rvazim,  v.  impf.  n.  p.  haljinu,  fer- 
brttmeu.  praeiceo  {cf,  »iraditi.  *Rj.").  Bj.  v.  pf,  9loi, 
o  per  vazi  ti. 

perviUenJo,  h.  das  Verbrdmcn^  -o  praettxae,  Rj. 
cerb,  od  jH*rvaziti.  mdvja  kojom  tko  pcrvazi  n,  p. 
haljina. 

fM'siJanski.  adj.  (u  0.  (J.)  vidi  peksijiin«ki:  Od 
ike  sile  pe^ijatnike.  Rj,  vidi  i  pasijanski. 

pesnica,  f.  pest,  /*.  (u  Grblju)  die  Fau.ft,  puijnutc 
Ko  rito  o  Oem,  baba  o  pesti  [isp.  Posl.  1.^1).  Rj.  inp. 
stisak.  —  MaC'ija  za  njom  prettuH  pe.tni4Utm  rekne: 
»i.'okaj  nesre<:ol  Npr.  135.  On  buline  pcinicom  a  rr«(«, 
a  vraia  se  odmnb  na  dvoje  raspadnu.  212.  l.iei  kao 
pesnica  na  oko.  Posl.  170.  —  j'iječ  pest  u  Rj.  ima 
akv.  pest;  ali  sUm  Vuk  ima  u  Posl.  X1-IX  pest;  i 
Danicii.  (Jsn.  22ii  i  Korijeni  128  pesL  pesnica  (pred 
7t  osu.  u  pest).  Osu.  332. 

p^sta,  /".  u  zagoneci.  Rj.  o  oooj  rijeH  nema  vise 
« 1.^«. 

P^stin  UrTidn  m,  u  krSu  Ždrijelo  idući  iz  Kotora 
na  Njeguje  s  lijeve  strane,  vidi  Pet^tin-Grad.  Rj.' 

pfrMih,  u  poslovici:  1  jedem  i  pijem,  a  pestiš  mi 
je  na  umu.  Ja  sam  ovo  slupao  \oh  u  djetinjstvu,  ali 
ne  znam  ni  sud  Mo  je  pestiš.  Mo:^,e  biti  da  je  i  ime 
kakoga  Turi>iua  kome  je  ko  bio  dužan,  ili  onako 
kakoga  zla  Oovjeka.  Dimitrije  Popovi«?  pisao  mi  je 
da  je  on  mjesto  pestis  slupao  postiš  .  .  .  Pošto  (^ovjck 
torbu  uzme,  žena  ga  zapita  kako  mu  je  ime,  a  ou 
odgovori:  „Postiš*^  misle?*!  u  sebi  da  tic  ona  postiti 
po  tome  Ato  je  u  torbi.  Po  tom  Oovjek  otide  i  oiinese 
torbu  svojoj  ku(5i  .  . .  Htane  je  (/el)  nutkali  da  jedo 
i  pije,  a  ona  mu  odgovori :  i  jedem  i  pijem,  a  Postiš 
mi  je  na  umu.  Rj. 

pestozfib,  m.  vidi  kesi/uh.  Rj.  kc^i  se  jednako 
kvsi,  smije,  riđi  i  kestozub.  takosloi.  riječikod  krezub. 

pfeš,*  p&Sa,  m.  —  1)  Ari  Fisch  {Kaulkopf  Rj.') 
pisc.is  gcHUH  {rottus  gobio  L.  Ri.''):  zinuo  kao  |>e6. 
Rj.  ribu.  Tal.  pesce.  —  2)  u  konta  za  &to  se  rukama 
drži,  kad  se  korito  nosi:  drži  za  pv-^eve,  da  nosimo  to 
korito.  Rj.  —  3)  prednji  kraj  u  haljine,  cf.  sknt.  Bj. 

r^ša,  m.  (ist,)  ritli  Vvk).  Kj.  Pe-^a.  hyp.  od  Peliar 
•  Potko,  takva  hgp.  kod  DiJa.  —  Kad  je  preSa:  gje 
si  PeSa'Ž  kad  nije   pre^a:   oklen  ai   Peša?   Rj.  5H4b. 

p^skrS^*  m.  cidi  dar.  poklon:  )^].  ittp.  bakSi^,  — 
Ham  je  (npič  na  radost  došao,  i  /cko  mu  pcškes 
I  učinio,  u(''inio  jednu  stranu  kave,  drugu  strunu  haza- 
reviiVIiUki.  Npj.  4,  28t).  Ii.*izara  ću  u  peskcš  poaltUi, 
I  po«la<-^u  ga  na  Skadar  veziru  ;  l>azarevu  ljubu  poklo- 
I  niti.  4,  31iJ.  Evo  tebe  lijep  peškeš  dogje:  od  Ivog 
1  drugog  anuagau  kutija.  Uerc>  3U. 


IM^Sklr 


3.  f^i\ 


'Z.  nMak,  pćtkn,  »«.  vidi  petkn.  —  1)  (Icr  Freitng, 
dics  VeucriH.  Uj.  peti  dan  po  nedjdji.  —  Nii;;rui»io 
kao  KJavo  mi  rrliki  pctuk.  ro»l.  LSii.  .Svakom  će  do<*i 


oliraO,  otamk,  ubnia.    Rj.  vidi  i  Umnjak,  ni(":nik.  wp.  | 
jiiglak,  jiijriuk;   rida    II,  i  ^yn  ondje,  dem.  peftkiri(^. 
(tn(jm.  pe^kirina.  —  l'oljevu^i  pcskir  (kad  mlada  po- 
Ijevft  flvatoviuiai.  Rj.  b'dbh. 

po^kirle,  in.  dertt.  od  oe&kir.  Ru  l 

j»o>ikirtna,  f.  aup^n.  nn  |>eSkir.  Kj.  —  tnkm  auffm. 
kod  liardni^iuft. 

pt^.si^nnjc.   H.  daa  Flicken,  narturn,  rf.  krpljVnjo.  [ 
Kj.  vcrh.  od   peAnjati.    radnja   kojom  tko  pehija  nto. 

»^.ši^iltit  p^^njSiii,  r.  impf.  (u  Boci)  rpjavo  6lo 
ruuili,  oKobrto  Jiti,  pfusthen^  bettondcTS  im  N^thenj 
inscictUtr  facere.  cl.  krpili.  Kj.  sa  r.  pf.  isp,  gprćili. 

pt^SnJavinfi,  /.  (u  Boei)  dan  Flickicerk^  cento:  Bolje 
je  »voja  pešnjtinna  noli  tiipja  ^arturina.  Kj.  djelu 
Što  Iko  pćšnjdjtići  načini,  Hto  tko  sprči;  dtts  Pf'ttscher- 
trerk,  dte  Pfunrhei-ei. 

P<^s«,  Hl.  (juŽ.)  hvp.  od  Potko.  Uj.  Pe-rio.  —  VrAo 
(Petar).  Oan.  363.  ist.  PćSa.  takvu  htjp.  kod  l>i5o. 

PftSfn,  f,  die  Stadt  Pest^  Pe^tirtum  (dte  Serhen 
hahen  diešc«  urifprunfflicfi  sluviache  Wori  nach  der 
utiffrischcn  \'erfiun£uuy  uieder  auftfetioTumeH,  gtrade 
icic  astul,  para«uik  «.  a.  vun  sto!,  prost  m.  ».  vr.).  Rj. 

r^Stunnc,  IT'JtaucA,  m.  Einer  ton  PeMa.  Rj.  Čoiycfc 
i£  J'eite. 

Postanka,  l*&šfnnklnja,  f.  Eine  von  PcStA.  Rj. 
žena  iž  Pešte, 

P^stnnsklf  adj,  PcMer^  PeMincnitiit.  Rj.  sto  priptiđa 
7'cšti.  —  U  3ž  broju  iVi/on^Jto-Uudiiiiukoga  Skoro- 
toće  od  pod.   IS42.  Pis.  5i. 

pi^NtrnullJ,*  pe^temillja,  ni.  ein  hltiuen  baumtcoUcnes 
Jiadtnch,  mantile  maju/t  balneare.  Rj.  t$hrH8  od  plu' 
rdnofja  pamuka  za  kupanje. 

PP.sliii-(irad,  m.  kamenito  brdo  viSe  Kotora.  Rj. 
vidi  Pcaiiu  (Irad. 

pet,  fiint,  (iuinijue.  Rj.  —  Pet  bi'aće  sve  jedan 
drugog  u  zadnjicu  barka.  Rj.  Itib.  Boljo  (je)  danas 
pet  nego  HJutni  nest.  PobI.  2y.  Ne  zna  on  pet  na  derct. 
(Ne  zna  mnogo  za  Salu).  11*9.  Ni  pcf^  ni  devet  (nego, 
n.  p.  uze  batinu,  pa  po  njemu,  t,  j.  bez  i  kakoga 
govora,  odmah).  222.  Pet  za  dcrct  dati  koino.  (Pre- 
variti ga).  247.  Kako  mu  toga  momka  pokažu  prstom, 
a  on  Mt  pet  ni  deveta  nogo  zajiali  iz  pištolja,  te  njega 
po  Hredini.  Danica  3,  11)2.  I)eset  djevojaka  . .  .  pet 
od  njiJt  bijahu  mudro  a  pet  hi<le.  Mat.  25,  2.  Ali  Be 
ne  naliodi  sre  ovo  pet  načina  u  Hvakom  pomenutom 
izvoru  .  .  ,  svijch  pet   »amo   u  Mikalje.  Kad  2(.>,  153. 

p6la,  f.  {jd.  pete)  die  Ferse.  caLi\  Kj.  dem.  petica. 
—  Ni  petom  ne  Jenu.  Uj.  SoiJii.  Izgleda  krilata  i^-^eka 
zlatnijeh  kosa  duijijeh  do  peta  gje  iz  jezera  izlazi. 
Nftr.  ir)2.  Brci§to  nm  je  kao  peta  od  crcvije.  PosK 
3*).  [/.mjeriti  koga  od  pete  do  glave  [poznati  ga  dobro). 
9(1.  Od  glave  do  pete  (n.  p.  ot^jenuti  koga).  232.  Tako 
me  sjulra  otetjnntijeh  peta  ne  na^li!  2W, 

1.  pdtiik,  petAka,  m.  dcr  Fiinfcr,  d.  i,  —  1)  ein 
Stiii'k  ton  fimf  Para's  (der  ogtcrr.  Sicbner),  nnmns 
ipiiuufius.  Uj.  Horac  w  kojetn  ima  pd  par<t,  iii  uopće 
pet  nocacti  manje  trijednonti.  —  Dešnjak,  marjui,  ili 
petak,  na  kojemu  Bogorodica  drži  Hri-^ia  na  desnoj 
ruci.  Kj.  \\t<a.  —  2)  dn  Pfcrd  von  funf  Jahren^ 
etjuuH  finimun,  quiniptcnni.'<.  Uj.  konj  od  pet  godina. 

P^liik,  tu.  inu-  mtiAko.  c/'.  Herak.  Rj.  —  Ni  kudi 
Heraka,  ni  hvali  Petaka^  oba  su  brata  jednaku.  Po»l. 
221.  moie  biti  da  je  od  osnoce  od  koje  i  Peiko,  Pe- 
loje,  t.  j.  koja  je  postala  vd  Petar,  takva  hyp.  koti 
Dnjak 


po  jedan  irn  petak.  278.  —  2)  der  Fat<ttaa,  im  Ge- 
gensntze  von  mrH^k.  dies  jcJuhU.  Rj.  ponnt  dan^  sti- 
protHO  mrsak.  —  Najve<^a  je  t^aat  na  mnsku:  pečeno 
jagDJe  ...  a  iia  petku  riba.  Danicu  2,  lOi.  moie  biti 


da   ide   ovamo   i  ove^j  primjer:   0    Ojurinu  petku 
(Nikad).  PobI.  23«. 

pcti^kiiijii.  /".  —  i)  vidi  petorka.  Kj.  bure  od  pet 
akova.  —  2)  eine  *'itu.te  von  fiinfjuhren,  equa  quin- 
quennift.  Rj.  kobila  od  pet  godina. 
i  Pfttar,  Pfetra  (Petra),  m.  Peter,  Pctrus.  Rj.  dem. 
Petrii?.  hgp.  Pečo,  Ve^.o,  Peja,  Pejak  iPeak),  Pejo, 
Peko.  Pera  {dem.  PericaV  Peri^  Perika,  Pero,  PeSa, 
Pc.^o.  il*;^tjik?),  Peiko,  Peioje,  Peto&,  (PelraA?),  Pe- 
irasin,  Petro. 

pi^tar,  ij^tra,  m.  (u  V.  G.)  gore  pod  krovom  u  svake 
zgrade,  gilje  nema  tavana  od  dasaka,  nego  je  n.  p. 
od  Ijese  (dolje  je  pod,  vi^e  poda  «rf((r,  a  pod  podom 
konoba,  u  Br<lima  iiba):  Oje  je  baba  Kuga?  Eto  je 
u  koA  na  petar.  Kj.  —  8a<^nva'  ga  Bog  ka'  i  jaje 
niz  petar.  Posl.  275.  Kad  ae  kokosi  tle  dadu,  ona  se 
i  petra  hiti.  DPoaI.  42.  pHur  (u  star.  »lov.  sred- 
njega roda  n*Tpo,  kor.  od  koga  je  pđi  \  puto),  tsp. 
O&B.  24(). 

pMo,  f.  pl.  (u  Spljetu  i  po  drugijem  onuda  varo- 
vima) od  koBe  kao  mali  Muuarid,  što  žene  i  djevojke 
nose  ostrag  i>ovrh  vrata  .  .  .  Ari  Kop/putr^  ornatua 
capiti^.  Kj.  —  p<5ti  .  .  .  može  biti  da  ovamo  ide  i  p'^te. 
Korijeni  2Sl. 

uetcil,  ti  zagoneci,   cf.  zovnii    bati.  Rj.^  akc.  Rj.^ 

pefftljcv,  a^.  u  zagoneci:  Podile  se  peteljera 
vojBkn,  te  o(*era  po  ledu  goveda,  kad  mi  bježe  u  kilu 
v^enic«.  Kj.  odgonctljoj :  Kad  ue  muhe  rukom  goue 
Ba  skorupa. 

peteljka,  f.  [pl.  gen.  pfeteljakS)  n.  p.  od  treSnje, 
der  Stiel,  s(i7i«.«  pomi.  Rj.  od  trešnje  ono  za  kto  je 
držimo,  vidi  trepeljka;  i  suibaljka,  i  ostala  syn,  ondje 

—  Cehnlja,   nelcoliko   zrna  s  peteljkama   kad   so  od 
grozda  oćene.  Kj.  S24a. 

Petorburg,  m.  glavni  grad  Huske  carevine,  liuski: 
Sanktpcterburg,  Njem.  .St.  Petersbnrg,  Petersburg,  — 
(^stromirovo  jevaugelijc,  koje  je  na.«tanipano  u  Peter* 
hitrgu.  Pis.  23.  Jedan  od  prve  Ru(*ke  gOHpoile  zapita 
SrpHke  poslanike  u  Peterburgu.  Sovj.  1.  Car»ka  aka- 
demija u  Peterburgu.  Rad   15,   182. 

pt^tćrlcH,  /*.  vidi  petorica,  govori  se  sa  ljude  i  ra 
životinju  muškoga  roda.  isp.  petina  2.  —  Od  Srbalja 
niko  ne  pogibe,  ne  pogibe,  samo  peterica,  od  Turaka 
ostaS'  »edmerica  Npj.  3,  2(U.  Kamo  moje  braće  petc- 
ficaf  3,  64 »6. 

p^t^ro,  vidi  petoro.  Rj.  pet  nečega  što  je  srednjega 
roda,  ilt  sto  je  kuje  jednoga  kf^e  drugoga  roda. 

petcr6(ruli,  adj.  vidi  petorogub.  Rj.  vidi  i  petero- 
«tnik,  pciorostnik. 

polcrtkstnik,  ftdj.  i^idi  petorostruk.  Rj.  vidi  i  pe- 
icrogub,  petorogub. 

1.  pt'li,  adj.  d^r  fitnfte,  »piintus.  Rj.  u  srednjim 
rodu  peto,  petog.if  petina  od  dohotka  što  se  daje  vla- 
daocu ili  vtaKtelina.  isp.  diiseio.  —  Evo  kupili  danas 
vas  i  njive  viiAe  Faraonu;  evo  vam  »jemeno,  pu  za- 
sijte  njive.  A  ito  bude  roda,  datVte  peto  Faraonu^  a 
četiri  dijela  neka  budu  vama.  Mojs.  i.  47,  24. 

2.  B^tt,  penjem,  vidi  penjati.  Kj.  r.  impf.;  v.  impf. 
slnž.  Kod  penjati,  v.  pf.  slož.  iz-peti,  na-,  oba-,  o<ia-, 
po-,  poda-,  pre-,  pri-,  pnV,  raz-,  raža-,  sa-,  *-,  u-  (se), 
ZH'.  —  /•  i)  koga,  dizati  ga  u  msinu  (da  se  popne, 
vidi  penjati  II.  ~  2)  konja,  kao  sapinjatij  spone 
mu  motati,  vidi  penjati  I  2.  ^  5)  n.  p.  ćador.  »idi 
penjali  13.  —  //.  sa  ne,  refleks,  vidi  penjati  se.  — 
J)  kao  tuhuiti:  Kud  dogje  da  se  penju  uz  vputUt 
opet  najstariji  i  srednji  ne  ždednu  se  peti,  nego  M 
popne  najmlagji.  Npr.  S.  i.^čerao  mu  maćku  na  odi.Ak. 
(Dosadio  mu,  o»iromaAio  ga.  Ugasio  mu  vatru  u  ku<^i 
da  .I«  mučke  mogu  po  od-aku peti?).  Vo»\.  UMl.  F  kuće 
če  se  peti,  ulazit'e  kroz  prozore  kao  lupež.  Joil.  2, 5*. 

—  2)  H.  p.  penje  se  kome  eir  tu  vrutom.  vidi  penjati 
se  11  2. 


:k  |M!tii 


-  9fl  - 


|ic(orofub 


•).  pMi*  peut  {ili  pojem?),  r.  impf.  (u  pjesmi)  vidi 
pjevali,  pojati:  PetJi  pese,  klepala  lul'riSe.  Kj.  —  peti 
(u  »UM^nom  govoni  mjesto  iitTM).  Korijeni  'Mi,  vidi 
pjed. 

pi'^lii'U.  /".  —  S)  dan  od  petu.  Uj.  —  2)  Art  un- 
ieret  Tkuntnijd,  curdinis  iufcrioriit  gemis,  cf.  ste?.ait'n. 
Rj.  tidi  i  Btopicii  2,  žuiica.  dvije  mjesto  gdje  stoje 
vruttij  koja  nt  dršc  šurKe  ni  biujUtiite,  —  3)  die  Fiinf 
(itn  Karicnfviel),  (/«tM*o,  pentus.  Rj.  liurta  koja  hroji 
pet.  —  4)  aćT  Funfcr  (Banknote  ron  filnf  diilđc^i), 
quiHque  floreiiorum  tessera.  Rj.  hanka  od  pet  forinti 

—  />J  u  Icoat'  i  u  bradve  donji  kraj.  Hj.  —  fi)  {u 
Brijemu)  u  Cizmc  što  je  oko  pete,  datf  Fer,'(enl€da: 
Bj.  —  PrikivaOku,  komad  kože  što  se  metne  na  pe- 
ticu, te  se  utvrdi  klinoiiiui.  Rj.  5yib. 

Ii^tiri.  pelika,  m.  pl.  (u  l^a^tr.)  nekakva  a>tpa  po 
tijelu,  Afi  Au9»chluij^  piijitulurum  gctiim,  vf.  petici.  Uj. 

pMiri,  «i.  pl.  (u  Boci),  Art  Ausschluff  bci  den 
Knulcrn^  pusiularum  gcnus.  Rj.  nekakva  uapa  u 
djf4:e.  vidi  petiei.  —  od  Tal.  peteehie. 

p^linn,  pMinju  ipo  jngo/jip.  krnj.),  /'.  —  S)  dan 
FuHf'tel,  pui'A  ipituta.  Rj.  peti  dijiL  —  Neka  pokupi 
petinu  po  Kciulji  Mitulrnkoj  za  sedaui  rodnijeb  godina. 
Moj«.  I.  11,  34.  isp.  peto.  —  2)  einc  Ansahl  ton 
funf,  quinquc  (fr.  ane  ctHtiuaincj:  koliko  vas  iina? 
petina.  Rj.  ijtp.  petero,  peterica.  —  1-^piriea  lepe<5e 
kroz  bijelo  plijes^e,  petit^ii  je  ćeraju  a  pctinja  i^ekaju. 
Rj.  đ2ob.  I  divno  im  konak  (ligiiraju,  po  dvojicu  i  po 
Četvoricu,  po  petinju  i  po  de^etinju.  Npj.  &,  299.  — 
ea  nant.  i»p.  babine  V  bnbinje. 

1.  petku.  /'.  i  (].  pi^'tak  1:  naudila  mu  mlada  petka 
(der  rrcitag  mtch  dem  Naimond).  Rj, 

2.  Petka.  /'.  —  J)  die  hcil.  Veikn,  cf.  (petkov  dan, 
Rj.*)  r.'iraskovijii.  Rj,  —  Da  poste  ćitavu  nedjelju 
daua  knkom  svecu  (kao  o.  p.  sv.  Savi,  «v.  Araupjebi. 
»p.  I*etki  Paraskeriji ,  .  .).  Rj.  J«i(ib.  Po  dnu  aofro 
r^ka  i  Nepjelja.  Npj.  %  ItK).  iap.  Petknnn.  —  V>  nc- 
kakfl  erkvft:  U   Prizrenu  crkvu  Hveln  Petku.  Rj. 

P^tknnil,  f.  ime  Žensktt.  Rj.  —  PHkann  (onu.  u 
Petka).  »>an.  141.  imena  s  tukrim  nast.  kod  Andrijana. 

Pftko,  w».  ime  muSko.  Kj.  —  P^tko  (od  osuuve 
koja  nije  u  obijaju  a  pOHlaJa  je  od  Petar).  0»n.  '2\)'6, 
takva  /<y/'.  kod  fkt.^ko. 

pi''lki»v  duu.  petkova  dne  (ili  dnevi),  m.  vidi  Petka  J. 

pćlkovai^a.  p^tkoTiea,  f.  die  Faste  zn  Fhren  der 
hril.  I  Vika .  jrjunium  >%  Parascccae  (duuert  einc 
Woche).  Rj.  poat  svetoj  Petki  (Paroaketiji). 

P^tkovirA«  /'.  —  1)  namaatir  u  Srbiji  (pod  Cerom). 

—  2)  mali  namaatirić  a  Frufikoj  Gori  (kod  ŠiSa- 
tOVCA).  Kj. 

P6tkovlfiiiiin,  f/l.  {pl.  PćtkovičSni)  kalugjer  iz 
Petkoviee.  Rj. 

Pćtkovi^ki,  adj,  von  Petkovica.  Rj.  Ho  pripada 
Vetkovici. 

petlja,  f.  der  Ifeftelring,  fihuiae  orhin,  in  qiiem 
unculus  inHeritur:  ne  drži  mu  petlja,  er  vagt  e.^ 
michit  non  audet;  ivrde  petlje,  slabe  petlje.  Rj.  dem. 
petlju^  —  Punjka^  ono  xa  Ato  se  zapinje  puce,  die 
Sehlinge,  rineulum.  cf,  petija.  Rj.  6'ilb. 

p<^tlJAuac,  petljjinca,  m.  (u  Hrv.)  kao  laia,  der 
Liigncr,  Uankeinucher,  fallaciarum  machinator.  Rj, 
koji  petlju  i  laže,  6ini  pletke.  vidi  i  petljarac,  pletka.^. 

prlRJUiiva,  f,  vidi  petljarica.  Rj.  koja  petlja  i  laie^ 
riHi  pletke. 

potlljknija,  /*.  (u  Ridnu)  —  1)  die  Kihtke,  falladae. 
Rj.  rwn  pletke.  —  2)  unnutzcA  O'escfHnitz,  nugne: 
Petljanijn  kupus  ne  zarinja  (Blebetanje  posla  ne 
opravlja,  l'ofll.  247.).  Rj. 

ptftfja^Jr.  «.  Rj.  verb.  od  petljati.  —  M)  radnja 
k(3!jom  tko  petlja,  zapetljava  (daa  Mettebi.  fibulatio. 
Kj.).  —  2J  »tanje  koje  6ip/i,  kad  tko  petlja  (dan 
l'nucken  und  PfiiHcljea  [im  Leben|.  Kj.).  —  3)  t^i 
buucar^e.  Rj. 


prtlji^rtie,  petljurca,  m.  vidi  petljanac.  Rj.  vidi  i 
pletkuš. 

potljArien,  /'.  die  LUitneria,  honkcmacUcrin,  fal- 
laciarum maefiiHntri,\:.  Rj.  y*(i/ petJjauica.  A*y./rt/;d(/rt 
I  hiŽe^  čini  pletke. 

pt'tlji^rija.  /'.  ein  PfttttcJterlelten^  vita  niiaera,  ineptit. 
Rj,  život  onoga  koji  petlja  (2».  vidi  petljanje  3.  isp, 
kubura  1. 

pMljati,  tljiiiu,  r.  impf.  —  1)  hcfien^  fibulo.  Rj. 
kao  sapetljaouti.  f.  pf.  slož.  raz-pelljati,  «-,  »a-,  za-, 
r.  impf  slor.  raz-petljavati,  8-,  fia-,  za-.  —  2)  pfuschen, 
minere  vivo.  Rj.  zlo  živjeti,  vidi  kuburiti,  i  iti/n.  ondje. 
—  3)  (U  Hrv.l  faseln,  alucinor,  cf  buncati.  Rj.  tile- 
heiaii  koješta  i  lagati. 

p&tljiea.  /'.  dem.  od  petlja.  Rj. 

»i^tiiai*!)t.  (uiifzeUn,  quindecim.  Rj.  petna(d)eB(eit. 
virli  petoronaeHl.  —  Petnaest  lakata  dojge  voda  iznnd 
brda,  poMo  ih  pokri.  Moja.  I,  7,  "20. 

pdtnaesloro,  vidi  petunestoro.  Rj. 

p^tnA4'stT,  (idj.  der  filnfzeJtnte^  qHifulecimuJij  de- 
cimuf*  tpitntus.  Rj. 


nMDa«'storo,  einc  Amahl  fy>N  15,  quiHdecim.  Rj. 
riđi  petnae8tero.  petnaest  neeega  Uo  je  ftrednjeaa 
Toda^   ili  sto  je   koje  jednotfa   koje   drugoga   roda. 


Petnaesloro  čeljadi.  Rj.>  'XLV1I. 

p^tuT,  adj.  n.  p.  žile,  Fersen-t  calcaneus.  Rj.  što 
pripada  peti,  jtetama.  —  Iz  petnih  Hla  (n.  p.  truditi 
ae  oko  Ata,  t,  j.  iz  «ve  stia^e,  Sto  fle  pogj  viSe  može). 
Po»l.  \\)0.  Mnkli  paa  petne  Hic  kolje.  184. 

p&fnjiikt  HI.  (u  Hrv.)  vidi  pe(*njak.  Rj.  penni  kalj. 

jićlu*  peu't^a.  71.  petina  oa  dohotka  što  se  daje 
vladiioett  ili  vlafdelinH.  ittp,  petT.  i>idi  petina,  petinju  1. 

iM'tobrfttiit'«*d.  m,  pi'to-brutućed,  bratučtd  u  petom 
koljenu.  —  Brotuced  . . .  s  brojevima  prvi,  dragi  itd. 
može  se  i  saataviti  sprijeda  u  jednu  riječ:  prvobra- 
tUL^ed  .  ,  .  petobrntučid.  Dani^i^,  ARj.  60Jtb. 

B«!tobriVtiii*r>da,  f  braiuiedn  a  petom  koljenu.  — 
Bratiii'eda  .  .  .  h  brojevima  prvi,  drugi  itd.  može  ae 
i  aafltiiviti  sprijeda  u  jednu  rije«'':  prvobratu(5eda,  dm- 
gubrntučeda  ild.  Uanii^ie,  ARi.  (UOa. 

PCtuje,  m.  ime  musko.  lij.  ngp.  od  Petar.  —  tnk^va 
hiip.  kod  Blagoje. 

p^^toin,  peti  put.  %i,pTavo  od  p8tT,  insir.  Hng.  žen- 
skoga rodu.  —  Kao  Što  se  mjesto  jedan  put  govori 
jednom;  tako  ne  i  mjeato  prvi  »u£,  drugi  put...  go- 
vori prcom  .  .  .  petom.  Rj.*  XIiiX. 

potAprfjiiilcd,  f.  —  J)  vidi  pcLoprntac.  Rj.  biljka, 
isp.  petoiH-Hia.  —  2)  (n  Urbljn)  ime  kokoSi  koja  ima 
pet  pri<tu.  Kj.  peto-pr8(i)nica. 

pc(6pr!>i(n  (velika).  /.  (u  Dubr,)  Art  Pflame,  herbac 
genus  (potentilla  L.?  Rj.-').  Rj.  nekaka  biljka,  isp. 
petoprsniea  1,  petopratai:. 

pef6prstiie,  peidorsca,  w.  (u  Dubr.)  dag  Fiinffjn- 
gerkraut,  <fuinquefolium  (potentilla  L.  Rj.').  Rj.  biljka, 
vidi  peioprsnica  1.  utp.  jietoprata. 

pfitori.  p^tore,  pl^tora,  adj.  pl.  u  singul.  samo  pe- 
toro, petero,  «.  koje  vidi.  —  p^tori  govori  xfl  w  reče- 
nici kao  ćetvori  II.  —  Naštampao  je  V.  I.azit':  jedan 
člauak  u  petorim  novinama.  Vl^iziOu  1,   1. 

p4^t6ricn,  /'.  Amafd  con  fiinf  quiuque  (fr.  la  cin- 
quaine;  ital.  la  cinquino).  Rj.  vidi  peterica.  govori 
He  za  ljude  i  za  životinju  muHkoga  roda.  isp.  petina 
2.  kako  se  govori  u  rečenici  mdi  kod  četvorica. 

petorka,  f.  bure  od  pet  akova,  funfeimrriges  Fass^ 
dolinm  contine^\s  guingue  amphora^,  cf.  petakinja  1. 
Ej.  sa  na.st.  vidi  četvorka. 

pftloru*  Anzahl  ron  filnf,  quinqHe.  cf,  dvoje.  Rj. 
ritti  petero,  govori  5C  u  rečenici  kao  četvoro,  koje 
vidi  kod  ćelvori  I.  —  Posle  toga  domaćin  mu  pokloni 
petoro  goveda,  a  on  mu  zahvali  i  poj^je  dalje.  Npr. 
7tt.  Petero  pruitađi  (praaacaj...  dvetdettt  i  petoro 
gjecc.  Rj.»  XLVH. 

peton'kj^ub,  at^j.  fii»ffa<Jif  quiHtuplex.  Rj.  petoro- 


pot  aromi 


30  — 


pijnti 


^nh.  vidi  peterogub,  petoroslruk,  peterofllruk.  «n  pi- 
taitjc  kolikogub?  i.«//.  g-iib  i  Ktnik. 

poli^roiiii,  f.  u  /a>ri>nt'oi:  Olud  ide  peioronn  vojska, 
uhvatile  oberjaun  buna,  njim  iidriSe  o  smrdljiva  vrata. 
Rj.  f)d{}ojtdljoj:  Kad  »e  ko  iiHekne. 

poturAiiiii^st.  (n  C  O.)  riđi  petnaest.  Rj. 

pi*(orAslflž]in.  petonY«*toŽnn,  adj.  petoro-^ložan,  Sto 
je  ml  pet  slogova;  fun/Huihifj :  Sva  ova  pomeniita  i 
mno«rn  druga  (i^etvorosUtžim  i  petornsloinu)  prezimenu 
i/.jrnvarHJu  k«  h  glanom  drugim.  Poal.  XLin.  takvu 
atlj.  kotf  (^eivoroHU>>.an. 

polori^stnik,  nrfj.  funffoltig,  nttintHplex,  Rj.  pe- 
toro-struk.  na  pitanje:  kolikostnik?  vidi  peterostruk; 
petovoj^ub,  peierognb.  isp.  struk  i  gub. 

pctorAsf!/-!,  m.73/.  (Bt.)  fiinfh^rnig,  quinqu€corms. 
rf.  l>abini  ukovi.  Rj.  peto-roS)'i(*i.  sa  pet  roseića.  — 
lilnguvijeat  pripovijent  (žto  hc  tiOe  zime).  (.  . .  »Prc, 
Marcul  ue  bojim  te  ae,  moji  jnrćići  pclorosčići* , , .), 
Posl.  15. 

peldstopan,  pclftt»topna,  a*?j.  peto-stopau,  što  je  od 
pci  Kiopa.  —  Poslije  petustopnih  —  trohejskib  pje- 
sama najviše  ima  ženskih  pjeiuima  od  osam  nlogova. 
Npi.»  1,  LIV. 

rJ^tON,  m,  ime  moi^ko.  Rj.  hyp,  od  PctAT.  —  takpa 
hyji,  kod  Bjeloft. 

rćtra.  f.  ime  žensko.  Rj.  roc.  Petro.  vidi  Petrana, 
Petrija.  hyp.  Pera,  P^re.  nugm.  Pelružji. 

p««tri\ilj.  VI.  {ru'A-'^ti-i^£',>t)  die  Stolt,  stola.  Rj.  — 
Tadiir  kalugjer  iKvaai  \z  torbice  petrailj  i  trebnik  pa 
jiotkupi  svu  <5etvoricu  pod  petrailj  i  oćita  im  opro- 
fttpnu  molitvu.  Npr.  1)8. 

P^lninn,  /*.  ime  Žensko.  Rj.  vidi  Petra,  Pelrija.  — 
imena  s  takvim  nant.  kod  Andrijana. 

P^trtiš,  PetrAAa,  7/1.  ima  u  Zvorniku  jedan  top 
koji  ae  zove  Petraš.  Onuda  Srbiji  pripovijedaju  da 
je  prije  »to  i  nekoliko  godiua  (Vetrakkijm  tfodina) 
nekakav  I'etroA  kapetan  (Njemački)  bio  uzeo  dvornik 
od  Turaka...  Rj.  može  hiti  ime  kriteno:  Petraš  (Of^n, 
u  Petar).  Osn.  359.  imena  s  totrDim  noM.  kod  An- 
drija^,  Draj^aJ. 

rctriisin,  m.  ime  muSko.  Rj.  —  Dva  8efltri(*A,  dva 
Voinovi(?a,  VukaSina  i  8  njim  Petražina.  Npj.  2, 133. 
takva  hgp.  kod  (rjuraiiin. 

Petraske  gOdini*.  cf.  PetraS.  Rj. 

PMri*',  Petri(!a,  m.  dem.  od  Petar.  Rj.  —  imena 
dcm.  takva  kod  Jankić. 

P6trija,  f.  ime  ženjiko.  Kj.  vidi  Petra,  prema  fto- 
jima  isp.  Gjurgjija  i  Gjurgja.  —  Da  je  i  Petrija 
(tako  je  bilo  ime  PIjaki<5evoj  sinovici)  s  njima  tjhva- 
ćeua.  Miloš  61. 

Petrinju,  /*.  varofi  u  Hrvatakoj.  Rj. 

PotHi^ttc,  Petrinjca,  m.  £in«r  von  Petrinja.  Rj. 
ćonjek  iz  Ptirinje. 

P^tro,  OJ.  hyp.  od  Petar:  Petro  prosi,  Ana  se  po- 
nosi, e  je  Petra  vlahinja  rodila.  Rj.  152a.  isp.  Pavlo. 

P^tronijn,  PMroniJ*?.  »1.  ime  mu$;ko.  Rj.  Petroy\ius. 
ea  tuist.  isp.  Antonijn  *  Antouije. 

P»>fror,  adj.  sto  pripada  Petra:  Petrov  dan,  m. 
St.  Potorsta^  (den  21).  Juni),  fe^itum  Si.  Petri.  Rj. 
4f»7a.  Pđrova  Gora,  f.  kod  IJline.  Rj.  4fl7a.  Petroro 
Polje,  n,  u  Dalmaciji  jedna  povelika  mvnieu,  u  kojoj 
ima  Iti  sela  i  varošiea  Drnip,  cf.  Petrovac.  Rj.  4ii7a. 
Petrovo  sunce,  n.  t.  j.  Petrovsko.  ljetno;  Bacili  ih 
■na  Petrovo  sunce.  Rj.  497b. 

Petrovu,  /*.:  I  Petrovu,  crkvu  pod  Pazarom.  Rj. 
isj>,  Petrovica. 

1.  Petrovac,  P&trovca,  m.  u  Dalmaciji  blizu  Dr- 
niša .  .  .    ndine   od   nekakvoga   gradića,  za  koji   se 

$rijK)vijcda  da  su  bili  dvori  nekakvoga  kneza  ili  bana 
Vfrn,  od  koga  se  i  velika  ondje  dolina  zove  Petrovo 
polje.  Rj. 

2.  Pt'^froviic,  P&trOv<*n,  m.  čovjek  Petrore  rtirane: 
Miloje  silan  i  bijesan...  Petar  pak  uzdaju<''i  He  u  svoje 
prijate^e...  Tako  se  podgele  na  dvoje:  jedui  paitauu 


adj.    Caki\    Rj.^    XXX.)    sto    pripatia 
Petrovo   sunt*e,  t  j.  Petrorsko,   ljetno. 


{  Milojevei  n  drugi  Peirovci,  Bovj.  29.  lake  riječi  kod 
Curtujovae. 

p^tru\'n<''ii,  f.  smokva  petrovai^a.  Stulli.  koja  do- 
spijeva 0  Petrom  dne. 

PAtP0vU'rt.  f.  u  pjesmama  neka  rrfcva.  Rj.  isp. 
Petrova. 

p^trovskT, 
Peirmu  dne 
Uj.  4U7b. 

pelrdhin,  petrusina,  m.  (u  Dubr.)  Peiersilie,  apimn 
petroselinum  lAnn.,  cf.  per^un:  Ne  zna  tovar  Ho  je 
petrusin  (Posl.  PJ^O-  Hj.  hiljka. 

P^trnsn,  /*.  vidi  Petra.  Rj.  upravo  angtn,  od  Petra. 

—  takva  'intjM.  kod  AngjnSa. 

pl!  pfui!  phui  (franc.  fi!):  plkaka!  sagt  man  tu 
den  Kinder n.  Rj.  (asvikuje  se  djeci),  uzvikom  fte 
ovijem  kazuje^  da  sto  smrdi  ili  da  je  gadno,  ružno. 
vidi  pul  —  Ako  bi  je  (baburama)  ko  nehotice  ubio, 
on  valja  da  pljune  na  uju  rekavfii:  *pi!  tvoja  mati 
priJL*  umrla  nego  moja!«  Rj.  10b.  Tek  devojka  zaviri 
u  glavu,  slane  pljuvati:  'PH  Ćudna  ^tmradal  ja  te 
bogme  ne  mogu  poiskati.«  Npr.  143.  JV,  majku  li 
Ciirausku!  odlazi!  viknu  knez.  Mil.  82.  Pi,  sram  vna 
bilo  I  214. 

picn«  /.  (u  Dubr.)  vidi  koSćica  (a.  p.  od  trešnje, 
Mjive  itd.).  Rj. 

plen,  /.  brana,  osobito  za  stoku  (n.  p.  sijeno,  slama 
itđ.l,  das  Futter,  die  Nahrnng,  palnUiim:  Ura  pi6it- 
cijeni  (Posl.  335).  cf.  krma.  Rj.  —  Nema  nikoga  da 
me  primi  u  kuću,  A  imamo  1  slame  i  piće  za  ma- 
gare* svoje,  i  hljeba  i  vina  za  se.  Sud.  19,  19.  pića 
(kor.  od  koga  je  pitati\.  Oan.  I>3. 

pićan.  adj.  akc.  Rj."  XXX.  od  pi6i  (hrana),  /VHpr-. 

—  Pripovijeda  »e  kako  je  uekakav  TurĆin  kod  Srbina 
na  konaku  ka/.ao  dn  ga  pićanijem  guujem  pokriju 
da  ne  bi  /aiegjao.  pa  bi  ga  poslije  morali  petnaest 
dana  ondje  nugjati.  Rj.  l(M>a. 

piće.  n.  Rj.  vidi  pilo.  —  J)  das  Oetrdnk,  potio. 
Rj.  vidi  pivo  I,  piSa.  —  Harito,  nekaka  mjera  za  piSe. 
Rj.  16a.  VAt'i  piće  na  golil'e!  Po«l.  328.  Ko  mnogo 
jakijeh  pića  pije,  taj  postaje  najposlije  glup.  Priprava 
41.  Vina  i  silovUa  pića  nemoj  piti.  Mojs,  III.  10,  9, 

—  2)  das  Trinkgelage,  compotatio:  hajdemo  na  piće, 
c{\  pijanka.  Rj.  isp.  pijenje.  —  Nenaćetu  voda  upo- 
trebljavaju i  ga  piče  i  za  umivanje.  Rj.  417b.  Bio 
sam  u  Jovana  nn  piću.  Rj.  763a.  U  pić^i  su  teške 
pijanice,  a  u  kavgi  ljute  kavgadžije.  Npj.  2,  133.  A 
kad  biše  1*  uajvcie  piće.  4,  61.  Tavnićar  je  u  pieu 
prepio.  HNpj.  4,  288.  Voda  bijaSe  gorka  da  je  ne 
mogahu  piti ...  i  vodu  postane  sa  piće.  Prip.  bibl.  44. 

ftKeula.*  f.  {u  Baćk.)  kapa  osim  AeSira,  eine  Kappe, 
lerus.  Rj. 

pifOVDA,  f.  ein  erdicfUctes  \Vorl  fiir  einen  Vogel, 
vocahulum  fictum  avts,  q.  d.  bibe  stitcora.  Rj.  «- 
tniiljcna  prostačka  $-iječ  sa  pticu:  pij-govna. 

pijaca,  f.  (u  vojv.)  der  (Markt-)  Plate,  forum  (ital. 
piaiea),  cf.  iVirftija,  pazar.  Rj.  vidi  i  pjaca,  placa,  po- 
ljana, tr*i5te. 

pijHear.  m.  (u  BaĆk.)  koji  Živi  na  pijaci.  Rj. 

piJiirnrskT,  adj.  von  pijaca:  A  Mo  su  mi  pija- 
carske  Irajle.  Rj.  sto  pripada  pijačarima,  sto  je  na 
pijace. 

pijnn,  adj.  ftcirtinken,  ebrius:  Pijanoj,  snaiii  mili 
gjeveri  (Posl.  247).  Rj.  vidi  pian.  i^p.  opiti  se.  —  U 
šali  sa  pijana  ćotjcka  reku:  biće  pio  iz  lijeve  ruke. 
Rj.  .*J27b.  Sutrusan.  kao  pijan,  beuebelt,  temulentus. 
Rj.  727b.  J'ijan  tresten,  tiichtig  benebelt,  vino  obra- 
tus.  Rj.  748fl.  Ubragjena  bez  igala  (t.  j.  pijana).  Rj. 
7)>4b.  Drži  se  (koga  ili  ćega)  kao  pijan  plota.  Poal. 
70.  /akrljeAtio  oćima.  (Pijan).  83.  I>eži  pijan  kao 
sjekira.  1*18.  Pijan  bez  vina.  (Lud).  247.  Pijan  kao 
zemlja.  247,  ITbila  ga  vedriea  u  glavu.  (Kad  je  ko 
pijan).  325.  Vidjeh  icnu  p^anu  od  krvi  »vetijeb  i 


I^Umiai* 


—  31  — 


pika« 


• 


o'l  krvi  evjedokft  Isu«ovijoh.  Olkriv.  17,  6.  Koji  su 
uvrh  roiinopi  dola,  pijani  od  rhui!  I«.  28.  1. 

pijdaite.  pijjiuca,  m.  vidi  pijanicu.  Rj.  koji  tic  nulo 
opija,  vidi  i  pjauac,  pijavicu  2,  pjanadžija;  pilac,  po- 
pilića;  lokalo;  IiUuita.  uugtn.  pijain^-irm,  pjau^Mna, 
pijjuidiim. 

pljineonj^.  «.  daji  Zechcn,  pcrpotritio.  Rj.  prrh. 
od  pi^an^ili.  radnja  hojom  tko  pijanci. 

ptjnnćinil.  /'.  vidi  pjancina.  Rj.  augm.  od  pijanac. 

pijiin^iti.  ^m,  r.  impf.  urnkereevkeii^  perpoio.  Rj. 
riđi  p)j:wll^ovftli,  banćiti. 

pijanrovai^o,  n.  vidi  pijanilfeDJe.  Bj. 

pOuMČovali.  pljitićujem,  v.  impf.  pili  kao  pjanac 
ili  pijanica,  vidi  pijani^iti.  Rj.  vidi  i  biinćiti. 

pijAndura,  /'.  (u  81av.)  vidi  pijanac  Rj.  pijan- 
il-ura.  d  je  domotnuto  glasu  n,  kao  t  u  imcniovati. 
C)t*u.  11:?.  nastavkom  je  augm.  riđi  takva  augm.  kod 
Jjevoj^ura.   mole  se  redi  i  za  šensko.  vidi  pjandum. 

pijiinlo«,  f,  dtr  Saufer,  potator,  eftriosus.  Rj.  vidi 
pijuDnc.  i  Si/n.  ondje,  i  mučkoga  je  roda,  vidi  odmuh 
prrt  primjer,  a  može  se  reći  i  za  žensko,  vidi  pjanicu. 

—  Vise  bi  popio  nego  bi  biskup  bUgoalovio.  (Kaže 
»e  ea  velikog  pijanicu).  Posl.  3ix  U  piću  su  teške 
pijanice,  a  u  kav«i  ljute  kavgadžije.  Npj.  %  133. 

pijunka«  /'.  das  Tnukgehigc,  rompotatio:  hajdemo 
na  pijanku  ,•  oli^o  Janku  na  pijanku,  cf.  \Mv  2.  Rj. 
*"V-  l'ijt^njti-  —  c**  miftt.  isp.  čitanka,  igranlca,  pje- 
vao ka. 

p^aadst,  pijanostit  f.  vidi  pjanost.  stanje  onoga 
^oji  je  pijan. 

pijlln.stvo,  n.  die  Trunkoiheitj  d)no.nta3,  Rj.  oso- 
birut  onoga  koji  je  pijanica,  vidi  pianstvo.  —  Da 
hodimo  po5leno  kao  podanu:  ne  u  ždeninju  i  pijan' 
stru.  Kim.  13,  13  (in  ehrictalihus,   in  Trinkgelagen). 

pijavica,  /'.  —  J)  der  Blutegcl,  sangui.tuga.  Rj.  — 
PijaviOar.  koji  tTf^nie  pijavicama.  Rj.  i99a.  Napio  s*} 
kno  pijavica  krvi.  i'ot^l.  190.  IVue  oČi  dva  draga  ka- 
oieua,  obrvice  morske  pijavice.  Npj.  1,  yi9.  —  Žj  vidi 
pijanica:  I  ica^uo  pijavica  Gjuro.  I  dovodi  pijavicu 
Giura.  Rj.  —  3)  (Alo  (cdjekoji  zovu  i  mačka)  die 
Kiammer,  fibula,  cf.  skoba.  Rj.  vidi  i  akobla. 

pUavitfir.  m.  koji  trguje  pijavicama,  der  Blutegel- 
hdniller,  qHi  hirundines  r^nditat.  Rj. 

piJ6h:inJ(S  n.  vidi  izdisanje.  Rj. 

pij^hati,  pijeham,  r.  impf.  [u  C.  G.)  vidi  izdisati. 
Rj.  r.  pf,  pijelinuti. 

pijimauti,  pTjehoeDi,  r,  pf.  (u  C.  G.)  vidi  izdahniiti. 
Rj.  vidi   pijevnud.   isp.   pmuuti  ;i.   v.  impf,    piji-huti, 

—  Imao  rtam  ovu  nod  pijcftnuli.  Rj.  231a. 
pn^hnja,  f.  (u  Dubr.)   schicerer    Athem,   anhelatis 

spirtiuSt  ef.  hropnja,  Hipnja.  Rj.  kad  tktt  teško  pijefin, 
kito  telak  duJi,  tcHko  disanje.  —  riječi  s  ttikvim  tiast. 
kod  ^eŽDJa. 

pljrna.  /'.  m  C  <J.)  die  St rafcj poena:  pod  piienom. 
Rj.  ridi  kazan,  kasiti^i,  pcdepsa.  —  Popini,  zlicam  i 
Zudjeloai  ui  noći  ui  pijene.   DPobI.   9H.   rijeć  iugja. 

ptjenjo,  n.  das  'J'nnken,  bibiiio^  potaiio.  Rj.  verb. 
oa  piti.  tftdt^a  kojom  tko  pije  sto,  n.  p.  vodu  ili  duhan, 
iftp.  p»<'e  '2. 

p1Ji*rka,  /'.  fu  Dubr.)  oekaka  mon*ka  riba  (Schrifi- 
harxrhy  srvranus  scriba  C.   V;   cf.  kanjac.  I^-'».  Hj- 

pljesak,  pijNflka,  v\.  def  Sanđ,  arena.  Rj.  vidi 
kunt'fal.  pržina  'J.  augm,  pjc^ćiua.  —  Posipati  pijesak 
Mo  se  njim  piHuio  poniplje.  Rj.  r>47h.  l^ijesak  u  more 
ftipati.  Posl.  248.  Cn>«po  draga  od  Krdelju  i;rada!  ne 
mogli  ti  i«ni>«iti  platno,  jer  je  vara  zemlja  [K-^kovita, 
retar  duva,  posipa  pijeskom^  te  uii  belo  posipljuje 
platno.  Npj.  2,  «i40.  u  jednini  govori  se  t  ta  nino- 
iinu^  a  kad  se  hoće  hroje*n  da  ka:e  koliho  ga  j>, 
onjln  se  kaie:  zrno  pijeska,  pa  se  zrno  broji:  bjemena 
bi  Ivojej^  bilo  kao  pijeska^  i  poroda  utrobe  tvoje  kao 
srna  njeoorijeh.  If*.  -18,  U'. 

pijetao,  pijt'tla,  m.  —  1)  der  Huhn,  gallus:  Bolje 
je  I  ili  Totimj  bili  pijetao  jedan  dau,  nego  kukoS  u^e^ec. 


Prvi,  drujri  pijetli.  ndchtiiche  Zeithcstimmung,  Rj.  vidi 
pi^.  jrigov  (veliki  pijetao),  kokoL,  orOK.  pijevac,  pjo- 
tlovau,  poku(?ar,  Mlamboiiic  (pijetao   velikijeh    nogti)* 

—  Kad  bi  konji  zob  ijozobali  i  pijetli  zapjevali,  <»n 
bi  poSao  natrag  i  do  snnca  bi  došao  n  svoj  ^rad. 
Rj.  7r»0n.  Zakrvavio  oĆiuia  kao  divlji  pijetao.  PohI. 
8JJ.  OtiSao  zjv  pijetli  ne  pjevaju  (bez  trnj?n,  ^je  nema 
ljudi).  243.  Sla  a*  ono  ^njo  na  onoj  strani?  il*  zvona 
zvoue,  i!'  ptili  poju'^  Npj.  1,  214.  *_>tiSte  kc  niz  vodu 
Moravu,  prri  su  ga  peili  zapcvali  kod  ubava  jiji_'Bt4i 
Požarevca.  2,  491.  Piše  viuo  do  jtrcUi  jietala.  3,  fiOS. 
Od  petala  oni  podraniSe,  plei'i  diže,  bije^rati  staiSe.  4, 
225.  Ne  znate  kad  će  do^i  gospodar  od  ku<r:e,  ili  u 
pijctle  ili  u  jutru.  Mark.  13,  35  (galli  cantu,  Učim 
Hahnengcschrei).  —  2)  da  pustim  pijetlu  krv,  harn^n, 
mejo.  \l].  mokriti  S. 

^*iji>t]vv,  adj.  des  liahns,  galU  (gallinacei).  Rj.  sto 
pripada  pijetlu.  —  I'etlora  kresta,  f.  (u  Srijemu)  der 
Ilahnenkamm^  rhinanthus  crista  galli  Linn.  Rj.  4l)Gb. 
biljka. 

pIlAvat^,  pij^vca,  m.  vidi  pijetao.  Rj.  t  ont^e  M/n. 

—  U  tora  pijevac  sko^i  na  korito  pak  zapjeva:  »ku- 
kurijeku, evo  ie  pod  koritom.«  Ma<^eha  povije:  »15, 
orao  te  odnio!«  Npr.  129.  Pijevac  pjeva  da  svane, 
dalak  tarem  da  spane.  (Babe  kai.u  da  tako  valin  go- 
voriti tarući  u  jntni  kad  pijecci  učestaju).  Posl.  247. 
Kada  prvi  zapjevaju  p^jevci,  li  otiđi  u  nove  ahare. 
Npj.  2,  KJS.  Tad*  ndrise  u  krila  pijcvci.  4,  425.  \We 
prasnu  zora  od  istoka,  h  pijevci  ticć  zapjevaju.  4,  481. 

piJtSvniea,  f.  u  crkvi  sa  strane  ono  gdje  stoje  oui 
koji  iMlaju  i  poju.   Uj. 

piji^vnuti,  pljevnem,  vidi  pijebnuti.  Rj.  «  krajevima 
gdjt  se  qlas  h  u  govoru  pretvara  u  glas  v. 

pijrtcanje,  n.  dem.  od  pijenje.  Rj.  isp.  pijuckanje. 

piJTientl,  pljCieam.  ^^rfi.  od  piti.  Rj.  isp.  pijuckati. 

—  H'ad  pijucam  s  Kopitarem  ...  i  u  Vaše  zdravlje 
napijamo.  rStraJi.  188«,  770. 

pljrtckiinjfs  n.  dem.  od  pijucanje.  Rj. 

pijTickad,  pijfickam.  dcm.  od  pijucjiti.  Rj. 

pijCicinu,  f.  ungtn.  od  pijuk.  Rj. 

pljflk,  m.  Rj,  aiigjH.  pijut^ina.  —  1)  das  Vipcn  dsr 
Hhhner,  pipitus,  pipatus.  Rj.  gloA  pilila  kad  pijuću. 
isp.  pijukanje.  —  2)  (u  Boci)  u  kokoM  bolest  na 
jeziku  u  ljeto,  kad  ne  jedu  zeleni,  cf.  popita.  Rj.  — 
3)  vidi  kljuna.  Rj.  vidi  i  ifaklja,  kljuka,  kuka,  obje- 
telieu.  s  jedne  strane  kao  pouzak  irnokop,  a  s  druge 
kao  vdiki  kljun. 

pijikkanje,  n.  das  Pipen,  pipaiio.  Rj.  verh,  od  piju- 
kali.  radnja  kojom  pijuču  «.  p.  pilići. 

pljfIkaU,  pljućeui,  V.  impf.  pipen,  pipio^  pipilo, 
Rj.  rikati  p i  pi.  v.  pf.  pijuknuti;  propijukali.  —  U 
oći  Božića  uzme  doma(Hca  slame  i  kvoOudi  (a  za  njom 
djeca  pijučući)  prostre  po  sobi.  Rj.  34b,  sa  se,  pass.: 
Od  fllame,  s  kojom  se  na  bacinji  dan  kvO)5e  i  pijučc, 
ostavi  domat^ica  po  neSto.  Rj.  35a. 

pijdknuti,  ptjukocm,  v.pf.  pipcu,  pipio.  Mj.pijukne 
n.  p.  pile  davši  iz  sebe  gtas  ^pi".  v.  impf.   pijiikati. 

pik,  interj.  Rj.  isp,  piUnuti.  —  1)  kad  djeca  idu 
na  kf^HV  izvor  da  piju  vode,  ouda  jeduo  rei^e:  ^pik 
moja  Žegja!«  pa  ve^  drugo  ne  smije  ni  jedno  pili 
priie  njega.  —  2)  kad  se  igraju  klisa,  pa  kad  onaj 
koji  baci  klia,  udara  ga  rpjavo  palicom  te  padne  blizu, 
onda  brže  bolje  reće:  ^.piJt.'"  pa  već  to  znaci  da  opet 
može  uzvti  klis  i  na  uovo  bacati ;  ako  li  onaj  koji 
trli  prije  rct'e;  „nepik!*  onda  ve<!  ne  može  ni^tn.  Rj. 

—  Ne  pik  ne!  (Ne  ćei  prevariti).  Posl.  2()8.  Ne  pik 
pobrc!  (Kad  se  djecu  igraju  bacajuifi  sto.  i  zua^i  da 
po  drugi  put  nije  slobodno).  208.  isp.  ruspik. 

pTkalJ,  p]klja,  m,  vidi  čukalj:  8vaka  koza  sa  moj 
pilcalj  visi  (Posl.  276).  Rj.  uvrn  fmia  krt^j  za  koji  se 
drii  striiinji  cerek  kad  se  nosi.  —  Tugje  ^e  biti: 
pikalj.  l^aga]j.  štagalj.  Dsn.  129. 

pbkat,  m.  (u  Dubr.)  obje  džigerice.  RJ.  —  Ni  je 


pik  mit  I 


-  32  - 


1.  pipAti 


pikat  meso,  ni  Oiironja  vlastelin.  DPosl.  7y.  riječ 
tugja.  Osn.  212. 

niknuli,  plknein,  r.  pf.  pik  eagen,  dko  pik.  Hj. 
rtH  pik. 

pllOf  /*.  —   7)  htfp.   od  pilo.    Kj.  —  Ja   bili   koku 

Sodraniln:  n  ti,  koko,  jnjii  uo»i,  a  li,  jaju,  pilu  lezi. 
lerr,  2H(i  (itiju?  valja  da  jnjc?).  —  V^  rftc  /•ei7c, 
/im«.  Itj.  ridjjejre.  —  »"/^  (u  O.  G.)  te«tere  b  konopcem, 
cf.  ie^n,  Rj.  —  Narod  koji  bijaie  u  njemu  (u  gradu) 
izvede«  i  meitm  ih  pod  pile  i  pod  brane  )?vozdene  i 
pod  sjekire  p^vozdene.  Haui.  II.  12,31.  Sve  ovo  bješe 
od  ftknpoi'jenoga  kamena^  te.Hanojra  na  mjeru  i  pilom 
i^ečetioga.  tJar.  I.  7,  9. 

pllnc,  pllea,  ni.  (u  Ogul.)  vidi  pjanac.  Rj.  riđi  i 
j)ijanae,  t  st/n.  ondje, 

filliid,  /'.  (roU.)  das  (reffUgelt  puUi.  Rj.  vidi  pilili. 
^.   no:  pile.  vidi  i  piplad. 

pllfiv,*  piliva,  m.  —  1)  vidi  svadba.  Uj.  vidi  i  pir 
2.  —  2)  gekocktcr,  dichter  Reis,  oryza  coda  spissa: 
U  varan  pilav  ne  Ireba  vode  aipati  (Poal.  32*i).  Rj. 
gusto  kuhan  oriz  (pirinać). 

pllc,  pileta,  «.  —  1)  das  junge  Huhn^  pullus  gal- 
linar-,  cf.  piple.  Rj.  od  kokoHi.  detn.  pilence.  hyp.  pila 
1.  pl.  pilići,  coll^  pilad.  —  Pile  pisti  u  IjuBci:  Ja  ne 
Rmijem  ižljeBti,  Sale  ^e  me  iKJeHli.  Kj.  2l7b.  Propi- 
stalo  pile.  Kj.  Bila.  —  2)  das  Ergdnsungsstuck  des 
Jiabisch,  conipUmenium  ligni  cojnputuiorii,  kvoćka  i 
pile.  Rj.  od.  raboka.  vidi  parija  1.  —  3)  das  Juiige, 
pulUts:  O  ftferim  pile  od  sokola^  u  te  »am  ne  bogme 
i  n/dao.  Kj.  —  Buc^e,  pile  od  hudije.  Kj.  50b.  Slavi^j 
pile,  mori,  ne  poj  rano,  ne  budi  mi  poapodariL  Npj. 
1,  4()0.  Brc  nferira,  pile  sokolovo!  5,  H*,f.  isp.  pile  1. 

plU'ćT  (pilt'<n},  ridj-  iluUiier-,  pulhrunt.  Hj.  što  pri- 
pada pileta,  ptlićinia.  —  takvu  adj.  kod  JHgnje<?i. 

uiloneo,  pil^noeta,  n.  dem,  od  pile.  Hj.  —  dcrti. 
takva  kod  par^enre. 

pileŽ*  »«.  Me»ge  kleiner  Kindei',  soboles  frequen.'i. 
Rj.  mnogo  male  djece,  kao  pilad.  —  pilež  {6d  o«nove 
oo  koje  je  pile).  Onn.  3B9.  r^eči  8  iakcitn  nast.  kod 
derež. 

plltcil«  f.  ein  Hiihnrhen,  rfuUinulit,  cf.  koko^ieo, 
pipliea.  Rj.  devi.  piliL'ieju  —  Pronos,  prouosjik,  prvo 
jaje  koje  pilića  proiiese.  Uj.  tilOb. 

pllivien,  /'.  detn.  od  piJica.  Kj. 

pilieji,  adj.  Q.  p.  jaje,  von  pilića,  gallimUuc.  Rj. 
što  pripada  pHici. 

ptlieni,  adj,  n.  p.  ncnm  ni  pilicnoga,  i.  j.  nijednoga, 
kctncr,  nulluH.  cf.  pilit^nik.  Kj. 

pllienik,  tu.  svi  i/^inuli,  ni  pilićnik  nije  utekao, 
t,  j.  nijedan,  keiu  Einzigtr^  ne  nnmt  quiden\,  cf.  pi- 
liCni:  K  pilićnik  od  vas  ne  uteee.  Ki.  SttiUi  iwa  iz 
liosc:  pilii-iiik,  parralux  (tnali,  malis).  —  Od  Turaka 
dvauaei*  hiljada,  ne  uteče  rim  piličnika.  Npj.  b,  372. 

JrlH^i,  m.  pl.  (coll.)  vidi  pilad.  Rj.  vidi  i  pipli(5i. 
no:  pile.  —  Propjevali  pilivi  (Srbi  ne  jedu  pilića 
dok  ne  j>ropjevaju).  Rj.  fUla.  Pokloni  joj  mešeĆeva 
majkii  zlatnu  kvofku  n  pilirima.  Npr.  f>7. 

PIMp,  VI.  (u  Lici)  vidi  Filip.  Rj.  vidi  i  Vilip.  itp.  f. 

pilipilji  m.  samo  u  ovoj  zagoneci:  IHlipUj  cara 
kopu  [K>u  lipov  panj  oa  Ujurgjev  dan.  Rj.  odgoncUjaj: 
p^ele. 

piliti,  plfim,  r.  impf.  feiJefiy  limu,  cf.  Segati.  Rj. 
t),  pf,  slož.  iz-pili(i,  pre-.  isp,  pila  2.  3.  opiljci. 

pilo,  n.  —  IJ  [u  Ke-savi)  tridi  piće.  Uj.  —  2)  {v. 
Boci)  za  ulje  sud  od  kamena,  od  prilike  kao  kovt^eg, 
eine  Ari  Oelgcfai<s,  viiais  olearii  gctiUA:  Ako  ćoviek 
ne  Aiedi  svrli  vrede  i  sarrh  piUtt  zaludu  Medi  kao  je 
u  dno  (Posl.  9),  Ri.  —  pilo,  u  Mikalje  aud  u  kom 
ne  drti  vodn  u  kuhinji,  te  ne  drugi  »udi  peru ;  ima  i 
Štuli*;.  XV. 

pil6tlnUt  f.  scohs.  Stulli.  one  trinicc  ito  olpiHlajn 
«  piljctiju.  vidi  opiljci.  Feiiichit  Feilseh  FetUpant^ 
I''dlninuft,  J{ayj€lnpdne,  Sdgentn4hl,  Sagesptine.  —  ea 
Hast.  ixp.  bljuvotina. 


piljuk,  piljka,  m.  {pl.  gen.  ptljiika)  cin  StUck 
grobern  Sandet,  ein  Stciuchenj  lapUltis:  Dn  rc  igramo 
na  piljke,  cf.  Skulj  {cf.  titra  1,  titraliea  2.  Rj.*).  Rj. 
kamenčiK  —  Ako  ae  razbi  Iopi*a,  piljci  kamo  su? 
DPosl.  3. 

pUjtir,  pilj'^^ra,  m.  dcr  Hoker^  institor.  Rj.  copjek 
koji  ito  kupfije,  n,  p,  voće,  pa  on  opet  prodaje,  isp. 
]>iljarii.*a. 

pilJAreitJo,  n.  das  Hokett,  vcnditio  minuta.  Rj.  vcrb. 
od  piljariti.  radnja  kojom  tko  piljari. 

piljjkrien,  /'  die  Hokerin,  institri.r.  Rj.  —  Prepro- 
davalicii,  žena  koja  Atn  kupuje,  pa  ona  opel  prodaje. 
n.  p.  voc'e,  die  Hiikerin,  copa.  cf.  piljarica.  Rj.  57ya. 

piljiirlBii,  f.  die  Hokerei,  ar.-i  institoria.  Rj.  pi- 
Ijarski  posao. 

pilJAriH,  piljnrlui,  v.  impf.  hoken,  vcndo  minu- 
taiim.  Rj.  prodavati  kao  piljor  ili  piljarica. 

nklji'ika,  f.  —  1)  ein  Stuck  JJolz  zu  einem  Kinder- 
spiel,  lignum  lusus  pastoralis.  Uj.  komad  drveta  za 
pastirsku  igru  piljciku.  isp.  kat^ka  2.  —  2)  đasselbe 
Spiel,  lužtux  ipse.  Rj.  sama  ona  igra. 

pllj^nie^i,  f.  Sdgebret.  J.  Bogdanoni^.  piljenu  daska. 

piljenje,  n.  Uj.  verbal.  od  1)  piliti,  2)  piljiti.  — 
1)  fadnja  kojom  tko  pili  ito  (das  Keileu,  limilalio. 
Kj.).  vidi  Seganje.  —  2)  radnja  kojom  tko  pilji  u 
što  (das  Aut»t!irreu,  iutuitus  hxu9.  Rj.). 

piljifi,  Ijlm,  V.  impf.  unvertrandt  ^^nhlif•ket^y  oculis 
aticntis  iniueor:  Pilji  kao  fttrk  u  jaje  (Posl.  248).  Rj. 
glednti  što  ne  mičući  ovi  s  nje^a.  riđi  pizdrili,  piž- 
driti. 

pkljo^i«  f.  (u  Hrv.)  vidi  kobae,  cf.  jikanjac.  Rj. 
ptica,  vidi  i  l^kanj. 

plne^i,  /'.  1^/.  lu  Katu  niže  Dubr.)  das  Geld,  pe- 
CTfniu,  cf.  penezi,  dinari,  uovci.  Kj.  pirf*  iiapre,  jaspre, 
pjeuezj,  ^penza,  Apale.  —  Najtvr^ja  je  jiovelja  do8ti 
imit'  pineza.  LU*ot<t.  08  (imiti  dijalekt,  mj.  imati). 

pluokot.*  m.  das  Protbrett  (der  TOrkenJ^  cf.  nskć.- 
vico  2.  Rj.  n   Tuntka. 

pinutf,  pinem,  v.  pf.  einen  Trunk  thun,  scmcl  bibo. 
Rj.  r.  impf.  piti.  —  sa  se,  pass.:  Kadgodi  fte  i  pine. 
Stulli. 

plojiil,  piujlila,  »I.  (v.  ital.  pugnale)  Still^.  Npj.* 
2,  305.  vidi  bodež  2.  —  Oštar  pinjal  vadi  od  poja^ii, 
te  joj  de.^uu  osije^e  ruku  ...  a  pinjolom  ot\  izvadio. 
Npj.  2,  241. 

pliijnt4i,  /'.  (po  jugozap.  kr.)  vidi  kotluša.  Rj.'  — 
lA>piža.  ccmljan  sna  koji  ae  vjc^a  iznad  vatre  kao 
kotao,  te  rc  u  njemu  jelo  gotovi,  cf.  pinjuta.  Rj.  — 
Ona  dohvati  pinjaiu  i  nastavi  nu  vatru  punu  vode 
i  boba,  pa  kad  svari  bob,  zovnc  .  .  .  Npr.  105.  Žena 
muža  kurotuje  toliko  koliko  vri  zemljana  pinjola  kad 
»e  s  ognja  digne.  Posl.  80.  Pinjala  se  povrazu  ruga. 
((Tledaj :  Rugao  se  lonac  teud^.eri).  248. 

plljav*  adj,  vidi  canjav.  Kj.  vidi  i  dosadan. 

pipa,  /.  —  1)  vidi  slavina,  Rj.  dcr  Zapfen,  cpi- 
stomtum,  eitdjolus.  —  2)  (u  Srijemu)  nekakva  koVo- 
Sinja  bolest.  Rj.* 

pipae,  pipca.  m.  u  pjesmi  ein  Eapheitiismus  fCir 
den  Sperling:  Navadi  se  vrahiic  pipac.  Rj.  i*  pjesmi 
se  x:rapcu  pridijeva  ime  pipac. 

pijiak.  pipka,  m.  (može  biti  da  se  govori  samop/. 
pipci,  pipaka)  vcrdclitlich  fiir  die  Htiarlocke^  cirrus 
(j/er  contemtHvi):  izvući  ću  ti  pipke.  Uj.  ova  se  rijei 
govori  s  pogrdom  za  kovreicu. 

pipalae,  pipaoca,  »I.  qui  tangit,  contrectat.  Stulli. 
koji  ptpa. 

1.  pfpnnjp,  M.  rfas  Jittasten,  contrectatio.  ttj.  verh. 
od  pipali,  radnja  kojom  tko  pipa  Mo. 

2.  pipanje,  n.  daa  Abklauhcn,  dcgluptio,  Rj.  fferb. 
od  pipati,  radnja  kojom  tko  ptpa  sto. 

1.  pipati,  pipam,  v.  impf.  betastcn,  conirecto,  Rj. 
V.  pf.  pij^niili;  V.  pf.  slo^.  iz-piiutti,  t»a-,  (»-.  po-,  r. 
impf.  sloi.   iz-pipavati,   o-.    —    I  o^ne  ih  dirljan  pi- 


-piiM 
I,  da 


j^Ui  ita  vraUtf  da  vidi   koji  je  prellji  da  ga  znkolje 


ftpnU 


38  — 


ptnilea 


i  lApe^,  napiplje  popn  pretljepL  Npr.  148.  Udarit*« 
le  (TOnnod  šljepotorn.  I  pijmrcs  u  po  dne,  kfio  ^to 
pipfi  filijeptic  po  mraku.  Moj«.  V.  2?^,  29.  Ondje  im 
'  ipaie  grutli^  i  ondjo  im  zgnjef^iše  dojke  djevojačke. 

Mme.  AOf  3. 

%  ^fpiltK  pipiiui,  V.  impf,  ahkhitlien,  degluho,  de- 
Crrpo.  Kj.  (Unt.  pipkoliti.  v.  pf.  shi.  opipali,  tičući 
uzimftttr  pfpnti.  Korijeni  1^. ptpujil  kokoši  gtosgje; 
pipA  rmyVjt  meso  s  konti. 

p1|»nvir«,  /'.  —  J)  djetinja  igra:  djeca  se  hvataju 
fu  dva  pnta  jedno  drugo  odozdo  za  kožn  na  ruci 
govoreći  ovo:  *Pip(trica  pipS,  na  kule  na  vile... 
ajde  ^ugA  na  vojtiku.«  Ko  nigpoHlije  bude  (ihvn^^en 
ZA  ruku,  onaj  valja  da  ide  da  donese  ua  krkale 
onoga  kojega  je  pipavica  prije  posJala  uh  vojsku,  1.  j. 
koji  je  stajao  malo  dalje  od  ujih.  Rj.  —  '4)  kad  se 
djeca  u  pO(5etku  kake  igre  pogađaju  koje  6e  naj- 
prije ćiniti  ODO  Ho  u  igri  valja  da  <!^ini  onaj  koji 
iKgubi,  n.  p.  ko  <?c  najprije  žmuriti,  onda  jedno  kao 
brojeći  Bve  redom  eovon:  *Pipavice,  mipavicp^  na 
kule  na  mule  ...  od  mora  do  mora,  do  boluga  Du- 
nava. Šijuc.*  Na  kome  se  rekne  >§ijuc*,  onai  valja 
da  im  uri .  .  .  Rj.  vidi  kod  rijl'ii  crnojkji,  klinčića, 
maglac.  mipaviea,  mOle,  palipun,  palipuAka,  plavojka, 
Tmdovaniio,  Hipavica. 

P1p<»ri.  rn.  pl.  pleme  a  Brdima:  Drugo  bje^  Lijei 
od  Pipera.  Uj. 

Piperski«  adj.  von  Piperi:  Daže  za  njga  ave  Pi- 
pm*KC  ovce.  Rj.  što  pripada  Piperirtm. 

pipkolitl,  tim,  V.  impf.  kao  devi.  od  pipad.  Kj. 

pipkoljeajp,  n.  dan.  od  pipanje.  Rj. 

ji1pla4,  f.  (coU.)  vidi  pilad.  jedno:  piple.  pl.  pip- 
\\A.  —  Tada  mu  car  dade  trideset  jaja  .  .  .  »neka 
mi  \z  tijeh  jaja  izleŽe  piphid  .  ,  .  Npr.  105. 

pipir,  p'ipleta^  n.  (u  Dubr.)  vidi  pile.  Bj.  pl.  pip- 
U<5i.  colL  piplad.  —  Od  zla  vrana  i  /.lo  piple.  DPoal. 
811.  Sudre  budre  Milica,  kamo  piple  piplica?  DPosl. 
125.  Zapteo  se  k'o  piple  u  kučine. 

plplicii,  f.  (u  Dubr.)  vidi  pilića.  Rad  Žena  bregja 
oaleže  koko*.  kaiu  da  će  biti  sve  ptplice.  Rj.  —  Šuare 
budre  Milica,  kamo  piple  piplicat  DPosl.   125. 

pTpIiH,  m.  pl.  (u  Dubr.)  vidi  pilići.  Rj.  jedno: 
piple.  coll.  piplad.  —  Lakoma  kvoćka  ne  može  pip- 
lica izvesti.  Poal.  1K5.  Raaad  je  pripomćio  piplićim. 
DPosI.  lOK. 

pIpBtttl«  pipuem,  t.  pf.  hctiisitn,  unriihretit  con- 
Rj.  V.  wipf.  pipati.  ^  Tada  mu  pipne  otac 
ifiiJbe,  jer  su  u  Isava  bile  ruke  rutave  a  u  Jakova 
glatke.  Prip.  bibl.  22.  sa  (»e,  refleks.:  Kad  ga  udari 
tre^i  pat,  Brko  se  opet  pipne  ongje.  Npr.  4. 

pTpfiB,  m.  lu  Boci)  die  Zuckermdone^  p^po,  cf. 
dinja  (a  dinja  i  karpn/^a  ondje  se  /.ove  lubenica,  ko- 
jeg:a  imena  oni  sa  avijem  ne  poznaju):  Ne  može  se 
spavati  i  pipane  ćuvati  (PobI.  2(Ki).  Uj.  —  I  hUuH  i 
l%tdi  na  intoj  vriježi  budu  pip%inL  DPoitl.  30.  rijći 
iugja,  ftsp.  pepo. 

1.  pir,  m.  [loc.  piru).  Rj.  hyp.  pirak.  —  J)  dcr 
pihrUche  I'^enitag  aer  Zunfl,  diet  ftustus  coHegii  ci^jus- 
CHfiv'  im.    Ratarski  je  pir   veliki   četvrtak, 

Airći;  I    Ilija,  zUlarski   car  Kostautin,  i  t.  d. 

Bj  nvtr.unt  dan  $to  svnke  goditic  sluvi  kakav  ceft. 
—  2)  (u  Dubr.  u  gradu,  a  u  okolini  svadba)  vidi 
■vadba.  Rj.  vidi  i  pilav  1.  —  Sjutradan  ućini  veliki 
objed  i  sazove  mnoge  svoje  prijatelje  nu  pir  da  im 
poiužtf  ovi  Htruk  bouioka.  Npr.  250. 

S.  pir.  m.  (u  Hrv.)  nekakvo  žito  (Ćiui  mi  se  da 
ie  rore  i  kariMk)  eine  Art  Geireide,  gentig  frummti, 
strvuo  žito,  pir  nokta^s.  Kj.  SpeiUn.  Vuk  veli  ktt- 
Karilik  je  drugo  tiio:  MischUng.  J.  Bogda- 
Spelten  =  ttUicum  spelta.  karlkik  =  sob  i 
mnijeimi. 

pirak«  pfrku.  m.  m  Binju)  hyp.  od  ptr:  tSvom  di- 
nvTU  pirati  spruvljajud,  meni  malo  6^do  rngjajući.  Rj. 


pir^nJ<S  n.  das  Blofien,  flatio.  Rj.  v£r&.  od  piriti 
ritdnju  kojom  tko  piri  (na  sto),  dem.  pirkanje. 

pirAvina  (ulrevinn),  f.  \^\\  Srijemui  uekaKa  trava 
kao  zubaca,  (fer  (^iieakcnireiteen  (Aeker-Quecke  Rj.*), 
triticuM  repens.  Rj.  vidi  pirika. 

pirjr,  m.  (iz  brevijara  glagoIjaSkogal  turrift.  Stulli. 
firv.  ž  miojo;,  toranj,  kula;  dte  Uttrg?  —  (i rad  gra- 
dila b'jela  vila  kao  Carigrad ;  ljepše  ga  je  sagradila 
nego  Uarigrad,  po  njem'  pirgc  ispirgala  kao  PJriu 
grad.  Herc.  2t>5.  Milutin  govori  o  gragjenju  pirga 
ili  bedema  ...  i  |)ri)aJ:o  pirga  selo  Kucovo .  .  .  pirg 
je  velik  i  tvrd  «  dobrom  ogradom.  DM.  34. 

pirgifrineo,  plr^Uo,  u  pripjevima,  kao  n.  p.  u 
ovome:  Pirgiio  pinjiianće,  povratanće,  zelen  bor, 
Horkovi'^u,  zarukavlje,  silni  tance  moj.   Rj. 

pirlja,  /.  (u  V.  (».)  vidi  lijevak,  cf.  žpijerlica.  \\y 
ono  %ia  što  se  n.  p.  vino  ulijeva  u  bocu.  cidi  i  lijev, 
lakonuca  3,  Spirlica;  dcr  Trichter^  infundibulum. 

pirika,  f.  govori  ae  u  Ilrv.  biljka,  vidi  pirevina. 
£u  no-ft.  i^sp.  aptika. 

nirinu^,*  p^rinća,  w.  —  I)  dcr  Reifi,  orvza.  Rj. 
viai  oriK.  —  Obi(5na  su  jela  ondje  na  evaclbi  ova: 
ori«  (pirinnč  kubuu  gusto  gotovo  kao  u  nas  pilav). 
Kov,  b2.  —  2)  das  Mesfiing,  orichalcum.  Uj.  vidi 
žuta  mjed,  tumbak.  —  lirivna,  narukvica  srebrna, 
Klatna  ili  o<i  pinnća.  Kj.  101a. 

piriti,  pirim,  r.  impf.  hlaseiij  fto.  Rj.  vidi  puhati, 
f  si/rt.  ondje.  v.  pf.  pirnuli;  r.  pf.  filoz.  otpirnuti; 
do-piriti,  na-,  od-,  pod-,  pro-,  rass-,  s-,  u-,  c.  itnpf.  sloz, 
potpirivati,  raspirivati,  dem.  pirkali.  —  Ne  piri  gje 
te  ue  že?.e.  Posl.  208.  Puha  ka'  i  bodža  na  tikvu 
(.  .  .  opario  se  ^hodža)  jedući  kuhane  tikve  ,  . .  poslije 
pirio  na  tikva  i  kad  je  vigjeo  u  polju  na  vriježi). 
2tl7.  .sa  se,  poJu.:  Da  mu  jedan  mešiMć,  kojim  se 
vatra  piri ...  >ti  mn  krikom  samo  malo  duni  xa 
vrnt . .  .  Npr.  17. 

PirU4)r,  tti.  vidi  F'irlitor.  Kj.  sidine  od  staroga  gra- 
dif^a  u  Hercegovini. 

Pirivatni,  m.  .  .  .  dogju  u  kolibu  i  uagju  ga  (starca) 
^dje  leži  kao  mrtav,  odmab  nalože  vatru,  pa  ga  izuju 
1  pO(>uu  ga  isLiha  odgrijevati.  Kad  se  starac  malo  po- 
odgrije  i  dogje  k  sebi ...  od  tadaj  ga  prozovu  j;»r«- 
vatra.  Rj.  Piri-vatra.  —  isp.  tako  šloi.  imena  kod 
Peci  rep. 

pirjan,"  [>iriAna,  m.  gediimpfies  Fleisch,  cames 
vapore  stio  mollitae.  Rj.  meso  upitjat\jeHO,  poduietto. 

plrUnUi,  plrjrinmi,  v.  im^if.  schmoren,  ddmpfen^ 
in  olla  cUnina  coquerc:  Jaguje  peci  a  tttku  pirjani* 
Rj.  kitbaii  u  ttudu  saklopljenu.  vidi  tu&iti  1.  r.  pf, 
sloL  upirjaniti  {vidi  poduSiti). 

pirjd^jenje,  n.  dtis  Schmoren,  -o  coqaere  in  oUa 
clausa.  Rj.  verb.  od  pirjaniti.  radnja  kojotn  tko  pit' 
juni  meso. 

plrkfii^e,  n.  Rj.  i^crh.  od  pirkati.  —  1)  detn.  od 
pranje.  Kj.  —  2)  dem.  od  pironje.  Rj. 

pirkali,  kam,  r.  impf.  —  1)  dem.  od  prati:  pirkam 
kojL^Sta.  Rj.  —  2J   dem.   od  piriti:   pirka   vietar.  Rj. 

-pkrliiU,  nalaei  se  samo  u  sloie^tim  glagolima:  do- 
plrlati,  inplrlati,  otpirlati. 

pirlUanje,  n.  (u  Srbiji  i  u  Bosni  po  varodima)  vidi 
izmetanje  3.  Rj. 

pirlUttti,  tam,  vidi  izmetati  3.  Rj.  tUkivati  8are}te 
boje.  V.  pf.  sloz.  iflpirlitati. 

Plrlitor,  m.  u  Hercegovini  zidine  od  staroga  gra- 
dića: Te  io  &aljc  na  Hercegovinu  bijelome  gradu 
IHrlitoru.  Kad  Momćilo  pod  Pirlitor  dogje.  Rj.  vidi 
Piritor.  —  za  nast.  inp.  l>urmit<>r.  tamna  su  postanja, 

pirni,  a^.  eio  pripada  piru:  Kruh  j/irnt  brzo  se 
izije.  DPosl.  51.  vidi  svadbeni. 

pirnica,  f.  —  J)  ein  Frauenzimmer  ais  Hochseit* 

fastt  guae  in  nnpHis  coenat:  iSvi  pimici  i  pirnice. 
Lj.  pirna  gosča^  go^t^a  na  svoditi.  —  Po  tom  nevjesta 
daruje  .  .  .  svatove  mahramicnma,  a  pirniku  i  pirnice 
jabukama.  Npj.  1,  73.  (Vuk).  Onda  pripijevaju  i  osuiie 


pirnik 


—  34  — 


pisati 


174. 

Rj.  —  .IcdnjL  gora 

'piru2it.  Rj. 


;t40ft. 


zvnnice  i  pirnice.  Kov.  63.  —  2)  u  KnraDJi  žena  koja 
dogie  nezvana  t«  gleda  avaiove.  Kj. 

pirnik,  piruika.  iti.  —  1)  (u  Dubr.)  koji  ide  na 
fivadbu,  rftr  Jloch^eitgitst,  qui  in  cujn.f  miptiis  coenat : 
AI  im  vele  svi  pirnici.  Rj.  —  Po  tom  nevjesta  da- 
ruje .  .  .  svatove  niahramicania,  a  pirnike  i  pirnirp 
jabukama.  Npj.  I,  73  (Vuk).  —  i^)  u  Baranji  pirnici 
«e  7X)vu  oni  koji  iz  okola  stojo  i  gledaju  (n.  p.  kroz 
plot)  svadbu.  Kj. 

^  pir  udktAM.  »w.  iu  Hrv.)  vidi  krupuik.  Rj.  ne- 
htkvo  Uto.  isp,  pir,  i  «»/».  ondje. 

pirauli,  ptmeuir  v.  pf.  einmal  bluficn,  flo.  Rj.  xidi 
du(li)nijti.   puhnuti  2.    »lot.   oipirnuti.  r.  impf.  piriti. 

piruv.  (tdj.  >Tmal  li  doBta  bračna  u  kuOi?<  iMa 
borno  nemam,  nej^o  joŠ  nešto  i  to  piroca.*  J.  Bog- 
danoviij.  što  pripada  piru  (iitu). 

pir6vAiijc.  n.  vcrh.  od  piruvati.  Rj. 

1.  pirAvali.  plrujem,  r.  impf.  —  1)  (oko  Uubr.) 
ćaatiti  k«  na  Bvadbi,  JeinamU  Itochzeittjast  aein^  in 
cajus  ttuptii't  cocnare^  cf.  svadbovati.  Rj.  /*i(t  ri'i  piru, 
častiti  se  na  piru.  —  2)  vidi  gostiti  se;  OĆi  pirnju, 
a  RUzica  pluduje.  Rj. 

2.  pIrAvatJ  HC,  plruiem  f*e,  v.  r.  pf.  (u  Hrv.)  udati 
se  ili  oženili  se,  Jteiruthcn^  uxoreni  ducere,  nuhere.  Rj. 

pird\'T§to.  ».  njiva  na  kojoj  je  ljetos  pir  bio  i 
raatao.  J.  Bogdanovi**, 

pir^vnirn,  /.  kruh  od  pirova  brašna.  J.  Bogdauovi6 

pirun,  m.  (.u  prim.)  vidi  viljuAke.  Rj.  vidi  i  vilice, 
panlaruo.  —  ''*^'»  riječ.  iftp.  Oftn. 

p)ruz/  II  jijesmi,  cf.  mavi-jiirtiz. 
od  bili  hiljiira,  a  dnij^a  je  oiT  mavi 
nekakav  modri  drugi  kamen. 

pLsI  —  1)  Limi  Hm  dic  Ktttec  zu  vcravheucficti, 
iHtcabulum  tpw  felis  rtbiffitnr.  Rj.  u^vik  kojim  ne 
mućka  udrjoui.  riđi  voStac!  1.  —  PoSetah  mlada  na 
pazar,  i  kupih  draga  za  dinar  ...  Pa  ga  metnuli  ua 
policu,  dogje  viitćka,  zapanOi  ga:  *Pis  otoic,  pust' 
ostala!  nije  ovo  iteĆa  larda,  nego  moga  J era  brada«. 
Hert'.  *J3y  (pe6i  larda  t.  j.  komad  slanine).  —  2)  go- 
vori so  maloj  djeci  kad  kihnu:  pia,  maco,  na  kiselo 
govno  (PohI.  -248)!  Rj. 

plsai',  pinai,  l/l.  —  1)  vidi  \miir,  Rj.  rtrfi  »  piNilac. 

—  Znak  kojim  grCki  brsi  pisci  8a.**tavljaju  .  .  .  Star. 
1,  29.  —  2)  vidi  [»isatelj,  spisatelj ;  der  Vvrfasser, 
»Schriftstcller^  auctor:  Samo  i«  njckih  pijaca  XVII  i 
XVIII  vijeka.  Danit'^i^,  AHj.  7;]b.  K  ovome  drtva<^n 
života,  spasitelju  dti.^a,  najpoKliie  podiže  se  pisar 
diihovnijeh  djela.  1>P.  lilt.  Osim  drugih  evrop.tkih  pi- 
saca piSo  u  najnovijim  raapravama  avojim  i  Miklo.sii^. 
Ogle«,  VI.  ViscH  memoara.  <_>  fcšv.  O.  7. 

plsiivki.  adj.  itcriptoritiM :  crnilo  piaa<^ko,  atra- 
mcniutH  ucriptorinm.  StuUi.  što  pripada  jiisciimt. 

pisnei,  adj.  što  pripada  pisanju:  Schreib;  scrip- 
toritis:  Cijena  je  knjige  na  puaćoj  hartiji  (bchreib- 
papier)  u  krutoj  polukožnoj  svezi  2iJ  for.  Spist  1,  tM. 
??ednc  za  pisaći  sto.  Mil.  '20.  —  pridjeve  s  takviiu 
ntmt.  kod  briia<U. 

pisiik«  piska,  ni.  (beim  Dudelaack)  dan  Lufirohr, 
tfjnraaUuui.  Rj.  «  (jadlji.  vidi  svićka  "J.  itfp.  danee  2. 

—  Duduk,  Mviraln  bes  pi.*ika  (a  una  .Uo  ima  pisak, 
zove  ao  u  Srbiji  slijepa  :^viml:ii.  Rj.  I44a,  PiHnik,  u 
pisku  ono  sto  je  zarezano  i  malo  zalijepljeno  te  piAii. 
Kj.  50yb.  ii<p.  piska  1,  piAliiLi  1. 

pi.snlrt4*,  |)l»aocH,  in.  cidi  pisar.  StuUi. 

pisjiljini,  pisiiljkiit  /'.  ein  bledtcrru.s  \\^crkzeuif,  um 
auf  dic  (Mtireicr  zu  sckrctbcn  (pisiili),  tuntrutncnti 
ficriptorii  (jcnus.  Rj.  orugje  pinaćct  oru/ijv  kojim  mc 
pisc  (i  n.  p.  po  bijelu  jujv).  —  O  kad  bi  se  napisiUe 
rijetH  moje!...  JSmlJkom  yvoed^nom  i  olovom  na 
kamenu  za  vje<Sni  spomen  kad  bi  ae  urezale  I  Jov  19, 
24.  Doista,  gle,  laž  u<?ini  lažljiva  pisaljka  kt\ii£cv- 
nicka,  *lei'.  y,  H.  ta  ntuii.  u  pisaljka  isjt;.  kazaljka. 

pisiiace,  n.  (lem,  od  piamo.  Rj.  —  iMjenio  tuiikib 


mojih  pisama  . .  .  primio  sam  samo  tri  pi8a%nca.  8traž. 
ty«7,  G2. 

pifinnica,  /'.  epii^oHum.  StuUi.  t.j.  knjiga  \,  pisana 
kt\iif}a.  fidi  i  pisma,  pismo  2,  poslanica.  —  Ostavi 
mu  (bajni)  knjirju  na  kolinu.  Uze  bajro  hilu  pisa- 
nicu. HNpj.  3,  420.  Knjigu  pifte  . ,  .  »Kto  ti,  paSa, 
hile  poslanice.  4,  105.  Njemu  knjiga  stiže  pina^iica. 
'li    lo4'. 

piHi\niJn,  /*.  dic  Kollektur  (dcr  kalugjeri,  weil  sie 
dic  Gehenden  auf^chreihen,  um  ihrer  danu  namentlich 
im  (icbete  zu  gcdcnken),  r/ufie  dantur  monuchis  pro 
comnumuratione:  otimao  u  pisaniju;  otišao  da  kupi 
pisaniju,  Rj.  kad  kidugjer  iflc  po  narodu  da  kupi 
milostinju,  kate  .«  da  ide  na  iiisaniju;  jer  piSe  imena 
onijeh  šio  dii^ju  mi  luni  inju,  da  bi  ih  ne  kalugjeri  po 
imenu  spomenuli  u  molitrama:  ])a  i  ono  sto  narod 
diijc  (piSe)  kalngjerH,  kaie  se  pisiinija.  —  Namaatiri 
su  od  prije  najviše  življeli  od  pisanije...  Ali  je  Had 
pisaniju  i  u  Srbiji  zabranjena  ...  da  može  ići  ili 
poslati  kakoga  kakigjera  i*  pisaniju  .  .  .  Rj.  31)tia. 

pi!siillji%  «.  das  Schrciben,  scriptio.  Rj.  verb.  od 
pisati,  radnja  kojom  tko  piše  što:  Udarilo  sve  u  tr- 
govinu, «  pisanje  knjiga  i  t.  d.  Rj.  7ti9a.  U  sada- 
šnjom našem  pistinju  latinskim  slocimu  ima  nedo- 
.siHiaka.  Ogled  VI. 

pisar,  pL-^nra  ^pl^'ar,  pisjlra),  m.  der  Scbreiber,  scriba. 
Rj.  fidi  pjsiic  1,  pisatau;   ćata,   «tto,  jazidžija.   dem. 

tnuizćiC.  augm.  pisariua.  —  Kod  cara  je  .Marko  pisar 
lio.  Npj.  2,  li)2.  Seoakijeh  opština  piaari  (nataroM). 
Kov.  13.  Sedne  s  pigarom,  te  raspire  knjige  na  sve 
sirane.  MiloS  7i).  U  |>etora  padežu  jednine  .  .  .  pi^ar 
ako  i  ima  pisaru  opet  ae  govori  i  pisare.  Obi.  B. 

pisJiri'U*«  HI.  dem.  od  jiisiir:  0!*je6i  »c  uzvišenim 
nad  njim  kao  nad  kakvim  jgaćetom  ili  pi^^arćićent. 
O  t?v.  O,   17. 

pisArcVi  adj.  vidi  piaarov.  Kj.  šio  pripada  pisan*. 
—  h>igje  u  dvor  cjirev  u  klijet  pitarevn.  Jer.  36,  12. 

pisj^rina.  /".  —  7)  augm,  od  pisar.  Rj.  —  2)  dit 
Srhreiberci,  urn  tfcrtbue.  Rj.  posao  pisarski- 

plsnrniea*  f.  tabularium.  Stulli.  soba  ili  egrada 
gdje  8c  piše;  dic  Kanzlei.  vidi  kancelarija.  —  Ali  je 
oim  (akademija)  ipak  aamo  avoju  pisarnicu  mogla  n 
njemu  namjestiti.  Kud  5,  190.  —  rijeci  s  iokim  nast, 
kod  oeduljamica. 

pištVrov,  adj.  des  Schreibcrs,  sci^bae,  Rj.  vidi  pi- 
ft:irev. 

p).srirskT,  adj.  dcr  Schreiber,  scribarutn.  Rj.  iio 
prtpada  pisarima  ili  pisaru  kojemu  god.  —  Bila  su 
jo.i  ilvojicji  od  pisarskog'i  rvda :  Ivan  Jngovi«!^ . .  .  i 
Mihailo  Grujovit',  8ovj.  17.  Doneae  knjigu...  iaijeće 
je  car  nožem  pisarskim.  Jer.  36,  23. 
I  pl.MitclJ.  m.  vidi  spisatelj,  pisac  2;  dcr  Verfasaer, 
Mriftstellcr,  auctor:  Tako  hu  izvori  istorije  naSe  bili 
HVHgila  pripovedanje  i  tugji  pisatelji,  koji  su  opiau- 
jui^i  UogHgjaje  svojih  naro«Ia  kazali  uzgred  fito  i  o 
naaemu !  Milo^  VII.  —  r^J€Či  s  takvim  nust.  kod 
))oditeIj. 

pf.salif  pliem,  i\  impf.  Rj.  v.  pf.  sloz.  do-pisati, 
iz-,  na-,  nad-,  o-,  od-,  po-,  jkkI-,  pre-,  pro-,  raz-,  s-, 
u-,  za- ;  K).  impf.  sloi.  dopisivati,  isi)ipivati,  natpisivati. 
i  l.  d.  dctn,  ]>iHkarHti.  —  i.  t)  sckreihen^  scribv:  J^io 
vtdi^,  to  i  pm  (Neam  vi^e  niftta  o«im  toga  6lo  vidi^. 
pMsl.  ;if>3),  «■  Kad  ga  (ili  me)  vidiJ,  onda  i  ;>w»  (Posl. 
I  lUJ).  Rj.  ~  Zna  knjigu  (L  j.  čitati  i  pisati),  Rj.  280a. 
Petar  Moler  imao  otiićaj  o  svačemu  pisati  dugo  i 
široko.  Kj.  38S.  Ima  lijepu  rnku  (koji  lijepo  piše), 
Rj.  KiiiOb.  }*išc  kiL^to  ćiritom  i  .Solomuuovo  slovo.  Hj. 
7<K)a.  Nekakav  ^lap  vas  o<l  suhoga  zlata,  na  kojemu 
piše  krvavijem  slovima:  »no  tiOi  me.<  Npr.  IKi  (im- 
personalnoj. Kad  ga  (tefier)  oivonm,  a  to  u  njemu 
piše...  Hi3  (impersonalno).  Lijepo  je  pismo,  i  lijepo  je 
pisato,  ali  je  zlo  .^to  je  crnim  pećatom  zapei^eoo. 
Pofil.  170.  lUii  kredom  na  duvaru.  Piši  kukom  po 
ledu.  i^iff*  ugljcuom  u  odžnku  {u.  p.   kad  je  kome 


piska 


ftužan  ko  oil  kogn  so  ne  mo^.o  imiilntitil.  i!lH.  One 
(pjesme)  91101  gdjekojc  ju  pisao  110  riiHrovii?imji  i  ua 
Sl4tnievi<?ium  ort  inu*.  Npj.  1,  Vll.  I  on  viirje  iJ(o 
mu  lt$Jiffu  jiiit.  A,  Hiy.  Pa  jtrihvaii  kuK'ui  1  hartiju, 
hnjifjt  sitne  na  plcmmu  piše.  5,  357.  Jovo  piic  crna 
inurc'cpa  .  .  ,  iicfltft  .Tovu  crna  mure(5epn.  Herc.  1. 
Ke»^c,  OH  /)WM  Kara-fijorfjjipi,  du  ee  vrati.  Uffiiicii 
fi,  .H.').  Matica  onakc  haduUdUue  ftiima  protiv  mene 
jednako  ptie.  ft,  š'2.  !^\e  poslove  svoji^  nisuU  au 
Srpiki.  Kov.  37.  Da  «vi  na^-i  spisatelji  svu  djela  svoja, 
b&rem  knd  pi^u  0  nnrodnijan  Pivarima,  ovako  pišu 
narvduijem  duhom  i  jezikom!  IM.  ()Rtnvivi<i  lu'iielj- 
?lvo,  itnitr  1.1.1  inrut.  j)iVa(i  A'<«i  (i/iroAv*/«,  Opit  I\ . 
Da  je  >'  uopisac   upravo   iM>ziiavao   narod, 

sa  Knji  j  ..(',  I  dft  je  znao,  kako  narod  misli 

i  i^oTori  o  uuijcm  »teurima.  koje  on  piše.  Pis.  UJ. 
Knjiiii-e  kojo  sii  pisane  sa  djecu.  \H.  Piša  kako  ini 
kad  lEigje  iz  pera.  28.  Govore,  da  Srpski  jitik  treba 
pisati  StamiHkvm  oiiotfrafijom  .  .  .  Evo  i/,  ovijeh 
uzroka  uijo  uio^uvV  Hrpaki  jcsik  pisitti  po  '^'fnvctisknj 
mtotfT'ifiji,  Kj.'  IX.  I>h  piše  narječijcm  «vojijeni. 
Slftv.  Bibl.  I,  i>2.  Uvjeren  sam,  da  pu  veĆ  odavno 
sa  t4t  piMtU  u  Zadar  G.  vladici.  ^»traA.  iy8t!,  (»0.  Kad 
r»ri  it-tpišctr,  ptnitc  mi  opet  ptcko  ftjaja.  8tr«i.  1SS6, 
84.w:».  Dn  ?««  jf  Uiinij«ncov  p(*(fO  za  mene.  18-S<»,  1707. 
/Vo.^,  Hl  kojff/tt  doma<*i  Ijetopisri  piša  da  se  od  njega 
□arodilo  pleme  Nemanjiuo.  VM.  8.  J'je.snii5kft  hr\at- 
akim  jezikom  pisaiut  djelu.  Kad  ij,  191.  .su  se,  patis.: 
ljudi  se  ovijem  prvijem  nadimcima  zovu  i  pjevaju 
i  />iŠH.  Rj.  38(tii.  Ljudi,  dii  »c  ne  pihi  po  očinvme 
kriUnom  »iNfri«,  nr^o  onako  kako  im  *c  o/rtc  rvao 
i  pisao.  Rj.  571b.  Kad  si*  jte  knjige  pitale  h  railič' 
nijem  narjevijama.  Pis.  Di).  Kijeći  koje  se  pišu  rdikijein 
glavom,  Hukv.  41.  Još  u  XVUI  viieku  atički  ne  vladika 
piMao  ahilski,  UM.  '23.  —  2)  iicm  Manche  verehrtn, 
datnit  'cr  fur  einen  bcU,  do  inonacUo,  nt  otet  pro  tnc: 
Ikig  da  prosti  Htarea  iz  Bukovea,  koji  pifta  sirac  i 
opanke,  etiur«''  jmni,  a  jutroa  nJcrade.  >Selo  Uibarien, 
pinala  RiAi5ani<;a,  tr\dtu  aira  i  t'«6«r  sukna"  (pripo- 
rijedaju  da  se  uoAJo  u  lef^ni  nekakvog  kalugjeral. 
Rj,  davati  (i  dati)  milostinja  kalmjjcru,  prilatfati  (i 
prilošiii)  manastirti,  dn  sr  za  koija  fi'itfU  mole:  (I 
vladiko.  Anm^  obrijano!  i  drži  nam  (^ctvoro  dciiija 
na  08Ti;u  od  Petrova  djina,  pa  /k:mo  ti  paraniju  piiat' 


Npj.  4,  42*1.  Ostojidi,  e  kojima  je  Ivan  pi)tao  priloi/ 
rettnJAkoj  <:rkri.  UM.  i>i*.  Me«rju  ljutima  u  J^tiuu  koje 
je   kralj    Milutin  piHao   crkvi  arhangjelovoj.  l>Rj.  1, 


10  (mjcfto  pisali  buMičić  h  lij.  kaže  t  dali,  prilo^.ili, 
upisati).  •>;>.  ovu  rečenicu:  Kaluffjor  po>ye  amo  u 
ivijei  da  piie.  Uj.  1 47a.  vidi  pisanija.  —  3)  kao 
brojiti  c,  ruMhrf.HićH,  zarechncn,  aucrihere,  imputare: 
S  kim  te  vide  a  tijem  te  i  P»^w-  Poal.  287.  V  ćem  te 
vide  u  tom  ie  I  pigu.  338.  Tamo  vi  žerite,  a  na  nu:ne 
umf«.  I>Po«I.  125  (žerite  mj-  žderitt*).  »(i  He,  piiss.: 
>'udi  kao  Tureiu  vjerom.  (Turci  kažu  da  ith  sc  piše 
OTfchota  Uri»(5anina  ne  ponuditi  da  s«  poturČi  .  .  .). 
P*i«*l.  227.  —  4)  kao  raolovali,  slikovatl,  malen,  pin- 
oerr:  KaJupjer,  2i  uttkr^uje  .tamo  omai(?eno  jaje  [a 
kojf  je  i  p*.*rt«o  i  oma»<*cno,  ono  «?  zovi*  šareno). 
Kj.  2^tb.  7Miui  je  grćki  ^"voriti,  ikofie  pinali,  krrtiove, 
paiia^ije  i  pecate  graditi.  Danica  4,  M.^Tkouc  koje 
*,.  r.:i/.,«  fnsnne.  Nov.  yrb.  1S21,  3^»0.  Ata  ^ine  sla- 
!/railjcVB  u  mraku  svak  w  svojoj  pisanoj 
•    ^  ■■....  3,  12.  1;.  pf,  hIož.  upiHuti  2.  —  //.  sa 

A«,  ffflfkji.  tticii  cnrolliren  lunscn^  do  nomen.  Rj.  — 
Tako  isto  u  Turekoj  kad  se  ko  piic  a  dciije.  Nov. 
^rlt.  1817,471.  Tu  *edi  na*  Milenko  (koji  je  proleios 
^  (tirM  u  vojuikej.  ZIoh,  3. 

llTsku«  f,~~t  a)  ^dii9  Pfcifen,  Zinchen,  sihilufi. 
Rj.  iirjt.  pil^tAnje.  —  (nje  u  Sumi  neku  pitku  ...  u 
]-i.fftni  zmija  piHi.  Npr.  10.  Sve?.u  je  tgjevoiku>  xa 
)•  in-'i  drro  i  bo<^iilni  je  ubiti,  ali  je  stade  pinka.  131. 
I»MjgTe  no**i  u  iato  vrijeme  Htftne  opet  onnkn  sila, 
htku  i  pinka  oko   dvoru   carskog.  l&tJ.  No   mu    tica 


pi'ikom  odgovara.  Npj.  2,  50.  Eto  begu  i  viSe  žalosti, 
sluHaJH^f  pisku  i  plakanje  lude  gjcce  za  flvojom  ma- 
terom. Herc.  224  (=  cvil,  evilba).  —  h)  u  ovom 
primjeru  piska  kao  da  je  glas  trubni  (ili  truba?): 
Kad  ae  pa^u  na  nevolji  nagje,  udrisc  mu  piske  n 
soldate:  »Savijte  se  u  tabor,  fioldati  .  .  .<  Al'  fle 
sreiTi  dogodila  Mirku,  u  vojsci  mu  vojnika  bijaSe, 
koji  su  mu  u  Stambolu  bili,  razumiju,  ito  govore 
piske,  om  trće,  kažu  komandantu:  >Razunijefimo,  šio 
govore  pifike,  »aviSe  ae  u  tabor  aoldati  .  .  .*  Npj.  5, 
3(i5,  3ntj.  ovamo  maze  se  dodati  i  ovaj  primjer:  Slade 
cika  tarikijeb  puAaka,  Htoji  piska  no:a  i  sahalja^  atoji 
bupa  sjajuijeb  muJketa.  Npj.  5,  370.  —  2)  (u  C.  G.} 
drvo  ih-kako.  Rj.  iitp.  piskovina. 

Iilskiinjo,  n.  dan  \\\^-mgen.  ufus  vocis  pis.  Rj.  verb. 
od  uiskati.  radnja  kojom  tko  piska, 

IMskAnito,  m.  koji  piskara:  Našao  nekakvog  ^1- 
skurala  te  opiaao  kapetana,  i  turio  u  novine.  Megj. 
303.  —  za  nust.  isp.  bujalo. 

plskftriiuje,  n.  dem.  od  pisanje.  Rj.:  Pošto  aam  ia 
opisao  doj;a*oajo  iz  onijeb  godina,  kad  u  Srbiji  nuV 
bilo  ovoliko  piHara  i  piskaranja,  kao  danas ;  ead  . .  . 
t)dg.  na  ut.  30. 

pUki^rnti,  rani.  r.  impf.  dem.  od  piaati.  Rj. 

|iTskati,  ^kilm,  r.  impf.  pie  sagcn,  fi»co  pis.  Rj. 
govoriti  p*!«.  r.  pf.  pwuuti  1. 

pTskaviiMi,  /.  [u  prim.)  morska  riba,  koja  pred 
kišu  HkaiJe  iz  vodo,  Art  ŠeefLsch^  piscis  quidam  mn- 
rinut:  Napubao  hg  kao  piskavica  (Poal.  191).  Rj. 

1.  pi.skor,  »I.  [,u  Rudu.  nah.)  okrugla  sitna  i  alatka 
crvena  Mjiva,  cf.  džan&rika.  migavao.  Rj.  vidi  i  mu- 
cavac. 

2.  piskor,  IH.  (u  Dubr.)  uekaka  morska  riba,  JlTi*- 
riint  (?  Flu.^sneuHaugc'/  Rj.*)  muraena  (? pttrounifzon 
ftuviittilis  L.?  \V}?).  Rj.  dem.  piskorac,  piskorit*. 

plskuruc  piskoroa,  m.  (u  Dubr.)  dem.  od  ptakor, 
Kj    riđi  piskori(5, 

piskvnć,  m.  vidi  piskorac.  dc}9\.  od  piskor. 

pl.skoviaii,  f.  (u  C.  G.^  Hoh  van  pisVa  2.  Rj.  drvo 
piskovo  (od  piske  U). 

pismu,  /.  vidi  pismo  2.  Rj.^  i  syn.  omlje. 

plsBien,  adj.  —  1)  n,  p.  ćovjek  (ko^i  /.na  pisati). 
Rj.^  —  2)  M,o  pripada  pismu;  svUriftlivh:  Kad  ih 
uni  vrate  na  troj?  s  pismenim  odgovorom,  da  na 
to  ne  pristaju.  Milo^  25.  Da  mu  dade  izunt«skeru 
(pismeno  dopust  a  ftjc).  71.  Njegx>va  dva  i>otomka  imaju 
za.  to  #'i\a  pismen ijefi  xrjcdocanstta.  Npj.  3,  117  (Vuk). 
»spomenuvši  se  mojih  ustmenib  i  pismenih  molbi.  Npj.* 
4,  Xr\^.  Pravo  piaati  u  j^nimatici  ne  može  niSta  viSe 
zna^-iti  do  pismenijem  (mrtvuem)  znacima  bilježiti 
govorne  (žive)  gbusove.  Rat  fi.  —  adv.  Potvrde  ga 
pismeno  oba  mitropolita.  MiloS  139.  Zapovjedi  pi^imeno 
da  Mladen  ne  ide  vifie  u  sovjet.  Sovj.  20. 

pIsBOndsl»  pismenosti,  f.  isp*  književnost,  dus 
SctiriftenihHfny  liierae.  —  S[K)menici  stare  pismenosti 
i  arhitekture.  Zim.  109. 

pismo,  n.  {pl.  gen.  piaiimii).  Bj.  dem.  pišamo«.  — 
2J  die  Schrift,  scnptara.  Rj.  —  a)  Krsteno  pismo, 
vidi  krštenica.  Rj.  olOa.  Bolje  zna  po.^iovati  si^eto 
pi,^mo.  Danica  3,  239.  Već  ima  blizu  tiiljada  godina 
kako  Srbi  imaju  svoja  slova  i  pismo.  Rj.*  Ili.  U  pismu 
stoji  da  i5e  anjigeli  ...  ali  i  to  stoji  napisano:  nemoj 
kušali  Gospoda.  Mat.  4,  6.  Imamo  dva  vrlo  znatna 
sa  istoriju  pisma  Stefanova  o  zidanju  i  prilozima 
manastira  Dećana.  DM,  39.  U  srpskim  ««  <«  zemljama 
davala  pisma  osobito  na  pravo  ha  zemlje.  2H0.  Njihov 
po&ao  nije  davali  starim  pitmima  ^drugi  oblik«.  Kad 
15,  179.  —  b)  vidi  ruka  2,  nikopis  1:  Hazgovijetno 
pismo,  govor.  Rj.  (JSOil  —  c)  vidi  slovo;  Koliko  je 
na  ovu  mttjuliku  pismi,  toliko  ti  Bog  djio  aini.  Kov. 
127.  —  2J  der  Brief,  epistola,  cf.  knjigo,  poslanica. 
Rj.  vidi  I  pisauit^i,  jtisma.  —  Po  njima  pošalje  Alem- 
pa§i  Icpo  ptsmn,  u  kome  mu  kaže  .  .  .  vMem-pafta 
odgovori    Milošu  ti«  ovo  pismo.  MiloA  113.  Turci  im 


m 


M^ 


piSRik 


—  96  - 


piU 


dadu  jednoga  Tatarina  8  piSJiiima  na  MuraMi-Ali- 
pašu.  141.  Save  Tekelije  pitma  PhttonH  At!inackoviYii 
O  Srpskome  pravopisu.  Pib.  1.  U  piauiu  se  ome  jamo 
Tckcliji  da  .  .  .  11.  Iz  Rusije  su  pisma  bila  natpi^ii- 
vana:  Vtirhovnomu  , .  .  Sovj.  11.  Nitn'ne  pismo,  Aao 
da  Hu  Turci  udttrili  na  Banju.  52.  Kako  je  takova 
pismu  .  .  .  hvatao  i  oivorao.  55.  Jedini  8tarje.^iua,  koji 
je  pinarima  znatnija  pisma  (na  veliku  gospodu.)  ka- 
zivao rije^  po  riječ.  77.  1^'imio  sam  važe  pismo  od 
27.  o.  m.  po  Rimskome.  8lar.  14,  19(J.  Pisma  »i/i  mene 
Sadite  i  »napredak  preko  G.  Vasilijeva.  14,  197.  riječi 
8  takim  nast.  hod  pa^nio. 

plsnTk.  piHuika,  m.  u  pisku  ono  3to  je  zarezauo  i 
malo  Kttt'ijtpljeno  te  pisti.  Rj. 

1.  pljšuuh,  piHuSui,  V.  pf.  einmat  sischen,  sihilttm 
edo.  Rj.  V.  intpf.  pi^tnti  1.  —  Cikita,  j>wnw  Tomaševa 
Plana.  Rj.  506b.  Pisnu,  vrisjiu  Omerova  majka.  Npj, 
1,  256.  Od  žalosti  pisnu,  kao  guja.  1.  574.  Ljuto 
pianu,  do  Boea  se  ćuje.  3,  415.  Ojogo  vrianu,  soko 
pisnu.  Herc.  277. 

3.  plsnati,  pisnem,  v,  pf.  —  1)  p'iB-sagen  (um  die 
Kaise  wegeujatjen),  dico  pia  abigens  felem.  Rj,  reći 
pia  od^oneći  mačku,  v-  impf.  piskati.  —  f^)  ue  smije 
pianuti,  mucken,  niuttio,  Rj.  vidi  krkuuti.  —  Nemoj 
pisnuti  riječi  jedne.  Npr.  219.  Ali  ovaj  novi  vezir 
nije  od  njih  smio  pisnuti.  Danica  3,  146.  Da  riječi 
jedne  ne  piskosmo.  8ćep,  mal.  159.  —  3)  (n  C.  ^^.) 
D.  p.  pislo  Uli  jagnje,  kozle,  dijete,  sterben^  morior, 
Rj.  umrijeti,  isp.  pijehauti. 

pih,  m.  der  f7rm,  urinti:  Za  preSu  se  i  jni  kottjski 
pije.  c/'.  piSa6i.  Rj.  vidi  i  piSunjak,  mokra<?a.  —  0»ko- 
niSn  deriguSa:  dok  ne  bi  j;/ji  u  šaku,  ode  ga  moja 
dufia  (rekao  C/ij^anin  kad  je  pripovijedao  kako  je  htio 
da  izjedc  tvrdu  oakoru§u).  Rj.  lltib. 

p1&,  f.  vidi  piće  1.  —  Ponor  od  ješe..  ja^  od  piše. 
DPoal.  98.  Piša,  pido.  XV.  pi-Sa.  rijeci  s  takim  nast. 
kod  da£a. 

pli^ar^t,  f.  (eigentUch)  der  Urin,  urifut,  cf.  mokraća. 
Rj.  vidi  i  pifi,  piJ^ijak. 

pi&nlo,  «.  ri/w  Werkzeug  zum  Harnen,  minctori^tm 
(penis  uut  vulva).  Rj.  orugje  za  pikanje  (n  muškoaa 
ili  ženskoga).  —  rijeci  s  takvim    nast.  kod  bućkalo. 

pisiliijak,  piAilnjka,  m.  tfidi  piiliaća.  Rj.  vidi  i  pi$, 
mokrn^'-a. 

pk-sanjo,  71.  das  Pissen,  minciio,  Rj.  vcrb.  od  piSati. 
radnja  kojom  tko  piia. 

J»isatl,  ftam,  fj.  iffip/*,  pissen,  mejo,  cf.  mokriti.  Rj. 
I  i  buriti,  mižati,  nioćati,  borati  2.  dem.  piliti, 
pUkisti.  fi.  pf  pisnuti;  r.  pf  sloz.  iz-pUati,  na-,  o- 
(ae),  po-  (*  se),  pre-,  pri-,  pro-,  u-,  za-;  v.  impf.  slož. 
iss-piftavali,  na-,  pre-,  pri-,  pro-,  za-.  —  Pustiti  voda 
(vidi  pišati).  Rj.»  640b. 

pEfii«eVi  adj.  šio  pripada  piscu.  —  Nego  ćo  biti 
nevjeiiinom  piščevom  stavljeno  >h«  g:djc  ne  treba. 
Ifltor.  190. 

pi§4^nje,  w.  dem.  od  pifianje.  Rj. 

pišerdžija,*  m.  furundiija  (pećar)  koji  i  jelo  gotovi 
i  prodaje,  ein  BScker,  dtr  zugleich  verschiedene  Speisen 
hereitet  und  verkauft,  furnarius  qui  cibos  qHoqu€ 
parat  vcnditApie :  Odneside  mladom  pišerdžiji,  nek 
mi  dade  sana  KJakoniJe.  Rj.  isp.  pekar. 

pEštti«  piSIm,  r.  impf.  dem,  od  pi&ati.  Rj.  vidi 
pidkuti. 

plskiii^e,  TI.  dem.  od  pikanje,  Rj. 

pUkatI,  $kam,  v.  impf  ditn.  od  piiati.  Rj.  vidi 
piši  ti. 

pi^man,*  indecl.  ua  koga,  ili  na  fito,  erpichi,  stu- 
diosus.  Rj.  kao  lakom,  popasun  na  što.  vidi  i  gibau. 

piNinAnid  so,  pi^mAmm  se,  v.  r.  impf.  bcreue*\ 
(dm  Kauf),  poenitet  (etnisse).  Rj.  kad  je  kome  zao  na 
što.  V.  pf.  slflz.  popi^nmniti  se. 

pišmAnlak,*  m.  das  Iteugeld,  der  Reukauf,  mulcta 
jioenitcntiae.  Rj. 

pi.sinAi^vuJis  n.  daš  Bereuetk  des  KuufSf  poeni- 


tcntia  emptioms.  Rj.  rerb.  od  piAmaniti  ae.  stanje  koje 
bira^  kad  se  tko  pišmani. 

plAnuti,  9nem,  r.  ;>/'.  pissen,  mejo  sem^.  Kj.  v. 
impf,  pikati. 

piSAra,  /*.  Schimpftcort  fiir  dne  schlechte  rakija, 
convicium  in  vinum  male  ustum:  daide  te  pidore.  Rj. 
8  pogrdom  se  kaže  za  rgjnmt  rakiju.  —  osn.  mose 
biti  u  piSali.  za  n(tst.  isp.  tmora. 

pfštnlJBa,  f.  ein  tcasaeriger  Bođent  Wasserhi 
terra  aq\utsa  (uhi  utpta  prosilit).  Rj.  gdje  voda  pisti  if 
zeifdje.  vidi  mlaka,  moćalina,  plo.4tina,  pljoStara.  detn. 
pifitalinien. 

piKtallnfcA,  /.  (u  V.  G.)  dem.  od  pi^talina.  Rj. 

pistnljikit,  /'.  ffvirala  koja  pisti,  isp.  pikati  1.  — 
Bubnji  biju,  pi^ti  pištaljika.  HNpj.  3,  477.  za  nant. 
isp.  bazdrljika. 

pištAi^e,  n.  Rj.  verh.  nižtati.  —  1)  radnja  kojom 
tko  pisti  (dflfl  Ziflchcn  [des  Falken,  der  Schlange], 
Hibiliis.  Rj.).  isp.  piska  1.  —  2)  radnja  kojom  n.  p, 
voda  pisti  iz  zemlje. 

plutati,  pištlm,  r.  impf*  Rj.  v.  pf  pfsnuti.  v.  pf, 
slož.  propižtali,  zapiStati.  —  J)  zischen^  sibilo.  Rj.  — 
Konji  tiSte,  sokolovi  piste.  Rj.  797a.  Ouje  u  j^umi  neku 
pisku  ...  u  požaru  zmija  pisti.  Npr.  10.  Dijete  piiti 
i^  ciči.  214.  J'ile  pisti  u  ljusci;  Ja  ne  smijem  idjestif 
Sale  <!e  me  i/jesti.  Poal.  24H.  Pisti  kao  pjuja  u  pro- 
cijepu. 248.  Pisti  kao  ere  pod  korom  (kad  drvo  ^ori 
na  vatri).  249.  Ali  mlada  plače  i  iauČe  . .  .  pisti,  plače, 
kano  i  djevojka.  Npj.  1,  25«>.  Bubnii  biju,  pisti  pi- 
Staljika.  HNpj.  3,  4(7.  Pištah  kao  ^ ara o  i  kao /u«(/f- 
vica,  ukflh  kao  ^hibica.  Is.  38,  14.  Za  to  će  srce 
moje  pištati  za  Moavom  kao  svirala.  Jer.  48,  Sit,  — 
2)  fierauszischen  (tric  Wfisser  ai«  nassem  Holz  auf 
de7H  Feuer),  prosibilo:  piSti  voda  iz  drveta.  Rj.  — 
Mlaka,  kao  slatina,  gdje  voda  pisti  iz  zemlje.  Rj.  363b^| 
isp.  piStailina.  Pod  oorom  trorogi  kam  iz  kojega  p^H 
voda  kao  suza.  Npr.  99.  Pišic  drva  (na  vatri,  kao  da 
se  gjevojka  u  kuci  rodila).  Posl.  218. 

Pl§tet,  m.  voda  u  Cruoj  (ion.  Rj. 

nSteti,  m.  pl.  (izvori :  više  Baica  u  Crnoj  (3ori,  i 
u  Hercegovini  u  Dubravama.  Rj.^*  XLI) :  Na  uajprvu 
pristupi  torinu  u  Pištete  na  MustafagiĆa.  Rj. 

piStAlIJa,  f.  vidi  pifttolj.  m  Rj.  pišiolije,  /.  pl.  vidi 
pižtolji:  A  da  slije  m\oge  pištolije.  Rj.  —  Da  rastopi 
krste  i  ikoac  i  velike  crkovne  zaklade,  a  da  slije 
mloge  piMvlije.  Npj.  3,  67  (je  li  pogriješcno  ovdje  ili 
u  Rj.?). 

pl.^tolj,  pi.&lćija,  m.  mala  puška,  die  Pistule,  telum 
pistola  dictum.  Rj.  vidi  piMolija ;  aniautovac,  da- 
nickinja,  daničkinja,  gjumišli-piStolj,  kubur,  kubura^ 
kubure  2,  Prizreu  (Prizrenaki  pi&tolj),  samokres,  are- 
bmjakf  vedenik.  dem.  pi^toljič.  augm.  piStoljina.  — 
Kom  je  kuća  divan-kabanica,  mač  i  pu&ka  i  otac  i 
majka,  dva  pištolja  dva  brata  rogiena.  Npj.  3,  4(>3. 
A.  011  ni  pet  ni  devet,  nego  zapali  is  piŠto^a,  te  njega 
po  sredini.  Danica  3,  liŽ.  Odmah  počeo  izdavati  za- 
povijesti,  i  prestupnike  iz  pištolja  gagjati.  3,  196. 
Onda  potegne  pištolj,  te  iz  jedne  kolibe  raščera  ljude. 

3,  Wl.  Potegne  ie  pištolja,   te  onoga  Turčina  ubije. 

4,  7.  Opalifai  nekoliko  pištolja   na   Srbe,   Milo«  76, 
Okine  se  pištolj  ...  te  ga  ubije.  Npj.J  4,  XXVI. 

pi^fA^i^,  m.  detn.  od  piStolj.  Rj.  —  S^pagarica,  mati 
pištolji'}  Sto  se  noai  u  Špagu.  Rj.  845a. 

pf&tdijinn,  f  augm.  od  pištolj.  Rj. 

pi&tOljski,  adj.  Pistolen-,  pistolae  (teli  manuarii 
igniiomi).  Rj.  sto  pripada  pištolju,  pištoljima. 

pita/  f.  [pl.  gen.  pita)  e»n  Kuche^\,  placenta.  Pita 
ima  razhčnijeh,  n.  p.  jedne  su  savijene  kuo  gužvara 
i  savijača  .  .  .  ovaka  iepifa  i  gibantca. .  .  i  urmašica 
je  pita.  Rj.  vidi  i  bakl&va,  bundevara,  dulečnjdc, 
gužvača,  heldopita,  jaju^a,  lukarica,  makovača,  maa- 
nica,  povitica.  sabimča,  smokvara,  sultipita,  nljenak, 
zeljanica  (zeljaua  pita),  dem.  tiitica.  isp.  pituljica.  — 
Pilinu  dijete,  kao  moli  kolačić  od  tijcaLa  čio  oataiie 


pitak 


-  37  — 


pltornti 


iin  pite,  Rj.  503a.  Ako  je  dm  pitu  mo,  tepsija  je 
oatttla.  Posl.  4.  Da  imamo  maBln.  kaico  nemamo  brojna 
pa  bismo  posudili  u  Belu  tepsiju,  te  hismo  načinili 
pitu.  49.  hrpi  kao  FatA  pitu.  l(il. 

pilafc,  pitkat  ttdj,  n.  j*.  viuo,  trinkbar,  stat  honus 
(de  rinoj.  Kj.  što  se  može  piti,  što  je  su  piće. 

pitjilar.  pitaooA,  m.  petitor,  rofjator,  postuhitor. 
Htulli.  koji  pitu. 

pTtAO,  plina,  nđj.  Uto  je  m  pitu  ti  je;  Futtcr-,  pabu- 
tnris.  —  Ali  jo  /a  ix)  ob\\no  pitne paše  xa  stoku  flitnn 
i  krupnu.  Zim.  173. 

pTIanfe.  n.  UHO  dijete  koje  lUAti  ue  doji  ili  ga  ue 
moie  dojiti,  nego  ga  oii  rojycrija  pitU.  J.  ISogdnuović. 

I.  pltABje*  «.  na«  Fiittf^rn  (des  Kindes)^  n^tTitio 


ibIc 


infttHtiM.  Rj.  verh.  od  pitati,  radnja  kojom  tko  pita 
(dijete). 

?.  pflAnji\  H.  Rj.  rerb.  od  pftflti.  —  J)  radnja 
kojom  tko  pita  ea  ito  (das  Fragcii,  iotefropatio.  Rj.); 
Vogj  odtjovori  Hlijepcu  (int  pitanje  kako  je  vrijetne) 
daje  oblat^no.  Rj.  48-4a,  Dobro  bi  bilo,  daje  poetao... 
aii  jc  pitanje:  Je  li  mogao  poHtati?  0<l^.  na  sit.  7, 
Ko  će  vladati  —  tu  pitanje  njima  IjijaSe  kao  pitanje 
o  Urotu.  liStL  140.  Ua  .te  to  pitanje  ra^prari  tek  u 
konstituiranom  guboru.  Kolo  14  (lol.  —  2)  radnja 
kvjom  tko  pitn  (iHtc)  »ta  (das  Begehreii,  |wtitio.  Rj.). 

1.  pitati,  lAm,  r.  impf.  dijpt^,  dem  Kinđe  su  esftcti 
fjehen^  nutrin  infantttui^  imjero  in  os  cibum.  Rj.  da- 
tati  jesti  (u  usta  djetetu),  r.  pf.  sloz.  ui^pilati.  — 
Drreta  cvjetale  i  prinei*ofie  Hnutu  |)Iode  iiepropadlji- 
TC^ra  života  piiaja'U  du^e  tutse.  DP.  88. 

2.  pitati,  pitam,  r.  impf.  Rj.  riđi  pitovati.  v,  pf. 
»/o;.  iK-pitati,  na-,  pro-,  raz-,  u-,  ta-;  priupitati,  v. 
impf.  «/oi.  ir-pitivflti,  pri-,  rar-,  u-,  xa-;  zapitkivati. 
—  J»  1)  fragen,  interrotfo.  Rj.  pitati  koga  (accus. 
Ui  gen.).  —  Koje  je  pak  glavno,  koje  li  je  prialnžba, 
S9  to  sam  ja  u  Craoi  Gori  pitao  mnofjijeh  pa  mi 
ugcMi  jednako  kazivali.  Rj.  597b.  Kad.;e'  (suahu)  »\v- 
knra  zaokupi  nekoliko  diuia  jednako  za  to  pitati, 
UAJpojde  joj  reCe  da . . .  Npr.  f>r>.  Pa  nam  došla  pitati 
tcoga  «»na,  tte  bi  U  mi  mog;ao  on  tjl  njga  što  kazati. 
56.  Kad  tamo  ideS,  pitaj  i  za  nas  ca  što  nam  ae  go- 
veda ne  dadu.  74.  Ode  k  gjevojci ...  da  je  nešto  piht. 
101,  PttaiutH  u  Carijrrad  (može  ae  oii(*i).  Posl.  248. 
IStu  majica  Vamjanove  ljube:  >8naho  moju,  ljubo 
Damjanova!  sto  nam  vriHi  Damjanov  zelenkol«  Npj. 
2.  3()6.  Ja  bih  putujut^i  po  Dalmaciji  i^ao  onamo  i 
pitao  najstarijih  ijudi  i  šenu.  3,  527  (Vuk).  Odgo- 
vorićemo  mu  sve.  kad  nas  Hspita  .  .  .  Ono  bi  meui 
fitao  pitoju'H  ne  razumijem  li.  8ovj.  80.  sa  »e,  pass.: 
Mi  n  pau,  a  paa  te  ua  vrata.  (Kad  ko  gje  dog)e  bafi 
onda  kad  se  :a  njaja  pita).  PorI.  178.  —  2^  (osobito 
po  ju^zap.  kraj.)  hegehren,  peto:  Stiduije  je  ukrasti 
nofo  pitati  (Poni.  ■J9f)).  Oćimn  prosi,  ustima  ne  pita 
>Kn.d  ko  no  iftte  a  na  nje^'u  glinlaju(5i  rekao  bi  ifa  bi 
raij  da  mu  8e  £to  da.  Poul.  244).  Od  avakuda  proitei 
ilolaKiJo,  pitaju  je  do  sedam  kraljeva.  Pitu  štogogj 
zsi  o<^iDU  dufta.  Rj.  kao  iskuti.  —  Najprigje  reče  onoj 
Uojiij:  'Pitajt^ovn  tivojemu  proštenje,'  a  ocu:  »Sada 
li  pokaj  se  od  jjfrjehova;«  te  tako  uCiniSe.  Npr.  98. 
To  mncijo  pita  malo  mu  se  dava.  [Pita  ovpie  zntiči 

r).  Po«l.  liS.  Tako  na  tupja  vrata  ne  dolazio  da 
kruhu  pitam!  307.  JHtat^  u  onla  vune.  DPoel. 
0ti  ne.  pass. :  Komu  ae  viSe  da  od  togaj  se  vif^e  i 
mila.  Pori.  148.  —  II.  sa  ge,  recipr.  za  zdravlje,  sich 
\>tgfiUaen^  nalutarc.  Rj.  —  Pa  ne  pita  !:>nvić  s  kapti- 
ianom.  Npi.  4,  129.  Sa  Anjima  se  izljubio  divno,  *u 
junačko  jJratifc  pitaše  w.  4,  3H3.  Dok  na^oSe  Ka- 
nidiit'tt  ^uja,  pa  se  šfijimc  za  zdravlje  pitaju.  4,  470. 
Ne  primajte  ga  u  ku^u,  i  ne  pitajte  .se  s  njim.  Jov. 
II.  10  (nec  Jrv  ei  dixeriiis;  und  gr^ssci  Om  uuch 
nkht). 
pTteto,  u  pripjevu:  O  ti  pile  piteto.  Rj. 
piti.  p1j<?m.  V.  impf.  Rj.  r.  pf.  pinuti;  v.  pf.  »loi. 
Iz-piti,  na-,  nad-,  o-,  od-,  po-,  prc-,   pri-,  pro-  Ci  *e), 


u-  (ne),  Ka-  (ae);  pon?tpiti  »e,  poduilpiti  se.  c.  impf, 
ttlož.  iz-pljati,  na-,  nad-,  o-  (»  se),  od-,  pre-,  uz-,  dem. 
pijiieati,  pijuckati,  m  djetinjem  goeoru  bumiti,  bum- 
biti.  —  ij  trinken,  hifjo:  Nit'  se  zna  ko  pije,  ni  ko 
plaća  (Poal.  2Si4).  Rj.  —  (iuliti^  b)  (mnogo  piti):  Sta 
guliš  toliku  votiurinu?  Rj.  107a.  Mrazovnik;  gdjekoji 
ovaj  korijen  suh  i  utućen  piju  u  crnom  vinu  od  srdo 
bolje.  Rj.  370a.  Kad  koji  ho<'e  da  pije,  onda  nazdravi 
onome  §to  će  da  pije  p(wlije  njega  (jer  piju  jednom 
čašom).  Rj.  3S9a.  Kružić  za  te  nazdrniHcti  pije.  Rj. 
3rt9a.  Sušili  ^oAe^  t.  j.  piti  vrlo.  Kj.  728b.  Svinje  ne 
će  da  piju  pomija  .  .  .  kad  tamo,  a  to  pomija  ni  kapi. 
Npr.  o3.  i'ijt  delija;  tofi  Angjelijal  (Kud  se  do|ye  u 
krćmu  da  se  pijc).  Poal.  247.  IHje  kao  sungjer.  IHje 
kao  TudeSak.  247.  Pije  krv  na  pamuk.  247.  Belira 
grlom  vino  piješ.  Npj.  1,  115.  Pa  on  i^jede  piti  mrko 
vino;  ne  pije  ga  ćim  ste  vino^  pije,  \e6  legjenom  od 
dvanaest  oka,  pola  pije,  pola  Sareu  daje.  2,  248.  Pismo 
u  dobri  Sun  i  u  bolji  ćas.  a  sad  ^emo  u  prelijepu 
slavu  Božju.  Kov.  119.  Ko  pije  vino  za  slave  Bosje, 
pomoz*  mu  Bože  i  slavo  Bolja  1  A  sad  (^emo  piti  za 
zdravlje  našega  brata  domaćina.  119.  J^j te  iz  nje  (iz 
ćftic)  svi.  Mat.  20,  27.  sa  se,  pann.:  U  čije  se  zdranlje 
vino  pije,  sve  mu  zdravo  i  veselo  bilo.  Rj.  4001>.  — 
2)  pili  duvan,  rafiehen  (fti4ddeutsch  Tabak  triukenj^ 
fumum  nieotianae  duco:  T.ulu  pije,  u  tamburu  bije. 
Rj.  pušiti.  —  .3)  pije  guja,  zmija,  gušter,  t.j.  ije.  isp. 
Opiti:  upila  ga  zmija,  t.  i.  ujela  ga,  beisnefi  (von  der 
»Schiange),  mordco.  Rj.  4b2a.  isp.  ispijali  2.  —  Namo- 
lovan  go  starac,  kojega  su  guje  opaaale,  te  ga  kolju 
i  piju  mu  sise.  Rj.  81a.  Kao  da  su  ga  guje  pile  (tako 
je  rgjav  u  licu).  Posl.  131.  i^ta  ale  take  mile  snahe! 
kan'  da  su  vas  smije  pile,  zmije  pile  i  gušteri?  Npj. 
1.  170. 

pltiea,  /*.  dem.  od  pita.  Rj.  isp.  pltnljica. 

pltijp,  f.  pl.  vidi  pače  (f.  pl.)  Rj.  i  on^je  sijn.  — 
Zaluditi  kakvo  jelo,  kao  n.  p.  kombost,  papulu,  blitvu, 
pitije,  kokoSinje  meso.  Rj.  182a. 

pltino  dijete,  n.  kao  mali  kolačić  od  tijesta  dto 
ostane  iza  pite.  Rj. 

1.  pitom.  f.  pitoma  zemlja,  angebautes  Land,  terra 
cuUa,  cf.  pitomina.  Rj.  zemlja  koju  se  radi.  suprotno 
pustog,  pustara,  pusta  zemlja. 

2.  pitom,  adj.  —  I)  sahm,  cicur,  domesticus,  n.  p. 
golub.  Rj.  kao  pripitomljen,  iitp.  pokučar.  —  Mujo 
puSti  sivoga  sokola,  a  Alija  pitomu  žurica.  Npj.  2, 
48.  —  2)  durch  KuHur  reredelt,  im  (fegenvttze  des 
uilden^  von  Obst,  Jtosen  u  s.  w.,  cultus.  Rj.  ituprotno 
divlii.  —  Otiftao  k  mom  u  župu,  «  jjitotHoj  župi.  Rj. 
lt.il  b.  Jasen  pitotni,  nekaka  trava.  Kj.  248a.  Komin 
divlji  i  pitomi,  trava.  Rj.  287b.  PltSm,  pitoma  zemlja, 
ef.  pitomina.  Rj.  5<^3a.  (Jd  pitoma  zelja  glava  ne  boli. 
(Gledaj:  Od  zuana  zelia  glava  ne  boli).  Posl.  235.  Pa 
ih  dalje  terati  odoSe  do  j'Homa  lomna  Vlaha  Starog. 
Npj.  4,  3.53.  Kad  ai  ti  odsjefen  od  rogjene  divlje  ma- 
sline, i  prieijepio  se  na  nerogjenu  pitomu  maslinu; 
a  karao  li  .  .  .  Rim.  11,  24. 

pUdmIna  fpitomlna\  f.  —  1)  iiidi  1  pitom.  Rj.  pi- 
toma zemlja.  —  2)  Da  li  mi  učitelji  ovom  svojom 
nastavom  . . ,  ovom  pitotnirmm  koju  ulivamo  u  osje- 
čanja  mladica  —  da  li,  velim,  mi  time  ne  Činimo 
HHn  njihovom  moralnom  junaštvu?  Zlas.  309.  ap- 
.•itraktno,  kao  pitomo  svojstvo;  die  Zahmheit. 

piti^mhf,  pUomlm,  v.  impf.  zdhm^n,  cicurare.  Rj. 
r.  pf.  vs/oi.  pripitomiti:  r,  mipf.  sloi.  pripitomljavati. 

pitdmljei^e,  n.  das  Zdlimen,  cicuratio.  Rj.  cerb. 
od  pitomiti.  radnja  kojom  tko  pitomi  što. 

pKAva^Jc,  n.  verb,  od  pitovati.  radt^a  kojom  tko 
pit  uje  koga  (za  što), 

plldvalK  pUujSm,  v.  impf,  vidi  2  pitati,  v.  impf. 
su  i  slož.  pripiiovati,  upitovati,  zapitovati.  —  Pa  za 
knjaza  Sava  pitovaše,  jesu  li  pa  Turui  prcdobili,  Savo 
njemu  pravo  kaicvaSe.  Npj.  5,  145. 


^ 


pHulJiea 


—  38  — 


fJ«RCII 


fiiik\yivi\^  f.{dem.odpitA)  eine  Ari  rfcfulltcT  Krapfetif 
phuentttrufn  farctarum  genus.  Rj.  fiekalia  piticdj  na- 

Piva,  f.  Flu.is,  Klostcr  und  Gcffend  in  der  Herce- 
govina, flui^if  motuvtteTii  ei  regionis  nomen.  Rj.  vodUf 
manastir  i  Any  u  Iterceuovini.  ~~  Kiijivin  piŠe  beže 
Ljubovi^u  u  lijepu  selu  Nevesinju,  te  je  ^aljc  Vivi 
kumeuitoj.  Npj.  3,  465, 

pirftna,  /.  d<is  lirfiuki$uii.  J.  Bogdanović.  gdje  m 
pivo  rtiri.  od  riječi  pivo  su  Turskim  nttst.,  tu  koji 
iitp.  fljm&nn. 

p)var,  jiivđra,  m.  der  Bierhrauert  Binnoirth,  cerc- 
risiiiriu.^.  Rj.  koji  piro  vari  ili  kremi.  —  Tumba  k:io 
jiirar  bet^ku.  Poal.  322. 

pIvnrH,  f.  dtis  lUerfians^  cauponn  cereviiriHriu.  Rj. 
zgradu  gdje  »c  piio  krčttii,  —  l>oveC*e  bih  otiMa  na 
bft]  u  pivari.  Zim.  .'3o5.  zu  »uft.  tup.  b.idnJMm. 

pivllr«v,  pivl&rov«  udj,  dcA  Hierwirth.%  rcrevi.tia%-ii. 
Kj.  Ho  pripada  pivaru. 

pivarski,  tidj.  Bier-,  cerevisiarius.  ^}.  sto  pripada 
pivarima  ili  pivam  kojemu  god.  —  lilec^kn,  pivarsko 
hure,  Rj.  24a.  l'ivnrski  kvasac,  dio  Uierheten,  fer- 
uieiUuiu.  Rj.  207b. 

Plvljndin,  ni.  (Izvijani)  ICincr  ton  Pivn.  Rj.  čovjek 
iz  I'ive.  —  KnjIflTii  pi*c  Hi'ljanine  Bajo.  Npj  3,  448. 

l'IvljantcA,  /■.  J'Une  von  Tivn:  On  mi  hvata  Pip- 
Ijankc  Srpkinje.  Rj.  icna  iz  J'ivc. 

I'l V I j  :i  nsk I ,  adj.  ro n  Vi vn :  A o  Bnj o  J  *irlja nsko 
kopile.  Rj.  sto  pripada  Pivljanitna  pa  /Vri. 

pivnica.  /*.  der  Keiler  (im  M^einbagc  scthid),  ccUa 
vinaria  iit  ipsa  ririea.  Rj.  zgrada  (a  vinogradu)  u 
kujitj  stoji  vino.  u  Hrv.  je  pivnica  što  i  konoba, 
podrum,  zgruda  ili  soha  ili  pro.'ftor  pod  kw^om  gdje 
ae  drži  piće.  isp.  primjer  VIh.  4l».  —  Jdi,  ljubo,  « 
pivnice  donje^  le  donesi  vina  i  rakije.  Npj.  2,  50-1. 
Pindai  je  zgnula,  u  kojoj  pivo  (pi(^e)  etoji.  Pi».  4*1. 
Po»adi  vinograd,  i  oj^rudi  pa  plotom,  i  iskopa  u  njemu 
pivnicu.  Mat.  21,  33. 

pivo,  n.  —  i)  (u  Srbiji)  riđi  pide  1.  Rj.  —  »Va 
s'  odmorit  i  napijeS  vina* ...  T>ok  opoji  Ljuticu  Bog- 
danOf  leže  junak  fttrmo  bez  uzglavlja...  I^ži  Bojrdan 
atrmo  bez  uzglavlja,  mulo  ga  je  popustilo  pivo.  N|y. 
1,  644.  Uze  Štojan,  le  on  popi  vino  .  .  .  »Pivo  mi  je 
grlo  preuzelo,..*  3,  122,  Ne  dade  joj  pivu  nijeBtiva. 
Herc.  20.  Pivnica  je  zprada,  u  kojoj  pivo  (pi'U)  stoji. 
PiB,  40.  —  2)  dus  liier^  cerevisia.  Kj,  —  3)  kad  bude 
od  po  piva,  t.  j.  kad  me  natjera  na  to,  Icad  se  ra- 
srdim.  Rj. 

pi/droiijo,  H.  riđi  piljenje  3.  Rj.  r/rfi  i  piJdrenje. 

pizdriti.  p!zdrim,  v.  impf.  vidi  piljiti.  Kj.  vidi  i 
piždriii,  gledati  sto  ne  miću'ši  oČi  s  njegu.  —  pizdriti 
[d  je  umetuuio  mepju  z  i  r)  i  s  promjenom  z  na  i; 
pizdriti.  Korijeni  28<J. 

plzmii,*  f.  die  liachet'cindsdtat'ifinimiciiiu:  učinio 
i/,  pistnc;  ima  pizmu  na  njega.  Rj.  nepnjateljHro  sa 
željom  osretiti  se.  —  Pizmator.  koji  nosi  pizmu.  Rj. 
4i>iia.  Minli  Ha  nn  Mrkalj  i  Vuk  po  ateru  !*lova  za- 
državali   i    (.3   pizme  izbanvnli.  Nov.  8rb.  181S,  4lMK 

pizrntilur,  wi.  lu  i'.  0.)  koji  nosi  pizmu.  der  lUtch- 
gicrigc,  ulcijtcendi  cupldus.  Rj.  isp.  uHvetljivur. 

pizmi'n.  adj.  na  koga,  eitiein  aufsdtzig,  infcHsus. 
Kj.  kofi  gnjeveći  se  na  koga  hoće  mu  tlo,  vidi  kivan 
(na  koga),  nazuban  (na  koga). 

plEmiti  ii«%  zmim  i*e,  v.  r.  impf.  na  koga,  der 
Itadie  nadigcJiCtt,  exsequi  gucm,  Rj.  hutjeti  kome  slo 
iz  pizme,  is  ofcete,  v,  pf.  «/oi.  iapizmiti  ne,  opiz- 
miti  se. 

pl7.mljenj«%  ii.  die  liache,  ulciscendi  cupido.  Rj. 
ccrb.  od  pizmiti  se.  stanje  koje  biva,  kad  tjc  tko  pizmi 
koga. 

pilflrn,  f.  cin  SchimpfHume  fur  ein  Fraucmivrner, 
'Convirium  in  muUercm,  Rj.  kaie  se  s  pogrdom  žen- 
skoj glavi, 

piždrenje,  n.  vidi  pizdrcnje.  Rj, 


pizdriti,  piJldi^m,  (u  Brnd)  tidi  pizdriti.  Rj.  vidi  i 

piljiti. 

pj&ea,  /".  vidi  pijaca,  placa.  Tnl.  ptaiza.  ust<da  sgn. 
kod  trg  2.  —  Izigju  na  placu  otac  vjerenikov  i  vjcre- 
ni<5in  aa  svojim  prijateljima  ...  da  «e  i  oni  kod  ku<5e 
provesele  kao  i  ovi  u  pjaci.  Kov.  40.  47. 

pj&n.  adj.  vidi  pijan.  Rj.  —  VaŠi  piju,  a  d&U 
pjane  biju.  Posl.  32.  Kad  svi  povič:u:  pjan  si,  lezi 
ako  i  nijeKi.  1 10.  Pjana  čotJca  i  Bog  ^tuva,  24*J.  Pjan 
Gjuro  kno  i  sjekira.  249. 

pJiVnne,  pjAncj*.  m.  vidi  pijanica.  Rj.  vidi  i  pijanac, 
t  S1/H.  ondje.  augm.  pjanćina.  —  Pjunca  i  dijeta?  lV)g 
(5wva.  Pofll,  249,  T'  pjancu  nema  ni  ćoeka  ni  junaka. 
334.  /^'liHtV.  po  sebi  znauc^c.  Dl'osl.  H5. 

pjani^džija,  m.  vidi  pijanica:  C  vino  a  u  ljute  pja- 
nad'ije.  Kj.  vidi  i  pijanac,  j  sgn.  ondje.  —  od  pjan, 
sa  turskim  zuvrštikuvi  džija,  pred  kojim  ima  a.  takve 
riječi  kod  djeladžija. 

pjiknj'*inn,  f.  aiigm.  od  pjanac.  Rj.  vidi  pijan(^ina; 
pijandura.  pjandura.  . 

pjikndiiru.  /.  rećc  »c  za  pijanu  ženu,  ScJn'mpfirort ^^M 
fur  cin  heirunkeHcs  PrnuenzimineTj  conriciuifi  in  muU^J^^M 
erem  eOrium.  Rj.  može  se  reći  i  :a  muško,  vidi  pijan-  ^^ 
dura. 

pJAntca,  f.  die  Sdufcrin,  potrir.  Rj.  rensko  koje  se 
pjani.  može  se  reH  i  sa  mušku.  x'tdi  pijanicA.  — 
Nijeaara  pjanien.  ma  mi  je  mila  kapljir:u  P««!.  217. 

pj&nitl  SI',  ntni  se,  v.  r.  impf.  kao  opijati  se.  v. 
pf.  slož.  fipjaniti  se,  popjanili.  —  pjiiniti  se.  nema  u 
Vuka.  Danićić.  Rad  »;,  lOK. 

pjikndht,  pjanoBti,  /'.  die  Bttrunkenhcit^  ebrictas: 
Od  pjanOfttt  ć'  zametnuti  kavgu.  Rj.  stanje  onoga 
koji  je  pjan.  cidi  pijanomu  —  Ja  ću  napuniti  pja- 
nosti  rive  stanovnike  ove  zemlje.  Jer.  l.S,  13. 

pjiinstvo,  n.  ndi  pijaufttvo.  Rj.  osobinu  onoga  koji 
je  pjanac, 

pjftnJflDJc,  n.  verb.  od  pjauiti  se.  radnja  kojom  fie 
tko  pjuni. 

pjiistiinica,  f,  (n  Pa^tr.)  vidi  šljesina.  Rj. 

pjilt,  »».  plitka  zdjela,  Tal,  piatto.  vidi  plitariea, 
plitica.  —  ^^iniia,  veliki  drven  plitak  pjat.  Kj.  )lS*ib. 
StarjeSiue  a'  drugi  pohuliže,  i  Turcima  pjate  polizase. 
Npj.  5.  !;K*.  Po  tom  joj  (nevjesti)  da  (svekrva)  u 
ruKO  pjat  Šeniee,  ie  njome  iz  ruke  p08p«  na  bvc 
sirane.  Kov.  8t.  Nevjesta  na  crkveni  pjat  metne 
lalijer.  97. 

pJ&IH,  /".  ipl.  gen.  pjegii).  —  1)  Fleck,  macula. 
Rj,  viiii  matSi  1,  nmzga  (na  haljini].  —  ^)  die  Sommcr- 
sprosse,  lenticuta.  Rj.  pjege  imadu  gdjekoji  na  li<Mf 
vHobito  a  ljeto. 

pj^fl^ast.  pji^c:ilV,  adj.  —  1)  fleckig,  viaculosHS. 
Rj.  mi  ccma  ima  pjfga  (11.  vidi  mai^v,  mjesiioav. 
isp.  abrnŠljiv.  —  2)  sommerfleckig^  le%\ticulosus.  Rj. 
pjegav,  koji  ima  na  licu  pjege  (2). 

pj&g-uvira.  f.  (u  Bot-it  Art  Eche  nnd  Traidtc,  vitis 
el  U'ae  gcnus,  Rj.  ntkakva  vinova  loza  i  groigje 
od  lije. 

pjinii,  /'.  der  Schaum^  spuma,  Rj.  —  Krupno  &ra^Mo 
kao  žir  (a  sitno  kao  pjetm).  Rj.  1.^91).  Zlatna  pjena, 
f.  Art  Hcldechterer  \ergoldung,  vilioris  inauraiionitK 
gonuH.  Kad  ac  Mo  metne  u  zlatnu  pjenu,  ne  bude 
lako  dobro  pozla(*eno  kao  upravo  kad  ae  ijozlati.  Rj. 
210b.  Vedro  kao  pjena.  PorI.  32.  Vludeta  je  konja 
oznojio  i  n  bijelu  pjenu  obukao.  Npj.  2,  307.  l)ok 
ptMl  sobom  konja  ne  umori:  kad  jagrza  u  pjenu  nćiiti, 
tad  se  8  konjem  on  u  grad  i>ovrati.  4,  245.  Kad  po- 
gleda pope  sa  dorina  i  ugleda  buljumbašu  Meha  su 
njegove  do  tri  porodice,  vru6e  su  ga  pjene  napuuule. 
•i,  403.  Mirku  dade  dvije  puške  trndc,  obje  su  mu  u 
armu  žalite,  a  u  lUiinu  pjena  umočene.  4.  4*J5. 

pJ^n^z,  tti.  vidi  novac;  pl.  pjcnezi,  n Ji  pSn?«i.  pl- 
nćzi,  dinari,  novci,  nspre,  jaapre,  spen^g'p,  6pale.  — 
Bolje  je  bit  be2  pjeneza  neg  boz  pameti.  DPosl.  i. 
—  Bolje  j'  jeetit'  pjenezc  neg  svoje  meso.  7  (jestiti 


4 


pjrniea 


—  39  — 


pjefie 


I 


I 


«i  Diifcror.  dijalekta  mj.  jesti).  Nije  knesra  bez  pjr- 
neen.  ftiJ.  Pamei  iibozijeui  »  jijencz  <_^ct*litijera.  93. 

pj^nira.  f.  Germ;  prodiije  se  u  diH^aniiiia  i  upo- 
trebljava &e  obićno  za  bijeli  kruh  i  za  kolnike,  a 
kra^ac  pmvf  £vne  samt*  kod  kui^e.  a  haniji.  M.  Kr- 
kljutt.  po  o^iiUtn  kraj,  Hrv,  goi^ori  se  ponojf^iše  n 
pl.  pjenice.  postanjem  je  upravo  dem.  od  pjeua.  Ive- 
kovic. 

pjeniti,  mm,  r.  impf.  —  1)  fthschftumtH,  despumo. 
Rj.  kno  sltdtUi  pjenu.  r.  pf.  shz.  opjoniti,  Bpjoniti. 
eiipjoniti.  —  ^n  RC,  pasfi.:  Pit'njtn%,  kaKika  ^to  »e 
Djotuc  pjeni,  Kj.  5(>lb.  —  2)  ftu  »e,  refhks.  nckmi- 
men,  »pumo  {cf,  kRpivi   »e.   Rj.*).    Kj.  dan.  pjenuSili 

ee.  —  Ovo  Bu  .  .  .  bijej^iii  valovi  niortiki,  koji  se  pjene 
Bvojijcm  sramotama.  Jiid.   13. 

pjpnd^onje,  rt.  dag  Schiiumtn,  spumatio,  Rj.  rcrh. 
od  pjenuMti  se.  st/fujt  koje  bint,  kud  m  sto  pjenwi. 
dctn.  od  pjonjenje  2. 

BJpndsitl  sp,  pj^nuM  so,  dem.  od  pjeniti  se.  Uj. 
riai  klapiti  ac,  pi  »e.   r.  pf.   sloL   znpjeniižili  («"  se>. 

■J&njni'ii*  f.  karika  §to  ne  niome  pjeni,  der  Ab- 
nchauimoffel,  coehlear  d<»pfivutndU  e.  c.  eurnihuH,  Rj. 

—  rijeci  h  takrivt  nttf<t.  vidt  kod  cjepHi>ft. 
■j^njeiijo,  n.  d^n  SchiiiiMeii,  sputnatio.  Uj.  verb. 

(Mtli  pjeniti,  2)  pjeniti  ae.  —  J)  radnju  kojom  tko 
/»jV«!  Sto.  —  2)  stanje  koje  hivUj  katl  se  Uto  pjeni, 
tlem.  pjenn^enje. 

pjftsan.  /'.  d,di  pj(?*tma,  pjefliia,  spjev.  —  Nije  ni 
sve  iRtiDu  >to  se  m  pje^tnijeh  pojc.  DPosI.  82  (u  pjes- 
nijeb  stariji  oblik  mjesto  nadah^ega  u  pjesmraa). 
Pir  od  ubozih  va»*  otide  «  pjesnijeh,  fi4.  Sve  jednu 
pjeMtn  poje.  liy. 

pjirskdvit.  adj.  n.  p.  zemlja,  snndiff,  arenosnft,  Uj. 
gdje  iniit  mnogo  pijeska.  —  (iroholljika,  pjefkovitu 
i^mija.  Rj.  Klia.  Mo^.e  «©  najpoalije  u  siuhc  pjesko- 
9itt  pustinje  voda  dovesti.  Priprava  23.  iakra  adj. 
.^^  Darovit. 

Itl^skovnlra«  f,  riđi  pcakovnicn.  Kj.  u  čemu  ne 
drzi  pijesak  posipav.  riđi  pra^ioni^. 

pj^«fkiilju.  pji^skusii,  /.  pjeakoviia  zemlja,  die 
Sanderde,  terra  sahnlom.  RJ.  riđi  grobolljika.  — 
2a  Hft't.  u  pjeskulja  riđi  kod  l>akidja,  t*  pjej»ku^ 
rifU  kod  njjriruSn. 

pJ^^Biu,  /'.  {pl.  ne^t.  pjesama)  dux  Lied,  eantilena^ 

ef.  pjeunin.  Rj.  ritli  i  pjesan,   spjev.   dem.   pjesmica. 

—  Iirtidiii  pje>'mH^  orJinden,   diclitcn,   eamiun    eon- 
derv.  Rj,  21i»H.  hresti  pjesmu,  auHffihren  (ein  Lied), 
couciuo,  cf.  i/vaditi.  Rj.  2l'.ib.  Onu  im  pjeume  ierodi, 
n  svakoj  mene  prip'jeva.  Fij.  220b.  I>a  ti  ka^cm  jednu 
pjc*mu^  pripovijetku.  Rj.  2.')8b.    Klanjnlica  (pjesma). 
Kj.  272n.  i)d  prije  Bii  i^la  momt^d  te  pjevala  pjesme 
od  kolede.  Rj.  2^ićtft.  Kraljieke  bu  pjesme  ftve  od  Šest 
»lo^va.  Rj.  2i*Sb.  Lasarica,   lako   kovu  slijepci  onu 
reUku  pjesma  od   iMutra   i  od  Kosocakog   boja.  Rj. 
^n>.    I    II    kolu   pjenam^    napjevajn    (se).    Rj.    401a. 
Pretkutnjictt,  pjeitma  koju  pjeva  Hlijei>ae  pred  kii^om  j 
molei^i  da  mu  st*  Ho  udijeli.  Rj.  682b.  Ako  bih  te  h  \ 
peismu  pecala,  pesma  ide  od  usta  do  ustu,  pa  /r  doći 
»  podana   usta.    lij.  7.o4b.   (»oda   Miloft  poee  d&  po- 
u«fA,  a  krasna  je  pesmu  započeo  od  fjvili  na^ih  boljih 
I  »iflrijih.  Npj.  2,  21ti.  Da  bi  »e  na*la  i  ho{ia  pjejima 
4  ovome  đ/ifjufiiaja.  3,   45   (Viikl.    Žtdostivii  pjesmu 
3apjewUe.  3.   523.    Ove   obadvije  pjesme  o   boja  .  .  .  \ 
MČinio  Cmogort^ki  vladika.  4.  G8(Vuk).  Pjesme  poju  : 
i  Teselje  prflde  .  .  .  Ler  tTvWc  pje)<me  izvoffjfUiU.  1,  ir>5.  ! 
A  rttdnn  je  pjesmu  zapjevao.   4,  333.  Istiniti  dopa-  | 
cjl^  .  . .  kuko  je   narod  to   u  pjesma  obukao,  i,  458 
O'ttk).  Igrajuc^i  pjevaju  riuliOne  igrueke  pjesme.  Kov.  ; 
7l».  ^to  M!  tire   starine   nabili  pjejiamaj  ja  bih  rekao,  ; 
<1a    inmmrt    i<tnrijih    žcn^kiJt,    nepo   junačkih.    Npj.' 
XXX Vn.   Ono   nijesn    narodne  pjesune,    ne^o   ih  je  l 

00  (Kft^id)  gradio.  1,  XXXVin.  S  narodom,  koji 
me/tme  i>cva  i  pripoeeda.   4,    XXXIX.   Pesme   uevali  | 

1  kiuicali*   4,  XL.  Plačna  pjesma  Diividova.  Pa.  7.  i 


(natpis).  Pjesma  Ijuhatma.  46  (natpis).  Ti  si  im  kao 
ljupka  pjesma,  kao  Oovjek  lijepa  glasa.  Jezek.  33,  32. 

pJcfiiinArien,  /".  knjigu  u  kojoj  su  pjesme,  vidi  pjc»- 
nariea.  —  pjesmaricu.  Korijeni  127. 

pj^sDili'a,  f.  dem.  od  pjeama.  Rj.  vidi  pjosnica.  — 
Pjevaju  He  jo.^  i  ove  male  pjctmicc  rinu.  Npj.  1,  83 
iViik).  Ovoj  bi  pjesmici  bilo  prili^nije  mjesto  u  I. 
knjizi.  3,  &47  (Vuk). 

pJesmotv6rn<*,  pjefimotvi^rcn,  m.  koji  pjesme  tvori 
(gradi,  izvodi),  vidi  pjesnik,  poeta.  isp.  slihotvorac. 
I  —  Rroj  rtloijova  i  oumor  to  mi  u  nadim  luurodnim 
I  po^tmama  plavna  i  jedina  pravila,  na  koje  je  pcsmo- 
^  tvorae  pazio.  <Jpit  XLX4  ta  akc  isp.  Cudotvdrac, 
I  tMiturotvorae. 

pj^.iinn,  f,  (po  jujroznp.  kraj.)  das  Lied,  carmen, 
cf.  pjesma:  A  ila  bih  vas  u  pjesnu  pjevala,  pjc-tna 
ide  od  nsta  »lo  usta.  Rj.  vidi  i  pje>tan,  spjev.  dem. 
pjeaniia.  —  Da  j'  n  mene  Lako  jrrlo  jiurno,  dvije  — 
tri  bih  pjesme  ispjeptio.  Npj.  1,  27y.  Ko  imade  grlo 
pouzdano,  popijera  pjesne  od  junaka.  S,  471).  Tam' 
ovamo  kolom  okretala,  i  u  kolu  pje-snu  začinjala. 
Here.  8.  Nego  se  u  pjcHnama  može  f'uti.  Spisi  I,  20. 
Eda  da  ste  što  prevo<lili  od  onih  pjesuna,  Sto  smo 
Vam  pisali.  Stra?.,  188(5,  I38(i, 

pje.sujlrieii,  f.  vidi  pjesmarica.  —  Ovo  dana  poče<5e 
se  pe^atati  pjesnarica.  Siraž.  IHMli,  511. 

pJ^sllie^,  f.  dem.  od  pjesna.  vidi  pjesmica.  —  Po- 
<5a^niea.  kao  pjcsnica^  5to  se  pjeva  uz  6l^u.  Rj.  Stila. 

pJ6sDieki.  adj.  sto  pripada  pjesnicima,  vidi  po- 
etHlci,  poetii'^ki.  -  Pjexnivka  hrvatskim  jezikom  pi- 
sana djela.  Rad  5,  1!*4. 

pj^hnik,  VI.  poeta.  .Siulli.  koji  izvodi  pjesni,  pjcjine, 
pjesme,  riđi  poeta.  pjesniolvorac.  isp.  stihotvorae.  — 
CJundulio  slavni  pjennik  gdi  se  Oj^lasi  pod  Kaćioke 
svoje  mile.  .Stidli.  Toliko  pesnika  koliko  ih  je  dao 
mali  Dubrovnik.  Zlos.  ll.'i. 

pJ^snTAtvi»,  rt.  poi^.tis,  portica.  ~  (ijorgji:  UKmno- 
žit'  Slovinsko  pjesnist.t'fi.  Siulli. 

pj&š)l(*,  pjt'seiu  m.  vidi  pješak.  Rj.  —  .Stade  disaV 
pješte  i  konjike;  pje.-aeima  'vako  ^-ovoraše:  »Srbiji, 
pje^ci,  hruCo  uioju  drapal  . .  .  Npj.  4,  228.  Sakupue 
petnaest  stolina   laka  pjesca  i   brza  konjika.  4,  .w6. 

pjpŠAeonje,  ii.  rcrh.  od  pje^aćiti^  koje  \yidi. 

pJ4^s&«*iti,  pj^ATu^m,  v.  impf.  ići  pješke.  —  Dote- 
Ža^e  konj  ma  on  (Jovan),  pa  ću  morati  pešačiti  ja. 
Megj.  2.  Odmali  ide  kii^i.  Uz  put,  bilo  da  peiači 
pored  kola,  bilo  da  sedi  na  svračicaraa,  svukaJd  zvi- 
žduka.  Zim.  33y.  pješaćiti.  Nema  u  Vukovu  rječniku. 
Korijeni  12it. 

pJ^^aekT.  adj.  fussgangerisch^  pedestris.  Rj.  što 
pripada  pješacima  (pjescima).  —  A  Madžari  ij^ru  za- 
poće^e,  prvu  ij^m,  trka  pesaćkoga.  Npj.  2,  486. 

pjcsi*ktlijii,  /'.  (mll.)  die  .S'oldaten  zu  Fuss,  pedOes : 
Pješadija  u  puAke  zagleda  (a  konjici  kolane  priležu. 
Npj.  4,  253).  Rj.  od  pješadi  jedan:  pjeAac,   pjeSak. 

—  za  nasl.  isp.  Njemadija, 

pj^iliilk,  pjeAAks,  hi.  der  Fuss^angtr,  pedes^  cf. 
pjeMc.  Rj.  eoU.  pješadija.  —  Pješak  na  konjika 
(uvijeki  mrzi.  Post.  249.  Ko  je  konjik.  priteži  ko- 
liine,  a  pjc^ci  na  noj;e  opanke.  Npj.  4,  440. 

pj&.šf'iin,  adj.  što  priptula  ^tijeska,  Saud-.  ftrfno«. 

—  Istorija  je  mo/aik  »latavljen  od  pari^adi  utnijO} 
tteknd,  od  pesćanih  zrnaca.  Mil.  V. 

pji^N<'inn,  /*.  sf.uvum  glareosam.  Stulli.  pjesĆan  stje- 
njak.  upravo  je  augm.  od  pijesak.  —  Da  gonimo 
l>ocanf*koga  sina  (Tur<^ina)  iz  Evrop^  k  njegovom 
gnijezdu,  u  inccove  zapnnie  pješćine.  Sćep.  mal.  12t>. 

pjtsc.  pJftsh-^N  nj&.ške,  zu   Fuss,  peiles,  Rj.  adv. 

—  (Himo  apostolski,  t.  j.  pješke.  Rj.  (ia.  Robinje, 
koje  su  .  .  .  u  bojevima  drmale  im  konje  kad  bi  ae 
oni  pješice  tuklt.  Rj.  310a.  8  lica  Iju<li  na  konjuui.. , 
a  8  oalii^ja  stoje  tri  čovjeka  pješice  naporcdo.  Ri.  71&a» 
Uzme  itap  u  cake,  pa  zapali  pješice  u  candiu  sto- 
licu, i  upravo  u   careve   dvore.   Npr.    14l>.   Proš'o  je 


pJeU 


40 


pU^BR 


pjes  poljanu.  DPosl.  1*H  {hice  pje^'  okrnjeno  od  pjoSe). 
Fole<5e6e  pješke  lui  nofftima.  Npj.  4,  159.  Pnde  IJakal 
pre*J  kouja  u  travu,  nJ*  «  IJaknl  i  pješice  bnini.  4. 
268.  Pa  prevali  pod  Uftom  gjOfHna,  skoči  Vso  pješc 
na  nogama.  4.  429.  Danil'  skofii,  konja  nzjahao, 
Mirko  ide  pješke  na  fypauke,  f\  7.  Srha  jc  hila  4nt)0 
pješice  i  Ibik)  na  konjma.  Sovj.  40. 

pjftti,  piVjem,  piijue^i;  poiHh.  p?yuSe;  pOj,  jjojnio, 
pOjle;  pjeh;  pj^o,  pjela.  Kud  6,  62.  l*cth  pcni  (ili 
pojent?)  V.  impf,  (u  pje^mil  \]di pjevHt i, pojati:  Vetli 
pešcj  klcpala  ud'ri^e.  Kj.  4iMla.  u  istočnom  govoru 
pBti,  p6jem  mjesto  jue.  pjeti,  pojem.  u  sadašnjem 
vremenu  nema  pcni;  peJe  je  u  istot;  govoru  mjesf^ 
pježc  (u  JHz).  v.pf.  sloi.  sapjeti.  —  Zora  Kori,  petli 
poju.  Rj.  2131).  Kako  ti  igra,  tako  m«  poj.  (Gledaj 
te  radi  prema  njemu).  Posl.  127.  I  drupi  6e  pii'H 
pjeii.  l>i  osi.  38,  Kako  pop  poje^  tako  djak  olpijeva. 
44.  Slavic  poje,  a  ^avka  grace.  117.  Svegjer  iednu 
pjesan  pjeti.  119.  I  nek  p(^e  crkva  Kosalija  u  državi 
cara  Otmanskoga.  Npj.  3,  G6.  A  ^©  poju  Bosu  le- 
turgjiju.  3,  (>8.  Ustaj  brie,  mladi  gospodare!  štono 
poju  doa  humhula  mlada?  Her«,  124.  Pojte  Gospodu. 
Vb.  9,  11.  To  nije  ovaj  jezik  što  sad  n,iim  u  erkvi 
pojemo.  Dioba  3.  hu  se.  pans,:  U  toin  ne  poju  krosoi 
tropari  na  više  glasova,  DP.  229. 

pj^Hio,  m.  dein.  od  pijetao.  Rj.  vidi  pjevčid 

pjetldvan,  pjetloviina,  m.  pjera  se  pijetlu  u  ovoj 
pjesmiri  od  kolede:  »J'tf/oraiir  brzovane,  koledo!  Daj 
ti  mene  konjma  zoM.<  Ali  povori  pcilorane:  »Ja  mog* 
biti  odftbaSa  na  stotinu  kokoftaka . . .  Živ.  U).  —  akc. 
prema :  Brz6van ,  brzovAna :  Pjetlovane  braovane. 
Dauii5i(5,  ARj.  697b. 

pJ^TA^,  pjevftČa.  vt.  der  SnngeTj  cantafor.  Kj.  vidi 

gievalac;  pojać,  pojae.  —  Uat^ani  na  glasu  pjevači. 
j.  84a.  Mislim  da  bi  narodni  pjevač  preuui  OHta- 
lijem  pjesmama  kazao  .  .  .  Npj.  3.  527  (Vuk).  Od 
dmgoga,  u  ostalome  mnogo  rgjavijega  pjevača  slupao 
sam ...  3,  5t>4  (Vuk).  Kad  koga  iza  gla.RA  pripieva 
izabrani  pjevač.  Kov.  61.  Ima  mi  danaa  osamaeset 
godina;  mogu  li  joSte  slušati  glas  pjevačima  i  pje- 
va^icama?  bam.  II.  19,  35. 

pjevA?©r,  adj,  des  Sdngcrs,  eantatoris.  Rj,  Ho 
pripada  pjevaču. 

1.  pjevftfleft,  f.  die  Sangerin,  cantatrix.  Rj.  vidi 
pjeviea.  —  Pjevni,  pjevni,  moja  pjevačice!  u  mome 
ga  dvom  zapjevala.  Hore.  lOS. 

2.  pj^^vaf'ic«,  f.  vidi  kukaviea.  Rj.  ptica. 
pjevački,  adj.  što  pripada  pjevačima.  —  SknpiSe 

se  sinovi  pjeiutčki .  .  .  dva  velika  zhora  pjevačka. 
Nem.  12,  28.  31.  Načelniku  pjevačkom.  Ps.  4  (natpie). 
Po  svojstvu  niiftega  pjevačkoga  jezika.  Kat  10. 

pJH'ftk,  pjevka,  m.  (u  C\  G.)  crv  u  siru,  die  Kase- 
madfu  vcrmis  casearius^  cf.  pregalj.  Rj.  vidi  i  moljak. 

—  Pred  Huglimnim  biva  m:  pljuvati...  upljuvak . . . 
pred  »anioglasnim  biva  op,  Čemu  ae  o  iza  Ij  mijenja 
na  e:  upljrrak,  i  wi  j  mje«to  Ij:  pjcvak.  Korijeni  3<>2. 

pJSvalnr,  pjiBvaoea,  m.  canior^  cantaior.  Siulli. 
koji  pjcj'a.  vtdi  pjevat*,  jiojii^.  isp.  pojac  —  §to  t' 
če  papar  gri^alae,  kad  li  je  ani  pjevaiac.  DPosl. 
124.  —  riječi  3  takim  nasl.  kod  ćuvalnc. 

pj^Vnl^^lt^  «.  Ort,  «o  man  gesungen  hat,  oder  zu 
singcnpilegt,  locus  uhi  cantatum  fuit,  aut  solet  c«w- 
tar'i:  Ti  ne  penji  bijela  t^adora  na  mojemu  divnu 
jgrali&tu  i  na  mojem  divnu  pjevalištu.  Rj.  mjesto 
gdje  se  pjevalo  ili  ae  obično  pjcvia.  —  riječi  s  takim 
fuist.  kod  dani^te. 

pj^vnlo,  ».  (schcnhafi)  d<is  \Verkzcug  des  Sinfjens 
(dte  Kehle),  guttur:  uhvatio  ga  za  pjevalo.  Kj.  Ofugje 
za  pjevanje,  kace  se  u  Šali  za  grlOj  grkljan,  —  fifeći 
s  takvim  nast.  kod  bu(5kalo. 

pJ^vAnkA,  /*.  das  Singcn,  canttis.  Rj.  vidi  pjevanje. 

—  ProIuzc(*i  kro7^  ni  (kroz  selo)  čuje  sa  sviju  strana 
^vcifint«  i  veselje.  Npr.  89.  za  n<ist.  isp.  iMtauka. 

pj^vinje,  n.  das  Singen,  cantutio.   Rj.   verh.   od 


pjevati,  radnja  kojom  tko  pjeva :  Kralji^ke  su  pjesme 
sve  od  šest  slogova,  i  u  pjevanju  se  sraka  vrsta  po 
triput  govori.  Rj.  298b.  Zato  se  «  pjevanju  ženskih 
pjesama  viSe  gleda  na  pjevanje  nego  na  pjesmu,  a  u 
jijevanju  juniičkijeh  najviše  na  pjesmu.  Npj.'  1,  XVn. 

pj^Vlltl.  pjevllm,  »'.  impf.  mngćn,  canto.  Rj.  vidi 
pjcti.  pojati;  Hitati  3.  v.  pf.  ujevnuti;  v.  pf.  sloE. 
d6-pjevali,  iz-,  na-  (se),  nad-,  oa-,  po-,  pre-,  pri-,  pro-, 
raz-,  s-,  za- ;  v.  impf.  slož.  nad-pijovati,  od-,  po-,  pri-, 
pro-,  raz-,  /.apij^vati;  spjevdvati.  dcm.  pjevušiti.  — 
Jasno  pjeva  za  gorom  gjevojka.  Rj.  I62ft.  Jaoj.  Audro, 
moje  (^isto  zlato!  ako  bih  te  u  pjesmu  pjevala,  pjesma 
ide  od  URta  do  usta,  pa  re  doi^i  u  pogana  usta.  Npj. 
I,  4()4.  Barjaktar  pjeva  iza  ghisa.  Kov.  47.  I^estue 
,  iunaike.  koje  ljudi  pjcoaju  uz  gusle.  Npj.'  1,  XVrT. 
I  bijesu  li  0  njctnu  pjevali  igrajući  i  govoreni...?  Sam. 
1.  21,  11.  Pjevam  imenu  Gospinla  Vi&njega.  Pe.  7, 
17.  Pijući  viuo  pjevaju  me.  69,  13.  Pjn^ače  putove 
Gospodnje.  238,  5.  Nebo  i  zemlja  i  sve  Mo  je  u 
njemu  pjevače  nad  Vaviionom.  Jer.  51,  48.  Ghisom 
će  pjeiuiti  na  prozorima.  8of.  2,  14.  Pjevamo  oca^ 
sina  i  svetoga  Duha.  DP.  41.  sa  se,  pnss.:  Alija 
(koji  ftć  vjera  i  u  pjesmama).  Jtj.  85b.  Pjevalo  se  i 
veselilo.  Npr.  254.  Zu  ovu  mi  (pjesmicu)  reće  da  se 
u  šali  pjeva  »?  čašu  rgji.  Posl.  31.  sa  »e,  refleks, 
impersonalno:  Ne  pjeva  mi  se^  jede  mi  se,  pla^e  mi 
se.  .  .  Rj.'  XVnL 

pj^vfie,  m.  dem.  od  pijevac.  Rj.  tMii  i)jetlitf . 

pjt^vica,  /*.  die  Snngenn,  cantatri.r:  Pjevala  tiva 
jijevica:  Sto  <5e  starcu  gjevica  a  mladiću  babica?  Rj. 
vidi  1  pjevaCica. 

pj^vidrii^,  m.  rf^r  Singefreund,  Mitsdnger,  qui 
simnl  cautat.  cf.  plaCidrug.  Kj.  drug  u  pjevanju  (i 
veselju),  suprotno  plafidrug.  —  Daj  li  mene  plaĆi- 
druga,  a  pjcvidruga  je  lasno  naći.  Posl.  51. 

pJAvuiid,  pjT'vnem,  v.  pf.  ein  irenig  singen^  trn- 
singen,  cantum  ittHpio:  Pjevni j  pjevni  zlato  materino. 
Kj.  r.  impf.  pjevati. 

pjev6Senje,  n.  dem.  od  pjevanje.  Rj. 

pji!v6slti,  pj&vQ5Im,  dem.  od  pjevati.  Rj.  v.  impf. 

pl&»  pliU,  piao.  vidi  plilh.  Rj.  «  krajevima  gdje  se 
glas  h  u  govoru  ne  čuje.  vidi  i  plav.  —  Da  ne  padne 
dažda  iz  oblaka,  plaa  dažda  niti  rosa  tija.  Rj.  110&. 

pllit*a,  f.  vidi  pijaea,  pjaea;  sgn.  kod  trg.  2.  — 
Tko  se  u  lugie  obuće,  na  plact  se*  svuće.  DPoal.  133, 
Tai.  piazza.  Njem.  Platz. 

plaejkrinn,  f.  (u  Lici)  Sto  se  plaća  za  stvari  koje 
se  donose  na  pazjvr,  der  Markteoll,  triftutum  quvd 
pro  rebus  quae  in  urhe  tieneuni  erigitur.  Rj.  što  se 
plača  ea  stvari  koje  se  donose  na  plat-u.  itp.  placa. 
—  takve  riječi  kod  dimariua, 

plilf,  m.  das  Weinen,  fletus.  Rj.  urp.^plakanje.  — 
To  svi  u  plač  i  u  vrisku.  Npr.  214.  Ouje,  gdje  u 
ujemu  i.u  brodu)  veliki  plač  stoji.  247.  Nastane  tuga 
i  plač  u  carskom  dvoru  za  mnogo.  2.^2.  Suze  lila, 
kroc  plač  govorila:  >Bog  ubio...  Npj.  1,  389.  Plač 
sa  budimskom  lagjom.  1,  406  (natpis  pjesmi).  Novica 
mu  Božju  pomoć  viknu,  h  l^ujo  mu  s  plačem  priftvatio. 
4,  494.  Viuo  pi&e,  ue  plati&e.  Pofto  vigje  krćmarica, 
ona  caru  na  plač  pogje:  »Sultan-care  gospodare,  do- 
gjoAo  mi  tri  delije...' Kov.  88.  Pa  onda  udri  u  plač 
i  u  tužnjnvu  iza  ^lasa.  Posl.  X.  Ukopale  Stefaoa  i 
telihi  plač  načiniše  nad  njim.  Djel.  ap.  8,  2. 

pIAcAii,  plaćnn,  pl&eeran,  pla*>evna,  adj.  tceinend, 

{fctM:  Plačne  oči  s  Rada  ne  mica.Ae.  Rj.  —  Opet  si, 
»mte,  nevcseo  i  plačan.  Npr.  67.  Vidi  gde  je  u  njemu 
(n  selu)  sve  žalosno  i  plačno.  89.  Plaćite  s  plačnima. 
Rim.  12,  15.  Progjofte  plačni  dani  žalosti  za  Moj- 
aijem.  Mojs.  V.  34,  «.  Ne  mogaše  razaznati  vike 
radosne  od  vike  plačtte  u  narttdu.  Jezdr.  3.  13.  Plačna 
pjesma  Davidova.  Ps.  7  (natpis).  Idući  doliiwm  pla- 
Čevnom,  pretvaraju  je  u  izvore.  84,  6.  Prva  ga  (kanon) 
je  u  dolini  plačnoj  Jala  lavra  evetoga  8ave.  DP.  161. 


plAvUrnp: 


41  — 


1.  ^Ifikntl 


adi'.:  Tu  n.ihode  svetog  Petra,  i  Gospa  mu  plačno 
rp^e.  Hore?.  'AiMl 

plj^t-idrni^,  m.  drr  Mitu'finrr y  aminifi  nui  cum 
ttmte  flet :  Daj  li  meni  plaeiiiruga,  a  pjeviomga  je 
iHsao  tiH^l  (PoftI.  51).  Kj.  drug  u  pUtct^j  drug  iioji 
s  plitčnim  plaće, 

plarhijanjc,  n.  cidi  plakanje.  Rj. 

pint'iujuli,  Djiiin,  r.  impf,  (u  Dtibr.)  vidi  plalrati: 
ovo  dijete  mnopo  plačiuja.  Rj. 

pUrka,  /'.  u  rijetkima:  Ijrraćka  plučkn  (N.  p.  kad 
^  ^ecji  najprije  iiale  i  ijrruju,  pa  ho  poalijo  availe  i 
pobiju.  Pos^l,  i>5),  das  M'tinen^  Iacrimat\  Rj.  iap.  plao, 
^lakiinje.  —  Igra  plrtcku  dobude.  DPosI.  31.  sa  nftei. 
Mp.  ptatka. 

pl&fknr,  adj.  (u  Grblju)  vidi  plaOIjiv:  Plačkitva 
djeUtu  ("e:iće  ei^tauje.  Rj.  sto  rado  plnce. 

pljkeko,  m.  ein  Kind  dag  gern  ireint,  ein  lOirttT, 
plortitor:  Ptačko  ('■iiva  poveda  i  babinu  Junini.  /akta 
Dftba  hinicu,  dade  Plaekti  (^ruaicu  (pjevaju  djeca  dje- 
tetu koje  plače).  Rj.  plačhtto  dijete^  čeljade,  iap. 
plakavica  1. 

pU^ljlv.  ttdj,  der  gern  trcintf  plorntor:  Mu.^ko  mi 
ćedu  plnC{firo.  Rj.  Uto  rttdo  plaće,  vidi  plaOkav. 

plArA.  /'.  vidi  plata.  Rj.  —  Bes  phtec  i  bez  vra^-e. 
Rj,  73b.  rovi»iii  kome  phu':u>  Rj.  514a.  Popa.^  pluM 
ifo  stoka  p««e-  Rj.  54lb.  Kakva  «lu*ba  onaka  i  plaćtt. 
Poal.  124.  Težke   muke,  a  njjave  pluče!  313.  Hvala 

pružna  plaću.  341.  vidi  primjerr  i  kod  plata.  — 
tjććt  H  tukvim  nast.  kod  d&ćn. 

plAi'nlnr,  pUi^aoca,  m.  qui  aolvit.  Stiilli.  ko^i  plača. 
inp.  plat.'ic,  platila, 

plArnlien,  /'.  qaae  »olrii.  iStiilli.  koja  platna. 

plAranjo,  ».  das  Zahlen,  solntio.  Rj.  vcrb.  od  pla- 
^nti.  radnja  kojom  tko  plaća. 


pllifaUi  plai^flm.  r.  impf.  tahUn^  solvo.  Rj.  v.  pf. 

stoz. 
o-pla<?ivati,  iz-,  na-,  ikhI-,  pre-;  <>.  pf.  rIoz.  poplaviti. 


UUci,    koje  vidi  i  ondje  v.  pf.  xloz.;  v.  impf. 


I 

(Globama)  manjima,  koje  bu  mno^i  Ijndi  plaćali 
za  gebt,  nije  bilo  ni  broja.  Rj.  HJla.  Nešto  sa  iirov- 
niee  seljaci  plaćali  i  Hvojijeni  spnhijatna  (gdje  mu 
opekom  nijesu  plaćali  n  ime  ttcega).  Rj.  159b.  Vlu-^ka 
Tunskome  caru  kesi%n  t.  j.  ojtjekom.  Rj.  ii;68b. 
•dnja  lelurjrjija,  sa  koju  plaća  popu  onaj  na  kopa 
d  padne.  Rj.  fi47a.  Kurjak  kožom  plaća,  Poal.  1C4. 
Moja  glava  carevu  plaća.  181.  Evo  zeman  i  vrijeme 
dogje^  ako  Bog  da,  da  nii  jade  plaćai.  Npj.  4,  .^2^. 
D&  plaćaju  Kapetan-/)««!  harać  i  porezu.  Daniea  3, 
n5.  I>a  8rbi  Turskome  dvom  plaćaju  osekom  ta 
»rr  dacije.  .0,  30.  Pievaće  nabavljao  i  tUingubu  im 
lu-ao.  Npj.'  1,  LX[I.  Ne  imadne  viSe  ćtm  plaćati 
I.  Sovj.  39.  jVa  glave  svoje  ne  plaćaju  poreie.  yiav. 
tbL  1,  86.  sa  »e,  pas3.:  Odrepjene  globe,  koje  su 
plaćide  u  društvu...  (manje)  koje  6u  mnogi  ljudi 
fliati  ra  8ebe.  Rj.  80a.  Još  se  plaća  na  kose  i  na 
•vev  ćihnk    Danica  2,  .š2. 

Iplar^Bik,  pla<*eri(ka.  pUrnik,  plai^nika,  m.  vojnik 
hojt  ima  pluttt;  mhhd.  vidi  platnik ;  levcr.  —  Plaće- 
nici roblif  rastftviSe,  odvedr>5e  roblje  u  pjemiju,  HNpj. 
3w  334.  haćmk.  4,  712. 

riMin  iprad),  r«.  u   pjeami.    Rj.  —  (Jje  ja  nupjoh 
tfbt'  L'j»?vi>jfcu  ...  u  Vladina  crnidu  bijelome.  Npj. 

■IMiRKkT.  ndj.  ton  Pladin:  U  onopi  kralja  Pla~ 
JftMTJVMd.  Rj.  gto  pripada  Pladinn. 

|lluBr.  H.  lu  krajini  Ncpotiiirikoj)  vidi  podne.  RJ. 
—  plddnć  (ilAiiA*'"«,  od  ilONli  \%Mt :  kud  se  pre-^tnjalo 
yje<«ti  da  je  to  nominativ  r  genitivom,  i/>gtibila  je 
ptt%  rijet^  ojiatavak.  te  joj  ot^iao  som  korijen,  a  kako 
■I  Mda  xa  »amopLitinim  iMa  dva  auglaMna,  ouo  se  pre- 
■j»itĐo  me^ju  njih  i  protluljilo  h«  u  »i.  Korijeni  2^i7. 

■lU,  adj.  ra$di^  hefiig^  prae<:eps,  M.  p.  konj,  čovjek, 
kim^  tf.  idahovit :  AI'  od  mojib  plahijek  sratova. 
K  ojoi  dolete  plahi  zmnje.  Rj.  Uao  iuujao.  :e,otok.  — 
iuud  ongju  nA  onu   vodu,  a  to  udarUa  plalM  kiša  i 


most  odncla.  Npr.  139.  Konj  be/.  uxde  plaha  mltidost. 
Dl'oal.  4t>.  l'lah  je  kako  %'jetar.  95.  Jarust  je  nemi- 
loflliva,  i  gujev  je  plah;  ali  ko  će  odoljeti  aaviati? 
Prič.  27,  4. 

plAhir,  pbdilra,  w.  m  koji  «r  plaki.  vidi  plair.  — 
plnb,  plnhovit, /jM/iir,  uplahiriti.  Korijeni  298.  sa  na:ti, 
tidi  mjeliir.  pnHttr. 

plAhu,  ra,tvht  praecipitantcr:  Mara  majci  plaho  od- 
govara. Plaho  »e  mladu  probudi.  narnnOu  stade  pro- 
klinjat'. I  ugleda  Maricu  pjeno  plaho  UK'te  dvor.  Rj. 
adv.  prema  plali.  vidi  [flahovito-  —  Ilujnintila  plaho 
povezala  hodaju<5i  od  ruke  do  ruke.  HNpj.  4,  .')35 
(bujrumijft  =  burunlija). 

plikhost*  j)iribo.'^ti,  /■  (U  Dubr.)  KUfertigkeil,  pro- 
peranda:  jVIIadost  plahost  (Poal.  1^0).  R),  ofiobina  u 
ono/ja  kto  je  plaho,  kao  riaglofft ,  ifjftina.  —  P*>p 
Petar  ...  ali  mi  pa  ondje  zbog  osobite  hitrine  i  jda- 
hostti  zvali  liskom  i  ii »tekovi (''em.   Ri.  S->iJb. 

plah6vniijp.  n.  muthiciUigcs  Leben,  vita  laseiva. 
Ri.  verb.  od  plahovati.  sia^je  koje  hiva^  kad  tJto 
plakuje. 

plahAvnti.  pItVhnjem,  r.  impf.  i\\  Dubr.)  Muthtrillen 
treihen,  laavirire :  i.e\\\  ikivjeka  da  ne  plahujc  (Pt>Ml. 
^)|.  Uj.  plitko,  ne8f4tino  iivjetit  kao  vragovati,  vra- 
goliti,  vragtAi^^taii. 

pinhdvit,  adj.  vidi  plah.  Rj.  —  Afornva  je  idao- 
vita:  rtiaoi^  momka  nanijela,  u  jutros  pa  ua  brop  Itaeji. 
Npj,  1,  431.  !^lo  (*e,  brate,  od  vojvode  Bhiči,  od  Jakovu, 
smaja  plahovtta.  f>,  132.  takva  adj.  kod  barovit. 

plahJivMo,  vidi  plaho.  Rj.  adt\  prema  plahovit.  — 
Oii  ti  znade^,  moju  stiiru  majko,  kuko  vlu^e  plahooiiu 
ljubi,  li  bi  mopa  baba  ostavila.  Npj.  3.  107. 

plAlitii,  /■  lu  Hrv.i.  Kj.  dem.  pliilitica.  —  1)  das 
TiftrJttuih,  mappa^  vf.  trpežujak.  Rj.  fid*  *  po«t.olnjuk, 
atolujak;  ^arćaf,  ^ar5uv  1.  Ho  se  vicće  na  uto.  —  2)  dan 
Bcttwh.  linteum,  cf.  čATfiAv  2.  Rj.  vidi  t^ar-taf  2  (nio 
se  meće  na  poutclju). 

pliVhlirn,  /'.  —  J)  dem.  od  plahta.  Rj.  —  2)  Bo^ja 
plahticti,  nekaka  trava.  Rj.  Sfm.  ~  3)  u  goveda  pod 
vmiom  ftto  visi.  govori  i*e  u  i^ev.  llrv.  vidi  nuihru- 
mica  3,  pe^icji  2. 

pliiir,  plaira,  m.  (n  Srijemu)  vo  koji  a«  plaAi,  ein 
.scheuer  OcA«,  boa  pavidus.  Rj.  u  krajevima  gdje  «e 
u  govoru  glufi  h  ne  ćuje.  vidi  pliibir. 

plikjvnz.  m.  {osterr.  da.<  BleiwLMAs)  dam  Heisnbtei, 
der  JilciMtift,  plumbago,  Rj.  pisaljka. 

X.  plilkiinjo,  II.  dtta  WeiHen^  (letio,  plorutio.  Rj. 
verb.  od  plakati  (]>iri(^em).  radnja  kojom  tko  plaće: 
Ako  si  mi  u/.eo  pojanje,  ne  možefi  plakanje.  PohI.  H. 

5!.  plAkiinjc,  h.  datt  Aasschvemmenj  clutio.  Rj. 
tfr/y.  od  plAkati.  radnja  kojom  tko  pldĆč  n.  p.  sudove. 

1.  plAkati.  plut^em,  r.  impf.  —  1)  ueinen,  ptoro 
Rj.  vidi  plftćinjati;  burlikati,  guliti  se,  kreveljiti  rc; 
Mtfi.  brboMti.  t\  pf  sloe.  d^-pUkati,  ir.-,  na-  (»oi,  o-, 
0Q-,  i*o-,  pre-,  pi*o-,  raz-,  u-  (ee),  »&-,  v.  impf.  tdoi, 
do-plakivati,  iz-,  o-,  po-  1.  —  Napao  mi  nn  dijete 
nekakav  vrisak,  t.  j.  plaćaj  vriftti.  Hj.  76a.  Tužili, 
plakati  isa  glasa  (oaotiito  za  mrr.*c^ii)  i  narivati.  Rj. 
(fhla.  Za  to  je  earev  «iu  jednako  tuHo  i  plakao.  Npr. 
Iti.  Ona  se  odmah  aeti  i  brisne plakati  na  njemu  oko 

vratu:    »t^latki   brale! 29.   PoOne   od   žuloHli  nad 

tijtm  plakati.  115.  Dotiav^i  do  oba  brata  okamcujen-o, 
pozna  ih  i  Mtade  da  ih  plače,  jer  joj  Živo  srce  pu^!e. 
232.  Ko  ta  svijetom  plaće,  bez  o*Mju  ostaje.  Posl.  l.'iH. 
Ti  plaćeŠ  ito  ti  je  brat  umr'o,  u  ja  plačem  Ho  i  ti 
niieni  a  njim  umr'o.  lf)5.  Nije  li  to  liogu  plakati? 
iKad  se  .*lo  krivo  uOini).  2U\  Tko  trrijct  plaće,  o^ 
izgubi.  DPohI.  133.  T^ato  plaće  Ai^gelija  mlada.  Npj. 
4,  3<)2.  Plaće  na  te  »va  Herreg<>vina.  5,  2f>9.  tJagiĆ 
je  cisto  plakao  od  radosti  kad  je  vidio  .  .  .  StraŽ. 
188*1,  702.  I/iMvfii  na  polje  plaka  gorko.  Mat.  26.  75. 
l)a  me  opet  kad  dogjem  ne  ponin  Bog  moj  u  vaa, 
i  ne  UHplarcm  za  mtiogima.  Kor.  II.  12,  21.  Ti  ne  ne 
iitidi^  ne  plaćeš  za  nbe  samoga  tf<o  so  u  ovu  trenuć^ 


2.  pliikati 


—  43  — 


pkiainkinja 


iic  moHA  ni  7.a  Hcbe  ni  za  druj^el  DP.  29.  Gorico  place 
nad  sfihmn  k.io  Martrt  i  Marija  nad  liazarem.  il9.  mi 
9C,  rr/M'<!.  impcrsonitlnn :  ne  pjeva  mi  se,  jede  mi  se, 
phtčc  mi  Hc  ,  .  ,  Rj.^  XVIII.  —  H)  plat!c  t^okof^c,  kud 
se  ohrrle,  (jovofi  se  u  Ilrv.  vidi  auziti,  zalit'vnti  5. 

3.  pldkati,  plarein,  r.  impf.  RJ.  v.  pf.  uVikniiti;  r. 
ph  Wcii.  Mpl^kuitli ;  i^plitliati,  oplakali,  poplakati.  KplU- 
kati.  V.  iwpf.  »lož.  poulukivati  2,  —  J)  u.  p.  sudove, 
(iUMchiccmmen,  elno.  Kj.  —  2)  sa  »e,  refhks.  ri.  p. 
kao  patka,  sich  auMmdeHj  uic  dne  Ente^  pevlevari.  Rj. 

»likkaviCA,  f.  (u  Dnbr.).  —  t)  ona  koja  plac-e,  die 
H  tiuerin,  q\MC  fUt.  Ri.  isp.  plarko.  —  2)  pl.  po 
bijelu  crno  Mo  se  po  unu  nikavn  metne,  kao  znak 
velike  ?;aIoHti,  čine  schivitrzc  Kinfassung  der  Aennel 
2UVI  Zeichcn  der  Traner^  nigri  viargints  manicnmm 
htctutn  sitjnit'cantes.  Rj. 

phlkautt,  i'.  pf.  aiisschuemmcn,  eluo.  Rj.  plaknnti 
II.  p.  ČU8U,  V.  ivipf.  2  plAkati.  v.  pf.  sloi.  spL-ikniiti. 
ost'da  r.  pf.  sloz.  kod  pUkati. 

plikm,  w.  (U  ('.  G.)  vidi  plamen.  Rj.  detti.  plamen(?i(^. 
hifp.  planiičak.  sa  nosi.  istp.  grum  i  (3rrumen.  —  Oo^u 
n  nckaku  goru  ...  a  usred  nje  vigjašc  se  eeliki  plam 
i  dim  0(1  ognja.  Xpr.  218.  Kakve  njima  muke  uda- 
rnice, Kad  s'  u  mene  rnsptde  plumovi,  samo  bi  mi  suste 
prukapale.  Npj.  4,  51. 

plikiiianjc.  M.  das  l'lttmtHen^  flagratio.  Ej.  verb.  od 
plamati,  koje  vidi. 

ptfVmnft  main,  u.  iiupf  (u  C.  (J.)  flammen,  flagro, 
c.f.  ]it!UuTj('ii.  Rj.  r.  pf.  prositi  planuti;  sloi.  vidi  kod 
plRiiitjeii. 

ph\mf'enjo.  n.  verh.  suptt.  od^  plamtjeti,  koje  vi(]i. 

I.  plikmOn,  plamena,  »*.  die  rlavtme,  fUnnma^  cf. 
plam.  Rj.  dnn.  plamenc^ie.  h}/p.  idumic^ak.  —  U  njega 
se  mušku  ».N.'do  naige;  nije  ćcdo  t^eda  kakvano  sd: 
h  usta  mu  modar  plamen  bije.  Rj.  212b.  Iz  no/.dr\'a 
mur-en  plamen  liže.  Ri.  y27a.  Iz  nozdara  eden  plamen 
am^e.  Rj.  424a.  Up^Ieaft  nekaku  veliku  f^oni  pje  sva 
u  velikome  plamenu  plamti.  Npr.  117.  Plamen  mu  ać 
uz  obraz  zapali.  Npj.  2,  595.  Crven  plamen  svezan 
je  za  uebo  a  od  one  vatre  iz  puiiaka.  4,  243.  U  jeilan 
put  sav  (most)  plamen  obuzme.  Zitije  2H.  GIsm  Go- 
spodnji »\]}ti  plamen  ognjejii.  Ps.  29,  7.  Plamen  (jnjeva 
tvoje>ra  neka  ih  obuzme  1  69,  34. 

3.  plikmtMi,  adj.  jhtmmcnd^  flammeua,  ardens  et 
miraus  ut  fiatnma,  cf.  plamenit:  I  na  njima  tri  pla- 
mena maca.  Rj.  —  Belo  uze  kntfata  barjaka,  pa  [lo- 
trže  plamena  handžara . . .  Kada  Turci  to  Oudo  vijneSe, 
tii  plamene  noie  povudiSe.  Npj.  4,  339.  Kaže  joj  (dusi) 
da  Viježi  od  plamene  šeljc  tjelcune  kao  od  požara  8o- 
domakoRa.  DP.  in\. 

y>lain^n^ić,   vi.  dcm.   od  plamen.   Rj.   —  sa  nattt, 
i  irrumcn(?i<5. 

plamenik,   plamenika^   m^  (u   Brijemn)   liothlanf, 
erjfsipelas,  c 
iMna.  bolest. 


lik,  pl 

,  cf  h 


rnka.  Rj.  vidi  i  crveni  vjetar,  pogan- 


plAmonit.  ndj.  ffammend,  ftammeufi,  cf.  2  pl3men : 
A  jink ruj  njih  noža phimenita.  Ri.  —  <>  pojasu  Nf//i(;V 
plameniic.  N|ij.  2,  2(>8.  Manu  Koumien  maćao  plu- 
tf/cnitim.  3,  189.  .Sto  bijat-e  ognju  plamcnita,  na 
(.'uriMjoni  ode  u  planinu.  4,  ll>9  (=  Mo  bijaše  mom- 
eatli  ognjevite,  pUtmenite).  Poznaua  je  Va-^a  plumc- 
aita  ljubav.  Spi»i  1,  4.  adv.:  Plamenito  grlom  pod- 
viknu^e,  i  po  jodnu  puiSku  izbueiSe.  Npj.  4,  'i()S. 

jtlam^njnem,  /'.  die  ^u  starkc  .Sonnenhitsc,  nol  ni- 
mtum:  ubila  plamenjača  lubenire,  grožgje  itd.  Rj.  kao 
prevelika  žega.  —  Bije  lavake  godine\  grjUI,  slana, 
plamenjača,  Rj.  28a.  Ma6i  2)  kao  plamenjača  ili 
tonia  Mo  padne  u  malom  dažtlu,  Rj.  347b.  Oprbnuti, 
kaJ  opali  mraz  ili  plamenjača  što  mlado.  Rj.  465a. 
riječi  x  takvim  nant.  kod  ajjriraOa. 

jthiniirak,  plamit^-ka,  m.  ht/p,  od  plamen.  Kj.  — 
riječi  X  tul'cim  nuttt.  hjfi  irrurairak. 

plilmtjrti,  ph^mtuu,  r.  impf.  aloz,  /?.  pf.  rasplamljeti 
se,  zaplamtjeti  ^c\  prosti  planuti.  —  Plamali,  flaumien, 


Hagro,  cf.  plamtjeti.  Rj.  5(l5b,  pli\mljeti.  Kad  <>,  86. 
—  Ugleda  nekaku  veliku  ^orii  gje  sva  w  velikome 
plamenu  plamti  Npr.  117.  Dokle  h*  kao  oganj  plam- 
tjeti ^njeu  tvoj?  Ps.  89,  46. 

pliin,  plAna,  m.  preko  Nijemaca  (der  Plan)  od  Fran- 
cuza uzeta  riječ  (plan,  plaine);  kao  namjera  H,  na- 
rtijerenjei  osnova:  Kako  se  po  fome  planu  potVla  u 
Ljetopisu  vika  na  mene  1828  godine,  evo  traje  jednako 
do  danaSujega  dana.  Danica  5,  81.  L'eo  je  da  ih  na- 
seli, ali  mi*  se  nešto  pokvario  plan.  Nov.  Srb.  1817, 
778.  Nekad  se  tako  na  livadi  ili  pod  brestom  . .  . 
crtaju  planoci  za  budu(*nosi.  Zloa.  95. 

Plunn,  f.  ime  Žensko :  Ciknu,  pisnu  Toma.Vwa  Plana, 
Rj.  byp.  Plane. 

pliinilistff,  w.  Ortj  wo  dm  VieJt  iiher  Mittag  vor 
der  tSonne  geborgen  ist^  locus  ubi  pecara  a  sole  ri«- 
fensa  retjuiescunt.  Kj.  mjesto  gdje  žirotifije  planduju, 
provode  podne,  plaane.  tndi  plandoviate,  landi^te.  — 
Na  podne  goveda  pohježu  m  plundiMu.  Npr.  125.  AF 
kod  vode  stado  «  pJandistu,  plandovaSe  pod  jelom 
zelenom.  Npj.  3,  176.  »Da  lovimo  i  plandištc  divlje^ 
ne  bismo  li  ^tagogj  ulovili... <  Zahajkaše  i  plandište 
divlje,  3,  343.  riječi  s  takvim  nast.  kod  daniMe. 

plaiHluvailje.  n.datu  l'nicrMehen  de*  V'ielies  trahrend 
der  Mittag-ifiitse,  retptie^  pecoris  in  ambra.  Rj.  rerb. 
od  plaodovali.  fttanje  koje  biva,  kad  pland\tje  n.  p. 
iirotinja.  —  U  države  plandovanja  na  zlatnijeh  kolih 
nlazi^se.  DPosl.  139. 

pliindovntl,  plaiidujem,  v.  impf.  (vom  Vtche) icčUirend 
der  Mittag^hitze  u'o  unterstehoh  in  umbra  es!<e  a  sole 
meridiano.  Rj.  podne  (pladne)  provoditi  u  zahlugjn. 
kaže  se  za  životinju  a  i  za  čovjeka,  pontalo  od  ptaf'nt' 
s  premjei^tenim  glat<ovima  fH  ti :  plaiir^ovati.  Korijeni 
287.  —  Ko  ljeti  plunduje,  zimi  gladuje.  Posl.  146. 
Digl<?  su  se  ovce  Voj  vodica,  one  pasu  na  polje  Ko6ice, 
a  plandnju  bn>du  Kosickome.  Npj.  4,  85. 

plandoTi^te,  n.  vidi  plandište.  —  Ti  otiđi  atarom 
plandovištH  ..  .  planduju  li  Sarajevske  ovce...  Ona 
popje  starom  plandovistu.  Herc.  219. 

Plano*  /'.  hj/p.  od  Plana.  lij.  ovaki  je  akc,  upravo 
u  rok.,  a  u  nom.  Pl&ne.  tup.  Gen.  51.  takva  hyp.  kod 
Dobre. 

plilkuika,  /.  (u  Boci)  drvo  na  kome  rodi  maginja 
(kao  velika  sunica,  iznutra  ?.uto  kad  je  zrelo,  a  zeleno 
bijelo),  die  Meerkir>tche  {Krdheerbaum.  Rj.'K  arhutua 
unedo  Linn.  Rj.  —  osn.  (-e.  biti  od  koje  je  i  planina. 
Osn.  276.  riječi  s  takim  nast.  kod  antika. 

planina,  f.  {_accu!f.  pIBninu,  pl.  planine,  planina) 
der  Jiergunldf  .*taltu8,  mons  silvositu,  cf.  gor.i,  Rj.  (cf. 
Auma  1.  Rj.')  dem.  planinicji.  —  V\eĆ,  kao  strana  u.  p. 
kakve  planine.  Rj.  5<}7a.  Pogje  u  lov  .  .  .  liodajući 
dugo  po  planini,  ne  nagje  ni^ta.  Npr.  44.  Planina 
guattt  (bez  hajduka)  nije  pusi  a.  Posl.  249.  i*if(mnrtje 
tjladua  i  hladna.  249.  PobjegoSe  niz  plttninn  ramu. 
Npj.  4,  4()7.  Od  Babliaka  zelene  planine  do  dno  Liaca 
eifioke  planine.  4,  441.  Kako  tm  se  planine  razgra- 
nale. DanicA  2,  25. 

pinninne,  planiuca,  m.  čovjek  iz  planine  (tako  se 
u  ravn(fme  Srijemu  zovu  ljudi  iz  onijeh  sela  ispod 
FruAke),  ein  Iiergbcwohner,  montium  incola.  Rj.  iflp, 
goran  1,  goranin,  gorjanik,  gorHak. 

planlniir.  plauindrn,  m.  (u  V.  G.)  koji  je  na  pl&niui 
kod  atoke,  der  Scnnbirt,  pojitor  Alpinus.  Rj.  vidi  hnf, 
(  *tv».  ondje. 

ph^Dinefn.  adj.  što  jiripatla  planinci.  —  Dovijarka, 
planinćina  pomotnjicn.  Rj.  126b, 

fdaniniea.  f.  dan.  od  planina.  Rj. 
'laninik,  Planiulka,  m.  planina  do  Grebenikn.  Rj. 
plj^ninkn,  /'.  riđi  »tanarica.  Rj.  koja  je  na  planini 
kod  stoke,  riđi  i  baćii-a,  maja.  isp.  redara,  redus^a.  — 
Hvala  mu  kao  (i)  kuji  koja  je  planinci  sir  poj«lat 
Posl.  341. 

pli^ninkinjfl,  /'.  t.  j.  vila  is  planine:  ^to  govori 
vila  planinkinja.  HNpj.  1,  163. 


plBtHI 


pl&niN.ski.  ttdj,  n.  p.  ticii,  Watd-,  silrentria.  Rj.  ko 
trtpnrln  pUmini.  —  Dokoljena,  '2)  plunhtnki  cvijet, 
soji  Mc  %nve  i  iforMkii  rii?.ii  i  Tiir»''in-(.'viJL't.  Kj.  uk>a. 
Pa  iH)vikiiii,  kao  ztnaj  phntnuki.  .Vpj,  3,  3%, 

)»IAiiuli,    plunćni,    r.  pf,    Hchndl    uufhdernt    uuf- 

JtucktTH,   ttftico,   cj^urdatfO.    Rj.    plH(m)nuti    (in  se  ne 

'  toi>rui-n).    V.  pf.   »loS.   proj)I«iiuti.    r.    htipf.   plamali, 

"pLoiiUjcti.  —  Kad  hanit  u  pu^ke  iiu  <^iiiiku  pUtne,  pa 

(■*•  omi]  u  cijevi  ne  upali  i  im'ka  ne  pukne,  on»]fl  se 

V«žo  *la  je  piiška  phtnttln,  a  nije  sjiHUivilii:   Vlanulo 

mit  «H  (^:\uku.  (Izii^lo  inu  kao  4u>  je  željoo,  kiio  pnAka 

ka<1  uprtli).  IVihI,  *J4t».  Modar  plnii>cn  i/,  unia  mu  phmu. 

"Tpj.  3,  76.  A  on  (paSa)  planu  kao  vatra  žira.  1.  ;U7. 

Mlopni  tuna  pianiM«  dimlije.  \  o^tn^e  kapo  dinjarlije. 

4,  3;VJ.  Kto  tako  8o  opet  poOne  hitna  protiv  Turaka, 

i  plane  kao  vatra  preko  »vo  nahij<!  PožeSke  i  Jago- 

dinstke,  i  otide  u  Krajfujevafrku.  Milo5  59, 

pl&sn*  /*.  n.  p.  leda,  čin  Stuck  Eis,  glacici  fru^ium* 
Uj.  kao  kotnaa^  odlomak.  —  Značenje  (korijenu)  eije- 
paii:  plasa  littp.  e^lar.  hK  II1A>*A  segmentumj.  Korijeni 

|»lii>l.  plaf<tn,  m.  Rj.  dcm.  platttid  coll.  plajiće.  — 
Jj  dtr  Htiisihohcr,  mda  focni,  cf.  sijeno  y.  Ui.  t:idi 
i  »tOK»  veliko  sijeno.  —  Da  kusonju  puste  ;jOrt///rt«f 
(narn^ttatt  hi  mu  rep).  TVisl.  fil.  —  '^)  kao  VL'liki  nn- 
Tiljuk.  Naviljkf,  kad  ne  djenu  u  sijeno,  siiosi  po  dvoj** 
zncpiu  »olM>m  na  dva  aijenaka  koca,  a  pud  pla.^i  se 
(kau  se  poeinj«  plaHtilif  podmetne  grana  /.a  koju  ae 
jioMije  veže  ii^.eui.  te  ga  na  volovima  dovuku  na  ono 
nijealn,  gdje  ec  se  sijeno  djeati.  cf.  kukam.  Rj. 

plJIslir*  w.  dent.  od  plast.  Rj.  —  Kaviljak,  mali 
platiti^.  Rj,  3'S4>a, 

pliUlili,  plJUfim,  V,  impf.  t.  j.  sijeno,  das  Hen 
aufxt:hohcrit,  mctam  focni  vonutmtK  Kj.  r.  pf.  gloi. 
uplAHtili.  —  ita  se,  pa.is,:  Pod  pU^t  He  (kad  se  poi^inju 
plojttiti)  podmetne  grana,  /a  koju  ne  poslije  veže  užem, 
te  ga  na  volovima  dovuku  na  ono  mjesto  gdje  ^e  ee 
^ijt*no  djeati.  Rj.  o()fia. 

plii^će,  n.  (ooll.l  od  plant.  Rj.  —  OjiSte,  kuka  koja 
U'  prive-zftua  7.a  oje  pa  He  njome  zakači  ona  grana 
\to  je  pod  plastom,  kail  se  plaš*':c  svlaći  na  jedno 
mjesto.  Kj.  452a.  Pla.5nja6i,  ličina  kojom  se  veže 
plašće  kad  »e  vu<-*e  kukarom.  Rj.  fKMil). 

plA^'Onjo,  n.  das  Attf^hohern  dct  Jleti'n,  <?oii- 
Mrudio  mct'ie  focni.  Rj.  vcrh.  od  plastiti.  radnja 
kojotu  tko  plaMi  sijeno. 

plltsenjis  ;i.  Rj.  r<rb.  od  1)  plaAiti.  2)  plaAiti  se. 
—  J)  radnja  kojoin  tko  plu^t  koga  (dna  Behrecken, 
Icrrefaetift.  Rj.).  —  2)  stanje  koje  bira,  kad  se  tko 
plaii.  #.<jđ.  pla^inja. 

plA.^ill.  šim,  r.  impf.  Rj.  v.  p/".  «?oi.  Iz-pla-^iti,  po-, 
niz-,  u-,  ra-.  r,  impf.  hUiČ.  rn/.-pliiŠavati.  —  1)  gchreckcn, 
tcrreo.  Kj.  cidi  prepadali,  pudili  I,  Htraiiti.  —  \\nh\\ 
korizma,  kojom  :cnc  plašt  djecu  da  ne  i*tu  mraua 
jela.  Rj.  'Jl».  Pudar  ...  da  jdtiši  Crorke.  N'pr.  7.  Ne 
piu»i  mi  po  planini  drmja.  \pj.  .3,  lHii.  aa  se,  pat.^. 
Kurjak  ne  ne  platit  l^n^njatom  granom.  Posl.  1K4.  — 
9)  »a  fto,  reflčk.^.  crMchrecken,  ecrterreor.  Rj.  plašiti 
ee  koija  ili  čega,  od  koga  ili  od  tega.  vidi  prepadali 
»e,  stniSili  «?.  —  A  ti  jedna  niai  >^e  phmla  ovamo 
dtn't.  Npr.  13r».  Od  vje&ta  lovca  ploH  se  litiica.  PobI. 
'£ii%  Prive/ali  mu  rog /.a  rep.  (Kad  se  [»etetu...  pri- 
v«**e  rog  za  rep,  ono  phdeci  se  roga  .  .  .  kaSto  lio<?e 
da  erkne  bježe<'ri).  tffJl.  Nego  nemoj  ka/at'  vojnieinia, 
da  se  naša  ne  u-Kplaši  vojskft,  Npj.  5.  100.  recipročno : 
\egt>  dotle  mi  hajde  da  se  plašimo,  pa  koji  koga  po- 
phiAi,  onaj  prvo  ila  poene  jesti.  Npr.  167. 

nliV^iv.  adj.  vidi  plašljiv.  Rj.  Uto  te  plnHt\  ito  « 
iuKo  upliiši,  riđi  i  Hlra^^iv.  strašljiv.  —  l'lah'v  kfto 
7^c.  r<^].  '>4i(.  ado.:   t'z   planinu   hitro   dotreao,   on 

tduiit'o   n    družinu    dogje,   mnOno   dogje,   a   mui^nije 
:aže.  Npj.  3,  liOG. 
plftKivfcn,  f.  dcr  JrurckteamCt pnvidun,  cf.  struSivica: 


Stan',  Alija,  jedna  phmvivo.  Rj.  plttitro  čeljade  mtdko 
Ui  žensku,  kod  HtraSivac  osfafu  syn. 

iili^Aljtv,  adj.  funfils-im,  paridus.  Rj.  vidi  plativ. 
i'iV/(  I  pudljiv,  Htraiiv,  strašljiv.  i.tp.  hoja/.«n.  bojažljiv, 
boja^.Ijiv.  —  Nftr.orljiv  konj,  koji  /.azire.  Rj.  38*JU  (kao 
plagljiv).  Tuilljiv  konj.  Rj!  Tr.lb  (kao  pla.Ujiv).  ude: 
Te  plašljivo  u  dru^.inu  dogje,  niU(^no  dogje.  a  mm^nijo 
kaže.  Npj.  3,  11)5. 

pliksnjiu  /'  der  Si'Jiricken,  ierror.  Rj.  kad  se  tko 
plaši.  i^p.  pluftenje  2,  —  rijeci  «  tukitn  nast.  kod 
ćežnja. 

pilisnjilfa,  f.  lićina  kojom  se  veže  plaStfe  kad  ne 
vuCe  kukarom.  Rj.  —  plašnjača  (adj.  je  od  osnove 
koja  je  u  plast}.  (_)sn.  3o'i.  rijeci  s  lakim  nattt.  kod 
ajgirafti. 

plA^t,  pliiMa,  m.  (u  Dnbr.)  dtfr  Mantrl,  paUium^ 
cf.  kabanica,  jftpund?x*.  Rj.  vidi  i  kaban.  inp.  ogmKt\ 
ogrnjar,  ogriatV  ttvgm.  plaStina.  —  Dovede  Mojsije 
Arona  ...  i  ogrnu  ga  plašicm.  Moj«.  III.  S,  7.  bvi 
C'e  knezovi  mur^ki  .  .  .  skinuti  tiu  sehc  plaštc,  Jexek. 
2«,  II). 

pli\^tina,  f.  augm.  od  plaH.  —  Ba^tiDa  vctha  pla- 
slina.  UPosI.  5. 

1.  plAta,  f.  der  Lohn,  Bcsoldung,  merrr.s.  Kj.  ridi 
plai^a;  ajluk,*  hak*  1,  kar.iti.  ridi  i  brodarina.  ea- 
riua,  t'^uvnrina,  liet^imStina,  krviirinn,  krvniuii,  Ijekarina, 
okleSlina,  poivorStina,  pudarina.  travarino,  žirovnicA. 
—  Ajluk,  plaia,  OHobito  5to  w  daje  rojnicima  (beha- 
rima) na  mjcjfec.  Rj.  3a.  .\jlukfija,  vojnik  koji  rojujc 
za  plalu.  Rj-  .'Ja.  Jicrarktt  fdatn.  Rj.  22b.  Imam  da- 
jdoratiH  platu.  Rj.  liiib.  Pop  a  gjakom...  kupi  lcn?,e 
od  onijeh  jaganjaca,  koje  njemu  pripadaju  kao  plata 
z*i  molitva  i  za  blagoslov.  Rj.  151a.  l'otfon,  2)  Trfl- 
gerlohn,  merce«  geruli.  Rj.  540a  (plata  noncu).  Pn 
mu  ga  jfltnik  bosinka)  danijc  ili  za  dofiru  platu  proda* 
Npr.  259.  Tamo  da  kapi  rojitku  pod  plutu.  Uanicu 
o,  lti3.  Viliinil  kft*e,  da  re  mu  dftrnljna  plata  bili, 
ako  ga  kakav  budući  Agaton  poslije  hIo  godina  ra- 
zumije. Pi«.  Bi;t.  Ako  ko  napoji  jednoga  od  ovijeli 
malijeh  .  .  .  «r  će  mu  pinta  propasti.  Mst.  IO,  42. 
Po/ovi  poslenike  i  podaj  im  plotu.  20,  ti.  Da  primimo 
plutu  potpuno.  Jov.  II.  b.  Platane  tvoja  vrlo  velika. 
Moju.  I.  15,  1.  Da  ti  pintu  btide  potpunu  od  (iospoda 
Boga.  Rut  2,  12. 

2.  pl&Ui,  /".  (u  Hrv.)  vidi  i)lahtK.  Rj.  ralja  da  u 
krajevima  gdje  ,s'c  glas  h  ne  inje  u  govoru. 

plAtiii'.  pUea,  m.  der  Zahkr,  gni  cx.^ohit,  solutov: 
Jemac   pliitae   (PokI.  113).  Rj.  cidi   plfitiSa,    plat^alae. 

pUtirii,  /'.  (u  HoHui)  cidi  da8ka.  Rj.-'  ridi  i  i^tlea  1. 

pliitina,  /'.  fin  Srheit  Hoh,  eine  Daubt,  segment ttm 
ligni,  fabula.  Rj.  kao  rjcpanica.  —  Znamenje  (kori- 
jenu) cijepati:  platina.  Korijeni  2^)5. 

pljktisa,  f.  der  Xa1der,  'pii  soleit:  Ni  vraliSa.  ni 
platiša  (Pojd.  '21:21.  Kj.  koji  plat\i.  ridi  plutne,  pla- 
ealae.  rijeci  s  takim  nast.  kud  UvaliAa. 

putiti,  platmi,  r.  pf  bczahlen,  soUo.  Rj.  t.  pf. 
slož.  do-plAliti,  iz-,  na-,  po-,  pod-,  pre-;  poplai^Ui.  t>. 
impf.  pbleaLi,  koje  vidi  i  ondje  v.  impf.  sltit.  Pa  ne 
oni  ve«?  ne  boje  osvete,  jer  i*u  se  liOiU  krvnika  \  plu- 
tili  odliku.  Rj.  444b.  PlaiićvS  :a  kui^ni  razboj.  RJ. 
fi28a.  Da  nema  dva  novca  .  .  .  »nego  hajde  ...  i  j« 
ĆH  ti  platiti  dva  norat.'  Npr.  ll»it.  Nijean  carevine 
cara  platili.  248.  Kihai-e  on  lo  [pltttićc,  skupo  Cv  ga 
stati).  Posl.  134.  Krv pl'ttio  na  svom  domu!  Jlvletva). 
IHO.  Kopogj  ubije  kot'a,  valja  da  ga  njegom  br'it.<>tvH 
ili  plemenu  plati  il!  ylarom  ili  norcimn.  20H.  Koji 
nije  kadiir  jdatit*  vina  u  mehani  r*i  ;)nfr<rfcna  druga. 
23J».  l'luii'^cit  kno  kurjak  kožom.  'Mil  Ko  sije  duvan, 
mora  platiti  7ta  njega  po  neMo  tpumnika.  Danica 
2,  .S2.  Da  ce  Hrbi  platiti  'nr  troškorc.  3,  174.  BudufH 
da  se  ova  bunu  kod  njegove  kui'-e  pot^ela,  i  njegora 
je  čeljad  rop<trow  platiše,  zaLo  se  ona  nazove  buna 
Adži 'Prodanovn.  Milo?  07.  U  koga  »e  uagje  Turaki 
rob,  glavom  će  svojom  platiti.   102.   Sto  ju  je  (kuji- 


■ 


iicti)  samt]  za  sebe  nfi^tampao  i  troHttJc  zn  nju  platio. 
Odg.  na  ait.  4.  Dok  ne  plati  smy  dug  avc^.  Mat.  18, 
3-1.  (TORjjod  da  ii  plati  za  djcio  troje.  Rnt  2,  19. 
Ctoapod  će  platiti  svakojne  po  pravdi  njegovoj,  t^am. 
I.  "^hj  23.  Neka  OoHpod  plati  onome  koji  ćiiii  zlo 
prcina  sloći  njegovoj.  I[.  3,  39.  Ovcm  neka  plati  u 
čeiroro.  12,  G.  Vetfir  Pavlović  sirotom  plati  sa  ne- 
tjemost  Bultauu.  DM.  172.  Oni  dužui  bijahu  ili  dati 
aamoga  krivca  ili  ako  se  sakrio  platiti  za  lijffja 
globu.  299.  sa  Re,  pasa.:  Najprom  Žcua  valja  pedeset 

froSa,  a  dobra  fti  nikakvim  asprim a  platiti  ne  može. 
osi.  186.  lakaže  da  mu  se  po  dnigi  put  plati  :a 
njegov  dio  u  Konavlju.  DM.  Ž28. 

pUtkn,  f.  (im  Kartetij*piele)  der  gur  keine  Karte 
hat,  und  zuhlen  muss.  Rj.  w  kartanju  koji  mora 
platiti.  —  frt  »aut.  i^p.  liltkn,  pliićka. 

plAtnar,  platmlrn,  vt.  der  J^inuarulhnndler,  lin- 
tearins,  Unteo.    Hj.  koji  platno  prodaje,   vidi    bezar. 

pliltiirirski,  ttdj.  što  pripada  platnarima  Hi  plat- 
mtru  kojemu  god.  —  Porodice  doma  platnarskoga. 
Duev.  I.  4,  21. 

pliktiion,  adj.  sto  pripadu  plainUy  sto  je  od  platna. 

—  pluinett.  Korijeni  295.  platnen  (osn.  u  platno). 
Nema  u  Vukovu  rje(!^uikii,  a  govori  se.  Oan.  145. 
Gare  platnene.  MoJ9.  II.  39,  28. 

|»li\tnTk,  platnika,  »i.  koji  radi  što  sa  platu,  n.  p. 
vojnik  koga  car  plaća,  vidi  plaćnik,  pla^-enik;  lever, 
eoldai.  —  Podrauili  kraljevi  plutnic.i.  HNpj.  3,  30. 
U  C4avraan  Šezdeset  platnika.  3,  127. 

platnu,  n.  —  J)  Leimcand,  linteitm.  Rj.  vidi 
nstar,  bez,  bunindžuk,  erir,  melez  2.  nedolka,  oplata 
3,  pojana,  po«tav,  ravnik,  sade  bez,  u|K)tljivo  platno, 
uzvod,  žutica  5,  —  Bijeliti  platno.  Rj.  25n.  Žute 
žabe  platno  snuju  o  klubarku  drenovome.  Rj.  276b. 
Krpfi  platna.  Rj.  r05b.  Kroz  plot  tkato,  kocem  zbi- 
jalo. (ReCe  ae  sa  rijHko  platno).  Pofll.  Kll.  Tre(?a 
nosi  tanko  platno,  bo(5e  da  heli.  Npj.  1,  2Sl.  Na 
(TJerfgefu  S<ir(^evsko  platno  .  . .  puni  zlato  po  bijelu 
platnu.  1,  452.  Tefiko  tome,  ko  pameti  nema!  .  .  . 
Cirttu  zlatu  na  debelu  platnu!  1,  513,  Jedna  uze 
nbeljcno  platno,  pa  gu  noHi  opet  da  bijeli.  2,  119. 
Pravi  Bokelj  nosi  ...  od  koljena  gore  od  crna  platna 
ili  od  Bvilc  po^iroke  fi!;a^e.  Kov.  4().  Brod  ne  moŽe 
po  moru  hoditi  prije  nego  . .  .  po  njemu  platno  ne 
razvije.  66.  —  2)  Maucr  um  einc  Stadij  Fattung, 
Klotter,  murus,  vioeniu:  Tri  je  platna  ktdi  oborio, 
na  (Selvrtom  pendžer  naiMnio.  Pa  ću  crkvi  sagraditi 
jdatna.  Kj.  eid  oko  grada,  kule,  crkve,  vianuntira. 

1.  plav.  pUva  (plavi)  adj,  —  1)  hlau,  flavun,  coe- 
rtticus.  Rj.  vidi  plavetan,  maven,  mavi*,  meneviS. 
i»p.  modar.  —  Mavez,  plavi  vamuk,  Rj.  34<>a.  Pi- 
toma stada  i  druževni  ljudi  sada  posluju />o<i /i^ritn 
nebom.  Priprava  77.  —  2)  blondj  flavtis:  za  dva  plnoa 
ne  bi  proSa  dala.   Rj.  auprotiio  crnjkaftt,  smegj.  — 

—  riari  »u   mu   do   ramena   brci.   Npj.   3,  155.  Bio 
ju  .  .  .  više  plav  nego  smegj. 

3.  plhVt  »dj.  vitii  plah:  Plava  je  kof^a  ježgjela. 
Rj.  u  krajevima  gdje  ae  u  govoru  glaa  h  pretiMra  u 
V.  riđi  i  pl^. 

Plilv,  m.  —  i>  je/ero  blizu  Guainja.  Rj.  —  2)  vm- 
ro-(ica  kod  tofja  jezora.  Rj. 

PlivrtP  (PUvac),  PlAvca,  m.  ime  muSko.  Rj.  wp. 
PlavJa  1. 

pliirHK  (plrtvae),  pliivca,  m.  —  J)  ein  PfcrdenamCj 
nonien  efjuo  indi  solitum.  Rj.  ime  konju.  —  2)  kamen, 
(U  drijemu)  dir  himnatcin^  pumcv.  Rj.  vidi  plavetni 
kamen,  plavetnjuk,  uOni  kamon. 

plnvun.  plavna,  adj.  Ho  plTtvl  (poljtva)  zemlju; 
nbcrscbircmmetid,  intindutioncm  cnatPt,  —  Tako  ie 
premestio  .  .  .  mnoga  sela  duž  ve(?ih  plavnih  toaa, 
Zim.  25:J. 

plavJ'lant  plavetna  (plhvetni)  adj,  vidi  pldv  1.  Rj. 
dem.  plnvetnikast.  —  t^irc  nose  ovafcu  haljinu  pla- 
Viiinut  koju  se  zove  modrina,  Rj.  26a.  CiladiS,  2)  ne- 


kakav plavetan  gušter.  Rj.  Plavetni  kamen.  m.  (n 
TOJT.)  vidi  ot^in  kamen.  Rj,  5(>4b  (riđi  i  plavae  kamen, 
plavetniftk).  Pro/epak,  trava  plavetnoga  cvijetu.  Rj, 
6l5b.  Rane  .šljive  nijesu  plavetne  .  .  .  turpuuje,  ni 
one  nijenu  rrio  plavetne  kao  pože&kiuje.  Rj.  y44a. 
Baba  pusti  i/,  usta  nekakav  vjetar  plavetan.  Npr. 
221.  Mladić  Suiuke  prikui^i  mu  se  (zmaju)  i  puSti 
oganj  plavetan  iz  prst<jna  te  mu  aaŽeže  krila  i  otfi 
zaslijepi.  263.  Nose  fesove  (x  plavetnom  svilenom  ili 
sa  zlatnom  kitom).  Kov.  42. 

ulnvtStiiik,  plavetnika.  m.  (n  Srijemu)  Walditaibeit 
satrta  .^ilvestri/i.  Ry.  bil^jka. 

plav^tnikast,  adj.  bUhtlich,  ttuhcaefuleui*.  Rj.  dcni, 
od  plav  1,  plavetan.  —  Mrazovnik,  trava  .  .  .  cvijet 
joj  je  kao  u  lala  ili  u  ljiljana,  plaretnikast  i  cr- 
venkast. Rj.  370a.  Šupljaivo  žito  .  .  .  hraino  od  ta- 
kovoj: žita  bude  plavctnikojtto.  Rj.  849a. 

plavetnilo,  n.  vidi  plavilo.  Rj.  stvar  kojom  se  čini 
da  f>ude  što  plavetno.  —  riječi  s  takim  nnst.  kod 
bućkalo. 

plnv6tiiiii  se«  ntm  se,  v.  r.  impf.  blau  sein,  sum 
caertdei*s.  Rj.  biti  plavetan,  pokazivati  se  plavetan, 
vidi  plAviti  se.  r.  pf.  nloz.  poplavetnjeti. 

pinvetnjak,  plavetnjrtk:L,  m.  (u  Srijemu)  vidi  očin 
kamen.  Rj.  vidi  i  plavetni  kamen,  plavac  kamen. 

pli\vilo,  M.  —  1)  blaucjt  Farbemittel^  caeruleum.  Rj. 
sttvar  kojom  se  čini  da  bude  Ato  plavo,  vidi  plavet- 
nilo. —  2)  stanje  onoga  što  se  plavi:  Putniku  se 
tada  osobito  mili  ono  njihovo  (dalekih  planina)  jedno* 
stavDO  plavilo,  /los.  81. 

1.  pl&viti,  pliivim,  r.  impf.  —  1)  blau  trerden^ 
f}0  caerulcus.  Hy  postajati  phlv.  r.  pf.  sloi.  poplavjeti, 
zaplavjeli.  v.  impf.  sloi.  zaplavljivati.  —  2)  sa  se, 
refleks,  vidi  plavetniti  se,  Rj.  biti  pl&Vj  pokaziviUi 
se  pUiv. 

2.  pl&viti,  plavim,  r.  impf.  —  /.  1)  iiberschKemmćny 
inunao:  ovu  njivu  pluri  voda  svake  godine.  Rj. 
nidi  topiti  2.  ti.  pf.  pllnuti;  v,  pf.  sloš.  niVplavitl, 
o-,  po-,  pre-,  za-.  Poloj,  2)  mjesto  kod  vode  koje 
Vijda  plavi  (poljera).  Rj.  034b.  V  proljeće  gotovo 
svu  Maćvu  plavi  Drina  i  Sava.  Danica  2,  34.  — 
2)  (mlijeko)  ahschdpfen,  florem  lactis  carpo.  Rj.  pla- 
viti mlijeko,  skidati  mu  splav.  v.  pf.  .*lot  splaviti  1. 

—  U-  sa  se,  re-lleks.  n.  p.  lagja,  schicimmen,  mit 
dem  Fluss  fort.tehirimmen,  secundo  flumine  lubi.  Rj. 
kao  jdoviti  niz  vodu.  —  Pjevajte  Gospodu  pjeamu 
novu,  koji  se  plavite  po  moru.  Is.  42,  10. 

plAvjuli.  pkvim,  V.  impf.  vidi  pUviti  (i  se);  1) 
plavjeti,  pOKtnjati  plav.  2)  plavjeti  se,  pokagivati  se 
plav.  —  plarjeti,  zaplavjeti,  poplavjeti.  Vuk  ima  u 
rječniku  prosto  plaviti^  ali  složene  ima  po  ovoj  (trećoj) 
vrsti.  Raa  6,  84.  r.  impf.  sloz.  zaplavljivati.  —  Doc- 
nije,  kukuruzne  (njive)  poćnu  da  ae  zelene  a  iOne 

—  da  place.  Zim.  330. 

pliivkn,  /*.  —  J)  (St)  dit  Blonde^  BlondinSj  flava: 
Ne  ću  plarke,  ne  Željeo  majke:  Sto  Ću  plavki  boju 
kupovati,  to  ću  crnjki  toke  sakovati.  Kj.  plava  žensku. 
vidi  plavkinja,  plavojka.  —  2)  i,u  Boci)  Ari  Hebe 
und  Iraube,  vitis  et  uvae  genus.  Kj.  vinova  loza  i 
grožgje  od  nje, 

plaVki^Ja,  f.  vidi  plavka  1.  plava  ienska.  ^  Progj' 
se,  Jovo,  plaikinje  jrievojke.  Herc.  221. 

1.  pli^v^onjo,  H.  Kj.  verh.  od  1.  plSvili,  TI.  ptt- 
viti  se.  —  i.  I)  radnja  kojom  voda  ptai^i  n.  p.  r^jivu 
(das  UebenM'hwemraen,  iniindatin.  Rj.).  ^  2)  radnja 
kojom  tko  plavi  mlijeko  (das  Abschopfen,  det*«rpUo 
floris  lactis.  Rj.).  —  Ji,  stanje  koje  hivn,  ktta  »c 
lagja  plavi  (das  Hehwimmen,  natatio.  Kj.). 

2.  plAvlJetlJe,  n.  Rj.  verb.  od  1)  pUviti  (plavjoli), 
2)  [iliiviii  se.  —  ])  slanje  koje  biva,  kad  što  plavi^ 
pOHtaje  plavo  (das   Rlauwerden,   to   flavuni  fieri.  Rj.) 

—  2)  stanje  koje  biva,  kad  se  što  plavi,  pokazuje 
ne  plavo  (das  BliiuauRsehen,  aspe<'tn^  eaenilens.  Rj.). 

pihvdjkn,  f.   Rj.  plava  ^ccajka.  r^cč  načtnjena 


plavoofc 


^  45  — 


plemeniti 


prema  rijeii  djevojkfi.  isp.  i  ledojku.  —  Žuči,  buci, 
ulcoiSi  car  db  vojuku.  i  dovede  plaru  plavojku,  ne  će 
plate  piavojke,  ve<^e  hoće  crou  croojku,  ajde  Suga 
na  voJHku.  Rj.  bOOh. 

plariok,  atij.  hlaufhufigt  cuer^tJeis  ocidis.  Rj.  u 
čega  9U  piate  oci.  —  tuko  slor.  adj.  kod  huljook. 

PlAvi^fl^  —  J)  m.  ime  miižko.  Rj.  —  Britka  sablja 
haramha^t^  Plavie.  Npj.  H,  424.  imena  s  takvim  nujtt. 
kod  DrakSa.  tsp.  Plavac  —  2)  f.  planina  ii  Tuskoj 
Hrvatskoj:  Ou  me  jeste  jedan  put  j^onio  preko  Piavšc 
▼i^oke  planine.  Rj. 

pUruljo,  f.  im«  kravi.  Uj,  plava  krava. 
plaz,  m.  (U  Hrv.)   q   pluga  lijeva  nićica  na  koju 
»e  dolje  natiće  lemell  Rj. 

plaukicft,  /.  (kod  Kostajnice)  vidi  topilo.  Rj.  gdje 
ne  drva  otiskuju  nix  brtio.  —  od  osn.  od  koje  je  pla- 
eati  se.  Danieić  piše  pla/jijiwi.  Korijeni  '29^.  Osn.  323. 
plaziijlca,  f.  vidi  plazaica. 

plAzanjis  n,  dofi  Faftren  (auf  dem  Hintcrn),  g.  B. 
nuf  dem  JSiite,  lapsus  in  podiče.  Rj.  vcrb.  od  pla- 
xati  se.  radnja  kojom  se  tko  plasa  n.  p.  po  ledu. 

plAzilti  so.  plilzam  ne,  v.  r,  impf.  glciten  (auf  dem 
Jlintern),  labt:  Devet  baba  po  ledu  se  plaža  (t  j. 
«iSfi(KM).  Rj.  kao  klieati  se  (zadnjicom)  n.  p,  po  ledu. 
'itp.  r-  pf.  »lop.  oplJlzuuti.  —  Čemer  joj  ««  niz  bedricu 
plasa  .  .  .  »i^\.Q  ti  dcmor  niz  bedricu  plaža,  ka'  da 
neniaS  t^edo  pod  pojasom?«  Herc.  28. 

pi&zina«  f.  broD7.H,  6to  na  njoj  stoji  kolo  vodenit^uo, 
ili  OHtanee.  Kj.  —  ohh.  u  plaz.  Oen.  16'<i. 

plikzjti,  zim.  r.  itnpf.  Kj.  v.  pf.  slož.  Isplaziti.  — 
1)  L  j.  jezik,  herausrecketij  exsero.  Rj.  jezik  izmalati 
(is  usta).  —  Kim  se  rugate?  na  koga  razvaljujete 
u»ta  i  plazite  jezik?  Ib.  57^  4.  —  2j  sa  se,  refteka. 
di*  Zunge  herausrecken,  eisero  linguam.  Rj.  značenje 
kao  pod  1,  samo  sto  ovdje  ne  naenacuje  objekat,  n.  p. 
ko  m  ^Icuia?  t.  j.  što  plasta  jenk? 

plAienje.  n.  das  Bera\it^ecken  dcr  Zunge,  exAerlio 
Unguiie.  Rj.  verb.  plaziti  (»  8e).  radnja  kojom  tko  plagi 
jezika  kojom  se  tko  plazi. 

pleć,  f.  kao  strnoa,  n.  p.  kakve  planine,  der  RUcken 
einc!<  Berges,  dorsum  montis.VL}.  —  ple<?  (oan.  u  pleće). 
(>ftu.  54. 

■16e«,  «.  pl,  (gen.  pl^<*a)  die  Schultern,  humeri. 
tHni  pP<^i.  ifip.  (»bi.  2S.  sina.  plede.  —  Dokle  proRi, 
zlatna  uflta  nom,  a  kad  vram,  pleća  ohraća.  Poel.  ti5. 
Pleća  E8  praznijeh  vreda!  (Kad  koga  n  šali  hvale  da 
je  jak.  reče  se  ovo  pljeanuvži  ga  po  plećima).  249. 
Viti  pleći  Kemiju  meri,  je  li  dugaOka,  očicama  zvezde 
broji,  je  li  ih  lulogo.  Npj.  1,  613.  (^  vitivi  plećima) 
Na  kapiji  oboriSe  vrata,  na  slugina  pleća  nabroji&e 
triest  i  !^eAt  zlatnih  buz<lovan:i,  dobro  slugi  legja  na- 
mekAjifie.  2,  434.  A  Todore  otvora  Hppete,  pa  izvadi 
divno  odijelo,  pa  udara  na  pleća  junačka,  obuf*e  se, 
ftto  M  IjepSe  može.  2,  bJMi.  Turci  dane  pleća,  pobjo- 
co&e.  i,  258.  Veiu  bremena  te^ka  i  nezgodna  zn  no- 
fcnje,  i  tovare  na  pleća  Ijuditka*  Mat.  ^,  4.  vidi  i 
pfirHJere  kod  |de<?e,  pleći. 

plM&£,  plec^AAa,  w.  (u  Dalm.)  nekakav  grah,  Art 
Erbne,  piši  genus  (phascolas  spec.  Rj.^).  Rj.  —  riječi 
«  takim  nnst.  kod  bradat. 

pl^at,  adj.  hreiischuUcrig,  humeria  latiš.  Rj.  u 
koga  $u  Uroka  pU'ut. 

•lA^t*«  fmesto  plećii,  u  pjesmi  u  kojoj  se  pjeva 
kake  govori  Turčin :  Dilber  Kato,  zlato  1  izidi  na  vrato 
(=  na  vrata),  da  li  vidim  plećato  (=  plet'H),  da  ti  kupim 
kavato  (»  kavad  [kavat?]).  Uere.  295. 

pIMe,  n.  das  iSehuUerblatt ,  scaptUa:  glodali  w 
pleće.  Mnogi  ljudi  u  narodu  naSemu  proriču  koieSta 
is  pleća  od  pelena  brava:  Ča.^ica  ona  odozgo  kai^u 
da  je  kuća  .  .  .  one  j^.ile  od  Čafiice  zovu  se  jular  .  .  . 
gornji  kraj  one  kosti  koja  je  s  jedne  strane  i'^  pleća 
izraHla,  zove  se  Sljeme  .  .  .  male  jamice,  neke  se  od 
njih  zovn  raka,  a  neke  kolijevka  .  .  .  Donji  Riroki  i 
laitki  kraj   znve   se  ptiljc  .  .  .  ovo  se  najvtSe  gleda  « 


desno  pleće . .  .  Meso  s  ovakoga  pleća  ne  valja  glo- 
dati, nego  se  očupa  prstima  ...  Po  ovome  se  može 
razumjeti  i  ono  Mo  se  kaJte  kad  koga  odavno  nema 
da  se  vidi:  >Nema  ga  ni  »  pleću^.  Rj.  vidi  lopatica 
ii.  pl  pleća.  —  Čujem  bol  zaplećetn.  Kj.  S30b.  Udari 
qa  .^estoperom  zlatniui,  Sesloperom  u  ple<U  junačko. 
Npj.  3,  507.  ZaklavSi  ga  (ovna)  U7-e  salo  i  rep  i  sve 
saJo  j^to  je  na  crijevima  i  pleće  desno,  Mojs.  III.  S,  ^5. 

plftei,  f.  pl.  die  Sdtultern,  humeri,  cf,  pleće:  Pleći 
dade,  bijegad  slade.  Dade  pleći^  ća^e  pobjcpuuti.  Rj. 
j  srednj.  roda  pleća,  koje  vidi.  —  >Uzini  (cekina) 
koliko  mo£e&  .  .  .c  na  ieiLiD  put  netttade  aspri  a'  pleći. 
Npr.  yr>.  Do^avM  već  ni  izu  babe  pogje  joj  s  pleći  te 
fiumkc  put  nje,  a  on  polako  te  babu  za  kose.  ^31. 
Te^ko  tome,  ko  pameti  nema  I  A  dolami  na  pleći 
grbave!  Npj.  1,  513.  Pogodi  ga  megju  pleći  live.  4, 
17.  Bjelopavlić  pleći  ohrnuo,  a  on  bježi  preko  Plnni- 
nice.  4,  109.  Na  pleći  im  navaliSe  Turci,  4,  402.  Oni 
će  mi  s  pleći  udariti.  4.  4tf*J.  riđi  i  primjere  kod 
pleća,  pleće. 

piftćka,  f.  der  Vorderschinken,  die  Hamnie^  petaao. 
Rj.  —  Donio  bih  ja  i  plećku  i  grudi,  ali  ne  dadu 
Ijndi  (u  pripovijeci).  Rj.  104b,  Po  tom  zagje  pop  te 
od  svakoga  jagnjita  odsijeće  plećku  ...  Sto  od  onijeh 
plećaka  ...  ne  može  pojejittj  ono  prodaje.  Rj.  151a. 
vidi  kraća,  kraćica.  —  plećka  (osn.  u  pUće).  Osn.  2i(8. 

plftme,  plemena,  h.  {pl.  plemena,  gen,  plcmćna), 
—  1)  der  Stamm,  stirps,  prosapia  (cf.  stežer.  Rj."). 
Rj.  kao  rod  2.  —  Plane  Isusa  Hrista,  sinn  Davida 
Avrnamovn  sina.  Mat.  1,  1,  Dana  joj  bi  vlast  nad 
svakijem  koljenom  i  narodom  i  jezikom  i  plemenom. 
Otkriv.  13,  7.  (.)vo  eu  dvanaest  plemena  Izrailjetifi. 
Mojs.  I.  49,  2b.  —  2)  u  Crnoj  Oori  pleme  znaci  ono 
5to  je  u  Srbiji  od  prije  znaćila  kneHna  a  sad  fito 
znaci  srez;  tako  »u  n.  p.  nahije  Katunske  plcmeiia: 
Cetinje,  Njegusi  ...  Rj.  —  U  Hercegovini  i  u  Crnoj 
Gori  starješine  od  knežma  Ui  pletnena  zovu  se  i  danas 
vojvodo,  Rj.  70ft. 

pl&inen,  adj.  vidi  plemenit.  —  Ostidi  se  pletnena 
djevojka.  HNpj.  1,  312.  isp.  takva  adj.  kamen,  plSmen. 

plamenik,  ni.  (u  C  G.)  Ćovjek  iz  plemena,  ein 
p\eme-glied,  membrum  tou  pleme.  Rj.  —  Pogibe  mu 
Lako  i  Blagoje,  i  ostalo  bratstvo  Vujaćića  i  suviše 
Hioji  plcmetvici.  Npj.  4,  442.  Za  zdravlje  nasijeh  ple- 
tneiiika  i  dogovornikal  Kov.  70. 

plemenit,  tnlj.  ~  1)  von  gt^tem  Stamm,  guter 
Herkunft,  adelig,  nobili  loco  natus.  Rj.  ndi  plemen. 
što  je  od  rodu  plemićkoga,  pa  ti  prenesenom  smislu^ 
što  je  dobrOy  valjano,  iscrsno :  Da  spleterao  mrežu 
plemenitu,  da  zapnenio  okolo  anianiR,  ne  bi  V  smo 
ga  živa  ufatile.  Npj.  1,  3^7.  Ja  nadomu  imam  ljubu 
vcrnu,  pleme7uiu  Jelicu  gospogju.  "2,  3<U.  Drino  vodo! 
plemenita  megjo  izmogj'  Bosne  i  izmegj'  .Srl)ije!  4, 
151,  Narod  srpski  pogtibi  i  »ve  stare  (plemenite)  fa- 
milije svoje,  Danica  2,  i(i.  Ona  plemenita  i  cista  ili 
prava  ljubav  k  narodu.  Kov.  13.  Kotor  je  imao  ple- 
menito društvo  ^vlastela  kotorakijeh  —  oorpo  nobile). 
37.  Da  Bog  da  da  naSe  i  va^  plane  bude  pUmenito, 
na  daleko  glasovito,  od  roda  rodno,  70.  Gospod  Bog 
svakome  dijelio  i  vrećom  i  svakom  dobrom  i  pleme- 
nitom srećom!  127.  Nasadi  ga  (vinograd)  plemenitom 
lozom.  Is.  5,  2.  Da  gn  ie  w  «jiA  plemenitih  teinjah 
njegovih  podpomagao.  Had  ^,  1!*!  (Danićić  pišući 
ovo  u  Zagrebu  upotrebljavao  je  starije  oldike).  — 
^)  (halb  im  Scherze)  mit  pleme  (Nadikommcnschaft) 
reich:  od  krmaće  kud  će  plemenitije  šta  biti,  koja  po 
oamoro  opraait  Rj.  kao  u  ^ali:  u  čega  je  mnogo  ple- 
mena, mnogo  poroda. 

plcmonitA^,  plemeuitiUa,  m.  (u  IIiv.)  vidi  plemić. 
Rj-  —  rijeci  s  takim. nast.  kod  bradafi. 

pliftnienlii,  nim,  v.  impffnobUiiare,  nohilem  reddere. 
StuUi.  koga  ili  sto:  činiti  ga  plemenitim,  v.  pf.  ople- 
meniti. V.  impf,  sloi.  oplemenjivali. 


plomoniloNt 


46  — 


pU^tiviu'41 


plSmc^nUost.  ]>]c'nieuitosti,  f.  nobUUas,  ^aeMantia, 

StiiUi.  Ofiobinu  ouoijti  koji  je  pletncnU. 

plI^nK'UNki.  tulj.  von  pleme:  Bve  \>o  re<lu  pleme 
do  pleineuH,  a  pred  njima  pUmtmske  (jluvare.  Rj.  Ho 
pripada  plemenu,  plemenima.  —  To  je  upravo  fljimo 
plctuctinht  intorija.  Pripravu  187.  Zeta  i  prije  kao 
jjlciinnaliu  osohiui  zaiizimala  neMo  ZahiimJja.  1>M.  13, 

pl^ioi^*,  m.  (UH  guttr  Fumilie,  nobili  gcntrc  naUifi. 
cf.  kui^id,  odiakuvic,  koljenovid,  Uj.  tHdi  i  plemenita^, 
ku<!tivi(;.  odžaklija.  —  Manojlovi«*,  kad  je  po»t«o  Mu-  j 
diuriiki  plemić.  Rj.  fiTlb.  ('enKijt'i  »u  isnicgju  prrijeh 
pUinića  ili  odžakovii^.   Npj.  4,  45S  (Vuk).  Istiua  da  ! 
je  svaki   Turčin  u  svom   eArnlvu  plemić,   ali  j*o  opei  i 
može    reri,   da   su   renuUjski  pritoi  plemići   Hpahije.  I 
Dauica  2,  78  (nemei  Mtidž.).  | 

ul&mii'kii    itdj  »tu   pripada  plctnićivia  ili  plemiću 
kojemu  god.  —  U  diplomi  plemićkoj.  Žilije  5.  Ovaj 
se   red    umnoži   primivši    u   se   oairoma^le  plemićke  , 
srodnike  i  o«Iobogjene  plemićke  podanike.  DM.  331. 

J»l&mT^s(vo,  n.  onohinn  u  ouogn  koji  je  plemit^; 
,  stale:  plemićki,  vidi  plemstvo.  —  Dobije  za  oso- 
bile  za.'*lnpe  ^fad:arsko  plemićMto.  Danica  4,  12.  — 
ca  n  koje  se  iiaćufiulo  megju  ć  i  t  isp.  mogu(!stvu, 
pokur'HLvo, 

plemstvo,  u.  vidi  pknni^stvo.  —  Plemstvo  bez  vrid- 
iiosti  nema  jakosti.  DPosK  95.  Koji  su  aegda  pri- 
padali II  narod  pa  iz  njega  hsiM'i  dobivši  plcnistco. 
UM.  33<). 

pl<^n)l(?),  {(ikc.  Rj.^  XXX)  M  molitri  od  more:  Nego 
rekla :  jaoh !  Jaoh  joj  dala  I.ena,  plcna  i  Marija  Magda- 
lena. Aminl  Rj.  ^Irjlt. 

ples.  NI.  vidi  ple^tnje.  HtuUi.  ake.  ples,  lotj,  plćsu, 
pl.  ple«i,  preiM)vi;  ple«!,  plefcnJva.  kako  ne  u  nurodnom 
igranju  nogama  udam  po  tlima,  pli's  snaći  i  igra  2, 
lanac.  isp.  f?u]ek  kod  riječi  Tauz. 

pU^MUDJe,  n.  vcrh.  od  plenaii.  radnja  kojom  tko 
pleše. 

pIĆsnti,  ple56m,  r.  impf.  —  J)  u  Stullija:  plesali, 
ploSein,  proculearc,  pcdiUus  proletere.  —  kao  gaziti, 
nogama  udarati  vo  ilimu:  Kako  ili  (tlejj  koje  avak 
pleic.  DPotfl.  44.  Ne  ćUm  zla  ni  travi  koju  plehc.  7u. 
i»p,  pljei^lilnuli,  pljcfnuli,  pljeskali,  —  ^)  nepreUuno 
isp.  ig:raU,  Lancati.  is/>.  Sulek  kod  rijeci  Uiii/en. 

pl^Hmo,  n.  potiska  daaka  kojom  so  što  zR^m^juje 
ili  pradi  (u.  p,  koliba,  ka<3  vrljikuma),  Latte,  asser, 
Kj.  isp.  letva,  i  ^yn.  ondje-.  —  ph\^mo  (korijen  mislim 
da  je  iHti  koga  je  plot  i  ple^^ti,  s  promjenom  gla.s.H 
t  na  s  pred  ni)-  C>Ba.  ^K  rijeci  s  Utkim  nast.  kod 
piiamo. 

plfrsti«  pl&tem,  r.  tjnpf.  Rj.  f.  pf.  sIoe.  do-pleati, 
iz-,  na-,  o-,  po-,  pre-,  raz-,  h-,  sa-,  u-,  za-,  r.  impf. 
sloL  dc)-pleiati,  ua-,  o-,  po-,  pre-,  raz-,  »-,  u-,  za-; 
Hplet^vali.  —  /.  1)  llcchten,  ptecto.  U}.  —  Otii  «rrt/:i 
sebi  kotarice  pletu.  Rj.  5<l7a.  Pleli  kotac  kao  U  i 
otac.  (Radi  i  £ivi  onako  kao  Mo  U  je  i  otac).  Posl. 
249.  *)j  kučko  devojko!  ne  plet'  na  mač  ko3i\  ne 
mami  mi  sina  leti  od  oranja.  Npj.  1,  1(>4.  Majka 
Maru  sitno  plela,  od  petiiro,  decetcro.  1,  28d.  I  ija  jo 
ovo  jgevojkaT  te  plđe  kosu  široko.  1,  359.  I  dai^u  mu 
gjerdan  ispod  vrata  .  .  .  plesti  ću  mu  konju  usred 
grive.  2,  i^Hb.  Pa  je  te^ko  kavii  dževap  dati  u  I*a- 
tinskom  Mletka  pletenome,  "ž,  514.  (J'letcnome  valja 
da  zna<^i  ono,  §to  je  po  kućama  s]>o1ja  u  kamoati 
izrezano  koješta.  Vuk.  L^p.  pletenica  3).  Cveće  od 
koifu  će  mu  blapodanio  potomstvo  rtnce  plesti  mo^i. 
MiloS  VI.  sa  se,  paHs.:  Doge  na  du<*an  gje  se  pletu 
rogoiinc.  Npr.  174.  —  2)  fitrickett^  plecto,  texo.  Rj. 
—  i-)na  nosi  od  zlata  koSuljn,  koja  nije  kroz  prate 
nredeua  ...  no  košulja  »«  prste  pletena.  Npj.  :?,  550. 
No  mi  ^..10  od  zlata  košulje,  kojnno  sam  plela  tri 
•rodine  .  .  .  dok  »u  moje  oOi  i»kapiUe  sve  pletući  od 
zlata  kušnju.  Ž,  55b.  Srpkinje...  vezu,  pletu  čarape 
i  rukavice.  Dauiea  SJ,  KKi.  —  3)  u  prcnesenotn  smislu, 
kiinstlieh   aussinnen,  erdenken,  Itetverkstelligcn^  tna- 


cfiinari:  Usta  si  svoja  pustio  da  jrovore  kIo,  i  jesik 
tvoj  plete  prijerart.  Ps.  5*»,  P.».  Oholi  pletu  na  mene 
lai,  ali  se  ja  svijem  sroem  držim  zapovijesti  tvojih 
((4osp4Mie:).  Ili),  t»y.  isp.  pletkc,  pletkaŽ.  —  II.  sa 
se,  refhk.'i.  \i  Ho,  sich  hineinmijichcn,  se  immiscere. 
Rj.  vidi  miješati  se  u  ^to.  pać'ali  ^*  u  ^to,  unositi  se. 
—  Plete  ife  u  posao,  kojega  ne  razumije.  Odir.  na  ut.  f). 

PIftseiIra.  /,  tiiko  se  zovu  mnoga  brdu  u  Hrvat- 
skoj i  u  Dalmaeiji.  cf.  Plje^evica.  Rj,  IMJeJivica? 

pl^ta,  /.  kaže  se  za  cvanciku:  velika  phia,  i.  j. 
ritava  cvancika.   a   mala  pletu   po   cvancike.  Rj. 


Tilde  ili  koje  mogu  biti  luj^je:  hena...  ;>/«<«.  Osn.  29. 

pli^ti^riefl,  /'.  —  1}  koja  plete,  vitli  pletilja,  die 
Fiechierin,  die  Striekerin.  —  Ve<?  su  godine  1577. 
u  En;rleHkoj  i  po  selima  žeae  plele  bjeOve...  Nemoj 
mi  se  rugati,  hitra  plctarice!  kU>  sad  ^'ujej^,  da  ja 
tako  vatreno  o  tome  tvom  poslu  govorim.  Priprava 
145.  —  !^J  koliba  od  pletera?  —  Samo  u  donjem 
kraju  te  poljane  bejaAe  jedna  pletarica,  i  u  njoj  Ci- 
iranaki  viganj  a  pred  njom  tocilj.  Zlos.  10. 

plf^t^iiien,  /*.  —  1)  ein  gcflochtener  Zopf,  ^iexi 
capilli.  Rj.  od  kose.  tidi  eof,  i  sgn.  ondje.  inp.  6i- 
porak,  splet  1.  —  Kukuljica,  2)  na  glavi  pletenica 
od  kose  iskit^eua  iglama.  Rj.  313ii.  Ouda  l>aba  pola- 
gano uzme  devojeinu  pletenicu,  koja  je  visila  niz 
krevet,  pa  je  osei!©.  Npr.  UJ.  Nju  mi  eešlja  sedam 
t^ešljarica,  njojzi  ^^ief«  tridest  pletenica.  Npj.  3,  130. 
iMajka  Zulfu  sitno  pletijaSe  .  .  .  *Ooji  (ierce!  kute 
pletenice.  Here.  24.  Da  nkrahiju  sel'C,  ne  pleteni- 
cama .  . .  nego  dobrijcm  djelima.  'I'ini.  I.  3,  9.  — 
2)  eine  Flcchte  von  Brotj  ciatictUa  panit.  Rj.  od 
hljeba,  ovatno  vioh  hiti  da  ide  ovoj  primjer:  Vo- 
krklja,  jelo  od  bravljijeU  crijeva,  koja  se  oćiS(Jena 
isptetu  14  pletenicu  pa  se  ouda  kuhuju  i  jedu.  Uj. 
532a.  —  3)  I*  zgrade:  Na<^ini  dva  oglavlja  da  se 
metnu  ozgo  na  stupove  ...  i  pletenice  i.-iprepUtane 
i  vrvce  kao  verige  načini  na  oglavlja,  koja  bijahu 
navrb  stupova.  Car.  L  7,  17.  (Netz-  und  FUvhturbeit), 
isp.  kod  jdcKli  1  primjer  ii  Npj.  2,  514. 

pK'teiijo,  u.  Rj,  ccrb.  od  I.  plesli,  II.  plesti  se.  — 
I,  1)  radnja  kojom  tko  plete  n,  p.  kosu  tdas  Fleehteu, 
nexio.  Rj.):  Vuj,  red  w  pletenju  plota  i  ostalih  stvari 
od  pru6i.  Rj.  70a.  —  '4  a)  radnja  kojom  tko  plete 
n.  p.  čarape  (das  i^lrieken.  lextio.  Rj.).  —  b)  die 
Stnekerei,  das  Slriekzeug,  res  reticularia.  Rj.  sve  ono 
što  pripada  k  pUienju  «.  p.  čarapa,  gdje  ti  je  pi«- 
tvnje?  —  3)  radnju  kojom  tko  plete  sto  (a  prene- 
senom i^minlu),  n.  p.  prijevaru.  —  II,  radnja  kojom 
se  tko  plete  u  sto. 

pl6t4;r.  m.  das  Flechitcerk,  crates.  Rj.  od  osnove 
od  koje  je  plesti.  —  rycči  s  takim  nast.  kod  C-emer. 

pl^tffi,  adj.  Uto  je  ta  pletenje.  —  Pl??li(?5  igla,  f. 
dit  St  rivknadcl,  acuH  ret  icuiaria.  Rj.  A 1  i  tek  ft  to 
putića  igla  dogje  u  ženske  ruke...  nasta  strali,  da 
je  opet  iz  svijeh  ruku  iatrgne  pletići  rasboj.  Priprava 
147.  —  ad^j.  s  takvim  nast.  kod  brijaći. 

ri6tlko.sH,  m.  pje.va  se  u  pjesmama  i  pripovijeda 
nekakav  hanunbaža  Pietikosu  Pavle.  Rj.  —  Pleti- 
kosa.  tako  sloi.  imena  kod  Pecirep. 

pl^^llkotarie-a,  m.  der  Korbjtechter,  Korbmacher, 
corburius,  »ortanuu:  Majstor  pletikot urica.  U  Srba 
se  ovo  kaže  kome  za  podsmijeh,  jer  oni  svaki  sebi 
kolarice  pletu^  pa  misle  da  toga  majstora  i  nema. 
Rj.  vidi  pletikroJinjiL  —  riječi  tako  sloi.  kod  (l^istiku^a. 

pIMikro^iiJtt.  f.  vidi  pletikotarioa :  Majstor  pleti- 
krnxnja.  Krošnje  jo  još  lakJe  opleMi  nego  kotarieu« 
zato  se  ovo  govori  kao  i  pletikotarica.  Rj.  —  rijeii 
tako  slož.  kod  i^.ii*tikuća. 

pIMilJa*  /".  die  Striekerin,  tčxtrix  ncuaria.  Rj. 
koja  plete  n.  p.  hječve.  vidi  pletariea.  —  Babom  ko- 
rizmom plaAe  i  male  prelje  i  pletilje.  Rj.  db.  riječi 
K  takvim  nast.  kod  bjelilja. 

plvtiviie-41.  f.  der  Strtckt>eutel.,  tkecu  reticularia. 
Rj,  kao  toticlac  h  čemu  se  ciri*  pletenje,  —  »Evo 


pleMvo 


—  47  — 


plo^a 


iniH  M  rmtjoj  pldtt'nči  oeftto  soli...«  ona  skine  9  rnke 
■ivojn  plftir-itiu.  Npr.  (>.  Ponr-sii  joj  (\jerenid)  na  iJnr 
Uftijinu  i  lijepu  maramu,  itletivućH,  igleniou  i  naprstak. 
Kov.  46.  riječi  s  tukvim  uuM,  kod  cjepa<!!'a- 

plflivo,  n.  —  1)  dtts  Strickfjarn,  fii't  xerri^niia 
irsendo.  Rj.  konci  sa  pletenje,  —  Dri^pn,  (Irvo,  kao 
veliko  vreteno,  Uo  žeue  kouce  preprodaju  na  n]e^ii 
i  pletivo  predu.  Kj.  1411).  Zutilica,  trava  žutoga  cvi- 
jeta, kojom  Žene  ćule  pletivo  i  vunicu.  ICj.  IHžiu  — 
S)  u  prenesenom  smi&Ui^  konkretno:  ko  phtke  £n- 
mfče.  vidi  pletkft^,  i  st/n.  ondje,  —  Tad  je  Stojan 
apu  po;?ul»io.  Svira  je  dniffo  Udbinjaiiom  bilo,  jer  je 
bio  tttrirrio  pUtico.  HNpj.  3,  453.  Hrnjiwi  Mujo, 
IjOifafto  pletivo.  4,  "JM.  —  riječi  »  takim  nust.  kod 
jedjvo. 

pl^fkBš,  plcikiUa,  m.  d^r  Udvkcachmid,  doli  mu- 
ihinator.  cf.  petl)ai)nc.  Kj.  koji  pletke  zam&)c.  vidi  i 
pletivo  2,  pelljarac;  luutljivac,  Hinutljivao.  —  Zavadio 
bi  dva  oka  u  glavi  (takovi  je  pletku^),  i'osl.  W2. 

plMke,  /'.  pl.  Jntriguen,  tirtes.  Kj.  cidi  spletke, 
petljaiiijft  1.  tHp.  pleflti  ;1.  —  Zametnuli  kome  mrežu 
(^kno  da  bi  jra  uhvatio  ii  nju,  t.  j.  nntujtstifi  pletkcj. 
PohI.  H4.  Sud  se  razviju  jdetkc  (intrige!  i  megjusobna 
proterivanja.  Milo^  17.  Jer  ae  nadao,  da  ee  ostalo  »ve 
ycojit»  pUtkiti/nt  i  politikom  laano  uOiniti.  184.  Navdli 
jt  takim  plctkafffit  Hu  Abdulu  i  na  Dobrinjeii,  govoreći 
ini,  za^to  da  se  oni  pokoravaju  Miloi^u.  174.  Ovo  8u 
bile  i>o«Ijediije  pletke  MaraJli-Ali-paie  protiv  Srba. 
179.  itnioCno  carslvo,  koje  nije  Žalilo  ni  plctuka  ni 
novacA...  teslo  je  trebalo  i  pletke  staviti  na  suprot 
pU.tk'tma.  DM.  ;U. 

pl^tnJieJl,  /'.  drvo,  kao  uaka  iln^ćica,  Jito  atoji  krox 
krpele  (kod  pluga  i  kod  kola  volujskijeh).  Rj. 

nlifina,  f.  dte  Seichtitjkcit,  vndositas,  ienuitaa.  Kj. 
plittV-ina.  osobina  onoyii  sto  je  plitko. 

plijen.  Hl.  —  1)  dic  JfeutCj  prutda.  Kj.  vidi  ćelepir, 
o^iom  1,  pljaO^ka,  Mćar,  iap.  duidt.  —  Toderajte  roblje 
i  pUjcni\  pa  bajdete  »tojnii  Hiogradu.  Npj.  4,  350. 
Okupimo  roblje  i  pljcnoce.  4,  3it8.  Zaplijenile  velik 
plijen.  Dnev.  H.  2,'),  13.  .Ica'i  li  doiao  da  plijeniš 
plijen?  .Fezek.  3H,  Vi.  —  2)  imii  kao  plijena  [n.  p. 
raka  u  potoka,  u.^iju  u  glavi),  en  ist  in  Mcmje  da. 
ahtkndfit,  <7'.  pljeva.   Kj. 

J »lijenili,  prijfuuu,  v.  itnpf'.  pliindern,  praedor.  Kj. 
*  odiiuti.  pljai'tkati.  v.pf.  filoi.  na-plij&tiiti,  o-,  f>o-, 
CA-.  —  Udor,  koji  odire,  plijeni.  Rj.  447a.  A  bismo 
ti  plijmiii  otce?  Npj.  4,  45.  Jodu(?i  i  piju(?i  i  veseleći 
tie  velikim  plijenom  koji  zaplijenile  h  zemlje  Kili- 
Sltf'j'tke.  Sam.  I.  3(),  Ki.  Jesi  li  doftjio  da  pltjeniš 
»lijen?  Je^ek.  38, 13.  Da  nija  plijenio  njegove  zemlje. 
DRi,  1.  120. 

filjčiOo,  ».  f^idi  plivanje.  Rj.  vcrb.  od  plitl  radnju 
kojom  iko  plije. 

pliji>njćiij(*,  }i.  duu  Phtndrrut  praeduiio.  RJ.  verb, 
od  plijeniti.  ra*lnja  kojom  Iko  plijini  sto. 

plljesun.  pfijesni,  /.  tUr  iSt-hivimel,  muror,  stttui. 
Uj.  Hdi  inuii  iiy  mahovina  3.  —  IHrza^  plije^titn  koja 
se  uhvnii  povrh  una.  Rj.  27a.  Butjj^  b^ifj^h  ^^-  P^^- 
jeitan  (može  biti  da  je  bntjj  od  plijesni  malo  manje). 
Rj.  47a.  isp.  pljcflniviti. 


pITjeser,  ii.  u  zugoneei,  cf.  lepeUili.  Rj, 

cf. 
b  Milofieve 
_  Ltj.  11.3b. 

plijevljćiijc,  rt.  verh.   od  plijevili.   radnja   kojom 


piy^vi(i.  viin,  r.  impf.  jdlen^  runco,  cf.  pljett.  Rj. 

r,  pf.  hIož.  oplijeviti.  —  Grob  Milofieve  centre...  da 
je  ondje  plijecila  ienicu.  Rj.  113b. 


tko  fdijeri  ito.  Vidi  ptjetva. 

plljiivor,  m.  (u  0.  O.)  ono  sto  se  iuplijeve,  das  i 
nuBgejiitrie  (fhkraui,  šteriles  herbac  eruncntac.  Rj.  | 
—  riječi  s  tttkim  naat.  kod  divor. 

pllmii,  f.  —  1)  (u  C.  G.)  veliki  polop,  kad  dogye 
voda,  rfi«  (■eherschuemmunfft  inunautio:  plima  vo- 
deua  (kad  vrlo  do^je  voda);  na  ovoj  plimi.  Rj.  vidi 
potop,  povodanj,  iap,  poplav.  —  *4)  (u  Ualm.)  die 
FlHth^  in'iriNoruHi  aestuam  acctssus:  plima  i  osjekii, 


Ebiit  und  Flnth,  cf.  uluka.  Rj.  kad  voda  »  ntorn 
dolati,  onda  je  plima,  aleka;  a  kad  oaijeca,  onda  je 
offjekn,  od«leka,  o»Ied.  —  plili ;  plivati  —  plima  — 
plitak.  Korijeni  132. 

pllniltl,  plinem,  v.  pf.  iiherttfhvrenimen,  innundo: 
plinula  voda  i>o  polju,  t.  j.  ra/.lila  se.  Rj.  vidi  po- 
plinuli,  poplaviti,  f.  pf.  sloi.  popUmiti,  rasplinuti  hc. 
V.  impf.  plSviti  1. 

pllskii,  /".  die  lUichMdze^  niotacilla.  Rj.  ptica,  riđi 
balegarka,  goveđarica  2,  govedarka  2,  govedaruSa  2, 
ovt-aricn  3.  itip.  vrtignz.  —  Mlati  jezikom  kao  plifika 
repom.  (Kad  ko  mnogo  govori).  PohI.  180. 

pllskavleu,  f.  —  Morska  svinja,  der  Dclphin, 
Tummler,  detphinuH,  ef  pliskaviea.  Kj.  iW8b. 

plitak,  plitka  (ptTtkT,  covip.  pnt*i)  udj.  ntncM,  tenuis, 
non  altus,  non  profnndus.  Rj.  suprotno  dubok.  — 
Plitiea,  plitka  zdjela.  Rj.  5()8a.  Poloi,  1)  fnjesio  plitko 
u  vodi.  Rj.  ,'J34b.  cinija,  2)  ^veliki  drven  plitak  pjitt 
\u  Onim.  plitica!.  Rj.  btiOb.  C'erjen,  2)  kao  plitak  koš 
u  kojemu  ae  au&i  žito  vi^e  vatre.  Kj.  tS22b.  Ukuburio 
kao  feiavo  na  jditkoj  vodi,  PopI.  :132,  l^  lar.i  je  plitko 
dno.  332.  adr.:  Kad  Re  boi^c  da  ore  pliće^  onda  ae 
potjera  (podmetai^a)  u  napredak,  le  ae  femeS  podigne. 
Rj.  .V22b. 

pli(4iri<*a.  f.  vidi  plitie4i.  Rj.  plitka  ^tijela. 

j>nU,  prijem,  r.  ivtpf.  (u  Kianu)  riđi  plivati:  Bijela 
avila  po  raorn  plila.  Kj.  vidi  i  plovili  1,  plutati,  v. 
pf.  slož.  u&-pliti,  prt-,  ftpfili  se.  —  KukuuSe  atrasme 
rijeke  ...  te  on  plij  m«  kofija  te  zn  njom.  Npr.  104. 
Njekon^u  pluta  tonu,  a  njekomn  olova  pfiju.  DPosl.  8.^. 

plhtt'it,  /'.  (u  Dnhr.)  plitka  zdjela,  eine  fluihe 
Sciiiififtd,  pntina,  e/".  plitariea.  Kj.  vini  Binija  2.  —  Za 
mnlahua  trbuha  velike  plitice  ue  trebuju.  DPosl.  152. 

rnU'iea.  f.  selo  u  Hrvatskoj  u  Maloj  Kapeli,  kod 
kojega  ima  osjun  jezera.  Rj,  —  plttuk,  plitaricn,  pli- 
tica, J'litvicH.  Korijeni  132. 

Pliva,  /".  voda  koja  kod  JajeA  (u  Do.'ini)  a  velike 
visine  pada  u  Vrbjm:  Pn4le  Pliva  u  Vrbas,  i  izgubi 
svoj  cIjls  (Kad  se  manji  ndruj^.i  a  vedijem  od  sebe  i 
])orea  nje<ra  ko  izgubi.  Poal.  245).  Rj. 

pllvu^,  plivAOa,  m.  dcr  Schtcimmer,  naiator.  Rj. 
koji  pliva,  vidi  ])lovac  1.  —  Mnogo  puta  najbolji 
plivač  utone.  Poal.  161.  Al'  je  Kade  čudan  plivač 
bio,  daleko  je  R-nde  otplivao,  pak  i/.igje  na  brijegu 
mora.  Npj.  3,  361. 

plivikeieu,  f.  di^  SchtcivimeriHt  natatrisc.  Bj.  koja 
pliva. 

plivAna,  /'.  dakćara  na  todi,  odakle  .te  u  rodu 
skače  te  pliva;  dan  Schicimmhann.  u  (ilini.  P.  Leber. 
riječ  načinjctia  od  osn.  koja  je  «  plivati,  i  od  Tur- 
skoga, nast.  —  ittp.  riječi  kod  ajmiina. 

pllviinJOt  ».  daJi  ScJnrimmen,  naiatio,  Rj.  veriK  od 
plivati,  radnja  kojom  tkv  pliva. 

plivati,  privam,  V.  impf.  f<chtcimnien,  nato.  Rj.  vidi 
pliti,  plovili  1,  plutali,  o.  pf.  slos.  diVpHvati,  i/.-,  na-, 
od-,  po-,  i^ro-,  u-,  za-.  —  Nalcifjukkc  plivati.  Kj.  39.'^n. 
HoJ^e  milostivi!  ako  sam  zaitlu^.io  ovaj  novćtiS  neka 
pliva  povrh  vode.  ako  li  nisam,  neka  potone  na  dno. 
Npr.  4(».  Pliva  kao  ertalo.  Posl,  249.  Ode  lagja  morem 
plivajući.  Npj,  1,  557. 

pidfa,  /.  Kj-  (lem.  ploeiea,  auijm.  ulo^elina.  — 
1)  dne  Piatte,  lumina.  Kj.  —  Kidali,  himene  ploče 
koje  se  mei^u  povrh  zida  da  bi  od  njega  odbijale 
vodu  koja  kaplje  sa  atreha.  Rj.  2*J3b.  Pulčae,  velika 
ploča  Sto  stoji  na  gjećermi  na  vrh  prsiju  vi^  toka, 
a  aa  atrane  manje  plot^iec.  Kj.  621a.  Ncareiui  /ei 
earev  Bjedeći  mi  ploči  momkoj  Življaše  o  travici.  Npr, 
252.  Tako  mi  ploče  na  koju  proskuru  peOemI  Poal. 
303.  (iradi,  care,  Hogo^g  ljepše  možeS  ...  a  pokrivt^) 
pločom  i  kameuom.  Npj.  2,  205.  Oko  sebe  Oemer 
(pojas  od  srebrnijeb  i  pozlat/eniieh  ploča  .  .  .)  Kov. 
97.  Iliijde  da  pravimo  ploče  i  da  ih  u  vatri  dobro 
pec^omo.  1  bjehu  im  opeke  mjeato  kamena.  MoJH.  L 
11,  3.  Miloat   i   iatina   neka   te  ne  ostavlja  . .  .  upvH 


Ploča 


-  48 


ploviti 


ih  na  plo6i  srca  svojega.  Pri^.  3,  3.  —  2)  piđi  pot- 
kovica, Rj.  PotkovOr  cf.  plo&i.  Potkovica  (dein,  od 
potkova).  Rj.  564r.  —  Potkivii  uvojim  plaćam'  lugje 
Konje.  UPotsl.  SIK  Sad  u  ploču  (potkovu),  sad  u  klinac, 
(ćav'o).  109.  Na  putii  ti  Uobra  8re<5a  bila,  a  po<l  noKam' 
svi  du&mani  tvoji,  kako  konju  i  ploie  i  ćuvlil  Npj. 
2,  G*20.  —  3)  6irfiju«kA,  na  koioj  ae  kože  teple.  Rj. 
PlOt'a,  —  J)  f.  t'ekUnsko  oko  \\  jezeru  Skadar- 
akome,  nom.  propr.  rines  Fischfangft.  Rj.  —  ^)  m. 
mu^ki  nudimttk  {od  mjeida  Plo^o?):  Uz  nju  (laniburu) 
Ture  Tureki  popijeva;  za  niim  ide  rtoča  ^ijaija. 
Npj.  3,  19ti.  Od  KamenfA  lualog:«  dizdara,  a  od  r loće 
Btaroifa  dizdara  i  njegoua  Ploču  barjaktara.  3,  2(53. 
pIĆičadiiJa,*  vi.  der  Schmaroiter  (beaonders  v&n 
liauchiabak^  Branivein),  parasitus  contnntissimus). 
Rj.  koji  hore  vuikle  da  Čin',  du  ima  badava  osobito 
diUtuna,  rakije,  vidi  bndavadžija,  rauktadžija,  izjelica. 

plO^sti  at{l.  sto  je  nalik  na  ploća,  ili  na  ^mu 
su  pločice.  —  Na  glavi  mu  (Golijatu)  bjeJe  kapa  od 
mjedi,  i  oklop  pločast  na  njemu  od  mjedi.  Sam.  I. 
17,  5. 

ploe<^(lna,  f.  augm.  od  ploća.  Rj.  —  Otvori  mu 
samluk  od  tal'ie^a  .  . .  »Sto  Če  meni  take  pločetine? 
Npj.  :J,  3(J2. 

ulOeictt,  f.  —  1)  dcm.  od  plot^a.  Rj.  —  Prevesti 
hanu,  kažu  djet^i  kad  bace  malu  pločicu  od  kamena 
preko  vode,  ali  je  uiko  bace  da  ouHkni'e  povrh  vode. 
lij.  9a.  Plojkfl  se  upravo  zove  okrugla  «  glatka  ka- 
mena pločicu.  Rj.  bi'^h.  Pul6u6,  velika  plo<''a  Sto  stoji 
nn  gje^rmi  na  vrb  prsiiu  vi&o  toka,  a  sa  strane  manje 
pločice.  Rj.  tiSla.  —  2J  {n  0.  G.)  u  tabana  pu&£anofra 
ona  dftSćica  na  kojoj   »u  lukovi   i  ostalo  kojej^ta.  Rj. 

Pllicnik,  vt.  brdo  u  Ijovćenu :  Kad  dogjoše  u  Pločnik 
planinu.   Rj. 

pliid,  ]iU)(la,  T».  (u  Dnbr.,  a  mo^.e  se  kaSto  ćfuti  po 
oKialijem  oHnbito  iupozapad.  krajevima)  die  FrudUj 
fructus.  cf.  rod  4.  Rj.  —  Da  ne  plodi  plod  i  rod. 
Rj.  54b.  Plodom  a  ne  velifiiuom  zatjccat*  se.  DPosl. 
90.  Plodio  li  se  «  temlji  plod.  Kov.  120.  Vidim,  da 
su  ovi  rodoljubivi  irurfori  moji  nagrngjeni  bogatijem 
plodom.  Odg.  na  ul.  2i».  Jar  6ti  vas  pokarati  po  plodu 
djela  tiiHh.  Jer.  21,  14.  Kvo  drveta,  koja  je  ponadio 
Bog  naii:  cvjetaSc  i  prinesoše  Hristu  plode  nepro- 
piidljivoga  života.  DP.  88. 

ploilan,  pKJdnii,  adj.  (u  Pubr.)  fruchtbar,  fructuoHu«, 
cf,  rodan.  Kj.  vidi  i  rodljiv,  sit  (sila  godina,  zemlja). 
suprotno  besplodan,  neplodan,  ueplodovil. 

pidditi,  pl6dlm,  v.  impf.  —  1}  tndi  roditi  2.  — 
Svaka  zemlia  sve  ne  plodi.  DPosl.  117.  —  2)  sa  se, 
refleks,  (u  Dubr.)  sich  vertnehren^  crcsco,  augeor.  Uj. 
kao  mnonti  se.  v.  pf.  sloš.  na-}>I<>dili  (se),  o-,  pri- 
(«e),  raz-  (ne);  v.  impf.  sloz.  oplogjivati.  —  i^o^o  ti 
se  u  zemlji  plod!  Kov.  l!^6. 

plOdnlea,  /.  (mcist  von  Thieren)^  vidi  plodva.  Rj. 
u  čivoiinje.  vidi  i  lo^a,  pomctina.  u  žene   posteljica. 

plodnost,  prdiincwLi,  f.  fcrtilHa^,  fecundilit^.  StuUi. 
OHobina  onoga  j*/y  je  plodno  ^  die  Fruchtbarkeit.  vtp. 
rodina.  —  Ona  je  (zem^a)  u  opite  razlićna.  §.  ti.  Po 
klimi  .  .  .  §.  7.  j'o  pludnoati.  Priprava  5. 

pl&dvA,  f.  Ipo  zap.  krnj.)  Muttejkuchen,  placenta, 
cf,  loža,  plodnica.  Rj.  «  sicotinje.  oidi  i  pometina.  u 
iene  posteljica.  ~  riječi  n  takim  nast.  kod  bafva. 

plAgJoiUef  n.  Rj.  vcrh.  od  1)  ploditi,  2)  ploditi  ae. 
—  Ij  radnja  kojom  plodi  n.  p.  temija.  —  2)  {u 
Dubr.)  stanje  koje  biva,  kad  se  što  plodi  (daa  Ver- 
raehreu,  multiplicalio.  Rj.). 

pidjka,  f.  (u  0.  G.)  djetinja  igra.  Plojka  se  upmvo 
zove  oknigla  i  glatka  kamena  ploćtcu,  kojom  se  u 
OTOJ  igri  gagia  u  drugi  ispravljeni  kamen,  koji  se 
zore  cuj  . .  .No  se  iprra  ptojke  na  okrajke.  Rj.  vidi 
plovke.  isp.  cilj  1,  ćinj,  t''injati,  po^inj. 

pl&san,  pr5snn,  adj.  plati,  abgr^plnttH,  comprcusuR, 
planuti  cf.  plosnat.  Rj.  vidi  i  pljosan.  pU^san  i  ptjhsan 
(osa.  u  lUOCKi,  kojoj  je  pred   nast.  otpalo  k).  Osn. 


182.  w/).  ploška,  ploSta.  —  RIor,  velika  zmija  ploxne 
glave.  Rj.3lb.  Bosanka  čutura  nije  plouna  kao  ploška, 
nepo  je  okrugla  i  dujruljasla.  Rj.  3H&.  Krvna«,  konj 
koji  je  kao  plosav^  cf.  d:i5t>ak.  Rj.  41b.  U  žbaua  su 
dna  duguljasta,  i  za  to  je  svaki  šban  malo  plosau. 
Rj.  155a.  Tikva  pUmna,  koja  je  plosna  gotovo  kao 
ploška.  Rj.  7;?9a. 

plAska,  f.  eincplaite  Flanchc,  vas  ligneuot  vinarium 
planitm,  cf.  Ouiurji,  cica.  Rj.  plosna  čutura,  koju  ae 
zore  I  cica.  dcm.  ploSi_Mcn.  —  Brema.  kao  ploška  za 
vodu  (od  dužica).  Rj.  i2b.  Tovarija,  vodeni  suil,  nalik 
na  plošku.  Rj.  742b. 

piftsnat,  adj-  vidi  plosao.  Rj. 

plo.sninn,  f.  die  Ahplattung,  planities.  Rj.  osolnna 
u  onoga  što  je  plomio. 

plosn6glav,  vi.  rf«*  Plottkopf,  homo  rapititt  plani. 
Rj.  plosno-glav,  »i  koga  je  plosnn  glava.  —  riječi  tako 
^loz.  kod  btićoglav. 

plO&fipiit  /*.  dtm.  od  ploška.  Rj. 

pld^tti,  /.  kao  bara,  koja  se  ko&to  prisuSuje,  d^r 
Pfuhl,  paluH.  Rj.  vidi  pljofita.  —  plošta  i  (s  Ij  mjesto  1) 
pljoMa  iomi.  \\  starom  niiocKl,  od  koje  je  i  plofson). 
Osn.  fiO.  isp.  ploMina,  pljo&tara. 

pMštlniU  f.  (u  Slavoniji)  po<lvodna  ravnina,  ein 
^ruAieriger  Boden,  solum  aquosttm.  cf.  pi^ialina.  Rj. 
vidi  I  pljo.^tara,  mlaka,  mo^iilina,  moi^vara.  i»p.  plošta^ 
pljo.sia.  —  plostina  (osn.  u  ploHa).  Osn.  154. 

plot,  pltita,  trt.  der  Zann,  sepes.  Rj,  dem.  ploti^. 
augm.  plotina.  od  korijena  od  koga  je  plesti.  i«|>. 
grob,  —  Nogostup,  2)  prijelaz  preko  phta^  gdje  se 
samo  prekoračuje.  Rj.  423b.  Tikve  se  nnjviAe  siju 
oko  plotova  ili  se  uza  njib  udaraju  rozge.  Rj.  739a. 
Posadi  vinograd,  i  ogradi  ga  plotom.  Mat.  21,  33. 

pl6tie,  m.  dem.  od  plot.  Rj. 

pl6tina,  f.  —  1)  augvi.  od  plot.  Rj.  —  2)  vidi 
megja  2.  Ri.  »  svn.  onitje.  —  8fcri  se  i^ćepau  ka'  iSuk 
?♦  platinu.  Npj.  5,  f>2f).  —  ^  ("  Risnu)  ono  6to  se 
koaijerom  «  drveta  ajiaijeie,  die  Abfdlle  beim  Abasten, 
frondes  desectac,  cf.  otcresine.  Rj.  vidi  i  kožlje. 

pidtun,  plotiiua.  m.  vidi  flotuu.  —  U  susreću  knezu 
otido^e:  kad  ga  silna  opazila  vojska,  silni  Srbi  pro- 
suše plotune.  Npj.  4,  340  (=^  vatra  koju  prosuše  plO' 
tuni).  Udarimo  na  Turske  plotune,  proejecimo  krilo 
od  Turaka.  5,  103.  Svatovi  ispalifte  plotun.  Zim.  79. 

plAvnv,  pidvca,  m.  —  1)  (rijetko  se  govori)  vidi 
plivah.  Rj.  Koji  plovi.  —  Zločesta  plovca  i  dlake  sme- 
tani. DPosl.  108.  —  2)  (najviše  se  govori  pl.  jpWtTi) 
ou  mljećike  kao  obničić  na  tri  ugla,  &to  rioari  vežu 
na  mrežu  metuieu,  te  plovi  puvrb  vode,  da  mreža 
ue  bi  sa  svijem  potouuU  i  da  bi  se  poznalo  kad  riba 
u  uju  dime,  die  Flosu.  Rj. 

1.  pl6van,  plov&DR,  m.  (u  Urv.  kod  Vt%L)  vidi  sve- 
Menik.  Rj.  plovan  je  sto  i  župnik  (a  ne  av^eniJt 
uopče),  od  Lat.  plebanus.  vidi  i  paroh,  parok. 

3.  pl6vHn  (plo\'an).  plovna,  a4j.  Btulli.  po  čemu 
more  ploviti  ti.  p.  lagja;  scJnfpiar,  naviaatfilia.  vidi 
brodiv,  brodJjiv.  —  Dunav  ie,  kao  i  svaka  druga  plovna 
roka,  veliki  dobrotvor  Ijuoma.  Megj.  25U. 

nloviiniju,  f.  (u  Hrv.  kod  kr&d.)  Wrfi  nurija,  Rj. 
dokle  jedan  plovan  drži.  vidi  i  župa  3,  parohija,  pa- 
rokiia. 

pfdvee,  pidvćeta,  n.  vidi  pa£e  (padeta).  Rj.  mlada 
plovka.  vidi  i  niie. 

plov^Ji,  tt^j.  vidi  pA^ji.  Rj.  sto  pripada  plovci.  vidi 
i  raćji. 

plordinkn,  f  nek<4kvo  groegjo.  ~  Dinka,  vrata  grožeja 
koia  se  tako  zove  u  Srijemu,  a  u  Srbili  plovdiiXa, 
niscvOica,  lisičica,  a  u  Zagrebu  kraljevina.  Oj.  Da- 
uićić.  isp.  dinjka.  ARj.  II.  404b. 

plikvitl*  vim.  r.  impf  —  1) sdiu-immen,  naU>:  Plovi, 
plovi,  moj  zeleni  venCe.  Rj.  vidi  pliti,  plivati,  plutati 
t'.  pf.  sloz.  do-pli^viti.  iz-,  na-,  pre-,  od-,  u-.  —  Pravica, 
velika  sajka  koja  samo  po  Dravi  može  ploviti.  Rj. 
ri7a.  Oni  sandncić  ploveH  rijekom  nanese   ga  sreoi 


ploTka 


—  i9  — 


Plješerlcfi 


: 


ispred  jt"l»Oi.-K  velikog  dvora.  Npr.230.  On  ara  brodom 
naveze,  i  ploicH  po  morUj  sretne  !)rod  Tiirwki.  247. 
Kotčeg  aUtde  ploviti  rodom.  Moja.  I.  7,  18.  Kad  plov- 
O'ošr  u  MleUka.  Q\ha.  "il,  '^S1  (LaL  iinvi^aiile  de  Ve- 
n«tiis).  sta  »c,  paia^,:  Sadn  j»e  ore  ouudar  kuda  se  prije 
*  brodovima  plovilu.  Pripniva  18.  —  2)  schuemmcn 
X,  B.  rf(W  Pfcrd  nher  citten  FIhhm,  nebcn  einein  Steg, 
dueo  natantOH.  Rj.  pluoiti  n.  p.  kot^a.  t.j.  fireroditi 
ga  preko  rod€  pored  čamru  ili  pored  hrvine.  v.  pf. 
%lo£.  preploviti  2. 

lilovkAt  f>  (u  krnjiui  Ne^ot)  vidi  patkn.  Bj.  vidi 
i  ncA.  —  od  korijena  od  kogti  je  ploviti.  w/>.  Kori- 
joDi  131. 

pl6%*kc.  pl'AvikA,  f.  pl.  (u  Đubr.)  igra  djetinju,  cf. 
plojkn.  Rj. 

plAvlJrnJr,  »i.  Rj.  rtrh.  od  ploviti.  —  t)  radnja 
kojom  plovi  II.  p.  Iftgja  po  vodi  (das  Schwimmcn, 
oatAtio.  Hj.l:  •Raduj  se«  i>ojii  joj  (Bogorodici i  vjerni, 
»cvijete  koji  iie  veneS...  lirif^tam^tc  zemaljskoga  plor- 
ljenja.  DP.  115.  —  2)  radnja  kojom  tko  plovi  n.  p. 
kor^a. 

pli£*4i«  f,  (u  Diibr.)  bijela  dAigerica,  dic  Lunga, 
pmmo»  ef,  utrobieA.  tlj.  d^n.  plin^ica.  —  l^to  je  za 
jeirn  lM>lie,  toj  pluću  kolje.  DPosL  122.  rijeci  a  Utkim 
lutrt.  kon  dat^a. 

pipeii'u.  f.  dem.  od  pluća.  Kj. 

pluenjiik.  in.  {n  Duhr.)  neknka  trava.  Rj. 

plftg,  m.  —  IJ  der  PfUtg,  aratrum,  Rj.  riđi  ralicn 

1,  nUo  1.  —  (iladiŠika,  nekuka  trava...  ^.ilejoj,  kao 
Mo  »e  govori,  mogli  ustariti  plug  od  H  volova.  Kj. 
S7b.  U  tome  olKiravanju  mjesto  volova  pltm  t-uku 
frefit  djevojaka.  Rj.  432b.  Plug  i  volovi^  (n  8r6iji  i  u 
Tojv.)  nekake  zvijezde  \d^r  gro.tse  Bnr^  nrm  major. 
Ri").  Rj.  5<)9a.  Do^je  u  jedno  polje  gje  su  ae  neko- 
like stotine  plugova  bile  sastide  te  orati  Hpabiji.  Xpr. 

2.  Deveti  u  plugu.  (Ne  znaOi  niAta).  PobI.  58.  U  što 
»i  ae  zagledala!  ba^  u  mlado  u  težače,  &to  po  vas 
dMn  plugom  ptuH.  Npj.  1,  445.  —  2)  plug  ^emlie 
{pl.  pltlzi),  t.  j.  dan  oranja,  Juchart,  ,/u^erufn,  Rj. 
mdi  ralo  2.  i  sy».  ondje. 

JJdndrp.  f.  pl.  (die  Pluder?i o.tcn^  die  deut^rfim 
nopftcn  ///jstf«,  im  Gfge^isntze  der  ungriHthen, 
KrhiMehen  mit  Uicmen,  hraecae  germanictie.  Rj.  hluee 
na  pucima,  iohože  hlače  Njemačke,  prema  hlačama 
Tui  kaik,  fio  Rw  »Vi  otprije  nosili  u  u«?. 

plut«  l/l    (na  Kori^uUt  vidi    pluta.   Kj.  vidi  i  pluto. 

plQt«,  f.  der  Kork,  dan  PantoffelhoU  {Korkeidte. 
Rj.^),  corf*x  Aubereu*  [quercu«  $Hher  L.  Rj.*).  Rj.  vidi 
plut,  pluto. 

plAtanJr,  n.  da/;  Schirimmefi,  naiatio*  Rj.  verh.  od 
plutati,  radnja  kojom  tko  pluta. 

pIAtaU,  tara,  V.  impf.  (u  prim.)  plivati  povrh  vode 
(kao  pluto,  koje  ne  može  potonuti),  ttchtvimmen,  naio: 
^U  ono  plutu  po  moni?  Nekome  i  pluto  Ione.  a  ne- 
kome i  olovo  pluta  (Poal.  ::*011,  Kj.  —  Baci  Juru  u 
TOore  debelo,  ali  Jure  po  moru  plutah.  HNpj.  1,  333. 

pinti,  plovem,  v.  impf.  vidi  pliti,  ploviti,  plutati. 
—  Tone  u  ponore,  ako  Ham  kaže  da  plore  u  alavL 
DPoel.  137.  li  dvije  oanove  koje  se  u  infinitivu  avrJuju 
Djt  U:  plu  i  .*ilu,  diri  se  taj  u  aadaS.  vrem.  u  ov.  lator. 
S59.  ft  promjenom  ftlanu  u  u  oanovi  na  ov:  ploveti,  26H. 

plQto»  n.  fu  Dubr.)  der  A'orA,  cortex  Huherenu,  cf. 
pluta:  Nekome  i  pluto  tone,  a  nekome  i  olovo  pluta 
(Poel.  9<)1).  Rj.  vidi  i  plut.  lako  drvo  nto  plovi  povrh 
rode,  tAp.  plutati,  pluti.  —  Plutali,  plivati  povrh  vode 
{kuo  pluto,  koje  ne  moie  potonuti).  Rj.60ila.  Njekomu 
pluta  tonn,  a  niekomn  olova  pliju.  DPoal,  85. 

plfli^^Jp,  H.  aaA  Halten  des  P/tuges^  sustentio  stivae. 
Bj.  Vffrb.  od  plužiti.  radnja  kojom  tko  pluzi, 

plDŽIna,  /*.  lu  C  G.)  koliba  n.  p.  kod  tom.  die  Senn- 
hute,  tugurium  pastori.^  Alpmi:  Pa  večera  b  pjecom 
w  plušit^e.  I  poHtavi  pu^ku  u  plniinu.  Rj.  vidi  prn- 
Cina.   —  Listom  Nikac  u  pluHnu  do^e.  Rj.  330b. 

plOiitl,  iAaif  r.  impf.   tlrn  Pfiug  luiltcn,   sustinco 


stivam.  Rj.  «  oranju  držali  plug.  —  U  lome  obora- 
vanju  mjesto  volova  plup  vuku  ^f>t  djevojaka  ...  a 
najfltariji  <^ovjek  iz  ono;;,i  «ela  pluri.  Rj.  -fo-Jb.  U  što 
si  Hc  zagledala!  baŽ  u  mlado  u  težacV,  Mo  po  vaa 
dan  plugom  plnri.  Npj.  1,  445. 

plj&fkn.  f.  (u  Srbiji  i  u  Bonni,  osobito  od  godine 
I8t>4l  vidi  plijen.  Rj.  i  syn.  ondje.  —  Tvoj  ae  paAa 
pljački  naiifio.  Npj.  4,  348,  Ontrvivfii  ae  tako  are(!no 
DA  Tursku  krv  i  nnmamiv^^i  na  pljačku  ...  i  prosti 
je  narod  izpibio  volju  opet  tako  postati  raja  Turska. 
Danicji  3,  2U>.  Može  biti  da  bi  i  seljaci  pljačke  radi 
navalili.  Sovj.  63.  —  pljaf'ka  (doSIa  je  od  Rusa 
k  Srbima).  Om.  298. 

pljiirktidžijn/m.  de  Beutemacher,  Pl^nderer,  prae- 
d^tor.  Kj.  koji  pljačka,  —  riječi  s  takim  nast,  kod 
djeladžijn. 

pljAekrinjo,  n.  vidi  plijenjenje.  Rj. 
I      pljili'ktill,   pljarkam,   ridi  plijeniti.   Rj.   v.    impf.; 
r.  pf.  ftlor.  na-pljaokati,  o-,  u-,  za-. 

pU&snuti.  8uem.  v.  pf.  vidi  pljeauuti.  Rj.  vidi  i 
plje(nlnuti.  r.  ijupf.  pljeskati.  —  Te  tako  kad  eje- 
vojka  rukom  o  ri*ku  pljaftnu^  »vi  poteko6e  u  jedan 
trem.  Npr.  1()4. 

pljeiinuti.  hnem.  v.  pf.  vidi  pljenuti.  —  pljh^uii 
(h  je  otpalo).  Korijeni  299. 

plj^nnti,  nem,  v.  pf.  eincn  Hieh  gehen^  ictum  in- 
fero.  ef.  pljpsnuti.  Rj.  vidi  i  pljehnuti,  pljaanuti.  t?. 
inipf.  plie-^kati. 

plJ^H  f  ein  Schalltport^  teomit  man  den  Knall  eines 
^  Htebeft  bezeichnet.  Rj.   inicrj.   vidi  pljeskac.   naentt- 
ćwjc  se  glas  što  se  čuje^  kad  tko  pljesne. 

pljesitk*  pljeska,  m.  das  Platschen^  sonitus,  geni$8 
plauxH:*.  Kj.  djelo  kojim  se  ptjemie, 

p^j^skne !  vidi  pljes.  Kj.  atvike  $  takim  nast  kod 
č'miac  3. 

plj^skrmjis  n.  datt  Platschen,  sonitus  ai^u/ze,  aut 
in  aqua  agiiati.  Rj,  verh.  supst*  od  pljeskati,  radnja 
kojom  tko  pljeska. 

pljeskali,  skam  (plj?St6m).  r.  impf  plaUtchern, 
I  afjito  agudin,  complodo.  Rj.  v.  pf.  pljoanuti,  pljenuti, 
I  pljaanuti;  r.  pf.  ftlož.  p5pljeskati,  risplje^kati.  i^p.  i 
dnpljt^kati.  —  Ka^u  da  macanili  noću  idu  u  druA:vu, 
i  pljeMu  rukama  i  podvikuju.  Ri.  348h.  Postavile 
gfl  carem,  i  pomazaže  ga,  i  pljcskajuči  rukama  tfo- 
vorahu:  da  živi  carl  Car.  U.  U,  12.  Drugi  će  pljeft- 
kati  rukama  ta  njim  (r>a  bezbožnim),  i  zvižda<^  /a 
Djim  8  mjeata  njej?ova.  Jov  27,  23.  Pljeskaju  rukama 
nad  tobom  svi  koji  prolaze,  zvižde  i  maSu  glavom : 
to  li  je  grad  .  .  .  PlaA  2,  15. 

pljesniv*  adj.  sehimmlig,  mucidus.  Rj.  u  eega  ima 
plijesni,  n'di  bugjav.  —  Hve  su  to  stari  običaji  Srpski, 
nego  ne  znamo  u  kakvom  su  pljesnivom  Njeftinckmn 
romanu  aaOuvani.  Nov.  Srb.  1817,  487. 

plj^Hniviti  fte,  vim  ae,  v.  r.  impf.  »chimmelu,  mu- 
cci^co.  Kj.  govori  se  u  istom  snačenju  i  bez  se  refleks. 
pljeaniviti.  postajati  pljesnivo,  vidi  bngjati,  bugjaviti. 
r.  pf.  sloš.  popljesniviti,  upljeaniviti  se. 

pljftsnivljcnjf^,  n.  verh.  od  pljcaniviti  (i  se),  stanje 
koje  hivii,  kad  (ae.)  što  pljesnivi. 

pljftsnuti,  Bnem,  v.  pf.  Rj.  vidi  pljenuti,  pljasnnti. 
r.  impf  pljeskati.  —  J)  platnchenj  complodo.  Rj.  — 
Pleća  wi  praznijeh  vrei5aI(Kad  koga  u  ^ali  hvale  da 
je  jak,  reće  se  ovo  pljesrtuvsi  ga  po  plećivta).  Posl. 
349.  Pljesni  ru-kama  i  lupi  nogom,  i  reci:  jaoh!  Jezek. 
(i,  II.  —  2)  sa  8C,  refleks. :  Ne  da  c^oso  Bosne. 
(.  .  .  nekakav  siromašak  doao  Boftnjak  pljesne  se  po 
frrom  jatttganu  govoreći.*  >Ako  je  car  dao,  ja  ne 
dam«  .  . .).  Posl.  198.  A  pljesnu  se  rukom  po  koljefiu^ 
pod  koljenom  nkerlet  Coha  puČe.  Npj.  4,  181. 

PljftsoTica,  f.  planina  u  Hrvatskoj  na  liosanakoj 
granici :  a  ima  na  ooome  kraju  i  drugijeU  planina 
koje  ae  tako  zovu,  ef.  PleSevita.  Rj.  h  narodu  se 
čuje  Plje&iviea  (tako  m  roiw  gora  ne  daleko  od  Za- 
greba); a  goffori  se  i  riječ  p^jeSiv,   t.  j.  vclav*  isp. 


plJcStr 


—  50  — 


plJuftUtl 


PlieSivci.  —  Znat^cnje  tkorijenu)  guliti,  golu  biti : 
Vljesfricn^  Ple^evica.  Korijeni  299. 

pljfi^iv,  adj,  calvatus.  StuUi  (>((/ci*,  da  je  rije}  iz 
liH^om  rjećnil'n;  ali  se  govori  u  ftjet\  Hrc.y  pa  valja 
da  i  drugdje  kao  što  pokazuju  rijeci  l'ljeSivicft,  Plje- 
Sivci.  5H(*ć<MyV  korijenu  vidi  kod  Pljej^evica.  vidi  c^elftv. 

l'IJft^ivci,  PljeSivrtcS,  «i.  pl,  —  Nahije  KntnuHke 
plemena:  Cctinje  .  .  .  Pljeiivci.  Rj.  oOtib.  isp.  Plje- 
ve vica. 

pljftšiviti,  virUj  v.  iiupf,  calee$cere,  cilvefieri.  Stulli. 
poittt^jnti  plješiv.  vidi  ^elaviti.  i".  pf.  idoi.  opljeftivili. 

plj&.^ivušt,  ()lježivo9ti,  /*.  calKiiia.  SluUi.  tidi  6e- 
lavost. 

pljfiti,  pHj&vem.  v.  iinpf.  giitetit  ruiKo,  cf.  pliie- 
viti.  Ri  /.  pregj.  pljeh.  II.  pregj.  plj^vijah  (fiI|Svahy 
/.  pridjev  plji^o,  pl^jt^Ia.  11.  pridj.  iiHIrvcn.  prilog 
Pf^-  pljcviii.  v^p.   Obi.  G9.   V.  pf.  vtor.  iz-pljoti.  o-. 

—  Nekoliko  irjnka  .  .  .  oni  su  ljeti  i^iivali  koze,  sa- 
dili i  pJjeli  luk,  i^U  uz  pluj^.  Hj.  y4lb.  su  se  iju^it.: 
Fljelva,  kad  se  plijeve.  RJ.  5«ftlb. 

p^l&tva,  /'.  (u  0.  <•!.)  kad  »e  plijere,  das  GfHejv^ 
runcatio.  Rj.  la  vtitt.  isp.  sjetva,  ietva. 

plJ6tviir«  Ml.  đcr  Gdter,  runmtor.  Rj.  koji  pUjeve. 

pljelv&rli-a,  /'.  dic  (luterin,  runcaitix*  Rj.  koja 
plijeve. 

pUftvrt,  f.  —  1)  der  Spreu,  qhma.  Rj.  —  Plje- 
vnjak,  pdje  ae  pljeva  drži.  Hj,  ii*h&.  Lif^ica  re^e:  j.In 
ću  ftvojim  repom  trniti  pljevu  aa  §cnice<.  Npr.  175. 
Malo  pljeve  dosta  vjetra.  (ViSe  se  govori  nego  je). 
PobI.  17d.  Bivaju  li  kao  pljeoa  na  vjetru,  kao  prah 
koji  raznosi  vihor?  Jov  21,  iy.  —  2)  ima  kao  pljeve 
(n.  p.  rakit  u  vodi,  uMjii  u  glavi).  Rj.  m'io  mnogo, 
vidi  plijen  2,  tuStii,  tuMa  i  tama. 

PlJl^valJNki,  adj.  von  Pljevlje:  1  gjidiju  l'levalj- 
skog  kadiju.  I  sokola  Pijcvuljskog  kadije.  Hj.  sio 
pripada  J'ljcvlju  (ili  Pljevi  jama?). 

pljHara,  /'.  vidi  pljevnjak.  Ry  gdje  se  pljevu  drii. 
vidi  i  pljevnica.  iitp.  pljevnja.  —  riječi  s  tukim  nast. 
kod  badnjanu 

Pljftvlje,  «.  (Pljevlja,  n.  pl.  gen.  Ppvaija.  Rj.») 
varo^  u  Hercegovini,  cf.  Tiu*lid^n.  Rj.  —  8elo  u 
Hercegovini  ismaiju  iajnića  i  Pljcvulja  u  planini 
Kova^Hi.  l).\Rj.  5a4b. 

pUftvBi,  fidj.  {U  Herc.)  u.  p.  ljuska,  .Spr«*-,  pale- 
uns,  Rj.  ^io  pripada  pijem.  —  šuljak.  .' )  pljcvna 
Ijuskitj  koja  se  ne  da  nkinuti  »a  zrna.  Rj.  H^li^a. 

plJ^Vliioiii  f.  gdje  se  pljevu  drii.  —  Dobro  Hero 
stnjelja,  neg  mii  ua  krivo  p{jevHica  «toji.  DPos!.  17. 
Predan  ti  »\  k'o  i  pop  rt  pljetmici.  100.  pijevnicut  plje- 
varii,  pijevujak.  XV, 

pljevnja,  f.  /.grada  gdje  se  čuva  |jijeva,  Hlama  i 
»ijeno  za  raarvu.  M.  Oj.  Mili(5evi(*.  tsp.  pljevani,  t 
$yn.  ondje.  —  Oko  svakoga  tukoga  hana  ima  i  drugih 
»grada,  ambarova,  arova, /;/«ffmyV(,  poilruma.  Zim.  107. 

plj&vnjiik.  m.  gdje  se  pljeva  driii:  kao  da  sam  u 
pljernjnhit  spala.  Rj.  vidt  pljevara,  i  «»/».  ondje 

pljOsan.  pljosna,  adj,  (u  drijemu)  vidi  plosan.  Rj. 
Ij  mjcfito  1.   vidi  i  plonnat. 

plj&«ikaf  /■.  riđi  ploška.  Rj.  —  (Ij  mjesto  1).  pljosna 
(futura. 

py6^f4i,   /'.   (U    Rat^koj)   vidi  bara.  Rj.  i-idi  phiAtn. 

—  llj  mjesto  Ii.  i»p,  |)ljo5iara,  ploAlina. 
pijd.stArA,  f,  (u  tanjemu)   vidi  baretina,   piStalina. 

Rj.  vidi  i  ploStina,  mlaka,  mofialina,  mo^^vara.  v^p. 
pljo^ta.  plopta.  —  rijeci  .^  takvim  iKutt.  kod  badnjariu 

plJOstlmi«*«*.  n.  p.  udariti,  mit  rf«*  Flache  des 
DegcfiH,  'iecundum  iutitttdinem  (gladii).  Rj.  ndv.  vidi 
li(5imicv,  litimice.  auproinu  naHatJce  i  tilutiee.  — 
Udariti  koga  li(5imiee,  t  j.  ni  oštrijem  ni  teUi<!em, 
nego  pljoHimice,  Rj.  331«,  l'dario  ga  lopatom  nasa- 
tice,  t.  j.  nije  pljo^timice,  ueg(j  onako  kao  Što  se 
udara  nožem  kad  se  siječe.  Rj.  40f>a. 

plJOca,  f.  (u  Slavon.)  nekakvo  bijelo  grožgje.  Bj. 


plJAcaiije,  n.  dcm*  od  pljuT&DJe.  BJ.  vidi  pljač- 
kanje. 

pljOciitl.  c-am,  dcm.  ođ  pljuvati.  BJ.  vidi  i  pijuc- 
kati,  r.  pf.  plJLicnuli. 

plJOc'Avica,  /'.  (st.)  -Situa  riba  pljucaviofl*.  g.  d. 
Speiling,  eine  Bcncnnuttg  dcs  Fiaches  «w  .tofern  tnan, 
trtf»m  tnan  ihn  M."»r,  der  Grdtcn  tregcn  immer  auft- 
speien  mus.t,  piscii^f  quafti  dicas,  sputatiltii  ob  OMa, 
qHue  uujnducuns  cjicere  debet.  cf.  dlakavica.  Rj.  tuko 
8f  kate  za  dlakavu  ribu,  šio  čovjek  jedući  je  pljuca, 
i.  j.  iz  usta  izbacuje  sHvc  kok-ti  kao  da  pljnca. 

pljnekiiiijc,  H.  vidi  pljucanje.  Rj. 


pljOi'kuti,  rkam,  vidi  pljucati.  Rj. 
impf.  pljurati,  ]>ljuckati. 


plJDcniiti,  onem,    p.   pf.   d^m.   od  pljunuti.   Rj.  r. 


pljOnntl,  nem,  r.  pf.  anmpeieu,  erpuo.  Rj.  dcni. 
pljucnuti.  r.  impf.  pljuvati.  —  Čoban  zine,  a  zmi- 
jinji  mu  car  pljune  u  untu.  Npr.  12.  Gjavo  pljune 
na  senUju,  i  od  njegove  pljuvanke  [K>8tane  svraka. 
91.  Pljune  u  oganj^  te  se  u  oni  i^^  udune.  94.  Ua 
nvttko  na  nju  [ženu)  pljune,  a  ko  ne  pljune,  odmali 
da  ga  pogube.  230.  K.id  ^oek  nada  se  pljune^  na 
obraz  će  paati.  Posl.  1^22.  Koja  vrvi  da  povrvi  kao 
ovca  na  »olilol  (Koji  hvataju  rake  ili  ribu,  icao  piju- 
nuv.U  u  ono  sto  prvi  put  uhvate  reku  ovo).  139. 
Pljuni  vrh  aebe,  kad  li  na  obraz.  249.  Tada  ^/junušc 
mu  u  lice.  Mat.  2«,  67. 

plJQsak,  pljuska,  m.  Rj.  —  1)  der  Platzregen, 
nimbuff.  Rj.  plnUa  kiša  što  padajuH  pljunka.  —  Ki^a 
se  .  .  .  u  pljumk  pretvorila.  Žitije  34.  —  *4)  pljusak 
od  fvdtf.  kad  roda  zapljusne:  Ook  se  sve  jezero  stade 
ljuljati,  pljuaak  od  jezera  udari  po  vatri  i  zagasi  je 
polovinu.  Npr.  189. 

pIJDskati:  n.  p.  vodom  kad  ko  koga  polije.  Rj. 
—  uzvike  tf  takim  natrt.  vidi  kod  čistac  3. 

plj&skafa,  f.  —  1)  i.  j.  kruAka,  Art  icdsseri^er 
JBirnen,  piri  genu9.  Rj.  nekaku  wdena  kruška,  vidi 
i  bljuzgat^a,  jeribasma,  vodenjaća.  —  2)  pl.  pljus- 
kale, nekakve  kraste,  cf.  pljuskavice.  Rj.  vidi  i 
pljuske,  bMuzgafe. 

1.  pljuskanje,  n.  Rj.  verh.  od  plirt^^kati.  —  1)  radnja 
kojom  voda  pljuska  (das  Pljitscliem.  aquae  sonitus 
Rj.).  —  2)  radnja  kojotu  tko  pljujika  koga  eod-om 
(das  ^^pritzen,  aspensio.  Rj.). 

3.  pijA<skniijt\  n.  vcrh.  od  pljilskati.  Rj. 

1.  pljijskati,  pIjuNkam,  v.  impf.  —  2)  plfitschern, 
aonitum  edo  (de  aqua).  Rj.  pljuska  n.  p.  kiša  padajuči. 
vidi  pljuritati.  —  2)  fipritzen,  astpergo.  Rj.  kao  vodom 
ptAijeruti;  voda  pljtmka  u  lagju.  v.  impf.  hIoz.  ns- 
pljuRkivali   j^e,  zapljuskivati;   v.  pf.  uloz.  zapljusnuti. 

2.  plJDskali.  skam,  v.  impf.  n.  p.  vodu  iz  lagje 
ispoleem .  auftschiitten,  projtcio  {aquam).  Rj.  f».  pf. 
pljiisnuti;  v.  pf.  sloz.  Ispljuskati;  fttpljusnuti.  —  če- 
kati u.  p.  barku,  t,  y  pljuttkuti  vodu  is  nje.  Rj.  t»76b. 
sa  se,  pasf,:  Upolao,  kao  i/.dubena  lopata  kojom  ve 
pljuska  voda  iz  Vtgjc.  Rj.  237a. 

pljOskavicH,  f.  (u  Srijemu)  vidi  bogorođidna  trava. 
Rj.  biljka. 

plJDsknvtro,  f.  pl.  nekake  kraste,  Asr%  Aujiachlag 
{Irindbocken.  Rj."  puHularum  genus  {varicella.  Rj.^ 
I  cf.  pljuske.  Rj.  vidi  i  pljuskaOc,  i  jcj/n.  midje. 
^      oljAsko,  f.  pl.  (u  O.  <T.»  vidi  pljuskavice.  Rj.  »i«- 
I  kalce  kraste,  vidi  i  pljuska^ie,  i  syn.  ondje. 
I      plJONnali,   Bneui,  v.  pf.  himcfmttcn^  effundo^  pro- 
jicio  (a^uam  e  vu.se).    Rj.  m.  p.  vodu  u  suda.  v.  pf 
'  sloz.  ?»tp!jusnnti;  v.  impf.  pljŽskati. 
'      plj&^t,  m.  (u  Srijemu  i  u  Baškoj)  vidi  brHjan.  Bj. 
hiljktt.  vidi  i  bljfiSt,  br^lAn. 

pljdstanjo.  n.  das  plritnchernde  Fallen  (den  Uegena)^ 
casus  pluviac  rum  sonitu.  Rj.  verh.  od  pljufttati.  radnja 
kojom  pljušti  n,  p.  kiša. 
pljfistati,  j^il,  n.  p.  ki^  voda  na  uftta,  pldiJtehfim 

ivom    Hegen),   cum  svhHu   decido  (de  pluKiu)^  nfffuo. 
CJ.  vidi  1  pljdskati  1. 


pUova^a 


—  51  — 


S*  po 


: 


pljdrit^n.  f.  (u  RiMua)  vidi  pljiivankn.  Rj.  vidi  i 

pljuvn'>ka,  pljuvai^ka,  pljuvAuak.   ono  sto  se  iupljuje, 

pU&VAt'ka,  f.  {U  vojv.)  vidi  pljuvauka.  Hj.  vidi  i 
p\ju\iiH,  i  syn.  ondje. 

pi^bvaf'ntea,  /*.  vidi  pljiivaooicA.  Kj.  $t$d  u  koji  se 
pljuje,   vidi  i  pljm'ftlo. 

^IJ&vtu'kM,  f.  (u  vojv.)  vidi  pljiivanka.  Rj.  vidi  i 
pljuvat'a.  I  syfi.  ondje. 

pljAvalo,  n.  vidi  pljiivfionii'A.  Rj.  vidi  i  pljuvnĆnica. 
—  rijeci  a  tiikim  nust.  kod  bjelilo  1. 

pyDriiMAk,  pljuviinka,  m.  vidi  pljuvaaka.  Rj.  vidi 
i  pliuvR^fl,  i  sifn.  ondje, 

plJAvauku,  f.  der  Speichelmifuc^irf,  ejecUtmentum. 
Rj.  ndi  i  pljuvn^^a,  i  «i/»e.  ondje.  —  Gj«vo  pljune  na 
KCHiljti,  t  od  njegove  pljuranhc  postane  gvrnka.  Npr. 
91.  Kad  ćcS  se  odvratiti  od  mene  i  pufttiti  me  d« 
progutam  pljuranku  ftcoju?  Jov  7,  19, 

jpUikTaBjOt  ti.  daif  SpeieUt  aputatio,  Rj.  t«r&.  od 
pljuvati,  radiija  kojom  tko  ptjt^e,  d^tn,  pljncanje, 
pljačkanje. 

pljikvaoniea,  f.  der  SpHckk<iSi.en,  vas  apuU'^  cf, 
plju\ali-»,  pljuvačnica.  Rj.  $ud  u  koji  se  pljuje. 

pUikVAti,  ^ljVij?m,  V.  impf.  Rj.  p.  pf.  pljimnti;  r. 
pf.  idoi.  iK-pljunuti,  o-,  od-,  za-;  iz-pljiivati,  na-,  po-, 
pro-,  mz-,  u-,  za-,  r.  impf.  fdoL  iz-pljdvuti,  od-,  pro-, 
u-,  za-,  fiem.  prosti  pljucali,  pljuekuLi;  dem.  kIos, 
opljuokivati,  otpljuokivati.  —  Tako  na  iatstti  krai  ne 
piJMvao!  Posl.  3<^7. 

I.  po«  J'i  accus.  i  loc.  Rj.  prijedlog. 

1,  sa  iikuH.  —  1)  pokazuje  ci^  radnji^  kojom  se 
ono  sto  riječ  n  prijeeUogom  sama  rnaći,  hoće  da  do- 
kuči: um  {holenj,  otiAao  po  igevojkii,  Mm  das  ^f^'idrhen, 
aftiit  ut  adduccret  pftt^lam.  Rj.  Idemo  u  Dultrovuik 
po  80,  Npr.  6.  Uzev&i  se  8  njim  po  ruke  uvede  ga  u 
dvore.  Id.  Otide  onoui  starcti  da  ga  pita  kome  ga  je 
poelAo  po  gvjet!  155.  Do(^i  će  vrau:  po  smje.  Poal.  tJ9. 
Pt>  tlo  ne  valja  ćlOije  nlati  ((-)no  samo  dogje).  252. 
Prosu  se  biser  po  perja.  Npj.  I,  42.  —  2)  odvajanje: 
Eno  ti  tri  sirote  gjevojke  . ,  .  svaka  po  »che  različitu 
mbotn  posluje.  Npr.  111.  —  S)  način:  kako?  —  Po 
Ho  je  braSno,  vino?  v:ie  thcuer,  quanti?  po  dvanaest 
para.  Rj.  Reće  domaćinu  da  ležu  bez  rtanduka«  uli 
oni  opet  ne  tuuednu  ni  po  što,  nego  ou  nam  ostane 
tako  da  siiuva.  Npr.  42.  <  >no  stvar  vrijedi,  po  Mo  »e 
mo£e  prooaii.  Posl.  239.  Te  nakupi  po  izhor  svatove. 
Noj.  2,  580.  Pothvatili  su  se  Dubrovčani  da  de  po 
oaregienu  cijenu  prodavati  ho.  DM.  244).  ovamo  idu 
i  Ov3ii  primjeri:  po  Turski,  po  Be*^ki,  auf,  wtcfi  Art, 
more.  Rj.  Svaki  po  Bvom  uaćiau,  a  magarac  po  sta- 
rini. Poal.  271Š.  Upravljati  stolom  po  zagrebački. 
Kolo  15  tHl*  ^  rukopisu  ...  u  kom  su  crkvene  pjesme 
po  ruski  i  notauiu.  Rad  1,  188.  —  -^j  pokazuje  koviu 
Hi  čemu  je  ito  na  korist  ili  Hetu:  Po  mene  je  tako 
najbolje;  u  kao  Oas  po  se  i  po  svoju  glavu,  fur,pro: 
Ne  kaže  baba  kako  je  flan  snila,  već  kako  je  po  i^h 
bolje  (Poal.  200).  Brate  Mi<^o,  nije  po  tt  krivo.  Rj. 
Vuk  je  i  to  posluga  naopako  po  sebe.  Npr.  1W).  U 
Budimu  gradu  čudno  Ć^udo  kažu,  na  zlo  po  junake^ 
gore  po  devojke.  Npj.  1.  218.  Moderno  ti  vode  za- 
nvaliti,  ali  nije  zdrava  po  junake,  2,  B22. 

U,  ta  lokal.  —  I)  u  Rj.  2:  udario  gn  po  glavi, 
amf  den  Ktmf,  nach  dem  Kopfe.  Rj.  Zakla  me  po 
soklanu,  I  Kad  ko  kome  učini  veliku  -itctii)'  Posl.  83. 
Uie  Ajku  po  MtHlettu  pasu.  Npj.  1,  388.  Objesivži  se 
puć«i  po  srijedi.  Djel.  Ap.  1,  18.  —  2)  u  Rj.  3:  po- 
znjgem  ga  po  govoru,  nach  der  Spracfie.  Rj.  Po  ocm 
•e  poznaje  aio,  a  po  majci  ^ć\.  Potil.  255.  I  uzmite 
đvrndeset  momaka,  sve  po  pmci  i  krvavoj  ruci.  Npi. 
5,  89.  Ona  je  (zemlja)  u  op^te  različna.  §.  6.  I.  Po 
klimi  ...  §.7.  U.  Po  plodnosti.  Priprava  4.  5.  Mjesto 
sAmcigA  genitiva  nalazi  se  gen.  s  prijeđi,  »od*  po 
Uilijanskom  u  njekib  pisaoa.  Daničič,  ARj.  672a.  — 
:i)  u  Rj.  4:  kako  je  no  B*h^u,  po  Srbiji?  icie  isi's  in 
Wten?  ide  po  sobi.   Kj.  Po  pustoj  crkvi  i  pai  laju. 


Poal.  255.  Po  trom  obrazu  cvije(?e  raalol  (Kad  ae  wi 
kogrii  knztije  ftto  nižno  ili  sramotno).  25fi.  Načinite  po 
ovoj  dolini  mnogo  iama.  Car.  11.  3,  16.  Objavite  ovo 
p*j  nartjdima,  .Toil  5,  9.  Okrenu  mnoge  crkve  a  pre- 
stolnici  i  po  kraljevini  ...  u  jedinstvo  s  rimskom 
crkvom.  G\nn.  21,  287.  —  4>  «  Rj.  5:  poklao  po 
njemu,  durch  ihn.  Rj.  Dragi  dragoj  po  evjezdi  po- 
ruči. Npj.  1.  Ž4<).  Car  isprosi  po  knjigtim^  gjevojkii. 
2,  132.  —  S)  u  Rj.  l>:  po  tome  mo?.e  živjeti  sto  godina, 
dessivegen,  per  hoc,  hoc  non  impedit :  po  meni  mo^.eS 
činiti  fito  ti  drago.  Rj.  Po  porukama  vuci  mesa  ne 
jedu.  Posl.  255.  Teško  majci  po  gjerojcil  316.  Po  tebe 
me  zmija  zaklat'  6(5a&e,  a  kod  ljube  istom  ne  bočafie. 
•Npj.  1,  901  ^=  po  tebi).  Nije  mene  po  anijegu  zima. 

1,  528.  —  S)  u  Rj.  7:  nije  mi  po  ćudi,  po  volji, 
nach  ^Vunsctte;  »udi  po  mitu,  po  prijateljstvu,  po 
hateru :  Nemoj  sine  govoriti  krivo  ni  po  babu  ni  po 
stričecimUj  vež  po  pravdi  Boga  velikoga.  Rj.  Eda  bi 
ae  po  sreči  koja  naSla.  Npr.  114,  Trpljcn  spašen  po 
gotovu  blaien.  Posl.  321.  Ne  govore  Bogu  po  zakonu, 
več  govore  caru  ;;o  hateru.  Npj.  2,  90.  Nije  moguče 
tu  stvar  presuditi  po  svjedocima.  Danica  2,  127.  No, 
po  nesreći  Srbskoga  naroda,  takovi  slabo  mare  za 
ovo  djelo.  Spisi  1,  h.  Po  nećistoti  njihovoj  i  po  prije- 
stupu njihovu  učinih  im.  Jczck.  3y,  24.  —  7)  u  Rj. 
8:  po  Bogu  bmt,  po  meni  rod,  i«.  Rj.  Rod  po  krči, 
L  j.  po  muškoj  lozi;  po  ženskoj  lozi,  po  mlijeku.  Rj. 
300a.  Ojače  po  sebi  znanČe.  (Kad  ko  za  drugijcm 
govori  zlo,  pa  ko  hoće  da  mu  kaže  da  on  to  xuit  po 
sebif  t  j.  Sto  ie  sam  onaki).  Posl.  72.  Po  čemu  sam 
dnša  tvoja?  il'  po  Bogu  il'  po  rodu?  Npj.  1,  K32. 
Tarao  bje§o  jedna  budalina  po  imenu  Kraljeviću  Marko. 

2,  371,  8abau  sam  po  sebi  nije  tvrd.  Danica  3,  46.  — 
SJ  I*  Rj.  9:  po  Božiću,  nacn^post  (kao  poslije);  (po 
južnijem  krajevima  govori  se  i)  po  danas,  po  sad: 
Majka  nema  do  tebe  jednoga,  a  po  danas  ni  tebe 
ne  bilol  Rj.  Popak,  poslije.  Rj.  541a  (po  pak).  Sjutra 
je  nedjelja,  kad  po  sjutra  dogje  prva  nedjelja,  onda 
će  biti  fljutnvsnji  dan.  Rj.  (>85a.  Da  Bog  da  mi  svaka 
sreća  posnbnula  i  ne  imala  napretka  kao  ova  slamka 
po  jutros]  {prckinuv&i  slamku).  (Zakletva),  Posl.  47. 
Po  stnrii  nema  kajanja.  25B.  Zaludu  je  po  shoru 
mudrosit).  DPosl.  15r>.  Zaman  se  je  kajat'  po  šteti, 
155.  Po  tom  malo  vreme  postajalo.  Npj.  2,  70.  1*0 
svijem  tijem  ratovima  narod  življa&e  mnogo  sretnije 
nego  pod  sudijama.  Prip.  bibl.  71.  Umre  Ohozija  ne 
ostavivši  po  sebi  ni  jednoga  sina. 

3.  po,  upofrebijavano  kao  adverab  I;  i  sloieno 
8  drugim  riječima  IL 

1,  po,  kao  advcrabj  dodaje  značenje  distributivno 
riječima  koje  drugoga  značenja  radi  več  stqje  u  kotn 
padeiu.  —  X)  riječ  sioji  u  nominativu :  Po  jedan, 
po  dva,  zu  einem.  Rj,  Jmam  vreću  ošapa,  svakom 
svatu  po  šaka.  Rj.  fe3a.  Da  svi  izlaze  jedan  po 
jedan.  Npr.  50.  Ako  ne  curi,  a  ono  kaplje.  (Ako  ae 
ne  dobija  po  mnogo,  dobija  «o  po  stogogj).  Posl.  7. 
Dlaka  po  dlaka,  eto  bjelaća;  zrno  po  srno,  eto  po- 
gača (kaplia  po  kaplja,  eto  Morača)!  59.  U  tebe  ae 
po  soko  izieže.  Npj.  i,  237.  U  svakome  (mjestu)  sjedi 
po  paka  od  dva  tuga.  Danica  2,  48.  Tako  su  i  u 
LuStioi  i  u  Krtolama  bili  po  kapetan  i  po  Četiri  sugjcj 
a  u  Mainama,  Poborima  i  Braićima  ujedno.  37.  — 
2)  riječ  stoji  u  genitivu:  Mali  izvorćič...  nekad  bio 
tako  veliki  da  su  vodenice  po  devet  ritlova  na  njomu 
mljele.  Rj.  60a.  —  3)  riječ  stoji  u  dativu:  Ali  svaka 
poreska  glava  ne  dale  to  svakome  kmetu,  nego  samo 
po  jednome.  Hlav-  Bibl.  1,  8fi,  —  4^  riječ  stoji  u 
akusativu:  Dao  svakome  pit  tovar  žita;  udario  im 
po  dvadeset  i  pet  batitia.  Itj.  Gdjekoji  stoje  na  polju 
po  cijdu  noć.  Ri.  33b.  Otiskuje  po  komat  i  komat, 
dokle  obje  sablje  isjekoSe.  Rj.  287a.  Povazdan,  (po 
vas  dan)  u.  n.  ^pava  povazdan,  den  ganzen  Tag.  in 
diera.  Rj.  bl.Su.  Po  jeaan  put  zagrabi  ftakom  te  sije, 
a  po  drugi  2)ut  u  usta  te  jede.  Npr.  5.  Noseći  zelen 


a  po 


—  62  — 


pobanfkc 


d 


a  Rtad  i  tako  po  kio'jod  74i»!u*ujuri.  2(h;.  Imaju  civc 
HoTojkc...  za  to  im  treba  dati  po  metlu.  939.  Petru 
i  njegovu  ortaku  lodnokut  samo  po  thunn  ruhu  \  po 
malo  ježila.  M  ilos  1 88.  Po^'nc  (djevojka)  vji'iirano 
nivo  oblačiti,  koje  joj  djever  parve  po  parče  Jodaje. 
Živ.  312.  Dade  svakome  j>(J  trubu  u  ruku  i  po  praznu 
ihan  \  po  luć  \x  đtban.  Sud.  7,  1(J.  Da  uzmemo  ondje 
Kvaki  po  hrvno.  Car.  II.  iJ,  2.  ovamo  ide  i  ovtij  pri- 
mjer: Kao  jauk,  koji  Re  po  htd  kad  otme  iz  razbi- 
jenoga flrca.  DP.  itKŽ.  —  /i)  riječ  sloji  ft  prijcfiloffom : 
Melju  vodenice  pn  a  dva  kuinetm.  Uj.  15fl.  Dva  du- 
gačka koL*a  podvuku  se  odozdo  pod  naviljak,  pa  dva 
Ooviekii,  jedau  oBtnig  ujedan  naprijed  RtaiutvM  niesrju 
kolje  i  uzevei  avakoni  nikom  po  zn  jedon  kolac  nose 
nnviljak  megju  atiliom.  Uj.  .'iHOa,  Kad  je  I^arac  ka- 
cledao  vilu.  po  a  tri  koplju  u  visinu  »kaiV,  po  f  ćctiri 
dobre  u  napredak.  Npi.  U,  217.  Ima  pnAa  po  od  dva 
tuga.  Danica  2,  83.  (Jloui  Turke  i  raju  jednako,  i  jofi 
Turke  po  trn  jednoga  ^n Se,  jer  mu  boj^iitiji.  2,8-1.  Pri- 
vežein  »vaki  kraj  po  ~ti  jednu  tjrtinu.  2,  128,  A  i  oni 
ftamo  po  f!  uekoltko  momaka  olidii  «vaki  svojoj  ku*^i. 
3,  2211.  Hvataju  ac  ftvnko  po  za  jedt$n  kraj  Klaukc. 
Npj.'  1.  47. 

//.  po,  ftloieno  a  druijim  rijcĆiftia.  —  /^  *  adjck- 
tivimn  t  udterhinta  (i  prijediozitna):  podobro,  pove- 
liki, pobnljo,  ponajviSe,  eicH'lidt,  sic  sutis,  Rj.  kao 
priiičnOf  urilivno  dobro,  jtrilivno  veliki,  priličnu  bulje 
i  i.  d.  vidi  pri  II.  —  j'odobar,  m*  ziemlich  ^ul,  hic 
satia  bonus  (und  nu  lor  alUn  Jfciicortcrn),  cf.  po. 
Rj.  523b  (NjeunUkim  rijcćima  kale  Vuk,  da  po  »loif- 
ovako  sttitjati  pred  tirijem  pndjvriinii).  Ko  polako  ide, 
prije  doma  dogje.  Kn  po  mnogo  pijf,  po  jrliivi  ne 
bije.  Ko  popuno  io,  popu  nije  mio.  PohI.  IoI.  |)iže 
Hkuie  poniv  koljeiiii,  a  rukave  pori'^c  bikat;i.  Npj.  1, 
59S  (pnjcdhg).  Pi^o  (dirnta  poružnivi  ukiueJHkim  hlo- 
vitua).  Diifiica  1,  Hl.  Malo  ponize  te  stijeno  iiua  u 
Moravi  malo  oatrvo.  I,  2*'S  (prijedlog).  Prem  da  je 
malo  podaleko  od  crkve.  I,  rtli.  Ix»luid,  drvo  malo 
pokrttće  i  podchlje  w\  <l/,ilitji.  Npj.'  3,  31»8.  Ne  opremi 
ae  u  ovu  vojnku  ljudi  po  mnogo.  Sovj.  3!».  —  '^)  nn 
glagolima.  —  a)  p(wpavati,  pnpjevali,  posjodjoli,  c»« 
vcnig,  paululam.  Uj.  hto  malo,  ncfilo  malo.  —  h)  [h>- 
skidaii,  pobili,  po/.atvurali,  einc^  ntich  dem  andcrn, 
un%nt  f,r  alio.  Rj.  Ano  svejedno  za  drugim,  sve  pomalo. 

9m  fM,  (die  Halftr)  hnllt,  dimitiium :  po  vola,  dcr 
hnlhe  Ochs;  po  hljeba,  po  liurela  vina,  po  čovjeka 
i  t.  d.  Rj.  po  (mjeato  110^1^).  Osn.  25.  vidi  pol,  pidit, 
polak,  ^)oIoviea,  polovina.  —  .hinjpa  maalu,  t-  j.  oka 
t  po.  Rj.  25(ib.  Pak  dohvati  jednu  kupu  vina,  po  nje 
bjeSe,  pak  je  itripunio.  Rj.  r>Wb.  U  tome  polju  (imal 
kamen  (oko  avanaeat  pedi  u  viKiiiu  i  oko  aršina  i 
po  u  Širinu).  Rj.  G2fJa.  Kad  je  bilo  na  po  pata.  Npr. 
UM.  Za  cijelo  po  dttna  raziibrali  >*e  nije  mopirt.  Jir*. 
Ja  mopru  za  po  sahata.  203.  ()be<?ftvao  polovinu 
carstva  - .  .  obc^*ao  po  eamita.  2rt2.  Bolje  ac  od  pn 
puta  vratiti  nc^  rgjavim  (puiein)  do  kraja  ići.  Poal. 
2*».  Krpez  i  trpcŽ  po  svijeta  dric.  Kll.,8  Vlahom  do 
po  tdile^  a  od  po  njom  u  glavu.  282.  Čoek  i  po;  još 
da  je  po,  pa  bi  bio  čitav.  (Kad  koffa  u  Sali  hvale). 
348.  U  po  podne  »v'jetu  na  vidiku.  Npj.  4,  \*^*K  Tako 
je  dre  godine  i  po  živeo  u  Hremu.  4.  14.  Ima  u  po 
hrdii  tidaren  u  zemlju  jerlan  kamen.  4,  32.  Na  tj? 
lista  i  po.  Ode.  na  siL  1).  Ova  dra  plemena  i  po 
primJSe  naj^ljedatvo  svoje.  Moju.  IV.  34,  15. 

poa  .  .  .  riđi  \to\iH  ...  Rj. 

|iot\|mnni(i  ac,  nim  hc,  v.r.pf.iu  ]W-koji  ajuiana 
trcTr/m ,  vum  ajmaim.  Rj.  po-ajouuiili  hc,  ajmana 
povtati. 

ponrniiutiti,  tim,  v.  pf.  Rj.  po-arnautiti.  v,  impf. 
aruautiti.  —  1)  rum  Amauten  machen,  reddo  Al- 
hanum.  Rj.  učiniti  koga  Arnautiuom.  —  2)  na  se, 
refleks,  ein  Arnaut  werdenf  fio  Albantt^.  Rj.  posltUi 
AmauHn* 


poAsitI  se,  iM^jU'im  se,  r.  r.  pf.  osilili  ae.  Rj.  po- 
aftiti  «e.  i.«;i.  a«!,  a.^i  ae  ućiniti.  riđi  poha.«titi  «e. 

|»6hubMi  se,  bim  ae,  r.  r.  pf.  vidi  poroditi  we.  Hj. 
po-bubiti  ftf.  rodiil  dijete.  v*p.  t.  impf.  biibiti. 

liobAcnti,  cam,  r.  ;)/.  f»«Wi  einander  irerfcn^  jacio 
unum  ex.  alio:  Pobačaje  Turke  u  tamnicu.  Ri.  po- 
bacali,  hnciii  noe  redom  ili  tmtlo  po  malo.  vidi  po- 
habati, r.  impf.  bacati.  —  Pobac<ute  kuke  i  motilce, 
pa  udrite  po  »elima  Turke.  Npj.  4,  344.  Topove  po- 
hdC'tju  u  Moravu,  Danica  4,  1.3. 

pubAciti.   pobacim,   i*.  pf.    Rj,   po-baciti.   p.  impf. 
pobacivati.  —  /.  J)  vegiierfen,  ahjicio.  Rj.  kao  baciti^ 
odbaciti:  Nego  se  stiine  tidgo varali  da  je  on  već  po- 
bacio  liječenje,  i   da   više   ne   zna   liječiti.  Npr.  147. 
Kud  hajduci  to  ćuju,  onaj  pobaci  dublju  a  oni  dnigi 
I  ostave  Kvoje  dtlove  na  ;romilama,  pa  skoče  i  pobegnu 
I  bez  obzira.  172.  vidi  poturili.  —  2)  r^rvetfen,  miss- 
I  gebdren,  ahoriio.  Rj.  pubuciti   dijete,   vifli   izbili,    iz- 
I  nebiti,   izvrt'i  3,  pomaAiti,   izjaloviti   se.  i*p.   pobacili 
se.  —  Jelica,  iiekaka  trava  za  koju  se  govori  da  tena 
može  od  nje  dijete  pobaciti.  Rj.  2^3a.  —  IM,  m  se, 
'  reflckti.  vidi  poba*'iti  «e,  —  Okotiti  rc,  roditi  se,  po^ 
I  hnciii  8C.  Rj.  45ria. 

pobneivhnjc,  n.  Rj.  icrb.  od  \)  pobacivati,  2) 
pobacivati  se.  —  1)  radnja  kojom  tko  poharuje  što 
(daa  Wej<werfen,  abjectio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom 
zcna  /ili  zirotinjaj  puhacuje  [dijete^  (da-«  Vervverfen, 
daa  MiKRgebaren  |von  Monaehen  unil  ThierenJ,  daa 
Kommcn  um  die  Frucht,  edilio  partus  immatnri, 
abnrlio.   Rj.). 

pobneivati.  pol>^cujem,  t\  impf,  Rj.  po-bacivali. 
r.  pf.   iiTibaciti.    —    1}   u:e{fircrfeHj   abjicio,    Rj.    vidi 

IKtturati,  kao  bacati,  odbacivati.  —  2)  um  die  Irnchi 
lommcn,  rerucrfcn,  mi/tageltarcn^  tdtortio.  Rj.  M.  p. 
pobačaje  žena  dijete,  isp.  jaloviii  ae. 

piibAćiiti.  i'am,  r.  ///.  vidi  yM>ba<'ati.  —  Pobaćaht 
vezak  i  kufrjetiu,  a  u:&et»  ćibuk  i  tamburu.  Ilerc2<)6. 
i!*p.  bacali  i  lirtrati. 

pobikeitj  .se.  pM»ru^m  .se,  e.  r.  ;*/.  (n  C.  (t.)  geboren 
urrden,  na-tci:  i>oba('iIo  ae  dijete,  t.  j.  rodilo  ae;  cf. 
okotiti   »e.  Rj.  vidi   pobaciti   rte.   isp.    baciti  i  ba^.iti. 

jiobiiduige,  n.  dan  Ji!iHxteckcn  in  die  Erdc^  fi^io 
(9igni).  Rj.  rcrb.  od  |K)l>adata.  radnja  kojom  tko  po- 
badn  kto,  n.  p.  koplje. 

pobAditti,  p<Mtudam,  v.  impf.  in  die  Erdc  idei^ken, 
figo.  Rj.  po-badati.  n.  p.  koplje*  vidi  pobijati  3.  p.  pf, 
pobosii  o. 

p»bnlemli  sCf  Kam  ue,  r.  r.  pf.  (vom  Vieh),  đen 
Kotu  ron  »ich  gcben,  stercuft  facio.  Kj.  po-balegnti 
se.  kazc  se  za  stoku.  isp.  |>obrabonjati  se.  v.  impf, 
bale^niti  so.  isp.  balejra. 

pobiUJiinJe,  #i.  vidi  [Ktbolijevanje. 

pobAljnti.  p(M)aljiim,  t*.  impf,  btnlli.  vidi  poboli- 
jevati. V.  nf.  »oboljeti. 

|»obARkiJiin,  jam.  v.  pf.  tidi  požtočili.  Ri.  po-ba- 
akijati,  pribiti  baskije  (ga  rogoc<:).  r.  impf.  baskijati. 
isp.  b;i.«kija. 

1.  pnhasili,  »im,  r.  pf.  Rj.  r.  impf.  btUiti.  — 
i)  Eum  Jiaacha  machen,  facio  bcvisam.  Rj.  po-ba^iti. 
ućinitt  koga  pašom.  —  2)  m  ne,  reflAit.  Bofteha 
uciden,  fio  bassa.  Rj.  postati  paša,  j)oiitaviii  »c  pa- 
I  šom:  Mula  Nožina,  koji  je  bio  otimao  u  Bijojrrad.  i 
dolje  M  pobašio  i  po«tao   gospodar.    Danica  3,  178. 

8.  pobiVšiti,  p?tba.^m.  p.  pf.  Sto,  in  Abrede  ftfeUtti, 
nego.  cf.  bah.  Kj.  po-baiiti,  kao  udariti  u  bah,  redi 
da  nije  to  i  to. 

pdba&kii,  nhgemndert^  sepurutim.  Rj,  kao  napotte, 
vidi  baika,  i  trt/n.  unđjc. 

pobiiueke,  n.  p.  i<!i,  i.  j.  na  nogama  i  na  mkaraa 

(kao  baukl,  auf  allen   Viei-en,  quadrupejt:  najviSe  ae 

govori   za  malu   djecu,  kad  joi  ne  mogtf  upravo  da 

I  idu  nego  tako  puiu.  Rj.  vidi  ♦  pobavućke.  —  Bauljati, 

I  ići  pobaučke.  oj.  17b, 


^»havnj^ko 


—  68  — 


pobjeda 


pobiivfit'kt',  rtrfr.  (u  C\  G.|  vidi  pobau^e:  No  se 
Vik't  pnhiirui'kc  vuće,  Rj.  v  t'e  biti  umetnuto  aUiie- 
ructjc  titdt:   Vu6e  poba-t;ućlce  ruOe. 

|K»bfJaDJ4S  n.  K^.  rcrb.  od  I.  pobijati,  II.  pobijati 
ft».  —  /.  Ij  radnja  kojom  tko  pobij't  Ho  (cijenu  tnu). 
((Us  Herabbriuj?t'n  dea  PreiA<M*.  Rj.l.  —  2)  radnja 
kojotu  tko  pobija  kuutcn  rodenihn  {dna  Wic«Jerauf- 
schftrt'eu  dc«  Mflhlsteines.  ucutio  bipidis*  molariM.  Hj.). 

—  3)  radnja  kojom  tko  pobiju  n.  //.  koplje,  vtdi  po- 
hađanje (das  HiTieinm.'blntri'n,  ialixio.  Ri.)-  —  ^)  rndnju 
kojom  tko  pobiju  t/uptno.  —  *i)  mJnja  kojom  tko 
pobija  M.  p.  mišljenje  čije.  —  //.  radnja  kojom  se 
tko  pobija  (n.  p.  po  arijctu).  vidi  potncanjt\ 

pobijati,  piShijam,  r.  impf.  Rj.  jKvbijati.  v.  pf.  po- 
biti. —  i.  1)  dcn  Preia  hertibseteen^  herabbrin^en, 
imminuo  prctiuvi.  Rj.  n.  p.  cijenu  ćetna.  —  sa  ae, 
pass.:  Da  se  lijem  cijena  Knjizi  ni  malo  ne  pobija. 
Odbr,  od  niž,  2.  —  ^)  kamen  vodenic^iii,  </*;n  ^fiilll- 
fdein  nufstdtla^en.,  Rj.  ruli  »jeci  (vodenicu),  posijecaLi. 

—  3)  koplje,  hinein^chlnijeii,  infitjo,  cf.  pobadnti.  Rj. 

—  •^)  frumno,  Ktumpfen,  solido   (fistuvtitionibtM).  Rj. 

—  /S)  u  umnom  siuifthi:  pobijati  n.  p.  niMjnijc  Hijc, 
teiderUgenj  refdlere,  confutare,  isp.  pobiti  b.  —  Onaj 
koji  govori  itn^t  misao  protivnu  misli  drujrn^u,  koji 
£eli  da  je  onako  kako  iMim  misli,  a  onaj  to  pobija  i 
kaie  da  je  »a  avijem  protivno  lome.  Drtnići<*,  ARj. 
tf63a.  —  II.  su  se.  reltcku.  vidi  poliicali  se.  Rj.  «.  p. 
po  urijctu. 

pobij^dilne,  pobij&dioca,  m.  koji  pobijedi,  vidi  po- 
bjediteij.  —  Projrovori  oholi  pobedihic.  /los.  141. 

pobiji^diti,  prihijedim,  r.  pf,  besiegcn.  rinco,  cf. 
nadvladati:  Amo  jesam  l^rkc  pobijedio  na  našemu 
&auou  Delipnidu.  Hj.  po-biiediti.  s.vh.  kod  umivladali. 
r.  impf.  |K)bje^jivati.  —  Da  pobijediš  kad  ti  stanu 
aiidili.  Rim.  3,  4.  Jer  8e  zbaci  opaduč  bra^e  naše  . . . 
oni  ga  pob\jedišc  krvlju  jajrnjetovom.  Vitkriv.  12,  11. 

pobiji^liti.  pubijHjeCl,  pobijelim,  v.pf  ueisš  veiden^ 
albtsco.  Rj,  po-bijelili,  po-bijeljcli,  postati  bio.  isp. 
probijeljeti.  V.  impf.  bijclieti.  —  Pobijelile  oči  iz^le- 
dajui^i.  ;Kad  ko  jedva  4^'eka  koga).  Posl.  249.  Nije  u 
ulinu  pobijelio.  DPosl.  83. 

pdbifj^t  n.  površina  od  bila^  od  kose:  Važe  je  meBto 
ćore  na  pobtlju.  Mejy,  Si75.  Proplanak  na  pobilju  jedne 
duge  ko*e.  '2>M).  Kuće  »u  se  oaule  po  Hirokom  pobilju 
kote.  Zim.  2. 

pobilježiti,  fim,  t*.  pf.  pp-biljeŽiti,  bcidchnen,  ad- 
nato.  p.  impf.  bilježiti.  —  (  im  sam  n  vaspm  rjp<^niku 
puhiljcii^i  sta  će  ne  crputi ,  .  .  odmah  siun  zabilježio  .  . . 
Kolo.  14  ^15).  /a  to  vrijeme  pobiljeiih  sve  razlike 
uunegju  njega  (rukopisa  Hvalova)  i  nikoljakoga  je- 
vaugielja.  iStar.  5,  2. 

pobirati,  p6blrnm,  t\  pf.  nuch  einander  klmtben, 
eohigo.  Rj.  po-birati.  isp.  po  uloieno  s  ijlagoUnui  (b). 
i»p,  i  dobirali  v.  pf.  —  Bira  i^mer  po  Lici  Lit^ane  . .  - 
Taku  Omer  pobira  družinu,  slcupi  Omer  Sczdenet  dru- 
žine. HNj.j.  4,  158. 

pobiskntl,  pobUiem,  v,  pf.  Rj.  po-biskati.  v.  impf. 
biskati.  —  1)  koca,  eincni  das  Ungeziefer  am  Kopfe 
absuchent  perquiro  caput  de  pcdiculift,  cf.  poinkuli. 
Rj.  poinkati  mu  nki  po  glaci,  riđi  i  obiskati.  —  l.>u 
legne  uiOice  cjevoici  plavom  na  krilo,  i  re<^e  joj  da 
ga  poltiste.  CJjevojka  ga  slane  bisknti.  Npr.  4.  Ako 
ttite  du  je  pobiHei  po  glaci^  obišli  je  .  .  .  Ona  mu 
podvT*c  glavu  da  je  obiiite.  IŽJJ.  —  2>  tia  se.  reciproč. 
tuJ%  antcr  einatidtr  dit  Lduffc  abnuchcn^  purgare  se 
incicem  pedicuitt.  Kj.  uAi  poinkati  po  gUiri  jedno  dru- 
gome, vidi  noisknti  ae. 

pubitaDŽiti  se,  £im  se,  r.  r.  pf.  ein  Lump  icerdetif 
ftf  raguA,  nebulo.  Rj.  po-bitan*iti  »e,  po.ttaii  bitatiga. 
r.  impf.  bilaužiti  se. 

I.  pdbiti,  )M>bijem,  v.  pf.  Rj.  po-biti,  r.  impf.  po- 
bijali. —  /.  J)  nach  einander  tadtcn,  mactafe.  Rj. 
riđi  poubijati.  —  Nek  i>oknpa  one  što  je  do  nrtd  pobio. 
Poel.  Ali.  (  ije   glave   onng  i  junaStvo.  (Koji  u  boju 


izosijecajii  glave  pobijenijeh  neprijatelja  .  .  .).  347- 
Naumjše^  da  new  sve  isijeku  i  pobiju.  Danicii  3,  157. 
I  djecu  njezinu  pobićn  W(t  mjesto.  Otkriv.  2, 23.  Uhvati 
Agaga  cara  ...  a  ^av  nnrod  njegov  pobi  oitrijem 
mačem.  Hum.  1.  15,  8.  Udari  na  Filisteje  i  pohi  ih 
^uio.  23,  5.  Pobijeni  će  padali  uared  vai.  Jeitek.  6,  7. 
»a  se,  pattA. :  Ne  mogu  se  ifve  tiče  Jedn^em  kamenoin 
poititi.  Posl.  ži)5.  —  2J  n.  p.  pobio  grad  vinograde, 
be-'ichadigeH^  CH.sammeniicklagen,  ttffligo.  Rj.  —  A.  7*o- 
biln  tnva  rinograde.  15.  Moj  mertik  nije  ubila,  Rj. 
;if>3b.  Hori  He  kao  ala  s  beri<?etom  (liad  vodi  oblake, 
pa  hoee  ljetina  da  pobije  gradom).  Pt»l.  28.  ovamo 
može  ftc  postitpiti  i  ovaj  primjer:  Pobij  suhe,  pa  lezi 
u  k<dijevku.  (Kad  ko  kaže  da  je  mnogo  mlagji  nego 
sto  je).  Posl.  •24it.  —  3)  cijenu  <Vmu,  den  Prein  ciner 
Sache  herahbringen,  imminuo  preiium.  Rj.  —  Keaega 
pobije  cijenu  moruni.  (I  mala  stvar,  kad  se  jevtino 
daje,  pokvari  cijenu  i  velikoj).  I'osl.  133.  —  ^)  (u 
BaĆkoj)  kamen  vodenićni,  vitli  po6Je<?i   vodenicu.  Rj. 

—  S)  koplje,  einsdUagen,  figo.  Rj.  vidi  pobo&ti  3, 
pobu8Hti  2.  —  Pa  iznese  zelena  barjaka,  te  ga  pobi  u 
rndmu  travu.  Npj.  3,  150.  .sa  se,  poAS.:  Brod  ne  moŽe 
po  moru  hodili  prije  nogo  M  na  njemu  arbuo  (ka- 
tarka)  pobije.  Kov.  66.  —  O)  gumno  (uhvate  ae  konji, 
pa  se  potjeraju  najprije  po  neokreaanom  gumnu,  a 
poslije  i  po  okresanom  i  slamom  posutom),  fftampfeii, 
solido.  Rj.  —  7)  pobiti  što  n.  p.  na  kolje^  kočiće: 
One  glave  Sto  bjehu  osjeOene  i  na  kočiće  pobjene  u 
redu,  poi^e  svaka  suze  prolijevali.  Npr.  101.  kao  vise 
čega  »te  redom  nabiti  na  kolje.  isp.  nabiti  9.  —  S)  u 
umnom  .tminlu:  pobiti  ».  p.  mišljenje  vije^  u^iderlegenf 
refellcre,  confutare.  ijtp.  f>obiiati  5.  —  Oim  misli  da 
f'-e  pohiti  one  moje  rijeci.  CrPN.  5.  Ho*.^  onim  rijedimu 
svojim  da  pobiju  ono  Sto  ja  rekoh.  Vid.  d.  1861,  8. 

—  //.  .ta  se,  reciproč:  .ficA  schlugen,  confligo.  Rj. 
vidi  polupati  se,  potui5i  se.  —  Pala  krv,  t.  j.  pobtU 
»e.  Rj.  iiOOft.  Pogukati  se,  pobiti  ne  gntdama.  Rj. 
517b.  Kad  se  tod  pobijemo,  svu  nas  trojicu  narlhije. 
Npr.  34.  Strasno  ftwo  se  pobili  h  Hjimey  krv  pade  do 
koljena.  liJ9.  Idu  vijrjei',  polni'  kako  će  se.  Npj.  3, 
114.  Pohismo  se  ^  7ijima  iz  pu.saka.  4,  328.  Pohite  se 
ognjem  iz  punaka.  4,  4(K).  Da  su  se  dva  momka  bila 
Kajrledala  u  jednu  devojku  ...  pa  (h)teli  da  se  pobiju 
oko  nje.  I>anic)j  4,  32.  Da  se  ne  bi  vojska  pobunila 
i  izmegju  sebe  pobila.  Sovj.  69. 

3.  p6bitl,  ptSbudSm,  (u  ('.  G.)  i^ertreilen,  <ymimor«r», 
cf.  iM»;abaviti  se.  Rj.  po-biti;  r;.  impf.  biti  (budem), 
jesam. 

p6bje{-i.  pftbjcgn^ra,  v.  pf.  fliehcft,  fugio,  aufugio: 
Nego  bjei'mo  no?aa  iz  avaiova,  pobjesimo  Grblju  pi- 
tomome. Rj.  po-bje^ii.  vidi  pobjegnuti.  oblike  gramat. 
vidi  kod  dobjedi.  t'.  impf.  bježati.  —  Ojilasnuti:  sko- 
(^iti  i  u  jedan  mah  pobjeći.  Rj.  149b.  ^ogrepsti  3.  Rj. 
170b  iĐobječi).  Kad  on  to  ^u,  a  on  onda  trdiraUMf 
t.  j.  pobježp.  Rj.  223a.  Ja  nisam  pobjcgljiva,  da  <,^» 
pobjeći.  Rj.  511a.  »Smota  iznad  ku(!c.  Rj.  696a  (po- 
bježe).  Strugnuti  2.  Rj.  720b  (pobje<?i).  Uojiriti  nokat, 
t.  j.  pohjet'i.  Rj.  769a.  l'zeo  utrenik  (er  ist  duvon  ijc- 
laufen).  Kj.  7y.3a  (pobjegao  je).  Šmigunli,  krtiSom  po- 
bjedi. Rj.  844b.  Onda  (Arangjel)  spopadne  sunce  i 
pobjegne  k  Bogu.  Npr.  92.  Pripoveui  ona  njima  sve, 
kako  je  i  za  Sto  je  od  oca  pobcgla.  226.  Kad  to  i^iijn 
zec  i  lisica,  ooplaAe  se  pa  pobjegnu  bez  obeira.  246. 
Zabosti  pai»aK  u  ledinu.  (Pobjeći).  Posl.  82.  Iz  svijeta 
ćele  pohjegoke.  Npj.  2,  6.  Od  etUuma  Ho  ste  pobjegnuti^ 
to  je  vama  za  nevolju  bilo.  4,  369.  Kad  to  vide  Hroski 
konjici,  v^\n\\  pobjegnu  natrag.  Danica  3,  199.  Roblje 
pobegne  pred  Arnui4tima  niz  DvOar.  Milo*  92.  No  on 
ubio  njega  (Sinana),  i  po  tom  pobcgao  amo  megju 
Srbe.  Npj.'  4,  XXJI.  Da  ne  bude  i  on  bio  pobjegao 
iz  Dubrovnika  pa  sjedio  u  Biogradu?  Primj.  21.  iV 
bjegoše  ispred  sinova  Izrailjcvijeh  k  pustinji.  8ud. 
20.  42. 

pftbjedn,  /*.  —  1)  vidi  bijeda:  meće  na  mene  po- 


pubjrditolj 


—  54  — 


pcibornviii 


Irjcdu.  Rj.  St/M.  ^od  bijeda  2.  iftp.  pobjedljiv.  —  2)  Sieg, 
mdoria.  Rj.  —  Tako  sad  po^le  ovUi  arcćnih  bojevu  i 
'naprednih  pol>eda  niiKovore  ^a  (jAkova),  te  pozovo 
Kara-CTJorjrjija.  Danica  5,  49.  PoUedom  ovom  f^rbi  su 
dobili  još  i  to,  Što  . . .  MiloJ  86.  f?taja(;c  Angjcl  s  trabom, 
koji  će  pobjedu  tjhtMti.  Stra?,.  188(5,  703.  Dok  pravda 
M«  odrh  pobjede.  Mat.  12,  20.  DuŠaoova  hri.<ovulja 
povi&e  opiKuje  pobjedu  mid  Mihuilom,  DM.  41.  Sad 
opet  Hhiri  xe  pohjedii  ujegova  (Ilristoval  u  podn»i5ju 
pakl«uom.  DP.  163.  Pomoli  »e  Gospodu  tvorcu  da 
daruje  cani  pobjedu.  351. 

pobji^ditelj,  tw.  victor^  iriutnpkann.  Stiilli.  koji  po- 
bijedi, dcr  Sieqcr.  ?'idi  jpobije<Jilnf.  —  Da  m'  on  bude 
voJBci  prtMlvo^ilelj.  a  Turcima  pkori  pohjtditelj.  Npj. 
4,  76.  Da  docekaiuo  samoga  i-ara  i  proslavimo  ffri- 
jetloaa  vohjeditelja.  DP.  111.  —  riJeCi  s  tul'vim  nast. 
kod  oooitelj. 

pobj^diteljev.  ndj.  Ho  prip<tdn  pnbjedileljtt:  Ali 
oprt  nHJeti^(*  Dubrovčani  ruJiu  pobjcdilcljrvn.  DM.  347, 

pObJodlJfv,  adj.  rtrlnuniderinAj  cnlttmuiOftUJt:  Jer 
je  moja  pobjedljiva  maika,  pa  de  rei^i  da  si  m'  izmo- 
rila. Kj.  koji  rudo  bijedi  kogii,  koji  rado  meće  pobjedu 
(i)  na  koga. 

pObJediiT,  adj.  šiu  pripadti  pobjedi  (2),  Sieges-, 
cictoriiie,  triumphnUs :  Glasno  i  »ve^no  5wipjevaju 
pjeva<Vi  polijednu  pjeumu  mfljoi  Božijoj.  DP.  56. 

pdbJrglJlT,  adj.  gerne  fHehend,  fugax:  Ti  ae  mene 
ne  boj,  ia  niBam  pobjtgljira^  da  hx  pobje(5i.  Rj.  koji 
rado  potijeijne. 

p^bjOK^iiiiti,  nem,  vidi  pobjedi.  Rj,  i  ondje  primjene, 

pobJeicJfVROjet  w.  rfao  Beftiegen^  vidio,  devictio, 
Rj.  v^rh.  od  pobjepjivati.  radnja  kojom  tko  pobjc- 
gjiije  koga. 

pobjciijirati,  pobj?^*ujem.  ?».  impf.  beinegen^  vinco. 
Rj.  po-bjogjivati.  riđi  nadvla^ivati.  v.  pf.  pobijediti. 

—  U  svemu  ovome  pohjegjujcmo  onoga  racli  koji  naa 
je  ljubio.  Rim.  8.  37,  Ixigje  pohjegjujutH,  i  da  po- 
bijedi. Otkriv.  6,  2. 

l'obj^lllk,  Pobjenika,  »t.:  Sto  ču  trčat'  poljem  Po- 
bjenikotn.   Rj. 

pobji^sniti,  pobjt^šnjoti.  pobjJ^aTm,  v.  pf.  toli, 
raa&iid  trerden,  in  ITui/i  geraihen,  furorc  corripi: 
uobeSnjelo  pseto.  Rj.  rf.  u/.bijpsiti  se.  po-bjeSnjcti, 
bijesan  pontati.  r.  impf.  bježujeti.  —  Struniti  fte,  'i) 
vidi  pobjehijeti  (od  bolesti).  Rj.  721a.  Kao  koni  pjifttuh 
(d.  p.  pobjeunio).  Posl.  131.  Alladijeh  udovicu  progji 
te;  jer  kad  pobjegne  proUv  JIristUt  ho<5e  da  m  udaju. 
Tim.  I.  5,   U. 

noblij^djetl,  dim,  r.  pf.  hleich  irtrden,  erblassen, 
palkaco.  Rj.  po-blijedjeti,  hlij^l  potitaii.  riđi  poo^ati. 
V.  impf.  bliiedjeli.  —  Pohlijedio  kao  ^Ijepat^ka  tikva 
me  berbu.  Posl.  25(».  U  avijeh  se  [»romijenila  lica  i 
poblijedjela.  Jer,  30,  6. 

pdblTzu,  praep.  i  adv.  po-blizu,  kao  prilično  blisu. 
isp.  yo  složeno  »  udverbima  (i  a  prijedlozi  mu)  i  blizu. 

—  J*agje  glogov  trn  gdje  se  oko  njega  obmotala 
guja  .  .  .  kad  dogje  onako  unaokolo  idu^^i,  opet  po- 
hlisu  onoga  trna,  onda  .-stane.  Rj.  8(.»8b.  Nakvaai  malo, 
uijeaam  baS  iz  Sara-jeva  (nego  poblizu  odande).  Posl. 
lo7.  ukc.  od  Dunii'ića,  ARj.  444a. 

pdbliže,  ade.  po-bliže.  isp.  po  (složeno  s  adterbima) 
i  bliže.  —  akc,  od  Danićića,  ARi.  445b.  Sedlah  konja, 
pogjoh  tamo,  bliŽ'  po  bliie^  približih  »e.  Ny.  1,  362! 
latom  u  aadaftnjem  vremenu  može  se  pobUze  vidjeti 
koji  glagoli  ove  vrate  pripadaju  u  koji  ra/dio.  Istor. 
254.  Korijeni,  koji  se  siiHtnvlJKJu  s  prednjima  da  bi 
im  zna^'enje  poblizt.  odrcAili.  Ohh.  2.  Odhilca,  o  kojoj 
fnm  lani  imao  H»{  pobliče  juriti.  Rad  9.  198.  Mislim 
da  treba  pobliže  poznati  te  rijei'i.  *2^,  53, 

poblJAviif i,  pftbljujem,  v.pf.  Rj.  po-bljuvaii.  i*.  ivtpf. 
bljuvavi.  —  /.  annpeicn  (dnrrh  Brechcn),  convomo. 
Rj.  pobljuvaii  koga,  i.  j.  pobljuvati  se  na  kuga,  — 
//.  sa  se,  refleks.  —  1)  sich  durch  JBrechcn  hespeien, 
se  coHvomere.  Hj.pob^juvaH  sebe,  —  1Č)  sich  erbrechcn, 


vomo.  Rj.  vidi  povratiti  o.  —  O  BoŽi6i  se  objeati  i 
pobljumti  nije  nikakove  ftramote.  Rj.  35a.  Nosi  gtijate, 
pobljura  se  na  te.  Rj.  9frt). 

pAbo^iim,  /'.  (u  Diibr.l  u  bravćctii  meso  ispod  robarai 
d<M  Fleisch  guischen  der  Hufte  und  den  itippen.  Rj. 

—  os»,  fi  bok. 

pObo^ke,  nach  der  Seite,  ti  laiere:  uzeo  lonac  po- 
bocke.  Rj.  adv.  kao  po  boke.  riđi  poboke. 

pobdfat,  adj.  kao  prHivno  bogat.  inp.  |»o  (tdoieno 
A  adjektiriina)  i  bogat  —  Gdjekojini  nania»tirima  idu 
ljudi,  koji  su  pobogati,  po  desot  dana  boda  tlaleko, 
Rj.  395a. 

P6bej,  Pftboja,  m.  prema  Imoakome.  dolazeiSi  od 
mora,  na  brdu  mjeHto  sa  nekoliko  atedaka.  Rj. 

p&boja,  u  boiidnoj  pjesmi  idovratnica?  Rj.'):  Rofcid 
bofiČ  bala,  nosi  kitu  zlata,  da  pozlati  vrata.,  i  oboja 
poboja  i  svu  kudu  do  kraja.  Rj.  a  u  Npj.  1,  117: 
BoŽid,  BožiC;  bata  na  oboja  vrata,  nosi  kitu  zlata,  da 
pozlati  vrata  i  oboja  poboja.  T.  j.  dovrainike.  U  Bi- 
bliji, ishod  glava  Xn.  stih  7  i  22  ^na  oboju  podboju"". 
U  Slavenskome  jeziku  valja  da  je  u  nom.  podboj: 
ali  u  naa  ja  niSta  vize  uijesam  čuo,  do  u  ovoj  pjesmici. 
Vuk.  —  «  hrvatskoj  gorori  se  ma  riječ  podboj  joH 
i  sad  u  znaćenJH  dovratnik.  po  totne  netna  ni  riječ 
poboja  (oboja  poboja),  nego  valja  čitati  oboja  pod- 
boja.  vidi  podboj  2.  Ivekovid 

pobdJAti  se.  pobiVjim  se,  v.  r.  pf.  sich  fUrckten, 
scheuen,  timeo.  Kj.  po-bojati  se.  v.  impf.  pobojavati 
se.  pobojati  se  koga j  čega;  od  koga;  pobojati  se  6ewH 
t.  j.  ta  sto.  —  ud  mene  se  nemoj  pobojati.  Npj.  2, 
277  (Ne  de  redi  da  se  no  boji  njegti  nego  nedega  6to 
bi  ga  moglo  od  njega  snatri.  Dajiičić,  Sint.  230).  Po- 
boja se  onnmo  ići.  Mat.  2,  22,  SdaSe  da  ga  ubije,  ali 
se  poboja  naroda.  14,  5.  Ne  pobojase  se  zapovijesti 
careve.  Jevr.  11,  23.  Ko  se  ne  će  pobojati  tebe,  Go- 
spode? Otkriv.  15,  4.  8  toga  se  vrlo  pobojasnto  Hvotu 
svojemu  od  va-t.  Is.  Nav.  9,  24. 

poboJAvanje,  rt.  die  Furcht,  mctus.  Rj.  verb.  od 
pobojavati  ee.  stattjc  koje  ftir«,  kad  se  tko  pohojava. 

pobojiivati  se,  pobftjavam  se,  v.  r.  impf  sich  ein 
venig  furchtcn,  timeo.  Rj.  po-bojavati  se.  kao  malo 
bojati  se.  v.  pf  pobojati  se. 

p&bok^f  riđi  pobožke:  uzeo  ga  poboke.  Rj.  kao: 
po  boke. 

pobolij^v^nje.  n.  dus  Schmerzen,  We}iihun  von 
Zeit  zu  ZHt,  dolar  subinde  redien]*.  Rj.  verb.  od  po- 
bolijevati. st4tnje  koje  bivtt^  kud  sto  pobolijeva  koga^ 
ili  kad  tko  pobolijeva. 

poboliJ^Tati,  pob&lijevam,  v.  impf  —  1)  n.  p.  po- 
bolijeva me  neSto  glava.  ihiU  mir  von  Zeit  su  Zeit 
irc/t,  dolet  mihi  eaput  subinde.  Rj.  kad  koga  boli  što 
često  a  s  prekidom.  —  2)  pobMijevam,  neprelasno; 
kao  kunjam  2.  isp.  r.  pf  poboljeti.  A  dn»gi  tilabi 
su  .  .  .  jednako  pobolijevaju.  Priprava  34. 

pdbolje^  adv.  po-boljc.  isp.  po  (sloreno  s  adver- 
bima)  i  bolje.  —  Samo  starje^iina  može  govoriti  malo 
pobolje,  da  se  Ćuje.  Rj.  366b.  Ako  si  rada  znati,  |*o- 
rani  pobolje  pa  deft  videti.  Npr.  205.  Drugu  vojsku  ]>o- 
Salje.  te  Karanovac  pobolje  opkoli  i  stesni.  Miloft  105. 

poboljeti,  p«>b6rim,  r.  pf.  i'^>.  v.  impf.  pobolijevati 
2.  —  1)  vidi  oboljeti  2,  poboljeti  se,  bolestan  postati: 
Da  Bog  dade,  da  tipobolio!  bolovao  devet  godinica. 
Herc.  150.  —  2)  sa  se,  reflekA.  erkranken,  morbo  cor- 
ripi, cf.  razboljeti  se:  Pobolje  /»e  Srpaki  car  Stjepane, 
Rj.  bolestan  potttati.  vidi  i  obolealiti.  se,   položiti   se. 

—  T-eŽe  kao  snoplje.  [Poboljeli  se  svi).  Posl.  168. 
Vojska  im  se  jeste  poboljela  od  bolesti  teAke  srdo- 
bolje,  a  dobri  se  konji  poboljeli  od  bolesti  konjsko 
sakagije.  Npj.  2,  3U. 

pnbftraviti,  vTm,  r.  pf.  rergessen,  obliriscor.  Rj.  po- 
boraviti.  isp.  zaboraviti,  pozaboravitr.  r.  impf  pooo- 
ravljati.  —  Kad  progie  nekoliko  dana,  onda  Ijuai  vc<? 
poboraviie  to  čudo.Megj.  207. 


pobnrMvIJnDJ« 


f).*)  — 


pofero 


poborAvlJinJe.  n.  dus  Vergensen^  obhvio,  Kj.  rorh. 
ud  jHjboravljaii.  koje  vidu 

poburftvljati,  pob^^^^vljfln»,  r.  impf,  cenjcsHcn,  obli- 
vitfcor,  Rj.  i^p.  zahonivljftti,  po/aboravljaii.  v.pf.yo- 
boru  vi  ti. 

pob6riti  se«  pobonni  »v^  t\  recipr.  pf.  po-borili  kp. 
r.  impf.  boriti  se.  —  Ali  ne  da  jcdnn  drupopa  osa- 
kate, DPpn  dn  ne  malo  pohoTc  mučerivui.  Nov.  Srb. 
1S17.  -194. 

pobdsUt  pob'KiBui,  r.  pf.  Kj,  r.  impf,  bomi.  — 
!•  J)  dic  Ochnen  diuu  hringcti^  (ium  .**>  tttreitcit,  huvex 
imciture  tttl  rertamcn.  Hj.  poliofiti  rolocc,  I.  j.  tiinini- 
ćUi  ih,  lift  Hć  poltodu.  —  K^k«  de!  povore  ćobnni 
kad  hoc*e  da  pohodu  t'olove.  Uj.  (i5,sh.  —  'J)  ruKdmmcu 
glc^sen^  carnu  peto:  pobola  poveda  nvce.  Kj.  otutnto 
ide  i  ofvy'  primjtr:  Sfdo.kija  nnrini  sebi  jrvo/.dene 
rogoB€,  i  rećr:  orijein  rci  pohonti  *S'i>tY,  <lokk*  ih  ne 
iglrijebi*.  Cnr.  I.  2t?,  II.  —  .5P>  ('n  die  Krdc  ^tftsACiu 
pftanitiK  {i(jo  humi  (barjak,  koplje).  Kj.  i\  imp/.  im- 
lM<1ati. —  Kad  dopjn  pred  ku^u,  onda  pofunUi  harj'ik 
u  zeiidjti.  Uj.  3*»ria.  Koplje  mu  hjesc  cV'Io  eiave  //<^ 
Uodtno  >(  ^eniJjii.  .Sam.  I.  26,  7.  —  //.  >ta  »e,  rrcipror. 

—  J)  poboli  80  volovi,  hahcn  nich  fjtsloHHen,  rornihufi 
*e  inficem  pHierunt.  Kj.  —  2)  eitutudcr  todtftćrinrfi, 
truculari  itttican:  Mepju  *<e  ««■  hoi^e  da  pokolju,  sht- 
(^ifNri  dit  pohodu  nosi.   Hj. 

Jiltbožiin«  pribo>'.na,  adj.  ftitmui,  piiis,  mtncitm.  Hj. 
I  duAevmi.  supt'ot}io  btabo^.an.  —  Mjtslo  ovopa 
iBogu  lili,  Bo|ra  ti)  ^djekoji  pohotni  ljudi  (kao  da 
imeon  lloJlijepa  ue  poniinju  u7.nUid)  govore:  bora  mi, 
brmla  mi,  i  plopra  lui!  Rj.  3'2b. 

pobAtl^Bi,  adj.  što  hifd  po  hozi^,  —  Poboiićna 
itiM.  f.  ui  PaStr.)  Onamo  je  obi04ij  da  iidaUi  žfna, 
osobito  dok  je  mlada,  Hvakt*  podine  u/,  im-soje^rj«  ide 
a  djeverom  ib"  s  kime  drujrijein  iz  ku*V  u  rfnl  «n  poho- 
Učnu  fnM.  i  onamo  provede  nekoliko  dftiift.Kj.5Ub. 

pdb«illica,  /.  piHaii«,  rtligiotitA  cultrir.  Stulli.  po- 
hotna tenu, 

p^btiaTk,  »1.  Stulli.  pohoinn  atrjck, 

^b«inds(«  p^božnoHti.  f.  die  Fromminigkeit,  pietas, 
prohitan,  tianctitait.  Rj.  oHohinfi  onoga  koji  je  pohotan. 

—  Preko  8ve»teD8iva  H^' /»raf tt . . .  dnhuku  ptdiažttmt^ 
[>M.  31.  iKH^'e  vladika  k  narodu  ^rije  sveMeaja  da- 
rova da  hi  rnspulio  u  njemu  poho:nust.  DP.  '2H. 

p^brn,  rff.  htjp.  od  pobratim,  biće  po  iftt.  govoru 
prtnta  jaz.  ptibro.  vidi  i  pol>re.  —  Piju  vino  oo  dva 
(»obratima  .  .  .  Kad  w  pobrc  nakiiil«  vina.  Npj.  3, 
146.  roc.  pobro. 

pobniMoJati  .se,  njaia  se,  tt.  r.  pf.  (ron  der  Ziege 
umd  dem  Sehafe)  d<n  h'oth  ron  stch  geben,  siercun 
fiicio.  Rj.  po-brabonjali  «e.  v.  impf.  brai>oujati.  kad 
se  koin  ih  orcu  pohaUga,  kazt  *>c  da  se  pobraho- 
HJiilti.   iVp.   brabonjak.   —   Oittao   kao   brabonjak    na 

3'edihi.  ilijefcoja  /*€  ovca  i  koza  pohrnhoujn  \i  uiu- 
ifi  kad  je  muzu,  pa  kad  se  mlijeko  prwijedi,  bra- 
bonjti  ostanu  na  cjrdilut.  Po6l.  *J4^. 

»obrftjnU  so,  piibraj.nm  se,  r.  r.  impf.  (u  pjeami) 
eiai  spominjali  »c:  Ta  ftc  ku^a  vazda  iiobrajala.  Rj. 
paun.  od  po-brajati.  r.  pf.  p(»brojati,  pourojiti. 

pobrilman,  nam,  r.  pf.  \\\  \\x\\)  cggcn,  occo.  Rj. 
|H>-brAnaii  oranje,  vidi  podrljati,  pozobati,  poljubiti, 
r.  impf.  brunati. 

pobrati,  p<>berem,  P.  pf.  (tbkUmhcnt  ahpfHirken, 
iJ«-rr/><i,  lego,  Rj.  po-brati,  n.p.  ^vejnbtike.  wp.  obrati, 
r,  impf.  i>rati. 

pAhritlim.  n*.  der  IVahlbruđer .  . .  u  Htitra  je  vre- 
mena pohratitii  mnogo  viM  snačio  nego  danas  .  .  . 
pohraiimi  pvstattu  na  razlii^ne  narine  .  .  .  mnogi  »e 
pnrzosti  pvbratimi.  a  nijemu  ne  pobratili  nikako;  tako 
Srbin  kad  ne  zna  imena  kome,  a  on  f;a  zovne:  ej! 
pobrat  I  wi« .'  t*/'.  drniii^alo,  je<lnomjoHeOii?i.  Ki.  htjp. 
pobro,  fHjbre,  pobra.  —  O  /a  Boga,  ko  si  kod  ovaca. 
M-ffftKiifi  te  Bogom  pobratima,  prenc^i  inc  preko  vođe 


(h)ladne.  Npj.  4,  <y).  Zavadi  w  Cetinjski  vladika  ba 
Moskovoni,  Bogom  pohratimom.  4,  340. 

p4^brn(iiiii(l.  nimi,  r.  pf.  Ki.  po-bratimiti.  v.  impf. 
bratimiti.  —  J)  vidi  pobratiti.  Kj.  —  2)  sa  bo,  reciproč. 
riđi  pobratiti  se.  Rj.  —  Ima  osobita  molitva  koja  «e 
oiLa  kad  ne  ko  f  kim  pobratimi.  Kj.  bV2&.  >Ako  si 
na^,  treba  dn  se  pobratimiš  sa  vniom,  ako  ^*IiS  8re<5an 
da  bude^.'  On  na  to  printane  i  pohraiimi  se  sa 
starcem.  Pošto  se  pobratimUe^  re6e  m\i  starac . . . 
Npr.  !»5. 

pdbrntlmoT,  adj.  ilts  pobratim,  fnitrift  adoptivi, 
Kj.  što  pripada   prtftratimu. 

pi^bratiniski,  Oilj.  Mo  jiripada  pobratimima  ili  po* 
brat  i  mu  kojemu  god.  —  /V»rrt/M/iv<A't  darovi.  Npr.  05. 

pdbnitiinsfvo,  n.  dir  pobralim-so/i«/"*,  fratemitas 
adoptira :  ( >di  tamo  do  TiiSine  popji  a  do  kule  Cerovitf- 
Novioe,  od  iu^i€  mu  Jiogom  pobrat imstco.  Rj.  sveju 
w  kojoj  je  pohraiim   s  pobratimom,  riđi  pobralstvo. 

—  i  >vo  valja  platiti  Sto  je  obreeono  i  potrratimiftvom 
potrigjeno.  Npr.  ItiJ*. 

pdbni<fti,  tim,  r.  pf.  Kj.  po-bratiti.  vidi  pobra- 
timiti {i  se),  r.  impf.  bratiti.  —  /)  koga,  eineti  sum 
Itr^uier  viihlen,  frairem  appello  aliqiiem.  Kj.  —  Kad 
ko  najnvi  pobrati  koga  u  kakoj  nevolji.  Kj.  h\'2&. 
J^obrati^uJora  momre  mlado,  pobratićut  te  ga  bratom 
zvati,  Npj.  1,  22i»,  —  2)  sa  »e,  reciproč.  h  kim,  cincn 
sum   llrudcr  tctiltlen,   fratrem    appello  aliij^icin.   Rj. 

—  Pa  se  Kulin  s  knezom  pobratio:  »Pobratime,  obor- 
kne^e  Ivo!  o<l  sad,  kneže,  da  se  poltratimo.*.  To  re- 
koše, pa  se  pobratile.  Npj.  4,  ll»f>. 

pAbrnfstvo,  n.  n  pjeami  mjesto  pobratimstvo:  Po- 
hratstrom  se  ponosio  t'igo.  Rj. 

pAbravii'H.  f.  (n  C.  O.)  nekoliko  hrnvH  ho  je 
manje  od  fiO,  eine  kleine  Itei'de-,  grejo,  Rj.  vidi  sku- 
/.rtica, 

pobr«*,  IM.  tidi  pobro:  Kad  »tanemo  dijeliti  blago, 
sve  ti  uzmeš  starjeftinslvo,  pohre.  Kj.  h]fp.  od  pobra- 
tim. «  «ow).  je  nkc.  upravo  p6bre,  geu.  piSbra,  roc 
pfibre.  tup.  Obu.  51.  indi  i  pobra. —  hyp.  takva  Me, 
(Me,  kAIc,  ktile. 

pdbr{ii;je.  w.  (st.)  das  Oehiet  cines  Gehierges,  regio 
adjacens  monti:  Gjuragj  kosi  po  pohrgju.  Rj.  kraj 
knjt  je  po  brdn  t  oko  njega. 

pobHJatl.  pAbrijem,  r.  pf.  naehrafsiren,  enidć,  Rj. 
po-hrijuti,  oltrijatia  ćotjeka  hrijać  (joHe)  pohfije,  na 
mu  badc  glagja  brada,  riđi  izbrijati.  v.  impf.  pobri- 
j a  vati. 

pobr|Jfi\'»nJ(%  n.  dojt  Narhraairen^  tb  eradere.  RJ. 
verb.  <>(f  pobrijavati,  radt\ja  kojom  tko  pohrijava. 

pobriJAviiti,  pobrlj.iviim,  v.  impf.  narhnisiren, 
crado,  cf.  izbrijavati.  Rj.  po-brijavati,  obrijana  Žo- 
vjeka  sasvijem,  cisto  brijati,  v.  pf.  pobrjjati. 

p^brintitl  s<%  nem  «e,   r.  r.  pf;  v.  impf  brinuti 
Hc.   —  Progjite  ee  globa  i  porera;  h  knezovima  rt 
I  se  pttbrinitc,   knezovima  atc   poklanjajte,   kmetovima 
I  osrednje  paripe.  Npj.  4,  H3. 

i  pobrknti,  p^bi'kam,  v.  pf.  Rj.  po-brkati.  v.  impf. 
brkati.  —  /•  rcrieifrcn,  confundo.  \oidi  sabrkati  2. 
1  Rj.').  Rj-  J*«  »Ci  piiss.:  UrkaouicA,  kad  se  kakav  posao 
pobrka.  Kj.  44a.  —  U,  sa  »e.  —  1)  refleks,  sich 
irren,  cf.  pomisli  se.  Rj.  —  Ako  se  dogodi  n  igri 
da  koji  $to  {>ogrije$i  ...  ili  §to  naopako  kn?.e  te  se 
pobrka,  onda  .  .  .  Herc.  2111.  K.iko  .te  iiJcMii  narod 
pobrkao  u  iigovaraftju  *h<,  kuo  i  drugijeb  gjekojih 
alova  ili  glasova.  Poal.  XXV.  —  2)  recipr,  neSto  hu 
60  oni  i^obrkuli,  U  j.  kao  malo  avadili,  sich  ^bcr- 
icerfen,  inimicitiiis  sascipio.  Rj. 

pobrljati,  pftbfljam,  v.  pf.  vidi  pomrljati.  Rj.  po- 
brljati.  v.  iinpf.  brljati,  viki  i  uprljati. 

p6bru,  m.  (i-oc.  pobro)  hijp.  od  pobratim.  Rj.  vidi 
i  pobra,  iiobre.  —  Pobratime,  Hoi(5i(?-AlijaI  .  .  .  a  jesi 
li,  pobro,  dola/Jo  ihmI  tananu  Smiljani(?a  kulu?  Npj. 
3,  147.  Pobruiimo  Aluakov  gjenerale!  .  .  .  To  He^io^ra 


pobrojati 


6G  — 


poeikuS« 


oba  pOBluSa£e.  4,  337.  V'ido  piju  do  Iri  pobrntimn . . . 
Kad  se  pobri  napojiš  vina.  4,  4lti. 

pobrdjnli,  p^brojTui,  v.  pf.  pobrojati,  kao  redovi 
sve  izbrojiti,  vidi  pobrojiti.  v.  impf.  sloz.  pobrajati, 
proati  brojati.  —  t»ft  ih  pot%em  spominjati  .  .  ,  ne 
bi  scatra  pohrojula  mnoffe  jmlc.  Sto  sam  jadna  izgu- 
bila, prckukalal  Kov.  107. 

pobrdjiti,  pobrojim,  w.  pf,  ahsohleit,  j}crnumero. 
Rj.  po-brojili.  vidi  pobrojali,  r.  impf.  pobrajati.  — 
Pobrojv'ćmo  najprije  mva  znatnija  primorska  nijeslH. 
Kov.  27.  Naiprije  mi  iu»  bile  pohrojcnc  krivice^  kao 
n.  p.  Milenku,  kako  se  bio  odinetnuo  od  sovjeta. 
Sovj.  55.  sa  se,  prtff/i.:  Kad  bi  se  to  htjelo  upravo 
opisati  i  redom  pohrojiti  sve^  Sto  .  .  .  Hovj.  37. 

|i6brukntl  sp,  kam  ne,  v.  r.  pf,  po-bnikati  w  hh 
što,  kuo  pudrtianti  se  ćcmn.  r.  impf\  brukati  se.  — 
Kad  KuOiina  Hitna  knjiga  do§^e,  trn  k?ijigu  se  Knfi 
pohriikašc,  Npj.  5,  2ti0. 

pubrvnati*  vuam,  v.  pf.  n.  p.  kuću  ili  kakvu  dnigii 
zgradu,  Seitemcand  ron  brvna  atifrichieyi,  trabes  tra- 
h&tun  superponcrc  uro  muro:  rogove  kii  podigli,  ali 
joS  nijemi  pohn'nali.  Rj.  po-brvnati.  udariti  hrena 
jedno  na  drugo  gradeH  ki^i  ili  kakvu  drugu  zgradu. 
V,  impf,  brvnati.  —  Vrata  riblja  Kida^e  »iuovi  Ase- 
naiini,  oni  ih  polni^nase  i  melnu^e  krila  i  brave  i 
pnjevornice.  Nem.  3,  3. 

p&bfzo.  adr.  po-brzo.  isp.  po  (složeno  s  adverhinia) 
i  brw).  akc,  od  Danićića^  AUj.  (JOlfl.  —  l^nda  otide 
pohrzo  naprijed.  Npr.  1KB.  Ako  (5ete  mi  koju  odu 
p(wlaii  za  Zabavnik,  j;ledajte /io/zrj^;.  SlraŽ.  1887,  3yi>. 

pftbržo,  urfr.  po-brže.  u'ip.  po  (složeno  s  adccrh.)  i 
brže.  —  Pokior  je  eto  napiaao  recept  na  sobnim  vra- 
tima: gledajte  &ta  pi^,  te  mi  pohrse  oaćinite.  Da- 
nica 3,  "J40. 

pobudfkliti,  Hra.  r.  pf.  Rj.  po-bndaliii.  v.  impf. 
budaliti,  bndalisali.  —  1)  tin  Narr  icerdcn,  Atulttt^ 
fioj  cf.  poludjeti.  Ki.  puntati  budala.  —  *4) prehizno, 
učiniti  koga  hudaioui.  Vino  i  iHudrotja  pohuduli. 
Pod.  35. 

pobDditi,  p6bQdim,  SUiUi.  v.  pf  po-buđiti  koga 
na  ito  ili  k  tVrnu,  kao  nave^^ti  gn  da  ono  učinim  au- 
regcn,  bctregcn,  indture^  connnoverc.  i'idi  podbuuiti 
2.  t.  iutpf.  pohupjivali.  —  Slijenei  pred  ku('''ama 
stojeći  pjevaju  njertmifc  pobožne,  da  bi  njima  Ijmic 
na  podjciH  pobudili.  Npj.  1,  127  ^Yuk).  Da  bi  dnieii 
od  mene  apoaobniju  braću  pobudio  k  ovome  4/<^/u. 
SpiHi  1,  B. 

p6buitimti,  nm,  r.  pf,  Kj.  po-bugariti.  u.  iutpf. 
bu}iiirili  1.  —  J)  £utn  jiultjuren  machen,  favio  uli- 
qHem  csse  Bulgarum.  Uj.  kuaa^  HĆiuiii  ifu  Bugarinom. 
—  2)  sa  se.,  refJeks.  cin  Hulgar  urr^vH,  fio  ftalga- 
ruM.  Rj.  po-itati  Bugarin. 

pAbiiil^uritf,  vlm.  r.  pf.  rt^i  popljettniviii.  Rj.  po- 
l)utrJ!iviti.  potitati  bugjav.  v.  impf.  bngjaviti. 

poh  u  lO  i  V  a  n  j  0,  m  .  rtrb.  od  pobugj  i  vati.  robinja 
kojom  tko  pobugjnjc  koga  na  sto. 

pobugjivfttl,  pobfiigujgm,  r.  *wp/' ,  po-bngjivati. 
i\  pf.  poDuditi,  i  enačenjc  ondje.  —  ^to  vas  pobih 
gjtkje  (L  tako  irovorite?  Zlos.  37. 

nftbunn,  f.  drr  Aafruitr,  tamultuit,  cf.  buka.  Rj. 
pobuna,  isp.  pobuniti,  vidi  i  uxbuna,  uzbuna. 

pohdnltit  pftbunlm*  r  pf  Rj.  po-buniti.  v.  impf. 
pobunjivati.  —  J)  auficicgeln,  concito,  Rj.  vidi  pož- 
Duniti,  pomutiti  2,  smutiti  1.  —  Pnje^ge  kradom  opet 
u  Srbiju  i  pobuni  narod  na  Turke.  Rj.  'JS.'ia.  Pobuni 
narod  Srpski  protiv  'Turaka.  Danica  y,  77.  Kako  su 
raju  zulumom  srojim  pobunili.  3,  172.  Pobuni  Jadar 
i  Uag^jerinu.  3,  19U.  Turaka  je  u  ovib  U)  pobunjen  ih 
nahjja  bilo  samo  u  ...  3,  :?2l).  —  2}  sa  »e,  reihks.: 
Da  se  raja  pobunila.  Danica  H,  l(U).  Bilo  ae  pobu- 
nilo 10  mihija.  3,  ai3.  Naume,  da  m  pobune  protiv 
Miloštt.  MiloS  176.  Jer  ee  pobunile  na  te.  P».  6,  10. 

pobunj^nikr  pobuujeuflča,  m.  koji  ne  pobunio.  — 
Dovedav^i  pohunjentke  u    Kragujevac.  O  J?v.  <).  14. 


pobunjivanjc.  n.  das  Anficiiuieln,  concitaiio.  Rj. 
vcrb.  od  pobunjivati.  radnja  kojom  tko  pobunjuje 
koga. 

pobuni ivnti «  pobtiujnjem,  v.  impf  aufwiegel$i, 
concito.  lij.  V.  impf.  prosti  bunili,  r.  pf.  pobunili. 

pobArafi  se,  pftbOram  se  (akc.  Rj.*  XXX),  r.  r. 
pf.  u  ovoj  zagoneci:  Daj  mi  mali  delengalo,  da  se 
prodeleugum,  da  izidcm  na  dvor,  da  te  poburam  ivrata 
I  klju(».  Rj.  llob. 

pobdriti,  rim,  r.  pf.  (u  Dubr.)  Rj.  po-buriii.  r. 
impf.  buriti.  —  J)  vidi  popiSati.  Rj.  eMii"  i  noćkali, 
pomicati,  pomo^ati.  —  2)  sa  tw,  refleks,  vini  popi- 
Sati Re.  Rj.  vidi  i  poSornti  ae. 

pobdsati,  sam,  v.  pf.  Rj.  po-busali.  —  1)  mit 
Haseti  hc^Urkcn,  cnespite  corono.  Rj.  pobusati  n.  p. 
grob,  pokriti  ga  busjem.  t.  impf  pobur^avali.  — 
*4J  einsi-ttlagen,  ftgo,  cf.  pobiti  5:  Pa  je  bojno  koplje 
pobusao.  Rj.  tidi  i  pobonti  3.  v.  impf.  isp.  pobadati. 
pobijati  3. 

pobiisilvAnJis  ti.  das  Baleckcn  mit  Hasen,  -o  cae- 
spite  coronarc.  Rj.  \ferh.  od  pobu.iavati.  radnja  kojom 
tku  pubušava  što,  n.  p.  grob. 

pvbu.siUati,  polid^avam.  r.  impf.  tnit  Hasen  be- 
decken,  vaespite  corono.  Kj.  po-bušavati,  busjetn  pO' 
krirati.  r.  impf  protfti  b&aati.  r.  pf.  pobuaati.  — 
Na  druži(5alo  idu  na  groblje  te  pobusavaju  grobove 
od  one  prodine,  dijele  /.a  du5u,  i  popovi  ćate  molitve 
i  H]M)minju  mrtve.  Rj.  I42.'i. 

pdbaseni  pont^djeljnik^  m,  Ky  drugi ponedjdjnik 

po  nslcrna.  —  na  pohaHeni  ponedjeljnik  pobn6avaju 
«;  grohori  od  one  godine,  isp.  pobu^avati. 

pdeeliea,  f.  (u  Baranji)  ženska  kapica.  Sto  »e  njom 
aamo  kosa  pokrije,  Ari  Kopfbcdeckung,  rittae  gctius, 
cf.  poi^ebca.  Ej. 

P^'onie,  P^cerca,  m.  Einer  ton  Pocerje:  Veseli 
sp  J'ocerac  MiloAu.   Rj.  čovjek  »>  Poccrja. 

Pderrinu,  /".  Pdeerje,  h.  dit  Gegend  um  den  Bcrg 
L'er :  V>n  osvanem  u  Pocerja  Klavnom.  U  I^KcrJa 
osvanule  Turci.  Rj.  kraj  oko  planine  Cera.  —  Ovaki 
je  vojvoda  bio  MiloS   i?ioi(?eviž   u  Poccrini.  Rj.  70a. 

PdeerskT,  adj.  von  Pocerje:  NapiSe  fle  Pocerskč 
rakije.  Rj.  sto  pripada  Poeerju. 

p&ei^ttot'iti,  č\n\,  —  1)  £u  ciner  Zigc^tncrin  madicNt 
facto  'cA^c  zingaram.  Rj.*  po-cipuiOiti  icM«,  tičiniti 
je  Cigankom,  isp.  v.  impf.  cij^anćiti,  —  2)  sa  »e, 
refleks,  eine  Zigeuncrin  wtrdrn^  fh  ut  zingara.  Rj. 
postati  Ciganka. 

pdri^auili,  nim,  —  1)  v.  pf.  £uvt  Xigeuner  machen, 
facio  esse  zingaram.  Rj.  pt>-ci];iiniti  koga,  učiniti  ga 
Ciganinom.  —  ^J  sa  %e^  refleks,  ein  Zigeuncr  u'crdeti^ 
flo  zingarus.  ^y^  postati  Ciganin,  isp,  r.  impf,  ciga- 
niii  se. 

poelj^pnri.  pOciJepam,  r.  pf  Hj.  po-cijepam.  r. 
impf.  cijepati  —  i.  /)  zcrspultcn,  ditfindo.  Rj.  n. 
p.  drva  sjvkirom.  —  2)  hinab^aafvHj  epoto,  cf.  jk>- 
;fulili.  Rj.  w.  /'.  pocijepao  .tcu  vodu.  Rj.  517b.  kao  na 
jedan  gutljaj  popiti.  —  //.  sa  se,  refleks,  ili  pass. 
scine  Kleidcr  zcrrcisjienj  lacerare  vesteo.  Rj.  kitu  odi- 
jelo svoje  poderati.  —  ovamo  ide  i  ovo:  —  Zajed- 
ničkoga jerika  Rvijeb  Sloveua  sada  ucnia  . .  .  nema 
JCH  Kam,  Sto  se  je  pocijepao  «  jesikc  slovenske  suda 
poznate.  Dioba  i'. 

poeikivHi^c,  n.  das  Gesdtrei,  voeiferatio.  Rj.  vcr&. 
od  pocikivati.  radnja  kojom  tko  poeik^j^i. 

poeikiviiH,  poclkujem,  v.  impf  sckreirni^  ro<^feror: 
Vikom  podvikuje,  cikom  pocikuje.  Rj.  po-cikivati. 
c.  pf  pociknuti.  —  Pociku^a,  žensko  koje  poctkuje. 
Rj.  56la. 

pociknuti.  i^'jctknćm,  c.  pf.  aufschreien^  exdumo: 
I  pocikfic  konjic  j>od  Turčinom.  Rj.  —  po-cikuuti. 
*'•  pf-  j^  <  prosti  ciknuti.  r.  impf  pocikivaU. 

poe)kasa,  f  Ži-ii^ko  koje  podkuje,  dic  ZischeriHj 
sibila.  Rj.  —  riječi  s  takim  nast.  kod  njgiruia. 


^ODmllUi 


-  57  — 


poff^tiik 


normiliti.  iiormiljrti,  poennlTin  (|>o  ju^o/nj).  krnj.'i 
ria»  i>ocviljeti :  PovmUt'o  situu  bosioOe :  Tihu  rotm, 
Sto  ne  pftda^  na  me?  Rj.  po-umiljcU.  c.  itnpf,  ciui- 
Ijeti,  cmilovati.  —  Pocmiljela^  na  gradu  jabuka^  pi- 
Ula  je  «a  ffrada  gjevojka:  »Žto  je  tebe?  na  gradu 
jabiiko!*  Herc.  11(1. 

pAcrknii,  pot^Tkrimo,  p.  pf.  mteh  clcr  licihe  ver- 
reckcH,  intereo  ftlius  ejf  r^Hio:  pocrkale  mi  ovfc;  mnlo 


^M  it€ 


nijettmo  od  flniijeba   pocrkali.    Kj.  po-crkati.  riđi  po- 
Iip*tflti.   pomanjkati   1.    r.  impf.    crknti.    —  !*od  ojiai 


tri  kot^Ja  pocrkuM.   Npj.  '^- 
oj».  I.  8,  13. 


642.  Pocrkaše  iube. 


pocrniti,  pficfnlm,  p.  pf.  po-eruiti.  učiniti  du  bude 
ito  rrnn.  riai  povrauiti.  r.  impf.  cmiti.  —  Za  §to, 
k(?cri,  da  od  Boga  napjeS!  svome  ocu  ti  '/»pali  bnidii? 
BlATOJ  vuijci  obraze  pocrni?  Npj.  .%  107. 

pocrnjetii  pocrinm,  r.  pf.  achtrurz  trerdcn,  fio  niger, 
aUr.  Rj.  po-cnijeli.  crn  ptj»tuti.  isp.  suiugnuU*.  r.  ivipf. 
crnjeti.  —  Okapiua,  1)  navrh  aijeoa  ouu  sfo  od  kiše 
pocrni.  U'}.  46:?b.  <.>tnc  i  mati  os»tareli  i  pocrneli  i 
ofluMli  se  kao  aveti,  a  ne  mopu  da  umru.  Npr.  77. 
Od  kako  je  (jiirrnn  pocrnio.  Po«l.  Ž33.  Pocrnio  mu 
ohraz  kft'  i  niMa  (*oeku.  (Nema  Htidn  ni  poHenja). 
^57.  .\  njiiio  je  lice  p*tcritjelo  od  brzoira  praha  i 
olova.  Npj.  4,  40(>.  Pocrnje  ffunce  i  ueUo  od  dima. 
Utkriv.  9.  2.  Koia  nam  pocmje  kao  peć  od  ljute 
{rladi.  Plač  5.  10. 

poe^.sti,  pocrpem,  r.  pf.  po-erpsti,  u  prc*icscnom 
AtuL'ilu,  kao  crpuči  pocttditi;  cjiccrpiren,  excerperc. 
r.  impf\  crpsti.  —  Prro  izdanje  va^epa  rječniku  bilo 
je  porrjicno  prijo  ucgo  ae  lO^led«  pocco  štampali. 
Kolo  11  1^15).  I)o  Rftda  (hiO  dolmr  diu  Mure.  nn^c 
KnUzeeuosti  pocrpli  za  i;je^rjik.  Rad  H.  19t).  Kon- 
»uiititi  koji  je  nauku  svoju  pocrpao  w  ućctiiJcJt  Tr- 
»ovljana.  Star.  1.  38. 

pucniiti  se,  vam  se,  v,  r.  pf.  tcurfttsticfng  uerdctt, 
rcrmiculosum  fieri.  Rj.  po-crvati  se,  crrljio  posiuti. 
riđi  poiTvljali  se.  r.  itnpf.  crvati  «e  1.  —  Kad  na 
Jlijn  dan  icrmi,  kažu  d«  <*e  te  one  godine  pocrvati 
oi-t*.«*;,  IjcMiici  i  :ir.  Rj.  230b. 

pocrvenjeti,  poc^v^nTm,  r.  pf.  roth  vcrden^  eru- 
hcMco.  Rj.  po-crveujeti,  postati  crten,  c.  ivipf.  crvenjeti. 
—  Vukodlaka  ua^ju  u  grobu  a  ou  «e  ugojio,  naduo 
i  pocritii^itu  ud  ljudske  krvi  (»crveu  kao  vampir*). 
H).  VJh.  Pocrvenio  kao  vampir.  Posl.  257. 

pocrvljntl  se.  vljam  se,  vidi  poervati  se.  Rj.  po- 
crvljati  Ho.  rrcljio  pontati.  c.  impf.  crvljati  Ae. 

porvflili,  poeviljeti,  Hm.  r.  pf.  (lafjuvtmern,  ojcu- 
iiiftif  rf.  proiviljcli:  On  pocrili  kako  zmija  ljuta.  RJ. 
po-cviljcii.  vidi  i  pocmiljcli.  c.  impf.  e-viljcti. 

pdraditi.  dim,  p6i-H)^nvi(i.  vim,  v.  pf.  rusnig 
vcnU-H,  fnliijinc  imimi,  Kj.  po-ćadili,  po-ćugjaviii. 
i:o*j)ar  jiostatt.  r,  impf.  ćaditi,  ćagjili.  isp.  6igjaviti  ><e. 

poća^itl.  8UU.  t.  pf.  rcrtreihn,  ntoror:  Vigji  kujigii, 
u  Mc  pocani.  Rj.  po-ćaaiti.  r.  impf.  (iasili. 

p&rtlHMi,  adj,  sto  pripudu  počustt,  Ho  je  po^iuiti 
rudi;  Khrcn-^  hoiiorarius:  Radosav  drieći  sebe  i 
nifia  svojega  Ea  počnsnot^a  rltudclinu  dubrovaćkog. 
I'JM.  34r>,    —  pue(ia(t)ni.  tup.  poOaat. 

p6f Nsnicii ,  /'.  t"  Boci)  ri(/«  poi^a5iiio«.  Rj.  k<io 
pjcMuticti  gto  se  pjam  U£  ća»u.  —  povusnicu  {i  »n  s 
uijento  š:  počasnica).  0»x\.  332. 

p5(*it!»t,  f.  \}\  Dubr.)  die  EkrCj  honor.  Rj.  po-ćnat. 

•    1     —  Na!iioja<5e  vam  a  Ijudskijem  govorom 

'čant  dtili.  Kov.  52.  Oubrovćani   se   zadu- 

/.. n   kTftlju  pooist.  DM.  2it.  Da  (V  ih  primati 

X  poia^tima  koje  im  printoje.  215.  liadujle  hc  poča- 
nttma  koje  sam  vam  pripravio.  DP.  3rt3.  t>lo  ae  dade 
kome  voćavti  rudi.  DRj.  2,  406. 

porjfthtiCi,  pJ^t^antim,   r.  pf.  Kj.  po-^a«tJti.   v.  impf. 

^Ktiti.    —    Ju)   ffnririhent   traktiraif   vonricio  cx- 

nfuft.  Rj.  —  Donese   ^aa  i  mesa   te  poćariti   kruto- 

Rj.  18Hb.  A  u  svome  dvoru  bijelome  počatttio 

y:  ■-..  i  scunicc.  Npj.  2,  DD.  Posle  bitke  MiJoS  odvede 


Saftu  pod  Rvoj  dador,  i  poča/Hi  tpi  kavom  i  đurunnm. 
liloS  117.  —  b)  Hu  se,  refleks,  ili  pass.:  Pofllije 
ovoga  pjevanju  poćustili  hi  sr  ćimc,  što  sa  w)bom 
donesu.  Npj.  1,  188  (Vuk),  ('ekaj  malo,  care  poot^ime, 
joS  St  nijesum  dobro  počastio  s  kumovima  i  s  prija- 
teljima. 2,  3(17.  PoAlje  rakije  te  se  njom  i  ithitkišima 
počaste.  Kov.  5»7.  —  2)  \n  Dubr.)  koga  (?im,  n.  p. 
crevljama,  haljinom,  konjem,  jagnjctom  i  t.  d.,  1.  j. 
pokloniti  kome  Sto,  vei'eJireHf  dono.  Rj.  vidi  i  pn- 
pozoati  (kopi  iJime).  —  ^ćaMiti  u  naa  9c.  kaić  samo 
onim  stvarima  kuje  ne  u  onaj  mah  potrote,  u.  p. 
jelom,  pićem,  lulom  duhana  i  1.  d.  a  u  Dubrovniku 
govori  fle  i  za  ostale  stvari,  i  zna^i  upravo  poklonili 
(verehreu),  u.  p.  počastio  tja  .  .  .  jagnjctom  (iitijem), 
paskom.  Posl.  XLV.  Nijesi  uii  prinio  jagnjeia  na 
žrtvu  paljenicu,  i  irtramu  svojini  nijc-ti  me  poi:aiitio. 
U.  43.  23. 

p6eii.šniea.  f.  (u  Perastu)  kao  pjesnica,  Sto  se  pjeva 
uz  ča'u,  d^tH  Trinklicd,  caniici^m.  lij.  vidi  počusnica. 
—  Peruške  počašnice  (ftto  se  —  u  Perastu  —  pjeva 
u/.  ^a,^e).  Npj.  1,  84  (natpis). 

p6fell,  »I.  liorgt  Leih^  mututtm:  d:io  mi  na  pnćek, 
aaf  Borg,  sh  Lcih,  mutuo.  cf.  prtCck  1.  Kj.  vidi  i 
obdnga,  oduga,  vjera  4,  vereaga.  —  po-^ek.  mji. 
poi'L'kati. 

p6eckali,  kam,  v.  pf.  ein  tccnig  Hartcn,  cxfpeeto. 
Rj.  po-cckaii.  tup.  pričekati  1,  posjedili  2.  v.  impf. 
<5eknli.  —  Stan*  počekaj,  sine  l*etre,  da  ju  s  tobom 
u  raj  idem.  Npj.  1,  l.'iš.  I  počeka  još  sedam  dana, 
pa  ouei  ispusti  golubicu  iz  kov(5ega.  Mojs.  I.  S,  10.  To- 
čekaj,  kćeri  moja,  dok  dozuai  kako  će  izaiM.  Rnt  3, 18. 

p6i'clak,  pCitcoka,  im.  (u  Boci)  —  1)  u  govcf'eta 
koža  H  t!ela,  .'^tirustuck,  pars  pclU^  in  fronte.  Rj.  — 
^)  riđi  Oelo;Tuko  me  strijela  uvrh  poćeoka  no  ucfrilal 
iPobl.  2i>9).  Uj.  —  po-celak. 

pd^cni.  —  1)  rticH,  forte:  ako  počem  dogje.  cf. 
kaJio,  kakogod:  Ne  bi  li  ga  počem  prićeaiio.  Bj.  — 
Pak  sau]  se  bila  prep:da  da  nijesi  poicm  onamo 
poSao.  Npr.  11!».  Pokori  se,  i  vrlo  ih  ljubi,  ako  bi 
se  poc'CJM  obratili,  i  na  Lebe  bi  so  smilovali.  Npj.  5, 
10.  Ako  bih  se  poCetn  i  udala,  živ  mi  bratac^  na  konja 
mu  ne  ću.  Herc.  lH^J.  —  2)  (po  zapad,  kraj.)  nachdcmj 
ifnum,  cf.  požto.  Rj.  —  U  ribi  je  klju(^eve  nažao,  wi 
to  t*avH  i  Kabornvio.  Počem  vide,  po  lom  i  poznaile: 
»Jao  meni  do  Koga  vižujega!  .la  sam  Simu  i  7Jil>o- 
ravio,  ovo  a'  kljuOi  od  mojega  Sime.*  Npj.  2,  74. 

pftćeonik,  m-.  što  ne  u  Jevrcja  nosilo  po  (5elu  mcgjti 
očima:  To  neka  ti  je  kao  znak  im  ruci  i  kao  p^uromk 
mciyn  orima  tvojima,  Mojs.  II,  13,  IH.  Tada  ćo  (iospod 
skinuti  iii\kii  .  .  .  prstene  i  poćconike.  Is.  3,  21.  — 
po-t^el-nik.  i,sp.  poiVlak. 

p&f'&htOt  ade.  po-Oet*to.  ifip.  po  (složeno  s  udroh) 
i  cesto.  —  Kamen  vodenićni  bolje  melje  kad  ae  cesto 
pokivH.  (Tako  se  misli  da  i  mlagji  bolje  slutnju  kad 
se  poćcito  biju).  Posl.  128. 

po^6stiti,  pft(?estim.  u.  pf.  po-<?ewtiti  .^to,  učiniti  da 
huih  čcičc.  često:  Metnuo  sam  lozu  u  raatilo,  da  zaro^.i, 
pa  ćn  na  proljeće  počcstiti.  Rj.'  2tHa.  isp*  mćestili, 
ućestati.  drukčije  se  glagol  ne  Hula:si. 

poc6^ati,  piVesem,  r.  pf.  krat^cfi  (tco  cs  jucktjf 
frico.  Rj.  posezati,  r.  impf.  ćc§ati,  ćesati. 

poe^Stnk,  poć^ikiv,  m.  —  1)  der  Anfatig,  initiam, 

I  (cf.  začetak,  zapo<Vtak.  Rj.*).  Kj.  —  a)  bei  prijedloga 

u  rečenici:  Ide  mu  posao  kao  čarapin  početak  (ružno). 

I  PosL  !i6.  Ifori  su  povraci  ucgli  počeci.  DPosI.  24.  Ne 

bi  Joft  ni  čemu.  tome  bilo  početka.  N|>r.  IV.  t)ko  jedne 

hiljade   naroduijeh  zagoneiaka,  kojima   t>um  početak 

učinio  jos  1821.  godine,  i^ovj.  U.  .\  to  je  sve  početak 

stradanja.  Mat.  24.  8.  Ovaj  mjesec   da   vam   ie  po- 

!  čeiak   nijesccima.  5Iojs.  U.  12,  2.  8amo  (je)  dvjema 

dućoma   razlif'uoga   roda   a&jedinjenim,    koje   su    kao 

dva  Hrotna  početka,  s  neba   dan   blagoslov   da   ra- 

I  Pjftj"  djecu.  DP.  216.  —  b)  a  prijallozima  u  retrnici; 

!  s prijeđi,  blizu:  Uugaruka  Morava  blizu  početka  svog* 


pofeti 


—  58  — 


1.  pori  ig  II  ti 


lakn  ac  zove.  DRj.  1,  40.  —  iz:  .ToS  ie  poeeilca,  kaVo 
je  vifyeo.  da  mu  džebune  nestaje,  pisiio  je  Hovjetu. 
DaiiicR  1,  86.  Obrenovit!:  vrlo  je  i:  pohihi  držno 
alrnuu  Crnom  GJorgjiju.  MilaS  20.  U  Siloinn,  gdje 
natnjesUh  ime  svoje  iz  početku.  Jer.  7,  12.  —  o: 
•  Dogjo^e  u  Vitlejem  o  početku  je^meue  Žetve.  Rut 
I,  22.  —  od:  Srbi  bu  joS  oii  po/etka  XIII.  vijeka 
imali  svoje  mitropolite.  iJaniea  *2,  113.  Od  početka 
Đosit^eca  jednako  ne  nalazi  pametnih  ljudi,  koji  žele 
da  se  uprnvo  pi&e  Srpski,  ft.*  VI.  Mje.mo  je  svetinje 
naSe  pnjeato  »lave.  vi^^oko  mjesto  od  pohikn.  .Ter. 
17,  12.  —  s  (sfjcn.):  Srbi  iiimuu  t*voje  aesiiote,  koje 
sami  bindm  s  2H*vetktt  iz  plemena  IJrankovi<?evu  a 
poslije  iz  druf^ih  plemena.  PM.  120.  —  h  (s  in^trum.J: 
S  poir.tkotn  vlade  M.  (^brenovit^a  181.5  »rodine  i>o<5eie 
HU  no  SkoIe  n  zemlji  opet  množiti.  Rj.  S42a.  —  u 
(s  uktifi.):  I  u  poteirik  nijeseea  svojib  prinosite  Go- 
spodu Žrtvu.  MoJ8.  IV.  28.  11.  Dojrje  (letleon  na 
kraj  okola,  «  početak  prednje  Hirnžc,  istom  bijidiu 
promijenili  stražu.  Sud.  7,  1&.  —  \\  (s  lokat.):  Na 
svršetku  Marta  ili  t«  početku  Aprilija.  Rj.  IOr.  (f 
početku  ovoga  vijeka  (ItittO— 1803).  Rj.  H18n.  Jakov 
jni  rt  početku  hanf  podalje  .  .  .  l>anica  3,  174.  Zaintn 
se  7.03..  .  .  Za  to  u  početku  rekoh  •  zaista*  se  zna. 
Kov.  I.  Sve  pjeHmc*  nijesu  (Mlniah  (u  prvom  poćetkft- 
»vomej  postale  onako,  kakve  ku.  Npj.*  1,  XXXII. 
On^e  se  ou  (gbia  slova  h)  ja-^no  ^uje  i  u  početku 
riječi  i  na  kraju  i  u  srijedi,  f'osl.  XIIj.  IJiSe  ubijeni 
prvijeh  daua  žotve,  u  početku  ječmene  žetve.  Sam.  II. 
21i  9.  —  *^J  (im  Sticken  und  ISiricken)  das  MuiHer, 
excmphnn.  Ui.  vidi  urnek.  ono  na  što  ee  vtzilja  i 
pleiiljti  injUnCt. 

p6edti(  p(ien2ni,  v.  pf.  Rj.  po-Četi  kao  proat  (fhtgol 
ne  dolazi,  tup.  Octi.  r.  impf.  pftrinjiui.  —  _/J  heginnen, 
onfnngcn,  incipio.  Rj.  vidi  okrenuli,  otići,  otisnuti, 
otpOfSuti,  otrgnuti,  pnćcti,  stati,  uzeti,  rafeti,  zapot^eti, 
zaokupiti,  isp.  za'ljesti  2,  zametnuti  3,  zavr'i  3.  — 
Bolje  je  ne  početi  nego  ne  do(?eli.  I'osl.  24.  Berberin 
počne  n-oj  posao.  188.  PoČ^o  kao  lisica  rojsku.  (Kad 
ko  8to  počne  pa  ne  svrši).  257,  Onda  mu  oni  počy\M 
gotoriti.  Npr.  74.  Počne  da  kuša  »reču.  9'>.  IjikSe 
dodati  i  nastaviti  nepo  li  sfo  itnova  početi  i  načiniti. 
IV.  Počne  razgovor  i  stane  knjeiSta  pitati.  I>anica  4, 
34.  Stanu  pripijevati  svatove  poČet\Hi  od  popa.  Kov. 
83.  Ja  mislim  da  (5e  ^najbolje  biti  to  početi  a  odgo- 
rorvm  na  pitanje:  i^ta  je  Slavenski?  Pis.  81  (s?). 
Videt^i  da  je  grad  utvri^jen,  nije  mogao  niUa  početi. 
Zitije  61.  Ou  stade  tražiti  počev  od  najstarijega.  Mojs. 
I.  44,  U.  l^a  se  (književnost)  držaže  jezika,  kojim 
već  heše.  početa  knjiievnost.  DanićiC-,  Vid.  d.  18(»2, 
19.  —  2)  sa  86,  refleka.  ili  pass.  begiunen,  coepi: 
poOela  se  krajina.  Ri.  —  S početkom  vlade...  počele 
ifu  se  škole  ii  zemlji  opet  tnnotiti.  Rj.  842a.  Što  se 
ne  poene,  to  se  ne  dospije.  (Sto  je  (*oek  rad  nĆiniti, 
valja  odmah  da  poi'^oe,  jer  .se  niSta  oe  može  svrAiti 
dok  ftc  ne  počne).  Posl.  3*iO.  Kjid  se  skupština  počela. 
Panira  5,  33.  Po  tom  se  sjutradau  počela  škola.  Sovj. 
81.  Za  to  ne  primate  ZagrebaćkoK«  pravopisa  ftto 
oi^ekujete  da  se  kakac  bolji  počne.  Slav.  Uibl.  1,  iH». 
Na  prvom  listu,  gdje  re  se  A  početi,  staja^^e  Angel. 
Straž.  iSSfi,  703.  Jer  je  vrijeme  da  se  poČne  siwi  od 
kui^e  Božije.  Petr.  I.  4,  17. 

pdfetnn,  pA£@tna,  adj.  ini^inle,  ad  initium  spccttins. 
iutiium  faciens.  Stulli.  što  pripada  početku.  —  Ovo 
je  dru?Lvo  zn  početnu  nastavu.  Zlos.  14i». 

pdč^tnioil,  /.  tjuue  conditf  instiUiit.  Stulli.  koja  je 
što  počela,  koja  počinje. 

poretnik,  m.  aactor^  inslitutor,  cOfuiHor  —  počet- 
nice reda  slavnoga  male  bratfe.  Stulli.  uopće  koji  je 
što  počeo,  koji  počitt^je.  —  Početnici.  .  .  i  izvmtnici. 
J.  Kavanjin.  AKj.  IV.  IlTuisi.  isp.  po(?injac^ 

BoeMvorke,  (u  Rii^nu)  poi^elvorAiiožd,  (u  Rod) 
viai  (5eivorono5ke:  Tako  nt*  bodio  početvorkc!  (Posl. 
308).  Rj.  adv.  po-Oetvorko,  po-ceivoronožc  [isp.  Tako 


ne  hodin  na  nogo  i  na  ruket  Posl.  308).  —  Tako  se 
ne  vukao  počttvoronošc  kao  Žaba  gubaviea!  Posl.  309. 

pdeiiiilk.  iM%(^nka.  m.  —  S)  dic  UnJie,  requie^: 
Diibur  poL-inak  da  vam  Bog  da!  Rj.  WWi  poeivak, 
odmor,  odmorak.  —  Od  vei^era  do  večera  pnunujte 
počinak  scoj.  .Moj«.  III.  23,  32.  Da  vam  da  (iosnod 
da  uaqjeie  počinak  svaka  u  domu  mn^.a  svojega.  Rut 
1,  9.  Ovdje  je  prvi  počinak  od  posla.  1)P.  338.  iap. 
poginuti.  —  2)  konjski  klinae,  UHfnagel,  clavas  ouo 
ferrea  nolca  eqno  suppiyi(jilur:  U  njeg'  kažu  tnsta 
počinaka,  ni  pola  ih  nije  zakovuo.  Rj.  t'sp.  poeiniti  2. 

ptK'iiiRi.  p(^t*iiitm,  r.  pf.  —  1)  nach  der  licUic 
tnadtcHf  facio  ulind  cc  alio:  pof'^iuio  trista  jada.  Rj. 
po-einiti.  učiniti  što  redam.  v.  iv\pf.  einiti.  —  Počinio 
{n.  p.  po  kui^i,  po  zemlji)  dar  mar.  Rj.  lila.  Stane 
se  falili,  šta  je  on  jumoitva  počinio.  Npr.  Ifl2.  Jeai 
li  ti  ste  to  ču4o  u  ovome  gradu  počinio,  divove  isje- 
kao i  $('er  moju  od  smrti  sat^uvao?  l'J3.  Turci  toliku 
štetu  počiniše.  l>aniea  3,  204.  Počini  vrlo  grdna  tijela 
idu(?i  za  gadnim  bogovima,  t 'ar.  I.  21,  2r».  —  2)  po- 
činiti konjske  klime,  1.  j.  ćeki<!em  na  nakovnju  kao 
zaoMriLi  ih,  suspiticn^  cjttctto.  Rj.  r.  impf.  počinjali. 

poeiouti,  nem,  v.  pf.  Rj.  r.  ivtpf.  pothvati.  —  1)  aus- 
rasien.  cmuiutcsco:  I  dobro  sam  tebe  počinula  tvom 
Miliuui  na  desnici  ruci.  Rj.  —  Ulnv^i  za  dugo  počine 
pod  jednijem  velikijem  kamenom.  Npr.  Md.  Rei5e  ocu 
d:i  ponjc  počinuti  a  da  čc  se  ona  za  3vo  brinuti.  105. 
1  mcgjod  niz  kruŽku  sl.izei'i  počiva  (a  kamo  li  čoek 
od  poila  dn  ne  počine'^).  Posl.  103.  .Srt'  (puške)  pu- 
kože  iz  jednoga  glasa,  malo  koja  počinn  na  suro.  Npj, 

0,  101.  Počina  duh  Ilijiu  na  Jelisijn.  Car.  II.  3,  15. 
ovamo  ide  i  ovaj  primjer:  A  kad  mrče  i  počinu  sunce. 
Rj.  372b.  —  ^)  steriten,  vtorior.  Rj.  vidi  upokojili  se, 
umrijeti,  preminuli,  proslaviti  se,  pođi  5.  —  Kiide  ti 
je  babo  počinuti,  na  samrti  carstvo  naručio  boS  na 
kuma  Vuka^^ina  kralja.  Npj.  2,  18i».  Evo,  ti  čes  po- 
činuti s  ocimu  svojim.  Mojs.  V.  31,  16.  Cu  u  Misiru 
da  je  David  pot-inuo  kod  attura  svojih.  Car.  I.  II,  21. 

pdi'i^J,  7/1.  nf.  plojka.  Rj.  —  (Plojka)  kad  se  počinje 
bacati,  zove  se  ćinjati ;  koji  <5inja,  obićno  rekne:  »ćinj 
\  počinj:  koji  prvi  t^inja'.  vazda  ga  dobija';  koji  zadnji 
ćinja',  nigda  ga  ne  dobija' !«   Rj.  508b. 

pofiojiif',  liorinilića.  ih.  koji  što  počinje:  der  An~ 
ffingerj  (Whthn':  Kad  bi  sp  mislilo  na  svrSetak,  ne 
bi  jo^l  ni  (>emu  tome  bilo  pot^etka.  ali  počinjač  misli : 
samo  neka  se  poi'.ne.  Npr.  IV    isp.  poi?elnik. 

1.  pdf'injaajc,  n.  tUts  Beginnen,  orsns.  Rj.  rerb. 
od  1)  pft<}iojati,  2)  pJnJinjati  se.  —  J)  radr\ia  kojom 
tko  počinje  što.  —  2)  stanje  koje  biva,  kad  se  sto 
počinje.  —  S  intinitivom  znaci  poč.injanje  onoga  5to 
znatM  glagol  u  infinitivu.  DRj.  3,  iitiii. 

2.  podfnjHiijo.  li.  rc»7).  od  podnjali.  Rj.  radt^ja 
kojom  tko  počinja  konjske  klince. 

1.  pfU'lnjnti,  I^^^^injem,  v.    impf  Rj.  vidi  zilćiujati 

1,  započinjati,  isp.  ('injali.  »>//.  zametati  3,  r.  pf,  po- 
čeli. —  1)  anftngen.  hfginnen,  ordior,  incipio.  Rj. 
—  Djeca  su  počinjala  učiti  iz  rukopisa  tjer  bukvani 
nije  bilo).  Rj.  S42a.  Kud  se  mole  Bogu,  on  (starjeSina) 
počinje  i  svršuje.  Danica  2,  100.  Pjesme  počinje  koji 
je  najvjeMiji  raegju  njima.  Kov.  57.  Ljudi,  koji  sve 
hane  i  scagje  s  imenom  Bo:jim  (i  njega  radi^  počinju. 
Rj.'  XIII.  Kad  bi  stari  Ijotopisoi  počj?y"a/*  godinu  od 
Januara:  ali  kako  je  počinjahu  od  Septembra  . .  ,  DM. 
52.  —  2^  sa  se,  refleks,  ili  pass.  beginnen,  incipior, 
coepi.  Rj.  —  U  naniji  Barskoj,  koja  se  odovud  po- 
čit^jc  od  PaStrovidji.  Kj,  Ifpb.  Za  lo  se  mnoge  pjesme 
pitčinju;  Polei^ela  .  .  .  Rj,  81a.  l^d  Golupca «c //očin/u 
planine.  Rj.  V)3b.  Da  grade  kuće  u  red,  i  (y  «c  po 
tom  počinjalo  i  u  ^umadiji.  Rj.  67Ha.  Jedan  put  se 
počinje.  (Za  to  valja  dobro  o^i  otvoriti  kad  se  što 
počinje).  Posl.  III.  Kud  *c  slog  poč-i  nje  »poluglasnim 
slovom.  Danica  ."?,  4  is?).  Ovako  (so)  djelo  prevodi 
na  jetik  kojijcm  se  snd  počinje  pisati.  Nov.  Zav.  II. 
A  počinje  li  se  zaist«  od  onda  uu^a  literatura.  Pis. 


■ 


63.  n!jw  dn  .<c  rnt  a  Tiircimrt  počinje  na  novo.  Sovj. 
27.  Odgt»vor,  koji  se  poćtujao  narodnom  poalooicom. 
Sovj.  86.  Koja  w  počivjr  ijlnsovimit  c,  Rukv.  iJO. 
Rukopis  *!«  sfid  počinje  mukom  sv.  NePtora  ...  a  svr- 
3uje  ainfcom  aposiolji  Tita.  CJlai*.  Hl,  34(».  Pred  na- 
stavcima koji  se  počinju  (jlasom  i.  Obi.  7. 

2,  ^finjatl,  iHNnnjnm.  r.  imi/j/".  koujekc  klince,  t,  j. 
ćekićem  im  imkoviiju  kao  o^triti  ih,  dc7i  Hufnagtl 
tufpitzc^\t  e^acuo  duvuvi  quo  fcrreti  ftolai  equo  sup- 
pingititr.  Rj.  r.  pf,  po<'initi  2. 

y5^»«t»  f.  ona  vuna  koja  se  ov(»nnift  ranije  OfttrižP 
sa  repa  i  stražnjih  butina,  koju  ovce  prljaju,  kad 
Utiiju  ]to^to  se  otrave.  M.  Uj.  Milićeviil.  —  Golemu 
kamara  tek  ofltri/.ene  vune  .  .  .  neke  žene  odvajaju 
vlaa  od  pdvUti.  Zlo«.  278. 

pMfslitl,  etim,  r.  pf.  Kj,  uo-i'^iHtiii.  v.  impf.  po- 
iHfe<?ati.  —  1)  vidi  pometi.  Kj.  vidi  i  pogladiti  2, 
pokidati  3.  —  PoSto  bi . .  .  veči  (jejaci)  uaiMtjili  ka- 
luffjerske  konje,  a  manji  počistili  sohe  .  .  .  Kj.  W41b. 
Mala  kotehicii,  nepočis&na  .  .  .  Ona  lepo  uzme  raelln 
pa  počisti  kolehti.  Npr.  142.  —  2)  konju,  t.  j.  uAtrojiti 

rcf.  podmetnuti.  Rj.  r/rf*  i  ustrojiti,  nftkopiti.  utiK^i 
isp.  uialoviti,  i  s»/«.  ondje. 

poHki'Ui't  pot^ift&S6i,  fM.  ko  počitiča  ti.  p.  ajtjire.  vidi 
jalovan,  i  m/?i.  ondje.  —  Ali  }e  počišćać  yeć  fiio  svrSio 
aav  »uvoj  posuo.  Mil.  KM. 

pof i^euDJep  n.  verb.  od  pofiS(*ati.  radnja  kojom  (ko 
poctš*'u  n.  p.  ajgirc. 

|i4><<is(*uti.  pft(?lfe<Sm.  V.  impf.  po-ćiSt'ati.  vidi  |>od- 
metati  2.  i^  Kt/n.  ondje.  v.  pf.  p0(^istiti  2.  —  Dozvao 
sam  ix  Pazove  (u  Bremu)  onoga  voStaka  što  počiaća 
<«>>«.  Mil.  103. 

rMftelji  w.  prad  i  varoA  u  Hercegovini  k  primorju 
Dalmatinskome.  Rj. 

voflflu^iti.  t^m,  r.  pf  zum  čitluk  nmc/ien,  vecti- 
nali  ćitJuk  đicto  nuhjicere.  Rj.  po-^ithi«'iti,  n.  p.  selo, 
Iruću,  t.  j.  učiniti  dn  bude  Čitluk  kukome  agi.  v.  impf. 
fittuOiti.  —  Gdjckoja  sela  ...  ali  su  ih  nnjviSe  Turci 
na  BcIu  počiitnčili.  Rj.  82t>b.  Koja  »u  uda  bila  po- 
č$ilHČen*i.  D&niru  3,  147.  sa  se,  pnsft.:  Kad  ne  ovuko 
a  kakomc  pelu  pof^itluče  nekolike  kure.  Rj.  82Bb. 

pdfiVAk,  p^^vka,  m.  die  Jtuhc,  requie^;  Kadi  bez 
pocivka,  ra^os.  Rj.  mdi  poćinak,  *  sj/n.  ondje,  isp. 
pozivati. 

pof irAlISle,  ».  (u  Dubr.)  die  Rubcstottc,  trutiqHiUus 
ad  tfuietevi  lorus.  Rj.  mjesto  za  poeiranjc.  —  8tani, 
Ikmpode^  na  poi^ivaUstu  nrojem,  li  i  kovCeg  sile  tvoje. 
Pa.  132,  8,  Saron  **e  biti  tor  za  ovce  i  dolina  Ahorpka 
poćivaUHe  za  goredn  narodu  mojemu  koji  me  traži. 
65,  10.  Uf^ianite  i  idite,  jer  ovo  nije  počivalište,  Mib. 
2,    10.  riječi  s  takcim  numt.  kod  flnni^te. 

Boeivnio,  n.  —  XJ  n.  p.  po  planinama  kraj  puta 
gdje  ^u  klupe  munieJlene,  te  putniei  počivaju,  die 
liufichank,  aedilc.  Kj.  riječi  h  takim  naift,  vidi  kod 
bjelilo  1.  —  2)  der  l^t^tepunkt,  intervulluM:  Ma  ga 
jadni  ne  ostavlja  Ivo.  no  ^i\  nosi  jedno  počivtUo,  i 
drugu  gti  n^>8i  počivalo.  Rj.  kao  tfriitme  kad  ralja 
kad  !tr  počini,  isp.  poćiviinje.  —  »Moje  8re<5e,  sad 
aam  ^KH-inuo,  i  nad  *iun  se  rajet  u^Mnio-*.  'Kakav  rajet 
i  kakva  np*»re^a!  i  nr9rcttto  takro  poHvtdo!  To  čq 
na^e  poČ^tftdo  bili,  kao  fito  je  bilo  za  Rusiju.  Npj. 
5,  .="22. 

pi»^iriii\|ef  f«.  dafi  liuken,  qtue8.  Rj.  verh,  od  po- 
zivati, stanje  koje  hiva  kad  tko  počiva.  —  Daklem 
je  OAtnvljeno  jo^  počivanie  narodu  Hu^.ijeuin.  Jevr. 
i,  y.  To  neka  vam  je  počivanje  sabotno.  Moj«.  lU. 
1<J,  31.  ^^lo  r(»di  zemlja  su  pučivanju  ffrujetfOt  ono 
neka  vam  bude  hnmH.  2r»,  t».  Bezbožnike,  ne  vrobuj 
oko  !<tana  pravednikova,  i  ne  kvari  mu  počitanja 
Prii\  24.   \h. 

pori  val  i,  p?>Civam,  v.  impf.  ru/ie»,  gui«8co.  Rj.  r. 
pf.  poćinnii.  -  Počivalo .  . .  ^^je  eu  klupe  na- 
mještene, te  putnici  počivaju.  Rj.  561b.  Koji  iigje  u 


pokoj  nje^rov  (Božji),  i  on  počiva  od  djela  svojijeh. 
kiio  i  Bo^  od  Hvojijeh.  Jevr.  4,  U). 

pAf'kntl,  L-kfun.  r.  pf  ^u  RijeiJkoj  nabiji  i  u  Zeti) 
viai  popisati.  Rj.  ponukati,  ovaj  se  glagol  ne  tialasi 
u  drugojačijnn   obličju,   vidi  poburili^   *  si/n.  ondje. 

—  ixp.  »taro  caii  od  Clil|ilTM  i  Htaro  suč  ChVk  urina. 
Korijeni  224. 

p&eno.  poćiSla,  m.  (u  Iktct)  vrđt  bisHjeroa«  gustijema. 
Rj.  jama  gdje  se  drH  roda.  vidi  i  pnć,  i  syn.  un4jc. 

—  titaja  poćuo  i]iiiU'olu8^  Osn.  12(>. 

pot'ikpnti,  pHm.  r.pf.  Rj.  p.  ii^pf  (Mipati.  —  7)  n.  p. 

travu,  au.'irupfen,  uih-Uo  {pf  jtoflkupsti.  Rj/):  Po  bii5<Si 

mi  crečc  počupao.    Rj.  —  *>tkuda  kukolj?  .  .  .  hočtk 

li  da  idemo  da  ga  polajiomo?  Mat.  13.  28.  Dovesću 

I  ih  opet  u   ovu   /emiju  ...  i  na^^adii'^u   ih   i   ne  ću  ih 

počupati.  Jer.  24,  6,  na  »e,  pass,:  Konoplje  se  u  naa 

I  iiuprtju  dvaput  .  . .  dnigo  kad  se  /*oČM/>'y«,  onda  ae  . . . 

I  druge  kad  se  počupaju,  onda  se  ...  Rj.  8fib.  —  3)  sa 

I  ae,  reciprnč.  ranfeuj   ri.rari:   pm^upao   se  a   njime  i 

'  no(>upiUi  HC  njih  dvojifa.    Rj.  vidi  pokrOumali  se.  — 

rokikati   ge,  počupati  se  s  kim   7.a   kiku.   Rj.  53<)a. 

bi(5e  Žakii  pere,  t.  j.  pot'jipuče  se  (jedan  dnigoga  hi- 

kama  za  peruin).  Rj.  tl.')2b.  No  druži  ne  u  onim  s  tim 

se  ne  viožes  počupati.  Pod.  li*8. 

p6eiiti,  pftt^ujem,  t.  pf  u  riječima:  Cnj  i  poč^ij! 
t^ujte  i  počujte. \hdren,  audio.  Kj.  po-Cuti.  r.  ///*.  i 
impf  rnti.  —  fuj  i  počttj,  bego  gospodare!  što  ti 
vodi«  ljubljene  gjevojke?  Herc  15^1. 

puetivilti.  inV-uvjun,  r.  pf  pn-ruvati.  r.  iwpf.  ču- 
vati.  —  Da  počura  ijirdak  na  Komni,  da  ne  progje 
od  Karlovca  hiine,  Kj.  2I)2a,  »Da  mi  noćas  stutsu 
počuvavto,  ovud  idu  oesto  (-rnogorci«  . . .  »Od  Št* 
(?emo  strn^.n  da  t'uvamo?  Npj.  4,  27. 

pdi*'olica,  f  (Imosk.)  ŽL'nrtta  kapa  (u  njoj  sa  dobre 
Šake  »lirok  ol>luk  oil  debele  hurtije,  preko  njega  krpa, 
koja  na  pero  visi  niz  legja).  cf  pocelica.  Rj.  StuUi 
im«;  poejelifa  i  podejehiia  (ealanliea).  po  tome  če 
poeeliea  biti  po  istočnom  govoru^  a  č  u  poćeliea  sli' 
%^eno  je  ej.  isp.  ('•edilo  =  cjedilo. 
poeor  ,  ,  .  v$di  potjer  .  .  .  Rj. 

pAei,  pogjem,  r.  pf  Rj.  po-iti,  po-jli,  po-tji,  po-)5i 
{isp.  \č\).  vidi  primiti  8e  (uz  brdo),  v.  impf.   polaziti. 

—  JJ  gchen,  eo.  Kj.  vidi  krenuti  4,  kn-nuli  se.  — 
t.)d  mosta  .  .  .  posav  niza  Savu  poznaju  se  ostaei  od 
velikoga -ianoji,  Rj.  114a.  Nekaka  žena  pogje  svojoj 
udatoj  kćeri  «  pohode.  Rj.  5t^2b.  Pa  pogje  da  ide. 
Onda  ga  ear  vrati  natrag  govoretH  mu:  >lStani  .  . . 
Npr.  11.  Pogje  caricji  u  šetnju.  19.  Pogje  na  put. 
41.  Pogje  M  lov.  43.  Pogje  hitro  u  onoga  kralja  *to 
mu  bjeSe  krer  gubava.  ŠCk  Pogjtmo  vigjcti.  S7.  Po 
tom  stane  careva  -Sucr  proi-ati  koSulju  i  drugo  ostalo... 
i  sve  joj  pogje  kno  da  je  o  njoj  krojeno.  102.  Pogje 
u  pazar.  108.  Ko  za  tugjom  vunom  pogje,  sam  ostriien 
kn<^i  dogje.  Posl.  138.  Pofiji  griježe  (od  mene)!  (Kad 
koga  nagje  kaka  bijeda).  252.  r^  golim  grlom  u  jagode 
(/iJ'ii  ili  dignuti  se).  [Kad  ko  pogje  kud  nespremljen, 
kao  Jto  treba  —  kao  ila  bi  ^oek  pošao  da  bere  jagode, 
a  ne  ponio  suda  nikakvoga).  283.  Tako  mi  sve  crnom 
štetom  ne  pošlo!  304.  Pa  mu  pogje  ruci  i  papuči t  pa 
mu  Turski  Boga  nazivale.  Npj.  4,  l!)7.  Turci  su  sad 
posli  na  Srbe,  kao  u  •ivatove.  Panira  3,  161»,  t'un^ija... 
došao  k  .lakovu,  i  od  prvoga  dana  oosuo  uza  nj.  3, 

!  191.  Po'fte  s  Bogom  dva  siva  sokola.   Kov.  1)4.   Da 
I  protiv  njih  pogjn.  MiloS  178.  Nn  ijedne  a  njim  povi 
!  u  tu  otmicu.  Npj.*  1,  XXVII.  Za  njim  su  posli  mlogi 
ućeni  Srbi.  Rj.*  V.  Jakov,  koji  je  bio  pošao  Lo/niei 
I  u  pomoć,  h'ovj.  33.  Putem  Kiimoviiem  poipošc.  Jud. 
:  11.  —  2)  pogjoli  da  se  sugnem,   da  mu   kameni,    im 
Be^riffe  setn.  Rj.  riđi  poimiti.  —  Kud  ve<?   uže   pri- 
kupi blizu  kraja,  ali  ima  §la  vigjeti...  t'oek  se  uplati, 
a  pogje  da  upuMi  n*e.  Npr.   145.   Batina   ima   dva 
roja.  (Kad  ko  prijeti    kome  da   će   ga    tući,  i  zuari 
da  onaj  koga  pogj'i  da   biju   može   brauet^i   se   oteti 
batinu,  pa  izbiti  onoga  kuji  pogje  da  bije).  Posl.  11. 


kl 


fad 


poćudon 


60  - 


pudajjTiiati 


Kad  se  mulo  ponapiSe  vinH,  te  im  vince  uni|aje  u 
lieo,  a  rakija  nororiti  pofjje,  »tara  majka  suze  proUvaSe. 
Npj.  1,  Tj-il.  Uzmo  nož,  pa  taman  y)";yV  da  gn  zuđcnt 
zn  pojas,  a  Turčin  potegne  iz  piStoIja.*  Milofi  77.  Kako 
ovi  obezobrazile  I  Jo$  malo  pa  će  poSi  za  bradu  dti 
hvatajn.  tflniž.  1886,  1784.  —  3)  pođi  n.  p.  za  stara, 
t'idi  udati  »e.  Kj.  —  Lepa  Pavo  lio<5eA  poći  £a  ine? 
Pofiji  k<?eri  za  kozura^  dobro  {-c  ti  hiti.  Hj.  I(i2b.  N« 
Ičijoj  lozi  sutra  biido  fi^roigjc,  za  onotjtA  neku  pogje 
dfvojktt.  Xpr.  SI .  I  >a  tu  re  «i  za  korfa  nego  za  Ćelu  . . . 
»Kako  hi  li  za  siuffii  pošla?  :?CHi.  Dok  joj  je  muž  živ 
biva  prcljulmiMnira  ako  pitrije  za  drugoif  mulu.  Kini. 
7,  3.  —  4)  (u  Dubr.)  rtdi  oii(^i:  Metla  posla,  motin 
do&la  iFoal.  177).  Aga  poiije  a  Kustan-hcg  dopje.  Rj.  — 
3)  (u  IkK'i)  cidi  umrijeti:  A  ja  znadem  bilja  avako- 
jega,  pa  li  ne  ću  od  uroka  poči.  Hj.  vidi  i  po<^iuuti 
3,  I  Sf/n.  ondje.  —  Kaznjuc^i  narodu  da  se  kaje  i  du 
ne  bi  knji  l)ez  ispovijesti  posao  s  ovoga  fvijcia.  Npr.  1)8. 

pAi'iKlan,  J>^l*udna,  adj.  po  (?udi,  aufjcneftmt  gratus, 
cf.  pi>v(djan.  Kj.  koji  je  kome  po  rmU. 

poeusniid,  6nem,  v.  pf.  tregatosneu,  detrudo:  Po- 
ćti.^nimo  .Seknlovu  mjijku.  Kj.  po-(^u5niiti,  kao  uda- 
rivši  »ogvm  [»oturiti.  wp.  (?u5nuti.  r.   impf.   (^uJkati. 

—  Bijelu  mi  kulu  poha^n^e,  a  stara  mi  majku  po- 
čtisnuše,   oHta  majka  stara   na   buujaku.   Npj.  4,  3*j. 

po^Atiti,  tTm,  V.  pf.  Rj.  po-t^-utiti,  kao  malo  oćutjeti. 
r.  iinpf.  ruljeli.  —  J)  ein  trcnig  srhueigen,  conticesco. 
Rj.  —  Vo'Mo  obojica  portiie  neko  vrijeme,  i)0<^ne  pa-ia 
govoriti.  Npj.'  1.  XLIX.  Kako  hu  pitali  premudroga 
Sulomuna  ...  a  on,  poćativKi  malo,  odgovorio.  Posl. 
XI.  —  2)  (U  Dubr.)  pomilovati  Irukom),  liebkoseit, 
dcmulvco^  blandior.  Hj.  ktw  pogladiti  1. 

1.  pod,  podu,  s  inMriim.  i  accuti.  Rj.  prijedlog. 
nutct%  sitO.  RJ.  za  ukc.  isp.  bez. 

/.  «  instram.  ^  ovim  prijedlogom  rije^  u  flefltom 
padežu  pokazuje,  da  je  ouoino  »to  sama  znaci  «  tionje 
sirane  mjesto  na  kome  Hu  biea   (na   pitanje   gdje?]. 

—  1}  u  pracom  sinitilu:  pod  nc1w>m,  poda  mnom. 
R].  KoDJ  pod  zmajem  povire  konju  pod  carevim  sinom. 
Npr.  20.  J*od  bikom  june  Lražiti.  Posl.  301.  Pod  ja- 
gnječom  kožom  mnogo  puta  kurjak  leži.  *201.  Te&ko 
no;;anja  pod  htdom  glavom !  315.  Pod  onom  gorom 
zelenom  i  pod  nttjrišom  planinom  vrani  se  konji 
igrniu,  pod  t!obom  jame  kopaju.  Npj,  1,  303.  Rodi 
majku  devet  pjevojaka,  i  desetu    nosi  pod  pojasom. 

1,  ntU).  —  2)  u  prentscnotn  trtnislu.  —  fi)  Pod  ftra- 
motom  teW  o.stavit'  ne  ću.  Npj.  3,  385.  Da  ah  Srbi 
ili  Srbiji  pod  opim  imenom  za  cijelo  pozuaii.  Danica 

2,  74.  ro  tsmrti  Lazurevoj  potttane  Srpsko  deaputslvu 
pod  'Turskim  kesimom.  tŽ,  76.  Djevojka  »tajala  pod 
rjtrom  tri  godine.  Kov.  43.  Ti  »i  pod  krivicom,  i 
mora*  iri  u  Bovet,  da  se  pravdaš.  MiloS  47.  Pod  Ne- 
utanjom  Tuber  nije  mislio  Dužuna.  DM.  2(.)3.  Ona 
(vodanje  tekla  u  more  pod  imenom  Dobra  Voda.  305. 
Obiene  rijeci,  pod  kojima  ae  znalo  sila  treba  razumjeti. 
'213.  Na  jednom  ne  mjeaiu  pod  ovim  imenom  misli 
Karnbo^dunBkju  DRj.  1,  Gl.  —  b)  onako  mjesto 
jtokaznjc  pokornost:  siihii  pod  (jakim)  Bogovi,  n.  p. 
uemn,  ne  zniu  Rj.  33a.  NapKeio  zamahni,  a  gjevojku 
udri.  (Valjn  du  se  misli  da  jt  valja  držati  pod  zaptom). 
Posl.  liK).  Du  ostanu  opet  raja  pod  vladanjem  do- 
broga eareva  vezira,  kao  ^to  je  \>\\oipod  Adž\-Mxt- 
atojpaŠom.  Danica  3,  *2VJ.  Miloja  pod  stražom  po-lalje 
u  Miirovifu.  4,  25.  Njemu  ne  ostane  pod  rukom  viSe 
od  jedne  tre<?inc  nabije  Rudnit^fce.  MiloS  4t>.  Iju  sam 
foviek  pod  vlasti^  i  imam  pod  sobom  vojnike.  Mat. 
8,  \K  —  v)  način:  To  ne  sluSa  Jerina  posiKigja,  veO 
pod  siljem  okumila  kuma,  i  pod  siljem  nagna  sveMe- 
nike,  le  venćala  braca  i  anaiieu.  Npj.  "2,  41»7  {isp. 
dolje  pod  11  2b  primjere  iz  Npj.  2,  7(»;  2,  4!KJ).  Da 
je  (zemlju)  uživa  pod  ugovorom,  kao:  da  je  ne  po- 
kloni drugome  ni  proda.  .  .   da  daje  državne  (hinkc 

•it.  d.  DM.  5**.  isp.  Sint.  591—594. 

//•  aa  okus.  S  ovim  prijedlogom  rijeć  u  ćotvrtom 


padežu  pokazuje,  da  Jo  onome  ?to  sama  zna(^i  s  donje 
strane  mjesto  koje  se  primicanjem  zauzima,  (na  pi- 
tjinje:  kuda  (kamo)?).  —  1)  »  pravom  smislu:  Poda 
me,  pod  noge.  Rj.  Ili  ga  samo  bace  u  tj\mnicu  i 
metnu  uindžir  na  vrat  a  noge  u  klade,  pa  juS  ka.^tu 
i  roda  podljevttju  poda  nj.  Rj.  8i'a.  7W«  nj,  poda 
njga  (pod  njegu)  darunter,  suh  eum  (id):  Već  «n  krila 
pfnla  nj  podmetnutii.  Rj.  618a.  Carev  sin  metne  so- 
kola na  kladu  a  hrte  i  gajde  poda  »yM.  Npr.  49. 
Svako  od  zvjeradi  pade  potrhuAlse  i  repMivi  ptnfa  se. 
!>4.  Metnuti  obraz  pod  mm^c.  lOhezohrazili).  Portl.  178. 
Natrti  kome  hrena  pod  nos.  (Naprkoaiti  mu,  naljutili 
ga).  102.  Ja  pa<*adith)  vinograd,  tamo  dolje  pod  zapad. 
Npj.  !,  278.  Jedva  uteće  modra  pod  odar.  1,  5iy. 
Bra&i  složna  pod  barjak  skupljena.  Kov.  (>7.  —  2)  u 
prenesenom  smisiu,  —  a)  l^zeo  pod  arendu.  Rj.  7a. 
Dao  krave  pod  kesim.  Rj.  2tJ8h.  Ku<;a  se  uzme  ili  da 
pod  kiriju.  Ri.  3i>0a.  Car  ondar  slavi  ^ćer  pod  straiu. 
Npr.  i  15.  Tad'  je  Novi  pod  kaure  pao.  Npj.  3,  245. 
Neftto  pripada  ptid  Bo.'^anski  (ptiialuk).  Danica  2,  54. 
Da  kupi  vojaku  pod  plutu.  3.  1(}3.  Nahiju  Kraguje- 
vac^ku  uzme  bvu  pod  svoju  vlast.  3, 217.  Da  ne  padnete 
pod  sud.  Jak.  5,  12.  —  b)  mjt^lo  primicanja  poka- 
zuje naćin:  Ako  ne  će  sam  (od  svoje  volje),  a  on 
ho(?e  pod  moranje.  Rj.  3*i8a.  Izjede  konja  žirija.  (Valja 
da  kad  oslabi  nose^'i  ^to  <':eslo  pod  kiriju'f).  Poftl.  t»9. 
Vc(?  on  uze  pod  silu  devojku.  Npj.  2,  70  [isp.  gore 
pod  I  2ct.  Turska  sila  pritiala  Kosovo.  Pod  kroj,  aine, 
na  tcflere  kažu  no  u  eara  sto  hiljada  vojske.  "2,  265 
iTako  je:  pod  jednako,  pod  puno.  Danitii<5,  Sint  527). 
Te  otimlju  pod  sUje  <levojke.  2,  493.  Vazda  bu  na« 
pod  mito  držali.  5,  239.  —  v)  pokazuje  da  se  jedna 
stvar  uzima  mjesto  druge  ili  scjednači  s  njom :  Prodao 
mu  konja  pod  rdrai-i),  t.  j.  da  je  zdrav,  ako  li  ne  bi 
bio,  onaa  je  kriv  onaj  koji  ga  je  prodao.  Rj.  Uzeli 
dijete  pod  si'oje,  t  j.  mjesto  .'^ina  ili  kf'eri.  Rj.  (i72b. 
Podmetnuli  mu  ^avc^e  pad  goluba.  (Prevarili  ga;  dali 
mu  drugo,  a  ne  ono  Sto  bi  valjalo).  Poel.  251.  Pod- 
metnuo bi  pod  volu  Ždriiebe.  (Tako  zna  obijeditil. 
251.  A  žeuakinje  pod  roblje  doved'te.  Npj.*  3,  373. 
—  f/J  pokaunje  vrijeme  koje  nastaje:  gegen,  um  die 
Zeit :  pod  starost,  au f  die  alte n  7'age ;  pod  noć,  gegen 
die  Nacht  hin.  Rj.  Navalite,  mobo  moja,  ptid  veće, 
h\6e  vama  Sugav  jarae  dovede.  Npj.  1,  1H9.  Podjesm 
je  vodio  Ruflku  vojakn  na  Varvarin.  Danica  1,  79. 
Pod  samu  zimu  otido  u  Bosnu.  3,  213.  isp.  Sint 
525—528. 

2.  p5d,  m,  —  1)  (po  juJE.  kraj.)  das  Stockwcrk, 
tabulatum,  cf.  tavan,  kat,  boj,  podina.  Rj.  —  Tad* 
so  krade  kraliien  goapodja,  ona  h'  krade  od  poda  do 
poda,  dok  izljeze  podu  nttjviAemu.  Npj.  2,  59.  — 
2)  (U  Boci)  ono  drvo  najdonje  na  kome  stoji  tijest. 
Rj.  —  3)  vidi  patos,  podboj  1,  tavan  5,  Ue,  Ili,  tlo 
(n,  p.  14  sobi.  govori  se  u  llrv.)  isp.  podnica,  popo- 
diti.  —  Dolje  je  pod,  viie  poda  pelar,  a  pod  podom 
konoba.  Rj.  49tia.  Pod  domu  obloži  da.skama.  Car. 
I.  ti,  15.  Trijem  sudski,  koji  bijnSe  obložeu  kedrom 
od  poda  do  vrha.  7,  7.  baviSe  se  licem  k  zemlji  do 
poda.  Dnev-  If.  7,  3. 

podlih*!,  piidagjem,  v.  pf.  vidi  podići.  Rj.  iK)d(a)-iti, 
poda-i('i.  isp,  kod  ii-'L  r.  impf.  podilaziti. 

podi\diranje,  n.  vidi  podiranje.  Rj. 

podikdirali,  rem,  v.  impf.  cidi  podirali.  Rj.  [K>d(ft)- 
dirati,  v.  pf.  podadrijeti. 

podadrijoti,  p6dadrem,  r.  pf.  etttas  ausgcmachtei 
tctcder  Uervorziehcn,  repeto  ran  confectam.  Rj.  vidi 
podrijeti  2.  pod(a)-drijeti,  kao  zapocrnuti,  započeti 
nanovo  stvar  već  svršenu,  vidi  podjeouti,  jM>djesti. 
r.  impf.  podndirali,  podirali. 

podikduu,  )M>dkdula,  adj.  (part.  perf.  act.  od  pcHla- 
duli)  podbuo  {vidi  podbuuuti).  Rj.' 

piiđikjrnati.  gnam  (podAžeu^m,  pod^den^m),  jagen 
untcr-,  subigo.  Rj.   pod(a)-gnati.    o.  impf.  podagoniti. 


poilugoniti 


—  61  — 


pođaž41ctl 


podgoriiti.  —  Vr.  I^jevi^ke  pwhtgiiaie  sirane  do  Ja- 
rorja  /elene  planiue.  Npj.  4,  378. 

poiln^uiiiti.  uoilii|:!:onlm,  v.  itvpf\  riđi  pod^^ooiti: 
SlH'le  MaLo  pnangotUV  ove«.  Kj.  j»o4l(n)-gouUi.  c.pf. 
podavati. 

pdd&jnicn,  (■  koja  je  podložna  kome,  iza  a  wvft- 
nulo  je  j.  —  Srbija  je  Turska  podajnica.  Npj.  5,  54. 
ijtp.  podajnik. 

p^di^tiTetEi,  a4j-  sto  pripudu  podajnicima:  Od- 
metno  mi  porhijni/^ku  raju.  Npj.  f),  350. 

pAdi^nlk,  m.  koji  je  pudlozan  kome.  riđi  ])odanik, 
podlo^.nik.    iztt  a  umetnuto  je  j.  i>;>.  alniii,  aiojni.  — 

—  Ko  uije  Turčin,  on  je  raja  (t.  j.  Turski  podajnik). 
l>ajiiea  2,  7H.  Da  ^'mdi  nova  vuHala  sa  takc  poHene 
podajnike,  kao  'to  si  ti.   4.  .'{(». 

pAdnIcko  {akc.  Rj."  XXX),  adv.  po-duleko.  isp. 
po  M/'j.v»irt  *  ndrcrh.)  i  daloko.  comp.  podalje.  — 
Kad  odm:4kne  podaUku^  a  on  se  oftvrnp.  Npr.  77. 
Kad  budu  ve<!  podaleko  od  fjrada,  rai'ica  se  pro- 
budi. -240. 

pftdaljo.  n.  po-dn)je.  iap.  po  (složeno  8  adverb.)  i 
dalje,  posit.  podaleko.  —  8«stra  iijepova  Klade  po- 
dalje da  vidi  jita  ^e  biti  od  njega.  Mojs.  II.  :i,  4. 
Sjtfrdne  mulo  podalje  od  njerfa.  rrip,  bibl.  17. 

pmtnmik.  podanka,  vi.  (u  t^lav.)  n.  p.  glavćinii  na- 
pravio od  podanka,  riđi  izdanak.  Uj.  mladica  .Ho 
itraaie  dri'Hu  blizu  korijena,  kao  iz  dna,  podno 
(Utdno)  drrrta.  —  pod4tmik   (oan.  u  dno).  Osn.  diM. 

pftdHnik,  »I.  koji  se  podao^  postao  podhian  (go- 
»podaru):  dvr    l'nterthan.   riđi  podajnik,  podložnik. 

—  Hvi  drugi  ljudi  u  društvu,  koji  ovako  dobiju 
upravitelja,  zovu  «e  nje:»ovi  poduuici  .  .  ,  Svaki  po- 
doniJl',  koji  ovo  ob^oanji'  svojt*  pošteno  drži  . .  .  onuj 
je  dobar  iMan  drinvnopi  dniHva.  Priprava  (>4.  Bili 
podanici  rtadaoru  i  državi.   DM.  02. 

p&dan.stvo,  u.  .stanje  \t  kojem  je  podanik ;  die  Unter- 
ihnnigkeii^  d<is  L'nterthan*haiid.  —  >Srp»ko  i'firstvo 
pade  u  RUžunJBtvo.  te  i  daua»  stoji  u  podanstvo.  Npj. 
5,  255.  ^rbi  He  jo^  ne  bjehu  navikli  na  podanHro 
tuđinima.  UM.  l()D,  Da  ne  će  prisvajati  ljudi,  koji 
nz  rat  prijepjo^e  na  dubrovačku  stranu,  nego  da  će 
ib  oprostili  podutistra.  229. 

podi^A^li.  p'%dapnem,  v.  pf.  anspanneny  iniendo, 
ttndo.  Rj.  podiiii-peti.  r.  impf.  podapinjati.  —  .'*«  se, 
paa$.:  Talambnf^  ie  od  tura  kao  mali  ^-airnk,  pa  ae 
podapne  kožom.  Rj.  73<)a. 

piNlJ^pinJnnjt!,  n,  dan  Aufspumienf  intenuio.  Hj. 
vtrb.  od  podupinjati.  radnja  kojom  tko  podtipi}\je  što. 

p«<|j^plnjati,  njem,  r.  impf.  auj'^pannen-,  intendo^ 
Undo.  Kj.  podiai-pinjati.  v.  pf.  po<lHpeti. 

podnnioili,  vidi  potharačiti. 

poUAritl,  p^dJirlm,  v.  pf.  beschenktn,  dono.  Rj. 
po-dariti.  rrđi  podarovati.  kao  proAt  iflagol  ne  dolazi. 
isp.  dariu. 

podarovati,  podilrujein,  p.  pf,  beschenken,  dono: 
podariij ;  podarujte,  obradujte  (govore  prosjaci),  Rj. 
po-darovati.  vidi  podarili,  i  prosti  je  darovati  v.  pf. 

podAsipanJc.  m.  das  darunter-Sdiiitien,  suhter- 
futio.  Rj.  verb.  od  poda^ipati.  radnja  kojom  tko  po- 
datipa  što. 

padikslanti.  pam  (pijem),  t.  impf  Rj.  pod(a|-Kipati. 
r.  pf,  po«Hwiti.  —  IJ  darunter  Bchiitten,  suhterfando. 
I^.  podatiipati  Ho  pod  Što,  —  2)  pu^ku,  sHsdtUttcnt 
cf.  potprnšivali.  Rj. 

podiUiati,  p5dai;peni,  v.  pf.  Rj.  podlali^uti.  t'.  impf. 
pooasipati.  —  1)  damnler  schiitten^  saiderfundo.  Rj. 

—  Primili  an  ou  pai^e  darove,  dobro  ih  je  podasno 
hhtgom,  Npi.  5,  Al.  —  2)  puSku,  zascitiliten,  vidi 
potpra-fiiti.  Kj.  —  To  svi  oni  jedva  dot'*cka5o,  pa  ia- 
lekar  puške  jiodasuše^  otidodc  u  paAi  na  Jezera.  Npj. 
a  1*2. 

pfida.^n.  p<5daSzia,  adj.  frngi^uf,  liberalis^  cf,  po- 
dalljiv.  Rj.  koji  rado  (/fyV.  rwu'  i  izdažan.  —  Utoćio 
bi  U  i  krvi  Ispod  grla.  (Tako  je  dobar  i  podusan,  ili, 


tako  ima  kopju  rado).  PobI.  337.  Podastui  ruka  biva 
,  bopatija.  PritV  11,  25. 

podii.ŠtranJr.  ii.  vidi  podoniravanjo.  Kj. 

podii>>(ralr,  podn^lram,  riđi  podoStravati.  Rj.  pod- 
lUlrati,  r.  pf.  podoSilrili. 

podittak.  podiUka,  w,  die  Angabe:  ^to  nema  po- 
dataka, H  toga  je  teSko  kaxati  kako  su  ntajali  du- 
I  brovHĆki  trgovci  prema  dant-ima.  DM.  245.  iap.  po- 
dati. —  Ta  nast.  i  tikc.  tup.  dodatak. 
I  pddati*  podam,  r.  pf.  Rj.  po-dati.  r.  impf.  poda- 
vati. —  JJ  (u  pjesmi)  ijehen^  do,  cf.  dali:  Da  mi 
podaš  blago  od  svijeta.  Rj.  —  Sinovima  preponjČ-i 
da  Pvoje  sestre  dadu  /a  onoga  koji  prvi  dogje  i  /a- 
proHi  ih.  »Podajte*  reče  »tako  ne  bili  prokleti.  Npr. 
185.  Vodaj,  pa  hc  no  dnj  (otkupljuj  ho).  Poal.  25<). 
Vodaj  rukama  pa  Iraži  nognma.  251.  Onda  podajte 
opet  stani|iati.  iSlraž.  1887,  23y.  DoKOvi  poslenike  i 
potlaj  im  plaUi.  Mat.  20.  S.  VotUijte  joj  od  ploda 
ruku  njezinijeh.  PriO.  31,  31.  —  2)  sa  se,  refleks, 
sicli  iTffeben,  d^do  me.  Hj.  isp.  predati  se. 

pddiitljiv,  adj.  freitfehig^  liheraUs.  Rj.  h^i  rado 
daje.  riđi  podatan,  izr!a5an ;  darovan,  .vu/^* odio  skup 
1,  škrt,  tvrd  5.  —  Podatljiv  je  i  milosrdan  Gosih)u. 
Ps.  145,  8.  Srpski  vladaoei  bijahu  pndatljivi  na  du- 
ševna djela.  DM.  5t». 

p6da1ljivust,  prtdatljivoHti,  f.  osobina  onoga  koji 
jr.  ptidniljir;  die  Freige^iijkeit,  liheraliias.  —  Ta  je 
Kbirka  pu<iuil/ivošću  njegove  preuzviSenosii  umno- 
f.ona  proSle  pidine  r.a  25  slika.  Rad  0,  1!W.  Da  ee 
[lijeHum  iizdno  u  tvoju  podiitljiro.ft  prema  svemu, 
remu  treba  ponio«^  tvojn.   Živ.   sv.  Sini.  i  S.  V. 

pudAvunJr,  n.  d'm  Krgchen^  deditio.  Rj.  veib.  od 
\)  podavati.  2)  po<lavati  «o  —  1)  radnja  kojom  tko 
podlije  sto.  —  2)  radnja  kojom  se  tko  podaje. 

pndAvatI,  p^dajem,  r.  impf.  pfvdavam.  r.  pf.  po- 
dati. —  1)  Nadodavaii  n.  p.  ruku  pod  sablju,  cf, 
podavati,  podmetati.  Kj.  38(a.  —  2)  sa  se,  refftks. 
sich  crgchcn,  dedo  me.  Kj.  —  Zato  se  ovi  Turci  oso- 
bito uz  Uiograce,  koji  su  ih  jednako  podbadali,  da 
se  lako  ne  podaju  Srbima,  opet  malo  posile.  Danica 
5,  47.  Kad  hi  ne  ja  podavao  sa  čitateljima,  ]a  bi  morao 
postati  lud  kao  i  oni  Sto  su.  Biriit.  ^H9l7y  63. 

1.  podilvill,    p(%dav'im,    v.  pf.   Rj.   po-daviti,    njih 
I  vise  redom.    vi<U   »oduJiti,  pogubiti,   r.    impf.   daviti. 

—  J)  nadi  drr  Iteihc  enviirgen,  ttuffoco,  utrangalo 
aliuin  cj:  alio.  Rj,  —  Kad  udari  u  kalaue  Marko: 
^to  pogubi  sabljom  okovanom,  što  podavi  u  tihom 
Dunavu.  Npj.  2,  25<>.  Druga  (zrna)  padofte  u  trnje, 
i  naraste  trnje,  i  podavi  ih,  .Mat.  13,  7.  —  2)  aa  se, 
refleks,  nach  rf^r  Ueihe  crHt\c);en,  suffofor  aU^m  cx 
alio.  Rj.  —  (Roblje)  po^kaće  u  Moravu,  i,  kojegod 
nije  znalo  plivati,  podavi  se  .  .  .  Od  nekoliko  robova, 
koji  su  se  onde  u  viru  podavili  i  potonuli,  /midu  se 
i  sad  grobovi.  MiM  ^'3. 

2.  pod&vili,   podavijem,    v.   pf.   unter  etwas   iric- 
I  keln^  subrolvo.  Rj.   podta)-viti.  vidi  podviti,   r.  impf. 

podvijati.  —  Na  Lućin  dan  domarin  gleda  kako  mu 
stoka  le^.i :  ako  jp  potlavila    noge  poda  .<ir.  onda  .  .  , 

I  ako  li  je  noge  opružila,  onda  ...  Rj.  330b.  Vodavij 
rep  poda  se.  (t*jedi  s  mirom,  ne  diraj  ni  u  kogaK 
Poal.  25t).  Starac   Koto  podavio   hrudu,  pa  je  b'jelu 

i  sa  zubima  grize.  Npj.  4,  136  (sa?)  (j?»aryVn) ;  pogrješke 

I  mislim  da  su  u    Vukovu   rjećniku  podavijem^  rasa* 

I  vijčm.  Rad  G,  &). 

\  p&davno,  siemlich  lunge  her,  sic  sat  pridetn.  Bj. 
po-davno.   adv.   isp.   po  (sloteno  s  adverb.)  i  davno. 

—  Opominjem  se,  da  sam,  dosta  podavno,  čitao  . . . 
(3dg.  na  sit.  3. 

podJkžfHt^ti,  pod^di,  u.  Rj.:  podiUgjeti,  dAŽdt,  v. 
pf!  {u  Dubr.*!  ein  ivenig  repnen,  paulum  pUt^re:  po- 
daŽg;jelo  malo.  Rj.  po-daž(tjeti.  v.  im^f.  daždjeti.  — 
Pusti,  te  im  podaždje  mana  za  jelo,  i  hljeb  nebeskj 
dade  im.  Ps.  78,  24.  Jer  je  vrijeme  da  tražite  Ciospoda, 


^ 


mmk 


podbaciti 


—  62  — 


podbiiojiraU 


da  bi  đoSao  i  podiićdio  vam  pravdom.  Os.  10,  12. 
podiizdjeti.  Korijeni  113.  Rnd  6,  SG. 

putibdeili,  podbiitrim,  r.  pf.  unterlajenf  snhjido. 
Kj.  pod-bftciti.  up.  podmetnuti  1.  r.  intpf.  podbacivnti. 

—  Manu  »abljora  Kruljevii^u  Marko,  deli  Muhu  buz- 
dovan podbaci.  Njij.  2,  408. 

pođbiieivanjCt  «,  dus  Vnterieijen,  subjectio.  Rj. 
v(Th.  od  podbadvati.  radnja  Jiojom  tko  podbacuje  hio. 

pudbacivati.  podbjVnjcm,  r.impf.  untf.rlegen,untef' 
Rchieheii,  nuhjicio.  Rj.  pod-bucivati.  isp,  podmetati  1. 
r.  pf.  podbaciti. 

podhfhflut's  podbadilća,  in.  der  AuPielzcr,  utimulator. 
Rj.  koji  podhndu  koga  na  što.  vidi  potutka^. 

pudbAdnr^o,  n.  dat  Anfinuntern,  das  Aufneteen, 
siimitlatiu.  Rj.  i'erb.  od  podbadati,  radnja  kojom  tko 
podbada  koffa  (na  §i^). 

podbadati,  p5đbitdam,  r.  impf.  aufmnntem^  heiten, 
stunulo.  Rj.  pod-badati.  vidi  podj^ovarati  (na  zlo), 
podbiinjivHii,  tutkaii,  drukati,  vrkati.  r.  pf.  podboaii. 

—  Koji  .?M  i7*  jednako  pftdbadali,  da  »e  lako  ue  po- 
daju Hrbima.  Danica  5,  47.  Ako  bi  te  podbadao  brat 
t\0}  gororeti  ti  tajno:  hajde  da  fllu?jrao  dru^m  bogo- 
vima. MoJH.  V.  13,  0.  Te  vas  na  zlo  ući  i  podbada. 
.^<5ep.  mal.  143. 

pftdbaran,  podbarnA,  adj.  n.  p.  zemlja  (pod  barom, 
sitmpfigt  uliginoauR,  cf.  barovit.  Rj.*). 

podblJuJ^,  po<ibijili^a,  m.  (u  •Srijemu)  vidi  podmetača. 
Rj.  t'w^"  i  podlu^i^u  2.  u  pluga,  drvu  koje  je  na  gre- 
deiju  (fore  podmetnuto  pod  ćtciju,  koju  drži  cimer. 

pudbijanjcs  n.  dui*  Scblagen  voh  untcti  ouf,  sub- 
terciUio.  Rj.  verb.  od  i)  podbijali.  2)  podbijatj  se.  — 
J)  radnju  kojom  tko  podbija  što.  —  2)  radnja  kojom 
se  tko  podlija. 

podbijati,  pddbljam,  v.  impf.  Rj.  pod-bijati.  v.  pf, 
podbili.  —  I,  1)  von  nnten  tcegschlagent  subiercutio, 
Rj.  —  2J  krov,  da  bude  ravan,  Rj.  —  U,  pa  se, 
refteks.  sidi  FUfse  uun4  gchen^  subtersuucio.  Rj.  vidi 
podlupljivali  ne.  kud  se  kome  od  hoda  ranjavaju  noge. 

poabiJMIti,  pftdbijelim,  v.  pf.  von  unien  ueisa 
mtichen,  dealbo  u  parte  inferiori  (&.  B.  %n  einem  Walde 
cinigc  B'iume  ubschdhn  znm  Zeichen  der  Jtesitznahme^ 
d(imit  keiti  Anderer  damn  fiebrauch  mache,  sd^s  enm 
Ausrodcn  odcr  sonstj.  Rj.  pod-bijeliti.  vidi  podguUti. 
r.  impf.  i3p.  podguljivati.  drveta  odosdo  zabijeliti  pod- 
gulirsi  koru,  n.  p,  u  sumi  za  znak,  da  sn  već  nečija^ 
pa  ih  drugi  tko  n€  može  sjeći. 

pddbio.'iMMbiela,  nt.  (u  Dubr,)  t'tdi  podbjel  Rj.  (i 
podbjelak).  biljka. 

pddbUi,  podbijem,  v.  pf.  Rj.  pod-biti.  ».  impf.  pod- 
bijati.  —  7.  1)  von  untan  ivegnehlagen,  deeutio  ni 
inferiori  parte.  Rj.  —  Koje  iade  pledaS  na  planini? 
No  ti  podbi  jedan  komat  aaolje,  udri,  ljubo,  mene, 
ja  Turčina:  miftli,  ljubo,  koga  tebe  drago.  Npj,  2, 
284.  \y  je  jiennka  atnuia  HtraAivica,  bari  komat  u 
zelenu  travu,  žuta  hrta  za  uši  podfnla,  te  se  Sujime 
kolje  niK  planinu.  2,  'J84.  Ako  ne  bi  htjeli  .  .  .  biti  po- 
slušni Uunrovniku,  da  ih  Sankovići  st'om  silom  svojom 
obrate  i  podbiju  pud  %:lajtt  dtibrovačku.  DM.  210.  — 
2)  krov,  da  bude  ravan.  Rj.  —  //.  «a  ne,  refteks, 
stch  dic  FiiHne  trund  geJiCHt  pedes  adtero  eundo,  Rj. 
vici«  podlupiti  He.  kad  se  kome  od  hoda  rane  noge. 

■6dbjcl,  ni.  der  Huflaiiig,  iunsiUigo  farfara  Linn. 
Rj.  vidi  podbio.  biljka.  —  bje! ,  podhjel  i  podhio. 
Obu.  20.  oko  Zagreba  kažu  ovoj  biljci  podbjelaic  tp6d- 
bjelka)  m. 

podb6£iU  se,  p5dbo^Tm  ae,  v,  r.  pf.  den  Arm  in 
die  Seite  (bok)  spreijsen,  manum  subdo  lateri.  Rj. 
pod-bočiti  ae.  »idi  odboćiti  m\  o.  impf.  boCiti  mo,  — 
Na  desnu  se  pođfiočio  ruku.  HNpj.  4,  478. 

pddbfij,  pbdboja^  m.  Rj.  pod-boj.  za  postanje  isp. 
podbiti.  —  J)  patofi  u  koAari  konjekoj,  der  Jioden, 
patimentum.  Rj.  isp.  pod  3.  —  2)  posti«.  Stulli.  go- 
t^ori  se  i  u  »jer.  IIn\  isp.  poboja.  vidi  dovratak,  i 
*yw.  ondje. 


p6dbDj]iaf'n  (daskal,  f,  (u  Srijemu)  ovako  se  zovu 
oue  dahke  nd  knjijeh  je  vodenica  (u.  p.  na  Dunavu) 
sa  eirane  ua^iujeua,  Seitenbret^  tabula  laicraria.  Rj. 
osnova  u  podboj  2.  —  Od  oanova  koje  se  nahode  u 
adjektiva  a  pred  7.adnjiig  samoglasnim  imaju  I  ili  « 
ali  te  j;la80ve  mijenjaju  na  (/  i  nj:  kineljaČa  .  .  .  ha- 
krenjaea.  samo  u  jednoj  nema  rerene  promjene,  i  to 
mo?.c  bili  pisarskom  grijcŠkom:  podhojnaća.  Osn.  352. 

pAdbojnJar*a,  f.  vidi  podbojna^a. 

rddburje,  n.  mjesto  u  Slavoniji.  Rj.  Pod-borje. 

podbAN(i,  podbi%dem,  r.  pf.  Rj.  pod-bosti.  —  1)  anf- 
Uetzent  siimulo.  Rj.  vidi  podbuniti  1,  podgovoriti  (na 
zlo),  tutuuti.  r.  impf.  podbadati.  —  2J  sa  ie,  refleks. 
podbole  ne  kraste  (boginje),  t  j.  u  srijedi  kao  ulekle 
^e  malo.  Rj. 

p6dbmdnk,  pt^dbratka,  m.  vidi  podvoljaV.  Rj.  pod- 
bradak, donju  strana  brade. 

podbrđditl  se»  pCtdbradlra  «e,  v.  r.  pf.  povezali  »e 
Cime  OKdo  ispod  brade  pa  gore  preko  ušiju  (kao  Sto 
se  iini  na  velikoj  zimi),  sicfi  den  Kopf  umbitiden, 
redimio  cajmi  meum.  Rj,  pod-braditi  ae.  v.  impf.  pod- 
bragjivati  se. 

pddbradnjik,  m.  ein  Band  mit  Mtineen,  das  an 
der  Kopfliedeckung  angchdckelt  wird,  und  heim  Kinn 
vorbeigektf  monilis  penus,  od  eontinendum  in  capite 
ornatum.  Rj.  pantljika  norHma  nakićena  Mo  se  pri- 
hode za  kapu  žensku  i  idmH  ispod  brade  drži  kapu 
na  glavi.  ~~  Tarpofe,  najvei%  ženska  kapa  .  .  .  ispod 
grla  je  drži  vodbradnjik  .  ,  .  kad  vjetar  duba  sprijed, 
onda  treba  da  ga  (Žena)  drži  rukom  saatrag,  jer  ho<ie 
vjetar  podbradnjikom  da  otkine  glavu.  Rj.  732b. 

Jiodbra^ivanjc,  n.  dtis  Umbinden  des  Kopfes^  to 
tmirc  Rj.  verh.  od  podbragjivati  se,  rad^ja  kojom 
se  tko  podbragiuje. 

podbraajiviUi  !«&,  podbrasjujem  se,  r.  r.  impf. 
sich  den  )vopf  umbinden,  rcatmio  caput  meum.  Rj. 
pod-bragjivatj  se,  povezivati  se  čime  oztii)  ispod  brade 
pa  gore  preko  usiju.  v.  pf.  podbraditi  se. 

podbrektivanJOf  «.  das  Klirren,  crepitus^  sonitus. 
Rj.  vcrh.  od  podbrektivali,  koje  tidi. 

podbrektivnti,  podbr^klujem,  v.  impf.  klirren, 
eoncrejio:  f^tala  mu  je  sablja  podhrektivaf,  brekti 
Marku  tiz  desno  koljeno.  Rj.  pod-brektivati,  kao  ča- 
grtaii.  v.  impf.  prosti  brektiti.  isp.  bre(!ati. 

pddbrfjati,  jem,  r.  pf.  untcn  u^egscJieren,  subter- 
iondeo.  Rj.  pod-brijati.  kao  odozdo  obrijati,  v.  impf* 
podbrijavali.    —  za  akc.  vidi  Rad  (i,  137. 

podbrijAvanje,  n.  das  Abschercn  funten  ueg),  sub- 
terrusio,  suhtertonsio.  Rj.  verb.  od  podbrijavati.  radnja 
kojom  tko  podhrijara  koga. 

podbrij&vati,  podbrljavam,  r.  impf.  unUn  tceg- 
seneren,  aubteriondeo.  Rj.  pod-brijavati,  odozdo  brijati. 
V,  pf.  podbrij&t]. 

pddbuhnuti,  p^dbubnem,  r.  pf.  tumere,  extumere, 
extumcsc€rc.  l^tulli.  vidi  podbunuti. 

podhOniti.  pndbunim,  t'.  pf.  Rj.  pod-buniti.  — 
I)  auftriegeln,  coneito.  Rj.  vidi  podbosti  (i  syn.  ondje). 
V.  impf.  podbunjivati.  —  Ptiditune  Boinoviia  njegovi 
momci  i  prijatelji  da  traii^  da  mu  se  dade  deena 
Rtnma  Jadra.  Danica  4,  W.  —  2)  (im  gutem  StMne) 
I  aufmuntcrnt  excito.  Rj.  u  dobrom  smislu,  vidi  po- 
buditi. —  Koje  ova  recenzija,  koie  G.  Pavlc  8olariC... 
podhunise  me  i  na<5era.^e  da  aodam  sad  k  ovome 
rječniku  i  jednu  malu  Hrpnku  gramatiku.  Rj.*  XIV. 
I  p6dbunutl,  uem,  (pi^dbuuuo  i  pi^dbuo)  t<.  pf.  auf- 
dunsen,  subinflor  (cf.  podaduo.  Rj.*):  podbule  mu 
oći;  pofibuo  u  licu.  Rj.  pod-bu(h)nuti, /:ao  naduti  se. 
vidi  nabuhnuti.  isp.  Korijeni  148.  —  Lice  je  moje 
podhulo  od  plača.  Jov  IB,  16. 

'      podhiinJivr&tiJCt  n.   das  Aufreizen,  condtatio,  «»- 
I  citatio.  Rj.  verb.  od  po*ibnnjivftti,  radija  kojom  tko 
podhunjuje  koga. 

podbu^j  ivati ,   podbtinjuiem ,    v.    impf.  aufreieen^ 
I  coneito.  Rj.  podbunjivati.  riđi  podbadati  (i  ^yn.  ondje). 


'■-  pf'  po<lbuuiti  1.  —  Uz  rat  je  bio  u  rethi  onih  ljudi, 
koji  Ml  najvifttf  navod  protiv  'Juruka  podhuujirtili 
DntiicA,  4,  a.  Turci  .  .  .  dok  vide,  šta  će  l>iti  u  Oer- 
nutniji  od  Napoleoa.ir  koji  ih  je  Jednako  poiihnnjiouo^ 
da  pokore  Srbe.  Miloft  33. 

•Mebi^o,  pČVdebola,  adj.  po-debeo,  kao  prilično 
deheo.  ixp.  po  (Hloleno  s  advei'h.J.  i  deheo.  akc.  Rj.' 
—  V  ovoj  ipri  krmac^a  se  zove  oko  tri  prstu  podu- 
jtA^ko  i  podthelo  drvo  (od  prilike  kao  pokratnlc  vrani). 
Rj.  3f>4a,  Kaifei  su  jednako  okrojeni  ud  padehele  uči- 
njene ko:e.  Rj.  466b.  Poljeno,  podebela  cjepanica. 
Rj.  53r»b. 

poderati,  puderem,  vidi  izdernli.  Rj.  —  1)  po-de- 
rtti,  riđi  podrijeti.  r.  impf.  derati.  —  Adrapovao,  po- 
derun  lodrpan)  soldat.  Rj.  2«.  Oot^tn  je  pjavo  opanaka 
poderao  dok  je  to  i  to  ui^inio.  PorI.  rtS  (Dostn  je 
gjavo  opanaka  podr^o.  (52),  Kao  j^rabancijrtS  (poderan). 
121*.  Valja  da  ai  dobio  volju,  da  svilu  opet  poderes 
u  krpe?  Danica  '2,  130.  PoSlo  je  pittmo  proOitao  .  .  . 
poelijv  ^'ft  bacio  ili  poderao.  Sovj.  19,  —  2)  su  bc, 
refleks,  tli  pafm,:  Ou  tV  ac  ondn  avako  prtiHe  u  vodi 
omijeniti,  t.  j.  poatati  kao  trubio  i  otimah  5r  raspiiNti 
i  po^lerutt.  Rj.  35Gr.  Ka'»(rvjetao  imi  Re  tur,  t.  j.  poderao 
se.  Rj.  r,44.i. 

p6tierinii,  f.  lu  Boci)  haljina  fltara  poderana,  ein 
olitM  Kldd.  der  Lumpeft,  panni:  I  ogjelo  aa  Bebe 
ridnula,  pa  obukla  niare  poderinc.  Kj. 

porfgAJiti,  p?fdpririni.  v.  pf.  pilegen,  siehtn,  anfer- 
nAntt  Auco.  cf.  ocifrajiti.  Rj.  i  «yti.  ondje.  pod-gajJti. 
r.  impf.  irajiti. 

pddirlnviik.  piVd^lavka,  «i.  drvo  koje  «c  nn  ognjište 
metne  [foijrijeko,  pa  se  o»taln  drva  uzduž  preko  njega 
lofce.  Rj.  pod-tflavak.  kao  da  je  oiđalim  drrima  pod 
glavom,   riđi  potktadnik. 

poiljBr6nili,  pt)dgon»m,  r.  impf.  pod -gonili,  riđi 
poun^ouiii.  r.  pf.  podagniUi.  —  Podagonili,  poda- 
gonim.  V.  impf.  vidi  podaoniti.  Kj.  olija, 

P6dcor,  /".  (»elo  u  .Metohiji.  Rj.'  XL1):  I  svu  Podtfor 
iznad  Metoije.  Rj,  —  Pod-gor  (drugoj  je  poli  oenova 
u  goraj.  Osn.  55. 

rAdirorieA,  f.  —  J)  varoš  u  Zeti.  Rj.  —  2)  hice 
mj  Pndgori<\ki  i7*  Podgoriranin.  wu.  Toplica  H.  — 
Kad  10  fino  paSa  Podgoriea,  ou  dozivljo  deliba^u 
Ibrn  .  . ,  iftdobio  pažu  Podijoricu.  Npj.  3,  89. 

PddKoriennin,  m.  (pl.  Pftdgorićaui)  Einei-  von  Pod- 
gorini.   Kj.  'orjck  is  Podgorice.  | 

PAflgorieki,  adj.  con  Podgorica.  Rj.  što  pripada 
Pod  gorici. 

pddgorjei  n.  Oe^jend  nnter  dem  Berge,  suhmon- 
tana  r^io,  AuhiHontorinm.  Kj.  pod-gotje,  krnj  pod 
gorom,  —  Knjigu  piV  Jerko  ijiliuine,  te  je  silje 
gore  u  podijorje.  Npj.  3,  21»7. 

pud§;6rjetii  podgorlm,  v.  pf.  pod-gorjeti,  r.  impf. 
goijeti.  —  Ijhsuo  ti  je  poznat  oitenjena:  mrki  hu  mu 
pomrseui  brci,  mrki  pcrćin  oiahorn  podtjorio...  JoM 
je  lak^  po/.uftt'  ne^.enieua:  mrki  $<u  mu  zasukani 
orci,  mrki  perćin  bio  vrat  prekrio.  Ilere.  103. 

pod^OTAriinjis  n.  das  Anstiftett,  .suhornatio.  Rj. 
rerb.  m1  podgovarati.  radnja  kojom  tko  podfjovara 
koga  ••na  »toj. 

podirovilniti.  podgovilram,  r.  impf.  antttiffcnt  ttu- 
hmnn,  Rj.  iM><lgovarati :  itp.  podbadali,  i  sijn.  ondje. 
9.  pf-  podguvorili.  —  Kara-<rj()rgjije  .  .  .  podijovarno 
je  gdjtkf^e  poglavare  da  ga  (Jakova)  ue  «lu^ju.  ISovj. 
14.  Nije  te  poi^lao  Ooupod...  Nego  Varuh  podgovara 
Itf  na  nas.  Jer.  43,  3. 

pd4|^T&r,  m.  djelo  k^jivi  tko  podgori  koga:  Od 
»trtlijk  da  ga  car  (OHobito  po podgovon*  RuSić-paše...] 
ne  pogubi.  Miloi^  171*. 

pod|^T6riil,  po<]g^vo^m,  v.  pf.  ntutUftenj  f^uborno. 
Rj.  pod-govoriti,  iftp.  podboati.  i  .si/h.  on^e.  u,  impf. 
podgovarati.  —  1  lako  podgovore  Jakova^  te  L'určiju 
javno  otvanioti  i  iflkara.  Danica  3,  Ibl.  Ilija  i  Luka 
4^tt<2e  pitdgotorili  da  se  luŽe  i  vicu  ua  uj.  Sovj.  4^5. 


I  Vele  da  je  Vtika  na  t<^j  ponao  propaganda  podga* 
j  lorila.  Vl,azii'.  I,  5. 

'  ]»(Ml|t:raiiJc,  ji.  Vorstadt,  Mufnirhiuitt:  I  podgragje 
[  ifipod  Kolii!*ina,  Rj,  pod-gragje.  š/o  je  pod  (jradom. 
I  vidi  predgrngje,  zagragje.  —  Arbanasi,  podgrugje  u 
;  Zadru,  tal.  Uorgo  Krizzo.  Danićić,  ARj.  lOUa.  I  pod' 

graij^ja  oko  gradova  podajte  im.  Mojs.  IV.  35,  2. 
I      P6dffrngje.  n.   zidine  od  Blftroga  gradi(^a   izmegju 

Zadra  i  Skradina.  Rj. 
I  p6d^rijati,  jem,  r.  pf.  Rj.  pod-grijati.  r.  impf, 
.  podgrijevati.  —  1)  vidi  podgrijati.  Kj.  anficarmen^ 
recoquo.  —  Živa  željo  podtjrijana  ^orho!  Po»l.  81. 
I  —  2)  podgrijalo  sunce,  con  utiten  anscheinen,  ah 
I  imo  iUusiro  (ncut  sol  occidens  juga  moniinm).  Rj. 
SMnce  znluzeči  podgrije  vrhove  od  brda. 

podvriJiVviiuje,  «.  Rj.  verb.  od  podgrijevati.  — 
1)  radnja  kojom  tko  pod^jrijeva  n.  p.  i'crhu  (daa 
Eruannen.  recalcfaetio.  Rj.t.  —  2)  radnja  kojom  n.  p. 
sunce  podgrijcva  iidiod^či  (dua  Anscheiueu  von  unien 
her,  illusinitio  e  iuferiori.  Rj.). 

podgrlJ^VtttJt  podgri^evani,   r.  impf.   Rj.  pod-gri- 

jevati.   V.  pf.   podgrijati.   —    1)  vieder  auftrarmefif 

recalfacio.  Rj.  vidi  pogrijevati.  «.  ;).  čorbu,  —  2)  von 

utiien  anscheinct^  ah  imo  illustro.  Rj.  ^mce  saiaseći 

i  podarijeva  vrhove  od  brda. 

podgrijevrlt  pftdgrjcvaka,  m.  pf.  vidi  pogrijeTci, 
I  Rj,  ono  ^0  se  podgrijeca.,  n.  p,  kakio  jelo. 

p6d|rrihti,  podgrizem,  v.  pf.  Rj.  [)oil-griBti.  r.  impf, 

podgri/.ati.  —   unten   abheii»<eii,   suhterrnordeo,    n.    p. 

crv    kad   podgriee  struk   kakoga  cvije(?a   ili   povrOa. 

'  I^j-  l^^f^^j**  t^rv  u  zoru  sjulradan,  i  podgrite  iikrn,  te 

unabnu.  .Ton.  4,  7. 
,      podgrizuiijc,  n.  das  Vnterhcui.sen,  auhtermorsio.  Ri. 
verb.   od   podgrizati.    radnja   kojom    n.  p.   crv   pod^ 
griza  Ho, 

podferrizafi,  u(>dgriziim,  r.  impf.  unten  abheissen, 
'  .suotcrinordeo.  Kj.  pod-grizati.  v.  pf,  pt»dgrisli.  —  Iz 
I  Misira  ri  prenio  čokot,  i  poeadio  ga.  Gorski  vepar 
\  podgriza  ija,  i  poljska  zvijer  jede  ga.  Ps.  80,  13, 
I  pddfrrUneti,  /'.  na  jarmu  ouo  drvo  ftto  atoji  volu 
I  ispod  grla.  Rj.  pod-grljaća.  vidi  podjarmiea.  —  riječi 
I  .t  takim  ««.-:!.  kod  ajgirai%. 

Dodirnuti,  p^dgr^^?m,  r.  p/*.  unt-ernchureti,  (igttem) 
I  suhjicio.  Rj.  pod-gr(l)nuii  n.  p.  ratru.  n.  impf.  pod- 
I  grlati.  --  Kad  onaj  koji  samcem  upravlja,  vodu  kao 

podgme  pod  čamac  i  iako  .stražnji   kraj   privuče   na 

onu  stranu,  a  prednji  obrne  na  drugu,  onda  se  kaže 

>prihvatiti«.  Rj.  234b. 
pddfcrtanjo,  «.  das  VnterAchuren,  subjecfio  figninj. 

Rj.  vf)rb.  od  podprtnti.  radnja  kojom  tko  podgr<:e  Ho, 
I  n.  p.  vatru. 

'      pdd^dili,  p^dgrćSm,  c.  impf.  untertichUren,  nub- 
I  jicio  (igncm).  Rj.  pod-grtati  «.  p.  vatru.  m.  pf,  pod- 

gmuti. 
'      podirAlKi,    p<^dj<niiai,   v.  pf   vidi  podbijelili.    Rj. 

pod-]L'uIili.   i\   imjtf   podguljivati.  —  Zabijeliti   drvo, 

t.  j.  jKidfiuliti  tnti  koru.  Rj.  l<)3b. 

J|i(idc:iiljivanJo.  m.  r^^«  J'Jntbloftsen  von  unten   an^ 
dcrnndatio.  Kj.  verb.  od  podgu\jivati.  radnja  kojom 
tko  podguljuje  n,  jk  drvetu  koru. 

podgiiljlvuti,  podgtlljujem ,  v.  impf.  von  unten 
cuUdimen,  suhternudo  (z.  li,  einen  Jiaum  durch  Ab- 
schdlen,  uder  Ahviocn).  Rj.  pod-guljjvati  n.  p,  drvetu 
koru.  V.  pf.  podguiili. 

podičiti,  i)ftdi?im,  r.  pf.  Rj.  po-di^iiti.  t.  impf,  di- 
čiti. —  1)  zieren,  ortto:  Koliko  je  diviin  i  ugledan. 
Hve  je  kolo  dikom  podičio.  Rj.  kao  proslapiti,  ukra- 
siti: Divna  li  je  gora  brStanoval  mmsoTH  je  ado 
podičila.  Herc.  2f»8.  —  2)  sa  se,  refleks.  nicJt  liUtmett 
(mit  Stolzjj  stols  seiut  supcrbio  (jure):  Da  ja  vidim 
i  iij^p>i  gjevojku,  čim  će  mi  se  dvori  podičiti  i  gospogja 
I  odmijenil'  majka.  Rj.  t^idi  pohvaliti  se.  —  L'jepi  <Se 
ti  rod  roditi,  ki^fjein  ćeš  se  podii^iiif  kao  paun  ilat- 


1.  podići 


-  64  - 


poilimti 


nojevi  perom.  Npj.  1,  150.  Da  ne  mi  vamu  vnscdn  fn- 
limo  i  podičimo,  a  vi  naniH  ne  pohudiU*.  Kov.  72. 
1.  p6Hii*i,  podignem,  r.  pf.  Kj.  po-di^i.  vitU  podi- 
gnuli. J'.  ivipf.  podizHti.  —  i.  j)  n.  p.  drvo,  kanieu, 
bunu,  vikii  itd.,  hchen.  Uro,  iollo.  Rj.  —  Podignuti 
sto  na  ozib,  t.  j.  vagom.  Rj.  451  ii.  Prepade  ^e  Hirotn... 
i  pade  pred  njom  na  pola  koljena.  A  onu  je  podiže 
govoret^i:  »Ne  boj  se,  moj  ninko...  Npr.  ^15.  Glavu 
fll  (podigni$vH  ruJcc  i  raSirivši  5ake  prema  plavi)  a 
u  jj^Iavi  na!  PobI.  41.  Već  veliki  zvlum  podigosvio : 
popizismo  njihovo  poštenje...  Npj.  4,  lSf>.  Nu  orttije 
Srhe  podigoše,  4,  345.  JV«  Milom  vojsku  podigao. 
4,  348.  1  ««  notje  rajsku  podigoše.  4,  35().  Te  barjake 
gore  podigoše.  4,  35(>.  Podigne  hiinu  protiv  cara.  Da- 
nica y,  i:i8.  On  podigne  i' Srhe  protiv  baSa.  3,  18i). 
PodiE:nu  na  njegn  Itunu.  y,  I4.'i.  Jakov,  podignHt.ii 
nahfju  Valjevshi,  popjc  upravo  k  Sapcu.  3^  168.  Srbi 
ae  održe  u  ^nticu  CAp;i  jo?  nisu  bili  ni  načinili  kako 
valja,  nego  samo  podigli  malo  od  proKa).  Milop^  83- 
Pudigne  gunjere  nu  kolje,  da  se  crni  kao  vojska.  98. 
Turci  pak  2)odignuv6i  (*«c  prlljag  svoj  i  plen  i  roblje 
i  ranjenike,  pogju  iz  Larka  k  jupu.  9*J.  NajviSu  će 
viku  podići  710  mene  knji^.evnioi.  Pis.  81.  Podigli 
oružje  na  Srbe.  Hovj.  Ifi.  Podignu  Pocerci  nfkake 
tuthe  i  riku  va  vojvodu  Sioi(^cvi(;a.  48.  Da  biste  »ad 
radi  u  njemu  (u  uamastiru)  škole  podići.  Straž.  188*>, 
865.  Molo  JJop  i  od  kamena  podignuti  djecu  Avra- 
amu.  Mat.  3,  y  (suscitarc,  rrueckefi).  Podiie  im  Da- 
vida ea  cara.  Djel.  Ap.  13,  "i"}.  Koji  je  podigao 
Hrigta  ic  mrivijch.  Rim.  H.  11.  Zii  to  te  isto  podigoh 
da  na  tebi  pokažem  Bilu  svoju.  9,  17.  PodigavH  oći 
svoje  Avram  tipleda.  Mojs.  1.  22,  4.  J'odigni  Sutor, 
i  metni  on<lje  kovrep  ...  i  unesi  uto.  U.  40,  2,  Da 
će  te  (Gospod)  podignuti  nad  sve  narode^  koje  je 
stvorio,  hvaloWj  imenom  i  glarom.  V.  26.  19.  Pomrije 
sav  narod  ,  .  .  na  rajento  njihovo  podiže  sinove  uji- 
hove.  la.  Nav.  5,  7.  Narod  podiie  glo!*  svoj  i  plakn. 
Sud.  2,  4.  U  ime  hvale  Bogorodici,  koja  ga  je  po- 
digla od  holcsti.  DM.  48.  Molitva  vjere  pomo(?i  (V 
bolesniku  i  podignute  ga  Gospod.  DP.  227.  Osim  šio 
je  nadanjtL,  koje  je  viHoka  vlada  zemaljska  podigla 
hiia  ponudom  .  .  .  nestalo.  Kad  U,  2<X).  Podignuti 
Ji(HJku  na  §10  (ili  na  ko^a).  Vid.  d.  1861.  21.  lijem 
je  Vuk  podigao  si*p8kom  jeziku  ftponienik.  Vuk.  prijev. 
25.  —  ^)  n.  p.  dijete,  konja,  uufztehen,  educo.  Rj. 
vidi  podgfljiti,  odgajiti,  i  ondje  sgn.  —  Svoje  mrtve 
roditelje,  koji  su  ras  na  noge  podignuli.  Npj.  1,  14f», 
I  B  nejakom  gjecom  tvojom  . . .  ko  (*e  gjecu  podignuti? 
ko  li  će  ih  podraniti?  Kov.  102.  —  II,  sa  se,  refleks. 
i  pass.  sičh  erhehen,  ronsurgo.  Rj.  —  Za  njima  se 
potoć  podignula.  Rj.  555a.  *ldi  mati  aad  da  vidiA...« 
Mati  se  opet  podigne,  i  kad  izi^e  pred  cara,  zapita 
ga.  Npr.  52.  Najposle  podigne  se  car  sam  sobom  da 
vidi.  kako  je  tamo.  2U6.  Podigla  se  tanana  robinja 
gotoviti  gospodsku  večeru.  Npj.  3,  137.  Podiže  se  na 
noge  lagane.  4,  522.  Otolen  se  oni  podignute.  HNpj. 
2,  21.  Na  begu  se  dlaka  podignula.  4.  IH.  Kad  m... 
podigne  buna  protiv  Tumka.  banica  2,  IIG.  Podignu 
ne  bramtn  na  put.  2,  142.  Mi  čemo  njima  kazati,  nu 
koga  smo  se  podigli^  \  oni  će  znati,  Busto  smo  tte  po- 
digli. 3,  172.  Da  ga  pitaju,  kud  se  podigao,  i  za^to. 
6,  36.  Kako  se  megju  njima  škole  podignu.  Kov.  8. 
Kad  to  tSije  starac  .lanjo,  onda  se  on  podigne  k  pa.ni 
na  doratu,  Npj.'  I.  XJ>V1II.  8ada  je  može  biti  tre(?i 
dio  suha  zemlja^  koja  se  podiže  iz  purine  morske. 
Priprava  2.  Da  će  se  njom  (knjigom)  ne  malo  podi- 
gnuti poznavanje  jezika  srpskoga.  Osn.  111. 

2.  poilf^*i,  p(%dlgjem,  p.  pf.  n.  p.  pod  brdo,  pod 
batinu,  untei-laufen^  suheo^  cf.  podaci.  Rj.  pod-itfi.  r. 
impf.  podilaziti.  —  Podigao  vucac.  Rj.  80b.  Potrgali, 
2)  cf.  podići  (pod  noć),  lij.  C>57b. 

pddiiniuti,  nem,  riđi  podi(^i.  Rj.  —  j*a  se:  pV 
dignuti  ae,  nem  se,  vidi  podići  »e-  Rj.  prin\jeri  kod 
ySMt\j  podići  se. 


poilIjrrAviinJi*,    n.    rerh.   od    podigravati.    radnja 

lojofn  tko  fiodigrara. 

po<ligrn\ati.  podlgravrim.  r.  impf,  poil-igravali. 
isjK  poigravati.  —  /drHla  knnja  fati  bakračlijom,  a 
pritegnu  gjemom  od  čelika,  no  mu  idrale  aitno  podi- 
grava.  Npj.  2,  596.  Ou  pokupi  dizgene  kulaku,  a 
ud'ri  ga  (!'izmom  i  mamuzom.  ode  kulaš  poljem  pođi' 
gravaV.  3.  115. 

podijeliti,  podijelim,  r.  pf.  Rj.  po-dijelid.  v.  impf. 
po<ljeljivati.  —  I,  1  rt)  theilen  und  theilen  (unter 
einundcr).  Kj.  podijeliti,  kao  rasdaii  što  izmcgju  neko- 
ličine:  8ad  će  moja  Vć\  donijeti  meui  rut^ak.  pak 
ćemo  podijeliti  sto  je  Jiog  dao.  Npr.  3.  »Eto  deli 
samo  kako  znaa.«  Onda  onaj  podeh  sre  jo  redu  pa 
Bvak  svoje  uzme  preda  ne.  72,  Posedaju  i  blago  podcle 
ste  kalpacima.  171.  Dok  s  Arapom  mejdan  podijelim. 
Npj.  4,  ;it)2,  Starješine  .  .  .  novce  podijele  ismegju 
sebe.  Danica  H,  190.  Tako  Srbi  podeh  vladu  i  gospod- 
stvo s  Turcima.  Milo^i  132.  Da  podijeli  .<a  mnotn  do- 
»tojanje.  Luk.  12,  13.  —  b)  kao  odtjeliti:  BraĆA  po- 
dijeljena Huajcdi  nazvati.  Posl.  29.  1  tako  ono  malo 
vojske  podijele  na  pješake  i  konjike.  Danica  3,  198. 
Mislim,  da  mu  se  (Slavenskome  jeziku)  n  današnje 
vrijeme  ni  *iim  bolje  ne  može  pomoi'i,  nego  da  ga 
podijelimo  od  Srpskog  jezika.  Rj.^  XIII.  —  2)  ridi 
udijeliti.  Rj.  kao  podati.  —  I  rift(?anske  podelicc,  kcje 
ste  mi  podelili  i  na  Boga  naraenili,  Npj.  1,  146.  — 
//,  sa  ne,  reciproć.  sicJi  theilen,  trcnnen,  auscinandcr 
gehcn,  dividi.  Rj.  kao  odtjeliti  se~,  ra*:tati  se:  l^olje 
da  se  odelim  ...  Ja  sam  naumio  da  se  podclimo. 
Npr.  71.  Skinite  me  sa  konja  na  travu,  da  se  mlada 
pridijelim  «  dušuiii.  Npj.  3,  5:36.  Kad  krdialije  prime 
novco,  oni  se  podcle  na  dvoje.  Danica  5,  26. 

podijeliti  .s(*,  pMijetTm  se,  r.  r.  pf.  ein  Kind 
u-erdeUf  puer  fio.  Rj.  po-dijetiti  ne,  postati  kao  dijete, 
V.  impf.  dijetili  se.  —  Na  nekim  mjestima  govore.. . 
kao  pro.st  starae,  koji  se  od  starosti  podijctto.  Spisi 
2,  LTi. 

f odijevanje,  «.  rerb.  od  (9)  podijevati.  Rj.* 
.  podij i'vati,  podijevam,  r.  pf.  Rj.  po-dijevati, 
dj7nutt  sve  malo  po  mulo.  v.  impf.  dijevati.  —  J)  einc 
Mcnge  verihun,  absuvio:  kud  si  podijevao  tolike 
novce?  Rj.  —  2)  sa  se,  refleks,  terkommen,  abire, 
tolli:  kud  ae  podijevaSe  toiiki  ljudi?  Kj. 

2.  podijevati,  pidijeviim.  r.  impf.  koga,  ».'idi  po- 
dadirati,  zapodijevati.  Rj.^  ralja  da  podijevati  ftto,  t. 
j.  opet  rapoćinjatif  zapodijevati,  zapodirati  stvar  već 
si'ršcnu.  V.  pf,  podjenuti,  podjesti,  podjeli. 

podilaziti,  žim,  r.  impf.  n.  p.  pond  batinu.  Rj.  po- 
dti)-laziti.  r.  pf.  2  podići,  poda<^i.  —  JeŽnia,  za  koju 
se  kaže  da  je  kao  da  su  kome  mravi  pod  kožom  di 
da  ga  podilaze  mravi.  Danici^,  ARj.  685a.  Nas  pođi- 
lažahu  mravi,  Napiv6i  »e  mleica,  zmijurina  ae  lagauo 
okrete,  i  odmili  u  svoju  rupu.  Megj,  279. 

podilaženje,  h.  das  Unterlaufen,  -0  subire.  Rj. 
verb.  od  podilaziti,  radnja  kojom  sto  podilazi  pod  što. 

p&điMa,  f.  —  1)  die  FldrUe  des  HeuscJtohcrs,  d^sseti 
Spitze  verfutteri  wurdf,  quasi  tahulatum  meiae  foemi. 
Rj.  plosnina  nenrrh  stoga,  kad  se  s  njega  već  uzelo 
sijena.  —  2)  (u  Baranji)  prostirać  (od  kakve  Icrovine 
ili  sjenine),  &io  se  na  zemlju  meće  n.  p.  pod  kladnju 
ili  pod  sijeno,  die  Unterlage,  der  Boden,  basis.  Rj, 
f>idi  prostirati,  prostiraća,  prostirka,  pust.  puatina.  — 
3)  vidi  2  pT)d  1.  Rj.'  i  syn.  ondje. 

pddiriinje,  n.  das  Wied^hcrvorzirhen  eincr  nbge- 
machten  t^uche,  sollicifatio  rei  confcctae,  causae  pcr- 
actne.  Rj.  rerh.  od  podirati.  rfldfu'a  kojom  tko  po- 
dire  sto.  vidi  podadiranje. 

pdiliti,  p(>dim,  r.  impf.  StnIH.  ti.  p.  sohu  daskama^ 
pod  joj  einiti.  vidi  patoaati.  isp,  tavanili.  t",  pf.  po- 
poditi.  govori  se  u  Hrvatsko}. 

|M>dinitl,  rem.  v.  impf.  ettcas  Avsgemachtes  fviedfr 
hervorziehen,  repeio  rem  confeciam,  cf.  podadirali.  Rj. 
po(d)-dirati,  kao  započit\jati  nunovo  stvar  već  si^šenu. 


»ođlvUHtf 


_  66  - 


pođietjeti 


{ef,  9  podijevati  v.  impf,  Bj.*).  r.  pf.  podrijeti  2,  po- 
dadrijeii. 

|iođlvljati,  vljam,  w.  pf.  icild  werden,  efferor.  Itj, 
po-divljati,  dii^ji  pofttati.  t\  impf.  divljati.  —  Pa  Stfi 
bi  bilo  i  »adu  jo§  od  U'be,  da  nije  druKijeh  ljudi  oko 
tebe?  3V  hi  podiv^jao,  umr'o  od  gladi  ili  od  zime. 
Pripruva  -47. 

|i6dtrai0t%  «.  Rj,  i>erb.  od  1)  podizati,  2)  podizati 
»e.  —  f.  1)  radnja  kojom  tko  podiie  sto,  n.  p.  hmm 
(das  Aufbeben  [iu  die  IloheJ,  levatio,  flublatio.  Uj.):  ' 
J*odizai\je  i  apuStanje  gliisa  u  pjevanju  (melodiiski  \ 
ion).  Opit  XlX.  Poditanjč  krsta  Gospodnjeg.  DP. 
318,  —  2)  radnja  kojom  tko  podiže  n.  p.  djecu  svoju 
(d«fl  Grossziehen,  edncatio.  Kj.}.  vidi  odgajanje.  — 
i/.  Btanjc  koje  biva,  kad  se  Ho  podiže. 

p64liuitK  piNdiž8m,  v.  impf.  Kj.  po-dizati.  v.  pf. 
pcKiići,  podignuti.  —  /•  J)  in  die  Hohe  hehetij  ioUOt 
hro.  Rj.  —  Kovati  ili  podizati  koga  u  zoijesde.  Rj. 
2(>la.  Podit<di  $u  Turci  i  narod  sav  u  potjeru,  Rj. 
799b.  Meterize  nove  podisati.  Npj.  4,  437.  Ove  au 
Turkinje  tieUkoduiije  MiloSevo  podizale  do  nebu,  go- 
Toreči  .  .  .  Hi1o§  1(^.  Da  Srbi  mogu  ridati  crkve  i 
nuinastire,  podisati  škole.  \i\\.  TJiulij  k<tji  podižu 
bunu.  W2.  Kad  je  Uadži-MuBtaj-pa»n  podizao  Srhe 
da  IM9  braue  od  jauji^ra.  ^?ovj.  71.  Ako  li  nepravda 
o&ft«  Boiiju  pravdu  pođite,  §ta  ćemo  rei^i?  Rim.  3, 
6  (in*s  Licht  setzi).  Vojaka  izlažaže  da  so  vrsta  u 
boj,  i  podiiase  uhojnu  viku.  Sam.  I.  17,  20.  Očiju 
srqjih  ne  podiže  ka  gadnijem  bogovima,  Jezek.  18,  G. 
Fantazija  qa  je  podizala  iznad  stvari  kojima  mu  je 
trebalo  ra()iti.  Rad  16,  198.  Zahvalno  za  trude,  koje 
flvaki  u  svojoj  struci  po\B^»l&e  podižući  u  napredak 
upravo  one  nauke  ...  17,  164.  Prijepis  podiže  mtmfiJH 
da  ne  bude  prepisivalac  i  drugat^ije  nagrdio  djelo 
Konatautinovo.  Star.  1,  3.  —  2J  djecu,  aufjidtenj 
eđuco.  Rj.  cidi  odgajati,  i  syn.  ondje.  —  II,  sa  se, 
refUks.  i  p(t«s.  Hch  erh^en,  aufgtef^en,  surao.  Rj.  — 
Ova  je  plata  stala  se  podizati.  Rj.  395b.  Poćele  su 
$e  ikole  n  zemlji  opet  množiti  i  podizati.  Rj.  842ri. 
Koji  se  podiže,  ponizi<?e  se.  Mat,  93,  12.  More  se 
podizaše  od  velikoga  vjetra.  .Tov.  6,  18.  Niti  se  po- 
disaie  para  sa  zemlje  da  natapa  svu  zemlju.  Moja. 
I,  2.  6.  Za  Sto  se  oi  podižete  nad  zborom  Gospod- 
njim? IV.  16,  3.  Kužiie  narod  Goapoda  nad  vojskama 
i  podiziUie  »e  na  fy.  Sof.  2,  10. 

pddjabukti«  f.  (u  Dubr.)  govep^je  meso  od  buta 
iapod  prepona.  Rj.  —  pod-jabuka  (za  to  tako  nazvano 
ilo  se  jamačno  zove  jabuka  rnjesto  ispod  kojega  je 
to  meso).  Osn.  42. 

•odjli^atif  i^Am,  r.  pf.  pod-jaćati.  isp.  objačati,  kao 
jaci  pf^stati.  v.  irrip/".  jninli.  —  Dobro  bješe  podjačalo 
krilo,    &  njim  letijab,   ka'  da  oba  imah.  Npj.  0,  447. 

pA^Jamritl  se,  Čim  se,  vidi  podjemi^iti  se.  Rj.  r. 
T*pf*  pod-jam^iti  se,  za  koga,  sich  i^erbUrgenf  spondeo. 
K.  impf.  jamćiti  fte.  —  Piperi  se  za  njega  podjamćiU. 
Npj.  4,  21. 

podJArltl,  pftdjarim,  r.  pf.  Rj.  pod-jariti.  v.  impf. 
isp.  jarili  ae.  —  1)  vatru,  anfachen^  exciio  (ignevi). 
Kj.  —  2)  ćovjeka,  t.  j.  podraŽiti  ga,  anregenf  an- 
rtUzen,  excitOj  instigo.  Rj 

■4>4i*mN!a,  f.  (u  Srijemu)  vidi  podgrijali.  Rj. 
pod-jarmica,  na  jarmu  ono  drvo,  Ho  stoji  volu  ispod 

po^jArmiti,  pMjSrmTm,  v,  pf,  subigere,  subjicere 
impeno.  Htnili.  pod-jarmiti  koga^  metnuti  ga  pod 
jaram,  kao  prosti  glagol  nt  dolazi,  unterjochen.  isp, 
izjarmiti,  ujarmiii;  ujarmljivati. 

tp<idjaznie«,  f.  njiva  u   podjažju.  Rj.  pod-jaznira. 
|»6<ljn^t.S  n.  mjesto  izmegju  jaza  i  matornjaka.  Rj. 
po<l-JHŽje. 
pAdJednak,  adj-  pod-jednak.  kao  složan,  suprotno 
Dejedin.  —  Podjednaka  dntžina  jc<!e  mesu  i  na  veliki 
petak.  R  neitMbnn  ni  na  pretili  letvrLak.  Po.sl.  2f>l. 
I^Adjednaku,   adv.   pod-jednako,   kao   na  jednaki 


način,  prema  adj.  podjednak.  —  Tako  je:  pod  jednako, 
pod  pano.  DaniiMć,  Sint.  527.  fc?udije  koje  »e  za- 
klinju ...  i  biraju  se  podjednako  s  obje  strane.  UM. 
264.  r)aju  svjedoke  obje  ^ir^ne podjednako  na  broj.  277. 

p&4J*^''^t  f'  l^^)  ^^^  ^^  B^  udijeli  proftjaku,  das 
Alvioscn,  clcemosyna:  Te  on  prosi  Sljepačku  podjelu. 
Rj.  vidi  udjelak,  milostinja,  dem.  podjelica.  isp.  po- 
dijeliti 2.  —  Slijepci  pred  kućama  aloje(^i  pjevaju 
pjesmice  pobožtii',  da  bi  njima  ljude  na  podjelu  po- 
budili. Npj.  1,  127  (Vuk).  Eto,  braćo,  božjaci!  nek 
je  tvona  podela^  men'  pred  Boga  molitva.  1,  131. 
Kumra  dogje  u  zelenu  baSću,  da  odnese  tucaku  pO' 
djelu.  3,  416. 

pOi^ttnea,  f.  dcm.  od  podjela.  Rj.  —  Gdino  stoje 
dobra  dela  i  risčanake  podelice,  kojo  ste  mi  podelili 
i  na  Boga  uamenili.  Npj.  1,  146. 

podjeljEvanJo.  n.  das  Verthcilen,  distribuiio.  Rj. 
verb.  od  podjeljivati,  radnja  kojom  tko  podjeljuje  što. 

podjeljivati,  podjfeljujSm,  v.  impf.  vertheilen,  dis- 
trwuo.  lij.  po-ujeljivttti.  prosti  v.  impf.  dijeliti,  v. 
pf.  podijeliti. 

p&đjemr'iti  se,  £Tm  se,  v.  r.  pf.  za  koga,  sich  ver- 
b&rgen,  spondeo.  Rj.  pod-jemčiti  se.  vidi  j)odjamčiti 
se,  poreći  se.  i'.  impf.  jemćiti  se.  —  Tvoj  se  sluga 
podjemčio  za  dijete  ocu  svojemu  rekav:  ako  ti  gane 
dovedem  natrag,  da  som  kriv  ocu  svojemu  do  vijeka. 
Mojs.  I.  44,  32.  Tako  se  .  . .  podjemčiše  s  kletvom  za 
pismo  kniljevo.  DM.  286. 

56ilJcBUti,  nem,  pddjestl,  pddjeuem,  v.  pf.  vidi 
adrijeti.  Rj.  po-<Ijenuti,  po-djeati  (i  jamačno  p5- 
djeti,  p6djen6m).  v.  impf.  2  podijevati. 

podl&ganje.  n.  Rj.  verb.  od  podlagati.  —  1)  radf\ja 
kojom  tko  podlaže  sto  (pod  što),  (das  Uuterlegen,  su- 
bjeclio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  podlaže  drva, 
do  bi  se  vatra  razgorjela  (da»  Unterschiiren,  subjectio, 
suppositio  lignorum  igni  augendo.  Rj.). 

podlAgnti,  p^dlnžem,  v.  impf.  Rj.  pod-lagati.  v.  pf. 
podložiti.  —  1)  unterlegen,  subjtcio.  Rj.  podlagati 
sto  (pod  &to)t  ili  sto  kome.  —  2)  unter.tchilren,  su- 
bjicio  ligna  ad  augendum  ignem.  Rj.  podlagati  drva^ 
da  hi  se  vatra  razgorjela. 

pudlAmanje,  n.  verb.  od  podlamati.  radnja  kojom 
tko  podtama  sto. 

p(»dlftmHti.  pudlumam,  v.  impf.  pod-lamati  n,  p, 
konu  noge.  v.  pf.  podlomili.  —  sa  se,  refleks,  ili  pass.: 
Nadanjeiii'emjerovo  propada.  Njegovo  se  tiadanje  pod- 
lamu  i  iizdanje  je  njegovo  kuća  paukova.  Jov  S,  14. 

pAdlnnieu,  /*.  —  J)  die  flachc  Hand,  palma:  debela 
slanina  s  podlanice,  lardum  pahnare,  eine  lUnid  hreit. 
Rj.  —  Kisliea,  na  suknji  postava  odozdo  iznutra  [oko 
jedne  podlantce  .^iroka).  Kj.  270b.  Naćini  mu  (stolu) 
oplatu  s  podlanice  u  naokolo.  Mojs.  II.  37,  12.  Lakat 
bješe  s  podlanice  dmi  od  obićnogiL  Jezek.  40,  5.  — 
2)  (u  Dalm.)  nekaka  morska  riba  {Gemcincr  Gold- 
brassćUj  chrysophrys  aurata  G.  V.;  ef.  dinigla,  ko- 
marca, zlatobrov.  Kj.^).  Rj.  vidi  i  ovratnico.  —  po- 
dlanica.  osn.  u  dlan. 

p6dlaiiii^,  pMlažuja,  m.  vidi  podložanj.  Rj. 

podiji,  pMležem  (pftdlegnSm),  r.  pf.  Kj  r.  pf.  je 
i  prosti  leći.  —  2)  wagen,  auf  sich  nehmen,  recipio 
in  me:  ja  ne  mogu  pod  to  podleći.  Rj.  pod-leći  pod 
sto,  da  ga  uzmeš  na  se,  uzeti  što  nti  se.  —  2)  \  moj 
Jovan  je  podlegao  toj  slabosti  svoga  reda.  Megj.  7. 
rećenica  aa  svim  po  Njem.:  et  unttrlag  der  ^'chtcacH- 
heit;  a  nije  nam  nevolja  da  gradimo  ovake  germa- 
nisme;  ta  moŽe  se  reći:  1  moj  Jovan  nije  odolio  toj 
slabosti;  ili:  nije  je  mogao  svladati,  nadvladati,  itd.; 
slabost  ga  svladala,  nadvladala;  obrvaUt,  osvojila  ga 
bolest;  itd.  Iveković. 

podlMJeti,  podlfetim,  v.pf.  n.  p.  pod  sablju,  unter- 
laufen,  suheo:  Baci  maĆa  u  zelenu  travu,  pa  Turci n u 
pod  safdju  podleče,  Rj.  pod-Ietjcti.  v.  impf.  letjeti. 
išp,  podići,  potrĆati  2. 


^mmtSm 


podli,  (iflj.  Bj.  hutnilM.  Stulli.  niski  (ponojtisc  u 
moralnom  jimislu),  kao  hezdktrazni,  nUđcrtrdchtig,  — 
Braminskii  k(5i  da  l)U(]e  milosnica  potHo^a  ćifte!  Da- 
nica 2,  141.  Da  ne  kale  kakav  >jezikopopraviteIj«, 
daje  ovo  (triest,  »Jelr'eet,  5exdeftet)  j/odlo  i  pokvareno. 
Bj.'  XLVII.  Za  tuibu  kaže  dftje;>odi«.  Straž.  1887, 
284.  Ostatke  mu  rijeci  podmuklo  i  podlo  opadanje. 
VUzid  2,  4. 

podliji vanjis  n.  vidi  podljevanjc.  Rj.  vidi  i  pod- 
li vjinjV. 

podliJ^Tati,  podlijevam,  f.  impf.  vidi  podljevati. 
Rj,  po<l-liievati.  n.  p.  ^sodu  pod  koga.  vidli  ^Q&\\\-^i\. 
V.  pf.  uodliti. 

podnmn^a,  f.  (u  Boci]  drvo  Sto  se  preko  jednoga 
ramena  podmetne  pod  breme  koje  se  nosi  na  drugome. 
Rj.  —  pod-limaća  {I  miRlim  da  stoji  mjesto  n;  isp. 
podnitmti  tte).  Oan.   349.   riječi  s  takim   nast.  kod 

j)0<ilista(i,Htum,  v.pf.:  Da  bijelu  napravile  crkvtt  od 
bijela  mennera  kamena,  podUstu9  je  le$kijem  olovom. 
Rj.  pod-lisiati.  isp.  zalistavac.  podlistaU  crkm  olovom, 
oko  7\je  načiniti  tako  sto,  kao  Što  je  zalistautc  oko 
eene? 

p6dlltl,  pTidlijem,  c.  pf.  untergiemen,  fiuhterfundo. 
Rj.  pod-liti  n.  p.  vode  pod  koga.  v.  irnpf.  podlijevali, 
podlivati,  podljevati. 

pudlivunje,  h.  i>.ap.)  vidi  podljevanje.  Uj.  govori 
ae  i  u  j\u.  govoru. 

podlivati,  p&dlivam,  (Mp.)  vidi  podljevati.  Rj.  go- 
vori St  i  u  južnom  govoru,  isp.  livaii.  tfifii  t  podlije- 
vati, r.  pf.  podliti. 

pndilzivanje,  ti.  dati  Ahlaufen  einer  FlOgsigkeit 
am  Oef^nse  heninter,  deftuzus  per  laiufi  vasis.  Kj. 
rtfrh,  od  podlizivHli,  koje  vidi. 

podlizivati.  podlkujem,  v.  impf.  ajn  Gefnssc  her- 
nhflieJiseii,  d€(hio  pcr  latua  vasis.  Kj.  pod-lizivati»  kad 
n.  p.  roda  otječe  dolje  po  sirani  suda. 

p6dlop:a,  f  Rj.  deni.  podložica.  —  1)  kad  ae  pro- 
dcre  opanak,  pale  se  na  ono  mjesto  iznutra  metne 
komudii^  kože,  die  Unterlaae,  res  mt-bjecta,  subiculum 
(e.  B,  unter  der  Sohle).  Uj.  vidi  podlogać,  opetak, 
zaloga  3.  —  2)  (u  Hrv.)  vidi  podmetafia.  lij.  rusci- 
jepljetio  i  it  kraja  otanjeno  drvo,  koje  je  na  gredelju 
gore  podmetnuto  porf  ćivija,  koja  drži  cimer.  —  3)  biti 
tugja  podloga,  russschemel,  cf.  podnožje.  Rj. 

podld|C&f,  podlogA6i,  m,  (u  Grnljii)  vidi  podloga  1, 
I  sgn.  ondje.  —  Ko  traži  izbirat^  na<?!  6.&  podloga^. 
PohI.  157. 

podidkiiti,  pudloče,  r.  pf.  t  j.  voda  brijeg,  unter- 
fresKcn,  ubspulen  vott  unien  fter.  s^tbterlambOi  ^ublao. 
Rj.  pod-Iokati.  v.  impf,  lokati. 

Sodl6mi(i,  pftdlomun,  v.  pf.  Rj.  pod-lomiti.  v,  impf. 
lamati.  —  1)  unten  abbrechen^  suffringo:  Ispred 
sebe  gjemev  oturila,  dvije  mn  je  noge  podlomila. 
Rj.  —  Oba  <*u  ti  oka  izvaditi,  sve  Ćetiri  nogepodlo- 
miti.  Npj.  2,  217.  —  2)  sa  ae,  refleks,  ili pass.:  Vifinji- 
ćica  rod  rodila,  od  roda  se  2>oaiomila,  nema  niko  da 
je  bere.  Npj.  1,  425. 

podlost,  f.  K.  humilitas,  Stulti.  nisina,  osobina 
podloga  čovjeka;  die  Niedeririichtigkeit.  — 2a  ovaku 
podlost  mora  ćovek  imati  gjon-kožu  na  obrazu  i  oso- 
bitu (a  ne  pravu  ljudsku)  pamet  u  glavi.  Danica  5,  82. 

p6dlo£an,  Sna,  adj.  unterthan,  sabdittis.  Rj.  pod- 
ložan, i'ip.  ]>od!o7.iti  H.  —  Narod  pripovijeda,  da  svaka 
gjevoika  odvo(^  lijepa  podložna  je  uroku  i  eavisfi  od 
vila.  lierc.  50  (bilieSka'i. 

I^Mldl^l^],  [Kklložnja,  m.  (u  Srijemu)  drvo  kao 
prevaga  koje  stoji  poprijeko  pod  arćanicom,  le  drži 
stražnji  kraj  rude  da  Joj  prednji  kraj  ue  bi  padao 
k  zemlji,  das  lieibescfieit,  cf.  podlažanj.  Hj.  podloiar^, 
(OHn.  u  podloga],  Osn.  201.  pod-luitu\j  (o«a.  u  sad. 
vrcm.  ^\a^o\&  podlagati).  Oan.  201.  —  rijedi  s  takim 
ntifit.  kod  bacanj. 

pođl6Jtnrtt,  /*.  vidi  podvodnica  1.  Rj.  vidi  i  svodnica. 


žena  koja  svodi  iensko  s  muškim.  —  podldžara  (osn, 
u  podloga).  Osu.  109.  riječi  s  takim  nast.  kod  badnjara, 

pAdliržicn,  /'.  dem.  od  podloga.  Rj. 

pAdložIne,  f.  pl.  (u  Sinju)  vidi  podložnici.  Rj.  vidi 
i  podložnjaci,  poduožnici,  podnoži. — podloiine  (osn. 
u  podlogu).  Osn.  l.M.  mose  biti  da  i  ovdje  stoji  1 
mjesto  n.  i.tp.  podlimaća. 

podlAžiti,  podložim,  V.  pf.  Rj.  pod-ložiti.  r.  impf. 
podlagati.  —  1)  unicrlegen,  stiojicio.  Rj.  vidi  pod- 
metnuti 1,  podvrći,  podstaviti,  kno  položitif  metnuti 
šio  poda  što,  u  što  osdo.  —  l'o  Rosni  podlože  obojke 
u  opanke.  Rj.  432b.  —  2)  untersckuren.  subjicio 
Ugna  igni  augenđo.  Rj.  podložiti  drva,  da  bi  se  vatra 
rtugorjehi.  —  3)  «  prenesenom  smislu,  vidi  podvrći. 
isp.  podložan.  —  Krajišnici  od  jada  ae  smiju,  jer  su 
svakoj  muki  podloženi.  Npj.  .'">.  521. 

pOilIožnT«!.  m.  pl.  vidi  podnožuiei.  Rj.  pod-ložoici. 
može  biti  da  je  1  mjesto  n.  isp.  podtimač'a.  vidi  i 
podloŽine,  »  sgn.  ondje. 

pAdloinik,  m.  (po  zap.  kraj.)  der  ihiterthan,  si4h- 
ditus.  Rj.  pod-ložnik.  Koji  je  podložan  kome.  vidi 
podiijnik,  podanik. 

pQdložnjnci,  podložnjaka,  m.  pl,  {m  Hrv.  u  1crj(6ina) 
viai  podložnici.  Rj.  pod-!ožnjaci.  viože  hiti  da  je  i 
ondje  1  mjesto  n.  vini  i  podložine,  i  sgn.  otidje.  ta 
nastavke  podložujaci  {  podložnici  i»p.  anatemnjalc  i 
anatemnik. 

podidpiti  se,  podlupun  se.  r.  r.  pf,  Rj.  pod-Iiipiti 
se.  V.  impf.  podlupljivati  se.  —  1)  sich  hupuZ  gefien, 
pedes  attero  eundo,  cf.  podbiti  se.  Uj.  kad  se  kome 
od  hoda  rane  noge.  —  2)  podlupio  se  hlieb,  kad  mu 
HC  w  pe^ionju  gornja  kora  odvoji  od  sredine.  Rj. 

poilliipljivanjc,  «.  verh.  od  podlupljivati  »e.  Rj. 

podlupljivati  hCi  podlilpljujem  »e,  f.  r.  impf.  vidi 
podlupiti  se.  Rj.  —  J)  vidi  podbijati  se.  kad  se  kome 
ud  hoda  ranjavaju  noge.  —  2)  podlnpljuje  se  hljeb, 
kad  mu  se  u  pečetiju  gornja  kora  odvaja  od  sredine. 

P&dl&^ei  n.  tako  se  zove  jugoistoc^ni  kraj  Srijema 
pored  Save.  Rj.  Pod-lu^e. 

pddljova^je,  ti.  da.*t  fh^ergiessen,  subicrfusio.  Rj. 
verh.  od  podljevati.  radnja  kojom  tko  podljeva  što 
pod  koga.  vidi  i  podlijevanje^  podlivanje. 

pi^dlJevAM,  vflm,  r.  impf.  untergiessen,  snbterfundo, 
cf.  ^podlijevati.  Rj.  vidi  i  podlivati.  v.  pf.  podliti.  — 
Okrivljenika. . .  samo  bace  u  tamnicu  i  metnu  sindžir 
na  vrat  a  noge  u  klade,  pa  jož  kaito  i  vodu  podije- 
vaju  poda  nj.  Rj.  89a. 

podmiV'i,  ^iMmaknćva,v.pf.darunter  rUckent  subdo. 
Rj.  pod-ma<^i.  vidi  podmetnuti  I,  i  *t/H.  onAje.  v.  impf. 
poilmicati.  —  Bijelu  mu  poliubila  ruku,  podmaće  mu 
siaienu  stolicu,  ^ef?erti  mu  kavu  iznijela.  Npj.  2,  46. 
I  pod  njega  podmaće  putalja.  HNpj.  4,  24. 

pddmazati.  piNdmaŽem,  r.  pf.  Uj.  pod-uiazati.  v. 
impf.  podmazivati.  —  1}  unterscbrnteren,  subterlino. 
Rj.  kao  oedo  pomtuati  Sto.  —  2)  hestechen,  corrumpo 
(jtetunia,  donis),  cf.  podmititi.  B,y  u  prenesenom  smislu. 
vi<li  i  potkupiti.  —  Moli,  da  mu  poSljeteJedan  akov 
dobre  šljivovice,  da  podmaže  kojeggie.  StraŽ.  1886, 
1104. 

podmazivanje,  n.  Uj.  wt?>.  od  podmazivati.  — 
I)  radnja  kojom  tko  podmazuje  sto  (daa  Uoter- 
schmieren,  eublitio.  Rj.).  —  2)  radnju  kojom  tko  jtod- 
matuje,  podmićrtje  koga  (das  Bestechen,  corruptio.  Hj.). 

podmazivati,  podmi\zuj8m,  r.  impf.  Rj.  pod-mazi- 
vati.  r.  pf.  podmazati  —  1)  unterschmieren,  suhlino, 
Rj.  kao  ozdo  maenti  što.  —  2)  Itestechen,  corrumpo. 
Uj.  u  prefiesenom  smislu.  Mi  podmJ(^ivati,  potkup- 
ljivati. 

podm^sili  se.  p^dmestm  se.  v.  r.  pf.  podmesilo  se 
malo  ovo  krme,  rleisch  bekomtnen,  roboror.  Kj.  pod- 
mesiti  se,  kao  mesan  postati, 

|K>dm^8ti,  podm^tem,  v.  pf.  unterriiitrent  šuhter- 
mtsceo.  Rj.  pod-m^ti,  n.  p,  ^Im  brašnom,  v,  impf. 
podmetati. 


{»odmct 


67 


podmlndak 


ii6ilmot,  ni.  pod-met.  isp.  podmoUti,  podmetnuti. 
rirtj  snbjeicAt;  das  Suhjectt  auhjei'titvi.  —  Ono  »e  prvo 
sove  Huhjekt  ili  podmet  &  dnigo  prediknt  ili  prirok. 
Sinu  1. 

podm^tačn.  f.  (u  Srijemu)  rascijepljono  i  a  kraja 
otAnjeno  drvo  (od  prilike  kno  ranh  kilu  kojijem  fle 
drv»  otjeprtju),  koje  je  na  gredelju  gore  podiuelutito 
pod  ^iviju  koja  drži  cimer,  pa  kad  rc  ho<?e  da  plug 
dublje  ore^  ondn  ne  podmetača  povuOe  natrag,  ii  kad 
«e  ho<5e  da  ore  pliće,  onda  se  potjera  u  napredak,  le 
se  leme^  podipne.  cf.  podbijar,  (kmHo";«  2.  Rj.  —  nsn. 
M  podmi^Uiti  1.  rijfri  a  tukim  tiast.  kod  cjepaća. 

r6din(«tiik,   p^dmetka,   tu.  das  Vnterletjehoh,  quod 
jicitur.  Kj    ono  sto  se  podmetne  pod  što. 

1.  podai>(iuiJCt    n.    Rj.    vcrh.   od   podmetati.    — 

1)  radnja  kojom  tko  podmcvt^  šio  pod  što  (das  Uutcr- 
legen,  subjeoiio.  Ri.).  vidi  poturanje  2.  —  3)  radnja 
kojom  tko  podmeće  konja  (dnu  Verschneiden  [des 
l*ferdenl,  castralio.  Rj.). 

2.  podmi^taiije.  n.  duu  fhtterruhren,  nuhtermixtio. 
Rj.  rerh.  od  podm<^tati.  radnja  kojom  tko  podmeta 
fi*  D.  čorbu. 

1.  podmetati,  pi^dme^^tn,  v.  impf.  Rj.  pod-metati. 
t.  pf.  podmetnuti.  —  J)  unterle^cn.  «i/y*>»o.  Rj.  vidi 
poturati  2.  —  Nadavati  rukn,  t.  j.  Kafclanjiiti  ne  njome 
podtnet^iri  je  pod  «iblju  ili  pod  nož.  Rj.  .3H4a.  Na- 
dotlavati,  ef.  podavati,  podmetati.  Rj.  ."JHTa.  Podmeće 
kao  kukavica  j(y>.  Fofll.  251.  Neka  ga  (junca)  iaijekii 
aa  komade  i  metnu  na  drva,  ali  oijnja  da  ne  podmeću. 
Car.  T.  18,  23.  I^e^ja  Rvoja  podmetah  onima  koji  me 
bijaliu.  la  50,  6.  —  2)  konja,  das  Pferd  verschneid €7i, 
cantro  eqHum.  Uj.  r«di  jaloviti,  o^iSiSiti,  HUrojiti,  Jkopiti, 
dtrojili. 

3.  podmetati,  pi!)dnieUim,  v.  impf.unterrdhren  (die 
Suppe  mit  Mchlj,  subtcnuisceo.  Rj.  pod-metati,  n.  p. 
čarhu  bragHom.  r.  pf.  podm^.mi. 

pAdnctautl.  tnem,  v.  pf.  Rj.  pod-metuuti.  r.  itupf. 
1.  podmetati.  —  1)  unterlegen,  subjicio.  Rj.  i^rfi  pod- 
ložni, podniaći,  podstaviti,  podvrCi,  poturiti  2.  — Pot- 
kopali ili  podjnetnuti  hgum.  Rj.  320a.  Ovo  su  tvoja 
gjeca,  ft  na  mjesto  njih  tvoja  prokleta  mater  pod' 
metnala  troje  uiačatU.  Npr.  232.  PodtnetnuU  mn  ćav(^e 
pod  goluha.  (Prevarili  ga;  dali  mu  drugo  a  ne  ono 
*to  bi  valjalo).  Posl.  251.  Podmetnuo  bi  pod  uvla 
idrijebe.  ^Tako  zna  obijcditi).  251.  l^odmetnuo  mu 
lubenii^u  koru  pod  nogu  (te  pao,  t.  j.  prevario  ga, 
navratio  ga  na  zlo).  251.  Pod  Tadiju  džide  podmet- 
nuie,  Tadiju  au  rane  OHVojile,  ranjena  ga  nose  Jan- 
kovic^u.  Xpj.3,  lt>7.  Ti  povedi  Merdaniigi<^-Muju,  a.  pod 
njega  podmctui  itUita.  PLSpj.  3,  189.  Ruke  Mojftiju 
ottfiaće,  za  to  uzeSe  katnen  i  podimtnuie  podu  nj,  te 
fljede..  Mojft.  U.  17,  12.  Podmetni  te  stare  haljine  i 
rit*  pod  pasaha  ispod  uža.  Jer.  38,  12.  Koji  jedu 
hljeb  tvoj  podmeinuše  ti  eamkn,  dji  ae  ne  opazi.  Avd. 
1.  7.  sa  ae,  ptiss.:  Prekret,  podvalak  koji  »e  podmetne 
pod   tag  tJe  se  vag  po   njemu   pomiće.  Rj.  574a.  — 

2)  konja,  vervchneiden,  casiro  equum.  Rj.  tndi  poči- 
stiti 2.  ustrojiti,  uSkopiti,  ustrojiti.  —  Rnjkovit,  n.  p. 
konj,  koji  nije  dobro  podmđnut,  nego  ostao  ajgirovit. 
Bj,  651a 

podni^zgaii ,  zgam,  p.  pf.  Saft  hekommen  (von 
Bdumen  im  Frahjahre),  succani  nanciscor:  podmez- 
pUa  gora.  Hj,  pod-mozgnti,  kad  se  mesga  (mezgra) 
pokali  u  drveta.  v.  impf,  me/.gati  (mezgrati). 

pAdfliieiiBJiS  n.  das  f'nterkgen^  suhjevtio.  Rj.  verh. 
&«i  podmicatL.  radnja  kojom  tko  pudviiče  kome  sto. 

pddnirad,  p6diuićem,  v.  impf.  darunter  riicken, 
tmlmitta,  suhjicio.  Rj.  pod-micali,  n.  p.  kume  stolica. 
r.  pf.  poiim.ići. 

podmii'ivii^JCi  n.  das  Besteehen,  corruptio.  Rj. 
veri.  od  podmi^vAti.  radf^a  kojom  tko  podmičv^e 
koga. 

p»dmifiva<i.  podml(^uj8m,  r.  impf.  he'dcchen,  cor- 
mwtpo.   Rj.  pod-mi<?ivati.   r.   impf.  prosti  militi,  cidi 


podmazivati  2,  potkupljivati,  v.  pf.  podmititi.  —  Arhi- 
paatiri  se  najviše  moraju  starati,  da  Hku|)e  novaca  .  .  . 
da  bi  mogli  i  u  napredak  zakupljivati  i  podmićivati. 
Danica  9,  115. 

podm)glJlv,uf(;.  hohnisch,eaf?iUans.  Rj.  pod-migljiv, 
koji  rudo  namiguje  na  koga  podrugajući  .<te  njune,  vidi 
ptjdrugljiv. 

podmijc^siti.  piVdmijetfim,  v.  pf.  einsduern  (dcti  Brot- 
tein),  fermento.  Rj,  pod-niijesiti  n.  p.  tijesto  xa  hljeb, 
vidi  potkuhnti.  r.  impf.  podmjeAivati. 

podmiji'irltf  so,  podmijfinm  Be,  vidi  podmjeburiti 
He.  Hj.  pod-mijuriti  se,  r.  r.  pf.  isp.  raijur  i  mjehur. 

poiliiihiutl,  {irKlmincm,  v.  pf.  zadi  odozdo,  n.  p. 
kan  se  i!ipto  ili  vojske  biju  u  brdima,  umgehen,  eircum- 
venio.  RJ,  pod-uiinuti.  i  pntuti  je  minuti  v.  pf. 

podiuirili.  podmirim,  v.  pf.be friediQen,ausgleichen, 
satisfftcio:  Ali  Hada,  ali  igdu  dogji,  Ja  mi  atare  krvi 
podmirimo.  Rj.  pod-miriti.  u.  impf.  podmirivati.  — 
Nije  Jala  Murabova  glava,  prvog  sluge  Skadarskog 
vezira,  mnogo  mii  je  donosio  rfar«,  mnogo  dara  od 
Krgjana  glava,  itve  podmire  na  Grkovu  ravnu,  dva 
mramora  od  dva  Gjurgjevi<?a.  Npj.  4,  330.  Tri  četvrti 
cijene  već  (je)  isplatila  a  ostatak  će  koncem  ove  go- 
dine podmiriti.  Rad  y,  ll*y.  Mislim  da  ću  upravo 
potreba  u  naSoj  književnosti  koliko  toliko  podmiriti^ 
ako  ih  love  knjige)  priop(5im.  Star.  4,  130. 

podoiirivanje,  v.  das  liefriedigetit  satisfactio.  Rj. 
rerh.  od  podmirivati,  radnja  kojom  tko  podmiruje  Što. 

podmirivali,  podmirujem,  r.  impf.  eineti  hefrie- 
digen,  zufrieden  stellen,  satisfacio.  Rj.  pod-mirivati. 
V.  pf.  podmiriti.  —  Da  ja  vadim  haznu  i  džebhanu, 
pa  pa  svoje  podmirujem  druitvo.  HNpj.  4,  590.  Sto 
bi  zvijerje  zaklalo  uijesam  ti  donosio,  sam  stan  pod- 
tnirivao.  Moja.  I.  31,  31».  Koje  će  kao  i  svako  djelo 
MikloSidevo  podmirivati  potrebu.  Ogled  V. 

pOdmita,  f.  die  Bettechung,  corruptio.  Rj.  pod-mita. 
djelo  kojim  se  tko  podmiti,  isp.  mit,  mito. 

podmititi,  p&dmitim,  v.  pf.  bestcchen^  corrmnpo 
pecunia.  Kj.  pod-oiititi.  vidi  podmazati,  potkilpiti.  v. 
impf,  podmirivati.  —  Podmite  njegove  momke  da  iz- 
liju vodu  u  njihove  sudove.  Npr.  242.  sa  se,  pass.: 
Svi  spisatelji  stoje  pred  sudiliSteui,  koje  niti  se  ^ega 
boji,  niti  se  čim  podmititi  da^  Pis.  (iO. 

podmJchAriti  se,  podmjfehGrlm  se,  v.  r.  pf.  n.  p. 
kad  se  iiovjek  ožet^^e,  Brandhhisen  hekommenj  puMulis 
obduci.  Rj.  pod-mjehuriti  se.  vidi  podmijuriti  se,  pot- 
klobuiMti  se,  potprištiti  «e. 

pudmjorAvanjc,  n.  Ri.  verb.  od  podmjeravati.  — 

1)  radnja  kojum  tko  pothnjerava  sud  koliko  bere  (daa 
Abmesson  [wie  viel  ein  GefiiAs  halte],  emensio.  Rj.). 
—  2)  radnja  kojom  tko  podmjerava.  da  vidi,  je  U 
prava  mjera  (das  Probiren,  ob  ein  (iefflss  dna  gehOrige 
Mass  halte,  exploratio  mcnsurae.  Kj.). 

podmJorAvati.  podmjferilvam,  v.  impf.  Rj.  pod-mje- 
ravati.  r.  pf.  podmjeriti.  —  1)  ahmasen,  emetior.  Rj. 
podmjerava  tko  sud  da  vidi  koliko  bere.  —  2)  das 
Mass  probiren,  ej'phro  mensttram.  Rj.  ogledati  mjeru 
za  velićinu  ili  težinu,  je  li  prava. 

p6dmjcri(i,  rim,  r.  pf.  Rj.  pod-mjeriti.  v.  impf. 
podmjeravati.  —  J)  ahmessen  und  abiraaefi,  emetior 
I  exp€ndo.  Rj.  podmjeriti  ćemu  veličinu  ili  teUnu.  — 

2)  das  Mass  oder  die  Waae  prohiren  (prilfen),  exploro 
mensuram  aut  libram.  Rj.  ogledati  mjeru  ta  veličinu 
ili  tesinu,  je  li  prava. 

podmJ<!Šivai^o,  n.  das  Einsduern  des  Brotteiges, 
fvnneuiatio.  Rj.  verb.  od  podmje^ivati.  radnja  kojom 
tko  poilmjtsaje  što. 

podmjesivaii,  podmjMujSm,  r.  impf.  einsauern, 
fertuenio.  Rj.  pod-mjefiivati  «.  p.  tijesto  sa  lUjeb,  vidi 
potkuhavftti.  v.  pf.  podmijesiti. 

pddmladak,  pftdmlntka,  m.  der  SprdssUng,  die 
Knrhkovtmenschaft,  sul^oles^  cf.  omladina:  Kako  sam 
»e  8  njome  saetanuo,  ne  imadoh  ćeda  ni  podmlatka, 
Rj.   pod-mladak,    vidi  i  odmladak   ondadak.   isp.  na- 


m 


poclmlndlti  se 


—  68  — 


podaositl 


traiije,  pokoljenje,  jiorod,  potomstvo.  —  t*av  pod- 
mludak  rlnmft  tvojogn  iimim^o  u  najboljim  godintima. 
Sam.  I.  2,  m. 

puiImlAditi  hc.  iJi>dmlu<lTm  se,  v.  r.  pf*  KJ.  pod- 
inlnditi  ee.  r.  iinpf,  podmlagjivati  se.  —  1)  tcieder 
Jung  tcerdeii,  sich  rcrjfingeni  juvcnesco.  Rj.  nanovo 
postati  mlad.  —  2)  podmladilo  se  nebo,  kad  se  na 
vedrini  iz  okoln  pokažu  mnli  tanki  oblaci,  i  onda  ae 
kaže  dii  će  biti  kiSe.  Rj. 

podniln^iviinjp.  n.  anfi  Verjilngen,  to  juvenescere, 
Rj.  vefh.  od  podmiagjivati  se.  stanje  u  kojem  se  ito 
podvUmjHJe. 

podralagjtviili  .»so,  podinl?lgjiijein  se,  v.  r.  Unpf. 
Rj.  pod-ml:i^jivali  se.  v.  pf\  podmlnditi  se.  —  J)  sich 
verjiintjeH,  jttrenvscu.  Rj.  nanovo  mlad  po^ttajati.  — 
2)  i»o^mlagjiije  se  nebo,  bićo  ki^e,  cf.  podmJaditi  se 

2.  Rj. 

podmdstiti,  jMNdnioHtlm.  c.  pf.  (u  btavon.)  vidi  po- 
tavaniti.  Hj.  pod-niostiti  sto  (načiniti  da  dogje  ono 
Jcao  pod  most)^  nućiniii  na  njetnu  tavan  7,  tavanice. 
V.  impf.  podmošdavali. 

pouniose&vunjfs  n.  vidi  tavanjenje.  Hj. 

podmošoilvaCi,  podmi^^ćiivam,  r.  imp}\  (u  81av.) 
viai  tavaniti.  Ri.  pod-moA6ivat)  .^^>,  graditi  na  njemu 
tavan  1,  tavanice,  v.  pf\  podniostiti. 

podnidRiiIiie,  podmilkaoco,  m.  (u  RUdu)  koji  ^to 
lapod  mukla  radi,  ein  tiickischer  Mcnsch,  homo  sub- 
dolitf:  Podmukaoca  glava  ne  boli.  Rj.  podmukao 
čovjek,  vidi  podmiikliea.  —  rijeci  »  takvim  nast.  kod 
^uvalac. 

p6dmnkno,podmiik1a  (p<^dmnkn),  adj.  hcirntUckutch^ 
inalitiofiu.%  suhdolus :  Podmuklo  pseto  najprije  ^e  ujesti 
(Posl.  251).  Ovo  V.  Lozić  treba  da  posvjedoči:  ako 
li  ne  po?vjedoći  ostatfe  mn  rijeOi  podmuklo  \  podlo 
opadanje.  VLazie  3,  4. 

podmAklicR,  f.  podmuklo  Čeljade.  Rj.  inuško  ili 
žensko,  isp.  iiodmukalac.  augm.  podmukliĆina. 

podmAkličina«  /'.  augm.  od  podmuklien:  velika  je 
to  podmuklitinn.  Rj.  —  takva  augm.  kod  bardaćina. 

})odmrikl6st.  jindrauklosti,  f.  dic  Tuckc,  unimua 
tdohts.  Uj.  osobina  onoga  kuji  je  podmukao, 
^odnjipiu  si*,  p6duapijein  se,  (u  vojv.)  vidi  poua- 
piti  se.  Rj.  r.  r.  pf.  pod-na-piti  se.  kao  malo  opiti  se. 
pddno,  n.  linded.)  Mitiag,  vicridics:  od  podne  do 
mraka;  oko  jtodne,  u  popodne;  cf.  pladne.  Rj.  po-dne, 
{po  dne,  po(l)  dne),  ne  mijenja  se  po  padežima;  ali 
t^i  niže  primjere  is   Nar.    pjesama  (iz  Crne  Gore). 

—  Zaučiti  podyic,  ak.^ain,  it^indijii.  U  pet«k  mu  zau- 
čilo  podne.  Rj.  2(K)a.  Klanjati  podne,  akSam«  ićindiju. 
Rj.  272a,  Nagao  dan,  t.  j.  prevalilo  podne.  Rj.  882b. 
Ongje  Turci  okla7^jaše  podne.  Rj.  453a.  One  dola/.e 
svako  podne  ovde  na  ovo  jezero.  Npr.  17.  Pa  se  po- 
neai  letni  dan  do  podne.  40.  Poane  prigreje,  47. 
Na  podne  goveda  polijećn  u  plandiHu.  125.  Na  dvije 
uro  poslijm  podne,  da  po^e  u  njegov  dvor.  249. 
Da  se  vidi  njemu  putovati^  u  po  no<!i.  kao  u.^ed 
podne.  Npj.  3,  351.  Pogone  se  vojske  po  megdanu, 
dokle  bilo  dnevi  po  pu  podne.  4,  76.  bo*<fe  vojska 
Bjutrn  oko  podna,  4.  444.  Uttred  podna  i  bijela  dana. 
5,  433.  Bego  Novljanin  u  t^apcu  ubije  u  po  podne 
Tamnavskoga  kueza.  Danica  3,  111.  U  7  sati  pred 
podne  i  u  1  sat  po  podne.  3,  XXII. 

podn^sH,  podnesem,  v.  pf.  isp.  Obi.  ti7.  vidi  pod- 
nijeti. 

p6dnl«a,  f.  daska  kojom  je  Sto  popogjeno:  Udo- 
vice, u   jiM  podnice!   Ri.    po-dnica,   om.  u  2  pod  3. 

—  Te  ga  ona  baii,  i  ptc^Hina  pao  na  podnicu.  Npj. 

3,  211. 

p6dnijeti,  podužem  (podnio,  podnijela)  v.  pf. 
Rj.  po(i-nijeti.  vidi  podnesti.  r.  tmpf,  podnositi.  — 
/.  IJ  unter  ettcas  bringen^  praetendo,  subtrrtendo, 
Rj.  što  dolje,  pod  ito.  —  «a  »©,  pass.  u  prenesejiom 
smislu:  Da  bi  svaki,  koji  upravo  znsi  Stoje  jeiik  i 
grtunatika,   oitmah    poznao   (un  mu  se  podnesu  i  hez 


vremena  izlaska),  ili  je  prepisano  Mrkaljevo  salo  de- 
beloga jeni,  ili  Vukova  pismenica,  ili  fra  Matije 
nauk.  Nov.  Srb.  1818,  400.  —  2)  eHragen,  tvlero. 
Rj.  kao  pretrpjeti.  —  Probavili  hrc^nUj  i.  j.  skuhati 
u  želucu,  ili  podnijeti.  Rj.  6(l2b.  L'oek  je  ^kad  se 
pomisli  šta  podnijeti  može)  tvrgji  od  kamena.  Posl. 
348.  Jedna  zemlj.i,  a  dvoji  harači,  to  ne  može  zemlja 
podnijtti.  Npj.  4,  4;S*J.  Koja  jo  bolovala  ...  i  veliku 
muku  podnijela  od  mnogijch  Ijekara.  Mark.  5,  2(>. 
Podnio  si  mnogo.  Otkriv.  2,  3.  —  S)  ako  ti  može 
podnijeti,  venn  du  es  (um  diesen  Preis)  geffcn  kanfistf 
si  ahsquc  tuo  deirimtrito  potcs  (ako  možeS  dati  za 
ovu  cijenui;  ako  li  vjera  niožt*  podnijeti,  ir^ni  e-f  dein 
(HuaUe  erlaaht  [duldctj,  si  pcr  fidein  tuam  licet : 
Turska  rjcra  podnijet'  ne  more,  da  kaurin  obljubi 
Turkinju.  Rj.  —  .Ako  li  može  oltraz  podnijeti  (t.  j. 
ako  te  uijc  stid).  Rj.  433a.  —  4)  duk)m  poduijeti, 
t.  j.  uzeti  na  du^u:  Vas  četiri  dušom  podnesite,  a 
ieliri  krivo  svedo^ile.  Rj.  —  5)  A.  Je  li  dobro  vino? 
B.  Može  podnijeti,  geht  an,  passirt.  Rj.  —  I  Bože 
pumo7.i!  Kojokako,  može  podnijeti,  n.  p.  ako  je  tako, 
i  Bože  pomozi!  Posl.  i)4.  Pisano  je  Srpski,  i  da  je 
malo  jasnije  . .  .  moglo  bi  podnijeti  kao  za  ^veka, 
koji  nije  upravo  ni^ta  urio.  Nov.  Srb.  1817,  664.  Ali 
hi  se  opet  moglo  re(*i,  i  u  Šali  bi  moglo  podnijeti 
n.  p.  najslavenoserp-^kija  knjiga.  Rj.*  XLVI.  Ovo  bi 
tunuit^enje  teško  moglo  i  za  sam  poljski  jezik  pod- 
nijeti. Kad.  1,  117.  —  HJ  u  pjesmi,  vidi  ponijeti  0, 
dolikovali:  Odijelo  dragog  podnijelo  kao  baiOu  ruta 
i  karauHI.  Herc.  133.  isp.  podnositi  5.  —  II,  sa  se, 
refieks,  vidi  ponijeti  se:  U  dobru  se  lako  podnijeti 
(Posl.  327).  Rj. 

podnimitl  si*,  prninlm^m  se,  v.  r.  pf.  den  Kopf 
auf  den  Arm  stutzen,  suppono  capiti  braehium,  in- 
nitor  hrachio:  Te  izlazi  na  pendžer  od  kule,  na  desnu 
se  podnimio  ruku.  Rj.  pod-nimiti  se.  vidi  podsloniti 
se-  —  pod-n-i.mili  se  (s  umetnutim  n  iza  kojega 
ostaje  i),  isp.  Korijeni  11.  isp.  dojmiti,  sa  postanje 
riđi  i  ■'uiniiti. 

pudnizatl,  p<>dnTžem.  v.  pf.  unterschnureti^  lineam 
siJ)terduco:  Podnizati  drobnijem  biserom.  Rj.  pod- 
nizati,  kao  nišom  potkititi.  v.  impf.  podnizivati.  — 
Ha  crkve  će  biser  raznizati,  kadunoma  podnizat' 
gjtrdane.  Npj.  2,  201.  Vidio  sam  crkvu  Filiudara, 
a  kakva  je,  milu  iiogu  falal  podnizana  tlatnom  tre- 
petijikom.  3,  G(J. 

podnizfvAnJis  n.  dus  Verbrnmen  mit  einer  ScHnur 
(voH  Perlen,  DukateuJ,  adjunctio  lineae,  limbi.  Rj. 
vtrb.  od  podnizivati.  radnja  kojom  tko  podnisuje  sto. 

podnlzlvnti,  podnlzujem.  r.  impf  eine  (Perlen^ 
Dnkaten-)  Srhnur  unien  anftringen,  subtero  limhum. 
Rj.  pod-nizivati,  kao  kititi  ito  osdo  nizom  bisera, 
dukata,  v.  pf.  (KKlnizati. 

podno,  vidi  udno:  Pa  zaskofi  podno  bare  vojska. 
Podno  polja  ranu  madžuranu,  krajem  polja  rumenu 
ružicu.  Rj.  po-dno.  prijedlog  složen  od  prijedloga  po 
(  riječi  dno,  kojoj  pridolazi  stnačenje  od  prijedloga, 
isp.  dno  2.  vidi  i  podnu. 

pAdnos,  m.  (u  Srbiji  sad  kod  gospode  naie)  ffidi 
služavnik.  Rj.  pod-nos,  kao  tat^jur  wt  kojem  se  go- 
stima nosi  kava,  časa  vode  i  f.  d. ;  Kafieebrett,  Prue- 
sentirteller,  Kredcnsieller,  repositorium.  vidi  i  poslu- 
Žavnik. 

podndslti,  p&dno^ra,  v.  impf.  Rj.  pod-nosili.  r.  pf. 

podnijeti,  podnesti.   —   J,    I)  unter  ettoas  bringeti, 

\  praetendo  (snb   nares).   Rj.  podnositi  kome  ito  n.  p. 

'  pod  nos.  —  2)  ertragen,  fero,   tolero.   Rj.  vidi  sno- 

I  sili  3.  —  Kad  je  kozi  dobro,  onda  ide  na  led  te  igra 

da  se  raSćepi.  (Kad  ae  hoće  da  kaže  da  svaki  ćoek  ne 

može  dobra  podnositi-.).  Posl.  117.  Jer  se  MiloS  nije 

naufiio  podnositi  muku  i  nevolju.  Npj.  2,  24<».  Voliji 

siuu  mužki  uuirgeti  no  veliki  sulum  pođno.titi.  4,  495. 

A  kamo  strah  i  brigu,  ito  sam  podnosio,  da  ih  iru- 

kopise)  gdje  u  putu  ne  izgubim?  Npj.  1^  XIX.  Oaim 


|N>diio&e^)o 


poiirniiHk 


tmđci,  koji  sam  podtu>sio  rijc^ri  Inipet^i  .  .  .  Rj.*  XIV. 
Go^od  ne  če  podnositi  ruie  tiei^ere  i  vaših  grijeha. 
U.  >ttv.  24,  19.  Tebo  radi  (BoŽoI^  podnosim  rurj. 
P«,  69,  7.  Podnosili  gnjev  (tOApodnjij  jer  mu  agri- 
jeiih.  Mih.  7,  9.  Može  podnositi  ftoiore.  Pom.  lO'J,  — 
3J  ue  podnoHi  vjern,  erlauhcn^  non  fert,  non  patitnr. 
Rj.  iitp.  podnijeti  3.  —  4^)  podiioM,  putniti,  ferri  vo- 
UjiI.  Rj.  itp.  podnijeli ').  —  Sj  riđi  prilikovati :  (ijerann 
cn'en  a  grlo  bijelo,  to  gjevojktt  podnosilo  divno.  Rj. 
iV/>.  podnijeti  6.  —  //.  sa  ae,  refhka.  (u  Dubr.)  ftich 

/fuhren,  hetrageu,  ne  gercre:  dobro  se  poduoai.  Rj, 
i  ponositi  ee  2.  vliidtiti  se.  it^p.  voditi  se  3. 

poiln^.seojet  »•  Rj-  ^erh,  od  i.  podnot^iti,  li.  pod- 
nosili »e.  —  i.  1)  rudnja  kojom  tko  podnosi  kome 
sto  rt.  p.  pod  nos  (da«  Tragen  untor— ,  practeuBio.  Rj.) 
—  2j  radnja  kojom  tko  |>odnoai  n.  p.  muku,  hol 
(dftft  Erlragen,  toterutio.  Rj.)-  l^  podnošenju  lioii' 
Jertiu.  Ha  pokaže  pravdu  avojti.  Rim.  8,  2l>  (in  susten- 
taliotte  Dei;  da  Goti  Gcduid  hatte).  —  3J  rmiftja 
kojom  podnosi  kome  «.  p,  vjera,  da  čijti  sto  (daa  Er- 
Iftiil»ea,  (tet^cbebenlasfien,  permiesio.  RJ.).  —  i/,  rtui^ju 
kojom  se  tko  podnosi  n.  p,  dobro  (u  Dubr.  die  Auf- 
Tuhrung,  morejs.  Rj.). 

|»&dndii,  /'.  pl.  riđi  podnožnici.  Rj.  riđi  i  podlo- 
iine,  t  syii.  ondje.  —  pod-noži  (drugoj  je  poli  osn.  n 

'guK  Oan.  66. 

p6dndj^e,  n.  das  FussgesteU,  đer  Fusschdmelt 
Tkisui,  scabellum:  Nek  cjeluje  nogu  i  papuču,  nek  ae 
znade  gjt*  mu  je  podnožje.  VaJo  roblje  «ve  Tursko 
podnožje,  Rj.  fidi  podlogu  3.  —  Dok  položim  ne- 
prijatelje tvoje  pod9wžje  nogama  tcojim.  Mat.  IftJ, 
44.  *>«taln  krv  svu  neka  izlije  na  podnožje  oltaru. 
Moia.  III.  4,  3U.  (4  2>renesenom  smislu:  {isp.  baaa): 
Dali  dakle  makar  na  tom  podnožju  državna  vlaat 
ima  pra\*o  postavili  onaj  zakon?  Vid.  d.  1861,  21. 
pud-nožje  (osn.  drugoj  poli  u  noga). 

pćdnožnTcK  «n.  pl.  pod  nitima  oue  dvije  daSćice, 
gdje  fvuv  lirže  noge  te  poniiću  njima  uili  kad  ^u 
(die  Tritte).  Rj.  vidi  i  podnoži,  podložine,  i  8yn.  ond^je. 

podnu  (po  duu),  vtdi  podno:  Podnu  .sofrc  Petka  i 
Xegj*ljfl.  Rj.  po  dnu,  upravo  je  imenica  dno  sa  pri- 
Jetilvgom  i>o  u  lok.  te  valja  obje  riječi  rastavljeno  i 
piiuiti:  kaJco  je  naime  sloieni  prijedlog  podno  postao 
vd  samostapne  rijcH  dno,    nalazi  se  i   ona  mjesto 

ega.  isp.  Sint-  !!>». 

podnjivitl.  p^dnjlvim,  v.  pf.  (u  gornj.  prim.)  vidi 

gajiti.  Rj.  I  sgn.  ondje,  pod-njiviti  (isp.  podgajiti). 
r.  impf.  iijiviii.  —  ^jivi  momć«?  vrana  konja,  vrana 
kunja  i  w>kola,  kadu  ih  je  podnjivio^  mc<5e  mu  se  na 
rnmenH.  Rj.  426b. 

podoban,  podobna,  adj.  Rj.  —  J)  damach  aus- 
Siftcnd,  faUig,  tauglich,  qui  apparit  posse:  Ima  1' 
Dilogo  vojake  u  Turaka?  ic  I'  podijhna  da  boja  ubije. 
Ki.  koji  se  ćini  da  je  kadar  (ućiniti  sto)^  da  je  pri- 
kladan na  sto.  aptus,  idoneus,  habiliSf  capax.  !::?tulli. 
isp,  HpOKuban.  —  Kapuu  od  nije«««'  oi*am  £a  kralja 
pwfohitH.  DPosL  4*3.  —  2)  poiiobau  ćtfHm;  kao  nultk, 
iličuH  2,  prikladan  ^':  Nož,  Rog  ...  i  ostale  ovima 
podobne  rijeci.  Nov.  Srb.  1817,  342.  Da  čita  Vilan- 
dovA  AgAtona,  Amadisa  ...  i  oatalc  oi:ima  podobne 
romane.  1«17.  50it.  DrTlga  Jiove  ne  orupjc,  podobnu 
cretenu,  no  \cće  je  mnogo  od  vretena.  Spisi  1.  14. 
u  potonjim  djelima    Vuk   ne  upotrebljava  oce  rijd'i, 

pMobar»  podobra,  ndj.  so  giemlich  gut^  sic  salis 
h&HU»  (und  80  tor  allen  Beiivmtvrn)  c/.  po  Rj.  po- 
dohar.  isp.  po  (složeno  sa  adccrb.)  i  dobar.  Ajc- 
Mui'ktm  njei'ima  kaže  Vak^  da  po  može  ovako  ata- 
jxti  pred  i^rijan  pridjevima. 

pr»dnbrano.  t.  j.  podobro,  tiemlich  gut,  satis  bene. 
Rj.  adf    podobrano. 

podt^britl  se,  p^dnbrlm  se,  v.  r.  pf.  einevt  gat 
vtr'Un,  btnignas  fio  in  aliqucm:  Već  »e,  alnko,  po- 
dobriU  raji.  Ry  po-dobriti  se  kome,  postati  mu  dobar, 
9idi  prodobriu  ae. 


I  p&dobro,  zitmlich  gut,  haud  male.  Rj.  adv.  po* 
doI>ro.  Hdi  podobrano.  —  Izigje  iza  aela  i  podobro 
ae  od  njega  udalji.  Npr.  66. 

pOduene,  sievdich  spat,  serius:  A  Ja  jutros  i  po- 
docne  pogjoh.  Rj.  udu.  |)0-docne.  vidi  podockao. 

pJVdoekan,  adv.  po-dockan.  vidi  podocne.  —  Okratili 
mii  rukave.  (Kad  ko  na  jelo  dogje  pođockan).  Posl. 
237.  Ne  moŽo  ae  niko  usuditi,  niti  carev  fernian  pre- 
faliti,  ni  na  Crnu  (loru  udarili,  no  podochan  jedna 
poturica,  i  to  bježe  rodom  Lićanine.  Npj.  5,  74. 

pod6jltl,  pftaojim,  i*.  pf.  Rj.  po-dojiti.  (t.  impf. 
dojiti.  —  1)  u,  p.  dijete,  die  Brust  reichen,  pracbeo 
mammam :  da  podojimo  ioganjee,  t.  j.  da  ih  pustimo 
megju  ovce  da  Hiaaju.  RJ.  podojiii  dijete^  t.  j.  dati 
mu  dojku  da  sisa.  —  Vidi  jadnu  gječicu,  pa  dokove 
ženu  svoju,  a  ova  gjecu  podoji  i  stane  ih  paziti  kao 
i  svoju  gjeficu.  Npr.  234.  —  f^)  (an  der  Brusi)  sau- 
gon,  laeto.  Rj.  kao  2iosisati.  —  Isturi  mi  moje  b'jele 
dojke,  kade  dogje  moj  nejaki  Jovo,  kade  dogje,  dn 
podoji  dojke.  Npj.  2,  123. 

pddojnicH,  /*.  ovca  koja  ae  opodojćlla,  t  j.  oetala 
bez  jagnjeta,  dcs  Suuglings  berauoks  Sehaf,  ovis 
lacteftte  privata:  Zableja^e  ovce  podojnice.  btade 
bleka  trideat  podojnicn.  Rj. 

p&dolje,  iveiter  unten^  inferius:  Đ  planine  podove 
od  druma.  Rj.  adv.  po-dolje.  wp.  po  (sloieno  sa  aS- 
rierb.^  i  dolje,  priliino  (didje)  aolje. 

pddoplata,  /.  vidi  potplata.  Rj.  pod-oplata.  vidi  i 
poduplaia,  poramak,  poikrpa  1.  u  košulje  ono  po 
rumenu  od  koUjera  do  rukava.  —  Značenje  korijenu 
kod  naplatak. 

pod6rnti,  pAdorem,  v.  pf.  n.  p.  gjubre,  unterpfti^ 
gen,  suharo.  Rj.  pod-orati.  v.  impf.  podoravati. 

podonlva^Jo,  n.  das  Unter0Hgen,  subaratio.  Rj. 
iwb.  od  podoravati.  rad>\ja  kojom  tko  podorava  n.  p. 
gjubre. 

podorAvati,  pod6ravam,  v.  impf.  unterpfUigen,  stt- 
haro.  Rj.  pod-oravati   n.  p.   gjubre.  v.  pf.   podorali. 

u&dosta.  adv.  po-dosta.  isp.  po  (slož.  sa  (idverb.) 
i  aosta,  —  Ja  sam  pitao  jeonoga  mladoga  slijepca 
ea  podosta  riječi  kako  se  zovu  gegavai^ki.  Rj.  85a. 
Ima  naa  dobre,  t.  j.  podosta.  Rj.  125a.  Starješina 
Turski  izigje  s  podosta  momaka  u  narod.  Rj.  8(»a. 
Gosti  Bc  oboritom  ribom,  po  dosta  glava  za  dinar. 
DPosl.  24.  Od  »e  podosta  začtuli.  Danica  4,  34.  U 
Ornoj  Gori  ima  podosta  koješta  protiv  pravoga  Srp- 
skog jezika.  Pis.  W6. 

podoilitrfivatij«,  h.  das  Zuspitsen  ton  unten^  act^ 
tninatio  ab  imo.  Rj.  verb.  od  podoštravati.  radnju 
kojom  tko  podoštrava  n.  p.  ko^je. 

podoštrlivatl,  pod6&lravam,  v.  impf.  n.  p.  kolje, 
unten  euspitzen,  cacumino  ab  imOf  cf.  podaAtrati.  Rj. 

fiod-oStravati.  r.  pf.  podoStriti.  —  sa  se,  pasa. :  U  ma- 
ljem otrnulama  praSt^e  se  podoštrava.  Rj.  616b. 

pod^^t^Ui,  pCKloJtruu,  v.  pf  n.  p.  kolac,  ton  unten 
zuspiisen,  praeavuo  <tb  imo.  Rj.  pod-oHriti.  v.  impf. 
podo^travati,  podaStrati.  —  Svako  nosi  podostren 
proštac  pred  sobom,  pa  udarivSi  ga  u  zemlju  iza 
njega  puca.  Danic4i  3,  173. 

podotaviti  S4>»  vim  se,  v^  r.  pf.  kud  na  novo  na- 
rtiaiv  trava  po  koSevini  ili  po  stmiHu.  cf.  otuva.  Rj. 
l«KJ-otaviti  se. 

podozrj<^nje.  »i.  riječ  Buska.  su^picio.  StuIIi,  Vuk 
piše  iKHlozreuije;  sa  ov<tj  nast.  isp.  bogojavljenije. 
vidi  sumnju  2,  der  Verdacht.  —  Zato  mu.  ponuM,  da 
odmah  beži  opet  iz  Beogradakoga  pa&aluka  (kao  da 
bi  podosrenije  jednako  na  njemu  ostalo).  Dani^^  4, 
9.  Da  ne  bi  u  kako  podosrenije  pali,  bili  su  poku- 
povali nekoliko  trnokopa,  pa  su  krivili.  MiIoS  72.  Tuko 
se  ova]  razgovor  prekine  kao  a  malom  rasprom  i 
8  potajnim  podocre^iijem  jethin  na  drugoga.  iK).  tt 
docnije  vrijeme  Vuk  nije  više  pisao  ore  rijevi. 

pddninnk.  p(Vlrank:L,  la.  vidi  uranak.  Rj.  pod-ranuk. 
kad  tko  pudrani.  isp.  p^draniti.  —  No  U  s'  molim 


1.  poilrnnlti 


70  — 


podrivanja 


jutros  n'i  podrtmhu^  molim  ti  ae,  h  ljubim  ti  nikn. 
Npi.  2,  541. 

1.  podrAniti,  p^dranim.  vi<ii  DOthraDiti.  Rj.  pod- 
lli)rflnili,  u  kntjerima  gdje  se  (jhis  n  ne  črtje  ugotoru. 

2.  pAdranIti,  mm,  (u  vojv.)  pidi  poraniti.  Rj.  pod- 
raniti.  vidi  i  uranili.  w.  impf.  raniti.  —  Na  Lu^in 
dan  podrani  domnt^in  w  ior,  Kj.  SStib.  Podrani  rano 
te  sa  slugama  u  lov  krene.  Npr.  111.  Od  petaltt  oni 
podranise.  Npj.  4,  225  (od  pijeltUu),  Ja  sam  jutros 
mlada  podranilu.  4,  38^. 

podranjivaiije.  ».  riđi  pothranjivanje.  Rj- 

»udranjivati,  iioilrftnjnjem,  r.  impf.  vidi  pothra- 
njivati. KJ.  inp.  1  podrAurti. 

podrAslicn,  f.  (u  Dubr.)  djcvojČc  od  10 — 12  godina, 
ein  jtmges  Madchen,  adote8C€fttula.  Rj,  isp.  podraati 
1.  Mp.  odraelitra. 

1»  pOdrast,  f.  —  J)  nekaka  bolest.  RJ.  dU  Milz- 
(tnsrhnellung,  tumor  Ueiiitt;  cf.  dalok.  Rj.-* —  Sf)  tvrd, 
veliki  trbuh  u  djece,  poslije  dugih  groznica.  Rj."  — 
t«7J.  podniflti  2. 

2.  pfidrfkst^  m.  vidi  porast,  rast;  der  Wii€ks,  sta- 
tura:  Drucro  bješe  Martinidu  BlaŽo,  viHokoga  stasa  i 
podraMa.  Npj.  5.  283. 

podr&s<i,  podriistem,  r.  pf.  —  1)  heiamcachseii, 
sucitesvo:  PoJr.-VHlii  je  u  Novi  niirandža,  gojila  je 
Novkiuja  gjevojka.  Rj.  pod-raati,  kao  prUićno  narasti, 
isp.  podraiilica.  v.  impf.  nisli.  —  Krka,  boleHt  na 
podraslim  guščivima  od  koje  krče  i  lipeuju.  Rj.  3*!)3b. 

—  2)    nntencachtien    (eine   Art    Kinderkrankheii): 
podrutilo  dijete.  Ri.  ruzholjeti  ne  od  podrafiti. 

Pddmvinu,  f.  krnj  pored   Ihare.    vidi   l*odravlje. 

—  Tako  je   posUila   i    Podravina   i  Posavina,   kojih 
rijeci  nema  u  Vukovu  rječniku.  Osn.  1(>5. 

P6dravlje,  h.  vidi  Podravina.  —  (^oni  svoga  ni?, 
Podravlje  doru.  HNpj.  4,  542.  Ban  Podravlje  a  voj- 
akom pregazio.  4,  581.  r«  obličje  wtp.  Posavlje. 

1.  podrilžati,  Žuni,  v.pf.  (u  Ihibr.)  vidi  poskupjeti. 
Rj.  po-dntŽHti,  draže,  ukuplje  postati,  vidi  i  uzdražati. 
V.  impf.  dražati.  suprotno  pojeftiniti,  pojevtiniti. 

2,  podrt\ŽAti,  V.  pf.  kome,  kao  7>oic«tt  w  sa  njim, 
ugledati  se  na  nj,  nachahmen,  imitari.  v.  impf.  po- 
dražavali. —  Da  je  G.  S.  ćilao  Omira.  rekli  bismo 
da  m«  je  podražao.  Nov.  Srb.  1.S17,  tyilr2.  riječ  limka. 
docnijc  je  Vuk  nije  upotrebljavao,  u  SUtUija  je  akc. 
na  podraŽHti  1  t  2  isti:  podnižati. 

podnižAvanJe.  n.  rcrb.  od  podražavati,  radttja 
kojom  tko  podrahtfa  kome;  dits  Nachahmcn.  imiiatio. 

podrftžAvatt,  podražavani,  r.  impf.  kome,  kao  po- 
roditi »c  sa  njim,  ugledava^i  se  na  nj,  navhahmen, 
imititri.  v.  pf.  podraiati.  —  tuđimo  ae,  za-^lo  ih  voli 
hvaliti,  nego  im  podražavati.  Nov.  Srb.  1817,  t>*>4. 
Ka^i<*cvc  pjesme  nijesii  nnrodne,  nego  ih  je  kalu||yer 
spjevao,  podražavajući  imrodu.  1821,  33ti.  Vuk  nije 
doatije  upotrebljavao  ove  rijeci. 

podniJtiti,  padrafim,  v.  pf.  n.  p.  pseto,  dijete, 
reuen,  nccken,  irrito.  laee$so.  Rj.  po-nražiti.  n.  p. 
pHcto  na  koga^  tndi  nadmžiti ;  podrahiti  n.  p.  dijete, 
oidi  podjarili  2. 

podraživfkDJo,  n.  —  Jf  das  Rcizen,  irritatio.  Rj. 
rrnhija   kojom   tko  podrazuje  n.  p.  pseto   na  koga. 

—  2)  diu*  Necken,  laces.*iitio.  Rj.  radjija   kojom   tko 
podraivje  n.  p.  dijđc. 

podniživali,  pinlrAžujem,  v.  impf.  reieen,  necken, 
initOf  laccsso.  Kj.  vidi  nadraiivati.  podrasivati  n.  p. 
pseto  na  koga;  reizen,  irrito.  podraživati  n.  p.  dijete, 
zadijevati  u  nj:  iiecken,  lacesso. 

podr^rl,  podr^Oem,  v.  pf.  pidi  ureči.  Rj.  pod-reĆi, 
bcHchrcien,  fascinare. 

pAdrcpnk,  |>ftdrepka,  m.  Rj.  po{l-rej)ak.  ut  kate  se 
cnačmje,  ali  kako  je  uadrepak  sto  i  nadrepina,  bi/ie 
i  podrepak  Mo  i  podrepina. 

pjhdn^piiia,  f.  (u  Lici)  vidi  podrepnica  1.  Rj.  vidi 
i  kuskiin,  podrepak,  der  Schveifriernen,  postilena;  na 
acdlu  onaj  kuii  vto  stoji  konju  ispod  repa. 


podr^piti  se,  pftdrepi  se,  v.  r.  pf.  kad  se  kakav 
posao  podrcpi  pa  ne  mo^.c  više  da  ide  u  napredak, 
titocken,  haereo.  Rj.  pod-repiti  ee.  v.  impf.  podreplji- 
vati  se. 

podrrpIJi\'aHJe.  n.  verb.  od  podrepljivali  se.  Rj. 

podrepljivati  so»  po^lr^pljuje  se,  v.  r.  itnpf.  vidi 
podrepiti  se.  Rj. 

pddrepnica,  f.  (u  G.  G.)  Rj.  pođ-repnica.  —  J)  der 
Sc/nceifriemen,  postUena,  cf.  kuskun,  podrepina.  Rj. 
vidi  i  podrepak.  na  Hcdlit  onaj  kaiA  Uo  stoji  konju 
ispod  repa.  —  2)  podrepnice  nevaljala!  Schimpfnort 
gegtn  etn  Frtiuemimniert  concicium  in  muUerem.  Rj. 
kao  poraga  ženskomu. 

podrdsiti,  p6dreSim,  v.  pf.  vidi  potkititi.  Rj.  pod- 
reaiti.  t;.  impf.  resiti.  —  Te  opremi  agion  gjogatA, 
udri  na  njga  sedlo  pozla<?eno,  pa  po  sedlu  zlatnu 
abaij«,  podređena  zlatnim  dukatima.  Npj.  3,  201 
(podrešenu?).  Podrese^t,  valja  da  je  od  po<lre9iii,  t.  j. 
načiniti  rese  naokolo.  Npj.*  4,  361. 

p6dr(*ZAH.  p&drežem,  v.  pf.  Rj.  pod-rezati.  v.  impf. 
podređivati.  —  1)  unterschneiden ,  subtercido.  Rj. 
podrezuti  n.  p.  haljinu  rfu  bude  kraća.  —  2)  koSuicu, 
die  liienen  schtieiden,  zeideln,  castrare  alvos  apum. 
Rj.  Mp.  i9Je<?i  p^ele. 

podroziviinje.  ».  dan  Unterschneiden,  suhtercisio. 
Rj.  ivi-b.  od  podrezivatl.  radnja  kojom  tko  podre- 
ž^je  kto. 

podrc^zfvaH,  podr^ujSm,  r.  in)pf.  untersckn^en, 
ffHbterscindo.  Rj.  p<Ml-re/.ivati,  v.  pf.  podrezati.  — 
1)  n.  p.  haljivu  da  budi;  kraća.  —  2)  košnicu,  sa 
se,  paas.:  PoLknditi  koSuiou,  kad  hotfe  da  se  podre- 
zuje.  Rj.  55;3b. 

p5dri^,  ni.  {u  Boci)  der  Hnlps,  ructu^.  Rj.  kad  se 
kome  podriijtve.  riđi  ikavka.  rigavica,  štukavica. 

podrigivanje^,«,  dan  Aufstosse^i,  Rulp9en,  ructatio. 
verb.  o<l  podrigivati  se.  irta>yc  kad-  se  kome  podriguje. 

podrip(ivH(i  sp,  podriguje  mi  se,  r.  r.  impf.  auf- 
Mositen,  riilpsen,  rado.  Rj.  po<l-rigivati  se.  vidi  icati 
se,  rii;ati,  ^tucati  se.  v.  pf.  podriguuti  se. 

pddHgnuli  s**,  gne  mi  se,  r.  r.  pf.  es  stosst  mir 
(Ili/*,  ieh  riitpsej  rudo.  Rj.  —  Oj  dal  (Kad  se  kome 
podrime,  \  znnfi  kao  da  je  svinja!.  PosL  237. 

p6ar|Jcti,  podrem  (pftdorem),  (pŽdr'o,  podfla,  pari. 
pass.  podft),  r.  pf.  po-drijeti.  —  M)  mjesto  običnijega 
poderati,  v.  impf.  drijeti,  derati.  —  Dosta  je  ^avo 
opanaka  podr'o,  Poal.  02  (isp.  Dosta  je  gjavo  opanaka 
pod<ruo.  Posl.  6b).  Omijeuio  košulje.  (Kad  je  ko 
podrt).  Posl.  238  {isp.  »Omijenio  koSuliet,  Kad  je  ko 
puderan.  Kj.  356a).  —  2)  vidi  podadrijeti.  Rj.'  potd)- 
drijeti.  V.  impf.  poJirati. 

podrijetlo,  M,  d<^  Zuname,  FamilienruMmef  cog- 
nomen^  cf.  prezime.  Kj.  vidi  i  poreklo,  i^.  pridjevak, 
nadimak.  —  Gdjckoji  (apahije)  joS  imaju  stara  ,SYfiska 
podrijetla,  n,  p.  Liui>ovi(5i.  Vidai<^i  .  .  .  Rj.  7«>2a. 
Osvjetljujući  plemo  kndjeva  hrvatskih  narodnoga  pod- 
ridia  pokaza  red,  u  kom  su  vladali.  Rad  21.  VJ'2 
(u  ovotn  primjeru  riječ  podrijetlo  kao  da  znači  loza 
3,  koljeno,  u  kakvom  se  značenju  upotrebljava  u 
Zagrcbaćkih  kujiže^^lika). 

Pddriiiiljo,  M.  mjesto  oko  Drima.  Rj.  Po-đrimlje. 
—  Te  li  ajde  u  Podrimije  ravno.  Npj.  4,  213. 

podrimdnak«  podrimiinka,  m.  (u  Mav.)  vidi  dre- 
movac.  Rj.  nrf»  *  dremak,  kaćnii.  kat^umik.  hiijka. — 
po-drimunak  (i  po  zapad,  govoru  mjesto  t:  isp.  dre- 
movac  isioga  znaC'enja ;  jired  u  osn.  u  drijem).  Osn.  2S5. 

Pddrinjo,  n.  d<is  Land  langs  der  Drina,  regio  cir- 
curndrinanUf  ambidrinana:  Da  bi  posl'o  ('upićn  8to- 
jana,  TupitS  iHiva  Maćva  i  Podri^je.  Rj.  Po-drinje. 
kroj  pored  Thtine. 

pAdrIti,  piVdrijem,  v.  pf.  untenriihlen,  suffodio.  Rj. 
pod-rili.  t:.  impf.  pnrlrivati.  —  Nemala  baba  hijeaa, 
nego  kupila  prase  ida  je  podrije).  Posl.  2tW. 

podrivJinJi*.  n.  dns  f'ntertciihli^t,  suffosfiio.  Rj.  verb. 
od  podrivati,  radnja  kojom  ».  p.  svinjče  podriva  sto. 


podslrlti 


L 


podrivati.  p{>dnv3m,  r.  impf.  unierteiihlen,  suffbđio. 
Bj.  pod-rivati.  v,  impf.  prosti  riti.  r.  pf,  po<iriti. 

podrlJAti.  pftdfljSm,  t'.  pf.  erigtn,  occo,  Rj.  po-iirljati 
orttnje.  vidi  pozubati,  poziibiti,  pobranati.  i\  impf. 
drljnti  1.  —  iSvinja  reOo:  ^Ja  ćm  svojom  snrlom  uzo- 
rati«.  Megjed  recV:  ».In  ću  posijnti«.  A  limcn  reće: 
»Ja  <5u  svojim  repom  podrljaii->-,  Nur.  175. 

pMrobae,  pndrouiii,  w.  —  1)  lUm  Eingthrockte, 
uUritn:  ostavio  iiourobrvr  u  rank'u.  Kj.  (knd  ko  ne 
pojede  Bve  jelo  iio  je  ubuo  ili  sto  mn  je  usuto).  Kj." 
—  Kako  tuun  postao,  uije  mi  podrohac  obIjio.  (llekao 
nekakav  j»oet  i^rebut'i  žgjelu).  Posl.  1^7,  —  ^)  (u 
Ri«DU>  iidi  poilrobak.  Rj.  po-drobai?  (drugoj  poli  osu. 
u  drob}. 

pAdrobak.  p^dropka,  m.  (u  KifiniiV  Ki  nidi  po- 
droban 2.  —  1)  kuvan  drob,  zatopljen  injem  (riđi 
zAtop.  Rj.'  cf,  pr^r.  Rj.  —  2)  mjeva  ili  drugo  što 
kad  se  sitno  isije^^e  pa  motnc  i  zabije  u  brav^e  kad 
»e  peće.  Kj.  —  po-drobiik  (drugoj  poli  08n.  n  drob). 

podr6bui,  p6arob]m,  p.  pf.  einhrocken,  intero,  cf. 
udrobiti.  Kj.  po-drobiti.  v.  ivipf.  drobiti. 

podrAniti,  pj^romm,  c.  pf.  untcrtaucben,  uri^utr: 
Tade  Ivan  vodu  podronto,  Rj.  pod-roniti.  v.  impf 
roniti. 

pAdrub,  m.  (u  C  (4.>  vidi  porub.  Rj.  pod-rub,  đer 
&ium.  limbtis,  vidi  i  skut  1. 

pAdnifjo»  n.  dun  Land  und  Leute,  uorUbei-  tnan 
m  hcfeklcri  httt  tjuod  ttub  potestnte  eai:  u  njegovu 
podrn(?ju.  »Za  svega  podniOja  tvojfa*  {kad  napijaju 
kome  u  zdravlje).  Rj.  pod-ni^je  (drugoj  poli  oso.  u 
mka),  što  je  koine  pod  rukom,  pod  vliis^u,  zetnija  i 

ri.  —  Podruje  ovakoga  kapetana  zvalo  se  »rez. 
'2»w3b.  Njegovo  fte  podrti^je  rardeti  rarlii^nim  vnj- 
vo<lama,  tako,  da  njemu  ne  oatnnc  pod  rukom  vi5e 
od  jedne  tredinc  nabije  Rudničke.  MiloA  45.  iSud  opet 
slavi  se  pobjeda  njegova  (Hristova)  «  podrtu'jv  j)rt- 
kUnom,  DK  1*>3. 

^Mrurni.fjfj;.  Mo pripada ptuiuK ju.  —  (VlaBlela). . . 
oe  samo  ^to  su  ne  oni  razlikovali  od  svega  njima 
pf>druvHog(i  tmrftdn,  nego  au  .  .  .  Kov.  U.  Vićudi  ntt 
MVf^u  područnu  }>ra6u.  14.  Ovi  su  poslanici  iskali  od 
Turskoga  cara,  preko  < 'elebi-efendJje  i  njemu  podruhie 
komiittje^  ovo:  .  .  .  Milo&,  30. 

pAdrurnira.  f.  die  Untergehene^  suhjecta,  Rj.  po- 
druhta  tena. 

pAdrufnTk,  w.  tUr  Untergehene^  »ubjeeius.  Rj.  po- 
dručni čovjek.  —  Milenko  .  , .  vrlo  je  malo  govorio, 
i  svi  njegom  podnUnici  morali  su  ga  se  bojati  kao 
five  vatre.  Sovj.  74. 

pAdruff,  M.  anderthalb  Mann  (fro-na,  .^cif/MjTtofHo 
(tinn  inagntL'i^  nt  scsifiiiiilteruvi  aeguet :  so  niich  podrug 
oka,  |K>dnig  aioiina  i  t.  d.  Rj.  po-drug,  poflj-drug^ 
čorjek  rrlo  cctikt^  t.  j.  ćorjck  i  pu.  podrug  uku,  t.  j. 
oka  i  po;  ne  mijenja  ne  po  pudcžiinn.  —  U  vrliu 
biia^c  (umivaonica)  okrugla  kao  i  stupac,  koji  bijaie 
Od  tiodrttg  lakta.  Car.  I.  7,  31.  Ostanu  ondjo  .  .  .  oto 
ptMirug  gudine  dana.  Prip.  bibl.  t>t>. 

p&drojR3l,  f,  za  ponttinje  itp.  podrugali  Re.  vidi 
I>omga,  poruganje,  rug,  ruga,  podsmijeh.  —  Najpr^•i 
si  TA  rugu  ostao,  i  ta  grdnu  bruku  i  podrugu.  N'pj. 
5.  51^ 

podrAirati  s«.  pTMlriignm  se,  o.  r.  pf,  ver}idhneny 
^Urtdev.  Rj.  potl-rugati  se,  kume  ili  kim,  čemu  ili  čtm. 
vidi  podrugnuti  se.  isp.  pobrukati  »e.  v.  impf.  podru- 
Ipvati  KO. 

/odruvivanjo,   «.  dus  Spoticn,  deriaio.  Rj.  verh. 
podrugivati  »e.   radnja  kojom  ne  tko  podrugnje 
kome. 

podrarivati  se,  i>odriignjem  se,  i'.  r.  impf.  kim. 
ćini.  bome,  t^erau,  aputicn.  rmUltor:  l*ogledii  ga  Kra- 
Ijevji'u  Marko,  i»a  >te  poOe  pudrugivnt'  njime.  Svatovi 
se  podruguju  Mirkom.  Rj.  pod-rugivnti  »e.  r.  pf.  po- 
dnigati  se,  [>odrugnuti  se.  —  Kuda  si  se,  kilo,  \to- 
dignulal  d«  m  a  tobom  gjeea  poilruguju!  Npj.  3, 


275  fs  ?).  Prijatelji  m  moji  podruju  mnom.  Jov 
16,  20. 

podrA^ljiv.  ndj,  hohniftch^  cavillana,  Rj.  ko  fte  rado 
podrugnje,  tndi  podmigljiv.  —  Bog  te  sat^uvao  .  . . 
podrugljiva  goAta.  Kov.  127.  S  nevaljalijem  i  po* 
drugljirijem  be'iposlićnrima  Hikrgtiću  na  me  zubima 
svojima.  Ps.  .0.5,  Ili. 

pmirdgljivno,  podriigljivca,  m.  (u  <  Jrbljii)  ein  h6hni- 
Rcher  Afensch.,  canllaior.  Rj.  pinlrugljiv  dovjek. 

podrAfcljIvien,  f.  die  llohmprccherin,  cavillfUrisc. 
Kj.'  podrugljiva  žena. 

pAdrugniitl  se,  gnem,  se,  nidi  podrugati  se.  Rj. 
t'.  r.  2>f-  pod-rugntili  se.  v.  impf.  podrugivati  se.  — 
Vidje  eara  Davida  gdje  skat^e  ...»  podrttgnu  mu  tte 
u  srcu  svojem.  Ham.  II.  B,  1*). 

pAdragovie,  m.  dcr  Sohn  eines  podrug,  filiue  «m- 
ifuiviri.  Rj.  ftin  podrugov. 

pAdrnm,  m.  1)  dan  HJrdgeschoM,  tabuhitum  infimum 
((|.  d.  po  drumu?  Frano.  rez  de  fhaus^e).  Rj.  u  zgrade, 
koja  je  gragjena  na  kate,  donji  dijel  pri  zemlji,  po 
n*trodnom  govoru:  prvi  kat.  vidi  konoba?  —  Otide 
u  ergelu  i  nogje  oćiua  konja,  pa  ga  dovede  ku<^i  i 
uiwle  u  podrume.  Npr.  28.  Pak  otide  u  svoje  podrume, 
te  izvede  vranca  bez  biljega.  Npj.  3,  535.  j'O  ocomo 
Je  podrum  i  kot^ušfUca^  t,  j.  prvi  kut  kućct  pri  sevilji^ 
sluH  i  za  konju^icu.  —  2)  der  Keller,  cella.  cf. 
konoba  1.  Rj.  vidi  i  pivnica.  —  Lagum,  21  u  brdu 
iskopan  podrum  iu  vino,  Rj.  320a.  Oburvati  di^oki 
podrnmi.  Rj.  435b. 

pAdrumnr,  m.  koji  ima  ključe  od  podnima^  konobe^ 
pinnice,  vidi  konobar,  kljui'ur.  —  Kuvar  i  porfrtifnor 
uvijek  se  dobro  razumijevaju,  t  Po  manastirima). 
Posl.  1H2. 

pA<lrumski,  adj.  Keller-^  eellarius.  Rj.  ito  pripada 
podrumu. 

pudržnU,  podHim.  e.  pf  po-dr£ati.  v.  impf.  po- 
državati. —  ])  vidi  uzdrAati  1,  održati  3,  erhalten, 
conserco:  Mili  Bože,  podrii  t/ic  još  ovako  dugo  vremel 
Npj.  1,  510.  Koje  prijatelje  Bog  nažeum  oratu  do- 
maćinu do  sada  darovao,  to  mu  i  podržao.  Herc,  341) 
(u  napiiiilici ).  Da  bi  Bog  mnogo  godina  podržao 
cara.  DP.  362.  —  2)  kao  priđržati :  Ra-^c  podrže  neko 
vrijeme  puiti,  kao  snžnja,  megiu  sobom,  pa  ^a  onda 
po|;ube.  Danica  3,  144.  Re^e  (Vox  Ruti):  da^  ogrtač 
koji  imaS  na  sebi;  i  drži  ga.  I  ona  ga  podrsa,  a  on 
joj  izmjeri  ^est  mjerica  žila.  Rut  3,  15. 

podriAviiAJo,  «.  verh.  od  podržavati,  radnja  kojom 
tko  podržava  što. 

podrtAvntl.  podHavam,  v.  impf,  po-državati.  ittp, 
odrituvati.  v.  pf.  podržati.  —  Tim  je  htio  nastaviti  ik) 
smrti  matere  svoje  prijate^stvo  s  Rimom,  koje  ponr- 
žava$e  Jelena.  DM.  35.  U  Bosni  onako  dugo  trajala 
trgovina  s  robljem.  Razlika  u  vjeri  i  jeres  patarenska 
podrsav^e  je.  249  (»?). 

pAdrinTk,  n.  (u  0,  G.)  koji  na  tugjoi  7-emlji  sjedi, 
dcr  In9(i8i>e,   Micthmunn,   inguUinus.   Rj.  isp,   žiljer. 

pAdMid,  nt.  die  Brut^  progenies  {meist  als  Schimpf- 
v'ort:  pariji  pod.sade!).  Rj.  Ho  životinja  koti.  got^ori 
se  ponajviše  kao  poruga,  vidi   kol,  )  sgn.  ondje,  — 
I  pod-sa<l  idnigoj  i>oH  osn.  u  saditi). 

pAdsada.  f.  (u  Srijemu)  ostaviti  jaja  ua  poihtadit^ 
cf.  u;iHad.   Rj.    pod-»ada   (osu.    drugoj    poli  u  nuditi). 

pAdsodlten,  /*.  die  JJeckc  untcr  dem  Stitte-l,  tttra- 
j  ffulum,  stratum.  Rj.  pod-sedllra,  pod  sedlom  prostirka, 
I  aidi  poscdlica. 

!      podslJtVitnJt*,  rt.  das  Vnterhauen,  snccisio.  Rj.  fwr6. 
od  podsijeeati.  radiji«  kojom  tko  podsjeća  što. 

podslj^eati,  p<>dBije«.*am,  v.  impf.  unterhauen.  suc- 

^  cirto.  Rj.  pod-sijtvali,  kao  ozdo  ^;e'H.  r.  pf.  »odsjeći. 

—  ^iAobrfc.  koji  f^ifta  t.  j.  podsijeca  brkove.  Rj.  l!J41a. 

Ham  pod  sobom  drro  podaijcca.  Posl.  274, 

I      pAdtilrlti.  rim,  tJ.  pf  t.  y  mlijeko,  laben,  cogo  (lae), 

i  Kj.  pod-siriU.  V.  impf.  sinti. 


podsjc^^nnjo 


72 


podndarfttl  s« 


p6(lsJe(-anJo,  n,  verh.  od  podsjećati,  radija  kt^om 
iko  pothjećti  koga  na  što, 

pddsjvi'iiti,  ćiun,  v.  impf.  pod-sjećati  jlro^a  na  Što, 
ertnnem  eineti  an-,  in  m^noriam  aiicui  ttlinuid  re- 
ducere.  isp.  napominjati,  v.  pf,  podsjetiti.  —  Književ- 
nosti ie  dužnost  podsećati  auvrenienike  na  sve  Sto  je 
od  iiticajfl  na  napredak  naroda.  ZIos.  Xni. 

pddsieef.  podsij^^Sm,  v.pf.  unten  nbhaiien,  succido. 
Rj.  pod-sjeći.  i'.  impf.  poaaijccati.  —  LI  onoj  rekavici 
imaju  tri  iibljike;  podseci  tri  Šibljike,  pa  udri  njima 
po  fcorenu.  Npr.  49.  Podi^ekoie  hrekinju,  od  nje  prave 
svirale.  Npj.  1,  1G7. 

pddsjenunjoi  n.  daa  Belaf^em,  obsessio.  Rj.  verb. 
od  podnjeduti.  ručanju  kojom  iko  podsjeda  n.  p.  tfrad. 
vidi  opsjedauje. 

pddsjedati,  dam,  r.  impf.  belagern,  obsideo.  Rj. 
pod-8Jedati,  n, p.  grad.  ctVJt  opajedati.  v.pf.  podajesti. 

p6dsjesti,  p^dsjedem  tdnem),  v.  pfjemand  in  seiner 
Macht  hahen,  behetrnchen^  obsideo:  podsjeo  ga  (kad 
je  ko  f>ve  oko  koga  i  navrati  ga  na  koješta).  Pod^jco 
me  kao  /.ao  komMja  (Posl.  351).  Rj.  ovdje  ne  tumaći 
tnačenje  glagola  podsjeeti  u  rijecivia:  podajeo  ga; 
ali  mu  je  snačenje  bts  sumnje  šire  kao  i  v.  impf. 
pođajedati,  n.  p.  podvesti  grad.  vidi  opajestif  pod- 
atupiti. 

pddfgotiU,  tim,  V.  pf.  pod-sjetiti  koga  na  štOtkuo 
napomenuti  mu  što.  v.  impf.  podsjećati. 

pj^dskok.  r/l.:  Čuvaj  bc  »unca  marćanoga  k'o pod- 
skoka  jedovuopa.  DPosl.  13.  podskoK  u  Mikalje  i  u 
Delabele  (aapido),  zmija  koja  se  zove  i  cmokrug.  XV. 
uip.  barunicu.  —  sa  oblik  isp.  odskok. 

podslduiti  sOt  p^dslonim  se,  t*.  r.  pf  na  što,  sich 
amehrt^ii,  inniior:  Na  desnu  se  podatonio  ruku.  Rj. 
pod'sloniti  s«.  rt(j*  podnimiti  se.  isp.  slouiti. 

p&dsmfjoh,  t«.  das  Lachen  iiher  etteas,  riffue,  <ie- 
ristio.  Rj.  pod-amijeh,  djelo  kojim  se  tko  podsmjehne 
kome.  vtdi  pusmijeh.  isp.  podruga,  *  syn,  ontj^je.  — 
Do£ao  na  gruSaline.  reĆe  se  kao  poditm^^M  radi.  Rj. 
105a.  Izmetnuo  loj  kosti  (kao  podsmijeh  mršavu  mar' 
vinčetu).  Rj.  226ft.  Majstor  uletikotjirica.  U  Srba  se 
ovo  kaie  kome  ea  podsmijeJt.  Rj.  507a.  Togodili  u 
iiiuar  zemlje.  (Krtd  koga  u  Sali,  ili  u  podsmijdin  hvale 
da  je  dobar  pu&kar  .  .  .).  Posl.  9oO.  R?.n  mii  novri 
1)0  kesi.  (Kan  se  kao  .*  podsmijehom  hode  za  kogji 
da  kaže  da  nema  novnui).  272.  Kalugjeri  naši  Hlabo 
izgovaraju  gj,  ž,  (..  .  Pa  je  to  narod  uzeo  u  pod- 
smijeh i  u  svima  pripovijetkama,  gje  se  kaŽe  da  je 
Ato  kaJugjer  govorio.  Rj.'  XXIX.  (.)sobito  je  bio  do- 
sjetljiv i  na  podsmijeh  gotov.  .Sovj.  88.  Na  podsmijeh 
sam  prijatelja  svom.  Jov  P2.  4.  Carevima  će  se  ni- 
gali  i  knezovi  ce  im  biti  podsmijeh,  smijaće  se  Kvakoiu 
gradu.  Avak.  1,  !(►. 

posmiJovHiiJ«*,  rt.  doit  Ai^lachen^  deri^o.  Rj.  verb. 
od  poiiHmijevaii  r^e.  radnja  kojom  se  tko  podsmijetii 
kome. 

podstniJ6iiuti  sp*  p<\)flmijevitm  se,  r.  r.  itnuf.  kome, 
»'emu,  einen  (tHslachf:n,  troriihcr  lavhcn,  dcrideo,  rideo. 
Rj.  pod-Bmijeviiti  se.  vidi  poamijevati  se.  r.  pf.  pod- 
smjetinuti  se.  —  ^vi  su  se  Cdi  pvdsmeviUi  govoreći: 
»Sad  Oe  .  .  .  Npr.  2()7.  Ne  da5  blaga,  sa  mnom  »e 
pod^meraš.  Npj.  "2,  424  (sa?).  Kako  je  mogao  drugome 
potlsmjeraii  se  sa  one  r^eči  kojijem  smisla  ne  razu- 
mije? Slav.  Hibl.  1,  05.  Poilsmijevao  se  Jakoiju  »to 
ne  Lako  bojao  Kara-fijor/gija.  Sovj.  47. 

p4Vdsnjobnuli  S(\  bnem  se,  r.  r.  pf.  aaslucheUf 
dtridio.  Rj.  pod-smjebuuti  se,  kotnc,  čemu.  vidi  po- 
smijati  se.  p.  impf.  podsmijevati  se.  —  Kad  Filistejiii 
|>ogleda  i  vidje  David.i,  podsmjehnu  mu  se,  što  bjeSe 
mlad,  (^mepj  i  lijepa  lica.  Sam.  I.  17,  42. 

pudsmjt^var,  pod8mjevA<^'a,  wi.  koji  se  podsmijera 
čemu.  —  Jer  podsmjevacima  on  se  (Gospod)  podami- 
jeva,  a  krotkima  daje  milost.  Prif.  3,  34. 

podsnJ<^vA(^(.^v»  adj.  što  pripada  podsmjecaču.  — 


Stid  je  popao  lice  moje  od  riječi  podsmjevačevih  i 
rugafevih.   Ps.  44,  16. 

podsnJ6vaf'ki,  adj.  što  pripada  podsmjevačima,  — 
Ne  sjedim  «  vtje^t  podsmjevačkom  niti  »e  s  njima 
veselim.  Jer.  15,  17. 

podštA^i,  pod.stiikniitl,  p^d3tJlknem,  i'.  pf.  pod- 
fl-ta(^.i,  pod-a-tjiknuii.  r.  impf.  pod.sticaii.  unterschuren, 
accenderc  rem.  u  prenesenom  smi.slu:  podjariti  koga 
na  što,  ili  n  koga  sto.  isp.  pota(?i,  potaknuti.  —  Pod- 
stakno  je  »  mladića  ponositost,  da  se  ćuvaju  i  od  dela 
i  od  reOi  koje  bi  ih  prljale  megju  bracom.  ZIos.  3215. 

pddstnviti,  vim,  v.  pf.  unterlegen,  suppono,  cf. 
podmetnuti:  podstavi  dvoje  maćića  (u  pripovijeci). 
Rj.  pod-Rtaviti.  r.  irnpf.  podstavljati.  —  U  tome  ona 
rodi  dva  sina  i  tre^u  gjevojku...  kad  joj  svekrva  to 
vidi,  podstavi  troje  macadij  a  ono  troje  gjeoe  zatvori 
u  jedan  sanduk.  Npr.  229. 

pAdstavIJanJc,  n.  da»  Unterlegen,  suppositio,  Rj. 
verb.  od  podstavljati.  radnja  kojom  tko  podstar^lja  što, 

pdd^tavljati,  vljam.  v.  impf.  (u  C.  6.)  unterlegen^ 
siLppono:  Te  podstavlja  pod  ovce  jacanjce.  Rj.  pod- 
stavljati, vidi  podmetati  1.  v.  pf.  poostaviti. 

pddstieAnjo,  «.  verh.  i>d  ^lodaticaii.  radnja  kojom 
tko  podstivc  koga  na  Što,  ih  što  u  koga. 

p6dstit*arl.  iSSm,  v.  impf.  pod-s-ticati.  r.  ^f.  pod- 
BtJići,  podHtaknuti,  i  značenje  on^c.  isp.  poticati.  — 
Ja  ue  mogu  pristajati  na  sastanke  koji  bi  pod^ticali 
nade  koje  se  ne  mogu  navršiti.  Megj.  73.  Niko  ne 
treba  da  gu  podutiče  na  rad.  Zim.  332.  Podsticaoje 
ljubav  k  nauci.  ZIos.  «t35. 

p6dstre§Je,  n.  mjesto  Sto  je  pod  strehom:  Da  ue 
plaće  u  pooštrena  tugja.  Rj.  pod-slre5J€  (drugoj  poli 
osnova  u  streha),  vidi  kapnica  3. 

jpddstriĆ!!,  podstrižein,  .  v.  pf  unlerscJuteiden,  ver- 
scheren,  forficihus  subtus  reseco.  Rj.  pod-stri(^i.  v.  impf, 
podstrizatt. 

pddstrisci,  p^dstrižak^  m.  pl.  u  vune  ono  pramenje 
osim  runa.  Rj."  ra  postanje  iitp.  podstri<5i. 

podstriziinje,  n.  verb.  od  podstrizati.  radi\ja  kojotn 
tko  podstriza  sto. 

podstriznti,  p^ddtri7.Sm,  v.  impf.  pod-striEati,  prosti 
Btnći;  r.  pf.  poa-strit^i.  —  Od  petiina  podstri^a  solufe^ 
na  nj  udara  bakam  i  bjelilo.  Herc.  13. 

podstdpiti,  pftdstupim,  u.  pf.  pod-stupiti.  —  Pod- 
stupljetiijem  i  mifti  »u  slatki.  DPohI.  it7.  podstupiti, 
opkoliti  grad  kad  se  udara  na  nj.  XV.  vidi  opsjesti, 
podejesti. 

pAdsunuc^,  podsDnca,  m.  (u  Dubr.1  die  Sonnen- 
irende  (Pflame)^  hcliotropium,  cf.  sunr-okrrt.  Rj.  biljka, 
vidi  i  Buiu^anik  2.  —  pod-siinac  ^od  osnove  koja  je 
od  sance,  ali  bez  krajnjega  nastavka).  O.-^n.  342. 

pudsuneiinik,  pod^unćanika,  m.  (u  Dalm.l  zapadni 
vjetar.  Rj.*  za  postanje  isp.  podsunao. 

ndd^av,  p&dAva,  »i.  vidi  naglavak  1.  u  baniji.  P. 
I^ber.  pod-$nv.  ea  oblice  isp.  pj^v  (p&Sva).  vidi  i 
podSiv. 

pOd^ltl,  poilSijem,  r.  pf  i>odSiti  ti.  p.  čizme,  vidi 
naglavili.  v.  impf.  podSivati.  u  Hrv. 

pAd.^iv,  m.  vidi  pod^av,  naglavak  1,  u  čiiaitu*.  die 
Vorschnhang,  der  Stiefeivorschuit.  a  sjer.  Hrv.  pod-Siv, 
drugoj  poli  osn.  u  Mti.  isp.  podmiti.  Iveković. 

pod^iritnjo,  ti.  rerb.  od  podSivati.  rad^ja  kojom 
tko  podšita  n.  p.  čiztne. 

podrivati,  podffivam,  v.  impf.  pod-Mvati  n.  p.  cinme. 
u  Ifrv.  V.  pf.  podmiti. 

pAdiibok,  pTidtiboka,  a*ij.  akc.  Rj.'  XXX.  po-dubok, 
isp.  po  (složeno  s  adj,)  i  dubok.  —  Pala,  poduhoka 
lopata  kojom  «»  baea  voda  na  i)Ovrće,  Rj.  4H5a, 

podAdarunJr,  n.  diis  Uebcreinntimmen,  cansengus. 
Rj.  verb.  od  podudarati  se.  stanje  koje  biva  kad  se 
sto  poiiudara, 

podudarati  s«,  riim  se,  p.  r.  impf 
coHi'cnit  mihi  cum  aliqao  de  re,  Rj, 
kao  slagati  $e.  v.  pf.  podudarili  se. 


li  bereinst  im  mr  n, 
pod-u-ilanili  se, 
—  Da  je  (ZeU) 


podudariti  se 


73  — 


podux«H 


toliko  rijeniln  pravft  BrpRVili  vlaHnlaca  kolibo  se  podu- 
dtirulu  ft  HJc^iuijcin  mi<Uma  o  zjijeHiiii'i  Hvijti  BrpHkih 
r^nmlJA.  DJI.  It5.  Koje  fte  i  a  našim  pismima  podu- 
dara. 203.  I  etiri  posla  Hrik^anake  crkve  poduduru^jući 
«  Sit  četiri  doba  godine.  DP.  32-t.  Stt  cim  ne  podu- 
dara i  to  Sto  su  Jurjevit5i  bili  od  hvimake  zemlje. 
DRj.  3,  415.  .Vrt  mvje^ču  »e  8veti<?evom  podudara 
da...  O  Sv.  O.  12. 

podftdnritt  SO.  nm  se,  t*.  r.  pf.  fibcreinlcommen, 
co»9eHii  tnihi  aini  tdi^uo  de  re:  ne  mole  tnA  da  nam 
$e  podud4tri.  Uj.  pod-u-dariti  se.  vid*  udariti  se  2, 
sudariti  ao.  r.  impf.  podudarati  9e. 

BodAralili  so,  tim  »e,  r.  r.  pf.  vidi  pothvatiti  oe: 
Fhk  Kc  jadan  podufttti  Vido.  da  iskoni  na  pcndžer 
o«i  kule.  lij.  pod-u-fatili  ae.  (iap,  f).  r.  impf,  potliva- 
6iti  se.  «4c/i  unterfanffent  audeo. 

p^dagntak,  ćka,  o'dj.  akc.  Rj.'  XXX.  po-dugaiJak. 
itp.  po  (složeno  a  ttdj.)  i  dupaoak.  —  Žeielj  je  kao 
podugtteak  i  podebeo  šUtp,  Rj.  156b. 

poddbntl.  poduham,  r.  pf.  ein  trettig  hlasen,  sufflo. 
Rj.  po-duhali.  vidi  podubuuti.  v.  impf.  duhali. 

poddhnuti,  p^duhneni,  v.  pf.  po-duhnuti.  vidi  po- 
duDuU,  poduhali.  «.  pf.je  i  prosti  du(h)nuti.  r.  tmpf. 
prosti  d  uhati.  —  Daj  mi,  Bože,  vijore  vetrovo,  da 
podu-nu  otud  od  §irine,  da  podignu  duvak  na  devojvi. 
Npj.   1.  5Š4.^ 

poddhVAĆflnje.  n.  ditn  Aiifaa-ten  von  unten,  subier- 
prchcuf^io.  Rj.  vcrh.  od  poduhva<?ati.  radnja  kojom  tko 
poduiivttr.u  sto.  t^idi  poduhvatanje. 

noiiikhviićad,  ćhm,  r.  impf.  von  unten  anfasaen, 
tuhtcrpreh€n.fOt  cf,  podnhvatati.  Rj.  pod-u-hvadati, 
k<w  odozdo  j}rOiva^nti.  v.  pf.  poduhvatiti. 

podAhvataaje*  ».  dus  Oreifen  von  unicii,  appre- 
hinato  n  purtc  inferiofi.  Rj.  rerh.  od  poduhvatati. 
rndnja  kojom  tko  poduhvata,  vidi  poduhvaćanje. 

pod  A  hvatati,  tam,  r.  impf.  ton  unten  angreifcn, 
prekendo  a  parit  infcriori.  RJ.  pod-u-hvatati,  kao 
odOBdo prihvatiti,  vidi  poduhva<5ati.  v.  pf.  poduhvatiti. 

^dAhvatiti,  tim,  v.pf.  von  unten  anfasscn,  itubtcr' 
jt9wenđo,  Rj.  [H)d-ii-hvatiti,  kao  odozdo  prihvatiti. 
U.  inipf.  poiiuhvatati,  poduhvaćati. 

p6uukriiJno,  malo  ne  puno  (t  j.  do  pod  kraj)&fft- 
H*Utc  voli,  pticnc  plenum,  Rj.  pod-u-krajno. 

podCiaidulAi  f.  (u  Boci)  podikinijtintu.  /'.  (po  juž. 
kraj.)  vidi  temelj :  B'jeln  Icidu,  niduu  grupjevJuu : 
;w>du?iicrtiu  od  ^Tvož^a  ie^toka,  do  pokriva  od  mermer- 
kamena.  Rj.  —  riječ  potitulu  od  Tul.  fondamento 
protiijcuom  ttiffjeiju  rjltisa  f  mu  p. 

PoduaAva«.  Podunfivea,  ih.  Eincr  von  poduuavlie, 
circumiifiranus.  Rj.  ćovjek  is  Podunavlja,  vidi  Podii- 
uavljanin. 

iVdfinavka,  /'.  Kine  ron  podunnvlje,  circumda- 
HiiliiaHa.  Rj.  iena  iz  Podutiavtja.  vidi  I>unavka. 

rndtioiivijanin,  m.  vitH  rodunavac  Rj. 

Prtddnavljp,  ».  dax  Lnnd  langs  drr  fhtnau^  regio 
ctrcumiritrann.  Ri.  krnj  pored  Dunamt.  —  U  desnom 
ptulunavlju  od  vifte  Osijeka   do  »^oiitandrije.  Kov.   I. 

PodbnatskT.  tulj.  ron  podunavljc^  circumistranus. 
Rj.  što  pripada  Podunavlju. 

podupirat^,  podufjir&^a,  m.  —  1}  der  l'nterstiUser, 
fuhor.  Rj.  ^ovjvk  koji  podupire,  —  *^)  vidi  pudu- 
oranj.  Rj.  vidi  i   potporanj,   polpirac^a.   ono   čim   st 

o  podupire;  dic  Stutcc  fulcrum. 

piidCkpIraaji',  n.  das  l'ntcrstutzen,  fultura,  xuffuUio. 
Rj.  «vro.  od  [K>dupirati.  radnja  kojom  tko  podupire 
H4).  —  Podupiranje  vrijednih  književnika.  Kad  U,  137. 

podupirati,  rem,  r.  impf  untcrntiUzen,  suffulcio. 
Rj.  f>o<i-n-pirati.  r.  pf.  poduprijeti.  —  To  se  »h« 
prntv^.c  prt'ko  Zete  uo  KoHova,  jrje  tja  odonud  opet 
Hiipnri  5«  srijim  izgovorom  podupiru.  Vox\.  XXII 
(sa'i'j.  PiiAOe  koji  podupiru  Misir.  Jezek.  30,  B.  Tu 
je  mimo  najbolje  podupirao  pokojni  r^afarik  ,  .  .  Tu 
misao  podupiru  joS  i  tingvistit^ki   rniloei.    Dioba  4. 

p^uplata,  f.  vidi  potplata.  Rj.  vidi  i  potloplata, 


poramak,  ramenjača,  potkrpa  1.  u  koštdje  ono  po 
ramenu  od  kolijtra  do  rukavrt.  —  pod-u-plata.  zna- 
čenje korijena  vidi  kod  naplatak. 

poduplAtiti.  podiipliitlm,  vitli  potplatiti  1.  Rj.  pod- 
u-pliUiti,  n.  p.  Košulju.   V.  impf.   potjdfu^ivati   1.   iap. 
'  po^lupbua. 

pOuupuninJ,  pt^dupomja,  mi.  die  Htiitte,  fulerum, 

cf.  podupinir  2.  Rj.  vidi  i  (jotporauj,  potpirada.  ono 

čim    se   što  podupire.  —  Ontro^a,  pod   lo^om  podu- 

p&rauj.   Rj.  474a.    Urovanj,  poduporanj  urovljen   u 

i  zemlju.   Rj.   787a.   pod-u-poranj,   oan.   u  poduprijeti 

'  (isp.  potjKJrauj,  zaporanj}.   riječi  s  takmm.  nast.  kod 

!  bacani. 

poiiApriJ(;ti,  p^dtiprem  (podupr'o,  poduprla)  v,pf, 

—  1)  unteratiitzen,  suffulrio,  Rj.  pud-u-prijeti.  kao 
glagol  promt  ne  dolazi,  isp.  prijeli.  i»,  impf.  podu- 
pirati. —  Poduprlo  dukom  kno  fuRkijom.  (Kad  se  ko 
za  Sto  kune  i  uzima  na  duAu).  PoaI.  262.  Ućini  mu 
spasenje  miSioa  njegova,  i  pravda  njejEfova  podnprije 
ga.  la.  b%  l(i.  Znam  koliko  bih  oru  misao  tfroju  po- 
dupro kad  bih  mogao  pokazali  takovo  osnovo  i  u 
drugim  Rlovenflkim  jezicima.  Rad  26,  62.  —  2^  .vi 
se,  reflekft.  sich  fitiitcen,  innitor.  Rj.  iitp.  podnimiii 
Be,  podfiloniti  se. 

p6dura(h  pr)duram,  v.  pf  po-durati.  itrp.  potrajati, 
S  postajati  (p06U>junK  v.  impf.  durati.  —  Pravo  sudi, 
a  ne  sudi  krivo,  tako  tvoja  podurula  glavat...  Dok 
ti  traje  na  ramenu  ghiva.  Npj.  5,  441. 

podfistiljanjo.  n.  da.t  Untcrlaufen,  suffuitio.  Rj. 
verlK  od  podiistajati.  ,^anje  u  kojem  poduMtajc  n.p.  krv. 

podflstajntl,  je,  r.  impf.  unterlaufcti,  suffundi.  K}. 
pod-u-etfijiLii,   kate  ne  n.  p.  ea  krv.  v.  pf.  poduHtuli. 

poddhtati,  podi^atan§f  r,  pf.  n.  p.  poduMala  krv 
(kad  rovjek  otefie  na  zdravu  mjeatui,  unttrlaufen, 
tiuffundi,  lij.  po«l-u-8tati.  f.  impf.  podustajali. 

podAšiti,  pftduAim,  r.  pf.  Rj.  po-duSiti.  t'.  impf. 
duŠiti.  —  1)  riđi  podAviti,  pogu&iti.  Rj.  —  2J  u 
Hianu)  ddmpfen,  in  olla  clausa  coqHere,  n.  p.  oriz 
mafllom  poduient  uspe  se  vru(^a  manla  u  nj  pa  bo 
Kftklopi.  kj. 

p6auAJ<\  n.  Galiv  um  đcr  Seele  urillcn,  I^i^^hcn- 
geld,  ffuod  datur  pro  animac  salute:  Dado5e  mi  Šarca 
od  podušjn.  Rj.  po-duAje  (osu.  drugoj  poli  u  duša), 
ito  $e  da  kome  za  čiju  du$u.  sa  i,«poA*<y  duše.  — 
I  ja  njega  jesam  aaih)ranio  po  zakonu  i  po  obii'^aju, 
dadofk?  mi  konja  od  pttdusja.  Npj.  2,  371.  Nii  ti  i  lo, 
crni  kalu^P'"^^  **d  podu^ja  Kraljevicu  Marku.  2,  372. 

nAdfii^iii,  adj.  Ho  pripada  podukju:  Nije  8vud  avo 
jetlnako  na  ovim  dai^ama,  ali  je  gotovo  Hvuda  oblOaj 
da  fic  «  poduitije  mora  zaklnti  *duAni  brav«,  ili  fpo- 
dui^ni  brar.^  M.  (Jj.  Mili^evit?.  AKj.  II.  lM>2a. 

p6diiKniec,  /'.  pl.  (u  Hianu)  otok  iapo<l  viliva,  vidi 
zauSnice.  Rj.  pod-nnniee  (ohd.  drugoj  poli  u  imi,  uho). 
mdi  i  zau^inici,  znuAnjaci;  div  UhrdfMsen,  glandulae 
paroiidts. 

podnvae  .  .  .  vidi  po<luhva<^  .  . .  R). 

poduvat  .  .  .  riđi  poduhvat .  .  .  Rj. 

podavali,  p^dfivflm,  vidi  fjoduhali.  Rj.  r.  pf.  po- 
dtivati.  r.  impf.  diivati.  u  krajci^ima  ijdje  se  mjesto 
gluHU  h  u  govoru  čuje  glaa  v. 

podCkviriinjf«,  m.  das  Jleraufstosscn,  Muhleratio.  Kj. 
vcrb.  od   poduvirati.  radnja  kojom  tko  pođuvirc  što. 

podAvirati*  rem,  t<.  iuipf.  von  unten  herauf  stoHsen, 
suhlevo.  Rj,  pod-u-virali,  kad  tko  diže  što  polugom, 
r.  impf  proliti  vrijeli  ae.  r.  pf.  podiivrijeti. 

pođClvriJt^tl,  pbduvrem  (poduvr'o,  (M^duvfla)  v.pf. 
n.  p.  kad  rc  »to  diže  polugom,  vuu  unten  herauf 
stossefi,  šublevo.  Rj.  pod-u-vrijeli.  v.  impf.  i)oduvirali. 

—  On  poviče  na  snalie:  »Dajdete.  gjeco,  one  moje 
zubne  Oju^kalice,  neilo  me  d^.uljauonome  mome|K>kvare- 

i  nom  zului.«  8uahe  donetrn  dva  velika  gvozdena  ražnja, 
'  pa  poSto  on  zine,  poduvre  jedna  s  jedne  druga  s  druge 

strane,  dok  Megjedovie  iakoOi  iz  zuba.  Npr.  »n 
I      poduzeti,  poduzmem,  o.  pf.  poduzela  me  zioui,  i.  j. 


poduzimanje 


—  7i  - 


podvlaff^nje 


zima  mi  je  iKuntra;  tako  i :  poduzela  me  vatra,  djeca, 
ergrcifen,  corripio.  Rj.  pod-uzeti.  riđi  potpasti  2.  v. 
impf.  poduzimati.  —  1)  Pođuceo  me  uekatav  uadain. 
Rj.  384a.  JStrah  podate  me  i  drhat.  Jov  4,  14.  Groza 
pođusc  nic.  Pa.  5fi.  5.  DnmaBalc  klonu,  obrati  ae  da 
DJeži,  drhat  ga  ohuse.  Jer.  49.  24.  —  2)  sa  ae,  re- 
fhsJcs.:  Pak  on  pita  Kraljevii^a  Marka,  bi  I'  ae  mopo 
junak  poduzeti  pogubiti  Musu  Arbanasu?  HNpj.  iJ, 
172.  isp.  pothvatiti  se. 

poduzimanje,  ti.  dofi  Ergteifen,  correptio.  Rj.  verh. 
od  poduzimati,  koje  cidi. 

poddziniuti,  mam  (mljem),  r.  impf.  ergreifen,  cor- 
ripio. Rj.  pod-uzimati.  v.  pf.  poduzeti.  —  .Ta  kad 
Jomislim,  sirah  mt*  je.  i  groza  podutima  tijelo  moje. 
ov  ili,  ti.  Takova  groza  od  oiHjeh  glasova  podu^ima 
bojazno  srce.  DP.  66. 

poduže,  adv.  po-duže,  iap,  po  (sloi,  $a  adv.)  i 
duže.  —  Mislim .  .  .  poduže  »e  tu  zabaviti.  SlraŽ. 
188G,  60. 

pddilžlce, /'.  pr  kleine  Schnld^;n,  pecuniola  dehita. 
Rj.  po-dužice  (osn.  dnigoj  poli  n  dug),  nudi  dugovi, 
isp.  ()Hn.  328. 

poddiit),  p5dQ2Tni,  v.  pf.  po -dužiti,  kao  proM 
glagol  r«  dolazi  u  ovom  značenju,  isp.  dužiti,  vidi 
produžiti.  V.  impf.  iftp.  duljiti,  produživati.  —  C'aŠoni 
drupom,  ljubavi  dupfora,  da  Bop;  poduži  eitot  i  zdravlje^ 
»reću  i  napredak  u  svako  dobro.  Rj.  400b. 

pddvai'ranjo,  n.  vidi  pDthviićanie.  Rj. 

pAdvft^*ftti  se,  rain  se,  vidi  potnva<*ati  se.  Rj.  pml- 
(li)va6iti  se,  u  hmjevima  gdje  >*c  glaa  h  «  govoru 
ne  čuje. 

pOdvuIa.  f.  —  1)  unierschobene  Sache,  res  8up- 
posita.  Rj.  Btvar  podvaljena,  isp.  podvaliti  2.  — 
ičj  vidi  urijevara.  Rj.  isp.  podvaliti  o. 

pddvalflk.  pddviilića,  m.  die  llnterlage,  subicuiuin, 
s.  B.  beim  Faune.  Rj.  ono  što  se  podcah  n.  p.  pod 
bure.  vidi  prekret  1.  ifip.  podvaliti   1, 

podvAlltl,  p^dvaHm,  r.  pf.  Rj.  pod-valiti.  kao  prost 
glagol  ne  nahodi  se.  isp.  valiti.  r.  impf.  podvaljivati. 
—  1)  untertetfen  (z.  B.  einen  Vfahl  unter  đas  i*'uw*>, 
8uf)t€rjicio.  Rj.  podvaliti  Ht)  poda  Ho,  n,  p.  drvo 
pod  imre.  isp.  podvalak.  —  V)  unterschichen,  sup- 
pono.  Rj.  —  Živkovit^  kaže  mu  (GuS^incu),  da  su 
ifikali  njega  za  vezira,  i  da  su  im  ga  iznajprije  bili 
obrekli  dati,  pa  posle  Afis-pafiini  prijaielji  podvale 
novce,  i  postave  Afis-paSn.  Panica  5,  42.  —  S)  vidi 
prevariti:  podvalio  mu.  Rj. 

podvaljiviinjp,  n.  das  fjnterlegen,  snblerjectio.  Rj. 
i'erh.  od  ])odvaljivaii.  radnja  kojom  tko  podvaljuje 
eto  poda  sto. 

podvaljivati .  podvikljujem,  i\  impf.  unterlegen, 
nnteruiitzen,  suhterjicio,  subt^rrolro.  Rj.  pod-valjivati, 
što  potla  što,  n.  p.  drvo  pod  bure.  v.  pf.  podvaliti  1. 

pudviiriti.  podvarlm,  v.  pf.  n.  p.  mlijeko:  daj  drva, 
tla  [lodvarimo,  kochen,  t:oqHO.  Rj.  pod-variti.  v.  impf. 
pvidvarivati. 

pndvarivanjp,  ti.  da.n  Kociten,  ctictio.  Rj.  verb,  od 
podvarivali.  radnja  kojom  tko  podramje  n.  p.  mlijeko. 

piidvarivnll.  podviinijem.  r.  impf.  frocAcn,  coquo. 
Rj.  |K>d-varivati,  n.  p.  mlijeko,  v.  impf.  prosti  variti. 
V.  pf.  podvariti. 

1.  podv^sli.  podv^dem,  v.  pf.  Rj.  |>od-ve«U.  kao 
pro9t  glagol  ne  dolazi.  i.ip.  vesti  (vedem).  t>.  ivipf. 
podvoditi.  —  1)  uuterfuhren  (z.  B.  Pferd  ru»i  Be- 
steigcn),  subtcrdnco.  Rj.  n.  p.  hmja  dtt  ga  tko  nZ' 
jaše.  —  2)  kuppcln,  lenocinor.  Rj.  n.  p.  žensko,  isp. 
sveati  3. 

2.  podvesti,  podv&zemj  r.  pf  unterfuhren  (Wagcn, 
Sehiff),  sitbten?efio.  Rj.  pod-vbsti,  n.  p,  koloj  lagju. 
kao  prost  glagol  ne  natari  se.  is]).  vJ^sli  (v&zem).  v. 
impf.  |K>dvoziti. 

is.  podv^^sti,  podv<^28in,  t'.  pf.  untersticken,  suh- 
icrpingo  ncn.  Rj.  pod-vesti,  kao  odozdo  navćtti,  p. 
impf.  v^ali. 


pOdvpzii,  f.  das  Strumpf-  oder  Hosenband,  tfin- 
culum  tibiule,  periscelis.  Rj.  ono  čim  se  podvezicu 
bječre  ili  hlače.  dem.  podvezica  1.  isp.  podvezaca.  — 
Punica  daruje  zetu  bjećve  i  podveze  sa  t^etiri  zlatne 
kito.  Kov.  4o.  Tada  će  Gospod  skinuli  nakit  a  obuče.. . 
ukoanike  i  podveze  i  pojaae.  Is.  3.  20. 

podv^zaea,  /'.  vidi  podvezica  2.  —  Privezati,  bijela 
krpa,  Ato  se  metne  priko  findelja,  pa  se  odozdo  pri- 
veže  pod  grlom  podvesačom,  Rj.  M6a.  pod-vezat^a 
(osn.  u  podveziiti).   rijeci  s  takim  nust.  kod  ojepaća, 

pudvćznti,  p(>dvežein,  v.pf.  untcrhindcn  (Strumpfe, 
]JoscnJ,  suhligo.  Rj.  pod-vezati,  hjtčve,  hlače,  fmdelj. 
0.  impf.  podvezivati.  —  Ho<^e5  li  udimm  izvui*'!  kro- 
kodila ili  užem  podvezati  mu  jezik?  Jov  40,  20. 

p&dvezitrn.  /'.  —  J)  dem.  od  podveza:  Kite  kiti, 
podvezice  plete.  Rj.  —  2)  (oko  Sinja)  ćim  se  podve- 
zuje lindelj  ispod  grla.  Rj.  vitli  poilveza(?a. 

podvozivanjo,  n.  das  rnterbindcn,  subligatio.  U}, 
verb.  od  podvezivati,  radnja  kojom  tko  podvezuje 
u.  p.  findelj  ispod  grla. 

podvf^zlvati,  podv^zujSro,  v.  impf.  untcrbinden, 
suhligo.  Rj.  pod-vezivati.  r.  pf.  poavezati.  —  sa  ae, 
jutss.:  Podvezica,  2)  ^im  se  podvezuje  findelj  ispod 
grla.  Rj.  OlVib. 

podrijanje,  n.  rf/w  Untenrickeln.  «ubterplicatio. 
Rj.  verb,  od  podvijali.  radnja  kojom  tko  podvija  n.  p. 
jezikom. 

podvijnti,  p&dvijam,  v.  impf.  unteru'inde^i,  subter- 
plico:  podvija  jezikom.  Rj.  jtod-vijati.  t.  pf.  podviti, 
podaviti.  —  >Th<  nikakav  rogjeni  Srbljin  ne  može 
izgovoriti  makar  koliko  namje&tao  usta  i  podvijao 
jezik.  Kpiai  1,  12. 

pudvikivai^e,  ?i.  das  Jauchzen^  jubilatio.  Rj.  verb. 
od  podvlkivali.  radnja  kojom  tko  podrikuje. 

podvikivati.  podvlkujem,  v.  unpf.  aufjauchzen, 
JMhilo.  lij.  pod-vikivali  (ne  sumo  od  radosti,  kcto  sto 
bi  se  moglo  misliti  po  tumačenju  f(jrmaćkom  i  IaI' 
tinskom,  nego  i  uopće  vikati),  v.  pf.  podviknnti.  — 
Na  gradu  devojka  rikom  podvikuje:  >A  vaj !  duge 
nočil  s  babom  spavajući.  Npr.  1,  207.  Tad  Ilija  t^tom 
podvihtje:  >Bra(5o  moja,  kićeni  svatovi  1  ...  3,  185. 
Pripovijeda  se  da  je  n  kolu  podcikivala  nekaka  zlo- 
prelja.  Posl.  37.  Podignu  se  bramini  opet  ua  put, 
podvikujuči  jedan  drugome:  Ja  sam  moju  parnicu 
dobio!  I  ja  sami  I  ja  sami  Danica  2,  142.  Podvi' 
kuju  uz  bubanj  i  uz  gusle,  vesele  se  uza  sviralu. 
Jov  21.  12. 

pndvfknuti.  p&dVikngm,  v.  pf.  aufjnuehzenj  m- 
damo.  Rj.  pod-viknuti  (jra  značenje  isp.  biljeUku  kod 
podvikivati).  tJ.  impf.  podvikivati.  —  Pa  podviknu 
tanko  glasovito.  Rj.  8^b.  Mudkijem  ga  opadala  pasom^ 
junat'kijem^ođf't7.'»if/a  glasom.  Rj.  5H*la.  rapodviknuh 
dva  brata  od  majke:  »Vidite  li,  moja  braćo  draga! . . . 
Npj.  4,  40.  Kade  Zeko  na  njih  ina  Turke)  podvik- 
nuo. 4,  284.  A  Srbinjski  u  glas  pvdriknitej  ne  bi  1' 
kako  Turke  poulaSili.  4,  3(1.5.  Plamenilo  grlom  pod- 
riknu&e.  4,  308.  Pa  ^lodviknu  ognjene  ćauiiet  »A 
ćauSi  po  carevoj  vojsci!  ...  4,  347. 

podvirivaiijf,  u.  r«-6,  ot2  |}odvirivati.  radnja  kojom 
tko  podvirajc. 

pudvirfvati,  podvirujem,  v.  impf.  pod-virivati.  c. 
impf.  prtmti  viriti.  —  Una  poćne  obukovaii  ga<V,  a 
on  poaviruj  ne  će  li  joj  bilj^^  vi(yeti.  Npr.  102. 

pddviti,  piklvuČm,  v.  pf.  vidi  podiVviti.  Rj.  pod- 
viti. V.  impf  podvijati.  —  Po^e  nam  davati  jednom, 
njemu  Bog  dao  objema!  pa  nam  primače  po  dvije, 
da  mu  Rog  đusmane  podvije!  Kov,  68. 

pSdvlačnk,  podvlačka,  m.  die  Unt^schindel  (hd 
dcH  JJuchdcckcrn),  scindula  suppoftita  duabus  uliis, 
Rj.  pi>d-vla6ik  {onn.  koja  je  u  podvlačiti,  podvući)^ 
gindrika  koja  se  podmetne  (podvuče)  pod  druge  dvije 
šindrike.  vidi  podvlaćka. 

p(»dvlA<'ćnj4\  H.  das  Vnterzidicn,  sHbtertractio. 
Rj.  verb.  od  podvlačili,  radnja  kojum  tko  podclttči  što. 


piMlvlueUI 


—  76  — 


pođiaveljati  se 


fiodvlArftl,  pftdvlS^m,  ti.  impf.  Rj.  potl-vlafiti.  r. 
/>/".  podvuiH.  —  1)  Hvtcrrtehen,  /ttthtertTuho.  Rj,  Sto 
p<}da  Ho,  —  2)  sa  »c,  reflelcfi.  sirh  unter  etvias  siehen, 
9uhUrtrah0r.  Rj.  n.  p.  pod  stol. 

pddvla^kn,  f.  tridi  podvlaćak.  —  Strehe  au  pod- 
Mveue  uijkim  belim  da^ćk'&ma,  podt'lućktttna.  Zim.  tfl. 

pAdvotlnn.  pSdvodua,  udj,  dtr  Ueherschucmmunfj 
au-sifctetit,  ohnoxiua  inundationi.  Rj.  podvodno  je 
mJrMo,  kutlfi  doltist  pofodanj.  vidi  vodoptuvan.  — 
R>kvira  mala,  bokmcti  vođrodntt,  hokvica  srednja. 
Kj.  3t)b.  PloidnH,  podvodna  ravnina.  Rj.  /S08b.  Reka, 
podvodna  kneHnit   u   nahiji  Gjakovičkoj.   Rj.  f»47b. 

podviVdltl,  podvodim,  v.  impf,  Rj.  pod-voditi.  r.  pf, 
po(lv(>»ti  (podvedemj.  —  J)  ntiter/uhren,  subterduco. 
lij.  ri.  p.  konja,  da  ga  tko  usjuse.  —  2)  kuppelnt 
Irtiorinor.  Uj.  n.  p.  ienskinje.  isp.  svoditi  4. 

p^dvodnlcA,  f.  —  1)  die  Kupphrin,  lena.  Ri. 
i<?«.ifcri  glava  koja  podvodi  2.  indi  podložara,  svoo- 
^ioa.  —  3^  vidi  odvodnica.  Rj.  vidi  i  odvoda,  otoka  3. 
na  koja  is  debla  ierasie  kroe  druge  grane  sama 

r«ro. 

podvAaJenjc.  «.  Rj.  verh.  od  podvoditi.  —  1)  radnja 
k'ifoin  tko  podrodi  «.  p.  konja  da  ga  tko  nsja8€iAii& 
Unterfiihreu,  sublerductio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom 
tko  podpodi  ienškinje  (das  Kuppein,  lenoeiuium.  Rj). 

podvoljnk,  pl\d%'61jka.  m.  dan  unterc  Kinn,  rcgio 
suh  menttt:  uhvatiti  zji  j>odvo!jak,  beim  Kinn  nehinen, 
dttJ*  Kiun  strcicheln.  Rj.  (pomilovati  ga  [rukom]). 
augm.  podvoljćioa.  —  pod-voljiik  (o8D.  u  volja  \^\%\- 
iiirl.  l>»u.  2I>1.  tidi  podbradak. 

p6dvulji'iHii.  /*.  augm.  od  podvtiljak.  —  Ju  kakva 
je,  ubili  je  jadi!  Podvolfčina  baA  ko  miseiMiia,  da  ti 
lipa  ruJDO  pije  viuL*e,  vid'lo  bi  se  vince  kroz  pr'ot:«. 
ITNpj.  3.  'i^l  HJDu  li^«  baž  ko  sunce  žarko,  pod- 
voljeitta  ba.^  ko  mjesei^ina.  3,  411. 

pMvorttk,  podvorka«  m.  mali  izvor  pod  obalom 
ukraj  ve<5e  voue.  Rj.  pod-ror(ak),  od  osnove  koja  je 
u  i»-vor.  Osu.  287. 

p&dvore,  /'.  pl.  dva  kocu  atto  se  riu  njima  uoMe 
naviljci  lu  Srbiji  kaiu  sijeutiko  kolje),  Rj.  —  pod- 
rt/Tt,  od  oanovc  koja  je  u  pod(u)- vrtjeti, 

podv6riti.  nm.  f.  pf.  hedienen,  ministro,  Rj.  po- 
Ivorili,    vidi   posltij^.ili    1.    i\   impf.    dvorili.  —  ^kide 

glave  damur  j  *?elenke,  pa  je  čaano  kneza  podvorio. 

pj.  2,  2(W. 

p6dvornit*»,  f.  —  1)  {u  I>alm.)  vidi  potkutnjica. 
Kj.  jMiidl  dvoriiiea,  zemlja  jtod  dvorom^  pod  kućom. 
rtdi  i  potku(Snica.  —  Ph  prodala  kvojc  b'jele  ovce, 
b-jele  ovce,  a  i  podvornicc.  HNpj.  2,  245.  —  2)  [u 
Dubr.)  riđi  slak.  Rj.  biljka,  vidi  i  pusti-baba-konju- 
„krv.  troskot 

p6dvoz.  tu.  Ftihret  vectura.  Rj.  pod-voz.   iitp.  for- 

»an,  vor.ipan. 

p4idviW.il  K  p^dvozlm,  v.  impf  unterfahrcn  (mit 
dem  H'agtn,  Schiff),  fiuhtervt^o.  Rj.  pod-voziti,  n.  p, 
kida.  lufijH,  V.  pf.  po<iv?'*ti  [po<lv?'/.enj). 

p»d%6ženjr,  n.  dan  Unterfahrcn.  suhiercectio.  Rj. 
rtrh.  otl  jK>dvoziti.  radnja  kojom  tko  podvodi  n.  p. 
kola^  lagja, 

plMlrratnik,  m.  u  tuarve  ono  debelo  j^od  vratom, 
di£  Wainme,  palr.ar.  Rj.  |H>d-vralnik.  vidi  mnhrnmica 
\%.  pećica  %  plahtica  3. 

•Adrrri,  p6dvr}rnem,  vidi  podnieniiti  1.  Kj.  ».  pf. 
vidi  i>oiivrpnuii.  pod-vrći.  r.  impf.  podvrgavati.  — 
1)  Onda  mu  ona  reće  da  Kjedc  njojzi  na  skut,  a  on 
jedva  dočeka  i  sjede,  a  ona  mu  podvrze  glacn  daje 
pobiAte.  Npr.  123.  A  pod  Mujn  podrrh  ajata.  UNpj. 
3.  If*!J.  Joi  mifllite  podm'u  sinove  Judine  da  vam 
l>iidu  robovi  [  robinje.  Dnev.  U.  28,  10  (iii4J)jircrc, 
mnterjocht^n).  t*to  Srbiju  podrrie  papi.  DM.  IKi.  .le- 
ma podrrće    Srbiju   pod   papina    vlufit.    117.    Samo 

!rt'0  podf^rgao  Dubrovniku  pod  vrhovnu  vlasi.  2)>3. 
—  2}  ga  se,  reflekji.:  Nama  je  o.sobito  drago,  Sto  se 
O,  podvrgao  pravilima.  Nov.  Srb.   Ibl7,  640.  Dal- 


macija po^e  ra2li<5nim  državnim  životom  .  .  .  doklo 
jte  ne  podvrte.  J^garskoj.  DM.  231.  Da  bi  se  (duša) 
i/.bavilft  nd  iupitiranja  kojemu  treba  da  se  podvrgne 
prvijeh  dana  avojepa  odlanka.  DP.  301.  One  (riječi) 
su  se  rećenom  Z(tkonu  već  podvrgle.  Kad  2(5,  60, 

podvrirAranJet  «.  verb.  od  1)  podvrgavati,  2)  pod- 
vrgavati se.  —  1)  radnja  kojom  tko  podvrgava  sto 
iann  ili  poda  što.  —  2)  radnju  kojom  se  tko  pod- 
vrgava remu. 

podvr^Avatt,  podv>f^Jlvam,  r.  impf,  pod-vrgavati. 
V.  pf.  podvrći,  podvrgnuti.  —  7)  (-'itiučili,  obrtali 
selo  u  Žitluk  i  seljake  podvrgavati  pod  terete  koji  su 
u  (Jitluku.  Dnnii.M(5,  ARj.  U.  49a.  —  2)  sa  «e,  refleks.: 
Kad  tko  iio^e  da  kaže  komu  da  .ne  »amo  u  Bo|^l  i 
u  njega  uzda:  re<5e  mu:  Božji  i  tvoj,  priznajui-'i  tijem 
da  mu  je  u  vlanti,  pođvraarajući  se  njegovoj  vltiati. 
Danirii^.  .\Rj.  57Jfl.  Gradovi  podvrganijući  se  Mle- 
cima udvaraju  da  imaju  jiravo  ,  .  .  DM.  230.  Pod- 
vrgavajući se  pomenutoiu  sakonH.  Rad  26,  60. 

pc^dvrjrnuii,  gnem,  indi  podvrt^i.  Rj. 

poilvriskiviinjo,  n,  vcrb.  od  podvriskivati.  radija 
kojom  iko  podvriskuje. 

podvri^kivati,  podvrlskujem,  v.  impf  pod-vriaVi- 
vati.  prostt  v.  impf.  vriStati,  v.  pf.  vrisnuti.  —  (^j  xa 
gorom  Ka  zelenom  neSto  jasno  podvri.tkuje.  baš  k'o 
grlo  gjev(>jn(''ko.  Xpj.  I,  213. 

podvrnuti,  pudvrncm,  v.  pf.  n.  p.  konj  aamar,  ver- 
rfickcut  pervcrtOf  e  loco  justo  movco.  Rj.  pod-vr(t)uuti. 
i\  impf,  podvrtati. 

pAdvrtiinJo.  n.  d(U!  V'erriicken  dcr  Saumlast,  pcr- 
versio  surcijiae.  Rj.  verb.  od  podvrtati.  radnja  kojom 
H.  p.  konj  podvrće  samar. 

podvrtati,  pudvn5em,  v.  impf.  vcrr^eken^  perverio, 
Rj.  pod-vrtati,  n.  p.  konj  podvrče  samar  (sa  mjesta). 
V.  pf.  podvrnuti, 

podvAći.  podviliSm,  v.  pf.  Rj.  pod-vu<;i.  r.  impf, 
podvlaiMti.  ~  J)  unterziehcn ,  subt eri. ruho.  Rj.  — 
Podvući  pod  koga  meku  poHtclju.  (Oblaakati  ga),  Posl. 
251.  sa  Me,  pass.:  Dva  dugaćka  koca  podvuku  se 
odozdo  pod  uaviljafc.  Rj.  3ilOa.  —  2)  sa  se,  refleks.: 
Pa  se  podvuče  pod  krevet  i  onde  se  pritaji.  Npr.  10. 

pddzcmni,  adj.  i)od-remni,  sto  je  pod  zemljom; 
unitrirdisrh,  subterraneus.  isp.  iako  slož.  riječi  are- 
dozoniui  (vidi  i  srcdozcurnki).  —  Nokakim  podsemnim 
ja£itm,  kud  »e  itomijc  sijinju.  ugju  no<5u  u  grad.  Da- 
nica 3,  U3.  (Vulkani),  om  au  kao  dimnjaci  (odžaci) 
oue  podzemtKi  vatništinc.  Priprava  102. 

podzidntj.  p<^d/.idam  (pinkipjeni),  v.  pf.  unterc 
mauern ,  substruo  murum.  Rj.  pod-zidati.  v.  impf. 
iiodzigjivati.  —  (Ku*5e)  mnoge  su  podzidant  kamenom. 
Rj.  676a.  Po  mnogijem  nu  mjestima  preko  kamenilijeh 
sirana  pudcidanc  metfjc  sve  jedna  iznad  druge.  Kov.  33. 

podzisjlvanjc,  n.  do.s  Cntermauvrn  ^  substructio, 
Rj.  verb.  od  podzigjivaii.  radnja  kojom  tko  podzigjuje 
II,  p.  kuća  kamenom. 

uod/igjivali,   pod^l^ujem,  v.  impf.  uniermaaernt 
snhsttuii.    Kj.   po<j-xiKiivali   «.   p.   kuću  kametMtn.  v. 
pf.  podzidati. 
I       podziniak ,   p<Vdzimka,   m.   (ua   Grobniku   izmcj^u 
;  Rijeke  i  Karlovca)  der  Jfcrbst,  atieiumnus,  vf\  jcnen. 
I  Rj.  pod-:rimak,  ono  duba  godine  koje  je  pod  zimu. 
I      podzv^Vkniili,  pftdzveknem,  r.  pf.  crhallen.  rezona: 
\  Kako  jeknu,  \t\i^  čardak  podzveknu.  Rj.  |>od-y>veknuLi. 
prosti  r.  impf.  uvećali,  v.  pf.  zveknuti. 
I       pod'žiH'K  pw^'ž^žem,  v.  pf  unterziinden,  succcnilo. 
Rj.  pod->.e(?i.  ('.  impf.  po'l''>-izati. 

pdd'žizanjo,  ».  das  rntcrziinden,  sutccn^to.  Rj. 
verb.  od  podžizali.  radnju  kojom  tko  podzize  sto. 

pod'žizati,  p()d'žiJ^eni,  v.  impf.  untcrsitttdcnt  sac- 
cvnso.  Rj.  pod-žizati.  p.  pf.  pod'ie<?i. 

podŽHViMJaH  so.  IjBm  se,  r.  r.  pf.  kao  svaditi  ac 
'  malo  ili  polcarati  se  8  kime,  vidi  Hporije^iti  se:  mi 
i  stno  se  malu  pođsavdjali*  Rj.  po-d^iveljaU  tte.  vidi  i 


poi^tn 


-  7H  - 


lioviinj 


tIN 


pokoSkati  se,  aporećkali  ce.  po-džaveljuti  ae,  recipročno, 
drukčije  se  ne  naluzi  ovaj  glagol. 

poeta,  m.  Lut.  poeLa.  vidi  pjesnik,  pjesmotvorac. 
—  Nadam  se,  da  6e  mi  nuse  poete  rado  oprostiti.  Npj.' 
I,  LTII.  Tiuskoga  poetu.  Straž.  1886,  1767. 

pootlMKl,  adj.  sto  pripada  upravo  poetici^  pa  poc' 
tama.  vidi  poetaki.  —  Opisuju  čiste  događaje  isto- 
rički,  a  drujre  obučene  u  kraano  ruho  poetičko.  Pri- 
prava 1!»2.  Kao  Sto  mi  t*e  i  samo  ono  poetičku  pore- 
gjenje  i^iui  da  je  bez  koristi.  liad  2,  1!)2. 

poetski,  udj.  Ho  pripada  poeiarna  ili  poeti  kojemu 
goa  (udv.J:  Što  se  ovdie  govori  poetski  u  filikama, 
oni  uzimade  od  slova  cio  slova.  Priprava  11>^.  isp. 
poetički,  vidi  pipJinički. 

pof«!  .  .  .  vidi  pohval  ...  Rj. 

pof^riniiU.  mani,  p.  pf.  guihtiMetij  probo:  Svemu 
HKe  riječ  pofermaše.  Rj.  po-fermati,  kao  potvrditi, 
odobriti.  'J'al.  cou-fermure. 

^6llta(i,  tam,  V.  pf.  (po  jugozap.  kraj.)  vidi  pohi- 
tali: Tiče  Ču  ti  pofitati.  Rj.  po-fitati.  vidi  i  pohvatati. 
r.  iwpf.  fitati.  —  f  tnjesto  h.  vidi  f. 

pArrlipiti,  ^m,  v.  pf.  vidi  poprigati.  v.  impf.  frigati. 

pA^nf'A,  /.  lita!,  fogacoifl?).  —  1)  unge^ntucrtej^ 
UVeisefihrot,  panis'noN  feiinentatuit.  Rj.  den\.  pogačica. 
vidi  batnjaćfl,  belija,  brazdionica,  masonica,  oparu.^, 
^ostupača,  poBtupaouicu.  —  Keče  materi,  da  mu  upiesi 
jednu  pogaČH  I  ispeče  jeduo  pile.  Npr.  25G.  V  ratara 
crne  ruke,  a  b'jeia  poguća.  Npj.  1,  38<l.  Te  unicMi 
prebelu  pogaču.  1,  690.  Brže  zamijesi  tri  kopanje 
bijeloga  bra.^na  i  ispeci  pogače.  Mojs.  I.  18,  (i.  — 
2)  (u  ^ci)  okruglo  mjesto  na  dno  tijesta,  na  koje  se 
meču  koši  a  maslinamn  samljevenijem,  zove  se  donja 
pogača,  a  gornja  onako  drvo  okruglo  koje  se  meče 
odozgo  vrh  koso  ispod  kobile.  Rj. 

p6|(aric*A,  f.  dent.  od  pogača.  Rj.  —  Mijesila  mu 
pogačicu,  ii^prigala  prosuljicu,  natočila  boknricu.  Kj. 
238a.   Da   mu    umesi  pogačicu    triput   scjanu.    Npj. 

poK^l^at*,  pogagjilča,  w.  dcr  Erruther,  conjeđor, 
ef.  vračnr:  Ako  nije  vrač,  a  on  je  pogagjuč  (Posl.  7). 
Rj.  koji  pogagja. 

poirHji^J(kele»,  /'.  die  Erraiherin,  conjcciriit,  Rj.  koja 
pogagjn. 

pi»ffJ^W«^fc»»  '^^;  ^Vahrait^er-,  vaticinaiorum.  Rj, 
što  pripada  pogatjjačima. 

po^fi^anje,  n.  Rj.  rcrb.  od  1)  pogagjati,  2)  po- 
gagjati  se.  —  i.  J)  raduju  kojoitt  tko  pogagja  n.  p. 
Mo  če  hiti  (diw  Errathen,  conjcetatio,  divinatio.  Rj.} : 
I  tako  se  poslije  dugoga  poga/jjanja  uaUo  da  je  zla 
ćud  uajveče  kIo.  Post.  <J1.  Znanje  i  razum  r»  kazi- 
vanje eanova  i  pogagjattje  zmtonciaka  ua^c  »o  u 
Danila.  Ibin.  h,  12.  —  2)  radnja  kojotu  tko  pogagja 
iz  pt^škc,  slikajući  (dns  Trofli'ii  [mitdcF  Flinte,  Pinsel], 
collineatio,  expre«t*io  ad  vivum.  Hj.).  —  ^)  radnjti 
kojom  tko  pogaiija  Mo  {>*  kim)  (dat*  Atmniuehen,  Akkor- 
diren,  Vergleiche«,  jiadio.  Rj.).  —  li,  radnja  kojom 
se  tko  pogatjja  s  kim:  Po  mnogom  cenjkariju  i  7^0- 
gatiJ»n\JH  ugovore,  da  .  .  .  Danica  .'),  36. 

po^l^^iili,   pAgilgiriin,   V:   impf    Kj.   po-ga^ati.    r. 
«/".  pogodili.  —  /.    1)  errathen,  conjcctara  asHct[iwr. 
Rj.  vidi  nagiigjali.  —  Kako  počnu  ljudi  mnogo  umi-  I 
rali    po  Kclu   onda   počnu  govorili  da  je  vukodlak  u  ' 
groblju,  i  ^utiK  pogagiati  ko  ho  povampirio.  Rj.  79a.  ' 
l)n  doga^ja   da  če  tako   biti,   t.  j.  uiigagja,  pogagja, 
Rj.  127a.  Metnu  bjelanee  od  jajeta  u  ča«u  vo<ie  •  •  •  i 
po  njemu  nekako  pogagjaja   huče  li  se   »koro  udati.  | 
Rj.  21<>a.  Idein,  dii  i  ja  pogatijam  carevoj  devojci  belcge,  [ 
ne  Ili  li  Rog  dao  »bi  pogodiui!  Npr.  257.  Za  tebe  čujem 
(hl  Hvaki  mm  pogagjaš.  I'rin.  bibl.  29.  —  2)  treffen, 
ferio,  ad  ri'jM/m   cjtprivio.   Rj.  čim  sto  ili  u  sto  {riđi 
zga^ati  1  i  2);  koga   slikujuči.  —  On  pngaqja  svim 
Hapovima   rednm   m  i<voj  Stap.    Rj.   Ma.   Jedan   baci 
svoj  §tap  u  vJHJnu  a  drugi  ga  ftvojim  i^tapom  pogagja. 
Rj.  81a.  Vogagjaja  kopljem  u  hatkn.  Rj.  mHh.  Dobro  1 


gagja,  al'  lose  pogana.  Npj.  4,  387.  —  3)  vcrgUichcn 
paciscor.  Rj.  pogagjaii  što  (s  kimj.  vidi  pogodili  4.  isp. 
pogftgati  se.  —  i/,  na  »e,  reciproć.  s  kim,  eins  u'erdenj 
es  atiJiimachen,  stch  vergleichen,  paciscor.  Rj.  —  Go- 
diti se,  2)  u  pjesmi,  kno  pogagjaii  se.  Rj.  92a.  Ci- 
ganski ,te  valja  pogagjaii,  a  gospodarski  plačati.  Posl. 
344.  Knjižar  čx?  spisatelja  moliti,  i  *t  njim  r^  »e  pO' 
gagjati.  Pis.  74.  Uz:dud  se  pogagjarsi  s  Turcima-, 
naumi  oteti  se  od  njih.  DM.  lOfj. 

1.  p&graMt  /'.  dtr  Unffath,  stercus:  idi  pojfane  jedna! 
Rj.  utćlst.  Mfp.  poganStina.  —  Idi,  pogani  samoživa! 
Rj.  imh. 

2.  pd^-an.  adj.  ttnrein,  pollutns,  impurus.  Rj.  ne- 
čist, vidi  pek.4in.  —  Voda  svaSto  opere  do  pogana 
jezika.  Posl.  37.  Ljnnki  čoek  Ijueki  i  govori,  a  pogan 
uoganski.  173.  Voganijch  usta  ^n.  p.  welt,  žeuu).  (Kad 
Ku  rado  govori  zlo  za  drugima).  256.  Manje  je  ftlo 
ujede  neg  Sto  kuoe  pogane  zuhe  ukaza.  DPosl.  59. 
Pogana  je  nokta,  čuvaj  ga  se,  97.  Od  Klobuka  i  brda 
Bojana  i  pogane  Korjenićke  iupe,  Npj.  4,  450.  Znam 
i  uvjeren  sam  u  TTristu  Ihuku  da  niSla  nije  pogano 
po  sebi,  osim  kad  ko  misli  dft  je  što  pogano,  onome 
je  pogano.  Rim.  14,  14.  Ne  lakomi  na  dobitak  pogan. 
Tim.  1.  3,  8. 

pof  done,  pogAnca,  ih.  (u  C.  G.)  zli  čir,  dne  boaar- 
tige  Bečile,  tutnoris  mali  genus:  pogauau  ga  Mnuol 
(Kao  mala  kletva  koju  najviše  govore  -Žene.  Gledaj: 
Zmija  ga  žinula!  Posl.  250)  cf  zlić,  priSt  Rj. 

poirAn^inn,  /*.  lu  Srijemu,  a  u  Srbiji  crveni  vjetar) 
liothlanf,  ergsipeiaH.  Rj.  bolegt.  riđi  i  bmka,  plamenik. 

aAjfj^nniea,  /'.  —  1)  (u  C.  G.)  Enjihemi^mus  far  die 
SrJilange:  ujela  mi  ovcu  poganina.  Rj.  t.  j.  zmi^ja.  — 
2)  (u  Dubr.l  prišt  na  prstu,  Ari  Beule,  tutnoris  genus, 
vf.  metidjka.  Rj.  vidi  i  metalje.  na  oku  kao  čibuljicu 
(u  Sanijevu). 

pofjinija,  /'.  coll.  dtts  unreinc  ffe^ndel,  impuri, 
Rj.  pogana  čeljad,  jedan  od  poganije :  poganovi^f. 

p6j|pantti,  nira,  v.  impf.  Rj.  v.  pf  sloz.  ispoganiti, 
opoganiti.  —  I,  verunreinigen,  polluo.  Rj.  činiti  da 
bude  sto  pogano,  ndi  m^iganjiti.  —  Nemam  0  Ho 
sattlje  poganiti,  kad  na  tebe  ni  haljina  nema.  Npj. 
2,  146.  Pod  tokama  od  zlata  košulja  .  . .  la  nemoj  je 
krvlju  poganiti!  4,  22.  Da  crkvu  krtdju  poganima. 
Danica  3,  182.  X«  pogani  čovjeka  sto  ulazi  u  usta. 
Mat.  15,  11.  Sanjajući  tijelo  pogane.  Jud.  8.  — 
i/,  sa  se,  refleks.  —  1)  sich  cerunreinigen^  polluor. 
Rj. :  Za  to  ih  predade  Rog  u  željrfma  njibovijeh  srca 
u  nećistotti,  da  se  pogane  tjelesa  njihova  meg)u  njima 
samima.  Rim.  1,  24.  Nemojte  se  poganiti  ničim  ftt«) 
gamiže.  Mojs.  III.  11,  43.  —  2)  vom  Kinde^  das  sich 
hcsuđeltj  concacarc  se.  Rj.  pogani  se  dijete  nečisti 
Hvqjoiii.  —  Nemoj  se  poganiti  ni  raaganjiti.  Rj.  340a. 

pogiinltlk*  (})ogliuluk),  m.  riđi  poganHina.  Rj.* 
pogau-luk,  našoj  riječi  prešao  Turski  nast.  isp.  bezo- 
bnizluk. 

pOKAnuvie.  »1.  (u  C.  (?.)  Schimpfuort  fur  eiurn 
Menschen,  ncbulo.  Rj.  poruga  čocjcka.  coll.  iKtganija. 

pAganski,  adj.  ruchlos,  tufarius:  No  ok'  jedne 
pogan.^kc  rabote.  Rj.  kiio  hezakon.  —  Ljucki  čoek 
Ijucki  i  govori,  a  pogan  po(jan.tki.  Posl.  173. 

poifAn^liDn,  /".  */iV  l'nrcinigkeit^  sordeis;  cf.  pogan- 
luK.  Rj.^  riđi  i  ncčistota.  ^  Prije  nego  načinuu  ba- 
Ijine,  operem  po  običaju  oba  komada,  da  bi  ih  očistio 
od  poganHinc^  kuja  je  za  njih  priomda  od  ruku  tka- 
čevih  i  trgovačkih.  Danica  2,  128.  Žci»a  imaAe  ČaAii 
u  ruci  svojoj  pun«  mrzosti  i  pogatistine  kurvarstva 
svojega.  Otkriv.  17,  4.  £tx  nast.  isp.  gos(H>HintL 

poi:Jiqjfiš,  poganjiUa,  m.  t>o  koji  vozi  na  pogoni, 
riai  pogona-^i,  —  t-^vaj  vo  vozi  na  Aesiinji.  L  j.  naprijed 
kad  je  ^»l  upregnuto  (prva  se  dva  zovu  potkonjflcl, 
dniga  dva  pogona^i  i  poganjas4).  Rj.  83(b.  —  po- 
ganjiL^  (drugoj  poli  osn.  u  ganjati,  gonili,  isp.  po- 
gona, pogon  ja),  rijeci  s  iakim  nasl.  kod  bradaŠ. 


poga^jeoje 


—  77  — 


pogled 


p^ga^lS^Je«  n.  das  VerunreinitfeHf  poUntio,  Kj. 
trrft.  0*1  1)  pognniti,  2)  poganiti  ae.  —  1)  rtidnju 
kojom  tko  pogani  6to.  —  2)  radnja  kojom  se  tko 
pogani, 

pogAsitit  pdeaBim,  t>.  pf.  nttdt  einunđer  auslonchtn^ 
ezgtinguo  aliuS  ex  alio.  Hj.  po-gasiti,  kao  ugasiti 
n.  p.  9cijeĆ€  jednu  sa  drugom,  v.  impf.  pipili.  — 
Svui  BToje  8vije<5e  zapHli  ...  Po  tom  ka^u  gjaci, 
te  sv^erc  poga/te  i  pokupe.  Ki.  I74a.  ZatvoriSe  vmta 
od  trijoma,  i  pogunine  Uske,  i  Kadom  no  kadije.  Duev. 
n.  29,  7.  Trena  pogasiti  8r^a  kandilu  omm  maloga  u 
oltaru.  DP.  44. 

p6|^zitJ*  kItu,  V.  pf,  mit  ^seen  trcicn,  conculco: 
Kralj  Vuka^iin  vjerti  pogazio.  Rj.  po-pizili.  r.  impf. 
giutiti.  i9p.  badlisati,  pokvariti,  popratiti,  potrti,  po- 
tU^iti  —  Mitćtii  je  bila  do  1804  godino  najbopitija 
ImeteTiDa,  nego  je  po  tom  do  godine  181(5  poqazoia 
i  oplijenjona.  Kj.  349a.  Brže  h  me,  brate,  zaboravi, 
i  hleh  i  ao  pod  noge  pogazi.  Npj.  2,  568.  Nego  im  i 
fj  (ohras  ili  žensko  poHenje)  i  sakon  pogasise,  Da- 
nica 3,  152.  Ako  pogaze  uredbe  moje,  i  zapovijesti 
mojih  ne  8u^^uvaju,  onda  ću  ih  pokarati  prutom.  Pa, 
89,  31.  Za  §to  pogazi  riječ  Gospodnja  i  tako  zlo 
ućini?  Prip.  bibl.  72. 

pofif^rgotiti,  tim,  V.  pf.  poveMiti.  Rj.  po-gergetiti. 
isp.  Kger^otiti  (koga   »vezati),  drukčije  ne  ne  nalazi. 

p&ldbao,  pogibli,  f.  der  Untergang^  die  Gefahr  des 
IJniergangs,  discrimen:  ue  znaft  koja  mu  je  pogibao? 
Bj.  vtai  pogibija,  i  syn.  ondje.  —  Novci  tvoji  8  tobom 
da  budu  u  pogibao.  Djel.  Ap.  8.  2()  (in  perditionan, 
lum  Verderhen).  Ik)g  podnese  s  velikijem  tn)!jeDJem 
fludove  gnjeva  koji  su  pripravljeni  zti  pogihao.  Rim. 
9,  22  (interitas,  Verdnmni.ttc).  Po«la<?e  Ooapod  na 
tebe  kletvu,  rasap  i  pogibao.  Mojb.  V.  98,  20.  Plaka 
narod  Ato  »a  Gospofl  udari  velikom  poqihlju.  Sam.  I. 
6,  19.  Ljudi,  koji  padnu  u  zlo,  uvaljuju  se  jo5  u 
goru  pogibao.  DP.  80.  U  ovoj  se  knjizi  na  nekoliko 


njoca  udarila  prava  naša  sre^a  sa  nesrećom  uaSom, 
pravi  napredak  nas  sa  našom  pogibli.  VLaziC*  2,  15. 
pogibao^  oenova  koja  je  u  pogibati,  poginuti,  rijeci 
9  taktm  nojst.  kod  iznikao. 

pogibeljan,  pogibeljna,  adj.  vidi  pogibjelan,  je^iv 

1,  opaaan;  gefiihrlich,  periculo8U.t.  govori  ne  u  Hrv. ; 
i  P.  Budmani  upotrebljava  je  tumačeći  jciiv:  pogi- 
beljan, opasan.  ARj,  IV.  647a. 

pftirihijn,  f.  {n  C.  G.)  Vniergang,  interitas,  cf. 
pogibao:  Luda  pamet  pogibija  gotova  (Posl.  171\  Tu 
ie  Turaka  pogibija   bila.  Rj.  vidi  i   izgibija,   propa.st 

2.  —  .Staru  <*oeku  mlada  žena  godimenal,  a  mlaflu 
^oeku  starfi  ?,ena  pogibija.  Posl.  294.  Vjeruj,  pohn^, 
Mmi  kniu  xa  njihovu  grdnu  pogihiju,  da  nijcsu  tako 
izginuli,  kako  kad  je  Mahmut  poginuo.  Npj.  5,  423. 
pogibija,  oan.  koja  je  u  pogibati,  poginuti,  riječi 
s  tukim  nast.  kod  letija. 

pdgribio,  pi^gibjeli,  /.  vidi  jerivost,  opasnost,  napast 
I,  (h  tri  posljednja  primjera);  die  Gefuftr,  pericnlum. 

—  Tko  se  na  pogibio  ne  stavi,  nevolje  se  ue  izbavi. 
DPo«*!.  132.  isp.  pogibao.  —  »tara:  pogibio  (nor-MKuah) 
biče  od  osnove  glagolske  tre(?e  vrste,  od  koje  glagol 
nije  u  fibit^aju.  Oen.  129. 

pogibjplan,  pogibielna,  adj.  prema  supstantivu 
pogibio.  utp.  kako  banicićt  DAKj.  248b,  Stuilijev 
ads*  bezpogibilan  pi^e  bespogibjelan.  vidi  pogibeljan, 
i  Sffn.  (mJSc* 

MirlBati.  nSm  (pi^ginuh  i  p&giboh)  v.  pf.  unter- 
ffehtn,  fallen,  intereo,  unnnturlichen  Tod  -iterhen,  i 
to   tamo   od   ljudi.  Rj.   tK>-gi(b)nnti,   t>.  impf.   ginuti. 

—  1)  nenaramom  ifmrcu  umrijeti,  vidi  zaglaviti  3. 

—  \W  ja  žalim  gje  rfu  poginuti^  poginuti  danas  bez 
tamjene.  Rj.  lH4a.  I^e  kr^^  t.  j.  pade  krv,  pogibe 
neko.  Rj.  32(ib.  Njega  pritisko^c  i  zamalo  ne  uđa^iSe, 
a  on  lavika:  »Pobratime I  pobratime!  pogibah!  Npr. 
9ti.  KaU<^  poginuo  od  puške  koja  nije  vrijedila  ^e»ei 
Itikra.  l'ottl.  194.    Danas   će  ti   Daiuljan  poginuti  sa 


tvojega  lica  bijeloga.  Npj.  1,  '106.  Auti,  duždc,  oka- 
meuiu  se  I  Palo  ti  je  na  um  poginuti?  2^  335.  Novce 
požljile  ženi  i  deei  poginuloga  Jovrejina.   Mil.  208. 

—  k)  kao  propasti,  ttestati  čega:  Ime  li  poginuloj 
Posl.  104.  Poginulo  je  vrtanje,  ali  nije  zajam.  250. 
Tvoja  jabuka   ne   će   poginuti.  312.   Tad   je   Srpsko 

i  poginulo  carstm.  Npj.  4,  1.34.  Pogibe  mi  jaglak  iz 
sanduka.  Herc.  22(K 

pd^injnnje,  n.  rerh.  od  poginjati  (i  se).  —  1)  radnja 
kojom  tko  pQgii\je  n,  p.  glavu.  —  2)  radnja  kojom 
ne  poginjc  u.  p.  oncij  koji  jaše. 

p6vinjati  so,  nj?m  se,  i\  r.  impf,  sich  vonedrts 
neKjett,  promineo.  Kj,  po-ginjati  se,  poginje  se  n.  p. 
koji  jitse.  biće  i  bez  »e,  prelazan  glagol,  isp.  pognuti 
i  pognuti  se. 

p6|[plndltl,  dtm,  v.  pf.  Rj.  po-gladiti.  r.  impf.  gla- 
dili. —  JJ  streicheln,  demulceo.  Rj.  —  PoSaSoljiti 
koga,  t.  j.  lijepim  riječima  kao  malo  pogladiti  ga, 
Kj.  54>3a.  Ha  se,  refleks.:  Ako  bi  gladan,  pogladi  se 
po  trbuhu.  Pofll.  S.  —  2)  poiMštiti,  fegen^  verro: 
Mlada  Mare  rano  podranila,  te  je  perom  dvore  po- 
gladilUj  i  gospodu  avate  dočekala.  Rj.  vidi  i  pomesti  1. 

pdglasje,  n.  (at.)  die  Nadiricht,  nuncius,  cf,  glas: 
Nema  od  njih  glasa  ni  poglasja.  Rj.  po-g]a*ije,  drugoj 
poli  osnova  u  glas. 

pftglatl,  peglam,  vidi  pogledali.  Rj.  r.  j>/*.  po-glati. 
V.  impf.  glaii  (gledali).  —  Paglajtc  na  polje  ftiroko. 
Npj.  2,  605.  Da  je  kome  sjesti,  te  poglatl,  da  ou 
vidi  ćuda  velikoga,  3,  128.  Sve  dabije  nikom  poni- 
ko&e,  i  preda  se  u  zemlju  poghtše.  4,  136. 

poigliivar ,  poglavara ,  m.  das  Obfrhuupi,  caput, 
durtor,  cf.  poglavica.  Rj.  vidi  i  glavar,  i  sgn.  ondje, 

—  Koji  znade  pogubiti  Meha,  srim  Turcitna  hrabrog 
poglavara.  Npj.  4,  237.  Da  ku  Turri  poglavari  nad 
orim  četama.  Danica  3,  188.  Skupi  poglavare  od 
vojske.  Miloš  107.  Kara-Gjorgjija  su  starješine  iza- 
brale sa  glai'noga  poglavara.  Sovj.  12.  Pa  ih  postavi 
nad  njima  za  poglavare,  Mojs.  II,  18,  21. 

po;rInvArev,  adj.  indi  poglavarov.  Rj. 

poglUA  fkrtca,  f  die  Frau  eittei  IlnHptlings^  mttlier 
ductoris,  cupiti.'i.  Rj.  poglavareva  icna. 

pOirlilTiirov.  adj.  dea  Oberhauptes,  capitis,  rfttrtorrs- 
Rj.  sto  pripada  poglavaru,  vidi  poglavarev. 

poglikvarski,  adj.  Oberhniipter-j  dnctorum.  Rj.  sto 
pripada  poglavarima,  vidi  poglavici, 

poivluvilrstvo,  n.  die  Obrigkeit,  magistratus.  lij. 
riai  vlast  2.  —  Zuam  jamai^no  da  ni  umri,  ni  život, 
ni  anpjeli,  ni  poglavarstva  . .  .  ui  druga  kakva  tvar 
može  ims  razdvojiti  od  ljubavi  RoŽije,  Rim.  8,  38. 
Poglavurslva  ne  oariće.  .lud. 8  (die  Obrigkeit  i*erachten). 

pdgliivien,  m.  vidi  poglavar.  Rj.  t^idi  {  glavar,  i 
sgn.  ondje.  —  Harambafta,  poglavica  hajdučki.  Rj. 
S()2b.  En'  uteče  gradska  poglavica.  Npj.  4,  255.  Pa- 
Siui  HU  momei  delije,  kojijch  se  poglavica  zove  deli- 
baia,  Danica  2,  84.  U  Roči  je  bio  najveći  poglavica 
»opra  providur.  Kov,  37. 

pAgttiviekl,  adj.  vidi  poglavaraki.  Rj.  šio  pripadti 
poglavicama. 

pdgluvit,  adj.  vomehm,  hauptsachlich,  principalis. 
Rj.  vidi  odličan.  —  A  Brgjani  umorili  ruke,  sijekuči 
poglavite  'I'urke.  Npj.  4,  374.  Knjigu  Sjiljo  Crnogorski 
kojažc  u  Trije^če  ntjestu  poglavitUt  na  Srbina  Kve- 
kiča  Jovana.  5,  2i57. 

pOfleil,  m.  (loc,  pogledu)  —  2)  der  Blick,  aspectus: 
strafina  pogleda.  Rj.  —  Neobična  oka  i  pogleda.  Kj. 
417b.  Upitah  joj  btu  cv'ječa,  ona  mene  ni  pogledovi. 
Npj.  1,  423.  Zla  pogleda  u  dobra  junaka  I  3,  121. 
Miran  i  dubok  um  ,  .  .  bistar  pogled  na  vrijeme  u 
koje  življaše.  DM.  53.  htorijski  pogled  i\jegov  tako 
je  kratak  da  ne  obuzima  ni  nj^a  samoga.  O  Sv.  O. 
24.  Kako  se  ua  prvi  pogled  moglo  misliti.  Pom.  93. 
i  JagiČ  se  tnidi  istumaćiti  gra^u  glagola  u  slovenskih 
jezicih  n  osobitim  pogledom  na  jezik  hrvatski.  Rad 
'  17,  1(J().  —  2J  der  Anblick,   conspectusj  im   Angc- 


Pogled 


—  78  — 


pogroditi 


ftichtCf  in  cojisjjcctu:  Na  pogledu  selu  Nevesinji].  Rj. 

—  Kad  «u  floMi  dvoru  na  poglede.  Npj.  1,  (ii^2.  Knjigu 
vrf^  na  jelovu  granu  otkuda  je  .'»  puta  na  pogleda. 
2,  44y  {i,'ip.  pogledao).  Dokleu  tiče  na  t^rkvicc  doše 
na  pogledu  od  Kotoru  grada,  4,  *>.  Pak  sagjo^e  niz 
Kratac  planinu  na  pogledu  mora  velikopi.  6,  980. 
Nafltftviit'c  na  pogledu  svoj  ftraći  svojoj.  Mnjs.  I.  IG, 
12.  —  3)  a  prenejienom  smiKlu.  isp.  iniBao,  mišljenju. 
Hie  AnKicht.  —  Ti  ćeS  imati  da  ne  boriš  . . .  tt  pogle- 
dima raznih  svojih  strujnih  vijuja.  Zlos.  11*7. 

l*dfflcU,  m.  (loc.  Pogledu)  brdo  vi*e  nainastira 
Ariljfl,  s  kojega  kažu  da  je  kralj  Simeun  razgledao 
gdje  <?e  Arilju  »ostavili  temelj.  Kj. 

pdrledtin,  pt»pledna,  w/j.  Ho  je  na  poijleđn,  da  ne 
lako  ftpasi.  tup.  kod  pogled  2  primjer  is  Npj.  %  443. 

—  U  no<'n  fifi  IStaue  aobavio,  ljubio  je  i  nmilovao.  na 
noglednu  vijentu  ugri^Jio,  dva  joj  zuba  u  grlo  ugniio. 
Heir.  22H. 

pojirlćdanjc,  ».  das  Sehen  nach  ein^m,  der  kommen 
mll,  expectaiio  adcentantis  aut  venturi.  Rj.  cerb.  od 
pogledati.  —  1)  radnja  kojom  tko  pogledu  koga.  — 
;ij  radnja  kojom  tko  pugUdd  u  kto. 

1.  p»i:l6diiti,  pogledam,  r.  impf.  —  1)  nach  einem 
itehen^  der  kommen  ftall^  ihn  encarten,  estpeđo:  Po- 
gleda kno  aeka  svatove  (Poal.  S?5()).  Rj.  po-gledati, 
itćekuju'U  koga  kno  isgliiuti  didasi  U  rev,  očekivati. 

—  J*ogleda  kao  ozcbao  auncu.  Posl.  25(1.  Niti  ide 
Kuliii-kapetaue,  niti  ide,  niti  će  li  do^i,  nit'  »e  nadaj, 
niti  ga  pogledaj.  Npj.  4,  20t>.  Ja  ve^*  pogledam^  kail 
Ćete  mi  jednu  čitavu  gomilu  oda  poalati.  8lraž.  lS8fi, 
1733.  Ilije  sjegjaSe  na  stolici  ukraj  puta  pogledajući; 
jer  prce  njegovo  bijaše  u  strahu  za  kovćeg  Božji, 
sam.  I.  4,  1*3.  Ja  ću  Gospoda  pogledati,  C'okat^'u  Boga 
spasenja  svojega.  Mih.  7,  7.  —  2)  vidi  pogledivati. 
V.  vf.  pogledali.  —  Zmija  krilatica  a  smmcc  pogled\t^ 
i  cfoklen  sunce  dobro  koplje  ne  o^koći,  slijepa  stoji. 
Npr.  2G3  Kad  govori,  gromovi  pucaju,  kau  pogleda^ 
munje  sijevaju.  Npj.  1,  552.  Kad  se  smije  ka'  da 
biser  sije,  kad  pogledu,  kako  soko  sivi.  3,  5lt>.  K  tobi, 
Gosp0(Je,  vicem  ...  I  zvijerje  poljsko  jjdglSdit  sa 
tobom.  .loii.  1,  2<J. 

2,  p6Kledali,  pt^gledilm,  p.  pf.  einen  Blick  ucrfen^ 
conjtcio  oculo.^  aUquo,  Hj.  po-gledati,  praes.  i  po- 
gladim,  ridi  poglali,  poglejati,  poglenuti.  r.  impf. 
pogledivati,  pogledati  2.  —  IJ  Pogledi  :^.al08nii  i  platanu 
devojćicUf  pa  joj  reče.  Npr.  140.  Kad  izagje  u  vrh 
drveta,  pogleda  na  sve  utranc  ne  bi  I'  štogogj  vijyeti 
mogao.  189.  Glaa  do  neba,  a  kad  dobro  pogledis,  a 
ono  mu(!ak.  Posl.  42.  Pogledaj  mu  na  obvću,  pa  ga 
puštaj  u  ku(!u,  SiH).  Pogledaj  nic,  Umo,  crnijem  oćimu, 
Npj.  1,  446.  Jedva  ćeka,  dok  mu  no(:ca  dogje,  pak 
pogleda  pat  žarkoga  sunca^  pak  se  s'  suncem  Bamo 
rargovars.  I,  4ijft.  I  otima  k  zemlji  pogledttše.  1,  571. 
Oii  metnu,  pogleda  nada  st\  te  ugleda  dva  džeUta 
mlada,  *2,  ltt2.  Turčin  Srbina  nije  smijo  pogledati 
poprijeko.  Danicu  3,  VM>.  Gospod  ću  glas  na.^,  i  po- 
gleda na  muku  na5u.  Mojs.  V.  26,  7.  —  3J  sa  se, 
reciproi.:  Konjanici  sci  se  pogledaju.  ..  pa  rekoSe 
izmegju  sebe  .  .  .  Npr.  104.  Pogleda  se  juuak  na  ju- 
naka. Npj.  4,  45*>. 

poglodivanje,  >i.  vidi  pogl^danjc.  Rj. 

pogledivati,  pogl^dujem,  c.  impf.  vidi  pogledati: 
Fogleduje  devet  svojih  Sura.  A  na  cara  krivo  poglc- 
d^je.  Rj.  vidi  ^^]<^dati  2.  v.pf.  pftgledati.  —  Na  se 
pogleduje^  stoji  li  joj  lepo  ruho  aakrojeno.  Npj.  1, 
108.  Sama  sjedi,  popleduje,  gje  se  munja  s  gromom 
igra.  1,  152,  Htjiri  sjedi  na  oranje,  pogleduje  na  gje- 
vojku.  1,  435.  Gospoda  sve  pogleduju  jedan  na  dru- 
goga, h,  4.')4. 

pogl^dH.Ma,  u  pripovipeci:  QUva  glavu&ta,  popa 
poglcdnHa.  Rj.  riječ  is  sale  načinjena  po  govoru  pc- 
povsl'otn  i  kalngjerskom,  koji  u  narodni  jezik  miješf\ju 
rijeci  stare  SJoi'cnske  is  crkvenih  ktvjiga.  isp.  letuJti. 

pdg-lejatl,  j^,  (u  0.  G.)  iridi  p>5gledati:   Da  je 


kome  žalost  poglejati.  Rj.  može  se  d  izmegju  e  i  a 
izbaciti,  pa  se  onda  umeće  J;  pi'tglejati.  Korijeni  75. 
i  glejati  »ij.  gledati  (Da  ti  vidi^  6ido  neglejuno,  Npj. 
2,  03).  —  Daje  kome  stati,  pa  poglejaV  '  Npj.  3,  275. 
p6g:lnniiti,  pt)glenem.  v.pf.  pt^gledati:  Te  u  vojaku 
kraljr  poglcnao.  Rj,  po-gle(d)nuti.  isp.  glednuti. 

poglOlinuH.  prtgluhnčmo.  purlftnuti.  p^glunemo, 
t'.  pf.  nach  der  iicihc  tanh  iceracn^  obsurdesco  alius 
er  ulio.  Rj.  |M>-gluhnuže  Ijudi^  postaše  gluin  jedan 
.ra  drugim. 

pdirnali,  pi^gnam  (pMenem)  vidi  potjerati.  Rj.  po- 
gnati.  vidi  i  porenuti,  pojuriti,  2  povijati,  zajmiti, 
prizajmiti.  v.  impf.  pogoniti.  —  It  Pognaj  konjuj  da 
idemo  brže.  Npj.  3,  25*).  —  2)  sa  se,  recipr.  vidi 
potjerati  se.  Rj.  —  Te  f^  pogfiase  vatrom  po  megdanu. 
Npj.  4,  34S.  Pognuic  se  s  njime  po  megdanu.  4,  351. 
pdgnutl.  pognem,  r.  pf.  po-gnuti.  —  1):  Legja 
njinova  da  su  pognuta.  Rim,  11,  KK  Gospod  ispravlja 
sve  pognute.  Ps.  145,  14.  Panta  i  Pet.*ir  pognu  glave, 
i  ka£u  ocu  svu  nesreću  koja  ih  je  ana.^la.  Mil.  223. 
—  2)  sa  se,  refleks,  itich  roncdrts  heugen  (s.  li.  dtr 
Tieiter),  promineo.  Rj.  pogtte  se  n.  p.  koji  jaše.  r.  impf. 
poginjati  hc.  —  Značenje  kao  u  gibati:  b  otpada: 
ganuti;  nagnuti,  pognuti  se.  Korijeui  G7.  Pognuće  se 
prost  čoijek,  i  visoki  će  se  jtoniziti,  i  pont>site  ot>i 
oborire  se.  Is.  5,  15, 

pognjć^iti,  p&gujet'tim,  v.  pf  serknicken,  infringo, 
Rj.  po-gnjećiti.  v.  impf.  gnječili. 

pognjAree*  untertaurbend,  urinans.  Rj.  udv.  jm- 
gnjurce,  kao  sagnjurujući  se,  radeei  kao  gnjurac, 
roneći,  TMrećL  —  zakvantitet  na  kr^jttjem  slogu  isp. 
ametice. 

pdfodon.  pj^godna,  adj.  vertriiglichj  trnciabilis : 
Vala  tebe,  gospodsko  koljeno,  kad  si  vigjen  i  kad  si 
pogodan.  Rj.  s  kojim  se  je  lako  pogoditi,  —  Drugu 
kitu  mira  i  pogodbe,  da  ste  vazda  mirni  i  pogodni. 
Herc.  33fi. 

p6godlia,  /".  —  1)  der  Vertrag,  pactio.  Bi.  vidi 
nagodba  2,  ugovor  9.  —  Pribije  se  u  nekakva  uogata 
ćoveka  da  služi  bex  pogodbe  . .  .  zaiftlc  da  mu  plati 
fito  misli  da  je  zaslužio.  Npr.  40.  Bolja  je  mrsara 
pogodba  nego  pretila  pravda.  (Pravda  ovgje  znatM 
raspra  i  ćeranje  po  sudu).  Posl,  21.  Ili  su  inu  po  po- 
godbi davali  Što  u  novcu,  ili  po  koju  junjgu  masla. 
SIflv.  Itibl.  1,  87.  Valja  num  kazati  da  su  se /»oj/o^c 
itmegju  Dulrrovniku  i  srpskih  remalja  radi  trgovine 
svršile  za  srpskih  kraljeva  i  careva.  DM.  257.  — 
2)  (u  pjesmi)  Vertriigliciikeit^  mores  commodi:  Koja 
kita  mira  i  pogodbe,  metnite  je  u  selu  vaScmu.  aa 
s'  u  selu  mirni  i  pogodni.  Rj.  stanje  ono  kad  xn 
čeljad  pogodna.  —  U  dvore  je  sreiSu  donijela  ...  a 
u  srcu  mira  i  pogodbe.  Kov.  81.  —  3)  die  liedingung, 
das  Bedingniss,  conditio,  exeepiio.  isp.  |x>godben.  — 
Prem  da  pisma  vrlo  slabo  govore  s  kakvim  su  po- 
godbama davane  zemlje,  i  jo^  kažu  da  su  darovane, 
opet  su  .  .  .  DM.  209.  Ne  može  se  .  .  .  doznali  je  li 
Dubrovnik  svo  novce  uzimao  s  pogodbom  da  ib  vrati 
s  interesom.  252. 

pftrodben,  adj.  sto  pripada  pogodbi  3,  condiotio- 
nalis,  conditio nabiiiSt  bedingt,  mit  Bedingwng  ver- 
bunden.  —  Vremena  imaju  tri...  a  vremena  složenih 
ima  viSe:  buduće  ...  i  pogodheno.  Obi.  2. 

pA  godino,  vidi  polugodi^ujica.  —  akc.  Rj.*  XXX. 
pog6diti,  pugodim,  p.  pf.  Rj.  po-goditi.  p.  impf. 
pogagjali.  —  J.  1)  errathen,  conjectara  asseguor,  di- 
vino^}, vidi  nagoditi  1,  ui§<5iliti.  —  Koji  ae  mladić 
nogje  da  pogodi  kakav  biljeg  ima  ova  gjevoikAf  da 
će  je  dati  njemu  za  ženu,  a  koji  ne  pogodi  da  će  ae 
provrći  u  jagnje.  Npr.  100.  (Dositije)  je  gotovo  |K)elije 
trideset  godina  popravio  svoju  jednu  |iogrjeŠku,  pa 
joS  nije  pogodio  kako  bi  tratilo.  V,  Nije  »vuda  pra- 
voga umisla  pogodio.  Npj.'  4,  XXXIX.  Poćeli  su  skra- 
ćivati ovakove  riječi,  koje  cesto  dolaze,  i  koje  svaki 
Usno  može  pogoditi.   Rj.*  XXXrV.  —  2  u)  treffen 


fogolen 


79  — 


poi^ororUI 


(im  ScJiussf)-,  fcrio.  Rj.  i»p.  nag:oditi  1.  —  Prave  ruke, 
koji  može  pogoditi  n.  p.  kamenom  u  što.  Rj.  563a. 
Pogoditi  u  dinar  zemlje.  (Kad  koga  u  Žali,  ili  u  pod- 
atnijehu  hvale  da  je  dohar  pu.^kar;  jer  niko  ne  pn- 
tdi  u  rise  zemlje,  nego  u  onoliko  koliki  je  dinar). 
^osl.  250.  Te  Turtina  dobro  pofjodila  (piiškai  po  nje- 
govom svilenu  pnjanu.  Npj.  4,  321K  i\^u  loke  ga  mjesto 
pogodio,  gje  eipućnva  toke  ua  pmina.  4,  358.  —  b)  n.p. 
putf  kuda  i  t.  d.  —  Uputi  »e  u  uekaku  pustinju  gje 
fiu  straAna  jezera,  ali  ne  pogodi  puta.  Npr.  95.  Ne- 
mat'ke  lapje  s  rnjskoiii  ne  pogode  «  Hcogrnd,  nego 
olidu  i8pod  Rpoj^mda  niz  Dnnav.  Danica  4,  11.  — 
rJ  «<i  kogUj  nui^u  na  nj:  Sestra  njihova...  »jutrndan 
u  samu  7/»ru  ustane  te  tragom  za  njima,  pogodi  nu 
onoga  istog  starca,  i  on  joj  «ve  kaže,  kako  je  i  Stoje. 
>'pr.  231.  —  3)  treffen  (im  (reindldej,  ad  vivum  es- 


primo.  Rj.  slikar  n.  p.  sliki^itči  koga  jagodi  ait.  — 
Kad  i/.igraju  onoliko  puta,  do  koliko  su  pogodili  da 


'^J  akkordiren,  verabreden,  Iteieden,  paciscor. 


iene  trlju,  onda  ^a  žene,  t.  j.  jitanu  svi  u  red  ...  a 
oni  ga  (»vflki  udari  po  jednom  dlakom  ili  drvetom  (kako 
pogodili)  po  /jidnjici.  Rj.  t4h.  Naslužiti  godinu 
iii  popo^eno  vrijane],  Rj.  406b.  ('JJeniti.  pogoditi, 
n.  p.  jeni  ti  rijeujeu  (kad  ko  aluli  u  koj^a).  Kj.  811. 
'Ja  «am  tebe  služio  poSteno,  »ad  mi  daj  sto  Rrno  po- 
go<liti^  .  .  .  >Mo  je  pogogjeno  ono  valja  da  huae«. 
Npr.  as.  Na  ovo  car  pristane,  a  ni  raladfii^u  ne  bi  žao. 
le  ttvar  pogogjena :  vjenćaju  se  po  zakonu.  117.  Mlo^e 
0pahije  pogode  na  seljacivia,  te  im  pla<^HJu  n!i  p:o<Hiiu. 
Danic^a  2,  7lt.  i«  ro,  refleks.:  Nema  kola  ht'z  Koknna. 
(.  .  .  kako  se  nekakav  Kokan  čelebija  pogodio  u  zle 
dane,  u  godine  gladne,  ^(i  dva  grosa  i  ^bkSire  uukua, 
d<i  on  *^uva  hiljadu  ovaca  . . ,).  Posl.  203  {i^p.  naj- 
miti  se).  —  il,  sa  se,  reciproć.  sidi  vergleicheiij 
akkordiren,  ritu?  icerden,  paciscor.  Rj.  —  Ne  mogući 
»e  u  tome  izmegju  sebe  drukčije  pogoditi  ugovore . . , 
Rj.  79a.  Kad  ve<5  izigraju  onoliko  konja  u  koliko  su 
.*e  pogodili  dtt  igraju,  onda  ...  Rj.  Ž75b.  Pogodivši 
H  8  t^ome,  ona  skine  s  ruke  svoju  pletiva(!^u.  Npr. 
6.  »I^aano  ćano  i?e  pogmliti...*.  Onda  se  oni  pogode 
la  cijenu  I  ona  plati  koliko  se  pogodise.  lOŽ.  Oko 
*vegn  se  pogode  i  namire,  aamo  oatane  jedna  »ablja. 
171.  Pogoditsi  se  s  pofilenicima  po  groš  na  dan  po^la 
ih  n  vinograd  svoj.  Mat.  2*),  2. 

I^irulen,  adj.  siemlich  gross,  sat  magnus.  Rj  pri- 
lično golem,  po-golem.  isp.  po  (složeno  s  adj.)  i  golem. 

|i6gDn,  m.  (u  C.  G.)  das  IVegtreihen,  ahaciio:  Nijemu 
ti  ovce  Nik^iL^ma  na  poaon  (n.  p.  da  ne  motek  pođi 
kud).  Kj.  po-gon,  djelo  kojim  se  štu  pozene.  isp,  po- 
gnali,  pogoniti. 

^groDB,  f.  (u  Sriiemu)  kad  se  Šest  volova  upregnu 
a  plug,  onda  dva  dogiu  pod  kolećke,  dva  na  pogonu, 
a  dva  naprijed.  Rj.  vidt  pogonja.  isp.  pognuti,  pogoniti. 

r^nii«,  pogoniUa,  m.  vo  koji  voki  »^j  pogoni.  Rj. 
pogania^.  isp.  pogona,  pogonja.  —  riječi  s  lakim 
kod  Dradfi^. 


pegAni^t  pogonlČA,  m.  koji  pogoni,  nagoni^  hajku 
njtrad  u  lom,  govori  se  u  sjev.  Hrv.  vi^i  hajkat*  2. 

^irtotti,  p^gODim,  V.  impf.  versuchen  su  treihent 
coejii  agere.  Rj.  po-goniti,  kao  počinjati  gnati.  vidi 
potjerivHti.  r.  pf,  pognati.  —  1)  Otolen  mi  konja 
pogonjaie,  ćem  konja  ka  Udbinji  gradu.  Npj.  3,  352. 
—  2)  Sfi  He,  recipr.:  Pogone  ne  vojske  \h\  megdanu, 
dokle  bilo  dne  vi  po  po  podne.  Npj.  4,  <6,  Živijem  ne 
ognjem  pogonjahu  po  megdanu  tamo  i  ovamo.  4,  82. 

pAgoqjA,  /".  —  1)  tidi  pogona.  Rj.  —  2)  vidi  po- 
kera. Rj.  tndi  i  jX)toč,  potraga. 

|M»ginj0i^e,  n.  dag  Antreiben,  d^-  Versueh  su 
treihen,  ercitatio.  Rj.  verb,  od  1)  pogoniti,  2)  pogoniti 
ae.  —  1)  radnju  kojom  tko  pogoni  n,  p.  konfO.  — 
2)  radnja  kojom  se  pogone  n.  p.  dvije  vojske. 

toOg6n^lac*  pogf>reoca.  m.  (a  mof.e  Ae  Čuti  i  pogo- 
reiac,  pogoh^lca)  kome  je  kuća  izgorela,  đer  Ahge- 


Itfannle,    qui   incendio  omnia    sua   amisit.    Rj.    isp. 
pogoijeti.  —  riječi  s  takvim  nast.  kwl  ćuvalac. 

pOKdr«liea,  f.  izgorelica,  požeglica,  t.  j.  ona  kapa, 
ili  t^r.'ipa,  u  koju  se  prsten  sakrije  dvaput  zasopce 
kad  M^  igra  prstena.  Rj.  vidi  pogoijelitia.  m  igranju 
prstena.  —  Pod  koju  se  kapu  jedan  put  aakrije  itrsten, 
oua  8e  drugi  put  zove  pogorelica  (izgorelica.  Rj.^)  ili 
pokeglica,  i  za  to  nije  nioboduo  dva  put  zaaopce  pod 
jednu  kapu  sakriti;  jer  pngorc  ^v\  konji  Sto  au  dotle 
bili  izigrani.  Rj.  (;i7b. 

pogdrjcUeH,  /*.  vidi  pogorelica.  —  Izgorjelica,  f. 
vitli  jtogorjelica.  Rj.  221n. 

poffArJelina,  /'.  ono  ftto  je  izgorjelo:  oti.Mi  na  Rvoje 
pogorjeline.  Rj." 

|»og6rJeti,  pogftrim,  u.  pf.  giimlich  abbrennen,  de- 
fhtgro.  Rj.  po-gorjeti.  r.  impf.  gorjeli.  —  1)  nepre- 
lazno:  l>oma(5iu  pokupi  sve  one  s-o^jeće  u  jednu  ru- 
kovet i  uaadi  u  žito,  te  onda  malo  pogorc,  pu  ih  ugasi 
onim  žitom.  Rj.  34b.  Prigrijala  vruCiina,  voijani  IJože! 
da  pogore  ieteoci.  Npr.  162.  Tako  na§i  indžijeli  ka*u, 
da  ćo  vaie  ku6e  pogorett,  vi  dahiie  glave  i>ogubiti. 
Npj.  4.  135.  —  2)  prelasno:  Sarajevo,  što  si  pot.iv- 
ujelo?  Ili  te  je  vatra pogorela?  ...  Du  je  mene  vatra 
pogorela,  b'jele  bi  mi  dvore  ponovila.  Npj.  1,  493. 

poarorupAditf  sis  pogor^pnduu  se,  v.  r. pf.  wtbandig, 
uhermuthig  trerden,  fio  feroiv,  cf.  zgranuti  se,  drnuii 
se.  Rj.  po-goropaditi  se,  goropadan  j^o.'dati.  vidi  i 
pridrnnti  w,  pomamiti  «e.  r.  impf.  goropaditi  se. 

pOjgospAditi  NO,  pogn}*podim  se,  r.  r.  pf.  cin  Iferr 
verden,  fio  dominus:  [tognspodio  w%  pa  ne  <V  da  radi. 
Rj.  pogospoditi  PC,  postati  gosftodin;  učiniti  se  go- 
spodin. V.  impf..  gospoditi  se.  —  Kad  se  tikva  po- 
kondiri.  (Kad  se  pogospodi  onaj  kome  ne  prilikuje  . .  .). 
Posl.  121.  Prvih  godina  niože  biti  daje  bio  bolji  junak, 
a  posle  se  bio  vrlo  pogospodio,  i  tako  se  bio  poneo, 
da  .  .  .  Danica  4,  26.  .Stanu  vikati  na  Mojsija  i  na 
Arona  korei^.i  ih  da  .^«  5*  pogospodili  le  ho<^e  samo 
da  vladaju  nad  drugima.  Prip.  bibl.  52. 

poguvAraiiJe,  «.  das  Verluuien-lassen,  osiensio  (pro- 
posUi  alicaju^f).  Rj.  verb.  od  pogovarsli.  —  2)  radnja 
kojom  H.  p,  svijet  pogovara  da  če  sto  biti.  —  2)  radnja 
kojom  tko  popovara,  kad  je  drugi  tko  šio  govorio. 

pOgovArati,  pog6vflrfim,  v.  impf.  —  1)  sich  rer- 
lautcn  las^en,  signifirare  verbis  propositum.  Rj.  po- 
govarali.  sa  hc.  pussir.:  Rudu('i  da  ite  je  pogoraralo 
da  6e  ih  svu  trojicu  iz  Biograda  po.Mali  nekuda  unutra 
u  zemlju,  za  to  se  Jugovid  poplnai.  8ovj.  83.  —  2)  kao 
nanovo  govoriti,  dodavati  što  vijećima  čijini:  Posliie 
mojih  rijeci  uitko  ne  pogovarase,  tako  ih  natapa-^^e 
besjeda  moja.  Jov  29,  22  (verbis  meis  addere^  beisu- 
setzen  meinen  Worten).  v.  pf.  pogovoriti  2. 
I  p&gOTor,  H(.  —  1)  Kiederholte  liede,  sermo  iteratus: 
Ni  u  mrtva  progovora,  ni  u  mudra  pogovora  (PohI. 
I  224).  Rj.  po-govor,  djelo  kojim  se  sto  pogovori,  na- 
'  novo  reče.  isp.  pogovoriti  2.  —  U  mlagjegft  pogovora 
'  nema.  Posl.  333.  .Štogod  uzmeA  tamo  od  poreza,  ori- 
I  miće  ti  aga  i5mail-aga,  i  liniii  pogovora  ne  će.  Npj. 
4,  49(>.  Svaka  t^eta  ima  svoga  harambaSa,  koga  dra* 
iiua  eluža  bez  pogovora.  Zim.  183.  —  2)  u  knjižet^- 
nika:  epilogns,  Nachrede.  —  Predgovor  ili  upravo 
pogovor  i  spisak  upotrebljenijeh  izvora  izaći  če  s  po- 
■ilje<!njim  dijelom.  DanitMt^,  ARj.  1,  II.  P^to  je  pre- 
stampao  zanemareni  pogovor  Dufianov  k  zakontku. 
Kad  15,  178.  U  rukopi.su  dubrovačkom  309  (57)  ima 
na  kraju  pogovor.  Hlar.  pis.  hrv.  4,  VII. 
I  poguv6riti,  pogivorim,  r.  pf.  Rj.  po-govorili.  r. 
impf^  govoriti,  —  1)  ein  icenig  reden^  proioquor.  Rj. 
kao  malo  ito  redi.  —  Tako  ostaje  samo  »j«,  za  koje 
se  može  redi,  da  nije  Slovensko;  zato  o  njetnu  valja 
malo  više  pogovoriti.  Danica  1,  99.  Da  mi  dopustite 
joS  malo  pogovoriti  o  m^j\jem  mislima,  koje  sam  ono- 
madne  imao  ću^t  i  pismeno  predati.  Pis.  24.  —  2)  icie- 
derholt  sageuj  itei'um  dico,  Rj.  kao  nanovo  reci  Ha, 
Mp.  pogovor  1.  V.  impf.  pogovarati  2. 


|M»ffrabitl 


80  — 


pofubUI 


p6||^bi(it  blm,  p.  pf.  raffen,  rapio.  Rj.  po-prabiti. 
I',  tpijif.  prabiti.  —  U^^initi  gnibus;  a  oui  onda  jtrabuBl 
t.  j.  pograhiše^  razgrabiSe.  Kj.  iHb.  Navuhodonosor 
će  odvesti  narod  i  odnijeti  plijen  i  pograbiti  grahez. 
Jezek    2^»,  lU. 

p6|i:rnbljati,  p6grabljam,  «.  pf.  po-grabljati,  gra- 
hjjajući  pokupiti  ti.  p.  aijeno.  govori  se  u  Hm,  v, 
impf.  prosti  gmbljati. 

po^rA'dHi,  p5građtm,  v.  pf.  —  1)  ausheffnern,  rt* 
pttrircn,  reparo,  u.  p.  crkvu,  namastir.  Bj.  po-graditi, 
vidi  po[>ravili.  v.  impf.  pogragjivati.  —  ič)  nach  ei- 
nander  machen  (z.  JJ.  baueii),  facio,  uedifico  aliitd 
ex  alto.  Rj.  kao  načiniti  jedno  ra  drugim,  počiniti  1. 
V.  impf.  graditi.  —  Gradi  ku<*ii  u  svakom  mjestu. 
(.  . .  ain  bio  se  zabrinuo  kuko  ^c  on  toliko  kuća  po- 
građitC).  Po»\.  46.  Bijele  ini  ruke  iBJećene,  a  po  t'jelu 
rane  pogrugjenć.  Npj.  3,  497.  1  tu  (Turci)  težak  eiuum 
pogradili.  i,  471.  Da  li  vidiš  jade  od  Turaka,  kako 
ćemo  od  njih  pograditi.  5,  128.  I  od  vas  će  hruku 
pograditi.  5,  507.  Ako  Turci  zapale  namaptir,  narod 
6e  ga  opet  na<^initi;  ali  mi  kad  izginemo  oko  tijeb 
zidina,  »as  ne  može  niko  povratiti  i  pograditi.  Banica 
8,  181.  Oko  nama-slira  da  pograde  busije.  3.  182.  Ra- 
njenima pograde  nosila.  MiloA  H»2.  Na  nekoliko  mjesta 
bili  8u  pogradili  šanfeve.  Sovj.  40.  sa  se,  pass.:  Po- 
grade se  barutane  na  nekoliko  mesta.  MiloS  12. 

pogTagJivaiiJe,   n.   dus  Heparirtn^  reparatio.  Rj. 
verb.od  pogragjivati.  radnja  kojom  tko  pogragjuje  što. 
pOKrngJlvati,  pogrigjujem,  v.  impf.  repariren,  re- 
paro.  Rj,   po-griigjivati,    vidi  popravljati,   p.  pf  po- 
graditi 1. 

p6rraniJ'-iiT,  at^.  po-grnni^ni,  što  granici  sa  dim, 
kao  otdižtijt;  angr&nsendf  fi-nitimu.%  adjacens  alicui 
t^rrae.  riđi  granični.  —  Da  .se  vrate  za  pregjaSnje 
granice,  pa  neka  ih  Čuvaju  pogranihu  nuhijc  kao 
1  prije,  a  oetola  sva  vojska  da  pohitii  na  Moravu. 
Hovj,  30. 

pdgjTda,  f  (u  Srijemu)  def  Scftimpf^  contumelia. 
Rj.  po-grda,  djelo  kojim  se  tko  pogrdi,  isp.  grdnja, 
peovkn. 

pogoditi,  piigfdim,  V.  pf.  schdndffij  enickrev,  dede- 
eoro,  cf  osramotiti:  Htarca  Petra  pogrditi  ne  ^u.  Rj. 
po-grditi.  V.  impf  pogrpjivati.  —  Ne  ^e  ga  oprati  ui 
feava  ui  Drava,  (Tako  6e.  biti  pogrgjen).  l'oal.  210. 

pdgfreb,  /*.  das  lieariibniss^  dua  Lcichenbegnihniss, 
e:ce4fuia€j  cf  ukop.  Rj.  po-greb.  ittp.  pogrepsti.  vidi  i 
pokop,  pokopauje.  —  SanMrština,  novci  &to  se  daju 
flveSteniku  ta  opijelo  i  pogreb  mrtvaca.  Rj.  HH4.  Koji 
na  pogreb  idu.  Kov.  98.  Pogrebom  magare<fim  po- 
grepšće  se.  Jer.  22,  19. 

poirrrbATanJe,  n.  verb.  od  pogrebuvati.  radnja 
kojom  tko  pogrehava  mrtvaca,  —  Ne  će  bili  mjesta 
Ka  pogrebav'inje.  Jer.  19,  11. 

pngrob&vati,  pogrfebavam,  v.  impf.  po-grebavati 
mrtvaca,  vidi  Rahranjivati  1,  ukopavati,  r.  pf.  pogrepeti. 
—  Misirci  pogreharuhu  prrence  koje  pobi  Gospod 
megju  njima.  Moj«.  IV.  33,  4.  sa  ae,  pttss.:  Kaa  se 
pogrehataJH  sveštenici.  DP.  306. 

pdrrebni,  adj.  Ijcichen-,  funebris.  Rj.  što  pripada 
pogr3>u.  vidi  ukopni.  —  Na  sred  crkve  pjevaCi  poju 
pogrebnu  pjesmu.  DP.  143.  Tada  ae  počne  kanon 
pogrebni,  koji  opet  prekidaju  molitve  za  pokoj  mr- 
tvome. 363. 

pogrepsti,  pogržbdm,  t'.  pf.  begraben,  sepeHc^  cf. 
ukopati:  Te  Kraljici  pogreboAe  Marka.  Rj.  po-grepsti. 
vidi  i  zakopati  1,  aahraniti  1.  itp.  pokopati  1.  r.  impf. 
pogrebavati.  —  Zemlja  »e  otisne  i  vi4e  ih  od  stotine 
pritisne  i  rive  pogrebe.  MiloS  102.  Bićeš  pogreben  u 
dobroj  staroBii.  Moja.  I.  15,  15.  Pa  ču  onda  pogrepsti 
mrtvaca  svojega  ondje.  23,  13.  sa  ae,  pass.:  Pogrebom 
magarečim  pogrepšće  ae.  Jer.  22,  19. 

pd|:r<^znuti,  znSm,  v.  pf  Rj.  po-greznuti.  v.  impf, 
grezuuti.  —  1)  vidi  ogrezuuti.  Kj.  n.  p.  konjic  u  krv. 


—  2)  u  pjesmi:  Bacio  ae  vrancu  na  ramena,  u  griou 
mu  bio  pogre^nuo.  Rj.  isp.  ogre7.nuti  2. 

pogrgjivaajfs  n.  dus  Schdnden,  dedecoratio.  Rj. 
verb.  od  pogrjjgivati.  radnja  kojom  tko  pogrgjuje  koga, 

po/rr^tvuti,  pogVgjujem,  v.  impf  schdnden,  dcde- 
coro,  cf.  sramotili.  Rj.  no-grgjivati  koga.  v.  impf. 
prosti  grditi,  i;.  pf.  pogrditi. 

pA^rjJali,  j5m,  v,  pf.  aufwiirmen,  recoquo.  Rj.  po- 
gnjati.  iHdi  podgrijati  1.  r.  impf.  pogrijevatl.  —  Juha 
je  pogrijuna  raba  povračeuH.  DPo«!.  40.  so  se,  pa-ss.: 
Zatop  .  .  .  preko  atime  kad  boce  da  ne  jede,  izvadi  ae 
malo  u  tavu  te  se  pogrije.  Rj.  198a. 

pogriješiti.  p6grije.5im,  r.  pf.  fehlen,  labor.  Rj. 
po-griježiti.  vidi  faliti,  v.  impf.  pogrjeSivati.  —  Nego 
samo  pu&ku  SoiSanu,  y^i*  omjeri,  da  ne  pogriješi.  Ri. 
458b.  Mislili  su  da  sam  ja  pogriješio  u  pisiinju,  ili 
je  u  Štampariji  pogriješetto.  PohI.  120,  I  ovo  mu  ae 
učinilo,  nego  je  pogriješio,  što  nije  kazao,  kiio  i  malo 
pre,  »čini  mi  se«.  Nov.  Srb.  1818,  389.  Kad  biste 
pogriješili,  te  ne  biste  učinili  svijeh  ovijeh  zapovijesti, 
onda  prinese  .  .  .  Mojs.  IV.  15,  22. 

po^rij^vanje,  n.  das  Auftcdrmen  recoctio,  recal- 
factio.  Kj.  verb.  od  pogrijevali.  radnja  kojom  tko 
pogrijeva  sto. 

pogrij^vati.  piigrijevAm.  v.  impf.  aufwdrmcn,  re- 
coquo.   recalfacio.  Rj.   po-grijevati,  vidi   poJgrijevnli 

1.  V.  pf.  pugriiatt.  —  Suha  pogrijevana  uSk  pola  ižte- 
čeua.  DPosl.  40. 

pAgrrijerei,  p<Vgrjevaka,  w.  pl.  Rj.  vidi  podgn- 
jevci.  isp.  pogrijati,  pogrijevati.  —  1)  ono  Sto  se 
pogrijeva,  n.  p.  kakvo  jelo,  fiufgeirdnntr  Speise,  cihus 
recoctus.  Rj.  —  2)  posao  kakav,  koji  se  po  drugi  put 
počinje:  Pogrijcrci  nigda  niiejiu  dobri.  Rj. 

pdg:rj4*šaii,  pdgrje^na,  u4j.  u  čega  je  pogrješka; 
fehlerhaft,  erroneus,  mefidosus:  Jer  su  uuom  prvom 
—  pogrjesnoni  —  diobom  več  bili  razdvojeni.  Dioba 
12.  Za  ćelo  miglim  da  je  pogrešno.  Glas.  11,  167. 
Gde  su  one  (Škole)  na  poaresnom  putu.  Zlos.  139. 
adv.  »Prvijenac«  ne  može  biti  drugo  nego  pogrešno 
načinjen  im.  pade?..  Olaa.  8,  40  (im.  t.  j.  nominativ). 

pogrjo.^ivanjp.  n.  das  FehUn,  error.  Rj.  verh,  od 
pogrjeSivati.  radnja  kojom  tko  pogrjeŠuje. 

pogrjesivati.  pogrjfcAuj8m.  v.  impf.  fehlen,  labor. 
Rj.  po-pijejiivati.  v.  pf.  pogriješiti.  —  Tako  ih  dese- 
torica mogu  raditi  svaki  drukčije,  i  općini  jedan  ne 
pogrješuje  nego  »vi  imaju  pravo.  Pis.  94. 

p6rrješkn,  f  der  Fehler,  lapsus,  error.  Bj.  gen. 
pl.  pogrjeiaka   t  pI^grje^ikT.   po-grjewka.  vidi  grijefika 

2.  —  Govori  se  i  za  druge  bolesti,  a  kaclto  i  sa  mo- 
ralne pogrješke.  Poal.  1(13.  Pa  čemo  onda  njegove 
pogrješke,  protiv  njegovi)*  pravila,  sastavili  u  jeduo. 
Nov.  Srb.  1817,  511.  Nego  je  .  .  .  toliko  pogrješttka 
učinio,  da  mu  je  sve  djelo  od  njih  šareno.  (.Mg.  na 
sit.  9.  Da  su  to  štamparske  ili  pisarske  pogrješke. 
Odg.  ua  ut.  18.  Popraviti  sve  njihove  pogrješke  .  .  . 
da  spomenemo  samo  glavne  pogrješke.  Pis.  25.  Po- 
grješki pečatanja  ovde  ima  premnogo.  Spisi  1,  7. 
Ako  se  bude  učinilo  pogrješkoMj  da  ibor  ne  sna, 
onda  aav  zbor  neka  prineae  na  Žrtvu.  Moja.  IV.  16, 
24.  Prijepis  vjeran,  ofitm  nehotičnifi  pogrješaka.  Star. 
4,  230. 

pogrAbJetl,  pognibim,  r.  pf.  grob  werdent  cras- 
sevco.  Rj.  po-grubieti,  grub  postati,  v.  impf.  gm- 
bjeti.  —  Hočeft,  vilo,  kadgod  oslaijeti,  oataijeti,  oli 
pogrubjeti?  HNpj.  2,  73. 

po|r^biti,  pdgubim,  p.  pf.  Rj.  po-gubitj.  v.  impf. 
gubiti.  —  X)  koga,  umbringenj  interficio.  Ri.  rw* 
izgubiti  2,  sagubiti,  zgubiti,  smači  S,  smandrljati  2, 
sprigati.  —  Druzijem  dobro  učini,  a  sam  sebe  pogubi. 
DPoal.  20.  Ja  kako  če5,  Ture,  poginuti,  jal'  kako  čeS 
mene  pogubiti.  Npj.  3,  108.  Stane  naroti  karati,  u  Sto 
su  pristali,  da  pogube  i  glave  i  roblje.  Milofi  (jO.  Po- 
bili au  se  carevi,  i  jedan  drugoga  pogubili.   Car.  II, 

3.  23.  —  ^)  n.  p.  Bve  novce,  nach  einander  vcrlicren 


poKukati  so 


—  81  — 


|»ulilu|iiti 


»"^gmitto  litiitd  CiV  ttlio.  Rj.  kuo  izgubiti  (1)  pomtiio, 
Jeihio  sa  drugim.  —  Od  kada  je  voj«ku  iz;^tibio  MaU- 
mnt  vc7.ir  od  Skadru  bijela ...  tu  je  Malimut  roj>tl-u 
pogtdfio,  poffuhift  age  i  begove.  Npj.  4,  78.  S  car- 
stvom nnrod  Srpski  u  onim  /emljaina  pogubi  i  src 
Unre  familije  Htoje.  Danica  2,  76.  I  takovi  »u  kne- 
Bovi  .  . .  malo  pomnlo  prava  ftvoja  pogubili.  *2,  07. 
Neki  listovi  od  nikopiaa  poderani,  neki  iiprljaui,  a 
ntki  sa.Tpim  pogubljeni.  Opit.  VI.  Brojevi  tri  i  če- 
tiri, kako  su  se  i  n  samoj  mDtakei  izjednačili  s  brojem 
d^-H,  uzeli  811  i  nastavke  njegove  pogubiv^i  gv</JB. 
Obi.  47. 

pAirnktiti  se,  kSm  se,  r.  r.  pf.  (u  C.  0.)  pobiti  «e 
jfrtidama.  ih  >S^htiC€h(iUensireit  gerafhen,  glehnli  fini  vis 
rtrtn.  Rj.  |>o-pukati  se,  pobiti  se  gukama  snijega,  i'. 
impf.  p^iikati  se. 

pugdlUi,  ptJpflnra,  r.  pf.  Rj.  po-g»liti.  r.  intpf.  gu- 
liti. —  1)  ttbnitgen,  corrodo.  Rj.  riđi  požuliti.  — 
2)  II.  p.  pojrnlio  «vu  vodu,  hineiwfuufen^  tleglutiit. 
Rj.  riđi  potMJe]iati.  kuo  na  jedan  gutijiij  popiti. 

pdjcuriCi  se,  nm  se,  v.  r.  pf.  sich  krimmen  (vor 
AJter),  inc»ny>r.  Uj.  po-guriti  ae  (n.  p.  od  ntarostt). 
V.  impf.  puriti  se.  —  Posle  dugoga  bolovanja  ostao 
je  mulo  poguren.  Danica  4,  l.S.  Zo:rfio  sam  ae  i  po- 
gurio  ne  reomn^  vaa  dan  idem  sjetan.  Ps.  38,  6. 

pnirASItf,  piVQ5im,  r.  pf.  nadi  cinanđer  eraticken, 
pufforo.  Rj.  po-gušiti,  kao  nekolicinu  ugušiti  jednoga 
ga  drugim,  riđi  poduRiti,  podlSviti.  v.  impf.  g-uMti. 

poKii/.iJH»,  pogu?:)jASa,  m.  d^r  Schmarotzer,  pnru- 
»ituft.  Rj,  po-puzijafc,  drugoj  poli  o«n.  u  gus.  vidi 
nahipuzicA,  i  syn.  ondje.  —  Pognztjuii  nijesu  mogli 
da  ne  opare,  da  je  meso  od  ubijenog  živin^etA,  dokle 
je  joA  vni<5e,  mek^e  nego  kad  se  ohladi.  Priprava 
lG«j.    —  rijeci  ,<i  taktim  nant.  kod  bradaS. 

Jtorazijikši^a,  f.  die  Schmarotserinf  parasita.  Rj. 
i'  iiiibiffuziea  f.  isp.  poguzijafi. 

poiruzij^lji,  OT.  pl.  (u  PaStr.)  vidi  pohogiani.  Rj. 
Ofii  ^to  idu  u  pohode,  isp.  [>oguzijaŠ.  —  ea  naftt.  isp. 
krpijt-dj. 

p^inizinn,  f.  ko£a  iznad  zadnjice.  Bj.  po-gnzina: 
Icorii  iimtd  gueice.  vidi  koža  2. 

porjAeiti  se,  pftjgafim  ae,  r.  f-Jpf-  ein  Studeni 
werdrtt,  fio  du^eipulus,  scholasiicua.  Rj.  po-gjafiiti  se, 
postitii  'jjak.  r.  impf.  gjačili  se. 

pdigčnj<%  M.  verb,  od  poditi.  radnja  kojom  tko 
pođi  n.  p.  9obu. 

F«Jd  'P'*'  '•  pf>KJip'imo,  V.  pf.  Huf^ringen  (ron 
riner  .Vrrtge),  prosUut:  Popjiimže  premudri  liAtini. 
Bi.  po-giipati,  kad  nekolicinu  g^jipnu  jedan  sa  drugim. 
v«<l«  DMKakftii.  r.  iinpf.  gjipati. 

pAkabiid,  bam,  v.  pf.  Rj.  po-bnbati.  v.  impf.  ha- 
bati. —  Ij  n.  p.  haljinu,  rirft  uhabnti.  Rj.  pohabali, 
uhahaii  novu  haljinu,  strapaziren,  aiiero.  kao  po- 
krariii.  —  2)  (u  C.  G.)  obrijati,  ocrniti,  befieckefi, 
maculo  ividi  uprljati.  Rj^):  Sve  junaStvo  uaŠe  po- 
hahati.  Rj.  iap.  pohabiti. 

pdkubiti,  bim,  tr.  pf.  po-habiti.  isp.  pohabati  2. 
i^,  uhabiti  se.  la  impf.  prosti:  hahiti,  habim,  a)  kva- 
riti, igp.  habati,  §to  je  od  istoga  korijena,  b)  cacare^ 
Kentrem  exonerare  (i6i  radi  st^e  na  polje),  tako  i  sa 
Ml,  refUks.  vidi  ABj.  Ili.  544b.  —  FohahiV  tamnicu. 
DPobL  97.  pohabiti,  zaprzaiti  oneredivM  so.  XV, 

p«kA|iJ^igc.  n.  das  Besuchefi,  ffWl7a^'o.  Rj.  verb. 
od  pohaJjati.  radnja  kojom  tko  pohagjn  koga. 

p«hi|diltf,  p^hagjam,  r.  impf.  besuchen.  inviscre, 
cf.  posjedovati.  Rj.  po-hagjali  koga.  cidi  i  obilaziti 
3,  po!ije<*ftti,  polaziti  2.  v.  pf.  pohoiliti.  —  Pohagjati 
crhrf  i  ititi  ouhovne  knjige.  StuUi. 

[ti'tiajddčitl,   pohiljdficim,   v,  pf,   Rj.  po-hajdu(^iti, 

-■".j^;  hajdu^Mti  (se).  —  1)  tum  liauben  verfuhren, 
fttctu  entfte  UUronein.  Rj.  koga^  učiniti  ga  hajdukom. 
—  9)  sa  se,  refleks,  ehi  hajduk  (Itauber)  irerden, 
fo  latro.  H).  jjoštati  hajduk.  —  Tako  se  sad  od  ovake 
sile  i  od  zuluma  pohajduči  desetina  naroda.  Danica 


'1,  l&l.  Kako  ćti  ga  pogubiti,  da  ne  opuzi,  i  da  ne 
opet  fic  pohajduči.  li,  2<Mi. 

pdbnp.siti,  psim,  r.  pf,  nach  cinandei'  vcrhaflen^ 
in  carcereitt  conjicio  unum  ex  alio.  Rj.  po-hapaiti 
nehdicinu  jednoga  za  drugim,  v.  impf.  hapsiti. 

pdhiira,  /'.  riđi  poara.  Rj.  po-hara,  Ho  je  po(h)a- 
ranOt  die  Verhetnutig, dejtoptdatio.  Rj.  510a.  is^t.  opiiS- 
t^eiije.  —  Pohara  KolaŽiua.  Npj.  5,  ii7ii  (natpis  pje.^mi). 
Jedne  noi^i  pokrade  se  u  kasarni  kasa.  Ka^a  je  bila 
obijena  ...  Ja  sam  jo?(  ono  jutro,  kako  mi  je  jav- 
ljeno ea  poham,  dozvao  upravitelja.  Megj    204. 

p6hnrati,  rum,  v.  pf.  uuspUhiđtTn,  crpilo:  Kad  su 
Turci  Novi  poharali.    Rj.   po-harati.    r.  impf.  harati. 

—  Hajduk,  koji  čovjeka  na  kući  ili  gdje  u  polju  po- 
hara. Kj.  H34a.  Poplata,  prošnja  u  koju  ide  čovjek 
kad  ga  ko  pohara  (stoku  mu  otjera).  Rj.  542b.  flaj- 
duci  koji  su  nećije  dvore  hili  poharali.  Npr.  171. 

pdhnreitj,  »Jim,  c.  pf.  Rj.  po-hartMti.  v.  impf.  hnr- 
(^iti.  —  1)  aufsehren,  ab.^umo.  Rj.  kao  potrošiti.  — 
Žali  Bože  tri  oke  sapuna^  .šio  pohurči  bula  na  Arapa. 
Poal.  7*J.  A  ti  si  mi  dukat  dao;  ja  suvi  njega  pO' 
harčila  sve  za  nvilu  i  za  zlato,  dok  sam  jagluk  teb' 
navezla.  Npj.  I,  45.'>.  Dokle  bego  isprosi  gjevojku  i 
dariva  svašta  i  puuiou,  cijo  toear  poharčio  blaga.  3, 
534.  Sto  mi  poharćili  u  ovi  poSteni  dom,  to  namirio 
gospodin  Bog  samo  sedmo.  Bere.  365  Cu  napijalici). 
sa  ae,  pass.:  Budli  ovoliki  mal  se  poharei,  kako  so 
zaboravi  još  ovgje  malo  pohnn^iti  i  neHo  nabavili. 
Kov.  06.  —  2)  sa  se,  refleks,  sich  nufzehren,  consum- 
sisse  omnem  peeumnm.  Rj.  kao  potroSiti  se.  —  Kad 
se  ženi  Bndimlija  Jova  .  ,  .  pak  se  Jovu  mlogo  po- 
harčio, ba5  na  pero  tri  tovara  blaga,  Npj.  2,  037. 

pokositi  si»/  piMiiiflim  ae,  r.  pf.  (n  0.  0.)  riđi 
poasiti  se,  (osiliti,  lij.")  poailiti  se,  odmetnuti  so:  Kad 
su  ini  se  Brda  pohasila,  ne  daju  mi  pare  ui  dohotke- 
Kj.  po-hasiU  se.  drukčije  se  ovaj  glagol  ne  nahodi, 
isp.  asi,  asi  se  ućiuiti.  —  No  se  Bosna  zemlja  po- 
hasilut  i  caru  su  dave  dodijale.  Npj.  4,  360. 

p6hitati,  tiim,  f.  pf  Rj.   po-hitati.  v.  impf.  hitati. 

—  J)  tndi  pohiijeti.  Rj.  *  syn.  ondje.  —  A  sad  li, 
zmaje,  brze  pohitaj.  Npr.  2(>3.  Sluge  moje,  hitro  po- 
hitajte.  Npj.  4.  299.  Stan*,  Turfine,  kud  si  pohitao? 
4,  373.  Sva  vojska  da  pohita  dan  i  noć  na  Moravu. 
Sovj.  30.  Da  ostave  Srbiju  i  da  pohitaju  pred  Muse, 
32.  S  radoŠ(^u  pohitam  da  ih  (knjige)  pregledam.  79, 
Pohitaj  u  pomoć  meni,  Uospodef  Ps.  38,  22.  — 
2)  vidi  pohvatati:   Tu  je  Turćin   roblje  pohitno.  Rj. 

pdhititi,  pfthitlm,  v.  pf.  icerfen,  conjtcio:  Pa  pohiti 
oči  uzu  koplje,  al*  na  koplju  dva  gavrana  vrana.  Rj. 
po-hititi.  {  profiti  je  hititi  h.  pf, 

pohitjeti,  pohitim,  i;,  pf.  cilen,  sich  in  Eile  setsenj 
propero.  Rj.  po-hitjeti.  vidi  pohitati  1.  pohriiti,  po- 
paStiti  se,  pospješiti,  potegnuti  5,  potežiti  1,  po^.uriti 
ae,   pribr^,ali,   pripustiti   se,    uskoritl.   v.  ivipf.  hitjeti. 

—  Nit'  se  muža  bojim,  ni  ure  brojim.  (Kad  ko  kakvoj 
ženi  govori  da  pohiti  kučij.  Posl.  224.  Memed-aga 
konaku  pohiti.  Npj.  4,  145.  8a  svojom  vojskom  po* 
hiti  ocu  u  pomoć.  Danica  3,  143. 

pokliae,  p6hi$ca,  m.  (u  Stav.)  vidi  pokuć&r.  Rj. 
po-hižae  (dni^roj  poli  osn.  u  hiža),  kao  domaMy  kudni^ 
n.  p.  pas,  pijetao. 

pdhladan.  pdbladna,  adj.  po-faladan,  priliino  hla- 
dan, isp.  po  (složeno  s  adj.)  i  hladan.  —  Vreme 
mutno  i  pohladno.  Danica  5,  22. 

pOblnpnu,  pohlapna,  adj.  riđi  lakom:  A  Turci  su 
pohlupni  na  nlago.  Rj.  po-hlapan.  vidi  i  pohlepan, 
poklapan;  popaSan.  isp,  poftudan,  ieljan. 

p&hlepfl,  f.  {u  Dnbr.)  die  Begierde^  cMpido^  ef. 
želja,  požuda.  Rj. 

pohlepan,  piihlSpna,  adj,  (u  Dubr.)  begierig,  cu- 
pidusy  Cf.  pohlapan.  Kj.  i  syn.  ondje,  po-blapnn.  iap. 
hlepiti,  pohlepiii. 

puhlfpiti.  pohIćpTm,  u.  pf.  (u  Dubr.)  vidi  zaželjeti. 
Bj.  po-hlepiti.  vidi  i  poŽudjetL  v.  impf.  hlepiti. 

6 


fdhod,  m.  Rj.  po-hod.  —  I)  die  AhreUe.  profectio: 
ao  ba5  na  pohoda,  cbcn  ah  ich  rjehcn  \collte.  Rj. 

intp.  poho<liti  2.  ridl  pohiznk.  —  Sunce  joj  (ženi)  od- 
govori da  RR  (t'ovjekft)  nije  danju  nifrde  videlo,  i 
pošalje  je  k  meaecu.  Nu  pohodu  odande  i>ok1oni  joj 
8uućeva  mnjka  zlatnu  preslicu.  Npr.  57.  Da  vi  ćujcm 
zdravlje  I  (U  PaStrovićima  vikiie  tako  domaćin  i  do- 
maćica gostu  na  pohodu).  PosL  4t5.  Mlada  Htaae  nn 
pohodUj  hoće  da  pogje.  Kov.  65.  Nu  po{h)odu  jutšmu 
iz  Ćuprije  Brbi  opet  b  njegovim  preporukama  pošalju 
a  Carigrad  kneza  Aknentiju.  Miloš  127.  —  ^)  riđi 
pohoduja,  oblaiaj,  posjed  (i  »;/w.  ondje),  der  Besueh. 
lap.  pohode.  —  ITnjetiti  »e  koga  u.  p.  u  bolesti .  .  . 
darom,  ponudom,  pohodom.  Hj.  788a.  Cesti  pohodi 
celiv  pube.  PobI.  346. 

pob4&(lati,  p^hodam,  v.  pf.  ein  tpetng  umhergehen, 
ohambulo.  Ri.  po-hodati.  kuo  malo  poći  tamo  amo. 
p.  ittipf.  hodati.  —  ftvniti  se  u  vinopnidf  ii  jednu 
pudareku  kolibu,  i  ouako  be^  vatre  pohoda  malo  po 
njoj  pa  legne  i  obumre  od  zime.  Rj.  501a. 

JOhodCi  f.  pl.  kad  otae  ili  mati.  ili  drugi  ko  o<i 
a,  otide  po  obitJ-^ju  da  pohodi  djevojku  prvi  put 
po  udadbi,  onda  Ae  kaže:  otišli  (ili  došli)  u  pohoda, 
der  JiesHch  einer  Neuvermdhlten  von  Seite  ihrer  Ver- 
icandten,  salutatio  oatris  aut  consanguineorum  ad 
maritam.  Rj.  po-hon*%  isp.  jMihoditi-  vidi  pohod  2. 
—  Mala  ftvadba,  ona  ^aat  kad  rod  djcvojat^ki  dolazi 
zetu  u  pohode,  Rj.  343a.  Nekaka  Žena  pogje  svojoj 
udatoj  kćeri  u  pohode.  Rj.  502b.  Ne  znam  Sta  si  i 
od  kuda  ai  .  . .  pa  jie  znam  ni  gje  bi  i.^r40  sestri  u 
pohode.  Npr.  185.  (.  esti  pohodi  celiv  gnbe.  l'o»l.  34'5. 
Pa  otide  u  pohode  majki.  Npj.  1,  211.  kao  što  ne  vidi 
is  primjera  Posl.  346.  pohode  je  acc.  pl.  od  iwm. 
pl.  pohodi  (M  pohode);  a  ie  primjera  Npj.  1,  211 
ptdi  sčj  d/l  9U  pohodi  ne  samo  kad  rod  pohodi  dje- 
m^jkv  prm  put  po  udadbi,  nego  i  uopće  kad  tko  koga 
pohodi f  pa  iz  primjera  Rj.  788a  (kod  pohod  2)  vidi 
HC,  da  se  riječ  pohodi  govori  i  u  j&lnini  pohod  u 
Zftavcnju  M  kojem  dohisi  pohodnja,  oblažaj,  posjed. 
pohtkditi,  pohodim,  r.  pf,  Rj.  po-hoditi.  t>.  impf. 
poIaxiti.  —  1  a)  hcsuchett  (z,  B.  aie  NeutvrtnahlteJ, 
invifierc  ad   maritam,    Rj.  koga,   otuU   ili  doći  mu  u 

Sohode.  vidi  obići  2,  posjetiti.  tJ.  impf.  pohagjali.  — 
[ommo  bar  za  ovu  najmlađu  se»tru  znati,  kad  je 
dajemo  i  za  koga  je  dajemo,  da  je  morerao  pohoditi 
kao  sestru  svoju.  Npr.  187.  Uje  ei,  Ujoko?  nigje  te 
ne  bilo]  Zna$,  gje  »\  se  sarekao  lani,  da  pohodiš 
zemlju  Sumadiju  i  bijele  u  Topoli  dmre,  Npj.  4,  313. 
Po^je  Kara-Gjorgjije  da  pohodi  rafijena  I.uku  Laza-  i 
revića.  Sovj.  48.  Može  biti  da  ću  vas  na  proljeće 
pohoditi.  8tniž.  1887,  175.  —  b)  u  smislu  hthlijskom, 
kan  poharati;  Jieim.^uf'Jten.  jii^uire:  Bog  revnitelj,  koji 
pohodim  grijehe  otaćke  na  sinovima  do  trećega  i  tlo 
fietvrtoga  kolji-na.  MoJH.  11.  20,  5.  PomrijeSo  ...  jer 
**  )7i  ii  pohodio  i  intrijebio.  Is.  26,  14.  Evo,  ja  ću 
pohoditi  Ijudsti^  u  Noji,  i  Faraona  i  Mi^ir  ...  1  daću 
ih  u  ruke  ouium  koji  traže  du6u  njihovu.  Jer.  4<j,  25. 
Kaie  Gospod  Avramu  da  je  naumio  Sodomljane  dti 
pohodi  u  grijesima  njihorijem.  Prip.  bibl.  15.  isp.  po- 
hogjenje.  —  2^  fortgeheu,  aheo,  cf.  polaziti:  Pohodi^ 
mili  kume,  vrijeme  ti  jo.  Rj.  pohodi!  kao:  poaji  da 
tflfcf  indi   poći,  krenuti  4,    krenuti  se.   isp.   pohod  1. 

pdhodnitni.  f.  (u  C.  O.)  dei-  Ahtritt,  latrina,  cf. 
ishod,  saJiod,  prohod :  U  sedmu  je  vojsei  pohodnica. 
Rj.  tidi  I  djeslro  (gje«tro},  hilla,  Roniica  (g({je  m  ttere). 

pdhodojti,  /*.  vidi  pohod  2,  obla^^j,  posjed;  der 
Beauch,  dic  Vitiie.  —  Darovi  su  ludos,  a  pohodnja 
mahuitos.  UPosI.  15. 

nOhogJanI,  m.  pl.  oni  što  idu  u  pohode,  ^2^  Besueh 
idi^enigen,  die  Neuvermahlte  besuehen)^  stilutatoren. 
Kj.  fting.  pohogjnuin.  koji  pohodi  koga,  (pohagja,  ide 
mu  u  poliode)  vidi  poguzijelji.  Osim  ostalijeh  darova 
pohogjani  nose  veliki  kolač  kruha,  i  nekuhan  prSut . . . 


Na  polasku  itcaki  od  pohogjana  dade  nevjesti  Ato  u 
novcu.   Kov.  l»r>.  za  ohhćje  isp.  uglegjani. 

poliosjenjc,  #1.  Ht'h.  od  pohoditi  lb.  dj<:t4j  kojim 
Bog  pohodi  (pokara)  koga;  aie  HeiniMuchung.  —  Ima 
rijeci  84  koje  sam  ja  načinio:  potvrgjenjc,  pohoajenjct 
prigotovljenje.  Nov.  Zav.  VII.  Da  bi  hvalili  Boga  u 
dan  poiiogjenja.  Petr.  I.  2,  12.  Dogje  ua  njili  dan 
nesreće  njihove,  vrijeme  pohogjenja  njihova.  .ler.  46, 
21.  taktKt  cerb.  od  glagolu  nest^rsen^jch  vitli  kod  do- 
puštenje. 

pohrliti  so.  p5honm  se,  v.  r.  pf.  (po  sap.  krnj.) 
Htm  hoch  tragen,  fttolz  icerden,  superhu.f  fio,  cf.  po- 
nijeti se.  Rj.  po-hoditi  se^  poatati  (hol?)  ohol.  vidi  i 
pokićeljati  se.  —  drakćije  ae  ovaj  glagol  ne  nahodi. 

p5hnuinf  f.  (u  (irbljn)  die  Verusahrung^  ctifitodia. 
Rj.  po-hrana.  isp.  pohraniti  2.  Mp.  sahrana:  dao  mu 
na  nahranu. 

pohrAiiti,  nJihranun,  r.  pf.  Rj.  po-hraniti.  r.  impf. 
hraniti.  —  l)  ein  venig  fiittern,  poHluhim  pahuli 
pracbeo.  Rj.  kao  hrane  podoii.  —  tč)  (u  Grblju)  rer- 
tcaJtren,  custodio.  Rj.  kao  sahraniti,  aaćuvati. 

pMirdiUi,  diim,  r.  pf.  po-brdati.  v.  impf.  prosti 
hrdali.  vidi  po'rdati. 

pAhrciiU,  gnin,  v.  pf.  po-hrgati.  v.  impf.  brgati. 
tiai  po  r^ftli. 

ponriAranlti,  pohrUćamm,  v.  pf.  (u  Dalm.^  rum 
hnžćanin  macJten,  facio  es^ie  hriŠćauin.  Rj.  po-hriSća- 
niti,  učiniti  da  bude  tko  hrisćanin.  drukč^c  se  ne 
ntdnzi  ovaj  glagol. 

pdlirliM,  Hra,  v.  pf.  Htulli.  fesUnare.  po-hrliti.  vidi 
pohitjeli,  I  sijn.  otuije.  v.  impf.  prosti  hrliti. 

ntknrptiiiiC  /*•  titdi  polegjina.  Rj.  po-hrptina,  drugoj 
poli  osn.  n  hrbat,  ona,}  komad  haljine,  kože^  kcji  je 
na  leijjima,  na  hrptu:  suprotno  potrbul^ina. 

pdhrsknti,  skam,  v.pf.  po-hrsknti,  hrskajući  pojesti. 
V.  impf.,  proiiti  hrskati.  —  V  nake  i^rijcme  u  Lici: 
•  Dajte  mi  jož  koji  Ije&nik,  sve  sam  one  već  po'rskao.* 
J.  Bogdanović.  ARi.  III.  868a. 

pohrvAtid,  pohrvatim,  r.  pf:  Pohrvaćen,  pohr- 
i'rtfVnt,  rt,  0,  »|ui  etc.  lUvriorum  lingvam  dJdicit,  vel 
eonim  mores  induit.  StuUi.  Stulli  T^Uinskim  riječima 
kaze^  da  je  pohrvaćen  koji  je  naaćio  ilirski  jezik  ili 
običaje  njihove  primio.  —  1)  pohrvatili  loga,  učiniti 
ga  Hrvatom.  —  2)  na  se,  refleks,  pohrvatiti  se,  postati 
Hnat.  r,  i7npf.  hrvatiti  (i  se). 

pohAditi.  pobudim,  r.  pf.  vitujierare.  Stulli.  po- 
buditi. Hdi  pokuditi,  i  »*/».  ondje.  v.  impf.  —  sa  se, 
refleks.:  Da  se  mi  vama  vazda  falimo  i  iHMlićimo,  a 
vi  nama  ne  pokudite.  Kov.  72. 

puhiikfviili.  puhilkujetn.  v.  impf.  po-kuhivati.  v, 
impf.  proKti  hukati.  vidi  poukivati. 

pAhuiiti,  Um,  v,  pf.  (u  C.  G  ).  —  Ij  Idstn-n,  m«- 
leaiccre :  Tako  na  HriSćansku  vjeni  ne  pohulio ! 
tPosl.  307).  R^.  po-huliti,  na  sto  di  što.  viiii  pouliti. 
V.  impf.  huliti.  —  Nigda  ti  se  ne  ću  poturćiti  ni  od- 
reći od  ^rsta  mojega,  ni  Hristovu  vjeru  pokuliii.  Npj. 
2,  600.  8to  pohuli  na  svoje  junaMvo?  5,  l&<».  Psuiući 
.  .  .  pohuli  ime  Boiije.  Mojs.  III.  24,  11.  Svaki  koji 
/*t  pohulio  na  Boga.  Dan.  3,  29.  —  2)  sa  se,  refleks. 
po-nuliti  Bc,  postati  hula.  vidi  pouliti  se.  isp.  |>ou- 
gurstianti  se.  —  Starje§iue  s*  druge  pohulisCf  i  Turcima 
pjate  poHza^e.  Npj.  5,  139. 

pdbvaU,  /'.  das  Lob,  laus:  Had*  pohvnle  od  Bndima 
kralja.  Rj.  po-hvala,  djelo  kojim  tko  pohvali  koga;  i 
ono  čim  se  moće  tko  pohvaliti,  —  Svijetao  ti  obra«! 
^Kao  bhigoslov  i  pohvala).  Posl.  282.  t'oek  od  ćoeka. 
(1  on  je  dobar,  i  stari  su  mu  dobri  bili.  Velika  po- 
hvala). 349.  Prestavi  se  Petrović  vladika.  Crnogorska 
pohvala  i  dika.  Npj.  5,  t.  Za  slavu  i  pohvalu  našega 
zbora.  Kov.  123  (u  zdravici).  Steče  pohvalu.  Bukv.  li>. 
Dušanu  na  pohvalu  valja  priznati  da  je  .  .  .  DM.  316. 
Kilava  tebi  Hriste  Bože,  apostolima  pohvalo  i  muĆe- 
oicima  radosd.  DP.  348.  I^vala  knezu  I>azaru.  DRj. 
1.  VIII. 


pohviilnfi 


—  83  - 


poizdiiloka 


|»5livtilan.  pohviilna,  <tHj.  što  pripada  pokrali^  šio 
je  ntt  pohf'du;  I^b-,  Belobiinps-.  Mp.  hv.ilftii.  —  V 
Pelf-rhurgu  ftftui  i-.iiivo  ]e\\n\\  pahvulnu  recenziju.  Struž 
188*>,  17*5«).  Da  zahvale  Bogu  u  pohvalnijein  pieitinamit. 
DM.  36. 

pohvfilltf,  pfthvalTra,  v.  pf.  po-hvaliti.  v.  impf.  po- 
hvaljivati. —  1)  belohcnj  collmido.  Rj.  —  Ocu  bude 
to  vrlo  milo.  i  pohvali  n^jmliuijegtt  fiina.  Npr.  Ifl.  — 
2j  na  BOf  refleks,  grossihun,  sich  riihmen,  glorior.  Rj. 
Vid*  »ihvaliti  se,  podii.HLi  se.  suprotno  pobuditi  se. 
—  A'ifH  »e  društvo  pohvali^  brže  klauao  zavali.  Posl. 
133.  Tuijjemu  se  pohoali^  a  svojemu  pravo  kaži.  '322. 
Mogu  Sf-  pohvuUti  da  me  lijepih  doc^ekao.  Straž.  IStiG, 
128ti.  Jer  sto  sam  mu  se  Z(f  ius  pohvalio^  nijesam  se 
posramio.  Kor.  H.  7,  14.  CuvSi  rijei5i  ove  kletve  da 
9e  ne  pohvali  u  sreu  svojetn  govore^:  bića  miran 
•ko  . . .  Moja.  V.  2ft,  19. 


I 


pokraljivanjo,  m.  verh.  od  1)  pohvaljivati,  2)  po- 
jivaii  ho.  —  i)  radnja  kojom  tko  pohvnljtijc  sto: 
Poka/jvunjem  radosti  pokaziij*!  He  i  odobravanje,  po- 
hpoljipartje,  potvrpji%-aDJe.  Dauićit!',  AHj.  lb.  — 
2J  radnju  kojom  se  tko  pohvaljuje  kome  (za  što). 

pohvaljivati,  pobvilljiijem,  v.  impf.  po-hvaljivaii, 
prosti  hvaliti,  u.  pf.  pohvalili.  —  1)  koga,  što:  Pa 
kfi  nje^va  pohvaljivala  Svetozarove  svilene  haljine. 
NoT.  ^rb.  181T.  486.  Jer  se  bezbožnik  dići  željom 
due«  Rvoje,  grabljivca  pohvaljuje.  Pb,  10,  3.  —  2)  m 
»e,  refUks,:  Kogoj^  caru  bjeSe  dohodio,  svakome  se 
care  pofaljt^e  kakvi  bu  niu  (.lari  dopanuli  .  .  .  Dogje 
njemu  paSa  Sokolović,  fali  mu  se  care  za  darove. 
Npj.  3,  78. 

■dhvatati,  tam,  r.  pf.  Rj.  po-hvatati.  v.  impf.  hva- 
tati.   —    J)  ergreifen,   corrifio.   Rj.    kao  nekolidnu 
uhvatiti  pomalo,  redom,  vidi  pohitati  ž.  —  (Juda  ^e 
ti  Bvi  konji  «ami  doći  ...  te  tVs  ih  tako  pohvatati  i 
sa  sobom  dovesti.  Npr.  121.  Tu  su  Turci  klance  po- 
hratalij  pogradili  meierize  tvrde.   Npj.  4,  3S«.  Vino-  | 
eradari  pohvatavši  sluge   ujet^cove  jeanoga   ixbide,    a  ' 
jednoji^  ubide,  a  jednoga  ztutu^e  kamenjem.  Mat.  21,  . 
?5.  «a  se,  pagg.:  Dolijao.    (Pohvatale  «»  mu  ne  laii).  \ 
Poal.  67.    Pohvatali  mu   se  krajei>i  lod  laži).  257.  — 
j^)  ga  se,  reciproč.  sich    nuffassen  (z.  B.  sum  Kolo- 
t4»u£)j  se   appreheudcre  invicem.  Rj.  pohvatati  se  n. 
p.  u  kolo. 

pftbvi,  f*>pl.  u  Rj.  pt)vi,  f.  pl.  (u  Lici)  na  samaru 
ona  urica,  !ito  stoji  konju  iKpo<l  repa  (a  na  sedlu  i 
ondje  se  zove  kuskuu).  Rj.  5l3b.  po(hjri.  Korijeni 
SS6.  Kobili  su  pohce  pukli  a  kul)ili  i  bi^nje.  DPosl. 
46  (biće  H  orijeni  rijetkima  štamparskih  ili  jtimrskih 
pogrješaka^  moie   hiti   dti    treba    citati  pohvi  pukle). 

Iiolgrall,  pJ'jigram,  v.  pf.  Rj.  p*)-ijrniti.  v.  impf. 
—  JJ  ein  Kenig  tament  cjrfulto  paululum.  Rj.  — 
Po5lo  carev  sin  malo  poigra  a  njom,  opet  se  ona  ne- 
kako ukrade.  Npr.  225.  Kupih  konja  za  hiljadu,  po- 
igroh  ga  niz  livadu,  doifrrah  ^a  do  vodice.  Npj.  1, 
3fJ6.  Je  V  slobodno  na  veselju  tvome  poigrati  Mino 
kaiugjerski?  2,  372.  —  2)  ftft  se,  reciprof.  ein  venig 
itpitlen,  ludo  paululum.  Rj.  vidi  posigrati  se.  —  Car 
joi  daje  slatuu  burmu,  da  /  «  njem  poigra.  Npj.  1, 
948.  To  kad  hi  se  igre  poigrali,  svagda  bi  me  nad- 
^ao  Vuče.  2,  258. 

^IprrAvai^ft«  ti.  dan  Auftansen^  Uapfen  vor  Freude, 
€Xu2t'itio.  Rj.  verb.   od  poignivati.  nulnja  kojom  tko  I 
poigrava. 

IMfirrdvatit  poigravam,  v.  impf.  hHpfen^  auftanren, 
cTvlto,  gestio.  Rj.  po-igravati.  r.  pf.  poigrati.  —  Sve 
mti  d^/ro  tećki  poigrava.  Rj.  20f)a.  Pa  on  Mu»i  od- 
(rijefe  glavu  .  .  .  Kad  ie  baci  pred  cara  čestitog,  car 
j«  od  stra*  oa  noge  skoćio  .  .  .  >Ne  boi  mi  ae,  care 
gospodine  f  kako  bi  ga  iira  doćekao,  kad  od  mrtve 
glapc  puiffravai?  Npj.  2,  410. 

fioigriste.  ».  Tummelplaiz,  campus:  I  oko  nje 
konjsko  poigriite.  Tu  ti  gradu  mjesta  nije  ni  konjicu 


I  poigriita,  Rj.  po-ig^i^Le,  tnjesto  gdje  može  »i.  p.  konj 
\  poigrati.  i>/i.  igralište,  rijct'i  ft  takim  nosi.  kod  daniAte. 

pAlmnnJLS  n.  verb.  od  poim.iti  [i  se).  Rj.:  NiAta 
nije  gore  nego  kad  neki  živ  i  zdrav  ^ovek,  krepak 
u  vlasti,  onemoća  u  pojimanju.  Zloa.  12ti  (pogrjeŠno 
mj.  poimanju). 

p6ininti,  m3.m  (mlj@m),  v.  impf.  (u  Srijemu).  Ri. 
po-imati.  v.  pf,  poimiti,  pojmiti.  —  I.  1  a)  viai 
uzimati  1:  što  ti  mene  poimaš  u  to.  Rj.  —  b)  doku- 
ćivali  2,  umom  shvatati,  begreifen^  mit  dem  V^erstan^U 
amfanficn,  comorehemlere,  perciperc  mente,  cognoscere, 
intdlige^re :  \fnogi  seljaci,  ne  poimaju'H  koristi  od 
dobrih  putova,  mislili  su  da  to  samo  od  obesti  čini 
knez.  /im.  290.  Te  dužnosti  i  la  prava  zna  svaki . . . 
i  poima  sva  njihovu  vainost.  Zlos.  335.  —  ^)  (kod 
ćebedžija)  izvlačiti  (mjesto  predenja)  vunu  za  pou^iuu. 
Rj.  —  3)  poima  (hoće  da  umre),  im  Stei'hen  liegen, 
animam  ago.  Rj.  —  U.  sa  se,  refleks.  UHtcrnchmetif 
.tuscipio,  cf.  pothvatati  se:  poimao  ae  on  nekoliko 
puta  to  da  utrini.  Rj. 

poiin^net^,  name^itlicht  nominatim.  Rj.  ađv.  po- 
imence, kao  po  imenu.  —  .Sta  nema  u  carevini! 
lOil^'ovori  se  u  Sali  kad  ko  zapita  ima  li  u  kući  Ato 
poimence).  Posl.  352.  Da  ui  gospodiui  Bog  pomože 
niiSegtt  vladiku  (po  imence,  koji  bude)!  Npj.  1,79  (u 
zdravici).  Evo  isprosio  sam  kć^r  (po  iraeuu  tu  i  tu) 
brata  nafiega  (toga  i  toga)  za  svoga  sina  (poi$ttcHce). 
Kov.  46.  Nego  je  poimence  mene  postavio  pred  ove 
druge.  Pia,  28.  Dvje  sta  i  dvadeset  Netineja,  koji  8vi 
bide  imeno^'ani  poiinence.  Jczdr.  8,  20. 

polmitl,  pMmim,  v.  pf.  unterneJimen ,  susdpio: 
poimih  da  gn  udarim,  t.  j.  po^oh.  Rj.  po-imiti.  vidi 
poći  2.  i>ip.  za  postat^ie  dojmiti,  iza  suglasnoga  ostaje 
i;  pod(u)imiti  ae,  8(u)iiniti;  prema  tome  stoji  jednom 
i  i  iza  Hamoglasnoga :  poimiti.  Korijeni  11.  v.  impf. 
poimali. 

1.  poiskatl,  p6i$iem,  v.  pf.  rerUingen,  peto:  Pa 
poinka  da  mu  potkov  plati.  Rj.  po-iskati.  v.  impf. 
iakati. 

2.  pofskatl,  pftTŠtem,  (u  Srijemu)  r.  pf.  Ri.  po-is- 
kati. V.  impf.  tskati,  biakati.  —  1)  riđi  pobiskati.  H\. 

—  Cerko!  da  ti  legnem  glavom  na  krilo  da  me  malo 
poištcš.  Npr.  139.  Sad  me  malo  poisti.  142.  —  2)  sa 
se,  reniproć.  vidi  obiskati  ae.  Rj. 

pol^puduti,  dam,  r.  pf.  po-iapadatj.  itpasti  sve 
pomalo.  V.  impf.  ispadati.  —  Umačući  je  (žuku)  u 
HlftLku  voJu  trlju  »e  o  kamen,  te  se  ono  što  je  kao 
drvo  i/.lonii  i  jfoispada;  i  oslaue  samo  vlakno  kao  u 
lana.  Rj.  IGla. 

polsprekidati,  poisprfekidam,  r.  pf.  7irtch  eimtnder 
hrechen.  rumpo  aliad  e.t  ulio.  Rj.  po-isprekidati,  »V 
prekiduti  .*ive  pomalo,  v.  impf.  prekidati. 

poisprck^Atali,  poiHpr^kf^tnm.  v.^f.  nach  einander 
ins  Krem  legen.  Rj,  po-iHprckrJtati,  utjtrekrUati  sve 
pomalo.  V.  impf.  prekrštali. 

poIsprelAmatl,  p()iKprulumam,  r.  pf.  naeh  einander 
hrechen,  di/friugo.  lij.  po-isprelamati,  Ltpr^amati  sve 
pomalo,  r.  impf.  prelamati. 

pol.sprem^tatl,  poispr&mećem,  t».  pf.  vhereinander 
tverfcn,  pervolro.  Rj.  po-ispremetati,  i^premetati  sve 
pomalo,  r.  impf.  premetali. 

poispreviiUEvntif  poiapreviUjujem,  v.  pf.  nach  ein- 
ander umicerfen,  everto  aliwl  ex  alio.  Rj.  po-ispre- 
valjivati,  isprevaljivati  st^e  pontah.  r.  impf.  prevaljivati. 

poizb&eiti,  poizbacim.  v.  pf.  po-izbaciti,  kao  pri- 
lično., gdješto  ubaciti,  isp.  po  (složeno  s  glagol,  a)  • 
izbaciti,  isp.  i  poizmaći.  sa:  ave  pomalo  izbaciti  ka- 
salo bi  se  poizbacivati.  —  Pa  se  gješto  iz  puftaka 
tuku,  a  kad  male  puške  poishace,  obojica  konje  zau- 
stave. Npj.  4,  233. 

p&lzdafftka.  adv.  po-izdaleka,  htf)  prilihio  isdaleka, 
iftp.  po  (»loženo  sa  adv.)  i  izdjilcka.  vomp.  jKiizdalje. 

—  Jedan  dan  pobratima  opusi  poisdalcka  gde  se 
uputio   upravo    k  njegovoj    kući.   Npr.    170.   Car   ga 


poizdalje 


84  — 


pojnUk 


Sočne  ispitindi  poisdalektij  fito  mu  dolazi  ona  mla- 
icfl.  250. 

p&izUalJL%  iidv.  kito  prilično  is  duljegu.  isp,  po 
(složeno  na  itdv.)  i  izdalje.  posit.  poizdalekft.  £n  \z- 
dalje  (wj.  iz  daljega)  isp.  izbliže,  kod  bliJe.  —  Da 
bi  se  ovo  \>o\je  razumjeti  moglo,  po^etJu  malo  poie- 
dalje.  <Vljj.  na  sit.  13. 

p&izderan,  adj.  ziemlich  zerrissen,  »ic  snt  laceratua 
(i  poizdcral) :  Rolje  zlato  i  poisdcrato  nego  Rrebro  iz 
nova  kovato  (Posl.  i^2).  Rj.  po-izdcrun,  kito  prilihvo 
izderan,  isp.  po  (složeno  aa  ndj.)  i  izderan. 

poizmiii'i,  puizmiiknuti.  polzmaknuin,  v.  pf,  po- 
izmakuem,  kno  prilično  izmaći,  hvud'nuti,  ifp.  po 
(složeno  Sit  glaa.  a)  i  izmaći.  —  Mtgie<1ovi<;  polak^i 
poimiaknc  pred  Brkora,  ali  Urko  nikako  ne  (5e  da 
ga  MG  mahne.  Npr.  4. 

poiKnAlaziti,  /^m,  v.  pf.  po-iznalazifci,  itnnlasiti 
sve  povialo.  v.  impf.  nalaziti.  —  sa  ae,  pasa.:  Mloge 
fivnrif  koje  ru  bile  eakrivene,  poisnMuse  se.  Da- 
nica 4,  3G. 

poizotIgrEzatt,  poiz5dgmam,  v.  pf,  po-izodgriscati, 
odgristi  sve  2><^f^t*^o.  v.  impf.  odgrizati.  —  Ne  mo- 
iemo  od  toga  zverinja  (od  miševa  i  pacova)  na  mini 
ni  nifl^att  ni  ve<?erati.  JoS  kad  Hpnvamo  svaki  imamo 
svoj  »andiik,  pa  ne  n  sanduk  zatvorimo,  da  nam  »r 
hi  usi  poisodgrizalo.  Npr.  42. 

puizofin6siti,  poiz?MlnoaTm,  t*.  pf.  ntich  einundei- 
ive<jiruyen,  differo.  Rj.  po-izodnoHiti,  odnijeti  sve  po- 
malo, r.  impf.  odnositi. 

poizopfjati,  poizCmijam,  r.  r.  pf.  po-izopijati,  opiti 
sve  pomalo,  v.  impf.  opijati.  —  sa  se,  refleks.:  No 
prije  Sto  ćb  udarili,  poi:opijaju  se,  pa  udare  »lijepo 
upmvo  u  varoš.  Danica  3,  176. 

puiz6staTljati,  vljSra,  v.  pf.  nach  einander  ver- 
lassen,  omitto  aliud  ci  «?to.  Rj.  po-izostavljati,  ostoHU 
sve  ponudo,  v.  impf.  oelnvljati.  —  Oni  bu  prezimena 
Bvoja  malo  po  malo  paisosUivljali,  gdjekoji  i  poza- 
boravljali. Ri,  f)71b. 

poizrazboIlJ^vaH  se,  poiznizbiMijevamo  »e,  v.  r. 
pf.  vach  eitiandtr  erkranken,  morho  corrtpior  (dius 
ese  alio.  Rj.  po-izrazbolijevati  se,  rasholjeti  se  sve 
redom,  riđi  iaporazbolijevati  »e,  porazbolijcvati.  v. 
impf.  bolovati. 

puizvudili,  ttlm,  v.  pf.  po-izvaditi,  kao  prilično 
itvadili.  isp.  po  (složeno  sa  glatj,  a)  i  izvaditi.  —  sa 
se,  refleks.:  Pa<le  dcfhil  u  zelenu  travu  i  pritižte  nogu 
Ivanovu .. .  dok  se  malo  poisvadi  Ivo,  pa  poteže  pu.^ku 
od  poj  Ma.  Npj.  3,  102. 

poizvnljivnli,  poizvaljujSm ,  v.  pf.  |>ou£vaIjivao 
vjetar  fiumu,  nach  einaniUr  Hiederu'erfeti,  prosterno 
uHum  ex  alio.  Rj.  po-izvaljivati,  izvaliti  sve  redom. 
u.  impf.  izvaljivati. 

pSj  (poj),  p&ja,  m.  Stulli.  —  1)  u  Zlatari(5a  canUis 
—  čmii?e5  da  &  tvoj  mnogo  bili  »lagji  gla«,  i  vele 
viši  poj.  Stulli.  popijevku,  od  pjeli,  poiem.  —  2)  n 
Palmoti^a  poU$s^  potio.  Stulli.  jiH'e,  oa  piti,  pijem. 
isp.  (aa)poj, 

pdjafi,  pojca.  ni.  der  ireffliche  Sanger,  cuntor  egre- 
gitis.  cf.  pjevač.  Rj.  kt>ji  poje.  valjan  pjevač,  vidi  i 
poja5. 

p6jaj^,  pojA^a,  m.  (po  jugozap.  krnj.)  der  Sanger, 
cantor,  cf.  pievać,  pojac.  Rj.  koji  pojc.  —  Da  poju 
u  crkvi .  .  .  kojima  bu  staijeAtne  bile  pobočni  pojač 
Idltuu  i  gudač  Eman.  Prip.  bibl.  77. 

pdjaditi  so»  dim  se,  v.  r.  pf.  vidi  ojaditi  se.  Rj. 
po-jaditi  se.  jad*m  postati,  v.  impf.  jatliti  [wu 

poJJkgmltJ,  pftjagmTmo,  v.  pf.  —  Ijvidi  razgrabili. 
Rj.  po-jagmiti.  i'.  impf.  jagmili.  —  Sto  su  bili  lavi 
i  timari,  pojagmili  Turci  na  miraze.  Npj.  2,  Sifi. 
pojagmiti,  pograbiti,  razgrabiti.  Npj.*  2,  305.  —  2)  sa 
Bc,  refleks.  poji\gmiti  bo  o  Sto.  «  Santjevu.  Dr.  Uj. 
ouruiin.  r.  impf.  jagmili  se  (oko  fita), 

jpAJahati,  pftjafiem,  »'.  pt\  konja,  uufsitsen  (atif^s 
Pferd),  cotisccndere  €quum :  Kad  pojasu  vrane  konje, 


a  pripa^ii  britko  sablje.  Rj.  po-jnhiui.  riđi  pojnhniiti. 
pbjati,  uzjabati,  u/jabnuti,  okb^piti  2,  poklopiti  2. 
i  pot*j*'tJati,  posjesti  (konju),  v.  impf.  uzjabivati.  —  Tada 
uRtft5e  svi  sinovi  carevi,  i  pojuhaše  srak  svojti  mazgti 
i  pobjngoAo.  Sam.  11.  13,  21). 

pAJahnuti,  pojabnem,  r.  pf.  vidi  pojabali.  Rj. 

p^jam,  p*^jma,  m.  der  Begri/f,  die.  Vf}rstellung^ 
nittio,  intelligcntia,  rogitatio,  opinio.  za  postanje  isp. 
pojmiti,  poimati  I  \  h.  za  obliije  v^p.  nlljam.  slijam, 
tijain,  z/ijam.  —  On  (naS  jezik)  nejma  rije^M  ...  za 
tolike  druge  pojmove.  Mil.  277.  Is  pojmovii,  misli, 
pogledfi,  koji  ovla^ujii,  stvara  se  ono  l^io  ae  zovn 
dub  vremena,  dub  društva.  Zlos.  Xin,  Od  HriS^^anstva 
naii  su  seljaci  jtrimili  tek  neke  i  neke  pojmore.  2i»5. 

pikjanif'iti,  fim,  i'.  pf.  nach  der  Jieihe  zur  Jiurg- 
schaft  mtfj'ordcrn.  facio  csse  spnnsorem  aliuM  e.r.  alio. 
Rj.  po-janu'iti,  nekolicinu  pozvati  redom  dn  Uudu 
javici.  P.  impf.  jamčiti, 

pdjann,  f.  lu  Kotoru)  ueko  platno,  Art  Leinvtand, 
lintei  genus.  Rj.  Tamne:  bagana...  pojana.  Om.  142. 

pAjanjc,  «.  das  Sintjcn^  cantus:  Uje  mi  čine  Senluk 
i  veselje  i  veliku  igru  i  pojat\je.  Dok  ja  kokc  ptuna- 
mo^tam  k  tomu  vreme  za  pojnnje.  Rj.  verh.  od  po- 
jati, rad  »ja  kojom  i  ko  poje.  —  A  ko  si  mi  u  zeo 
ptijuHJe,  ne  mnžcS  plakanje.  Posl.  8. 

pttjas,  m.  {loc.  pojAau)  —  J)  der  Gurtd,  cingulam^ 
zona,  cf.  pas.  Rj.  vidi  i  pojaz.  dem.  pojasi**,  augm, 
pojanina.  i.v^i.  i'emer,  kulan,  mukudem  poja*^,  pahijaOa, 
povijuša,  silaj,  tkanica.  —  Zadjeuli  kofjra  za  pojait. , 
Rj.  I72n.  RvatM  se  kaSto  rvu  «  poja«,  i.  j.  uhvate 
se  sa  pojas,  pa  onako  jedan  drugoga  omahuju  i  gle- 
daju da  obale.  Rj-  2i*3a.  Oslabio  mi /jft/rM.  Rj.  471b. 
Po  košulji  svilcji  pojas  tkanica,  sa  pojasom  od  bisera 
noževi.  Npj.  1,  281.  Knpi(:u  li  kor an  pojas  od  zlata. 
1,  343.  Živo  mi  je  i'edo  pod  pojasom.  2,  (>3tt.  Od  pn- 
jasa  sablje  povadiSe.  4,  173.  Izvadi  nož  iza  pojasa. 
Danica  4,  .H3.  Najposle  su  skidali  s  ljudi  pojascve, 
žto  su  im  ž«ne  gradile.  Miloi  58.  iSlegju  tropukijem 
pojasima  ima  veselijeh  zemalja.  Priprava  124.  Jovan 
imaše  haljinu  od  dlake  kamilje  i  pojas  koian  oko 
sebe.  Mat.  3,  4.  Načini  kuke  na  stupove  i  pojasove 
njihove  ml  srebra.  Moja.  TI.  48,  12.  Nikome  se  ne  će 
rofipasati  pojas  oko  njega.  Is,  fi,  27.  Mjesto  pojascvi 
mislim  da  je  bolje  pojasori.  Bukvar  27.  —  9)  riđi 
paa  2,  koljeno  u  rodu,  naražtaj.  —  Ko  dade  jednom 
pojasu,  jednoj  vrati  pravo  da  Uiko  uiilJtJivate  na- 
rotJne  obiOaje,  koji  su  tekovina  svih  prošlih  vekova; 
koji  su  naiiledstvo  svih  potonjih  poja<oca  ?  Megj. 
178.  Žudnja  kojom  je  obii5no  zadahnut  mlagji  pojtiSj 
da  ispred  sebe  potisne  pojas  stariji^  i  da  zauzme 
njegovo  mesto.  18.^). 

pflJasAr*  m.  zonarius.  Htulli.  hiji  pojase  pravi  Hi 
prodaje;  der  Gurtler.  vidi  pasar. 

pajjhsnst.  adj.  n.  p.  koza,  (jiirtel-gesireift^  lineitm 
uloam  halteits.  Rj.  vidi  pjisast.  ^io  je  bijelo  preko 
srijede^  kao  da  ima  oko  sclfe  bijel  pojas.  —  Pojatnca, 
pojasasta  koza.  Rj.  52^a. 

poJAsiea,  /'.  uojasasta  koza.  Rj. 

poj&sić,  m.  aem.  od  iiojas.  Rj.  —  Pipavica  pipa, 
na  kule  na  vile,  na  medene  kolačiće,  na  svilene  po- 
jasiće,  kome  red  konja  pasti?  Rj.  500b. 


pojftsina,  f.  au^m.  od  pojas.  Rj. 


kske,  uhvatili  se  pojaske^  1.  j.  u  pojas,  kao  kad 

se  rvu,  bei    Uitrtei,   cingulo.   Rj.   pojas-ke.  adr.  vidi 

popojaake. 
pAJalo,  f.  (po  Herc.)  Rj.  (Um.  pojatica.  —  S)  der 

Stali,  sluhulum.  Rj.   vidi   abar,  kohjušnica,  podrum, 
I  »taja.   Štala,   ^talog.   —   2)  gdje  sijeno  i  slama  stoji. 

Ri.  isp.  ftupa,    —  3)   die  Kammer,   condave:  Da  oČ.. 

njega  bijel  dvor  mirile,  i  pojata  gje  Omcr-beg  spav«,^ 

Rj.  isp.  pojatak.  —  Ako  i  živimo  u  pojatu,  ne  grizemo 

(ni  mi)  slamu.  Posl.  2. 
,      pojdtab,  pojdtka,   m.    u   zadružnijem  kućama  pre- 

gradak  u  kojemu    mu2    i    žena   spavaju,  das  SelUaf' 


gemach,  cubiculum  đonnitorium,  cf.  kudar.  Bj.  iap. 
pojatu  3. 

1.  pAJiiti,  jem,  r.  impf,  ningen^  cunto,  cf.  pjevati. 
RJ.  ritii  i  pjeti.  r.  pf.  ftloi.  o-p6jati,  od-,  pro-,  za-. 
V.  impf.  dloz.  opojftvftli.  —  Buni  alava  Gospodu  do 
rijoka;  pojtuhi  Bogu  mojemu  dok  me  je  god.  UP.  39. 

2.  p6ja(i.  p4>ja5em,  v,  pf.  vidi  pojahali:  Poju  konja, 
ode  u  Erajiuu.  Rj.  po-jabttti,  u  krajevima  gdje  se  u 
gororu  ne  čuje  glas  h :  pojaati,  i  sažeto  pojati. 

p5Jiltic*a,  f.  dcm.  od  pojata:  A  [)ored  njih  jedna 
pojaticd.  Rj. 

^ftjara«  /'.  djelo  kojim  se  pojut^i  ^io  i  ono  Sto  se 
podavi;  die  ErscJteinung,  vis'Hm,  or^tctitum,  speciea, 
phaenomenon.  za  obličje  iitp.  Izjava,  objava.  —  Ve- 
liki putovi  u  radnoj,  uapredjioj  /.euilji  pojava  »u 
c<oma  zanimljiva,  Zim.  lifeil.  Ovakve  su  me  pojave 
u  ovim  krajevima  iznenagjivalo.  Zlos.  llil. 

poJAviti,  p5javim,  v.  pf.  Rj.  po-javiti.  —  J)  naeh- 
tockm,  anfunrćH  (die  Heerde),  du<'0  grcgctn,  praceo 
fjreffi:  Majka  Mani  iza  gore  zvala:  Ajde  Maro,  i  po- 
japi  stadii.  A  ^cvojka  pojaHla  ovw,  dok  dojavi  na 
torine  ovce.  Rj.  povesti  siadOf  ovce  za  sohom-,  poći 
pred  njima  iHjdcei  ih.  r.  impf.  javiti.  —  !ij  sa  ee, 
refleks,  sich  offenharen^  sich  eeigen,  appareo:  poja- 
vila »e  koga,  Rj.  r.  impf.  pojavljivati  »e.  i  prostije 
javiti  M  r.  pf.  —  U  snu  oua  ista  iena  pojavi  se  caru 
pi>vore<^i:  »llRtRJ  na  noge...  Npr.  113.  Kud  fc*  st- 
lu^dhika  mnogo  pojavilo,  podizali  su  Turei  i  narod 
sav  u  potjeru,  Rj.  TDlIb.  Da  budu  Rvagda  gotovi,  ako 
bi  ne  od  knd  kaki  Tuci  protiv  njUi  pojavili.  Daniea 
3,  2:^).  lepitivaže  kad  se  pojuvila  ivijezda.  Mat.  2,  7. 

BDJavlJfvauJ«^,  ».  verb.  od  pojavljivati  se.  stanje 
M  iojetn  «c  pojavljuje  štu:  UmluŠ  da  hu  u  pojailji- 
vt»9tjti  novih  valjanih  8ilft  književnih  najot^itiji  znaci 
knjt^-cvDOga  napredovanja.  Rad  17,  Hi4. 

pojiivljivali  se,  pojiivljujem  se,  r.  r.  impf.  po- 
javljivali «e.  V.  pf,  pojaviti  »c.  —  Ko)*ovKko  je  ili 
lipljausko  (episkopstvoj  o«uov.ino  durnije,  jer  . .  . 
iatom  tte  za  kralja  Milutina  pojavljuje.  DM.  23.  Ka- 
uUi  zakone  koji  sc-  na  koiiitonantima  pajiirljuju.  Rud 
%  liH't.  Talijanske  riječci  v  kojih  se  pisaca  najprije 
pojavljuju.  'JU  ll»4. 

p&JaZr  fn.  u  Konavija  pjeva  m  rajeato  pojas,  a  n 
^voni  8e  kaf.e  pas.:  Prvijenini  do  pojasa.  Rj.  — 
I  konja  je  vrana  vazimata,  spre/ala  ga  svijelim  no- 
jazom.  HNpj.  3,  15fi  (vazimala  =  uzimala,  svijelim 
c=  avilenim,  Hvionim?). 

poJMuti.  poj4^m,  i'.  pf  vidi  zaje^iti :  Sad  od 
Bet^a  rtva  zemlja  poječa.  Rj.  po-jei!au  v.  impf.  poje- 
kivnti. 

pojodinac.  pojedinca,  mi.  pojedini  čovjek.  —  Oh- 
tavljaju6  da  ra<}une  a  liogom  raScMS(5ava  i  pojedinac 
i  grupa  kako  je  čijoj  duži  ugodno.  Zloa.  Kk]. 

pojcdlucCt  einzfhi,  singulatim,  cf.  napoee.  Rj.  vidi 
i  jw«amre,  i  si/n.  kod   napoje.    —  Ne  ć\i  ae  upuAtali 
u  Dve  pojedince  Ato 
iHagoli    pojedince 
j<!di)p  vrBte   u   drugi 

t)d  poMjednje  rijeOi  joS  se  uala/.i  i  množinH  i  to  onda 
kad  »e  mnogi  misle  pojedine«  (kao  u.  p.  cvjetovi) 
m  ne  skupa  (kao  n.  p.  evije(^e|,  n.  p.  12  vlaHU?la. 
Obi.  11. 

pojedini,  adj.  pidi  }ed\a»iy6JiU  kao  po  jedan,  gdje- 
kiOji  od  mnoštva  napose,  der  einzelne^  singuii.  isp. 
posebni.  —  il^itiia  pajcdinih  ljudi  vrlo  au  akopćana 
0  unorijom  naroda  njihova.  Danica  4,  1.  Pa  ae  opet 
tugj^  "  njima  (u  pjesmama)  mcrtUi  (no  flpouujuri^o- 
jealmh  reći,  koje  u  živom  jeziku  niko  sve  ^oati  ne 
moŽ4^t,  koja  no  razumem.  NpJ.*  4,  XLI.  Pojedinijem 
^H/ipta  mnogo  je  dubra  učinio,  tiovj.  37.  A  drugi 
(Hokci^  osim  osohitijch  pojedinijeli  riječi  u  gdjefco- 
jijem  rije^iaiui  na  drugijem  elogovima   glae  rasležu. 


Kua  napof^e.  —  i^e  cu  ae  upuriiaii 
o  biva  o  liturgiji.  Dl'.  VJ.  Gdjekoji 
prelaze  u  aadažnjein  vremenu  v/. 
gu.   lalor.   257.   Uospodii,   vlastela. 


Srb.  i  Hrv.  5.  Nego  jo  dodao  i  sud  o  pojedinim  do- 
gagjajima.  O  Sv.  0.  7. 

pojedinost,  pojedinosti,  f  ahsirad.  osobina  onoga 
Ho  je  pojedino,  cojicret.  pojedina  stvar;  die  Einzel- 
heii,  singula.  —  Suvifte  bi  bilo  da  se  dalje  upuštam 
«  pojedinosti.  Rad  15,  191.  —  I  kad  ne  bi  bilo  tijeh 
dragocjenijeh  pojcdinostif  vrijedno  bi  bilo  .  .  .  Star. 
•t,  Ž30. 

Soji^dljlv,  udj,  gefrdesig^  edax.  Rj.  koji  svašta 
o  pojedvt  koji  vinovu  jede.  indi  proždrljiv,  halav. 

pojfedljivfit*,  poj^dljiVL'ji,  vi.ein  gefrassigcr  Mctt^chf 
homo  ediu .  Rj.  jiujcdljiv  Ćoijek.  vidi  pokuaalicu.  tsp, 
proždor,  i  sijn.  ondje. 

pi^Jedrltf,  di^m,  v.  pf.  vidi  zajedriti,  za  akc.  isp. 
Rad  f),  107.  V.  impf.  jedriti. 

»AjeniDUi,  mm,  vidi  pojevtiniti.  Rj.  v.  pf.  po- 
jeRiuiti,  jeftino  (jeftinije)  postati,  suprotno  podražati, 
pOHkupieti. 

pojckivanjei  n.  verh.  od  pojekivati.  radnju  kojom 
pofekuje  n.  p.  gora. 

pojekivati,  pojiikujSm,  v.  »»p/".  po-jefcivati.  v.  impf. 
prosti  jebati  I.  v.  pf.  poječati.  —  PiiSka  puea»  nikad 
ne  patifie,  stoji  erne  zemlje  gndljevina,  flvo  Bakonja 
gora  pojekuje.  l^Npj-  4,  feS. 

/Ajenjc.  ».  das  Trdnken,  praebitiopotus.'R^verh. 
pojiti.  radnja  kojom  tko  poji  n.  p,  stoku.  —  U 
Crnoj  CJori  i  okolinama  velika  je  nevolja  ljeti  zapo- 
jetije  stoke.  Rj.  72(Ja, 

pdjestif  p6jedem,  v.  pf.  Rj.  po-jesti.  v.  impf.  jesti. 
—  J)  vidi  izjejjti.  Rj.  vidi  ogruhati  2,  opi'cAti,  opu- 
witi,  opuckati,  fimaxati.  —  Kao  Alamani  (n.  jt.  na- 
valiže,  pojcdohi).  Rj.  3b.  Grtaidefi  sto  si  poio.  Rj. 
105a.  Tužno  suze  proljovao  (car),  Sto  mu  narod  u 
gradu  od  divova  strada  i  pojeden  bi,  pa  se  svo  bojao 
da  mu  ćerka  jednom  ne  bude  3)ojedenu.  Npr.  191. 
Drkdu  mu  ruke  kao  da  je  tugj  amanet  pojeo.  Posl. 
10,  Turci,  pojedavii  ono,  .^to  jo  koji  imao  u  birtagama, 
ogladne.  Danica  3.  171.  Ako  se  bojite,  da  vam  ja  u 
flirotinji  novce  ne  pojeden,  na^jite  . .  .  Htraž.  1.S87, 
239.  —  2)  ein  ivenig  cJisen,  pnululum  manduco.  Hj. 
kuo  izjcsti  malo  Ho,  kao  okusiti  sto. 

pdjevtiuitl,  uT,  v.j'f'  vohlfeil  u^erden,  vUiori  pretio 
vendi.  Rj,  po-jevtinili,  postati  jevtijio  (jeviinije).  vidi 
pojevftiuiLi. 

P6jozda,  m.  I  Pojesda  od  Golupca  grada.  Rj. 

poj^zditl,  zdim,  r.  pf.  (st.)  aufsitscn,  dtiherreiteuj 
equos  cutiAcendissc:  PojezdiŽo  hiljada  svatova.  Rj.  po- 
jczditi,  konje,  kao  pojahaii ;  jcsdeći  poći,  c.  impf. 
jezditi.  —  Kad  si  pojczdio  na  konjma  svojim  i  na 
kolima  svojim  za  spasenje.  Avak.  3,  8, 

p6jilo,  n.  mjebto  gdje  se  »luka  poji,  die  Tranke, 
aqaatio^  cf.  pojIHe:  Na  pojilo,  gde  se  poji  stado.  Rj. 
ritii  i  uapojiJte,  vodopoj.  riječi  s  takim  nast.  kod 
bjelilo  1.  —  a  u  pri^njerima  koji  idu  pojilo  Je  korito 
iz  kojega  pije  stoka:  I  brže  izrufi  krćag  svoj  u  pojilo, 
pa  opet  otrča  na  Btudcnac  da  nalije.  Moja.  1.  24,  20. 
One  dogjojie  i  stadoAc  zahvatati  vodu  i  naljevati  u 
pojila  da  napoje  stado  oua  svojega,  II.  2,  IG  (canales, 
die  Uiunen). 

p6jis(e,  n.  vitli  pojilo.  Rj.  »  «yn.  imdjc.  —  rijeci 
s  takim  nast.  kod  daiiište. 

p6jlti,  pdjiin,  v.  impf  tranken,  praebeo  potum.  Rj. 
diniti  da  tko  pije,  davati  mu  piti.  od  korijetui  od 
koga  je  piti.  v.'pf,  slož.  na-pftjiti,  od-,  za-;  v.  impf. 
sloš,  na-pajati,  za-.  —  Ona  poji  po  putu  putnike.  Rj. 
Il2ft.  Pa  se  jedni  a  Turcima  biju  dok  »irugi  za  njima 
Htvku  poje.  Kj.  72t»a.  Nit'  6u  brata  pojiti  codtcom. 
Npi.  1,  229.  sa  po,  pass.:  Vodopoj,  mjesto  gdje  se 
stoka  poji.  Rj.  G9b.  Jer  se  na  onom  studencu  pojnhu 
stada.  MoJB.  1.  2y,  2. 

-p6Jftii  -pJ>jTm,  ne  nalazi  se  tako  nego  samo  kao 
složen:  pri-p^jiti,  raapojiti  se,  spojiti,  sapojiti;  v.  impf. 
pripojavali,  pripajati.  \sp.  pripoj. 

pojma*  f.  {u  Dubr.J  Vidi  poiuuju:  imaj  pojp\u\  nosi 


pojmiti 


pokanrttl 


8  pojmom.  Rj.  vidi  i  pomlja.  hice  samo  rgjav  isgovor 
mjeffto  pomiija. 

MĆjmiti,  pojm'im,  r.  pf.  po-jmiti.  /a  postanje  is^p. 
dojmiti.  t\  impf.  poimati  (i  se).  —  J)  vidi  dokupiti 
2,  umom  shvatiti.  Njem.  i  Lat.  kod  poimati  I  lb.  — 
lićiteljka  koja  bi  bila  u  stanju  pojmiti  i  potpomod 
ovako  srećni  rad  mjesnoga  ufitcija.  Zlos,  260.  — 
2)  sa  Be,  refleks,  vidi  se^nuti  se.  Ki.  —  Nejak  »'  Omer 
do  pendžera  pojmi.  H>pj.  4,  4ri.  Kad  ću  a^a,  Sto 
veli  divojka,  a  afra  se  pojmi  na  kolino,  ^a  je  aga 
§inu  po  obra/u.  4,  501.  Mnhamedovac  pojmi  se  ga 
fieftanu.  /los.  14i. 

p6jii|  pojdem,  p.  pf.  (oeobito  n  Rosni)  Hdi  po^^i : 
Docne  pojdoh  iz  nove  mehane.  Rj.  po-jti,  od  po-iti. 
isp.  \ć\. 

pojAritit  pojtirim,  v,  pf.  in  die  Fluclit  treiben, 
fugo,  in  fugani  ago,  cf.  pognati.  Ri.  po-juriti.  vidi  i 
poreuuti,  potjerati,  2  povijati  (v.  pf.).  v.  impf.  juriti. 

pdjatarje.  n.  prvi  dan  po  krsnom  imenu  (drugi 
dan  Krsnog  imena),  der  ztceiie  Tag  des  krsno  ime, 
dies  seeundus  feslus  sancto  fnmiliari,  cf.  okrilje  2. 
Rj.  pojutarje,  drugoj  je  poH  osnova  u  jutro,  vidi  i 
ustavd  2.  —  Misleći  da  mogu  i  sjutra  napojutarje. 
PobI.  264. 

pofca,  f.  sažeto  od  p9  6ke.  riđi  poluoka.  —  TJ  poke 
nema  ni  evoke  (Posl.  334),  mit  einer  hulben  oka  ist 
nichts  zu  m«cA«i.  Rj.  810a.  Opila  se  i  odria  strina 
da  oda  Sta  ne  bih  ni  žalio,  vec  od  poke  vode  jabu- 
kove.  Ri.  243b, 

pokuditi.  p6kadim,  v,  pf.  po-kaditi.  r.  impf.  kaditi. 

—  Namjesti  oltar  zlatni  u  šatoru  ...  i  pokadi  na 
njoiiiu  kadom  mirisuijem.  Mojs.  II.  4<),  27. 

pdkiijaDJo,  w.  (u  C.  O.)  Rj.  verb.  od  1)  pokajati, 
2)  pokajali  se.  —  Ja)  tijelo  kojim  tko  pokaje  (osveti) 
koga  ih  što.  —  h)  djelo  kojim  tko  uzme  tunti  za 
pokojnim:  Poknjniee  idu  na  pokajanje.  Rj.  529b. 
Prijatelji  i  jmznanici  .  .  .  idu  ku*5i  njpgovnj  (imkojni- 
kovoj)  »Ili  pokajanje.  Rj.  529b.  —  2)  djelo  kojim  se 
tko  pokaje  (pokoru  učini) :  Rodite  dakle  rod  dostojan 
pokujtittja.  Mat.  3,  8  (poenitentiaj  die  Bussc).  Ne  zna- 
jući da  te  dobrota  Bofcija  mo  pokajanje  vodi.  Kim.  2,  4. 

pdki^ati*  jem,  v.  pf.  Rj.  po-kajati.  v.  impf  kajati. 
1)  koga  iii  Sto,  eincn  rnchen^  ulcisci  aliquem  aut 
aliffuid.  Rj.  vidi  nakajati,  osvetiti  2.  —  Da  pokojem 
Kulin-kapetana,  da  povratim  sablju  Kulinovu.  Nf>j. 
4,  227.  L>a  ja  idem  u  zemlju  Turciju,  ne  bi  \\rvo]u 
pokafo  srninotu.  274.  Jakov  pogje  upravo  k  t?apcu, 
da  pokaje  hrata  barem  na  Mus-agi  Foči^u,  kad  je 
Mcraed-aga  utekao  u  Bijograd.  Danica  3,  lGy.  Jer 
flu  istiniti  i  pravi  sudovi  njegovi  (Gospodnji),  Sto  je 
osudio  kurvu  veliku...  i  pokajao  krt  slugu  avojijeh 
od  ruke  njezine.  Otkriv.  10,  2.  sa  se,  pass.:  Ko  ubije 
Kajina,  sedam  čc  se  puta  to  pokajati.  Mojs.  I.  4,  15 
(scptuptum  punietur).  —  2)  sa  se,  refleks.  Šusse  thun, 
bereucut  poenitentiam  ago.  Rj.  kad  bude  kome  iao 
Ho  je  učinio  to  i  to;  u-činiti  pokoru.  —  O  HriŽ6i- 
nioel  pokoj  se  od  svojijeh  anjehova.  Npr.  97.  Kad 
već  ostan,  pokoja  se  Gospodu  Bogu,  povrati  se  svome 
domu.  2U).  Vokftj  se,  Sto  st  na  veliku  f^ožju  pravdu 
amakao  svoju  i^.enu.  232.  Pokajte  se,  jer  se  ]>ribliii 
carstvo  nebesko.  Mat.  3.  2.  Svojom  drvcnosti  i  nc^io- 
kujanijevt  srcem  sabiraii  sebi  gnjev.  Rim.  2,  5. 

fiAkajoiC4t,  f  u   Itj.:  pftkajuite,  f  pl.  (u  C.  G.) 
_,ad  koja  iale  i  uartću   za   mrtvima  .  .  .   pokajnicc 
idu  «a  pokttjanje.   cf.  narikača.    Rj.   vidi  i  tu&kinja. 

—  Sto  danas  jedna  pokajnica  smisli  i  namjesti,  ono 
se  siutra  zaboravi.  Kov.  99. 

pokAjuTli,  m.  koji  se  pokaje  (c/",  pokornik):  Pokaj- 
Htica  i  B«i2  prima.  Rj.* 

poklilntl,  pokaliim,  v.  pf  ribu,  nach  einander  auf- 
scfineidcn  (die  l''ischc^  nm  sic  :u  dotrcnj,  rfiV^cco  unum 
cx  alio.  Bj.  ])o-kalnti,  nrc  redom.  v.  impf.  kalati. 

pOkiildrmili,  uum^  v.  pf.  pfloHer^i,  sterno  (viam). 
Rj.   po-kaidrmiti,   n.  p.   ttiicu  kamenom,   vidi  poan- 


lidžati.  V.  impf.  kaldrmiti,  kaldrmisati.  —  VaroS  je 
sva  pokaldr mijena.  Danica  2,  43.  Mermerli,  mermcrom 
pokaldrmljcna  (aviija).  Npj.'  4,  350. 

pok&lugjerlti  se,  rim  se,  «.  r.  pf.  po-kalugjeriti 
ae,  postati  kalugjer  ili  kalugjerica.  vidi  zakalugjeriii 
se.  suprotno  raskalugjeriti  se.  t'.  impf.  kalii^jeriti  se. 
—  Goda  ti  se  Osman  pokrstio,  i  Moskovsko  knjige 
izućio,  do  sad  ti  se  pokalugjei-io.  Npj.  5,  566.  PiftufJi 
da  je  majka  njegova  pokalugjerivh  se  otiJla.  DBj. 
1,  58. 

pokAniti,  p6kanTm,  v.  pf  Rj.  po-kaniti.  r.  impf. 
potanjivati.  —  IJ  vidi  ponuditi.  Rj.  —  2)  sa  ae,  refleks, 
vidi  pnnuditi  se.  Rj. 

pokaiijivriqJo,  n.  vidi  ponagjai^e.  RJ. 

pokanjivati,  pok^njujem,  v.  impf.  vtdi  ponugjati. 
Rj.  po-kaniivati.  v.  pf.  pokaniti. 

pdknputi,  pijem,  v.  pf.  Rj.  po-kapati.  r.  impf  ka- 
pati. —  1)  antraufcln,  b^rdufeln,  sttllatim  conspergo. 
Rj.  —  Roni  suze  niz  bijelo  lice,  te  je  bratu  lire  po- 
kapala. Npj.  2,  4fil.  Koji  prinese  Žrtvu  za  grijeh... 
ako  ko  pokapa  krvlju  njesinom  haljinu,  ono  što  po- 
kapa neka  opere.  Moja.  Ul.  i^,  27.  —  2)  betraufelt 
icerden,  conspergi  sUUalim:  pokapala  haljina  krvi. 
Rj.  kao  pokapati  se.  —  5^  iropfeln,  stillo,  cf.  pre- 
kapati. Kj.  —  Kralj  dopade  na  crkvena  vrata,  po 
direku  udari  handžarom,  iz  direka  krvca  pokapala, 
Npj.  2,  197. 

pok^pljlv,  atlj.  n.  p.  ku<*a  kroz  koju  kaplje,  koja 
prokapljuje,  den  liegen  dHrchla.9S€vd,  tro  cs  duren- 
regnetf  perphtetis:  U  zlu  kuću  pokapljivu.  Rj.  vidi 
kapljiv. 

pokArail,  pt^karam,  v.  pf.  Rj.  po-karati.  t\  impf. 
karati.  —  I*  1)  ein  tcenig  ausschelten  (ausgrcinen), 
objuTgare  aliguantulum.  Kj.  —  Ona  kada  dogje,  sjeti 
se  Sto  je,  ali  ni&ta  mužu  ne  -5^^  kazivati,  ne^o  opet 
ženu  nm  pokartt  i  sjtiuje  da  posan  šega  bolji  opaz 
ima.  Npr.  21^}.  —  2)  pokarao  ga  Bog,  Gott  kat  ihn 
gestraft,  reprehendit  tllum  deas,  cf.  nakaziti.  Rj.  vidi  i 
pohoditi  lb.  —  Ide  Gospod  s  hiljadiuna  svetijeh  augjela 
svojijeh  da  ućini  sud  svima,  i  da  pokara  sre  bez- 
božnike za  sva  njiliova  bezbožna  djela,  Jud.  15.  Onda 
ću  ih  pokarati  prutom  za  nepokornont^  i  ranama  za 
bezakonje  njihovt).  Ps.  89,  32.  —  II,  sa  se,  rečipr. 
sieJi  ausachelten,  sicH  zertragen^  jurgio  inviccm  .se 
excipere.  Rj.  —  PodŽaveljati  se,  kao  svaditi  se  malo 
ili  pokarati  se  s  kime,  vidi  Hporijet^iti  se.  Rj.  562a.  I 
crijeva  se  u  trbuhu  pokaraju.  Poal.  106. 

puk&rUiv.  adj.  zdnkitich,  rinosus:  U  zlu  kuću  po- 
kapljivu, i  na  ćeliad  pokarljivu.  Rj.  koji  se  rado  kara, 
vidi  karljiv,  svauljiv;  przai. 

pdkilJMIIi,  s£m,  r.  pf.  ein  uenig  traben,  tolutim 
coepi  inctdere.  Rj.  ])0*kn8ati,  pokusa  n.  p.  konj,  kada 
stane  i6i  ka^om.  v.  impf.  pokazivati. 

pokuslvfii^e,  n.  verb.  od  pokasivatL  radnja  kt^om 
konj  pvkuHuje.  dcm.  pokaskivunje. 

poknsivači.  pokuHujem,  r.  impf.  po-kasuje  kof^, 
kud  ide  kasom  prekidiijuH.  dem.  pokaskivati.  v.  pf. 
pokasati.  —  Pou  njim  dobar  kulaš  pokasuje,  ditelinu 
tmvu  popasuje.  ID^pj.  4,  6. 

poknsKivnnjp,  n.  das  Antrahcn,  incesstts  eipii.  Rj. 
verb.  od  pokankivati,  radnja  kojom  «.  p.  konj  po- 
kaskajc.  aem.  od  pokasivanjo. 

pukaskivuti.  pokfUkujem,  v,  impf.  anfangen  zu 
irabcn,  incipio  inccdere  (de  equo).  Rj,  po-kaskivati. 
pokaskujc  konj,  kad  kaska  prekidajući,  dem.  od  po- 
kusi vati. 

poka&ljivnuje.  «.  das  Ilusten.,  tussicula.  Bj.  verb. 
otf  poka^ljivati.  radnja  kojom  tko  pohisljuje. 

pokti^ijivuti,  pokii^ljujem,  iv  impf.  husten  (dann 
und  uanu),  tiissio.  lij.  po-kaSJ^ivati.  kad  i  kini  malo 
kaskati. 

pukJiurifl,  rim,  v.  pf  zum  kaur  machcn,  facio  vn 
kaur.  Rj.  po-kauriti,  učiniti  koga  kaurinom.  v,  impf, 
kaurili. 


l»ekRza(i 


—  87  - 


poklanJaiOe 


tokftzati,  pokažem,  tJ.  pf.  Rj.  po-kazati.  r.  impf. 
uživati.  —  J)  teigen,  mo»strOy  ost^ndo.  Rj.  vidi 
iikazAti.  —  Nnt^ini  pored  miiniLsUrn  mehnnii,  pn  ko  U 
goti  »logje,  pokaži  m«  prstom  h  nju,  Rj.  3i)6a.  *>Lvorili 
junaštvo,  i.  j.  pokazati.  Rj.  476a.  Onda  m  u  sestra  rukom 
pokttie  da  ga  udari  u  živoU  Npr.  8.  rokaeao  rfiet'tr. 
(Pokazao  se  da  je  6aren).  Poni.  252.  Ako  mi  nku- 
uitelji  i  n  napredEik  ovdA'u  ljubav  i  povjerenost  pokaiu. 
Uanica  3,  XjCin.  Javno  pokaže  svoj  tjt\jev  tia  kuezii 
Il^imu.  Milo^  51.  Da  knjiŽevnidin«  pokaže  pravi  put 
u  ovome  djelu.  Pi».  2i».  Vnljii  zuhn  pokazati,  da  ae 
ODI  Vas  upla.^e.  Siraž.  I8i^7,  14.  I>a  na  (ehi  pokaiem 
tiiu  svoju.  RiiD.  9,  17.  Dade  SHtiji  veliku  cijenu  u 
BpoljaSnjim  poslovima,  pokaeavsi  je  fiusjcditnii  namo- 
$lalnu  I  vainu  rfriuin*.  DM.  53.  —  2)  sa  se,  refleks. 
s%ch  hlicken  lassen,  ftick  zHgen,  ostendcre  se.  Rj.  vidt 
ukazati  »e.  —  On  no  Sjedne  ni  bježati,  ucgo  ostane 
iDe>yu  njima,  pa  se  pokaže  da  je  on  najmln^i  carev 
»in.  Npr.  IO.  Kad  to  Juje  StojSa  odmah  joj  se  pokaje: 
»Ja  eam  tvoj  brat«.  2tl.  Da  se  nikome  ne  pokaJes, 
ako  bi  ko  u  ovu  moju  kamaru  dolazio.  2tiO.  Pokazao 
dierer.  {Pokasao  ge  da  je  Šaren).  Poal.  35'2.  Te  ne 
JMeai  Hiloi  na  Mi^ru  poka::ao  dostojan  imena  i  ćina 
avon.  Panicft  4,  28.  Ali  su  mnogi  izginuli  jurišajući 
na  Turke  da  Iti  ne  pokainli.  Sovj.  4(1.  Kad  dogje. 
oti<^i  6x1,  da  ga  poi^jelim.  Ne  brinite  ne,  kako  ću  mu 
Me  pokfisati,  a  i  opjeven  aam.  Stniž.  18H(),  1987.  V 
bojevima  .  . .  slavno  ^e  pokusno.  Žiiije  '21.  Ne  da  se 
mi  r*tljani  pokažemo,  nego  da  vi  dobro  čiuite.  Kor. 
II.  iH,  7.  Pokaza  se  nteni  Danilu  utvara.  Dan.  y,  1. 

pvkazivAnJp,  h.  das  Zeigen,  osteunio.  Rj.  vcrb.  od 
!)  pokazivati,  2)  pokazivati  se.  —  Xj  radnja  kojom 
tko  pokazuje  Ho.  —  2)  stanje  u  kojem  se  Ho  puka- 
tHJe  kvme. 

poknzivntit  pokilzujem,  r.  impf.  Rj.  po-kazivali. 
ft.  >>/'.  pokazati.  —  1)  zcigcn^  »lOM^rtro,  ofttendo.  Rj. 
VM«  ukazivati.  —  VidiS  li  ouo  onamo  (pokazujući 
prstom)  veliko  brdo?  Npr-  Ž20.  Kurjaku  put  u  ?umu 
pokasiraii.  Poal.  H>4.  Tako  mi  oue  zrake  nebeake! 
(put  Hunca  pokazuju'' i).  .S<,>3.  Tula,  »mr^e,  na  unuee. 
(,  .  ,  pokazujuH  rukom  dijete).  323.  Ova  su  mu  dvojica 
a  svakoj  priliei  pokazivali,  da  on  nije  vet^i  od  njih. 
Danica  3,  218.  Jednom  ga  jV  (Miloša)  ;joi-«finrK»  (Hu- 
lejman-piu^a)  mlo^'oj  r/ospodi Turskoj,  govoreni:  »Vidite 
li  .  . .  Milo^  5H  \Iianke  je  preveo:  vorstcllcu).  Tu  je 
ku<^  (pokasHJuH  pištoljem  Turske  sanecve),  tu  je 
lena.  tu  tnu  deca.  IO).  Jednako  teže  ua  samovoljno 
Tladanje,  i  pomalo  pokazuju  znake  toga.   140.  Ova 

Cnja  miloKt  koju  mi  pokaraješ  ve<?a  je  od  prve. 
y.  10.  —  2)  ^a  ne.  refleks.  —  Ukazivati  se,  vidi 
pokazivati  :«c.  Rj.  776a.  Koliko  se  god  8uleman-pa^a 
pttknttrao,  da  Ablo^R  pazi . .  .  toliko  se  od  njega  bojao. 
Milo^  »i-H.  Hmbro  se  branili  od  Srpukih  Ćeta,  koje  hu 
im  ne  gde  pokazivale.  103.  Vide(?i  da  tte  i  ot;  njima 
vrlo  prijateljski  pokazuje,  atnnu  se  8  njim  dogovarati. 
l^ovj.  25,  Ovaj  svijet  nije  ovakovi  Htvoren,  kao  Ho 
9€  sad  uih'ma  nuiima  pokazuje.  80.  Hpolja  ne  poka- 
zujete ljudima  pravedni,  u  iznutra  Bte  puni  licemjerja 
i  K'/akuuja.  Mat.  23.  28. 

pokl4-4^(iuti  ftc.  Ijam  »e,  r.  r.  pf.  vidi  ponijeti  »e. 
Rj.  p<t-ki('f'ljftli  fie,   kićrljiv  postati,   vidi  pohoHli  »e. 

pakidnii,  dam,  p.  ;>/'.  Rj.  )io-kidati.  r.  impf.  kidati. 
—  /.  tj  zerreisiicn,  dirrumpo.  Rj.  i.^p.  potrgati  1.  — 
Dojke  lVp  t*voje  pokidali.  .lezek.  23,  34  (iacerahis). 
Ali  HO  na  uvnj  glas.  koji  je  pokidao  lance  paklent, 
ne  otvore  odmah  vrata  rrkvena.  DP.  UiO.  —  2)  hvrab- 
rei-^eu,  def  ruho.  Rj,  što  su  čega:  Posijecite  drvo,  i 
okrenite  mu  grane,  pokidajte  mu  liUe  i  razmelnit« 
ma  rod.  Dan.  4,  14  (cj-cntite  folia  g*w,  sddagei  ah 
»ein  Tjttuhj.  —  S)  kolaru.  auitnttJden,  expurgo  (ejcđo 
^terrorcj.  Rj.  pokidati  Malu,  izbatirH  iz  nje  gjuhre. 
ijm.  ^otnlt%i\  1,  i  8yn.  ondje.  —  J/.  sa  hp,  refleks.  \t^- 
kidan  m,  danio  fte,  v.  t-pf-  od  Rmijeha,  vor  Lachenj 
beraieHf  rumpimur  risu,  Rj.  riđi  popucati,  potrgati  se. 


pokikati  se,  knm  ae,  v.  r.  pf.  počupati  se  s  kim 
za  kiku,  sirh  hfim  Zopfe  nehmenj  capilliii  se  invicein 
trahere.  Rj.  po-kikali  flo.  recijrročno,  r.  impf.  kikati  He. 

J|)okllAvili,  pokUavTm,  r.  pf.  Rj.  po-kilaviti.  v.  impf. 
aviti.  —    JJ  nach   d^  Heiiui  mnen   Bruch   (LcUt- 
schaden)  rerurstu'hcn,  hernias  concilio,  Rj.  nekolicinu 
redom  ućiniti  kilaoima.  —  2)  sa  »e,  refleks,  pokild- 
viti  se,    pokUavImo   se,    nach   der  Heihe  Briiche  he- 
kommcji,  hernias  sihi  conciliare.    Rj.  v.  r.  pf.  pokili- 
!  vise  se  nekolicina,  postast  redom  kilavi. 
I      pnkfpJoH,    poknplm,    v.   pf.    aherlauf^en,    mlundo 
I  (lonac  i  mlijeko),  Rj.   j>o-kipjeti.  vidi  prebujati,  pre- 
vreli 2.  V.  impf.  kipjeti.  —  Mali  lonac  laHUO  pokipi. 
Malen  lončić  brzo  pokipi.  PohI.  174. 

pAkiseliti.  tim,  v.  pf.  einueichen,  einirdnken^  ma- 
cero.  Rj.  po-kiseliti,  sto,  potopiti  u  rodu.  vidi  zakišati. 
n.  impf.  kiseliti.  —  NakiSati  n.  p.  bob.  vidi  uakvaaiti, 
jiokiscliti.  Rj.  391b.  PoAto  je  (kozju  ili  ovćju  kožu) 
ostrnžii  i  pokisele,  u»u<5u  jo  na  Šiljku,  i  po  tom  mome 
grade  opanke,  Rj.  466b.  ^a  ae,  pass.  ili  refleks.:  KiRati 
He,  pokiseliti  se,  raapoHti  ae  u  vodi.  Rj.  271b.  (}panci 
podlo  se  ofltružu  i  pokiselCf  najprije  ae  okruže,  pa  ae 
onda  nabodu.  Rj.  377a. 

pokisnuli,  auem  (p6kisao  »  pikisnuo),  i'.  pf.  he- 
regnct  ucrdeu,  pluvia  madefieri.  Rj.  po-kisnuti  (od 
ki^).  V.  impf  kinnuti  2.  —  Pokisli  otkoai;  pokislo 
aijeno  u  otkoaima.  Rj.  47Fib,  Onuzao  kao  mii^  (n.  p. 
kad  ko  pokisne)  Posl.  341.  Vrh  gjevojlce  sajvan  ra- 
zapnile,  da  gjevojci  ne  pokisfte  lice.  Herc.  184-  isp. 
smokriti  se,  pokvasiti  »e,  □.  p.  od  ki^e.  Rj.  696a. 

pokiva^Je,  n.  das  Beklopfen  (z.  Ji.  Dengeln  der 
Sense),  pulsatio.  Rj.  verb.  oa  pokivati.  radnja  kojom 
tko  pukiva  w.  p.  kosu  ili  vodenični  kamen. 

pokivati,  pdktvam,  v.  impf.  n.  p.  kosu,  t.  j.  otki- 
vali, beklopfen,  puUo  (eompungo).  Rj.  po-kivali.  isp. 
klepati  2.  v.  pf.  pokovati.  —  sa  se,  jtass. :  Kamen 
vodenični  bolje  melje  kad  se  često  pokiva.  Poal.  12^. 

poklAćOt  n.  (u  C.  U.)  tlus  Blutbad^  caedes,  cf.  po- 
kolj. Rj.  verb.  od  poklati,  djelo  kojim  tko  pokolje 
Ijurćle.  vidi  i  zakolj,  posiiek.  —  Ali  Bmo^  ee  dužni  po- 
atarati  na  nek'  način  prekinut' />oWadc.  Žćep.  mal.  61. 

p6klade,  poklada,  /.  pl.  Rj.  vidi  pokladi.  —  1)  n.  p. 
Bijele,  Meane,  Božitnjo,  (Mratinalce.  Rj.*),  Petrove, 
GoHpogjiue,  Arangiclove  i  t.  d.  der  Tag  vor  der  Fasie 
(die  Fasinacht),  baccJtanalia?  Rj.  dan  pred  post.  u 
pracftslavnijeJi.  ^  Za  to  »c  mnogi  o  bijelim  i  boeitnjim 
pokludama  namazu  bijelim  lukom  . .  .  jer  kažu  da 
one  (vještice)  na  poklade  naj^še  jedu  ljude.  Rj.  66h. 
Zauzi,  poklade  mesne  i  bijele.  Rj.  U'iJb.  Mratinske 
poklade,  božične  poklade.  Ki.  37ob.  —  2)  (u  Dubr.) 
vidi  meaojegje  (a  što  au  nriščanima  poklade,  ono 
krAčani  zovu  posljednji  dan  od  poklada),  Rj.  u  ka' 
tolika  poklade,  pokladi  Hi  mcsojegje  vr^'eme  je  od 
hogojaAjn\ja  do  pepeljave  srijede.  —  Zaiirmje  po- 
klade, utoruik  u  oči  pepeljave  srijede.  Kj.   16.%. 

pdkludt,  m.  pl.  vidi  poklade.  Rj.  —  Ne  znai  kad 
dohode  pokladi.  DP.  77.  Te&ko  tomu  komu  jednom 
na  godište  pokladi  dohode.  126.  TuB(t)  je  kako  po- 
kiadi.  138. 

pdkludiiT,  udj.  ad  bacdianalia  pertinčns.  StuUi. 
.sto  pripada  pokladama. 

pAkladnieii,  f.  (u  C.  O.)  uz  bijelu  nedjeliu  djevojke 
se  »kupe  u  jednu  kuču  i  donesu  poklaanicu  (Hira> 
pkonipa  itd.)  te  gotove  jelo  i  časte  se.  Rj.  kao  po- 
kladna rast. 

p^klndoTA^Jei  n.  das  pokiade-//a/f<»i,  actio  baccha- 
ntilium.  Rj.  verb.  od  pokloiiovati.  radnja  kojom  tko 
pokladaji: 

■Aktadovatl,  pftkladujem,  v.  impf  i  pf.  Fastnacht 
httlten,  agere  bacchanalia,  Rj,  provoditi  i  provesti 
poklade. 

pAklanJanJf^,  n.  Rj.  vidi  poklonjanie.  verb.  od  1) 
poKlnnjati,  2)  poklanjati  se.  —  1)  radnja  kojom  tko 
poklanja  kome  sto  (.<las  Scheuken,  donatio.  Rj.).  vidi 


poklaiijtttl 


—  88  — 


pokloniti 


prikAzivanje.  —  2)  radnja  Icojom  se  tko  poklanja 
(đas  Verbeu^en,  inclinatio.  Rj.). 

p6klunjnti,  Djd.ni,  r.  impf,  Kl.  po-klanJHti.  vidi 
potlonjali.  r.  pf.  pokloniti.  —  1)  kome  Žto,  schenken, 
dono.  Rj.  vidi  prikazivati  2,  darivati,  šenkovati,  — 
Ja  tehi  poklanjam  sve  tri  trpeze.  Npr.  82.  Jer  ti  dc 
ću  viSe  da  poklanjam  iirof,  no  ču  te  na  mjestu  po- 
gubiti. 201.  Marko  s'jeČe  Arapsko  junake,  pa  avc 
^lave  pred  cara  iznoRi,  a  car  Marku  haksih  poklanja, 
Npj,  2,  3B6.  —  2)  aa  se,  refhks.  tfich  verheuffcnf  ver- 
neigenf  incUnor.  Rj.  i\  impf.  prosti  klanjati  se.  — 
Djever  se  ondje  a  nevjeBloiu  poklanja  pred  starjesi- 
numa,  Bj.  609a.  roklanjam  ti  ne  kao  (i)  nevjesta 
zadnjijem  svatovima.  (A  svnk  može  znati  kakav  je 
poklon  onima  koji  su  za  nevjestom  kad  se  ona  u 
napredak  poklanja).  Posl.  252.  Tad  se  Turčin  natrag 
obazreo,  desnu  ruku  na  pr^i  metnuo,  Stojanu  se  do 
sedla  poklanja.  Npj.  4,  192.  Dva  sokola  od  babova 
dvora  .  -  .  sokorma  se  smjerno  poklanju&e.  Kov.  91. 
Nevjesta  ide  najzadnja  iza  sviju  poklanjajući  se  prema 
9\}akQm€  koga  sretnu.  96.  Sjutradan  ve**  ne  nosi  vije- 
naca i  ne  2)okla7ija  se  do  eemlje.  98. 

poklapan,  poklapna,  adj.  vidi  poblapan.  Rj.  h  se 
gdje  gdje  drži,  gdje  gdje  otpada,  gdje  gnjc  se  mijenja 
na  k:  poblapan,  poklapan,  oblaporan.  Korijeni  222. 
poklapan  mu  sto.  vidi  i  lakom.  —  Trpija  je  poklapna 
nu  dušu.  očep.  mal.  160. 

pokUpiinJe,  n.  das  Zudecken^  opertust  opertura. 
Rj.  verh.  od  poklapati,  radnja  kojom,  tko  poklapa  sto. 

jtoklApati.  p&klS(jam,  v.  impf,  Eudecken,  operio. 
Rj.  i)o-kliipati,  «.  p.  lonac,  in  pf.  poklopiti. 

poklikpusa,  f.  vidi  preglava.  Rj.  ono  rfn'O  o  kome 
visi  jaram,  rijeci  s  titkim  nosi.  kod  ajgirufta. 

pdklnti,  pokoljem,  v.  pf.  Rj.  po-klati.  v.  impf. 
klati.  —  X)  ^  eusammenschlachten,  macto  unnm  ex 
alio.  Bj.  —  C'oečel  vidim  da  si  eutnno  du&u  da  iz- 
gubit i  da  pokoljes  onu  jadnu  svoju  ijječicu.  Npr. 
122.  —  2J  sa  se,  reciproč.  raufen,  riccor.  Rj.  isp. 
iaklati  se,  sklati  se,  saklati  se,  zaklati  hc  2.  —  Lupani, 
koji  9M  se  izmegju  sebe  poklali  i  zalrli  i  raselili:  Da 
6emo  ftc  pokM  ka*  LuŽani  ^Posl.  56).  Rj.  33J}a. 

poklecivanje*  n.  das  Ntederkniai,  prolapsio  in 
genua.  Rj.  verb.  od  poklccivati.  radnja  kojom  tko 
poklecuje, 

poklecf i'fttl ,  poklfecuiem ,  ».  impf.  niederknieu, 
procumbo  in  genua.  Rj.  kao  padati  na  koljena,  9.  pf. 
pokJeći,  pokleknuti ;  kle^^i,  kleknuti. 

poklike,  n.  u.  ići  t.  j.  ca  koljenima,  kniesnd, 
tjenibus  nunw.  Rj.  adv.  po-kleike,  kao  klečeći,  ta 
Kvantitet  na  krajnjem  nloga  isp.  ametiee. 

pAkJeei,  pAklvkuiilJ,  pbkleknem,  v,  pf.  nieder- 
knieen,  in  genua  procumbo.  Rj.  po-kletf-i.  vidi  klef?i. 
kleknuti,  v.  impf.  pokledvati.  —  Pozna  konjic  svoje 
gospogjice,  pa  pokleče  na  svoja  koljctta,  Mara  mu  se 
baci  na  ramena,  i  pobježe,  vesela  joj  majkal  Herc.  145. 

liOklem,  nachdeittt  t^uum.  Rj.  vidi  jtoklen,  poSto. 

IlOklfB,  vidi  poklem,  poSto.  —  Voklen  ee  nakurHJu, 
ondar  se  rugaju.  Posl.  252.  isp.  n  (dotlatak),  koje  se 
mijenja  i  na  m:  poklem. 

ndklopaki  p5klepka,  m.  (u  Boci)  n.  p.  bii5c  pokle- 

ta,  t.j.  boja,  (/i>  iSoA^i//c,  cerhera.  Rj.  isp.  pokleputi. 

poklapati,  pC)klep]jem,  v.  pf.  n.  p.  siokiru,  motiku, 
ifliicJtend  machvn  und  schdrfen,  canaefactum  acuo. 
iy,  po-klopaLi.  isp.  povariti.  r.  impf.  klei»ati  2,  — 
Ucijeloj  zemlji  Izrailj^koj  ne  bješe  kovaća...  Za  to 
fllažahu  svi  Izrailici  k  l'^ilistejima  kad  koji  š(5aSe  jto- 
klepati  raonik  ili  motiku  ili  sjekiru  ili  srp.  Sam. 
I.  13,  20. 

pftklTA,  /'.  (u  C.  G.)  der  Jinf  elamor,  Rj.  po-k!it\ 
isp.  poklici,  pokliknuti.  glas  koji  se  e»</fi,  kad  se  po- 
klikne.  t*idi  klik.  isp.  vika.  —  Blugo  narodu  koji  zna 
trubnu  poklič!  Pa.  89,  15. 

p6kUel,  pukliknem,  tidi  pokliknuti.  BJ.  po-kli^'-i, 
aufrufen,  kreischen,  cscdamo.  v.  pf.  su  i  prosti  kliri, 


pa 


kliknuti,  vidi  i  upiti,  vapiti,  viknuti,  v.  impf.  pokli- 
kivati.  —  1)  neprelazno:  Pak  je  vila  pokliknula  iz 
nje  tanka  bjela  grla.  Npj.  1,  150.  Ode  svakji  svojijem 
sokakom,  poklikoše  tanko  glasovito:  >0  devojke  sade 
isproSene...  2,  639.  Pa  pokliče  grlom  bijelijem:  »Haj 
gje  si  mi  Popović-lvane  ...  4,  9.  Svi  narodi  pokli- 
knite  Bogu  glasom  radosnijem.  Ps.  47,  1.  —  2J  pre- 
lasno:  Petar  viknu  a  feraf«  pokliknu:  >Xe  daj  Krato, 
brate  od  matere t«  Npj.  4,  101.  A  pokliče  Vtiko  do 
dva  sinu:  »A  Jovane  gje  si  i  MuJelje?«  4,  514.  ef, 
zovnuti. 

poklikivuDJiS  «.  das  Aufrufen,  exclamatio.  Rj. 
verh.  od  pokiikivaii.  radnja  kojom  tko  poklikuje  (kome). 

poklikivati,  [)oklikujČm,  v.  impf.  aufrufen,  ex* 
damo.  Rj.  po-klikivati.  v.  pf.  pokli(''i,  pokliknuti.  — 
Radujte  se  Bogu,  koji  nam  daje  krjcpost,  poklikujte 
Bogu  Jakovljevu.  Ps.  81,  1. 

pdkliknutl,  kn@m,  v.  pf.  aufrufen^  kreischeHf  ex- 
clamo,  cf.  poklici.  Bj.  i  primjere  ondje.  cf.  zovnuti. 

pokUktuti,  p6klikćem,  v.  pf.  po-kliktati.  riđi  za- 
kliktati.  v.  impf.  kliktali,  klikni  gdjekoje  ptice  i  rila. 
—  Jo&  zorica  ne  zabijelila,  dok  poklikta  sa  Javora 
vila.  Npj^  4,  293. 

poklisar,  poklisiira,  m.  (po  ju?ozap.  kraj.)  der  Ge- 
sandte,  legattts:  Pokliđnni  se  glava  ne  sijeće  (Posl. 
252).  Rj.  vidi  poslanik,  el^ija.  —  Li^ce  je  od  srca 
poklisar.  DP,  56.  Oko  je  prvi  u  ljubavi  poklisar.  90. 
Tugja  riječ.  Osn.  117.  od  apocrisarius  (apocrisiarius), 
odhacivii  sprijed  a  i  protnijenirsi  srednje  r  f»a  1: 
(a)poorisar(iu8).  GrČki  ir.6/.aaii  (=  odgovor). 

pdUiznali,  znem,  v.  pf  »Skliznuti  se*  znem  se, 
V.  r.  pf.  ausgleitcnj  lahi  (loco  lubrico).  Rj.  po-kli- 
znuti  (i  se),  v.  impf.  klizati  se,  kliziti.  —  Bolje  je 
pokliznuti  nogom  nego  jezikom.  Posl.  24. 

poklon«  vt.  —  1)  das  Gcschenk,  donum:  Poklonu 
se  u  oči  ne  gleda  (Poklonjenoj  se  kobili  u  zube 
ne  gleda)  (Posl.  253).  Rj.  vidi  dar,  bak^id,  jabuka 
4,  milost  3,  peSkeS.  —  Brnja5  konj  kojega  je  poslao 
»Sćepann  na  poklon.  Rj.  44b.  ZoaA  li  ti  kako  se 
prosi  moja  Š^er?  .  .  .  ako  pogodit,  na  _ poklon  ti 
ona  i  polovina  carstva  mojega.  Npr,  U'f2.  iSorbeta.^če 
je  re£  Turska,  i  znatM  poklon  na  šcrhet  (napojnica). 
Danica  5,  89.  PriinivSi  od  Njihovo  Syct\oau  pristojni 
poklon  za  dojakosnju  dangubu.  Npj.*  4,  X\'1I.  Nego 
je  i  novaca  davao,  i  na  poklon  i  u  zajam.  Hovj.  77. 
Sinovi  njegovi  udari&e  za  dobitkom,  i  primahu  po- 
klone, i  izvrtahu  pravdu.  Sam.  1.  8,  3.  —  2)  die 
Verbeugung,  inciinatio:  vala  brate,  poklon  imamo; 
pozdrav  i  poklon;  poklon  do  crne  zemlje:  Obrni  se, 
pokloni  se,  poklon  domač-inii.  Rj.  —  Od  mene  mu 
poklon  i  pozdravljo.  Npj.  2,  380.  »Poklon  vašoj  pre- 
čestnosU*  . . .  >da  iz  njegovih  usta  doznamo,  kome 
je  od  nas  četvorice  poklon  učinio.<  Danica  2.  125. 
Na  ovijem  riječima  zalivale  starome  svatu  svi  jtoklo- 
nima.  Kov.  b^.  Po  tom  se  i  ondje  (u  crkvi)  s poklo- 
nima  nevjesta  i  zaova  izljube  sa  svima  ženama.  97. 
Molim  da  biste  moj  poklon  i  pozdrave  kazali  svim 
mojim  dragim  prijateljima.  Kolo  14  (loi. 

pokl6nik,  [H>klonika,  m,  (u  Dubr.)  der  Pdfjer^  pe- 
rcgrinus  rdigionis  ergo,  cf.  hadžija.  Rj.  koji  id^  ». 
p.  u  JerusaleMf  liim  i  t.  d.  da  se  j>okloni  svetiuji 
kakoj.  —  Sačuvaj  dufSu  moju,  jer  sam  tvoj  poklonik. 
»Spasi  slugu  svojega,  Bože  moj,  koji  ae  u  te  uada. 
Ps.  86,  2. 

pokl6niti,  p6kloDTm,  r.  pf.  Rj.  po-kloniti.  v.  impf. 
poklanjati,  poklonjati.  —  1)  schenkvn,  dono.  Kj.  vidi 
darovati,  džabaiaati.  poćastiti  2  (kopa  ćim),  prikazati  1, 
^nkovati.  —  Ako  lii  djevojci  ku  pokUtniu  što  u 
noret« . .  .  ako  li  bi  joj  ko  poklonio  sto  od  htdjina. 
Rj.  704b.  Izvuci  me  na  polje,  pa  me  ubij  ako 
mi  ne  čes  života  pokloniti;  samo  me  izbavi  »odavde. 
Npr.  146.  Poklonjenoj  ae  kobili  u  zube  ue  gleda. 
Posl.  253.  No  ak'  hočcS  da  smo  prijatelji,  pokloni  mi 
ćcrku  sa  Ijubovctt,  Npj.  2,  577.  »Sav  ču   vama  šičar 


p«klon6kl 


|M»kor 


pokloniti;  vama  M^ir,  meni  Tursko  zdravlje«  .  .  . 
Bure  rone  (TurL'i),  Stauojlu  se  mole:  »HarambaAa, 
pokloni  natn  idravlje!*  4,  334.  !Sve  mu  mrtve  po- 
klonio Turke,  4,  446.  (t.  j.  oprostio  mu  ^to  ih  je 
pobio.  Vukl  Za  M&nojlove  znamae  pokloni  mu  6e»a.r 
AlAil#.iLr»ko  plctnićstto.  Žitije  5.  Crkou  av.  arbangjelu 
Bela  .  .  .  pokloni  hilandarakoj  ltu>ri  za  spomen 
jjoj  du5i.  DM.  81.  —  2)  »a  »e,  refkks.  sich  rer- 
jen^  inclmor.  Kj.  —  Kad  ugjii  u  aohu  i  nameste 
u,  pokloni  im  »t  mati  njegova  kno  gospodi.  Npr.  61. 
Oboje  se  poklone  pred  njim,  K>7.  I  četiri  stare  pu- 
trijure,  MtJijerHo  im  ne  care  poklonio.  Npj.  2,  b9.  Dru- 
iiiii  ie  redom  poklunio.  4,  3:^4.  Pa  su  divno  kiijipn 
pr>.iut'ili,  «(i  knjigu  se  vrlo  poklonili,  Sarovitu  knjigu 
zagrlili.  4,  IG!^.  Kud  ih  ugli'da,  ustade  te  ih  .srete,  i 
pokloni  AC  lirtm  do  zemlje.  Moja.  I.  19,  1.  Ona  pade 
Dti^ice  i  pokloni  se  do  tcmlje.  Kut  2,  10. 

p5kldnski.  adj.  gio  pripada  poklonu?  Geachenk-? 

—  Kokoti<^  poklonski.  DPosL  4i. 
poklunjanje,  «.  vidi  poklanjanje.  KJ. 
iti^kluujati,  ujam,  t*.    impf.    lij.    no-klonjati.  v,  pf. 

poKlouiti.  —  1)  vidi  poklanjati.  Ki.  —  2)  su  se, 
reffeks.  vidi  poklanjati  »e.  Rj.  —  Vie  je  (djevojku) 
hoditi.  megju  djeverima  stajati,  poklonjati  se  i  t.  d. 
Kov.  64. 

fAklopnc,  poklopca,   m.   vidi  ^.aklopac.  Kj.  tfidi  i 
lop  '2,  pokriv  1.  ono  Čim  lie  poklopi,  zaklopi  n.p. 
lonac;  der  iJeckel,  opcrculum.  isp.  poklopiti. 

|i6klopirA,  /'.  (u  Srijemu  |)o  varovima}  Art  Karten- 
9pHl  um  (Jeictnn,  lusus  paginarum  (fenus:  poklopiv^i 
po  nekoliko  karata  na  j^omile,  mc(^e  odozj^o  na  ujih 
to  Ato  ho<?e,  pa  kad  se  izvrnu  u  ćijoj  ;^omiii  donja 
karta  bude  vei^  onaj  dobija.  Rj.  kartttska  iffru. 

1.  pokiftpiti,  p^kIopTm,  r.  pf.  zuđecken,  opcrio,  Ri. 
po-klopiti.  kao  prost  glagol  ne  nalazi  se.  isp.  ktupitt. 
r.  impf.  poklapati.   —  J)   vidi  zaklopili,   oklopjli  1. 

—  Zaklopiti,  1)  n.  p,  lonuc,  bedeukeu,  coulego,  cf. 
poklopiti.  Rj,  177a.  .Poklonica:  poklopivgi  po  neko- 
liko karottt  na  fj;omiIe  .  .  .  kad  se  izvrnu  u  ćijoj  go- 
mili donja  karta  bude  većti,  onaj  dobija.  Rj.  uiila. 
sa  M!,  refUks.:  Preko  onoga  gosposkoga  odela  obuc^e 
svoje  fltare  siromu^ikĐ  haliine  i  poklopi  se  šeširom. 
Npr.  64.  —  2)  poklopiti  konja,  t.  j.  oklopiti  (;^j  ga, 
uzjahati  na  nj,  sjfn.  t'idi  kod  pojahati.  —  A  dorata 
»šopa  poklopio,  pa  okrenu  sUinu  bijelome,  Npj,  I,  321 

3.  puklvpilt  šp.  puklnpim  se,  i'.  r.  pf.  sich  stili 
htuduckcn,  comjuinisvo,  rcrnUto  mcmlfra.  Uj.  po-kl«>- 
pili  se,  kao  »pustiti  ne  do  ■:€mlje,  klonati.  vidi  poSu- 
n^iti  (U?,  —  kao  prost  glagol  ne  ruUttzi  S€.  vidi  klo- 
pui.  i>«.  okl<»piti. 

Bdklopiilea,  f.  (at,)  —  1)  der  Derkel,  operculum: 
Ua  koplja  ti  gradili  nudila,  a  od  At  i  tn  grobu  poklop- 
nire.  Kj.  ono  ćim  se  sto  poklopi,  n.  n.  daska  kojom 
«e  poklopi  orob.  —  2)  (n  Novom  u  Hoei)  vidi  grob- 
uh'm.  Rj.  gdje  se  mrtvac  poklopi,  vidi  i  raka. 

pdkljukn.  f  vidi  lopi^.a.  Stulli.  u  *Slav,  znaci  sto 
i  cfiMPuljii,  kaje  vidi,  i  sgn.  om^je.  K  Radii^ević. 

poklj6niti  sVt  piVkljuuim  >^c,  r.  r.  pf.sinken,con- 
sternor.  rado:  uo-^to  su  pokljuuio;  pokljnnilo  se  šuplje 
|o<)  aini/ji).  iCj.  po-kljuuiti  se.  kao  kljun  npustUi. 
klonuti,  slcći  se.  n'(/«  skiju niU  se:  kad  se  n.  u.  skuva 
seliv  kakvo,  pa  se  slegne,  nicdcrsinkcn ,  caaere.  Kj. 
68«a.  kao  prost  \}higol  ne  naftodi  se.  isp.  i  pokuujili  i^e. 

pdkBji&kl«  adv.  u.  p.  govoriti,  tiie  es  in  dcn 
Suchem  išt  (d.  i.  alislavisch),  lingua  lihrorum  {ec~ 
cU^tticoTitm.i  Rj.  po-kujiž-(s)ki,  po  knjizi,  kuo  po 
knji^^una  sto  se  pUe.  —  Hvaka  opMina  ima  glavnoga 
knteta  (ili,  kao  Sto  književnici  govore  i  piAu,  pred- 
ai^Nlali'tja  primiritclnoga  sudat  i  [k>  nekolika  manju 
(toji  se  pokf{fiski  zovu  t^lanovi  primiriielnog  suda). 
Hlftv.  Uibl.  1,  6<>. 

p^ktfj,  [>i^koja,  m.  die  JtuhCt  regui^:  Bog  da  mu 
dusi  pukoj  dal  (Kad  se  kaže  za  koga  da  je  umr'o, 
Ui  iHi  onuku  spomene  kukav  pokajnik.  Posl.  17).  Pokoj 


ti  ocu  I  (Kao  zakletva.  Posl.  253).  Pa  Komnenu  pokoj 
dafie  daje.  Rj.  —  Kad  netfisti  duh  izi^e  iz  (čovjeka, 
ide  kroz  bezvodna  mjesta  traieći  pokoja,  i  ae  nngje 
ga.  Mat.  liJ,  48. 

^>6kdjni,  adj.  der  verstorhene,  seligc,  defunctns,  Rj. 
koji  /ic  upokojio,  umro.  vidi  rajni. 

pAkoJniea,  f.  die  V^rstorbenct  dffuncta.  Rj.  žena 
pokojna. 

p6kdjnl('ln,  adj.  der  Verstorl^nen^  tlefunctoe.  Rj. 
što  pripada  pokojnici. 

pdkuJDik,  NI.  der  Versiorhene,  defunctus.  Kj.  po- 
kojni i'orjek.  —  Bog  da  mu  du^u  pronti!  (Kud  ho 
ka>.c  za  ko^^ti  daje  umro,  ili  se  ouako  spomune  katuiv 
pokojnik}.  Posl.  17. 

pokojnikov,  adj.  des  Vcrstorhencn,  defuniti.  Rj. 
Mo  pripada  pokojniku.  —  Osim  ku<5ana  i  obližnje 
rodbine  pokojnikove,  pokajuice  ae  ondje  zovu  i  nje- 
gova dalja  rodbina.  Kov.  98. 

pokdit'iti,  pokulctm,  v.  pf.  po-kol£iti,  koiiče  {koU 
cice)  pozahaauti  ili  pozabijati  ti  zemlju,  kad  n,  p. 
tnjerčin  hoće  da  mjeri,  t,  impf.  kolćiti.  oko  Zagreba. 
Ivekovi<?, 

pokolebati,  biini,  v.  pf.  —  1)  po-kolebati.  kao  za- 
ljuljati, isp.  nepokolebljiv,  vidi  uHkolebali  se.  r.  impf. 
kolebali  se.  sa  se,  pass.:  .Sto  Stefan  veli  da  je  .  .  . 
tim  se  može  za  ma]o  pokolebati  ono  &to  rekoh  o  diobi. 
DM.  &.  —  2J  sa  se,  refleks, :  Zatrese  se  i  }wkolebu  se 
zemlja.  8am.  11.  22,  H. 

pdkoh,  »I.  (a  C.  0.1  das  BUUha^^  caed^,  cf.  po- 
kl't<?e :  Pokolj  kao  na  Kosovu  (o.  p.  bio,  biće.  Pofd. 
253).  Nu  mi  Stogogj  od  pokolja  pri6ij.  Rj.  jm-kolj. 
isp.  poklali,  ridi  i  zakolj  2,  posijck.  —  Var  Izrailjev 
H(':ini  velik  pokolj  megju  i^hclmii.  Car.  I.  20,  21. 

pokolj^nce,  ade.  u.  p.  ić'u  t.  j.  na  koljenima.  Rj.' 
po-koljence.  za  kvantttet  nu  kvt]^f\jem  slogu  isp. 
ametice. 

pok6IJonTk,  pok6IJonjnk,  m.  (u  drblju)  dugaćtik 
ubrna  koji  ne  svijem  g(_>stiuia  oko  trpeze  metue  preko 
koljena,  Art  Scrvictte  so  einc  allen  Tischgenosscn 
iiber  die  Knic  hcbreitet  uird,  muppae  gcnus.  Rj.  po- 
koljenik,  po  koljenu  što  se  meće. 

uokolji''njo,  n.  die  Nachkumment  progeniea,  Ri. 
viai  natrago.  nntražjc,  potomstvo,  isp.  podmlad&k, 
i  syn,  ondje. 

pokondiriti  s(%  pokiimfirTm  se,  v.  r.  pf.  Jirchcr 
u'crdcn,  fio  pocalum,  in  dcm  Sprichirorte:  Kad  se 
tikva  pokondiri  (Kad  se  pogospo<li  onaj  kome  ne  ^ri- 
likuje.  Posl.  121),  tren«  der  Ucringe  cin  Herr  wtrd. 
Rj.  po-kondiriti  so,  postati  kondir  (1). 

pokoo,  cidi  napokon. 

pukunj.  cf,  napokonj:  Na  pokonj  ti  oženila  sinu! 
i  u  z'o  ćaii  sna^ieu  dobila!  Rj.  adv.  vidi  i  napokojne, 
napokon,  uapokujnie,  naposlije,  naposlijed. 

pdkop,  w(.  dan  liegrdbnisSj  sepultura,  cf.  pogreb, 
Rj.  ridi  i  |Xfk*)panje,  ukop,  zakop,  sprovod  2. 

pukApfinJr,  M.  (U  Uubr.)  das  liigrdbniss,  sepultura: 
dajte  Ato  zii  pokopanje  Boga  (govore  kaingjeri  pred 
uskrs  k:id  prot*e).  Rj.  i^i  jiokop,  i  m/h.  ondje. 

latl,  pokopam,  o.  pf.  Rj.  po-kopati.  Danićić 


I  misli,  daje  akc,  u  sad.  rretn.  pftkopum.  Rad  G,  119. 
e,  impf.  koimti.  —   1)  nach  der  Hcinc  hegrabent  com- 

j  posui   oiuncs.    Kj.    nekuUcinu    zakopati  jednoga    za 

\  drugim.  —  Pokopaj  (najprije)  one  Sto  si  do  sad 
pobio.  (Kad  ko  prijeti  konie  da  (v  ga  ubiti,  a  misli 
ae  dii  niie  vrijedan  to  ut^initi).  Posl.  253.  —  2)  nach 
der  ličine  ausgrabcn,  effodio  unam  e.f  alio,  n.  p. 
]>okopao  svu  repu,  rotkvu.  Rj.  kao  iskopati  redom 
svu  repu,  rotki^u.  —  S)  cin  itenig  grubcn,  paululum 
fodio.  Rj.  kao  kopajući  malo  poraditi. 

p6kopic»,  f.  kad  se  u  jesen   ue  zagrue  vinograd, 

'  onda  se  u  proljeće  prvo  kopatijc  zove  pokoptca  (ili 
sebica).  Rj.  —  Pražak,  praAidba,  viuognulska  kopnja 
posije  pokopice.  Kj.  5G5a. 

p6kor.  m.  —  1)  der  Tadd^  gercchie  Voncurfe^  op- 


pokora 


90  — 


^ratnk 


prohium:  Od  Boga  je  \e\\k&  ^njoia,  n  o^  ljudi  puJcor 
i  sramota.  Rj.  isp.  zayx)r,  prijekor.  —  t^ta  ^e  kazati 
rod  nesretne  pjevojke,  kad  ćuje  ovuj  pokor?  Danica 
)iy  141.  Dva  8U  velika  uzroka  ovoj  neare(5i  našega  je- 
zika, i  ovome  pokoru  našemu.  Rj.*  V.  —  2)  ein 
Menschj  der  zum  Vonrurfe  gcreicht,  opprohrivm :  \ 
Mii<^i  pokore  jedan!   Rj.   kaže  se  čeljatU;tu  zaeomu. 

—  p6-kor  ikor.  kof,^n  je  i  i  kar),  prijekor,  ukor.  Osu.  24. 
p&kem,  f.  (u  /.ap.  krnj.)  die  Hus-sf,  piaculum:  Te5ku 

Havo  pokoru  ćinjafee.  Rj.  vidi  pokajanje  3.  —  korijena 
ud  k(uja  je  kar.  i^p.  pokor. 

pOkornii,  pokOrua,  adj.  (fehormm,  obediens:  Po- 
kornu glavu  sablja  ne  sijede  (Posl.  953)  (.^o  hort  tnan 
CK,  »lit  dcm  accus.).  Rj.  (ako  se  govori,  sa  (tkuH.J. 
vidi  poslušan,  posluMjiv.  suprotno  nepokoran.  —  Nek 
ja  znadem,  da  si  mi  pokoran,  Npj.  3,  391.  Preno- 
korni  aluga  Vuk  Slel.  KnradŽitf.  rosi.  VI.  Svieao^i 
da  ie  Travunija  i  pokornu  bila  jednako  srpskom  knezu, 
DM.  2.  —  korijena  od  kogu  je  kar.  ittp.  pokora. 

pokorflTri^Je«  n,  dm  Untertcerfen,  l'nterthanig- 
tnadien,  'iHbjectio.  Rj.  verb.  od  1)  pokoravati,  2)  po- 
koravati se.  —  1)  radnja  kojom  tko  pokorava  kogu. 

—  2)  radnju  kojom  .te  tko  pokorava  kome, 
pokorikvuti.  pokt>rav3m,  r.  impf.  Kj.  v.  pf.  poko- 
riti, korijena  od  koga  je  kar.  isp.  pokor.  —  J)  zu 
Puuren  treiben,  unteruerfcn,  sub  pottstatem  rcdigo. 
Rj.  —  Oni  »u  druge  ljude  ftchi  pokoravali.  Priprava 
(37.  Bok,  koji  ^  ^8J^  osvetu,  i  pokorava  mi  narode. 
yam.  II.  22,  48.  —  2)  su  .^,  refleks.  Za.4to  da  ne  oni 
pokoravaju  Milošu.  MiloA  174.  T*akSe  pisftti  po  svojoj 
volji  kakogod,  nego  li  narodni  jezik  ufiti  i  njegorijem 
se  pravilima  i  8VoJ8ivima  pokoravati.  Pis.  17.  Hvaka 
du5a  da  se  pokorava  vlastima  koje  vladaju  ...  Tako 
se  valja  pokoravati  ne  Bamo  od  straha  nego  i  po 
sarješti.  Rim.  13,   h  5. 

pokdrisunje*  ».  dan  Schdudenf  ignominia.  Rj.  verb. 
od  1)  nokorisftti,  2)  pokorisati  se.  —  J)  radnja  kojom 
tko  pofcorise  kuga.  —  2)  radnja  kojom  se  tko  pokori!<e.  I 

■tikdrisiifi,  pokuri^em,  v.  impf.  Rj.  pokor-isali.  gla-  ■ 
goli  s  ovakim  nast,  pomijvise  su  v.  impf,  i  pf,  gdje-  ' 
k<»ji  i  sumo  v.  pf.  (n.  p.  d?-nl>ai»ati).  isp.  Rad  (i,  132. 
moćc  bili  da  je  i  ovuj  glagol  ne  samo  v.  impf.  nego 
i  V.  pf.  itfp,  2  pokoriti,  pok5rim.  —  JJ  koga,  Srthande 
(im  hohen  Orade)  hringent  ignominia  afftcerc.  Rj. 
činiti  kome  pokor,  veliku  si'umotu.  —  2)  8a  «e,  refleks, 
sich  aehfinden  (im  hohen  Orade),  se  aedecorare.  Rj. 
veoma  se  sramotiti. 

1.  pok5ri(i.  pftkorim,  r.  pf.  Rj.  v,  impf.  pokora- 
vati.   -   1)  unterirerfen,   .Hub  potestatem    redigo.  Rj. 

—  Dok  (rrahovo  feta  HĆinise,  t.  j.  dokle  ga  pokorihe. 
Ri.  794)1).  Inm  od  cara  vlast,  da  sefttlju  s^lom  pokori. 
AliloS  118.  Sve  Hi  pokorio  pod  noge  njegove.  A  kad 
mu  pokori  sve,  ni^ta  ne  ostavi  njemu  nepokoreno. 
Jevr.  2,  H.  Neprijatelji  biSe  pokoreni  pod  vlast  nji- 
hovu. Ps.  l(K>,  42.  Vthu  &lo  ne  bi  trebalo  dobar  car 
da  ^ini  od  pokorenu  narodu.  Prip.  bihi.  71.  —  2)  sa 
Hc,  refkks.:  Pokori  se  mabuilu,  kao  i  avetu.  Poftl.  253. 
Vrati  i<e  gospogji  svojoj,  i  pokori  joj  se.  Mojs.  I.  1(>,  9. 

3.  pukdrill,  pokorim,  iakc.  prema  ukuriti,  ukdi^m) 
V,  pf.  po-koriti,  iVp.  pokorisati,  poluiditi,  pohuliti  liSto 
jumiJlvo  svoje  pohulifte.  Npj.  6,  137),  [»kuditi,  po- 
sramiti. V.  impf.  koriti.  —  Al'  ne  daju  mladi  Crno- 
gorci, no  ae  kolju  kako  mrki  vuci,  brane  sebe  i  »lo- 
bodu dnign,  da  mi  smje  ne  pokore  stare,  no  boj  biju, 
a  sijeku  plave.  Npj.  r>,  215. 

JtokArlzmie,  m.  ono  vrijeme  izmegju  vaskrcHenija 
jurgieva  dno:  koliko  ima  ove  godine  pokor izmića? 
Rj.  po-KorizuiitS  vrijeme  po  korizmi  (do  Ojurgjera 
dne),  vidi  prikorizmi«?.  isp.  korizma. 

pdkoruien.  f,  die  JJiisserin,  poenitens,  Kj.  koja  se 
kaje,  t'i»u  pokoru. 

pAkdrnK'fir,  m.  poenitentiariu9.  pox  Ecel.  Stulli. 
svećenik  koji  je  odregjcf^  da  ispov^eda  pokornika  n.  p, 
u  stolnoj  crkvi. 


p6kdrnTk,   m.   (po   zap.  kraj.)    koji   se   kaje, 
iisser,  poenitens.  Rj.  jtojt  čini  pokoru,  vidi  pokaj 


der 
BUsser,  poenitens.  Rj.  koji  ći7i i  pokoru,  vidi  pokajnik. 

pokdrnd.st,  pokornosti,  f.  die  Vnterivurf\gkeit,  der 
Geitorsamj  obedientia.  Rj.  osobina  onoga  koji  je  po- 
koran, vidi  posluh  2,  posluSanje,  poslužnost.  stuprotno 
nepokornost.  —  Od  svakoga  svome  vladaocu  pokornost 
i  vjernost.  Pis.  20.  ZnagjaSe  držati  u  pokornosti  »vo')u 
rodbinu.  DM.  8.  Eto  poretka  državi  i  pokornosti  sviju 
knezova  jednome  gospodaru  i  samodrScu.  18. 

pukor^išin  se,  pokr>ruslm  se.  v.  r.  pf.  smrznuti  se 
malo  (kao  da  se  pu  zemlji  uhvati  kora),  ein  uenig 
zufrieren,  uie  mit  ciner  Kinde  uberrogeti  irerden, 
cftncrustari,  patilo  congelari.  Rj.  po-koruSiii  se.  isp. 
skoruSiti  se. 

pokd.shi,  pokosim,  r>.  pf.  abmnhen,  dcmeto.  Bj. 
po-kositi.  r.  impf.  kositi.  —  Udare  preko  livade  skoro 
pokošene.  Npr.  144.  .\koje<r«ffa  pokošena^  ostalo  je 
korijenje.  I^osl.  4.  Nojro  puee  puška  od  Turaka,  i© 
Iliji  srce  pokosila,  Npj.  4,  122. 

pdko^kntl  sp,  piikoSkam  se,  v.  r.  pf.  vidi  sporije- 
ćiti  se.  Rj.  po-ko^kati  se,  kao  svadifi  se  malo,  poha- 
rati se  s  kime.  vidi  i  pod^aveljati  se,  spoTe<5kali  ae. 
V,  impf.  koSkati  se. 

pAkovnc,  p&kovca,  m.  (u  Dabn.)  kovačev  mušte- 
rija. Rj.» 

puk6vaU,  p6kiij§ni,  r.  pf.  Rj.  pokovati.  —  1)  be- 
klopfcn.  pulso,  vovipungo,  cf.  pokivati:  Pokuj  njima 
krivo  kosijtre.  Rj.  —  2J  nacU  einan^lcr  scUmieden, 
čudo  aliud  cx  aho,  Rj.  —  Ja  ću  njemu  blagn  otimati, 
na  družinu  toke  pokovati,  porezati  »elenc  dnlame. 
Npj.  3,  313.  Tko  je  vama  čohu  porezao?  Tko  li  vam 
je  pokov'o  oružje?  A,  180.  Naćini  sto  od  drveta  siiiraa. . , 
i  pukova  ga  čistim  zlatom.  Moj«.  II.  37,  11. 

pdkovina,  f.  (u  Dalm.)  Sto  se  kovat^n  daje  tponaj- 
viJe  u  Žitu)  na  godinu.  Rj.' 

pokraf'ivanjo,  «.  das  Abkiirzen,  decurtatio.  Rj. 
verb.  od  pokrat'rivati.  radnja  kojom  tko  pokra'Uije  sto. 

pokrućiviKi,  pokrajnjem,  v.  itnpf.  abkurzen,  d^- 
curto^  brepius  rcddo.  Rj.  po-kra(1ivati  činiti  da  bude 
.^to  kraće.  v.  pf.  pokratiti. 

pdkrnpdti,  /*.  Diehstahl,  das  Gestohlefic,  furtum,  cf. 
odora.  Rj.  ono  što  se  ukrade,  pokrade;  stvar  ukra- 
dena, isp.  deračina.  —  Lupei  valja  da  plati  osim  po* 
kragje  i  oatale  sve  troSkove.  Rj.  biftib. 

pokraj,  mit  gen.  neben,  h'ingst,  ju<rta.  Rj.  pracjtos. 
sa  gen.  prijcdloq  složen  po-kraj.  značenju  prijedloga 
kraj  dodaje  prijedlog  \to  svoje  značenje,    vidi   pored. 

—  Progje  pokraj  mene;  pokraj  vode  itd.  Rj.  Kad 
nagje  rijeku,  on  pokraj  tije  hajde,  hajde,  dok  dogje 
na  izvor.  Npr.  123.  J'okraj  suha  drveta  i  airovo  izgori. 
(Uz  kriva  čocka  propadne  kaJto  i  prav).  Posl.  253. 
8adila  je  cmilje  i  Imsilje,  pokraj  puta  druma  care- 
voga, Npj,  1,  ;31W.  Pade  Marku  na  um  topu/inu,  pak 
zaljulja  pokraj  sebe  njome.  2,  3iMl.  Jesi  1'  bio  pokraj 
moru,  jes'  vidio  pijavice?  Herc.  27.^.  ^anak  snila  pre- 
lista trospogja,  gje  joj   raste  pt}kraj  srca  drvce.  312. 

l'AkraJac,  P(^kr.HJca,  m.  .\fann.sname,  nomen  viri, 
Rj.  ime  muško.  isp.  imena  Krnjisiiv.  Krajčin. 

pAkraJimi,  f.{9X.)  vidi  krajina:  C'ador  penje  Kra- 
ljeviću Marko  h«  Ampskoj  ljutoj  pokrajini.  Rj.  po- 
krajina. —  U  to  HtJisa  lircka  pokrajina.  Npj.  4,  3*»6. 

pokrftsiMi,  p(.''kraRim,  r.  ji^.  po-krasiti.  vidi  ukrasiti, 
r.  impf,  krasiti.  —  Sve  ie  kolo  glavom  nadvisila  i 
dintijein  krasom  pokrasila.  Nptj.  4,   155. 

pitkrflsti,  pokrAdein,  r.  pf,  Kj.  po-krasii.  r.  impf. 
krasti.  —  I)  naoh  der  Heihe  stehlen,  farur  aliud  ex 
ulio.  Rj.  kao  ukrasti  Ho  ralom.  —  Zabunio  se  kao 
Ciganin  u  luku.  (.  .  .  na.Mi  gje  krade  luk  ...  *a  ftlo 
li  je  to  u  torbi?«  iz  koje  sa  virila  pera  od  pokrade- 
noga laka.,.).  Posl.  JS2.  Te  razlula  kamen-vrata  gradu, 
i  pokrala  konje  JugoviiJa.  Npj.  1,  4t*4.  (>n  se  hvati 
u  džeiKive  rukom,  iz  džepova  ključi  pokradeni.  3,  I2(i. 

—  ?)  hcstehl&n,  alicui  furor:  pokrali  gu.  Rj. 
p&kratitk,  pokratka,  ađj.zi^nlidt  kurt,  brevinsculus. 


pokratiti 


—  91  — 


IMikrop 


Rj.  po-kraUlc,  prilično  kratak,  itip.  po  (sloeeno  s  adj.) 
i  kraiiik.  —  Krina^A  ne  zove  oko  tri  prata  dupai^ko 
i  pittlebelo  drvo  i^od  prilike  kao  poknttak  vranj).  IJj. 
H(Vla.  Jedno  je  (.žitije)  pokratko . . .  drugo  je  vrlo  dugo. 
Glas.  9,  253. 

pukrAtKI,  pGkrHtun,  v.  pf.  kiirzer  machen,  vcr- 
kitrsen^  abkiiricn,  decurto,  Rj.  po-kratili  $to,  učiniti 
(/(I  bude  krač€.  r.  impf,  pokra^ivati.  —  Ne  pomaže 
inu  koliko  idrebetii  kaSika.  (Mnogi  malom  ždrebetu 
ohjeAe  kašiku  pokraćenoga  dršku  o  vratu  kao  da  ga 
ne  bi  ko  urekao"!.  Posl.  2(>8. 

pokrf&innli  sf>,  mam  se,  v.  r.  pf.  kao  poĆupati  se 
R  kime.  in  Streit  gtrathen,  eonfliffo,  Kj,  [K>-krćuniati 

pokrecivanje,  m.  vidi  pokretanje  Rj. 

pokrcćivati,  pokrfećujem,  t.  impf.  t^i  pokretati: 
Kemoj  nama  pokrečiva^  ovce.  Rj.  po-krećivati.  v.  pf. 
pokrenuti. 

pokrenuti.  p&kr6n6m,  v.  pf.  Rj.  po-kre(t)nuti.  tndi 
krenuli,  koji  je  takogjer  v.  pf.;  v.  impf.  pokretati,  po- 
kre<?ivati.  —  I)  ruckenj  moveo.  Rj,  vidi  poženuti  1.  — 
Vratiče  se,  evaki  kojega  |)odiie  srce  njegovu  i  koya  god 
duh  pokrete  dragovoljno,  i  doDe»o$e  prilog  GoHpoda. 
Mojs.  IL  36,  21.  Ta  je  driavni  život  jako  pokrenuo 
i  knjUemost.  Vid.  d.  1862,  18.  —  2)  sa  ae,  refkks. 
ili  pass.:  Pa  se  bježe  vojska  opremila.  Ondolen  se 
sila  pokrenula,   dokle   dogje   8pužu    krvavome.   Npj. 

4,  112.  {riđi  krenuti  se).  Odmah  će  .  .  .  sile  nebeske 
pokrenuti  tte.  Mat  24,  29.  Svaka  gora  i  ostrvo  s  mjesta 
«vojijfh  pokrenuie  se.  Otkriv.  6,  14. 

pdkropa,  f.  recreatioj  refectio.  Stulli.  djelo  kojim 
se  tko  pokri-jcpi;  i  ono  Ho  koga  pokrijepi. 

^okrepljlranje,  n.  Perh,  od  pokrepljivati.  radnja 
kq)Oni  tko  pokrepljuje  Uto. 

pokrcptjiraiti.  pokrtipljujcm,  v.  impf  po-krepljivati. 
iitp.  potkrepljivati;  v.  impf.  /»rt?.*?/!  krijepiti.  i\ pf.  po- 
krijepiti.  —  Bozbole.  od  turskoga  sboU,  mnogo,  i 
>bus<,  kuje  ue  r^nuči  ni^ta  uego  Harno  pokrepijujc 
mučenje  druge  riječi.  Dani^i^,  ARj.  5*vlb. 

p&kK*ti  m.  ^(lo  kojim  se  sto  pokrene.  —  O  kt^ji- 
itvnom  pokretu  ...  da  sve  više  napreduje.  Pom.  32. 
IznesAT  na  vidjelo  rnatncniti  pokret,  koji  u  to  vrijeme 
prolftia^e  po  svemu  narodu  nažemu.  Rad  5,  191. 

p&krtflun,  pukretnn,  atJ(j.  sto  se  može  pokrenuti; 
hevnjlidi,  mohiUs:  Djevojkama  se  dado  dijel  od  po- 
kretnoga imanja,  a  nepokretno  ostaje  stei^.eru.  Rj. 
714b.  Slago  .  - .  dohro\  imanje  ...  u  op(?e,  kakvo  god, 
muie  biti  i  veliko  i  malo.  pokretno  i  nepokretno.  Da- 
mt\6,  ARj.  3y9b.  Da  manaHtin»ke  vlasti  ne  diraju  u 
ono  sto  pripada  pirgn,  bilo  pokretno  ili  nepokretno. 
DM.  35. 

pokr^lai^i^,  rt.  das  Bcvicgen,  commotio.  Rj.  rerh. 
od  pokretati,  rad^ija  kojom  tko  pokreće  što. 

pokr^lHti,  pokrećem,  v.  impf.  Ocivegen,  commoveo. 
Rj.  po-kretati.  vidi  pokret  vati.  v.  pf.  pokrenuti. 

pokriJ6pitl ,  pukrijeplm,  v.  pf  po-krijepiti.  virfi 
potkrijepiti,  isp.  okrijepiti,  v.  iinpf.  pokrepljivati.  — 
Prva  (redeniea)  može  biti  i  pokrijepljena  u  tom  poslu 
njekim  rijefima  . .  .  prva  u  rei^enom  poslu  uif:im  ne- 
pokrijepljcna.  Dani^*i(*.  .^Kj.  I6b. 

^Mtriti,  ptikrijeni,  r.  pf.  Rj.  po-kriti,  p.  impf.  po- 
krivati. —  ^  ^)  bcdecken,  contego:  n<lala  »e  »amo  da 
pokrije  glavu.  Rj,  —  Nagazi  ua  nekukvu  jam«,  koja 
je  od  ozgo /><(rt  pokrii^ena  oikositnuj  i  u  nju  upadni'. 
Npr  144.  Dade  inu  neko  gai^e  a  neko  košulju,  sumo 
-■lo  tijelo  pokrije.  252.  Bolje  je  .svoju  crkcu  pokriti 
nego  lugjn.  Posl.  25.  Vokrij  ga,  teto,  da  ue  irabuni. 
Ž5J.  Ata  pokrivena  crrenntn  ćohom  do  koi)iIa.  Danioa 

5,  35.  —  U)  sa  Bo,  refleks,  sich  haitfken,  contego  me. 
K^.  -~  Ukriti  se,  1)  pokriti  ac  dobro,  n.  p.  haljinama. 
Rj.  TTi^a.  I_*egiie  malo  u  hlad  dii  se  odmori  pokrimi 
se  po  licu  jednom  od  oue  tri  uiarume.  N'pr.  28.  — 
^  u)  nach  der  lieihe  verstecken.  abscondo.  Rj.  sakriti 
*rtf  redom.  —  Pokraj  druitiHt  po   travi  zelenoj,   ev' 


odovud  trideset  Turaka.  Npj.  4,  386.  ^^to  oružja  nisu 
bili  Turci  pokupili,  ono  su  ljudi  pokrili,  MiIo5  fi3.  — 
b)  su  se,  refleks,  sakriti  se  (spc  redom).  —  Svaki  svoju 
puAku  potprašite,  pokrijte  se  po  zelenoj  travi  . .  .  Pje- 
šaci .fcjjo  tnivi  pokriše.  Npj.  4,  2()(>. 

pftkriv«  m.  —  2)  (u  Dubr.)  vidi  zaklopac.  Rj.  ono 
čim  se  n.  p.  lonac  pokrije,  sMopi.  vidi  i  zaklop  2, 
poklopac,  der  Derkel,  operculum.  —  NaSla  je  lopižu 
pokriv.  DPosl.  (JU.  —  ij  (u  Boci)  vidi  krov.  cf.  po- 
krivač. Rj.  vidi  i  pokrov  2.  das  Dach,  tectunt.  — 
B'jclu  kulu,  trudnu  grapjnvinu:  podumeutu  od  gvožgja 
žestoka,  do  pokriva  od  mermer-kametm.  Rj.  52<)a. 

pokrivnv,  pokrivca,  rn.  vidi  pukriv  2.  Rj.  i  syn, 
ondje. 

nokrlviič,  pokrivAč.a,  m.  die  Dečke,  Bettdecke,  stra- 
gulum.  Rj.  ono  čim  se  što  pokriva^  osobito  cim  se  tko 
pokriva  u  spavanja,  vidi  pokrivala  1,  pokrivalo; 
iorgftn,  poplun.  —  Guber,  pokrivač  od  vune,  kao  debe. 
Kl.  1(J5d.  Muštulugdžija  valja  da  pazi  da  ne  hi  uzeo 
zJravice  bez  pokrivaia  (bez  marame  ili  peSkira  na 
njemu).  Kov.  W3.  Jorgnn  ]e»i  pokrivač,  ali  nije  svaki. 
Pia.  42.  Kad  legne,  digni  pokrivač  x  nogu  njegovijelu 
te  lezi  ondje.  Rut  3,  4.  Polože  i  ćasno  jovangjelie  i 
krst  i  sve  pokriju  pokrivačem.  DP.  343.  Krov  joj  je 
(crkvici)  visok  i  strmen,  a  pokrivač  —  sitna  granit'^eva 
§indra  —  nad  oltarom  i  nad  zapadnim  tremom  zao- 
krugljcn.  Zim.  21. 

pokrivaea,  /'.  —  J)  ponjava,  »ito  se  pokriva  njome, 
eine  Kolzendecke,  stragulum  rusticius.  Rj.  vidi  po- 
krivač. —  2J  (u  Dalm.)  vidi  poveza*^«,  Rj.  marama 
ili  krpa,  sto  se  žene  povezuju,  vidi  i  jln^mftk,  okruga, 
pe^a  3,  rub.  —  Dumna  u  pokrivači  gospa  je  stara 
u  bebici.  DPosl.  21.  pokrivača,  rubac  Mo  žene  nose 
na  plavi;  ima  i  Stulitf.  XV.  r^eč  s  takvim  naši.  kod 
cjepa(;a. 

nukrlvalo,  n.  ono  čim  se  pokriva  sto,  n.  p.  lice. 
viai  pokrivutS  —  Vila  je  bila  ohuCena  u  bijelu  žensku 
haljinu  ...  na  glavi  je  imala  bijelo  pokrivalo  i  vijenac 
od  cvijetka.  Pis.  32.  Hari  reče:  evo  dao  sam  tvojemu 
bratu  tisući  srebrnika;  gle,  on  ti  je  očima  pokrivolo 
pred  aviraa  koji  budu  »  tobom.  Mojs.  I.  20.  IG.  Ona 
ftkide  sa  sebe  ndovičko  ruho  svoje,  i  uze  pokrivalo  i 
pokri  lice.  ;^8,  14.  Te.^ko  onima  koji  grade  pokrivala 
na  glavu  svakoga  rasta  da  love  dnAe.  Jezek,  13,  18. 
riječi  «  iukvivt  nunt.  kod  bućkalo. 

pokriviinji*,  n.  das  Beiicckcn,  contectio.  Rj.  vtirh. 
od  1)  pokrivati,  2)  pokrivati  se.  —  1)  radnja  kojom 
tko  pokrića  što:  U  pokrivanju  sgrada  daskom  operci 
trebaju  po  kr.ijevima  (oko  uglova).  Rj.  —  2)  radnja 
koja  bira,  kad  se  tko  pokriva  čim. 

pukriviitit  pi%krivSm,  r.  impf.  Uj.  po-krivati.  v.  pf. 
pokriti.  —  i)  hedecken,  contego.  Rj.  —  Bogatstvo  po- 
Kriva  hnrjatatvo.  Posl.  17.  Usta  su  mu  sva  brkovi 
pokriviili,  Danica  4,  2l3.  Pokrivalo  te  je  svako  drago 
kamenje.  Jezck.  28,  13.  —  2)  sa  se,  refleks,  sich  he- 
decken, contego  me.  Rj.  —  Skerleiom  s  ostrva  Kliskih 
pokrivito  Hl  se.  Jezek.  27,  7. 

pdkriŽnk,  p^kri>ka,  m.  (u  Jadrn)  cm  Fest  um  den 
Spa.^ov  drin,  das  ahcr  nar  dcm  Volke  bekannt,  nicJit 
im  Kalcndcr  sieht,  difs  festua  eirca  ascensioncm  do- 
mini.  Rj.  po-križak.  spasovo  se  u  Hrvatskoj  u  kato- 
lika tove  i  križevo;  pokrižak  biće  nekakav  svetačac 
po  krize  vu. 

pdkrklja,  f.  (u  Risuu)  jelo  od  bravljijeh  crijeva, 
koja  se  oćiAt'-ena  ispletu  u  pletenicu  pa  ne  oudu  kuhaju 
i  jedu.  Kj. 

pokrojiti,  ])ukrojlui,  v.  pf.  (Kleider)  ztischneidcn 
und  machcn,  confuio  vestern.  Kj.  po-kr«»jiti.  isp.  po- 
rczati  3.  v.  impf.  krnjiti.  —  Pofekajie,  dva  ulakji 
mlada,  da  pokrojim  tanane  pelene.  Npj.  1,  tiUti.  Oj 
starice,  moja  mila  majko!  pokraj  na  me  sve  novo 
odelo.  3,  77. 

pAkrop,  ?N.  (u  PaStrov.)  vidi  pokrov.  Rj.  ono  divi 
8e  poknva  mrtvac. 


pokropitl 


92 


pokulJaU 


pokr6p[tt,  pMcropim,  v.  pf.  hesprengen^  consj)ergo, 
aspergo.  Rj.  po-kropiti.  vidi  poškropiti,  nnkropiti,  »kro- 
piti. V.  ivipf.  kropiti,  ^kropiti.  —  Votlićar  pokropi  vo- 
dicom po  kiiCfi.  Rj.  6l»a.  Neka  uzmu  krvi  od  njega 
(od  jflffnjetA)  i  pokropc  oha  dovratka.  Mojs.  TI.  iy,  7. 
Pokrapit'H  vas  rodum  bistom.  Jezek.  3fi,  2f». 

pdkroVi  ffl.  —  1)  die  Leichendtcke,  dtis  LcichentucJi, 
]j(itiHus  funehriH.  Rj.  vidi  pokrov,  uno  čitn  se  pokriva 
mrtvac.  —  Poćim  (govoriti  da  je  vukoillak  u  groblju 
(a  prdjekoji  pot^nu  kazivati  da  (*u  ga  gdje  notSu  vidjeli 
s  pokrovom  na  ramenu).  Rj.  79a,  Neki  se  zavjetuju 
da  p08tc  kakom  svecu  (kao  ii.  p.  8V.  8avi  .  .  .  tiogo- 
rodieinu  pokrovu).  Rj.  \iyi\h  (/ay,u;i[ia).  Od  povoja  do 
pokrovu.  PoflI.  Ž.'i5.  Skinuo  bi  a  matere  Rožjc  pokrov. 
(Kad  ko  krade,  ili  onako  ^rabi  sebi).  2b8.  Metni  mene 
ua  laka  noHila,  a  pokrij  me  tuHunim  pokrovom,  Npj. 
1,  551.  —  ii)  vidi  krov,  pokriv  2,  pokrivač;  rfos  JJach, 
tectum,  u  pjesaii:  Ho<?e  Turci  brzo  carovati  ...  i  crkvi 
će  rasturiti  platna,  9lijeva<?e  ne  ate  ratove;  hoće  crkvi 
pokrov  rasturiti,  kadunama  podnizat'  irjcrdane.  Npj. 
"2,  *201.  po-krov.  inp.  pokriti  {part.  pass.  pokriven). 

nokr6va<f  (pGkrovac),  pokr(Wfia  (pbkrHvca),  m.  eiftf 
J'/erded^cke  (von  Hiegcnhaar),  stratjulum  ad  operien- 
dum  etfunm.  Rj.  po-krovac,  oyw  Hvt  se  pokrivaju  konji, 
vidi  ćul,  sultan,  mutaf,  rfcr/i.  pokrovćić.  augvi.  po- 
krovćina.  —  Begovac  je  begovac,  ako  ne  de  imati 
ni  novac;  a  magarac  je  magarac,  ako  de  imati  i  elatun 
pokrovac.  Posl.  11. 

|>iikr6vei(',  m.  dem.  od  pokrovac.  Rj. 

iMikrdvi'iniu  /'.  augm.  od  pokrovftt^  Rj.  —  takva 
augtv.  l'vd  bardaOina. 

|iokr6vitt'lJ,  »i.  uz  brevijara  glagoljaškoga)  pro- 
tecior.  tr?iulli.  der  Jic^chiiUer,  Patron.  —  U  zdravlje 
««5«7ajpofcrorf(ti/;(i  orla  tesani  (poimence,  koji  bude). 
Npj.  1,  8<>  (u  zdravici).  Nemanjaje  izabrao/«  pokro- 
titelja  svojoj  ztmlji  arbanpjela  Miluula.  DM.Jt.H.  Po- 
moi^nik  i  pokrovitelj  hi  ni*  i  izbavi  me,  pojuio  (ilo- 
»podu.  DP.  154.  riječi  ti  tiiknim    tiatft.   kod   boditelj. 

pukrovR^IJKtvo.  u.  vlast  i  slusba  Bio  ima  pokro- 
vitelj; dn*  Protecturut ,  patroautua.  —  Da  bi  »e  narod 
0  pokroviteljstvu  Jhii^kom  uverio.  Milož  y.  Kda  je  g. 
Ilijt?  pod  Vašim  pukrovitcl jiitvom  rasprodao  Ato  mojih 
ktjjiga?  vStraž.  iyy7,  3b2. 

p6krplt],  pim,  v.  pf.  Rj.  po-krpiti.  r.  ivijjf.  krpiti. 
—  i)  flivken,  rcpurOj  rcj*iirciu.  Rj.  n.  p.  poderanu 
haljinu.  —  2)  sa  Be,  rcflrkn.  aivh  2H.^ammctifticken, 
sich  behclfeH^  resarciri,  Rj.  kao  (krpedi)  pomoći  se 
kojekako.  i«p.  krpež. 

pAkrstien.  f.  Art  Stickereij  pictarae  acu  factae 
ffenan.  Hj.  po -krstića,  nekakav  vez.  isp,  popletica, 
povojicfl,  uluma. 

pokrstiti,  pokrstim,  p.  pf.  Rj.  po-krstiti.  v.  impf. 
krstiti  (i  v.  pf.),  krsćavaii.  —  I)  tum  Chrititcn  ina- 
chen,  Chrittianum  redd^j:  Pokrsti  ga  u  svom  nama- 
Btiru.  Rj,  —  Gjccojku  pokn^ti  i  vjenča  je  sebi  za 
ienu.  Npr.  95.  i^to  zafali?  Httideno  vodice,  ona  će  te 
u  raj  pokrstiti.  Herc.  30U.  Male  He  fkule  u  Beo;^'radu 
umlože,  osobito  *«  pokrKtenu  Tarud.  MiloS  12.  — 
A?^  sa  se,  reftcks.  ein  Cltrist  %vcrd^n,  fto  Christianun. 
Rj.  —  <  *be6i  joj  da  će  je  vjenčati,  samo  ako  se  po 
zakonu   Hristovu  pokrsti.  Npr.  2(it>. 

pukrsili,  p6krfimi,  v.  pf.  rusmumenhrechen,  con- 
frtngo,  cf.  polomiti.  Rj.  po-kršiti.  i:idi  i  polupati,  r. 
impf.  kržiti.  —  U  učiteljskoj  sobi  videfte  koletiikc  u 
pro3Soru  pokrsene;  ućitulj  Juuko,  mrtav,  loži  ua  pu- 
to8u.  MjegJ.  '^)5. 

pokrMcilU'il,  /'.  einc,  dic  sich  hat  taufeti  lusMen, 
prosclifta  Christianu.  lij.  koja  se  pokrgiilu.  —  Onda 
se  ožeui  u  Ueogradu  mladom  i  lepom  pokrtitenicotn. 
DanicA  4,  L3. 

pokr>(^nTk,  pokrMenika.  pokrsf^njSk,  pokHtte- 
njdka,  m.  dcr  siih  hut  iaufcn  liL-i^-icn,  prosclptutt 
Chrijitiuiiiis.  Rj.  koji  se  pokrstio.  —  xa  tiast.  »sp. 
aiiaiemnik  i  anatemujak. 


p&krupBO,  adv.  po-kru]poo,  kao  prilično  krupno* 
iap.  po  (složeno  s  adv.)  t  krupno.  —  ZgniSi  malo 
soli,  t.  j.  istući  makar  i  pokrupno.  Rj.  2tMia. 

pok^vitj  se,  pftkrvimo  se,  v.  recipr.  pf.  po-krviti 
ae:  pukrve  se  nekolicinat  kad  .■?<?  pobiju  da  teće  krv. 
isp.  iakrviti  so,  ukrviti  se.  v.  impf  krviti  se.  —  Vi§e 
puta  bukne  ral  u  zemlji,  jer  se  budale  pokrve  samo 
za  tu,  buče   li  Petar   ili  Pavao    vladali.  Priprava  74. 

pdkuentj,  cam,  r.  pf.  Rj.  po-kucati.  —  1)  obruče, 
dic  Jicifc  eiti  ivenitj  fester  anschlagen,  puUando  firmo. 
Rj.  V.  impf.  pokucivati.  —  2)  ein  tcetiitj  khpfen, 
pulso  paulaluin.  Rj,  h.  p.  u  t^rata.  r.  impf.  pokucavati. 

pukiieAranJe,  n.  dtu  Anscblatjcn,  Klopfen,  puU 
salio.  Rj.  verh.  od  pokucavati.  radnja  kojom  tko  po- 
kacava.  dcm.  [>okiickivnnje. 

poktirftrati.  pokficriviim,  r.  impf  anschlagen, 
klopfen,  puho,  Rj.  po-kucavati  n.p.  u  vrata.  v.  impf. 
prosti  kucati,  dem.  pokuckivuti.  i*.  pf  pokucati  "2. 

pokueivanjc,  n.  vcrb.  od  pokucivati.  radnja  kojom 
tko  pokncuje  ohruće, 

pokiit'lvall,  pokiicujem,  r.  impf.  |K>-kucivati  ohruce. 
V.  pf.  pokucati  1.  —  Potnk,  drvo  kao  klin,  Sto  ka^ir 
metne  na  obrii(!i  pa  udara  u  njega  maljicom  kad  po- 
kucnje  ohruce,  Kj,  557b, 

pokiiekivnnje,  ft.  dem.  od  nokucavuuje.  Rj. 

pokucklvati,  pokiUckujcm,  aem.  od  pokucavati.  Rj. 
po-kuckivati  n.  p.  u  vrata.  —  sa  se,  refleks.:  Pa  se 
pada  pokraj  Drine  .V(^e.  a  tit ra  se  zlatnim  buzdovanom, 
u  balčak  se  sablji  pokurkttje.  Npj.  4,  260. 

pAkur'nsl,  adj.  aduncus  —  nos  pokučaat.  Stulli. 
po-ktićust,  kao  priiičnv  kx4Č(tst.  isp.  |>o  (složeno  sa 
adj.)  i  kueasl.  —  Veljko  je  bio  širokiu  usta  i  podu- 
gačka, malo  pokučastit,  nom.  Danica  1,  US.  Boluović 
je  bio  (jolcma  pokučasta  nosa.  4,  2(). 

pukAi'iti,  p«ikui^m.  i'.  pf.  (u  Dubr.)  n.  p.  kame 
čibuk,  t.  j.  pni?.iti,  dan'cichcn,  porritfo:  PokuČi  (pa) 
d(»kuči  (Najprije  podaj,  pa  onda  gledaj  da  ti  se  da, 
PohI.  'Ji)ii\.  Rj.  po-kućiti.  kao  prost  tjhujol  ne  nalazi 
se.  isp.  kučiti.  v.  impf.  pokucivali. 

pokiieivnojv,  n.  (u  Dubr.)  das  Iici<^en,  porrectio, 
Rj.  verh.  od  pokucivati.  radnja  kojom  tko  pokučuje 
kome  što. 

pokuMvnti,  poktićujem,  r.  impf.  (u  Dubr.)  dur- 
reirhen,  porri<fo.  Kj.  po-ku^ivati.  vidi  pružali  y  (kome 
što).  V.  pf.  pokuditi. 

pokdear,  poku(^.4ra,  m.  n.  p,  pas,  pijetao,  Hatm- 
(JtHnd)y  (canis)  doviesticus.  !tj.  po-ku<?ttr.  kao  kućni, 
domaći  n.  p.  pas,  pijcUto  i  t.  ti,  pidi  pobižac. 

pAkurv,  pdkiićslvo,  ti.  das  Hausgcrath,  suppellez. 
Rj.  vidi  nanijefitaj.  ono  što  je  kao  namješteno  po 
kući.  —  U  kojima  je  (ili  dogje)  na  kraju  <J ...  ja- 
mačno se  opoDLinjem,  da  se  govorilo  bez  s,  n.  p. 
Trstćht  planina;  ali  poku'^stro  ne  opominjem  »e  aa 
sam  čuo  bez  s  (pukuHvo).  Pis.  4tJ.  Kako  može  ko 
\\('\  n  kliču  jakoga  i  pokućstvo  njegovo  oteli.  Mat. 
13,  tJt).  Izbaeih  sve  pokućstvo  Tovijino  na  (mije  iz 
klijeti.  Nem.  13,  8.  za  s  ismetjju  ć  i  t  kod  riječi 
pukućstvo  isp.  mogučstvo  i  Perki. 

pdkiietvo,  n.  vidi  pokučstvo,  pokuče,  namjet'laj ; 
diis  Jlaustfcrdth,  suppeliejc.  —  Pokućstvo  ne  opo- 
minjem se  da  sam  čuo  hei.  s  (pokućtvo),  i  čini  mi 
se,  dn  niko  ne  bi  tako  rekao.  Pis.  4i(. 

pokuda,  f  ])o-kuda,  djeht  kojim  se  što  poktidi.  — 
Da  je  cijela  ova  tobožnja  kritika  sama  pokudu  i  po- 
ruga mene  i  ryojc  knjigo,  Odbr.  od  ruž.  VS.  Drugo 
djelo,  koje  je  Sufarik  oiuiko  pokuilio  . . ,  zualu:^.uje  li 
onaku  pokudu'^  Živ,  sv.  ^^im.  i  sv.  8.  IX. 

pokudili,  <tim,  V.  pf.  iadcln,  vitupcro.  Ri.  po-ku- 
diu.  vidi  okuditi,,  pobuditi,  pohuliti,  2  pokorili,  v. 
impf.  kuditi.  —  t  uvajuči  se  toga  da  nas  ko  ne  po- 
kndt  zn  ovo  obilje  u  konte  mi  služimo.  Kor.  II.  H,  2<>. 

pokdljntl,  Ijam,  V.  pf.  hervursturecn^  se  profun- 
dere:  puka^jaHv  ćele  iz  kovnice;  pokufjaić  mu  crijeva 


pAkllRlItf 


93 


polii 


VD.  j).  nn  nuiui.  Kj.  po-kuljati.  vidi  prokuljnti.  i'.  iffijt/". 
kuljali,  kao  Ući,  rrrjcti, 

pokOmiti.  |i<>krimTiu,  v.  pf.  lu  SrijemiO  n.  p-  ne 
6i  m:iknr  me  pokutnio,  vidi  okumiti.  Rj.  r.  imjif. 
kultni  i. 

pokiknjiiti.  pi^krinjilm,  v.  p/.  eine  \Veile  ^rJilumniem, 
krt'inhdn,  h'nctn  nomnum  cnpio,  If.riUr  rtefjroto.  Rj. 
po-kutijatj,  kiio  prodrijeittttti,  poitittii  tntlf}.i.  v,  impf. 
kn  nj  a  ti. 

p«ikttnjMi.  pnkuujiiii.  t\  pf.  po-knnjiti.  —  1)  Osiuo- 
Ijio  iuks  n.  p.  o<l  žalosti,  hiini/cn   lasftett,  dcmitio,  cf. 

{»okiiDJiti.  lij.  47*Jb,  Snioljo,  koji  k;io  pohunji  tios. 
tj.  tiiHift.  kao  Kptistiti  (non)  dd  rtai.  —  )f)  sa  ag, 
reficks.  den  Kopf  hnnfjen  latt.'ienj  (hmUto  atpiU^  ai«- 
riculit>t.  Rj.  itiji.  Rkunjiii  ro,  pnkljiiniti  se  —  Okljnsiti 
ftd  araiuolf  pokutijiti  ae.  Kj.  4r)3b.  Tako  viSt>  pntn 
jedne  na  prijesto  ne  najdoatojniji,  nego  unjlukAviji, 
niiJ1x»(rAtiji  i  nujnlobodniji;  onda  se  druiji  pokuvjc, 
zamuknu  i  eami  ne  znnju,  Ma  bi.  Priprav«  74. 

pdkapiti,  pim»  v.  pf,  Kj.  po-kupiti.  r.  impf.  kT^piti. 
—  /.  JJ  fiHfsanimdtt,  coiligo,  lajo.  lij.  —  Poole  ve- 
<Vr<«  dogje  rednSa  te  pokupi  sve  koitii  na  jednu  go- 
milu pa  ih  bari  za  pe^.  Npr.  74.  TI  sto  ću  pokupiti 
med.  M\\.  Okrenu  jru  (durnin)  knmoni]  Kolam,  pod 
Koiiirom  polje  pokupio,  i  nagradu  nCfiti  kapiju.  Npj. 

3,  ir>3.  Na  dukate  pohipi»e  vojvku.  4,  143.  I  od  raje 
pokupit^  harače.  4.  '2i>i.  l*od  barjnke  pokupi  junakt. 

4.  3rHi.  Pokupe  na  puikn  ;jo  dvije  c-nmnke,  4,  4G1 
(Vuk).  Šio  orušja  niau  bili  'J'iirci  pokupili,  ono  su  Ijuili 
pokrili.  Milol^  Im.  sa  se,  puftsiv.:  Sije.no  fe  nnjprijo 
po  njivi  pokupi  u  naviljke.  lij.  rtS()n.  —  U)  konjn 
diijc**"*  avziditn^  nit  ruho:  On  jyoA'u^i  dir-jrene  kuia.iii. 
Rj.  —  //.  aa  86.  refJckA.  nieh  sintamitteuziehen,  eon- 
tftthi.  Uj.  pokupi  ne  n.  p,  koia^  t'o/m  idi.  t^di  okupiti 
fH>  ^,  zbje<^i  (*e  ^.  ("/fupro^no  rnategnuU  ae).  t;.  impf. 
}noftti  kupili  He  2. 

pnkupovAli,  poki^pujem,  t:.  z;/".  anfkaufen,  cormo. 
Kj.  po-fcnpnvati.  t'.  luipf.  kupovati.  —  Da  ne  bi  u 
kako  poilozrenije  prtli.  hili  xu  pokupovali  nekoliko 
trnokopn.  pa  flU  knMli.  MiloS  73.  Ovo  (-c  dana  jrle- 
dati  Kopitar  da  vtim  knjige  pokupuje.  8trni^.  188f», 
Kio.  Tako  pofcuporo  Josif  Faraonu  ave  njive  u  Misiru. 
Mojfl.  I.  47.  20. 

pokurjili'iti,  pok&rjafim,  v.  pf.  po-kurja^^iti.  — 
J)  rum  M'olfe  tnaclieit,  facio  es^e  lupum :  pokur- 
jtti*ili  ^^a.  Hj.  tUinili  ija  kurjakom.  —  "^J  .ta  ne,  nflek.v. 
:*tm    JVolfr  tverdeu,  fio  lupujt.  Rj.  po.^tati  kurjak. 

pt>kOsali(*n,  f.  (u  *'■  '•)  koji  ninopo  jede,  dev 
Frex>trr,  edo,  rf.  pojedljivae.  Rj.  i:  koja  nino/jo  jede. 
|K>-kuHalira.  drugt^  pmi  osn,  u  kuaati.  isp.  proidor, 
i  nyn.  ondje. 

pfVknsnfl,  sam,  v.  pf.  po-kuSati.  vidi  okupati,  i 
JSjfledatj,  I  Sifit.  ondje.  v.  ivipf.  itloe.  pokušavati.  — 
l>ft  i^e  jošt  jedanput  da  ide  ^rern  pokušati  i  ženu 
rna  na  koji  naćiu  ukraati.  Npr.  2()3.  To  pokušajte 
kod  kogu  od  najpametnijih  dužnika.  Straž.  1W8^),  17»J5. 
Je  li  Bojr  prikuHao  da  dogje  te  uzme  »ebi  narod  iz 
drapoga  naroda  kucanjem,  znarinia  i  ^udeaima  .  .  . 
kao  ftto  je  učinio  -^ve  to  za  vnaf  Mojs.  V.  4,  M.  Za 
^^_  to  lam  ja  pokucao  pokapati  kako  au  bc  svi  jezici 
^^b  slovenftki  razdijelili.  Dioba  13.  Prije  nego  pokušam 
^"        javiti  Ato  je.   Rad  i),  PJO. 

I  pokiisAviinjP,  n.  rerb,  od  poku^vati.  radr\ja  kojom 

I  tko  pijkušava  .^to. 

I  puku^Avar],   pokCiSavam,   r.   impf,   po-kuSavati.  v. 

I  impf.  proftii  kucati,  t^idi  opfl^dati,  i  syn.  ondje,  v.pf. 

I  pokuf'ati.  Perit'uJum   farere,   tentare.    i.<*p.  knSnti,  po- 

I  Kuiuvati,  ogl^ati,  obil.izili,  obidovati.  Danici**,  ARj. 

^^K  32^R.  94i  «e,  »ujw.;  f^to  »e  ovako  ovaj  padež  (inRtru- 
^^m  tnentAl)  izjcona^io  »  rtativnm.  s  toga  Jte  XVn  vijeka 
^^M  pokušavalo  da  fte  opet  razlikuje  vmt^ajudi  mu  na 
^H        ktAJu  i.  Istor.  12t). 

^H  pokvArlli.  pukvarmi,  v.  pf.  verderberi^  besckadigen, 

^^1       eorrumpo,  depravo.   Kj.   po-kvariti.   u  tjelesnom  i  t< 


umnotit  smislu,  v.  impf.  kvariti.  -     t)  Hntal.  pokvareno, 
razvaljene,   zapiir^leuo,   n.   p.  puAka,  nahat^   vino^rmd 
i^  l.  d.    Kj,    17a.    PuJtetili,    vidi   pokvariti.   Kj.   f)(J2b. 
Curuk,   cf.  pokvareni.   Kj.   83<)b.   Nešto   rae   žulja   u 
j  ovome  iname  pokvarenom  zuhu.  Npr.  fi.  Keseira  pobije 
cijenu  moruni.  (I  malu  stvar,  kad  w  jevtino  daje,  ;)0- 
kvari  cijenu  i  velikoj).  Poal.  133.  Nije  Itnj^  dvijt.  km^e 
pokvario.  (Kad  je  rpjnv  i  i''ovjek  i  Šena)>  213.  Preki- 
nuli   dlaku.   (Pokvarili  prijateljstvo).   2()l.   Mom    h\ 
pobru  volju  pokvariti.  Npj.  1,   SlU.  Lepa  ti  Hi,  eeko, 
I  mhi^'ja  Itilal  al'  te,  aeko,  k'jfia  pokvnril<t;  jer  ni  tako, 
[  flcko,  oHcdila?   2.   418.   Dobra   pu^ka  vatru  privatila, 
ne  j)okviiri  toke  na  prsimo,  ve<5  pokvari  srce  u  Tur- 
činu. 4,  lOfi.  Nesre^^ni  dogagJjy  .  .  .  koji  pokvari  sve 
napretke  i  \)0  drugim  krajevima.  Oanit^a  4,  24.  KaJ^u 
im,  da  su  skele  pokvarene.  Ti,  27.  Navale,  da  tu  uredbu 
pokvare.  MiloS  23.  Dajfju,  da  pokvare  onu  novu  na- 
redfiu,  4l>.  Dokle   nan><l    (''isto   i  nepokruretio  g:ovori. 
Pis.  90,  PomiHli  prve  ljude  danu  nepokvarena  tijela, 
puni  zdravlja  i   života.    Priprava   117.  Ne  mislite  da 
»am  ja  doSao  da  pokvarim  zakon  ili  proroke:  nijeaum 
dožao  da  pokvarim,  neg:t>  da  ispunim  ...  Ko  pokvari 
jednu  o<l  ovijeh    najmanjijdi   zapovijesti .  .  .  Mat.  f>, 
17.  19  (nolrerc,  aufhehcn  .  .  .  iihrriretten).  Hajde  ^- 
,  kvari  rjei'u  koju  inta.^  r  Vašom.   Car.  T.  If),   10.  Po- 
I  kvari  ugovor,  odbaci   jrradove,    ne   mari   za   ('ovjeka. 
I  la.   3'1,   8.   {vidi   raskvariti).    Stefan    da    hi  pokvario 
'  hvatu  pottao,  trebaAe  i  ajuii  onako   da   postupa.  UM. 
IV.    —   2)  sa   se,   relteks.   i  pass.:  Pofttetiti   se,  vidi 
;  pokvariti  se.  Kj.  riG2l».  Uzblutiti  »e,  kaže  He  za  vino 
I  kad  .«  pokvari.  Rj.  772a.  UzviStalo  mlijeko,  L  j.  uz- 
'  bu(^ilo  i  pokvarilo   se.    Kj.  772a.  To  j>ii  gotovi  novei 
;  kao  u  voftku  (jer  hc   vu.^ak  flvagda   mofe   lasno  pro- 
dali, n  pokvariti  se  ne  može  ni  oda  Ha  osim  Oil  vatre). 
PohI.  319.  Zbore  mudri   i   pametni   ljudi,    ko  se  fali, 
e  se  i  pokvari.  Npj.  5,  051.  Jednako  hu  radili,  ne  bi 
li  se  ovoj  mir  kako  pokvario.   MiloS    12U.   (*vake  se 
pjesme  spjevavaju  .  . .  osobito  kad  se  ienidha  pokvari. 
Npj.'  1,  XXVI.  Propade  \j&m.  \  pokvari  se  obe^'au je. 
Rim.  4,  14.  Mudarci  Gevalski  opravljahu  u   tebi  sto 
hi  ti  se  pokvarilo.  Jezek.  27,  9. 

p6kvnsiti,  Bim,  r.  pf,  hcnctzen,  hume^o.  Rj.  po- 
kva»iti.  vidi  pomoliti,  v.  impf.  kvasiti.  —  Smokriti 
fle.  pokvasiti  se,  n,  p,  od  ki.^e.  Rj.  K!)tia.  Sve  marame 
suzom  pokrasilu,  Htakaju  hc  gjogu  niz  kopita.  Kj. 
7Ub. 

p6kvASiiiea,  f  t.  j.  pogača:  Dok  na^itupt  novo 
vino  i  ovnoviua  i  pogaču  pokvasniea  i  medovina. 
Herc.  232.  vidi  potkvasuiea. 

pol;  poli,  f  dimidiuM.  dimidia  pare  —  u  pol  aed- 
mine,  u  pol-.  Stiilli.  vidi  po.  pola,  i  syn.  ondje.  — 
Da  ubije  Gjurjrjevii?-Murata,  dao  bih  mu  mavenu 
dolamu  i  pol  rohe  od  tri  alotin'  pulja.  Npj.  4,  323. 
govori  se  i  u  Hrvatskoj,  po  {mjesto  iioMv).  Osn.  25. 
p&lu,  /".  {ponajviše  iudecl.)  dte  H'ilfte,  dimidiam: 
pola  meni,  pola  tebi,  halh  mir,  halb  dir:  Da  1'  se 
no<fe5  junak  poturOiti,  dala  bih  ti  2)ola  Sarajeva.  Kad 
je  bilo  oko  pola  dana.  Rj.  vidi  i«,  pol,  polak,  polo- 
vica, polovina,  polutica,  polutina.  dcm.  pTilica.  isp. 
popola,  popotak,  popole.  —  Zatljati,  pola  zaspati. 
Kj.  197b.  Pop  ftomun  ovaj  preaijet^e  pojela, j)ajWMn 
polu  u'/me  Heni,  a  druga  ostane  domat^'inu.  Rj.  3()Gb. 
Pola  me  je  nestalo  n.  p.  od  straha.  Rj.  4198.  Pa- 
flovni  6ipak,  koji  je  pola  kiieo.  Rj.  490b.  Snturica, 
kao  pola  Tnrein.  Rj.  727b.  Ali  mu  se  (kovaču)  nčiui 
da  je  gvožgja  mnogo,  pa  ga  sakrije  pola.  Npr.  2. 
Ne  bi  ti  čeljad  »»  pola  toliko  jela.  78.  DoSavSi  u 
družiTUi  pola  mrtav  poviče.  172.  Potegne  sablju  i 
eareviča  na  dvije  pole  rasječe.  202.  Pa  on  (*jede  piti 
mrko  vino,  pola  pije,  pola  i^arcu  daje.  Npj.  2,  249, 
Kosa  mu  je  do  zemljice  crne,  polu  mere,  polom  se 
(Kjkriva.  2,  403.  Cekaču  to  »o/m  od  sabata.  3,  9S. 
Malo  vi&e  od  pola  Srbije.  Danica  2,  54.  8rbtt  već 
gotovo  pola  tegin^do.  3,   183.  UzJb^u  na  kor^e,  pa. 


1.  Pola 


—  94  — 


polaznik 


kfto  poiit  beJe^i^  dok  hc  nisu  Turci  priaetili  da  ih  xa- 
U8tnve,  otidu  iz  Rpojrradn  u  iiuhiju.  Milofi  71.  Ti  bi 
onamo  po^tHO  pidn.  zivinr.c.  Prii>mvft  44.  Ou  nze  sve 
to.  i  rai^iifi^e  7i(i  pole,  i  metnu  .^ce  pole  jednu  prema 
drugoj.  Moja.  I.  15,  10.  Obrijft  ini  !»rade  do  pola, 
Sam.  II.  10,  7.  Ni  pola  mi  nije  htuatto.  Car  I.  It),  7. 
Ti  su  prepisi  pola  prrvodi.  Vid.  d.  18*j2,  19. 

1.  Pola.  /*.  —  t)  u  Bikini  veliku  nlrmenita  ka- 
mena kopa  ili  greda  i  u  njoj  pećioa  .  .  .  Pod  Potom 
izvire  rijeka  Lovnica.  Ri,  —  2)  grad  u  Istri:  U  selu 
Peroju  kod  Pole.  Kov.  28. 

2.  Prtla,  /*.  hj/p.  nd  Poleksija.  Rj.  roc,  Polo. 
piMai*,  poIAoft,  m.  vidi  poliu!^*  i  syn.  ondje.  —  No 

mu  daSe  malu  kamariru  na  vrh  skala  od  svoga  po- 
laca.  Npj.  5,  16. 

p6Iaf4i,  f.  (u  O.  G.)  der  Pallast,  palatium:  Bolje 
je  u  j>ojalu  fukati,  no  u  polaću  hukati.  iPosI.  2H). 
Kj.  vidi  polftc,  paiaffl,  palata.  —  Sijedi  za  poluče, 
uiladi  ZH  kopjai*^^.  DPohI.  110. 

pola^ArlirCf  dem.  od  polagano.  Rj.  i»p.  lagacko. 

polAgriino,  Rockte^  Ićnitei;  pomlatim.  Kj.  ndv.  po- 
lagano, vidi  polako,  popolako,  lagano,  najink,  ponai- 
lak,  ovlaS,  tipar,  polatripano.  dem.  poluicafk-e.  — •  U 
diiliu  poi'i.  t.  j.  polupano.  ii\.  H(>a.  A  ja  polagano 
hajde  hajde,  te  se  pnvućem  blizu.  Npr.  163. 

polAgHnje,  n.  Rj.  verb.  od  I,  polagati,  II.  pola- 
gati «e.  —  /.  J)  radnja  kojom  tko  polaže  Ho,  (na 
Ho  ili  u  što)  (dfM  I^^en,  poRitio.  Rj.):  Crkva  izbira 
naidofllojnije  izmegju  njih  (Ijndi)  i  polaganjem  ruku 
daje  im  Hcdmn  tajnu,  aveslenatvo.  DP.  175.  — • 
2)  radnja  kojom  iko  polaze  Hoci,  (da»  Vorlej^en  de» 
Futters,  praebitio  pa''"'!.  Rj-)-  —  ti)  rad-nja  kojom 
tko  poluće  lois%t  u  vinogradu  (da.s  Ablegeu,  Absenken, 
propagatio.  Rj.)  —  11.  radnja  kojow  se  tko  polaze 
s  kim  (da«  Spei«en  mit  einera  einzigen  Loffel,  uhuh 
communis  uniiift  tnntum  looblearis.  Rj.). 

1.  poU^ti,  piMužem,  v.  impf.  Rj.  po-logati.  »•  p/"- 
poloj.iti.  —  /.  J)  niederlegen,  poncre  •'«  teira.  Rj. 
—  Polagao  je  egsamefie  u  Školi  (ali,  kažu.  nije  »ve 
položio).  Straž.  iytWi,  16B8  (egzamene  po  Njemučkom 
izgovoru  mj.  eknanieue).  Zidari  polagahn  temelj  crkvi 
Gospodnjoj.  Jezdr.  3,  10.  I>a  po^ne  navršivati  ouc 
nnde.  koje  je  po  prija-^njih  tnidih  njegovih  u  nj  po- 
lagala (akademija).  Rad  13,  lt)4.  Trudom  sto  f,e  po- 
lagati oko  njega.  15,  179.  Polažemo  poeljednje  ispite. 
Megj.  171.  —  3)  dem  Viehe  Ftttter  vorlepen,  praehco 
pahitlum.  Rj.  polagati  stoci,  n.  p.  sijeno,  vidi  metati 
2.  —  3)  ltwu  u  vinogradu,  einen  Ziceig  ablegen,  ab- 
ftenkcn^  propago.  Rj.  iJip.  poloiuica.  —  JI.  sa  »e, 
reciproč,  a  kini,  mit  einem  Loffel  essen,  uno  tantum 
codtieuri  manducant  alius  post  alium.  Rj,  polažu  se 
dvojica,  kad  iz  jedne  kašike  jeda  naizmjence. 

8.  pol&ipiti,  polažem,  v.  pf.  Rj.  po-lagati.  v.  impf. 
polagivati.  —  I)  ein  venig  Itigen,  mentior  paululum. 
Rj.  kao  malo  slagati.  —  2)  nachliigen,  mentior  post 
(secttndumj  aliquem,  Rj.  laš  reći  za  kim,  potvrdili 
mu  lai. 

poIngiffAnOi  u  pripovijeci  mjeato  polagano.  Rj. 

pojašivanje.  ».  aas  Nnchlugen,  menđacium  post 
(secuTulum)  alinin.  Rj.  verb.  od  polagivati.  radnja 
kojovi  tko  polaguje. 

polapfivatl,  polilgujem,  v.  impf.  nachliigen,  june 
mentientetn:  jedan  laže,  drugi  polagvje,  Rj.  j)o-lagi. 
vati,  lagati  za  kim,  potvrgjirati  mu  laz.  —  »Nas  lagali, 
mi  pola^MJemo.M.  >Ouiu  taŽe,  koji  meni  kaŽe,  onaj 
laic,  a  ja  polagujem.  Npj.  2,  00. 

IiOlak,  (ponajviše  u  vojv.)  vidi  pola:  Daću  njemu 
uk  pftSaluka.  Rj.  vidi  pol,  i  sgn.  ondje.  —  Da  ih 
metne  u  xaćelje  .  .  .  oni  ne  bi  ni  volak  onoga  jeli. 
Npr.  77.  Svaki  (je)  gluh  polak  lud.  Posl.  977. 

pAlako,  ridi  )K>Iagano.  Rj.  i  sgn.  o%\đje.  adv.  po- 
lako, defu.  pohigailice.  —  Do-^av-^i  ve(^  blizu  babe  . . . 
on  polako  te  babu  za  kose.  Npr.  221.  Sluga  uose(^J 
kovčežid  puatii^om  Cu,  gje  plaču  gjeea,  te  polako 


otvori  zaklop,  kad  vidi  ono  dvoje  gje^ice.  234.  Go- 
vorei'i  mn  polako:  »l'uti,  od  Roga  nafliaol  .  .  .«  A  on 
mu  odgovori  zdravo:  »Znr  si  oslepio  .  .  .«.  Miloš  51. 
Ovo  JG  kvarenje  jezika  u  carstvu  AuHtrijskome  iMo 
polako.  Pis.  18. 

pdlakomlti  so.  ralm  se,  v.  r.  pf.  na  Što,  hcftige 
Begierde  nach  etioas  bekommtn,  habsUchtig  trerden, 
concupisco  fliesonders  ntich  Geld).  Rj.  po-lakomiti  ae, 
ridi  alakomiti  ae;  postati  lakom  n«  šio,  osobito  na 
novce.  V.  impf.  lakomiti  ae.  —  Kad  dogje  na  srebrnu 
(■uprijti  polakomi  se  kao  i  onaj,  te  iatrgne  jednu  sre- 
brnu talpu.  Npr.  88. 

polaksAnJts  ».  (u  Hrv.)  die  Eflei(9tterung,  levamen, 
ef,  polastica.  Rj.  po-lak^anje,  kad  bude  kome  lakke. 
ridi  i  olakitinje,  *  syn.  omje.  —  takva  verb.  subst. 
kod  dopuštenje. 

pftIakST,  adj.  po-lttkži,  kao  prilično  lakH.  isp.  po 
(sloreno  s  adj.)  i  lak^i.  —  Megjedović  polakH  po- 
izmakne  pred  Brkom.  Npr.  4. 

polilnianjft,  n.  verh.  od  polamati.  radnja  kojom  ko 
polama  ^to. 

pnllkmati.  pMiimam,  v.  impf.  breeheti,  frango:  Da 
je  junak  Pejo  Nik<?evi(''ii,  ne  bi  ajeka'  bra(^u  Stubi- 
6ane,  ne  bi  evoja  polamao  krila.  Rj.  po-lamali.  v.  pf. 
polomiti. 

p5lapan,  polapna,  at^'.  vidi  pohlapan.  Rj.  i  «yn. 
Oiulje. 

PMapskTf  adj.  ito  pripada  Polahlju,  kraju  pored 
rijeke  JMbe.  —  Polapski  jezik,  koji  je  ve<^  izumr'o,  ali 
mu  je  gramatiku  napiaao  pokojni  i^lajher.  Dioba  8. 
Dijelile  alovenake  jezike  u  dvi^e  polovine:  jedna  je 
»zapadna«,  i  u  njoj  jezici:  poljski,  ćeSki,  uba  ar|>aka 
u  Lužicama  t  izumrli  polapski.  liad  1,  107. 

pAlastlt^a,  f.  die  Erleichterung,  lerumen,  cf.  po- 
lakžanje:  to  je  njemu  velika  |)o/rt,«(icv(.  Rj.  po-laatica, 
kad  bude  kome  lakše.  isp.  \mt  vidi  i  olakšanje,  ist/ii. 
ondje. 

poIktinUt«  mm,  r.  pf  (u  Boci).  —  1)  ium  l^tinin 
machen,  facio  latinum:  Lalinin  je,  polatiniče  te.  Rj. 
po-latiniti  koga,  uiiniti  ga  Latininom.  —  !i)  sa  ae. 
refleks,  (u  Dubr.)  Latiuin  (d.  h.  romisch-katholiscti) 
Kerden,  fio  latinus.  Rj.  postati  Latinin. 

pAlazak,  pMaska,  m.  die  Abreise,  profectio,  Rj. 
po-lazak.  viai  pohod  1  (na  pohodu).  —  Kad  ko  na 
polasku  reće :  »a  Bogom  ostaj  I«  odgovori  mu  se : 
»a  Bogom  pofiaol«  Rj.  126b.  Poge  carica  u  Šetnju, 
a  carev  ain  oalane  u  dvoru ;  carica  mu  mi  polažu 
d&  klju<5<ive  od  dvanaeat  podruma.  Npr.  19. 

p61azlti,  zim,  r.  impf.  Rj.  p«>-laziU.  —  /.  Z)  ah- 
retsen,  proficiscor.  Rj.  vidi  kretati  4,  primati  ae  (uz 
brdoi-  t'.  pf.  po<?i,  pohoditi  2,  krenuti  4,  krenuti  ae. 
—  Ja  polazim  u  ime  Boga  na  kadžiluk.  Rj.  211b. 
Zdravo  joj  žao  bude  Sto  oca  nije  naSIa  kod  fcu^e,  ali 
polare'H  dade  i  mat^iji  doata  novaca.  Npr.  135.  Civuti 
polazet'ti  na  posao  nekakav  zapovode  materi  .  .  .  139. 
Kad  bi  god  polaeila  po  travu  i  po  vodu,  Bvng-da  bi . . . 
177.  Kad  stara  iena  polazi  za  mlada  coeka.  Poal.  172. 
Hto  aam  kazno  polazeći  spavati,  da  bu  Žene  blebetut^e. 
Danica  2,  137.  Ja  autra  polazim  u  Temi^var.  Btraž. 
1887,  110.  —  2^  koga,  besuchen,  inviso  (pouajvife 
na  Đoži^).  RJ.  mdi  pohagjaU,  posjedovati,  obilaziti. 
V.  pf.  pohoditi  1,  obitfi  2,  posjetiti.  —  »Idi,  aine.  Lju- 
tica liogdane,  te  polazi  sestricu  Jelicu.*  »Ja  bi  lako 
Hcju  polazio,  al'  6c  Mujo  zametnuli  kavgu.«  Npj.  1, 
&il.  Drina  vodo  . .  .  kada  <5u  i  ja  tebeka  preČi  i  ^e* 
»titu  Bosnu  polaziti.  4,  152.  Mislim,  da  će  i  Vas  po- 
laziti. Šimi.  ISdii,  1470.  —  II.  sa  ae,  recipr.  a  kim, 
einander  besuchen^  suluturi  invicem.  Rj.  oni  se  poluse, 
t.  j.  dolaze  u  pohode  jedan  drugome. 

p&luznik,  m.  vidi  polažajnik.  Rj.  koji  prvi  dogje 
kome  u  pohode  lui  bozi'}.  —  Ovako  li  zuaalili  volovi! 
(kad  polaznik  L^slita).  Uj.  19.'U».  U  Božici  tri  nožićji... 
a  pečenicom  pozdravljaše  u  dom  domu  domačina; 
H  gjevenicom  polaznika  1  birane  prijatelje.  Herc.  339. 


polazni  kov 


95  — 


poljjeiratl 


pftlaziiTkoVt  of^j*  'ies  polazuik,  galHlatoris,  Rj.  šio 
prifjittJa  polazniku. 

pdlilŽM,  /'.  tler  Nuvhluifncr,  adjntor  itiatiluvis:  Sn- 
«tal;i  n*.'  \iibi  i  pol:iift  {VonL  276).  Rj.  i  vmŠkop'i  je 
rftd't.  koji  (ili  koja)  pola  I  f  uje.  vidi  polnžica,  pnralažn. 
—  L'nuje,  ueUore,  i  Lalinaku,  te  da  znaS  kako  {rekao 
polaza  kad  je  lažn  ka/jio  za  nt:kogu  iju  umije  knjigu). 
Rj.  4ir»a. 

p&lažajt   m.   dtr  Wennntchtshesucht  salutuUo  die 

it'iU  Chrinti.  Rj.  prvi  ohluiaj,  pohod,  pofjed  koji  ftc 

Um  nu  hoiić,  —  Bi  mu  Marte  ««  polažuj.  DPohI.  5. 

pJ^lAŽajnik.  vi.  der  ersU  Btsucher  zu  \\'eihniidtt€n, 
ifut  primali  ad  ulitjuevi  inviftit  die  nultUi  Chrijfti.  Po- 
lažnjnika  obično  izbiraju  (jer  neki  galnju  da  »  njega 
(DOgu  biti  sretni  ili  uearećni  one  cijele  godine!  j 
rovnu  (priie  rio?.i(*a  na  nekoliko  danat,  ili  drže  jednoga 
M'ake  godine,  cf.  polaznik.  Rj,  ktiji  prvi  dogjc  kome 
u  pohode  na  hozie.  —  Prvi  dan  BoŽii^a  niko  nikome 
ne  ide  u  kut^ii.  osim  polaiajnika.  Rj.  'd[)a, 

pOla^Jnikuv,  ttdj.  dcs  polažjijnik,  primi  sitlnUi- 
tori*.  Rj.  šio  pripttdtt  poht~,ijniku, 

^dUžČDJC.  n.  Uj.  rcrb.  od  I.  ptdaziti,  II.  polaziti 
se.  —  I.  1)  radnjo  kojom  tlo  polazi  koga.  vidi  po- 
Iiajg'anje  (daa  Retšuehen,  vi»itatio,  HuluUitio  domealica. 
Rj.i.  —  2 i  radnju  kojom  tko  polazi  n.  p.  na  jnit.  i.**p. 
iHdiLzak  i,tlHi*  Abreisen,  profeclio.  Rj.).  —  IX,  rudvja 
kojom  >*r  tko  pohizi  h  kim. 

pdlažleu,  /'  vidi  puhiža.  Rj.  koji  (ili  koja)  polaguje 
kome.  vidi  i  paralaža. 

p^le4*,  polOcta.  n.  četiri  polčeta  idu  u  jedno  cijelo 
(dugme),  cf.  kliza.  Rj.  i>p.  i  pulija.  —  polće  (pred  č 
osn.  u  po  HOAl).  Onn.  252. 

p6\i^,  m.  (u  lici)  vidi  popak.  Rj.  po-lc.  hi/p.  takva 
koti  brale. 

pold^i.  pule?.5m  fp6Iegneni),  v.  pf.  Rj.  po-Ie(5i.  v.  pf. 
je  i  prosti  Ie(?i.  ifip,  polijegali,  r.  impf.  lijegnti.  ^ — 
1)  poU'srio  žito,  gthf  zh  LaijiTj  »temi,  inclinari:  Se- 
nica  mu  po  dolu  polegla.  Rj.  —  Nemu  žila  bez  po- 
lt>gft.  I, Ljudi  nemaju  pravo  što  se  tuže  kad  Uto  poleffne, 
jer  rgjftvo  Hlabo  kad  mo?.e  polcći),  PomI.  202.  —  2)  u 
pje.^mi  mjesto  polijegati:  PolegoSe  !«anak  boraviti.  Rj. 

pAledit'a,  /*.  dua  GlttttciSj  glacies  luhrico,  Rj.  kad 
ae  poUdif  te  bude  klizarica.  isp.  razbiguz.  —  8  ve»?era 
je  ki?a  udarila,  u  po  noći  poledica  pala,  Npj.  1,  Ji52. 

pol^dili  »e,  p^ledi  86,  t;.  r.  pf.  gltitteisen  (gi$ig) 
vrerden,  glacior,  /tt  glacies  lubnca.  Rj,  po-loditi  ae. 
Mp.  poledi<*a.  r.  itnpf.  ledili  «e. 

poiogAAke,  n.  p.  vrebali  Ato,  geduckt,  capUe  ohxtipo, 
Rj.  adp.  po-leguftke,  kao  polegttrii,  poklopiv6i  at^  po- 
iur^itAt  se,  prrklonir^i  qlitvu. 

»6Ic*|JIdii,  f.  das  Huckćnntiick  (vom  KUide^  Tfiier- 
halge-t  trn  Gegensaize  dc«  liauchsi^cks).  parA  dorsalis. 
Kj.  po-legjina,  drugoj  poli  osn.  u  leriiu.  onaj  komad 
haljine^  kože^  koji  ;tf  na  legjima  (na  hrptu),  vidi  no- 
brptioa,  stiproino  potrbuMna.  —  Džiugafn,  polegjtna 
od  lim<Me  k<tže  (kod  (*urt5ija).  Rj.  831b. 

Pol«^ksijA,  /*.  ime  fenako.  Rj.  rirfi  Paleksija.  Poly- 
xeuu?  hup.  Piila. 

po!4*skivanJo,  n.  das  oftmalige  Nieđerlegen,  iničr- 
cuoatio.  Rj.  verb.  od  pole^kivati.  radnja  kojom  tko 
ptdešktijt\ 

polehkivaU.  pol^kujem,  i),  impf.  sich  oft  nicder- 
legrn,  iHtcrci4mho.  Rj,  po-leftkivati,  kao  leikatij  le- 
ikariti  pa  uxtt{iati. 

pnl^lar.  polelArn,  m.  —  J)  flitcker  (flugcr)  Vogel, 
on«  ad  roliindum  firmala,  pertnata,  cf.  poletarac.  Rj. 
pti*^  koji  hoH  rer  da  poleti,  da  izleti  iz  gnijezda.  — 
SJ  (U  Boci)  vidi  i^rkvenjak.  Rj,  ifidi  i  zvonar  2.  isp. 
paraUiaaro.  —  poletat  (oan.  n  polet).  *)sn.  115. 

^•letArac.  itoletArea,  m.  vidi  noletar  1.  Rj. 

polMiH.   pofptlpa,   m.   (u    C,   Cl.)  Ari   Kindersjiiel,  , 
luRUs  gcnaji,   MeliiuvSi    ruke   na  koljeno,  govori  se; 
Utr  ^ty  u  tom  Ktarje^ina  rekue:  poletje  to   ili   ono; 
ako  r^ne  da  je  poletjele  ono  §to  može  letjeti,  onda 


vhIJh  svi  Uft  dignu  ruke,  a  ko  pogriješi,  onaj  valja 
da  da  icidogu  i  t.  d.  Rj.  fr/rn  ajetinju.  —  po-letiS, 
OHU,  u  pohtjeli.  fijevi  s  lakim  nast.  kod  hluiift. 

]»ul^tJo(i,  tim,  r.  pf.  tUegvn,  volo.  Rj.  po-letjeli, 
dfm.  poletnuti.  v.  impf.  poHjetati.  —  Polećcše  mu 
blijeJnjaei.  Rj.  31b.  Suze  krvave  polete  joj  niz  obraze. 
Npr.  141.  Te  polije  dolje  svatove.  Svatovi  polete  na 
tavan.  179.  Kuma  riba  otolcu  kao  najbrža  tica  polrJe. 
i  ofitnni  se  u  ninje  more.  214.  Kako  ona  (pepeljuga) 
lamo,  flvi  polete  pred  nju.  225.  Poleti  s  nožem  u 
tamnicu,  da  zakolje  ženu  i  Štenad.  234.  Kako  ih 
devojka  opa/i,  ostavi  vodu,  pa  polete  na  njih.  240 
(polete  iHočno  mj.  poletje).  Ućiui^^u  te  da  vidiž  zvijezdu 
usred  podne.  (Udari(!u  te  da  ti  poleta  svici  ispred  ovija 

—  kao  da  zvijezdu  vidi§).  Poal.  338.  No  najmlagja 
polcćcla  vila,  pole^cla  na  h{jda  krila,  oua  psKle  Muju 
vize  glave.  Npj.  2,  49.  To  je  njima  svim  (svecima) 
za  voTiu  bilo  ...  i  odoSe  Bogu  jedinome,  pa  ttu  njemu 

folcćeli  ruci:  »Mili  Bože,  na  svemu  li  hvala . . .  liNpj. 
,  13  (poletjeli  rt/ci,  da  je  poljube).  Polećeie  pjeAke 
na  nogatna.  4,  159.  Koga  god  on  uzme  na  veru,  da 
mu  ne  če  ni  dlaka  s  glave  polete f i.  Milo^  G2.  .A.g.ipija 
polc'ela  Teodori  u  kose.  Nov.  Srb.  1817,  485. 

pul4>tBun,  pMetuem,  r.  pf.  dem.  ud  poletjeti:  Po- 
letni mi.  dolotni  mi  sivi  sokole.  Rj.  —  K  njoj  dole<^e 
pialii  zmaje;  savi  mladu  pod  krilima,  \  poletnu  s  ^e- 
vojiMoom  u  te  spilje  kamenite.  Npj.  1,  189.  ()  Uko  vi! 
dva  slavi^-a,  poletnitc  im  dvorove  dragu  Kontu  na 
prozore.   Kov.  *i2. 

nol6žaka,  /*.  Kukuruzhrot  dait  lu  lange  im  Feuer 
gclegen,  pani^  e  zea  nimts  din  coclus.  Rj.  A:i4it«ri4j«(Crt 
(hljeb  kukuruzni)  sto  odvije  dugo  leži  u  vatri.  iftp. 
upok'Žat^iti  se.  —  rijaH  8  takvim  nuttt.  kod  divljaka. 

polizati,  žTni,  r.  pf.  ein  venig  liegen,  paululum 
ettho.   Kj.  po-ležati  (malo),  v.  impf.  ležati. 

poUbIti  se,  priUbiiu  se,  r.  r.  pf.  vidi  zastidjeti  se. 
Rj.  po-libiti  ae.  v.  impf.  libiti  bc  (stidjeti  .fe), 

1.  pdllea,  f.  die  WandleiHe,  taenia  (in  pariete): 
djevojka  na  polici,  t.  j.  na  udaju.  Da  igramo,  da 
pje.v.imo.  doka  vojna  ne  imamo;  a  kada  ga  uzimamo, 
vrzi  pieame  ft«  policu.  Rj.   vidi  raf.  dem.  poli^.ica  1. 

—  PoIiCar,  koji  s  polica  krade,  u,  p.  sir,  mlijeko  ild. 
Rj.  534a.  Ja  ga  me^em  na  policu,  a  on  ide  pod  policu. 
Posl.  107.  Metni  ti  na  policu,  a  ja  ću  lako  na  stolicu. 
177.  Značenje  (korijenu) odvajati:  policu.  Korijeni  287. 

2.  pftUea,  f  —  1)  dem.  od  pola,  Rj.  —  2)  der 
Wechs€lhrief,  der  Wechs€l,  sijngrapha.  Rj.  pblica.  u 
znamenju  mjenica  tugja  je.  Osn.  316.  Franc.  police, 
die  Polisse.  —  S):  Da  mu  budem  r  desna  u  policu. 
S  desne  strane  njemu  u  policu  do  ramena  aerdar 
Hmiljanit^u,  a  s  lijeve  strane  u  policu  do  ramena  Man- 
duMću  V'ud'e.  Rj.  —  Pokupi  mi  po  Lici  krvavoj  pet 
atotiua  konja  i  junaka  .  .  .  jera  zove  od  KoUm  Janlco 
tfl  Alila  na  megdan  mojega,  da  mu  budeš  a  de^^na  u 
policu.  Npj.  3,  110.  U  tome  smislu  može  biti  da  je 
i  ovo:  Da  sinovcu  budeš  u  nevolju.  (Npj.  3,  110). 
Danićid.  Sini.  .541. 

poUciJa«  f.  die  Poliiei:  Kuluk  se  Turski  zove  po- 
licija^  a  kniDglije  valja  da  su  ljudi  od  policije.  Npj.* 
3,  398. 

pdlfear,  m.  (u  0.  Q.)  koji  s  polica  krade,  n.  p.  sir, 
mlijeko  itd.,  ein  Uausdiwt  der  von  der  \Vitn(Uei.^te 
siiehlt.  Rj. 

pAlićicn,  f.  —  1)  dem.  od  pMiea.  Rj.  —  2)  das 
Uaspelbretchen,  Weifhrcichen,  a.'iscrculus  rhomhi.  Rj. 

—  Obrtanj,  "2)  u  kola  ono  na  (^emn  prednji  kraj  lo- 
tara  stoji;  pod  njim  je  poliiieu,  pa  onda  osovina.  Rj, 

pMi(*,  m.  —  1)  ein  MofUt  (ein  halbes  Seidcl  haltend)^ 
heminn.  Rj.  po  »atljika.  —  2)  (u  Hrv,)  po  oke  (holba, 
dvije  mjerice).  Rj.  —  poli<^  (osn.  u  po  noni.).  Oan.  233. 

pulij^gilti.  puliježemo,  v.  pf.  nach  der  Jleihe  aich 
legen,  cubitum  eo  alius  ex  ulio.  Rj.  po-Ujegati,  kao 
leiH  jedno  xa  drugim,  tidi  poledi  2.  v.  impf.  lijegali. 


polije  loj 


—  f»G  - 


poloSHi  M 


—  Kad  im  pmlne  (lortAa  poliječu  n  pliindiMii.  Npr. 
]2ft.  Fusti  kinnilf  rln  polijeću  izn  finiHii  kntl  stiidencii. 
Mojfl.  I.  '24,  11.  Zfidrijcmaše  tvoji  paaliri,  care  Asirskt. 
pafijegasc  junaci  tvoji.  Nauju  3,  18. 

polij^lej,  «i.  (s'AufAaiov)  d<;r  Kronlenchier^  lychnu- 
chu!>,  pol  l/cl  f  leutu.  Rj.  hnidilo  sn  mnogo  ulju  t  iižakft. 

—  Tflda  uaaUne  vrijeme  poli chju,  kao  po  dne  cijele 
službe,  jer  ova  riječ  znatni  mnogo  svjetlosti  i  poka/iijo 
da  u  ovaj  «lavni  fsiA  treba  !*vft  crkva  da  biitle  osvije- 
tljena kandilima.  DP.  48. 

poUjMiinJc,  n.  dus  FHefien,  voUttio,  vohdua.  Rj. 
verh.  od  polijetali.  ritdrija  kojom  sto  polijcrc 

piilij^lnil,  pMijei'ćJin,  r.  impf.  fiiegcn^  tolito:  I  ju- 
na^.ke  polij&Ui  glave.   Rj.  po-lijetati.  v.  pf.  poletjeti. 

—  Vi  pjevate,  a  nama  krcftvc  polijet'^u  »uze,  Posl.  35. 
Viftoko  polijcćc,  al'  nisko  pada.  35.  Bre  koliko  Novak 
podvikuje,  ave  aa  gore  bSde  otpadale,  a  8a  zctnlje 
travn  polijeće.  Npj.  3,  33. 

pfllij(>vuiijc.  n.  verb,  od  polijevati,  radnja  kojom 
tko  polijera  što.  vUU  polivanje,  jpoljevanje. 

pulij^viiti«  pfilijevam,  i\  impf.  po-lijevati.  mdi  po- 
livati,  poljevati.  v.  pf,  politi. 

pdliJcTKiii  /".  (oko  Gline)  ctV«  jnha.  Rj.  vidi  i  ^orba. 

—  zu  postanje  inp.  polijevati. 

p6lipsali,  pJMIp^emo,  r.pf.  narh  einander  umkommen 
(von  'riticren),  interco  unuA  ct  ulio.  Rj.  po-lipRati  (ti' 
votinjc  kad  Itpm  jedna  za  drugom),  vidi  pomanjkati, 
pocrkati,  v.  impf.  lipsavali,  lipaivati.  i  proati  je  lipsati 
V.  pf.  —  Naln/ili  au  mejrjede  pje  su  polipsuli  od  giidi. 
Nov.  8rh.  1H17, 771.  akcenat:  poUpmUi.  Vuk  u  rječniku 
ima  polipsati:  mislim  da  je  pogrije&eno  \iz  p«Mip^mo 
i  polipsali.  Rad  tj,  KHil. 

polnnli»  pMilJim,  v.  pf.  dunn  hesrhei^sen,  roncaco 
tcnui  aiercorc-  Rj..  po-Htati,  tanku  (meku)  nceiftt  is 
aehe  pitutiti.  v.  impf.  litati.  —  Ko  n  gjeconi  api,  p<h 
litan  ORviiie.  PobI.  153. 

pdllll,  poljjem,  V.  pf.  Rj.  po-liti.  v.  impf,  polijevati, 
polivali,  poljevati.  —  J)  begief<sc7i,  perfuutlo.  Rj.  — 
Nazdravi  im  (badnjacima)  milojkom  viim,  i  |>oUo  »e 
sam  napije,  napoji  i  njih  (polije  ih).  Rj.  i2a.  Onoga 
boce  da  poliju  vodom.  Rj.  5oa.  Obuljiti,  politi  sto 
uljefti.  Rj.  43.'ib.  Izlije  He  sva  voda  \r.  njepa  te  polije 
dolje  ftvatove.  Npr.  179.  sa  ae,  refleks. :  Kako  je  ona . . . 
polila  se  susuma.  Nov.  Srb.  1817,  470.  —  2)  (u  C 
O.)  beHcJieiMsen,  concaco.  Rj.  vidi  pobrati. 

pčlitirkT,  adj.  upravo  Ho  pripatla  politicima  ili  po- 
lUtku  kojemu  god,  pa  po  tome  i  politici,  vidi  poliUćni. 

—  Srbi  Hu  po  stanju  političkome  jo$  ra/lifniji  nepo 
po  Kakonn.  Kov.  i).  Soinne  (koje  bi  može  bili  bile 
korisnije,  nego  sve  troje  poUtieke^  Sto  imamo).  Odg. 
na  «it.  3.  Srbi  i  Hrvati  jedan  narod  ...  ta  ae  razlika 
poalije  utvrdila  političkim  Hvotom.  Dioba  6.  ('lanci . . . 
namijenjeni  isforiji  političkoj.  O  8v.  O.  3. 

pAlitifui,  adj.  što  privuda  politivi.  za  naši.  isp.: 
Kad  ae  kaže  motiCno  držalo,  valja  da  bi  ae  moglo 
kazati  i  gramatićna  pogreško,   l'is.  49.  vidi  politički. 

—  Osim  ovoga  političnoga  raedjeljenija  joS  gjekoja 
imena  opominju  na  starije  narodno  razdjeljenijc.  Da- 
nica 2,  57.  Tako  je  Ilrvataka  kraljevina  riamo  j:)o/t- 
itino  i  geogralićko  niii;.  Srb.  i  lirv.  K. 

pAlItlk,  čovjek  koji  se  ham  oko  poliiike;  đer  Po- 
Uitkert  0  7;oXl"nM';,  —  (>stavljaju<5i  pravim  poUiicimay 
neka  presude,  jesu  li  .  .  .  MiloS  43.  Pokazao  se  vjeM 
politik  i  hrabar  vojnik,  DM,  30. 

pdlitikn,  f.  die  Politik,  t«  jioIitu«.  —  Fraoeuzi 
TurRku  politiku  okrenu  sa  svim  drukčije.  MiloS  28. 
Ali  zhog  politike  nije  mu  niMa  mogao  ui'initi.  5(i. 
Kako  je  avagda  postupala  viiantijska  rtoliiika  u  ne- 
volji. DM.  32. 

puUfulJa.  f.  (u  i),  ih)  polit^inn  £ena  ili  djevojka 
(Icao  pi*ovka  ili  pornga).  Rj.^ 

poliVA^u  adj.  sto  pripada  polivanju,  vidi  poljevaifi : 
BTima  Bvatovima  poUva  da  se  umiju,  a  svoj  pelkir. . , 


koji  8«  KOve  ..poHvatii  peškir**  drŽi  na  ramenu.  Živ. 
3UJ.  —  pridjci'i  s  takrim  nast.  kod  brijatH, 

putivunjis  n.  (zap.)  t^idi  poljevanje.  Kj.  vidi  i  po- 
lijevanje. 

polivali,  pMivam,  (zap.)  vidi  poljevati.  Rj.  ali  se 
govori  i  u  južnom  i  u  istočnom  govoru,  vidi  i  izlije- 
vati, po-livati.  V.  pf.  politi.  —  Ti  uzmi  hladne  vode 
pa  ga  pomalo  poUvaj  .  .  .  Kako  ^vlak  Hlane  goreti  . .  . 
one  ga  sve  vodom  polivaj  i  tiiko  ostane  živ.  Npr.  54. 
Pa  se  naredi  onda  kako  će  koga  zvati  n.  p.  svekra 
ba^om,  djevera  zlatom  i  t.  d.,  onda  svima  svatovima 
polivn  da  se  umiju.  Živ.  319, 

polizati,  pIMTžem,  v.  pf.  Rj.  po-livati.  v.  impf.  liznti. 

—  J)  ein  ivcnig  leckenj  aliqH<mtum  lumho.  Rj.  (malo). 

—  2)  gam  aidecken,  delamho:  jesu  li  ovee  polizale 
ao?  Kj.  (sve). 

p6lo)||r,  m.  —  1)  jaje  Ato  se  ostavlja  na  gnijezdu, 
da  bi  kokoš  opet  snijela  ondje.  Rj.  isp.  poloiar,  po- 
Jožara.  —  2)  kad  polegne  žito,  Lager:  sve  sam  polog. 
Nema  žita  bez  pologa.  (Ljudi  nemaju  pravo  Sto  se 
tuže  kad  žito  polegne,  jer  rgjavo  slabo  kad  moŽe 
poleći.  Posl.  20*2).  augm.  položina.  —  po-iog.  isp. 
pole<^i,  položiti. 

P61oj^.  »I.  (donji  •  gornji,  nekako  mjesto,  kao  kne- 
žina  ili  i  viSe  u  Staroj  Srbiji.  lij.*)  u  pjesmi:  On 
pokupi  Polog  Metohiju.  Rj. 

pAloJt  poloja,  ni.  —    1)  mj(»flto  plitko  u  vodi.  div 

l'titiefe,  radum.  Rj.   isp.  poiojiLo.  —    2)  mjesto  kod 

I  vode,  koje  voda  plavi  (poljeva),  đvr  Vehersvhrremmnng 

ausgcsetztcr  Ori,  locus  inundationi  obnoxius.  Rj.  — 

1  po-Ioj.  isp.   politi. 

pdlojito,  itcicht,  vađosus.  Rj.  «.  p.  mjesto^  t.  j. 
\  poloj  1,  mjesto  plitko  «  rodi. 

polAkati«  piMot^em,  r.  pf.  aussehlurfen^  ahsorheo 
(u>%£  der  Mund,  die  Katee).  Rj.  po-lokati  (sre)^  kao 
«.  p.  paa,  mačka.  v.  impf.  lokati.  —  Ne  bi  pas 
a  maslom  polokao.  Posl.  194. 

p6loni.  VI.  (u  C-.  G.)  die  Niederlage^  stragcs:  Pa 
je  juf'er  polom  ui^inio:  posjekao  dvadeset  hajduka. 
Rj.  isp.  »lom.  —  Ne  bi  li  polom  l*'ilistejski  bio  jo& 
veći?  1  tako  pobifte  onaj  dan  Filistoje.  Sara.  1.  14, 
30.  Pusti  na  njib  zli  dan,  i  dvostrukim  polarnom  po- 
lomi ih.  Jer.  17,  18.  Smrtnu  je  polom  tvoj  i  rana 
tvoja  ljuta.  30,  12.  Nema  lijeka  polomu  tvom,  ljuta 
je  ranu  tvoja.  Nainn  3,  19.  Bijahu  uajžešdi  nepri- 
jatelji i  svaki  dan  ćinjuhu  polom  rimskomu  carstvu 
{Romano  iraperio  magnus  auotidie  cladea  inferebant). 
DM.  .32. 

ftoldmIH.  piMomim,  r.  pf.  Rj.  po-lomiLi.  r.  impf. 
^  amati.  —  J)  zerhrcchen,  fterno,  frango:  polomio 
vjetar  >inmu,  polomili  koplja  itd.  Rj,  vidi  pokrSiti.  — 
Opet  neSto  sve  rasprSa  u  kužini,  prospe  jela  zgo- 
tovljena i  polomi  sudove.  Npr.  259.  Te  pogubi  tolike 
vojvode  i  polomi  krila  od  krajine!  Npj.  2,  hi)0.  Po- 
larnih palice  jarma  važega.  Moja.  III.  2»i,  13.  Polomi 
ih  (Filistejel  ljuto  nogama  po  bedrima.  Sud.  15,  ii. 
Ptilmniću  mišice  Faraonu.  Jezek.  30,  24.  —  2)  (u 
C.  G.l  eine  Ni^derlage  anrichten,  siragem  facere:  DrŽ' 
Ilija  kulu  na  krajinu,  Oekaj  Turke,  kad  ih  polomimo^ 
da  ne  bježe  Mrokijem  putom.  Rj.  ««  se,  ptiss.:  Otale 
se  polomili  Turci.  No  se  Turska  vojska  polomiUi.  Rj. 
Junad  njihovi  polomiše  se  i  bježe  bez  o1>zira.  Jer. 
46,  5.  isp.  polom. 

p^Idmkn.  f.  Art  Tanzcs,  saltationia  genw.  I^. 
nekakva  igra,  tanac,  po-lomka. 

Pdlomlje,  n.  eine  ftegend  um  rechien  Ufer  der 
Donau  (in  Bulguriert).  Koji  mi  je  u  Polomlju,  Po- 
lomlje  ga  polomilo.  Rj.  kraj  na  desnom  brijegu  Dunava 
(u  Jlagarskoj). 

p5Io.^,  adj.  po-loS,  kao  prUično  los.  isp.  po  (složeno 
s  adj.)  i  loS.  —  Da  je  mene  \  polosn  vina,  aamo  nek 
je  kr<^'rnuriea  mlada.  Posl.  fiO. 

pul6sill  se,  pMoAlm  rc,  v.  r,  pf.  erkranken,  morbo 
corripior:  Kako  sam  se  poloiila  mlada,  neggje  su  se 


poloSkc 


|K»1u<la6Vllt 


■ 


KA^bili  kljuCi.  Rj.  po-lo6iti  se.  ios^  nalas  poaiaiif 
roitnAjtii  KC  c*p.  oIoShU. 

pold^kf ,  liojcud,  ut  jaccat.  Rj.  [toloit-ko.  za  kvanti- 
iH  »ri  krajnjem  slogu  i.^p.  ame^ice.  adv.  kito  položeno. 
Stutrotno  nspTftvo,  lumba.  —  Cobanja  je  vodeni  šjiid 
ođ  dug&,  i  stoji  pološkc  kao  buro.  Kj.  ti()6b.  Tikva 
jureeU,  ona  je  vrto  duguljasta  a  nii  zoiulji  ne  cno^.o 
druKi^iJe  HtAJnti  do  pohške.  Rj.  739a. 

polovA^e.  polov&t^eta,  n.  ein  Fuss  von  einem  haiben 
E%meT  ^polovinu  akovu],  catlus  dimidiae  amphorae. 
Rj.  fture  od  pola  akova. 

Iidlovan.  pMovna,  adj.  halb  ahgetragent  atiritus: 
Ni  izilvorib  Eoujn,  ni  onižjn,  ni  doUtme  nove  ni  po- 
loY>n«.  Kj.  što  je  r€*?  pola  pohabano^  ukuhano.  — 
D&^u  tebe  i  tri  ogledma:  jedno  novo,  a  dni^fo  po- 
lovno, tretfc  Ivoje,  Sto  j'  u  mene  bilo.  Uert-.  194, 

•olftvieil,  f.  vidi  polovina:  Rom  dom&C'uiu  polovica 
fe^adi  ne  moli  Bk^ha  za  smrt  u  polovica  za  život, 
nije  dobar  domat^iu  (Posl.  146),  Rj.  vidi  i  pola,  i  .«y«. 
ondje,  —  Od  svega  svofja,  Sto  bi  i  ^da  imao,  da  ^et^ 
mi  polovicu  dttti.  Npr.  262.  U  svakoj  Sali  ima  polo- 
vicu 2hilje.  Posl.  3;l5. 

poldvinii«  f.  die  Halflc,  dimidiumt  cf.  pola:  Prebio 
;^  Da  tri  polovine,  Rj.  vidi  syn.  kod  pola,  —  Pljusak 
od  jesera  udari  po  vatri  i  /^asi  je  polovinu,  Npr. 
Id9.  Dn  (5e  mu  kad  god  bi  što  imno,  od  svega  polo- 
vinu dati.  254.  Pravo  se  drvo  po  poloinni  cijepa. 
(Kad  se  Sto  popajga,  t.  j.  pola  od  toga  Sto  ti  iStež). 
Po»»l.  258.  Sjuim  prije  polovine  dana  otrennt^e  skakat* 
Kotarani  po  Tdbinji  .  .  .  Npj.  3,  123.  Hili  su  bo  po- 
iitvinu  dana.  4,  2i)2.  LV-e  Žaru  preko  polovine,  zaskaka 
9e  I.*a£o  niz  planinu.  4,  399.  JoSt  ne  bje^e  noći  po- 
lorinUt  Uso  Dudi  Ajkunu  gjevojku.  Herc.  13.  nl'f* 
na  Fati  <*eri  doćekala  prtje  danas  polovine  duna!" 
Kad  je  hilo  dana  polovina,  uzmuči  bc  Futima  f^e- 
cojka.  28.  fT  prvoj  polovini  XIV  viR^ka.  Kov.  9.  Oko 
polovine  jela  printupo  k  tqiezi  inlam'  i  djevojko.  82. 
Na  polovini  taftaka  —  in  folift.  Straž.   1887,  2(17. 

1.  poldvillt  piMovIm,  V.  imj)f.  (od  poln)  hulbiren^ 
in  strci  theUcnt  dimidiare.  Kj,  na  pole  dijeliti^  sjeći, 
i/tp.  predvajali,  razdvajati  la.  v.pf.  slog.  pre-poloviti, 
nu-,  U-;  u-polovaCiti. 

S.  poldvid,  pMovIm,  V.  pf.  susammenfangen  (auf 
det  Jiitjđj.  iid  MflMm  omnes  capio.  Rj.  po-Ioviti,  mnogo 
koje'Mtit  (u  lovu).  V.  impf.  loviti. 

/otAvljenJe,  n.  dan  Hnlhiren,  dimidiaiio.  Bj.  terh. 
poloriti.  radnja  kojom  tko  poloi^i  što. 

poldinira,  f.  —  1)  die  Halbfrucht  (Weieen  mit 
Hoggen  gemengt)^  triiicum  vtixium  secali,  cf.  sii'riica. 
Rj.  iilo  u  kojcrn  ima  pola  ra^i  a  pola  pšenice,  vidi 
i  snraiica,  napolioa.  —  ^)  {\i  Baćk.)  p6  krajcare, 
lijrten*.  Malhkreuzersiuck^  niimi  genus.  Rj. 

BolAvnifc,  polovniba,  m.  (ii  Boci)  —  J)  vidi  na- 
polii^ar.  Rj.  koji  radi  što  napoUre,  t.  j.  na  pole^  da 
gt^Avno  otttiije  onome  ćyc  je,  a  dohitak  na  poltik.  — 
'ij  kad  se  od  vinove  komine  ue  peće  rakija,  oe^u 
se  na  oju  usp«  voda  pa  se  poslije  nekoga  vremeua 
oio^i  te  »e  u  kući  piie,  der  Nachwcin,  2V6sfcru'«n, 
tora.  Bj.  vidi  bevanda. 

^UrnJAk,  polovt^&ka,  m.  —  1)  2itna  mjera  od 
20  oka.  Rj.  u  Hrvatskoj  polovnjak  jć  i  lure  od  5 
akova  (pola  ictrrtinjaka,  koji  ima  10  akova).  vidi 
petakiida.  petorka.  —  2)  vidi  polutiik.  Rj.  zec  mlad 
(oko  tmb^ja), 

p6Ioi^,  w.  —  1)  hao  stanje,  služba,  mjesto;  die 
SUUung,  couditio  collocutio,  ttatus.  —  Kako  je 
razumijevao  sam  svoj  položaj  u  Srbiji.  O  Sv.  0.  9. 
Svoj  »luibeni  polosaj.  11.  Da  »i  u  zabuni  c»  svoj 
|M>/oiq/.  Pom.  4fi.  Koji  nemiiju  voljo  da  u  svome 
narodu  vrže  dužnosti,  koje  položaj  stavlja  na  njih. 
ZioB.  213.  —  2):  Ako  uijesam  nevjestom  bila,  a  ono 
mm  iia  poloSaja  glodala.  DPoel.  3.  položaj^  u  Mikalje 
1  8tuli6i,  >str&oe  od  vrata^  posti««  dakle  dovratnik; 
0  VraDČi6t  oeim   toga  jo§  i  stoier  ili  t^ep  od  vrata. 


fmlAžiti,   pMožim 
agati. 


cardo;  ovo  drugo  i  u  Uelabele  (gangboro).  XV.  Sffn. 
kod  dovratak.  —  po-ložaj.  itip,  položiti.  rije<H  s  taiim 
«/(«*/.  k'iU  <)<i;^atriuj. 

pAIožiir,  m.  dcr  Oieb  dcr  uuterlegten  Eicr,  orontm 
.^uppoHiturum  far.  Kj.  kttji  krade  potone.  i»p.  polog  1. 

pol&ŽHrn,  f.  die  Dit-bin  (z.  B.  Hiln/lin)  nnterlegter 
Kier^  (canis)  (juae  furutur  ova  Hup))o$ita.  Rj.  koja 
(n.  p.  kuju)  krade  pologe.  i^p.  polo^  1. 

SoloŽinii.  f.  uugin.  od  polog  2.  Rj.  —  takva  augm. 
liardaiina. 

r.  pf    Rj.   po-Iožiti.   v.   impf. 
^  ''i)   niederUgcn,  jtono  harni,   Rj.    — 

Svoje  mrtve  roditelje,  koji  tni  vas  porodili,  prelo 
krila  položili,  i* na  nop;e  podio^nuli.  Npj.  1,  145. 
Zgodno  au  nam  načinili  rrkvu;  no  položi  viajstO' 
rima  blago,  majstorima,  Sto  ste  jm^odili.  2,  210.  Za- 
ista se  jako  prepadoSe,  pa  barjake  zemlji  položise.  4, 
339.  Položi  pred  njim  oružje.  Danica  4,  7.  Polagao 
je  eg^amene  u  škoh  (uli,  kaiu,  nije  položio).  8traž. 
1880,  l»jl>8  (eptameno  licčki  izgovor  tuf.  ekf»amene). 
Hroinijeb,  Mijepijeh  . . .  i  položtie  ih  k  nogama  Isu- 
sovijem,  i  iscijoli  ib.  Mat.  15,  30.  Dok  položim  »c- 
prijatcJJe  troje  podnožje  nogama  tvojima.  22,  44. 
Pozdravite  Priskilu  i  Akilu,  koji  za  duAu  moju  svoje 
vratove  položiše,  Rim.  16,  4.  Polobi  teviclj  samodr- 
žavnoj  i)/a*/t  u  Srbiji.  DM.  8.  U  njoj  (u  Mileševil 
položi  kosti  sv.  Save.  DRj.  1,  174.  Da  sam  ve<*  i 
i^it  učiteljski  položio.  Zlos.  189.  —  2)  Fttttcr  vor- 
lepcrtj  pracbeo  pabulum.  Rj.  položiti  stoci  (n.  p.  sijeno), 
vuii  metnuti  2.  —  Uvede  ktn^ja  u  konjuSnicu,  pa 
mu  pohii  travu  i  konj  odmali  stajie  jeati.  Npr.  90. 
I  magarcima  njihovijem  položi.  Moja.  I.  43,  34.  .sa 
se,  pass.:  Metalo,  ono  sijena  šio  se  u  jedau  put  zimi 
položi  govcčetu.  Rj.  3fj4a.  —  3)  lozu,  einen  Zweig 
ablegen,  senken,  propago.  Rj.  isp,  položuica.  —  11.  sa 
se,  refleks,  sieh  legcn,  in^linor,  n.  p.  po  konju.  Rj. 
"  Pak  se  Marko  bolan  ui^iiiio  bez  bolesti  od  mudrosti 
teSke,  po  dobru  se  A^arcu  položio,  na  sedlo  se  srcem 
naslonio,  lako  ide  preko  Carigrada.  Npj.  2,  357. 

pdložnicn,  f.  dcr  Ableger  (ton  der  fiebeJt  Senkeft 
propugo.  Rj.  što  se  od  loae  položi  u  vinogradu,  i«p» 
polagati  3,  položiti  3. 

p61ubd|C«  poluboga,  m.  polu-bog.  der  Halbgott.  — 
Po  njegovim  rijetkima  mitropolit  je  polubog,  a  mi 
nijesmo  ni  ljudi.  StraŽ.  1887,  02. 

polAbruI,  »I.  —  J)  brat  samo  po  ocu  ili  po  materi. 
Rj.  —  2)  (u  Roči)  urat  pobratimov  ili  poflestrimio. 
Rj.  —  polu-brat. 

polAčak,  poluć&ka,  m.  (u  Dalm.)  Sitna  mjera  od 
devet  okit  (pola  ćetvrtaJja).  Rj. 

SolAMti.   piMfii^Tm,   v.  pf.   crlangen,    impciro:  »Sto 
ila  to  je  polučila.  Rj.  po>lućitJ,  kao  postidi  I.  isp, 
utuviti. 
I      poldditi,  piMOduu,  t\  p/'.  podudiii  koga,  učiniti  ga 
!  ludim.  v.  ifnpf.  isp.   Idditi   se,    IGdlm  se.  —  (Jua  se 
I  (vila)  »a  to  rasrdi  i  sve  goste  careve  poludi...  jedva 
je    knjekako    namoli   (car)   te   mu    goste    povriiU   od 
ludila.  Kov.  31.  isp.  zaluditi. 

poludivljak ,  poludivljilka,  m.  poln-divljak.  der 
Halhvailde,  —  U  jednom  suhom  parf«tu  đrveta  obr- 
tali su  ovi  poludivljaci  tanak  okrugao  Slap  brzo 
dotle,  dokle  se  ne  užeže.  Priprava  163. 

polAdJeti,  poliVtim,  V.  pf.  nilrrisch,  u^ahnsinnig 
v>erden,  mente  capi.  Rj.  po-ludjeli  (I.  pridjeiJ  polfldio, 
poludjela),  lud  postati,  vidi  krenuti  glavom,  pobu- 
aaliti,  pomahnitali,  smahnuti  se,  Venuti,  povenuti, 
po^c^ulati,  6tuknuti  pame(^u,  zavrntati.  isp.  zaludjeti. 
—  .Mosan,  poludio,  uzele  mu  ale  pamet  ili  zdravlje. 
Rj.  4b.  Gde  ste  za  Roga?  ja  polaai}i  sa  vama.  Npr. 
225.  Poludjcčes  od  onoga  §to  defi  gledati  svojim  oćima. 
Mojs.  V.  28,  34. 

polAdDOTni,  adj.  što  hira  u  po  podne;  Miitags-, 
meridianus.  —  Oradi  sebe  .  .  .  poludnevnim  suncem. 
Nov.  Srb.  1817,  637. 


polugii 


—  98  — 


poUar 


pAlng'A,  f.  die  Stange  (von  Hole  oder  Metnll),  pa- 
langa,   vectis,  Rj.  motlca   od  drveta    iii  metalu,    nidi 

SuIaugHf  ozib,  cuskija.  —  Još  Ja  bi  polutje  grusdcne 
iLŽdiele.  DPosI,  40.  Prema  oplali  bijahu  bioćuzi,  a 
u  njmin  polutjc.  Mojs.  II.  37,  14. 

polAji^lu-*^An,  po1iigla.snA,  o^'.  polu-glosan;  Halb- 
l»utewl,  stmirociUin.  isp,  Buj^lusau ;  samoi^laaau.  — 
Da  Hu  jod  Btari  Himljaui  delili  .  .  .  slovu  na  nema 
(atumme)  i  poluglauna  (halblautende).  Nov.  Srb.  1817, 
343.  Ongje  se  jasno  ćuje  (»bO  .  -  .  i  pred  samoglu- 
ADimn  i  pTčd  poluglasnima  slotumn.  Posl.  XnT.  Slopu 
se  nvR  razdjeljuju  ua  Hnmogln.'ina  i  na  polmjhtsna. 
Rj.*  XXIX.  M  apn  poaljednja  primjeru  poluglasno 
je  (nlovo)  isto  ito  suf^laAno  (conflonanfl). 

polAgflavac,  poh'i;;l!lvca,  m.:  Ko  plai5a  pnn  danak 
zove  se  <*ela  glava,  Ico  imlovinu  —  poluglavar,  a  ko 
četvrtinu  —  (^erofar  ili  urmeUu'i.  M.  CJj.  Milit'evi»5. 
DARj.  i*l3b.  —  tal-o  slož.  riJeiH  kod  ernopIavaR. 

poluff^dišnjica,  /'.  dtis  Trtatermohl,  vcldtcs  secht; 
Monate  nach  dem  Tode  des  Versiorhenen  gtgeben  irinl, 
convimum  futichrc  »emianHuum.  Rj.  pobi-p;04liŠnjir.a, 
da6a  što  se  daje  po  godine  isn  čije  smrti.  —  Godiš- 
njica 80  zove  i  godina  a  polutjodišfijica  i  po  godine. 
Živ.  210. 

polii|t:ospddar,  polugospodžra,  m.  polu-gospodar: 
Pa  još  bo<5e,  nosili  pa  gjavlil  da  mo  zove:  Poluljubi 
raojal  a  ja  njega:  Polugoupodarel  HNpj.  1,  233. 
Ljuti  zmaje,  polugospodare.  \,  234. 

poltturro.^niea.  /".  Munze  von  einem  hulben  Piaster 
(groš),  tnonetoe  genus»  Rj.  polu-gro.Anica,  noisnc  od 
po  grom. 

polft^jnkonf  m.  pobi-gjaVon.  r/rJi  ipo;:jakon;  ur.fi- 
Zth.o'/'i:.  suhdiaeonus.  —  (četiri  polinijnkonii  u  bjjolijem 
haljiuHuitt  i/juijone  <Tnu  Btražu.  1>P.  16().  Najbliži  flu 
sveAtenstvu  ipogjakoui  ili  polHgjak<tHi.  239.  Pol\i- 
djakoD,  vidi  ipoojakou.  8tulli. 

pOlukav,  (tdj.  ein  iceniq  verschmitzt,  callid^tlus: 
\  gjevojka  polukara  bila.  Rj.  po-lukav,  kito  prilično 
lukav.  i.9p.  po  fj*ior.  s  <idj.)  i  takav. 

polAkožan,  polhkožna,  iidj,  ^lolu-kožau,  htilh  Leder. 
—  Cijena  je  knjige  na  pieaćoj  hartiji  «  krutoj  polu- 
koznoj  svezi  20  for.  Hpisi  1,  94. 


f»A1iikrug,   m.   polu-krug,  der   TTaIhkrei%  scmiciV- 
(«.  hcminfclu 
krng.  Zloa.  318. 


culufi,  heminjchis.    —  Sva   monićad    atadoSe  u  polu- 


PoliiinTr,  m.  planina  u  Srbiji  u  nahiji  Kragujc- 
va^koj.  Kj. 

polAmofuk,  polbrnotka,  m.  pregje,  AH  Kndueh 
rkomhi  gcnus,  Kj.  polu-motak.  nekakav  smotak, 

pulamHav.  poIumHva,  adj.  polu-mrtav;  haibtodt. 

—  Kjiko  je  tu  Burjam  nadao  Draginju  i  donio  je  na 
ramenu  polumrtmt.  Nov.  8rb.  1817,  503. ' 

pulunozavisnn,  polunezaviHua,  adj.  polu-uezavisan. 
isp.  nezavisan.  —  Da  bi  ae  uredile  stvari  izmegju 
nezaviane  opšline  i  poluneznvunijeh  vlastela.  DM.  275. 

polbnoel«  t,  j.  p5  no<^i.  mdi  p6no6i.  —  Te  mi  vezi 
poiuno<H,  Hnaho,  polunoćif  kao  u  po  podne.  Npj. 
3,  522. 

polnn6('QJi'a,  f.  polunoćna  služba,  isp.  svenoćnica. 

—  Bez  jiilrenje,  koja  biva  poslije  j?o/imoć?HCfi.  DP.  37. 
poldnjiti  se,  pMflnjlm  ne,  ti.  r.  pf.  ftnMer  vor  sich 

hinseken,  axuft^!f;  sum.  Rj.  i>o-lunjiti  se,  kao  postati 
lunjav,  sumoran,  v.  impf.  lunjati  (i  se),  isp.  namr- 
goditi He,  i  syn.  ondje. 

polftokn,  /.  ein  Masa  (eine  halhe  oka  haliend), 
vtenswra  dimidiite  okae.  Bj.  polu-oka,  tnjera  od  po 
oke.  vidi  pokft. 

poiftijubi,  f.  polu-ljubi:  Pa  jciS  ho(5e,  nosili  ga 
fljavlil  da  me  zove:  VnljuljuJn  mmal  HNpj.  1.  233. 
Kučko  Jele,  pohiljubi  moja.  1,  23i). 

polJlostrro,  «.  polu-oetrvo,  die  llalbinsel^  paenin- 
euht.  —  Trstenik,  u  pohtosirvu  Ratu.  Rj.  751b.  Na 
poluostrvu  Ratu  može  se  čuti.  Posl.  XXIV. 


poldpnti,  pMfipiim,  r.  pf.  Rj.  po-lnpaii.  r.  impf. 
lupati.  —  /.  1)  zernchhtgen,  contamfo,  confringo. 
Rj.  f-fcc  ili  mnogo),  vidi  pokrŠiti.  —  Al*  mu  b'jcii 
dvori  potavuili,  polupani  itr6fili  pendhri^  obaljeni 
viaoki  čardaci.  Npj.  2,  175.  Polupa  sve  siufove  zitiine. 
Car.  II.  24,  13.  —  2)  ein  uenig  schlagen,  pnho  pau- 
lulnm.  Rj.  (malo).  —  II.  sa  ae,  rcciproč.  polupali  »e 
Srbiji  s  Turcima,  hnben  sich  geprUgelt  (im  Gtfe<'htc)y 
pulserunt    se   inricem  (in  pugna),   cf.  pobili  se.  Rj. 

p6lupr&svijr(*(«ii,  (idj.  polu-prosvijec^on ;  halhge- 
hifdi't,  hnihcivilisirt.  —  Polu  prosvijećeni  ljudi  daju 
Harni  81'bi  jos  viSe  prosvjete.  Priprava  \(y. 

polupr6fiiiv$l,  adj.  polu-proSavši;  hatbvergnngen, 
—  tJIagoIi  ne  mogu  imuii poluprosnt^šega  vremena.  Rj.* 
TJV.  Vremena  dva  prožiavSa  (1-vo  poluprošarše  . .  .) 
.  . .  onda  ćemo  imati  tri  proSavŠa  vremena,  t.  j.  polu 
profiav.^e,  I.V. 

^olnsčstra,  f.  —  1)  sestra  samo  po  ocu  ili  po  ma- 
teri. Rj.  —  Milutin  u/.e  za  ženu  kčer  Tertcrovu,  po/i*- 
sesiru  Sveiosavljevu.  DM.  32.  —  2)  (a  Boci)  sestra 
pobratimova.  Rj. 

fidlu^ki.  adj.  (u  C.  O.)  von  polužje:  Od  sabljaka 
uskoga  grada.  Rj.  što  pripada  poiuiJH. 

paliltfik,  poIuUSka,  m.  {u  Srijemu)  zec  mlad  (oko 
Maij.ii,  Mitrzhase,  lepii.^  rernus.  Rj.  vidi  polovnjak 
2.  —  p(flutak  (od  osn.  od  knje  je  poluliun).  Oan.  2*54. 

pdldtan,  poiutiina,  m.  dcr  nur  hulb  einem  Volks- 
stujnm  angcJiori  (tceil  lut^r  oder  Mutter  nicht  davon 
ist)j  eine  3fHlattCj  paire  aut  matre  barbara  nnins. 
cf.  melez.  Rj.  čovjek  koji  pripada  samo  pola  plemejiu^ 
tmrodu  kojentu^  jer  mu  otac  ili. mati  nije  od  istoga 
plemena,  naroda,  isp.  snatrimak. 

pAlbticn,  poliltiiin,  /'.  Wdi' polovina:  Milutinu  po- 
tatinu  (Posl.  178V  Uj.  vidi  i  i>o1a,  i"  sifn.  ondje. 

polAtkiaja,  f.  (u  (J.  G.)  mjera  od  po  konate.  Rj. 
konaia,  vinska  mjera. 

poltiivara,  f.  vidi  lomača.  Rj.  i>iV/t  i  niomača. 
hremc  irnju  ili  granja.  —  poluvača  (lomača;  Uimna 
poeiiinja;  može  biti  da  v  stoji  mjesto  A,  i  da  je  u 
Hvezi  H  puljeno).  t)an.  350.  riječi  s  takvim  nast.  kod 
ajgirača. 

poln%ni(nJ(%  n.  nolu-znanje,  doA  Ifalbrnesen.  — 
Ti  če^  imati  da  se  boriš  a  neznanjem,  s  poliUHa^em, 
9  pleLknma.  Zios.  197. 

poldiiti,  ptVlufTm,  V.  pf.  n.  p.  košulje,  pregjn,  lau- 
gen,  lixivio  lavo,  Rj.  po-lu?.iti.  r.  impf.  lužiti  (u  lugu 
pariti). 

p6lu^e,  H,  (u  C.  G.)  Getiend  an  einem  }i6hrieht, 
regio  udjacens  arundin^to.  l^j.  kraj  pokraj  luga^  rita, 

puljft^ina*  f.  vidi  poljak  2.  Rj.  bolest  nekaka. 

p6IJiik,  poij&ka,  m.  —  J)  FeldujdrJit^r^  custos 
agrorumt  cf.  poljar.  Rj.  koji  čuva  polje  da  stoka  ne 
ire  ljetine,  vidi  i  subaša  1.  --  2)  eine  Ari  Krank- 
heil.  morhi  genu.'i,  cf.  poljačina.  Rj.  bolest  nekaka. 

P6IJak,  PoljAka,  m.  dcr  Pole,  Polonus,  Rj.  riđi 
\jeh.  —  Pak  on  ode  u  zemlju  Lehanaka,  te  podiže 
Leba  i  Poljaka.  Npj.  3,  48, 

poU&aa,  /'.  die  Žbene,  planiiies.  Rj.  vidi  rftvan, 
ravnica,  ravnina,  dem.  poljanica.  —  Kad  ae  gjak  do- 
hvati poljane,  vikne  divljana':  »Ne  traži  rae«  reče, 
»ja  sam  ved  na  polju.<  5fpr.  141*.  Po  poljani  ovce 
ostavila.  Herc.  61.  Sjeriauu  na  poljani  kod  vrata 
Samarijskih.  Dnev.  II.  18,  9  {sedebant  in  area  JHxta 
portam;  sassen  auf  dem  Platze  bei  dem  Thore.  i«p. 
Poljana),  isp.  poljana,  3)  piazsa,  platea.  Stulli. 

FolJ&na,  f.  nom.pr.  u  Dubrovniku  pijaca  gdje  se 
aad  zelen  prodaje.  Rj.  isporedivšt  kod  poljana  j>riwy«T 
ie  Dnev.  U.  18,  9  čini  s&,  da  i  Poljana  u  Dubrov- 
niku znaci  tiopće:  poljana^  t.  j.  pijaca,  čaršija, 

polJtkui^rA,  /'.  dem.  od  poljana.  Rj. 

PolJ&Bjive,  f.  pi  Ori  in  der  Crna  Rijeka.  Rj.  mjegto 
u  Crnoj  Pijeci. 

p61Jiir,  polj&ra,  m.  (u  Uerc)  koji  čuva  polje  da 
stoka   ne  tr©   ljetine,   Feld^aditerf   custos  agrorum. 


poljnrfna 


—  99  — 


|H»niaćl 


Onamo  poljara  postavlja  apnhija  ...  cf.  poljak  !, 
ftultii^n.  Rj. 

■oljikrinn,  /'.  FtldvOcUialohn,  vterccv  nijrunim  cut- 
toaiit.  Rj.  pliriu  poljaru.  —  Poljara  poi4lavlJA  Apaliija, 
i  to  DAjvi^e  Turtlioft,  pa  mu  ljudi  daju  dvadesetu 
oku  od  £ita  poljnrinc.  IlJ.  535b. 

pftUff^«  rt.  —  1)  dan  Fcldj  campus.  RJ.  dem,  po- 
Ijioe.  —  On  pobjeŽe  poljem  zelcnijem.  Kj.  ISOa.  Va- 
iMie  polje.  Rj.  49()a.  (iledati  u  plećke  (o<l  pc<Vmii 
bnva)  . . ,  DoDJi  široki  i  lauki  kruj  zove  ee  polje; 
ako  je  pftljc  irinto  kad  »e  ple('-o  pogledu  preiua  sebi, 
onda  kalu  da  je  mir;  ako  li  jo  mutno,  onda  ka^u 
da  j*  vojska.  Rj.  507b.  PoljevitA  /.emlja,  t.  j.  gdie 
ima  polja.  Rj.  535b.  Dogie  «  jedno  polje.  Npr.  2. 
Dva  hrU  $to  mogu  zeca,  u  polju  »i\ć\.  4().  Kud  dopju 
na  jedno  polje,  a  tu  golub  prekrilio  polje,  80.  Igrah 
se  dmnom  jabukom  po  polju  po  tnjedeuome,  po  guvnu 
po  srebrnome.  Npj.  1,  41.  Ajdenio  tam'  dolje  u  to 
slatno  poljct  da  žnjemo  pj^eiiicu.  1,  171.  Ahl  aalvori 
ovo  more  m  seleno  Tuvno  polje!  DuffO  polje,  n  voda 
daleko.  1,  3(1*1.  Ulcopajte  meue  u- polje  široko.  1.  3iH. 
Na  Kot*ovu,  polju  krvairome.  4,  3*21 .  Mom(!-adma,  koja 
rade  u  polju.  Danica  2,  UH.  Terminoloj^ija  je  polje 
dugo  i  široko.  Piu.  14.  Dva  poslenika  n«  polju  isttftrij- 
.'tkom.  Pom.  34.  —  2  a)  na  poliel  hijmun,  ft>rafi.  Ej. 
rut  pitat\ie:  kuda  (kamo)?  —  \an,  2)  liiuaufl,  foran: 
oUAau  V4in  U  j.  nu  polje.  Rj.  5.3a.  Di&er',  na  polje 
Kj.  121b.  Obuku  se  u  kojlue  haljine  izvrtiuv^i  oluku 
na  polje.  Rj.  148b.  Zle  dbJce,  u  oi^ima  ueknke  dlake 
koje  valja  ćupaii  na  polje.  Rj.  211b.  Vrati  8«  natrag 
u  onu  *obu  gje  je  zmaj  mrtav  ležao,  pa  o»t  Uruče 
Ha  polje  i  baci  na  zemlju.  Npr.  9.  Put  Airok  a  vrata 
otvorena.  (Ka  polje!).  Posl.  2li7.  libraše  dobre  u  su- 
duve.«  a  zle  bacite  na  polje.  Mat.  13,  48.  Izvedi  toga 
pfKiva6i  na  polje  iz  okohi.  Mojn.  III.  24,  14.  —  bj  ua 
polju,  drausgen^  fori«.  Rj.  na^n^unjc;  gdje?  —  Van, 
-0  drauflAen,  foris,  cf.  ranka:  on  je  van,  t,  j.  na  polju. 
Kj.  .V5a-  Kad  ne  gjak  dohvati  poljane,  vikne  divljana: 
»Ne  traži  me*  reie,  »ja  atun  vet*  na  polju. <  Njir. 
HH.  Ke  idi  u  kudu  njegovu  da  mu  uzme^  zalog; 
nego  stoj  na  polju^  a  čovjek  koji  ti  je  du^n  neka 
ti  miee«  na  polje  zalog  svoj.  Mojs.  V.  24,  U.  — 
r)  »  poljan  von  draussen,  foris,  Kj.  uu  pitanje:  odakle? 

—  lipunkuj  drauMen,  foris,  cf.  spolja.  Rj.  219a. 
Nalim  spisateljima,  koji  Žele  jezik  nas,  ne  samo 
»  polja,  ne^o  i  iznutra  poznati.  Danica  3,  XXin. 
(1«tite  itpolja  Oazo  i  wijelu  a  iznutra  flu  pune  gra- 
beža i  m>pravde.  Mat.  23,  25.  Djelima  avojim  »polja 
i  i/nutra  siajaSe  visoko  svrh  sviju,  koji  prije  njega 
vlada,^e.  DM.  y.  —  3)  tjera  me  napolje,  ninaujt  (um 
đu  Nothdurfi  zu  verrichten);  ao  uuch  mitten  im  Walde 
oder  Fclde:  otidao  na  polje.  Rj.  —  Zapekao  se  ^vjek, 
kad  za  dugo  ne  može  na  polje  da  iziđe.  Rj.  l<^a. 
(.>xlo(rbio  sam  se,  t.  j.  tjera  me  na  polje  (boli  me 
trbuh).  Rj.  451b.  Trk  na  polje,  ftel  u  kudu.  (Kad 
koga  iera  na  polje).  PorI.  321. 

■dU4*ao,  fl.  (o  C.  G.)  podebela  cjepanica  ili  valjak 
laoL,  ein  Scheit  A'ien,  taeda.  Rj. 

f^U®P»  "'•  ^o-ij«P»  djelo  kojim  se  što  ulijcpi,  i  ono 
Hm  $e  eio  ulijepi.  vidi  1  lijep.  —  Bejože  rupa  u 
kojoj  je  ugaženo  blato  s  plevom  zapolep  tavana  nad 
•ooHjna.  Zim.  32. 

pftlJ<«p$T,  adj.  po-ljepfti.  t-tdi  poljevSi.  —  Puljepša 
je  niža  od  vijolo.  Rj.  Hlb. 

polJi'T&^lna,  f.  oni  novci  gto  daju  svatovi  mladi 
kad  im  poljeva  te  se  umivaju.  Rj. 

polj^TAfi,  adj,  u.  p.  pe^ktr  (kad  mlaila  poljeva 
svato^ma).  Kj.  vidi  polivai5i.  sto  pripada  poljevattju. 

—  t'iLni  liiij.  kod  brijač. 

p^ljevanjc.  n.  das  Jlegiessen,  perfusio.  Bi.  terh. 
otl  nidnja  kojom  tko  po^eva  irto.  vidi  poli- 

VRi  anjc. 

poijiiiii«.  vam,  tt.  impf.  begieasen,  beschUtten,  per- 
fund«.  Kj.  po-ljevati.  vidi  poUvati,  polgevati.  v.  pf. 


JtolitE.  —  Od  tih  dttvojaka  ima  joft  jodna,  koja  po- 
emi sav  gv'td  »ama.  Npr.  239.  Ona  je  morala  poljc- 
vati  goHiima  da  .se  rimiju.  Danicjt  I.  9().  Nevjesta 
nad  umivaonicom  poljeva  svatovima.  Kov.  84. 

jioU^Til,  fidj.  n.  p.  /emlja,  1.  j.  gdje  ima  polja, 
retch  an  Feldcrn,  divcs  campis.  Kj.  —  lukva  adj. 
kod  barovil, 

pftlJcv^T,  adj.  (u  prim.)  cf.  Ijovfti  i  po:  Poljevsa 
je  ruža  od  vijolc.  Rj,  po-ljevŠi.  vidi  poljcpM. 

Puljfca«  u.  pl.  u  DalmatinHkome  pnmoiju  izmetu 
rijeke  Zruovnice  i  Cetine  oko  kameniti!  planine  Mo- 
t*ora  denetak  dvadesetak  sela  koja  t*u  se  i>d  Hlarine 
do  našega  vremena  »ama  upravljala.  Rj.  uprupo  jo 
pl.  od  poljice. 

|ioljii^e,  M.  —  1)  dem.  od  polje.  Rj.  —  Daj  mi. 
Bože,  vjetra  od  planine,  da  odnese  maglu  iz  poljica, 
da  ja  vidim  dvije  nilne  vojske.  Npj.  3,  270.  —  J2^8rije<la 
od  prejrljač-e,  Kj. 

Pftljkinja,  f  die  J^liHf  Polona.  Rj.  —  sa  nwft, 
itfj).  Arapkinja,  dntkinja,  Mndžarkinjn,  Srpkinja. 

PAljskii,  /.  ailj.  l*ol€n,  J'olonia.  Kj.  t.  j.  semlja, 
što  pripada  Poljaciiint. 

pAljski,  adj.  n.  p.  rad,  miS,  Feld-^  campestris,  ru- 
fttteufi.  Rj.  ^o  pripada  polju.  —  Nado,  1)  rupa,  gdje 
poljstki  misi  snose  žito.  Rj.  387a.  Polji^ka  metla,  f.  (u 
Srijemu)  die  JSureublume,  xeranthemum  annuum.  Rj. 
o30a  (hiljku).  Kaduik,  t^ovjek  koji  radi  poljahi  rad. 
Kj.  *J25b.  f{ade^i  poljski  posuo.  Npj.'  4,  XXIX.  Uto<?iiO 


primorje  .  .  .  satla  je  puno  ljudi,  sela,  lijepijeJi  polj- 
skijeh  kuca.  Priprava  23.  Vogiaže  ga  (Goapod)  ua 
vinine  zemaljske  da  jede  rod  poljski.  Moja.  V.  32,  13. 


PostaSe  kao  trava  poljaka  koja  »a  fluM  prije  nego 
sazri.  Car.  U.  19,  26. 

P&IJski,  adj.poluischf  polonicus.  Rj.  što  pripadti 
Poljacima.  —  Ce&ki  jezik  .  .  .  Poljski  jezik.  Dioba  8. 

pdljtibae,  pMjupoa,  m.der  Kass,  oHculuvt,  r/". tjeliv. 
Kj.  vidi  i  Ijtibae,  cjelov.  —  Da  me  hoće  poljubiti 
poljupcem  U8ta  svojih!  Pjeam.  nad  pj.  1,  2. 

pojJdbKI,  piMjiiblm,  v.  pf.  Ri.  po-ljubiti.  detn.  Iju- 
buuti.  djetinjtki  pacili.  vidi  cjehinuti,  cukiti.  r.  impf. 
ljubili  1.  V.  pf.  i  impf.  cjeliti,  cjelivati,  cjelovati.  — 
IJ  koga  u  ruku.  kome  ruku,  einmal  kiissen,  osculoTf 
cf.  cjelivati.  Ki.  —  Da  je  meui  careva  devojka  da 
me  poljubi  u  čelo,  Npr.  47.  Što  je  staro,  poljubi  u 
ruku,  Mo  je  mlado,  u  šet^erna  usta,  a  gjevojke  pod 
gjerdan  u  grlo.  Npj.  1,  5(>7.  Kad  to  čuo  Kneievid 
Ivane,  pred  Kulioom  i«  zemlju  poljubi.  4,  198.  T'b'jelo 
ga  lice  poljubio.  4,  335.  Mole<?i  Vas,  da  Nj.  Ekneelen- 
ciji  za  mene  ruku  poljubite.  Straž.  188G,  (>0.  Da  me 
hoće  poljubiti  poljupcem  ueta  avojihi  Pjes.  nad  pj. 
1,  2.  —  2)  .ta  §e,  reciproč.  s  kim,  sich  kussen,  ex- 
o»culari  se  invicem.  Rj.  —  Pritrći  bratu  svome,  te  « 
s  njime  ^Ijubi.  Npr.  8.  Pa  «c  »  Grujom  u  obraz 
poljubi.  Npj.  3,  22.  Pop  zapovjedi  mladijencima  da  se 
ondje  odmah  poljube.  Kov.  79. 

puljuljivanjo,  n.  dan  Beuegen,  agitatio.  Rj.  verb. 
od  poljuljivali.  radnja  kojom  tko  poljuljuje  čim. 

poljuljivati,  polj^ljujem,  v.  impf.  beuegen,  tujito: 
Vijor  dolom  duje,  gradom  poljuljuje.  Rj.  po-ljuljivati. 
V.  impf.  prosti  ljuljati;  v.  pf.  Ijulinuti. 

pomA«i,  p6makn6m,  v.  pf.  riicken,  moveOf  cf.  po- 
maknuti. Rj.  po-mai5i.  r.  ^Z*.  Je  1  prosti  mat^i,  maknuti 
t).  impf.  pomicati.  —  1)  Velika  ploča,  koju  sto  ljudi 
ne  bi  moglo  pomaći.  Npr.  148.  Udari  je  Ivo  uz  obraze, 
dva  joj  8  injcsta  pomakao  zuba.  Herc.  99.  Svakoga 
Bog  pomogao,  i  u  naprijed  pomakao.  Kov.  72.  Ti 
mene  pomakao  8  ovim  cvijetom,  a  tebe  Gospod  Kog 
Htkom  i  napretkom!  125.  Koliko  je  taj  učeni  Englez 
pomakao  naprijed  nauku.  Rad  17,  167.  sa  ae,  pas$. : 
Kad  se  badnjak  me<^e  na  vatru,  iT\Tt\x\  se  pomakne  u 
napredak.  Rj.  12a.  Živac  kamen,  t.  j.  koji  je  iz  zemlje 
kao  iznikao,  pa  -te  ne  može  pomaći.  Rj  168a.  —  2)  sa 
se,  refleks.:  Uma(}i  se,  vidi  pomaci  se.  Kj.  78<)b.  Po- 
mukni  se  a  toga  mjesta  1  Posl.  254.  Kako  dogje.  Božju 


pomadžarfti 


100  — 


pomaralJlTanJc 


[mmoć  da<le;  ponCkoše  se  jedan  do  drtigoga,  kod 
krnlja  inu  mieato  u^iDide.  Npj.  3,  ^b, 

pomndžllriti,  pomMžiirim,  r.  o/".  Uj.  po-miuJžariti. 
V.  impf.  madžariti.  —  1)  sum  Inger  moc/itrt,  fncio 
ense  Ungarum.  Rj.  pomadčarUi  Votfttj  ućiniti  gn  Mti- 
diarom.  —  2)  «a  bb,  refleks,  ein  Vnger  ucrden,  fio 
Unffttrnt.  Rj.  pofttati  Madžar. 

poDn^|^n^,  pomagiU^ ni. der  Gehulfe,  Jfdfer^  adjutor. 
Rj.  koji  potnaše.  vidi  pomo<<nik,  nomotnjik.  —  <>ni 
«u  nitjreci  jnomagitči  i  Mecenntt  kujižertlva  iiaSejra. 
Danica  3,  XXIII  (knjižoutvo  R.  v\j.  kiijiževuoBl).  Moj 
Btari  prijatelj  i  »  ovalijem  posluvirnn  povntf}0'':.  Npj. 
4,  TX.  Da  budemo  ponuuitići  ifttini.  Jov.  III.  8. 

pVtiiiHeaJte.  (mjesto  pom&žite!)  ruft  man,  tremi 
gron'ic  A'of/r  iM,  i.  B.  Jitiuher,  Fettćr,  Ueberschtrcm- 
muna,  tv>jc  implorantis  (tuTiHum.  Rj.  jtriiiidju  fte 
ijudi  «  pomoi^.  u  kfikoj  velikoj  nerolji^  n.  p,  od  haj- 
duka, požara,  povodnja,  i  «  jednini:  A  drugi  dotrfe 
k  Miložu  pomažući:  •Fomagoj^  Kospodarii,  za  Hopa! 
&ta  Ke  to  ćiui  sad?«  MiloŽ  fM).  Pade  nićice  na  zemlju 
i  pokloni  se,  i  reće:  pomagaj,  care  I  Sam.  II.  14,  4. 
Pomagaj,  Gospotle  1  izgibosmo !  Prip.  bibl.  124.  — 
kuko  fte  suuio  u  imperafitm  gorori  wn.  brzaj  1  brzajte  I 

poniJijB^anJn,  f.  d<ts  ftufen  um  MUlfe,  auxiUi  im- 
ploratio:  fltoji  ^a  poniagniija.  Rj.  rtfca,  kad  tko  po- 
maže: pomagujte !  poniagujl  ptdi  pomaganje  2. 

pomApTiinjo,  ».  Rj.  verff.  od  pomagati.  —  1)  radnja 
kojom  tko  pomaic  kome  idas  Hell'en,  adjiimentum. 
Rj.).  suprotno  odmaganje.  —  2J  radnja  kojotu  tko 
pomaže,  mre:  pomagajte!  pomrigajf  (da«  Rirfen  nm 
Hnlfe,  da«  Hulfsgftschrei,  aaxilii  imploratio.  Rj.).  vidi 
pomaganja. 

pomagati,  p5miLž€m  (u  0.  G.  p&magam),  v.  impf. 

—  1  a)  hdfrn,  at(X'i7ium  ferre.  Rj.  r,p/\  pomoći.  — 
On  (vukodlak)  se  mo£e  provući  i  kroz  uajmanju  ru- 

?icu,  za  to  ne  pomaže  od  njega  vrata  ^utv^/rati.  Rj. 
9b.  Pa  ga  stane  buditi  i  grliti:  »Uslaj  hrano!  ustaj 
arce!  ustaj  duAoI«  Ali  nihu  ne  pomake:  on  spava 
kao  mrtav.  Npr.  18.  Kome  Boa  pomaže^  niko  mu 
nauditi  ne  moie.  60.  Ja  sve  radim  a  ti  ni  u  i^rmu 
ne  pomasti.  71.  Da  gleda  ko  to  njoj  pomaže  presti 
i  motati.  126.  Ema  popu  dobri  Bog  pomagu,  nijedna 
ga  puika  ne  pogagja.  Npj.  4,  40U.  Ilaj  pomagnj, 
dragi  gospodaru  1  na  Jakova  i  na  Gtah&rljane.  4,  435 
(protiv  Jakovti  i  t.  d.).  Oni  bu  . . .  Grcima  pomagali 
protiv  Avara.  Danica  2,  74.  Mlogo  je  njegovom  ju- 
naštvu pomagalo,  kto  je  sve  pomišljao  na  MilojSa 
Obilića.  4,  30.  Vi  ste  meni  milostivo  pomagali  u 
ukupljanju  ovih  pjesama.  Npj.'  3,  V.  Tii  sad  nema 
miloBli,  niti  pomaže  moljenje  i  lujfknnjc.  Straž.  1^1, 
14.  Radoslav,  koji...  obrire pomagati  na  Vrosa.  D.M. 
29  [isp,  porive  Npi.  4,  435).  Da  mi  oko  ovoga  posla 
već  dvije  godine  dana  pomaže  ućenik.   DRj.  1,  XI. 

—  h)  fta  ae,  refleks.:  Po  sebi  ae  nizumije  da  sam  ne 

S ostavljajući  korijene  pomagao  kako  sam  7.ntio  djelima 
rugih  Ijudi.  Korijeni  III.  isp.  pomoći  se.  —  2)  um 
Hulf'e  rufen  (pomagajte  rufen),  anxilium  imploro.  Rj. 
vikati:  pmnagaj!  pomagajte!  v.  pf,  zapomagati.  —  A 
drugi  dotrče  k  MiloSu  pomažwH:  »Pomagau  gospo* 
daru  za  Boga  I  &ta  ae  to  ćini  aađ?  MiloŠ  IK). 

bomahnitati,  pomiLhuit&n.  d.  pf.  (u  Perastu)  vidi 
poludjeti.  Rj.  i  syn»  ondje,  po-mahnitati.  r.  impf. 
mahnitati. 

p6ina|ka,  f.  die  Wahlmutter,  guo^  rnairit^  loco  ha- 
Mur.  Kj.  po-niHJka,  žena  koja  se  pomateri,  usme  se 
namj^to  nt({jke.  fidi  pomati. 

pomJkJkati,  ka,  v.  pf  (po  zap.  krtg.)  riWt  pomaiij- 
kati:  Jes'  li  dosta  parićala  dara,  da  ti  ne  bi  pomaj- 
kalo  dara,  pomajkalo  dara  ea  svatove.  Rj.  po-majkali. 

—  pomanjkati;  i  sa  J  mjesto  f\j:  pomajkaii.  Korijeni 
1&4.  r.  ijiipf.  manjkati,  mankati. 

Pdmak.  m.  vidi  .Tunik  (?).  Rj.' 
pooi^kniiti,  pftoiakuem,  e.  pf.  vidi   pomaći.   Rj.  i 
primjere  orn^e. 


pAmnIo,  allmalig,  cinecln,  ntuckivcise,  paiUatim.  Rj. 
aar.  po-raalo.  —  J)  malo  pomalo,  u  vremenu:  U*e- 
niv&i  se  stane  živeli.  i  malo  po  tunlo  izigjc  on  naj- 
bogatiji ćovek.  Npr.  12.  Divljan*  primićiići  «e  malo 
po  malo  da  bi  ga  uhvatio  .  . .  15t».  —  2)  pomalo, 
kao  od  cesti:  Od  česti,  n.  p.  zna,  t.  j.  pomalo.  Rj. 
823a.  ViSe  ne  pij  vode,  nego  pij  po  malo  vina.  Tim. 
I.  5,  23.  Dajite  mu  po  malo  hljeba  i  po  mulo  vo<le. 
Dnev.  II.  18,  26.  MoŽe  biti  da  li  se  već  i  dosadilo 
ćitaiući  po  maio  i  u  mrtvoj  besjedi  ono  Sto  Živo  možeS 
gleJati  u  crkvi  kad  se  sva  braĆa  mole.  DP.  319. 

pomftljiiiije,  w.  dim  Hervor<trecken,  Hervorzeigen, 
jn-otensio  exsertio.  Rj.  rerb.  od  1)  pomaljati,  2)  jmv 
maljati  se.  —  J)  radnja  kojom  tko  pomalja  sto.  — 
2)  stanje  koje  hira,  kad  se  što  pomalja,  vidi  pomi- 
lanje. 

pomilljuti,  pftmflljilm,  r.  impf.  RJ.  po-maljati.  vidi 
pomilati.  isjt.  puljiti.  r.  pf.  pomoliti.  —  ij  hervoi'- 
^trecken,  hervoneigcn,  protendo,  escsero,  Rj.  —  Poćinje 
pomaljati  lice  danica.  DP.  156.  —  2)  sa  se,  refleks, 
sicli  herviifzeigen^  herrorragen,  promineo.  Ry  pomalja 
se  «.  p.   Hunce  ita  planitte. 

pOmnmn,  f  die  Wuth,  furia,  furor:  Sinoć  ago  iz 
Novoga  dogje,  kada  dogje,  pomama  ga  nagje^  vjernoj 
ljubi  Jade  zadava.Se.  Rj.  po-mama.  kud  se  tko  pomami, 
vidi  pomamilo,  mama.  —  Tako  me  pomama  ne  na- 
pala! Posl.  295*.  Kam',  djevojko,  mama  i  pomama? 
Dok  bijaše  u  mile  maićioe,  Bve  bij:ii«  mamom  po- 
mamila.  Npj.  1,  301.  Ne  dade  joj  siluo^-ito  blago,  no 
joj  dade  trave  od  pomame,  kojom  mami  momke  ne- 
ženjene.  Herc.  107.  Mamio  se,  te  ae  pomamio,  u  po- 
mami ćudo  poflnio.  226. 

pSimiman.  pomamna,  adj.  toli,  triitJtend,  furiosua: 
Uzja  Milo^  pomamnn  kuln.Aii.  Rj.  ririi  mameni.  isp, 
bijesan.  —  f^to  je  hudo  i  odrpano  to  je  bijeano  i 
pomamuo.  Posl.  357.  Dohvati  se  pomamna  gjogata. 
Npj.  3,  8.  adv.:  Hod  kao  da  je  hod  Jujev,  jer  ide 
2iomatnno.  Car  II.  9,  20.  [isp.  jK)mamice). 

pdnutmiec.  n.  p.  o»le  pomamice,  t.  j.  kao  da  ae 
pomami,  vuthend,  furihundus.  Rj.  adr>.  vidi  pomamnn 
{kod  jiomaman). 

pomt\mHo,  n.  vidi  pomama.  Rj.  vidi  i  mama.  — 
riječi  s  takvim  naši.  kud  bjesnilo. 

porndiniti,  p<>mtimTm,  v.  pf.  Rj.  po-mamiti.  v.  impf. 
pomamljivati.  —  /*  J)  iriithend,  toli  machen,  in  fu- 
rorem  ago,  furiosum  reddo :  Tu  mi  \iiĆe  gjogata  po- 
mami.  nj.  pomamiti  koga,  ufiniti  da  ite  pomami,  da 
bude  pomamau.  —  Tako  me  ne  smeli  i  ne  pomamili 
eausi  Hrisiovil  Rj.  199b.  Carev  sin  odmah  brže  za 
Djom  u  goru  da  je  trati,  kao  pomamljen.  Npr.  112. 
—  2)  nachlockeri,  uUicio  ad  sequendum,  Rj.  pomami 
tko  koga,  da  pogje  za  njim.  —  Dok  bijafie  u  mile 
majćice,  sve  bijaJe  mamom  pomamila^  i  ženjeno  %- 
neoženjeno.  Npj.  1,  .301.  Ja  kakve  au  Foćauke  dje- 
vojke, mamile  hi  sa  neba  oblake,  kamo  1'  ne  bi  sa 
zemlje  junake!  3,  568  (t.  j.  domamile  bi?  Ili  poma- 
mile  bi?  Vuk).  —  77.  sa  se,  refleks,  toli,  icitthetid 
ujcrdenf  coepi  furere.  Rj.  postati  pomaman.  vidi  drnnti 
se,  i  syn.  ondje.  —  A  koti j  da  se  pomami  pod  t^im: 
sve  mu  vamice  iz  nozdrva  »evaju.  Npr.  206.  Pomami 
se  Jordan  voda  leđna,  e  ne  hoće  voda  potopiti  (na 
=  nas).  Npj.  1,  123.  Jadna  mi  se  pomamihi,  Hrunkot 
ta  ljepotom  Karabuće  Nika.  1,  496.  Bkoći  Pavle,  kaii'. 
da  se  pomami.  2,  16.  Koji  su  se  pomamili  na  me, 
mnom  se  uklinju.  Ps.  102,  8. 

F6iiiamlji'Dl(*a,  f.  muški  nadimak  u  pjesmi,  sa  koju 
biće  ga  naf^inio  pjevač:  Dok  je  junak  družbu  sakupio: 
Bojca  Vuk«,  rogjeaa  nećaka«  I  Žcravca  njegova  ne- 
ćaka . . .  Žeravicu  i  PomumljcnicUj  i  Vidoja  ^utu  Že- 
ravicu. Npj.  3,  432. 

podiamljfrioje.  n.  das  Tollu^dtn,  furiae.  Rj. 
vcrh.  od  li  pomamljivati,  2)  pomamljivati  se.  — 
X)  ratinja  kqjom  tko  pomamljuje  koga  ili  Ho.  — 
2)  star\je  u  kqjem  ae  tko  pomamiji^e. 


Lvmivftti 


—  101  — 


poinesM 


pomamljivatl,  pom&mljtnem,  r.  »mj?/'.  Kj.  po-mam- 
Ijivati.  t;.  pf.  pomamiti.  —  1)  toli  vmchen^  in  furoreni 
ugo.  Rj.  kogOf  činiti  da  fte pomami ^  da  bude  ponutvutu. 

—  2)  it(t  «e,  refleks.  toU  v  orden,  tti  furorem  agor.  Rj. 
pO'itnjfiti  pomaman.  vidi  raflponmm1jivAt,i  ae. 

pbmaoiniea,  /.  koja  je  pomamna:  Na  jezern  bro- 
dAricA  vila  ...  Al'  priskot^i  pomumnica  gorska,  hvata 
Aljirka  po  svilenu  pnsu.  HNpj.  a,  fi, 

p6man.  i>ftmna,  adj.  atteyitufif  diligens,  Htulli.  vidi 
pomojiv,  pomljiv.  —  J'omttu  va/da  Sto  pod  o»Uje. 
DPofti.  U8.  (id-r.:  Da  ti  znndeA,  čije  li  je  trsje,  tko  li 
ga  je  pomno  obradivo,  HNpj.  2,  191. 

piimanifall,  pornanitAn),  p.  pf  indi  pomalmitati.  Rj. 

pOmaiijr.  adj.  p<vmanji,  kao  prilično  manji.  i>j?. 
^ieierto  s  adj.)  i  manji.  —  Pa  ti  inođip  redom 
i  glavnije  i  pomanje  stvari,  Npj.  5,  547. 
dijalekt,  mj,  kazivati). 

pdMM^Itt.  nj^,  V.  pf,  po-manjiti  vinograd,  t.  j, 
pootkidati  loei  zaperke.  r.  impf.  manjiti.  u  baniji.  M. 
KrklJDft. 

pomft^jkaiii  pomiknjkamo,   r.  pf.  Rj.  po-manjkati. 

—  1)  rtdi  (»olipeati.  Rj.  vidi  i  pocrkatJ.  r.  impf, 
numj  KAVAti.  —  2)  vidi  nealAti:  Spenpje  su  mu  po- 
manjkale.  Rj.  vidi  i  pomajkali.  v.  impf.  manjkati, 
mankati. 

pSmftst,  /'.  ung\teftiuvi.  Btulli.  ono  čim  se  ko  ili 
ito  pomasuje,  vidi  ma.Hi  2,  miizanje  2.  i»p.  pomaz.  — 
V  gubuvca  putrttuti  pila.  DPosl.  140. 

pdmiiiill,  ^Tni,  V.  pf.  gćhfiren,  pario:  Skofii  mlada 
SA  konju  viterji,  nfati  hc  r,a  jelovo  ^rnne,  vikom  vrisnn 
a  pomtiM  dijete.  Rj.  po-mašiti,  roditi,  vidi  pobacili 
^^^ijete>,  izbili,  iznebiti,  izvrći,  iKJnloviLi  se,  pomelnuti; 
pobiu'iti  ?e,  pobaciti  »e  (roditi  en',  okotiti  ee). 

pdmntvriti,  nm,  r.  pf.  pCHmateriii,  ženu  muvati 
mnlcrotti,  uzeti  je  vamje^^to  matere,  v.  impf.  materili. 
Mp.  pijuiuti,  jiomajka.  —  sa  »e,  pasu.:  Kakogod  Mo 
80  čovjek  u  ftnu  ili  na  javi  pobrati,  iako  se  može 
i  icna  posestriti  i  pofiutteriti.  Rj.  f)12a. 

pftoifltS.  p^lnate^c, /*.  po-mati,  zetia  koju  fie  pontaferi, 
Wtme  se  na  mjesto  nudtre.  vidi  poumjka.  —  Idi  na- 
trag,  carev  tatarinel  idi   kaži  inojc^  ponmteri.  Npj, 

2,  391. 

p&Biaa,  w.  Rj.  po-maz.  isp.  j>omazati.  —  J)  £euičuo 
brai^oo  razmu<5eno  u  hladnoj  vodi,  kojim  »o  ponHUuje 
kukuruzan   hljeb   kad   hoće   da  ae  metne  u  pe<^'.  Rj. 

—  2)  i.u  Baranji)  vidi  škrob  2.  Rj.  od  brašna  i  od 
mtajiti,  fime  se  skrohi  pvegja^  da  se  bo{jc  tka,  tndi  i 
ikn^b. 

ponaz&nlkr  (toms'/anfka,  m.  koji  je  pomasan;  der 
(Jenalhte,  unctus:  Kuf^zovi  i*t'  skupljaju  na  Gospoda 
i  na  povuisanikit  njcgora.  Ph.  2,  2.  Ovako  jrovori 
(Jospotj  pomuiunikn  stftjvviH  Kini.  Ik.  4.'>,  1. 

p«BittsniU^>  n.  pomažnnje,  itnctio^  undunt.  Btulli. 
djelo  kojim  se  što  pumarc:  Ima  riječi  84  koje  cam 
ja  nntSnio  .  .  .  pokajanje,  pomazanje.  Nov.  Znv.  VII. 
Vi  tmit^*  pomazanje  od  svetopH,  i  znale  Rve.  Jov.  I. 

3,  ^».  Vzmi  Arona  i  Hinove  njegove  b  njim  i  odijelo 
i  uije  pomazanja.  MoJH.  UI.  8,  2.  Da  poftalje  Duha 
Bvcloga  na  miro  da  bi  bilo  pomazanje  duhutnu.  DP. 
367.  1^.  pomozivunje. 

pdnuEati.  pf)mH^.em,   v,  pf  salhen,  ungo,  Kj.  po- 
mazati.  r.  impf.  pouuizivati.  —  Glavn  avaku  pomaži 
njome  (krvlju!  po  donjoj  usni.  Npr.  UC  Pomaći  rafic  ' 
S4nu.  113.   Moitti  ot^njom  pomori  oči  svoje  da  vidift. 
Otkriv.  3,  18.   Oospoti   me  je  poklao   da  te  pomažem 
za  rnra  nad  narodom  nje^rovijeni.  I^am.  I.  lf»,  1.  .Sa-  , 
muilo  iato   uOinio   na  8anlii  i  na   Davidu   pomnzarki  ' 
ih  na  carstvo,  DP.  303. 

pomoKtvnr^t*.  n.  das  tSalbcn,  anctio.  Rj.  rcrb.  od 
pomA/ivuti.  radnja  kojom  tko  pomazuje  što.  isp.  po- 
mazanje. 

p<»iii]ixivatfi  pomartijem.  r.  ittipf.  salbcn^  ungo.  Rj. 
pO-nadvatJ.   r.  impf.  proxU  mazati,   r.  pf.  pomazati. 

p^n^gj&S   pomegjji^a,   ru,   der  Autjrenzcrt  Orem- 


nuMar,  fiiiitimHS,  oieihiM,  ef.  porednik.  Rj.  vidi  i 
sporednik.  koji  je  8  kim  na  pomegju.  isp.  me^aft.  — 
Porednik.  koji  je  sa  utokojn  pored  koga.  Rj.  544b. 

pom^jigaSki.  adj.  dem  pomegjaš  gchorig.  Rj,  što 
pripada  poviegjašijna  ih'  pomegjašn  kojemu  god. 

pAmpgJe,  n.  po-megjc.  kao  mejy«,  svmegja, —  No 
ie  kula  zn  boj  učinjena,  na  poitiegju  vazda  od  Turaka. 
Npj.  fj,  141.  rnoze  biti  da  je  nom.  sing,  pomegja,  pa 
na  i>ome^u  u  akus.  rujesto  lok.  na  pomegji  po  dija- 
Itklu  Crnogorskom. 

pom(^Ijiir,  pnnieljara,  point^ljArHv,  pomeljdroa,  m. 
(u  ISrijemu)  vidi  pomiliir.  Rj,  vidi  i  pomlinar.  koji 
ide  u  mlin  da  melje. 

pomeljAviti,  pomMjavlm,  v.  pf.  zerkauenf  mandere: 
kftJito  kad  hoće  djeea  da  z-abrane  jedno  drugome  go- 
voriti, onda  jedno  reČc:  »Pun  koš  Žaba,  pun  koS  crvi, 
pun  koS  guja  (itd.):  ko  se  javi,  sve  da  pomeljavi,*  pa 
već  onda  ne  smije  nijedno  progovoriti.  Rj.  po-melja- 
viti,  kao  safnijeti  tuhima,  zgrisii  sve  redom.  v.  impf. 
meljaviti.  —  Jedan  Vol  mravi  a  drugi  crvi^  tko  se 
prije  javi  da  pomeljavi.  DPosl.  38. 

p&meii,  m.  Rj.  dem.  iramenak.  —  J)  die  Encdh- 
nungt  nientio.  Rj.  djelo  kojim  se  Ho  pomene.  —  2)  die 
Ahnunrj,  cogitatus,  ef.  Hpomcn:  A  od  dana  ni  pometia 
nema.  Rj.  —  S  kime  6emo  Mitra  ođijelit*,  Icad  on 
nema  ni  aeatre,  ni  majkC}  ea  ljubu  mu  ni  pomena 
uijo?  Npj.  2,  630. 

pOmenAk,  p<^meuka,  m.  dem.  od  pomen.  Ej.  isp, 
Hpom^nak. 

pAmonik,  m.  catatogus^  seri««,  index  —  toga  u 
pOMcnik  svetih  pripi.<*a,  eum  Sanđorum  catalogo  in- 
acripsit.  Ptulli. 

pomi^nuti.  pi^mSnero,  v.  ^f.  kome  Sto,  vor  einem  ettras 
ericUinen,  mvjUioneTn  facto.  Rj.  po-menuti.  isp.  spo- 
menuti. V.  u/ij;/".  pomenjivati,  pominjati;  Hpomenjivali, 
Hi)ominjati.  —  Kad  u  jutro  bio  danak  dogje,  jedinoga 
Boga  pomenuse,  nn  ćetiri  strane  udnriSe.  Npj.  4,  30i9. 
Niko  mu  vize  ne  »mije  pomenuti  za  ono,  Što  je  kome 
oteo.  Dnniea  2,  94.  I>  pomenutim  gore  primerima  morao 
bi  pisati  ili  ć  .  .  .  5,  74.  No  Srbi  o  to%n  nisu  ameli 
ni  reii  pomenuti.  MiloS  140.  Nemoj  zaboravili  mene 
kad  budeS  u  dobru,  ponteni  za  me  i\traonu.  Moje. 
1.  40,  14.  Fomeni  me  Boie  na  dobro  za  sve  što  s*im 
iiiuio  ovomu  narodu.  Nem.  5,  19  (gedenke  Jiuiner  zum 
Bt'.iten),  sa  ae,  pass.:  Vuk  mu  put  presjekao!  (Kad 
se  ko  pomene  za  koga  ne  bi  radi  ongje  da  dogje,  n.  p. 
vjedof^ouja).  Po»l.  4t). 

nonienjiviiaje,  n.  verb.  od  pomcujivati.  radr^ii 
kejom  tko  ponienjuje  sto. 

pumcnJEvnti,  pomeujujSm,  r.  impf.  (u  C.  G.)  vidi 
pominjati:  Ko  ti  reće  pomenjivaV  bega.  Rj.  po-menji- 
vati.  vidi  i  epomenjivati,  spominjati,  r.  pf.  pomenuti. 

i.  pomasti,  pomNem,  t.pf.  Rj.  po-nieati.  v.  impf. 
mhitu  —  1)  kehrenj  verro.  Ri.  vidi  poćiatiti  1.  — 
Osvijetliti  2,  n.  p.  kamaru^  abkehren,  verro,  ef.  po- 
meHi.  Rj.  469b.  Pomesti  kw^.u.  Slraž.  1«8G,  1080.  — 
2  a.)  pomeo  ga  anijeg,  rervehen,  obmere.  Rj.  isp, 
pomet.  -  No  budi  mećava  da  pometeš^  ni  ogapj  da 
popališ.  DPoal.  70.  —  b)  sa  se,  reUtks.  (u  O.  G.) 
imali  Hmo  ae  i>omeati,  t.  j.  nuilo  naa  nije  snijeg  za- 
meo,  verucht  nerden  (mit  i^dmee),  nivihus  conturbari, 
ohrui.  Rj.  —  Ne&to  ne  naoblaOi  pa  okrene  snijeg  sa 
sjeverom  da  se  povtctcmo  i  mi  i  konju  Npr.  (i. 

2.  pom<^sti,  pomćtcra,  v.  pf.  Rj.  po-m(^ti.  v.  impf. 
m^Hii,  m^tcm.  —  1)  rencirrm,  amfundo.  Rj.  —  Tuko 
mi  sve  ci'na  kda  ne  pomela!  Poni.  ^iOl.  I'  re&eio 
ždraljevi  I  (Govore  oni  koji  bi  S<*Ldi  da  pometu  zdra- 
lovc).  330.  Da  im  pomctento  jezik.  Moju.  1.  U,  7.  — 
2)  sa  »e,  reflek-t.  stch  rerirren,  (z.  B.  im  Zdhlen)t 
erro.  Rj.  «.  p.  u  brojenju,  vidi  pobrkati  ae.  —  Je- 
guba  .  .  .  (ko  može  više  puta  zaaopce  brzo  izgovoriti 
da  s€  ne  pomete).  Rj.  24I)b.  UJe,  idralel  (Govore  gjcca 
kad  se  pometu  zdralovi,  kao  da  bi  se  upravili  jedan 
za  drugim  —  kao  uže  kad  ac  otegne?).  Poal.  32d. 


pomet 


—  109  — 


pDmiloTntl 


]|6met,  m.  (a  C.  GO  kad  na  velikoj  zimi  ide  zdravo 
HDiieg  s  vjetrom,  da  putnik  ne  vidi  putovati,  đas 
Schnetigcstdber,  vis  nivifs  crcbcrriniae.  Hj.  po-met.  isp. 
pomtsti  2.  vidi  mećava,  salauko^nDa,  smuta,  ćorava 
Angjelija. 

pomMA^Je,  fl.  Rj.  verh.  od  I.  pometati.  II.  po- 
metati  se.  —  J,  i)  rudfija  Jcojom  tko  pomeće  ito 
(dan  VVeg^'crfen,  Fahren-Iaasen,  abjectio.  Kj.).  — 
2)  radnja  kojom  k.  p.  čena  pomeće  dijete  (das  MisH- 
gebftren,  abortio.  Kj.).  —  -U-  radnja  kad  se  tko  po- 
meće čijH,  n.  p.  Četrunom. 

1.  pom^taU,  pftmećem,  r.  iwpf.  Rj.  po-meUti.  v. 
pf,  pometDUti.  —  I,  1)  u'egU(ftny  abjicio,  đimitto. 
Rj.  vidi  pobac-ivati  1,  poturati  \.  —  2)  miftageh&ren, 
aiorior.  Rj.  indi  pobncivati  2,  i  Hyn,  ondje,  isp,  po- 
metkinja,  pomctliiv.  —  U.  sa  ae.  u  pjesmi  mjesto 
bacati  se.  Rj.  Tuan  fieta  mlada  neve,  žutu  dunju  miri- 
sala, četrunom  se  pometala.  Npj.  1,  07. 

S.  pometati,  pftmećem,  r.  pf.  hucH  der  Eeihe  hin- 
Ugen,  pono  nliud  e.T  alio.  Rj.  po-metati,  što  redom; 
kao  pofitatnti,  v.  impf.  metati  5  (postavljati).  —  A 
Milan-beg  pometa  busije,  PniK»itina  metnu  na  busiju, 
otkuda  će  arslan  udariti.  Npj.  2,  47.  Po  Bvim  fleliran 
pomeču  svoje  subaŠe.  Danica  3,  147.  Muo?i  od  slat- 
kiša 8  trpeze  ponteću  i  u  svoje  čpugove.  Kov.  69.  sa 
se,  paas.  bitnice,  koje  se  u  istoriju  ne  mo^i  pometati^ 
a  opet  joi  veliku  svetlost  daju.  Danica  4,  1. 

Pomet^nTk,  Pometenlka,  m.  planina  u  Dalmaciji 
blizu  Vrljike  na  lijevoj  Htrani  Deiine.  Rj. 

poniotiljati  se,  pomotUjajO  se,  v.  r.  pf.  t.  y  ovce, 
metilj  hekom7nen.  morbo  meUIj  dicto  corript:  Ovce 
li  S€  eve  pumetiljale.  Rj.  po-metiljaju  »e  ovce,  postanu 
vietiijtive.  V.  impf.  metiljali  «c. 

pdmetlna,  f.  die  Nachgeburt,  seatndae  partus,  cf. 
ložft.  plodva.  Rj.  vidi  i  plodnica  (ponajviše  u  Hvo- 
tinje).  u  žfiu:  posteljica.  Mutterkurheji,  placenta. 

pdmelkliija,  f.  žena  koja  pomere,  lako  pomctne 
(dtjttc):  Ne  će  biti  pometkinjc  ni  ncrotkinje  u  zemlji 
tvojoj.  Moja.  II.  23,  26. 

poui^fljlv,  adj.:  Podaj  im  utrobu  pomet^it^u  i 
dojke  ut*jihle.  Pa.  t>,  14.  —  koju  lako  povietne  (dijete). 

pdmotiio  f  Amno,  n.  ni  o  tm,  ni  o  grm,  već  ua 
pometno  gumno  (Posl.  221t.  Rj,  —  Vještice  .  . .  naj- 
više »e  okupljaju  ua  gumnu.  Rj.  ti6b.  pometno  (osu.  u 
pomet).  Ohh.  17a 

p6mr(Hutl.  tnSm,  v.  pf.  Rj.  po-melnuti.  r.  impf. 
pometati.  —  1^  hinlegeiit  pono,  dimitto.  Rj.  —  2)  mi.s.s- 
gebaren^  aborior.  Rj.  vid%  pomaditi,  i  Hpn.  onajt.  it*p. 
pometljiv,  —  3)  tcegu^erfen,  projicio:  Hiromažko  ruho 
povictnno.  Rj.  vidi  povrći,  povrpouti. 

pdmicanje,  n.  dus  liuck&n,  promotio.  Rj.  verh,  od 
1)  pomicati,  2)  pomicati  se.  —  J)  radnja  kojom  tko 
pomiče  sto.  —  2)  Manje  koje  bira,  kad  se  što  pomiče. 

pdmieati,  pftmićem,  r.  impf.  Rj.  po-micati.  r.  pf. 
pomaći,  pomaknuti.  —  /•  riickcn,  protiiove-o.  Rj.  — 
Podnožnid,  pod  nitima  one  dvije  diiAćice,  pije  J.onc 
drže  noge  te  poniiht  njima  niti  knd  i>u.  Rj.  52;ib. 
JVc  pomiči  mcgje  bližnjega  avojeira  koju  pofttave  sUiri. 
Mojs.  V.  19,  14.  —  //.  sa  se,^  refleks.  —  1)  sich 
rUcken,  viovcor.  Rj.  —  Trmi/ati,  pomicati  se  s  mjesta: 
ne  lnni*e,  t.  j.  ne  kreće  se  s  mjesta.  Rj.  749b.  8vaki 
noHi  Hžidu  na  ramenu,  do  po  džidc  opftiveno  viikoiti, 
da  s*  junaku  ne  pomiću  mkc.  Npj.  4,  224.  —  2)  n.  p. 
pečenje  se  pomiče  do  maloga  Iložić4^  datteVfi,  duro. 
Rj.  kao  durati,  trajati. 

pdniivnni  p^mićnu,  adj.  inohilis.  Stulli.  sto  se  moće 
pomicati^  pomaknuti;  beu'eglich.  ii^.  pokretan,  su- 
prolno  nepomićBU. 

pomtjnrn.  /'.  ,Spiil/ass,  labrnm  chiacrum.  Rj.  kaca 
u  kojoj  se  drže  pomije,  —  riječi  s  tukun  naši.  kod 
badnjiira. 

pdniije,  f.  pl.  vidi  aplaćinc.  Rj.  voda  kojom  se 
splaknu  sudovi,  vidi  »  oplaćiun,  spirine:  d^ts  SpUlicfit, 
eluvicH.   po-minjc.   isp.    pomiti,   pomijem.  —  Suaba 


opere  sudove,  pa  odnese  pomije  u  valov  svinjama... 
svinje  ne  će  da  ^0«  pomijti.  Npr.  83. 

pomfj^njafi,  pftmijcnjiim,  r.  pf.  po-miienjati,  kao 
sve  redom  izpiijenjatt:  Od  baljina  Ato  bude  u  Turaka 
bolje,   ono  pomijenjuju  ea  svoje  gore.  Danica  1,  74. 

pomlj^ruiije,  n.  vidi  pomjeStanje.  Rj.  —  Srbi  su 
mogli  katkad  iskati  svoje  zaloge  natrag  bez  otkupa 
osobito  u  zemljama  otetim ;  ali  videći  naprijed  od 
kolike  Sitete  može  biti  tako  pomijerunje  usajmične 
vjere,  Duftan  postavi  pravilo,  da  se  založi  otkupljuju. 
DM.  304. 

pomij^rati,  pftraijeram,  r.  impf.  Rj.  po-mijerati. 
V.  pf.  pomjeriti.  ^  1)  vidi  pomjeStati.  Rj.  kretati 
sto  s  mjesta.  —  2)  sa  se,  refleks,  sich  von  der  Stelle 
bewegcn,  moveri  loco.  Rj,  ^  8vaki  njemc  Bozu  pomoć 
prima,  aV  ne  prima  Arnaut-Osmane^  nit*  se  kurva  od 
meMta  pomera.  Npi.  3,  212.  Te  se  glasovi  e,  k,  h, 
rastavljeni  od  onijeh  glasom  t,  pomijeraju.  Rad  1, 114. 
Vokali  se  jedan  uz  dnigi  lako  pomjeraju.  G,  51. 

pomiješati,  p^mije^am,  v.  pf.  Rj.  po-mije^ati.  v. 
impf.  mijeAati.  —  J)  rcrmischen,  commisceo.  Rj.  — 
Pri  večeri  pomijeSa  mu  u  Hno  rakiju  i  neka  mirisna 
bilja.  Npr.  107.  PomiješavH  s  hrahiom  podosta  si- 
ćana, umijesi  lijepu  malu  pogaćicu.  Posl.  354.  Nid 
je  i  kake  druge  velike  trgovine  mogao  ko  voditi  da 
oni  M  njoj  nisu  bili  pomešani,  Danica  4,  22.  On  je 
mene  u  Rusiji  preporućio  i  pomiješao  u  društvo  gro- 
fova i  knezova.  StraŽ.  lS8*i,  1766.  Tijem  je  dodatkom 
skinuo  svu  odgovornost  s  kuće  krivćeve,  aamo  ako 
nije  pomiješana  u  krivicu.  DM.  303.  —  2)  sa  »e, 
reftcks.:  K^č\  se  siromah  meiijn  bogate  pomiješOjVal^m. 
da  i  za  njega  nto  prione.  l'oeJ.  121.  Ko  se  s  tricama 
pomiješa,  valja  da  ga  svinje  izjedu.  155.  Nifeta  se  sa 
zdravljem  pomiješalo  nije.  225.  Samo  se  Ćuvaj,  da  se 
ne  pomcsaš  x  kojim  kraljem.  Miloii  117  (sich  mit  keiner 
fremden  Macht  einlassen),  Petar  je  ogledao  nekoliko 
puta  da  bi  se  opet  pomiješao  u  Srpske  poslove.  Sovj. 
76.  Da  se  ne  pomiješate  u  grijehe  njezine.  (.Hkriv.  11:5, 
4  (dass  ihr  nicht  theilhaftig  irerdet  ihrer  SiindenJ. 

pomiliiDje,  h.  das  Hervorseigen,  protensio  (ut  qHid 
promineat).  Rj.  i-erb.  od    1)  pomilati,  2)  poniilati  ae. 

—  1)  rudn^ja  kojom  tko  pomilu  sto.  —  2)  stanje 
koje  biva,  kad  se  što  pomila.  vidi  pomaljanje, 

pomMar,  pomilAra,  m.  (u  Hrijemu)  der  zur  Muhle 
hrtnrft,  ffui  molendum  adferi  frumentum,  cf.  pomeljar, 
pomlinar.  Rj.  koji  ide  u  mlin  da  melje,  vidi  i  po- 
meljarac. 

pomEInti,  p^milSm,  r.  impf.  Rj.  po-milaO.  riđi 
pomaljnti.  v.  pf.  pomoliti.  —  1)  hervorseigen,  pro- 
iendo,  frtcio  ut  guid  emineat.  Rj.  —  2)  sa  se,  refleks, 
hcrtorragcn,  protendi,  prominere.  Ri.  ~  Uzmu  dvo- 
jica ćesnicu,  jrn  je  okreću  megju  sobom  i  pita  jedan 
dmgoga:  >Milam  li  8e<  (t.  j.  pomila  li  se  iia  če^nicej? 
Rj.  3rnlb. 

poniilovilnje,  n.  8tnlli.  verh.  od  pomilovati  3.  djelo 
kojim  se  tko  pomiluje.  —  Ima  47  rijeci  koje  su  od 
Slaveupkijeh  posrbljene  .  .  .  pomilovanje,  poućcnje. 
Nov.  Zttv,  VI.  Ne  litjeRe  da  vjeruju  vašega  radi 
pomilovat\ja.  Rim.  11,  31.  takva  verh.  subst.  kod 
dopuštenje. 

p6mllovati»  pi^milujgm,  v.  pf.  Rj.  po-milovati.  t^ 
impf.  milovftti.  —  JJ  Uebkosen,  Idandior,  demulceo, 
Hj.  koga  (tukom),  kao  pogladiti.  —  Poćutiti,  2)  po~ 
milotati  (rukom),  Hebkosen,  demub-eo,  blandior.  Rj. 
fi58a.  —  2)  Gospodi  pomiluj!  Eefr,  erbarme  dith! 
(Kirchcnslavisch    im    (iehcte).   Rj.   vidi  smilovati    se. 

—  Kao  gjoja  da  se  sam  pokorio  i  car  aa  pomilov^ao. 
Danica  3.  141.  Da  budu  od  Boga  pomilovani  i  pouje- 
go%Mni.  Kov.  70.  lilago  milostivima,  jer  će  hiti  pomi- 
lovani. Mat.  5,  7.  Ijijaliu  dva  slijepca  vićući  i  govo- 
reći: pomiluj  natf,  sine  DavidovI  9,  27.  U  malom 
gnjevu  sakrih  za  čas  lice  svoje  od  tebe,  ali  6*  te 
vječnom  milost  pomilovati,  veli  izbavitelj  tvoj  Gospod, 
le.  54,  8. 


poBlUeti 


103 


pomutiti 


I 


pomf^etl,  pomflTm,  v.  pf.  Jcriechen,  eoepi  repere. 
po-miljcti  (malo),  v.  impf.  miljeti. 

pAminJAnJe,  n.  rffw  ETicf'ihncn,  jtieniio.  Rj.  terh. 
od  iioujinjuti.  radrija  kojom  tko  pominje  što. 

poniojAti,  uj@m.  r.  impf.  er\cahneny  (jcdenkev, 
vicntionem  facio.  Rj.  po-miujnti.  vidi  ponienjivati,  i 
fttfn.  ondje.  v.  pf.  pomeauti.  —  Ne  gndi,  ni  pidala 
vadi.  ^Nc  pominji  ništu  ra  to).  Poftl.  213.  Crua  r.e 
te  Oom  poiHinjati.  Kpj.  4,  337.  U  2>ominj<tioinc  Rijo- 
^radakome  Srpskom  oukvaru.  Pis.  86.  Ne  pominji 
pakosti  koju  je  uOiiiio  slu^u  tvoj.  ^nm.  U.  10,  11). 
jSa  Stonsk^  dmodak  pominje  i  OHtoja.  DM.  211. 

pdmirftl^iS  n.  vidi  umiranje. 

pdmiDitl.  rem,  vidi  umirali.  Rj.  v.  impf,  po-mirati. 
up,  V.  pf.  porarijeti. 

poinir<^nje,  n.  pacificaiio,  anitnorum  cot^iliatio. 
Stulli.  verh.  od  pomiriti,  i  pomiriti  se.  —  f^jdo  kojim 
tko  pomiri  koga  8  Aim,  Hi  se  tko  pomiri  s  kim.  vidi  po- 
pmvR  2.  isp.  pomirište.  —  Ima  riieći  84  koje  sam  ja 
naćinio  . .  .  pomirenje,  ponižeuje.  Nov.  Zav.  Vil,  Od- 
bncujući  §ve  moje  jc»ozdrave  i  poruke  o  pomirenju. 
DaDicA,  13*2.  IfliiRa  Krista,  kroz  kojega  sad  priraiamo 
pomirenje.  Rim.  5,  II. 

ponlrlsnti,  pomiriASm^  t^.  pf.  po-minsati  sto.  vidi 
onurisati,  primirinati.  povonjati.  t*.  impf.  mirisati.  — 
Neka  dni^i  rumcD  cvijet  naj^o,  i  da  ret^e,  kad  ga 
pomiriie:  Ovgge  mi  je  dolazila  dragu.  Herc.  211. 

p^miri^te.  rt.  (u  PiiAtr.)  dt'e  Vcrsoiniuntj,  reronci- 
hutio,  in  dem  Sprichuorte:  U  ogujižlc  posvadiSte,  u 
odiište  ponitrište  tPoml.  33A).  Rj.  kao  pomirenje.  — 
ia  %%axt.  i  maženje,  isp.  godiSte. 

pomiriti,  pftmirim,  «.  pf.  Rj.  po-miriti.  v.  impf. 
miriti.  —  J)  ausji{iknefi>,  reconcilio.  Rj.  —  Ulrkmiti 
koga  8  kim,  n.  p.  kad  so  svnde,  cf.  pomiriti.  Rj.  7i^3a. 
Tcfko  ^c  pseto  »  nutHom  i  kuijaku  s  ovcom  pomiriti. 
V(m\.  314.  Te  mu  ka£u,  oko  ^tu  su  uc  Hvađili,  i  za- 
mole gn,  da  ih  on  pomiri.  Danicu  2,  125.  —  2)  su 
i«",  reciproć.  9ivh  cer^idhnen,  reco»ciliari.  Rj.  — ^^Hodi, 
Meho.  da  se  pomirimo.  Npj.  4,  518.  fcfvadi  se  CunHja 
8  Jakovom  .  .  .  on  se  opet  pomiri  a  Jukorom.  Danica 
8,  iy<i.  Krtd  «iHO  se  potnirili  s  Bogom.  Rim.  5,  10. 

pomisao.  pomifiH,  /'.  dcr  (rtđankc,  cogitaiio:  znam 
njegovu  pomJHao.  Rj.  po-minao.  riđi  pomi-^ljaj^  po- 
miMjcnje.  isp.  pomJefiti.  —  Sva  i^eiiri  jcau  .  . .  jeune 
ćudi  n  jedne  pomisli.  Npj.  4,  167.  Ovo  au  visoke  po- 
mish.  Priprava  Ul.  Moga  ae  molovati  . . .  jo6  mauje 
otfjvOauJH  i  dmerne  pomisli.  177.  Vide(?i  Iflus  pomisli 
t^ihovt  reče',  za  Ho  zlo  mislite  u  srcima  avojijem? 
Mat.  9,  4.  Zli  duh,  koji  mrači  pomijtli  i  muti  misli. 
1)P.  18«. 

pdmtsliti,  atim,  v.  pf.  auf  dčn  Gedankcn  kommcHf 
renit  mihi  in  mevtem.  Rj.  po-mialiti.  Hdi  poumiti  [i 
«e).  r.  irnpf.  pomišljati.  —  ^umati,  heschlitfneH,  dccerno, 
cf.  iMiiuialiii,  »mislili.  Ri.  725a.  DošavSi  ongjc  pvmislc 
du  ne  će  u  onome  ćaruaku  liiti  njibova  »estru.  Npr. 
7.  Pa  kad  vigje,  niSta  ne  retHs  nego  sum  u  sebi  po- 
miah:  blago  meni  jutrof  i  do  vijeka  1  U12.  Onu  po- 
mifUt  ne  re  li  to  prci'om  biti  kiikvii  kut^a.  1H3.  fo- 
misliie  na  stare  junakct  kako  valja  mrijet'  na  nu-jdnnu. 
Kpj-  4,  -J'M.  Kad  pain  god  na  smrt  momo  pomisliti, 
prva  mi  je  hriga  i  ^.alont  bila  .  .  .  Npj.   I,  \1I1. 

pftmi.sljaj,  1/1.  dcr  (Jedanke^  cvgitatio,  cf.  pomisao. 
Rj.  riđi  i  pomiMjcnje.  —  I  koliko  hc  ovo  na  prvi 
pitmisHuj  C'wi  lasiio,  opet  ja  sumnjam,  da  li  bi  «e  . .  . 
t'i«.  f>7.  pu-mišljaj,  i«p.  poroialiti.  riječi  s  takim  t^ast. 
kod  dogag[aj. 

/omi^ljanje,  «.  dtis  licdcnkcn^  perptnsio.  Rj.  verh. 
poiiijiljiiii.  radnja  kojom  iko  pomišlja  šio  ili  ua  ^u. 
pomlsljuti,  prvluUljam,  r.  ini/j/.  hedenken,  anfangtn 
zu  dtitheii.  auf  den  (iedanken  kommen,  mihi  vcnii  in 
menl^rm.  Rj.  po-miSliati,  riđi  pomiMjavati.  p.  pf.  po- 
mitiliti.  —  »Ne  ću,  kado,  iivota  mi  moga!«  A  «  srcc^ 
tako  pomiiljuie,  da  (fc,  kako  u  družinu  dogje.  Npj.  1, 
460.  MJogo  je  njegovom  junaštvu  pomagalo,  Sto  je  sve 


pomišljao  na  MHoŠa  Obilića.  Danica  4.  30.  Negoco- 
miilja}  U,  0  Čovječe  .  . .  da  tVs  pobjet^i  od  suda  Bo- 
iijoga?  Rim.  2,  .3.  Svaki  Btude  pomišljati  za  .*ie.  DM.85. 

punii.šljlivanje,  n.  vidi  pomišljanje. 

nomišljAvnti,  pomlSIjSvam,  r.  impf.  po-mi£ljavati. 
viai  pomišljali,  r.  pf.  pomisliti,  —  A  oni  pomišljavatiu 
ti  sebi  govoreći:  ako  reĆemo:  8  neba,  re<H  će  nam: 
zn  Sto  mu  dakle  ne  vjerovaste?  Mat.  21,  25. 

pomiSIJ^liJp,  n.  der  Gedanke,  cogitaiio:  Ako  ti  je 
na  srCH  pomisljmjc  kao  Sto  je  govorenje.  Rj.  terh. 
od  p(tmi^4)iti.  djelo  kojim  se  što  pomisli  (takva  verh. 
aub.'it.  kod  dopuštenje),  vidi  pomisao,  pomiSlji^. 

pomižaii,  2am,  v.  pf.  (u  0.  G.)  vidi  popisati.  Rj. 
i  sj/n.  ondje.  po-mi^,ati,  r.  impf.  micati.  —  i  ova  ne 
bi  pomižana,  reče  Kotoranin.  DPosI.  30. 

pomj^điti,  pGmiedim,  v.  pf.  verkupfern,  cupro  ob- 
duco.  Rj.*  akc.  Rj.'XXX.  po-mjediti  Sto,  mjed  udariti 
na  nj. 

pbmjuriti,  rim,  r.  pf.  Bi,  po-mjeriti.  —  1)  nacH 
der  RcUte  abmessen  (oder  abicagen),  emetior,  ea^pendo. 
j  Rj.  kao  iimjeriii  sve  redom.  v.  impf.  mjeriti.  — 
!  ^  aj  von  der  Stelle  rUckenf  moveo,  cf.  pomjeatiti: 
Četiri  mu  pomjerila  7.uba.  Rj.  r.  impf.  pomijerati.  — 
b)  sa  se,  refhks.  sich  von  der  Stelle  heuegen,  moveri 
loco.  Rj.  —  Tri  mu  zdrava  isko^'ila  zuba,  a  Ćeliri 
a  mesta  a*  pomerila.  Npj.  3,  35.  Zalreae  i  pokoleba 
se  zemlja,  temelji  nebesima  zadrma^  se  i  pomjerise 
se,  jer  se  on  (Gospod)  razgnjevi.  Sam.  II.  22,  8.  Lii^na 
zamjenica  tre<!ega  lica  poznatoga  ...  ali  se  ona  jako 
pomjerila  koje  u  samoj  osnovi  koje  Mo  je  iz^bila 
neke  padeže.  Obi.  29. 

p6D^esnT,  adj.  po-mje9(t)n],  osn.  drugoj  poU  u 
mjesto,  što  biva  i  valja  samo  po  gdjekojim  mjestima; 
ortlich,  localis.  —  On  se  »akiine  da  (5e  čuvali  zakone 
Bcdam  vaseljcnskili  sabora  i  devet  pov}jesnijeh.  DP.  248, 

p6iujeslitl,  stim,  p.  pf.  verriickcfi,  loco  sho  movcre, 
periurhare.  Rj.  pu-mje«titi.  vidi  pomjeriti  2.  v.  impf 
pomjeStati.  —  KazlitHie  lažne  nauke,  koje  je  pravo- 
slavna crkva  dužua  bila  odbiti,  jer  se  valjao  bojali 
da  ne  ponijesie  temelj  vjeri.  DP.  106.  sa  ae,  refleks, 
ili  pa88. :  Za  to  ee  ne  ^«mo  bojati,  da  bi  se  eemlja 
pomjestila.  Pa.  4t>,  3. 

p4inJe^<aiij4N  «.  da8  VcTrucken^  periurhatio.  Rj. 
verb.  od  pomježtati.  radnja  kojom  tko  pomjeMa  sto. 

pAng Citati,  Stam,  v.  impf  virriickeft,  loco  suo 
moverc,  perturbare.  Rj.  po-mještati,  kao  kretati  Što 
s  mjesta,  vidi  pomijerati.  v.  pf.  pomjeetiti. 

JioinlfiJ*in,  pi^m]S>5im,  i'.  pf  lau  tiarfnen,  tepidum 
do.  Kj.  po-mla(?iti  što,  učiniti  da  bude  mlako.  v. 
impf  udaćiti. 

puDilitdifi,  pomladim,  v.  pf.  Rj.  po-mladiti.  v.  impf, 
pomlagjivati.  —  i)  rtrjUngen,  javenem  reddu,  renovo. 
Rj.  što,  učiniti  da  bude  mlado.  —  i'o  mjestima  (u 
IckKtu)  .  . .  za  koja  bi  mogao  ko  god  misliti  da  su 
pumlagjcna.  Rad  15,  182.  —  2)  sa  se,  refleks,  sich 
vcrjungen,  juveneseo.  Uj.  postatt  mlad,  mlagji.  —  Rio 
jedan  car,  i  tuko  ie  bio  star,  da  ve<:  nije  ni  ćuo  ni 
video  ...  da  mu  le  vode  iz  onoga  studenca  da  se 
okupa  i  umije,  ua  bi  se  pomladio.  Npr.  23B.  Od 
smokve  uaučilc  ae  priči :  kad  se  već  n^esirte  grane 
pomlade  i  ulistaju,  znate  da  je  blizu  ljeto.  Mal.  24. 
32.  Obradovane  se  srce  vu5e  i  kostt  će  se  taše  jjomUi'- 
diti  kao  trava.  Is.  6l>,  14. 

puni!a|iJiTiiDJe,  n.  das  VerjUngcn,  re^tovatio,  resti- 
tutio  juventutis.  Rj.  verb.  od  i)  pomlagjivati,  3)  po- 
nil.igjivali  se.  —  JJ  radnja  kojom  tko  pvvdagjuje  sto. 
—  S)  stanje  koje  biva,  kad  se  tko  ili  što  pomlagjujc. 

pumlapjivull,  pomliipjuj?m,  p.  impf  Rj.  po-mla- 
gjivati.  v.pf.  pomladili.  —  i)  rerjiingen,  rcnovo.  reddo 
jurenem.  Rj.  što,  i-initi  da  bude  mlado,  mlagje.  — 
2)  sa  Hc,  refleks,  sieh  verjdngen,  juveneseo.  Hj.  po- 
stajati  mlad,  mUtgji. 

piimlAtRI,  pftmlatTin,  c.  pf.  tcrschlagen,  concido, 
contuudo:  pomliitila  kiSa  jaganjce.   Rj.  po-mlatiti.  v. 


pomlinar 


—  104  — 


pomoći 


impf.  mlfltiri.  —  Kao  gmninom  pomlat^eno  fkad  gdje 
boluje  mnogo  čeljadil.  Rj.  98b.  Kad  mi  Bog  preda 
Zeveja  i  HiUmana  u  ruku,  tuda  ću  pomlatiti  ijelcsa 
taiu  tmjatt  iz  ove  pustinje  i  drućom.  Sud.  8,  7. 

pomUnar,  poiullDfira,  m.  koji  ide  u  mlio  da  melje, 
tiai  pomilar.  Rj.  vidi  i  pomeljar,  pomeljamc 

p6iii|ja»  f.  fidi  poranja.  Ri.  —  pomnja.  pomnjiv; 
mjesto  nj  iwi  m  govori  se  i  Ij:  pomlja.  pomljiv.  Ko- 
rijoni  154.  isp.  sumnja  i  flumlja. 

p6mljiVf  adj.  vidi  pomnjiv.  RJ.  indi  i  poman. 

pdmnjn.  /'.  (n  Dubr.)  die  Achtsamkeity  Umncht, 
AufvierKsinnhcit,  diligenUa:  radi  a  pomni  om.  Rj.  vidi 
pomlja,  pojma;  poranjivost.  —  Snaga  fcii6i  gradi  a 
pomnja  vinogracf  sadi.  Poel.  29t.  Ne  i^ti  s  pomnjom 
Mo  ne  bi  htio  m\ć\.  PPosl.  73.  Vomnja  brcz  volje 
zaludni  jo  trud.  98.  Na  Sto  bi  pomnju  bila  obrađena, 
moic  biti  neizrc<!^eno.  Danićić,  ARj.  2l7b. 

pdmnjiv,  adj,  achtsantj  umsichtig,  diliaene,  cautns. 
Rj.  i^idi  p»mljiv,  poman.  —  Viditi,  hoaiti  polako  i 
pomnjivo.  Rj.5lb.  Vojnikhsn&insi^  siru  i  nika  pomnjiva. 
DPosl.  151. 

pAmnjivost,  p^mnjivoati,  f.  osobina  onoga  koji  je 
pomnjiv,  riđi  pomnja,  i  sijn.  ondje.  Da  f*c  daje  lu- 
dima razboritost,  mJadićima  znanje  i  pomnjivoat.  Pri(3. 

1,  4.  Povinjivost  6?  paziti  na  te.  razum  (5e  te  čuvali, 
a,  11. 

poin6f'n(i,  čam,  v.  pf.  vidi  popisati.  Kj.  i  «i/n. 
ondje,  po-mo^ati.  v.  impf,  mo^^ati. 

pom6^lti,  pftmo^lm,  v.  pf.  {u  Lici)  vidi  pokvftsiti. 
Rj.  po-močiti.  u.  impf.  moćiti. 

pfimoe,  pomoći,  /*.  [loc.  pomdiM)  đie  HUlfe^  au^ci* 
Hum.  Rj.  vidi  potpomoć«  indat. 

I.  J)  Ruk.'Lma  pokazujut^i  kao  da  je  nijem  i  da 
iste  pomoći.  Npr.  123.  Kad  ti  bude  kaka  nevolja, 
dogji  na  moj  grob  i  naći  Hs  pomoć..  12f>.  Imam  »ad 
od  f\jih  pomoć.  206.  Ne  bi  li  ne  Srbima  pomoć  u 
dichani  dala.  Danica  3,  149.  Da  nm  pošalje  pomoć^ 
kao  i  oni  njemu  što  su  slali  protiv  Đosanakih  b^ova. 
3,  168.  Pred  no(5  2'urdma  priđo^e  pomoć  iz  Janje. 
3,  1S3.  Pa  bi  dao  raji  rttl'u  pomoći.  3,  187.  To  Je 
nesreća,  protiv  koje  bi  se  Čovjek  mogao  pomoći  na- 
dati. PiB.  63.  Od  poluglasnoga  ni  jednog  alova  ne 
može  bili  slog  ni  riječ  b«  ^jomoci*  aamoglaanoga.  Kj.' 
XXIX.  —  2)  s  nekim  prijedlozima  osobito.  —  ti)  na 
sa  ahtis.:  Sunce  na  iatok,  a  jaki  Bog  na  pomoći 
Npr.  99.  Probudi  »e  meni  ?ja  pomoć.  Pb.  7»  6.  na 
*  lokot,  biće  «  ovovi  primjerft  stiha  radi:  Mili  Bože, 
na  svemu   ti  fala,   koji   si   mi   bio   »u  pomoćn!  Npj. 

2,  36.  —  h)  od  ipomo'H  biti  komu  čemu):  l^a  ee  trudi, 
ne  bi  li  u  starost  roditeljima  svojijema  od  pomoći 
bio,  Npr.  247.  Krompiri  . .  .  vrlo  se  malo  siju,  prem  da 
bi  mogli  biti  od  i:elike  pomoći.  Danica  3.  lfJ3. 
Imena . .  .  koja  mogu  biti  od  koristi  i  pomoći  ne 
saino  la  dauiišuji  na.^  jezik,  nego  1  za  staru  istoriju 
naroda  uiidega.  Pia.  80.  ZeUi  »e  otimala  da  bude  sa- 
moHtulna,  ćcmii  su  od  pomoći  bili  ueredi  u  smnoj 
Srbiji,  DM.  —  c)  sa  sa  tnstrum.:  DuSmanima  oružjem 
iz  ruka,  oštrom  sabljom  ...  a  sve  s  pomoću  Božjom 
(kad  se  napija).  Rj.  361a.  Namaatiri  su  se  u  Srijemu 
s pomoću  SVOJ (jeh  jf^aA»7i<A'a  održali  do  »ad  prilično.  Rj. 
396a.  Na  obrtaljku  se  nai*loni  ua  se  onako  s  pomoću 
nogu  obrdu.  Kj.  4;Wb.  Palije,  kao  velike  loLre,  s  po- 
moću kojili  se  burad  na  kola  tovare  i  s  kola  skidaju. 
RJ.  485b.  Pošalju  Leonlija,  ne  bi  li  ih  on  kako  ;>t  po- 
moru sakottu  uvjerio  o  .  , .  Danica  .1,  102.  Da  će  tek 
s  pomoću  ovoga  prijevoda  mo<5i  upravo  razumjeti 
mnoga  mjesta  u  Novome  zavjetu.  Nov.  Zav.  III.  Bu- 
dnih vrijeme  Rastavi  se  h  pomoću  glagola  ću.  Rj.* 
LV,  S  poMoni  tsjegova  topa  uzet  je  Požarevac.  Sovj. 
13.  Da  bi  ac  i  oni  s  pomoću  naših  moUtara  udoslo- 
jili  blagodati.  DP,  280,  »  takint  dogugjajima  stoji 
fijeć  pomo(?  u  instrum.,  i  bez  prijedloga  sa:  Preslica, 


2)  n  vodenice  kaii6ire  ona  gredica ...  te  se  pomori* 
nje  vodenica  spušta  i  podiže.  Rj.  581a.  Od  samoga 
r  može  biti  alog,  i  pomoći*  njeo«  (r)  može  se  zapisati 
rijeĆ  bez  samoglasnoga  alova.  Kj.'  XXIX.  Dobrinjac 
pomoću  Rodofinikovc  svjedodžbe  i  preporuke  načini 
se  narodnijem  poslanikom.  Sovj.  35.  rariseji  govo- 
rahu :  pomoću  Kneza  gjavolskog  izgoni  g|avole.  Mat. 
9,  34.  Kaže  samo  da  se  nada  pomoću  boejom  poslati 
gospodar  nad  Srbima.  D&I.  116.  Oživi  ga  blAgodaću 
Hriiita  svojega,  molitvama  presvete  Bogorodice  i  po- 
moću stetdi.  DP.  230.  —  rf  a)  u  sa  akus.  kao  na 
pitanje  kuda  (kamo)?:  Da  ljudi  izdaleka  mogu  vi- 
djeti i  da  trče  u  pomoć.  Rj.  64a.  Prekrsti  se  put 
istoka  i  kliknu  jakoga  Boga  u  pomoć.  Npr.  9-L  Onda 
da  idu  njemu  «  povioć.  156.  I  ovdje  ee  moraju  uecti 
u  pomoć  razlike  izmegju  staroga  i  danaiuiega  Sla- 
venskog jezika.  Pis.  52.  Koji  je  u  pomoć  crpskome 
rječniku  poA7on(0  pet  stotina  forinti.  Rj.*  XV.  Vojska 
koju  je  RupiJB  bila  dužna  Francuzima  dati  u  pomoć. 
Žitije  16.  Milutin  obeća  Karlu  «  pomoć  vojske.  DM. 
36.  prijedlog  za  mjesto  prijedloga  u  «  orom  primjeru: 
On  mu  poialje  sa  pomoć  Srbima  grafa  Orurka.  Sovj. 
42.  —  fi)  u  sa  lok.  kao  «o  pitanje  gdje  ? :  Budi  Srpstvu 
danas  u  pomoći.  Npj.  4,  344.  Preporučujem  vam  pak 
Fivu  sestru  naću  .  .  .  daioj  budete  u  pomoći  u  svakoj 
stvari.  Rim.  16,  2.  Narod  od  sto  hiljada  duša  imajući 
prirodu  t4  pomoći  moŽe  sačuvati  svoju  samostalnoet 
DM.  104. 

r/.  u  pozdravljanju.  Bog-pomoč,  u  pjesmi  mjesto: 
Božja  pomoč:  Kapu  skida,  Bog-pomoc  naziva.  Rj. 
34a.  Božju  mu  je  pomoć  naviknuo,  Rj.  3S0a.  »Po- 
mozi  Bog,  naž  svijetli  kralju  !■  A  kralj  mu  pomoč 
prihvati:  »Bog  vam  dobro  dao,  gjeco!«  Npr.  165. 
Devojka  je  kraj  ^ore  stajala,  tud  prolazi  sva  careva 
vojska,  sva  joj  vojska  Božju  pomoć  daje.  Npj.  1,  43<». 
Pa  joj  Imbro  Bošju  pomoć  zvase  ...  a  ona  mu  pomoć 
pri/ataše.  1,  472.  I  kraljici  Božju  pomoć  daje,  kraljica 
fMM  Bneju  pomoć  prima.  2,  67.  Tade  njima  Tiožu 
pomoć  iHĆe,  a  »vi  su  m«  pomoć  prihvtUili.  4,  46.  A 
kad  pope  ka  družiui  dogje,  pomoć  dade^  niz  dorata 
spade,  ongje  njemu  pomoć  prifati^,  lijepo  se  s  njime 
pozdraviše.  4,  396. 

pora6i'i,  pftmožem  tpftmognem),  p&mogao,  pom5gla) 
r.  pf.  helfetij  ađjuvo,  auxilior.  Rj.  riđi  fajdiaati,  vaj- 
disati,  isp.  hasniti.  po-moči.  p.  impf.  pomagati.  — 
J.  i)  pomoći  kome:  Pomoe  Bog^  pomozi  Bog... 
ovaj  mu  odgovori:  Bog  ti  pomogao!  Ni  rod,  ni  po- 
mozi Bog,  t.  j.  niti  znam  ko  je,  ni  od  kuda  je.  Rj. 
53Sa.  Da  vam  pomognem,  eda  bismo  ga  kako  satrli. 
Npr.  34.  Sad  neka  ti  pomože  pravda  kad  »i  bez  oči, 
85.  On  se  okupa  i  ništa  mu  ne  pomože.  242.  Ako 
ffii  ne  možeš  pomoći,  nemoj  mi  odinoči.  Posl.  5.  Po- 
mozi mi  reći.  {Kad  se  ko  kakvoga  imena  ili  dnig;oga 
Čega  u  govoru  ne  može  da  sjeti).  Posl.  254.  KsS  bi 
nama  od  nevolje  bilo,  da  ni  hoćeš  pomoć*  od  Turaka, 
Npj.  5f  64  {ni  =  nam).  Kojigod  u  slavu  Božju  ua- 
tAJno  .  . .  njemu  i  pomogla  duši  i  tijelu.  Kov.  119. 
Od  će  im  u  tom  pomoći.  MiloS  174.  Pomozi  aam 
sebi.  Mat  27,  40.  Da  bi  mi  kad  Božija  volja  po- 
mogla da  dogjem  k  vama.  Rim.  I,  10.  Šta  če  mi 
dakle  pomoći  što  sam  mudar?  Prop.  2,  15.  Gnjevim 
Ne  vrlo  na  niLrode  bezbrižne,  Jer  se  malo  razgnjevih 
a  oni  pomogo^e  na  zlo.  Zah.  1,  16  (adjurcrunt  in 
malum).  Pomogoše  Večanskome  protiv  Milutina.  DM. 
62.  sa  se,  pass.:  Da  bi   Rusi  doznali  u  čemu  se  Sr~ 

,  ^iwi«  može  pomoć^i  u   ratu   protiv   Turaka.   So>'J.  18. 

I  —  H)  pomoći   koga:    Neko  od    na-s    a   ko,   togaj  će 

I  Bog  i  sreča  danas  pomoći,  Npr.  104  (togaj  n\j.  toga. 

I  *»p,  j  suff.).  Siromaha  je  lasno  j^^'^^oći,  al'  je  tei^ko 
onoga  koji  je  (bio  bogat,  |>a)  propao.  Posl.  286.  Da 
ni  pomože  liog  i  s\\  sveti  našega  brata  domaćina. 
Npj.  1,  7^  (u  zdravici).  Pomogao  Bog  kuću  i  fijegov 
dom!  1,  85.  Jesu  li  i  Srbi  sto  pomogli  u  op»iemu 
Evropskom   ratu   protiv   Napoleona.    Miloft   3t3.    — 


pomoćni 


—  105  — 


poourCatl 


• 


I 


1/.  ta  te,  refleks,:  Hasniti  ee,  cf.  pomoći  se.  Rj.  803a 
(a  pomoli  se  nema  u  Rj.  na  nfjestu  svojem),  vidi  i 
fiudiFiati  se.  —  Kazrču  ti  knko  češ  se  pomoći.  Npr, 
76.  Ifltr^e  jednu  srebrnu  talpu  govoreći;  »Mogu  »c 
pomoći,  88.  Bor  govori:  Pomori  se  aam,  pomo^'  <:u 
ti  i  ja.  PopI.  17.  Kad  ku<?a  gori,  barem  ua  se  čoek 
ogrije.  (Da  se  Čoek  i  od  štt^  stoje  pomogne  koliko 
se  mole).  118.  Pa  da  se  barem  zuao  mojijem  poslom 
pomoći.  Odg.  na  sit.  3.  Ja  bi  voljeo,  da  se  vi  pomog- 
nete, nekoja.  Straž.  188G,  l'J23. 

pomdcnT,  adj.  auxili(iris,  ftuj:iUariu8  —  pomoćne 
ćete.  StiilH.  sto  pripada  pomoći. 

pomdeniea,  f.  —  1)  die  Helferin,  udjutri.Tf  cf. 
pomotnjica:  sveta  Trojica  da  bude  pomoćnicu  (Kud 
napijaju).  Rj.  koja  pomaže.  —  2)  motka  kojom  se 
voz  sijena  odozgo  pritisne  pa  se  sveže.  Kj. 

poBA^Bik,  pomo<ĆDika,  m.  der  Helfer,  a^j^toft  cf. 
pomotnjik.  Rj.  vidi  i  pomagafi.  koji  pomaže.  —  Po- 
Kdmviie  pomoćnike  moje  u  llristu.  Rim.  16,  3.  Siroti 
ti  pi  pomoćnik.  Ps,  10,  14. 

|i»mddrltl,  drim,  v.  pf.  bhiuUch  u^erden,  litescu. 
Rj.  po-modriti,  modar  postati,  v.  impf.  modriti  ac. 

p5m61.  IH.  cf.  uapomol.  Rj.  postanje  riječi  i  pri' 
mjrrt:  vidi  kod  napomol.    vidi  pomolak. 

pAtautiir,  p6molua,  m.  das  sum  Gehen  hervorge- 
iOgen  iiirJ,  guod  protenditur:  Poraolac  babi  teoce 
rrkću  (Valja  da  ono  sto  pomoli,  da  da  gjetetu  fito  ^e 
joj  leot^e  vratiti.  PorI.  25.^1.  Rj. 

pAmoInk,  p()molka,  m.  der  VarsrJtein,  dojt  Angesicht, 
cofiJipcctu3,  cf.  tHtmoI :  Kad  su  bili  Mletku  na  pomotku. 
Rj.  —  pomola!:,  postanja  kojega  i  pomoliti,  dolazi 
samo  s  prijedlogom  na  (loc):  Alletku  na  pomolku: 
k^d  ne  pomoli  Mletak,  hliiu  Mletka.  isp.  na  domak. 

1.  pomdliU,  p^moUm,  v.  pf.  Rj.  po-moUti.  v.  impf. 
pomaljati,  pomiljati.  —  1)  hervorstreckent  hervorzcigen, 
proicndo,  exsero.  Rj.  isp.  ispnljiti.  —  Jedan  uzme 
prvleu  i  natjikne  na  jedfui  rogalj  ud  murame,  pa  unda 
pomoli  is  ruke  «i(i  četiri  rogljii.  Rj.  til7b.  Ne  du  mu 
bijela  luha  pomoliti.  (Ne  da  mu  rijefi  re<5i).  Posl.  VJl. 
Jo*  Kortca  ue  znbijeljela,  ni  danica  lica  pomolila.  Npj. 
3,  286.  Prisluškuje,  od  kuda  vjetar  duva,  i  pomolio 
nm  pendžer  glavu.  Npj.  5,  4^5.  —  2)  ««  se,  refleks. 
itieh  hercorteigen,  hervorragen,  promineo.  Rj.  vidi  iz- 
moliti  se,  namoliti  se  2.  ^-  Car  namesti  dželata  te 
kako  se  pomoli  »z  (faiijcr  odset^e  mu  glavu.  Npr.  H\. 
Kad  se  »unce  pomoli  isa  planina.  Mli.  Kad  se  Turci 
s  plijenom  pomole.  Npj.  4,  1^5.  AT  se  Turci  poljefn 
pomoltse.  4,  18*i. 

3.  punAlItl  hO,  p^rooltm  ih*,  v.  r.  pf.  ein  venig 
beten^  paululum  precari  Deam.  Rj.po-moliti  ne  {HoguL 
c.  %ti*pf.  moliti  «e  (Bogu),  moliti  (Bogal.  —  Pastirka 
umrla , . .  otiAla  na  grob  i  pomolila  se  sa  nj«  Bogu. 
NoT.  Brb.  1817,  472.  Nego  se  vi  pomolite  svetome 
Steranti  .Stiljanovi<?u,  neka  se  on  zamoli  Bop^,  da,.. 
&tni2.  18b6,  1766.  Za  to  sluga  tvoj  napje  u  srru 
STOjem  da  ti  se  pomoli  ovom  molitvom.  Tako,  Oo- 
apode,  Qo«pode,  ti  si  Bog.  Sam.  U.  7,  27.  Pomoli  se 
ga  ostatak  koji  so  nalazi.  Ih.  37.  4.  Vladika  pomo- 
IroH  «  la  oproštcnje  svojih  grijeha  pristupi  k  pri- 
ćeži^ivunju.  DP.  33. 

p6iaor.  f.  die  Sc^iche,  lue9y  pestis,  Rj.  po-mor.  i^. 
pomrijeli.  —  PomrijeŠo  ljudi  nmetiue  (Kad  je  kakav 
pomor  n  w\\i\.  Rj.  6.  Neko  zapitao  popa:  mru  li  ljudi; 
a  UD  odgovorio:  »mirucuju«  (preniHa  su  mnogi  mrli 
kao  od  pomora  nekog).  Rj.  35Sb.  Upadak,  kao  Meta 
ili  pomoTt  n.  p.  ove  je  godine  veliki  upadak  04J  bo- 
gjoja  (t.  j.  umiru  mnoga  <^eljad  od  njih).  Uj.  7y3b. 
ĐiSe  gindi  i  pomori.  Mat.  24,  7.  Da  ne  poilje  na  nnft 
pomor  ili  ma^.  Moja.  11.  5,  3.  Mogah  i  tehc  1  naro<l 
tvoj  udariti  pomorom,  0,  15.  Tada  ćn  pustiii  pomor 
Ađ  Pos.  U\.  '2i\,  ii/i.  Udari  pomor  u  njih.  Prip.  bibl.  51. 

p^aorae.  pt^morca,  m.  čovjek  koji  ide  po  moru, 
Scrmann,  murttimus:  Da  £ekamo  pomorce  trgovce. 


Rj,   —  Zna  fsjeit  pomorac   kad   će  more   uzavret*. 

DPosI.  159. 

Pomorilvac,  Pomori! voa,  m.  der  Annohnei-  der  Mo- 
ravfl,  accola  Moravae  ftnminifl.  Rj.  ćof>jek  iz  Pomo- 
ravlja.  riđi  Pomoravljanin. 

Poai6rnvkaT  f.  die  Attwoherin  der  Morava,  circum- 
moj'avanti.  Rj.  £e>ut  i:  Pomoravlja. 

PomdrnvIJanin  (Pomorivljanin),  m.  [jd.  Pomftrav- 
Ijani,  Pomorilvljani)  vidi  Pomoravac  Rj. 

Pom6ravlje,  n.  die  Oegend  an  der  Morava,  regio 
drca  Moravam  (lumen.  Rj,  kraj  pored  rode  Morave. 

Pumdriivski,  adj.  an  der  Morava  tjelegenj  circum- 
moravanus.  Uj.  sto  pripada  Pomoravlju. 

PoBiorfšac,  PomoriŠca,  m.  Einer  vom  Gehiete  def 
Marosdi,  circum marisinus.  iy.  čovjek   is   Pomorima, 

PoBidrifiJR,  m.  die  Gcgend  an  der  Marosch.  Rj. 
kraj  pored  vode  Moriša  (u  Ugarskoj). 

Poni6ri&ka,  Poindri^kinja,  f.  ein  Frauemimmer 
vom  Muronchgehicte,  circammarisina.  Rj,  eenu  is  PO' 
monšja. 

pomdHti,  p&raorim,  v.  pf.  Rj.  po-moriti.  v.  impf. 
moriti.  —  J.  1)  umhringen  (nach  der  Heihejj  inter- 
(icio:  pomori  tolike  ljude.  Rj.  kao  umoriti  redom.  — 
Nije  ono  zec,  nego  je  ono  aždaja.  Toliki  svet  pomori 
i  zatomi.  Npr.  44.  Ono  roblje,  Sto  Hte  kupovali,  nemojte 
ga  gladi  pomoriti.  Npj.'4,  202.  Zločince  će  zlom  smi-ti 
pomoriii.  Mat,  21,  41.  Da  nas  %  stoku  nasu  pomorii 
segju.  Moja.  II.  17,  3.  Glagju  i  pomorom  pomoriću 
ih.  Jer.  14,  12.  Angieo  pruži  ruku  svoju  na  Jeru.iolim 
da  ga  pomori.  Prip.  bibl.  7.  —  2)  dahinraffen,  ahrlpio: 

fomorila  kuga.  Rj.  —  8arajevo,  ftto  si  potavnjelo? 
li  te  je  kuga  pomorila?  Npj.  1,  494.  —  'i)  errm«rfc«, 
faiigo:  pomorismo  konje.  Rj.  —  Sto  si  tolike  svata 
potrudio  i  tolike  konje  pomorio?  Npj.  1,  552,  —  /i.  su 
se.  —  1)  refleks,  (im  Mengel  vtiide  icerden^  faiigati 
sumus.  Rj.  IjtV'i  n.  p.  icsko  radeći  pomoriŠe  se,  po- 
morUe  se,  postadošc  pomalo  umorni.  —  2)  reciproČ.: 
Carevi  ae  otimlju  0  carstvo,  megju  se  se  no6v.  aa  po- 
more, zlft<*enima  da  pohodu  nozi.  Npj.  2,  liK). 

pomArlJiv,  adj.  pomorljiva  godhin,  kad  puno  Ijmli 
umre.  u  harnjevu.  Dr.  Gj.  Sunnin. 

pdmorskTt  adj.  See-,  mariiimus:  I  gjeveri  pomorski 
trgovci.  Rj,  po-morski.  išp,  morski, 

pdmor.*)U'0,  n.  marinaresca^  ars  nautica.  Stulli. 
pomorsko  umjeitco. 

nomoskdviti,  pomftslcoi'lm,  v.  pf,  Rj.  po-moskoviti. 
vidi  ponisiti.  u.  impf.  moskoviti.  —  1)  eum  litutsen 
(MosKnuer)  machen,  reddo  ^fosquanum.  Rj.  učiniti 
koga  Moskovom  (Rusom).  —  2)  sa  ae,  refleks.  Russe 
trerđen^  fio  Mos^uanus.  Rj.  postati  Moskov^  Rus. 

pomdinjica,  /*  vidi  pomoćnica.  Rj.  sa  nastavke  isp, 
božitnji  i  boži<5ni.  —  Dovijarka,  pUminčina  pomot- 
njica.  Rj.  12(ib.  ŽivonaiVlna  Bogorodica...  ona  nama 
najbolja  pomotnjica  bila.  Rj.  40<)b. 

poniotr^Tk,  pomotnjfka,  m.  vidi  pomoiSnik.  Rj.  vidi 
i  pomagać. 

pnniAtrlti,  p^niotrim,  v.  pf.  po- motriti,  kao  pomnjivo 
pogledati,  r,  tmpf.  motriti.  —  Blago  tome,  ko  jo  do- 
živio, da  to  vidi  i  da  to  pomotri.  S'pj,  5,  541. 

pomrdMti,  pomra(5im,  v,  pf.  po-mraOili,  v,  pf,  po- 
mračiti, r.  ivtpf.  mračiti.  —  1)  Ho,  učiniti  da  bude 
mračno:  Zastrijeću  nebo,  i  zvijezde  ću  na  njemu  |jo- 
mračiti...  Sva  ću  svijetla  vit^ela  na  nebu  pomračiti 
za  tobom.  Jezek.  32,  7-  8.  Pomračiću  lemlju  za  bijela 
dana.  Antos  8,  9.  —  2)  sa  ae,  refleks,  n.  p.  sunee, 
verfinstcrt  itcrdcHf  deficore,  cf,  pomrćuti.  Rj.  vidi  i 
pomrkuuti  2. 

pumrćntf,  ^,  v,  pf*  Rj.  po-mrČati.  vidi  pomraćili 
se,  pomrknuti  2,  —  1)  n,  p.  mjesec,  sutice,  verfinstcrt 
U'crdenf  deficio.  Kad  sunce  pomrCt,  narod  nuS  kaže: 
*izjelo  se  sunce!«  Rj.  —  irhvati  se  mjesec,  fiuncc  (kad 
pomrći).  Rj.  794a.  —  2)  pomrOao  mjeaec,  scheint  nicht 
(iHrd  crst  nach  .^fitte1'nacht  aufgcJicn).  Vj.  pomrči 
mjesec,  kad  ne  svijetli,   nego  iztgje  n,  p.  istom  po 


ponrfinn 


106  — 


pODATlJlUje 


ponoći,  ovamo  idu  i  ovuki  prin\jeri:  ViS'  njih  jarko 
povtrčalo  sunc^  od  ptisčanoga  praha  i  olova.  Npj. 
4.  18S. 

vidi  mmk,  i  si/n.  ondje;  tanifl.  —  8  vojskom  . .  . 
poSao  u  tamni  vilaeu  gdje  se  nikad  ni§tA  ne  vidi... 
dii  bi  ib  kobile  u  one  pomrčine  izvele,  Rj.  730b. 
Opazi  gde  se  nefeto  kros  pomrčinu  u  Sumi  belasa. 
Npr.  133.  Lupa  kao  pseto  u  pomrčini  (kad  je  u  kakoj 
zgradi).  Posl.  171.  Pomrčina  kao  tijesto.  255.  Sve  je 
tu  mračno  kao  najfjuMa  pomrčina.  Priprava  172.  — 
^)  kad  aunce  ili  mjesec  pomrča.  —  Pomrčine  minca 
i  mjc«eoa.  Danioa  1,  XaIU.  U  Bei^n  6e  se  početi  ova 
pomrčina  u  11  sati   a  suriiće  se  u  I  sat.   1,  XXIV. 

pdmrC-Ui.  đlin,  t\  pf.  Kj.  po-mrČiti.  u.  impf.  mrčiti. 
—  1)  einscfuctinenj  nigro  colore  inficio:  Na  sebi  je 
»vilu  porarčila.  Rj.  što,  učiniti  da  bud^  mrko.  — 
2)  u.  p.  sve  sam  pismo  pomrćio,  durchstreichen,  in^ 
duro.  Ki. 

p6mrij<*tl,  p^mrSmo,  (pSmfli)  v.  pf.  daJiin  aterben, 
emorior.  Rj.  po-mrijeti,  kao  umrijeti  jedno  sa  drugim. 
vidi  samriieti.  v.  impf.  mrijeti.  —  Pomriješe  ljudi  amc- 
iicc  (kad  je  kakav  pomor  u  selu).  Rj.  5a.  Da  su  moja 
8Vtt  bra^a  i  sestre  pa  i  sam  otac  na  prećac  pomrli, 
Npr.  215.  Tako  mi  sve  j)asjom  glagju  ne  pomrlo! 
Pofll.  304.  Mi  iiijesmo  jedne  ženske  glave,  pod  iia- 
Ivorom  ženski  da  pomremo.  Npj.  4,  170.  Kojl  an  od 
holcMi  pomrli.  Hovj.  BG.  Neka  pnmru  bez  djece.  Mojs, 
III.  20,  20.  Ljutom  6e  smrću  pmnrijeii.  Jezek.  16,  4. 

poDrkivunJe.  n.đasverbictcnde  \yinkenmit  Auaent 
nutus  interdicens.  Kj.  verb.  od  pomrkivati.  raanja 
kujom  tko  pomrkuje  na  koga. 

pomrkivati,  i)omrkujem,  v.  impf.  verbietend  mit 
Augen  vinken,  nutu  intcrdicere.  Rj.  po-mrkivati  na 
kogity  kao  prijeteći  mr.Heri  s«  namigivati  na  nj  da 
Što  ne  čini.  r.  pf.  ]}omrknuti  1. 

pdmrknuti,  kncm,  r.  pf.  Rj.  po-mrknuti.  —  1)  na 
koga,  kao  prijctet^i  i  mr^tedi  se  oaniif^nuti  na  koga 
da  Sto  ne  ćini,  verbietefid  mit  dcn  Aufjcn  vrinkcn, 
nutu  interdicere.  Kj.  p.  im'pf.  pomrkivati.  —  3)  riđi 
poairćati.  Rj.  vidi  i  pomračiti  se.  —  Opomiriji  se 
tvon^a  flvojegn  prije  nego  pomrknt  m^iice  i  vidjelo  i 
mjesec  i  zvijezde.  "Prop.  12,  2. 

pomrljntl,  piSmfljuni,  r.  pf,  po-mrljati.  v.  im^tf. 
mrljati.  -*  Pobrljati,  cf.  pomrljati,  Rj.  512b.  vidi  i 
uprljati. 

pomrsiti,  pi^mh<im,  v.  pf.  Ki.  po-mruiti.  v.  impf. 
mrsiti.  —  1)  cidi  Kaniroiti :  SnujuČi  je  pomrsila 
platno.  Rj.  —  l»aano  ti  je  {»oznaf  oi.enjena:  mrki  su 
mu  pomršeni  brci.  Herc.  103.  Kako  mene  okarati  ne 
će,  kad  mi  vidi  koae  pomršcne.  131.  —  2)  n.  p.  bi- 
Ije.Aku,  rrrruofrcH,  turbo.  Rj.  kao  potnjcriti. 

p&niFziifl,  p(>inf/li,  f.  vidi  i^mr/ao.  Rj.  po-mncao, 
kad  fifi  pomrznc;  dcr  Front,  gelu.  —  rijeH  s  takim 
nust.  kod  i3;iiikao. 

pomrziti.  slm,  v.pf.  Hj.  po-mrziti.  vidi  pomn&jeti. 
kao  zamrsiti,  v.  impf.  muiti.  —  1)  hassen,  odi:  Sto 
je  care  ljubu  pomrziv.  Rj.  —  Tako  me  brara  ne 
pomrrjcla!  Pnsl.  208.  Nemoj  mene,  striko,  pomrsjcii. 
Npj.  5,   10.    Bra(^a   ne   podnoseći   tolike   promjene   u 

EoroditHiom  rodu  pomrzi^c  i  na  onuga  koji  je  uoini. 
►M.  (j.  —  2)  sa  80,  reviproć.:  I  ako  .te  grdnu  pumr- 
gtemOj  ma  brat  brata  na  jamu  vn^^iu^c,  u  jamu  gu 
bsćit'  ne  liot-aSe.  Npj.  5,  410. 

poni^zjrli,  pom^zim,  (u  C.  U.)  vidi  pomntiti.  Rj, 
i  primjere  omije. 

pomrziiuti  se,  zue  se,  v.  r.  pf.  gefriercn,  contjclari: 
pomr/.lo  Hii  malo.  Rj.  po-iiir/nuti  se.  v.  impf.  mr/nuti 
se.  iap.  pomnuio.  —  (JkiH^u^le  kif'Oni  svatovi,  okisnii.ie, 
pa  se  pomrznuše.  osta  jadna  na  konju  gjevojka  .  .  , 
Odo  Usman  da  skine  gjevojku,  knd  ac  cura  Živa 
s^imrzuula.  Herc.  43. 

pftmui'un.  ]K^mQ^na,  adj.  po-mu^an,  kao  prilično 
mučan.  isp.  po  (složefio  sa  adj.)  i  mu<San.  —  Dobro 


ti  je  Hajdaru  u  hladu  t  nit' ga  kolju  muhe  ni  obadi, 
nego  mn  je  pomučno  od  gladi.  Poal.  61. 

pAmnsfl,  pomiizom,  v.  pf.  vtclkcn,  mulgco.  Rj.  po- 
musti, r.  impf.  muflti.  —  Ti  pomuzi  razbludnicu  ovcu. 
Rj.  181b.  aa  ae,  pass. :  Krava  se  ne  da  pomusti,  dok 
ne  odoji  tele.  Rj.  446b. 

pomdtifi,  pomOtlm,  v.  pf.  Rj.  po-mutiti.  v.  impf. 
mutiti.  —  j.  1)  trUben^  turbo:  &?vu  su  vodu  ulve 
pomutile.  Rj.  sa  ne,  pass.:  t'i»tac,  jaie  pod  kvoćkom . . . 
pa  niti  se  iz  njega  «to  izleže,  niti  se  pomuti,  nego 
ostane  ^iato.  Rj.  825b.  —  2)  {u  H  G.j  venrirren, 
conturbot  cf.  smutiti,  pobuniti.  Rj.  —  3)  oći,  vcr- 
dunkeln  (das  Gesicht),  viaum  hebetare.  Rj.  —  Kako 
mene  okarati  ne  će,  kad  mi  vidi  oči  pomućene.  Here. 
131.  —  II,  sa  se,  refleks.  —  1)  sich  tritben  (vom 
Wettcr)j  obacuror.  Rj.  pomuti  se  vrijeme.  —  2)  po- 
mutili se  ljudi,  t.  j.  uzbunili  se,  pozavagjali  se,  sich 
entzircir.n,  discordia  oiia  est.  Rj. 

ponabijati,  pon^bijam,  v.  pf.  po-nabijati^  kao  na- 
biti sve  redom.  v.  impf.  nabijati.  —  Uhvate  Turci 
Šezdeset  frajkora,  i  odvedu  ih  na  Tekija  te  ih  ondje 
ponabijaju  na  kolje.  Rj.  395h. 

ponai'initi  so,  ponAćinlm  se,  r.  r.  pf.  vidi  opo- 
raviti se:  Dok  se  MiloS  malo  ponaćini.  Rj.  po-na- 
ćiniti  se. 

p6nnjlak  (ponAjlnk),  adv.  sacftte,  leniter,  sensim, 
cf,  polako.  Rj.   i  syn.  on(^e:  po-najlak.   isp.   najlak. 

ponuJmiiiiJT,  adj.  po-najmatiji.  isp.  jm)  (složeno  sa 
adj.)  i  najmanji.  —  Zeko  U7.e  ponajmanjc  društva, 
ponujvianja  trideset  golaća.  Npj.  4,  2b2. 

pdnajputU'',  adv.  po-najpotle.  i:^p.  po  (sloietto  $a 
aaj.)  i  uftjpotle.  —  Pomtjpoilt  ostavi  Zfatiju.  Herc.  14, 

pdnajstnrijt,  adj.  po-najstariji.  isp.  po  (složeno  sa 
adj.)  i  najstariji.  —  Jedan  i/niegjn  njih,  osobito  koji 
je  ponu^jatariji,  reće  da  ne  će.  Posl.  6. 

pdnaJtjoSiHT,  adj.  po-najtje&nji.  i.s/i.  po  (složeno 
sn  a^.)  I  uajtiefiuji.  —  Od  kuda  su  klanci  ponaj- 
tješnji.  Rj.  2 1 2a. 

pdnajvfse,  meistentheilSt  grOsi^vnihcih,  maximam 
partem.  Rj.  udv.  po-najviše.  isp.  po  (složeno  sa  adv.) 
i  najviše.  —  No  to  misle  ponajviše  oni  ljudi,  koji 
niti  Knndu  , .  .  Rj.'  XIV.  Oni  (pridjevi)  ponajviše 
imaju  dvojak  akceuat.  Obi.  41.  adj.  AV  je  na  sv'jet 
ponajviše  gr^ota  omraziti  brata  i  sestricu.  Herc  310. 

ponjkkvnslti,  ^m,  v.  pf.  ein  wenig  eintreichen, 
paulum  matero,  n.  p.  kaa  se  brije.  Rj.  po-nakvaaiti, 
malo  nukrasiti. 

ponAnJrstati,  Mam,  r.  pf.  untcrlringen,  colloco: 
Dok  ja  koke  ponamcštam^  k  tomu  vreme  ta,  pojanje. 
Rj.  po-namještali,  kao  namjtMiti  malo  po  tnalo.  v. 
impf.  nomie^iati. 

|»OllJLpiti  80,  pftnapijem  se,  v.  r.  pf.  sich  cinen 
kleinen  RauscJi  antrinken^  paululum  inehriari.  Rj. 
po-napiti  se.  vidi  podnapiti  ho.  kao  malo  upiti  .le.  — 
Pi^e  vino  tri  bijela  dana,  dok  se  ruJna  ponapiše  vina, 
di)ke  vin<'e  ulje/.e  u  lice.  .Npj.  2,  54. 

ponAprijod,  vuran,  prae:  Bre  koji  ć©  ponaprijed 
pući.  Rj.  [Kt-uaprijed,  kao  mulo  naprijal.  —  No  je 
popu  loki  are6i  bila:  kad  jo  malu  ponaprijed  bilo, 
na  ljutu  je  guju  u:igii/io.  Npj.  4,  4<»4. 

ponAsuli  sCt  p^niLMpem  se,  (poniisuo  se,  ponasuln 
»o)  V.  r.  pf.  po-nasuLi  »c  čegu,  kao  dosta  se  nasutt 
čega.  —  Junaci  se  ponasuse  blaga,  belih  groS^a  i 
žutih  dukata.  Npj.  3,  433. 

poiiiiiicatit  piuifilii^ćui,  r.  ///*.  nudi  dci'  itcihe  an- 
spiesstn,  ftgu  titium  ex  ulio.  Rj.  jKi-nulicati,  sve  redum 
Hutuči.  V.  impf.  nnticali. 

punaikeili,  ponnui^tni,  v.pf,  Rj.  po-nautMti.  —  1)  ein 
wenig  erlerncn,  paululum  oddMcv.  Rj.  naučiti  (ne) 
malo.  —  2}  ein  ucuig  uutcrrlchtcn,  addoccv  paulu- 
lum.  Rj    naučiti  koga  mulo. 

poiiAvlJanjr,  n.  Rj.  verh.  od  ponavljali.  —  i)  rad- 
nja kojom  tko  ponavlja,  oprarUja,  popravlja  Sto,  n.  p. 
manastir  (daa  Kmeuem  [eines  GehftudesJ,  renovatio. 


lionaT^atl 


-107  - 


ponlStATAiiJo 


Rj.).  —  9)radnja  kojom  tko  ponavlja,  čini  na  novo, 
op€t  ito:V  oći  Soasova  dne  jo5  se  jednom  otpjevaju 
sve  pjenne  o  usKrsu  ...  i  ovo  je  ponuvljanjc  kao 
utjehn  vicrnima.  DP.  976. 

Booftvijatl,  pftniivljam,  v.  impf.  Rj.  po-navljati.  r. 
pf.  ponoviti.  —  ij  ernmerHj  renoro.  Rj.  kao  opra- 
X}lja1iy  popravljah.  —  Kad  je  trebalo  ustmantir  po- 
navljati ili  kod  njega  Sto  graditi.  Rj.  895a.  PoftfjcS 
duh  svoj,  postaju,  i  ponavljah  lice  zemlji,  Ps.  104,  30. 
Gospod  tvorac,  koji  je  od  iskonu  voljan  bin  pomidjati 
tfvoje  stvorenje.  \)l\  libi.  —  2)  ćmiti  Ho  nanovo, 
opet:  uriederhohn,  rcpettre^  iterare.  —  Oua  (lirtica) 
ote^e  pjevati:  >Bolau  zdravu  nosi,  bolan  zdravu 
noai.4  I  Icad  je  ona  ovo  Jednako  ponavljaUi,  zaipiLa 
je  vuk:  >yu  ti,  teto,  povoriS?<  Npr.  179.  Ponuvljnt' 
rane.  DPoal.  98.  Ko  pokriva  prijestup,  troi^-i  ljubav; 
a  ko  ponuvlja  stvar,  rastavlja  E:lttvne  prijatelje.  Prič. 
17,  t*.  Sta  svi  Srpski  Ijetopieci  minle  o  rijetki  »prvo- 
vjenčani*, koju  misao  i  Rajič  ponavlja,  DM.  24,  sa 
ne,  pa9tf.:  Ne  Žele^H  da  se  ponavlja  svagja.  Vid.  d. 
IH«2,  3. 

Ponrijp.  w.  PontieTj  Pontiiis,  u  poslovici:  Od 
Voncija  do  Pilata  (Posl.  *235).  Rj. 

poDf^Ari,  (es  istj  vorhei,  zu  »pat,  non  (est)  integr^m. 
Rj.  upravo:  po  neMri,  dockan  (je).  —  Udri  Ciganče 
dokle  nije  tikvu  razbilo,  a  kad  razbije,  po  nciiari. 
Po«l.  32*J. 

|ion6<lionirRr,  tn.  čovjek  koji  posti  ponedionik, 
dtr  (aufi  AndacM  ori«*  dtr  Tiussc  tcegcn)  um  Montag 
f'isift.  f/Ht  jt^junat  dic  Itinae.  Rj. 

ConedionTk,  ponNjHJak,  ponMijeljka.  pon^iljolj- 
,  m.  der  Montag,  die^  Uinae.  Kj.  CprviJ  dan  po 
nedjelji.  —  iV«  či^ti  poneiijeljnik  obuOe  se  kakav 
zDomnk  u  ženske  baljiue  i  nai^Mni  se  kao  gjedova 
baba.  Rj.  Da.  Vazirienar,  vazmcni  ponedjeljnik,  9i-i- 
jetli  (»onedjeljnik.  Rj.  5lb.  Družitnlo,  ružiCido,  po- 
huieni  poncdje{jiitk.  Rj.  142a.  ZtiduHni  poncdjcljntk. 
Bj.  173b.  I  ti,  majko,  dugo  živovaln,  od  rctvrtka  do 
ponegjelnik'i.  Herc.  ŽiHJ. 

pon^djelJnti'Oi,  adj.  diei  lunae.  StuUi.  što  pripada 
pvnfdjiljriiku. 

ponehAri,  vidi  poneari. 

poD^stafi,  pon^tane,  r.  r.  pf.  ein  tvenig  zu  Mun- 
geln  anfungrn,  cocpit  paululum  deesse,  cf.  preuia<?i 
se:  Ako  1'  tebe  pouestti$ie  blaga.  Rj,  po-nestiiti,  kad 
počne  nastajati  čega.  —  Ve(*  u  jednih  poncHalo  hluga^ 
U74iim!i  jedan  od  dnipo^a.  Npj.  %  437. 

pon(>h(t.  ponesem,  r.  pf.  vidi  ponijeli,  isp.  Obi.  (u. 

poneiiditi  se,  pont^vldiui  se.  r.  r.  pf.  vidi  poni- 
jeti se  2a.  Rj.  recij/roi:  po-nevidiLi  bc,  kao  posvaditi 
9e.  V.  tmpf.  Dcnavidjeti  se. 

pAnIrl,  pC^niknem,  v.  pf.  Rj.  po-nići.  vidi  ponikiiuli. 
—  1)  aufsprosscn,  pru^ermivo.  Rj.  v.  pf,  je  i  prosti 
ni"5i,  niknuti,  v.  impf.  nicati.  tJtp.  ponikao.  —  Mazgale 
po  njivi  (pravna  mif-sta,  kud  niHti  nije  poniklo).  Rj. 
341b.    A    IZ   vode   borje  jtoniknulo.  Npj.  4,   148.  Ali 


dabije   mnum  pom 

i  proiia  se  u  zemlju  poglnSe  .  .  .  ne  potiiec  FocMć 
M<*med-iiga,  ne  pvnićf,  već  junak  pokliče:  »Dišer 
more,  hodže  i  vaizi  I  Npj.  4,  136. 

puniJ^nifKI,  pftnijemčim,  r.  pf.  Rj.  po-nijemčili. 
r.  impf.  nijeinćiti.  —  J)  ctim  Ikut^rht^i  Machtm, 
reddv  girmanurtt.  Rj.  koga,  učiniti  ga  Nijenuem.  — 
^)  tui  ne,  rcfltk/i.  cm  DenUchcr  icerdcn,  fio  geritutnus, 
Kj.  postati  Sijonac. 

pdfiijeti.  poot«em,  ipoiiio,  pTinljelu)  r.  ;;/".  Rj.  po- 
iiij**!!.  vidi  pont'flli.  I',  ivifif  ponositi  se.  —  /.  1)  Iragvn, 
mHtmhmtn,  porto,  feru.  Rj.  v.  impf.  nositi.  —  Poneki 
OTV  tvojoj  ši^eri  i  reci  joj  .  . .  Npr.  105.  i 'arioa  spravi 
kitrocu  i  pontse  eam  u  kamenu  i>cčinu.  107  (*>p. 
Đostii  3).  Ponese  na  vaSar  da  proda.  lt)8.  Ko  iuo>,e 


pušku  pon\)ctif  neka  ide  u  Četu.  Danica  3,  159. 
Osjekno  svetome  Savi  u  čivotu  ruku  i  ponio  je  fta 
nobom.  Kov.  125.  Koliko  mogu  ponijeti  dvije  ma/^e. 
Car.  II.  5,  17.  .ta  se,  paun.:  Nije  mlllfl  ito  se  pod 
pnznbom  ue  može  ponijeti  (kao  novci).  Poal.  215.  — 
2)  (u  C.  0.)  davon  iragen,  aufero,  cf.  odnijeti:  Po- 
nese   mu    konja    i    oružje.    Rj,    v.   impf.   odnosili.  — 

'  Hnit*    otole,    Bo?.*ji    prokletnici!    gjavoli    vi   j)<^*^ih^^ 

I  duia!  Npj.  2,  127  fp*  =  vam).  Pade  TurČiu  u  vodu 

I  studenu,  i  njega  je  voda  ponijela.  4,  66.  Tako  ni  ova 
pu^ka  srce   ne  ponijela!   Po«!.   3(^2.   —   ^'i)  ponijela 

I  codinn,  ponijeli  vinogradi,  ponijele  tresoje,  gat  stchcn. 
Rj.  —  bobro  je  ponijelo  ako  godina  ne  om;ihne,  1. 
j.  prevari.  Rj.  4.^€a,  —  4)  ponijela  žena,  t.  j.  zatrud- 
njela. Rj.  poMala  nofteća.  —  S)  n  pjesmi,  vidi  doli- 
kovati. Odjelo  ga  ponijelo  lepo.  Rj.  vidi  podnijeti  6. 
V.  impf.  podnositi  o.  —  //.  sa  se.  —  J)  refkks.  stch 
hoch  trugen,  niolz  uerden,  superbus  fio.  Rj.  postati 
ponosit,  vidi  podnijeti  se,  poboliti  se,  pokičeljati  se, 
poftiliti  se,  zapeti  3.  isp.  diči  glavu  (od  koga),  r.  impf. 
ponositi  se.  —  a)  ponyeti  se,  ponijeti  se  Hm,  kim: 
Kako  je  digao  rep  kao  da  ga  je  obad  ulm.  (Kad  se 
kakav  Čoek  poneae  ili  raskomada).  Posl,^  125.  Ni  se 
u  dobru  ponosi,  ni  u  zlu  poništi.  223.  Cim  si  mi  se 
tako  poncsao:  ili  snahom,  ili  svatovima.  Npj.  2,  562. 
Uz  to  se  još  osobito  bio  ponio  i  posilio,  sto  je  prvu 
džebanu  i  prve  topove  iz  Njemačke  dobio.  Danica 
3,  218.  Tako  se  bio  poneo,  da  niko  nije  mogao  s  njime 
Ijncki  govorili.  4,  26.  Uzroci,  ea  koje  .Me  Jakov  ovako 
bio  ponio  i  osilio,  nijesn  bili  mali.  Sovj.  13.  Nemoj 
da  se  ponese  srce  troje.  Moja.  V.  8.  14.  —  b)  ponijeti 
se  od  koga:  Prosi,  Ture,  gje  je  tebe  drago,  od  tdte 
se  nitko  ponesi'  ne  će,  svak  če  dali  za  tebe  gjevojku. 
Npj.  4,  D4.  Mala  kraljeva  kći  povjeruje  to  i  pmtese 
se  od  sviju  drugijch   ljudi.    Priprava  57.   Agnra  k:id 

I  vidje  da  je  trudna,  ponese  se  od  gospogje  svoje.  Mojs. 

I  I.  16,  4.-2  rt)  reciproč.  ponijeli  se  (ponijeti  ae 
s  kim),  sich  sertragen,  Htlndel,  Proccssc  bckommen, 
discordia  nata  est  inter  illos,  Rj.  vidi  poneviditi  se. 
kao  posvaditi  se.  —  b)  «  rcat\ju:  Te  se  uhvate  u 
koštac  pii  se  ponesi.  Npr.  30.  Uhvati  se  s  njim  po- 
pojaske,  pa  se  ponesi  letni  dan  do  podne.  46.  v.  impf. 
nositi  se  1. 

p&nTkiiu,  ]x)n7kli,  das  Hervorgcsprossene,  guodpro- 
germinavit.  lij.  po-nikao,  ono  sto  ponikne.  isp.  pouiči 
1.  —  vidi  iznikao. 

p6nlknu(i.  ku6m,  r.  pf.  po-niknuti.  vidi  ponići,  i 
prtuijerv  ondje.  —  Poniči,  cf.  poniknuti,  Rj.  540ft. 

l'Anikvii,  f.  voda  u  Hrv.  kod  manastira  Cioniirja. 
Rj.  —  Po-uifcvn  ikor,  koga  je  n'ik  i  poniknuti).  Oku. 
41.  riječi  s  takvim  nast.  kod  bačva. 

PAliikre,  Pi>nikava,  /'.  pl.  —  J)  polje  u  UžičkoJ 
nabiji:  Vonikoe  su  duge  i  Široke,  Sarajlije  silne  i 
bijesne.  Rj.  —  2)  selo  u  Hrvatskoj.  Ri-  —  3)  selo 
u  poluosirvu  Ratu  niže  Dubrovnika.  Rj. 

pAnikviea,  /'.  u  planini  megju  ^umom  polje  (u 
Bjelopuvlii'koj  jdaniiii  imaju  četiri  ponikvice:  Velja, 
Srednja,  Huvu  (nema  vode)  i  Vražegrmačka).  cf.  pro- 

'  planaić.  Rj.   —  postanje  vidi  kod  Ponikva. 

pAniranJe,  n.   das  Versinkcn   (des  Plusses)  UHter 

:  dic  Erde,   fluntini.^  sub   terram  elapsus,  Rj.  verb.  od 

I  ponirati.  radnja  kojOm  voda  ponire 

I  pdilirnti,  pftnirc,  v.  impf.  t.  j.  vi>da,  .^ch  unter  die 
h'rde  verlivren,  sti^t  terram  ubio  (dc  fluminej:  Svi 
gledaju  od  kud   izvire,  u  niko   ne  gleda   kud  ponire 

I  (novac)  (Posl.  2b2).  Rj.  po-nirali.  vidi  uvirati  2,  uni- 

'  rali.  suprotno   izvirali,    isp.   ponor.  v.  pf  isp,   poro- 

I  nuti.  —  Ranica,  voda  u  hici,  koja  i/.virc  izji  ({ospica 
k  jugu  fiko  tri  sabata  i  kod  (iračca  ponire.  Rj.  15a. 

i  Oa.^lica,  voda   koja  se  razdjeljuje    na  troje,   pa  dvije 

'  lijere  oivke  poniru  i  ispod  zemlje  idu  u  more.  Rj.  U4a. 

I      poništAvanje,  n.  verb  od  poništavati,  radt^a  kojom 

1  tko  poništava  sto. 


poBl£tavftti 


—  108  — 


jionošonje 


poniStAvfttit  ponUtilvnm,  v.  impf.  po-niAtavAti  Ho, 
kao  ponisivati  sasvijeni  da  bude  huo  ništa.  isp.  uni- 
štavati. V.  pf,  poništiti,  r,  impf.  prosti  ništiti  se.  — 
Posvetile  onoji^a  koji  poništava  dušu  svoju^  n&  koga 
ini^e  Hliij^e  kue/.ova  uezDaboJiačkih.  PP.  11 B. 

pdnišllti,  Mmi»  v.  pf.  —  J)  po-iii§titi  ato,  kao 
poniziti  sasvijeni  da  bude  kao  ništa.  r.  ivtpf.  poni- 
štavati. —  *>n  (Goftpod)  poništi  srce  njihovo  strada- 
njem. Pa.  107,  12.  Ponihen  Ham  veoma,  (tospodo, 
oživi  rac  po  rijeci  avojoj.  Ili),  107.  (iospod  .  . ,  dii 
poništi  ttve  mlame  uh  zemlji.  1a.  '23,  9.  —  2)  sa  se, 
re/ieks,  den  Muih  sinkev  lansen,  stch  dtvtiiihigvn, 
hcrabuitrdigen,  se  afijictrc,  cadcre.atiimo:  U  dubru 
se  iie  poiie»i,  &  n  zlu  se  ne  poniiti.  Kj.  v,  impf. 
ništiti  se. 

pftnizak,  p5niska,  ad^'.  po-nisak,  kao  prilično  nizak. 
iftp.  po  (sloreno  sa  adj.)  i  nirjtk.  —  Zdepaat  t^ovjek, 
ponizak  a  krut.  Rj.  20tib.  ctdv.  Uprtivši  vreću  po- 
»ogoe .  .  .  vrcf^A  mu  Be  niz  tegja  ponisko  obesi. 
Npr.  170. 

pOnizun  (p&niKan),  zna,  o^*.  \tnterthanig,  humilis. 
Bj.  isp.  smjeran.  —  Nijedna  ponizna  glava  ne  da  ae 
pOJ!»je<^i.  Posl.  2M.  —  po-nizan  (od  osnove  koja  je 
prosta  u  ženakoin  ni£,  locus  depresHUs,  od  koje  je  i 
ni^ak).  Osn.  179. 

poniziti,  prinizTzn,  v.  pf.  Rj.  po-uiziti.  v.  impf.  po- 
uizivati,  pouiživali,  ponižavati.  isp.  Huiziti.  —  /> ponizili 
koga^kuo  učiniti  ga  niskim,  potištenim ;  demUthigen.  — 
Jer  je  bolje  da  ti  ae  kaže:  hodi  gore,  nego  da  te  poniie 
pred  knezom.  PriČ.  26,  7.  Srbija  niti  bi  oslabljena  ni 
ponižena.  DAI.  27.  sa  ae,  pass.:  Koji  se  i>odiže,  po- 
niziće  se,  a  koji  se  ponižiiie,  podignut-e  se.  Mat.  23, 
12.  —  2)  sa  »e,  refleks,  siefi  herablussen,  se  demittere. 
Rj.  postati  ponizan,  —  Dokle  *?e§  ee  protiviti  da  se 
ne  poniziš  preda  ninom'^  Mujti.  U.  10,  3. 

ponizivniijet  ».  das  iJemitthigen,  demissio.  Rj.  terb, 
od  1)  ponizivaLi,  2)  pouizivati  se.  —  IJ  radnju  kojem 
tko  ponisuje  koga.  —  2)  radnjtt  kojom  se  tko  poniiuje. 

pouizivati ,  ponlzujem,  v.  impf.  pn-nizivati.  vidi 
poniživati,  {jonižavali.  v.  pf.  poniziti.  —  J)  koga,  što, 
vidi  primjere  kod  poni^.ivati,  poništavati.  —  2)  sa  »e, 
refleka.  ftch  demUihigci%^  se  demiticre.  Bj.  postajati 
ponizan. 

pdiiiznost  (pouizndat),  znosti,  f.  die  Demuth,  humi- 
litas.  RJ.  osobina  onoga  koji  je  ponizan.  i<p.  smjernoat. 

ponizAvunjo,  n.  verb.  od  1)  ponižavati,  2)  poni^.a* 
vati  se.  —  J)  radnja  kojom  tko  ponilava  koga.  — 
2)  radvju  kojom  se  tko  ponilava. 

ponijtiivfill,  ponUnvtlni,  r.  impf.  po-ni^.avali.  vidi 
pouizivftii,  poniživati.  v.  pf.  ponizili.  —  i)  koga,  sto: 
Ti  poraiižež  ljudima  nuvoljnim,  a  oči  ponosite  poni- 
iavaš.  Pa.  lb,  27.  Prihvata  smjerne  UoBpod,  a  bez- 
božne  ponihtva  do  zemlje.  147,  *».  —  2)  sa  se,  refkks. 
postajati  ponizan:  Kako  se  spasitelj  iz  ljubavi  svoje 
k  ljudima  poni^avao  prema  grjesnicima,  DP.  2!t. 

pdniže,  adt.  po-niAe.  isp.  \>o  (sloieno  aa  adt?.)  % 
niže.  —  PopnniŽe,  t.  j,  poniie.  Rj.  54;Jb. 

pnnli<fnjA,  n.  die  Erniedrigung,  humiliias.  Rj.  rcrh. 
od  poniziti  HO.  djelo  kojim  ae  tko  ponizi,  ifp.  polište- 
no8t.  —  Ima  rijeci  Hi  koje  sam  ja  nm^inio  .  .  .  pomi- 
renje, poniicn^r,  poHve<*enje.  Nov.  Zav.  VII.  Obnulova 
ae  dub  moj  Boj^u  španu  mojemu,  ilo  pu>;leda  na  pO' 
niienje  sluškinje  scoje.  Luk.  1,  4b.  Hrlete  . . .  an- 
pjelake  se  vojske  prejiadoSe  8lave(*i  poniieftje  troje. 
VP.  145. 

poniiivai^i*,  u.  vcrb.  od  1)  poniživati.  2)  poniži- 
vati ae.  —  1)  nuUija  kojom  tko  poniluje  koga.  — 
2)  radnja  kojom  se  tko  ponižnjc. 

ponizi vnti,  pon^iujem,  v.  impf.  po-uiživnti.  vidi 
poniživati,  ponižavati.  r.  pf.  poniziti.  —  i)  koga  ito: 
Gospod  puniivjc,  i  uzvikuje.  Sam.  I,  2,  7.  Oholost 
ponižuje  Ćotjcka.  Prić,  29,  23.  —  2)  sa  se,  refleks, 
postajati  ponizan:  Jer  koti  so  podiže,  ponizićc  se,  a 
koji  se  poni: uje,  podignute  se.  Mat.  23,  12. 


p6ndi*a,  Miiternacht^  media  nox,  cf,  poooi^i:  Od 
ponoća  uaobia»5i!o  se.  Rj.  p<5noća  gen.  je  pl.  koje  je 
Vuk  uzeo  iz  primjera.  Oa  p<5noć«,  ne  chpH  nom. 
pono<?e;  kao  Ho  je  \ak  učinio  i  kod  poboja.  —  To 
je  bilo  no(5i  na  ponoće.  Npj.  5,  437.  p<inoče.  PojrrjeSka 
6q  biti  u  Vnkovu  rječniku  ponoća.  Osu.  83. 

pdnoei,  t  j.  po  noći,  Mitternacht,  media  nor.  Rj. 
vidi  ponoće.  —  Do  ponoći  pod  evedrom  predu.  Kj. 
152a.  Kad  je  bilo  oko  ponoći^  ali  kurjaci  zaurlaju. 
Npr.  13.  U  ponoći  stade  vika.  Mat.  2.'i,  B. 

pdnor,  m.  Ori  uo  sich  ein  Flnas  unter  die  Erdc 
vcrlicrt,  locun  uhi  flumcn  suh  terram  ahscondiiur:  i)d 
izvora  vodi  do  ponora.  I  wd  crkve  oltar  odnijela  i 
sve  zlatne  krste  i  ikone,  u  ponore  krste  unijela.  Rj. 
mjesto  gdje  ponire  voda.  vidi  poron,  propast,  ažombos. 

—  Ponor  od  jeSe,  jaz  od  piže.  DPosl.  98.  po-nor,  od 
korijena  od  koga  ie  ponirati. 

ponos,  m.  —  l)  der  (edle,  erlaubte)  StoU^  superbia 
qttaesita  meiitis.  Kj,  po-nos,  isp.  ponijeti  se,  ponosili 
se.  vidi  ponositost ;  dika  1,  oholost,  zapon.  —  Žto  si 
mi  se  ti  ponio?  moj  pojiose!  Kov.  107.  S  ponosom 
bih  mogao  kazali.  Odg.  na  ul.  29.  —  2)  (u  Dubr.) 
Trdgerlohn,  merces  geruli.  Rj.  plata  nosiocu. 

p6nn8an,  ponosna,  adj.  vidi  ponosit.  Rj.  koji  se 
ponosi    vidi  i  pouoftljiv,  uzuoriljiv,  ohol. 

pon6satl,  p^no«lam,  v.  pf.  (djts  Kind)  ein  ivenig 
auf  dem  Arme  tragcn,  ulmis  gestare  infantem.  Rj. 
po-noaati  (dijete),  v.  impf.  nosali. 

ponosit,  adj.  stole,  supcrbun,  cf.  ponosan.  Rj.  i  st/n. 
ondje,  koji  se  ponosi.  —  tiolo  a  olo.  tKad  je  ko  si- 
romašan a  ponosit;  olo  je  mjesto  oholo).  Posl.  4'i 
Te  je  (knjigu)  ftalje  u  zemlju  Srbiju  u  Tojiolu,  .selo 
ponosito.  Npj.  4,  2l*ii.  Kolikogod  Sto  je  .lugovid  bio 
naučen  i  pametan,  toliko  je  bio  ponotnt  i  bijeaan. 
Sovj.  91.  Govore  ponosite  riječi.  .Tud.  IH.  ad\\  Ne 
dajte  mu  na  plot!  (Kad  ko  tr^i  beapot^Ien  na  konju, 
ili  kad  ponosito  ide  diguuvSi  glavu  u  nebo).  Po^l.  Ul7. 

1.  pondhiti,  ponosim,  r.  pf.  ein  \ccniy  tragen  (ein 
Kleia),  gesto  panlulum.  Bj.  po-nosili  (malo)  ftaljinu, 

—  sn  se,  pass.:  U  slabe  čolie  vide  se  reci  odmah 
kako  ne  malo  pono-ti.  Rj.  647a.  u  Hrvatskoj  ponositi 
haljinu  znaci:  nose<^i  pohabati  je. 

2.  pondsiti  se,  p5no8im  se,  r.  r.  impf.  Rj.  po-no- 
siti  se.  —  1  a)  kim,  Hm,  stolz  sein  aufeinen,  eta-aSf 
jure  gloriari  alujuo.  Rj.  fidi  dii^iti  se,  dikati  se,  hva- 
liti se,  kokotiti  se,  kopuniti  se,  razbacivati  se,  raz- 
metjui  ae,  tii^iti  se,  veličati  ne,  vrkoćiti  ae,  zapinjali 
3.  suprotno  ništiti  se.  r.  pf.  ponijeli  se,  —  Ide  ni 
IM>  zemlji  ni  po  nebu.  (Kad  se  ko  vrlo  ponosi).  Posl. 
y(i.  Ponojii  ft€  kfto  mn^ka  ogorelom  šapom.  '2t)b.  Smrdi 
KospoiJstvoeu.  (Kad  .vc  ko  ponosi  preko  mjere),  2iJ<). 
U  devet  hvala,  u  jednom  hrana.  ( Mati  se  ubiOno 
mnogim  »inorima  hvuli  i  pouo>fi^  a  i  jedan  je  može 
onako  hraniti  kao  i  devetorica).  327.  Kim  se  osobito 
t^jem  ponoaio,  Uto  .  .  .  Danica  5,  Hri.  Privilegije,  kojima 
se  i  danas  diče  i  ponose.  Kov.  38.  —  h)  ponosi  se 
od  njega,  gegen  cinen.  Rj.  —  Nijcsam  a  tobom  svinje 
čuvao.  (Odgovori  se  onome  koji  bi  ^eo  da  so  druli 
i  poredi  s  onijom  koji  se  od  njega  ponofi).  Posl.  222. 
Primorci  su  mugli  imali  uzroka  i  ponositi  se  od  nje 
(od  brai^e  svoje  preko  brda).  Kov.5.  (Jbrezanje  Ilrislovo, 
od  kojega  se  FlristOB  nije  ponosio  nego  ga  je  primio. 
1)P.  304,  —  2)  kako  ae  ponosi?  Kicft  anffuftren,  se 
gtrerc^  cf.  podnositi  se.  Rj.  vidi  vladati  se, 

pdiiositosi,  p^nositosli,  f.  osobina  onoga  kuji  je 
ponosit,  riđi  ponos.  —  .Ja  mr/.im  «(i  pono*dtt*t  i  na 
oholost.  Pri6,  8,  13.  Tada  ^e  se  pononit<ist  ljudska 
ugnnti  i  visina  se  ljudska  poniziti.  Is.  2,  17.  Vono- 
sitost  srca  tvojega  prevari  tebe.  Jer.  40.  Hi. 

poiidš^fijc,  JI.  das  Stolzicrcn,  superbia.  Rj.  rerb. 
od  fKiuositi  se.  —  J)  radt\ja  kad  se  tko  ponori  (hridi 
sc).  —  2)  radnja  kojom  fic  tko  ponoti  fctada  se).  vi<ti 
podnošenje  2,  vladanje;  die  Auffuhrung,  ptorcs* 


pono.%yir 


109 


pooMi 


{idno^ljiv,  udj,  vidi  pono^ii:  AV  iir  ii  li-be  kažu 
inajkii  prosrditu,  brnću  o^njevitu,  scMrc  pottosljici. 
Uj.  loji  "c  ponosi,  vidi  t  ])MnosHn,  i  aitn.  ondje 

|i6novai%  ]>oiiov(*u,  m.  finijeg  koji  nanovo  |>a*lnp 
na  dru^,  te  ga  ponovi«  đer  Nenling  (von  friJKhge.fttl- 
Un^i/i  Sdmce),  nives  đeuuo  cadetites.  Kj. 

ponJVvili,  p6coviin,   r.  pf.   Rj.  p(haoviti.  t\  impf. 

>navljnti.  —  /.  J)  en*cit^n,  rcnoco.  Rj.  kao  opra- 
Wfi,  po]}rariti.  —  Donio  ispravu  iz  C'arigra''a  da  po' 
novi  ^ili  dn  nacMni  iKUOvn)  namastir.  Rj.  'J.'iTa.  E  an 
niemti  dvori  opnnuli,  nt'  )ii  I'  sroje  drore  ponovio. 
Npj.  4,  37i).  (u  prenenenum  stmisluj:  Koji  tims  je  po- 
novio prelo  sinfl  svoji^pn.  DP.  Sfjl.  ari  ne,  pnfin.:  Dra- 
grovi(5,  mnniiHtir  .  .  .  rnpiilili  Turd,  pa  ae  poslije  b  do- 
PuAtenjein  MleltiOkijem  j^oNoiio.  Rj.  i37b,  —  2)  učiniti 
sto  ttfinoru^  t'/'e';  virderholcn,  repttcre^  iterarr:  Da  ne. 
vidi  Ivanova  tuajkn,  da  u  sa'ii  ne  ponovi  rana,  Npj. 
3,  r>14.  Peta  kajig;a  Sloisijeva  koja  se  zove  £iif:oni 
ponoHjtni.  MoJH.  V  (natpis),  Ilajde  da  idemo  u  Galgal, 
da  ondje  ponoriino  cntAtro.  ^^am.  I.  II,  14.  Tako  je  i 
Milutin  ponovio  nnredhu  cura  Bvojeffa.  DM.  2ti3.  Pismo 
"uSanovo,  koje  je  ponovio  ITro5  v.  2fi8.  —  77.  ^« 
—  Jj  refleks,  sich  erneuern  (d.  i.  neue  Kieider 
hnziehen),  renuvor,  i.  e,  noiuis  rest^  induo.  Rj.  ohu^i 
JK  U  nore  haljine,  —  2)  recipročno,  opet^  nanovo 
učiniti  što  iinietjju  se:  Takovi  ee  pobratimi  i  dnige 
rwj  tom  paze  onu  evu  godinu  kao  bra<%  i  sestre  .  .  . 
Kad  opet  dogje  dru^.ičnlo,  onda  se  gdjekoji  ponove^ 
n  ;rdjekoji  oetuve.  Rj.  142«.  Asan-aga,  stan  pHjfitelju: 
i  do  i»nd  Hino  prijatelji  bili,  nad  velimo,  da  «c  pono- 
pivio:  daj  mi  Ajku  ra  vjernu  Ijiibovcu.  Npj.  1,  .^Tfi. 

pftnuda,   /*.   —    1)   kad    tko  ponudi  kotia  citn,  ili 
kad  .te  tko  ponudi   kome;   Anerbietuntj,    Anbot.    vidi 
pouugjaj.  —  Sto  ju  je  vlada  ponudila  ...  i  tu  pontuiu 
iUi . 


MkndcmijA  privn 


dužna  poi^eknti  da  »c  ponuda 


i>!rjii.  Rad  5,  '2(»0.  * »sim  §lo  je  nadanja,  koje  je  vi- 
Hoku  vliidu  /.einalJMka  podigla  bila  ponudom  aa  »e 
akademija  stmjesti  u  zemaljskoj  kui^i.  neKtalo  tijem 
ftlo  j>  ponuda  natraij  uzdu.  9,  2<HI.  —  *^)  ponude, 
/".  pl,  vtis  nncm  Krunken  £um  J£>>>*cn  aiigebotcn  wird, 
quod  aegroto  cotrtcdendum  off'ertur.  Rj.  jda  kojima 
«  holeanik  ponugja.  —  Ja  ^u  tebi  ponude  doneti: 
»  jablan'  drva  jiiblanskih  jabuka.  Rj.  243a.  Što  ne 
mo£e  tK>lan  Rajko.  to  6e  žalosnim  majka.  (Kad  ne 
kto  pripratJt  bolesniku  za  ponude,  pn  pojedu  r.dravi). 
PoflI.  35S.  Ra/.bole  se  proftenn  devojica,  deveri  joj 
ponude  nofUi:  žute  punje  u  medu  kuvaue.  Npj.  1, 
384.  Zfjototila  gotpodftkc  potntde.  \,  5G9.  On  6i}  majku 
ta  ponude  pit<W :   *JJi  li,  majko,  kukvijeh  ponuda'^* 

%  ai. 

ponuditi,  đim.  i'.  pf.  Rj.  po-nudfti.  nidi  ponut- 
kati,  pokaniti.  t.  impf.  ponukali,  ponnjyavati.  — 
IJ  koga  ^im,  einem  etuas  anhieten,  offtvo  cui  guid, 
Rj.  —  Ponude  staru  ženu  ho6e  li  piti  rakije.  Rj. 
627n.  Pa  om  Turci  ponude  da  ste  polurOi.  lij,  HfX>a. 
Ako  ne  ce  Božić  ka$e,  a  ono  (!o  gje<'ft.  (Kad  ko 
fpic  (/"rfi  ponudi  kukrom  ćauli .  .  ,).  PopI.  tJ.  i^to  je 
DM  «tolu  to  je  fionu^eno.  36ti.  Ponudi  ga  da  Rjedne. 
KoT.  fi3.  Ako  bi  kaki  Tun:i  h  Beograda  po^li  oreko 
Morave,  da  ih  ponude  na  lepo,  nek  ne  vrate.  Miloš 
17«.  Kaiu  mu,  da  su  naumili  pnditfi  bunu,  i  ponude 
gtif  du  i  on  h  njima  prislane.  180.  Kad  dogje?  pod 
koji  grad  da  ga  bijeJ,  prvo  ga  ponudi  mirom.  Mojs. 
V,  21),  10.  su  ae,  pass.:  Ako  ne  defi,  a  ti  poljubi  pa 
ostavi.  (Ko  M  ko  Hm  ponudi,  pa  odgovori  da  ue  6e). 
l*o«l.  6.  —  2)  aa  se,  re/lekn.  ponuditi  se,  kome:T&d& 
*e  ponudi  drugi  sin  da  iJuva  jabuku.  Npr.  15.  Otide 
k  rarn  i  ponuAi    mu   »e  da  ga  primi    u  filužbn.  30. 

p9iiaiCj>^J>  "*•  *"'^  '^0  ponudi  koga  č<wi,  n.  p. 
jelom,  riđi  ponuda.  —  Kako  ti  je  u  lamnilu,  u  tam- 
nUu  ber.  vigjela,  bez  čestoga  poHugitija^  bez  promjene 
^te  tvoje.  Kov.  111.  rijeci  s  takim  naM.  kod  do- 
gagjni. 

p^adgli^e*  n.  diM  Anbieten  g.   B.  vim  Speisen 


(gegen  eincn  Krankcn),  ohlutio  cihi.  Rj.  vcrb,  od  po- 
nngjati,  radnja  kad  tko  2>onug^}a  koga  ćim. 

ponA^jatl,   jtrmugjam,   t'.    impf.   (cinem    Krankcn 
Speifien)  anhiđen,   offcra   eihum   aegroto,   H\.  po-nu- 
gjati  koga  t^iHi.  tndi  ponngJAvati.  pro.<ti  r.  impf.  nu- 
dili.   «.  pf,   ponudili.   —    Va   ga   pit^anijem    gunjem 
pokriju  da   ne   bi   zaJegjao,   pa  bi   gu  poslije  morali 
petnaest  dana  ponugjati.  Rj.  IfcMJa.  na  ne,  pans,:  H  fini 
se  rugaže  tijem  se  ponugj'tše.  (Kad  kome  dngje  ono 
na  vrat  za  Mo  se  drugome  rugao).  Posl.  2y7. 
poniii^^vanjo,  n.  riđi  ponugjanje.  Rj. 
pnniigji\vati,  ponilgjrivfitii,  riđi  ponugjati.  Rj. 
p5nuka,  /'.  Stulli.   djelo  kojim  se  tko  ponnka  na 
što:  die  Anregung. 

p6nukulae,  ptVnukaoea,  m,  8tuUi.  vidi  nukalac,  i 
sjfn.  ondje,  koji  ponuka  koga  na  ^to.  —  Ponukaoca 
glava  ne  boli.  (Db.  esortatore,  iuHtigatoro).  DPosl. 
UH.  za  natft.  i^p.  ^uvalac. 

pdnukflti,  kam,  r.  pf.  vidi  ponutkati.  Rj.  po-nu- 
kati.  r.  impf.  ponukivnti.  —  J)  vidi  pouudiii.  —  Po- 
nutkati, tidi  ponuditi.  Rj.  546h.  —  2)  hortari,  ex- 
hortari^  monere,  admimere,  inettare.  Stulli.  ponukati 
koga  na  što;  nagovoriti  ga  na  što,  podnuiti  ga^ 
podjuriti  2.  anregen, 

poĐukivalnc,  ponuklvaoca,  m.  stimulator,  e-xMi' 
mulni(rr.  Btulli.  koji  ponukuje  koga  na  Ho.  vidi  nu- 
kalao,  *  sjfH.  ondje. 

ponukfvftlica.  f.  sitmtUatrix,  instigatrir.  BtuUi. 
koja  ponukf^je  ko()a  na  sto, 

ponukivanjo.  n.  vidi  nutkanje.  Rj.  verh,  od  po- 
nuKivftti,  koje  vidi. 

punukivAti,  poDukiijem.  Rj.  v.  impf.  po-uukivati. 
tf.  pf.  ponukali.  —  JJ  vidi  uutkati.  Rj.  —  2)  vidi 
ponukali  2.  Stulli.  ponnkivati  koga  na  »to,  ftagovu' 
ruti  ga,  podraživati  ga.  podrašivaii  ga;  anregen, 
hetregen. 

pAniilkaii,  tkJim,  i\  pf.  Hdi  ponuditi.  Rj.  po-nut- 
kati.  vidi  i  ponukati,  v.  impf.  nutkati. 

p6niiždili  SB,  pr>nuždim  f*e,  r,  r.  pf  po-nuždft)  90, 
kao  dnri  u  nti.fr/f4,  m  »cvolju;  pojaditi  ne.  —  Pobra- 
time, Ture  Asan-aga!  il'  ti  nije  yo  volji  »na»ica?  il' 
te  nije  darom  darivala?  te  si  mi  ne  tako  ponuidio? 
Npj.  1,  583. 

po^J.  t.  i.  po  njega:  Ako  ga  Rog  zna  koliko  ja, 
zlo  poiij.  (Kau  ko  pita  za  koga  ko  je,  a  onaj  koji 
pe  jiita  ne  poznaje  ga.  Posl.  2).  Rj.  po  nj  (ovako 
iHilja  pisati),  vidi  nj.  (Četirti  pad.) 

pdnJATii,  f.  igen,  pl.  ponjava)  eine  Kvtee  (sum  Un- 
ierhreiien),  gautfopa,  amphiiapa,  Rj.  vidi  bijelj.  dem. 
ponjavica.  augm.  ponjaviina,  poniavetina.  —  Jorgani 
au  po  varoSima,  a  po  »elima  se  pokriva  guberima  i  po- 
njavama  koje  žene  aame  fin.  Rj.  255b.  Kruha,  Ša- 
rena ponjava,  kao  (lilim,  Sto  stoji  na  stolu.  Kj.  'M\^h. 
Pokrivača,  ponjavo,   ftto  se  pokriva  njome.  Rj.  .^32a. 


Prostirača,  t,   i.  ponjava,  flto  se  prostire.   Rj.  61.3a. 

"ka   šarena  ponjava.  Rj.  H'Mh 
ga  poljubio  ui  kros  devet  ponjava,  Poal.  11*4. 


čupavac,   nekal 


šarena  ponjava.  RJ.  H3<hi.  Ne  bih 
I'romede 
se  Icao  hodža  kroz  ponjavu.  2B4. 

ponJAvnčtt,  f.  proata  žena  ili  djevojka  koja  se  ro- 
dila i  Hpftva  u  ponjavama  \r  ne  pod  jorganom).  Rj'. 

ponjiivrina,  jtonjnv^tina,  /'.  augm.  od  ponjava.  Rj. 

punjavirti,  /.  dcm.  od  ponjava.  Rj. 

pdivJHVskT,  adj.  n.  p.  brdo  2,  Kotecn-t  gausapinus, 
Rj.  .s(o  pripada  ponjavi. 

pdnjeirovatK  p<^ujegQjen),  v.  pf.  hegen,  begiimdigcH, 
fovco :  A  od  Gospoda  Bogu  pomilovani  i  ponjegovani! 
(u  zdravici).  RJ.  po-njegovati.  v.  impf.  njegovati.  — 
A  oni  bili  od  Gospoda  Hoga  uraudreni  i  ponjego* 
vani.  Kov.  7'i. 

pAnJf^,  ponjr^,  m.  u  Rj.:  ponjISu,  m  dem  Sprieh- 
icorte:  Nu5iŠu  po  punifiu  a  tiigjiSu  po  ponjtKu,  t  j. 
naSemu  punu,  n.  p.  ^a^u  vina,  a  tugjinu  po  nje  (Po«l. 
iy3).  Ri.  —  riječt  s  takovim  naftt,  kod  blutil 

p^dlm.  m.  der  Wahlv<tter,  gw«ni  patrem  appello. 


(»oot'imiti 


—  110  — 


pOpADI 


Hj.  po-<WHm,  čoi^ek  koji  $c  pooHmi^  pooHt  uzme  se 
namjesto  oca,  isp.  |>oo(!!iinUi»  poofiti.  —  Fa  je  I^izo 
govorio  Vuku ;  Kt<»  «W,  Zaiaj-DeHpot«  Vuće,  evo 
tebe  nekoliko  blji^u.  a  U  dojgi  pooćimu  Icvine,  bi^e 
blag«  koliko  ti  drHgo.  Npj-  ^>  *^t>l' 

|l6«ilaiMi,  mira,  r.  pf.  zuitt  poo^tm  tcdhUn,  appeUo 
poirem,  cf,  fiooćiti.  Hj.  {>o-o<'-iiniti  kfujii^  nastali  ga 
octiu.  Uleti  ga  namjeftto  oca.  t\  itiipf.  m'^imiti. 

pitn^imov^  (tdj.  Hj.  Hu  pripada  poočimu. 

p6c»ffitl,  <5im,  V.  pf.  vidi  pootMmiii.  Kj.  po-oiMLi 
kofid,  na7f>ftti  qa  ocem,  meli  tja  navijesio  oca.  sa  ae, 
ptiMS.:  Kakof^oo  Ati)  se  čovjek  u  hhu  ili  najavi  po- 
brati (oflim  crkve),  tJiko  se  moie  i  poniniti  i  poocitt. 
Kj.  f>12ti.  f.  i'tnp/".  oćiti. 

poitd  .  4  .  ric/i  poliod  ...  RJ. 

p»6dttVD0,  adt.  po-o<lftvno,  kao  prilično  daimo. 
isp.  \xi  (tlohno  na  ade.)  i  oilavao,  —  Kod  naa  se 
\e6pit  udarno  prekinulo  ovo  ne^ovjefttvo.  Priprava  123. 

puAdcriJnIf  se,  Jeui  «<*,  r.  r.  ;;/.  |K>-od(rrijftti  hp. 
tnaio  fc  odgrijnii.  tsp.  r»dj<rijati.  —  1  )dniah  naIo?,e 
vatru,  pn  ga  i/.ujn  i  poćnu  ^a  intiha  od^njevati.  Kiul 
«  starac  vmlo  poodgrije  i   dojg'e   k  nebi,  on  povitV. 

Rj.  crnu. 

po^djutrltl  sr,  tri  »e,  v.  r.  pf,  der  Morgcn  rUckt 
ipor,  provfhititr,  procedit  nmiutintt  /for« ;  dok  w  malo 
poodjutri.  Uj,  po-odjutriti  Re,  posiuii  jutro.  v.  impf. 
o<ljutribi  kp.  —  Kud  se  poodjutri^  pošto  uamire  stoku, 
onda  »jedu  »a  rućak.  Rj,  84b.  Siulradan,  kako  se 
piHMljutri,  poSalju  se  Milenku  i  l^etru  diplome  na 
oelrejrjena  im  mjesta.  Sovj.  r>4. 

poudljAliti  so*  p<H%dljntuii  ne,  v.  r.  pf.  pO'0<llju- 
titi  w.  malo  ne  odljutiti.  inp.  odljntiti  se.  —  Da  ih 
R«IJa  u  tamnicu  baci  .  .  .  dokle  nam  At,  care,  pood- 
ljuta,  Npi.  2,  210. 

puiidmn^i,  i)oftdmakem,  v.  pf.  Rj.  pn-odma^i.  Mp. 
odma<'*i.  —  J)  citt  vcnig  iregrUckctif  rnnorco  pau^ 
lum.  Kj.  mtdo  odmat'i  kio  od  iega.  —  2)  sicft  *in 
uenig  enifcrnen,  remor'cri  paululum.  Rj.  malo  od- 
m«'V,  otuU  pred  kim. 

pnodrAsd,  poodrAatem,  v,  pf.  po-odrasti,  mulo  od- 
roMti.  inp.  ndraHli.  —  OdojCc,  nmlopr««  koje  je  po- 
odrujth  da  se  wo*e  zaklati  i  i8pe<^i.  lij.  44tia.  ^ipar, 
2)  kaže  ne  i  poodrtmlu  djetetu  muškome.  Kj.  840b. 
Poftto  dijete  malo  poodruMe^  Žena  Be  nekako  ukrade 
i  ute£e  n  aelo.  Npr.  1.  Prvi  ljudi  morali  su  ve6  biti 
poodrasli.  Priprava  IHJ. 

poodAzlmnll,  milm  (mljSm),  r.  pf.  po-odu;;imnti, 
pomalo  oduzeti,  sve  redom  (Khizeti  r.  tmpf.  oduKi- 
nuiti.  —  Hvi  au  Dflfii  veći  namafltiri  imali  od  starint? 
gela  i  zemlje,  ali  im  je  to  poalije  poodueimano,  Rj. 
3y5b. 

po6kre(atl  se,  poMtre(5Sm  se,  t\  r,  pf  po-okretati 
HC,  pomalo  se  okrenuti,  v.  impf  okretati  se.  —  Vezir 
Skadarski.  Pookreće  s«,  i  ispusti  bradu  iz  rubova  avu 
iKgri/enn.  Npj.  5,  487. 

po6prAll,  po^perSm,  r.  pf.  po-oprati,  malo  oprati, 
itip.  oprnti.  na  ne,  pagH.:  H  nenesa  silan  dažd  udari, 
te  se  moja  krila  pooprake.  Npj.  "2,  329. 

poAstnvIJali,  vljiim,  v.  pf.  po-ostavljati,  oniaf?iti 
malo  pomalo,  v.  impf.  ostavljati.  —  Kad  Abdula  i 
Dobriiijftc  vide,  da  ih  narod  opkoh  sa  sviju  stran«, 
i  itami  l/l  njihovi  momci  poostuvlju  i  protiv  njih 
poi^ju  .  .  .  Milo*  IVH. 

poothrilnUI,  po<MbrftnTm,  t'.  pf  po-othraniti,  mulo 
othraniti,  i.tp.  othraniti.  —  8ad  pomisU  da  nijemi 
ovakovo  dijete  poothrane,  ne  bi  li  .  .  .  Priprava  120. 

poAtimud.  main  (nil^em).  i\  pf  po-otimali,  malo 
pomalo  oicti,  ure  redom  oteti.  r.  impf.  otimati.  — 
Ljevojka  je  odir  u  ku<^i  (t.  j.  *v«  oduese,  pootinta  od 
kućel.  Rj.  443b.  pH  im  Turci  pootimali  po  Ato  su 
htjeli.  Slftv.  Uilil.  I,  Š6.  Pootimtt*^c  od  onijeh  koji  od 
njih  otimale.  Je^ek,  39,  10. 

po^zdravltl,  vim,  c.  pf.  poKMsdravitl,  malo  otdra- 


viti.  iitp.  ozdraviti  —  PoŽto  ^oek  poorđravi,  on  ueme 
opet  jevan^jelije«  PoeL  if2. 

p5p.  p'^pii,  ?H,  —  JJ  (icr  M'tligciMtlirhe,  eacrrdon... 
Današnji  popovi  naSi . .  .  stide  se  ovoga  imena  pop, 
i  i.Atu  da  iui  se  mje«to  njega  reče  pjtroh  ili  gveitenik. 
Rj.  riđi  i  svećenik,  redovnik,  misnik,  papax,  parofa, 
plovan,  župnik,  dem.  popće.  h;/p.  p<'»pa,  popo.  augm. 
popina,  —  U  I)alma»MJi  se  glago^aši  zovu  kričanski 
popom  koji  .SlavenHki  misu  govore.  Rj.  87b.  Izdao  je 
zapovijest  da  de  pooa^  koji  vjen&  otetu  djevojku, 
obrijati  (raftpopttij.  Ki.  477b.  Pop  zapovjedi  c^aku, 
a  fgak  erkvenjaku.  (Kad  se  kome  zapovjedi  da  Slu 
ućini,  a  on  opet  zapovjedi  drugomet.  Posj.  *2bb.  Pop 
knjigom,  a  Turčin  silom  (vlada).  255.  i?*«' bobu:  bob, 
a  popu:  pop.  {Kaži  »tvar  upravo  kao  Sto  jest,  a  nemoj 
okrajćiti).  Posl.  'i7t.  —  2)  buhina.  Zlatni  pop,  pop 
zlatar,  vidi  gundelj.  Rj.  211r.  Pop  zuk,  m.  rirfi  gnndelj. 
Rj.  &42a.  vidi  i  giindo,  kokica,  hru$i  2. 

p6pA,  m.  (isti    vidi   popo.    Kj.    hyp.   od   pop.    voc, 
po|>o.  —  Tajalft,  tajala,  pa  i  popi  kazala,   rosi.  297. 
I  dem.  p<»pica. 

I  pdpac,  p^pcfl,  m.  vidi  popak.  Rj.  riđi  i  pftpTć.  hi/p. 
IX)le.  buhina  koja  se  sove  i  cvrćak,  <5vrt\ak,  stričak, 
strićif';  die  IlaungrUle^  grgllus  domeatictis.  —  popuc 
tosn.  u  prtp,  isp.  popak).  O^n.  330. 

pdpadauje,  n.  verb.  od  2  popadati,  stanje  kcje  bira, 
kad  koga  što  popada. 

1.  pdpadull,  pt^damo,  v.pf  nach  der  JteiHe  fullen^ 
cadimus  alius  ex  ulio:  Na  ćije  će  dvore  popadati^ 
gje  V  umorne  tiče  počinuti.  Rj.  po-padati,  kad  spi 
redom  padnu,  malo  pomalo  padnu.  v.  impf.   padali. 

—  Tj'sii'a  odozdo  zasvijctli  ot'rima  te  koko»i  odozgo 
popadajn  i  oim  ih  jtohvata.  Rj.  193b.  VUjevi  6e  onamo 
do<5i  da  piju  . .  .  pa  {?e  pe  opiti  i  popadati.  Npr.  67. 
Oj  družino,  trideset  čobana!  popuaajic  po  zelenoj 
travi.  Npj.  3,  tft!.  Tu  je  oo  hladu  popndala  vojska. 
4,  253.  X>«rori  rnu  pop«tffyu  po  rtm{;i.  Kov.  45.  Vafta 
tjelesa  mrtva  će  popadati  u  ovoj  pustinji.  Mojs.  IV. 
14,  32.  Narod  kad  to  vigje  sav  popada  ničice.  Car. 
I    18,  39. 

2.  popadati,  p^padEm,  r.  impf.  po-padati.  popada 
koga  kio;  anfallen,  anpacken,  ergretfen.  v.  pf  popasti 
2,  spopasti.  —  i?ijede  kose  popadaju  <;«,  a  on  ne  zna. 
Os.  7,  9.  Da  se  oprostit  nemara  koji  te  u  crkvi  po- 
pada. DP.  371. 

popi\dfJa,  f  die  Popenfrau,  sacerdotis  uxor.  Rj 
popova  Una.  —  Jedno  misli  pop,  a  drugo  popadija. 
DPofll.  ;^8.    Popadija  snaho   Aogjelijol   evo   sam   se 
Petar  nt/bolio.  Npj.  4,  3<11. 

popjldijln,  adj.  Rj.  što  pripada  popadiji. 

pdpadniiti,  uSu,  r.  pf.  8tulii.  vidi  popanuti,  po- 
past! ipopuduem). 

1.  pOpak,  pftpka,  n.  die  Hauagrille,  gryllus  dome- 
sticus,  cf.  popac,  pftpić.  Rj.  hgp.  pole.  vidi  sj/n.  i  tu- 
mačet^e  kod  popac. 

2.  pOpak,  poslije,  hernach,  potftea:  malo  popak. 
Rj.  adv.  po-pak.  isp.  po  (praep.)  II  8  i  pak  3. 

popAliM,  popalim,  i;,  pf.  sengen,  uro,  igne  deleo. 
Bj.  po-paliti.   vidi  opaliti  2.   poŽdili.  v.  impf.   paliti. 

—  X  sav  Dobrić  selo  porobiš,  porobiSe.  vatrom  po- 
palise.  Npj.  4,  196.  Čačak  su  ti  oopalili  listom.  4, 
355.  Gradove  popaliie  ognjem.  Sua.  20,  48.  Popaliću 

u  dim. 


kola  tvoja 


Naum  2,  13. 


pApttBUtf,  nćra,  V.  pf.  po-panuti.  vidi  popadnuti. 
popasti  (popadnem).  —  1)  ncprelasno:  I  po  travi 
^.udna  rosa  pala,  i  po  rofti  strijele  popanule  .  . .  Sto 
sa  strijele  po  rosi  popale.  Npj.  1,  463.  v.  impf.  padati. 

—  ^)  prtdojtno.  vtdi  i  spopasti.  v.  impf.  2  popadati. 

—  I  fKjega)e  5oga  popunula,  Rj.  844b.  *Svuje  Mućvu 
tama  popanula.  Npj.  4,  16fi. 

pOpAra,  f.  eine  Speise  (ultbacken  Brot  gesotten  nnđ 
d^inn  abgeschmaUenJj  cibi genuš.  Pitali  nekakvo  dijete: 
»Kako  ati  zove  kod  vas  Hladna  popura?*m\  ono  ka- 
uUo:  >Mi  jqj  se  ne  damo  nigda  ohladiti.«   Rj,  jelo. 


Iiopariii 


111  — 


|»opin 


po-^»ftrtt.  wp.  popftriti.  —  Skuhati  kome  popttru.  (Do- 
saditi mu).  PohI.  28tK 

popariti,  nm.  v,pf.  (thsiedtHj  decoqtw.  Rj.  (lU'pariti. 
r.  tvipf\  [luriti, 

pdpns,  VI.  {\\  C.  G.)  Pi>?i  popAsak:  Prije  popasit 
do^o  je  (lomA.  Rj.  —  A  kad  treoo  jutro  osvanulo,  i 
na  popa*  *«iiiu!e  iskočilo,  dok  ovo  li  htftiikoviAi  8tevft. 
Npj.  4.  -144.  i>o-j»BB.  i.s/).  popiLsti  (popitsera). 

SApasak,  p^paHka,  w.  otjerao  ovce  ti  popuadk,  ili 
dojrjti  ovre  iz  popmika,  dus  A}t-'itreiheti  des  Viehs 
uuf  cinc  klelnc  Weitle^  wn  wo  He  tjegen  U  Uhr  triedcr 
mirh  Iftiusc  koinmcn  (um  (jcmolken  zu  irerdeii)  und 
dttnn  crsi  tctcder  his  zum  Aheud  auf  dic  ordcniliche 
Taijicei<l€  (jehćn^  pn^ttiiAttcida.  Rj.  po-pnwik.  nV/i  popa«. 
Hokft  ulc  u  jutrti  najprije  na  popasak.  odakle  oko 
i*  itiiti  dolmi  dtnini^  dn  x€  muze,  pa  ondtt  istom  ide 
nti  ptisiite  gdje  osUtjc  do  noći. 

pnpastvanjf*,  n.  verh.  od  popanivati.  radnja  kojom 
»I.  p.  kttnj  popttituje, 

pupasiiiill.  popri«ujem,  r.  impf.  po-jiaKivati,  kao 
2  p't*ti  fpnAciu)  pnki'injuri.  v.  pf.  1  popn8li.  —  Pod 
njim  doI>ar  kula*  pokitfnje,  ditelinu  irttvM  popasujc. 
HNpj.  4.  (5.^ 

pApaskovanJo,  n.  dan  Auagehtn  aufdcn  popiunk, 
rTiitix  perorum  od  popnank.  Rj.  verh.  od  popankovuii. 
radnju  kojom  »toka  popnsktije  (ide  na  popustik). 

pdpaskovati,  prtpaskujčm,  r.  ivtpf.  an/'  dcn  po- 
pjuak  tjetriehen  ucrdcn,  agi  ni  pauKMa  mututina.  Kj, 
orce  popaskuju,  kud  «  peraju  na  popnsak.  glagol 
poictuo  od  popaaak. 

p6pasnd  d&ba,  ».  od  prilike  oko  veliko  rui^anicp, 
kad  alitka  dola?.!  i?:  popunku  da  Rt;  muze,  die  Ztit  da 
dojt  Vieh  nach  popaaak  gemolken  irtrd,  tcmptM  post 
pouikuik.  Rj.  oko  .*>  sati, 

1,  pApaslJ,  popAHem,  r.  pf.  Rj,  po-puati.  r.  impf. 
popH»ivati.  —  J)  cin  tvcnig  veide7t,  puuluvi  piiHCo: 
pudti  ovce  nek  malo  pupaan.  Rj.  (malo).  —  2)  ab- 
tieiiUn  luftAvn,  depasco:  pupai*la  poveda  iito.  Rj.  (sve), 

Z,  pApilstif  popadnem,  r.  pf.  Rj.  po-pa.<tti.  vidi  po- 
pndnuti,  popanuti.  —  j)  neprcla::no.  —  a)  popadnc 
Mto  po  Čemu:  n.  p.  uopao  prah  po  Htolu,  ftdlcn  (anf 
dcr  ObcrfMche)t  eaao.  Rj.  —  Rasla  jubtika  Ranku 
pr*d  dvorom  ...  po  njoj  popalo  sivo  golublje.  Npj, 
1,  6<).  Crn  obraz  po  kom  je  kao  popala  sramota^  na 
miprot  svijetlu  obrazu.  Danićić,  ARj,  HiJSa.  A  lo  sva 
(raka)  ^bara  kao  da  ie  snijeg  po  njoj  popuo.  Prip. 
I>ibl,  39.  —  ff)  popadne  šio  čim:  Bijelijeh  braaa 
dtMVkaBmo,  na  konjma  nam  sedla  potrunuAe,  ćadori 
nam  maJiom  popadokc;  ve<^  naA  puati^  pafio,  ua  vilael! 
Npj.  3,  S8,  —  2)  pretaino.  vidi  i  aponaHti.  v.  impf. 
2  popadati.  —  Rh^  9^  popala!  (Fluai)  mOcfite  ihn 
£lend  befallen!  Popala  ih  koBa  do  pojatuu  Ri.  Velik 
ttrah  ih  popadne  da  u  ouoj  pustinji  od  gladi  oe 
poflkapaju.  Npr.  188.  Tako  me  mrtvi  snoj  ne  popuo! 
rrwl.  *2^t9.  Iz  op;DJiŠta  prouič'  će  vani  travji,  a  inanare 
popant'  paučina.  Npj.  4,  I3f).  Hvaki  je  dan  sramota 
moja  preda  mnom,  i  stid  je  popao  lice  moje.  Pa.  44,  15. 

p6pa£a,  f.  plaća  Sto  stoka  pase,  daa  Weidegcld, 
juoa  aolvUur  pro  pastu,  Rj. 

Iidpiia««  popaĆĐ&T  (*(^'  na  ^to,  lusternt  appetens, 
cf,  lakom.  Rj.  vidi  i  pohlapao,  i  ayn,  ondje.  —  po- 
paian  {'wp.  pam).  Osn.  17^. 

pApaStUI  se,  5tim  se,  v.  r.  pf  sich  befleisnigcn, 
opcram  do:  Skori,  kolo,  da  »koiimo,  dR  xe  doma. po- 
ptiMium,  donta  mi  je  zla  svekrva.  Rj.  po-pa.Hiti  se. 
riđi  pripa.^titi  se.  iftj).  pobitjeti,  i  «/».  ondje,  v,  impf. 
naStiti  ne.  Na  sto  ni  ae^  brate,  popoKtio.  HNpj.  2,  14 
(kao:  polakomio). 

^pee.  pApOeia,  der  junge  Pope,  junger  Priester, 
šacerdot  jaieniš,  Rj.  ndndi  pop. 

^pefak.  p^p«!ćka,  m.  I.  j.  mesa,  ein  StUck  Flmch, 
Hm  e»  tu  hruten,  fruntam  a.-i.^andum.  Rj.  purće  mesa 
gtt  pečenje.  —  po-pećak,  o*w.  drugoj  poli  u  petfi.  wp. 
Gad.  98a 


pupiVitrIJ,  m.  1^  Jiufikoga  jeziku.,  vidi  minifitar.  — 
Popcritelj  vojenih  djela  (Mladen  Milovauovii!).  MiloS 
22.  Popečitciji :  iiioslrunijeh  poslova...  uiiutra.^njijeh 
pDHlova...  narodne  kase...  vojnifkijeU  ili  rauiijeh  po- 
slova, Sovj.  ytl.  Postavi  ga  za  poperitelja  prosvele.  ^3, 

popj^r-iteljstvo,  M.  služba  i  vlant  popcatdjftka.  vidi 
ministarstvo.  —  Popečiteljidim  pravosufrja.  Hovj.  58. 
Popevitcljatro  prosvote.  tilas.  11,  137. 

pop6^i,  pop(?t'6m,  i\  pf.  Rj.  po-pc4?i.  v.  impf.  pedi. 
—  i)  nach  der  lieihe  braten^  a^sare  unam  ex  alio. 
Rj.  stce  redom.  —  ^)  (u  Dubr.)  popržiti,  n.  p.  kruh, 
bnheu^  am  J'eucr  dorren,  friga.  Rj. 

pAppdati  S4^,  da  se,  v.  r.  pf.  popedao  se  hljeb,  kad 
t«?  dobro  ne  umiiesi  pa  mu  u  pecVnju  iziđu  pedice 
p(j  kori,   wei.t^e  J^^evke  hekmnmen.    Rj.   po-i)edati  se. 

popariti,  iH'perlm,  v.  pf.  (u  C  O.)  upraviti,  izdići, 
aufndttcn,  erigo:  Uz  aviiju  koplje  poperio.  Na  gradu 
im  poperise  glave.  Tu  je  mlada  aaior  poperila,  I  dosta 
je  potrošeno  bla^a,  dok  sam  onak  kulu  poperio.  Rj. 
uo-periti.  ne  dolari  kao  glagol  prosi.  tAp.  pcriti.  — 
V'alja  tida  grad  zatvorit'  i  ua  gra<1  ftarjuk  poperit\ 
Kov.  07. 

p6petl,  p&penjem  (pVipnemj,  ti.  pf.  Rj.  po-peli.  v. 
impf.  pM\  (ponjem),  penjali.  —  J.  1)  hinauf  heben^ 
toUo.  Rj.  —  Popni  ludo  na  visoko,  da  nof^ama  nuiha. 
Posl.  2r>5.  —  2J  (Ht.)  euknifpfefi,  chiudo:  Pa  otvori 
pvpetc  »epete,  Rj.  —  3^  6idore,  aufspannent  figo 
lejit&rium  (c/'.  propeti.  Rj.*|:  I  popeli  bijele  Oadore. 
Rj.  —  ISU  su  Nikiiićki  ovćari  i  popeli  glade  na  livade. 
Rj.  871>.  —  i/,  srt  se,  refteka.  —  Z)  klimmen,  sieigett^ 
ascendo.  Rj.  kao  ujsići.  —  Naijyu  na  jedan  čardak... 
kako  /**  se  u  nj  popeli.  Npr.  7.  Najstariji  ibrat^  i 
srednji  na  SĆednu  se  peti,  nego  se  popne  najmlarji. 
Popevši  se  gorcj  stane  idi  iz  jedne  sobe  u  dnipn.  8. 
Ona  se  popne  na  jedno  drvo  da  prt'uo(!i...  ona  sigje 
B  drveta.  133.  Pope  se  na  goru  sam  da  se  moli  Rogu. 
MaL  14,  23.  Popni  se  na  vrh  ove  gore.  Mojs.  V.  3, 
27.  «  prenesenom  srniflu:  Popeo  mi  se  na  dušu. 
(Dodijao  mi).  Posl.  255.  —  2)  i>opelo  mu  se  nešto 
za  vratom,  cf.  ispeti  se.  Rj.  vidi  i  Iznuiul  se  2.  kao 
izaći  2.  —  Na  dobru  je  mjestu.  (Rećc  se  u  Aali  kad 
se  ko  potuži  da  mu  se  kaka  boljetica  gje  popela). 
PoBl.  18G. 

pdpira,  m.  dem.  od  p6p&,  Rj. 

I.  pApić,  m.  (u  C.  0.)  vidi  cariĆ.  Rj,  ptica;  dcr 
Zauf^'dnig,  motacilla  regttlus  Lfinn. 

3.  pApus  popi<^a,  m.  (u  Lici)  nVitpopak.  Rj.  i  syn. 
ondje,  riječi  .<  lakim  nast.  kod  ba^ljić. 

popUAvanJe,  n.  das  Singcn  una  wicder  Singcnj 
percantatio.  Rj.  verh.  od  popijevati.  radt^a  kojom  tko 
popyeva,  dem.  popjevkivaiye, 

popiJAvalf,  pApijevam,  r.  impf.  immer  singen,  canto, 
percanio:  Vi  pijete  i  popijevate,  a  moj  Gojko  leži  u 
tiivnici.  Rj.  uo-pijevati.  dem.  i>opjevkivati,  v.  pf.  po- 
pje^iti.  —  ćjegOjEj  kokot  popijeva,  ongje  avaSta  ima. 
(Me^u  ljudima  se  svai&ta  nalazi  i  dof^gjal.  Posl.  73. 
Ko  imaSc  ^rlo  pouzdano,  popijei-ia  svatske  poskočice. 
Npj.  2,  544.  No  se  junak  titra  s  buzdohaoom,  112 
buzdohan  gvokgje  popijeva.  3,  308.  Pojte  Bogu,  po- 
pijevajte  imenu  njegovu.  Pa.  68,  4. 

pApUerka,  f.  (u  C.  0.  i  u  primor.)  pjeama  koja 
w  uz  gusle  pjeva,  daa  Lied,  caniilena.  Rj. 

pOpik,  ni.  (ug,  vrabac  2,  eine  Ari  Spiels,  dtm  Ball- 
Sihlag  dhr\lich^  ludi  genus.  Rj.  igra  nekakva  kao 
lopta.  —  Popik  se  fttapom  puatimii^ke  odbija  ili  sa- 
goni  s  kergje,  drugi  koji  su  u  trlu,  kc^-e  ga  ili  trle; 
kad  ga  ukeće,  ouda  oni  dogju  iz  trla  te  ga  odbijaju 
a  oni  ga  drugi  keče.  Kj.  —  Tamno:  popik.  6ipik. 
cilik.  ćvalik.  Osu.  275. 

pAplllca,  m.  der  Trinker,  potator:  V  peći  je  teSka 
popiiica,  a  u  kavzi  ljuta  kavgadžija.  Rj.  «  pjemnama 
je  i  ienskoga  roda.  vidi  pijana<%  1  .ij/n.  ondje. 

pApin,  a4j.  de«  popa,  sacerdotis:  Pametan  kao  jpo- 
•pino  prase  (Posl.  236).  Rj.  što  pripada  popi.  —  Po- 


popinn 


112  — 


popU.iiilti 


pinu  l'apicfi^  f.  nekakn  travn,  die  Akelei,  nquile^a 
viil^ciiriti,  542a.  Papino  flurno,  u.  (u  J^rijeinn)  tidi 
iiiaHlarnk.  Rj.  542a  (od  groš  niče  i  mru),  ropino  prase, 
ti.  (\Vie8c-,  Lieschgrns,  phleum  pratcnse  L.)  tako  u 
Srijemu  gdjekoji  /ovu  travu  pahulju,  i  to  zn  to,  štx> 
djeca  nagovaraju  jedno  drugo  da  metne  klas  od  nje 
navrh  jezika  okrcnuvM  ono  gdje  je  odlomljcn  k  rcrtiei 
pa  da  rekne  ^popino  prase".  Koje  «e  dijete  prevari 
te  to  uiMnif  klas  mu  odleti  odmah  nalje  u  uata  i  jedva 
ga  izrade  natrag.  Kj.'  (i/-ra(e  =  ishra^e^, 

papina,  f.  rtM<;m.  od  pop.  Rj. 

1*&pina  (Mala  i  Velika),  /'.  (najviše  se  govori  pl. 
Vopinc)  polje  u  Hrvatskoj:  Na  Pojnni  snize  Vele- 
hiia.  Rj. 

pAptpatt,  pam,  r.  pf.  helaaiefit  conireeto.  Bj.  po- 
pipau.  t*.  impf.  pinati. 

popIrttC'O,  f.  vidi  fludopora  1.  Rj.'  krpa  A'ojom  se 
siikovi  peru.  vidi  i  bespara,  opirojnć«,  pftčaura.  — 
riječi  «  takim  nast.  kod  ejepaća, 

popiranje.  n.  das  JiUichen,  insohttio  (eig.  das 
Eintau<-h^.H;  ins  IVasucr).  Rj.  verh.  od  popirati.  radnja 
kojom  tko  popira  «.  p.  platno. 

popEmtf,  pftplram,  v.  impf.  n.  p.  platno,  eintauchen, 
aqiiae  immergo,  tiquae  imhuo  insotandum,  Rj.  po-pi- 
rati.  r.  pf.  poprati,  popira  se  platno  u  fiijeljenju. 

pApIs  m,  djelo  kojim  se  što  pojtiše;  die  Liste,  tndex. 
isp.  spisak.  —  Dakle  to  je  episkopstvo  isto  koje  je 
u  onijem  popisima  naprijed  monivii'rko.  DM.  23.  Koji 
popis  grijeha  nusih  razredi,  Hriste  Bože,  i  spasi  dab. 
dP.  59.  po-pifl.  isp.  popisati. 

popfjuiti,  pftpiŠSm,  V.  pf.  hc^chreiben,  describo.  Rj. 
po-piaati.  V.  impf.  popisivali.  —  Najvifte  uafiijeli  utii- 
telja  misli  i  govori,  da  je  ono  ave  pokvareno  i  iz 
ne/.naDJa  bez  i  kakvoga  pravila  ^ojn>ano,  $to  je  god 
u  SrhuJjama  drukćije  nego  u  danainjeaiu  crkvenom 
jeziku !  Pifl.  22. 

pupishnnjo,  h.  verb.  od  popisivati,  radnja  kojom 
tko  popisuje  što. 

popisivati,  ()Oplsujem,  v.  impf.  popisivati;  prosti 
pisati,  r.  pf.  popisati.  Uze  zapovjednik  atraiarski  pr- 
voga pisara  vojničkoga,  koji  popisivaše  narod  po 
zemlji  u  vojsku.  Car.  II.  25,  19. 

popi.'^Aniea ,  f.  (die  Beitbruneerin  als  Scfumpf- 
wort)j  minctrix.  Rj.  po-piftanica.  isp.  poiijiiati  ae.  kaže 
9č  s  porugom  fwcnicai^u  iettskomu,  koje  noću  mokri 
(piša)  poda  se.  vidi  popiJiulja,  popiSuSa. 

popi.šati,  S3m,  v.  pf.  Rj.  po-pi^ati.  vidi  npiŠati; 
poDuriti,  poćkati,  pomižati,  pomoOati,  pošorati  (ae). 
V.  impf.  pikati.  —  /.  Z/cpi.wpn,  comm^o.  Rj,  popisati 
što.  isp.  popisati  se  (1)  ua  Sto.  —  BjeSe  paž^e,  i  već 
nidta  drugo,  diže  nogu,  popisa  mi  čalmu.  Npj.  5,  512. 

—  JI,  sa  se.  refleks.  —  1)  pissen,  mejo.  Rj.  popifiati 
ae.  isp.  popi^li.  —  Kao  da  se  na  kojtrire  popisao. 
(Kad  je  ico  srdit).  Posl.  130.  —  2)  sich  bepissen,  ae 
ipsum  commejcrc.  Rj.  popisati  s€t}e. 

popL^ko,  ffi.  der  Bettpisser,  qui  in  lecium  mingit, 
Rj,  koji  noću  mokri  (piša)  poda  se.  isp.  poserko.  — 
popiS-ko,  riječi  s  takvim  nast.  kod  bapko. 

popi.^niAnitt  se,  popUm&Đim  ae,  v.  r.  pf.  bereuen 
(z.  li.  den  Kauf),  poenitct  (emisse).  Rj.  po-piSmaniti 
se,  kad  budne  kome  iao  na  Mo.  c.  impf.  pitoianiti 
se.  —  Starca  Borisu  želim  Bre(?an  put  (ako  se  ne  po- 
piimani).  8traž.  1886,  836. 

popi&ulja,  poplMuSAf  f.  vidi  popifianica,  Rj.  rijeH 
8  takrim  nast.  kod  bnkuljn  i  kod  ajginiSa. 

pdpKn.  f  akc  Rj.»  XXX.  Pijuk,  2)  u  kokoSi  bolest 
ua  jeziku  u  ljeto,  kad  ne  jedu  zeleni,  cf.  poptta,  Rj. 
4i»yD  (u  riječi  popita   nema  u  Rj.  na  mjestu  svome). 

—  Tko  ima  kokoAi,  ima  i  popita.  DPoal.  121). 

1,  pApiti,  pčipijem.  r.  pf.  Rj.  po-ptti.  r.  impf.  piti, 

—  I)  austrinkcn,  ehiho,  cpoto.  Rj.  vidi  okinuti,  po- 
guliti,  smandrljati,  smazati.  —  Popio  oku  vina  na 
(jedan)  duftak.  Ri.  146b.  Popiti  kome  ftrr.  t.  j.  ubiti 
ga.  Rj.  300a.  Oblićko  popiti  što,  t  j.  sasuti  u  usta  i 


progutati  u  jedan  put.  Rj.  43lb.  Daćele  joj  ovu  travu 
«la  popije  ujutro  »«  šic  srca  u  vodi  nenaćetoj.  Npr. 
102.  Te  mi  daj  jednu  maštravu  vode  da  popijem.  195. 
Da  može  popio  bi  ga  u  kartici  vo<lo  (tako  mrzi  na  nj). 
Posl.  51.  Kome  nije  poptto,  a  ono  mu  je  prolito.  147. 
PoSto  stari  svat  čašu  popije  .  . .  Kov.  (51).  ovamo  ide 
i  primjer:  Devet  lula  popio  duvana.  Npj.  3,  221.  — 
2)  i^ertrinken,  bif}endo  absHmmo..  Rj.  kao  pijući  po- 
trošiti. —  Kupio  hajduk  ga(*e  za  maijas,  a  popio 
forintu  alralaka.  Posl.  104.  Neka  dinar  popije  oni 
ki  ga  dobije.  DPoal,  177.  Pile  su  mi  vince  do  tri 
jetrvice.  Prva  je  popila  tanan  vaćov  a  glave.,  druga 
je  popila  zlaUin  prsten  «  nike,  treća  je  popila  scoga 
gosjiodara.  Npj.  1,  429.  Popio  je  trista  dukaf  sve 
za  jedan  dan,  I  jo§  k  tome  vrana  konja,  tlatan  htiz- 
dovan  .  .  .  Popio  bi  ravuu  Peštu  i  sav  Budim  grad. 
Npj.  1,  45().  Pa  on  propivJi  se  src  (blago)  popio  i 
pro<?erdao.  Danica  5,  90.  —  3)  n.  p.  popila  zemijićka 
vodu,  einsaugen,  imbibo.  Rj.  ovamo  se  može  meimtti 
ovaj  primjer:  U  drugome  ljuta  gtija  spava,  koja  će 
mi  popit'  ori  crne.  Kov.  104.  isp.  ispiti,  po^»oi*rtti.  — 
4)  (u  C.  G.)  n.  j).  ne  <*u,  popio  gjavo!  nemii,  popio 
gjavo!  niie,  popio  gjavo!  cf.  gjavoIjT.  Rj.  nijedan. 

3.  pdplti,  pim,  V.  impf.  Rj.  v.  pf.  slož.  niapopiti, 
zapopiti.  —  1)  zum  Popen  tceihen,  eonsecro  sacer- 
dotein.  Rj.  činiti  koga  popom,  osrcštavati  ga  sa  popa. 

—  Zapopiću  ja  tebe!  (Izbicu  te,  ili  upravo,  spopaStfu 
te  za  icose  Vao  .4to  ćinc  vladike  kad  pope  i  gjakone). 
Posl.  85.  —  2)  sa  se,  refleks,  i  puss.  .tich  zum  Popen 
(Priester)  veihen  lassen^  geweiht  tcerden,  consecror 
sacerdos.  Rj.  osveštavati  se  za  popa. 

pdpjaniti,  uun,  r.  pf.  t>iđi  opojiii :  Oni  ludu  gjeeu 
popjaniše.  Rj.  po-pjaniti,  učiniti  koga  pjanim.  8yn. 
kod  opojiti.  isp.  opjaniti  se. 

p6pj0Tati,  vam.  V.  pf.  ein  vcnig  singen,  paululum 
canto.  Rj.  po-pjevati  (mtUo).  v.  impf.  popijevati.  — 
Popjerujfe  mi  tićice,  mile  moj  mile!  Rj.  357a. 

popjerkivanj«,  u.  dent.  od  popijevanjc. 

popjevkivatl,  |>opj)'*vkujcm.^  v.  impf.  dem.  od  po- 
pijevati.  u  Saraje\*u.  Dr.  Gj.  Šurmin. 

poplAC*utl,  p6plać^,  V.  pf.  auszahlen,  solvo:  Da 
poplaćam  konje  po  Udbini.  Rj,  po-plaćati,  kao  po- 
platiti  sve  redom.  v.  impf.  plaćati. 

1.  pdplnkati,  p6plać&m,  v.pf.  Rj.  po-plakati.  v.  impf. 
poplakivati  1.  —  1)  ein  tcenig  ureinni,  paululum  fleo. 
Rj.  poplakati  (malo).  —  On  se  trese  i  poplacđj  tužno 
srce  gledajući  I  Herc  285.  —  2)  poplakati  mrtvaca: 
Narikače . . .  svaka  pristupivM  k  mrtvacu  poćne  s  tijem : 
da  ju  je  poslao  taj  i  taj,  da  poplače  toga  i  toga.  Npj. 
1,  89  (Vuk),  isp.  (^plakati  \.  —  3)  sa  se,  refleks,  pft- 
plakati  se  kome,  plačući  požaliti  mu  se:  Ojevoru  se 
poplakala:  »nije  za  mene,  koj*  prespava  zimnu  no<^, 
ne  otrene  se«.  Herc.  241. 

3.  poplAkntt,  p^nhlrSm,  v.  pf.  ausschuiemmen,  eluo, 
Rj.  po-plakati.  vidi  n]>lđkati,  n.  p.  ČJtšu  koja  nije 
čista.  V.  impf.  poplakivati  2. 

poplakivHnJif ,  n,  Rj,  verb.  od  poplakivati.  — 
1}  radnja  kojom  tko  poplakujc,  počinje  pji^kati  (daa 
\\'einen,  der  Anfaug  davon.  Rj.),  —  2}  radnja  k<^om 
tko  poplakuje  n.  p.  čaše  (daa  AusachwemmcD,  elutio. 
Rj.). 

poplakivati,  popUkuJem,  r,  impf.  Rj.  po-nlakivati. 

—  1)  anfangen  su  u-emen,  in  fletum  solvi.  Rj.  po- 
ćinjati  plTikati.  r.  pf.  1  pftplakati.  —  2)  fl«A«put<Mi, 
eluo.  Rj.  n,  p.  čaše  koje  nijetm  čisU.  v.  impf.  prosti 
pl6kati.  P.  pf.  2  popldkati. 

pdpla^ltl,  ^m,  V.  pf.  Rj.  po-plaSiti.  r,  impf.  piniiti. 

—  /.  i)  erschrecken^  Urrefacio.  Rj.  —  Nego  dotle  mi 
hajde  da  se  plašimo,  pa  koji  koga  poplaši,  onaj  prvo 
da  poćne  jesti.  Npr.  1G7.  Poplašio  bi  buijuk  gove«la. 
(Kad  je  ko  neoĆe.^ljan  i  Ćupav).  Posl,  255.  Danilo 
kazuje  pophLienome  caru  Navnhodonofloru  strasni  san 
njegov.  DP.  300.  —  2)  abschrecken .  det^rreo.  Rj. 
popiašiti  koga  da  ne  čini  što:  Udariti  koga  bahom, 


po|»liit 


—  113  — 


I 


U  j.  popuniti  koga,  osobito  vikom  i  prijetnjom,  Rj.  I 
17b.  Bvt^ir-im5a  dakle,  jedno  poplitšen  od  .SVfc«,  h  ! 
drnjero  obr«<lov8«,  f-to  8»  dahije  pobjeglo  i/.  Bijogmda, 
krene  ae  od  Bijelili  Voda.  Danica,  3,  2()y.  —  //.  sa 
«e,  refieks.  —  1}  erschrcckcn,  tcrrefio.  Rj.  vidi  stra- 
TiU  ne.  —  Braća  se  upropaste  i  popUuf  i  stanu  ga 
moliti  da  im  oproHli.  Npr.  G4.  Vidjevfii  ga  ui^enici  po 
mom  j;djc  ide,  poplasise  se  govorc<?i:  to  je  utvara;  i 
od  eiraha  povikale.  Mat.  M,  ŽC.  —  2)  sich  erschrecken 
lunMenj  iUterreor,  —  Ali  se  carev  sin  od  toija  ne  po- 
pitisi,  ue^'o  ostane  kod  babe  da  tduži.  Npr.  23.  Samo 
ćci  se  rucn  poplašiti,  a  kamo  H  kad  podvikne  Turćin. 
NpJ.  3,  392.  Da  se  Ćurčija  p^^plašio  od  Turaka.  Da- 
uica  3,  181.  On  fte  poplaši  /a  život  svoj  i  pobjefj^nc.  ; 

^^lat,  m.  (u  Orblju)  taban  (1)   u  noge  (a  taban  | 
onamo  se  zove  udarac  po  našemu  tabanu,  o.  p.  sto  | 
t&bann  po  tugjem  poplatu   ne  bole   [Pot»l.  295]),  die 
i'^UMfisohle,  pifintn,  U  Kišnu    ka^,u  du  djecu  ue  valja 
biti  po  pfipiatimu,  jer  onda  ne  će  ra«ti.  Kj.  —  po-plat 
(ruit  oplata).  (>bu.  'i08. 

pftptuta,  f.  (u  O.  Ct.)  pro^Di'a  u  koju  ide  Oovjek 
kad  mu  se  kaka  nesroćn  dogodi,  n.  p.  kad  mu  ku6i 
izgori,  kad  ga  ko  pohara  (Htoku  mu  otjera),  kad  jjlaća 
krv,  tu  Hjelopavlićima)  i  kad  se  odijeli:  otimao  i» 
poplatu,  das  BeHeln^  mendicatio.  Rj.  po-plata.  isp. 
poplati  ti   2. 

popUtitI,  p6platTni.  r.  pf.  koffft.  Uj.  po-platiti.  — 
J)  harthlen,  sotts>:  t^to  »i  muža  tak'  za  nuilo  dala? 
Ja  bih  ti  ga  bolje  poplntila.  Rj.  —  V)  (AlmosenJ 
t)e9}cn,  reichin,  htschenken,  praehco,  manerort  cf.  po- 
'plaU:  Dobro  t«  te  sestrići  poplatit'.  Poplatike  stth^a 
nevoljnoga.  Rj. 

pAttlav  (p<\pluv),  m.  vidi  bujica.  Rj.  hujna  roda  u 
potoku,  po-plav.  vidi  poplava,  irf?).  p&plaviti. 

pdpiftvn,  f.  vidi  poplav.  H  HrvatAhij  poplava  tnaci  1 
povodanj.  —  Da  bude  ntofi^le  i  /.nklon  od  poplate  i 
od   dažda.  I«.  4,  0.  Utoćiftte  od  poplave,  zaklon   od 
*cge.  '25.   1. 

poplnT^tnJetl,  poplavfetnim,  v,  pf.  blau  icerden, 
lircsro.  camileus  fh.  Kj.  po-plavetnjeti,  plav  ponlati. 
vidi  poplavjeti. 

pi^plavicn,  f.  barice  poslije  kiSc,  die  PfutUy  palus. 
Rj,  po-plftvica.  isp,  poplaviti. 

p6plnvUi.  vim,  r.  pf.  iifierfichwemrnen,  inando.  Rj. 
po-plATiti.  vidi  oplaviti.  r.  impf.  plaviti  1.  —  Gre/.nufu 
votut  po  polju,  t.  j.  poplavila.  Rj,  l*>Jb.  Pa  došlo 
mcre  i  sve  prošo  poplavilo  \  odnijelo.  Npr,  162. 

pOBMvJ«ti,  poplavim,  f.  pf.  vidi  poplavetnjeti.  Rj. 
po-fnavjet).  plav  postati,  r.  iutpf  pl&viti. 

poplJsti.  popl^tSm.  v,pf  sujiechten,  pcrpUcto,^  ab- 
Bofvo  plej-ionem,  Rj.  po-plesti.  v.  impf.  popletati.  sa 
»e,  /^OM.;  U  malijem  ogradama  prošce  ae  podoStrnvri, 
a  n  velikima  se  uravlja,  &  odozgo  se  avagđa  poplete 
prui'em.  Rj.  filfib. 

piplet,  m.  —  1)  dan  Oeflechie,  FUchtwerk  vam 
J^fiuri«.  crates.  Rj.  ono  Ho  se  poplete.  —  2)  i^arape 
na  poplel,  geflocfUene  StrUmpfe  (die  tiicM  getttricJct 
tcerden).  tVtiuUa  w*.ra,  ¥ion  pingenda  ai'U.  Koje  ča- 
rape nijesu  na  poplct,  one  su  na  igle.  Rj. 

p6plet&i^«»  n.  dwx  VehertUvhten,  plcxw.  Rj.  verb. 
od  popletati.  radnja  kojom  tfco  pophće  što. 

pdplAtall.  paplećem,  v.  pf  iibcrfhchten,  plecto.  Rj. 
jK>-pletHti.  V.  tmp.  prosti  nlesii.  i'.  pf.  poplesti.  —  A 
da  znadem,  moj  gajuuel  aa  će  tebe  Htiu-  nosili,  likom 
hi  U  opletala,  a  rogozom  popletalat  koprivama  uaki- 
lila.  Npj.  1,  291. 

pdpIiiliL*a,  f.  Ari  Stick(rei.  picturae  acu  factae 
gen%ts.  Rj.  nekakav  vei.  isp.  pokrnlica,  povojica,  ulama. 
—  popictica  i'oau.  u  popUt),  <>8D.  323. 

pMpllj^oltl,  p^plijoDim,  r.  pf  riđi  oplijenili.  Rj. 
po-pUjenili.  r.  impf.  plijeuili. 

pN»pliBuU.   pi^pnuem,  v.  pf.  n.  p.  poplinula  voda 


po  brijegu.  Uherfluten.  e/funđi.  Rj.  po-plinuti.  v.  pf. 
je  i  proHti  pliuuti.  r.  impf.  pliti. 

pdplivuti,  vam,  v.  pf.  anfangen  £u  sdnvimmen 
Rj-'^  poĆ€ti  plivati,  po-plivati.  —  Da  je  u  lakome 
boju  toliko  ljudi  izginulo  da  su  p9  krvi  poplivali 
konji  i  ljudi.  Rj.  34tia. 

pdpIOn,  pophina,  m.  StuUi.  vidi  jorgan,  isp.  po- 
knvać,  t  syn.  ondje. 

pdp^enje,  n.  das  Wei}i^n  zum  Popen,  ordinatio. 
Rj.  rtrb.  od  popiti,  radnja  kojom  n.  p.  vlt*dika  popi 
koga. 

p6plJoskatU  sk&m  (p6pljeStem),  v.  pf.  mii  der 
flachen  Jland  schaUend  schlugcnf  cava  vola  peicutio: 
Poptješti  bijesna  da  je  bježnji  (Posl.  255).  Rj.  po- 
pljeskrtti  (rukama),  v.  impf.  pljeskati. 

p6pyesnivin,  vTm,  v.  pf.  vcrschimmeln,  sitt*  cor- 
rumpi.  Rj.  po-pljesniviti,  pljesniv  postati,  vidi  pobu- 
gjavili.  r.  impf.  plieBniviti  (i'  so"). 

popljikrntl,  p?tpljujem,  v.  pf.  bcspcicv^  consp^to.  Rj. 
po-pIjuv»ti.  riai  upljtivnti  2.  r.  impf.  proifti  pljuvati. 

—  /npljuni  me,  t,  j.  poplJMJ  me,  ako  to  nijt*  iHtina. 
Rj.  ItSitb.    Od  davana   kuća  popljavana.   l*Ofll.   233. 

pdpljužnuti  se,  žncm  se,  r.  r.pf.  ausgleiten,  aberro, 
cf.  popuznnti  se:  Noga  joj  se  popljužnida.  Rj.  po- 
ptjužnuU  se.  vidi  pokliznuti  {i  se),  v.  impf.  popuzivati. 

—  pojiusnuti  (i  sa  I  umetnutim  .  .  .  kome  je  joS  do- 
dano .;',  i  8  njim  sastavljeno  u  jedan  glaa:  pop^uinuii 
se).  Korijeni  293. 

p6po.  m.  Ijuž.)  hyp.  ed  pop.  Rj.  gen.  p6pn,  voc. 
popo.  vidi  popa.  —  Kao  i  popo  bez  ra)qje.  FoaL  181. 
Svaki  popo  u  svojoj  knjizi  vješt.  277. 

popAditi,  p<Spoaim,  v.  pf.  Boden  Icgen^  pavimen- 
tum  facere,  coassare:  I  popodim  listom  javorovim. 
Rj.  po-poditi   što,  pod  mu  naiiniti.  v.  impf.  poditi. 

—  Podnica,  daska  kojom  je  6to  popogjeno.  Rj.  523b. 
popoJJkskSi  vidi  poJHske.  Rj.  adv.  po-pojaake,  kao 

u  pojas,  —  Kako  aAdaja  izigje,  idivali  ae  (.carev  sin) 
s  njim  popojaske^  pa  se  ponesi  letni  dan  do  podne. 
Npr.  46.  sa  kvantitct  na  zadnjem  slogu  isp.  ametice. 

pftpola,  (govori  se  i  popolak,  a  i  p^pole)  n.  p. 
rasjekao  popola,  ciitzveischnciden,  disseco.  Rj.  aav. 
po-pola.  vidi  pola.  —  Pop  somun  ovaj  presijde  po- 
poUtf  pa  jednu  polu  uzme  sebi,  a  dru^  ostane  do- 
maćinu. Rj.  306d.  Te  tu  Vuku  odaa'j^  glavu,  Vso 
glavu,  a  Demir  oružje,  ućiniSe  po  pola  junaštvo. 
Npj.  4,  432. 

p5polak  (po  polak),  adv.  vidi  popola. 

pdpolako,  langsam,^  lente:  dudo  popolako!  Rj. 
po-polako.  isp.  po  (složeno  sa  adv.)  i  i>olako. 

p5polc  (po  pole),  adv.  vidi  popola,  popolak.  — 
Rasplastiti  ribu,  t.  j.  rasjeći  je  niz  legja  po  pole.  Rj. 
ti40b.  Odsijeće  im  haljine  po  pole^.  do  zadnjice.  Sam. 
II.  10,  4. 

pdpouic,  pdponca,  ta.  (u  Srijemu)  die  Ackcnvinde, 
C(ynvolvHlu8  arvensis.  Rj.  biljka,  vidi  slatkovina.  — 
po-ponac,  od  osnove  od  koje  je  jtopeii  se  (popncm  se). 

p5poiiiid,  t.  j,  ponize  (cf.  po):  Poaagni  so  doljo 
poponiće.  Rj.  adv.  po-pouiže,  po-po-niŽe. 

pop&sati,  p6posem,  r.  pf,  po-ipoeati,  sve  posati 
(posi-ioti).  V.  impf.  sHli  <aisati).  —  Da  te  mogu  ufatili, 
Fato  I  b'jelo  bili  ti  lice  obljubio,  crne  bUi  ti  oći  po- 
posao.  Herc.  l'J7.  isp.  Ljuta  guja,  koja  će  mi  popii' 
oei  crne.  Kov.  104  (inp.  i  ispiti). 

pdpov,  adj.  dcs  Popen^  sacerdotis:  Sto  jo  popovo^ 
da  je  gotovo  (Posl.  356).  Rj.  Ho  pripada  popu.  — 
Popova  muda,  n.  pl.  der  Bpindelbaum,  cvoQymua. 
Rj.  543a  (biljica).  »1  tvojega,  pope,  Milutina«,..  Te 
I>ogodi  popon-Milutina.  Kpj.  4.  35.  ^ 

pApovnc,  Đ&p5vca,  /*.  (u  Dubr.)  vidi  majćina  dušica. 
Rj.  bUjka.  vidi  i  majkina  du&ica,  der  Quendelt  ihgtnus 
scrpiilum   Linn. 

pup6vanje,  n.  der  Priesterdi^nst,  sacerdotium.  ^. 
verb.  od  popovati,  stanje  koje  fcir«,  kad  tko  popiije. 

popt^vati,  popujem,  v.  impf.   Pope  ecin^  aum   sa- 

8 


IM^tIba 


—  114 


poproButi  se 


cmioH:  Sto  ti^  Dicni  popujeS  (ivillst  midt  Udehnn, 
moralis^iren)  (Sto  me  m^ift?  fito  mi  fttAijeAujež?  PijhI. 
3'i4)).  Rj.  biti  pop,  službu  jtoponskft  ieiiršivati.  —  t^tft 
popt^eA  Icad  pop  nije«i?  (Kad  9«?  ko  rnimei^e  Vome 
ta  ućiteljft).  roal.  352.  U  Pažtrovif^ima  iraaju  norao 
Četiri  popa,  nego  im  popuju  kiilugjeri  1x4  manastira. 
Kov.  34. 

p6povina,  f.  đaa  Eitikomtnen  v<tm  Friesterthutn^ 
redituB  Bocerdoialis.  Kj.  doJtodak  popovski^  plaia  po- 
povska. 

l*6pOT0»  n.  adj.  kao  kaežiaa  (oko  30  sela  i  oko 
500  ku6&)  u  nahiji  Trtbinjskoj).  Rj. 

p6|»ovskl,  adj.  Pojten-^  prieM^lichj  »acerđotalis. 
Rj.  irto  pripada  pnpnrima  ili  popu  kojčtnu  god.  — 
(0  Dubr.)  ondjp  se  djak  zove  aamo  onaj  koji  je 
obnOeD  u  popovske  haljine.  Rj.  121b.  Podaj  popu 
pi>povf<ko,  a  poflpodi  gospodsko,  pa  bježi  (oti  njih). 
Posl.   ii5*).    Popovska  w*/;ya  (^"avolska  svadba.   255. 

pdpovstro,  H.  dus  Priesterthum  (die  SVurde)^  »a- 
rerdotium,  dignitas  sncerdotis.  Rj.  služba  i  vlttat  po- 
povuku.  —  Miloje  je  Gjnk  bio  i)op,  pa  posle  ostavi 
popoirittro,  i  postane  pisar.  Miloft  182. 

pAprni'nnJo,  n.  verh.  od  popra^^ati.  radnju  kojom 
tko  popriKUi  što. 

pApraraU,  ćiim,  v.  impf.  po-praćati.  vidi  proprat^ati. 
t\  impf,  prosti  pratiti.  t\  pf,  popratiti.  —  Nijesmo 
ih  futne  popraćali,  Rj.  724a. 

pdprati.  p&perem,  v.  pf.  platno,  In  iraft.-ccr  ianchen 
(bei  dei'  Đletche),  aqua  imboo.  cf.  popirati.  Rj.  po- 
prati. pope.Tc  se  platno  u  htjdjenju. 

pApratUI.  tim^  v.  pf.  Hdi  ispratiti:  Senjani  ih  divno 
ukopale  a  Ronjjinkn  tućbom  jiojmitijSc.  Rj.  po-pratiti. 
r.  impf.  poprn&iti. 

pOprar,  ttdt\  po-prav,  po  pravu?  upravo?  —  Sve- 
krva je  (uevjetttu)  podiJEe  govorei^i:  --Ne  l)oj  »e,  raoj 
ainko,  ja  nije^aoi  za  drugo  doihi  uejB:o  da  te  d&rujem 
kao  poprav  svoje  dijete.«  Npr.  215.  Ja  vi  hof^ah  i 
prijen  kazati,  no  ne  mogah  zbor  vi  prekinuti,  red  me 
^ekat'  ka  j>o  prav  mlagjega.  Npj.  5,  48^1, 

pOpravA,  /*.  —  1)  die  Aushesserung,  repnratio.  Rj. 
djelo  kojim  se  sto  popravi,  ptdi  popravak,  isp.  po- 
pravka, isp.  popraviti  1.  —  2)  (u  Srijemu)  die  Auh- 
sdhnung,  reconcUiatio :  otišli  u  sud  na  popraim.  Rj. 
vidi  pomirenje. 

pdprarak,  pftpravka,  m.  djelo  kojim  se  Sto  poprati 
viai  popriLva  1.  i»p.  popravkiu  —  Popravci  i  dodaci. 
OsD.  370.  Te  »e  valja  nadati  da  če  to  djelo,  ^im  tte 
neki  popravci  isvrŠe,  pomo<?u  one  nagrade  do  akora 
izai'-i  n:i  *»vijet.  Rad  13,  169. 

uApravilatl  se,  pftpravdara  se,  v.  r.  pf.  (u  Hrv.) 
viai  flvaditi  se.  Rj.  reeipr.  po-pravdati  ae.  v.  impf. 
pravdati  so  2. 

pupri^vileU,  m.  koji  je  ^to  popravio  Hi  popravlja: 
Mi  svi  znamo,  da  se  u  Srjjskoj  ku(h)ini,  (fdjo  sretnom 
ne  dolaze  ovako  vi  spisatelji  i  popruvitclji  jezika,  tako 
disto  i  lijepa  govon,  kao  i  u  sobi.  Nov.  ^rp.  1817, 
518.  i'^p.  jezikopopraritelj.  —  rijeci  s  takim  7tnst.  kod 
boditelj. 

pApraTlti,  -nm,  v.  pf  Rj.  po-praTiti.  —  /.  JJ  ver* 
bessem,  repariren,  reparo.  Rj.  v.  impf,  popravljati. 
—  Oko  kola,  ili  ii  vodenici  Ho  popraviti,  za  to  slabo 
ko  traži  majstora.  Danica  2,  \CI2.  Od  pojedinijeh  ljudi 
ako  jedan  i  pogrijeSi,  drugi  će  gu  popraviti.  Pia.  16. 
Pod  kakvijem  bih  imenom  ovdje  uzgred  popravio  joS 
nekoliko  riječi.  Pis.  30.  sa  se^  puss.:  Ja  «iuu  napo- 
menuo samo  njekoliko  pogrješaka,  ali  ib  ima  toliko 
mnogo,  da  se  ovdje  ne  mogu  popraviti.  Pis.  24.  — 
2)  vidi  pograditi  2.  Rj.  kao  nnčitnti  malo  2)omalo. 
V.  impf.  praviti.  —  Ruaima  je  mnogo  lakše  uzimati 
Slavenske  rijefi  nego  uamn;  jer  su  oni  Slavenski 
jetik  najprije  popravili  prema  stmme  narodnome.  Pis. 
31.  —  II,  sa  se,  refleks.  —  I)  sich  bessern,  emen-  i 
dari.  Rj.  ti  umnom  smi.'du:  bolji  postati,  isp,  dozvati 
■e,  usavjetovati  »e,   usvjetovati  se.  usv^estiti  se.  — 


Kaka  je  laka  je  (Žena);  a  može  bili  da  '.r  se  u  napre- 
dak !^to  i  poprai^H.  Npr.  144.  Kad  //*  se  Zora  popra- 
ft7«,  onda  Ui  se  i  Zagrebat^ke  narodne  novine  morale 
na  bolje  promijeniti.  sSlav.  Bibl.  I,  i)4.  —  2)  u  tje- 
lesnom smislu:  Potkožiti  ae,  kao  ngnjiti  se,  popraviti 
se  u  ti;J€lUy  gntes  Aussehen  bekommen,'  insiaurari. 
Rj.  .'D54a.  vidi  oporaviti  se,  i  sijn.  ondje. 

pApravka,  f.  kad  se  ljudi  poprave,  dosovu  se^  budu 
bolji;  die  Besserung,  vita  cmendaiior,  vielior  rerum 
conditio.  ~~  Kolike  su  moralne  rane  bile  na  ovom 
selu  ...  ne  bi  li  otud  bilo  kakve  popravke,  /los.  245. 
Zabranjuju  psovke  ...  i  opet  od  svega  toga  slaba 
popravka.  3(>S. 

popravljanje,  n.  Rj.  verb,  od  1)  popravljati,  2) 
popravljati  se.  —  1)  radnja  kujom  tko  popravlja  što 
(das  Repariren,  reparatio.  Rj.):  Okolni  se  narod  stamo 
i  za  popravljanje  nam^istira.  Rj.3*J.'>a.  U  ovome  njiho- 
vome popravljanju  narodnoga  jezika  , . .  svaki  /.apo- 
vijeda  i  radi  učiteljski.  Pis.  V»4.  —  2)  radnja  ili 
stattje  kad  se  tko  pojjrar^a. 

pApriivIJati,  vijam,  r.  impf.  Rj.  po-pravljali.  r.  pf. 
popraviti.  —  1)  repariren,  reparo.  Kj.  —  Kome  JSr- 
binu  Srpski  .;>riA:  ne  valja,  nj:ka  ga  popravlja  i  novi 
neka  gradi.  Npr.  FII.  Popravljaj  ari  pogrješke  u  knjizi . .. 
()dg.  na  sit.  3.  Stanu  pregja?(nji  šanac  popravljati, 
Bovj.  43.  sa  »e,  pass.:  l)a  se  počne  popravljati  omo, 
&to  je  do  sad  iskvareno.  Pis.  21.  u  umnom  smislu: 
Poklonim  .4to  malim  devojt^icaina,  te  poc^nu  pevati,  a 
velike  ih  onda  stanu  popravljati.  Xpj.*  4,  a XXII. 
Popravljajte  svaki  bližnjega.  Sol.  I.  5,  11.  —  2)  sa 
se,  refleJis.  sich  hesstrHj  etnendor.  Rj.  postajati  bolji. 

p&pfd,  m.  Tand,  untiuize  IHnge,  nugae:  potro.Mo 
nov('0  u  poprd.  Suaha  u  rod,  a  svekrva  u  poprd 
(PokI.  2i*l).  Rj.  vidi  oprdiea,  i  sgn,  ondje.  —  Btid 
t^uahii  u  rod,  tud  svekrva  u  poprd.  (Kad  ko  OHlavivAi 
kuru  oti'le  kud  besposlen).  Posl.  30.  po-prd,  prosta 
osn.  u  prdjeti. 

poprdun,  poprrUna,  m.  v>idi  prdonja  1.  Rj.  vidi  i 
preak,  prdov,  prdizvek,  prdozvek.  grah  onaj  što  je 
Krupan  kao  bob.  —  po-prdan.  prosta  osn.  n  ;ir<^Xf. 

p6prdiea,  f.  (u  Dubr.i  u  pregji  onaj  vavoljak.  gdje 
je  pregja  deblja:  opredono  na  poprdice.  Rj.  vidi  upo- 
i5ak.  —  po-prdica.  proHta  osn,  u  prdjeti. 

pttprdivanjc,  n,  dan  abgebrochene  Fareent  inter- 
crejntativ.  Rj.  vcrb.  od  poprdivati.  radnja  kojom  tko 
poprduje. 

poprdivati,  poprdujem,  v.  impf.  ahgehroehen  farscn, 
inierpedii :  Pozvekuju  toke  na  Ujila-^u,  poprduje  adna^ 
u  varuDJ.  Rj.  po-prdivali,  prdjeti  prekidajući. 

poprdljiv,  at{}.  immer  (oft)  fariend,  qui  sevtper 
pedit.  Uj.  ketji  često  prdi.  —  PoprduSa,  poprdljivo 
žensko.  Rj.  593b.  Mili  ga  kao  mali  poprdljivu  ćerku. 
Posl.  17fl. 

p6prdnuti,  ji^pnlnSm,  v.  pf.  prde  i  poprde,  nocA 
einmal  fnr:cn,  gteicJtsam  zum  UeschlussSf  repedo.  Rj, 
po-prdnuti,  kao  još  jednom  prdnuti.  \ 

puprilii^a.  /'.  poprdljivo  Žensko.  Rj.  —  rijeci  8  takvim 
nast.  kod  ingiruia. 

pdprct'ke.  (u  C.  G.)  vidi  poprijeko.  Rj.  adv,  po- 
pre^ke, 

popr^^l,  phprSgn&m,  r.  pf.  vidi  poprcgnuU.  Rj. 
po-prc(*i,  "- p-  konju  kolan.  v.  impf.  poprezati. 

pupre^ivanjii,  n,  das  halblauie  ifronen,  das  Be' 
drohen,  suhminatio,  Rj.  vcrb.  od  popre<5ivati.  radnjm 
kojom  tko  poprečuje* 

popreeivati,  poprtćujem,  r.  impf.  bcdrohen,  minor 
Ici^ittr,  subminor.  Rj.  po-pre<5ivati,  kao  prijetiti  istiJta, 
malo.  r.  pf.  poprijetiti. 

popr^gniili,  p?ipregnem,  v.pf  anrielten,  anspuni 
iHt4:ndo,  adducOj  cf  popredi.  Rj.  po-pregnuu,  H. 
konja  kolan.  v.  ivipf.  poprezati. 

pAprenntI   sr,  p^prenSmo  se,  v,  r.  pf.  po-prenu 
se   nekolicina  jedan  za   drugim,  isp.   preuuti   se.  ©»i 
impf.  isp.  prSaati.  —  Želvu  iele   tri  jetrve,  legoi^i 


rel 


--11& 


popnaHi 


mi  pospRvati;  kad  tte  one  poitrcni^c,  lUi  huiicc  nn 
uthodu.  Npj.  1,  17*1. 

p6pr6<t.  m.  mit  AscJit  Iredeckte  yluhtmdt  Kohkn, 
cincrei  Mjni  impositi:  ima  vatre  u  popretu.  Rj.  po- 
pret.  popretnna  ratra,  ieratvi,  riđi  8iiprf*t,  iipret,  za- 
pret.  —  Gdjekoji  u  popret  metnu  kakav  rog,  jer 
kaJii  (la  vjel^tica  osobito  bježi  od  fiinrada  ovof^a.  Uj. 
67a.  (eka  sdmn  u  popretu.  DPohI.  19. 

popr^Utit  pi^prcćcm,  riđi  Kapretiiti.  Rj.  v.  pf.  po- 
protali,  Hit  vatrUy  žeravicu  mtgrriHti  pciiela,  vm/i  i 
upretaii.  «'.  impf.  prelati. 

pAsreti,  poprem  (popreo,  po  jugosap.  kr^j.  i  pSpr'o), 
0.  pf.  vernlditen,  ptrao:  Tako  me  »m:  poprlo  hlo  si 
mi  U  tvoje  ruke  djiol  (Prijatelju.  Posl  20yi.  Rj.  po- 
prati, kito  uništiti,  upropastiti,  i^p.  porazili,  t).  impf. 
pfT'ti.  —  Tako  me  brat'*«.!  ne  poprht!  Posl.  21)8. 

poprt^iii^Je.  n.  dna  Anziehen  (2,  B.  des  Suitd- 
gurt.t),  intenf^io,  ndduciio.  Kj.  terh.  ud  poprc/ati. 
rminja  kojom  tko  popreie  h.  p.  konju  kolan. 

poprAziitJ,  pMpre^cni,  v.  impf.  u.  p.  kouju  kolati, 
mui^hfn.  fidđuco.  Uj.  po-prezati.  r.  pf.  popre<Ji,  po- 
pregnuti. 

p«prfrnti,  p(^p^i^m,  v.  pf.  ivenig  ersithlcti^  pau- 
lum  narro.  Rj.  po-prii5ati  (malo),  v.  impf,  prii!!nti. 

J^priffatf.  t^&m,  v.  pf.  rintten,  frigo.  Rj.  po-prigati. 
i  [iofi*i);ati ;  oprigati,  uprigati,  i^.  popržitii  i  6yn. 
omdje.  V,  impf.  prigati. 

pMtpriJfko,  i/urf,  von  đer  Seite,  e  tranttvcrso.  Kj.  po- 
pnjeko.  rtdi  poprećke.  isp.  uprijeko.  —  Uzduž  i  ;jo- 
prijeko.  Rj.  773*.  Dokle  Tale  zuhogjaAe,  zdravo  doma 
dolio^naSe;  a  kad  pocje  u  prijeko,  donese  (ju  popri- 
jeko. t*(»\.  (»5.  J*ogleaa  f}a  MiloA  poprijeko,  \umn  ^n 
nikom  uz  obraze.  Npj.  2,  H3.  A  na  Turke  popri- 
jeko gUdc  kao  vuci  u  b'jele  jii{;anjco.  4,  228.  Od  toga 
dana  8nu!  pledase  poprijeko  Dnvidu.  Ham.  I.  18,  9 
{itp.  prijei^ati  m?  oa  kog«), 

P<&prljctf,  pt'iprera,  (r.  pf.)  (u  V.  U.)  vidi  potis- 
nuti- Rj.  po-prijeti.  kao  proftt  glagol  ne  dolazi,  isji. 
prijeti. 

poprlj^tiO,  popmeCim,  v.  pf.  bedrohen^  minor.  Rj. 
po-prijetiti,  kao  istina,  nudo  priprijetiti,  v.  impf,  po- 
pr«<^ivati. 

puprikAeili  se,  poprikO^m  se,  v.  r.  pf.  po-prikui^ili 
«c,  kao  malo  prikučiti  .fc.  vidi  prikui^iti  ho.  l\  impf. 
prikuiMvali  ne.  —  Kai.u  da  ga  iblora)  na  atu  nije 
fimio  sOekali,  ne^o  kad  mu  ^c  popriktići,  opali  na  nj 
dvije  pu:*ke  male.  Rj.  31b. 

poprinati,  pnprimam,  i\  pf.  po-prim.aii,  si^e  redom 
primitL  v.  impf.  primali.  —  M\ofr*f  je  običaje  od  njih 
(od  JiiiKuJ  poprimao^  n.  p.  h  aslida  je»ti,  koHU  »irič'i. 
Dunira  1.  90.  Navale  sve  be^pottliee  ...  u  Bijo^rad; 
i  daiiije  i/i  sve  rado  poprirmijn.  3,  I4G.  Ofttali  8vi 
aaro<li,  koji  nu  poslije  primali  nauke  jedan  od  dru- 
gogu,  poprimali  su  i  nje^to   od   oboga  toga.  Pia.  31. 

poprit4'*|ni)lH,  poprlt^gijem,  v.  pf.  fester  atuiehen, 
(tttrnho:  lie^u  bolje  popriteie  ruke.  Rj.  po-prileg- 
nuti,  kau  malo  jwć pritegnuti,  utp.  pritegnuti,  v.  impf. 
popri  tepati. 

poprftVf^nje.  n.  verb.  od  popritezuti.  radnja  kojotu 
tko  poftriteze  eto. 

poprit^uiti,  poprUežem,  r.  impf,  po-prilezati,  kao 
m>€  ^malo  pritezati.  isp.  pritezati.  v.  pf.  pritegnuti. 
—  >*to  ti  bi»er  tako  glavom  kre<;c?  a  dukati  k  zemlji 
ftopriUiu?  Herc.  28. 

p«pfUUi.  popfljTm,  t?.  pf.  afisengen^  aduro.  Rj. 
po-prljitj.  V.  impf.  prljiti. 

popr6^l,  p5progjem.  v.  pf.  ein  wenig  vorheigehen, 
pauluium  praetereo.  Rj.  po-proči,  kao  rn(Uo  prO'H. 
iJtp.  r.  impf.  prolaziti. 

poprdsiti«  pjjproeuii,  v.  pf.  hetttlnt  mendico:  Da 
paprotim  i  hljeva  i  viua.  Rj.  po-proBim.  isp.  v.  impf. 
prositi  2. 

I.  foprskath  p^^pfakanl,  v.  pf.  hespriiicn,  asptrgo. 
ttj.  po-prvkfltJt  glagol  prdasan.  vidi  popranuti.  r.  impf 


prskati.  —  ProbUiao  mimo  ujih  ua  svome  konju  . . . 
pa  ga  okrive  cfa  ih  je  poprakiM.  l?ovj.  21.  Krv  nji- 
uovu  prfpri>k(t  mi  huljinu.  Is.  63,  3. 

3,  p6prskatl,  p^prbkrim.  v.  pf.  po-prskati,  kao 
redom  isprskati.  glagol  neprvlasfin.  iiip.  prsnuli,  prsak. 
—  Napuni  »e  kamena  pećina  od  crnoga  dima  žesto- 
koga, junacima  itei  poprskaše.  Npj.  5,  133.  A  na 
njih  JG  lagje  navalio,  te  su  lage  na  legji^h)  nomli, 
lu  Rirdansko  robije  poprskalo.  5,  1()5. 

uuprsnutit  p^prsuem,  vidi  1  )jop6ikati:  U  ruku  je 
vode  dofatila,  te  poprsnu  Boiciča  Ajkn.  Kj.  po-pra- 
(luti.  V.  impf.  prskati. 

pnpr^atf,  jtftpfšum,  r.  pf.  (u  O.  O.)  poprSao  snijeg, 
t.  j.  oprašio;  poprAati  kakvo  jelo  Cime,  n.  p.  Še<?fironi, 
t.  j.  notruniti,  bestreuen,  conspergo.  Rj.  po-prŠati. 
kao  glafjol  prost  ne  ndiiodi  se.  isp.  prsati. 

poprsili,  poprMm,  v.  pf.  kao  malo  prhnnti.  mdi 
I  prhnuti.  v.  impf.  prhnti.  —  Popršio  je,  nu  nije 
poletio.  DPofll.  98.  so  bo,  refJtks.:  Nije  kokoći  da  ae 
ne  poprSi.  82.  popršiti,  krilima  potreati.  XV. 

piVpr^titi,  itlm,  r.  ;)/".  zertreten,  conculco,  n.  p.  jaja. 
ljude:  VoprHise  Tursku  sirotinju.  Rj.  po-prStiti,  kao 
pogaziti,  v.  impf.  prStiti. 

p&pru^,  m.  —  i)  (u  Uri)  ono  ^im  flc  namar  veže 
za  konja  la  na  sedlu  i  ondje  so  zove  ko1au\  Saum- 
mitclgurt^  cinqulum  clitellarum.  Rj.  Na  staroj  oblici 
žut  poprug.  DFosl.  66.  —  2)  (u  (J.  G.1  vidi  potprug, 
kolan:  Rog  t'  ubio,  moja  koao  rusa!  ito  sam  tebe 
gojila  zaludu,  za  poprm/e  konja  Mirkovoga.  Rj.  po- 
prug.  —  Značenje  (korijenu)  tegliti,  nat^tzuti,  oteeiui^ 
Ateeuti:  priig,  poprug,  prugao,  pruglo,  ^»ruglu,  pruga, 
pružalo,  supruga,  pružiti,  pružati.  Koriieni  224. 

pdpržRi.  ifim,  v.  pf  roaten  {im  Scamalz),  frigo. 
Rj.  po-pržiti.  vidi  uprifciti,  pov>e(?i.  isp.  pofrigati,  po- 
prigati.  V.  impf.  pržili.  —  Neka  prinese  ua  žrtvu 
zahvalnu  bijeloga  brama  popržena  ^  lijem  kolaćima. 
Moj».  IH.  7,  12.  .M  se,  pasa.:  Zalop,  kuhan  i  sitno 
isjecan  droh  od  jtakva  živint'^ta,  koji  ne  poslije  po- 
prti.  Rj.  lHŠji.  (iifleta  se  poprže  na  mai^lu.  Rj.  7(j3b. 

pdpuuali,  pr^pncamo,  p.  pf  Rj.  po-pueati.  v.  impf. 
pucati.  —  1J  nach  der  Reihe  bersten^  rumptfr^  n.  p. 
od  smijeha.  Rj.  sci  redom.  ifip.  pokidati  ne.  potrgati 
se.  —  2)  kao  sre  ispuc<iii:  Kvo,  Gospod  zapovijeda 
i  udariče  dom  veliki  da  se  razvali  i  mali  dom  da 
popuca.  Amos  6,  11. 

uopnelT&i|Jc,  n.  Rj.  verb.  od  pnpueivati.  —  1)  stanje 
koje  hira,  kad  Uto  poptieuje,  počinje  pucati  (daa 
Springon,  Zerapringen,  diruptio.  Rj.).  —  2)  hitanje 
koje  fiiva^  kad  puške  popucuju  (das  Hallen  der  Fliu- 
Icn,  »onitus  telomra  emisKorum.  Rj.). 

poputrfvati.  popilcuje,  r.  impf.  Rj.  po-pueivati.  — 
J)  anfangen  su  zerspringen,  rumpi:  Dojke  rastu. 
toke  i»opucuju.  Rj.  poH-ujati  pucati  1.  —  S?^  hallen, 
crschtllen  {ron  dcn  PVinten),  Hono:  Zapo^-o5e  patike 
popuciraV.  'SeMo  pufikc  popucuju  često.  Rj.  Wrf»  pu- 
ckati 2. 

p6ptidbinu.  f.  po-put-biua.  vidi  poputniua  1,  put- 
nina;  rfer  Jiutenlohn.  —  Ja  ti  jutros  ni  dinara  nejmuiu, 
da  ti,  brate,  popudbinu  platim.  HNpj.  3,  48lt.  Pri- 
dade  knjigu,  popudhinu  plati,  husar  uze,  dobro  za- 
faljuje.  4,  108. 

popAltiniii,  |>opti1arna,  adj.  uopulariHf  populdr,  Ho 
pripada  puku,  proatomu  naroau.  vidi  ])iioki.  —  luia 
mnogo  f^tvnri  vrlo  popularnih  (i  orurkih  i  kopačkih 
i  primalmkih  rijeci  i  rečenica).  Kolo  14  (IO). 

po piiln risanje,  n.  verb.  od  populariaati.  rad7\ja 
kojom  Iko  populariše  itto. 

populiirfsatU  populAriSem,  v.  impf.  ipf.  »fo,  vinitit 
učiniti  ga,  da  hude  piyj}idarno;  populurisiren.  za 
obličje  isp.  varakleisati,  c.  impf.  i  pf.  —  Ne  bi  imao 
prilike  da  2)02}»lari^€  Peatalocija.  Megj.  J). 

pApnnitf,   n7m,   v.  pf.  aužtfillleti^  tixpleo.   Rj.   po- 

Siinili,  i'.  impf    popuujuti,   popunjavati.   —   I  imade 
i  van -kabanica,    Kojauo   je   u    Divnu   krojena,   a  $u- 


1io|iaBO 


—  116  — 


poradi 


vijem  glatom  popunjena,  Npj.  ;i,  434.  —  Turci  su  i 
Rusi  bili  o*Iredili  komisiju,  da  protolkuje  i  popuni 
gdjekoje  ćlanoct  BukreAkoga  mira.  MiloS  141.  Primi 
Bvojn,  aad  ve('  popunjenu  regementu.  Žitije  21.  Pa 
mn  iize  jedno  rebrOi  i  n^e^o  poj)uni  menom.  Moja. 
I.  9,  21. 

p&punOt  adv.  po-pnno,  hao  prilično  pnuo.  itp.  po 
(sloseno  sa  adv.)  i  puno.  —  Ko  popuno  io,  popu 
nije  mio.  PohI.  151. 

popAnjui^e.  n.  das  Ausfiillen,  expletio.  RJ.  ve^'h. 
oa  popunjaTi.  radija  l'ojom  tko  popunja  što. 

pupAnJati',  p6pQnj^n,  i;.  impf.  ausfUUen,  expUo: 
Tri  jgevojkc  tri  jaghika  vezlc  .  .  .  pupnmiitjn  zlatom 
i  biserom.  Popunjati  drngijeni  kamenjem.  RJ.  po- 
punjaii.  vidi  popunjavati,  f.  pf,  popuniti. 

popu^JAva^jo,  n.  verh.  od  popunjavati,  vidi  popii- 
njanje. 

popunJAvAtl,  popftnjavam,  v.  impf.  po-pnnjavati. 
vidi  popunjati.  v.  pf.  popuniti.  —  Vezafc  vezla  t'cn- 
^j(*.tt  Fatiina  a  na  bezu  svilom  po<iiitkftnu,  popunjtwa 
etfžcnijevt  zUtiotn.  Here,  118. 

p6ptiri(i,  nm.  r.  pf.  n.  p.  kukuruz,  am  Feuer  i/raten^ 
riistent  torreo.  Rj.  po-puriti.  v.  impf.  puriti. 

popustiti,  p5pu8tim.  V.  pf.  Rj.  po-puetiti.  vidi  popu- 
stiti. V.  impf.  popu&tati,  popuštavali.  —  I.  1  a)  nach- 
Utssen,  remitio:  popustila  zima.  Rj,  nepretusno.  kao 
malo  jrrejenjati,  malo  prestati.  —  Sad  je  mrzo.it  ova 
popustila.  Kov.  6.  Ova  io  budalaština  nada  ne&to 
malo  popt*siila.  Priprava  -fo.  —  b)  prclasno :  Kad.(/« 
popusti  t>ruHna  1  prene  se  ođ  sna,  on  oseti  fimrad. 
Npr.  54.  Malo  ga  je  poptattilo  pivo.  Npj.  1,  544.  Po- 
pusti mi  moje  Irjelc  ruke,  da  ja  akinem  odijelo  divno. 
4,  32.  —  2)  lassen,  conceilo:  ne  popnsiit  C4oHpo*!e, 
Bože,  oblasti  nečastivome  i  nekrdteuome,  heisst  es  in 
einem  VolkHgehete.  Rj.  (kad  »e  mole  Bo^u).  popustiti 
kome  sto:  Tako  se  maJo  pomalo  svadimo  zdravo,  i 
vc^  «e  po^^nemo  psovati,  dole  b^rberin  popustirsi  malo 
reće  .  .  .  Danioa  2,  131.  ZakljuCnjući  (Srbi)  iz  togji, 
da  ^Turci)  no  miHle  ništa  popitstiti  .  .  .  Tutc'i  ni  sad 
ne  popuste  ništa  od  onoga,  Ho  au  pre  kazali.  Milo^ 
33.  Da  je  OD  popustio  i  meni  dao  za  pravo.  (>dg.  na 
ut  21.  9a  se,  pass.:  Idite  sami  i  kUpite  sebi  pljevu 
gdje  uagjete,  a  od  posla  vam  se  ne  će  popustiti  ništa. 
MoJ8.  II.  6,  11.  —  U.  80  se,  refleks,  stch  nicht  me^tr 
vehren,  der  Zadringlichkeit  nachgehen,  concedo.  Rj. 
kao  ne  braneći  se  viie  dati  se,  podati  se. 

p6pu£Ui,  ^Im,  r.  pf,  Rj.  po-puSiti.  v.  impf,  puMti. 

—  1)  ein  iceuig  rauch^i  (Tabak),  puululum  nicolianae 
duco.  Rj.  (malo).  —  2)  n.  p.  Inlu  davana,  eine  Pfeife 
auArauchen,  exhaurire  fistulam,  cf.  iapuSiti.  Rj.  (sve). 

pupAStanJc,  n.  —  Jt)  das  NotMassen^  remissio.  Rj. 

—  2)  das  Umerlansenf  concemrio.  Rj.  verb.  od  popui^tati 
t  popuštati  se,  kt}j€  vidi, 

1.  poplištatl,  p&pnstam,  v.  impf.  Rj.  po-puStiiti.  vidi 
popuStavati.  r.  pf.  ])0]>u8titi,  popuStiti.  —  /.  1)  nach- 
lasscHf  rernitto.  Rj.  —  Zima  popuMa  i  vreme  ae  Cirti. 
Danica  5,  21.  isp.  popustiti  1  a.  —  2)  uberlaJtsmj 
la988n,  relinguo,  concedo,  Hj.  popuMati  kome.ittp.  po- 
pustiti 2.  —  3)  (u  pieami)  kosu,  irachsen  lamoni 
promiito:  Za  koga  je  nika  lioo  nbelilaV  Za  kopa  je 
dika  kosu  popmtala?  Rj.  kao  puitaii.  ovamo  idu  i 
cvaki  primjeri :  U  mene  je  soko  nenaućen :  Sto  uhvati, 
viSe  ne  popuHa,  Npj.  1,  570.  Lukavi  »u  Hercegovci 
Turei:  silnu  fHtjskH  popukiaie   na  se.  Npj.   4,  467. 

—  //.  na  ae,  refleks,  sieh  Hherlasecn^  nicht  icefcrcn, 
nicht  straubeti,  dedere  se.  Rj.  kao  ne  braneći  se  viie 
podavati  se, 

Z,  pApuštati.  p&pu6t&m,  r.  pf.  alle  nacH  der  ReiJte 
entUissen,  dimUto  omnes  (e  curcerihus).  Kj.  po-pxištati, 
kao  st'^  redom  ispustiti,  n.  p.  iz  tamnice.  —  Kad 
tamo,  a  to  u  podrumu  evet  Božij.  Onda  carev  vin 
saporedi  da  svi  Izlaze  jedan  po  jedan  . . ,  Kad  yeć 


aav  narod  izi(ye,  zahvale  mu  ftto  ih  je  popisao  i 
izbavio  i  otidu  Rv.iki  svojoj  ku^^i.  Npr.  5<^. 

popušlikvnnjis  n.  vtd4  popuštanje.  Rj. 

|M»pir^tilkva(i,  poptiStavam,  r.  impf  vidi  1  popiiAtati. 
Rj.  po-pii^tiivali.  f.  pf.  popustiti,  popuStiti. 

nopunt^Bik,  popnstenika,  m.  —  1)  konj  koji  se 
dooro  ne  ujalovi.  Rj.  vidi  nutrak.  —  2)  vo  koji  se 
pusti  le  HB  ne  hvata  u  plug,  da  bi  ae  utovio  radi 
boljo  prodaje.  Rj. 

popdŠtiti,  p&pu§tim,  v.  pf.  po-pu5titi.  vidi  popustiti. 
isp.  pustiti  i  pustiti,  v.  impf.   popilHali,  poiiu&tavali. 

—  Jftbucilo  krila  popu,HtiOf  poptistio  krila  đo  kopita. 
Npj.  2,  109.  Na  doratu  dizgin  popustio,  pravo  drumom 
naćera  dorina.  4,  4(>3. 

p6pu(,  (u  Dftlm.)  koga,  (.  ;'.  nalik,  dhnlich,  aimilis: 
poput  onoga  čeljadetu.    Rj.  po-put.  —  prijedlog  pui 
uzima  pređa  se  po,  i  ouda  se  misli,    da  ono,   6to  je 
obrnuto  ćemu,  i  oblii^je  njegovo  uzima:  Poput  onog«! 
(>eljftdeta  (t.  j.  na  nj),  isp.  Hint.  292. 

popiltati,  popfttam,  w.  pf.  Fu.^sfessel  anUgcn  (riner 
Mcngtj,  compedt  rinrAre  alium  e,r  alio.  Rj.  po-putati, 
n.  p.  ljude,  i.  j.  metnuti  ih  sve  redom  «  putOf  u  hu- 
kngijc. 

pdpfifninfl,  f.  der  Botenlohn,  die  IVegrehr^tng,  via- 
iicum.  Rj.  po-putnina,  1)  ono  što  se  plati  puiniku, 
glasniku  {vidi  putnina,  popudbina),  i  !i)  ono  sto  se 
da  kome  na  put  {i^p.  braSnjeniea).  — , Jakov  dobije 
dopuAtenje,  da  ide  s  vojakom,  da  ga  (Ćurčiju)  nbije^ 
onaj  kraj  da  umiri  i  uredi  .  . .  .Takov  naplatir.u  dobro 
.ifoju  poputninu,  kako  od  Mut^ana.  tako  i  od  Ha- 
bftćkih  Turaka,  vrati  se  s  vojskom  k  Bijogradu.  Da- 
nica 3,  207. 

popiizivnnjo,  n.  dnn  \Veichen,  reressio.  Rj.  verb. 
od  popuziviili,  stanje  koje  biva,  kad  tko  ili  sto  po- 
pu zit  je. 

popuzivati,  popiizujSm,  v.  impf.   »on  der  StelU 
j  weichen,  čedo  loco.  Rj.  po-puzivati.  j>opui-iye  it.  p.  tko 
\  idu'U',  ili  mu  noga  popmnjr.  v.  impf.  prosti  puziti  2. 
I?,  pf.  pApuztmti. 

pupAzlJiv,  udj,  sehlUpfrig,  labidus:  Bog  te  saćutoo 
Osmana  dizdara,  i  kriva  kantara,  popusljiva  mosta^ 
podrugljiva  gosta,  prtene  vreće  i  zle  sreće  (u  Sali  kud 
Hti  napija).  Rj.  po-pu?.ljiv,  na  čemu  je  lasno  popuznuli, 

—  u  pridjeva  s  takvim  nast.  pred  Ij  samo  se  glasovi 
z  I  H  mijenjaju  u  i.  i  ^  (prelaŽljiv,  koSljiv)  a  i  oni 
ne  svagda  ipopuzljiv).  isp.  Osn.  95. 

pdpiiznuti,   znem    v.  pf.   von  der   Stelle  veichen, 
recedo,  loco  čedo.   Rj.   —    J)  po-puznuti.  vidi  i  po- 
kliznuti.   v.   impf.    popnzivati.   —   Jezik  popuzne,   a 
istina   iskranc.   1>P.  40.   U  svoje   vrijeme  popuenui 
noga  njihova,  jer  ie  blizu  dan  propasti  njihove.  Moja.j 
V.  32,  35.  Za  to  ce  put  njihov  biti  kao  klizavicn  paj 
tami,  gdje  će  popMrn«(i  i  pMl'i.  Jer.  23,  12.  —  2)  s> 
se,  refleks,  vidi  popljužnuti  se,  opuzuuli  se.  pokliznul 
se.  značenje  kao  pod  1.   —  Popljužnuti  se,  cf.  po* 
putnuti  se.   Rj.   543a  (a  ove  rijeci  nema  u  Rj.  na 
mjestu  .fvojejn). 

pOr,  m.  (u  Dubr.  i  u  Srijemu)  vidi  pras.  Rj.  vidi^ 
i  Capljan,  ćnpljani  luk.  isp.  purjan.  nekakav  luk. 

pOraba,  /'.  (u  Ilrv.)  der  Gcbraudt,  usus:  za  koja 
Đorabu  trel)ai  to?  Rj.  Mp.  upotrebljavanje,  upolre- 
Dijivanje.  po-raba.  drugoj  je  poli  osnova  u  rabiti,  koji 
glagol  u  čakavaca  znaci  kao  slušbu  činiti^  n.  p.  ovo 
I  meni  rabi  za  to  i  sa  to,  t.  j.  ja  ovo  upotrebljavam  za 
to  i  za  to. 

p&rSd,  prijedlog  s  gen.  vidi  poradi,  porasta  (|>orad 
fita). 

pArada,  f.  (u   Mostaru)  od   konopljanijeh  konaca, 
kao  vr&a,   te  se   riba  u  niu  hvala,   Art  Fischergt 
retis  genus.  Rj.  —  Tugie :  kurada  . . .  poroda.  Osn. ' 

pDradi,  vidi  radi.  nj.  riđi  i  porad.  zaradi,  xanuL< 
prijedlog  radi  često  iirima  preda  se  /.a  i  po.  kojimet 
je  značenje  često  jednako   s  tijegovim.  isp.  Sint  294. 

—  Porasta  (t  'y  poradi  Ha).  Rj.  544a.  Umanika,  trava. 


poraditi 


-  117  - 


ForeiAiUn 


koJA  w  dfije  kr&\&m&  poradi  mlijeka.  Rj.  780b.  Gla- 
dila se  popadijn  poratj  gjaku?  (Nije  to  za  t«be  pri- 
pnivljeooi.  Po«l.  41.  Podarujle,  obriidujte,  porod  Boga 
velikoga,  i  rad  ćasa  umrloga.  Npj.  1,  143. 

poraditi,  iHiradlm,  v.  pf.  nonnihil  lahorare,  faccre. 
8tulli.  p<>rftaiti,  prilično  uraditi,  v.  impf.  raditi.  — 
Fof<%dirni  liog  6g  dati.  Poal.  2f>r). 

poršjjaiij«,  ».  doft  Kreisatti  (dtts  Geharen)^  ptir- 
turitio.  Rj.  verb.  od  porngjati  ho.  stanje  koje  oira, 
kwi  fic  porutfja  kenu.  isp.  priDosi,  trudovi. 

»orA|(ja(l  se,  pftriigjaoi  se,  v.  r.  impf,  kreissen 
lf?^)Hreo).  parturio.  Kj.  po-ragjati  »e.  vidi  truditi  se 
%  t\  pf.  poroditi  8e.  —  Ali  6\\.  Kada  vikati  kao  kena 
kad  se  poragju.  Is.  42,  14.  Jer  <!Jujem  glaa  kao  poro- 
diljin,  evUjenje  kao  rene  kt^u  se  prvi  put  poragja. 
Jer.  4,  31. 

poriilljn,  f.  vidi  bljuda.  Rj.  temljan  sud  sa  jelo. 
viai  I  bljudo,  (^iaija,  kalenica.  iftp.  ćanak. 

p6miDak,  uOramka,  m.  u  košulje  ooo  po  ramenu 
od  kolijem  do  rukava,  cf.  podupfata.  Kj.  vidi  i  po- 
doplata,  potplata,  potkrpa  1.  ramenja^a. 

^ranenicc,  /.  pl.  [u  Dubr.)  }}os.entrtiger,  fascine 
brads  sustinetidit.  Rj.  ono  u  otksira,  u  hlača  Ho 
9č  metne  po  ramenima,  te  drči  ćfiksire,  hla^e  da  ne 
»padnu.  —  Nadnice  opIe<^ak  .  .  .  Porainenice  mu  na- 
tini&e  da  ae  sastavljaju.  MoJH.  II.  39,  1.  po-ramenii*a, 
po  ramenima. 

|K»rnii  .  . .  tfiiii  pobran  . . .  K^. 

^mniti.  ulm,  v- pf.  fruh  (lufhrcvhen,  mane  movcri, 
V  Srbiji  ^dje^to  kad  nazove  Srbiu  Srbinu  dobro  jutro, 
a  on  ga  ouda  mpila:  Jc»i  V  poranio?  cf.  podraniti, 
unuiiti.  Rj.  po-ranitl.  r.  impf.  raniti.  —  »Ako  ai  rada 
mali.  parani  poboljc  pa  ^e§  videti«.  Dnigo  jutro  ca- 
rt*va  k(?i  uran]  vrlo  runo.  Npr.  20b. 

pArano,  udr.  ]to-rano,  kao  prilično  runo.  isp.  po 
(nloieno  sa  adv.)  i  rnuo.  —  Najjjoelije  doj<^u  parano 
opt»t  kitd  jednog  velikog  jezera,  Npr.  188. 

pOrH»t.  m,  (u  pjesmi  i  /'.)  dcr  M'uchs,  hahituSt  cf. 
taat:  Mali  poraitt,  pieti  ftirokijeh.  Crne  masti  a  duge 
pOTotit.  Rj.  vidi  i  potirai*!,  uzraiJt;  »Uit*,  ntnik.  po-ra«t. 
tifi,  i»oriUti. 

pordhti.  poriifitem,  i\  pf.  tcachsen,  mtccresco,  e^crescot 
cf*  uifcnisti.  Hj.  po-raati.  t\  impf.  rasti.  —  Kud  joj  bilo 
iiedsUBiinest  ljeta,  do  udaje  porasla  tjjcvojka,  mlogi  bu 
je  prosci  zapronili.  Njtj.  3,  IcM).  Jaoli  portistav  zeleti 
bore  u  Jokice  pred  bijele  dvore.  Kov.  l'Jfj.  Grad,  po 
kome  je  «*ad  ve^  »umu  pvrusla.  Danica  2,  fj<i.  Glavnicu 
poT'iitla  za  32.3iKJ  for.  Rad  5,  200. 

porustrijdzniti  se,  porJUtrijo/nlm  se,  v.  r.  pf.  po- 
nslrijexaiti  se,  kao  malo  rastrijeeniti  se.  isp.  r&a- 
tf^ezniti  se.  r.  impf.  trijeznili  se.  —  Ivan  beg  Crno- 
jcrvić.  Porastrijesni  se  i  elu^  Sto  duhovi  zbore.  Npj. 
b,  551. 

|M»rAAAnJn,  n.  das  V7i/iueM,  roratio.  Kj.  rcrh.  od 
jHiriL^ftti.  nidnja  kojom  n.  p.  kiša  poraša  lanlju. 

porAAilIi.  p^raAam,  v.  impf.  thauctn,  in  earten 
Tropfm  rcgnru,  roro:  porama  kiSa.  Rj.  po-raAati.  v.  pf. 
|»oro4<iti.  V.  tnipf.  proHi  rositi.  —  .Si(5i  će  kao  da?,d 
HA  pokoAcDU  livadu,  k&a  kaplje  kf^e  poraaaju  zemlju. 

plftriiAtm  {\.  j.  poradi  ^ta)  Kessuregen,  vur:  A  uiko 
ne  jadu  ne  donijeti  porasta  je  kouja  povratio.  Kj. 
npntTo:  porad  6ta,  kako  i  valja  pivati, 

fhnU  p'^rta,  ni.  {\\  prim.)  di^r  thifcut  portusj  cf. 
pni!<tJU)if>te.  Uj.  vidi  i  pristan,  luka  '2.  —  U  portu  se 
ra»bit'.  Dl'oal.  141.  Tal.  porto. 

purftvnn(i,  vnain,  r.  pf  Rj.  po-ravnati.  f.  impf. 
ravnati.  —  J)  rergUichen,  concilio,  compuno.  Rj.  riđi 

Itoauliii,  rumiiriti,  ti.  p.  saivnjjene.  —  2)  sa  se,  reciproH. 
:im,  nirM  verjjhichtn ,  coniponoft  concilior.  Kj.  —  ^amo 
kjul  je  on  i/tiat*io  ik  ttvoje  azbuke  b  a  primio  j,  Ibsdo 
rvmo  se  mi  poratnaii  sa  di....  Nov.  fc^rb.  1818,  400. 
Ne  nahodjin  dovoljno  razloga  da  pristanem  da  se  na 
t%j  DAČin  poravna  prči  rasdiu  s  patini.  Rad  20,  231. 


porAmiti,  pftr&vnim,  r.  pf.  ebnen^  exaeqaOt  com- 
plano.  Rj,  po-ravniti  ato,  učiniti  da  bude  ravno,  vitli 
sravniti,  v.  impf.  poravnjivati.  —  I  sve  •/*  je  h  tlima 
poravnio.  Rj.  742a,  Ni  la  tebe  ne  bi  pogubio,  volio 
bi  lllivno  poravniti.  HNpj.  3,  407.  Radi  neprijatelja 
mojih  poravni  preda  mnom  put  svoj.  Ps.  5,  8.  Grad 
Jeruualim  i  crkvu  oplijene  i  sve  aa  zemljom  poraime. 
Prip.  bibl.  95. 

pornvnjivai^c,  n.  das  Ebnen^  complanaiio.  Rj. 
verb.  od  poravnjivati.  radnja  kojom  tko  poravnjuje 
sto,  n.  p.  sa  zemljom. 

poravnjivati,  jmrivujujem,  v.  impf.  dmciij  com- 
plano.  Rj.  po-ruvujivali  sto  n.  p.  sa  zemljom,  prosti 
ravniti.  t.  pf.  poravuiLi, 

pOraz,  ni.  evcrsio,  excisiOt  dćmolitio  —  grijeh  i 
porae  da  zagrle,  iz  Palmotića.  Stulli.  po-raz,  ^Wo 
kojim  se  Ho  poroti. 

pArazan,  porazna,  adj.  exitialis,  peniiciosus  —  bu- 
du<5i  se  užegla  porazno  knga  po  Provcnzi.  Stulli.  sto 
pripada  porazu  i  verderblich^   schadlich,  vernichtcnd, 

p»razboIij6vati  se,  ponizbiMijevRmo  se,  t?.  r.  pf. 
po-razbolijevati  se,  kad  se  nekolicina  redom  razbole, 
mdi  igporazbolijevati  se.  isp.  v.  impf.  razbaljati  se. 
—  Koji  su  se  put^m  porcubolijevali,  one  su  aosili  na 
konjma.  Sovi.  (J6. 

poraz^ovorili  so,  porazgftvortm  se,  v.  r.  pf.  po- 
razgovonti  pe,  kao  malo  razgovoriti  se,  isp.  kod  pre- 
metnuti He  rijećinoa:  Du  Be  malo  lafa  premetnemo. 
r.  impf.  razgovarati  se.  —  Sastalo  se  zlo  i  gore,  da 
se  malo  porazgovote.  (Kad  se  sastanu  muž  i  žena 
oboje  nevidjali).  Posl.  275. 

porAziti,  pGraztm,  t.  pf.  čovjeka,  su  Grunde  richtet\y 
airafen^  perdo:  porazila  ga  mati  Božja.  Rj.  jjo-raziti. 
isp.  p&preti.  kao  unutitit  upropastiti,  drukčije  se  ovaj 
glagol  -ne  nahodi.  —  Tako  me  Turska  sablja  ue  po- 
rušila! Posl.  3<X).  Ali  (5e  t/i  Bog  poraziti;  udarii^e  ili 
strijela  iz  neuada.  Ps.  64,  7. 

p5niznik,  m.  iStulli.  koji  porazi  koga  ili  Ho. 

pdroija,  f.  (n  vojv.)  die  Šicuer  (als  dcr  ehisclHcn 
auferlegte  Theil^  portio),  tributum.  cf.  poreza,  Rj. 
vidi  i  porez;  dacija,  danak,  mirija.  —  riječ  Latinska 
portio  došla  k  nama  preko  }(jemačke  Portion. 

purclJaK,  poroiiAža,  m.  (u  vojv.)  da-  JSieuerptlichtiget 
tribuiarius.  Kj.  iqji  je  duhtn  davati  porciju,  porez. 
vidi  vergijaS.  —  riječi  s  iakim  nast.  kod  bradat. 

porcij&sfca,  f.  (u  vojv.J  —  1)  dus  Stca^buch, 
lihri  cenauales.  Rj.  poreska  knjiga.  —  2)  die  Steuer- 
pflichtige^  tributaria.  Rj.  koja  je  dužna  davaU  por- 
ciju^ porezu. 

Porfia  (od  AvalS),  m.  (st,)  tiom.  popr.  eines  Ritt&rs. 
Rj.  ime  nekakvomu  vitezu.  —  Vino  piju  do  dva  po- 
bratima u  Avali  više  Biiograda:  jedno  bježe  Forč^ 
od  Auilc.  Npj.  2,  587,  Pa  je  drugu  knjigu  naldtio 
te  je  Aalje  od  Avale  Forči.  3,  148. 

p6'rda(l,  dam,  p^'r^^atl,  gam,  r.  pf.  durch  den 
GebratKh  abnutzen,  usu  detercre.  y)0-rdati,  vidi  po- 
brdati.  po-rgati,  vidi  pohrgati.  .^tvfir  se  upotrebfja- 
ranjfrtn  pogrda,  po'rga.  isp.  pohabati,  poderati,  pono- 
siti, sadigaii.  i\  impf.  rgati  (hrgati). 

pun^b^rac,  porebiirea,  m.  3ch&r£wori  in  eincm  Spiel, 
vox  joti  causa  efficta:  moj  oi&c  porcbarac,  moja  mati 

Sorebrušu,  porebri  se  pored  vatre.  Rj.  po-rcbarac, 
rugoj  poli  osu.  u  rebro,  riječ  Šale  radi  niičinjenu. 

porobjtrke,  n.  p.  leći,  seiUcdrts,  in  latus.  Ri.  adv. 
po-rebarke,  kao  na  rebra.  isjj.  nalegja&ke,  potrouSko. 

portSbri  so,  cf.  porcbarac.  Rj. 

por^bru^u,  f.  Sciicrztvort  in  einem  Spiel,  vox  jo- 
cosa.  cf.  porobaratr.  Rj[.  po-rebruža.  riječ  načiitjena 
za  nekaku  igru.  —  riječi  s  tukivi  nust.  kod  njgiruša. 

Pdrei',  vi.InselinderJJonau,  zu  Strbien  gehoria, 
insula  Vanubii.  Rj.  ostrvo  u  JJunavu,  što  pripada 
Srbiji,  vidi  Poreze. 

Pdro^anin,  m.  {pl.  P&re*^i)  Einer  von  Porcć.  Rj. 
čovjek  su  ostrra  Poreča. 


Porc?Ankft 


—  118  — 


pore  Klanje 


Pdrc^nnkfli  f.  vidi  Porc^inja.  Rj. 

P6rofi%  rt.  vidki  Porcf,  Rj. 

r6rcfka  Rijeka,  /".  now.  prop.  eines  F/im«<?s  nvd 

Gegend  in  Serbien,  nomcn  fTuminis  H  rtgionia.  Kj. 
voda  i  krnj  w  Srbiji. 

r6rec*kT,  a^^'.  ron  Poreč.  Rj.  sic  pripada  Poreču. 

P6rp4'kinja.  /'.  eine  ton  Porei.  Kj.  hna  Aa  oatroa 
Vorec.n.  riđi  PoreĆanka.  —  rijeci  s  tnkim  nttst,  OBJei^- 
fcinja.  PožoSkiuja,  i  t.  d. 

por^*ii  porfeMm  (p^reknein"),  r.  pf.  Rj.  po-re<Si.  i>idi 
porekuuti;  razre<5i.  v.  impf.  poricati.  —  1)  icider- 
rufenj  revoco,  Rj.  —  Kaauiliti,  poreći  prvi  sud.  Kj. 
G44a.  Stogogj  rekoh,  poreknuti  ne  ću.  Npj.  3,  175. 
Ali  ou  valjft  da  otpjeva,  t.  j.  da  poreče  ono.  Kov.  Ui. 
Kad  Žena  ućini  xav]et .  .  .  Ako  li  muž  onaj  dan  po- 
reiCt  ukida  se  zavjet.  Moja.  IV.  .^0,  6.  sa  ae,  ptisa.: 
Ako  je  ugodno  caru,  noka  bc  piSe  da  se  poreku  knjige, 
Jestir.  8,  5.  —  2)  sa  se,  refleks,  (u  C.  G.)  sich  ver- 
burgen^  fidcm  interpancre^  cf.  podjenićiti  se :  Svak  bi 
reka'  i  bi  se  pOTeka\  Rj.  vidi  i  podjamćiti  se. 

pored.  Rj. 

/.  praepos.  mit  jsren.  nehen,  pćiics.  Rj.  po-red.  tidi 
Rpored.  —  S  ovim  priiVdlogoni  rijeC  u  dni^m  j)adožu 
zna^i,  da  je  —  1)  mjesto  po  kome  ne  što  miče  «  redu 
8  onim  Sto  sama  zuaOi  (nu  pitanje:  ktulu?),  po  ^emn 
je  i&  stvari  tjeleaue  prijedlog  ovaj  jednak  «  prijedlogom 
pokraj:  Unu  notS  udare  onuda  nekaki  hajduci  i  kud 
budu /)or<rrf  crkve^  reknu  mogjn  sobom:  >Hajdemo  n 
ovu  crkvu.  Npr.  171.  Pa  me.  nosi  pored  dvora  njenOj 
ne  bi  I'  vid'la  crn*oka  djevojka.  Npj.  1,  239.  Proieji, 
ludel  kud  te  srce  vuČc,  —  >Srce  vuće  pored  tvoje 
kuće*.  1,  634.  —  2)  mjesto  micanja  po  takom  mjestu 
mo£e  biti  i  aamo  har^cnje  na  njemu  (na  piiaj\je: 
adje?).  —  a)  u  pravom  smislu:  Pored  vatre  sedi 
aomadin.  Npr.  73.  (Dragi  kamen),  j)ored  kog  se  vidi 
većerati  u  po  no^i,  kao  u  po  dana.  Npj.  2,  392.  Te 
ouoga  Turt'ina  pored  Balote  ubije.  Danica  4,  7.  Kao 
Sto  je  kazato  u  gramatici  pored  Srpskoga  rećnika. 
Opit  XIV.  ~  b)  u  prenesenom  smislu:  <)  Milo&u, 
moja  vjerna  ulugol  ...  da  (e  drUm  poretl  stoje  glave^ 
da  te  branim  medom  i  žećerom.  Npj.  2,  20y.  Neka 
ftudi,  kao  ja  što  sudim,  pored  mene  u  Stambolu  gradu. 
3,  t>5.  —  3)  sto  je  ovako  pored  ćega  može  biti  i 
žttjedno  s  njim:  Malija  na  nju  (na  devojku)  mrzila 
da  je  oćima  ne  vidi.  Pored  maćije  omr/.ne  na  nju 
i  njezin  otae.  Npr.  133.  Uzeh  vraga  pored  blaga; 
blago  propade,  u  vrag  oetade.  (Kad  se  ko  ženi  samo 
novaca  radi).  Posl.  3W.  Kad  se  ve<^  t^ovek  otpadi  od 
obićnoga  dništva  Ijuckoga,  ou  poslije,  jedan  pored 
drugoga,  poi?ne  sva  zla  (Mniti.  Danica  2, 112.  —  4)  pri- 
jedlog pokazuje,  da  jest  ono  &to  zna^e  rijeci  koje  stoje 
uza  lij,  ali  biva  ne6to  kao  nenadanOj  neočekivanoj  ili 
no  biva  ftto  se  misli  da  bi  trebalo  da  biva.  riđi  kod 
2,  pri  2b.  —  Pri  ovolikoj  množini  pjesama  i  pored 
bolesti  moje  glatn:  i  očitu  zh  Hud  se  drukt-Mjo  nije 
mo(jlo  ućiniti.  Npj.  1,  XIII.  J'ored  svijeh  naloslataku 
knjiga  je  ova  puna  dragocjenili  stvari.  Rad  2,  204. 
—  isp.  Sint.  274— 27ti. 

//.  adv.  u  pjesmi:  Pored  rasla  ruža  i  viojla,  poviAa 
je  ruža  od  viojlo,  nafta  sna^a  ljepša  od  pjevera.  Npj. 
1,  62.  vidi  porede,  porcdo,  naj>ored,  naporedo,  napo- 
redu,  nasuored,  uporedo,  usporedo. 

pdredak.  p&retka,  m.ordo.  Stnili.  riti*  red.  Ordnang, 
orao:  Vojvoda...  gledi  da  je  poredak  u  svatovima. 
Živ.  318.  To  je  temelj  svakome  državnom  poretku. 
DM.  14. 

p5rodnn,  jiiiredna.  ađj.  (u  Grblju)  f/rroii/,  spdrlich, 
knrglich,  tenuis^  pnrn^:  Pop  popu  nije  kriv  e  mu 
je  poredan  hir  (PopI.  2f»5).  Rj.  čega  ima  mulo.  — 
Ciganaka  torbiea  prijekorna  vet^era  a  porcdni  ručak. 
Posl.  344.  adv.  poreuno,  Jtofe  vidi, 

pOrcdts  W(/i  poredo  (?) :  Paala  ovce  Šuid-kinja  Mara 
u  ?uJci  i>ovr(h)  Mnlovana,  ftnjom  poretie  dva  6obana 
mlada.  Rj.  tidv.  po-redc.  vidi  pored  II,  i  9yn.  ondje. 


I      p6r«dlti,  dim,  v.  impf.  Rj.  po-rediti.  c.  pf.  slož. 

iz-poreditij  u-,  —  1)  koga  a  kim,  an  die  Sdte  stellen^ 

comparo.  Rj.  —  Ja  ie  ćela,  ja  je  brus,  ja  od  motike 
I  5tene.  {Sad  se  reče  kad  ko  avije  vrlo  različnc  stmri 
I  poredi  jednu  s  drugom).  Posl.  108.  Konja  s  magarcem 
I  ne  valja  porediti.  150.  —  2)  sa  se,  refleks,  s  kim, 
I  sich  in  lieiJie  stcllen  mit  einem,  comparo  me.  Rj.  vidi 
1  barabariti  se,  jeduaćiti  se.  —  Nijesam  s  tobom  svinje 

ćuvao.  (Odgovori  se  onome   koji  bi  hćeo  da  se  druži 

i  poredi  »  otiy>m  koji  se  od  njega  pouoai).  PorI.  222. 

Neka  Muzički  leti  za  Pindarom  i  za  Horacijem,  neka 

se  druži  i  poredi  s  Knmleroni,  *»  KlopMokom.  Npr.  III. 
porednfcf,  porednika,  m.  pl.  kad  se  uvode6  u  niti 

dvije  Žice  uvedu  u  jedan  kotalac.  cf.  bliznL  Rj.  — 

osn.  u  pored-  isp.  porednik. 
porftanTk,  porednika,  m.  (u  C.  G.]  koji  je  sa  stokom 

pored  koga,    tV^eidegtnoss,  vicinus:  Od  Kovina  ovce 

najavio,  a  bez  druga  i  bez  porednika.  Rj.  vidi  spo- 
'  reunik,  pomegjaA.  —  Ovce  čuva  Petre  Boškoviću, 
I  druga  nema,  porednika  nema.  Npj.  4,  3B1. 

pftredoo,  (u  Grblju)  kao  malo,  irenig,  parum:   ne 

namjeri  se  nego  pnrcdno  neSto  većcri.  Kj.  adv.  prema 

adj.  poredan. 

p&rvdu,  (St.)  vidi  naporedo:  Poredo  nam  rake  ras- 

koi)aite.  Rj.  adv.  po-redo.  vidi  pored  II,  *  st/n.  ondje. 

—  Ar  eto  ti  sa  Kladufee  Muja,  šnjim  porcdo  njegov.i 
Alila.  Npj.  3,  liJl.  PoSto  je  (nevjestu)  ovako  obuku, 
upute  ae  po  dvije  poredo  pred  leturgjiju  u  crkvu. 
Kov.  97. 

pAr&dom,  nach  dcr  Heihe,  reihum,  ex  ordine  (vidi 
naizred.  Rj.'):  Porcdom  se  i  u  vodenici  melje  (Posl. 
255).  Poredom  se  i  goveda  ližu  (Posl.  255).  lij.  adv. 
po-redom.  kao  2>o  redu.  —  .\ngjelija .  .  .  ona  bira 
poredom  junake;  izabrala  vojevodu  Pavla.  Npj.  I,  467. 

poroddvntt,  por^dujem,  r.  ?>/".  po-redovati,  kao  po- 
reaovi  po9tarati   se  oko   kućet\ja  ?  v.  impf.  redovali. 

—  Da  zajedno  ovce  popaHemo,  i  usi>oreu  da  poreda- 
jevio.  Npj.  4,  519. 

poređOi'iiTćkT,  adj.  n.  p.  vodenica,  Heihe-,  sociorum, 
societatis  mula.  Kj.  sto  pi'ipadit  poredovnicima, 

porcddvnlk,  poredovuika,  m.  ticr  abtcechselnd  da$ 
liecht  hal  ,'«  mahlen  (in  einer  gemeinschaftlivhcti 
Muhlc)y  qut  cx  ordine  molae  jus  hahct.  Rj.  po-re- 
dovnlk,  koji  inm  pravo  poredom  mljeti  u  vodenici 
(zajedničkoj). 

purcgivti^Je,  n.  das  Brummen  den  Hundes,  itumur- 
maratio.  Rj.  verh.  od  poregivati.  radnja  kojom  n.  p, 
pas  portiptje. 

poregJviUl,  por^gujem,  v.  impf.  von  ZeU  zu  Zeit 
brnmmen  (xom  Hunde)^  immunnuro,  admurmuro,  Rj. 
po-regivati  (govori  se  sa  psa),  reiati  prckidujući.  vidi 
poreživati.  v.  pf.  regnuti. 

por^^Ati,  pi^re^iim,  r.  pf.   Rj.   po-regjati,   kao  h 

red  poštar it i.  v.  impf.  regjati.  —  1)  reihen,  in  Iteihe 

uufiit^Uen,  dispono:  Po  bedemu  voregja  barjake.  Rj. 

;  —  Gjipila  je  lijepa  djevojka,  reaotn  ona  stole  ftore- 

I  gjula.  Npj.  1,  11.  Vodi&  li  mi   zamjenicu,  sine,  koja 

I  <5o  .  .  .   poiegjuti   gospodske  stolore^  3,   522.   S\nH} 

riječi  mudrijeh   ljudi  .  .  .  Jer  će   ti  biti   milina,  ako 

]  ste   budu  poregjane  na  usnama  tvojim.  Prič.  22,  18. 

sa  se,  pasH.:  Sto  je  god  ko  donosio,  poregjalo  bi  se 

I  po   stolovima.   Rj.  704b.  —   2)  sa  se,   rejleks.:  Kad 

,  idu  mutiknrci  na  pokajanje,  oni   se  poregjaju  jedan 

za   drugijcm   zaraetimvM  puJku  naopako.   Rj.  52flh. 

I  bve  8*  konjici  po  dva  poregjaicj   a   pješaci   po  dva 

I  zagrlile.  Npj.  4,  252.  A  ostali  Turci  usiadoSe,  ust«- 

I  dose,  pa  se  poregjaie.  4,  306. 

I      pJ^reflJonje,  n.   das   Vergleichen .,  comparaiio.   Hj, 

,  tJcrft,   od   1)   porediti,   2)   porediti   se.   —    1)  radija 

'  kojom  iko  poredi  ikto  čim.  —  2)  radnja  kojom  se  tko 

I  poredi   s  kim.    —   Koji   se   bave   poregjenjcm  jezika 

indoevropskib.  Korijeni  HI.  Pridje^  u  poregjenju  do- 

bijaju  na  svoie  osnove  nastavak  koji  pokazuje  pore- 

gjcr^je.  Obi.  43  (gram.  comparatio).  Kod   rijeci   koje 


poreklo 


—  119  — 


porobiti 


: 


ne  bi  bile  tako  poznate,  fJođa<!e  »g  poregjenje  s  đru4fini 
eim  i  istiranje  razlika.  Ojrled  VI.  Porvgjenje  tijeh 
dvRJu  rukopisa  jVrfrtor^rt  s  drugim.  Htar  3,  1. 

porfklu.  n.  (u  vojv.i  vidi  podrijetlo.  Rj.  preeime. 
tumačenje  kod  podrijetlo. 

por^kniiti,  pOreknem,  vidi  pore(^i.  Hj.  v.  pf.  po- 
reKiiuti.  r.  impf\  poricati,  primjere   vidi  kod  porei'i. 

poremetiti,  tim,  r.  pf.  Rj.  po-remetiti.  v.  impf. 
remetili.  —  J)  rcrvUcken,  i'i*  lUiordnung  britigen, 
perturbo.  Rj.  —  On  jo  dakle  po  pravu,  koje  ima 
JMĆi,  poremetio  obićni  red  u  porodici.  OM.  3.  U  po- 
entjim  pismimii  dolare  u  poremećenom  značenju  rijei^i 

tMTp»»ni  i  dinar.  255.  —  2)  sa  bc,  refleks,  in  Unordnuntf 
ovimeit^  periurbor.  Kj.  vidi  porogobatiti  se. 

p^rrniiti,  oSm,  v.  pf.  vidi  po^uali,  Rj.  po^na^« 
pof^aizi,  I  požeiiem,  porcnem.  J)aničić  krit  da  je 
prema  orome  sadahtjem  vremenu  (porenem)  načiftjen 
infinitiv  pore uuti,  ali  da  ne  ne  govori.  i»p.  Korijeni  71. 

pdrčnjp,  n.  das  AufAchneiaen,  discisnio,  Uj.  vcrb. 
od  poriti.  radnja  kojom  tko  pori  Ho. 

por^pKI.  pJ^rr-plni,  r.  pf.  Kj.  po-repiti.  —  1)  vom 
Gianhen  abJuUcn  macheji,  abduco  a  fide.  Kj.  oipaditi 
koija  od  vjere.  —  *i)  na  se,  reftekjt.  rom  (Jlauben 
abf'tilen,  a  f\de  de^cisco,  fio  cani^  (valja  da  se  misli: 
|K»«tati  re^at  kao  pseto).  Rj.  otpaditi  ac  od  vjere. 

pftroski.  udj.  sto  pripada  poresu  iU  porezi.  — 
Davali  »\i  mu  (ćitluk-Rahibiji)  na  poresku  glavu  po 
p«t  oka  praha.  Rj.  82t>a. 

por^šeija,  m.  dcr  Eiitsamvtler  dcr  poresui^  v^cii- 
gtiiiuui  tolleclorj  ejcavtor.  lij.  koji  kiipi  poresu.  — 
Utidii  na  Lazart-vu  Hubotn,  te  u  po  podni'  ubiju  po- 
rtfHiJH  u  KoDJuM.  Milo^  74.  —  purez-^ija,  od  osu. 
|wre=J,  poresa,  sa   nast.  Turakioi  Hja.  isp.  djeladžija. 

por^vatl.  vein,  V.  pf.  (U  Grahovu)  hei vorbrechen, 
prOTumpo^cf.  n»valiti:  Gje  je  hladna  votia.  poreimla, 
iz  planine  iz  brda  Hojana.  lij.  po-revali.  vidi  prore- 
vaii.  r.  impf.  porijevati.  —  Kucne  njim  tfttai)Oin)  u 
kani  f^ovore^^i:  »Sve  žuti  cekini  da  budul«  I  cekini 
it  kamena  porecase  tako  da  Dje^a  prititfkode.  Npr. 
9ft.  A  ulolen  voda  porevala  sirokijem  drumom  uis 
Grahovo.  Npj.  4,  44«. 

porcT^niti  se,  por&venim  se,  r.  r.  pf.  sich  eus'tm' 
tncnthun,  eine  KolUktc  mnchen,  contribuinu^  singuU. 
Rj.  po-rcveniti  ae,  tip,  revfina.  porevene  se,  kad  dadnu 
svaki  po  sto  god  xa  trokak  eajednički. 

|»ftrez,  ni.  pdrflzn,  /'.  die  Steuer,  Abgahe,  vectigal. 
Pon-Ke  8f  n  ^rbiji  obit^no  daju  dvije:  Gjurgievska  i 
Mitrnvska  (u  proljeće  i  u  jeuen).  RJ.  vidi  i  daciia, 
danak,  niirijn,  porcija,  verjpja,  vergjija.  adj.  porcuki. 
—  Izmiriti  porezu,  t.  j.  i^datiti  mve  do  kraja.  Hj. 
3^ih.  Gn  je  kupio  i  pvrezn  i  ostale  danke  od  na- 
roda .  .  .  l'oreze  je  pa*n  udarao  na  nabije,  pa  ^'l*  ih 
knrxovi  iznie^'u  8ebe  razrezividi  na  knežine.  Rj. 
27lNi.  Sav  ji«  Solun  porcj  iircdio,  redak  docie  dvoru 
L>oj(5inovn.  Npj.  a.  401.  Ti  ne  ima^  brata  nikakvoga, 
da  nastavlja  pvres  Arapinu,  mi  srnu  Jailu»  Btuue  erri- 
tUirijalc^  i  uu  jeunio  pores  «f«4(avi/t',  al'  ga  niko 
odnijfti  nema.  2,  463.  Ne  iznosHe  ^loba  ui  poreza, 
ne  iznos'tv  na  raju  bijeda.  4,  VH.  I  puknpiV  porez 
i  hara<^f.  4,  370.  Iskuplja  ti  porez  od  Tu^ininje.  4, 
Aitti.  Raja  dt^je  Turcima  joi  carev  hfirac  i  porezu. 
Danica  2,  81.  i^ni  da  plaćaju  Kapctan-pfi>i  harafi  i 
porexu.  3,  215.  Knez  u  porezu  ne  huic  rdSta  prirezati. 
Mllo4  201,  Na  glave  stoje  ne  plat^aju  porcse.  vSlav. 
Bibl.  I,  HG.  Cureri  zemaljt^ki  od  kuga  uzinuijn  poreze 
i  hara^L'?  Mat,  17,  25.  l.'ćiniše  dra^rovoljno  neku  po- 
rezu za  siromahe.  Rim.  15,  ^6. 

pAreKjitl,  porcžeui,  v.  pf.  Kj.  po-rezali.  v.  impf. 
ponziviiti.  —  /,  XJ  schneidenj  scindo,  u.  p.  poreza 
me  po  pr«tu.  Rj.  —  2)  porezu,  die  if^teuer  unter  sich 
tertheiUn,  veettgal  impositum  intcr  ne  disiribuerv 
(ifunutam  quisque  đci  ex  propurtionc).  Kj.  ij*p.  raz- 
rezati porezu.  —  3J  haljine,  zunchnciden^  ucindo  uni 
H  alšeri  ex  ordine^  Rj.  —  Pazi  8ima,  kako  svoga 


»ina;  poreza  mu  svijetlo  odijelo.  Npj.  2,  6G.  Dok 
postavi  prsten  i  jabuku,  i  poreza  ruho  na  gjcrojku, 
dade  Marko  tri  tovara  blaga.  2,  332.  Ja  6n  njemu 
blago  otimali,  na  družinu  tokp  pokovati,  pore£ati 
zelene  dolame.  3,  313.  —  i/,  sa  se^  refleks,  sich  (in 
deti  FingerJ  achneiden,  cultro  vulncrare  se.  Rj.  po- 
rezati  ae  n.  p.  nožem. 

por<»zivaiO^»  «•  da.i  Schneidcfi,  scissiOj  seciio.  Rj. 
vcrb.  od  pore«)  vati.   radnja   kojom   tko  porezuje  sto. 
porezlvati,  porfczujem,  v.  impf.  vidi  rezati.  Rj.  po- 
rezivftli.  r'.  jif.  pore/.ati. 

porežiranjr,  n.  verh.  od  jioreJEivati.  radnja  kojom 

n.  p.  pas  porezuje. 

I       poreživttti,  porfežujem,  v.  impf.  po-reživati  (govori 

I  se  za  psa),  rezati  prekidajući,  vidi  poregivati.  r.  pf. 

zarežati.   —   Iz   ku(?e   ti  javor  raate,  za  njom  svezan 

havor  vaška,  on  mi  cesto  porect^je,  meni  rane  pozle- 

I  gjuje.  Herc.  251. 

p6rflni,  f.  T(  7:o(i9y;ia,  purpura,  der  Purpur,  vidi 
fi-rimii.  —  Žena  bjeic  obui^ena  u  porfiru  i  skerlet  i 
nakićena  zlatom.  Otkriv.  17,  4.  Zavjes  na  vratima 
od  trijema  bijai^e  od  porfire  i  ud  skerleta.  Moja.  U. 
3b,  lb. 

j^drRriiT,  adj.  što  pripada  porfiti:  Evo  ja  6n  oa- 
mjentili  kamenje  tvoje  na  mramoru  porfimom,  i  oa- 
nova^u  te  na  safirima.  Is.  54,  11. 

JtAVgatl,  gam,  v.  pf.   Rj.  po-rgati.  v.  impf.  rgati. 
I  pohr^^ali. 

po  ^^ali,  po'Vgjam,  i\  pf.  verrosten,  rubigine  in- 
duci.  Rj.  po-rgjati.  poWgja  što,  kad  sa  nj  prione 
rgja.  v.  impf.  rpjati.  —  Ugovco  nešto,  t.  j.  porgjao. 
^j.  767b.  l'oiikapasmo  i  gladni  i  žedni,  po'rgja  nam 
si\ittlo  oružje  čekajući  lidar  u  planini.  Npj.  3,  314. 
poricanje,  n.  das  \Viderrufen,  revocatio.  Rj.  vcrb. 
od  poricali   1   i  2.    rađanja   kojom   tko  poriče  sto:  — 

1)  Sto  rećemo,  poricanju  nejroa.    HNpj.  3,   403.  — 

2)  Aja,  sastavljena  dva  uzvika  poriču  ...  a  dolaze 
i  kao  sam  uzvik,  bez  poricanju.    PaniČić.   AKj,  4^a. 

porfeuti,  p6rić6m,  r.  impf.  Kj.  po-ricati.  r.  pf.  po- 
reci. —  /)  widerrufeytf  revoco.  Kj.  kao  natrag  udii- 
raii  od  riječi.  —  /a  to  poriicm,  i  kajem  se  u  prahu 
i  pepelu.  Jov  42,  (i.  sa  se,  pass.:  Carska  se  (rijeć)  ti« 
'  portće.  Posl.  343.  —  2)  govoriti  da  to  i  to  nije;  in 
Ahrede  stellcHj  vcrneinen,  negare-,  infttian  ire.  vidi 
nijekali.  —  ^Aj^  »lA^ji  pred  *bo*  i  s  iyim//orkV  . .  . 
nje^emu  n.  p.  pitanju  njetko  se  fiudi,  pa  ga  lijem 
poriče .  . .  Odbijaju  to,  poriču  to,  kažu  bez  ikakve 
druge  rijutM  da  to  nije.  Uanifii^  ARj.  42a. 

porljevaoje,  n.  das  VrUngen^  xb  urgere.  Rj.  verb. 
od  porijevati.  rađanja  kojofn  n.  p.  voda  porijeva. 

porijevati,  pfirijevara,  r.  impf.  (u  C.  O.)  kao  na- 
valjivali, drangen,  zusetzcn,  urgeo,  impcllo.  cf.  po- 
revali.  Rj.  po-rijevaii,  kaže  se  n.  p.  za  voduj  kad  ae 
silno  razlijcna.  v.  impf.  prosti  revati. 

|»drinuli,  nem,  v.  pf.  Kj.  po-rinuti.  v.  pf.jc  i  proHi 
rinuti,  v.  impf.  porivati.  —  1)  ivegstossen,  uHpello, 
Kj.  —  2)  (a  Dubr.)  brod,  t.  i.  pustiti  ga  u  vodu, 
vom  Staj/pd  Uiufen  lasscn,  deJuco.  Rj. 

porUenniti,  nlm,  riđi  pobri56initi.  Ri. 
"1.  p6riti,  rlm,  r.  impf.  aufschi\eiden,  discindo.  Rj. 
vidi  parati,  v.  pf.  .tlos.  iz-jioriti,  o-,  od-,  raz-.  r.  pf. 
nlos.  sa  pamti  vidi  kod  toga  glagola.  —  sa  se,  pa^.; 
Radelj,  riba,  teRko  se  stniže  i  ne  pori  se,  nego  joj 
.se  crijeva  izvlače  na  uši.  Rj.  11b. 

pt^riviinje,  rt.  vidi  turauje.  Kj. 

pArivuti,  vam,  v.  impf,  (u  Hrv.)  i>Kii  turati.  Rj. 
viai  i  gurati,  po-rivati.  v.  impf.  prosti  rivali,  v,  pf, 
porinuti. 

ndrob,  ih.  (u  Dubr.)   Vollstreckung  einea  nc/iter- 
i  lichen  Vrthcih,  ej:ecutio.  Rj.  vidi  niba^na.  isp.  eftku- 
cija.  djelo  kojim  se  izvrši  presuda  sudinska.  po-rob. 
osn.  druqoj  poli  u  rob.  isp.  porobiti  !3. 

pordbiti,  porobim,  v.  pf.  Rj.  po-robiti.  v.  impf. 
robili.  —  J»  1)  porobili  Turci  selo,  haben  die  Ein- 


vjohner  d^  Dorfs  aU  Sklavcn  davongefuhrt,  captiws 
ahduco.  Rj.  odvesti  kao  robove.  —  Sustiže  ga  u  po 
polja  ravna,  sabljom  mana,  ods^ječe  ^u  ^lavu,  po- 
roifi  mu  ftiloviiu  vojsku.  Npj,  2,  170.  t*to  lo  žensko, 
atv  ('i*  porobiti,  stoje  mu§ko,  sve  (*u  pogubili.  4,  212. 
Dvađeat  i  pet  p08Me<?c  im  |i?lava,  i  toliko  porobi  ro- 
bova !  -i,  370.  —  2)  u  ovim  primjerima  porobiti  kao 
da  znać\  poharali:  Da  idemo  crkri  u  DeČaae,  da 
bijelu  porobimo  crkvu,  da  nosimo  blago  Nemauji6i . . . 
Id'  otijrji  II  bijelu  crkvu,  te  donesi  blago  Nemanjića, 
da  ti  bjelu  ne  porobim  crkvu.  Npj.  4,  103.  104.  Pa 
kako  je  porobio  Macvu  (nek  uc  nvali  po  Bosni  ka- 
menoj)^  o(?erao  krave  i  volove.  4,  1J>3.  i^-  porob.  — 
71.  sa  se,  refUks,  Hi  ptiss.  in  Sklaverei  gerathmi, 
capiivus  abdueor.  Rj.  porobe  ae  ^udi,  kad  se  odvedu 
hao  robovi,  postanu  robovi. 

,^6rod,  m.  die  Nachhommenschaft,  proles,  proae- 
nies:  Od  zla  roda  nek  nije  poroda  (PosL  233).  Ne 
imao  od  arca  poroda.  I  lijepi  porod  izrodili.  Rj.  po- 
rod, isp.  poroditi,  riđi  natraga,  natrailje,  trag",  koljeno  4, 
pokoljenje,  potomstvo,  iftp.  odmladak,  omladak,  omla- 
dina, po<lmladak;  porodica.  —  Umrla  i  ne  imajući 
nikoga  od  poroda  ostavila  je  onu  crkvicu  vladiei.  KJ. 
668a.  Sirota  žeiia  nije  imala  od  srca  poroda.  Npr. 
51.  Moja  7.mijo,  moj  hudni porode!  Npj.  2,  53.  Zovne 
otac  djevojku  da  bi  se  oomula,  da  bi  joj  se  porod 
umetnuo  na  njezin  rod.  Kov.  78.  Sjemena  bi  tvojega 
bilo  kao  pijeska,  i  porodu  utrobe  tvoje  kao  zrna  nje- 
goviieh.  Is.  48,  19. 

porodica,  f.  Nachkommensdiaftt  FamiliCt  familia : 
I  pozovi  starca  VariiJaka,  nek  povede  avoju  poro- 
dicu, porodicu  Vari(!akovi(-e.  Rj.  vidi  obitelj,  fami- 
lija, i$p.  porod,  e  8yn.  ondje.  —  Prnjavorci  .  .  .  kad 
koja  porodica  ramre,  da  ostane  namastini  zemlja  koju 
je  ona  držala.  Rj.  395b.  Porodica  znatM  ono,  Što  se 
od  kojra  porodilo,  t  j.  sinovi,  unuci,  praunuci  i  t.  đ. 
I  tako  kad  familija  znaći  Žena  i  djeca  (n.  p.  gdje  ti 
je  familija?  OtiSao  k  svojoj  familiji  i  t.  d.),  onda  je 
porodica  priliOnija  nego  i  koljeno  i  loza  i  korijen  i 
pleme  i  rod  i  krv.  Pis,  43.  Kara-Gjorgjije  ie  radio 
da  u  svakoj  knežini  vojvodstvo  ostane  «4  jednoj  po- 
rodici. Sovi.  49.  Poroaica  BalHci^  koja  je  za  cara 
UroSft  držala  Zetu.  DRj.  1,  24. 
/jidrodtfki,  pdrodlfnt,  adj.  što  pripada  porodici, 
porodicama.  —  Spomenu<?u  satno  da  jo  i  od  prvijeh 
porodičnijcJi  starješina  . . .  mogla  do<5i  razlika  u  imenu. 
Dioba  (i.  Koji  su  nispravljali  porodične  raspre,  DM. 
273.  Zna  se  da  je  mnogo  koješta  drugačije  u  poro- 
dimnom,  u  dcmačcm  Hvotu  nego  u  javnom.  Rad  26, 
«>0.  Slasti  iivota  porodifkoga.  Megj.  52.  Pitanja  koja 
su  koliko  Školska  toliko  isto  i  ku(?anska,  porodička. 
Zlos.  xiy. 

porddiljn.  f.  die  Wdchneriny  Kindbeiierin,  puer- 
pera.  Rj.  rirfi  rodiljn,  rodilica;  habinjara.  —  Povoj- 
uica,  ćftst  i  dar,  Sto  se  iialje  porodiljt  poslije  poro- 
gjaja.  Rj.  514b.  Eda  li  izgibopie  tvoji  savjetnici,  te 
te  obueeše  holovi  kao  porodilju?  ^lih.  4,  9.  njeCi 
s  takim  nast.  kod  bjelilja. 

porddTIJtn,  <tdj.  ^to  pripada  porodilji.  —  L'njem  glax 
kao  poroailjin,  cviljenje  kao  žene  koja  se  prvi  put 
poragja.  Jer.  4,  31. 

jior6ditl,  p^trođim,   —  1)  (st.)  vidi  roditi:   Nije 
1'"  mati  porodila  sina.   Ri.   «.  pf.  po-roditi.  r.  impf. 
rajjjati.  —  Ja  sam   tebi   oraca  porodila^  Predragoga 
tvog  brata  ro;genog.  Npj.  2,  77.  S  njom  lijepi  porod 
izrodio,  porodio    Marka   i  Andriju.  2.    115.  Porodi  ; 
ga  srtta  mati   ka'   suu^tani   zrak   istui^ni.  Herc.  325.  \ 
ša  ye,  pass. :  Porodica  znaci  ono,   što  se  od  koga  po- 
rodilo, t.  j.   sinovi,   unuci,   praunuci   i   t.   d.  Pis.  43.  , 
—  2)  sa  se,  refleks,  gehiiren,  in  dus  Kindbett  komnum, 
pario.   Rj.   vidi  pobabiti   se,  obabinjati   se.  —  Žena 
na  tom  doba  (t.  j.    gotova  se  poroditi).   Rj.    123b. 
Prigje  nego  mu  se  žena  porodi^  .  .  ,  malo  po  tom  rodi  | 
mu  žena  najedanak  sioa  i  ft<!er.  Npr.  233.  Dogjidere, 


g 


aestro  moja  draga,  evo  ti  se  porodila  »naŠa.  Npj. 
1,  612.  Aždaha  stajaSe  pred  ženom  koja  sćaie  da  se 
porodi,  da  joj  proždere  dijete  kad  rodi.  Otkriv.  12, 
4.  Kao  trnana  iena  kad  hode  da  se  porodi  pa  ae 
muči  i  viče  od  bola.  Is.  26,  17. 

porop;obiltiti  se,  porogftbati  se,  t:  r.  pf.  kao  po- 
remetiti se,  in  L'nordnung  kommenj  perturbor.  Itj. 
po-rogobatiti  se.  p.  impf.  rogobatiti  se. 

porogJAf fti  se,  por&cjafTm  se,  v.  r.  pf.  Geschlechts- 
vertcandter,  Vetter  werden,  fio  consanguineus.  Rj.  po- 
rogjačiti  se  s  kim,  postati  mu  rogjak. 
^6ro)i^aj,  m.  Uoc.  porojrjfiju)  die  Niederkunft, 
partus:  umrla  Žena  u  porogjftju.  Rj.  djelo  kojim  se 
iena  porodi,  riječi  s  ttucvim  nast.  kod  dogagjaj.  — 
GuSCar,  21  tako  se  u  Sali  zove  muž  dok  mu  ženi  ne 
rogje  ćetrdeset  dana  poslije  porogjaja.    Rj.   109b. 

ripovijeda  se  da  je  ko6uti  u  porogjaju  bila  ispala 
utroba.  Rj.  477b.  Porodi  s©  Ranilja  i  bjeie  joj  tetak 
porogjtij.  Mojs.  T.  35,  IH.  Prispjele  djecA  do  porogjaja^ 
a  nema  snage  da  ae  rode.  la.  37,  3. 

p&roB,  m.  (u  C.  G.)  vidi  ponor.  Rj.  ponor,  i  s  pre- 
mještenim glasovima  poron.  Korijeni  119.  mjesto  gdje 
ponire  voda.  isp,  poronuti. 

pordnnti,  p<>roDem,  v.  pf.  (u  Boci)  pod  vodu,  n. 
p.  Risan  u  more,  untergehen,  sinken,  agua  mergi, 
Rj.  po-ronuti.  isp.  poron. 

porosiea,  f.  der  Thauregen,  plucia  roris  instar, 
cf.  porosnicA:  Nagje  kiSa,  ljetna  porosica.  Što  U 
iŠteš  ljetne  porosice^  to  sn  tvoje  grozne  suze  za  me. 
Rj.  cidi  i  rosulja  2,  tiha  kiša  koja  nagje  kao  rosa; 
rosna  kiša. 

I  pordsiti,  p^rosun,  v,  pf.  porosila  kiJa,  es  hat  ein 
u-mig  geregnet,  als  \cenn  77*««  gefallen  wdre,  irroro. 
Rj.  po-rositi.  v.  impf.  rositi.  —  Molimo  se  viAnjem 
Bogu,  da  udari  rosna  kiAa,  da  porosi  naša  polja,  i 
šenicu  ozimicu.  Npj.  1,  111. 

pdrosnieii,  f.  (u  Dubr.)  vidi  porosica.  Rj.  rosna 
kiša.  vidi  i  rosulja? 
f  jiOrutn,  f.  die  t/ury,  das  Ge8chwom€ngeridU.  po- 
rota, dr^^oj  poli  osn,  koja  je  u  rotiti  se  (gaklinjati 
se).  —  <  'movnici  sve  regje  sude  Mo  se  dublje  ide  u 
starinu,  nego  je  sve  CeS^a  porota  ...  U  DuSanovu 
zakoniku  joA  ima  porota,  ali  je  ve<5  mnogo  kojeMa 
uzeto  od  nje  i  predano  činovnicima  .  .  .  Suditi  se 
porotom  značilo  je  ostaviti  svoju  stvar  da  presudi 
nekoliko  ljudi  upravo  za  njn  izabranijeh,  koji  su  se 
iiapriJL'd  zaklinjali  da  (?e  suditi  pravo,  DM,  2t>2, 

pOrotnT,  adj.  što  pripada  poroti.  —  Sud  porotui 
nije  mogao  biti  bez  porotnika  a  obje  strane.  DM.  209. 

pOrotDik,  m.  porotni  sudija.  —  Porotnici  su  se 
razlikovali  od  ohiCnijeh  državnijch  sudija  lijem  ito 
su  se  birali  samo  za  jednu  raspru  i  7A  nju  se  jednu 
zakUujali.  DM.  2i>2, 

pdrozj^rati,  gvam,  p.  pf.  (u  Baranji)  cf.  rozgvor 
rozgvflti.  Rj.  po-rozpvati,  pometaii  (v.  pf.)  rosgve, 

pordiili  so,  pTjrožlm  se,  v.  r.  pf.  [u  O.  U.)  cf. 
rožac.  Rj.  po-rožiti  se.  poroži  se  tovjck,  kad  ga  uhvati 
roiac,  t.  j.  kad  u  boju  od  šegjc  i  i^rućine  sttstane,  da 
ne  može  maknuti. 

pdrSžJe,  ti.  ono  čim  ae  vo  veže  z«  roge,  Strick 
tcomit  das  Homvieh  bei  den  Ućrneru  gcltunden  irird, 
lugueus  corntbus  injiciendus.  Rj.  po-rožje,  drugoj  poli 
osnova  u  rog,  —  Ona  tjerale  pred  sobom  u  purožju 
jeduo  vrlo  mirno  june.  Zim.  220.  Jova  tstkfiči  poroije 
stražnjih  volova  za  srćanicu  od  prednjih  kola.  335. 

pd'rptinn,  /'.  vidi  pohrptina.  Rj. 
^portii,  f.  der  Kirvhhof  (be^onders  bei  Klostcrkirchcn), 
areu  circa  aedem.  Rj.  groblje  kod  crkve,  osobito  kod 
manastirske.  iMt.  porta,  kapija,  vratUt  utasak. 

pdrub,  fji.  d^  Sauui^  limhtis.  Rj.  vidi  podrub,  skui 

1.  —  po-rub.  isp.  porubili. 

^porobiti,  p&rub'im.  i*.  pf.  —  1)  cins^umcn,  limbo 

circumdo.  Rj.  po-rubiti,  n.  p,  mimramu^  načiniti  joj 

porulf,  r.  impf.  porubljivnti.  —  htupljićki  n.  p.  poru- 


i^^i 


porubljiFft^Je 


121 


posa§^uU 


6**1  ntaramn.  Rj.  S49b.  —  2)  \i  pjesmi  snači  Ho 
I  odrubiti :  A  piisnica  piiSka  hnn'ialija  do  ramenfl  ot- 
kide  mii  ijlavu,  ne  hi  dublja  i  jake  porubila.  Rj.  8()3«. 

porobljivanjo,  n.  dat?  Stiumen,  livihutio,  circum- 
d4itio  limhi.  Kj.  verb.  od  porubljivflti.  radnja  kojom 
tko  porubljujc  n.  p.  maramu. 

,  pornbljivafi,  porCibljnjem,  v.  impf,  saum^n^  cir- 
ćtttttfio  limbum.  Uj.  po-rubljivflti,  n,  p.  mnramn,  v. 
impf.  pnMi  nibiti  1.  p.  pf.  porubiti. 

porAtJiti,  p^rfjćAm,  v.  pf,  Rj.  po-rućati.  t*.  impf. 
nti'ali  (i  pf.)  —  1)  ein  vrenig  mitiagmalen,  paululum 
prandco:  sjedi  malo  da  ponićamo.  —  Rj.  —  2)  ijntis 
aufessen,  consvrno,  comeđo:  pornc'no  sve.  Rj. 

puru{'ik.  m.  is  lUtskoga.  vidi  lai^man.  Ifijtrnaa.  — 
Stariji  se  zove  po  Oiuu:  gospodu  pukovnikl  goepo'n 
mAJort  gospo'n  kapetani  gospo'u  ponUik!  goapo'u 
potponićik  .  .  .  Me^g.  08. 

pordJ^Ui,  pdni^m,  v.  pf.  aagen  lassett,  mattdo,  "Stj. 
po-rut^iti.  drugoj  poli  osnova  koja  je  u  ruka.  poručiti 
Kome  sto,  po  kom.  poručiti  za  koga  (da  dogje).  kad 
ko  pom^i  kome  žio,  on  mu  otporuci.  v.  impf.  poru- 
čivati. —  iBan^eni  ljudi) . . .  odande  poručili  u  Budvu 
da  im  »e  poMje  Uij  i  taj  od  (činovnika  nu  nekakav 
rAKgOTor.  Itj.  14b.  ^Jesu  li  dolazile '.'«  »Jesu  i  poručile 
ti  da  ih  jo&  i  sutra  moŽeS  ovde  dočekati«.  Npr.  18. 
Otac  ponto  vigje  poruči  za  bajaU'cu  te  mu  pna  reće  . . . 
115.  »Dovedite  Hosiljku  djevojku.«  .  .  .  -oto  ai,  care, 
£<i  me  poručio  ?<  Npj,- 1,  l.M».  utr^  dragoj  po  evjezdi 
poruči:  »Umri,  draga,  dockau  ii  aubolu,  ja  ću  junak 
rano    u  pedjelju«.  1,  2-11).   Tu   etilnu    i  Mačvani^  za 

je  je  turOija  poručio.  Danica  3,  iiO'J.  Turei  poruče 

UoŠH  po  njegovu-  Cooekuj  da  Srbi  opet  požalju  po- 
slanike. Miloš  148.  Poslaže  Šarenu  haljinu  ocu  nje- 
govu ftoručivH:  nugjoemo  ovii  haljinu.  Moja.  I.  87,  32. 

poru^ivn^Jo,  ».  das  fhitbieteii,  »Sagculassen,  man- 
đatio.  Rj.  verh.  od  poručivati,  radnja  kojom  tko  po- 
ručuje kome  što. 

poručivati,  pord^ujem,  r.  impf.  sagen  lassen,  Cfit- 
hfctcn,  mando.  Rj.  po-rućivati.  v.  pf.  porubiti.  —  Po- 
ručuje Kanuitile  Jovo,  poručuje  §ećerli  djtrojci:  »Oj 
lk>g&  ti  .  .  .•  Kad  to  ^ula  šećerli  djevojka,  oLporu^i 
Karantilu  Jovi  .  .  .  Npi.  1,  165.  Shijse  Ivan  posla  ua 
sve  atnuie  jro  svoj  svojoj  zemlji  8emneriji»  a  na  svako 
«^o  porube:  "Od  avakoga  ...  4,  ži>».  Mlada  Staue 
Koiitu  2^*>Tučuje  po  eelenu  .ttruku  karanfila:  »0  ti 
Koeto  .  .  .  Kov.  r>4. 

.  pdrnira.  /*.  der  Hohn,  ludibrium.  Rj.  po-rupa,  vidi 
|K>ruganje.  podruga,  rug,  ruga;  podsmijeh.  —  Zovu 
i_  lo    A'ux>   ta   porugu  Vlasima    bra^u    svoju    zakona 

rćkoga.  Rj.  G8a.  Gdjekojima  ako  se  i  spominjalo 
ro  prezime,  najvi^  »u  ih  kao  poruge  radi  njime 
ruuuvali.  Rj.  oTlb.  Nijedna  vjera.  (ReĆe  se,  kao  po- 
ruga, zhi  i  nemirnu  t'-oeku).  Posl.  214.  Pred  pamet- 
nim Ijudma  ne  mo^o  hiti  za  njega  reČa  poruga  od 
ovoga  —  Nov.  Srb.  1817.  837.  Da  je  eijela  ovn  to- 
boirija  kritika  »ama  pokudu  i  poruga  mene  i  moje 
knjige.  Odbr.  od  ruž.  13.  Neka  onijenie  u^la  hižljlva, 
koja  govore  ua  praveiInikaobije«no.  oholo  i  s  porugom. 
Pa.  ai,  18.  Jer  vti  je  rijeć  Ciospodnja  na  porugu 
i  na  p<idsmijeh.  Jer.  2(f,  8. 

INirAfTiiiiJe,  n.  der  Hohn,  ludibrium:  Na^a  majka 
nal«  poruganje.  Rj.  vcrb.  od  porugati.  vidi  poruga, 
I  Sffn.  ondje. 

ponlifrnli,  pdrOgAm,  v.  jtf,  uo-mgati.  kao  obrušiti, 
r.  impf.  rugali  se.  —  Svi  oavra6iJu  lice  svoje  od 
nježnu  bješe  porugan  \  uiko  ga  ui  za  Sto  ne  drža. 
DP.  141- 

pAntk.  t/t.  vidi  iemac :  Kad  ja  nt^mam  sait  poruka 

t«i  se.  J*on*k  mi  jedan  Bog  na  i»ebu.  BjeAe  poruk 
jmiin  delibaAA.  Rj.  p^-ruk  (kor.  koga  je  i  ruku).  Uan. 
o7.  vidi  9  Jamac.  —  bporućiti,  biti  poruk  za  što.  Rj. 
287it 
pftruk/l,  f.  dit  BtttteUung^  dan  Entbieten,  innndatum 
l<x  naruiia,   Hj.^):    J'"  porukama  vuci  meftn  ne  jedu 


(Posl.  255).  Rj.  po-ruka.  ittp.  poručiti.  Tefiko  vuku  po 
porukam*  f  Posl.  313.  Odbaciiju(5i  Hve  moje  pozdrave 
i  poruke  o  pomirenju.  Danica  2,  Vi'2.  Po  Mihševim 
porukama  dogje  na  Ljubi*'!  jož  vojske.  MiloS  84. 
^  pnram(>i\|eH,  porumtnim,  v.  pf  ruth  u-crden,  eru- 
besco.  Rj.  po-rumeujeli ,  rumen  postati,  isp.  v.  impf. 
rumeniti  se. 
I  pdrii8iti,  ^^t  vidi  pomoakoviti.  Bj.  v.  pf.  — 
,  1)  po-rusili,  koga,  učiniti  ga  Busom.  v.  impf.  rušiti. 

—  J>a  su  naSi  stari  sjimo  onoliko  iS'if/rcH.fAj  jer/fr  po- 
srbili, koliko  su   ga    Jtujii  porubili.    Pis.  21.  Dok  hu 

\  slovenski  jpzik  porušili  .  .  .  jezik  2)oru8cn.  Dan.  Vid. 
d.  1862,  l!».  ^  2)  sa»e,  refleks,  virfi  pomoakoviti  se. 
Rj.  po-ruaiti  ae,  pofttuti  Bus. 

upiiTnhiiii  Sun,  v.  pf.  Rj.  po-ruftiti.  —  /•  J)  koga,  in 
'J'rauer  versetzent  in  8qualorem  luctumqtie  conjicio. 
Bj.  kao  u  crno  ga  zariti.  —  2)  zersioren,  diruo:  Kako 
ti  je  porušena  crkva.  Rj.  r.  impf.  ruSiti.  —  PoruMla 
moju  zadužbinu,  ta  lijepu  crkvu  Ježevicu.  Npj.  2,  174. 
Porušena  mermerli  amija,  obaljena  demirli  Jtnpija.  2. 
17r).  .ta  se,  patiit.:  Ja  sam  ćuo  ...  da  *<;  (kula)  nikad 
porušila  nije.  RNpj.  3,  350.  —  II.  m  se,  refkhf.  in 
'I)rauer  verftetzt  ircrrftfn,  in  sgualorem  et  luctum  con- 
jicL  Rj.  kao  u  crno  se  saviti,  v.  impf.  prosti  ružiti  »e. 
'  ponižnjetl,  žnim,  v.  pf.  hUsfilich  irerdc7i,  deformis 
fio:  Poružujela  mlada  moma.  Rj.  po-ružnjeti,  postati 
ruhm,  vidi  omžnjeti. 

•'poi-viitl,  vem,  r.  pf.  Rj.  po-rvati,  v.  impf,  rvnil  — 
1)  BUm  Bingen  aufhctzen,  tommiUo^  iantigo  ud  luctam. 
Rj.  podražiti  na  rvanje,  —  2)  sa  se,  rccipr.  ringcn^ 
luctor.  Rj.  —  Uhvatiti  se,  ili  porvati  se  s  kime  u  kosti. 
Kj.  293u- 

p5s,  pOs!  sagt  vtan  dctn  Kalbe,   odcr  Lamme,  ah 

\  Lockuort  {ton  posati),  r^x  alicivndi  viiulum:  pos 
Vuku,  pos!  Rj.  uzvik  kojim  ac  vabi  ide  ili  jagaje.  isp, 
poskati,  j)osnuti.  ^lostaujan  ud  poaati. 

pAsnd,  van  nun  an,  postkoCt  ex  hoc  tempore.  Rj. 
po-sad.  po  =^  paalijc.  viai  posole,  odsad,  odsele,  osele. 

—  Po  Boži<Su ;  po  danas,  po  sad.  Rj.  510a.  Kad  si 
vladao  i  zapovijedao  do  sad,  vladaj  i  zapovijedaj  i 
po  sad.  Kov.  (jij. 

nosAdfti.  pbsSdim,  c.  p/*.  Rj.po-saditi.  —  /.  l)set:en, 
pffanzen,  sero,  plantOj  n.  p.  Mjive,  vinograd.  Rj.  r. 
impf.  »iiditi.  —  Potrapiti,  posaditi  vinograd.  Rj.  5r>Hb. 
Moji  rani  vinogradi  .  .  .  hoshkum  posagjeni.  Npj.  1, 
7.  Ba5ka  6e  nara  dvore  pograditi,  izmegju  njih  trnje 
posaditi.  2,  43.  Da  nije  Gjorgjije  Brauković,  kad  je 
TokaJ  bio  njegov,  donio  lozu  iz  njega,  te  posadio 
oko  Smedereva?  Danica  2,  28.  —  2)  sttten,  einen  Sits 
aniccisen,  colloco,  locum  assigno.  Rj.  isp.  posjedali, 
r.  impf.  posHgjivrtti,  sagmti,  .*«iditi  (u  pjesmi),  .sjedati 
3.  —  iloniaf'^in  ih  posadi  u  začelje.  Npr.  78.  Dozvao 
ga  na  i^ast.  a  ponudio  ga  za  peć.  Posl.  62.  ObrSter 
ne  znajući  s  Tiirćinom  govoriti,  pomdi  ga  u  sobi,  u^ 
sjedne.  77.  I  tebe  će  posaditi  u  zlatnome  »romc  »tolu. 
Npj.  1,  93.  8  druge  strane  us  dc^no  koljeno  jjusadio 
starog  Jng-Hogdana.  1,  2*)2.  Taka  tri  »Siveka  nagju 
i  dovedu,  i  poaadivii  jednoga  do  drugog,  ilonesp  im 
se  jelo  i  piće.  Danica  5,  112.  Turci  i7i  .tve  po<ia<U  na 
konje.  Milo-i  3(>.  f>in  tvoj,  kojega  ču  posaditi  mjeslo 
tebe  na  prijesto  tvoj,  on  ćo  sagraditi  dom  imenu 
mojemu.  Car.  I.  5,  5.  Isus  zapovjedi  da  ih  posade 
sve  na  gomile  po  travi.  Prip.  uibl.  127.  —  li,  sa  se, 
refleks,  sicfi  sctsen^  a&sidn^  consido.  Rj.  vidi  sjesti  I. 

—  Jakov  reče  ocu  svojemu:  Digni  kc,  posadi  se  da 
jedefi  lova  mojega.  Moja.  I.  27.  IIJ.  Isus  zapovjedi  da 
iU  posade  sve  na  gomilo  po  travi.  1  posadiše  se  sve 
po  sto  i  po  pedeset.  Prip.  bibl.  127. 

po.NJ^gnuti,  p6sagnGm,  v.  pf.  Kj-  po-«agnuli.  isp. 
V.  pf.  sagnuti,  t*.  impf.  sagibali.  —  1)  ein  tcenig 
nicdcrhcagcn,  deflccto:  To  j'  na  niže  ^^uštM  posagnuo. 
Rj.  kao  malo  sagnuti.  —  2)  sa  se,  refleks,  stch  ein 
wenig  niederheugen,  se  dcmiticre,  Rj.  —  U^na  moja. 
lijepa  gjevojkol  ak' ne  :^.clii  mlada  poginuti,  po^ngni 


posagjiTAi^o 


—  122  — 


poiMO 


M  đo^e  poponiie,  uka£i  mi  ple^i  na  Turćinu.  Npj. 
3f  198. 

posadi  fv&i^e*  n.  diis  Sctsen,  coHocatio.  Rj.  ccrh. 
od  i)  po&agjiTAti,  2}  poaflgjivati  se.  —  I)  ntdnju 
kojom  tko  posagjnjc  koga  fna  kako  injatto).  — 
2j  radnja  kojom  se  ljudi  po^a^uju  (da  ^ednn). 

posni^  trati,  posi\gjuj6m,  r.  iwpf.  Rj,  po-sftfgujem. 
t*.  ivipf.  poraditi.  —  J)  setienj  coUoco,  Rj.  vidi  sa- 
bati, Batlili  2  fi*  pjesmi),  Hjed»ti  3.  posuffjivati  koga 
n.  p,  na  konja.  —  2)  m*  se,  refleks,  sich  seizcn^  ooh- 
sido.  Rj.  pomgjuju  se  n.  p.  ljudi  po  travi  da  ^ednu. 
vidi  i»je*laii  1. 

puiitAhniiti,  p^HuhDctn,  t;.  pf.  (u  C.  G.)  verdorren, 
exareOj  cf,  poHUKiti  se:  Da  Bog  da  svaka  mi  sre^a 
povahmHih  ne  iuuUa  napretka,  kao  ov:i  nlamka  po 
jutros  (prekinuvši  planilcu)!  (Zakletva.  Poel.  47).  0 
bore,  moj  zeleni  bore,  sve  tvoje  grane  posahle.  Rj. 
po-aahnut-i.  r.  imjif.  sahnuti,  suziti  se.  —  iJniga  (zrna) 
povenute  i  pofiuh»tisć.  Mnt.  13,  6.  Ko  (?e  nas  nahra- 
niti mcaa? ...  A  sada  posahnu  driša  naša.  nema 
ni^ttt  osim  mane  pred  oćinm  nuSimit.  Moja.  IV.  11, 
ri.  Pokojno  je  kao  trava  i  posidilo  srce  jnoje,  da 
zaljoravili  jesu  hljeb  Bvoj.  Ph.  102,4,  Posidinusc  kosti 
noM  i  pro^e  nauanje  ua^,  propudosmo.  Jezek.  37. 11. 

fosftkrirati,  poailkrtvam,  v.pf.  po-sakrivati,  v.  itnpf. 
rivati.  —  1)  kao  sve  redom  sakriti:  Neki  pobejmu 
u  druge  države,  a  koji  ostanu  onamo,  oni  posakri- 
rvi/u  svoja  imetiaj  i  pomije^ju  se  me^u  prostake  i 
siromahe.  Danica  2,  76.  —  Hj  sa  se,  reffcks.:  Pobiju 
vi^  od  30  Ourlinovac-n^  a  ostali  se  razbje^u  i  posa- 
krivaju. Dauica  3,  "201. 

SosAltic,  pv>saocH,  m,  hyp.  od  poano:  bolje  je  kakav- 
posaluc  raditi  nego  besposlen  »jediti;  daj  mi 
iukvatfod  poitaoca  da  ne  »jedim  besposlen,  cf.  posa- 
lak.  Rj. 

posiilak,  pt^saoka,  rri.  hpp.  od  posjio:  imam  neki 
muli  posiiiak.  cf.  posalac.   Rj. 

pnsalidžatl,  dfSim,  v.  pf.  \\\  Risnu^^V'«^^**)  lapide 
sterno,  cf.  pokaldrmiti.  Rj.  po-Halidiuti.  i«p.  salidž 
(kaldrma). 

posftljaiijo.  «.  verh.  od  poaaljati.  radnja  kojom  tko 
pošalju  n.  p.  vtvso. 

pusAlJati«  p^sTiljtim,  v.  impf.  vidi  v.  pf.  posoliti. 
tStulIi,  ttolju  pOHipati. 

pusjknii'e,  adr.  cinseln^  gemndertt  seorsunit  cf.  na- 
pose. Rj.  i  sj/w.  ondje,  po-flamce. 

1.  p&san,  pT»sna,  tidj.  vidi  poslan.  Rj.  pnsan  (ntjesto 
posLan)  je  prema  drugim  padežima  bet  t. 

3.  posan.  prttcpos.  u  tStuilija:  posem  (postt  drin- 
ccpa.).  od  toga  će  biti  postalo  posan  krivim  isgovorom. 
isp.  podlije.  —  l^enu  pekara  i  sjetuje  da  posan  šega 
bolji  opaz  ima.  Npr.  213.  isp.  posem  šega  i  po  tom 
toga.  8iulli. 

po^iAnllfi,  |>6Haiiem,  vidi  posahnuti.  Rj. 

pd^ao,  pt^ln,  m.  ijd.  gen.  poslilfi  i  p7>slova).  Rj. 
ht^p.  poBalae,  posalak.  —  J)  das  Geschaft^  neifotium: 
ne  valja  ti  posao,  đu  hditesi  das  nicht  ihuh  sollen. 
Kj.  —  2}  Arbeit,  lahor:  ljetni  posao,  otimao  na  posao. 
Kj.  vitli  rad,  —  primjeri  za  1)  i  U),  čovjek  posao  tMni, 
utrini;  opravljn,  opravi;  otpravlja;  posluje;  radi,  izradi; 
vrAi,  izvrftuje,  svrAiije  t§avr5uje),  svrši.  J:ia/drkati,  /*« 
paght  hodati.  Rj.  12b.  Kod  svoje  kuće  radi  svoje 
doma<^e  poHlove  Rj.  14b.  Rrkaonica,  kad  .se  kakav 
posao  pobrka.  Rj.  44n-  Vadicijck,  kakav  irink  posav 
ili  »ao  put,  gdje  čovjek  «voj  život  gubi,  Rj.  »lb.  Na 
kule  nn  vile  ^n.  p.  rasbi  kakav  ponao).  Rj.  (»Ih.  Voj- 
6titi  s  djecom,  U  j.  imati  posla  s  njimn.  Rj.  71tt- 
Koji  svoj  posuo  uajpriie  svrsi.  Rj,  TUa.  Voklc  si  do- 
tjerao (kakav  posao)'!'  Rj.  135a.  Zahrkati  kakuv pustto. 
Rj.  ll>4b  {i^p.  brkaouicu).  Upravlja  seo«kijeni  poslo- 
vima. Rj.  27Ub.  Ide  mu  posao  natraske.  Rj,  4o;»h. 
(Hkako^c  žt'iia  posoo.  Rj.  47t>a.  Poviiku^a,  koji  se  od 
kuka  posla  poiiUe  natrag.  Rj.  ftlfib.  Pogrijevci,  2) 
posao  kakav,  koji  se  po  dnigi  put  počinje.  Hj.  r»17b. 


I  Podrepi  se  kakac  posao  pa  ne  može  vifte  da  ide  u 
napredak.  Rj.  iJ24a.  Pristaje  mi  u  posao.  Rj.  508b. 
lliizclaciti,  rarvući  posao  kakav.  Rj.  •>29b.  (odgagjaii, 
I  odgoditi).  Ne  će  moi^i  ni  volja  sjekira  rasprtit'  (kad 
I  je  kakav  smeten  posao  megju  kivi).  Rj.  tillb.  Trgo* 
vlnćitij  razvlačili  kakav  posao.  Rj.  746h.  Vpldkati  se, 
kao  atući  se,  n.  p.  u  kakav  posao.  Rj.  784b.  Uprtiti 
se  u  kakav  posao,  t.  j.  primiti  ga  se,  tapUsii  se  u  nj. 
Rj.  78tJa.  Utrgnuti  se  u.  p.  od  posla,  vidi  preirgnuti  se, 
R).  7y2b.  Uratiii  se  brda,  posla.  Rj.  803b,  Ućitelj  je 
ižao  na  drugo  mjesto,  ili  se^  primao  knkuga  sa  svijem 
drugoga  posla.  Rj.  S42a.  livmi  poUueM  na  posao 
nekakav  zapovedo  materi  da  ga  ispeče  pa  kiul  dogju 
doveĆe  a  posla  da  ga  poiedu.  Nj^r.  139.  Koliko  ac 
oviy  posao  ćini  lasan  toliko  je  i  jo5  vi5e  Hrok  i  du- 
gačak. XII.  Babine  8re<?e  (kome  posao  ide  n  nazadak). 
Pottl.  10.  Rrže  sedlo  nego  konj,  (Kad  ko  preko  mjere 
hita,  pa  kvari  svoj  posao).  29.  Svak  nek  gleda  za  se. 
(Svak  neka  (fJeda  svoj  posao^  a  tt  tagj  neka  se  9ve 
miješa).  4*i.  Oje  oči  ogledaju  tu  je  i  pamet  m  posla. 
7ti.  Žui  posao  f  (Zlo.  rgjavo).  81.  Ide  mu  posao  kao 
ćarapin  početak  (ružno).  9<i.  Mnogi  posao  teAko  je 
jednome  foeku  učiniti.  112.  Ko  svojih  posala  netua^ 
tanje  preliira  (ili  pretresa).  153.  Ko  svoj  posao  činij 
ruke  ne  brlja.  153.  Ko  se  u  gospodskom  poslu  pre- 
kine, ne  valja  mu  zvoniti.  (Gospodski  se  dakle  posao 
radi  kao  od  hijode!)  15(i.  Ne  može  mu  kolač  na  ruku 
da  nnigje.  (Ne  ide  mu  posao  sa  rukom).  206.  Opravio 
posao  kao  Peironije  na  Đraićima.  240.  i*ii§i  mu  se 
kikal  (Kad  je  ko  »  cdikomc  poslu  i  u  brizi).  2t>7. 
Svršei%  posao.  (Gledaj:  Mirna  Bačka).  283.  Traljav 
posao.  (Nije  kao  Sto  bi  trehalo).  320.  i^aren  posao. 
(Nije  čist,  kao  6to  bi  valj;Uo).  351.  Milakovič  naskoro 
po  tom  otide  odande  narodnim  poslotima.  XXV.  Tko 
svoj  posao  opravljaj  nika  ne  kalja.  DPoah  134.  Na 
sve  strane  L'upič  posla  ima.  Npj.  4,  190.  RazumjevSi, 
da  svi  na  jedno   mjesto  jednim  poslom  idu.  Danica 

2,  124.  Slane  oklijevati  n  poslu.  3,  140.  Nadajud  bc, 
da  če  sehi  i  svojim  krdlulijama  nari  posla,  ili  kod 
»Srba,  ili  kod  dahija.  3,  IBG,  Tako  se  Srpski  poslovi . . . 
zamrse.  3,  177.   Koji   se  ongje   desio  si'fijim  poslom. 

3,  187-  Pored  tugjijeh  jezika  kojima  poslove  služhefie 
rade.  Kov.  14.  8ve  poslove  svoje  pisali  su  Hrpaki.  37. 
Oni  se  izmegju  sebe  dogovore  kad  če  i  kako  koji 
svoj  po^ao  izvršivati.  53.  Ovo  je  posao  samo  ženski^ 
a  muftkarci  se  ni  od  jedne  strane  u  nj  ne  mijeit^u. 
9i>.  Mladena  i  Jugovi^a  sa  avim  da  istcraju  ir  na- 
rodnih poslova,  ftnln^  23,  Srrsivao  je  druge  rnzlične 
narodne  poslove.  49.  Obojica  imaju  posla  oko  toga. 
71.  Glavni  im  je  posao,  da  i>a3!e  na  rpjave  ljude.  192. 
Kto  posla  ta  pjesmu!  Npj.'  1,  XXVII.  Mojih  knji- 
ževnih poslova.  1,  LXII.  Pored  ostalih  mttojjotrudnih 
poslova.  3,  V.  liadcvi  poljski  posuo.  4,  X\IX.  Plete 
se  u  posao^  kojega  ne  razumije.  t>dg.  na  ut.  9.  Pra- 
vljenje Je  novijeh  riječi  težak  posao  za  svakoga  čo- 
vjeka. Pis.  14.  Koji  ljudi  ne  razumiju  svoga  posla. 
2H.  Kad  je  ko  imao  makar  kaka  posla  kod  sovjeta, 
8ovj.  9.  Meni  Be  ovaj  nepovoljni  i  žalosni  poaao  lako 
ooda  u  vrtio  u  pamet,  da  . . .  21.  t^to  se  poHovi  Srpfiki 
iamute  i  zapletu  jo.^  večma  . .  .  RodoJiuik  je  bio  vrlo 
pametan  i  u  svome  poslu  vjeft  čovjek.  3^1.  U  niini- 
stJvrstvu  inostrantjch  poslova.  37.  PopeOitelji .  .  .  unu- 
trasnijch  poslova  .  .  .  vojničkijeh  ili  rattiijeh  poslova. 
.V>.  8ve  su  poslove  otpravljiUi  u  dmAtvu,  aamo  Ho 
ae  svaki  popečitelj  aam  potpisivao  na  ononie  posla 
koji  je  bio  od  njegove  struke.  r»8.  Kuriri  se  ne  &ilju 
evake  negjelje,  nego  samo  kad  se  dogodi  posao  ta 
njih.  Htraz.  1887,  14.  Ili  bi  privatni  »ekrelar  morao 
savršivati  posao  i  ouoga  (sekretaia)?  1887,  382.  Drugi 
se  lrudii?ie,  a  vi  «  posao  njihov  ugjoste.  Jov.  4,  38. 
Ako  li  duhom  poslove  tjelesne  morite,  življečele.  Rim. 
8,  13  (dte  Werke  de-t  Flcisches).  Ne  budile  «  poslu 
lijeni.  12,  U.  Postavi.^e  nad  njima  naatojnike  oa  ih 
muče  teškim  poslovima.  Mojs.  II.  1,  11.  Valja  navalUi 


posRoblnn 


—  198  — 


poslfp^ti  so 


■ 


poslove  n«  te  ljude.  5,  9.  ^ršujte  poslove  svoje  koliko 
ilolazi  ua  dan.  5,  13.  Sluge  va^e  i  magarce  va-^e  uzi- 
male, i  obrtati  nn  »roje  ponlove.  Sam.  I.  8,  lf>.  Da  nije 
Joavof  posao  u  »vemH  tome  šu>  ćiniš?  It.  14,  19.  Koji 
upravljahu  narodom  Ičoji  poslot^tšc  taj  posuo.  Car.  I. 
b,  16.  Vi(ie<*i  Solomun  mludit^a  Ha  mistuje  za  poslom 
poeiavi  ga  nad  »vijem  dandiua.  11,  28.  Vršeći  sve  po- 
tkove. Dnev.  I.  6,  49.  Imahu  posla  oko  žrtava.  IT.  3o, 
14.  Ua  nastoje  nad  poslom  oko  doma  (tospodnjegu. 
.loidr.  3,  H.  Juda  se  radovaŽe  Hvežtenicima  i  leviliina 
Sto  stf{jaUu  na  poslu,  i  izvrSivaliu  Sto  im  j<?  Bog  ujiliov 
r.n|xjvjedio.  12,  44.  iStefan  da  bi  pokvario  Irratu  posao, 
trebaAo  i  sam  onako  da  postupi.  DM.  19.  Po  tomo  je 
ondje  i  pod  odpovor  padao  aamo  onaj  koji  je  kriv  i 
Sfuuo  je  s  njim  salon  imao  posla.  ŽIMJ.  Opllc  icmstvo 
bilo  primijeujeno  poslovima  izmegju  Srha  i  Vtibrov- 
ćana,  298.  Malo  je  vijtiće  imalo  vlast  samo  svrHvati 
driavne  poslove  . . .  Ou  je  otpravljao  sve  aiuinijc  i  is- 
rrxnredne  poslove.  341.  Ako  mi  javiS  da  i  sam  to  želiS, 
jn  t^u  odmah  sa  posao,  eda  bih  li  pokazao  kako  je.  DP. 
fi«.  Dft  je  prijttara  iUo  u  posao  »amo  Mo  hc  nareprjuje. 
DUj.  2,  410.  0  poslu  koji  imaju  latinske  njt^i  tako 
upoirebljene  voli  Orim  .  .  .  Ogled  V.  Koliko  je  i  ta 
sume  vftoriiifie  poslove  8veti<5  spreman,  pokazao  j«  i 
pOHt'bice.  U  t:>v,  O.  ti.  Ako  »e  i  razlikuju  korijeni  i 
nafitAvci  poslom  koji  imaju  u  osMOf«,  ipak  ni  nastavci 
nije*u  niHrt  drugo  nego  osobiti  korijeni,  Osn.  1.  Preko 
bećkog  tniiUBlATStvu. spoljnUt  poslova.  Pom.  48.  Jane 
tnugTi  to  primiti  u  yias  posuo.  Rad   1,  119. 

p^.MlobinA,  f.  vidi  poslanstvo;  die  O'esandschaft, 
Ugittio:  Pripovijeda  Filip  i  o  pomenutoj  pofiaubint 
ptipinoj.   <Jlas*.   21,  978.    isp.   poslanik,   poklisar.   — 

iM»fl.io-bina,  pr\>a  osnova  u  jjoslati.  rijcii  s  takim  mist. 
od  rn^btna. 

p6.sapina,  f.  cuiia  d4jrsi  auintalinm.  StuIH.  koia 
nu  ftapima.  —  sa  obličje  isp.  pole^in:i,  pohrptina. 

postkstnvijadt  vljam,  e».  pf.  po-saatavljati,  kao  po- 
malo sivttarUi,  V.  impf.  saalavljali.  —  Bosna,  2)  zemlja 
na  pomenutoj  rijeci,  s  kojom  su  vremenom  p;oflpndnri 
njezini  posastarljaU  i  druge  obližnje,  pa  su  se  i  sve 
zajedno  zvale  i  /.ovu  15oHna.  Danit-ic^,  Altj.  659a. 

pAsuli.  pTmem,  r.  pf.  Hj.  iK>-saLi.  mdi  {msisati.  v. 
impf.  sali,  sijati.  —  1)  aufsaugen,  cxsugo,  lactor.  Rj. 

—  Uiuiliato  jagttje  i  dvije  ovce  pose.  Posl.  333.  — 
2)  |>o»ale  ovo^  t.  j.  bez  volje  ono^  čije  su,  a:istale 
se  s  jagaujcima  i  jaganjci  ih  poimali  te  se  vei!f  ne  mo;;u 
pomusti,  hahen  gesttuijt,  lactarunt,  posale  krave.  Kj. 

—  Kudijeupo;^  paaafie,  posaše  (n.  p.  ovce  ili  krare, 
1  /naći :  Kako  je  p:oprj  bilo,  ele  se  Meta  ućimla).  Posl. 
lt>2.  Natmurio  se  kao  da  su    mu   krave  posale.  191. 

PdSAvae,  P6sr*vcH,  m.  der  Anuohner  der  Save, 
Sari  accola,   circvmsatianus.  Rj.  doj^ck   iz  Ponavlja. 

P6fiaviBa,  /*.  cidi  Posavlje.  kraj  pored  Save.  — 
Kažu  d*  slijfpci  ovijem  (jfegavai^kimjJL'zikom  osobito 
covore  u  Slavoniji  i  «  Turskoj  rosaviiii.  Rj.  Siia. 
Pocerina.  Tako  je  postiila  i  Podravina  i  l'oKaviua, 
kojih  rije^-i  nema  u  Vukovu  rječniku.  Osn.  Uib. 

pORJkvJetovatii  posJlvjetujem,  v.  pf.  Rj.  po-savje- 
lovftti.  V.  impf.  savjetovati.  —  IJ  berathen,  cortsilium 
ddtre:  Naut^i  me  i  posavjetuj  me.  Rj.  —  Mladen  ga 
pmkara  i  posavjetuje,  pa  mu  oprosti.  Hovj.  57.  — 
^)  sa  se,  reciproć.:  .\ko  t^emo  uReti,  da  je  onaj  šio 
ftkrpio,  kojefttt  ćvrjek  u  ćemu  zapita  i  s  njivte  se 
pMtMvjćtujet  onda  bi  se .  . .  Odg.  na  ut.  20.  Ja  bih 
ivino,  dft  se  mjctJto  toga  prepiranja  posurjctujetHo: 
ili  je  pravilnije  .  .  .  Pis.  b^i.  cidi  douienuti  ae. 

l*6HiivKa,  f.  Eine  von  Pusuvlje,  circamsavuna.  Rj. 
lena  i«  Pasavlja. 

PAsav^ev  ti.  dit  Gegcnd  Idngs  der  Save,  circum- 
navatta  tegio.  Hj.  Po-f»avlje,  kraj  pored  Save.  vidi 
Posavinju  —  Bopdan  uze  Srijem  zemlju  ravnu,  Krijem 
»•mjju  i  rarno  Posavlje.  Npj.  2,  B2fi. 

^^aikvbklt  atij.  von  Posavlje,   circumsavanus :  Ze- 


I  lene  V  se  lugovi  posavski,  Rj.  sto  pripada  Posav^u 

I  ili  Posavini. 

'-  p6scbicc.  (u  Risuu)  naučio  posebice,  t.  j.  sam  od 
sebe,  von  selhtt,  ipse,  sine  magistra.  Rj.  po-sebiee, 
kao  po  sebi,  od  sebe.  —  Koliko  je  i  za  same  iatorijske 

i  poslove  Svetić  spreman,  pokazao  je  i  posliće  »Duhom 
Srbskopa  naroda«.  O  Sv.  O,  6. 

:  •-  p6s(*binn,  f.  (u  Dalm.)  zemlja  koju  sama  sobom 
upravlja,   (/CTfiPiH.s/aai;  Dok  su  Poljica  h'iln  posebina. 

'  Rj.^  iM>-sebina,  zemlja  koja  je  na  po  se,  sama  za  sebe. 
vidi  republiku. 

I  ^  pitst*hm,  adj.  einzeln^  singulus.  Rj.  i.«*p.  pojedini. 
—  Novo  vlaslelstvo.  koje  se,  odvojivši  avojo  koristi 
od  korinti  postojbine  i  drn^.ine,  raspade  na  posehnc 
ljude,  koji  traii.^G  samo  svojo  koristi.  DM.  Ili.  Nijesu 
samo  posebni  ljudi  dobijali  pisma  na  držanje  badlina, 
nego  su  i  cijeli  gradovi  čuvali  pisma  .  .  .  280. 

posćei.  pi^sčgnem,  r.  pf.  Rj.  po-seći.  vidi  poseguuti. 
t'.  impf.  posezati.  —  1)  (u  C.  G.)  za  koga,  sicU  an- 
nchmen,  susciperc  et  tueri:  ja  bih  tako  i  za  njega 
posogao.  Rj.  a  prenesenom  smislu,  kao  zaštititi  Koga 
i  potpomoći,  vidi  zauzeli  se  2  (za  koga).  —  2  a)  u 
pravom  .tmislu:  Neprijatelj  posere  rukom  na  sve  dnige 
stvari  njegove.  Plac  1,  11).  —  b)  sa  se,  refleks,:  >Nh 
der.  Mile,  pa  se  napij  vina!«  Uze  Mile,  pa  mu  se 
poseže,  Halilovu  ruku  poljubio.  HNpj.  4,  334  (isp. 
poletjeti  ruci). 

I      nOfsedlioa,  /.  vidi  podsedlica.  RJ.  po(d)-«edlic4i,  pod 

I  sedlom  prostirka. 

\  pn.Si^jcnuti,  pfjspgnem,  v.  pf.^in  0.  O.)  vidi  posetfi. 
Rj.  iio-E*egnuti.  v.  impf.  posezali, 

pdhele,  lu  C  (^f.)  von  nun  an,  j)osthaCt  cf,  posad. 

I  Rj.  adv.  po-selo  (guproino  doslu).  mdi  i  odsele,  oaele, 

'  odsad. 

pdsolirn,  f.  (u  C.  G.j  malo  selo,  zaselak:  U  Stubicu, 
malu  posclicu.  Rj.  po-»elica. 

I  pus^rTS,  poserka,  ih.  n.  p.  izbili  ga  do  poscriš^i 
(im  Schcrzc,   usque  dum   cacaret).  Rj.  dok  so  posrao 

I  (kaie  8€  a  sali),  isp.  poarauje.  —  rijeci  a  takvim  nast. 

I  kod  blulif^. 

I       nos<^rko,  m.  (ein  mutieilichcs  SchcUu'ort)  du  kleiner 

I  Scnetsscr!  cacator  parvulus.  Uj.  po-serko.  isp.  pusrati 

i  se.  vidi  posro.   kaže  mati  djetetu   kao   karajući  ga. 

'  i-7>.  popi^ko.  —  riječi  s  takim  nast.  kod  bapko. 

I  p6si*strimn,  /".  die  Wahhchiccsters  i/uam  sororetn 
appdlo.  Rj.    po-sestrima,   žensko   koje   st*  posestrimi, 

,  uzme  se  na  ntjcsto  sestre.  —  Da  li  je  ae  pa6a  pomamio? 
Da  ou  uzDie  suni^evii  sestricu,  daničinu  Bogom  po~ 
sestrimu!  NpJ,  1,  158. 

I       jidsestrlmin.  adj.  šio  pripada  posestrimi.  —  Polu- 

,  bnit,  2)  bral  pol)ratimov  ili  poscstrimin.  Rj.  iJ35a. 
i    pdsCKtriuiiti,  mim,  r.pf.  eine  sur  Schvester  udhlen, 

'  sorornn  appello  alifjuam.  Rj.  po-sestrimili  icnii,  uzeti 

;  je  sa  poseMrimu,  namjesto  sestre.  vidi  posestrili.  v. 
impf.  sestrimili. 

I  i  piisi'siriti,  strtm,  r.  pf.  vidi  poseatrimiti.  Rj.  p(>- 
sosiriti.  r.  impf.  sestriti.  —  Vilcnik,  Oovjek  kojega 
je  vilu  bila  ustrijelila.  ..  po  tom  jt  on  poscstrio.  Rj. 
G2a,  sa  se,  pass.:  Kakogod  ftto  se  čovjek  u  snu  ili 
[la  javi  pobrati  (osim  crkve),  Inko  se  može  i  icna 
poscstriti  i  pomateriti.  Rj.  512a.  »a  se,  reciproć.:  Tu 
ae  stade,  te  se  povratile,  pred  kadijom  te  se  posestrise. 

\  Herc.  2<H. 

pAs<^3uin^iS  n.  das  Annehmcn,  susceptio.  Hj.  verb. 
od  posezati,  radnja  kad  tko  poseže  sa  koga,  ili  (ra- 
kom) poseže  na  što. 

I      pdscrjiti,   pnseieni,   v,  impf.  Ri.   po-sezati.   v.  pf. 

!  poseči,  posegnuli,   —    1)   (u  C.  U.)   sieh   annehmun, 

I  suscipere  ac  tueri.  Rj.  u  prenesenom  smislu:  posezati 

!  ea    koga,  kao    zaštićivati  ga  i  potpomagati,  vidi    za* 

,  uzimati  se  za  kogn.  —  2)  u  pravom  smisIh:  posezati 

j  rukom  na  što.  isp.  poscei  2. 

i      posii^ili  sp,  p5sigmm  se,  v,  r,  pf.  recipr.  po-sigrati 

I  »e  (malo),  vidi  poigrati  se.  u.  impf.  sigmli  se  tigrati 


posijati 


—  134  — 


pof^ceiii^e 


Be).  —  »Hođi,  pobro,  da  se  jposigramo,  ti  horunom,  a 

ja  ču  jabukom.*  Pa  skot^iSp.  te  9e  posigrase.  Npj.  2,  82. 

•-       p6sljHti»  jćm,  t\  pf.  mctif  neizev,  nera  i^Senicu,  lan. 

dinje);  posijali  rijci\  t.  j.  pustiti  je  megju  ljude.  RJ. 

So-sijiiti.  r.  pf.  »iiati.  —  Djevojku  metnu  na  Ivanj 
dD  u  lonac  ^et^^^je  i  h  hJu  posiju  nekoliko  srnu 
Scnice.  Kj.  21Ga.  Posijao  Uto  ua  ozim.  Kj.  451a. 
Uzorah  tri  etotiue  daoa,  le  sva  posijah  šcnicu.  Npr. 
1*>5.  Posijao  hundece  (Kaže  ae  kad  ko  padne).  Poal. 
256.  Takove  ghtsove  Živković  poseje  po  narodu.  Da- 
nica fi,  41  Iposeje  m  ist.  gororu  uij.  posije).  Ludo 
čeie  posijali  glave.  HNpj.  4,  191  (=  ii^gubiti).  Sad 
<5ež  nože  posijati  glave,  i,  286. 

|i5sljv,  pobiju,  f.  pl.  vidi  mekinje.  Rj  i  ffyn.  on^e* 
po-eije,  isp.  poHijati. 

posijdcaiue,  n.  verb,  od  posijecatL  radnja  kojom 
tko  posijcca  n.  p.  kamen  voaenićni, 

pnsijČcati,  p6sijecam,  v.  impf.  po-sijecati.  vidi  sječi 
2.  r.  pf.  poaječi.  sa  se,  p'tss.:  OSkrt,  Hm  se  posijeca 
kamen  vodenični,  Rj.  4S'S. 

p&sijek,  m.  (u  C.  G.)  vidi  pokolj:  on  je  bio  na 
toj  potHjck.  Rj.  pO'sijek.  isp.  posjeći.  vid%  i  zakotj, 
poklaue. 

po^ijt^Io, «.  (u  C.  G.)  vidi  sijelo,  Bj.  po-»ijelo.  isp. 
pasjodieu.  vidi  i  posjed. 

pd^ilaU,  V.  impf.  po-eilati.  isp.  silatl.  vidi  poŠi- 
Ijftti.  V.  pf.  poslati.  —  Posilaf  od  Iruda  do  Pilata, 
DPoflI.  98. 

pui^ilnziti.  ziui,  t'.  pf.  po-silaziti,  kao  pomalo  sićit 
siri  jedno  j«  drugim,  r.  impf.  ^ila/.iti.  —  Kad  posUuze 
H  kula.  idu  upravo  u  solm.  Ziv.  311. 
*-  pAhiliti  se,  pftsirim  »e,  r.  r.  pf.  Rj.  po-«iIiii  %e,  — 
1)  vidi  osiliti  se:  Turci  si*  se  posUili  ljuto.  Rj.  po- 
stati silan  1.  vidi  pobasiti  ae.  r.  impf.  siliti  se.  — 
Ali  si  se  bolau  pomamio,  ali  si'  se  silom  posUio,  Mo 
odmečeš  raju  od  Turaka?  Npj.  4,  439.  Da  se  raja 
posililu  i  da  se  odmeče.  Danica  3,  168.  Zato  se  ori 
Turci  opet  malo  poaile,  i  u  gradovima  ^^ludu  vladati 
gotovo  kao  i  pre,  5,  47.  —  3)  (u  C  G.)  hochmuthig 
focrdcnf  snpcrims  fioj  cf.  ponijeti  se:  Po.tiii^)  se  ka'  i 
fiojcav  kapicom  (s  kapicom.  Poel.  256).  Kj.  vidi  jei/n. 
kod  ponijeti  se.  —  Uzobijestili  se,  poHiliii  se  od  dobra. 
Rj.  774b.  No  se  vod<it  kume,  posilila,  e  se  hoće  od 
lirisln  pos*velil*.  Npj.  1,  123.  Duh  mu  se  posiU  u 
oholoflti.  Dan.  5.  20. 

pAstnnt'ki,  adj.  dem  posiniik  gchthrig,  -c^j  posinak. 
Rj.  Ho  pripada  potincima  ili  posinku  kojejnu  god. 
—  Jer  ue  primiste  duba  ropstva  nego  primitfte  Ih»)ut 
po»inaćkoyn.  Rim.  H,  1a. 

pdsinak,  prsluka,  m.  Rj.  po-sinnk.  tndi  posinko. 
isp.  posiniti.  —  JJ  der  ^ahlsohiu  qucm  fiiium  ap- 
pello.  Rj.  koji  je  naivan  sinom.  —  Naj  to  tebe,  moj  po- 
since  Cirujo!  Npj.  3,  22.  Orui  Gjorfijije  njepra  postavi 
vojvodom  Pocerskim,  i  nasove  ga  svojim  posinkoui, 
Ivaniću  4,  28.  —  2)  dcr  attgcnummene  Sohn,  filius 
adopticus.  Rj.  koji  se  uzme  namjesto  roifjenoga  sina. 

piosinii&tvu,  M.  staT{jc.  2}Offinavko.  —  Itna  rijeiM  ^14. 
koje  stim  ja  uaćinio  .  . .  posknašit'o,  ne-znabui^tvo.  Nov. 
Zav.  VII.  Izrailjcif  kojiieh  je  j;o.sjHif.vfi-o  i  slava.  Rim. 
0,  4.  Da  ponovi  dub,  ua  dM\x}t*  posinakivo.  DP.  Ibti. 
U  posinili,  ptVHTnini,  i\  p/.  (cf.  pričiniti.  Hj.^).  Rj.  po- 
siniti. ti.  impf.  pocinjivati.  —  1)  »Sohn  fiennen,  filiutn 
appelio.  Rj.  posiniti  koga,  nasvttti  ga  sinom.  — 
PoMji  knjigu  Marku  Kraljeviću,  pos%ni  ga  Bogom 
istinijefn  .  . .  >Bogom  siuko,  Kraljeviću  Marko  1 1  Npi. 
2,  3yo.  Ali  zbog  politike  nije  mu  (Sulcman-paća  Mi- 
lošu) ni^ta  mogao  ćiniLi,  nego  ga  joS  posini,  MiloS 
50.  sa  se«  pas«.:  Kakogod  Sto  se  čoijek  u  ttnu  ili  na 
javi  pobrati  (osim  crkve),  tako  se  mosc  i  poniniti  i 
pooriti.  Kj.  512a.  Kad  so  sini:  Bogom  sinko,  Kra- 
ljeviću Marko  .  .  .  kad  se  već  posini:  Brže  da  si, 
moj  po  Bogu  siuko!  Danićić,  ARj.  477a.  —  3)  an 
Sonnes  Stati  annehmeft,  fUium  adopto.  Kj.  posiniti 
kogUt  ureti  ga  namjesto  rogjenoga  sina,  vidi  prisi- 


nib*.  —  Kad  dijete  odraste,  odvede  ga  ka  kćeri  Farao- 
novoj,  a  ona  ga  posini.  Moja.  U.  2,  10.  Novo  čedo 
crkve  izvadi  hc  h  vodo,  u  tajni  rogjeno  i  posinjeno 
liogn  Istisom  Uristom,  DP.  189. 

pAsTnko!  (kao  voc,  od  pottiuak,  i  to  mijvi.^  ae  ćuje 
u  pjesmama):  Moj  posinko,  Kraljeviću  Maikol  Rj. 
coc.  od  posinak:  poainće. 

posinjćnjo,  n.  verb,  od  ]>osiniti.  djelo  kojim  tko 
posini  koga.  —  Ima  rijeci  84  koje  sam  ja  naćinio . . . 
uosvećenjc.  posinjenje,  poslušanje.  Kov,  Zav.  VII. 
Uzdi.^mo  rckajući  poainjenja  i  izbavljenja  tijelu 
svojemu.  Kim.  8,  23  (dit'.  Annahme  lu  Kindern). 

posinjlvanjo.  n.  verb.  od  posiujivati.  rad}\ja  kojom 
tko  posinjnje  koga. 

i^  postoj ivati,  poslnjujem,  v.  impf.  po-sinjivati»  koga, 
primati  ga  ga  smo,  nazivati  ga  sinom.  v.  impf.  prosti 
siniti.  V.  pf.  posiniti.  sa  se,  pass.:  Kad  se  sini:  Bogom 
sinko,  Kraljeviću  Marko,  kad  se  već  posini:  Brže  da 
si  moj  po  bogu  sinko!  i  posinjuje  se  Bogom:  Posini 
ga  Bogom  iaiinijem.  Dfinićić.  ARj.  477b. 

posipiii',  poHipilL^a,  m.  (.u  Dubr.)  pijeeak  £to  se 
njim  pismo  posiplje,  rfer  »Streusandj  pulvis  scripto- 
rius.  Rj. 

pftsipanjo,  n.  Rj.  verb.  od  posipati.  — .  1)  radija 
kad  tko  po'iipa  n.  p.  pismo  pije.tk om  (das  B^Lreuen, 
c^nspei-sio.  Kj.)  —  3)  radnja  kad  tko  pOsipa  n.  p. 
cvijeće  rodovi  {dns  Begiessen,  Be-schiitten,  perfiisio.  Rj.) 
I-  p6slpntt,  pam  (p]j€m),  v.  impf.  Rj.  po-sipnti.  f.  pf. 
posuti.  —  IJ  bcstreucn,  comfpergo.  R^.  —  Pepelom- 
s  ćesnice  2}osipaju  si^ilene  bube,  da  ib  bude  dosta 
kao  i  prašiika  u  pepelu.  Rj.  35a.  U  Boci  varicu  nose 
i  nn  vodu  i  njome  posipaju  vodu.  Po  tom  idu  te  po- 
siplju  njome  jiljanike.  Rj.  54b.  Gledala  ga  draga  sa 
pendžera,  gletlajući  ražom  posipala,  posipljuri  tiho 
govorila.  Npj.  1,  4(^2.  sa  se.  pass. :  Posipać,  pijesak 
šio  se  njim  pismo  posiplje.  Rj.  547b.  —  3)  bescntUtcn, 
perfunfh.  Rj.  —  \]\jit\,  posipati  uljem  n.  p,  jelo.  Rj. 
TSOn.  Sa  \u\ht  se  vino  prosipale,  posipale  scilu  i  ka- 
dimt.  Npj.  3,  23.  Nosi  ibrik  u  desnici  ruci,  te  posiplje 
po  bašći  cvijeće.  Herc.  95. 

pdsipkn,  /'.  vidi  vatralj.  Rj.  vidi  i  m&ga*,  oieg  1. 
kuhinala  lopata  (sa  prenošenje  vatre),  po^pka.  isp. 
jiosipati. 

puslpusta,  u  pripovijeci:  ćorba  ćorbufito.  popa 
posipusta  (Poal.  349).  Rj.  riječ  načitijcna  u  ^ali  po 
goporu  popovskom  i  kalitgjcrskom,  koji  u  narodni 
jesik  mijiS'iju  riječi  stare  Siovet^ske  iz  crkvenih  knjiga. 
isp.  letuHi. 

posIrAtJeil,  u  Rj.:  pOHir6ćeti,  posir6t^,  r.  pf.  (u 
Graliovu)  riđi  osirotjeti:  Što  mi  slomi  dvijo  pu^ke 
male,  to  ćm,  ljubo,  posirovet'  težko.  R^.  po-sirotjeli, 
postati  sirota.  —  (Jsirotjeti,   posirotjett.  Korijeni  44. 

I^AsIsatf,  sam  (piisidem),  vidi  poaati.  lij.  po-siaati. 
V.  impf.  sisati,  sati. 

pOsJfiiii,  positna,  adj.  pii-sitau,  kao  prilično  sitan. 
i.<p,  po  (slo:cno  ."«  udv.J  i  silan.  —  i^ve  su  pod  no- 
gama osjećali  uekako  positno  kamettje.  Rj.  73t)b. 

pdsitiv,  m.  picmu  komparativ,  koje  vidi.  positivtM 
(gradus).  —  iSaćuvao  se  starinski  komparativ  u  adj., 
od  kojih  neoni  posittva.  Rad.  26,  25.  Dolazi  sauiu 
poaitiv  kao  komparativ,  prelazeći  sa  »naj«  u  super- 
lativ. 26,  72. 

po.sjahivuti,  posjkhujem.  r.  pf.  po-sjahivati,  kao 
pomalo  .yahati,  sjakati  jedan  s  t  dragim,  r.  impf.  sja- 
nivnti.  —  Kako  me  ugledaju,  a  oni  sci  posjahaju 
s  konja.  Duuica  3,  169. 

posjoćcnije:  U  negjelju  ua  osjećeuije  biće  Uoeta 
i  posjećenije.  Rj.  471a.  gen.  ud  vom.  posjc^euija 
[pretua  mije^anija,  pisanija,  prokletija,  i  U  d.)?  ili 
verb.  od  p«wjući  tia  starijim  nastavkom,  ida  bude  prema 
osjećenijc? 

pA)iiJ<^euDJe.  n.  verb.  od  posjećati,  radt\ja  kojom 
tko  posjeda  koga. 


^^•fall 


—  125  — 


^MkldAtl 


y4^^Jerntl•  t^ilni.  t^.  impf.  visitare.  r^tnlU.  vidi  po- 
h:i;q:iU,  i  >njn.  ondjć,  v.  pf.  posjoliti. 

pd^jori.  pottij&rein.  u.  pf.  Kj.  po-Hje(*i.  r.  mpf.  po- 
-ijci-ati.  —  /,  i)  koga,  aft/j<jHfM, /u>(?<*f/*/i*«;H,  fdfrfo. 
poh)i'kIi  j;;i  Turci.  Rj.  —  Ah  nemojte  me  ubili,  n  pmsle 
vnni  mnje  rukr-,  evo  ih  posijecite.  Npr.  181.  Vovei 
■livova  .  .  .  DJimA  avijeniR  (flavc  povjerene  .  .  .  koji 
ih  je  poj^el'ao.  199.  Afanii  Rft\>ljom,  pontijece  m«  glavu. 
Npj.  I,  »UW.  —  2)  poatjeci  po  jednom  nratu,  boli, 
pofiijeci  po  drugom,  boli  (Kuil  ko  hoće  uft  knie  du 
nm  jednoga  —  n.  p,  gjeU'U  —  Žao  kao  i  driipoga. 
Po«l.  'J5*]i,  stchneidetij  sciniJendo  vitlnero.  Ki.  Ano  «i- 
jekućt  raniti.  —  Miirat  njega  pos'jeće  po  glavi^  Pero 
nik-jra  ranu  pritisnuo.  Npj.  4,  87.  —  3)  vodenicu, 
dte  AfahiMcine  aufklopfen,  exacuo.  Rj.  vidi  pohiti 
(kamen  vodorii^ni)  4.  —  II»  sa  se.  —  1)  reflckst.  sicli 
Afhneiden,  hauen  (in  đr*j  Finger,  Fu-is)^  acindcndo 
r\dncTo.  Rj.  »ijekućt  raniti  f*e.  —  2)  reciproć.  (u  C 
<i.l  s  kim.  sich  dnelliren  auf  dcn  Degen.  ferro  c»wi 
quQ  decrnure.  Rj.  poiijeku  ne  n.  p,  thojicu  sitblJdVHt 
fi'i  megdanu^ 

liAsJod.  m.  (u  Dubrl  vidi  nijelo,  posijelo:  idem  na 
ponjed;  kiimara  od  poajeda  (ileMuchsimmer).  Rj.  po- 
sjed, isp.  posjedovati,  vidi  i  posjedak.  urp.  pohod  % 
i  stfn*  onaje. 

■Asjedak.  p^.sjetka,  m.  (u  G.  G.)  tidi  sijelo.  Rj. 
Vidi  i  posjed,  i  iti/H,  oružje* 

p^ilJedaDJo.  n.  dojt  AufšUzen,  cotiscen^u  equi. 
Bj.  rerh.  od  2  pOBJedati.  rttdr^a  kojom  tko  posjedu 
n.  p.  konja. 

1.  p6sjedati,  d^,  t).  pf.  —  1)  sich  setsen  (einer 
ftach  dem  andern)^  consido.  Rj.  po-«jedtili  (n^ftve- 
lasno),  sjesti  jedan  za  drugim.  —  U  Bačkoj  nioni^nd 

ujedaju  na  konje  pa  po  polju  vijiiju  Uo*i<^.  Rj. 
m.  »E  vala,  dobro  kad  je  tako,  ajedi«,  pa  ari  po- 
redaju oko  vaire,  Npr.  liK).  Onda  om />o.««(//yu  ^ru/:i 
na  sivJH  galiju  te  po^u  km^i.  3'12.  Onda  ifrratMce  i 
Ijfgeva^ioe  posjeduju  za  vćčcra.  Kov.  57.  Zapovjedi 
du  da  pOMJcd^iju  po  trari.  Mat,  14,  19.  —  2)  pre- 
2no.  pomditi  tfve  jednoga  za  drmjim :  Velike  dje- 
Ivojke  posjedaju  tnnlu  djecu^  pa  Ti6e  avakoga  stane 
po  jedna.   Kj.  333b. 

2.  pAsJođati,  dam,  v.  impf.  konja,  nufa  Pfcrd  stđi- 
gen,  eousceudo  tguuni.  Rj.  po-sjedati.  vidi  uzjuhivatl 
r.  pf.  posjesti,  posjednuti. 

IMSjMiti,  dim,  r.  pf.  Rj.  po-.^jediti.  riđi  poaje- 
djeli.  r.  impf.  fljediti.  —  J)  ein  uentg  sitzen,  nttutufn 
*»e*Uo.  Rj.  (mulo).  —  Pa  onda  otide  u  kui^u.  Vo^to  u 
kn<5i  maJo  pobjedi  i  viili  da  niti  ko  dola/.i  ni  ae  Ma 
'  Eotovi.  inigje  opet  na  polje.  Poal.  199.  —  2)  posje- 
\\6e&,  i.  j.  poćeka<;e{i,  n^arten,  maner«.  Rj.  —  PoSto 
►ngje  posjedi  nekoliko  dana  .  .  .  namisli,  da  ide  u 
iijoirrHd.  DanieA  3,  2<>8.  <*ude  kod  ku(^e  pojedi  ne- 
EoiiKO  dana,  dok  razbere  dokle  su  Turci  /aMi  u  xeni]ju. 
Miloi  53. 

po?(jHjplJDik,  m.  dan  u  koji  ae  ljudi  potjedt^jUi 
idu  jedan  drugome  u  pO»jcdc,  u  pohode'^  lirnachttag? 

—  PonedeJjniić  je   Hveli   po»eddjnik ;  utoniik  —  wi- 
pomik.  Me^j.  317,  ivljico  ivit  ponedjeljnika.  M.  Oj. 

fjiilicevii'. 

posjHjcU,  poajfedim,  v.  pf.  vidi  poftjediii.  Rj."  — 
pt-Mpavati,  popjevati,  po^edjeti,  oin  weni^,  paululuui. 
Kj.  .^.lOa. 

pA*^i*dnlru.  f.  (u  Hoei)  —  J)  pmU*  nijelo.  Rj.  r*i/ju 
da  ona  koja  po^ied^^e  koga  ili  koja  ne  posjeduje 
K  kim,  ili  idt  na  sijelo,  —  2)  quae  possidist.  Stalli. 
kc^  pongeduje  Mo.  vidi  imalica. 

pdiiJedBik,  M.  ]}'\u  V.  O.)  vidi  »iielo.  Rj.  ealja 
da  onaj  koji  poajedaje  koga  ili  ne  9  Itim  ponjeduje^  | 
^1  ide  mt  nijelo.  —  2)  koji ponjednje  »to.  tidi  imalac. 

—  poaseJttor:   Posjednik   pristolju    UukrHtovu.   Stulli. 
pdsJcdnuH,    duem,    r.   pf.    po-HJeduuti,     uzjahati, 

tiai  pofl/e«ti.  v.  impf.  2  posjedati.  —  Zlatija  se  stade 


opremati  .  , ,  Poftjcdnula  doheln  gjogaia.  Npj.  3,  201. 

—  Ponjednuo  krilatu  gjogaia.  4,  170. 
pdsjetlovrinjf«.  H.  das  Bc^tucften^  oLsitatio.  Rj.  rertt. 

od  posjedovati,  (i  ne).  —  JJ  radnja  kojom  tko  po- 
sjeduje koga,  ili  .ne  8  kitn  posjeduje,  vidi  pohajganje. 

—  2)  radnja  kojom  tko  posje/iuje,  ima  »lo. 
pAsji^doTMtf,   ptVjednjpin,   v.    impf.    Kj.    po-8Jedo- 

vaii.  —  1  ft)  (u  Duhr.)  pohodili,  hefturhen,  inriserct 
cf.  polaziti,  pohoditi,  obitiuiti:  poajedovao  aam  njegti, 
I  posjedovao  eam  daniii.  Rj.  u  tumačenja  i  is  pri- 
mjera rashira  jfc,  da  je  glagol  i  r,  pf.  vidi  i  poha- 
bati. —  tt)  sa  se,  reciproć.  Ui  Duhr.)  h  kini,  t.  j. 
ifi  j*>dAn  drugome,  einandcr  hesurhcn,  inriticrr  se  in- 
ricetn,  Rj.  —  2)  poAsidere.  posidovati.  \z  Kaći<?n. 
Hinili,  posjedovati  Ho,  imati. 

pdsjek.  m.  —  1)  vidi  zimina.  Rj.  po-ajck.  i^. 
posjeći  1,  kao  zaklati,  na  posjek,  na  eakolj  (srinjce 
ili  goveče).  —  2)  Tko  melje  ii  posjek,  kruh  luii  hrsta. 
DPoftl.  13(>.  Zasut'  tt  posjek.  15H.  posjek,  valja  daje 
knipuo  mlivo.  XV.  isp.  po»ijtH''i  3. 

pOsJekil,  f.  tlaa  NtedcrhaiieH,  caesio:  Ja  6u  imat' 
braću  od  ostvete,  ja  ću  imat*  sablju  od  posjeke.  Rj. 
po-ftjoka,  isp.  poAJe(^i  1.  —  aablja  od  poHJikc  isp.  \tn- 
9jeklii!ji. 

pAf^okllru,  f.  die  Niederhauerin  (Epitheton  des 
Sdbelsj.  qnae  caedit:  On  poda  me  uhvati  Sarina,  a 
izvadi  potfjeklieu  ćordtt.  Rj.  epitet  ćordi,  koja  sijeće 
(dobroj,  vidi  kod   riječi  posjeka:   sablja  od   posjeke. 

pdsjt^sti,  pftsjedem  (p6ajednem),  r.  pf.  t  j.  konja, 
besieigen,  conscendo  eguum.  Hj.  po-sjesti,  i'irf*  po- 
Bjednuti;  u/jnhali.  v.  impf.  2  posjedati.  —  Pa  po- 
f^edoh  njef^ova  dorata,  odoh  pravo  pori  Romaniji. 
Npj.  3.  3.  Brzo  dobre  kunje  posjednite,  i,  14G.  Kto 
pa.^e  na  noge  akoi^i^e,  a  no  dobre  konje  jiosjedoše. 
4,  258. 

pdsjelin,  fini,  V,  pf,  visitare.  SluHi.  po-ajetiti  {v.pf. 
je  i  prosti  sjetiti  se),  vidi  pohoditi  1,  i  sjfn,  ondje. 
V.  impf.  posiet-^ati.  —  U  Pelti  «am  tražio  Vitkoeića 
du  <ja  posHim.  Htraž.  188(»,  511.  Kazao  je  da  će  vas 
posrtiti  ako  ii/inia  kad.  1884!,  t)7t>.  ooaj  se  glagol  ne 
nalazi  drukčije  u  orom  značeiiju;  i  Vuk  ga  ne  upo- 
trebljava u  docnije  vrijeme. 

pd^ev,  IM.  {ta  postanje  isp.  posijati),  vidi  Hj^dbn, 
t  8vn.  onć^e.  Biće  knjeiva  bolja  od  posjeta.  i?ćep. 
mal.  38. 

poskAkati,  pftskaćemo,  v.  pf.  nat:k  der  lieiHe  anf- 
springen,  ot»»ww  pro^iliuni.  Rj.  po-«kftkati,  kad  svi 
redom  skoče.  —  Od  stra'  ataAe  u  t^avii  skakati  ...  i 
.Srbinii  o<l  stra'  poskakaie,  a  u  t^avu  vodu  valovitu. 
Npj.  i,  285,  Drugo  paV  roblje  pobi^ne...  no  onde  ne 
imajući  ko  da  ga  brani,  poakave  u  Moravu.  Milo3  93. 

posknkfvanje,  n.  das  Jfiipfen,  Springen,  tuisul- 
intio.  Rj.  rerb.  od  poskakivali,  radnja  kojom  tko  po- 
skakuje, 

poskitkiTttti,  i>08kftkujem,  t.\  »w^/*.  h^pfen,  exsulio. 
Rj.  po-akakivati.  r.  pf  poskoĆiti.  —  Nije  U  tebi 
(IsHoave!)  Izrailj  bio  podmmijeh?  kiid  god  govoriS  o 
njemu  poskakuješ/  Jer.  48,  27.  Konii  lopoću,  i  Vola 
skaću,  konjanici  poskakuju,  i  mat>«vi  se  »jaju.  Naum 
3,  3. 

pOskaiiJo,  n.  dus  Herbe'dovken  des  Kalbe^,  Lanimes, 
das  pofl  pos-sap<rn,  cum  alHcio  %yiiulum  aut  agnum 
vore  i>OJ»,  7-  d.  vefti  ad  lactandum  (p(wali).  Rj.  verU. 
od  poskati.  radnja    kojom    tko  ftoska    tele  ih  jagnje. 

p6sknpilfi.  piV*ikapljemo.  ''•;>/■  nadictnander  wm- 
kommen,  pereo  aliut  er  alio.  Rj.  po-akapati  («  pracs. 
i  p'>«kapamo,  kao  sto  se  vidi  iz  prin^era),  kad  neko- 
licina skapaju  jetVtn  ta  drttgim  n.  p.  od  gladi.  — 
Velik  sirah  ih  popadiie  da  u  onoj  pustinji  od  glttdi 
ne  poskapaju.  Npr.  188. 

pA»knll,  okain,  r.  impf.  das  J{alb  od^  Lamm 
locken,  dico  pm.  ttUiciens  vHuhm  aut  agnum.  Rj. 
vabiti  tele  ili  jagnje  uzvikom  uos,  pO»I  t>.  p/",  posuuH. 

poskidati,  p^eikid&m,  v.  pf.  nach   der  ReAe  her- 


a 


poNkiklmiO« 


—  I2rt  — 


poslenik 


ahthun,  dcmittOj  demorcn,  Rj,  po-Hkidnti,  ftkinnU  xvt 
reihim.  viiH  po^iiiinati.  v.  iwpf.  Rkidnli.  —  Poskidaše 
svijoUo  oružje  i  TiimL-ke  kh  mnit>nA  (fiarc.  Npj.  4,  ftOl. 
Poftkidnjie  zlnlne  obocc  Mo  8tt  u  ur>tiiia  žt-na  vn.'^ih. 
Moju.  II.  y2,  -'. 

poskikUanJc,  n.  das  AufHehreicHi  stridor.  Hj.  tvr6. 
od  puskikivati.  ntdnja  kojom  ucinje  poftkikuju. 

poskik  i  vat  i«  poHklkujiMii,  v.  inipf.  unfschreien,  tirido. 
Uj.  po-skikuje  svinjće,  kud  uruk  čun  skikfte,  v,  impf. 
prosti  nkiruli.  r.  pf.  skikauti.  ifijt.  nkika. 

poskituti  s«,  pi%»klUini  (pIN8ki<5Sml  »e,  v,  r.  pf.  uda- 
rili u  »kitnju:  Crnu  se  kalupgerionpo  selu  poskital't. 
Uj.  po-«kitiUi  ftf.  r.  im/)/'.  Rkilnti  ne. 

p^NkoćIeA,  /".  'ite  Ttnutreifte,  das  KoloiicrJ,  frantii« 
stfUUitnriuit.  NajviSo  rc  povori  pl.  poHkocice^  t.  j.  kao 
kratko  pjesme,  Ato  momci  pjovore  i  podvikiijii  ii  kolu 
kad  i<jrrnju...  Po^itoćice  hu  gotove  sve  tako  armnotnc 
da  ib  omin  kola  ne  »mije  Diko  ni  pomenuli.  Hj.  po- 
nkoćicn.  ift}).  poskočiti.  —  Ko  imaSe  rt\o  pouzdano, 
popijeni  .tvut»tke  poskočice.  Npj.  2,  fA4. 

po.skdčili,  p^Hko('Mm,  v.  pf.  (itif^tprinfjeHj  pronilio. 
itj.  po-skoriti.  r.  impf.  i}0<4kakivali.  —  »Zdrav,  zdrav- 
]ja«Vl  nov  novlja<'*eI<  .  .  .  Odjefcoji  uz  to  jo«  po.ikote 
pretnu  mjt*secu.  Uj.  iiOTu.  A  poskoči  Oplebija  (»rujo, 
pa  dohvati  laka  d2everdara.  Npj.  3,  14.  Hnrjaktar 
poskočiim  B  barjakom  nekolika  puta  iupred  kola  i 
Utrtto  i  amo  uauijeHti  barjak.  Kov.  B5.  Tatlti.  će  hromi 
poskočiti  kao  jelen.  i)P.  314. 

pdskuro,  iidc.  po-flkoro,  kao  prilično  skoro,  isjK 
po  (uloženu  «a  ndv.)  i  nkoro.  isp.  nilakoro.  —  Had 
pledajto  i  vi  pn'fkoro  tako  da  otpiScte.  Straž.  1887, 285. 

poskordpiti,  pngkurCpim,  v.  pf.  bei^treueti,  con- 
sperifft.  Kj.  po-skorupiti.  pofifiti  1.  —  »konip,  pvako- 
rupUi  U«  je  /.uateuje  tom  i^la^oln  doAIo  od  >tvrdnuti« 
i  upravo  6e  re(^i:  pomuti  tako  da  »e  ćini  kao  da  se 
ulivatio  skorup).  Korijeni  238. 

pAskupae,  p*Vkupca,  m.  (na  Korčuli),  p6§kapuk, 
punkupka,  m.  (n  Dubr.)  vidi  mlje/inac.  Rj.  vidi  i 
mje?;inao,  mezimac,  .■*i/i  koji  «  poHl)cd}\ji  rodi.  — 
jfOHkiipiik  (onn.  u  skup:  rogjen  poslije  Bvijeli  si'upa). 
Orin.  'j'.il. 

pdskupli'U,  /'.  (u  Dubr.)  rtW«  mljeztniea.  Kj.  vidi  i 
uijeziiii<*a,  mje/.imica.  kei  koja  se  posljednja  rodila, — 
tM>-Mkupica;  o-tnocu  vidi  kod  poHkupac\  poakupak. 

poskOpjeti,  pOHkupTm.  v.  pf.  im  I*reise  »tciijcn, 
ibcu^er  verdtn,  fto  atrior,  consfo  majori  pretio.  Kj. 
po-Hkupjeti,  akupo,  skuplje  pt^stuti.  vidi  oHkupjed, 
pndražali,  iizdmžati.  r.  impf.  tup.  draiati.  auprotno 
jiojefliniii,  pojevliniti.  —  Mala  je  molitva  do  skora 
I)iia  u  Srbiji  za  marja^,  a  velika  /.a  grod,  a  sad  valja 
da  su  i  one  poshtpljeU.  Kj,  3(J(Jb. 

po.skAp.sti,  ponkiibeiu,  t\  p/.  au5n*;7/Vn,  evello:  Da 
mu  zlatna  ne  poskuhu  perja.  Rj,  po-skupEiti.  vidi 
počupati  V.  impf.  skupsti.  —  sa  Ke,  past.:  Imiu^e 
(Kvijer)  krila  orlova;  gledah  dokle  joj  se  krila  po- 
fikttftose.  Dan.  7,  4. 

pOskura,  f,  (angeeignei  awt  r.;,oi^^p3i)  die  Hontie, 
puniš  litHrgicu3.  Kj.  vidi  prot«kum,  prosfora.  dem. 
poskuriea,  poakura,  pronkura,  od  Grć.  rpo^oopi,  koje 
znaci  prino«;  Lal.  hoatia.  —  Seniea  se  ovdje  spo- 
minje radi  koljivfl,  poskura  i  krsnoga  kola^.  Npj. 
2,  4  (Vuk). 

pvskflriea,  f  dcm,  od  poskura.  Rj.  vidi  prctkiirica, 
leturjiTJiJH  2.  —  Baba  kliftani,  baba  Sto  mijesi  po»kn- 
riee.  Kj.  9a.  I^aHiromkijeh  ponkurira  nema  ni.sdje  u 
narodu  .  .  .  Svaka  imu(.^uija  kuća  ^alje  avomc  mana- 
stiru po  poskuricUf  koja  nije  manja  od  2  oke,  a  f^dje- 
kuje  bivaju  i  od  r>  oka;  i  lako  se  kulugjeri  ne  sama 
hrane  poskuriramUt  nego  iii  i  au6e,  te  prodaju  na 
more  kao  pt-ksimet.  Kov.  35. 

po8kikrlrara,  f.  bnba  Ho  mije^^i  poftkuriee  /.a  erkvu, 
die  die  Ilontir  hercitet,  tpiae  patiem  liiurfficum  pttrat. 
Kj.  vidi  baba  klisara.  —  rijei^i  s  takvim  noat.  kod 
badnjara. 


pdskiirnT,  adj.  rur  Hoalie  (lehOrifjf  panis  liiurgici: 
Ne  zna  ps^to  za  portkurno  bra.^nu  (Posl.  li»9).  Kj.  siu 
pripndu  ponkari. 

poskdirnjuen.  /.  Art  Apfel,  pomi  iftnus.  Ona  može 
biti  vrlo  velika,  imkisela  je  i  kad  st*  UHloji,  pronipa 
86  u  ufltima  kao  bra5no.  Rj.  jabuka  —  om.  u  poaknra. 
rijeci  -f  taktrn  nast.  kod  njgirn^a. 

poNkiirnJak  (proskilrnjak.  Rj.'l,  poskurnjilka,  m. 
der  Ilolzsch niltj  um  die poakurica  su zeichnen^  annalun 
(ligneuft)  fiignandae  honUae  \\Z.  \V.  MKA).  Rj.  iHdi 
»lovce  2,  ploča  na  koju  ne  peče  poffkura,  —  Krani 
kolac  (koji  mora  biti  od  ionićna  bračna  u  kiselo 
umije^n  i  na^aran  po»kurnjakom).  Kj.  3t)tib. 

posldgntl,  poslažem,  p.  pf.  lusamenUgen  (ron  einer 
me»ge)y  componcre.  Rj.  po-ala^ati,  slaziti  mnogo  Ao- 
ješia  pomalo,  ili  ane  redom.  v.  impf.  alagati. 

pusUniea,  f  t  j.  knjiga,  das  SendschrffibeHf  epi- 
^tola :  Tek  Sto  primiš  oru  poslanicu,  hitaj  k  meni 
odmah  u  k?tambola.  Rj.  vidi  i  pittma,  piamo  2.  — 
Ona  JI  ta  Oas  napise  knjigu  poslanicu  te  je  poilje 
za  njim  po  jetlnoj  najvjernijoj  hIuzi,  «  l'^ojoj  mu  piHe 
da  Bjutra  . .  .  Npr.  12().  Pniilanica  Antu  Knzmaui^i. 
81av.  Bibl.  1,  IK). 

pdsliiiiik,  rt.  der  Oesandte,  ahlegatus.  cf.  pokliaar. 
Kj.  isp,  poRlan.Mtvo,  ponaobinn.  —  Posije  mu  knjigu 
itttu^i  (TJevojku.  Kad  kralju  kujiga  dogje  i  vidi  Ha 
mu  piAe,  on  rec^e  poalaniku:  »Ja  ti  .  .  .  Npr.  227.  Da 
ae  pošalju  poslanici  u  Rusiju.  Danica  3,  219.  Gla»nik 
bezDofan  pada  u  zlo,  a  rjeran  je  poslanik  lijek.  Prič. 
13,  17.  Poslanik  Balabana  bega  k  JJubrorčanima. 
Dig.  1,  31). 

p6slilnstvo,  n.  vidi  —  J)  posaobina,  die  Gesanđi- 
fcfiaft,  legatio.  —  Poslanfiiro.  Glas.  21,  279  (nmbaa- 
aiata).  —  !č)  riđi  uo^lanje,  mit*Hio.  Stulli. 

po.slAnJc,  n.  viai  poslanstvo  2,  missio.  fStulIi.  — 
Mni^i.  moja  sejo,  ne  tuguj,  to  je  poslauje  Ho^,ije,  a 
■»trt  je  oil  Roga,  slngje  je  od  meda.  J.  Hogdanovit*. 

poslastice,  pftslastioil,  f.  pl.  die  iSchlcrkcrei,  Jjecker- 
hi.tHcUf  cupeAiae,  sciiamcnta.  Rj.  slatka  jela.  vidi  okli- 
/.otine.  preslai'ei,  prijesIacVi,  nlatkifti.  ~  Koji  jegjahu 
poslastice,  ginu  na  ulicama.  Plac  4,  5. 

pAsluti,  pč}§li§m  ipo^aljcm),  v.  pf.  senden^  schickent 
mitto.  Kj.  po-sfati,  vidi  odaslati,  opraviti  2,  oturiti  2, 
pratiti  (v.  pf.),  spraviti  3.  v.  impf.  požiljati,  poail^ti, 
prosti  alati.  —  Konj  kojega  je  patrijar  poslao  Sre^ 
panu  na  poklon.  Rj.  44b.  I  njega  posije  r.et  onako 
po  travu  ...  i  njega  uhvati  u  laži,  i  pošalje  kuSi 
nengoA(5ena.  Npr.  88.  8(?or  i^a  posije  da  spava.  I0*i. 
Napifte  knjigu  poslanieu  te  je  pošlje  sa  njim  |/o  jednoj 
najvjernijoj  sluzi.  120.  l)a  mi  ovu  tvoju  devojin  po- 
slfemo  u  sret  neka  sebi  sreću  traži.  133.  Car  posije 
po  nju  i  uzme  je  za  svoga  sina.  141.  OLide  onom 
starcu  da  ga  pita  kome  ga  je  podao  po  svjet.  155. 
T^jslju  ta  oru  proroi-ic^i  da  dijete  babi.  213.  Rilo  bi 
ga  dobro  po  smrt  poslati.  {Ka(\  se  ko  kud  posije,  pa 
za  dugo  ne  dogje).  Posl.  13.  Poslji  ludu  na  vojsku 
pak  sjedi  te  placM.  257.  Pa  je  (sablju)  jtrcko  omluA- 
njegn  poglavara  Ruske  vojske  pošalje  t'eldmaršalu 
Komennkome  na  dar.  Daniea  1,  ŠO.  (irci  pošalju  na 
Srbe  anatemu.  Npj.  2,  113.  Pošalje  im  posdrav.  3, 
iy9.  Nego  ga  je  njegov  stariji  poslao  u  pomoć  narodu 
Srpskome  protiv  Turaka.  MiloS  24.  Ovoga  Bog  £a 
kneza  i  izbavitelju  poslu.  Djel.  Ap.  7,  35.  Poslali  u 
cns  pomor  kao  u  Mi.^ir.  Ainos  4,  IO. 

pAsIt^oT,  a4j.  n.  p.  lian,  doba,  Arheits-,  Weri', 
hit/orandi  (tempus),  (diesj  profcslus.  Rj.  kad  se  po- 
sluje,  vidi  radni,  posltivni. 

p6sk*nir4i.  f.  die  Arheiterin,  operaria:  Da  su  caru 
devet  poslenica.  Kj.  koja  poslnje,  radi  posao,  vidi 
rabotuica.  raduica. 

pAslenik.  m.  der  Arbeiter,  operarius,  cf.  radin.  Rj. 
kf>}i  poduje,  radi  posuo,  vidi  i  po^lova^,  rabotnik, 
radnik,  težidc.  isp.  saraori.  i^^elve  je  mnugu,  a  poith- 
niku  malo.   Molite  se  dakle  gospodaru  od  letve,  đa 


posiye 


—  127  — 


posItt&ttU 


I 


»TMdr  poslenike  im  Aetvu  »voju.  Mfll. !),  37.  AJcutrmu 

Od^J  nad  curAkim  posleniciruu.  l'nr.  I.  4,  G.  t^iurt  .. . 

linogaaii  ticomoroogu  umnoga  poslenika.  11.1(1  13,  16-1. 

|lAftiyp.  Kj.  vidi  p4)Klije(l,   poflliji,*n,   posliui,  posije, 

/.  prijcdioff,  —  J)  ipraep.  m  gen.)  nnch,  post.  Ki. 
«irf*  »  po«uvu,  nnkom,  nakon,  iza.  —  S  ovim  prijca- 
lo^oni  riieć  ii  druponi  pAdožii  pokazuje  da  —  tt)  što 
bira  ontlft  kad  progje  vrijeme  koje  saiim  znRt^i;  a 
»tijenio  A*f  možet  kasati  net^im  Sto  je  u  njemu:  Poslije 
dupoga  promutlpivanja  i  dogoront,  dogovore  tie  da 
jrtnui  od  ujih  ;*voga  kouja  zakolje.  Npr.  7.  PmU 
nekoga  vrtmena  zmijina  žcnn  /atnidni.  M  (poBle  po 
*«ior.  tfovfjru  mjerio  pOKlijeK  Poslijr  fntja  kopljem  u 
trnje.  i*(»l.  *2r>(i.  J 'osli je  ova  \/.  lonoa  (jeji(?e  ne;  mo^.e 
biti  /A  to  nto  ne  <*e  biti  t^ankn  ni  trpeze?).  2otJ.  Kao 
molitvu  pred  jeli>m  i  po4ijc  jelu.  Pi«.  CAh  «  faA-om 
»r  dotjttttjfiju  nio:e  genitir  mis^Uti:  Tu  jo  opet  od  pri- 
like \\%¥i)  podinn:  ml  ovoga  jodna  polovina  (5()(T|  pada 
prije  ropf.nja  Hriritova,  a  druji?a  (o(H)i  po.tlije.  l*ri- 
prjiva  8!H.  oranio  «/«  i  ornki  primjeri^  u  kojima  kno 
^t  prijetUoij  poslije  pretući  u  adrernh:  Nak»jutm, 
podlije  prtiiHJutru.  Kj.  3^^b.  J'onic  malo  kad  ziiiuj 
do^e  .  . ,  rekne  »vome  konju:  »^\a  (^cmo  .  . .  Npr. 
2#i.  i*p.  pod  II.  A.'.  Mnlo  poslije.  —  b)  kao  §to  pri- 
jeiilf)^  isa  mje'ttom  «iu)jenjuje  vrijeme,  lako  ovaj 
vrenumom  rajnjenjiije  mjfuto  pokasujtuH  red:  Poslije 
Muftve  ovo  »u  naj/jiMinije  vode  u  Srbiji.  Danica  3, 
89.  htslije  nieffa  (vtzint)  najvetM  je  njegov  i'^aja.  2, 
83.  Valjalo  lii«  da  je  pjesma  {51.  odrmin  poslije  7H. ; 
tako  bi  i  pjesmi  613.  bilo  prilit^nij«  nijcslo  iza  IHJ. 
Npj,  1.  VI!.  Koji  je  u  i^vedskoj  vojhH  bio  prvi  posle 
primat.  Žitije  5«>.  —  titp.  Sint.  '27t>— 277. 

II,  adv.  —  2)  nnehher,  po>ite(t,  Rj,  vidi  pTJpilk. 
ifp.  najpOHlije.  —  Srei^^eS  prvo  i  prvo  c^oveka  a  on 
noai  iivii  orlnl^iuii  .  .  .  PoAle  (^e5  Hrestt  dnip;opfl.  Npr. 
611.  Mnlo  puMijc  evo  ti  onoga  trjiovrji,  1(>9  [isp.  pod 
I  1  a:  Toslr  malo).  Te  napija  krasnu  slavu  Božju  .  . . 
vojvodi  je  to  i  pre  i  posle.  Npj,  "2,  301  (1.  j.  I  preo 
I  poUjcdnje:  uip:da  vi^e  u  Hvonie  dvoru  ne  (n)  u  ftlavu 
napijati.  Vuk).  Vojvode  hu  »ve  t«  preminule,  neki 
ijrvr  «  neki  poidtje,  4,  528.  KratJi  mi  se  podije  tužio. 
BOTJ.  49.  Jer  su  postale  posle  ne<fo  ito  jo  j^arda  ure- 
|riena  i  poHtala.  Ziiije  8.  Na  tri  godino  poslije.  Bnkv. 
%.  u  OPOM  priinjeru  pofliijo  kan  dti  shhH  sto  i  poSto: 
I'^ste  je  (iljevojkn)  prsU'nnju,  dovesti  je  i  ven^ajii 
Ih.  Npr.  W»  poslije  u  prijedloffom  kii:  ."^to  ho  može  iud 
dobiti,  ne  valja  rri  pnxUje  (»stavljati.  Poal.  232.  Sto 
uiuuK  to  u  tru/'  b^to  umuze  to  pojede,  a  oe  OHtavlja 
ni&ta  ffii  po4\J€\  3fil.  —  H)  (lu^str,  praetcr,  cf.  osim, 
do,  «amo,  pntjjo:  Jer  no  ima  cd  srca  poroda,  jioslc 
Jedun  <5erku  jedinicu  (Npj.  3,  293).  Uj.  Svi  hc  sužtiji 
njeran  poklonik  poAli  glave  Merdanagić'-Mnje«»IiNpj. 
3,  1(17  (sn  gen.?). 

pftklijpd.  ^u  C  (t,)  vidi  pofllijc:  Tek  ti  ka^.em  jialont 
ea  poilijed.  Rj.  vidi  i  po:^ljed.  isp.  sloi,  zapoalijed. 
ra  nast.  i^p.  prije  i  pnjed.  —  Pozove  kapetana  nn 
dvije  u/e  posUjed  pođne^  da  pogje  u  nje^;ov  dvor. 
Npr.  2411. 

pOjtUjra.  (po  iui.  kraj.i  vidi  poMlije:  ili  prijed  ili 
pnslijen.  Rj.  posfije-n.  wp.  n  (dodiit(tk). 

po^iijopjpli,  poslij^pirao,  I',  pf,  nadi  der  Ilcihe 
hlind  verden,  erblinden,  oculis  capior  alius  ej-  olio. 
Ej.  }»o-Hlijepjeti,  slijepi  postati  svi  redom.  p.  impf. 
»lijepjeti. 

|iOftiy6tati*  pof»lije(55mo,  v.  pf.  nach  einander  herah- 
Ili4*jcn,  devolo  nlitis  ea:  alio.  Rj.  pn-8lijetnti,  slcijeti 
jedno  :n  druijitn.  r.  impf,  ulijetati. 

pft.sliD.  (\to  /ap.  kraj.t  vid*  potilije:  Najprije  si  bila 
7Ji  Kilo^eut.  pak  h!  jioslim  /.a  vojvodom  Jaukom.  Rj. 

p0.sl6l'&4\  poslovAi^a,  m.  tridi  iio««Ientk :  Svi  orai'i  i 
kopaći,  i  po  Icui^i  poslooući.  Rj.  koji  posluje,  stfit,  kod 


po.sIdiTuijc,  n.  dti.t  Arhciten,  lahor,  opera.  Rj,  verb. 
od  poHloviiti.  radnja  kujom  tko  posluje  sto. 

noslAvall,  poslujem,  r.  impf.  arheifcn,  lahoro.  cf. 
rauiti.  Rj.  postanjem  od  posao.  r.  pf.  ispoiilovati.  — 
Svaka  po  »ebe  različitu  rabotu  posluje:  jedna  vv"/.e, 
druj^a  plete  .  .  .  Npr.  111.  Posluje  tko  i  ra.Winja. 
DPosl.  99,  Vci5  aam,  Hine,  vrlo  osiarila.  ne  niojni  d 
poilovaii,  sine.  Npj.  2,  4tH).  Upravljahu  narodom  koji 
poslovaše  taj  posao.  C-ar,  1.  5,   IG. 

posldvonlti,  posluvenim,  r.  pf.  —  t)  po-tdoveniti 
koga,  uriniti  ga  SlorcniMom.  —  2)  sa  ne,  refleks,  ili 
jHiss.:  »»(MMJ  duša,  pa  i  to  se  gotovo  već  «a  svim  po- 
slovenilo.  DaniiMr,  Vid.  d.  IJStil,  71. 

pd.sluvieji,  f.  —  1)  eine  Art  Silltdnrsprache,  dcrcn 
dic  Baatrn  eweicrlei,  die  grosse  und  die  kleine  hahcn 
(Hofhu'olsrh),  lintfuac  fictae  geniis,  fictae  tr  Untjua 
putria,  interftolaiia  singulis  spUabis^  n.  p.  dohnulo 
njiSen«  ^lovi^ii  vedoro  dobref/c,  1.  j.  doueni  vode.  to 
Bc  kaže  velikom  posUnicom,  a  malom:  dijtM^  nijerie 
sis>  vijouo  i\\}ede  iui.  Ri.  (kod  »isi  treha  rta  je  Hiji'tt). 
jczik  koji  rte  od  domaćega  tako  gradi,  da  se  pred 
svaki  slog  njegov  meću  po  dru  druga  »loga.  — 
2j  Prekorei^ioa,  dae  Spriclitiort,  procerbium.  cf.  po- 
fllovica.  Rj  573b.  vidi  i  priča  2.  —  Srpske  narudne 
poslovice.  Piy»\.  I.  Koliko  je  meni  do  sad  poznato,  u 
narodu  naAemu  nema  imena  za  poslovirc^  ue^o  kiid 
se  koja  bo^c  da  rekne,  obično  se,  govori :  .S7o«o  (ima) 
rijer:  ili:  ,%mo  stari  relr;  ili  Šttmu  bahe  katu  i  i.  d. 
...  Ja  sam  poslovice  nnše  počeo  Hkupljati  joS  prije 
20  godina.  Vir,  Poslovice  na  svijet  iztiao  (Jj.  Danićič. 
l>Po«I.  I. 

pdslovieki,  rothtcnlsch^  Uugua  fictn,  Rj.  adi::  A 
poslccički^  od  nekoliko  ruku,  /.uaju  j^ovoriti  ne  samo 
ljudi  i  žene,  nego  i  Čobani  za  ovi^una.  Zim.  174.  isj). 
pofllovica  1. 

pOsloviii,  adj,  Stnili.  vidi  posleni. 

pSshiii'a,  /'.  die  Tiedienung,  vtinistratio.  Rj.  po-slupa. 
isp.  poslužiti  1.  —  Tako  gospoda  Turska  uzimaju  su 
ftokukii  Srbe  ta  raslićne  posluge,  n.  p.  da  tuku  kavu. 
Dauica  2,  88.  Obor-knetz  ima  po  nekoliko  pandura  na 
poslupu,  u  narodnim  poslovima.  2.  iW.  Naro<i  da  daje 
vojsci  Turskoj  lain  i  poslugu  \h}  starom  običaju.  .MitoJt 
142.  U  eeloj  toj  kuci  sedi  sam  on  i  njegova  posluga, 
Mepj.  71   f=  koji  ga  po^Uižttje). 

pAshlbi  m.  —  1)  das  Ciehor,  Anhitren  desoten  v 
ein  Anderrr  rnrtrdgt.  audientia:  u  posluh  ljudi!  Fal*] 
vama  braco  na  posluhu.  Rj.  —  ti)  der  (tehorsam^ 
ohscqHent.il i,  Rj.  ridii  ponlui^nje,  poslušnost,  HluSanje 
2;  pokornost.  —  I'oslah  je  otae  krepostima,  a  nepo- 
sluh svijem  zlot^una.  OPosl.  9.  Bve  mu  druHvo  o~ 
posluha  bilo.  IIpj.  1,  18^, 

pOslUMin.  pciMlUftna,  adj.  —  I)  gchorsam,  dicto-' 
audiens,  cf.  pokoran.  Uj.  vidi  i  posluAljiv.  suprotno, 
neposlušan.  —  <.!rouo  bi  vatru  rukama.  (Kad  se  ka- 
zuje za  koga  od  mlajrjijeb  da  je  poslušanj.  Posl.  4i»» 
Koji  ima  poslušnu  djecu.  Tim.  I.  3,  4.  —  i)  kao 
usli^en,  rado  slušan:  Te  se  (Roporodie«)  moli  Bogu 
Zli  pravi  rod  RiSmn'iiki,  molitva  joj  u  Đoija  poslušna, 
a  mi  od  Rof^n  i  Itogorodiee  pomilovani.  Kov.  7t>.  isp* 
prijatan,  prTiiuiu. 

pdslu.sanje,  n,  der  (rehorsamt  obi^crjuentio :  Da  do- 
čekap  od  mene  veselja,  a  od  Fal<<  »vakoe  pnsluianjtL 
Rj.  rerh.  od  poslui^ati.  vidi  i  posluh  2,  i  svn.  on4,ie. 
suprotno  nepOHluAanje.  —  Po  dvoru  je  sreču  dijelila: 
Hvckrovima  hitro  poslušanje,  jyeverinm  brzo  susre- 
tanje. Kov.  81.  Tako  Če  i  poslukanjem  juinoga  biti 
muojfi  pravedni.  Rim.  5,  19. 

p6»lusatl,  §ttm,  r.  pf.  Rj.  (»o-sluAati.  i<.  impf.  sluftati 
—  J«  J)  ko|i^a,  einem  gehorcheu^  parco  ct«,  auseuito 
Rj.  —  Dijete  posluša  ocit,  i  iduči  tako  po  svijetu  . . 
Npr.  2.  Reče  on  svojoj   ženi:  »Spremi  . . .«  Žena  ga 
pofiluša  i  uradi   Hve   kako  je  /.a^K^kvedio.  12.   Oni   t/n 
oduiab  veselo  poslušaju,  potrče  i  zovnu  kapetana.  2'i7 
To  jo  Marko  poslušao  mt^ku.  Npj.  2,  438.  Al'  mu  b'jela 


I 

U 

i 


teUM^MtoM^ 


posliiiljK' 


—  1Ž8  — 


posobiti 


odgovara  vila ...  To  je  Marko  po»Uisuo  vile.  2,  441 
(poHhtAati  .■?«  ftcn.  isp.  Sini.  8S).  Hitro  fja  je  pothišdlo 
mlada.  4,  363.  Tko  ćg  va«  poslu^nti  u  fomc?  I^nui.  I, 
30,  24.  —  H)  ein  rcnig  horcltcit^  ausaUtor.  Kj,  (rtudo). 

—  i/,  sa  se.  —  1)  recipr,  einander  Oehor  qclten, 
audiri  iuvicem:  O'te  braiSj  da  se  poslusnmo.  nj.  — 
To  rekože,  pa  ite  pos/usaše,  svi  Šarene  pu*ke  uotpra- 
SiSe.  Npr.  4,  170.  To  se  pobra  oba  poshištth,  ua  Nik- 
fii(5a  otmu  o<l  Turaka.  4,  337.  —  2)  kao  pttsi^ir.  Gchor 
/irtticn,  si  tHt:  audient:  ako  ne  ja  po8lu?«m.  Kj, 

po.sljk&ljiv,  udj.  riđi  poslušan.  iSiuIli.  koji  rado 
9lwa.  riđi  i  pokoran,  —  Nogo  Dam  budi  vesela,  ve- 
sela i  potihisljiva,  pt^tkorim  i  umiljata.  Herc.  300. 

poslA^niiNi.  f.  die  Jemands  Bcfehlcn  tcillig  und 
rjern  f)ehorcht,  qnn€  obedienter  itnperatu  fiicit.  Rj. 
poslitšnd  žcrisku, 

?oslikSRik,  pofthi-tnfka,  i».  der  Jemandu  liefeJden 
Ug  und  gem  gefiorcht,  qui  ohediettter  imperuiu 
fttrit.  T?i.  po'iltt^tn  vovjek.  —  Pnatupimo  usrdno  kao 
poslušnici  HrifUa  koji  prizva  avijet  u  carstvo  nebesko. 

op.  y6. 

poslASnOnt,  prmUl^noAti,  f.  omhina  ouogn  koji  je 
poflušan.  tH4h  po^lub  2,  i  ,it/n.  onf^je.  —  PonlušnoH 
je  bolja  od  Žrtve.  t^nm.  I.  lo.  22.  Ho^eA  li  ^•uvnti 
!*t"bc  u  poslušnosti  prem ft  HtnTJe^inl  i  bra<?i?  1>P.  259. 

posli!lždvnik,  m.  r^^t  »lužavnik,  podnos.  Kao  tanjur 
na  kojem  se  gostima  no^i  kuru,  ćasa  vode^  i  t,  d,; 
Kttifcchreit  y  PrneitentirteUer^  KredenztelUr.  —  8am 
u  svojim  rukama  drže(?i  poslu'zuvnik.  O  Sv.  O.  16. 
Ovaj  uzme  na  poshtiavnik  novu  krinku.  Mil.  251. 

p6sluŽbirii,  f.  (u  C.  G.)  tidi  priRluŽbica,  prislav- 
Ijftnje.  Rj.  vidi  i  priHlnžba.  kad  se  osim  krsnoga  imena 
jo9  koji  dan  poftluiuje.  —  Jedno  od  ovijch  dana  zove 
He  kruno  ime,  a  Jedno  u  Crnoj  Gori  prialuibn  ili  po- 
shiihica.  Hi.  5;i7b. 

poMAžIti,  p5fllDlim,  r.  pf.  Rj.  |>o-služiti.  —  i)  he- 
dieneii^  minislro.  Kj.  po/lučiti  koga  čim,  komu  sto. 
r,  impf,  poHlu^.ivatl  1.  —  Voslu'ziši^  poslužen  bude»i. 
(Osobito  govore  kalugieri  i  popovi).  Posl.  25tj.  I  dade 
joj  kupu  od  rakije,  da  hnšauia  ponluži  rakiju.  Npj. 
4,  158.  Dužni  su  i  oni  njima  u  TJele-,«Dima  poslužiti. 
Rim.  ir>,  27.  lAofA".  i  tijcm  hiti  posluzen  u  avako  doba. 
Danićić,  Vid,  d.  18tU,  8.  —  2)  đienen,  Merviisse.  Rj. 
I?,  impf,  »lužili  1  (koga,  kome),  —  Kad  koji  (šegrt) 
ovako  nekolike  godine  poslusi^  pa  dogje  u  kuću  nov, 
onda  onaj  novi  ovoga  zamijeni.  Kj.  835b.  Samo  ludu 
piecu  ostaviti,  pak  će  ono  prava  Liti  raja,  i  dobro  će 
'Jurke  poslužitt.  Npj.  4,  137.  Ne  vodi  li  iSrpskijeh 
robinja,  koje  hi  me  vjerno  poslužile?  4,  205.  Vccma 
]>ofttova^o  i  poslužile  tvar  nego  tvorca.  Rim.  1,  25 
(servierunt  creaturae). 

po.sloiiviiqJo,  ti.  dus  Beditmen,  minisiratio.  Kj. 
V0r&.  od  posluživati.  —  1)  radija  kojom  tko  poslužuje 
koga.  —  2)  radnja  kojom  tko^osUUuje  (pi'istavlja) 
rt.  p.   (rosptfgjin  dan. 

posluJ^Jvnti,  poalhžujem,  v,  impf.   Rj.  p<vsluživati. 

—  i)  ko{^^  beaiencn,  minijdro  itlicui.  Rj.  vidi  pri- 
služivati  3.  v.  pf,  portlu^.iii  1.  —  Slufcnri  potove  lolo 
i  poslužuju,  Rj.  <ii>3ju  Ooiiiai'in  i  domaćica  jjledaju 
svoj  pORflo  (jTOlov©  jelo,  donow  piće  i  ponluzuju  ljude). 
Nov.  Srb.  1817,  477.  Pomenute  ove  Turkinje  . .  .  vodio 
uza  se  na  bintovu,  te  su  ga  posluživale  čihukom  i 
kafom.  Sovj.  73.  —  2)  (u  C  G.)  n.  p.  slavim  Gjur- 
^ev  dan,  a  poslužujem  Gospugjin  dan^  cf.  prislav^nti. 
Rj.  vidi  i  prisluživatl  2. 

p6slj<>diiK,  pftaljetk.i,  7«.  riđi  poSljedak.  Rj. 

p6sljodioii,  /".  vidi  posljedica;  posljedak  la;  resultat. 
die  Folge^  sequeln,  eeeutus,  exitun:  Razmi^ljavao  je 
0  posljedicama  ako  sastanak  dopusti.  Mi^pj.  75.  Mene 
hvata  strava  od  ponledica  te  nauko.  Zlos.  209. 

pdsljtMln'ik«  m.  mdi  poftljt.'duik. 

pdhljeiliijT,  udj.  vidi  posljednji.  Rj. 

p6>.iiiieiiti,  pCtHmiOem,  r. ;;/'.  n.  p.  ljude,  uach  ffM- 


andcr  uhu  der  Wtdt  sehaffen,  interficio  alium  ex  alio. 
Rj.  po-smicali,  src  redotn  smaknuti,  v.  impf.  smicati. 

posmljnli  se.  jem  se,  v.  r.pf,  po-»uiijaLi  se«  kome^ 
femu.  vidi  podsuijehnuti  se,  at^slachen,  deridco.  — 
Gori  nam  se,  brate,  posmijašc,  i  irori  se  od  ua«  iie- 
ni^e,  mi  oetasmo,  brate,  zn  ukora.  Npj.  2,  227. 

pftsraijjeb«  m.  Hdi  podsmijeh,  das  Lachtn  ikher 
drrrts,  mus^  derisio.  po-smijeb.  isp.  posniijati  se.  — 
Hajalović,  prezime;  pdje  •rdje  se  uzima  kao  da  je 
postalo  posmijcha  radi.  Oanićić,  ARj.  155b. 

p&smiJrsHH,  ptVsmijeinaf  udj.  po-smiie^on,  kao  pri- 
lićiM  smij^un.  i^p,  po  (složeno  su  adj.)  i  smijeSau. 
—  Istina  da  bi  bdo  posmiješnOt  ali  bi  bilo  mnogo 
priliciiije,  kad  bi  ko . . .  Pis.  32.  a<ip.  Sir/bijalo.  Rijeć 
je  ova  posmijehio  sastavljena,  ali  joj  je  i  značenje 
smiješno.  Uj.  GSlb. 

poKmiJ6vnnJ(*,  n.  verh.  od  poemijevati  ne.  radija 
kojom  !>e  tko  posmijera  kome.  vidi  podsmijevauje. 

pusmij()vati  se,  pSemijevam  se,  r.  r.  impf.  vidi 
podsmijevati  se  komct  ćcmu^  cincn  auslnchen,  ^roruber 
larhen,  deridco,  rideo.  v.  impf.  prosti  suiijati  se.  p. 
2)f.  poauiijati  se.  —  Pratili  ga  po  ćarAij'  jarani,  »etali 
se  i  posmijcvali:  < Heg  .lovan  beg,  ćestilo  ti  zlato!... 
gjevojka  je  n  ob'  oka  sl'jepa.  Herc.  48. 

posmjehivanje,  n.  verh.  od  posmjebivati  se. 

Jiosmjehlvali  se*  posmjMiujem  se,  v.  r.  impf.;  r. 
pf.  pojtmjtlinuti  ac.  —  Na  to  mi  se  Marko  poamjehuje. 
HNpj.  2,  298, 

pAsmjehDuU  se,  nem  se,  v.  pf.  Gjorgjić.  subridere: 
poBuijehni  s(?  sad,  a  s.ida  skri  tve  lice,  sad  ga  ukazi. 
t:?tulli.  po-smjubniiti  se  (malo),  v.  impf.  posmjehivati  se. 

posmdliM,  p5smolTm,  v.  pf.  gummi  linire.  SluUi. 
po-smoliti,  smolom  namasati  (malo),  v.  impf.  smoliti. 

p6snr(*e«  p^smrćetH,  n.  dijete  koje  .<tp  rodi  poslije 
oćinc  smrti,  der  Nadigchornt;  Spatling,  postumus, 
Rj.  po-Rmr(tlće,  posmrtno  dijete.  —  Da  mrtvu  kost  u 
poćelku  obzine  posmree,  kažu  da  bi  uroAla.  Rj.  372b. 

p^hoirtni.  adj.  nuch  Jemands  Tode  eintretend^ 
jtosthumus.  Rj.-"  ^^>  biva  po  smrti  iijoj. 

posmAeati  se,  poamOcam  se,  r.  r.  pf,  vidi  potući 
se  3  (po  svijetu),  Rj.'  vidi  i  potepsti  ae.  v.  impf. 
smucati  se  1. 

pAsni,  lidj.  n.  p,  dan,  FttMcn-,  jejumii.  Rj.  pos(t)ni, 
sto  pripada  postu,  kad  je  pri4icr  ncodregjen:  pVVstan. 
koje  vidi.  suprotno  mrsni.  —  Pročitaj  iz  knjigu  rijeci 
Gospodnje,  narodu  u  domu  Gospodnjem  u  dun  postu. 
Jer.  3«,  B. 

pdsnica,  /*.  die  Fasierin,  jejunatrix.  Rj.  koja  posti 

pdsink,  w.  der  Fastetj  jejunathr.  Rj.  koji  posti, 
isp.  učajnik. 

posnlmutl,  p^8nTm.^m,  0.  p/l  po-snimati,  ^e  redom 
snimiti,  vidi  pc^kidati.  r.  impf.  snimati.  —  A  divojka 
six)je  todilo)  posnimala,  dizdarevo  pa  oblaĆi  ua  se. 
HNpj.  4,  248. 

pDsuuti,  snem,  v,pf.  pos  poH-«u^en,  dico  pos  pos, 
vitulum  aut  agnum  allieiens,  Rj.  reći  teletu  ili  ja- 
gfijetu  poa  pos  vabeći  gn.  p.  impf.  poekati. 

pAsona«,  p^sopcn,  m.  (pl.  geti.  pt^sobao«),  pJVsnbak, 

p?»opka,  m.  einer  der  Soline,  die  nacft  einander.  okne 

I  durvh    Tiichter    unterbrocJien    tu    trerden,    r^tr    WeU 

kommen,  filii  ex  ordine,  quin  filiu  intrrvenerit:  rodi 

I  majka  devet  posohaca.  Rj.  vidi  i  posobnik.  jedan  od 

I  sinova  koji  se  rode  lasobice,  jedan  sn  drugim,  a  ne 

I  rodi  se  izmegju   nji)t   kći.  —  Ako  U  bi  Vuk    utekao 

'  sa  njegova  ova  posopka  sina,  oa  zlo  će  ti  sjutra  zora 

I  doći.  Npj.  4,  .^12.  U  bcira  su  dva  pofopca  sina.  HNpj. 

,  4,  57B.  posobak  {od  adv.   nocoKii,  jedan  za  dru^m). 

Osn.  292. 

I      fiAsoblca,  f.  eiue  der  l'ochter  nach  der  Reihe,  filia 

ex  ordine,  nuUo  interposito  fiiio.  Ri.  vidi  posobnica. 

jedna  od  h^ei'i  koje  sr  rode  sasoh,  jedna  ta  drugom, 

u  ne  rodi  se  izmegju  njih  sin.  iitp.  posobac,  posobak. 

pu&Ablti,  p<)8obim.  0.  pf.  (u  C  G.)  pidi  pokoriti, 
uzeli,  primiti.   Uj.^  —  Ne  mogaSe   kujaza   osvojiti  ni 


: 


pftsobnica 


—  129  — 


liosrnutl 


^ 


Djegora  temlju  pusubitu  Npj.  5,  374.  On  ga  nijy 
inog'o  OBvojiti,  ui  pod  krilo  »voje  posobUi.  .^>,  3i(4. 
po-flobiti,  druijoj  poli  biće  osnovu  u  bc,  sebe,  »obnm, 
te  tako  po:itanjcm  i  inaćenjem  Ho  i  posvojili,  isp.  i 
ffpodobiii;  dosinuli  se. 

p6sobalca,  f.  vidi  posobicn:  Ho^me  ne  če^^  pre- 
lijepa Nizol  dok  Dc  rodiS  devet  gjt'vojaka,  gjcvojakn, 
devet  posobnica^  pa  ti  hajde ,  Kad  je  toni  drogo. 
Herc.  92. 

p6sobBikt  f».  —  2)  vidi  poeobac,  pooobak:  Bogme 
ne  de^  prelijepa  Nir.o!  dok  ne  rodiA  do  devet  ninova, 
dtvct  sina,  devet  posobnika,  pa  ti  hajde,  koliko  ti 
drago.  Herc.  92.  —  2)  u  ovom  primjeru  riječ  enači 
đrmjo  sto:  A  koji  su  s  lijem  upravljali,  i  najviši 
poiohniei  bili,  te  goflpodn  uaiii  razroniAe,  ^oflto  oni 
kod  knJA/a  if^ahn,  pa  Inkomei  Pera  opadahu.  Npj. 
6,  -iS  (»?j.  isp.  posobnik,  privatus  homo,  Stulli.  pri- 
vatan čorjck. 

Dosokdiiti.  pos^kolim,  r.  pf.  (a  0.  G.)  anfruunternt 
conortor.  Kj.'  po-Hokoliti.  vidi  osloboditi  1.  v.  impf. 
sokolili.  —  sa  se,  rcflekji. .  Uznijeti  se,  -J)  kao  osloboditi 
»c,  poaokoUti  se,  den  Muth  bekommen,  aoimari:  Ux- 
ne-se  se  junak  uz  junaka.  Rj.  774b. 

^us6Hti,  posolim,  V.  pf,  Rj.  po-aoliti.  v.  impf.  po- 
saljati.  —  J)  eiinsulze»t  aalUo.  Rj.  vidi  osoliti.  — 
KlintSorba.  (kad  se  voda  ugrije,  a  on  [soldat]  zaiAte 
od  babe  malo  soli  [i  baba  mu  da],  te  je  posoli .  .  .). 
Po»I.  135.  sa  se,  pasu.:  Gruda  sira  (odmiUi  kad  se 
izvadi  iz  surutke  aok  Me  ne  isijec^e  i  posoli).  Rj.  104b. 

—  2)  mit  Salt  bestretun,  salem  aftpergo.  Rj.  posuti 
što  »olju, 

J»dspn,  f.  ečrkleinte  EvunttchlackeH,  die  auf  nassfe 
var:  r«  farbende  Stoffe  gestrout  icerden^  scoriae 
ferri  comminutae  quae  asperguntur  pannis  nigro  co- 
lore  imbtiemliit.  cf.  kovaćiua.  Rj.  vidi  i  pržina  1. 
kovačina  kojom  «e  pospe  mokra  čoha^  kad  hoće  da 
se  crno  oboji,  po-spa.  inp.  posuti  (pospem). 

pdspntl.  pospimo,  v.  pf.  Rj.  po-«pati.  r.  impf.  spati. 

—  J)  ttaeh  der  Heihe  einuehlafcn,  ohdormiit  uliuft 
€x  alio.  Rj.  kad  svi  redom  KtHpc.  —  Zovne  on  njega 
notnjo,  kad  ««  «•»'  poapali^  da  izigje  na  kuvijertu. 
Npr  351.  Kad  psi  pospe  (oti(?i  če,  t.  j.  pobjeći  6j 
noću).  Posl.  119.  Opiie  se,  kako  zemlja  erna,  pa 
oospftse,  kako  da  pomreše.  Npj.  3,  40.  Sve  pospulo, 
Icao  i  poklano.  4,  J&3.  —  2)  (u  Dubr.}  jeste  li  dobro 
noćas  pospali?  t  j.  pospavali,  schlufen,  dormio.  Rj. 

pOHp&vAti,  p^spSvam,  v.  pf.  ein  ive^^ig  schiafen, 
pauluitim  dormio.  Rj.  po-spavati  (mulo),  vidi  pospali 
2.  r.  impf.  spavati.  —  Zlu  naiikn  Milo.5  naućio  kod 
ovaca  u  san  planini,  pospavati  svagda  oko  po<lne. 
Npj.  2,  139.  Svome  bratu  ćini  Icpa  hlada,  da  joj 
bratac  mamuran  pospava.  2,  162. 

pdspje^Aa«  pftspjelua,  adj.  propents,  praeproperus, 
festinust  celer  etc.  t^tulli.  i^.  br/.,  brzovat,  hitar, 
listf  napreiit  suprotno  spor,  trom-  isp.  pospješiti.  — 
I'oifpjeino  je  ćim  je  dobro.  UPosl.  S'S*.  Poupjesnoj 
miloMti  dvoji  darovi.  1^9.  adv.  Dugo  misli,  r  pospjc-ino 
djeluj.  DPofll.  21. 

pAspj«^siti,  Sim,  0.  pf.  Rj.  po-»pje4iti.  —  1)  (u 
Dubr.)  vidi  pohitjeti.  Rj.  *  onaje  «</"•  "  ovom  ina- 
ćenju u  StuUija  je  reflekti.  poapje&iti  se,  festitiare, 
properart.  —  2)  prelaino.  urgere,  accelerare.  Stulli. 
riđi  ubrziti.  beiK^leunigen.  —  Tuge  poapješe  stitros(t). 
UPo«!.  13«. 

^ospflstiti,  pi^ftpuHttm,  pospd&titi,  p^spu^tim,  v. 
pf.  po-*-pustiti  (Slitil,  malo  spuntiti.  spustiti.  — ,  Pa 
poniđko  ćordu  pospustio^  baS  ko  nose  piimoreki  >>pa- 
njuri.  HNpj.  4,  458.  sa  se,  refhk'i,:  (lornju  ćatmu 
knli  obroniste,  u  donju  tte  Babić  potipustio.  4,  Ub. 

^srimftU  pdHriim'im,  r.  pf.  Rj.  po-sramiti.  riđi 
postidjeCi  (i  Be).  —  1)  bescftdmen,  pudorem  injicio. 
aj.  V.  impf.  isp.  sramotiti  2.  —  Svi  oslali  Ijekari 
kao  posramljeni  razigju  se  kud  koji.  Npr.  14H.  Fa- 
naoji  ćuvti  da  (Ltus)  posrami  nudukt^e  sabraSe  se 


zajedno.  MaU  22,  34.  —  2)  sa  b©,  refleks,  p,  impf, 
sramiti  se.  —  Nemoj  da  hc  posrame  u  meru'  koji 
traže  tebe,  Bože  Izradjev  I  Ps,  fj9,  6.  Jer  ^.eie  se  po- 
sramiti od  g(\ieva  koje  željeate.  Is.  1,  29.  Ali  će  se 
svi  posramiti  s  $iaroda,  koji  im  ne  će  pomoći.  3<),  5. 

posrAnJo,  n.  das  Šcheissen  (perfecUve),  cacatio  : 
Ne  bi  8  njim  otišao  ni  na  posranje.  Rj.  Mrb.  od 
posrati  (se),  isp.  poseriji. 

pdsratl.  p^BerSm,  v.  pf.  Rj.  po-srati.  v.  impf.  srati. 
isp.  pOHeriš,  poserko,  posro.  —  j.  bescheissen,  concaco, 
Rj.  vidi  politi  2.  —  (Jrala  krava,  pa  posrahi  oje, 
Posl.  13.  —  //.  sa  se,  refleks.  —  J)  .^cheissen^  cuco. 
Rj.  sranje  svršiti,  vidi  osrati  se  2,  okekati  se,  okr- 
hnti  se,  onerediti  se.  —  Omaće  niz  noge,  t,  j.  posra 
se.  Rj.  458a.  —  2)  sirh  selbst  i}crunreiHigen^  coneacat 
se  ipsum  infans.  Rj.  (sebe):  n.  p.  dijete  se  posralo. 
vidi  opoganiti  ae  2. 

p6srbiti,  blm,  r.  j>/'.  Rj.  po-srbili.  v.  impf.  posr- 
bljavati.  —  1)  tum  Serbcn  machen,  serbisirent  ver- 
serben,  reddo  serbum^  serbicum.  Rj.  koga,  sto,  učiniti 
ga  tSrbinom,  Srpskim.  —  ])a  su  naši  stari  samo  ono- 
liko Slavenski  jetik  posrbili^  koliko  su  ga  Rusi  po- 
rušili. Pis.  21.  Da  moju  ienu  posrbim,  najnužnije  je 
da  zna  Srpski.  Straž.  18S6,  15M().  —  2)  sa  se,  refleks, 
ein  Serbe  trerden,  fio  serbus.  Rj.  postati  Srbin.  ~ 
Oakavci  koji  su  ondje  ostali,  oni  su  se  posrbili.  Kov.  22. 

posrblj&vanjc,  n.  vidi  srbijeuje.  Rj.:  Posrblja- 
cuftje  slovenskoga  je/ika.   Daui<^ić,   Vid.  d.  iyti2.  19. 

poHrbljAvAfi,  posrbljavara,  vidi  srbiti.  Rj.  r.  pf. 
posrbili.  —  Raić  je  znao  Slavenske  riječi  onako  po- 
srbljavati.  Pis.  6<). 

pos^^b^l1i,  p(VrobrTm,  ndsrobmltl,  ^barebrnun, 
V.  pf.  versilbern,  argento  obduco:  Da  ti  imafi  guvno 
u  avliji  pouijedeuo  pa  posrebnijcno.  Kj,  po-srebriii, 
po-srebrniti  sto,  srebro  na  nj  udariti,  v.  impf.  sre- 
briti.  —  Posrebrni  mu  ruke.  DPosl.  9y.  Vi  ste  kao 
golnbioa,  kojoj  su  krila  posrtbrena  a  perje  joj  §e 
zlatni.  Ps.  G«.  13. 

posred,  {sa  gen.)  m«rt«i  durck,  per  medium :  po- 
sred glave,  posrijed  srijede.  Rj.  prijedlog  po-»red. 
prijedlog  sred  ugeo  prtaa  se  prijedlog  po,  koji  mu 
enačenju  podaje  svoije.  —  Trgovac  potrći  upravo  na 
hajduka:  >na  polje,  kurvo,  iza  grma!«  pa  njega  iz 
piiitolja  posred  srijede.  Rj.  8(X)b.  Po  polju  je  bosilje 
sijala^  podno  polja  ranu  madžuranu,  posred  polja 
visoku  narandžu.  Npj.  1,  39.  Udari  ga  onim  bojnim 
kopljem,  udari  ga  posred  srca  siva.  2,  U3.  Na  gor- 
njemu gjerdapu  slabo  se  kad  vidi  kamenje  posred 
rode.  Dani(;a  2,  3t>.  Neka  ide  (jospod  posred  nas. 
II.  34,  9. 

pdsrcdnicn.  f.  niediatriiCf  conciliatrix.  btuUi.  die 
VamiitUnn.  koja  posreduje. 

p6srednik.  m.  dei-  Vermittler,  mediator,  intercessor. 
—  Rijei'i  posredriik,  priroda  .  .  .  mogu  »e  vrlo  lasno 
pomiješati  s  ua4ijem  rijećima.  Nov.  Zav.  VI.  Jedan 
posrednik  Boga  i  ljudi,  ćovjek  Hristos  Isus.  Tim. 
L  2,  5.  Dobri  su  ljudi  posrednici  u  rasprama.  DM. 
274.  Ni  posrednik,  ni  angjeo.  nego  ib  sam  Gospod 
spase.  DP.  278.  Da  mi  budete  posrednik  kod  g.  pred- 
sjednika. Kolo  13  (10). 

pd&redovanje,  n.  verb.  od  posredovati,  radnja 
kojom  tko  posreduje,  die  Vermitttlung,  intersessio, 
conciiiatio. 

pdsrodoTAti,  prisredujem,  v.  impf.  i  pf.  in  medio 
esse.  Stulli.  po-sredovati,  kao  posred  dvojice  ili  vise 
ih  stoje'H  miriti  th,  od  jednoga  za  drugoga  moliti  Hi 
iskati  što,  umoliti  ili  iskati  što,  umoliti  ili  dobiti, 
vermitteln,  interccdere*  concialiare. 

posrkatl.  pftafćem,  v.  pf  giimUch  aufschliirfen, 
ahsorbeo.  Rj.  po-srkati  (sve),  v.  impf.  nrkati. 

pOKrniiti,  pGBfuem.  v.  pf  das  Glcichgc^icht  vcr- 
liercn,  incli»or  in  ulteram  partem,  cxcido  actinilibri- 
iate,  aegailibrio :  postuuo  pijan.  I  patka  na  ledu  po- 
srne  (Posl.  104).  I  kottj  oa  ato  dukata  posrne  (Poal. 

9 


Iiosro 


130  — 


postatnlk 


101),  Rj.  po-sruuli,  po-sr(l)nuti.  r.  impf.  posrtati.  ^ 
«  prenesenom  smislu:  Nunuifitiri  su  bg  u  Srijemu 
održali  do  sad  prilii^no,  ali  su  u  Srbgi  vrlo  posnuUi. 
Rj.  39Ga. 

pdsro«  vt.  viiU  poserko.  Ej.  gen.  posra,  voc.  pSaro. 

pdsrtui^o.  n.  das  (Tmschicanken^  Umfallen  (eines 
Trunkenćii),  ruitio.  Rj.  verb,  od  poHrtati.  stanje  Icoje 
biva,  kad  tko  posrće. 

pdsHati,  poflrdSm,  v.  iinpf.  unutchivanken,  umfallen, 
ruo.  Rj.  po-8rtati.  r.  pf.  posrnuli.  —  Dri.^  se  plota 
Vukotal  (Uovori  se  Htra^Ijivcu,  a  i  pijunu  ćoeku  kad 
posrće).  Posl.  70.  Kao  pijan  Cipanin.  (Kad  ko  posr^'e). 
132.  Vcd  sam,  »ine,  vrlo  ostarila,  ne  mopu  ti  poslo- 
vati, »ine,  ni  po  beln  dvoru  posrtati.  Npj.  2,  4iH>. 
Za  Žto  bi,  sine,  posrtao  za  tugjinkom  i  grlio  njedra 
tugjoj.  Pn<^.  5,  2i>.  ll^rini^e  dti  posrf^e  Mi.tir  h  ^vijnn 
poslovima  kao  Sto   posrće  pijan   čovjek   bljujući.  Is. 

iy.  14. 

posU  puHta,  m.  der  Fastcn,  jt^tminm:  ćs&nl  pogt; 
danad  je  post  Kj.  vidi  poale  (f.  pl.)  —  Aranpjelo- 
viea,  arangjčlov  post.  RJ.  (»b.  Zavjetni  post.  Rj.  IfUJb. 
Korizma,  ćattni  post.  RJ.  2iJla.  8redopož<';e,  urijeda 
pusta.  Rj.  7081),  Dogje  gost  pa  rarori  post.  {i  Iso- 
hito  govore  kalugjeri  po  inana-^tirimn).  Poal.  H*2.  Ima 
ljudi  koji  bi  prije  pn^tali  da  uliiju  Coeka,  nego  « 
po8t  meso  da  jedu!  214.  Tako  mi  ovijeh  posta!  (Ik 
poste).  303.  Tako  ove  poste  za.  psa  ne  ispostio  !  (Vz 
post).  308.  Pjeame,  koje  ae  pjevaju  ur  časni  pasi. 
Časne  poste  sapostismo,  novu  gragju  iznesosino,  hehi 
crkvu  Hagradismo.  Npj,  1,  118. 

pdKtfljl^jo,  n.  dtts  Entsiehen,  ortiis.  Rj.  verh.  od 
postajnti.  stanje  koje  hirm^  kad  Hopftstnje:  Istina  da 
(le  II  postajanju  vremena  nalazi  gješto  oaobiia  raz- 
lika. Rj.  LV.  Ovijem  posiajnnjejn  reitenijeh  glasova 
naft  jezik  nije  ni  malo  ili  je  prcvet*  slnbo  Bve/.an 
8  drugim  jezicima  alovenskim.  Rad  1,  Ul, 

1.  pdstajati,  p^Htajcm,  r.  impf.  ent^tehetit  ehen 
aufkommen,  e^islo.  Rj.  p5-fltajati.  t'.  pf.  postati,  po- 
Atanuti.  —  U  ovakim  rijetkima  (kao  i  a  imenima,  ud 
kojijeh  wta  postaju).  Danica  3,  19.  Jer  pomisli,  da 
tako  ve**  postaje  pravi  ortak  s  Milosem  u  vlasti. 
MiloS  13H.  Bila  hu  za  njih  (za  «ve  nnukc)  tri  itčitelja 
(a  Mo  ih  ja  prije  nnbrojih  viAe,  oni  su  postajali  kad 
je  koji  umr'o  ili  otiSao).  Sovj.  83.  Nnćin  ueodrcgjeni 
postaje  nastavkom  »ti<.  <^bl.  52.  Dokazuje  dn  je  ru- 
niunski  jezik  počeo  postajati  u  početku  II.  veka.  Vid, 
d.  laGl,  71. 

2.  pdstajati.  postajem,  r.  pf.  pio-Btajati,  kao  stati 
na  što  sve  redum,  jedno  za  drugim:  Cubaljka:  kad 
Be  metne  daska  ili  balvan  preko  balvana,  lia  klima 
i  na  jednu  i  na  dnigu  atranu,  pa  djeca  postaju  i  ntt 
jedan  i  na  drugi  kraj  te  ae  enbaju.  Rj.  81fia.  v.  impf. 
atSjati,  atSjem.  za  perfektivnost  glagola  postajati  isp. 
poustjljati. 

3.  pu8(j^atf,  post^fiuif  0.  pf,  ein  veni^  stehen 
Kenig  stehen  bteibeHf  consisto  pauMum.  Rj.  po-aU- 
jati,  kao  malo  stati  (1).  povori  se  punajviše  za  vrijeme^ 
kao  potrajati,  vidi  potijati.  —  J^alo  vreme  postoji, 
al  eto  ti  jedne  gospe  po  vodu.  Npr.  30.  Ručak  gotov 
i  sve  uregjeno.  Malo  postoji,  ali  eto  ti  joj  mačebe. 
138.  Ne  postaja  malo  dogje  i  jodna  mala  va^čica. 
134.  Malo  vremena  ta  tijcm  postoji^  a!  oto  ti  lisice. 
177.  Koji  može  stici  i  uteči  i  na  strasnu  fnjestu  po- 
stajati. Npj.  4,  3564 

postAjklvSl^e,  w.  das  Steltenhleiben,  constitio.  Kj. 
verb-  od  poatajkivati.   radnjo  ktfjom   tko  postajkuje. 

postajkivatl,  ponti\jkuj@m,  v.  impf.  stehen^  con- 
sisto.  Rj.  po-stajkivati,  ići  pa  stajati^  i  tako  sve  sa- 
sobice  činiti. 

jiAstalfca,  f.  (valja  da  koja  je  dugo  postajala  i 
nije  n  ruke  uzimana?):  I  daj  mene  sablju  postalicu^ 
ncvagjenu  trideset  godina.  Rj. 

jiftstan»  p<\sDaT  a<y.  n,  p.  lonac,  kašika,  jelo,  Fasten-j 
jejuuii.  Rj.  što  pripada  postu*  kad  je  pridjev  odre- 


gjen:  p^»n'I,  koje  viHi.  suprotno  mrsan.  —  Gibanica, 
u  Herregoviiii  fp  gradi  \  posna  uoći  Hužiča  od  oraha. 
Rj.  80.  SkloDuice,  dvije  kašike  {po.tua  i  mrtnia),  koje 
se  sklope  jedna  u  drugu  i  nose  «e  o  poj.isu.  Rj.  (j8Gb. 

p6slannk.  p^^tiinka,  m.  dcr  Jieginn,  Entsteftung^ 
ortgo:  od  pof^tanka  moga.  cf.  postanje.  Rj.  vidi  i 
nastnlnje,  nosiduik.  —  Riječi,  koje  po  .trome  pristanku 
u  ovaj  red  ne  idu.  Odg.  na  sit  8.  latorija  sviju  na- 
roda od  2)ostnnka  svijeta  do  naJcga  vremena.  ^*ovj.  82. 

pdstanuti,  ^l^ataneml,  vidi  postati.  Rj.  1  ondje  pri- 
ntjere.  v,  impf  1  p^atajati. 

postanje,  n.  vidi  postanak.  Rj.  i  syn.  ondje,  takva 
rerb.  kod  dopuštenje,  verb.  od  poatati.  —  Kad  ae  Sta 
dogiigjfllo  u  stara  vremena  od  postanja  sr-ijeta.  Npr. 
124.  Mi  .smo  brada  vjerna  od  postanja.  Npj.  2,  227. 
Prva  knjiga  Mojsijeva  koja  ae  zove  postanje.  Moja. 
I.  1,  1  (untpia).  To  je  postai{je  neba  i  zcmljCj  kad  po- 
Htaže.  2,  4. 

p0.s4ar,  adj,  po-atar,  kao  prilično  star.  isp.  po 
(složeno  s  adj.)  1  star.  —  Vi  poštari  &  njim  ste  pu- 
tovali, vigjeli  ste  carstva  i  kraljevstva,  mi  nijcamo 
tamo  putovali.  Npj.  5,  4fi». 

p6stnniti,  ram,  r.  pf.  Rj,  po-atarati.  —  /•  alt 
machen^  facio  esse  aenem:  Nij^ta  za  to  Ato  je  mlagja 
majka,  laano  ćemo  mi  nju  poslarati.  Rj.  postarati 
koga,  učiniti  ga  stara.  —  //-  sa  se,  refleks.  — 
1)  Sorge  trageiij  curam  habeo:  poataraj  se  da  mi  to 
nagjcS.  Kj.  vidi  nastati  2.  i^p.  pobrinuti  ee.  v.  impf. 
starati  se.  —  Koliko  ae  uzmojie  postaraču  se  eda  hi 
se  jonte  što  otelo  od  smrti.  8ovj.  III.  Da  se  posta- 
rumo  dakle  ući  u  taj  pokoj.  Jevr.  4,  11.  Bog  re  se 
postarati  za  jagnje  sebi  na  žrtvu.  Moja.  L  22,  8. 
Zctski  vlasteli  voljele  sina  Milutinova  i  postarake 
mu  se  sa  prijesto.  DM.  37.  —  2)  alt  nerden^  .•te- 
ncsco :  Lasno  ('remo  mi  nju  postarati . . .  hoče  uan» 
se  postarati  majka.  Rj.  star  postati,  v.  impf.  sta- 
rjeti. —  Uaabnu  od  ialoati  oko  moje^  poštara  se  od 
množine  neprijatelja  mojih.  Pa.  6,  7. 

pOstat,  f.  ono  ^to  u  jedan  put  uzmu  preda  se  ko* 
paci,  ili  J^cleoci,  kad  rade,  die  Reihe  (hei  der  Brnte), 
tractw*  agri  demeiendi:  može  se  do  mraka  istjerati 
jofi  jedna  postat;  uzeli  ave  u  jednu  poatat.  Rj.  isp. 
prepelica  3.  —  Zažanj,  granica  dokle  žeteoci  azmu 
jednu  postat.  Rj.  174a.  Poslatnik,  koji  je  nakraj  po- 
stati. Rj.  550b.  postat,  drugoj  poli  osnova  u  stajati, 
stati.  isp.  Uau.  226. 

postAhlh.  poatlitka,  m.  vidi  poatanak.  Rj.  1  syH. 
ondje.  —  po-8tntuk.  isp.  postati. 

p&*»tati,  pij-^lanem,  v.  pf.  Rj.  po-»tati.  vidi  poatanuti. 
isp.  izači  3.  v.  impf.  i  postajati.  —  1)  beginucn,  ent- 
stehen,  orior.  Rj.  —  i)  postao  rgjav  ćovjek,  er  ist 
ein  schlechtn'  Mensch  getrorden,  fio.  Rj.  postane  tkn 
što  (nominat.;  insirum.  vrlo  rijetko,  isp.  primjer  Ži- 
tije  161.  —  primjei'i  za  1)  i  za  U):  Iznaopačilt  ae, 
postati  naopako.  Kj,  227b.  Kome  će  krv  dwiaH  ^- 
stati.  RJ.  57Ib.  l*ljuue  (gjavo)  ua  zemlju,  i  od  nje- 
gove pljurunke  postane  snoka.  Npr.  yi.  Sad  postane 
čudo  joS  veće.  174.  Otkada  je  svijet  postatiuo,  nije 
ljop§i  cvijet  procvatio.  Npj.  3,  47G.  Tako  da  ja  u 
cijelom  mjestu  postanem  za  podsmijeh.  Danica  2, 
132.  Ako  su  no^e  narodne  pjesme  i  postale  samo  od 
prostoga  naroda.  Npj.'  4,  XXXIX.  I  da  je  Srpska 
erkva  postala  u  Turskoj  (jje  je  postao  i  iivljeo  aveti 
Savo  Nemanjič.  Ri.*  XLL  Vrijedno  bi  bilo  iznan 
kako  je  ovo  postalo  da  zemlja  ima  dva  gospodara. 
Slav.  Bibl.  t,  88.  U  kome  se  (caratvu)  rodio  i  o/i- 
cirom  postao.  Žitijo  1(5.  Postade  (ruka)  zdrava  kao 
i  druga.  Mat,  12,  13.  I  svijet  kroza  nj  posta.  Jov- 
1,  10.  Posta  im  poglavar.  Sam.  II.  23,  U).  Korijeni 
s  riječima  od  njih  postalijem.  Korijeni  I.  Druga  po- 
lovina t.  J.  zapadna,  postala  pnvm  diobotn,  razdijeli 
se  na  četiri  jezika.  Kad  1,  I08, 

pftsCatnik,  vi.  koji  je  nakraj  ooatati,  der  Schniitery 
der    sundchst   um   noch    su   scfineidenden    Getreide 


pOStftT 


—  131  — 


postelja 


šchneidH,  ah  ca  parie^  in  quu  nova  resttit  menfiis.  Rj. 
—  Jedna  kita  klaHoberu,  ariiji;ft  kita  posiutnikti.  Rj. 

p6stav.  m.  vidi  platno  1-  Rj.   po-fllav.  isp.   posta-  ' 
vid.  —  JoSmatSar,  poniat  Zi\  ja.^iuake.   Hj.  24Vta.  Li-  j 
brenjak,  postav  kojega  »c  lakat  prodaje  po  Hbru.  Rj. 
SOTji.  I'o  jciergjevu  ve/o  na  postati  kojomu  su  Žice 
od  juna^kijeli  perčiua.  Npr.  123. 

p5NtavA,  f.  Kj.  po-Htava.  —  1)  đus  Fnitcr  (des 
Klridci),  wunimentum  vcsiiit^  ituhAutura.  Rj.  —  Kari- 
kača,  kariklija  (kapa)  ...  od  crvene  abe  ili  Ćohe, 
odozgo  je  zaiuboflta  kao  Ica,  a  aa  strane  ima  crnt* 
postavu,  za  koju  se  odozgo  može  ^lo  zadjeati.  Rj. 
264b.  Kiflira,  na  suknji  postava  odozdo  iznutra.  Rj. 
270b.  Uždrijelje,  1)  posturu  na  opleijku.  Rj.  450b.  I 
prigrnu  kobislu  (udiju^  koje  duuan  ui  u  kralja  nema, 
otiMo  je  tridest  ^e»a  blaga  dok  unutra  udrio pO!<tuvu, 
a  8  lica  joj  ni  heaapa  nema.  Npj.  2,  228.  —  2)  (u 
Kudn.  nah.)  onaj  mid  (ponajviše  fuzija),  n  koji  ide 
mkiia  iz  kazanake  lule,  cf.  kapalioa.  Rj. 

^s^avilt.  vTm,  v.  pf,  Rj.  po-atiiviti.  v,  pf.  je  i 
prosti  ataviti.  c.  impf.  po«tavljnti.  —  1)  haljinu,  dus 
Kleid  fiiitern,  mnnio.  Rj.  riđi  ualo^.iti  2.  inp.  poatava 
I.  —  (Oplata,  2)  ono  gvožge  Sto  je  njtme  postavljen 
plug  u  plazu  »  lijeve  strane,  Rj.  4tj2b.  Taraltarina, 
kao  fjunj  veliki,  ptt^tavljen  jagnjetitiom.  Rj.  731a. 
Kapa  iznutra  je  od  proste  svite,  a  Bpolja  je  postav- 
ljena crnom  Hvilom.  Kov.  41.  Ćovjek  .  .  .  imao  je  nn 
sebi  plavetno  diupe  bez  rukava  ncpostavljeno.  t^ovj. 
21.  —  2)  kapu  na  glavu,  aufseteen^  impono.  Rj.  vidi 
uslaknuti,  UHtat'i.  —  3  a)  postaviti  što:  Htražu,  eine 
Wache  aufsiellen.  Rj.  ICralj  Sinieuu  razgledao  gdje 
če  Arilju  postaviti  temelj.  Rj.  51(>b.  Dok  postavi  praten 
i  jabuku,  dade  Marko  tri  tovara  blaga.  Npj.  2,  389. 
Imena  u  red  postavljena.  Rj.*  XLVILI.  Iz  priwjf^r't 
Jcoji  ««  ovdje  postavljeni  vidi  se  .  . .  Slav.  Bibl.  2, 
2;i5.  ^«  ne,  pass.:  (tUiiui  se  Milojcva  pred  crkvom  na 
tanjuru  postavi  na  stolic^t  sa  ugled.  Danica  4,  25. 
Da  se  kanivla^ka  i  Karubogdanska  postave  u  prC' 
gjasnje  stanje.  SIilo§  15(>.  —  b)  postaviti  lco<fa:  po- 
staviti vojvodu,  kneza.  Na  b'jelu  ih  kulu  postavio. 
Rj.  Kneiove  da  iaiie^emo,  i  druge  mjeato  njih  da 
postavimo.  Danica  3,  154.  Vi  ste  me  u  stanje  posta- 
vili^ da  ih  (pjeame)  na  svijet  izdam.  Npj.*  3,  V.  ^to 
aam  ga  postavio  megju  najgore  spisatelje.  Odg.  na 
ut.  31.  Pontavih  te  oca  mnogijcm  narodima.  Rim.  4, 
17.  Za  to  6u  te  postaviti  da  hi  ^uvar  glave  moje 
svagda.  Sam.  I.  28,  2.  Postavi  ivi  tisaduike  i  atotinike. 
n.  iy,  1.  Bude  postavljen  u  penziju.  Mil.  Svet.  poet. 
1.  sa  se,  pass.:  Postavi  joj  se  (nahiji)  stureiina  Adži- 
Melculije.  Danica  5,  39.  —  e)  postaviti  koga  čim : 
A  nemojte  njega  pogubiti,  e  ćemo  ga  hodiom  posta- 
ifiti.  Npj.  5,  79.  Postavi  ga  car  Pavle  obrnterom.  Zi- 
tije  12.  Bog,  koji  me  postavi  ocem  Farjionu.  Moja.  I. 
45,  B.  Ko  je  tebe  postamo  knezom  i  sudijom  nad 
namaV  11.  2,  14-  Postaii  te  voijjan  Izrailju.  Sam.  1. 
25,  3<).  isp.  turiti  2:  Car  je  turi  nad  vojakom  vesirom, 
Rj.  75(M.  —  đ)  postaviti  koga  nad  čim:  Postaviće 
gn  nad  srijein  imanjem  Hvojijem.  Mat  24.  47.  Postavi 
oa  nnd  cijelijem  domom  svojim.  Mojs.  1. 39, 4.  Vrijedni 
ljudi,  postavi  ih  nad  mojom  stokom.  47.  (J.  Postavi 
Amasu  tia  vojskom.  Sam.  11.  17,  35,  —  e)  postaviti 
koga  za  što:  Uzme  zeta  svoga  pa  ga  postavi  ta  cara. 
Npr.  212.  Postavi  ga  ta  prvog  vojvodu.  Npj.  5,  501. 
Pa  ih  postavi  nad  njima  za  poglavare.  Mojn.  II.  18, 
21.  Jesi  li  postavljen  caru  za  savjetnika?  Dnev.  H,  25, 
IG.  Postave  ga  sebi  sa  strazara.  Jezck.  33,  2.  — 
4)  »ofru  (den  Tisch)  decken,  stert\o  mensam:  postavi 
da  nuamo,  cf.  staviti.  Rj.  vidi  i  namjestiti  2.  —  Naj- 


prije  postave    na  jednoj   sofri    .starjeiini  i  gostima. 

Rj.  713a.   Kako  gjevojl 

oamah  .  .  .  Npr.   3.  Odmah   via  postave  večeru.  198. 


Rj.  713a.   Kako  gjevojka   mcak  postavi^  Megjedovid 


Postavila   kmua   kumi  čanak  graha  i  malo  hajvara, 
pa  sjele  obje  da  jedu.  Posl.  95.    I  u  dvore  sofre  po- 


stavio.  Kov.  93.  Bila  mu  ku*5a  otvorena  i  sto  posta- 
v^en  za  nvakoga^  koji  bi  mu  otkud  naišao.  Bovj.  77. 
Postaviše  mu  da  jede.  Mojs.  1.  24,  33.  Ho(5e  li  i  mesa 
postaviti  narodu  svojemu?  Ps.  78,  2<).  sa  se,  pass.: 
Itučak  se  postavi,  i  Megjedovit!  se  nakl^pi  te  pojede 
ave.  Npr.  2.  —  S)  einfuhrcn,  instituo:  tudan  Luka 
zulum  postavio.  U}.  —  Koji  se  protive  poshtvljmioj 
uredbi.  Danica  -1,  19.  Srpske  poglavice  postave  senat, 
b,  51.  Ni  u  kakvom  mestu  postavljeni  zakoni  nisu  se 
lako  tvrdo  držali.  5,  86.  Da  je  gledao  u  piaimju 
kakvagod  pravila  da  postavi.  Odg.  na  sit.  8.  To  je 
postavio  Jakovu  za  sakon.  Ps.  Uib,  lU.  Stolicu  epi- 
skopaka,  koja  postavi  sv.  Hava.  DRj.  1,  5«.  Bog  ;«>- 
stavi  obresanje  sa  sntik  svojega  zavjeta.  Prip.  bibl. 
14.  sa  se,  pass.:  Po  zemlji  da  se  postave  Turski  su- 
dovi i  ostale  uprave^  kao  i  pre  Sto  je  bilo.  MiloS  32. 
A  4to  su  vlasti,  od  Boga  sa  posittrljene,  Rim.  13,  1. 

p6stavlJnujo. «.  Rj.  verb.  od  postavljati.  —  1)  radnja 
kojom  tko  postavlja  n.  p.  haljinu  (dos  Filttern,  sub- 
sutio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  postavlja  n.  p. 
krtpit  na  glavu  (das  Aufaetzcn,  imjiositio.  Rj.J.  vidi 
UHticauje.  —  3)  ra<lnja  kojom  tko  postarija  n.  p.  st6 
(das  Decken,  stratio.  Rj.):  Sto  sa  svijem  spravama,  i 
hljeb  ^a  postav^aitje  (donesoSe).  Mojs.  11.  39,  36.  — 
-*;  radnja  kojom  tko  postavka  «.  p.  stražu  (daa 
Anstellen,  Beordern  einer  Schildwac.he,  positio  excu* 
hianim.  Rj.),  —  5)  radnja  kojom  tko  postavlja  n.  p. 
sakon. 

pdst^iiiJAti,  vljam,  v.  impf.  Rj.  po-atavljati.  v.  pf. 
postaviti.  —  1)  ntcllen,  .tetzent  pono.  Rj.  postavljati 
n.  p.  kapu  na  glavu.  isp.  pOHt^iviti  2,  postavljanje  2. 
vidi  imticati.  —  2)  (den  Tisch)  decken,  stei'no  menaam. 
Hj.  vidi  stavljati  3,  namjeiitati  3.  isp.  postavili  4.  — 
Pa  proPtiri  svile  i  kadife  i  postavljaj  zUićene  stolove. 
Npj.  1,  51.  Koji  postavljate  sto  Gadu  i  Ijevatc  nadjev 
Meniju.  Is.  66,  U.  —  3}  futtem,  subsuo.  Rj.  sa  se, 
pass.:  Astar,  pamućno  jdatno,  u  koje  se  obitino  mrtvi 
Turci  zavijaju,  a  i  haljine  se  njime  postavljaju,  Rj. 
ba.  U  Biogradu  gdjekoji  zovu  koporan  veliki  gunj 
koji  se  i  postavlja  kosom.  Rj.  29(>b.  isp.  postaviti  1. 
—  4)  stellen^  auf^tellen  (eine  Schildu'ache),  pono 
ejrctthias.  Rj.  vidi  metati  5.  —  a)  postavljati  sto: 
postavljati  stražu.  Rj.  (u  Njem.  i  Lat.  primjeru).  Gle- 
dajte da  ne  postavljate  bratu  spoticanja.  Rim.  14,  13- 
isp.  poHtaviti  .Ha.  —  b)  postavljati  koga :  Postavlja  im 
po  Mj'i  glavare.  Npj.  4,  3ti7.  Glavnoga  kmeta  u  selu 
postavlja  knez.  a  dogovorom  seoskim.  Miloš  193.  Ove 
dvije  pogrješke  postavljajti  <r.  Svetica  u  red  ouijeii 
spisatelja,  koji  ne  znadu  sklanjati  imena.  Odg.  na 
sit.  17.  Postavljaš  fne  da  sam  glava  tugjim  plemenima. 
Ps.  1«,  43.  .«rt  se,  pufis.:  Pase  se  postavljaju  u  Cari- 
gradu. Danica  2.  84.  isp.  postaviti  3b.  —  e)  poAtavljati 
koga  čim:  Da  ni  jednog  obrstcra  u  miru  ne  postavlja 
generalom.  Žitije  17.  Ne  postavljt^jte  me  kneeom  na- 
rodu. Is.  3,  7.  isp.  postaviti  3c.  —  d)  postavljati  koga 
nad  čim:  postavljam  te  nad  sviiem  imanjem  svojim. 
isp.  postaviti  3d.  —  e)  postavljati  koga  za  što:  po- 
stavljam te  sebi  za  straiara.  iap.  postiiviti  3e.  —  S)  ein- 
fiihren,  instituo.  isp.  postavljati  6.  —  Postavljajući 
railične  uredbe,  koje  je  on  od  Nemaea  bio  video. 
Danica  4,  12.  Koji  ce  sudove  i  druge  vlasti  po  eemlji 
postarljuti  i  uregjivati.  MiloS  149.  Kad  bih  ja  u  ovoj 
stvari  postavljao  pmvila  za  ujih.  Pia.  29.  Ja  evo  po- 
stavljam savjet  svoj  8  vama.  Mojs.  I.  9,  9.  Postavljati 
sakont  0  pravopisu.  Vid.  d.  1801,  21. 

]i^st(>,  p6sta,  /".  pl.  vidi  post.  Rj. 

pdsttdja,  f.  dtts  Bcttgeuutnd,  lectus.  Rj.  po  iuma- 
eefiJH  Njemačkom  postelja  je  ono  sto  se  prostre  mi 
kreveti  sve  sajedno:  perinoj  jastucif  guber,  i  t.  (/.,  i 
što  se  u  Hrvatskoj  zove  posteljina;  a  postelja  j>  m 
Hrvatskoj  isto  što  i  krevet,  odar,  ležnica,  ložnica,  t.j. 
ono  ««  čemu  je  post tljina  s  posteljinom  mjedno.  devi. 
posteljica.  Ie<5i  u  postelju  i  na  postelju,  prema  (ome 
ustati  iz  postelje  i  a  postelje.  —  Car  kako  legne  u 


postftUien 


132 


^ostra&an 


vofiteljUt  ou  ae  zaoeBe  .  . .  Le^uu  u  krevet.  Npr.  b^K 
Vntlvu^-i  pod  kogii  meku  poaUiju.  (01>laftlcaU  ga).  r<«l. 
251.  Postelju  i  trpeza  nema  sržbe.  25rj.  Suze  roni  na 
mekoj  postelji .  .  .  Al'  devojka  sedi  na  postelji.  Npj. 
1,  249.  NamesU  mi  mekanu  pofiteljuj  ne  široku^  ali 
pomekiiHU^  s  koje  ti  se  ni  dignuti  ne  6n.  1,  B05.  Pa 
proatrije  Pavlovu  postdju,  da  nju  leže  njen  gjevero 
Fetre.  1,  616.  Pa  mi  sttn  mekanu  postelju.  I,  522, 
Gjorjge  skvči  ii  meke  postelje.  4,  3<X>.  U  jedou  ih 
raku  ukm>aSe,  kao  da  sn  u  mekoj  postelji.  Herc.  7. 
Pošlo  je  Koeara  rodila  Svetozara  i  ustala  iz  postelje. 
Nov.  Srb.  1817,  639.  Niti  6n  le<5i  na  postelju  odra 
svojetja.  Pa.  132,  3.  Ne  ^^eŽ  više  s  postelje  ustati.  Prip. 
bil)l."84. 

pbsteUira,  f.  —  1)  đem.  od  posteljo.  Ri.  —  Al' 
a  gori  zelen  bore  lisiaOf  i  pod  borom  posteljica  me- 
hana. Npj.  1,  332.  —  2)  das  menschliaie  Bi,  germen 
humanum,  cf.  loŽa.  Kj.  isp.  i  plodniea,  ploava.  — 
Loža,  2)  pometiiia  u  jtivotin^e  (a  u  žene  zore  ae  po- 
.tttljica).  Rj.  332b.  Žena  koja  je  bila  meka,  prozliĆe 
se  prema  kćeri  svojoj,  i  posteljici,  kojji  iziđe  izmetu 
nopru  ujezinijeh,  i  djeci  koju  rodi.  Mojs.  V.  28,  57. 

pUMtcUkna,  f.  vidi  haljine  2,  odrenc  haljine,  isp. 
postelja ;  das  Bettieug,  Bctigetcanđ.  govori  se  u  Hrvat- 
skoj, s  takim  akc.  i  u  baniji.  —  la  nast,  isp.  blazina, 
perinu. 

pdstelJDik,  m.  der  KammereTt  Kammerdiener,  cu- 
bicalarius.  vidi  komornik.  —  Zadržao  sam  49  rijeci 
Slftvenakijeh...  posteljnih,  prestupnik.  Nov.  Zav.  VI. 
UzevSi  na  svoju  niku  Vlasta,  posteljnika  careva.  Djel. 
Ap.  12,  20  (t'>v  hii  toO  norcSvo«).  Seraja  bjefie  glavni 
posteljnik.  Jer.  Til,  69. 

pAstićI,  phsti^nem,  v*  pf.  (u  vojv.).  Rj.  po-stidi,  vidi 
postip;nuti.  isp.  V.  pf.  stići.  v.  impf.  stizati.  —  1)  er- 
reiciten,  assequor:  ne  deJ  ti  to  postići.  Rj.  vidi  po- 
lučiti. —  2)  heimsuchen,  urgeo:  postigla  ga  uenreća, 
lalost  Rj.  vidi  naći  3,  zadesiti.  —  Car  se  na  ćudu 
nagje  ita  će  kako  li  će:  htio  bi  se  ženiti,  a  eievojke 
nema,  htio  bi  kletvu  prcstupiti.  ali  ne  smije  od  straha 
da  ga  ne  poatigne.  Npr.  114. 

pOstiftnn,  postidnar  adj.  vidi  stidljiv.  Rj.  koji  se 
stidi,  vidi  i  stidan,  sraman  2,  srameć,  snunežljiv, 

postidjeli,  posUdun,  v.  pf.  Rj.  po-stidjeti.  vidi  po- 
sramiti {i  se).  —  1)  vidi  zastidjeti.  K}.  postidjett  koga. 
V.  impf.  isp.  sramotiti  2.  —  2)  sa  so,  refleks,  vidi 
zastidjeti  se.  Rj.  r.  impf.  stidjeti  se.  —  Postidio  se 
ka'  i  kupovni  pas.  Posl.  256.  Ko  se  postidi  mene  i 
mojijeh  rijeci,  njega  će  se  sin  Ćovje^ij  postidjeti.  Luk. 
9,  26.  Nemoj  da  se  postide  u  meni  koji  se  uzdaju  u 
tebe.  Gospode  t  Pa.  69,  6.  Neka  se  postide  hesakoT^jtt 
svojega.  Jezek.  43,  10. 

pdsilniuti,  gnSm,  vidi  postići.  Rj. 

p^stis,  cf.  pestiS.  Rj. 

p6stitl,  postim,  V.  impf.  Rj.  f.  pf.  sloi.  iz-poetiti 
(se),  na-,  o-,  od-,  pre-,  za-,  r.  impf.  sloi.  ispaAćati  (i 
se),  ispaštati  (i  se),  napaj^tati,  otpafitati.  —  7.  IJfasten, 
jijutio:  Pftsti  kao  pas  od  kftsti  (Posl.  256).  Rj.  — 
Neki  se  zavjetuju  aa  poste  potiegje^jnik,  ili  čitavu 
neeljelju  dana  kakom  svecn.  Ri.  166b.  Ponedionićar, 
Čovjek  koji  posti  ponedionik.  Kj.  539a.  Volim  ja  po- 
stiti (ponegjeljnik)  la  njega  nego  on  za  mene  da  posti. 
(Krrnit^'ima  duhovnici  na  ispovijesti  osim  ostaloga 
zapovijedaju  da  poste  ponegjeijnik  i  tako  da  se  kaju 
fito  su  krv  ućinili;  za  to  ov^e  znaći:  volim  ja  ubili 
Đjega  ne»>  on  da  ubije  mene).  Posl.  38.  Posti  k'o 
pas  u  veliki  petak.  DPosl.  99.  Ridai^e  i  plakaSe,  i 
postiš  do  većem  ea  Suulmn  i  Jonatanom.  Sam.  XI. 
1,  12.  Pri  veza  kostrijet  oko  tijrla  svojega,  i  poUaie. 
Car.  I.  21,  27.  —  2)  fastenmdasig  viachen  (s.  B»  den 
Topf,  in  dem  Fleisch  getveseti,  sorgfCiUig  reinigenjt 
purgo,  expurgo,  Rj.  postiti  n.p,  loiutc  u  kom  je  bilo 
mrsno  jelo,  t.  j.  odvurujući  čistiti  ga  eu  postto  jelo. 
sa  se,  pass.:  Odvarivati  sudove  (kad  se  poste).  Rj. 
441b.  —  JJ»  sa  se,  refleks,  (in  der  MinsumkeitJ  fasten. 


jejuno.  Rj.  postom  se  moriti,  n.  p.  u  samoitnji.  — 
lpa<tnica,  ćelija  u  kojoj  se  ispouuik  posti.  Rj.  237n. 
David  se  moljaie  Bogu  za  dijete,  i  pokćase  se  David. 
Sam.  U.  12,  16. 

pdsliznti,  pl^8tižem,  r.  pf.  po-sti/.ati.  isp.  po  {sloi. 
s  glagolima,  b)  i  stizati.  —  1  urski  konjici  navale  za 
njima,  te  \}i  mnoge  postiht  i  isijeku.  Sov>  3i).  kako 
su  glagoli  dostizali,  prestizali,  pristizati,  sustizati  r. 
itnpf.f  moglo  bi  se  činiti  da  je  i  postizati  «  ovom 
pnmjeru  v.  impf.;  ali  se  iz  kontekf^ta  vidi  da  je 
V.  pf.:  mnoge  redom  ili  malo  po  malo  stići,  ali  može 
biti  i  V.  impf.j  i  tako  je  «  .SVuHi/a.  isp.  podijevati 
V.  pf.  i  impf. 

p6std,  p<Vtola,  m.  (u  Hrv.)  vidi  crevlja.  Rj.  vidi  i 
postola,  cipela,  isp.  fllar,  papuća,   paSmag,   poSmaga. 

pOstojao,  u4j'  bt.ftdnaig,  constans,  sttMis.  Rj. 
po-stojau.  isp.  pofltAja^i.  vidi  stalan,  suprotno  nepo- 
stojan, prevrtljiv.  —  CaraUm  ne  može  imati  nikukoga 
zanata  niti  postojanoga  posla.  Rj.  819a.  Niti  joj  (Akoli) 
i  gje  ima  odregjena  i  postojana  mjesta.  l)anica  2, 
118.  h  postojanim  a:  vidar,  vozar...  3,  5  (u gram.). 
1  da  bi  im  to  tvrgje  i  postojanije  hilo,  da  im  se  do- 
pusti, da...  5,  30.  Tako  se  cijena  kokosi  za  trideset 
1  nekoliko  godina  u  pravome  i  postqjanom  novcu 
nimalo  nije  promijenila.  Posl.  144.  Ako  bude  postojan 
da  izvrfiuje  zapovijesti  moje.  Dnev,  L  28,  7.  Pokazaću 
im  obilje  mira,  postojanoga  mira.  Jer.  33,  6.  adv.  Na 
poluostrvu  Ratu  može  se  ćuti  (glas  h),  samo  ne  onako 
zdravo  i  postojano  kao  u  Ornoj   Gori.    Posl.   XXIV. 

pOStojAnstvo,  n.  die  Pestandigkeii,  constantiti,  sta- 
bilitas.  Rj.  stanie  onoga  sto  je  postojano,  vidi  stalnost. 
—  Da  ogledamo  sad  na  ženi,  reće  na5  nemilostivi 
lekar,  kojega  je  moje  postojanstvo  već  bilo  malo  smelo. 
Danina  2,  137.  Nemaju  u  tome  nikakvoga  pravila  ni 
pofittjjanstva.  Pis.  28  (die  Consetiuette). 

puslujAnjc,  n.  cf.  dostojanje:  I  u  dvori(hl  svoje 
postojanje.  Rj.  das  Erbgutj  haeredittts.  vidi  baitina, 
I  sgn.  ondje. 

pAstujbina,  f.  der  Gchurtsort,  locus  natalis^  solum 
natale,  cf.  zavićaj.  Rj.  vidi  i  kamen  2.  mjeHo  gtije 
se  tko  rodio.  —  Hvakomc  reĆe  da  ide  na  svoju  pO' 
stojbinu,  Npr.  247.  Tek  da  mi  se  dvora  dohvatiti, 
oćevine  i  pak  postojbine.  Npj.  2,  275.  Nema  proroka 
bez  časti  osim  na  postojbini  svojoj  i  u  domu  svojemu. 
Mat.  13,  57.  po-stojbina.  isp.  postajati,  rijeci  s  takim 
noH.  kod  ća/bina. 

pAstola,  f.  (u  Dubr.)  vidi  pbsto,  crevlja.  Rj.  i  kod 

posto    ."Jt/M. 

p6s(ulae,  pftstoca,  ni.  od  posto  (?)  dem.  —  Na  po- 
stulac  na  koji  ti  i  otac.  DPoal.  66. 

pd.stular,  m.  calceolarius,  sulor.  Stulli.  ko  Uje  po~ 
stole,  vidi  cipelar,  crevljar.  isp.  ćizniar.  —  Crevljar, 
ko  erevlje  Sije,  postolar.  Danićić,  ARj.  822b. 

pt^stolnjak,  m.  ipo  jugozap.  kraj.)  vidi  stoinjak. 
Rj.  vidi  i  trpc^.njak.  das  Tischtuchj  mensae  linteum 
ono  čim  >r  puk-riva  sto,  trpeza. 

post6IoTlna,  f.  (u  O.  O.)  što  je  pusto,  vidi  pusto- 
Una.  Rj.  vidi  i  pustolovina,  za  protnjenu  glasa  u  na 
0  i>/).  dobodolina  i  dubodolina. 

pAstolji%  n.  nožiee  i  sva  sprava  na  ćemu  astal 
stoji,  dati  'J'isvhgesiell,  pedes  mensae.  Rj.  po-stolje.  isp. 
prije-stolje. 

postrAdaii,  pustradam,  v.pf.  (n  vojv.)  leiden,  patior. 
ttj.  po-stradati.  v.  impf.  stradati.  —  Pazario  kao  pas 
na  va&aro.  (Kad  ko  gje  postradu).  Posl.  24.S.  Nj^^mu 
valja  mnogo  posiradati  od  aiarjeSina.  Mat.  1'*,  21. 
Jer  sara  danas  u  snu  mnogo  postradula  njega  radi. 
27,  19.  U  čemu  postrada^  ti  onome  može  pomoći. 
Jevr.  2,   18. 

pOstra^D,  pOetnfina,  adj,  po-atra&au,  kao  prilično 
strašan,  isp.  po  (sloi.  aa  adj.)  i  straiao.  —  Kakvih 
znadem  straćni^eh  seniara,  a  ja  vigju  sada  Crnogorce, 
postrahti  su  vigjet'  no  serdari.  Npj.  5,  550  (postraš- 
niji?). 


postrariti  se 


133 


liosakatl  s« 


. 


•ostrftriti  se,  pi)8trftvim  ee.  r.  r.  pf,  kad  kurjak 
znkolje  ovcu,  ili  kravu,  onda  knžu  postnivila  se,  vom 
v'ildfn  Thiere  gcfressen  trerdcn,  a  ftra  pereo.  Rj. 
pn-AtrAviti  ^e.  u  ovom  zniičenju  ovaj  se  gUitjol  druk- 
čije ne  nalaii  (strv  poatati?). 

postrAiiti,  p^atrajtun.  v.  pf.  ein  icenig  traeheHf 
rigUo.  Kj.  po-slraiili  (mulo),  r.  mpf.  stražili.  —  Zar 
DC  mogoste  jedan  eaa  postrašiti  na  ranom?  Mm.  26, 40. 

p6»«tr69iti,  Sm,  r.  pf.  dachc7t,  tcao.  Kj,  Do-stre&iLi 
kto,  strehu  mu  načiniti,  isp.  stroliu.  —  Pofitaviću 
tetnelj  od  olova,  pokrit^u  jr  (crkvu)  žeženijem  zlatom, 
i»opunjaf'-u  dragijeiii  kameaom,  postrešiću  sitnijem 
huentm.  Npj.  2,  2<>4. 

iM^sIn^sJo,  H.  —  Značenje  (korijenu)  Siriti,  zakla- 
njali; streha,  na&trei^nicaf  nadstrešnica,  pustn^sje,  po- 
strfiiti.  Korijeni  274.  drugdje  se  ne  mUuti  ova  rijcL 

pdstrići,  postriiein,  r.  pf.  po-strići.  r.  impf.  etri<^i. 
9a  ae,  refleks,  ili  pass.:  Rastko,  koji  bje^e  onamo 
[lobjegao  i  postrigao  se  pod  imenom  Sava  ...  pa  se 
ukloni  n  mannatir  Studenim,  gdje  »c  i  postriie  pod 
imenom  Sinieuii.  t>M.  1(>.  isp.  pokahi^oriti  se. 

poslrijj^ljati,  pftHtrijeljain,  p.  pf.  nach  der  Heihe 
niedenfchiesaen^  trajicio  unum  cjr.  ulio:  Jera  ^ii  ti 
sve  poMrijeljuti  vrane  konje  i  dobre  junake.  Kj. 
|>o-fltnjeIjati,  \*9trijditi  nekolicinu  redom.  v.  impf. 
strijeljati. 

p6s(riscl,  m.  pl.  vidi  podstrišci.  Kj.^ 

p6strižnTk,  m.  vidi  kalugjer;  jer  ko  se  pohdugjeri, 
on  He  postrize.  —  Ja  aain  rodom  ozgo  otl  Va-sojevii^a, 
Kpofitnznik  sam  Visokih  Det^ana.  Megj.  ItiO.  u  StulUja 
ima  iz  Unskoga:  postrižeuik,  detomtiis ;  i  u  Stnroslov. 
pOMlrf^.enik,  tonsu^.  monucttus.  da  nije  poČem  i  ovdje 
pofjrije^eno  poBiri^.nik  vij,  poHtri^enikV 

pA^Irnak,  p^atfnka,  m.  (u  Grblju)  pozni   kukuruz 


koji  se  »ije  po  strnjici  (p43ftlo  se  ozim  požnje),  Herhst- 

' .  po-strnak. 
p6Nlnp,  «i.  —  1)  der  Stilhtnnd  der  Miihlć  hei  lu 


mais,  tea  maia  uuctumnalis.  Rj.  po-strni 


hohcm  Wasscr^  eonsiitio  moltte  oh  aquue  altitudinem 
nivtium:  udario  postnp,  sa<I  je  postup,  ne  moie  vo- 
denica da  melje.  Rj.  kad  dogje  velika  voda,  pa 
vodenica  poHupi,  isp.  postupiti  3,  —  2)  vidi  postupak, 
das    Vcrfahrcn,  ralio  agendi   cum    aUqxio:   Postupku 

urcjevu    s   Jnnkom    8ibinjnuinom    u/rok   su   lif^iie 

ari . . .  iz  topa  se  novoga  pontupa  može  aa  avijem 

umjeti  prcfgabnji  postup  sa  sattiijetn  Jankom.  DM. 

114.  Cijela   ova  atvar  baoa  neku  ajenku  na  postupe 

iyihovijoh  (dubrovaćkib)  trgovaca.  3(13.   isp.   poatu- 

■"irij*-  3.  —  3)  die  Stufe,  gradus,  jja^iid;:  Koji  dobro 

uže  oni  dobivaju  sebi  dohar  postup.  Tim.  I.  3,  13 
(gradum  bontim  šibi  aciiuireni,  ertverhen  sidi  dne 
hohe  i^tufej.  vidi  prad  4,  stepen  1,  atupauj. 

postdpara,  f.  vidi  poatupaonica.  Uj.  —  riječi  s  takim 
nnst.  kod  cjepaća. 

p6sfUpAk,  ptVtPipka,  m.  vidi  pof^tup  2:  Onn  navali 
DH  mene  sa  psovkama  i  kletvama,  koje  su  joj  bo  jod 
jednako  činile  male  ea  ludi  moj  postupak,  Dana^i 
2,  141.  Ali  se  iz  titule  Htefunove  i  iz  postupaka  Vu- 
kunovih  vidi  da  .  .  .  DM.  VJ.  Pontupku  (f'jurgjei^u 
s  dankom  l*?)biiijauiuom  uzrok  su  li^ue  stvari  ...  iz 
lojra  se  novojra  postupa  može  sa  svijera  razumjeti... 
141.  Tt  Kakoui  bjebu  zakonik  pra^ani^ki.  kriminalni 
i   po€tupnk   smiski.  O  ^?v.  (>.   U),  i.*;).   postupanje  3. 

po.sfdpitnje.  n.  Rj.  rerh.  od  pofituputi.  —  ij  radnja 
kojom  tko  postupa  (ide,  orrde)  n.  p.  iz  doma  (djis 
Uelien,  Schrcitou,  ^reasua.  Rj.).  —  2)  stanje  koje  biva, 
kad  vudenicjt  postupa  (das  Stillsteben  der  Muble, 
oonsutio  molar.  Kj.).  —  3)  radnja  kojom  tko  postupa 
(dobro  ili  zlu)  s  kim  (daa  Verfabren,  putes  oder  brisea, 
mit  eiueni,  nitio  agendi  cum  alit^uo,  Ir.  proc^de  Rj.): 
Tursko  vbtdanjt'  i  sud,  i  njiftovo  pofitupunjc  s  rajom, 
anjtef't  je  uzrok,  što  u  Srbiji  ima  mnopo  bajdiikn. 
Daincu  *J,  fM).  Podaj  im,  (iospode,  po  zlomc  postu- 
panju ^jihoDU.  Pa.  28,  4.  To  postupanje  s  dankom 
navuče  na  Gjurgja  veliko  zlo.  DBI.  112.  inp.  postup 


2,  postupak.  —  4)  radt^ja  kojom  postupa  dijete  (po- 
činje hoditi). 

pastAiiaonicA,  f.  der  Gelikuchcn,  placenta  primae 
itioiiis.  Kad  dijete  po<^-no  i<5i,  onda  umijese  pogaču, 
pa  skupe  svu  djecu  (koja  mapu  trčati)  i  mom6id  iz 
KU(?e,  te  je  izlomo  malome  djetetu  viSe  j;lavc;  kako 
koje  odlomi  komad,  a  ono  bje^j  odande  (da  bi  i  ono 
dijete  onako  tr^lo).  cf.  postupaka.  Rj.  uip.  pOHtupati 
4.  —  riječi  ft  takim  nast.  kod  brkaonica. 

postdpnti,  postupam,  v.  impf.  Uj.  po-stupati.  v.  pf, 
p08tu])iti.  —  1)  auftretcn.  gehen,  gradior:  Kudgod 
naS  domaćin  i  njegova  djeca  iz  *lonia  postupali,  s^nid 
na  areču  naatnpatil  (Kad  8c  napija).  Rj.  vidi  iči,  grcati 

—  2)  stillstehen  (von  der  miihh),  consisto.  Ky  vo- 
denica postupa  kad  od  velike  vode  ne  može  da  melje, 

—  3)  9  kim,  umgehni,  verfahretit  ago  (bene  aut  male) 
cum  aliquo:  lirat  je  mio,  koje  vjere  bio,  kada  bratski 
misli  i  postupa  (isp.  Poel.  2l»).  Rj.  —  Hajde  mudro 
da  postupamo  »  njima.  Moja.  Tf.  1,  10.  Miairci  sta- 
doAe  ilo  postupati  s  nama.  V.  2fi,  B.  Mopla  (je)  tako 
postupati  samo  po  pravu  svojega  muia.  DM.  27.  ~ 
4)  postupa  dijele,  t.  j.  počinje  hoditi,  eu  gehen  an- 
fangen,  cocpi  incedere.  lij.  isp.  postupaća,  postupa- 
onica. 

pdstiipiee,.  adv.  gradatim.  Stulli.  vidi  posttipno. 

postApUi,  pftstfipim,  V.  pf.  Rj.  po-stupiti,  r.  impf. 
postupati.  —  i)  gehen,  gradior:  Kolikopopj  obidoh, 
1  nopama  postupih,  joA  ne  vipjeh  takopa  ^uda  (reče 
Crnogorac  kad  ae  čemu  začudi).  Rj.  Kao  poči.  — 
ŠČerce!  liože  ti  daj  dobru  areču!  koliko  škroka  po- 
stupila od  svoga  roda  do  Bvoga  doma.  toliko  ti  Bog 
dao  dobrijeb  i  sretnijeh  čaaal  Kov.  10.  Voj>tkć  ove 
na  fri  strane  postupe  srcčno  u  napredak.  Miloi  14. 

—  2)  umgehen,  verftthrcn,  handcluj  ago  cum  altipio, 
me  gero  erga  illum.  Kj.  —  .Tezekija  ii«  postupi  prema 
dobru  koje  mu  se  učini.  Dnov.  II.  32,  25.  niefan  da 
bi  pokvario  bratu  posao,  irebaSe  i  sam  onako  da 
postupi.  DM.  19.  Pokaja  ee  što  je  s  ocem  onako  po- 
stupio. iM),  Ne  moJ^.e  mi  se  kazati  da  sam  ruino  pO' 
stupio  prema  ličnosti  Svetičevoj.  G.  P.  N.  4. 

p6stupno,  adj.  kao  stupftju^i  polako;  gradatim, 
.ttufenvcisr,  nach  u»d  nach.  —  Zar  se  ne  mo^.e 
naprt'dovnti  lagano,  postupno?  Zlos.  8fi.  vidi  postupice. 

post()pndst,  poHti'ipnosti,  f.  stanje  onoga  što  biva 
po><tupno;  die  Stufenfolgc:  Ja  sam  rad  da  pored  veće 
postupnosti  u  opŠte,  nekako  vidim  tvoj  unutrafinji 
razvitak.  Zlos.  3U.  Kada  je  vrlo  teSko  razlikovati  i 
mrtvu  stagnaciju  starosti  od  mudre  postupnosti  zrelih 
godina.  47. 

postvArati,  pfistvaram,  v.pf.  nach  der  lieihe  schaffen, 
creo  unum  ex  alio.  Rj.  po-slvarali,  mnogo  koješta 
stvoriti  sve  redom.  v.  impf.  stvarati. 

p&sudji,  f.  i>idi  naruč.  Rj.  po-suda«  djelo  kt^im  se 
sto  po.<udi.  isp.  poHuditi,  posuđivati. 

po.sdditi,  p5«iid"im,  i-.  pf.  Rj.  po-sudili,  p.  impf. 
poaugjivali.  Značenje  ikorijenu)  dati  (da  se  vrati), 
poslnžiti:  posuda^  posuditi,  posugjicati.  Korijeni  215. 

—  (osobito  po  zAp.  kraj.)  dali  ili  uzeti  u  narur*,  horgen, 
comniodare,  utcndum  petcre:  Da  imamo  masla,  kako 
nemamo  braftna,  pa  bismo  posudili  u  selu  tef}sijUt  te 
bismo  načinili  pitu  (Posl.  4i*)'  Kj. 

pdsnj^Of  «.  das  Getath,  vuaa.  Rj.  coll.  po-sugje. 
viai  BUgjc.  jedno  od  posugja.  2  sQd  (pl.  sfldi  i  sijdovi) 
1.  —  Čovjek  gradi  od  njega  (od  bilja)  svakojako 
posugj&.  Priprava  5.  8vo  mu  posugje  načini  od  mjedi. 
MoJH.  II.  27,  3. 

posuvjfvaiijc,  «.  das  Bonjen,  commodatio.  Rj. 
verli.  od  posugjivati.  radnja  kojom  tko  posugjuje  Sto. 

posnuivati,  posiigjnjcm,  i'.  impf.  borgen,  com- 
modareTii}.  po-AUjgivati,  davati  ili  uzimati  u  naruč, 
V.  pf.  posuditi,  isp.  posuda. 

posAkati  se,  pi^sflčem  se,  v,  r.  pf.  sich  licrandrćitt- 
gcn  (hitufenveise).  erumpere  caterratim.  Rj.  po-aukati 
se,  kao  u  gomilama  isukati  se.  v.  impf.  sukati  su. 


po  sukljati 


—  134  — 


posretitl 


posAklJAti,  positkljam,  v.  pf.  hervorstromen,  pro- 
fundi.  I\j.  po-aukljati,  ponukljao  n.  p,  dim  ie  peći. 
vidi  poHuktnti.  r.  impf.  Bukljnti. 

posiiktnti,  p^sukOeni,  r.  pf.  hervorstroTHffn,  pro- 
fvndi.  Kj.  po-9ukt»ti,  posufUalu  n,  p,  zima  u  sobu 
kroz  vtaiu,  vidi  posukljati.  v.  impf.  Buktati. 

pdsiiUti,*  tun,  V.  pf  vergleichen,  comparo,  cf.  na- 
tniriti,  poravnati:  To  reko&e,  pa  se  posuJise.  Rj.  po- 
fluliti  (se),  isp.  naćuliti  se. 

posAmlJnll,  p<^flnniljam,  vidi  poeumnjati.  Bj.  isp. 
flumlja  i  »umnja. 

posdmnjnlu  pCisOmnjam,  r.  pf,  Kj.  po-sumujali. 
vidi  pobuniljati.  r.  impf.  sumujati  (auiuljati).  —  J)  he- 
eweifeln,  dtibito.  Rj.  —  Vi  ne  ćete  ni  malo  posumnjati 
0  istinitoitti  ove  moje  želje.  Javor  1885,  439.  Kad  ga 
(lauaa)  vidjele,  pokloniše  mu  oe;  a  jedni  posumnjaae. 
Mat  28,  17.  sa  se,  pass.:  Po  ovijem  r'ijefiraa  moglo 
hi  M  posumnjati  o  značenju  riječi  »djemoa.«  DM.  12. 

—  2)  sa  se,  refleks.  eweifelnt  dubilo.  Rj.  snacenje 
kao  sumnjati  (bee  ae)  pod  I,  —  Petar  viaeći  vjelar 
veliki  uplati  »e  .  .  .  reče  uiu  (laus):  malovjerui!  za 
što  se  posumnja?  Mat.  14,  31.  Za  obet^anje  Božije 
ne  posumnja  se  (Avraam)  nevjerovanjem ,  nego  ojaiJa 
u  vjeri,  i  dade  aUvii  Bog:u.  Rim.  4,  2U. 

posfimporiti,  rim,  v.  pf.  vidi  osumporiti.  Stulli. 
po-Bumporiii,  sumporom  pomUi.  t?,  impf.  aumporiti. 

pohumr^iMti  se,  poshiarn^i  se,  p.  r.  pf.  es  heyinni 
Aberid  ::»  tccrden,  ddmmeri,  adoespcrascU.  Rj.  po- 
aumrafiti  se  (malo),  v.  pf.  je  i  prosti  sumraćiti  se. 
V.  impf.  suniraćavati  se.  —  Sve  je  zabavljaj  dok  8C 
mulo  posuvn-ači,  pa  kad  se  posumra6ij  a  ti  Itreoi  ga- 
liju. Npr  H9. 

po.sDnetitl,*  um,  v.  pf.  nach  einander  beschneiden, 
circumcido.  Rj.  po-Bunetiti  nekolicinu,  na  njima  redom 
fivrsiti  sune'ienjc^  ubrcztUi  ih  redotn,  v.  impf.  Hunotiti. 

posAst^tti,  pomiatanem,  v.  pf.  Rj.  po-austati.  — 
J)  poRiistancmo,  insgesammt  rnUde  tcerdcn,  đefaiigari. 
Rj.  kad  nekolicina  redom  stistanu.  —  U  pustinji 
obraala  je  trava,  ta  dobri  bi  konji  posuMali,  jer  se 
trava  gaziti  ne  dade.  Npj.  4, 278.  —  2)  miide  tterden^ 
fatigor,  cf.  snatati.  Rj.  posuatati  (malo):  Kad  mulo 
posustanc,  i  vrei^a  [uu  se  niz  legja  ponifiko  obcai, 
onda  .  .  .  Npr.  170.  JSlo  ai  mi  se  onevesulio?  ili  ti  je 
blaga  ponestalo?  ili  ti  je  konjic  posustao'/  Npj.  I,  38. 
On  potouu  malo  u  Cetiuju;  on  ne  tone.  Sto  je  po- 
sustao, vede  tone,  te  oa  kuSa  ljubu.  1,  571. 

posdfiitl*   pttHuSim,  r.  pf  po-snMti.  r.  impf.  sufitti. 

—  1)  posušiti  sto,  učiniti  da  postane  suho:  Pusiihh 
zeleno  drvo  i  ućinih  da  ozoleni  suho  drvo.  Jezck.  17, 
24.  —  g)  sa  se,  refleks,  verdorren,  exareo:  poeuMle 
ae  Šljive,  cf  posahnuli.  Rj. 

pdsfiti,  pTiBp§m,  V.  pf,  Rj.  po-8Uti.  v,  impf.  poBipatl. 

—  J)  bestrenen,  aspergo.  Rj.  vidi  poakorupiti.  — 
Polažajnik  ponese  u  rukavici  žita,  pa  pot>pe  ii  ruke 
ritom  po  kući  {a  iz  kui5e  ko  pospe  njega).  Rj.  533a.  Iz- 
Eori  nii  oganj,  paonijem  praAom  pospi  rane  Bvojoj  Sćori. 
Njir.  132.  —  2)  hegicusetif  prrfundo,  aspergo.  —  Ca- 
revi*^ uzme  maStravu  pa  natoiSi  vode  i  U8pc  mu  na 
glavu.  ICako  mu  roda  pospe  glaru.  u  onaj  mah  pr8- 
uu5e  alke  oko  vrata.  Npr.  IIHJ.  (orbu  ćorbiiSta,  popa 
posipuita.  (. . ,  pop  uzeo  ribu  preda  se,  a  gjak  ga 
onda  rekavši  ovo  posuo  čorbom).  Poal.  341>.  sa  ao, 
pass.:  Po  tom  im  se  pospe  te  uuiiju  ruke.  Kov.  <i5. 

|ld!JVAdiSto,  n.  (u  PaStr.)  die  Jit^tzu'ciung,  dissi- 
dium  in  dem  Sprichu-orte:  U  ojDTnjiite  posvadi^tCj  u 
miriMc  pomiri^to  (Posl.  334).  Rj!  kao  .ivngja.  —  za 
nosi,  i  jmućet^je  ittp.  godište. 

pdSTftilUi  se*  dim  so,  r.  r.pf.  vidi  avaditi  se:  No 
je  pofilo  Ture  u  Kosmaču,  e  mu  se  je  raja  pusrudda. 
Rj.  po-svaditi  »e.  vidi  i  zavadili  se.  r.  impf.  avajgati  ae. 

posvagjatt,  fijaju,  t;.  pf.  Rj.  po-avagjati.  v.  impf. 
svngjnti.  —  1)  cntztccien,  committo  homines  inter.se, 
discorde-'i  reddo,  discordi<im  inter  illos  concilio.  Rj. 
ljude  pomalo  jednoga  s  drugim  svaditi.  —  2)  sa  ae, 


reciproč.  sich  enttureicHf  discorđcs  flmus.  Rj.  kad  se 
nekolicina  pomalo,  svi  redom  posvade.  —  Uzme  u 
ruke  od  gjavola  ono  oko  čega  su  se  posvagjali.  Npr. 
158.  Tako  se  posvagjaju,  da  bi  se  zaista  morali  po- 
tui^i,  da  onaj  .  .  .  Danica  2, 126.  Ne  samo  Sto  se  njih 
dvojica  iako  posvitgjaju,  nego  i  ostale  sve  starešine. 

4,  23.  fcad  se  ove  bimbaSe  posvagjuju  izmegju  sebe. 

5,  26. 

I  posvAjtioJo,  n.  das  Zueignen^  arroqaiio.  Rj.  rerh. 
I  od  poavajati.  radnja  kojom  tko  posvaja  šio.  vidi  po- 
j  avojaviunc. 

posvAJati,  p6Hvajam,  r.  impf  sich  anmassen,  jsu- 

eigneii,  šibi   rindicare,   arrogarc.  Rj.  po-Hvajati.  vidi 

uortvojavati.  prosti  v.  impf  avojiti.  r.  pf.  posvojiti.  — 

I  Istina  da  je  bilo   DekoUko  velikih   stareSina,   koji  Bu 

po  nekolike  nahije  postajali,  ali  je  opet  svaka  nabija 

I  imala  svoga  komendata.  Milo^  11. 

posvaljivnCi,  poavillji^em,  r.  pf  nacft  der  Reihc 

herub  O^innb)  Kalsen,  aevolvo  aliud  ex  alio.  Rj.  po- 

,  avaljivati,   kao  sve  redom  sraiiti.  v.  impf.  svaljivati. 

pisTe*  gdnzlich,  penitns,  cf.  sasvim.  Bolje  je  biti 
i  izbijenu  nego  posve  ubijenu  (Posl.  22).  Rj.  adv. 
po-sve.  vidi  i  sasma,  z^olja,  do  mrve.  —  Posve  ^to- 
ma^ni.  Rad  20,  152.  Sto  je  prepisan  (rukopis)  po  sve 
nevjcSlo.  Živ.  kr.  i  arh.  VIU. 

posrpćći^et  (posvetfcnje),  n.  consecratio,  StulH. 
verb.  od  poavetiti.  djelo  kojim  se  st^  pom^i.  —  Ima 
rijeci  84  koje  sam  ja  načinio  .  .  .  poniženje.  pusoećerxje, 
posipjenje.  Nov.  Zav.  VH.  Sad  dajite  ude  svoje  za 
sluge  pravdi  na  posvečenje.  Rim.  G,  19.  (in  sanctifl- 
cationcf)! ;  zwr  Ileiligung).  Kad  se  OBvećivade  zid  Jeru- 
aalimski  .  .  .  dn  se  svrši  posvećenje  »  veaeljem.  Nem. 
12,  27.  Sveti  je  obiCaj,  da  novi  episkop  obdari  sve 
koji  se  potrude  oko  nje|K:ovogh  posvećenja.  Megj.  117, 

pusv(M''lvaiijei «.  verb.  od  poave<Sivati.  radnja  kojom 
tko  posrečuje  sto.  —  Posirecivanje  oltara  avetkovaSe 
sedam  dana.  Duev.  11.  7,  y.  Vladika  blajiioailjaju^i  pre- 
krsti ^a  (uovopa  slugu  iirislova)  svrh  glave  govoreći 
molitvu  za  posrećitttnje.  DP.  240. 

pOSVC^*h'nli,  posvećujem,  v.  impf.  po-svei*ivati ; 
prosti  svetiti,  v.  pf.  posvetiti.  —  1  a)  posvećivati 
Hoga,  kao  činiti  ga  »veta^  hciligen^  sanctificare:  Sve- 
čtenik  najviči  ueka  ne  akvrni  ajemena  svojega  u  na- 
rodu Bvojem,  jer  sam  ja  Uospod,  koji  ga  posvećujem. 
Moja.  III.  21,  15.  vidi  tronosati  (crkvu),  c.  pf.  — 
b)  .ta  ae,  refleks,  ili  pass.  (hcilig  %verden,  sacer  flo, 
sacror):  Sveti  su  se  oci  prije  oavedivali,  pak  su  se 
posvećivali.  Rj.'  5G5a.  Jer  ćete  se  sedam  diiua  posve- 
ćivati. Moja.  III.  8,  33.  Za  to  posvećujte  se.,  i  budite 
sveti.  20,  I.  —  2)  ividmen,  đicare,  dedicare:  Nego 
je  (knjigu)  posvećujem  Vama.  MiloS  V.  N  kukom  (ra- 
dosti) \  am  je  (knjigu i  posvećuje  Va&  nrepokomi  sluga. 
Npj.*  3,  VI.  ovamo  pripudaju  i  uvuKi  primjeri:  JSvu 
marljivost  i  tjestinu  svoju  posvećivaše  i  ove  godine 
ovomu  poslu.  Had  ^,  1%. 

pOsveta,  f  f(yVlo  kojim  n.  p.  spisatelj  posveti  knjigu 
svoju  komt:;  die  i^idrnung,  aedicatto.  —  *Uo8p.  Petru 
Dujniu*.  (Kao  posveta}.  Kov.  2t). 

pAsvetiliKtv,  K.  vidi  Žrtva;  dus  Opfer,  socrt/icium, 
victima:  Ilojino  posvciilište  nit'  bremena  ćeka  nit' 
svjedoka  glediL  DPosI.  27.  po-avetiliste.  isp.  poavetiti. 
—  za  naši.  i  značenje  isp.  godište. 

posvetiti,  p^sveiim,  r.  pf.  Rj.  po-avetiti.  r.  impf. 
posvećivati.  —  2  a^  Icoga*  heiligen,  heilit)  sprechen, 
sanctifico:  Spravio  ili  no  ne  posvetio.  Rj.  kao  učiniti 
koga  ili  sto  svetim,  vidi  tronoaati  (crkvu)  v.  impf  — 
Posveti  mi  Rvako>^a  prvcnca.  Moja.  II.  13,  2  (sancti- 
i\ca  mihi;  heilige  mir).  Eieazara  aiua  njegova /joffvc- 
tise  da  čuva  kovi^eg  (iospodnji.  ii^am.  I.  7,  1.  —  ^)  po- 
svetiti ki\jigu  kome;  posrctiii  kome  što,  kao  darovati; 
icidmen,  iveihen,  dic<tre,  dedicare,  o/ferre:  Da  ovu  treću 
knjigu  posvetim  V.iSemu  slavnom  imenu.  Npj.'  3,  V, 
Pa  i  to  var  David  posveti  Gospodu  sa  arebroni  i  zlatom 
sto  f^cše  posvetio  od  svijeh  naroda  koje  pokori.  Ham. 


^srotni 


—  135 


po&ik 


II.  8,  11.  (Dani)  posvećeni  spomenu  kako  je  Bog 
stvorio  ftvijet.  DP.  57.  Njihov  hrot  u  samo/^i,  pnAre''en 
molitvi,  trudbi  i  nađgttdufiJH  sirotinje.  2^f>.  BjftSe 
tirot  svuj  posvetio  poznaraiiju  jila^olriko^'a  dijela  stare 
književnosti.  Kad  13,  UJ4.  Za  Oiiat  priraiim  žto  ste 
naumili  meni  pO'tvttiti  pupovi  jetku .  Pom.  25.  —  2)  sa 
ne,  relhks.  iU  puss.:  hvilig  u'crdcn,  mtcer  /ioj  sacrur: 
Desna  ti  se  posvetila  ruku.  Hj.  sret  postati.  —  A  za 
3to  5i<^e  na  sveca?  (Kurjak  poSao  u  pustinju  da  se 
po,^eeti. . .).  PoflI.  1.  Jer  se  posveti  muž  »ekrMen  hnom 
kretenom;  i  posveti  se  iena  nekrStena  0(?  muž<t  krSte- 
noga.  Kor.  I.  7,  H. 

p5sveini,  a4j.  sto  pripada  posvećenju  (ili  posveti): 
Jer  je  oran  posvetni.  Moj«.  U.  yy,  22  (uries  conse- 
iTationis;  Einiceihuntf.*widd€i').  Ako  li  bi  OHtiUo  Sto 
mesa  posvetnoga  . .  .  29,  34.  Ondje  jedite  i  hljeb  po- 
JVrfrii  Ato  je  u  kotarici.  UI.  8,  31. 

posvijetliti,  tlim,  u.  pf.  ein  icenig  leuchten,  pntt- 
lutum  admoveo  lumena  lumen  praefcro.  Rj.  po-Hvijet!iti 
(malo),  r.  impf.  svijetliti. 

posvinjiti  .se,  nfisvinjlm  se,  i'.  r.pf.  ScJncetH  icerden, 
fio  8HS.  Kakopogj  Sto  se  kod  8rba  Oovjek  povampiri, 
tako  Turci  pripovijedaju  da  se  kod  iijih  posi^nji.  Pri- 
povijedaju da  («ii  nekaka  bega,  koji  se  posvinjio,  tra- 
žili po  t*viniama,  pa  ga  nijetiu  mogli  poisnati,  dok  mu 
nijf^Mi  opazdi  prsten  na  prednjoj  no/i.  Rj.  po-svinjiti 
se,  postati  fivtt{iće, 

posvfrati,  posvTrain,  r.  pf,  cin  wenig  pfeifen,  pau- 
lulum  inflo  ftsinlam:  Posviraj^  pa  i  za  pas  zobeni 
(Može  se  ^oek  n.  p.  i  provaliti,  i  poigrati,  ali  se  vatja 
i  okanili.  Poal.  2r»(>).  Bj.  po-8virati  (nutloj.  vidi  po- 
flvirili,  c,  impf.  svirali. 

posviriti,  posvlrlm,  v.  pf,  po-sviriti  {fnalo).  vidi 
pnrtvirali.  ti.  tuipf.  sviriti,  svirjeti.  —  Posviri  pak  za- 
lakni  (/a  pa«).  Posl.  25G. 

posvji^uot'tkvanje,  n.  riT?).odpoHvjedoCavati.  radnju 
kojom  tkft  pof^ijtfloćava  što, 

posvJedoeAvutl,  posvjed^^avam,  t'.  impf.  po-svje- 
do6ivmi,  hezeugen,  testor.  isp.  zasvjedo*5avati.  v. 
impf.  prosti  svjedočiti,  v.  pf,  posviedo<5iti.  —  Posvje- 
dočavaju  primjeri  bez  broja.  Kad  20,  154.  Taj  sud 
posrjedoćara  da  ono  sa  svini  valja.  Vid.  d.  iyii2,  21. 
sa  se,  pas9.:  Da  se  to  isto  i  u  samijem  slovenskim 
jezicima  posvjedoćavu.  Kad  1,  131. 

posvJi^dAeitl,  posvjbdo^m,  r.  pf.  beeeugen,  iestor. 
Rj.  po-svjedo^avati.  On  otima  kamon  od  Madžara, 
da  Mega  sroju  posredoci.  N'pj.  2,  48(i  (f  »ad  kad  se 
momci  bacaju  k:mieua  valia  t/iljegu  scoju  jtosvjedo- 
ćiii,  t.  j.  po  dru^i  put  baciti  dunde,  inacV  se  ne  broji. 
Vuk).  Istinu  ovijeh  rijeci  U.  Keueeloa  posvjedočiće 
avc  srpsku  dosadašnje  kuji;j;e,  Rj.*  V.  Koji  (sin  Božji) 
je  post'jedočen  silno  za  sina  Božijegu  Duhom  sve- 
tinje. Rim.  1,  4.  Pravda  Božija,  posvjedočena  od  sa- 
kon€t  i  od  proroka.  3,  21. 

p^NVj^t,  m.  Licht,  Jhlcnchiting,  lamcn,  cf.  vidjelo: 
ue  mofTu  suavaii,  da  imam  pusvjeta  uHlnla  bih  pa 
biti  Mo  radila.  Rj.  po-svjet.  isp.  po;*vijellili;  Hvijeća. 

pohvoJAvSiiJo,  n.  verh,  od  jtosvojavali.  radnja 
kojom  tko  posrojnvtt  sto.  vidi  posvajanje.  —  Imena 
koja  pokiuuju  posvojaranjc.  Danica  3,  135. 

posvojlivali,  posvrjavani,  v.  impf.  po-svojavati  (po- 
tt^rda  H  rcrb.  posvojavanje).  vidi  posvajnti;  proaii 
svojiti.  isp.  prisvojavHli  t   prisvajali,   v.  pf  posvojili. 

pu?Hv6ji(i,  piSrtvojun,  v.  pf.  sich  zveigtićHf  arro- 
gare  aihi,  Rj.  po-svojili  Mo.  kao  ueiniti  ga  svojim, 
isp.  radovati  (r.  pf),  obladati,  c.  impf  posvajati,  po- 
svojavati.  —  Koji  mi  je  Jadar  posvojio  i  pod  svoje 
krilo  prihvatio.  Sy}.  4,  233.  Kad  Kraucuzi  dogju  u 
Berlin,  oni  po  obiOaju  »w,  Ato  je  kraljevsko,  postoje 
i  odnesu  ili  rAspro<iu<1n.  I)auiea  4,  36.  Ima  uekoliko 
i  takovih  rijiH  l'urskiJtj  koje  ćemo  morati  zadržali 
i  posrojith.  Rj.'  XX. 

posvrAtiti.  ptVHvratim,    p.  pf.   umschlagcn,   rdor-  | 
qu€0,  Bj.'  po-Bvratiti.  isp.  zavnititi  2,  zavrnuti  4,  uz-  ' 


Rrnuti.  V.  impf,  posvrtati.  Kavlaćkapa.  Postraie  djeca 
kape  jednu  na  drugu,  pa  se  onda  oko  njih  uhvalo 
/.a  ruke  i  navla*'«  se,  koje  će  ih  oboriti,  lij.  38t»b. 

posvrširall,  posvrSujem,  v.  pf.  po-svrSivati,  koješta 
pomalo  svršiti,  v.  impf.  svrživali.  —  Vrijeme  za  koje 
Ham  rad  bio  posvršivaii  koje  šta  hitno.  Poni.  91. 

pdhvrfunjo,  «.  das  Vmschlagen^  retorsio.  Rj.  verb. 
od  posvilali.  radnju  kojom  tko  posvrće  što. 

posvrtati,  jiosvri^eai,  v.  impf.  uniscfilagenf  retor- 
f/ueOj  cf.  zavratiti.  Kj.  po-svrtati,  n.  p,  rukave,  isp,  » 
uzvra(!-ati  1,  zavra<*ati  2,  zavrtati  3,  uzgrtati.  v.  pf. 
posvnitiii. 

piiSa,  /'.  —  1)  od  popadija.  Rj.  po-&&.  takva  hyp. 
kod  graša.  —  2)  kao  crna  marama,  6to  se  nosi  na 
vratu  (u  Srbiji),  ein  flomes  Halsiuch,  collaris  genug. 
Bj.  riječ  Uigja,  Osu.  61.  —  3)  po5a  (ili  po&e),  Sto 
Turci  nose  oko  glave,  etn  schtvarser  mit  Gotd  ditrcft- 
vehter  Turban^  tiara  nigra  auro  intexta.  Rj.  r\}cć 
ttttija  kao  i  pod  2.  —  Dade  njemu  ^oiu  i9tamboliju. 
HNpj.  3,  325.  Ona  snimi  posu  jenji^arsku,  kapu 
tiiruu  nad  obrvu  avoju.  4,  264. 

pdsuUea,  f.  Spass^  St^ers,  jocus.  cf.  Sala.  Rj.  po- 
šalica, kao  dem.  od  čala.  isp.  poselicii  prema  aelo. 
sto  se  kao  u  sali  reče.  isp,  popaliti  se,  požaljivati  se, 
tndi  i  od&alica,  oprdica,  fiurka,  ^urknlija. 

pd.sAlidii,  f.  (u  Onnn.)  kao  vru<?ica  (BaucJdgphus, 
Hj."),  tpphus  <fhdominalis,  Rj.  po-.^nlina.  od  osuova 
koje  se  nahode  n  partic.  proSi,  vrem.  aktiv.  U:  pu- 
kliiin  . .  .  poAalina  (biće  mjcato  poHina).  Osn.  170. 
riJi  i)f).Aljica. 

pdsuliti  s«,  lira  se,  i'.  r.  pf  schereent  im  Spass 
ettvits  augen,  jocor,  Kj.  po-6aliti  ve,  ktio  u  šali  reći 
što.  isp.  boAalica.  v.  itnpf.  poSaljivati  se. 

po^ljivftoje,  n.  das  Schersen,  jocatio.  Rj.  verb, 
od  požaljivati  se.  radnja  kojovi  se  tko  pošaljuje. 

pusuljivati  se,  poAitljujem  se,  v.  r.  impf  seherzen, 
spassen,  jocor.  Rj.  po-^iljivati  se,  kao  u  iiali  sto  go- 
voriti, f.  impf.  prosti  ^liti  se.  v.  pf.  požaliti  ae.  — 
Dok  bijaAe  Jakla  u  životu,  svak  se  mene  a  puta  ukla- 
ujaSe,  a  sada  se  sa  mnom  posaljuju,  i  govore,  da  im 
uoge  pružam.  Uerc.  Ii42  (sa?  mnom). 

posAholjiti.  Ijim.  v.  pf.  koga,  t.  j.  lijepiiem  rije- 
tkima kao  malo  pogladiti  ga,  sdimetcheln,  Idandior, 
Rj.  po-Sa4oljili.  v.  impf.  ^ak>ljiti. 

p/^sn\',  po&va,  »».  cf  poSiti.  Rj.  —  1)  ito  ae  po^e 
iglom.  —  2)  na  zgradi^  na  kući:  Samarica,  2)  u  vrhu 
sastavljena  dva  pritiska  (kao  rozgva),  koji  ae  mviću 
na  krovove  po  pošvu.  Rj.  6t)3a.  , 
pdhts  p6Šeta,  n.  vidi  poda  3.  Kj. 
poSćnati,  pftSenem,  v.  pf.  Rj.  po-Senuti.  v.  pf.  je 
i  prosti  teuuli,  isp.  zaoŽenuti.  kao  v.  impf  ne  na- 
lasi  se.  —  1)  (u  C.  G.)  vidi  pokrenuti:  AI'  ne  mogu 
Turke  jpoitftiMfi.  Rj.  —  2)  pošenuti  pame6i,  razumom, 
vcrrUekt  tccrden,  tncnte  capi.  Rj.  vati  pofeeSulati  *  po- 
ludjeti, i  sgn,  ondje. 

poM'.sdInti,  lam,  v.  pf.  po&euuti  pameću,  verrUcki 
u'crdcHt  mente  capi,  Rj.  po-SeSulati,  vidi  poludjeti,  • 
sf/n.  ondje. 

pOsetanj,  popietuia,  m.  u  toćka,  Laufliahn,  carsus: 
u  ovoga  je  lotka  dobar  posetunj.  Rj.  po-Setanj.  isp. 
po&etati.  —  rijcri  s  tttkim  nast.  kod  bacanj. 

po^^tati,  iiftAelam  (pi>ŠeL^em),  v.  pf.  einherwanddn, 
inambuio.  Rj.  po-§etati,  kao  početi  šetanje,  ili  vialo 
poći  u  setf^u.  V.  impf.  Šetati.  Pošeta  miš  po  rufu 
pa  obori  sungjer  te  mi  razbi  ^lavu.  Posl.  25«. 

pd^cvifUi  /.  (u  Srijemu)  vidi  oSgavic-a.  Rj.  kao 
iskrivljena  prtina,  gdje  se  osijanijtt  saonice. 

^ohijiivltl,  po^ljacim,  r.  pf.  Rj.  po-Sijaćiti.  ne  na- 
lazi se  kao  prost  glagol.  —  J)  einen  žum  iijak  machen, 
facio  cse  tov  Sijsk.  lij.  pošićajiti  koga,  učiniti  ga  Pi- 
jukom, —  2)  sa  »e,  refleks,  dn  šijak  irerden,  fio 
Aijak.  Rj.  postati  Sijak. 

pd.^ik,  povika,  m.  (u  Hr>'.)  koaa  sa  strane  kakve 
drage,  die  Anhdhcj  acdivitas.  Rj. 


poj^lkntf 


—  136  — 


^o^tapati  se 


p6šikatl,  kam,  r.  pf.  mit  Knisirrffold  ubersichen^ 
riurtim  ircinulum  inm*co.  Rj.  po-Sib(iti,  udariti  šik. 
vidi  požikati.  f.  intpf,  Sikovati,  ^iknsati.  isp.  fiik. 

p6slljaiijp,  n.  vcrh.  od  pofiiljati.  nuUija  kojom  tko 
poHilje  kome  sto. 

p6^iljati,  IjĆm,  V.  impf,  r»ii  slati:  kralje  banu  po- 
feiljiiSe,  Kj.  po-iiljati.  vidi  i  poailati,  šiljati.  p.  pf,  po- 
slati. —  Stalke  Turci  eitne  knjige  pi»al',  te  posiiju 
jedan  do  drugoga  .  .  .  Knjige  piSe  ])aSii  haSi(^-paAa, 
poiilje  ih  Skadru  na  Kojanii  ka  onome  JiuAatli-ve- 
siru.  Npj.  4,  210.  TpJnSe  David  na  Ho  ga  ^od  Saul 
poh'ljaše.  Ham.  I.  18,  5.  sa  se,  pa**.;  Najpnje  se po- 
silje  nekoliko  momaka  da  is  crkve  dooeeu  barjak. 
Kov.  47. 

pdstrok,  adj.  {akc.  Rj.*  XXX)  po-&irok,  kao  pri- 
lično širok.  isp.  po  (slo^.  sa  adj.)  i  ftirok.  —  Žbnn  . . . 
8  jedne  mu  je  strane  jedna  po^iroka  dug<t,  dulja  od 
ostalijeh.  Rj.  266b.  Tcljie,  1)  oko  dva  dobra  prsta 
poUroko  drvo.  Rj.  785b.  MiloS  je  bio  jjo5tVofc*7i  iw<a. 
Danica  4,  30.  Pravi  Bokelj  nosi  poširoke  gaće  (kao 
kratke  i  pouske  dimije).  Kov.  40. 

pdhiti,  poMjem,  r.  pf.  Rj.  po-§iti.  t*.  impf.  poM- 
vati.  —  JJ  ubernaheUr  superšuo.  Rj.  positi  .nto  iglom. 
—  2)  ku(?u,  kad  »o  pokriva  trakom  ili   rogozom.  Rj. 

poslvaj^.  po§ivA6i,  m.  die  Firste,  culmen  domus. 
Rj.  inp.  Sljeme. 

poSivaiiJ<^,  n.  das  Uehemaiien,  to  Bupersuere.  Rj. 
verb.  od  poMvati  (I  i  2).  radnja  kojom  tko  posipa  Što. 

posivatit  p55TvSm,  v.  impf.  Rj.  po-Sivati,  v.  pf, 
pof-iti.  —  1)  uhernfUien^  supersao,  Rj.  pošitmti  što 
iglom.  iK  impf.  prosti  6iti.  —  2)  kuću,  kad  se  pokriva 
trskom  ili  rogoeom.  Rj.  —  sa  se,  pass.:  St^onica, 
slama  kojom  se  pošivttju  kuf^e.  Rj.  720b. 

poSkfbiti.  p^^ki'h'im,  v.  pf.  n.  p.  no2  o  ^o^ejo, 
eine  Scfiarte  mac/j«),  rimam  facere,  Rj.  po-6krbiti 
što,  uiiiniti  da  bude  ikrhato, 

poškripfranjo.   n.    Rj.    verb.    od    jroSkripivati.    — 

1)  stanje  koje  Inva,  kad  Ho  po^kripnjc  [das  Kuarren, 
fltridor.  Rj.).  —  /^)  radnja  kad  tko  poskripnje  zu- 
bima (das  Kuirschen,  frendor.  Rj.) 

po.^kripfvali,  po^krlpnjem,  r.  impf.  Rj.  po-Skripi- 
vati.  i'.  impf.  prosta  škripati,  i^kripitl.  v.  pf.  pro.Hi 
Skripnuti.  —  1)  knarretit  strido.  Rj.  —  2)  zubima^ 
knirnchen,  frendo.  Rj.  vidi  i  Škrgutati.  —  Sve  Lii5ani 
suhi  poskripuju.  HNpj.  4,  36. 

poskrdpfti,  pft^kropira,  vidi  pokropiti.  Rj.  v.  pf. 
po-Jkropiti.  —  I  ;caklaSe  čedo  prenejako,  i  od  čeda 
krvi  ugrabiše,  poskrojtise  po  belome  dvoru  .  ,  .  poškro- 
pile moje  bele  dvore.  Npj.  2,  10.  Poikropi  me  vodicom 
krMenom.  HNpj.  1,  96. 

p&.^IJe,  (juž.)  vidi  poslije.  Rj. 

pft£IJed(  vidi  poHlijed.  ifip.  posije.  —  Na  tri  mora 
bi«m  jcospodari,  dok  m*  »o^Z/e*/  izdajice  naJe,  te  Tur- 
skomc  caru  pribjegoie.  Npj.  5,  S?65  (naše  se  =  »o- 
gjoše  se). 

pASlJedak,  pi^SIjeika,  m.  Rj.  vidi  posljedak.  —  1)  dtis 
Ende,  iras  am  Ende  herauskommt,  finiš.  —  aj  ono 
što  napokon  isagjCy  kao  plod  od  čega;  r.idi  posljedica, 
poMjeaica,  reauliat.  —  ReCeniec  vezane  rijei'ju  »da« : 
a)  »da«  atoji  u  drugoj,  u  kojoj  je  poš^edak  prvoj. 
DaniCit?,  ARj.  21  ^a.  Za  nesret^ou  politiku,  kojoj  so 
posljedak  za  njegova  života  joft  ue  pokaza,  oduživao 
se  svojom  poboŽnoiUSu.  DM.  111.  —  b)  kao  svršetak: 
Ovako  ona  (bajalica)  izgovori  ovo  tri  puta  i  svaki 
put  na  posljetku  udara  bradvoni  u  prag.  Rj.  360b. 
Te  gledajte,  fito  nam  knjige  kažu,  Sto  će  nama  biti 
do  vošljdka.  Npi.  4,  133.  Žetva  je  posljedak  ot^oga 
tijeka.  Mat.  18,  39.  Govori  (I^og)  i  naiua  u  posljedak 
dana  ovijeb  preko  sina.  Jevr.  1,  1.  Bog  blagoslovi 
posljedak   Jovov   viAe   nego   početak.  Jov  42,  12.  — 

2)  u  Uoči  kaže  otac  bidu  :  ti  ai  moj  po.'iljedak,  der 
Nachkomme  (die  J^adtfolge),  successor.  Rj.  vidi  po- 
tomak, i  syn.  ondje. 

pdSIJcdien,  f»  vidi  posljedica;  poMjedak  la. 


pAfilJeđnfk,  m.  —  1)  koji  dolaei  poslije  nekoga. 
M.  Gj.  Milidevid.  riđi  naMjednik  2.  —  Nije  Rade 
Naimare  bez  poHljednikO,  Zim.  171.  —  2)  koji  slijedi 
nauku  čiju.  M.  Oj.  Milićevid  vidi  prista&a,  isun.  ondje. 

ndšljediui,  adj.  der  Ictzle^  ultimus,  postrenius.  Rj. 
vidi  posljeauji.  isp.  pretposljednji,  posljednji  (ponaj- 
riše  irentenom)  prema  prvi;  zadnji  prema  predr\ji; 
potonji  prema  pregjašnji.  —  Ifttreaine,  2)  po.kljednji 
snijeg  koji  u  prolje(^c  na  po.Mjetku  udara.  Rj.  24()b. 
Pošljedt{ji  dan  od  poklada,  (u  Dubr.)  riđi  pokladt*. 
Rj.  562b.  Kad  (vrabac)  sva  zrna  pozoblje,  pogje  da 
i  ono  posljednje  ispod  careve  ćizme  kljuna.  Npr.  40. 
Evo  se  približila  posljednja  ura  moje  ća^.  114.  Dlaku 
na  četvoro  cijepa.  (Kad  ko  Mo  do  najpošljeditje  sitnice 
istražuje).  Post.  59.  Posljednja  se  broji.  (Ko  najpo- 
slije  nadvlada  i  održi  ae).  257.  Prispio  ai  kao  Stojan 
u  posljednje.  (Kad  ae  ko  pridocni).  262.  Opet  Seta 
care  Kostantinc^  dok  doSeta  sucri  najposljednoj.  Npj. 
2,  91.  Iznije<^G  knjige  ataro.slavne,  da  kazuje  posljednje 
vrijeme,  2,  183.  Prvi  Srbiji  u  Runjane  došli,  dok  po- 
sljedjiji  Jadar  prclažahu.  4,  253.  U  ugovorima  s  Vla- 
dislavom  i  s  Mihuilom  Asenom  obećava  (Dubrovnik) 
tla  6e  imati  zajedničke  neprijatelje,  a  posljednjemu 
joS  obe(*ava  da  .  . .  DM.  216. 

p6i^l]eilnJoin,  posljednji  put,  žum  letitenmal,  ud 
ultimum.  ade.  upravo  je  instrum.  sing.  f.  isp.  prvom, 
drugom,  i  t.  d.  —  L'uj  me  no(5as  prvom  i  pošljedi}jom, 
ue  aa\  glaaa  bez  bijela  dana.  Herc.  4. 

p6^niea*  f.  lues  cpidemica.  iStuUi,  rioEt  poČ^alina, 
gdje  Daničić  htie:  bi<5e  mjesto  poslića. 

po§6kči(i,  p6iok^mf  v.  pf.  Rj.  po-šok(^ili.  r.  tmpf. 
SoKČili.  —  J)  eum  &okac  machen,  facio  essc  tov  ftokac. 
Rj.  posokćiti  koga,  učiniti  ga  i^okctm.  —  2)  sa  se, 
refleks,  ein  šokac  irerden,  f\o  fiokac.  Rj.  postati  Šokac, 

po^ćrntj  s*»,  pui^oram  ae,  i'.  r.  pf.  v%di  popi&ati  se, 
Rj.  i  stfn.  ondje,  po-šorati  se.  t'.  impf.  šorati  2. 

pOMa,  f.  —  1)  die  Ehrerbitinng^  revereniia;  Rog 
ti  poMu  udržao  (Posl.  li^)I  Nu  dovcdi  8trahiui6i  bana 
u  dvorove  i  u  kuće  naSe,  da  mi  t^eku  poštu  učinimo. 
Rj.  vidi  poStenje  2,  čast,  stima.  pt^-šta  (kor.  od  koga 
je  čitati  i  čast).  Osn.  34.  po-čta,  č  se  pred  t  promi- 
jenilo na  .{,  kao  u  štiti  (ćtiti,  Čitati),  pošten,  postiti, 
poštovati,  i  L  d.  —  Poštu  čini  Vide  MariĆidu,  čaaii 
Bvate  tri  bijela  dana.  Npj.  3,  517.  Da  mu  (kralju)  čini 
druge,  veoma  zaluduje  pošte.  Glas.  21,  283  (nlius  re- 
verentias  non  modicum  superfiuviaa  facit),  —  2)  dte 
Post,  cursus  publicus.  Rj.  iugja  riječ,  i  pod  :i.  vidi 
mezilana,  mezulana.  —  Drie  po  varoJima  mezulane 
{pošte  za  carske  tatare).  Danica  2,  86.  Kad  bi  ae 
moglo  ići  hitnom  poštom.  Priprava  93.  Ne  mogu 
misliti  da  ga  (piamo)  nijeate  primili,  ier  sam  ga  sobom 
duo  na  poštu...  potražite  ga  u  Karlovcima  m«  posti. 
^5truž.^l886,  59.  Iduće  pošte  poalaču  vam  pismo.  1886, 
670.  lekamo  od  jedne  pošte  do  druge.  1886,  1385. 
Da  mi  to  poMjete  po  prvoj  poa(i.  1886,  1602.  — 
3^  der  Bote,  tabellarius :  AV  eto  ti  pošte  knjigonoae. 
Pošta  hjeSe  tanano  Latinče.  Rj.  vidi  mezil,  me/u!. 
isp.  poStar.  —  AV  pripazi  poštu  knjigonošu:  »Bogom 
brate,  pošta  knjigonosa!*  'O  jc  pošta  za  lioga  primio. 
Npj.  2,  246.  kao  što  se  vidi  %£  ovoga  primjera,  poSta 
je  u  orom  značeiiju  i  muškoga  roda. 

Vttšthk,  PodtAka,  m.  —  Ji  kamenito  brdo  u  Hrvat- 
skoj blizu  Tromegje.  —  2)  plauiua  u  Hrvatskoj.  Rj. 

poštanski,  adj.  n.  p.  konji,  Post-,  cursus  publici. 
Rj.  što  pripada  poHi  (2).  vidi  mezilaki,  mezuUki. 

po>illipanje,  n.  das  Stutsen  auf  den  Štab  im  Gchen, 
innisio  bacuio.  Rj.  verb.  od  poklapati  se.  radnja  kojom 
se  tko  poštapa.  —  Kao  da  gaje  a  gvozdenim  Stapom 
(po  svijetu)  tražio  (tako  gaje  na^ao  oaS  kao  Sto  treba). 
(. .  .  t.  j.  da  ga  priju  uc  nagju  dok  so  gvoj&Ueu  &tap 
od  poštapanja  ne  izjt'de).  Poal.  129. 

SoMiiiiati  sp,  pftHupaui  (pf'ritripljem)  se,  i'.  r.  imp/". 
i  auf  dcn  Stah   stiitien,   innUor   bacalo.   Rj.    po- 
Stapati  ae,  gdapirati  se  na  štap  (pa  iako  ići),  v,  impf. 


^Štapitl  se 


—  137  — 


pošurico 


prosti  šUpati  ne.  v.  pf.  poštapili  so.  —  Tamo,  subota 
je  smela  I  Kad  M  vratilom  upivsala,  a  nsem  poštapaUt^ 
Udar  mu  naudilal  (Koče  ^  ti  RiHiiu  knd  kukvn  žena 
poljubi  dijete  za  koju  se  misli  daje  vjeMica).  i*08l.  ^11. 

poStApiti  HO,  pSstapmi  a«.  Kj.  v.  r.  pf.  po-^tapiti 
BO,  oduprijeti  se  na  stap.  t\  impf.  po&tapati  se.  — 
Mora  borat  no  prelazi  prek'  ovoga  b'jela  dvora.  .  . 
vratilom  se  opadala,  zastikalom  postupila.   Rj.  367b. 

pOStar«  m.  dcr  Vostmeister.  curftui  puhlico  praepo- 
situs.  cf.  po6ta  3.  Kj.  vidi  i  mezildžija,   mezuldžija. 

pAstarev.  p&Ntiirov.  udj.  Rj.'  što  pripada  posturu. 

po>t^buf*iDa.  /.  od  jruveOeLa  meso  od  vitkijeh  rebara 
pa  do  buta.  J.  Iiogdanovi<?.  —  poJte-boćina,  prcnpota? 
druga  pola  augm.  od  bok. 

poM64)etit  požt^dlm,  F.  pf.  sparertf  parco:  nemoj 
po§tediti  truda.  Rj.  po-6tedjeti.  vidi  nepoStedjeti.  v. 
^mpf.  Štedjeti.  —  Koji  (Bog)  svoga  sina  ne  poštedje^ 
nejro  ga  predade  za  sve  naa.  Rim.  8,  32.  Ne  ^u  po- 
žaliti ni  poBtedjeti  niti  se  smilovati,  da  ih  ne  potresu. 
Jer.  13,  14.  BoSji  fiovjeČel  PoHedi  dtwti  mo/u.'Prip. 
bibl.  84. 

p^^ten.  poJtfcnn  fpftStcii'i),  adj.  ~  J)  rcdMch^  prohus. 
Kj.  kfio  valjan,  čestit  (S),  obratan,  suprotno  nepošten. 

—  PoHena  je  Čoeka  laauo  prevariti.  1*oh1.  258.  Prt- 
pohttH  nepoMen.  261.  Da  lepim  i  poštenim  načinom 
iKigje  iz  Rusije.  Danica  5,  29.  Njegovo  pošteno  srce 
KA^Uiitije  sve  te  milosti.  Miloš  49.  ade:  Čoban  koji 
gaje(ćoveka)  mno^o  godina  verno  i  pošteno  sluHo. 
Npr.  10.  Pošteno  plati  pak  se  i  opet  povrati  (n.  p.  u 
kr(5muK  Posl.  258.  Te  ga  pošteno  ispaujc.  Odg.  na 
ut.  1  (otHlJe  poSteno:  Ijudsli,  čestito,  zdraco).  —  2)  (u 
.Srbiji)  auc/f,  unđ  Xicar  mei^enthtils,  eftthaitsam  im 
Cicntms  der  Liebc^  castus:  dobar  ilovjek,  ali  nije  poSteo. 

u  Srbiji  enaći  ova  rijeć^  i  to  ponajviše,  ćiM,  uc- 
Hjif  od  ljubljenja.  —  3)  da  ai  poH<»ii!  satjt  man, 
inn  einer  seinen  Nameu  gesagt  hni:  A.  Kako  ti  je 
ime?  B,  Obrcn.  A.  Da  si  pošteni  B.  I  ti  da  si  živ  i 
zdrav!  (also  tcohl  in  dcr  alteti  Bedeutung :  geeJirt,  hO' 
•alMs).  ^j.  ovdje  če  hiti  rijeci  staro  značenje:  po- 
lovan, postanje  vidi  kod  pošta  1. 
po^t^njc,  n.  —  1)  die  Bedlichkeit^  Ehrlichlceit, 
honesta-%  ^robitas.  Rj.  vidi  obraz  2,  rz.  —  PoHenjc 
je  pretežiuje  od  novaca.  Poal.  258.  Tako  mi  obraza 
i  poštenju!  302.  Ne  samo  što  su  ih  dabije  oglobile, 
nego  im  i  rz  (obraz  ili  zennko  pošterije)  i  zakou  po- 
guitli.  Danica  3,  162.  —  2)  vidi  požta  1,  6iat  1, 
stima;  Khre,  honos,  laus:  Ako  alaže,  la^.  mu  na  po- 
štenje! (Gledaj:  Na  ćaat  mu  In*!).  Posl.  8.  Kustodije 
vitezi  junaci,  koji  znadu  tigrubif  poštenje,  gje  se 
e'jeku  glave  od  Turaka.  Npj.  4,  56.  Kvo  tebe  dvije 
kese  blaga;  a  ostali  Plvijnni  junaci  činiče  ti  doček  i 
poHenje.  4,  381.  Od  sviju  BvaOijoj  vjeri  čiist  i  poštenje. 
Pia.  30.  postanje  vidi  kod  po^ta  1.  isp.  poMiti. 
pd£tcti(l,  tiin,  r.  pf.  Rj.  po-5lcliti.  v.  impf.  fiteuti. 

—  1)  vidi  pokvariti.  Rj.  —  2)  sa  se,  refleks,  vidi 
pokvariti  se:  Njima  su  se  kola  poatetila.  Rj.  —  E, 
vas  mi  se  pošteii  smok.  Npr.  165. 

p9sf  in,  adj.  Post-,  cursus  publici.  Rj.  po  tutnačet^ 
Ajtfni«rX-om  t  Latinskom  pošlin  je  sto  i  poStanski, 
t.  j,  šio  pripada  požti  2;  ali  je  priličnije,  daje  poitin 
sto  pripada  poSli  3. 

postipar.  po5tipfl(!a,  m,  koji  po&tipujc,  dcr  Z\cicker, 
qui  vtUicat :  Mnogi  su  me  svatovi  vodili,  ali  ovaki 
poštipači  uikad  (kazala  uekaku  udovicu.  Posl.  180).  Rj. 

Du.^tipiva^JCt  n.  das  Kneipcn,  Zuicken,  vcUicatio: 
1  ijosad  se  gjcvcrivnlo,  ali  nije  toga  poštipivarija  bilo 
(Valja  daje  kazala  nckukaauoba  koju  je  gjever  šlipno, 
Posl.  96).  Rj,  rert.  od  poStipivaLi.  radnja  kojom  tko 
poiiipuje  koga. 

jpoitlpiTati,  poi^tlpujem,  f.  impf.  zivicken,  kneipcn. 
tvilico.  Rj.  po-Mipivati  koga,  štipati,  štipkuii.  Hipu- 
tati  ga  pomalo,  prekidajući^  v.  pf,  Mipuuli. 

pOstiU,  dtlm,  V.  impf,  (u  Urbljuj  mdi  poMovati.  Rj. 


V.  pf.  op6§titi.  postanje  vidi  kod  ^ošta  1.  akc.  prema 
op6^liti  trebalo  bi  da  bude  puMiti. 

pfi^^to,  —  J)  wie  thtuer^  quanti.  Rj.  po  feto?  po 
kakv^H  cijenu?  po  to,  po  groš.  tako  rastavljeno  tHtlja 
i  pi.tati.  vidi  po  pr^/«HO(y  I  3 ;  što  y.  —  2)  tutchdem, 
posteoiiHum  Kj.  vidi  pot^em  2,  pokicm.  —  poSto  .  .  . 
onda  (korrclat.),  ali  Češće  bez  toga  korrclativa :  Pošto 
je  tako  nekoliko  noći  jednako  radio,  ond^i  mu  bra<:a 
poOnu  zlobiti.  Npr.  16.  Paunice  pošto  ne  okupaju,  od- 
lete sve  zajedno.  17.  Pošto  pomirisa  ono  kruha,  pade 
potrbuške.  t^3.  Pošto  ib  svedu,  ali  iz  one  tiihe  izitje 
krasna  devojka.  2i)8.  Pa  Ciemo  sutra,  pošto  se  lepo 
prepravimOj  udariti  na  Turke.  MiioS  114.  Da  dogje 
ooveče  pošto  se  smrkne.  Sovj.  72.  Posto  om  otidu,  a 
to  angjeo  Gospodnji  javi  se  Josifu  u  anu.  Mat.  2,  13. 
Po  što  sam  ostarjela,  sad  li  de  mi  do(!i  radost?  Moja. 
I.  18,  12. 

pO^tovalne,  p^Stovaoca,  m.  koji  poštuje  koga.  vidi 
poštovatelj,  Štovalac,  Štovatelj.  —  Jovanović,  veliki 
poštoraluc  vladike  pesnika.  Mil.  275. 

pOstovunJe.  n.  das  Achten,  cultus,  observantia,  cum 
guis  magnifit  ah  omnibi^.  Rj.  verb.  od  poStovati.  radt^ja 
kojom  tko  poštuje  koga.  vidi  Stovaoje,  Htimanje,  Oti- 
manje. —  S  nnjve(5ira  poštovanjem  ostajem.  Javor  1885, 
439.  Kad  ih  (DuSnn)  sasvijem  odvoji  od  carskoga  doma, 
te  se  napjo.fie  u  daljini  s  po8tovat\jcm,  onda  oni  poćeS© 

?odtovati  carsku  vlast  za  jedini  izvor  svoje  sile.  DM. 
!).  On  to  ućini  iz  poštovanja  prema  rimokatolif^koj 
vjeri.  157.  Sila  i  bogatstvo  dubrovačko  podizaše  po- 
štovanje k  Dubrovniku.  224. 

p&ŠrovntcIJ,  m.  koji  poštuje;  đer  Verehrer,  cultor : 
Vn.4  poštovatelj  Vuk.  Stav.  Bibl.  2,  234.  vidi  po5to- 
valac,  i  sgn.  ondje.  —  riječi  s  iakim  naši.  kod  bo- 
ditelj. 

poštovati,  p^fttujem.  v.  impf.  —  1)  achten,  mag7ii 
f<tcio,  colo:  Ne  poštuje  mlagji  starijega.  Rj.  vidi  po- 
stiti, žtovali,  štimnti,  stimati,  cijeniti  2.  —  Ka  ti  moje 
junaštvo  tako  poštuješ,  ja  ću  ti  istinu  da  kažem,  gje 
je  moje  juna.^tvo.  Npr.  204.  Zvan  poštovan.  Posl.  88. 
Da  bolje  zna  poštovati  st^eto  pismo.  Danica  3,  239. 
Kad  bi  znali  cijeniti  svoj  narodni  Jezik  i  poštovaU 
njegova  svojstva  i  pravilu.  »Slav.  Bibl.  1,  92.  Poštuj 
Gospoda  imanjetn  svojim  i  prvinama  od  svega  do- 
hotka svojega.  Prič.  3,  9.  Oni  pot>e^e  pošti/vati  carfiku 
vlast  ea  jedini  isvor  svoje  sile.  DM.  79.  —  2)  sa  se, 
refleks.  poJtuj  se,  schdme  dich  (hah'  Achtung  t'Of  dir 
sclbst,  und  vor  Andcrn)-  Rj-  —  Ko  hoće  da  ga  drugi 
ljudi  po&tuju,  valja  najprije  sam  da  se  poštuje.  Posl. 
158.  O  Remutc,  poštuj  se  hrsida,  (t.  j.  stidi  se  besida, 
pazi  Sto  govorifi).  Ibro  Topić  6.  Rp. 

pošitr&pail,  p(>Štrapam  (i  p&StrapIjem),  v.  pf.  con- 
spergere,  adspcrgere.  SluIIi.  po-6trai>«li.  vidi  poškro- 
piti, i>okropiti.  v.  impf.  ćtrapati,  —  Pokupi-^e  krvcu  u 
Liticu,  poštrapuše  njeme  i  slijepe',  progledaŠe  i  pro- 
govorile. Ilerc.  317. 

postrkuli  so,  poMrkam  ae,  r'.  r.  pf.  vidi  razoba- 
dati  se.  Kj.  po-Atrkati  se.  postrkala  se  goveda:  r(w- 
hjegla  se  od  štrka^ja  (od  obada),  v,  impf.  6trkati  se, 
fitrkljati  se. 

pflMtrkaSa.  f  krava  koja  se  muze,  ali  s  nategom 
(ucmu  mlijeka  ili  no  će  da  ga  daje),  a  rekne  se  i 
ženi,  die  sicfi  strauht,  retractatri.x.  Rj.  po-SlrkuSa, 
kao  koja  se  strka,  krćuma.  isp.  poStrkati  t*e.  —  riječi 
s  takim  na^t.  kod  ajgiru^a. 

pd.sujgati.  Rilm.  V,  p/".  po-SugaU,  sije  pomalo  oŠugati. 
V.  impf.  žugati.  —  Da  su  Ungjurski  ali  poŠugati.  HNpj. 
4,  456  (Ungjurski  =  Ugarski). 

po.^linjitl  sc».  piVunJim  se.  r.  r.  pf  vidi  poklopiti 
Bc.  Rj.  po-šunjiti  se.  kao  spustiti  se  do  semljct  klonuti. 

pdšurice,  poi^brlije,  f  pl.  Kleinigkdi,  minuiiae, 
nuffae.  Rj.  po-.^urit-e.  po-Mirlije.  kao  malene  stvari, 
nika.  vidi  liesposlica  2;  oprdica,  poprd,  sprdnja;  ru- 
tma  i  putinn;  trio«  i  kućine. 


poSuMlTai^o 


—  138  — 


1.  poteM 


poSuStlraiiJe,  n.  das  Sattsen^  striđor.  Rj.  vtrh,  od 

pošuštivatj.  Icoje  vidi. 

pošii&tivail,  po§fi5tujom,  v.  impf.  sauscH,  strido; 
PoSu^tuju  redom  periSnui.  Rj.  po-šu6tivati,  kao  pomalo, 
ure  redom,  prekidajući  šuštati,  r.  pf.  šužuuti. 

p6(,  poui,  VI.  (po  juf^ozBp.  kraj.)  vidi  zuoj.  Rj.  — 
Pa  obiK^e  piimiikli  košulju,  a  po  njojzi  od  zlata  ko- 
šulju, da  od  pota  ue  SteU  košulju.  "Npj.  3,  350.  Te 
prevali  preko  Gore  Crne,  hitaju*?!  Sto  se  brže  može, 
ue^o  i  to  .■*  potom  krvavijem.  Sćep.  uial.  74. 

pAtiibnti,  bam,  v.  pf.  vidi  potupkaii.  Rj.  po-tabati, 
kito  pogaeiii.  v.  itnpf.  tabati.  potapkati  je  dem.  prema 
potabiiti. 

Bot&ćit  pbtakncm,  i'.  pf.  (potilkoh  i  poUMtnuh,  po- 
tace  i  potuknfi,  p6tukao  i  potuknuo,  poti^knOvći,  ph- 
takuOt)  u.  p.  vatru,  glavnje,  ujischiirrcn,  ignem  re- 
/t'cio.  Rj.  Vuk  je  u  rječniku  zabilježio  to  lice  u  više 
^la};o1n:  stAče,  natilče,  ustilče,  umilne;  po  tom  je  /a 
rijelo  pogrjo^ka  5to  je  7.abiljeŽeD0  potaee,  potaknu. 
Danii^ic,  R*id  6,  77.  po-ta<?i.  vidi  potaknuli.  t>.  impf. 
uoticati,  —  Sjariti  ^lavnjo,  t.  j.  potaći  ih  u  napredak. 
Rj.  683ju  Potakne  trn  veliki  oganj  i  Hjediiu  igrali  bb. 
Npr.  148.  «  prenesenom  smislu:  Vrag  koji  vazda  o 
zlu  nastoji,  potakne  ocu  maćehu  da  uiie  mo(;la  svoju 
pastorku  koliko  krv  na  oćima  vigjeti.  Npr.  i3U  {vidi 
podfltai'i,  podstaknuli).  sa  &e,  rcfl^s.:  Na  vratijeii  se 
potaknut'.   DPofll.  B7.   vidi  flpota*?!  se^  »potaknuti  se. 

podVdf*  (po  tade),  po  tome,  poslije  toga:  Baž  dvojioa 
Pera  preslovi^e.  ii  po  tadc  mno^i  pristaUo5e.  Npj.  5,  0. 

pOfMJa,  f.  die  Verborgenheit,  occaltum:  Mać*;  Marko 
nože  iz  potaje.  Rj.  —  Imao  tri  kćeri,  i  jednako  ih 
đrsao  u  potaji  da  nijeau  nikad  na  polje  izlazile.  Npr. 
2H.  Onu  istu  noć  ukrade  ocu  iz  potaje  jedan  fiuuo- 
tvonii  nož.  120.  Daruj  mene  ktjuće  od  potaje.  Herc. 
310.  Haiduei  zimi  na  jataku  danju  Ic^e  u  potanji. 
Npj.^  1,  XXXIV.  (Hkrih  potaje  njegove  (laavovc)  da 
He  ne  može  («ikriti.  Jer.  49.  10. 

potAJnti  sts  poLt'ijTm  se,  v.  r.  pf.  sich  vtrhergeti^ 
sich  ver.'itecken^  ahsctmdij  cf.  pokriti  se.  Rj.  po-tajati 
se.  r.  impf.  tajati.  —  Ujcleda  krilata  konja  i  ua  njemu 
Vrilata  (^oeka.  Kad  ih  air  vigje,  potaja  se  i  stade  virke 
da  gleda  jrje  ^c  5ta  li  6e  ovi  t5oek.  Npr.  152.  Zemlja 
se  Bo^u  klela  da  6to  god  se  na  njoj  u^^ini  ne  će  se 
potajati.  DPosI.  157. 

potAjili,  j'im,  V.  pf  (u  0.  G.)  verh^tleth  ćelo:  Da 
mu  ue  bi  koju  potajili.  Rj.  po-tiijiti  Ho  kome,  kao 
prikriti  od  njcga^  ne  poktuati  mu,  ne  kazati  mu. 

p&tajnT,  adj.  heindich,  verborgen,  facitus,  ahscon- 
dUus:  Potajni  ugljen  najgore  ožeže  tl^o^l-  ^^6).  Rj. 
po-tajni.  isp.  tajni.  —  I  tako  se  ovaj  razp:ovor  prekine 
kao  8  malom  rasprom  i  s  potajnim  podoirenijem  jedan 
nn  drugoga.  MiloS  90. 

pdtnjnlra,  f.  Rj.  kijja  je  potajna,  u  potaji.  —  1)  (u 
Srijemu)  die  Mola-fiehurty  mola.  Rj.  kad  se  čim  da 
je  žena  trudna^  a  kad  tamo,  ne  rodi  djeteta.  —  2)  die 
gckcime  Kammcr,  cammera  secreia.  Rj.  potajna  ko- 
mora, kamaru:  testo  «e  doga^ga  da  je  jediia  taku 
brklja  hajdučka  potajnica.  Zim.  200.  —  3)  izmegju 
atražara  o-^obita  stražara,  bei  dcm  drittcn  Kordon»- 
Cirad  su  Pestzeitcn,  vigititriam  secretum.  Rj.  kao  po- 
tajna straia.  —  4)  sablja,  die  Verborgenc,  ocaUta: 
Uodao  mu  sablju  potajnicu.  Rj. 

potajno,  heimlieh,  occuUe:  ^xc  potajno  jedan  od 
drugoga.  Kj.  adr.  vidi  tajno,  natajnu.  tajom,  i  sgn. 
kod  kridimice.  —  Carica  je  imala  ueggje  potajno  ue- 
kaku  veliku  aždaju.  Npr.  21fi. 

|M»tJiklJaH,  kljam,  v.  pf.  (u  Zadru)  vidi  potrkljab'. 
Rj.  po-takljati.  vidi  i  prita<?i  l,n.  p.  grah),  isp.  tafclja 
I  trk  I  ja. 

potAknutI,  p^takn?m,  v. pf.  daruntcr  stccken,  aubdo : 
potakni  ^vatru)  pod  ka/an.  RJ.  po(d?)-taknuti.  vidi  po- 
ta<5i.  V.  impf.  poticali. 

|N>talfJdiii(i.  potalijaoim,  v.  pf.  po-talijanili  kogu^ 
uCttUti  ga  Talijanom.  $a  se,  refleks,  ili  pass.:  U  Zadru 


gotovo  je  sva  služba  od  Čakavaca  sa  ostrva,  i  oni  se 
ondje  ne  mogu  posrbiti,  nego  će  se  mnogi  potalijauiti. 
8rb.  i  Krv.  4. 
I  potalijanJf'nTk.  potalijanjenika»  m.  koji  je  potali- 
janjen:  Sau  su  mjesto  njih  »amo  carski  činovnici  i 
gdjekoji  potalijanjenici.  Kov,  12. 

potamn6vati ,  polAmnujem .  v.  pf.  po-tamnovati. 
provesti  vrijeme  tamnujući^  v.  impf.  tamnovati.  — 
Bace  (ili)  u  taiunicu,  a  poSto  ondje  dugo  potamnuju, 
puHti  ih  paša  na  otkupe.  Npj.  4,  4.^9  (Vuk). 

poti^mnjeti,  potAmutm,  v.  pf.  dunkcl  tterden  (von 
der  Farbe)^  ohfuncor:  I  svakom  je  lice  potamnjdo 
(od  prokleta  topa  i  kumbare.  Npj.  4,  221).  Rj.  po- 
tamujeti,  tamno  postali,  vidi  potavnjeti.  isp.  »krhuuli 
SB  2.  V.  impf.  tamujeti.  —  Zaludje&e  u  svojijem  mi- 
slima, i  potamt^je  nerazumno  srce  njihovo.  Rim.  1,  21. 
Jer  mu  oči  bijahu  potamfijele  od  starosti.  Car.  I.  14, 
4.  Kako  potamnje  elatOf  promijeni  se  cisto  zlato? 
Plač.  4,  1. 

pOtamo,  Kciter  dori  (cf.  po);  Tamo,  potamo,  Je- 
lena. Rj. 

pdtiiDi  p&tna,  atlj.  (u  Roči)  vidi  znojan:  Potni 
konji,  i  trudni  juuaci.  Rj.  sto  pripada  potu. 

potanak,  pBUuka,  adj.  po-tanak,  kao  prilično  tanak, 
isp.  po  (slor.  sa  adj.)  i  tanak.  —  Hrastova  potanka 
i  s  ooje  strane  oHra  daičica.  Rj.  348a,  adv.  Kad  se 
svi  sasladoi^e  i  zmaju  kazaše  sve  potanko,  cii^e  zmaj 
da  se  sva  gora  ustreao.  Npr.  217.  ('o\'iek  jo  potanko 
raspitivao  '6&  nas.  Mojs.  i.  43,  7.  To  je  potanko 
razlozeno.  Intor.  273.  isp,  potanje. 

»OtAnJp,  adv.  comp.  pfema  positiim  potanko.  — 
Priloženi  popis  to  »Se  pokazati  potanje.  *)gled  IV. 

potftpaiijo.  n.  das  Einsenken,  Eintauclicn,  immer- 
satio,  Rj.  verb.  od  potapati,  radnja  kojom  tko  po- 
tapa Ho. 

potflpati,  p^ta])rim  (p5tap1jen0i  i'-  itnpf.  eintaucJten^ 
imm^irso.  Rj.  po-tapati.  c.  pf.  potopiti.  —  Škodljive 
ielje,  koje  potapaju  čovjeka  u  propast  i  pogibao. 
Tim.  I.  rt,  9.  sa  se,  refleks,  ili  pass,:  Gospod  kad  se 
dotakne  zemlje,  ona  .  .  .  razljeva  se  sva  kao  rijeka  i 
potapa  se  kao  od  rijeke  Misirske.  Amos.  'J,  5. 

f »(^tapkati«  potjvpkam,  v.pf.  uberstampfen,  coticulcOf 
icalfo.  Rj.  po-tapkati,  dem.  pretna  potabati.  v.  impf. 
tapkati,  detn.  prema  tabati. 

pdCupsati.*  8^1  (pdtapi^cm),  v.  pf.  n.  p.  umanct, 
das  Anvertraute  ahlaugnen,  depositum  ahnegOt  cf. 
»uttnjati.  Rj.  isp.  potomiti.  zatoaiili.  po-tapsati. 

po(i\vani(l.  nlm.  v.  pf  bodmcn.  fundo  aut  lacunari 
instrav.  Rj.  po-lavaniti.  vidi  podmoeliti.  isp.  patosati. 
(v.  impf.  i  pf.),  popoditi.  v.  impf.  tavaniti.  —  Ko- 
lomat,  (u  C.  (}.).  Onamo  sa  gumna  potarcmjena  ka- 
menjem. Rj.  28rta. 

pott^vnjott,  vnun,  vidi  potamnjeti.  Rj.  v.  pf,  po- 
tavnjeti, tavno  postati,  m  se  promijenilo  preu  n  na 
V.  ittp.  tamnica  i  tavnica.  v.  impf.  uivnjcii.  —  Dvori 
Hu  ti  tamom  potavnjeti.  Kj.  7S6b.  No  je  njemu  po- 
tavnjelo  lice.  Npj.  3,  52G. 

1.  pOt6^i,  pot^^^em,  r.  pf.  Rj.  po-te<'-i.  r.  impf. 
uotiecati.  —  J  <i)  laufeu,  cttrro,  lur  \\'ett€  laufcn: 
Koj*  će  uzet'  laka  džeferdara,  i  potaći  dolje  niz  pla- 
ninu. Rj.  vidi  potrčati  1.  —  Ko  je  vilcjt,  poteci  na 
ždrijelo  ikad  se  zove  u  i>omoč  ili  u  poljem).  Rj.  156a. 
Kad  ^avo  čuje  svračij  glas,  onda  poteci  za  svctijem 
Aran^^elom!  Npr.  92.  Probudi  se  car...  te  poteci 
na  konju  put  one  gore  pje  mu  je  rečeno.  113.  Jedan 
od  njih  dokaže  caru  kako  mu  je  vidio  ^čer  bez  ruka. 
Otac  joj  potečc.  i\h.  PoS'o  sam  poteći  ua  trku.  Npj. 
3,  251.  Pa  u  polje  k  meni  potecitc.  4,  305.  1  »<i  suttret 
poteće  l^azani.  4,  3iNj,  Koji  če  junaci  sx'ud  na  dobro 
poteći  i  svaku  »rečn  sieči.  Kov.  120.  iSii  straiiom  i 
rado.tti  velikom  poteko^e  da  jave  učenicima.  Mat.  28, 
8.  —  b)  tt  pjesmi,  prelasno:  poteći  Mo,  učiniti  da 
poteće:  Namjeri  se  ^etič  na  gjetiča,  pa  na  susret 
konjt  potrkoše.  Npj.  4,  235.  Na  livadi  tri  konja  go- 


poteći 


—  189  — 


pothvA£*aflJe 


spocka,  a  na  njima  tri  gospodiČi^Sa .  .  ,  To  rekoJe, 
konje  poteJioie.  Herc.  204.  rirfi  poticali  lb.  —  2)  po- 
tekla ku6i,  es  steht  ^^as.i&r  im  Hau^.  (vor  Jiegen), 
wjua  intravit  domum.  Rj.  po(d)-toći.  poteče  ku6a,  kad 
u  nju  odozdo  dogje  vodu  (ub  kišu).  —  3)  n.  p.  i)o- 
leče  mu  krv  i«  Doaa,  flie^en,  curro,  Rj.  —  AnE)eo 
prekr«1i  Stapom,  a  to  meato  vode  poteče  vino.  Npr. 
tiO.  Prekrili  Uapom,  n  potok  poteče  rodom  kao  i  pre. 
$1 .  Odmnb  se  povrati  voda  u  Jordanu  na  mjesto 
svoje  i  potege  kao  i  prije.  Ih.  Nav.  4.  18. 

3.  pot^^fl,  p?ilc(rnem,  vidi  i>otegniJti.  Rj.  v.  pf.  po- 
tcdi.  V.  impf.  potezjiti. 

pAlćg.  01.  Kj.  po-teg.  isp.  potegnuti  6  (na  kantar); 
đa«  Getvichi,  pondiis.  isp.  pretega  (dan  Uebergewicht). 

—  Mjerila  i  potesi  pravi  od  Boga  hu.  Prić.  ItJ,  11. 
Drojtik  pot€g  i  dvojaka  mjera,  oboje  je  mrsko  Go- 
spodu.  20,  11.  Ko  je  gore  igmjerio  na  mjerila  i  bre- 
gove na  poieg?  la.  40,  12. 

pfttep^,  f.  Rj.  po-tega.  isp.  potegnuti,  potezati.  — 
1)  (am  Wagen)  einCf  meist  eiserne  Stange  von  den 
Vorderrfidern  bis  tu  der  Waget  pertictie  genus  in 
curru,  cf.  potežnica.  Rj.  »  kola.  —  2)  (u  Rornjem 
prim.)  vidi  docmda:  ja  HHm  vam  na  pot«^.  Kj. 

pAtOfflitl,  gUm,  p.  pf.  Rj.  po-teffliti.  v.  nnpf.  tegliti. 

—  Jj  amiehett,  traho.  Rj.  vidi  polegmili  1.  i>;j.  povući. 

—  *Jj  kud,  rennen^  ruo:  poteglio  ku<:i  na  rm^ak.  cf. 
polcpnuti  6.  Rj.  tsp.  poteiiti. 

poićjirnuti.  ptMe^cm  (pot^prob,  pot^^že,  pfttSgno, 
pot^gla)  r,  pf.  Rj.  po-tepnuti.  vidi  ]>(yt6ć\.  v.  impf. 
potezati.  —  /,  1)  amiehcn,  traho.  Kj.  vidi  potegliti 

1.  —  Tutn  vura,  t.  j.  drži,  udri;  ili  potcgni,  povuci. 
Rj.  757a.  Sine  Petre,  potegni  me  gore.  llurc'.  310. 
Sve  vezire  w  divnu  potego.  HNpj.  4,  416.  —  2)  eitten 
Hieb  fahren,  caedo:  polegao  ga  sabljom,  batinom. 
Rj.  kao  udariti,  lupiti.  —  Odje  iui  ne  (maškarama) 
niAta  no  bi  dalo,  ondje  potegnu  jajetom  u  vrata.  Rj. 
3d0a.  Ixv&di  buzdovan,  pa  onako  i/.ncnada  pfdegt\e. 
Turčina  njim  u  glavu.  Rj.  b3(ib.  Foiegnem  lisicu 
nogom  u  Htrainjii'u.  Npr.  163.  f^altir!  (. . .  gJrtOe  UflC- 
knuvM  W!  prstima  i  jtotegnuvši  bale  preda  nj  o  ecm{ju 
odgovori:  »Saltir,  gospodine!«).  Posl.  274.  izvadi  nož 
iza  pojaiia.  pa  potegne  sama  aebe  u  srce,  te  i  ona 
umre.  Danica  4,  HU,  (Jnda  apabija  potegne  iz  pištolja 
r\jega  posred  erijede,  pa  oatavivSi  ga  u  ftobi  joS  ko- 
prcajudj  «e,  pobjegne  u  Njemat^ku.  Npj.*  I,  XXX. 
prema  posljednjemu  primjeru  ovamo  ne  mogu  pttstaviti 
i  ovaki  primjeri:  Potegne  is  puško  da  ga' ubije.  Npr, 
66.  Potegne  is  topa,  te  ga  udari  isprijeka  krosred 
pleća.  Danica  1,  (57.  —  ^)  hervoriiehen.  protraho: 
poteže  nož,  aabljn.  Rj.  vidi  potrgouti,  smuknuti  I, 
Buknuti  1.  —  On  potegne  no£  i  udari  jo  (aždaju)  i 
glavu  joi  odHije6*.  Npr.  187.  t)n  potegne  sablju  .'.  . 
»reie  aždahu  pa  jo  udjiri  triput.  lA{».  Vetf  poteže  tro- 
ttrvku  kandžiju,  pa  udura  mene  po  pIo(:'ima.  Npj.  3, 

2.  Pa  poteže  pmku  0*1  poja^idt  Hvojoj  puSei  ži\ni  vntru 
dade.  4,  27().  —  4)  cinen  kutj  thun  (aus  der  Fiasche)^ 
tractum  duco.  Rj.  potegnuti  n.  p.  iz  čuture.  —  Pri- 
tegnuti h  bnrdaka,  cf.  potegnuti.  Kj.  o^i^b.  —  5J  ren- 
n<^,  ruo:  potegao  na  svoj  zavijaj.  Potrgaše  puHtoj 
Komadiji.  Rj.  vidi  pote;rlili  2.  isp.  potežiti^.  —  Patajlo 
marviniHi  na  »voiu  domitju.  Rj.  131a.  taja-pnSa  je 
joS  iz  Đeogruda  ftio  potcgao  upravo  i*  ('aaik,  MiloS 
ti2.  Od  Minj»ka  potegne  uh  lovo  preko  Niuena  k  bo- 
lome  t^toku  protiv  voj:ike  .  .  .  Žilije  31.  amo  pristaje 
i  ovaj  primjer:  Malo  vriiiie,  dugo  ne  poteže.  HNpj. 
4,  4411.  Uza  av  uiaSi  za  kovčeg  Ikižji  i  prihvati  ga, 
jer  volovi  putcgoše  na  atranu.  8am.  11.  B, «».  —  O)  po- 
tegnuli na  kantar,  wagen,  pendo:  pote^ui  ovuj  komad 
mesa,  da  vidimo  koliko  jo  u  njemu.  Rj.  vtjj.  i/uijeriti 
2,  odmjeriti  1,  vagnuli  1.  —  u  prenesenom  .Rmmlu: 
Koliko  mu  pamet  potegne.  DPoal.  48.  —   JI.  na  tie, 

—  J)  refkk.H.  n.  p.  kamenom,  drvotom,  Kcrfen^  jacio^ 
cf.  baciti  se.  Rj,  —  Poteže  ee  buidovanam  Marko 
puslimiee  dobro  ne^tedice,  belu  vilu  megj'  p\eć\  udari,  i 


Npj.  2,  217.  —  2)  reciproč.  klipka.  Rj.  potegnuti  ae 
khpka  (s  kim). 

pMekar,  adv.  po-tekar.  riđi  ifitekar^  lekar,  nanovo. 

—  Suini  maln,  iiija-pašinice,  da  ti  jade  potckar  ka- 
žemo. Npi.  4,  3ii(). 

pot^ni'iti  si\  pMenCfim  se,  v.  r.  pf.  (po  juj^ozap. 
kraj.)  poslati  tenac,  tenac  uerden,  fw  tenac.  Rj.  po- 
tenćiti  se.  isp.  tenac,  jcdogonja^  ijcdogonja. 

potdpsli  SO,  pot&pSm  ae,  r.  r.  pf.  po-tepsti  «e,  kao 
/»potaknuti  ne,  poftrnuti,  strnucheln,  pedcm  offmdere^ 
vestigio  falli,  lahi.  r.  impf.  tepati  se.  —  Kad  jo  do&o 
dvoru  na  kapiju,  potepe  »c  nejaki  »cijepane  i  upade 
na  noge  lagane.  HNpj.  1,  109. 

putopuli,  polepului,  m.  vuli  »kitalac.  &tulli.  do- 
tepub.  Koji  se  tepe  kojekud.  vidi  skitnica,  i  sgn.  onajc. 
iftp.  dotepuh. 

p6tes,  m.  (u  Srbiji)  vi^e  njiva  ili  livada,  koje  kaka 
opStina  ili  nekoliko  ljudi  zagradi.  Rj.  po-tes.  vidi 
olea,  gdje  vidi  i  po.'ttanje.  t>/).  upotesiti. 

potosk6('n,  f.  flvaki  ćovjek  ima  svoju  potcikoču, 
J.  Bogdanovif*.  die  Bcsckverde.  molestin. 

put^Kanjf«,  n.  dam  Ziehen,  Schleppen,  tractuSf  vo- 
lutatio.  Rj.  verb.  od  I.  potezati,  II.  potezati  ae.  — 
/.  radnja  kojom  tko  poteze  što.  —  //.  radnja  kojom 
se  tko  poteže  .i  A'im,  ili  se  tko  poteže  kojekud^  ili  se 
poteže  na  kogn  čim. 

potćzati,  pM€Žem,  r.  impf.  Rj.  potezati,  v,  pf.  2 
pot^<^i,  potegnuti.  —  I,  i)  siehen^  schleppen,  irahu. 
Hj.  isp.  potegnuti  II.  —  Ku  jo  konjik,  potezi  ko- 
lunc.  Npj.  3,  251,  —  2)  vidi  baeati:  Proko  sebo  u 
Lab  potezaše^  potezaše  u  Lab  i  Sitnicu.  Rj.  —  3)  na 
kiuitar,  tvagen,  pendo.  Rj.  vidi  težiti  2,  tegliti  3, 
mjeriti  2,  vagati.  i9p.  potegnuti  ti.  —  J/.  sa  a«.  — 
1)  reciproč.  sich  iie}ten^  trahi  se  invicem:  Dva  M 
g)eda  za  bradu  potežu  (t.  j.  grebeni).  Rj.  —  Bolje 
se  s  dužnikom  nagoditi  nego  audom  potezati.  PohI. 
^<).  Lak^e  se  poSteuo  namiriti  nego  sramotno  potezati. 
166.  —  2J  sich  schleppen,  traJior,  vugor.  Rj.  kud  se 
poteze?  vidi  prevlaćiti  se.  —  3)  refleks,  potezati  se 
na  koga  čim.  i-*p.  potegnuti  se  1.  —  Gonjade  njibove 
koze,  potežući  se  na  njih  drrećem  i  kamenjem.  Zim.  Hb. 

pdtežiti,  Žim,  t*.  pf.  Rj.  po-težiti.  v.  impf.  težiti  1. 

—  1^  (U  Dubr.)  eiien^  propero:  aamo  potezi,  cf.  po- 
spješiti. Rj.  vidi  i  pobitjeti,  i  st/n.  ondje.  —  2)  sa 
Bo,  refleks,  sich  bcmiihen.  coniendo:  Kala  vama.  moja 
bra<?o  dnign,  koji  ste  se  meni  potežili.  Nu  mlnuga 
Ojer/.elez-Alita,  na  koga  se  potezila  kurva,  na  nejaka 
Zmaj-Ogujeoa  Vuka.  Rj.  isp.  potruditi  se.  —  f^lo  se 
Osmim  opet  potežio^  da  on  mene  muti  Crnogorce. 
Npj.  6,  37.  Dano  sine,  jabuko  od  zlata,  brzo  si  se 
k  meni  potežio,  kom  ostavi  tvoje  Urnogoreo?  5,  534. 

■otćždlen,  f.  ■—  J)  (u  Liei)  vidi  potega  1.  Rj.  li 
kota,  —  2)  (u  Dalm.)  daska  koja  drži  osovine  jednu 
za  drugu  (kao  po  dnigi^era  mjestima  srčunicu).  Po- 
težnire  su  dvije.  Rj."  v%di  i  svora. 

pothunlfiti,  pothiVriićim,  v.  pf.  pod-hantćiti,  uči- 
niti da  bude  tko  pod  haračem,  isp.  uhara^iti.  —  On 
podiže  silovitu  vojsku  da  sedmoro  Brda  podaraČi. 
Npj.  f»,  17*»  (pod-(h)araćiti), 

SothrilnitI,  iHSthriinlm,  v.  pf,  durch  Pfhfjo  auf- 
ttn,  educo  (dvn  Baum,  das  Kiud,  das  Thier).  Rj. 
pod-brauiti,  pod-(b)raniti  —  podruniti.  kao  malo  ot- 
hraniti (n.  p,  drvOf    dijete,  žiL'inče).   v.  impf.  bniniti. 

—  Dobavi  dojilju  i  pothrani  ih  do  oružja  brnću  a 
sestru  do  udaje.  Npr.  23<J.  Ko  (v  irjvcM  i>odignuti? 
Ko  li  će  ih  pvdraniti?  Kov.   Uhi. 

polhruujivanjfs  n.  das  (iros*siehen,  etlucatio.  Rj. 
verb.  od  pothranjivati,  radija  kojom  tko  pothra- 
njuje što. 

pothranjivati,  pntbri\njujem.  v.  impf.  aufziekeHj 
aiucu.  Rj.  pod-hranjivHti.  v.  impf.  bnmiti.  v.  pf.  pot- 
hranili. 

pdtbvaraigc,  n.  das  Unterfangen,  aH$m.  Rj.  verb. 


m 


pot hvatati  se 


140  — 


INltJoMti 


od  pothvRĆhtl  se.  radnja  kojom  se  tko  poihvača,  vidi 
pothvatnnje. 

p6thriu'n(i  so,  ^am  se,  t\  r.  ivipf.  sich  untcr- 
fangcn,  audeo.  Rj.  pod-hva^ati  ae.  vidi  pothvatnti  se. 
V.  pf.  pnthvaiili  se. 

pMhvntanjr.  n.  verb.  od  pothvatoti  ae.  radnja 
kojom  se  tko  pothvata  (da  ueini  6to).  vidi  pothva- 
(T^nje,  poimanje. 

pdtb\'nta(i  se,  liiin  se,  v.  r.  impf.  pod-hvalati  se. 
vidi  poUivaćati  se.  v.  pf.  patiivatili  se.  —  l'oimati  se, 
cf.  pothtatati  ac:  poiaino  se  on  toliko  putu  to  du 
ućini.  Kj.  528b.  U  ime  lo^u  j^akiipii  pothvuUdi  su 
se  Piibrovi^ani  da  će  po  odregjenu  cijenu  prodavati 
80.  DM.  246. 

]i6thvatlti  se,  ttm  se,  v.  r.  pf.  sich  unterfangenj 
audeo.  Kj.  pod-bvatiti  ae,  vidi  pođufatiti  se.  isp.  po- 
duzeti se.  €.    impf.   potbvft(!ati   »e,   pothvatati   8«.   — 

—  Ne  ame  mu  ae  niko  podvutiii,  da  dovede  llnjku 
iz  Udbine.  Npj.  3,  174.  Mi  se  našem  hanu  potfatilit 
da  ćemo  mu  kulu  uhoditi.  HNpj,  4,  583.  Mezulane 
(poSte)  javno  zakupljuju  oni,  koji  se  pothvate^  da  ih 
naj  jeftinije  drže.  Danica  %  HG.  Dubrovčani  se  pot- 
hvatiie  platiti  Uro^u  !i!0<K)  perpera  za  pravo  da  mogu 
trgovati.  DM.  28. 

jidtiealae,  p<Micaoca,  m.  impulsor.  StulU.  koji  po- 
lice kofja  na  sto.  isp,  nukalne,  i  Hyti.  ondje. 

pAHt'aliea,  f,  stimulatrtj:^  instigatrix.  StulH.  kftja 
potiče  koga   na  Što. 

p6ticanj<^,  n.  das  Unterstecken,  .<tuhditio.  Rj.  verb. 
od  poiic.iti.  radnja  kojom  tko  potiče  Ho. 

polii'ati,  p5tič6m,  r.  impf.  unter  eiicas  schiehen, 
suodo,  n.  p.  pod  kazan.  Kj.  po^dVHicati.  v.  pf.  po- 
taći, potaknuli.  —  Šjarivali  glavnje,  t.  i.  poticati  ih 
u  nnjircdak.  Rj.  (>83q.  t*  prenesenom  smislu:  IT^c-ati . . . 
umnijem  načinom  kao  poticati  koga  da  Sto  ućini. 
Dauići<^,  ARj.  4l^7a.  Umno  Jto  moie  bosti  i  potičući 
koga  na  što,  ftlilii  {vidi  podsticati). 

pAHhanu,  (po  tihano\  adv.  isp.  po  [sloz.  su  adv.) 
i  Uhano,  tijaoo.  —  Podiio  joj  puli  duvak  a  lica  te 
jgevojci  Sapti  po  tUuino.  Herc.  72. 

potkJnU,  jum,  V.  pf.  tcahren,  duro^  cf.  poatftjati : 
Kad  je  malo  vrime  poiijuhi.  Rj,  po-tijati.  drukčije 
se  ne  nahodi  ovaj  ghigol.  —  tih,  stišati  se;  potijati 
ij  mjesto  /i);  ovamo  će  ići  izgubivši  h  u  nas:  pu- 
tinuti  (prestati).  Korijeni  100. 

pdtilak,  p5iioka,  tn.  riđi  potiljak.  —  8  lica  na 
kamenu  piše  . .  .  Spottoka  na  kamenu  piže  .  .  .  Megj. 
217.  isu.  zjitilak  i'  zatiljak. 

pdtiljnk.  p(MTljka,  m.  das  Hinterhaupt,  sinciput. 
Rj.  po-liljak,  sadnja  strana  glave,  riđi  potilak;  za- 
tilak,  zatiljak;  zaćelak.  —  8v»ki  lijevom  rukom  po- 
mieaSe  za  potiljak   svoj    ves.   Žira.    11*3  (vea  ^^  fes). 

/Atiranje,  «.  das  Zcrtrcten^  conculcatio.  Rj.  rcrfr. 
potirati.  radnja  kojom  tko  potire  sto:  Ne  će  se 
više  ćuti  nafiiljc  u  tvojoj  zemlji  ni  pustc^enje  i  po- 
liranje na  mt'pjama  tvojim.  Is.  60,  18. 

pdtiruti,  jiftiirem,  r.  impf.  seriretent  conculco:  Što 
je  staro  konjem  polirao.    Kj.  fio-tirati.   v.  pf.   potrti, 

—  Ruka  GoMprnlnja  bijaše  protivu  njih  potirati  ih 
iz  okola  dokle  ne  pomrijeSe.  Mojs.  V,  2,  10.  roti- 
rahu rod  zemaljski  dori  do  Gaze.  Sud.  6,  4. 

P6U!^o  (Pftttaje),  n.  die  iiegend  nm  die  27icts*, 
das  Theissgebiet,  circumtihiscana  regiu.  Rj.  Po-tiAJe, 
kraj  pored  vode  Tise. 

P6tUki,  adj.  'Th^iss-,  l'ibiacunus.  Rj.  Ho  pripada 
Votisju. 

potisklTai^C.  n.  d^is  Andrangen,  Driickcn,  prcssio. 
Rj.  vtrh.  od  [>otiskivati.  radnja  kojom  tko  potis- 
kuje sto. 

potiskivali,  polUkujem,  v.  impf.  driirken  gegen 
civpait.  prcmo,  urgto.  Rj.  po-tiskivati.  r.  pf.  potisnuti. 

—  Robi  robja,  a  sijećc  glave,  potiskuje  moju  Arba- 
niju.  Npj.  5,  72. 

pdtibDUlip  aoem.  v.pf.  driicken,  andrUcken,  premo : 


Otisni.  potisnif  voci  ti  korianil  (Kad  se  £to  te6ko  u 
družtvu  valja  ili  tura  pred  sobom.  Poni.  243).  Rj.  po- 
ti8(k)nuti.  vidi  poprijeti.  r.  impf.  potiskivati.  —  Ka- 
mivao  .  .  .  odakle  bi  se  kamen  aam,  samo  da  ga  ko 
potisne,  mogao  odvaljati  na  obje  strane.  Rj.  262a. 
Doćeka  ib  protopope  Luka  ...  boj  bijahu,  bolje  ne 
mogahu,  dok  ga  carska  sila  osvojila,  putiskoše  pro- 
topopa  Luku.  5,  305.  Turci  ućine  juri§  na  one  pe- 
šake.  te  ih  potisnu  a  mesta  i  uateraju  na  gornji  ^uac. 
Miloš  95. 

potistuti,  poti&tim,  v.  pf.  (u  Hrv.)  po  pnSoi,  t.  j. 
iiftniSauiti,  ziclen,  coUineo.  Rj.  po-ti»tati  {št  stoji  rajeulo 
šč  od  sk),  potišti  po  pušci  (glavu),  kad  tko  nunišani. 
V.  impf.  tištati. 

pdtifitf'ii,  adj.  vilis,  ahjeđus.  Stulli.  isp.  podli.  inp. 
po-tištiri  (lijeStiti)? 

pdlisleniea,  /*.  mulier  vilis,  StuUi.  potištena  (podla) 
hna. 

potist^nik,  poti^tenika,  m.  homo  tUis.  Stulli.  po- 
tišten čovjek. 

pdtiSlono^t,  pbiTštenostij  f.  stanje  onoga  koji  se 
potisti,  koji  se  pon^i;  die  Erniedrigung,  humiiiuHo, 
isp.  poniženje;  nodloal.  —  Dvorit'  Hiarijega  dugo- 
vanje je,  sebi  tatcmena  dobrota  je,  a  mlagjega  potiš- 
tenost.  DPosl.  21. 

p6titi,  piStTm,  V.  impf.  n.  p.  konja,  činiti  da  se 
poti.  sa  ae,  refleks,  petiti  ae.  sudtire.  fetuUi.  vidi  zno- 
jiti se.  r.  pf.  slož.  o-potiti  (se),  s-  (so),  za-  (t  se),  go- 
vori se  i  u  Ifrr.  isp.  pot,  potan. 

pAtJeeiiiiJc,  n.  das  DurchlaufcHt  Durcttstromen. 
Rj.  vcrb.  od  potjecali,  koje  vidi. 

pdtjccati,  pi%tjeće,  v.  impf.  poljeće  kuća,  es  Ifiuft 
Wasser  hinein,  inundatur  domus.  Kj.  po(d)-tjecati. 
potječe  Jtuća,  kad  u  nju  odozdo  dolasi  voda  (us 
kišu).  V.  pf.  pot&ći. 

pfttjera,  f.  die  Nacheilc,  insecutio:  oliSH  u  potjeru; 
stigla  7.H  njim  potjera:  cf.  potoć,  potraga.  Rj.  vidi  i 
pogonja  2.  }io-tjera.  itp.  potjerati.  Ko  je  vitez  poteci 
na  ždrijelo  (kad  se  zove  u  pomoć  ili  ti  potjeru).  Rj. 
156a.  Podizali  su  Turci  i  narod  sav  u  potjeru.  Rj. 
7i»i»b.  Posije  poteru  za  njom.  Npr.  224.  L'dare  za. 
njima  n  potjeru.  Šovj.  6y. 

pdtjtiraU,  ram,  t\  pf  Rj.  po-tjerati.  riđi  pognati, 
i  sgn.  ondje.  v.  impf.  poljerivati.  —  ^  ^)  treihen^ 
ago.  Rj.  koga  ili  što:  Potjera  jedan  starac  poslije 
podne  lisićji  trag  po  snijegu.  Rj.  501a.  Hopl  preko 
vode  na  drugu  stranu,  pa  poćeraj  za  Megjcdovičem. 
Npr.  5.  Odmah  scdno  na  konja  pa  poteraj.  26.  Diže 
oni  zaklop  od  zlata  te  na  džari  bjcAe,  i  počera  sve 
blago  Sto  u  njoj  niigje.  IfK)  (potjerati  =  krenuti). 
Turci  silom  a  kklugjeri  knjigom  počeraše  nas  «  si' 
romaitvo.  Posl.  323.  Pa  počvra  Turke  na  alaje.  Npj. 
4,  271.  Ostavivši  atoku,  što  je  ko  bio  poderao.  Da- 
nica 3,  200.  —  b^  Osipaća,  vinova  loza  (ćokol),  na 
kojoj  grorgjc  potjera,  ali  u  cvijetu  opadric  (ospe  se). 
Rj.  470b.  —  2)  sa  se,  reciprov.  suh  herumtretben 
(im  FeUle,  im  Irozesse),  agitor.  Kj.  —  *>'  kime  si  se 
danas  poćerao.  Npj.  4,  233.  Ako  bude  crui  Arap 
dofi'o,  te  se  s  njime  po  polju  počeram,  ja  ću  bježat' 
pred  Arapom  crnim.  4,  3(M. 

poljvriviinjo.  n.  das  Antreiften,  actio.  Rj.  verb. 
potjeri  vati.  radnja  kojom  tko  potjeruje  što. 

potjf^rivati,  potj^^ujera,  v.  impf.  anfangen  :u 
trciben,  agito.  Kj.  po-tjerivnti,  poćinjutt  ^<Ta£i.  v.pf. 
potjerali. 

polj^niik.  potjerntka,  m.  jedan  od  potjere  u  Rj.' 
poćfern'ik,  poćernlka,  wt.  (u  C  (i.)  jedan  itd  poćere. 
vidi  poloćnik.  —  Već  za  tobom  poćcrnika  uema. 
HNpj.  4.  VJ. 

pitJoMti.  §lm,  V.  pf.  po-^efiiti,  kao  malo  tttjeiiH, 
viai  poutjeMti-  r.  itnpf.  tjeSiti.  —  Poslu  Dnvid  da 
'/a  (Anunu),  y't^Orš>  £a  occih /jrdkrt  »luga  svojih.  Ham. 
II.  10.  2. '(u^  za  sve  zlo  koje  ga  zadesi,  i  dogjoAe 
da    ga   požale   i    potjcše,  Jov  2,  U.  «a  se,  refleks.: 


poU[ii 


—  141  — 


potkopavati 


» 


'Se  t^  im  se  dati  hljeba  u  žalosti  dn  se  potjde  za 
mrtrijcttt.  Jer.  li»,  7. 

Jp5tkil,  /'.  —  Jj  ponika,  poiićirn,  der  Kiniratf^  Kin- 
Jtchlag,  sii^tUmch.  Rj.  po-lka  u  tkcmju.  iap.  potkaii. 
vidi  i  utak.  suprotno  osnovu  (u  tkanju).  —  Klizna 
zove  se  ouo  kad  »e  u  tkanju  prekine  jedna  živa  (bilo 
od  potke  ili  od  osnove)  i  tako  ne  oOe  te  hc  u  platou 
poznaje.  Kj.  3Ia.  Melez,  2)  platno  u  kojega  je  osnova 
prtena,  a  potka  paniHCTUi.  Uj.  3521).  —  ii)  (u  C  G.) 
grttoH  koja  se  udari  u  livadu,  da  se  zna  dokle  je 
jrjibninjeno.  Rj.  po-tka,  od  osnove  od  koje  je  potak- 
nuti, notat'i.  isp.  prit-ka. 

potKAdIti,  pr^tkrurtm,  r.  pf.  n.  p.  kovnicu,  kad 
bo(*e  da  se  podrezuje,  unterrauchenj  ftuhterfutttitjo. 
Uj.  pod-kaditi.  v.  impf.  potkagjivali.  —  Ko  je  ona 
^lo  ide  g:ore  iz  pustinje  kao  stupovi  od  dima,  potka- 
gjena  suiiruoui  i  tamjanom.  Pjes.  nad  pj.  3,  6. 

potka^ivanjo,  «.  dan  f'nt(rrauchen,  suhierfutni- 
fffUio.  Rj.  lerh,  od  potfcagjivftti.  radnju  kojom  tko 
potkugjuje  što. 

JiotkiijiJiTatl,  potkilgjnjeni,  v.  itnpf.  uRtetraitcJien, 
ttcrfumo.  Rj.  pod-kagj ivati.  t».  impf.  profti  kaditi. 
V.  p/'.  potkaditi. 

^tkapak,  pMkapkaf  m.  die  kleinere  Unierkappe, 
m*(rf»  ivferior*  Rj.  pod-kapak,  manja  kap<i  koju  se 
pod  rc'om  RpSi.  dem.  potkapčii^.  —  Tunjpa,  žeu^^ki 
potkttpak  od  krpa,  oko  kojega  se  veže  uhrada^.  Hj 
7.'t.'>b. 

potkApiinjc,  n.  riđi  potkopavanje.  Rj. 

pot kftpiltli  p^tkapanl,  v.  impf.  vidi  potkopavati : 
A  B  ćeivrte  boden  potkopaju.  Kj.  pod-kapati,  r.  pf 
potkopati. 

polkap^ir,  m.  don.  od  potkapak.  Rj. 

|iutki)šaujo,  n.  dat  Atmchneiden^  subnectio.  Rj. 
vetb.  od  potkaSati.  radnja  kojom  tko  2J0tkaiu  što. 

potkftšati,  pr^tka^m,  v.  impf.  uuten  uh^chnciden 
(rott  den  MnhernJ,  sub-teco:  dobro  potkaša  travu  (do 
jtendje).  Rj.  pod-ka%ti.  poiknšu  ko.'iae  iravtt  (do  cefnlje) 
dobro  koncil,  v.  pf  potkositi. 

pAtkafi,  po<^em  (p<)tkani).  v*  pf,  einiragent  subi«a:o. 
Rj.  po'tknti.  po(tH'ein,  i  potkeiu.  r.  impf.  potkivati  1. 
iap.  potka.  —  Muo^o  je  osuovao,  ne  znam  hoi^e  li 
uio^i  poiktid.  Voal.  181. 

potk&zntt,  putkažcm,  v.  pf.  heimlicJi  angebcn,  de- 
fero.  Rj.  pod-kazati,  potttjno  kome  što  prokazati,  opo- 
vidjcti.  r.  impf.  potkazivati. 

potkaziTanjc,  ti.  das  Antjebeti,  delntio.  Rj.  verh. 
od  potkiizivati.  radnja  kojom  tko  potkazuje  što. 

potkazivan,  potkiizujem,  v,  impf.  angehcn,  defero, 
Uj.  pod-kazivati,  putajfw  kome  što  prokazivatii  opo- 
rijetlati,  v.  pf.  potka/at). 

pdtko(\ik,  p5tke<^ka,  m.  (u  Roei)  kamen  koliko 
orali,  kojiiem  djeca  u  i^;ri  pogajrjaju  u  gomilicu  no- 
vaca, cf.  kotSti.  Rj.  pod-ket^ak. 

potkieanje,  n.  das  Au.^iichmuckent  eromatto.  Rj. 
rerb.  od  poikiAiti.  radnja  kojom  tko  potkića  što, 

potkii'nti,  p^tkl^iim,  r.  impf.  ausschmitcken,  e^orno, 
Rj.  pod-ki(*ati,  v.  impf.  prosti  kititi,  i'.  pf.  potkiliti. 
—  A  7A  treču  Igodinu)  kosu  odrt'zabi.  pa  je  6alje  u 
Novi  ujaku,  ujak  kosu  u  srebro  okiva,  a  ujna  je  bi* 
tmovi  potkt.ro.  Npj.  1,  403. 

pvtkidaojo,  n.  Rj.  vcrb.  od  potkidali.  —  1)  radnja 
knjom  tko  potkida  što,  n.  p.  grančice  (dat  Unter- 
Hchlagen  eines  Beins,  supplantatio.  Rj.).  —  2)  radija 
kojom  tko  potkida  Ho^  »  p.  grančice  (das  Abbrcchcn, 
TO  ftullringere.  RU. 

polkidali,  p&tkidRia»  v.  impf.  Kj.  pod-kidati.  t\  impf. 
jtrostt  kidHti  1.  v.  pf.  potkinuti.  —  1)  koga,  einem 
ein  liein  untersrhlagenj  supplanto  cfuem,  Rj.  kao 
noije  mu  potkidati,  i.fp.  potkinuti  1-  —  8  desne  strane 
ustaju  momci,  potkidaju  mi  noge,  i  nanipaju  put 
k  meni  da  me  upropaste.  Jov  30,  1*2.  —  2)  unien 
abhrechenj  saffringo.  Rj.  kao  odosdo  otkidatit  n.  p. 
grančice  drvetu. 


I       p5tkinuti.  nem,  u.  pf.   Rj.    pod-ki{d)nuti.  v.  impf. 

I  potki<lati.  —  J)  ko^a,  cinem  ein  liein  unter-ncldagen, 

I  nupplanto:  Za  Sto  .si  mi  noge  potkinula.  Rj.  isp.  pot- 

I  knljeni^ili.  —  Nijednome  bratu  ne  vjerujte;  jer  svaki 

i  brat  radi  da  potkine  drugoga.  Jer.  i»,  4.  —  2)  unten 

abbrechen^  suffringo.  Rj.  kao  odosdo  otkinuti.  —  <-'o- 

baniu  ge  naslouio  ua  grančicu  orahovu  ;   tud  prolazi 

mlada  morali,  da  potkine  tu  grančicu,  Npj.   1,    114. 

Te  sam  svoju  braću  razagnao,  i  moja  ftam  potkinuo 

krila.  5,  441. 

pOtkTsli.  f  pl.  kad  voda  opnda,  pa  joj  ae  krajevi 
viile  vlažni  i  crni,  Stretfen  die  dan  faliende  Wasser 
zuruckhiast,  vcttigia  undarum  recedrniium,  Rj.  pod- 
ki-tli,  drugoi  je  poli  kor.  kod  kiseo,  koga  je  kisnuti, 
isp.  <)9!i.  128.  —  rijeci  8  takim  nast.  kod  iznikao. 

»Otkita,  f.  (ponajviže  ae  govori  pl.  potkite)  (u  Hrv.) 
rini  rese.  Rj.  pod-kita.  isp.  potkiliti. 

pAtkititi,  tim,  v.  pf.  aituftcUmUcken,  t:xorno.  Rj. 
pod-kititi  što,  načiniti  na  nj  potkite,  rese.  vidi  pori- 
refliti.  v.  impf.  polki<*ati.  —  ,Tao  Saro,  moje  desno 
krilo  t .  .  .  grivu  du  ti  izmcSati  zlatom,  a  potkitiV 
sitnijem  biserom.  Npj.  3,  217.  Vidio  sam  crktm  Fi- 
lindara  ,  .  .  pokrivena  ĆE?merom  od  zlata,  potkičena 
nrmom  i  biserom,  3,  6<i. 

potkivanje,  n.  Rj.  rerb.  od  potkivati.  —  1)  radnja 
kojom  tko  potkiva  (u  ikaitju),  (das  Ejntragen,  aub- 
textura.  Rj.).  —  2)  radt\ja  kojom  tko  potkiva  n.  p. 
konja  {das  Reachlagen  [des  Pferde«,  der  Stiefel],  fir- 
niiitio,  inductio  ferri.  Rj.). 

iiotktvati,  potkiviun,  v.  impf.  —  1)  einschlaaen, 
sifhte.ro.  Rj.  po-tkivaii  (ti  tkanju),  v.  pf,  potkali.  — 
2)  bcvchliti/en,  firmo,  aifduc(f  ferro.  Rj.  pod-kivati 
«.  /).  kt)n)a,  čizme.  v.  pf.  potkovali.  —  Nalbanta, 
kovač  Sto  potkiia  konje.  Rj.  3*.l3a.  Da  mi  dobavifi 
kot^'a...  trećega  nepoikivana  erna  s  bijelom  glavom. 
Npr.  V^\ 

pAlkladnik,  m.  pod-kladnik,  kao  drvo  pod  kbulama, 
t.  j.  drro  koje  ae  na  ognjište  metne  poprijeko,  pa  se 
oftiala  drva  nzduž  preko  njega  lo^e.  u  Bosiljcvu.  Stj, 
Koren  ić.  «Vii  podglavak. 

Sotklohd^iti  so,  potklJ)bQ^m  se,  v.  r.  pf.  n.  p. 
se  i'ovjek  oprži,  pa  mu  »e  potklobuOi.  poLpri^ti, 
vf.  podmjehuriti  se.  RJ.  pod-klobu£iti  se,  kwl  isbi^^t 
klohad.  istjp.  k]<ibnk. 

po4kAlj4Mif*lti,  **im,  V.  pf.  pod-knljeni5ili  koga^  ba- 
citi mu  puil  koljena  (batinu)  pujitimicu.  u  mojctn 
zavičaju.  Iveković.  v.  impf.  koljenćiti.  isp.  potkinuti  1. 

potkihljrnien,  f,  (u  Ualm.)  vidi  podveza  (u  muika- 
rar-a).  Kj.^  pod-koljenica,  promijenivši  se  d  pred  k 
tili  t. 

pAtkoDJak,  m.  t.  j.  vo,  von  den  6  bis  H  Pflugoehsen 
die  zirei  hinter.tten  (pod  kolima)«  boves  postremi  ad 
aratrum.  Rj.  pod-kojinjak,  koji  je  (vo)  pod  kolima. 
—  ^stinja,  n.  p.  ovaj  vo  vozi  na  Scatinji,  t.  j.  na- 
prijed kad  je  Šest  upregnuto  (ppra  se  dva  zovn  pot- 
Konjaci,  druga  dva  pogonaći  i  poganjači).  Rj.   ^7b. 

polkApatit  piim,  r.  pf.  untergraben,  suffodio,  sub- 
ruo.  Rj.  pod-kouati.  v.  impf.  poLkapati,  potkopavati. 
Daničić  mislt,  aa  je  u  sad.  vrem.  akc,  p&tkopam.  isp. 
iskbpati,  Iskopam.  Rad  6,  IIU.  —  Potkopati  ili  pod- 
metnuti lagum.  Rj.  320a.  Turci  štjnac  potkopaju  sa 
sviju  strana.  Milo§  36.  8rbi  pobegnu  iz  razvaljena  i 
potkopana  Havnja.  51.  Turci  potkopaju  grad.  Npj.' 
1,  XVI.  Kad  bi  znao  domadin...  ne  bi  dao  potko- 
pati kuće  svoje.  Mat.  24,  43. 

potkopAvanjo,  n,  das  Untergraben,  8u/fo9sio.  Rj. 
verb,  od  potkopavati,  radnja  kojom  tko  potkopava 
što.  vidi  potkapanje. 

potkopavati,  potk6pftvilm,  c  impf.  unUrgraben^ 
nuffodio,  subruo.  Rj.  pod-kopavati.  vidi  potkapati.  ». 
pf.  potkopati.  —  8  tn^će  strane  lagum  potkopava. 
Npj.  3,  46.  (Jdje  lupeiei  potkopavaju  i  kradu.  Mal. 
6.  19. 


poikositi 


—  142  — 


potkuti^lca 


potkdsiti,  p&tkoBim,  r.  pf.  unten  uhachneiden  (von 
M(ihrrn),  auhfteeo.  Rj.  iiod-kosili.  «.  ;?.  dohur  kofutc 
poikosi  travu  do  zamije.  r.  imuf.  potka^uti. 

pMkov,  m.  dus  Besrhlagen,  f^nnutio^  induciio  ferri, 
munitio:  KaU  »e  vratim,  du  ti  potkov  plntim.  Kj. 
poil-kov,   djelo  kojim  ne  što  poiknje.   iftp,  potkovali. 

Bdtkovni  /".  dtis  Jlufeisen^  soha  ferrea,  cf.  ploču : 
Da  mrtva  konja  potkove  (t.  j.  nižta.  Po«l.  234>.  Bacio 
poikove.  (Utnr'o,  kao  konj  kad  lipSe,  pa  mu  skiau 
potkocf.  Pofil.  U).  Hj.  pod-lvovn.  isp.  potkovati.  dcm. 
I>otkovira.  —  Ko  žali  klinac,  is^^ubi  potkovu.  Poal.  138. 

potkdvntl.  prnkujcm,  v.  pf,  hcttcklapen,  tmoiio.  Rj. 
pod-kovnti,  riđi  obuti  4,  r.  impf.  potkivati  1.  —  Klin- 
<^'anik,  t  j.  kud  (klincima)  potkorani  koftji  idu.  Rj. 
275a.  l*rekovati,  2)  nanovo  potkovali.  Rj.  573b.  Siu- 
rokov^  n.  p.  konj^  koji  je  damto  potkovun.  Rj.  713b. 
Zna  gjavola  na  ledu  putkovati.  (Zna  mnogo  koje&ta). 
Poftl.  03. 

pAtkovIcA«  f.  [đem.  od  potkova)  čin  Hnfdsen,  solea 
feirca.  Rj.  vidi  ploCa  2.  —  ZaKve<^aSe  sitni  baaamaej, 
potkovice  sitne  na  papuOnra'.  Npj.  2,  236. 

pdtkoiiM  »e,  ž7m  se,  r.  r.  pf.  kjio  iifrojiii  ne,  po- 
pravili ae  u  tijelu,  guicu  Ausschen  iiekoinmen,  instuU' 
rari.  li),  pod-kožiti  hc. 

p6tkožnjiik,  m.  cir  koji  pod  kožom  iziđe,  dtr  Fur 
ruHkd,  furHnruhi'f.  Rj.  pođ-koi^njak. 

notkra^ivanjo,  ».  daa  Verkurzcn  von  unten  uuSj 
utihhrci'iatio.  Rj.  r:crb.  od  potkraćivati.  radnja  kojom 
tko  odozdo  pokntćuje  sto, 

potkra^ivnii,  potkrtK^ujoio,  v.  impf,  von  unten  ah- 
kiirze)!,  suhhrerio.  Rj.  poil-kra^^ivati  što,  odozdo  po^ 
kraćivati.  r.  impf.  proki  kratiti  1.  v.  pf.   potkratiti. 

potk^AdaDJ(^,  n,  dus  Va-untreuen,  intervćrsio,  Rj. 
verf).  od  potkradati,  rndnja  kojom  tko  potkrada. 

potkrAdnti,  potkradam,  r.  impf.  vei'untreurn,  inter- 
verto.  avtrto.  Rj.  pod-kradati.  r.  impf.  proati  kraati. 
V.  pf.  potkraati. 

pdtkraNti,  potkrddem,  v.  pf.  rernntreuenf  inter- 
rerto,  uverto.  Rj.  pod-krasti.  r.  impf.  potkradati,  su 
w,  refleks*,  mit  unterlnufen:  Potkralo  se  pogrjeSiaka. 
Npj.'  4,  XJJ.  Kad  ne  pomeuuta  .s/or«  mogu  potkrusii 
i  ouoj  mtdini  književnika  koja  ne  <?e  da  ih  piSe. 
Biikv.  7. 

potk^tUilt,pl^tk^atim,  v.pf.ron  unten  kiirzermochen 
(einnchmcn),  breriutt  reddo  ah  ima  pttrtc.  Rj.  pod-kratiii 
Uto,  odozdo  pokratiti.  v.  impf.  potkraćivati.  —  L>a  se 
nagovorimo  i  da  malu  noči  poikuUimo.  Rj.  3U<Ja,  (kao 
pokrniiii). 

pulkropljivai^o.  n.  dait  Krdftigen,  fohoratio,  Rj. 
loerh.  od  potkrepljivati,  radnja  kojom  tko  potkre' 
pljvje  Ho. 

potkrepljivati,  potkrt-pljujem,  r.  impf.  krnftigett, 
rohoro.  Rj.  pod-kropliivati.  vidi  pokrepljivati.  r.  impf. 
proHti  krijepiti,  r.  ;)/.  potkrijepiti. 

polkr6sntl.  pMkreSeni,  v.  pf.  von  unten  tfefttiuen^ 
aheapfen,  Huhtercido.  Rj.  pod-kre^ati,  odozdo  okremti. 
V.  impf.  polkre«ivali.  —  Pokosite  sitnu  mač-nranu,  pot- 
kreiite  tcltnu  naranču.  Kov.  UIJ.  sa  »e,  pans. :  8kosje, 
drvlje  Ho  se  koHijerom  potkrese,  te  padne  na  tle.  Rj. 
G87b. 

potkrcsivanje,  n.  das  Bchaucn  von  unt^n,  Huhter- 
ci9io.  Rj.  rerb.  od  potkresivati.  radfija  kojom  tko  pot- 
kreauje  ito. 

potkresivati,  potkr^Huj@m,  v.  impf,  von  unten  ah- 
haueHj  ttubtervido.  Rj.  pocl-kresivati,  oilozdo  krenuti^ 
n,  p,  drvo,  V.  pf  potkresati.  .«m  ae^pa^s.:  Kukrićaftto 
drvo,  koje  se  ne  ćifiti  i  n«  poikresuje,  nego  »e  sapnsti 
i  isakržlja.  Ri.  313a. 

potkrij(plfi,  potkrijepim,  v.  pf.  bekrdftipen,  rohoro. 
Rj.  pod-krijepiti-  vidi  pokrijepiti.  v.  impf.  potkreplji- 
vati. —  Skotfi  i  kao  da  ga  rukama  potkrijc])i  i  za- 
grli, po^nc  od  ŽaloAti  nad  njim  {»hiicati.  Npr.  115. 
Ona  potkrijepi  sebe,  ie  onamo  gje  je  pola  balota. 
232.  Dii potkrjepi  Ruske  pešake.  Žilije  72.  Potkrijepite 


arce  svoje  zalog<tjem  hljeba.  Sud.  19,  .5.  sa  se,  refleks. 
Blagoslovio  bljobovo,  p.^enicu,  vino  i  ulje,  da  bi  se 
njima  potkrijepili  umorni.  I)P.  43. 

potkriti,  p'otkrijem,  i'.  pf.  unter  etttas  rerstecken, 
aitscondo  i*uh  aliquid,  n.  p.  kad  fto  ipra  prstena.  Rj. 
pod-kriti,  kao  nakriti  Ho  pad  nio.  r.  impf.  potkrivati. 
—  Jedan  uzme  prsten  u  ruku  i  potkrije  pod  sve  kape 
redom  i  najposlije  u  maramu.  Rj.  (jl7b. 

potkrivanjo,  «.  dfia  Unterstecken ,  suboccultatio. 
Rj.  rcrit.  od  potkrivati.  radnja  kojom  tko  poikriva  sto. 

potkrivati,  prikrivam,  v.  impf.  uuter  diran  ver- 
.Heckcn,  occulto  aiiquid  suh  aliiiuid.  Rj.  pod-krivati, 
kao  kriti  što  pod  što,  v.  impf.  prosti  kriti.  v.  pf. 
potkriti. 

potkritati,  pi^lki^iam,  v,  pf.  u.  p.  hljeba  pod  ka- 
kovo jelo,  t  j.  nasje(5i  u  sud  najprije  hljeba,  pa  onda 
jelo  usuti  na  nj,  schnciden,  scindo.  Kj.  pod-križali, 
V.  impf.  križati. 

pAtićrpai  f.  pod-krpa.  isp.  potkrpiti.  —  X)  \}  ko- 
Sufje  na  ramenima  što  se  potkrpi.  cf.  poduplata.  Rj. 
vidi  i  podoplftta,  potolata,  poramak,  ramenjnOa.  — 
9)  der  J£in.tats  der  hatben  Sohle  avi  Schuh,  cf.  pendže. 
Rj.  n.  p.  podaj  tišme  i:i£mam,  neka  udari  potkrpe. 

pdtkrpiti,  pTm,  v.  pf.  kožu.  einen  Peh  an  den 
narkten  Stcllen  unkennbar  mit  wollencn  St^cken  un- 
icrflicken,  suhsutt  pcllis  parti  veilere  carenti  laciniam 
vellere  plemorem,  ita  ut  čutura  non  appareat.  Rj. 
pod-krpiti  n.  p.  kož\th  na  onim  vijestimti  gdje  nema 
više  dlaka,  vunenom  krpom  tako,  da  se  ettkrpa  ne 
vidi.  V.  impf.  polkrpljati. 

potkrpljanjt' ,  n.  đes  Unierndhen  der  trollelosen 
PetztfieHc  mit  \colligern,  suffsutio  laciniae  vellereae 
magis.  Rj.  rcr/».  o*/ potkrpljati.  rcM^nj«  A'^o«  tko  pot- 
krplja  H.  p.  kožuh. 

pntki^ljntl,  p(Vtkfiiljam,  v.  impf. unternahen,  suh-mo. 
cf.  potkrpiti.  Rj.  pnd-krpljati  m.  ;j.  koruh  na  onim  mje- 
stima (jaje  nema  vi.^e  cune. 

pOtkiirnica,  f.  (zornija)  njiva  ili  livada  pod  kućom, 
cf,  podvornioa.  Rj.  vidi  i  potkutnjica. 

p6tkuha(i,  bam,  vidi  potkuvali.  Rj.  pod-kuhati  n.p. 
tijento  za  Idjth.  i^idi  i  podmijesiti.  r.  tmpf.  potkuhavati. 

potknhi^vrmjo,  n.  mdi  podkuvavanje.  Rj. 

pntkuhiVvati,  potkflbiivam,  vidi  potkuvavati.  Rj. 
pod-kuhavali  n.  p.  tijesto  ztt  hijeh.  vidi  i  podmjeMvali. 

1.  potkdpUi,  p^tkfipim,  v.  pf.  fiestechcn,  verkaufen, 
corrumpo,  cf.  podmitili.  Hj.  pod-kupiti.  vidi  i  potpla- 
titi 2.  r.  impf,  potkupljivati.  —  Oni  obogate  i  potkupe 
narod  da  jednodra  od  njih  dva  stave  xa  kralja.  Npr. 
10y.  Ona  s  onijcm  darorima  potkupi  njegovu  ženu, 
te  joj  dopusti,  tri  noći  s  njime  da  prenoći.  Npj.  2,  Ul 
(Vuk.  s?). 

2.  pAtIciiptti,  inm,  n.  pf.  unten  tcegklauhen,  snh- 
terhgo.  Rj.  pod-supiti  što,  n.  p.  šljive  kad  ojuidnu, 
kao  odozdo  pokupiti,  v.  impf.  potkupljati.  —  Kalugjer 
izvadi  iz  torbice  petrailj  pa  potkupi  svu  četvoricu  pod 
pctrailj  i  ofita  im  opro&tenu  molitvu.  Npr.  9y.  Pa  ua 
doru  di^gin  potkupio,  hvalio  ga  bakraiMijom  sjajnom. 
Npj.  4,  hVJ. 

polkdpljanjp.  m.  das  Aufsammeln,  subterlectio.  Rj. 
verh.  od  potkupljati.  radnja  kojom  tko  potkuplja  što. 

nutkOpijali,  putkupljum,  v.  impf.  unten  tcegklauhen, 
cotligojiub  (arhorepoma)^  n.  p.  Mjive  kad  opadnjti.  Rj, 
pod-kupljati.  r.  pf,  2  i«Stkupiti. 

pdtkuplje,  II.  (u  Dubr.)  vidi  tavan.  Rj.  —  potkuplje 
(osn.  je  u  kapa,  crijep  kojim  se  pokriva  kuća).  Oso.  83. 

potkupljivanja,  n.  das  Bestevhen,  corruptio.  Rj. 
verh.  od  potkupljivali,  radnja  kojom  tko  poikuplj^fe 
koga, 

potkupljivati,  potkupljujem,  r.  impf.  be^tecfien, 
eorrutiiiiii.  Rj.  pod-kupljivuti.  vidi  poumićivati,  pot- 
plaćivati 2.  V.  pf.  i  poikripiti. 

pAlkutnJica.  f.  vidi  polkućnica;  Taliia  je  moja 
potkutnjica.  Rj.  pod-kutnjica,  ien)(;Vi  pod  kućom.  riJi 
podvomica,  potkućoica,  pokutnjica,  i»p.  kućni  i  kOtnjT. 


potku  vati 


—  143  — 


potop 


—  Ne^  hajHo  opet  u  Trebjemi.  te  tu  ori  Turske  pot- 
kutrtjire^  te  u^'nmn  relvrlinii  dnvnj.  Npj.  •!,  423. 

pdtkuvMfi,  vuui,  citii  pu<luuj^»ili.  Uj.  r.  ///'.  pod- 
kuvuLi,  mje.'ito  iiolkuliati  Jcoje  vidi,  u  »ije-siinm  gdje 
se  u  govoru  snjesto  fflasa  h  čuje  v.  v,  impf.  potku- 
vavati. 

potkurAranjo,  n.  vidi  podmješivAnje.  Rj.  vidi  i 
polkiihrt  Vrtnje. 

potkuvAvati,  potkfivavam,  v^idi  iiodmjesivali.  Rj. 
V.  impf.  pod-kuvas*ati,  vijato  potkuliAv.ati  koJL'  vidi, 
u  mjc-itima  gdje  se  tn^jcato  fflasa  h  ćuje  glan  v  u  go- 
voru, r.  pf,  pdtkuvaU. 

bdtkt'Usiih'A.  /'.  Rj.  pod-kvaaoiua,  j30^uć<i  ntkakca, 
riai  pokvnstiiea. 

podAoiti,  pl^tl^ll5iIU,  r.  pf.  vidi  pogaziti:  8tAru  majku 
B  Konjem  potl.ićio.  Rj.  po-tlafHi.  v.  impf.  tlačiti.  —  « 
prene.ienom  ami.tlu:  Potlači  Asa  neke  iz  naroiifi  u  to 
vrijeme.  Dncv.  II.  It!,  ]().  L'fite  se  dobro  (hiniti,  i^pru- 
tljftjti'  potlačenoga^  dajite  pravicu  siroti.  Is.  1,  17. 

p01le»  pOMJe,   vidi  poslijy  (113,  i  mjn,  ondje).  Uj, 

—  A  u  Nuke  nijjpj*;  nikojr  nejma,  poUje  jedna  nsi 
odj^jiku  majku.  Npj.  3,  ^21,  Klikovaln  prvbijclii  vila, 
niko  joj  t*e  o/.vat'  ne  Bmija?ie,  polije  jedaa  dizdar 
ttj^nioa:  >$to  ti  ho^e^  prenijela  vilo?*   Herc.  57. 

pdtnoo,  pfitmolii,  potmiio,  piMniula,  udj.  r>erdH7\kdt. 
ohncuratus.  Rj.  po-tmoO),  po-lmu(l),  kao  potnmiuo, 
potmurnn,  drugoj  je  poli  onn.  «  tma,  inp.  tmora  i 
tmu^n.  —  Sinod  sunee  igrajuL'i  zage,  a  jutroske  po- 
imolo  i/,^je.  Nj)j.  1,  41*6.  Milica  je  Bjetua  neveHeiu., 
u  ol>riuu  bl'jeda  i  potmula,  2,  251i.  To  je  viBok.  zdrav 
63vek  .  .  .  krupnih  očiju,  ali  neMo  potinolih.  Zini.  120. 

pdfDurun,  poimiiraa,  adj.  n.  p.  vrijeme,  tamno, 
oblai^no.  duMer,  tristix.  Rj.  po-tmuran,  drugoj  poli 
Osnovu  u  tma.  i»p,  na-tmuriti  se.  tmora.  Hdi  i  potmoo. 
putmuo. 

|i&t4Jt(aVi  adj,  vidi  patopičav.  Danii^Jć  Rad  U, 
1113.  on  of*n,  koju  je  u  pot;  nio  je  od  potn  umrljano. 

pOtuf*.  f.  (u  C  G.)  vidi  potjera;  Al*  Baiijani  pri- 
pazii&e  Vuka,  pa  se  za  njim  potoć  otifnula.  Za  njinut 
se  potoć  podignula.  Rj.  vidi  i  pogonja,  polrnpH.  po-tot^. 
isrp,  pol^'i  1.  —  Pa  se  onda  oni  biju  s  potočju.  Rj. 
t95b.  Potoinik,  koji  ide  u  potoć.  Rj.  r)55a.  vidi  i 
primjere  kod  potjera,  jer  ae  rtjed  potoč  uzima  u  re- 
denici nasvijem  kuo  i  potjera. 

potdriik.  potoč-ka,  m.  (u  Hrv.)  hyp.  od  jiotok.  RJ. 
vidi  p(m><''Jinjak. 

pulorAiiJiik,  potoćiujka,  m.  hi/p,  od  potok.  Rj.  vidi 
polot^ak. 

pdto^Tir,  m.  II.  p.  tik,  ttus  dem  Bach,  e  rivo.  Rj. 
f^''^^  Jc  *^  potoka,  rak  noto<Var.  rv/j.  papoš. 

pot6(*nra,  f.  i.  j.  vodeuioa,  eine  Miifde  am  Bache, 
mola  in  rivo.  U  vodenica  potoihira  uema  viSe  do  iedno 
kolo,  a  ono  stoji  ui^nravo.  cf.  ka&iOaru.  Rj.  t^odefiica 
na  potokti.  vidi  i  buuDJara,  rekavica.  —  rijeci  s  takim 
na$t.  kod  badniara. 

p6t(»('i^*  »(.  aem.  od  potok.  Rj.  —  Svaka  voda  s  po- 
toct'H  jaka.  Posl.  y7ti,  Rakovac  je  mali  potočić.  Npj.' 
I.  XXII. 

pAtuMan,  f.  augm.  od  potok.  —  Teže  vas  je  bb 
Djoin  razdvojiti,  no  usta  vit'  mutnu  poiuHnu.  f^^«p.  mal. 
S:lfi.  auijm,  tukca  kud  bardat^inii. 

pdio^H,  adj.:  Kvrće  koRe,  nosa  potočita,  to  je,  babo, 
neuritna  divojka.  ilNpj.  4,  89.  nos  dug  i  ravan  a  na 
kraju  malo  lavinut.  4,  714. 

potA^iti,  pfttoctra,  V.  pf.  po-totMti.  —  1  žaba  twgu 
potoci.  DPosl.  31.  Ruku  ti  i§tu,  a  ti  si  nogu  potoćio. 
ltW.  potočiii,  pruiili.  XV.  u  StnU\ja:  potfti'ili,  rtroZ- 
gere  a  hasso,  calar  giit,  d^volvcrc.  u  u  lacićaju  mome 
potokti  snači:  učiniti  da  hto  potege,  ti.  p.  potoHo 
Kuglu,  t.  j.  hacio  je  te  se  kotrlja,  v.  impf.  govori  se 
pol^kati^  p^ta<>em.  Ivekovii?. 

pAtofai«  udj.  Hto  pripada  potoku:  Dio  ti  je  megju 
glatkijem  kamenjem  potocmm.  lo.  57,  ti. 

p6to^nik,  »I.  (u  C.  U.)  koji  ide  u  potoĆ,  dćr  Nach- 


srUer,  inserutor:  Tridest  i  Sesb  drnga  potočnika.  Rj. 
vidi  potjemik. 

pd(uk»  m.  Rj.  potok.  iip.  polL'«.^!.  dem.  potočić^,  hifp. 
potot^ak.  potO(?anjnk.  augm.  poloćina.  ^—  1)  der  Bach, 
rirus.  Rj.  vidi  rijeka,  voda  2.  —  Žubori  potok.  Rj. 
Kila.  Uzdu§io  ka'  i  auJii  potok.  (Kad  ko  od  nii^ta 
dopne  do  fita,  pa  se  ponese,  kao  .s«Ai  potok  kad  dopje 
od  ItiSe).  Posl.  33U.  Drina  osim  mlofrih,  dru^h  voda, 
rijeka  i  potoka,  prima  u  sebe  Lim.  Danica  2.  34. 
kasto  i  kljucala  voda  potokom  udari  iz  vulkana.  Pri- 
prava 103.  UsabnuSe  potoci  vodeni.  Joil.  1,  "20.  — 
2)  kuć'a,  selo  u  potoku,  im  engcn  Thal  znischen  zicei 
Berget',  convallis.  Rj.  tijesna  prodol  izmegju  dva  brda 
(kojom  poteče  voda  kud  dogje  od  kiše).  —  Predr'o 
preko  potoka,  cr  i.tt  durdidrungeu  durch  das  Thalf 
perrupit.  Rj.  570b. 

pAtoni  (po  tom)  hernach,  posihac.  Rj.  adv.  kao 
zatim,  iza  loga.  —  Potom,  na  drujrom  listu,  pifte  arhi- 
niiindril  Kuvim.  Danica  1,  lU.  Kako  su  Turci  imali 
rat  B  Nijemcem  i  Moskovom,  potom  izmc^gu  sebe.  1, 
U.  Isa  ovijeh  u  njih  (u  Turukai  idu  zanatlije  i  tr- 
govci, po  tom  age  i  spabije,  pa  onda  Itegovi.  Kov. 
il.  Kiijpre  se  potpišu  Miloževa  bni(?a,  po  tom  ćlanovi 
velikoga  sudjf .  .  .  pa  arhimandriti  .  .  .  za  arhimandri- 
tima prote  . .  .  pa  onda  knezovi.  MiloS  170.  Potrtmak 
(od  po  tom,  koje  je  uzeto  kao  adv.).  <>sn.  2fl2.  kao 
itdv.  valja  da  se  piše  saatarljeno  potom,  da  se  raz- 
likuje od  po  lom  u  rečenici  n.  p.:  Ovo  se  meni  po 
tum  uaj/.namenitiie  (^ini,  što  .  . .  Danica  1,  1^. 

potomak,  potomka,  m.  (najvi.^e  pL  ootdmci)  dcr 
Nttchkomvte,  nuus  c  posteri^,  Rj.  potovntk  (od  po  tom, 
koje  je  uzeto  kao  adv.).  t^sn.  'JU'I,  riđi  poMjedak  2. 
coll.  potoraslvo.  —  Bo^  li  dao  i  sreća  juriit?ka,  da  ti 
budu  taki  i  potomci.  Npj.  5,  47.0.  (Naroda  ilirskogaj, 
kome  BU  potomci  sadašnji  Arbanasi.  Daničić,  Vid.  d. 
1861,  71. 

potdmili,  pftlomim,  r.  pf.  (u  C.  G.)  unterdriicken, 
vcrhehlen,  supprimo,  cf,  sakriti.  Rj.  po-tomiU.  vidi 
zatomiti,  isp.  potapšati,  zatajati.  r.  iiiipf.  prosti  tomiti. 

po(6iii»tvo,  H.  coll.  jedan  od  potomstva  potomak. 
isp.  podmladak,  «  sgn.  ondje.  —  Oveće,  od  koga  će 
mu  hlagoditrno  potomstvo  takove  vence  picsli  mo^'i. 
Miloš  VI.  CiniA  milost  pomazaniku  svojemu  Davidu 
i  potomstvu  njegovu  do  vijeka.  Ps.  18,  50. 

po(6uu(i,  p^ionSm,  r.  pf,  untergehen,  mergi:  Po- 
tonule mu  ^ajke  (Kad  se  ko  orieveseli.  PohI.  250).  Rj. 
jjo-touuti.  V.  tmpf.  toDUti.  —  Baciću  ovaj  novi^ić  u 
vodu,  pa  ako  ne  potone,  onda  sam  ga  zaslužio,  ako 
li  potone,  nisam  ga  zaslužio.  Npr.  40.  Bolje  bi  mu 
bilo  da  8«  objesi  kamen  vodenii^ni  o  vratu  njegovu, 
i  da  potone  u  duhinu  morsku.  Mat.  18,  B. 

pdtonji,  adj.  michhcrig,  darauffolgend,  insequens: 
Prva  vjero,  potonja  nevjero.  Rj.  po-tonji  (MiklofiiiS 
veli  da  je  od  po  tom.  Korijeni  Hl),  koji  je  po  tom, 
iga  tot^a  i  toga.  correl.  prvi  .  .  .  polouji,  pregjašnji . . . 
potonji.  —  Prvi  roj  iGolubaćkih  muha)  da  ie  najljući, 
a  potonji  sve  da  su  slabiji.  Rj.  93b.  Začudi  se  carev 
sin  na  ovake  odgovore,  a  uajviSe  na  ovi  najpotonje 
gjevojke.  Npr.  111  {isp.  naj  2b  pred  positivom).  PO' 
tonja  pamet  magarcu  pod  rep.  rosi.  35r»,  Prva  last 
potonja  muka.  259.  Tako  mi  ovo  nnjpotonji  zalogaj 
ne  bio.  3t)3.  Slabo  će  i  od  ostaloga  svijeta^  i  dana- 
injega  i  potonjega,  dobiti  za  to  drukčiju  blagodarnost. 
Odg.  na  ut.  23.  Ne  valja  niti  pregjašnje  stvari  poslije, 
niti  potonje  prije  stavljati.  Priprava  80.  I  bude  potonje 
gore  čovjeku  onome  od  prvoga.  Mat.  13,  45.  Te  so 
ne  će  znati  lo  obilje  u  zemlji  od  gladi  potonje.  Mojs. 
I.  41,  31.  Hrat  velikoga  župana  (potonjega  kralja) 
Vukan.  DM.  13. 

pAtopt  m.  Rj.  pn-top.  isp.  potopiti.  —  1}  die  Uč- 
l)ers<^u}emmung,  inunaatio,  cf.  povodanj.  Rj,  vidi  i 
plima  1,  veliki  potop,  htd  dotjje  voda,  isp.  [>opIav.  — 
2)  die  Sundfluth,  diluviinn.  Rj,  0  postanju  ili  po- 
četku  sviju  stvari,  do   Nojeva  potopa,  Pnprava  87. 


1^^^ 


potopiti 


—  144 


potflsiviu^e 


Evo  pustif^ii  potop  na  zomlju,  da  istrijebim  svako  tijelo. 
Mojs,  I.  li,  17. 

pot6(»llit  p(%trtpTn),  r.  pf.  RJ.  po-lopiti.  r.  impf,  po- 
tjipati.  —  1  n)  versavken,  immcrgu.  Rj.  —  Ustanin^e 
mora  i  jezora,  potopire  laffje  i  galije  i  9vu  zcmjju 
na  Četiri  strane.  Npj.  3.  ^2.  zlatica  o«  voda  potopila, 
u  alano  ga  more  zanijela.  4,  30.  Tu  no^^emo  duht  pO' 
topiti,  4,  2H'i.  Pa  ove  krdžalije  ne  (h)tcdnu  (Srbi)  na 
Moravi  prevesti,  nego  potopirsi  sami  sfctle  na  drupoj 
strani,  kažu  itn,  da  su  skele  [»oVvarene.  I  >anica  5,  ;i7. 
—  b)  sa  se,  refleks,  untergehen  (im  WasAer),  mergi. 
Rj.  Koo  svi  redom  niopiti  se,  —  Buknuže  straine 
rijeke,  te  se  za  malo  rih  ne  poiopise.  Npr.  194.  — 
2)  einttiuchcHf  mergo  (platno,  Oobu).  Kj.  —  Zakidati, 
n.  p.  košulje,  i.  j.  potopiti  »  rodu,  cf.  pokiseliti.  Kj. 
17m>. 

poloplj<>iiik,  potopljenlka,  m.  komu  na  poO'a  *  '** 
raae  navali  potop;  def  Uhćrichtccmmte.  —  Knez  Mi- 
hailo  je  odmah  izaslao  svoje  činovnike  .  .  .  s  najbržom 
pomo<5u  za  potopljenike.  Žim.  2H4. 

pdtoskulit  skmu,  r.  pf.  žurUekstonseti^  retrudo: 
kola  natrag.  Kj.  po-toskati,  i  konja  usvikom  tosl  r. 
impf.  toskaii.  v.  pf.  prosti  tosnuti.  ^ 

pol  padanje*  n.  das  FaUtti  nnter  cttcas^  das  IJnter- 
liegen,  surciihitio  (?),  suhjectio.  Rj.  verh.  od  potpadati. 
ttuHJe  koje  Idvti,  kad  sto  potpada  (pod  sto). 

pdtpadati,  dam,  r.  impf.  nnter  ettcas  fallen,  nnter- 
liegen,  succumbo.  Rj.  pod-padali,  kao  padati  pod  §to. 
r.  pf.  potpftsli.  —  Ona  s  potomstvom  svojim  potpada 
pod  cakon.  DM.  70.  Nijemci  u  svojim  rasprama  pot- 
padahu pod  porotu.  321.  Ume^u  ovijeh  glagola  koji 
se  izuzimaju  opet  neki  kad  su  složeni  potpadaju  pod 
rečeno  pravilo.  Uad  (>,  149. 

pMpuIn,  f.  UoU  zum  Unterheizen  (t.  B.  Kienspan), 
Ugnunt  suUjectivum  igni  excitand4).  Rj.  pod-pala,  drvo 
sa  potpaljivatijet  n.  p.  luč, 

pOtpiUiCi,  p^tpaPim,  t\  pf.  unterJieizen,  ron  unt^n 
anzundćfi,  sucrendo.  Rj.  pod-paliti,  k<w  odoido  upa- 
liti sto.  V.  impf.  potpaljivali.  —  Trije  nego  kotlovi 
važi  oejete  toplolu  od  potp'djena  trnja,  i  sirovo  i 
nagorjelo  ueka  razuese  vihor.  Ps.  6S,  t>.  Slavu  će 
njegovu  potpaliti  da  gori  kao  ogani  Is.  10,  16. 

potpaljivanje.  ».  d<is  Untcrzundcn,  succcnsio.  Rj. 
rčT^.  ofipotpaliivatt.  radnja  kojom  tko  potpaljuje  što. 

potpaljivati.  potpiMjujem,  r.  impf.  un/crju»Mi<n, 
succendo.  Rj.  pon-paljivati,  kao  odutdo  paliti,  r.  pf. 
potpaliti.  —  Kako  se  počne  buna  u  orbiji,  mlogi 
Turci  iz  okola  stanu  se  radovati  i  h%tnu  potpaljivati. 
Danica  3,  17G, 

pdtpariti  se,  rl  se.  r.  r.  pf.  n.  p.  prijesna  koža, 
ron  unten  in  (fdhrung  uhergehen,  subtcrpuiresco. 
Kad  ae  koža  poipari,  onda  s  nje  vuna  opadne.  Rj. 
pod-pariti  se.  v.  impf.  pariti  (se). 

pOtpik.sa^,  potpasAća,  m.  (u  Hrv.)  Bruehband,  fascia 
hernialis.  Rj.  pod-pasać,  ono  čim  se  kilav  čovjek  pot- 
pasuje.  vidi  ute^  1. 

pdfpasak,  p^tpaska,  m.  vidi  silnh.  Rj.  pod-pamik, 
pojas  u  koji  se  pištolji  i  noseri  stuUjev^ju.  vidi  i 
svilaj.  i  paSnjai^ft,  i  syn.  ondje. 

pdtpaNfiti.  pMpadem,  r.  pf.  Rj.  pod-pasati,  kao 
OaOido  opasali,  v.  impf.  polpasivati.  —  1)  untcr- 
^Orfen,  suhtercingo,  succingo.  Kj.  —  Kauičicom  opa- 
sana a  gajtanom  potpasana.  Rj.  2fi9b.  —  2)  sa  ae, 
refleks.  untcrgUrtenf  suhtercingOf  suceingo.  Rj. 

pnfpnsivtinjv!,  n.  das  l'ntcrgurten.  succindio^  su- 
hligatio.  RJ.  verh.  od  potpasivnti.  radtija  kojom  tko 
potpasuje  sto. 

potpaNivati,  potpilsujSui,  v.  impf.  untcrgilrten,  suc- 
cimfo.  Rj.  po<I-paaivati,  kao  odozdo  pasaii,  v.  pf.  pot- 
paaati. 

p6tpfl8(l.  piNtpadnem,  r.  pf.  Kj.  pod-pasli.  r.  impf. 
potpadati.  —  JJ  untcr  rtuas  fallen,  stihjncco,  .^uhji' 
cior,  succumho:  potpala  Hrbija  nod  Turke.  Rj.  kao 
jfaati  pod  što.  —  Negotin  i  Kladovo  bili  su  od  prije 


za  sebe,  pa  su  od  skora  potpali  pod  Adakale.  Danica 
2,  .M.  Njihovi  su^JLcii,  djccji  IJmlska  ...  ud  raskoSa 
mekani  postavci  potpadnu  jSod  djecu  Buriju,  Priprava 
201).  Glava  megju  zvm\}iunfi potpadc pod  danak!  Pl.ač 
1,  1.  Koji  je  volio  ostaviti  otadžbinu  nego  potpasti 
nevjernicima  u  jaram.  119.  Potpadnu  (Jevreji)  pod 
rlast  Antioba  cara  Sir»koj;a.  Prip.  bibl.  1(^2.  —  2J  pot- 
pala Ra  sitna  djeca,  cf.  poduzeti.  Rj. 

p6tpašaj,  m.  [U  Urv.)  ridi  pajinjača.  Rj.  i  8yn, 
ondje.  pod-piL^ftj,  isp.  potjiasati.  pojas  u  koji  $e  pi- 
stolji  i  noievi  eadijevaju.  — -  riječi  s  takim  naši.  kod 
dopapjaj. 

pdtpnzhi,  zTm,  r.  jtf.  laimlivk  heoharhten,  ohservo 
in  occulto:  Kalvinska  ih  potpaziln  stroža.  Rj.  pod- 
paziti,  iz  potaje  opaziti, 

potpj^ei  so,  poip^i^e  se,  r.  r.  pf.  von  unten  ge- 
baeken  iverden,  subtercoiiuor  (dc  pafie).  Rj.  pod-pedi 
se,  kao  odozdo  ispeći  se.  r.  impf.  peći  (se).  —  Pre- 
vrata ...  pa  se  onda  onaj  škrob  izaspe  u  tiganj  na 
vru6i  mast;  kad  se  odrtzdo  potpeče,  onda  ae  prevrne, 
te  se  B  dnij^e  strane  ispećo.  Kj.  .^<>8b. 

potpirivanje,  fi.  das  Kinhiegen^  inflexio.  Rj.  verh. 
od  potpei^Hvati.  radnja  kojom  tko  potpećuje  što  (n.  p. 
crcvlje). 

potpc^lratl,  potp&dujSm,  v.  impf.  einbiegen  das 
Fersenleder,  inflectere.  Kj.  pod -pe<*i vati,  n.  p.  jemen- 
lije,  papuče,  crerlje.  r.  pf.  potpetili. 

p6rpetak,  p^tpetka,  m.  u  ćakftira  (MadJ^arskijch) 
ono  ispod  noge  n  <^izrai  Sto  se  zapne,  da  se  <^akSire 
boljo  zategnn.  Rj.  pod-petak,  sto  je  pod  pđom. 

pot patiti,  prit|»etTm,  r.p/".  n.p.  jemenlijc,  das  Fcrsefi- 
leaer  verfncgen,  inflectere,  Rj.  pou-petiti.  r.  impf.  potpe- 
ćivati,  isp.  peta.  —  Kad  ko  crevlju  potpeii^  kaže  se: 
stavio  crevlju  na  Stopelu,  t,  j.  potpetio  je.  Rj.  »47b. 
Sava  nosi  potpećene  cipele.  Megj.  144. 

potpirut'a,  /'.  vidi  poduporanj.  Rj.  pod-pirača.  isp, 
poti(ii)pirati.  ono  čim  se  Ho  podupire,  mdi  i  potporanj, 
jMidupirat^. 

potpirlti.  pMpTrTin,  r.  pf,  vatru,  anhlasen,  sitfflo, 
Kj,  pod-piriti.  kao  odozdo  propiriti.  v.  impf.  potpi- 
rivali. 

potpirivanje,  m.  das  Anblasen  von  unten,  (igni$) 
suffiatto.  Rj.  rerb.  od  potpirivati,  radnja  kojom  tko 
potpiruje  n.  p.  vatru. 

potpirivati,  imtplrujćm,  r.  impf.  vatru.  anblaHeHt 
sufflo.  Rj.  pod-pirivati,  kao  odozdo  piriti,  r,  pf. 
potpiriti. 

pdtpis,  IM.  die  rnterschrift,  suhscriptio.  Rj.  pod-pis. 
isff.  potpisati.  —  Evo  ti  mu  onoga  starca,  nosi  oni 
potpis  sto  mu  je  potpisao  .  . .  »ja  ću  riječ  moju  i 
potpis  moj  potvrditi.  Npr,  254.  PoSalju  se  i  Milenku 
1  Petru  senatorske  diplome  s  potpisom  senatskim  i 
Kara-Gjorgjijinim.  Milofe  25.  Tako  je  i  Jakov  kupio 
potpitie  protiv  Kara-Ojorpjijeve  strane.  Sovj.  47. 

potpisati,  piMplScm,  v.  pf.  Rj.  pođ-pisati.  v.  impf. 
potpisivati.  —  i)  unterschreiben,  subscriho.  Bj.  —  Krsi 
Ito  kod  svojega  potpisanoga  imena  načini  onaj  koji 
ne  zna  pisati.  Rj.  307a.  Car  joj  oco  odobri  i  potpiše, 
Npr.  107,  Potpisa  me  carevi  vezire,  da  sam  vojnik 
caru  do  vijeka.  Npj.  2,  270.  J ti  pod  ono  nijesam /h>(- 
pisao  svoga  imena.  Odg.  na  ut  23.  —  2)  sa  ne,  re- 
fleksi, unterschrcihen,  sich  unterschrcihen^  suhscrihOj 
subseribo  nomen.Hj.  —  »Da  mi  se  potpišeš,  od  »veen 
svoga  da  ćeš  mi  polovicu  dati«.  ()n  mu  se  potpise. 
Npr.  252.  Drugi  dan  potpiše  se  na  njegovu  smrt 
najpre  mitropolit.  Milu$  13^.  Da  mu  se  oni  potviht 
na  pismo.  142.  Najviše  mi  je  za  Oudo.  da  se  i  Noli<^ 
potpisao  na  tu  tužbu.  Straž.  1887,  239.  Na  mjernu 
(na  pismu)  su  se  pod  ugovorom  učinjenim  a  carem 
potpisali    »vi.  DM.  338, 

potpisivanje,  n.  das  Untersehrethen,  supacriptio. 
Rj.  vcrb.  od  \)  potpisivati,  2)  iK)tjiisivali  ae.  — 
J)  radf{ja  kojom  tko  potpisuje  ito.  —  2)  radnja 
kojom  se  tko  potpisuje. 


potpisivat! 


—  145  — 


potprUjT 


I 


pol  piši  Vfitt,  potpUtijetu,  V.  impf.  Rj.  pod-prnivuli. 
V.  impf.  pronti  piftiUi.  t'.  pf.  potitijmli.  —  Sj  uittcr- 
schreiftnif  au^mrtiho.  Rj.  —  T»j  tian  opet  Imele  velikA 
ćttst.  posle  koje  [kh'uu  uahije  tluln/ili ...  te  potpisi- 
vati akte  i  potvrđivati  pei^HtJma,  MiloS  I7t).  —  2)  na 
«c,  refteks.  untcrschrethcn,  nuhncrUn).  Rj.  —  Milo5 
rrao  se  i  potpisivao  vrhovni  kne£.  RJ.  279b,  Sto  se 
RVttIti  popećitelj  sam  potpisivao  na  onome  poslu  koji 
je  bio  OM  njepove  struke.  Sovi.  58. 

pofplai'ivanjo,  n.  Rj.  verh.  od  poipla^nvnti.  — 
J)  rtiiinjti  kojom  tko  poiplaćvje  što,  h.  p.  košulju 
(dA8  Fttttern,  Diunitio.  Rj.).  —  2)  rtulnju  kojom  tko 
potplaćuje  koga  (da?  Erknufeii.  omtio.  Ri.). 

p0(plai£fvan.  potplaciujein,  r.  ivtpf.  Rj.  po(l-plii(^i- 
rati.  r.  pf.  potplatiti.  —  J)  fiUtrrn,  munio,  xHhter- 
niUHto.  Rj.  n.  p.  košulju.  —  2)  erkauftn,  pecunia 
^tihorno.  Uj,  ko*t<t-  i^i'li  potkupljivati,  poflaiicivati. 

p6fpla4,  »i.  solea.  8tulli.  goton  se  i  t<  Ifir.  pod- 
plnt,  «  ohw''e  je  naplatn  osgo^  u  osdo  potplat,  vidi 
tnoii.  die  Sohle,  —  Na  dobroj  naplati  suio  potplat. 
PPohI.  B6.  —  ea  korijen  isp.  naplatak. 

p&tpUtfl,  f.  dwt  Futter  fs.  B.  um  Hemdc),  muni- 
mentuin  indnsii^  cf.  poduplata.  Rj.  vidi  i  j^iodoplala, 
poramak,  rameajaĆA,  ootkrpa  1.  u  košnice  otio  po 
ramenu  od  kol\jera  ao  rukava.  —  pod-plata.  isp. 
potplutiti  1.  značenje  korijena  pidi  kud  naplatak. 

potplAfiti,  potplatim,  r.  pf.  pod-plalitl  r.  impf. 
potu)a<^ivaii.  —  If  n.  p.  ko^iulju,  futtern,  munio^  cf, 

ronupbvtiti.  Ej.  isp.  potplata,  —  2)  besahlent  er- 
ttufen  (zH  einer  Schtechiigkeit) ,  e»(o,  Rj.  potplatiti 
koga  da  uiini  kakvo  rgjavo  djelo,  vidt  poLkupiLi, 
podmititi. 

polpl^vati,  ćam.  v.  pf.  polple4*ATAti»  potpl^(?avam, 
f.  iwpf.  t.  i,  konja,  den  SaumsaUel  um  die  Vorder- 
fftssc  des  Pferdcs  befe^tig^n,  adligo  ditellaa.  Rj.  pod- 
plci^ati,  pod-p]o(?avati  konja,  t.  j.  oko  prednjih  nogu 
tUvrdiii,  utrrgjivati  mu  samar,  drukčije  se  glagol 
očaj  ne  nulasi.  postanjem  od  pleća,  pleći. 

potploi'Aviii^e,  u.  das  Befestipen  de^  Saumsniteh 
Hm  die  VordtrfuHse  des  Pferde-s,  subligatio  chtellarum. 
Hj.  ticrb.  od  potplećavati.  nulnja  kojom  tko  potpU- 
č.ata  konja. 

potpom&ranje,  n.  das  f'ntersHit:en,  sustentntio. 
Rj.  «r6.  oJ  potpomagati,  radnja  kojom  tko  potpo- 
maie  koga  (cim). 

potpomA^ntii  potp5nia^.eni,  r.  impf.  untcr  die 
Arme  grrifen,  sustento.  Rj.  pod-pomapali  koga.  v.  pf. 
potpomoći. 

pOt|M>nidfi  potpomući,  f.  u  Palinoti<^a.  anxiliHm,  ad- 
jumentum,  ndjiUorium^  ftttJtsidium.  Htulii.  riđi  pomoć. 
i«p.  Bfedstvo.  ta  postanje  potpomoći. 

potpomdri,  potpdmožem  ^potp^moj^n^m),  t\pf.  Kj. 
pori-pomo(^i.  V.  impf.  potpomagati.  —  J)  untei'  die 
Amte  grcifcHy  stintcnto:  JoS  je  Kata  od  roda  bop:ata, 
i  iehe  t^e  potpomotH  blagom.  Bj.  A  ja  ođoh,  te  ih 
poipomogoh.  Npj.  2,  10<J.  Kad  si  neprijatelje  (io8- 
pounje  ovijem  r(jelom  poipvmogao^  lui  to  će  ti  umri- 
jeti «o  koji  ti  se  rodio.  Prip.  bibl.  T2.  —  2}  s«  se. 
refleks,  sich  hehelfen,  aufhelfen,  erigo  me,  nuhlevo  me. 
Rj.  isp.  pomo6  ae. 

pfttpor,  m.  pStpora,  f.  Stutse,  fukuruj  eolumen: 
Bez  potpora  i  nnpjt^njn,  majci  lelel  Rj.  pod-por, 
pod-pora.  isp.  poduprijeti,  podupirati.  —  Kmi  vam 
slomim  potporu  u  hljebu,  deset  C:e>  iena  pet.^  hljeb 
vad  □  jednoj  peći.  MoJB.  111.  '2i^,  '26.  On  će  li  utješiti 
diiAu  i  We  potpora  staroHi  tro/oj.  Rnt  4,  15.  L^ataže 
ua  me  u  dan  nevolje  moje,  ali  mi  (TOt*pod  hi  potpora. 
t?am.  II.  22,  19.  Voli*  bib  ga  kod  sebe  imati,  da  mi 
bude  ^arirtna  fMipora.  Sćep.  mal.  101. 

pdfpornnj,  nTitpomjti,  m.  (u  drijemu)  tidi  podu- 
poranj.  Kj.  pod-poranj.  isp.  pod(u)pirati.  ono  čim  se 
ito  podupire,  viai  potpiraća,  podupirat^. 

potpbii^'iti  se,  ćim  hi\  v,  r,  pf.  an  kleines  Voresj^efi 
imnehn 


etmnehmen,  antecoenium  sunto,  Kj.  pod-pouOiti  »e,  kao 


{'alahrcHuti,  vnlahrknati  malo  dok  ručak  đonpije.  — 
Znaricrijt'  (korijenu)  sabijati:  tkali...  potitka,  i>oućica, 
potpoueiti  ne.  Korijeni  82. 

potprftNiti.  pi^tpr^.A^n,  r.  pf.  t.  j.  pni^ku,  Pulvtr 
auf  die  Zundpfanne  streuen,  pulvercm  pgrium  ad- 
aptrgo  trttUae  iurendiarioć.  Kj.  pod-prašili.  vidi  po- 
(laauti  2,  pripraviti,  p.  impf.  potpraAivnli.  —  A  vi, 
braćo,  mene  poaluSajte,  i  iaren^  ptiske  poipruHite. 
Npj.  4.  147. 

potprnSiraojD,  ti.  das  Bestreuen  der  Zundpfanne 
mit  I'ulver,  udspersio  pulvcris  pyrii  in  trullam  in- 
Cffndinriam,  Rj.  cei'b.  od  potpraiivati.  radnja  kojom 
tko  potpritsuje  pušku. 

potprusivnti,  potpn15iij6m,  i?,  impf.  pu&ku,  Puloer 
auf  die  Zundpfanne  streuen,  pulverem  pgrium  od- 
spergo  trullae  ineenđiariue.  RJ.  pod-pru?ivati.  riđi 
podasipali  2.  —  Boga  moli.  pušku  polprttšt^e.  Npj. 
4,  58.  Srt  se,  pass.:  Ve;cma,  kao  lualn  romana  tikvica 
kojom  se  punke  potprašuju,  Rj.  56b, 

pftlprasljnj,  »i.  1.  j.  baruta,  so  viel  Pulve^'  als  auf 
ein  Mal  auf  die  Zundpfanne  geht,  quantum  pulveris 
pprii  semel  trullae  adspcrgitur.  Rj.  pod-praSljaj,  to- 
liko baruta  te  se  pttska  jedan  put  potpraši,  t-'irfi 
napraAnik.  —  rijeci  s  iakim  nast.  kod  oategljaj. 

p&tprd,  m.  dcr  Spott,  ludibrium:  uzeo  u  potprd. 
R^.  pod-prd,  drugoj  poli  osnova  koja  je  u  prdjeli. 
vidi  potprdica,  prdaćiua,  prgja.  prostačke  riječi  koje 
tnaće  podsmijeh,  poruga,  rug,  ruga. 

potprda^,  potprdlića,  m.  der  Htihner^  irrisor,  de- 
Imor.  Rj.  pod-pruiić,  koji  se  kome  putprdi^je,  prostačka 
riječ  koja  zmtći  podsinjevać,  rugać. 

p6(prdl<*a,  f.  ffci.4  (iesputt,  ludibrium :  Manastiri 
Ture>ke  potprdice.  Rj.  pod-prdiua.  vidi  potprd,  i  sgn. 
ondje. 

potprdiviiiijo.  n.  das  Naserumpfen^  delusio.  Rj. 
t'e^rfr.  od  potprdivati  se.  radija  kojom  se  tko  potpr- 
duje  kome  ili  čemu. 

polprdivftil  so.  poipVdujem  se.  v.  r.  impf.  kome, 
ćemii,  die  iVasr  riimpfcHf  deludo,  Rj.  pod-prdivati  se. 
vidi  jjrdaćiti  se.  proaiaćke  rijeci  koje  enaće  podsmi- 
jevat]  »e,  podrugivuti  se,  rugati  se.  v.  pf.  potprdnuti 
so.  —  t:?kiui  kapu.  pa  metui  na  koljeno,  te  se  njoj 
potprduj.  (Kad  se  koji  kome  podsmijeva).  l'osl.  2.sy. 
(^ngje  m«  se  potjtrdujn  Turci:  »Jao  Tale  I  za  ludu 
te  hvale  I  Npj.  3,  25(i. 

p6tprdDU(i  so,  dnem  se,  v.  r.  pf.  komo,  i^emu, 
einen  bejfpott-eln,  deludo,  irrideo.  Rj.  pod-prdnuti  se. 
prostačka  riječ  koja  enai^i  podsmjeliriuti  se,  podrug- 
DUti  se,  podrugati  i^e.  r.  impf,  potprdivati  Be. 

pulpr^gnuti,  pfttpregnem,  c.  pf.  Rj.  pod-pregnuti- 
—  I)  konja,  t.  j.  kolanom  sedlo  mu  svezati:  »Svaki 
svoga  kuHJa  potpregnite.  I^ttpregnu  ga  zmijom  tro- 
nletenom.  Kj.  —  2)  sa  se,  refleks,  ili  pass.  n.  p.  u 
kola,  vidi  upreći  se.  Kj.  v.  impf.  prćzati  (.so),  uprć- 
zati  (se). 

pOtprigr*  m,  (u  Dubr.)  v*di  zapr&ka.  Bj.  vidi  i 
zapra&ka,  die  £!inhrcnne,  quod  incoquitur  cibo  ffa- 
rina  et  butgrum).  pod-prig,  drugoj  je  poli  osnova 
koja  je  u  glagola  prigati  koji  je  postao  od  frigati 
(koje  vidi).,  pa  se  u  postojbini  mojoj  mjesto  poiprig 
govori  eufng.  ono  cim  se  jelo  zapriga,  zafriga  (=^ 
aafrig).  Iveković,, 

potpriinitl  se,  pdtpi^un  ae,  r.  r.  pf.  hinauf- 
steigenj  aseendo.  Rj.  pod-primiti  se.  kao  odosdo  pri- 
miti se  uza  sto,  te  ueači  ue  ono.  isp.  primiti  ao  uk 
brdo.  —  Kad  to  vide  zmija  iz  duvara,  tad  se  smile 
zmija  niz  duvara,  potprimi  se  konju  us  koUno,  pa 
se  ?,Hvi  sedlu  ua  jabuku.  Npj.  2,  58. 

potprišfiti  se.  pi'itpriKtim  se,  v.  r.  pf.  n.  p.  pot- 
prištila  se  koža,  knd  se  oovjek  oteže,  tndi  po|.Klo- 
Dućiti  se.  Rj.  pod-priAtiti  se,  kad  tebiju  prišti.  isp. 
opriStili  se.  vidi  i  podnyehuriti  se. 

pfttprili;«  m.  (u  C  U.)  kolan  na  samaru,   Saum- 

10 


potpun 


—  146  — 


potreba 


satUlffurt^  cinfjulum  cUidlarum.  Rj.  pod-prug.  vidi 
popruf^,  i  ondje  značenje  korijenu, 

pdiptin,  adj.  plenus,  SiuUi.  pod-pim.  t>p.  pun.  coll, 
votlstnndig,  vollkommeti^  ganz;  plenum,  tndi  adv.  pot- 
punce»  potpunice,  potpuao.  —  j^fjera  potpunu  i  pniva 
neka  ti  ie.  Mojs.  V.  25,  15.  Da  ti  piata  bude  pot- 
puna oo  Gospoda  Boga.  Rut  2,  12.  Umire  u  pot' 
punoj  sili  svojoj.  Jov  21,  23.  U  tom  imam  potpuno 
pi'nvo.  Dioba  11  {isp.:  imamo  puno  pravo  xc^\.  DM. 
22it).  Nn  to  pitanje  nema  potpuna  odgovora.  DM.  1. 
Vladika  u  potpunovte  odijelu  uared  ofllAlijeh  Rveftte- 
nika  digne  ^asni  krat.  DP.  334.  Ovaj  po.'iuo  treba  da 
je  potpun.  Pom.  8.  Sto  je  stariji  karlova^^ki  (rukopis) 
potpuniji  oU  mlađega.  Živ.  kr.  i  arh.  X. 

pofpiknoe,  udv.  vidi  potpunije,  i  sgn.  ondje.  — 
Kao  da  je  već  potpunce  osvetio  Kosovo.  Jurm,  H4. 

pdipunivts  gerade  mo  riel,  nihilo  minus:  Potpu- 
nio<^  fledfini  mnz^i  bla^a.  Rj.  adfu  pod-punice.  vidi 
potpiincp,  potpuno.  w/>.  potpun. 

pAfpiiniU,  nim,  v.  pf.  ergiinzen,  sttppleo.  Rj.  pod- 
puniti.  i\  impf.  potpunjati,  potpunjavnti.  —  Voipumii 
dimitom  (u  ve/.enju).  Rj.  120ji.  Sve  imanje  tvoje 
potpuniću.  Npj.  4,  95.  Da  b'  pod  tobom  knnji  po- 
crkali, da  6x1  tebi  konje  potpuniti.  4,  2!)8.  Senat  je 
potpunjen  senatorima  iz  iiovodobijenih  nabija.  MiloS 
12.  U  Sani'^evima  name^ti  starešineT  i  lepo  ih  potpuni 
peSacima.  95.  Ali  je  krivici  mjera  potptinjena  tje- 
Uf^nom  kazni.  DM.  317. 

pAtpiino,  gamlich,  plene,  cf.  potpunice.  Rj.  adv, 
viai  i  potpuncc.  —  i  ako  me  ro^lila  vlahiuja,  pot- 
punu je  rodila  junaka.  Npj.  1,  3.  Da  ne  izgubimo 
h\x>  amo  7.aradili,  nego  da  primimo  plaiu  potpuno. 
Jov.  n.  8  (tturcedcm  plenam;  vollen  Tjohn.  čini  se 
da  je  Vuk  ne  čuvši  u  narodu  pridjera  potpun  volio 
upotrijebiti  adr.crah  (potpuno)  nego  da  načini  pridjev: 
platu  potpunu).  Znat^enje,  kome  »c  pravi  flmiaao  ue 
može  potpuno  znati.  Daniči(^,  AKj.  752fl,  IzabraSe 
Ždrijebom  Matiju,  da  bi  ih  opet  bilo  na  broj  pot- 
puno dvanaest.  Prip.  bibF.  170.  Oajećum  potpuno 
strah.  Rad  1,  119.  Ja  <^u  biti  potpuno  zadovoljan 
ako  .  .  .  1,  123. 

pAtpunost,  potpunosti,  /*.  pleniiudo.  Btnili.  osobina 
onoga  Ho  je  potpuno;  die  VoUstdndigkeit.  —  Pome- 
nute  Turske  rijeci  mogu  ii6\  potpunosti  radi  u  proetran 
ijci'ntk.  Kad  15,  1.S3. 

petpi^njan^e,  n.  das  Ergatizcn,  compUtio.  Rj.  verh. 
ort  potpunjati.  radnja  kojom  tko  potpunja  što.  vidi 
potpuujavauje, 

pofpAnjati,  pMpOnjitm,  v,  impf.  erganzen^  compleo. 
lij.  puil-punjati.    vidi  potpunjavati.  v.  pf.   |M>tpuuiti. 

piilpuiijATrtnjo,  H.  vidi  potpunjanje.  Rj. 

potpuiiJAvati,  potptlojavam,  vidi  potpunjati.  Rj. 
r.  i7npf.  pod-punjftvftti.  i'.  pf  potpuniti. 

potpAstiti,  pftlpusfTm,  «.  pf  bcntellen,  stuhorno: 
potpuatio  ljude,  te  ga  ubili,  cf.  nametnuli  4.  Rj.  vidi 
i  navesti,  isp.  narediti  I  lb.  —  pod-pusliti.  v.  impf. 
potpu^tati. 

/olpAstanjo,  n.  dus  BesteUenf  subornalio.  Rj.  verb. 
potpuštati.  radnja  kojom  tko  potp%iita  n.  p.  haj- 
duke na  koga. 

pvfptk.^tati,  potpOŽtam,  r.  iinpf.  besteUen,  suhorno. 
Rj,  pod-pu5lati,  n.  p.  hajduke  da  koga  ubiju,  vidi 
D&metAti  4,  navoditi,  v.  pf.  potpiiHUti. 

pfttra,  f.  polrica,  der  Gctrcideschaden  (d^n  dait 
Vieh  machi)j  detrimentum  (im  eigentlicftem  VcrstaHd<!j. 
Rj.  po-tra,  kad  stoka  potre  njivu  ili  vinograd,  isp, 
potrti. 

pAtragJi,  f.  vidi  potiera:  I  Ka  njima  icje  u  potragu^ 
i  BtiŽe  ih  na  iretfem  konaku.  I  ja  odoh  malo  u  po- 
tragu. Rj.  po-traKa.  vidi  i  potof,  pogonja  2. 

potrftjrljlv,  adj.  n.  p.  june,  t,  j.  koje  ne  jde  u 
druMvu  (*  oHtalijem  govedima,  negf>  priniajc  za  njima 
uazorce  kao  po  trapu,  der  zurucktuhleiheu  pftrgt,  qut 
vestigiis  sequitur.  Rj.  po-lragljiv. 


pofrikvii^e,  /'.  pl.  Rj.  po-traguše,  drugoj  poli  oHuova 
u  trag:  rt'jri'i  s  tiilim  nn.sf.  kod  ajgiruJia.  —  i)  nA\)']ce, 
koje  po  bolesniku  i/.igju  podlije  posto  ne  prve  ve*': 
Btanu  prisu^ivati,  ccanihema  postumum.  Rj.  suprotno 
kollouoše.  —  2)  (u  .Srijemu)  svinje  koje  ae  meću  na 
žir  gdje  8u  vet.^  jedne  ishranjene,  Rj, 

p6trajati,  j§m,  v,  pf.  po-trajati,  isp.  podurati,  po- 
Bt.\jati  (p08t<>jim).  v.  impf.  trajati  1.  —  Ako  ovo  drustro 
dare  potraje,  i  i/.miMjavanja  ne  prestanu,  to  moraju 
onda  .  .  .  Priprava  47  [zadugo  potrajati,  isp.  ndiigo- 
te?.iti  2,  7.ate^nuti  2).  Potrajati.  Nema  u  Vukovu 
rjct'niku.  Korijeni  97. 

p6(rap,  »I.  (u  Pažtr.)  neu  angelegter  Wein1}€rgf 
vinea  recens.  cf.  sad.  Rj.  indi  i  trap  2.  mlad  vinograd. 
—  po-trap.  isj).  potrapiti. 

p^trnpiti,  pim,  r,  pf  (u  Pa.5tr.)  jioftaditi  vinograd, 
einen  Weiuher<i  anUgen^  institnere  vituavi.  Rj.  po- 
trapiti. tK  impf.  trapili  1. 

piVtraliti,  tim,  v.  pf  facere  $umius,  impendtre,  con^ 
sumtre,  insumere.  PaImoti(^:  sve  ftto  imafte  tA.4te  u 
lijeke  lužnn  bje^se  potratila.  Btulli.  po-tratiti.  vidi 
potrošili.  V.  impf.  tratiti. 

pdtraviiinii,  /'.  (u  C.  U.)  vidi  travarina.  K}.*  vidii 
travuina.  što  se  plaia   od  stoke  («a  travu)  za  pa-iu* 

potr&žJti,  p^trii^m,  v.  pf.  aufstichcn^  quaero.  Rj. 
po-tražiti.  r.  impf.  potraživati.  —  Reku  (ocu)  da  bi 
oni  radi  svoju  sesetru  potražiti.  Otac  im  dopusti  da 
idu  da  je  traže.  Npr.  7.  »Tvoja  je  sre^a  daleko  od 
tebe«.  »A  moga  li  je  na(5i?«  »MoŽeS,  potrazi  je.*  72. 
Ako  li  ga  (pJHmol  ne  budete  primili,  potražite  gn  u 
Vuradinu  na  pošti.  ^traž.  18H(),  59. 

potra^.ivnnje,  n.  rerb.  od  potraživati,  radt^ja  kojont 
tko  potražuje  $to:  A  da  i  njima  ne  bih  dodijao  avojim 
^*fltim  pofr<t:ipanjem.  Zlos.  2fi2. 

potraživati,  potril*njem,  v.  impf  po-traživali,  auf- 
suchcn,  uHocrtre..  potvrda  u  verh.  sahst.  r.  pf.  potražili. 

putHiiisiee,  potrliu^kts  n.  p.  lei'.ati.  aufd*im  Bauche^ 
pronus.  Rj.  po-lrbu?ic(%  po-trbuške,  kao  po  trbuhu^ 
na  trbuhu,  isp.  porebarke,  nalegia^ke.  —  Tako  po- 
trbuške ne  hodio  kao  Ža!>a  gubavical  PorI.  J3<>j.  Tako 
se  ne  vukao  potrbusice  kao  zmija  ljutica  1  3(Hi  Nije 
dobro  ni  nikom  (ni<^ice  —  legnuv.ši  potrbttšice)  vodu 
piti.  Npj.  1.  150  (Vuk). 

J»oUbii^lna,  /.  der  BauvMheil  (di€  Haut),  pars 
lis  sub  vcntre.  Rj.  po-trbuAina.  ona  strana  koze 
sto  je  po  trbuhu,  isp.  nafa.  suprotno  polegjina. 

potr6dqJo.  ii.  verh.  od  potrćati.  djelo  kojim  tko  po- 
trči, vidi  polrk.  —  MalojeoS^ega  potrćanja.  DPoel. 
59.  potr6inje,  u,  euraua.  Slulli. 

putrMtl,  poi>^ra,  V.  pf  R^.  —  1  a)  laufen,  curro. 
Rj.  po-trćati.  kao  potaći,  f.  impf  trćali,  —  Zaprke- 
njati  se,  kao  potrčati  nu  koga^  zagoati  ae.  Rj.  19Ia. 
Od  njega  već.  nema  potrka  (t.  j.  on  vetf  ne  može  po- 
trčati). Rj.  657a.  Stigle  se  za  njim,  i.  j.  potr^-a.  Rj. 
71Ga.  Vzagrepce  potrčase  konji,  t.  j.  u  skok,  zagre- 
bavfti.  Rj.  771b.  On  potrči  valovu  da  vidi  je  li  prazan. 
Npr.  y3.  Ma<^ija  potrči  pred  nju  govorei'i .  .  .  135. 
Dok  kuja  repom  ne  viue,  ue  će  pa«  sa  njom  potrčati, 
Posl.  64.  I  taj*t  i  punica  potrče  odma(h)  k  mati.  Da- 
nica 2,  132.  Vojska  potrči  sva  Nišu  u  pomoć.  Sovj. 
29.  —  b)  prelaeno:  potrčati  sto,  neiniti  da  potrči: 
Onda  on  uaedne  na  njega  (na  konjai  pa  ga  potrči, 
a  on  poleti  baž  kao  bca.  Npr.  2H.  riđi  potet'i  lb.  — 
^)  unterUiufcUf  succurTo,  cf.  podi(5i  (pod  not).  RJ, 
po(d)-lr«^at!  poda  sto;  pod-i^i,  poda<ii. 

p&trobil,  /'.  A«  BedUrfnisSj  Gehrauchj  usus.  Bj. 
po-trcba.  vidi  potrepština,  isp.  potreboća,  potrebnoat. 
trijeba;  nužda;  poraba.  —  Nije  ni  za  žlo  j.ui  xa  kakii 
potreba).  Rj.  I(i2a.  Uzmi  ovaj  orah,  čuvaj  ga  do  po- 
trebe. Npr.  93.  Kad  ti  gogj  Itude  potreba  od  novaca. 
9ti.  Od  toga  imaA  učiniti  guminu  i  jedra  sva  Sto  je 
'  Oii  2i0trebe  za  jedan  brod.  IfKi.  Evo  vam  ovi  štap, 
pak  Mogogj  vam  bude  potreba^  kucnite  njime  te  <^ete 
imati.  235.   Vogje  nekaka  potreba   da  carev  sin  ide 


potrebad 


—  147  — 


potrkallftie 


nit  vojaku.  '^^O.  Se  trcne  mi  ne  prolm.  (Nemam 
nilcakve  potrebe  hitati).  210.  Tnko  me  oružje  ne  izdiilo 
kad  mi  najveća  potreba  hiUt!  2i>9.  Ti  imaJeA  dara 
za  nzdnrjV,  koji  Mf>M  tehi  za  potreUit,  a  njima  M  vrlo 
milo  bilo.  Npj,  3,  8<).  Oa  donesu  deRotak  boca  vina 
i  malo  rakije  i  joS  koju  potrthu  sa  pridushinu.  4, 
i#4  (Vuk).  Te  hi  do  8ta  do  potrebe  bilo,  neka  imam 
vojake  na  iskupu.  4,  471.  Hadi  vinograde  Bamo  pomalo 
sa  doviaću  potrebu.  Danica  iž,  104.  Odsijei^«  ou  tro^k 
za  irtve  i  ostale  nuzue  potrebe  na  pet  dukata.  2,  134>. 
Otme  im  topove  i  8ve  ostale  vojničke  potrebe.  3,  14U. 
Ako  bude  od  potrebe,  neka  da  žto  i  novacA.  3,  Itil. 
To  neka  ćine  spisatelji  fnmki  u  .tvojoj  potrebi.  Pia.  15. 
O  lome  nije  ootrebe  govoriti.  24.  Nego  je  i  novaca 
davao  .  . .  kad  bi  ko  u  potrebi  zaisicuo.  8ovj.  77. 
Dijelite  potrte  sa  svetima;  primajte  rado  putnike. 
Kim.  12,  13.  Po8la**te  mi  u  potrebu  moju.  I-'ilib.  4,  16 
(in  usunt  miiii).  Da  skupe  bvo  djevojke...  i  neka 
im  »c  daju  potrebe  za  ljepotu.  Je^itir.  2,  3.  Ovnovi 
NavajotMki  biće  ti  na  potrebu.  la.  GO,  7. 

po(r6b&i',  potreh^Oa.  m.  u  ovoj  /.a|roueei:  Progjoh 
put  i  ntHput,  nagjob  prut  nejrjeljan,  reće  I*og:  oslav' 
to,  to  je  moj  potrehač.  Rj.  odgonetljaj :  zmija. 

pAtmbnn*  ptitrebna,  a(lj.  —  1)  ttothtrenUig,  nece^f- 
sarius.  Rj.  if^p.  nužan,  ^nuždan  tsp.  zaruret.  —  Bunar 
ukraj  rijeke  kopati,  (liniti  ono  što  nije  potrebno). 
Po«l.  30.  Ovgje  je  potrebno  jo5  napomenuti  da  .  .  . 
XXIII.  Dokazujući,  da  je  Dimitrije  njemu  vrlo  po- 
treban aad  tt  tom  poslu.  MiloS  1*20.  Primivfii  potrebna 
pisma  otidn  a  PoreĆ.  Sovj.  35,  Hljeb  naš  potrebni 
daj  nam  danas.  Mat  6,  11.  Bi  mi  potrebno  dn  vam 
pilem.  Jud.  3.  Ljude  potrebne  za  taj  posao,  DM.  4B. 
Za  potrebno  sam  držao  navesti  sva  mjesta.  333.  — 
2J  n.  I),  (čovjek,  hilflos,  arm,  pauper:  mi  amo  po- 
trebni ljudi,  istom  da  se  bljt?hom  branimo,  cf.  po- 
trebit: Koji  nije  kadar  platit'  vina  u  mebani  7.a  po- 
trelma  drupa.  ^.  tidi  ubog,  i  ayn.  ondje.  —  Zlo- 
godniea  i5avka.  Koje  se  godine  vide  u  kakome  mjestu 
mnoge  6ivke,  znači  da  (5e  ona  godina  biti  potrebna 
i  za  to  ovako  zovu  čavke.  Rj.  211b.  Ne  niSte  »e  po- 
trebni, ne  ponose  bogati.  Bj.  42:ib.  Uskok  Kariman... 
da  je  na  kuci  bio  potreban  i  inokosan  ili  kao  ftto  He 
onamo  kaže  utjnk  i  ntuukušica.  Ni>j.  4,  1*3  tVuk). 

pAtrc^hnti,  bam,  v.  pf.  n.  p.  ako  nama  gdjegod  po- 
irebaju  narodne  pjwme.  u  Sarajevu.  Dr.  Oj.  Surmin. 
po-trebati.  vidi  zatrebati.  i>fp,  potrebovati. 

Stfitrobil,  adj.  vidi  potreban  2.  Rj.  —  On  je  tankih 
ara,  t..  j.  potrebit  (airomah)  ćovjok.  Rj.  B46b.  vidi 
i  ubog,  I  *;/».  ondje. 

pblrrbDicn,  f,  mulier  inopa.  HtulH.  iena  poirehna^ 
itJiotja.  vidi  niroma^ica. 

pMrebnik,  m.  rir  mendiciM.  Stolli.  vidi  potrebnjak, 
(  airouiab^  i  5i/n.  ondje. 

pfttn^bnost,  potrebnosti,  /.  osobina  onotfa  što  je 
potrebno,  isp.  potreba.  —  Ja  ne  miflUm  mti  kažem 
da  je  on  jedina  potrebn4)8t  u  književnosti.  Slav.  Bibl. 
1,  91. 

p&trobnjak,  m.  (u  Dalm.)  vidi  siromah.  Rj.  i  8i/n. 
ondje,  čovjek  potreban^  siromašan,  vidi  i  potrebnik. 
la  nastavke  isp,  anatemuik  i  auatemnjak. 

potrcbA^ii,  f.  flvak  ima  avoje  potreboče.  J.  Đogda- 
novi*^.  cidi  potreba,  potrepština. 

pdtreboTiiBJe,  n.  verb.  od  potrebovati,  stanje  koje 
bivct,  kad  tko  potrebuje  šta. 

p6treboTllli.  p?»lrohujem,  v.  pf.  i  impf.  braue^enj 
nothig  haben,  opns  habeo.  U},  tsp.  potrebnti,  zatre- 
bati. —  Ko  je  u  tancu,  potrebuje  igrat'.  DPohI.  4*>. 
A  onamo  je  njiva  cista:  samo  voircbuje  mudrijeh  i 
poktenijeh  poslenika.  Pia.  73.  Da  od  njih  iiišta  ne 
potrebujetc.  Bol.  I.  4,  12.  Grad  ne  potrebuje  sunca 
ni  rajeaeea.  Otkriv.  21,  23. 

po(r6mak.  potržmka,  m.  (u  Srijemu  i  u  blav.)  mjeato 
pod  trijemom.  RJ.  —  po-tr<5mak  (u  iat.  govoru,  OBn.  u 


trijem;  pre<l  t  otpalo  je  prijedlogu  d).  Osn,  291.  pod- 
tremak.  tt  jarn.  pot**ra  potrijfemak. 

nOirepsliiin,  /.  inopia^  indigentiti,  cgcstas.  Btulli. 
rifh  potreba,  potrebof'a. 

pol r^pi joti,  potrfeptlm,  u.  pf.  erbeben,  contremo:  U 
divotu  Hvctao  potrepiio.  Rj.  pt^-lrt^ptjeti,  kao  poircsti 
se,  V.  impf  treptjeti. 

p6tro!«,  VI.  (u  C.  G.)  Erdbeben,  terrae  moius.  Kj. 
po-tres.  tjii^.  potrčati.  iyidi  tr^&uja  2,  trus.  —  Vriaue 
naba  da  ne  Hve  brdo  od  jakote  počne  drmati  kao  kad 
je  najveći  potres.  Npr.  231.  Ono  (vatre)  tutnje  aamo 
iHpod  KCmlje  i  ćir^  katkad  po  različitim  stranama 
stresne  potrese.  Priprava  101.  Potresi  i  prevrati  (u 
državnom  životu).  Vid.  d.  18t>2,  18. 

potresanje,  n.  K}.  verb.  od  potresali. —  1)  radnja 
kojom  potresa  što  (das  KrHcihutlem,  eoneufti^in.  Rj.).  — 
2)  radnja  kojom  tko  potresa  pjevajući  ili  tr^tbeci  (das 
Trillem,  Zittern  mit  dor  Stimme,  im  Oesange,  vibratio, 
crirtpatio  vociu.  Rj.). 

potr6.sn(i,  pfttreHum,  v.  impf.  Rj.  po-tre&ati.  v.  impf. 
prosti  tresti,  v.  pf.  potresti.  —  1)  er.^chiittern,  con- 
eutio.  Rj.  Glaa  Gospodnji  potresa  pustinju.  Pa.  29,  8. 

—  2)  trillern,  cri.tj}0  voćem.  Ri.  }>jevajwH  Hi  trubeći. 
vidi  groktati  2.  —  Kad  zatruoite  potrest^jueif  tada 
neka  se  kreće  i>ko.  Moja.  IV.  10,  5. 

potresli,  potresem,  v.  pf  RJ.  po-tres<ti.  v.  impf. 
potresati.  —  i  o)  schiitteln,  quatio.  Rj.  —  b)  sa 
SI?,  refhhs.  Hi  pas.'i.:  Oda  šLa  se  potrese  vedro  nebo  i 
zemlja?  Npj.  I,  13u.  —  2)  trillern,  vibro  voćem.  Rj. 
pjevajući  ili  trub^i. 

p61  rugati,  gani,  v.  pf  Bj.  po-trgati.  v.  impf.  trgati. 

—  i.  1)  nach  einander  terreissenj  rumpo  aliua  ex 
alio.  Rj.  M.  p.  konce  stv  redom.  isp.  pokidati.  1.  — 
2)  nach  der  Jieifte  ahbrechenj  abpfluckcn-,  decerpo  aliud 
cee  alio:  Ojevojkama  boslan  potrgao.  Rj.  kao  pobrati 
sve  redom:  Potrgah  joj  gielaamin.  Rj.  liSb.  —  //.  sa 
rte,  refleks,  bersten^  rumpi  (n.  p.  od  smijeha).  Rj.  vidi 
pokidati  bo,  popucati  1. 

p6trgnuti,  gnem,  v.  pf.  herrorsiehen,  zucken,  pro- 
traho,  stringo.  Rj.  po-trgnnti.  vidi  potegnuti  3,  *  syn. 
ond^e.  V.  pf.  je  i  proati  trgnuti,  r.  impf  potraati.  — 
Pak  potrze  noze  okovane,  te  udara  begovicu  mladu- 
Npj.  1,  Gll.  Ou  potrze  pletenu  kandiiju,  ode  čerat* 
gjecu  po  avliji.  2,  178.  Na  koga  ste  noie  potrgnuit? 
2,  288.  Pa  potrie  dvije  puške  male,  obadvjema  Živu 
vatru  dade.  4,  235.  Onda  Lazo  okrenu  dorata,  a  po- 
trie sablju  dimiŠ<?iju.  4^  307. 

p&triea,  f.  Rj.  po-trica.  isp.  potrti.  —  J)  vidi  potro. 
Rj.  kad  stoka  potre  njivu  ili  vinograd.  Oaijecati  n.  p. 
potricu,  schutzent  aestimo.  Rj,  470a,  —  2)  (u  Srijemu) 
vidi  utrina-  Rj.  zemlja  kud  je  porasla  sitna  trava  pa 
može  i  utoka  pasti.  isp.  paaifite,  i  syn.  ondje, 

Jlk&trit'ar,  m.  koji  učini  potricu,  dćr  einem  ins  Gehege 
tt,  Venator  in  alieno.  Rj. 

potriJČmak,  potrijfemka,  m.  po(d)-trijemak  (u  juš- 
nom govoru),  mjesto  pod  trijemom,  u  Rj.  trna  samo 
potr^mak  [u  ist.  govoru). 

pdlryetl,  p<5tr€m,  v.  pf.  vidi  potrti,  i  primjere  ondje, 
isp,  Katrijeti  i  xatrti. 

pbtrTSt  tu  C.  G.)  po  triput,  dreimal,  ter:  kunem  te 
Bogom  potriš.  Potris  dn  ih  izmjeriti  blagom.  Rj.  po 
triŠ,  tako  rastavljeno  valja  i  pisati,  isp.  triS,  triž, 
tri  puta. 

pot^kt  m.  od  njega  već  nema  potrka  (t.  j.  ou  več 
ne  može  potrčatt,  n,  p.  kad  ko  ostari),  der  Laufj 
cursus.  Rj.  po-trk,  djelo  kojim  tko  potrči,  vidi  potr- 
čauje. 

potrkaITJite,  ti.  n.  p.  konjsko,  ili  čovječje,  die  Lfinge 
eines  lUttes,  fjuantnm  homo  aut  equus  percurrit.  Rj. 
koliko  potrči  čovjek  ili  kouj,  onoliko  dužine,  cf  gon. 

—  Selo  koje  bijafte  daleko  od  Jerusalima  šcset  po- 
trkališta.  Luk.  24.  13  (stadia),  ea  nast.  isp.  danifite. 
isp.  trkalište. 


potrkU«t> 


143 


potući 


poirkljali,  kljaui,  v.  pf.  (u  lirv.)  vidi  priU(-i  lo.  |>. 
jrrjih).  Rj.  po-trk!jali.  vidi  i  potakljnti.  r.  impf.  trkljuti. 

jiotrk ui^,  f.  cHisitatia.  Htulli.  eena  hija  kojekud 
trče.  —  r«  nant.  isp.  ftjgiru.4a. 

pofrkuŠica,  f.  Kleiniakeit,  neffoUum  parvitm.  Rj. 
kao  mnlrn  posao,  poaahie.,  pmalak  kakav.  —  potr- 
kušicii  (ifp.  jiairkusicaj,  Osn.  323. 

potrljati.  pi>tfljiun.  r.  pf.  aber  eitvas  hinftthren  (e. 
B,  mit  đer  HanJ),  defrico:  U  komade  knjige  ućinio, 
pa  ih  baci  na  travi  j'.elcDOJ,  od  konja  se  junak  od- 
vojio, lijevom  ih  nogom  potrljao,  da  ih  kleti  ne  hi 
Oflžli  Turci.  Rj.  po-trljati.  v.  impf.  trljati.  —  ^.ariti 
pogttćUf  pomiti  je  vrin!^ijcm  popelom,  pa  odmah  po 
tom  vni(5ijem  oiegom  potrljati.  Rj.  155ft.  Potrlja  je 
bradom  po  ohrozu,  ne  bi  1'  mu  se  nasmejula  Mani. 
Npj.  1,  554. 

p6lrnuti,  uem^  v.  pf.  nach  einantler  limchen,  deleo, 
n,  jp.  vatre,  Hvije^^e.  Rj.  po-trnuti,  n,  p,  vijeće,  sfvc 
redom  utrntUi.  v,  impf.  trnuti. 

potrdSač,  potroUt^a,  m.  koji  potroši,  troii;  der 
CoHSumciU,  —  Bračno  avoje  g.  Dimii'  prodaje  u  Ne- 
goli nu  ...  da  i  nft  pominjem  sela  koja  au  doata  jtiki 
poiroktvi.  Mejrj.  254. 

pAlro>ak.  p^tro^ko,  m.  Rj.  po-tro^nk.  v*p.  potrošiti. 
—  i)  iler  V'crbrauch,  d(w  Verbruucheut  corutumptio. 
Rj.  tijelo  kojim  se  sto  potroši.  —  lif):  Od  teosije  nek 
potroska  nema  —  t.  j.  da  nema  ni  komada  oa  nje.  Rj. 

potrdšiti,  piVroffim,  r.  pf.  Rj.  po-tro-iiti.  v.  impf. 
troftiti.  —  j[)  verhrauchefit  attsumo.  Rj.  virfi  potratili, 
Bha^l^iti,  apend^.ati,  špiriti.  —  Koje  hrpski  rat  koje 
Moskovski  potrošili  sit  ih  (krdšalije)  gotovo  ave.  Rj. 
31()ft  f=  dotamanili,  istrijebilij.  Namaatiri  avake  go- 
dine daju  račune  Sta  su  oda  tla  dobili  i  nu  šio  pv- 
iroiili.  Rj.  395a.  Spirio  sve,  t.  j.  potrošio.  Rj.  7i.r2b. 
Kako  je  nekake  TUioce  uzeo  i  potrošio  u  PorciHi  na 
hetiare.  Sovj.  55.  «ft  se,  pass.:  Bacio  kao  u  mutnu 
vodu.  (Kad  .te  što  uzalud  potroši).  Posl.  II.  Izjede 
tele  kravu.  (Kad  .«  oko  manje  stvari  vethi  potroši). 
99.  —  2)  sa  m  refleks,  sich  (seincn  Bcutel)  durdt 
Aiisgdhen  gam  misleeren,  eoHnaniri  snmpiihu^.  Rj. 
vidi  poUarćiti  se. 

potrdvnii,  pfttrujem,  v.  pf,  nach  der  Rcihe  ver- 
giften,  veneno  interf\cio  alium  ex  alio.  Rj.  po-trova(i 
fiekolicinu  jednoga,  sa  drugim,  v.  impf.  trovali.  — 
Moja  (au)  sva  bra<*a  i  aestre  pa  i  sam  otac  nn  prečac 
pomrli,  ili  ih  je  ona  potrovfda  ili  zama^ijala.  Npr.  215. 
aa  se,  pass.:  VU\ć\  mnogo  mlijeiia,  da  »e  riba  puiruje 
i  izigje  navrh  vode  .  , .  nego  ac  to  i  zabranjuje  ćiniti, 
jer  se  potruju  i  male  ribe  koje  nijenu  ua  jelo,  i  tako 
He  riba  zatire.  Kj.  184b. 

potrpati,  pSiu,  V.  pf.  nach  đer  BeOie  hinein  (zu- 
sammen)  tcerfen^  eonjicio  aliud  €X  alio.  Rj.  po-trpali 
kao  sve  redom  strpati,  v.  impf.  trpati.  —  Ti  oatade 
u  Btolu  njinome  i  potrpa  na  gomile  blago,  a  ne  pjrndi 
niggje  zttdužbine.  Npj.  2,  199.  Momka  vrana  koaa  po- 
irpalfi,  jer  taj  tavni  dvaneet  godinica.  HNpj.  4,  301. 
Roblje  uzme,  ie  potrpa  na  kola  i  opremi  iz  Beoprada. 
Miloš  70.  Žeue  i  decu  potrpa  w  kola.  102. 

potrpjeti,  potrpTrn,  v.  pf.  Rj.  po-trpjeti.  r.  impf. 
trpjeti.  —  1)  ifcdulden,  crpecto,  qu\esco.  Rj.  —  Nopo- 
trpi  joSte  danak  ^edan.  Npj.  3,  304.  Potrpite  me  da  ja 
govorim,  a  kad  ja  izg;ovorim,  podsmijevajte  ae.  Jov 
31,  3.  Potrpi  me  malo,  \  pokazanu  ti.  3B,  2.  —  2)  sa 
se,  refleks.  n*c/»  geduJden,  guiesco,  expeeto.  Rj. 

pdtrtJ,  ptitrem  (pMr'o,  potrla),  v.  pf  iy.  po-trti.  vidi 
polrijeti.  v.  impf.  potirali.  —  7.  1)  mit  Frt.t.s«i  treten^ 
concidco,  u.   p.  vinograd,  kukuruze.  Rj.  —  Kad  ćija 


stoka  potre  sto  kome.  Danica  2,  9b.  i^ve  6i(je  u  polju 
potre  gr^  i  sva  drveta  u  polju  polomi.  Moja.  II,  9, 
25.  Potrdti  poHos  sile  va4e.  IJT.  2B,  19.  Idu  da  se  biju 


«  njima  da  poin*  sem^u.  la.  Kav.  22,  33.  Goni  brata 
»TOjega  mo^m  potrvši  u  sebi  sve  žaljenje.  .Vmos  1, 
11.  —  2)  su  Grufide  richten,  perđo:  potrli  ijmo  vo- 
love.  Rj.  kao  uništiti,  upropastiti.   —  Ide  Tela,  on 


će  ncprijtitelja  jmtrti  i  umiriti.  Npr.  2<>7-  Koji  Turci 
Ujuru  doluzi.^e,  ni  pola  se  doma  ne  vra6i.5e,  see  po- 
trije  u  Srbiji  (ijuro,  Npj.  4,  322.  Da  mu  Rtig  duš- 
mane  potre.  Kov.  fi8.  Potrste  mi  (j^ccu;  Josifa  nf^ma, 
Simeuna  nemju  Mojh.  I.  42.  3fi.  —  //.  *([  se,  refleks. 

—  I)  eu  firmuh  gerichtet  v:erden,  conctdcor.  Rj.  isp. 
potrti  1.  —  2)  *iVA  reiben  (mit  d<r  Hand)^  perfricor, 
Rj.  potrti  ne  rukom.  isj).  potrljati.  p.  impf.  trti  1. 

potrAdlti,  p^itrudTm,  v.  pf.  Rj.  po-truditi.  r.  impf. 
truditi.  —  IJ  koga.  bemuhen,  Muhe  machen,  lahorem 
creo  citi.  Rj.  isp.  zamutiti  1.  —  .'^to  ■**  toliko  stale 
potrudio  i  tolike  konje  pomorio,  kad  to  nije  za  tebe 
devojka?  Npj.  9,  342.  —  2)  sa  ae,  refleks,  sich  he- 
mahen,  operam  do.  Rj.  vidi  pot£Žiti  se.  —  Od  Čoeka 
BO  niJta  nije  otelo.  (Ćoek  mo*e  avaSto  učiniti  oko  čega 
se  potrudi  kao  Sto  treba).  Poal.  23G.  Ja  ču  se  ovdje 
potruditi  u  kratko  da  naznačim.  Kov.  17.  Oa  se  pO' 
trudim  ne  bih  li  UG.  ćlanove  na  to  nagovorio.  Pia. 
24.  Koju  {piamenicul  sam  .se  /a  potrudio  napisati. 
Spisi   1,  5. 

p6truhll(i,  hnmo,  pAlriifanuli,  hnSmo,  v.  pf\  cer- 
fauien,  vcrfaulen^  computresco.  Rj.  po-truhliti.  po- 
truhnuti,  kao  pomalOf  sne  rćdom  istrtihlilif  istruhnuti. 
V,  impf.  truhliti,  trubnuti.  —  Bijelijeh  brada  doće- 
koitmu,  na  konjma  nam  sedla  pvtmnnše,  ćadori  nam 
mahom  popadoJe.  Npj.  3,  bH. 

pAtmUti,  firao,  vidi  potruhliti.  Rj.  «  krajevittia 
gaje  se  u  govoru  ne  hije  glas  h. 

potrdniti,  p^irflmm,  v.  pf.  bestreuen,  eonspergo 
sale  (pttlrcre):  potrunio  anijcg.  Rj.  (popr&ati).  po-lru- 
uiti.  f.  impf  truniti. 

p6trunuti,  nemo.  vidi  potruhuuti.  Rj. 

p6trupaeke.  lupaju^^i,  Mampfend^suppUtdenspede^n 
Kad  to  cuo  Boičić  .\lile,  preko   kule   ide  nazadacke, 
a  ^evojka  za  njim  potrupaćkc.  Rj.  odi\  po-trupaćke. 
isp.  Inipaćke,  trupaOki;  trupka,  trupkalica. 

putrAsitJ.  piMrusim,  v.  pf.  Perunreinitfen,  an.^reiien, 
disjiciendo  complco:  Da  kostima  crkvu  potrusimo. 
Rj.  po-trufliti,  kao  posuti  što  čim,  pa  tijem  saprsniti. 
drukčije  se  ovaj  glagol  ne  nahodi. 

pd(rziinj(>.  ti.  das  Hertorzietien,  protractio.  Rj. 
iTfr^.  od  potrgati,  radnja  kojom  tko  potrte  n.  p.  sablju. 

pdtrzati,  putržem,  v.  impf.  hervorreisutn,  protraho. 
Rj.  po-trzati.  v.  pf.  potrgnuti.  —  PotrU  kao  kcbu  iza 
pojata.  (Kad  ko  t^esto  ćim  prijeti  ili  onako  Ato  go- 
vori). PokI.  257. 

potdcai^e«  n.  das  Vmherschureifen,  circumvagatio . 
Rj.  verh.  od  potucati  (se),  radnja  kojom  .se  tko  po- 
tuca :  No  potucanje  po  iugjim  manastirima  dosadi 
mu  ae  br/.o.  Danica  4,  9. 

1.  potAeali,  potucam,  t\  impf,  Rj.  po-lucati.  — 
1)  hsrumschu^eifcnt  circumvagor,  Rj.  inaćenje  kao 
kod  refleks,  potucati  se.  —  2)  sa  ae,  refleks,  sich  hei'um- 
schlagen  (in  der  Welt),  circumvagor.  Rj.  vidi  tu^vati 
»e,  tući  se;  klatarili  ae,  i  svn.  ondje.  v.  pf.  potudi 
ae  3.  —  Od  nemila  do  nerfraga  (n.  p.  potucati  .ne). 
Poal.  234.  Da  se  tikitam  i  potucam  po  zemlji.  Moja. 
I.  4,  14.  Djeca  njegova  nek  s«  potucaju  i  prose.  Pa. 
109,  10. 

2.  pdtueatj  so.  c&m  ae,  vidi  potu^:i  se  2.  Rj.  v. 
r.  pf.  piN-tucati  »ejttjcima  uskršnjim,  r.  impf.  tu^-i  ae  2. 

potdcnja,  /.  der  umherschtceiftj  Vagabund,  erro,, 
cf.  potukać.  Rj.  koji  se  potuca  (po  srUđu).  vidi  i 
skitnica,  i  syn.  ondje. 

putAei,  potrti^gm,  r.  pf.  Rj.   po-tn<^i.  r.  impf.  tu<5i 

—  /.  a)  susammenschlagen,  contundo.  Rj.  —  Miloft 
ubi  za  Iazu  MurnlJi,  al  ga  dobro  Milofi  ne  potuče^ 
već  sve  Murat  u  životu  bjeSe.  Npj.  4,  134.  —  b)  svt 
redom:  Uazda  zapovedi  da   ttve  p»e  potuku.  Npr.  13. 

—  JI,  sa  se.  —  1)  recipročno.^  sicfi  nc/dugenj  con- 
fligo.  Rj.  ti.  impf.  tu(?i  ae  1.  —  Ćele  se  megju  aobom 
isknsile,  t.  j.  potakle.  Rj.  234a.  Potakle  ne  zebe  oko 
tu^^  proaa.  Poal.  257.  —  2)  rcciproč.  mit  den 
Sptiien   der    Ostereier  rusammenschlugen  (cin  Oster- 


potiigjUi  se 


—  149  — 


polvrgjivatl 


&' 


iipiei),  commiiteTe  ova  jmschalia.  Rj.  potnH  ne  us- 
tBnnjim  jajima,  vidi  pi!)tucaU  Mt.  r.  impf.  UuVi  hc  2. 
—  3)  reficktt.  po  Hvijetu,  ftich  in  der  WeU  herum- 
schlftgcrit  vmjoT.  Uj.  vidi  posmncati  so,  potepati  se. 
c;  iwpf.  potucati  se  2,  i  syn.  ondje.  —  U  tom  umre 
]  Te^  te  i  MiloJ^  osune  mrotnn  po  ocn,  i  potuče  se  I 
}w  najmu  kno  i  brni^a  nm.  Miloš  44.  I 

■oldji^lll  se,  poln^Jim  »e,  v.  r.  pf.  sich  enifremden,  I 
idientire  fie.  Rj.  po-iu^iti  se  od  koga^  postttti  vtu  tuttj,  \ 
vidi  otU)5Jiti  »e.  ('.  impf.  lugjiti  »e.  —  Oni  su  mb  kao  i 

SottitjjšU  od  9rW4ju  narotht   i  od  njegovijeb  obićaja. 
:ov.  14. 

pdluk.  nt.  drvo  kao  klin,  J^to  kačitr  metne  nu  obruč 

»a   iidnrft   u   njej^a  maljicom   kad   pokucnje   obruče. 

;j.  po-tiik.  inp.  potu<^i. 

potAkaf*,  potukdf^a«  m.  {\i  Lici)  koji  se  potuca  ko- 

jekuija  (osobito  bez  nevolje  tražedi  Sto),  eiii   Ilerum- 

Ktrcicftcr^  errOf  cf.  potucnjn.  Rj.  rtdi  skitnica,  i  f»/n. 

ondje.  —  Bic'ež  pohikač  i  bjegunai;  ua  zemlji.  Moja. 

L  4,  la. 

potAlid,  p^tulim,  V.  pf.  kao  uga«iti>  diimpfen,  rt- 
8tifi(/iio:  Potuljen  ugljen  priji  (Poal.  957).  Rj.  po-tu- 
lili,  tidi  i  poturiti,  t.  impf.  tuliti. 

pAtura,  f.  TuTfiJci  novuc.  —  Uz  posljednji  Turski 
i  Njemnc^ici  rat  groš  i  forinta  srebrna  bili  bu  Bve  jedno 
Itako  je  TuTHku  parn  bila  potura  ili  krajcara  i  po). 
Kj.  HAa,  akc.  Kp  XXX. 

potArii^Jc,  n.  —  I)  vidi  pobacivanje,  Rj.  —  2)  vidi 
fKKimetanje.  Kj. 

potdrnii,  poturam,  v.  impf.  Rj.  p.  pf.  poturiti.  — 
t)  riđi  pobacivati.  Rj.  po-tumti.  —  2)  vidi  podme- 
tati. Kj.  po(d)-turftlj. 

poinrJ''6iiik,  poturfeufkn,  potiin'6nJak,  poturće- 
njaka,  m.  cin  licnegai,  ttpoMuta:  Nema  (zlu)  Turčina 
bat  uolurčeujaku  (Jer  hu  puturče»jttci  za.  Hri^ftme 
svagou  gori  od  pravih  Turaka.  Posl.  2t)4).  Rj.  koji 
ae  poturćio.  isp.  poturica,  na  »nstuvkc  isp.  anntem- 
nik  •  aoatemnjak.  Njihovi  (Arnaut«ki)  poturćemici 
omuuu  bez  ikakve  r83:like  od  ostale  brade  avoje. 
Kov.  5. 

pdtnrJiH,  ^m,  r.  pf.  Rj.  po-turčiti.  v.  impf.  tur- 
čiu.  -  1)  zum  Tiirkcn  niuchen,  facio  ease  Tnrcam. 
Rj.  poiuTciti  kotfu,  til'initi  (jn  Turčinom ;  sto,  učiniti 
lirskim.  —  Ako  mognefi  .Vuča  poturčUi,  sva  će  ti 
m  eemlja  poturčili.  Npj.  3,  57.  Va  poture  i  u  Moraču 
crkru,  da  načini  racčet  i  munare.  3,  3Gtt.  —  2)  sa 
se,  refUka.  ein  Turke  tcerden^  fio  Turca.  Rj.  postati 
Turtin.  —  Ako  mo^ne^  Hava  noturćili,  sva  ee  ti  »e 
zemlja  potureiti.  Npj.  3,  58.  Kaie,  da  hoče  da  sć 
poturči.  Danica  3^  237. 

pdturiea«  /*.  (verflchtlicb)   unechter  Turke,   After- 
turke,  pseudfjtarca.  Rj.    po-turicA,   kaže  se   u  presi-  ! 
ranjem  m  Turčina  koji  nije  prati.  —  Kakav  Vlah, 
krntska  poturice!   Neka   bježi   krmffka  poturica.  Rj.  ' 
;K»4b.  Ne  mo*e  se   niko   usuditi,   no  podockan  jeilna 
poturica,  i   to  bjeSe  rodom  Ličanine.  Npj.  5,  74. 

pdtiiriti.  rim.  r.  pf,  Uj.  po-turiii.  v.  impf.  potu- 
rati. —  J)  riđi  pobacili.  Uj.  —  Te  Turčina  pnJka 
poturila^  obje  mu  je  bodre  sulomila.  nade  Zmaju  u 
travu  na  glavu.  Npj.  4,  412.  Tako  čolianče  postane 
«Tir,  ali  wi  to  ne  potari  ttrojijch  g%tsalit.  Prip.  bibl. 
71.  —  2J  tidi  podmetnuti:  Da  1'  ju  kome  »tali  te 
gledati,  ne  bi  rek'o  da  to  konjic  jeste,  no  bi  svaki 
u  sfbi  mifdio,  da  *u  njemu  krila  poturena.  Rj.  po(.d)- 
turili. 

putO.sHi,  p&tiiSim,  r.  pf.  riđi  putulili.  Rj.  po-tnMti. 
V.  impf.  tulili. 

poliilknt't  potuikAčAf  ni.  (u  Risnu)  onaj  kuji  koga 
Dflgovaja  na  nto.  der  Iletser,  8t%mulator.  Potutkaća 
kUvu  ne  boli  (PohI.  257).  Rj.  infi.  nuk;da(%  i  syn. 
ondje.    -  po-(utkač.  iifp.  tnlkati  1  (drukati). 

pofiiluljilf,  Ijim,  V.  pf.  occultare,  ahderc-,  conie- 
tjcre,  .Stolli.  po-lutoljiti,  poraditi  što  kao  tryudi,  pO' 
kr$ti,  sakriti  Mo.  r,  tmpf.  liitoljiti. 


potd>.IU   scs   pftifiŽTm  se,  v.   r.  pf.  sich  heklagen^ 

conqueror.  Rj.  po-tužiti  se  kome  na  koga  Hi  na  što. 
vidi  požalili  t*e.  v.  imvf.  tužiti  se.  —  On  mu  ne  po- 
tuži kuko  Uoče  otac  ua  ga  pogubi.  Npr.  210.  Majku 
moju  vjerno  služi,  da  se  na  te  ne  potuži.  Npj.  1,  54. 
Potužim  mu  se  sa  suzama  i/  očiju  na  moju  nevolju. 
DatjicA  2,  139. 

pOtvora,  f.  die  Verleurndung,  calumuta,  cf.  bijeda 
2.  Rj.  I  .'(J/M.  ondje.  ]to-tvora.  isp.  potvorati,  potvoriti. 

pAlvorunjis  n.  vidi  bijcgjcnje.  Hj. 

p6(vorii(it  ram,  na  koga,  koga,  vidi  hijediti.  Rj. 
I  *'i/ii.  ondje.  V.  impf.  j)o-tvorati.  v.  pf.  potvoriti.  — 
Zatvoreno  nepotvoreno.  (Valja  da  filo  je  dobro  za- 
tvoreno za  ono  ne  će  čovjek  nikoga  pottroruti  da 
mu  je  ukrao).  Poal,  87.  Jedna  Itela  »to  grijeha  {u.  p. 
kad  se  $to  ukrade  pa  čoek  čas  potvora  na  onoga 
ča«  na  onoga).  112. 

Jiot  vAriti,  ptMvortm,  r.  pf.  koga,  na  koga,  vidi  obi- 
^  ili:  Gjerdan  bula  izgul>ila,  kalugjera  potoorilu: 
>Ti  mi,  kale,  gjerdan  nagje.  Rj.  i  sgn.  Aoo  obijediti. 
po-tvoriti.  r.  impf.  polvomti.  Kad  ko  potvori  Ho  na 
ffojfrt,  pa  se  onaj  na  koga  se  potvorilo,  opnivda 
kletvom,   onda   mu   onaj   koji  je  potvorio^    valja   da 

Plati  potvorfitinu,  Rj.  562a.  Zatvoreno  nepotvoreno. 
osi.  87  [vidi  ovu  poslovicu  kod  potvorati).  Doma  mi 
je  zla  svekrva,  sinoč  me  je  potvorila^  da  sant^  jadna, 
muža  bila.  Npj.  1,  177. 

pdtvdr^tina,  f.  (u  Risnu)  kad  ko  potvori  Mo  na 
koga,  pa  se  ovaj  na  koga  se  potvori  opravda  kletvom, 
onda  mu  onaj  koji  je  potvorio  valja  da  plati  potvor- 
Sliuu,  Gehlstrafe  tcegcn  Vcrleumdungt  multa  tn  ca- 
lumniam.  Hj. 

pfttvrda,  /'.  die  Beatatigung,  tsonfirmatio.  Rj.  po- 
tvrda, djelo  kojim  se  što  potvrdi,  vidi  potvrgjcnje. 
iVp.  potvrditi,  cidi  i  siodŽifat.  dem.  putvrdica.  —  Za 
uzrok  ili  potvrdu  pravednosti  ovoga  iskanja  svogu^ 
govore,  da  .  .  .  Pis.  84.  Dubrovčani  su  dva  puta  do- 
bit* od  njega  (od  Gjurgja)  poti^du  svojih  trgovačkih 
prava.  DM.  li."?.  Da  če  izmoUti  u  kralja  Tvrtka  po- 
tvrdu ga  9ve  Ho  je  ugovoreno.  229.  Ali  imamo  tome 
i  ne  malu  pott^rdu.  Vid.  d.  18ti2,  18. 

p&fvrdiea.  /*.  dem.  od  potvrda.  ^  Pa  tomu  ne 
samo  ui^ta  u  rukopisu  ne  smeta,  uego  jo&  i  koju 
poicrdicu  nagjemo.  Rad  12,  205. 

potvrditi,  pfttvfđTm,  v.  pf.  Rj.  po-tvrditi.  v.  impf. 
potvrgjivati.  —  1)  hefestigen,  firmo.  Rj.  vidi  utvrditi. 
—  2)  hestdtigen,  confrmo.  Rj.  vidi  sindžilatiti.  — 
Ono  valja  platiti  sto  je  obrečeuo  i  pohralimidvom 
potvrgjeno.  Npr.  169.  Ja  ču  rycč  moju  i  potpis  moj 
potvrditi.  254.  Da  mi  danas  konje  pazarimo,  i  hoćctno 
vjeru  potvrditi^  suviAe  se  darom  darovati. "Npj.  4,  328. 
Turci  ovo  laHuo  obreku,  ali  fermanom  potvrditi  vrlo 
su  se  uakanjivali.  MiloJ  H.  Potvrdne  ga  za  despota. 
DM.  121.  Ivaniš  na  novo  potvrdi  Dubrovniku  svoju 
polovinu  konavaoske  župe.  2ti8.  sa  se,  pass.:  Da  se 
senat  potvrdi  i  prizna  sa  najveću  vlast  u  zemlji. 
DanicA  5,  52.  To  čc  »e  potvrditi  ovijem,  fito  ču  sad 
kazati.  .Sovj.  IS. 

potvrjsji^iije,  n.  Besiatiifung,  con/irmaiio.  Hj.  (jjO- 
tvriKJcujc.  8tullil.  verb.  od  potvrditi,  djelo  kojim  se 
sto  jiottrdi.  vidi  potvrda.  —  Ima  riječi  84  koje  sam 
ja  načinio  .  . .  noposlulanje,  potvrgjenje,  pohogjenje. 
Nov.  Zav.  VU,  Svakoj  njihovoj  svagji  svršetak  je 
zakletva  sn  potvrgjenje.  Jevr.  6,   IB. 

polvriOivi^nJ^t  "■  <^^^  JiefeMigen,  BestMtgeHj  ftr- 
maiio,  confirmatio.  Rj.  rerft.  od  potvrgjivuii.  radnja 
kojom  tko  potrrgjujc  što:  Jer  vas  imam  u  odgovoru 
i  pottrtijivanju  jvvangjdja.  Kilib.  I,  7. 

potvr|Jf%'ilti,  potvrgjujeai,  r.  impf.  Rj.  po-tvrgji- 
vati.  v.  impf.  jiroati  tvrditi,  v.pf.  potvrditi.  —  JJ  bc- 
featigen,  (irmo.  Rj.  nWi  ulvrgjivati.  —  2)  bestdtigen, 
conftrmo.  Rj.  riđi  »indžilntiti.  —  (Ini  to  potvrgjuju  i 
drugijcm  svjedodžbama  da  je  MiloA  iz  Pocerino.  Rj. 
113b.  PiHa  carica  Jestira  . . .  svakom  tvrgjom  potvr- 


poubijftti 


—  150  — 


poaz 


etjujtići  Mnjifju.  Jeatir.  9,  29.  Onda  tim  potpuno  po- 
ii^Tfijuie  što  već  rekoh.  Vid.  d.  1861,  18.  sa  se,  pass,: 
Nego  se  to  oher-knesivo  potvrgjuje  velite  ua  potomke 
njegove.  Žitije  3. 

poubijati,  poftbijiim,  r.  pf.  po-ubijati,  sve  ponuilo, 
ste  redom  uhiti,  riđi  pobiti  2.  v.  impf.  ubijali.  —  T 
aad  stflji  mramorijc,  koje  jo  udarano  na  probovimn 
onijeh  ljudi  što  in  je  on  poubijao.  Npj.  4,  i*4  (Vuk). 
sa  se,  recipročno:  Diikle  će  se  ljudi  megju  sohom 
isakatiti  ili  poubijali  ili  će  se  razbjeći.  Priprava  58. 

pduf'an,  p^ii^na,  adj.  sto  je  tui  pouku,  na  pou- 
čtnje;  bclehrenđ,  lehrreich.  —  Ove  tri  knjipre  ialo- 
ri<5kim,  poačnijem,  i  duhovnijem  razmišljanjem,  ko- 
ješta flii  pune,  pttajii  dnftu  na  putu  kajanja.  DP.  KM. 

poji^ntf.  čam,  p.pf.{u  Rianu)  vidi  poblijedjeti.  Rj. 
po-u^&ti.  —  poucati  (poblijedjeti,  a  upravo  6e  biti 
ovetšati;  č  bn5e  mjesto  tš).  Korijeni  191. 

pOU^ATiinJe,  n.  das  Belehren^  edociio.  Rj.  verb,  od 
poučavati,  radnja  kojom  tko  poticava  koga.  —  Od  to 
doba,  nauka  ili  poučavanje  ovoga  pametnog  čovjeka 
ne  zovu  se  vi§e  nauke  ili  poučatmnje,  ili  »amo  savjet, 
nego  86  zovu  zapovijesti,  naredbe,  zakoni.  Priprava 
til,  U  njima  je  {u  knjigama  bibliJHkim)  po  najvi.ie 
iatorija,  a  uz  nju  1  pjeHUie  i  poučavanje  £a  pošten 
žit^ot.  191. 

poiicdrati,  poftćavam,  v.  impf.  Rj.  po-ui5avati.  v. 
impf,  prosti  učiti  1.  v.  pf.  poučiti.  —  J)  ein  uenig 
bd^ren,  doeco.  Rj.  —  Svagda  je  narod  poućarao  n 
crkvi.  Danica  4,  fi.  Da  ifttu  jednoga  Ruskoga  ministra, 
da  ih  kojeMa  poučava  i  da  se  a  njim  o  svačemu  mogu 
dogovarati.  Sovj.  23.  Poučavajte  nettredne.  Sol.  J.  5, 
14.  Javiti  poučavahu  narod  eakonu.  Nem.  8,  7.  — 
2)  sa  se,  refleks,  lernen,  disco.  Rj.  —  U  ovom  se 
poučavaj,  u  ovom  stoj,  da  He  napredak  tvoj  pokaže 
u  Hvemu.  Tim.  I.  4,  15.  I  naalagjivao  sam  se  i  pou- 
čavao. Pom.  117. 

poftj^cnijo,  ti.  pouj^ćitje,  n.  (die  Belehrung)  di£ 
Predifft,  admonitio  de  rebus  divinis^  scrmo.  Rj.  vidi 
i  pouka,  predika,  propovijed,  verh.  od  poučiti,  ^elo 
kojij/t  tko  pouči  koga.  govori  se  najviše  o  pouci  du- 
hovnoj, kao  proporijedt.  sa  starijim  riast.  poućenije. 
Ima  47  riječi  kojo  »u  od  tllavenskijeb  posrbljene  . . . 
poučmje,  protivljenje.  Nov.  Zav.  \'i.  Jer  se  pok^ja.^e 
Joninijem  poučenjem.  Mat.  12,  41. 

/ftiiCflea,  f.  vidi  potka.  Rj.  po-u(t)čiea.  gram.  dem. 
poutka,  ali  enaienjem  šio  i  poutka,  polka,  utak 
(u  tkanju);  suprotno  osnova.  —  Poimati  (kod  ćebe- 
diija)  izvlačiti  (mjesto  predenja)  vunu  ra  poučicu. 
Rj.  528b.  Ijjudi  metnuše  više  žiea  uzduž  jednu  pored 
dnige  (osn^vfl)  a  drugijeh  opet  onoliko  poprijeko 
(poučica).  Priprava  142.  Ako  na  haljini  bude  guba 
ili  na  osnovi  ili  na  poučici  od  lana  ili  od  vune, 
uckn  se  pokaže  sve&teniku.  Mojs.  lU.  13,  48. 

poučiti,  pi>učim,  r.  pf.  Rj.  po-učiti.  v.  impf.  pou- 
čavati. —  X)  bel€hreny  addoceo.Rj.  —  Sto  bi  nas  tako 
moglo  poučiti  o  j)Ostanju . , .  t^traž.  1887,  284.  Molim 
te  da  me  poučiš  jož  nešto.  Pom.  1(X).  —  2)  sa  i*e, 
rcfhks.  lernen,  disco,  edoceor.  Rj.  —  Koji  su  sumljali 
da  Sto  ne  znadu,  mogli  su  se  čemu  i  is  nje  (Pisme- 
niec)  poučiti.  Rj.^  VU.  Tko  se  je  rad  o  tome  potanko 
poučiti,  neka  čita  .  .  .  Star.  2,  261. 

puA^^lJiT,  adj.  koji  je  voljan  i  kadar  poučiti  se 
čemu,  lehrfiihig,  docibilis.  —  Jma  riječi  84  koje  sam 
ja  načinio  .  .  .  f  o«ć(;us  praznogovorljiv.  Nov.  Zav. 
Vll.  Sluga  Gospodnji  da  bude  krotak  k  svima,  pou- 
čljiv.  Tim.  U.  2,  24. 

pubdatl,  poildani,  vidi  poudavati.  Rj.  v.  pf.  po- 
udati,  sve  redom  udati  n.  p.  kćeri.  r.  impf.  udavjtli. 
—  1)  \J  mladosti  ščeri  poimao,  u  stjiroati  sine  iženio. 
Rj.  —  2)  sa  se,  refleks,  poildati  se,  pouditmo  se,  vidi 
poudavati  se:  Vrsuioi  se  moji  požeuiSe  u  vrsnice  moje 
poadaše.  Rj, 

pouilATnti,  poMajSm,  v.  pf.  Rj.  —  1)  nadi  ein- 
ander  heiratJien,  colhco  aUam  cx  alia,  Rj.  vidi  po- 


udati.  —  2)  sa  se,  refleks,  poudfivati  se,  poftdSjemo 
se,  V.  T.  pf.  nach  einander  heirathen,  nubimtis  alia 
ex  alia:  Mu&karcima  na  obradovanje,  gjevojkama  da 
se  poudaju.  Bj. 

pon^rsaziti  se,  ztm  se,  r.  r.  pf.  ugursuz  u^ertUn, 
ngnrauz  /»o.  Rj.  po-ugursuziti  se,  ugursuz  postati,  vidi 
pohuliti  se. 

pAiika,  f  po-uka,  djelo  kojim  tko  pouči  koga.  vidi 
poučenje.  —  Ko  če  vize,  Ruei  ili  ttrbi,  biti  zabvalui 
g.  piscu  7ia  takoj  pouci.  Rad  15,  186.  Poukom  o 
naHm  dijalektima.  15,  191. 

poiikivnnje,  n.  verb.  od  poukivati,  koje  vidi. 

poukfrati,  poilkujem,  v.  impf.  rauschen,  strepo: 
Poukuje  sa  zlatom  kofiulja.  Rj.  po-ukivati,  kao  skri- 
puii,  poškripivati  L  vidi  poliukivati.  isp.  ukati,  uknuti; 
nukati,  buknuti. 

p6uli(i,  Ilm,  V.  pf.  vidi  pohuliti.  Rj.  po-uliti,  u 
krajevima  gdje  se  glas  h  ne  čuje  u  govoru,  v.  impf. 
huliti.  —  1)  vidi  pokuditi:  Ne  če  tebe,  Mare,  pouUti. 
Rj-  —  ^)  ^«  se^  refeks.  schlecht  icerden,  fio  malt^, 
ytetfuam.  Rj.  postati  ula  (hula),  ugursuz.  vidi  po- 
huliti se.  isp.  pougiirsuziti  se. 

puumlrifi,  poiiinlrun,  v.pf.  po-umiriti,  malo  umiriti, 
V,  impf.  miriti.  —  1)  koga:  »Samo  da  ne  čine  bune, 
več  nf  ka  idu  svaki  svojoj  kui^i.  I  tako  ih  Jovan  le^nvi 
rečvia  mah  poumiri.  MiloH  183.  —  2)  sa  se,  refhks.: 
I  lako  $e  dijete  v\alo  poumiri  i  ostane  u  pe<*ini.  Npr.  1. 

pAninlti,  ni1m,  v.  pf.  Rj.  po-umiti.  v.  impf.  umiti. 
—  1)  vidi  pomisliti.  Rj.:  Poumi  oženiti  se  njom. 
Mtl.  13.  Tek  ^to  poumih  da  ustanem  da  je  prekrstim, 
pristupi  kmet  k  meni.  ZIos.  257.  —  2)  sa  se,  refleks, 
vidi  poniii^liti.  Kj. 

puumlOžitl,  poClmložtm,  poiirnn&žili«  podmnožun, 
V.  pf  po-umložiti,  po-umnožjti  što,  malo  umložiti, 
mulo  umnožiti,  isp.  umložitl,  umnožiti,  v,  impf.  mlo- 
žiti,  množiti,  su  se,  refleks.:  Kad  i<e  malo  čete  po- 
umloze,  nnda  atanu  nagoniti  i  one  ljude,  koji  ne  bi 
h(^eli,  da  ustaju  a  njima.  Danieji  y,  159. 

poimljiiihi,  tun,  v.  pf.  Rj.  po-unijatiti.  isp.  pola- 
tiuiti,  poAokčili,  v.  impf.  uuijatiti.  —  1)  zum  uuijat 
(Unirten)  machen,  fncio  case  unitum  (fidei  ecclesiae 
latinae).  Rj,  koga,  učiniti  ga  unijatom.  —  2)  sa  se, 
refleks,  siich  uniren  (mit  der  lat.  Kirche),  uniri  f^dei 
latinae.  Rj.  postati  unijat. 

pofipiti,  pftnpijem.  v.  pf.  (u  Boci)  aufrufen,  ex- 
clamo,  cf.  povikati:  Kad  lo  vigie  sn/iba  naša,  svatove 
js  poupila:  A  svatovi,  kilo  moja.  Rj.  po-upiti.  v.  pf. 
je  i  prosti  upiti.  v.  impf.  upijati. 

pAurvati,  vam,  v.  pf  oo-urvati,  sve  redom  ohur- 
vati.  V.  impf.  urvati.  —  IsjekoSe  Turke  janjičare,  a 
gradove  hjele  pourvaše,  od  džamija  crkve  pogradiSe. 
Npj.  4.  240. 

poikstajati,  pobatajSm^  v.  pf.  po-nstajad,  ustati 
pomalo,  sve  redom.  v.  impf.  ustajati,  za  perfckttvnost 
isp.  pustajati  v.  pf.  —  Kad  u  jutru  dao  osvane,  i 
oni  pou.ttaju,  ali  nasred  sobe  velika  gomila  mrtvih 
miševa  i  parcova.  Npr.  43.  Sutradan  kako  zora  za- 
beli,  oni  poustaju  i  stanu  putovati.  240. 

poiilč^nnti,  poilleguem,  v.  pf.  Rj.  po-utegnuti.  v. 
impf.  uieziiti.  —  J)  anziehen,  anspanncfi,  attraho, 
tendo.  Rj.  kuo  prilično,  podosta  utegnuti.  —  2)  dje- 
vojka poutegla,  t.  i.  ima  joj  podosta  godina,  ist  nicht 
mcJir  jung,  haud  juvenis.  Rj. 

pobtjocati,  poiitjeiiemo,  i;,  pf\  nadi  einander  ent- 
laufen,  evadit  aliu>i  esc  alio.  Rj.  po-utjecali,  uteCi 
pomalo,  jedan  sa  drugim,  v.  impf.  utjecati  2. 

noAtješiti,  šim,  v.  pf.  po-utje§ili,  malo  utjcHH. 
vini  potježiti.  r.  »w*p/*.  utjeravati.  .«*  se,  refleks.:  1 
tako  Hc  narod  poutjcsi.  Npj.  5,  475. 

pOutka,  /'.  vidi  poika.  Kj.  po-u-tka  (u  tkanju),  vidi 
i  poučiea,  utak.  suprotno  osnova. 

p6uz,  m.  od  kožo  iii  od  hnrtije  (s  dva  tri  prsta 
Airoko),  čim  se  veie  poviesmo  na  ba^luku.  čine  Binde 
so  den  Flachs  am  Uoclen  festhult,   Ugamcnium.  Rj. 


poiizok 


—  151  — 


povećati 


Mi  poii7,ak,  povez.  —  po-nz.  isp.  uziti,  vezati.  Kori- 
jeni b. 

pduzAk,  pftiiaka,  ni.  vidi  pouK.  Rj.  po-uzak.  vidi  i 
povez. 

phuzukf  pouBkii,  adj,  po-uzak,  l'uo  priliihio^  po~ 
doffta  u£ak.  tJtp.  po  (sloz.  sit  ttdj.)  i  uzak.  —  Kukn, 
8  jeiJue  atrane  kao  pouzak  trnolop,  a  a  ilruge  kiio 
veliki  kljun.  Kj.  312ft.  Plesuio,  pouska  daska.  Rj. 
5»)7a.  GfLĆe  (kao  kratke  i  pouske  dimije).  Kov.  40. 

pftuKilan.  adj.  verhis^lich,  žuvcrlfiifsliLh,  huud  da- 
binA^  certun:  Pouzdan  kao  vrbov  klin  (Po;*!.  257).  Kj. 
po-uzdau.  iap.  pouzdati  no .  vidi  uzdan,  ii/dajan;  ai^u- 
rau.  —  Ko  imade j/r/o  pouzdano,  popijcvn  pjcHino  od 
junaka.  Npj.  3,  4(9.  A  vi  ih  po  pouzdanoj  priUci 
I>o#aIjite  u  Trijeat.  Glas.  (>3,  154.  Srbi  u  zemlji  sami 
da  nude  i  da  upravljaju,  i  joS  sa  pouzdanu  tvrgjrt 
dft  im  He  dadu  i  gradovi.  MiloS  4.  adt.  i^idi  sijrurno, 
jaraat^no,  za  cijelo:  Ja  sam  to  držao  (kno)  ii  deflnoj 
ruci.  l.Za  cijelo,  ^ousdttno).  Poel.  tlO.  A  platio  ga 
(pismo)  ovtye  niieaam  (baž  zato  da  biste  ga  pott^- 
danije  primili),  Stniž.  188<J,  59.  Pouzdano  ne  moŽe 
reći.  DM.  IX.  fu  prijedlogom  oa,  udverbijulno:  Ide 
outuno  kao  na  pouzdano  da  djevojku  praleuuje. 
Kov.  44. 

pouzdanje,  «.  das  Verlraaeu,  fiducta:  Đžeuerale 
mojft  pouzdanje.  Kj.  rerb.  od  pouzdati  se.  djdo  kojim 
M  tko  pouzda  u  koga  ili  u  Ha  (aputvakino);  Oi\o  u 
Ha  ,<€  tko  pouzda  (konkretno),  vidi  uzrlaiiica.  —  JftRt 
i*loboduo,  moje  drago  d'jetel  al'  je  jadno  u  ic  pouz- 
danje; kako  (?e«  ti  puznati  jyevojku,  kad  je  ui^i^a 
ni  vijgeo  nisi?  Npj.  JJ,  150.  U  dragom  je  n"jiiryje 
pouzdanje.  3,  547  (natpis).  Jer  si  U,  (Jo^pode,  pouz- 
danje moje.  P8.  91,  9. 

|kdii7.dali  se,  pouzdam  ae,  v.  r.  pf.  u  koga,  u  Sta, 
rerirautn^  nieh  mrlansen  auf  Jcmand,  confnio.  Rj. 
po-uzdaii  so.  isp.  uvjcrovati  8t'  (u  koga),  v.  impf. 
uzdati  se.  —  J'oazdati  »e  u  kotja  kao  u  vrbov  klin. 
Rj.  74a-  U  hajduke  slabo  Hiuije  i  otići  onaj  koji  se 
u  se  ne  može  pouzdati.  Rj.  8<H>a.  U  sebe  8e  pouzdati 
nemoj,  ni  u  rukUj  ni  m  britku  sablju.  Npj.  2,  277. 
Jer  Kl  se  pouzdula  u  zloću  svuju  govoreći:  niko  me 
ne  vidi.  Is.  47.  10. 

Bi»ik:Kiiniiti,  mum  (mljem),  v.  pf.  nacft  einanđ^  tceg- 
nehmenj  auf'cro  rcm  aliam  ex  tdia,  Rj.  po-uziniatj,  %isđi 
pomalo,  sve  redom.  v.  impf.  uzimali.  —  Uaim  to^a 
poutima  od  Turaka  šve  orusje.  Dauica  1,  74.  Bal- 
Kanski  fi^lareni  poueimaše  mnogo  koješta  od  Arnauta. 
VLazić  1,  2. 

fottzJtI,  [H^il^Tm,  V.  pf,  po-uzitj  stOj  učiniti  đa  bude 
0,  uže.  isp.  8ilziti.  r.  fm;;/,  uzili.  —  Njihov  je  seMar 
od  raćviiste  jcrane,  pa  ako  je  5irok  oni  ga  kakom  »re- 
som pOHze,  ako  M  je  uzak  oni  ga  kakvijem  drvetom 
ntiire.  Ri.  837a. 

poiižMjeti  se,  použ^Fim  se,  ti.  r.  pf.  vidi  uželjeti 
ae.  Rj.  po-užcliti  se  čega,  kao  malo  ga  se  uleljeti.  r. 
impf.  željeli,  —  Kad  se  He«tre  brata  pouiele,  Npj. 
3,  510. 

pdužiniiti,  nam,  v.  pf.  po-užinali,  malo  uzinaii.  v. 
impf.  užinuvHti.  t',  impf.  i  pf  užiuati.  —  Nude  ga  da 
«jede   malo,   da  mu   dadu  što  da  použina.  Rj.  3(»l*b. 

poJkzvT^en,  adj.  po-uzvišen,  podosta  uzvišen,  isp. 
po  f^lož.  Aa  adj.)  i  uzviSen  (upravo  je  parite,  puss. 
od  ijzviaiti).  —  Prema  Robama  je  ua  lijevoj  utrani, 
na  vrlo  lijenome  i  mi  vode  pouziriitcnome  mjiVitu  Novi. 
Kov.  29.  htane  Milofi  u  aredu  na  pouz^tineno  mesto. 
Milo«  167. 

poTAbill,  pftvnbim,  v.  pf.  u.  p.  peeto,  nnchlocken, 
allicifi  ad  sequenduin.  Rj.  [>o-vnbiLi  ii.  p.  jfsetOj  da 
potjjc  za  kim.  v.  impf.  vabiti. 

p(^vn4lti,  dim,  v.  pf.  Rj.  po-vadili.  r.  impf.  vaditi. 
I)  heraunnehmen,  proiraho,  eximo.  Rj.  kao  izvaditi 
0C€  redom.  —  Na  vatri  stoji  jedna  oranija  velika  puna 
iyećenijeh  ljudi .  .  .  skinu  onu  oraniju,  povade  onda 
meao  pa  poćnu  jesti.  Npr.  190.  Od  jmjafla  sablje  po- 


vadile. Npj.  4,  173-  A  ne  rade,  da  gospodu  mire,  nego 
bi  trn  oii  povadili.  5,  19.  Parade  djeveri  Ir.  skriuje 
darove.  Kov.  9U.  —  2)  u  pjesmama  n.  p.  sablju,  t.  j. 
izvaditi:  Ti  povadi  moju  oritku  mblju.  Pak  PaMnu 
sablju  povaaio.  Rj-  —  Poirii  i  carevića  stigne  pa 
povadi  strijelu  i  poviće:  »Voliš  li  da  te  ustrijelim? 
Npr.  201.  A  plamena  nora  povadio,  od  kolibe  vrata 
otvorio,  da  sijeće  u  koUbu  Turke.  Npj.  4,  523. 

povd^anje,  «.  dtis  Idufig-.'iein  der  KuJt  zum  eiveiten 
Mal.  Rj.  verb.  od  pova^ati  (t  se),  stanje  koje  biva 
kttd  (se)  krava  povaaja. 

povAfJafi,  pftvagia,  V.  r.  impf.  Rj.  uo-vagjati.  i»p. 

vodili  4  (i  se).  —  1)   kad   krava  po  urugi  put  vodi, 

pošto  je  već  jedan  put  vodila,  pa  nije  steoua  ostala, 

!  zum  ZKciten  mal  Idufig  sein  (von  der  Kuhjj  rttit  in 

'  ve^ierem.  Rj.  —  2)  sa  se.  refleks,  povilgjati  se,  pbvagji 

,  se,  0.  r.  impf.  vidi  povagjali.  Rj. 

I      pOvala,  f  (u  Dubr.)  u  poslovici:  Gora  je  odvala 

nego  povahi  (Gore  je  kad  se  Ćoek  pridigne,  pa  se  po 

I  drugi  pvit  razboli,  nefro  prm  bolest.  Posl.  43),  der  erste 

Angriff,  impettts.  Rj.  po-vala.  isp.  povaliti  1. 
j  povAMCi,  p(>valim,  v.  pf.  Rj.  po-valiti.  ne  dolazi 
kao  prost  glagol,  isp,  valiti.  —  1)  niedertcerfen,  sterno. 
Rj.  v.-itHpf  povaljivati.  —  Kako  su  momci  povalili 
jednoga  čovjeka  u  blato  i  istukli  ga.  Sovj.  21.  — 
2  a)  vidi  pohvaliti.  —  b)  aa  se,  refleks.  povAliti  se, 
p^vRITm  ae,  vidi  pohvaliti  se.  Rj. 

povAlJHti,  pftvftljani,  r.  pf.  (ii  Hrv.)  mederverfe^i, 
proftcrno.  Rj.  po-vuljali.  f.  impf.  vAljali.  —  Rnzbi  i 
Moavce,  i  izmjeri  ih  užem  povaljavši  t7i  po  zemlji. 
f^jun.  n.  8,  2.  Narod  ovaj  hire  povoljan  po  ulicama 
JoruHatimslEim  od  gladi  i  mača.  Jer.  14,  16. 

poviiljivitiije,  n.  das  Niederverfen ,  stratio.  Rj. 
verb.  od  povaljivati.  radnja  kojom  tko  poraljuje  sto. 

povnljivnti*  povuljujem,  r.  impf.  nicdcru^crfcn, 
sterno.  Rj.  po-valjivati.  v.  pf.  povalili. 

povampiriti  se,  poviVmplruu  se,  v.  r.  pf.  cin  Vampir 
uerden,  flo  vampirus.  Rj.  po-vampiriti  se,  postati 
vampir.  —  Vukodlak  se  zove  ćovjek  u  koga  poslije 
emrti  40  dana  ugje  nekakav  gjavolski  duh,  i  oživi 
ga  (povampiri  se).  Ri.  79a,  Kakogogj  Sto  ne  kod  Srba 
čorjek  povampiri^  tako  Turci  pripovijedaju  da  se  kod 
njih  poavinji.  Rj.  547a. 

poviriti,  pivarlm,  v.  pf.  Rj.  po-variti.  v.  impf.  po- 
varivati.  —  1}  n.  p.  sjekiru,  t.  j.  zalupili  je,  pa  onda 
ugrijavSi  je  dobro  na  novo  isklepati,  vidi  poklepati. 
Rj.  —  2!  gvožgje,  t.  j.  vrlo  ga  ugrijati  (da  već  od- 
makne) 1  posuti  pijeskom  da  se  za  drugo  tako  ugri- 
jano  g^'OŽgie  može  prihjepiti,  cerktUenj  ferrumino,  cf. 
zanaditi.  R|. 

povarfvanjo,  «.  Rj.  vcrb.od  povarivati.  —  l)radnja 
kojom  tko  povuruje  n.  p.  i^ckiru  (diis  ISchiirfen  eines 
NVerkzeugs  imgluhendcu  Zustande,  acutio  iuetrumeuii 
cuiidefacti.  Rj.).  —  2)  rudnja  kojom  tko  povar^je 
gccžgje  (dio  Verkittung,   ferrumiuatio.  Rj.). 

povarfvuii,  povilruiGm,  v.  impf.  Rj.  po-varivali.  p, 
pl.  povariti.  -  1)  gUihend  mactien  und  sckarfen^  can- 
ilcfactnm  ucuo.  Rj.  n.  p.  sjekirtt.  isp.  povariti  1.  — 
2)  verkitten,  ferramitio.   Rj.  gvošgje.  isp.  iK>variti  2. 

poviit .  .  .  vidi  pohvat .  .  .  Rj. 

povazdan,  (po  vas  dan)  n.  p.  spava  povazdan,  den 
ganzen  Tug,  in  diem.  Rj.  kako  je  rastavljeno  po  vaa 
dan,  iako  valja  i  pisati.  —  Ato  po  tjas  dan  plugom 
pluži,  a  po  svu  noć  pružen  IcŽi.  Npj.  1,  445. 

pov6eorak,  povećerka,  m.  (u  Risnu)  kad  se  poslije 
večere  opet  jede,  n.  p.  na  igri,  ziccites  Nachlmiil,  mćnst$ 
vcspertina  secunda.  Rj.  po-voć^rak. 

J»ovWeniti,  ram,  v.  pf.  ein  klcincs  NadUmal  cin- 
im«»,  coenam  modicam  sumo.  Rj.  po-većerati  (malo), 
c.  impf.  i  pf.  veĆerati.  v.  impf.  većeravati,  većerivati. 
pdveMti,   ćam,   V.  pf.  adaugere,   am2ilificare  etc. 
Stulli.  po-većati  ito,  učiniti  ga  većim.  r.  impf.  pove- 
ćavati, vergrossern. 


povcoavnaj<» 


—  152  — 


polije 


povei^AvftnJc,  «.  verb.  od  povezivati.  raHii^a  kojom 
tko  po^^&^nta  ito. 

pove^Avatl,  povMavam,  u.  impf.  po-ve<^flvntij  Hniti 
što  v&Um,  V.  pf,  povećati.  —  Umaljiijući  efu  i  pove- 
Čavujuči  siktti  i  varajući  lai'.Dijem  mjerilima.  Amos  H, 
5  (efa  biblijska  mjera;  sikal  biblijski  norac)* 

pOvcće,  adv.  tnehr,  kaud  purum  (haud  pauci),  cf\ 
povi&e:  Za  kim  pogje  poveće  hajduku.  Rj.  po-veĆe. 
«p.  poveći. 

pOl'e/^i,  adj.  comp.  od  ^lovelik.  po-veći,  kao  podosta, 
nešto  veći,  Mp.  po  (i^loz.  na  aaj.)  i  veći.  —  t^tam- 
parekijeh  pogrjesaka  može  biii  da  će  se  i  više  naći : 
ali  ja  t«am  za  »ad  opa/Jo  Bamo  ovu  poi^ĆH,  Posl.  LIV. 

pOvellk,  a^j.  so  Bteinliclt  gro89,  sic  satui  vutgnus. 
Rj.  po-velik,  prilično^  podosta  velik,  isp,  po  (sloi.  sa 
adj.)  i  velik.  comp.  poveći.  —  Potiobro,  poveliki,  po- 
bolje,  ponajviSe,  liemlich,  satis.  Rj.  510a.  Kad  dijete 
nKTRBie  pot>eliko.  Npr.  1.  Hudobo  paklcDal  (Kao  psovka 

—  i  povelika),  Posl.  343. 

pdvtilja,  f.  ie  Staroslav.  jezika,  vidi  diploma,  po- 
velja, i-fp.  velim,  velju.  —  Nujtvrgja  je  povelja  do»ti 
imit'  piueza.  DPoal.  G8.  {imiti  dijalekt,  mjesto  imati). 
U  povelji  Jovana  despoia.  DRj.  2,  273. 

p6veiiati,  nem,  r.  ;>/*.  po-vemiii  (po-ve(h)nmi?  <r4ifeo 
Sfl  čuje  po  sjevernim  krajevima.  i>p.  provehnnli,  pro- 
venuti).   isp,   uvenuti,   venvelken,   marceseo.   v.    impf. 

—  Druga  {zrna)  padoše  Da  kamenita  mjesta  ...  i  kad 
obasja  suuce,  povenuti  i  budući  da  Demahu  Žila,  po- 
aahuu^e.  Mat  13,  6. 

povesti,  povfedem,  v,  pf.  Rj.  po-re*ti.  kao  prosi 
glagol  ne  dolaei.  isp,  veati  ivedemi.  r.  impf.  povoditi. 

—  /.  i  a)  mitnehmcn,  mitfUhreUt  mitbringen,  ad- 
duco.  Rj.  —  Pa  povćde  vrunca  za  verige.  Rj.  58a. 
Kalugjer  povede  ga  usa  se  kao  gjaka  ...  Da  kupimo 
UDOga  jednog;  g;javolka,  pa  da  ga  povedemo  namofitiru. 
Rj.  147a.  Stamc  povede  konja  po  vašaru.  Npr.  38, 
Olac  radujući  ae  povede  ih  u  svoj  dror,  113.  rijevca 
povedem  h  povodu^  da  se  odmara.  161.  Koji  bi  mo^li 
narod  za  sobom  povesti,  Danica  3,  154.  K'e  emejući 
vojsku  kupiti  i  povesti  na  nnhiju  Požarevaćku.  Milo« 
47.  —  h)  tt  pren^aenom  sminlu:  Nj^ov  sinovac  ra£- 
govor  o  predaji  s  Turcima  da  povede^  i  da  glfda  što 
brže  da  8vrŠi.  Danica  3,  180.  Kako  su  oni  poveli 
8  fijom  besjedu.  Nov.  Srb.  1817,  471.  —  2)  (po  juž. 
kraj.)  vidi  odvesti;  Od  Meduna  Ture  Omer-aga  j?o- 
vede  ti  tvoju  vjernu  ljubu.  Jer  sam  gjevojka  vjereua, 
vjerena  ne  povedena.  Rj.  —  H,  sa  se,  refleks.  — 
1)  sich  nttch  einem  rii'hten,  sequi  ali*juan.  Rj.  — 
Koji  velikijeh  škola  i  nauka  nijesu  uc^ili  .  .  .  uzrok 
će  biti  što  su  se  pm^eli  po  gospodi.  Kov.  14.  Nije 
moglo  biti  da  se  i  Miloš  ne  povede  sa  tijirn,  Sovj.  56. 

—  2)  vidi  navesti  se,  navedem  se,  —  Kad  svi  vicu  : 
pjan  si,  povedi  se.  Posl.  119.  Starac  se  apuati  na 
klupu  . .  .  klupa  se  povede,  i  starac  u  malo  ue  pade 
na  zemlju  ...  Da  se  ne  mi^H  o  onom  kako  se  on 
povede  na  onoj  klupi.  Mil.  30.  Knez  hoteći  odjahati  .  .  . 
Htarai^ku  svoju  nogu  i/,  desne  uKsngjije  ne  mogaše  od 
jednom  prenesti  preko  konjskih  sapi»  nego  rakaći,  i 
povčde  se,  te  u  malo  ne  paue.  Mil.  tCu  Opnlihl  On  se 
povede:  pogodio  sam  ga!  Zapade  sui  jednu  kbidu. 
Zim.  230. 

povesti,  pov^Sm,  V.  pf.  fabren,  fiibren,  rudern. 
veno.  Rj.  po-vesti  n.  p.  koga  na  kolimUj  na  lagji^ 
kao  prost  glagol  ne  dolari,  isp.  v^sti  (vexem).  i\  impf 
voziti. 

pov^fitntl,  štiim,  p.  pf  vcrahen  (von  Kleidcm), 
obeolesco:  Ili  ta  je  ru/u>  porestalo,  Rj.  po-veltati,  po- 
stuti  veiho.  isp.  vetab,  ovctšali;  •  s  premještenim 
fjldsonma:  izveštati,  poveitati.  Korijeni  lUl.  —  Jo> 
je  tvoja  na  temelju  kula,  a  je«u  joj  strihe  porehćale. 
HNpj.  4,  301. 

p6voK,  w.  (u  Srijemu)  1)  rtdi  pouz.  Rj.  i  poučak. 
po-vez.  isp.  (jo vezati,  čim  se  veše  povjesmo  nu  buMuku, 

—  2)  u  knjige,  der  JSinhand;   Vwoki   ljudski   duh 


ne  stoji  u  ukrasima  kakoga  povesa  manje,  nego  n 
samoj  dobroj  knjizi,  koja  je  u  njemu  vezana.  Pri- 
prava 171  {isp.  kod  sveza  primjer  iz  Spisi  1,  94». 
Gdje  se  rijeci  CfcTKOpHAlk  bez  sumnje  miMi  i^amu  povez 
ili  dar.  Živ.  kr.  i  arh.  VII.  —  ^/)  uopće  čim  se  sto 
povese:  Calma,  povez  oko  glave  u  Turaka.  Danićić^ 
ARj.  885a. 

povtoa^  f  marama,  ili  krpa,  što  se  Žene  pove- 
Kufu,  das  Kopftt^hy  Haupttuch,  t?it(a,  cf  jašniak.  Rj. 
vidi  i  pokrivaća  2,  okruga,  peca  3,  rab  1.  —  r^eči 
8  iaktnm  nast.  kod  rjepaĆA. 

povćznd,  p6vežem,  r.  pf,  Rj.  po-vezati.  rndi  po- 
gergetiti.  v.  impf.  povezivali.  —  i.  J)  nadt  einandcr 
bindenj  liqo  ali%im  ex  alio,  Rj.  sretati  pomalo^  jed- 
noga ta  drugim,  —  Požešc  i  snoplje  poveiase.  Npj. 
175.  Svađe  se  s  Ijatif-agininim  Turcima,  pa  skoOe 
s  momcima,  te  ih  sve  pot^u.  Miloš  59.  na  se,  pass.: 
Druge  se  (kofioplje)  poĆuoaju  i  u  ručice  povezu.  Rj. 
86b.  —  2)  glavu,   einbinaen  (den  Kćpf)^   illigo.    Rj, 

—  Kisni,  ue  smisli,  stiglo  me  do  vrata  I  (Zakiaelila 
žena  u  sobi  (ili  u  mljećaru)  lonac  mltjeka,  pa  ga  po- 
krila i  povezala  torbom^  da  bi  se  u  toplini  prije  uki- 
selilo  . .  .).  Posl.  134.  —  1/.  sa  se,  refleks,  sidt  (den 
Kopf)  einbinden,  illtgn  caput.  Rj.  iena  se  povezala, 
t.  j.  povezala  glavu. 

poTezfivHi^e,  n.  daa  Einbinden  des  Kopfes,  vittatio 
capitis.  Rj.  verb.  od  povezivati  (i  se),  radnja  kojom 
n.  p.  iena  povezuje  gUtvUt  *ii  se  povez^je. 

povezivnti,  povezujem,  v.  impf  Rj.  po-vczivati. 
r.  pf.  povezati.  —  J)  den  Kopf  einbinden,  ritto.  Rj. 
n.  p.  žena  glavu.  —  2)  sa  ae,  refleks,  sich  einbinden, 
vittor.  Rj.  iena  se  povezuje  pot^ezi^u<H  glavu.  —  Po- 
vezaĆa,  marama  ili  krpa,  Sto  se  eene  povesuju.  Rj. 
513a. 

p8vl*  f.  pl.  (u  Lici)  na  samaru  oua  uzica,  što  stoji 
kouju  iapad  repa  (a  na  sedlu  i  ondje  se  zove  /:iMX:un). 
Rj.  vidi  pohvi.  —  p"cHh)vi.  vidi  u  Miklosićevu  rjeć- 
niku  no,XKA,  Korijeni  225  (i#  Mikloš.  no^R*.  /".  vagina). 

pdvitljeti,  pftvitfim,  gugozap.)  v.  pf.  erznhlen,  sa- 
geUf  trado:  Bolje  je  povigjeti  nego  vigjoti  (Rolje  je 
nego  što  se  ćini  na  oći.  Posl.  24).  U  nejrielju  drugom* 
povigjela.  Ja  to  hoću  povigjeti  Marku.  Uj.  po-viđjeti. 
vidi  povjediti.  reM,  kasati,  v.  impf.  povijedaii.  — 
Tu  je  njima  Maksim  povidio  po  istini  sve,  kako  je 
bilo.  HNpj.  1,  351. 

Pćvija,  f.  uekaka  planina   (u  Ornoj   Gori.   Rj.*). 

—  PoslaŠe  je  (knjigu)  u  ravnu  Poviju  na  bijelu  kulu 
Mrfconji(*a  a  na  ruke  Mrkoju  serdani:  »O  Mrkoje, 
od  Potaje  glavo!  pokupi  mi  momke  Povijane.  Npj. 
4,  417. 

PAviJanln,  m.  (pl.  Pftvijani)  Einer  von  Povija: 
1  pred  njima  trideat  Potnjana.  Rj.  Čovjek  iz  Povije. 
ipovijiinje,  n.  Rj.  vcrb.  od  I.  povijati.  II.  povi- 
jati se.  —  /.  1)  radnja  kojom  tko  povija  n.  p.  dijete 
(u  povoj)^  (daa  Wickelu,  fasciuatio.  Rj.).  —  2)  radnja 
kojom  zcna  povija  (ragja)  djecu,  —  JI,  radnja  kojom 
se  tko  povija  n.  p.  po  konju  (daa  Winden,  llorauf- 
ziehen  [der  \Vulke).  advolutio  nubium.  Rj.). 

1.  povijati,  povijam,  r.  impf  Rj.  po-vijati.  v.  pf 
I  poviti.  —  /.  1)  icickcin,  fa.<cio.  Rj.  sa  ae,  pass.: 
i  Povijaju  U  se  djeca  od  dvije  godine  i  po?  Nov.  Srb. 
'  1817,  471.  —  2)  (u  Dubr.)  vidi  ragiati  (djecu),  cf 
poviti.  Rj.  —  JJ,  sa  se,  refleks,  eidi  schmiegcn^  se 
I  applicare,  n.  p.  povija  se  po  konju.  Rj. 

3.  poT^atl,  p6vijam,  t>.  j}f.  vtdi  potjerati,  pognati. 
Rj.  po-viJHti.  vidi  St/n.  kod  pognati.  r.  impf  vijati  1. 
povije,  /".  pl.  više  nosa  gdje  se  obrve  sastavljaju, 
i^fvi^c}ten-Augenbr{tunen'  Gegend^  regio  inter  super- 
cilium  utrumrjue:  Pufe  pušta,  pogodi  Turćiua  u  po- 
vije mt'gju  oći  dvije.  Rj.  —  vijati  (u.  p.  glavomi. 
povijati,  viuuti.  povij«,  tankovija.  poviiuša.  vijoglav. 
Korijeni  207.  Miklo^ić  misli  da  se  taso  samo  izgo- 
govara  mjeatu  ijegje;  ali  povije  aijeau  tjegjc  (.isp. 
uzvijati  obrvama).  :^J8. 


povijcdni^f« 


—  153  — 


povjerenik 


pi)rijH&iOo»  n.  vidi  kfiziTaoje.  Rj. 

povij^datii  pi)viiedrini.  r.  ivipf,  (u  Rianu)  narfen^ 
orsMen,  dico,  trado,  tiorto,  cf.  kaziv&ti.  Rj.  po-vi- 
jedrtti.  V.  impf.  sloz.  i/.-povijedati,  pri-,  pro-,  s-,  za-. 
V.  ;»/".  povidjeti,  povjodili.  —  A  da  tebi,  sine  poin- 
jcdam:  Oanaa  vam  ae,  dragi  Ženi  duado.  HNpj. 
1,  370. 

pDviJest,  f.  povj^Bt,  povjOHti,  /".  narratio,  historia, 

alWi:   itimo  također  u  povjesti   života   moozijeh 

etaca.  StulU.  Ouaj  ne  treba  da  ćita  svu  Kosannu 
"^  poerst  (koji  ^e  gjavo  ćiUli  iM)  lista  njezinu  ludovanja 
i  neprilit^ne  laži!)  već  neka  pročita  ...  pa  <?e  se  uvje- 
riti. Nov.  vSrb.  1817,  (iaO.  riđi  istorija.  za  po.Hunjc 
tup.  povjediti,  povijedati.  —  Kad  sam  godine  1878 
piaao  bibiijakn  istoriju  tsl  srednje  ftkole,  upitah  po- 
kojnoga Daničića,  kako  bih  piHeo  rijei^  povest  po 
jninom  govoni,  ako  bih  je  htio  upotrijebiti  mjesto 
istorija?  on  mi  reće:  >U  narodu  nema  te  nje^i,  ali 
ie  govore  u  Bij ogradu,  i  to  b  takim  akcentom,  da 
bi  je  trebalo  po  južnom  govoru  piaati  povjettt'.  Bite 
književni  Ijuai  u  Biogradu  riieč  poeest  i  akcenat 
njezin  primili  od  Rusa.  %8p.  Vijenac  1883  br.  43,  47, 
ii)  i  52.  Iveković. 

pOrije.sfan,  povijesna  (povjc-stan),  adj,  hisioricua, 
aa  hi.ttoriam  pertinefis.  StuUi.  što  pripada  povijati, 
vidi  istorijeki. 

Bovljuša,  f.  —  1)  pufiČana  cijev  u  koje  se  Hpolja 
viai  kako  je  savijena,  Art  Flintenlauf,  tuhus  quidum 
fK'lopvtt.  Rj.  —  2)  (na  Tromefjji)  što  bc  zimi  ziivije 
oko  glave  (pojas)  kao  ćalmu,  was  um  den  Kopf  tje- 
tnunđen  uird,  pannus  quo  cuput  rcdimitttr.  Kj.  po- 
vijuša, isp.  povijati  1,  poviti  1.  —  rijeci  s  takim 
nast.  kod  njgiruša. 

porfknfi,  p6v^<58m,  v.  pf.  schrcien,  inclamOf  ex- 
clattto.  Kj.  po-vikati.  vidi  poviknuLi,  poupiti.  v.  impf. 
povikivati.  —  I)  povikali  kome:  Povi(\"  imi  :  »Poma- 
gajlo,  bra(5o,  za  Bogal  Npr.  4.  Povika  s  velikom 
vikom  o}wme  koji  ima^e  koflijcr  ofttri,  govareći:  ita- 
malini  koHijerom.  Otkriv.  14,  18.  (isp,  niie  pod  4: 
Povika  gla^iom  velikijem.  Otkriv.  7,  2).  —  2)  pom- 
kati  koaa:  On  ponka  svoje  verne  sluge.  Npj.  1,  539. 
A  povika  Cuptća  Stojaua:  >A  na  noge  Ćupiču  Sto- 
jane!  4,  203.  —  3)  povikati  kn  kome:  I  povika 
k  t\jemu  govoredi:  pomiluj  me.  Mat.  15,  92.  Narod 
[»oviktt  k  Faraonu  sa  hljeb.  Moja.  I.  41,  55.  K  Bogu 
srojeniu  povikah.  Pa.  18,  «».  —  i)  povikati  na  koga: 
Graknuti,  povikati  na  kogu.  Rj.  Il8a.  Učiniti  ua  koga 
ruum,   ili    udariti   ga  reumom,    t.   j.  povikati   na  uj 

prijetnjom,  Rj.  t>58b.  On  pociće  na  snithe:  »Daj- 
ete, gjtfco,  one  moje  zubne  čačkalice.  Npr.  5.  Povika 
nhiKom  velikijem  mi  četiri  ungjela  ,  .  .  govore<5i :  Ne 
kvarile  .  .  .  Otkriv.  7,  2.  (iifp,  poviše  pod  1 :  Povika 
s  velikom  vikom.  (3tkriv,  14,  18).  —  S)  povikati  kako 
i  saito.  osim  primjera  pod  i— 4,  u  kojima  ima  i 
tako  što:  Srdito  poviče:  >Ta  zar  u  slijepa?  Npr.  4. 
On  povika  iza  svega  glasa:  >BrHte  Pavle  .  .  .  Npj. 
1,  58<J.  Onda  ii^rblji  u  glas  povikase^  a  na  Turke 
složno  udari&e.  4,  i36.  Puvikaše  grlom  bijelijem:  »Sad 
Brgjani  ...  4,  378.  Mlugi  poriču,  da  bude  alarje- 
rtina  Glavat.  Danica  3,  163.  Oni  iz  glasa  povikaše 
got^oreći:  d«  ho  razapue.  Mat.  27,  23,  Vovika  put 
oltara  rijctju  Gospodnjom  govoreći:  oltare  I  oltare  I 
Car.  I.  13.  2. 

povikivnnje«  n.  das  Ausm/en,  v.rdamatio.  Kj. 
vvrh.  od  povikivati.  radnja  kojom  tko  potnkuje, 

povikIviiU,  povlkujem,  v.  impf.  uusrufen,  cxclamo: 
Pa  iz  grla  povikaje.  Focikuje  Komnene  vojvoda.  Kj. 
po-vikivati.  p.  impf,  prosti  vikati,  v.  pf,  povikati, 
po  vi  kn  u  ti. 

porikniitl,  pi^vTknSm,  r.  pf.  vidi  povikati:  l\)vik- 
nula   sa   granice   Mrnža.   Rj.    po-viknuti.    i\   pf  je  i 

osti  viknuti,  t;.  impf  povikivati.  Poviknc  od  ruiionti 

Atm  Bvome  i   svekrvi:    -Je^t  istina...   Npr.  251. 


pa  poriknu  grlom  i  avatomj  i  doziva  BakoTi<!&  Laza. 
Npj.  4,  398. 

poviljeti«   poWlTm,   v.  pf.   in   Wuth   gerathen,   in 

faroretti  agor  (vim  z^i  vila  ruim'isror).  lij.  po-viljeti, 
kao  vila  potttati,  pohjemjetij  pogoropaditi  se.  druk- 
čije se  ne  nalasi  ovaj  glagol. 

povisiti,  povisim,  V.  pf  erkohcn,  effero.,  n.  p.  kome 
platnu.  Rj.  po-viaiti.  v.  impf.  poviftivati.  —  Onda  po- 
kradeni povisi  sod^bina  .  .  .  onda  pokradeni  joA  po- 
visi sodzhinu,  i  tako  je  poviSuje  tri  i'etiri  putn.  Kj. 
(t9*Jb.  Oborio  met-et'  i  munare,  povim)  crkve  i  oltare. 
Npj.  4,  295. 

povisok,  povisbka,  adj.  kao  podosta  visok.  iftp.  \>o 
(filoz,  sa  adj.)  i  visok.  —  Bokeljska  je  kapa  kao 
povifok  fes.  Kov.  41.  BtajaSe  na  mjestu  povtsoku. 
Nem.  8,  4.  adv.  povuidko:  Povisoko  kalpak  uzdigao. 
Kpj.  3,  140. 

p&viSe,  adv.  isp.  po  (sloz.  sa  adv.)  i  vize  (comp. 
od  mnogo).  —  Poveće,  adv.  tneJir,  haud  parum  (haud 
pauci)^  ef  povije.  Rj.  513b.  U  Perastu  ima  samo  2H 
kuća  zakona  Gr^.koga,  u  Prćanju  biće  ih  mulo  poviše. 
Kov.  33. 

pAvišicA,  /.  ono  fito  ae  povisi,  d.  p.  poreza  ili 
plata  kakva,  die  Erhdhungj  at^dio.  RJ.  po-viSica. 
%sp,  povisiti. 

povifiivaoje,  n.  ^10  Erhohung,  elatio.  Rj.  verb.  od 
poviSivuti.  radnja  kojom  tko  povišnjc  sto, 

povišivali,  povlšujem,  r.  impf  crhohen,  effero.  Rj. 
po-viMvali.  t'.  pf.  povisiti.  —  Onda  pokradeni  joS 
povisi  so<lŽbinUf  i  tako  je  povisuje  tri  ćetiri  puta. 
Rj.  69%. 

povitak,  povttka,  m.  die  \Vindeln  tusamvienge- 
u'ickelt,  faHctae:  dijete  u  povitku.  H}.  povoji  povijeni, 
po-vitak.  inp.  poviti  1. 


pAviti,  uovijem,  r,  pf.  Kj.  po-viti.  r.  impf,  povijati. 
—  /.  JJ  dijele,  eintvickeln  (osterr.  fatschen)^  faacio. 
Rj.  —  Jednoga  obuku  u  žeuskc  haljine  i  dadu  mu 
u  narućje  kao  2)ovijeno  dijete.  Rj.  148b.  Ostavljale 
t^ecu  ncpovita.  Rj.  179b.  A  nju  je  majka  rodila,  u 
svilen  povoj  povila.  Npj.  1,  65.  Kad  si  se  rodila,  nije 
ti  pupak  odrezan  niti  si  solju  natrvpua  ni  pelenama 
porita.  Jezok.  16,  4.  —  2)  (u  Dubr.)  «o»  roditi 
(dijeta.*):  ona  je  ^0£}»7a,  t  j.  rodila;  Mo  ti  je  muika 
povila?  Rj.  —  11,  sa  se,  refleks,  sivh  ictntien,  schlin' 
gcHj  eminco.  Rj.  —  lovila  se  b'jela  losa  vinova  ispod 
b'jela  ispod  grada  Buđima.  Npj.  1,  4U1.  Ja  sam  noćas 
ćudan  sanak  nanio,  gie  se  povi  jedan  pramen  magle 
od  proklete  zemlje  \a80jeve,  pak  se  aavi  oko  Dur- 
mitora. 2.  109.  Kazbolje  se  JergoviĆu  Mujo  ...  a 
Muju  je  muka  dodijala,  povio  >te  po  kot^u  doratu, 
od  muke  mu  zuhma  grivu  skube.  4,  25. 

povUicn,  /.  (u  Lici)  vidi  gužvara.  Rj.  riđi  i  gu- 
žvali, t.  j.  pitu.  po-vitiea.  inp.  poviti  1. 

p6vjediti,  duu,  t'.  pf  sagen,  dico,  trado,  pf.  reći, 
ka/ati,  povigJL'ti.  Rj.  po-vjediti.  vidi  novidjeti.  r.  pf. 
složena  iz-povjediti,  pri-,  za-;  opoviajeti;  natpripo- 
vijedati.  v.  impf.  povijedati. 

povjcrAvanJe,  **.  v^b,  od  li  povjeravati,  2)  po- 
vjeravati »e.  —  J)  radnja  kojom  tko  povjerava  kome 
ito.  —  2)  radnja  kojom  se  tko  povjerava  kome. 

povjcr&viltl,  povjeravam,  v.  impf  po-vjeravati.  c 
pf.  povjeriti.  —  2)  Sto  kome,  anvertrauen,  conciedo, 
committo:  Ali  Isus  11«  povjeravaše  ivi  sebe;  jer  ih  sve 
^nadijaAe.  Jov.  2,  24.  Hokretarstvo,  na  kome  zahva- 
Hujem  ^to  mi  ga  je  povjeravalo  toliko  godina.  Daiiiil-ić, 
Vid.  d.  1862,  2.  —  2)  sa  se,  refleks,:  Po  tome  Ato 
željcžii  da  imi  se  svak  jjoi'jeruru,  Dubrovć^uii  pazi&c 
i  branih  strance.  DM.  218.  Ihniliil  dokazujući  da  se 
ne  treba  nikome  povjeravati  dokle  ga  dobro  ne  poznah, 
pripovjedi  priću  o  u-^i  i  busi.  Star.  2,  265. 

povjerenik,  oovjerenSka,  w,  kome  w  sto  povjeri; 
dcr  Vertraute,  Vertranenitmann,  CommissAr.  isp,  ko- 
mesar,  komisar.  —  Milo$  je  i  sam  mislio  da  bi  mu 


IHivJcrono.st 


—  154  — 


povoditi 


bilo  bolje  Htfno  se  pustiti  u  pretvore  b  Kur^lclom, 
nego  li  pregovarati  preko  povcrenika.  Mi!.  12fJ. 

pdvJvronSsl,  pftvjerenosti,  f.  gotovoat  porjoriti  kome 
šio.  i«p.  povjerenje;  rfas  Vertraue^i,  faucia.  —  Blii- 
go^arim  Hviiua  ^\c-  preniimerantimu  «tt  njihovoj  po- 
vjerenosti  k  meni.  Ako  mi  i  u  napredak  ovaku  ljubav 
i  porjerenost  pokažu.  Danica  3,  XXIII, 

poirjorćnjc,  n.  verb.  od  povjeriti,  djelo  kojim  tko 
povjeri  kome  Sto;  das  T'>r(ra««»,  fiducia.  iap.  pnvjc- 
ffnost.  —  Izbrani  zahvali  im  na  ovom  povjerenju. 
Priprava  5i>.  Dubrovnik  je  imao  svuda  povjerenje 
raili  bogatstva  i  uezavisnosti.  UM.  Ž-IO.  Kod  njega 
će  dobii'  povjerenje-  t>ćep.  mal.  l7y. 

povj^ritolj,  n.  koji  povjeri  kotne  što;  Glduhigcr, 
creditor.  vidi  dužnik  2,  rukodavac,  rukodavalae,  ru- 
kodavnik.  —  0§tetih  tolike  svoje  povjeriteljc.  Zim.  %H. 

pAvJerlU,  nm,  v.  pf.  anrerlrauctij  concredo,  com- 
mitto.  Kj.  po-vjeriti  Jcome  Mo.  i\  impf.  povjeravali. 
Ali  mu  je  opet  mojt^ao  ^ovek,  kao  pravom  junnkUt 
u  po  no(!'i  bez  ikake  avjedodžUo  m-brojeno  blago  po- 
«y"criti.  Danica  I,  &().  f^la  je  dakle  bolji  Jevrejin  od 
đrugijeh  ljudi?  Mnogo  svakojako;  jer  su  im  povje- 
rene riječi  Božije.  Ilira.  3,  9.  I  povjeri  tamničar  Jb- 
sifu  »ve  auznjc  u  tamnici.  Moja.  I.  39,  22. 

porjćrljir,  adj.   vcrtraut,   i^erirauUeh,  familtaris. 

—  Fremu  meni  Ljuba  sad  oije  onako  poocrljiva  kao 
nekud.  ZIoh.  173. 

poTJdrljivost,  povj^rljivoHti,  f.  die  VertraHlichkeit^ 
famiUaritas,  h^uh  famili»rix.  —  Istina  je  da  pe  ^- 
tovo  3ve  ove  rijeci  govore  s  nekom  pvofer^ivošćn.., 
povjerljivost  je  najveća  u  porodici.  Rad  2(5,  GO. 

p6 vjerovati.  p*^vjerujem,  v.  pf.  (Rj.*).  —  J)  ver- 
trauefi  (einem  Htp(ts),  confido.  Rj.  po-vjemvati.  prosti 
vjerovati  v.  impf.  i  r.  pf.  —  Rekoše  mii:  znaš  li  da 
je  Valis  poblu'i  \m  I»mailu  da  te  ubije?  Ali  »ni  ne 
povjerovu  GodoUja.  Jer.  40,  14  fnon  creditit  eiv: 
glauhte  ihnen  nicht).  Pod  jedujjem  svjetskim  car- 
stvom bijahu  svi  gradovi,  i  jednu  vladu  božanstva 
povjeravaše  srt  narodi.  DP.  298.  glagol  ovoj  snaći  sto 
i  vjerovati  v.  pf.,  samo  sto  se  njime  viie  ističe  pcr- 
fektii>no8t  2)renm  posljednjem,  koji  je  r.  pf.  i  v.  impf. 

—  2)  sa  se,  refleks,  povjerovati  se:  ja  aam  se  povje- 
rovao —  ^uzdao  aam  ae.  u  Sarajevu.  Dr.  Gj.  Šurmin. 

pdvjosamco,  ?i.  dem.  od  povjeamo.  Rj. 

fidvjosmu.  n.  dvr  Bund  Ftachs,  die  lieisic,  fasci- 
us  Uni.  Rj.  vidi  teg  4.  dent.  povjesamce.  —  fiačluk, 
1)  u  varo?iko  preslice  ono  gore  na  Sto  se  poi jesmo 
navija.  Rj.  19a.  Povjesma  ae  vrfaju.  Rj.  78a.  Maca, 
6)  vorjesma,  što  se  izvlat\'  iz  velikoga  vlana.  Rj. 
34>M).  Pii  mii  onda  pruži  puvjesmo  lana.  Npr.  10(1, 
Poslaću  ti  igergjef  i  preslicu,  uz  preslicu  Misirsko 
povjesmo  i  vreteno  drva  SimSirova.  Npj.  3,  465. 

v6vje^ilti,  Sam,  v.pf,  po-vješali,  ohjtsiti  nekolicinu^ 
jednoga  za  drugim,   riđi   izvjeŽati.  v.  ivipf.   vjeSati. 

—  To  po  gori  povjciase  Turke.  Npj.  3,  333. 
pAvJcturcis  M.  pidi  aer,  ajer,  jajer,  vazduh.  zrak; 

die  Luft,  avr.  —  Ajer,  vidi  povjeturce^  vazduh,  zrak. 
Danićić,  Allj.  49b.  po-vjetarce.  drugoj  poli  osnovu 
u  vjetar. 

povltl^čnje,  fi.  Rj.'  Vlfl.  verb.  od  I.  povlačiti,  II. 
povlačiti  se.  —  7.  rudnja  kojom  tko  povlači  što,  oči. 

—  //.  radnja  kojom  se  tko  povlaci. 

1.  povll^c'iti,  p?ivla<?im,  v.  impf.  Rj.  po-vlftčiti.  r. 
impf.  prosti  vući.  v.  pf.  povu<*i.  —  /.  1)  umhcnichen, 
i$trumschlt:ppcn,  distraho.  Rj.  —  Igrali  hc  nhvalf 
judan  drugome  za  pojns  oslrag  ...  oni  se  jednako 
vijaju...  tako  ae  ova  povorka  jednako  vijugu  i  dosta 
puta  svojega  kolovogju  povlači  kud  on  ne  hi  htio. 
lij.  327l>.  —  2)  oih  hinkehren,  convcrto  ^oculoa): 
Povlaci  o<^i  kao  kurjaće.  Hj.  —  //,  su  pl',  rcffekri. 
V.  r.  impf.  herutjujeschlrppt  vride«,  di^^id,  Rj.  — 
Povlači  se  kao  bolo^t  po  goveilima.  Poal.  20O.  Ovo 
svjedo^ij  da  ae  u  narodu  joS  povlaci  »pofiten,  ako  i 


taman,  da  je  mati  despota  Jovana  bila  iz  Orne  Gore. 
Npj.  2,  573  (Vuk). 

2.  povlAeilf,  p?)vla(?im,  r.  pf.  po-vlat5ili.  vidi  po- 
drljuti.  r.  impf.  vlAčiLi.  —  Ore  U  orać  svaki  dan  du 
posije?  ili  brazdi  i  povlači  njivu  ftvoju?  Ib.  a8,  24 
(tcird  er  immer  sein  Land  eggen?).  Upregnu<'*u  Je- 
frema.  Juda  će  orati,  Jakov  će  povlačiti.  Oa.  10.  II. 
is  ovijeh  .ite  primjera  čini  da  je  povlačiti  i  «  ovom 
inačet\ju  DaniČiću  v.  impf;  ali  povlačiti  prema  vla- 
ćiii  glagol  je  perfeklivan,  tako  gu  i  »uro»  u  postoj- 
bini mojoj  upotreldjuta.  Ivekovi*!. 

porlAditi,  p6vladiju,  r.  pf  kome  Sta,  durch  TteifaU 
begiinstigen,  Vorschuh  gcben^  aufmuntcrn,  laudo,  hor- 
tor.  Uj.  po-vladiti,  kao  odobriti  š(o,  Oilobravajući 
napri{jed  poma^U.  v.  impf  povlagjivati. 

povlnijlvanjc,  n.  das  AufmHntern,  hortatio.  Rj. 
verb.  od  povlagjivati.  radnja  kojom  tko  ^ovlagjuje 
kome  šta:  Iz  njih  (ae»  iz  pisama)  ne  vidi  nikakvo 
Bte/anje  trgovaĆkih  prava,  premda  nema  ni  povlagji- 
vanja.  DM.  28. 

pavlaitjiviid,  povlagjujem,  v.  impf  aufmuntern, 
hortor.  Rj.  po-vlagjivati,  kao  odobravati  što,  odobrava- 
jući naprijed  pomicati,  v.  pf.  povladiU. 

nOvlaka,  f  die  Sahne,  flos  lactis,  cf  povlaka.  Rj, 
tuii  i  kajmak,  akonip,  splav  2.  i-ip.  Ijenica.  —  Mlijeka 
mu  dadu,  u  gospodskoj  zdjeli  donese  mu  povlaku,  f*ud. 
5,  25.  po-vlaka.  korijen  vidi  kod  pavlaka. 

pdvhišiti,  &ini,  r.  pf  Rj.  po-vlaSiti.  v.  impf.  vla- 
šiti.  —  1)  eum  Vlah  machen,  facio  esse  tov  Vlah. 
Itj.  poviasiii  koga^  učiniti  gu  Vlahom.  —  2)  sa  se, 
refleks,  cin  Vlah  u-crden,  fio  Vlah.  Rj.  poHuti  Vlah. 

pDvlaln,  f  (11  Baranji)  n  kamare  (fcita)  oz^o  jr  \)q- 
vlata,  a  o<lozdo  podinn,  dte  ohcrste  Lage  eine.^  Scbobers^ 
supcrfiries  acervi,  cf.  okapina.  Rj.  nat-rh  sijena  ono 
sto  od.  kiše  pocrni.  —  ]>o-vlata  (kor.  kod  vlat).  Osn.  IH, 

POvlon,  m.  ulanina  u   Srbiji,  cf.  Dnuanoviua.  Rj. 

p6vod,  m.  Kj.  po-vod.  igp.  povesti,  povoditi.  — 
1)  dcr  iStrick  un  dcm  man  die  Pferdc  fiiliri,  funis 
cupistri,  cf.  povodac:  Dva  povedi  jotSt^  a  povodu.  Rj. 
use  na  kojem  se  konj  vodi.  vidi  i  jular,  nlar.  —  Pa 
on  uzja  biji'snu  vran^inu,  a  gjogata  vodi  u  povodu. 
Npj.  1,  547.  T  povodi,  konjma  isjckoSe.  4,  339.  — 
2J  occasio.  Stulli.  ono  za  čim  se  čovjek  kao  povede 
da  čini  što;  kao  uirok,  ^goda;  der  Anlass^  ansa.  — 
Samo  daje  Ijudma  povod,  te  to  i  dnigim  glagolima 
pnSivaju,  i  kvare  jezik,  bpiai  1,  4(».  oru  istu  rečenih %4 
ponavlja  Vuk  Spisi  1,  85.  u  potonjim  djelima  ne  pi«e 
više  ove  riječi.  Povod  ima  i  Vuk  ali  ne  u  ovom 
smislu:  >da  mi  ne  bude  on  dao  poroda,  no  bi  ja  o 
tom  ni  mislio.«  J.  Bogdanovi<?.  isp.  navoditi  2,  navla- 
čiti 4,  navraćati. 

pAvodne,  pftvoea,  wt.  vidi  povod.  Kj.|wrod  /,  jular, 
ulur. 

pdvodun*  pftvodnn,  adj.  angeschKollen  (von  eirtem 
FluHseJ,  tumtdus:  AV  Sitnica  uaitna  i  povodna,  Uj. 
po-vodnu.  jHttuk  je  pocodan,  kad  mu  voda  naraste. 
isp.   povodanj. 

pdvodaoj,  pdvodnJR,  m.  {\\  MaO-vi)  Uelterscfurem- 
mung,  inundatio:  kad  dogjn  povmlanj.  Rj.  riđi  plima 
1,  potop  1.  isp.  povodan.  —  Jer  je  tisuća  godina 
pred  oćima  tvojima  kao  don  ju^craAuji  ...  Ti  ih  kao 
povodnjem  odnosiš.  Ps.  ^),  5.  Vidjele  te  gore  i  uz- 
drktaSc,  povodanj  navali;  bezdana  pusti  glas  svoj,  u 
vis  podiže  ruke  svoje.  Avak.  3,  10.  po-vodanj  (osn. 
u  vodu  H  prijedlogom).  Osn.  200.  riječi  8  takim  na»t. 
kod  bac«uj. 

povAdifan,  pov^dićua,  adj.  (u  V.  (3.1  vidi  povod- 
ljiv. Rj.  po-vodićau,  koji  se  Ittko  povede  za  dnigim^ 
rado  se  povodi  sa  drugim,  vidi  i  prevodit^an,  prevod- 
Ijiv.  —  wp.  a^j.  s  takim  nast.  siraviiSau. 

pov6di(l.  povodim,  v.  impf.  Rj.  po-voditi.  v.  pf 
povesti.  —  J}  im  Betfriffe  sein  su  fuhrcHj  ducturun 
sum,  Ri.  «.  p,  povodim  koga,  t.  j.  poimam  se,  poči- 
njefHi  da  ga  vodim.  —   Af^  d«  se,  refleks.  —  aj  aich 


povod^iv 


—  155  — 


porraiJti 


aufmachen  eu  fohjen,  acetngor  ml  8equ€ndum,  Rj.  — 
Kftkogod  6to  bi  bilo  nerazumno .  .  .  isto  bi  tako  bilo 
i  kad  bisnio  oe  u  pravopisu  ili  ortografiji  povodili  po 
Slavenskome  jeeiku.  Pis.  83.  Ne  gledaj  5to  je  ko  si- 
romali,  niti  se  povodi  sa  bogatijem,  Mojs.  IH.  1!*,  15. 

—  b)  isp.  povesti  se  II  2.  vidi  navoditi  se.  —  Starae- 
i  baba  se  uatavide;  sve  se  oko  njih  okretadc;  oni  se 
cisto  povotfjahu  ne  umeuu^i  i<H.  iJini.  150. 

povdd^lv,  a4lj.  leicJit  su  hcicegen^  leicht  nttch 
uudern  xu  richten,  facilis  ad  sequendum,  Kj.  po-vod- 
Ijiv.  koji  se  lako  povede  su  tirugim,  rudo  se  povodi 
zu  drugim,  vidi  povodiiTan,  prevodljiv,  prevodičan. 

pdvodnik,  m.  ein  Nchcnpferđ,  et/uus  funalis:  I  dva 
vodi  konja  pocođniku,  Rj.  ko/tj  koji  ne  rodi  u  povodu. 

povdgjeinCf  n.  dus  Anfiitcchen  um  zh  fuhreii^  oder 
su  folgen.  Rj.  wr6.  od  1}  povoditi,  2)  povoditi  se.  — 
1)  raanja  kojom  iko  povodi  koga.  —  2)  radnja 
kojom  se  iko  povodi  sa  kim  ili  'sa  čim. 

pdvoj.  povoja,  m.  die  Binde  (nm  da*  Kind  su 
Kickeln)^  faacitt.  Rj.  po-voj  {isp.  poviti,  povijali),  ono 
tim  se  dijete  povija.  —  Od  povoja  do  pokrova.  Posl. 
235.  A  njn  je  majka  rodila,  «  svileii  poooj  povila, 
majćinim  niljckom  dojila.  Npj.  I,  65. 

pdvujli'il*  f.  Ari  Šiickereif  ^icturae  ocu  factae 
genu«,  lij.  po-vojiua  {isp,  poviti,  povijati),  tickakav 
res.  tftp.  pokrslica.  popletiea,  ulama. 

pdvojniea,  /'.  ^ast  i  dar  (djetetu  ^rapice,  kapu  ili 
košulju),  ftto  »e  Šalje  poroJilji  poslije  porogjaja,  d<(S 
KindhcUgeschenk,  donmn  puerpcrii.  Kj.  po-vojnica, 
oftn.  tt  i>ovoi.  —  (^n  se  je  toliko  obogatio  da  je  n** 
povojnica  Miloševu  »inu  Milanu  poslao  kolevkii  od 
ćistoj^'a  srebru  1  Mil.  59. 

pOvoljiiD.  povoljna,  adj,  irillkomvien,  tingenefiju, 
gratas.  Rj.  po-voljan,  Ho  je  kome  po  wlji.  vidi  {m- 
6tdau.  »sp.  povoljit.  —  Ja  tebe  glas,  ti  mene  mu- 
Muluk.  (Kad  ko  i^te  intK^tuluk  sa  kakav  povoljan  glas). 
Posl.  110.  Novci  su  i  n  iskrpljenoj  kesi  povoljni.  22(J. 
Ja  ću  ae  starati,  da  im  Danica  Sto  je  mogui*e  vize 
povoljnija  bude,  Danica  3.  XXIII.  Dotle  mu  dogjo  i 
od  Rejmera  povoljan  odgovor.  Odg.  na  ut.  25.  Ako 
li  ko  nagje  što  bolje  i  pravilnije  i  sa  obje  strane  po- 
voljnije, meni  ^e  biti  jo5  milije.  Srb.  i  Hrv.  7.  Da 
budu  neznabo^d  prinos  povoljan  i  osvećen  Duhom 
avetijem.  Rim.  15,  16. 

pdvoljlt,  adj.  Ho  je  kome  po  volji,   isp,   povoljan. 

—  >Je  1*  ti  sila  od  Turčina  bila?«  »Nije,  majko,  vjern 
li  zadajem!   meni  je  povoljito   bilo.«    HNpj.  .%  3-19. 

pAvolJili.  Ijim,  V.  pf.  (u  Boci)  kome,  kome  (Mm, 
befriedigen^  voluniati  ejus  saiisfacere,  cf.  zadovoljiti, 
ugoditi.  Rj.  po-voljiti,  kome  po  volji  učiniti. 

pOT6nJati,  njam,  v,  pf.  (u  Dubr.)  aidi  primirisati. 
Rj.  po-vonjati.  vidi  i  pomirisati.  v.  ivipf.  vonjati. 

Jtdvorka,  f.   —    1)  eine  Iteihe   Fische   an  eifur 
tnnr.  Rj.  ribe  nanisane  na  uzicu.  —  2)  eine  Reif\€ 
Mensdun  hinter  einander :  čitava  povorka  (ljudi).  Rj. 

—  Ocrga,  gomila,  povorka,  n.  p.  ljudi.  Rj.  85b.  Igrai^i 
ae  uhvate  ^edan  dru^mc  xa  pojuA  ostrag  .  .  .  oni  se 
jednako  vijaju . . .  tako  se  ova  povorka  jednako  vijuga. 
Kj.  327b.  PovrxmaAo  se  ljudi,  t,  j.  pogjošo  jedan  za 
drugijem.  te  se  načini  povorka.  Rj.  510b. 

pov6zT<%  povozIOa,  m.  klin  u  ornioama.  Dr.  Gj. 
Hurmin.  omice  =  kolećke.  isp.  svorniea,  neHo  kod 
pluga,  —  za  nttst.  isp.  pogonit!!,  kolić;  branić.  Ive- 
kcty\ć. 

pAvrari*  p5vrataka,  m.  pl.  (u  Boci)  oko  dva  aaliata 
pred  noi'i  kad  se  stoka  poorara  ku(*i.  Rj.  po-vra(t]ei. 
isp,  povratiti  se,  povraćati  se.  isp,  zaranei. 

pftvrac'^J,  m.  u  tkanju  koliko  ne  pregje  s  vratila 
u  jedan  put  odmota  ili  povrati.  Rj.  po-vra6ii.  isp. 
povratiti.  —  riječi  s  lakim  nast.  kod  događaj. 

pArrai^a^j«,  n.  Rj.  verb.  od  1)  povraćati.  2)  povra- 
ćati ae.  —  J)  radnja  kojom  tko  povraća  koga  Hi  sto 
(daaZuruckstellen,  resiitutio.  Rj.)-  —  2jradt\ja  kojom 


se  iko  povraća  (daa  Umkehren.  rever»io.  Rj.):  E  t* 
ovamo  povraćanja  nema.  Npj.  5,  5i44. 

1.  p6vnu'atl.  (jam,  v.  iwpf.  Rj.  po-vraeali.  »idi  po- 
vrtati,  uzvra<^ati,  uzvrtati.  t.  pf.  povratiti.  —  1  a)  um- 
kehren mac.hen,  dazu  bereden,  facio  ttt  quis  rercrtatur. 
Rj.  povraćati  koga,  kao  nagovarati  ga  na  povratak. 

—  b)  povraćati  kome  šta:  Devojka  junaku  prsten 
povraćala:    »Naj    ti   prsten,  mom<5e  .  .  .   Npj.  1,  438. 

—  2)  sa  se,  refleks,  umkehren,  revertor.  Rj.  —  Kad 
se  ide  u  prijatelje...  pa  k&d  tie  iz  prijutclja  poi->raću. 
Rj.  284b.  Koji  pije  a  ne  plaća,  taj  se  u  krčmu  jw: 
povraća.  Posl.  14^3.  i^to  se  dalje  u  istoriji  ili  samo  u 
misli  natrag  povraćamo,  to  sve  manje  mora  biti  ljudi 
na  broju.  Priprava  114.  Kao  Sto  se  pas  povraća  na 
svoju  bljufoiinUt  lako  beziminik  ponavlja  svoje  bez- 
timlje.  Prić.  26,  11. 

2.  pdvra^'iiU  ao,  ć^m  se.  v.  r.  pf.  po-vra6kti  se, 
vratiti  se  sve  pomalo^  jedan  sa  drugim,  v.  impf,  vra- 
ćati «e.  —  Narod  prosti  iz  obližnjih  nabija  takogjer 
prebegne  preko  8ave  i  preko  Dunava,  a  oni  unutra 
pobcKiiii  u  planine;  pa  se  posle  na  pozivanje  Tursko 
1  ovi  ispredaju  1  oni  povraćaju.  Miloft  42. 

povrni'AnJf^,  n.  {u  Boci)  die  Riickkehr,  rcvcrsio: 
Na  putu  vi  dobra  srefti  bila,  na  zavraiu  bolje  po- 
vraćenje.  Ri.  verb.  ud  povratiti  se.  djelo  kojim  se  tko 
povrati,  vini  povrat,  povratak,  povratižK?;  ziivrat.  — 
takva  verb,  supst.  kod  dopiiSlenjc. 

povrAniti,  pfivrau'im,  v.  pf.  smudrzen,  denigro,  Rj. 
po-vraniti  što,  učiniti  da  bude  vrano  (crno),  vidi  po- 
crnili. V,  impf.  vraniti.  —  Tetka  Jela  čoja  povranila 
za  Malcsimom  za  bratom  rogjenim.  Npj.  1,  550. 

pOvrut,  IH.  die  Umkeiir,  reversio:  Ali  da  jo  meni 
»a  povratSt  (ja  bi  tebe  i  vojvodu  Jauka  za  Itlilo^a 
mu^tuluka  dala.  Npj.  1,  444).  Rj.  po-vraL  i^p.  po- 
vratili  se.  vidi  povrin5enje,  i  si/n.  ondje. 

p6vrntak,  povratka,  m.  das  Kehrum,  die  Rackkchft 
reversio,  reditus.  Rj.  po-vratak.  isp.  povratili  »e.  vidi 
povrarenje,  i  sgn.  ondje.  —  Da  ti  u  opi  dom  po- 
vratka rtif  ne  bude,  ve(*  ako  gostom  kad  dogje.^I  Rj. 
125a.  <iori  km  povraci  nego  po('e<ri.  DPosl.  24.  (^vde  se 
može  spomenuti  i  Kara- Gjorgjijn  povratak  n  Srbiju. 
MiloS  173.  Na  povratku  svome  a  Btjograd  oglobi  naj- 
znatnije  Turke  po  Zvorniku.  Npj.'  1,  XXX. 

pAvratan,  ji5vratua,  ai^j.  u  ffram.  refh'^vitfus:  (De 
prouomine)  .  .  .  povrutno  sebe.  Rj.'  XIjIX. 

povn\tfin£o,  cf.  pirgitanČ'e.  Rj.  biče  povralsnae, 
nefcaka  igra,  tanac.  —  Pirgitanče,  u  pripjevima,  kao 
n  p.  u  ovome:  Pirgilo,  pirgitantV,  povratanĆe,  zelen 
bor,  BorkoviiHi,  zarukavlje,  sitni  tance  moj.  Rj.  5<)la. 

povriitK',  m.  der  Bheinfarni  tanacetum  crispum 
Linn.  cf,  umiinika.  Rj.  trava  koja  se  daje  kravama 
poradi  mlijeka,  vidi  i  vratić.  —  rijeci  s  takim  nast. 
kod  branio,  dii  nije  akc.  povritić?  isp.  pogftoK',  po- 
vezi Ć. 

p6vratiš(e,  h.  (u  0.  G.)  die  IlUckkelir,  reversio, 
cf.  povrat:  Ni  ovamo  mene  povrntista.  Rj.  vidi  t  po- 
vra<Senje,  *  syn,  on^e,  sa  nast.  i  inaćenje  isp.  go- 
diSte.  —  Ve(5  vi  k  nama  povratista  nema.  Npj.  5,  118. 

povratiti,  ^j&vratlnj,  v.  pf.  Rj.  po-vraiili.  vidi  po- 
vruuti,  uzvratiti,  uzvrnuli,  /Jtvruuti.  v.  pf.  je  i  prosti 
vratiti,  r.  impf.  povra<5ati,  —  I,  1)  umkehren  machen, 
facio  ut  quis  redcat.  Rj.  povratiti  koga  ili  ito,  uči- 
niti da  se  povrati :  »Prićekaj  malo  dok  vratim  ovce^. 
Pa  onda  ćoban  otrći  te  povrati  ovce.  Npr.  1(J4.  Tuna 
dobro  Srbi  zadobiSe  i  sve  svoje  roblje  povratiše.  Npj. 
4,  352.  Rovćanima  pute  presjeko.io,  i  sva  natrag  po- 
vratiše vojsku.  5,  313.  —  2)  zurUckstcllcn^  rcddo, 
Tcatiiuo.  Rj.  —  Samo  da  povratiš  ore  jadne  duše 
kakve  su  i  bile.  Npr.  103.  Onda  mu  baba  dovede 
brata  i  povrati  mu  govor  i  dušu.  IIU.  Sjede  Marko 
tri  mjeseca  dana,  dok  je  iivot  malo  povratio.  Npj.  2, 
404.  Pa  Mo  kome  Bog  i  sreća  dade:  ja  povratiV  salu 
za  sramotu,  jali  svoju  izgubiti  glavu.  3,  453.  Zemlju 
caru  opet  da  povrati.  Danica  3,  177.  Ali  mi  kad  izgi- 


povmikii 


—  156  — 


fovrSni 


nemo  oko  tijeb  Kidiua,  nns  ne  most  niko  povrutUi  ni 
Dogradili.  3,  Ibl.  Stane  kupiti  frajfcor  za  Nenic^,  no 
Dl  li  svoju  pensiJH  popratio,  ili  nanovo  zaslužio.  4, 
14.  Jedva  je  (vilu  car)  kojckako  namoli  ie  mu  goftte 
povrati  od  ludila.  Kov.  31.  Potruti  .ftarjesinu  nad 
pcharniciina  u  slaibu.  Moja.  I.  4<),  21.  —  3)  (jelo) 
U  j,  pobljavati  fle.  Rj.  —  Ova  reć  »zakon«  do  snd 
je  koti  naroda  nadoga  značila  dvoje:  Ij  prićeftće,  n.  p. 
uzeo  aakon,  otifiao  na  zakon,  povratio  zakon  (kad  se 
ko  pobljuje  onaj  dan,  kad  se  pri<5c«li).  Danica  5, 
84.  —  II,  sa  se,  rcthk.i.  —  1)  umkehren^  revcrtar: 
u.  p.  od  Ijutine.  Rj.  —  Povratljiv,  koji  ne  od  nrdnjc 
odmah  poiTrati.  Rj.  515a.  Na  njepa  se  bula  rusrdnula, 
ali  »e  opet  brze  pOKratiht,  pa  sa  njime  igru  zamelaAe. 
Npj.  2,  614,  Povrati  se  (Gospode!)  od  tjnjeva  svojetja, 
i  poinVi  narod  svoj  oda  zla.  Moja.  II.  '32,  12.  ovamo 
ide  1  ovuj  primjer:  Kako  su  umivali  Draginju  vinom, 
dok  se  malo  povratila  i  doMa  k  Hebi.  Nov.  Srb.  1817, 
503.  —  2)  umkekren,  revertor:  n.  p,  svome  domu, 
vidi  vratiti  se.  —  Učenje  knjigu  hih  se  povratilo  ea 
avijem  na  Htaro.  Rj.  R42:j.  Carević  pogje  pa  po^ne 
da  vrata  satvori,  a  RaS-i'elik  re^e:  »0  junake,  po- 
truti  ite  kod  mene,  kad  si  veĆ  dva  dobra  u^nio,  ućini 
i  treće.  Npr.  195.  Povrati  se  svome  domu,  219.  Rim- 
ljani 6e  se  opet  povratiti  u  naš  suhon.  Poal.  2(K).  Da 
$e  poeratimo  k  istjovarattju  slova  b.  l'oal.  XXI.  Tad 
se  Jovo  ii  mrtcifi  povrati^  pa  mrtvačkim  progovara 
glasom.  Npj.  2,  576.  Ali  »o  opet  ne  mogu  raatnti 
a  ovijem  {malom  da  se  još  jednom  ne  povratim.  Pis. 
45.  Ako  se  ne  pobratite  i  ne  budete  kao  djeca,  ne 
<!ete  \\^\  u  carstvo  nebesko.  Mat.  18,  31.  1  potrraie  se 
od  xlijeii  putora  svojih.  Uuev.  11.  7,  14. 

pdvratka.  /*.  isp.  povratuSa.  —  To  li  mene  avati 
ostavile!  Da  bi  ićla  natrag  do  Or&ana,  korit  će  me 
naše  Oriakinje:  »Kurvo,  kućko,  potraiko  divojkol 
jesu  li  te  svali  onlavili?«   HNpj.  4,  526. 

pAvrnIlJiv,  adj.  koji  se  od  srdnje  odmab  povrati, 
versohttlidi,  plftathilis.  Rj. 

■ovr/ktuŠa,  f.  (u  Kotoru)  Žena  koja  ae  povrati  u 
rod.  Rj.  isp.  povratka.  —  riječi  s  takvim  nas-t.  kod 
ajgiru^a. 

nOvraz,  m,  dus  Henkeleisen  un  eincm  Kessel,  ba- 
ciltuft  ferreus  ex  quo,  per  ansas  applicito,  su9penditur 
altenum,  cf.  riješio,  povrijeslo.  Rj.  «  kotla,  vidi  i  po- 
vrije/..  vrijeslo,  provrialo.  —  Vre<*a,  ditak,  arur.  Sve 
ovo  razlikuje  «e  od  torbe  po  tame  Sto  je  ona  manja 
i  Što  ima  poeraz  ili  uprte.  Rj.  75a.  Ne  treba  avakom 
loncu  popraz  biti.  Posl.  210.  Sveti  Nikola  ne  tfuva 
torbu,  no  trrd  popraz.  281.  po-vras.  Značenje  (ko- 
rijenu) plesti,  preplestij  veiati:  povraz,  povrazaća,  po- 
vraziti.  Korijeni  201. 

povrAzaen,  /*.  uzica.  5to  se  povrazi  lonac,  n.  p.  kad 
se  u  njemu  ruiRi  jela  u  polje,  dei-  I'mbindettrick,  fu- 
niculus  circumliijatus  ollae  suftpeHdendae.  Rj.  jio-vra- 
zać'a  (OBU.  u  popras).  Osn.  35(i.  —  riječi  s  tukim  uast. 
kod  t'jenaća. 

povrnzili.  povnulm,  v.  iinpf.(den  Topf)  umstrivken^ 
circumdo  funiculum  olUte.  Rj.  po-vraziti.  v»pf.  povrati. 
—  sa  se,  j}ass.:  Povrazaea,  uKica,  Mo  se  pom'azi  lonac, 
n.  p.  kad  se  u  njemu  nosi  jelo  u  polje.  Rj.  51oa. 

porrAžonJe.  n.  das  rmstrickcn  (s,  li.  des  Topfes 
um  ihn  atiftuhangcn) ,  eircnmdutio  funiculi,  cujus 
ope  ollac,  cibis  plenne,  sasjtctiduHiur  in  baculOj  pm'- 
tanturtjue  in  campum  mcssortbns.  Rj.  trrft.  od  po- 
vrnzili. rndt\ja  kojom  tka  porrasi  Što,  n.  p.  lonac. 

pov^baj.  cf.  berdo.  Kj.  ~  Berdo?  piUrol  potrbaj! 
,{verdft?  Putroir  vorhci).  Rj.  22b.  rikali  sn  potl  Nje- 
mačkom iiprafvvt   straiari  noču  ka*l  hi  tko  naisuo. 

pdvrre,  n.  d/is  (iemuse,  obsanium.  Rj.  [»o-vrt'e,  drugoj 
puli  ofmova  u  vrt;  sto  se  sije  po  tTtuvima.  vidi  zelen 
1  /.  2.  —  Izvoda,  glaviea  kuput^n.  ili  drugoga  kakvog 
povr^if  &io  j^e  ostavi  )wi  njeine.  Rj.  22^ta.  *  *d  porrčn 
se  najviše  sije  grah  ^paaulj),  kupnt*  i  luk.  Danica 
2,  103. 


pdrrri.  p6vrgnem,  v.  pf.  Rj.  po-vr<?i.  vidi  povr^uti. 
V.  pf.  je  i  prosti  vr(5i.  —  1)  vidi  pometnuti:  I?ve  po- 
vrzi,  a:  Boi^.e  pomozil  Rj.  —  Tko  zlu  ćud  u  kolijebci 
ima,  ali  je  docknn  povrie  ali  nigda.  DPohI.  Vili  (po- 
vrže  praes.;  dakle  povrgnem  i  povržem).  Ako  popf' 
gnete  uredbe  moje  ...  i  ja  ću  vama  učiniti  ovo:  pn- 
Bti(5u  na  vas  strab  .  .  .  Mojs.  III.  26,  15.  Povrzite 
botjove,  kojima  su  služiti  od  važi.  Is.  Nav.  24,  14.  Ali 
aad  St  M«,v  poiyrgav  i  posramio,  i  ne  ideS  s  vojskom 
naSom.  Ps.  44, 1).  —  ^)  sa  se,  rtflcks.  ili  pass.  (u  ('. 
O.)  povrglo  80  dijeto,  t.  j.  rodilo  se,  geboren  tcerdeti, 
nasci,  cf.  okotiti  se.  Rj.  riđi  i  pobaciti  se,  poba<5iti  se. 

pdvre :  Nepik  puvre!  Rj.  417b  (Kad  se  gjeca  igraju 
bacajući  &to,  a  znaci  da  po  drugi  put  nije  slobodno). 
Poal.  208.  isp.  pobre. 

povređivanje,  n.  Wiederanfreissen  (einer  W^nde), 
renovativ  rulneris,  revohttio.  Rj,  verb.  od  povrogjivati, 
radnja  kojom  tko  povregjuje  sto,  n.  p.  ranu. 

povreiijivati,  pov^^gJujem,  r.  impf.  (einć  Wundc) 
aufreissen,  denuo  aperio  vtUnus,  revello^  rumpo.  Rj. 
po-vregjivati.  isp.  požljegjivali.  v.  impf.  prosti  vrije- 
gjati.  V.  pf.  povrijediti.  —  Tugja  majka  rane  povre- 
gjr^e.  Npj.  3,  226. 

p6vr|H:nuti,  gnem,  vidi  povrći.  Rj.  v.  pf.  je  i  prosti 
vrgnuti. 

povirh,  (u  Hero.  povrg,  isp.  g)  ober^  super:  povrh 
glave,  uher  dcn  Kopf\  povrh  brda,  t/wi  Gipfel  dva 
lierges:  Angjeliua  ružu  brala^orrA  gruda  Dubrovnika. 
Rj.  po-vrh,  prijedlog  složen  od  prijedloga  po  i  vrh. 
prijedlog  vrh  uzevši  pred<i  se  prijedlog  po  značenju 
svojemu  dodaje  njegovo.  —  Ako  Siim  zaslužio  ovaj 
novčić,  neka  pliva  povrh  vode.  Npr.  10.  Po  polju  je 
bosilje  sijala,  posred  polja  visoku  narandžu,  povrh 
polja  rana  garofana.  Npj.  1,  S\).  AV  puAeta  guš«pogja 
Mibca,  na  ujojzi  je  do  devet  čemera,  a  na  glavi  devet 
perižana,  povrh  toga  kruna  pozlaćena.  2,  198.  Poteće 
(voda)  kao  i  prije  povrh  .ii'O'ca  bregova  svojih.  Is.  Nav. 
4,  18.  Kako  se  zora  razastire  povrh  gora,  tako  ide 
narod  velik  i  silan  . .  .  Skakače  povrh  gora  topoćući 
kao  kola.  Joil.  2,  5. 

povrijediti,  povrijedim,  v.  pf,  eifie  Wunde  auf- 
ret^sen,  revello  vulnus.  Kj,  po-vrijediti,  n.  p.  ranu. 
isp.  pozlijediti,  v.  impf.  jjovregjivati-  —  sa  se,  pass.: 
Što  se  Jakovu  povrijediše  krajevi  od  miSiča  na  zglavku 
u  Bt«gnu.  MoJB.  I.  32,  3'2. 

povrijeslo,  n.  vidi  povraz.  Ri.  po-vrijez-lo.  r(/>či 
s  takim  nas.  vidi  kod  bučkalo.  vidi  t  riješio,  provrislo, 
povrijez.  —  povrijeslo  i  bez  prijedloga  odbacivfii  ko- 
rijenu prvi  glas:  riješio  (kor.  vidi  po\rnz).  Oan.  120. 

pOvriJez,  m.  po-vrijez.  vidi  povrijeslo,  i  Kyn.  ondje. 
—  Lopiža  se  pochjczom  ruga.  DPosl.  57. 

povrnutl,  pftvi^nem,  v.  pf.  Rj,  po-vmuti.  v.  pf.  je 
i  prosti  vrnuti.  vidi  povratili,  uzvruuli,  uzvratili,  v. 
impf.  povrtuli,  povraćati.  —  Ij  povratiti:  JoS  mu 
ništa  Iva  ne  povrnu.  Povrnu  ga  (^maČ)  u  kore  sre- 
brne, Ri.  razlike  u  značenju  vidi  kod  povratiti.  — 
Sta  ho(^£  il  od  mene?  . .  .  Da  povrncš  sve  ove  hri- 
šćanske  duše.  Npr,  221.  Tade  rojtku  natrag  povrnuo, 
Npj.  4, 220.  Povrnušc  ovce  svekolike.  4,  4.33.  —  2)  sa 
se,  rclhks.  vidi  uovratiti  se:  A  kad  li  se  natrag  povr- 
nuše.  Rj.  —  Malo  po  tom  pocrne  se  duh  u  krttlja.  Npr. 
110.  Pa  se  pocrne  da  ga  (opamik)  uzme.  167.  Povrui 
se,  Milio,  na  tragove.  Npj.  2,  50. 

povrsti,  povr/piii,  v.  pf.  (den  Topf)  umjttricken, 
circumdo  funiculum  ollae.  Bj.  po-vrsti  h.  p,  lonac. 
V.  impf.  povmziti. 

pOvrfi,  /".;  Na  krajnoj  površi  ni  u  crkvu  aam.  DPosI. 
66.  pocTŠ,  u  Uelabele  (eime)  i  u  t^tulićii  vrh  brdu,  XVI. 
po-vr»,  što  je  po  vrhu,  na  vrhu.  isp.  površina,  povr^je. 

pdvrSni,  adj.  —  1)  koji  je  kao  na  površi,  kao  vr- 
hovni, ghirni.  isp.  povr^iti.  —  Jer  ■^u  prvi  n.'i  Turke 
uoOeli,  a  Bog  ^nade,  ko  će  savrSiti,  površni  se  broji, 
KO  počinje.  Npj.  5,  645.  —  2)  što  pripada  povrću 
(u  umnom  smislu),  što  nije  duttoko  n.  p.  u  znanju. 


površina 


157  — 


poiajnitl 


ohcrftachiich,  superficinUs :  Krivite  je  (omlndiDu)  . .  . 
mUm  o?«tnje  površna  u  Kniiiijimu.  ZIon.  fcUJ. 

pdvrbluu,  /.  die  Oherfhlckc^  sujicrficics:  Kuko  hu 
p08tale  ove  ravuice  . .  .  knko  površina  i  unuUrnjoHt 
ore  semljć?  PriprnvA  VK).  po-vriina,  drugoj  poU  ottn, 
u  vrb.  riđi  povrije.  itp.  povr5. 

povisili,  pr>vfSim,  p.  pf.  kop;a,  eitien  uher  ftich 
hrmifrn,  ihn  ron  oben  drUckcn,  fkpritno.  Kj.  po-vr- 
Aili  koga,  ktio  pritiijnuti  gn  odotfjo,  isp,  povrfiDi  1. 

pdvrsji*.  H.  flie  Ohei/h~tchc^  superfi-nes :  Fovrije  ze- 
iiia)j»ko.  Srbija  je  gotovo  sva  brdovita.  Diinicu  2,  27. 
po-vrtje,  drujroj  poli  osu.  u  vrh.  vidi  povrsiun.  isp. 
pnvr^. 

pt^vrfanjo,  n.  vidi  povrac^anje.  Rj. 

1.  p6vrtu(i,  p<^vr<*žiu,  r.  impf.  vidi  povni<'*Ati.  Rj. 
po-vrlAli.  vidi  i  u/.vrtali,  iizvra(*ati.  v.  pf\  povnuiti.  — 
J)  r.  impf.:  Popadažc   po   zelenoj    travi,   valjaju   se 

'tamo  i  ovamo;  no  djevojka  mudra  i  pametna,  te  za 
Bobom  trai^  povrtfj^e.  Npj.  iJ,  21K>.  —  ii)  mi  se,  rejieks. 
vidi  uovra(.4iti  »e.  Rj.  —  Sto  izigje  iz  usta,  to  se  ne 
potrče  u  uauu  Posl.  3r>5. 

2.  p6vrfafi,  pt^vrćem,  v.  pf.  R}.  vnmti  i^ve  pomalo^ 
jednu  £<i  drttffiin.  v.  impf.  vrtati  1,  vrai^ali  2. 

pOvrte,  f  pl.  (U  Baćkoj)  kao  dvije  krive  dažiicc, 
Mo  stoje  odozp^o  na  jarmu.  Rj.  po-vrte. 

pAvrlnien.  f.  Winierretiig.  J.  Bogdnnovid.  mdi 
rotkva,  i  5i/h.  ondje, 

povrrjcti,  povrvliu,  r.  pf,  dukinMromcn  (in  Mengc 
gHHummenlaufen),  coiifino,  conairio :  Svi  otole  povr- 
ff/jV.<T  ljudi.  Kj.  po-vrvjeti.  *'.  impf.  vrvjeti.  —  Koja 
vrvi  da  poirm  kao  ovca  na  Holilol  (Koji  hvataju  rake 
ili  rtl)ii,  kao  pljunuv.M  u  ono  što  prvi  put  uhvate  reku 
ovo).  Po-^l.  13a 

pov^zmati  so,  zmam  bo,  v.  r.  pf,  n.  p,  povrxma&e 
»e  ljudi,  t.  j,  pofyo?o  jedan  za  drugijeni,  te  se  uaiMni 
povorka,  eiHer  nuch  dem  andcrn  biichi  tmf  »lhi8 
tiliiun  s€quiiHr.  Rj.  po-vrxHmti  »o. 

povf^ei.  povriOem,  v.  pf.  Rj.  po-vući.  v.  impf.  po- 
vlačiti. —  /.  1)  furtzichf.n,  movco  (truhcndo).  Rj.  — 
Oboru  aelo  (t  j.  pttmku  hru-du  oko  stega  njega).  Rj. 
432b.  Tuta  vnra,  I.  j.  drži,  udri;  ili  potegui.  povuci, 
Rj.  757a.  Žene  dijete  povuku  sa  uho.  Po^l.  107.  Kad 
dihne  iz  sebe,  onda  8e  grane  uzvijaju  u  viHinu,  a  kud 
potmce  paru  u  se^  onda  se  savijuju  k  Tiemlii.  228.  (.'uvaj 
%e  da  ne  povućeH  garova  £»t  rep!  (Gledaj:  Uzmider 
*e  u  pamett.  360.  Ako  li  mi  uai'ini*  oltar  od  kamena, 
nemoj  Dfl«'in)ti  od  tesanoga  kamena;  jer  uko  jjoruf'ai 
po  Hjemu   groigjem,  oskvrnit^eA  ga.   Moj«.  II.  2<t,  25. 

—  2)  o^i,  hinkehretif  conrerto.  Rj.  —  Da  kakve  flu 
i»o  FotM  gjevojke!  ...  i  kad  okom  na  momka  povuku, 
I  li  bi  fte  paSo  prevario.  Here.  85.  —  //.  su  ne,  rcfleka. 

—  i)  sich  gehen,  gelindere  Suiten  ««/>tcAc»»,  conrerto. 
lij,  kao  popuatiti,  podati  se.  ovamo  će  pripadati  ovaj 
primjer:  Povuci  »e  pa  se  natuei.  (Otiđi  te  ne  najedi, 
u.  p.  na  svadbi).  Po»l.  25().  —  2)  sich  zurUckziihen, 
KC  rt'cipere^  recederc:  Povnkii&n,  hoji  se  od  ktika  poala 
poi'uće  natrag.  Rj.  515b.  Ihi  se  tojska  potm^e  u  pla- 
nine. MiloS  34. 

poriikn^,  f.  (u  Rianu)  koji  se  od  kaka  posla  po- 
vuče natrag,  der  &ich  xuriick:iehi,  qui  se  suittrahit. 
Rj.  čeljade  mnsko  ili  iensko.  —  riječi  s  takim  nosi, 
kod  njgini^. 

pozi^havitl  Sf?,  vlm  se,  t\  r.  pf.  po-zabaviti  se. 
malo  se  zidiaviti.  r.  impf.  zabavljati  »e.  —  Pobiti, 
pobudem,  verircilen,  comMorari,  cf.  pOKabavili  se. 
Kj  511a.  —  T)a  bi  u  jedan  mah  mogao  pregledati 
ovu  duhovnu  Ijeatvieu  ...  a  aad  ćemo  se  posabaviti 
oa  nekim  prefanicama  njezinijem.  DP.  77. 

poziibdravitl,  vim,  v.  pf.  ein  tcenig  vergessent  pau- 
lulum  oblifinctn;  Rj.  po-zaboraviti,  malo  zaboraviti. 
V.  impf  zaboravljati.  —  Krvnik  dočita  puta  ulc<5e  u 
drugu  nabija  dok  ljudi  plate  krvuiuu  i  malo  po<:a- 
borure.  Rj.  3fN;)b.  Tngje  jezike  učeći  svoj  pozaboravio. 
,Bpisi  I»  ^• 


puuibvrAvlJlItl*  |K>zaln^ravljam,  v.  pf.  rtach  eiu- 
under  vergensen,  obliviscor  aliml  cx  alio.  Rj.  po-za- 
boravljati,  zaitoraviH  sve  pumalOf  jedno  su  drugim. 
V.  impf.  zaboravljati.  —  Oni  su  prezimena  sv<^a  mulo 
po  malo  poiKostavljali,  gdjekoji  i  pozahoraoljali.  Rj. 
571b.  Lijekojiuia  (gradovima)  sm  i  imenu  pozaborav- 
ljana. Danica.  2,  41. 

puziulijfevnti,  poziidijevam,  v.  pf.  po-zadijevati, 
taajesti  pomah,  jedno  za  drugim,  v.  impf.  zadijt?- 
vati.  —  Kariklija  sa  strane  ima  crnu  postavu,  za 
koju  »e  odozgo  može  »to  zadjesti  (gdjekoji  u  boje- 
vima posndijevajn  fiieke  da  su  im  narućuiji  nego  u 
kesama).  Rj.  2lJ4b.  sa  se,  pass,:  Na  glavi  joj  (ne- 
vjesti) nat^ine  kukuljicu  (od  njezine  kose  u  koju  se 
pozadijeva  oko  Q00  igala).  Kov.  UtJ. 

pozHdriJ«>uuU,  po/Adrijemilm,  (mljem),  v.  pf.  narh 
einander  einschlummtrn^  olnit/rmisoo  alius  ex  alio. 
Rj.  po-zadrijeniaju  «r*  redom,  jedan  sa  drugim,  v. 
impf.  drijemati. 

uOzadugo  (po  za  dugo)  vidi  zadugo,  Rj.  adr.  jio- 
zaaugo,  kao  prilit'no,  podosta  zadugo,  isp.  po  (sloi, 
sa  adv.)  i  zadugo.  —  Pozadugo  bane  gostovao,  po- 
Badugo  bane  zat^amao,  ponosi  se  banr  u  tazbini.  Npj. 
2,  2(>4.  Miloš  pak  zabavi  se  u  narodu  pozadugo. 
MiloS  127. 

pozaglarljivati.  pozaglilvIjujEm.  i\  pf.  po-zaglav- 
liivati.  snglaviii  sve  re4om.  v.  impf.  zaglavljivati.  — 
Turci  ostave  pozuglavljivane  velike  topoce.    Sovj.  'J2. 

pozagorij^vali,  pozagorijevum,  v.  pf,  po>zagori- 
jevati,  zagorjeti  pomalo,  m^e  redom.  v.  impf.  zagori- 
JDvaii.  —  U  gjekoiilj  su  pmke  hilc  od  mlogoga  pu- 
canja pozagorijevatc,  da  vcd  taneta  nijeau  mogla  ni 
silaziti  u  njih.  Dunieti  3,  183. 

puz^imaoje,  n.  Rj.  rerb.  od  1)  pozaimati,  2)  po- 
zuimati  se.  —  2)  radnja  kojom  tko  pozaima  kome, 
ili  tko  pozaima  od  kuga  ili  u  koga  iffo,  n.  p.  no- 
vaca (vidi  uzaimanje.  ftj.}.  —  2)  radnja  kojom  se 
nekolicina  pozaimnju.  t.  j.  idu  jedan  drugome  u 
zajam  te  rade  što  (jpegenseitige  Hfilfe  im  Feldlfano, 
auvilium  mutuum.  Rj.). 

poz&imnti,  miim  imljem).  Rj.  v.  impf.  po-zalmati 
(po-za-imati).  v.  pf.  pozajmili.  —  1)  vidi  uzaimati. 
Rj.  pozaimati  kome  stu,  ili  od  koga  i  u  koga  sta. 
—  Ako  osiromaši  .  .  .  Novaca  nemoj  mu  davati  na 
kamatu,  niti  mu  hrane  sroje  pozatmaj  radi  dobiti. 
Mojft.  III,  25,  37.  —  2)  sa  se,  reciproč.  s  kim,  sich 
gegenseitig  im  Feldbaue  hcljen,  nperam  »ihi  inricem 
praebere.  Rj.  pozaimaju  se,  koji  idu  u  zajam  jedan 
drugome  te  rade  kto.  vidi  nzainiati  se. 

p6zaJmenTci,  puzajmemka,  m.  pl.  oni  dani  za  ko^e 
se  pripovijeda  da  ih  je  Mart  pozajmio  u  Fevruarija. 
Rj.  vidi  pozajmuici.  —  Babini  dni,  babini  jarci,  ba- 
bini kozlići,  bahmi  pozajmenici,  babini  uko\i.  ono 
vrijeme  kad  na  svršetku  Marta  ili  u  početku  Apri- 
l\ja  udari  snijeg  ili  cigani.  Rj.  lOa. 

pozajra^nik,  po^^ajmentko,  m.  koji  u  zajam  jedan 
dragome  idu  te  rade  &to.  einer  von  denen  die  sich 
gegenseitig  im  Feldbaue  helfen,  adjuiares  mutui.  Rj. 
po-zajmeuik.  isp.  pozaimaii  se. 

p6zajBiiea,  /.:  Kad  Kam  ih  (djecu)  slao  na  kumstvo, 
u  svatove,  u  vodenicu,  na  pazar,  ili  kome  u  postt^j- 
mioM,  ili  UH  mobu,  svakad  sam  ib  poučio,  kako  da 
se  vladaju.  ZIos.  273.  kad  čeljad  idu  u  zajam  j&ino 
drugome  te  rade  što. 

pAzajmicd.  gegenseitig,  muiuo,  cf.  uzajmice.  Rj. 
adv.  kao  megju  sobom,  izmcgju  sehc. 

pozAJmiti,  p^2Ajm7m,  vidi  uzajmiti.  Rj.  v.  pf.  po- 
zajmiti (po-za-jmiti)  Arome  «ia,  od  koga  ili  u  koga 
Ma.  postat^je  ulagola  vidi  kod  dojmiti,  v.  impf.  po- 
zaimati. —  Islekakav  kalugjer  u  nevolji  donio  tr- 
govcu od  nekakva  sveea  rebro  okovano  u  srebro,  i 
iskao  da  mu  Ha  iij  pozajmi  mivaca  (t.  j.  da  mu  ga 
da  u  zaJogii).   Rj.   B4Ha.  Zamoli  ga,  da  pomjmi  na- 


poz^mniei 


—  158 


pozivač 


rodu   nchd'u  prnju,   koju  jo  jo^   od    Mail^.iira   bila 
OBlahi  u  kuliuua  grudukiin.  I>unii'4i  4,  3.  4.. 

ptVzuJniiiTiri,  pi^zajinDlkR,  m. pl.  vidi  ]>02ajueii)ci.  Rj. 

pozAktiiiifi,  mm  —  J)  v.  pf.  po-zakoniti  Aiu,  tiči- 
niti  du  hude  sah)mto.  iap.  Stulli.  —  2)  sa  se.  rtftek». 
(u  Hrv.)  vidi  Tjen^ati  se.  Rj.  po*zakoniu  »e.  u  Hro. 
gorori  m  i  v.  impf.  Kakoniti  bOi  vjenčavati  se.  iap, 
zakon  4. 

pozAmrcati,  pozhmrčemo,  u.  pf.  nach  einander 
vom  Dunkcl  iiberfdUen  vierden,  crepusculo  detineor 
alius  ex  alio.  Kj.  po-zainrču  njekolicina  nm  jedan 
cu  driujim.  v.  impf.  zanircati. 

pOz.nn,  p7»znft.  adj.  sput^  tarduSt  serM:  Pozna  gjeca  i 
gotove  sirote  (Poel.  252).  Rj.  isp.  požnjaka,  požnja-  , 
kinja.  —  Po«trmak,  pozni  kukuruz  koji  ae  Bije  po 
fltrnjici.  Rj.  551a.  I'  poj-nija  vremena  priliBnii  Turci 
gotovo  Hvu  Roku.  Kov.  38.  J^esmc  juiiai^kc  puznije. 
Npj.'  3,  Vll.  Poslije  <5e  biti  potno.  Straž.  KSl*6, 
lOOl,  Kad  se  god  upaljivaSe  stoka  rana  ...  A  kad 
ne  iipHJjivai^e  pozna  stoka,  ne  meta&e.-  Moj«.  I.  30, 
41.  Pšenioa  i  krupnik  ne  propade,  jer  bjefte  pozno 
Uto.  II.  9,  32,  Tatla  i^u  davali  daid  zemlji  vašoj  na 
vrijeme,  i  rani  i  pozni.  V.  11,  14,  tStari  hu  ugovori 
bili  po  njepa  prohiLHC*niji  od  poznijih.  DM.  212.  Gdje 
no  uiože  biti  stari  ostatak  nego  je  pozniji  umetak.  Kad 
1,  107. 

p6zjip(itl,  ptim,  V.  pf.  po-«ftptiti.  isp.  v.  impf,  «ip- 
titi.  —  Vi  iSrhiiije  svoje  pozaptite,  ne  date  im  ići  u 
Tur(?iju,  ni  Turaka  biti  ni  robili.  Npj.  4,  273.  sa  po- 
stanje i  značenje  i^p.  uwiptiti. 

pozAtvomtI,  rSni,  v.  pf.  po-zatvorati,  zatroriti po- 
malo, jednom  za  drugim,  r.  impf.  Katvorati.  —  Po- 
flkidati,  pobiti,  »ora/romfi,  eines  nach  dem  anJern, 
unuA  er  alio.  lij.  ttUhi.  Te  ga  odmah  okuju  i  bnec 
u  tJunniou;  tako  pozatvara  i  njegove  ljude.  Npr.  237. 

puzfivagJaU  sp,  gjSm  se,  v.  r.  pf,  po-zavagjati  se, 
eavadiii  se  »ve  pomalo,  sa  scima  redom,  sri  izmcgju 
sebe.  V.  impf  zavajgati  se.  —  Pomutili  se  ljudi,  t.j. 
uzbunili  se,  pozavagjali  se,  sich  entzweien,  discordia 
orta  cst  Hi.  53'Ja. 

pozavczlrati,  powiv^zuj?m,  v.  pf.  nadi  einaiKler 
verhindćHt  colliaare  alitid  čx  alio.  Rj.  po-/avezivati, 
tavesati  sve  redom.  v.  impf.  zarezivati. 

voKATidleti.  »fiin,  v.  pf  po-zavidjeii,  postali  za- 
viatjii^  poceii  zavidjeti  Kome.  v.  impf.  zavidjeti.  — 
Rabiljn  vidjevM,  gdje  ne  rajija  djece  Jakovu,  poza- 
vidje  scMri  svojoj.  Moj».  I,  30,  1. 

po7,bAeatii  cam,  r.  pf.  nach  dcr  Ueihe  hinahwcrfen, 
dejicio  aliupt  ex  alio.  Rj.  po-7-bacati,  zbaciti  sve  redom. 
vidi  pozbacivati.  v.  impf.  zbacivati.  —  Pa  s  dobrijeh 
konja  odsjedoJSe,  pozbacake  xa  konja  terkije.  Npj.  4, 
184.  8niete  vojsku  Misirsku.  I  pozhnca  iockove  ko- 
lima njihovijcm,  te  ih  jedva  vueijiihu.  Moja.  IL  14,  25. 

pozbaeivati,  pozbiV'ujem,  v.  pf.  po-zbacivati,  zba- 
citi sce  redom,  vidi  pozbaeati.  v.  impf.  zbacivati. 
MiJo&  po  tom  sve  one  knezove,  na  koje  je  narod 
vikao,  posbacuje  i  postavi  druge.  Milo§  1B5. 

pdzdor,  m.  die  Scheren,  festueulae  Uni.  Rj.  toli.; 
a  jedno  od  pozdera  pozderka.  —  Ko  muhn,  on  uzme 
nabijenu  ručicu  konoplje  ili  lana,  pa  8toje(5i  udara 
njome  o  mahalkn,  te  ispada  poeder.  Rj.  348a.  Ca- 
ruje kao  ^a.«  na  pozđeru.  (ObiCno  se  pred  kutf-ama 
nabijft  kiigjelja  i  lan,  pa  psi  leže  napozderu).  Poel.  343. 

pAzderiia,  /'.  die  Sdieve  (ein  S(iick),  festucula 
Uni:  upala  mu  pozderka  u  oko.  Kj.  pozder-ka  je  je- 
dinica onoga  .ito  znači  pozder.  isp.  biljka. 

ptfzdt^rljiv  (pftzderljiv),  adj.  n.  p.  kudjelja,  sche- 
n'cht,  fe/ttucalis  plenus.  Rj.  što  je  puno  pozdera. 

pOzdrav,  m.  der  firus-t,  salus,  naiutatio.  Rj.  po- 
zdrav, isp.  pozdraviti,  vidi  pozdravlje.  correl.  odzdrav. 
—  Pozdrav  tebe,  čelebija  Ramo,  od  kadune  moje 
gOHpo(»jipe,  da  doveće  na  večeru  dogjeft.  Npj.  1,  4*i(>, 
Vozdrar  ti  je  učinio  Jovo,  da  sakupiš  momkt*  neJie* 
njene.  Herc.  5.  Pošalje  im  pozdrav,  du  on  po  zapo- 


vijesti earvkoj  ide  njima  u  pomoć.  Danica  3.  18!'. 
Njegov  je  pozdrav  Srbima  bio  ovo:  da  on  ide  u 
Beograd.  5,  43.  Stnri  Hvat  podalje  mttj^lulugdžiju  du 
odnese  pozdrav  od  njega  .'itarome  .nvatu  od  doma. 
Kov.  *;3.  Gavaz  mu  reče:  >Kneict  jesi  U  video  (Ua- 
vaSevu  glavu?  Sad  je  na  tebe  red.«  Oeaki  pozdrav 
od  gavazu!  Milofi  70.  Primivši  MiloS  takovi  pordrar, 
pobrati  se  . . .  124.  Nego  Vas  molim,  da  mu  kažete 
moj  pozdrav.  StraŽ.  18ti7,  382.  Pozdrave  ću  isrttćiti. 
Pom.  39. 

pdzdravili,  vun,  v.  pf.  Rj.  po-zdravili.  r.  impf. 
pozdravljati,  correl.  otpozdraviti.  —  JJ  griis^cn,  be- 
grussen,  saluto,  Rj.  —  Pozdravio  te  zet  da  mu  i  ti 
idei  u  goste.  Npr.  88.  Pozdravili  U  po  opakliji.  (Ne 
mare  za  tebe).  Poal.  253.  Pozdrave  ih  pucnjavom  iz 
tJipovfi,  a  oni  odgovore  iz  puJ^aka.  Kov.  (»4.  Nije  otiSao 
da  ga  dočeka  1  s  d"bro  doaao  pozdravi.  Npj.*  1, 
XLVTII.  Otiđite  k  Navalu,  i  pozdravite  ga  od  mene. 
I  recite  mu:  zdravo!  Ham.  I.  25,  5.  —  2)  sa  se, 
reciproć.  &  kim,  sich  gegenseitig  grii8se*i,  salutare  se 
invicem:  pozdravio  »am  se  s  njim;  nijesmo  m»  ni  po- 
zdravili, Uj.  Pozdravite  se  Jerini  i  Gjurgiu,  kako 
sam  vas  dočekao  lepo.  Npi.  2,  495.  Pozdravi  se  ntttjoj 
Sumadiji,  i  mom  kumu  obor-knez-71/i7ojit,  nek  ćeraju 
po  selima  Turke.  4,  313.  Pozdravi  se  (-raogorakom 
Knjazu,  da  se  proige  mojega  Žabljaka.  5,  224. 

p6zdruvlJiiBJe,  n.  das  Grussen,  salututio.  Rj.  verb, 
od  1)  pozdravljati,  2)  pozdravljati  se.  —  J)  radnja 
kojom  tko  pozdravlja  koga,  —  2)  radnja  kojom  se 
tko  pozdravlja  s  kim. 

pozdravljati,  vljam,  r.  impf.  po-zdravljati.  v.  impf 
prosti  zdraviti  (se),  correl.  otpozdravljati,  v.  pf.  po- 
zdravili. —  1)  begrufi.'ien,  Salato.  Rj.  —  Stane  grad 
topovima  pozdravljati.  Npr.  249.  Dozivaju  ih  ...  i 
te  pušaka  pozdravljaju.  Kov.  Ofi.  —  2J  sa  t*e,  recipr. 
sich  gegenseitig  grussen,  salutare  se  invicem.  Rj.  — 
Svakoga  Je  ljeta  po  jedan  put  u  ouu  goru  hodio  te 
se  s  družinom  sastajao  i  pozdravljao.  Npr.  220.  U 
Dubrovniku  .  .  .  kad  se  8  kim  pozdravljaju,  govore: 
sluga  va^al  Posl.  XLV. 

pl^zdravljo,  n.  vidi  jK)zdrav.  Rj.  —  Pozdravlje  ti 
od  tvog  gospodara,  da  mu  poiljes  iz  potaje  Surca. 
Npj.  2,  451.  Kopitaru  sam  izručio  mnogo  pozdravlja 
od  Vas.  StraŽ.  1886,  511.  Da  tvojoj  porodici  srdačno 
posdravlje  izručim.  Kolo  15  (14), 

pftzdraro,  adv.  po-zdravo,  prilično,  podosta  zdravo, 
isp.  po  (sloz.  sa  adv.)  i  zdravo.  —  Pitaju  ga  momci, 
šta  će  ćiniti  sa  Živkovićem  ...  a  on  odgovori  po- 
zdravo,  kako  će  Živkoviii  čuti:  »Sta  dete  ...  vi  mu 
odsijecite  glavu.«  Danica  1,  78.  8ad  mi  rekofte  da  ja 
sve  pozdrava  predam  tebe  da  ti  vladaA.  Kov.  66. 
Sad  da  si  mi  pozdravo  zdrav,  kakono  bih  i  sam  sebe 
radi  70. 

pozelenjeti*  pozelenim,  t?.  pf,  grUn  u-erden,  ri- 
resco.  Rj.  po-zeleujeli,  postati  zelefi.  r.  impf.  zelenjeti. 

poz^mljusa.  f.  —  1^  (u  Boci)  kml^a  koja  je  ozi- 
dana od  aamogn  kamenja  bez  krefa  ili  zemlje  i  nema 
tavana.  Rj.  *.<;>.  pozemljuSica.  —  Tri  sirote  gjcvojkc 
bez  oca  i  majke  m  jednoj  kuci  pozcmljnsi.  Npr.  lU. 
^  2)  Jagoda,  die  Erdbeere,  fragum.  U  Dubrovniku 
se  kaže  jagoda  pozemljuša.  Rj.  244b.  —  po-zemljuša, 
drugoj  poli  osn.  u  zemlja,  riječi  8  tukim  noH.  kod 
ajgiru^a. 

puz^mljn.^ica,  f.  (u  Hrv.)  mala  kaćica.  Rj.  isp. 
pozemljuša  1,  zemunica. 

poz^pstli  poz^bO,  V.  pf.  n.  p.  Mjive,  orasi,  nach 
d€r  Pcihe  erfneren,  gelu  perire.  Rj.  p*)-zopsti,  sve 
redom.  v.  impf  zopsti. 

pftzi\'«  m.  po-ziv,  djelo  kojim  se  tko  pozove:  die 
Ktnladung,  der  Beruf,  inviUttio.  vidi  pozov.  -  Pt^zir. 
Korijeni  78.  Aa  poziv  kneza  Miloš^a  dogje  u  Srbiju. 
M.  Svet.  poet,  1. 

puzlvutfv  poziv&ća,   m.  koji  posioa:  Ovako  odgo 


pozivanje 


—  159  — 


pozjuiTa^Je 


^ 


vAru  l'it^u  posivačimUt  ue  prekiil&jući  svoj^n  rađa. 
Znu.  .'W3. 

piiziviinjis  n.  dns  Kinludcn,  iuvitatio  ad  cocnam. 
Rj.  rčth.  od  1)  pozivati,  "2)  pozivali  so.  —  1)  radnja 
kojom  tko  pozira  kopa:  Arnenije  III.  na  pozivanje 
ćesara  I-^eopolda  I.  pobuni  narod  Srpski  protiv  Tu- 
rakii.  Danioa  2,  7t>.  Ne  htev^i  poslušati  vlndicino  po- 
ziranje na  j}r:edaju.  Milo6  'JG.  —  2)  radnju  kojom 
ne  tko  pasiva  na  Mo. 

pozivati,  pozivam  (vlj8ra),  v.  impf.  I^.  po-nvati. 
V.  impf.  proM  /.vati.  r.  pf,  pozvati,  pozovniiti.  — 
7  a)  einladen,  voco  ad  coenam.  Rj.  —  Mene  Arap 
na  megdan  pozii^a,  Npj.  4,  301.  Stano  Turke  pozivati 
na  predaju.  Milo?  88.  Stigne  mn  knjiga  od  RuSi(5- 
paSo,  II  kojoj  ya  pozifsa  k  sehi  «a  razgovor.  118.  na 
so,  pass.:  Zdravica,  2)  (!ulura  ili  dru^i  kakav  aud 
pi^L,  fl  icojiiu  St  kakvi  gosti  pozivaju  n.  p.  u  JivatocCf 
n/»  krsno  ime.  Kj.  207a.  Posle  6*  Ae  u  Rec^niku  pozi- 
vido  na  Glasnik.  Pom.  8.  —  b)  kao  nazifati,  zvati, 
nenncn,  appello:  Ham  ai  kurva,  /feti  haraniba.Mal  sani 
si  kurva  i  pao  od  kurvo,  junaci  te  tako  pozivaju. 
N|tj.  ;(,  427.  va  se,  pofts.:  Narod  na5  ima  svoja  pn'zi- 
mona  kojima  se  porodice  pozivaju  od  koljena  nn  ko- 
ljeno . . .  aku  li  je  kouie  olac  uinr'o  prjjo  mattjre  on 
»e  pozivao  po  materi.  KJ.  571a.  I  dana«  je  kula  ua 
Žogari,  posiva  «e  Vii(5ka  Ljubići('a.  Npj.  3,  428.  — 
2)  fta  se,  refleks.  .<tich  berufen  auf .  .  .,  afferre  aiiquid^ 
prorocarc  ad  ali(ju€m:  Gjura^  je  Balftid  dao  Oiibrov- 
fanima  dnipo  piflmo,  u  kom  s«  za  carinu  poziva  na 
u.ttaP  cara  Stofana.  DM.  90.  Dru»i  se  pozivlju  na 
pogrjeike  kojijeh  vele  da  ima  u  Vukovu  prijevodu. 
VT>azic<  1,  4. 

pdzIvif^A,  f.  (U  Jadru)  ono  Mo  se  po&ilje  kome  da 
do^yt'  sudu.  Rj,"  it  Jfrv.  kaše  se  po/ivnica  (piMivno 
pismo). 

b6ziinlva,  f.  (u  Hrv.)  vidi  pozivica,  Einladunga- 
schr&iJiCn,  Kinlmiting^karte. 

puzhu'^njo,  n.die.  Vergoldung,  auraiura:  Biiletebe 
v'jenru  rcae  i  prstenu  pozlaćenje.  Rj.  vtrh,  od  pozla- 
titi. <ijelo  kojim  se  što  pozlati,  takva  verh.  suhst.  kod 
dopuštenje,  vidi  po^data.  —  Da  ih  (prsteuke  ^evojke) 
ne  none  hrez  pozlmenja,  hrez  pozUn^enja,  prez  ju- 
un<>koc^a.  Npj.  1,  451. 

pozlariranje.  n.da^  Vergoldcn,  inauratio.  R).rerh. 
od  pozlat'ivati.  radnja  kojom  tko  pozlttćitje  što. 

pnzineivati,  pozliićujem,  r.  impf.  rergolditi,  inauro. 
Kj.  po-zlarivnti.  v.  impf.  pronti  zlatiti.  r.  ;>/".  pozlatiti. 
Ha  (*e,  paa.'f.:  Momci  Hrcbro,  a  djevojke  zlato,  hot^e 
ftrehro  da  se  pozlaćuje.  N[)j.  1,  ih>. 

p&zla(a,  f.  die  Vergoldung,  aurutnra.  Rj,  po-zlatii. 
i^fii  [iKTilat^enje.  —  A  sluge  mu  konja  izvedože,  oaedlali 
sedlom  od  pozlate.  Npj.  2,  226. 

puzl&llti,  p6zlalTm,  ii.  pf.  vergolden,  inauro^  de- 
auro.  U],  po-zUititi.  v.  impf.  pozla<5ival1.  —  Uranu  ću 
vam  arenrom  prikovati,  a  lišće  mu  zlatom  pozlatiti. 
Npj.  1,  452.  Ona  (vjerenica)  njemu  (vjereniku)  i  nie- 
govoj  \l\ič\  flvakoga  sveca  i  nedjelje  (šalje)  po  pozlaćen 
ifarakleisan)  cvijet.  Kov.  4H. 

pnzliji'^ditf.  pAzlijeiRm,  v.  pf.  aufreissen  feine 
}\  undej.  rcfricu.  Kj.  po-zlijediti.  i'sp.  povrijediti,  r. 
impf.  požljepjivali,  —  Jiana  koja  jo«  pod  zavojem 
Hloji,  nJHJelttsno  pozlijediti.  Poal.  2f/J.  sa  »e,  pas«.: 
(Ipajedi  w?  rana.  cf.  pozlijediti  .^e.  Hj.  4(J0b. 

pdzlltl.  p^zn,  V,  pf.  iihel  iverden,  in  nialia  esne: 
iie-^to  mu  ])ozlilo.  Rj.  po-zlili.  kao  $lo  postati  kome. 
kao  prost  glagol  ne  dolati. 

pozldliitt,  bim.  V.  pf,  s^uhinridere.  Stulli.  po-zlobiti, 
po  Stullijevu  tumaijenju:  pozavidjeti  kome.  —  .Jetrve 
tiu  Mitu  pozlohile:  >0  Milice   na^a   nevititiee!   da  si  ; 
bila  svome  ro<Ia  dra^a,  ko^od  bi  ti  i  od  roda  doSa... 
i  obaAal*   HNpj.  1,  ♦)!.  potvoriti?  v.  impf.  zloMti. 

piizldpeo,  vidi  zlaradiee.  Uj.  tidc,  po-zlob-ce,  kfu> 
zlobno,  ga  zlom  namjerom,  vidi  i  zlaraaićke,  zloradico. 

PAzBaJi«  m.  ime  muSko.  Kj.  —  partic.  pro§.  vrom.  ' 


pasiv,  neka  se  uzimaju  zn  inmna  i^histita:  mfUka:  Pri- 
dan. Po-znan.  ženska:  Pro-dana.  J^o-znnna.  Onn.  138. 

PAznana,  /'.  ime  žensko.  Rj.  w/>.  Po/.nan. 

pOznanae,  p^znanea,  m.  vuli  poznanik,  znanac.  — 
Pade  u  more  tobolac,  n  za  njim  poznanac.  DPosl.  93. 

pOznunica«  /'.  die  Bekannte^  nota,  feinina  famili- 
firis.  Hj.  vidi  znanica.  —  No6i  dogju  ausjedi  i  su- 
sjede, poznanici  i  poznanice,  te  ćuvaju  babine.  Rj.  l(.)a. 

pOznanik,  m.  der  Bekannte.  notus^  famiUaris.  Hj. 
vidi  zriaiiacT  pozuanac.  —  Ni  rod.  ni  pomozi  Bog.  (Niti 
je  ]iororl,  ni  poznanik).  Posl.  222. 

pozniinstvo,  n.  die  liekanntscJtaft,  familiaritttSt 
naus.  Rj.  —  Meni  je  poznanstvo  i  prijateljstvo  Vaše 
dovoljna  nagrada.  Strai.  188(),  701. 

poznAnJc.  «.  verh*  od  poznati,  djelo  kojim  tko  posna 
što;  die  KenntnisSj  Erkenntniss^  cognitio,  notitia: 
Traži  slavu  u  poztinnju  tugje  literature.  Danica  1, 
97.  8to  je  najvažnije  i  najnužnije  za  poznunje  da- 
našnjega stanju  Srbije.  MiloS  lA  Ima  rijetki  84  koje 
sam  ja  načinio:  poznanje^  pokajanje.  Nov,  Zav.  Vll, 
Jer  ee  bg  zemlja  napuniti  poznanja  slave  Gospodnje. 
Avak.  2,  11. 

1.  pdznati,  poznam,  v.  pf,  Rj.  pn-znati.  vidi  Rpo- 
znati,  supozuati.  p,  impf,  poznavati.  —  1  u)  kennen^ 
nossc.  Rj.  —  Tako  on  poznavši  da  ne  moŽe  ao<?i  kući, 
svrati  se  u  vinograde.  Rj.  5()la  (cin.'-efun),  Ke«5e  mtl 
da  ga  je  odmab  poznao  da  je  pošten  čovjek.  Npr.  91, 
Ovu  meg^'edinu  nosim  da  me  ko  ne  hi  poznao.  135. 
Gledaj  majku,  u  uzmi  Sćercu.  {Po  majci  ćeš  poznati 
kakva  je  cerka).  Posl.  12.  Daj  mi,  aeko,  klobuk  svile 
bele,  da  ga  poznam^  koga  je  vojvode.  Npj.  2,  302. 
Iz  onoga  posnaće  čitatelj  kako  glavne  promjene,  lako 
i  smjesu  natjećija.  3,  o27  (Vuk).  Ne  bi  1'  vojsku  na 
durbin  poznao ...  I  poznade,  daje  Srpska  vojska.  4, 254. 
Muka  ti  se  8  Porom  omraziti,  da  Danila  poznaš  gospO' 
dara,  to  znademo  svi  Cmojijorci.  5,  17  (kao  priznati). 
Kara-Gjorgjije  postao  mlogo  silniii  i  kan  .^tarešina  u 
eemlji  poznatiji.  Danica  fi,  48.  Kad  Turci  poznadu, 
da  je  Jlilofi  doSao,  oni  se  poplafie.  MiloS  88.  Turci 
se  poplate,  i  već  poznadu,  da  nema  ništa  od  boja, 
7.ato  stanu  Srbe  dovikivati.  110.  ISvakom  si  radost 
na  licu  mogao  poznati.  129.  Nijesam  imao  nikoga 
poznata.  Rj.'  XV.  Ne  marabu  da  poznadn  Boga, 
Rim.  1,  28.  Ne  odbaci  liojc^  naroda  svojega,  koji  na- 
prijed pozna.  II,  2  (plchem  guam  praescivii;  sein 
Volk  das  cr  vorhergesehen  Hat).  Tada  ^no  posnati 
Gospoda  i  sve  (urno  en  vifie  poznavali.  Os,  fi,  8.  sa 
ae,  pass.:  Ko  se  ne  da  poznati^  motri  ga  n  kim  se 
mijeSa.  Posl.  154.  —  b)  poznati  koga  «  hihlijskom 
smislu:  obljubiti  ga,  cognoscerc,  coire:  Adam  pozna 
Jevu  ženu  svoju,  a  ona  zaLrudnje  i  rodi  Kajina.  Mojs. 
L  4,  1.  Sve  žene  pobijte,  koje  sh  poznale  čovjeka.  A 
djevojke,  koje  ne  poznaše  čovjeka,  ostavite  u  životu. 
IV.  31,  17.  —  2)  sa  se,  reciproč.  einander  kennen, 
familiarea  aumus.  Rj.  vidi  upoznali  se.  —  Ko  bi  sad 
mogao  iskazati  radost  ovu,  koja  ib  obuze,  kad  su  se 
poznali.  Npr.  254.  Za  ljubav  Adem-pa5i,  s  kojim  se 
ure  godine  dana  l/io  doftro  poznao  i  u  ljubavi  živeo. 
Mil<»ft  113.  Da  hi  se  Srbi  bolje  poznali  izmegju  sebe, 
A  i  u  sovjetu  kao  pisar  poznao  sam  se  malo  s  njime, 
^>ovj.  79. 

3.  pdznati,  p^znam,  r.  impf.  u  Ih^brovniku,  kao  i 
M  kajkavaca,  mjesto  poznavati,  prema  tome  je  r.  pf. 
spoznali,  supoznati.  —  Ljubav  srama  ne  pozna.  DPosl. 
66.  Poznam  te,  nijedna  vuno.  99.  Tko  za  svilet  haje, 
Boga  ti  ne  posna.  135,  sa  se,  pass.:  KruSka  li  je, 
po  vot{ju  se  posna.  DPosL  51. 

pozu&valae,  pozn&vaoca,  m.  koji  poznaje  što,  der 
KenntTj  vir  perituSt  gnarus.  vidi  znalac.  —  Duboki 
poznavalac  biljnoga  blaga  zemlje  naše.  Zlos.  123. 

poznAvanJe.  n,  das  Kennen,  cognitio.  Rj.  verb.  od 
11  poznavali,  2)  poznavati  se.  —  1)  radnja  kojom  tko 
poznaje  što:  Jer  je  meni  milost  mila...  i  poznavanje 
Boga  većma  nego  £rtv8L  Os.  6,  C.  Cim  bi  se  popunilo 


poznavati 


—  160  — 


poiar 


I 


pojmaoanje  nnrodtiotja  jesika.  Ogled  IV.  —  2)  radnja 
kojom  se  tko  poznuje  s  kim. 

poznAvnti,  pM/.imjeni,  v.  impf.  Rj.  po-znavati.  »»*((;- 
sens  i  puznnvani,  pa  prema  tovie  i  poznftvHJfići,  \>b- 
jinavaj.  Obi.  1U8,  v.  inipf.  prosti  znati.  v.  pf.  I  po- 
znati. —  1)  Brate,  poznajem  «  tt^ie  maramu.  Npr. 
38.  Ako  ^  Bog  zna  koliko  ja,  zlo  po  nj.  (Kad  ko 
pita  za  kopa,  ko  je,  n  onaj  koji  ae  pita  ne  pifznujc 
(ju).  1;*oh1.  "2.  Malo  ga  je  Komnen  poznavao^  pu  je 
ujemu  bio  govorio:  »Zdravo  da  si,  paSo  8eifline!  Mo 
si,  more,  obrijao  bradu?  Npj.  2,  455.  ^Morete  li,  bra(^o, 
poznavati  ono  pseto  Sto  kaaa  uz  polje?*  Poznaje  ga 
trideset  TuraVa,  poznaje  ga,  poznat*  |fa  ne  moi'.e.  4, 
105  (kao  raftpoznaiHttif  gledati  da  posna;  tako  i  u 
ovom  primjeru:  Kad  ugleda  aama  konjanika  .  . .  po- 
snuje  ga,  iMJznnti  ne  more.  HNpj.  3,  227).  *  >u  poenam 
sve  prndske  lorine.  ■!,  418  (praesens).  Daću  tebe  do 
tri  dobra  moia  . .  .  drugo  dobro,  aivo^L  aokola,  dto 
poznaje  itetir^  jezika.  Herc.  143.  Mlad  je  konjic,  nikog 
■ne  posnaim.  144.  Mi  kneza  Miloša,  iatina,  ne  po- 
znajemo liČnOj  ali  poinajeino  njegotki  DiDiitrija.  MiloS 
111.  On  pak  pozna  njih,  ali  ftc  nćini  da  (7*  ne  poznuje. 
Prip.  bibl.  31.  aa  ae,  poAR.:  Po  vot^u  rc  duh  posnava. 
DPoah  96.  —  2)  sa  »e,  recipročno:  Znaš  li.  Ture, 
tvoga  dobra  baba?  Ka'  ni  oci  bjehu  prijatelji,  hodi 
i  mi  da  se  poznajemo.  Npj.  4,  129.  Budući  dn  se 
8  Crnini  Gjorgjijan  poznavao  jo6  od  pre  Nemaćkoga 
rata.  Danica  4,  12.  Pokaza  zasluge,  koje  je  stekao  za 
sva  slovenska  plemena  trudeći  se  da  se  megju  sohom 
posnaju.  Rad  17,  Itio. 

pdznieti,  f.  pozna  voćka,  n.  p.  trešnja,  kru.&ka  (riđi 
požnjakft).  Rj."  ridi   i   pof.njakinja.   suprotno  ranic*. 

pOzno,  spat,  »ero,  iarde.  Kj.  lida.  prema  adj.  pozan, 
koje  vidi,  —  Požujaka,  požnjakinja,  voćka,  u.  p.  treSuja, 
koju  posno  dospijeva.  Rj.  527a.  U  zadnje  se  ueuia 
mSta  ni  u  crkvu  hoditi.  (V  zadnje  ■iuvi^\  pozno,  dockan). 
Posl.  32i*.  Nego  mu  jo«  ljudi  moraju  raditi  (od  prije 
obit^no  u  uegjelju,  ali  poznije  i  u  druge  dane).  Da- 
nica 2,  S(). 

p07,6bntl,  pftzobljera,  v.  pf.  (Korner)  aufessen^  com- 
cdo  (ef,  izobftti.  Rj.*):  pozobale  tiee  groi^'je,  kokoši 
Žito,  konji  zob.  Rj.  po-zol>ati.  v.  impf.  zobati.  —  Vrabac 
.Mtaue  proju  zobati,  i  kad  sva  zrna  potohlje^  pogje  da 
i  ono  posljednje  ispod  careve  ćizme  kljune.  Npr.  40. 
Od  35  Ijuat  jedan  umre...  i  oni  koje  osim  prirodne 
8nirti,  kuga  ili  vojna  ili  kakvo  nevaljalstvo  potohlje. 
Priprava  114. 

pftzuj,  p<5zoJ8,  w.  dračo.  Stulli.  —  AŽdaha  f.  zmaj, 
drokuu,  halfli  pozoj,  Danićić,  ARj.  127a.  govori  se 
i  u  Hrv, 

pdzor,  m.  die  Acht,  Aufmerhsamkeit,  atientiu,  cura: 
imaj  pozor  na  to;  idem  ja,  a  ti  imaj  pozor.  Rj.  vidi 
pažnja  2.  po-zor.  isp.  pro-zor,  pra-zreli.  —  Treba 
imati  pozor  i  Dostojanstvo,  koje  je  obadvoje  u  ovom 
djelu  najnužnija  stvar.  Spisi  1,  83. 

pftzorje,  ».  die  Scene,  der  Auftritt,  scena,  r«, 
spectaculum.  —  Kad  oći  Rve  to  sagledaju ...  U  aredini 
ovakijeh  pozorja,  6ovek  može  da  pof.eJi  i  ono  Sto  ne 
može  da  bude.  Zim.  176.  Sve  mi  ee  vrzafio  pred 
oćimn  pozorje  kojo  gledah  pred  Todića  kućom.  /los. 
285.  Kad  se  mi  povralismo  od  ovoga  pozorja^  »valovi 
već  bebu  nagrnuli  k  Hovri.  310. 

pdzorniea,  /'  mjesto  «  teatru  gdje  glumci  igr<^JH; 
die  Srhaultiihne,  ^uggestum:  Ko  će  zastupiti  njega 
sutra  kad  ga  neslane  na  pozornici?  Zlos.  59. 

p6xoruo,  adv.  prema  adj.  pozoran,  kojemu  nema 
potvrde,  kao  «  pozorom;  aufmerksam,  sorgfnltig^  at- 
lente.  —  f^to  je  visoki  pokojnik  pozorno  pratio  iye- 
zinu  radnju.  Rad  9,  190. 

pAzoT,  m.  provocaito  —  nije  potriba  da  car  jedan 
na  pozove  tve  izlazi.  (funduUr.  t?tti]li.  vidi  poziv 
pozvanje,  po-/.ov,  za  obU^jc  inp.  ftzov.  ^ 

pdzornati,  vnem,  v.pf.  u  i^arajevu.  Dr. Oj. ourmin. 


po-zovnnti.  vidi  pozvati,  v.  pf.  prosti  Euvnuti.  r.  impf. 
pozivali. 

pozAbati,  bam,  v.  pf.  Rj.  po-zubati.  r.  iniji/'.  zubati. 

—  1)  eggen,  occo,  cf.  i>odrljnti.  Rj.  riđi  i  pozubiti, 
povlaćiti  V.  pf.  —  2)  sa  se,  reciproč.  vidi  avadtti  se. 
Rj.  r.  impf.  zubati  se.  svagjati  «e. 

pozflbiti,  p5zQbTm,  v.  pf.  (u  Hrv.)  vidi  pozubati. 
Rj.  po-zubili.  i  sgn.  ondje.  v.  impf.  zubiti  2. 

pozvAnJ«,  n.  vidi  poz^v.  StuUi.  vidi  i  poziv.  — 
'l'voj  je  megdan,  tvoje  je  pozmnje.  HNpj.  1,  278. 

pdzvnti,  pozftvem,  i'.  pf.  Rj.  po-zvati.  vidi  pozov- 
nuti.  V.  im})f.  pozivati.  —  1)  rnfen,  einladen,  voco. 
I  Rj.  —  Pozove  gospodara  od  giilije  nn  veSeru.  Npr. 
I  42.  Pa  je  (raaćku)  pozva  u  društvo.  175.  Poruci  po- 
j  stimn  dn  ne  dolaze,  nego  ih  pozove  kao  .yuira,  te 
'  tako  i  liude.  259.  I  po  knjigom'  pozvao  uvatore,  a 
Zabljaka  i  bez  knjige  zovnu.  Npj.  2,  53G.  Ti  pozovi 
novoga  bimbaHu,  nek  pokupi  svoje  Prekodrince.  4, 
274.  Koji  .^it  pozvati  u  svatove  ili  na  svadhu  . .  . 
I  Kkupe  se  pozvani  svatovi.  Kov.  52.  Pozove  k  sebi  u 
Topolu  ligu  i  Miljka.  Sovi.  49.  Me^u  kojima  sie  i 
vi  posimm  Isusu  Hristu.  Rim.  1,  H.  —  2)  kao  na- 
zvati, nennen,  appello:  Bela  marama,  briga  golema: 
da  tugJH  majku  majkom  pozove,  a  svoju  majku  da 
zjiboravi:  da  iugja  hrata  bratom  pozove,  a  svoga 
brata  da  zaboravi.  Npj.  1,  73. 

pozvekiviiiije,  n.  das  J^'rklingcTit  eoniius,  iinnitun. 
Rj,  verb.  od  pozvekivati,  koje  vidi. 

pozvekivati,  pozvfekujem,  u.  impf.  erklingen^  per- 
sono:  Pozvekuju  toke  na  Cijilasu,  Rj.  po-zvekivati. 
B.  impf.  pronti  zvećali.  r.  pf.  pozvoknuti.  —  Pokraj 
gjogft  hrće  poskakuje,  a  zlatan  mu  litar  pozvekuje. 
Npj.  2,  271. 

pozvćknuti,,  pr>zveku§m.  v.pf.  pcrsomire.  u  Bara- 
jevu.  Dr.  Gj.  Surmiu.  po-zvt:knuti.  kao  malo  iveknuii. 
V.  impf.  pozvekivati. 

rftZTizd,  m.  grad  u  Turskoj  Hrvatskoj  blizu  Kla- 
du še.  Rj. 

pozviždiviii^e,  m.  verb.  od  pozviždivati,  koje  vidi. 

pozvil^divuti,  pozviŽdujem,  v.  impf.  kao  zviždati 
sve  pomalo,  prekidajući,  v.  impf.  prosti  zviždati,  v. 
pf.  prosti  zvfznuti.  —  Al*  eto  ti  iz  potaje  zlato,  pa- 
zvižduje  po  rosnoj  livadi.  Herc.  96, 

pOiala,  /.  die  Benchucrde,  querela,  cf,  tuSba:  Ka 
Stojauu  na  pozalu  pogje.  Rj.  po-žala,  djelo  kojim  se 
tku  požali  kome  na  koga  ili  na  sto.  i9p.  požaliti  ie. 

pDialije*  adv.  po-žaliie,  kao  prilihio,  podofita  za- 
lije, isp.  po  (uloz.  sa  aav.)  i  zalije.  —  Pa  ja  mi.««lim 
u  mojoj  [karneti,  da  ga  nama  njeMo  pozalije...  Zalije 
ga  naum  nego  njima.  Npj.  5,  4il5. 

p6Žalitl,  lim,   v.  pf.  Rj.  po-ialiti.   v.  impf.  Žaliti, 

—  1)  hedauernf  sich  leia  setn  lassen,  poenitet  me: 
I  Paka  ga  je  Hdo  požalio.  Rj.  —  Misliš   li    me   mrtva 

požaliti,  požali  me  dok  sam  u  životu.  Posl.  179.  Ako 
ko  želi  da  ja  propadnem,  požalite  barem  *uirod  oviij 
i   gledajte   da   bi    ga   izbavili,    Sovj.   08.   Povrati   so 

I  (Gospotlel)  od  gnjeva  svojega,  i  požali  narod  svoj 
oda  zla.  Moja.  t(.  32,  12.  Pobi  mladiće  njihove  ma- 

I  ćcm,  i  ne  požali   ni  mladica   ni  djevojke.  Dnev.  II. 

!  36,  17.  —  2)  sa  se,  refleks,  kome  nu  koga  ili  na 
žto.  sich  heichverejt^  conqueri,  cf.  potužiti  6e:  No  se 
ocu  dijete  požali.  Rj.  —  Tugjiuu  se  hvali  a  svojemu 
se  požali,  Posl.  322.  JoJ  se  jedan  put  požali  sin  ocu 
na  nepravdu.  DM.  43. 

I  poiJkpke  (pM>apke),  n.  p.  hoditi,  t  j.  na  rukama 
i  na  nogama,  kao  žaba,  mdi  Ćetverono^ke.  Bj.  adv. 
po-žab-ke. 

p5iar,  m.  der  ^aldbrand^  flagrantia^  ardor  silvae 
sponte  atU  forte  fortuna  incensae.  Rj.  kad  gori  suma, 
kuća.  i  t.  d.  vidi  oganj,  vatra.  —  Otide  u  Sumu  da 
vidi  6ta  je.  Kad  tamo,  ali  ee  zappŽarilo  pa  u  požaru 
zmija  pi$ti.  Npr.  IO.  Ona  mu  kaže  sve  po  redu  kako 
je  bw  opkolio  požar   i   kako  je   ćobau   izbavio.  11. 


Poitreru 


poiaiia« 


I 


Inkat'  alAmi^  na  požaru.  DPoal.  H3.  £ar  (kor.  koga 
je   (^ijeii,  par,  Žjirili,  ŽeraviL*a],  požar,  iKfi.  Osn.  15. 

PS^i^rnc.  Pi'ižarevca,  w.  Stadt  in  Strhien,  am 
recJiten  Ufcr  dcr  Morava  (verhunzt:  duft  bcriihmte 
J*itssaroipiti).  Kj.  varo^  u  Srb^i  na  deanom  brijegu 
Mornvc. 

Pfiiarornfki,  orf/,  von  PoSnrevac.  Rj.  kto  pripada 

PožAr^^r^nnlii,  m,  Einer  von  PoŽarevnc  Rj.  čovjek 
i:  Požarrvrn. 

poŽAriO.  p<V,artm,  vidi  zapoiariti.  Kj.  r.  pf.  po- 
iariti.  n.  p.  sumu,  t.  j.  dit  izgori,  r,  impf,  žariti. 

pSiiirnik.  m.  kuji  požar  ija^i:  PiSu   »vatrogaftci«^ , 
A  gdje  su  im  veseli  posarnici?  Pom.  131.  i 

poihAaitI,  pd^.buniiii,  i\  pf,  vidi  pobuoiti.  Kj. 
po-žbuuiti.  isp,  zbuniti,  odakle  će  hiti  po -/buniti 
pn}iHJenom  glaxn  z  na  Ž  (dijalektički). 

p6£ttill,  p(V,dim,  r.  pf.  (u  C,  (i.)  vidi  popaliti.  Kj. 
po-^liii.  —  po-že<*i;  pri-žp:nti;  pri-dž>raii;  kad  od 
dni^oji^ft  1/  u  slovenskim  jezicima  bude  f,  tada  od 
dva  fi,  koja  fte  u  nas  nagju  jedno  do  drugoga,  biva 
id:  pnžditi,  prižditi,  sažditi,  u^.diti.  uza^.diii.  za?.diti. 
Korijeni  W). 

pož^oi,  i»ožy.era,  r.  pf.  Rj.  po-že(^i.  »-.  impf.  ieći. 
—  JJ  vcrbrettn^nt  in  Brand  »terketi^  incendo,  Rj.  riđi 
poMiti,  popalili.  —  2J  po?.eg;la  me  riba.  hat  mir  Durti 
verurnacht.,   sitim   movit.  Rj.  jeduvsi  je  oiednio  sam. 

poi(>(lnJnti.  dnjjira,  v.  pf.  vidi  ožednjeti:  Dokle 
bjehu  pozednjuli  Turci.  Rj.  po-žednjati,  oiednjati  svi 
redom.  V.  impf.  žednjeti. 

pd2eir,  m.  po-žec^,  djelo  kojim  tko  požeže,  zapali 
ti.  p.  ku^Ai,  u  Hrvutskoj  govori  se  palež.  —  Ako 
lit*će4  od  poiega,  ne  ćei  od  ožeeia.  OPnal.  4.  (IpAle 
je  jeiujitvo  bilo  »amo  zn  kriminalne  krivice,  kao: 
iibiJKlvo,  pozeg,  poham,  vrai^anje  ittl.  DM.  29IK 

P&iega,  f.  —  ti  Stadt  in  »Serhien,  Rj.  varon  ti 
Srbiju  —  2)  n  »Slav. :  Stiže  bane  pitomoj  Pokezi, 
Rj,  —  Po-Žega.  i.s/?.  požeg,  poieiSi. 

vAioglirii*  /'.  vidi  pogoreli'^.  Rj.  po-Žeglica.  i«p. 
pORe^i.  —  Pogorelica,  izgorelica,  pošegiica^  t.  i.  ona 
kapa,  ili  čarapa,  u  koju  se  prsten  Hakrije  dvapnt 
iKMopre  kad  m  igra  prstena.  Rj.  r>l7a. 

pnžMjoH,  požurim,  v.  pf,  —  1)  begchren,  itich  stehnen 
nnch  etiras,  concupiaco.  Rj.  po-Željeti.  \>idi  požudjeti. 
r.  impf.  Aeljeli.  —  Kad  te  pošeljeo^  onča  te  i  vi^co! 
(Kad  ko  koga  ne  ieli  vigjeti).  Posl,  12*2  (poželjeo  jui. 
vtjesto  jugosap.  poželio).  Gjogat  mi  je  boja  poieljeo, 
pri  pfjiasii  Haolja  ožedujela,  poželjela  krvi  od  junaka. 
Jipj-  4,  430.  Zdravo  mi  bio  kako  biii  i  sebi  poželio. 
Kov.  73.  —  2)  poželi  ko  .4f«,  kad  mu  ga  nestane:  A 
u  mene  nipdi  nikog  nejma,  neg'  mi  Ptara  u  odŽaku 
majka,  a  svoga  Ram  ćaSit  požclila,  a  ja  brata  ni  imala 
niftam.  HNpj.  3,  331.  Ćetri  Tale  druga  poželio,  3, 
547.  amo  će  ići  i  ovo:  Ko  ee  akoro  oženio,  svakog 
dobra  pošeiio.  Npj.  1,  176. 

poi6nHi*  pMonim.  Rj.  po-ženiti,  v.  impf.  ženiti.  — 
J)  t-idi  iženiti:  Pokretio  pak  i  poženio,    Rj.  poieniti 
n.  p.  šinopc,  tn^e  ih  pomalo  oženiti.  —  Vj  sa  se^  refleks, 
vidi  iženiti  fle:  Vrsnici   se   moji   poženiAe.    Rj.  svi  i^e  , 
fedom  oseniite. 

P4Ž«ški,  adj.  von  Po^e^a.  Rj.  Ho  pripada  Požesi: 
i^  nahijora  Rudničkom,  Požeškom  i  U?,if5kom.  8ovj.  5Ž7. 

Pl^žt-hkii^ii,  /'.  Eine  ron  PoŽLgiu  Rj.  ženika  glava 
tf  Požege. 

I^ftioskinja,  /*.  t  j.  Mjiva,  die  gew6hnliche  Zuelschki:; 
ivoraus  dtr  Žuetschken'BranntKcin  gebrannt  iri'rrf, 
prunUM  v%tlgare.  cf.  mad^.nru^a. 

p61<*ti,  požanjem,  p.  pf.  ahschneiden  (Gctreide),  de- 
meio.  Rj.  po-Žeti.  .nadašnje  vr.  i  pof.njom.  isp.  Obi. 
75.  vidi  požnjeti.  u.  ivipf.  zeti,  —  Dogje  žetva.  Sta5e 
«c  ni/govaraiJ  kako  će  poželi  .  .  .  l'ožese  i  nnoplje  po- 
vezat. Npr.  175.  Kako  poHije^.  onukn  veš  i  poznjeii. 
Pofll.  12tJ.  Ko  žto  posije  io  i  požtije,  Ititl.  Popali  lje- 
tinu požnjevenu  i  tufpoinjei^^HU.  Bud.  15(  5.  Drjti  »e 


i^«lj«di  dok  ne  pošnju  sve  moje.  Rut  2,  ai.  m  ae, 
;i«.w. :  Po^trnak,  p07ni  kukuruz  koji  »e  aije  j>o  atr- 
njici  Ipošlo  .^e  osim  poznaje).  Rj.  551a. 

PdŽPŽimiD,  m.  (pl.  Požciani)  Siner  mtn  Požega. 
Itj.  ćorjek  iz  Požege. 

poŽIknti,  p5žikjun,  r.  pf.  (u  Rianu)  vidi  Sikoaati : 
Dvori  su  mu  žikom  požikani.  A  pokrio  te^kijem  olo- 
vom, poiikao  žicom  od  tetiva.  Rj.  po-žifcati  ftto,  iikom 
ga  okititi,  sik  na  nj  udariti,  tsp,  nažikati.  v.  impf. 
Žikftti. 

potiljak,  požfljka,  m.  —  1)  vidi  masnica.  Rj.  na 
tijelu  od  udarca,  vidi  i  modricu.  —  2)  ono  mjento 
gdje  je  rana  zariLsla,  die  ^arbe^  cirairia:  Rj.  vidi 
ožiljak.  —  Ako  li  oHtane  na  Bvom  mjestu  bubuljiea 
i  ne  rnliri  se,  požiljnk  Je  od  čira.  Moj«.  111.  13,  23. 
po-žiljak  (osu.  u  žila),  (>«d.  2J*1. 

pAžiočiti,  ^tni,  v.  pf.  udariti  žioke,  vidi  pobaakijati. 
Rj.   pn-žio<^iti.  r.  impf.  žiot'iti. 

potjvitlf  fioživlni,  V.  pf  po-živiti  koga,  podržati 
ga  žira,  v.  im/)/",  živiti.  —  Dii  Ptig  pttžiri  tehe^  ^apo- 
darU}  i  sultana.  MiloJ  1(17.  Ako  me  Bog  pozivi  i  orri- 
jepi  joft  koje  vrijeme.  Hovi.  1.  Gospod  će  ganiuHivati 
i  pozivićc  ga.  V».  41,  2.  Poživiii  (vivum  conservare), 
nema  u  Vuka;  ali  »da  Bog  pozivi  toga  i  toga*.  Riul 
ti,  113. 

poiiTJeti,  poživtm,  v.  pf.  (in  Buhe  umi  Frleden) 
verleben^  iransigo  (leniterj  aevnm,  Rj.  po-živjeti.  ridt 
poživovali.  v.  impf.  živjeti.  —  Ober-knez  .\r8aje  umr'o 
puživivsi  53  godine  na  ženom  svojom  Anom.  Žitije  5. 
Da  tihi  i  viirni  život  pozivima  u  svakoj  pobožnosti 
i  poštenju.  Tim.  I.  2,  2.  Poživje  Adam  sto  i  trideset 
godinu,  i  rodi  sina.  Mojs.  X.  5,  3.  Da  požirimo  Bogu. 
DP.  r»(). 

poŽIvdl'atU  pož\vujem,  r.  pf.  po-živovati.  vidi  po- 
živjeti.  V.  impf.  živo  val  i.  —  živJŠvati,  poživnrati.  H^ep. 
mal.  55  (Kj  delijo.  Muso  čelebijo!  mnogo  V  di^aAfl 
ocmit'  Vlahinje,  da  nam  malo  više  poiivova).  Rad 
6,  143. 

požijegjiviinje,  n.  d(ts  Aufreis^en,  refricutio.  Rj. 
vcrb.  od  požljegjivati.  radnja  kojom  tko  posljegjuje 
n.  p.  ranu. 

notlJen|ivatl,  požijfegjujem,  p.  impf,  aufreissen^ 
refrico.  Rj.  po-Žlje(givali  «.  p.  ranu.  v.  impf.  prosti 
zlijpditi.  isp.  povregjivati.  r.  pf.  poTsHjedili.  —  Za 
njom  (/a  ku<5om)  svezan  bavor  vaSka,  on  mi  <^eato 
porežuje,  meai  rane  pozUgjaje.  Herc.  251.  A  kada 
se  mukam'  kunu,  muku  moju  pozlegjuja,  32(5. 

ndžnjaka,  požnji\kinjn,  /'.  voi5ka,  u.  p,  trešnja, 
koja  po/.no  dorfpijeva,  das  Spdtobst^  pomn  scrotina. 
Rj.  osn.  u  p07Jin,  po/na,  koje  vidi.  vidi  i  poznira. 
suprotno  i.^p.  raiuea.  —  za  na.Ht.  t*  požnjaka  vidi  kod 
divljaka;  a  u  požnjakinja  vidi  kod  brekinja. 

požnji^U.  p5?.unjBm.  vidi  požeti.  Rj.  i  primjere 
ondje.  r.  pf.  po-žnjeti.  v.  impf.  žnjeti. 

p5žada,  f,  (po  juž.  kraj.)  Begierde,  desiderium,  cf. 
ielja.  Rj.  po-žuda.  isp.  požudjeii.  vidi  t  pohlepa. 

pftžndaa,  p'džudna,  adj.  (po  juž.  kraj.)  gicrig,  cu- 
pidusj  cf.  željan.  Rj.  isp.  pohlepan,  pohlapan,  po- 
klapan ;  popaSan. 

požddjed,  požtldlm,  r.  pf.  (poju?.,  kraj.)  ivUnschenf 
desidero,  cf.  poželjeti.  Rj.  po-žndjeti.  r.  impf.  žudjeti. 
—  Oći  moje,  kud  ste  pogledale?  Srce  moje,  šta  si 
poingjelo?  Npj.  1,  221.  Tako  i  tebe  Rog  dao  »vako 
dobro  koje  u  njega  požugjeo!  Kov.  75  (požugjeo  u 
juž.  oororu  mjesto  požudio). 

pozdtiti,  p^žntim,  vidi  poguliti.  Rj.  po-žuliti  n.  p. 
drvo,  t.  j,  malo  ga  ožuliti;  drvettij  sva  redom  ožtUiti. 
V.  impf.  žuliu. 

PAžnn,  PoŽdna,  m.  Prc^sburg,  PosoniHm.  Rj.  varok 
u  l'garskoj,  Madž.  Po/-sony. 

Puž(iiinc,  FoŽilnta,  in.  ćovjek  iz  Požuna.  Kj. 

poždnn«*.  požiSnca,  m.  —  1)  žitna  mjera  (Preas- 
burgermetsen) ,  cf.  merov.  Rj.  Požunski  merov.  — 
2)  (a  Hrv.)  i  vinska  mjera  od  jedne  oke,  Rj. 

U 


r«žiuikiio* 


—  162  — 


lirakti^au 


P6Žunkiiija,  /".  ženu  ili  djevojka  iz  PoŽuna.  Rj. 

PdžilDshT,  adj.  von  Požun.  Uj.  sto  pripada  Pozitnn. 

požAriti  SLS  p^žumn  se,  r.  r.  pf,  (u  vojv.)  ^-tc/f 
tnmmeln,  festinot  cf.  pohiljeli.  Rj.  »  spn.  ondje,  po- 
žuriti Bf.  V.  impf.  žurili  se. 

poiAtiti,  pftžutim,  v.  pf.  gclb  fdrhen,  colore  (taro 
imhuo:  Jedna  mi  je  nor/e  poiutiht.  Rj.  po-žutiti  fttOf 
uviniti  (žutom   bojom)  aa  bude  ruto.  v.  impf.  žutiti. 

poiAtjcti,  požiitira,  r.  pf.  gcih  u-erden,  llarenco. 
Rj.  po-žuticti.  poHiati  šut.  r.  impf.  žuljeti.  —  Zupflha, 
kad  i'eljdoe  požuti  u  ohrusu  pti  Be  iniBli  du  pi  je 
74ipaliuula  zmija  ili  žaba  gubavica  ili  pseLo.  Rj.  188a. 

1.  prft  (rijećcn  koja  »e  Harno  sastavlja  s  drugima): 
pn^baoa ,  priidjed,  praunuk,  prSpradjed ;  praustavci. 
snačcnje  (korijenu)  koje  je  u  prvi.  Korijeni  '2H(i. 

2.  pril,  proji  ipra),  tn.  riđi  prah.  Kj.  u  krajevima 
(jdje  se  gliiA  h  ne  Ćuje  u  govoru. 

1.  prlui,  m.  u  pjcBni  mjesto  prH:  pase  digo  praa 
od  kopitu.  Hj. 

2.  prna  .  .  .  vidi  praha  ...  Rj. 

prilbtiba,  /".  die  Urm-os9wutterf  abavia.  Rj.  pra-baba, 
haoina  mati.  inp.  prsi. 

pr&babin»  adj.  Kj.  što  pripada  prabubi. 

prJVeijcn,  m.  —  1)  (u  Baranji)  riđi  procijep.  Rj. 
—  2)  {u  Didm.)  die  Deidtsdstangct  cf.  1  ruda  ±  Rj/ 

Prar^a*  /'.  varo§  u  Bosni  (ili  Hercegovini  7):  A  od 
Prače  dvije  Erenlije.  Ri. 

pr&^a,  f.  —  1)  die  Schleuder,  funda,  cf.  pudarka. 
Ri.  tuđi  i  praćke,  dem.  pra(iiwi.  —  Uzme  (pudar)  onu 
glfttu  8  nama  te  metne  u  prn<Ui,  pa  okretmvAi  je  neko- 
lika puta  sebi  iznad  gisve,  baci  je  preko  vinogradu 
da  pla.5i  čvorke.  Npr.  7.  Pokla  vuk  kozliće  ^im  ovc^ar 
pra'hi  splete.  DPosl.  98.  David  turi  ruku  svoju,  i  h- 
vadi  ir.  nje  kume»,  i  haei  ga  iz  praće^  i  pogodi  Fili- 
stejiua  u  Ma.  Sam.  1.  17,  49.  —  2J  indi  pra«5icA  2. 
Rj.  na  samam  ona  uzica  na  kojoj  se  drii  noga  kad 
se  jaše. 

prilćak,  m.  (u  Slav.)  vidi  pratlja^ji.  Rj.'f»fii»  ma- 
Iju^  I. 

pra^'ftkanjn,  n.  daa  Zappeln,  palpitaiio,  Rj.  verh. 
od  prfti^nkuti  fle.  radrtja  kojom  ne  praćaka  n.  p.  riba. 

pra^'t^kati  st»,  kam  se,  v.  r.  impf.  inch  \cerfen  (wie 
der  Fiavh  im  l'rockenen),  sappeln,  palpito.  Rj.  j>ru- 
čaka  se  n.  p.  riba,  kad  je  bace  na  suho.  vidi  praćkati 
se,  koje  kao  i  praćakati  se  biće  dem.  prema  praćali 
se.  V.  pf.  prft<5akDuti  se.  —  Idući  ]>okraj  one  vode 
opazi  u  jednoj  lokvi  malu  ribicu  gde  9e  pra^akn. 
Npr.  2(^1. 

prai'jiknuti  se*  pn\ćakn@m  se,  v.  r.  pf.  vidi  prad- 
Duti  se.  Rj.  V.  impf.  prnC-akati  se. 

1.  pr&ranjci  n.  das  Zappein,  palpitatio.  Rj.  vcrb. 
od  pra<?nti  se.  radnja  kojom  se  praća  n.  p.  riba,  kad 
je  bace  na  suho. 

2.  prikć&nje,  n.  das  Senden^  mis»io,  Kj.  verh.  od 
pratiti,  radnja  kojom  tko  praća  (šalje)  kio. 

prftear,  m.  koji  baca  is  praće;  der  Schlcuderer, 
fiindibulariitft.  —  Ostavile  kamenje  n  Kirarasetii.  I 
opkoliv^i  (ra  praćari  stadoše  ga  biti.  Car.  II.  3,  25. 

1.  prlićnti,  praćam,  v.  impf.  vidi  slati:  BrŽe  praća 
sve  dobre  delije.  Rj.  t».  pf.  2  pratiti. 

2.  pr&^'ali  se,  pr&ć^tu  se,  v.  r.  impf.  zappelUj  pal- 
pito. Rj.  praća  se  n.  p.  riba,  kad  je  bace  iz  vode  na 
sufto.  vidi  pru<:!ati  se.  kao  dem.  praćakati  se,  praćkati 
»e.  r.  pf.  praćouti  se.  —  TeAko  ti  je  protivu  bodila 
praeati  se.  Djel.  Ap.  9,  5. 

prženje,  n.  das  liegleiten,  comitatio.  Ri.  verh.  od 
1  pratiti,  radnja  kojom  tko  prati  koga:  U  dvoru  je 
sreću  dijelila:  svekrovima  daleko  praćenje^  svekrvama 
neodgo  varan  je,   gjeverima  hitro  poslu&auje.  Kov.  93. 

pr&t^iea,  /'.  —  1)  dem.  od  praća.  Rj.  —  2)  na 
Hainani  ona  uziea  (mjesto  u/.eugiije)  na  kojoj  se  dr£i 
noga  kad  ae  jafte,  der  ,'<1eigbUgel  um  SaHmro9.tej  sta- 
pia  jumenti  clitellarii.  Rj. 

PrlU'išto,  n.  brdo  viSe  Kotora  po&av  na  Njegu.Ae.  Rj. 


prtU'^ktt.  f.  vidi  praća  1.  Rj.  vidi  i  pudarka. 

prtkt'kiinJiN  n.  vidi  prncskanje.  Rj. 

prikćkalf  se,  ćkiiui  se,  vidi  uraćakali  st-.  Rj.  t?.  r. 
impf.  ilire  kao  i  praćakati  se  dem.  prema  praćati  se. 
V.  pf.  praćakuuti  se. 

prikrnnri  se,  ćnem  se,  v.  r.  pf.  zappeln^  palpito. 
Hj.  isp.  praćftknuti  se.  v.  impf.  praćati  se. 

pr&iljed,  «i.  der  Urgrossrater^  abavus.  Rj.  pra-djed. 
isp.  pm.  djedov  ot(tc.  —  Držeći  se  obićaja  otaca  i 
pradjedova.  DM.  2l>2. 

prUdledov,    adj.    Rj.    sto    pripada    pradjedu.    — 
t  iikundjed,  pradjedov  oLac.  Rj.  829b. 
,  prAdjed6v!ikT,  adj.  što  pripada  pradjetiovima.  isp. 
djedovski.  —  Ma  ako  amo  za  0reh  pragjedovski  na- 
krivili da  se  izmućimo.  8ć*^p.  mal.  30. 

pri^a:,  m.  —  1)  die  Srhwclle,  limen.  Rj.  —  Kad 
svatovi  već  ustanu  da  po^JiU  onda  opet  »a  kufmome 
pragu  prosini  struke,  i  djevojka  kleknuvAi  na  njih, 
otac  joj  daje  dobru  molitvu.  Rj.  Tioa.  Kad  im  seHira 
preko  praga  pregje,  svi  u  livoru  padnu  ik)  zendji  od 
straha,  sova,  grmi,  tutnji,  puca.  Npr.  \H\.  —  2)  (u 
0.  0.)  die  Thiirpfoste,  postiš:  prag  donji,  gornji,  cf. 
vratnica.  Rj.  kad  ulaziš  u  kuću  ili  u  sofatj  pod  no- 
gama ti  je  prag  1,  koji  se  eove  i  donji  prag;  isntid 
glave  ti  je  gornji  prag,  a  a  desna  su  ti  i  s  lijeva 
dovraci  {s^u,  kod  uovraUik).  —  Neka  uzmu  krvi  od 
njega  (od  jagnjeta)  i  pokrope  oba  doiTratka  i  gornji 
prao  na  kućama.  Mojs.  U.  12.  7  (an  die  beiden  Pfosten 
una  an  die  OberschKellen  ihrtr  Hduser).  Naćini  dvo- 
krilna  vrata  od  drveta  maslinova,  kojitna  pragovi 
s  dovrainicima  bjehu  na  pet  uglova.  Car.  I.  6,  31. 

prfth,  praha,  m.  Rj.  dem.  praAak.  augm.  urakina. 
jedinica  (praha)  praska.  —  1)  der  Staub,  putvis.  Rj. 
—  Uzme  onu  glavu  i  odnese  kući ;  pa  je  kod  kuće 
Bazene,  i  ono  ugljevlje  od  nje  po.^lo  ne  ohladi,  stuće 
u  prah.  Rj.  808a.  U/ini  po  tri  dUke  rt-pue.  izgori  na 
oganj,  pa  onijem  prahom  pospi  rane  svojoj  ^ćeri.  Npr. 
133.  Metnu  Marko  strehi  Tatarauku,  ode  strcia  n  prah 
i  u  maglu,  oćimn  se  ne  da  pregledati.  Npj.  2,  361. 
Otresito  prah  s  nogu  svojijeh.  Mat.  IO,  14.  Uze  tele, 
i  spali  ga  ognjem,  i  satr  ga  u  prahf  i  prosu  ga  po 
voui.  II.  32,  ''20.  —  2)  das  Pulver  fsum  Einneiimen, 
als  Mediein),  pulris.  Rj.  Ho  se  dohija  u  ljekarnici 
za  lijek,  —  3)  das  Pulver  (als  Schies.vpuher)^  puhis 
pyriu3:  Nestade  im  praha  i  olova.  Praha  ima,  al* 
olova  nema.  Rj.  puščani  prah.  vidi  barut.  —  Dok 
ne  pukne  moga  džeforJara,  e  sam  njega  dobro  na- 
punio, sedam  majab  zelenoga  praha.  Rj.  342a.  Dok 
to  polje  magla  priliHnula  od  hitroga  praha  i  olova. 
Npj.  2,  561.  Prah  sijeva,  krv  se  prolijeva,  4,  116. 
Od  brzoga  prrta  i  olova,  4,  221.  Vuče  Gjorgje  Nje- 
mačke topove  i  sitnoga  praha  Njemačkoga.  4,  294. 
Od  žestoka  praha  i  olova.  4.  378. 

pr&hado,  /'.  (u  Hrv.)  kao  ralica,  kojom  se  posijano 
proso  praha  (preorava).  Rj.  —  rijećt  s  takim  nast. 
kod  cjepaĆR. 

prihhai^O»  n.  das  Lockernj  puloeratio.  Rj.  verh,  od 
praliati.  radnja  kojom  tko  praha  n.  p.  posijano  proso. 

probati,  ham,  ti.  <*»««/'.  (u  Hrv.)  die  Erde  lockern, 
putvero.  cf.  prahaĆa.  Rj.  preoravati,  kao  u  pra}\  pre- 
tvarati, isp.  pratiti  2.  —  sa  se,  pass.:  Prabaća,  kojom 
.te  posijano  proso  praha  (preorava).  Ry  5(j5a. 

prahdvit,  adj.  sto  je  puno  praha  1.  vidi  pra&an, 
praAliiv.  —  Ustaj  gore  na.4  vojvoda,  koledol  Na-M 
j>w(i  icaloviti,  praovUi.  Živ.  U.  tukva  adj.  kod  barftvit. 

Pr&hovo,  n.  huinen  einer  Stadt  an  der  l)on<tu, 
in  der  Negotiner  Krajina.  Rj.  zidine  od  grada  na 
Dunavu  u  Krajini  Negoiinskoj. 

prftko^e,  n.  pra- kolje,  staro  kolje  ie  vinograda, 
govori  se  u  mojem  zavičaju,  oko  Zagreba  trilaka. 
Iveković. 

prikllean,  pr&ktićna,  a^.  Mo  je  kuo  prikladno  na 
porabu,  potrebu,  posao;  7^paxTuto;,  praktisf^.  ta  nast. 
isp,  gramatićan.  —   Moite  biti  da  će  ae   radije  čuti, 


I 


prakU^nost 


—  163  — 


te  čil  manje  dosftdun  bili.  nko  »pomenem  ko  god 
praktivnijt.  Rad  1,  115.  Bilo  bi  i  ti  praktične  i  s  nii- 
ućoe  Jttrttne  vrlo  koriKuo.  15,  192. 

priiktlcDusil,  priikiit^uoati,  /'.  osohina  onoga  sto  je 
praktično.  —  Prttktičnosi  i  kratkoća  glavni  su  mu 
irjećniku)  zakoni.  Rad   15,  183. 

praktlknnnf.  praktikanta,  m.  d^tr  Praktikant:  Kad 
kukavni  praktikatuit  dobijo  dekret  Megj.  171.  —  ett 
obličje  isp.  argtimeuat. 

pralja,  /".  dic  TT/^cAmn,  lotTix,  cf.  periljo.  Rj. 
koja  pere  n.  p,  košulje.  —  riječi  s  takiw  fuist.  kod 
grebenalJA. 

pHl^nk,  prdljka,  m.  {u  Đalm.)  gvozden  Mljak  kojim 
«e  grade  op.inci,  i  koji  polovo  u  svake  žene  visi  o 
pripaiiMJaiM.  Rj.  ijtp.  prljak  (od  drccta  šiljak). 

praljin,  adj.  Rj.  »to  pripada  pralji.  —  Periljac, 
praljin  muž.  Rj.  494b. 

1.  prftm.  m.  —  1)  ein  Scitiff\  griJsser  als  ein  Kahn 
(ČUDI.  nnvi»  (jenint.  Rj.  lagja  nekakva,  veća  od  čuna. 
dem,  pmDD^e.  —  2)  (po  jugozap.  kraj.)  vidi  pramen: 
Gjeno  sinoć  večerasmo,  ostade  mi  v'jencu  reftc,  v'jencu 
rese  i  uzreae.  dvije  grinje  od  bisera,  i  dca  prama 
»uihi  zlata.  Rj.  vidi  i  pranduR.  hyp.  pramak.  dem. 
prami^ak.  coll.  pnunenje.  ]>ram  i  pramen,  i^p.  grm 
1  grmcD.  —  Jeano  se  dijete  igrale  sa  svojim  jag- 
DJeiom,  iA(5u|)a  mu  jedan  pram  vune,  pak  gle  eto 
konca!  Priprava  140. 

Z.  |inim.  prama«  vidi  preuui.  Rj.  prijedlog. 

prAmnk.  pr:\nikn.  m.  ht/p.  od  pram  2:  1  dolede 
jeaan  prnuiak  »ia^}le.  Rj. 

prikmanje,  h.  daA  Flichen,  fuga.  Rj.  verb.  od  pra- 
mali.  radnja  kojom  tko  prama  (bjeii). 

prtkmati,  mam,  r.  impf.  fliehen,  fugio,  cf.  porjati: 
(Stnn'  da  vidi§  Juvanove  majke),  kuko  prama  kutaka 
u  plauiaul  (Npj.  2,  37).  Rj.  bježati, 

prAmep,  nrumčeta,  n.  etn  klciner  pram  1,  lintris 
gcnus.  Rj.  tiem.  od  pram  1. 

piimen,  pramena,  »i.  dojt  HUnchelt  der  Schopft 
n'iTT*«,  n.  p.  koBe,  vune,  t  magle.  Rj.  vidi  pram  2, 
pranduB.  dem,  prami6ak.  hyp.  pramak.  eoll.  pramenje. 
^maftnje  ^korijen«)  mahati  prelazeiH  u  letieti,  vijati 
^'tes  pramen.  Korijeni  282.  Miklosii?  nalozi  da  <!e  sma- 
^nje  bili  seindei'e,  29<).  —  Gje  se  povi  jedan  pramen 
magle  od  proklete  zemlje  Vasojeve.  Rj.  55b.  Ceato 
gleda  pod  Kunor  planinu,  &V  se  pramen  sapogjede 
tame  a  od  pare  konjske  i  junačke.  Npj.  3,  127.  Pra- 
JW»  «e  je  magle  zoflenuo.  3,  213.  t>a  sedam  pramena 
kotte  na  glavi  mojoj  privijei  na  vratila.  Sud.  IG,    13. 

pHimenJis  ti.  coll.  die  BUschel^  etri-i,  Rj,  coU. 
prema  pram  2,  pramen. 

pramiriik,  pmmftT'ka,  m.  hyp.  od  pramen.  Rj.  — 
dcm.  s  takim  tiast.  kod  grumiCak. 

j»r&Da,  f.  (u  Baranji)  brestova  prujad,  6to  se  no6i 
evijntli,  faules  UlmenhoU,  lignum  ulmeum  putre, 
Rj.  —  Značenje  (korijenu)  takogjer  rasipati^  prela- 
titi  H  prah,  trunuti,  ali  je  u  naa  otpalo  h  (kao  i  u 
drugim  prilikama):  prdna.  Korijeni  298. 

prjinclka«  /*.  lu  Herc),  vidi  franoika.  Rj.  sramotna 
bolest.  —  sa  p  mjesto  f  isp.  p. 

pr&ndo^.  m.  vidi  pramen.  Rj.  vidi  i  pram  2.  — 
Tugja  prandus.  Osn,  356. 

pr&ngijii..  /*.  ipl,  gen.  pranpfija)  der  PoUer,  moria- 
rium  belltcum:  Sa  nje  vire  četiri  prangije.  Rj.  mali 
top,  kao  sto  mnorfe  općine  kod  crkve  im^ju.  vidi 
možar,  mužar,  Laraeka. 

prknica,  /*.  (u  Slav.)  —  i)  die  nuinatliche  Pei- 
nigung^  tnengiruum^  cf.  vrijeme.  Rj.  Senako  vriiemc, 
pranje  2,  mjesečina  2.  —  2)  bijela,  ujeisser  FlusSj 
jluor  allms.  Rj.  bolest.  { 

pr&i^e,  «.  —  t)  das  IKascArti,  lotio,  Rj.  verh.  od 
prati,  radnja  kojom   tko  pei'e  n.  p.  košulje.   —   Tek-  | 
neta  varoftani  kupuju    (n.   p.   za  pranje  koiulja,  mi- 
lje hljeba  i  t.  d.).   Rj.   735a.    —  V>  žensko,  vidi  , 
ica  1.  Rj.  t  SI/H.  ondje.  —  i^ne  je  (otoleve  travu)  ' 


Bnd  jedu  kad  koja  ima  odviSe  pranje  (vrijeme).  Bj. 
477b. 

prftotAC*  praowi,  m.  pra-otac.  isp.  prit.  kao  prvi 
otac,  otac  svemu  ljudskomu  rodu:  Kaziijuči  kako  nam 
je  praotac  Adam  pao  jk>  grijehu.  L>P.  73. 

prkponte,  praporca,  m.  die  ScItelU;  tintinnabulum. 
Rj.  dem.  praporčid.  —  Al'  ne  nosi  sa  sobom  sokola, 
ir  mu  skini  zlačcna  praporca.  Npj.  I,  381.  Soko 
Ictnu.  a  praporac  zr-eknu.  1.  382.  snačenje  (korijenu) 
pračati  ec,  lepršali  se,  tresti  se :  praporac.  Korijeni  289. 

prapArčir,  m,  dem.  od  praporac.  Rj.  —  8a  pra- 
porČici,  sa  gjavolčići.  Rj.  147a, 

prllpradjed,  m.  u  Rj.:  prilpradjed,  m.  (u  C.  G.) 
Ururtpos.^tuter,  abavus,  cf.  čukuudjed.  Rj.  pra-pradjed, 
pra^edov  otac.  isp.  pra.  vidi  i  šukundjed.  —  Tvoj  je 
prapradjed  i  moj  prupradjed.  Priprava  11. 

priLrodltf^lj,  m.  kao  djed:  Po  /akonn  roditelja  i 
praroditelja.  DM.  263. 

pr&Si  m.  (čine  Art  TmucJi)  die  Porre^  allium  por- 
rum  Linn.  cf  prasius  im  Lat.  und  Griechischen.  Rj. 
indi  praz.  luk  {u  Lat.  i  Grčkom  jesiku  prasius),  koji 
se  zove  i  por,  čapljao  1,  čapljani  luk,  puijan. 

prAsav,  prAaca,  «i.  —  1)  ein  schon  envachsenes 
Schu:ein,  porcus  (u  nas  se  amo  slabo  govori,  ali  po 
južnijem  krajevima  n.  p.  u  Boci  drukčije  se  i  ne  go- 
vori}; Poručuje  Varica  aoi'\6\i,  da  joj  poSlje  od  prasca 
nožicu.  Rj.  i  u  ^evernoj  Hrv,  tako  se  govori,  vidi 
krmak.  —  Prasac  Čist  nikad  pretio.  PosL  259.  Što  i 
koza  prascu  (rod  mu  je).  (Kad  se  ko  gradi  da  je 
s  kime  rod  a  nije).  355.  —  2)  (u  Dubr.)  nekakva 
morska  riba.  Rj.  isp.  morska  svinja. 

prlksfid,  /'.  (cfdl.)  die  Fcrkel,  porcelU.  Rj.  coll.  pretna 
pratie,  vidi  prasci,  pra5čiči.  —  Sto  bi  valjalo  da  su  i 
]}opo\ a praifad  jnudra,  to  su  mu  i  gjeea  luda.  Post.  24(>. 

prksci.  prasaca,  m.  pl.  (coll.)  die  Ferkel,  porculi, 
Rj.  vidi  i  praAčiči, ,  prasad,  jedno:  prase.  —  Guriču 
preuci.  Rj.  lOSa.  Ouva  jednu  krmaču  i  troje  praš- 
čića ...  u  veče  dete  otera  knči  krmaču  i  drqje  pra- 
suca.  Npr.  25(>.  Kako  kum  praac,  ti  odmah  vreču. 
(.  ,  .  ali  se  i  mali  prasci  nose  u  vreČi).  Posl.  126. 

prase,   praseta,   n.  ein  Ferkel^  porcelltts.   Rj.  pl, 

prasei,  praSčiči.  coll.  prasad,  dem.  prasence.  vidi  pra§- 

!  čič.  isp,  branjenice,  mangulče,  odojče,  siSče.  —  Otide 

I  k  svinjarima  i  zai^te  u  njih  jeduo  prase  .  .  .  Svinjari 

!  joj  ne  Scenu  dati  praseta.  Npr.   17G.   Pametan  kao 

popino  prase.  Posl.  246. 

prksoćT,  adj.  Ferkel-,  porcelUnus.  Rj.  ito  pripada 
prasđu.  —  takva  adj.  kod  ja^nječi. 

pra.s^ner,  prasčnceta,  n.  aem.  od  prase:  HoČeS 
li  mi  dati  jedno  prasence  ispod  svojo  krmače?  Npr. 
255.  vidi  krmek-e.  —  dem.  s  takvim  nast.  kod  bureuce. 

prksetinik,  f.  Ferkelfleinh,  porcelUna.  Rj,  prosede 
meso.  —  riječi  s  takim  nast.  kod  divljetina. 

prkslco,  /.  Rj.  dem.  prasičica.  —  1)  (u  nafiijem 
krajevima)  mlada  krmača,  koje  se  rijetko  govori  kao 
i  prasac.  Rj.  —  Božura,  hof.u n(*A^  prasica  Sto  se  kolje 
za  Bo£ič.  Rj.  —  2)  (po  jugozap.  kraj.)  vidi  krmH<5i. 
Rj.  —  Prasica  moje  susjede,  Ao  ih  i  vele  vodi^  ali 
ih  malo  othrani.  DPosl.  99. 

prAsičica.  f.  dem.  od  prasica.  —  Prasičica  ugo- 
jena za  boiič.  Daničič,  ARj.  565a. 

prf^sllf,  prašim,  v.  impf.  Rj.  v.  pf.  sloi.  isprašiti  (i  se), 
opraaiti  {i  se).  —  1)  ferieln,  (porcos)  pario.  Ri.  krmacji 
prfisi  praščiće.  —  2)  sa  se,  refleks,  ferkcln,  pario 
(porcos).  Rj.  krmača  se  prosi,  kad  praši  praščiće. 

prkskn,  f.  —  1)  das  Krachen,  crepitus:  stoji  pniska^ 
a.  p.  puSaka;  uka  i  praska.  Rj.  isp.  praskaoje.  vidi 
trubnja.  —  Prestala  je  jjraska  strjeljačka  na  mjes- 
tima gdje  80  voda  crpe.  Sud.  5,  11.  Od  tutnjave 
kobi  ujogovijeh,  i  praske  točkova  njegovijeh,  ne  če 
se  obazreti  očevi  na  sinove.  Jer.  47,  3.  —  2)  (po 
jugozap.  kraj.)  vidi  praskva.  Rj.  vidi  i  bre«kva. 

prkskanjc,  ».  das  Krachen,  crepitus,  Rj.  verh,  od 
praskati}  koje  vidi. 


praskati 


-  IM  — 


praiUao 


pritskiiti,  pru»Wam,  r.  impf.  Icrarhen^  crepo.  ^Rj. 
is;».  ]>ra5titi.  r.  pf.  prasnuti,  slož.  upraukati.  —  »Sala 
miiHknra  puteni  pra»kulti,  (Kad  ne  ka^^e  da  je  At» 
Aala  i  ht'flpoalioji).  Posl.  351. 

pr&skofi   m.   nekakva    Iruva   irn    ćele    dobra,   Art 

silvanica  {c^halaria  trannUvamca  Schr.  Rj.')  Rj. 
rijeH  ^  taJcivi  nti/tt.  kod  (rlavoč. 

prnskdzdrje,  ».  (Hismi)  kad  zora  počinje,  đie 
jMorffcnti'immerung,  dtluculum :  dij^ao  »lui  se  u  prasko- 
zorje. Ri.  praako-zorje,  onaj  vai  kad  praane  sora^ 
Hi  ono  doba  kud  praaka  Kora.  t>p.  puca  zora.  vidi 
prozorje, 

prikskva,  f.  vidi  bre^kva.  Rj.  vidi  i  praska  2.^0- 
stanjmi  od  pentini  (amv^dahis). 

I'r&skvh'a,  /'.  —  1)  nainasiir  u  IVHro vitkima.  — 
2)  Tursko  veselje  pred  .Spiižem:  Do  PrunktUcc  i  vnde 
PiiAice.  Rj. 

priksnnll,  prnftnoni  (prnflniih  i  prHAkoh^  prBanii  i 
prHĆte)f  r.  pf.  Rj.  pni8ik)mili.  v.  impf.  priif^kati,  — 
J)  enUchlonseu ,  hurtin  uufhrechen,  erumpo:  prasnu 
mu  ('e\\  Rj.  ovaimt  ide  i  oruj  primjer:  J*rusne  k*o 
prah  od  luniliarde.  DI'orI.  ity.  —  *4J  anlirethen  (vom 
l'age),  illucencerc^  cf,  zabijeljeti :  Dokle  prusnu  zora 
od  JKtoktt.  Kad  u  jutru  praitc  zora  bijela.  Rj.  iitp, 
praskozorje. 

prd^ak,  priUka,  m.  —  JI)  detn.  od  prah.  Bj  — 
Fepćliak,  onaj  praiaic  n.  p.  na  Mjivama  i  nafrtož^^'u. 
RJ.  494a.  Koje  ona  potkngjenu  nuiiruum  i  tamiijanom 
I  svakojakim  praškom  upotekmakim?  Pjeaiii.  nad  uj. 
3,  0.  Gle,  premješta  (tio«pod)  ostrva  kao  pruM'.  Is. 
40,  15.  —  2)  (u  Hrijemu)  vinogradska  kopnja  poslije 
pokopice,  cf.  praAidba.  Rj.  *>».  i  praAili  ti. 

pr&^AB,  prAAna  (pnl^ni)  adj.  atauitig.  heaUiuht,  pul- 
veruienius.  Rj.  na  (Wiu  iwa  praha,  Ho  §e  puno  praha. 
vidi  prahovit,  pra.Mjiv.  —  Nfigje  na  tavanu  oružje  sve 
prašno  i  za'rgjalo,  ali  ga  on  lepo  oćiati  i  uredi  te  aice 
kao  novo  kovano.  Npr.  28. 

prfift^evina,  f.  (po  jugozap.  kraj.)  svinJHko  meso, 
das  Schtreinflei-tch,  snilla.  lij.  meno  od  prasca.  — 
J^ražrvina,  f.  (u  Dubr.)  vidi  prašrevina.  Rj.  5ti5a 
(dijalekt.),  riđi  krmetina,  Kvinjctiua. 

prft^i'ie,  m  (u  Dubr.)  riVfi  prase.  Rj.  —  Od  mje- 
seca prašt'ić,  a  od  dva  nafU.  DPosl.  88.  Pračid,  m, 
(u  Dubr.)  vidi  pndvić.  Rj,  565a  (dijalekt.). 

pri^^rićl,  m.  pl,  (coU.)  —  1)^  rf^Mi.  od  jirasei.  Rj. 
vidi  prasad,  jedno:  praiM*.  —  ('uva  jednn  krniathi  i 
troje  pritHĆića,  koji  su  u  isti  mali  krmaćn  Micali.  Npr. 
255.  —  2)  (u  Jioci)  die  Jlatsdriiseti,  scroftUae.  Rj. 
Mp.  ilijezoa. 

pr^^#iiii|o,  n.  vidi  praifttanje.  Rj. 

prlk.^f^atT,  pra-^^Hm,  vidi  praAtati  .  .  .  phU^fcti  se, 
pravnim  p>e,  indi  praštati  se.  Rj. 

priVsi-rnji?,  «.  vidi  praStenje.  Rj. 

priiM^uji*.  II.  Rj.  i^erb.  od  1,  '2)  pnUiti,  3)  prašiti, 
prašiti  se.  —  1)  radnja  kojom  tko  prtm  sto,  n.  p. 
odijelo  svoje  (das  Stiluben,  Erregeu  des  Staubes,  pul- 
veralio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  prtiii,  «.  p, 
vifioffrad  (daa  Lockern  [im  \V'cinberge],  pnlveratio. 
Rj.)-  wp-  i>rašidba.  —  3j  radnja  kojom  krmača  praši 
praićiće,  praši  se  (das  \Verten  der  Sau,  daa  Ferkeln, 
partus  porcae.  Ri.). 

prftsidbii,  f.  aie  Lockcrunp  im  Wvinbergej  pulve- 
Tatto.  i/\  pm.Safc  2,  Rj.  pra.^it-ba  osn.  u  praAiti  isp. 
Osu.  242.  radnja  kojom  tko  praši  «.  y.  ^mioffrad  {isp. 
praAenje  2);  i  vrijeme  kad  Jte  praši.  —  rijeci  s  takim 
nast.  kod  bjelidba. 

pHhsllae,  pr&Sioca,  m.  der  Lockertr  (im  Weinberg), 
qHi  paherat.  Rj.  koji  praii  n.  p.  vinograd,  —  riječi 
8  takim.  naM.  kod  i^uvalac. 

pr&^liin,  f.  augm.  od  prah.  Rj.  —  P?por,  3)  prtMinUt 
n.  p.  cdje  leže  bravi,  Sandy  arena.  Rj.  (ilBb. 

prjkMiunfeu,  f.  (u  vojv.)  die  Sandbuchse,  ihecii  pul- 
ccriđ  scripturii.  RJ.  aprentica  y(^  se  dfjći  piahj  t.  j. 


(pijesak)  posipa«^,  ridt  pjoskovnica.  —  prtuHonica,  osn. 
u  pra.šiti,  prah.  riječi  s  takim  nnsi.  kod  djeljaonica. 

prAšUir  prii^nn,  v,  impf.  Rj.  r.  pf.  sloz.  iz-prasiti, 
na-,  o-,  pod-,  pri-,  raz-  (se),  u-,  za-;  v.  impf.  kIoz. 
uotpraMvati.  —  1)  stduben,  pulrero,  puherem  ejccito* 
Kj.  što,  kao  činiti  da  hHd4S  prakno.  isp.  piišili  2.  — 
Da  ne  praši  tura  od  ^alvara.  Rj.  755b.  Ik,  ne  praši! 
(Kad  ko  Sto  slaže  ili  se  hvali).  Posl.  lOG.  —  2)  u,  p. 
vinograd,  kukuruze, /orJL*cr«,/)ijit'cro.  Rj.  t7u2i  praluiti, 
mJaditi.  isp.  zanavljati. 

prikška,  f.  ein  Siaahlein,  pultisenlua,  atomiis:  nema 
brn&na  ni  jedine  praške.  Rj.  jedinica  onoga  sto  £na('i 
prah.  takve  rijeli  kud  biljka.  —  Peoelom  s  česuice 
posipaju  svilene  bube,  da  ih  bude  do.<tta  kao  i  pra- 
saka  u  pepelu.  Rj.  35a.  Ule,  narodi  su  kao  kap  iz 
vijedra,  i  kao  praska  nn  mjerilima  broje  j*e.  Is.  4(),  15. 

prA&IJIv,  ttdj.  riđi  prahovit,  prazan.  —  leaU)  sve 
stare  prasljitv:  knjiinrino.  Megi.  183. 

pr/^.snik  ,  ]>rnrinlka,  m.  (u  Pa^tr.)  (laiiak  ii  puSke, 
die  Z^ndpfanne,  recepiaciUam  pulveris  pt/rii.  Rj.  osn* 
u  prali  (pušćani).  ono  u  puške  gdje  se  potprasuje, 
da  se  prah  upali  kud  kresne.  i^di  i  ćn^ica  2. 

prilittaiijc,  n.  Rj.  vidi  praA^fanje,  proHavaoje.  verh, 
od  !,  praStati,  2)  praštati  se.  —  2)  radnja  kojom  tko 
praHa  kome  sto  {das  Verzeihen,  Vergeben,  vcniae 
datio,  venia.  Kj.):  Ali  je  u  tebe  praHanje^  da  bi  te 
se  bojali.  Ps.  1^W,  4.  —  2)  radtjja  kojom  se  tko  prašta 
s  kim  (dti8  Abschiedoehmcu,  salutaiio  discedentis  aut 
deeedL'ulis.  Rj.). 

prdstafi,  priUtam,  f.  impf.  Rj.  i?iVii  pra&i^ati,  pro- 
davati, r.  ;}/'.  prosti  prostiti,  slor.  oprostiti;  v.  impf. 
shj}.  opra-stnti.  —  1)  tersHhcn,  ignoftco.  Rj.  —  Ti  idi 
H  Hoironi.  sad  ti  praštam  za  ono  ftto  si  mi  u  podruma 
dao  vo<le.  Npr.  22.  Ja  ti  sad  žipoi  praštam  .  .  .  i  ekaj, 
ja  ti  vi^c  ne  praštam!  2<)1.  On  ((loapoil)  ti  pra»ta 
sve  grijeJie  i  isejeljuje  sve  bolesti  tvoje.  Pa.  103,  3, 
—  2)  sa  111^  reciproe.  Ahschicd  nehmcn,  sidi  beur- 
laufjen  (sagen:  prosti  brate! ),  salato  discedens  rirl 
decedens.  Rj,  praštati  se  s  kim,  kasirati  mu  na  ra- 
stanku: prosti  brate!  govoriti  mu:  s  Bogom. 

prAsfenJe,  n.  dus  Krachen  (\renn  s.  B.  ein  Jiind 
durch  cin  dichtcs  Gehalz  durdidringt),  fragor.  Rj. 
vidi  pra.4('enje.  verh.  od  praAtiti.  stanje  koje  ?»»ra,  kad 
što  prašti.  praštenje  ili  pn\5(?enje  ćnje  se,  kad  n.  p. 
goveče  prodire  kros  gustaru. 

prll.stUi.  pr£Sti,  v.  impf.  krachent  fragorem  edo.  Rj. 
drukčije  se  glagol  ne  nalazi,  isp.  r.  impf.  praskati,  v, 
pf.  prasnuti.  —  Puške  }tra.šte,  a  topovi  gude,  isjiod 
neba  lijeiSu  hibarde.  Npj,  4,  251.  Kao  Mo  prašti  trnje 

fod  loncem,  taki  je  smijeh  bezumnikov.  Prop.  7,  (i. 
ucaju  bićevi,  i  tovkon  prašte,  i  konji  topot^'u,  i  koia 
■kai5u.  Naum  3,  2. 

prafur,  prEtra,  m.  vidi  fratar,  od  čega  je  postalo 
pretvorivši  se  f  u  p  {isp.  p).  i  prator,  iralor,  vrator; 
der  Fratery  Klosterbruder,  fratcr  (=  brat).  PuStaj 
pratra.  DPosl.  105. 

prfttl,  perem,  v.  impf.  trO^cAtfH,  lavo.  Rj.  1>.  pf. 
slož.  Iz-prati,  iza-,  o-,  poo-,  po-,  pre-,  «-,  aa- ;  v.  impf. 
slož.  ijt-pirati,  od-,  po-,  pre-,  a-,  sa-,  za-,  izo:  dei». 
pirkati  1.  —  Peri  oči  ovom  vodom  pak  <5efi  opet  vi- 
djeti. Rj.  (JOa.  Moja  mati  i  njegova  mati  mu  jednoj 
su  vodi  pregju  prale.  Posl.  182.  Praea  mu  noge  pa 
piti  ona  vomi.  259.  sa  se,  pttss.:  Vonara,  gdje  s«  vuna 
pere  i  prebira.  Rj.  80a.  sa  m,  refleks.:  Čavka  i  zla 
zcna  Sto  se  Igogj)  viie  pere,  to  je  crnja.  Poel.  345. 

praddilja,  m.  vidi  pratilac:  I  dade  joj  dv\je  pra- 
tiazijc  da  je  prate  dvoru  bijelome  . , .  »Hajte  s  Rogom, 
dryV  pratidzije!  Herc.  149.  —  prati-džijji,  osnovi  je 
glagola  pratiti  dodat  Turski  završetak  di^iijai.  vtdt 
aalldžija.  drugifi  takUi  riječi  kod  djeladiija. 

prftilla«t  pratioca,  m.  der  Hegleiter^  comcs.  Rj.  koji^ 
prati,  rijeci  s  takim  naši.  kod  iuvaluc.  mdi  prutidžija; 
tevabija.  isp.  jo-^akćija.  —  Car  mu  dade  mnoge  pra- 
tioce i  opravi  ga  na  puL  Npr.  50.  Pak  juj  dade  lake 


pratilica 


—  t65  — 


pravdai^e 


on 


pratiocu^  le  je  pmte  kroz  goru  zolenn.  Npj.  1,  585. 
Oko  ovijeh  plaiieU  koturajii  se  opet  druge,  i  ove  »e 
Eovu  prntioci  i  mjesefi.  Pripravft  94. 

profilira,  /*.  die  IJegUiicriv,  comes,  Bj.  koja  prati 
(koga),  isp.  pratilac*. 

1.  prfttiMt  tim,  r.  tmpf.  Rj.  hegUiten,  comitor.  Rj. 
V.  pf.  »lor,  iz-pratiti,  po-,  pro-,  u-,  za- ;  v.  impf.  xlox. 
lz-pra(^nti,  po-,  pro-,  za-.  —  Sto  kolevka  Kaljubda,  to 
motika  Kakmmlft,  (Sto  se  »  roekom  ro<li,  io  ga  prati 
tlo  smrti).  Pot*!.  867.  Da  ne  Idu  na  put  prateći  gospo- 
(UiTft.  DHj.  3,  3'10.  Sto  je  vinoki  pokojnik  posorno 
pratio  vjtsinn  radnju.  Rad  9,  190.  sa  8e,  reciproć.: 
Uoc'omo  se  pomiriti,  al'  se  ne  ćemo  vifie  maSalama 
pratiti.  Posl.  343. 

3.  pr&tili,  tim,  r.  pf.  (Kj.>)  vidi  poslati.  Rj.  (st.) 
r.  impf,  pratiti  {vidi  slati).  —  No  daj  mene,  dobri 
fTOApodarut  da  mo  mladu  u  ^rsd  n/Jdnju,  no  ti  prati 
mojoj  staroj  majci,  moja  majkn  ima  doeta  1>laga,  nek 
ti  kuui  roba  il*  robinju,  te  /idujto  kuli  u  temelja. 
Npj.  2,  123.  Ni  jednof^a  pogubio  nisam;  no  pratio 
ka  »tarom  Pazara  ktt  vojvodi  Relji  Krilatome,  du  ib 
Relja  II  tamnicu  baci.  2,  210.  Knjigu  pifte,  dade  ta- 
tarinu,  te  je  prati  đu^du  od  Mletaka  ...  A  kad  Ivo 
knjigu  opravio.  9,  538.  Drugu  knjigu  Ivan  opravio, 
prati  kitjigu  Baru  i  Ul<?inu  na  Miloša  Obrenbego- 
vii^u.  2,  531.  Knjigu  pific,  na  viezile  pratij  vrati  knjifju 
k  moru  dvhelome,  puW(Uimu  hanimba.^!  Limu:  »I^o- 
bralime,  Limo  haramba^^a!  .  .  .  pntti  luthcr,  list  knjige 
bijele,  prati  haber  Roauiću  Stevanu,  nek  ti  a'  i  on 
pod  barjakom  na^c.  3,  300.  DrJt'  ae  malo,  ne  upu^^li 
gradu,  prati'hi  ti  Memed-pa$n  stara,  te  ae  drž'te  do 
fTJurgjevn  dana.  4,  211.  No  ti  prati  roj>iku  na  \t- 
tncnu,  te  potpuni  moga  Oeligrada,  da  mi  Turci  >ULnac 
ne  prihvat«.  4,  222  (i-^'P-'-  T«  opremi  rajsku  na  iz- 
mriiu,  i  potpuni  $anca  Petrovoga.  4,  2^). 

priit^nfa,  f.  drvo  (kao  mala  lopatica),  j^to  žeue 
lupaju  njim  koMilje  kad  peru.  Rj.  vidi  pra6ik,  ma- 
Ijtiga  1.  —  Merati,  mli$tiii  ti.  p.  pmtljaiom  haljine 
kad  He  pem.  Rj.  353r.  rijeH  s  takim  nast.  kod  aj- 
girai^a. 
pritajili  die  lieglcitung,  comitntio.  Rj.  osn.  «  1 
ratiti.  radnja  kojom  tko  prati  koga  (apstraktno):  oni 
uji  koga  praic^  kao  pratioci  (konkretno),  vidi  sprovod. 
<>dia-i''an  s  odreffjcnim  sa  njegovu  pratnju  knezo- 
ma  otide  u  Beograd.  Miloš  143.  opravi  lagju  s  do- 
brom pratnjom.  Žiiije  69.  Dogje  u  Jernsalim  »a  silnom 
pratnjom.  Car.  \.  IM,  2  rijeh  »  takim  nast.  kod  će:fcnja. 
prator.  m.:  Vrator,  m.  der  Krater  (Moncb,  Kloster- 
bruderi,  monachua  latinua.  ef.  prator.  Rj.  73b.  vidi  i 
praior,  fratiir,  frator. 

priiUBali,  m.  der  IJrenkel^  pronepos.  Rj.  pra-uuuk. 
isp.  |)rii  i  unuk,  unukov  (ili  unurin)  «m.  —  Porodica 
zuaći  ono,  ftto  Be  od  koga  porodilo,  1.  j.  sinovi,  unuci, 
praunuci  i  t.  d.  PIh.  43.  hovedi  kakvog  Crncu  iti 
kakvu  Crnku  u  uaAu  zemlju,  njeni  re  praunuci  već 
biti  tjijeli  ponajviše  kao  I  na^i  Ijndi,  Pripniva  38. 

prikiisfav«^!,  m.  pl.  drii;;i  dun  po  kntnom  imenu. 
Kj.  itrn-uRtavci.  i'-*;).  prii  *  natavci.  vidi  prcuslavci. 
prikv.  prava,  adj.  —  1)  undchuldig^  tnmns:  na 
praea  Boga;  za  prava  B()ga.  Rj.  u  umnom  smislu. 
Kuprutno  kriv  2,  —  Ptav  prarcit,  ganz  gerechl,  ju- 
HtiiMtimuH,  innocentiaaimufl.  Rj.  5r>3b.  ^'i  prava  fprav- 
citaj  Botja,  sa  prava  Boga,  na  pravdi  r>oga,  utnsonstt 
Hnšcfndttigerueine,  innoccnn.  KJ.  32b.  /ovne  on  njega 
notnjo,  dn  izi^e  na  kuvijertu  da  ftt*  s  njim  neAto 
dogovori.  i*n  prave  $nt»li  he?.  i  kakvog  straha  ir,agje 

fore,  a  ovi  ga  onda  uhvati  i  preko  bnhla  n  more 
oei.  Npr.  261.  Ako  do^e  prar^  ne  izigje  zdrav; 
ako  dogje  kriv,  ne  i/.igje  živ.  Poftl.  2.  Prav  ee  amije 
ft  kriv  ae  krije.  259.  Da  ne  palimo  Vuću  i  pravim 
hudma.  Npj.  3,  194.  Izdadoh  krv  prart4.  Mat.  27,  4. 
Da  budet«  ;;riitri  na  dan  tJoHpuilH  našega.  Kor.  I.  1. 
a  |atvc7*X»jxot/5,  sine  criminc,  ohne  Siindr).  A  Juda  i 
a  i  re*^e:  pravija  je  od  inenc,  jer  ie  ne  dudoh 


pOMI 


jer  je 


Binu  avojerau  Silomu.  Moja.  T.  38,  26  (justior  me  est; 
sie  iat  gereehter).  Je  li  srce  tvoje  pravo  kao  Sto  je 
moje  srue  prema  tvome?  Car.  11.  10,  15  (rectum; 
aufriddig).  Pregledajte;  da  ne  bude  nepravde;  pre- 
gledajte, ja  »am  prav  u  tom.  .lov  fi,  29.  Da  iz  mraka 
strijeljaju  prave  srcem.  Ph.  II,  2.  Gdje  nalijet^a  na 
čovjeka  prava  zdrtiva.  VI.iaxić  1,  11.  —  Ž)  ^U\p, 
drvo,  gerade,  rccttts.  Rj.  «  tjelesnom  stnislu.  suprotno 
kriv  1.  —  Bapka,  1)  načinjeno  kao  soha  (prava 
odozgo)  te  se  na  nju  naalone  dva  Aljeniena.  Kj.  15b. 
Privae,  2)  prav  veliki  noš.  Rj.  5*>3a.  Pratio  praveiio, 
i)  ganz  gerade,  uetjuiaaimuB.  Rj.  563b.  Tri  pruta  na- 
ra«la  lepa  i  pravu  kao  8ve(5a.  Npr.  151.  Prav  (je) 
kao  uže  u  vreči.  Posl,  258.  Pravo  ae  tirrv  po  polovini 
ejjepa.  (Kad  se  Sto  pogagja,  t.  j.  pola  od  toga  što  ti 
i&teš).  258.  —  3)  prave  ruke,  koji  može  pogoditi, 
n.  p.  kamenom  u  6to.  Rj. 

!•  prAvne,  pravca,  m.  der  (reredite^  Unschuldige, 
jusius.  Rj.  čovjek  prav.  suprotno  krivac  1. 

3.  pHlvae,  prilvca,  m.  —  J)  dr  priivae,  gerade 
aus,  recfa:  drži  ae  pravca.  Rj.  —  Mogući  pr'aveeiH, 
hodit'  ophogjom.  DPosl.  63.  isp.  pravce,  i  syn.  ondje. 

—  2^  (u  Rinnu)  prav  veliki  nož.  Rj.  —  SJ  u  knji- 
setmtka:  die  Tiichtnngt  direciio.  isp.  prftvac  1.  —  I 
u  ovome  (je)  pretekao  svoje  vrijeme  davši  nov  prnvacj 

'  nov  Život  poslovima  svojim  &ti  sunjodnim  državama. 
DM.  322.  Kro«  kojih  ruke  treba  ou  (spomenik)  joA 
mnogo  i  mnogo  puta  m  svakojukiin  pravcima  da 
progje.  Rad  15,  179.  Književni  protivnici  mahom 
ORUgjivahu  pravac  Vuku.  Jurm.  02.  Vuk  verovaže  u 
pobedu  svoga  pravca.  Mi!.  2(»G. 

pr&vce,  tndi  upravo.  Rj.  adv.  vidi  i  (pravac  1)  na 
pnivac,  nravo  2;  upravice,  upravii^Ue. 

prAvriti  adj.  sasvijem  prav.  u  Rj.:  prSv  priivcit, 
prava  pravcita,  pravo  pravcilo,  —  1)  gans  gerade., 
aeguis^imus,  Rj.  n.  p,  drvo  pravo  pravcito  ka  svijeća. 

—  2)  ganz  gerecht,  justissimtts,  innocentitsimufi.  Rj. 
563b.  —  Na  prava  (pratcita)  Boga,  za  prava  Boga, 
na  pravdi  Boga,  utnsonstj  utisckulaigerKctse,  innocens. 
Rj.  32b.  Za  prava  pravcita  Boga  (n.  p.  globiti  ga, 
t.  j.  bez  i  kakve  krivice).  Posl.  V6.  tttkva  adj.  kod 
Dovcit. 

pravda,  f.  —  1)  das  Recht,  die  Gerechtigkeit,  ju- 
st i t ia ^  just um:  Ako  pravda  ne  pomože,  krivda  ne  de 
pomo(fi  (Poal.  7).  Na  pravdi  Božjoj,  utisdiuldig.  Rj, 
vidi  pravica,  isp.  pravednost,  2  pravo.  —  Pokaj  se, 
Sto  si  mi  veliku  Boiju  pravdu  snmkao  svoju  ženu. 
Npr.  232.  Bijeda  na  suhu  putu.  (Kad  koga  na  pravdi 
nagje  bijeda).  Posl.  12.  Nejai^ica  pravdu  guln.  200. 
Pravda  je  davno  poginula.  258.  I*ruvda  je  u  Boga ; 
II  dn  u  koga?  258.  Pravda  ne  treba  mnogo  Sevrdnnia. 
258,  Koji  TIC  rade  po  pravdi^  nego  po  hataru.  340. 
A  ^ta  je  ljepše  od  slave  BoŽjc,  i  od  vetVro  h  pravdom 
stečene?  Npj.  I,  96.  Pazile  da  pravdtt  svoju  ne  rintte 
pred  ljudima  dn  va«  oni  vide.  Mat.  6,  1.  Udarile  /a 
dobitkom,  i  primahu  poklone,  i  izvrtahu  pravdu. 
Sam.  I.  y,  3.  Gort[»od  tvori  pravdu  i  sud  svima  ko- 
jima se  krivo  ćini.  l's.  103,  6.  Hto  Dubrovt'^ani  preko 
pravde  bijahu  pritisli  /emlje  srpskoga  kraljevstvu. 
DM.  29.  —  2)  (iw   M'ahrfieit,  verttas,  Rj.  kao  intina. 

—  Gjeca,  budale  i  pijani  pravdu  govore.  Posl.  7H. 
Iseće  mu  ^trdeset  slugu,  a  ^-etiri  ne  kte  pogubiti, 
već  ih  Marko  ostavi  za  pravdu,  koi'  će  svakom  pravo 
kazivati,  kako  j'  bilo  Arapu  i  Alarku.  Npj.  2,  42.^>. 
Milovauović  (po  pravdi  samo  senator,  ali  «  pomoću 
Avoje  retlitosti  i  bogatstva  gotovo  gospodar  od  senata). 
Miio-i  13.  —  S)  Strcit,  lis,  cf.  raspra,  parnica:  Bolja 
je  mrjiava  pogodba  nego  pretila  pravda  (l*ravda  ovgj© 
znafi  raspra  i  ćcranje  po  sudu.  Posl.  21).  fijevojka 
me  na  pravdu  pozvala  u  ovoga  od  Trogira  kraMa 
(:  »Sudi  pravo,  od  Trogira  kralju  I  Npj.  1,  400).  Rj. 
vidi  i  parba,  proces,  proces,  terancija,  teranka.  — 
sa  ttast.  isp.  krivda,  vražda. 

pravdanje,  n.  Rj.  ivrh.  od  1.  pravdati.  II.  pravdati 


pravdati 


—  166  — 


praritelJfttT* 


w.  —  i.  radnja  kojom  tko  prarda  koga  (du  Recht- 
fertifE:en,  escnutio.  Rj.):  FosU  mlogoga  narodnoga 
prard*inja.  Hai  knez  Petar  nije  bio  TurskA  Dvoda,  i 
Miio^ra  dokiuiranja,  da  je  on  to  jamačno  docnao... 
W\\n^  dl.  Onda  Tana  da  ae  kanimo  opakoga  prav- 
danja pogrjekaka.  fflav.  Bibl.  1,  9ti,  —  //.  J)  radnja 
kojom  se  tko  pravda:  Kad  se  ko  pravda  da  nije  ^o 
uSnio,  a  svojijem  pravdanjem  pokazuje  da  jeete.  PooL 
21  i^.  —  2)  radnja  kojom  se  tko  pravda  $  kim  (daa 
Htreiteu,  li«.  Rj.). 

privdntl,  pravdam,  o.  impf.  Rj.  r.  pf.  idos.  iz-prav- 
daii,  o-,  po-  (»e).  —  /.  rechtf^rtigen,  purgo.  Rj.  — 
Hijt^da  na  pravo^ra  krivca  (u  ftafi,  kao  pravdajući 
krircaj.  Poal.  12.  Filipovi(?  j«  Kara-Gjorgjija  pravdao, 
da  on  nyc  btio  Rodoliaika  ubiti.  ts>vj.  36.  Koji  (Ho^) 
pravda  bezboinika.  Rim.  4,  5.  Ali  ako  i  ptavduju 
okolnotti  GjHrgju  ono  fito  je  radio,  opet  mu  je  pri- 
jekoran naćin  kako  je  radio.  DM.  113.  sa  le,  paM$.: 
Tamnica  je  za  ljude  načinjena.  (Kad  se  pravda  što 
je  ko  ?^tvorcn).  Posl.  311.  —  //.  «a  se.  —  J)  refJeks. 
9ich  rechtfertigen,  purgo  jne.  Rj.  —  On  se  siromah 
ttane  pravdati  da  nije  nikome  ni^ta  kazao.  Npr.  151. 
Evo  nioie  ^lave!  (Kad  ko  ^to  dokaLZujV  ili  se  pravda 
ta  iio).  PoflI-  78.  U  tom  se  pracdum  riječima  apostola 
PavbL  Odg.  na  uL  29.  Budu6  da  im  savjcHl  svjedoC-i, 
i  misli  megju  sobom  tuže  se  ili  pravdaju.  Rim.  2,  15. 
—  ^)  reciproĆ.  {u  Hrv.)  a  kim,  slreiten,  ru-/),  cf. 
preti  ac  R{.  —  O  da  bi  se  ćovek  mogao  pravdati 
8  Bogom,  kao  ein  čovječji  s  prijateljem  svojim  f  Jot 
l'i,  2t.  Za  Ho  boćete  da  se  pravdate  sa  mnom  9 
Jer.  2,  2i>. 

pr&vedflD,  pravedna,  ađj.  gerecht,  justus,  Rj.  vidi 
tiravifl'an.  —  U  jednofra  kralja  bila  dva  sina,  jedan 
hjeie  lukav  i  nepravedan,  a  (irugi  dobar  i  prai^edan. 
Npr.  84.  Pod  mudrim  i  pravednim  riadanjem  nlabo 
(hu  ne)  i  ^la^ili  bajduct  u  Srbiji.  Dnniim  3,  Ifil.  Po 
pravednoj  šelji  G,  E.  Joannovića  evo  ih  nad  ovdje 
dudajfui.   Pis.  .07. 

pr&ve4lii£liT,  adj.  eines  Gerechten^justi.  Rj.  (upravo 
der  (Jer(>cbteu,  jimtonim).  šio  pripada  pravednicima 
ili  pravedniku  kojemu  god  —  Koji  prima  pravednika 
u  ime  praf^edničko,  platu  pravedničku  priuii<5e.  Mat. 
10.  41.  Da  bih  jn  umr'o  mnrrfu  pravedničkom,  i  kraj 
moj  da  bi  bio  kao  njihov!  Moj«.  IV.  23,  10. 

prftvednik.  m.  der  Gerahte  (IfibUsch),  jutrtug:  O 
ćove^e  praredniče!  Rj.  —  Nijeaam  do^ao  da  zovem 
pravednike  no  grjeinike  na  pokajanje.  Mat.  9»  13, 
.ler  li,  Ooftpode,  binjroHiljaS  prateantka,  kao  Hitom 
zaklnnjaA  ga  tni\oit(n  nvojom.  Ps.  5,  12. 

prftve>dnTkov,  adj.  Ho  pripada  pravedniku.  —  Plod 
je  pravednikov  drvo  Životno.  Prif.   11,  30. 

prftvfldnn,  adp.  Rj.  prema  adj.  pravedan.  —  1)  hillig, 
jure,  merito.  Rj.  —  Ukinntfe  im  se  B\i  zulumi,  na 
koje  se  pravedno  tuže,  MiloS  18,0.  —  2)  {u  Dubr.)  vidi 
pravo:  vratedno  da  ti  kaži*m.  Rj.  —  Da  će  i  on  njima 
vjeran  niti  i  »vakome  pravedno  Hudili.  Npj.  5,  36. 

pnlvcdnost,  pravednoati,  f.  (u  Dubr.)  —  1)  die 
Gerechtigkeit,  jnHitia.  Kj.  o»ohina  onoga  Ho  je  pra- 
vedno, vidi  pravilnost.  i>p.  pravda  1,  pravica.  —  t^lo 
ovuki  ljudi,  kao  zn  u/rok  ili  potvrdu  pravednosti 
ovoga  iskanja  svoga,  (jovore  .  . .  Kov.  84.  —  2)  die 
f'nnchiUd,  innoc$l^iu,  Hj.  osobinu  onoga  koji  je  prav. 
riđi  bezar.lenoat. 

pravi,  «*^'.  rerhtt  ecHt,  verus:  pravi  Srbin,  pravi 
Turiiin,  pravi  TTrift^^anin  i  t.  d.  Rj.  —  Živi  abeno,  t.  j. 
r.Io,  r^niivo  (pn-mii  dobru  kao  ftto  je  aha  prema  pravoj 
ioti),  lij.  Ih.  /n  tri  meseea  nije  mo^la  (;;ftlija)  iza^i 
na  gVM  pravi  put.  Npr.  42.  Da  mi  Hojr  da  Ženu  od 
prave  krr>i  Ifris'^anfike.  80.  BaA  sam  prava  budala! 
ju  mator  fook,  pn  nam  doSno  jgtletu  da  me  Hvjetuje 
kako  6i\  MU  ženili.  154.  SkiipStiua  ua^je,  da  ju  ova 
bnluHt  ud  m{jprav{jega  reda.  Danica  2, 13/1.  Ako  je  rad 
pravome  vUra.  3,  210.  Ali  u  prvom©  i  «  pravome 
smislu  ttikou  zn&t'i  uredbu.  6,  84.  Neka  sude,  roože 


'  li  te  ono  tve  sa  praru  istinu  uzeti.   Odg.  na  «it  6. 
Tkko   u  pravoj  sirotinji  umre  u  Budimo.   Opit.  V. 
Laina  alava  mora  uvenuti,  a  Drava  slava  evati  i  n 
bez  prestanka.  Pi&  iH).  Ovo  bi  pravi  usrok  bio 
»c  srae  i  vicu  na  Zagrepčane.  SUv.  Bibl.  1,  92.  Dft 
bi  ono   (poregjeoje)  i  pravije  i  temeljitije   bilo.   Rad 
16.  197. 
prikvica.  f.  vidi  pravda  1 :  Ko  se  drži  pravice^  taj 
;  oe  muze  kravice   (PosL    153).    Rj.   suprotno   krivica. 
,  —  Bop  i  moja  pntrica  donese  me  opet  mojim  rodi- 
teljima. Npr.  253.  Ne  pripada  li  meni  po  sroj  pra- 
vici pozdrav  vojnikov.  Danica  2,  142.  Poata^n  to  carem 
I  da  sudiš  i  dijeliš  pravicu.  Car.  L  10,  9.  Znam  da  rc 
I  GoHpod  pokazati  pravdu    nevoljnome  i  pravicu  uho- 
I  gima.  Ps.  140,  12-  —  2)  das  Jlecht.jus.  vidi  2  pravo. 
I  —  Osobite  su  j^rurice  u  zakonu   bile   date   plemenu 
I  Levijevu,  od  kojejra  je  bio  i  Moj-nje.  Prip.  bibl.  46. 
ovamo  6e  ići  i  ovaki  primjeri:  On  bi  nart>da  ovome 
dao  pravicu,  kakovu  ^od  i^e.  Milc>$  117.  Xa&  je  ustav 
prava  svetinja  a  RmisTu  narodne  pravice  i  slobode. 
Pia.  18. 

pri^Tifan,  privićna,  adj,  gerecht,  justus,  Kj.  vidi 
pravedan.  —  Blago  nama,  kad  smo  ovako  pravični! 
Mepj.  21. 

pr&rienust,  pr&vićnoati,  /.  osobina  onoga  koji  je 
pravičan.  r(Wj  pravednost.  —  Nastavnik  potresa  gjačkn 
veni  u  Hvojii  pravičnost.  Zlo«.  202. 

prfcvilaB,  priivilna,  adj.  Ho  je  po  pravilu;  rtgei- 
massig,  regularis,  improtno  nepravilan.  —  U  ovako- 
voga  spisalelja  valjalo  bi  da  je  jezik  pravilan^  ćist 
i  sladak.  Odg.  na  sit.  12.  Ja  mislim,  da  je  pravilnije 
kaznti ...  li.  Pravilni  glagoli.  Rj.'  hV.Op^te  jemftvo 
ne  bjeSe  pravilno.  DM.  2y<j.  adv.:  Adakale,  koje  su 
Nijemci  pravilno  sazidali.  Danica  9,  45.  Srpski  se 
govori  najčistije  i  najpravilnije  u  Herce^vini  i  Bosni. 
Pia.  85. 

pravUegla,  H,pl.  stare  knjige,  kao  na  drugim  i^jo- 
stima  knjige  ataroslavne  fpriptUgium):  Ali  pravog 
vilegja  kaiu.  Uj.  isp.  privilegija. 

pr&vilnosl,  prTivilnoati,  f.  otobina  onoga  što  je 
pravilno;  die  fiegelmdssigkeit,  regularitas.  —  Da  se 
u  svakome  jeziku  pazi  rui  pravilnost,  na  ćiiftotu  i  na 
osobine  njegove.  Pis.  24.  Lćinjeno  je  da  je  narodni 
jezik  sa  svojom  pravilnoi/^  i  ćintotom  obznanjen  i 
postao  zakon.  Ogled  IV.  Ta  je  gragjevina  sve  nad- 
mašila svojim  rasporedom,  pravilnosću  avojih  ode- 
Ijenja.  Zim.  133. 

pr&vilo,  n.  D.  p.  crkveno,  die  Begel,  directorium: 
ne  zna  pravila  (KtrcftenregeiJ.  Rj.  —  »Ho'te  Bogu  da 
se  obrnemo!  da  molimo  Boga  po  zakonu^...  I  svi 
mole  Boga  milosnoga  po  pravilu,  ka'  je  Bogu  milo. 
Npj.  2,  <i.  U  imenima,  koja  odstupaju  od  op^tega 
pravila,  Danica  1,  69.  I  ja  mislim,  da  su  u  tijcm 
riječima  glavna  pravila  o  tome ...  u  pisanju  kakvagod 
pvavita  (ako  ne  la  drage,  u  ono  barem  za  sebe)  da 
postavi.  Odg.  na  sit,  8.  Daje  u  uaa  jezik  ono  iskva- 
rilo,  Sto  ga  je  u  drugijeb  naroda  .  .  .  «  njegovijem 
prirodnijem  pravilima  utvrdilo.  Pis.  18.  Ima  mlogo 
imena,  koja  ne  idu  po  ovom  pravilu.  Rj.'  XLV.  Kad 
se  ovo  pravilo  uvetle  i  u  Slavenska  gramatiku.  lA'I. 
Može  biti  da  bi  se  mogla  odrediti  pravila  u  kojijek 
je  glagola  ovo  »u«  dugaćko.  8lav.  Bibl.  %  235.  Ne- 
manJH  bi  krfiten  po  latinskom  pravilu.  DAl.  15.  To 
je  otuda  ho  se  gragjanski^  život  podvrgao  pod  oštrija 
prainla  i  zakonitosl.  2<>4.  Čitaju  se  molitve  po  prartlu 
i  duže,  za  četrdeset  dana.  DP.  3U(^  Da  kažem  u  kratko 
pravila  po  kojima  ga  (rječnik)  radim.  Ogled  III. 

prnvitćljstvo,  (pravit.'lslvo.  iz  Ruskoga,  vidi  uprava. 
StuUi),  n.  vidi  vlada  2;  die  Uc^ierung,  Hegenttivhaft, 
regimcn:  Pod  Mlc(^i<^ima  nijesu  davali  danka  nika- 
kvoga... A  praviteljstvo  je  davalo  na  svaku  duAu 
po  četvrt  stara  soli.  Kov.  38.  Da  je  najviše  krivu 
Tursko  praviieljstvOf  Ho  mi  hajduka  toliko  imamo. 
Odg.  n«  tit«  20.  Tako  bi  društvo  sebi  i  pi^iHteljsti^, 


1.  pravUI 


—  167  — 


prarovjernloji 


knje  6e  mii  a  troŠVom  pomAgatt,  oflvjetlalo  obraz. 
Pia.  27. 

1.  prhTiti,  pr^vTaif  (u  vojy.>.  Kj.  v.  impf.  »loć,  v. 
p/*,:  uiVpraviti,  na-,  o-,  od-,  po-,  pre-,  pri-,  mz-,  «-, 
Q-;  i'.  impf.  sloi.  diy-^ravljati,  na-,  i  t,  «.  —  J)  vidi 
graditi  1.  Rj.  isp.  <^iuiti.  —  Zdjela  se  od  Oanka  raz- 
likuje po  tome  Stoje  cmutk  »triipan  (na  strug  pravljen) 
a  rojela  je  kopana  teglom.  Kj.  'itMilt.  rnjirtiti,  otit^i 
po  svijetu  praveći  prtinu.  Rj.  470a-  Tako  hu  i  onu 
noi?  dolazile  aveti  i  pravile  sirapu  kojekakvu  oko  njeg/i, 
ali  oo  oBUne  zdrav  i  živ.  Npr.  62.  Ja  pravim  drialicui 
a  ODO  se  naOini  kijak:  ja  kiiak  i  volim.  Poal.  lOlK 
Od  muhe  prari  elefnnta,  234.  Pod^tjeko&e  brekioju, 
od  nje  prave  svirale.  Npj.  1,  1G7.  Ne  Meće  ib  po  grlu 
bijelu,  već  ib  Aef^e  po  itvilenu  paBU,  od  trojice  pravi 
i^oricH.  3,41.  Grade  ku^'e...  i  ostale  zgrade  prrtFtr. 
Danica  2,  i(>2.  Onda  bi  valjalo  mir  nanovo  praviti. 
MiloA  139.  Ne  zna  Sta  govori,  nego  bunca  kao  baba 
u  bolesti,  i  nruri  magarcima  svoje  čitatelje.  Nov.  Srb. 
1817,  510.  Kad  bude  potreba  nove  rijeci  praviti,  valja 
ih  pratiti  od  nurodnijefi  riječi  i  po  svojstvu  narou- 
uofra  jezika.  15.  Ja  sam  mu  ka7.i%'ao  i  za  onu  Sla- 
vensku OdUt  sto  ste  je  vi  lavi  prarili.  Strat.  188li, 
6UC.  Most  praviti.  Žitijo  4t.  Koji  prarim  stjetlmtt  i 
stvaram  mrak,  gradim  mir  i  stvaram  zlo;  ja  GoHpod 
flinim  Rve  to.  Is.  45,  7.  Kao  žto  je  od  više  riječi 
pravio  jednu^  tako  jo  od  jedne  rijeOi  cesto  pravio 
dvije.  Kad  6,  207.  —  2)  sa  se,  refteks,  vidi  graditi 
•0^  Kj. 

S.  prikvHI,  pravim,  r.  impf. praviti  sto  krivo,  n.  p. 
drvo  krivo,  činiti  da  bude  pravo  2.  isp.  ispravljati^ 
uspravljati;  v.  pf.  ispraviti,  uspraviti,  suprotno  kriviti 
1.  sa  »e,  pas'i.  ili  refleks.:  Kriva  drva  na  ognju  se 
prare  (a  prava  krive).  Pofll.  60. 

3.  priviti,  pravim,  v.  impf.  (u  Dubr.)  kao  besjediti, 
govoriti,  kazati:  Pravi  dijete:  ubiže  me  I  a  ae  govori 
za  Sto.  DPohI.  10(1.  u  iiftullija  praviti,  dirc,  dteere, 
lot^ui.  —  6ta  je  gospe  u  knjizi  pravila.  HNpj.  4,  172. 

prftvljcnjis  n.  Kj.  rerh.  od  praviti.  —  1)  radnja 
kojom  tko  pratri  (gradi)  sto  {vidi  građenje,  Kj.):  Prav- 
{j^njeje  novijeh  rO>ći  težak  posao.  Pi».  14.  —  2)  radnja 
kojom  tko  prari  krivo  ito,  n.p.  krivo  drvo.  —  3)  radnja 
kojom  tko  pravi  (govori). 

prAvni.  adj.  što  pripada  pravu,  liechts-,  juriš: 
KaKO  su  i*c  razvijale  pravne  irf</c.  Kad  5,  iy3. 

prikvnif'kT.  adj.  što  pripada  pravnicima  ili  prav- 
niku kojemu  god:  l)a  »e  nije  nažao  gjak,  da  izradi 
praruićku  temu,  Pom.  105. 

prftvaik,  m.  koji  se  bavi  oko  prava,  der  Jurist: 
Ta  pravnika  ima  najviAe.  Pom.  1<*5. 

1.  prilvo  —  I  a)  rechi,  recte:  I  krivo  Bjodi,  a 
pravo  reci  (Posl.  H»2).  Rj.  adj.  i  adv.  isp.  2  pravo, 
n.  vidi  pravedno  2,  putno.  —  Sadi  pravo  efendi- 
kadijtt,  sudi  pravu,  tako  bio  zdravo,  Rj.  153b.  Nije 
bilo  ituUi  to  ćiuili,  1.  j.  nije  bilo  pravo.  Rj.  622b. 
Naroo  oduinh  prizua  da  je  pravo  dii  on  uzme  carevu 
k(5er  i  dii  caruje.  Npr.  71.  Pravo  ču  ti  kazuti  kao  da 
ću  umrijeti.  Posl.  258.  Ja  »ad  upravo  ne  znam  ili  bi 
bilo  pravije  reć*  daje...  XLIV.  Sa  »vakim  .•»<;  j»r«ro 
ljubio,  i  bratski  grlio  1  Kov.  121.  KaŽe  dii  imamo  obo- 
jica pravo  i  nepravo.  StraŽ.  1818,  389.  Da  nemam 
pravo  ni  u  ćcmu.  Pia.  81.  Takovim  ljudima  (n  tako- 
vijeh  je  pravo  rekavši  ponajviftc)  trebaju  tutori.  Pri- 
prava Hl.  —  b)  sa  pravo:  Vojvoda  kotfa  n<(^;c  za 
pravo  moie  i/.biti.  Kj.  70a.  Da  će  im  ee  i^uli,  sto  gogj 
ta  pravo  nagju.  MiloA  8.  Da  je  ou  popuntio  i  meni 
dao  ta  pravo.  Odg.  na  ut.  21.  —  2)  pravo,  adv.  vidi 
upravo  i;  gerade,  recte,  re^aj  (>tido&e  u  zemlju  Bu- 
garsku, pravo  dvoru  kralja  l^iftmanina.  Npj.  2,  334. 
i^obom  uze  brabre  l*etinjane,  pa  polože  pravo  niz 
naliije,  niz  nabije  knjige  raznfila^c.  5,  245.  Jezekijii 
zagati  gornji  izvor  vode  <^iiona,  i  pravo  je  svede 
dolje  oa  zapadnu  stranu  grada  Davidova.  Duev.  II. 
32,  30.  —   3J  pravo,  adv,  vidi  uspmvo,  upravo  5; 


anfre^ht,  erectus:  Padoh  nifice  .  .  .  SUii^aj  rije<?i  koje 
t^u  li  kazati,  i  stani  pravo  .  .  .  UHtiih  drk(5u(?i.  Dan. 
10,  11  (richte  dick  auf). 

2.  prAvo,  n.  [gen.  pl.  prava)  das  Recht,  jns.  vidi 
pravica  2.  i^p.  pravo  (adj.  i  adv.)  odakle  bi  gdjckoji 
primjeri  ovdje  pristali,  suprotno  krivo.  —  Po  pruvu 
valjalo  bi,  da  muselim  ne  ćini  nikom  uiSta  bez  ka- 
dije. Danica  2,  85.  Ako  se  ko  od  raje  poturCi,  oibnab 
ima  sva  prava  kao  i  ostali  Turci.  2,  89.  (jbor-knc- 
zovi  Bu  bili  potvrgjeni  carskim  beratima  od  koljena 
na  koljeno  s  provama  hcrailijskim.  2,  96  {isp.:  Go- 
tovo svi  nafti  sadadnji  spisatelji  pi6u  ...  n.  p.  perama, 
po^jama ;  a  u  narodu  je  običnije :  perima^  poljima. 
Pis.  34.  tako  se  dakle  i  sam  Vuk  isprva  bio  poveo  po 
onim  književnicima).  No  i  takovi  eu  knezovi  .  .  .  malo 
pomalo  prava  svoja  pogubili  .  .  .  sad  je  ve<^  i  Krajina 
ta  prava  svoja  ieguhikt.  2,  97.  8ad  je  svaki  osntvuo 
pravo  svoje  na  riječima  vojnikovim.  2,  126.  Svima 
pripada  jednako  i  dobro  osnovano  pravo  na  pre- 
%muČ8tvo  u  ovoj  struci.  2,  142.  PostavSi  doktor  prava. 
5,  28.  Jedni  uiivaju  sa  svijem  prava  Madžarska, 
ft  jedni  se  upravljaju  po  n.'tćinu  Austrijskome.  Kov. 
9.  Ni  jedan  se  od  njib  ni  odijelom  ui  življenjem  niti 
i  kfikijem  osobitijem  pravom  ne  razlikuje  od  ostalijeh 
Ornogoracji.  Kov.  12.  Turski  će  car  dati  Srbiji  prava, 
kao  Hio  ima  Karavlafika.  Miloš  2ti.  U  Segedinu  je 
svršio  filosotiju,  a  u  Pešti  prava  Mitdsarska.  Opit 
IV.  Samuiio  kaza  narodu  pravu  carska  i  napiaa  u 
knjigu.  Sam.  I.  10,  25.  Kupi  njivu  moju  Slo  je  u 
Anatotu,  jer  ti  imaš  po  srodstvu  pravo  da  je  kupiš. 
Jor.  32,  7.  Ili  im  bijaše  uzeto  pravo  naslijediti  pri- 
jesto.  DM.  11.  Dubrovi^ani  ae  potbvaliAe  platiti  UroSu 
2(KK)  peri)era  sa  pravo  da  mogu  trgovati  i  zemlju 
držati.  28.  V  njib  se  (u  Srbu)  najve<^ma  poslije  cr- 
kvenoga prava  razvilo  pravo  ga  zemlje.  59.  Dijeleili 
cijelo  svoje  imanje  izmegju  dva  sina  tistavlja  sebi 
pravo  dfi  može  odvojiti  ne&to  od  njega.  i\ii.  Stupio 
je  u  prava  sviju  koji  prije  njega  vladade.  91.  DobivH 
pravo  na  0(5evinu.  207.  Imamo  puno  pravo  reći.  223. 
Tada  im  se  potvrdiše  stara  i  uadofie  nova  prava  ea 
trgovinu.  236.  Na  lom  je  načelu  stajalo  i  brijezno 
pravo.  Po  tome  pravu  nije  se  smjelo  dirati  u  lagju 
dubrovačku.  304.  Kado  bih  ustupio  bez  pare  Učenom 
Društvu  pravo  na  preštampavauje  ...  »a  sto  drugi 
tko  jo&  nije  stekao  prava.  Pom.  116. 

Prlkroje.  m.  ime  mudko.  Rj.  —  takva  hyp.  ko<l 
lUagoje. 

prikvupTs,  m.  die  jRechtschreihung,  orihographia: 
Kad  bismo  se  u  pra^H>pisu  ili  ortografiji  povodili  po 
Slavenskome  jeziku.  Pis.  83.  Što  se  tiće  pravoptsa 
kojim  pi5em.  Ogled   Vll.  —   la  oblice  isp.  rilkopTs, 

iirtKOplS. 

pr&VopisnT.  adj.  što  pripada  pravopisu :  O  pravo- 
pisnom  uniformitetu.  DaniOi^^  Vid.  d.  1861,  21.  Po 
pravoptan'.nn  nedostatku.  Kad  26,  66. 

pritvosluvni,  m.  tulj.  pravo-slavni.  iako  sebe  zove 
čovjek  Grčkoga  zakona;  vir  orthodoius,,  dcr  Jiechi- 
glauhige.  adj.  zamjenjuje  subsi.  vidi  bri&i!aniu  2, 
brkai', "mutlftk,  Vlah  2. 

prikvo.sliivni,  anU-  orthodoxus,  rechtgldubig.  — 
Knjaz  Dolgorukov.  Monarhinja  ieli  pravoslavna  da 
rat  »  Tun^inom  odmah  zametnete.  8C*ep.  mal.  128. 

prftvosUjl^B,  n.  die  Hechispflege,  dic  JaMis:  (iospo- 
dinu  Paunu  jankovii^u,  popciMtelju  prarosudija  i 
prosvjeStenija.  Pis.  14  (sa  starim  nast.)  Koii  je  prije 
Cio  ...  a  onda  popeiitelj  pravosugja,  8ovj.  4y. 
pnivo-augje. 

pravAvJeraer  pravilvjerca,  m.  pravovjernik.  Stulli. 
jiravo-vjerac,  koji  je  prave  vjere. 

prikvovjtrje,  n.  i)ravo-vjerje,  kao  prava  vjera,  dir 
Bcchtgldubigkeii,  orihudoxia:  Svećenstvo  koje  ae  bilo 
zabrinulo  za  pravovjerje.  V  Ijieić   I,  2.  aa  obličje 
isp.  uevjerie,  aujevierje. 
pravdvjernitra,  /.  cathoUca.  StuUi.  katolikinja. 


praTiTJernik,  ni.  tnđi  pravorjerac.  Stulli. 

I.  pruz,  m.  ovuu  ueujalovljen,  der  Wtdder,  arita. 
Uj.  ovan  prazovit.  suprotno  }a\ov&i\  preliika<\  fikopac, 
Sikulj,  a^kopljenik. 

3.  prilz,  m.  vidi  praa.  Kj.° 

prazan,  prđzna  (prazni,  comp.  prilzniji),  adj.  — 
ij  leer,  vacuuft:  Prazna  nika  mrtvoj  druga  U'osl. 
259).  Praznoj  ćaž^i  molitve  nema  (Po«l.  259).  Kj.  — 
Vrći,  kao  maćka,  ili  kao  praifio  vreteno  kad  se  oorće. 
Rj.  78a.  Puetoruk,  prasnijeh  ruku.  Rj.  622b  (vidi 
pra/.noruk).  7'(ii(,  n.  p.  konj,  vo  i  1.  d.  (t.  j.  praena 
trbuha  —  gladan).  Rj.  733a.  Sirotnahi  ne  ter(^u 
prazna  ispred  Rvojih  ku6i.  Npr.  !K).  Odmah  za  njom 
u  poćeru  ...  te  se  vrai«  prazni  i  umorni  natrag. 
177.  J^ak  je  ispod  kape  (prazne  glave).  Posl.  1B5. 
Ooaki  mu  je  život  kao  mjesec:  ćos  puu,  ćas  prazan, 
238.  Prazna  kesa  gotova  groznica.  2o9.  2*raz^na  hvala 
i  jtenin  pobratim  (sve  jedno  je,  t.  j.  nijedno  ne  valja). 
259.  Prazne  riječi  džep  ne  pune.  259.  Kao  da  bi  ko 
mlatio  prašinu  slamu.  328.  Hvala  je  prazna  ploiČa. 
341.  I  oteše  ovte  svekolike,  pa  i  prazne  Turke  po- 
tferaSe.  Npj.  4,  51(J.  Poslije  slražnoga  boja  noževima 
i  praznim  puškama,  i  poslije  rvanja  i  kupanja  za 
vratove  nadvladaju  Tnrei,  Danica  3,  1S3.  Turci  na- 
grnu u  prazan  i  razvaljcD  sanac*  Milod  Oti.  t)a  ne 
p!a.^e  mladeži  Bvojijem  prtunijem  auktoritetom.  Pis. 
bi.  Da  će  za  sraku  prasnu  riječ  koju  reku  ljudi  dati 
odgovor.  MaL  12.  3(i  (verbum  utiosian,  unnutzen 
U  i>nt/  Brarol  (čuvajte  se  da  vas  ko  ne  zarobi  tilo- 
soiijom  i  praznom  prijevarom.  Koloft.  2,  H.  —  2)  (u 
C.  G.)  siromab,  arm,  pauper.  Rj.  —  Nemu  tvrgjega 
grada  od  prazna  čoeka,  Posl.  204.  i»p.  priV-mk  2, 
p  razno  v. 

prAzniea,  f.  prazna  ko.4nica,  letrer  Bicnemtioch, 
alvus  racuu,%  c/'.  1  praznik.  Rj. 

praznični.  <idj.  što  pripttda  prazniku.  —  Žrtfyu 
prazniinUf  vezanu  vrvuuma,  vodite  k  rogovima  Žrtve- 
niku. Pb.  118,  37.  Neka  kolju  krive  praznične*  la. 
29,  1. 

1.  prjkznik,  praznika,  «».  —  1)  vidi  praznica.  Rj. 
prazan  .^u^i,  t.  j.  prazna  ko$nica:  Buke  uljaru  miri- 
sahu  na  maticu,  kojom  je  mazao  neke  praznike.  Mefd- 
276.  —  2)  (u  C.  G.)  vidi  siromah.  Rj.  prazan  čox^ek. 
vidi  prazno v. 

3.  praznik,  m.  der  Feieriag^  dies  festus,  Rj.  vidi 
blap:  dan,  god,  svećanik  1,  svetac  2.  —  Grebovati, 
raditi  na  praznik.  Rj.  lU^Jb,  Nego  se  tu  o  tnlogim 
jtraznicima  (n.  p.  o  Blagovijeati,  o  Cvijetima)  kupi 
narod  kao  na  pana;rjur.  Banica  2,  108.  Da  če  se 
praznonati  jedan  od  onih  velikih  praznika.  2,  124. 
Muli  se  Bogu  u  zabonivuk  pred  ikonom  kućevnog 
praznika.  Živ.  325.  0  urakom  prazniku  paahc  bijaSe 
obi64J  .  .  .  Mat,  27,  5.  Godišnji  je  praznik  Gospodnji 
u  Hilomu.  Sud.  21,  19. 

praznina,  f.  die  Lcere,  Lturheit,  vucuiias:  Puno 
praznine  (Poal.  26«»).  Rj.  tidi  prazno\5a,  praznosL  inp. 
taHina.  —  Qoapode,  ne  daj  mi  duha  prnznine^  Mra- 
wivo8ti.  oholoHti  i  ptiHte  be-«*jede.  DP.  GO.  Bijaše  do 
sada  N  »storiji  doata  praznina  i  krivih  misli.  Rad 
17,  186. 

prAznitI,  praznTm,  v.  impf.  —  1)  ^o,  činiti  da 
bude  prazno,  r.  pf.  slvž.  ispniznili;  v.  impf,  sloz. 
ispražnjivati:  Jeftini  cspap  ke.iu  prazni.  Poal.  114. 
;—  2J  prema  c.  pf.  oprazniti:  prazniti  koga^  činiti 
tfn  pružna,  siromašna,  vidi  osi rom udavati,  siromažiti. 

pruznAra,  /".  8tulli.  cidi  praznina,  praznost. 

j|irHzno^ov6rUlv,  adj.  koji  mnogo  govori  u  prazne 
riječi.  —  Nepnmirljiv,  pnunogovorljiv,  prevarljiv. 
Nov.  Zav.  VII. 

prnzndruk,  adj.  mit  iceren  lliindcn,  inanijt.  Rj. 
pra/.no-ruk,  koji  je  praznijeh  ruku.  vidi  pustoruk, 
i'  ondjv  tako  sloi.  riječi,  nnprotno  punornk. 

prazndMlov*  m.  koji  izostavlja  slova  kad  pi&e,  Rj. 
prazno-elov. 


praznAsloviti,  vTm,  v.  impf.  Sučhstah^n  austassen 
im  Schreihen,  oniitto  elcmentn7n  in  .tcriltendo.  Rj. 
prarno-sloviii.  u  pisanju  izofitavljati  slovu. 

praznAslovtJe^jo,  n.  daa  Au.4assen  von  Buch- 
stahcn  im  Schrcibefi,  omisitio  liierae  in  scribendo.  Jij. 
verb.  od  praznosloviti.  radnja  kojom  tko  prasnosiovi, 
izostavlja  slova  kad  piše. 

prlizndst.  pr4zno«ti,  f,  vidi  prasnoća.  StuUi.  vidi  i 
praznina, 

prj^znov,  praznftva,  t«.  (u  C.  fi.)  Čovjek  koji  nema 
ni.^ta,  ein  armer  unhemittelter  Mensch,  inanis,  cf. 
priiznlk  2.  Rj.  prazan  čorjck.  —  Najmi  Avimeleh 
ljudi  jiraznova  i  skitnica,  te  i^gahu  za  njim.  Sud. 
9,  4.  riječi  za  ljude  8  takim  naat,  kod  ćalov ;  ea  pse 
kod  bjelov. 

praznovanje,  (prltznovanje),  n.  da8  Feitm,  diei 
fešti  acliOj  celebratio.  Rj.  verb.  od  praznovala.  radnja 
kojom  tko  praznuje  praznik.  —  Opijelo  se  započinje 
psaltirom,  ovijem  čudesnijem  izlijevanjem  radosti  i 
plaća,  praznocanja  i  sjetovanja.  DP.  3G1. 

priizuovati  iprSznovati),  praznuiem  (prazuujem), 
r.  impf.  feiern,  diem  festum  ago.  Kj.  vidi  godovati, 
svetkovati.  —  Hudžijnski  barjam,  nekakav  dru^ 
svetac  osim  pravoga  barjama,  koji  osobito  praznuju 
hadžije.  Rj.  IHb.  Prokoplje  . .  .  kaiu  da  i  Turci  pr«- 
znuju  ovaj  dan.  Rj.  t»i>7b.  Praznujuči  subotu  odko- 
Ijeim  do  koljena  zmrjetom  vjahiim.  Mojs.  II.  31,  lt>. 
Od  veOera  do  većera  praznujte  počinak  svoj.  III. 
23,  32.  fl«  se,  pass.:  Da  će  se  pniznovati  jedan  od 
onih  velikih  praznika,  Danica  2,  124. 

prazuAv^ericu,  f.  vidi  sujevjerje,  sujevjerstvo.  — 
sutra  je  Ojurgjev  Dan!  . . .  bez  pogovora  bih  snosio 
ave  prostodu^ne  praznoverice  kojima  se  radoznali  ćovek 
poma^.e  da  bi  podigao  bar  jedno  pero  od  zasiorka  nad 
budu(5no5i'niI  Zlos.  122.  Po  jednoj  staroj  prasnoverici 
drži  Hc,  da  . .  .  Mepj.  41. 

prnzAvit,  adj.  t,  j.  ovan,  neujalovljen,  der  Widd€r, 
anetf,  cf.  priiz.  Ki. 

prftžeivJtf*  «.  dafi  (jerdusch  de:t  vcrhrennendcn  Pul- 
verst  sonus  pulveris  pgrii  adusti.  Rj.  —  1)  stanje  koje 
biva,  kad  puščani  prah  pruži.  —  2)  radnja  kojom 
tko  praži  n.  p.  jaja. 

pr&iitl,  žim,  V.  impf.  —  J)  verpuffcn,  aonum  tdo 
pulveris  pgrii  adusti.  Rj.  onako  praskati  kao  ptt^čani 
prah^  kad  se  zapaljufc.  —  2)  vidi  pržiti,  u  Palmo- 
tiča:  Kad  ljetne  sred  vru<?ine  sione  suSe  zemlju  proze. 
Stulli.  i  u  llrv.  n.  p.  pražiti  jaja.  v.  impf.  slož.  za- 
pra^.avati.  v.  pf.  siož.  uuražiti,  zapražiti. 

prftžetina,  f.  jelo  oa  pruženih  juja.  u  Urv.  vidi 
cvrCe.  isp.  kajgana. 

prAinj^njr,  ti.  verb.  od  prazniti,  radnja  ki^om  tko 
prazni  .sto  iii  koga. 

pfe!  pTC.  Milojkal  Rj.  uzvik.  —  Prc,  Marcu!  ne 
bi>jim  te  se,  moji  jarO:i(''i  potoro60i(!i.  Posl.  15. 

prc*u,  f.  —  J)  dem.  od  prt.  Rj.  pr(t)-ca.  takva  dcm. 
kod  djeca,  vidi  prLiuioi.  —  2)  (u  Rijeci  Senjakojj 
v^di  zadnjica:  Nenuun  straha,  ka'  ni  prca  praha,  t  ulje- 
koji  sastave  ova  obadva  zuać-enja,  kazuju(;i  kaku  su 
na  svitdbi  pjevali  kujuu:  da  polazi  uz  Milaj  planinu, 
i  da  mu  lijepa  prtina  ima:  Uz  Mitaj,  mili  kume,  ui^ 
Milaj  1  I^pa  ti  se  prca  vidi.  1  »uz  AliUij<  u  pjevanju 
se  mnžc  misliti  >uzmi  hij<.  Rj.  osn.  u  prdjeli. 

pl^efinje,  m.  das  Tiegtitien  der  Zitgen,  coitUH  eu- 
prurunt.  Uj.  verb.  od  prcati  se.  ru<inja  kojom  se  pr- 
viifu  koze. 

pretili  se,  pfc*  se,  v,  r.  impf,  t  j.  koza,  std«  be^ 
gatten  (von  Ziegen),  coi'o  (de  capris)^  cf.  ie<?i  se.  Kj. 
prca  se  koza,   kad  se   upitlji^je.  t'.  pf.  (Vprcati  ij&rac 
kozu). 
•pirckanjo,  n.  dcm.  od  prgjenje,  Bj. 

prcknri,  pTckam,  r.  impf.  aem,  od  prdjeti.  vidi 
prcu  ka  ti.  - 

Dreko,  m.  vidi  prdesko.  Rj.  koji  pr^a  (pnli).  isp, 
praonja  2. 


■ 


prckoiijcn«  m.:  JoS  od  prclorijena,  DPosl.  40. 
prckorijcrt,  kao  davnioa;  u  8tuli<5a  ima  >to  je  bilo 
t«  prc  AorjJCTifi*  i  znnči  mu  «od  kako  je  flvijela,«  i 
^nije  mi  u  prc  korijena*,  i  znatM  »nije  mi  rod«.  XVI. 

prr&kunjo*  n.  ritti  prčkanje.  RJ. 

pri'jkkiitt,  kam,  ciili  prčkati.  Rj. 

prpviirenjo.  n.  das  iCuvheti  (^'ieđetit  Braten)  mit 
h'trtiuscM.  frixio.  Kj.  vtrh.  od  prevarili,  radnja  kojotu 
tko  prvriiri  što. 

pri'rArifi,  prevarim,  tu  impf,  rosten,  torreo,  frigo. 
Kj.  kno  frigati,  prigati,  pržiti, 

preraraJea,  f.  dtr  Ladcny  \co  WUrgte  und  dgl.  gf.- 
hruten  vcrkuuft  tccrdcn^  ttthtrmt  coqui.  Rj.  kao  (iućttn, 
kamara,  gdje  se  kobaaice  i  take  strtiri  prevare  i  pro- 
daju, vidi  tandara  1.  —  rv'cći  b  takim  ntutt.  kod  ce- 
duljaniica. 

1.  pK.  m.  /»>ct4»,  caper.  Stulli.  ooan  ili  jarac  neu- 
ikopljen.  J.  Bogdanović.  ptr  ^kor.  od  koga  je  prcati). 
Nema  ga  u  Viikovu  rjec^niku,  ali  imaju  o(I  ujega 
rijeci:  prcevina^  prccrii.  0»d.  59. 

3.  p^f,  m.  {gen.  p>6a)  vidi  Ptannali.  Rj.'  i  syti. 
oiulje.  itp.  prćica. 

pr^nk»  IH.  nekakav  gr»ifh  u  oroj  ponlovici:  Lud  kao 
grah  prvak.  Vo»\.  171.  isp.  poprdau,  t  ai/h.  ondje. 

frruBJ,  fii.  mjesto  u  Boc'i  pored  zaliva  prema  Uu- 
l»roti:  <.>d  Vrćanja  do  dvn  Lukćevi(?a.  Rj. 

pr^rtinit,  f.  Rj.  iitp.  1  prc'.  —  J)  aer  Itocksgc- 
niankt  hircuH:  udurn  na  pri^eviuu.  Rj.  smrtui  od  prča. 

—  2}  wtw  od  pr^a,  Od  5ta  si  se  tako  udcbeiio? 
Bome  jedu^fi  prćeinnu  b  lukom  n  zalijcvfljut^i  vinom 
h  pri'cvite  micJine.  J.  Bopdiinović. 

pn't'Vit.  ajj.  jarac,  aarh  Jkgattung  riechendf  olens 
coitvM,  Rj.  prvevit  je  jarac  kad  z<tadara  na  prcanjc. 

—  ZgrOio  Hc  kao  prćcvtt  jarac  na  prtini.  Tosl.  fSb. 
pridjevi  JI  takitu  nast.  ognjevit,  poljevit,  Akuljevit, 
rmuievit. 

prfii-u,  f.  (u  Boci)  mali  <^ovjek  koji  ne  laano  raardi, 
cin  kleinir  jiUtcr  Memtch,  hovmllus  iracutidus.  Rj.  inp. 
pn5  2. 

pr^or,  »1.  kaJte  se  u  ^li  za  ukutian  drob  ...  Od 
ovakoga  »g  maaua  jela  mala  djeca  laano  ozlotrbe^  i 
onda  reku:  nujcio  ne  dijete  prčora,  pa  ga  tjeru  na 
polje.  cf.  Kalup.  Rj.  vidi  i  podrobafc  1.  —  i'^eci  «  takim 
ttasl.  kod  (livor. 

pK'ak,.  pV'kii,  adj.  Je  li  mu6in  ^n^Vr;  jnuiti?  Nije. 
are/i>m  je  prćak  (sipak).  J.  Bogdanovid.  Mp.  I  phiti, 

pKuNt.  adj.  n.p.  no/t,  naprren.  isp.  prdili,  pr(?euje 
dflff  Nui^enrumpfen  (dob  prčiti).  —  On  je  nona  prča- 
stoga.  /im.  1^2. 

1.  pr^eajfi  n.  daa  Nasenrfnnpfen  (cig.  V'cniehen 
dcr  Lipprnjy  dtut  Maulrimpfeitt  contornio  Cf*»>.  Rj. 
verb,  od  prčiti*  prčiti  se.  radnja  kojom  tko  prči  usne, 
prči  ne. 

2.  ph'onjr.  n.  dan  Jiahnhrcchcti  durvh  den  Schntc, 
riae  per  nivc.H  apertio.  Uj.  rerh.  od  phiti.  radnja  kojom 
tko  prti,  čim  prtinu  (po  snijega), 

li,  pK'tnjP,  H.  das  Anfladcn  auf  dat  Hticken,  suh- 
latio  tn  (/orAMMi,  Rj.  ccrO.  od  prtiti,  radnja  kojom  tko 
prti  sto  na  legja. 

proj'itsnust,  adj.  mit  aufgcuorfenen  JAppen^  labiis 
crtiAsiH.  Rj.  prće-UHnast,  u  kojega  itu  nuprćene  «x«e. 
M/i.  hjeleusnaat;  MileuRnič. 

p^ljfi,  /'.  —  J)  [U  C  <f.)  ftlo  80  da  117.  djevojku, 
die  Mttgiftt  HeiratimgHt,  dos:  Udaji  je,  a  jadom  je 
iidnla,  špe  joj  minda  m  prćiju  dala,  ave  (Jjurpjevo  i 
Smederevo,  a  nujpotle  i  dvn  av»JH  ninu.  Rj.  ritU 
uiinu,  žeuinftlvo.  —  Treča  pjevajuči  prviJH  iijc.  Npr. 
111.  Nefco  mu  obe^a  ^<5er  /a  ženu,  upita  ga  knkvm  če 
prćtJH  I  koltko  rc  prćije  trašiti.  Vi^.  Babo  ui'  .dade 
ailDOvito  blago,  dade  mene  tn\gjili  prćije.  Herr.  142. 

—  2j  Ipo  /ap.  krnj.)  vidi  osobina.  Rj.  vidi  i  oarppi^tina. 
ono  što  ko  a  zadruzi  ima  samo  aroje  OKint  eadruznoga. 

pri'ijtt.^,  prčij^a,  m.  (po  r.ap.  kraj.)  kaJugjer  koji 
ima  prćiju  2.  Rj.  —  rijevi  k  takim  nant.  kod  bradaA. 


'  pfeijc.  f.  pl.  »Jami  prćije,  več  drži  za  moČ,«  u 
1  Snjemu  pripovijeda  se  u  Sali  daje  ka/ao  Hrvat  svome 
I  drugu  koji  je  vukao  za  uzdice   kail    im   f«*   pnpIaMo 

konj  u  taljigama  na  kojima  »u  »jedili.  Mjesto  prćije 
I  (kao  da  au  uzdice  bile  od  prtenijeh  uzica?)  jedni  vele 
I  »koželiDe,t  a  »moč«  ovdje  znaci  rep,  Rj. 

prriti,  pf<*im,  r.  impf.   preMI  s<»,   pf<Tim  se,  r.  r. 

impf.  die  Lipptn  aaftrerfcn,  das  Maiil  rumpfen,  labta 
I  contorqa€0.  Kj.  prčiti  usne,  kao  inticati  ih.  r.  slo^.  na- 

prćiti  (uAne)  (i  se),  oprćiti  (uane).  ii*p.  prćeuanaMt. 

SPdn,  f.  —  J)  der  Fun.  crepitus  (vcntrifi):  prda 
u  sustiže.  Rj.  vidi  prdac,  prdež;  bazdrk.  —  2)  kii^e 
se  s  pogrdom  za  ćopjeka:  Priiidtc  ne  bei^umna  ^ukan^ 
mudijeri  i  nekakve  prde.  Npj.  Ti,  5(>5. 

prdnc.  prca,  m.  vidi  prda  I,  i  »gn,  ondje.  —  U- 
duftit'  kako  prdac  u  gačah.  DI^osI,  35.  Tko  konja  jate, 
prce  mu  trpi,  13(.».  Tko  od  straha  mre,  prči  mu 
zvone.  131. 

prdtU'cnJc,  n.  vidi  potprdivanje.  Rj. 

prdAćinii.  f.  vidi  potprdica:  Star  vuk  pasja  prda- 
Čina  (PorI.  294).  Rj.  vidi  i  potprd.  prostnikc  riječi 
koje  znače  podsmiieh,  poruga,  rug,  ruga.  —  Nije  beže 
naSa  prdačina,  HN|ij.  4,  43t). 

pruA('iti  se,  prdaćim  se,  v.  r.  impf.  vidi  potprdi- 
vati  ae.  Rj.  prdačiti  se  kome  ili  čenia  i  kim  tli  čim: 
PrdaOe  ae  »  nami  Madžaricn.  HNpj.  4,  ^37  ih?),  sa 
iiMČcnje  vidi  podamijevati  se,  podnigivali  se,  rugati  ae. 

prdolo,  ni.  das  )VerkzeHg  lum  P'arzcn,  calun  cx 
quo  pcditur.  Rj.  omgje  za  prgjcuje^  t.  j.  zadnjica.  »*/n. 
kod  prkno.  —  riječi  s  takim  naitt.  kod  bućkalo. 

prdikljieii,  prdaljkn,  /".  na  gadljima  ona  cijev  .Uo 
stoji  gjidljiiru  na  ramenu  kad  svira.  Vrduljka  je  na- 
stavljena na  nekolika  mjesta,  i  sva  je  obljevena  ko- 
siterom.  Rj.  y.s».  u  prdjeti.  —  Diple,  nalik  na  gadlje, 
ali  nemaju  prdaljkc.  Rj.  laia.  Odnosi  glavu  kao  svime 
od  prdaljkc.  Poal.  'SK 

pHavae,  pfdavfu,  m.  der  Wachtelkonig ^  graltan 
crex  L.  (crex  pratvnsia  Bechst.  Rj.^).  Rj.  ptica.  — 
Na^la  Mjuka  prdaccu,  (Kad  se  dva  jednaka  sastanu). 
Posl.  1113. 

Jrd^kniiti,  p>dekn€m,  v.  pf.  mit  cinem  furzaJin- 
en  Getose  failcn,  cadere  ciim  crepiia.  Rj.  pa.nti  na 
treskom  onukom,  kukca  ne  čuje,  kad  tko  jako  prdne. 

prdelj.  m.  (u  Dubr.)  datt  Blutkraut,  polygonum  L. 
Rj.  biljka.  —  rijeci  x  takim  naxt.  kod  brzelj. 

prdMjuska,  /'.  (u  Dubr.i  die  Ofirfeige,  alapa,  cf. 
ču^kii,  priu^ak.  Rj.  ddi  i  čaušak,  zaklepak.  /.amlat-, 
nicn.  /aii^k.  znu^nir«;  sitne. 

prd^ljusnuti,  snem.  r.  pf.  (u  Dubr.)  Ohrfeige  gt^b<rn, 
alapam  impingo.  Rj.  iitjt.  isprdeljuskati;  prdrljuska. 
vidi  čuftiti,  prinJiti,  Aakosati,  ^alijepitj  iJ,  zamlatiti  2, 
zabacili. 

prdrnjilk,  prdcnjiika,  w.  —  i)  riđi  prdolo,  t.  j. 
guzica:  iiz-e  kadija  gvozdenjak,  te  udari  na-^ga  Mnja 
nad  prdevjak.  Hj.  ostala  ni/h.  kod  prkiio.  —  2)  [u 
C  U.)  n.  p.  martla,  vidi  gavnjab,  l>nrag.  Uj. 

prdtfšku,  m.  ein  Hchvrzhaftes  SrUelttvurt  der  Muttcr 
gcgcn  Kinder:  du  Faricrl  pcditur.  Uj.  majku  rekne 
djeteta    tobože   grdeći  ga.  vidi  preko.  i.^p.  prdonja  2. 

pMuž,  m.  dcr  Furz,  crepiins  (vtntri»):  Kmeo  m 
kao  prdei  u  gačauia.  Rj.  c»(ii  bazdrk,  prda  1.  prdiic- 
—  rajevi  8  takim  ntint.  kod  dorcŽ. 

podlim  bi\ni,  /'.  u  rije<^ima:  potrošio  novce  «  pr- 
dina  hura,  i.  j.  uzalud,  u  besposlicu,  Rj. 

prriizvek,  »i.  vidi  prdov.  prdonja  1,  poprdan.  Kj. 
vitli  i  prdnzvck,  grah  onaj  što  je  krnpnn  hio  bob.  tup. 
i   prćak.  prdi-/vek.  —  toko  .dož.  riječi    kod    kiiAipul, 

prdjeti,  prdim,  v.  impf.  Rj.  r. ;)/".  prdnuti,  prnuti; 
sloi.  potproouti  se,  rasprdnuii;  pri-prdjcti,  raz-,  a-, 
u-,  za-;  r.  impf.  j»/o/.  n8r>nlivati,  o-,  pod-  (st'l,  pri-, 
za-.  —  I)  fnrsen.  pedo.  Rj.  riđi  tuliidrijeli  4.  —  Ne 
prdi  ni  uz  gluha,  er  ima  uob.  ako  i  ne  ima  ubu. 
DPosl.  14.  ~  2)  tM  koga  ili  za  Mo,  «>/»  um  etuax 
Hcfiercn,   curo  ran:  ue   ču  i  ue  prdim  (za  to).  I*rdi 


Mara  za  pudara.  Konj  prdi!  pas  prdi  f  t  j.  ne  mari 
za  to  niko  oi^ta.  RJ.  —  3)  prdi  mrtav  dh  ravni, 
liegev,  jaceo:  Tri  anlova  u  podrumu  prđc.  Kj.  lezuii. 

prdlAnjo,  n.  <las  SohwnUeu,  nii^tio.  Rj.  rerh.  od 
prdlnll,  koje  vidi. 

p^dljiti,  pVdlfini,  r.  itnpf.  dumvieft  Zcu/f  schicaUen, 
nuijor.  Rj.  (jovirUi  koješta  ba  prilike,  vidi  baljezgati, 
•  Sf/rr.  ondje. 

prdnuti,  prdnem,  p.  pf.  (pTdaah  i  prdoh).  Rj.  vidi 
prnuti.  r.  pf.  slok.  vidi  kod  prdjeti;  v.  impf.  prdjeti, 
t  ondje  sloz.  v.  impf.  —  1)  einen  Furs  lasnen^  crr- 
pitum  (tentris)  edo.  Rj.  —  Polegnem  liaicn  nogom 
n  stražnjicu,  a  ona  se  uplaši^  pa  od  straha  prdne,  i 
isprduo  t«fter.  Npr.  163  {Laf.  za  opkladu).  — 2)  prd- 
nulo  mu  u  pamet,  ist  ihm  eingefallenf  incidit  in  men- 
tem.  Rj.  prostački  mj.:  palo  mu  na  pamet. 

Srdojuva,  f.  —  1)  das  FurzcHj  crepiiua:  stoji  ga 
ujava.  Rj.  radnja   kojom   tko  prdi.  isp.  prženje. 

—  ^)  Schimpfirori  fiir  ein  schU'hteit  Pferd,  con- 
vicium  in  ei^uum,  cf.  kurada.  Rj.  pogrd<i  rgjavM  klju- 
setu.  vidi  i  kljuvorina.  —  riječi  s  takim  nast.  kod 
demiava. 

prdonla,  vi.  —  1^  poprdan,  t.  j.  grah  onaj  Sto  je 
krupftn  kao  bob,  dte  tfrosste  ijuttunrj  Fisolen^  pha- 
seoli  genuH.  Rj.  vidi  i  prdizvek,  i  stfu,  ondje,  — 
2)  der  Farser,  qai  pedit.  Rj.  koji  prdi.  iap.  preko, 
prdeAko.  —  riječi  s  takim  tnigt.  kod  bakooja. 

prddslja,  /.  Schimpfirort  von  altem  schUchtcn 
MatirM^ibuk,,  Schiefiftpul'ccr^  res  paruin  raleng.  Kj.  Ho 
staro  rgjavoj  nevalfalo,  n.  p.  duharit  barut  iid.  — 
za  »ost.  isp.  grdosija^  nilesija. 

pfdSv,  prd6va,  m.  vidi  prdonja  1,  Rj.  grah  omij 
šio  je  krupiin  kao  bob.  vidi  i  prdizvekt  t  SffH.  ondje. 

—  rijeii   «  takim  Mast.  kod  bucov. 

prdozvek,  m.  vidi  prdouja  1.  Rj.  vidi  i  prdizvek, 
i  si/n.  ondje. 

pr6,  —  J)  seJtr^  iJfter-,  per-,  u  prekraaan,  prelijep, 
i  t.  d.  Rj.  kao  veoma,  vrlo,  jako,  prijeko.  —  Da  bu 
imena  naSih  slova  teška  i  preteška  za  učenje  citati. 
J)anica  2,  3.  8va  pravila^  koja  hu  u  prvoj  polovini 
ove  knjižice,  raimi  ini  i  prevtiina  za  sve  ua-^o  elibo- 
tvorce.  Opit  XII.  isp.  supstantiva  složena  sa  pre: 
p;^kovnik,  premudroet,  preprijatelj.  —  2)  itber,  atlzu, 
susebr,  nitnium:  prekuvano,  preslano,  preučcn.  Rj. 
kao  odveć,  odvUe,  suviie.  —  3)  pre  gdje  ae  kratko 
izgovara,  ondje  je  e,  n.  p.  ;iW'variti,  »rfltftpiti.  pre- 
laziti,  ^rflpEHati ;  a  gdje  bi  se  morao  glaM  ua  e  ote- 
gnuti, ondje  je  ijc,  n.  p.  pr^rvara,  jpryeiop,  yryflaz, 
prijrpifl,  pnjeklad  i  t.  d.  Odg.  ua  sit.  16. 

probdelti,  pr&bat/im,  t\  pf.  Rj.  pre-baciii,  o.  impf, 
preb.icivuti.  —  1)  preko  kutJe,  iiber  rf<ts  Haus  hinuber 
icerfen,  trajicio.  Rj.  vidi  premašiti,  preturiti,  prevrši, 
«  za  2).  —  >Kako  <*u  prijeći  preko  ove  vode?«  .  .  . 
>Sjpdi  na  lopatu  da  te  preimcim-  ...  i  prehnri  ga 
nu  drutju  Hlranu.  Npr.  5.  Niti  će^  ro  8  tim  detetom 
rantali  dokle  ruku  prtko  tebe  ne  prti)acim,  56-  i<cdio 
9  pijevca  prebacim  na  ćelra,  te  Oelca  uzjafiem.  161. 
(Laž  ZH  opkladu).  Hajde  ti  penji  se  gore  na  bedem 
da  ti  ovu  drugu  ielii  do<Iauio,  pa  je  uzmi  za  vrh  i 
prebaci  je  u  graa.  llM).  Kad  malom  gjeletu  izvade 
koji  zub,  valja  da  ga  prebaci  preko  kuće.  l'osl.  191. 
Obila  mnjka  rodila  obila  junaka.  (.  .  .  majka  mijeei 
hljeb,  a  prehacila  dcf^nu  sisu  preko  lijcrogtt  rumcmi, 
a  lijevu  preko  desnoga,  te  on  [Milo^J  oBtrag  9i»a). 
221*.  —  2)  kuću,  das  Haas  iiberuerfen  (s,  B.  mit 
einem  Stein),  trajicio.  Rj.  prebaciti  kuca  n.  p.  ka- 
menom, sgn.  kod  1).  —  ra  »v  opkladi  h  l^uiuskom 
goHpodom  u  liiljadu  žutijeb  dukatji  da  će  im  buzdo- 
vanom prebaciti  crkvu  IJtmitriju,  i  prebacivši  je, 
buzdovan  na  drugoj  tutrani . . .  Kov.  36.  —  3)  kome 
5U),  corrtirken,  voru'crfcn,  e^probro,  objicio.  Rj.  ddi 
prekorili  koga.  —  Turci,  bnjet^i  »e,  da  im  Kasi,  i  to 
po  pravdi,  ne  prebace,  $to  eu  h^rbiju  a  vojskom  pi> 
gusUi.  MilOH  141. 


prebAf frftnjp.  ».  Rj.  tferh.  od  prebacivati.  —  1)  i 
2)  radnja  kojom  tko  prebacuje  ifto  preko  čega,  ili 
prebacuje  što  ć»h  (daa  Hjntibenverfen.  Ueberwerfen, 
trajcciio.  Rj.).  —  3)  radnja  kojom  tko  prebacuje 
kome  sto  I  das  Vorrfteken,  Vonrerfen,  exprobratio.  Rj.). 

prebnciviifi*  prebacujem,  v.  im/)/".  Rj.  pre-baeivnii. 
V.  pf.  prebaciti.  —  J)  hinuhencerfen,  trajicio.  Rj. 
vidi  preniiu^ati,  preturati  i  za  2).  prettacivati  n.  p. 
kamen  preko  kuće.  —  2)  uberu:erfen,  trajicio.  Rj. 
prebacivati  n.  p.  kuću  kamenom.  —  Sve  mu  doro 
ze^ki  poigrava,  a  junaka  pjenom  prebacuje.  Npj.  3, 
155.  —  3)  vonterfen,  e^probro^  objicio.  Rj.  preba- 
civati knme  MOf  koriti  ga  čim.  —  I  ^on  mu  preba- 
cuje.* Srpski  ae  kafe:  kori  ga.  Pis.  31.  ali  prottp 
toga  kako  je  i  sam  Vuk  pisao  vidi  prebaciti  3. 

p^^bajnti,  jem,  vidi  obajati,  Rj.  pre-bajati,  kao 
bajući  iscijcliti.  r.  impf.  bajati. 

prehaljanjc,  »i.  vidi  prelvdijevanje. 

prehi^ljati,  prMiriljam,  r.  impf.  pre-baljati.  vidi 
prebolijevati.  r.  pf.  preboljeti,  za  promjenu  glasa  o 
mi  a  isp.  razbaljati.  —  Već  je  zmija  Babić  O.imaDB^ 
koga  kolje,  od  nje  ne  pribalja.  UNpj.  4,  115  ipribalja 
»  zap.  gotoru).  sa  se,  pass.  imperson.:  Sestro  Jele, 
zmija  te  ćopila,  od  koje  se  zmije  ne  prebalja.  4,  323. 

pn^bijanjc,  ».  verb.  od  I.  prebijati,  II.  prebijati 
ae.  —  /.  1)  radnja  kojom  tko  prebija  n.  p.  nogu 
kome  (daa  Hrcchen,  fractio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom 
tko  prebija  jedno  za  drugo  (daa  Uerechnen,  compen- 
salio.  Rj.).  —  JI,  radnja  kojom  se  tka  prebija  (od 
nemila  do  nedraga). 

prt^bijati.  prf'bTjrua,  v.  impf.  Rj.  |)re-bijati.  r.  pf. 
prebili.  —  i.  JJ  brechen,  frango.  Rj.  preSij<rti  nož, 
nogu,  drvo  itd.  —  2)  bcrechnen,  compcnso.  Rj.  pre- 
bijati jedno  za  drago;  kao  naknagjati  jedno  drugim. 
—  II*  sa  ae,  refleks.  sicJi  hcrumschlngen.  circumvagor: 
Prebijaj  ae  od  jelo  do  jele.  Rj.  riđi  lu^vaii  ae,  |>olu- 
cati  se.  ^  Da  se  biiem  i  prebijam  od  nemila  do  ne- 
draga kao  voda  o  bregove.  Npj.  1,  13*J. 

prcb)ra£,  prebirdĆji,  m.  koji  prebira:  Ko  traži 
prebiruč,  nagje  otirać.  Posl.  157.  (Ko  traži  [kao?l 
prebiratS  nagje  otirać).  xiid%  izbimČ,  obirać,  probirać. 

probiriinjc,  n.  das  Ueberklauben,  Vebcrlesenj  per- 
purgatio.  Rj.  verb.  od  prebirati  radnja  kojom  tko 
prebira  što. 

prcbimti,  pr^blram,  v.  impf,  Uberlesen,  Uberklauben, 
pcrpurgo.  Rj.  pre-birati.  v.  pf.  prebrati.  —  Ako  reće 
da  je  pobiSte*  po  glavi,  obi&ti  je,  pa  prcbirajući  nje- 
zine kose  gledaj  na^i  ćeS  jednu  dlaku  crljenu  kao 
krv,  Npr.  123.  Ko  svojih  poaala  nema,  tugje  prebira 
(ili  pretresa).  Posl.  153.  Stade  Luko  prebirati  v<tj,^ku: 
uze  Bcbe  ćetr'eat  konjika  i  alotinu  inladijeb  pješaka. 
Npj,  4,  265.  5a  se,  pass.:  Vunara,  gdje  se  vunu  pere 
i  prebira,  Kj.  bOa. 

jpr^bitit  prebijem,  v.  pf.  Rj.  pre-bili.  r.  impf.  pre- 
bijati. —  1)  zerschlugen,  zcrbrechcn,  frango :  nož, 
nogu,  drvo.  itd.  Rj.  —  Opui;iti,  2)  slomiti,  prebiti^ 
n.  p.  kost.  Rj.  -166b.  Ja  .potegnem  »jekiricom,  te  im 
prebijem  onu  nogu.  Npr.  161.  Vuće  «e  kao  prebijena 
zmija.  (Kad  ko  ide  |K)lako).  Poal.  40.  Ko  kraće  vi&e 
nego  može  dokroćiti,  prebiće  gnjatove.  144.  Nema  ni 
prebijena  nop<'a.  "IKM.  Udari  ga  (zmaja)  teAkom  lopu- 
zinom,  te  mu  prebi  u  ramenu  krtlit.  Npj.  2,  261.  On 
sabljom  vranou  odsijef-e  glavu,  a  j'afcZ;«  prebivši  baci 
u  Moravn.  Npj.'  1,  XVI.  Padne  nauznako  preko  »to- 
liee  i  prebije  vrat.  Prip.  bibl.  62.  —  2)  jedno  »a 
drugo,  gegen  einandcr  bcrechnen,  compenso.  Rj.  —  I 
hiljadu  posjekoSe  glavab.  pa  jtrebiše  prve  sa  potonje: 
po  ćetr'eHt  broje  za  Jednoga,  pravo  nije,  ma  lijeka 
nije.  A  prebiše  vojrjdti  Jakova  za  sestrića  luda  care- 
voga, za  njegu  se  prebiti  mogaše.  Npj.  5.  154.  Vidi 
Ke  otuda  i^lo  ic  dantik  kralj  Datoja  prtbio  za  dug, 
koji  oata  Dubrovniku  dužan  pokojni  kralj  Tvrtko. 
DM.  235. 


prcbh'AliiEire 


—  171  — 


preejena 


prebiv&IlStO,  n.  mjesto  gdje  tko  prebiva.  Mi  bo- 
ra\'JSte,  sUinovaliSt«.  isp.  atanifttc.  za  naši.  inp.  daniAto. 
u  riucetii^a  po  snp.  porom  pribiviiliJto,  ti.  habitatio, 
domiKtliutn*  Stulli.  atr  Wohnort. 

prebivanje.  w.  das  Wohnen^  hahiUttio.  Rj.  verh. 
otl  prebivati,  koje  vidi,  —  Prve  godiue  njegova  prC' 
bivanja  u  gardi  dogie  mu  otac.  Žitije  9.  iSoloiuuu 
govori  o  mudroaii .  . . Icako  uema  po<^tka  prebivanju 
t^etinu  H  Boga.  DP.  332. 

probiviiti.  prtbTvJim,  v.  impf.  uohncn,  hahito,  cf. 
živjeti,  .stajali.  Rj.  iap.  i  boravili,  HJt>djoti  2,  nantuvati. 
e.  impf,  prosti  Divnti.  —  Dok  mi",  brate,  skupa  pre- 
Inpusino  I  nmjkn  nam  dvori  upravljabe,  lad  §»  dvori 
uii5i  bijelje&e.  Npj.  2,  63i. 

pr^bje^l,  prfebjegočni  (prfebjegob,  pr&bježe,  pre- 
bjegao, prfcbjepla),  p.  pf.  fliehcn,  ftich  fliichtetv,  fugio. 
Rj.  pre-bje(?i.  vidi  prebjegnuti,  prebježati.  r.  impf.  pre- 
bjOj^vati.  —  Iz  Srijema  prchjegnu  mlogi  ljudi  u  Srbiju. 
Danica  3,  177.  Prebjege  koji  prehjcgoke  k  njemu  .  ,  . 
odvede  u  Vavilon.  Jer.  39,  \t.  prelusno :  Dva  prebjega 
goru  prehjegose.  Rj.  567a. 

pr^bjog,  m.  der  Fluchiling,  der  Flikchiigc,  pro- 
fugua,  cf.  uskok:  Dva />rc^jr(?a  goru  prebjegove.  Volim 
biti  prebjeg  u  kaure.  Rj.  pre-bjeg,  koji  prebjcgne  kuda, 
isp.  »bjega,  i  si/n.  oi\dje.  —  I^ehjege,  Sto  prebjegoS« 
k  caru,  odvede    Oar.  ll.  35,  11. 

prebJogiVvAo^o,  «.  verb.  od  prehjcgavati.  radnja 
kqjoin  tko  prcbjegava:  I  takovi  hu  knezovi  u  »Srbiji, 
zbog  razlićnib  ratova  i  prcbjegaranja  u  Njemačku, 
DuUo  pomalo  prava  Hvoja  pogubili.  Danica  2,  97. 

prcbjpff^Tntt,  prebj^gavam,  v.  impf  prc-bjegavali. 
r.  pf.  prel>je<?i,  prebjegnuti,  prebježati.  —  Jednako 
SH  gjekoji  znatuiji  ljudi  prchjcgavali  preko  Sure  i 
preko  Dunava,  Dauica  2,  7(>.  Koji  su  prchjcgavali 
18  Uotme  u  primorje  pod    Mletačku   zaštitu.  Npi.'  1, 

xxxvni. 

prebjegnuti,  gn^m,  vidi  prebjeći.  Bj.  v.  pf.  pre- 
bjegnuti.  it(/»  I  prebje^.aLi.  v.  impf.  prebjegavati. 

prebjt^iuti,  prebjfežTm,  v.  pf  pre-bježali.  vidi  pre- 
bjeći, prebjeguuti.  v.  impf.  prebjegavati.  —  HJeŽi 
feta  UK  Habu  planinu...  prebjcšaše  uiz  Rabu  planiou. 
Npj.  4.  5ti. 

preblij^d^eti,  <iTm,  v.  pf  erblasnen,  ejcpalleaco.  Rj. 
pre-bJijenjeti,  u  jedan  put  postati  blijed,  r.  impf 
prcbijegjivati. 

prebUrcJSvanJCi  n.  daa  Blasa-trerden,  pallor.  Rj. 
ttrb,  od  prebljt'tgivati.  stanje  koje  bira,  kad  tko  pre- 
b^rgjuje. 

probljeijivatl.  preblj^^'uj@m,  v.  tm^/'.b/a^^u'tfrc/m, 
pallcuro,  Bj.  [ir(^-h\je^ivik\'i,  s  prekidom  postajati  blijed,  j 

pr«yhol.  m.  dif.  (iencftung,  conralescentia :  Ovo  n'jesu 
rane  od  prehola.  Bj,  pre-bol,  kad  tko  preboli  n.  p. 
ranu,  inp.  preboljeti.  —  Kj  Bogdane,  rano  bet  pre^ 
bolti!  lUrc.  <J3.  Nijeau  mi  rane  od  prebola,  nego  ća 
li  Hudu  uiarijeli.  137. 

pri'bolfj^vanje,  n.  das  Genesen,  -h  convalescere. 
Rj.  vtrh.  ud  preltolijevati,  koje  vidi. 

f)rrbolJj6\atl,  Drebolijevam,  r.  impf  gcncseut  coh- 
esco.  Rj.  pre-bolijevati.  vidi  prebnijati.  isp.  oitdrav- 
Ijati.  r.  pf  preboljeti.  —  nu  se,  pastt.:  Kaiu  da  se 
knthnoie  laano  pr^Hilijevaju^  i  slabo  ko  amire  od 
njih.  Rj.  294a. 

pr^bolkinjiit  f  (»t.)  koja  je  od  prehola.  — Jesu  li 
li  rane  preholkinje?  HNpj.  4,  89. 

prcb^U^tl*  prebMim.  r.  pf.  genesen,  convalesco: 
AV  j«»?  nije  rane  preboljev.  Rj,  pre-boljeti  itot  od 
čega:  ozdraviti^  ostati  od  ćega.  —  Ljuto  me  je  r.A- 
boljela  glava,  ćini  mi  »o,  pfchoijcV  je  ne  ću.  Npj.  1, 
611.  A  mene  je  Kjibolela  glava,  a  ud  srca  preboUti 
ne  ću,  2,  2ti.  Ja  umrijeh,  t»  prcholje,  brate.  2,  45. 
ifiiailo  i  Petar  prcbole  rane,  a  Petrov  ortak  umre. 
BTUod  188,  u  ocuni  primjeru:  Ako  ga  glava  zattole, 
da  Rog  dn,  du  ga  preboli.  Npj.  1,  225  —  ga  pleona- 
»tički? 


pribor,  m.  Art  Weberei,  tej-tura  quaedatH,  cf.  pre- 
bomki.  Rj.  tkanje  TUikakvo.  pre-bor.  isp.  prebrati. 

preb6niviti,  vim,  v.  pf.  durchhben,  durchbringen, 
exigo  (acrum).  Rj.  pre-boraviti.  r.  impf  bomviti. 

prMtorskt,  adv.  tkali,  cf.  prebor.  Rj. 

prehriljiiiijo,  n.  das  Uebcrzdhlen,  dinumeraiio.  Rj. 
ve:rh.  od  prebrajali,  radnja   kojom   tko  prebraja  što. 

probrftjilti,  pr^briijam,  r.  impf.  iiberztihlen,  rfinti- 
mero:  Nego  mrko  prebraja  gospodu.  Rj.  pre-brajali. 
fi.  pf.  prebrojiti.  —  J*rebritjam  stare  dane  i  godine 
od  vijekova.  Pa.  77,  5. 

prebrAnac*.  prebrAuoa,  m.  i.  j.  paaulj,  eine  Art 
Fisoltngericht,  cihi  genus  ex  fabis,  h  Srbiji  po  aelima 
kaiu  (kao  u  Sali)  ocin  grtUi  (jer  ga  uajvile  jedu  ka- 
lugjeri),  a  po  varovima  saganlija.  Rj.  vidi  prebrati 
2.  —  Prebran  grah  u  Srbiji  rovu  seljaci  oc»»  grtiH, 
Rj.  481b. 

prdbratii  p^^ber5m.  r.  pf  Rj.  pre-braii.  r.  impf 
prebirati.  —  1)  uberklaubcn,  tlbcrlescti,  pcrpurgo.  Bj. 
vidi  prećiBtiti.  —  Jofi  je  mnogo  naroda;  svudi  ib  na 
vodu,  i  ondje  ću  (i  i/i  prebrati.  Sud.  7,  4.  Evo  pre- 
topiću  te,  ali  ne  kao  erebro,  prcttraću  te  u  peći  ne- 
volje. 1«.  48,  10.  —  2J  paaulj,  mit  Oel  und  Zicieheln 
kochen,  coquo  fabas  cum  oleo  ct  crpiš  et  pipcre.  Bj, 
ugotoviti  ga  s  uijem  i  s  hiherom. 

prebroditi,  pri)brodTm.  r.  pf  durchicaten,  vado 
transeo.  Rj.  pre-broditl,  1)  pregaziti  vodu  na  brodu, 
2)  na  brodu  (na  lagji)  prijeći  vodu,  pretresti  se.  v. 
impf.  broditi.  —  Zdravo  care  more  prebrodio,  te  otido 
u  Jerusalima.  Npj.  3,  59.  Na  Ouprij'  ću  vodu  pre- 
broditi. 4,  212.  A  na  njoj/i  nig^e  broda  nema,  tu 
je  Turčin  tada  prebrodio,  gje  je  koji  dospjeti  mogao. 
Preko  Driue  malo  ko  priiegje.  4,  259.  tf/.e  (Jakov) 
obje  žeue  i  prebrodi  brod  Javok.  A  po  *to  njih  uxe 
i  prevede  preko  potoka,  preturi  i  ostalo  6to  inoafte. 
Moj«.  I.  32,  22. 

prcbr6JiM.  prebrojim,  r.  pf.  Ubersahlen,  pernuviero, 
dinumcro.  Rj.  pre-br(yiti.  r,  impf,  prebrajati,  —  I  na 
tefter  vojsku  prebrojiv,  iitigje  mu  eto  hiljada  vojake. 
Rj.  224a.  Ako  prebrojiš  sve  izvore  koliko  ib  ima  u 
ovoj  plaaini.  Npr.  100.  sa9e,pass.:  UmuoŽiću  veoma 
sjeme  tvoje,  da  se  ne  će  moći  prebrojiti  od  mnojtine. 
MoJ8.  I.  ir.,  10. 

prebAjati.  prebiljim,  v.  pf  (u  Rianu^  riđi  pokipjeti. 
Rj.  pre-buii  lonac,  mlijeko,  v.  impf  bujati. 

prceij^aiti.  procijedim,  v.  pf  ubcrgtessen,  trans- 
fundo.  Kj.  pre-eijediti.  v.  impf.  preojegjivali. 

prpc'iJ^nifU  prfecijenlm,  v.pf  AberšchUtten,  nimium 
pretium  stutuo.  Rj.  pre^cijeniti.  po  tamaćenju  Nje- 
mačkom i  LatinHkom  precijeniti  Ato  znuiii:  preceliku 
mu  cijenu  udariti;  a  po  primjerima :  udariti  čemu 
cijenu  uopće.  —  t).  impf.  prosti  cijenili.  —  Dao  na 
precjenu,  t.  j.  precijenio.  Kj.  SS-la.  Neka  dovede  k  »ve- 
Steniku  ovna  zdrava  «  cijenom  kojom  precijeniš  pri- 
jestup. MoJH.  m.  5,  iH  (juxta  acHiimativncm  pcccati; 
nach  der  i:)clidt£ung  der  ^^nde).  Ako  li  bi  favjetovao 
iirinee  neOisto  .  .  .  neka  ga  precijeni  sveHenik,  bilo 
dobro  ili  rgiavo;  i  kako  ga  precijeni  aveStenik,  lako 
da  bude.  2*,  12  (statuet  pretium;  den  ]VerOi  be- 
stimmenj. 

pr6<*iknu(i,  knBra,  v.  /j/!.  r»2i  presahnuti :  Uvenula 
Žuta  dunja,  preciknu  suhcr  voda  (Npj.  1,  361.  isp,: 
Da  je  dunja  uvenulm  iuher  voda  presanula.  1,  302). 
Rj.  pre-cikuuti.  isp.  CLkuuti  2. 

proejcpjivanjf*,  n.  das  Vebcrgicssen,  iransfusio, 
Rj.  rerb.  od  preojegjivati.  radnja  kojom  tko  pr€<^9' 
03  uje  Hto. 

preejegjlvnil,  preejJ^^ujem,  r,  impf  itbergiessen, 
abgiesnen,  tranttfundo.  lij.  pre-cjegjivuti.  v.  tmpf.  protti 
cijedili,  v.  pf  precijediti. 

prAeJima,  f.  dao  na  precjeuu,  t.  j.  precjjeuio,  Uber- 
thcucrn,  nimis  mngno  pretio  cendere.  Rj.  xa  inaćenje 
isp.  precijeniti. 


preerpsti 


172  — 


prodnk 


prevfpsti«  prec^)?m,  v.  pf.  pre-crpsli,  kao  crpu6i 
pnnijtit  ito:  Moru  i  ribama  jo5  ne  tliidoSe  mini,  nego 
miale  Ja  Harlemsko  more  precrpu.  Priprava  li). 

|>rofvj*tnli,  tam,  t.  pf.  tferbluhen,  tiefhresco.  Rj. 
prefvietftli.  r.  impf.  /)ro«(t  cvjetali,  —  liogom  Bugjenil 
mu  pdc  da  si,  pojrji  brzo  za  ovim  venccm,  jer  <5e  venao 
uvenuti  n  moje  lice  prea^etaii.  Živ.  827. 

pržene,  prSi^i-a,  m.  cf.  naprt'fiai*.  Rj.  pritHJere  vidi 
koti  uapret^uc.  ii^.  prijećac.  osnova  u  prijek. 

pr^ciiffa,  f.  Rj  aem.  pre^ažica,  —  1)  das  Qucrhret 
(in  dcr  Miihle),  assis  transrerints.  Rj,  »  vodenici.  — 
2)  u  Ijefltava,  die  Sproaite,  gradufi,  cf.  prefaiiiea, 
IjrUca.  Rj.  vidi  i  knrva.  —  Podlotao^j,  drvo  kao  pre- 
ćaga  koje  stoji  poprijeko  pod  srt^anicom.  Rj.  521b. 
Raspon,  u  pluga  ona  precaga  iznutra  vi^e  plaža.  Kj. 
frlla.  Dnj  aa  rečemo,  da  je  proavieta  kao  ljestvica  i 
da  je  na  njoj  dvtidcaet  preduga.  Prvi  (Sovjck  u?.cvSi 
ae  8  Jevom  za  ruku  podiže  se  na  prvu  nujdonju 
prečagu , . .  dok  se  na  dvadesetu  popnu.  Priprava 
134.  Neki  na  šesnaestoj  prečuzi  firumće  sa  svijem 
a  varvarima.  136.  —  prečaga  {oen.  u  prijek).  U«n. 
3fifi,  riječi  s  iukcim  nant.  kod  brljajra, 

|ir^J^flnffA,  /'.  (n  0.  G.)  vidi  preCaga.  Rj,  osn.  f« 
prijek.^  ^ 

pr?^t*risnus1.  prr'fVusnosti,  /'.  osobinu  onogit  koji  je. 
pretnsion.  —  Ja  dolazim,  da  s  vašom  prećiisnosm 
Kvrsim  jedan  poHiio.  Megj.  117. 

pro^ntlfi,  tim,  ctdi  preritatl  Rj,  v.  pf.  pre-ćatiti. 
V.  impf.  prosti  ćaliti;  tflož.  iap.  pre(iitavati. 

pnVriižU'U,  f.  dem.  od  preOaga.  Rj. 

pnv'inNK  pi^tMnlm,  r.  pf.  n.  p.  :^ito,  nochmah 
reitcrnf  percribro.  Rj.  pre-finiti,  kao  joste  učiniti  n.  p. 
šilo.  iK  impf.  preiinjali. 

prci'iiijaiijo,  n.  das  nodimalige  lieiiern^  cribratio 
iUraia.  Rj,  verh.  od  preCinjati.  rudnju  kqjom  iko  prc- 
čin  ju  n.  p.  Uto. 

prcf-injnti,  pr^iHnjam,  v.  impf.  nochmaU  reiiern, 
ptricrtftro.  Rj.  pre-<^inJHti.  kao  joite  Činiti  n.  p,  žito. 
V.  impf.  proftti  riniti  4.   r.  pf.  preČiniti. 

pr^^Mstiti,  8tim,  v.  pf.  noctimals  reinigcn,  pcrpurgo. 
cf.  prebrali.  Rj.  prc-ćistiti.  v.  impf.  preći5(!ati,  prc- 
ćiSĆAviiti.  —  yažei5i  Cu  troske  tvoje  aa  te  preciatim. 
Is.  1,  25.  Da  ĆQ  i  Kamoj  uauei  poslužiti  osobito  kao 
dobar,  prečišćen  prilog  xa  podpun  rjećnik  narodnoga 
jezika.  Rad  5,  11*4. 

pr<^ei§4^niijc,  n.  dan  licinigat,  purgatio.  Rj.  verh. 
od  prcrii^ćati.  radnja  kojom  tho  prtvišća  sto.  vidi  pre- 
OiSi'avanje.  —  Da  mu  ( narodu )  dam  jednu  ailu  viV 
za   Hnaženje  i  jnečisianje   if^torUke  sveati.   Zloa.  2H7. 

prei'f^eati,  ^rfeći&i^rim,  r.  itnpf.  reitiigen,  purgo.  Rj. 
pre-ćižt'ali.  vidi  protJiSćavnti.  v.  impf.  ;jros(i  c^iHtiti.  i\ 
pf.  preC\Mli\. 

profdŠ4'-dvanJ(S  n.  vidi  prcc^ik'anju, 

?ircf'isćAvnfi,  prefižiTivam,  v.  impf.  pre-t?i§6Lvati. 
I  pre{^i:^<'a(i.  r.  pf.  prei-istili.  —  Jello  Savir'  otide 
aa  još  jcdnijera  t«ivJelnikom,  tla  prci^iAčavuju  i  rns- 
pravljinu  nekakve  račune  »  onofltranakijcm  lrg(»vcima. 
Hovj.  71>. 

proćKati,  lani,  v.  pf.  Rj.  pre-čitati.  vkU  preCatili. 
V.  impf.  |)reOilavati.  —  JJ  uhtrlesen,  rckgo.  Rj.  — 
Kad  koji  pjak  \z\xv\  i  preeita  nekoliku  puta  ćaslorac, 
onda  uzme  psaUir.  Rj.-842a.  —  ^)  vii«  dau  je  pre(^itao, 
le^en  den  gnnzen  Tag  hindurch,  per  totam  diem  tcgit, 
Bj.  kao  čitnjući  prchorarili  dan. 

prt^niAvanJis  ».  dati  f^jcrlc^^cth  reledio.  Rj.  ra'h, 
od  pretMiavaii.  radnja  kojom  tko  prečitmut  n.  p.  knjigu. 

prvrHi&vaff,  prećltiivaiu,  r,  impf.  uherlescn,  rdego. 
Rj.  pre-t'itavati,  h.  p.  knjigu;  i  n.  p.  ras  r/uM,  kao 
čiittjHĆi  boraviti  vas  dan,  prema  r.  pf.  prei^ilati. 

pm'or  .  .  .  vidi  pretjer  ...  Hj. 

-pri^^i,  i'tdi  -pn^^hiiti. 

pnrrOtjoli,  preiMitini,  v.  pf.  Rj.  pre-i'ntjeti.  vidi 
premu^uti.  v.  impf.  Cntjeli.  —  i)  verkchueigcnt  retieeo. 
RJ.  itOf  ne  rtftU',   n«  kasati  ga.  —  2)  n,  p.  predutio 


^ItAV  dan,  hindurch  sch\veigenj  taceo.  Rj.  čuteći  pre- 
boruriti  čitav  dan. 
pred,  1.  preda,  vor,  ante.  Rj. 
y.  pracpO!f.  uloženu  ispred,  spred,  koje  vidi.  —  i)  sa 
akus.  —  a)  t\  ovijem  prijedlogom  rijcf  u  četvrtom  pa- 
dežu pokazuje,  da  je  ono  što  »ama  zniu^i,  predujom 
stranom  obrnuto  mjestu  koje  se  primicanjem  zauzima: 
Pred  kuću ;  pred  Bojra;  preda  me.  Rj.  Izij.'jo  a  vojskom 
preda  njih.  Npr.  35.  Dozove  ga  preda  se.  50.  Ugleda 
ga  kroz  pendžor  careva  k(-\,  pa  zapovedi  momcima  te 
ga  prevezu  i  dovedu  preda  nju.  (il,  Voć'  će  Hunce  i 
pred  naša  vrata.  Posl.  it'^.  l^ed  kuma.  (Dobro,  da  »e 
može  pred  kuma  iznijeti).  2i»0.  I  dogji  mi  doveće  sve- 
krvama pred  oči.  Npj.  1,  180.  Pred  mene  ili  preda 
me,  pred  tebe  ili  preda  te,  pred  sebe  ili  j^rcda  se; 

!  pred  njega  [preda  nj,  preda   n^a),  pred  nju  (preda 

I  nju),  pred  njih  {preda  ujih).  Rj.*  L.  —  b)  ovo  se 
znamenje  može  prenijeti  na  vrijeme^  pokazujući  da  ftto 
biva  prije  njega;  a  vrijeme  može  se  kazati  nečim  što 

'  je  u  njemu:  Pred  večeru  svi  se  mole  zajedno:  muškarci 
(po  Što  se  umiju;  jer  se  obično  svagda  pred  jdo  umi- 
vaju po  rukama)  stanu  naprijed.  Rj.  3*>lib.  Pred  šoru 
HV.  mr/.ne.  Posl.  2ij9.  Pred  irOfi  tikve  cvjetaju.  369. 
.Sečerli  mu  kavu  iznijela  i  pred  kavu  žežcnu  nikijn. 
Npj.  2,  4G.  Da  jo  lako  i  jirije  bilo  pr&i  rat.  Danica 
3,  17b.  Adventua,  četiri  nedjelje  dana  pred  božić, 
Dauičii.'*,  A^i.  33b,  Molitve  koje  se  čitaju  pred  kr- 
štenje. DP.  315.  isp,  yiiit.  528.  —  2)  s  instrum.  — 
a)  8  ovijem  prijedlogom  riječ  u  Šestom  padežu  po- 
kazuje, da  je  ono  Ho  znači  sama,  prednjom  (>tranom 
obrnuto  mjestu  na  kome  što  bivit,  ili  da  je  na  redu 
urijc  čega:  Pred  kudom;  pred  Bogom;  preda  mnom. 
Rj.  Premudri  ^alomuu  jeđuoč  u  razgovoru  reče  pred 
materom  svojom  da  se  svaka  žena  može  prevariti.  Npr, 
157,  Jedna  palica  ni  pred  carem  ne  gori.  Posl.  112. 
I  pred  njim  se  pokloni,  Npj.  1,  122.  Klekni,  rano, 
pred  itjim  na  koljena.  1,  t^6.  Pred  četom  je  junak 
aranibiiSa.  2,  77.  Ne  mogoSe  so  više  Hržati  pred  ne- 
prijateljima svojim.  8ud.  2,  14.  —  b)  red  je  i  ovdje, 
gdje  pokazuje  vrijeme:  Osim  pravoga  baijama  (pretl 
kojim  se  posti).  Rj.  l«jb.  Cijeiinci,  nedjelja  pred  ma- 
tericama.  Rj.  iVM.  <.)n,  gotovo  pred  svrtfetkom  vlade 
svoje,  knezove  nazove  kapelanima.  Rj.  278b  (za  ovo 
nema  potvrde  ni  u  narodnom  govorit  ni  u  Danićiča. 

I  isp.  u  ovom  dogagjaju  pred  s  akus.  poviie  pod  lb). 

I  isp.  Sint  594. 

I  //.  adv.  u  riječima:  pred  Sto  če.  vidi  prije.  —  Pa 
au  ljudi,  pred  Ho  će  Turci   obladali   ovom   zemljom, 

I  natrpali  u  njega  (u  grad)  pušaka  i  topova.  Rj.  281b. 

j  Uvodnica  čela,  koja  pred  sto  i'e  se  čele  rojiti,  izigje 

I  iz  kovnice.  Rj.  7*i(iM.  Već  si  mu  vidio  alavni  ulazak 
u  Jerusalim  pred  što  će  stradati.  DP,  317.  Isus  pred 
što  će  po.Mjednji  put  poči  u  Jerusalim,  uze  Petra. 
Prip.  bihl.  140, 

2.  pr^tla,  f.  vidi  prelja  (u  govoru  ja  nije^am  nikad 
čuo,  \io  u  ovoj  poslovici:  Sjetila  se  preda  kudjelje 
uoči  nedjelje,  [n  u  ovoj  poslovici  sUiSao  sam  i  prelja 
mjesto  preda).  (Posl,  287).  Rj. 

prcdlklinuCi,  pr&didinem,  f.  pf.  aufttthmen,  rcspiro: 
ko  če  izbrojili  stotinu,  da  ne  predahne?  cf.  preduAiti,- 
Rj.  pre-dabuitti.  vidi  i  predanuli.  v.  pf.  je  i  prosti 
dahnuti.  v.   impf.  predisati. 

1  predaja,  /',  dic  Uebergahe,  deditio:  iftao  {ti.  p. 
hajduk)  na  predaju.  Rj,  —  Da  me  i-are  zore  na 
predaju.  Npj.  2,  28i>.  Taka  se  pred^iju  često  dogngja. 
Danica  2,  i>i.  Da  ne  bi  Turci  iz  grada  poznali  i  od 
prcditje  natrag  udarili . ,  .  i  razgovor  o  pretlaji  k  Tur- 
eiuuv  da  jjovede.  Dauie4i  3,  180.  predaja.  i,'7>.  predati. 
takve  riječi  ixdaja.  odaja,  prodaja,  udaja. 

predak,  pretka,  m.  ponnjriie  u  pl.  stari,  koji  »u 
živjeli  pred  nama ;  die  Vorfahrcn^  mujores,  potres. 
isp.  djed,  pradjed.  —  Koje  ti  je  moj  veliki  predak  .  .  . 
za  trud  ohrekjto.  Ščep.  nial.  M  {isp.  pretliodnik).  Kakvu 
predci  vaAi  zadobiAe  nečuvenu  slavu.  12ti.  t^poaien'te 


prodanitl 


—  173  — 


prediktit 


se  vuAijeh  prctkont.  121.  <Mm.ali  prest-ku  veze  kh 
Hvojim  pvetcimu,  Mi'jij.  124.  <  *i>ojen  «lavoni  svojih 
tlurnih  prcdukn,  Zlofl.  i»*». 

|»rcdilnMi,  prM^Diui,  r.  pf.  den  Thq  Eultringen.  Hj. 
pre-daniti,  dan  prcboruvUi.  v.  impf.  uiinili,  danovati. 
—  I  subuUi   oiigjti  prediinio.  Npj.  4«  '^M.    Oa  m'  je 

ujiiue   uoiJcu    prenositi   ali   ljetni  danak  predaniti, 

bih  daia  luitum  ruho  moje.  Herc,  201.  Prcdtinivsi 
tn  jMan  dan.  Žitije  40. 

pr&ilnnust,  prodAnoflU,  f.  vidi  odanost,  die  Erge- 
hrtihn't,  ohAenuium.  obscrtjuntia ;  »tanje  onoga  koji  je 
kome  predan  (predao  ae,  kao  na  služhn,  umnoj.  — 
Va^i  hrabrost  od  pautivijeka  i  predanost  vaša  nepo- 
kreiim  pneeatrimi  Uusiji.  Siji'p.  mal.  125.  Predanost 
joj  imJu  Oi.Htu  kiiii.  132. 

|»ri*dikiiuli .  prMauSiii ,  vidi  predahnuti.  Kj.  pre* 
da<h)iiuti.  «  krajet-ima  gdje  ae  (jlas  h  ne  i-vje  u  go- 
vuru.  V.  pf.  je  i  prosti  dnnuti.  i'.  impf.  predisati. 

|»^^d^lnjl^,  n.  die  Farcht,  irepidulio.  rcrh.  od  prr- 


dati.  atanjf  koje  bira,  kad  tko  prldit. 

Hi.  predati,  r.  impf. 
pre<Uvati.    -  /,  1)  ubergebcn^  aedo.    Rj.  —  PlaOaju 


p^^duli.  prbdHm.  v.  pf. 


popu  |>o  ue&to  xa  leturgjiju,  uu  kad  koji  phiti,  onaj 
se  dnu  kaže  dft  je  on  popn  letnrgjijn  predao  i  ona 
se  letiirgjija  itove  ujegova.  Rj.  32(»a.  C'ar  jo5  /a  života 
svopft  predu  Ćeli  carstvo.  Npr.  207.  Oa  sam  htehi  na 
kouia  priiunli.  to  vaa  ne  bi  predtilu  u  Turke.  Npj.  3, 
38,  Vera  ue  podnosi,  da  brat  brata  preda  duhnaninn 
u  ruke.  Danicn  5,  37.  }*rcdadu  Turcima  molbu. .%  iiO. 
Pa  mu  onda  preko  V.  Popovii?a  predadn  vue  akte.. 
Milož  170,  Pate  ga  st'Io  uhvatiti  i  suda  predati.  181. 
Po!(lo  je  ovo  \e('  bilo  napisauo  i  u  štampariju  pre- 
dato,  primio  nam  .  .  .  Pis.  39.  A  on  da  je  preda  iz 
ruke  M  rwA-H  A(Ieksandru?).  Straž.  l>t«»i,  ««4.  Knd 
Ihus  da  je  Jovan  predan,   otide  u  »rajileju.  Mat. 

12.  Predat  će  brat  brata  na  smrt.  10,  21.  Tada  će 
ras  predati  na  muke.  24,  9.  Istu.'ta  šibav^^i  predade  d« 
ne  raspne.  27,  2G.  Koji  svoga  aina  ne  porftedje,  ne^o 
ga  predade  za  sve  nas.  Rim.  8,  32.  sa  se,  pass.:  Po 
tom  se  Moler  vezan  preda  paši  n  zatror.  MiloS  138. 
—  2)  lur  Vehergabe  nuthigen,  adigo  ad  deditionevt. 
Rj.  predati  koga,  kao  natjerati  ga  da  se  preda.  — 
Posle  MiloS  preda  Matapa  i  Lomu,  i  Jh'inćif'a,  i 
iako  predttjudi  i  uniiiiijn^i  narod  otide  u  Beograd. 
Milo*  56.  Dade  mu  (MiloSu)  ovaku  vern:  kogu  god 
on  preda  i  uzme  na  vltu,  da  mu  ne  će  ni  dlaka 
s  fflave  polef'eti  ...  I  tako  nnjpre  preda  petoricu  od 
znatnijih  kolovona  ondarinje  bune.  62.  Ovi  su  Turci 
bili  u  takoj  nevolji,  da  ih  je  onaj  dan  mogao  preduti 
kakofi:o<l  one  u  Itatoćini:  ali  on  ne  htedne,  nego  ih 
lepo  i^puBli  B  oružjem  i  sa  svim  njiiiovim  imanjem. 
113.  —  //•  sa  se,  refleks,  predati  se,  predam  se.  v. 
r.  pf.  itich  crgeben^  dedo  me.  Rj.  —  Tek  i/.uati,  on 
dušu  ispusti,  predadr.  se  na  tome  »vijetu.  Npj.  5,  4. 
Onda  se  iSrbi  predadu  na  veru,  Miloš  3H.  Bolje  nam 
je  svima  ixginuti,  nego  se  'Turcima  u  ruke  predati. 
8ovj.  (>8.  Da  se  dvor  preda  na  ugovor.  Zitije  78.  Po- 
sluJae);«  od  srca  tu  nauku  k<ijoj  se  i  predndosie.  Rim. 
(>,  17.  Dfl  bi  se  predali  sa  sinjem  duhovnome  raz- 
mišljanju. DP,  93. 

2.  predali,  predam,  v.  impf.  <po  zap.  kraj.)  sich 
furchtcn,  trepvdo.  Rj.  /nai^onje  (koriionu)  trzati  iw: 
predati,  prdnuti  se.  korijeni  397.  —  I  pas  preda  kad 
se  mtt<''ka  (ili  na  nj)  krivo  ^Heda.  DPosl.  30. 
_  pr<7dAvunj(?,  n.  die  L'ebergabe,  dediiio.  Rj.  vcrb. 
od  I.  predavati,  II.  predavati  se.  —  /.  1}  radnja 
kojom  tko  predaje  kome  Ho:  Usmenim  pripovijedanjem 
od  koljena  na  koljeno,  i  to  se  xove  tradicija  (preda- 
vanje). Priprava  173.  —  2)  radnja  kojom  tko  predaje 
koga.  —  3j  radnja  k<jjoiR  tko  predaje  (uči)  n.  p.  gra- 
matiku. ~  II,  radt^a  kojom  se  iko  pređite  kome  Hi 
femu. 

predAvuH,  predajem,  ti.  impf.  Rj.  pre-<lavati:  Jer 
iw  ue  govori  predavam   \  predavajuj  nego  predajem 


I  i  pn-duju.  *>dg.  na  sit.  IJS;  tdi  po  lapadniin  kraje- 
\  vioia  gornri  .fc  i  predavani,  predavaju.  /.y>.  Obi.  luS. 
r,  pf.  predati.  ^  /,  t)  ubcrgehcn,  dedo.  Rj.  —  Ali 
volim  da  u  obilju  gori,  uegt>  da  m«  predaje  u  Turke. 
Njjj.  3,  44.  teslo  sudije  trgovačke  raspre  pi'cdaju 
najpre  trgovcima  na  sud.  Miloi  192.  ljetnu  su  slarje- 
ftiue  preaavale  račune  od  razliOnijeh  troškova.  Sovj. 
11.  sa  se,  pa^is.:  Sin  eovječij  predaje  se  u  ruke  grjei- 
nlkii.  Mat.  20,  45  (trudelur,  wird  uberlicferi).  — 
2)  tur  Uebergahe  nOthigat,  adigo  ad  deditionem.  Rj. 
predaraii  koga,  kao  nagoniti  ga  da  se  predu:  Samo 
da  ee  preda  i  da  pomogne  narod  predavati  i  iimi- 
I  riti  .  . .  Posle  Milo$  preda  Mutupa  i  homu,  i  Driu- 
I  dlćn,  i  tako  predajući  i  umirtjiući  narod  olide  u 
Beogra<L  Milo^,  55.  —  3)  pretLuati  itauku  kakm^ 
kao  u^iti;  rurlragen,  vorlcscn,  trado.  praehgo:  Jn- 
govi<?  iz  poćetka  nije  predmao  ništa  drugo  osim 
iKtvrije  i  rat'itna.  8ovj.  82.  sa  8e,  pass.:  f)I9.  Niti 
im  se  prediije  koji  drugi  jezik.  Uad.  15,  18.'J.  — 
U,  sa  se.  refleks,  sich  ergeben,  dalo  me.  Uj.  — 
Narod  se  predaje  ne  bi  li  mu  roblje  (»hUiIo.  MiloA 
M.  Kolovopje  Biauu^sc  predavati.  <«>.  Jer  se  Paris 
predaje  »i«  ugovor.  Žitije  77. 

prodćiirc.  «.  (u  l>ubr.)  Art  Pflunze  iHeide,  Klaolia- 
HC'ide.  Rj.'),  hcrbae  genus  (cuscuta  L ;  vidi  viUua 
kosa).  Rj.  biljka.  — predrnce  {o»u.  može  biti  u  partic. 
preden).  Osn.  34fi.  takva  tlem.  kod  hurenee. 

pr^donjo,  M.  diis  Spinueu,  netio.  Uj.  rcrh.  od  preflU. 
radnja  kojom  iko  prede  što,  —  <  >situ  sukanja  ili  pre- 
denja ima  jož  jedan  na^iiu  a  Lo  j«  samo  priliski- 
vanje.  Priprava  14.1. 

pr<Mlt>rati.  pr^deI■em,  v.  pf.  vidi  predrijeti.  Rj. 
pTc-der.-iti.  r.  impf.  predirati. 

p^^dffhl.SBiefl,  f.  ktfja  naprijed  oglašuje  što:  die 
Vorhervcrkundcrin,  pracnunda:  (')va  sret^na  bitka), 
koja  jp  Napoleona  opet  bila  natrag  povratila,  i  tako 
bila  predglutinicu  pobede  Kidmake.  ZiUje  33.  prcd- 
glaMniea.  isp.  glasnica. 

■  pr^djvuvor,  w:.  (u  loe.  predgovoru),  die  Vorrede, 
livaefatio:  M'y^%io predgorora.  Vx}iiS\  pred gonor  k  ovomu 
izdaniju  moCi  (*e  se  n.ipisati  .  .  .  Može  biti  da  bi  uaj- 
ie  bilo'  naštampati   h  svuda,  a  u  predgovoru 


kazati,  kako  se  gdje  po  nnrodti  izgovara-  Npi.  1,  V. 
Predgovor  arhiepiskopa  Nikodium  k  iipiku.  DRj.  I, 
VIII.  prcd-govor.  za  akc,  isp.  d'6gov6r,  loc.  dogo- 
vtiru). 

prj^dgrnije,  n.  (akc.  K]?  XXXVIII.  pred-gragic 
što  je  pred  gradom;  die  Vorstndt,  suburltium.  riđi 
podgragje,  zagragje.  —  Ako  je  8)>rava  u  predaragju, 
ovi  5to  idu  8  koševima  metali  sii  i  puSke  k.nd  dogju 
pred  kui'u.  Rj.  704b.  U  Dubrovniku  za  vremena  re- 
publike ihia  su  uz  mesojegje  po  gradu  »  po  njego- 
vijan  predgragjima  Oioroje,  vila  i  turiea.  Živ.  19. 
Vrsinje,  Draćcvica,  predgraijje  dubrovačko,  morska 
obala.  DM.  200.  može  biti  da  je  rijeć  predgragje  hcs 
nevolje  načinjena  po  Nje}mii:koj  Vorstadt  od  čovjeku 
koji  je  Vuka  poslao  članak  ^sprava«,  pa  je  salo  i 
nema  u   Vukoru  rječniku  u  redu  azbučnom. 

predijevttiij(%  n.  Samenu'echsel,  nominis  mutatio. 
Rj.  verh.  od  predijevati.  radnjakojom  tko  predijera  ime. 

predlJ^Tati,  predijcvam,  v.  impf.  t.  j.  ime,  eincn 
audern  Namen  atnicbrnen,  nomen  mutare.  Rj.  pre- 
dijevati. V.  pf.  predjenuti,  predjesii,  predjeti.  —  rJaj- 
viSe  žene  djeci  svojoj  predijevaju  imena  i  to  ili  od 
milosti  ili  kad  ćlo  vraćaju.  Rj,  570b. 

prodika,  f,  [u  vojv.)  die  Predtgt,  sermo.  cf.  pou- 
(!'enije.  Rj.  riJeč  postala  od  Njem.  Predigl.  vuli  pro- 
povijed. —  Izgovori  čitavu  prediku,  kako  se  Srpski 
Hpiftjitclji  dijele  |>o  tome  na  dvoje.  Pis.  28. 

predkkaunica,  /'.  die  Kancel,  caihedra^  suggestum, 
Rj.  vidi  propovijedaoniea. 

predikat,  predik&la,  m.  ridtprirok;  das  Prddicfit^ 
praedicatum:  t>no  se  prvo  zove  subjekt  ili  podmel 
a  drugo  predikat  ili  prirok.  tiint  1. 


predikator 


—  174  — 


prcdomišlJaU  se 


prođlkatAr,  »i.  dtrr  Predlgcr,  praaiictttor.  Rj.  koji 
;»rft/jtH/V.  vidi  propovjednik. 

prodikalorov,  adj,  des  PredUjern,  praedicatoris . 
Rj.  sto  pripadn  predikiitori*.  viH  propovje'itiikov.       i 

prodikAlorskT,  adj.  Preiliffer-^  pruedieuioriHS.  Rj.  ' 
što  pripudii  predikutorima  ili ptedihitoru  kojemn  god.  ' 
vidi  propnvjednićki.  I 

predlkovunje,  n.  dus  Predigen,  praedicutio.  Rj.  1 
verb.  od  predikovnti,   koje  vidi.    riđi   propovijedanje.  | 

prSilikovnti.  predikiijćm,  r.  impf.  predigcn,  prae- 
dito  (saora).  Rj.  od  l.at.  nrftedicnre,  Njem.  predigen. 
vidi  propovijedati.  —  Knd  lisica  prcdikujc  pazi 
dobro  na  iruske.  Posl.  118.  Da  je  pametan  fovek, 
Iie  bi  on  Vlujku  predikovuo,  neiro  bi  mu  prvu  rijeć 
biln:  kamo  DiaRinja?  Nov.  Srb.^  1817,  6(>2.  Po  tom 
je  nastavio  predikovaii  o  imenu  Slovara.  Straf.  1886. 

prrdlo,  prodjeln,  ni.  vidi  predjel. 

prodiranje,  ti.  dan  Durchreiasen,  đilaceratio.  Rj. 
vcrb.  od  prediniti,  rudnja  kojom  predire  što. 

prodirati,  rem,  v.  impf.  entzKeireissenf  diUtcero. 
Rj.  pr**-dirati.  r.  pf.  prederati,  predrijeti, 

pr4>djsanjc,  n.  der  Athem,  rctpiratio.  Rj.  vcrb.  od 
predisati.  radnja  kojoin  tko  prediie. 

prOdisati,  pr&<ii.5em,  r.  ivfpf.  Atheni  hoUn,  respiro. 
cf.  predahnuti.  Rj.  pre-diBati.  vidi  prcduftivati. 

prftdiFO,  n.  der  Flachs,  die  WoUe  (iiAterr.  đas 
Spinnhaar)t  pensum  Uni,  lanae.  Rj.  —  od  onn.  koja 
je  u  preali.  riječi  s  lakim  n(w(.  kod  jedivo. 

prt^djolt  m,  pre-djel,  kao  da  je  jtroa  pola  po  is- 
točnom govoru  a  druga  po  južnome,  vidi  prijedjel. 
ako  je  tako,  akc.  je  predjel,  nominativ  može  biti  i 
predio,  gen.  predjela,  htp.  r^.dio,  razdjela,  vidi  i  krnj 

2,  meieh,  die  Gegend^  Ijandftchafi,  rcgio:  Drina  iz- 
vire II  Krcegovini,  u  predjelu  Piri.  Dnniea  1,  34. 
Da  obiđem   najprije  sve  predjele  naroda  Srpskoga. 

3,  1.  Ni  jedan  narod  ne  e^ovori  evnd  jednako,  nep» 
t«  unukom  gotovo  predjelu  nalazi  »e,  gdi  manja  gdi 
ve<?a,  razlika  u^f(ovoru.  Hpi^i  1,  7b.  Radi  kr&na  uji- 
hovaprcdjela.  ^>ćop.  mal.  74. 

predjoini.  adj.  Mo  pripada  predjelu,  ga  obličje 
isp.  nerazdjclni.  —  Dok  narod  nema  osobitop^A  knji- 
ževnoga jezika,  dotle  ne  može  imati  ni  predjfdnijefi 
rijeci,  koje  8C  u  knjigama  ne  mogu  upotrebljavati. 
Pifl.  75.  Dnda  će  »e  tek  moći  kazati  koje  t*u  riječi 
avejra  naroda,  koje  li  su  predjelnt  .  . .  mogIJ  biamo 
mnoge  prave  narodne  i  op<?eue  riječi  oglasiti  ta  prt- 
djelne,  a  predjelne  ra  op<!^ene.  7tJ.  Ova  ista  po  pre- 
djelu razlika  ima  i  u  Brpskom  jezikti,  i  po  njoj  se 
može  razdijelili  Srpski  jezik  na  3  predjeina  narje- 
iija.  8pisi  1,  78. 

prt^cOcnutl,  prOdJflsIi,  prMjcfl,  pr^djcn5m  (prfc- 
djedSm),  r.  pf.  ime,  den  Namen  (indcrn,  viuto  tiomen. 
Rj.  pre-djcHti  ime,  promijeniti,  ea  predjenuli  vidi 
pregjenuti.  Rj.*  r.  impf.  predij^vati.  —  Starježina  nad 
dvoranima  predje  im  imena,  i  Danilu  uadje  ime  Val- 
ta/.ar,  a  Anauiji  Sedrah.  Dan.  1,  7. 

prcdUgaij<%  n.  rerh.  od  predlagati,  radnja  kojom 
tko  predlaže  Ho.  —  Poslije  dugoga  prepiranja  dniSivo 
mjesto  svepa  moga  preilhtganja  pristane  na  to,  da  . . . 
PiM.  30.  N*a  predlaaanje  svećenstva.  YLazi(5  1,  2. 

predlAfitti,  pr^dirižcm,  v.  impf.  pred-lagati.  ror- 
arhlagent  einen  Vorschlug  thu7i,  propono.  v.  pf.  pred- 
ložiti. —  Fomi8livfti,  da  ja  predlažem  dii  druSlvo  pi§e 
SrpHku  Gramatiku.  Piu.  Ž4.  Mo?.e  biti  da  bi  se  pri- 
milo od  rijeci  do  riječci  ono,  Ho  sam  predlagao,  t.  j. 
da  ćlanovi  druMva  upravo  uCe  Srpski.  30. 

pr^«dlo|(,  ?«.  vidi  prijedlog. 

predIdŽItt,  prtdbžnn,  r.  p/l  pred-ložiti,  vorscfilageri, 
etuait  in  1  'orncltlag  brin^en,  proponere.  v.  impf,  pred- 
lagati, —  Miloš  predloži  7Wci'wa,  da  ostave  top  a 
a  onižjeni  da  i/igju.  MiloS  Ilii.  PredloU  RuRki  car 
Nikola  Turskom«  dtoru  tri  člana,  koji  mogu  održati 
mir  izmegju  Turske  i  Rusije.  IW  (člun  =  ariiculue). 


Prifltanu  Hvi  .  .  .  kao  Ho  sam  od  prilike  predložio, 
Odg.  na  lit.  2fi. 

pri'Mlmot,  m.   vidi  objekat    objeetum^  Gegmmtand. 

—  Filologija  je  predmet  o  kora  svi  Srbi  rado  govore. 
Megj.  313.  S  loga  si  i  morao  onako  brzo  prelaziti 
8  predmeta  nu  predmet.  Zlo«.  3<>,  Ženski  ručni  rad 
zadovoljio  je  ljude  kao  i  »vi  drugi  predmeti.  323. 
pred-met.  ra  obličje  taj),  podraet. 

prednjfleenje,  n.  doJi  Vorangefie^i,  anteiiio.  Rj. 
verb.  od  prednjačiti,  koje  vidi. 

prednilUrUi«  prbdnJaČTm,  r.  impf.  vorangeJien, 
praeco.  Kj.  kao  prednjak  hiti,  naprijed  ići.  —  Onamo 
i  popovi  idu  u  četu  i  kao  glavari  valja  da  prednjadCf 
a  gdjekoji  su  i  narodne  stiirjeSine.  Rj.  041  a.  Koji  je 
H  njoj  (u  jednoj  od  naturalnih  nauka)  svega  dugoga 
vijeka  svoga  prednjačio.  Rad  9,  191. 

pr5dnjaK,  m.  Rj.  osn.  u  prednji.  —  1)  n.  p.  vo 
u  plugu,  đer  vordere  (Ochn)  am  P/luge,  boa  anterior. 
Rj.  kako  se  kaže:  prednjak  n.  p.  vo,  prednjak  je 
svaki  ko^ji  je  prednji,  n.  p.  čorjek,  konj,  i  t.  d.  — 
2J  ne  dadu  prednjaci  (kad  čovjek  Ato  jede  prije 
ručka  ua  ne  može  <la  ruča).  (,Potd.  197).  Rj.  — 
•V)  prednji  eub:  Pasjak  2,  jedan  od  ona  dva  zuba 
^to  8U  izmegin  prednjdkik  i  kOtnjSka  (if  obje  »trane 
i  odozgo  i  odozuo).  Rj."  505b.  der  Vordcrsahn,  dens 
prior.  isp.  prednjak  2. 

prfidnjT,  ai^j.  der  rordere,  anterior.  Rj-  suprotno 
stražnji,  zadnji.  —  Vratila  su  dva:  prednje,  na  koje 
se  navija  platno,  i  stražnje,  na  koje  je  navijena  progja. 
Rj.  73a.  Da  ne  bi  prednjih  suha,  ode  preko  devet 
brda.  Posl.  52.  Prednje  propuitavamo,  a  zadnje  hi- 
tamo. DPosl.  lOtl.  Obale  magarca  na  /emlju,  te  mu 
jedan  aveže  prednje  noge,  a  drugi  stražnje.  Danica 
3,  23fi.  Vidim  lonac  gdje  vri,  i  prednja  mu  je  strana 
prema  njevcru.  Jer.  1,  13. 

prednjica,  /.  vidi  lepinja.  Rj.  nekakav  JUjeh  uzak 
i  dug. 

predubijuujo,  n.  vidi  pridubijauje. 

predobijati,  pred^bijaui.  r.  impf.  pre-dobijati.  vidi 
pridobijuti,  geuinnen,  vinco.  £a  potvrdu  isp.  pridobiti 
*  prnlobili. 

priMtiftliltl,  prfedobijem,  v,  pf,  pre-dobili.  vidi  pri- 
dobiti, spodobili,  geminuen,  mnco ;  v.  impf.  predo- 
bijati.  —  Sto  za  fajdu,  dragi  pobratime!  \io  će  carsku 
mu  predobiti?  Npj.  5,  141.  sa  se,  pass.:  Kako  se 
predohi  Sisah  i  uze  se  hvala  8ve  zemlje?  Jer.  51,  41. 

pridohrana,  /'.  pred-o-brana.  isp.  predobrauiti. 
Praerentiv'Massregcl,  Praeservatir-Aiittel,  praecautio, 

—  Kako  li  bih  ae  radovao  svakoj  predohraui  od  ve- 
Hica.  Zlos.  122. 

prcdohrAnili,  predMtranTm,  v.  pf.  pred-o-hniniti, 
kao  u  naprijed  ohraniti  sto  oda  zla  kakova,  praeser- 
t'iren. 

jprcdobranjivunje.  n.  verb.  od  predohranjivati, 
koje  vidi. 

predohranjivati«  predohrunjujem,  v.  impf.  pred- 
ohranjivati, kao  H  naprijed  braniti  (čuvati)  Ho  oda 
tla  kakova;  praeseroiren .  r.  pf.  predohraniti.  —  Ne 
treba  uzimati  nikakvih  lekova  soji  božem  predo- 
hranjuju.  Mil.  8(». 

Pr^doje*  m.  ime  muHko.  Rad  96,  56.  Ayp.  od 
Predifldiav.  takca  hijp.  kod  Blagoje. 

preddljeti,  predtMim,  v.  pf.  pre-doljeti  kome  ili 
čemu,  kao  oduprijeti  mu  se,  nadvludaH,  svladati  gu. 
vidi  nadoljeti,  odoljeti.  —  K  njoj  dolazi  aveti  Jovo, 
pak  se  Gospi  smjerno  moli:  >Nemoj,  (tospo,  aveta 
Gospo  I  nego  da  hi  predoljela  žalosHomc  srcu  toome; 
da  na  noge  ti  ustane^.  Herc.  329. 

prodbiDlsIiti  s«,  slToi  se,  v.  r.  pf.  (u  Srijemu)  riđi 
premiflliti  se,  Rj.  pre-do-mialid  s6.  r.  impf,  predo- 
miMljati  ne. 

produmf^ljitnjc,  n,  vidi  premiMjanje.  Rj. 

predumistjati  se,  pred&m'iAljam  se,  v.  r.  impf.  (u 


predračun 


—  175  — 


predvidjeti 


I u  Ili 


■ 


Srijemu)   vi^i  preinij^ljnti   »e.    lij.   [>ri*-(Io*niiAljiitt  se. 
iap.  omiSljati  se.  r.  pf\  prpcJomialiti  se. 

predri^^un.  predrntHma,  ni.  prt'd-m^un,  dćr  Vor- 
anschltig:  l>a  li  mJeSavjiJ  piedrućun.  Poui.  lOG. 

Predrag,  m.  iuie  niu^ko.  Itj.  l're-tlrai;.  u  pjeitmi 
se  mijenja  i  kao  odregjeni  pridjcc:  Predraj^  i  Nenad. 
^pj-  %  75  (natpift).  Ne  budjiH  mlatrjiini  Nenadel  ju 
sam  tebi  braca  porodila,  Prcdrmjinja  tvojr  brata  rogjt*- 
nog.  2,  77.  (ilas  dopade  Predntgom  junnkii:  ''/Ae  ^n 
BOO,  Predrag  arambaAa.  a,  79.  —  Pre-drng,  sa  druiju 
polu  itp.  Voj-drag,  Viig-iVuk-)drftg. 

prt^drasiidn,  f.  pred-ra(z)-Buda.  isp.  rafluditi;  das 
Vonirihetl,  prtttjudicium,  opinio  praejudicuta^  prac- 
$nmtu.  —  Ono  druJtvo  odobranili  dii-Sa  koje,  preko 
»viju  diina^njib  prcdru'iuiUt  i  sebic^niU  intereita,  jasno 
vide  prave  polrcbe  svoga  naroda.  Zlos.  lOG. 

prodrijeti,  prVdrem  (prT-dr'o,  prTdflal,  v.  pf.  Uj. 
pr('-<irijeti.  Mi  predi'rali.  r  impf.  predirati.  —  J)  scr- 
rm.ten,  htcero,  petrumpo.  Rj.  ~  Goiitnnar,  kila  ili 
jnika  koja  se  kome  na  tnelu  ispenje  pa  ac  od  nje 
umre,  za  to  ima  i  kletva:  uonlunar  ie  pre<ir*o.'  (Posl. 
'").  Kj.  I»41>.  Jedno  dijete,   koje  bjeSe  uajahalo  na 

p  pa  trće  jkj  dvoru  .  .  .  kad  dogje  (6oek)  k  nji^mn, 
on  »tane  lije[>o  aa  svojim  konjem  ...  pa  se  ouda 
okrene^  i  entka  malo  predve  krnjcm  štapa  prelo  nogu^ 
i  atane  opet  trkati  po  dvoru.  Npr.  154.  —  2)  predr'o 
proko  pou>ka,  er  ist  dutrJiđrungen  durch  itn  Thalt 
pcrrupit.  Rj.  (ovdje  je  potok  2,  tijesna  prodol). 

pr^driif'nkt  prfednićka,  in.  (u  Risun)  vidi  dorm^ak, 
lij.  pred-rućak,  jelo  pred  ručak,  vidi  i  nifrak  2.  — 
R^da  vidjeh  Turke,  i  njihovu  Hiln  kolika  je.  tad  po- 
mislib^  i^isto  n  pameti,  dn  im  u  vas  ni  prcdručak 
nije.  Si'pp.  mai.  IK). 

predriiS^oJAeUI,  pre<lnip<%ja^m,  t),  pf.  findern,  im- 
m%ito,  Rj.  pre-drtigojai^iti  Ho,  učiniti  (ht  bude  drugo- 
javije.  ridi  preinaćiti.  v.  impf,  preiua(^ivati. 

predsjedatelj,  v\.  (pridajedatelj.  iz  Hus,  Slulli) 
vid*  predsjednik,  J^iteaident ,  pra€f<c8:  SUiSaju^M  sii- 
dije  .  . .  Vitd^jcdatelj,  bndui^i  veliki  veseljak,  nei*- 
kazauo  se  obraduje  ovoj  zfrodi.  Dauira  3,  127.  Novak 
Markovih  bio  predsedatelj  matri^^trata  Smederevakoga. 
4,  27.  —  riječi  a  lakim  naši.  kod  boditelj. 

prMsjodnik,  m.  ridi  predsjedatelj,  Praesident^ 
praenes:  Bio  je  prcd>tjednik  velikoga  sudn.  8ovj.  58. 
Kara-Ojorjgije  ^a  poHtnvi  za  prcdffjednika  u  Biograd- 
ukom  fudu.  83.  Koji  je  bio  i  predsjednik  tvme  vtjeću. 
DM.  342. 

pri^dsoblje,  n.  pred-noblje,  prostorija  pred  sohom; 
d(t9  Vorrimmer,  die  Aniichamhre.  —  Ja  ih  ispratili  u 
predsoblje  .  .  .  eto  zaboravio  u  sobi.  Mejrj.  394. 

prOdstaTiH,  vim,  t.  pf.  pred -staviti,  vorstdlen, 
repraesentare.  v.  impf.  predstavljati.  —  Da  bi  svi 
na^i  Oitateljt  lakŠc  sehi  mogli  predataviti  gdje  je  Boka, 
pobroji6;mo  . . .  Kov.  27.  Misli,  koje  sam  se  uaudio 
preko  Va^ga  Viaokorodija  predstaviti  drttiitu.  Pia. 
22,  Kakc^oč  £to  spisatelj  najprije  valja  da  predstavi 
u  umu  gvome,  šta  će  pisti  li ;  Uiko  valja  da  predstavi, 
1  kako  6e  pisati.  l>7.  Eila  će  Arfta  one  razvaline  mo- 
lovati?  Ja  ću  naći  ovdje  Nijemca,  ali  mislim  da  bi 
ono  Srbljin  bolje  predstavio,  SlraŽ,  1886,  71)3.  U  tom 

fismu  predstavite  vašu  nuidu  i  potrebu.  188ft,  1449. 
zvedav&i  Emanuel  ove  svoje  robove  iz  varovi«  odmah 
poAalje  evopi  a^utanta,  da  triiži  Blihera,  da  mu  ih 
predxt'tvi.  Zitije  5X  Vukov  Kje^^nik  je  jedina  knjiga 
u  kojoj  je  najšire  predstavljeno  nafie  narodno  jedin- 
»tvo.  Zlos.  XJI.  sa  se,  refleks.:  Imao  je  sreću  pređ^ 
staviti  se  Erc-Ercogu  Karlu.  Zitije  82. 

predstavljanje,  n.  verh.  od  predstavljati,  radija 
kojom  tko  predstavlja  (kome)  Mo. 

predstavljati,  vljSm,  v.  iwpf.  pred- stavljati,  tor- 
MaUnt    repraescntare.    v.  pf.   predstaviti.    —   Ikona  ! 
koja  predstavlja  svetoga  Aleksandra.  Nov.  Srb.  1817,  ' 
78*).  Vidi  se,  da  je  on  kao  korpusni  koroendat,  triput 
jtredstatljao,  pa  ni&ta!  Žiiije  55  (isp.  kod  predstaviti; 


II  tom  pismu  predstavite  vaSu  nuMu  i  potrebu).  (Jr- 
nogorei  .  . .  Držeći  se  svojo  vjere  i  svepi  rodnoga, 
oni  svfljrda  dostojno  predstavljahu  svoje  xtare.  D.M. 
104,  Starješina,  koji  ne  nikako  ne  odvajiUe  od  rod- 
bine prcdsiavljajuH  sobom  cijelu  kH':u.  21W).  .sa  se, 
puss.:  U  pomenutim  romanima  predstavlja  se  ćovek 
kao  Ho  jest  Nov.  Srb.  1817,  50y. 

prcdstavlJ6nJo,*n.  iz  Rusk.  propositio.  StuUi.  verb. 
od  predstaviti,  djelo  kojim  se  što  predstavi,  isp.  prozba. 
—  Da  se  uvaže  predstavljeni  ja  i  molbe  naroda  Srp- 
skoga. MiloS  151  (predstavljenije,  sa  starijim  mwt. 
die  Vorstellung,  T\cf}r(is'entntion). 

pred.starnTk.  im.  koji  predstavlja  koga  ili  sto;  dcr 
Jicprdsentttnt :  Knez  OjurnjjJ,  po  svoj  prilioi  lakogjo 
predstavntk  staroga  života  slovenskog.  DM.  291.  Pa- 
trijarsi Carigradski,  AlekaandriMki  ,  .  .  predstavnici 
pravoslavne  istočne  katoličke  crkne.  DP.  238.  Sastao 
se  s  ućiteljima,  predstavnicinta  narodne  prosvjete. 
Zlos.  147. 

predilrati,  rain,  v.pf.  vidi  pretrpjeti.  Rj.  prc-durati. 
p.  impf.  durati. 

predušak,  pr^du^ka,  hi.  das  Aufathmen,  respiratus: 
popiti  ĆMNii  bez  predu$ka.  ohne  aufiuathmeH,  uno 
špiritu.  Rj.  pre-duSak,  kad  se  prcduši,  predahne,  piđi 
duAak,  odu&ak.  isp.  Uak. 

predAsItl,  prtdnsira,  v.  pf.  aufathmen,  respiro: 
može?  li  popiti  ovu  ćaAu  da  ne  predu6i.5?  r.f  duftak, 
pre<iabnuti.  Rj.  pre-duMti.  v.  impf.  predu&ivati.  isp. 
predu^iik. 

predu.sivanje.  n.  das  Aufathmen,  respiratio.  Rj. 
verb.  od  predu^ivali.  radnja  kojom  tko  predusuje. 

preduftivatj,  predCiSujem,  v.  impf.  aufathmen,  re- 
spiro, cf.  predikati.  Rj.  pre-dusivati.  v.  pf  predusiti. 

preduzćće,  «.  veih,  od  preduzeti.  djelo  kojim  se 
sto  preduzme;  die  JhiterneJimnng.  —  Ovom  korisnom 
preaueeču  Želimo  svaki  napredak.  Mcgj.  259. 

pred&7.eti,  pr^duzmSm,  v.pf.  preduzeti  šio.  v.  impf. 
rediiziamti.  untemeimient  susctpcre,  aggredi,  moliri: 
"i  iz  kakve  moje  koristi  nijesam  ja  ovo  djelo  pre- 
duzeo.  Spisi  1,  5.  Ja  sanj  takovi  liječnik  predusco^  i 
ve<^  skupio.   I,  93. 

preduzimae,  preduzimAĆji,  m.  koji  »to  predueimn; 
der  Unternefimcr:  Da  se  bune  radenici  na  gvozdenom 
putu.  i  da  su  seljaci  ubili  uekog  preducimača.  Pom. 
109.  I  Holidnost  robe,  i  ćestitost  gospode  preduzi-maća 
pobugjuju  niuj,  da  . .  .  Me^.  259. 

preddzimanje,  n.  verh.  od  pred  uzimati,  radnja 
kojom  tko  pnauzima  što;  das  l'nteruchmen. 

predClzimatf,  mam  (mljem),  r.  impf.  pred-uzimati 
sto ;  unternekmen,  suscipere,  aggredi,  moliri.  v.  pf. 
preduzeti,  —  Preduzimati  ^ttf.  Nov.  Srb.  1817.  778. 
Ljudi  toliku  iHosu  poslooa  predusimlju  i  svrgavaju. 
Zim.  321.^ 

^reduz\m\}\\', adj.kojiradopreduzima posao  kakav; 
untemefnnend,  unternehviungslustig.  potvrda  u  ime- 
nici koja  ide. 

preduzim^ivost,  preddzimljivosti,  f.  osobinu  onoga 
koji  je  preduzimljiv ;  der  lJHteryu!hmuHgsgeist.  —  Du- 
brovčani pokazale  preiiueimljivost  kakvom  su  se  mogli 
hvaliti  tek  najnapredniji  narodi.  Zlos.  116. 

predvAJauJe,  n.  Rj.  verb.  od  predvajali,  —  J^radnja 
kojom  tko  predvaja  sto  (das  Abtheileu  in  zvvei  Theilo, 
divisio  in  parles  duas.  Rj.).  —  2)  stanje  koje  biva 
kad  što  predvuja  (prestujej,  (das  unierbreeheu,  iuter- 
oiisaio.  Rj.). 

predvijlUU  pr^vajam,  v.  impf.  Rj.  pre-dvajati. 
—  1}  in  ewei  Iheilt  theilen^  dimidio.  Rj.  kao  dijeliti 
na  tlvoje.  isp.  razdvajati,  v.  pf.  predvojili.  —  Na  alaje 
predvujabu  Turke.  Npj.  4,  377.  U^jo  u  sobu  pdc  su 
majstori  razapinjali  tapete,  te  sobu  predvt^juli.  "SUl. 
19.  —  2)  unterttrechefi,  intcrmitto,  cf.  prestajali :  PuSka 
puea,  nikad  ne  prcdvaju.  Rj.  vidi  i  beujavati. 

predvidjeti,  pr&dvidim,  v.  impf.  pred-vidjeli,  t.  j. 
pred  vidjeti,    naprijed   vidjeti  (odatle  se   i    raeumije 


S 


l>ređvo4lteU 


—  176  — 


preglodivud 


kako  je  r.  impf.)  t^ordUHHfhcn,  pracridcre:  Tujiiri  moja 
žcnn  ovo  rijetki  i  prfihido'i^  Ma  'r  daje  Kuaiy(?,  V^&*f 
da  pol>jef?ne.  Danica  2,  131.  Vaij  pređvid^i  veliki 
rat . . .  Žitijo  17. 

pr<Mlvi^dUp|Ji  m.  koji  naprijed  vodi,  kao  vogj:  I 
višnjemu  Hogu  preporuci,  da  m' on  bude  ro;>e»  pr^d- 
voditclj,  a  Turcima  »kori  pobjedilelj.  Npj.  4,  7i>. 

predvAjUi,  pr&dvojlm,  r.  pf.  halhircn^  dimidio:  I 
niiPte  mu  prrdvojiM  optv,  zavrtiuSe  preko  Zete  ravne. 
Rj.  pre-dvojiti,  kao  na  dvoje  riisdijeliti.  r.  impf.  pro- 
dvajati  1,  —  Predcojićeš  ua  četvoro  vojgku,  Ha  ćetiri 
atrano  udarile.  Npj.  0,  3<)0.  sa  se,  rclhks,:  To  vipjefie 
birani  ovćari,  pa  na  pola  te  se  predvojise,  polovina 
pretekoSe  Turkt-,  polovina  strnf^a  uafora^e.  Npj.  4,  r>l(>. 

nrodvoslnifanjo^,  «.  dait  Vtrziceifachen,  Vci'dop- 
prJn.  duplicutio.  RJ.  re»*/'.  od  ]jreilvoatmiati.  radnja 
knjom  tko  prMrosiraia  sto. 

nr4Mlvostr(tr'nti,  prcdvftsiriićaia,  v,  impf.  đoppdt 
falten,  duplico.  Rj.  pre-dvOHlnu^ati  š(o,  činiti  da  bmU 
dra.^trukOf  od  dvije  struke,  inp.  profaniićivali.  v.  pf- 
predvoKlrinSti. 

prcdvAstnifritf,  eTm,  i>.  pf,  —  1)  đoppdt  falten, 
duplico.  Rj.  pre-dvostru^ili  »to,  uHniti  dn  bude  od 
dvije  struke,  isp.  presamititi.  i\  impf.  prt'dvostniiati. 

—  2)  sa  «(',  refleks,  tako  se  sariti  da  izgleda  kao  da 
je  od  dvije  struke.  M.  iM.  MilitfeviL^  —  Knez  se  ospe 
na  njih  .  .  .  Grci  se  predrosiruće  od  strulia  pa  satno 
ćule.  Mil.  i!4»l.  amo  ide  i  ovaj  primjer:  Milovan  .  .  . 
Uveo,  pohugjao,  predvostruicuj  izapje  pred  kneza. 
Mil.  1*J. 

pri'garti,  /*,  eine  Ari  voUeuer  Schurze,  praectncio- 
rium  laueum^  rf.  opregai^a,  oprežina,  pre?.ina.  Rj.  i 
fli/H.  kod  opregfti^a.  —-  VidjeSe  da  au  goli;  pa  Bpletose 
liS(^n  »inokova  i  naHnise  sehi  pregai-e.  Mojs.  1.  3,  7. 
pregača  (od  osnove  koja  je  složena  u  sprega).  Obu. 
3f)0.  rijeci  s  lakim  nusi.  kod  ajgiraća. 

pr^nilac,  pregaoca,  tu.  (ii  0.  G.)  koji  na  Sto  pregoe, 
der  Entscklunsene,  Wager,  promptus,  cf.  preginjač. 
Rj.  isp.  pregnuti  '2.  —  riječi  s  tttkr^ivt  nuM.  kod  Ču- 
vala c. 

pr&^alj.  preglja,  t«.  (u  Uubr.)  nekakav  crv,  koji 
u  fliru  ?.ivi,  die  Kiisemade  {Kaaemilbe.  Rj.^),  vermis 
raseariits  iacarus  širo  L.:  cf.  pjevak.  Rj.*'):  Hkoći 
kao  j^regalj  (PohI.  2tWi).  Premeće  hc  kao  pregnlj  po 
Hiru  (Posl.  261).  Rj,  vidi  i  moljak.  —  Kako  pregalj 
u  airu  kopore.  DPoal.  40.  pregalj  (kor.  koga  je  pre- 
zati, upregnuti;  isp.  spregu  i  prag),  isp.  Osn.  129. 
rijci-i  s  tokim  nast.  kod  badulj. 

»roi^Anju^jo«  n.  veri*,  od  preganjati  se.  rtuJnja 
kojom  ae  prcganjaju  ii.  p.  juiuici,  ifp.  prcgoDJenje  U. 

prt^fij'AnJuti  se,  prfeganjam  ae,  r.  recipr.  impf.  kao 
nudrrjttuii  ne:  junaci  se  pregaujaju.  u  Sarajevu.  Vr. 
tij.  Šuruiin.  isp.  pregoniti  «e. 

pr^lCflziti,  zTm,  v.  pf.  Rj.  pre-gaziti.  v.  impf.  gaziti. 

—  J)  uheru'uten,  vodo  transeo,  vodu  ili  preko  vode. 
Rj.  1  pregaziti  polje,  goru,  snijeg  i  t.  rf.,  t.  j.  prijeći 
(preko).  —  Ud  je  goru  pregazio  nuićkc.  a  polje  je 
preskakao  vučke.  Rj.  8(lb.  tSnijeg  pade  o  rjjurgjevu 
danu,  djevojka  ga  bosa  pregazila.  Npj.  1,  *220.  Bog 
t'  ul>io,  Saro  vodot  ui  te  mogu  pregasiti,  ni  to  mogu 
preplivali.  1.  438.  Pa  ua  dobre  konje  UBJedože.  pod 
Udbinom  polje  pregaziše,  utiigjoic  u  Kunuru  Turci, 
i  Kunaru  zdravo  pregaziše,  pa  sigjo^e  u  Teljigu  Turci, 
g:ize  Turci  Teljigu  planinu  3,  Ib'J.  Drinu  vodu  pre- 
bro4liću  hladnu,  pregazi<hi  seti  bogatu  Afaćvu.  4,  260. 
I^egtui  preko  blata  i  vode  na  onu  atranu.  Žilije  49. 

—  2)  duriiber  treten,  eertreten,  couculco:  prega^ifie 
Turci  zemlju,  Rj.  kao  gaicći  potrti  i,  oboriti:  Kažu 
da  je  nekakav  enr  loveći  nagazio  na  mrtvu  ljudsku 
glavu  i  pregazio  je  s  konjem^;  onda  inu  glava  progo- 
vorila: »Ala  me  gaziS,  kud  ću  ti  mrtva  dosaditi«.  Rj. 
y<J8a.  l'regusiti  koga  kao  bijesuu  krava  tele.  Posl. 
200.  Pak  ću   ailnu   vojaku   podignuti,  »a  vojskom  ću 


raju  pregasiti,   Npj.  4,  21M>  [isp.   IH  carevo  mjc  ne 
taremo.  4,  2^ii\]. 

pr&jffib,  m.  legja  me  bole  upravo  po  pregibu.  J. 
Bogdanović.  vidi  pregibak,  i  st/n.  ondje. 

prčgibnk,  pr^gipka,  m.  die  Bii'ge,  (Uxus,  cf.  pre- 
gnutina.  Rj.  pre-gibak,  ono  mjesto  na  kojem  se  eto 
pregne  ili  pregihlje.  isp,  pregibali,  pregnuti  1.  eidi  i 
pregib,  pregi!>alo,  pregibao,  zgib. 

pri^gibal«.  n.  (u  Hrijemu)  vidi  pregibao.  Rj.  vidi 
i  pregibak,  i  8yn.  ondje.  —  riječi  8  tukim.  nast.  kod 
bjelilo  1. 

pregihnnjo,  n.  das  Beugen,  flexio.  Rj.  verh.  od 
pregibati.  radnja  kojom  tko  pregiblje  sto. 

pr&gibao,  pregibli,  f.  das  Gelenk,  nrticuhtJt,  cf. 
pre;ribalo.  Rj.  riđi  i  pregibak,  i  sgn.  ondje,  ono  mjesto 
na  kojrm  .se  Sto  pregne  ili  prrgihlje.  —  riječi  s  inkim 
niist.  kod  iznikao. 

pr(*sribati.  pr^g7bljem  (bam),  r.  impf.  bengen^  fUcto, 
Rj.  pre-gihati.  r.  pf.  pregnuti   I. 

prHginJne,  preginjaća,  m.  (u  C.  O.)  ndi  pregalac. 
Rj,  koji  preginje  (na  što). 

prAfl;:inJtinJ(*,  «.  dus  Wišgen,  to  audere.  Bj.  verh, 
od  preginjati,  koje  riđi. 

pr6ginj]|fl,  njeni,  r.  impf.  (u< -.  O.)  sich  entschliessen, 
dcctrno.  Rj.  j>re-giuj.iti.  v.  pf.  pregnuti  1  (nu  ito).  ■ — 
Crnogorci  straha  ne  iuiadu,  no  preginju  kao  mrki  vuci» 
pnk  do  zidft  kuli  dotrćaže.  Npj.  5,  ^21. 

pr^irlavn*  f.  (priglava?)  ono  drvo  o  kome  visi  jaram. 
cf.  poklapiiSa.  Rj.  pre-glava,  drugoj  poli  osnova  gliiva.| 

prifegflod,  in.  die  Vebersicht,  conspectus:  Pregl'd  atare 
isitorije,  Danica  2,  7.''),  Stari  svat  zapovjedi  da  svi  po- 
-^jed.'iju  oko  stola  ua  pregled.,  i  kao  vidi  da  su  svi  na 
broj  .  .  ,  Kov.  fjH.  Pregled  nnjznatnijih  dogagjaja  iai 
prve  knjige.  MiloS  IX.  Pregled.  Obi.  V  (indcx,  In- 
nalts-Verseichniss).  Kratak  pregled  svijeb  znalnijib 
(rukopisa).  Rad  13,  231.  On  ga  (prijevod)  preda  na 
pregled  državnom  vijećniku  A.  fttojkoviću.  Vl^zić  1,^ 
3.  —  5a  obličje  i  akc,  isp.  negled,  "ugled,  pogled  {lot 
I)Oglćdui.  stnnotrled. 

preglćdtilli'A.  f.  die  VorsrJti'ift,  das  Schreibmuttter^ 
cj-empiutu  scrihendi.  RJ.  pre-gledalica,  ono  na  sto  tko 
gleda  i  po  HJemti  piše,  radi.  isp.  pre^lćdati  2. 

pr<^gl^danje,  n.  Rj.  verb.  od  preglćdali,  —  1)rad'nja 
kojom  tko  pr'vglčda  što  (das  Uebersehauen,  Ueberseben, 
Durclisehou,  perlustratio.  Hj.}:  Pregledajući  glagolima 
akcente  .  .  .  Na  poMjetku  ću  sabrati  pravila  koja  se 
M  lom  pregledanju  pokažu  za  akcente  u  glagola.  Rad 
*J,  48.  —  2)  radnja  kojom  tko  prhjleda  radeći  po 
pregledalici  (das  Absehen  nacb  einem  Muster,  imi- 
tatio.  Rj.). 

1.  prpjiflftdati,  pr^glćd^uD.  f*.  impf.  Rj.  pre-gledati. 
V.  pf.  pr&gledati.  —  1)  iiberseh^n,  perlustro.  Rj.  riđi 
pregleuivati.  —  Oua  kad  vigje  maramu,  saže  se  i  uoće 
da  je  pregleda  tamo  amo  ćudeći  s«  ouome  vezu.  Npr. 
123.  Uzei^tevo  knjigu  pregledati,  knjigu  gleda,  grozne 
suze  roni.  Npj.  4,  223.  (Jde  pope  pregleduti  vojsku, 
pa  ovako  rije^  progovara,  4,  31H».  —  2)  uach  dem 
Muster  mucAan,  facio  ad  exemplum.  Bj.  raditi  po 
pregledalici. 

8.  prAflodatt,  pr^glod^lm,  v.  pf,  —  1)  ahersehcn* 
idberfnicken,  pcrvidto.  Rj.  pre-gleiiati.  D.  impf.  preglć- 
tbiti,  prcgledivati.  —  Valjalo  bi  da  pregledate  sve  6to 
je  on  o  tome  pisao.  Hlav.  Bibl.  2,  232.  Pregledajte  i 
vidite  ko  je  oližao  od  viu».  I  kad  pregledaše,  gle,  ne 
bješe  Jonatana.  Sam.  1.  14*  17.  sa  se,  pass.:  Gotovo 
u  svemu  ovome  glavni  je  uosao  već  svršen,  samo 
treba  jo6  nešto  da  se  prealena,  neftto  popravi,  »aatavi 
i  dotjera.  Sovj.  III.  —  2)  vidi  previdjeti,  ne  opasiti. 
u  Ifrv. 
I      preglcdivunje,  n.   verb.  od  pregledivati.   radnja 

kojom  tko  prcgleduje  što. 
'      pregicdivati,  pregt^dujem,  v.  impf.  pre-gledivati. 
vidi  pregledati  1.  v.  pf.  pn^ledati.  —  Pregledujc  kaki 
,  su  ćadori,  pregledujc  konje  i  junake.  Npj.  2,  271>.  Pa 


pr^gloduti 


177  — 


pr«frUtt(l 


doftkti  durbin  od  biljura.  Pre/fUduJe  u  Potrka  ravnn, 
al'  Turt'iun  nema  ni  jednojfo.  1,  326.  :a  proglcdivuli 
•  prrirl/'duti  w»p.  pogledivati  i  poel^ati. 

Rj-  pre-jjlodati.  t.\  impf.  glodati.  —  Da  je  car  DukJjfln 
BvexAn  u  sjndžir,  koji  jednako  frlo^e,  i  uoći  Božića 
Umun  dft  ga  jtreglogjć  i  svijet  da  uzdi.  Uj.  144b. 

|»r^|C^a^'a,  /*.  viiU  premca.  Kj.  vidi  i  oprc^oća,  i 
«yii.  OH^je,   —  Poljice,  S?)  srijeda  od  preg^/ace,   Rj. 

pr^ffljk'fl,  f.  (n  C  G.)  vidi  pregjica  2.  Rj.  vidi  i 
gyo7.iim:. 

|»ri«{|:nn(t.  prHenem  (pr^gniim),  r.  pf.  vidi  pretjerati. 
Rj.  pre-pnati.  vidi  i  prejuriti.  r,  impf.  pregoaiti.  — 
Ti  oHt.ide  jedinak  ii  majke,  i  prcgntt  te  s  tvoje  starc' 
vine,  ti  nteoe  jadan  u  pJanine.  ISpj.  5,  448. 

prrrg^det«,  m.  die  EntArMlosAenheit,  riniimis  ctrtu^ : 
No  jge  pomoć  Bopa  velikoga  i  junafiko  srce  i  pre- 
(fnui^e.  tu  se  nadaj  dobni  i  pofttenjii.  Rj.  ivrfc.  od 
piyj;nuli.  djelo  kojim  tko  pregne  (na  6io). 

pr^irnuti,  pr^guem  (pr^^oh  i  pr^gnuh,  pnSffDU  i 
preie,  nr&guuo  i  pregao,  prfcgla),  t.  pf,  Rj.  pre-gnuU. 

—  J)  bifqev,  bengen,  infkcto.  Rj.  v.  impf,  pregibuti. 
*tt  ne,  Tefieks.:  Meunije  su  male  i  velike;  male:  kad 
»e  čopjek  pretjne  i  dobvati  rukama  do  zeinlje.  Rj. 
354a.  m  ae,  pims.:  Pregnuiina,  ono  mjesto  na  kojemu 
ie  »to  pregnc.  Kj.  &H!fa.  —  2)  sich  entuchheRntm,  đe- 
cemo:  pregao  na  jednu  stranu.  Kj.  u.  impf.  preginjati. 

—  Pregttbic.  koji  »kj  što  pregnc.  Rj.  56bb.  IJolie  »e 
jedan  put  zacrljeniti  nego  aU>  puta  blijegjeli.  (Bolje 
je  jedan  put  jtregnuti,  te  kaxali  ono  ftto  »^oeku  nije 
po  volji,  nego  da  ga  ono  mu<^i).  Posl.  ii(i.  Kad  tko 
pretpic  na  sto  Sto  može  i  zlo  bili  po  nj,  u7.<Iaju(^i  ae 
II  Boga  ret^e:  §to  Bog  da!  Danici^,  AKj.  47iia.  Mi- 
Alja.^e  da,  ča  I^raitjee  zaplaftiti ;  ali  oni  bijahu  yeć 
pregli*  >!^ta  je  nama«  rekoSe  >do  doma  Jesejeva . . . 
Priu.  bibl.  7^.  Z&  to  sum  i  ja  pregao  da  odgovorim 
V.  lAzi<5u.  VLA7.1Ć  2,  1. 

-pr^^iid,  vidi  -pr^<5i,  glagol  ovako  prost  ne  nalast 
se^  netjo  $umo  složen:  iz-pr^gnuti,  na-  (se),  po-,  pod-, 
rar-,  «-,  u-,  u«-,  za-;  iz-pr^ći,  na-  [ne),  rajs-,  •-,  u-,  »a-; 
tJ.  impf.  pr^siati. 

pn^Kiidtlna,  f.  ono  mjoHto  na  kojemu  se  iiopregne^ 
die  JUent;  iJcj^ha,  cf.  prejribak.  Rj.  t  sffn,  onr&ff. 

vr«*y6diMiti,  ftttm,  v.  pf.  {m  zap.  krnj.)  das  Juhr 
iv>hringett,  annum  transtgo.  Rj.  pre-godiStiti,  prebeh 
variti  godište,  godinu,  isp.  gouinovati  (v.  impf.  i  v. 
pf.).  —  Prpoljak,  odrezana  vinova  loza  koja  ne  odozdo 
sakopa  u  zemlju  te  pre-gudišti  i  putiti  žile  pa  se  na 
drugo  proljeće  sadi.  Rj.  61fib. 

pn'icAltiti,  pr^'gonim,  i-.  impf.  Rj.  pro-goniti.  vidi 
pretjerivati,  v.  pf.  pregnati.  —  I,  1)  hinuberireibeH^ 
ago  tratm.  —  Rj.  Preko  Ratnje  roblje  jiregonise,  u 
Potajeku  goru  nagonifte.  Npj.  4,  37(i.  sa  &c,  pass.  : 
Svinje  se  neprestano  pregorie  u  Njemačku.  Uanica  2, 
104-  —  2)  i^idi  pretjerivati,  uhertreiben,  nimis  ago, 
modum  txcedo.  —  Meni  se  Ćini  da  i  u  ovom  giekoji 
fipisatelji  pregone  n\jcru.  Rj,*  XXXIX.  Neka  niko  ne 
miMi  da  i  naimanie  pregonim  kad  kažem:  bnlaznL 
<>  tiv.  O.  5.  Može  niti  da  je  pregonio  prevodet^i.  Pom. 
46.  —  II,  »a  se,  recivroc,  mit  Anekdotcn  gcgen  et- 
nmnder  fechten^  einanaer  aufziehen,  ludificari,  ducere 
9€  ijiviccm.  Rj.  kao  nudmeiuti  se,  boriti  se.  isp.  pre- 
ganjali  se. 

prf|;6aJ6iiJe«  n.  Rj.  verb.  od  1.  pregoniti,  11.  pre- 
goaiti ee.  —  /.  J)  radnja  kojom  tko  pregoni  Ho 
n,  p.  preko  vode  (daa  HinulK-rtreiben,  transmiHaio, 
traiifljectio.  Rj.l.  —  2)  radttja  kojom  tko  pregoni 
(mjeru)  M  ^entu  (das  Veherireiben^  modi  exces»io).  — 
//.  radnja  kojom  se  tko  pregoni  s  kime  (dua  Auf- 
aieheu.  traductio,  luditicatio.  nj.),  isp.  prijegon  1. 

proKirJcti.  preg?irim,  r.  pf.  pre-gorjt«ti.  ti.  impf. 
gorjeli.  —  1  a)  ntprelitzno.  u.  p.  drvo,  dHrchhren9iei\, 
peturor.  Rj,   —  Bad^^jak   kad  pregori^   gornji  kraj 


valja  dočekati  u  ruke  s  rnkavicamo.  pa  ga  obniieti 
oko  ko.Ji»iea.  Rj.  12a.  I^regorele  noge  do  koljena,  ^fpj. 

3,  22.').  —  it)  prdazno:  HkotM  vamica  te  pregori 
diaku.  Npr.  162.  —  2J  verschmersenj  tolero,  obli- 
viscoTf  cf.  prežaliti:  nije  mogao  pregorjeli  da  mu  po- 
kloni to  i  to.  Rj,  —  Metnuti  glavu  u  torbu.  (Pre- 
goreti  sroj  iirot).  Poal.  178.  /  taj  bi  mu  sulum  pre- 
goreo,  al*  ne  mogu  Airovid-Ibra.  Npj.  4,  3t«)  (isp.  I 
taj  bi  mu  lulum  oprostio,  al'  ne  mogu  begova  Ušicu, 

4,  381).  Jao  Jovo  moje  nemigjenje!  kako  će  te  Mara 
pregorjcti!  Herc.  3.  Al'  bi  cura  ruho  pregorjela^  no 
ne  može  svoga  gospodara.  5.  fSvoju  žalost  valja  pre- 
gorjeli. Kov.  110.  Mi  to  možemo  ućiniti,  ako  vemo 
pregorjeli  nekolike  hiljade  ljudi,  ali  šta  ćomo  tijem 
dobiti?  Sovj.  43. 

pr&govor,  m.  {loc.  pregovoru),  kao  dogovor,  ras- 
prava ;  Verhandlung,  f^nterhandlung,  actio,  discep- 
tatio,  pactio:  Kad  pregovorima  i  novoima,  a  kad^i 
oružjem,  Dubrovnik  se  znao  oproHtiti  bosanskih  vla- 
dalaca. DM.  212. 

prigrabiti,  bim,  v.  pf.  pre-grabiti,  kao  preoteli, 
oteti,  r,  impf.  grabiti.  —  I  ugleda  kolo  gjevojaka,  i 
u  kolo  vojvodinu  Jelu,  pak  TurčiHU  oči  pregrabila. 
Npj.  4,  lofJ. 

pr^^Craf^i^,  m.  dem.  od  pregradak.  Rj.  pregra(d)Ćić. 

pregrada,  f.  akc.  Rj.*  XXX.  ono  što  je  pregra- 
gjeno  n.  p.  daskama,  što  dijeli  n.  p.  jednu  sobu  od 
druge,  eine  Abtbeilung,  Versdilag  im  ilause,  dan 
Fach.  vidi  perda,  pretiu.  tin,  prijeboj ;  isp,  pregradak, 
*  «j/?i.  ondje.  —  Daljan.  pregradtt  kakve  vode  dire- 
cima,  izmegju  koiijeh  se  namjeste  mreže  te  se  hvata 
riba.  Rj.  il(»a.  Perda,  vidi  pregrada,  prijeboj.  Rj, 
4y4b.  Preklee*i<^^  u  sanduku  mala  pregrada,  d,i«  Karh, 
locHiluH  (cf.  klijet).  Rj.  r)73a.  Načini  pregrada  od  dva- 
deset lakata  od  jedne  strane  doma  do  druge  od  da- 
saka kedrovijeii.  Car.  1.  6,  16.  Ona  (Marija)  oborivki 
neprijateljsku  pregradu  utvrdi  mir  i  otvori  carstvo. 
DP.  152, 

prdgradilk,  prfegratka.  m.  eine  Abtbeilung,  Verschlag 
im  Ilause,  zotheca,  locus  asstijus  scparatus.  Kj.  ritli 
pojatak,  prijeklet;  isp.  pregrada,  i  .^gn.  ondje.  dem. 
prcgraćić.  —  iCu6ir,  u  zadnižnijem  kuf^ama  u  kakvoj 
zgradi  pregradak,  gdje  oženjeni  ljudi  žive  sa  ženama. 
Kj,  318a.  Reče  Bog  Noju:  Načini  sebi  kovčeg  od 
drveta  i  naćini  pregratke   u  kovčegu.  Mojt*.  1.  6,  14. 

pregrAditi,  prt-grudTm,  v.  p/'.  uber.s'ehlagen,  ussibus 
separo.  Rj,  pre-gmditi.  viiU  pretinili.  v.  tmpf.  pre- 
gragjivati. 

pregmgjlvanje,  n.  das  Verschlagen,  separatio, 
Kj.  verb.  od  pregragjivati.  radnja  kojom  tko  pregra- 
gjuje  što. 

pregragjirati,  pregriVgjujem,  v.  impf.  verscidagen, 
as^us  separo.  Rj.  pre-gra^ivati.  vidi  pretinjivaii, 
tiuiti.  V.  pf.  pregraditi. 

pr4^gr6p.sti,  pregrebem,  v.  pf.  (u  C.  Q.)  ixgrnuti 
žito  iz  koSa  da  se  drugo  zasipa  i  melje,  heraus- 
nekmeUf  promo.  Rj.  pre-greb-sti.  v.  impf.  pregrijebati. 

prf^grtj^biinje.  n.  das  Herausnefimen,  prom^tio. 
Rj.  verb.  od  pregrijebati.  radnja  kojom  tko  pregnjeba 
žito  iz  koha. 

prcgrij^tinti.  pr^grijebam.  v.  impf.  (u  C.  G,)  ie- 
grtati  žito  iz  kotia,  da  se  drugo  zasipa  i  melje,  heraui- 
nehmen,  promo.  Rj.  pre-grijebati.  [prosti  grepsU).  v> 
pf'  pregrepsti. 

prf  gristi,  pregrizem,  v.pf.  durchbeissen,  permordeo. 
Rj.  pre-gristi.  v.  impf.  pregriMti.  —  Jedan  se  kraj 
od  njega  (od  Žeželja)  sveže  pselelu  za  ogrljak,  a  drugi 
za  kolac  (da  ne  bi  nscto  pregrislo  ušicu  kad  nema 
lanca).  Kj.  15Gb.  Zubi  su  mi  kao  kolac,  prtgr^ču  U 
kao  konac.  Npr.  246. 

pregriia^j4>,  n.  das  Darchheissen,  pemiorsio.  Rj. 
verb.  od  pregrizati.  radi\ja  kojom  tko  pregrisa  sto. 

progriuiUt  prfegrizum,  t;.  impf.  durcHheissen,  per- 
mordeo, peredo.  Hj.  pregrizati,  r.  pf.  pregristi. 


pregm^eii 


—  178  — 


preiaaMtI 


progtiqJoii,  prcghn'i,  v.  pf.  dok  ovo  pregrmi,  bis 
diesea  Geiciiter  (fig.)  vorhei  i-^t^  dum  huec  tcmpeitt'H 
praeterierit.  Kj.  dok  ova  grmljavina  mine  (u  prene- 
senom 8mit>lit).  pre-fcrmjeti.  v,  impf.  jijrmjeli. 

prfrflrfšt,  f.  vidi  pregršti.  Rj.  vidi  p:ret.  inp.  .4nka  2. 

|»r&xrsli,  f.  pl.  hcide  (lache  Hiind^  zum  Fasnen 
hinfjehalten,  amhae  rolrte  ud  accipietidum  quid  pu- 
rutue:  pune  pregršti;  daj  mi  jedne  prekrsti  hraSna; 
pije  vodu  pregrštima,  cf.  grsti.  Uj.  ohje  suhe  sasta- 
rtjene  da  sto  prime  ili  nose.  —  Coao  pjetet«  reCe  da 
<]oii08i  voiUi  u  pregrštima.  Npr.  IGO.  Uzmite  pepela 
iz  pe(*i  pune  pregrUti,  i  Mojsije  neka  jrii  baci  u  nebo 
pred  Faraonom.  Mojh.  II.  i',  8.  pre-grJit.  postanje 
vidi  kod  prst. 

pr&jija,  f.  Rj.  dem.  pregjlcfl.  augm,  prepjetina, 
proj^iirina.  —  t)  dus  Uurn^  fda.  Rj.  —  Hjelidba* 
kad  .s'6'  bijeli,  n.  p.  plalno,  pregja.  Rj.  2Mb.  BoSća 
je  od  platna,  pa  u  tkanju  išarana  vunenom  ili  pa- 
mučnom pregjom.  Rj.  ifeb.  Gragjevina,  2)  vune^ia 
pregja  obojena.  Rj.  llSa.  Znku  (u  primor.).  Onamo  mc 
od  iuke  prede  i  pregja,  Rj.  161a.  MuSko  mi  ćedo 
plaiMjivo,  tanka  mi  pregja  kidljica.  Uj.  2tilM».  Kole- 
nika,  *2)  h  obadvije  strane  zao^iljeno  drvo,  kao  dni- 
žicn,  «(*  koje  se  siU'c  pregja  (kao  na  moHur),  kad 
ho(?e  da  se  snu^c.  Rj.  285a.  Naviiutak,  naviUik,  pregja 
navijena  na  vratilo.  Rj.  380a.  tinrati  prcgju  na  ob- 
danicu.  Rj.  427b.  Odvarivaii,  u.  p.  prcgju,  košulje, 
sudove.  Rj.  444.  FaradŽik  pregje,  t.  j.  motovilo  pregje. 
Rj.  48ya.  Škrob,  cime  se  škrobi  pregja,  da  se  bolje 
tka.  Rj.  688b.  Bolje  (bi  bilo)  da  sam  rodila  klupko 
pregje  (nego  njega).  (Re^e  mali  za  svoje  nevaijalo 
dijete).  PobI.  32.  Losno  je  (*erki  b  majkom  prcgju 
snovati.  167.  Moja  mati  i  njegova  mali  na  jednoj 
todi  pregja  prale.  182.  'J'anku  pregja  presti,  sitan 
vezak  vesti.  Npj.  1,  218.  —  ^)  dan  (Jarn.  Netz, 
rete.  Rj.  vidi  mreža,  i  ondje  ostale  razliii-nc  mreže. 
riđi  i  alov,  bogaz,  Cerenac,  mctnica,  pristor,  račilo, 
aa^marica,  sednjak,  trbok,  trbuk.  —  Metnuie  mi 
mrežu  na  put,  pregju  ra/jipeSe  mi.  Ph.  140,  6.  — 
prepja,  kor.  koga  je  prosti,  za  nast.  isj).  žogja. 


pr^^nsnji,  adj.  ako.  Rj.*  XXX.  piije^njl,  vidi 
prepjuiiiji.  Rj.  591a.  isp.  proSasti,  prošavSi,  proMi.  — 
Dinar  je  koliko  uajve«5a  pregjainja    para.    rtj.  120b. 


Crkva  u  Jadrn  prevuCeua  je  čitava,  a  na  pretjjns- 
njemu  njezinu  mjestu  sazidana  je  nova  od  kamena. 
Rj.  719b.  StJiroga  je  kova.  (Zdrav  kao  ljudi  pre- 
gjasnji  ftto  »u  bili),  rosi.  2iH.  Ne  valja  niti  pregjasnje 
stvari  poslije,  niti  ptdonjt:  prije  Hlavljati.  Priprava  80. 
Uzedo  i  tebe,  i  opet  to  postaviti  u  preg^asnju  slućbu. 
Mojft.  I,  40,  13.  Vrijeme  prvo  pregjasnje  i  drugo  pre- 
gjasnje. Obi.  2. 

pr^^e,  vidi  prije.  Rj.  vidi  i  prigje.  —  J)  prijedlog: 
Rano  rani  gjakone   Stevaue   u  nedjelju  pregje  jarka 
sunca.  Npj.  2,  7.  No  pregje  sviju  Miloš  poialje  svoga 
Jefri 


brata   Jefrema   h    momcima   u    nahijii    rožnreva^ku. 
MiloA  178.  —  2)  tidv.   Stane  živeli   kod  kut^e  kao  i 

iiregje.  Npr.  72.  Laž  ae  pregje  primi  nego  iHtina. 
^oal.  165.  Preqje  na  jedan  dan  marveni  vaSar.  Da- 
nica 3,  247.  >/e  bi  trebalo  objavljenija  pregje  izda- 
vati, dok  »e  knjiga  ne  po^ne  štampati.  Fis.  74.  I 
ostatke  vas  malo,  a  pregje  vas  bijiUe  mnogo.  Moja. 
V.  28,  62.  Kad  ga  vidjefte  svi  koji  ga  poznavahu  od 
pregje  .  .  ,  rekoše  .  ,  .  Sam.  I.  10,  11. 
prt'iJ^lina,  f,  augm.  od  pregja.  Rj.  vidi  pregjuriua. 

—  takvu  augm.  kod  babetina. 

fr&sjlea,  f.  —  i)  dem.  od  pregja.  Ri.  —  2)  eine 
n(3le,  fihula,  cf.  pregljica,  gvozaao.  Rj.  —  .lezi^ac, 
na  pregjici  ono  što  se  kroz   kaifi   promoli.  Ri.  252b. 
Pulija,  k&oprefffica  ua  &eMru  Sto  pastiri  od  koaitera 
salijevaju.  Hj.  620b, 
preKjArina,  /*.  vidi  pregjetina.  Rj.  augm.  od  pregja. 

—  tiikrtt  (lugm.  kod  baburiua. 

prcli^^i^ati,  prfchenjam,  v.  pf.  pre-henjati.  u  kraje- 
vima gdje  ae  glas  h  u  govoru  garavo  čuje.  prestati, 


popustiti,  vidi  prejenjati.  c.  pf.  prosti  henjati.  r.  impf. 
bonjiivali. 

proliiVdili.  prHioiruu,  v.  impf.  Rj.  pre-boilili.  isp. 
prela/.ili.  r.  pf.  prije<!i.  —  1)  hiniibergehen,  von  einem 
Ende  bis  zum  andern  hindurchgehen^  pervndo,  per- 
curro.  Rj.  —  Cesto  knjige  zemlju  prebogjahu,  ni  ko 
znade,  kuda,  ni  otkud  hu.  Npj.  2.  168.  Linemjeri,  Sto 
prehodite  mare  i  zemlju  da  bi  priHvojili  jednoga.  Mat. 
2IJ,  15.  —  2)  (u  C  <5.)  n.  p.  ovaj  je  ovau  prehodio 
dvije  godine,  leiten,  ducem  csse  gregis,  cf.  prehodni. 
Rj.  hoditi  pred  kim.  —  <.>van  deset  puta  ka<l  prehodi, 
onda  je  ugit*.  Rj.  767a.  Jarko  suuee,  lep^a  aam  od 
tebe,  od  nestrice  zvezde  preoilnice,  Sto  prehodi  preko 
vedra  neba,  kao  pai^tir  pred  belim  ovcama,  Npj.  I,  305. 

pr^h04lnT,  ttdj.  (u  (!,  (».}  t  j.  ovan,  Leithammd, 
rervcT  dur  gregis  (prve  godine  jagnje,  druge  dvi/.a<'. 
tre<*e  namljećak,  ćetvrte  prehodnik  i  onda  jednako 
prehodi):  JoA  od  krda  ovna  prihodnoga.  Rj.  pre-bodni, 
koji  preJiodi. 

pri>hndui<*n,  f  Rj.  —  1)  1.  j.  zvijezda,  der  Stern 
dcr  dcn  Jlimmel  durchtnandclt ,  stclla  pfreurreus 
coclum :  i  »d  s^'sLrii'e  cvezde  preodnice,  &to  prfbodi 
preko  vedra  nebra.  Rve  zvijey.di;  za  jptrve,  prehodnicu 
drugaricu.  \i\.  —  2)  t.  j.  ovca,  prehodna  orca:  Sto 
ovome  gori  deana  ruka,  njom  je  klao  ovee  prchodnicc. 
Npj.  2.  11. 

prohodnih,  m.  (u  Ritmu)  n.  p.  ovan,  der  Ltitftammel, 
vervej:  dur  gregis,  cf  prehodujak.  Rj.  n.  p.  preiiođni 
ovan.  isp.  prehodni,  prehoditi  '2. 

pr(>hodnJak,  m.  (n  O.  G.)  vidi  prehodnik.  Rj.  — 
za  nastavke  i.tp.  amilemnik  i  anatemnjak. 

pri^hditJriijHt  n.  dns  Durchgeiien,  percursio,  Rj. 
vcrb.  od  prebodili,  koje  vidi. 

probn\ai(i,  pr^hrSnlm,  v.  pf.  durćli  cinige  Ztit 
ernnbren,  alo,  mttrio  per  t^mptis  ffamis,  hiemis):  Ko 
ćii  majku  Ktaru  prehraniti.  Rj.  pre-hraniti.  isp,  pre- 
krraiti.  v.  impf.  prehranjivati,  isp.  prijehranak.  —  Te 
Cek  »e  tako  obogatiti  i  svoju  gjccu  prehraniti.  Npr. 
123.  Tako  ih  (Misiree)  prehrani  onu  godinn  hljebom. 
Moja.  I.  47,  17. 

prt'ibranjivnii^f.S  n.  das  Erf\nhren  durefi  einige 
Zeit,  pcniuiritio.  Rj.  verb.  od  prehranjivati,  radnja 
kojom  tko  prthriinjuje  koga. 

prehrnnjJTati,  preli  riinjuiem,  r.  impf,  hindurch 
erndltrcn,  pcrnutrio.  Rj.  pre-hranjivati  koga,  kao  hra- 
niti ga  neko  vrijeme,  v.  pf.  prehraniti. 

prohrdauti,    prfehronem,    v.  pf.    i^on    der   JAhme 
gcnesen.    ex   clauditate    conimlesco:   Ako   mu    konjie 
ohronu,  da  Bog  da  da  mu  prehrane.  Rj.  pre-bronuti. 
kad  tko  ohrone  pak  se  iscijeli  od  hromotinje,  kake  se, 
da  je  prehronuo. 
!      j>riMri  (preWi),  pr^igjem  (prNdem,  pr^idem),   {pre- 
igjoh,    preldob,    preiiao,   preUla),  r.  pf.   pre-ići,   vidi 
prijeći  1,  i  8yn.  on^e.  —  Kada   knjige   semlju  pre- 
igjose,  kad  vojvode  knjige  proiMtaAc,  Bokolovi  na  noge 
UHta^e.  Njg.  4,  345. 
!      pri^igrati,  prfeigrSm,  r.  pf.  pre-igrati,  igrajući  pri- 
jeći (preko  .  .  .J,  i  igmju^i  preboraviti.  v.  impf.  igrati. 
j  —  U  koSulji   boHonoga  preigraču  preko  polja.  Npj. 
1,  191.  Divna   li  je  gora   brStanoval  ...  A  »oko  je 
I  prelećet'  ne  može,  a  danas  je  svati  preigrase.  Herc. 
2^>8.  Ne  budi  mi  Jova  moga,  e  je  trudan  i  umoran, 
e  je  svu  no6  prepjevao,  prepjevao,  prcigrao.  347. 

proIJMS^je,  n.  vidi  prejedanje.  Rj. 

prrij4^daU  s«,  prMjeniim  se,  vidi  prejedati  »e.  Rj. 
V.  r.  impf.  i»re-ijedati  se.  v.  pf  prcjeati  ae. 

preliDAfstVi),  rt.  der  Vorzug,  exceUentin,  prae- 
I  Htantia.  vidi  izvritina.  pre-imuc%tvo.  isp.  imuOe.  — 
Svima  pripada  jednako  i  dobro  oauovaao  pravo  n&prc' 
imu^stvo  u  ovoj  struci.  Danica  2,  142.  iftp.  riječi  sa 
Bavršetkom  -ćatvo:  mogiićatvo,  plemi&lvo,  pokućstvo 
ne  govore  se  u  prostom  narodu,  isp.  i  Pei5aki «  Pe(*ki. 

prcinAf'ltii  preiDrn5Im.  v.  pf.  pre-inaćiti  sto,  učiniti 
da  hade  (itiaćej  drukčije,  riđi  predmgojaditi,  dndern, 


preinfi«ivni^e 


—  179  — 


prokinalt 


N 


immuto.  r.  impf.  preinaćiv8ti.  —  Uzeo  naAe  opnjilo, 
pa  mu  no^eo  ime  nrilo.  (Kud  ka  iiKme  Mo  tugje,  pA 
(ja  Ptftio  preinaci,  kao  da  fle  ne  bi  poznalo).  Poni. 
330.  iVeimićrti.  Korijeni  27.  Ori^itml  je  jako  prei- 
nućen.  Star.  U,  2<U.  Kako  je  slovemiki  jezik  rano^iiu 
re<Hma  latinskim  preinačio  u  ruiuuuskoui  jeziku  £tut- 
ćenje.  Vid.  d.  1861,  71. 

|lr(^lna4!■ivanjet  n.  ivrb.  ođ  preinačivati.  radnja 
kt^om  tko  preitiru'uje  Ho. 

Iireinafivuti,  prein&Čujem,  v.  impf,  pre-inaćivati 
Ho,  riniti  da  bude  drukčije  (inače);  (indern,  itnmuto. 
V.  pf.  preinaiMli.  *«  ae,  pa^s.:  Fred  rečenicom  u  kojoj 
je  -ako«  ima  druj^  koja  «  njom  preinačtije.  DaniCić, 
ARj.  l«b. 

prolhliodqjT,  adj.  (o  vojv.)  der  niedriffftie^  infimu$: 
preisponnJR  nija,  Inža  itd.  Kj.  pre-iifipotlnji.  kao  naj- 
doi^it  najpodliji.  prostomu  pridjevu  ispodnji  yi€tna 
potvrde. 

preja  • .  .  vidi  prejah  .  . .  Ri. 

^r6jahati,  prJ^jaAem,  v.  pf.  Rj.  pre-jahati.  r.  impf. 
projahivati.  —  i)  konja  (na  konjn)  n.  p.  preko  vode. 
hinuher  reiteHf  transvehor,  transf^o  ctjuo.  Rj.  —  2)  hin- 
durchrcite^ty  erjuito  per  tempua,  loeum.  Rj.  prfjaJiati 
vrijeme,  mjestOf  n.  p.  Aim,  poije^  t,  j.  jtUuM  pr^o- 
ravUi,  prijeći. 

projnhfvanjt^,  n.  Rj.  verK  od  prejnhivati.  —  1)  rad- 
nja kojotu  tko  prejahuje  n.  p.  konjtt  (na  konju)  preko 
vod^  (Hinfiberreiten,  iraD«equitatio.  Rj.).  —  Hi)  radnja 
h^om  tko  prejahuje  vrijeme^  «.  p.  dan,  ili  mjeMo, 
M.  p.  polje  (dua  Reiten  eine  /eit,  8tret*kc  hiiidurch, 
efjuitatio  per  terapus.  Rj.). 

preJahivaCi,  prejilhujem,  t*.  impf.  Rj.  pre-johivati. 
p.  pf.  prejaliati  —  1)  ninUberreiten,  transcf/Hito.  Rj. 
Rj.  prejahipriti  n.  p.  konja  (nn  konju)  preko  rode. 
—  2)  hindurchreiten.  cqHito  per  tempus,  locum.  Rj. 
prejahivati  vrijeme,  n.  p.  dun,  ili  mjesto,  «.  p.  polje, 

pr&Jatt.  prfcjaAoin,  piV^"  prejaliati.  Rj.  prejtt(h)ftti,  u 
krftjefima  gdje  ne  glaM  h  (i  govoru  ne  čuje,  prcjajiti, 
i  sažeto  prbjati.  r.  itnpf.  jati  (=  jahati). 

prpJAviti.  pr&ju^im,  v.  pf.  ovce,  hindurchfiihren^ 
traduco:  Pt^avismo  Župom  Grat^anicom.  Rj.  pre-javiti 
ovce,  jareći,  idući  prea  njima  prevesti  ih.  —  PobiAe 
ae,  bolje  ne  mogo^,  dok  uteče  roblje  u  planinu^  i 
rolnini  ovce  pri^avise.  Npj.  4,  441. 

prcjftziti,  prŽJK^m,  v.  pf.  vidi  zagatUi:  Te  tri  puta 
prcja:i  iSitmcu.  Rj.  pre-jaziti.  vidi  i  aajaziU  1.  v, 
impf  jazili. 

proJ^daiUCi  n.  das  ncH  Uehere^en,  to  ciho  ohrui, 
Rj.  rerb.  od  prejedati  ae.  radija  kojom  ne  tko  pre' 
jedii.  nidi  preijedanjc. 

preJ6da(l  se,  prfejediiin  hc,  u.  r.  impf.  sich  «6crw««ti. 
ciho  ohrui.  Rj.  pre-jedati  se,  kao  odvije  jesti,  vidi 
preijedftU  ae.  -je- 1  -ije-  wy.  staroga  v.  v.  pf.  prejeati  se. 

preJMritI,  drtm,  v.  pf,  Ubersetsen,  trajieio.  Rj. 
pre-jcdriti,  jedreči  prijeći,  p.  impf.  jedriti.  —  Daničxć 
ffKĆc  aJtc;  prfejedriti,  pr&jedrim.  Rad  t»,  107. 

prej^njatl,  prfejenjam,  v.  pf.  {v\  Hrv.)  nachh^nen, 
rennttn,  vf  prestati,  popuntiti  1.  pre-jenjati.  vidi  prc- 
lienjati.  r.  pf.  je  i  prosti  jenjati,  cnjati,  lieujuti, 
aojati.  V.  impf.  henjavati. 

pr^Jesti  se,  prfejedem  ae,  r.  r.  pf.  /tich  uheretmenj 
incturgitare  se,  ciho  ohrui.  Rj.  pre-jeati  ao,  najesti  ae 
odviše,  tuđi  prekantariti  ao,  pretovariti  ae.  u.  impf, 
preijedati  h'%  prejedati  ae. 

prpij^zdill,  zdlm,  v.pf.  {at)  durchreiten,  pereqMio: 
I  ceatitu  Boeuu  prcjtedise.  Rj.  pre  -jezditi,  jesdeH 
prijeći,  r.  impf.  jezditi.  —  Kunovicu  goru  prejesdUe. 
Rj.  315b. 

prt^JAriti,  prijOilm,  v.  pf  heftig  hiniiherireihen, 
ago  traT^s-,  cf.  pretjerati.  Rj.  pre-junti.  vidi  i  pre- 
gnati.  V.  impf,  juriti. 

prftkada.  f.  die  BerducJteruntj,  »uffiiio,  cf.  pre- 
kadnja.   Rj.  pre-kada.  isp.  prekaditi.   —  ^veMeoici 


da  uzimaju  za  8vni5enje  vodice  na  meaec  30  para,  za 
prekadu  \1i  para.  Milo^  201. 

prokAditi,  pr^kadim,  v.  pf.  mit  Weihrauch  und 
frebet  iveihen  (hei  dtr  Kirchinesse),  suffio.  cf,  krano 
ime.  Rj.  pre-kaditi  sto  «.  p.  tamjanom,  v.  impf.  pre- 
kagjivati.  —  Krano  ime.  Prije  ručka  ili  na  ru6ik, 
treba  da  dogje  i  pop  da  prekadi  i  da  očati  koljivo... 
zapale  voStanu  flvije(5u»  donesu  tar^jana  i  vina,  te 
ustanu  u  slavu.  Rj.  .'KlGb, 

priftkadnja,  f  vidi  prekada:  »divna  mu  bje&e  ^re- 
kadnjut,  kad  kiizujn  da  je  ^dje  na  dači  bilo  dosta 
jesti  i  piti.  Rj.  pre-kadnja,  radnja  kojom  tko  preka- 
gjuje.  %sp.  prekagjivanje.  —  riječi  s  iakim  nast.  kod 
čežnja. 

prekaj^ivanje.  «.  das  }Veihen  durdt  Wcihrauch, 
suffitio.  Rj.  cerb.  od  prekajjjivati.  radnja  kad  iko 
prekagjuje  sto  kadom,  tamjanom. 

prcka^ijfvati,  prekH;cJujem,  v.  impf.  rauchern, 
suffio.  Rj.  pre-ka^ivftti  sto,  n.  p.  kudom,  tamjanom. 
r.  impf,  prosti  kaditi,  p.  pf,  ])rekadili. 

prekaja,  /'.  (u  Srldjt)  vodenica  u  koje  darikc  na 
kolu  stoje  poprijeko^  te  voda  u  njili  udara  i  kolo 
(»kreće.  cf.  lopatara,  kaSičara.  Rj.  —  Lapaeke,  u  vo- 
denice prekaje  one  daske  na  kolu  ftto  udaraju  u  vodu. 
Rj.  322e.  prekaja  (osu.  u  prijek).  Osn.  73.  riječi 
ft  takim  nast.  kod  domaja. 

prekillHI,  p^^kalml,  v.  pf.  pre-kaliti.  p.  impf.  kaliti. 
—  prekdliti;  nema  u  Vuka.  Rad.  6,  89. 

prekantAritl,  prekitntanm,  v.pf.  Rj.  pre-kaatariti. 
tsp.  kanlar.  —  JJ  žtogod  preko  mjere  činiti,  iibcr- 
treiben,  excedo  modum.  Rj.  učiniti  šio  preko  kantara 
(mjere),  vidi  pretjerati  2,  prekardašiti.  —  2)  sa  se, 
refleks,  prekantariti  »e  n.  p.  jelom,  vidi  prejesti  8e. 
Rj.  vidi  i  pretovariti  »e. 

prpkardA.^itt,  prekkrd&£im,  t).  pf.  vidi  pretjerati  2. 
Rj.  pre-kardaMti  {isp,  kardaS?).  vidi  i  prekantariti. 

pr^kasati,  Bani,  v.pf  Obertruhen,  tolutim  transire: 
y&»  cijeli  dun  prekasa,  pa  opet  aadua  ne  dobije  (Posl. 
246).  Rj.  pre-kasati,  kasaju'H  prijeći  (mjesto),  preho- 
raviti  (vrijeme),  v.  impf.  kasati.  —  On  je  p:oru  pre- 
gazio mučke,  a  pulje  je  prekasao  vučke.  Rj.  80b. 

pr^kTd,  fi(.  die  IJttterbrechung,  intercapedo:  A  Bvi 
svali  za  mnom  hrez  prekida.  Rj.  pre-kid.  isp.  preki- 
nuti, prekidati.  —  Pretrg:  bez  pretrga,  t.  j.  jetfnako, 
bez  prt^stanka,  die  Unterbrec)tung,  intermissio,  cf, 
prekid.  Rj.  583a.  Nego  su  misli  moje  jednako  — 
rekao  bih  bes  prekida  kod  vas.  Kolo  15  (14).  vidi  i 
bez  preslana,  bez  patiska;  neprestano. 

prekidanje,  «.  Rj.  verb.  od  prekidati.  —  1)  radnja 
kofom  tko  prekidu  sto,  n.  p.  dlake  (da«?  Entzweibrechen, 
dirt'rai'iio.  Rj.».  —  H)  radnja  kojom  tko  prekida,  kao 
sprh*je  sto  (das  beatimmte  Kntechcidcn,  z.  B.  einea 
Kaufs,  determinatio.  Rj.). 

prekidati,  prekidam,  v.  impf  Rj.  pre-kidati.  v.pf, 
prL'kinuti.  —  JJ  entiiteihrechen,  dtffringo.  Rj.  n.  p. 
dlake.  — 2)  bestitnmt  entscheiden  (z,  B.'einen  Kauf), 
determino.  Rj.  kao  svrsivati  što.  —  Raspre  prekida 
ždrijeb,  i  izmogju  silnijeh  raaugjuje.  Prić.  18,  18 
I  (Hchlichtei). 

prAkIniiti,  n6m,  r.  pf.  Rj.  pre-ki(d)nuti.  v.  impf. 
prekidati.  —  /.  1)  entsfceireissen,  disrumpo.  Rj.  rndi 
prekrfiiti  1.  —  Okinuti,  3)  prekinuti,  raajcći.  Rj.  4f»3a. 
]  Jedna  od  one  tri  jejrulje  progovori  i  reče  mu:  Zakolji 
jednu  od  nas  tri  i  prckint  na  četvero,  pa  jedan  komad 
*  daj  ieui  da  izije.  Npr.  116.  I^ekinuti  dlakfi.  (i'okva- 
riti  prijateljstvo).  Posl,  2(51. 1  u  mojfa  bistra  dJ'.evenlana, 
koji  će  ti  srce  prekinuti.  Npj.  4,  106.  Jer  bi  on  onda 
odmah  morao  prekinuti  put  igmegju  Srha  i  Rusa.  Hovj. 
41.  —  2)  hestimmt  entscJieiden  (r.  B.  einen  Kauf)  de- 
termino. Rj.  —  I  to  prekrSismo,  kao  prekinusmo, 
endigen,  finio.  Bj.  &74b.  Razdvojiti,  2)  kao  prekinuti, 
svr&iti,  enLseheiden,  decemo.  Rj.  631a.  Oprave  »e  u 
C'arigrad,  da  ono,  što  je  u  Akermanij  vaopSte  zaklju- 
čeno, odrede  i  prekinu.  Milofi  172.  Pa  čemo  ih  pobiti 


prekisuutl 


180  — 


preko 


i  prekivkuU  posao.  Nem.  4,  U  (ceftsnre  faeiumtis  opus, 
nufhiiren  inndien).  Braća  (te  urairiše  i  unutrašnje 
svagjc  prekidaše.  DM.  6.  su  se,  puss. :  Koliko  <5e  Srbi 
Turi'ima  plarati,  i  kako  će  oni  dalje  izme^ju  wbe 
živeti,  tv  se  ne  prekine  ua  miru«  ucgo  ostave,  da  Srbi 
i  Turci  oKobito  »vrSe.  Milož  27.  —  SJ  prekinulo  mi 
je,  t.  j,  nefitalo  mi  je,  vidi  premaći  se:  Ema  mi  je 
prekinuta  tjragja.  RJ.  —  II»  sa  se,  reftekx.  einen 
Brtuh  (Leihschadert)  bekomtnenj  lierntam  mihi  con- 
sdsco,  cf.  iakilaritt  se.  Rj.  poftiati  Hlav.  vidi  i  iStetiti 
se,  prctrgnuti  se  1.  —  Ko  se  u  goapodakom  poslu 
prekinCf  ne  valja  mu  zvoniti.  (Gospodski  ac  dakle 
posao  radi  kao  od  bijede  I).  Posl.  156. 

?r6kisnuti.  snem,    v.   pf.    pre-kisuuti,    kao    odveć 
i'itniti.  r.  irnpf.  kianuli  1.  —  Ha^iplinuo  se  hljeb, 
kad  prckiftnc,   pa  prijegie   preko   su^uric«.    Rj.  i>41a, 

pn^kivanjc,  n.  aa»  Uehersehueissen,  Uehemdimieden, 
recusio.  Bj.  verb.  od  prekivati.  radnja  kojom  tko  pre- 
kita, 

prckivnii,  prMdvum,  r.  impf.  UberHchmiedcri,  ftber- 
achiceissen,  recudo.  Rj.  pre-kivaii,  r.  pf.  ^jrekovali. 

prftkjiijr^«  vorgiiSterHt  nadiun  tertitis.  Rj.  prek-jiiče. 
vidi  prekljuće,  prekoju(^e.  —  NakjuOe,  Ire^i  dan  natrag 
(t.  j.  uoči  prekjuče),  kao  naksjutra  u  napredak.  Kj. 
391b.  Prekjuce  sam  primio  od  Kopitara...  HlraŽ. 
1887,  110. 

pr^kj  uvi^ranJT,  pr^kj  učcniSnJT,  atlj.  ror^esirigj, 
quod  fuii  7iudius  tertius,  Rj.  sto  je  biio  prekjttče  Ui 
je  od  prekjuce.  vidi  prekljuOerauji,  preključeraSuji. 

prokladftoj,  prektadnja,  ni.  vidi  prijeUad,  i  8yn. 
ondje.  —  Mačak  čuči  na  prekladnju,  koledol  Žir.  10. 
prokladanj?  —  sa  nast-.  isp.  bacanj. 

pr&kluni,  ror  2irei  Jahre?i,  ante  duoa  annofi,  anie 
hicnnium.  Rj.  prek-lani.  vidi  onomloni.  ii^p.  laui.  — 
Kao  Mo  911  1813  s^^line  bježali  iz  Srbijo  u  Srijem  i 
u  Hanal,  u  preklani  iz  Banata  u  Srijem  i  u  Srbiju, 
Rj.  583a. 

pr^klaiijanje,  n.  vidi  preklonjauje.  Rj. 

priklanjati,  njam,  r.  impf.  Rj.  pre-klanjali.  p.  pf. 
prekloniti.  —  J)  vidi  preklonjati.  Rj.  —  2)  sa  se, 
n/lcks.  riđi  preklonjati  se.  Rj.  —  <Jna  i'm  fte  smjerno 
preklanjah,  al'  im  konja  ne  ^c  da  odjaSc.  Npj.  2,  ^"2% 

preklanjski,  adj.  rorcueijuhrig,  quod  fuit  antc  duet 
annos.  Rj.  sto  je  hilo  preklani  ili  je  od  preklani.  — 
Vi  ste  vidjeli  iz.  one  moje  preklanjske  knjižnice,  Sta 
ja  mislim.  Slav.  Bibl.  1,  9*). 

pr^kle£i6,  m.  (u  Srijemu)  u  sanduku  mala  pre- 
grada, das  Fach,  loculus  {cf.  klijet).  Rj.  prekleltiči*?, 
aem.  od  prijeklct.  —  Bio  vjeAt  stolarski  majstor  .  .  . 
jednom  načini  jedan  osobiti  sanduHć  sa  iajnijem 
preklećićima.  Sovj.  38. 

preklinjanje,  n.  Kj.  verb.  od  1)  preklJnjati,  2)  pro- 
klinjati (*e,  —  Jt)  radnja  kojom  tko  preklinje  koga. 
—  V^  radnja  kojom  se  tko  preklinje  (das  heilige  Be- 
theuern,  Scbworen,  testatio  deorum.  Rj.). 

preklinjali*  njem,  r.  impf.  pre-klinjati,  v.  impf. 
proiHi  kleti.  —  I)  koga  (čim):  Dab  je  moj  mrzak 
ženi  mojoj,  a  pre}cUr\jem  je  sinorima  utrobe  avoje.  ■ 
Jov  19,  17.  —  2)  sa  se,  refleks,  hoch  und  iheuer 
schw6rent  iesior  deos  hominesgue:  kune  »e  I  preklinje 
se.  Marko  joj  se  kune  i  preklinje,  Rj.  —  Onda  .^e 
Milo6  stane  kleti  i  prekli^jati,  da  ga  nije  uiko  ua  ' 
to  nagovorio.  MiloS  49. 

prekidniti,  priklonim,  i'.  pf.  pre-klonid.  v,  impf. 
preklanjnti,  preklonjati.  —  1)  n.  p.  glavu,  den  Kopf 
vorKdrts  heugtn,  inclina  caput.  Kj.  —  Ostavih  sebi 
sedam  biljada  ljudi  koji  ne  prekloniše  koljena  pred 
Vaalom.  Rim.  11,  4.  —  2)  sa  se,  refleks,  sich  ver- 
beugent  inclinor.  Rj.  vidi  pokloniti  se.  —  Pred  Ku- 
tinom prekloni  se  kneže,  pa  mu  pogjo  ruui  i  papuči. 
Npj,  4,  197.  —  I  smjerno  se  njemu  preklonio,  poljubi 
ga  u  skut  i  u  ruku.  4,  475. 

prekloqJanJei  n.  das  Beugen,  indinatio.  Rj.  vidi 
preklanjanje.    verb.  od    1)  preklonjati,   2)   preklonjati 


se.  —  I)  radnja  kojom  tko  preklonja  sto.  —  2)  radnja 
kojom  se  tko  preklonja. 

pr^kluignli«  niiim,  r.  impf.  Rj.  prc-klonjati.  vidi 
preklanjati.  r.  pf.  prekloniti.  —  1)  beugen,  invUno. 
Rj.  «.  p.  glavu^  koljena.  —  2)  sa  se,  refleks,  sich 
vcrbeugtth  inclinor.  cf.  preklanjati  se.  Rj.  preklonja 
fte  tko  pred  kim. 

prekidpiti,  pr&kloplm,  v.  pf.  hedecken^  tega,  u.  [>. 
ovce  preklopile  polje.  Rj.  pre-klopiti.  vidi  jjrekriliti, 
kao  prekriti  3.  kao  prosi  glagol  n«  nalazi  se,  isp. 
klftpiti. 

pr&kljuee,  vidi  prekjuce  pUt  allen  Ableituntjen. 
Rj.  prekjuce  (i  »  umetnutim  1:  prekljuće).  Korijeni 
21  M».  vidi  i  prekoju*'^. 

pr&kljiieeninji,  pr&klju(>rasigi,  adj.  sto  je  bilo 
prekljuće,  i  što  je  od  prekljuće.  vidi  prekjučeranji, 
prekjnt''cra5nji.  i><j).  liteVljiii'.e,  gdje  se  kaže:  vidi  prek- 
juce mit  allen  Ableitungen,  t.  j.  da  sve  riječi,  koje 
ne  dovode  od  prokjuće,  mogu  imati  i  umetnuto  1. 

preko«  praepos.  (««  ^en.)  iibcr,  trans.  Rj.  vidi  preo, 
pro.  slož.  ihpreko,  »preko.  —  1  a)  s  ovim  prijedlogom 
riječ  u  drugom  padežu  pokazuje,  da  je  onome  ftlo 
sama  znaci,  s  gornje  strane  mjesto  po  kome  se  ho 
miče  8  jednoga  kraja  na  drugi  ina  pitanje  kuda?). 
—  Kako  ču  prijeći  preko  ove  vode.  Npr.  5.  Preveo  bi 
ga  žedna  preko  vode,  Poal.  2G().  Soko  leti  preko  Sa- 
rajera.  Npj.  1,  319.  Od  Žalosti  i  ijeda  baci  kotle 
preko  kuće.  1,  522.  Kotrlja  se  Gololrbe  Ivo  ...  pa 
poteže  pu&ku  od  pojasa,  preko  sebe  dade  vatru  živu. 
3,  1<J2.  —  b)  kaže  se  pravac  u  prenesenom  smislu: 
Stogogj  paša  lioče  da  iftte  od  naroda,  to  sve  biva 
preko  ohorknesova.  Danica  "2,  9(J.  On  ih  je  (pjesme) 
preko  nekoga  od  svojih  mlagjih  prepisao  od  neke 
?lepiee.  Npj.*  4,  XXV.  U  kome  3U  (jeziku,  l.  j.  Nje- 
mačkom) sve  riječi  proMc  preko  suda  Bog  zua  koliko 
puta.  Pia.  64.  Jma  još  jedan  čovjek,  preko  kojega 
bismo  mogli  upitati  Gospoda,  Dnev.  II.  18,  7.  Za  to 
ib  sjekob  preko  proroka.  Os.  6,  5.  —  2)  mjesto  mi- 
canja može  biti  i  samo  bavljenje  {na  pitat\}e  gdje?). 
Preko  onoga  gospodskoga  odeJa  o1)učl>  svoje  stare 
piroma.Ake  haljine.  Npr.  G4.  Sla^a  smokva  preko  plota 
(nego  ona  ftto  se  moŽe  uzabrati  kad  eoek  hore).  Poal. 
289.  tiolu  aablju  preko  krila  drži.  Npj.  1,  159.  Daleko 
Hu  ua5i  dvori  preko  lugova.  1,  173.  \  alja  da  je  oogje 
nekad  bio  most  preko  Mttrave.  Danica  1,  23.  Naro«i 
koji  slHJaSe  preko  moru.  Jov.  G,  22.  —  3  n)  značenje 
bavljenja  može  se  prenijeti  n«  vrijeme^  koje  se  onda 
misli  od  početka  do  kraja:  Zatop  se  ostavi  u  kakvoj 
ćabriei,  pa  preko  zime  kad  hoče  da  se  jede,  izvadi 
se  malo  u  tjivn  te  se  pogrije.  Rj.  198a.  Trojka,  vinova 
lom  koja  vi^e  \i\\ixs.  prtko  ljeta  evali  i  ragja.  lij.  750b. 
Sav  crkveni  red  preko  godine  nije  dnigo  nego  .  .  . 
DP.  318.  —  b)  riječi  dan  i  noć  uz  ovaj  prijedlog  u 
ovom  značenju  običnije  su  u  ukusaiivu,  koji  ^e  ovaki 
kakav  je  s  prijedlozima  do  i  od:  Preko  dan  je  zmija, 
ali  kako  veče  dogje,  on  svuče  sa  sebe  onu  zmijtnju 
košulju.  Npr.  55.  Da  ne  ostane  preko  noč  ni^ta  do 
jutra.  Moja.  V.  Ifi,  4.  vidi  preo  dan,  preo  noč  (kriro 
pi.tano  sastavljeno  preodan,  preonoč).  —  4)  sto  je  preko 
čega,  kao  da  je  vrh  njega  Ili  dodano:  Imao  nekakav 
car  jedinicu  ftder,  preko  mjere  lijepu.  Npr.  KM).  ImaSe 
nekakav  car  ženu  kojn  preko  načina  milova&e.  113. 
Ko  traži  hljeba  preko  pogače.  Želi  i  ovsenice.  Posl. 
157,  Cilavni  su  knezovi  i  preko  magistrata,  a  ostali 
su  pod  magistratima.  Milo?  192.  1  preko  st*ega  toga 
postavljena  je  megju  nama  i  vama  velika  propast. 
Luk.  Ifi,  2(3.  Kad  nam  je  bilo  preteško  i  ;)rdlo  sUe 
tako  da  se  nijesmo  nadali  ni  žirljeti.  Kor.  II.  1,  8. 
Nemoj  uzeti  žene  jvreko  jedne  ien&,  da  je  ucvijelift. 
MoJB.  1XL  18,  18.  Ne  može  prvencem  učiniti  sina  od 
mile  preko  sina  od  nemile  koji  je  prvenac.  V.  21,  lt>. 
Carstvo  Judej«ko  održa  se  preku  sto  godiwi  duže  od 
carstva  ostalijeb  devet  plemena.  Prip.  bibl.  90.  — 
5)  preko  nečega  može  u  prenesenom  smislu  bili  nelto 


preko  dan 


-  181  - 


prekraćivati 


i  onda,  kad  ae  s  y\jim  ne  podudara  budu<^i  tim  iivan 
njega:  Ako  je  n^a  veliki  poupodiir,  ne  smije  ^nip 
damu  kmeta  prion preko  njegove  tolje.  Rj.278ii.  i  initi 
ftto  preko  »rctt,  K^gen  seinen  Willen.  lij.  710b,  One 
drtif^e  dvije  ao«tre  poMo  vigježe  da  im  «e  sestra  naj- 
Bilapja  vjeri  preko  njih  čivijeh  i  starijih,  poiJnu  joj 
o  glavi  raditi.  Npr.  1{2.  Ja  ^(^adijub,  mali,  preko  reda 
da  napojim  mojega  £?Hrina.  Nm.  2,  376.  Koji  bje^e 
skoro  poginuo  od  SpiijEana  prelco  vjere  tvrde,  6,  419. 
—  i$p,  Sint.  27ii-2H4. 

preko  duii,  um  den  atulcrtt  Tng,  ultero  quoque  dte, 
cf.  pre/dnn.  Rj.  prt'ko  dan  znači  ttvaki  drugi  dun, 
n.  p.  kokoH  nosi  preko  dan ;  pa  imamo  ovdje  preko 
la  trijeme   u  onom  smislu  kao  u  riječi  prcko^jutra. 


adrerbijalnot  te  hi  može  hiti  valjalo  i  pisati  mckodiui. 

':o  aurtf  drugi 
dan.  Kj.  571a.  i'idi  i  naprezdao. 


isp.   Hint.  283.   vidi  prrzdan.    adv.  preh 


TrckAdrinav,  Prekiidrinca,  m.  Bj.  PreVo-drinac, 
čovjek  isprcko  Drine. 

Prekddrinka,  f.  Rj.  Preko-drinka,  tena  iapreko 
Drine. 

Krpk^drinskT,  adj.  jenseits  dcr  Drina,  trantfdri- 
Haini.i.  Rj.  fito  pripada  Prekudrit}ju.  —  J*rekodrinski 
vojvoda  Sima  Katii^.  .MiloS  3H. 

rri'k^UrTnJo,  n.  die  Gegend  jenseits  der  Drina, 
regio  tranudrinana,  Rj.  kraj  preko  Drine.  i»p.  tako 
aiož.  ime  Prekoruplje. 

pr4'k6ja>iill  se,  nim  ne,  v.  r.  pf.  (u  Zemunu)  knd 
ilijett.*  uhvati  mali  fm«,  kožu  prekoja»ilo  t^e,  cpHejitif<fh 
ucrdt^ttj  epilepina  corripi.  Rj.  prc-koja«ili  se.  pf.  je  i 
profiti  kojaaiti  se  (kao  jariti  me,  viimogrcdpomraviti). 

prekdjuii*.  mdi  prekiuc>e,  jtrekljuće:  Ta  kud  ide.4, 
Boga  ti,  prekojuče  BaS-Ćelik  pro^e  i  proneso  tvoju 
^enn.  Npr.  lVt7. 

prok6mornc,  prekftmorou,  m.  dcr  lihcr  dem  Meere 
hcr  isty  transtmtrinus,  cf.  prekomorlija;  Kako  dopje 
Arap  prekoiHorac.  Rj.  preico-morac ,  fotjek  ispreko 
moru. 

prckAmorka,  /'.  Rj.  preko-morka.  —  1)  ein  Frauen- 
simmcr  ron  jcn.'ieits  dem  Meercft,  mulier  iranHmarina . 
Rj.  srfui  iApreko  mora.  —  2)  puftka  prekom<trka.  eine 
Hinte  ron  jenseits  des  Meer&i  (a\ts  Venedig),  die 
Vehcrnecv^he,  ielum  ultramarinum:  O  ramenu  duga 
prekoinorka.  Rj.  puška  i^ipreko  mora  (iz  Mletaka). 

prckomArlija,  m.  vidi  prekomorae-  Rj.  —  HaA(y 
riječi  dodat    Turaki  tavrsetak  \\{]n).  takre  riječi  kod 


^^^KiHikarlijiL. 
^^^HBprek6ii 

^^^™Srt  je  vti) 


prek6inorskT,  adj.  abermeeriach,  transmarintts.  Rj. 

rt  je  i^)reko  mora.  isp.  zamorelci. 

prek6nii<*itl,  O^ui,  t-.  pf.  pre-konaćiti.  vidi  prenoiSiti. 
konaćcči  nuč  prihoruviti.  v.  impf.  (i  pf.)  konaćiti.  — 
Daj  mi  Dra^ko  Brgjankii  djevojku,  jednu  nočeu  da 
pretionnčinio.  Npj.  4,  G3. 

pr^konož,  n.  p.  zapeti  konje  u  prekonoi,  t.  j.  oba- 
dva la.  desnu  ili  741  lijfvu  uopii  (da  jednoga  jedna 
Dofca  izmegju  sapetijoh  ORtane  proHia):  tako  je  konjma 
mnosro  letv  ivi  nego  kad  bi  ae  ftapeo  jedan  zn  lijevu 
a  drugi  za  desnu  nogu.  Rj.  prcko-noi,  drugoj  je  poli 
osn.  u  noga. 

prf*kdpiill,  pnui,  f».  pf.  Rj.  pre-kopati.  Danivič  metk 
ukv.  prekopati,  prekopam.  RAd  <J,  i  lit.  r.  impf.  pre- 
kopavati. ~  /)  durchgraben,  perfodio.  Rj.  —  2)  viter- 
grahcn,  perfodio.  Rj. 

prokopAviioJo,  n.  —  1)  das  Vctiergrnhen,  pcr- 
fonfio.  Rj.  —  2)  das  CraUen  mitte.n  durcJt,  perfoi^nio. 
Rj,  lerh.  od  prekopavati,  radnja  kojom  tko  preko- 
para  što. 

prrkopAvaU,  prekr>piivam,  v,  impf.  Rj.  pre-kopa- 
vali.  i.  pf.  prekopati.  —  1)  fdtergrahen,  perftjtUo.  lij. 
m  t»e,  pasu.:  Ja  mislim,  da  Sf  u  r^rbiji  morom  »]aho 
zendjH  prekopava  i  prevrtSe.  Pi#.  26-  —  2)  mitien 
dHrrtttfffiben,  perfodio.  Rj. 

prraorfteUl,  prekuriiffim,  v.  pf  uherachreiten,  trans- 
tptdmr.  Rj.  pn-kora(''iti.  vidi  prekro<iiU.  v.  impf.  pre- 


koračivati. —  Konj  zakorači,  knd  nogom  prekorači 
preko  širange,  te  mu  fitranga  dojije  mej^u  noge.  Rj. 
17ya.  sa  »e,  pass. :  Rakovac  je  mali  poiočič,  koji  ite 
u  Hvako  doba  godine  na  svakom  mjestu  moie  preko- 
račiti. Npj.>  1,  XXII. 

prokoraelvanJ(%  n.  das  Uehernchreiten,  trans- 
grensus.  Rj.  verb,  od  prekorAČivad.  radnja  kojom  tko 
prekoračuje  Ho. 

prflkuraeivati,  prekorStlujem,  r.  impf.uherschreiien, 
trarisgrcdtor.  Rj.  pre-koračivati.  v.  pf,  prekonu^iti.  — 
sa  se,  pass.:  Nogostup,  prijelaz  preko  plota,  gdje  ae 
samo  preJcoručuje.  Rj.  423b. 

preKdramioa,  f.  (n  Lici)  kaifi  o  kome  preko  ra- 
mena visi  torbak,  Achnelriemen,  lorttm  perae.  Rj. 
prfko-raraica. 

prdkOfHn,  prekorna,  adj,  der  Vonciirfe  horen  musH, 
qui  saept^  objurgatur:  evagda  je  prekoran.  Rj.  koji 
se  često  jtrckorava,  kori.  vidi  prijekoran. 

prpkorAvanJi\  n.  vidi  korenje.  Rj. 

prc^korAvntl,  prek^riivam,  ridi  koriti.  Rj.  r.  impf. 
pre-koravati.  vidi  i  ukoravati.  r.  impf.  v.  pf.  pre- 
Koriti. 

pri'kdroeiea,  f.  (u  Zemunu)  Spridi^ortf  prover- 
biumy  cf.  poslovica.  Rj.  vidi  i  priča  li.  preko-reĆiea, 
drugoj  je  poli  osn.  u  rijeć. 

prok6riti,  pr^koritn,  u.  pf.  koga,  eineiH  Vorwiirfe 
machen,  ejrprobro:  Ea  bu  te  Turci  prekorili.  Rj,  pre- 
koriti, vidi  ukoriti,  iup.  zabaviti  H.  v.  impf.  ]>reko- 
ravati.  —  TeAko  zemlji  kuda  vojaka  progje,  i  ^evojei 
koja  Bftiua  dogjol  Prvo  joj  je  jutro  prekoreno:  >DtL 
Hl  ilobra,  ne  bi  do^la  sama.'i  Posl.  314.  A  Miloša 
ljutu  prekorio:  »Ah  Milofu,  rj^a  te  ubila!  §to  činite, 
Le  se  ne  bijete?«  Npj.  4,  319.  Ajle,  bratio,  mene  po- 
MluMjte,  prekorite  srce  u  juuake,  pomislite  za  Turske 
megdane  i  na  nade  mlade  Crnogorce,  pa  žalosna  srca 
preslovite.  f),  38().  Ako  ne  ko  od  raje  poliir<5i  ...  ne 
»amo  dto  ga  ne  će  niko  prekoriti  pregjaAnjom  vjeromt 
nego  (!e  .  .  .  Danica  2,  89.  Vila  ga  (eara)  prekori  da 
on  to  bez  nje  ne  bi  mogao  učiniti.  Kov.  31.  Onda 
.914  me  prekorili  (te  jako!)  što  i  megju  njima  nijesam 
koga  munaćio  da  kupi  prenumerante.  Rj.'  XV.  Avram 
prekori  Avimelefia  za  studenac.  Moja.  L  21,  25. 

PrC'kdrnlea,  /'.  planina  izmegju  Župe  Niki^ićke  i 
Bjelopavli(*a.  Rj. 

prokftrii^e,  n.  o  ^emn  virc  ždrept^niei,  die  Wag€^ 
jugum.  lij.  ii  koUt.  proko-mgjo,  drugoj  je  poli  osn. 
u  ruda.  riđi  jarmao,  jarraak. 

Prekdriipl^e,  »..-  I  pokupi  J'rekoruplje  ravno,  Rj, 
isp    tuko  sloz.  ime  Prekodriuje. 

prekd.sKI,  pr^ko8im,  v.  pf.  zcrschneiden^  durch- 
bohren,  disscco,  Rj.  pre-kositi.  kao  presjeći,  r.  pf.  ko- 
siti. —  Kad  to  vig^je  Mujo  Ture  mlado,  od  pojasa 
/iMMt/r/ir  povadio,  njime  svoje  srce  prckosio.  Npj.  2, 
51.    Vp<'-  nm    zubim   grkljan  prckosio.  HNpj.  1,  221. 

pri'ktVsj litra,  preko-ajutra.  vidi  prek»jutra,  ondan. 
^  ('etiri  pare  danas,  četiri  sjutra,  to  je  osam,  a  če- 
tiri preko.tjutra,  to  je  dvanaeHl  i  t.  d.  Npr.  174.  Kad 
iakuSam  oca  svojega  siutra  u  ovo  dobu  ili  prekosjutra, 
ako  ne  poSIjem  k  tebi  .  .  .  f>am.  1.  2t),  12.  Preko- 
sjutra, preksjutra.  Korijeni  285. 

preko.srl^d,  mitten^  per  medium:  uze  ga  prekosred 
srijede.  Rj.  prek<t-sred,  prijedlog  (uza  nj  dohiH  gen.) 
sloiefi  od  prijeđi,  preko  i  nred.  vidi  preosred.  zna- 
čenju prijedloga  sred  dodaje  prijedlog  preko  značenje 
svoje. 

prekAvali,  pr^kujem,  r.  pf.  pre-kovati.  v.  impf, 
prekivatJ.  —  1)  ubtrscJimiahn,  recudo.  Rj.  —  2)  na- 
novo potkovali:  Mi  njegova  konja  prekovalit  Arehrne 
mu  klince  udarili.  Ej.  —  Otpočinimo  da  konje  pre- 
kujemo.  Kov.  tU). 

prrknićtvnnjr,  n.  verb.  od  prekraćivati,  radnja 
kojom  tko  urekračuje  Ho. 

nrrkriK'ivnti,  prfkr>t6ij«m,  v.  impf  pre-kračivuti, 
Mitrzcn,  hrcviarCj  ahhreviarc,  dccurture.  v.  pf.   pre- 


prekn^nnjo 


-  182  — 


prekrstit 


kratiti.  —  tttt  ne^  pass.:  Svi  se  dani  naši  prekraćuju 
od  Brdnje  tvoje  (Gospode  I),  godine  nafte  nrola^se  kao 

flaa.  ?a.  90,  9.  Strali  Gospodnji  dodaje  dane,  a  bez- 
ožnicima  >tc  godine  prekniĆuju.  t*rič,  10,  27  (brevia- 
Otintur,  verđen  abgekurzt). 

prt^krrtjMDJo,  n.  dai^  Ztktchneiđen  auf  eine  anđere 
Ari,  sectio  ađ  nliam  formulam.  Rj.  verh.  od  prekrajati 
radnja  kojom  tko  prekraja  Sto. 

prekrAJnti,  prtkrajain,  p.  impf.  undrra  suschneiden, 
»eeo  ad  nliam  formulam,  Rj.  pre-krajnti.  i?.  pf,  pre- 
krojiti. —  Ima  Dastftvftka,  kojima  prekraja  reći.  Vid. 
d.  1S<)1.  71. 

prokrAtlti,  prekratim,  v.  pf.  Rj.  pre-kratiti.  — 
J)  vidi  zakratiti:  Ato  on  rekne,  ni  car  ne  prekrati. 
Rj.  V.  impf.  pront  kratiti  2,  sloe.  tAp.  zakra^ivati.  — 
2)  kao  pokrutiti,  udiniti  kra6e,  kiirser  mache^i,  ver- 
kiirtcn,  abkurtent  abhrcvio,  dccttrto:  Kako  je  do  podne 
pio  rakija  . . .  može  biti  da  mu  je  to  prekratilo  iivot. 
bovj.  91.  Ove  ratove  prekratiti  pomagao  je  jero- 
monah  Sava.  DM.  20.  sa  ae,  pass.:  Jer  Ma  je  ujima 
Bt&lo  do  ku^e  njitiove  nakon  njih,  kad  se  broj  mje- 
seca njihov\jeh  prekrati?  Jov  21,  21.  v.  impf.  pre- 
kraćivati. 

nrckreatl.  cJLm,  v.  pf.  pre-krcati  «.  p.  lagju,  od- 
više je  mikrcati:  iVrtr'co  je  da  ća  metat'.  OPoal.  1(X). 
inp.  pretereliti,  prelovariti  i*,  r.  impf.  krcati. 

prekr<Viiuti,  pr^krciiem,  r.  pf.  Rj.  pre-kre(l)nuti. 
V.  impf.  prekretati.  —  I)  iiherschv-enken,  denuper 
indino.  Rj.  —  2)  (u  l>ubr.)  iz  jednoga  suda  u  dnigi, 
vidi  pri*rn«?iti.  Rj.  vidi  i  preanti  I. 

p^^k^et,  m.  (toc.  prekrt^tu).  Rj.  pre-kreL  isp.  pre- 
krentiti,  jjrekrctiili.  —  J)  podvalak  (okruglo  debelo 
drvo)  koji  se  podmetne  pou  vag  te  bc  vag  po  njemu 
pomiĆL*.  u.  p.  kad  »e  prevlaOi  (kilava  zgrada,  unier- 
hnie  unter  aem  Hebel,  hifpoviochlion.  Rj.  —  Jarebićka 
crkva  u  Jndru  previit'ena  je  čitava  na  prekretima  i 
vago\nraa  35  stopa.  Rj.  719b.  —  2)  (u  Riann  i  f.) 
der  Vmschu-ung,  revolutio:  stoji  na  prekretu  (pre- 
kTHi)y  cf.  prekretnja.  Rj. 

prekrćtaojo«  n.  —  1)  U^terachicenken,  mclinatio. 
Rj.  —  2)  vidi  preru^ivanje.  Rj.  verO,  od  1)  prekre- 
tati, 2)  prekretati  se,  koje  vidi. 

prekrštati,  pr^krećem,  v.  impf.  Rj.  pre-kretnti. 
r.  pf.  i)rekrenuti.  —  /.  J)  iiberscHicenken,  desuper 
inclino.  Ri.  —  Ve<*e  prekreće,  Posl.  34.  —  2)  (u 
Dubr.)  tiai  prerućivati.  Rj.  vidi  i  preaipati  1.  — 
XJ-  sa  ae:  prekrćtati  se,  prfekrećcm  se,  u.  r,  impf. 
ein  Spielf  in  Oesterreich  Au<«eAen,  in  auftc  ex  are 
mobili  »ursum  et  deorsam  moveri.  Rj.  vidi  cubati  se. 
kad  se  metne  daska  ili  balvan  preko  balvana,  tako 
da  se  jedan  kraj  u  vis  diže  kad  drugi  dolje  pada^ 
tć  se  tako  djeca  stojeći  ili  ^edeči  na  jednom  i  na 
drugom  kraju  prckreću. 

prekr<^tnjii,  /.  vidi  prekret  3.  Rj.  —  rijeci  s  takim 
nast.  kod  ćužoja. 

pri»krillU,  p^^krT^m,  r.  pf.  bedeckcn,  obicgo:  Sve 
mu  polje  prekrilile  ov<:e.  A  kmiji  mu  polje  prekri- 
lili. Rj.  pre-kriliti  (kao  prost  glagol  ne  nalazi  8e. 
i»}}.  krilin).  kao  pnkrtii  3.  vidi  preklopiti,  pritisnuti, 
zakriliti  2.  —  Kad  dogju  na  jedno  polje,  a  tu  golub 
prekrilio  polje.  Npr.  80.  U  veće  doletjele  pi-epelice 
\  prekrilise  oko.  Mojs.  II.  ItJ,  13.  Evo  narod  Izide  iz 
Misirft,  evo  prekrtlio  je  icmlja.  IV.  22,  .'i  (nperuit 
SHperficiem  terrae,  bedcckt  das   Angesicht  der  Krde). 

prekriti,  prekrijSm»  r.  pf,  Rj.  pre-kriti.  v.  impf. 
prekrivati,  —  1)  u.  p.  kuću,  c/kvu,  ««♦  decken,  de- 
nuo  tego.  Rj.  nanovo  pokriti.  —  2)  andera  iro  ver- 
Itergen,  alibi  ćelo.  Rj.  kao  mkriti  drugdje.  —  3)  decken, 
tego:  U  Milice  crne  trepavice,  prekrile  joj  rumen' 
jagodice.  Crn  mu  perćin  h'jeli  vrat  prekrio.  J^rekri- 
vene  crvenom  kaaifom.  Dok  sagradi  divnu  gragje- 
vinu,  prekri  kulu  te^kijcm  ulovom.  RJ  kao  posve 
pokriti.  —  Visoka  jeia  do  neba,  diroke  grane  pod- 
vila,  sve  ravno  polje  prekrila.  Npj.  I,  33^3  (za  ovaj  pri- 


j  mjer  isp.  preklopiti,  prekriliti).  Divno  bjefie  konja 
okitio :  Tatarako  mu  sedlo  udario,  prekrio  ga  crvenom 
maurom.  4,  57. 

prekrlralo,  n.  der  Schleier^  velum:  (H)od'  mi  snimi 
tanko  prekriiHilo.  Rj.  pre-krivalo.  isp.  prekriti  3  (sasvim 
pokriti)  lice.  vidi  duvak,  prijevjes,  veo.  —  riječi  s  takitn 
na.^t.  kod  bu(!:kalo. 

prekrivanje,  n.  —  i)  das  Verntecken  an  einen 
andcrn  Ortj  occultatio  mutata.  Rj.  —  2)  das  neue 
Decken  (dcs  Daches),  contectio  nova.  Rj.:  1  za  samo 
prekrivanje  namastira  ili  crkve  mora  se  iskali  dopu- 
štenje. Danica  2,  108.  verh.  od  prekrivati,  radnja 
kojom  tko  prekrtva  što. 

prokrfrati,  prtkrTvam,  v.  impf.  Rj.  pre-krivati. 
p.  pf.  prekriti.  —  1)  neu  decken,  denuo  tego.  Rj. 
nanovo  prekrivati,  sa  se,  pas.t,:  Kad  se  kakav  na- 
ma.Htir  prekriva^  onda  okolni  narod  osobito  pomaže. 
Danica  2,  111.  —  2)  anđers  wo  verbergenj  ocaUto 
alio  loco.  Rj.  kao  sakrivati  drugdje. 

prokrfriti,  prfekrtvun,  v.  pf.  seiticarts  krUmmen^ 
incurvo:  Paunpero  prekrivila.  Rj.  pre-krivitl.  v.  impf. 
kriviti  1  (što). 

prekrižiti,  prfckrlŽTm,  v.  pf.  —  1)  prc-križiti.  snaii 
što  i  prekrstiti.  J.  Bogdanovid.  v.  impf.  kriŽUi.  —  Iz 
cagrija  izvadio  ćordu,  na  sv'jetlu  je  sopru  položio,  na 
nju  dej^nu  ruku  ]trekrizio,  a  vi&e  nje  vino  prolijeva. 
HNpj.  1.  280.  —  2j  sa  se,  refteks.  prekrižiš  se,  vidi 
prekrstiti  se.  u  Ilrv. 

pr6knnak,  prfeki^mka,   m.  mu^ko  june  od  godine 
ilnna,  od  prilike  kao  ozimče.  Rj.  pre-krmak.  isp.  p 
krmiti. 


3 


zgovoru 
\n€idm^ 


prt^k^miti,  pr&kfmun,  r.  pf.   vidi   prebranitii 
krmiti.  Kj. 

pr^krnik,  m.  der  drgste  Morder^  cf.  krnik:  Da  su 
Turci  prckrnicij  Bog  ih  kleo.  Rj.  pre-krnik,  prevMii, 
najveći  krnik,  tirfi  prekrvnik.  —  po  rtjjavu  izgovoru 
ispalo  v. 

prckr6eiti,  prbkro^m,  vidi  prekoračiti.   Rj 
pre-kroćiti.  v.  pf.  je  i  prosti  kročiti. 

prekrAjiti,  pr^kroum,  t\  pf.  anders  zusch 
seco  ad  aliam  formulam.  Rj.  pre-krojiti.  r.  impf.  pr©^ 
krajati.  —  Ovako  prekrojenijeh  Cirilovijeh  bukvica 
imamo  jod  vi.^e.  Bukv.  4.  Imahu  svoj  književni  jetikj 
ftko  i  prekrojen  od  drugoga.  Vid.  d.  18ti3.  19. 

prekrstili,  prfckratim",  v.  pf.  Rj.  pre-kratiti.  vidi 
prekrižiti  {i  se),  v.  impf.  prekrščati,  prekrStati.  — 
/•  1  aj  Sto  rukom,  i^tapom,  bekremen,  cruce  signo: 
Kad  je  Gjorgje  Srbijom  zavlad'o  i  Srbiju  krslom 
prekrstio.  Rj.  —  Angjeo  prekrsti  stapom,  a  to  meato 
vode  poteče  vino,  Npr.  80.  Lijeva  ruka  ktsta  nema, 
a  ovo  ovgje  ogesta  nema.  (Govori  bajaJica .  .  .  pre- 
krstivši iinad  bo^etice).  Posl.  169.  —  b)  kao  po- 
krstiti: Ako  cvili,  jest  joj  za  nevolju,  jer  je  bane 
HImku  zarobio,  hoće  bane  da  prekrsti  JSmku,  a  ne  ć« 
se  Kmka  da  prekrsti.  Npj.  1,  479.  —  2)  ruke,  noge, 
kreuzen,  decusso.  Rj.  —  >Kto  to  mu  je  obrok«...  a 
Stoj^a  kad  to  vidi,  prekrsti  noge  pa  sve  opucka  do 
mrve.  Npr.  29.  Izagje  iz  groba  jedan  čoek  .  .  .  onako 
prekrstenijeh  ruka  i  noga  kao  6to  su  ga  kad  je  umr'o 
u  grob  vrgli.  97.  —  Ji.  sa  »e,  refleks.  —  1)  eich 
bekrcinen,  crnce  se  signare.  Rj.  —  »Net  dok  se  ne 
prekrstiš  ovako  kao  i  ja«.  Megjedovič  gladnu  ne  ima- 
jući kud  kamo  prekr.sti  se,  pa  onda  pooiiu  jesti.  Npr, 
3.  Prekrsti  .te  put  istoka  i  kliknu  jakoga  Boga  u 
pomoć.  94.  Pa  ustade  na  noge,  pa  se  ćasnu  krMu 
prekrstio.  Npj.  3,  490.  Crnogorci,  moja  braćo  draga! 
časni jem  se  krstom  prekrstite,  {H)n»tu  Bogu  ruke 
podignite.  4,  82.  —  2)  kao  prekrstiti  se:  Ako  cvili, 
leat  joj  za  nevolju,  jer  je  bane  Emku  zarobio,  hoće 
Dane  da  prekrati  Kmku,  a  ne  će  se  Emka  da  prekrstij 
voli  akoćjt'  niz  bijelu  kulu.  Npj.  1,  478.  —  3)  pre- 
krstiti se  čega,  kao  ostaviti  ga  se:  Dokle  se  god  od 
.svega  dojnkoAnj.'ga  krpeža  ne  prekrstimo,  dotle  ne  će 
bili  od  naa  iii^ta.  Vbu.ić  I,  19.  i*p.  krstiti  se  koga. 


firf^kr^^'Anj« 


—  183  — 


prelailjiv 


čegA,  od  koga»  od  čega;  i  syn.  ondje,  —  4)  u  pjesmi: 
•  Ako  vojno  dobre  ureče  bude,  s  vei^era  *?e  hosiljuk 
niknuti,  do  po  noiS  i  prekratiti  st\  a  u  /xtrii  u  kite 
se  rilU  . . .  tS  vetVm  je  hosiljuk  nikao,  do  po  noći  i 
prekratio  se,  a  u  ROni  ii  kile  se  vio.  Npj.  1,  32.  sna- 
L'eftje  '^ 

prckrst'anjc,  «.  Wf6.  ođ  prekrdi^^ti.  Uj.  n'di  pre- 
krštanje. 

prt^H^MĆati,  pr^kBt^ani,  v.  ii/rp/'.  pre-kr^i^ili.  ri<2i 
prekrštati,  p.  jj/".  prekrstiti.  —  t)  bekrcitzen,  cruce 
»igno,  Rj.  što  rukom,  stupom,  ikv.  prekri*tili  1  I  a.  — 
Bajalica  na  ku<!nome  pra^u  prekrštajući  bradvom  po 
mieini  govori.  Rj.  3bOb.  —  2)  n.  p.  nike,  noge, 
kreuieHj  decu^sso.  Rj.  i.fp.  prekrstili  I  2. 

preki^lti.  pr&krSim,  v,  pf.  Rj.  pre-krftiti.  —  i)  ser- 
brcchen,  dt/fringo.  Rj.  r.  impf.  kršiti,  sa  se,  pass.: 
Krivo  drvo  prije  seprikr^i  (ulonii)  neg  ispravi.  DPosI. 
50  (prikrSiii  «  gap.  goi^rti  mj.  prekršiti).  —  2)  i  io 
prekrsisnio,  kao  prekinuarno,  ctiaigen,  finio.  Rj.  ktto 
siTŠiti.  vidi  i  razdvojiti. 

prt*lLr>(anJc,  n.  riđi  prekrSćanje.  Rj. 

prekrštati,  pr^krMam,  vidi  prckrAi5ati.  Rj. 

pr^kriipa,  f.  die  O'rattpe,  polenta,  ulicu,  —  Žena 
lute  i  riuastrije  ponjavu  povrh  studenca,  i  povrh  nje 
raittnu  prekrupu.  Sam.  II.  17,  19  (ptisufttte,  Gci'stcn- 
^aupe).  Doneaoše  pRenice  i  jei^mu  i  bra-^ua  i  prekrupe 
I  boba.  17,  28  (polenta,  Ger^atetefi).  Da  bezumnoga 
tucaS  u  8tupi  s  prekrupotn^  ne  bi  otiSlo  od  njega  bo- 
itiinlje  njegovo.  Pri^.  27,  22  (ptisamte,  die  CirUi^e). 
Buugtir,  prekrupu,  polenta.  Danićić,  ARj.  735b.  isp, 
biingur,  opoh.  —  jne-krupu,  \$p.  krdpa,  krtlpau  (n,p. 
krupno  hrtisno),  kriipioa  (n.  p.  soli), 

prfkrvnik,  i».  Glas.  12,  -49«.  pre-krvnik,  preveliki, 
ruijreri  krvnik,  vidi  prekrnik.  isp.  krvnik.  —  su2)sian- 
tira  ulo:.  *«  pre:  premudrosL,  preprijatelj. 

pr^ksinoćt  torgest^n  Ahend}*,  anie  duos  dies  ve- 
čeri. Rj.  prek-ftinoć.  tup.  »moć. 

prftksliio^'ni,  pr&ksinoti]ji,  (u^.  t>om  torgestrigtn 
Abeiid,  aute  duos  dii\t  vesptri.  Rj.  sto  je  bilo  prek- 
sinor  ili  je  od  preksino6,   <a  nastavke  u^jr.  božK^ni  i 

litnji. 
Il^rftksjulra,  viHi  prekosjutra,  ondan;   ^bermorgen, 

''endie :  U  gdjekojim  gar.dinskim  ku(5ama  gotovo 
flTftki  dan  ima  gostiju,  n.  p.  datum  pop,  sjutra  ka- 
lugjer.  prekffJHtra  Turt^in  ili  kakav  prosjak.  Rj.  309b. 
Prekosjutrii,  pr'eknjutra.  Korijeni  285. 

prekuhati,  ham,  {sap.  prikuhati),  nivnitt  coq^iere. 
Stulli.  t'.  pf.  pre-knhftti,  odvije  skakati.  — prckuvan, 
a,  0,  zu  sehr  gekocht,  percoctus.  Hj.^  SihJa. 

pr^kuknti,  kara,  v.  pf.  pre-kukati,  kao  kukajući 
ftrehoraviti.  r.  impf.  kukati.  —  Sirotinja  cesto  ])lai^e, 
prckukala!  (.'esio  pIiuV,  brjto  raste,  to  moj  jade!  Kov, 
102.  Ne  bi  neatru  pobrojala  mnoge  jade,  Slo  sam  jadna 
iz^rubila.  prfkukala!  107, 

pr«^kikndti^itf,  ćini,  v.  pf.  Rj.  prc-kundnOiti.  — 
J)  uhćrschtfftcn,  scapo  Horo  munio.  Rj.  «.  ;>.  pušku, 
i,  j.  iiwr  joj  kundak  nat'initi.  V.  impf.  kundačiti.  — 
2)  prekunda^io  se,  ron  ^incm,  dcr  sich  andcrs  tragt 
ala  tfonst,  vestern  mutaint.  Rj.  kare  ne  :a  koga,  koji 
se  preodjene,  obuće  se  drukt)ijc  nego  što  se  nosi  obično, 

pr^kiipne,  pr^kupca,  m.  der  Vorkdufer,  emen/t  ante 
atios,  propoUt,  Rj.  pre-kupac,  koji  prekupljuje  sto. 
—  NJojzi  mi  dolasco  prcknuci  trgorei:  *  Prodaj  nam, 
devo^ko,  lava  i  labuda«.  Npj.  I,  27i>.  Koje  to  smislio 
UH  lir.  O-iji  trg&t^i  bjehu  knezovi,  i  prekupci  slavni 
na  zemlji?  l».  23,  8. 

prckApiti,  prikupim,  r.  pf,  torkaufen^  emo  ante 
iilios:  ja  sam  kupio  ]ja  je  drugi  prckupio  od  mene. 
Rj-  pre-kupiti.  v.  impf.  prekupljivati.  —  L'kradcn 
k"'  ■  '  ■=  -1  pozna  prcjrja.4nji  gospodar,  ako  bi  gn  i 
p'-  '*/r*  ne  znajući  da  je  kra'.leu,  opet  se  vra<5tt 

pu_j..  ..j,  iiiii  };oHpudaru.  Dil,  305, 

prckupljivanje,  n.  da«   l'^rAan/rM,  rmptio  ante 


alios.  Rj.  v€rh.  od  prckupljivati.  radnja  kejom  tko 
prckupljuje  sto. 

prekupljtvati.  prektipljuiem,  v.  impf.  vorkanfen^ 
emo  finfi  alios.  Rj.  pre-ku[iljivati.  r.  pf.  prekiipiti.  — 
A  ju  sam  Junak  morski  trgovac,  Hv  prekupljitje  morske 
trnjinc.  Npj.  1,  325. 

pn'^ku^Jti,  žun,  v.  pf.  {od  kuga)  ubersteJttn,  de- 
fungi  mulo.  Rj.  pre-kužili,  pretrpjeti  kugu  ili  kakvo 
god  do.  V.  impf.  kužiti. 

pr^lu,  /'.  vidi  proslifiua  1.  Rj.  hyp,  od  preslica. 
viai  i  prelja  2. 

jiKdae,  prćlea,  m.  (u  Srijemu)  Oovjek  koji  prede 
i  vi^e  se  mijeSa  sa  ženskinjem  nego  s  mufikarcima; 
gdjekoji  su  takovi  ljudi  i  po  govoru  nali<5niji  na 
žene  nego  na  Ijude^  Weibling,  effeminatus.  Rj.  hi/p. 
2  prelo  w. 

preMgiii^ef  n.  verh.  od  prolagati.  radnja  kojom 
tko  prelužc  Sto. 

prelAgnif,  or&lažem,  t'.  impf,  pre-lagati.  r.  ;?/*.  pre- 
ložili. —  Kou  nje  majka  ruho  prelagase.  ^Kome, 
majko,  hjclo  ruho  slažeš?*  »Bogme  tebe,  moja  mila 
§<5crce!  Ju  sam  tebe  Jovan  begu  dala,  sad  će  Aoii 
kii^eni  rtvjilovi.  Hore.   173. 

prolAmanJp,  n.  das  i)ntzu:eiitrechcn,  diffractio.  Rj. 
rcrh.  od  prelamati,  radnju  kojom   tko  prelama   što. 

prvldinati,  prMamnm,  r.  impf.  einti\reihrccheny 
diffringo.  Rj.  pre-lamati.  v.  pf.  prelomiti.  —  I  ue 
kuzidi  za  JunaO:ke  ruke,  kojeno  su  koplja  prelamale 
i  na  gole  sablje  udarale.  Npj.  3.  357.  Nije  li  ovo 
post ...  da  prelamaš  hljeb  svoj  gladnome?  Is.  58,  7. 

pr4«IAstiti,  prMasfim,  v.  pf.  hetriig^h  dcHpio.  Rj. 
pre-laatiti.  nidi  prfevariti.  u.  impf.  prelaS<5ivati.  isp. 
iustisati.  laskati  (prema  tome  kao  laskajući  lirevariti, 
varati?),  —  Zato  žto  prclaMise  narod  moj  govoreći: 
mir  je.  a  mira  ne  bje^e.  Jezek.  13,  10. 

prelas^lvaajo.  n.  das  lietrUgen,  deceptio.  Rj.  vei'h, 
od   prelfl^Č'ivat).  radnja   kojom   tko  preluiduje  koga. 

prelaSćiratU  prelii.Jst^ujem,  f.  impf.  betriigen,  decipio. 
Rj.  pre-liUi<;ivati.  vidi  varati,  v.  pf.  prelastiti.  —  Rla- 
gijem  riječima  i  blagoslovima  prelašćuju  srca  bcza- 
zlcnijeb.  Rim.  16,  18.  Prorokovahu  Valom,  i  prela- 
svivahu  narod  moj  Izrailja.  Jer.  23,  13. 

prelazak,  pr^lnska,  m.  pre-lazak,  djelo  kojim  tko 
prijegje  it  čega,  preko  čega.  isp.  prijelaz.  —  JoS  prije 
prvoga  prelaska  moga  u  Srijem.  Pi«.  95.  Napominje 
pjesmu  Mojftijevu  po  prelasku  preko  crvenoga  mora, 
l5p.  52.  tJvaj  prelazak  ii  tame  k  vidjelu.  62. 

prolazan,  prMazna,  atj^.  u  gram.  transitit^us:  Sto 
8«  jedni  (glagoli)  neprelazni  a  drugi  prelasni.  Rad 
G,  lol.  adv.:  1.  prelazno:  Njetko  me  anuika  . . .  3. 
ueprelazuo.  Danićić,  ARj.  99b. 

prelaziti,  /ini,  r.  impf.  Rj.  pre-Iaziti.  o.  pf.  prjje<5i, 
—  J)  hinubergvhen^  tramco:  gdje  se  prelazi  preko 
Dunava.  Rj.  —  Sunćeva  je  majka  zapita:  »Od  kud 
li  ovde,  rajska  duSicc?«  ^IMla  sam  pilati  tvoga 
sina  .  .  .  jer  on  preko  svega  sveta  prelazi.'  Npr.  50. 
Oj  mefte<^.e,  moj  no^ni  puini*?el  ti  pndarii  sela  i  gra- 
dove. Npj.  1,  573.  Cesto  knjige  tem^ju  prelaeahu  od 
Al-age  agi  Asan-agi.  1,  576.  Ostavljajući  sad  pravim 
politieima,  neka  preeude,  jesu  li  .  .  .  ja  prelasim 
)c  vladanju  M.  Obrenovića.  Miloft  43.  Oa  jer  ova  pre- 
lazi (i.-e-  na  eelu  naSu  azbuku.  Nov.  8rb.  1818,  3iW. 
U  Bosni  je  vojvodstvo  prelazilo  od  oca  na  sina.  D.M. 
(13.  Samo  kad  porodica  zamre,  pravu  prcUui  plemenu. 
67.  Vrelitseči  na  stvar  pitam...  GPN.  15.  —  2)  i^ber- 
laufcn,  e.Tundo:  prelazi  vino  preko  kace.  Rj.  —  !i)  ova 
bolest  prela?.!,  ist  anstcckend.  Rj.  isp.  prelailjiv. 

pr^laŽ6^ie,  n.  —  J)  ilas  Hiniihergchcn^  transitio. 
Rj.  —  2)aas  Ueberlaufen,  e.zundatio.  Rj.  verb.  od 
prelaziti,  koje  riđi. 

pr^lažljlv,  adj.  n.p.  bolest,  anstakend,  rontagioirnt. 
Rj.  ito  preltui.  isp.  prelazili  3.  xndi  prilje^iljiv.  — 
pred  Ij  »amo  se  glasovi  t  i  s  myeujaju  \\  ž  \  n  (pre- 
luiljivj  košljiv)  a  i  oni  ne  svagda  (popurfjiv).  Osn.  95. 


prHoditi  se 


—  184  - 


proljuboMnloH 


Jirel^dNI  se,  prNeefim  se,  v.  r.  pf.  cufrierent  con- 
uri:  I  Tiirkom  se  ruke  prelcdile,  Rj.  pre-lediti  se. 
V.  itnpf.  lediti  se. 

preletjeti,  prelfetlm,  f.  pf.  hiniiberfiiegent  pervolo, 
traniivojo.  Rj.  pre- letjeli.  rf<m.  preletnuti.  v.  impf. 
prelijeUti.  —  Kud  se  Vonj  polja  dohvati,  prelete  kao 
munja  do  jezeru.  Npr.  15fi  (preleće  =  preletje).  Je  li 
kad  video  tati  i  taki  grad,  a  orao  odgovori:  »Samo 
»am  jedan  put  u  svome  veku  preleieo  preko  njetja.< 
23U  (prelctoo  ist.  mjesto  preletio,  preletjela).  I  tako 
im  Bofc  i  sreća  dade,  ni  tica  im  puta  ne  preleće^ 
dogje  ravlu  dvoru  bijelome.  Npj.  3,  371. 

prelMautl.  prMetnem,  v.  pf,  dem.  od  preletjeti: 
Da  preletne  RMna  bijeloga.  Rj.  pre-letnotl.  v.  pf.  je 
i  prosti  letnuti. 

prelazak,  preležllka,  ni.  kruh  koji  ac  ne  će  onog 
dana  kad  se  ukuha,  da  se  ukiseli  za  pečenje,  van 
prelezi  Oak  do  sjutra.  J.  Bogdauović.  isp,  preležati  2. 

prel^iati,  fim,  v.pf,  uherUegen,  jaceo.  Uj.  prc-leiati. 
p.  tmpf.  ležati.  —  JJ  prelaznOt  kao  ležeći  preboratiti : 
preležao  ^itav  dan.  Rj.  —  2)  neprelamo:  Svako 
zrno  po  Mnika  dalo ;  koja  li  je  njiva  preležala,  pre- 
ložnicii  Bto  cinika  ravno.  Herc.  385. 

^relibttti,  bam,  v.  impf.  (u  C  G.)  vidi  preljevati. 
Rj.  pre-libttti.  vidi  i  prelijevati,  prelivati.  isp.  odlibati 
(i\  pf.  odlitii.  t.  impf,  isp.  libati  1. 

prolij^taige,  n.  dati  Ueherflietten,  pervolatio^  trans- 
votatio.  Rj.  rerb.  od  prelijetati,  radnja  kojom  prelijeće 
II.  p.  ptica. 

prefijt^tati,  prfelijetJem,  p.  impf,  iiberfUegent  trans- 
vvto,  pcrvolo.  Rj.  prc-lijetati.  v.  pf.  preletjeti,  dcm. 
prelelnuti.  —  Mi  se  Turd  maci  ne  smijemo  od  vla- 
fikijeh  Ijutijeh  zmajeva,  prelijeću  preko  vode  Drine^ 
pa  se  naSe  Bosne  prihva<?aju.  Npj.  4.  241.  U  njoj  (u 
pjesmi)  svijetle  misli  pjevaćeve  prelijeću  i  nebo  i 
semljn  i  bizđatui.  OP.  161. 

prelijevanje,  n.  vidi  preljevanje.  Rj.  vidi  i  prc- 
livanje.  -  Obratite  se  ka  Gospodu  .  .  .  te  <!e  ostaviti 
za  sobom  blajroalov  i  žrtvu  i  prelijevanje^  koje  pri- 
nosite Boj,'U  našemu.  UP.  S7. 

prelijt^vatl,  prfelijevum,  t'.  impf,  Rj.  pre-lijevati. 
vidi  i  prelivati.  v.  pf.  preliti.  —  J)  vidi  preljevati. 
Rj.  cidi  i  prelibati.  —  2)  sa  ae,  refleks,  prelijeva  se, 
V.  r.  impf.  n.  p.  avUa,  schillern,  versicoloTein  esse.  Rj. 

prMUi,  prmijem,  ».  pf.  Rj.  pre-liii.  r.  impf.  pre- 
lijevali, prelivati,  preljevati.  —  J)  iz  jednoga  suda 
u  drugi,  uberffiesscn,  trunsfundo.  Rj.  vidi  prenifiii, 
ureftuli.  ocavto  moie  ići  or(^j  primjer,  sa  se,  refleks.: 
Maleoi  bregovi  brzo  ac  preliJH.  Poal.  174  (isp.  prije<?i 
2).  —  2)  n.  p.  mrtvaca,  begiessent  perfundo.  Rj.  kfio 
politi  ga  sveaa  čime.  —  Kad  vidi  da  mu  je  glava 
odnesena,  odmah  uzme  živu  vodu,  le  ga  prelije  i 
Rastavi  glavu,  i  on  opet  oživi  kjio  i  bio.  Npr.  70,  Jakov 
uze  kamen,  i  utvrdi  ga  za  spomen  i  preli  ga  uljem. 
Moja.  I.  p,  18. 

prellrauje,  n.  (u  Srijemu)  nidi  prcljcvanje.  Rj. 
vidi  i  prelijevanje. 

prelivati,  pr&llvfuu,  (u  Hrijemu).  Rj.  r.  impf.  pre- 
livati. V.  pf  preliti.  —  J)  vidi  preljevati.  Rj.  vidi  i 
prelijevati,  prelibati.  —  J?^  sa  se,  refkks,  prelivati  se, 
prMiva  se,  (u  Srijemu)  vidi  prelijevati  se.  Rj,  r»(/*  i 
preljevati  se.  —  Voda   se  prelica  u  viide.  Zim.  13G. 

1.  prćio,  ».  die  Spinncersammlung,  Spinngesell- 
schaftf  coetus  netrieum,  cf.  sunredak.Rj.  gdje  se  sa- 
fftajv  prelje  da  predu.  —  Hodi,  sele,  u  selo  na  prelo^ 
pak  se  l'ali  u  »elu  drugamn,  dn  su  tebe  zaboljele 
ruke  Ijuijaju(!i  nejaka  bratila.  Npj.  1,  612.  njeei 
8  takim  nast.  kod  bjelilo  1. 

2.  pr^lo,  m.  als  Spitzname  fUr  einen  Mann,  dcr 
gei*j)onnen  (wie  Herkulcs,  dcr  Omphah  zu  Liebe),  vir 
gtti  net  feminae  modo,  cf.  prelac.  Rj.  upravo  hyp, 
od  prelac,  koje  vidi.  gen.  pr^la,  voc.  prelo. 

prelAmUl,  prfclomun,  v.pf.  eninreibreihcn,  di/fringo. 
Rj.  prelomiti,  v.  impf.  prelamali.  —  Da   ni  po  Sto 


ne  tome  kolaca , . .  ali  kad  poslije  prelome  i  zagrizu, 
vide  da  su  kola<5i  od  zemlje.  Npr.  177.  Uze  onijeb 
pet  hljebova  i  prelomitH  dade  učenicima  svojijem. 
Mat.  14,   19. 

prelAiUf,  prMoŽTm,  v.  pf  pre-loŽiti.  govori  ne  u 
firv.  n.  p.  preložiti  potok,  t.  j.  naiiniii  mu  drugi 
put.  isp.  premjestiti,  prestaviti.  v.  impf.  prelagati. 

preložnien,  f  t.j.njivat  koja  je  preležala:  Svako 
zrno  po  Ainika  dalo;  koja  li  je  njiva  preležala,  pre' 
loinica  sto  Sinika  ravno.  Herc.  335.  vidi  prijelog, 
fjeliea,  ledina,  živica  2. 

prelja,  f.  —  1)  die  Spinnerin,  n€tri.T,  Rj.  koja 
prede,  vidi  ;predH,  —  Babom  korizmom  plaže  i  male 
prelje  i  pletilje,  kao  u  Zemunu  gvozdeu-zubom.  Rj. 
9b.  rijeci  s  takim  nast.  kod  bjelilja.  isp.  hitroprelja, 
'  tankoprelja,  zloprelja.  —  2)  vidi  preslica:  Na  jed- 
nome dvije  prelje  alatne,  gje  sigjele  dvije  mile  kćeri, 
prele  svilu  na  zlatno  vreteno.  Rj.  vidi  i  prela. 

prMjeći,  pr&legnem,  (pr^lie^b,  prMjeŽe,  prMjegao, 
gla)  V.  pf.  vidi  prije(5i:  Kad  je  bio  vodu  prefjegao. 
Rj.  pre-lje(*i,  kao  prost  glagol  ne  dolazi,  isp.  ijeći. 
vidi  i  preljesti,  prćiji,  p.  impf.  prelaziti. 

prMJesti,  pri'ljezem,  (pr^ljezoh,  prMjeze,  prMjezao, 
zlal  rirfi  preljei^i.  Rj.  pre-ljeaii.  vidi  i  prijeki,  preićL 
V.  impf.  sloz.  prelaziti,  prosti  Ijesti. 

pr^ljetiti,  tfim,  t.  pf.  ^bersommern,  aesiivo,  Rj. 
pre-ljetili,  ljeto  preboraviti.  isp.  oljetiti  se,  zaljetiti. 
V.  impf.  (i  pf.)  ljetovati. 

proljetni,  adj.  u.  p.  slanina,  u>as  Uber  einen  Sommer 
lang  gehlieben,  guod  aesiatem  perduravit,  Rj,  što  ljeto 
prehoravi. 

prdlJCTa^je,  n.  das  Uebergiessen,  transfusio.  Ri. 
verb.  od  preljevati.  radnja  kojom  tko  preljeva  što.  vidi 
prelijevanje,  prclivanje. 

prć^evati,  vSm,  v.  impf  Rj.  prc-licvaii.  vidi  pre- 
lijevati, prelivati ;  prelibati.  r.  pf  preliti.  —  1)  iiher- 
giessen,  transfundo.  Rj.  sa  »e,  refleks.:  Kace  će  se 
preljevati  vinom  i  uljem.  Joil  'Jj  24.  isp.  kod  preliti 
1  primjer  iz  Posl.  174  i  prelaziti  2.  —  2)  sa  se, 
refleks,  vidi  prelijevati  se.  Rj.  preljeva  se  n.  p.  svilaj 
schilleru,  versicolorem  esse. 

pr&IJuba,  f.  isp.  preljubočinstvo;  Eh(Aruch,  udul- 
ierium.  pre-ljuba,  djelo  kojim  tko  preljubi,  isp.  pre- 
Ijubiti.  —  Zadržao  »am  49  riiefi  Slaveoskijeh  .  .  . 
preljuba^  žrtva.  Nov.  Zav.  VI.  Ac  ćini  preljulte.  Mat, 
5,  27,  Koji  pusti  ženu  i  oženi  se  drugom,  učini  pre- 
Ijuhu  na  njoj.  Mark.  10,  U.  Ova  je  sena  uhvaćena 
sad  u  preljubi,  Jov.  8,  4.  Dopufitaš  Ženi  Jezaveli  .  .  . 
koji  čine  preljubu  s  njom.  Otkriv.  2,  22.  prr^iba. 
Korijeni  187. 

preljdbiti,  prMjubim,  r.  pf,  (st.)  Rj.  pre-ljubiti.  u. 

impf.  ljubiti  2.  —  1)  \cidcr  die  I'fUdtt  lieben,  lieben 

den  man  nicht  lieben  soli,  amare  quaH  non  opurteret 

(cf.    priljubiti!.   Rj.   —  Pitala   ga   iz   gorice   vila:   »O 

jelene...«   Jelen   vili   potijo   besedi:    jJu  sam   im'o 

moju  ko.^uticu,  otiMa  je,  pak  mi  ne  dolazi  .  .  ,  ili  me 

je  sa  svim  ostavila,  i  jelena   drugog  prcljuhila.  Npj, 

1.  274.  —  2)  kao  ljubeći  (lice)  preboraviti:  Svu  no6 

mi  je  preljubio  lice.  Herc.  54. 

I      preljubof'fuae,   preljuboiMnc«,   m.   preljubo-rinac, 

koji   je   učinio    ili    ćini    preljubu;  der  Ehehrcrhert 

I  adulter:  Ima  riječi   84  koje   sam  ja  načinio  .  .  .  pre- 

Ijubočinac*   preljuboOinica,   preljuboćinaivo,  preliubo- 

tvomi.  Nov.  Zav.  VII.  Kože!  hvalim  te  Sto  ja  nijesom 

kao  oKtali  Ijudi^:  hajduci,  nepravednici,  preljubočinci, 

,  Luk.   lb,   U,   l'ovjek   koji   uCini   preljubu   s   tugjom 

I  ienom,  đn  »e  pogubi  i  preljubočinac  i  prcljuboćinica. 

Moj«.  HI.  20,  lU.  Kad  vidiž  lupeža,  pristaje^  s  njim, 

i  s  preljubočincima  imaA  dijel.  Pa.  ^,  18.  sa  obličje 

L^p,  dobro^inar,  Sietoćinac,  zlot-inac. 

preljub6{'iniea,  f.  preljubo-Z'inica,  koja  je  u^nHa 
ili  čini  preljubu,  die  Khebreehcrin,  adultera.  —  vidi 
kod  preljiiboOiunc  primjer  i*  Nov.  Zav.  VU.  Čovjek 


prelJubui'iBslro 


—  185  — 


premazivali 


koji  uOini  proljubu  a  tu^'om  J(enom,  da  se  pogubi  i 
preljuboiMnac  i  preljuboćinica.  Moj«.  111.  2(),  U). 

pre1Jubo('instva,  n.  proljubo-ćioatvo.  (Jjelo  kojim 
se  Htint  prtljuha.  itip.  preljub«;  Ehebntch,  uthdie- 
rium.  za  ohlirjc  isp,  dobroćmstvo.  zloi^iasU'o.  —  vidi 
kod  preljuboćiuBC  primjer  iz  Nov.  Zav.  VII.  Imnju 
o^i  pune  prtljuboiinstva  i  Deprestaaoga  grijeha.  Petr. 
II.  *J,  14- 

prclJiibAtvorni,  adj.  Što  preljubu  tvori,  vini;  ehe- 
brccheri^ch,  adulfcrinun.  vidi  kod  preljiiboi^inac  primjer 
iz  Nov.  Ziiv.  VI J.  Hod  zli  i  preljuhotvorni  traži  znak. 
MaU  12,  39. 

prem.  (u  Dubr.)  n.  p.  prem  sitno.  t.  j.  preve<!,  vrlo, 
/Mieftf,  nimis.  Rj.  vidi  pr^. 

prema,  Bj.  praepos.  sa  gen.  i  ia  lokai. 

I,  vidi  pram,  prama;  naprema,  Daspram,  uaaprama; 
i*])ram,  sprumu,  s^jrema ;  proću,  flpro<5u.  sa  g^n.  S  ovijem 
prijedlogom  (koji  glaai  i  pram,  prama^  a  jteato  preda 
se  uzima  i  prijedlog  s:  spretnu,  uprum,  sprama^  i  pri- 
jedlog na:  naprema,  naspram,  naspramu,  i  katUto 
krujuje  u  izostavlja)  rijeć  u  drugom  padežu  pokazuje 
—  1  iij  daje  uekto  okreft  uto  onome  dto  sauia  znaO^i : 
»Moja  žoDo,  moje  je  junaMvo  u  sablji  raojoj.<  Ouda 
se  žena  staoe  moliti  tpram  sablje  liogu.  Npr.  203. 
Pn>K}t,  dikor  i  nalim  sokakom;  a  kad  budeS  naspram 
drora  mngn,  ScSir  »kidaj,  u  ruku  celivaj.  Npj.  1,  B33. 
Usjcde  ^a  igjogata),  ode  namaslirn,  kad  je  bio  sprema 
namastira,  ugleda  ga  otac  ignmane.  2,  BIK  Kad  su 
bili  pravi'  hela  Bttdima,  stala  Jana,  te  gleda  Budima. 
"£,  ti'5^.  (fjuzel  Ajka  umivala  licu  ...  pa  otide  apramn 
ogUdnla,  ogleda  ee,  a  sobom  govori.  Herc.  Ifrl.  Kad 
bude  prema  Turskoaa  sancuj  a  on  lepo  uparadi  voj- 
nike. Milo^,  112.  Narod  neka  ulazi,  svaki  mtprema 
$ć  . . .  naroit  ugje  u  grad,  Hvaki  naprema  se.  la.  Nav. 
6,  5.  20.  Ne  okretahu  8e  idtii^i,  uego  Avaki  i^jal^e  tirt 
prema  se.  Jezek.  I,  9.  —  h)  u  prcnesetiom  smislu:  A 
Vide  je  krasan  prijatelju,  prema  tebe,  prema  doma 
tvoga,  Npj.  2,  516.  Prijateljstvo  koje  imaA  Rpram  mene 
i  moje  siromaSke  ku<5e.  Kov.  -i^  —  2)  kad  bu  etvari 
ovako  obrnute  jodna  drugoj,  mogu  se  i  porediii:  Ovo 
se  može  re<5i  i  za  DoSnjake  prema  OsnianlUa  —  pravih 
Turaka.  Danica  2,  89.  Bilo  ljudi,  koji  »u  ovako  mislili 
i  govorili  o  Talijanskome  jeziku,  prema  iMtinskogn. 
Rj.'  V.  i<tp.  Pint.  2.S.'i— 2H8, 

//.  prema,  {sa  loo.)  Rj.  S  ovij(»ni  prijedlogom  sedmi 
padež  pokazuje  hio  i  drugi  h  istim  prijedlogom,  aamo 
je  sedmi  mnogu  obilniji.  —  JJ  rije<5  u  sedmom  pa- 
dežu pokazuje,  da  je  ueSto  okrenuto  onome  Sto  Aama 
coaći:  gegenUber,  ejr  adverso,  e  regione.  Rj.  Srce  moje, 
puno  li  8)  iadal  gledaju<5i  prema  stbi  draga.  Npj.  1, 
4(K).  Kao  da  je  do  podne  uzrasla  prema  tihom  sancu 
proljetnome.  3,  .^43.  Jednoga  su  c'oveka  iz  (irbicji 
ve/jili  živa  oko  radnja,  pa  ga  onako  pekli  prema  vatri. 
MiloS  68.  Narod  prelažaže  pntmn  JerUtonu.  Ifl.  Nav. 
3f  16,  —  2)  kjid  su  stvari  obrnute  jedna  drugoj,  moru 
St  porediti:  Traži  djevojku  prema  sebi,  dic  ;n  dir 
pitsst,  deinvs  Ulekhen^  parem.  Kj,  Ono  su  carevi,  a 
ovo  Pti  kao  prosjaci  prema  njima.  Npr.  -SI.  /Vemu 
guitcru  valja  se  pružati.  Posl.  261.  Ve<5  sam  mlada 
prema  tebi  ranla.  Npj.  I,  312.  Zemlja.  Ona  je  preve- 
lika Hama  Bobom,  ali  je  preiua  cijrlome  svijetu  mala, 
preniida.  Priprava  2.  Vrana  broju  godina  po  oprosnoj 
godini  kupuj  od  bli^.njega  svoga.  Moja.  III.  25,  16. 
Ne  ućiniV  milosti  domu  Jerovala  Gedeona  prema 
sremu  dobru  &to  je  on  u(.Muio  Izraitju.  Sud.  8,  36. 
Dajte  Go^p^mIu  slavu  prema  imenn  njegovu.  Dnev.  1. 
16,  29.  U  tijem  su  kujigiuua  ua&i  stiLri  dotjerivali 
prema  sx4)me  jeiiku  stari  slovenski.  Dioba  3.  —  3)  obr- 
nutu mogu  bili  atvari  jedna  drugoj  prijateljski  ili  ne- 
prijtitetjski:  prema  glavi,  (es  geht)  um  dcn  Kopf. 
agiinr  de  capUe:  l^cma  glavi  i  ocu  po  glavi  (Poal. 
261).  Rj.  Hix:c  jednom  biti  prema  tflavi,  jali  mqjoj, 
jali  prema  tvojoj.  Npj.  2.  44().  Da  se  vladale  pošteno 
prema  onima  ^lo  su  na  polju.  Bol.  I.  4,  12.  Oprosti 


se  bezakonja  svojih  miloiću  prema  nevoljnima.  Dan, 
4,  27.  Gospod  drži  gnjev  prema  tiejtrijateljima  svojim. 
Naum  1,  2.  isp.  Sini  633. 

proin&ći  se,  premftkiiuti  se,  pr^makaS  se,  v.  r. 
pf.  n.  p.  bračna,  ausgehen,  tu  Ende  gehcn,  deficiOj 
cf.  nestati :  premaklo  mi  se  novaca,  žita  itd.  (1.  j.  ne- 
stalo mi  sad,  a  dobi^'u  opet):  Premakne  se  i  u  carevu 
dvoru  tPosl.  261).  Kj.  pre-maći  se,  pre-makmiti  se. 
vidi  i  prcmankati.  premanjkati,  prekinuti  3,  preti^nuti 
se  2,  pribrali  se  2.  v..  impf.  premicati  se.  —  Vaskr- 
seuije  je  rućak  bez  veOere.  (Valja  da  se  misli  prema 
Boži<^u,  a  osobito  /.a  to  kio  se  u  poćetku  prolje^  j^r«- 
maklo  svašta).  Posl.  32.  Pristavi  hranjahu  cara  Solo- 
muna  ...  i  ne  dadijabu  da  se  Čega  premakne.  Car. 
I.  4,  27. 

pn^mAgiinJo,  n.  verh.  od  premagati.  statue  onoga 
koji  premaze. 

premAflfnti,  premazem,  i<.  impf.  premagati.  v.  pf. 
premo<5i.  «  Hrt\  kao  što  se  govori  premoći  govori  se 
i  premagati:  šubu  ne  nosi  svaka,  nego  koja  premaie; 
ja  više  ne  premazem,  kao:  fvemam  više  novaca  da 
trošim. 

premjkijoće  (premaljeĆe),  n.  mii«  proIje<?e.  Rj.  prema- 
Ijeće,  drufioj  je  poli  osn.  u  ljeto,  vidi  i  protuljeće. 
—  I  jflgnjeta  prije  premaljctja,  i  zeljanice  prije  ku- 
kavice. Rj.  208a  (prcmaljetje  sa  .starijim  nast.) 

pri*an\lj4*taT,  adj.  (u  Herc.)  vidi  proljetni.  Rj.  što 
pripada  premaljeću. 

premAmiCl,  pr^manum,  v.  pf.  cerlocken,  peUicio. 
Rj.  pre-mamiti.  r.  itupf.  premamljivati. 

preniainljivunj<s  n.  das  Verlocken,  pelleđus.  Rj. 
terb.  od  premajnljivati.  radnja  kojom  tku  pretnamlJHJc 
koga. 

f»n*mamljivatl,  prem,^mljujem.  r.  impf,  verlocken^ 
lii'io.  Hj.  pre-niamljivati.  r.  impf.  prosti  mamiti, 
r.  pf.  ]>rcmumiti.  —  Oni  (Turci)  ponajvifie  pjevaju, 
da  su  njihovi  nadjiu^avali  i  hriA6inake  žene  i  gjevojke 
robili  i  premamljivati.  Npj.'  1,  XXXIX. 

prrniAiikatl,  pr^maiika,  v.  pf.  abgehen^  deficio,  cf. 
nc»tJiti,  prenia(^i  tie:  Blaga  tebe  premankati  ne  će. 
Ako  bi  mi  prcmankalo  dara.  Rj.  pre-mankali.  vidi  i 
premanjkati ,  ostala  syn.  kod  premai^i  se.  p.  impf. 
uiankati. 

premi^iijkail,  prtm&njkS,  v.  pf.  abgdien,  deficio, 
prc-maujkati.  vidt  premankati,  i  sijn.  kod  premaćise. 
V.  impf.  manjkati.  —  Nemoj  njima  umaliti  blaga, 
da  im  ne  bi  blaga  premanjkalo.  Npj.  6,  442. 

p^^lnasanj^,  n.  vidi  prebacivanje.  Rj. 

prtrnia^ati,  Hum,  v,  impf,  (u  Boci)  vidi  prebacivali. 
Preko  f*cl^e  pjt'nc  prerntl^aše.  Kj.  pre-muiati.  vidi  i 
preturati.  c.  pf.  premašili   1. 

pn^mAsili  tpr^ma^iii),  pr^maSlm  (pr^maSim),  V,  pf. 
Kj.  pre-miiSiti.  —  S)  vidi  prebaciti.  Rj.  pidi  i  pre- 
luriti.  prevrći.  r.  pf.  je  i  prosti  maAiti.  r.  impf.  pre- 
mazati. —  2)  uber  etuas  tvegreichen,  porrigor  nttra 
(n.  p.  košulja  koljeno):  Crn  mu  perćin  pojas  pre- 
mašio. Rj. 

p^^^la'Zlltl,  p^^mažcm,  r.  pf.  Hitcrschm teren,  per- 
lino:  premazali  mu  zube,  ste  haben  iltn  mit  einer 
Jilcinigkeit  ahgeftrtigi.  Kj.  pre-nia/ali  Ho,  kao  na- 
novo namazati,  u  prcncseitom  smtslu:  premazati  kume 
zubCt  kao  obećati  mu  mazno  rta  pružno,  od  mnogoga 
što  hoće  dati  mu  samo  veoma  malot  najnužnije,  v. 
impf.  premaziraU. 

prcnazivu^JiS  n.  das  (nothdurftigstej  Abapeisen 
eines,  dcr  um  meftr  biitet,  Rj.  verb,  od  premazivati, 
koje  vidi. 

premnzivntl,  premiVzujero,  r.  impf.  cinen,  der  nel 
verlangl,  nothdarftig  abspeisen,  cf.  premazati.  Rj. 
pre-mazivati  što,  kao  nanovtt  mazati,  u  prenesenom 
smislu:  premazivali  komo  zube,  kao  obećavati  mu 
mazno  na  prazno,  a  od  mnogoga  ito  hoSe  davati  mu 
mmo  veoma  malo,  najnužnije. 


premda 


—  186 


l»n«mitti^*ii 


pr&mila,  (u  vojv.  po  varoSitriR)  tcenn  auch,  etsi, 
Rj.  racuik  nrem-Uft.  isp.  ako  i,  i  ako.  corrdat.  opet, 
ali,  no,  ipak;  i  bez  correl.  —  Ovi  i'ovjek  prenula  je 
bio  opak,  opet  promisli  boce  li  dati  svoiu  uq6u.  Npr. 
95,  Prcm  tUt  mlo^i  ljudi  ne  idu  u  bujdiike,  dn  iSne 
zlo  .  .  .  uli  on  poslije  počne  itva  zla  činiti.  Danica 
2,  D2.  JVctM  da  su  ga  Srbi  terali,  no  Srpski  konji 
po9U8Unu.  MiloS  77.  I  tako  oni,  prein  iln  su  bili . . . 
naume  da  ne  pobune  protiv  Miloša.  175.  Pran  da 
ima  doHta  ljudi,  koji  rnadu  mloiro  pjenama,  tdi  jo 
o^)et  teAko  natfi  ^veka,  koji  z.na  pjesme  lijepo  i  jasno. 
Npj.^  1,  XXXIII.  Bidcte  moje  blago  mimo  avc  na- 
rode, pretnda  je  moja  ava  zemlja.  Moj«.  IL  19,  5. 
Vremaa  mi  ee  ć'ini  očevidno  da  .  .  .  ipiJc  se  jednoga 
drže  svi  bolji  gramatici.  Rad  1,  116. 

premćljiinje,  n.  daa  Uehermahlen, -o  secundo  mo- 
lerc.  Rj.  rerb.  od  premeljati.  radnja  kojom  tko  pre- 
mdja  ko. 

prrm^ljatl,  pr&mSlJam,  v.  impf.  iihermahlen,  86- 
cundo  molo,  cf.  premljeti.  Rj.  prc-meljnti,  kao  nanovo 
mljeti,  —  sa  se,  pass.:  Premilak,  ulje  koje  se  ijtvadi 
kad  se  komina  previelja.  Kj.  &76&. 

pr^ai@l,  IH.  (u  Bosui)  der  Burulbaum^  daa  Bur- 
setn,  lapsus  praeceps:  da  ne  preme<5cmo,  pa  ko  na 
ko^a  u  premet  nasrne.  Rj.  pre-met.  ii*]).  premetati, 
premetnuti. 

prcmitue,  premetilća,  m.  koji  premeće:  Idu  dani, 
povori  OoHpou,  da  mu  požljem  pTcnieiiuc,  koji  će 
ga  premetnuti^  i  i^udove  njegove  iuprazniti.  Jer.  4fi,  Ili. 

|in*m^urra.  /'.  (u  Ualm.)  iminuna  Mo  žeue  na  os- 
trvimn  uoh«  na  glavi  i  od  koje  ne  krajevi  »a  »trane 
premetnu  jedan  preko  drugoga  pa  ae  ozgo  iglom  pri- 
tvrde.  Rj.^  —  £a  nast.  iitp.  ejepaća. 

pronirtiU'iiiA,  /*.  đic  DurcfiAuchung,  perncrutatio : 
udarila  prćuietaeina  (kad  potjera  traži  hajduke,  pa 
prem^rn  po  kui^ama  i  po  zgradama).  Rj.  —  rijeci 
m  takovim  nat(t.  kod  deraćiua. 

pr4>int^liinje,  n.  Ri.  verb.  od  1)  premetali,  3)  pre- 
iuetati  »e.  —  1)  radnja  kojom  tko  premeće  ito  (das 
XJeberwerfen,  trajectio.  Bj.):  Istn  promjena  biva  i  u 
oba  ruska  jezika,  »aiuo  Mo  nema  onoga  prcmetanja. 
Rad   I,   Il'i.  —  S)  radnja  kojom  st  tko  premeće. 

pmnHntI,  p^^me(•em,  *;.  impf.  Rj.  pro-uietiiti.  v. 
pf.  premetnuti.  —  J)  iiberuerfcn,  circitmjicio^  pcr- 
volro.  Rj.  vidi  prelurati  %  rdati,  Svrndati,  —  Brljati, 
po  i-anku  prstima  ili  kažikom  premetali.  Rj.  44a.  Di- 
zali «e  kvrge,  t  j.  čovjeka  u  kvrgu  \ei^\\ii  preko  sebe 
premetati  (u  igri).  Rj.  2(>8a.  (^n  preinećući  dlake  po 
glavi  kao  da  je  bi&te,  jedva  nagje  onu  dlaku  crljenu. 
Npr.  12;I.  Snaha  joj  gledajući  i  premctHići  oni  prsten  . . . 
malo  zn  lijem  pretvori  se  u  ovru.  'ž\i^.  C  ini  s  njime 
kao  rtviuja  h  mekinjiuiia.  {Premeće  ffa  po  svojoj  volji;. 
Posl.  347.  »Postavite  »larjeSinu  kakogn  ćoveka  iz- 
metu vi)8«  .  .  .  (_)uda  Btanu  premetati  s  jednooa  na 
dnujoijUj  X  Hvaki  od  knezova  »tane  otiskivali  o<f  sebe, 
izgovarajući  ae  kako  je  koji  znao.  Danica  3,  104. 
sa  ne,  pa.is.:  (Jljia  se  i  premeće  pred  d:  tako  je  u 
Atnrom  Klovenskoni  i  u  bugarskom:  me^.da.  Dioba 
14.  —  S)  sa  He,  refhks.  uherhurEeln,  provotror.  Rj. 
- —  a)  VolHn^e,  igra  u  kojoj  se  baca  Mnp  po  zemlji 
da  se  preme<^e.  Rj.  71a.  Da  se  pr^ne^emo,  |»a  ko  nu 
koga  u  premet  nasrne.  Rj.  ,'>7*»a.  Vije  ae  kao  guja 
u  procijepu,  (K.id  koga  §to  boli,  pa  xe  previja  i  pre- 
meće). I*oh1.  ^4.  i'vftiicćc.  Hc  kao  pregulj  po  »iru.  *JG1. 
—  h}  l\mkoćiAe  ^S(•nju^i  junaci.  Hladove  se  offttjctn 
premetali^  dok  ini  uesta  pralia  i  olova.  3,  421  (htće 
recipročno). 

pr^uii'tnutl,  tnSm,  r.  pf.  Rj.  pre-meliiuU.  r.  impf. 
premetati.  —  /•  ubcnverfen,  pervolvo,  Rj.  vidi  pre- 
turiti.  —  Premetnuie  Jovauovu  ndcu  preko  b'jela 
grla  Marijina.  Herc.  7.  Može  bili  dn  ^Mn  kojt  stih 
prcmettiuo  ili  izostavio.  8ovj.  88.  ovamo  može  se  du- 
dati i  oraj  primjer:  <.>bojicB  koplje  otiuko^e,  oba 
konja  pala  na  kolirln,  oba  ih  je  koplje  premetnulo. 


HNpj.  3,  480.  —  II,  sa  ee.  —  J)  itberburteln,  pro- 
volror.  Rj.  refleks,  riđi  preturiti  se.  —  a)  Svoga 
brnta,  mladoženju,  udari  malo  buzdovanom  u  legja 
da  se  Oflinafa  »  konja  premetnuo.  Npr.  J».  Brz  se  mnogo 
pulJi  prcmetne-,  pa  ga  i  trom  »tigne.  FohI.  ^1*.  — 
b)  Tu  se  vojske  grdno  pozdravile,  crnim  pnihom  i 
te$kim  olovom,  tri  se  puta  vatrom  premeinasc.  5,  33<) 
(recipročno?).  —  2)  reciproć.  rijeOinui,  Worte  tcech- 
seln,  sich  unterrcden,  colloguor:  Da  se  malo  lafu 
premetttcmo.  Rj.  porasgororiii  se. 

primicanje,  «.  da$  Verriicken  (ron  Odd-  u.  a. 
Vcrlegenhcttenj,  perturbatio.  Rj.  vcrh.  od  premicati 
ae,  statue  koje  biva,  kad  se  i'cga  premiie. 

pr^mieiltl  SO,  prfemiće  ae,  r.  r.  impf.  sich  jw- 
riicken^  deficio,  cf.  prema(?i  se.  Rj.  pre-micali  se,  kao 
nestajati,  vidi  pribirati  se  2.  —  (Jndje  »ame  rastu 
palme  i  datule  (urme)  i  mnogo  drugo  kojeAta  ...  i 
ni  u  koje  doba  godine  ne  premiie  ga  ae.  Priprava 
124.  Hljeb  de  mu  se  davati,  vode  mu  se  ne  će  pre- 
micati. 1b.  33.  16. 

premfj^iilti,  primijenim,  vidi  promijeniti,  hinili. 
f.  impf,  premjenjivali. 

pr^miluk,  pr^mioka,  m.  (u  Risnn)  ulje  koje  se  iz- 
vadi kad  se  komina  premelja,  das  Treherohl,  oleum 
ex  recrementis.  Rj.  pre-milak.  isp,  premljeti. 

preminilti,  prbmlnem,  r.  pf.  Ri.  pre-minuti.  r.  pf. 
je  i  prosti  minuti.  —  1)  rerscheiaen,  obeo:  Uarovaie 
j)a  i  prcminuse.  Rj.  pidi  umHjeli,  *  «*/w.  ondje.  Sve 
to  bjehu  nafte  vojevodc,  sve  su  bili,  pa  su  preminuli, 
koji,  sele,  oni  ijoćinnšc,  a  koji  li  oni  izginu&c  Npr. 
3,  bii.  Jutroa  ti  je  cura  premiuuUt.  —  2)  ausgehenf 
deficio,  cf.  neat^iti:  Evo  joj  je  preminula  (fragja.  Rj. 

—  9)  prijeći:  Osvanuo  vodi  Perućici,  i  roda  je 
hladna  preminuo.  Npj.  .5,  119.  OkreuuSe  uz  Koliti 
planinu,  preminule  Kotića  planina,  na  VeruMi  vojaku 
dolazila.  5,  382. 

p^^InislUi,  sIiot,  r.  pf.  Rj.  pre-mif»Iiti,  r.  impf. 
premišljati.  —  I,  1)  in  Gedanken  cahringen:  rijelu 
sam  no(S  premislio.  Rj,  kao  misleći  preboraviti.  — 
2)  kao  promisliti:  Kad  to  vige  Htrahinit/u  bane,  uro- 
he^api  i  umom  premisli,  bas  je  (5ador  silna  Vlah- 
Aliie.  Npj.  2,  27!^.  —  I/,  su  se,  refleks,  sich  anden 
bedenken,  muto  sentcntium.  Rj.  vidi   predomisliti  ae. 

—  Da  ne  bi  prednjih  zuba,  ode  preko  devet  brda. 
(Kaže  se  kad  ko  6to  zausti  da  reće,  pa  se  premisli  i 
o<*uti).  Poftl.  59.  Kako  kum  prase,  ti  odmah  vredu. 
(Kad  li  ko  bode  što  dn  da,  ne  skanjuj  se,  nego  uzmi 
odmah,  dok  se  ovaj  nije  premislio).  l'iB. 

premišljanje,  das  Ueherdenken,  pcrcogitatio.  Rj. 
rerh.  ud  \]  prcmi.^Ijati,  2)  premišljali  kc. —  t)  radnja 
kojom  tko  premišlja  što:  Posle  dugoga  premi^^anja 
i  vedanja  otide  u  vajat,  te  se  ohu^e  u  svoje  vojvodske 
haljine.  Milo5  79.  —  2)  radf$ja  kojom  se  tko  pre- 
mišlja, vidi  predomiAljauje.  —  Da  molitve  fine  ljudi 
na  svakome  mjestu,  podižući  avele  ruke  bex  gnjeva 
i  pređom išljanja.  Tiui.  I.  2,  8. 

premišljali.  prcml.MJam,  v.  impf.  Rj.  pri*-mi$ljaU. 
t.  pf.  prcmisliti.  -—  1)  tibenienkcn,  pcrcoaUof  reptUo. 
Rj.  —  Idi,  muli,  ne  premišljali  ništa.  Spr.  51.  Na 
deiuir  se  peudžer  u.*islouio,  pa  premišlja  misli  svako- 
jake.  Npj.  2,  45,  l*rcmišljao  sttm  na  svaku  ruku. 
.Stniž.  1880,  17G5.  Srce  pravednikovo  premišlja  ita 
će  govoriti.  Pri(\  15,  28.  —  2)  na  se,  rejleks.  sich  ttc- 
denken^  delihero.  Rj.  vidi  predomi^^ljati  ne.  —  ZaAto 
se  stari  ljudi  mnogo  premišljaju.  t>tmi.  1886,  836. 
Šia  se  toliko  premis^atel  Eto  .  . .  idite  onamo  te  ku- 
pite. Prip.  bibl.  30. 

premhnfn,  f.  (u  Risnu)  t^idi  dtamadan.  Rj.  nekakav 

.prsluk  osotfito  u  Arnauta.  —  Pravi  Bokelj   gore  po 

I  košulji  inm  nd  crne  svite  (cohe)  prsluk,  koji  oni  »ovn 

kružal:  prsluk  je  ovaj  gore  izrezan,   a  dolje  se  pre- 

samiii  kao  premitača  (džamadan).  Kov.  40.  —  ry>ći 

(f  takovivt  nast.  kod  ojepaća. 


preniiti 


—  187  — 


proiK^nairatl  se 


-primiti,  •premlm,  glagol  ne  naUizi  $e  prost  nego 
samo  uloien  o-promiti,  pn-,  raz-,  s-,  u?;-,  r,ft- ;  r.  impf. 
sloi.  o-premati,  pri-,  i  t.  d.  znamenje  (korijenu)  iire- 
gjivaLi,  pri);otavfjaU.  isp.  Korijeni  286. 

prvniizjinvalo*  m.  koji  premiK^uje.  Kj.*  —  su  nast. 
ifij>r  bnjato. 

premizrivnnj«^,  «.  verb.  od  premizpivftti.  RJ. 

prcaiizcivnti,  premlzgujČin,  n.  impf.  jesti  bc/.  volje 
hot-e  li  ne  će  \\,  n.  p.  kad  je  Čovjek  sit.  Rj.  pre- 
aiizgiviiti. 

pr&njona,  /*.  djelo  kojim  se  premi^eni  Sto;  đie 
Aendtruntj,  Verfindaunfj,  immutatio,  mutatio.  vidi 
promjenu  2.  —  Današnja  njihova  (BoSujakai . . .  mrzost 
na  nove  uredbe  i  premjene.  Kov.  6.  Poglavice,  koje 
(su)  ostale  po  ^remu  i  po  Banatu  ćekftiii<5i  premcttn 
Audbine  6rp«ke.  Milod  o6.  Ja  miftlim,  na  m\  Srbiji  i 
prije  Kosova  imali  I  junačkih  pjesama  od  starine,  no 
Duđudi  dnje  ova  premjenu  tako  ailno  udarila  u  narod . . . 
Npj.*  1,  XXXVII.  C  u  ć  pretvara  se,  n.  p.  batMti 
m).  baciti  ...  ali  se  i  u  drugim  gjekojim  rijećima  ova 
preiHJena  može  Čuti,  kao  n.  p.  Senat  (mj.  senat).  I'ohI. 
XXIX.  Ovakovft  prezimena  postaju  od  niu^kijeti  imena 
hez  ikakc  vremjene  u  glamt^  n.  p.  Miltltin,  Mil&tinovi<^. 
XLUL  U  du^i  sam  veliku  premjenu  oćutio.  Hćep. 
mal.  120. 

prnmjenjiva^jo,  «.  verh.  od  premjenjivati.  radnja 
kojom  tko  ptevijetijnje  sto:  daa  Ahandern^  Aendcrn: 
imjmttatiOf  mutatio.  vidi  promjenjivanje.  —  Cakavci 
govore  upravo:  rekal.  pri^al  i  t.  d..  a  dalje  u  pre- 
tnjtnjivanJH  kažu  i  oni,  kao  i  mi;  rekla,  rekli.  Pia. 
52.  Ph  m  prcmjenjivajijii  i  opijch  istijeh  riječi,  koje 
811  i  Hrp**ke  i  Slavonske,  ima  mno;;o  kojeSta,  Slo  nije 
zajeilnir-ko  oba  jezika.  82. 

prPBiJonJtvaH.  premj^!liujem,  v.  impf.  pre-nijenji- 
vati,  tthfi?iderHj  dnaern,  immutare^  mutare.  vitli  pro- 
mjenjivatj  I  2.  v.  pf.  premijeniti,  —  Imenu  . .  .  pre- 
fffjenjuju  c  na  č.  Rj.*  XXXVU1.  su  se,  pa$s.:  KaŽu 
da  ne  »lova  ne  premjenjuju.  RJ.'  XXX. 

pr^ajeriti,  r'un,  v.  pf.  abmessen,  dimetior.  Rj.  pre- 
mierili.  r-  impf.  mjeriti.  —  Iloiiu  ti  ga  premjeriti 
blagom.  Npj.  2,  fiOr».  Ko  je  izmjerio  vodu  prstima 
svojim  i  mehcJta  premjerio  pcgjuf  I«.  40,  12.  sa  se, 
poM8.:  t)de  atrela  u  pra  i  u  mngUi,  ofima  se  ne  da 
pregledali,  a  kamo  li  premeriV  arninom.  Npj.  3.  361. 
Tako  važan  da  mu  str  veličina  raSnosti  u  ovaj  par 
joi  ne  moJte  premeriti.  Uani^^i«?,  Vid.  d.  18<J2,  19. 

pr^njoslitl,  stTra,  v.  pf.  iihertragen,  transfera.  Rj. 
prp-nijcjitili.  vidi  prestaviti.  tup.  prelo^.iti.  kao  prosti 
glagol  ne  nalazi  «r.  isp.  mjeslili.  n  impf.  premještati. 
—  i)  Pipnu  ga  (Veljka)  h  han  je  i  premjeste  u  Ne- 
goiin,  Daniea  1,  81.  PretnjrMi  topove  na  po^e  Kr(^a- 
govo.  5,  37.  <_>vakovi  glajroli  slo^-oni  premjeste  samo 
gUts  na  predlog.  PohI.  WAl.  Josif  ubvati  za  rukti 
oca  svojojra  da  je  premjesti  tt  glave  Jefremove  na  ginru 
Manasijinu.  Mojs.  1.  4'S,  17.  I^remjentih  megje  nuro- 
dima.  L».  li),  13.  —  2)  na  se,  pass.  ili  refleks,  den 
iJrt  dmlrrn,  locum  muto.  Rj.  —  U  lom  udare  Turci, 
i  logor  t*e  prospe  i  premjesti.  Rj.  28lb.  74Llo  se  Turnku 
komitf\ja  prementi  h  Ni§a  u  8ofiju.  MiloA  39.  <idie 
bude  jKitrebno  da  .v«  koja  riječ  premjesti  ili  doda  ili 
izoHtavi,  to  <?u  ja  činiti.  Npr.  X. 

pr&mJrStaJ.  m.  djelo  kojim  hc  6to  ili  ko  premjesti ; 
dic   }'crsctxnHgj  TruTinlocation.  —  U  .svoj  svojoj  slu-  | 
ibenoj   radnji  namo  . .  .  (>uvao  !*e  od  uiioga  >to  može 
da  izu/uvi'  pmneštaj!  Zim.  Ufj.  za  hokI.  isp.  dnca^rjaj. 

pr^mjestanjo,  n.  dt^t  (^cifcrgctzenj  fJebertrugen, 
trnnsUUio.  Rj.  verh.  od  1)  premje.^tali,  2)  premještali 
se.  —  I)  radnja  kojom  tko  pren\jeMa  kuga  ili  sto.  — 
2)  radnja  kojom  se  tko  premješta. 

prftioje.^lati,  štum,  v.  impf.  Rj.  prc-mjcMati.  riđi 
prestavljali.  v.  pf.  premjestiti.  —  i)  tibemetien,  ulter- 
tragev,  transfera.  Rj.  —  Oni  im  starješine  postavljaju, 
prevji'sittju  i  zbaeuju.  Rj.  395«.  Knez  Sima  je  »auio 
prcmcatao  sančcve  po   I'oceriui  s  jednoga   mcsta  mt 


drugo.  M\\ok  3H.  —  2)  sa  se,  refleks.  Hi  pass.:  sich 
Ubersetien^  den  Ori  dndern,  trans fero  me,  irunftporio 
me.  Rj.  —  Ne  će  da  prisjede  na  jednom  rajerttu.  nepo 
se  premješta  tamo  amo.  Rj.  6'J7a.  Katkad  i  ih)  i^itavi 
veliki  dijelovi  zemlje  premje.Haju  se.  Pripravu  102, 
Iz  staroga  šatora  koji  xr,  premješUišc  po  pustinji,  uzeše 
kovL'eg  zavjetu.  DP.  lib\. 

pnMnl6iiti,  prt^mložim,  t?.  p/l  pre-mloXHi,  premlogo 
učiniti  štn,  n.  p.  reći.  v.  impf.  mložiti.  —  A  oprosti, 
jer  sam  prctnložio.  Npj.  5,  547. 

prfeinljoti,  pr^meljem,  v.  pf.  iibermnhlen,  secundo 
molo,  Uj.  pre-mljeti,  kao  nanovo  samljeti,  v.  impf, 
premoljati. 

prrmn6žiti,  prtmnofim,  o.  p/.  pre-množiti.  prc- 
mnogo  učiniti  šta,  n.  p.  reći.  prana  premložiti  isp. 
namnožit:  t  namlo^iti,  umnožiti  i  umložiti.  v,  impf. 
množiti  (i  mložiti). 

premd^l,  p^^mognem,  v.  pf.  (u  Hrv.)  n.  p.  Pubu 
ne  nosi  svaka,  nego  koia  može  premoći  (t  j.  koja  je 
bogata,  te  može  kupiti),  erschcingen,  conficio,  Uj. 
pre-moći.  v.  impf.  premagati. 

premisi  ili,  premostim,  v.  pf.  Rj.  pro-mostiti.  kao 
prost  glagol  ne  nalazi  se.  isp.  podmostiti,  umostiti. 
—  1  a)  prije(*.i  vodu  mostom,  uiersctien,  trajicere. 
Rj.  —  b)  konopac,  t.  j.  prijei^i  njime  (kao  5to  (''me 
pelivani).  Rj.^  —  2}  Sii  se,  refleks.:  Marica  se  voda 
premostila  od  dobrijeh  konja  i  junaka.   Kj. 

\^^^m^^i\ilt^i~lm^  V.  pf.  mit  einem  Netz  uhersiciteut 
reti  obsiruo:  L'ele  su  mu  sunce  premrežile.  Rj.  pre- 
mrežiti  sto,  kao  prevući  ga  mrciom^  načiniti  po  njemu 
mresu.  ne  nalazi  m  kao  prost  glagol,  ruli  /amreziti 
1.  —  I*remrfže.nj  part.  pasa.  od  premreziii:  Pregrni 
ne.  6ohom  pa/^irlijom,  ^to  je  zlatnom  Žicom  premreietia 
tNpj.  2,  612).  Rj.  ri7i;b. 

pu^mfsiU,  prijmrftTm,  v.  pf.  Flelschspeisen  e^sen  da 
man  sie  nichi  essen  solite,  utor  carnibug.  Rj.  pre- 
mrsiti,  pojesti  Ho  mrsno  u  petak  [posni  dan),  v.  impf. 
premrSivati.  —  Kad  ko  premrsi,  valja  drugi  put  ono 
da  naposti  (1.  j.  na  mrsku  da  posti).  Rj.  402a. 

premrsEvSnJo,  n.  verb.  od  premr^ivati.  Rj. 

premr^irnti,  prem>SujSm,  e.  impf.  Fleischspeisen 
e^sen  da  man  sie  niciit  essen  solite,  utor  carnibus, 
Rj.  pre-mrSivati,  jesti  inrsno  «  petak  (posni  dan)*  v. 
impf.  prosti  mrsiti  (seV  v.  pf.  premrsiti. 

promAeiiti,  premćoun,  v.  pf.  pre-raiunti.  i'iii«  pre- 
šutjeti, rerschtceigen,  rettcco.  v.  impf.  mučati.  —  Kako 
li  se  sri'e  bilo  okamcnilo,  knd  prsten  ovaj  vigje;  ati 
fle  opet  ustrpi  i  premuči.  Npr.  253.  sa  se,  pans.:  moŽe 
se  rekavši  samo  *ali<  i  prcmučati  sve  l^to  se  misli. 
Drtiiieit^  .\Rj.  72b. 

pr^miidro.sl,  pr^mudrosti,  f.  dic  Weisheitt  snpientia, 
Kj.  pre-mudroat,  kao  mudrost  velika^  prevelika,  isp. 
supstaniiva  sloL  sa  i)re:  prekrvnik,  preprijiitelj.  — 
Carica  južna  dogje  da  sluSa  premudrost  Solomunovu. 
Mat.  12,  42.  Svrši  Isus  pritV  .  .  .  otkud  ovome  prC' 
mudrost  ova  i  mo(^i?  13,  54.  O  dubino  bogasiva  i 
premudrosti  i  razuma  Hožijt^gal  Rim.  11,  33,  Usta  će 
moja  kazati  premudrost,  i  srce  moje  reći  će  razum. 
Pb.  49,  3. 

prcnnrćditl,  preni\re<Jim.  r.  pf.  dndem»  muto.  Hj. 
pre-nareiiiti  što^  naćiniit  da  bude  drukčije,  iap.  pre- 
raditi, premijeuiti.  v.  impf.  prenaregjivati. 

pri>ritiregjivanje.  n.  dtts  Acndcm,  mutatio.  Rj, 
rerb.  od  prenaregjivati.  radija  kojom  tko  pretiare- 
gjuje  što. 

prenure^lvnti,  prcnarrgjujgm,  v.  impf.  imdornt 
muto.  Rj.  prc-naregjivali  sto.  činiti  da  bude  drukčije* 
isp.  premjenjivati.  v.  pf.  prenarediti. 

pren^mAraaJts  n.  das  tihnmdvhtig-verden  vor 
Senmeri,  dai^uium  jjr««  dolorc.  Rj.  verb.  od  prene- 
mtiK'iti  ^*'  stanje  koje  hiva,  kud  se  tko  prenemute. 

pn'n4*ni Agenti  s*%  preut-uiažem  se,  p.  r.  impf.  xtor 
Schmcrz  in  Ohnmacbt  fallen,  def^tio  prae  dolare.  Rj. 
pre-uemagati  »c,  padati  u  ne*i>tjeat  od  boli.  v.  pf* 


prciK^morl 


188  - 


preobući 


prenomoći  (•  se).  —  Ju  idem  leći  u  kući,  a  ti  me 
pokrjj.  pa  se  preitemači  i  jnuči,  i  kaži  da  sam  umr'o. 
Npr.  170. 

prcnomdei,  prenfemojpBm,  v,  pf.  Rj.  pre-nemoći, 
pusti  u  nesv\je.Ht  od  bolt.  vidi  uhiJiti.  v.  impf.  prene- 
magftli  se.  —  J)  vidi  prcnemoći  se:  A  od  runa  Jovan 
pTcncmoie.  Rj.  —  >Jofi  je  živ  Josif«.  A  u  njemu  (u 
Jakovu)  arcc  prcnemožc,  jer  im  uo  vjerovaže.  MoJ8. 
I.  ib,  26.  Ona  mu  (Diilila  t^amrH>nu)  doaajrjivaŠe  .  .  . 
i  dum  MU  prenemože  da  umre.  Sud.  16,  16.  —  2)  sa 
se,  refUks.  vor  Schmerz  in  (thnmacht  fallcyi,  d^ficio 
prae  dolove:  Od  jada  se  stara  prenemoh.  Rj.  vidi 
prencmoći. 

prcnorAzlU  se,  pren^razim  se,  p.  r.  pf.  (u  0.  G.) 
kao  obczuanid  se,  vidi  upropastiti  se  (n.  p.  od  Čuda). 
RJ,*  pre-nc-rozili  se  (isp.  porazili),  vidi  i  upanjiti  ao, 
uproStiti  90.  vtp.  prepasti  se.  —  Ama,  ko  meni  to 
pi6e7  prekide  preneraženi  Knez.  Mil.  164. 

prOD^sti,  jtren^sem,  v.  pf.  isp.  Obi.  67.  vidi  prenijeti. 

prenijeli,  prenfesem,  (prenio,  pr'^nijela),  v.  pf  htnii- 
bertrugcn,  tratisporto.  Rj.  pre-nijeti.  tidi  prenesti.  v. 
impf  prenosili.  —  Na  lo  ae  Bog  smilovao  i  neka- 
kijem  čudnijem  načinom  prenio  i  njega  (Marku)  i 
ourca  u  nekaku  pećinu.  Rj.  346h.  Jofi  kako  je  Beo- 
grad uKet,  senat  je  u  njegu  prenesen  iz  Smedereva. 
Miloš  12  ijtogrjcšno  mj.  prenesen).  Jer  sam  je  (riječ) 
ja  najprije  ruo  u  Srijemu,  odakle  je  od  skora  pre- 
nesenu u  8rbiju.  Pis.  3"2  {pogtješno  mj.  prenesena). 
Kad  ko  umre  a  nema  sina,  onda  prenesite  n^tnljedstvo 
njegovo  na  kćer  njegovu.  Mojr.  IV.  27,  S.  U  pravom 
ili  «  prenesenom  znaćcniu.  Danićić,  ARj,  07a.  sa  pre- 
ueSen,  prenesena  tup.:  \ljeitlo  donesen  imtk  i  u  boljih 
književnika  a  gdječto  i  u  narodnim  pjesmama  i  do- 
ficscft,  ali  je  to  pogrje&ka.  Obi.  67. 

pri^nititi,  lim,  ti.  pf  t.  J.  niti.  dus  Truvivi  erneuern, 
liciu  renovo.  Uj.  pre-nitili,  kao  nanovo  nanititi.  v. 
impf.  ni  tili. 

prenizall,  pr^nlžEm,  r.  pf  (Perten)  auf  dne  an- 
dtre  Schnur  tichen,  insero  filum  uliiid  marguritue. 
Rj.  pre-nizati  n.  p.  /«>cr,  s  jedne  žice  nu  drugu  ga 
nanisati,  r.  impf.  prenizivati. 

prenizivnnjc,  n.  dux  Ziehen  (i,  B.  der  Perlen) 
auf  eine  andcrc  Schnnr,  inxertio  margaritarutn.  verb. 
od  prenizivati.  radnju  kojom  tko  prenizuje  n.  p.  hiscr. 

pronizfvAli,  prenlzujćm,  v.  impf.  (Perlen)  auf  ei ne 
undere  Schnur  siehen,  insero  filum  murgnritae  aliuđ : 
Bazergjaui  biser  prenizujtt.  Kj.  p rt- -ni rivali,  s  jedne 
šice  na  drugu  nizuti.  v.  pf.  prcmzali. 

prrn&ćiti,  prfenoĆIm,  i\  pf  Hhernuehtent  pernocto. 
Rj.  pre-noditi.  vidi  prekonačiti.  v.  pf  je  i  jtrotti  no- 
ćiti. V.  impf  noćati,  noćivuti.  —  Žene  i  djevojke  do- 
nesu u  veće  kući  omaje,  i  metnu  u  uju  svakojaku 
bilja,  te  prenoći,  pase  u  jutru  njom  kupnju.  Rj.  15ia. 
Po  tom  ae  (ruka)  metne  te  prenoći  u  ululkoj  vodi  da 
ae  Ofllaći.  Rj.  16ia.  Da  prenoćim  jednu  noc  h  carem. 
Npr.  58.  Ja  tu  ostah  noćcu  prenoćiti.  Npj.  1,  317. 

prrndNhi.  pr^no8ira,  v.  impf.  ubertragen^  iranaporto. 
Rj.  pre-noniti.  v.  pf  preneHti,  prenijeli.  —  Baft  kakre 
sam  muke  prenosio^  prosta  i  ta  žaloHt  pri  ovojzi.  Ho 
ne  danas  na^je  iz  neuada.  Npj.  y,  467  (ne  =  nas; 
prenositi  ovdje  ^=  podriosili?).  Kojegod  uaS  brat  do- 
maćin njemc  iz  doma  iznosio,  i  preko  kutnjega  praga 
prenosio^  bilo  mu  sretno.  Kov.  I2().  *.>vo  su  oni  oblaci 
bezvodni,  koje  vjetrovi  prenose.  Jud.  1*2.  sa  se,  p<iss.: 
Iz  Srijema  prebjegnu  mlogi  ljudi  u  Srbiju,  i  slane 
se  krijući  prenositi  po  malo  dzehane.  Danica  ii,  177. 
Ulago  .  .  .  stoka  .  .  .  od  stoke  prenosi  se  značenje  na 
životinju  u  opće,  kakvu  god.  Danićić,  ARj.  4(X)a. 

pren&^enjo,  n.  ci««  Vebertragen,  trunsportatio.  Rj. 
rerb.  od  prenoHiti.  radnja  kojom  tko  prcj\osi  što. 

prdnuti  se,  prenSm,  se,  v,  r.  pf  aus  dem  ScJilafc 
iiJ*errascht  aufhlicken,  e  somno  eseuti.  Rj,  znaćenje 
(korijenu)  trtati  se:  predati,  prenuli  .te.  Korijeni  29^. 
—  Kad  bude  oko  ponoći,  on  zadrema  i  zaspi  na  ko- 


bili, a  kad  se  prene^  a  on  .  .  ,  Npr.  25.  Kad  ga  po- 
pusti vrućina  i  prene  se  od  »nrt,  on  oseti  smrad  od 
svlaka.  54.  Prette  se  iza  sna  car  i  jedva  ĆeknAe, 
doklen  mu  dan  do^e.  "262. 

pr^o,  (u  O.  G.)  riđi  preko:  preo  brda.  Rj.  prijedlogu 
preko  može  se  k  i  izbacili:  preo,  preodau,  preonoć, 
preosred.  preokumak;  po  tom  se  može  i  e.  odbaciti: 
pro  (istoga  znaćenja  koga  je  preko).  Korijeni  285.  — 
J)  Ako  ne  će$  vojsku  pokupiti,  sto  hiljada  plaćena 
soldata,  pa  ih  poslat'  preo  liumelije.  Npj.  5,  73.  — 
2)  riječi  dan  i  noć  uz  onaj  prijedlog  u  snaćenju 
vremetm,  koje  se  onda  misli  od  početka  do  krftja^ 
običnije  su  u  ukusatiim:  preodan,  preonoć  (krivo  su 
pisane  sastavljeno  n^esto  preo  dan,  preo  noć),  vidi 
preko  3b. 

prooblAOenJe,  n.  das  Ueherziehen,  mutaiio  testis. 
Rj.  verb.  od  1)  preoblaćiti,  2)  preobiaćiti  se.  —  IJ  radnja 
kojom  tko  preoblači  što.  —  2)  radnja  kojom  se  tko 
preoblači. 

proobltU'Mo,  n.  (n  Lici)  vidi  (niblje.  Rj.*),  preobuka. 
Kj.    pre-ohlaćilo,    odijelo  za  preoblačenje,  vidi  i  pre- 


oblaka,  promjena  3 

1>I 

vidi   preodijevati.   v.  pf.  preobući.   —   1)  umkleiden 


»rrobl 


ironije 
Aćid 


preoblafim,  v.  impf.   Rj.  pre-oblaćiti. 


uberziehen,  vestern  aliam  induo,  H\.  preoblačiii  n.  p. 
košulju,  t.  j.  drugu  oblačiti,  ili  koga,  i.  j.  ohiačiii 
ga  u  drugo  odijelo.  —  2)  sa  se,  refleks,  sidt  umkleiden, 
mutare  vestcs.  Rj.  preoblaćiti  se,  t.  j.  drugo  odijelo 
oblačiti,  vidi  prej*vlaćiti  se.  —  Maćeha  stane  odmah 
mrziti  na  svoju  pitstorku  .  .  .  zabranjivala  joj  je  da 
se  umiva,  ćci^lja  i  preuhlnči.  Npr.  125. 

preubllidali*  preobludilm,  v.  pf.  die  Oberhand  be- 
kommsn,  superOj  superior  sum,  vinco.  Kj.  pre-obladali. 
isp.  obladati.  —  Na  kniju  XV  vijeka  preobladao  je 
sa  svijem  taj  oblik.  Istor.  60. 

pr&ubliika.  /*.  vidi  preobuka:  I  oprati  tanke  pre- 
oblake.  Kj.  pre-oblaka.  vidi  i  preoblaćilo,  i  syn.  ondje. 

pre&brUKili,  jeim,  v.  pf  Kj.  pre-obraziti.  v.  impf. 
preobražavati.  —  1,  1)  koga,  vcrklfiren,  transformo. 
Rj.  drugi  nm  obraz  dati.  —  2)  što,  duii  mu  drugi 
obraz,  lik,  oblik.  —  Ovako  spuljapreu6raipn»  ^nn^a 
bježe  odmah  u  poćetku  po  svojijein  dijelovima  raz- 
lićna.  Priprava  3.  sa  se,  pass.:  Kao  Ato  se  preobrazilo 
•  t«  u  >ć^.  Rat  28.  —  y/.  sa  se,  refleks.  —  2)  sidi 
verklnren  (von  Christus)^  transformari.  Rj.  —  Isus 
izvede  ih  ua  goru  visoku  same.  I  preobrazi  se  pred 
njima,  i  zjisja  se  lice  njegovo  kao  sunce.  .Mat.  17,  2. 

—  2)  ein  anderes  Geaidit  bekommen,  mutare  fucicm. 
Poslije  prcobraŽcnja  kažu  da  ae  i  na  zemlji  src  pre- 
obrazi i  gora  n.  p.  poćne  žutjeti.  Rj.  kao  promijeniti 
se.  —  Gospoda  sve  pogleduju  jedan  drugoga,  svak 
preobraien,  u  svom  licu  suzom  narušen  prosipljujući 
suze  niz  lice.  Npj.  5,  454. 

pr&obmžaj,  m.  vidi  preobrnŽenje  2.  djelo  kojim  se 
šio  preobrazi;  die  h'r.form,  VmbUdung.  —  Tek  s  nekim 
preobražajima  nmgla  bi  se  zadniga  nadati  podmlagje- 
uom  Životu  u  novom  veku.  Zlos.  285. 

pr&obružuJDi.  adj.  sto  pripada  preobriizaju.  — 
V'Iadalac  koji  nepreki<lno  goni  preohrašajnu  politiku. 
Mil.  267. 

preobražAvanJo,  H.  vtrh.  od  prt-obražavati  se.  Rj. 

preobrnit\vati  »<»,  preohriVžaviim  »e,  r.  impf.  ein 
andcre.s  de.'^ivUt  Itekommen,  mutare  favietn.  Rj.  pre- 
obražavali se.  V.  pf,  preobraziti  se.  —  Sve  je  Bog 
stvorio  .  .  .  Njegova  se  stvorenja  mijenjaju,  i  pi>  na- 
ravnom uzroku  ea  svijem  preobražavaju.  Priprava  iHl. 

prodbriiženlje,  pre6braieiije,  n.  —  i)  die  Ver- 
kldrung  (^hristi  (ti.  Autfust).  Ki.  :a  na^t.  i.tp.  bogo- 
javljeuije  i  bogojavljeuje.  —  Ne  priznavahu  dn  je 
svjetlost  ureo^raicrtju  Hristova  božanstvena.  i>^.  110. 

—  2)  vidi  preobražaj.  —  MUoS  je  provipjao  zuaćaj 
i  Širinu  VulEovoga  preobrazenja,  Mil.  2«;7. 

prpobdei,  preobiSćera,  r.  pf  Rj.  pre-obući.  vidi 
preo«ijenuli,  prcru^iLi,  promijeniti  (ruho),  v.  impf.  prc- 


pn^obiika 


—  189  — 


propadnuti 


obUOiti.  —  1)  vmkteifien,  ttlitts  t^etles  infhto.  Rj.  — 
HBJtluri  DA  zimovni>-iQia  .  .  .  pijekoji  prtohureni  u 
uro»te  htdjine  (Hivajii  stoku  kao  nhi^e.  itj.  7*J'.lb. 
Napju  n  polju  je<lnn  ^obanfe  ko<I  ovat-A,  i  prcohuku 
ga  i  mjesto  brata  nvo^n  ocu  povedu.  Npr.  I*.  —  '^)  sa 
eii,  refleks.  Hich  umkleitUn,  vc'iteff  muto.  Rj.  vidi  prc- 
avu(?i  «e,  promijeniti  se  3.  —  (*d  jada  se  Vui^e  pre- 
obuče: uuri  na  se  tucai^ke  haljine.  Npj.  3,  404.  A 
kad  do^e  bijel'  danak  (ijur<rjev,  te  se  poru  lisiom 
preobuče,  crna  zethlja  travom  i  cvijetom,  4,  311  (isp. 
preodjfsti  se). 

pr6ul»uka,  /*.  die  Kltidunfj  lum  l'mkleiden,  resti- 
mtnta  tilia,  recctitin,  ef.  preoblakji,  preoblai^ilo.  Rj. 
t  ttffn.  ondje,  ruho  za  preohhtcenje. 

prrdbiiti,  pr&obujgm,  r.  pf.  Rj.  pre-obuli  obm'u. 

r.  impf.  preobuvati.  —   1)  cinem  die  Schuhe  zurecht 

niuchen,  refiiigo  calrcumentnm.  Rj.  —  2)  »<i  se,  refleks. 

Kciuf  S\hithe  :urecht  »meheri,  refhttto  adceumentuvK  Rj. 

»rcobAvMnJe,    n.   đa^    \\'iider-ZHrecfdinttt:ben   dcr 

f^ftuhet  calcenmenti  refiiiio,  Rj,  verh.  od  1)  preobu- 

•f»ti,  2)  preobuvati  8e,  koje  vidi. 

prrobAvafi,  preobuvam,  v.  impf.  Rj.  pre-obuvali 
oltu^u.  tJ.  jif.  preobuti.  —  fj  dic  Sdiuiit  ivicder  zurccfit 
tnadien,  refingo  calceinnentnm.  Rj.  —  2)  rf«  se,  refleks, 
gich  die  obuća  u-ietier  sureelti  mttchen,  refingo  calce- 
awmtH7H.  Rj. 

pr<*od  .  .  ,  vidi  prebod  . .  .  Rj. 
pr^odao,  vidi  danju:  Preonoć  je  na  snu  ga  gle- 
dala, preodtni  je  jfroznica  hvatala.  Rj.  preo  dan,  tako 
rastavljeno  treba  da  .se  piše.  Jer  je  preo  =  preko 
prijedlog  us  koji  stoji  dan  u  akm*.  i>p.  preo  % 
preko  dn. 

prenlllJ^TanJl^  n.  rerh.  od  —  1)  pretMlijevati: 
radnja  hjjoui  Iko  prcodijeva  koga.  —  2}  preo'iijevati 
i;  radnja  kojom  se  tko  ili  što  preodijecu. 
ipreodijM^atl,  pre^idijevam,  r.  impf.  pre-odijevali. 
»».  preobla*5iti,  i  sifn.  ondje.  v.  pf.  prcndjenuti,  pre- 
onjc«ti.  preotijeti.  —  1)  prcodijeru  tko  koga.  vitli 
preoiljcnuti  1.  —  2)  sa  ho,  reflekft.:  t^to  se  čovjek 
Dolje  duhnvnijem  vrlinama  preodijeva,  to  mu  se  l^rije 
otrorajti   vrata  nd  bliijrodntnijpb   liiiiia.   Pl*.   lt>. 

pre^djentili,  preddjosfi,  pr«d*ljeH»  preodjedeni 
(prvudjeucm),  v.  pf.  Rj.  pre-odjenuli,  piu-odjeali,  pre- 
odjeti.  vidi  preobu<?i,  prcru^iti,  promijeniti  (ruho),  v. 
impf,  preodijevati.  —  1)  tcitdtr  btkhidcn,  umkleideti, 
alitcr  ceiftio.  Rj.  preodjcAti  koga:  Mloge  jjladne  jeste 
na(h)rAnio,  a  žedne  je  c-are  napojio,  gole,  h(t.^e  jeste 
preogjeo.  Npj.  2,  US.  —  2)  na  »e,  refleks.:  l)ok  .if  gora 
preogjene  listotn,  a  rudine  travom  jjgetelinom.  Rj.  (isp. 
Te  ne  gora  listom  prcobme,  crna  zemlja  travom  i 
cvijetom.  Npj.  4,  21li.  —  PreruMii  .se,  preodjesii  se 
u  druge  haljine.  Rj.  57I)b.  roalali  su  mu  od  kuće 
novaca,  te  se  lijepo  preogjeo.  Strai.  I88f>,  138*j. 

preokrćnnti,  preftkrcnem,  r.  pf.  pre-okremiti.  v. 
pf.  je  i  okrenuti,  v.  impf.  okretati.  —  i.  J)  eine 
andere  Hirlitung  gchen,  immuture.  Rj.  preokrenuti 
ftto,  dati  mu  drugi  prarac.  —  2)  von  einer  ange- 
nommenen  Metnung  fEni.'ichluss)  ahredent  averto.  Rj. 
u  umnom  sviiitht:  Oilrratiii  koga  n.  p.  od  tnišljenjat 
namjerenja  njegova,  —  U,  sa  se,  reflek.'t.  eine  andere 
liichtung  nehmen,  sidi  dndern,  immutor.  Rj.  —  Kako 
koji  (vukl  nasrtaje  tako  ga  on  žtapom  dočekivale,  i 
kako  kojega  ndiiri,  ouk  se  preokrene  u  mravinjak. 
Npr.  222. 

pre6kumak«  pro^knmkn,  m.  riđi  prekumak.  Rj. 
preo-kumnk.  kau  prcko-kumak.  isp.  preo.  —  kumov 
mtomak,  koji  na  krštenju  dodaje  krznicu,  a  u  svato- 
vima nosi  barjak;  sove  se  i  kumovski  moviak, 

pr^nd^,  i.  q.  preko  no(5.  hci  Nacfit,  noctu,  cf.  noAi, 
obnoć:  Preonoć  je  na  suu  ga  gledala.  Rj.  preo  uo^, 
tako  rastavljeno  treba  da  se  piše^  jer  je  preo-  preko 
prijedlog  uz  koji  stoji  dan  u  aktts.  isp.  preo  2,  preko  ilb. 
predpuB,  u^;.  iibervotl,  nimis  redundons.  Rj.  prc- 
o-pim.  U  preopun  bide  prijedlozi  pre  i   o.  Korijeni 


2I:K),  —  Dajite,  i  dn*^e  vam  se:  mjem  dobru  i  nabi- 
jenu i  Ptrecenu  i  preopnna  diiC'c  vam  u  naruOje  va^\ 
Luk.  6,  S^.  V»lii  govore  samo  zato  fito  mu  je  jsrce 
preopuno.  DP.  5. 

preArafI,  prfeorem,  n.  pf.  Uberackern,  oharo.  Uj. 
prc-orati.  r.  impf.  preoravati,  preorivati.  —  su  ae, 
pasa.:  /a  Xo  će  se  9>  va.s  Sion  preorati  kao  njiva. 
Mih.  3,  12.^ 

proorAviioj«,  n.  das  Ueberackernt  to  oharare,  Rj. 
vei-b,  od  preoravali,  radnja  kojom  tko  preorava  n.  p. 
I  njicu.  Vidi  preorivati. 

[  proorAvnti,  preoravam,  r.  impf.  Uberackern,  obaro. 
Rj.  pre-oravflii.  vidi  preorivati.  isp.  mijeSati  .1,  pra- 
i  hati,  dvojaćiti,  trojaćiii.  —  Trojačiti  njivu,  t.  j.  treći 
put  preoravati.  Rj.  75()b.  sa  se«  pttss.:  Praliaća,  kao 
ralica,  kojom  se  po«ijano  proso  praha  (preorana), 
Rj.  6(J5a. 

pr^orira«  f.  vidi  ugar.  Rj.  preorana  tg'ira  (ili 
zemlja),  vidi  i  ugamica. 

preorlvaiijts  n.  vidi  preoravanje.  Rj. 

preorivati,  pre)>ruj6m,  v.  impf.  vidi  preoravati.  Rj. 
pre-orivaii.  r.  pf.  preorati. 

prrosrfd,  fidi  |>rekoHred :  Ona  povre  preosred 
I  Koflova.  Rj.  preo-ared,  preko-sred,  koje  vidi.  isp.  preo 
I  I   srLMl, 

predSivOćenT,  adj.;  U  »obu  upje  vladika  .  . ,  arlii- 
maudrit  zamoli  preosvećenoga  gosta  svopja  da  nedne... 
Ja  dolazim  u  ime  preosvećen^ig  sabora^  poće  vladika. 
I  Mepy.  117.  u  Staroslor.  =  svet.  tituo  vladikama. 

prt^teti,  prfeotmem,  r.  j)f.  Rj.  pre-oteti.  v.  impf. 
preotimati.  —  Na  Loxnieu  hoću  udariti,  koju  rai  je 
fnede  osvojio,  pa  od  mene  Jtaci  preotese.  Npj.  4,  239, 
Zar  ne  vidifi,  ujima  ne  vij3yeo!  gje  ti  Turci  lemlju 
preotese':^  4,  311.  I  otetih  Bunkib  15  topova  preoteta 
od  Francuza  na  trag.  I^itije  20. 

prodtimni^e.  ».  das  Voruegnehment  praecepiio. 
Rj.  verh.  od  preotimati,  radnja  kojom  tko  preotima 
(kome)  što. 

prodllmatit  milm  (m1j8m),  i;.  impf.  vonvegneJimenf 
praecipii).   Rj.  pre-otimnti.  v.  pf.  preoteti. 

pr^pailiiiiji».  II.  das  Erschrtcken.  trepidatio.  Rj. 
verb.  od  —  J)  prepadati:  radnja  kajom  tko  prepada 
koga.  —  2j  prejtadati  hc:  stanje  koje  bivUf  ktui  se 
tko  prepada:  Ćusmo  viku  od  prepadanja^  straha,  a 
mira  nema.  Jer.  30,  5. 

pripadati,  dam,  v.  impf.  pre-padaii.  t;.  pf.  pre- 
padnuti,  prepanuti,  prepasti.  —  1)  koga.  riđi  plaSiti, 
pudili  1,  HirnAiti;  schrecken,  terreo:  Tada  me  atra^ijA 
Boima  i  prepadaš  me  utiarama.  Jov  7,  14.  —  2)  sa 
»e,  refleks,  trepido.  Rj.  nidi  plašiti  se,  straSiti  se.  — 
Poćekaj  malo ;  sad  ću  ja  izaći,  ali  se  uemoj  prepadati 
ni  straviti.  Npr.  212.  Koji  god  Ćuje  za  te,  drhtaće  i 
prepada^  se  od  ttlte.  Moja.  V.  2,  25. 

pr^imiluuli,  dnem,  p^^panuti,  uem,  prepusti, 
prepftduem,  v.pf.  Rj.  pre-padnuti,  prc-panuti,  pr*'-pa«ii. 
r.  impf.  prepadati.  —  1)  crsefirecken,  ejterreo:  Kako 
si  me  danas  prepanuo.  Rj.  prepunuii  koga.  vidi  upla- 
Siti.  —  Pali  Ibro  ubojne  topove,  da  prepadne  Jirdske 
sokolove.  Npj.  4,  374.  —  2)  sa  ne,  refleks.  ersc/irccAen, 
expavesco.  Rj.  vidi  ubezekuuti  se,  žacnuti  se;  poplafiiti 
se,  uplaSiti  se.  —  a)  prepadnuti  se,  od  čega,  da  nije...: 
Tad  se  Turci  grdno  prepatloše.  Ri.  ilSb.  Kako  to  vidi, 
prepadne  se  pa  »koći  da  traži  kobilu.  Npr.  23.  Svi 
se  od  straha  i  od  ćuda  prepađose  i  jiobjegoSe.  116. 
Pak  sam  ne  bila  prepala  da  nijesi  poi^em  onamo 
pošao.  119.  Pasu  svakojaki  konjic  te  odaberi  onaka 
tri  konjfi,  ali  ako  bi  se  prepali^  a  ti  .  . .  121.  Kuvar 
se  siromah  prepadne^  da  nije  od  pepeljuge  dlaka 
upala.  22H.  Paalo  konja  mlado  momfe  -  . .  prepade 
se  od  mjeseca.  Npj.  1,391.  Zaista  se  jako  prepadoše. 
4,  339.  —  b)  prepasti  se  koga  ili  čega:  Sto  je  sine, 
dijete  AHle  I  ko  V  le  zove  na  megdan  junaćki,  te  si 
ga  .«,  Hine,  prc2)anuo?  Npj.  3,  108.  Prepade  se  će- 
lebija  Jovo,  prepade  ^e  materine  hrane^  jadi  poći,  a 


m 


propatiti 


—  190  — 


prepisivati 


gore  np  poći.  Herc.  2.  Kako  sii  žene  mironoflice  . .  . 
kako  fiii  fić  prepnle  same  hoćurmlie  neheftke  xile  ugle- 
davRi  božanfllvpnogii  mrtvai^n.  DP.  -19.  —  p)  prejmttti 
.te  komCj  t.j.  da  mu  ne  »e  dogmli  što  god,  čemu  nije 
rad  onaj  koji  »e  prepadne:  V^.m'i  bo  bez  nevolje 
bona;  u  ttad  dogje  dijete  Jovane,  on  se  ho^e  majci 
prepanuti,  pn  će  majku  xa  ponude  pitat'.  Npj.  if,  31. 

pr^pnliti,  tim,  r.  pf.  crduldcn,  nusfitchen,  per- 
petior.  Kj.  pre-paiil),  kuo  pateći  preboraviti.  vidi 
pretrpjf^ii,  prpdnrati.  t\  impf.  putili. 

propcPi'niea,  f.  t.  j.  rakija,  ahertnal  gehi'nnnter 
Jirannttcein,  rinum  his  ustum,  cf.  prijepek,  prepeko. 
RJ,  prepečena  rakija,  vidi  i  2g^nica. 

prt^pćći,  prep^^5em,  r.  pf,  RJ.  pre-peći.  v,  impf. 
prepicati,  prepjecati.  —  1)  uherbrnten  (zu  riel),  niinvi 
iMRO,  n.  p.  meso,  liljch.  Rj.  (odviše).  —  2)  uhcrsied^n, 
r€coqu<i,  iiberhrcnncn  (d^n  Jirannticein).  cf.  pe^i.  Rj. 
(nanovo). 

frftpokii,  f.  vidi  prepeĆenica:  A  zamcdi  prepeke 
ije.  Rj.  prepečena  rakija,  vidi  i  prijepek, 

prt>p('li4*a,  f.  —  J)  die  \\'tichtcl,  coturnir,  Rj. 
ptica.  dem.  i)re|»elirica.  tnlada  prepelici«?.  —  Sedi 
moma  u  pratiini  . .  .  iihila  je  aitna  rosa,  kao  ijettm 
prepelicu,  k'o  jesenju  lubenicu.  Npj.  l,3.'t<).  —  2)  heim 
Ifcuutarhen  cin  (iiing  (der  Ucihe  der  Miiher  hi.t  an.-i 
Knde  der  H'jmc,  wo  tfie  danu  ivieđer  eine  fteue  IMhe 
vorn^hmen^  (postat  hei  den  i>chnitter?t,  Kukuruz- 
grdbern),  vicet*  (?>.  Rj.  ono  sto  u  jedan  put  hzjhu 
preda  se  kosci^  kad  koset  koje  te  w  kopača  i  u  seie- 
Inca  zove  pofltnt 

pr^pellear,  m.  pas  koji  prepelice  hvata,  der  Wachtei- 
htmd,  canis  avirularia.t  L.  Rj.  vidi  (ižiin,  vižao,  vižle, 
vij^lica. 

pr^polfMca,  f,  dem.  od  prepelica.  Rj. 

pr^pollfde,  m.  diejuntfc  Wuchiel,  pullus  coturnicin. 
Rj.  mlada  prepelica. 

pr^pclii^jl*  adj.  Wachtel-,  coturnicis.  Rj.  što  pri- 
pada pripelicit  preptUcamu. 

propeti,  prepnem,  r,  pf.  n.  p.  konja,  em  teeidendes 
Vferd  an  eine  andcre  Stelle  hinden,  alio  loco  rdigo 
ct/unni  pojicentem.  Rj.  pre-peti  konju,  t.j.  na  drugom 
ga  mjtJttu  napeti,  v.  impf.  prepinjati.  v.  impf.  prosti 
I)enjati  2.  p^ii. 

pr4>pierinji\  n.  (zap.)  vidi  prepjecanje.  Rj. 

propit-ati,  pr^pičem,  (zap.)  viai  prepjecati.  Rj.  fckJe 
prepicati  i  it  južnom  govoru,  isp.  upeći  se  i  upicati  se. 

pri^pijunjr,  n.  dan  zaviele  Trinken,  potatio  nimia. 
Rj.  t¥r/i.  ml  prepijati.  radnju  kojom  tko  prejiija, 

prcpijati,  pr^pij^un,  v.  impf,  zu  vici  trinkcn,  per- 
pitto,  nimiuvi  bibo.  Rj.  pre-pijati,  odviše  piti.  r.  pf. 
p  repi  ti. 

prepiliti,  pripitim,  v.  pf  pre-piliti,  kao  prt^aH 
pilom.  V.  impf.  piliti.  —  OdSejrati,  vidi  prepiliti.  Rj. 
4.^)11.  rirfi  i  preiegati,  pretrti,  prestrugati. 

pri^pinjanJOf  ».  dutt  Uehcrbindtn  des  Pferdes,  equi 
pasceittis  rthgutio  a  loco  priori-  Rj.  rcrh.  od  pre- 
pinjati. radnja  kojom  tko  prepinje  n.  p.  konja. 

prepinjati,  njem,  v.impf.  n.  p.  konja,  uberbinden, 
alto  loco  rdigo.  Rj.  v.  impf.  prosti  penjati  2,  pćti. 
V.  pf.  propeti  (i^sp.  značenje  ondje).  —  Ja  6u  do(?i 
c\eće  zaliviui,  a  ti  dogji  konje  prepinjati.  Npj.  1,  42S. 

prepirar,  prepirića,  m.  der  Zdnker,  StreUcr,  ri- 
xator.  Rj.  koji  se  rado  prcpire:  Ima  rijeci  81  koje 
aam  ja  nat^inio :  vika^ . . .  prepirač,  riiga^.  Nov.  Zav. 
VII.  Odje  je  premudri?  Gdje  je  književnik?  Odje  Je 
prepirać  ovoga  vijeka?  Kor.  I.  1,  20. 

1.  prepiranje,  n.  da»  Vebertca.tcJten-,  perloito.  Rj. 
rerb.  od  prejiirati.  radnja  k(^om  tko  />rM»i>(t  što, 

3.  pr^piranjo,  n.  da.t  Zanken,  riarae,  Itj.  rerb,  od 
prepirati  se.  radnja  kojom  se  tko  prepire  s  kim.  — 
Nakon  dugoga  prc^tiranja  vigje  već  da  nije  kujg 
kamo.  Npr.  llfi.  Kad  trn  prepiranja  za  riječi  i  za 
imena  i  zu  zakon  rait.  gledajte  Bami,  jer  ja  audija 
tome  ne  Ča  da  budem.  Djel.  Ap,  18,  15.  Koji  prije 


čine  prepiranja  nego  li  Božij  napredak  u  vjeri.  Tim. 

1.  propirati,  pr^pl^am,  v.  impf.  —  1)  ubertcanchenj 
perlu'}.  Rj.  pre-pirati,  kao  nanovo  prati.  v.  pf,  pre- 
prati.  —  2)  M^li  maalo  u  slapu,  cf.  prepirati.  Rj. 
351n.  vidi  i  bu<!^kaii,  tepati  la.  sa  se,  pa«!)'. .'  ti^Upaica, 
onaj  Stap  s  kolom,  ćim  se  prepira  skorup.  Rj.  712a. 

3.  prepirati  s«,  pr^pi^em  se,  v.  r.  impf.  znnken^ 
rixari.  Rj.  prc-pirali  se  s  kim  o  čemu,  oko  čega,  :a 
Što.  isp.  V.  impf.  prosti  preli  ae.  vidi  prekladati  fte. 
—  Bahtati  se  oko  Cepja,  kao  prepirati  se,  goniti  se, 
Btreiteu,  contendere.  Rj.  18a.  Vuku  ae  klipka.  (Kad 
se  ko  8  kime  goui  i  prepire).  PohI,  40.  Mi  se  ne  pre- 
piremo  oko  L^tin^koga  jezika.  Odg.  na  ut.  23.  8ta 
se  prepirastc  putem  megju  sobom  ?  Mark.  9,  33.  Se- 
limfi,  koja  su  se  prepirala  za  megje  .troje,  /.ikonik 
je  ostavljao  da  »e  Bude  .  .  .  DM.  fjl*.  (Jrudovi  se  pre- 
piru  0  pravu  da  kupuju  žito.  23H.  Knko  se  oko  toga 
vi^e  i  prepire.  Rat  8. 

prepirka,  f.  gen.  pl.  prepirnktl.  vidi  prepiranje.  — 
Prepirku  u  Ijntiavi.  Herc.  228  (natpiH  pje-Huii).  moie 
te  8  punim  fravom  sumnjali^  je  li  oca  riječ  bilo  od 
naroda  ili  od  Vuka;  jer  se  nigdje  osim  ovoga  mjesta 
ne  nalazi,  a  i  ovamo  bi  lijepo  i  ljepše  prUiala  riječ 
prepiranje.  Kako  Vuk  nije  bez  nevolje  gradio  rijeci^ 
biče  da  su  izdavači  met$iuli  pjesmi  ovaki  natpis. 

prepf.sati,  prbplšem,  v.  pf.  Rj.  pre-piaali.  c.  impf. 
prepJHivati.  —  1)  Uberschreibent  transscribo.  Rj.  — 
Ova  je  pjesma  ...  ali  sam  je  ja  t^lu^ao  od  jednoga 
mom^eta,  od  koga  sam  je  ovako  prejtisao.  Npj.  2, 
'133  (Vuk).  Prepišite  jednu  odu  na  čisto  i  rasgovV' 
jetno  te  mi  je  po^ljite.  Straž.  1I5BK,  8*15.  Neka 
prepiše  seiti  u  knjigu  ovaj  zakon.  Mojs.  V.  17, 
18.  fl  hrvio  rulji  UroAa  V.  prejtisanoj  s  hrinotmije 
Duhanove.  DM.  232.  Da  je  rukopis  iini^  prepisan  ie 
alagoljiikoga,  o  tom  ne  može  biti  sumnje.  Nik.  jev. 
Vli.  su  Ht!,  pas«.:  Ovijeh  sedam  zdravica  prepisane 
su  ovako  od  pomenuta  dva  tovjeka.  Kov,  124  (t,  j, 
od  pomenuiu  dva  čovjeka  N.  N.  ih  je  slagao  i  iz  usta 
iijlhovijeh  prepisao  fuip.  povise  prvi  primjer).  — 
2)  beschreilien,  verzeichnen,  conseribo.  Rj.  kao  popi' 
sati:  Izbrojie  aav  zbor  ainovii  Izrailjevih  i  prepisaše 
ih  po  porodicamn  ujiliovijem.  Moja.  IV.  1,  18.  Otide 
JoHV  i  vojvode  od  cara  da  prebroje  narod  Lerailjev. 
I  Joav  dade  caru  broj  piepisam^ga  naroda.  »Sam.  IL 
24,  8.  isp.  prepiaaik.  —  S)  (u  Rienu)  kraste,  t  j. 
nakalamiti,  navrnuti,  die  Jilatte^'n  impfen,  rariolus 
insero.  Ri,  i  svu.  kod  nakalamiti. 

prepislva?,  prepisivilća,  t;i.  koji  preftisuje  što.  riđi 
prepisivalac.  —  Ifemami  prc^^ijttrftćt  atavljabu  jednu 
riječ  mjeeto  druge.  Priprava  193.  I*repisivuč  (jei  rgjavo 
propitao  skraiVnu  riječ.  DRj.  1,  219, 

prepisivalac,  prepiafvaoea,  m.  koji  prepim^je  šio. 
vidi  prepiBivar.  —  Prepisivalac  (je)  mnogo  koje&ta 
dotjerivao  po  svom   vrlo   slabom    razumu.  StAr  1,  3. 

prepisivanje,  n.  RJ.  verb.  od  prepisivati.  — 
1)  radnja  kojom  tko  prepisuje  što,  ».  p.  aktoce  (daa 
Um.«(t*hreiben,  transacriplio.  Rj.):  16-ti  Januarija  progje 
koje  u  fhisli,  koje  n  aasiAvljaniu  i  prepisivanju  ovih 
uklova.  MiloS  liO.  —  2)  radnja  kojom  tko  prepi- 
suje n.p.  narod;  das  Beschreiben,  Verzeichnen^  Kon- 
scribircn,  consaiptio.  ^—  3)  radnja  kojom  tko  pre- 
pisuje n.  p.  djetetu  kraste  (das  Impfen,  insertio  va- 
riolarum.  Rj.). 

prepisivati,  prepisujem,  p.  impf.  Rj.  pre-pi«ivati. 
r.  pf.  prepisati.  —  M)  umHchreihen,  transscribo.  Rj.  — 
One  pjesme  prepisivao  sam  iz  uMtu  pjeva&i  i  pjeva- 
čica, Npi.'  1,  aVI.  Da  mu  kojekakve  knjige  provodi 
a  IjfttinsKOgB  i  prepisuje.  Opit  IV.  —  2)  heschreihen, 
vcrzeichnen,  conscribo.  Rj .  kao  popisivali :  Do&na- 
jemo  da  je  Vuk  prepisivao  in?u  svoju  zemlju  razre- 
/uju<^i  danak  ftto  će  se  plA(5ati  Turcima.  DM.  105. 
Joav  provede  . .  .  devet  mjeseci  po  plemenima  pre- 
piš^juČi  narod;  i  jok  ga  ne  mogne  svega  prepiaati. 


propisnik 


—  101  — 


proporuMvnti 


Prip.  bibl.  76.  isp.  prepisnik.  —  S)  (u  Ribdu)  kmste. 
die  Blattern  hnpfen,  vuriolus  itisercrc,  Rj.  vidi  knla- 
iiiiti  2.  i  Ki/n. 

pr^pisnik,  m.  (d  Pnlm.)  onaj  Sto  prepisuje  deae- 
Udu,  cf.  flt\*w^Ar.   Rj.   ifp,   prepisati   2,  prepimvati  2. 

proplsfidt  prepUAm,  v.  pf.  Uhei'pisftcttj  transvu'fjo: 
prcj>i.^fila  Im  f.enti  (tiiko  je  blizu).  Rj.  pro-pijinti.  v. 
itnpf.  prpi>i5ftvati. 

prcpišlivanjo,  n.  r/a^t  rcherp%it.ten,  transminctio. 
Kj.  irrft.  f)f/  prL'pi^avati,  koje  vidi. 

pr(*pi&ilvati,  preplivam,  /^.  impf.  iiherpiafieiit  trajis- 
mcjo.  nj,  pre-pižftvali,  pišati  preko  čega,  v.  pf.  pre- 
pisati. 

pripiti,  pr?pijein,  r.  pf.  iiher  rUift  ^fa!^  trinken, 
ttimium  hihiii.<ie:  jut>e  aam  prepio^  pa  inft  dnnoa  b*)Ii 
glava.  Rj.  pre-pUi,  odciie  popiti,  r.  impf.  prepijaii. 
—  Ti  ai  vrlo  u  pit'ii  prepio.  HNpj.  Ji.  37. 

pr^pjecjinje,  n.  dus  nhernutUge  Brenneiu  recoctio. 
Uj.  rerb.  od  jtrepjecati.  rndnjci  kojom  tko  prepjeve 
H'j,  n.  pf.  rakiju, 

pr^pJreAlI,  pri>pječeDi,  v.  itnpf.  raViju,  uherHeden, 
altfrmal  xieden,  rerotpio.  Rj.  pre-pjeoati,  kno  natioro 
pe^'i.  vidi  prepirali,  r.  pf.  prepeći.  —  sa  mijetijuujc 
santo ffhtftnijrh  i.fp.  protN'i,  priajocati.  uticati. 

pr^pjovtitf.  vmn,  t.  pf  hindurch  ningeiu  cunto 
per  (totiun  nucian):  Dva  slavuja  si-*m  noti  prepjetmše. 
8vu  noć  mi  Hoko  prepjeva,  Rj.  pre-pjevali,  >ycia;uci 
preltorufiti. 

prcplHrivaiiJi*.  w.  verb.  od  preplaćivati.  Rj. 

prcpIarivaM,  prepUdiijem,  v.  impf.  ahertheucrt 
verden^  pretio  niuiijt  magno  emere:  nemoj  ti  to  pre- 
pla<^ivatt.  Rj.  pre-plat^ivati  Ho,  prcmnogo  plaćati  en 
iy.  r.  pf  preplatiti. 

prepliikati,  pr^plai^em,  v,  pf.  durcfnt^nen  (den 
gniizcn  Tug),  in  einem  fort  iceincu,  fleo  per  (tolum 
diem).  Rj.  pre-plakati  n.  p.  dun,  plačvH  procenti  ga. 

pr(*plAnnti.  prJ'planem,  v.  pf  n.  p.  vatra  bljeb, 
ithrrfiHckeni,  d.  i.  trcnn  das  Feuer  das  hackcnilc  firot 
tu  nrhnell  umfUiMmt,  uiid  es  dadurch  >:on  aujtsen 
verhrenntj  utihrevd  es  navh  inuen  noch  roh  istj 
pantm  rog^icndum  praecor  ignis  udurit.  Rj.  pre-pla- 
nuti.  kad  vatra  ili  sunce  kto  prcplane,  ono  ogori, 
Opeće  w.  V.  pf.  je  i  prosti  plautiLi.  —  A  liog  auuvu 
tijo  Otigovara:  »Jarko  sunce^  moje  će  do  dragol  Iasdo 
/«mo  8  prokletom  devojkom:  ti  zasijnj,  preplani  joj 
lice.  Npj.  I,  305. 

prrplJ&tUI,  prf'plalTm,  v.  pf.  mnogo  dati  wi  Sto,  iiher- 
Iheuert  verden,  nimin  magno  pretio  einerc.  Rj.  pre- 
platiti, p.  iwpf.  prrplat^ivati.  —  Tako  on  (.lakov)  prvi 
dobavi  II  Srbiji  (to^)  (koji  je^  ht\nfi,  hio  preplaćen  ,. . 
ali  je  poslije  porodio  nekoliko  Hiotina  lopovu).  Da- 
nica 3,  17G. 

preplaviti,  iim,  v.  pf.  (u  Srijemu)  d.  p.  konja 
preko  vode  pored  t^amra  ili  pored  brvine  prevesti, 
hinitbet9chirewmeat  iraduco  naiantem.  cf,  ploviti.  Rj. 
pri'-plaviti.  vidi  preploviti  2. 

prvpl^Stl,  prepU'tem,  p.  pf.  uherflechtenj  ver{lechteitf 
innectOf  n.  p.  opanke.  Rj.  pre-plesti.  v.  impf.  preple- 
tati. —  Pot^ekajte,  dva  ulaka  mlada,  da  iimesim  pre- 
bele  kolaOe,  da  prepletem  od  zlata  povoje.  Npj.  1, 
600.  Na  bega  je  avileua  koSuIja,  »vrb  košulje  ple- 
tena jererma,  žcke^iijem  elntom  prepletena.  4,  5fi. 

pr^ptofaiOVi  ".  dat  Verffechten,  innejcio.  Rj.  verb. 
od  prepletati,  radnja  kojom  tko  prepleće  što. 

priVpIctAti.  fir^^ple<??m,  r.  impf.  tm^ftechtcn^  inncHo: 
A  biaerom  grivu  prepletao.  Rj.  pre-plclati.  r.  pf. 
preplesti.  —  na  ae,  paun,:  Oko  plB&taoico  počinje  se 
druga  anijean  staroga  savjeta  s  novijem  ...  i  tako  se 
prejdHa  »va  sedamnaesta  katittma  kao  uinogožični 
pokrov.  DP.  145. 

pr^pIKI.  pr^plijem,  v.  pf.  (u  Boci)  vidi  preplivati. 
Kj.  pre-pliti.  r.  itnpf.  proi<ti  piiti.  vidi  i  preploviti  I. 

prt^plivnti,  vam,  v.  pf.  darch/trhwimineny  trananato. 
Rj.  pre-plivati.  riđi  prepliti,  preploviti,  v.   impf  pli- 


I  vati.  —  Prepliva  tica  dugorepica  i  prepliva  tnore,  a 
'  krila  ne  nkvasi  (barku).  Rj.  l43b.  Te  on  plij  na  konju 
I  te  7A  njom  .  .  .  onda  je  on  uhvati,  te  /.a  se  na  konja 
vr4e,  i  prepliva  na  suho.  Npr.  104.  Životinje  doata 
puta  i  samo  otrće  i  preplivaju  u  drtign  zeiruju.  Pri- 
,  pmva  ^2(i. 

I  prrplATitl.  p^^nlov^m,  v.  pf.  Rj.  prc-ploviti.  r.  impf 
\  ploviti.  —  1)  riai  preplivati:  Da  /.agiize»  preplomt* 
je  ne  t'e.  Rj.  vidi  i  prepliti.  —  .Sjede  Hogdan  gjojja 
{  vilovita,  ode  pravo  Bo^njaninu  Mtiju,  Uex  broda  je 
I  Drinu  preplovio,  Npj.  1,  r>42.  Pa  naplovi  na  vodu 
I  Uetiuju  ;  pravo  jeste  junak  preplovio,  preplovio  od 
brdtt  do  brda.  1,  571.  NeSto  Turak  na  Savu  udari, 
I  na  dobrijem  konjma  preplovile,  4,  207.  —  ^)  mdi 
'  preplaviti.  Rj. 

prPpAfptI,  pnNpo(^nera,  v.  pf.  atihild^n,  ahsetrhncn, 
I  delinco.  Uj.  pre-po(^eti  što,  kao  nanniti  sliku  njegovu. 
isp.  po^:etak  2.  v.  impf.  prepoi^injnti.  —  Obrni  se,  da 
t'  oke  vidimo,  da  prepočnevi'  oke  na  jagluke;  kad  ne 
Bostre  brata  pou^,ele,  da  vidimo  oke  na  jagluke,  Npj. 
2,  510.  Ovaku  pohvalu  mogla  je  Jelimija  i  na  pokrov 
preporcti.  (.ilaa.  1(,  259.  sa  He,  pasa.:  Imao  je  (Hajduk- 
Veljko)  sina  Raku,  a  koga  '}e  se,  ako  ga  Hog  pozivi, 
mo<'M  ]}rrpin'rti  pravo  lice  Veljkovn.  Danica  1,  1)3. 

prepAi'inJfinJi' ,   n.   dus   Ahhilden ,   dulineatio.    Rj, 
veib.  od  preporinjati.  radnja  kojom  tko  jnepoHnje  nto. 
prepAeinJnti,  njem,  r.  »hi;;/*,  ahhilden,  delineo,  Rj. 
pre-poćinjati  MOj  kao  praviti  sliku  ttjegovu.  v,  pf.  pre- 
pone ti. 

propolAvitI,  prepMovim,  v.pf.  pre-poloviti,  krto  na 
pole  pre^etH,  razdijeliti,  r.  impf.  poloviti.  —  sa  se, 
pass.:  Kad  ae  praznik  prepolovio,  žednu  dnAu  moju 
nupoj  vodom  pobožnoBti,  Hriste  Bože.  DP.  274, 

preponu,  f.  —  1)  die  Leiaien,  ilia,  Rj.  isp,  ba- 
bu^ina,  pabui^ina,  pobotMna,  alabina,  nluboboi^ina.  — 
Podjabnka,  govepje  meso  od  buta  ispod  prepona.  Rj. 
521n.  pre-pona,  od  osn.  od  koje  je  prfef>eti.  isp.  sa 
postanje  o-pona,  H-pona.  —  2)  inipvdimentumt  obsta- 
culum.  Stnlli.  vidi  prepreka,  aprefira,  smetnja,  /.adjevft, 
Hinderniss :  Ako  revnosinim  djelaudjima  njegovim 
tiujtnftnJH  preponu  budem  uklonio  s  puta.  Spi«!  1,  (j, 
pr^porfiean,  prep(»rQt'na,  ndj,  empfohlen,  commen- 
datus:  da  nam  ti  preporuiJan,  Rj.  isp.  preponnViti.  — 
Ja  sam  ontavio  Beograd  eini  nam  primio  novce,  pr«- 
portična  pisma  i  dngaćki  kaput.  Zlos.  52  (što  koga 
preporučujt  kome;  Empfddungn-,  commeudatitiusj. 

prcporAeltl,  prejiftrrn.'im,  v.pf  pre-poru(}iti  (v.pf. 
je  i  prosti  ponuditi),  empfehlen,  commendo.  vidi  imni- 
fiiti  a.  V.  itnpf.  preporučivati.  —  Priprijetiti,  n  prije- 
tnjom preporučiti  da  Be  Sto  ućini  ili  ue  učini.  Rj. 
596a  (a  rijeci  preporučiti  nema  u  Kj.  na  svom  mjestu), 
/jat  ate  zal>ornvi]i  H&  je  otac  na  amrti  nama  prepo- 
ručio. Npr.  1M7.  Mnoge  mu  stvari  preporuci  a  naj- 
\HAe  da  čuva  novac.  217.  Preporuči  mu  car.^kogit  hitn- 
basu  Deli-Ameta.  Danica  3,  17t>.  l^e})oruH  mu  da 
gleda^  to  odmah  da  učini.  3,  211.  Preporurittt  mu  i 
sa  narodne  pjeauie,  a  osobito  sa  Kosovske  i  za  sva- 
tovake.  Stral.  lb«6,  (JOti.  Ako  bi  doftlo  s  Auatrijeima 
đo  boja,  OD  može  izostati  regementu  svoju  preporu- 
čivši drugome,  Žitije  17.  Sove  gonpodare  preporuHu 
zaklon  vikoru  franoiSkanukom.  DM.  185. 

pruporueivnnjo,  n.  das  Mmpfehlen,  commendatio. 
Rj.  verb.  od  p repom čiVati.  radnja  kojom  tko  prepo- 
ruihijc  što  (kome). 

prcporiičfTntI,  preporilČnj?m,  u.  impf.  empfehlen, 
commendo.  Rj.  pre-poručivati.  vidi  naručivati  2.  v.  pf, 
preporučiti.  —  1)  Wa  Bogu  i  na  tebi  moju  gjee^il 
(Govore  ljudi  obično  na  namrti  avojim  prijateljima 
kojima  preporučuju  svoju  gjecu).  PohI.  l^i5.  /Vtfpo- 
rućujem  sraJtomr;  kad  budemo  .  .  .  da  pati  Avaki  sroj 
red.  Kov.  .'Jb.  Preporučujnno  (J.  Bvftilniku,  neka  pro- 
čita joSt  jedan  put  svoju  knjigu.  Nov.  Hrh.  1817,  »i40. 
—  2)  tla  ae,  refleks.:  Preporućujući  ne  materi  svojoj 
i  ostalim  prijateljima,  ne  bi  li  kakogod  cea  aklonili 


^1 


M 


preporuka 


^  192  — 


prepukJi 


da  gn  jopet  k  sebi  primi.  Npr.  24*S.  Božij  8Aui  i  tvoj. 
(Kad  se  ko  kome  prrporuatjej.  Po«!.  2l>. 

pr^nonikii,  /*.  die  Empffhlunffj  commendatui.  Rj. 
djelo  Kojim  se  tko  ili  Rto  pi'ejioruči.  —  TeSko  vuku 
«a  preporuku!  (Gledaj:  Po  porukama  vut'i  mcaa  ne 
jedu),  rofll.  313.  Na  to  ga  Kcdžep  su  arojim  prepo- 
rukama opravi  u  Sofiju.  Danicii  2,  116.  Obadvije  su 
preporuke  vaše  u  tome  mnogo  pomo^^le.  Olaa.  (>H,  153. 
.Ja  oaobilo  Mafrodariin  Gospogji  ,  .  .  ito  se  ova  želja 
i  pTBporufcu  JAikina  isiršila.  Opit  VII.  Poi^alju  Mi- 
lenka  b  neko  40 — r>()  momaka  8  preporukom  od  He- 
diepa  na  njegova  strica  IbraJiima.  feovj.  71.  Po  pre- 
poruci ^fiadenQvoj  Kara-Gjorfirjije  i  aovjct  odrede  mu 
(.Tugovića)  IJOO  groAa  na  godini.  81. 

prpp6s(iti*  pr^pot^tmiT  v.  pf.  hindurchfafften^  jaju- 
nare  per  — ;  ko  (?e  prepoetiti  sfdnm  nedjelju!  Ej. 
pre-postiti,  posteći  proiatti,  v.  tmpf.  postiti. 

pri^iM^znnti  ko,  prepJ^znam  «e,  t\r,  pf.  pre-po-znali 
ee  (t>  ko(j(t.  u  Sarajevu,  Dr.  Oj,  ourmiu).  ti  pozna- 
vanju prevarili  ne;  misftkennen.  riđi  upoznali  He  1. 
—  Angje  moja,  da  od  Hopn  nagjeS!  ali  st  ffe  jadna 
pre))oznala,  ne  udarac  silna  Blagajliju,  nego  bana 
tvoga  gospodara?  Npj.  1,  Žfifi. 

prSprutM,  f.  (u  iSrijemti  kažu  ženHka  crkva)  der 
'J'heil  der  Kirdie,  ico  die  i'Vuucji  stehen,  locus  femi' 
7iaruw  IM  eccUffin).  lij.  u  crkvi  ono  mjesto  t/dje  ćen- 
»kinje  stoji,  vidi  papratnja.  —  SveUenik  h  kadionicom 
u  ruci  i  pred  njim  gjukon  no8e«5i  avijeću  idu  u  nao- 
kolo po  svoj  crkvi  i  u  prepratu,  da  ni  jedno  mjesto 
u  erkvi  ne  oi  ostalo  bez  vidjela  blagodati  Hjistove. 
DP.  38.  vidi  kod  pnpratuja. 

pr^prad.  p^^perera,  r.  pf\  ubertca^clienf  lavo  ite- 
rutis  vicih\is.  Rj.  pre-prali,  kao  nanovo  oprali,  v. 
impf.  1  prepirali. 

prlftpravA,  /".  die  Vorheieiiang,  adpnraiun.  Rj.  pre- 
prava,  prepravan,  prcjiravili,  prepravljati  «  istočnom 
govoru;  u.  jušnom  priprava,  pripravan,  pripraviti,  pri- 
pravljali. Tako  Vuk  pike  proprava.  prepravan,  itd,  u 
knjigama  koje  je  napijao  po  govoru  ifttorttom  (n.  p. 
Aiiiod,  Žitije),  u  »  drugima  priprava,  pripravan  itd. 
ovdje  su  ostale  liječi  ove  sumu  primjera  radi,  — 
Razume,  da  neprijatelj  na  tom  mestu  nema  nikuke 
}>reprave.  Žitije  23. 

pripravan ,  prepravna ,  adj.  hcreit ,  purattts.  Rj. 
Mi  pripravan.  —  A  ni  vaSina  nemamo  prepravaOi. 
MiloA  114. 

pr^pruvJU,  vim,  r.  pf.  vorbereitenf  praeparo.  Rj. 
pre-praviti.  vidi  pripraviti,  r.  impf.  prepravljati.  — 
1)  Nagju  u  Memed-ttge  džebanu.  koju  je  on  bio  pre* 
pravio  da  ae  bije  a  daliijama.  Danica  3,  174.  Naumio 
Rema  uzeti  na  juriS,  na  sto  je  ve<5  i  merdivene  i 
ostale  sve  potrehe  prepravio.  Žitije  63.  —  2)  sa  se, 
refleks. :  Morao  aam  ostati  od  6iati,  sa  koju  sam  se 
trodnevnim  poHtom  bio  prepravio.  Daiiioa  2,  132.  U 
petak  ću  vam  i>o.slali  recenziju;  prepravite  se  za  či- 
tanje. Stra*.  1S8B,  17(58.  —  vidi  i  primjere  koti  pri- 
praviti. 

prepravljanje,  n.  das  Vorhcreiten,  praeparaiio, 
Rj.  vidi  pripravljanje. 

pri^pravljati,  prepravljaju,  r.  impf.  rorfo«reite», 
praeparo.  prc-pravljati.  vidi  pripravljati,  v.  pf.  pre- 
praviti. —  1)  .la  sam  po(?eo  pre2iravijati  gragju  ta 
Hq>3ku  gramatiku.  Danica  3,  1.  —  iS)  sa  se,  refleks.: 
Jadrani  otidu  da  se  prepravljaju  za  zimovanje,  Da- 
nica 3,  203.  8rbi  su  se  prepravljali  da  ae  brane.  MiioS 
99.  —  vidi  i  primjere  koti  pripravljati. 

prfiprAvnost ,  prepri^^Tiosti ,  /'.  die  Bereitschaft, 
promptus.  Rj.  stanje  onoga  sto  je  preprapno,  vidi 
pripravnost. 

prepreeiviiiij«*,  n.  das  Vorstecken^  praetentio.  Rj. 
vtrh.  od  pret>re<'*ivati.  rndj\ja  kojom  tko  preprečuje  ito. 

propreetvaU,  prepr?*(5ujem,  r.  impf.  vorstecken,  vor- 
stemmefi,  praeiendo.  Uj.  pre-pre^ivati,  kao  prijećati 
ŠU>  preda  6to.  v.  pf.  prepriječiti. 


preprodalo,  n.  (ti  Imosk.)  od  gvožgja,  na  $to  se 
prepredfi  »vila  (kao  na  vreteno),  eine  Ari  Spindel^ 
fusi  gcnus.  Rj.  pre-predalo.  isp.  prepredati.  —  r^Či 
9  takovim  nast.  kod  hu(^kalo. 

pntpr^ilunjv,  u.  das  Ucherspinnen  (des  Zwirns)^ 
netum  itcruvi  nco.  Rj.  vcrh.  od  prepredati.  radnja 
kojom  ikit  prepreda  n.  p.  konce. 

propri^ilatl,  pfr-predam,  r.  impf.  uberspinncnj  iterum 
neo.  Rj.  pre-predati,  hio  nanovo  presti.  v,pf.  prepreati. 

—  Druga,  drvo,  kao  veliko  vreteno,  što  žene  konce 
prcpredaju  na  njega  i  pletivo  predu.  Rj.  141b.  tivilu 
prelo  zlato  materino,  avdu  prelo,  (ijbrišim  prepredaio. 
Npj.  1,  153. 

pr&pr<^kf^  /'.  (u  Hrv.)  das  Uindemiss,  impedimefi- 
tum,  cf.  ametnja.  Rj.  pre-preka.  isp.  sa  drugu  polu 
prijećati  b.  vidi  i  prepona  2,  Hprećica,  zadjcva.  isp. 
zanovijet  2.  —  Taj  zemaljski  raji  Koliko  džinovskih 
prepreku  atoji  na  putu  do  njega.  Zlo«.  143. 

prOpr4'Sti,  preprAlem,  r.  pf.  iiherspii\ne*i,  iterum 
neo.  Rj.  pre.-i)re-i=iti,  kao  nanovo  opresii.  r.  impf.  pre- 
predati. —  liožo  Kiilić,  stari  hajduk,  i  prepredeni 
liiret,  dogje  u  maiinatir  Raf  u.  Zim.  2irj  (durchtrieben, 
versutus^  astutus,  kao  vrlo  lukav;  Mret,*  prijevaran 
ćovjck). 

prOprijntc(j,  m.  za  grosser  Freitnd,  amicus  nimius: 
Preprijatelj  neprijatelj  {Posl.  201).  Rj.  pre-prijatelj, 
preveliki  prijatelj,  supstantiva  tako  složena  aa  pre: 
prekrvnik,  premudrost. 

prepriječiti,  pr?*j»rije^im,  r.  pf.  vorsterken,  vorstetn- 
men,  practendo.  Rj.  pre-prije^-iti.  kao  isprijećatt  ito 
preda  §to.  v.  impf.  prepret^ivati. 

prcnr6dati,  dam,  r.  pf  \rieder  leeiier  rerkaufen^ 
rerenao:  l'rodnfte  me  begu  L'el«bij(^u,  a  (''elebij(5  me7te 
prcjnodudc  lijubovi<5u  iz  Novog  Pazara.  Rj.  pre-pro- 
dati.  r.  impf.  preprodavati. 

proprodi^valiai.  f.  žena  koja  što  kupuje,  pa  ona 
opet  prodaje,  n.  p.  voće,  Hćkerin,  copa.  cf,  pilja- 
rica. Kj. 

pr«*prodAviinJp,  »i.  das  JVied^rvrrkaufenf  reven- 
diiio.  Rj.  vcrb.  od  preprodavati,  radnja  kojom  tko 
preprodaje  što. 

preprodavati,  preprftdSjem,  v.  impf,  vsiedcr  uieiter 
verkaufen,  revendo.  Rj.  praes.  i  imperat.  i  prepri>- 
davam,  preprftdrivuj.  isp.  Obi.  107.  pre- prodavati,  v. 
pf.  preprodati.  —  Turci  su  vodili  u  ropaivo  djecu  i 
žene  . .  .  Gdjekoji  au  one  robove  držali  te  su  ih  .Mii- 
žUi,  a  najvii^e  ih  je  prodavano  i  preprod^ivano.  Rj. 
()51b.  Turci  za  života  moga  da  robe  i  preprodaju 
mojn  staru  majku  i  ienu  i  decu!  Miloft  63. 

prepr6siti,  pr<>pro»im,  u.  pf.  t.  j.  djevojku  kome, 
einen  iiberfreien,  ubenrerhen,  ausstechen,  virginem  ab 
alio  expetitam  procari.  Rj.  pre-prosili:  Petar  isprosio 
djevojku,  a  Pavuo  mu  je  preprosi.   v.  impf.  prositi  1. 

—  Zalud  Janko  tvoja  proSevina,  kad  ti  drugi  pre- 
prosi derojku.  Rj.  61tia.  sa  ae,  pass.:  Da  se  moja 
draga  preprosila;  da  za  koifa^  ni  po  jada  moga,  već 
u  selo  za  mog  pobratima.  !^pj.  1,  394. 

priprtiti  se,  tim  ae,  v.  r.  pf.  sich  Hherladen.,  vires 
o^primere.  Rj.  pre-prliti  se,  odviše  »e  napritti.  v.  impf. 
prtili  (ae). 

prOpucati,  pr^pucaiu,  v,  pf.  o.  p.  puške,  m  cinem 
fort  schiessen  (ton  Flinten),  persono:  vazdan  puike 
prepucaše.  Rj.  pre-pucaAe.  r.  impf.  pucati. 

pronaći,  prfepuknSm,  v.  pf.  bersten,  dirrumpi,  cf. 
prcpuknuti,  ^\.  pre-pu(!i.  v.  pf.  je  i  prosti  puci,  pu- 
knuti. V.  impf.  pucati.  —  U  junaku  srce  prcpaknulo. 
Rj.  579a.  Od  jada  joj  srce  prepuknulo,  mrtva  pala 
na  zemljicu  crnu.  Npj.  1.  574. 

prcpukIT,  aiij.  vidi  puki:  No  su  ovo  prepnkli  airaci. 
Hj.  pre-pukli.  isp.  puki  siromah,  hlutarm,  pauper- 
rimus.  Rj.  6'2i)b  (kao  preveliki  siromah).  —  /na^^DJe 
(korijenu)  šuplju  bitij  praznu  biti:  pucina;  pučice; 
puki.  prepuklif  opucao.  Korijeni  279. 


|»ro|»ukHuii 


—  193  — 


presa  omrivnnjo 


kneui,  V.  pf.  vidi  prepući.  Rj.  i  on(^jti 
—  pre-piiknuti.  v.  impf.  pucnti. 


pr^pukniitii 

prttnjcrc. 

pr^punili,  iniUf  v.  pf.  n.  {*•  pn^^tcu,  top,  i^aHti:  Uhvv- 
luaen,  uherfiiUtn^  coinjdeo :  No  je  puSku  pustu  prc- 
punio.   Rj.  pre-piiuilK  v.  impf.  prepnujati. 

pri^pOnjuiiJc*  M.  dfis  Ueiicrluden,  VcherfuHen,  com- 
plciio,  verh.  od  prepunjati.  radnju  kojom  tko  prepnnju 
n.  p,  citsu. 


propdnjati,  p^^p^Injam,  r.  impf. 


ubf^rludf.n,  uher- 
fuUcn,  coinpleo.  Rj.  pre-punjflti.  j\  ;)/'.  prnpuniti.  — 
I>e<1(*  komHi^  u^ini  i  meni  jedan  put  ool  i^Rekno 
NijeinA4'  Srbinu,  kad  su  pili  zajedno  pa  Srbin  sve 
prepunjtio  itvqju  ćuhu  i  govorio:  ool)  Poal.  68.  «a  ee, 
PM.:  Sve  rijeke  teku  u  more,  i  moTe  se  ne  prepunjn, 
Prop.  1,  7. 

prepustiti.  prt^pusLlm,  v.  pf.  HherluMen,  pcrmitto: 
Kj  Mftkaime,  ncukftla  to  majka,  jar  prepasti  perje  na 
drufpoga.  Rj.  pre-pu-^titi.  r.  pf.  jc  i  pronti  pusliti  (pu- 
stiti). V.  impf.  prošli  purdall. 
Prora  .  .  .  vidi  prehra  ...  Rj. 
ri^rnil.  m.  irue  muSko.  Kj.  Pre-rad.  inp.  Pre-dnig; 
Ob-md,  Milo-rad. 

preraditi,  p^^rndlm,  t\  pf.  pre-radtti,  kao  nanovo 
ohraditi:  uherarhciten,  rdrticture.  iftp.  prenarediti.  — 
Zamolioi  Fatera,  ne  bi  li  ae  primio,  da  prevml  ovaj 
preradi.  Od^.  na  ut.  '25.  Neke  au  {uteari  a  bukvani) 
aamo  prevedene  a  neke  prerag.lenc.  Bukv.  li). 

prerastao,  preriisla,  adj,  ^jcrbliihi,  prae/hraius : 
Premsloj  gjovojci  pomrli  svatovi  (Po»l.  iž*il}.  Rj.  pre- 
raatao,  koji  je  već  odvije  fiaraslao. 

prerjVvi,  prer^čSm,  «.  pf.  yre-reći.  ».  impf.  preri- 
cAti  («■  ae).  —  1)  prerezi,  kad  tko  tapoćne  govoriti  o 
»jecemu,  pa  ne  aor<rHv8i  jedne  miMlt  nenifi  tjovoriti 
o  drugoj:  on  Je  prerekao  govor  avoj.  —  2)  aa  ae, 
rrfitks.  prerekla  se.  Dr.  (Ij.  Surmin.  u  goKoru. 

pr^rpuiti,  prfereŽSm,  r.  pf.  enizicfi  schnfiden.  dis- 
Mi>co.  Rj.  pre-rezati.  v.  impf.  prerezivttti.  —  Al'  ddLrra 
Ijnbi  novijenia,  |>ri  nu:i  joj  gajtan  prt  rezala.  Rj.  338n. 

prore7.ivanJe,  «.  dus  iJntztttt^chneidfin^  disitfctio. 
Rj.  rnh.  od  prerezivali.  radnja  kojom  tko  prer*:zuje  šio. 

prerer.ivatif  prer^zujem,  v.impf.  rntevri'ichneiden, 
tUMftety).  Rj.  pre-rozivati.  v.  pf.  prerezali. 

prcririiiije,  «.  verh.  od  1  proricati,  2  proricati  se.  -- 

1)  radnja  kojom  tko  preriće  govor.  —  2)radr^ja  kojom 
He  tko  prn'iče  »  gotom.  ^ 

prericati,  pri!i^t^em.  r.  impf.  Dr,  Oj,  Surmiu.  pre- 
ricati.  P.  pf,  prereći,  —  1)  prericati.  kad  tko  poHnje 

?]ocoriti  0  nječcmu^  pa  ne  dorrHcH  jedne  misli,  prt- 
uti  govoriti  o  drugima:  on    preriće   povor  avoj.  — 

2)  šu  se,  rrflfks.:  preriju  ae  m  govora  n.  p.  brbljave 
ietie. 

frMUf  prl5rij£m,  v.  pf.  durehicUhlen,  petruo.  Kj. 
pre-rili.  v.  impf.  riti.  njem. 

prerAditi.  priirodmi,  v.  pf.  pre-roditi.  v.  pf.  je  i 
prosti  roditi.  —  1)  kao  »anoio  roditi,  iriedergehdre^t, 
reg^ncro.  —  Utagoelovcn  Bog,  koji  nas  po  velikoj 
miioeti  svojoj  prerodi  za  živ  nad  vartkrsenijem  latiaa 
Hriata  \z  rortvijch.  Petr.  1.  1,  3.  Kao  prtrogjeni  ne 
r>d  ajemena  koje  truhne,  nego  od  onog  koje  ue  Iruhne. 
Ij  23.  --  2)  sa  ee,  refleks,  (eine  iiberreicJie  Fruckt 
tragen,  nimio  frugifer  fieri.  Rj,*)  u.  p.  prerodile  se 
šljive.  Rj.  odrtiše  su  rodUe. 

prerojij^nj«,  n.  verb.  od  preroditi.  djelo  kojim  tko 
pfffodi  koga ;  die  Wiederqihari,  regeneratio:  Po  svojoj 
miIoč!ti  «pa*e  n&a  (Bog)  banjom  prerogjenja  i  obnov- 
ljenjem Uuba  svetoga.  Tit.  3,  5. 

prer6nuti,  prf*ronem,  vidi  prehronuti.  Rj.  u  kra- 
jemma  gdje  se  glas  h  «  govoru  ne.  čuje. 

prerAviti,  prerovim,  r.  pf.  durchgraben,  perfodio. 
Rj.  pre-roviti.  u.  impf.  roviti.  —  Kod  popova  dvora 
guvno  prerovijeno.  r.latom  popleteno;  ua  guvnu  je 
rpft,  rpa  od  biaera.  Npj.   L,  Htt. 

prerAMti,  pr^^^iC'illl,  v.pf.  UbergtesAfu,  iibfrschutten 
{au$  einem  ćefdsge  *n  ein  anderes),  iransfundo.  Rj. 


pre-niCiti  HOj  iz  jednoga  sada  ti  dragi  vidi  prekre- 
miti  i!,  preliti,  prej»nti,  pretopiti. 

prvrueU'aiiJo,  n.  das  tr.bt'rgies.Henf  IfeberscJtuitenf 
trtinsfusio.  Rj.  verh.  od  prerađivati,  radnja  kojom 
tko  prcrtićajf  što. 

preraefvati,  prertifujem,  u.  impf.  uhergiessfn,  uh^r- 
srhiittcn  (aus  emem  GefdsHe  in  ein  andentA),  irans- 
fundo. Rj.  pro-riK'ivati  sto,  is  jednoga  sada  a  drugi. 
vidi  prekreiati,  prelyevati,  prelivati,  preljevali,  pre- 
sipati,  pretakati. 

pr4>rusUi,  ^im,  v.  pf.  Rj.  pre-ruSiti.  isp.  nibo.  — 
1)  promijeniti  ruho,  verklfiđen^  aiium  vestitam  dure 
Rj.  vidi  i  preobu(5i,  preodjeuuti.  —  2)  sa  se,  refleks. 
preodjeaii  ae  u  druge  haljine  (ruho),  die  Kltidung 
verdndei'n,.  vestes  mutare.  Rj.  vidi  i  preobući  ae.  u. 
impf.  prosti  ružiti  se.  —  On  otide  kuOi,  pa  se  pre- 
rusi:  obuOe  pastirske  haljine  i  uzme  puatirski  &tap  n 
roke,  te  ae  uaOiui  pa.stir  pa  pogje  u  svet.  Npr.  46. 
Tada  se  Saul  preruši  obukav  druge  haljine.  Sam.  I. 
28,  8. 

pr^sada,  f.  die  Pflamen,  die  iiberseljtt  Kfrdm, 
planine  quae  r  Si'minario  transfcruntur.  Rj.  pre-sada. 
itp.  presaditi,  vidi  prijcaad,  isi/n.  ondje.  —  apstraktno : 
djelo  kojim  se  što  presadi:  Lude  paprike,  ludo  r.elie, 
t.  j.  mlado,  zeleno  (paprike  i  zelje  sa  presadu).  Rj. 
'SMb.  konkrf-:t?to:  zetje^  bilje  sa  presagjiranje. 

pres&diti,  prtisfiđim,  v.  pf.  Rj.  pre-aaditi.  v.  impf. 
preaatjivHti.  —  1)  tiberptlanzm,  tranjtphtnto.  Rj. 
prt^stiditi  n.  p.  mlado  zvlje,  —  2)  {\\  Boci)  prop  fen, 
surculum  arbori  insero,  cf.  nakalemiti.  Rj,  i  sgn. 
ondje.  —  Sadili  jelu  na  planinu,  presadih  je  žutom 
duttjom,  navrnuh  joj  žiiber-vodu.  Npj.  1, 11*12.  —  ^1)  (u 
C  G.)  kraate.  variolas  insero,  cf.  pn<piaati.  Rj.  ridii 
nukalnmiti,  i  si/n.  on(ije. 

pre.saij^nik,  prcita^enika,  m.  u  Boci  zvao  »e 
nekakav  ćovjek,  koji  je  voiio  presagjivaOf  t.  j.  ka- 
le mio.  Rj. 

prcsairjiviinje,  »i.  Rj.  rerh.  od  preaa^ivati.  — 
1)  radnja  kojom  tko  presagjuje  n.  p.  mlado  zelje  (daa 
ifeberpllanzen,  tranaptantatio.  Kj.):  Ludo  zelje  (t.  J. 
mludo  ea  prffsagjivanjt'),  Posl.  \LV1.  —  2)  radnja 
kojom  tko  presafijuje,  kalami,  pricjepljvje  voćku  (\\ 
Boci,  vidi  kalamljenje.  Rj.)*  —  S)  radtija  kojom  tko 
presagjuje,  prepist^e  krttste. 

prpsa§Jivati,  presi^ujem,  v.impf.  Rj.  pre-aagjivaii. 
V.  pf.  presaditi.  —  I)  iibcrsetzen,  transplanto.  Rj. 
prcsagjivati  n.  p.  mlado  zelje,  mlado  arvo.  .ta  ae, 
pass.:  Matora  drva  ne  dadu  sr  presagjivati.  Posl.  175. 
—  2)  (u  Boci)  vidi  kalamili.  Rj.  i  syn.  ondje.  n.  p. 
voi'rku.  —  3)  fu  (_I.  G.)  impftui,  variolas  insercre.  Rj. 
kraste,  ospire.  fridi  kalumiti  2,  prepisivati  3. 

pre$i\hnutl,  pr^aahnem  (presi^nuo,  presilhnula  i 
presAhla),  t\  j^f-  au.'itro<^knen  (oom  fiaehe),  exAiccor, 
exare.'ico.  Rj.  pre-aahne  n.  p.  potok,  vidi  prccikuuti, 
presuditi  2  a.  r.  impf.  preHiaati.  —  Augjeo  izli  ćaSu 
svoju  na  veliku  rijeku  Euj'rat;  i  presimnu  voda  nje- 
zifia.  (Itkriv.  16,  12.  Poalije  godinu  dana  presahnu 
potok,  jer  ne  bjeSe  dažda  u  zemlji.  Car.  I.   17,  7. 

presAIdumitU  mim,  v.  pf.  hiniiberschiffeti,  trajicio. 
Kj.  pr^Haldumiti.  vidi  prebroditi,  na  brodu  (na  lagji) 
prevesti  što,  prevesti  se  preko  vode.  drukčije  se  glagol 
ovaj  ne  nahodi. 

presAlJinJe,  n.  das  Ifebersaleen,  in  nimio  sale 
eondere.  Rj.  verb.  od  preaa^jati.  radnja  kqjom  tko 
prtsalja  n.  p.  jdo. 

tre.sAliati«   pr^Haljaui,   t.  impf.  Ubersalzen,   nimio 
eondere.  lij.  pre-aaljali,  odriše  soliti,  v.  pf.  pre- 
floliti.    —  Za  ^to  (.'lipa  prtsalja  jelo?  Mil.  7. 

presamAriti.   presilmurim,  v.  pf.  preko  brda,  (das 

Oebirge)    ftbersteigen^    transcendo.    Rj.    pre-aamarili 

preko   itrda,  prijeH  preko  njega.  v.  impf.  presama- 

rivati. 

prosaaiArlT&ojA,  n.  đoa  U^ersteigeH  (einos  Bergšs)^ 

18 


Itt 


|ir«saniarfratl 


—  IM  — 


liresjeđatl 


trameensus.  lij.  vt^rh,  od  presAintirivati.  radnja  kojotu 
tko  prfsaman^jf  (prrko  hrda). 

prrsADinrivati,  pretuuukriijem,  r.  impf.  uben^teigen^ 
iranscfndo.  Uj.  pre-ftamarivaii  prrfco  brda,  prcUtziti. 
V.  pf.  preBnui&riti. 

prcsumićivanjv,  n.  das  Doppiitfalirn^  duplicatio. 
Rj.  verff.  od  pre8aini(Hvnri.  radnja  kojom  tko  presu- 
ttiiĆHJe  Ho. 

prosnmi^'ivati,  presaml6nem,  v.  impf.  doppeli 
falten,  dupliro.  Rj.  pro- samici  vati  Ho,  n.  p.  prsluk, 
utp.  prcdvofltnii^ftli.  r.  pf.  preflamititi. 

prtvsamitfil,  proHiltniiTm.  v.  pf.  doppHi  UtifiriHn- 
nnder  legen^  duplico,  gemino.  Rj.  pre-samitili.  vidi 
presniotati.  isp.  uriMlvoBlniCiti.  r.  impf  prcajimitJivati. 

—  Suiuk  ftigje  ao  kabličice,  izdiže  glavu,  prt'aamiti 
jfi  Htiutra,  i  Atane  piti  nileko.  Mepj.  ^9.  sa  bp,  pass.: 
Knižftt:  pr-tluk  je  ovaj  gore  if  rezan,  a  dolje  »e  pre- 
miniiti  kao  preinita^a.  Kov.  40. 

privs&nuti,  pr^JlaIleIU,  tidi  presahnuti.  Rj.  u  kroje' 
rimu  (jdjf  Si'  ghi.-i  h  nr  čuje  u  govoru. 

pnVsrdlast,  adj.  pre-seJIaat.  isp.  sSdlast.  —  CcIo 
mii  je  iiiflko  .  .  .  nos  mali,  presedl/L^.  Zim.  i?f>9.  nalik 
n<i  Hidlo. 

»rSscKiif  f-  (u  Bori)  kad  se  <5ovjek  pretrgne  (od 
te?ikojra  posla  ili  dižući  ftto  tetlko),  der  dnrdi  »chvne 
Arbeit  vtrursachte  Bruch^  hrrnia  gravihu^i  lahorihus 
conscita.  Uj.  riđi  kila;  pridori,  prijedor,  proder.  pre- 
fle^a,  drugoj  je  poli  osnova  koja  je  u  segiiuti  se,  Re- 
zati ftp,  (po)s^<5i,  (p^)9ezati. 

prf^st^knti,  presekam,  r.  pf  {u  Boci)  n.  p.  vodu  h 
bunnra,  t.  j.  ispljuskati,  aunschdpff^,  r^haurio.  Rj. 
pro-flckati.  iap,  i»«ekaii.  r.  impf.  aokati.  —  Uzmi  ovu 
ća.*icn  i  poncsi  tvojoj  S/feri  neka  mi  njom  prf-sf'ka 
more,  da  oataue  polje,  Npr.  9(XJ. 

prcsMili,  pr^&etim,  u.  pf.  Rj.  pre-seliti.  p.  impf. 
preseljavali  (i   so).  —    1)  Ubtrsiedeln,   transftro.  Rj. 

—  Ljudi  koji  bifte  prespljnn^  koje  pri^aAi  Navnhndo- 
noaor  u  Vavilon.  Jozdr.  %  1.  Za  to  ću  vas  presrliii 
isti  Damaska.  Amon  5,  27.  ^  2)  sa  se,  Trftfks.  iiher- 
sii'dfhi,  transmigro.  Rj.  —  Tako  ti  sf  presfUo  Vuče. 
Bog  mu  dao  du&i  spasenijel  Npj.  4,  12  (=  u  vječni 
šivotf  presUtpio  «;•,  umr*o).  Zato  sf  Milofi,  joŠ  kako 
80  Turci  obladali,  preselio  «  kućom  u  Šarane,  MiIo$ 
72.  Milenko  ...  po  tom  se  iz  Klićeiva  ondje  preseli 
i  namjesti.  Sovj.  72.  U  Hilandaru  Nemanja  preživje 
8  mje^ieci,  pa  st?  ondje  pre^9eli  u  vječni  život.  DM.  17. 

pr<*.s«'ljAvanj<*.  n.  dus  Uehertiedeln,  tran.ilttio, 
transmignitio.  Rj.  verb.  od  1)  preseljavati,  2)  prese- 
ljavati se.  —  1)  radttja  kojom  tko  preMtljava  koga. 
~  2)  radnja  kojom  se  tko  preseljava.  Ovaki  op.Hi 
nazadak  dc  moŽe  ni  potop,  ni  narodno  preseljavanje, 
uili  Atila,  ni   I)£ingishan   igda  ui^initi.  Priprava  137. 

prcsolJAvatl.  prcsMiSvam,  v.  impf.  Rj.  pre-selja- 
vati.  V.  impf.  proati  seliti  [i  se).  t\  pf.  preseliti  (i  ae). 

—  1^  ubersiedelnt  transfera.  Rj.  koga.  —  2)  sa  se, 
refleKS.  uhersiedeiln,  iranJimigro,  Rj,  —  Da  se  ljudi 
mogu  slobodno  preselja\xtti  is  iijeh  župa  u  zemlje 
baukovima.  DM.  210. 

pr^sfjuti,  jem,  i\  pf.  Rj.  pre-aljati.  t>.  impf  pre- 
BijevBti,  —  1)  duTchsiehvn,  petcribro:  dedo  ti  jo§ 
jedan  put  presij  to  braAno.  Rj.  —  2)  hindurefuiiehen, 
criftrare  per  —  iempw:  montČAd  svu  no<!  prt'.tijuie 
braSno.  Rj. 

prcslJ<Vanji»,  ti.  das  Entojceihauen  ^  Durch' 
scJinfiden,  sertio,  Rj.  verh.  od  presijecati,  radnja 
kojom  tko  presijeca  sto. 

pTVfilji^i-iatlf  pr^eijecam,  t».  impf.  đurchscHneiden, 
seeo.  Rj.  pre-aijecaii.  t>.  pf.  presjeiJi. 

Prftsijef,  f.  planina  u  PaAtrovi''-inm.  Pripovijeda  ae 
da  je  u  ovoj  planini  na  Uolome  Vrhu  Madžarski 
kralj  I.udovik  posjekao  M(X)  Pa-Atrovi^Ti.  Rj.  Pre-sijc«^. 
isp.  proflijei". 

prosij^vai^ei  n.  daa  UebereićbcHf  pe^'t-ribratio.  RJ. 


l^erb.  od  presijcvaU.  radija  kojom  tko  presijeva  n.  p. 

brašno. 

prosiji'vaU,  (»rt^sijevam,  v,  impf  dartfisiebcnt  pcr- 
cnhro.  Rj.  pre-sijevati   «.  p.  brašno,  v,  pf,  presijati. 

prisiliti,  lim,  v.  pf.  uhenm'ithig  icaden,  superhio: 
Koliko  mi  Turci  pretilili,  nagoni  se  junak  na  junaka. 
Rj.  prc-Hiliti,  hw  odviše  osiliti,  posiliti  se.  v.  impf. 
prpitiljavati.   —    Mili    KoJe,    ^uda    golemoga,    ka'    je 


Turska   sila  presilUa^  od  gradine   do  poTia  Bjelica 

[i  sila  prcsilila,  i  sve  donje  selo 
Npj.  4,  113. 


8ie  je  Turska  sila  presilHa^  i  sve  donje  selo  opali^ie. 


prf^siljdvtinjo,  n.  da$  Uebcrmuthigvcerden^  inso- 
lentia,  superhitio.  Rj.  cerh.  od  presiljavati.  stanje 
koje  biva,  koti  tko  presijava. 

prcsllJAvati,  preseljavam,  v.  impf  uhermUihig 
icerđen,  superhio,  Rj.  pre-siljavati,  kito  siliti  se  odviše^ 
postajati  preveč  samosilan.  v.  pf.  presiliti. 

presipanje,  n.  Rj.  verb.  od  I.  preflipati,  II.  pre- 
sipati  se.  —  I.  1)  radnja  kojom  tko  presipa  što  iz 
jednoga  suda  u  drugi  (das  Umscliiitten,  Uebersehfitlen, 
transfiisio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  presipa,  pre- 
punjn  sto  sipajući  (das  Veberfullen,  nimia  implelio. 
Rj.).  —    II,  stanje  koje  biva,  kad  se  sto  }yi'esipa. 

prosipati,  pfim  (pijem),  v.  impf  Rj.  pre-sipati.  v. 
pf  presuti.  —  /.  1)  umsrhiitten,  transfundo,  rf. 
preruiMvati.  Rj.  t  jw/n.  ondje,  presipati  Ho  iz  jednoga 
suda  u  drugi.  —  Ruditi  mlijeko  goruždom,  t.  j.  su- 
rutku,  poSbo  se  prevari,  kao  presipati,  da  »e  ne  po- 
kvari. Rj,  665b.  —  2)  ubeifullen,  nimis  impleo.  RJ. 
kao  preputijuti  sipajući.  —  Ili  <?emo  ih  blagom  pre' 
sipati,  ili  iVmo  rol)lje  mijenjati?  Npj.  3,  «(i.  A  mnogi 
se  Turci  prikupile,  prikupile,  te  ih  ognjem  opkoli$e, 
presiplju  ih  ognjnn  žeHokijem.  4,  40>.  —  Jf,  sa  ae, 
re{fek)i.  vhnstrovten,  redundo:  Ne  presipa  so  u  meue. 
Rj.  kad  je  prej>Hnjf^o  Ho,  n.  p.  ćafia,  pa  prelazi 
preko  nje  n.  p.  vino.  —  Bi^e  puue  žitnice  tvoje 
obilja,  i  presipaće  se  vino  iz  kacu  tvojih.  Prić.  3,  10. 
ligjite  te  gazite,  jer  je  kada  puna;  preaipaju  se  (hnje 
kadf,  jer  je  mnogo  zlobe  njihove.  DP.  87. 

prA.sisunJp,  «.  das  VtriroeJ:nen,  ersieatio.  Rj.  verb. 
od  presiaati.  stanje  koje.  himt,  kad  presiie  n.  p.  voda. 

pr4>!iisati,  pr^i^m,  v.  impf.  vertrocknen,  exaresco: 
Jordan  roda  tuim  presisase.  Rj.  pre-siaati.  v.  pf.  pre- 
aahnuti.  —  U  ravni  ntauu  u  virove  i  one  vode  koje 
\\  planinama  nigda  ne  presišu,  Rj.  63a.  I>va  jezera, 
od  kojijeh  veće  nigda  ne  presiie,  Npj.  1,  132  (Vuk). 
Ti  si  isušio  rijeke  koje  ne  presiŠu.  Ps.  74,  15. 

nresjl&vanje,  ti.  das  Blinken,  Blitsen  (z.  B.  eines 
S<wtis,  pegen  die  Sonne),  fulgor,  coruscutio.  Rj.  verh. 
od  presjavati  se.  stanje  k^je  biva,  kad  se  pret^ava 
n.  p.  sablja  spram  sunca. 

|ire^6vatl  se,  pr^sjavam  ae,  r.  r.  impf  blitcen, 
bhnken,  corusco.  Rj.  pre-sjava  se  n.  p.  mač  spram 
sunca.  V.  impf.  profiti  sijati   se,   sjajati   se,    ajati   »e. 

presjeći, prertiJ4Vem,  v.pf  enteweischHeiden,  hnuen^ 
diaseco:  Pret^ekao  jezik  (da  Bog  da)t  kad  ko  što 
re^e   nepovoljno   (Posl.   961).   Rj.   pre-sje<?i.   v.  impf 

Sreaijecati.  —  PrestruŽiti,  presjeci  jeane  ^jude  od 
runijeh.  Rj,  581b.  Da  se  penju  uz  oputu  ,  .  ,  pre- 
sijeku opatu  da  on  ne  bi  mogao  ai^i.  Npr.  9.  Vuk 
mu  put  presjekao!  Poal.  40  (put  presjeći  kome,  vidi 
zateri  2).  Ne  zabudi  na  kojoj  ai.  (Kad  ko  hoće  kome 
rijei  da  presiječe).  198.  Na  mać  oStru  sablju  doćekao, 
na  dv\je  je  pole  presjekao.  Npj.  3,  116.  Onda  ovi  \z 
preko  Morave  opale  iz  pufiaka,  i  tako  Arnuute  pn- 
stku  od  robija  i  iisuive.  Miloi  92.  Tebe  pjaur  pre- 
vari .  .  .  dok  se  nije  sa  svim  spremio,  zamamljujc 
nas,  a  kad  se  ou  sa  svim  spremi,  onda  će  ovo  u 
jedan  put  prescći,  128. 

/ri^sjedanje,  n.  der  UiMtrholt,  insidiae.  Rj.  verh. 
pre-MJetliiti.  koje  vidi. 
pr^sjeihiti.  dam,  v.  impf.  tticH  in  Uinterkait  legen, 
j  insidior.  Rj.  pre-sjedati.  isp.  Kasjedati.  r.  pf.  presje- 
dnuti,  preaJGsti.  —  Kako  je  nekome  bila  utekla  eena 


1ir«Rjo(iiti 


presInSirnli 


pfl  ac  kupilR  poćcra  za  njom,  i  presjedala  je  putem. 
Niij.'  I.  aX1V.  Od  Uoriaova  do  Minske  jcdnnko  je 
hruHCUze  preaedao  i  do<>ekiviio.  j'Sitije  21. 

prosjedili,  dim,  v.  pf.  hitidurch  sitsen,  ptrsideo. 
Rj.  pro-KJt'diii,  sjedeći  prehorarUi. 

pri^sjrilnuli,  dnSm,  v.  pf.  prc-BJednuti.  vidi  pre- 
sjeku; sich  in  flinterhuH  Ugen^  insiViior.  t.«tp.  ziisjcl- 
iititi,  /itsjeftd.  r.  impf.  presjedati. 

pr9sJ(*kA,  f.  kao  dolina  preko  kake  koHe  ili  planine, 
dan  Tfml^  ra//i>,  cf.  uvala.  Rj.  pre-sjeka.  t*;*.  preHJe<'i. 
nidi  prosjeka,  OAtnla  fiyn.  Icod  pro<lol. 

l'rft.sjrkiLf  f.  u  Ma^-i  mjoiilo  nu  kome  je  r.h  Knra- 
pMorpjijeva  vremena  bio  ^nac  iz  Bilve  u  Ziuavieti. 
(lodine  lbl3  l^reto^^^  je  ćuvao  Luko  LazareviĆ.  Rj. 
ii*p.  itKsjeka. 

pr^sjesti,  pr^sjedem  (pr^jedneml,  v,  pf,  sicH  in 
fhnit^htdi  letjetu  insidior:  presjela  pa  potjera.  Uj. 
l»ri-ftjeBti.  ritli  preftjednuti.  iap.  z-iftjoHli,  znpjeHtiuti 
r.  impf.  preftjpi^ati.  —  Kad  dogje  Balota  tamo,  pdr 
#M  Srhi  ona  dca  TurHnu  hUi  preseli  i  opkolili  da 
uhvate  ali  da  ubnu«  onda  jedan  od  njih  videći  Balotu 
kno  Tiir»''inii,   položi   ured    njim   onižje,  Uanira  4,  7. 

pr^skAkanJe,  n.  aas  Ueber^pringen,  irttr\HS{.di^»^ 
prnrtcriiio.   lij,  vtrb.  od  preskakati,    radnja   kojoiit 

Uo   pTC*k(UC. 

■rrskAkafl,  pr^9kačem,  r.  impf.  Rj.  prc-skakati. 
iiVii  prpfikakivali.  p.  pf.  preskočiti.  —  1)  ubersprin- 

?cn,  transUio,  Rj.  —  Hitar  odviAe  sreću  preftkućt. 
'ofli.  341.  PeSat'i  za  niima  (za  konjicima)  h  vaAinoiu, 
te  nikama  za  fiauac,  i  i;(ieko^i  ataiiu  preskakati  unutra. 
MiloS  115.  — 2)  preskakati  riječi  u  čitanju,  izostav- 
ljati ih:  uberseften  (im  J^esen)^  atislassent  extnitto: 
Nekakvoga  popa,  koji  jo  r^javo  ćitao  i  preskakao 
riječi,  zapita  neko  pdje  je  iiC'in  knjifj^n,  a  on  odpovo/i: 
>šlopje,  St0fye< ;  onda  mu  onaj,  koji  pa  je  pitao, 
rekne:  >va  iHtiun  i  ^itaS  Ato^je  ^tog|e'.  Uj.  847a.  iap. 
pn'Hko<^ili  2a  i  b.  —  3)  u  skakanju  nadrlaojivatt: 
t?kaću  Kkuka,  me6t  »e  kamcniit  preskače  im  Nahud 
Himfune,  prakaće  i'm,  kamenom  odmet^e.  NpJ.  2,  05. 

pri^skAkivai^o,  «.  rerh,  oti  pre»tkakivaii.  radnja 
kojom  tko  preskukuje  (preko  čega), 

■rrskuklvatt,  presk^kujem,  v.  impf.  prc-skakivaU*. 
viai  preekakati.  v.  pf.  prcskoćiti.  —  IjiHicji  pozove 
vuka  da  preskahuju  preko  jedne  stotine  Kijeuske .  .  . 
}'oAto  nekoliko  puta  preskoče,  reće  lUie-a  vuku  da 
dobro  ne  preskukuje.  Npr.  180. 

pr(*!tk6fdti .  pri^ko^m,  v.  pf.  Rj.  pre-skoćiti.  v. 
impf.  pre?»kakati,  prer«kaVivati.  —  ]}  uhcrspriugcfi, 
lran»)*iUo.  Kj.  —  Skof-iti  (ili  preskočili  sto)  iz  tidrke. 
Rj.  liHHb.  PoSio  nekoliko  puta  preskoće,  reče  lisica 
vuku  Ha  dobro  ne  preskakuje.  Onda  on  popjc  da 
oreskoči  uuravo  iznad  sioiincj  te  »e  nu  nju  nabode. 
Npr.  180.  Ne  dajte  mu  na  ploti  (. . .  ide  bez  pameti, 
pa  se  moie  naboHti  na  plot  kao  bije»»n  kouj  kad 
pogjp  da  preskoči  preko  plota).  PohI.  Iif7.  Zatrča  se 
rav«  od  Posavlja,  te  preskoči  kamenu  ttvliju,  i  dru- 
žini on  otvora  vrata.  Npj.  3,  374.  —  2  a)  uherselun 
(im  Lesen),  auslassen,  e.rmitto.  Pripovijeda  se  kako 
an  a  crkvi  nekakome  rekli  da  preskoci  nešto  u  knjizi, 
a  011  razumjcvSi  u  prvome  ami^lu  metne  knjigu  na 
zemlju  pa  preko  nje.  Rj.  u  čitanju  (ili  u  pjevanju) 
isostapiti  rtječ.  sa  se,  pass.:  Nego  »am  pledao,  da 
mi  »vuku  pcamu  peva  po  nekoliko  puta,  dok  ie  niaam 
toliko  upamtio,  da  aam  mogao  poznati,  kao  se  što 
preskoči.  —  b)  prema  tome  tnačenjii  preakočiti  ko^a 
ili  $to  znači  uopće  izontariti  koga  ili  što,  kad  je  na  nj 
red;  ftbergchen,  praeterire.  —  Toči  vino,  Boposavc 
bIui^o!  rpdom  ča.^e  oko  Rovre  daji,  nemoj  koga  pre- 
li^ »lujjo.  Npj.  II.  411,  Valja  zube  pokazati,  da  se 
ZAd  Van  uplafte,  i  da  se  počpu  »tij.neli  preskočiti  Vas, 
Htraž.  18S7,  15.  sa  se^  pasa.:  Grije&ka,  kad  St  uvodeči 
11  bnlo  preskoči  jedan  tubac.  Rj.  101  b. 

Iir^^slaćel.  pr!?slačiikii,  m.  pl.  dir  Leckcrhissev*,  cibi 
icatiores.  nj.  pre-ala(d)ćci,  drugoj  poli  oim.  jt  u 


?iladalc  Mi  prijcalačci,  oklizotiue,  |Hwlaatife,  alalkiSi. 

-  Kad   Hjodeš   da  jedcS   a  prottpodinom  .    .    Ne   želi 

prcdaćaka  njepovijeb,  jer  hu  lažna  hrana.  Prii^  23,  3. 

preslildttl,  prtalficfim,  p.  pf.  tdtersitHScn,  nimie  dalco. 
Uj.  pre-flladiti  što,  odtfe^^  ga  zasladiti,  r.  impf.  pre- 
slnejivati. 

presla^jivnnje,  ti.  das  Vchcrfdlsscn,  dnleatio  nimia, 
H}.  rerh.  od  prcatagjivati.  radnja  kojom  tko  presla- 
ojajc  što. 

preslagjfvati,  preslftgjujem,  t>.  impf,  ubcrsU^en, 
Hw»M  dulco.  Rj.  pre-slagjivatii  orfye<J  jutislagjivati.  v. 
pf.  prealaditi. 

preslan,  adj.  su  saUig,  saLtissimus.  Rj.  pre-atan,  od- 
Hse  slan.  —  Preslano  kao  cecelj.  l'osl.  tiGI, 

preslica,  f.  —  1)  der  (Spinn-)  Hovken,  coUts.  Uj. 
oid*  prelja  2,  kudjelja  3,  čekrklija  (preslica  u  kolo- 
vratu), dcm.  presličica,  htm.  pr^la.  augm.  pre^iličina, 
prouličetina.  od  korijena  oa  koga  je  preati.  —  BaJtIuk, 
u  varoške  preslice  ono  pore  na  Ato  se  povje«mo  na- 
vija. Rj.  19a.  Nosimo  joj  od  zlata  preslicu,  na  preslici 
Misirnko  povjeamo.  Npj.  1,  481.  Hrani  majKa  dva 
nejaka  sina,  u  zlo  doba  u  frladne  godine^  na  preslicu 
i  desnicu  ruku,  2,  75.  Kolovrat  je  (ti^pinnrad)  ili  AjV 
mačka  preslica  tek  oko  godine  1530  na  svijet  dodao. 
Priprava  141.  —  2)  (u  Hrv.)  u  vodenice  kaSičare  ona 
gredica,  koja  je  usagjena  dolje  u  kraj  od  kobile  a 
gore  kroz  tavan  promoljena  u  vodenicu,  te  ae  pomoću 
nje  vodenica  (vodenični  kamen)  apuAta  (kad  valja  ait- 
nije  da  ae  melje)  i  podiže  (kud  valja  krupnije  da  ae 
melje).  Rj.  —  3)  prealica,  u  mojem  zavičaju  sove  se 
tako  biljka  (talja  da  po  obliku  njeiinuj,  što  se  drugdje 
zove  vo^e,  vo.Mik.i,  koujaki  rep.  ima  i  StuUi:  »preslica 
{griješkom  preMica),  C.  trava,  1.  cauHa  ctpiina,  sim- 
phytnm.  2.  rhombua«.  Ivekovič. 

prcsli^^Hna,  /".  augm.  od  nrcsUca.  Rj.  vidi  proali- 
^^iua.  —  takra  augm.  kod  banetina. 

1.  pr&Nlićiea,  /'.  dcm.  od  prcflira.  Uj. 

3.  preNlii'irii.  /".  traubcnformige  Ugasinthc,  hga- 
dnibus  hotrpoiUes.  Uj.  biljka. 

prftslicina,  /'.  augm.  od  preslica.  Kj.  vidi  presliČe- 
tina.  —  takra  augm.  kod  hardačina. 

prosio,  n.  (H(iAi:.uri.  Vuk  u  svom  rječniku  nema,  ali 
ne  samo  ima  l^tulit^  u  značenju  ^vallis  inter  moutes'^ 
(dolina  me^u  brdima,  vidi  prodol,  i  sgn.  ondje.  Iv©- 
kovič)  nego  i  narod  govori  joft  u  drugom  značenju, 
a  to  je  članak  u  ogradi:  »u  svakom  preslu  recimo 
da  ima  aaino  7  komada  vrljika,  to  čini  14  hiljada 
vrljika,   osim   onih  kolaca  Mo  driSe  prešla.  Osn.  120. 

prosidvili,  pr^ulovlra,  v.  pf.  pro-aloviti  koga  Hi  što, 

kao  nagovoriU  ga.  isp.  proaloviti.  —  Pa  ovako  Peni 

'  govorahu :  »Cuj  ne  dobro  .  .  .«.  BaS  dvojica  Pera  jtre- 

sloviše,  a  po  tadc  uilogi  pristado^e.  Nj>j.  5,  5.  Žalosno 

je  srce  prestovto,  i  'Danilu  volju  ispunio.  5,  24.  Istina 

I  je.  Kuci  braco  draga:  da  su  vama  ialoat  učinili  .  .  . 

pa  čfdosna  srca  preslocite,  ajte,  braco,  da  se  okrenete. 

5,  380.  stt  8C,  pass.  ili  refleks.:  Ako  bi  ui\  Bog  i  sreča 

dala,  eda  hi  se  Kuci  preslovili,  i  joSt  nama  doRIi  na 

pomoći.  5,  379. 

j      pr^sluSati,  &3jn,  v.  pf.  verb^ren^  au»cuUo,  Uj.  pre- 

I  slupali  sto,   kao  slušajttći  ostati  do  kraja.   v.  impf 

I  elu&ati,  —  Sve  dufie  tad'  ustale,  iHurgjiju  preslušale. 

Herc.  325. 
I      preslAiltf,  pr&sirifim,  v,  pf.  uberfidlen  ein  Glas, 
da  man  damit  aufvcarlct,  compleo,  nimis  impleo.  Rj, 
I  pre-služili,  služeći  prepuniti  n.  p.  čaŠu.  v.  impf.  pre- 
služivaii. 

prrslužlv&nj<^,  n.  das  Ueberfiillen,  completio.  Uj. 
I  verh.  od  prealuživati.  radija  kojom  tko  presluiuje 
,  n.  p.  času. 

-      proslulivatl,  pre»lft£uj5ra,  v,  impf  iiberfiilleH  ein 

!  Oltis,  da  man  dantit  aufvartet,  compleo,  ntmis  impleo: 

Pa  sve  rani  čašu  prcslušujc.  Rj.  pre-aluživati,  služeći 

prepunjaii  n.  p.  čašu.  \\  pf.  preflliii^.iti.  —  Hluži  vino 

NovakoviČ  Urujo:  kako  kome  čaAu  dodavade,   biko 


wmm 


prcsmakanje 


—  196  — 


presfniTiti 


njemu  doshižiije  vinom,  a  kad  babu  čaSu  dodavače, 
tako  časti  rinom  ureAlušnJe^  sa  «'aSe  se  vino  prosi- 
paŽc  . .  .  »'Sto  mi  cnšu  vinom  prealu^iijeH?  Npj. .%  23. 

prcsmllkaDje,  n.  vitU  prisiniikanje.  Uj. 

prosmdkatf,  pr^Hmm^.em,  vidi  priBmuktiti.  Rj.  v. 
impf.  pre-3niakati.  Rj.  r.  pf,  preamoi^iti.  hice  po  istoč- 
nom govoru,  isp,  prepravljati  i  pripravljati. 

prt^smit'aT,  ađj.  grostt  ujid  hugcrfah  Schimpficori), 
longttA  et  macer  (pcr  cnnriciumj.  Kj.  dtitf  i  mr^ur 
(kačc  fte  za  porugu),  presini^ar  (oan.  ne  dolazi  a  bide 
poflUln  o<l  staroga  tamnopa  llptcuaj.  Osn.  Wl 

prcsniArdli,  pr^amoiHin,  vidi  priRmotHti.  Rj.  pre- 
rtniotriti.  V.  impf,  premnakati. 

pn*sni6(ati,  tain,  v.  pf.  vidi  preoamititi.  Rj.  pre- 
amotati.  isp.  pre<ivostru^iti.  v.  impf,  presaiui<^ivati. 

prosnAt'a,  f,  oaohina  onoga  što  je  prijesno:  I>a  se 
o<>ifitinio  od  HtarogA  kvnACA  pakoHti  i  lukavntva  i  da 
praznujenio  u  preunoĆi  istine  i  čistoU.  \)V.  140.  — 
riječi  H  takomm  naat.  kod  bistroima. 

prrs61iti,  pr^8olim,  r.  pf*  Uberaulzefij  nimio  sale 
amdere.  Rj.  preHoIiti,  odviše  oifoliti,  r.  impf.  pre»uljati. 

prespAvilti,  prespavam,  r.pf.  ven^cttlafen,  perdormio. 
Rj.  pre-8i>avati,  preboraviti  itpav(^jući,  r.  ivipf,  Hpavati. 

prfrsrestit  pri>aretem  (pr?:đretnćin),  v.  pf.  enlgegen 
kommen,  obcium  ptodeo.  Rj.  pre-are«ti  fro^a.  pred 
njega  đoM,  na  stL'het  mu  dotii.  —  Pohitftj  da  nas 
presrete^  miiosrgjem  .tvojim,  jer  smo  veoma  oloJiali, 
Ph.  79,  a. 

pr^sretaiije.  ».  das  Bege^nen,  obvinm  itio.  Rj. 
veih.  od  presretati,  radnja  Kojom  tko  pretretu  koga, 

presretati,  tiim,  v.  impf,  entgegen  komtnen,  obinam 
prođeo:  Ka<i  će  Tnrci  [K)<*erati  blago,  da  idemo  da 
ih  presretamo.  Rj.  pre-Rrotati.  v.  pf.  presrefiti..  —  Hrbi 
na  brzu  niku  poprave  Rtari  ^anao  na  Jaflim,  i  odande 
stanu   7'ursJce  ćete  po  aelima  presretati.  Sovj.  41. 

prfeNrt,  f.  pdje  se  prevaljuje  preko  brda^  dufiserste 
Spiiie  eines  Jierges,  apcx  montifs.  Rj  pre-Hrt,  najviši 
vrh  od  brda,  gdje  se  preko  njega  preintljnje.  isp,  ka- 
mi vao.  —  drugoj  je  poli  osnova  koja  je  u  (po)Hrt<tii. 

prfisttan,  tna,  at^.  id)sditiJisig,  d^^rujHus.  Rj.  osu. 
u  preart-  vidi  omf^it,  strm,  Rtnnen,  atrmenit,  vrletan. 

pr&N^tno.  kao  vrletno  ili  na  nizbrdo,  hcrgab  gehende 
Lage,  d<;ilivitas.  Rj. 

pr^staJiiiOc,  n.  dan  Aufkoren^  intermissio,  finiji. 
Rj.  verff.  od  prestf^aLi.  stanje  koje  btvu,  kad  Ho  pre- 
staje. 

i,  pr^stAJatl,  jem,  v,  impf.  aufh^iren,  desino.  Rj. 
pre-atajati.  vidi  patiaati,  predvajati  2,  Uenjavati.  t'.  pf. 
preaiati.  —  Sujmi  ružu  RtiraV  ne  prestaje.  (Kad  se  /a 
koga  kazuje  da  vrlo  plačne).  Poal.  ŽiKJ.  A  tre<*a  je  fio- 
lija  planma;  snijeg  nikad  ne  prestaje.  Nnj.  3,  474. 
koji  pOBtrada  tijelom,  prestaje  od  grijdia,  Petr,  I.  4, 
1.  Ne  prestaj  vapiti  za  naa  ka  Gospodu  Bogu.  fSam. 
I.  7,  8.  Raauravivši  raapru  preatajali  su  biti  porotniui. 
DM.  263. 

3.  prestihjatii  preatftjTm,  v.  pf.  Rj.  pre-fltaiati.  vidi 
preHtojati.  V.  impf  stAjati  (stojiral.  —  J)  hindurch 
stehen,  perato.  Ri.  kao  stojeći  prchoramii.  —  2)  (u 
pjeamama)  Uberlebent  vita  supero:  Ako  bi  me  pofem 
prestajao.  Rj.  vidi  nadživjeti. 

pristan,  m.  tu^tproatanalc:  Uriži^u  vazda  &«  ;^rfl- 
stana.  Npj.  0,  121. 

prestanak,  pr^atanka,  ni.  der  Unterlass,  das  Auf- 
horen^  intermissio:  bez  prestanka.  Rj.  pre-stanak.  isu. 
preatati.  vidi  i  bez  pre«tana,  bez  pattska,  bez  prekida. 
bez  pretrga;  neprestano,  jednako.  —  Sve  jednako 
bojflk  bee  prestanka.  Npj.  4,  24.'>.  Srce  me  moje  boli 
bez  pretanka,  Rim.  9,  2.  Kad  pada  narod,  neprijatelji 
gledaju  ga  i  smiju  se  prestanku  njegovu.  Plati  1,  7, 

pr^starj4>tii  pr^staruu.  v.  pf.  aliern,  tu  alt  tvevden, 
catisenesco.  Rj.  pre-starjeti,  kao  odviše  ostarjcti,  v,  impf, 
starjeti.  —  J^estarje  li  slugu  kakvog  velikana,  postane 
Akolaki  ućitelj.  Priprava  71. 


S rastati,  pr^atanem,  tJ.  pf.  aufhoren,  dc-tino:  pre- 
R  kiSa,  prcrttao  mn  davali.  Rj.  pre-atali.  vidi  pa- 
tiiuUi,  prejenjali.  r.  impf.  I  prtistajali.  —  Vei^.  gotovo 
da  je  prestao  taj  obićaj.  Rj.  2(hi.  Ve<^  je  doteklo,  t.  j. 
nestalo,  prest<tlo  doijecati.  Ri.  135a.  iS ^k'mi  prestadoše 
izlaziti.  Npr.  %.  Vjetar  kau  boce  da  prestane^  onda 
najvećma  'lu&e.  Poal.  30.  Da  mi  za  sad  prentanemo 
o4l  svagje.  Danica  2,  12G.  iVM/rttie  boj.  3,  210.  Da 
kažemo  narodu,  da  prestane  od  boja.  Miloš  120.  Učene 
nooine  miRlim  da  .vtx  prestale  od  novog  ljeta;  nego  ^e 
može  biti  kukove  druge  poOeti  izlaziti.  Siraž.  188H,  Hi'A. 

priSslarftl,  vim,  r.  pf.  Rj.  pre-staviti.  r.  impf.  pre- 
Btavljati.  —  J)  {\\  nah.  Rudnićkoj)  n.  p.  ku<^er  ili  tor, 
t.  j.  promjeatiti,  ilherseizen^  tratisfero.  Kj.  vidi  pre- 
ložiti. —  2)  sa  se,  refleks,  hinscheident  sterben^  dc- 
cedo^  morior,  Rj.  vidi  potiinuti  2,  i  sgn,  ondje.  — 
>Otae  i  muti  bi  ti  !*e  upokojili^  .  .  .  n  sjntradan  i  otac 
i  mati  presta^'c  se.  Npr.  7rt.  Janko  vam  se  jeste  pre- 
stiivio^  i  ja  sam  ga  l'jepo  aa(b)ranio.  Npr.  3,  Si.V 

pr^sfafljanjp,  n.  das  l'elter.'ietzen,  truitslutio.  Rj. 
verb.  od  preatavljall.  radnja  kojom  tko  prestarlja  sto. 

proslavljati,  vliam,  r.  impf.  (n  ntdi.  Rudn.)  iiher- 
setzen,  transfera.  Rj.  pre-stavljati  n.  p.  kwUi  ili  tor. 
vidi  premještati,  isp.  prelagaii.  v.  pf.  preataviti. 

presti,  predem,  v.  impf.  [predijah,  urPo,  prela). 
Kj.  drugo  preifjasnje  može  glasiti  i  pri^dab.  Obi.  64. 
I,  pregj.  pr^&dob,  prede,  prilog  pregj.  prvdav,  pri?- 
dSvdi.  /,  pridjev  prSo,  pr?ia.  //.  pridjev  preden,  v. 
pf.  sloi.  Iz-presti,  na-,  nad-,  o-,  pre-,  niz-,  u-;  v.  impf. 
slož.  iz-pr^dati.  na-,  nad-,  pre-,  raz-,  n-,  za.  — 
1)  spinnen,  neo.  Rj.  —  Drilga,  drvo  kao  veliko  vre- 
teno, ^to  žene  konce  prepredaju  na  njega  i  pletivo 
predu.  Rj.  141b.  Prede  konce.  Rj.  2S9a.  Cmiljiti,  rrlo 
tanko  presti.  Ri.  8L3b.  Devojka  Redi  pa  prede  zlatnu 
žicu.  Npr.  72.  Veselo  stree  kugjelju  prede.  PohI.  33. 
Koil  moje  će5  majke  tanku  svitu  presti  na  clatno 
vreteno.  Npj.  1,  111.  Kad  je  Zlato,  nek  na  zlatu 
prede.  1,  500.  ('na  nosi  od  zlata  koikulju,  koja  nije 
kroz  pr.Hte  predena.  2,  550.  Posla^-u  li  vezak  i  pre- 
slicu, te  mi  pređi  ^aće  i  košulju.  4,  2iW>.  i'redu  ku- 
gjelju i  lan,  boje  i  predu  vunu,  tkaju  platno  i  sukno. 
Danica  2,  103.  sa  se,  pn^s.:  Onamo  se  od  ruke  preiU 
i  pregja.  Rj.  IHla.  —  .2)  maćka  prede,  knurren^ 
fremo.  Rj.  vidi  1  vrfiati  (vrćim). 

Jir^sti^'i.  prfestigoem,  u.  pf.  suvorkommen,  Uber- 
cn,  supero.  Rj.  pre-stiĆi.  i^i  prestignuli.  i*.  pf.je 
i  prosti  stidi,  i;,  impf.  prestizati.  —  Trite  aabju  u 
desnicu  ruku,  lako  pogje^  pa  Meha  prestiže^  pa  sa 
sabljom  njega  povra^a.4e.  Npj.  4,  232. 

prOstijVuuti,  prtstignćm.  vitli  prestieJ.  Rj.  v.  pf.je 
i  prosti  stignuti,  v.  impf,  prestizati. 

pK*s(iza4Jo,  n.  rff«  Vcberholen^  superaiio,  victoria 
cwr.«Hs.  Rj.  verb,  od  prestizati.  r<(đrv'a  jtrojom  tko  pre- 
stiže  koga. 

prtetizati,  prestižem,  p.  impf.  iiherhoUn,  cursu  «w- 
pero.  Rj.  pre-stizati.  r.  impf.  prosti  alizati.  v.  pf,  pre- 
atići,  prestignuli. 

prostdjati,  prestftjTm,  (u  O.  G.)  vidi  2  preatAjati 
(prestAjtm) :  8eet  paSa  sam  dosad  prest<^ao  u  bijelu 
Skadru  na  Bojanu,  flvakoje|r  sam  po  redu  molio.  Rj. 
p.  pf.  preatojati.  v.  impf.  siitjati  (stojim).  —  Tu  su 
danak  bijeli  presiojalif  i  na  tome  te  su  vijećali.  Npj. 
5,  129  (kao  hojcH  proveli  dan.).  .Ta  bih  srcf^an,  i  ao- 
Aivljeb  uru,  to  prestojah  caru  Rusijskoga.  5,  522 
(nadžiiyjeh). 

prehtr&vlti,  prfestravTm,  v.  impf.  Rj.  pre-stmviti. 
V.  impf,  prestravljivati.  —  1)  erschrecken,  und  da- 
durch  k-rank  machen,  ierrore  in  morbum  conjicio* 
Rj.  prestraviti  koga,  tako  qa  prei»asii  da  se  razboli,, 
—  2)  sa  se,  refleks,  vor  i^chrec.ken  erkranken  (von 
Kinderu),  tei'rore  in  morbum  vo^ntif^i.  Rj.  prestravila 
se  dajete,  t.  j.  tako  m  prepala  da  m  raiholjelo.  v. 
pf.  je  i  prosti  siraviU  se. 


prestrav^IrAiOe 


—  197  — 


presTlaSei^e 


^ 


prostrnvijfviinjo,  n.  das  ErsckrecTcen  terror.  Rj. 
terh.  oil  1)  jtreMrnvIjivnli,  2)  prefltrnvljivnti  flft.  — 
J)  radnja  kojom  tko  pratirovljujc  koga.  —  2)  stanje 
koje  fiirn^  kad  se  tko  pi'eMravljuje, 

pn'.striftvljivnti,  prestriivljujem,  v.  iwpf.  Rj.  pre- 
stnivljiviita  r.  pf.  prentraviti.  —  x)  eiitcn  erscfirecKciif 
tcrrefucio-  Rj.  koga,  prepaduH  ga,  da  pada  i<  hoUst. 
—  !2)  BtA  Be,  rcficks.  ror  Schrecken  krank  tccrdeii, 
Urrore  ronjici  in  inm'hnm.  Rj.  od  struvo  padati  u 
bolest. 

pr^stri^l.  pretttrtžem,  r.  pf.  mit  der  Schcre  etiisuci 
scItneldeHj  fortice  dinscco.  RJ.  pre-strići,  siriguči  kao 
prateći,  v.  impf.  prosti  8tri<5i. 

prostrijeliti,  pri>i*trijoI»m,  r.  pf,  i4berschie»senf  sa- 
qitiam  emitto.  Rj.  pre-atrijeliti.  t'.  impf.  prosti  stri- 
jeljati. —  Delibaia,  ajde  raeći  strele  .  . .  Metnu  Turčin 
prvu  belii  strehi,  prtsirijcli  sto  dviuleat  nr^ina;  metnu 
Marko  prvu  belu  strehi,  prtstrijeli  dve  Blotin*  arSina. 
Npj.  3.  360. 

prt^slrdfftttl,  prMrnžem,  v.  pf,  entzwei-,  durcH- 
sehahcn,  pcrsvuho,  perrado.  Rj.  pre-strupati  n.  p. 
daskUt  Jiintiući  kao  prepeći  je.  vidi  prepiHti,  i  sy«. 
ontlje.  V.  ivtpf.  (»tragati. 

pr^slružttl,  žiim.  r.  pf.  (u  C.  O.)  presjedi  jedne 
ljude  od  drugih,  abschntiden,  interdmere.  Rj.  prc- 
sirtižiti.  kao  prost  glagol  ne  dolazi,  i^p.  odstnižiti, 
za»trii2iti.  ud  korijena  od  kojega  je  »tniga.  —  Pre- 
Atunult  voJHku,  t.  j.  prc^trtiHti  (preBJei':!).    Rj.   585a. 

pr^stupnk,  pr??i*tupka,  wi.  die  ('ehertrvtmig,  trant<- 
gresnio,  Rj.  riđi  prijestup,  djelo  kojim  »f  što  pre- 
stupi: Ako  je  svitki  pr&dnpak  i  ogluSak  pravednu 
platu  primio:  kako  <5emo...?  Jevr.  9,  tJ.  Da  krox 
§uirt,  koja  bi  xa  otkup  od  prcstapaku  u  pr\'Ome  ta- 
vjelu,  ol»ei5aDJe  vjernoga  nasljedstva  prime  zvani. 
%  15. 

prc^ldpanjo,  n.  das  Udtcrtretcn,  tranngrensio.  Rj. 
«r6.  od  prcfttupati.  radnja  kvjom  tko  prestupa  što. 
—  To  nam  ne  može  biti  i/govor  ta  teška  prestu- 
panjft  zapovij&di  Hožijih.  1)P.  256. 

prvstdpati,  pr^Htupam,  r.  iwpf.  ubertreien,  trans- 
gredtor.  Kj.  pre-slupati.  i'.  pf.  prestupiti.  —  Jeaam 
li  ti  »itioć  ponuMo,  da  ti  pa^i  carevome  kait*^,  da  gra- 
nicu naia  iic  prentupa?  Npj.  5,  KIK.  Zašto  učenici 
tvoji  prrMupaJH  o/nrft/p  Htariieb  ?  Mat.  15,  3.  Kojigod 
preslana  i  ne  ptoji  u  nauci  Hrintovoj  onaj  nemaBoj^a 
Jov.  II.  9  (qui  rectdit,  der  ainceieht).  Kda  li  <5emo  opet 
nrestupati  zapovijesti  t.xo}*:t  Jezdr.  H,  4.  m  »e,  J9<»W-: 
Pr'irifa  koja  se  ne  mogu  prestupati  i  nogama  ga- 
ziti. <Jdg.  oa  ut.  17. 

prt*stdttHi,  pr&stupTm,  v.  pf.  iibcrtrctenf  irana- 
gredior.  Kj  pre-stupiti.  v.  impf.  prestupati.  —  Samo 
ne  prejftapi  kUice  da  te  ljuta  zmija  uc  uvjede.  Npr. 
ll'l.  I>a  granicu  od  Turaka  branih,  da  granicu  Turci 
ne  prcMupc.  Npj.  5,  315.  Ne  znajući  '/a  tu  zapo- 
f(/<uft,  ili  mifile<?i,  da  je  on  može  i  prestupiti.  Danica 
3,.  11)1.  Kojemu  je  (caru)  »aklelvu  prezreo  i  kojemu 
je  pjcra  pristupio.  Je/.ek.  17,  10.  Mi^Iiui  da  ne  ću 
prestupiti  granitr  mvtjernosti.  Uad  17,  lliT. 

prt^SltlpnicU.   /".   koju  prestupi  što.  —    Iina    rijcfM 
i?\  koji'  HHUi  ja  načinio:  vikac";  .  .  .  prestupnim.  Nov, 
/hv.  VU.  Adam  se  ne  prevari,  a  žena  prevarivSi  se  i 
poHtjidt*  prestupnica.  Tim.  I.  :?,  4.  I 

prosi iiiinu'kT,   adj.  Mo  prii}ada  prestupnicivia  ili 
prestupniku    kojemu   god:   Nijenie  H    vi   Minovi  pre-  t 
stupnićki^  sjume  lažuo?  la,  57,  4. 

prestupnik,  m,  koji  prestupi  što.  —  Zadržao  aiun  | 
4!>  rijcK^i  fSIavenukijeh  . .  .  prestupnik,  propovjednik. 
Nov.  Zftv.  VI.  Nego  ini  je  (vojnicima)  odmah  pot'eo  i 
izdavati  zapovijesti,  i  prestupnike  šiliati  i  sjeth.  l>a-  | 
nica  3,  IIMJ.  Ako  U  si  prestupnik  r'/fconri,  obrezanje  i 
je  tvoje  neobrezanje.  Rim.  y,  25.  I 

pr^sll(]a,  f.  diLS   flrthctl,  llichtcrspruchf  judictum.  ! 
Rj.  djelo  kojim  se  Ho  presudi,  vidi  osuda,  odauda, 
OHudbiua;  pentencija.  —  ^U>  sam  ae  usudio   isreći 


onu  presiitdu  o  Muzi  njegovoj.  Odg.  na  ut.  41.  Kako 
<*ete  pobje<*i  od  presude  u  oganj  vječni?  Mat  28, 
33.  Dvije  («u)  sudije  presudom  svojom  sttHtr  »rrsi- 
vale .  .  .  vlast  i  da  ievrše  presudu.  DM.  263.  Jesu  li 
imali  pravo  izricati  presudu?  270.  Kad  bi  snirtne 
pre^tule  izvrsivao  nti  >8tareSinama*  srpskim.  O  Sv. 
O.  19. 

prosAditi,  prfeaOđim,  t).  pf.  aburiheilen^  erkminmit 
dijudico.  Rj.  prc-Huditi.  t'.  impf,  presugjivati.  —  Mu- 
selim  izvrSuje  ono  što  kadiju  presudi.  Rj.  375a.  Od 
ramena  (n.  p.  što  prejtuditi,  t.  j.  ne  i8tražuju<*i  dugo 
pravice,  nego  onako  kako  se  sudiji  lu^ini  daje  pravo), 
rofll.  235.  Ko  može  u  tom  bolje  presuditi  od  onoga, 
koji  vas  je  zavadio?  Daniea  3,  125.  Nije  moguće  tu 
stvar  presuditi  po  svjedocima.  2,  127,  Tu  je  tn6i 
OD  načinio  na  crkvenoj  zemlji  . . .  Bliloš  jc,  sa  zemljom 
zajedno,  presudi  njemu.  Miloš  186.  Mislim,  da  je  O. 
P.  B.  na  brzu  ruku  o  orom  presudio.  Opit  XIX. 
Sultan  .  .  .  stvar  presudi  kralju  na  dobro,  DM.  182. 
sa  se,  pass. :  Kao  se  hotfo  da  presudi  ko  će  što  po- 
ueli  .  .  .  onda  se  hvataju  u  Stap.  1^.  845b.  Koliko 
pak  ja  imam  pravo,  to  se  najbolje  može  presuditi  ii 
ovoga^  gto  ću  sad  da  kažem.  Odg.  na  ut.  26. 

pr(«su|iJivanjo,  n.  das  Urtheden,  dijudicotio  alius, 
diversti  a  nostra.  Rj.  verb.  od  presugjivati.  radnja 
kojom  tko  presugjuje  što:  U  najvećoj  sobi  skupljali 
Hu  se  soTJetnici  i  sekretari  rndi  vijećanja  i  presugji- 
vanjfi.  8ovi.  10. 

presugjivati,  preHilgjujem,  t?.  impf.  aburtheiUmf 
dijudico:  nemoj  Li  meni  l\i  presugjivati.  Rj.  pre-augji- 
vati.  V.  pf.  presuditi.  —  Ooi  su  Ijudma  sudili  i  pre- 
sugjivali  po  svojoj  volji.  Danica  3,  1-18.  Da  sude  i 
presugjuju  sve  veće  raspre  i  tužbe  zemtUjske.  5,  fK), 
Dtnožina  ili  malina  jednakosti  ne  prcMugjuje.  Knjiž. 
3,  587.  sa  se,  pitss,:  O  tome  će  se  jofi  Buditi  I  preim- 
gjivati.  Pia.  B3. 

presadili.  pr?i8uffTm,  v.  pf.  Rj.  pre-suftiti.  v.  impf. 
presušivati,  —  JJ  u.  p.  Mjive,  uberdorren,  nimis  are- 
facio:  Bud  osufti,  za  kto presuši  (u  pnpovijeci)  (Posl.). 
Rj.  odv€<*.  osušiti.  —  2  a)  vidi  zasuSiti.  Rj.  vidi  i 
presahnuti,  preciknuti;  vertrocknen,  exaresco:  Banja, 
roda...  kaAto  u  jedan  put  pre.'iuši  sa  avijem.  Kj.  I5a. 
Utanjila  voda,  L  j.  gotovo  presušila,  Rj.  7Hlb.  Prije 
ćt*  prestat!  rijeka  teći  nego  kalugjcrnka  ćcsa  presušiti. 
PohI.  2*j2.  pranisila  krava,  ovca,  kosa,  t.j.  ne  di^e  više 
mlijeka,  isp.  zaHu^iti,  presuđivati  2.  vidi  i  zapraguuti. 
zapraći.  —  b)  prclazno:  presušiti  vodu,  i.  j.  učiniti 
da  presahne:  Nek  vresuši  vode  ftcdrvane,  i  ustavi 
šarac-vodu  hladnu.  Npj.  3,  62.  Gospod  će  presušiti 
žuliv  mora  Misirskoga  da  ne  može  prelasiti  i  obuĆi. 
Js.  11,  15.  ^ 

pn\SD.širanJo,  n.  Rj.  verb,  od  presuMvati.  — 
J)  rad  uja  kojom  tko  presušuje  n.  p.  šljive  (das 
UeberdOrren,  uimia  exsir^^atio.  Rj.).  —  2)  stanje  koju 
biva,  kad  n.  p.  krava  presušuje  (das  Verliereu  der 
Mileh,  bei  der  Kuli ;  iulcrmissio  laeti«,  de  vaeea.  Rj.), 

presašivnti,  presh^ujem,  v.  impf.  Rj.  pre-su^ivati. 
r.  pf.  presuditi.  —  1)  uherdorrcnt  nimis  an'facio. 
Rj.  rt.  p.  šljive,  odviše  sušiti.  —  2)  vidi  zaau^ivati. 
Rj.  presušuje  krara,  kosa,  ovca,  kad  prestaje  davati 
mlijeka, 

prosuti,  pri&spem,  v.  pf.  Rj.  prv-suti.  kao  prost 
glagol  ne  nalaz*  se.  isp.  šuti  (spem).  v.  impf.  presi- 
pati.  —  1)  iiberschuttcn,  trunsjundo.  Ri.  iz  jednoga 
suda  u  drugi,  vidi  prerućiti,  *  si/m.  ondje.  —  2)  tu 
voH  angiessen,  iiberfiiUen,  nimis  impho.  Rj,  kao  «- 
pnjući  i}repuniti:  Vrati,  Jovo,  Janoćkinju  Janu,  triput 
tht  je  dukati  prejiuti,  sve  dukati,  osim  sitna  blaga. 
Npj.  2,  642. 

pr^svitcr,  m.  (po  GrČ.  izgovoru),  pre0byt«r.  vidi 
svećenik,  sveAtenik,  *  sjm.  ondje,  po  Lai,  izgovoru 
prezbiter.  —  Episkop  ili  2)resvittr.  DP.  8. 

prcsvlA^'CUJo,  «.  i^rb.  od  presvlaćiti  se.  radnja 
kojom  se  tko  j>t"csr/«ti*. 


prosvliifiii  se 


^  198  — 


prefcgruiiti 


presrlAciU  se,  privlačim  »e,  v,  r.  impf.  pre-avln- 
čiti  8c.  govori  se  u  Hrv.  vidi  preoblaćiti  se.  r.  pf. 
prefviK^i  se. 

presv6jili,  presvojim,  v.  pf.  uherwaHigei%t  vitteo: 
Knda  bi  ga  volja  ufatila,  il'  junaka  že^'ii  prt.'itrojila. 
Kj.  prc-8voiiti,  kao  precladati,  proohhuiuti.  v.  impf. 
prosti  Bvoiiti. 

prtvsvAfI  se,  presviićeni  ae,  v.  r.  pf  vidi  preobući 
Be.  Kj.  pro-Bvu(!:i  se.  vidi  i  preodjesti  «e,  prerušiti  se, 
promijenili  se  3.  tt.  impf.  pri^uvla^^iti  flo. 

prift^n,  f  der  Th'ang^  die  Kile,  div.  Dringlickkeitf 
ffiMinatio:  ako  ti  nijo  prfsa  {(t.  ai  voua  n'  tliea  poiut 
prt'SHĆ):  Kad  je  prtsa:  ^e  ai  FeSa?  kad  uije  presa: 
okleu  si,  l'eža?  (Posl.  117).  Rj.  vidi  spreža,  hitnja, 
hitost,  hitoSt.  iftp.  pr^-Šiti.  —  Vogje  nekakaka  prešu 
ovome  carevu  hidu  da  ide  nn  vojaku.  Npr.  '233.  Ako 
je  preša^  nije  audni  dan.  Posl.  4.  Ako  jcprfts«  urnri- 
jcti,  nije  kopati.  4.  Pomozi  Bože  lukavome,  a  prnponu' 
nije  od  preše.  254.  Suvišnja  presa  miSa  ne  lovi.  29li. 
On  na  prešu  okupi  svatove.  Npj.  3,  525.  Oni  rade, 
da  vifie  ufale,  :U'  ili  nije  preša  ni  kriviti,  nego  krivim 
kuću  Petrovića,  5,  59. 

pr&šaii,  prtina,  (tdj.  koji  preSlj  hiti:  Prešan  ti  si 
k*o  i  pop  11  pljevniei.  OPoal.  100.  vidi  HpreSno.  isp. 
bitan. 

prrš^gnli,  prefibgara,  v.  pf.  (u  0.  G.)  vidi  prepiliti. 
Rj.  I  apn.  ondje.  r.  impf.  prosti  tegati. 

prtf§^(n4i,  pr^letam  (prošećem),  v.  pf  Rj.  pre-šetati. 
V.  impf,  šetati.  —  1)  aurchtcandeln,  durclispaziren, 
perambulo:  Jer  je  mene  oorućio,  da  ja  pogrjem  pre- 
šetati  njf^gov  bio  dvor,  an  ja  vigju  ono  selo  je  li 
ve«elo.  Rj.  prešatati  mjesto  kakvo.  —  2)  n.  p.  ?;itav 
dan.  den  ganzen  Tag  hifidureh  spazinmj  pcr  totam 
dicm  ambitlo.  Kj.  šetajući  provesti  (n,  p.  dan), 

1.  pr^.^iti.  prt^Sijem,  v.  pf.  susammenndJien,  consuo, 
udsuo.  Ki.  pre-Siti.  v.  impf  prebivati. 

2.  pr&siti,  ffim,  v.  impf.  (po  jupozap.  kraj.)  vidi 
hitjeti:  Đre  ne  preši  moja  $ćeri  draji;at  dok  vidimo 
ko  je  i  od  kud  je.  Rj.  vidi  i  brzati,  hitati,  hrliti,  žu- 
riti »e.  iip.  preSa.  —  &ftar  polako  a  duboko,  a  mlad 
preši  da  prije  svrži,  DPosl.  111. 

pre£ivaiju,  n.  das  Zusammcnnalicn,  consutio.  Rj. 
verb.  od  preživati,  radnja  kojom  tko  prešiva  što. 

prcNivnti,  prfcSvam,  r.  impf.  vbereimtnder  nalien, 
zusammenudhen^  consuo.  Rj.  pre-Sivati.  v.pf,  prebiti. 

pr^slji^n,  m.  —  J)  der  W€riel,  vrrticillus,  cf. 
aji^rAak.  Rj.  kao  mah  kolutić  od  kosti  ili  od  roga,  što 
sene  natiču  na  vreteno  (da  je  teze  u  ruci)  kad  počinju 
presti,  vidi  i  prSljcn.  —  2)  (u  Risnu)  u  trke  koljeno, 
Ahsaiz^  qemculum.  Rj.  vidi  i  trešHen. 

pr^štnmpnli,  puni,  v,  pf.  uieaerdrucken,  denuo 
tppis  expr%mcre.  v.  impf.  prećtampavati.  —  ŽnrnjU, 
iz  koga  je  (recenziju)  preštumpuna  u  II.  knj.  Srpskoj^'a 
ljetopisa.  Danica  1,  95.  Stoje  preštampao  zanemareni 
pogovor.  Rad  15,  178.  sa  se.  pass.:  Da  se  svaku  knjigu 
može  od  slova  do  slova  prefitampati  od  I.atitisktjclt 
slova  Slavenskima  a  od  Slavenskijefi  Latinskima. 
Pis.  20. 

pro>t(ninp&vanje,  n.  verb.  ud  predtampavati.  radnja 
kojom  tko  prcHnmpava  što. 

pre&tampAvnti,  preMAuipaviiin,  v.  impf.  pre-dtam- 
pavali.  V.  pf  pre.itampati :  U  greškom  tekstu^  više  puta 
preštampavanom,  na  viĆe  mjesta  očevidno  nedostaje 
poneSto.  Rad  1.3,  aao. 

prc^tinutl,  prL*Štinem,  v.  pf  u  pjenmi  kao  nažu- 
Ijati:  PoBtAvljene  mekom  liaićinom,  kada  Alka  preko 
kule  ^ta,  (]»  joj  ne  bi  noge  prcHinule.  Rj.  pre- 
6Ulp)nHU.  v.  pf,  je  i  prosti  Ćtipnuti,  tJ.  impf.  prosti 
Štipati. 

uroSUUti,  prl^štitim,  v.  pf  mit  dem  Schilde  ver- 
u:wreu,  scuto  cokibeo:  štitom  vodu  prcštitio,  /.latne 
krune  iKvadio.  Rj.  pre-StitiU,  kao  prejasiti  štitom,  v, 
impf  proHti  Hititi. 

proNtunutI,  pr^^tQnč^],  v.pf.  (u  0.  O.).  Rj.  pre* 


Stunuti.  isp.  priAtunuti.  "Danicić  dovodi  ovttj  glagol 
od  korijena  od  kojega  je  fttipali,  fttipnuti,  preSlinuii, 
I  d(^e  mu  isto  znamenje:  tiskati,  gnjet^iti,  Ćupati.  Ko- 
rijeni 233.  ^  J)  palcima  i  kažiputima  obuhvatiti, 
n.  p.  tanka  djevojka,  mogao  bijećovjek  preštanuti. 

—  2)  vojtikii,  t.  j.  preatružiti  (presjeći),  abschneide^tj 
intt^rcludo.  Rj. 

prcdlkanje,  n.  das  Umgiessen  dcs  (]Vcin!<),  tran^- 
futio.  Rj.  verb.  od  pretakati.  radnja  kojom  tko  pre- 
tuče vino. 

pretAkafi,  prhtiićeni,  i\  impf  (Wcin)  umgiesseiti 
transfundo.  Rj.  pre-takati  vino.  v.  pf  pretočili. 

pn^lanje.  n.  das  Scharrrn,  w  obruere  cmfTi6tw. 
Rj.  verb,  od  prelati,  radnja  kojom  tko  preće  što. 

pretapanje,  n.  das  Umschmelzen,  refusio.  Rj.  verb. 
od  pretapali,  radnja  kojom  tko  pretaplje  što. 

pretapati,  prilapljem  (pSm),  v.  impf.  umschmelscnj 
refundo.  Rj.  pre-tapaii,  kao  nanovo  topiti,  v.  pf, 
pretopiti,  sa  se,  paH.<<.:  Ti  si  nas  okupao.  Bože,  pre- 
topio si  nas,   kao  srebro   Mo  se  pretapa.  P«.  66,  10. 

pri^lati,  pnSĆem,  v.  impf.  Rj.  ;jyfcr»[.vi^t  pepelom. 
V.  pf.  sloi.  po-prttati,  raz-,  s-,  u-,  za-;  r.  impf.  sloi. 
raspretAvati,  —  1)  verscharren,  mit  Asdte  cudc^ken^ 
obruere,  tegere  cineribus.  Rj.  —  Preči  vatru,  veži 
ina^kii.  (Pripovijeda  se  u  Srbiji  da  tako  u  Njemačkoj 
vicu  u  veće  kad  bude  vrijeme  spavati,  da  ne  bi  mai3ka 
na  sebi  odnijela  vatru  i  zapalila  žtoi  Posl.  261,  — 
j3;J hljeb,  mit  gliihemler  Asche  bedecken  damit  esbiickej 
sub  cineribus  coquiTe:  .Sto  j'  u  petak  meceno,  u  su- 
botu pretano.  Rj.  pokriv<iti  pepelom  u  vatri^  kao  6lo 
se  bljfb  gdješto  pete. 

pri'taroritl,  rtm,  r.  pf  kUmmerlich  ivr/ctcn,  aeffre 
transigere.  Rj.  pre-tavoriti,  tavoreći  preiit^eti.  u.  impf. 
tavoriti. 

prft4er%  n.  p.  oti&ao  na  preteć  da  ga  ubije,  1.  j.  da 
ga  preteče  i  doĆeka,  auvor  laufen,  pracvcrto.  Rj.  pre-teč. 
vidi  pretijeć.  i.sp.  preteći  1. 

pr^tooa,  m.  koji  trči  pnd  kim,  kao  pretječe  ga; 
Vorldufei',  praecursor:  Ugledavajući  ae  na  Jovana 
preteču.  DP.  19.  Još  je  svjetliji  (praznik)  koji  ide... 
ovaj  pripravlja  preteča.  307. 

prSfetia,  adj.  što  pripada  preteči:  Da  blagoslovi... 
kao  roditelje  prelećine  Zahariju  i  Jelisavetu.  DP.  221. 

pretdći,  prel^ćem,  v.  pf.  Rj.  pre-teći,  r.  impf.  pre- 
tjecati. —  1)  koga,  zuvorkomnien,  praeverto.  RJ.  isp. 
preleć.  —  Sve  svatove  pretcknttla  redom.  Rj.  227h 
(u  pjesmi  it^esto  pretekla).  Ona  pusti  glas  po  svijeta 
da  će  biti  trkija,  pa  koji  je  mlaaić  na  konju  preteče 
da  će  biti  njegova.  Npr.  103.  Rani  konja,  Radivojel 
dcvojke  te  jtreiekoše,  vedrom  vodu  zamuuAc,  Npj.  1, 
120.  A  u  Turke  jurid  ućiniSe,  sa  svake  im  bande 
opkolile,  pretekoše  drume  i  putove;  bježe  Turci  poljem 
zeteuijeiu.  4,  3l'J.  Vi  biste  u  ovome  sad  pretekli  Za- 
grepčane. Slav.  Bibl.  1,  1*3.  Zar  vaA  ućitelj  ne  će  dati 
didrahme?  Petar  reće:  hoće.  I  kad  ugje  u  kiiĆu, 
preteče  ga  Isus  gororeći:  Ata  nusliS  Sinione  (Petre) T 
MaL  17,  25.  Pretf'koh  mudrošču  sce  koji  biSe  priie 
mene.  Prop.  1,  16.  Drugi  ga  vlasteli  svjclovaSe  da 
preteče  sinu  namjere;  ali  on  im  ne  vjerova.  DM.  44. 

—  2)  Uberbleiben,  resiare.  Ri.  isp.  pretek.  —  Nigeđu 
s«  obojica  i  jož  im  preteče,  Npr.  4.  NeSto  soli  stoje 
pretf'klo  kad  sam  mrsila  ovce.  0.  I  od  toga  što  tebi 
preteče,  sakuj  sobi  loke  na  jeleke.  Npj.  1,  166  {isp. 
A  što  tebi  oa  toga  ostane,  ti  odredi  sebi  u  darove. 
1,  167).  Ali  je  ie«  nje  (knjige)  preteklo  pomenutoga 
rada  još  za  jednu  knjigu.  Rad  5,  1114. 

prfitcjHfA,  f  D.  p.  oa  fljcrmu,  das  UebergcwicJit  an 
einem  Brunncnschwenga!,  superpondium.  Rj,  pre-tega, 
0/10  sto  preteže,  pretegne,  n.  p.  na  gjermu.  isp.  poteg 
(das  Geu'icht).  —  (ijermina  prctega.  Rj.  14ya. 

pret^gnuti,  prMcgnem  ( pretćgoh  i  pretegnuh,  pre- 
tćfce  i  pretćgnu,  prciegao,  pretćglai,  r.  pf  iiberviegcn, 
praepondcro.  Rj.  pre-teguuti.  kao  prost  glagol  ne 
nalasi  se,  i^.  tegnuti.  v.  impf.  prcie^ati.  *  Kakva 


I 


prelok 


—  199  — 


pretjerati 


nni  je  zelena  dotama:  da  UVrpJ,  oova  bi  mu  bila, 
da  izmjeri,  jireUgli  hi  konci.  PomI.  124.  Za  to  nm  je 
rodbina  njegova  diivaln  za  nju  (za  sablju)  onoliko 
zinta,  koliko  omi  prctetjne.  Dnnira  4,  29.  0  du  bi  M' 
nevolja  moja  meUiula  na  mjerilu!  i^rctcffla  hi  pijcmk 
viornki.  Jov  0,  3. 

pretek,  m.  (u  Uoči)  f'ebtsrfluss,  ahundantitt :  diii^» 
i  anijega  imnU  smo  nn  pretek.  RJ.  pre-tek.  ittp.  preiet^i 
y.  imati  ita  na  pretek^  prijeko  tUi^ia,  tako  da  ijtt 
pretječe. 

prftlclui.  f.  kao  dolina  pri'ko  pula.  kuda  voda  od 
Buijega  iJi  od  ki§e  preljcie,  der  Ahfluss^  emiaattrium. 
li),  pre-teka.  i.'tp,  pretv<3i,  pretjecati. 

prt^terotHi,  fim,  v.  pf\  uhtrladen,  nimio  pmtdcre 
oiicTdrc.  Kj.  pre-teretiti,  odt^iše  opteretiti,  riđi  preto- 
varitt  2.  #V;/.  preknrati.  r.  impf.  prosti  teretiti. 

pretAzaDJf^»  m.  das  Vthcnciegen,  praepon derat io. 
Rj.  rerb,  od  proteKati,  koje  vidi. 

prel^zntl,  protežem,  r.  impf.  uhermegeHf  praepon- 
dcro:  Teie   preteže  (Poal.  313).  Kj.  pre-tezati.  v.  pf. 

Sreteji^nuli.  —  Jilits  mu  otezao  i  preiezuo,  od  HoŽjeK^ 
ara  i  behara,  llere.  352  (u  n.ipijaliui).  U  spomenicima 
u  kojima  prdcU  trkvcni  jesik.  Istor.  347.  Sve  6tu  bi 
fte  u  tumaću  moglo  naći  nedovoljno,  prctciu  dobru 
koja  HU  u  njemu.  Rad  15,  170. 

pre< 6iBiji*  eid[;.  od  koga,  nego,  bedputender,  fcich- 
iiger^  mnjoris  momenti.  Ej.  comp.  prcmii  ponitivu 
pretežan,  koji  ne  dolazi,  kao  vafjiiji,  xnatniji.  — 
3Capje»ti  kofjra  za  pojas.  (Biti  pretriiiiji  od  njega). 
l*oeI.  83.  I*o?iteuje  je  prettznije  od  novaca.  258,  Ali 
•»  seljaci  u  zemlji  iiajpreteiniji.  Kov.  13.  Nije  li 
iOroC  preiezniji  od  hrane,  i  tijelo  od  odijela?  Mat. 
G,  25.  I  novci  »u  r.aklon;  ali  je  preielnijc  snatijc 
mudroHti  lijem  6to  daje  život  onome  ko  jo  ima. 
Pnip.  7,  12. 

prrlhodnn,  prethodna ,  adj.  prod-hodan,  Ho  ide 
prtje  čega  drugoga;  ivrgangig,  vorlanfig,  prueeiu>t. 
—  RuSe  jednu  tugju  tekovinu,  koju  bu  tekli  vckovi 
prethodni,  a  na  koju  imaju  prava  vekovi  potonji. 
Me^rj.  I7ii.  NaAn  mladež  no  poznaje  »e  dovoljno 
X  prethodnim  životom  svoga  naroda  ZIoh.  59.  Raznoj 
je,  5  prethodnim  radooima,  najteži  balat  za  žensko 
ruke.  im. 

pr^lhu4iiTk,  m.  prethodnik  je  meni  onaj  koji  je 
hin  vrije  mene  n.  p.  »  slnsbi,  u  kojoj  sam  sad  ja; 
der  Vorgnnget\  V'orfahr  im  Amte,  dect^uftort  anteee.^sor^ 
prarceisor.  isp.  predak.  —  Ma  da  oko  sebe  vidi  avoje 
učitelje  i  pretftodnike,  opet  u  svojoj  plavi  misli  da 
o  njemu  jednom  visi  pravoslavna  vera.  Mecj.  125. 
Kad  dobiju  vlaat,  rade  nekad  K^re  od  svojih  pret- 
hodniku, /lurt.  43.  Mislim,  da  je  današnju  stanje  »Ivor 
nn.^,  ili  naAib  prethodnika.  H5. 

prftli,  prein  (pri^o,  prela),  v.  impf,  Rj.  indi  parbiU, 
tužiti  (koga),  v.  pf  s/ui.  pnpryti,  sapreti.  v.  impf  v/oi. 
<Mpirnti  se,  prepirati  se,  »apirati. —  1)  koga,  auklagen, 
ncvuAO.  Rj.  (iOUb.  Ako  te  onaj  pre  koji  ti  i  sudi,  onda 
(aamo)  od  Boga  valja  sudu  isknti.  Poal.  M.  —  ^)  .^a 
ae,  recipro^.  a  kim,  mtt  Jcmand  im  Streite  sein,  li- 
tigo,  cf.  parbiti  se,  pravihiti  se.  Rj.  —  Tako  mi  se 
duda  n  njim  ne  prela!  (Kud  se  mrt.vijeh  opominje). 
Posl.  3i>4.  Hlauite  da  sr  prem  HtHima  pred  Gospodom 
za  »va  dobra  tito  je  ućinio  Gospod  vama  i  vaf>im 
očima.  Sam.  I.  12,  7.  Niti  ima  kojra  da  se  pre  sa 
istinu,  Is.  59,  4.  Piiie  te  s  materom  svojom,  prite 
sey  jer  mi  nije  žena.  1>8.  2,  2.  MiJoft  mu  otimah 
i.ipn^a  okfi  erga  »e  pra  njih  dvojica.  Mil.  Ž79. 

pretiennJ4%  «.  vidi  protjecanje.  Uj. 

|ir«>f leuti,  prMii5eui,  vidi  pretjecati.  Rj.  v.  impf. 
pre-iieati.  vidi  i  prt'tijeeati.  v.  pf.  prete<5i.  —  aa  ae, 
reciproč,:  Dve  se  vode  puteni  preticale:  jedno  Sava, 
a  drMj;o   Moniva.  Npj.  I,  428.  isp.   uticali  i  utjecati. 

pri'tl(j4*fiill.  pretijeOenl,  v.  impf,  može  biti  da  je 
aamo  u  pjemmi  mjeato  pro^toati:  Prelijeće  ua  potoke 


Turke.  Rj.  —  Po  planini  pretiječn  Turke.  Npj.  4,  3(55. 
vidi  i  preiicati.  isp.   prelijevati,   preljevnli,  prelivali. 

prftlljo^'t  vidi  prcLeO:  AT  ue  liuće  svrtat'  u  turiuu, 
nogu  pojge  Turkom  u  prttijeC:  Npj.  4,  3*54. 

pretlllnu,  /'.  das  I'ctt,  pingtie,  cf.  debljina.  Rj. 
vidi  i  tuslina.  pre-tilina.  dem.  pretilinica.  isp.  pretio, 
pretiliti,  titi.  —  Pokornost  je  bolja  od  pretiline  ov- 
nujske.  Sam.  I.  15,  22.  8it  sam  Žrtava  paljenica  od 
ovnova  i  pretUine  od  gojene  stoke.  la.  1,  11. 

protiliiiien,  f.  (u  Dubr.)  dem.  od  preiilina.  Rj. 

prrtilili,  ITm,  c.  impf.  pinguem  reddire.  I^tulli. 
pretiliti  koga,  ćiuiti  ga  pretilim,  isp.  toviti,  gojiti. 
V.  pf  sloč.  opretiliti  se,  oprctljali  »e.  —  tioaparevo 
oko  konja  pretili.  DPoal.  24.  isp.  Gospodareve  oći 
konja  goje.  Posl.  44. 

priMlljenJe,  ».  verb.  od  prctiliii.  radt^a  kojom  tko 
pretili  H.  p.  koiija. 

pr^ltn,  m.  (u  Hrv.)  die  Scheidctoand,  paries  inter- 
gtrintts,  cf.  lin.  Rj.  pre-tin.  sto  dijeli  n.  p.  jednu 
sobu  od  druge.  isp.  pretiniti.  vidi  i  pregrada,  prezid, 
prijeboj,  perda.  isp.  pregradak,  i  sjfn.  ondje. 

prt^tinue,  pr^-tlnca,  m.  (u  Hrv.)  da-t  Fach^  localus. 
Rj.  riđi  jprijeklet,  pregradak,  i  syn.  ondje. 

protinitl,  prMinim,  v.  pf.  (u  Hrv.)  verschlagetif 
asitihus  scpttrarc,  cf.  pregraditi.  Rj.  pre-tiuiti,  naćiniti 
pretin.  v.  impf  pretiujivati. 

prelinjivai^iS  n.  vidi  pregragjivanje.  Rj. 

prctinjivati,  pretlnjujem,  v.  tmpf.  {u  Hrv.)  vidi 
pregragjivali.  Rj.  pre-tin^jivati,  graditi  pretin.  v.  impf. 
prosti  tiniti.  v.  pf.  pretiniti. 


pretio,  itrtMhi  (i^mp.  prtlljl),  adj.  fdtt  pingnis,  cf, 
deueo:  Zar  ne  žalifi  pretila  zelenka.  Pa  posjede  pre- 
tilu dorata.  Rj.  vidi  i  tust.  —  l'retila  ncgjelja^  f.  (u 


Kj.  G.)  vidi  sebii'^na  nedjelja.  Rj.  582b.  l'retili  vctvrtak^ 
w.  (u  C  G.)  vidi  aebiOni  ćetvrtak.  Kj.  5S2b  (vidi 
lakomac  3,  lakomi,  tusti  četvrtak).  Poćne  ih  divljan 
pipati  iza  vrata,  da  vidi  koji  je  prctlji  da  ga  zakolje 
1  iHpe(5e.  Npr.  148.  Bolja  je  mrUva  jiogmlba  nep> 
pretila  pravda.  Posl.  21.  Ža  to  priuosj  žrtvu  svojoj 
mreži,  i  kadi  svojoj  pregji;  jer  je  tijem  dio  njegov 
pretio  i  hrana  mu  i/.abraua.  Avak.  1,  Iti.  titi,  pretio, 
pretilina,  pretiliti,  i  isbacivši  samoglasno  (isp.  pamtiti 
od   pjunet):   pretlji   (compur.),  opretljati.  Korijeni  95. 

pr^tiranje,  n.  dus  ZervePtcn,  Vo  perterere.  Rj.  verh. 
od  pretirati.  radnja  kojom  tko  pretire  sto. 

prMlrati,  rem,  v.  impf.  lerreiben^  enteujei  feUcNt 
pertero.  Rj.  pre-tirati.  c.  pf  pretrli. 

pr<*tis<ati,  pretiSfim,  v.  pf  eine  Zeit  lang  driicken, 
premere:  ^vu  no(?  mi  na  ruci  ležida,  rusom  kosom 
ruku  pretištala.  Rj.  pre-liStati.  tisteči  sto  prehoraviti 
(vrijeme),  v.  imji/'.  tifttati.  —  Kad  ne  žaliž  moje  ruse 
kos>;  dosta  *u  ti  ruku  pretistale,  za  H'  ne  ŽJilift  moje 
oći  ćarne?  dosta  si  ih  junak  poljubio.  Npj.  3,  44. 

prHJecftnJo,  «.  Rj.  verh.  .supst.  od  pretjecati.  — 
J)  radnja  kojom  tko  pretječe  koga  ili  sto  (das  Zuvor- 
kommeii,  praeversio.  Rj.).  —  2)  stanje  koje  biva,  kad 
što  pretječe  (daa  Ueberbiciben,  -.'i  ru^lare.  Rj.l- 

pr«'(ji*ca(i,  pretječem,  v.  impf.  Rj.  pre-tjecati.  vitli 
prt'ticati,  pretijecftti,  v.^f.  preteći.  —  l)  euvorkommcn^ 
praeverto.  Rj.  —  Pretječem  svanuće,  i  vičem ;  rijeć 
tvoju  (Ctospode!)  Čekam.  Pretječu  oH  moje  juirenju 
stražu,  da  bih  razmišljao  o  rnoći  tvojoj.  Ps.  U9,  147. 
148.  —  2)  iihcrhleiben,  resto.  Rj.  —  Zlo  je  ne  dotjecat*, 
a  nije  (Jobro  ni  pretjecat^^  DPosl.  158.  RijaSe  svega 
doHtJi  da  se  uradi  ave  ^^jelo,  i  jož  pretjexa$e.  Mojs. 
II.  3ti,  7. 

Iir^tj^^mtl.  ram,  v.pf,  Rj.  pre-tjerati.  —  1)  ubcr- 
treiben,  ago  super-,  Rj.  vidi  pregnati,  *  sijn.  owrJ;e. 
r.  impf.  tjerati.  —  I  ti  možeš  i  konj  ti  može,  »li  ti 
Bog  ne  da.  (Rekao  angjeo  visokom  Stcfanu  kad  je 
preetrao  Turke  preko  mora...),  Posl.  105.  No  i  njega 
Turci  naskoro  prt"''tritju  it  iiirhije  u  Srijan.  Danic« 
2,  76.  Po  lom  pretjera  svoju  stoku  h«  brodu  Javoku 
a  on  ostane  sam.  Prip.  bibl.  25.  —  2)  Ubertrcibcn, 


preijt^rivanje 


—  200  — 


prt^Irj^Diiti 


ejccedo  niodum.  Rj.  oidi  prekantariti,  prekardašiti,  v. 
impf.  pretjerivati.  —  U  pisanju  pripovij*»daka  vetf 
treba  miftliti  i  riječi  niimjeStati,  da  ne  bi  ni  n  jedne 
atranc  bilo  pre^erano,  nego  bi  mnpao  i  učen  ĆatJti 
i  prost  sluftali.  Npr.  IV.  Kome  »e  in5ini,  da  ova  wicyu 
hvala  Ilije  intinita  ili  da  je  pretjerana^  neka  hc  opo- 
mene samo  Srpskoga  Rječnika.  Udg.  uh  ut.  2*J.  Tako 
je,  ali  bejE  eumnje  pretjerano:  za  mnom  »te«  braćo! 
B  mirom  »le«  Ijuda!  Obi.  61.  Progj'  se,  Janko,  pre- 
Čero  ai  pi6wt.  HKpj.  3,  5.  Odviš'  Meho  prećero  u 
pi&u,  3,  649. 

protierivaiijo,  n.  dus  Ik'berireihen,  modi  crcessio, 
Rj.  TATO.  od  pretjerivali,  radnja  kojotu  tko  pretjeruje, 

pretjerivati,  pretj&rujem,  r.  impf.  Ubertreiben^ 
nimis  ago,  moduvi  ejcedo.  Rj.  pre-tjerivali  (mjeru  u 
čemu),  vidi  pregoniti  3.  v.  pf.  pretjerati  2.  —  *Fre- 
teru^je*  jamačno  je  u  narodu  poznatije  i  običnije  nego 
li  »ne  umi^rava  se«.  Pis.  31. 

pr^lkui'nfea,  pr^tkiifr^ica,  f.  (u  vojv.)  pjesma 
koju  pjeva  slijepac  pred  ku(!oni  moleći  da  mu  Be  §to 
udijeh.  Kj.  pred-kui^nica,  pred-kulnjiea.  ztt  obličje  isp. 
potkin;nica,  potkutnjica. 

pr&tlji,  (tij.  cwnp.  od  pretio.  Rj.  primjere  vidi  kod 
pretio. 

prct6(iti,  prMo^^,  v.  pf.  uttufieiisen,  tranafundo. 
Rj,  pre-to<^iii  n.  p.  dno.  v.  impf.  pretakati. 

prelApitl,  prtitopuu,  r.  pf.  umscJtmelzen,  refnndo, 
Uj.  pre-toi>iti.  v.  ivipf  pretapali.  —  Kovala  au  euiblju 
dva  kovača,  od  ćelika  sablju  pretopili,  u  o«tricii  sablju 
ugodili.  Npj.  2,  Stui,  Ti  si  nasokiiftao.  Bože,  pretopio 
ni  nas,  kao  srebro  Mo  se  pretapa.  P«.  Gti,  It). 

pn'tovAranJo,  n.  Rj.  verb.  od  preiovarati.  — 
J)  radnja  kojom  tko  pretovara  jito  «.  />.  ts  jedne 
lagje  u  drugu  (dae  Umladen,  onerntio  nlia,  translatio. 
Rj.).  —  2)  rudtija  kojom  tko  jtretovaru  n.  p.  konja 
[dnu  Tebcrladen,  nimia  oneratio.  Rj.). 

prolovAratl.  pretovaram,  v.  ivtpf.  Rj.  pre-tovarati. 
V.  pf.  pretovarili.  —  J)  n.  p.  iz  jedne  lapje  u  drugu, 
umladen,  onera  transfero.  Rj.  —  2)  n.  p.  konja,  uber- 
luđen^  nimi^  onero.  Rj.  (odviše).  —  Ako  nat*  ko  pre- 
tovara^  Bog  nam  pomaže.  Ps.  68,  19. 

pretdvaritt,  rlm,  c.  pf.  Rj.  pre-tovariti.  u.  impf. 
pretovarali.  —  J.  1)  umladen,  irat^fero  onus,  Rj. 
n.  ;>.  is  jedne  lagje  u  drugu.  —  2)  n.  p.  konja,  iiber- 
laden.  nimis  onero.  Rj.  (odviše).  —  Jako  je  magare, 
ati  dva  tovare  (pa  će  ga  pretovariti  te  6e  pasti).  PobI. 
11>H.  —  //■  na  »e,  refleks,  sich  iiberladen  (mit  Kfsen), 
fte  ingurgitare.  Rj.  jedwHj  i.  j.  prejesti  se.  vidi  i  pre- 
kantariti  se. 

prolp6sljcdiiJT,  a^,  pred-poAljednji;  der  vorletztc, 
puenultimus:  Ovaj  se  glas  nalazi  n«  predpoKljednjem 
slogu.  Rj.*  XXXVI.  Glagoli  s  ovijem  akceutom  na 
prctpošljcditjem  slogu  osnove.  Rad  6,  Hb. 

pr&(ni^a,  f.  (u  G.  G.)  pred  stokom  Mo  idu  te  gle- 
daju da  nijesn  gdje  sakrivene  neprijateljske  vojske 
ili  iVto,  die  AusNpiihungf  Jiekognossiruug,  exploratio. 
Rj.  pro-trnga.  iap.  pretražiti. 

prMnijati,  jem,  v.  pf.  pre-trajati,  hto  preborapiii, 
prvhiivitii  zubrittgen,  tranuigo.  v.  impf.  prosti  trajati. 

—  l'u  je  jedva  no''^cu  pretrajao,  pa  kako  je  zuru 
opazio,  tad  vojvoda  posjede  dorina.  Npj,  4,  491. 

pr(*lrllžMi,  pr&tružim,  v.pf.  Rj.  pre-lražiti.  v.  impf. 
pretraživali,  isp.  pretraga.  —  1)  (u  V.  O.)  gledati  da 
se  nijeau  gdje  sakrili  neprijatelji,  ausspahen,  reko- 
gnoKzirenj  exploro:  Ja  ću  poći  navodu  je/ero.  \  pre- 
trazi' zelenu  planinu,  i  donijet'  vode  7.a  družine.  Rj. 

—  Sy  kao  istrtiiiti  2,  iziskati;  erforschen,  untcrsuclien, 
inteftigare,  inquirerc:  Kad  posiuvljaže  (Bog)  zakon 
daždu  i  put  munji  gromovnoj,  jofi  jc  (mudrost)  vidje 
i  oglasi  je,  nredi  je  i  prctraii  jv.  Jov  2tSj  -21.  Kako 
sam  pretraživao  akcente  u  samostavuijeh  rijeci,  isto 
H1U11  ih  onakn  rad  pretratiti  i  u  glagola.   Rad  6,  47. 

pretnij^iviinjc,  «.  dns  AHSspahen,  exploratio.  Rj. 
vcrh,  od  pretraživati,  radija  k^jom  tko  preirasujc  Ho, 


pretraživati,  pretrAŽujSm,  v.  impf.  Rj-pre-tražlvati, 

V.  pf.  pretražili.  —  1)  ausspdhen,  rekognOftJtiren,  ex' 
ploro.  Rj.  gledati  da  se  nijcsu  gdje  sakrili  neprijatelji, 

—  2)  isp.  istraživati;  forschen,  invcjftigare:  Zatvori 
ove  rijeCi  i  zapečati  ovu  knjigu  do  [»Šljednjega  vre- 
mena; mnogi  će  intrusivati,  i  znanje  6e  se  umnožiti. 
Dan.  12,  4.  Kako  sam  proftlijeb  godina  pretraživao 
akcente  i  njihove  promjene  u  Ramoatavnijeh  rije(>i,  isto 
sam  ih  onako   rad   pretražiti  i  u  glagola.  Rad  6,  47. 

pn*1ft^nti,  pretKMm,  r.  pf.  Rj.  pretrčali,  vidi  pre- 
trkati.  v.  impf.  pretrčavati.  —  1)  hijiHbcr-,  dariiber- 
lnufen^  (ranucuiro,  u.  p.  preko  puta,  preko  polja.  Hj. 

—  Ako  su  brzi  volovi,  zemlja  je  podijeljena,  (ako  su 
brzi  volovi,  te  orući  pretrče  na  tagju  zemlju,  zemlja 
je  podijeljena  i  zna  se  što  je  čije).  Posl.  S.  —  2)  n.  p. 
pretrčao  sav  čitav  dan,  hindurcJUanfen,  percurro.  Rj. 
trčeći  pretrajati. 

pretrMv&oJc,  n.  dus  Dariiberweglaufen ,  trang- 
cursatio.  Rj.  verb.  od  {)retrčavati.  radnja  kojom  tko 
pretrčava  n.  p.  preko  puta,  preko  polja. 

prelrfjlrati,  pretrčavam,  i\  impf.  daritber  tceg- 
laufcn,  tranf!curso.  Rj.  pre-trčavati,  n.  p.  preko  puta, 
pr^o  po{ia.  V.  pf.  pretrčati,  pretrkati. 

prMrcs,  m.  pre-tres,  ^clo  kojim  se  Što  pretrese; 
die  DurcfiSHchung,  perscruiaiio.  —  Sakrio  te  ne  bih 
nikojako  od  vražijega  noia  i  pretresa.  5čep.  maL  19. 
sa  oldičje  isp.  pbtrea. 

prt^trćhiiujcs  n.  das  I}urchbeutidn,  Ausscfiiiiieln, 
ej:cussio.    Rj.   verb.   od  1)  pretresati.  y)  pretresati  se. 

—  1)  radnja  kojom  tko  pretresa  sto.  —  2)  stanje 
koje  hipa,  kad  se  prebjezi  pretresaju. 

pri>trć.sati,  pr^trc»^un,  i'.  impf.  Rj.  prc-iresati.  v, 
impf.  prosti  tresti,  r.  pf.  pretresti.  —  1  a)  aujtuctiiit- 
teln,  excutio.  Rj.  —  Ja  ću  pretrosati,  i  rafitaviču  Himnu 
od  §enice.  Npr.  175.  Ko  uvojih  pofala  neuia,  tugje 
prebira  (lii  pretresa).  Posl.  153.  —  b)  u  umnom  smiitlui 
Buduči  da  je  ono  ave,  Sto  se  u  ujemu  (u  pismu)  na- 
lazi, malo  prije  govoreno  i  pretresano  po  ujekoliko 
puta,  tako  se  o  njemu  nije  imalo  ^ta  vi§e  ni  govoriti. 
Pis.  23.  Pretresa  nAinovija,  geografska  djela  o  zendjama 
naSega  naroda.  Raj 5,  li*2.  —  2)  sa  ae,  refleks,  umhcr- 
ziehen,  sedes  mutare.  Rj.  ljudi  se  pretres<ijuj  t.  j.  bjeie^ 
preseljavaju  se  ie  jednoga  mjesta  u  drugo,  pa  gube 
kojeita  i  osiromašavt^u.  —  Gdjekoji  ud  ovakijeh  kne- 
zova^  osobito  po  onijem  mjestima  kuda  se  tiijcsu  pre- 
tresali zbog  ratova,  louUi  su  i  carske  berate.  Rj.  278b. 
Kad  se  ljudi  prvi  put  dosele  u  kakvu  zemlju,  oni  ili 
se  jednako  pretresaju  iz  jedne  krajine  u  drugu  .  .  , 
ili  .  .  .  Priprava  20.  Odrediču  mjesto  narodu  svojemu, , 
i  posadiču  ga,  te  če  nastavati  u  svom  mjestu,  i  ne 
će  se  vise  pretresati,  Ham.  II.  7,  10. 

pretresti,  pretresem,  v.  pf.  Rj.  pre-tresU.  v.  impf, 
pretresati.  ~-  I,  1)  iz  jednoga  suda  5to  u  drugi,  «tt»- 
ttchiittelnt  eacutio.  Rj.  —  2  a)  n.  p.  kuču :  —  po- 
kvariti je  pa  nanovo  popraviti,  tjiKO  i  ogradu.  —  b)  kad 
!<e  traži  Sto  knidcno  ili  sakriveno,  rf«rc7w«<:Acn,  per- 
scruiuri.  Rj.  —  Ka<l  eariea  postelju  pretresla,  ona 
nagjc  knjige  i  koSnlje.  N])j.  2,  73.  Obgradifie  groba 
Kaićina,  da  Madžari  k  njemu  ne  dolaze,  da  niti  mrtvu 
ne  potresu  telo.  2,  489.  u  umnom  smislu:  Da  sam  ja 
od  njega  očekivao,  da  on  pretrese  ćelu  nasu  azbuku 
i  jezik.  Nov.  Srb.  1818,  389.  —  //,  sa  se,  refleks. 
sich  cerstreuen  (von  Fliichtlingei\),  dispergi.  Liudi  se 
pretresu  (t.  j.  pogabe  koješta  i  osiromafte)  kad  bježe 
iz  iedno^  mjesta  u  drugo,  kao  n.  p.  Sto  su  1815 
godine  bježali  iz  Srbije  u  8rijem  i  u  Banat,  a  prek- 
lani iz  Banata  u  Srijem  i  u  Srbiju.  Rj. 

prStfjC*  m.  u  riječima:  bez  pretrga,  t.  j.  jednako, 
bez  prestanka,  die  Untcrbrcchung ,  intcrmissio,  cf. 
prekid.  Kj.  pre-trg.  isp,  pretrguuti,  vidi  i  bez  pre- 
slana, he/.  patiska:  neprestano. 

pr^trgnuti,  pr&trguem,  p.  pf.  Rj.  pre-trgnuli.  r.  j»/'. 
je  i  proliti  trgnuti,  v.  impf.  trgati.  —  /.  enlzicei  reissen, 
dim^mpo.  Kj.  —  U,  sa  »c,  refleks.  —  JJ  vidi  pr©- 


|ir<*lrknU 


—  9<)l 


prt^uilnviili  se 


kinuti  »e.  Rj.  ti.  p.  od  posla,  vidi  i  utrguuti  se.  — 
2)  11.  p.  vnna  pretrglo  se,  t.  j.  uestnlo,  ausgehcn,  d«- 
t*ciijj  cf.  prcma<?i  »e.  Rj.  »  syn.  o*u\jc. 

prctrkiiti,  [jri^tfćem,  vidi  pretri^ati.  Rj.  «.  pf.  pre- 
Ukiiti.  *'.  impf,  pretrćttvati. 

prptruuti,  pr&ifnoui.  e^.  pf,  (u.  p.  od  stmhu)  t>idi 
protruiili.  Kj.  pre-truiili,  *  od  sime;  erstarrent  euior- 
pesco.  kito  ukočiti  se.  v.  impf.  trnuti. 

pretfpjvtl.  preli'plin,  v.  pf.  nuantehcn^  perpcti.  Rj. 
pre-trpjeli.  vidi   prepiitili,   predurati.    v.  impf.  Irpjoti. 

—  Uudo  j©  onu  UDĆ  joS  veću  struvu  prctrpco  ue^o 
pre^aiuje  pbe  noći.  Npr.  f>3.  VtUki  ćete  fttruh  pre- 
trpati. 70.  Sto  Sitni  judua  tui  njcg*  prttrpihil  i  jedva 
sam  i  živn  ostnla,  Npj.  2,  319.  Tamo  nej»de  umre, 
pretrpivH  avakojaku  muku  i  sramotu.  Daniea  4,  3l). 
Slavenska  riječ:  hov^ki. pretrpjela  je  u  nnSemu  jeziku 
rasUčne  pretnjene.  Po«!.  LI.  Koji  pretrpi  do  kraja 
blago  njemu.  Mal.  10,  22.  Jer  hi  ti  Bog  naŠ  .  .  .  ras- 
pir^ar^je  pretrpjevsi  amriJu  smrt  nadvlada.  DP.  51. 

prćtrti.  pretrem  (prfetr'o,  prfetrla),  v.  pf.  ^erreihen, 
ptrtcro^  cf.  prepiliti.  Rj.  pre-trti.  i'.  impf.  pretirsli. 

protdoi,  pretilčem,  r.  pf.  zu  viel  stossen,  nimis 
Contundo.  Rj.  (odveć),  pre-tu^i.    r.  impf.  pro.^ti  tnći. 

protikkatf,  preLukA6i,  m.  u.  p.  ovau,  t.  j.  utu^eu, 
der  Schopu^  vcrveXj  cf.  Skulj.  Rj.  pre-tukuć.  isp,  pre- 
tući, fjidi  i  jalovnc,  Skopao,  škuljevit  ovan,  uSkop- 
Ijeoik. 

pretuljlvtlnjo,  n.  verh.  od  protuljivati.  radtsja 
kojom  tko  pretuljuje  Ho. 

prt^tuljivati,  pretCiljujera,  v.  impf.  pre-tuliivali.  v. 
impf.  prosti  tulili,  gasiti:  'J'urui  nose  zrna  od  topova, 
pa  i/  ruke  na  crkvu  hacaliu,  da  /sipale  prchijelu 
crkvu.  DO  ne  dadu  vitezi  juiiiid,  uo  kitmbarc  Turske 
preiulJHJu.  Npj.  6,  121. 

pretAraige,  n.  d<ts  llehertverfen^  tran.ycctio,  per- 
tftAtHitio^  pemcrutaiio,  Rj.  verb.  od  pretdrati.  radnja 
kojum  tko  pretiiru  Ho. 

prPtArati,  pr^turam,  ».  »ni/)/".  Rj.  pre-turati.  t\  pf. 
preturiti.  —  J)  iibericerfen,  jactu  supero.  Rj.  riđi 
prebacivati,  prem8.inti.  —  Ko^u  Marko  koidjeni  uda- 
raSe,  preko  sebe  njeija  prctura^e.  Npj,  "2,  252,  Pod 
Ovijanom  konjic  uzmahuje,  to  pretura  pjenu  preku 
Hthc.  8,  2f)9.  —  2)  iibcrtccrfen  (im  SuchenJ,  p€rquiro, 
dinjicio.  Rj.  tidi  premetati»  hrdati,  ftvrndali. 

proturili,  rtm,  u.  pf.  Rj.  pre-turiti.  tUdi  prebacili, 
prcniJL^iti  2.  r.  pf.  je  i  proati  turiti,  i-'.  impf.  pretu- 
ruli.  —  /.  1)  ku(!U,  cintn  S'tein  uber  dus  Haita 
iccrfen,  trajicio.  Rj.  preturiti  kućv    n.  p.  kamenom. 

—  i>t«  je  vaSa  crkva  Dimitrija:?  Ja  ću  vam  jt  »ada 
preturiti  a  u  ruko  tt^skim  buzdupanom.  Npj.  2,  212. 
ovamo  idu  i  oraki  primjeri:  No  Turćinu  dobra  »reća 
bila,  konj  mu  pade  nu  prva  koljenu,  visoko  ffu  koplje 
preturilo.  Noj.  3,  285.  —  2)  kamen  preko  ku*'«,  dcn 
Stf^tH  iihcr  dan  Haits — ,  lapuietn  trajicio  trans  domum. 
Rj.  ocamo  idu  i  ovakvi  primjeri:  »Pa  je  (jelu)  uzmi  za 
vrli  i  prebaci  je  u  i^rad  . . .«  uhvati  /a  vrh  od  jele  i  pre- 
turi  jc  M  firad.  Npr.  190.  Pa  ou  hvata  vniuca  Muj- 
fl;;iua,  svoje  sedlo  iia  njcrf  prtiurio.  Npj.  3,  102, 
Otole  je  prtiurio  vojsku  pro  Dr<tij>ilju  zelene  pla- 
□ioc.  4,  491.  Po  tom  ih  otprate  do  Karavla.^ke  gra- 
nice i  pr^Hre  ih  preko  Uuntiva.  8ovj.  Sli.  —  S)  (im 
Sučhen  ulleji)  iibervcerfen^  di.yicio  quacrettH.  Rj.  kad 
tko  traži  Ho  n.  p.  u  sohi  pa  ure  preturi.  prentetne.  — 
4)  preko  plave,  riđi  premeiuuti.  Kj.  kao  prchoraviti, 
pretrpjeti:  Ja  sam  mnoijo  čuda  preturio,  a  sad  da 
ne  Kmem  otvoriti  ovu  sobu !  Npr.  194.  IVvi  ljudi 
morali  bu  već  biti  poodraali,  i  prvo  nejako  djetinjutvo 
prcturili.  Priprava  11(>.  —  itcprclazno,  kao  minuti, 
proći:  Već  imade  pedeset  (jodina,  tri,  četiri  rise  pre- 
turi/e,  od  vremena  i  loga  zemana,  otkad  kleti  uda- 
riAe  Turci.  Npj.  4,  525.  —  //.  sa  »e,  reflek,^.  Rj.  — 
1)  vidi  jtremetnuti  se.  Rj.  —  2)  vatrom,  einvn  Schunt^ 
thun,  e  Hclopeto  emittere:  Po  jednom  se  vatrom  pre- 


iuriše.  Rj.  (biće  recipioi'no).  vidi  premetnuti  se  lb. 

V.  ii?ipf.  premelati  »e  2b. 

pretvArnnj^s  n.  lij.  verb.  otl  1)  pretvarati,  2)  pre- 
tvarati se.  —  1)  rarluja  kujom  tko  pretvara  sto  (u 
Sto),  (dftfl  Verwan<leln,  transti^nratio,  immutatio.  Rj.) 
Vrlo  jiametno  govori  o  pretvaranju  i  izOHlavljanju 
fdova.  Pis.  48.  —  2)  radnju  kojom  se  tko  pretvara 
(diiH  Veratellen,  simulatio.  Rj.). 

pr<*tvAni(i,  pr&LvarJim,  v.  impf.  Rj.  pre-ivarati. 
V.  pf.  pretvoriti.  —    1   ti)   virnandeln,   immuto.    Rj. 

—  Bilje  kroz  goru  bere  da  njim  mladiće  zamasi- 
iava  i  u  zvjerad  pretvara.  Npr.  94.  CrnoKorei  u  fije- 
icojim  riječima /jrcfcarajH  ^  u  i,  s  u  š,  i  c  m  ć.  PosI. 
XXVni.  Bo^a  na.Vf^a  blagodat  pretvaraju  u  ncći- 
stotu.  Jud.  4.  Pretvaram  mudroat  njUiovu  «  ludost. 
Ib.  44,  25.  —  b)  sa  se,  refleks.:  Sretofte  na  konju 
gjuvolH,  koji  se  bjoSe  pretvorio  u  kalugjern  ...  po 
osudi  gjavola  koji  se  raelićno  pretvarao  i  pred  njih 
izlazio.  Npr.  85.  Da  se  slova  preti^aruju  jedno  u 
drugo.  Danica  3,  3.  —  2)  8(t  se,  refleks,  aich  ver- 
atclten,  Aimulo.  Rj.  —  Preivorica,  ^avjek  koji  ne  go: 
vori  iSto  mi.sli  nego  se  nrctcara.  Rj.  582ft.  Kao  Kr- 
deljaki  tanjtr.  (Kfže  se  avoliCnu  t'oeku,  koji  se  pre- 
tvara svakojako  —  kao  ho  je  i  Erdeyski  tanjir  a  obje 
strane).  Posl.  131.  Mudra  budala.  (Kad  se  ko  pre- 
tvara d<t  jc  lud,  a  nije).  IH'l 

O  prdtvorica,  f.  čovjek  koji  ne  };ovori  što  misli  nej;o 
ae  pretvara,  dcr  UeueJilcrj  simulator.  Rj.  vidi  lice- 
mjer, licumjcrac. 

protvdritl,  prMvortm,  v.pf.  Rj.  pre-tvoriii.  o.  impf. 
pretvarati.  —  J  a)  i^envandeln,  irntnato.  Rj. —  Ako 
j)rogovori&  zatravile  le  i  prttcoriće  te  u  ribu  ili  u 
što  drugo  pak  ćm  te  izjeati.  Npr.  122.  t  Pretvori  mi 
Boie  od  oit  kose  jtrstcn  kao  8uiire.<  .  .  .  provrže  mu 
ae  od  onijeli  koMi  prsten  njajau  kao  sunce.  22S.  Koji 
prctvorise  istinu  Božiju  u  laž.  Rim.  I,  25.  —  tt)  sa 
86,  refleks,  pretvori  se  što  u  što,  ćim,  sto.  vidi  stvo- 
riti se,  prometnuti  se,  proturiti  se  2,  provr^i  se  (pro- 
vrgnuti  se).  —  Devojka  se  po  tom  ojK't  pretvori  u 
p'innicu  i  odleti.  Npr.  Ifi.  (iolub  u  jedan  put  atre- 
limke  devojci  na  ruku,  pa  joi  se  pretvori  prsten  na 
ruci.  39.  Pred  zoru  ustane  devojka  pa  stane  tražiti 
košuljicu  da  se  pretvori  žaba.  209.  Od  šcnice  se  mokc 
snijet  pretvoriti,  a  od  snijeta  Ženica.  (Od  dobrijeh 
roditelja  mogu  iKiCi  ri;java  jgeca,  a  od  rgjavijeii 
dobra).  Poal.  2.SU.  Da  li  mi  se  mu{h)om  pretrortii! 
ja  bi  znao,  gdje  bi  zimovao.  Npi.  1,  4^i7.  Da  «c  jedno 
poluglasno  pretvori  n  drugo.  Kj.*  XXX.  Kmetovi 
I  pretviprili  su  se  u  prave  činovnike.  Slav.  Bibl.  1,  85. 
Ki§a  se  u  pljusak  pretvorila.  Zitije  34.  —  2)  sa  se, 
refleks,  sich  verstcHen,  simulo.  Rj.  —  David  poboja 
se  veoma  Aliisa  cara  Ciat-skoga.  1  pretvori  se  pred 
njima  i  u(^ini  se  lud  u  rukama  njihovijem.  8am.  I. 
21,  13. 

nreulin,  (u  lici)  Atogogj,  arcdnje  ruke,  eiwaSf  non 
nintl.  cf.  uba.  Kj. 

preAdali  .s<%  jtreildam  se,  v.  r.  pf.  stc/i  mit  cineni 
andern  vcrheiratften,  nahere  alteri.  Rj,  pre-uda  se 
žena,  kad  se  sa  dragoga  ada.  v.  impf,  preudavati  se. 

—  J)  /latka  bi  se  damuo  prcitdala.  Rj.  110b.  O 
moj  babo,  Vuka^ine  kralje!  sUira  mi  se  preatUule 
majka,  ostade  ti  na  odi.iku  Rosa.  Herc.  7(5.  —  2)  pre' 
udati  n.  p.  kćer.  sestru,  t.  j.  udati  jc  sa  drugoga: 
Bistro  znadem,  da  je  tebe  krivo,  jere  li  je  žab«*! 
učinio,  jcr^c  tvoju  sestru  preadao,  tvoju  sestru  mladu 
popndiju.  Npj.  5,  430. 

prrudiTUnJe,  «.  da,s  Hciruihen  mit  cincm  andern, 
-'j  alteri  niibtre.  Rj.  verb.  od  preudavati  se.  radnja 
kojom  se  žciia  prnadnje. 

pnnidilvnti  sin  pre&dajćm  ee,  v.  r.  impf.  sick  mit 
cincm  fittd<nt  rerttciratitcn,  nuhere  alteri.  Rj.  pre- 
udavati se,  udavati  se  sa  drugoga,  v.  pf.  preudati  !*c, 
utlavati  se  :a  drugoga,  e.  pf.  preutlati  He.  —  Da  ja 
kitim  jednu  silnu   knjigu  . . .   vjernoj   ljubi,  ?icfc  se 


prouiniti 


^  -202  — 


1.  provesti 


preuđaje.  Npj.  2,  382.  Stara  majVo,  ne  nadaj  se  u 
me,  vjerna  !jul>o,  preudnji  mi  se.  3,  319. 

pr^iimitl.  muiif  r.  pf.  sich  anđerv  halenketi,  muto 
consilium.  Rj.  pre-uiuili,  naum  prcmijenUi.  promije- 
niti,  i>7i.  otiumili,  prisjetiti  »te  1.  r.  impf.  uniiti.  — 
Kamo  pamet?  li  je  ne  iuiaol  a  u  ito  sit  brate,  prc- 
umio?  na  Sto  si  se  danan  prevario?  Npj.  9,  238. 

prftastnvei,  pri?u»tavaka,  m.  pl.  (u  Risnu)  prvi 
(lan  »o  iiHtavcima,  ef.  prniiRtavci,  Rj.  pre-uaUivei, 
drugi  dun  po  krsnom  im€nu. 

pro(kzoli,  prbuKinem,  v.  pf.  cinnehnien,  un  sich 
siehen,  occupure,  in  se  trahvre.  Rj.  pre-iizeti.  v.  impf. 
ureuKimati.  —  Nastalo  je  poMjednje  vrijeme,  hore 
Turci  carstvo  preuzeti^  hoće  Turci  brzo  carovHti.  Nfij- 
2,  201.  Uze  Slojan,  te  on  popi  vino  . .  .  »Pivo  mi  je 
firlo  preuzelo*.  3,  122.  Rasli  bolje,  moj  Jovanoaine! 
da  u  mru  ^)r€\izme'mo  carstvo.  Herc.  (>4. 

preftzininnje.  n.  verb.  od  preuzimati.  Rj. 

pr<'(izimit(i.  muni  (mijeni),  r.  impf.  nehmcn,  un 
sicii  rciascn,  occupare,  in  se  Irahcre.  Rj.  pre-uzimati. 
e.  pf.  preuzeli.  —  AT  na  koplju  dva  vrana  gavrana. 
Jeaau  grafc^^e,  drugi  progovara:  »Ne  kobimo  tebe  ni 
tvog  5arc««.  Vrcnzimlje  Kralievi(5u  Marko:  »Bre,  vjere 
mi,  dva  vrana  gavrana  .  .  .  HNpj.  2,  2ii4  (preusimlje 
govoriti). 

proviUttl,  prfevanm,  u.  pf.  Rj.  pre-valiti.  v.  impf. 
prevaljivali.  —  1  a)  uviu'crfen,  everio,  n.  p.  prevalio 
konj,  kad  mo  tovar  na  njemu  prevali  na  jeanu  »trunu. 
Rj.  —  Kad  se  pra«e  naije,  ono  korito  prccttU.  Poftl. 
12<h  Jakovljevci  sjednu  sa  Himom  na  nckakoj  kladi . . . 
a  kad  on  jednima  da  piAiolje  da  gledaju,  drugi  ga 
fl  legja  prevale  preko  klade,  i  zakoljii  kao  jagnjc. 
Dardoji  3,  2<)(».  —  b)  sa  h«,  reftek.t. :  Pomo/iie  trista 
i  osamdeset  bogouosuih  otaeu  (rekao  nekakav  pijan 
poAavSi  da  uzjafte  na  konja,  a  kad  se  prevali  preko 
konja  nu  drttgu  stranu,  onda  reće:  Odstupite  neko- 
liko, mnogo  vaa  je).  Hj.  y4a.  Prevalio  konj,  kad  se 
tovar  na  njemu  prevali  na  jednu  siranu.  Rj.  5G7b. 
Cura  pnde  u  krioce  glavom  .  .  .  prtvali  se  po  meku 
du^ekn,  Npj.  3,  124.  —  2}  oiJima,  schel  anaeheji, 
torvo  oculo  aspicio.  Rj.  prevaliti  na  koga  ovima.  — 
3)  jjrevalilo  podne,  po  zime,  voriiher  sein^  elitpftum 
est:  Već  je  pola  noći  prcvalito.  Rj.  kao  provi^  mtnttti. 

—  I'rožla  ju  je  var  {reće  «e  »a  ženu  koja  jV  u  godi- 
nama rcć  prevalila),  Rj.  53a.  Nagno  dan,  t.  j.  pre- 
valilo podne.  lij.  382b.  Sad  ne  mrkne,  nego  sviće 
(n.  p.  kail  previdi  zima,  pak  se  prikućuje  proljeće). 
Posl.  273. 

pr(*viLlJivanJ<%  n.  das  Umwerfenf  ever»io,  Rj,  verb. 
od  prevanivali,  koje  vidi. 

pn'vnljivntii  prt*vMjujSm,  v.impf.  Bj.  pre-valjivati. 
r.  pf.  prevaliti.  —  1)  umirerfen,  everto.  Kj.  —  Pa  će 
uzot'  od  zlata  ma^ttafe,  Jo^t  i  one  zlatne  Šlipavice, 
pretdljivaV  st'jcne  valovite,  dokle  nagje  giiju  šaro- 
vilu.  Herc.  S.  sa  ne,  pass.:  brazda  (te  zove  i  ona 
zemlja  što  se  preruljuje  na  Jednu  stranu  kad  se  ore. 
Danićić,  ARj.  KI3a.  —  ii)  oćima,  schel  unseJien , 
torvo  rultu  tueri.  Rj.  —  A  ispade  krćmarioa  Jania, 
kad  Hngleda  savczana  Marka,  Marko  na  nju  očtm^ 
prevaljujt,  naHmija  se  krćuuiiica  Janja.   Npj.  2,  415, 

—  3)  prevaljivali,  kao  prilaziti,  isp.  prevaliti  3.  — 
sa  ae,  pass.:  Pretirt,  gdje  se  prevaljuje  preko  Orda. 
Rj.  581a. 

pr4>variUi,  ram,  v.  pf.  ctdi  prevariti.  Rj.  ti.  impf. 
varati.  —  Pa  odriši  konja  sa  ja«ila  .  .  .  prerura  ga^ 
u  sedlo  hkoćila.  HN'pj.  4,  .'SIO.  Prevarn  tnc  Ivan  ka- 
pelane! davor  Mate,  moj  jedini  sine.  to  ti  si  mi  glavu 
izgubio  1  4,  526. 

prcvnrčnik«  prevarenlka,  m.  prevarena  jabukovači. 
vhersottef\er  Cider,  cidrus  coctus.  Rj.  pre-varenik.  isp. 
2  ureviiriti. 

I.  prevariti,  pri!?\arTm,  r.  pf.  Rj.  pre-variti.  Wt/* 
prevarali,  »varati,  izluditi,  podviditi  ikome),  prelaatiti. 
t>.  impf,  —  J)  Octriegcnt  aecipio,  falio.  Bj.  —  Dobro 


je  ponijelo  ako  godina  ne  omahnej  t.  j.  prevari.  Rj. 
ibbii.  Rez  britve  obrijali.  (Prevariti).  Poel  11.  Ostao 
u  ^aragljama.  (Prevarili  ga).  242.  Podmetnuo  mu  lu- 
bcuićuu  koru  pod  nogu  (te  pao,  L  j.  prevario  ga,  uu- 
vratio  ga  na  zlo).  251.  Ženite  ga,  ne  dri'te  ga,  da  ga 
brnda  ne  prevari^  da  mu  moma  ne  zabavi.  Npj.  1, 
ltX).  Na  tvoje  me  ime  prevario:  ne  kaže  se  Gololrbe 
Ivo,  već  BP  kai,c  od  Itnrala  Majo.  3,  101.  l>a  sabljama 
megdan  |>od'jelimo,  neka  vide  vojske  obadvije,  ko  će 
kome  oči  prevariti,  ko  li  koga  prije  pogubiti.  3,  113. 
E?to  prevari  pobratimu  svoga  na  lijepu  Bozu  vjei'U 
tvrdu?  4,  \)l.  Teško  su  rus  prevarili  Turci.  4,  263. 
Turi:ina  je  pmka  prevarila.  4,  329.  Ženile  ili,  ne 
drž'te  ih,  da  ih  brci  ne  prevare.  Herc.  263.  Ali  si  se, 
lK>lan,  poraiimio?  AT  si  pravu  vjeru  prevario,  a  Tursku 
si  vjeru  prifatio?  Ali  tvojom  glavom  prevrnuo?  316- 
Ali  neko  dogye  te  Jiadica  prevari,  da  je  Kiira-(tjor- 
gjije  drugijeni  putem  ut«kao.  Sovi.  31.  —  2)  sa  se, 
refleks,  sich  ^duscften,  decipior,  fallor.  Rj,  —  Putnik 
ga  zapita:  »Čije  je  to  žito?«  a  ou  se  prevari  pa  reće: 
»Moje«  .  .  .  »Stani  brate,  nije  moje,  nego  je  Milice 
moje  sinovice«.  Npr.  79.  »Pogledaj  me,  Umo,  ernijem 
oćima«.  I^evari  se  fjma,  ujede  je  guja,  pa  pogleda 
Uma  plavijem  oćima.  Npj.  1,  44fi.  >Evo  tebe  tri  t'izme 
dukata-.  Prevari  se  Zemljicu  Sljepane  na  (W  čizme 
iutijch  dukata.  1,  336.  Za  što  zgubi  moga  pobratima? 
JVa  što  si  se,  bolan,  prevario?  A  na  jednu  sablju 
okovanu!  2,  342.  Na  Turske  se  konje  prevario,  Q*i 
svoga  se  konja  odvojio,  Turakijeh  se  konja  dohvatio. 
3,  340.  Tu  se  aga  ljuto  prevario.  4,  477.  Branković 
prciHiriv.ii  se  u  .tmme  nndanju  .  .  .  naumi  oteti  se  od 
njih  (od  Turaka).  DM.  105.  Ali  se  oni  nijesn  mogli 
prevariti  za  unutrašnji  red  te  opžtiiie.  336. 

2.  provAriU,  pr&vartm,  v.  pf,  iihcrsieden,  fjercofjuo. 
Rj.  pre-varili.  v.  impf.  prevariti.  —  Prevaronik,  pre- 
vuretui  jabukotava.  Rj.  r>67b.  sa  ae,  pass.:  Roditi 
mlijeko  goru/dom,  t.  j.  surutku,  poito  se  prevari,  kjio 
prosipati,  da  ae  ne  ]>okvflri.  Rj.  (»fwb. 

provnrivaiijo,  ?».  das  Ihberkochen,  cociio.  Rj.  verh. 
od  prevarivati.  radnja  kojom  tko  prevaruje  Ho,  n.  p. 
jaJtukovaću. 

prerarhnti,  prevftrujem,  t*.  impf.  ikherkovhen,  coqHO, 
^iercoquo.  Rj.  pre-varivati  n.  p.  jabukovaču,  v.  impf, 
prosti  variti,  r.  pf.  2  prevAriti. 

prevhrljiv,  adj.  hetrugerisch,  fraudutentus.  Rj.  koji 
rado  vara.  vidi  varljiv,  isp.  prijevaran,  i  syn.  ondje. 
—  Lukavi,  ili,  kao  Ato  su  ga  sami  Turci  zvali,  Duba- 
radii  (prevarljivi)  MaraAli-Ali-paJia  obrcće  Srbima  .  . . 
Milož  134. 

provftzlći,  previi^gjem,  v.  pf.  Qberateigen,  iiber- 
trelfcn,  ejrsupero,  ef.  previsili.  Rj.  pre-vaz-ići.  KliV,\ 
(vaz)  stari  prijedlog  mj.  uz.  r.  impf.  prevazi  I  azili. 

prt'vaizlliutitj,  zTm,  r.  impf.  libcrsteigen,  uhertreffen, 
ejcsupcro.  Rj.  prc-vaz-ilazitj.  v.  pf.  prevazići. 

proviizUnžo.njis  n.  das  Uebcrstcigcn,  ejcsupcrulio. 
Bj.  rerb.  od  prevazila/ili,  koje  vidi. 

prftvce,  riai  odveć.  Rj.  adv.  pre-već.  vidi  %  odveće, 
odviJe.  prem.  —  Reće  lisica  vuku  dn  dobro  ne  pre- 
flkakuje,  da  preveć  na  strana  skaćo,  a  ne  upravo 
iznad  složine,  Npr.  18<>,  Niko  ua  kome  bi  bila  mana 
ne  valja  da  pristupa,  ui  slijep,  ni  hrom,  ni  u  koga 
bi  bio  koji  ud  preveć  mali.  Mojs.  III.  21,  18.  Za  U> 
se  raširio  gTOb  i  razcalio  ždrijelo  svoje  prereć.  Is.  &, 
14.  Bijesan  . .  .  o  ćeljadctu,  koje  je  ftreveć  ljuto,  prcveČ 
gnjevno,  prevet:  rasdrahno.  Danićić,  ARj.  29Sa. 

J.  provAsti,  prevedem,  p.  pf,  Rj.  pre-veati.  kao 
prosti  glagol  ne  nalazi  se,  isp.  vcati  i^vedem).  v.  impf, 
prevodili.  —  2)  hinUber  fiihren,  traduco:  Preveo  bi 
ga  žedna  preko  vode  (er  ist  ungemein  klug),  (PobI. 
260),  Rj.  —  Srbi  ove  krdiuUje,  Sto  su  po^lc  niz  Du- 
ijavo,  ne  htednu  na  Moravi  prevesti.  Danica  5,  27. 
C'arnojević  prevede  u  Madžarsku  iil .(H)0  fjuiiilna.  Kov. 
10.  Odmah  prevede  Emanuda  kao  htitn  u  istu  K^ei'sku 


prevesti 


—  203  — 


prevoditi 


reacineniii.  Žitije  Hi  (fransfcriren,  kao  premjestiti).  — 
2)  uhcrsetseHj  uhtrtrtt/fcn,  verterc,  tratisfcrre:  Na  molbu 
moju  0(1  rijcH  do  riječi  u  prozi  preveo  na  njemački 
jeiik  »IJoj  na  Loznici«  ...  da  u  prozi  stih  po  stih 
t^ctno  prevede  koju  od  uaSijeh  pjeaiimn.  <!)dg.  ua  ut. 
24.  Ako  »e  ua^e.  da  au  koje  riječi  rqjuvv  prcteđene. 
Kj.'  Vili.  Evangjelije  žto  je  prevedeno  s  Grčkoga 
jezika  na  Slavenski.  XIII.  On  se  priji'  zvao  Teodor 
Filipovi«?  a  ii  Srbiji  narove  »e  Bozo  Onijovid  (prc- 
vedavii  krAuuio  ime  Teodor  na  Srpski).  Sovj.  2. 

2.  prevJVsdf  prevhzem,  t\  pf.  uberfuhrcn,  irajicio. 
Kj.  preveati.  kao  prosti  glagol  ne  nahodi  se.  isp.  v^li 
(veaem).  t>.  impf.  prevo/Jti.  —  l>opje  na  onu  vodu  .  .  . 
k&ko  bi  predao  na  onu  stranu  . .  .  careva  k<!'*i  zapovedi 
momcimn,  te  ga  prerezu  i  dovedu  preda  nju.  Npr. 
61.  Kaltigjer  aa  svojom  mom6»di  preveze  roblje  na 
lemi  siranu  Morave.  MiloS  93.  sa  »e,  refleks. :  Te  se 
fM  oranicama  prevczn  preko  Kajue.  Žitije  59.  ^re- 
venatH  se  na  skeli  preko  Morave.  Mil.  227. 

pr^vcz,  in.  (u  vojv.)  vidi  preves.  Rj.  vidi  prijevjea. 
isp.  prevezati, 

previ^znti,  pr&vežSm,  v.  pf,  prc- vezati,  i'.  impf. 
prvsti  vezati.  —  Na  njim  Mara  kapidžija,  suncem 
^iaru  prevezaloj  mjesecom  ae  opaAnbi,  zvjezdama  ac 
^jikloiiila.  Herc.  274. 

previdjeti,  dinif  v.  pf.  pre-vidjeti  Ho,  ne  opagiti, 
ga:  i2&«rMAcn,  nicJU  bemerkent  practerire  negligcniia. 
gocori  se  u  Urv.  vidi  pregledati  2,  v.  impf.  previgjati. 

prcvf^jaaje.  n.  rer6.  od  previgjati.  n^nja  kcijom 
tko  prtvtgja  sto. 

previgjati.  prT'vigjSui,  v.  impf.  pre-vi^'ati  »to,  ne 
npašati  ga.  v.  pf.  previdjeti.  —  sa  se,  pass.:  To  su 
koristi,  koje  se  ne  inopu  prcrigjtiti.  Zloa.  19t>. 

prev^neti,  /'.  t.  j.  koliba,  eine  Ari  leichicr  Uiiiie^ 
tugiirii  gen  us.  Rj .  pre- vijaćii,  i&p.  previjuti.  riječi 
n  takim  nast.  kod  cjepafia.  —  Koliko  je  Kamen  itijeb 
Ku6i,  pTtrijačc  otttanulo  nije,  a  kamo  li  kule  al' 
^•,irdaka.  Npj.  5,  203. 

previjanjc,  «.  Rj.  verb.  od  I.  previjati,  IL  nrevijali 
se.  —  i.  J)  radnja  kojom  tko  previju  što  (iias  ITm- 
wickeln,  ('iriMimvoIutio.  Rj.).  —  *2)  radnja  kojom  tko 
prcoija  (kao  lasiacica),  (Jas  Verftnderu  der  Htimme, 
vocirt  intlexio.  Rj.j.  —  //,  radnja  kojom  se  tko  pre- 
viju (oko  koga). 

previJHtl,  pruv'ijam,  v.  impf  Bj.  pre-vijati.  v.  pf 
previti.  —  i.  IJ  iibtncickein,  circumvolro.  Rj.  — 
iČ)  die  Siimme  veramhrn,  infUcto  voćem:  Zakuka<'u 
kao  kukavico,  prerijača  kao  lastavica.  Rj.  —  U,  sa 
se,  refleks,  sich  v-enden  und  drchen^  torgueri:  Idi, 
flioe,  An^'eliji  majci,  uvijaj  se,  sine,  i  y>rf'i.'yVy  kano 
svila  oko  kite  amdja.  Rj.  —  Kad  zmaj  dog,je  kudi, 
oua  (earica)  mu  se  stauo  umiljavati  i  previjati  se 
oko  njega.  Npr.  22.  Vije  se  kao  guja  u  prwijepu. 
(Kad  kopa  Ho  boli,  pa  sf  prerija  i  premeće).  Posl.  34. 

prrvirauje,  n.  vidi  kipljenje.  Rj. 

previniti.  rem,  v.  impf  (u  C.  O.)  vidi  kijijeli.  Rj. 
pre-virati.  v.  pf.  prevreti. 

previsiti,  pri-vlaira.  v.  pf.  ubtrireffen^  auprro.  Rj. 
pre-visiti.  vidi  jjrevazidi. 

praviti,  pr(?vijem,  v.  pf.  iibencickeln,  circumvoho. 
Rj.  pre-viti.  v.  impf.  previjati.  —  Oohvati  nekaku 
mnrahi  dugu  prrojcnn  i  ^areou  kao  najveda  zmija  i 
po<^f  u  nju  svirjeti.  Npr.  152.  U  II.  plag.  pridjevu 
mjesto  prvrijrn  ima  i  prevjen.  Obi.  85. 

pr^vjcćnn,  prevječua,  adj.  pre-vje6in.  isp.  vjet^an. 

—  I>a  vidim  u  umu  tebe,  vidjelo  prt-vjcčuo!  DP.  98. 
Jer  «i>  nas  radi  rodi  dijeti*  malo,  Jiog  pretjcčni.  iiifJ. 

pr6\'Jcnt,  f.  die  Glauhrnsnnd^rutui^  mntata  .ta- 
crorum  fonnula.  Rj.  pre-vjera,  djelo  kojim  tko  pre- 
iyVri  (vjeru). 

prevjerftviinje*  n.  verh.  od  provjeravati.  Rj. 

prevjerAvati,  prevjiravam,  r.  impf.  vidi  prevjeriti. 
Hj.  —  J)  prccjtrurati  (vjeru),  mijenjati  vjeru  svoju. 

—  2)  prevjeravati  koga,  obraćati  ga  u  drugu  tjeru. 


provjeriti,  r!m,  v.  pf.  Rj.  pre-vjeriti.  v.  impf.  pre- 
vjeravati.  —  1)  i.  j.  vjeru,  seinen  Glauhen  Andt^rnj 
t'inen  andcrn  annehmen,  mature  sao'orHm  forvmlam. 
H}. promijeniti  rjcru  svoju.  —  2)  ko^a,  sur  Glaubtns- 
itn(lcrung  hvuvgfn^ad  alia  sacra  iraducerc.  K].ohratiii 
ga  u  dragu  trjeru.  —  Pa  ćemo  ti  parusiju  pisat'  i 
dovetti  jcdttu  bulu  mladu,  dovesti  je  pa  je  preejeriti, 
I  brata  tvoga  oženiti  njome.  Npj.  4,  424. 

pr^vje.sttl,  sim,  r.  pf.  Rj.  pre-vjf.-iili.  v.  impf. 
prevje§ati.  —  1)  ubcrlKlngrn,  appendo:  prevje-ni  taj 
pojas  preko  lijenke.  Rj.  —  Kaa  je  ko  u  žalosti,  on 
rakno  ovrani,  pa  ga  preojesi  preko  glave.  Rj.  ()3(lu. 
sa  se,  pass. ;  fJdo  (meaa)  je  tanko  a  dugaćko  da  su 
može  prevjesiti  prfko  sta.  Rj.  770a.  —  ^  behiingcnt 
velo,  cf.  zavjesiti:  I  Grujicu  mlada  prevjesiše,  jK>d 
prijevjes  sablju  pripaanjie.  lij.  —  Namjeste  je  (ne- 
vj  eatu)  u  Ćelo  trpeze  s  mladoženjom  u  poredo .  i 
pretjese  iJt  obadvoje  preko  glava  jednim  lićnjakom^ 
te  tako  stoje  dokle  im  svi  redom  ne  dadu  dobru 
molitvu.  Kov.  U4. 

prOvješanJc,  u.  Rj.  verb.  od  prevjeSati.  —  1)  ra4inja 
kojom  iko  prevjcŠa  što  preko  čega  (das  Ueberhangen, 
appensio.  Rj.)-  —  2)  radnja  kojom  tko  precjeha  koga 
n.  p.  Učnjakom  (das  Rehangen,  velatio.  Rj.). 

pri>vje$atl,  Sam,  v.  impf.  Rj.  prn-vieSaii.  v.  pf. 
prevjesiti.  —  1)  uberhdngen^  appendo.  Kj.  pretjecati 
n.  p.  rakno  preko  glave.  —  2)  behtingcn,  u^/o,  Rj. 
prerjeiati  koga  n.  p.  Učnjakom.  sa  se,  refleks.:  C'ember 
.  .  .  velik  rubac  kojim  se  Turkinje  prevjeiaju  preko 
glave.  Danićić,  ARj.  93ab. 

prcvIAćenje,  n.  Rj.  rcrb.  od  \.  prevlaćiti,  II.  pre- 
vla(''iti  se.  ^  /-  J)  radnja  kojom  tko  prevlaci  Ho 
)i,  p.  s  jtdnoga  mjesta  na  drugo  (dafl  Debersohleppen, 
transportjiiio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  prevlaci 
n.  p.  gudalo  po  guslama  (das  langsiuue  Fahren  mit 
dem  FidellKjgen  iiber  die  gusle,  ductatio  arcus  per 
lides.  II).).  —   II.  radt\ja  kojom  se  iko  privlači. 

prevmćlti,  prfevlacim,  r.  itnpf.  Rj.  pre-vlaćiti.  v.  pf. 
prevudi.  —  i.  J)  uberschUppcu,  tranaporto  trttJiendo. 
Rj.  su  fio,  pass.:  Podvalak  koji  ae  podmetne  pod 
vag  te  se  vag  po  njemu  pomiće,  n.  p.  kad  se  premači 
miava  zgrada.  Rj.  574ji.  —  2)  mit  dem  Fidtibogm 
langsam  iiber  die  ^^usle  fahren,  arcum  duco  pir  fides. 
Rj.  prevlačiti  gudalo  po  žici  na  guslama,  ovamo  ide 
i  ovaj  primjer,  sa  se,  pass.:  Prosto  ulje,  koje  se 
uzima  iz  kandila  ispred  nvelijcb  ikona  i  moJ^ti,  t«  se 
njim  prfvltči  krst  po  ćelu  vjernima.  1)P.  353,  — 
//.  sa  se,  refleks,  sich  hin-  und  hcrschlfppen.  Rj. 
vidi  potezati  se  II  2. 

prcvlAdnti,  prevladilm,  v.  pf  Hdi  savladali.  Rj. 
pre-vl:idati.  vidi  i  svladati,  preavojiti.  v.  impf  prosti 
vladati. 

l'r&\IilkH.  /'.  u  Boci  nudno  Grbaljskogu  polja  malo 
ostrvo  koje  je  vrlo  malo  odvojeno  od  sube  zemlje. 
Rj.  Pre-vlnkn.  isp.  pre-vlaćiti,  prevući. 

pr4Wod.  IH.  riđi  prijevoil. 

prevAdiraii,  prevfiifićna,  adj.  (u  Risuu)  vidi  pn*- 
vodljiv.  Uj.  pre-vodićan.  vidi  i  povodićjin,  povodljiv, 
koji  se  lako  povede  za  druginit  rado  se  povodi  sa 
drugim.  —  isp.  adj.  s  taktjn  nast.  alravićnn. 

prevddilnc,  prevudiowi,  mi,  koji  prevodi  sto  s  jed- 
noga jt'cika  na  drugi,  der  Vrbrrsrtter,  int^rprts:  Da 
su  ga  (Ato)  imali  i  stari  Slaveui,  o  tom  ne  treba 
sumljati,  nego  su  ga  izostavili  prevodioci.  Rj.'  LIV. 
Istina,  naM  se  prevodioci  kojekaVo  pomaiu  ...  ali 
koliko  imamo  i  lakih  prevodilaca?  Rad  15,  182,  — 
r\ječi  R  takovim  na.tt.  kod  čuviUae. 

prev6dlti,  prevodim,  v.  impf  Rj.  pre-voditi.  v. pf. 
prevesti.  —  J)  hinilbfrfi}hri'a,  traduco.  Rj.  —  KaSto 
uzmu  vrana  ždrijepca  bez  biljege,  pa  ga  odvedu  na 
groblje  i  pri'vode  preko  grotfova  u  kojima  se  boje  da 
nije  vukodlak.  Rj.  79b.  —  2J  prevoditi  što  s  jednoga 
jezika  na  drugi;  iibersetzeti,  ubertragen,  vertcre,  trans- 
ferre:  Da  bu  pripovijetke  ost  prevogjene  s  Njernačkogti 


jezika.  Npr.  IX.  Po9la<5emo  Vam  i  Marciala,  ali  c3a 
Qa  na  Srpski  jezik  prevodile  a  ne  na  Slareno- Srpski. 
8trHŽ.  I88(j,  770.  Ovo  nije  rječnik  iz  koga  bi  se  učilo 
prevoditi  ^fjtrvatskotja  ili  srpskoga  jezika  nu  drugi. 
i>glfd  V.  Sto  im  aa  strune  dogje,  prevode  ropski. 
Pom.  130. 

provddljiv,  adj,  (u  Kisnii)  vidi  povodljiv.  Rj.  pre- 
vodljiv.  vidi  i  prevoJiOan,  povodićan.  koji  se  iuko 
povede^  rado  «c  povodi  sa  drugim. 

prcvA^enjtN  n.  Rj.  terh.  od  prevodili.  —  1)  radt\jtt 
kojom  tko  prevodi  koga  ili  ito  n.  p.  preko  vode  (dafl 
Hinuberfuhren.  traductio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom 
tko  prevodi  n.  p.  knjiga  s  jednoga  jezika  na  drugi: 
V  prevogjenju  svake  knjige  dužan  je  starali  8e  da 
prijevod  bude  vjeran.  Nov.  Zav.  I.  Za  istoriju  prevo^ 
gjenja  svetoga  pisma  na  slovenski  jezik.  Daničić, 
Vid,  d.  1862,  19. 

prcvdziti,  prbvozim,  p.  ivipf.  iibersetsen,  trajicio. 
Rj.  pre-voziii.  f.  pf.  prevesti  (prevezcm).  —  Kaig- 
džije  14  kaićima  prevose  {j%tde  is  Biograda  u  Zemun. 
Ej.  259a. 

prevdipi^c*  ».  d4is  Uebersetzen  iiher  ein^n  Fluss, 
irt^jectio.  Rj.  verh.  od  prevoziti,  radnja  kojom  h.  p, 
kaigdžija  prevozi  ljude  iz  Biograda  u  Zemun. 

jir^vnu-rinjc,  n.  das  l'mkehren,  invcrsio.  Uj.  rerb. 
od  prevračati.  radnja  kojom  tko  precrača  što. 

pr^vrat'iiti,  Alm,  r.  impf.  amKehri'n,  inverto.  Rj. 
pre-vra6iti.  vidi  nrevrtati.  v.  pf.  prevratiti.  —  l^udost 
čovjei^ija  preiTuca  put  njegov,  a  srce  »e  njegovo 
gnjevi  na  Uospoda.  PriC.  19,  3.  sa  se  pass.:  Kako 
se  drugom  gramatikom  cijela  istorija  narodnoga  na- 
Sega  jezika  strmoglav  preiraća.  Ogled  VIJ. 

prfivrut,  m.  der  Umsturs,  die  Hevolution:  Da  mu 
je  BiiHJed  bilo  istočno  carstvo  .  .  .  s  takim  auKJeduni, 
koji  već  fitajade  na  kraju  unutrašnjega  kvara  i  dr- 
žavnoga prccrataj  često  je  trebalo  . .  .  PM.  31.  Du- 
brovnik ,  .  .  Kao  grad  osobito  miran  i  trgovački  nije 
trpio  priTrata,  21*.  !^to  bi  prvi  slučaj  izazivao  po- 
misao o  kakvom  unutrašnjevi  precratu.  Kad  21, 193. 

—  pre-vrat.  isp.  prevratiti. 

prftvratn,  /'.  prevratu^a,  ein  Gerieht  ron  -Kirm, 
placeniae  genus  ea;  oins.  Kukunizno  bračno  zakuha 
He  jajima  (u  kakvom  sudu)  pa  se  onda  onaj  Bkrob 
izattpe  u  liganj  na  vruću  uiii»t ;  kad  se  odozdo  pot- 
peče,  onda  se  prevrne,  te  se  i  s  druge  strane  ispeče; 
po  tom  se  jede  (najviSe  vruče).  Rj.  —  pre-vrata.  isp. 
prevratiti. 

prcvrAliti,  pr^vratira.  —  ])  t>.  pf.  unikchren^  verto: 
Mogli  b'  oni  vjerom  prevratiti.  Rj.  pre-vratiti-  vidi 
prevrnuti.  i>.  impf.  prevračati.  —  Kad  ti  dogjem  na 
snu,  prciTati  uzglavnicu  (da  i  ja  o  tebi  ono  isto  snim). 
Posl.  122.  <.)mer  paža  A*o/ jV  ncojom  vjerom  prcvratio. 
Npj,  5.  I(>t5.  Bezbožnik  prima  |>okk)u  i/,  ujedura  da 
prctyrati  putove  pravdi.  l*rič.  17,  23.  —  Ž)  m  kc, 
reflekf*.:  Razbilo  se  vino  (u  buretu  ua  putui, /i«(  sich 
gehrochen(?),  cf.  prevratiti  se.  Rj.  02Ha  (a  prevratiti 
se  ?Mr«(«  u  Rj.  na  :ivom  mjestu). 

prtM'rJIliisa,  /*.  vidi  prevrata.  Rj.  —  rycč»  s  takim 
naši.  kod  njgirii&a. 

pri^irrf,  prt  vr^nSm,  v.  pf.  Rj.  pre-vr<'ti.  vidi  pr^- 
vrgnuti.  r.  pf.  je  i  prosti  vrči,  vrgnuti.  —  1)  vidi 
prebacili  (I   i  2):  Ne  mogu  je  previ'ći  tidirom  — .  Rj. 

—  2)  (u  Boei)  niedi'ru'erfen,  prosteino:  prevrže  Petar 
Pavla;  t  j.  obali  ga.  Kj.  i>irf*  oboriti  1. 

prč*vrciti,  prevrmi,  t\  pf.  Rj.  pre-vreti.  v.  impf. 
previrali.  —  1)  ahgahren^  defvrvesco.  Rj.  —  Rakiju 
komadani  ovako  |>cku :  namijene  dosta  hljebu  i  ispeku, 
pa  iskomaduju  u  kacu  i  naliju  vodom;  kad  to  uskiMpc 
i  prevri,  onda  peku  rakiju.  Rj.  y.S)ib.  Krka,  čorba  od 
slatka  eina  (dok  joS  nije  prevrelu).  Rj.  303b.  —  2)  (u 
U.  ii.)  riđi  pokipjfili.  Rj. 

p^^vr|(nuti,   gnC'iii,  vidi  prcvrč-i.  Kj.  pre-vrgnuti. 

pr^vrijcfl,  pnevrem,  v.  pf.  pre-vnieti.  znaeenje 
(korijenu):   vrtcči   gnali   ili    udarati:   ua-vrijeli,    pro- 


vrijeti,  itd.  Korijeni  196.  v.  impf.  prosti  vrijeti  se.  — 
*Lznii,  pobro,  aruga  polovinu,  i  počeraj  mala  veli- 
koga ...  To  kad  začu  JakSa  Crnčanine,  tu  prevrijc 
pmovinu  druga  i  poćera  velikoga  mala,  Npj.  4,  4<ffi. 
prevrnuli,  pri.vfuem,  v.  pf.  unncenden,  converto. 
Rj.  pre-vr(t)nuti.   vidi   pre-vratiti.  r.  impf.   prevrtati. 

—  Probudi  se  car  i  uplaćen  prevrne  uzglavnicu  i 
napje  pod  njom  travu  žutu.  Npr.  113.  Ko  ne  mjeri 
mjerom,  ta  prevrnu  vjerom.  Posl.  I4U.  Tako  sv^ju 
t^eru  ne  prevrnuo!  3t»9.  Tu  je  Luka  konja  ostavio, 
dokle  do£Je  u  Vcziroviče,  na  Tursku  je  jezik  pre- 
vrnuo^ zove  Luka  Vezirovič-Rama.  Npj.  4,  92.  Teke 
tfješc  prevrnulo  podne,  pa  lijepo  vojsku  razregjiva.  5, 
246.  Ali  (si)  tvojom  glavovt  prevrnuo?  Herc.  31(i.  Niti 
ću  prevrnuti  istinom  svojom.  Pa.  89,  33.  jn  se,  pass.: 
Mače  Ivan,  da  potopi  Turke,  no  se  Turci  prevrnuV 
ne  dadu.  Npj.  4.  127.  Kad  se  čafie  po  »emlji  Srbiji, 
po  Srbiji  zemlji  da  prevrne  i  da  druga  postane  sudija. 
4,  430. 

prevhnN,  f.  (u  Dubr.)  u  poslovici:  Veljača  pre- 
vrlača,  die  Unbestdndige,  varians.  Rj.  pre-vrtača,  koja 
je  prevrtljiva^  neposiojuna. 

pr^vrtnnjo,  n.  vidi  prevračanje.  Rj. 

prM'rtnli,  prGvrčem,  riV/»  prevračati.  Rj.  prc-vrtati. 
V.  pf.  prevrnuti.  —  1)  vidi  prevračati,  umkehren,  in- 
verto. —  Idi  ti  k  rcfrM,  te  njega  zapitaj  nije  li  ga 
gdc  video,  on  prevrće  drvlje  i  kamenje  i  zavlači  ae 
svuda.  Npr.  57.  Belu  vilu  me^g'  p^^"^'  udari...  prevrće 
je  s  desne  na  lijevu,  pak  je  bije  Šestoperom  zlatnim. 
Npj.  2,  21b.  Had  si  mene  prevario,  dragi!  Bona  ((*e 
pretrialu  majka  od  Mltrova  do  Gjurgjeva  danka  I 
Herc.  19t».  Da  pogledamo  licu,  koju  lepo  }>eva,  pa 
čeino  vidfti,  da  onako  isto  prevrće  jezikom  i  radi 
ustima  kao  i  mi  kad  govorimo.  Nov.  8rb.  1817,  M2. 
sa  se,  pa.'is.  i  rvfttks.:  Ja  mislim,  da  se  u  Srbiji  o^uvom 
slabo  zemlja  prekopava  i  prevrće.  Pis.  20.  Srce  se 
moje  prevrće  u  meni.  Plač  1,  20.  —  2)  vidi  previjnti 
2:  Jadikuje  kano  kukavica,  i\  prevrće  kako  lastavica. 
Npj.  4,  2U8. 

prevrtljiv  (prevrtljiv),  adj.  n.  p.  Čovjek,  koji  nije 
postojan,  nego  čcato  mijenja  svoje  misli,  unhtstdndigj 
varius.  Rj.  pre-vrlljiv.  i^di  nepostojan.  —  Po  logičkom 
značenju    ikoje  je  veoma  prevrtljivo).   KnjiiS.  3,  588. 

pr(^vHlJiv^.st,  prcvhljivosli,  f.  die  Unhcstdudigkeitf 
inconstantia.  Kj.*  osobina  onoga  što  je  previ-t^ivo. 
isp.  nepofitojantitvo,  Sevrdanje  2. 

provrziinje,  n.  vidi  rvanje.  Rj. 

prevrzati  sr,  prt'vf/.amo  se,  v.  r.  impf.  (u  Boci) 
vidi  rvati  se.  Rj.  pre-vrzali  se.  drukčijt  ne  dolazi 
ocaj  glagol. 

prevAeur,  prevnčAra,  m.  (u  Dubr.)  uekaka  moraka 
riba.  Rj. 

prm'ftAlt  prevUčem,  v.  pf.  OhtrzieJtcn,  traho  ulio, 
iraho  per  aUtiuid.  Kj.  pre-vuči  sto  s  jednoga  mjestu 
na  drugo:  sto  preko  i:cga,po  ćemu.  v.  impf.  prcvlačili. 

—  Zamaudalili,  j^rc'M'Jt  mandal  preko  vrata.  Rj.  182b. 
Crkva  u  J:idru  prccturna  je  ćitava  na  prekrelima  i 
vagovima  3o  stojia.  Rj.  7iyb.  Da  ih  (užeta)  pe&aci  iz 
ove  strane  nvuku  u  vodu  i  preruku  tut  onu  strantk, 
Žilije  70.  tUtar  od  cijeloga  kamena,  preko  kojega  nije 
prceućetiu  fjvočgje.  I«.  Xav.  8,  31.  sa  se,  pass.:  Riut, 
kao  mala  ^asćica^  koja  «c,  kad  se  žito  mjeri,  pretuče 
preko  mjerite.  Rj.  G27a. 

prcz,  (po  jugozap.  kraj.)  u  vijećima:  ua  prez  ruku 
mi  je,  1.  j.  kao  za  čudo  mije,  nije  mi  milo,  anstOssig, 
(luffnlend,  ofjvndii.  Rj.  —  prcz  je  upravu  stari  pri- 
jedlog tu  koji  fttoji  iciviii  pudei  a  znaćt  što  i  pri' 
jcdlvg  preko  s  drugim  padežom;  dantts  se  govori  u 
ucttkim  piiti\)eri7tia:  piezdau  (koje  riđi);  i:  ua  pro« 
ruku  mi  je.  i'^p-  Sini.  529.  pre-z,  £  pripada  nasuivku 
krtu  u  pro5.  Korijeni  28fi.  —  I  pres  dan  dobar  dan. 
DPoal.  30. 

1.  pr&Kailj<^>  "•  '^*»«  Auffahren  uus  dem  Sdilafe, 
CJ'cussio   fovnti,   rirmmsprctatio   anxia.  Kj.  verb.  oil 


2.  prPZMje 


305 


prežiti 


prtfjuiti,  pr5xali  se.  »tanje  koje  biva,  kad  tko  prdst^, 

jtrczu  se, 

Z.  pri^/JiMJo,  H.  tidi  upre/anjc.  Rj. 
1.  pK'ZjlIi,  i>rržem,  vidi  iipre/ati  {r.  impf.).  Hj.  v.pf. 
iiprc.ci,  upregnuli.  —  Kad  ju  pocjem  rodu  momo,  dva 
devnrfl  kot^je  prežu.  Npj.  I,  -U'l.  I  dftj  mnne  od  zlata 
kfiriioo.  i  u  njinm  dvanuejtt  vranucit,  k/o  ih  prcie  Vuča 
di^.cnerule.  2,  "žhh.  Reci  Ahavu:  preii  i  idi,  da  W  ne 
uhvati  dftžd.  Car.  I.  l.\  44. 

3.  prftzaU«  7.am,  v.  impf.,  prftzatl  se,  zam  ae,  ti.  r. 
impf.  aus  dtm  Scidnfe  auff'fthren  und  untherblicken, 
circumHpicio  cx  somno.  Kj.  r.  /»/'.  pn'niiii  se.  —  Potrla 
jo  liradom  po  obrazu,  no  bi  1*  nm  hc  nnHmejala  Mara, 
nit'  HC  flnipje,  nit*  ae  preza  Mara.  Npj.  I,  5ft4.  Jc*<i  I* 
vid'o  jrde  moju  sirotu?...  Ne  preea  U  izu  yl<ithi 
sanku?  Ne  i'-ezne  U  ot^imn  7Ji  majkom?  1,  r)74.  Hljeb 
svoj  jedi  prešajući  i  votiu  avoju  pij  drkiHidi.  Je^cek. 
12,  18. 

pr^zAT,  ndj.  koji  kao  prezU,  prhii  se,  —  Maiko 
je  (fovorio  vrlo  malo.  Ho»i  mu  je  bio  lagan,  a  držanje 
prešam  i  zveravo.  Zini.  298. 

prAzbitproi'a«*,  pn* zbitoi-Tivsa,  ih.:  Englez  Kalm- 
novac,  koji  ne  jirizm^jc  ^itkopc  za  sUtrjchnc  crktcne 
argo  samo  prezbitere,  —  Ku^lcv.  JL'pmkopovac  od 
Knjrleza  pfc:hii€rovca   no  r.a/Jre  ni  malo.   /los.  lliJi. 

pr(7.daD,  ude.  (u  firblju)  preko  (ian,  dniii^i  dan, 
n.  p.  koko<i  nosi  pro/dnn,  «ni  dcn  andern  lag^  »Itcro 
qitf}qttf:  die.  cf.  nnprezdan.  Rj.  prez-dan,  avaki  drugi 
dun.  itp.  prra. 

prJV7,duBka» /'■  [u  <trblju)  koko.^  koja  nom  prezdan, 
Uennc  die  jetten  sireiten  Tag  legt,  gallina  altiro 
ijucnjuc  die  ova  ponenn.   Kj. 

prez^psti,  prozebem,  r.  pf.  n.  p.  vot?e,  crfricren^ 
gelu  covruitipi,  cf.  uzepHti.  Rj  pr('-ze|M*li.  v.  impf, 
»•pinii. 

pr^znit  m.  pre-zid.  i»p,  pre/idaii.  —  1)  »tuja  konjska 
pad  kulom  odijeljena  od  konobe.  —  On  u  prezid  do 
gjogata  dogic.  HXpj.  .%  f>f)l.  I/.vedofic  iz  presida 
vranca.  4,  8).  —  2)  die  Sdmdewand.  J.  Bogcmnovi^?. 
viili  pretin.  (  syn.  ondje. 

pivztdntl,  prizulam  (pro/.TnjSm),  i\  pf.  pre-zjdali 
ito,  kao  zidfijuri  odijeliti,  govori  ftc  n  Hrv.  r.  iiupf. 
prezipjivnti. 

prozi^ivanjo,  n.  verh.  od  prezijijivati.  radnja  kojom 
tko  pre^igjaje  ntn. 

prezifljlvatt.  pre/igjujem,  ».  impf.  pro-Ki^ivali. 
ifip,  proj^rapjivali,  pretinjivati.  r.  pf.  prezidati.  — 
Ji'dau  da  prczigjuje  pluninet  dnigi  da  gradi  crkvu. 
Rj.  79a. 

pružimo,  prt-zimena,  m,  der  Zuname^  cognomen. 
V  Crnoj  (»ori  i  u  Hercogovini  narod  naŽ  ima  uvojit 
prt^tmena,  kojima  se  porodice  pozivaju  od  koljena 
D&  koljeno,  cf.  podrijetlo,  pridje%'ak,  ilMimak.  Rj. 
preZ'ime.  mdi  i  prijedjevak.  —  I  liijete  klikuje  Vii- 
kale  itvoga  strica  Petra  Boi^kovii^a  po  imenu  i  po 
preiimenu.  Npj.  4,  364.  Za^  preveliku  Hvoiu  hrabrost 
I  junaštvo  dobije  prezime  Aain  (soko).  ^pj.'  XXX, 
I\ozrafi  ie  imenom   irojim  i  prezimenom,    h,  45,   4r. 

prdzimenjak.  m.  dcr  dea  namlicberi  Zunapten  hat, 
ejnj<dent  cognorninis.  Rj.  koji  ima  isto  presime  (ktto 
Hclko  dragi);  Petroviću  je  sviki  Petrović  prezimenjak. 

prezimiti,  prrzimim,  r.  pf.  uhcrivintern,  hiberno, 
ptrhiemo.  Rj.  pre-zimiti,  zimu  prdtoraviti.  v.  impf. 
zimiti,  zimovati.  —  Ja  sara  lanjski  i  onomlanjsln. 
(Kazao  vrabae  kad  Ha  ga  pitali  kuko  će  prezimiti). 
Putil.  1 10.  Jer  Bom  sedam  zimovao  zima,  i  ovu  ću  strnu 
pre-zimiti.  Npj.  3,  3<>4. 

pr«'ziruqje,  n.  —  J)  die  NacUaichty  indulgentia. 
—  2)  die  Verachtung,  contemptus,  Rj.  vcrb.  od  prezi- 
rali, koje  vidi. 

prezirati,  rem,  i*.  impf.  Rj.  pre-zirati.  v.  pf.  pre- 
zreti. —  1)  nadtsehetij  indulgeo.  Rj.  prezirati  kome 
Ho,  N.  p,  pogrdt*^  t.  j.  kao  ne  vidjeti  i  ne  mariti  ili 
opraštati*  —  2)  terackten,  contemno.  Rj.  —  Gufi&nac 


fito  je  vigjeo,  da  (paAe)  Ojorgjija  tako  prezira,  kao 
i  njega,  najviSe  ao  s  njim  dogovanio.  Dauioa  3,  *JH). 
Kako  mr/.ih  na  nastavu,  i  kako  »roe  moje  prezira 
karanje!  Prić.  5,  12  (prezira,  aorist).  Ne  preziri  ma- 
tcre  flvmo  kad  ostari.  23,  22. 

pri^zlvanjo,  n.  verb.  od  preživali.  Rj. 

preživati,  pr^zlv^uu  (vljem),  v.  impf.  henlberrufcnt 
voco  trantt — .  Rj.  pro-zivati,  r.  pf.  prezvati.  ~  I)  prcr 
zivuti^  kao  zvati  koga  koji  je  prijeko  (da  n.  p.  dagje 
ovamo).  —  2)  sa  »e,  pHn^.  ili  refleks,  prezirati  se, 
kao  zvati  se:  Onaj  Cc  se  zvati  po  imenu  Jakovljovu, 
a  drugi  će  (*e  pisati  svojom  rukom  < toHpodnii.  i  /^rr- 
zivarc  se  iinenom  IzraUjevim.  Ih.  44,  b.  IVabio,  pre- 
zime po  hTibi,  po  kojoj  bi  .te  presirao  onaj  kome  bi 
rodiletji  umrli,  pa  mu  baba  bila  mjesto  njih  ...  i 
Turci  se  tako  preziraju.  li(ixnć.\6,  ARj.  132a.  Pleme 
ttiu  se  preživalo  Kolmuiaiiići.  DRj,  3,  281. 

pr6zoren,  adj.  ipo  ju^zap.  Icraj.l  vidi  prezreo: 
Kada  bu  za  me  hodili,  zelene  višnje  Hadili;  kad  hu 
80  sa  mnom  vra<5ali,  zoreuo  rUnje  trp^ali,  zorene  i 
presorcfie.  Rj.  pre-zoren.  oiHi  i  kuveo.  —  isp.  zoreti 
prema  zreti. 

prozreo,  priiKrela,  adj,  uberreif,  fracidus.  Rj.  pre- 
zreo,  isp.  2  prezreti  (prezrim).  vidi  prezoren,  Kuveo 
(h.  p.  smokva,  grozgje).  —  Kad  se  kho  prezrco  rod 
ili  prije  vremena  uveo  cvjetii*  i^ovjek  Kurema  da 
ostavi  zemlju  u  kojoj  je  bio  stranac  .  .  .  DP.  175. 

1.  ur^zrotl,  ])rezrem.  v.  pf.  Kj.  pre-zroti.  kao  prost 
glagol  ne  nnhodi  se.  isp.  zreli  (vidjeti),  v.  impf.  pre- 
zirati. —  1)  nachschen,  indulgeo:  ja  to  lebi  niopu 
prezreti  kao  mali,  ako  drugi  i  no  može.  Rj,  prezreti 
lome  sto,  kao  hotimice  ne  opaziti  i  fiista  tič  reri  iii 
oprostiti.  —  2)  vcrachien,  contemno.  Rj.  —  Prczri 
onog  bijelog  nećovjeka.  Priprava  123.  Takove  SJtde 
treba  prezreti.  Slraž.  188<>,  i7(t5.  tiospod  ću  da  sam 
jirezrenOj  pa  mi  dade  i  ovoga  (sina).  Mojs.  I.  29,  33. 
Jer  prezre  riječ  Oospodnju.  FV.  15,  31. 

2.  pr^zroM,  p^^z^nl,  u.  pf.  uberreif  werden,  fra- 
cesco.  Kj.  pro-zreti,  odveć  sazreti,  vidi  prezrco,  pre- 
zoren.  r.  impf.  zreti. 

prizvati,  prezftvem,  r.  pf.  rufen  iibcr—,  roro 
trans — .  Rj.  pre-zvati  kogu  koji  je  prijeko  (da  n.  p. 
dogje  ovamo),  v.  impf.  preživati.  —  Prezvavsi  oficira 
od  onih  granatira  k  Reoi.  j^itijo  78. 

prćžalae,  prt5žaoca,  m.  e.rplomior,  Stnlli.  koji 
prc-it  koga  ili  ito.  —  ga  nast.  isp.  fuvalac. 

pr^žiilili,  lim.  r.  pf.  ttrschmerzen^  obliviscor,  RJ. 
pre-žjdili.  vidi  pregorjeli,  v,  impf,  žaJiti. 

prćjtanjp,  «.  vidi  vrebanje.  Rj.  vidi  i  preienje. 

pružati«  prežjun,  vidi  vrebati.  Rj.  v.  impf  vidi  i 
preiiti.  kebati,  r.  y/'.  .»ioi.  doprt'žati,  upr^'žati.  —  Prezao 
je,  dok  je  uprežao,  kad  Jelioa  na  vodu  otide.  Herc. 
H2.  Ter  mene  greAnika  evakoji  ćaa  prcze  —  prezati 
sgodu.  p^tiilli. 
*  pn''Žć^Je.  n.  vidi  prcžanjc.  Rj.  vidi  i  vrebanje. 

pružćstili  se,  preŽeHlfim  se,  v,  r.  pf,  entbrcnnen 
(ror  Zorn),  excindeiCO,  Kj.  pre-ieatiti  8e,  kao  rasr- 
diti  se  žestoko,  r.  impf.  Žestiti  se. 


prJSžeti.  prHmem,  v.  pf.  po  drugi  put  ožeti,  woc/»- 
ds  pressen,   a  ' 

impf  prežimati. 


t/i(ds  presscn^   secutulo    comprimere. 


c 


pre-žeii.  v. 


pr^ŽinaitJOi  n.  dtis  nochmali^e  Pressen,  cotnpresmo 
iterata.  Kj.  verb.  od  prežimati.  radnja  kojom  tko 
prvzimlje  što. 

prožimati,  mljem,  v,  impf,  po  drugi  put  oŽimati, 
nochmulu  pressen^  secundo  comprimere.  Kj.  pre-ži- 
mati.  vidi  preživati  2.  v.  impf.  prosti  ieti  (£mem>. 
V.  pf.  prcie  ti. 

pr^Žlua.  /'.  vidi  pregazi.  Uj,  vidi  i  oprciina,  opre- 
gaća,  i  spn.  ondje. 

pružiti,  pr^^m,  «.  impf.  (u  ('.  G.)  vidi  prezati. 
Kj.  vidi  i  vrebati,  kebati.  —  Tako  on  preži  kad  će 
Bunce  izaifM,  i  »redom  nabuba  uu  jeitnu  (zmiju  krila- 
ticu), ufati  je,  i   prikolje.   Npr.   263.  Lisica  ka  ckni. 


prržlvanjr 


—  906 


yribyuOo 


lov  prezi.  OPottl.  55.  PrežU  kako  uiaćka  iHpod  jiranle. 
1(K)  (graslaT  Hiid  ii  kom  mala  valra  gori  ili  malo  og- 
njište. DPosl.  XI). 

prcživanjis  n.  daA  WicderhiMen^  riiminatiđ.  Rj. 
verh.  od  preživali,  koje  vidi. 

pn'živati,  prtfivilm,  i\  impf.  Rj.  pre-Živati.  — 
J)  tciederkfiuen^  rutnino,  Kj.  snitčenje  (korijenu)  %i 
^>vntati:  preživali.  Korijeni  BO.  —  Zborbilj,  u  ovce 
kad  otvrdne  ono  kio  preiiva  .  .  .  Kažu  da  se  taka 
ovca  poznaje  po  stenjanju  ili  kao  jpiJanju  kad  pre- 
riort.  Rj.  2l>3a.  —  2)  cf.  prežiraati.  Rj.  —  prezimati 
RAi^tmiili,  zažimati.  Mije.^AJiii^i  ove  f^lag;nle  »a-Živati 
(od  žirvaii)  provori  ac  mjeflio  njih  i  preimtU,  Raživati, 
i  t.  d.  i8p.  Korijeni  53. 

prcživjvii,  pre^.ivim,  v.  pf.  fortleben^  vitam  duco: 
Ne  bi  r  1  mi  uz  njili  prizcrljoU.  Rj.  pre-živjeti,  kivot 
provcftti.  V.  impf.  prosti  živjeti.  —  PoHo  tu  prešice 
tako  nekolike  godine^  ugleda  .  .  .  Npr.  173.  Drugijeh 
ćftrde^et  (godina)  preživi  ^uvajud  stoku  u  Madi- 
jnnHkoj.  I*rip.  liibl.  38. 

pn'ŽflIJati,  prftžnijam,  r.  p{.  pre-Žuljati,  aosvijem 
naiuljati.  c  impf,  žuljati.  —  Meni  lialka  vratak 
priglodala,  bnkag-ije  noge  prehitjrde,  na  pole  ae  kosti 
oslonile.  HNpj.  3,  165. 

prgn.  f.  jelo  od  popržena  Hijerka ...  pa  »e  onda 
prgtt  jedy  o^ii^ama  kao  pura  ili  Va^sl  .  .  ,  MiriSn  ti 
usta  kao  da  ni  prgu  jelu  (u  pripovijoci).  Hj.  —  prga 
od  korijena  od  koga  je  pržiti,  iap.  Korijeni  2i)3.  — 
Iz  lugjc  njive  i  vagan  prge  zauvar  je.  Fosl.  100. 

pfpiv,  adj.:  StarcSina  je  i^ovek  u  godinama,  ali 
živ,  i  potovo  prgav  stfirac.  /lo8.  6.  —  pr^av :  riwt/«r, 
luko  ne  ljuti,  nestrpljiv.  M.  Oj.  Milit^evi^. 

pPjravdstf  pr]ravoJ4ti,  /".  o-tobina  onoga  koji  je  prgav. 

—  Po^lo  va&a  bujnost  i\  moldfi  i  sitire^tnitka  prgavost 
no  o«ta  na  mirnom  i  tihom  putu,  onda  je  najbolje 
dn  «c  udnli.^  iz  Beoprada.  Zlo«.  49. 

prsili  f.  riđi  potprd,  i  si/n.  ondje:  Ne  (h)(!'cnc  li 
Be  mene  pofllu.^ati,  sve  će  Turke  bruka  dopanuti  .  .  . 
grdna  6e  ve  prgja  spopanuti,  tužna  ŽaloHt  i  bruka 
velika.  Npj.  5.  5(>7.  —  pr^rja,  osn,  u  pnljeti. 

prnJOnjr*.  n.  das  lorzen,  otpUus  emissio.  Rj.  verh. 
od  prdjeti.  radnja  kojom  tko  prdi. 

prha^JiS  «-  verb.  od  prhati.  radi\ja  kojom  prse  n. 
p.  ptica. 

p^hntl,  pPSBm,  v.  impf.  krilima  potresaii;  flatiern, 
roliiarc.  prse  n.  p.  ptica  u  krleci  kad  potreba  kri- 
lima  hoteM  da  odleti,  u  Hrv.  v.  pf.  1  prhnuti. 

prhlT,  pi'hla,  adj.,  vidi  prli.  —  Pr(h)l:  totidok'  u 
prhlu  zemlju.  Korijeni  iK*8.  Prlad  (osnova  u  prhli). 
<  Isn.  y59.  biće  pridjev  I  od  glapfola  i?  prhnuti  (v.  ivipf.) 

prliljusa,  /'.  PM/t  prlJuSa,  oprljušn,  mrsara  zemlja. 

—  Pr(h)ljnša,  oi»r(h)lju§a.  Korijeni  '^08.  isp.  2  prhnuti. 

1,  prhnuti,  pfhncm,  v.  pf.  vidi  prnuti,  prnSm,  r. 
pf.  auftlaitcrn,  ei'olo.  Rj.  ()()2a.  krilima  potresli  pa 
odletjeti  vidi  popržiti,  znamenje  mahati,  Hkakati,  le- 
tjeti. p^(h)nuti.  Korijeni  298.  v.  impf.  prhati.  —  Kao 
vralmc  kud  prhne  i  lasta  kad  odleti,  tako  kletva  ne- 
zaslužena ne  ć«  doći.  Pnć.  tJti,  2.  vidi  i  primjere  kod 
prnuti. 

2.  prhuiitl,  pfhnem,  f.  impf.  govori  se  «  Hrvatskoj 
te  tnaći  Mo  i  tnihnuti,  truhliti.  tj.  pf.  Rprimuli.  ix;>. 
rijtei  prlac,  prlad,  prli,  prlinn,  prljaga,  prlju^a  (opr- 
IjuSa).  prljuža,  prnja,  prniad. 

pPhul,  f.  (u  C.  O.)  vidi  perut  2.  Rj.  —  Perut  % 
u  glavi,  fSchnppen,  furfurcs.  cf.  prhut.  Rj.  4y5b. 

prhfttast,  adj.  porriginoaits.  Stulli.  šio  je  puno 
prhuti. 

pri,  beit  an,  apud.  Rj.  —  /•  praepoB.  —  U  sed- 
mome padežu  h   ovijem   prijedlogom   rijeć   pokazuje. 

—  1  it)  Mo  i  drugom  s  prijedlogom  kod  ili  kraj  ili 
poredf  »amo  6to  je  ono  što  se  pri  čemtt  huri  softtav- 
Ijenn  s  njim,  ii  u«  pomenute  prijedloge  može  i  ne 
biti  safltavljeuo:  iV*  pojasu  sablja  oŽednjela.  Rj.  lia- 
biuo  uho,  malo  kao  gljivica  crveuo  pri  korijenu  kakva 


drvcta.  Rj.  I»hi.  Konobsi,  2|  subapn"  :cmlji.  Kj. '22i^h. 
Kvo  ti  ova  boi-ica  puuana  vo«lf,  drži  je  pri  sefti, 
Npr.  117.  MtAo  pri  kosti  a  zemlja  pri  krhi  i  valja). 
Po.sl.  177.  !^to  »*  u  majke  ti  amiela,  to  pri  putu  sve 
ostavi.  Npj.  1,  53.  Zavede  ga  duboku  jezeru,  i  pri- 
veza  pri  slancu  kamenu.  Herc.  (19.  —  b)  n  prene- 
senom sminlu,  u  kome  ae  ovo  značenje  može  preni- 
jeti i  na  radnju  i  na  stanje:  Onaj  drugi  ostane  pri 
scome.  Npr.  71.  Nego  sam  mislio  ispovigjeti  pri 
smrti.  (»8.  Kad  su  bili  pri  večeri.  107.  L'ini  viSe  ncg 
more,  nije  mu  pri  dobru.  Dposl.  13.  Pomanje  Ženske 
pjesme,  koje  ae  feRće  pri  drmttHi  pjevjiju.  Herc. 
U)2.  Ako  ciruSlvo  ostane  pri  iijem  mislima.  Pia.  37. 
Pri  samom  djelu  sve  sam  ovo  jo§t  ve<?ma  osjetio  i 
iskusio.  Spisi  1.  5.  Ode  u  Sumu  pri  zalasku  sunca. 
Živ.  32fJ.  tJ8ta(!u  i  u  tom  pri  premeianju.  Rad  2, 
201  {isp.  i>a  ostanemo  kod  premvtunja.  Rad  2,  2<>2). 

—  2  a)  iz  prostoga  se  znamenja  gubi  sastavljanje, 
po  čemu  se  prijedlog  ovaj  izjednačuješ  prijedlozima 
kod  i  pored  u  ovakim  primjerima:  I  na  njima  dragi 
kamenovi,  pri  njima  se  vidi  putovati.  Rj.  Krstili  ga 
rtu  bez  kuma  pri  /^vijciH.  DPosl.  51  (ga  su  mj.  su  ga). 

—  b)  po  tom  je  i  u  ovakim  primjerima  pri  jednako 
ft  prijedlozima  kod  f2)  i  pored  {\):  Ali  pri  »(Wt«M 
tovie  Turci  opet  ne  smjednu  udariti  na  Suirdan.  Da- 
nica 3,  lil7.  Pri  oroUkoj  množini  pjeftama  i  pored 
bolesti  moje  glave  i  o^ijn  za  sad  se  drukčije  nije 
moglo  učiniti.  Npj.  1,  XiL  Koliko  u  »vijem  ovijem 
mjestima  ima  Čakavaca  ja  pri  svoj  želji  i  trudu  do 
snd  nijesam  uiogao  doznati.  Srb.  i  Hrv.  4.  St,  jo 
rgjnv  i  (pri  svoj  svojoj  nauci)  lud  čovek*  Straž.  1887, 
14.  inp.  SinL.  H'34.  —  //.  pri  sastavljeno  .ta  pridje- 
vima znači  kao  prilično:  pričaknuti.  prijak,  prilud. 
vidi  po  (uloženo)  U  1. 

prmitjiinj«\  h.  Kj.  ^-erh.  od  prianjati.  —  1)  stanje 
koje  hira,  kad  sto  prit^nja  :a  sto  (das  Anklehen, 
adhaesio.  Ri.).  —  2)  radnja  kojom  tko  prianja  sa 
^•«Hpo3rto(da*iAngrcifen  beider  Arbeit,  aggressio.  Rj.V 

prtAnJali.  prianjam,  v.  impf.  Rj.  pri-anjati.  v.  pf. 
prionuli,  i)rijenuti.  —  J)  ankhhen,  adharreo:  Za  zlato 
rgja  ne  prianja  (Posl,  83),  Rj.  —  Upravitelji  uste- 
zahu gliu*  svoj  i  jvzik  im  prianjaše  sa  grlo.  Jov  39, 
10.  —  2)  fg.  sugreift'n  (hii  der  Arhrii),  adgredior. 
Rj.  n.  p.  ea  posao  kakav,  kao  primati  ga  st^  svojski, 
vidi  obiskivati.  —  Ataii  za  čim,  L  j.  marili  ili  pri- 
anjati sa  sto,  (tclttfn,  uttendtrc:  da  ti  ata^  za  tim, 
lo  bi  ti  naučio.  Rj.  8a.  iyp.  hatati. 

priblitliinjo.  n.  das  AnspifSHen,  Anstfckcn,  adfixio. 
Kj.  vrrh.  0(1  i>ribadati.  radnja  kojom  tko  prihad<i  ^to. 

Jpribiiduti,  pribadam,  r.  impf.  amtpicssen,  anstecken, 
figo.  Rj.  pri-badali.  r.  pf.  pribosti. 

pribaviti,  vim,  v.  pf  vcrnrhaff'en,  i*omparo,  ef.  na- 
baviti: Ako  fl'  smijeS  malenoj  večeri,  ti  je  bio  rrA* 
prihnviti.  K^.  pribaviti,  r.  impf.  pribavljati.  —  Dati 
Bog  uzdrži  sve  dosadašnje  prijatelje  .  ,  .  koje  ti  je 
Bog  darovao,  od  baba  ti  ostali  a  U'  pribavio:  Hog  ti 
ih  uzdržao  i  druge  primakao!  Herc.  354  (u  napi- 
jalici). 

prlbnvljiinjc,  n.  verb.  od  pribavljati,  radnja  kojom 
tko  prHiavlja  što.  vidi  nabavljanje. 

prlbnvljali,  vljSm,  v.  impf.  pri-bavljati.  rW»  na- 
bavljati. ('.  pf.  pribavili.  —  Valjalo  mu  se  (Dubrov- 
niku) oaobilo  tvrdo  držati  najbližih  susjeda  ori  kojih 
jt'  on  prittavljao  zrmljf.  DM.  22if. 

pr)b(<drirtt*  f.  ein  StUck  der  J^-iesterkh-iduvg,  paru 
vcstimenti  archimandritae  aut  tpiscopi  (pcriscclis?), 
Rj.  pri-bcdrica,  pri  bedri  parče  crkvenoga  odijela: 
Po  tom  dolazi:  pojas,  narukvi(re;  pribcdrica,  koja 
visi  nis  bedru  kao  mač,,  za  znak  da  duhovni  borac 
treba  da  je  naoružan  riječju  Božjom.  DP.  14. 

Prlblč,  »I.  ime  mnilko.  Rj.  dem.  od  Pribiaav.  takva 
drm.  kod  Bogič. 

prlbfjanj4%  »i.  Kj.  verh.  od  1)  pribijati,  21  pribijali 
de.  —    1)  radnja    kojom    tko   pribija   sto    (aaa   An- 


|»rlbljntl 


207  — 


pribosti 


Mchlagen,  a)lfixio,  uppliciitio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom 
fif  tko  priliijti  kod  kofja  ili  uta  sto  (dao  ALiBchiniegeD, 

BppIicjLtio.    Hj.). 

pribiJiiU,  prtbljaui.  v.  impf.  Rj.  pri-bijati.  r.  pf.  pri- 
bili. —  J)  anschl'Kjt'it,  adjiijo,  applico.  Rj.  —  Zi- 
otMti,  priftijdti  žiokf  sa  roffovf.  Rj.  IMiii.  Priboj,  na 
vofii  mjoRlo  pHje  gotovo  Rvkpdft  irim  vjetrn.  te  prihija 
us  kraj.  Rj.  hHina,  sa  se,  paas.:  Žioka,  kao  maJfl  pre- 
dicR,  Ho  «*■  njih  ri^e  prihija  po  rogovima  ii  kii^a  i 
u  dnipijeli  zgradiu  Hj.  \b\)h.  —  2)  sa  »e,  refleka. 
»ich  etnsehmit'tjfn^  appHcor.  Rj.  —  Muine,  Pobori  i 
Ilrai«*i  resto  au  ne  poj  vladom  Turskom  prihijali  uz 
(h-uogorce  i  s  njima  Mjedno  branili  se  od  Turaka. 
Kov.  39. 

|iribiranJo«  n.  Rj.  verh.  od  I.  pribirati,  II.  pribi- 
rati  se.  —  /,  1)  rađt^ia  kojom  tko  prihira  n.  p. 
Fiifrn  (dae  Abtragen  dor  Speisen  voin  Tiscbe,  ablatio, 
Ftublatio.  Rj,),  —  2)  rtidnja  kojom  tko  prihira  ko^a 
(die  HohtuojBrevolle  Aufnahme.  cultus,  exceptio  hotio- 
ritica.  Rj.).  —  'i)  radnja  kojom  tko  prdiira,  pi-i- 
knplja  k  sebi  koga:  Sto  »e  ne  dotit^e  onoga  Sto  nijfi 
rinjeno  tn  Akole,  osobito  prihiranjr  ućitrljskih  aita. 
Rad  (i,  2«M».  —  //,  JJ  stanje  koje  hivu^  kad  ne  ljudi 
prihiraju.  —  2)  stanje  kf\je  bivat  J^od  se  prihira  črffo, 
n.  p.  Uta. 

pribirafi,  prlbirain,  v.  impf.  Rj.  pri-birati.  v.  pf. 
pribrati.  —  /•  1)  (vom  Tinche)  abtragen^  aufcro.  Rj. 
pribirati  n.  p.  sofrM.  —  Pribira  navajcu.  (Kad  ko 
pred  »mrt  mnogo  jede,  1.  j.  hoi^e  da  pojede  ono  Slo 
jo  njepnvo  na  ovome  svijetn).  Posl.  ztJl.  —  2)  mit 
Achtuug  etnpfangen,  honorifice  trcipiOf  eolo:  Bvuda 
pi  pribirajii.  Rj.  časno  koga  dočekivati.  —  3)  kao 
priknpljnit:  Tako  »e  nastanu  Crni  (»jorpjije  i  Jnnko 
Katić  sa  mlogima  drujcim  bjepunoimn;  pak  još  stanu 
istraživati  i  pribirati  k  sebi  i  hajduke,  koji  su  u  ono 
doba  godine  bili  po  jatacima.  Danica  3,  lfi7.  ^ 
IT,  sa  BO.  reffrks.  —  1)  nach  und  nach  sich  samnidn^ 
eongregari.  Rj.  ktM  prikupljati  se:  Vojrtkn  /te  h  Uru- 
menlije  i  iz  Amautske  pribirala  k  Ćupriji.  Milo§  112. 
Kosti  «  prihirahu  svaka  ka  svojoj  kosti.  Je/.ek.  37, 
7.  Od  to  se  doba  istoriku  pažnja  jednako  prihira 
oko  vladalat^kofT  roda  Nemanjina.  DM.  'A.  —  2)  zn 
Endf  gi'hen,  incipio  dtficfire:  pribira  se  žita.  Hj. 
prihira  se  6ega,  počittje  nestajuti  ga.  vidi  pre- 
init'uti  se. 

l*rlblsAV,  in.  ime  mnSko.  —  IM-bi-sav  (staro  ime), 
Pribić(oi\  prednjega).  Korijeni  ii9.hyp.  Priboje,  Prijo. 
—  imena  takra  kod  Berisav. 

pribiti,  prlbijem.  v.  pf.  Rj.  pri-biti.  r.  impf.  pri- 
bijati.  —  Jf)  an  etu'os  unschlngen,  ad^go,  applico. 
Rj.  —  MotorujGfa,  na  kolu  vodenićnome  one  motko 
Ba  koje  su  pribijena  lapacke.  Rj.  309b.  PrikbnCitij 
vrt'hiti  klincima.  Rj.  591b.  —  2J  sa  ae,  refleks,  pri- 
biti ae  kod  ko^a,  gdje,  nza  ftlo,  sich  fest  anschmicgen, 
arrtc  se  applicare:  pribio  se  kod  njega;  pribile  »e 
ovce  u  kraj;  fita  si  ae  ti  pribio  uza  zid?  Rj.  —  Pri- 
^bauili  se  kome,  ili  uz  kogu,  pribiti  se,  privući  se, 
sieit  cttgesellen,  adnioveor.  Rj.  WUb.  Rio  je  jedan  si- 
romah ćovek^  pa  se  pribije  u  nekakva  bogata  čoveka 
da  sluti  bez  pogodbe.  Npr.  40.  Nagje  svoju  zaručnicu 
gje  se  prihila  pri  jednome  kamenu    112. 

prlbjc^ft,  prtbjegnem,  i\  pf.  Rj.  pri-bjo(*i.  vidi  pri- 
bjejrniiti.  r.  impf  pribjegavati.  —  1)  Zu(liicht  nehmen, 
perfugio,  cnnfugio  ad  quem.  Rj.  —  I>eoutije  pribjegne 
sad  k  Jiodofiniku.  Sovj.  25.  Kome  ćele  pribjeii  sa 
pomoi^?  Ib.  10,  3.  vidi  prite^^i  1.  isp.  prinježiftte.  — 
2)  Vidi  dotrčati:  U  to  doba  drugi  pribjegoSe.  Rj.  — 
Predrag  majci  do  konja  dorasle,  pak  odbeže  svojti 
Htani  majku  i  pribeše  gori  u  hajduke.  Npj.  2,  75. 
Sjaian  mjesec  pao  na  zemljicu,  gje  evijfzde  kraju 
prif'jfgnufe,  a  dlanica  krvava  iŽijegla.  U,  '223. 

Prlbj^p^r,  Pribjcg/Sra,  m,  ime  muftko.  Rj.  isp.  Pri- 
bjegor. 

pribJegAvat^e«  n.  dua  Fluchtent  Zu/luchtuehmen, 


TO  profutfcre.  Rj.  verh.  od  pribjegavati,  radnja  kojom 
tko  pribjegava  ka  kome. 

pribjegli  val  i,  p^il)j^g^lv^lm,  v.  impf.  Zuflarht  nehmen^ 
pi-ofitgere  solco.  Rj.  pri-bjegavati,  ptV/i  pritjecati  1,  r.  pf. 
pribieili,  pribjegnnti.  —  Mi  jtrihjegavajari  k  .su^i/i po- 
molimo se  svi  da  Gospod  oprost)  Mo  ^ovjpk  urini.  DP, 
,%8.  U  ova  dva  primjera  otkriva  doga;^iijima  uzrnke 
i  znuffiija  .  .  .  kako  oaUuija  bez  loga  druge  znatne 
dogagjaje  i  pribjegava  k  slučaju?  .  .  .  dakle  samo  a!u- 
ćnjuo  dogože?  O  Sv.  O.  20. 

pribjoxrnutit  gnem,  vidi  pribjeći.  Rj.  pri-bjegnuti. 
V.  impf.  pribjegavati. 

Prlbji^gor,  ffl.  ime  mu.^ko.  Rj.  isp.  Pribjegar. 

pribježi.^to,  n.  mjesto  kud  se  pribjegava:  Da  bi 
se  osve^lala  crkva  ...  da  bude  pristauiMe  nevoljni- 
cima, pribježiMe  bolesnicima.  Dr.  339.  Otvor'te  se 
viteške  grobnice,  sama  slavo,  samo  pribjeiiste  po  Ko- 
sovu 8rp»kijeh  junaka.  iSćep.  mal.  9.  vidi  uteciSte, 
iito<^iMe,  utoK  2.  —  rijeci  8  takim  nast.  kod  dani^te. 

približjlviinji\  n.  das  Anndhern,  adpropinquatio. 
Rj.   v^h.   od   1 1   približavati ,   2 )   približavali   se.   — 

1)  radnja    kojom    tko   približava    što    k    čemu.    — 

2)  stanje  koje  biva,  kad  se  Ho  približava  k  r^;iu. 
približAvali,  približavam,  v.  impf,  Rj.  pri-bližavati. 

vuli  približivati.  v.  pf.  približiti.  —  J)  annahern,  naht 
hringeuj  admoveo.  Rj.  —  Jednako  popravljaju  jezik 
Srpski,  k  Slavenskom  priidiiavaja  i  grade  književni 
jezik.  Rj.*  Vr.  —  2)  sa  se,  refleks,  sich  nahcrn,  a4- 
propinquo.  Rj.  —  »Vrn'  se  natrag, dobri  prijatelju  !•  . , . 
To  ne  sluSa  KrcA  Ibrahime,  no  se  k  i\jemu  blize  pri- 
bližava. Jđpj.  3,  18*3.  Govore,  da  se  od  slavenskoga 
jezika  ne  treba  udaljavati,  nego  da  mu  se  valja  pri- 
hližarati.  Pis.  yl.  Ovi  ljudi  približnvitju  se  k  meni 
ustima  svojim  ...  a  srce  njihovo  daleko  stoji  od  mene. 
Mftt.  15,  8. 

prfbltžitl,  približim,  ?'.  pf  Rj.  pri*bližiti.  u.  impf. 
približavali,  približivaLi.  —  1)  nahc  ritcken,  nahe 
bringen,  admoveo,  cf.  prikučiti,  primači,  (prisusjediti. 
Ri.*).  Rj.  —  Petar  je  veliki  od  tirilovih  slova  'gra- 
žJanska«  baA  zato  načinio,  da  ^i  ih  Alo  \\^g  pribliUo 
k  Latinskima.  Danica  1,  KHt.  —  2)  sa  se,  refleks. 
sich  nahern,  adpropivquo,  cf.  prikučiti  se,  primali  se. 
Rj.  —  Kad  se  hajkači  približe  zasjedaiima.  Rj.  194b. 
Evo  se  približila  posljednja  ura  moje  čaSe,  i  ja  ču 
umrijeti.  Npr.  114.  Pismo  je  otvorilo  put  umu  Ijnckome, 
da  se  približi  k  Bogu  po  mogut^stvu  svome.  Danica 
2,  1.  Turci  .  .  .  kroz  zemlju  približe  se  do  samoga 
šanca.  tJG.  Kad  se  približi  rrijeme  rodovima,  posla 
sluge  svoje.  Mal.  21,  .'$4. 

približiviinje.  »i.  tuVii  približavanje.  Rj.:  Po  svome 
prtbUzivanju  k  Hlavonakom  je;':iku.  Pis.  *J8. 

pribliifvnli,  priblUujem,  vidi  približavati.  Rj.  pri- 
bliživati.  v.  pf.  približiti.  —  1)  vidi  približavati.  — 
2)  sa  ae,  refleks,  riđi  približavati  se.  Rj.  —  Kad  se 
mrak  poCue  prihliživati,  stanu  oni  .  .  .  Npr.  188.  Silna 
Turska  vojska  opkoli  %anac  ...  uz  to  pritdižujuči  mu 
se  kroz  zemlju.  Sovj.  06.  K  oltaru  ueka  se  ne  pri- 
blizuje.  Mojs.  III.  21,  23. 

priboj ,  priboja,  m.  na  vodi  mjesto  gdje  gotovo 
svagda  ima  vjetra,  te  prihija  uz  kraj.  Rj.  pri-boj. 
osit.  koja  je  u  pri-biti. 

priboJAviinjiN  »i.  Furt^t,  timor.  Rj.  verb.  od  pri- 
bojavati se.  stanje  koje  biva,  kad  se  tko  pribojava 
koga. 

priboJi\rnti  sr,  pribftjaviim  se,  v.  r.  imof.  sich  ein 
tcenig  fiirchten ,  metuo :  Ne  bojim  se  ova  Jakiiča 
mlada,  aV  se  malo,  pobro,  pribojavams  pribojavam 
Zmajognjanin-Vuka.  Rj.  pri-bojavali  se,  kao  malo 
bojati  se. 

Pribojpi,  m.  ime  mu&ko.  Rad  26,  5fS.  hgp.  od  Pri-, 
bisav.  —  takva  hyp.  kod  Blagoje. 

J|»rib4>sli,   pribftdem,   r.  pf.   unspie-ssen,  anstccken, 
figo.    Kj.   pri  -  bosti.   v.   impf.    pribadaii.    —    Preko 
Šamije  pribod^na  iglama  b\jela  maramica.   Rj.  732b. 


^mmm 


m 


pribrfijaiuc 


—  20B 


pričosliti 


Povadi  niftli  nož,  i  prihode  smiju  h  čelo  m  duvur. 
Npr.  l'.U.  Oft  ga  prihodr.m  kopljem  za  zemlja.  Siini. 
I.  ati,  8.  Ha  ao,  ^iiHM.:  ISpilja,  tlrvon  Siljuk  kojim  ne 
prihodu  dru  krnja  n.  p.  na  žalri  ili  u  ćebetu  kad  se 
u  DJ  ko  zavije.  Kj.  242a. 

prihrAjuojiS  v.  da>i  ZusaJUen^  annnmeratio.  Kj. 
rerh.  od  pribrajati,  radnja  kojom  tko  pribr(^tt  ito 
k  ^emu. 

Iiribr^ali,  pribrajam,  n.  impf.  sHriihlen^  annumero. 
Kj.  pri-brnjriti.  r.  pf.  pribrojiti.  —  Dniiri  prihtttjajui'i 
k  Slovencima  te  flroate  protiv  njihovo  volje,  mislo, 
da  ^e  .  .  .  Dioba  G. 

prlbnifi.  priberem,  v.  pf.  Rj.  pri-brati.  v.  impf. 
pribirati.  —  /.  1)  n.  p.  »ofrii.  ahtra(}eiu  au/ero,  iolln. 
Kj.  —  2)  viit  Achtung  empfangen,  colo,  honorificc 
rxcipio.  lij.  čnurto  doćtkuii:  Zvan  poMovan.  Ili:  Zvan 
pribran.  Posl.  88.  riieri  udavala  2a  vrsnitn  i  prihrunim 
Srhima  0  pravom  vaktu  i  romanu.  Herc.  355.  Mc^ii 
liigjom  brat^om  i  krajinom  bili  atiinani  i  prihrani. 
Kov.  121).  sa  8C,  pa^H.:  Kojigod  se  junak  danaa  ovgjo 
prihrao,  avako^a  l$og  pomogao  I  Kov.  72  (u  zdravici). 

—  3)  kao  prikupiti:  Umrije  Avraiii  u  dobroj  atarosti 
i  bi  pribran  k  rodu  srojemu.  Moja.  I,  i!5,  8.  Ja  6i 
te  jtrihrati  k  očima  tvojima.  Car.  II.  22,  2(>  (colligere, 
ftammeln).  Za  take  darove  hi  pribran  lavri  megju 
oRnovateljfl.  I>M.  17.  —  II,  i^a  se,  re/feks.  —  J)  sich 
allnuHig  Kumiueln,  paulatim  conreuio.  Rj.  kao  pn- 
kititi  ae:  Turci  au  aehiU  pribrali  u  gradom,  Danica 
5,  33.  Turt^i  izi^ju  «  8abai?ko  polje,  giU  se  i  Hrpska 
glavna  vojska  bila  prihrala.  Milo6  37,  —  2)  ausgehen^ 
£u  Ende  gcheu,  deftcio:  pribralo  se,  n.  p.  žita,  drva. 
Itj.  vidi  promaji  se,  i  si/a,  ondje. 

prihratiti,  tuu,  v.  pf.  uzeti  kn^^a  u  ku<5ii  injosln 
brata,  aa  Urudera  Stati  annthmcn,  fratrem  adopin. 
Rj.  pri-brniiti.  r.  impf.  bratiti. 

Iirlhrilica,  /'.  kao  brdeljak  ili  brežuljak.  lij.*  »yn- 
kod  brdeljak. 

pribr6Jiti,  pribrojim,  v.  pf.  tuziihUn,  annumero. 
Kj.  pri-brojili.  v.  impf.  pribrajati.  —  Po  hvoJ  prilici 
mnogi  kraljevi  ljudi  nepravedno  bijahu  pnhrojcni 
k  Stonu  te  po^-e.^e   pripadati    Dubrovniku.   DM.  2i}2. 

prlbriati,  žam,  v.  pf.  pohiljcti,  surilen,  ndcurro.  Rj. 
pri-brtati,  kao  hrkajuH,  hrenjućij  kiteći  pribjeći,  p. 
impf.  prosti  brj'.ati. 

prlt^jL.  f».  (u  Grblju)  koji  koga  pre,  der  Kleiger, 
accunator:  Priča  i  kmet  ne  može  bili  (Po»l.  2*>3),  cf. 
parac.  Kj.  vidi  i  tu^.iteli,  tu^.ilac  —  osn.  w  preli,  sa 
naši.  iftp.  preivorica,  udvorica,  i  t.  d. 

prk-ijj^piti,  pricijeplm,  r.  pf  (u  Baranji)  einpfropfen, 
instro  nrnori  surculum,  rf.  navrniiti,  i»rivrniiti.  Rj.  pri- 
oijepiti.  vidi  i  nakalamiti,  i  .fi/H.  ondje.  v.  impf.  pri- 
cjepljivati.  —  Ovome  nije  dru^i  uzrok  nepo  Što  im 
nauka  nije  pricijepljena  na  zdravi  narodni  razum. 
Kov.  15.  Kogod  Hehi  dade  pricijepiti  ospice,  onaj  (?e 
ostati  »lobodan  od  olrovnijeh  timrtuijeb  iiriroduijeli 
ospica.  Priprava  E>U.  i  sa  se ,  pass. :  OalomiAe  se 
grane...  ako  ne  ostanu  u  nevjerstvu,  pridjepiće 
ne;  jer  ih  je  Rog  kadar  pricijepiti  ...  ovi  koji  će  se 
pricijej)iti  na  rogjenu  svoju  maslinu.  Rim.  11,  23.  24. 

prli'jppljivanjc,  n.  Pfrop/en,  insertio.  Rj.  vcrb. 
nd  pricje[iljivati.  radnja   kojom   tko  pricjepljuje  sto. 

prleji'pljivuti,  pricjepljiijem,  v.  impf.  (u  Baranji) 
pfropfen^  insero,  cf.  privrtili.  KJ.  prinepljivati.  r. 
impf  prosti  cijepiti,  v.  pf.  pricijepiti.  vidi  i  kalamiti, 
i  syn.  ondje.  —  sa  se,  pass.:  Ovo  ulje  znaci  i  dobru 
maslinu  Isusa  Ilrista,  rtu  koju  se  pricjepljuje  krstati 
kfto  nova  grana.  DP.  188. 

prievrljui,  prlcvfljlm,  v,  pf.  )uiisx  aufđrucken  (dwut 
es  saust)^  imprimo  candena  quid  cum  sonitu.  Rj.  pri- 
cvrljiti,  što  usjalo  pritisnuti  na  sto  tako  da  cvrdi,  pHt'i. 

prTAa,  f.  Ri.  dem.  pričica.  —  J)  MrUthlung,  nar- 
ratio.   Rj,   vidi  pripovijetka,    pripovijest,    isp,   gatka. 

—  V^  SpricJttcort,  proverbium:  Za  prić«,  brate!  Rj. 
vidi  poslovica  2,  prekorečica,  — primjeri  za  1)  i  2): 


Ltpričaj  mi  jednu  priču.  Rj.  238a.  On  im  kar.iva 
miio^o  u  pričama  ^ovore(^i:  ^ile,  JKij^e  sijači  da  sije. 
Mal.  13,  ;J  (in  paraholis,  iu  Gleichnisscn).  Vi  pak 
ćujie  priča  o  sijui^u.  13,  18.  Bi(5e;t  Čudo  i  priča  i 
podsmijeh  svijem  narodima.  MoJ8.  V.  28,  37.  Priče 
Irioinmunovo.  J*riče  Solomuna  sina  Davidova.  Prič. 
1,  1  ( Liber  Provcrhiorum.  Pnraholae  Salomonijt. 
Sprfiche).  Kaka  je  to  priča  u  vas  o  zemlji  Izrailjevoj 
sto  govorite?  Jezek.  12,  22. 

prifalicA,  c.  n.  Dr.  (»j.  i^urmin.  čeljade  muško  ili 
žensko  koje  priča,  mnogo  prića,  umije  pričati,  riđi 
pričalo,  pripovijedalo,  t.i/i.  pripovjedai^ 

priralo,  m.  dcr  viel  zu  erzShlen  ireisSf  qui  multa 
narrat,  Rj.  koji  mnogo  priča  i  umije  pričati,  vidi 
prićjilica,  pripovijedalo,  i'ip.  pripovjedač.  —  rijeci 
s  takvim  mist.  kod  bajalo. 

pričj^iiik,  pričunika,  m.  t.  j.  prah,  die  Pflockjhole^ 
phiiseolus  qui  poMllis  sustentatur,  cf.  ta^ka.š  IrkljaA. 
lij.  vidi  i  pritka.^.  graft  koji  uz  pritku  pusta  vrijcee. 
—  jiri(t)čanik,  osnova  u  pritka.  isp.  Osn.  272. 

priTnnJe,  n.  đus  Hrzdhleu,  narratio.  Rj.  verh.  od 
1)  pri<!yati,  2)  prit.^Hti  se.  —  J)  radnja  kojom  tko  priča 
što.  —  2)  radnja  kitjom  se  tko  priča. 

pridati,  prWim,  v.  impf.  lij.  v.  pf.  sloi.  iz-pričali 
(i  se),  nad-,  po-,  raz-  (se),  /.a-,  v.  impf.  slož.  ispri(^avati 
(t  ae).  —  JJ  erznhlen,  narro,  cf.  pripovijedati.  Kj.  — 
Pričaju  ljudi  da  je  u  stara  vremena  bio  nekakav  silan 
(l-oek.  Nnr.  It5.  sa  se,  pusu.:  Nek  se  priču  i  nck  se 
ka/.uje,  Kad  je  paža  vojbVu  pndip^ao,  da  uhvati  obor- 
kuez'  Miloša.  Npj.  4,  3fiO.  —  2^  su  se,  refleks,  (po 
ju^^ap.  kraj.)  vidi  iz^^ov.arati  se.  Rj.  vidi  i  ispri- 
^^-avati  KO,  odgovarati  se;  otpirati  se  na  koga.  isp. 
pravdati  se. 

prK'ek,  m.  (u  Kišnu)  —  I)  vidi  po^ek:  dan  mn  u 


priček.  rf.  veresija.  Rj.  vidi  i  obdii&^a,   oduga,   vjera 
4.  —  2)  vidi  doi 
prit^ckati  (1  i  2). 


u.  rmi 
Rj.  i  .< 


stfn.  ondje.  —  pri-iVfe.  utp. 


prK'(<knti,  kam,  v.  pf.  Kj.  pri-^ekaU.  i\  impf,  pri- 

čekivati.  —  1)  iuwarienj  cin  tcettig  wartcn,  expecto. 

I  Rj.  mah  počekati.  —  Oni  mu  odgovore   da  pričeka 

'  malo,  sad   će  se   njima   donijeti    rućaJc.   Npr.   2.    Za 

lioga  brate,  privekaj  me,  lio(?ii  da  rrkiicm  tebe  vija- 

(  pič'i.  2H.  Xe.6  pričekaji   da   poćnemo   dijeliti,  t'ar  iz- 

ne.**e   knjigu  i  podnu  prvo  gradove  dijeliti.  254.  Ako 

te  ftreoa  ne  pričeka,  na  veljega  je  bata  stitV  ne  možeS. 

Posl.  9.  Najdalje  molim  za  osam  dana  da  me  pričekaš, 

da  U  odgovorim.  Kov.  44.  Za  moj  zaha\>tiik  pričekaču 

Vas  još   malo.   Straž.   1887,   fJ2.    —   2)   empfnngen, 

excipio,  cf.  dodekati:  Tamo  su  ih  Vjepo  pričekali.  Rj. 

isp.  prijek  2. 

prK-eklvniiJc,  n.  Rj.  ikt^j.  od  prifekivati.  —  1)rad' 
nja  kojom  tko  pričckuje  (kao  čeliće  malo  čeka)  koga 
{dai>  Zuwarten,  expeelatio.  Rj.).  —  2)  radt\ja  kojom 
tko  pričekuje,  dovcKuje  koga  (đas  KmpfaiigeD,  exceptio, 
cf.  doOekivanjc.  Kj.). 

pricckivali,  prićfefcujem,  v.  impf.  Rj.  pri-fiekivati. 
i\  pf.  pričekati.  —  J)  zuu'ttrtcn,  crpecto.  Rj.  kao 
češće  malo  čekati.  —  2)  empfangen,  ea:cipio,  doče- 
kivati: To  se  popu  ve<^e  dosndilo  svaki  danak  anate 
pričekivat'.  Rj.  riđi  i  prihvatati  2. 
j  prU'Csni,  adj.  Kommunions-,  tul  coenam  sacram 
I  specians:  I  ponese  vina  pričesnoga.  Rj.  pri6efl(t)ni. 
što  pripada  pričesti. 

pričt^snica,  f.  samo  nekoliko /)r«c&tNice  bile  mi  danas 
(t.j.  oue  koje  »u  sv.  priOeSću  pristupale).  J.  Ilogdnnović. 
prii'^snik,  prićesnika,  m.  der  Kommunikant,  hospes 
sacrae  coenae.  Kj.  koji  sc-  pričesti. 

prU'est^  f.  vidi  priiV'Stle:  PriiestiSe  i  ispovigjeSe,  i 
samrtnu  pričest  uzimaju.  Kj.  vidi  i  pri^eidonje,  zakon 
2.  —  pri-čest.  isp.  Oosl,  t'estica. 

prlA^titi,  prU^esilm,  v.pf.  Rj.  r.  impf  prićeš^^ivati. 
—  t)  koga,  fiircTi  kommuniziren ,  sacram  cofnnm 
pracbeo,  cf.  srediti  2.  Rj.  —  t  >u  je  sv'jetla  caru  pri- 
čestio,  pričestio  i  ispovjedio.  Npj.  2,  190.  Umij  mene 


Iiridizanjo 


Hludenotn  vodicom,  a  prifesti  vinom  crvenijem.  H, 
22i.  —  2^MHe,  reflek.t.  kommuniriren,  Hacrnm  coenam 
ftumo.  Rj.  aidi  »redili  jhv  —  Kuko  ću  li,  i>rftte,  od- 
hactli.  kud  ne  nuftun  vinom  priftAtio,  ni  bijnjim  liljebom 
iiiUirnnio.  Npj.  2,  Xl(\.  Povraiia  zakon  ikftil  so  ko 
(Mihljiije  onaj  dnn,  kud  ne  pri(}eMt.  Dunicii  .O,  84. 

jiritM»sćt*,  «.  lite  Kom  mu  ti  ion,  'oenu  saaa,  vf. 
\-iTi\'M.  Rj.  vitii  i  prii>c5^enje,  ZRkon  2.  —  Nn  is- 
j»ov'jH  krila  «i  grjefiove,  te  b  prićtivetn  duSu  otro- 
v*lft.  Herc.  310  (jt?), 

prifcsr^nje,  n.  (u  Dnbr.)  vidi  pričeS<^e.  Rj.  »  *y». 

prli^i^sf  iviinjo,  ».  dn.f  KummuHirircn,  cotnnf  mcruf 
prm'hitio  rt  jfrrfs.  Rj.  verb.  od  1)  priCeStfivati.  2)  pri- 
iS-Aćivali  «e.  —  i_)  ruditj's  kojom  tko  prićei^i^je  koga. 
—  !i}  »tanje  koje  bivn,  kad  se  ik>t  prUričitje, 

prif'CM'ivttli,  prićM(?ujem,  f.  impf.  Kj.  r.  p/*.  pri- 
<^('9liti.  —  1)  kommuuiziren,  pmehcfi  caenam  fticrnui. 
Rj.  -  Umiva  fra  lapjanom  vodi^ont,  prici'ši^ie  vinom 
crvenijem.  Npj.  2, /J 14.  Cesticn  ono,  -sio  nosu*  ^popovi 
i  kfthi^jerii  a  kaliji  to  prirejinijit  holemikć.  PiB.  4. 
-  2)  sa  se,  reflek'^.  kommutiiztren ,  sumo  coenatH 
aiicrtim.  Rj.  —  Ljudi  idu  namo^lirimii,  1^3  se  ispovi- 
jedaju i  pričešvuju.  Rj.  Sf^'Va.  (jo^poda  8  narodom  «u 
u  jednu  crkvu  i^la  i  i.r  Jedne  xe  atše  prićeščivuhi. 
Kov,  5. 

prtfeM,  prVuem,  v.  pf.  vidi  po^ti.  Rj.  pri-ćeli. 
kito  pratit  (jt'iifol  nr  mdtisi  >ie.  itp,  c^oti.  v.  impf.  tMp. 
pjrinjati,  —  .1a  kada  se  napoji.Ae  vinca,  te  im  vince 
ipigjp  u  lice,  a  rakija  prt^e  tjovoriti,  poće  im  «e 
Cupi<5  tutfovati.  Npj.  4,  I7it. 

prieUm,  /.  dem,  od  priOa:  Ja  priup(*ih  iz  aUrc 
koji^cvDOHli  šaljivu  ptičicu  o  postanju  W»(i.  Rad 
13.  UHk 

prlfiNUi  !to*  pHćinlm  ste,  v.  r.  pf.  pri-6ioiti  §e. 
rifli  iK^inili  ae  1,  (iitir)  kommt  en  ror,  videtur  mihi; 
f.  iwpf.  pričinjati  ee.  —  N'o6m  je  1)I1b  prva  no(^Ma 
m*  Mf  nije  ni  prićinih  dn  se  zemlja  treae.  Pom.  1*4. 

lirićiDJaiijp,  »I,  rerh,  od  prit*injat!  ac.  ninnjc  koje 
ivu,  kud  se  kome  ^to  pnrinjo, 

prii'inJAti  »e,  prti^Tojara  »e,  r.  r.  impf.  pri-Oinjali 
eidi  pričiujavftli  ac.  i*.  pf.  pričiniti  se,  adje  je  i 
snaće$ije.  —  Doista  (te  r^emlja)  i  tresla,  kad  sam 
ffliftlio  da  mi  se  priHnjft.  Pom.  96. 

prfrinjjUanJf*,  n,  vidi  pritMnjanje 

^rfi'fnJAvati  se,  pric^injAvilui  ae,  r.  r.  impf.  vidi 
pruHnjati  st*.    -  To  «  tebi  aamo  prteinjura.  Mi!.  208. 

Jirii'illl.  prtćujem,  r.  pf.  sieh  einhildcn  ^u  horen, 
tor  nudirc.  Rj.  pri-ćutj.  prićuo  Hum^  t.  j.  učinilo 
wi  ne  da  čujem. 

prifdvnil,  prit^Ovam,  r.  pf  eine  UVeile  HHten,  seri'o, 
ef.  prihranili:  No  pričuvaj  dv^je  pjfce  ludo.  Rj. 
pri-ruvali.  vidi  i  prifrlediiti,  pripaziti. 

prleitknutt  ndj.  vidi  t^akniit.  Rj.  pri-^'aknut,  kao 
pnli'no  čuknut,  Huhtdast.  —  isp.  pri  II. 

prircr  .  ■  .  vidi  pritjer  .  ,  ,  Rj. 

prirrsnk,  prli^enka,  m.  (u  0.  G.)  kao  mala  kesira 
tpripojasnicft)  žto  vici  sprijed  ili  malo  na  atrane  o 
kai^u  ,  u  pričcsku  se  nosi  krenivo  i  po  koji  novac, 
Art  lieutel,  »taeuJu?!.  Rj.  pri-<5esttk.  isp.  ćesa,  kesa. 

prići,  prlgjem  (pridao,  priMat.  r.  pf.  hcranireien, 
accedo'  Kuko  pritije,  Komnena  jH»?:nnde,  Krotko  hodi 
dok  do  njepa  pritije.  Rj.  pri-/i  mjrMo  pii-jti.  i>p,  idi. 
kao  prifitnpiti.  r,  impf.  prilaziti. 

prićdljeti  se,  prirMtira  fp,  v.  r.  pf,  pri'<^u^eti  »e, 
kao  pritnjati  se.  v.  impf.  profU  i^utjeti.  —  Te  po 
URliniR  ovamo  onamo  dok  Hrei'roui  uafrje  jedan  krnjav 
lub,  le  H<r  u  njemii  usliivi  i  pričuti,  Npr,  b. 

prid,  r«.  die  Vitranftjtdte  hci  einem  Taujiche,  »juod  si/- 
pfradditnr.  Rj.  pnd  iprijcdloc  pri  »af^tavljen  s  prvijem 
fflaHom  kor.  »da*  datt).  Osu.  '^2.  riđi  nametak  1.  — 
Navfite  obojlea  da  piuoire  hp5*pap  ondc  na  putu.  Onaj 
ito  je  imao  mahovinu  doka/.ujndi  da  je  okuplja  vuna 
od  oraha  aaiite  prida^  uli . .  .   ne  du  priau    ništu. 


I  Npr.  168.  Poale  dugpga  cenjkRuja  pogmle  ae  da  onaj . . . 
'  tltt  onome  drutfom  dm  noeca  prida.  \i\\l  DaiVmo  li 
konja  jo§  boljega,  i  jo*  prida   stotinu  dukat, t.  Npj. 
2.  141. 
I       pridl\jdnje,  n.  dat*  Sati^eft,  prncltitio  mammne.  Rj. 
i^erlj.  od  pridajati.  radnja  kojom  n.  p.   mati  pridaju 
dijete. 
;      pridAJnti,  pr)dajiim.  v.  impf.  n.  p.  dijete,  sAugent 
HtteritnM  alere,  Rj.  pri-dajati.  m.  p.  mati  dijete,  r.  pf. 
pridojiti. 

pHdnnak,  prldanka,  ?n.  r/'.  izdanak.  Rj.  vidi  i  uo- 
danak.  -  pri-danak  io«n.  u  dno).  Oen.  291.  mladica 
što  isru.^te  drrfttt  idi^u  korijena,  kao  pri  dnu. 

pridlUiik,  i>rid.<itka.  ui.  ono  sto  se  prida,  vidi  pri- 
davak.  isp.  aodiiuk.  —  Ujam  i  pridatak  nzimnA,  i 
jrrabifi  dobitak  od  bližnjih  svojih  prijevarom.  Jczek. 
22,  12  (superfd'Undantia,   i^ehersatz). 

pridati,  dam,  i'.  pf.  dttj^ugeben,  sufieraddo:  Ni 
pridaj,  ni  oduzmi  (Tako  je  kao  žto  treba.  Poal.  2221. 
Nek  pruladn  prnha  i  olova,  nek  napuue  tope  pa 
prepune.  Ajde  Ant^  konje  mijenjajmo,  pridaču  ti 
sjajna  dževerdana.  Rj.  pn-dati.  i.<ip.  primrtniili,  pri- 
luaći  1  2.  p.  impf.  pridavati.  —  Štof^od  mu  je  Bog 
darovao  i  udijelio,  to  mu  uzčrino/i  k  onome  pridao  / 
Kov.  119. 

pridavak,  pridiivka.  m.  die  Zugahe^  (iddiiamentum, 
Rj.  pri-davak,  ono  što  se  prida,  vidi  pridatak.  — 
Koji  umno?Jiva  dobro  svoje  ujmom  i  pridavkom,  sa- 
hira  onome  koji  6e.  razdavati  siromasima  Prić.  9a,  8. 
Ako  je  ko  pravedan,  ne  daje  na  dobit  i  ne  uzima 
pridavka.  Jezek.  18,  8. 

pridilvfllieii,  f.  (u  V.  U.|  drvo  kojim  se  pridaje 
žito  iz  ko^a  pod  kamen.  Rj.  u  vodenici. 

pridiU'unJe,  n  die  Zagube,  addilio.  Rj.  verb.  od 
1)  pridavati,  2)  pridavati  pe.  —  1)  radt\ia  kojom  tko 
pridaje  što.  —  2)  stnnje  koje  biva^  kud  se  pridaje 
sUif  n.  p.  stoka. 

pridat'ati,  pridajem,  r.  impf.  Ri.  pri-davati.  — 
1)  dasugcbcn,  saperaddo.  Rj.  isp.  pnmcuiti,  primicali 
I  2.  r.  pf.  pridati.  —  Svi  uu  oa^i  vedi  namHi*iiri  koje 
od  ouijoh  koji  hu  ih  zidati,  koje  od  drui^ijeh  Sto  sh 
im  pridavali^  imali  od  starine  aela  i  zemlje.  Rj.  395b. 

—  2)  sa  »e,  refleks,  (u  Boci)  gedeihen,  c/esco,  cf. 
napredovali :  Stoka  da  im  se  pridaje.  Rj.  isp.  dati  se  4. 

pridAvUI.  pridavlm,  v.  pf.  eruurgett,  suffoco,  Rj. 
pri-daviti.  i>p.  udaviti,  v.  impf.  prosti  davili.     • 

prid^siti  so,  prblcBim  vo,  v.  r.  pf,  vidi  desiti  se: 

Ne  pridesi   «'  dobrojca  junaka,   kom'  bi   svoje   derte 

iskazno.  Hj.  pri-df^iii  »e.  vidi  »namjeriti  se,  ua;^uati  se. 

pridići,  priilj|rniifi,  pridi);nem,  r.  pf  Rj.  pri-dići. 

f.  pf.  je  i  prosti  dii^i,  oifrnuli.  t\  impf.    pridizati.  — 

J.   7)  hchai   hclfen,   opem   fero   toltcnti.  Rj.  pridići^ 

priditjtiuti  koga,  kao  pripomoći  mu  du  se  digne,   ili 

da  puHc^e  sto.  —    Pridigni  mr,  Rože,  od  bolesti!  da 

ja   vmlim  dcver'mu  ponude.  Npj.  I,  284.  —  2)  (u 

Crmu.*  kome   što,   vidi  obijediti   ga,   Rj.  i  syn.  kod 

obijediti.  —  //.  sa  se,  refleks,  anfstehen  (vom  Kranken- 

lager),  convahsco.  Rj.  ~  Gornje  odvala  nego  povala. 

(Gore  je  kad  .se  roek  pridigne,   pak  se  po  drugi  put 

j  razboli,   ne^o  prva    bolest).  Posl.  43.   Pošto   se  malo 

\  pridigne  od  rane,  onda  se  oieni.  Danica  4,  13.  Koji 

je  pridiijavii  se  od  bolesti  tako^jer  ondje  bio  do^o. 

feovj.  47. 

I       pridij^vnnje,  n.  dns  Anhefien,  npplicatio.  Hj.  uerb* 

i  od  pridijevati,  radnja  kojom  tko  prid tjera  (kome)  Sto. 

'       pridiji^v'iiti,  pridijevam,  v.  impf.  onhcftcn,  npplico. 

Hj.  ]^iri-dij»?vati.    v.  pf,   pridjennli,   pridjesti,  pridjeti. 

—  Nastavak  u  iianovi  dio  je  rijeci,  koji  glavno  rini- 
t*t'/<;>  *to  je  u  korijenu  nečemu  pridijeia,  ra  nefito 
veže.  Oku.  I. 

pridiznojo,  n.  Rj.  tTtb.  supst.  od  pridizati.  — 
J)  radnja  kojom  tko  pridtie  koga  (da«  Helfen  belm 
Heben,  adjutio  in  levando,  Rj.).  —  2i  radi^ia  kojom 
tko  pHdiie  kome  «to  (u  Crmn.  vidi  Dijeg^enje.  Rj.). 

14 


pri4ixatl 


—  210  — 


prlminlea 


|>ridl7,uli.  pruli^^m,  v.  impf.*  KJ.  pri-di/,aii.  v.  pf, 
vr'idiCif  pri'li^iiiili.  —  I)hehcniielfon,wljuro  iev'intem, 
Kj.  kugu,  krto  pomnfjnU  mu  ilizw':i^  povmgnU  mti  f/u 
St  digne  ili  <ln  §(u  fumcuc.  —  ^i)  dl  Crmii.)  kome 
Sto,  vidi  hijcriili  ^ii.   Itj.  t  stjn.  kod  bijediti, 

|kr&dj«^nuli.  priiljcslt,  pridjiMi,  prkljeiicm  (pri- 
djedćra),  r.  pf.  n.  p.  inarninii,  nuhc/teti,  rusatnmcn- 
fvgcn,  upjilico.  Rj.  pri-tlj<*f»ti.  v.  impf.  pridijevati. 

prl4JcVi  w.  u  gTaw.  atijntimm  (uomen),  dtis  Jiei- 
fport.  vidi  udjektiv.  —  Pridjevi  »u  neodreiijeni.  Obi. 
43.  Knd  pridjevi  treba  dnuii  udretijenif  onda...  usnuvii 
ttcodregjenoga  pritijcvn,,.  Obi.  -13.  pri-fijev.  i>/).  pri- 
dje«li. 

pridjovitk,  prldijevka,  m.  (u  Hrv.)  dćr  Zunautc, 
cognomcH,  Može  bili  da  hu  «e  pridijetci  najprije  zvnln 
flftmo  ona  prcziniouH  koja  ac  ue  nvr^iijn  iiii  id  Rj. 
vidi  i  prijcdjevak,  podrijetlo,  nadimak.  ~~  pri-djevttK. 
iitj).  pridjesli,  pridijevali. 

pridohijnnjn.  n.  dus  (ictcinncn^  to  vincere,  Rj. 
verb.  od  pridobijati.  radnju  kojom  tko  pridohija  što. 

pridobljuti,  pfid5bijani,  v.  impf.  gcivinncn^  ptiioc. 
Rj.  pri-dobijati.  vidi  prcdobijati.  r.  pf.  pridobiti. 

prid6bMJ,  prldobijein,  v.  pf,  geicinucn^  vinco:  I'ei 
je  puta  pridolno  'furkt.  Rj.  pri-dobifi.  ridi  predobiii; 
Hpodobiti.  r.  impf.  priilobijati.  —  Kad  ;:;odi  alrijež 
orla  pridohudti.  Dl'oal.  U  (pridobude  »tituji  oblik 
fiy.  sadašfijega  pridobije,  isp.  Obi.  7t»).  I'ii  ti  idi  pafii 
u  ind^ta;  mlogo  ćete  roblje  pridobiti.  Npj.  4,  35t>.  Ali 
su  seljaci  najvifte  danof^nju  slobodu  zemlji  pridobili. 
Kov.  13.  Laži,  kojima'}^  nezaduzenii  ttlavu  pridobio. 
Odg.  na  iit.  3.  Caru  omilje  deatiru  i  pridobi  milant  i 
Ijuhar  njeijovu  mimo  flve  tljevojke.  Jeatir.  2,  17. 

priddcnUi  so,  prldocn'mi  ne,  v.  r.  pf.  (u  V:  O.) 
fficfi  rerspdien,  ficro  rcnirc:  fc^to  fli  mi  se  pridocnio 
kncže?  Rj.  pri-docniti  se,  kuo  malo  odocfuU.  v.  impf. 
docniti.  —  Prispio  si  kao  Stojan  u  po-djednjc.  (Kad 
M  ko  vridocni).  Poah  2<i2. 

prlu6ri,  prbJofgem,  t?.  pf.  hinsukommcn,  supervenio. 
Rj.  pri-do<5i,  kao  još  doei.  v.  impf.  pridolazili.  —  Freil 
no<?  Turcima  pridoijje  povtoć  i/,  .lutije.  Dauicii  3,  183. 
I  ^kola  se  oudii  premjesti  u  dru^u  kuću,  a  i  gjaka 
je  ve<^  \i^e  bilu  pridošlo.  Sovi.  82, 

pridddiiti,  dam,  v.  pf.  vidi  dodati:  ReCe  Miloti, 
pndoda  i  Marko.  Rj.  pri-do-daii,  kito  još  dodati,  iitp. 
pristaviti  2.  v.  impf.  isp.  dodavali. 

prld6jMi,  prldojlm,  v.  pf.  n.  p.  dijete,  samfen^  ube- 
ribus  alo.  Rj.  pri-dojiti  (malo),  r.  impf.  pridajali. 

pridolazili,  7Am,  v.  impf.  hinzukommcn^  supervenio : 
Ev'  Turcima  indal  pridolazi.  Rj,  pri-t\o-laxiti,  kao  još 
dolaziti,  v.  pf.  pridu(*i.  —  Od  pomeimtijeb  prvijeh 
gjaka  osim  mene  danas  ye6  nema  ni  jednoga;  a  od 
onijeli  koji  »u  poslije  pridolazili  imaju  jo^  dvojica. 
Sovj.  83. 

prld6iHŽci|jo.  H.  das  Hinzukommen,  superventus. 
Rj.  rcrb.  od  pridolazili,  radnja  kojom  iko  pridolazi. 

pridonii\zetiti,  tim,  f.  pf.  (u  Boci).  Kj.  —  I)  vidi 
prizetiti.  Rj.  pri-domazetili  koga,  uzeti  ga  za  domazeta, 
—  2)  sa  se,  refleks,  u  koga,   Ui  gdje,   vidi  prizetiti 


se.  Ri.  pontati  domazet. 

•rfd 
Pidi  proder.  Rj.*  riđi  i  kibi^  prijedor,  presega. 


(dori,  pridora,  m.  pl.  [u  Srijemu)   Leiateubrueh. 


im 

pHdosliea,  f.  ein  AnkOmmling,  adrena,  cf.  doMjak. 
Rj.  j>ri-doAlira.  isp.  pridoći.  koji  pridogje  kuda.  cidi 
i  priMtj^ieliiija.  —   rijeci  8  lakim  tmst.  kod  i/jeliea. 

prfdrAiiti,  prtdn'ižlm,  «.  pf.  aufhetzen,  instigo: 
Mrke  im  je  vaške  pridraiio,  za  va.^kama  potrća.^e 
Turci.  Rj.  pri-drai5ili.   itp.  podrtUiii,  r.  impf.  draSSiti. 

pridriiuti  se,  prldi^nSm  ae,  v.  r.  pf.  pri-drnuli  se, 
kao  pomamiii  ste.  r,  pf.  je  i  prosti  druuti  ae,  gdjć. 
riiii  in/n.  r.  impf.  drnjivuli  ««.  —  Ljutit  Marko,  na 
M  pndrnHO,  jednom  krm'i  i  daleko  nkoći.  Npj.  %  241. 
J'Tidrnuii  »te^  drnuti   se,   pomamiii   se.    Npj.*  2,  3()5. 

pridrugn,  f.  (u  G,  U.)  kolac  gdje  ae  Ijese  MMtav- 


I  Ijaju.  Rj.  pri-dniga.  za  drugu  polu  igp.  drliga.   i9p. 

Korijf-iii  no, 

pridružili,  pridružim,  o.  pf.  Kj.  pri-druiiii.  p.  impf. 

I  pridruživali.  —   J)  koga  s  kim,  iugc.scileu,  tjucm  ao- 

I  cium  addere  cui:   Nije   1'   majka   rodila  junaka,  ju- 

I  načkijem  podviknula  ^liu^om.  a  ^(i  mnom  ga  pridrU' 

I  žila  ogjc.  Rj.  —  Zii  zdravlje  ćc>*titoga  druga  novoga 

koga  urno  atula   s  nama  pridružili  i   u   svoju    niku 

uzeli!  Kov.  73.  —  2)  sa  se,  refleks,  pridružiti  ne,  airb 

zugetiillcn,  se  ttocium  cui  adjungere.  Rj.  —  Kad  nam 

fte  po  vreuif  uu  pridruže  i  braea  uaAji  zakona  Turskoga. 

Pis.  y(>.  Kad  pravi  poslanici   dogju  u  Hukrt^^   Pelar 

s€  Doliriujac  pridruži  k  njima.  Sovj.  36. 

pridriitiviinjo,  n.  dtis  Zugesellen,  -b  addere  so- 
cium.  Rj.  tci'h.  od  1)  pridniživati,  i!)  pridruživati  »c. 

—  J)  radnja  kojom  tko  pridružuje  koga  s  kim.  — 
2)  radnja  kojovi  ne  tko  pridružuje  .f  kim. 

pridriiživnli,  pridriižujeni,  v.  impf.  Kj.  pri-druži- 
vati.  ( .  ;>/*.  —  ij  koga  h  kim,  zugeaellen,  addere  qw!m 
fiocium  c-ui.  Rj.  —  2)  sa  se,  refleks,  pridruživati  ae 
n  kim,  sich  zugescllen,  se  itocium  cui  aajurigere.  Rj. 

»ridržati,  žlm,  p.  pf.  ein  tccnig  halten,  Uneo  paul- 
Inium.  Rj.  pri-držiUi.  ix/*.  (Knlr^ati.  u/.držati.  P.  impf. 
pridržavati.  —  LHeno  ih  kralju  dorekao;  pridrsa  ih 
tri  bijela  dana.  Kau  četvrto  jutro  osvanulo  .  .  .  Npj. 
2,  3;:t4.  Mdje  lale,  da  si*  promućimo,  mi  da  naae  carstvo 
pridriimo.  5,  361.  fieku  našega  brata  domaćina  . . . 
jaki  Rog  i  današnji  dan  dugo  i  za  mnogo  a  u  svakoj 
sree^i  pridriaol  licrc.  352  |u  luipijalici).  Da  ti  Bog 
uzdrži  sve  dosadažnje  prijatelje.  iJog  ii  ih  pridrsao 
1  druge  primakao!  354. 

prldržiivfinjo.  w.  das  Halten,  ^ujtt^ntatio.  Rj.  verh, 
od  pridržavfui.  radnja  kojom  tko  pridrlatut  što. 

pridržtUati,  pridržavam,  r.  impf  ein  ircnig  halten, 
sustineo,  teneo  paullulum.  1^.  pri-državati.  v.  pf.  pri- 
držati.  —  JJ  koga  ili  što:  Trećom  Jelu  za  niku  po- 
vuče . .  .  dobro  bješe  Jelu  priku<?io,  prikučio  tcr  je 
pridržava,  pak  poćera  niz  Topolu  vrauca.  Npj,  4,  158. 
Svcstenici  ga  (vladiku)  putem  pridržavaju.  DP.  'MH. 

—  2)  sa  se,  reficks.:  Govore  da  .vc  valja  pridržarati 
Slavenske  ortografije.  Pis.  5.  V  jiisaiai  koji  suše  toga 
govora  u  g4ye)5emu  pridržavali,  nalazi  se  dj  mjesto 
gj,  lator.  3l>r>. 

pridd.^ili.  pridCiftlm,  v,  pf.  (u  Dubr.)  ddmpfen^  sopio, 
opprimo.  Rj.  pri-duAili.  p.  impf.  prosti  duSiti. 

pridAŽitJ  so,  prUltižim  se,  r.  r.  jff.  još  se  zadužiti, 
bei  vorhandcncH  S^chulden  nocli  7ieu€  maehen,  debitis 
d^bita  addere.  Rj.  pri-dužiti  se.  r.  impf.  prosti  du- 
žiti se. 

prldvurieu,  f  vidi  udvoricji.  Kj.  pri-dvorica,  koji 
se  udcorava  kod  kuga.  vidi  i  mazalica  4,  utožica,  iili- 
zica.  —  Jol  je  Marku  Turska  pridiorica  .  .  .  Sto 
će  mene  kod  ljepote  moje,  bidem  ljuba  Turske  pri- 
drorice9  N|ij.  2,  238  (L  ovome  je  »tibu  iz  početka 
izostavljeno  da,  da  ne  bi  jedan  slog  bio  viAe.  Vuk). 

I'ridvorica,  /".  Rj.  —  /)  u  pjesmama  nekaka  crkva 
ili  naniastir:  A  slugn  mu  crkvu  Pridvoricu.  Rj,  — 
2)  mnoga  se  sela  tako  zovu.  Rj. 

pr)d£|pili,  gam,  r.  pf.  kao  navaliti,  kidisati  za  sto, 
drdngefi,  urgeo.  Rj.  pri-džgati.  itp.  sa-džgati.  kao  prost 
glagol  ne  nalasi  se.  vtp.  navaliti  2,  i  .si/n.  ondje,  vidi 
prižgati.  isp.  privručiti.  —  pri-igali.  uŽgati,  Žganci, 
žgnnicn.  glasu  i  može  se  u  nas  pridjeti  »prijma  d, 
koje  se  s  njim  KiHtavtja  u  jedan  gtaa  {\i):  pridigati. 
Korijeni  TvU. 

prlfatili,  itm,  vidi  prihvatiti,  mit  alUn  Ahlei- 
tungen.  Rj.  pri-faiiti,  i  w«  ostale  rijeci  koje  M  otl 
ove  riječi  dovode  mogu  se  naći  sa  f  n^esto  liv:  pri- 
fatali.  icd.;  ili  hes  h:  ^irivaiiii. 

prifil|cjunj(\  n.  vidt  događanje.  Rj. 

priirAjgali.  prlgiigjam,  v.  impf.  Rj.  pri-gngjnti.  r, 
pf.  prigotiili.  —  j)  riđi  dogngjali.  Rj.  —  2)  ša  tie, 
rvlteks.  vidi  dngj^rjati  ae.  Rj, 

prlganie^i,  /'.  (iKuiajvi.ne  se  govori  pl.   priganioe) 


^rlganle 


^rigrailltl 


Att  OtrkhU  Ctbi  genus:  Oprl^tL  mu  ^mik  pri<fanica. 

Rj.  ./V/o  ncktilvo  $io  ne  pritm,  —  Kad  se  pe^-a  knili, 
kažu  dfl  ne  valja  spomenuli  ni  |>ogaču  ni  priganicn, 
doklo  9e  go<i  krub  h  peći  n«  izvaJi,  jor  po^a^a  i 
priijanicn  nijoHii  u  kvu?«,  nep-o  u  prijesno,  pa  za  to 
ni  kruh  ne  Ui  u  kva«  do^o.  Rj.  407b. 

prlranjc.  n,  i/'c*  Uusten  (in  SvhmalzJ^  fririo,  Bj. 
rerh.  wi  prigali.  radttja  kojom  tko  priga  štn. 

prTgAli,  jjain,  r.  impf.  ronten  (in  .S'cAiw«/x,  ontnr. 
hackrn,  liru:  pnchen),  frifjo.  Rj,  vidi  Iriirati,  (od  Lttt. 
frigerel  od  čega  je  ]irigati  pretvori vsi  se  f  nn  p,  isp. 
r.  vidi  »^pržiti,  r.  pf.  slož,  U-prigati,  o-,  po-,  b-,  «-, 
M".  —  H{o  je  masnije  to  ^afyiije.  (.  .  .  prigtto  s/a?»i«H 
Hri  i«««fi  .  .  .).  PoftI.  3f><>.  U  tSarića  ir^gorjela  tava,  7j^\.vl 
Peru  prigajnći  jaja.  Herc.  213.  .^a  se,  refleks.:  V 
»vomu  se  aalu  prigat'.  DPoal.  142. 

pHvazili,  7.Tni,  r.  pf.  einiretm,  conaUco.  Rj.  pri* 
giL/iti.  1-.   impf.  gaziti. 

priiclajfinje,  u.  dtia  Hinucigen,  acclinatio.  Hj.  i-«r6. 
od  priginjitli,  koje  vidi. 

priKiojnU,  njem,  v.  impf.  hinnei{/€»,  ttcclino.  Rj. 
pn-ginj»ti.  pred  nj  otpulit  h :  pregi(lj)ujftli.  i«p.  v. 
impf.  prosti  cribati.  r.  pf.  prignuti. 

prTsrlnrn,  f.  riđi  preglavn.  Rj.  oun  drro  o  kome 
visi  jttutm.  riđi  t  [»oklapu^.  —  pri-glava.  drugoj  je 
poli  OKti.  koja  je  u  glava. 

|^ri|(lMTnk.  [iHglavka,  m.  der  t^ms  nm  Sirumpfe, 
tihi<tlix  pani  infcrior.  Rj.  priglavafc  (osu.  «  glava). 
doiijit  struna  čarape:  gurnpi  te  zore  grlić,  grlo,  na- 
v:uliak  2.  vidi  uaglavnk  2.  dan  priplav<M<*.  augm.  pri- 
glav^ina.  —  Natikat^a,  kat>  priijhtntk,  Ato  ae  nati^c 
na  nopii  uijeato  navla<'^aka.  Rj.  4()Sb. 

priritivi'ie,  m.  dcm,  od  prigbivak.  Rj. 

|iri|[iA\Y*inn.  /'.  uitgm.  od  pridavak.  Rj.  —  anym. 
s  t'tknii  nast.  kod  banhićiuH. 

pirfffleilanjo,  »i.  dic  Aufuicht,  cura.  Rj.  verh.  od 
pngl^dati.  rndnju  kojotu  tko  prigleda  .-Ko. 

1.  ^rlgltVdalf,  prlgledani.  r.  impf.  beaufucfiiigen^ 
curo.  Rj.  ]jri-i.']iHl,iti.  r.  pf.  prlgledall.  —  Majka  ti 
vrHHike  priglidtila.  I>Po»l.  58. 

2.  priglfdiUi,  prlgleJaia,  r,  pf.  beaufsichtigeit,  c^^ro^ 
rf,  prif^uvati:  Pritjledaj  lui  dva  banova  »('hm.  Rj.  riđi 
i  prihranili,  pripaziti. 

prlarlju,  f.  morska  riba,  Art  Seefisch,  piHcin  guiđam 
Marinii>  iiiniUu'š?  lij.').  Rj. 

prirnuti.  pr'iženein  (prlgnam),  r.  pf.  herheitreihen, 
itdigo.  Rj.  pn-gnati.  vitft  pritjirali.  r.  ittipf.   prigoniti. 

|irk|rniifi.  prignem,  r.  pf.  ttn>ief:eii,  odmoteo:  Rade 
prtgnu  iz  kondira  piii.  Rj.  pri-giiuLi.  /nai^enje  kao  u 
gihtiti:  h  otpada  kao  u  priginjali:  ganuti . . .  prignuti. 
isp.  Korijeni  ^7.  1>  tako  oipnda  pred  nu  da  se  viSe 
ne  povrat*^«,  r.  impf.  priginjati.  —  J)  J*rigtt$,  Gospode, 
uho  'fioje  i  cSjj.  Vht.  II.  lii,  I*j.  Neka  budu  tt^i  tvoje 
prtgnute  ii«  tnojliu  u  ovom  mjestu.  Duev.  U.  li,  40. 
Milo  mi  je  *io  tiortpod  prignu  k  mt-ui  uho  .^rojr.  Pa. 
lili,  2.  —  2y  ■*«  se.  refiekx. :  Prvi  bunar  «Vdo  nalazilo. 
prignuto  9e,  iiati  liee  svoje.  HNpj.  1,  4«).  Kojnno  je 
vjerenica  mlada,  nek  se  prigue  i  uzme  pretene.  1.  37H. 

|iriipiJAvMi«  prignjavim,  v.  pf  erdriickcu,  eliđo,  Rj. 
pn-gnjavi(i.  r.  impf.  gnjaviti, 

prli^j^eiti,  prignj(?<.Hm ,  r.  pf.  einhteien^  manu 
deprimo^  opprimo.  Rj.  pri-gnje<^iti.  vidi  p^imel^iti.  v. 
impf.  proftti  gnjei^iti.  —  s«  ne.  reffekft.:  <_)mei>iti  ae, 
aieii  zenjoetsclicn,  elidi,  eontundi,  cf.  prignječiti  se, 
prihluuuti  ae.  Kj.  45^a. 

prliroda,  f.  i  po  jugozap,  krnj.)  die  Oelegenheit, 
occuffio:  Prigoda  ^ini  ]uue>,a  (PopI.  2i\'2).  Rj.  pri-goda 
iiftp.  prigoditi).  riđi  zgoda,  sntikiu 

prli^udaii,  prigodna,  udj.  gto  pripada  prigodi,  Ue- 
legeuheit«-.  —  Najvi-^e  su  prigodne  (pjesme).  MJ5volitf 
poet,  2. 

prigAilIli.  prigod"im,  r.  pf.  Rj.  pri-goditi.  w.  impf. 
priga^Ati.  —  i)  trc/fen,  ron  ungcfohr  kommnif  fortt 
fVMto.  Rj.  kao  Hiućajno  doći.  —  n)  na  nn,  refleksi,  vidi 


dogoditi  ao.  Hj.  hiti  kao  sluet^no  gdjegod^  detaiti  ste, 
naći  se:  More  s'  letka  pjana  prigodiii,  u  pjanof»ti 
knjigu  otpraviti.  HNpj.  3,  :^7().  Ni  tu  nije  zgoda  udariti, 
jer  te  tvrdi  Biha(!  prigodio,  3,  .-t87.  Na  rtnuuotu  hvoj 
širokoj  Liui,  za  najviSe  Boanić-Novljaninu,  gdje  mu 
se  ujak  prigodio.  :\  535. 

priri^nfti*  prlgonim,  v.  impf.  herftritreiben,  adigo. 
Hj.  pri-goniti.  vidi  pritjerivuti.  !'.  pf.  prignati.  —  Ali 
Nlarko  sluge  ne  gledah,  no  mimo  ujib  konja  pro- 
gonjaSe,  u  kapiju  konja  prigonjase.  Npj.  2,  2*Jti. 

pric^dnjei^e.  «.  dtix  Herantreihen,  adactio.  Rj. 
r^erb.  od  prigoniti.  radnja  kojom  tko  prigoni  sto. 

priflrorjc.  n.  montamt.  Stulli.  —  fdući  i>  Zagreba 
u  Zagrehaćku  fiorn  dogje  se  najprije  u  prigorje  (kraj 
pri  gori  I,  a  prešavši  je  dogje  se  u  podgorje;  dalje  je 
zagorje.  Ivckovid. 

prifforka,  pri^orklnjti,  f.  koja  je  i^  prigorja:  Pod 
eadoroui  crni  Arapine,  a  kod  njega  pngorkinja  rila  . . . 
Kod  "'adorii,  kod  prigorke  vile,   HNpj.  2,   160.  Ifil. 

priicospoiUriti,  prigo.spftdarun,  r.  pf.  (u  Slav.)  nteči 
sto.  Rj.'  pri-go»po(iariti.  i>p.  gospodariti. 

priifdtoviti,  vlm,  v.  pf  bereiteu,  paro.  Rj.  pri-go- 
toviti.  vidi  pripremiti,  priredili.  iMp.  priugoloviti,  pri- 
praviti. V.  impf  prigolovljavnli.  —  Onu  izlivM  miro 
ovo  na  tijelo  uioje  ca  ukop  me  prigotovi.  Rj.  Kad 
zidubu  dom,  zidabu  od  A'amefio,  koji  dovo^ahu  ma 
spijem  prigotovljen.  Car.  I.  (>,  7.  m  »e.  refleks.:  Eto 
njega  »jutra  sa  svatima,  no  priprav'  ae  i  pritjotovi  se. 
Herc.   ino. 

prijColovljAvanJC,  o.da^  Vorhereiten,  praeparaiio. 
Rj.  t^rh.  od  prigotovljavati.  raduju  kojom  tko  prigo- 
t  ovija  ta  ito. 

prifolovljAvaU,  prigot6v]jAvim,  v.  impf.  fertig 
muchen,  vorbcrciten,  praeparo.  Rj.  pri-gotovljavati, 
prosti  V.  impf.  fertig  wMt7«M,  vorttereiien.  praeparo. 
Rj.  pri-gotovljavuti,  profdi  v.  impf.  gotoviti.  vidi  pri- 
premati, priregjivati.  r.  pf.  prigotoviti. 

pri|i;olovlj4^nJc,  u.  vcrh.  od  prigotoriti.  djelo  kojim 
se  što  prigotovi.  —  Ima  rijeci  84  koje  aain  jn  na- 
činio .  .  .  pohogjenje»  prigotovijenjct   priznanje.  Nov. 

Ziiv.  vn. 

|irigoviir»nJr.  n.  datt  Schelten  eines  Anđern,  das 
eioentlidt  eiuem  Dritten.  den  muu  oher  scboven  irili^ 
gilt.  ohjurgatio  minus  itocenti.s,  ut  altcr,  cui  parcere 
aut  dehemut  uut  rolumus.  audiat  sibique  applicet 
ipse.  Kj.  rerh.  od  prigovarati,  radnja  kojom  tko  pri- 
govfira  kome  Ato, 

priffovilruli,  prig6varam,  v,  impf.  kome,  Jemanden 
mifteihar  Vorv^iirfe  mucJten^  ohjurgo  minus  nocentem 
lit  ulter  noceutior  atidiat  ei  šibi  applicet :  Majka 
t%rku  kara,  snasi  prujovara.  (Posl.  174).  Rj.  prema 
ovoj  poslovici  tumačene  stt  Njemački  i  Ltttinski  ri- 
ječi  ])rigovaranJe,  prigovarati,  prigovor,  prigovoriti, 
ali  im  je  značenje  odveć  suženo.  —  Više  je  jag- 
njedih  koža  na  pazaru  nego  ovc^ijib.  (Obično  govore 
3iflri  ljudi  kad  im  mladi  prigovaraju  o  smrti).  Poal. 
30.  Raiareva  majka  Hve  devojke  knra,  jednoj  prigo- 
vara:  lOj   kučko  devojkol  ne   mami  mi  sina...« 

Npj.  1,  HM. 

prlfovor,  m.  der  mdidbnre  Vorwurf^  ohjurgatio 
alterius  pro  altero:  Ko  ne  zna  3to  je  prigovor,  ne 
zna  ni  što  je  dogovor  (Posl.  140).  Rj.  pri-govor.  isp. 
prigovoriti.  —  Starac  MiloS  n  Srbiji  dogje  .  .  .  iMm 
postade,  Srbe  okupio,  megju  njima  Milo^  izlazio, 
hrabrene  im  prigovore  daje,  spominje  im  Lazarevid- 
Luku  .  .  .  Npj.  6.  556. 

priirov6riti,  prigovorim,  r.;)/*.  kome,  Jemand  mitiel' 
bar  \'oruurfe  inorAen,  itin  meineii,  ohjurgo  alt^um 
pro  altero.  Rj.  pri-govoriti,  v.  impf.  prigovarati.  — 
iMladora  zetu  jaja  peku,  a  starome  »nzc  teku.  {Pri- 
govore katkad  zetu  u   Risnul  Posl.   USO. 

prlirrđdlll,  pr'igradim,  v.  pf  anbauen^  adstruo,  Bj. 
pri-graditi.  v.  impf.  prigmgjivali.  radnja  kojom  tko 
prigragjnje  šio. 


lirisTAKi'^ 


912  — 


|iiihvA(atl 


pri|i;riii^ivutl.  pn^^iui^iiijČrn.  t;.  impf.  unbaucn, 
iintruo.  Kj.  pri-^nipjiviiti.  r.  pf.  pri«rrnuili. 

prifrrovi<*a,  /.  vidi  pripekii.  Hj.  ijri-)frevicH  je  kad 
niinrc prigri}i'r<(.  vidi  t  [)riže}<a,  oniiiin,  zitpnro^  HpjiriiiH- 

prijHrrijiitJ,  jem,  v.  p/\  Kj.  pri-gnjali.  r.  ivipf.  pri- 
griievfti-i.  —  1)  zum  FcMcr  uteUvn,  udtiiovcn  iifni.  Rj. 
niai  prisvijedjeti.  —  Promariti,  prctnu  rii(ri  mah 
pi'ignjati.  Rj.  ti09a.  —  H)  priffriJRlo  minco,  dte  Soujie 
Hetzte  hciss  jffu,  adurehnt  sol.  Rj.  —  Kad  podne  pri- 
ffrejCt  onda  reće  tiJ^Alajn:  >Ta  pu^ti,  cArev  »ine.  . .«. 
Npr.  47  (prigreje  u  into^Tioni  tjoruru  mjesto  prifjrije). 
Priijrijala  crućitutj  voljaui  lložf!  dii  pogort!  žetcoei. 
](»2.  i^p.  pri^revica. 

|»ri^:rijcvnnje»   n.   Ej.    verb,   od   prigrijevati.    — 

1)  radnja  kojom  tko  prigrljera  sto  prema  ratrt  (diw 
Niiohrfif'ken   iuih   Kimut,    adiiiotio   ad  iptiom.  Uj.)  — 

2)  stanje  koje  bira,  kad  .•mnce  jtriifrijera  (das  lScl»wni- 
breuuen  <ler  ?Sonne,  u^hLus  hoIih  [niiniiiHj.  Rj.). 

prlfrij^vati.  prifciijevani,  r.  impf.  Rj-  pri-grije- 
vati.  r.  pf.  prip:njati.  —  1)  zum  Fcurr  hickcn,  ud- 
moveo  igni.  Rj.  što  prema  ratri.  —  3J  prigrijeva 
aiiDce,  biće  IciSe,  dic  Sonnc  brcnnt  heiif%  es  ivi  schwUl, 
itdurii.  Rj.  inp.  prigrt'viea. 

nrigrliti,  Um,  r.  pf.  an  den  Btinen.  driickenj  ud- 
prtmo  ad  pectua,  nmplecior:  A  aestra  je  svata  mi- 
loBtiva  i  na  svuga  brata  žaloHtiva,  oua  ^e  ya  lepse 
prigrliti.  Rj.  pri-grliLi.  r.  impf.  prigrljavaii.  —  On 
pritrći  k  njoj  i  ^iHiuć'i  je  prigrli  i  7^\\i^e :  *  Ha  blago 
mene,  evo  ni  je!«  Npr.  112.  Nijedan  kip  nije  pružio 
rnku  od  i^ebe,  nego  svaki  prigrlio  k  Ache..  (Sl)il)o  ko 
daje,  nego  sve  iSie).  Po^l.  *JI4.  Pa  kitu  rukmn^  pri- 
grli,  i'ehva,  slavi  u  njedra.  N'm.  1,  24'1. 

prifcrljAviinje,  n.  dn^  l/inJuilseth  t^marvicn,  mn- 
plcjatio.  Rj.  verb.  od  prigrljavaii,  radnja  kojom  tko 
prigrijava  kogtt, 

pri|crljitvati,  prigrljavam,  c.  impf.  umhalseHt  um- 
amicn,  amplcrnrt.  Rj.  pri -grij  a  vati.  r.  impf.  prosti 
grliti,  r.  pf.  prigrliti. 

prijT^niiti,  prlghiem,  c.  pf.  Rj.  pri-gr(t)nmi.  r. 
impf.  pngrLali.  —  /.  1)  hcrheisdi'trren,  corrado.  Rj. 

—  fčj  n.  p.  kabanicu,  umnehmcn,  umhnngc»t  circum- 
jieit),  circumdo  (pitllium).  Rj.  —  Kad  i^vraeiu  ko^.uli 
naopako.  (Kad  »e  raardira  kao  Hu  je  Marko  Kra- 
ljević —  8r<lit  prigntuo  čurak  naopako).  Po»l.  117. 
AV  na  vrat'ma  Materino  /.laiol  Kad  je  vigje  ćoIe- 
l>ija  Iinbro,  prigrnn  ja  ćurkom  zelenijcm.  Npj.  1,  47ii. 

—  //.  tia  fiL«.  rcflekn.  (den  Maniel)  nmnehmen,  cir- 
cnmdor  (pallio).  Kj.  prigrn\Ui  se  n.  p.  ćurkom. 

prifrtuigi^.  n.  Kj.  virb.  od  I.  prigrlati,  II.  prigr- 
tati  8e,  —  /.  IJ  radnja  kojom  tko  prigrće  sto  lda» 
Herbeischarren,  corrasio,  Rj.).  —  V)  radnja  kojom 
tko  pritfrćc  n.  p.  kabunicn  (<bw  Ummingen,  circiun- 
datlo.  Rj.)-  —  il»  radnja  kojom  se  tko  prigrće  ti.j). 
i'-iMF-kom. 

prlipriiiti,  pr)grdem,  e.  impf.  Rj.  pri-grtati.  v.  impf. 
profiti  grtali.  v.  fif.  prigrnuti.  —  i.  1)  hr.rbciitcharrctt^ 
corrado.  Rj.  vidi  grlati.  —  2)  umnehmcn,  circumdo. 
Rj.  prigrlati  n,  p,  kabanicu.  —  ^to  te  pitiim,  da  ml 
pravo  kažeA:  Mo  ui  bjebii  bolji  na5i  Htari  ...  i  od 
^ve  ćurke  prigrtahu'/  Npj,  3,  273  (»to  ni  =  sto 
namj.  —  II>  sa  se,  refUks.  umnc/nuen,  circumdor. 
Rj,  prigrlati  ne  it.  p.  ćurkom. 

^rtguin,  /'.  {U  <trbljii|  ono  Sto  »e  može  prismo- 
tiiti:  Bolje  je  prigutu  iiaoparnn  nogo  zemlja  sino- 
ćaufl  (PohI.  2r»).  cf.  Hniok.  Rj.  pri-gnta.  —  Znai'*enjo 
(korijenu)  prohlrijeti:  prigula,  gutljaj;  gutali;  gu- 
ntiti;  gucati.  Korijeni  hl. 

prljao,  ipo  jugozap.  kraj.)  ri/ii  prije:  fSvo  »valove 
prigje  neženjene,  vrane  \iO\\}^  pngjc  nesedlano,  britke 
8abje  prifije  nepasaue.  Rj.  prigje,  i)  prijedlog,  "2)  adv. 
kao  i  prije,  vidi  i  pregje.  —  JJ  Ja  sum  onamo  po- 
Rlavila  !!latnii  jabtiKu  .  .  .  ako  ja  prva  k  njoj  dugjem 
i  nzmem  ie  prigje  ras,  znadite  .  .  .  Npr.  104.  Tjiko 
me  u  studeno  mu  prigje  danai^jega  danu  ne  lju- 


bili I  PorI.  30(K  Na  mah  će  se  Turvi  uplaAiti,  e  ai 
£  njima  prifpe  boja  bio,  Npj.  5,  lOH.  —  2)  .Ift  »am 
onatuo  pOHlavila  /.Jatnu  jaluiku,  koji  nujprigjc  do 
uje  dogji'  i  uzme  jo,  ja  ćn  biti  njegova.  Npr.  HM. 
Vrigje  nego  li  rećeA,  gledaj  kako  ^e  ti  i/Jići.  Po«l. 
2ri'2.  Mnoge  crkve  .  .  .  Icoje  prigje  bijahu  jeretićke. 
(;itLs.  "JI,  287. 

prkliUni^o,  n.  riđi  prihvatanje.  Rj. 

prlhitnti,  tam.  r.  impf.  vidi  prihvatali.  Rj.  pri- 
biUili.  vidi  i  prihvarati.  f.  impf.  je  i  prosti  hitati  3. 
r.  pf.  priliitili. 

pritillili.  tim,  v.  pf.  (u  Dubr.)  rt<ii  prihvatiti: 
Svoio  ne  pusti,  a  tugje  ne  priinti  (Posl.  Ž83).  Kj. 
pri-Iiititi.  e.  impf.  pribitati. 

pHhoil,  ifi.  vitli  dohod,  dohoflak,  dovod,  dovodak; 
die  Kinkunftf,  reditua:  One  malo  po  malo  zadobiju 
velike  prihode  i  prava.  Priprava  ItJU.  \primao  druge 
pribodt,  koji  bi  He  otkuda  dogodili  .  .  .  .Sto  «m  od  gdje- 
kojtjrh  skela  fali  tako  mali  priho<li,  da  nije  bilo 
vrijedno  ,  •  .  Šovj.  11.  iSenat  je  imao  pravo  pregledati 
njiliove  knjige  o  prihodima    i   ranhodima.    DiM.   341. 

prihrAnfd«  pr)hramm,  r.  pf.  Rj.  pri-hraniti.  t.impf. 
priliranjivati.  —  /.  1)  fbiti  zu  einer  getrinsen  ZeU) 
ertuVtren,  snjitenio.  Rj.  n.  p.  prihraniti  pečenim.  — 
2)  riđi  pridavali.  Rj.  vidi  i  2  prlgledari,  pripaziti.  — 
//.  sa  se,  refleks,  prihraniti  se,  »ich  ernakren  6w — , 
SHstenior.  Rj.  i.sp.  prihraniti  I  1. 

prihriuijiTai^(^»  n.  daf  Emdhren,  8u.<ttentatio.  Rj. 
verb.  od  U  prihranjivati,  3)  prihranjivati  »e.  — 
J)  radnja  kojom  tko  prUtrunjuje  n.  p.  pečenicu.  — 
2)  radnja  kojom  se  prihranjuje  n.  p.  dijete. 

jirihrunjivnti,  prihrtVnjnjem.  r.  impf.  Rj.  pri-hra- 
njivaii.  c.  impf.  prosti  hranili  1.  r.  pf.  prihranili.  — 
1)  ernahnu,  alo.  Rj.  —  rečenicu  jo^te  8  jeseni  poeuu 
pomalu  i)rihranjivatit  a  pred  Rožić  na  nekolike  ne- 
djelje dana  zatvore  je  u  obor  pa  hrane  kukuruzima 
i  me^'om.  Rj.  4*J8a.  —  2)  sa  se,  refleks,  sich  erniih- 
rc7i,  mujitentor.  Rj.  prihranjuje  se  n.  p.  dijete. 

>.  Ri 


prUiviu'-aiijo,  n.  vitli  prihvatanje.  Rj. 

prihvaeati,  ćT\m,   oidi  priiivnUiti.   F' 

i;,  impf,  primjere  vidi  kod  prihvatali.  m 


prihvaeati,  ćT\m,   oidi  priiivnUiti.   Rj.  pri-hvatUti, 
li  kod  prihvatali.  vidi  i 
tati.  V.  pf.  prihvatiti. 


prihi- 


prlbvtita,  f.  Ho  ifc  n.  p.  uz  njivu  Ui  uz  vinograd 
pnhv'tti,  le  80  ogmdi.  Kj. 

|)rihva(ttnjis  n.  Rj.  vidi  prihvaćanje,  verb.  od  I. 
pnbvauiti,  II.  prihvatali  se.  —  /.  J)  radnja  kojom 
tko  prihvata  sto,  n.  p.  ruku  ćijn,  koga  :a  ruku  idaa 
(Treifen,  eaptin.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  pri- 
hvatit koga,  u.  p.  gosta  (d»L*<  Kmpiangen,  cxtV])tio. 
Rj.).  —  //.  radnja  kojom  se  tko  prihvata  ćega, 

pHhrntati.  lam,  r.  impf.  Rj.  pri-hvatati.  vidi  pri- 
hvaćati, prihitali.  i'.  pf.  prihvatili.  —    /.  1)  greifen, 
I  t^ehmcn,  capio:  Dočekuje  mingjane  trgovce,  prihvata 
I  trn  i  srmu  i  dato.  Trgovačku    robu  prihvataĆMy   za- 
I  ogje6t  sebe  i  družinu.  Rj.  —  Na  onoj  ruci  kojom  je 
1  novce  prihvataa,  pr.^ten  jo  stajao.    Npr.   253.   Pa  joj 
'  Inibro  Hožjn  pomoć  /.va?e,  a  ona  m«  pomoć  prifata^e. 
Npj.  I,  172  \,if*p,  primati).  Od'te,  more,  konje  prihva- 
^  tajle,  pravu  raju  nigda  robit'  ne  ću.  4,  195.   Pa  mu 
'  'Jur^ki  Hoga  uazivaAe.  a  Kulin  mu  Bogo  prihmttase, 
4.  197.  Robi  bule  a  sijetJe  Turke,  a  prihvatit   caret)e 
gradove.  4,  321   U«   ovaj  pri%HJer   inp.    prihvatiti   3). 
Niti  Tursku  prifataju   ruku,   oni    idu   lomnoj    *lori 
t^^rnoj  na  Oiinje,  ter  vladiku  mole,  i  njegovu  prifa- 
tuja  ruku.  4,  H(w.  Rog  ne  odl>acuje  dobroga,  ali  «« 
priJtvuta  sa  ruku  zlikovca.  Jov  8,  20.  —  2)  cinpfungen, 
ca:cinio.  Rj.  vidi  dočekivati  1.  prićekivati  2.  primati. 
—  Ne  mogu  li  poslovati,  sine,    niti  tvoje  goste  pri' 
hvulati,  Npj.  2,  4lM).  —  //,  sa  t»e,  refleks,  prihvatali 
se  <^ega,  angreifen^  heriihrcn,  utttngo:  nemoj  se  pri- 
hvatati  r.»  meue.  Rj.  —  Odrastao  od  petnaest  ljeta, 
sta  .ic  dohni  konja  prihvntntiy  dobra   konja  i    »vetla 
of*ui/a.  Npj.  2,  lo7.  Prelijepi  preko  vode  Drine,  jm 
se  nake  Bounc  prihoaćaju.  4,  241.  Kako  Turd  naglo 


prihvfititi 


—  218  — 


|irljii(olj.skl 


iirlnrnjii,  za  hednn  (te  n$him'  prihrarttju,  4,  243. 
.•^tu  ftc  mi  prihrittitvio  za  tuki  posao.  Vid.  d.  I8l»2,  19. 
arihvAtitl,  tim.  v.  fif\  Rj.  pri-hvatiti.  vidi  |>ribitili. 
r.  tmpf.  [)rihviii?ati,  pnhvatnti.  —  i.  J)  (jrriffn^  ntpio: 
Dribvnti  tfn  zn  glitni.  Neki  veli:  prihrnii  me  druže. 
lij.  —  9Ahi\  Hini  iKtiiu  djetetu  katJ  lioi^c  dii  prihvati 
nikom  2u  vatru,  ili  za  svijcćii).  lij.  ir»9n.  <>»n  pri- 
hrttti  ftttip  u  ruke.  Npr.  11*>.  Od  ffonpotfje  ćuhu  pri- 
rnUo,  te  napio  u  slnvu  liojlijii.  Npj.  1^,  9t>.  l*ure  puška 
F  miizpiilft  aritiropji . .  .  Boj,r  iin  *'uyn  i  «vi'li  .lovuno, 
ne  niože  <j't  *i'«"  prihvititi,  4,  17.  'IVko  h*)i'(i  i/Jibrat' 
tlrufimi,  koji  mo*c  Mtit^i  i  utet^i  ...  lu  ntnjcmt  pri- 
h*'ntiti  drut/it.  4,  47.  Dobra  pušku  vatru  prihvuftltt. 
4,  I0(i.  Potl  .Takovom  kouja  da  prdtvati.  4,  W^l^.  Tii 
\%  bijel  dnrmk  ortl«vio,  a  intima  itj  uoacu  prifutitit. 
4,  340  {iff  =  ifi.  iKp.  b  2  d).  I  po  joduoui  puške  istn- 
rise,  tfld  za  osim  tjrožffia  j)rdnuitisit'y  pn  u  Turke 
jurift  mHnife.  4,  5<M.  Poslao  mi  je  Tekelijii  fKK)  fr. 
na  dar  .  , ,  te  vie  je  to  iindo  prihvuiUo,  n  iunee  bi 
elo  i  naopttko.  8trai.  ISHO,  147<J.  Ako  o-iroma-^i  brat 
tvoj  i  iznemojine  ruka  njegova  pored  tebe,  prihuit{ 
ffti.  Mojs.  lU.  23.  3r».  onnuo  uh  i  oiuij  primjer:  Kad 
onaj  koji  ćameeiu  upravlja  .  .  .  vodu  kao  pod^'rue 
|M>d  i'amae  i  tako  stražnji  kraj  privu^-e  na  onu  stranu. 
n  prednji  obrne  na  drugu,  onda  se  kaže  pvihridiii. 
Kj.  234b.  —  H)  entpfftuffCfif  ccripio:  I  oiu  mu  ljcvw 
prihcaiiše.  Rj.  isp.  otpiimiti.  —  Reue  joj:  »i*ouio/i 
Bojj  bako  I«  A  ona  mu  prihvati  Jiotju:  »Uog  ti  po- 
mogao, siuko.«  Npr.  23.  j'Pomo/.i  Hop....  A  kralj 
»NM  pomoć  prihvati:  iBo^vam  dobro  dao,  trjeeo!«... 
»To  je  dobro  .  . .«  A  ^olmn  prihvati:  »Valaj  nije 
dobro,  no  je  zlo.«  106.  Prolopop  im  dobro  jutro  dava, 
vojvoda  mu  tdrnvlj^m  prihvatio.  Npj.  4, 4f»4.  —  H)  mn- 
Hfhmen,  hcseteeu,  cupio:  Kad  h'niftcvac  Srbi  prihva- 
iiie.  Da  mi  Turci  mnac  »e  prihvate,  ako  Tun-i  moj 
iannc  prihvata^  prihvative  8vu  naAu  Srbiju.  Kj.  vidi 
primiti  3,  uzeti.  —  Koji  mi  je  Judur  podvojio  i  pod 
irvoje  krilo  prihvatio.  Npj.  4,  231».  Portjeko*«  lridt*t 
inuselinin,  prifaiiM  tridc^t  pulanaka.  4, 314.  —  4)  vidi 
iskrmili.  Rj.*  —  //.  ««  se,  refhVa.  pribvutiti  «e  kopn, 
^*gR,  Ka  ?>to,  grcifen^  heruhrni,  attingo.  cf.  dobvatiii 
«o.  Rj.  —  Ne  <?e,  klet,  ni  za  »to  dn  ne  prihvati.  Kj. 
273b.  Knd  «c  ?oek  Ua  prihvati,  onopu  nek  se  i  drži. 
PohI.  121.  Ode  pravo  jioljeni  Janjot'^kijeni;  prihvati 
M  Junjovkoga  iufjn,  a  od  lu^ft  u  Ogorjelieu.  Npj.  3, 
;>7.  tiOBfMjdar  moj  ...  pa  «  prihvati  la  moju  ruku. 
Vat,  U.  b,  18. 

1.  priju,  f.  hijp.  od  (»rijateljira.  Rj.  —  Kvo  nama 
«itna  knjiga  dogje  a  od  onp  ^spo  iVsariee.  prijp 
moje.  A  puuiee  tvoje.  Npj.  3,  47. 

2.  prlja,  (po  Kap.  krnj.)  vidi  prije:  1  prija  hu  na 
meidnnu  bili.  Rj. 

1.  prljnk.  ni.  (vertraiiiich)  riđi  prijatelj:  prijačef 
jsovui  tog  prijakn.  cf.  prijnu.  Rj.  hvp.  od  prijatelj 
jtoic  «  w  povjerljivu  tfovovu.  riđi  i  prijaniit,  priko, 
priio;  priftić.   —  Je  li  onu  primio  onaj  ;>fO"^'- '^'*"*- 

2,  prljak,  ndj.  pri-jak,  kao  podonta  jak,  i/tp.  pri  II. 
—  Ne  b(*e  drajra  da  »'  ukloni  s  pma,  n  ja  oddli,  da 
pnojrjem  mimo  nju,  zape  za  nju  kopija  od  lo/,luka, 
Ba  njezine  ^aiV  »andalije;  koptSijaka.  ti  ifai^c prtjake, 
privuiU'  me  do  nebe  gjevojka.  Herc.  H>7, 

pr^Jakuv,  adj.  dfg  prijak,  amici,  fatiiiliaris.  Rj. 
Ato  prinuda  prijaku. 

jttrljllllt  w.  pidi  prijak.  Rj.  (  sijn.  ondje.  h%fp.  od 
pnjutelj.  kaie  m  a  povjrrljiru  ijororu.  —  riječi  i*  takim 
tiaKt.  kod  brajan. 

prlJArUJ.  pnjiirim,  p.  pf,  {\t  Urah.)  vidi  uriHtnvili: 
*  >na  popije  na  odžak  od  kuIp,  pa  je  mrku  A«im  pri- 
farila.  Rj.  pri-jariti.  r.  iinpf.  prosti  isp.  jnrili  m.  v. 
ttnpt.  sloš.  isp,  fdanvali. 

prijikj^in*  tu.  nyp.  od  prijatelj.  Kj.  Mi  prijak,  i 
)Ci/H.  Ondje.  —  za  tmfti.  ixp.  kumaMn;  imena  tiiuihi 
kod  CijuroAin. 


prijnfiin,  prijatna,  ndj.  (u  (itbljii)  antfetiehni,  tjratuji: 
Tnko  Uli  prijatni  bile  vioUtre  ka  Hotipodn  Uogul 
(Posj.  .'J(Ki).  Kj.  prijatan,  isp.  prijati,  kao  povoljan, 
utfodau.  vitli  priman,  ifn.  ]>n»Iu^an  {pritiijer  »r  Kov. 
7(»).  —  Molitva  iin  prijatna  bila  ?•  Gospoda  Bojia. 
Kov.  P24.  Koji  fjovore,  dajeru  uho  prijatnije  »me- 
tujut'i  ne;ro  -mec^uJi«  .  .  .  Pi«.  68.  Jer  J«  ovo  dobro 
i  prijatao  pred  spaniteljeni  tuiftijem  Bopom.  Tim.  I. 
2,  3  Da  javim  prijatnu  godinu  Ooupodnju  i  dan 
Hpa>«enja.  OP.  \t)(y.  Ho(?u  da  re;.'jam  me.nta  kroz  koja 
^ni  probao  .  .  .  ako  ino  »au  Huvhuiu  pre»  zaspaifu  u 
I  prijatnom  rada.  7Aon.  PJ3. 

1      prljnlelj,  m.  {pt.  tfcn.  prijal^^ljil,  dal.  prijatMjima). 
I  Rj.  Hkrarnto  prilj,  prit.  hf/p.  prijak,  prijnu,    prija^in, 
I  priko.  piišo.  d<vt.  priAit''.  —   Jj  dcr  Frcand,  amivuit. 
I  Rj.     -   Šoihljebnik,  sobijednik,  prijaiclj  koji  a  kime 
I  Ho  i  hljeb  jede.  Rj.  tJ*«hu   Ali  «»  lisice  njemu  prija- 
'  U'lji.  pa  me  prokazane.  Npr.  '24.  Ko  je  sebi  du^mauiUr 
I  kako  *':v  druffom  biti  prijatv{i,   Po«l.  142,  JeAi  I',  bane, 
ponu'io  po  milijeh  prijatelja?  Npj.   1,  IH).  S  tobom  da 
SUH)  kra<ni  prijatelji.  2,  'i-Tj.  Izljubi  se  n  rritnim  prija- 
tetjtua.  f>,  34.  Luo  Mn\  i  od  atariieb  ljudi  da  jd*  rfo6ar 
prijatelj  ta   sebe.  Kov.  1*8.   Opadać  rastavlja  glanic 
prijatelje.  Prie.  lU,  28.  Od  poiedinih  prijatelja  podi- 
zanju i  ra-tprostiraitju   prosvjete.    Rim  17,   170.    i*<p. 
preprijatelj.  »-uprotiio  neprijatelj.  —  ti)  dir  Befrenn- 
dde,  propinqHus.   Rj.  po  ženidbi  iit  ndadbi,  u.  p.  rod 
Huasin  svekra  sa  prijatelji.  —  Kad  se  ide  a  prijatelje 
isvojti  u  goste),  valja  ponijeti  i  koIa<*,   yn  kad  se  tr 
prijatelja  povra6i.  opet  oiuuiuda   takovi    kolai^  valja 
(bi  mu  spreme.  Kj.  2H4b.  —  prijatelj,  osn.  koja  je  u 
prijati,  riječi  ?»  i^lkitn  naftt.  kod  bodilelj. 

prijiiteljiinjr,  ji.  (W  prijulelj-MnincH,  appcUatio 
iiomiac  ainiri  aat  jivomnqUi.  Ki,  ecrh.  od  prijateljali 
se.  radnja  kojom  se  tlo  prijateijit  a  kim. 

prljiiteljAšenJo,  n.  vidi  prijaieljanje.  Kj. 

prijaleljA^iili  m*.  prtjatMia^im  He.  r.  r.  inipf\  riđi 
prijalrljnti  se.  \i}.  prija telja.te  sv,  koji  jedan  dmi/om^ 
tjovovr  prijatdj. 

|>rijatMJaU  so,  Ijam  »e,  v.  r.  impf.  s  kim,  neh 
prijaltdj  nenncn  mit  einein^  amicttm  appello  aliquefn 
ant  propi mptitin.  Kj.  prijateljuju  se^  koji  jedan  dra- 
gome gociiie  prijatelj,  riđi  prijatelja.^iti  se. 

prlJH(«^ljenj«»,  «.  t/iM  litfrtandcn,  junetio  a/jfin*- 
tutin.  Kj.  rtrh.  od  prijaieljili  ke.  radnja  kojom  se  tko 
prijatelji  Ji  kim. 

prljatpljor,  adj.  Rj.  riđi  prijaieljov,  —  J)  den 
I'^rnindeK^  amici.  Rj.  —  2)  det  Be/reundrten,  pro- 
pinqui.  Ki.  sto  pripada  prijatelju, 

prijateljira,  /'.  —  1)  die  Frcundin,  amioa,  — 
:i)  dtt    )'crH'iindtc»  propirtqua.  Rj.  hyp.  prija. 

prijiiti^ljieiiir  tidj.  dcr  prijateljica,  amicae.  Rj.  Uo 
pripada  prijateljici. 

iiriJatMJiti  sp.  lj»m  se,  v.  r.  impf.  s  kim,  »ich 
Uc/reunden^  prnpinqiiitatc  jangi.  Rj.  postajati  kome 
prijatelj,  v.  pf.  tlo:,  o-prijateljiti  (so),  raz-,  b-  (se).  — 
Koji  AH  se  <*a  m^ima  ondašnjim  kraljevima  i  carevima 
udadbiunn  i  ženidbama  prijateljtU.  I>aniea  2.  7ri. 
Kdu  li  eemn  opet  prestupati  zii|iovije«li  tvoje  i  pi*v«- 
teljiti  >'c    s  ovijem  grdnijem  naroditim?  Jezdr.  %  14. 

prlJaCcljov.  adf,  ndi  prijateljev.  Rj. 

prijiitelj6vanjc,  n.  rerh.  od  prijaleljovali.  stanje 
koje  hira,  kad  n.  p.  dvojica  prijtdeljuju, 

priJale1J6\a(t.  prijatMjuj?m,  v.  impf.  Freundxchafi 
hegćHy  amivam  cimc,  Rj.  ff  kim,  živjeti  s  njim  u  jnija- 
tcijttvH,  sa  gloA  o  iza  Ij  isp,  kod  boži^ovati.  —  Gla- 
vari Droliujaiki  najvifte  hu  priiateijovali  «  Crno- 
gorcima. Npj.  4, 4»J()  (Vuk).  Oveo  i  vuci  ne  prijateljt^u. 
Priprava  28. 

nrijatćlj.ski,  aclj.  freund^kafiHch,  amicus.  Rj.  ^o 

pripada  prijiitfijima   ili  prijatelju  kojvma   god.   — 

1}  I'  prijatelj ukome  r<isgat>oru  oni   zakona  <irOkopa 

I  zovii  ove  zjikona  Rimukoga  Krk^anima.  Kov.  3.  'Adra- 


Iirijatrljstvo 


-2U  - 


prijerDJnk 


vicu  prijateljsku  napija  domni^in.  118.  V  zđruvlie 
prijateljsko,  121  (natpis  zdraviti).  *Jpominju<!i  se  Vale 
prijateljske  ljubavi.  Slav.  Bibi.  1,  tHJ.  —  2)  adv. 
Vide(*i  d«  ae  i  on  njima  vrlo  prijateljski  pokazuje, 
atann  rc  a  njim  dogrovarati.  Sovj.  25.  iSamo  (?u  vum 
ja  prijateljski  to  kazuti:  da  se  Ouval«  ^lavenskil) 
rijei^i.  ??lruž.  188G,  769. 

prijnti^ljslvo,  ti.  —  1}  lUe  Freundschaft,  umicitia. 
Rj.  sHpiotno  neprijateljstvo.  —  Uok  ja  gledam  moj 
rep,  u  ti  tvoga  sinu  prob,  nema  pruro/f  pnjulcljfitvu 
meijju  nama.  Poal.  63.  Arhiposliri  su  ud  aiiroda,  koji 
8  Tutrodoin  Srpitkim  nikud  nije  bio  u  prnvome  prija- 
teljstvu. Danica  2,  115.  .S'  kojima  is  knezovima)  je 
živio  u  osobitom  prijatel^ji^tvu.  3,  131*.  Fiiln  li.  brate, 
na  tvoje  lijepo  prijatelj  stro,  koje  imaš  spram  ment. 
Kov.  44.  tfad  se  pokvari  prijati^jsivo  s  <ju^Hiiceui. 
Milo§  5.  Tako  se  sa  svim  yrekine  MiloSevo  i  Ali- 
paAino  prijateljstvo  i  sastajanje.  148.  !r>jarnntti  se, 
udružili  se,  a<:initi  prijateljsico.  Npj.*  đ,  305.  Prija* 
teljstro  8  Rimom,  koje  podrzarttše  Jelena.  DM.  36. 
Du  Me  će  ruj^kinuti  prijateljstva.  217.  —  3)  die  Ver- 
ivandschuft,  neecssitudv,  aff\niias.  Rj.  —  Svojdbji, 
prijateljstvo  po  ženidbi  ili  udadbi.  Rj.  673a.  isp. 
prijatelj  2, 

prijati,  prlja  mi,  i.  impf,  gedeihen,  ijut  anschUnjen, 
ulo,  prosum:  ue  prija  mu  Žto  jede.  Rj.  gU*gol  se  uvaj 
drukčije  ne  nahodi.  vidi  probivati.  —  Mjesto:  »bolt 
mi  Htgda  ne  prija*,  Srbin  bi  prije  kazao:  bob  mi 
udi.  Pie.  43. 

prljntnOsi,  prljatoosti.  f.  osobina  onoga  sto  je 
^njatno,  povoljno^  utjodno.  —  V  svakom  tora  posla 
ima  prijotriosti  i  neprijatuosli.  Zlo«.  174. 

prljava,  f.  djelo  kojim  se  što  prijati  kome.  u  Hrv, 
iap.  sa  postanje  prijavitt.  die  AttmelduHfi.  sa  ohličjt' 
isp.  Izjava,  i^bjava,  p<5java. 

priJAviti,   prijiivim,    r.  pf.   anmelden,    ttuncio.  Rj. 

Eri-javiti.  t\  tmpf.  prijavljivati.  —  Onda  on  upravo 
caru.  PoSto  gn  prijave,  pusti  ^a  cur  predu  hc.  Npr. 
46.  su  Mc,  refleks.:  .Tu  je  carinu  i  Hirnia  .  .  .  valja 
ondje  da  se  prijavi,  i  da   kaže   odakle  je.  Kov.  28. 

prijarljivanjc,  n,  dus  Anmelden,  uunciutio.  K^. 
verb.  od  prijavljivati,  radnja  kojom  tko  prijavljuje 
koya. 

prijnvij  i  vati ,  prijiivljujem  ,  i\  impf.  fiumcldcn, 
nuncio.  Rj.  pri-javljivati.  t.  impf.  pro.Hti  javljati,  v. 
pf.  prijavili.  —  Za  vreraena  Crnoga  Gjorjrjija  /.vali 
»u  tse  kuvazi  momci  koji  hu  u  >Hovjetu<  ntajali  nit 
vratima,  te  ljude  prijavljivali  i  unutra  puMali.  Rj.  257b. 

1.  pr^a/an.  prljiizui,  /'.  die  Frenndsehuftlirhkett 
Gunst,  benvrolentitJi,  officiositas.  suprotno  ueprijazHn. 
zn  nast.  i  ukc.  isp.  bojazan  f.  Značenje  korijenu 
uga^jati.  ljubiti:  prijati,  prijatelj ;  prijatan;  Htaro; 
prijazan.  Korijeni  131.  —  Lopiža  puna.  prijazan 
duga.  DPosl.  57.  Prijazan  u  nebrijeuie  ncprijazan 
je.  lUl.  Veoma  se  rado  napominje  niefrova  igradu 
Dubrovnik.*! )  t^sreantt  ptijasaH'j  druAba,  bezmjerna 
ljubav,  po&tovanje.  DM.  224. 

2.  prijazan,  prijazna,  ndj.  frcundsehaplich.ifiinstig, 
offteiosus,  benevolus  in  aliqtum.  pntvrda  ttpnjaznik; 
1  mole  biti  da  je  pridjev  i:  pnjazan.  Korijeni  131. 

prljaznik,  m.  koji  je.  prijazan:  Bolji  mudri  jest 
protivnik,  neumjetni  ncg  prijaznik.  DPosl.  0, 

prije.  ^  /.  praep.  (sa  jren.)  por,  antc.  Rj.  - 
8  ovijem  prijedlogom  rijei''  u  drugom  padežu  poka- 
zuje da  žto  biva  ranije  od  tinotja  što  sama  sjtaii: 
prije  mene,  prije  »ore,  ild.  Kj.  Ne  valja  h«  izuvati 
pnje  V'jdc.  Vos].  11)6.  Ja  (i  mlada  ponude  nonila  .  .  . 
i  janjeta  prije  prtmaljeija^  zrijanico  prije  kukariee. 
Npj.  I,  286,  Uputni  nevjrsta  untane  prije  sviju.  Kov. 
Dl.  Ovi  an  ftvi  razgovori  bili  prc  Miloša^  a  kad  on 
and  do^je  .  .  .  MiloA  124  ^pre  h  i.ft>  ijvvuru  mj.  prijcl. 
Tako  ih  brao  (^preme  na  traj^,  da  prc  mcsera  dana 
dogju  opet  u  Ćupriju.  126.  Prije  Adamu  bila  jv  sva 
zeuuja  samo  sinje  more.  Priprava  14.  Jedna  polovina 


pada  prije  rogjenja  Ilri^tova,  a  drupra  poslije.  83. 
Molim  dakle  prije  sverja.  da  se  ćinc  iskanja.  Tim.  I, 
2.  1.  Rudu(^i  da  ae  a  Crnini  t^jorjgijem  poznavao  joS 
od  pre  Ncmućkotju  ratut  za  to  pa  je  sad  Gjorgjije 
jedva  doOekao.  Danica  4,  12  (od  prije  dra  prijetllotta). 
vidi  urijed,  prejrje,  prigje ;  prvlje.  prvo.  —  II,  adv. 
—  I)  ehtfi'or,  anteu,  —  a)  Kako  jo  prije  bilo,  tako 
je  i  sad;  i  prtje  i  poslije;  od  ftrije  (vidi  otprije).  Rj. 
Ona  dva  konjika  joS  su  pre  od  carevoga  sina  bila 
doMa  u  dvor.  Npr.  48  iprije  od  isp.  ponize.  Rj.*  XI). 
Lovac  pole^rne  iz  pu&kc  da  pa  ubije,  a  ovan  se  za- 
trtM  te  njee;ft  pre  robovima  ubije.  t»5.  Udare  neprija- 
telji na  Celino(rn  tasta  na  dve  strane,  da  nije  znao 
kuda  pre.  20*'..  Vojvo*li  Je  to  i  prc  i  posle.  Npj.  1,  301 
(1.  j.  1  prro  i  pijšljednje^  uigdfu  vife  u  svome  dvoru 
ne  i5e  u  slavu  uapijiUi.  Vuk).  Al'  eto  ti  pafte  i^eidim«. 
Onda  mu  je  care  i)e8Jcdio:  »^lugo  moja,  pažo  Seidime! 
kamo  se  ti  prije  na  divana?-  2,  454.  Navale  što 
prije  da  zavladaju  i  p:radom.  Danica  3,  143.  Da  gle- 
daju, da  one  Turke  u  ('■al^ku  eas  pre  predadu  ili 
istcraju.  Milo^  81.  Recenzija  protiv  ovoga  Srpskog 
rječnika  izii^e /»»-ijc  od  fijegfu  Rj.'  XI  (isp.  poviie  Npr. 
48).  No  žta  (?u  prc  da  kažem?  Siraž.  188*,  382,  Da, 
kad  mu  bude  volja  natrag  ih  (dukate)  uzeli,  na  dra 
mjcstca  prtje ]i\vi.  DM.252.  vidi  prijcd,  pregje,  prigje; 
prvo,  prvoi?.  —  bj  prije  nego.  cidi  nego  2c.  isp.  pred 
II.  pred  što  će...  —  c)  prije  dok  ne...  prije  dokle 
ne:  Niti  ćeh  ao  s  tim  detetom  što  ti  je  pod  srcem 
pre  rastati  dokle  ruku  preko  tebe  ne  prebacim.  Npr. 
56.  Nijesu  prije  hćeVi  presugjivnii.  dok  i  odu  drugu 
dvojicu  ne  saslušaju.  Danica  2,  133.  Muzički  pnje, 
dok  se  nije  m  muum  uclru:žio  . . .  nije  tra£io  ■ . .  Odg. 
na  ut.  27.  isp,  dok  I,  dokle  2,  —  *■£)  cAe,  d.  *.  leiehter, 
prius,  potius :  prije  t?e  dati  meni  nego  tebi,  Rj.  kao 
e-olij,  lakše:  Car  nama  ne  vjeruje,  a  vama  će  vjero- 
vati prije.  Danica  JI.  151.  Mjesto:  =bob  mi  ui^da  ne 
prija*,  ^rbin  bi  prije  kazao:  bob  mi  udi.  Pis.  43. 
blavenski  će  ga  prije  navesti  na  pogrješke,  nego  Ćid 
mu  pomo(?i.  f»*).  Koji  pr^ije  Oiue  prepiranja  vego  li 
Božij  napredak  u  vjeri.  Tim.  I.  1.  4  (magis  qHam, 
mehr  als). 

prijeboj,  IM.  —  1)  (u  Budvi)  ^to  dijeli  jednu  sobu 
od  drugi',  die  Scheideuand^  parim  intergerinus,  cf. 
pretin,  pregrada.  Rj.  vtdt  i  tin,  pt^rda.  —  2)  (u  Hrv.) 
u  vodi  od  kolja  i  pru**a  radi  lovljenja  ribe,  AH  Fisch- 
zaun.  Rj.  ~    pij-jeboj,  od  osnove   koju  je  u  prebiti. 

prij^t^nc**  p^ij^ć(.•a,  m.  |u  C.  G.i  der  gerade,  naehste, 
kiirzestc  H^eg,  projimum.  ef,  preOac:  otimao  prijef^cem. 
Rj.  prijeki  put.  —  Ne  ^lilta(j)  kad  ima*  prijecae  suh. 
DPosl.  72.  isp.  uiiprK'ac. 

priji'fanjc.  n.  Rj.  verb.  od  1)  prijećati,  2)  prije^ati 
se.  —  I  a)  radnja  kojom  tko  prijtča  što^  u.  p.  opanke 
(das  Rinden  [der  Opankeu]  in  die  Quere  (iiberzwprchj, 
consartio  transvcrsa.  Rj.i.  —  b)  radnju  kujom  tko  pri- 
jeea  kome  što.  ~~  2)  radnja  kojom  se  iko  prijeea  na 
koga  (das  Ansehen  iiber  zwerch,  aspectus  torvus.  li\X 

priJtV'nO,  prijeOam,  v.  impf.  Kj.  c,  pf.  .•*lo(:  isprijc- 
ćati,  /.aprijei'-a:i.  ra  ;iy.v((iiyt'  isp.  prijeko,  poprijeko.  — 
i  a)  u.  p.  opauke,  nbcr  znerch  hinden,  per  lran.i- 
verstim  ligo.  Rj.  —  0)  prijećali  kome  što,  kao  sme- 
tati mu:  ]  ja  bih  konja  jezdio,  ma  mi  kosovi  u  pla- 
nini prijeraju.  DI'osl,  28.  I*rijera  mu  put  slamica. 
lol.  isp.  prepreka,  —  Jč)  sa  se,  relicks.  na  koga,  eiurn 
gchel  anschen,  obliifue  intucor.  Hj.prijcćuti  se  na 
koga,  kao  poprijeko  ga  gledati,  —  Prije^ai'Bc  kako 
vlnAka  nevjesta.  DPosl.  lOl. 

prljcćiiik,  m.:  Kroz  cijelu  naSu  zemlju  (a  prijec- 
nil'uj  ima  I72*i  milju,  dakle  do  njene  sredine  W!n 
niilja.  Priprava  101,  Durchmeftnei-,  aiametrua. 

prlJoOllJak,  m.  ticr  abgrhatune  Fusa  eines  hratcnden 
Lamms.  der  als  H*tkcn  den  u*uigeu:eidetcn  Bauch  rn- 
.tamnienlifiltj  ;»<t.s  agni  rcscetus,  ct  fibnlae  loeo  venirem 
eontinens,  cf.  za|K>njaf^  Rj.  sto  se  osijcče  jagr^jdu  od 
noge,  pa  se  njitw  šapne  gdje  je  ratporcno.  vidi  i  pa- 


prljoeenjp 


lirijokor 


prtSik,  HpiniHtaV.  —  prijecnjak  (udjektivu  pred  »ja« 
ofln.  u  prijeku  Osn.  2til>. 

|>rlJ4VdBle,  «.  das  Drohen,  minntio.  Rj.  verh,  od 
prijetili,  raanjtt  kojem  tko  prijeti  (konič).  inp.  prijetnja, 

—  U  obtM'HDJe  ne  uzdaj  mc,  r  od  prijerrnjtt  ne  boj  bp. 
DPosl.  Ul. 

liriJiViT,  »1,  lu  Dubr.)  dcr  Kumpf,  puijnn,  cf.  pri- 
jc^ron:  knd  je  bio  nekakav  prijeeer,  ou*!«  jp  o%'aj  ^'r«d 
iz^foreo.  {iy  prije-tVr,  f.  j.  prijeljtr.  /:<«>  ftorlnit  kud 
se  ljudi  pretjernju.  prfgone. 

prfj^i'i,  prijugjeni,  t*.  pf.  Rj.  prije-6',  prije-jti.  isp, 
Wi.  u  wf.  (lovoru  pr^iM,  prć^'jem.  r/ Ji  proi<^i :  preljei'i. 
preljcsti.  isp.  prejuimnriii.  v.  impf.  preta/iti.  —  1)  n.  p. 
prekn   vode,   preko  brdn,   hinilbergcheu,  irannco,   Uj. 

—  Po^leu  He  Oovjek  ne  može  povampiriti,  vet?  nko  dii 
preko  tijega  mr(ca  preleti  kuka  ticH,  ili  dnigo  kakvo 
žirifu'e  prijetjje.  Rj.  75*n.  Tako  na  OKinle  itlurjekine 
prijefjje  imt  LfosjMMlin.  Rj.  yr)b.  Ljudi  TurKkoj^H  zukona 
prešli  u  Uimaki  zakoti.  Rj.  4'jr>l).  Premostili,  prije^H 
ihhIu  moHtom.  Rj.  57»ib.  PrcSttrši  preko  vnprije  dofQo 
u  jedno  selo.  Npr.  Mi(.  Brte  pretfju  ntt  onu  afranu. 
139,  Dogju  nu  nekak«  veliku  rijeku  i  ne  mopii  prije>H. 
292.  PriJ€tijo»e  u  zemlju  Njeniiićku.  Npj.  4,  2(l7.  I'a  ('u 
Mjkc  spustiti  niz  Urinu  ...  uu  Ti6iru  h  vojakom 
Drniu  pi'etH.  4,  239.  Pisari  ti  prvom  s»  redu  bili 
prešavši  odovttd  učeni  Ijiidi.  Nov.  Srb.  1817,  (jiilJ 
(odovud  =^  i/  Austrije  u  Srbiju).  Drži  «e  za  nesretnu, 
kad  zec  preijje  pui.  Npj.'  4,  XLli.  Otuda  je  prciao 
nu  dijalekte  Srpskopa  jezika.  Straž.  188<;,  1288.  On 
otide  od  njejrn,  i  prijeg^je  jedno  potrkult^te.  Tada 
re(5c .  .  .  Car.  JL  5,  111.  PoturfivSi  ae  opet  prijegjc 
k  pravoslavnoj  rjeri,  DM.  U)2.  Kuko  te  zemlje  prijc- 
tjjose  od  Srbije  k  Bosni,  tako  i  danak  prijepe  h  njima 
od  grpskih  vladalaca  nn  homntke.  2^6.  I  Inim  riječi 
priMijch  iz  tudjinstra .  .  .  ostalo  ih  je  malo  samo 
iie.-*iiomenutijeh.  Korijeni  III.  m  ae,  pasft.:  Kako  se 
prijajje  Velehit.  Kov.  22.  —  2)  iiherlaufen^  erundo^ 
n.  p.  vino  preko  kace,  jelo  preko  lonca.  Rj. 

prljcd«  (po  ju>-.  krnj.)  rifU  prije.  Rj.  i  sijn.  ondje. 

—  f)  praepof!.:  I>a  bi  mene  ne  rodila  majka,  ako 
joj  se  osvetiti  ne  l'u  prijed  s'dm  i  zore  bijele!  Npj. 
1,  474.   I.jubovea  .  .  .  koj«  re  ti  tamnjet'   u  tamnieu 

prijed^  brate,  redti  t  hrtmena.  Kov.  HI5.  — *ij  adv.: 
AV  je  prijed  Ture  doliuilo,  Vrni  likee  koje  vrijed 
bilo.  Bj.  Te  ćt  o<lmfth  biti  kao  Mo  je  prijed  bila. 
Npr.  132.  Uft  je  ^i^rjn  joft  jednom  prije4  nego  li 
nmrem.  2.')*i.  Tako  He  <^itanu  ne  klanjao,  a  ^trijed  mi 
Rop  dao  smrt!  Posj.  ;i|(».  DuŽnoHt  je  moja  bda  prijed 
zahvaliti  va^oj  avjctloHti  na  ovome.  Javor  188.'),  13IK 

prlj^djct,  m.  vidi  predjel,  kraj,  meteh :  (tefjend, 
Laridffrhaft,  regio.  —  Jezera,  prtjcdjel  prije  u  llerce- 
jTOvini  wid  u  Crnoj  Uori.  P.  Hudmaui.  ARj.  IV.  fi:i7b. 
Od  Durmitora  do  Pirlitura  i  od  Tepaea  »10  Sftnniacn 
ima  preko  4(»  jezen* ;  h  tojra  ^e  taj  eio  prijedjel  kov© 
»Jezera*,  a  ljudi   >JeEerrit.  Cila«.  40,  38. 

priJAdjernk,  prijMjevka,  m.  lu  Hrv.)  riđi  preKtnte, 
cf.  pridjcvak.   Rj. 

prijedlog,  «i.  prijed-log.  tfip.  predložiti.  —  J)  u 
nram.  praepoftitio:  iMim  o^tro*;«  •;laKa  na  prcdlvffu, 
imaju  na  druponie  aIo(ru  ^Hi«  hu  znakom  ",  ii.  p.  [>r<V 
dSlft.  PorI.  XLI1.  V  složenom  (obliku)  ft  prijcaloijom 
koji  se  »vrbuje  na  ^ii(rhwuo  dolazi  »i*  dodano.  Istor. 
386.  Osim  priloffa,  prijedlotja^  anve»i  i  usklika  .»»ve 
drupe  riječi  mijenjniu  oblike.  <M»1.  1.  —  2)  dn-  Vor- 
sehliig ,  Entirurf:  Napominjem  ...  da  je  nekoliko 
predioffa  hiln  izrađeno.  O  fcv.  t).  21>.  Hor-e  li  skiip- 
Atina  primiti  prijedlog  vladin  o  (fvo/.denom  putu  1 
Pom.  KIO. 

PrIjMor,  w,  —  J)  planina  u  Turskoj  krujini  koja 
Be  uast.'ivlja  od  Korjue.  —  H)  varo^ien  blizu  te  pla- 
nine, Rj. 

prijedor,  m.  tidi  proder,  pridori.  RJ.'  vidi  i  kila, 
preHojfa. 

|irij^pt;liivien.  /'.  {n  Orblju)  na  jarmu  naiiinjeno  dn 


se  oje  može  primn(?i  k  jaCemu  vr>lu,  da  bi  itinbijemu 
bilo  lak^e:  Poginu  kao  vo  va  prijegltiricu  (Po8l.  250). 
Rj.   —  prije-jrlavica,  (pre-l,  drugoj  poli  osu,  u  plava, 

pHj^KOa,  m.  —  1)  der  Karupf,  pugna,  cf.  prije<r-er. 
Rj.  eidi  prijetjer.  kao  horha.  —  Opomenite  se  pre- 
gona  icmrgjtt  RadoMlava  i  Vladislava.  Vid.  d.  18«>2, 
18.  —  2)  riđi  ^\&n  (u  vinopradn).  Rj.  svaki  od  dije- 
lova u  koje  se  razdjeljuje  vinograd.  —  prije-gon  (u 
uttoć.  govoru  prć-poni.  ii^p.  ])repnuii,  preponiti. 

prijelidd.  ni.  (u  Cnnn.)  Ingja  koja  prenosi  $lo,  dus 
Tran>^mrtHrhill\   narigium    vectorium.   Kj.   prije-hod. 
isp.  prehoditi.   —  PriHlan,  mjesto  pdjc  pristajti  prijc- 
I  hodi.  Rj.  filiHb. 

I  prijMininuk,  prijMiranka,  m.  vidi  prijeranak.  što  ae 
prehrani  (preeara)  preko  :iine.  —  hrana,  pohrana  .  .  . 
prijehranttk.  Korijeni  217. 

prijek,  prij?^ku  (prijeki)  adj.  n.  p.  t^ivjek,  ftchroff, 
itsper.  Rj.  »upmtuo  blap.  —  (Jn  pjevojci  prjeke  rijeci 
knže:  »Ku^ko  jedna,  a  no  <*eri  moja  I  Npj.  2,  ii8I. 
Odpovor  blap  utiJava  pnjev,  a  rijei  prijeka  podiže 
srduju.  Prif.  K»,  1. 

prijeki,  adj.  —  1)  gerade,  nnchslr,  kftrzevte,  rai»M, 
prorimiift,  n.  p.  put,  lijek;  prijeka  smrt,  plot^liih^ 
repentiniM.  Rj.  couip,  prT-i^.  —  Dd  jednoga  kraja  do 
drupopa  ove  raepje  prijckijetn  putnu  ima  oko  t^etiri 
dana  hoda.  Rj.  7&a  (.suprotnu  zaho<ini  put.  rMli  7m- 
hodau).  Hvjeiuj  mene,  moja  stara  majko,  kuda  mi  je 
»ad  itf(  najpreče.  Npj,  2,  303,  (Jrad  se  plijeni,  u  Imbii 
ne  (^eftlja.  (Kad  se  ko  zabavlja  kakijem  bcaporilienum 
kad  bi  trebalo  što  mnogo  preče  raditi).  Poal.  45.  Uz 
barjake  ontanu  samo  oni,  koji  uiieau  prečega  puta 
imali  svojoj  kiit^i.  Daniea  3,  198.  Njepa  hi  najpreče 
I  hilo  predati  u  Peoprad.  4,  2(1.  Da  bi  ne  u  ovome,  za 
avuko  liruMvo  Ijuanko  najprečemu  poitlu  poHlavila 
j  kakva  uredba,  n,  41*.  Mislim,  da  je  društvu  sad  naj- 
I  i)reče.  da  ono  samo  narodni  ji'r.ik  njL*  pozna.  Pis.  2*i. 
I  Po  tome  8U  taki  argumenti  najpreči.  (tPN.  4.  Pripada 
mepju  najpreče  potrebe.  Rad  6,  lil7,  —  2)  koji  idcy 
prostire  .*c  poprijeko,  tptcr-,  transversarit^s.  suprotno 
dn^-nr  —  V  sremskim  aelima  ima  ponajviše  samo 
jedan  ^or  duž  eelop  sela:  -dužni  J^or*,  a  drupi  pa 
proHeea  (obit^uo  kod  crkve):  preki  Aor.  ARj.  II.  yi2b, 

»rij^klad.  w.  dcr  Seitetn<tein  am  Herde.  damit  die 
Kiotzc  nivUt  auneinauder  fnllcn^  sasum  ctmtinetis 
ligna  fiitper  foco  (in  den  Baucrkiirhcn),  cf.  prijekliuJiiik, 
Rj.  kamen  sa  strane  na  ogujiitu  (u  knhinj'tma  se- 
ljut  kim),  du  ne  tn  drtnt  spala  sa  podglarka.  riđi  i 
prekladanj,  zplavac.  prije-klad  \iHt.  pr^klad).  —  Tako 
Hijedu  ko«u  ne  plela  na  oiMno  ognjiSle  {i\\  pri^jeklad)! 
(GjevHJat^kaK  PohI.  :^1o.  Značenje  (korijenu)'  motati, 
odalle  starljuti,  ^^lagati:  k lasti  .. .  prijeklad ,  prije- 
kladnik.  Korijeni  2.'il. 

prij^kltidnik,  m.  (u  C.  U.)  vidi  prijeklad.  Jtj.  vidi 
«  prckhiiliiuj,  xplftvae^ 

priji^klel,  m'.  [n  V.  (3.)  vidi  pre^fradak.  Rj.  i  syn. 
ondje,  prije-klei  (pr(^-klet).  isp.  Klijei.  dan.  prekle^id, 

prijeko«  Rj.  adv.  —  J)  hinilher,  trans:  otišao  pri- 
jeku Ml.  p.  iz  Srijema  u  Srbiju  Ui  iz  Srbije  u  Srijem). 
Rj.  —  Nemoj  uo<!-iiri  aoeiti  u  polju  u  puattnii,  nego 
prijcgji  prijeko.  Sam.  U.  17.  iti.  —  2)  prijeko  lud, 
j^ur,  plane.  Uj.  kao  pr?-,  r>eoma,  vrlo:  Car  Ouju<'i  to 
1  viđeni  prekoUjcpu  gjerojku  obraduje  »e  i  obe<?a_joj 
da  će  je  vjenčati.  Npr.  2G0  (=  prijeko  lijepu),  ."^lo 
je  prijeku  potrehno.  O  Sv.  O.  14.  Ali  Ru  za  to  oni 
prijeko  poirchmt  dopuna  n^tnlijcm  xbirkama.  Rad 
13.  231. 

prijekor*  w.  dcr  roneiir/",  o^prolirium:  Prijekor 
je  prgji  imI  »mrti  lPf»**I.  2'"2).  Rj,  prije-kor.  isp.  pre- 
korili, vidi  korbii,  ukor,  ukurba.  —  Probudit^e  8e, 
jedni  na  iivot  vjerni  a  drugi  na  sramotu  i  prijekor 
rjevni.  Dan.  12,  2.  Vladika  po  kratkoj  molitvi  da  bi 
f  lospod  dao  da  bez  prijekora  OAveti  novu  crkvu,  po- 
kropi  ft  obje  atrane  ploOn.  DP,  337. 


prijekoran 


216 


priJvKtU|i 


prijekoran,  prij&korna,  adj,  prekoren,  heMhitttpfi, 
opprobrioaus.  ej.  prekorftn:  Prijckuma  biti  do  vijeka. 
OsUtjemo  vazda  prijekorni.  Rj.  vitli  i  ukorau.  —  Ci- 
eanskii  torbicu  prijekorna  večera  a  poredni  riićak. 
Pofll.  344.  8iu  »r Amolan  \  prijekoran  unropa5(^iije  ooa 
i  otigoni  mater.  Prif.  19,  2ti.  NaSiivSi  ti.»  na  polju  | 
poljubila  bih  te,  i  ne  bih  bila  prijekorno,  Pjca.  nad 
pj.  y.  1.  _  I 

priJHuz,  m.  Ej.  iap.  prelazak.  —  1)  na  vodi,   die 
Furth.  vadum.  Rj.  isp.  brod  1.  —  t^kakalo,  pnjelus 
na  Todi  gdje  se  prelad  »  kamena  na  kamea.  Rj.  tj85b.  , 
—   2)  na  plotu,   der   Uehtrnteig  (oMetr.)   iiher  čine 
Hćcke,  die  Steige,  tritmicensun  ih  .tepe.  Rj.  —  Nogo-  ^ 
atup,  9)  prijelaz  preko  plota,  gdje  He  samo   prekora- 
čuje. Rj.  423b,  —  3)  u  itmnom   smislu;  der   Veber-  ' 
ffttm/,  transitua :  iHrvati)  kojijeh  je  jezik  kao  jyry>/(i* 
iz  Krunjifkogu  u  Srpski,  Kov,  7.  To  »u  umjeStva  vrlo 
zapletena,  i  mnogo  se  znauja  i5t<»  da  He  pronagju  evi 
prijelazij    preko    kojih    eu    prelazila,    dok    su   pO!*UiIft 
ovaka  kako  su  danas.  Priprava  149.  Ali  jeje/.ik  njihov 
(kaikiuaon)  priJeUis  od  nOrogti   shn'efiskogii  na  nuj- 
hliii  .-iu^tjedni.  Dioba  5.  i 

priJMog,  m.  njiva  neuf.'areua,  n.  p.  ovaa  ne  može  I 
na  prijelogu  dobar  biti.  cf.   ledinu.   Rj.   vidi  i  pre-  | 
ložniea,  cjelica,  živica  2.  prije-]og,  tijtvu  koja  je  pre- 
Uiitla. 

prijelom,  tu.  n.  p.  pdje  se  prdunia  kakva  planina 
pa  na  dnipu  »tranu  ide  na  niže.  Rj.*  —  m  postanje 
isp.  prelomili. 

prlj^ini^f,  ni.  vino  koje  ae  oto£i  ispod  leda.  Rj. 
pnje-mcl,  ii<p,  premetnuti,  premetali.  i 

prijenos,  m.  der  UthijuHtf,  die  Unitrttgting  des 
Keiches  und  der  l^atenc  in  der  Kirche^  circumlatio 
poc¥li  sucri.  cf.  vahod.  Rj.  prije-no«  htd  ne  što  pre- 
nese, prenosi,  n.  p.  patir  i  diakoti  po  crkvi. 

priJt'nuH,  prijenem,  v.  pf.  (u  Boci)  ridi  prionuli. 
Rj,  pri-Jenuli,  pri-ouuti.  Rj.  pri-ji^nuli,  prionuti,  k?. 
impf.  prianjati.  —  1)  kao  prilijepiti  ne:  Pogje  da 
uzme  ćtap;  ali  kako  ^\\  se  prihvati,  prijenu  mu  jedan 
prat  pri  njemu.  Npr.  I4y.  AT  mu  denuu  usahnula 
ruka  a  jni  ruci  sablju  prijanih.  Herc.  21.  —  VJ  na 
ito  ili  sa  što:  No  na  ariš  Turci  prijatuk.  Npj.  5,  117. 

prlj^pek.  IH,  vidi  prepećeuica.  Rj.  prije-i*ek,  isp. 
prepeći,  riđi  i  prepeka.  prepečena  rukija. 

prijepis.  Hl.  Kj.  prijepis,  i^fp.  prepisati,  prepisivati. 

—  j)  aie  Konscription^  cumtcriptio.  Ri.  kao  popis : 
Pokupi  mi  po  valoj  Udbini  Udbinskijeh  na  gla&u 
junaka  na  prijepis  pet  eloliuu  dru^iu  Npj.  3,  110. 
liigje  zapovijest  od  ćesara  AvguaLa  da  »e  prepije  sav 
svijet.  Ovo  je  bio  prvi  prijepis  xa  vladanja  Kirinova 
Sirijom.  Luk.  2,  "2.  Kaci  Joav  pokaže  uaru  prijepis 
ud  jedanaest  plemena,  David  se  prepadne.  Prip.  bihl. 
76.  —  2)  Ahsehrift,  copiu:  Parija,  2)  Ahsehrift,  eopin. 
cf.  prijepis.  Rj.  481)a.  Ovo  pismo  pnrtlao  je  u  oritji' 
naliL  (h  ovaj  odgovor  un  uj  u  prijepiau).  Sovj  li». 
Ovo  je  prijepis  vd  knjige.  Jexdr.  0,  6.  Pisnio  Uro^  V 
niie  ni&ta  druj^o  uejjo  prijepis  a  pisma  Duhanova. 
DM.  aVS,  Pokazuje  daje  u  njemu  \u  rukopisu) />r*- 
jepif  vrlo  rjcran.  »Star.  1,  5. 

prlj^plet,   m.  prije-plet.  isp.   preplesti,  prepletati. 

—  OreApa,  riđi  Mipljika,  (^earna,  prijeplci.  Rj.  UJI«. 
prepleteni  te£  na  rukavitna  od  ku.^uljc,  vidi  i  rasplet, 
Bplel,  kiibruz, 

PriJt^puljNi*,  Prijtipo^jea,  m.  Einer  ron  Prijepolje. 
Rj.  čoi'jtk  is  Prijepolja, 

PriJ^^polj^e,  l'rijt^po^jćeU.  n.  momiV  ili  ilijele  ja 
Priiepolja:  Hježi  jadno  momtJe  Prijcpoljit.  Rj. 

rrijt'nuljt*.  n.  criid  i  vaioS  u  Hercegovini  (na  rijeci 
limnj:  P:i  kad  dogjt^  Prijepolju  tvome.  Rj. 

priJJTHltok,  prij^^^iMkl^  m.  vidi  izvoda.  Rj.  prije- 
(h)fanak,  Uto  .sf.  preltrani  {prtinva)  preko  time.  vidi 
prijehmnak.  —  Od  kofca  povrća  nij*'vlan  siruk  prvopa 
ljeta  ne  prerasle  i  no  uevati,  od  onojfi  ***^  u  jeHen 
osUve  ixvwle  ili  prijeranci^  puk  w  wn  proljeće  nanovo 


posade  te  prorastu  i  ucvate,  i  tako  ee  izvede  sjeme. 
Rj.  220a. 

prljeruv,  tw.  der  (htihcn,  dit  Fnrvhe  im  TVein- 
hevge,  /b-v.su  vinetit.  Rj.  prije-rov.  isp.  preroviti.  hratdtt 
H   vittograda. 

prij^sad,  »».  Rj.  prije-sad.  isp.  presaditi.  —  JJ  (u 
Boci)  ?to  He  pretšagjuje.  n.  p.  VL>(?ka  kakvu,  vidi  pre- 
sada.  Rj,  isp.  pi-esadnica,  prisad;  bUj^jenica.  — 2)  \u 
linrauji)  vidi  prijesjed.  Rj.  pčele  sa  pnplodak. 

prJJt^sadnii'H.  /'.  oblada  voćka  koia  je  a\  presagji- 
vanje,  dtr  ,Sd:ling,  tuleola,  cf.  prisad.  Rj.  istp.  prije«ad 

1,  /  sgn.  ondje. 

prijesan,  prii^na,  adj.  n.  p.  meao,  prijesno  meao. 
rones  Fleisch  (koje  nije  soljeno  ni  su.^eno).  mlijeko 
(koje  nije  kiselo),  hljeb  (koji  nije  kiseo,  u.  p.  popa^al, 
runu  ikoja  nije  btara,  ne^o  odmah  kad  rte  ćovjek  rani), 
kupus  (koji  nije  kiseo^  ne^''o  onako  zelent.  ko£a  (koja 
nije  snha.  nego  onuko  odmah  kad  «e  skine  sa  živin- 
ćeta),  frisch,  rectns:  bez  (koji  jo^  nije  ubiieljen)  nn- 
tjehleiihtts  Lrinu'and ,  linttnm  non  insoialum.  Rj. 
pri-jeaan.  vidi  i  litzt*,  fre^ak,  f^I^ak,  vri^k,  malo- 
preAnji,  prvaJnji,  skorašnji.  ji/rijVjian  {upravo  skorašnji, 
]i(i  lom  ne  preragjen);  prijesnao,  presnoĆa.  Korijeni 
2y5.  —  Pojraća  i  pri^uira  nijemu  u  kva.s  nego  » 
prijesno.  Rj.  4y7b,  Ilranilo  t»e  (dijete)  prije»ntj«m 
korijenjem.  Priprava  43.  A  du  su  iprvi  ljudi  životinje) 
sve  prijemne  i  bez  /aćina  jeli,  to  pw  rnKumije  i  pti 
sebi.  1&2.  Tijesto  pone.^u  prijesno.  Prip.  bibl.  43. 

pHj^sJod.  m.  dir:  \ach::itrht  {von  dcn  Bienen)  sur 
Fortpfhtnzung,  fetus  apitm.  relictus  propaginis  ergo: 
1  sto  suda  iVla  prije^jtda,  Rj.  prije-fijed.  tt((i  pr^esad 

2,  peelc  iu  priploduk. 

prij^tijt'k,  m.  oko  u  ambaru.  die  AbtficUnng^  das 
I\tcli  (ini  Maga:in),  loculus.  Rj.  prije-ajek.  rtp.  pre- 
sjeći. —  »Sedoii.  zanu^Ijeu,  u  svoj  presek,  XIob.  79 
(coupč).  vidi  pre>;radak,  prijeklet. 

yirlj^sla(*el,  ptiji^slaćaka,  w.  pl.  riđi  prealaOci.  Rj. 
i  oklizoiine.  poslastice,  elnikifti, 

prij^snav,  t«.  (po  jugozap.  kraj.)  Art  Kuchen,  pla- 
centae  genns:  Hvaćcm  imu  prilika,  a /^rijt^nucu  lopar 
(Pobl.  271^).  Rj.  nckaka  pogača  što  nije  u  kvas  nego 
a  prijesno.  Lud  bi  dva  prijesnaca  izio;  a  tko  bi  mu 
ih  dao,  Uigji  bi  bio.  DPosl.  57. 

priJ6slo,  prij&»tola,  m.  priJ^stol»  m.  prijestolje, 
n.  der  'J'firon,  thronus.  Rj.  prije-stol.  —  Tako  mi  pri- 
jestohi  Božjega!  Posl.  iKH.  Stupi  mt  prijestol  Srpski 
Lazar.  Daniea  2.  70.  Bogorodioa,  koja  stoji  n<i  prije- 
siolu  nebeskom.  Kov.  70.  Tako  nar  sjedi  kao  i  ostali 
ljudi,  ali  se  njegova  etoliea  ne  zove  stolica,  nego 
I  prijesto.  Priprava  72.  Svr^e  a  prijestola  dva  neaako- 
nita  otiraaća  . . .  na  prijcsto  sjedi  »manja  . . .  održa 
.ne  na  prijestnlu  .  .  .  flinovi  stupali  n'i  prijesto.   DM. 

3,  Pravo  naslijediti  prijesto.  11.  časna  trpei^a  ili  pn- 
je^tol  HriAta  cara.  DP,   H). 

i  |irlJt\stdlnT,  adj.  što  pripada  prijestolu:  Thron-, 
throni,  —  Državne  stvari  jož  ne  nadiaća&e  u  porodii*i 

I  Htarih  rat^uua  oko  prijcstolnoga  nahfjcdstva,  DM.  14. 
Vjem^nje  i  velikušupausko  ^06lojan»lvo  bje^e  sasta- 
vljeno  sa  Htarje-^tvom   i  prij&siolnim   v\jcsivm   cijele 

'  8rbije.  i». 

prij^$t^luifn,  f.  prijestolna  varoš:  Okrenu  nino^e 
crkvo  a  pvesiolnici  i  po  kraljevini  u  jedinstvo  srimj^kom 
crkvom.  <tlas.  21,  2K7.  I?,  ove  prestonicc  Bosannke  4tz 
Sarajeva)  tckar  ću  ti  pisati.  Zlo?^.  142. 

I  prijestup,  m.  Kj.  prije-stup.  isp.  \treHtt%\ihu  pre- 
Htupali,  —  t)  ove  je  K^odine  prijcalup,  heuer  tst  ein 
HeUaUjahr  (ncii  dadurch  die  tenertagc  am  eitien 
Tag  veiter  hinuHitruikenJf  cst  auniis  intfrratiiris, 
Rj.  isp.  prij('8(npni.  —  Ove  frodine  ^fcoje  nije  pri' 
jestHp,  i  zato  ima  »limo  360  dana)  vlada  planeta  Ju- 
piter. Danica  1,  XIX.  —  2)  vidt  prentupak.  Rj.  — 
Prijestupom  zakona  smmotiA  Bi^a.  Kim  2,  23.  Neka 
donese  na  žrtvu  (iiwpodu  m  prijeti  a  p,  kojim  je  zifri- 

i  jeiiUf  dv\je  grliv«.  Mojs.  Hl.  5,  7.  Kad  At  učini  pri- 


prijt'stupiii 


—  217  - 


prikazirnf 


jesiup,  OM.  3*)2.  KiiH   je  rr   krimitudnoni   prijrMupn 
zatvor  ran^ao  pomori  Ha  ac  ilokii^.p  lifpin.  '.MVl. 

prijestupnu  '"(/■  ■^■'"  prip'ttiit  prijt-Muim  1.  — 
Prf!itiifinoQit  tfo*iištH  l»re^jij<'h  /-cnii  nitiževi  Ht*  ra- 
duju. dpJbi.  un 

prijo.sdji.  adf.  ii)  Diibr.)  vidi  pre^jiižnji.  Rj.  (od 
pnjt].  Hvn.  l^Jti.  i<p.  proSasti,  proJav^i,  proMi. 

pr1J4*§(Ak.  '".  iHk^Lk:t  plnuin>«ka  tniva,  einc  Ari 
l'jiuitzc  (iiejtmjeltci  OeitikUi'.  Kj."),  hcrbuv  ijenun  {ye- 
nistn  jmtfUUilis  L.  Rj.*).  Kj. 

prljet,  wi.  (u  Bori)  kad  ini  velikoga  Ifuda  zaboli 
wa  ple(*i,  der  Sluh  in  thr  ScknltiT,  pututiti.  \V].  lAp. 
UBJed.  —  Duniiiv.,  Korijeni  285.  dovodi  rijuč  od  ko- 
rijena od  kotfii  je  ffl'igol  -prijeti,  značenje  (korijenu) 
udarati,  buttli :  prijet. 

-prljali,  preiii,  tfUujol  »e  dolazi  ovako  prost,  netjv 
mtiio  santu djcii :  di>-priji'ti,  o-,  o<la-,  po-,  pri-,  ii*,  /.a-. 
odu-,  (»odu-,  r.  impf.  slož.  dtVpirali,  iv-pirati,  itd. 

prijetiti,  prijetim,  r.  pf.  drohen,  ininor.  Kj.  r.  pf. 
slor.  |K>-prijttiti,  pri-,  za-;  v.  ttnpf.  slož.  po-preOivaii, 
priprećivati.  —  Mai^ija  za  njom  preteći  pesnicom 
rekne:  ■  t'ekaj  nesrećo!-  Npr.  185.  Batina  ima  dva 
kraja.  (Karl  ko  prijeti  kome  da  će  ga  lući  , .  .).  Pohl. 
11.  Koji  ttiHOffo  prije.ii,  s1»1ki  OHvei^uje.  143.  Kakva 
to  uioie  bili  rojskii  od  drugoga  naroda  i  zakonu. 
kojom  nam  car  prijeti?  Danica  'i,  \h3.  t»va  Hlijepca 
povika.^e  jrovoreći:  pomilnj  ua8  Gospode!  A  narod 
prijcćaše  im  da  ućute.  Mat.  !iti,  '.i\.  tiu  se,  pasu.:  Ako 
je  muka  trpljeii,  nije  pamtili.  (Kad  se  prijeti  oi^vetotnj. 
Pmh  4.  Jednu  manje!  (Kad  se  kome  oHro  prijeti  da 
ne  govori  vi?e.  Gledaj:  Jezik  za  zube).  1W. 

pfijetjor,  m.  vidi  prijetfer.  isp.  pretjerati,  pretje- 
rivali, riđi  i  prijejTon.  kao  borim, 

prijat njil.  /".  die  JJtohuntj,  mtnae,  Rj.  isp.  prije- 
<*enje.  :a  na.st.  isp.  ^eiujn.  —  Priprijetiti,  h  prijetnjom 
preporučiti  da  se  Ho  ućhn  ili  nr  in'ini.  Uj.  r>!K>ii. 
(Učinili  na  koga  r^uni,  ili  udariti  ^a  ri^uinom,  t.  j. 
pocikaii  ua  nj  ti  prijetnjom.  Hj.  tl.'jHb.  Ta  otnunt  ontane 
Bumo  ffolu  hvala  i  prijetnja.  Npj.*   I,  XXViI. 

prij^tup.  m.  dntf  Feft,  ilas  pvh  einem  ScHireine 
(z.  B.J  heim  Hratcn  htrattiitrtiuf'elt,  adrps  tfni  dvftiiii 
a  carne  qaae  ivisatur.  Uj.  prije-top.  i.sp,  pretopiti. 
o«rt  mast  što  kaplje,  kad  se  n.  p.  ttrae  pcec  na  ražnja. 
vidi  kapljevina. 

prlji'^traiii  adj.  f'elt  (za  essen).  ividritjfelt.  piuijuis: 
jejrulja  je  prijetrana.  Hj.  vidi  otužan,  ii^ovan  '2.  pri- 
jettauo  n.  p.  jelo,  nn  kuje  se  (ijctko  tjadi,  hto  je  vrlo 
mati  no. 

prij^vani,  /'.  Rj.  prije-vam.  itfp.  prevariti.  —  1)  der 
JSetruti.  doliis.  Rj.  vidi  vnraneija;  hila.  himba,  mii- 
nitva,  podvala  2.  —  Boje  li  »©  o<\  Grtiogonua,  mo- 
remo  li  litsao  udariti  ja  on  niln  ja  na  prijevaru. 
Npj.  4,  4ll».  Dopje  brat  tvoj  s  prijtvarom,  i  odnese 
tvoj  blaj;oslov.  Moi«.  1.  27,  'tf).  Ufita  si  svoju  ptistio 
da  govore  zlo.  i  jctik  troj  plrJv  prijfuire.  Pj*.  Jill, 
19.  H  ovom  je  primjeru  prijevara  onaj  ko  prevari: 
Pa  mi  ne  reee^  do  j)08le:  prcvara  što  me  prevari 
jo&te  u  dvoru  la^tinom.  Npj.  1,  5.  —  2)  nluti  Vo\^\\. 
iz  prijevvP.  ma4ehelviorderu*eh,  ej:  ittfidiin.  Kj  kao 
«■  zanjede.  —  Ubio  px  kurvaraki,  t.  j.  ć  prijevare. 
Rj.  31Bb.  Svjetovaie  se  kako  bi  Isusa  iz  prijevare  uhva- 
tili i  ubili.  Mat.  2tj,  4.  Iz  prijevare  hoteći  pobiti 
glumce  Valove.  Car.  II.  10,  10  (mit  Ilint^tmt,  in- 
sidiosej. 

prij^vnrnn.  orijhvarna,  atlj.  fahch,  fahu«:  Ne  boj 
mi  60  Knrafet-Osmane,  ono  mi  jo  prtjerarna  utraza. 
Ema  .Inuko  ide  prijevarno.  Rj.  vidi  liimben,  lažan, 
lažljiv.  i:ip.  prevarljiv,  varljiv.  -  Sinovi  Jakovljcvi  od- 
govorik-  prijemrno.  iMojn.  1.34,  l.l.  CstJivljaj  jezik  svoj 
oda  zla,  i  usta  tvoja  od  prijevarne  rijeci.  Pa.  34,  13. 
ljupkost  je  prijevarna  i  ljepota  laAU.  Prii.  31,  30. 
Uveni  likovi .  .  .  Tiviliua  su.  djelo  prijevarno.  Jer. 
\\\  l.V  Srce  je  prijevarno  vi4e  avepa  i  opako;  ko  će 
ga  poznali?  17,  0. 


prlj*>vei.  »I.  f*  JHŽnmn  fjororn  prema  rijcH  M  int, 
govora  ]>r('\f7.,  htju  vidi.  hire  prijovez,  omo  eint  zenč 
fjl'ivu  preveznju.   vidi  prcvezati.  iftji.  povozaĆiu 

prij^TJcs,  ni.  Rj.  prije-vjea,  isp.  prcvjcfliti.  — 
/)  der  Schleier^  eefutn:  \  (»mii'-u  mlada  prevjeaiže, 
pod  prijevjeti  »ablju  prijtafla-V.  Sedam  »naha  nednin 
prijevjcua.  Rj.  vidi  duvak,  prekrivalo,  veo.  isp.  zavjea. 
—  N»(yok'  me  Hlružjui,  uzeše  prijevjes  m*fj  s  tnene. 
PjcH.  liud  pj.  5,  7.  ~  2)  (U  nidi.  Rudn.)  od  platna 
■ito  u  ^.oua  virti  od  kape  niz  lopja. 

prij^vud.  ni.  prije-vo<l,  ist.  pr^^vod.  isp.  prevesti, 
prevoditi;  die  rv.ber.^ctzunti,  translatio^  eonvcrnio.  — 
V  i)revodcnju  avake  kujipe  dužan  je  Htarati  »e  da 
prijevod  lauie  vjn'an.  Nov.  Zav.  I,  >SobRtvenik« :  ovo 
je  od  filova  do  slovu  prevod  Njemačke  riječi  der  Bijien- 
thiimer.  Pin.  41.  Tallijin  prevod  nasth  pjemma  na 
meinarki  je:ik.  Slrai.  lbS7,  '2M.  Prijevodi  Uu^anova 
zakonika  na  drage  jezike.  Rad  15,  17H. 

prlj^vornlca,  f.  der  i^aertmlken  (s.  li.  hcim  Thore) 
trah.^  transverna :  u  Srbiji  po  Turskome  ohii^aju  du- 
ćani He  zatvornju  prijcvornteama.  Rj.  prije-vortiica. 
isp.  prevreli,  tup.  Korijeni  PJ5.  vidi  roma^iii.  — Sip, 
«)no  »^vožjrje  5to  hc  mi  njejra  luibije  ereza  ili  prije- 
rorniea,  Ic  ae  o  njemu  objesi  kalanae.  Rj-  8.S9b.  Jer 
>*e  zatvorio  uŽav5i  u  ifrad^  koji  ima  vrata  i  prijevor- 
iiiec.  Sam.  I.  2*J,  7. 

prijevoz,  m.  dic  Uehcrfaiir,  das  Fahrfpld,  naulam. 
Rj.  prije-voz.  wp.  prevesti  (prevezem),  prevoziti.  — 
J)  plata  £a  prci^ohaje;  das  Fahrgdd,  naulam.  — 
2)  mjesto  fplje  se  prevozi:  Osim  carine  za  trgovinu, 
u  .sr(»ttkiDi  A\i  zcmijanm  bile  i  dni^e,  n.  p.  deHeci, 
plaćauje  za  putove,  brodove.  moHtove,  na  vratima, 
prijerozimaf  po  gradovima  ...  ^to  ae  sve  zvaAe  carina. 
UM.  244. 

prijin.  adj.  der  prija,  amicae,  Rj.  što  pripndu 
priji  (prijateljici), 

l*rlj«i.  m.  ime  nuitiko.  Rj.  vidi  Priboje.  •  Ptijo 
(osn.  u   I*rHnsav).  Onn.  7(1.  taka  hijp.  kod  Hajo. 

prlkiila.  /".  (u  r>ubr.)  dtr  Rtif\  pmina,  cf\  Hlana. 
Rj.  pri-kala,  u  proljeće  i  a  je^en  smrjla  rosa.  vidi 
i  rosada.  isp.  ćir,  inje,  Hjovcritia. 

prikaz,  m.  prlknzii,  /'.  vidi  <lar:  Don'jeće  mi  od 
zlata  koSulju,  tebi  ću  je  na  prikaze  dati  {isp.  IK>- 
n'jeće  mi  od  zlata  kohilju.  tebi  ću  je  ua  darove 
diui.  Npj.  I,  (510).  \i].  pri-kaz,  pri-ka/a.  iitp.  prika- 
zati  1.  vidi  i  poklon   I.  yifn.  kod  dar. 

prlkAzanUc  n.  dan  Vorzv.iehen,  osteiitum.  Rj.  kao 
euao  2.  —  Ona  Ala  će,  da  je  otae  ne  vjenća  i  da  pa« 
pUHu  kao  prikasanijc  ne  kazuje,  naumi  da  iduje 
Bama  flebe.  Npr.  115.  Tako  ho  od  mene  prikazamje 
ne  ućinilo  da  piu*  pami  kazuje  I  Poni.  310.  prikuza- 
nije  sa  starim  naši.  mjeHo  prikazanje,  isp.  bogojav- 
Ijenije  i  bogojavljenjo. 

prikAznti.  prlkiižem,  v.  pf.  Kj.  pri-kazati.  r.  impj'. 

prikazivali.   —   /.  1)  darhrinijr.u.  off'ero,  cf,  pokloniti. 

!  Kj.  iap.    darovati.    —    •^>   ćasl,   herzahlcn,    rccito,  re- 

rcnseo.  Rj,  isp.  priknzivać  .  .  .  Tuko  on  prikaza  Hvaćiji 

\  prilog.  /ioH.  \M):).  ovamo  ee  i*' i  nvuj  primjer :  N:wlojaće 

;  vam  koliko  srdačnu  lialiav  u  <ItMVku  prikazatt,  loHko 

»  lju<bikijeD3  jjovoroni  svakome  poća.Hl  dali.  Kov.  5lV 

(8?).  —   iJ.  .sa  se,  refleks.  —   J)  erscheinen,  appareo: 

'  Bolje  se  pošteno  »krili  no  araniolno  prikazati.  (Ojio- 

I  bito  ne  povori,   Ato  ne  tt(}e   i'aati  i  doeeka.  PoflI.  2i>K 

I  Kj.  kao  pokazali  »e.  -    Gvo   dvoje  jgoce  igrajući  ae 

jedan  dan  po  jednoj  livadi  prikaze  im  ttejcdttn  mladić 

u  biji'lijom  haljinauin  «a  /lalnijeui  krilima  —  a  ovo 

je  bio  angjeo  Bo^ji,  Npr.  2?Jr».    Kud  dođemo  na  Gc- 

linje  ravno,   ne   ćrmo,  ih    u   ući   gledali,  ni  *>d  alida 

'  me^u    ujima   doći.    Cim    ćemo    se   njima  prikazati? 

\  Npj.  6,  375.  —  ^;  prikazalo  mi  »e,  es  ahnt  mitj  prae- 

sagio.  Rj.  kao  ^lutto  <rt»i. 

prikazlviie,   prikazivA^-a.  m.   koji  (na  daći)  prika- 
zuje što.  —  To  je  prikazivač,  ^anu  mi  popa  —  alu&aj 
i  ga,  —  NflS  kombija  Stevan,  reće  prikasivać  ^rieći  u 


prikHzirnnJe 


-  218  — 


prlkr^ltl 


ruci  torbu  —  donoo  jprimi  poj^n^u,  ćutiini  viirn  i 
pelenu  koko.^  ovom  <luiuu  n«  Žnlobll  da  h\i^  d;»,  dii 
mii  »(■  vniti  iin  radu»tl^—  Tako  on  prikii/Ji  Hvaćiji 
»prilo^f".  /los.  30fj. 

prikaziranjc,  ».  RJ.  verh.  od  I.  prikazivati,  II. 
prika/.ivnti  ho.  /,  1)  rndnjn  kojom  tko  prikazuje  ćtist 
(dna  Ilcr/iihlen,  rerunuio.  Rj.>.  —  2)  radnja  kojom 
tko  prikasujc  kome  što  [riđi  jioklanjanje  2.  Rj.).  — 
//.  fttttnjc  koje  hiruj  knd  se  kome  prikazuje  (daB 
Ahncri.  Vorbedeiiten.  to  portendcrt*.  Rj.). 

|irik»zivati,  priki\xuj@ui.  r.  impf.  Rj.  pri-kazivati. 
r.  />/.  prikazati.  —  J,  1)  t.  j.  Canl,  hcrzMen,  reciio. 
Rj.  1.-7;.  prikazivah.  —  *^)  vidi  poklaDJuti.  Rj.  vidi  i 
|Miklooj:iti.  darivati  (koiiie  Mo).  —  II,  na  se,  refleks, 
ohneu,  pniesiKjio.  Rj.  prikazuje  mi  .«■,  slutim. 

prikiriviinjis  n.  verb.  od  prikidivati.  radnja  kojom 
tko  prikiruje  š/t>  (n  sto). 

prikiriviitJt  prikU'iijem,  i\  impf.  pri-ki6vati,  kao 
kiivri  priuiftitii  Ho  u  šio.  r.  impf\  prosti  kititi,  v.  pf\ 
j>rikiliti.  —  Ona  vije  dva  vijfnni .  .  ,  koji  Kohui  na- 
mjenjuje, u  nj  mi  /.dntvlju  prinižujf,  koji  I'  sebe 
nanijeiijtije,  u  nj  bisera  prikicaje.  Kov.  63. 

prlkitid.  tim.  r.  pf.  pri-kititi,  kao  kiteći  primetnuti 
što  u  što.   r.  tmpf.  prikii'ivali, 

prikivat-kn,  f.  mi  vftjv.i  komad  kn?.e  Sm  a«  metne 
n.i  prlieti,  te  He  utvrdi  ktineima,  Absaizfleck.  Rj.  tup, 
prikivali. 

prikiviinjc.  «.  daa  An^rJunicden,  adcunio.  Rj.  rcrh. 
od  prikivati,  radnju  kojotu  tko  prikten  što. 

prikivati,  prikivam,  r.  impf,  anschmiedcn,  adcudo. 
Rj,  iiri-kivati.  prosti  c.  impf.  kovali,  r.  pf.  prikovali. 
—  Odgovor  ovaj  nije  ni  Mampan,  a  nije  ni  prikiran 
po  zidovima,  ne^ro  umno  prepisivan  i  čiUiu.  Sovi.  8B. 
sa  se,  pfiMA.:  Moroklinae,  klinae  to/im  se  šina  prikiva. 
Rj.  .Snsb. 

1.  prikladan,  prikladna,  adj.  —  JJ  schOn,  tmMter- 
hafi  (dem  K^rpcr  nach)^  pulver,  forvwsu».  Rj.  kao 
lijev,  riđi  priHlanuo,  jiristao.  —  l-iee  bez  mo/.;;^u.  (Kad 
J6  KO  priklodan,  a  be«  pameti).  F*o.'*!.  170.  I  u  Uolu 
»eja  Blojnnovji.  veoma  je  stidna  i  prikladna.  Npj.  3, 
2<ir>.  <Iiej:ofl  znade  prikludnn  tijei'ojku,  jrjevojkani' 
je  Hreon  izgubio.  5,  »M.  Arhimandrit  je  Stcfan  bio 
vrlo  jffikludan  iutvek:  ra.Mta  tanka  i  visoka.  Danica 
•1,  5.  —  2)  na  kopa,  ahnlich,  sitnilis,  vf.  nidik:  Ima 
r  jrdepod  devojka,  koja  j*  na  me  prikladna.  Ona  je 
na  te  prikladna.  Rj.  vidi  1  nalit>an,  priličan  3,  slikan. 
Up.  prikladati  se. 

2.  prikladan,  prikladna,  adj,  n.  p.  na  sva.6to,  gcschickt, 
aptu,-j.  Kj.  vidi  vi6in,  vjeSt  (čemu  ili  u  čemu),  umjes^an, 
umjetan,  isp.  prikladovati.  —  I'  ovu  voisku ...  nli  se 
izberu  svo  najprikladniji  i  najbolji,  (fu  bi  Uuai  vi- 
djeli kuku  dobru  vojsku  Srbi  imiiju.  8ovj.  39. 

prikliidanje.  n.  rerfi.  od  prikladati  se.  ufanje  koje 
Oma,  kad  se  tko  priklitda   k  vanu. 

prlkl&dati  so.  prikladam  se,  r.  r.  impf.  asaimilari. 
l^tulli.  pri-kladati  se,  hiti  prikladan  na  kofja:  K  raku 
se  pitklada.  ko  ide  na  zada.  DPorI.  40.  m;k  r.  impf. 
prosti  klasti,  kilidem  iponere). 

prikliiilo\  finJ4>,  h.  rerh.  od  prikladovati.  Rj. 

priklndoiiitl.  prikladujeni,  t.  impf.  đ.  p.  pnkladuje 
mu  ^toffofrj  radi.  t.  j.  ide  mu  od  ruke,  getingen^  ituc-  1 
eedo.  Rj.  isp.  "2  prikladan  I 

prikliiDJanjt*,  n.  verb.  od  \)  priklanjati.  ^2)  priklaujati  ] 
se.  —   I)  ruJnja   kojom    tko   priklanja   Mo    k  ćemu. 

—  2)  radnja  kojom  *.v  tko  priklanja  kome. 
jiriklanjali,  njam,  r.  impf.  inclinare,  fUctcre.  Stulli. 

pn-klanjati.  e.  pf.  priklonili.  —  1)  priklanjati  što 
k  i'ntm.  !>/>.  priklonili.  —  2)  Ka  se,  reflek.i.:  Sa  novo 
ae  stade  priklanjati  /.apadnome  ftve-itenslvu.  DM.  '20. 
priklApala,  m.  dt-r  i'laudcrtr,  humo  lotpuis,  uugator, 
cf.  jj'aialo.  Rj-  koji  priklapa.  isp.  blebetnA,  i  8yn.  ondje. 

—  rijeci  s  takim  tnist.  kod  bajiUo. 
prlklApiinje.  n.  datt  Vlamletn,  vufine.  Rj.  rerb.  otl  I 

pnklaj»ali.  radnja  kojom  tko  priklapa,  I 


priklApati,  prlklapam,  r.  im}if.  phiadern,  in  einem 
fori  .'ii.^hrrzhafte  Dinge  crznhlen,  nugor.  Rj.pri-klapali. 
mnogo  koje^^ta  .šaljivo  pripovijedati,  isp.  blebetali,  i 
ftifH.  ondje.  iitp.  V.  pf.  priklopiti  "2. 

priklati,  prikoljem,  v.  pf.  anstechen  (ein  71iiery  da« 
sterben  uill),  vtacto.  Rj.  pri-klati  iivinve  koje  hoće 
da  lipsc.  V.  impf.  prosti  kiati.  —  Ako  ae  doj^odi  da 
hoi5e  kakvo  živini^«  da  ne  omrcini,  a  nema  nikakova 
muškarca   da  ga  prikolje,    onda  žena  .  .  .   Rj.  *i72b. 

prlklinriti,  ^m,  r.  pf.  {i\  (>.  G.)  pribiti  klineima, 
annageln,  daviš  affigerc.  Rj.  pri-klin^iti.  r.  impf. 
jn-osti  klinOiti. 

priklonit,  adj.  kao  priklonjen,  što  se  da  prikloniti: 
Priklonila  glavu  sablja  ne  aijere.  UPosl.  101  (isp. 
Pokornu  ^^lavu  »iililja  ue  »ijeoe.  Po«l.  *ii>3).  —  za  nast. 
i  akc.  ij<p.  flklouit 

prlkldniti,  priklonim,  r.  pf.  inclinare^  flcctere.  Stnili. 
pri-kloniti,  A'rto  skloniti  koga  na  sto,  hvtregen,  per- 
moveo:  No  preko  svega  toga  Vi  sic  i  k  oroj  struci 
milostivo  nrce  Vaše  prikloniii.  Spisi  1,  4.  —  r.  impf. 
slož.  priklaujati. 

prlkldpiti.  priklopim,  v.  pf.  Rj.  pri-klopiti.  kao 
proiii  glagol  ne  nalazi  ne.  isp.  klopiti.  i\  impf.  pri- 
klapati.  —  J)  zudecken,  ojterio.  Rj.  kao  poklopiti,  sa 
se,  refleks.:  Sjaju  mn  se  loke  na  ursima,  sinj)r:ivom 
se  strukom  priklopio,  a  tanani  ribulc  pripalio.  Npj.  4, 
506  (prigrnuti  ae).  —  2)  ein  trefftndis  Wort  trorunf 
sagen^  apte  ejrcipio  dictmUf  conrenicntcr  reupondeo. 
Rj.  valjano,  nrilično  kome  reći  št^j  iiu  što,  prilično, 
kako  valja  odgovoriti. 

Priko,  n.  adj.  prema  OmiSu  na  desnoj  strani  Ce- 
tine mjesto  gdje  8u  bile  PoljiOke  velike  »kole  za 
HveStenike.  Rj.   u  tap.  govoru;  w  južnom:  Prjeko. 

prika,  vi.  hyp.  lid  prijatelj.  Rj.  pri-ko.  ritU  taka 
hup.  kod  čuko.  riđi  i  prijak,  i  sf/n.  ondje. 

prikdjasiti  se,  si  se,  v.  r.  pf.  vorfallcn,  accido,  cf. 
dogoditi  se,  Rj.  pri-kojaaiti  tie.  v.  pf.  je  i  prosti  ko- 
jasiti  se,  —  Pripi>vjedi  Rve  8ta  mu  se  prikojasilo,  a 
ona  nm  se  poCne  rugati  i  smijati.  Npr.  124. 

prik6rlzinti*,  m.  (osobito  po  r^p.  kraj.)  ndi  poko- 
rizmi*'-.  Rj.  pri-korizmi<?.  oho  vrijeme  (po  korizmi)  ć- 
megju  uskri^a  i  (ijurgjeca  dne. 

prik6lnj('ti.  prikftlnim,  r.pf.  {\i  Q.  G.)  vidi  /.agoreli. 
Kj.    pri-kotnjeti.   drukčije  se   ne  nahodi  ovaj  glagol. 

prikivati,  prikujem,  c.  vf,  anschmieilen,  iidcudo. 
Kj.  pri-kovati.  r.  impf.  prikivati.  —  Grebeni^tt,  drvo 
na  koje  je  greben  naaagjen  ili  prtkoran.  Rj.  KKJa. 
Drugi  dan  osvanu  na  raskrftt^ima  rm  zidu  prtkovane 
presude,  kako  se  .Milenfco  i  Petar  izgone  1/  zemlje. 
Sovj.  r)5.  »San!  ban  koplje  govore<5i :  da  prikujem 
Davida  ea  zid.  Sam.  I.  IS,  \\.  (Hristos)  koji  l^eše 
na  njemu  (na  krsta)  prikovan,  DP.  384. 

prikrAdiinJc,  n,  riđi  dokradanje. 

prikrAdnti  ^e.  prikradam  se*  v.  r.  impf.  vidi  do- 
kradaii  «e.  Kj.'  pri-kradati  se,  kradom  se  prikučiraii. 
V.  pf.  prikrasti  se. 

prikrajak,  prikrajka.  111.  n.  p.  iz  prikrajka,  ron 
der  Seite,  ex  parte.  Rj.  pri-kraj(ak),  fca/j  mjesto  šio 
je  pri  kraju,  sn  strane.  —  Nekakav  ^-o^ek  gledao 
iz  prikrajka  gtlje  je  drugi  novce  zakopavao.  Rj.  !S3lb. 
Tada  dotrći  sesira  djetinja,  koja  je  u  prikrajku  sta- 
jala, i  reOe  .  , .  Prip.  bibl.  37. 

prikrasU  so,  prikrddem  se,  r.  r.pf.htrheisehleichen^ 
adrcpo:  Prikrade  se  ovćar  od  ovaca,  te  ukrade  ko- 
Suliu  devojei.  Rj.  pri-kraati  bc,  kradom  sr  prikučiti, 
vidi  dokrasti  se.  v.  impf.  prikraiiati  se.  —  Kad  bude 
\\  ve6>,  ta  se  baba' prikrade  pod  jtdaiku,  pa  se  pod- 
vuče pod  krevet  i  onde  -te  pritaji.  Npr.  li».  Te  se 
krade  otl  jele  do  jele,  prikrade  se  do  rode  stndene. 
Npj.  3,  188.  Tako  se  prikradu  sa  tri  strane  1*  iiko 
Mudijanski.  Prip.  bibl.  i)H. 

prikndti.  prilci^'Mm,  v.  pf.  pri*krtMii.  r.  impf.  i»ri- 
krrivati. 


prikrdivanje 


—  819  — 


lirileel 


prfkK*irJinJe,  n.  verb.  orfprifcrtivali.  ratlnjrt  kojom 

tko  prikrihije  Ho. 

prikrt^irntl.  prikriHijčm,  r.  ivtpf.  prikn'ivHlt,  kno 
krtici  dv'iuvnfi.  t\  pf.  nrikn'lli.  r.  ittiuf.  pvttsti  ki'riti. 
—  ri-njuvon.'!  dii  drže  od  nje  (od  zemlje)  ouo  Ato  hii  du 
Bad  držali,  ali  prilr''ivati  dii  ne  smiju  iiiM«.  Rj.  'S'X)h. 

prikrĆnuO.  prlkreu@m,  r.  jtf.  zumadien,  danilo, 
cf.  pritvuiiti:  Ondiir  Ue^t*  prtkrt!HHo  vrata.  Rj.  pri- 
krenuti.  i'.  pf.  je  i  prosti  krenuti,  v.  itnpf.  pro-iti 
kretati. 

prikri^iti,  prikrn^m,  t?.  pf,  vidi  nakrivili.  Rj.  pri- 
kn^itJ.  r.  impf.  prikri^ivjili.  —  KoiijiiJiHt'i  ioj  (lisici) 
dadu  jedno  ždrijebe,  u  ona  njima  kolucV,  idi  im  dohro 
prikritH  da  ni  po  frto  ne  lome  koIiK^e  ilok  onu  m- 
prijegje  preko  onog  brdn . . .  ku<t  ))i  ^od  pola/ilii  po 
tmvu  i  po  vodo.  Hva^da  tjt  pnkričtla  iart'Mi*  dti 
pazi  ua  njezin  glai«.  Npr.  77. 

prikrićivaiijc,  n.  vidi  nakriOivanje.  Rj. 

prikrićivati.  prikrlćujdiu,  r.  tmpf.  riđi  nakrićivati. 
Rj.  pri-krieivati  kome  šio.  v.  pf.  prikrii^iti. 

prikrttt,  prikrijem,  v.  pf.  2i$dr,ekenj  operio,  Rj. 
pri-krili.  r.  impf.  prikrivati,  su  so,  rejlcks.  i  pass.: 
Poiajati  se.  siih  icrherfjcn,  sicU  vcrstevken,  afiiicoiuU\ 
if.  prikriti  6v.  Kj.  Ooi/a.  Mladit^  naba^^a  na  nekakvo 
kolo  krilutijeh  ffjevojnka,  pa  ^e*  prikri  da  ib  fileda  i 
elu.^a  kako  pjevaju.  Npr.  '2VJ,  Blago  onima  kojima 
Mi  opro8li^e  bezakonja,  i  kojima  se  tjrije^i  prikriše. 
Rim.  4,  7. 

prikrivanje,  n.  dua  Znđecken,  opertun.  Uj.  verh. 
od  prikrivati,  radnja  kojom  tko  prikriva  sto. 

prikrivnti.  prikrivam,  r.  impf,  ::udčcken,  opcrio. 
Kj.  prikrivati,  p.  pf.  prikriti. 

prikrraifi*  prlknmm,  r.pf.  Rj.  pri-knnili.  —  1)  n.  p. 
u  Kr;ij  la^ju,  dahinlenken,  appello.  Rj.  r.  impf.provU 
krmiti  tJ.  ivp.  krma  5J  (korman,  dnmcn).  —  tč)  vidi 
nabaviti.  Rj. 

prkkrpilt,  pTm.  v.  pf.  cufiickcu,  resareio.  Rj.  pri- 
fcrpiti.  r.  impf.  proati  krpili. 

prikrdtiti.  prikri'ilun,  r.  pf.  fcMcr  nnzichcn,  uttralto, 
cf.  pritegnuti:  L>a  prikrati  na  konja  koliine.  Rj.  pri- 
knititi.  —  Značenje  (korijenu)  jtiku  biti:  krut;  pri- 
krntiti.  ukrutici:  okrueati.  Korijeni  1^51. 

priki^t'ulo,  M.  u  kolu  poAtjednji,  riđi  zavri%ola: 
PnknciUo,  pje  w'  ohUiIo,  »rjc»  li  !*»  ti  jfatV*  spale.  Rj. 
pri-kuealu.  riječi  a  titkim  nast.  kod  hajulo.  —  kueati . . . 
priktu'tilo:  i^kiieavati . . .  kucnuti ;  kurkaii.  Korijeni  I^i'. 

prlkA^ill,  prlkućini.  v.  pf.  Rj.  pri-kueili.  ne  }ml<i:isc 
ktto  proHl  ntngol;  inp.  kui^ili.  nuprottio  udaljiti,  r.  impf. 

{)riknrivHti.  —  i)  nnht:britit]en,  udmoreo.  Kj.  vidi  pri- 
dižiti.  primaiJi.  —  Ili  jaje  ktnnenu  ili  kamen  jnjctn 
(prikučio,  dve  jedno,  jaje  ee  he  ra/,biti  te  razbiti),  l'usl. 
K>"2.  Sko<^i  OBumn,  [Kinjede  pavrana,  dottro  hjtšf  Jdu 
prikučio,  prikučiu  ter  je  pridr:^ava»  pak  potVua  ni/ 
Topolu  vranca.  Npj.  4,  157.  No  ru  bjeiat".  da  ui«<*ein 
njemu,  vw.V  i*u  pa  niamil'  od  Turaka,  hlize  r/t  (jtt 
rumu  ftrikHČiii.  4.  8(J|.  Va  je  jednu  rojnku  prikučio 
k  Drini  luprna  Badoviucima.  Miio^  Ili.  -  'J)  hu  ne, 
refleks,  steh  n^hern,  uccedo.  Rj.  vidi  pribliiSili  hv,  pri- 
mati ne.  -  Kad  .  ,  .  prikuči  sr  noč,  t)U  w  vrati  tiatniji,' 
i  pogjp  kuei.  Rj.  5<J!a.  K;wl  ne  prikuče  Idicu  »jrtt'ta, 
onda  pulrće  svi-  Rj.  b:i*.ih.  l'rele  pjevojke  kod  ;;:ovedu 
oko  jedne  duboke  jami^  .  .  .  prikuče  •**;  jami  još  htize. 
Npr.  12.').  On  ae  prikui-i  k  njoj.  Danica  'J,  1.S7.  Vi- 
de*^i  Jakov,  du  mu  se  Turci  ne  dadu  Idizu  grudu 
prikučiti.  3,  I7H.  A  uvo  sr  već  prikućilu  zima.  So\J. 
•U.  Luki  Bu  done  dvije  knežinc  /.a  In  dto  je  biu  i/,i^o 
DB  glaa  i  prikučio  ne  aturjcsitiamu  prvopa  reda.  Hi. 
A  on  ilauHl  spavaše,  i  prikučivši  se  učenici  njepovi 
probudil^e  pa.  Mat.  H,  2J>. 

prIkiU'hanJo,  n.  d^is  NtiJiern^  itdmoUo.  li},  vcrb. 
itd  1)  prikuc^ivali,  2)  prikućivati  ne.  —  J)  radnja 
kojom  tkif  priknčuje  što  (čemu  iii  k  čemu).  —  2)  radnja 
kojom  se  tko  prikuruje  (rrmu  ili  k  četnu). 

prikiirUafK  prik&tHijcm,  r.  impf  Kj.  pri-kn(5ivati. 


suprotno  udaljavati,  udaljivati.  r.  pf.  prikm^iti.  — 
1)  nahfhriitfjf'ny  admoreo.  Rj.  vidi  približavati,  pri- 
bliživati,  primicali.  —  Nepo  Turci  vi^^i  zulum  prade: 
pje  uapjoAc  hrabropa  viteza,  na  vjeru  ga  prikučuju 
Turci,  ter  mu  nove  muke  udaraju.  Npj.  4,  l^i.  — 
Hi)  .t«  Kc,  refleks,  stfh  itiificrn.  aetcdo.  Rj.  riđi  pri- 
U^žavati  se.  približivali  .»le.  primicati  ae.  —  Zanavicu 
ne  kod  Ravnja  nlo  prikučnjc  Snri^  puk  »e  »ndaj  tipet. 
od  nje  udaljuje.  Rj.  Wi^h.  l^ad  ne  mrkne,  nego  .Mvi<5e 
[n.  ]t.  kad  prevali  zimti.  i»ak  se  prikučuje  protječe). 
V<y»\.  'J7't.  Vec^  se  tdiže  prikučuju  grudu.  Npj.  4,  24ti. 
Tad  Turci  vide,  da  se  ftrikučuje  ral  h  RuHinia.  Milo^ 
7.  I^to  Rt'  viSe  prikučuje  k  postu,  to  fle  avo  vise  ćaati 
i  veseli.  Živ.  18. 

prikiiinnk,  prlkurnka,  ni.  kumov  momak,  koji  na 
krštenju  dodaje  krznicu,  a  u  Bvatovinui  (u  iSrhiji.  u 
Hofiui  i  u  Hercegovini)  noni  barjak:  u  t^rijemu  kažu : 
kuniuvnki  momak,  der  Vieekum,  t:umi  vicuriust  ud- 
jutur.  Ri.  pri-kumak,  riđi  preokumak. 

prkkiiuiiea,  /'.  '/.  prikumak:  Kunui  uiei^u  krstitelja 
Jovana,  prikumi'ti  Hvetodiibn  JeU'nii.  Rj.  pri-kuniica. 

prikupiti,  pun,  c.  pf.  Rj.  prikupili,  kao  mulo  po- 
malo nkupiti,  okupiti,  v.  impf.  prikupljali.  —  J)  navh 
und  uach  zufiummeuOritujen,  eoliigo.  Kj.  —  l'uaii  u?,e 
u  jamu  .  .  ,  Ka<i  već  opazi  da  ic  uže  zateplo,  a  on 
onda  [jovuci!  Kad  već  «čc  prikupi  blizti  kraja,  ali 
ima  i^ta  vipjeti ;  lujesto  žene,  uhvatio  ne  /.a  niepu 
pjavo.  Npr.  144.  JtT  lu  mislim  prikupiti  rajsku.  Npj. 
5,  201.  Ttrskučaitike  prikupirsi  k  sebi,  ual^ini  «e  on 
f»am  dahija  Rijopradiiki.  Uanit-a  '.\  '2()i*.  sa  ae,  pass.: 
^to  još  ima  koje  pdje  grugje  da  se  prikupi,  biano 
se  moie  prikupiti  dokle  8e  drupi  posao  radi.  Opleif 
III.  —  2)  mi  se,  refleks.:  Mnogi  su  se  Turci  pri- 
kupilij  boce  nama  Metu  nćiuiti.  N})i.  4,  4lH>.  Ta  se 
vojflka  kupila  na  ^>imimi  brdu  . .  .  kad  se  ova  sva 
vojsku  pritcupi.  Danica  .3,  iJ'll. 

prlkApljanjiS  «.  das  Zu^ummrnttringen,  eoUcriio 
surcessiru.  Rj.  rerb.  od  li  prikupljati,  ii)  prikupljuti 
rte,  —  i)  radnja  kojom  tko  prikuplja  što:  .Icdmo, 
Alo  mi  He  ćini  da  bih  hjuI  mopao  radili,  lo  je  kakav 
mekanićki  poeao,  na  priliku  prikupljanje  gragjc  swi 
kakav  nov  poHao.  Kiilo  I4(l.^>t.  • —  2)  radnju  kojom 
"t  n.  p.  i>ifj>ika  prtliUplja. 

.  prik6pljati,  prikflpljam,  e.  imftf.  Rj.  pri-kupljali, 
kao  malo  pomalo  skupljuti,  okupljati,  v.  pf.  prikupili. 
—  1)  narh  und  uaeh  zusammtuhrimfen.  rotligo  sin- 
gillatim.  Rj.  -  PriAikivali  ovce;  kao  prikupljati.  Kj. 
H(Ub.  .Srbi  stanu  po  malo  pucali  na  Turke,  a  luepju 
tliu  čete  jednaku  prikupljati.  Danica  5.  171.  Kara- 
^jorpjije  stane  prikupljati  nahiju  Smederevtku  i  !'o- 
Inreravku  k  Jagodini.  ;'».  42.  —  2)  stt  ae,  refleks.: 
Turci  videći  da  se  Srhi  jednako  prtkupljaju  .  .  .  onda 
«*e  poplaSe.  Danica  3,  171.  t^rpnke«  poglavice  .  . .  Manu 
•se  Ha  Hvnjirn  n^oniciina  prikupljati  k  JiMgradu.  5,  26. 

prililganjc.  /*.  das  Durtiringru,  otdatio.  Rj.  verb. 
od  pribipati.  radnju  kojom  tko  prilaže  «iy. 

1.  pril&jrati,  pr^lfižem.  r.  impf.  darbringvn,  o/ftvo, 
Rj.  pri-lapati.  v.  pf.  priložiti,  -  t>u  je  »aui  gradio 
crkve  i  prilagao  manusttrtma.  i>M.  IB.  t>u  .lazichi 
crkvu  .  . .  jia/fivc  Hav  narod,  osobito  gi^i^podu  i  boga- 
tune, da  prilažu  zlata  i  srebra  i  drmjoga  kamenja, 
uvaki  po  Bvojoj  volji.  Vrip.  bibl.  77. 

2.  prili^cnli.  prilnžčni,  r.  pf.  binzulufien,  adtueuliort 
addo  per  mftidarinm.  Kj.  pri-lapati,  kao  lažući  pri- 
dodali, e.  impf.  prtutii  lagali. 

I      priliiK.   m.  prUnziik,   prilaska,   ni.  iStulli.  i>p.  pri- 
laziti, djelo  kojim  se  prigit,  i  ono  kuda  se  pritjje  ili 
\  prilazi;  Zutritl,  Zugung^  aecessus.  i^p.  pri^tuu  1. 

prHn/iti,  zTni,  e.  impf.  hcranircien,  ueccao:  Pa 
prilazi  na  vodu  studenu.  Rj.  pri-la/.iti.  n.  pf.  ^nH. 

prUaženjp,  n.  das  Iterantretcn,  accessuit.  Rj.  wrb, 
od  [triia/ili.  radnja,  kojom  tko  prilazi. 
I      pril^et,   prlležom   (prllcgnem),  r.  pf.  aiiliegen,  ad- 
\  Juceo.  Rj.  pri-lcći.  r.  impf.  prilijegati.  —  Be3Ebo£aik  . . . 


prilotjetj 


—  aao  — 


prilika 


pritAJi  Be,  prilefpie  i  ubnpi  padaju  u  jake  noklo  nje- 
gove, l't*.  IO,  !(►.  Dok  mflio  eklopift  ruke  »la  prikgnes, 
\\  toui  (^e  <io<?i  eiroiuiiStvo  tvoje  kao  putnik.  Pri^*.  'i,  IO. 

pHKtJcti,  prilMini,  v.  pf.  htrhtiflienen,  itdrolo.  Rj. 
priletjoli,  letcvi  prići.  r.  j'mjj/".  prilijetati. 

prHfeanJe,  n.  rer/*.  od  prilicati.  stanje  koje.  hiva., 
lud  šio  centu  priliče. 

prHIonIl.  |»rfličFm.  v.  impf.  Ptdi  priliHU^  i  «v». 
ondjr.  — Ta  nesreća  čemu  ^e  prilicat'f  >6c:\i.  mal.  IO. 

prilK'uni  (»rilirna,  udj.  —  1) pti-HKentl,  vonveni<'u*t.  Kj. 
Mo  je  prema  vt-mu,  hOj  odgovara  ćcviu.  suprotno  nepn- 
li<^an.  —  Za  Jova  je  ^<5er  u  cara  J'jcm  slir-na  i  prilihui* 
Uerc.  .'J17.  Ja  Omeru  ne  bi  ni  žalila:  ninska  jrlava,  pri- 
lUnn  titvnici,  ve(?  ja  žalim  svoju  g^estru  Ilanku:  žensku 
plava  u  slikah  »iuSnnanHkih  nij'  prilirua  za  ucro{fii 
tipa.  RNpj.  3,  4KK  Arnaiiii  hii  u  ovnj  stvari  za  nas 
joA  bliži  i  prilićniji  primjer  nepo  i  Madžari  i  Nijemei. 
Kov.  y.  Ki^njaui  imaju  svoje  o«obito  oifiyelo,  koj«  bi 
uio^c  biti  bilo  ntijprilivnijc  m  uarotitio  tjospodAo 
odijelo  Hviju  Srba.  41.  A  to  ac  »Srbi  h  pa^om  upustili 
H  bolje  i  priličnije  razgovore  o  minu  >liloft  IŽI.  Može 
bili  da  uu  sujetu  U.  fcivelii^a  niko  ne  bi  mo^ao  na- 
činiti prilić Ilije  satire  od  ove.  Od^.  na  alt  12.  Koje  bi 
narjeNjf  bilo  mijpriUenije  da  ga  u  pisanju  knjipfa 
Hvi  primimo.  Pis.  1!).  Misao  mnogo  prilićnija  državnim 
nnćclivm.  DM.  318.  Nekima  pat  |rije<5imal,  kojima 
se  mislilo  da  »e  7.nKJu  korijeni,  ali  su  oni  po  mom 
iiii*;ljeiiju  neprilični.  uaSao  sam  yrilicnije.  Osu.  III. 
ade:  Kalupjeri  .  .  .  žive  prilično  njihovom  činu,  Da- 
nica *^,  112.  —  2)  mittelmassig,  mediocris.  Rj.  vidi 
osrednji,  srednji  2,  srednje  ruke.  —  Tako  Josif  i  u 
tamnici  na^e  prilićnijeh  dana.  Prin.  hibl.  37,  udv. 
Naniamiri  mu  m  u  Srijema  održali  uo  aad  prilično. 
Rj,  31'6a.  Znao  je  prilično  pisati  i  dobro  citati.  Da- 
nica 4,  5.  Vreme  prilično  hladno.  5,  21.  Prilično  je 
tgrajyet  inni  u  .  .  .  io5  viAe  ...  a  u  ot*talijeh  upnivo 
ijtobila.  Rad  *it»,  152.  —  S)  vidi  nalik,  ualiOau,  pri- 
kladan 2  (na  koga).  sliOan.  samo  u  starijim  poslovi- 
cama: Manka  je  o$lu  prilična,  ali  hoć'  glavom  ali 
Iciidom.  DPt>fll.  T)!!  (kuda  rej).  Tal.  codal.  Nije  toliko 
prilična  i)(VIh  k  pčeli  ni  voda  k  vodi.  8.*). 

priličili.  nrili(^,  r.  impf.  vidi  dolikovjiti,  odlikovali 
(decct)y  priliKuvatif  priltC4iti,  libili  (lici),  uoduornti  5, 
priatojati  hc,  likovati  »e,  uisaLi.  !•.  pf,  sloz.  zaprili- 
(Jiti.  —  Te  nam  nv  priliči  da  |!:ledamo  &tctu  carevu. 
Jezdr.  4,  14.  JVV  prilivi  hcsutnnom  visoka  beajeda,  a 
kamo  li  kncsu  lažljiva  beajeda?  Prii'.  17,  7.  Sveti 
oci  nijc8u  držali  du  im  ne  priliči  postarati  se  I  za 
nemoći  jeatafltvn  (''ovjcćijega.  DP.  8f).  Tako  joj  se 
(triJt'Zi)  afl  ćisioia  i  miris,  kao  Mo  settinji  priliči.  341. 

prilij^c:aiiji%  «.  d(ts  Niederlcgvnt  prostratio.  Rj. 
verh.  od  prilije^ti,  kuje  vidi. 

prilij6M;nti,  prUiježem,  v.  impf.  sich  nieda'bUcken, 
humi  prortdo.  nj.  pri-lijegati.  v.  impf,  prosti  lijegati. 
t.  pf,  prileći. 

prilij^pni.  prilijepim,  v,  pf.  Rj.  pri-Iijepiti.  r.  impf. 

Itrdjcpljivati.  i-*;*.  priljepljiv.  —  1)  anklehen^  adfigo. 
tj.  —  Svaki  domatMu  dotjera  na  Cljurjrjev  dan  k  crkvi 
po  mu:iko  jajriijc,  i  ondje  mu  na  .n-aki  rog  prilijcfn 
po  voštanu  svjećicu.  Rj.  lola.  Koje  ae  nioŽe  videti 
na  onome  listiću,  što  je  prilejdjen  na  ntrani  (14.  Da- 
nica 5,  lb.  Drugi  dan  u  jutru  o»vanu  po  ra7.1ii}nijcm 
rat*kr*<^iuia  na  lid  prilijepljeni  ovi  stihovi.  Sovj.  8-1. 

—  2)  sa  86,  refleks,   klehen   Heilten,   adhaere^co.  Rj. 

—  Hvik?^Ui  ma  se  sa  rvk u  prilijepi.  (Krade).  Poal.  27*J, 
Primorci  se  prilije])e  Himljanima.  Knv.  4.  PoAlo  Milan 
u  BukreSu  prijepjc  ua  stranu  Kara-<Jjorpjevijeli  pro- 
tivnijca.  .  .  Miloi  prilijepi  se  sa  soijem  i  tijoj,  Sovj. 
56.  Čovjek  .  . .  prilijej}ire  se  k  ženi  svojoj.  Mat.  19, .'). 
CfiniOe  UoHpod  da  se  prilijepi  za  U  pomor,  dokle  te 
Tie  iatrijcbi  na  zemljo.  Mojs.  V.  2b,  21.  Ihtm  se  mojft 
prilijcjnla  x(t  tehe  (Bo^et),  desnica  tvoja  drži  mo.  IV, 
*>3,  8.  Mnogi  će  se  narodi  prilijepiti  ka  Gospodu, 
'Mh.  9,  11. 


prHiJ6tniijr,  fi.  des  Hcrhcifliegau  adrolitatio.  Rj. 

rerb.  od  prilijetati.  radnja  kojom  prilijećc  u.  p,  ptivu. 

prilijetati,  prilijet^em,  r.  impf.  UerhcifUegen,  adiv 
Uto.  Rj.  pri-lijetati,   leteći  prilazili,    v.  pf.   prilctjeti. 

priliJevanjCi  n.  nidi  priljevanje.  Rj.  vidi  i  prili- 
vanje. 

prillj^viiti,  prilijcviim,  r.  impf.  riđi  priljevati.  Rj. 
pri-lijevati.  vidi  i  prilivaii.  f.  pf,  priliti. 

priliku«  f.  Rj.  pri-lika,  drugoj  poli  osn.  lik.  isp. 
Ov.x\.  2(>2.  —  1)  Gleidien,  ejusdem  sorlis:  nije  lo 
njegova  prilika,  nieht  seines  filcivhcn  (alt  und  jung), 
pttssi  nieht  su  ihm,  Na^la  t*lika  priliku  (PoM.  VJ3). 
Rj.  nije  to  njegova  prilika,  nije  prema  nijemu,  nije 
mu  prilično,  i<p.  priličan  1.  —  Zjiftto  je  vjcn(''ao  pje- 
vojku,  koja  nije  njemu  prilika.  Nor.  2;w.  Svačem 
ima  prilika  a  prijei*imcu  lopar.  Poal.  279.  Vlahinja 
sam,  prilika  ti  ni.sv*i»,  već  li  traži  z&  aebe  Turkinju. 
Npj.  3,  477.  Vigjcii  smo  mladu  Slanu,  lijepo  je  na- 
ređena .  .  .  tcoja  »lika  i  prilika.  Kov.  02.  S  kim  ćete 
dakle  izjednačili  Boga?iAaA-u  čete  mu  priliku  nači'if 
U.  4<),  18.  Koga  ćete  mi  uzeti  za  priliku  da  bi  bio 
kno  ja?  4H,  5.  —  3>  Bild,  imago  (u  crkvi),  c/'.  lik, 
slika.  Rj.  riđi  i  ikona.  —  Tako  mi  onijeh  hotijeh 
prilika !  (Kod  ikona).  Posl.  3t)3.  —  S)  Zcichen,  signum, 
omen:  Prvu  sveci  vrgoSe  priliku:  grom  zagrmi  na 
flvetoga  Savu.  Rj.  isp.  ^tlanienije,  zbimenj«  2;  dns 
Vorhild,  sgmbolum,  tppus;  ailegoria.  —  Mrka  kapa 
zla  ^trilika :  masau  larćug,  a  jureta  nema.  Poal.  Ib3. 
Nebom  §veci  staiu  vojevali  i  prilike  različne  mctati... 
'vaku  prvu  priliku  vrgoSe:  svaku  no<?cu  mjeaec  se 
bvata-^e,  da  se  Srbiji  na  oružje  dižu.  Npj.  4,  131. 
Adam,  koji  je  prilika  onoga  koji  AćadijaAe  Qoč'i.  Rim. 
f).  14  (das  Vorhild  des  Znkiinfiigen,  Tunoij.  Narod 
vidi  gdje  se  stare  prilike  navr^iSe  na  Hriatu.  DP. 
I(i4.  (>na  iznosi  i/,  staroga  r^ivjeta  prilike  o  očisćanju. 
3(.)t'.  Vrlo  je  znatno  kako  bu  stari  proroci  govorili 
.•^ve  u  prilikama.  Jeremija  je  prorok  i-esto  uzimao 
lončare  c«  priliku.  Prlp.  bibl.  iH.  —  4)  po  »voj  pri- 
lici, allem  Anscheijie  iiarh ;  nije  prilike  da  ^e  on  to 
ui'^initi,  Aussicht.  Rj.  vidi  alalem*,  rado  2.  —  Zapri- 
lićiti,  postati  prilika,  u.  p.  zaprilićilo  je,  da  će  tako 
biti,  den  AHSchein  nidtmen,  upeciein  induo,  vid€07'.  Rj. 
l&la.  Od  oka  n.  p.  dati  žto,  t,  i.  od^rilike^  ne  mje- 
re(*i.  Rj.  454a.  Verige  koje  hu  bile  lako  <lugut^ke  kao 
Sto  je  od  prilike  mialio  daje  more  duboko. ^pr.  1515. 
Uvalila  magla  panj.  (Kad  Ato  kazuju  što  nije  prilike 
da  je  istiua).  Po*iI.  H7.  ljudi  Boga  ne  vide,  nego  (ga) 
po  prdici  nalaze  (da  ima  Bog).  172.  Tada  Marko 
caru  progovara:  *  Prilika  je.  eart',  od  mejdann<.  Npj. 
2,  405  (krto:  postala  je  prilika  da  hude  mejdan.  isp. 
povUie  /apriličiti).  Bio  je  orf /»n7*/rc  jedan  mjesec  dana 
probao.  Danica  2,  134.  Dabise>tj*  približilo  onijem 
dragim  elementima  nije  prilike  misliti.  Rad  1,  11b. 
oiHtmo  čc  ići  I  oraj  primja:  Blutili,  govoriti  kojeMa 
bez  prilike,  ungereimt,  unpas/^end  i^prechcn,  ineplire. 
Rj.  32a  (kao  govoriti  koješta  što  nije  prilike  da  može 
hiii),  —  3)  na  priliku,  zum  Peitpiel,  e.vempli  causa. 
Rj.  riđi  ]trinijcr,  na  primjer.  —  Jedino,  .^to  mi  mc  ^ini 
da  bih  sad  mogao  raditi,  to  je  kakav  mekauii'ki  posao, 
na  priliku  prikupljanje  irra^'jc  za  kakav  nov  posao. 
Kolo  1 4  ( 15).  ora mo  idu  i  ovakovi  primjeri :  Te 
raskopaj  Ogjubar  planinu,  proaui'e  ae  mlogi  krati 
zlatni,  Ato  Jevreji  krnle  fuikovali,  na  priliku  kako  va*i 
krsti,  da  bc  vaSi  krati  ue  poznadu.  Npj,  2,  88  i'.Vfi.**^', 
Original,  Modeli).  No  zntivao  po  kakt^j  je  prilici  na- 
činio G.  V.  svoj  .podru<?aki?  Nov.  Srb.  1817,  53*;. 
Po  priliri  koju  pokara  Gospod  Mojftiju,  tAko  bjefie 
naf'mio  avijetnjak.  Mojs.  Iv.  M,  4  (jitrta  eiemplum. 
nach  d^!m  Vorhilde).  Mijenjahu  »lavu  avoju  ua  priliku 
vola,  koji  jede  travu.  Pa.  li)t>.  20  (ad  similitudinem 
rituli,  mit  dtm  (rleichnijise  eines  Ktdbes).  —  f»)  die 
Gclegcnhcit,  occtLsio,  opportunitas,  ansa.  vidi  xgoda 
1.  — ^  Kad  dogje  blizu  one  pe<Jine,  uluči  priliku  kad 
BaS-Ćelik  bude  oti^iao,  pa  žertu  opet  povede  sa  (tobom 


lirilikovati 


—  Ml  — 


{»rtlJiililJivHli 


tili  bjeic.  Npr.  2<-)l,  Ne  otvori.  Bože,  tluKnmninu  umIa! 
(A't  iluj  mu  prilike  lUi  iiiožt«  zji  umora  /,!"  ;;^ovoritil. 
Posl.  207,  i)a  bi  je  (jiu-slovitui)  z]t|tiHiio  i  hu  stjodnom 
priiilcotn  meni  ]>ohI:io.  J.Il.  Ali  jiJutm  viiHo  pfHiku 
flje  bismo  mi  iloćekiili  Turke.  Npj.  ■!,  51.  Molo  cnni, 
fla  bi  sfld  I*  OVOJ  prilici  dao  raji  ruku  pomoći.  Danii-n 
3,  IM7.  Ko  bi  mi  joA  kaku  narodnu  pasmu  Cjm  zgudtioj 
prilici)  poalao.  Mpj.'  XIA\.  Buli(*u  nimm  imao  prilike 
da  ih  pročitam.  Striiž.  188(),  GoT*.  Nego  mu  pre|>oru- 
HU*  proniim(*rariju  oa  Ujei^nik,  a  on  <?e  u  Homboru 
imuti  tlohru  priliku  k  ioniH,  806.  Te  i5ete  ga  (pismo) 
(»ofllati  nii  onu  titninu  po  siyuruoj  prilici.  (»70.  Had 
itmi  pnUktt  m'en  bi-z  lr«ic:a  poMnit.  HliH.  Uledajie 
molim  Va«  te  ga  opremite  po  dvitroj  prilici.  t»:j<j. 
Novci  da  h«  po  pOHsaa noj  prilici  ponaljn  meni  u  Bcm'. 
Vuk.  Vid.  d.  I^(i2,  31.  8lo  ni  tijem  djedom  dao  pri- 
liku neprijateljima  (iospodnjim  da  hale.  Snm.  U.  12, 
14.  Tom  prilikom  l^udovik  opuaii  dio  od  Srbije.  DM. 
8y.  Mora  držati  za.  veliku  srtn^u  ftto  »im  se  dalu  pri- 
liko, te  ,.  .  OaniOić,  Viti.  d.  1H6I,  IH.  Po  nekim  se 
krajevima  taj  gla«  (b)  kao  i  u  drugim  prilikama  ne 
ćuje.  Obi.  f>6.  —  7^  vidi  okolnosl,  opstojateljstvo, 
»tanje;  dtr  rtihtiond.  —  S  lakih  prilika  naša  ondn- 
dina  ne  xna  proizvoda  duha  narodnofra.  ZIoh.  59. 
NaSft  je  dužnost  da  prourinio  prilike  svakoga  svoga 
gjaka.  ^Gl. 

prilikuviiti,  prilikiijS,  v.  impf.  jja^ften,  connenio. 
Kj.  vidi  prilii'^iti,  i  syn.  ondje.  —  KokotuJji,  ime  ko- 
kosi koja  prilikuje  više  kokotu  vego  kokoši,  Jtj.  ''JbAn. 
Ka<l  hc  tikva  pokondiri.  (Kad  se  pogospodi  onaj  kome 
ne  priUkiije).  rosi.  121.  Za  G.  tSvetn'a  upravo  prdi- 
kuju  ove  rijeri:  Kugala  se  sova  sjenici.  Od;r.  na  ul. 
7.  V  bcHJedi  mojoj  nema  vije-^tiii,  na  koje  hi  prilikit- 
pao  ovaj  ffovorii.  Hadži(^a.  Pis.  2rt.  Hvalite  Gospoda.. , 
jer  Idufiome  prilikuje  hvala.  Ps.  147,  1. 

Prllip,  ;».  u  Prilip)  grud  u  ularoj  iSrhiJi,  Kj. 

prllip,  m.  (u  MoMiaru)  nekaka  trava  ikoja  se  u  Du- 
brovniku zove  drijenak).  Uj.  (  H'andkrault  porictaria 
offainaU.^  L.  Uj.*). 

Prllipski,  adj.  mn  Prilip:  Bok  se  bvati  polja  7V*- 
Upukoga.  Rj.  kto  pripada  Prtlipu. 

jtrifiti,  prllijfim,  v.  pf.  eugiesaen,  a/fttndo.  Rj.  pri- 
liti.  V.  impf.  prilijevftti,  prilivati,  priljevati. 

prilivHOJts  >i.  tzflp.)  vidi  prilijevanje.  HJ.  ulije  tako 
i  u  julnmn  i  u  istočnom  govoru,  isp.  bvati.  vidi  i 
priljevanje. 

prlUvnU,  prllivRm,  (zap.)  vidi  prilijevati.  Rj.  r. 
impf.  pn'-livali;  u  tako  je  i  u  juinom  i  u  istočnom 
gott^u.  isp.  livali.  vidi  i  priljevati.  i'.  pf.  priliti. 

prflojr,  m.  Uj.  pri-log.  iftp.  priložiti,  prilagati.  — 
JJ  dan  Opfer,  die  Opfrnjahe,  quod  off'ertur  mona- 
fdeiio:  Pnlog  nose  ?^vetoj  (lori  slavnoj:  žuta  voska 
i  b'jela  tamjana.  Rj,  vidi  prinos.  —  Za  koju  ae 
(crkvu)  svaki  pravi  l{iS<!uuiD  Bogu  moli  i  u  »j«  prilog 
nosi.  Kov.  12;t.  Svi  ovi  metnuic  a  prilog  Jiogu  od 
suvi^ka  svojega.  Luk.  21,  4.  Da  .«e  ćuvaju  od  priloga 
iđotsl^jfh  i  od  kurvarstvn.  Djel.  Ap.  15.  20.  Kao  Sto 
je  i  Hri«tofl  ljubio  v.ns.  i  prednde  sebt  ra  nan  «  prilog 
i  irtrtt  Jiogu.  Kt'e«.  o,  2.  Osim  dragovoljnoga  prilofpt 
na  dom  Božji  u  Jerusalimn.  .Tezdr.  I,  4.  Izmjerih  im 
srebro  i  zlato  i  sudove,  priloge  domu  Bogu  naAega 
^lo  priloži  car.  8,  25.  Daruju  maua.*itiru  .  .  .  /.emlie 
i  finige  priloge.  Rad  i>,  214.  —  V>  die  Jkilage,  adai- 
iamtntnm.  Rj.  vidi  dodatak,  nadodadba,  pridatak,  pri- 
davak.  iap.  doracluk.  —  Prateći  ga  ((Vrt^ki  original) 
dragocjenim  primjedbama  i  prilozima.  Rad  13,  231. 
Prilog  za  istoriju  akcenluaciie  hn'fttske  ili  srpske, 
20,  150.  —  3)  u  gram.  advernium.  vidi  adverab.  — 
Osim  prilogUf  prijedloga,  saveza  i  usklika  sve  druge 
rijeci  raijcniaju  oblike  .  .  .  Oblici  su  u  glagola  i  pri- 
djevi glagolski  i  prilozi  glagohki.  Obi.  1. 

priložok.  prllo^ka,  ni.  lu  Dubr.)  Zutvage  (u  kasap- 
nici  \  appctidi.t :  Ženski  posao  priloUik  od  mv^ta 
(niita.  Poeil.  8(J),   Rj.  pri-ložak,  sto   n.  p.  n%csur  pri- 


lozi (prida)  ii/i  prodano  mwo.  vidi  rado.4.  —  Nije 
plaAia  he:  priloška.  DPosl.  83.  Veći  je  priložak  neg 
ćeoua  lili  glavnica),   150. 

pril6žUi,  priložim,  v.  pf.  Rj.  pri-loiiii.  c.  impf. 
pnlagali.  —  I)  darifriagen,   offcro.  Rj.  t.<fp.  prilog  1. 

—  Od  srebra  ^u  ćivot  sakovati,  svetitelju  vašem  pri- 
loHii.  Npj.  3,  7*5.  .S'cZo  BaluAu  prilozi  c-ariea  Milica 
manaatiru  Dei^anima.  DRj.  1,  M)  (drugdjr  kaše  f)a- 
nicii:  uijento  jtnloŽiti:  dati,  pi.<«ati.  ujnsati.  /apinuli  3). 

—  2)  bcilegen,  adjungo.  Rj.  riđi  pridati,  dodali,  na- 
dodati. —  Priloženi  popili  izvoru  do  sail  npotrebtjeiiih 
to  će  ookazati  potanje.  Oglid  IV.  .fa  se,  pans. :  Ole- 
dnću  ua  av  ovo  pismo  na  kamenu  Atampa  ...  i  pri- 
lo.:i  k  ovoj  knjižici  na  kraju.  Sovj.  V.K 

prUo^Dik,  m.  der  fiehn'  einer  Opfcrgahe  an  ein 
Klo^ter,  ohlator.  R}.  koji  prilozi  (dade)  ^to  n.  p.  mn- 
nantiru.  vidi  titor. 

prllfid.  adj.  (u  Boci)  cidi  suludast.  Rj.  pri-Uid,  kao 
prilično  lud.  isp.  pri  U.  vidi  i  prićaknut,  /  sgn.  ondje. 

prllupiii,  p'im,  prlliipnutl,  pnem,  r.  pf.  t,  j.  vrata, 
lusvhlngcn,  cum  impetu  tlaudo.  Rj.  pri-lupiti,  pri- 
lupnuti,  kao  lupajući  zatvoriti,  v.  impf.  prosti  lupati. 
r.  pf.  su  i  pronio  lupiti.  Uipnuti. 

prT|j»  VI.  (po  Biu'k.i  verkurzt  Matf.  prijatelj,  nnd 
unahdnderlicli,  z.  B.  Freund  Cicorg,  familiari-*.  Rj. 
skraćeno  od  prijatelj,  i  ne  tnijenja  se  po  padeiimii, 
vidi  prit.  —  »Srbiji  govore  u  brzom  i/govoru  raSia, 
me&ćini,  niSt.  valj  dji,  gospr,  prilj,  Ca  (prilj  i  ća  naj- 
vi.ie  po  Bačkoj  n.  p.  prilj  Jova,  ća  Paja)  i  t.  d.  mjesto 
radi  Ma,  meni  se  ćini,  ui^la,  valjada,  gospodar,  pri- 
jatdj,  čiča.  Nov.  Srb.  1817,  f^U. 

prlljepnk,  priljepka,  m.  (u  Dubr.)  Napfnehncvke^ 
lepus  ipntella  I4.  Rj.*)  Rj.  nekaka  kamenica,  ontriga, 
osirika.  vidi  lupar.  —  Kako  priljepak  pritisnut'  se. 
DPosl.  44-  Friljepuk,  u  Mikalje  isto  &to  1  lupar;  ima 
ga  i  Zore  rib.  22  i  veli  du  je  ital.  porcheiio.  XVI. 
pri-Ijepak.  iap,  prilijepiti  ae. 

prilj^pljiv.  adj.  što  se  lako  prilijepi  tet  što.  an- 
steckend,  contagiosus.  vidi  prelažljiv.  —  Prosvjeta  je 
priljepljiva  (u  dobrom  smislu)  kako  god  kuga  ili 
ospice  m  rgjavom  smislu).  Priprava  44. 

prfljppljiviinje,  n.  Rj.  verh.  od  1)  priljepljivati, 
2>  prilj  ep  Ij  i  vati  se.  —  1)  radnja  kojom  tko  prilje- 
pljuje  što  (das  Ankleiben,  applicatio.  Kj.  —  2)  utanje 
koje  hiva,  kad  se  što  priijepljuje  (das  Ankleben,  ad- 
haesio.  Rj.). 

priljepljfivatl,  prilj^pljujcm,  r.  impf.  Uj.  pri-lje- 
pljivati.  (1.  impf.  prosti  lijepiti,  v.  pf.  prilijepiti.  — 
J)  anklthen,  applico,  adlino.  Rj.  —  2)  sa  se,  rtflek.^, 
priljc»ljivati  se,  anklehen^  adhaei'etci>.  Rj. 

priljovanje,  »1.  daji  Zugiessen,  adfusio.  Rj.  verh, 
od  priljevati.  radr^a  kojom  tko  prUjevu  što.  vidi  pri- 
lijevanje, prilivanje. 

priljevati,  vam,  v.  impf.  zugie^nen,  ttdfuntlo.  Rj, 
pri-ljevati.  vidi  prilijevati,  prilivati.  r.  pf.  prUiti. 

prilj  uhak,  prlljupka,  m.  (u  Hrv,"i  ona  soba  gdje 
se  tele  metne  (kao  u  jaram)  kad  se  krava  muze.  lij. 
jtri-ljubftk.  isp.  priliubiii.  vidi  ljuba,  IjokaĆ,  rakać. 

prlijAbitl,  pnljumni,  v.  pf.  Rj.  pri-ljubiti.  v.  impf. 
pnljubljivaii.  —  /)  liebgefcinnen,  adama  (vom  Schafe, 
dcntf  nach  dem  lode  scines  Lummet(y  ein  undcrs  £U 
siiugen  gegd)en  ivird,  iias  es  allmiihlig  sich  gefallen 
If'ifist).  Rj,  kaže  se  za  ovcu,  kad  joj  se  da  jagnje  od 
druge  ou:e,  da  je  sisa.  inp.  preijubili.  —  2)  sa  «e, 
relleks.  priljubi  se,  v.  r.  pf.  passen^  schon  Sfhltessro, 
congrao.  Rj.  kao  lijepo  pristati  na  što,  n.  p.  prsten 
tla  ruku. 

prlljuhljivanjet  n.  Rj.  rer/j.  od  1)  priljubljivati, 
"2)  priljubljivati  se.  —  1)  radnja  kojom  tko  priiju- 
bljuje  što  ( ilaa  I.iebgewinnen ,  adamalio,  Rj.l.  — 
2)  stanje  koje  hiva^  kad  se  što  priljubljuje  (daa 
Pimsen,  congruenlia.  li].). 

priljubljivah,  prlijiibljujem,  r.  impf.  Uj.  pri-lju- 
bljivati.  r.  pf.  priljubili.   —   J)  licbgtivinnen,  adatno. 


mammmk 


|»riiuaV'i 


—  229  — 


primati 


Rj.  isp.  priljubili.  —  2)  itn  se,  rcllel)^.  schUn  u-oruuf 
pnsacii,  t'OHffrHo,  convenio.  Kj.  isp.  priljubili  »e. 

primikoi,  prliuakneiu,  v.  pf.  Rj.  pri-iiiu(';i.  vidi  pri- 
miikuuti.  V.  impf.  primicati.  —  /.  1)  hcriurOcken, 
ttđmov^o,  cf.  prikućiti.  Uj.  vidi  i  približiti,  prisusjedili. 

—  vpuAko  moja,  ne  ORtiila  pustni  .  .  .  Pušci  reće.  a 
ol'H  primučet  pin'c  puftka,  flvijftla  mu  ruka!  Npj.  4. 
3r>S.  Pa  ih  uze  Josif  oltojiru  i  Kiko  ih  primaH  k  »jrmu 
(k  Izrniljn).  Mojw.  I,  48.  \X  -  2)  zund^rn,  mijicio: 
prinmkni  jnSte  SLo  {fcati  pe  &lo  knpnjf).  Kj.  kao  pri- 
(tittit  pTiiozUi  'J,  privitinnti.  —  I>a  li  Bo|f  u/.<lrži  Hve 
(losiiflnSnje  prijnlelji-  .  . .  Ho^  ti  ih  pri'lržno  i  thmjr 
primukiio!  Hon\  IVA.  Da  tV  nešto  i  oni  ot]>uHtiti,  a 
uesto  i  car  prinutkuiiti,  dn  se  jefhtn  pul  svrM  taj 
poHiut.  Milo.4  HS  A  ko  od  vm*  hrinuf^i  »e  mo?,e  pri- 
uiakntUi  rastu  ttrojemu  lakat  jedan?  Mat.  (>,  iiT.  - 
»i)  SHutJiuicv,  iftcrcnifntum  rnpcrv:  Prliimkli  ti  k*>uji 
ua  putu  I  (kad  ko  napijah  Kj.  hto  naprednu  hiti.  — 
//.  MU  ne,  relkkn.  herenriicken,  adntooeor.  cf.  prikupili 
«e.  Rj.  vidi  j  približiti  ao.  —  Pii  ae  pritinikne  kalu- 
gjeru  i  ktuMie  irii  Atjipoui.  Npr.  'M\.  Primaknu  se  oni 
hlizu  i  niizovu;  »Dobar  vetV,  ima  li  ko  tamo?*  148. 
Divljan  primirnri  ne  malo  po  mato  da  bi  pi  (>^nkH) 
uhvatio  priiuaknc  ac  uprav  nad  rodu,  a  j^nk  mu 
onda  priirći  iza  lejrjn  i  ti^tne  jja  u  vodu.  IjV).  Kad  sr 
hlicu  (jrada  piimnknn,  onda  i/.vade  dvije  jele.  VM). 
Kad  se  tiradu  blize  primuknuh.  Nj»j.  4,  24ri.  Hva 
vojaka  pojrje  i  jtrimakavH  ne  dogjok^  prema  izradu. 
ts.  Nav.  H,  11. 

primi^kniili,  pr^mnknem.  Kj.  r.  pf.  pri-makuuti. 
tj.  impf.  priniieati.  —  J)  vidi  prim.it^i.  Kj.  —  2)  j*« 
se,  re{tek!i.  vidi  prUnaći  pe.  Rj. 

primiiiiie  ipo(ire»no  prinmoe)  primaoca,  hi.  avcrptor. 
rerejtior.  Stuili.  koji  prima  što;  ihr  Attnehmer,  Auf- 
ncitvier.  --  sa  naftt.  ijip.  ^Mivabu;. 

firluttlja,  /.  (u  t>ubr.)  die  HtUamine,  ohstetria\  cf. 
M<!n  2.  Uj.  primalja,  koja  prima  (dijete  kad  xc  rodi). 
prinuiti.  partHritntduts  adaidcre.  Stuili  (b.aldti,  bald- 
rili).  ludi  I  pupkoreza,  i  stfn.  ondje,  rijtći  k  takvim 
ntist.  kod  ;.'r»*b«'nalja.  —  Primalja  mu  je  bila  krAiPna 
kuma,  a  kum  mu  w  ne  z^odi.  DPosl.  1(*2. 

priinnlJskT.  adj.  Ho  pripada  primnljama  Ui  pri- 
malji kojoj  ffod,  —  Ima  mnogo  stvari  vrlu  popularnih 
(i  oraekih  i  kopaekih  i  primalj^kih  rijeei  i  re<'renim). 
Kolo  U  (IfO. 

firimuljNfvo,  n.  ohftt4ftrici<$.  Stuili.  pi^imaljnko 
umje.^tvo. 

llHniitniHI.  prinmm'in),  i'.  ;*/'.  herhtilorkru,  allirio. 
Rj.  pri -mamili,  r.  impf.  iirimamljivati.  —  Nisu  moRli 
ni  mislili,  da  ili  na  svoju  siranu  dobiju,  nli  /.a  Miljka 
lat^knla  tin  je  nadi'Adn,  da  t'r  rjn  primamili  kako.  Miloft 
I7(>.  Mene  je  zaboravila.  Ali  evo,  ja  ću  je  ptimamUi 
i  odveSt^u  je  u  puHlinju.  <M.  "ž^  14. 

prinii^mljiv,  adj.  šio  primamljuje,  sto  može  pri- 
mamiti: nuUickend,  allincrts.  —  Ako  uxume  podmi- 
rivati tu  potrebu  nn  mio,  primamljiv  način  ..  .  Zb«. 
ii<'>0  (u/ume  ist.  «i/.  n/.umije). 

|irlilinni1Jlv&r.  [irimamljivib'ia.  m.  koji  primamljuje. 

—  <  inovnik  /ii<.Meda  fto  u  ^enu  koja  ima  živa  tuu^.a, 
primami  je  schi.  i  vent^i  je  zn  ne!  Dru^ri  činovnik  o?*tn- 
roHvali  ouo^'a  jirvo^'a  primamljivača.   Mil.  2<!M. 

primaniljivnnjis  »•  d-itg  Jlahcilmken,  ulleđalio. 
Kj.  x'erl'.  od  primamljivati,  radnja  kojom  iko  prifHO' 
mijujf  koifii. 

priiiiiiniljirnll.  primrindjujrni ,  r.  impf.  Inron- 
lo/'krti,  nllerta.  Kj.  primamljivali,  i'.  impf.  proHi 
mamili,  r.  uf.  |jrimanu1i.  .\veHidom  primaniljivaHe 
nrra  ljudi  urailjat'u.  Siim.  II.  ih,  0. 

primnn,  pr?mna,  ad,i.  (u  Boci)  on<ienehm,  tfrtdus: 
Jezik  divati,  Jiotfu  priman^  t'-uj  o  Kože!  Kj.  hto  hc 
draffe  volje^  »  reseJjem  prima,  vidi  prijatan,  isp,  j>o- 
alu^nn  [jtrimjei'  iz  Kov.  70). 

primMnJc,  «,  dttn  Nehmen,  Empfantjen,  Bekommen, 
acftptio.  Kj.  vcrh.  ofi^primati.  radnja  kojom  tko  prima 


Mo.  —  Istinita  je  riječ  i  svako(fa  primanja  dostojnOj 
da  llrit^toH  Isub  do^ge  na  svijet.  Tim.  I.  J,  lo  (allčr 
Annahme  merth  igt  diis  WoTt^  aertno  omni  acceptione 
di{fnHs). 

priinariti,  run,  v.  pf.  (ii  V.  (J.)  n.  p.  voaak  k  offnju, 
heim  Ft'M^r  veich  machen.,  it^ni  admovt'^re,  ff.  merali. 
Uj.  pri-uiariti,  kao  pritirijali  n.  p.  komadić  voska,  ne 
ndazi  !*č  kao  fjUnjol  pro-it.  iftp.  mariti. 

primati,  primam,  v.  impf  Kj.  upravo  sJohno  od 
prijedlofja  jiri  j  imati:  pri-inuiti,  pak  se  dva  i  sa^ 
Htavljaju  u  jvdtio:  primali,  isp.  Korijeni  11.  r.  pf. 
prosti  primiti,  sloh-a  popriuuili,  —  i.  1  <i)  empfan- 
gcn^  hfkmiiinen,  capiu.  Kj.  cf.  prihvatati  2.  —  Bez- 
mitni  vratM,  koji  tiijc<u  primali  mita.  Itj.  :W)b.  Ko 
fteanio  ta  rio  prima,  onaj  me^ju  ljude  nck  ne  ide. 
PohI.  UiH.  Kako  u  dru.Htro  ne  primaju  onoffu  kuji... 
187.  Ne  valja  f^vaHto  k  srca  primati.  Pjr>.  Sloja  kilJm 
ev'jeee  u  kiliee,  ko>rojy  bude  rmla  pHipodnkoga,  ^>W- 
ma^e  ini  kiU  sa  darove.  Npj.  I,  40.  »Rogom  brate, 
Tursko  mom^e  mlado!*  .  .  .  Tursko  monuV  za  Boga 
ne  j>rima.  I,  5[t!}.  I  kraljiei  lio^ju  pomoć  daje,  kraljica 
mu  Jiožju  pomov  prima.  9,  (j7  (isp.  pribvataliK  l>rina 
prima  u  sthe  Um  i  Jadar.  Danica  2,  'M.  Zakone  flii 
izmiAlJHvali  mudri  i  uoMeni  ljudi,  a  narod  ih  je  po 
lom  primao.  r>.  84.  kako  car  Srbima  ave  oiiraMa  i 
prima  ih  n  milost  svoju.  MiloS  V2'ć.  Kad  ljudi  prosti 
Ouju  da  kakav  frospodin  govori  druki'rije  ud  njih, 
odmah  primiiju  njffjorc  rijcH.  Pin.  IM.  t  >Htali  svi 
nnrodi,  koji  .*it  poi^lije  primali  nauke  jedan  od  dru- 
fioffa  .  . .  yi.  Ja  ne  primam  slave  od  ljudi.  .lov.  .'>,  41. 
Hlago  čovjeku  kome  fio.ywd  ne  prima  ffrijeha.  4,  8. 
Primajte  rado  putnike.  12,  13.  Ne  primajte  ga  u 
ku'^i.  .Tov.  n.  U).  I^rimn  dijel  u  ujejrovijem  zlijem 
djelima.  U.  II.  Da  ne  'V  primati  k  sebi  ni  Irofta 
ni  brata.  DM.  21,  Svji'dot'-anstvo  *bi  je  dobrovoljno 
biran  i  priman  za  knvza.  339.  To  prima  ra  gotovo, 
i)  Sv.  1),  17,  Primali,  partnrientibus  assidere.  SluHi. 
vidi  babiti,  babic'ili.  isp.  prim.ilja.  sa  »e,  pans.:  Su- 
bota ^nrka  bubota.  (.  .  .  .^ko  je  koji  onaj  dan  fu 
Bubotuj  bio  bije.n  za  lekeiju  ili  za  dru^o  sto,  to  wu 
se  nije  primiUo  u  rtu'un,  nejro  ie  morao  i  po  drugi 
put  običaja  radi  biti  bijeni.  Pdsl.  290.  NeJce  se  stvari 
muškome  ne  jirimiijn  sa  itramotu  kao  dtenskome.  333. 
Kad  kojra  Turei  zatvore,  oni  (kmetovi)  idu,  te  se 
mole  zu  njpga,  i  motha  im  se  ponajviše  prima,  l^auiea 
y,  \i\).  Osim  [ilo  Irjirovei  sami  poklone,  i  tada  se  to 
prima  ra  iasl  i  dar.  DM.  541.  Niti  se  bez  njih  (bez 
svjedoka)  što  primalo  ra  istinu.  2ti7.  —  b)  vtdi  utSti, 
pamtiti,  pametovali,  isp.  primiti  'i.  —  Hajde  Ato  na- 
utike knji^n;  to  Je  K<t^  rekao,  da  dete  la^nje  prima 
ne^o  nmlor  i^ovek ;  ama  kako  Ui  ovako  naui^iAe  da 
su  svud  pametna  i  dobni.  /los.  324.  —  2)  fisHen, 
cupere;  vidi  brali  3,   n/.iumti  h.  iftfi.  \f\  1  (»e,   stati  4. 

—  A  dol'ati  sjajna  džrferdana,  koji  prima  litru  pa- 
f/;ctYi.  Kj.  48i^b.  Trodriuuiea,  j>u5Av£  o<l  tri  drama  (t.j. 
kojn  prima  rriio  od  tri  drama).  Kj.  76t)a.  Sali  more 
(veliku  umivaonicu)  .  .  .  primase  dv^je  tisuće  wUa. 
t'ar.  I.  7,  2(>  fvat  Itihl^ska  mjfta).  —  H)  nehmen, 
vapio;  Mi  uzimati;  I  povezi-  ione  baljeme/e,  i  kiuu- 
l»are,  vim  gradove  prima,  i  lunarde,  i?im  gradove 
pali.  Npj.  4,  ^19.  isp.  primiti  3.  —  2i,  sa  se,  refleks, 

—  Jf)  Oi'pi,  sivh  annchmen^  ?tusvipio,  curom  ngo.  Uj. 

—  l'rilelj  je  po  svojoj  volji  «kolu  i  /atvorao...  pa 
je  i^uo  na  druj^o  mjeslo,  ili  wf  primao  Lakoga  va 
Srijem  dtngttga  poslu.  Kj.  N4:^a.  Neki  .  .  .  rado  (*t) 
primKiJH   skupljanja   prenumeranta.   Npj.*  4,    XL-IV. 

—  2)  11/  brdo,  sirh  hegehen,  auf  drn  UVi;  machen, 
nfc*MW.  Rj.  kao  polaziti  u:  brdo.  —  S)  prima  m 
kupus,  greifen,  \i'urzel  /u«««,  radices  ago.  Rj.  isp, 
primiti  ne  3.  -  4)  primali  se  sa  Ho  ili  u^a  što: 
Kgju  se  xa  zlato  ne  prima.  Posl.  ^71.  U  mog  baba 
sijeila  je  brada,  u  ujt'irn  ^u  do  četiri  ^iua...  tre<^i 
fiiM  se  uz  koljeno  prima ,  a  ćetvrti  u  bežici  nina. 
Herc.  71. 


primefili 


—  223  — 


priMHI 


prlni4''rHI,  iirlnietHin,  v.jtf.  (u  Dcilir.l  pripnjef'iti,  n.  p. 
kiul  .Hto  loško  piidiK'  »''ovjckii  na  no^^ii.  anqnet8f'hm, 
coutiindo.  lij.  iiri-mećili.  v.  impf.  nie(^iu. 

priniJ!lar*n,  /.  —  i)  (oko  Sinj«)  tth  Vorhemd,  hLo 
ient'  i  djevojke  (po  HeliuiH)  noHU  IJeii  (uHobito  ka<t  »e 
u  9iaja<^e  haljine  obuku)  preko  košulje,  u  zimi  jta-ko 
golijeh  pr»<ijii,  jnr  koi^uljo  onda  ne  uosje,  već  mjesto 
nje  biljaru  ili  motiriiiu,  koje  su  tiiko  Ujeanijeh  r»- 
kavA  da  hi   »e   na   koJ^ulju    teAkn  i  ohut'i   mop;le.  Rj. 

—  1£)  (od  Sinja  k  sjeveru)  cf.  Sarpelj.  Kj.  —  pri-me- 
tai''a.  isp.  primetati,  primetnuti.  riječi  s  takim  naat. 
kod  ejepaea. 

prini^tuiijp,  H.  dim  IiinzH8ctzenj  adtlUio,  Rj.  vcrb, 
od  primetati.  rudttjn  kojom  tko  primc^c  što. 

prJm^tAli,  prhner'em,  r.  impf.  hin-tufutjcn,  iiddo. 
Rj.  pn-metati.  ittp,  pridavali,  primicali  12.  v.  pf.  pri- 
mctnuti. 

primediiiti,  tnćm,  v.  pf.  hinzufiifft'n,  nddo.  Rj. 
pn-metnuli.  i^p.  pridati;  primai^i  1*2.  r.  impf.  primetati. 

primicanja,  :i.  das  kerhciriickcn,  Nnhcrkotnvien, 
uamoiio.  Kj.  rerh.  od    I)  primicali,   2)   primiejili   »e. 

—  J)  rtidtiju  kojom  tko  primiče  Ho,  —  2)  radf^u 
kojom  se  tko  prirniće. 

primieiili,  prhiiićein,  r.  iwpf.  Rj.  pri-mieati.  r.  pf. 
pnma(^i,  primaknuti.  —  /.  J)  herheiruckcn,  admoieo, 
cf.  prikul^ivati.  Rj.  vidi  i  priblijUivuti,  približivati.  — 
2)  Kuo  pridavati,  primtiati;  susvlzen,  adjicio.  tAp. 
primaći  12.  —  Ko  kako  8rbi  imvale  to  od  zbilje 
tražili,  i,  kuko  koji  dan,  8ve  više  prhtmttH,  on  {Ali- 
paAu)  poslane  njihov  javni  neprijatelj.  Milož  143.  Ti 
primicao  caJiRmn  punim ,  tebe  jaki  Bog  zdravljem 
dobrim!  Kov.  125  (ali  sa  očaj  primjer  i**;).  prima<'i 
13).  —  //.  sa  se,  refUks.  herheiruckcii,  admovtor. 
Kj.  —  Oko  nje  se  (oko  zmije)  ea  sviju  strana  bilo 
r.ftpožarilrt,  i  pohir  »ć  jednako  k  njoj  primicao.  Npr. 
lO.  Gjak  ^tane  se  primicati ...  i  tako  vudo  po  malo 
primičući  se  dogje  do  njega.  14!*.  Primiče  se  svome 
goapodaru.  Npj.  2,  SM.  t^ri)i  se  najradije  zavlače  po 
kumama  i  po  brdima  i  potocimiit  ktuUi  se  ćettio  kuće 
2)rtmiču  za  iamom.  DauicA  2,  8i». 

primiji^nili,  primijenim,  v.  jtf.  attvieiiicu,  lorbedcu- 
Uu^  omitio,  ominor:  ne  budi  primijenjeno,  ah.tit  otnnt. 
Rj.  pri-mijenili.  v.  impf.  primjenjivali.  —  >Je  budi 
primijenjeno!  (Kad  se  u  govoru  poredi  mrtvi  wi 
£ivim  ili  nearei^ni  sa  8re(;nim,  n.  p.  pokojni  Mirko 
bio  je,  ne  budi  primijenjeho,  lako  visoK  kao  li;  uda- 
rilo ga  lane,  ne  budi  primijenjeno,  evo  ovgje  — 
pokazavši  prtttom  kiikvo  uijeKto  na  tijelu  svome  ili 
tuđemu).  Pc^l.  l^f).  V'^idimo  da  sp  opste  jcvistvo  dr- 
žalo u  to  vrijeme  u  Srbiji  i  da  je  hilo  primijenjeno 
posliivima  isme^u  Srha  i  Jhthroonika.  DM.  21*8. 
Jepitrahilj,  znak  jarma  Hrintova  ...  po  ovome  zna- 
menju Si^jefna  je  redotrima  avestenii^kim  primijenjen 
isti  znak.  DP.  14.  ^a  ee,  paun.:  Do  proba:  jao  njoj  I 
u  od  groba:  ko  je  moj?  (Kažu  da  tako  Žena  muža 
iali.  »Njoj*  je  mjesto  ?meui<:  prvo  /.a  to,  da  se  jao 
ne  bi  primijenilo  onome  koji  ovo  govori,  a  drugo,  da 
bi  se  složilo  sa  »moj«).  Posl.  *i2.  Ime  kuez  primije- 
nirii  rte  redorimu  u  narodu  doltiJo  neke  razlike.  DM- 
(j1.  Ona  je  (misao)  smi^ljeua  bez  obziranjn  un  druge 
slovenftke  jezike;  s  njima  ne  ne  može  ona  uložiti,  ne 
može  AC  na  njih  primijeniti.  Rad  1,  116.  fu  primjere 
iz  JJaničiverih  djela  isp.  primjenjivati  (6to  na  koga), 
amnmdeji,  accomodare. 

prinij^liti,  primijetim,  v.  pf.  pri-mijeliti.  isp.  pri- 
mjedba, mit  zamijetiti,  opaziti,  i  hi/h.  ondje,  hemerkeiu 
aniinadvertere.  —  Ja  sam  neke  (pogrješke)  koje  sam 
moijao  primijetiti,  naznaćio  na  krnju  knjige.  Spi:<i  1, 
7.  ali  protiv  ove  rijeci:  Srp,ski  />akonopiRao  jama^-no 
hi  mogao  napisati  i  bez  ^Hupruga«  ...  i  1>ez  'pri- 
metili«.  Pis.  17. 

prlinlr4^nje.  n.  verft.  od  primiriti,  djelo  kojim  ne  sto  | 
primiri.  riiU  pomirenje,  poprava  2.  —  Ima  rije<?i  84 
koje  som  ja  uaćiuio  .  . .  priznanje,  primirei\jc,   utvr-  I 


^cnje.  Nov.  Zav.  VII.  Jer  kad  je  odmet  njihov 
(Izrailjaea)  pritnireufc  srijetUj  Ato  hi  bilo  priinljenje, 
osim  život  u.  mrivijeh?  Rim.  1 1.  15  (reconciliatio 
mttndi,  dic    Versohuung  dcr    M'elt). 

primiri.sati,  primhi^em,  i\  pf.  pri-niirisati.  vidi  i 
omiriMili,  pomirinati.  r.  impf.  mirituiti.  —  Povoiyati, 
vidi  primirjitati.  Rj.  Cil4l>.  Privoniati,  anrierhen,  odo* 
rari,  cf.  primirimiti.  Rj.  587a.  Baei  ono  kruha  pa 
ftvako  od  zvjeradi  po§to  prtmirisn  ono  kmha  pade 
potrbuške  i  re[>  savi  poda  se.  Npr.  93. 

primiriti,  prlmn-lm.  r.  pf.  Rj.  pri-mirili.  r.  impf. 
mirili.  —  /,  J)  eincn  zur  Ilnhe  hriit</eit,  farere  ut 
ipiis  ijiiicscat.  Rj.  prehuno:  primiriti  kuga,  učiniti 
da  bude  miran.  —  2)  primiri  jgavole !  yib  Rnhc 
(saiit  die  Muttff  znm  liindc),  (fuicsre.  Rj.  ncprelazno: 
primiri,  knie  mati  djetetu,  kao:  budi  miran,  t>;^ 
primirili  se.  —  II,  sa  se,  refleks,  primiriti  se,  sidt 
:ur  Huke  tteijdten  (tom  vorigcn  UH$t(itten  Letien), 
4'onquiesco.  Rj. 

primirje,  n.  pri-mirjc,  drinjoj  je  poli  osyi,  u  mir. 
isp.  nmir,  nvjeriea,  suvjeriea ;  der  Waff'enstillKtand^ 
induviae.  suprotno  mzmirje.  —  Za  godinu  ]8(>H.  ugo- 
vore Rusi  a  Turcima  primirje^  u  koje  su  bili  uzeti  i 
Srbi  ...  Za  to  su  jedva  Oekuli,  da  izijiic  ttijcme 
primirju.  Sovj.  27.  u  knjitjama  koje  je  Vuk  pi<iao 
po  istornom  govoru,  ima  premirje:  U<^iue  Rusi  pre- 
mirje  i  za  .Srbiju.  Milon  12.  8  generalom  otvori  raz- 
govor 0  premirju.  Žitije  21. 

primiti,  primim,  r.  pf.  Rj.  pri-(j^miti  ij  je  otpalo 
»JU  i.  Korijeni  K)).  isp.  dojmiti,  r.  pf.  slos.  poprimati, 
r.  impf.  primati.  —  /.  J)  ncltmen,  bekommen,  em* 
pfangen,  capio:  n.  p.  bolest,  sijaset,  konja.  Rj.  —  Za 
onu  se  izmiju)  misli  da  je  ujela  kako  oeljaiie,  pa  je 
£em{ja  u  se  ne  vc  da  primi.  Rj.  213a.  Oiide  k  earu 
i  ponu<li  mu  se  da  ga  primi  u  sluihti  .  .  .  (Jar  ga 
primi  i  obcda  ,  .  .  Npr.  39.  Narod  primi  ono  momtc 
za  cara.  71.  Zamoli  da  ga  prime  mu  konak.  74.  On 
BC  zamoli  da  ga  prime  da  prenoći.,  a  oni  ga  sa  stim 
srcem  prim^.  82.  »Da  si  mi  po  Bogu  brati  izvuci  me 
na  polje«.  C^oek  printi  sa  Boga,  i  izvu^^e.  140.  Po  tom 
ga  primiie  u  svoje  društvo.  210.  Ne  bi  li  kakogod 
ocii  sklonili  da  ga  (sina)  jopet  k  sebi  primi.  248. 
Sluge  careve  prime  ga  u  dvor.  252.  Ja  sam  Icbc 
najure  bratimila,  za  li'  mi  nisi  za  bratstvo  primio  f 
Npj.  1,  59S*.  Pod  Jakovom  Krsraan  konja  primi.  4, 
UU.  Luko  Cf  nam  za  dobro  primiti.  4,  3;V».  Ali  nemoj 
a  vojskom  udarili,  dok  od  mene  znpovjed  ne  primiš,  f), 
201.  Duuavo  primivši  iSavu  pod  Bijogradom  teOe  do 
Radojevca,  pod  kojim  primivši  u  sehe  Timok,  ostavlja 
Srbiju.  Danica  2,  35.  Zato  ib,  kad  dojgu.  primi  in'to 
lijeifO.  8,  2l>«>.  Svi  naro<li  obdaruju  one,  koji  njihont 
»;«*«  prime.  3,  237.  Ti  ac  Salio  ili  ne  Salio,  ja  sam 
za  istinu  primio.  4,  38.  Kuko  su  Rimljani  primili 
zakone  od  Grka.  5,  86.  Pi»mo  na  koje  do  danas  ne 
imadob  ćasti  primiti  odgovor.  <Tla».  ^3,  153.  Knez 
Bjigralion,  primivši  glavnu  komandu  .  .  .  udari  «  voj- 
skom. MiloS  17.  Primivši  MUoS  takovi  pozdrav  ..  . 
pobrati  se.  124.  Mladen  ;)rf"t«(o  cojnitAM  siui/j»i.  Nov. 
Srb.  1817,  471.  Jedan  put  zovue  MiUir  Živanovieu 
svastikom,  no  ona  ne  primi  to  rado,  nego  se  o^ijeće 
na  njega.  Npj.*  1.  XaVII.  Ove  reiM  mislim  da  mi 
ni  jed&n  od  njih  ne  će  za  zlo  primiti.,  a  joA  manje 
sebi  za  sramotu,  4,  XXXIX.  Ondje  nije  poipiHim 
pisae  ovoga,  nego  je  urednik  onijeh  novina  prtmio 
to  na  sebe.  Odbr.  od  ruž.  I.  Odgovori,  da  <^e  taj  trud 
dragorolfno  prtmiti  nu  sebe,  <-)dg.  na  ut.  25.  Primiću 
sa  osobitu  sreća,  ako  ovo  moje  .  .  .  IMh.  22.  Taku 
(?emo  i  mi  morati  koješta  primiti  iz  drugijeh  jezika, 
32.  Poslali  može  pravi  <!^ovjek,  ako  malo  po  malo 
ti?«  suvr.^enstva  dobije,  koja  je  po  Hvojoj  priroui  katlar 
primiti.  JViprava  118.  Hvoje  narjećije  oBUivili  i  drttgo 
primiti.  Slav.  1,  92.  Odgovor  nikakav  ne  izigje,  koje 
Ujorgjije  jako  primi  k  srcu,  Žilije  9.  Primivši  glas 
od  oitrštera,  da  . .  .  47.  Primili  su  platu  svoju.  Mat. 


l»rimi£iiTanjo 


—  224  — 


primrei 


(i,  2.  l^ituite  rtirstro  koje  vfttn  i*"  pripravljeno.  2f), 
Ml  (pos.ti<ict€  regnnm,  hcsitzet  das  ticirhj.  Ihuhu  HriHtn, 
preko  koje.tja  jtrimiHmo  hUtgođat  i  apostohtro,  Rim. 
1,  5,  Hrista,  kros  koicfja  siid  primmuo  pomirenje, 
T),  U.  Koji  flo  Huprole,  primiče  tfrijeh  na  ftefte.  Ivi,  2. 
Zahvaljujem  llri»ilu  Ho  me  s^t  vjernu  pri»n  i  postavi 
me  u  Klužbu.  Tim.  I.  1 ,  12.  Neka  dobro  ^ine  da 
prime  cirnt  rjcčni.  t>,  19.  Povjerova  Avram  IJogii,  i  \ 
on  fiMt  primi  to  u  prai^du.  Moj«.  1.  ir»,  U.  Postnviše 
Jud*'jci  i  prtiinsf  mt  se  i  na  AJemf^  »rojV  fhi  je  no-  ^ 
promjpnilrt  da  tdave  ta  dva  dana.  .lestir.  9,  27.  s.i 
Hp,  pnm.:  Odmah  poviču  da  iip  t5e  i'^ithikm  i  io  im 
se  privii.  Kj.  S'27a.  J^tiš  se  pretije  primi  nepo  i'^tina. 
I'orI.  KiT).  Stariji  nikopiHi,  Žo/i  «  jedini  u  tome  »jo*;« 
primiti  rtt  M-jraitkc.  *  *dg.  na  ^it.  1".  Primii'c  mu  ar 
sa  kletvu.  Pri*'.  27,  14.  — S'J  pjesmu,  priču,  rrirrHcu, 
t'ondisco.  Hj.  kao  naueiti  ite,  shrutiti.  vidi  primati 
1  lb.  —  To  je  bez  Hiimnjo  nad  noAto  viHoko  7.n  tebe. 
AH  će^  ti  zatftta  od  ovoga  Ato  dolazi,  boi  ako  i  ne 
Hve,  a  ono  barem  mnogo  od  oroffa  primiti  i  razu- 
mjeti. Priprava  47.  Ne  niocrii  «vi  primiti  tijeh  riječi 
do  oni  kojima  je  dano,  Ma(.  lit,  H.  —  *i)  (u  C.  (i.) 
neJtmen,  cnpio,  cf\  u/cti :  l>okle  mudri  mudrovitAe, 
hidi/.i  firtid  pritiiiše  (PomI.  (ifi).  Prije  zore  ffrnd  pri- 
mise,  lij.  —  Primio  hi  Koliuiinu  tvo^a,  izagna'  bi 
Kolaftinske  Turke.  Npj.  4,  .*iI4.  Ako  no('ii«  trkim  ne 
primite^  niiAe  ća  vi  Habljo  sjci-i  plavo.  5,  118.  — 
//»  iui  se.  fejhks.  —  J)  fega,  sich  iinnchn'cu,  curo. 
Rj,  —  Uprtiti  He,  u  kakav  pnsao,  t.  j.  primiti  (ja  *f, 
/.apleMi  se  u  nj.  Rj.  7Wt»a.  Tako  se  Kara-Crjorgjije 
primi  stnrješinstvtt.  Danica  »J,  H>r».  Zamolim  Falera, 
ne  bi  li  tte  pritnio,  da  ]»revod  ovaj  preradi.  <*d;r.  na 
nt.  2ti.  I>a  ae  narod  uvjeri,  da  mu  nf  Unsi  /aiHtaj>r*- 
$»ili  Srhije.  Sftvj.  'J3.  'I'e  nam  je  iniAiio  eara,  k4>ji  t':e 
nas  ne  primiti  i  wi  naa  »e  fllarali.  .*W.  Ti  hi  blizu 
(Joflpode.  ..  /^Mfli  se  »truri  moje,  i  obrani  me.  P«. 
IHK  IM.  —  2)  UK  bnio,  n»7i  aufmtichetl,  dedit  ne  in 
riatn.  Kj.  A-'«>  po^i  (hs  brdo).  —  hSimih  at  j|;ore  uz 
Ve/entn.  Kj.  r>Ob,  OkrenuAe  poljem  Airokijem,  pri' 
mHe  ne  u  figorjelicu,  od  nje  pravo  «  Kunor  pla- 
$tinu.  Npj.  .'t,  l^ft.  Kad  se  primi  Ceva  kamenoga,  u 
<  evu  ga  ^etn  dor-ekala.  4,  IS.  PaAa  nnmjeali  svoje 
kavaze,  te  (^u  jDeli-Anieta)  ubiju  kad  ne  primi  uz 
hoftamake,  Daniea  3,  137.  —  -i)  n.  p.  primilo  se  evi- 
jeee.  ffreiftm,  l^Mrsc/  fant^en^  rudiec^n  «//«.  Kj.  - 
Knd  /.aknne,  kao  u  trud  {primi  mu  »e,  nlec^  mu  ne). 
I'ohI.  ini. 

|irimižtivaiij4^,  n.  rerh.  od  primiJlavati.  radnja  kojom 
tko  pnmi^nra. 

primižilvilti,  prindArwrnu,  r.  impf.  pri-mi^.avati.  t'fV/f 
pripi^avflii.  r.  impf.  prosti  u)i^.alt  (piAatit.  —  Primi- 
raraf'  kuko  paM  uz  bii.s.  OPoal.   H>i. 

prinijodhiu  /'.  i)riuijei-ba.  itp.  primijetiti,  sa  vuut. 
i'.Hp.  bjelidba.  Jieiiterkuntf,  Anvurkanif,  H'fdirncftmuntf, 
nntioiittio,  vobi.  isp,  napomena.  —  Primjeihtt,  Po- 
grješki peeatjmja  ovde  ima  mnogo.  Hpini  1,  7.  Pri- 
mptfta.  Konj  ima  .  .  .  kuujma.  t,  21.  Tekstu  je  dinlao 
runki  prijevod  i  gr*^ki  original,  pratet^i  ga  drtnjo- 
rjnuim  primjedh.t$nu  i  prilozima.  Had   13,  ^31. 

prlitijeiiu.  /*.  djtio  kojim  !*c  isto  primijeni  femu  ili 
na  sto:  die  Atjuendutiff,  ncvomodatio,  appUeittio.  — 
tieUitdir  .  .  .  bio  pretekao  Dekarta  i«  primeni  algebre 
na  ffCoinetriJH.  ZIoh.  1 13. 

primj<»njivnBJe,  «.  rerh.  snpnl.  od  primjenjivati. 
radnja  liojnm  tko  primjenjuje  xto  (ntt  kinfa). 

primjenjivali,  prirnjfeojnjem,  r.  im;*/'. '  pri-mjenji- 
vati,  anmanni,  rorhrdeutcn,  omino,  nininor;  an- 
trcM//fH,  aecmnodure.  v.  pf  primij**niti.  -  ArMenije 
primjenjuje  na  despota  jeranfijelfike  rijeci.  UM.  13^. 
(*u<lari(^n  p:i><tira  i  ovce  ee  ne  ra/J»jetM*). 

prlmjor,  m.  lidHpirl,  r:remplnm^  r/.  [trilika  tfn. 
UiAnjani  iVMn  dodajn  u/  rijer;  u  jedan  primjer.  Kj. 
primjer,  dro  poj  prdi  o.<».  n  mjera  i  mjerit  i  t,  vidi  i 
ibr«L    —    Kto    oćn'Jtdnogu  prinura   u   tow   u  33.  ć. 


Ljetopina.  Haniea  5.  Hi.  Arnanti  an  n  ovoj  Hlvari  £<i 
noA  jo.5  hliH  i  prilii-niji  primjer  nego  i  Madžari  i 
Nijemci.  Kov.  3.  Ljubav  k  narodu,  od  koje  »u  (irci 
i  uimtjani  ostavili  primjere.  14.  Evo  ««  to  nekolika 
primjera.  24.  Ovo  »u  pi'imeri  od  muka  u  Kvropi  ne- 
izuvenih  u  naAe  vreme.  MiloA  G*X  Vojska  ohrahrivai 
«c  njegovim  ret'ma  i  primerom.  nagrne  Ka  njim.  107. 
Kvo  i  o  tom  nekolika  primera  iz  jeziiia.  Nov.  Srb. 
IhliS,  4(X).  Da  kažem  ftto  o  primjeru,  koji  je  on  m 
tome  uzp.o.  Odg.  na  sit.  7.  .Ta  ću  ovdje  da  pokažem 
JoŽ  primjera  od  moga  HkveHja  i  popravljanja.  Pis. 
34.  Da  uzmemo  za  primjer  Kune.  9(),  Ima  za  to 
mnogo  lijepijch  primjera.  DAI.  59.  Primjeri  srpsko- 
Hlaveu8koga  jezika.  i>Kj.  I,  VII.  A',  pr.  obliku  ili 
rijetM  mati  obnova  je  mater  .  .  .  ».  pr.  naA,  njihov. 
<  >Rn.  1   (na  primjer). 

prinJoSn,  f.  mixtura.  Stnlli.  pri-mjeSa,  dragoj  poli 
oanora  koja  je  u  mijei^att.  ono  Ho  ne  mn»  primiješa, 
s  njim  se  imijeiia.  vidi  pritrofia.  ifp.  mje.Savinn,  smjesa, 
Humjesa.    —  I    u    zlatu   ne  pritroAe   —  aliii  primjese 

—  nagje.  DPusl.  31.  Ni&ta  nije  brez  primjeh  (pri- 
lro»e>.  H4. 

prinlAtlti,  prbulatim,  r.  pf.  zu  Tode  pr^geln,  ad 
mortem  muleare,  cf.  ubiti.  Rj.  pri-mlatiti  kogo,  mla- 
te<U  uhiti  git.  riđi  pritm^i.  —  Nadvliidaju  ga  (l'ur^ijuj 
rane,  i  padne  na  zemlju,  a  ljudi  fla  strane  pritrče,  te 
ga  primlate  packama  kijni^ki.  l»nniea  3,  207. 

prlmlj^i^o.  a.  rerh  od  primiti,  djelo  kojim  ae  Mo 
primi,  takra  rerh,  aah.'it.  kod  dopusLenje.  —  Kad  je 
uiluu't  ujibov  ilzniiljaen^  primi reuje  Hvijetn,  ^ta  bi 
bilo  primljenje,  osim  život  iz  mrtvijeb?  Kim.  U,  15. 

prlmorae,  primorca,  m.  der  Knstcnhewohner.  mariš 
acrola:  Hluži  vino  primorac  Ahksa.  Rj.  eotjek  iz 
primorja.  —  *  akavei  govore  uopfreuo  jezikom  Dalma- 
tinnkijth  primoraen.   Pi«.  ttti. 

primi^niti,  primoram,  t<.  pf.  heiniissigen,  eogOf  cf» 
natjerati.  Rj.  pri-moniti  koaa,  natjerati  ga  da  mora 
Uto  »viniti,  dti  pad  moranje  kto  %u'ini.  riđi  i  prinu- 
diti, /'  »yn.  ondje.   v.  impf.   priujoravali.   i»p.  morati. 

—  »Hajde  da  idemo  bjeinti.-  iMia  ga  razbijale  da 
im  uije  vaj*le  bježati,  no  čoek  njen  primora  je,  pa 
|M>^nu  bježati.  Npr.  201.  Primor/inim  kozli**p  pro- 
davat'. l)P04l     102. 

priiiianUrinJtN  h.  tias  Bemussigcii^  coactio,  Rj. 
verh.  ml  primoravati,  radnja  kojom  tko  primorava 
koga. 

primorAtnli,  prim^rf^viim,  r.  impf.  hentns.^igen, 
togo.  Hj.  pri-mnraviUi  koga^  notjerivuit  gn  du  mora 
sto  činiti^  du  pod  moronje  što  čini.  vidi  i  prinugjavati, 
I  .VI/H.  ondje.  r.  pf.  primorati,  isp.  morati.  (Jni  pri- 
moravaju Timoi^auina  da  ose^a  nevolju  Podrini'evu, 
jMegj    301. 

priiuorJiN  n,  die  KHitCj  ora^  ora  ntaritima.  Rj. 
pri-morje,  kraj,  predjel  pri  moru,  —  Jesi  V  Ouo 
Lntinsh*  primar. e,  kod  primmja  ri:^(5au8ke  Kotare? 
Npj.  3,  2\. 

prim&rkhija.  /'.  See-,  mariiiwa:  Pa  dohvati  iankn 
primorkinjH.  Te  naliran'te  ribe  primorkinje.  Rj.  ito 
god  iz  primorja  Ato  je  ženskoga  roda,  n.  p.  žena,  riba. 

primorski  t primorskoj,  .SW'-.  KiHten-,  maritimua. 
Rj.  što  pripada  prtmorju.  —  Oal'  dulmjn  primomki 
rjetrovi.  Rj.  142b. 

prinirnziti  .sts  zim  se,  r.  r.  pf.  pri-mr.'uiti  se,  kao 
prtmrzak,  prilii'no  mrzak  poHlati.  i\  impf.  ;«/>.  prosti 
mraziti  (i  ne).  -  J'nmrazi  se  kruh  dumai^i.  UPoa!. 
102.  r  'ingo  svaka  se  strar  primrazi.  131*. 

prirareHnJe.  u.  ridt  znmreanje.  Rj. 

primrenli.  prbnrt.^em.  ndi  /ainrcati:  I>a  ranimo, 
da  ne  primrremo,  da  niuije  konak  uhvatimo.  Rj,  v, 
impf.  pri-nireati.  prtmrte  tko  n.  p,  na  putu,  kad  ga 
ntt  putu  mrak  xu.-ita.je.  r.  pf.  primrei,  primrknuti. 

prliiiret.  primrknuti.  primrknem,  r.  pf.  pri-uir<!i, 
pn  mrknuti,  primrknc  tko  «i.  p,  na  putu,  kad  ga  na 
putu  zastane  mruk,  vidi  zamroi,  umu-kj^uti.  v.  pf.  je 


Itrittft^l 


225  — 


prionuti 


I  protdi  aaćU  mrlcauti.  v.  impf.  primrcnti.  —  Tu  ffu 
Turci  primrknuli  hili.  Npj.  4,  43. 

»rinft^i*  piiuHgje,  V.  pf.  hinsu  komnien  (vcn  neu 
gefaUenem  *SW*»«tf>,  mpemenio:  prioaupe  finijeg,  fij. 
pri-UAi5i.  up.  naf'i  1.  htd  ftnijefi  "".fli^  (p'mnć),  /)« 
ojirt  na  nj  drufft  padne,  kažtt  Ae:  snijeg  prina^č.  v. 
impf.  [tritialnziti.  prinulioilili. 

prlnnh6«ll(i.  prinitUodi,  p.  impf.  (u  (-.  G.)  n.  p. 
smje?,  vidi  prinalaziti.  Ri.  pri-nii-liodUi.  v.  pf.  priniM^i. 

priniili6Hj^nj4\  u.  rifh  prinalaženje.   Kj. 

jirlniMnzitl.  zT,  v.  impf.  hinzu  kovnnen  (von  faUcu- 
d<m  Srhiife),  superrenio:  ^valoi  aor  prinalazi  suijepf, 
cf.  prinahoditi.  RJ.  pri-na-laziti.  isp.  ualaziti,  riaho- 
<liti.  tcad  !inijrg  lunjjr  (padne),  pa  opei  na  nj  druiji 
nnluzi,   tmhodi,   kaže  ne:  snijeg   prinnlftzi,    pnnnho<li. 

priR&liiženJts  n.  dan  Mtnzukoimnen,  ttupcrvfntus. 
Kj.  verh.  od  prinalaziti.  ntanje  koje  biva,  kad  snijeg 
prinnlaei. 

priiiAlifi,  prinalijem,  r.  pf.  pri-im-liti,  »taliti  pa 
onda  joHe  priliti,.  —  Da  od  krvi  po  taJip  nalije,  na 
po  t^aii*  rina  priuiiUje.  Herc.  Gl, 

|irinA>iiiij«s  m.  das  flerbeihriHgen,  adlaiio.  RJ.  vidi 
prino5enji\ 

prlmV^ati,  prlnaf^ani,  r.  iuipf.  (u  Rj.  ima  (frijeAkom 
štamparskom  v.  pf.)  herheibringen.  adfero:  Za  njom 
niujka  uiiuu  pnnaša.  Rj.  pri-naSati,  biće  iz  kraja 
gdje  sr  Hokavtki  guror  mijem  sa  čakairskim  ili  kaj- 
kao^kim.  vidi  prinoHiti,  v.  pf.  prinijeli,  isp.  donoBiti 
»  <lonaAali. 

prinAvljiinjr,  n.  d^is  Zaneu<n,  Nea-hinzu-machen, 
vori  addiliii.  Rj.  verh.  od  prinavljati.  radnja  kojom 
tko  prinavlja  Mo. 

»rinAvijiili,  prlnćlvljam.  v.  impf.  it^u  hincu  machent 
hetommen,  non  ijuid  adjungere.  pri-n&vljati,  tioro 
6to  dodavati,  r.  pf.  priaoviti. 

prini'iipi  m.  der  Fiirst,  Prins.  princeps:  Pored  mof^a 
(»jonlije  principa.  Rj.  vidi  knez.  —  Odnijele  na  Ce- 
tinjf  gliive,  a  princip  ih  divno  dočekao,  darova  im 
od  srnie  nu'dulje.  Npj.  b,  70, 

prTn<*ipAV,  itdj.  des  Primen^  dem  Piirftten,  principis. 
Rj.  što  pripada  principu:  Jankovi<*ii,  krilo  principovo. 
H-Npj.  3.  -^Ki. 

principovnr,  prTncipovca,  m.  t'ovjek  principov:  Sve 
žto  nose  Kriinjci  principopci.  HNpj.  4,  376. 

prineipovina«  /'.  rfas  luir»tintUuvt ,  principatns 
(terra  pnncipis),  Rj.  semlja  principova:  To  će  momak 
u  prinriporinu  potrn^.ili  dioe  Ha<tnDftjre.  HNpj.  3,  416. 

prineipski.  ndj.  Kto  pripada  princtpima  ili  prin- 
cipu kojemu  god:  .\\'  je  polje  bntnni  zažmirilo  od 
prineipnkih  Uinanth  Madžarki.  HNpj.  3,  569. 

print^sti.  prineseni,  r.  pf.  vidi  prinijeti.  »fl/>.  Old.  »17. 

prtnifunjp.  n.  diM  Ansetzen,  admotio.  Rj,  rcrh.  od 
prinit^uli,  kuje  vidi. 

prlnicnli.  prini(Jcui,  v.  impf.  unset^en,  udmoveo. 
Rj.  pri-nirati,  prinositi  k  ustima,  v.  pf.  prioit^i,  pri- 
niknuti. 

priiiK'l,  prtniknem  (prlaikoli,  priniće,  prinikao,  kU), 
V.  pf.  —  i)  auseizen^  admorto:  T  nrinire.  da  .«**  na- 
pije  vina.  Živ  priniče  a  mrtav  odniće.  Rj.  riđi  pri- 
niknuti.  r.  pf.  je  i  proHi  nići.  niknuti,  r.  imof,  pri- 
nicati.  Priniknuti,  prijtiči,  priniHi  k  ueLima.  Npj.'  4,  | 
351.  —  2)  »z  drago  »im;« nje  nuH.  isp.  pripu<?i.  Istina 
Ca  niknuli  iz  zemlji'  i  pravda  će  9  neba  prtniknutir 
Pe.  85,  11. 

prliij^ti,  prin&spm  (prinio,  prinijela),  v.  pf.  her- 
ZHhringen,  adfero,  Rj.  pri-nijeu.  ne  nalaci  se  kao 
prost  glagol,  inp.  nijeti.  vidi  prinefili.  r.  impf.  prino- 
aiti.  prina^ali.  —  Dok  četvrta  dava  dolazila,  donese 
je  rengij<i  »Smail-a^a.  i  ta  tiiasur  pH,h  prinije^e.  Npj. 
4,  435  fmazar*  =  molim).  Oko  kule  not^no  navalile, 
te  vdiku  tilama  prinijcse,  pa  u  »lamu  vatru  uturi^e.  5, 
133,  Pokaži  se  »»ve.iteuiku,  i  pnnai  dar.  Mat.  8,  4. 
Kajin  prtnese  Gospodu  prinos  od  roda  zemalj^tko^a. 
MoJH.  I.  4,  3.  Prinese  na  Žrtvenika  irtce  paljenice. 


8,  20.  Onijeh  koji  laptafie,  rukom  »(mmoim  ib  ustima 
prineftai'ii  vodu,  bjaŽe  tri  stotine  Ijndi.  Sad.  7.  6. 
Prine^imo  sa  nj  na  žrtvu  duše  »voje.  DP.   135. 

prinilcnuli.  knem.  v.pf.  vidi  prini<^i.  Rj.  pri-niknuLi. 
t).   impf.  prinicati. 

prinizjiH,  prinlžcm,  i*.  pf.  pri-nizati»  nižući  prido- 
dati sto  u  što.  V.  impf.  priuiŽivati. 

prinl^.iviinje,  n.  verh.  od  priniživaii.  radnja  kojom 
tko  prinihije  .Hto  (u  Ho). 

priniživati,  printžujem,  v.  impf.  pri-niživad.  t\ 
impf.  profiti  nizati,  v.pf.  prioizati.  ;a  pnniživati  prema 
obnizivati,  podnizivati,  i  t.  d.  ^tp.  pouiživati  (i  poni- 
žavati)  prema  ponizivati.  —  Ona  vije  dva  vijencOf 
koji  Ko!«tii  iiHiiijenjuje,  h  nj  mi  zdravlja  prinižujCt 
koji  I*  Hebe  namjenjuje,  u  nj  hiaera  prikičuje.  Kov.  63. 

prinoN,  m.  Rj.  pri-noR.  /sp.  prinoftiti,  prinijeti.  — 
1)  die  Oabe,  donum  oblatum-r  On  Knlinu  ^eato  odla- 
ža^e,  pod  &tdore  prinon  donagane.  Rj.  kao  dar,  •/prilog  1. 

—  I  aoneai  mi  prinott  od  Grahova :  dojavi  mi  ntotinu 
ovnova,  i  dotjeraj  tridenet  volova.  Npj.  4,  43^.  Da  budu 
neznaboSci  ^]ri';iof  poro//<{fi  i'  osvećen  Duhom  avetijem. 
Rim.  15,  1'"..  Kajin  prinese  Gospodu  prinos  od  rodu 
zemaljskoga.  Moje.  I.  4,  3.  Položi  duSu  hvoju  u  prinos 
za  grijeh.  Is.  53,  10.  Da  .iveti  priiio/t  u  miru  prine- 
semo.  DP.  28.  —  2)  pl.  prinoei,  (u  Srijemu)  die 
Geburtstrehen,  dolores  od  partum.  Rj.  ifidi  trudovi. 
isp.  poragjanje;  poragjati  »e,  truditi  ae  2. 

prindsiti.  prenosim,  v.  impf.  herheibringen,  adfero, 
fero,  porto.  Rj.  pri-nositi.  vidi  prinaSati.  t\  pf.  pri- 
nijeli. —  Na  Cetinie,  ter  vladiku  mole,  i  joS  njemu 
prinose  darova,  vladika  ih  dobro  dot^ekuje.  Npj.  4.  3fi7. 
Kad  ko  prinoMe  srtvu,  dolaža^^e  momak  sve^itenikov. 
Sam.  I.  2.  13. 

prind^rnje.  n.  dan  Bringen.  adlatio.  Rj.  verh.  od 
pnnoHiti.  radnja  kojom  tko  prinosi  što.  vidi  prina- 
ftanje.  —  Da  bi  imao  dijel  u  prinošenju  beskrvne 
žrtve.  DP.  240. 

prinovali,  prlnnvka,  m.  Anbau,  accessio.  Rj.  pri- 
novak,  ono  što  se  prinovi,  isp.  prinovili. 

prinAviH,  prlnovim,  r.  pf.  neu  hinzumachen,  novi 
quid  adjuugo.  Rj.  pri-noviti,  novo  .Ho  dodati,  v.  impf. 
prinnvljaii. 

prinuda,  /*.  djelo  kojim  se  tko  prinudi.  —  Prinuda 
na  po8Ui^]io8t  mo^.e  imati  i  vo»pilni  značaj.  Zlos.  48 
(vospitni,  Ruski,  vidi  odgojni). 

prinuditi,  dim,  r.  pf.  nothigen,  cogo,  cf.  natjerati. 
Rj.  pri-nuditi.  vidi  i  nagnati,  primorati,  nsilovati.  t'. 
impf.  prinugiavati.  —  Mene  je  ir^tinita  vernost  k  rodu 
mome  obodrila,  i  prinudila  me  da  tazmurim.  Spisi  1,  5. 

prlnusjllvrinje,  h.  die  Nidhiifung,  ihs.  Rj.  verb. 
od  priuufjjavati.  radnja   kojom  tko  prinufiiavii  koga. 

prinuijiUali,  prinfipjilvum,  r,  impf  nothigen,  cogo. 
Rj.  pri-nuuJHvati.  vid^  nagoniti,  natjerivati  2,  primo- 
ravati, ii«<iljavati. 

prinjusiti  (priniiMti),  pr\nju$lm  (prlnHSTm),  v.  pf. 
beschniiffeln,  odoror.  Rj.  pri-ujufiili,  pri-nuMti.  pfi>\;u»i 
II.  p.  pas  ^to.  V.  impf.  nju««iti. 

priAdJonuf i .  priAdJnsti ,  prlAdJvtl ,  pri^djenSm 
(priridjedeni),  v.  pf.  ein  uenig  hekleiden^  vealiri.  Rj. 
pri-odjenuti,  pri-o-dienuti,  kao  prilično  odjenuti.  — 
Žedna  napojio,  gladna  napilao,  gola  rizom  priodiot 
Kov.  121. 

prl6kupiti,  pTo),  V.  pf.  im  Haufen  vor  sicH  A«r- 
treibent  cogo  gregem.  Rj.  pri-okupiti,  pri-o-lrapiti  n.p. 
stado. 

priAnati,  prlonem,  v.  pf.  Rj.  pri-onuti,  pri-lnntl.  / 
biva  samo^iiwno  plasetfi  o:  prionuti,  koje  se  opet  po 
svojim  zakonima  mijenja  na  a:  prianjati,  znaćenje 
koje  je  u  prilijepiti  ne.  Korijeni  180.  vidi  i  prijenud. 

—  1)  klehen,  adhaereo.  Rj.  vidi  obisnuti.  —  Kad  ee 
siromah  me^^ju  bogate  pomijeiia.  valja  da  i  eu  njega 
Ho  prione.  Post.  121.  Od  pretiline  ne  bi  ni  k  miru  pri- 
onula. DPosl.bfl.  Operem  po  običaju  oba  komiidaiHvile) 
da  bi  ib  o^Btio  od  poganstine,  koja  je  ett  njih  prionula 

15 


ploditi 


prifAte 


od  ruku  tkft^evili  i  tr^ovaćkih.  Danica  3,  188.  Nego 
prioni  cttru  za  shnt^  i  oar  i*e  ti  dati.  Miloš  117.  Prionu 
srce  njegovo  m  Dinu.  Moja.  I.  34,  3.  (ruba  Nemanova 
neka  prionf  :n  tehc  i  za  ftjerue  tvoje  do  vijfka.  11.  5,  27. 
iVioii  a  sa  (ioRpoda,  ne  odRlu pi  od  njega,  nego  drža  zapo- 
vijesti, lb,  H.  Zamjenid  »tAj«  osnova  je  samo  ^t^  . . . 
iUk  to  je  dubila  »a«  uz  koje  je  joSte  jnionulo  i  »jt.  Obi. 
33.  —  2)  zugreifefi  (hti  dcr  Ari/cit),  lubori  incumbo. 
Bj.  prionuti  sa  knkav  po.<ao,  kuo  primiti  an  se  »vojski. 

—  Prionuo  kao  či^ak  za  jaje.  iKad  koji  Sto  polako 
radi).  Poal.  2*»2.  Prionuo  kao  mat^ka  za  džigericii.  362. 

priopeiii,  dim,  r.  pf.  Stulli.  pri-opriti,  mitthcUen, 
terdffenUichen,  communicuret  puhlicare.  vidi  aaop<5iti. 
r.  impf.  priop(5ivati.  —  Slo  je  iz  originalu  priopH'j 
povelju  kralja  Stjepana  *>8toje.  Rad  G,  205,  Gdje  je 
zapis  iz  uje^a  priopćen.  13,  231. 

priopćivanjo,  m.  verb.  od  priopćivati,  radnja  kojom 
tko  priufiruje  Što. 

prioD^'irati,  pri(%pi*iijem,  r.  impf.  pri-opi'ivati, ;)rost* 
opditi  S.  V.  pf.  priop(^iti,  gdje  se  kaže  znamenje.  —  Go- 
vori i  o  djelu  Koustanlinovu  i  priopduje  (ja.  .Star.  1, 3. 

pri6rnli,  prlor§in,  v.  pf.  hiniup/liigen,  adaro.  Kj. 
pri-orati,  orući  dodati  (n.  p.  od  tugje  zemlje  svojoj). 
V,  impf.  prioravati,  priorivati. 

prionlviinje,  u.  fUis  UinzupUugen^  tb  (idiaftire.  Rj. 
viai  prioHvanje. 

priordvati,  priftriivam,  r.  impf.  hinsupflutfen,  nrioro. 
Rj.  pri  oravati.  vidi  priorivati.  r.  pf.  priornti. 

prloHvanJo.  n.  nrb.  od  priorivati.  radnja  kojom 
tko  priuruje  što.  vidi  prioravanje. 

priorivati,  pri<SrujeMi,  fi.  »m/y/*.  pri-orivati.  ri</i  pri- 
oravati. V. 2)f.  priorati.  —  Prioriijj  u  poslovici:  »popo 
popuj,  ama  pomalo  i  prior uj^*.  mjesto  priorai'fij,  da 
bi  »c  složilo  sji  popaj.  Rj.  uli  :a  priorivati  preitui 
prioravati  isp.  pr^trivati  prema  preoravati. 

nrić^lniiti,  pri^inom,  r.  pf.  pri-oftinnti,  Av/f>  nanovo, 
joi  jedan  put  omhuH.  tud*  oMniiti.  v.  impf.  otiibivati. 

—  I*riošinuse  i  obodoŠe  konje,  i  prisligoSe  gjevojku. 
Npr.  HM. 

pHptidiinjo«  ?i.  Rj.  vcrb.  od  pripadati.  —  J)  stanje 
koje  biva,  kad  što  pripcda  n.  p.  na  zemlju  (da«  Fallen 
zur  Krde),  inflinatio.  Rj.).  —  2)  siaitje  koje  bira,  kad 
pripada  kome  Mo  (da.s  Ziilallen  [/.nm  Krbtlieill,  cum 
(}uid  evenit,  obUngit.  Rj.):  Mjento  gc^niiiva,  kojim  fte 
kaznje  dio,  može  Htajati  genitiv,  kojim  se  kazuje  pri- 
ptuianje.  Ihiuii^ić,  AKj.  fi7lb. 

prkpiidati,  dam,  Kj.  |jri-pu<lati.  r.  pf.  pripadnuti, 
prmanuti,  pripasti.  —  I)  fallen  (zur  JCrae),  decido, 
ttminor.  Rj.  —  Nagjo&c  Danila  gdje  se  moli  i  pri- 
pada liotju  svojemu.  Dan.  ti,  11.  isp.  pripasti  I.  — 
2)  sufailen^  ei^etiit.  Rj.  vidi  nalijegati.  —  ft)  pripudu 
Mo  kome  ili  eemu:  To  meni  pripada.  Kj.  Kupi  kože 
od  onijeh  jaganjaca,  koje  njemu  (popuj  pripadaju  kao 
plata.  l^j.  lola,  Ne  pripada  li  mtni  po  svoj  |>ravic'i 
pozdrav  vojnikov?  Danica  2,  14:^.  Na.šljedslvv  pri- 
pada ovima  6to  su  OHtali.  Hud.  21,  17.  Olroci  samijem 
tijelom  svojim  pripadahu  viu  (>;oHpodaru)  kao  kakva 
god  Btvar.  DM.  ^33.  vidi  dopadati  3  (kome  što),  pri- 
valjivati  se  (kome  što).  —  b)  pripada  što  k  čemu: 
Ovo  ave  pripada  k  svojstvu  južnoga  naijećija.  t>dg. 
na  ait.  15.  VrSite  aveMeni^kii  službu  svoju  u  svemu 
što  pripada  k  oltaru.  Mojs.  IV.  18,  7.  Da  au  dva 
brata  pripadala  k  pletnetiu  Crnojevii5a.  DM.  S>9.  — 
c)  pripada  što  me^iiu  podaniice.  DM.  i>4.  Sve  ove 
naredf)e  pripadaju  metfju  najstarije.  3<-»8.  —  t/)  pri- 
pada što  pod:  Oi?era  ga  ir.viiu  njihovog  oarslva,  da 
viSe  pod  vlast    njihovu   ne  pripada.   Npr.  354.  IJijo- 

fradski  pa^aluk.  pod  kojim  je  malo  vi^e  od  pola  Sr- 
ijo,  ostalu  pak  pripadni  pod  liosanski.  Danica  2,  64. 

—  ej  pvipada  što  u:  Maloviji-rnik,  koji  je  pripadao 
u  malo  vijeće.  Rj.  344a.  8vi  .Srpnki  poslovi  išli  su  preko 
njega,  za  to.  Sto  su  pripadali  u  njegov  odsjek.  Sovj. 
3i.  Oui  nijcHU  bili  is  jednoga  reda  u  narodu,  nego 
«u  mogli  prtpiulati  u  ragličfu:.   DM.  272.  Može  biti 


da  Bitoa  nije  pripadala  u  Mačvu.  DRj.  1,  42,  IT  ovu 
vrstu  pripada  iufinitivom  p4vojim  i  glagol  u  koga  je . . . 
Ifltor.  252.  —  f)  pripada  što  kuda:  K  osnovi  >ima<, 
koja  ovamo  pripada,  [aior.  2tJ7.  Koji  jo5  glagoli  pri- 
padaju ovamo.  Obi.  114. 

pripadnuti.  dncm,  v.  pf.  Stulli.  pri-padnuti.  vidi 
pripanuti.  pripaRli.  r:.  impf.  pripadati. 

pripriHoni,  in  Nettensiunaen,  tempore  subsecivo:  to 
je  on  načinio  pripadom.  Rj.  pripadom  što  raditi,  t.j. 
u  ono  vrijeme  .Ho  kome  ostaje  od  njegova  glavnog 
posla.  —  (Jragje  g'ej  za  rjei^nik  ved  toliko  sabrano 
da  se  bra;  Atete  za  književnost  ne  amije  vi5e  ostavljati 
da  ae  urcgjujc  tek  pripadom.  Rad  13,  171. 

pripAJiinje,  n.  i'idi  pripojavanje.  Rj. 

j>ri|iftjlltt,  prlprtjnm,  vi'Ji  pripojavati.  Rj.  f.  impf. 
pn-pajati.  v.  pf.  pripojiti. 

pripfttiti,  pripiLlim.  Rj.  pri-paliti.  c.  impf.  pripalji- 
vati. —  J)  .svijeću,  anzunden,  aceendo.  KJ.  vidi  pri- 
lefi,  prižditi.  —  On  pripali  svoju  dževerliju.  Rj.  S31a. 
Te  pripali  bojnicu  hibnrdu.  Npj.  2,  468.  —  2)  fig. 
pripalio  pjesmico  6ik  u  — ,  hat  sich  zu  Fuss  aufge- 
macht  bis  — ^  pedes  vcnii  usgue  ad  — .  cf.  »ipatiti.  Rj. 

pripnljivanjct  n.  das  AnzUndcUf  accensio.  Rj.  verb. 
od  pripaljivati,  radt^ja  kojom  tko  pripaljuje  m.  p. 
svijeće. 

pripaljivati, pripaljujem,  v.  impf.  anztindcn,  accendo. 
Kj.  pri-naljivuli  ii.  p.  svijeće,  vidi  upaljivati,  Kapaljivati ; 
prižixatt,  u^j/.nti,  /mf.irMi.  v.  pf.  pripaliti. 

prkpunulf,  nćut.  vidi  priptusli.  Rj.  pri  pa(d)nuti.  vidi 
i  pripadnuti.  r    impf.  prijiadati. 

pripiiMiti,  pripaSeui,  v.  pf.  umgurten^  cireunidOy 
cingo.  Kj.  pri-paaati.  v.  impf.  prip^iaivati.  —  Uzjaže 
na  svoga  konja,  pripaše  svoju  sablju,  te  put  one  gore. 
Npr.  UM.  Otpa.'fah  mu  safdju  od  jiojiiart.  njem'  otpjisah, 
a  sebi  pripasaJi.  Npj.  3.  3,  Pripaši,  junaće,  uz  bedru 
stHiju  mat:  svoj.  Ph.  45,  3.  Svucite  ae,  i  pripašite  oko 
.'iebe  kostrijet.  U.  32,  II. 

pripasiviinje,  n.  das  IJmgiirten,  cinctio.  Rj.  verb. 
od  pripat^iviiii.  radnja  kojom  tko  pripasuje  n.  p.  sablju. 

pripiisivati.  pripisujem,  r.  impf.  umgiirten.  cir- 
cumdoy  accingo.  lij.  pri-pasivati.  v.  impf.  prošli  padati, 
u.  pf.  pripasati.  —  Pripasuje  svijetlo  oružje.  Npj.  4, 
.324.  Sablju  pa?ie  .Star  S'ovaće,  nisko  sablja  pripasujv. 
Kov.  57.  .1«  He.pass.:  KoAuljae,  ženska  kratka  košulja 
po  kojoj  se  skuti  pripasuja.  Kj.  29*>b. 

pripasli*  prlpadncm,  r.  pf.  Rj.  pri-pasti.  vidi  pri- 
padnuti, pripanuti.  r.  impf.  pripadali.  —  Ij  herhei- 
fallen  (sur  l'Jrde),  accido:  A  pripadt  *_)blak  Radoaave 
moliti  86  gospogji  Jerini.  Rj.  —  Urzo  Mujo  pripade 
Aliji,  ali  mu  je  đula  ispnuuhi.  Npj.  2,  51.  ,\  pripade, 
posjeće  mu  glavu.  4,  (j4.  Kad  su  Srbi  razbili  Turke. 
onda  pripadne  k  franka  nekakav  Vlah  te  mu  se 
preda.  Danica  4,  (i.  Pripadni  ka  (io.^podu  Bogu  svo- 
jemu, i  pomoli  ae  ?.&  me.  Car.  I.  13,  fi.  Vaa  ću  iz- 
brojili pod  mucS  i  svi  ćete  pripasti  na  klanje*  Is,  (55, 
12.  Petar  pripade  Bogu  na  molitvu.  Glas.  21,  283 
(Petro  in  oratione  prostrato).  —  2)  zufalUn^  su 
Theil  McrrffM,  obvenit.  Rj.  riđi  dopasti  3,  privaliti  ae. 
—  Nabije,  k(>je  bi  po  Akermanskom  ugovoru  pripale 
k  liijogradskom  pašnluku.  Danica  3,  234.  Dok  (Roka) 
najposlije  opet  ne  pripadne  sa  «vijem  Austriji.  Kov. 
39.  Pripašee  vam  ta  zemlja  u  naSliedstvo.  .lezek.  47, 
14,  isp.  pripadati  2,  a  ^  f.  —  3)  (st.)  na  um,  Itei- 
,  fallen,  votiii  (in  menietn):  Dockan  8imu  nu  wn  pri- 
j  panulo.  Kj.  doći,  pasti  na  um. 

'      pripašn,  /.  —    I  u)   tvas  bei  Hause  bleibt,  nicht 

feU  tst,  fittod  domi  servatur  (de  grege),  cf.  domazluk. 

I  Rj.  od  stoke  što  se  ne  prodaje  nego  se  ostavlja  za 

I  domaelukt  sa  kuću.  —  hj  vidi  pa5a  :  U  planini  vutrjoj 

nije  ovcama  pripaše.  DPoal.  141.  —  pri-paža,  drugoj 

poli  osn.  u  pasti  (pasem).   —   2)  (u  Cet.)  riđi  pa&- 

njaću,  iy,   (   om\je  sjfn.  pri-paSa.   isp.  pripasati.  od 

I  koze  kao  pojas  sprijed,  gdje  se  tadijevaju  male  puške 

I  t  noi. 


pripA.^ij 


—  9ž7 


prIpKumlJnvati 


prlpHsiij,  m,  (oko  Imoskopa)  vidi  pnfSnjnČa.  Rj.  i 
St/n.  ouiliie,  pri-])aA:ij.  isp,  pripaaati.  —  riječi  »  takim 
nuAt.  kod  UoffHtrjaj. 

riripilšnjiU'a.  /".  (u  Ualm.l  oko  tri  prsUi  Širok  i  oko 
^  nop^a  arSinii  duffarsik  i  s  pulijaoia  od  kositera  Ih- 
kiĆL»n  kiiis,  koji  poro  ima  kao  ovenjaiiu  krox  koju  se 
provuL'e  litar  (kai5  kojim  uf.  opasuje),  a  doij(*  je  od 
polovine  rasjećeu  ua  trojo  ili  na  i^tvoro,  te  ae  o  jedi- 
nome objesi  britva,  o  druj[jom«  praljak.  o  in^t'omu 
kljtić.  Rj.  pripa5nja(^a.  Mp.  pripasti.  --  Praljak,  koji 
gotx)vo  a  Hvake  žene  vini  o  pripaii^aei,  Rj.  564a. 
riječi  ft  ta]cim  nast.  kod  ajgirni^a. 

pHpn^titi  se,  ^tTm  se,  t».  r.  pf.  iii  Hrv.)  vidi  po- 
paMiti  se.  Rj.  pri-paStiti  ne.  is/j.  pohitjeti,  i  git«. 
ondje.  r.  impf.  pasliti  Be. 

pripaziti«  zTm.  Uj.  v.  pf.  pri-pariii.  r.  impf.  paziti. 
—  1)  vidi  opa?!!!:  Prip>isi  me  Ljulioa  Bof^iianc.  Kj. 
vidi  i  pri  vidjeti  ii,  ostalu  ttt/n.  hm  opa/iti.  Te  on 
gleda  junak  po  sokaoiiji),  ne  bi  1'  koga  znana  opazio, 
il'  pripazi  poAiti  ktijiijonošu.  Npj.  2,  24(1.  —  2)  i'idi 
pričuvali.  Rj.  vidi  i  prlgledati,  prihraniti. 

prip6ei,  pripfe(5em,  r.  pf.  Rj,  pri-pe<?t.  v.  impf. 
prosti  paći.  —  l^jagnje,  [»rase,  anfntujen  zu  hrattn; 
unhrfiteti,  igni  ttdnunifo  assandum.  H).  kao  poreti  H' 
peči,  firi^tttriti  k  rulri  da  s'c  peče.  —  /akoljii  jed- 
noga braim^  ogule  ga  I  pripeku.  A  poAto  ga  ispeku, 
onda  ,  . .  Npr.  Hi7,  Jarca  zakolje,  natakne  na  ražauj 
i  pripcče  ffu  k  vatri.  245.  Zaklade  mi  ćelr'e«l  jag- 
DJadi,  pripckose  zn  većem  Turtn.  Npj.  4,  JJ8.  — 
!ij  hetM  hrennen  (ron  der  Souneh  uduro:  pripefclo 
spnce,  bi<*e  ki^e.  Rj.  —  Danas  je  prižarilo,  t.  j.  vm- 
<!ina,  pripekto  sunce  tUjnsko^  pa  se  otopi  oni  kljuk 
i  med.  Npr.  IfjtJ. 

prlpeka,  /'.  die  Schiciilej  dic  heissr.  .^onne,  ferrot 
sotis,  vf.  omara.  Kj,  pri-peka.  isp.  pripeć  2,  vidi  i 
prigrevica,  i  sifn.  omlje,  —  Nestade  suka  u  meni 
kao  tan  ljetnoj  pripcci.  Ta.  .'J2,  4.  Jer  ^o  biti  kno  drvo 
ušinejeno  kraj  vode,  koje  ne  osje^^a  kad  dogje  pri- 
peka.  J(;r.  17.  S. 

prippli,  prlpnem  (prlpenjcm),  v.  pf.  Rj.  pri-peli. 
r.  impf.  pripinjati.  —  /.  j)  ein  trfid^.ndes  Pferd  fiJi- 
binden,  /umi  adUgo  e/iuum  paficentem.  Rj.  pripeti  u. 
p.  konj/t  kad  je  na  pusi.  -  Priptii  ga,  pa  li  ga  je 
la«no  pogubiti.  Po8l.  2G2.  su  hl',  pusft.:  Ambrdc  u^e- 
tiri  urebrne  i  pozlai?ene  plore  .  .  .  krrtjnje  imaju  po 
kuku  te  se  :a  hUjinn  pnpnu.  Kov.  97.  —  2'^  in  die 
H5be  heben,  tollo.  Rj.  pripeti  kogn,  kao  mdići  ifu 
(da  se  pripne).  —  Jesi  T  ćuo,  care,  *to  so  ćita,  kako 
bjeJtu  pripeli  Šćepana.  i  kako  ga  za  cnra  stavile. 
Npj.  5,  524.  —  i/,  sa  so,  reffeks.  hin<tufsteigen,  as- 
cendo.  Rj.  kao  uctuH.  isp,  pripeti  2.  —  Nad  —  kuću 
vrata  neraa  a  prozor  visoko  —  ue  može  da  se  pripne. 
Npr.  ^4.  JVipeo  mu  se  na  vral.  UPosl.  1*)2.  iKvadi 
sviralicu,  pa  se  pripe  na  jedno  drvo  i  po^e  u  nju 
rMf.^H\.  "2 IM.  Ja  se  pripeh  na  najviše  visine.  Herc.  2H4. 

pript^titi,  pr'ipeum,  c.  pf.  Rj.  pri-peliti,  drukčije 
se  ovaj  glagtd  ne  nalazi.  —  J)  ućiniti  da  ae  što  do- 
godi, niaehen  doss  etnus  gescheJie,  hcrhriftihren,  fieri 
jnbeo:  Može  to  gjavo  pripefiti  (da  se  dogodi),  Rj.  pri- 
petiii  sto,  iKiniti  da  t^c  pripeti.  —  JSy  sa  se,  re/teks. 
(U  Hrv.)  fk/i  dogoditi  se.  Rj. 

pripijunjo,  n.  das  ^utrijilenj  to  adhibere,  Rj.  vtrb. 
od  pripijati.  rndi]ja  kojotu  tko  pnpija  što. 

pripijnti.  prlpijum,  r.  impf  a  p.  vodu  uz  jelo, 
rtitrinken,  adhiho.  Rj,  pri-pijati.  v.  pf  pripiti.  — 
Nego  jf  (rakiju)  saspe  u  tHituru,  koju  je  u  jnnd^,iku 
nosio,  pa  posle  pevajut^i  pripiju  svaki  ćas  pomalo. 
Npj.'  4,  XV.  Koju  hi  iHljivovieu)  on  prevodeći  po 
Često  pfipijao  dok  je  do  podne  svu  ue  bi  popio. 
Bf.vj.  »i). 

priplj^vanje,  ».  das  Hinttmngen,  acve^itio.  Rj. 
nerh.  ttd  pripijevati.  radnja  kojom  tko  pripijeva  k&me 
ili  koga, 

pripiJ6vutl,  pripijevSm,  v^  impf,  miisingen^  simul 


crtw<o,  celeltro.    Rj.  pri-pijevali.   v.  pf.   pripjevati.  — 

1)  kome:  Iz  one  pjesme,  sto  momt^i  gjevojkama  pri- 
pijeviiJH.  Npj.'  1,  89.  sa  se,  pasn.:  Dobar  (!ioe<5e!  dobro 
li  reee!..  .  (Ovako  se  pripijeva  i  materi  i  ostaloj 
rodbini,  kad  daju  dobru  molitvu.  Vuk),  Npj.'  1,  30. 
Le  lelJH  le  pripijeva  se  tiza  »vuku  vrstu.  Npj.  1,  I. 
(V^uk).  Ovako  se  kod  si^e  vrste  pripi^jeva.  1.  9f»7. 
I  Vuk),  isp.  Ta    dva   posljednja  prittijerii   pripjev.    — 

2)  koga:  Ona  im  piesmc  izvodi,  u  svakoj  mena  pri- 
p'jeva.  Rj.  220b.  Fripijevaj  Marka  Kraljevii^a  neka 
daždi.  l'Posl.  1(J2.  Ovako  jedni  druge  sve  pripi- 
jevaJH.  Kov.  53.  Ovako  joj  (vjerenici)  pripijeoaju  i 
majku  i  hraču  i  sestru  da  je  mole  da  ne  ide.  Uo. 
Diži  se,  studence!  pripijevajte  ga.  Mojo.  IV.  21.  17. 

prlpijt*vkn,  f.:  Da  vi  jednu  pripijerku  kažem: 
Sindžir-gvož^^je  muka  je  velika,  da  vetika,  muka  na 
junake,  lamniea  je  gora  od  sindj^.iraT  a  zla  žena  gora 
od  oboje,  a  /!a  pamet  gore  neg  sve  troje.  Rj,  pri- 
pijevka,  isp.  pripijevati.  —  Ja  sam  u  Hrbiji  >morač« 
<^uo  samo  u  sriiniotnijem  poslovicama  i  pripijerkama. 
Rj.  3t>aa. 

pripinjanje,  n.  das  Anhinden  de»  iveidenden  Pfer- 
des,  adUtfatio  et/ui  pfiscenti't.  Rj.  verb.  od  pripinjati. 
radnja  kojom  tko  pripinje  u.  p.  konja  na  pa.^i. 

pripinjati,  njSm,  r.  impf.  das  Pferd  an  einem 
langen  l^ricke  anbinden,  ađligo  equum  pascentem. 
Rj.  pri-pinjali.  v.  pf.  pripeti.  —  Tuna  VuOe  vronca 
pripinjuše,   a   prebijel   žator   raspinja^e.  Npj.  2,  25y. 

priptsi.  Hl.  što  se  prtpiše.  pri-pis.  —  rripis  na 
kožnom  jevungjelijii.  DM.  11. 

pripisati.  priipiAem.  v.  pf.  pri-pisati,  zuscJireiben, 
asrrttttre,  trihuere  alicui  tUitpud.  potvrda  n  v.  impf. 
pripisivati,  koje  vidi. 

prlplsivuiije.  «.  verb.  od  pripisivati,  ko)e  Hdi. 

pript.sivati.  pripisujem,  r.  impf.  pri-pisivati,  2U- 
scfirciben,  ascrtbcre,  tnhune  alicni  aliifuid.  v.  pf  pri- 
pisati. —  Koliko  imam  pravo,  6to  U  sebi  pripisujem. 
Odg.  ns.  ut.  2tj.  iSamo  zavist  G.  Svetica  pripisuje 
meni  u  tome  njekaku  slavu.  27,  Važnost  i  cijena,  koju 
ii(''i?ni  ljudi  pripisuju  pje-nmama.  2«. 

prjpi.^iiti.  Sam,  u.  pf.  anpis.sen,  admejo.  Rj.  pri- 
pisati, V.  impf.  pripi^vati. 

pripišikvriri,fe.  n.  das  Atipiitseti^  adminctio,  Bj.  verb. 
od  i>ripi^avjiti.  koje  vidi. 

pripi.sAviiti.  pripl.iavruu,  v.  impf  anpissent  admtijo. 
Rj.  ])ri-pi.iavali.  vidi  primižavati.  r.  ivipf.  prosti  pi- 
lili. V.  pf  pripisati. 

pripitud.  pripitnm,  r.  pf.  hefragen,  requiro.  Rj. 
pn-pitali.  r.  impf  pripitivati,  pripitovati. 

pripiti,  pri|iijem,  v.  pf.  zutrinken,  adhibo,  Rj.  pri- 
piti, r.  impf.  pripijali. 

pripRivanje.  n,  das  Befragen,  quaeritai%o.  Rj.  verb. 
od  pripitivali.  radnja  kojom  tko  pripituje  koga.  riđi 
pripitovanje. 

pripitivuti,  pripHujćm,  v.  impf  befragen,  quae- 
rito:  Kad  se  sinovac  >enja>^e,  nikoga  ne  pitaSe,  a  kad 
se  ra:^.enja5e,  i  .strinu  pripiticase  (Posl.  12<)  gdje 
mjesto  nikoga  ima   strica).    Rj.   pri-pitivati.   vidi  pri- 

Jitovati.  p.  impf.  prosti  pitati,  r.  pf.  pripitati.  —  Pita 
ana  i^elebiju  Jova  .  . .  Opet  Junu  Jovo  pripUi^je. 
Herc.  HW. 

pripit6miti,  pripitomim,  v.  pf  Rj.  pri-pitomiti.  v. 
impf  pripitomljavati.  —  1)  tahmeu.  cicuro.  Rj.  — 
.Vkmatka,  tiat,  kao  kobac,  koju  Turci  uhvate  mladu 
i  pripitome.  Uj.  3a.  Jerika  niko  od  ljudi  ne  može 
pripitomiti.  Jak.  3,  8.  —  2)  sa  se,  reileks.  sahm 
verdcUj  eicurari.  Rj.  postati  pitom.  —  Sav  rod  zvje- 
rinja  pripitomio  se  rodu  čovječijemu.  Jak,  3,  7. 

pripitoinlJAviiliJe.  «.  das  Xahmmachen,  Z^hmen, 
cieuraiio.  Rj.  rerb.  od  pripitomljavati,  radnja  kojom 
tko  pripitomljava  n,  p.  životinje, 

pripituuljiivafi,  pripiti^mljavam,  r.  impf,  zahm 
muc/icn,  cicuro.  Rj.  pri-pitomljavati.  v.  impf.  prosti 
pitomili.  V.  pf  pripitomiti.  —  Drugi  hvataju  takogjer 


pript  tovario 


^  328  ^ 


pripovrnnll 


HvoUi^e,  ali   ih   ne   ubijaju,    nego  pripitovdjuiniju, 

^Priprava  31.  sa  se,  rcflefc.t.:  Sav  rod  si: jer  inju  pripi- 

tomljav'i.  se  i  pripitomio  se  rodu  ćovjecijcmu.  Jak.  3,  7. 

pripildvHnjo,  n.  vidi  pripitivanje.  Rj. 

pripIt^TAti,  pripUnjem,  r.  impf.  (u  (Irblju),  vidi 
pnpitivati.  Rj.  wyi.  iinitoviiti  i  upitivati. 

pripjov.  m.  {IVieaerfiolunff^iverSf  fr.  refnitn.  Rj.^). 
pri-pjev,  ono  sto  se  pripijevii.  —  Pripjev.  Korijeni 
126.  U  pripjet^u:  Sikom-bojatia.  Rj.  3tia.  Nevjesta  se 
usa  ftcaki  pripjev  iiaklanja.  Kov.  lit.  Pji5trov«ki  pri~ 
pjevi  uza  zdravicu  .  .  ,  viali  pripjevi,  koje  svi  u  glas 
pjepf^ju.  Npj.  1,  77  (Vuk).  Pripjev  uwi  svaku  vrstu.  | 
1,  3"29  (Vuk).  Divni  ne-  ovi  stihovi  odvajaju  jedni  oH  i 
drugih  angjeUkim  pripjevom:  »aliluja-^.  Dl*.  4t). 

prkpJcTad,  vam.  r.  pf.  inilbe-^iugen,  simul  ctttio. 
Rj.  pri-pjcvaii.  u.  impf.  pripijevati.  —  Ua  j'  u  mene 
tako  frrlo  jasno,  dvije  tri  bih  pjcHuit;  ispjevao,  svu 
goapodu  redom  pripjevtto.  Npj.  1,  27SJ.  5«  se,  pass.: 
Kad  se  povi  ko  pripjevu,   ou    izbaci  pušku.   Kov.  53. 

pHplodak.  prlplotku,  m.  |u  Dnbr.)  der  Zuicdchs, 
acrcJisio.  Hj.  pri-])lo(Jak,  što  se  priplodi. 

prlpl6<liti  sv,  prtpltMlun  rte,  v.  r.  pf*  (u  Dubr.)  su- 
VJftrft^tfM,  accedci-e.  Rj.  pri-ploditi  se.  o.  impf.  proHii 
plodili  ae. 

|>ripoJ,  pripoja,  m.  dus  Schtaglothj  ferrumen,  Rj. 
pri-poj,  čim  se  što  pripoji,  inp,  pripojili. 

■rlpdjasnico,  /.  pl.  l.  j.  ke*e,  die  Pntrontaschc 
(als  Uurttl)y  zona  cmholorum  igniariorum.  Rj.  pri- 
l>ojft«nice,  kao  ke^e  pri  pujaau,  sto  ne  fiosc  kao  pojojt. 
vidi  fiSek-^ese,  f'iSoklije,  fišckluk,  fii^et^niea;  kulete, 
palacke.  isp.  priće^ak.  —  Prićenak,  kao  mala  kenica 
(pripojasnica)  Sto  visi  »prijed  ili  ouilo  «a  Blraue  o 
kai^ti.  Rj.  l»0*>a.  <Jko  poja«a  barem  dvije  kese  pripo- 
jasnice.  Daniea  2,  H*5. 

pripoJdvanJC'.  n.  das  Aniothen,  udglutinatio.  Rj. 
rerh.  od  pripojavnti.  radnja  kojom  tko  pripojava  što. 
rirft'  pripajanje. 

prlpoJAvatir  prip^jav^,  v.  impf.  anldthcnt  adi^lu- 
tino,  cf,  zavarivati.  Rj.  pri-pojavati.  vidi  pripajati, 
r.  pf.  pripojiti. 

pripojiti,  pripojim,  v.  pf.  anlOlhen^  adglutino  fer- 
THminandOf  cf.  zavariti.  Rj.  pri-pojiti.  oidi  i  Hplaviti 
3.  ne  jtalasi  se  kao  prost  glagol,  tsp.  pojiti.  r.  itnpf. 
pnpojavati,  pripajati.  —  Adekale,  koje  hm  Nij«m<!i 
utvrdili,  osobito  gradićem  jrripojenim  uz  velike  stijene. 
DaniL'a  2,  45.  Kako  se  pojas  pripoji  oko  t'ovjeka, 
tako  b^ah  pripojio  oko  sebe  sav  dom  Izrailjev.  .Ter, 
13,  11.  sa  se,  refleks.:  Ode  glava  preko  polja  sama, 
stfcta  glava  do  svetoga  tela,  piipoji  se  kako  što  j'  i 
bila.  Npj.  ^,  325.  Smiljana  prigje,  i  pripoji  mu  se 
uz  poja«.  Megj.  222. 

priponiftsrriaje,  n.  das  Ifelfen,  latio  auxilii.  Rj. 
cerb.  od  pripomagati.  radtijn  kojom  tko  pripomaže 
kome. 

prlpomiVffiiti«  prip^miiilSm,  r.  impf.  heintehenj  au- 
.ritio  es,9e,  Rj.  pri-pomagati  kome.  v.  impf*  prosti  po- 
magati, r.  pf.  pripomot!!]. 

pripoin6ei,  pripomogneni  (pripdmožem),  r.  pf.  bei- 
stehcn,  subvenio:  Tuku  Turke  liko  koji  može,  mole 
Iktfsa  da  im  pripomost.  I'a  ih  oude  pripomogne  druj^to. 
Rj.  pri-pomo<^.  v.  impf.  pripomagati.  —  Bijmo  Turke, 
koji  vi.^e  mof-e,  Rojfa  raormo,  da  ni  pripomože.  Npj. 
6.  1<)U  (ni  =  nam). 

prfpOB,  m.  uže  kojim  se  konj  pripinks  ein  Strick, 
icikdendeH  Pferd  amubinden,  fuiius  aaligando  equo 
pascenii.  Rj.  pri-pou.  isp.  pripeti  (pripuem). 

prip6TldJeti,  pripdviduu,  t.  pf.  pri-povidjeti.  vidi 
pnpoviediti,  erzfthlen^  narrare.  m  Rj.:  prijMivipjeti, 
p6vjeaim.  Rj.  595b.  ali  i^p.  opovidjeti  (opovigjeti). 
r.  impf.  pripovije<lati.  —  Ne  bi  kriv  ko  vipje.  no  ko 
priporigje.  I*oh1.   IH3. 

pripovi^i'tlalo,  m.  vidi  prićalo.  KJ.  koji  mnogo  pri- 
povijeda i  um\je  prntovijedati.  isp.  pri|K)vjcdat>,  pri- 
6Uiua.  —  rijei^i  s  ttikim  tuist.  kod  bojalo. 


pripnviJrdiuijiN  n.  dax  Krzdhlen,  nurraiio.  Rj. 
verb.  od  pri^»ovij«dati.  radnja  kojom  tko  priporijeda 
što.  —  (Pif*oi)  koji  se  drže  Ijetopuuica  i  narodnog 
pripovijedanja.  1>M.   IIU. 

priporij^dati,  pript>vijetlnni,  v.  impf.  crzdhlen, 
narrot  rf.  prit'ati.  Rj.  pri-povijedati.  v.  pf*^  pripovje- 
dili, pripovidjeti.  —  a)  pripovijedati  što:  (-'elvrti  ka- 
zuje i  pripovijeda,  kako  je  vi/jjeo  .  .  .  Uanica  3,  173. 
S  narodom,  koji  pesme  peva  i  priporeda.  Npj,'  4, 
XXX1\.  —  (t)  pripovijedati  Mo  o  kome:  Kalugjeri ... 
Utina  da  narod  o  njima  u  Sali  svašta  pripovijeda. 
Danica  2,  111.  sa  se,  pa.-is.:  Za  rudo  je  da  se  o  Na- 
sradin-hodli  ovnkc  hadalaštine  pripovijedaju.  PosI-  47. 
—  r)  pripovijedati  Ho  za  koga  %li  za  što:  V  naSega 
(^abra  ;<vozdenc  uSi.  (Reku  žene  kad  ko  priftovijeda 
u  kuL'i  za  kaku  bolest,  ili  za  kakit  drugu  jic-sreću). 
Porti.  333.  sa  se,  pass.:  Za  smrt  JStarka  Kraljevića 
razlicno  se  pripovijeda.  Rj.  340a.  —  d)  pripovijedati 
što  od  koga  {isp.  prijedlog  od  12) :  Narod  naS  pripo- 
vijeda mnoifo  koješta  smijeSno  od  Nasradin-hodže. 
Rj.  4(»7r.  <Jva  airoma^^na  Moavka  bude  prabaha  veli- 
koga cariL»  od  kojega  ćemo  malo  poslije  pripovijedati. 
Prip.  bibl.  iMK 

pripovijo.st,  f.  das  Sprichwort,  proverbium:  Blajro- 
vijtsHt  prijtovijeat  (Sto  »e  tiĆe  zime.  Poal.  15).  nif( 
marid  V'erkiindigung  (2't  Marz)  ist  der  \Vinter  noch 
nickt  vorbei.  Rj.  —  Da  skupi  sve  naSe  narodne  pjeuue, 
pripovijetke,  pripovije.^ti,  zagonetke,  obi6ije  i  rijeOi. 
Npr.  ni.  Pjeitme,  zai^jonetke  i  pripovijesti,  to  je  go- 
tova narodna  književnost...  ali  u  pištanju  pripovije- 
daka već  treba  misliti  i  rijt'či  nmujefttaii.  Iv.  narodu 
u  Hrv.  pripovijest  je  isto  šio  pripovijetka,  to  će  hiti 
i  u  ovom  primjern:  Orkva  iznosi  iz  starosra  zavjeta 
prilike  o  o^idćaoju  jednu  za  drugom  ...  na  svakoj 
ivu^e  Jordan  tiho  udarajui''i  o  biblijske  bregove  svoje 
dokle  ne  utec^e  «  jevangjelsku  pnpovtjejtt.    DP.  311). 

pripdvijotka.  /*.  {pl.  (?ch,  pripbvijedaka)  die  Er- 
ZfUilnng,  narrntio,  fabula,  cf.  priea.  Rj.  gen.  pl.  i 
pripovijetki,  isp.  f^atka,  gatnja,  pripovijest,  pripo- 
vijed-ka.  isp.  pripovijedati.  —  Dundulov  do,  «  pri- 
povijeci:  Navrela  vara  o<I  Dunduluva  dola.  Rj.  145a. 
Da  ti  kažem  jednu  pjesmu,  pripovijetku.  Rj.  2r».sb. 
Ako  ne  ćv  Božit^  kaSe,  a  ono  će  gjeca.  (O  ovome  će 
jamačno  biti  nekakva  pripovijetka).  Po«l.  (J.  Zlo  je 
zvijere  mepjed!  (Valja  da  je  ovo  OHtalo  o<l  one  pri- 
povijetke kaku  je  nekakav  č.oeV  iAao  .  . .).  91.  Nekoliko 
pripoveiki.  Danica  4,  31.  I'  nar.  pjesmama  ne  treba 
tražiti  istinite  iatorije;  ali  pripovetka,  koja  je  u  ju- 
nai^kim  pesmama  najglavnija  Rtvar,  nije  tui  h vi m  pro- 
tivna zdravome  narotmom  razumu.  Npj,*  4,  XXXVI. 
U  pisanja  pripovijedaka  ve<S  treba  mialiti  i  rije^ii  na- 
mještali. Npr.  IV.  Narod  naS  ima  svakojakih  pripo- 
vijetki i  mogu  Ke  razdijeliti  na  ženske  i  na  muške, 
kao  i  picKrae.  Rj.*  IX.  Sad  evo  dvije  pripovijetke  od 
velike  ljubavi  i  od  velike  vjere.  Prip.  bibl.  I2M  {isfi, 
pripovijedati  d). 

pripovJ(>dnf,  pripovjedaka,  m.  koji  pripovije/lat  der 
Erumler,  narraior.  isp.  pripovijedalo,  pri&Uo,  priča- 
lica.  —  Na  svrftetku  pripovijetke  želi  pripovjetla^  da 
bi  Bog  bio  a  njim  i  s  onima  koji  su  Hlu^i:  1  Bog 
«  nama!  Dani^iO^,  ARj.  472b.  Pripovedač  kaziva-^c 
kako  je  .nam  bio  u  Misiru.  Jurm.  ^>. 

pripuvji>da^lci,  adj.  što  pripaia  pripovjedačima: 
Pripavedačka  tehnika  nije  moje  blago.  Zim.  V. 

pripdvjcditi.  dim,  v.  pf.  erzdhlen,  narro.  Rj.  pri- 
poviedili.  vidi  pripovidjeti.  r.  impf.  pripovijedati.  — 
Onda  ma  mati  pripovedi  sve  po  redu  kako  je  imala 
tri  k<?eri.  Npr.  27.  Pak  ma  pripovedi  svu  svoju  ne- 
volju, 5(3.  Ispovjedi  sin  Auian  0  slavi  bogatntva 
svojega.  Jefltir.  5,  11. 

pripovTiiutl,  pripf^vfnem,  i\  pf.  ^urvckvemlen^  rr- 
flecto :  Maksim  vrana  konja  pripovrnu.  Rj.  pri-po- 
vrnuti,  kao  natrag  porrnuti,  povratiti,  isp.  povrnnti 
V.  impf.  i»p.  povrtati,  povratili.  —  Vrana  kot^a  natrag 


trag 


pripoznilti 


—  229  — 


pripuMiti 


pripofTnu  ...  A  niko  ho  jadn  ne  doRJcti,  poraSta  je 
Konja  puvrutiu.  Npj.  2,  *ib\>. 

pripoztiati,  ziiiuu,  p.  )if.  Kj,  pri-poznnli,  r.  intpf. 
pripoziiavati.  —  J)  averketmcnt  confiteor.  Rj.  —  IMajfO 
Ivi  i  Ivinoj  diiM!  I  tn  Iri  niko  ue  pripoznn,  n\  Ivanu 
kogodi  znfali,  a  kamo  li  dd  Ivanu  phili.  Npj.  \,  2()3. 
Te  ne  bi^e^  knjajra  pripozunii^  nepo  knja/a  na  megdan 
po/.vaSe.  r>,  3.S(>.  —  2)  Ipo  /ap.  krnj.)  kojra  <Hme,  tvr- 
cArcH,  hofwro,  cf.  ponisliti.  Rj.  (,  j.  pokloniti  kome  što. 

pripoznAvanJr,  n.  die  Atierkemiunff,  confessio.  Uj. 
rirh.  od  pripo/.navnli.  radnja  kojom  tko  pripoznuje 
kome  što. 

pripoZDAvRti,  pripAKnajeoi«  v.  impf.  anerkennen, 
confiteor.  Rj.  jiri-poznavati  kome  štOj  kojftt.  v.  pf. 
pripi^znati. 

priprA&ifi.  jirlprnAliu,  r.  pf.  pu^kii,  Zitiuipulvtr  auf 
die  Zundpfanne  schiitten,  aff'undt^e,  cf.  potpniAiti: 
i^vnki  Bvoju  pu-šku  pripnmM.  Rj.  pri-praSiti.  vidi  i 
pt>iluj*uii  a.  r.  ivipf.  iap.  polpra^tivati. 

pr1|^rnva.  /.  ndi  prepruva.  Rj.  pri-prnva.  iap.  pri- 
pravili. —  Pa  je  u  jfdau  put  SrpHki  poieo  pisati 
hcjs  i  kake  u  tom  uauke  i  preprnie.  llanira  5.  73. 
Preprave  pro5<*e  i  vaMne,  da  ndare  nu  jtirifi.  Pn  te 
»t>e  preprave  jedan  dan  pred  već?  izvuku  ii  polje  oko 
Turskoga  ^anca.  .Miloš  85.  Pripravu  zti  istoriju  sve^n 
svijeta  radi  djere.  Priprava  I.  Ovo  je  sve  sto  sam  ja 
do  aad  kazao  kao  predgovor  ili  priprava  k  onome 
žto  treba  upravo  kazali.  »Srb.  i  Hrv.  8.  i^Poali)  koji 
Bu  Bumo  priprava  za  veća  djela.  Kad  5,  195.  kako 
je  Vuk  Danicu  0  i  Miloša  pitiuo  po  govoru  istočnom, 
a  Pripravu  i  Srb.  i  Hrv.  po  južnom,  to  je  oćeiidnOj 
da  je  preprava,  prepnivan,  prepraviti,  prepravljati 
(vidi  i  ondje  primjere)  po  istočnom  a  priprava,  pri- 
pravan, pripraviti,  pripravljati  po  južnom  govoru^  ako 
8c  to  i  ne  kaže  u  Rj. 

pripravan,  pripravna,  adj.  u  Rj. :  pr^prSvan,  vda, 
hereii,  paratits.  Rj.  blHb.  a  ne  kare  se:  viai  pripravan. 
—  Jadni,  jo5  nerazumni,  ali  sa  razum  jtripraimi  prvi 
t^ovjek  treba  da  postAue  uman  Oovjek.  Pripravu  129. 
Ni  jedan  nije  pripravan  sa  caratvo  HoHje  koji  metne 
ruku  svoju  na  plug  pa  se  obzire  natrag.  Luk.  9,  62. 

pripraviti,  vira,  vidi  prepraviti.  Rj.  pri-praviti.  vidi 
prnigoloviti.  r.  impf.  pripravljati.  —  J)  corherciten, 
pracjHiro.  —  Treba  pripraviti  dvanaeM  ovnova  pc- 
i'cnih  i  dve  metle  i  jedno  uze,  Npr.  239.  (Jladila  se 
uopadija  porad  gjaka?  (Nije  to  za  tebe  pripravljeno). 
rosi.  41.  Nijeau  vuci  stekli  po  poruci,  nogo  ho  si 
tfami  priprave.  218.  No  ugrabi  »jajna  dieverdara,  mu 
I'ttra  gtt  bješe  pripravio.  Npj.  4,  58.  Evo  sam  ti 
ruiak  pripravio.  4,  522.  Kver  je  na  to  pripravio 
preko  matere  joj  ili  sestre.  Kov.  4ii.  Jakov  uparadi 
«vu  BVoju  vojsku,  koju  je  još  naprijed  bio  pripramo. 
8ovj.  33.  Prtprarite  put  Gospodu.  Mat.  3,  3.  sa  se, 
pass.:  Alo  ne  može  bolan  Rajko,  to  do  stalostiva 
majka.  (Kad  se  što  pripravi  hohaniku  sa  ponude, 
pa  pojedu  zdravi).  PohI.  358.  —  2)  sa  »e,  refleks.: 
Ustanu  «luge  i  priprave  se  na  put,  Npr.  131.  8ediuu 
anpjela  priprnriše  se  da  zalrube.  *Hknv.  8,  i>.  —  vidi 
i  primjere  kod  prepraviti. 

pripravljanje,  rr.  vidi  prepravljanje.  Rj.  rerh.  od 
1)  pripravljali,  2)  pripravljati  rte.  —  I)  radnja  kojom 
tko  pripravlja  sto:  Propovijedanje  Jovana  Krstitt'lja, 
koje  bje^e  pripravljanje.  Dr.  9.  —  2)  radnja  kojom 
se  tko  pripravlja:  Za  bvc  ovo  vreme  Kara-lJjorgjije 
B,  pri  svemu  svome  prepravljanju  i  obricanju,  gotovo 
jje  ni  živ  ka/ao.  W\\o\  4fl 

pripravljati,  vljfuu,  vidi  prepravljati.  Rj.  pri-prav- 
Ijati,  V.  pf.  pripraviti.  —  J)  vorhereiten,  praeparare: 
Sluge  pripravljaju  svadbti.  Npr.  115.  MiSljela  da  »e 
on  pripravljajući  one  objede  ženi.  259.  Ide  zima  kao 
oStra  ^blja.  (Valja  pripravljati  hranu  za  stoku  i 
ostalo  što  treba).  PosL  9H.  Idi  k  mravu . , .  pripravlja 
ljeti  sebi  hranu.  Prii^.  *i,  8.  sa  ae,  pass.:  Na  koje  ona 
airota  ne  zuajudi  šta  joj  se  pripravlja   dobrovoljno 


priRtane.  Npr.  131.  Ali  se  od  strane  NiJIke  pripra^^ 
Ijala  nesreća,  koja  (^p  ave  to  ni'initi  ti  niSta.  Sovj.  28. 
—  2)  sa  HC,  refleks.:  Vide(*i  Srbi  kako  se  Turei  strašno 
prepravljaju  k  ratu.  Miloft  32.  Srbi  pripravljali  se 
sa  novi  rat.  I^ovj.  27.  Koji  se  pripravljaju  tta  krštenje. 
DP.  22.  l^i pravi jnjuei  se  da  «mje«li  ii  pebe  Ooepoda. 
i<23.  —  vidi  i  primjere  kod  prepravljati. 

priprAvadst,  pripriSvnoRti,  /'.   stadije  onooa  sto  je 

pripTfivntt-   die  Jicreiixchaft,   promptus.  »  Rj.:    Pre- 

pravnoflL  Kj.  fiTHb.  n  ne  kaže   se:   vidi   pripravnost. 

priprdivanjei,  n.  das  Darcinschirutsen,  interfahu- 

hitia.  Rj.  verb.  ud  priprdivati,  koje  vidi. 

priprilivati,  priprdujem,  r.  impf.  dareitmchivutsen, 

in  den  Kram  sc)i.  .Rse«,  iti^rr/Vi^a/or.  Rj.  pri-prdivati, 

kao  prekidati  hlcbrtanjem  «(o,  miješati  se  u  što  bič' 

hctanjem.  rijeć  prostačka,  isp.  zaprdivati.  v.  pf.  isp. 

priprdjeti. 

I      priprdjeti,   priprifim,   r.  pf.  u.  p,  sablju,  ma^,  cf. 

I  zaprdjeti.  Rj.  pri-prdjeti.    zaprdjeti  n.  p.  kitsturu  za 

:  pojta:  kaže  se  s  pogrdom  ili  s  pođjimijehiim  mjesto: 

I  zadjcsti  kttsturn   sa  pojas,  riječ  prostačka,  v.  impf. 

j  isp.  priprdivati. 

pripri*<*ivanj<*.  n.  das  Drofien.   minatio.  Kj.  verb, 

,  od  priprerivaii.  radnja  kojom  tko  priprećvje  kome, 

priproeivati,  prip^^(5^ljcm,  v.  impf.  drohen,  minor: 

'  Oje  me  vidi^  sve  mi  priprećuješ,  gje  1'  ne  vidi.^  sve 

I  mi    porunijeS.  Rj.   pri-pre<'ivati,   za  značenje  vidi  v. 

^  pf.   priprijetili,   v.   impf.  prosti  prijetiti.   —   tjto   mi 

I  ])iSffi.  .što  mi  pripre^uje^,  Ato   mi   iSte§   mito   iz  (tra- 

nova,    ne   dam   tebe   niAla   iz  Uraliova.   Npj.  4,  440. 

pripremanj«*.  m.   das  ZuricJiten^  praeparatio,  Rj 

vvrb.  od  pripremati,  radnja  kojom  tko  priprema  sto. 

pripn'niafi,  pripremam,  v.  impf.   zurichten,  prae- 

paro.  II}.  pri-premati.  tHdi  pri gotavl jati,  priregjivati. 

V.  pf.  pri-prcmiti. 

prlpr6uiili  (pripremiti),  pripremim  [pripremim),  r. 
pf.  zMfichten,  praeparo.  Rj.  pri-preniili.  ne  nalazi  se 
kao  prosi  glagol.  i.Hp.  premili.  vidi  prigotoviti,  pri- 
redili, r.  impf.  pripremali. 

priprijeti,  priprem  Ipripr'o,  prlpfla).  v,pf.  susetsen, 
incumbo.  Rj.  pri-prijeti,  kao  zaokupiti  koga^  navaliti 
nu  nj.  ne  natani  se  kao  prost  glagol,  isp.  prijeti. 

priprijetiti,  priprijetim,  v.  pf.  «  prijetnjom  prepo- 
rut'iti  da  ae  Ato  ućini  ili  ne  ufl'ini,  androhen,  commi- 
nari.   Rj.  pri-prijetiti.  v.  impf.  priprot^ivati. 

priprljiti.  pripfljim,  v.  pf.  pri-prljiti,  riđi  prižetfi, 
*  •iijH.  »iiidje.  V.  impf\  prljiti.  —  Grozdove  može  pri- 
prljiti sunre.  /im.  334. 

priprsni,  adj.  što  je  pri  prsima,  Ho  sisa.  isp, 
ufiprSee.  —  Priprsno  praae.  DPoal.  102. 

priprliti.  tim,  v.  pf.  vidi  uprtiti:  PripriOe  torbe 
obravuice.  Kj.  pri-prliti.  ?;.  impf.  prosti  prtiti. 

prtpiiei.  pripuknčm,  r.  pf.  uz  drugo  pucanje  pući, 
enhjtgen  kraehen,  a.^sonure:  .\  kad  puknu  na  gradu 
topovi,  a  pripuknu  na  moru  topovi,  tad  (?e  biti  trka 
na  ko.^iji.  Rj.  pri-puei.  vidi  pnpuknuLi.  v.  pf.  je  i 
prosti  pući.  V.  impf.  prosti  pucati. 

pripukniitl,  j-irlpuknem,  r.  pf.  ttidi  pripui!i:  U 
KJevojkii  srre  pripnknftUi.  Rj. 

pripunili,  nun,  r.  pf.  anfitllcn,  compleo:  Pak  do- 
bvati  ji'dnu  kupu  na«,  no  nje  bjeAe.  pak  je  pripunio. 
Rj.  prj-punili,  puneći  dodati,  v.  impf.  prosti  puniti. 
pripustiti,  i)ripusfim.  v.pf.  zalasscn,  admitto:  Od 
knd  ću  im  jagujad  pripustiti.  Rj.  pripustiti,  pidi 
pripuHiti.  V.  pf.  su  i  prosta  pustiti,  puSiiti.  v.  impf. 
prosti  puStati. 

pripii^iti,  $Tm,  r.  pf.  {u  IJaCkoj)  kao  nkrklju^iti, 
pritisnuli,  niedeidrAcken^  opprimo:  Stoj.4a  njega  obori 
i  pripuši.  Rj.  pri-pu$iti.  r.  impf.  ne  nalati  se  u  ovom 
inaćenju,  isp.  pn.Kiti  3. 

pript^Stiti.  pripustim,  v.  pf  pri-puMiti.  vidi  pri- 
pustiti. —  Kad  pripustili  ovce  i  jagnnjce,  stade  bleka 
trideH  podojnica,  avaka  bleji,  gleda  na  Mihata,  otkud 
će  im  jagnjad  pripnHiti!  Npj.  3,  '130. 


pripuz 


230 


priiijei'aoj« 


prtpuz,  trt.  pidi  ulje?,.  Rj.  pri-]>uz.  imli  i  pri.^iipiik, 
priženja,  privuk.  utoskaio,  duhodac,  Uom:L2ct,  tloiiiH- 
zetovid.  čovjek  koji   u^e  (kao  pripuze)  xet\i  u  kuću. 

pripuzjiti.  prlpužSm.  r.  pf.  hcrbeikrtecheHf  tufrepo. 
Rj.  pri-puzati.  pužtići  privi.  r.  impf.  piiznti. 

prirAdiCi,  priradiiu,  v.  pf.  hinstiurheiten,  himu- 
ervifrbtn,  (uiquiru.  Rj.  pri-rnditi.  i;.  impf.  pririi^jivati. 

prinijfcjivuujp,  n.  das  Himnenrerben,  ad<iui.sitio. 
Rj.  rerb.  od  priraj^jivati. 

prirn^iruti,  priratrjujem,  v.  impf.  himuetwerbeH^ 
adquiro.   Rj.  pri-rajrjivati.  *'.  pf  priraditi. 

pri  ran . . .  priranj . . .  vidi  priliran . . .  priliranj ...  Rj. 

prirAhtaiiJi*.  ti.  das  Heramctichnenf  succrementum. 
Rj.  verb.  od  prirastati.  stanje  koje  biva,  kad  Ho 
prirastu. 

prirastao,  prir^la,  adj.  ervnchnent  adultu.f:  Sve 
mu  se  to  vrti  po  ;jlavi  kao  prirnuloj  ^etojci  udaja 
(Poftl.  28()l.  Rj.  upravo  je  1.  pridjec  gimfolu  prirasti. 

prirANtati,  prira.miun,  r.  impf.  herunu-uchnen,  snc- 
cresco.  Rj.  p^ri-raatati.  prosti  v.  impf.  nwli.  r.  pf. 
priraali.  —  t'ovjek  ne  može  ruzrtinožiii  i  prenijeti 
rude.  A  osim  topa  najvioe  ih  i  ne  prirasta.  Priprava  b. 

prirAsti,  prir^tĆm,  v.  pf.  fwranuurh!<eti,  snecresco. 
Rj.  pri-raati.  r.  iinpf.  priraatati.  rtrfi  prira«iao.  — 
Oporajak.  ono,  kao  duguljaiita  mai-ainica,  oko  ćegtt 
SH  ciijertt  unaokolo  prirattlu.  Rj.  4t)3b.  ŽivIjaS«  o 
traTici,  Voja  bježe  pri  ploči  prirasla.  Npr.  252.  On 
poteže  Hrtblju  od  hedrice,  al' »e  pii8la  ne  da- izvaditi, 
kao  dn  je  za  kore  priraslu.  Npj.  2,  110.  Ali  od  kako 
prirasie  »dttffji  ttnra^iaj^  od  to  doba  8veti<?  pade  »a 
svijem.  MSv'cti*'!  poet.  2. 

prlr^^diti,  priredim,  r.  p/".  pri-rediti.  Pi'rfi  pripremiti, 
pripravili,  prij^otoviti,  priupotoviti.  t\  impf.  priregjivati. 

prlrojii^iviiiiji^t  n.  verb.  od  priregjivati-  radnja  kojom 
tko  prirtuj^juje  sto. 

prirri^ivatl,  prirfcgjujem,  v.  iuipf.  pri-repjivaii.  ndi 
pripremati,  prigolavljuti.  r.  p/'.  prirediti.  —  aa  se,  pasa.: 
U  ovaj  Žas  \eć  se  prirvtfjuje  prvu  knjiga  pisanoga 
prava.  Rad  13.  lt)9. 

prirez,  m.  Nebengteuer,  Zuschuss^  accessio,  Rj.  pri- 
rez, Ho  se  prirele  u  porezu. 

prireznti,  prlrežem,  v.  pf.  u  poreRU,  eu  dcr  8tcuer 
scfdagen,  adjicere  veditjali.  Rj.  pri-rezati.  v.  impf. 
prirezivati.  —  Knez  u  porezu  ne  ame  uiAta  prtVr^ad", 
ati  He!o  srne  do  20  para  na  kI&vu  seoskoga  iroSka. 
MiloS  2(JL 

prlrL'zfvanjo,  n.  verb.  od  prirezivati.  Hj. 

prirr/ivafi,  prirtzujcm,  r.  impf.  zu  der  Sieuer 
scfdafftin,  adjicere  vectigali.  Kj.  pri-rezivati  u  poresH, 
p.  pf.  prirezati, 

prirodu,  f.  pri-roda.  isp.  prirođiti.  vidi  jeslastvo, 
narav  2,  natura.  —  Pro  može  biti  da  nije  bilo  ui- 
kakih  zakona,  o.nm  zakona  prirode  i  o'bt<?nja.  Danica 
5,  85.  Osim  toga,  ftlo  hu  ih  (Turke)  ljudi  hili,  rekao 
bi  £ovek,  du  ih  je  i'  sama  priroda  bila  poćela  biti  i 
goniti.  Miloš  101.  Stojici  kazivali  da  je  ljudska  uaj- 
ve<5a  Rreeu  i*  življenju  po  prirodi.  Nov.  Zav.  Xri. 
Sve  je  ovo  uOJniJa  prirodu  tnarav).  Priprava  17.  Neka 
poluglasna  slova  hu  isnutra  po  prirodi  svojoj  srodna . . , 
Sta  je  priroda  jezika  ?  ne  vine  li  te  raelike  prirodu 
našega  jezika  i  Poljskoga?  Rat  22. 

prirodan,   prirodna,   adj.   sto  pripada  prirodi,  Sto 
je  prema  prirodi;  Natar-,    natiirlich,   naturae^  natu- 
rali«, ndi  jestađtven,  naravan,   naturalan.  —  I  souii 
prirodni  darovi,  n.  p.  lijepo  lice,  veliki  lijepi  brkovi,  ; 
ne  gledaju  se  rado  u  raje.  Danica  2,  87.  Stade  doka-  I 
ztvati.  daje  nafte  stanje  tloSIo  od  kake  prirodna  hokuti. 
2,  13U.  .Sta  je  prirodnije  nego  da  ne  aail  . .  .  Kov.  5.  , 
Sto  ga  (jezik)  je  u  njegovijeni  prirodnijem  pravilima  ' 
utvrdilo.  Pis.  IS.  Kad  hc  mre  prirodnom  smrda.  Da- 
ui^'ić,  ARj.  47<ib.  Odje  se  iinulni-^nji  red  razvijao  malo  j 
po  malo  1  prirodniiti  putem.  DM,  lXMi.  U  tom  je  djelu 
prirodniji  i  življi  nego  u  kom  drugom.  MSvetić  poet,  7.  ' 


prirddHI.  prtrodim,  r.  pf.  daza  g^aren,  parere: 
Sio  ni  brtitn  ;)rirtf(^7i(  nisi.  Rj.  (ni  =  mun).  pri-roditi, 
ragiaptči  doddti.  v,  pf.  je  i  prosti  roditi,  r.  impf. 
ragjali. 

prirodnost,  prirodnosti,  f,  osobina  onoga  sto  je 
prirodno;  die  S^aturlivhkeit.  —  Ako  li  ee  u  ovim 
pri6iina  nagje  prirodnosti  u  radu,  onda  ja  nisam  dan- 
g:iibio  5to  aam  ovo  piftao.  Zim.  Vll. 

prirok,  m.  vidi  predikat,  dan  Pradicat,  praeđicaium. 
pri-rok,  drugoj  je  poli  osn.  u  re<*i.  —  U  svakoj  misli 
ima  dvoje:  jedno  o  <5eniu  se  misli,  a  drugo  ftta  se  o 
njemu  misli:  ono  »e  prvo  zove  subjekt  ili  podoiet  a 
drugo  predikat  prirok  . . .  Prtrok  može  bili  samo  glagol. 
.\li  nije  svaki  glagol  svagda  dovoljan  prirok.  Sint  1. 
t>vde  su  prirod  s  glagolom  bili.  2. 

prisad,  m.  dcr  Setiting,  taleola.  Rj.  pri-sad,  mlada 
ro^ka  kuja  je  za  presagfivanje.  za  postanje  isp.  pri- 
saditi.  vidi  prijesad.  i  spn.  ondje.  —  Za  drvo  ima 
uadatija  .  .  .  čim  osjeti  vodu,  opet  napupi  i  pusti  grane 
kao  pri.^ad.  Jov  14,  0. 

priiiflditi,  prV'-ridim,  v.  pf,  dasu  pflaiuent  seUeti, 
assero.  Rj.  pri-saditi.  i,',  impf  prisagjiTati. 

prisA|tJiviinJi\  n.  das  DazupjUtneen^  «  asaertre. 
Rj.  terb.  od  prisagjivati.  radnja  kojom  tko  prisa- 
gjuje  ^0. 

prisasjfrati,  pri«jljguj?m,  r.  impf.  dazupfJanzen. 
seizen,  a.-iiiero.  Rj.  i)ri-sftgjivati.  v.  impf.  prosti  saditi, 
r,  pf.  prisftditi. 

prisci,  prTfiiica,  m.  pl.  Rj.  ne  kaŽe  se  ztutć^nje. 

prLsAri  s«s  prlsćgnćm  rp,  r.  r.  pf.  (u  Hrv.)  vidi 
Kakleti  se.  Rj.  vidi  |>riacganti  {i  se),  v.  impf.  prisezati 
(i)  se.  —  i)  pri-seei  se.  kad  tko  huć^  da  se  sakune, 
on  80  segne  rukontj  da  dohvati  časni  krst:  Ja  se 
krstu  prisegao  svome,  da  ga  sunec  ogrijati  ne  de. 
HNpj.  4,  :io:i.  —  2)  govori  se  i  bez  rtjicks.  se.  — 
a)  u  značenju  kao  sa  se:  Druga  (du&a)  krivo prisegla* 
HNpj.  1,  27.  —  bj  prise<?i  koga,  vidi  zakleti, 

prisega,  /'.  jtt>tjarandum.  StuUi.  vidi  kletav  2,  kletva 
2,  zakletva,  govori  se  u  Hrv.  kao  i  prisezi. 

prisi^jiruuti  i«  se),  prUgguem  (»se),  v.  pf.  gopori  se 
u  Hrv.  kao  i  prisezi,  koje  vidi. 

prisolifu,  bi''e  f.  v^jude  koje  se  priseU(?):  Ko  bi 

Sropustio  lupeža,  uzeo  priselicu,  imao  kradena  konja, 
uzan  jo  bio  platiti  stimosedmo.  D.\!.  SOG.  —  riječi 
s  lakim  naat.  kod  izjelica. 

pH.st'^zanJp,  n.  verb.  od  prisezali  (i  s«)  —  J)  radnja 
kojom  tko p riseze  kot/a,  ili priseže da  6e. . .  ^  2)  radnju 
kojom  se  tko  priseze  da  će  . .  .  vidi  zaklinjanje. 

prUćzali,  prisežem,  r.  imi/;/'.  pri-sezati.  ^orori  se  u 
Hrv.  kao  i  prirte<?i.  —  J)  prisezati  koga.  vidi  znkli- 
njiUi.  —  2  a)  vidi  prisezati  se.  n.  p.  priseže  Bogom, 
da  nije  tr>  ueinio.  —  b)  prisezati  se.  vidi  zaklinjali 
se,  —  A>/ro  se  junak  prisizaše:  >NiHam,  kumo,  ta- 
nana Vlainjo,  ja  tako  mi  Boga  jedinoga!  HNpj.  1. 
140  (dijalekt,  mj.  priseaiSe). 

prlsijatl,  jem,  t.  pf.  [u  Dubr.l  po  drugi  put  sijati, 
u.  p.  kad  prvo  zrno  rijetko  nikne,  nachs'ien,  tiazu 
sden,  Hubsero.  Rj.  pri-sijati.  r.  impf.  prisijevati. 

prtKfJ branje,  «.  vtrh.  od  prisijevati.  Rj. 

prisijevati,  prlsijev.^mi,  v.  tmpf.  dazu  sden.  suhaerOt 
vf.  prisijali.  Rj.  pri-sijevati.  r.  impf.  prosti  sijati  1. 

prisinltl.  prlsiuim,  r.  pf.  vidi  posiuili.  Rj.  pri-siniti 
koga,  uzdi  ga  »umjesto  rogjtnoga  sina.  v.  impf.  prosti 
sinili. 

/r)sipanje.  rt.  das  Hineuschiitten,  adfusio.  Rj.  verb. 
prisipati.  radnja  kojom  tko  prisipa  sto. 
prisipnf  i,  pam  (^jlj5m>,  r.  impf.  hinzuftvhiitienj  af~ 
fundu:  Nalijeva  vino  i  rakiju,  prit^iplje  im  fterbet 
metlovinn.  Ri.  pri-.iipaii.  v.  pf.  priauli.  -  OrijcSnica 
j'  krt^marioa  nilu,  a  vino  je  vodu  prisipahi.  Npj.  2,  12. 
prisjcennjr,  «,  andcrc  EntHrhliesnuHg,  mutatio 
consilii.  Rj.  rcrb.  od  pri8Jo**ati  se.  radnja  kojom  .<se 
tko  pri^eća, 


|»ri!ij<^A(l  8P 


—  231  — 


prismoc'Mi 


prlsJo/*nii  se,  i^am  hp,  r.  r.  itnpf,  aich  amUrn  Ite- 
dettken,  m}ito  aetitentiam.  Rj.  pri*»jei*ati  se,  kao  mije- 
njati naum,  odhtku.  v.  pf.  priRJtniti  se  1, 

pri.sJcdNDJp,  *i.  (I(ts  StffkcnMrihen  im  Atuinle 
(littchen).  adhtu'sio  in  fautihHtt.  li),  verb.  od  prinje- 
duti.  stanje  koje  hint,  kad  koint  što  pnttjeđa. 

prli»je(latelj,  m.  dcr  Btišttur,  assej<.tor:  Maprifltrat 
od  iri  i^ovekft  (prczideutfl,  prisjedutelja  i  Ht^krelani). 
Milo.^  19.  za  iibiir.j*'.  inp.  predajednlelj  (predsjednik). 
vidi  prisjiHlnik.  —  rijeci  a  takvim  naM.  kod  boditelj. 

p^l^y^4lllti,  du  mi,  t\  impf.  im  Munde  stecken 
hleiben,  adJiaereo  in  faucibus.  Kj,  pri-BJedati,  kao  xa- 
pir^jati  tu  ^rlo.  iu  pf.  priejediiuti,  priHJesli. 

pri»J<»4lnik.  m.  u   Hrv.  vidi  prisjedatelj. 

prlsjodnuli,  doem,  prlsjesti,  prtsjedem  idii@m),  r. 
pf.  Rj.  pri-sjedonti,  pri-sjesti.  kao  zapeti  sa  grlo.  v. 
impf.  prifljednti.  —  Odajpd'  mcDi  gr'jeAnoj,  priajed' 
babi  b'jesnoj.  Rj.  44iSb  (kazn  djevojke,  kad  im  kio 
prisjedne).  Skratilo   mu   se  du  Rog  da!  kao  prisjela 


mn!  Rj.   (>88a.   UžiiiaSe,    najdiie   ae   vina 


More, 


druStvo I  adj'  da  putujemo ,  dok  nom  nije  priscla 
užina*.  Mpj,  %  43ii.  Priftješće  to  njemu  (P]ali<^e  on 
to,  flkupo  će  ^a  fllali).  l*ofil.  2ii2,  1  inalaiian  zalogaj 
kad  godi  pri^jede.  DPosl.  29. 

prisjetiti  se,  tim  se,  r.  r.  pf.  Rj.  [iri-sjetiti  »e.  x\ 
impf.  prisjei/ati  »e.  —  I)  sich  an^ern  beđenkcn,  mulo 
roHftilium.  Rj.  vidi  premifliiti  fto.  istp.  odumiti,  pre- 
umid.  —  Obzire  bo  ka  KruSovcu  b'jelu,  ne  će  U  se 
eure  prifijttiiit  ne  6v  li  se  Duma  ražalili.  Npj.  2,  271. 
Kao  polu  bežedi,  dok  se  'Jurri  nisu  prisdili  dn  i}* 
$awtave^  otidu  i/  Beograda  u  ualiiju.  Milo.^  71.  — 
2)  vidi  dosjetiti  se:  Lobuo  ti  iic  tome  prisjetiti.  Rj. 
isp.  pri?<laviti  se. 

priski^kaiije.  n.  das  Einguspringen,  nx*uliHS.  BJ. 
verb.  od  priRkakati.  radnja  kojom  tko  priakave. 

priskAkntj,  prtskm-em,  r.  impf.  i»ri-8kakat,i.  kao 
8ka<''uvi  prilaziti,  r.  pf.  priakoeiti.  —  Dobri  pomnpdi 
B  bolji  priskakali  našemu  bratu  domaćinu.  Kov.  118. 

priski^eiti,  priskooTm,  r,  pf,  herbcisprinuen,  adsilio: 
Pa  primkoči,  p08Je<5e  mu  glavu.  Rj.  pri-i*koćiti.  kao 
fikočivii  prići.  v.  impf.  priskakati.  —  t*ii  prinkoči 
k  n.}Oj  te  je  stane  milovati.  Npr.  70.  Dobru  pasi  sreća 
priskoćihi,  evo  Srpsku  krdiaao  vojaku.  Npj.  4,  348. 
liijepa  milost  Božja  pomo^ln  i  mlakom  «  st*afem  pri- 
tfkočiia.  Kov.  73. 

priskrbiti,  pil.^krbim.  v.  pf.  (mit  Sorgfalt)  ver- 
{tchaffen,  aaptiro.  Rj.  pri  skrbiti,  skrheći  pribaviti.  t\ 
impf.  prosti  Mkrbiti. 

priNlanjaiiJc.  ».  das  AnItJtnen,  adelinatio.  Rj.  verh. 
od  prislanjati,  radnja  kojom  tko  prinlaftja  sto  H,  p. 
uea  zid.  riđi  priftloDJaiije. 

prislanjati,  njam,  v,  impf.  anlehncn,  adclino.  Rj. 
pn-slanjati.  vidi  prinlonjati.  r.  pf.  prialoniti.  —  Kakn 
silno  Turci  udariSe! ...  a  treiV  Birane  fftube  jnisla- 
njaju,  da  uakore  u  bijele  kulo.  Npj.  f).  187. 

prlslava.  f.  \u  nali.  Valj.)  kad  se  nose  krnta.  cf. 
KAVjelina.  Rj.  pri-slava.  —  U  Srbiji  Bvakn  aelo  ima 
po  jedan  dan  koji  ulari  i  svetkuje  .  ,  .  Takovo  »e  ve- 
selje po  Hraiiićevn  zove  ^arctina,  a  u  Jadru  govore: 
nositi  krata,  ili  krstouo-^e.  Rj.  Kita. 

prislavljanjo,  «.  das  Miifeiern,  rdrbratio  nimul- 
tanea.  Rj.  verh.  od  prislavljnti.  radttja  kojom  tko  pri- 
fdavljti.  —  Lf  iSrbiji  j^djekoji  (ljur*rjevStaei  prislavljaju 
Ojurgjie  ...  ali  ocoine  prislavljanju  nonui  nikakva 
Oi»obit.o^ra  (novog)  uzroka.  Rj.  r»i>Sft. 

priKlavljati,  vljam,  r.  impf.  mitfeiern,  concelehro. 
V  Srbiji  gojekoji  prinlarljaja^ith  koji  duu  osim  krsnoga 
imena  .  .  .  Tako  bu  i  moji  stari  slavili  i  iijurgjev  lian 
i  Ar&ugjelov  dan,  t.  j.  jedno  slavili,  a  drugo  prisluv- 
Ijali  .  .  .  U  Srbiji  gdjekoji  lijnrgjeviUici  pristavljaju 
^'J**rgjic  (3.  Nojemvrija).  Rj.  pri^lavljnti.  v.  impf.  pro.f1i 
fliaviti.  vidi  pri*»luživati  *J.  po?iluživati  *2. 

prlsl^oi,  prtslekuem  ^p^isl^koh,  pnsleiSe,  prlslo.kao. 
prisl^kla),  r.  pf.  ustupiti,  zurucktrcten,  recedo:  Prislo- 


pri?ilvnjanj4*,  n.  ruti  prislanjanje.  Kj. 
prii-ilonjati,   njam,   vini  prislanjati.  Rj.  v.  pf,  pn- 


koSe.  od  atraha  gragjani.  Rj.  pri-sle«?i.  vidi  prisleknuti. 
iap.  uspregnuti,  u/inndi,  uzmaknuti  {i  se),  kau  glagol 
prost  ne  nalozi  se.  isp.  sleka.  odsleka,  ule<!ii  se  lule- 
knem  se).  —  Po  tom  je  za  cijelo  pogrješka  žto  je  (u 
Vukovu  rje<''n.)  /.abilježeno  potaje,  potaknu,  a  po  svoj 
prilici  i  pr't.fleee.  Kad  6,  77  (mjesto  prUleče). 

prlsh^kniiti.  prlsleknem,  v,  pf.  vidi  prisleči.  — 
PrisUknuti;  ui&knuti  (se).  Vuk.  rječn.  samo:  prisle'H, 
uleri  se.  Rad  G,  76. 

prlslinkivanj«,  n.  vidi  sltnkanje.  Rj.  dem.  oti  sli- 
njenje. 

prislinkivati.  lu-isUnknjein,  r.  impf.  vidi  slinkati. 
Rj.  prislinkivati.  dan.  od  sliniti. 

prislAiiili.  prlsloinm,  r.  pf.  rtnlehnen,  adclino.  Rj. 
pri-sloniti.  «r'  nalazi  se  kao  prost  glagol,  isp.  sloniti. 
r.  impf.  prislonjali,  prislanjati.  —  Prtsloni  palicu  us 
konja.  Rj.  5J75b  (u  igranju  klisa).  Kad  hp  pogača 
ispeiV',  izvade  je  iz  vatre  i  prislone  uza  zid.  Npr.  160. 
Jeiinii  jeht  prislont  uz  bedem,  190.  Pospalu  je  kako 
i  poklano,  uz  jelike  puške  prislonili,  Npj.  3,  289. 

pri?ilvnjanJ4*,  n.  ruti  prislanjanje.  Rj. 

pris 
»lonili. 

prisliiskivaiijc,  m.  das  fforchen,  mtscuUatio  elan- 
destinn.  Rj.  v&i^t.  od  prisln^kivati.  radnja  kojom  tko 
prisfaškujc. 

prislu>klvaU.  prislii^knjem,  v.  impf.  horchcn,  aus' 
ealtor  dam,  Rj.  pri-slu?>kivati,  kao  kridimice,  pot(\ji%o 
.slušati.  —  Konj  zelenko  rosnu  travu  pase,  za  eas 
pnj^o.  7Si  dva  prt^lmkuje^  tjde  devojka  svoju  majku 
moli.  Npj.  1,  -i-JO. 

prisliisuik.  wi.  koji  prisluškuje,  der  Horcher^  gut 
nostro  sennoni  awcps  est,  Rj, 

prisliižba.  prislužbie«.  f.  (u  ( -.  G.)  cf.  prislavljanje. 
Rj.  pri-služb«,  pri-sluiSbica.  riđi  poslužbiea.  isp.  pri- 
aluživanje  2.  —  Po  ontjem  južnijem  krajevima  svaki 
i^ovjek  slavi  Mvoje  krsno  ime,  a  kad  koje  opAUne  alavi 
crkva,  onda  slave  svi;  jedno  od  ovijen  dana  zove  se 
krsno  ime,  a  jedno  u  Crnoj  Gori  prislužba  ili  po^ 
slusbica.  Rj,  597b.  Pofeiljo  Živko  avoju  majkn  i  sestni 
u  primorje  da  done«n  joA  koju  potrebu  za  priJtlužbicti. 
Npj.  4.  114  (Vuk). 

prisidžiil,  prlslCi^n,  r.  pf.  X.  j.  kandilo,  die  An- 
dacbtslampe  anzihiden,  accendo  luccrnam  sancto  di- 
caiaiH,  pn-siužiti  kandilo,  t.  j,  pripaliti  ga.  v.  impf. 
prtHlu^.ivati  1. 

pri^luživai^c.  «.  Rj.  verb.  od  prislntivati.  — 
J)  raditja  kojom  tko  prisluh^e  kandilo  (das  An- 
ziinden  [der  Andneblslanipe],  aceensio.  Ri.).  —  2)  vidi 
prislavljanje,  Rj.  —  3)  radnja  kojom  tko  prislusuje 
kome  Ha^  n.  p.  ra.iu  rina, 

priHtii£iva(i,  prisKižujem.  r.  impf.  Rj.  prisluživati. 
V.  pf.  prislui;iti.  —  J)  t.  j.  kandilo,  die  Andtichta 
halttcr  gesti ftete  (geuohnlirhe)  Lampe  anzunden,  ac- 
cendo lueernftm  deo  nut  sancto  dicatam,  Rj.  pripalji- 
vati kandilo.  —  2)  vidi  pri.slavljati.  Rj.  vidi  i  po- 
hln^.ivati  5.  —  Jednom  pred  malu  dospogju,  koju 
prisluzuju  TonuinoviiJi,  poSaJje  Živko  svoju  mater  u 
primiirje.  Npj.  4,  'J.'J  \Vuk).  —  3)  prisluzirati  kome 
sta.  vidi  poHliiiivali  1  (kogu  vim);  slutiti  1  (kome  ili 
koga).  —  Jelenko  im  uz  irpejiu  .4eia,  le  im  čaše  pri- 
Hli^uji   riva.  Kov.  64. 

priMtiilkaRJe.  n.  das  Zuiteissen  tum  Brot,  condiiio 
panis  opc  ^'anei  aut  carnL<(,  ne  solu-s  siccus  cotnedatur. 
Rj.  rcrb.  od  prismakati.  radnja  kojom  tko  prismade. 
j  vidi  pre^^makanje. 

pri.smtikuti.  prismiVem.  r.  impf,  zubei»sen  jpu« 
I  Brate,  panent  tptasi  humcciare  caseo.  Rj.  pri-smakali. 
j  riđi  presmakali.  r.  impf.  prosti  smočiti,  r.  pf.  pri- 
!  smoćiti.  1.'*^.  smok. 

prisni6eiti.  prt-<nu)(Tim,  r.  pf,  zubcisscn  zunt  Broi^ 
ijleichsam  dam  trockene  Brot  befeucfUcn,  huinecto 
panem.  Kj.  pri-smoiiti.  vidi  presmočiti.  t?.  impf,  pri- 


prismrdjeti 


pristanište 


Btnakatif  prosti  smočiti,  utp.  smok.  —  na  m,  pata.: 
Pripiita,  ODO  što  86  može  prismočUi.  Rj.  588a. 

lirUmrdjetl,  priam^đim,  v.  pf.  ne  »miije  on  tamo 
Dl  prismrdjeti,  er  datf  aich  duri  gttr  rticht  blicken 
laMen,  compareo  tnvitfiM  (proprie  adfocieoj.  Rj.  pri- 
smrdjeti {ne  smije  »e  on  tamo  ni  pokuzati). 

prisniti  »e,  prlsui  se,  ti.  r.  pf  kome  Što,  es  hat 
ihm  getrdumt^  /tomnuivU.  Rj.  pri-**uiti  «e.  isp.  uaniti  »e. 
V.  pf.  je  i  proftti  ^niti.  r.  »mp/*.  saivRti,  sanjati.  — 
Pau  se  je  kruh  priunio.  PPosI.  104. 

prišndvati,  prtAuujem,  v.pf.unzeii^n,ordioT(ttlam): 
Jeate  li  mi  prignovale.  Bj.  pri-snovati  (pre^u).  v.impf. 
proati  »Dovati. 

prksobaDt  prlsobna,  adj.  mutier  gracida,  praegnana. 
Blulli.  pri-ftooan,  drugoj  poli  ostnova  u  »e,  sebe  (kao 
pri  Rcbi).  —  Bre^,  zdjetan,  zbaban,  legotan,  težak. 
prisoban,  truhla.  Danitlid,  ARj.  f}22a.  vidi  i  sudružau, 
i  ostala  8yn,  ondje. 

prl§ej0i  n,  mjesto  prema  ^udcu  (a  offoje  je  naprotiv), 
dne  sonnige  Gegend^  locus  apricus:  KidimaSe  vuci  uz 

ftriaoje.  Rj.  župno  tiijeMo.  igp.   uminn,  župa.   pri-soje 
od  kor.  koga  je  i  nijatij.  iftp.  Drd.  81. 

prisojkinja  l^ujai,  /'.  die  Schlan^e^  die  Hch  aonnt, 
serpeiM  apricans,  cf.  priaojnica.  Rj.  —  Žešćih  jfuja 
u  primoiiu  nema;  Odo  su  ti  guje  prieojkinje,  Npj. 
3,  157. 

prlsiijnlea  (zmijaK /*.  nV/i  prifiojkioja:  Već  me  pije 
zmija  prisojnica.  Rj.  zmija  ili  tjuja  koja  Uvi  u 
prisoju. 

prispl^6v&nje,  «.  Rj.  verb.  od  prisnijevati.  — 
IJ  radnja  kojom  tko  priapi'jeva  ktida  (oas  S^urecht- 
kommen,  adveuius.  Rj.).  —  2)  stanje  koje  biva.  kad 
prupijeva  rt.  p.  voće  (đas  ZeitigwerdeD,  maturatio.  Rj.)- 

pn&pijćvnll«  prtapijevam,  r.  impf.  Rj.  pri-spijevuti. 
r.  pf.  priepieti.  —  1)  zu  redttcr  Zeit  korntucti,  venio. 
Rj.  kao  dolasiti  na  trij€we.  —  2)  zeitig  vcerdcn,  mti- 
turesco.  Ej.  vidi  dospijevati  1 ;  /oreti,  zreli,  arenuti, 
zrijevati,  zdreti,  zdnjevati.  —  Bartolovka,  njekaka 
jauttka  i  kruška,  tako  nazvana  l^to  prispijeća  o  Rarto- 
lovu.  DanJćič,  ARj.  191a.  Kad  je  (kujiŽevDoat)  nikla 
i  do  cveta  priitpcvala.  Vid.  d.  1S62,  18. 

pribpjetf,  prlHpijem,  r,  pf.  Rj.  pri-HpjeLi.  kao  prost 
glagol  ne  dolazi,  iap.  Bpjeti.  v,  impf.  priepijevali.  — 
J)  surccht  kommen,  venio.  Rj.  doći  (na  vrijeme),  vtdt 
dospjeti  '2,  pristajati,  »tatutu,  »tići  2.  —  Kad  žena 
pritpije  svojoj  kćeri  i  dozna  .  .  .  ona  ae  vrio  Hneveaeli. 
Kj.  509b.  Da  »u  darovi  sa  sv^ju  »trana  priupjeli.  Rj. 
705a.  Ali  me  ugrabi  (smrii  priie  nego  pop  primpje. 
Npr.  98.  U  tome  prispe  i  mrak.  133.  Ne  mogu  taj 
dan  prispjeli  kuda  hu  bili  uuumili.  147.  Prispio  si 
kao  Dtojau  14  posljednje.  iKad  hc  ko  pridomi).  Posl. 
262.  Gagić,  koji  je  tu  prispio  iz  Jasa.  Sovj.  lb.  Pri- 
8pje  vrijeme  da  »veći  preuKmn  carstvo.  Dan.  7,  22.  — 
2)  zeitig  uerden,  maturettco.  Rj.  vidi  dospjeti  1 ;  do- 
zreti, eazreti,  aazdrenuli,  uzreli.  —  Brzak,  3)  nekakav 
Bitan  kukuruz,  koji  se  nije  oko  Vidova  dne>  pa  bu- 
dući da  brzo  raste,  opet  ^rispije  nn  vrijeme.  Rj.  43a. 
H6er,  koja  već  bje.4o  prispjela  za  udt\ju.  Npr.  113. 
Kad  prispiju  :a  žetvu  hn^ce^  te  odvodi  oo&e  žetelii'e. 
njima  Žeui  Jauoćke  bećare.  Nuj.  3,  255.  .\  ljepote^ 
udovice  Jauel  ...  e  ju  ljubi  \  la^ićn  Radule;  ookle 
joj  je  prispio  Nikola,  on  se  odlii  od  Janiua  lica  .  .  . 
»Ja  ne  amijem  od  Nikole  ivojia*.  3,  552.  Sijaćete 
osme  godine,  a  jeaćcie  ljetinu  Mtaru  do  devete  podiue, 
dokle  ne  priapije  rod  njezin,  je^ćete  stari.  Moja.  III. 
26,  22.  l*rispjeht  djeca  do  i>orogjiijii,  n  nema  snage 
da  ae  rode.  Is,  37,  3. 

prtsresti.  prbiretem  Iprisretnem),  v.  pf.  begegnen, 
obviavi  fio:  Prisrete  ih  Novaković  timjo.  Rj.  pri-sresti. 
C.  pf.  je  i  prosti  »renti.  r.  impf.  provii  J*ret4ili. 

prisrkivimje.  m.  (Am  .^chUafvn,  Horbitto.  Rj.  verb. 
od  priHrkivat).  radnja  kojom  tku  prtMrkuje. 

priHrklviKl,  prisVUitjem,  t*.  impf.  dttznscfUiirfen, 
Hurbere.  Rj.  pri-erkivalj.  «.  impf.  prosti  srkati,  v,  pf. 


priarkouli.    —    Cibuk    pije,    kafu   prisrkuje.    HNpj- 
1,  43(>. 

prisrknuti,  prlafknSm.  v.  pf.  dacusvhlurfen,  sor- 
bere.  Ej.  pri-srknuti.  r.  pf.je  i  prosti  srknuti.  v.  impf. 
prisrkivati. 

pristajanje,  n.  Rj.  rerb.  od  pristajati.  —  1)  radr^a 
kojom  tko  pristaje  za  kim  (dan  Nachlaulcn.  inaecutio. 
Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  pristaje  na  što  idas 
Einwillipen,  conaeDsua.  Rj.i.  —  3)  ifianje  koje  6»wi, 
tud  kome  pristaje  što  n.  p.  u  posau  (dag  Kommen 
zu  rechter  Zeit.  Ki.K  —  i)  radt\ja  kojom  n.  p.  Ugje 
pristnJH  tdas  Landen,  appulsus  litoris.  Rja 

pristajati,  jem.  r,  impf.  Rj.  pri-stajati.  r.  pf.  pri- 
stati, —  1)  kao  i^i  za  kim,  »  kim,  ui  koga.  ~  a)  im 
kim,  hinter  einem  herlaufrn,  inseguor.  Bj.  »<'*  za  kim. 
—  aa)  u  pravom  smislu :  Kud  je  đoSao  ćesar  Franjo. 
nekakav   siromah   starac    vikao   pristajući  za   njim: 
»ćeaare,  o«ijeoi  mi  glavu  I«  Rj.  y*>b.  Oni  obodi  konje 
i  upet  je  (irjevojku)  stigoše...  za  gjevojkom  niko  riše 
ne  pristitjase  do  samoga  careva  sina.  Npr.  VM.  Poge 
pravo   drumu  u  buniju.  a  »i  njime   mladi   Tatomire, 
a  za  gjecom  Novak  prisiajase.  Npj.  3.  12.  —  bb)  u 
prenesenom  smislu:  Pristalica,  ko  za  drugim  pristaje. 
Rj.  5i>8b.  Xa  tobom  pristajem  od  rogjenja,  od  utrobe 
matere  moje  li  si  Kog  moj.  Pa.  22,  10.  Mr/im  na  djela 
koja  BU  protiv  zuikona,  ne  pristajem  za  njima.  101,  3. 
I  Nemanja  je  jo5  pristajao  za  svojim    vremenom  i  za 
I  običajem   sviju   Slovena  —  davSi  sinovima   zemlje  a 
'  državu.   DM.  18.  Proljevena  mnoga  krv   mućenika, 
I  koji  ne  htjeSe  pristnj-iii  za   meznaboiaĆkom    vjerom. 
^  I)P.  Ili.  _  ifj  sliigati  se  m  kim:  Za  znak.  da  oni  viSe 
ne  o.t  pristajati s  onim  Srbima  odozdo,  oni  požalju... 
\  Danica  3,  21H.  Sad  je  zaista  ral.  i  on  pristaje  ?  nama. 
,  Milo?  7J».  Kad  vidiž  lupeža,  pm((yc>f  s  njim,  i  »  pre- 
Ijuboćiucima  ima5  dijel.  Ps.  50,  18.  S  Orbinom  se  u 
glavnome  »laŽe  Andrić,  s  kojim  i  mi  pri$ta'frmo.  DM. 
y7.  —  cj  uz  koga  ili  uza  ftto,  kao  prtst^^jati  za  kim 
ili  za  čtm    u  prenesenom    smislu:   Nema   sumnje  da 
sn  tu  DubrovĆAni  pristajali  uza  slovenski  život.  DM. 
302.    vidi   pristati  uz  koga.  —  2  a)  na   Žto,   eintril- 
ligen,   consentio.   Rj.   —   Vrate   na  trag  s  pismenim 
odgovorom,   da  na  to  ne  pristaju.  Milo^   25.   Jedni, 
koji  pristaju  na  moje  minli.  Pis,  87.   Ne  sluSaj  ga  i 
ne  pristaj.  Car.  I.  20,  8.  Tada  oni  pristi^jase  na  jednu 
ili  na  drugu  stranu.  DM.  218.  —  b)  u  Sto:  Sve  gje- 
vojke  koje  onde  bijahu,  pristuja}tu  u  igru  oaim  tri. 
Npr.  22t'.   Zvati   Zagrepćane  u  .doffu  i  kriviti  ih  5to 
u  nju  ne  pristi^ju.   Šlav.  Bibl.  1,  94.    Niti   pristaj  u 
tugje  grijrhe.  Tim.  I.  .*>,  22.    Dane   bezumuikove  pri- 
staju u  svatjju.   Prić.    18,   ti.  —  3  a)  pristaje   mi  u 
posao,  kommt  mir  cben  recht,  accidit  in  tempore.  Rj. 
—  ovamo  idu  i  takvi  primjeri:   Nemam   primera  za 
>proiiv<  u  ovome  sa  svim   profetom  smislu,  ali  opet 
ovdt  pristaje:  Ljesica  u  noge  protiv  tabana  a  u  ruke 
protiv  dlana.  Danićić,  Sint.  288.  —  b)  pristaj  mi  na 
jade,   vermehren.    Rj.    —    Idi,   drugo,    Bog  a  tobom! 
nemoj  mi  na  jade  pristajali;  dosta  mi  je  moga  jada 
i    žalo8ti.   Danica   t,   94  (umnožavati   ili).     -    4)  (u 
Crmn.)   landen,   navnn   ttppello.  Rj.   Pristan,   mjeato 
gdje  priMaju  ptvehvdi.  Kj.  5y8b.  Zavulon  će  živjeti 
pokraj    mora  i  gdje  prifitaju    lagje.    Mojs.  1,  41*.    13. 
pri-stallea,  f  koji  za  drugim   prisuije,   die  Nath- 
ireterin,  pedisetjua:  Svućija  sam  majko  ^>r(«((f/iar.  Rj. 
može  se  kazati  za  muško  i  za  žensko,    vidi  pristala, 
i  stjn.  ondje.  —  rijeci  s  tiikim  nast.  kod  izjelica. 

prihlan,  m.  lu  Crmn.)  mjesto  gdje  prist.^Ju  prije- 
hodi,  der  Hafen,  portus,  cf.  pristanište.  Rj.  pri-atan. 
isp.  printati  h,  priHlajati  4.  vidi  i  luka  2,  poraL 

pristant^tf^.  n.  (u  Boci)  der  Hafcn,  portus,  cf. 
priatan:  Tu  ti  nema  pristaništa  ui  konju  trkaliMa. 
Rj.  i'  sgn.  kod  pristan.  —  Utjeli  ovo  oHtrvo  da  pri- 
vuku kraju,  da  načine  pristanište.  Rj.  371a.  Ondje 
u  onoi  vrleti  nema  brodu  prv^tanista.  Kov.  31.  Tvrdi 
grad  1  priiftaniite  meni  je  u  Bogu.  Pa.  62,  7.  Da  bi 


^ristanno 


—  933  — 


priNtojnti  H6 


ae  oavedtalfl  crkva  da  hude  pristanište  nevoljniciiim. 
DP.  339. 

pHstaniio.  nuK  pHstno,  prHaUi.  ii'li.  jirttsUia 
tovjek,  vhli  prikladnu:  Ure  kRkvii  jf  t^urn  prif((nu\dfi ! 
gliujedalii  na  četiri  Hlrniie.  Hj.  vidi  i  \\jq\).  suproino 
uepristao.  —  Djevojka  inii  omilje  ...  te  joj  odmah 
dade  potrebe  za  ljepotu  i  dio  njezin,  i  sedam  prtaUi' 
Itjeh  ajerojaka.  Jestir.  2.  f>.  isp,  pristati  4. 

prUtasnti,  prUtaAam  (prifliaAemi,  v.  pf.  pri-sta^ati. 
t*  pf.  je  i  proati  ntasati.  vidi  i  prispjeli,  HoHpjeti.  — 
U  to  doba  bane  pristasito.  Npj,  2,  2yi,  Prisiuattii, 
priHpjeti.  Npj.'  ^.  305. 

pristala,  m.  koii  jjriutane  ux  kopa.  der  Anhnntter, 
asaevlit,  cf.  prititiUieH.  Rj.  pri-ata^a  \isp.  priatati,  pri- 
stajati), vidi  i  po^ljednik  "2,  privržeiiik.  i.yt.  pri^ipetlja. 

—  riječi  H  takim  nnst.  kod  daAa. 

pristati,  prtstanem,  *■.  pf.  Kj.  pri-8tati.  r.  hnpf. 
priataJAti.  —   J)  kao  poći  Jrt  kim,  .f  kim.  uz  kofjtt.  — 

a)  za  kim,  nachlaufen.  irntetiuor.  Kj.  fMM'i  za  kim.  — 
aa)  u  pravom  ffmiiilu:  On  potrje  dulje,  ii  devoi^e 
pristane  z»  njim  i  »lane  ga  molili  da  joj  kuže.  Npr. 
6t).  Pobegne  preko  sela;  a  za  vjhn  prtiftuue  mno^o 
pasa  lajući  i  goneći  ga.  170.  Semej  pnsiane  sa  ciitcm 
baeajnći  se  kamenjem  i  ružei^i  ga  svakojako.  Trip. 
bibl.  7'1.  —  bh)  u  prencaenom  smislu:  PriSipetlja, 
koji  pristane  ta  kitu.  Rj.  (JOlb.  Kud  si  ti,  star  i  pa- 
metan Ćovek.  pristao  za  budalom?  Npj.*  4,  XVI. 
Srce  Izrailju  prišla  za  Avesalnmoui.  Sam.  II.  \h.  V.\. 

—  b)  s  kim,  kao  složiti  Rt  u  kim:  Turke,  koji  uijenu 
hćeli  s  njima  pristati,  pobiju  i  iS(?eraju  iz  pa^nluka. 
Danica  15,  144.  Ja  ne  mogu  vjerovati  da  ćete  i  ri 
t  njima  pristati  da  n.  p.  u  pjesmi  -purauih  rano  na 
vodu«  nijesu  u  početku  i  na  kraju  duklili.  Sla\'.  Bibl.  ' 
2.  'Žti'^.  A't  bismo  s  *ijimu  prijstiUt  n  Are  proroka. 
Mat.  28,  30  (non  esfiantt$  socti  corum).  VlatkovitM 
tnkogjer  pri^taie  s  Duhrornikom  protiv  KoBa<^e.  DM. 
229.  isp.  pristati  uz  koga.  —  c)  nr.  ko^ia  ili  uza  Mn. 
kao  pristati  za  kim  ili  za  čim  u  prftic'ienom  umislu: 
Prislana,  koji  pristane  a:  ko^a.  Kj.  5S>&a.  Vz  MiU}\ka 

i  Petra  najprije  pristane  Jakov.  Šovj.  17.  Tugjin  koji 
pristane  m.-  Gospoda.  Is.  56.  3.  isp.  pristati  8  kim. 
H  pravom  smislu:  Putovao  nekud  ćoek  sa  ^.enom... 
ft  žena  prtstane  pored  puta  uz  ćocka,  pa  mn  unese 
dva  prsta  pod  oiM.  Npr.  144.  —  2?  «)  na  5to,  cin- 
u^iUitjen  in  ettvuSj  cunsentio.  Rj.  —  Znate  li  6ta? 
Ovako  da  uredimo  .  .  .  Oni  Kvi  na  iu  pristanu.  Npr. 
81.  Ovaj  pristane  da  valja  (»latiti.  Hill.  Dužni  smo 
pristati  na  misao   cruog^orskih    pi-naca.    DM.    103.   — 

b)  u  Sto:  Ba^vanin  rado  pristane  u  taj  ortakluk. 
Danica  4,  37.  Koliko  je  jjod  dobro  i  korisno  u  dobrom 
djelu  pristati  a  slogu,  toliko  je  i  u  rjrjavom  ne  pri- 
stati. Blav.  Bibl.  I>  94.  —  'i)  pristalo  mi  u  posao, 
ist  mir  cben  zu  rechter  Zeit  ijekotnmcUf  avcidit  in 
teinpore,  gratum:  F.io  nama  ne  će  pristat'  bla^o  ni 
za  zdravlje,  ni  za  na^ii  duSu.  Kj.  kao  dobro  do6i  (za 
vrijeme  i  za  mjesto):  .\ko  to  ne  pristane  u  posao 
meni,  priMaće  po  smrti  mojoj  kome  drugome,  a  narodu 
svakojako.  Rj.  (u  predirovuru  I),  Kvo  ti  prsten...  da 
onu  ^evojku  sebe  vieui'^a&  mjesto  mene  kojoj  pristane 
najljevSe  na  n»/.f«.  Npr.  114.  Ogltdaju^^i  svakoj  dje- 
vojci pn/mču  na  noiju  .  .  ne  mofe  nijednoj  da  pri- 
stane. V2^.  I'ristade  mu  kao  Hcri  somun  za  naru. 
Posl.  2<J2.  I^to  te  srelo,  to  te  jelo;  Alo  ostalo,  lifujn 
ne  pnstalol  3<»0.  —  4)  kud  sam  prialao;  siromah 
Oovjek  nije  pristao  nigdje:  kud  je  pristao  sa  ;*vojom 
pameti,  sich  an^chickcn,  aaomodo.  Rj.  -  -Hajde, 
ioveće,  da  mi  ovu  tvoju  devojku  iK>AIjemo  u  svet 
Deka  sebi  sreću  traži.«  A  kuda  je  zimmu,  žvno.  po- 
slati? kud  je  d^rojka  sama  pristala?  Npr.  133.  *>uo 
je  fflavH  od  Curice.  lRe<>e  se  onome  koji  mjc  priMao 
kod  ljudi).  Posl.  2,39.  Pristao  deda  mefjju  goveda.  2G2. 
Pristao  kao  ^ipka  uz  bubanj.  2(12.  8am  <5oek  nije 
pristao  ni  na  jela.  274  {isp.  !r5amu  roeku  nije  »lobro 
Ili  na  jelu,  n  kamo  li  n  kaku  ponlti.  Posl.  274).  Špra7.nom 


rukom  niknd  voek  nije  pristao.  292.  —  *"*)  (u  Crmn.) 
landcn,  /i/irciH  appello.  Rj.  pristane  n.  p.  lagja.  isp. 
pristajati  4. 

pristav,  m.  —  1)  sluflja  Sto  radi  kod  ku<^©  (n  Kra- 
jini Nejjotinskoj  i  ii  Rmnii^evu),  der  KnecUt,  Uuua- 
knecht,  \Virtbsrhaftskncrht,  scrrtis  xHUicaj<.  Rj.  — 
liei^e  pospodar  od  vinop;rada  k  pristavu  si'ojetnti:  do- 
zovi  poslenike  i  podaj  ini  philu.  Mat.  20.  H.  —  '2)  Iti 
C.  0.)  najamnik  koji  euva  stoku,  Lohnhiri,  pn.^tor 
mercede  conduHuft.  Rj.  —  H)  uopre  podruvni  iorjek. 
područni  činovnik:  Azarija  bješe  nad  pristavima. 
Car.  I.  4,  5.  Car  bjeSe  zapovjedio  svijcm  prislapitna 
doma  svojega  da  ^ine  kako  ko  lio<?c.  Jeslir.  I,  K 

prislaviii,  vnn,  r.  pf.  Rj.  pri-stavili.  *',  impf. 
pristavljati.  -  J}  n.  p.  I<»nac,  znsetzeu,  admoveo. 
kj.  vidi  metnuli  (1,  prijarili.  —  Tom  vodom  umijese 
i^esnicu  i  naliju  riji^ak  te  pristave.  Rj.  34b.  Metnuti 
ručak,  ve<*eru.  riii''ku  kui)una.  ^ralui,  mc^a,  jiriataviti 
da  se  kiihn.  Rj.  ;yVJa.  Naloži  vatru  i  pristavi  kafu. 
Kov.  91.  Pristavi  lonac,  pristavi  i  nalij  u  nj  vode. 
Jezek.  21.  3.  —  2)  i)eigcbvn,  heilegen,  adjivio.  cf. 
dodati:  !^to  gluv  ne  «>u,  to  pristavi  (tlodade.  Pos!. 
.354).  Rj.  vidi  i  pridmlali,  syn.  kod  dodati  2.  —  Kralj 
kaže  sve  ovo  poslaniku  i  pristavi:  -Pozdravi  «vopa 
kralja...  Npr.  2^7.  —  3)  refleks.:  Penjah  konja 
kraj  zelena  luga,  ja  ;ra  penjem,  a  neMo  otpinje.  Pri- 
itavih  se  konja  prii'^uvati,  ne  bih  \\  ne  dobavio  dmpa, 
\\\'  KJevojfce  ali  udovic-e.  Herc.  186.  prisjetiti  se  2? 
i'ip.  staviti  se,  sjetiti  se. 

pristavljanje,  n.  Rj.  rerh.  od  pristavljati.  —  1}  ra- 
dnja kojom  tko  pristavlja  n.  p.  lonac  (das  Ziisetzen, 
admotio.  Kj.).  —  2)  radttja  kojom  tko  pristavlja  (do- 
daje) što  (das  Beilepen,  ndditio.  Rj.). 

prUtavlJall,  vljam.  v.  impf.  Rj.  pri-stavljati.  r.  pf. 
pnstaviti.  —  J)  n.  p.  lonac,  zusetcen^  udmurea  ollam 
igni.  Rj,  riđi  metati  H.  —  Metjiti  n.  p.  kupusa,  pa- 
šulja  nn^ku  ili  večeri,  t.  J.  pristavljati  da  Be  kuna. 
Rj.  .H54b.  —  2)  zusctzen.  beigebcn,  adjicio.  Rj.  vidi 
dodavati  2,  i  si/n,  ondje. 

JirTsliivoVi  adj,  sto  pripada  ptristavu:  Sudija  je 
no  (pismo)  davao  pristavu  da  izvrSi  a  drupo  osta- 
vljao kod  sebe  za  potvrtlu  radnje  pristavovr.  DM.  2M1. 

prlstaVJiT.  '*('/■  prilog  pregjušnji  od  pristati  upo- 
trebljavan kao  pridjev:  MiloŠ  posle  te  skupštine  otide 
674  svojim  Hlarim.  i  sad  na  novo  pristavsim,  niomcima. 
u  Crnucu.   MiloS  79. 

pristići,  pristigrnutl.  prlatj>n6m.  v.  pf.  erreichen, 
vinholetif  assv'iui:  Pristi'':etno  kilu  i  svatove  (-^  pri- 
stići ćemo).  Pristigla  me  od  8enja  po^'cra.  U  to  doba 
pristignaše  Turci.  Da  nas  ne  bi  pristigli  Ri?«njani. 
Rj,  |)ri-sli^i,  pri-stinnuti.  v.  pf.  .;>  i  pro«(*  flti(^i,  sli- 
iruuti.  r.  impf.  pristizjiti.  —  PrioSinuie  i  obodoSo 
konje,  i  pristigoše  <iJtvojku.  Npr.  104.  Tu  ih  tamna 
noćca  pristignnla.  !Npj.  .^,  14)1. 

prl.stizanjt*.  w.  das  Einholeu,  assccutio.  Rj.  rerb. 
od  pristizali,  radnja  kojom  tko  pristiže  koga. 

pristizati,  prlstižem,  r.  impf.  ctuhvlen,  erreichen, 
asscgni.  Rj.  pri-stizali  koga.  v.  impf.  prosti  stizati. 
r.  pf.  pristif'i,  prisli^^MJUti. 

pristojan,  pristojna,  adj.  što  se  pristoji:  sto  pri- 
stoji kome:  anstandig^  srhickUch^  decens;  passciul, 
vonveniens.  suprotno  nepristojan.  —  PrimivSi  od  Nji- 
hove fivelloHli  pristojni  poklon  za  dojako&nju  dan- 
;j;ubu.  Npj,*  4.  XVn.  Ne  može  da  razlikuje,  sto  je 
pristojno  što  li  je  sramotno.  *>dK.  na  ul.  31,  Tako  i 
žene  ii  pristojnom  odijelu.  Tim.  1.2,9.  t'asna  crkva. 
Oasni  namastir...  zgrada  pristojna  svetinji.  Dani<>ić, 
ARj.  lH»8b.  ihc  rijeci  nijesu  Ijcp.ie  i  pristojnije  od 
rije*''!  'kurva-.  VlLjizit?  1,  10,  adv.  Da  bi  ja  pristoj- 
nije iziSao,  dozovem  beiberina.  Danica  2,  130. 

prisldjatl  S0,  prisU^jl  se,   v.  r.   impf.  kome  Sto, 

sirh    schicken,    gesienien,    convenire:   Jer   se  njemu, 

I  brate,   ne  pristoji  sa  svojim  ae  biti   roditeljem,  Rj. 

'  pri-siojaii  se.  vidi  doslAjati  se,  dostftjl  se  (kome  Slo), 


pHsIflJnoHt 


—  234 


prisvojiti 


dolikovati  (i  mpi.  ontJje\   prllikovnti   fi  «y«.  ondje), 

—  Pristoji  ;/ii(  t<e  kuo  svinji  seillo.  Posl.  2(>3.  Po/dravi 
ih  A'«o  što  se  pristoji  prema  liTauiinituti.  Danica  'J,  124. 
Neka  dojiije  sumo  hu  dvRiiat^et  kne/,ovii,  pa  i  to  be^ 
oružju,  kao  ito  se  c<4rcroj  ntji  pristoji.  Mf).  Svje<.lo- 
("^inino  viira  da  Živite  kao  Ho  hc  pristoji  Jioifu,  koji  vr»» 
je  prizvao  u  svoje  carstvo  i  slavu.  Sol.  I.  2,  12  (diguc 
Dco,  uurdifi  fiottes).  i  htz  b«:  OkniživM  He  ^rospod- 
stvoiii  i  dvorauima  kao  sto  priatoji  caru.  DM.  61. 
Dii  Cv  ih  jtrimall   s  poću.'ttiviit  koje  im  pristoje,  215. 

prisluJuOst«  pristojnosti,  /'.  osobina  onoga  Uto  je 
pristojno;  dcr  Ansland,  tSchicklivliktit :  Avgetiiet-isen- 
hcit;  dćcrntni,  decor ;  convtfiieniiu.  suprotno  nepri- 
stojnost. —  Da  bi  znao  sa  najprostiju  pristojnost 

o  Sv.  o.  n. 

pristor,  Tff.  {u  i^hivon.)  prepja  Sto  pe  bari  u  baru 
te  8c  zatvori  da  riba  ne  izlazi  na  polje,  Art  Fi^'her- 
netz,  retis  genuf!.  Rj.  prt-stor,  drugoj  jć  poli  korijen 
koga  }c  Htrijeti.  isp.  Oan.  25. 

pristraniik,  prlatriinka,  m.  đer  Abhang  dcr  Bcrgcs, 
die  Anhohe,  locus  dcrexufi.  lij.  i>ri-8tranuk,  kao  strmo 
MU  strauu,  nix  brdo.  i.<p.  strana  4.  —  U  prolićc,  u 
najlipSe  doba,  kadno  cvate  jablan  i  ružica,  po  pri- 
straucih  mericviS  Ijnbicii.  HNpj.  1,  434. 

pristrn.snust,  prlsininoflii,  f.  osobina  onoga  koji  je 
pristraiitau.  potvrda  u  adj.  die  VuTieilichkcii.  suprotno 
beflprisirasnoHt. 

pristriistan,  prlstrasna^  adj.  iz  Kiia.  studionus. 8tu11t. 
pri-Pti-astnr,  koji  radi  po  strasti,  po  Haieru,  koji  gltda 
ko  je  ko,  parteiischt  parteilich,  partittm  studioaus. 
ifuprotno  hespriMrafltan. 

prlstriei,  priMtrfžem,  p.  pf.  pri-strići.  r.  impf.  atrići. 

—  Dva5  omjeri  a  jednom  pristrisi.  DPosl.  21. 
pristup,  m.  derZatriti,  aditus,  necei^auR.  Rj.  pri-fitup. 

isp,  prisUipili.  —  J)  Kroz  kojepa  (Iftupa  Hristu)  i 
pristup  napjoemo  vjerom  \i  ovu  blagodat  u  kojoj 
stojimo.  Uim.  5.  2.  isp.  prilaz,  prilazak.  —  '^)  u 
pismirna  i  u  knjigama:  uvod,  Kitdcitung,  introductio: 
V  brisovulji  je  bio  pri-ftup,  u  kojem  Hti  9va;:da  bile 
pobožne  misli . .  .  <)bi<^no  su  diigi  pri<ttti)i,  bof^ali 
bogoslovskira  misliina  i  riječima  »v.  pisma.  DM.  2^2. 
Veliku    nedjelju    crkva   poSlujt^   kao   vijenac  svemu 

iiostu  i  priMiip  k  Uskrsu.  DP.  77.  Djelo  o  izvorima. . . 
:ao  pristup  k  itdavanju  samijeb   tijoh   ixvora.  Rad 
21.  196. 

pristupai'itn.  prlstupa^iu,  adj,  —  I)  der  Zutriit 
hat,  i/tii  (irceftsnm  habet:  A  pred  ho)zom pristupačnija. 
Rj.  sto  ima  priatup  kome,  k  ćemu,  u  sto,  moie  pri- 
stupiti kuda:  Sve  je  sveto  i  Čejilito  bilo  i  milome 
Ttogu  pristupačno.  Npj.  2,  298  (moglo  je  pristupiti 
Bogu).  —  2)  pristupačno  je  što  kome^  k  reinu  može 
on  printupiti,  f>ri^lupati ;  zuganglich .  arressibilis : 
tfuprottio  ncpristupan.  —  Ne  ću  ne  upn»tati  u  sve 
jMiJL'dince  ^to  biva  o  lilurjriji,  osobito  u  ono  što  je 
pristupačno  &amo  svcMenika.  DP.  12.  Krotko  oblit'jc 
ćovjetMje  koje  jedino  mogaše  učiniti  Boga  ljudima 
pristupačna. i!S2'l,^ e^Mis,  bi  im  dakle  xy\»)s.Aknji^ecnost 
osim  narodno  mogla  bili  pristupačna.  Rad  15,  183. 
pristdpdnjc,  n.  das  Ilinzutreten,  acce^tsus.  Rj.  verb. 
od  pristupati,  radnja  kojom  tko  pristupa. 

pristupati,  prlsiupam,  t'.  impf.  hinrutreteti,  ueceđo, 
aaeo.  Rj.  pri-atupati.  vidi  prisliipljivati.  v.  impf.  prosit 
plupttii.  r.  pf.  pristupili.  —  i\*(i  koja  ti  rmta  pristu- 
imli  kumovi  i  prijatelji,  ona  ti  vrata  vazda  otvorena 
bila.  Kov.  126.  I  eanii  sve.itenici  koji  pristupaju  ku 
Gospodu,  neka  ee  osvefilaju.  MoJB.  II.  19,  21.  Fri- 
stupajuči  da  u  kratko  razložim  književnu  radnju. 
Rad  9t  191.  Onaj  pi^i  (nastavak)  pristupa  na  sam 
korijen  . . .  dnigi  nastavak  ne  pristupa  k  samom  kori- 
jenu. 26,  64- 

prtstapiSte,  n.  der  Zutriltj  aditus:  Tu  ti  gradu 
nije.<)Ia  inje.  ni  konjicu  poi^riAla.  ni  junaku  pristu- 
pistti,  Rj.  riđi  pristup.  —  Mora  boral  ne  prelazi 
prek'  ovoga  b'jefa  dv4)ra  . .  .  koja  nema  pristnjiišta 


prek*  ovoga  b\jela  dvora*  Rj.  3€7b.  ea  nast,  i  zna- 
čenje njegovo  tup.  podiSte. 

prislttpili.  prlstup'im,  t».  pf.  himutrden,  acccdo, 
Rj.  pri-stupiti.  r.  pf.  je  i  prosti  »tupiti,  v.  impf.  pri- 
stupati, pri**tupljivati.  —  Po^i  (ili  prifiiupiti)  kome 
k  raci,  t.  j.  ma.^iti  se  da  poljubi  u  ruku.  Rj.  f>6lib. 
Upazi  jednu  babu  . .  .  ona  mu  roče  da  pristupi  «(/- 
prijcd  pak  <je  znali.  On  pristupi  i  baba  fpi  uvede  u 
nekaku  avliju.  Nnr.  118.  On  pristupi  k  njojji,  i  re^re 
joj.  134.  Pa  se  Vui^e  i/,  zaselja  krenu,  nu  uajprvu 
pristupi  torinu  u  Pišlete  na  Mustafagića.  Npj.  4,  419. 
Pristupe  k  trpezi  mlade  i  djevojke  te  slanu  pripije- 
vati  svatove.  Kov.  82.  Printupiše  mu  »ćenici  njegovi. 
Mat.  5,  1.  Onda  <^e  akademija  lasno  pristupiti  k  *x- 
dairanju  zbornika.  Rad  5,  196.  .«i  se,  pass,:  Božanstvo, 
koje  živi  u  svjetlosti  kojoj  se  ne  moie  pristupiti. 
DP.  91. 

prislu|ilJivar^(S  ti.  verb,  od  pristupljivati.  riđi 
priHtu]>anje. 


prihlnpljivati,  pristtipljujem,  r.jw)/}/*.  pri-stupljujem. 
viiii  pri-8tup.iti,  r.  pf.  pristupiti.  —  *  H'o  se  Oudo  raz- 
glasi jjo  svijetu  tako  da  je   na   hiljade   prosilaea   od 


svakuda  pristupljii'alo,  ali  sve  uzalud.  Npr.  101. 

prisdkaU,  prisn^em,  r.pf.  pri-sukati,  mrdo  zaJiukatt 
1.  r.  impf.  sukati  1.  —  Priitukahi  Marija  svoje  sveto 
krilce,  zagazila  u  more.  HNpj.  1,  S. 

prisCksJLMlUi.  dim,  v.  pf.  (u  C.  U.)  vidi  primadi. 
Hi.  pri-t^UHJediti,  kao  učiniti  da  bude  ito  u  susjedstvu. 


'/u  u 


blizu,  vidi  i  približiti,  prikučiti.  —  glagol  se  ovoj 
drukčije  ne  nahodi. 

prUA»tti  se,  prlsuSi  se,  f.  r.  pf.  ettcan  trocken 
uerden,  resiccari.  Rj,  pri-su^iti  se,  kao  malo  suho 
puntati,  priguši  se  u.  p.  hara.  v.  impf.  prisu&ivaii  se. 

—  Kukuruz  ae  aije  oko  Vidova  dne  ipoMo  Sava 
opadne  i  plo.^tine  se  prisuie).  Rj.  43a. 

prisii.^iranj«*,  n.  das  Auftrocknen,  resiccatio.  Rj. 
verb.  od  priaušivati  se.  stanje  koje  biva^  kad  se  pri- 
sušt\je  n.  p.  bara. 

pri.sušivnti  se,  prisiišuje  se,  v,  r.  impf.  ctuas 
troeken  u'erdcn,  resivcari.  Rj.  pri-su^ivati  se.  postajati 
malo  pomalo  suho.  v.  pf.  prisuSili  se.  —  Plosta,  kao 
bara,  koja  se  ka.^to  prisušaje.  Rj.  50tib.  PotraguSe 
ospicCj  kojo  po  bolesniku  i7.igjii  poslije  pošlo  se  prve 
već  Htauu  prisusivati.  Rj.  55Hb. 

prisfiti,  prlspem,  v.  pf.hinzuschuitcn,  a/fundo.  Kj. 
pri-suti,  n.  p.  u  vino  vode.  v.  impf,  prisipali. 

prisv&Janjo,  n.  dan  Zueignen,  arrogatio.  Rj.  verb. 
od  prisvajati,  radnja  kojom  tko  prisvaja  što. 

prisvajati,  prisvajam,  v.  impf.  sucignen,  vindi<:o, 
arrogo.  Itj.  pri-svajari  što  sebi,  kao  činiti  srojim.  vidi 
prisvojavati.  r.  impf.  prosti  svojiti.  v.  pf.  prisvojili. 

—  Ko  jaOi  onaj  i  kobat^i  (grabi  sebi  ili  prisvtt^ja), 
Posl.  lit).  Obeća  da  ćo  ćuvati  i  braniti  tv  zemlje  od 
svakoga  zla  i  naniljn  i  da  ih  nikad  nt  će  sebi  pri- 
svajati. DM.  210. 

prisviJ^KJeti,  prisvijMim,  p.  pf.  (u  C  O.)  vidi 
prigrijati.  Rj.  pri-svijeg;.jeti,  pri-svijedjeti.  drukčije  se 
ovaj  glagol  ne  nalazi. 

prisviJMIiti,  tlim.  v.  pf.  daculeuchten,  lumen  ad- 
movco.  Rj.  pri-8vijetliti.  r.  impf.  prosti  svijetliti.  — 
Prisvijetli  mi  mjesece.  Herc.  I(t4  (natpis  pjesmi). 

pri<svoJAvHnJo,  n.  vidi  prisvajanje.  Rj.:  Imenn... 
znnrf^  kao  neko  prifvojavanje.  l)anica  3,  1()9. 

prisvoji  vat  i,  prisv()javam.  vidi  prisvajati.  Rj.  r. 
impf.  pri-svojavati,  prosti  svojiti.  ^.  pf.  prisvojili.  — 

—  Te  prvenstvu  neko  prisvojava.  Sćep.  mal.  22.  Koja 
limena)  što pristsjjupaju,  n.  p.  moj,  moja,  moje ;  tvoj  . . . 
Rj.'  LL 

prisv6Jitl,  ]«rUvoJim,  r.  pf.  i:ucignen,  rindivo,  ar- 
rogo :  \  oružje  sebe  prisvojio.  Rj.  Isebe  dat.  wy'. 
sebi),  pri-svojiti,  kao  učiniti  što  svojim,  r.  impf.  pri- 
svajati. —  Dogovore  se,  <in  i  ove  tri  mOiije  prisvoje 
k  sefii.  Danica  6,  .'J-L  Senat  . .  .  stane  se  i  u  uredbe 
zemaljske  mešati  i  starali  se,  malo  pomalo  da  t^lunt 


pri^baniti 


—  335  — 


pritesaU 


»ehi priitpoji.  5,  52.  Pnive  nauke  nijfsu  priHvujili.  Kov 
15.  Prehodite  more  i  zemlju  Ja  6i  priacojUi  jahioga, 
i  kati  ga  princojite^  ćiaiU'  ga  sinom  paklenijum.  ^lHt 
23,  15.  Prisvojio  sam  pruvo  uiiruvljiUi  slolom.  Kolo 
15  lU). 

pri^Abaniti,  mm,   r.  pf.  Hj.   pri-gabaniti.   drukčije 

otvy  ifhigol  ne  nal<ui.  tup.  ^nhaii.  —  1)  feinem 
ifte  Wuare)  anhtinfien,  mercem  obtrtulo  maUtm.  Kj. 
'B.  p.  trgovac  prixiihnni  kupcu  roftn  (rgiuvu),  kan 
nantetnt  mu  Je.  vidi  prive/.ali  8)  kome  SU)  (skupo 
prodati),  anhungenj  ohirudiK  Hj.  580«.  isp.  proturiti 
1  2.  —  1?^  sa  tfe  reffeks,  kome,  ili  uz  ko;ra,  pribiti 
se,  privuOi  se,  sich  £U(jeseUcfi,  admovLor.  Kj.  (namet- 
nuti »e?).  vidi  i  prialjuniti  »e.  prižumati  »e. 

prišikpfati,  pri^apf^em,  r.  /j/".  inUspeln,  zuwi«pein, 
adAusurro  in  uurem.  Rj.  pri-^apUili.  vidi  pri^aptiti. 
P.  *mp/".  prusti  ^aptali. 

prisAplili,  prl^npllm,  /,*.  /)/'.  ru^' pril^aptati.  —  t'ii- 
jući  ovo  carev  Hliiga.  prišttpti  svome  goffpodnru,  da 
niSta  ne  Rbori.  Npr.  25i), 

pri&ić,  r«.  dcm.  od  pn.^o.  Kj.  priSo  h^fp.  od  pri- 
jati^Ij,  kojv  vidi. 

pr).si^4>ldiju.  m.  vidi  došljak.  Rj.  priM-^cldi^a, 
prva  pola  od  priOi,  pridao  xa  sarršetkoiii  Turskim, 
iitp.  njoUidžija.  vidi  i  pridoŠlica. 

pris(kiili>  prlinkam,  r.  pf.  u'iegcn,  agito  cannn,  cf. 
rikati:  Kad«  j^ospa  »inka  rodi,  ja  sam  jn;  ga  priAi- 
kala,  i  na  niko  pridr^.ala.  Rj.  pri-^jknli  (dijete  u  ko- 
lijevci). 

prKikiviinjr.  n.  [u  C.  G.)  rerb.  (Hi  priSikivati.  Kj. 

prisikivati.  pri-slkujem,  v.  ivipf.  (u  C.  U.)  ovce, 
k;M)  prikupljati,  sammeln,  congretfo:  Svaki  svoje  ovce 
prišikuje.  Hj,  pri--4ikivati.  drukčije  se  u  ovom  ziia- 
ĆCHJU  ne  ituhodi. 

pri.sinutf,  nPui,  v.  pf.  mV/*  ožinuti:  To  prišinu  po- 
raamna  kulaša.  Hj.  pri-šinuti.  v.  pf.  je  i  prosti  Si- 
nuti, r.  mtpf,  inp.  oSibivati,  prosti  Mbati. 

prisip(*tlju,  m.  koji  pristaue  za  kim,  der  Nacfi- 
treter,  dus  Anhiingsclf  asfieclrt,  appendix  (vcrarhtlich). 
Kj.  priii-petlja,  rt/uf.  od  pribiti  ■  petlja,  kaže  se  ta 
pristalicu,  prifta^a  s  preziranjem,  —  rijcei  iako  vlos. 
kod  (5i8tikn6i. 

prisiti,  priAijem,  v.  pf.  onnrihen,  udsuo.  Rj.  pri- 
biti. V.  impf.  prizivati.  —  Tada  ne  amije  iii  jedno  za- 
ppati:  jer  dru;ri  jedva  čekaju  da  pi  ogare,  ili  da  mn 
prišija  Hogod  (kakav  dronjuk,  Hi  čitnro  (^cf/e)  sa 
naijine.  Kj,  Uh*,  u  prenesenom  smtsln:  Neki  bu  sa- 
dalnji  BpiealeJji  prisili  ovome  glagolu  (ho6i>,  u  8U- 
daSnjem  vremenu  u  trećem  lieu  množ.  du«  (a  neki 
•ju)  i  pižu;  »o^edii*  ili   ^0i5eju'.  »Spisi  i,  4B. 

pri.siviinjrt  ».  </«.<  Atutahvu,  adsatio.  Rj.  verb.  od 
pribivati,  radnja  kojom  tko  prišiva  šio. 

pribivali.  prV^Tvam,  r.  impf.  anunken.  adaua.  Rj. 
pri-Aivati.  V.  impf.  prosti  k\i\.  r.  impf.  prižiti.  sa  se, 
paKH.:  Kad  ae  nu  širu  rovjeka  što  priniva,  valja  mu 
dati  $to  u  n^ta  da  ilrži  dok  Re  posao  ne  svr^i,  a  to 
vele  za  t<»  da  mn  se  pamet  ne  bi  »azilu.  Rj.  KDlb. 
u  prenctvnorn  »miJilu:  Te  to  (>du«)  i  drugim  glurfo- 
limti  prikivaju^  i  govore:  moŽedu,  pjjedu,  railedu. 
Hpi«i  1,  4(i,  itti  ae,  pass.:  Kolika  je  MiloSeva,  da  je 
puna  proskiiric'tt!  (Valja  da  se  i  ovo  prisimt  neka- 
kome  iftrcegovcu  da  je  kazao).  Posl.  l44. 

prislJAniii  se,  iirlšljfinTm  se,  r.  r.  pf.  sich  dasu- 
genellen  (ium  Ktnen  ah  angehcieuer  Gaat),  admo- 
veoff  cf,  pfisnmaii  t*t\  prižubaniti  se.  Ri,  pri-5]jnni  bc, 
II.  p.  ko  9t  ncpoi;van  prirnie  k  jelu.  drttkčije  se  ovaj 
glagol  ne  nalazi,  vidi  i  pribiti  se,  privu<^i  se. 
^^L  prIŠO,  m.  in/p.   od  prijatelj.    Kj.    pri-$o,  gen.  prlSa, 

i  priž 

I  ^ 


eoc,  prUo.  vidi  prijuk,  prljan,  prija-^in,  priko.  dcm. 
prij^ić.  —  takvi  nyp.  dj^So  (djever};  imenu  kod  Di^o. 
priSt,  priAla.  i«.  čine  Beule,  tumor,  iuhcr.  Rj.  dan. 
pnSlit*.  vidi  dobrih,  crnac  (crni  prištj^  nepomenik, 
|>ogana4\   pognniia,   travljafa,   vrijed,   zH(5  (zli  prišt), 


—  Udaride  te  Gospod  priiterima  MiAJrekim.   Mojs. 
V.  28,  37. 

prHteda,  /*.  od  one  tvoje  priUede  posudi  mi.  ,1. 
Bogdanovi6  šio  se  prisiedi.  dic  J^rsparninSf  das  Er- 
sparte. 

prisli^djvti.  pn&tćdim,  o.  pf.  dobro  je  priaie^jeti 
ko  more.  .1.  Boj^dftnovid.  pri-5tedjeti.  v.  impf.  prište- 
fTJivnti. 

pri?it<»gJlvanj(S  h.  verb.  od  priStegjivati.  radnja 
kojom  tko  pri.'tteffjujc  što. 

prišto^ivati.  pri^tfegjujem,  v.  impf.  ko  ima  djeoe, 
taj  ne  može  prištegjicuti.  .1.  Bofrdanovit^.  r.  pf.  pri- 
.^tedili. 

prisile,  m.  dem.  od  m\ki.  Rj. 

TrTstinH,  /'.  grad  u  Kosovu:  U  Kokovu  n  TrUtinu 
gradu,  Rj. 

prištiuuti,  prUtinem,  prlstdniiti.  nrUtunem  r;.  pf. 
aHiiuetsvhen^  knvipen  (an  ettcas),  adprimo.  Rj.  pri- 
§lnnuti.  ne  nalasi  sic  kao  prost  glagol,  inp.  preStnniili, 
gdje  se  ktuuje  postanje  i  inavenjc.  vidi  primećiti, 
prijrujeOiti.  —  sa  se,  reftcku.:  Omet^iti  se,  cf.  prignje- 
čiti se,  prištanuli  se.  Rj.  458a,  sa  priStinuti  isp.  pre- 
Stiuuti. 

prl^dmati  so,  priiiJmrim  se,  r.  r.pf.  hcrheisrhleichen^ 
arrepo.  Rj.  pri->uinali  se.  prići  aiimajuH  «c,  šumkc. 
isp.  pri^baniti  Re,  i  sgn.  ondje.  r.  impf.  proffti  šu- 
mati  se.  —  Kad  tamo,  a  sinovac  se  ^rtŠHMJrto  i  ukrao 
vola  iz  ruhu  Npr.  ir»7. 

prisupnk,  [trUupka,  m.  vidi  ulje«.  Rj,  pri-5upuk. 
isp.  Aupnk  [^^n/.icai.  ćorjck  koji  ugjc  ženi  u  kuću, 
vidi  i  pripuz,  i  ugn.  ondje. 

prit,  ridi  prilj.  Kj.  skrareno  od  prijatelj. 

pritA^-i,  pritaknem,  v.  pf.  Ri.  pri-tiu'i.  vidi  priLiik- 
nuti.  r.  impf  pritieati.  —  /)  n.  p.  grah,  rftocke 
utevken,  fiir  dic  J''u*olcn,  pffOcken,  ftgere  paxiHo.  Rj. 
isp.  potiikliati;  otrkljati,  potrkljnti,  zatrkljati;  7^kt>- 
liti.  Zakoliti  n.  p.  lozu.  t.  j.  pritaći  (udariti  kolac 
uza  nju.  Kj.  ]77b.  —  2)  vatni,  ansvhiiren,  ignan  re- 
ficere.  Kj.  isp.  potaji,  potaknuti  (vnirnj. 

pritAJati  se,  jim  se,  r.  r.  pf.  nicderhucken,  si<^ 
vcrHccken,  humi  ne  abscondere.  Rj.  pri-lajati  «o.  ridi 
pri<5utjeti  se.  v.  impf.  lajati  »e,  tajiti  se.  i'.  impf.  ta- 
jali  se.  tajiti  se.  —  Ta  se  baba  prikrude  pod  ja- 
buku, pa  se  podvuče  pod  krevet  i  onde  ne  prit<tji. 
Npr.  1(5.  Vrebaju  kao  ptičari  kad  se  pritaje^  meću 
zamke  da  hvataju  ljude.  .Jer.  5,  2t), 

prililkniifi,  pritaknem,  vidi  pritari.  Rj. 
,    pritapkati,  prluipkriin,  r.  pf.  snstatnpfcu,  concalco. 
Rj.  pri-tajikati.  r.  impf.  tapkati. 

pril^f'i,  pritfećem,  v.  pf  Rj.  pri-te<?i.  r.  »'»p/*-  pri- 
tjecati. —  i)  pritrčati,  berltcilaufcn,  accurro.  Kj.  vidi 
i  pribjeći  1.  —  Njemu  bit  u  pomoć  SMikud  pritekao^ 
kad  bi  mopao.  Npr.  200.  Dultrovnik  pritcce  Turskoj 
pod  okrilje.  DM.  233.  —  2)  voda,  ^nfUcsscn,  aflhto.  Kj. 

•prK^Knuti,  pritej^nem,  r.  pf.  pri-lejruuti.  ne  na- 
lazi se  kao  pro^t  glagol,  ifip.  tcgnnti.  r.  impf.  pri- 
tezati.  —  1)  ftstcr  aniithen,  nttrako.  Rj.  vidi  pri- 
krutili.  —  Da  kalane  konjmu  prihgnemo.  Npj.  4, 
184.  —  2)  n.  p.  pritegnuti  i/,  burdaka,  cf.  potegnuti. 
Rj,  ovamo  ide  i  ovaj  primjer:  Gledaj  ne  bi  li  se  na 
I  putu  s  njim  pouaravnao  da  te  ne  pritegne  sndiji. 
Luk.  12,  58  (ne  trahat  te  ad  judicemj  tor  den  Jtichter 
liehen). 
\  prit6zanje,  n.  das  fentere  Anzidien  (des  Gartes), 
attraciio.  Kj.  verb.  od  pritezati.  radnja  kojom  tko 
priteie  što. 

pril6zatl,  prUeŽem,  v.  impf.  fcster  aiuiehen,  attraho. 
Ej.  pri-tezali.  r.  pf.  priteKn"li-  —  Te  on  veže  svoje 
Udbinjane;  Kuua  veže,  a  Komnen  pritcse.  Npj.  3, 
291.  Srbiji  pjeicil  braćo  moja  draga!  priteiite  za 
noge  opanke.  4,  228.  A  kako  se  izo^cla  mlada  I  Du- 
kati je  eeinlji  pritesabu,  a  biser  joj  glavom  okretaje. 
Herc.  28. 


prltlunoje 


-  336  — 


pHIroMtl 


prlti(*«njc.  n.  dan  PfUcken  der  Fasefeti  (Fisolen), 
pfixUloTHm  infiTto.  Kj.  verb.  od  prilicatj.  radnja 
kvfom  tlo  pritice  n.  p.  grah. 

priticati,  i)rttičem,  v.  impf.  \u  p.  grah,  pflockent 
pturillis  figo,  cf.  trkljati.  Rj.  pri-ticali  «.  p.  lozu^i.j. 
udurnti  kolac  uza  nju,  i\  pf.  priu<?i,  priUiknuti. 

p^MiJ^sni^,  prltijeHmm,  v.  pf.  hedrdngcn^  in  die 
Knije  trcihen.  unjco,  premv.  Kj.  j>ri-lije«nili.  r.  impf. 
pritjc'^njnviiti,  prtlie^njivuti.  —  Rusi  ovup-a  leta  pri- 
tcffne  vrlo  Turke  aole  oko  Dunava.  MiloS  25.  Opkole 
Ix»/nicii  i  lako  je  priiijesne,  da  je  bila  u  velikoj  ne- 
volji. Sovi.  ris.  Tzrailjci  se  vidje.^e  u  nevolji,  jer  uarod 
hi  pritijesujeti.  Sam.  1.  1.%  6. 

prllisnk,    prinska,  m.  Rj.   pri-tiaak.  isp.  pritisnuti. 

—  1)  die  Dachstiinfje,  perlicu  defendendo  a  ve7%lo 
tetto  straminei).  Pritiskovi  »e  me<!n  po  fcrovnatijem 
kn<^ama  (i  ostalijem  /^railnma)  Ja  vjeiar  ne  odnese 
krovinii :  Slamna  ku<5a,  jrvozdeui  pritisci.  Kj.  vidi 
Ijemcz.  —  Samaricft,  u  vrhu  sasiavljeua  a  dolje  m- 
siavljena  dva  pritisku  tkao  rozgva),  koji  se  meću  na 
krovove  na  no^vu.  Rj.  GiVSa.  —  -?)  (u  C.  <t.)  mreža 
na  troropi  Urvelu,  kojom  ae  varani  u  vodi  pritiskuju 
i  iivataju,  Art  Fiscftemeiz,  retis  (jcftus.  Rj.  —  *i)  (u 
mine  ralojrij i )  Ahdruck,  Vendein eru »gs- Abdruck :  Vei re- 
fakla  (okamenjaci)  i  pritiari,  bili  rtii  za  dngo  vrijeme 
aamo  ifrraćke  bopatijeli  Rabirai^a  .  .  .  Pritisci  pak  kovu 
»e  kad  je  samo  BpoljaAnjn  povr&ina  orpanićkopa  Lijela 
titi'^nutn  u  kakav  kamen,  koji  je  onda  kad  ^e  uno 
nliMunto,  liio  mckau,  pa  podlije  otvrdmio.  I'riprava  107, 

priliskiviuijo,  n.  das  Andriicken,  'tdprtssiu.  Rj. 
rcrt>.  rt'i  piiiiskivati.  rudvju  kojom  tko  pritiskuje  što. 

—  Hamotok  1)  med  koji  »am  iz  sata  islećo  (hez  i 
kakvoga  gnjei^enju  i  pritinkivanjaj.  Rj.  fiH4a. 

priliKkfvnti,  iirillHkujem,  v.  impf.  dnickeut  ad- 
prtuio.  Rj.  pri-liskivati.  r.  tmpf,  proMi  tiskati,  t'.  pf. 
pritiMunti.  —  VaMeti  pritiskitJH  u^rijanijem  lu<Vm. 
Rj.  f>KH.  Pripovijedaju  da  je  mora  vjertlieu  koja  ljude 
no<?u  u  Hpavanjii  pritijtkujc  i  dihanje  im  Kaufltavlja. 
Rj,  Jl(>7b.  su  PC,  2}as:s.:  Ja  (^ii  viih  pritiHiintl  n»  mjestu 
viL^oiii  kao  hIo  He  priiiHkuJH  kolu  puna  snoplja.  Ajhoh 
2.  13. 

prUi^niiti,  anem,  v.  pf.  Rj.  pri-tiH(k)nuti,  r.  pf.  je 
i  prosti  tiftniili.  n.  impf.  pritifllcivali.  —  1)  audrurken. 
adprivu).  Rj.  vidi  pripnSili,  skrkljuSili.  —  t)nde  je 
moja  BDajja  u  onom  ognjiMu^.  Onda  baba  pritifnic 
grliti  i  Ijuttiti  of^^ujil^le.  Npr.  45.  Cekini  m  kiunena 
poreva^  lako  da  njegu  (tvrjeku)  pritiskoše  i  zamalo 
ne  udavi&e.  DG,  Pritijtm  nogom.  (Kad  ko  žto  ispusti 
ili  obori  na  zemlju,  —  kao  da  ne  bi  dalje  uteklo?). 
FohI.  2«»3.  (^d  jada  ga  zaboljela  pilava  ...  no  u  ruke 
glavu  pritisnuo.  Npj.  4,  511.  Obori  jja  ua  zemlju,  i 
pritlfnr.  da  ve.f.e..  Danica  4,  18.  T^itisnnto  jae'-e  .'*ve 
na  virie  flka<^*o.  Straž.  188(J,  Ižžfi.  Majrariita  jtribi  se 
UK  drufri  zi<l,  i  pritiHe  nogu  Valamii  o  :id.  Moj*.  IV. 
SJiT,  25.  Ja  <?u  r«»  pritisnuti  na  mjeatu  va&em  kao 
filo  ne  pritiskuju  kola  puna  snoplja.  AmOB  2,  13.  — 
2^  u.  p.  njivu,  livadu,  ku(!u,  in  licsUs  tiehmen,  occupo. 
Rj.  is^i.  preklopiti,  prekriliti,  zakriliti  2.  —  Nale<?e 
jedno  jato  tVla,  pa  (*ve  priiiUe  one  hukre  i  jele.  Npr. 
IH5  (—  preklopiti).  Turci  polje,  a  Tratini  more,  a 
HriS(5ani  drvlje  i  kamrnje  (pritiHntUi).  Posl.  32.3 
(^  prisvojiti,  uznptiti}.  Pramen  majrie  polje  pritiskao. 
Npj.  3,  304.  1  l.^znićka  po^ja  pritiskose.  4,  242.  Ti 
prttisni  sela  svukolikn.  4,  4tifl  {isp.  Te  umtpti  bvm 
sela  Drobnjaćka.  4,  41K)).  Uni  pritisnu  po  Beogradu 
najlep^e  ku-ćc,  dućane  i  mitgase^  a  oko  Beograda  njive 
i  livade.  Danii^a  4,  22.  Obreuović  onim  nahije  Rud- 
ničke pritinne  gotovo  i  Požeiku  pod  si'pju  vlast.  5, 
48.  Ali  glad  pritinue  semlju.  Prip.  bibl.  .32.  Ir.  rasca- 
linu  pritisnutih  tamom  toliko  alotina  neare<^nijeh 
godina.  Živ.  f*.  H.  i  a.  S.  V. 

priljofiinjo.  n.  Rj.  verh.  od  pritjecali.  —  J)  radnja 
kojom  tko  pritječe  kome  n.  p.  u  pomoć  (dju*  Herbei- 


laufen,  atvurflua.  Rj.).  —  2)  fttat\je  koje  hivo,  kad 
n.  p.  voda  pritjeČe  (daa  Zuflieaaen,  affluentia.  Rj.). 

prUJ4>enti,  pritjei^cm,  v.  impf.  Rj.  pri-tjerati.  r.  pf. 
prito<5i.  —  1)  hcrhcilaufen,  accurro.  Rj.  —  Kad  ih 
ubijftSe,  on\\fi  pritjecaJtu  fc  njemu,  i  obratnu  &e  i 
iflkahu  Bogii.  Ps.  7K,  34.  Hle,  to  je  usdaniat  mi»a, 
ka  kojoj  pi'iijecasmo  ja  pomoć  da  »e  f*a^uvamo  od 
eara  Asinskoga.  I«.  20,  H.  Kad  C-ovjećija  avjedot^an- 
atvH  ne  mogabu  niSlii  učiniti,  8rbi  pritjecaše  k  čude- 
sima. DM.  Prititćući  k  inoUtrttnKt  nvetijeh  apostola 
i  Bogorodice.  DP.  51.  Crkva  sa  slavom  pritjere  u 
zaklon  majci  Božijoj.  H4.  vidi  pribjegavati.  —  2)  :u- 
jUesnen,  nfflito.  Rj.  pritjeee  n.  p.  roda. 

prUjerati.  i>r)tjerrim.  r.  pf.  heiantrfiihen,  adigo. 
Rj.  pri-ljcrati.  vidi  prignati.  r.  impf.  pritjerivati.  — 
Šretc  nekakav  bijesan  TurOin  kalugjem  na  putu,  pa 
pritjera  k  njemu  konja,  i  povifie.  Rj.  y3t>b.  Dogje 
pod  jednu  veliku  goru.  Onde  priteraju  galiju  u  kraj. 
S'pr.  238.  Tako  ih  priternju  k  obali.  Žirije  71. 

prifjerivSnje,  n.  dan  Iferantreihen,  adnctio.  Rj. 
rtrh.  od  pritjerivali.  radnja  kojovt  tko  pritjeruje  što. 

pritjerirnti,  pritj&rujcm,  v.  impf  herantreiben, 
<tdii)o.  Kj.  pri-ijcrivati.  vidi  prigoniti.  v.  impf.  prosti 
ijerau.  r.  pf.  pritjerati. 

jiriljf&igAvanjr,  ».  verh,  od  pritje&njavali.  vidi 
pnije^rijivanje. 

pritje^nJAt'titi,  prilj^*njavam,  r.  impf.  pritježnja- 
vttli.  iif'i  pritjeSrijivati.  ii.  impf.  jtrosti  tijesniti,  r.  pf. 
pritijesnili.  —  Amoreji  pritjehtjavahu  sinore  Danove 
u  gori,  i  ne  dadijidui  im  plazili  n  dolinu.  Sud.  1,  34. 

pritjesnjivnnjc.  u.  rerh.  od  pritjeAnjivati.  radija 
kojom  tko  pritjcHtiJHJe  koga.  vidi  pritjeSnjavanjc. 

prl(j4'snjiviiti.  pritj^^njujem,  r.  impf.  pn-tjeAnjivali, 
vidi  j)ritje^njavati.  v.  impf.  protti  tijesniti,  r.  ;>/'.  pri- 
tijesnili. —  Kara-lijorgjije  napusti  svoga  zeta,  da  mu 
(MiloSul  prkosi  i  pritešnjuje.  Mi  los  46,  Neprijatelj  me 
svaki  dan  pritjesnjuje.  Ps  5b.  1.  Koji  udaraju  na  oj 
i  koji  7«  priljehijnju.  U.  21(,  7. 

prilkn,  f.  motka  Mo  se  udara  u  kui^ieu  graha  pri- 
i'tanika,  te  grah  uza  nju  pu^ta  vriježe,  dcr  Pflock, 
pwrillu,i,  cf.  taćka,  trkljn.  Rj.  gen.  pl.  pritaka.  Obi. 
21.  vidi  i  taklja,  rozga  1.  pn-tka.  od  osnove  od  kojt 
je  prita(^i,  pritaknuti,  prilicali.  ivp.  Korijeni  S2.  — 
Rozga,  u  vrhu  granata  prilkn  \h)  kojoj  se  loze  razi- 
hize  ikao  t^ardaklije).  Rj.  «»i>iJb.  Bolje  je  vrabac  u  ruci 
neg  soko  na  prici.  DPosl.  7.  lx>za  ue  će  družbe  ine 
neg  od  pritkf.  it7. 

prklkA!^,  pritkAAa,  m.  (u  Srijemu)  riđi  pri^anik.  Ri. 
osn.  u  pritka.  grah  koji  «r  i>ritku  pusta  vrijeie.  vidi 
i  laeka.4,  trkljaft.   —  riječi  s  lakim  na^t.  kod  bradat. 

prltu^iea.  /".  dem,  od  pritoka,  giljc  voda  pritjeće  sa 
strane.  M,  Oj.  Milirevi<?. 

pritoka,  f.  M.  Uj.  Militfevi^.  voda  koju  pritječe 
vodi  većoj,  utječe  «  »ytt.  Nebenflusif.  dem.  pritoćiea. 
—  za  obličje  i^p.  otoka,  rastoka. 

pritop.  in.  \\\  Dubr.)  svinjska  miu^t  [cf.  prijetop), 
dtis  .Srlirntih,  ftdepH.  cf.  mast.  Rj.  pri-lop.  isp.  preto- 
pili, vidi  i  kapljevina. 

pritornk,  pHiorka,  m.  uaAi  seljaci  zovu  pritorkom 
ono,  Sio  i  gospoda  «avlijn<  i  'dvoriftte«;  n.  p.  onaj 
prostor  izukugju  kuc'e  i  6tale  povisokim  plotom  zapletu. 
J.  Bogdanovi«*.  pri-lorak,  sudnjoj  poli  onn.  u  tor. 

prit6variti,  r7m,  r.  pf.  aufladen,  impono  (jumento). 
Rj.  pri-tovariti.  r.  impf.  tovariti.  —  Pokupim  u  njih 
sav  med,  pa  pritovarim  na  pijepca  i  odnesem  kud!!. 
Npr.  ItJl  (u  pripovijeci:  Laž  za  opkladu). 

pritH'atI,  cim,  r.  pf.  herbeilaufen,  accurro:  A  pri- 
trcft  Srna  od  Amda.  Rj,  pri-tr^aii,  trčeći  privi,  vidi 
pribje(?i,  pritei5i.  —  Pritrči  bratu  svome,  te  se  s  njime 
poljubi.  Npr.  8.  Kad  on  to  vidi,  pritrči  k  n,iima,  pa 
ih  zapita.  41.  Kad  bude  vreme,  ti  pritrči  i  meue  |m>- 
Ijtibi  pa  se  ne  boj.  48.  Ojnk  »hm  onda  pritrči  im 
legjn  i  lisne  ga  u  vodu.  150.  Isav  pritrčn  preda  nj 
i  Kflgrii  g&.  Moja.  I.  33,  4. 


]»rltrcsnail 


--237  - 


priviilnn 


prUrfKiiuti,  Hnem.  r,  pf.  ernchiHtern,  qu(M80:  A 
kii<i  m\i\i\'iC  jiriiresni.  lij.  pri-lre»mili.  v.  pf\  je  i  prosit 
IrCHiMili.  V.  ivipj.  prosti  IreMli. 

prUro^i,  /'.  citii  primjcSa,  t  tujn.  ondje.  —  I  ii 
zlatu  »e  pritrošc  —  oliti  primjene  —  nnjye.  DPo«l. 
81.  NižtA  nije  hez  prunjeAe  (pritroSe).  84.  pri-troSa, 
drugoj  je  poli  oan,  u  tmlm,  troMti. 

prilrpjoli,  pritrptrn,  v.  ^f.  Ri.  pri-trpjoti.  v.  tmp/. 
trpjeti.  —  1)  vidi  pretrpjeti  se.  Kj.  —  Bolje  pritrpjet' 
neeo  li  zlo  patit".  DPosI.  D.  —  2)  m  se,  refU^s.  sich 
gednlden^  ijuiesco^  viunco.  lij.  —  Sn^l  molimo  ^iUitelje 
neka  se  joilt  tnalo  priirpc,  da  rećenio  uekolike  rijelM 
o  jeziku.  Nov.  Srb.  iai7,  510. 

pritCleJiIUt  tn.  vidi  zuvr^kola.  Hj.  vidi  i  prikucalo, 
u  fcolu  posljednji,  pri-liicalo,  drugoj  poli  osn.  ti  tn- 
PAti  fie.  auprotno  kolovopja.  —  r\jeći  a  takim  tutst. 
kod  bfljalo. 

pritaoi,  pritiićem,  v.  pf.  cidt  primlnliti.  Rj.  pri-tuči, 
uhiti.  P.  inijif.  prosti.  tu<?i. 

prltUjKH,  f.  inift  nevolja:  kad  čovjeku  dogje  pri- 
tuga.  Hj.  pri-luga.  isp.  pritužiti. 

pritAiitl.  £T,  V.  pf.  n.  p.  kud  mi  prituzi,  t.  j.  kad 
mi  bude  )ta  nevolju,  vidi  do^iditi:  Sto  je  M i tar  Jori 
prituiio,  iz  kopitJi  živi  oganj  a'jcva.  Kj.  pri-tiif,iti. 
vidi  i  dodijali,  dogrdjeti,  dojaditi,  dotužali»  dotužiti, 
dozlopnlieti.  V,  impf.  priluživati.  Dok  hc  jiidiii  Ka- 
ćudi^e  Tiirei,  pr/fiiii.«  mi  Cronf^orei.  Npj.  5,  318.  Ti 
deS  11  Ije-skobi  i  uevolji,  kojom  če  li  pritužiti  nepri- 
jatelji tvoji,  jesti  plod  utrobe  tvoje.  Mojh.  V.  28,  5;l. 

prJtuživai^o,  n.  vcrh.  od  prituzivnti.  Rj. 

pritužfviiti,  prith*uje,  v.  itnpf.  riiiV  dosagjivati.  Rj. 
pn-mživftti.   pidi  i  do^lijavati,  dodijevati.  v.  pf.  pn- 

tu^.iti. 

pritvor«  Hl.  (u  Hrv.)  pred  naHlonom  kno  luali  tor 
gdje  HC  ovce  najprije  utjeruju,  pa  odande  ulaze  u 
naalou.  Rj.  pri-tvor.  ijtp.  pritvoriti. 

prUvoninJe,  «.  dan  Anlehuen,  Zulehnen  der  nturv, 
portue  (janune)  nddinfttio.  Rj.  verh.  od  pritvornti 
radnja  kojom  tko  pritvoru  n.  p.  vrutn. 

pritvornti  *  rnm.  i'.  impf.  zulcitnen  (die  Thiite), 
accludo  jnnuam.  Rj.  pri-tvorati,  n.  p.  trutu.  r.  pf. 
prilvoriti. 

firitvArili,  pritvorim,  v.  pf.  ii.  p.  vrata,  (die  Thure) 
eftneu,  uccludo  portum,  Rj.  pri-tvoriti.  vidi  prikre- 
nuti.  V.  impf.  pritvorati. 

prltvrd.  pritvfdn,  adj,  pri-tvrđ,  kao  prHičfio  tvrd 
(5,  flkup  1,  srebroljubiv),  isp.  pri  II.  —  Crospodar 
Va-sa  i  kuez  MiloA  bili  su  prifvrde  ruke.  Mi!.  H. 

prftvrdlll,  prUvrdTm,  p.  pf.  Uefeatigen,  ftrmo.  Rj. 
pn-lvrditi.  r\  impf.  pritvrpjivati.  -  I>n  je  car  Dukljnn 
u  viru  po4l  vczirovijem  moHlom  Hve/.nu  u  8iud^>ir,  koji 
jednako  glojoe,  i  U(w''i  Hožit^a  tnimiii  dn  ga  preglogjf 
i  Hvijel  da  uzdi,  a  Cigainn  svaki  po  jerinom  udari 
maljem  n  iiakovanj  te  pritt^de.  Hj.  144b.  Dogovore 
flc  od  ko^.e  konjflke  da  okroje  oputu,  pa  prttvrdirši 
jedan  kraj  od  nje  e a  fttrijelu,  da  pnnte  odozdo  Rtrijelu 
h  luka  da  ^e  dobro  za  (4irdak  prihvati.  Npr.  7.  Da 
aam  tebe  nii-^la  u  tavnieu,  bolje  hih  ti  vrttvrdilu  ruke, 
tu  bi  Htoja'  tri  godine  dana  dokle  bi  ti  konti  okapale. 
Kpj.  3,  222.  Kara-GjorgJ ije.  koji  je  onda  bio  ondje 
doftav  da  vojuku  Srpuku  slobodi  i  pritrrdi  da  ne  bi 
5an(^eva  OHtavila.  8ovj.  42. 

pritvrpJivHnje,  ».  dus  Jšefestigen,  ftnufilio.  Rj. 
verh.  od  prilvrjijivati.  radnja  kojom  tko  pritiJrgjtije  .^to. 

prll V TRJ i vnt i,  prilv>gjujĆm,  r.  impf  hi.festigcn, 
firjttO.  Rj.  pri-ivrjgivaii.  t\  impf.  profttt  tvrditi,  r.  pf. 
pritvrdili.  —  Jedan  drugom  poniagfi.4e  govore(:i:  dobro 
je  za  flpajanjc.  I  pritvrgjivaic  klincima  da  »e  ne  po- 
raiOe.  U.  41.  7. 

priugdtuviti,  vlin,  r.  pf.  vorbercittH^  pruejmro.  Rj. 
pri-ogotoviti.  pirfi  prigotovili,  pripremiti,  prirediti,  pri- 
praviti. V.  impf.  pro9ii,  inp.  gotoviti.  — /tane,  puss.: 
Dok  »e  ovo  oa  Aisto  prepiie  i  ta  štampu  ptiugotovi. 
Odg.  na  ut.  2. 


prtiipitati,  priftpuam,  t.  pf  unfragen,  fiuaerito 
Uj-  pri-upitati.  ii^p.  upitati,  v.  impf,  upilivati. 

pridsltiviti  svi,  vlm  ne.  v.  r.  pf  stiUc  steltcn,  sub- 
sistu:  Priustav^  se,  bane  Milutine.  Rj.  pri-uataviti  se. 
i^p,  ustavili  He.  v.  impf.  uHlavljati  ho. 

prlošak,  prludka,  in.  die  Ohrftigv,  ulapu,  cohtphus^ 
cf.  zaa&ak,  zamlntnica,  i'uAka.  Rj.  vidi  i  prdeljuflka, 
i  ostala  8ifH.  ondje.  —  Uz  ove  posljednje  rijefi  pri' 
veze  mu  jo.'t  nekoliko  priušakn.  t>anira  .1.  SvJu.  \hi  6.e 
mu  dati  nriusak.  ft,  8ri.  J'rima  priuAke  koji  je  oslo- 
bodio u  Jordanu  Adama.  DP.  138.  pri-u&ak,  drugoj 
je  poli  0S7i.  u  uho,  u&i.  isp.  priuMti. 

priu^Avanjo,  n.  verh.  od  priuSavali.  radnja  kojom 
tko  priušava  ko/fu, 

prlu.šAvnti,  priilAavam,  v.  impf.  pri-uŠavati,  priuske 
davati,  vidi  ćuAati,  zaljepljivati  2,  Kamla(?ivati  2.  v. 
pf.  priu&ili.  —  Plei'ri  dadoh  da  me  biju  i  obraze  da 
priuiavuju.  DP,  128.  Judeji  te  priušavaju.  271. 

prluŠitl.  prhiAim,  v.  pf.  ohrfeigen,  alapnm  impingo. 
Rj.  dati  priušaJc,  vidi  (bušiti,  iMprdeljuskali,  prdeljuK- 
uuti,  dukosati,  zamlatiti  2.  o.  impf.  priušavau.  —  Ugnao 
mu  miSa  u  brke.  (IViusio  ga).  Poal.  32f>.  Onda  na 
.seljak  priuU  i  s  jedne  i  »  druge  strane.  Danica  3,  238. 

privae  .  .  .  vidi  pribvnd  ...  Rj. 

privillKi,  prUarim,  r.  pf.  Rj.  pri-valiti.  ne  diduzi 
kao  prost  glagol,  ifp.  valiti.  r.  impf.  privaljivati.  — 
/.  IJ  herheiu'uUen,  tidvolro.  Rj.  —  jVu  vrata  od  pe- 
ćine hijuHc  privaljena  veltka  ploča  ...  pa  opet  pltfču 
na  vrata  privali.  Npr.  14tt.  I*rivalite  veliko  kumenje 
na  vrata  pet^ini.  Ih.  Nar.  IO.  18.  —  2)  duranmarhen, 
applico,  n.  p.  veliku  zakrpu.  Rj.  —  Ve<!  izigje  na 
viaoku  kulu,  pa  privali  četiri  glasnika,  bnber  daje 
na  (četiri  atraue.  Npr.  3,  359.  —  JI,  sa  ne,  refteks. 
privali  se,  v.  r.  pf.  2U  Thtil  v:erdct\,  obtingo  (dunh 
Erhschaft  odtr  sonHiges  dlnck):  njemu  »»t'  privalilo. 
Rj.  vidi  dopasti  3,  pripasti  2.  —  TcSko  jenan  »''ock 
raože  sermiju  ste^i,  dok  mu  se  otkud  ne  privali.  Posl. 
314.  Na.^ljedfltvo  na5e  prindi  se  tugjincima.  Plat'  5,  2. 

privAlJafl,  prtvaljam,  v.  pf.  pri-valjati,  kao  ralja- 
juci  nriveMi,  v.  impf.  valjiiti.  —  Nagje  u  selu  neko- 
liko buradi  i  kaca,  pa  ih  napuni  slamom  i  sijenom, 
i  privaljavŠi  pod  kulu  zapali.  Danica  1,  73. 

privMlJivnnJfs  »i.  Rj.  verh.  od  1)  privaljivati,  2) 
pnvaljivati  se.  —  1)  radnja  kojom  tko  privaljuje  što 
(das  Herbeiwiilzen,  advolutio.  Rj.).  —  2)  ttanje  koje 
hira.  kad  se  privaljuje  kome  što  (daa  /ufalleii,  advo- 
lutio, devolutio.  Rj.), 

privaljSvatit  privi\tjujem,  v.  impf.  Rj.  pri-valjivati. 
(".  pf.  privaliti.  —  J.  1)  hcr:uuaUen,  advolro.  Rj. 
—  Pa-stiri  odvaljivahu  kamen  a  vrata  Mtudeneu  i  po* 
jabii  stada,  i  poslije  opet  privaljivahu  kamen  na  vrata 
stu'lencu  na  njegovo  mjeJito.  Mojs.  1. 29,  3.  —  2)  daran- 
madien,  applico^  u,  p.  »akrpu.  lij.  —  i/,  sa  »e,  rejUks. 
I  zufalU'u,  devolvor.  Rj.  riđi  ilopadati  3  (kome  sto), 
pripadati  2  (kome  šio). 

privut,  m.  (u  vojv.)  ući  djecu  nn  privat,  ir  iM 
\*Tiya.Uehrer,  gittt  Vrlvatttundefi,  privatim  dovet.  Rj. 
isp.  privatan. 

privaf  .  .  .  vidi  prihvat ...  Rj. 

privatan,  privatna,  adj.  privat,  priratits,  domtsticH.*. 
isp.  posebni,  pojedini.  —  Za  privatne  raspre  i  sudove 
nije  bilo  nikake  odregjeue  vlasti.  Danica  A,  4il.  Živi 
onde  krto  privatan  eopek.  HlraŽ.  18M«>,  1514.  Ali  je 
za  oavetoni,  koja  nema  građanskoga  znai^enja  nego 
je  saino  privatna  rasprava,  i^bi  globa.  DM.  3UK  I' 
zakoniku  Du^anovu  nema  toga  li/.abranogti)  suda  Mamo 
7Ai  Ut  Sto  je  bio  privatan  sud,  31H.  »Stvari  koje  se  ćine 
da  su  manje  važne,  jer  su  tii.^f  privatne.  Rjid  y.  192. 
U  jednoj  privatnoj  učionici  daje  ona  lekeije  iz  rac^una. 
/ilos.  23W.  adv,  Vi^u  na  spisatelje,  i  kude  ih,  privatno 
recen/.inijut'i.  Pis.  ♦II.  isp.  Ovaki  knezovi  u  dotnah-mu 
rivotu  slabo  su  se  razlikovati  od  ostatijeh  seljaka.  Rj. 
279a  (=  u  privatnom  Hcotu). 


I^rivennt} 


938 


prtviriTai^c 


|»rlvi*nar.  pnv^ncn,  f«.  (hL)  etna  der  Beislaud  hei 
d^T  Hochzeit,  niiptiaUufu  hominum  qaidam.  Ja  ove 
rije*5i  nijesam  Ouo  nikad  prije,  onim  u  pjesmi  kaVo 
M  ženio  Ojurapj  Sniederevac  (da  uije  izvrnuta  od 
prvcnac?).  RJ.  —  Ve<?e  zovi  Srhe  u  svatove :  kuma 
kumi  Dehelifi-Novaka.  ..  a  prt'venca  Ko9ftnČi<5-Ivana. 
Nm.  2,  471. 

1.  prlvi^stl,  privfedem  (privfedoh»  prtvede,  priveo. 
privMtt),  p.  pf.  herhcifahrcn,  adduco,  n.  p.  konjn.  Rj. 
pri-vosU.  kao  prost  tjlagol  ne  ftdltui  ne.  isp.  veali 
(vcdeni).  i'.  iinpf.  pnvoiliti.  —  Otide  jrlns  o  njemu 
fo  Ibuhu)  po  «voj  Siriji  i  privedose  ihh  sic  hoUstie,  i 
iscijeli  ih.  Mat.  4,  24. 

2.  privi'sti,  prive/em  ipriv^zoh,  priveze,  prlvezao, 
priv^zla),  »'.  pf.  lapju,  dan  Srrhiff  hrrbeifiUircn,  nmnm 
admoveo.  Rj.  pri-vesti.  hto  prost  tjltitjol  ne  naitodi 
se.  isp.  v^ali  (v^/.em).  v.  impf  privnziti. 

priv^Kiir,  privez4<^a,  w.  (oko  *Sinja)  bijela  krpa,  &to 
ae  metne  preko  fiudelja  (a  u  djevojaka  preko  kape) 
pa  se  odozgo  priveU  pod  grlom  povezaćom.  Rj.  pri- 
vezać.  !>;).  privezati. 

privi'zali,  prlve^em,  v.  pf.  Rj.  pri-vezati.  v.  impf. 
privezivHti.  —  J)  unhinden^  adliijo.  Rj.  —  Bio  jtidan 
vmn  konj  za  jfislima  privezan.  I^pr.  8.  Ženu  pripch 
konjma  za  repove.  132.  Kao  tioA  na  grani.  (Kad  ćoek 
nema  kut^e,  niti  je  čim  druijim  prirezun  zii  kakrv 
mjesto).  Posl,  132.  PrivezaU  wu  rep.  Vrivezuli  mu  rog 
ta  rep.  (Kud  t*e  /-u  kim  rgjave  rijeri  stanu  govorili). 
261.  Jer  je  uduta  Una  prirezana  zakonom  zh  muža. 
Rim.  7,  2.  Objekat  u  akua,  Mjesto  objekta  u  akiia. 
cijela  rečenica  privezana  rijcrju  >da«.  Dani<'ri(?,  ARj. 
Slilb.  Orupi  su  opet  bili  privezuni  za  zemlju,  trlcbae 
adscripti.  1>M.331.  Kardinalni  brojevi  poutaju  oruiniUni 
kad  ivi  ^suno  privezane  jedinire  budu  ordinalne.  l^Iij. 
1,  2*50.  —  H)  ein  venitj  hindcn,  icniUr  ligo.  Kj.  (mulo). 

—  SJ  kome  Sto  (»kupo  prodati),  anhiintjtn^  obirudu, 
Kj.  vidi  pri.^abnniti.  i*/».  proturiti  I  U.  —  ovamo  idt 
i  ovaj  primjer:  U<^itelj  priaAi  seljaka  govore<?i:  »Ali 
atoji  i  to  napisano...«;  pak  uz  ove  posljednje  rijetki 
prireze  mu  jas  nekoliko  priukika.  Danica  3,  230. 

prlvozivunjot  7i.dasAnhinden,  adligatio.  Rj.  vcrh. 
od  privezivftti.  radt\ja  kojom  tko  priveznje  sto. 

privi*ziva(i.  p^iv^zlljem.  r.  impf.  unhijulen.  adligo. 
Kj.  pri-vexivati.  r.  impf.  prosti  ve/ati.  r.  pf.  privezati. 

—  O  doratu  vje^u  kuburtije,  a  pod  kolau  sttbij**  pri' 
rezujt:.  Npj.  4,  324. 

pHvii'i  s<»,  pr^viknćm  se  (privikoh  Be,  priviCe  se, 
prlvikao  ae,  prlvikla  pe),  v.  r.  pf.  ftich  garohntn, 
assuesro,  cf.  priviknuti  se.  Rj.  pri-vići  se.  pri-viknuti 
HP..  V.  impf.  privikavati  se.  riđi  obleati  Be.  titp.  prosti 
biknuli  se.  —  kako  tte  ^orori  i  privikavati  (kofja)  koje 
vidi,  može  se  re>H  i  privi(5i,  priviknuti  koga  na  Sto 
ili  k  sebi,  ako  i  nema  tome  potvrde. 

prividjcti,  prlvicfim,  v.  pf.  Rj.  pri-vidjeti.  v,  impf. 
pnvipjuti.  —  1  a)  sieh  einhilthn,  ettras  zu  sehen^ 
vidcor  mihi  videre  aliipud.  Rj.  pritridi  tko  sto,  kad 
17IU  .te  Ui'irii  du  je  ono  ridio.  riđi  prizrcli,  prividjeti 
ae.  —  Muop;i  pripovijedaju  da  sa  no(*n  prieid(jeli 
atogogj  na  raskr^(^u.  Rj.  tiil^b.  NeHo  §u$nu.  (Nekakav 
ćoek  kazao  da  je  tu  i  tu  vigjeo  deset  kurjaka...  ne 
bf^ednu  vjerovati,  nego  mu  atanu  govorili  daja  on  to 
pririgjeo,  otkud  ongje  kurjak  I).  PobI.  212.  —  ff)  sa 
»e,  refleks,  prividjeli  »e  kome,  (.  ;.  uHniti  tna  tte  da 
je  ridio.  vidi  privigjeti  la.  —  Prizreii  se,  vidi  pri- 
vidjeti  ae.  Rj.  589b  («  prividjeli  ae  nema  u  Rj.  na 
Avom  mjestu).  —  »A  ne,  Miijo,  rgja  te  ubila!  tebe 
dvije,  a  mene  ni  jedna!  Npj.  "2,  49  (Valja  daje  Mujo 
bio  o?.enjen.  ili  se  Aliji  priridjclo,  du  kod  Muja  «toje 
dvije  djevojke?  Vuk).  —  H)  ne  (?e  niita /:uc»  da  ;>ri- 
vidi,  Nnizcn  hrin^cn,  promm,  cf.  privrijedili.  Rj.  i»p. 
previdjeli.  —  H)  vtdi  pripaziti   1,  opaziti,  i  ondje  «i/m, 

—  V  po  no^i  Pridci  prebrodio,  i  tu  IVjzi  Unjr  i  tneCn 
dfuie,  8rp»ka  njega  ne  pririijje  straža.  Npj,  4,  '2(i2. 
U  lo  doba  'l'uriii  pririiije8t\  jinri'/ji/fišc  Simu  i  Ims^u. 


4,  283.  Mudro  Lazar  vt>di  avoje  druStvo  .  .  .  Nitko 
Lttza  pricigjct  ne  može  razma  Boga  i  gore  zelene. 
4,  .^04. 

priviKJHitjo.  H.  Rj.  verh.  oi  I.  privijpati,  II.  pri  vi - 
j^jati  fte,  —  i.  li  radnja  kojom  tko  privigja  što  (pri- 
rigja  mu  .te),  (aan  Kinbilden,  iinaginatio.  Rj.).  vidi 
priziranje.  —  2)  radnja  kojom  tko  privigjn  n.  p. 
hirći,  vidi  privrepjivunie.  —  //.  stanje  koje  biva,  katl 
•if  kome  štit  privigja  [dna  Kinbilden,  ima^inatio.  Rj.i. 

privigjiid,  prlvigjam,  v.  impf.  Rj.  pri-vi^atl.  r.  pf. 
prividjeli.  —  1  a)  sich  etwaft  einhilden.  zu  .'iehen 
tjlaithen,  in  animum  induco,  imnginor.  Rj.  privigja 
tko  bio,  kud  mu  se  ćiiii,  da  ono  vidi.  vidi  privifrjati 
se,  prizirnti.  —  I'  vrijeme  gladi  t^cHto  ga  (rnkodlnka) 
primgjaju  oko  vodenica,  oko  ambnra  žitnijeh.  Rj.  7i)b. 
l>a  je  ondje  (na  Lelinci)  nekako  blapo  zakopato.  i 
da  8U  gdjekoji  koješta  privit/joli.  Kj,  S'Jlb.  Ne  vjeruje 
fla  (^e  ae  vratiti  iz  tamo,  o(!  nvnda  privigju  mur.  Jov 
ir>j  2y.  Kad  sam  o  aehi  tako  priing^ja^  f!a  stn  i^e  pri- 
vigjati  0  drugim  ljudima?  t)  Sv.  O.  U,  —  b)  aa  se, 
rejleks.  privigja  »e  kome,   i.  j.   čini  vtu  se,   đti  ru<», 

—  Frizirati  se,  eincheinen,  uppareo,  cf.  privigjati  se. 
Rj.  589b  {a  privigjati  »e  nema  u  Rj.  na  mjestu  avome). 

—  tJ  tijem  zidinama  kažu  da  se  privigja  koješta.  Rj. 
816a.  —  V^  vidi  privrogjivati.  Rj.  privigjati  n.  p.  ktU'i. 

priviKJ^iij<\  n.  JižrschetHung,  vifium.  Rj.  verh.  od 
prividjeti  (ae).  kud  se  kome  što  prividi.  —  takva  verh. 
suhal.  kod  dopuštenje. 

privijanjo,  n.  das  Daranu;ickeln,  circttmvoluUo. 
Rj.  rerb.  od  privijati.    radnja   kojom  tko  privija  sto. 

privijati,  prlvijam,  r.  impf.  Rj.  pri-vijati.  v.  impf, 
prosti  viti.  v.  pf.  priviti.  —  Jj  n.  p.  Sto  na  ranu, 
dfiranu'ickeln,  circumvolvo.  Rj.  —  Žile  od  crnoga 
gaveza  kubane  u  mlijeku  privija  narod  kad  bo<5e  da 
fle  Sto  aniflte.  Rj.  Kla.  —  2)  heiflechtea,  adnerto:  Koji 
(vijenac)  rije  milom  bratu,  u  uj  je  zdravlja  prir^jaJn. 
Rj,  kao  vijuHi  pridavati. 

privlktivanj«'.  n.  das  Angetviihnen^  assuefaetio.  Rj. 
vci'h.  od  1)  privikavati,  2)  privikavali  se.  —  1)  radnja 
kojom  tko  privikava  što.  —  2)  stanje  k^je  hiva,  kud 
se  tko  privikava  na  što. 

priVikllviUi,  privikavam,  v.  impf.  pri-vikavati.  — 
1)  koga  ili  što,  gc\vi>hnen^  ungevithnen,  anfnefacio. 
riđi  navikavati.  —  l>rngi  hvataju  takopjer  životinje, 
ali  ih  ne  ubijaju,  nego  pripitaraljavaju,  privikavaju 
k  sebi,  Priprava  :žl.  —  2)  sa  3o,  refiek.n.  tnch  ange- 
trohven,  aasuesro.  Kj.  vidi  obicati  ne.  isp.  biknuti  Be. 
r.  pf.  privi<?i  ne,  priviknuti  »e.  —  l.'ovjek,  aiuno  ako 
se  zarana  poćne  ni(  to  privtkavaii^  može  po  svima 
klimalimn  fi\'jeti.  Priprava  4t. 

privikiviitijc,  n.das  Zarufen^  ncelaniatio.  Rj.  vcrh. 
od  privikivati.  radnja  kojo^n  tko  privikuje  (kome). 

privikivati,  priv)kujem,  v.  impf.  zurufen,  acelamo, 
Rj.  pri-vikivati  kome  ili  ua  kogn.  v.  impf.  prosti 
vikati.  F.  pf.  priviknuli. 

!•  priviknuli,  privikn@m,  v.  pf.  zuTuferit  acclamo: 
Te  privikna  na  kntnne  mlade.  J'riviknu  mu  iz  grla 
bijela.  Rj.  pri-viknuti.  r.  pf.je  i  prosti  viknuti,  r.  impf* 
privikivati. 

3.  priviknuli  se,  prlvikncm  se,  rtdr  privi<'-i  ne.  Rj. 
r.  r.  pf.  pri-viknuti  se.  v.  impf.  privikavati  «e. 

priviU^lEfiJa,  f.  privilegiHm,  vidi  pravilegja.  isp. 
Hlohoda  -2,  primjere  is  Npj.  4.  .'JIO  i  URj.  2.  323.  — 
PaStroviei  »n  pO  OKohitim  jtrivilegijama  imali  4  f*ugje. 
Kov.  37.  Da  hu  joA  od  Uimftkijeh  careva  imali  j}riti- 
legije  (koje  su  poslije  potvrgjivali  svi  Urćki  i  Srpski 
carevi)  da  iz  njihovijen  12  plemena  mo*e  bili  car, 
ako  ga  izberu.  33. 

pri  viriti,  rim,  r.  pf.  prlvirivutl,  privlrujSm,  r. 
impf.  herzuidivktn,  aspicio.  Rj.  pri-viriti.  pri-virivati. 
t'.  impf.  proMi  virili. 

privirivnnjis  ».  das  Hereublivken,  aspectio.  Rj. 
verh.  od  prjvirivati,  koje  rirfi. 


^um 


l^riz^Jmiti 


prkviti,  v"vijeni,  w.  pf.  Rj.  pri-vili.  t^.  ttapf.  pri- 
vijati.  —  i)  11.  p.  &to  na  ranu,  daramcickeln.  cir- 
cumvoltJo,  Kj.  —  Na  ranu  bi  ffn  pn'vio.  (Knd  Ico^ii 
hvuli'  dn  je  dobar  i  iimiljul).  Posl.  lili.  Dn  sedam 
praviemi  kose  na  glavi  mojoj  priciješ  na  vmtUa. 
l^uU.  1(>,  1^.  (iriidu  (^llhih  smokava  privišc  tuu  na 
otok,  i  isc^eli  «e.  Car.  II.  :^0,  7.  —  2  a}  hinUetigeu, 
affltclo:  Doćeka  me  lijepa  pjevojka,  ja  jt  privih  pod 
tttfoje  pazuho.  Rj.  —  Privijtt  uve  acoje  ka  Gospodu 
RoRii  [zrailjevu.  Ih.  Nav.  24,  23.  —  ft)  s«  se,  refleks.: 
Odvi  flft  iVtffe  od  rndn.  kakono  ^''elft  od  roja;  pm» 
M  I'etru  deliji,  knkono  urila  k  jitnttkn.  Npj.  1,  31. 
l\ivi  ne  k  milom  gjereru  kaktmo  zlato  k  junaku. 
Kov.  77.  Src^  se  moje  privih  k  upraviteljima  Izra- 
iljevijem.  Sud.  5.  9.  —  3J  heiflechtcn,  tulntctu.  Rj. 
v^ući  II.  p.  vijenac  dodah  Ho  u  nj. 

prlrj6nenli,  dutn,  r. pf.  antrauen,  connabio  juntjo 
(itacro  riiu  adjuugo).  Rj.  pri-vjen<5ati.  vidi  vjon«5ali. 
r.  impf.  vjeni'avHti.  —  Bila  Zlatica,  pake  ADgjelija; 
pa  jV  za  AC  Stojan  privjenčno.  Npj.  3,  i^.  Ima  puno 
trista  pevojaka,  vjorene  su  al'  ne  privjenaiite.  4,  154. 
A  8tema  ih  dit^no  privjenčao,  i  blaproslov  po  luikonn 
dao.  5,  47. 

prh'jCslU,  hTiii,  f).  pf.  pri-vje»ili.  r.  itnpf.  vjt'^ali. 
—  Fcčuii  H\i  bili  lazliL-ui . . .  po  mjei^tu  ^dje  »u  hUi- 
jaM... pri t jeseni  ili  prilijepljeni  ua  onome  iia  ('emti 
je  pismo  pisano...  IMrtrno  istoga  kralja  /,apc6ićeuo  je 
peentimn  velikim,  <m1  dva  lica,  privjc^enim  .  .  .  Ke 
može  se  kazali  ita  je  l)ilo  oliićnije:  jn-irjcniti  pečat 
ili  prilijepiti.  DM.  *JS*l. 

prlvrnenii.  privlačna,  adj.  pri-vla&m,  što  privlači; 
ansteheud,  rim  titiridiendi  haitens.  —  ProHte  tii^ke 
koje  imaju  prirldC-nn  i  odbojnu  silu.  /Ion.  114. 

privlflj^či^f.  u.  daft  Utrhti::it'hen,  Hcrheischteppen, 
atiractio.  Uj.  v€rh.  od  privlaćiti.  radnju  kojom  tko 
privla&i  .4/0. 

prividj'ltit  prUlai^m,  t'.  impf.Hj.  pri-vlaeiti.  v.  pf. 
pn-vu<?i.  —  /)  herhciziehen,  herheischlcppen^  attraho. 
Rj.  —  ii^amur-Kalpiik  nu  oći  nami*.\',  u  huzdovan  ma 
se  privlači,  Npj.  2,  431.  I  po  mraku  topove  privlači. 
4,  141.  Bta.5e  svoje  uotpraŠival*  pu^kc  i  oružje  sebi 
priilaćiti.  4,  283.  Neg'  je  /ima  zimuuiolji  mume: 
kad  s'  oblaCi,  ffuttjinu  privlači.  Hero.  15*>.  —  S)  sa 
ne,  reffeks.  htrbeischleicheu,  obrepo:  Privlači  «  od 
grma  do  prma.  Rj.  kao  n4kH6i  se  prilaiiii,  —  Cvili 
Milo«,  kako  ljuta  ^u}^,  privUtći  se  na  ptndier  tavnici. 
te  on  jrlcda  junak  po  Hokacijb).  Npj.  2,  24K.  Dana 
nemOf  kad  se  tie  prirlaći  i  po  jednog  roba  ne  od- 
vodi. 2.  089. 

priv6dlti,  privodim,  r.  impf.  herbeifiihren^  adducto. 
lij.  pri-voditi.  v.  pf.  privesti  (privedem).  —  AT  evo 
ti  vojvodine  Jele:  Osmanova  ugrabila  vrujica,  do 
^J**^oJ'J^  ter  (fa  prirofjjtise.  Npj.  4,  l(jl.  Stane  wim 
konju  prirodi,  privodi  da  ^'a  nnp«>ji.  Kov.  49. 

privAsJoDJe,  «.  das  Herhcifiihrcn^  adductutio.  Kj. 
rcr'/.  od  privodili.  rč»/»ju  kojom  tko  privodi  kome  sto. 

prlvoljnn.  privoljua,  adj.  privoljan  bili  (—  htjeli), 
u  Sarajevu.  Dr.  Oj.  ."riurmin.  kao  pristajati,  pnstaii 
na  šio.  isp.  privoljeti  se. 

prlT6IJeH,  priv5tim,  r.  pf.   Rj.  pri-voljeti.   isp.  v. 
impf.  voljeti.  —  I)  koga  ua  Sto,  cincn  vermogcn  za 
etvuft,  persuttdeo   cui  ut   faciat.  Rj.  kao  nagovorili 
ga  da  ito  ućini.  riđi  i  skloniti  2.  —   »Turci   »u   me 
opčinili  mladu.«   >Ta  živi   le   opt^iniV  Turei,  a  nirici 
te  k  meue  prirolcse.  Npj.  3,  42.  Kad  ja  jednom  retfem 
da  nema  pravo,  a  on  se  rasrdi,  pa  ne  posluftn.  kuko 
''w  ga  ja  privoljeti?  Priprava  59.   Privolio  sam   srce  i 
»voje  da  tvori  naredbe  tvoje.  Ps.  119,  112.  —  2)  sa  | 
ne,  refleks,    sich   herbeHust^eHj  eimcilligcn,   conaentio. 
Rj.  kuo  pristati   na  što.    vidi  skloniti   »e  2.  —  »Ja 
«uii  naumio  da  »e  podeliniO,*  'Nemoj  brate,  ta  dobro 
nam  je  obojici.«  Onaj  drugi  o**taue  pri  svome,  i  tako 
*e  pri'oli   i   ovaj.   Npr.   71.   Kome    ^.es    se   privolcti  \ 
carstvu?  Ili  volii  earslvii  nebeskome,  ili  voliS  earutvu  | 


/emaljskome?  Npj.  2,  21*5.  Valjalo  je  imati  rouo^o 
f.'ive  moralne  sile  da  bi  se  čovjek  privolio  nedostatku 
sve^a  Hto  je  Životu  ugodno.  1>M.  101. 

pHvonjnti,  privonjam,  v.  pf.  (u  Dubr.)  unrieditn^ 
odortiri,  vf.  primirisati.  Hj.  pri-vonjaii.  vidi  i  povo- 
njati,  pomiriaati,  omirisati,  v.  impf.  vonjali. 

Iiriv6^ti(l,  prU'oHTm,  v.  pf.  pri-voSiiti  .^to,  pritvrditi 
ga  voskom.  —  Knez  Milo^  ae  svakad  molio  Bogu 
prema  svcC'i  vo&taniei,  privoHtenoj  la  samu  ikonu, 
Mil.  4.  r.  impf.  vnJtiti  1. 

privdziti,  privozTm.  r.  impf.  herbeifithren,  appeJlo 
navim.  Rj.  pri-vOKiii  «.  p,  laifju.  v.  pf.  priveati  (pri- 
vezem ). 

prir6žeujc.  «.  das  UerbeifUhren  (dea  Sckiffcs)^ 
appuUio  navis.  Rj,  verb.  od  privoziti.  radnja  kojom 
tko  prirosi  n.  p.  icigfu. 

privrei,  privrgnćm,  r.  pf.  zugehen ,  oddo;  vidi 
doinelnuti  1.  Rj.-'  v.pf.je  i  prosti  vrći.  isji,  privrženik. 

privrt^biiti,  privrebam,  v.pf,  Rj.  pri-vrebali.  r.  impf, 
vrebati.  —  J)  erlaucrn,  depreficndn  (uucupundoj.  Rj. 
koga  ili  sto.  —  '^)  sa  se,  reflckn.  leise  nntjeschlicheu 
kommen,  (tcredo  tacile.  Rj.  kao  vrchajuri^  polagano 
prići. 

prlvrpgjivunjd.  n.  d<ts  NutzenJtringen,  zn  prodesse. 
Kj.  rcrh.  supst.  od  privregjivati.  radnja  kojom  tko 
privredjuje  što. 

privroijijivuli,  privrfigjujSm,  v.  impf,  Nut£C7i  i*i'm- 
gcn^  prodtSšc.  Rj.  pri-vrepjivati.  vidi  privigjati  2.  isp. 
V.  impf  prosti  vrijediti,  r.  pf.  privrijediti. 

prIvri*nion,  adj.  pri-vremen,  što  pripada  vremenu, 
i  .što  jf  -"iimo  £ti  neko  v^'ijcme.  vidi  vremen.  —  Kad 
se  du?(a  ruataje!  —  onda  je  sat  privremeni  život 
njoj/.i  pakao  i  poi^ibao,  sjenka  nepostojana.  DP.  368. 

privrij6dRi,  prlvrijedim,  c.  pf.  ]!^tit£en  bnngen^ 
prosum :  ne  de  ui§|ji  km*i  t\i\.  privrijcdi;  nije  pri' 
urijedio  kući  ni  jedne  pare.  Kj.  pri-vrijediti.  vidi 
prividjeti  2.  r.  impf.  privrufgivati. 

prlvriiuli,  pr'ivfnem,  v.  pf.  {\i  Dubr.]  einpfropfen, 
insero,  cf.  nakaJamiti.  Rj.  i  sgn.  kod  oakalamiti.  uri- 
vrnuti.  isp.  t.  pf.  prosti  vrmiti.  i\  impf.  privriati. 

privrtanje,  ».  dus  Pfropfeu,  iusitio.  Rj.  ve%'b.  od 
privrtati.  radnja  kojom  tko  privrde  sto, 

|irivrta(it  privrc^cm.  v.  impf.  [u  Dubr.)  pfropfeiif 
iuscro,  i'f\  kalamiti.  Kj.  i  sgn.  kod  kalamiti.  pri-vrtati. 
isp.  V.  impf.  vrtati.  r.  pf.  privrnuii. 

privrdćiii,  prlvrfi(!Tm,  t;.  pf.  (u  C.  G.i  jako  udariti, 
hart  znMet::cn,  urgeo:  Momčad  ljuta  bojem  privruiHln. 
Rj.  pri-vrut'iti,  kao  vruć^  žestok  postati?  drukčije  se 
ovttj  glagol  ti«  nahodi.  isp.  pridi.gali,  prižgati. 

prirri&nik,  privrif.euika,  m.  cidi  priataliea,  pristala; 
der  Anhdtigtr,  assccla.  od  part.  praet.  pass.  ghigtdu 
privrf^i  (se),  privrgnuli  [ao..  isp.  naklonjen  k  strani). 
za  part.  privržen  mjesto  privrpnui  isp.  (Jbl.  71.  — 
i:^mail-a^a  namjesti  se  u  Dužima  kod  svoga  privrieniku 
(_ijok:i  Malovi(?a,  Npj.  4,  461  (Vuk).  Kara-(.TJorgjije 
je  zuao  da  su  to  njt^govi  prijatelji  i  privrienici,  yovj.35. 

privAeK  privii(^§m,  v.  pf.  Kj.  pri-vu(5i.  r.  impf. 
pnviaćiti.  —  J)  ftrrbeischleppen,  adtraho.  Rj.  —  Rio 
je  veliki  junak  osobit«  znaju6  liudc  k  sebi  privui^i 
i  nagovoriti  ih  da  ga  elušaju.  Sovj.  lii.  Krst  ^e  po- 
diže , .  ,  sav  je  svijet  privučen  da  te  pozna,  Hriste. 
Dl*,  333.  —  2)  sa  se,  refteks.  herheischlcichcn,  ndrepo. 
Rj.  vukuf'i  se  prići,  vidi  priAabaniti  se,  i  syn.  amije. 
—  Kradom  [toSalje  za  njom  i  svoju  Vćer . . .  Kad  ae 
ova  i>0Rlana  gjevojka  privure  le  vidi  kako . . .  Npr. 
19().  Ja  polagano  hajife,  hajde,  te  se  privučeni  blizu, 
ltJ3.  Privuče  se  polagano  pod  crkveni  prozor.  172.  Ne 
će  Jovo  k  mlagjahnoj  gievojei,  no  s*  privuče  zlatnu 
virilaku.  Herc.  184. 

nrlv&k,  m.  vidi  pripuz.  Rj.  čovjek  koji  nttje  ieni 
u  Kuru.  pri-vuk.  isp.  pnvu(5i  se.  ostala  si/n.  koa  pripuz. 

priziljmiti.  prUajmim,  t\  pf.  mr  sich  hertrctbrn, 
cogo,  cf  zajmiti,  potjerati:  Pa  pjeSiee  atfu  j>n>rtJHu7rt. 


|»rizdreti 


—  240 


priiizati 


]»ri- 


Kj.  pri-MJmili,  potjerati  pred  nohom.  v.  pf.  je  i  prosti 
zajmiti  1.  riđi  i  ]iog;MAli,  nlcii|)iLi   1,  zaokupiti  1. 

prkzdrcli,  priTidrIm,  (u  Boci)  eidi  prizreti.  prizdreli 
8C,  prlzilri  He,  (u  Boci)  r*rf«  prizreti  ae.  Rj-  i>tp.  zdieli 
t  zreti. 

lirizffiiiljnsf.  adj,  niKak,  nieđrifj,  humitis,  Bj.  pri- 
zeiiiljast,  Hto  je  kao  pri  zemlji,  ».  />.  kuru,  eheuerdifj. 

|»ri7^(iil.  fiin,  V.  pf.  Hj.  pri-7.el:ili.  druk/'ije  hc  glnfjol 
ve  nalazi.  —  J)  uzeli  /.eln  ii  kii^ii,  rf.  pridomiizo- 
tili.  Rj.  i>/).  pn^.eniti.  —  2)  Ra  sp,  rtfleka.  lu'i  ieui 
u  kiK'Mi,  IM  //*M  lluuft  ficitter  Fran  einheiraibe»j  nn- 
hcir  ikmri,  cf.  pridoniazetiti  se.  Rj.  ko  se  prizefi  ili 
pritioui":eiiy  zore  se  tlomazet,  jiripn/,  koje  vidi  i  sf/u. 
ondje.  ifip.  prižcnili  sr. 

prIziUitli,  prlzidam  (pri/Vjem),  r.  pf.  pri-zidati. 
dazu  bdtien,  unhaneiu  ad.^truo.  r.  impf.  prizijrjivnti. 
—  Ovdjf  je  oltnr  prisidan  us  crkvu.  Kov.  'M. 

prizisjivunjo,  n.  vrrh.  orf  prizigjivati.  nidiij«  frojom 
iku  prizitjJHJe  kto  (uza  kto). 

JiriziiJivati.  prizipjiijein.  r.  »mp/*.  pri-zigjivali,  fruo 
titi  ^to  uza  itto.  r.  pf.  prizidati. 

pri/iranjr,  n.  vidi  privigiunjc?  (la  *  II).  Hj. 

prizirati,  lein,  t*.  itnpf.  Uj.  pri-ziniti.  i\  pf. 
zrvti,  prizdreli.  —  J)  vidi  privigjuli.  Rj,  prisire  ko 
sto,  kud  mu  Uf  čini  da  ono  riđi.  —  2)  m  rp,  refickA. 
emcheincn,  apparto,  rf.  privigjtUi  he*.:  Kad  t*  odvedem 
grndil  .Tedrenetii,  han  će  ti  ae  i  on^e  prisirnV.  Rj. 
prizive  se  kome  Što,  kad  wu  se  Uni  da  ono  vidi. 

pri/Jvuuje,  «.  das  IleihcirHfcn^  adcocatio.  Hj.  rrrh, 
od  ])rizivtili.  radnja  kojom  tko  prizira  koga. 

prizivali,  prizivam  (prUTvIjem),  r.  iy»pf.  ftcrhei- 
rufen,  advoco.  Rj.  pri-zivati.  r.  impf.  pro.tli  zvali. 
V.  pf.  prizvati.  —  Obrni  ne,  mlada  Marr,  spslre  te 
zov«.  —  Neka  zovu  i  prizivlju,  muI  nemam  kolje. 
Npj.  1,  iJ4.  Po  lom  »am  po  logorima  pevače  traJio  i 
prizivao.  Npj.'  4,  XIi.  .Stane  ave  firke  Beogradske 
oko  sehc  prizivati.  .Sovj.  Žft.  .la  za  svjedoka  Boaa 
pvizivavt  II«  avoju  drtku.  Kor.  II,  1,  23.  (loapocTel 
tche  prizirljcm.  Pa.  31,  17.  Za  1o  ae  jgakon  moli  pri- 
zivojući  «  pOMOf'^  ftve  neheake  sile.  PP.  42.  .su  se  pnss.: 
Vidjet'e  (*vi  narndi  ua  zemlji  da  .*/•  ivie  Gospodnje 
priziva  na   tehe,    i    hojat'e    t*e   lelie..  MoJH.  V.  28,   IO. 

prJ^AvunJc,  n.  d<t>i  Maulaffen-feil-hahen,  tiietatio. 
Rj.  rerh,  od  priziavali,  koje  vidi. 

prlaJAvuli,  prizjavam,  r.  impf.  h  otvorenim  lislima 
beHposTeri  gledati  u  Mo,  osobito  viSe  sebe  ili  prt^iuit 
Hebi,  Maulitffcfi  feil  hahen,  hietare.  Hj.  pri-zjavati. 
t'.  impf.  prosti  zjali,  zijati. 

pHznAnjo,  n.  Ge.<ttandniss,  confe^i^io.  Rj.  verb.  ođ 
priznati,  djelo  kojim  tko  prizna  ^to.  takvu  rerb.  ftt*bst. 
kod  dopuštenje.  —  Ima  rijeci  84  koje  sam  ja  naĆi- 
uio  .  .  .  priznanje,  prlmirenje.  Nov.  Zav.  VII.  Priznao 
.ti  dobro  priznanje  pred   umo^jem  svjedocima.  Tiin. 

r.  i;.  12, 

priznali,  priznam,  r.  pf.  Rj.  pri-zuati.  r.  impf, 
priznavati.  —  1)  anerkenncn^  tujnosvo.  Rj.  —  Za 
privatne  niMpre  i  midove  nije  bilo  uikake  o<lrcgJeDe 
i  priznate  rtusti.  Oanioa  5,  4ll.  Da  Turski  vat  prizna 
Crnofia  Gjoriijija  za  kneza.  Miloi,  30.  Kojiifod  prizna 
mene  pred  ljudima,  primaru  i  ja  njega  pred  ocem 
Bvojijtm.  M:i1.  10,  32.  Srl>ija;>rĆH'/  l'irarHkoj  vrhovnu 
vlast  nad  sobom.  DM.  10i>.  sa  f^e^pass.:  Dn  se  .ten at 
potvrdi  i  piiz-nu  za  najvevu  rlant  u  zemlji.  Danica 
5,  02.  —  2)  einfiestfhett,  ronfiteor.  Rj.  kao  ispovje- 
diti. —  Narod  oduiab  prizna  dn  je  pravo  da  nn  uzme 
carevu  k(5er  i  da  caruje.  Npr.  71.  Rt'c.euzent  jV  ni€$nu 
priznao  za  pogrjršku  Ho  je  on  napisao  u  lla^ki 
(mjesto  u  Baćkoj).  Nov.  Šrb.  I8I7,  G3!J.  Ko  nfrnanje 
itvoje  ne  <*e  da  prizna.  Pia.  17.  Ihtmnu  wt  pohvalu 
valja  priznati  tla  je  radet^j  .  .  .  DM.  3l4j.  hh  se,  pa.ttt,: 
Prisnu  ne  du  «u  tMtluci  protiv  carake  volje.  Slav. 
Bibl.  1,  Hii. 

priznavanje,  «.  Rj.  vrvh.  od  priznavati  —  1)  rad- 
nja kqjoni  tko  prisnujc  koga  n.  p.  m  poglavara  (das 


Erkennen,  a^nitio.  Rj.l.  —  2)  radnja  kojom  tko  pri- 
znaje  n.  p.  neznanje  uroje  (daa  iJestehen,  confesajo. 
Rj.):  Keprizn^icanje  i  neOuvanje  ove  razlike  i  gra- 
nice aajve<!i  je  uzrok,  Što  .  .  .  Pis.  83. 

priznAvali.  priznajem,  v.  impf,  Rj,  pri-znavati. 
Audaknjc  irrijeme  ima  i  prlznavam,  t>;>.  Obi.  108.  v. 
impf.  profiti  znali.  t".  pf.  priznati.  —  1)  als  eOeas 
erkennen,  agnosco  pro~,  Rj.  —  Tijem  je  pokazao,  da 
nije  priznavao  Kara-Gjonijija  za  fflavnoga  ffospo- 
dani.  »Sovj.  1.  Mljet  je  nad  solntm  priznavao  vlast 
kneza  tlubrovackoga.  DM.  204.  su  »^,pans,:  Iz  pisma 
u  kome  .te  on  priznaje  za  ohev-kneza.  Žitije  3.  — 
2)  ge.HtrMen,  ronfiteor.  Rj.  kao  isp^tpijedai i  'J.  —  Ako 
priznaješ  ustima  svojima  da  je  IsuH  CSoRpod,  bideS 
Bpnsen.  Rim.  lU.  9.  Priznitje  za  nj  thi  je  bio  rod 
B  ('rnojevi(?ima.  DM.  l*y. 

I'rlzren,  m.  Stadt  in   Serhiefi.   Rj.  grttd  u  Srbiji. 

prizren,  m,  Prizrenski  pištolj,  Art  JUstolen,  cf, 
kubure.  Rj. 

Prlzrenne,  Prtzrenca.  m.  Kiner  ro»  I'rizren.  Rj. 
ćovjek  iz  Prizrenn. 

Prlzrenkn.  /'.  A'm«  ron  Prizren.  Rj.  ienu  iz  Pri- 
zrena. 

Prlzrcnski,  adj.  von  Prizren,  Hj.  sto  pripada 
Prizren  u. 

prkzfPti.  prlzrim,  r.  pf.  Rj.  pri-zreli.  vidi  priz- 
dreli. r.  impf.  prizirati,  —  7)  vidi  prividjeti.  Rj, 
prizri  tko  ^to,  kad  mu  .^e  nvini,  du  je  onu  vidio.  — 
2)  sa  se,  refleks,  vidi  prividjeti  Me.  Hj.  prizri  se  kome^ 
t.  j,  uuiui  mu  se  da  je  vidio. 

prizvati,  prizJVveni,  v.  pf.  herftcirufen,  advoco.  Rj. 
pri-zvati.  v.  impf  prizivali.  —  On  ih  prizore  k  s^i 
i  potone  ih  pitati,  oklen  je  koji.  Npr.  247.  Draguievo 
st-lie  prizovite,  sve  kmetove  i  njine  kuezove.  Npj.  4, 
^ISf)  (sebe  dat.).  Prizvao  sam  vas  da  pijemo  po  ca- 
picu rakije.  Kov.  4(».  Da  budu  megjn  svojom  brai5om 
»lUmani,  a  h  gospode  na  divanu  prizvani  i  pribrani. 
70.  Koji  (Ek)^O  ras  je  prizvao  u  svoje  carstvo  i  slavu. 
Sol.  I.  2,  12. 

prliArill.  prlžari,  r.  pf.  (u  Dubr.)  daaa.s  je  priža- 
rilo,  t  j.  vrudian,  pripeklo  je  sunee,  die  ^hnne  setztc 
heiss  zu,  adurcftat  .tol.  Rj.  pri-žariti.  isp.  r.  impf. 
prortti  žuriti. 

nriždili,  pr'iždim,  v.  pf.  anzunden,  accendo,  cf. 
pnpaliti:  Zemlji  kletS*,  prizdi  džererdana.  Rj.  pri- 
idili.  vidi  i  priže/i,  prjprljiti.  }\  impf.  prtiizati.  za 
postanje  pri-žditi  isp.  po-žditi. 

priž^i-i*  priifcfežem,  r.  pf.  pri-ieći.  vidi  prižditi,  « 
syn.  ondje.  v.  impf.  prižizati.  —  Stane  kresati  dok 
ranio  ratru  priže^e  pa  zapali  flva  tri  pera.  Npr.  2(^2. 

prlžega,  f.  die  Sonncnhitie.  uprla  ovo  Božija  pri- 
zega,  pa  8ve  izporje,  .1.  Bogdauovi6  i*s;>.  priže<?i.  vidi 
prigrevica,  i  sipi.  ondje. 

priž^niU,  prUenlm,  v.  pf,  (u  Urv.)  ueeii  muža 
sebi  u  kućui  Eincn  liriruthen  und  in  sein  Haus 
fahren,  ducerc  rirum,  Rj.  pri-ženiti  iisp.  prizetiti). 
isp.  V.  impf.  prosti  ženiti.  «  Jlrr.  gorort  se  i  su  se, 
refkks. :  priženiti  se,  n.  p.  Petar  se  priienio  udovici 
Purlovirki  ili:  k  utloi-ici,  t.  j.  oienivki  se  r^jome  tMao 
njoj  u  kuću.  isp.  prizeliti  »e. 

prlženjn,  m.  L^ovjek  koji  ne  u  kuču  ieni  priieni. 
.1.  iJociiftnovir.  vidi  pripuz,  i  stfn.  ondje.  —  sa  o6- 
/iVjV  I"*;),  mladoženja. 

pr)>.|^ltl,  prižgam,  v.  pf.  dringend  zusetze.n,  vehe- 
mentcr  peto.  Rj.  pri-ftgnti.  isp.  pridžgaii,  privruditi. 
j      prD.imanJe.  u.  vidi  prebivanje.  Rj. 

prlžimatl,  [ir^žimljem,  r.  impf.  (u  Dubr.i  vidi  pre- 
Mvati.  Rj. 

priiiziiiijo«  n.  verb.  od  priiizali.  radnja  kojom  tko 
prizize  nto.  n.  p.  svijeće. 

prlŽizAti  (Stulli,  krivo  prižizati),  pr)ti^.ćra,  v.  impf 
nnziinden,  aecendvre.  pri-žizali.  v.  impf.  prosti  ieći 
vidi  pripaljivati,  v.  pf,  priicći. 


prkanci« 


—  241  — 


I.  prnati 


prki^ne«*,  prb\!U'cta,  u.  dem.  od  prkno:  Ne  iapijaj 

20<M.  Kj.  vidi  p^uzificii,  diiponco,  riiipe?ce. 

nrkniisl.  adj.  amchiij^  timpli  podici%  c(.  gunit.  Rj. 
u  Kugti  je  preveliko  prkno. 

priinOt  M.  vidi  guzica.  Kj.  vidi  i  dupe,  prdalo,  pr- 
(lenjak  1,  stražujioa,  ftupaV,  ziultijipft.  {od  tijeh  riječi 
pristcrjne  su  straŽajicu,  zadnjit^a),  dem.  prkanoe, 

prkonjiti  so,  njim  se,  v.  r.  impf.  kno  srdili  se, 
fiirncH,  iniscor.  Ri.  r.  pf.  sloi.  naprkonjili  sn. 

prkos.  m.  der  TrotM,  cofitumucia:  u?,  prkn«,  zntn 
Trutee,  cf.  inat  2.  Rj.  tfidi  i  despet  2.  ea:  uz  prkos 
vidi  uskon.  —  Bi  joj  prkos  ja  otprko.^io.  Kj.  '17i*a. 
Prkos  kola  lomi.  (K«d  se  utrkuju  ua  kolima),  l'osl. 
2*i3.  Halota  wr  prkos  Stanku  ubije  toga  Vlaha.  Da- 
nica 4,  (>.  Koji  se  ur  prkos  euprote  istini.  Rim  '2, 
8.  NiAta  ne  ćiuite  uz  prkos  ih  za  praznu  stavu. 
Filib.  %  3. 

prkositi,  sTm.  v.  impf,  kome,  trotzen,  ohsiaio  per 
contumttciaui  nlicui.  nj.  v,  pf.  slo}.  iz-prkositi.  na-; 
od-.  —  Protivnim  je  (Ana)  njezina  vrlo  rvijelja^e 
prkoacći  joj  Sto  joj  GoHpod  bjeS«  zatvorio  matericu. 
Bam.  I.  1,  6. 

prkošenje,  n.  dan  Trotscn^  contumnciu.  Rj.  verh. 
od  prkositi,  radnja  kojom  tko  prkosi  kotne. 

nrkdždžija,  nt.  der  Troizer,  qui  per  coniumaciattt 
ulicui  obnistit.  Uj.  koji  prkosi  kome.  sloz.  od  prko«. 
i  Turskoga  ntist.  džilja):  prkoa-džija.  a  se  pred  džija 
inijfnjn  71«  i,  —  isp.  takve  rijeci  kod  govordi^ija. 

princ,  prlcA,  tn.  (oko  fcJaiedereva)  vidi  prlina.  Rj. 
ritti    i    prlja^'u.    prljuŽa.   isp.   oprljuža,   prljuSa.  zna- 

\jc  kod    prlina.    urlac   (oan.   u  pr(h)li).   Otm.   343. 

I.  2  prhnuti^^r.  trnpf.). 

pHiiu,  /■.  (u  ^^umadiji  i  ii  Srijemu)  vidi  prnjad.  Rj. 
imhlo  (prhlo)  rfn'O;  fuules  Hoh,  Uijnum  putre.  isp. 
prauii.  —  prlad  (o«d.  u  prkli).  Osn.  259.  izgubilo  se 
ii  kno  i  u  prujad,  pranii.  značenje  raaipali  se,  pre- 
lazili u  pnili.  irurvuti.  vidi  Korijeni  2^.  isp,  2  prb- 
nuli  Urulinuti).  mu/m.  prlnllua. 

prluUovit,  adj.  v^idi  prnjadovit.  Rj.  osn.  u  prlnd. 
što  je  trnhlo  ^rhlo)  i  noću  se  stjijtili,  —  Uikui  adj. 
kod  baroviL 

pHT,  adj.  H  rijeHma:  u  prlu  zemlju  (n.  p.  pobje- 
go&ei,  in  die  veite  l^elt  ohne  dass  nian  v^eiss  irohin, 
in  dircrsa  (tthirc),  i?»  palulmn  mundutu.  Rj.  riđi 
prbli,  koje  je  (prbfi?)  pridjev  L  od  'Z  prbnuti.  r.  impf. 
(trubnuti).  —  Pr(h)li  (otidoSo  u  prhlu  zemlju).  Ko- 
rijeni 2l*'S  (sto  prhne,  trune,  rasipa  se). 

pHijerkn.  f.  (u  Boci):  I  lubardu  prlijcrku,  koja  bije 
prad.  Kj.  —  riječ  je  tugija  ili  od  tugje.  Osn.  llOiJ, 

priinil,  f.  vidi  prljuža.  Rj.  vidi  i  prlac,  t  sifu.  ondje. 
—  Prlina.  U  Stuli6i  aijer,  humu.%  praedium^^  fundus, 
possessio  (njiva,  zemlja,  tlo)  viilja  da  za  lo  §to  je  onuda 
Bve  to  u  fltrmeni.  Korijeni  2iM).  iz  ovoga  se  vidi  d« 
kod  prlina  {dakle  i  kod  prlac,  prljaffn,  prljuŽa)  ne 
treba  misliti  na  strmen^  ve6  ■«»*  zctniju,  i  to  prhlu, 
sto  se  rasipa,  {isp.  opr<h)lju5a,  pr(hlljuSu),  kakova  se 
naliui  po  planinama  na  strmeni  meffju  kamenjemj  te 
su  01^  rijeci  od  istoga  korijenu  od  kojega  i  prlad, 
prnjad;  prljiiiSa,  oprliu5a;  prnja,  i  I.  d.,  t.  j.  od  2 
prbnuti,  r.  impf  (trulinuti). 

urlid,  pffim,  r.  impf.  vidi  prljiti;  brennen,  ttro. 
viai  i  pržili.  —  Prljiti  (u  Htulića  prliti).  Korijeni  i^tt-J. 
I  papar  je  eru  i  Hmrskan.  ali  grije  i  prli.  DPosl 
30.  Najgore  prli  ugljen  pokriveni.  08.  Tugja  zemljn 
prli.  138. 

prlAtinn,  f  augm.  od  pHad.  Rj.  prluttna  (od  ko- 
rijena od  kopi  je  prhnntij  iap.  prah).  Obu.  167.  isp. 
3  prbnuti,  v.  impf  (trubnuti).  —  riječi  8  iakim  naal. 
kod  mrlutina. 

prljnfu.  f.  (u  (irblju)  od  gvožjga  kao  fcirać,  t^im 
8e  drva  turaju  u  klaO;inu,  Ari  Ofcn^tangc,  rutabuli 
genus.  Rj.  osn.  u  2  pHjali.  —  riječi  s  takim  nast. 
kod  cjepai^A. 


prljn^n,  f.  vidi  prijuzji.  Rj.  vitli  i  prlac,  prlina,  i 
tumačenje  ondje.  isp.  prljuAu,  oprljuŠa.  osn.  w  pr(blli. 
—  rijeci  .1  takim  nust.  kod  lirljaga. 

prljiik,  prljka,  »i.  od  drveta  kao  Šiljak,  ATo/fcA^t, 
ligellum.  Kj.  dem.  prlj(M(!^.  isp.  praljak  (gvozden  šiljak), 

t.  prljanje,  n.  das  Schmutzen,  maculatio.  Rj.  verb, 
od  prljali,  radnja  kojom  tko  prlja  šio. 

2.  prljittijfs  n.  das  Schieben,  to  trudere.  Rj.  verb. 
od  pHjati.  radnja  kojom  tko  pHjik  (tura)  štOt  n.  p. 
drva  u  peć. 

1.  prljati,  prljam,  v.  impf.  schmutzen,  macido.  Rj. 
(<•/",  ^nusiti  1.  Rj.*).  prljati  što^  činiti  da  hud^  prljavo, 
nečisto,  v.  pf.  sloz.  tiprljati. 

2.  prljnrl,  pVHam,  r.  impf  turati,  n.  p.  drva  u  peć 
ili  u  klat^inu,  scniehcn^  frudo.  cf  prljaća,  Rj,  drukčije 
se  ovaj  glagol  ne  nalazi,  i-^p.  prljkati. 

prljav,  adj.  beschmutzi,  macuhitus  (usu  longo).  Rj. 
kao  neĆi.ft  dugim  upotrehljar.ttujem,  n.p.  prljava  ko' 
šuljti^  kad  se  tko  za  dugo  ne.  preobuče,  vidi  gnusan, 
halnv.  i>;>.  1  prljati.  —  Kao  «a  je  iz  Oiffnnke  pjeeu 
vnilio  [tako  hu  mu  rnke  prljare).  Posl.  12*J. 

pMjeir,  n.  dcm.  od  prijak.  Kj. 

prljonjo,  M.  Rj.  verb.  od  prljiti  i"  prliti.  —  J)  radnja 
kojom  tko  priji  što  vrelom  vodom  (dan  Abacn^ren  mit 
Ueif»8eni  \\'asaer,  deustio  ope  aquao  ealidae.  Rj.).  — 
^^  radnja  kqjom  tko  pr^fi  n.  p.  babe  (das  Breunen, 
nutio.  Rj.). 

prljiti.  pi^IjTm,  v.  impf.  Rj.  vidi  prliti.  v.  pf.  slož. 
o-prljili,  po-,  pri-,  s-,  —  1)  mit  heissem  Wa8sei'  ab- 
.*engen,  agua  fervida  nduro.  Rj.  prljiti  što  rrelom 
vodom.  —  2)  brennen,  uro,  cf.  pržiti:  t*otuljen  ugljen 
priji  (PohI.  257).  Rj.  —  S  Turcima  boj  biti  nije  babe 
prljiti  po  mraku.  Danica  3,  181.  isp.  prŽibabju 

pHjknnJe,  n.  verb.  od  prljkati.  Rj. 

prljkati,  kum,  v.  impf.  mit  geringfUgiger  Arbeit  j?iWi 
bescfttiftigen.  Rj.  drukčije  se  ne  nalazi  ovaj  glagol. 
ovamo  6e  idi  u  znatV^nju  raditi  kajeŠtic  prljkati.  Ko- 
rijeni 28vl.  raditi  kojekakve  besposlice. 

prljAtliia,  /*.  ambn^<itio.  Stulli.  gdje  se  tko  oprlji 
n.  p.  vrelom  vodotn.  vidi  oprljotina,  i  syn.  ondje. 

»rljiii^n,  f.  vidi  oprlju.^a  Rj.  osn.  u  prbli.  vidi 
prnlju.^ji,  oiir(b)lj[i5ji,  prhla  zanlja.  isp.  prlitifl,  t  tu- 
mučenje  ondje.   —  riječi  s  takim   nast.  kod  njgiruSo. 

prljužn,  f.  ein  ahschiissiger  Fleck  Gebirfraorde, 
locns  devexns,  cf  prlina.  prljaga,  Rj.  dem.  prljužiea. 
vidi  i  prlac,  isp.  prliljuSa,  prljuAa,  oprljuSa  (prhla 
zemlja)  oprbljnSa.  —  «  N^jetn.  tumačenju  kaže  se,  da 
je  prljuža:  zemlja  u  planini  na  strma  mjestu,  a  u 
Lat.  da  je:  mjento  strmo,  na  ovom  Lat,  tumačenju 
omiiva  JJanicic  tumačenje  korijena  rijen  prlac,  prlina 
i  t  d.  ^o  kom  iumačci\ju  ove  riječi  znače  strmac,  str- 
mina 1 1.  d.  (znai^enje  naprijed  »pu^tAti  se.  strmu  biti: 
prlac  [locuB  deveKue],  priina,  prljaga.  prljuža.  Korijeni 
283);  u/»  znače:  zemlja  (u  planini,  na  strmu  mjestu) 
prhla.  Sto  se  rasipa,  prelazi  u  prah.  isp.  2  prbnuti 
V.  impf  Itnihnuti).  —  riječi  s  takim  nast.  kaluža  i 
kaljuža.  Hrijemuža. 

prljfiiaiije,  n.  das  Walzen  in  der  prljnža,  volu- 
tatio  per  dedii^.  Rj.  terh.  od  prljužati  &e.  radtija 
kojom  se  tko  prljuia. 

pryA£a(i  se,  žam  ae,  r.  r.  impf.  sich  w(ileen  in  der 
prljujia,  rolutari  per  declive,  Bj,  valjati  se  po  prljuzi, 
kao  što  čini  medvjed. 

prljužiea,  /'.  dem.  od  prljuža.  Rj. 

prudelj.  m.  (u  Dubr.)  debeo  lepir  malijeb  krilft, 
Art  SrJimetterlingj  papilionis  genus.  Rj.  vidi  jugavae, 
lepir  2.  —  riječi  s  takim  nast.  kod  brzelj. 

I.  prnuli,  pfuem,  v.  pf  aufflattern,  evolo.  Rj.  ^na- 
čenje  i^korijeuu)  mahati,  Rkakati,  letjeti;  p^(h)nuti. 
Korijeni  2i>S.  prhnuti.  Kad  (i,  74.  v.  impf.  prbaii.  — 
Kad  to  (:uje  anjrjeo,  prekrsti  stapom,  a  lo  od  ovaca 
prnu  golubovi.  Npr.  H2.  Kad  se  vila  vide  na  nevolji, 
pmi*  jadna    nebu  pod  oblake.    Npj.    3,    217,    Pmu 

IG 


3.  frmmti 


—  »^  _ 


ptk«a]««ll 


jtđtm  datna  tica  topred  nale^  đrors.  5,  531.  riđi 
f  prhnati.  r.  pf.  i  primjer  an^e. 

2.  pHali.  prDBm.  rv<!ii  prJnuti.  Rj.  r.  p/*.  prt'JrnuU. 
r.  impf.  prijeti.  —  Tri  «rdi>va  ti  po«iruaiu  pnle  .  .  . 
a  n  Xrf:^'\  pmi  a  zHvmi.  Kj,  4^l»,  >'e  moie  »e  uJHdo 
kaiintit',  Aijehniit',  pmuf  i  muhu  abitit*.  DPobL  74 
(Icjifannti  dtjaUki.  mj.  kihnati.  ima  i  Htolli). 

phO*«  /.  (najri**  ^/.  prnje),  (J«-  Frtren,  ponfiinJu«, 
cf.  riu,  dfoojak.   CiTiit]   n   8rnemn   po  MUina  rića : 
*  Prnje  t  prnje  za  pnrtenje'.  Skioa  «  Kbe    luijdačko 
dgjelo  a  oboće  prnje  tiromnike.  Bj.  ridi  i  odrpioa.  i  ; 
«yii,  (mdje,  w^.  oprajati  «e.  —  po  Danićiću  od  korijena  \ 
od  koga  je  »  priad,   prnjod,   kqje  riđi.  itp.   Korijeni  i 
2li8.  t.  ;.  od  koga  ;e  prhnuti  c.  impf.   (truhUti,  tnih- 
nuli).  inp.  prnja  i  irulJR. 

prnjad,  f.  faule*  floU,  li^fnum  putre.  Rj.  vidi  prUd. 
truio  (prhlo)  drvo.  i>p.  prana.  —  Prana,  brestora 
prnjak  &to  se  no6j  svijetli.  Kj.  564a. 

praJadiTlt.  tanij.  n.  p.  panj,  fnul,  und  dnhcr  pho*- 
phnri^ch  IcHchtrnd,  trunruM  putrijt^  in  tenefrTiM  lucenš. 
Rj.  vd  o*9iore  prnjad.  ito  je  trulo  (prhla)  pa  «  no<5« 
nr^etli.  vidi  prlAflorit.  takva  adj.  kod  bartVrit. 

phiJaHjo,  n.  ri'd«  prnjicanje.  Rj. 

phiJAti  ji«,  prnjam  se,  t;.  r.  impf.  (u  Boci)  rufi 
projicAti  »e,  Rj,  prr^'a  m  n.  p.  konj,  masga.  vidi  i 
b»(*iikati  ae.  r.  /^/^  ff/oi.  zapnijati  ae. 

pfjljAr,  ud;.  <uo  upad.  krnj.)  terfeiiij  pann09U»,  ef. 
dronjnv.  ritav.  Kj.  na  kome  mu  prnje,  mdi  i  drapav, 
hrapav  2,  rapav  2,  traljavt  traljav. 

pFaJaTae,  pTojSvca.  m.  der  JMmpenkerl,  homo  pan- 
n/unu,  cf.  droiijo.  Kj,  pn^av  iot^ek.  vidi  i  ndrlijn, 
odrpflniftAr  ritinar,  ritn.  hyp.  prnjo. 

phijarifa,  f.  prnjara  tena.  —  dronjavica  ...;«•- 
njnviea.  ARj.  II.  7tHJb. 

pr^JAvor,  m.  dcM  Klofderdorf,  Weiler,  pagun  mo- 
naMterii.  Rj.  —  8vi  pu  naii  veći  namatdiri  do  nniiijeh 
vremena  7Jidrf.ttIi  po  jedno  »do,  koje  je  kao  na  nji- 
hovoj zemlji  nflaelieno  I  koje  ne  zove  prnjaror.  Kj. 
SiHib.  Periljac,  praljin  mii^  ipo  namastirima  i  po  pr- 
njnpijrinui  Fruikogori*kim).  Rj.  494b.  riječ  je  iutfju. 
%9p.  Onn.  110. 

pr^jAvorac,  pmjivorca,  m.  ein  KloHer-lJnterthan, 
homo  monaiderii,  Rj.  ćovjek  it  prnjavora.  —  Tro- 
noiki  pmjavorci  kalugjcrima  su  radili  najmanje  po 
jedan  put  u  nedjelii  dana.  Namastimki  je  dlaijeSina 
prnjarorcima  i  j»unio   7A  kojekake  Bitnice.  Rj.  .1051). 

prnJAverfdd,  f.  (eoll.)  dteJugend  a«.*  d/>m  prnjavor, 
jufientu/i  e  papo  monanierii.  Rj.  mladež  iz  prtijavora. 
jedno  od  prnjavorćadi  prnjavori^e. 

prnjivorf*e,  prujfivor^eLa,  n.  ein  Kind  ron  prnjavor, 
vcnm  e  p'ujo  monoftterii.  Kj.  dijete  Ui  momće  iz  pr- 
njavoru, roii  prnjavnri^ad. 

pmJAvorkn,  f.  ein  Weib  vom  prnjavor,  muUer  e 
pago  monuHierii.  Rj,  žena  te  prnjavora. 

prnJAvorski,  naj.  tvtm  prnjavor,  pagi  monujtterii. 
Rj,  iena  i:  prnjavora. 

p^njie,  m.  (n  Boci)  o.  p.  kad  ne  maz^  raardi  pa 
hncfk  noeama,  jactatio :  Udno  mu  prnjic  pod  rep 
(Kad  je  ko  nemiran.  PohI,  S28).  Uj.  iftp.  prnjicanje. 
—  rijeci  H  takim  naši.  kod  daždic. 

prnjkeaoji*,  n.  verh.  od  prnjicati  ae.  radnja  kojom 
u  prtijicti  n.  I).  maega.  —  Prnjanjei  n,  vidi  prnji- 
canje, Rj.  G02b. 

nrnjienti  se,  cnm  ae,  c.  r,  impf.  (n  Boci)  vidi  ba- 
catati  se.  Uj.  vidi  i  pmjati  se.  v.  pf.  slot.  Kaprnjicjui 
ac  —  Konj  koji  ima  vele  zo 
Prnjiea  ne  kuko  miirtka.  103. 


ac  —  Konj  koji  ima  vele  zobi  prnjica  se.  DPosl.  48. 


Kapi 
DPc 


JiriJkcaTi   adj.  (u  Koci)   nemiran,   u.  p.  konj,  un- 
n'f;,  jactalnmduH.  Rj.  koji  se  rado  prnjica. 
prnjo,  m.  hyp.  (Hi  pmiavac.  vidi  dronjo,  rito.  takva 
hifp.  kod  balo.  —  Kad  ćii  beže,  *to  prnjo  govori . . .  »l^lto 
ni  tnko  ogolio,  fiine?«   HNpj.  3,  324, 

t.  pro,    vidi   preo:    1  krenula   pro  Ix'jrjena  grada, 
m*  prijedlog  kt^i  je  nastao  od  preko,   ishacivU  k: 


preo,  po  iom  odbaeitH  i  e:  pro.  Korijeni  38&l  — 
Na  Gjunejev  dan  ...  U  Boci  se  sastanu  po  tri  dje- 
vojke . . .  ■  Idem  ua  vo<la,  da  vode  i  meue  i  tebe  i 
tu  Mo  gleda  pro  te^re^.  Rj.  151a.  Krvi  a'  kii6i  d:^- 
puni,  pro  iljem^na  u  obor,  u  obora  n  potok.  Here. 
353.  Kamen  moste,  ne  cibaj  se,  e  pto  tebe  vojaka 
ide.  263. 

3.  pr«,  prijedlog  koji  ee  aada  n  nas  Kamo  aastavlja 
ft  drugim  riječima:  provu<^,  prodati.  /¥odan  itd.; 
značenje  pružati  ili  iSi  krosa  Ho  ^od  jedne  strane 
do  druereV  ili  samo  i>h'  dalje^  minuti,  udttljavaii ;  isto 
zna^nje  pro:,  prosa  (prijedlog  s  akusatK  koje  riđi. 
Korijeni  2Sii. 

pr6a,  /*.  riđi  proja.  Rj.  riđi  i  proha,  proAo.  u  krt^je- 
pima  adje  «e  ghu  h  «  govoru  ne  Me, 

pr6»a,  f.  (U  voJT.)  die  Profte,  daa  Muiter,  ape- 
eimen.  Rj.  od  Lat.   proba,  vidi  ogled.   i»p.  probatL 

—  i)v%  se  proba  od  lwh'iti  ućini  akupStioi  sa  svim 
o<I  pametodoetojnoga  retla.  Uauica  2,  137.  Svaki  od 
rcliri  8iipaniika  pokazao  je  probe  svoje  ludc^i.  9, 
142.  Naoam  ae  pokazati  ogled  ili  probu  od  novoga 
pravopisa.  Slav.  Bibl.  I.  91.  To  je  sad  posljednja 
jtroba.  f?traž.  IHHfi,  145)»  (der  Versurh^  esperimentum). 

prabšeili«  pn^hacim,  r.  pf.  pro-baciti«  kao  baciti 
kroz—,  iAp.  2  pro.  r.  impf.  probacivati.  Zimi  bi  se 
grudale  gevojke,  probace  mi  po  grudu  snijega,  po 
tom  znadem,  da  je  do^a  zima.  Npj.  2,  377. 

probaeiTanJe,  n.  verb.  od  probacivati.  radnja 
kojom  tko  probacuje  $tO. 

probitetvati,  prob&cnjSm,  v.  impf.  pro-bacivati  Ho, 
bacati  tja  kroz  . . .  v.  pf.  probaciti.  —  Kroz  mazgale 
tiriće  jtrnbacuju,  po  tom  znadem,  da  je  lito  do^lo. 
HNpj.  3.  m\. 

probadalo,  n.  rt«  IVerkseurj  zum  Durchstechen^ 
in^rumentam  tran-t/igendo :  Kada  vidi  ženski  ćnuak: 
kakvo  je  ovo  probaflalo?  Rj.  orugje   sa  probadanje. 

—  rijeci  s  takim  nast.  kod  bn^kaJo. 
prob&danje,  n.   d<i.«  Durch^Hechen,   iran»fixio.  Rj. 

rcrh.  od  t^robadati.  radnja  kojom  tko  probada  ito. 

prohA(la(i.  pnMtridrim,  r.  impf.  durchittechen.  trans- 
figo.  Rj.  pro-badaii.  r.  impf.  prosti  l»oati.  n.  pf,  pro- 
bosti. 

prObadl.  f.  pl.  (u  ^^rbiji)  ridi  proUsti:  eiegle  me 
probadi.  Kj,  kad  koga  u  tijelu  probatla;  das  Seiten' 
Httchen,  jfdturitis.  rult  t  protiaci,  provor,  sandiije, 
ti.nnja. 

prdbajall.  jem,  r.  pf.  ein  venig  hexetiy  invanta- 
menti-f  utor  modice,  ejrjierior  ineantamentis.  Rj.  pro- 
bnjati,  malo,  kao  probati  bajanje,  v,  impf.  bajali.  — 
Cire,  mire,  uko  tebe  devet  bra^e  bilo!  (Kau  «e  ko 
potuži  du  mu  je  gje  i/i^ao  čir.  rekiie  mu  ue  u  ^i 
da  Inko  probaje  oko  njega).  Posl.  348. 

pr4^balf,  probam,  v.  pf,  (u  vojvod.)  vidi  ogledati. 
Rj.  probate^  probcn.  glagol  je  i  impf.:  provati.  v. 
impf.  vidi  probali.  Rj.  t>(Kib.  xyn,  vidi  kod  opl^dati 
i  Ogledati.  —  Kolje  je  vjerovati  nego  probati  (kakvo 
tlo  rt.  p.  bolest).  Pofll.  22. 

pr&bnvan.  pr^Miavna,  adj,  concoctu  fncili*.  Htulli. 
sto  se  (lako)  može  probaviti,  skuhati  u  želucu,  t}cr- 
dituiicJi, 

pr6bavili,  vim,  r.  pf.  Ri.  pro-baviti.  —  1)  u.  p. 
dan,  zubringen,  trantago.  Rj.  oaveei  se  provesti,  vidi 
provesti  3.  v.  ivipf.  prosti  baviti  ae.  —  2)  (u  Dubr.) 
branu,  U  j.  skuhati  u  želucu,  ili  podnijeti,  verdauen^ 
eonco<iuo.  Kj.  r.  impf.  probavljati, 

prdbnvlJanjtN  n.  verb.  od  probavljati,  koje  vidi. 

prAbavlJuti,  vljftm,  r.  itnpf.  vid%  zbavljati.  sku- 
harati  h  želucu,  podnositi,  v.  pf.  probaviti  2.  — 
PaHivno:  u  želucu,  probavljati  se.  Oaničič,  AKj.  2I2b. 

prob^Rjeditl,  dim,  v.  pf.  Rj.  pro-besjediti.  vidi 
progovoriti,  prosloviti,  prozboriti,  v.  impf.  isp,  progo- 
varati, r.  impf.  prosti  besjediti.  —  1)  beginnen  :u 
ftprechcn,  proloquor.  Rj.  kao  početi  be^editi,  —  Majka 
plaće,   ne  moi*   da  govori,  jedva  plaćuć*  ovo  probe- 


^robljai^e 


343 


ffoeHptJplf 


*edi:  »Rodila  a&m  .  . .  Npj.  1,  134.  —  2)  ein  wenig 
itpr9ch99%,  puHlidum  loquor.  Rj.  mulo.  —  .Samo  o 
pi$iMmma  muram  niaJo  h  krutko  probesjedift.  Spisi 

1.  a 

probijuojo.  n.  (liis  Vnrfhsthlaficn,  penriratio.  Rj. 
verh.  0(1  probijati,  radnja  kojom  tko  probiju  što. 

probijiiti,  prnbtjura,  r.  tmpf,  durchachlagen,  pcr- 
tundo.  Ki.  pro-bijuii.  v.  pf.  1  probiti.  —  Sirotinjsku 
miztt  jemljesi  prohija.  PohI.  SHTi.  Dobro  jra  je  Turčin 
pojTodio  ...  te  njegovo  meso  ne  probiju,  ema  gn  je 
ljuto  /.aboljelo.  Npj.  4,  404. 

probiJMJeti,  probijMTm,  v.  pf.  pro-bijeljeti«  huo 
mido  poh^eljeti.  t\  impf.  proHi  bijeljeti.  —  Kakva 
je  lo  oprha  na  toj  kozi?  kaže  «e  kad  hoC'c  koza  da 
fle  o<ruba   pa   po   gubid   j^djeftto  prohijeli.  Rj.  -KiBa. 

prAbiliJeskii.  /*.:    «Vidi  je,    udala  bi  ne  za  onopi 

fnjiloKiilta  i  prohilijusku!*  Ftohilijeska  zove  »e  Č«- 
Jiide,  kojf  je  be>»po»leno,  pa  probija  »e  kroz  lijeske 
Um.v^'i  lje6nika  ili  onako  ua  prazno.  Prohilijefika  je 
pfOtovo  Sto  i  akitnica  i  probisvijet.  Mojo  Medi<^.  kako 
je  fijei  f.,  jnmtično  znači  i  nkitaćnicu.  »j/n.  kod  skit- 
nica. —  probi-lijeska.  za  obličje  isp.  izdcrilijcskn 
(ali  m.  I  mttskoga  roda). 

prfiblr,  m.  vidi  izbor:  Sada  ima  &x&ia  na  prohira, 
Bve  po  izbor  od  dobrijeh  ku<3a.  Kj.  pro-bir.  iap.  pro- 
brati, probirati.  ua  probira,  mj.  na  probir:  .V.  padei 
mj.  4.  kao  što  se  u  pjesmama  nalazi  osobito  od  riječi 
viuskoffa  roda  ponajviše  samo  za  to  da  bi  slogovi 
izusti  na  broj.  isp.  8iut.  131  i  504. 

problriip,  probirAća,  m.  der  Wahler,  Atisklauber, 
difficiUs  dclcctus:  Prohiroi  napje  otirač  {Posl.  2<j3) 
(kad  Bc  koji  ?,cni).  Rj.  koji  probira.  i^idi  izbira^. 

probiraiije,  n.  das  Wd)denj  AnskUtuben,  delectio. 
Rj.  rerh.  od  proI)irati.  radnju  kojoiri  tko  probira  što. 

prubirali,  prOlnriiui,  v.  impf.  iruhlenf  deligo,  mnto 
sentcntiom  de  re  hcta,  Rj.  pro-birati.  vidi  prol)irivati. 
V.  impf.  proHti  birati,  v.  pf.  probrati.  —  Žedan  konj 
rode  ru  probira.  PobI.  79.  Nije  gadljiv.  (Ne  probira 
mnogo).  213.  >  Izbor'  konja^  ko^a  tebi  drago«.  Pa 
odoSe  konje  probirati.  Npj.  4,  3<)2. 

probirivuti.  probirujćm,  v.  impf.  n  pjeaini  mjesto 
probirati:  Po  ljepoti  Hvate  prohiruje.  Rj. 

prdbittVijet,  m.  Probilnenka  je  gotovo  jito  i  ekitoiea 
i  prohincijet.  Mojo  Medic.  probi-avijot,  koji  se  probija 
kroz  svijet^  pobija  se,  potiu'a  se  po  svijetli.  »yn.  kod 
skitnica.  —  tako  sloz.  riječi  kod  kažiput. 

prdbitflfan,  jtrM>itaćna,  adj.  vortheilhaft,  proficuus: 
Probitiičvn  mu  (bilo)  kao  jarcu  jtifka  (Pofll.  2B3).  Rj. 
ito  kome  probira^  Sto  mu  probude,  od  čega  m«  je 
probitak.  iAp.  blagoaloven,  banuovit,  koriHtan,  na- 
predan. —  Biiezi  su  nramni.  al*  su  probitačni.  l'o«l. 
12.  Ima  narod,  (koji)  ue  izvrSuje  zakona  carevijeb, 
pa  nije  probitačno  caru  da  ih  ostavi.  Jest.  3,  8.  Oboje 
ovo  bijaše  dobro  za  Austriju...  to  je  bilo  vrlo  pro- 
hitarno  za  A%istriju.  DM.  121.  8ian  su  ueovori  bili 
po  njega  (po  Dubrovnik)  probitačniji  oa  poznijih. 
Ž12.  adv.  MiloS  o(?istiv§i  i  l'aćak  tako  »redno  i  pro- 
iiačno,  požalje  avo^  brata  k  Uzicu.  MiloS  105.  — 
robitačan  (osn.  a  rijefi  probitak).  Oan.  190. 

prdbftndiosti  prftbitaiJuoeti,  /.  die  NutsUckkeit, 
utilitas.  Rj.  osobina  onoga  sto  je  probitačno,  isp. 
probitak. 

prnbitnk,  probitka,  m.  pro-bitak.  isp.  probiti  (pro- 
badero).  ktto:  korint,  haftna,  fajda,  vajda.  —  Izmegju 
crVve  i  denara,  velike  slave  i  probitka  crkve,  države 
i  ćaMi  briAdanskc.  Glaa.  21,  281.  ea  nast.  i  akc,  isp. 
dobitak. 

1.  prdbiti,  prT^bijem,  r.pf.  durchschlagen,  pertundo, 
penetro.  Rj.  pro-biti.  vidi  propasti  3.  r.  impf,  probi- 
jati. —  Kad  jo  (Marko  Kraljevid)  prvi  put  vidio  pušku 
I  po&av&i  da  je  ogleda  probio  ie  nje  sam  sehi  dlan. 
Rj.  346«.  Vzme  kauien  i  njim  probije  led.  Npr.  i)2. 
Probio  mi  je  tjlavu.  (DoHiidio  mi  je  moledi  bc  za  ftto 
ili  onako  govoreći  o  ćemu).  Poal.  2(i3.  Stnr  je,  a  jo6 


iwt*  nijesu  gubi  probili,  DPoel.  114.  Probivši  nepri- 
jateljsku Uniju.  Žitije  30.  Dojke  ti  uapupiSe,  i  dlake 
t^  probise.  .Iczek.  16,  7  {isp.  izbiti  W\.  sa  ae,  refleks.: 
Stefan  pokazao  juuai^ka  ^udoaa  probivii  se  na  Srbima 
kros  Tatare.  DM.  1(K>. 

2.  prdbiti,  p^^blldem,  v.  pf,  (u  primorin)  gedeihetif 
prosum  icf.  probivati):  Pnpij  jeunu  i  drupu,  da  ti 
obje  probudit.  Rj.  pro-biti.  kao:  biti  probitačno,  ko- 
ristovati,  biti  korisno,  v.  impf.  probivati.  isp,  biti 
(budem),  bivati.  —  Domadi  objed  najbolje  probude. 
DPosl.  in. 

probirai^e,  n.  das  Gedeihen,  to  prodesse.  Rj.  verb. 
od  jindnvati.  stanje  koje  biva,  kad  kome  sto  prohiva. 

prohiviiti,  problvam,  v.  impf.  prijati,  g^dtiihen, 
prosum:  DoHta  piva,  a  viAe  jestiva,  no  Mijatu  ništa 
ne  probivft.  Rj.  pro-bivati,  kao:  bivati  urobitjif'no, 
korisno,  v.  pf.  probiti  (probuđeno).  i>ji.  oivali,  biti 
(budem). 

probJi^itvaU,  probj^žujem,  v.  impf.  (u  pjesmi)  vorbei- 
iaufen,  praeterrurro:  ProbjeSuju  na  alaje  Tiirni.  Rj, 
imvbježivali.  v.  impf.  prosti  bježati,  v.  pf.  Mp.  pro- 
juriti Ž,  protrčati. 

prdbojae,  pr&boka,  m.  vidi  zumba.  Rj.  isp.  i  boda 
1.  pro-bojac,  osn.  hoja  je  u  probiti  (probijem).  oragje 
kojim  se  probija  Ho,  ti.  p.  rupice  na  kosi. 

probdijcti,  prob<Mlra,  v.  pf.  pro-boljoti.  isp.  prel>o- 
Ijeti.  —  Pa  je  viia  Bopi  zamolila,  i  Jovanu  o^i  aatvo- 
rila.  Kad  ne  .Tovan  o^i  dofatio  .  .  .  >Blapcf)  mene,  mio 
pobratime!  Rog  zna  su  ti  oči  proboljele?*  Npj.  2,  3G. 

probAiiti«  p^ob^detn,  v.  pf.  durclistechen,  transfigo. 
Rj.  pro-bu3ti.  t'.  impf.  probadati.  —  Igla  de  probosti 
prije  mladu  koču  nego  staru.  Posl.  ^6, 

prAbrali,  pn^berem,  t'.  pf.  icdhlen,  ausklauben, 
dctigo,  seligo.  Rj.  pro-brati.  v.  impf.  probirati. 

prdbr4*.iiuti  SO,  cnS  ae,  v.  r.  pf.  n.  p.  mlijeko,  eu- 
.■»ani  mengeJien  (von  dar  Milch),  cotigulor.  Ri.  pro- 
brcnuti  ae.  isp.  progrušati  se,  usiriti  »e.  prosti  v.  pf. 
isp.  brcnuti  (malo  samo  dohvatiti). 

prAbrijati,  jem,  v.  pf,  einen  Flecken  abscherent 
attondeo.  Rj.  pro-brijati.  v.  impf.  prosti  brijati. 

probuditi,  pr^budlra,  v.  pf.  Rj.  pro-buditi.  r.  impf. 
probugjivati.  —  1)  aaftoeckcn,  excito.  Rj.  —  Ujutro 
u  prosvitauje  uAtanu  aluge  i  olidti  te  probude  gje- 
pojku.  Npr.  131.  —  2)ša  se,  refleks.  trvscicJien,  eicitor^ 
eipergiscor*  Rj.  i^p.  prenuti  ae.  —  Kad  se  ujiilro 
carev  sin  probudi,  obraduje  se.  Npr.  111,  Kail  se  bila 
is  sna  probudila,  ona  ide  mlada  na  6irdake.  Npj.  4, 
17H.  Kad  se  J osi f  probudi  od  sna,  ut'ini  kao  6to  mu 
je  zapovjedio  angjeo.  Mat.  I,  24.  Kad  se  Nojc  pro- 
budi od  vina,  dozna  dta  mu  je  uOinio  mlagji  sin.  MoJ9. 
1.  0,  24, 

probuiclivatijn,  n.  x>erb.  od  probugjivati.  radnja 
kojom  tko  prohugjujc  što. 

probusjivati,  probIifyujem,  r.  impf.  pro-bugjivali, 
V.  impf.  prosti  buditi,  r.  pf.  probuditi.  —  i*  prene- 
senom smislu:  Tko  se  zahvaljuje,  nenaiyidoa(t)  pro- 
bugjuje.  DPosl.  133. 

probarAzIti,  probhrazTm,  v.  pf.  den  Sauch  durcfi- 
stechen,  confodio.  Rj.  pro-buraziti,  probosti  burag, 
trbuh,  drukčije  .te  ne  nalaii  ovaj  glagol. 

probttSItl,  prftbOSTm,  v.  pf.  durcfUticfiern,  perforo. 
Rj.  pro-bu6iti.  vidi  proSupIjiti.  v.  impf.  prosti  buSiti. 
—  BuŠak.  Ijehiik  probusent  kad  ga  crv  i^ede.  Rj. 
6(Jb.  Kledka.  raćvftslo  i  probuđeno  drvo.  Rj.  274a. 
Navrtjeti  bure,  probmiti  ga  gdje  de  se  udariti  dep. 
Rj.  381b.  Neka  mu  (robu)  gospodar  probudi  uho  Silom, 
pa  neka  mu  robuje  do  vijeka.  Mojs.  II.  21,  (>.  sa  se, 
pass.:  Tikva  vodfcna,  poSto  se  osuhi,  probuši  ««  odozgo, 
pa  se  onda  u  njoj  nosi  voda.  Rj.  739tt. 

proe&jptjetl,  procftptim,  v.  pf.  vidi  procavtjeti:  Nije 
ljepši  cvtjet  procaptio.  Nit' je  ljepša  ruža  procapdela. 
Rj.  pro-capljeti.  vidi  i  procvasti,  procvatiti,  procvje- 
tati) prodelall.  v.  impf.  prosti  captjeti. 


propiiTtJoil 


-  244  - 


proriili 


jeti,  prockvlim,  v.  pf.:  Knno  ti  fli  procav- 
ćelu.  Rj.  pro-oAvljpti.  vidi  procnprjeli,  i  s^n.  ondje. 
r.  impf.  eavtjpti.  —  Kr<^ajfovo  ruiom  pracavtilo  pola 
plavom  a,  polu  irrtmom.  Npj.  4,  170. 

•roe^pnk.  proc^pka,  m.  (u  SnJ4;mii)  tniva  [tUvctnoga 
cvijeta  (imlik  ua  zuinbul),  {znetfdatUrige  MeerzwichcL 
Uj.^)  »cyUn  bifoUti  Linn.  Rj.  pro-c^pak,  u  istoč.  <jo- 
i^ru;  po  jušnom  prodj^pak.  osn.  u  procijep. 

I^roees,  m.  vidi  proćcn.  pidi  i  parha,  parnioAf  pravda 
3,  raanra,  teraiu-ija,  teranka;  der  Proćcs.%  procesnua. 
—  Rolji  je  i  mrAav  niir  ntipo  deheo  proces,  (.  .  .  po 
BV0J81VU  f?ri>Hkog  jraika  valjalo  bi  kazati  proces  mjesto 
proccSt  kao  Sto  prosti  Srbi  i  govore).  I^ohL  27.  Kako 
vani  »e  dopada  nioj  proces  aa  (r,  —  c  — ?  Strai,  1886, 
U)I4.  Oii  je  sad  tuži  i  cera  s  njom  proce.<i.  18H7,  14. 

prneij4''at(i,  [»nVijedlm,  v.  pf.  darchAcihen^  percolo, 
Rj.  pro-cijf^diti.  r.  impf.  prorjepjivati.  —  s«  se,  pass.: 
OfitAO  kao  bnihonjjik  na  cjedilu,  (i^idjekoja  se  ovca 
i  kosa  pobrabon^A  u  mii/.lici  kad  na  muzu,  pa  kad 
se  vtlijcko  procijedi  t  bmbonjd  oat4inu  oa  cjedilu). 
Po»l.  242. 

pro4*iJ6iiiti,  prricijeium,  v.  pf,  absdttitsen^  sdttiteen, 
aestimo.  Rj.  pro-cijenili.  isp.  ocijeniti,  v.  impf.  pro- 
cjenjivati. —  (Žena)  koja  /na  procijcmU  sensif.  ha- 
ljine. Kov.  51.  Kad  dogjc  nevolja.  ^Zeta)  joS  bolje 
pozna  i  procijeni  hhujo  ^ravonlavne  vjere  i  narodne 
aaruot>Lalno9ti.  DM.  101.  U  reccnaiji  jednoj  procijeni 
jedno  djelo.  Rad  5,  U>ž  (vidi  prosuditi),  sa  se,  pans.: 
Popovi  da  uzimaju  bira  od  seljaka  po  12  oka  žita 
(ili  da  se  proccni  u  novce).  Miloš  195. 

prfteijept  m.  (loc.  procijep«)  der  Klohen,  lignum 
ex  piirte  t'^tum,  forcejts  ligneus:  PiMi  kao  inija  u 
procijepu  |P<»fil.  248).  cf.  pracijcp.  Rj.  pro-<'ijep,  drugoj 
je  poli  ofin.  u  cijepati,  drvo  malo  nfici^jepljeno.  vidi 
i  ifcrip,  Škripac.  —  U  ocM  Zvanja  dne  nagule  tobani 
lile  i  metnu  u  procjepove^  te  nat'ine  kao  velike  kite, 
pa  zapale  ono  procjepore  i  obnesu  oko  torova.  Uj. 
21fib.  Mengele,  kao  procijep  u  kom  ćurčije  igle  oštro. 
Rj.  '^t^^h. 

proelJiVpuk,  ptocijfepka,  m.  pO  jul.  govoru;  u  istoč. 
procepak,  koje  vidi. 

proijo^ivftnjp,  n.  Aw  Durchseihen^  pereoUUio. 
Rj.  verh.  od  procjenjivati,  radnja  kf^om  tko  procje- 
njuje Uo. 

procjepcIivnH,  procj&gjujSin,  v.  impf,  durchmhen. 
percolo.  \i^.  pro-cjegiivati  n,  p.  mlijeko,  v,  impf.  prosti 
cijedili.  V.  pf.  procijediti. 

prOvjf^nn, /'.  tiestimutio.  (iimdn\\<-:  ii  napravak  bez 
proqjenc  neprijatelje  pozivaju.  Slulli.  djelo  kojim  se 
ito  procijeni. 

/ro<^j  riij  i  vit  nje,  n.  das  Schfiteen,  aesiimntio.  Rj.  verh. 
procjenjivati,  radnja   kojom   Iko  procjenjuje   sto. 

proejeDJfvati.  procjtnjujem,  r,  impf.  ahschtitsen, 
schiiUcn,  aestimo.  Rj.  pro-cjenjivati.  isp.  oojenjivatj, 
proeupjivati.  r.  impf.  prosU  cijeniti,  i'.  j:>/'.  procijenili. 

proeinlljon,  procmillm,  r.  pf.  pro-cmdjeti.  vidi 
procviljeti,  propi^tati  1.  i;,  ittipf.  prosti  cmiljeti.  — 
Procitti\je6e  age  i  begovi  od  9ve  Bosne  i  Hercegovine 
UK  koljeno  pa5i  Omer-pa.5i.  Npj.  5,  173. 

profdrKi,  rim,  r.  pf.  vidi  prote<^i:  kazan  procurio. 
Rj.  procuriti.  v.  impf.  prosti  curiti. 

proeviisU.  proi*v4llilt  procvMim,  vidi  procvjetati. 
Rj.  pro-cvanti  (sudas.  vrijeme  procviilem),  pro-cvaliti, 
(prot^vatjeti,  procviMim).  ridii  procjipljeti,  isyn.  ondje. 
V,  impf.  cvasti  (cvatem),  cvntjeti  (ovalim).  —  Nije 
IjepM  cvijet  procvatiOy  Ho  je  danaa  na  ovu  godinu. 
8,  472.  Preda  mnom  cokot  napupi  i  procvate.  Mojt=t. 
I,  4<),  10.  Kvo  dana,  evo  dojge,  jutro  nasta,  procvate 
prut,  ponoaitoflt  napupi.  Jezek.  7.  IO. 

procvilJeH,  procvitim,  r.  pf.  cinen  Klageton  von 
sich  gehenj  strtdo^  cjulo.  Rj.  pro-cviljeti.  vidi  pro- 
cjniljeti^  prupihUiti  1.  v.  impf.  proifii  cviljcli.  —  Kad 
vJKJc^e  robinje  ostale,  sve  is  jednog  ffrla  proccilješe, 
i  do  Boga  teiko  protuiiie.  Npj.  4,  iOS.  Prepade  ae 


Bogi(^evi<5  Anto,  pa  procvilje  is  grla  hijetOt  cvili  Anto 
kako  ljuta  ?uja.  4,  245. 

procvjetati,  tam,  r.  pf.  erhluhen,  efflorcsco.  Rj. 
pro-cvjetftti.  vidi  procaptjeti,  i  stfn.  ondje,  r,  impf. 
profiti  cvjetati.  —  Prowjctalu  lijepa  ružica.  Npj.  5, 
2*J4.  Vejteli(?e  ee  pustoš  i  procvjetati  kao  ruža.  Fro- 
crjeiare  obilno,  i  ve8eli<5e  se.  la.  35,  1. 

pr6eui*ka(i,  (^kain,  v.  pf.  durcJistobern,  perfodia. 
Rj-  pro-(^aćkati.  vidi  \txc\^\iiki\.v.impf.proMi  (^arkati. 

profiistltl  so,  pr6ća.«iltm  ae,  t».  r.pf.  pro-^-astiti  ae, 
kao  časteći  se  provesti,  v.  impf.  profiti  t>aatiti  fle.  — 
PoMo  Sli  se  nekoliko  dana  proi'astili,  digne  se  ovaj 
brat  da  ide  km^i  flvojoj.  Npr.  72. 

profikUti,  tim,  r.  pf  durchlescn,  perlego.  Rj.  pro- 
patiti, vidi  pročitati,  prostiti,  proućili  1.  »'.  impf .  prosti 
čfttiti.  —  Pa  je  tanku  knjigu  proaUio.  Rj.  834a.  sa 
ae,  pass. :  Te  im  .«  pročati  ferman.  MiloS  146. 

pr6fdlje ,  H.  vidi  začelje :  U  pročelje  Kova«Mna 
Kamo.  Rj.  pro-Ćelje,  drugoj  je  poli  osn.  u  felo.  vidi 
i  ćelo  2,  gornje  čelo.  mjesto  navrh  stoUi  gdje  obično 
starješina  sjedi  kad  se  ruča  ili  rei^era.  suprotno  dunje 
čelo,  zaajeda  2. 

pročešljali,  pr<VeMjam,  t>.  pf.  koga,  (fig.)  einen 
durdiktimmcn,  pcctino.  Rj.  pro-ĆeSIjati.  ^«  pr<;n«cc>«)wi 
smisln).  v.  impf.  prosti  čeAljati. 

prOei,  adj.  ander,  alief,  cf.  drugi:  Ni  u  zdravlje 
cara  ni  čeaara,  ni  u  kakva  proča  gospodara  (Npj.  1, 
106).  Rj.  —  Ovu  riječ,  proH,  ja  nigdje  viSe  u  narodu 
nijesam  čuo.  Npj.  3,  212.  Vuk.  Proći,  drugi,  oatali. 
Npj.'  3,  Sy8.  Htulli  ima  is  brevijara  glagoljaškoga: 
pročeži  vidi  oHtali. 

pr6člstl(i,  «tm»,  V.  pf.  ein  uenig  sduhem,  perpurgo. 
Rj.  pro-čifttiti  (malo),  v.  impf.  pročiščavali.  —  Vjetar 
vnič  a  visokih  mjcKia  u  pni«linjt  dnva  ka  kčeri  na 
rodu  mojega,   ne   da  provije   nj  pročisti.  Jer.  4,  U. 

pručlsćAvunJc.  «.  verh.  od  pro<!iSčavati.  radnja 
htjom  tko  pročiŠćat^a  sto. 

proči^ć&vuti,  pročifi6'iviim,  v.  impf.  pro-čiSiT^avaii, 
kao  pomalo  či.ititi.  v.  pf  pročistiti.  —  Dokle  god 
živi  jezik,  dokle  ga  proćuicavamo,  dotle  živi  narod. 
Spisi   1,  04. 

pručitanj«>,  v.  Perh.  od  pročitati,  djdo  k^jim  se 
sto  pročita.  —  Da  je  dao  vama  na  proćitaHtje.  StraŽ. 
188b,  1613  (pročitanije,  stariji  nast.  mjesto  sadašnjega 
pročitanje.  isp.  bogojavljenije). 

pročitati,  tam,  vidi  pročjititi.  Rj.  v.  pf.  pro-čitati. 
vidi  i  prostiti,  proučiti  1.  t>.  iftipf  pročitavati.  — 
Starac  metne  m»i  (caru)  kartu  na  koljeno.  ( 'ar  uzme 
i  pročitavši  je  reče:  »l>obro,  starce  moj.  Npr.  254. 
Pročitajte  ovo  pivno  do  kraja.  Slraž.  1886,  1449.  sa 
ae,  p*ifts.:  Ovde  se  pročitaju  ugovori.  MiloS  UM). 

proeltlivaiijo,  n.  r-crb.  od  pročitavati,  radnja  kojom 
tko  pročitava  sto. 

pročitavati*  pročlirivruntr.irH;;/".  pro-čitavati ;  durch- 
lesen,  perlcgo.  v.  impf.  prosti  čitati,  r.  pf.  pročitati. 

—  sa  se,  pass.:  Psaltir,  u  kojem  ima  sto  i  pedeHet 
paalama,  te  m  za  nedjelju  dana  pročitava  {to  jedan 
put  sav.  DP.  47. 

prdčka,  /*.  >Sad  (ti)  je  pročka,  a  drugi  će  put  biti 
kvočka«  (8ad  ti  Re  oprašta  pogncAka,  a  dnii;i  put 
ako  pogrijeMfi,  plaiičed  dobro.  Poal.  274),  diesmal 
mag  es  dir  hingehen  (proči),  hac  viče  fero,  in  po- 
steram  non  sic  abibis.  Rj.  po  ovom  što  ima  (proči) 
[iročka  je  postala  od  proći,  tako  iDaničić.  Korijeni  28i;. 

prdčkatl,  čkam,  mdi  pročačkati.  Rj.  v.pf.  pru-čkati. 
r.  impf.  čkati. 

pročilpnti,  pum,  r.  pf,  ein  venig  raufcn,  vellico.  Rj. 
pn>čnpati  (malo).  t>.  impf.  prostt  čupati.  —  Ugrijaču 
jn  tebe  uM.  (Izbicu  te,  proČMpaća  te  sa  uii).  PohK  326. 
Zatekli  Vlajka  .  .  .  Hvetozar  ga  prolupao  sa  perčin. 
Nov.  Srb.  1817,  501. 

prdnuli,  prt^čujćm,  v.  pf.  Rj.  pro-čuU.  v.  impf.  čuti. 

—  i)  hOreUf  erfahren,  inaudio.  Rj.  —  U  tom  Miloft 
pruči4je,  sta  se  radi,  pa  poSIje  svoje  Ijade.  MUoS  186. 


pro^cr 


—  346  — 


prodiiU 


—  2)  sa  se,  »om.  pr5^ujS  se,  laut  irerden^  inaudior. 
Rj.  riđi  procukftti  ne,  pu<?i  7  (pukne  jrl»«).  —  Malo 
po  niftlo  pročuje  se  to  do  cara,  Npr.  Ho.  Za  onu  se 
sirotu  dcvojku  \yo»\e  pročuje  do  cura,  te  onr  poAIje 
po  nju.  141.  Kad  se  to  pročuje,  on  pobegne  od  ku<£e. 
Danica  4,  8. 

pro^«r  .  .  .  riđi  protjcr  ...  Rj. 

pri»^4*rda(i,  dam,  r.  pf.  pro-(^erdaii ;  včrthun^  pcs- 
s^tmdo,  kao  proH  tjUujol  ne  đolozi.  isp.  iVrdati.  — 
Pfi  on  propiv^i  80  sve  (bla|^a|  poj)io  i  pročerdao.  Da- 
nica 5,  IMt,  15(^1  prtirtK^kati,  i  syn.  ondje. 

proćrr^tntl,  pro<5^^elam,  t.pf.ein  icenitj  schivnteen, 
tjttrrin'  parum.  Rj.  pro-(^eretftti  fmtdo).  v.  itnpf.  Ćere- 
tali  (hlebali). 

pro^*es,  m.  vidi  proces,  i  ondje  syn.  —  Po  BvoJBtvu 
(Srpskog  jezika  valjalo  bi  kazati  prof^ea  mjesto  proceft, 
kao  žto  prosti  Hrbi  i  govore,  Poal.  27. 

p^ftf(^tlto,  profJ^etnlH,  adj.  pnriic,  priiet.  ad,  ud 
jiroi'etiili :  Skube  Pero  proćetalu  bradu.  Rj. 

pro4*dfnti,  tTrni,  vidi  procvjetati:  Nije  ljepši  evijel 
pročctdo.  Rj.  V.  pf.  pro-(5etao.  vidi  i  procaptjeti,  i 
fttfH.  ondje,  r,  impf.  (*etali. 

pr64'*l,  itrogjem.  r.  pf.  Rj.  pro-iti,  pro-jti^  l^o-tji, 
proi*'!.  rio«  proic^i.  r.  impf.  prohoditi,  prolaziti.  — 
/<  1)  durch-,  vorhcifji'hen,  co  ptr — ,  praet&reo.  Rj.  vidi 
minuti  1,  prouinuti,  piiuali.  Kuiiiiuuti,  uiuiinili  "1;  isp. 
i  prinuat.n,  promaknuti,  prom(*i.  —  a)  ijciesno:  Trlja 
proaje  četvorono&ke  iztnetiju  njihovijeh  noin*.  lij.  14b. 
KAn  progje  ie  suhe^  ouda  ga  sestra  odvede.  Npr.  0. 
Pro^joh  hroz  jedno  ado.  S'J.  Koje  pored  nje  pro(i}c, 
da  Hvako  na  nju  pijun«.  230.  Ispred  njihove  kure 
protjje  carov  Hiii.  S^i'l.  tiovorei^i  mu,  da  čc  car  tuda 
pro*H.  252.  Oni  ftelajnc^i  praiiju  pokraj  njrtfu.  Sfi.'I. 
l*roHuo  i  kros  sito  i  kros  rešeto.  (Trpljiu  ju  i  ogii-ibiu 


evaita).  Pos!.  264.  Hitna   nma   py   livadi,   nitko   rosu 

pj.  1,  154.   No   bijaAe  jedan   nturi 

dervi5,    bijela   mu  prošla  pojas   brada.   Npj.  2,  273. 


pTot^   uo  može.   Npj.  1,  154. 


Nemoj  proći  sluge  svojepa.  Mojs.  1.  18,  3.  Kad  vi«Ji§ 
vola  ili  ovcn  brata  svojega  gdje  luta,  nemoj  proći 
mimo  njiftj  nego  ib  odvedi  bratu  svojemu.  V.  22,  I. 
na  «c,  /»«.'.*.«. :  Kad  hi  se  moglo  preko  Boano  i  Herce- 
govine proči  k  vama.  (ilaa.  63,  153.  —  b)  nmno: 
Pokazuje  <^. — c—  da  on  jo5l  nije  miHlet**!  prošao  kroz 
atn  Gramatiku.  Nov.  Srb.  1818,  3*)il.  Mezik  Nje- 
mački) u  kome  su  sve  riječi  prošle  preko  nadu  Bog 
zna  koliko  pula.  Pis.  64.  sa  f>e,  pass,:  Kad  hi  se 
prošli  si'4  naši  glagoli^  mo>.e  biti  da  bi  se  gdje  ua^lo 
Mo  i  drukčije.  Slav.  Bibl.  2,  235.  —  2)  vergchen, 
vorheisein,  praetcreo:  progje  ljeto,  zima,  godina;  pro<^i 
6j  bol;  propjo  me  glava;  prošlo  je  mene  gospodstvo; 
progje  mi  godina  u  zalud.  Rj.  riđi  minuti  2^  uniiuuti 
1,  iia«ati.  znljcri  2.  —  Piošla  jti  je  rar  (.rciV*  »c  za 
ienu  koja  je  n  godinama  već  prevalila).  Rj.  53a. 
Va.Aieu  pritimkuju  ugrijanijeni  lu<:em  i  kažu  da  od 
toga  progje.  Rj.  5t>a.  Pojielom  od  ovoga  ognja  valja 
poeuti  one  kraste,  i  proći  će.  Rj.  158a.  Kad  koga 
zalKiii  grlo  ...  pa  će  gu  ontbi  proći  grlo.  Rj.  428b. 
Ponle  toga  progje  nthdiko  daim.  Npr.  44.  »Svoje 
družine  nikako  no  mogu  ua.sititi<  ...  i  onaj  relikt 
kazan  sjetom  za  tili  <^a.s  progje.  li.  Tako  mi  smrtne 
«rc,  koja  me  t^eka  i  koja  me  ne  viote  proći.  Poal. 
;M)6.  ^io  pjan  izjede  i  dijete  podere,  ono  progje  za- 
ludu. 35l».  Mene  progje  moje  četoranje.  Npj.  3,  116. 
Ali  su  ori  ohičuji  ondje  već  prosit.  Kov.  43.  Sam 
jo  paia  Ćiuio  ka^to  laka  nasilija,  kad  je  mislio,  da 
mu  moče  proći.  Miloft  UO.  Nije  moguće  da  riječ 
Hožija  progje.  Rim.  J),  6.  ŽnloKt  gu  progje.  Prip,  bibl. 
73.  —  ;i)  ahgeficu  (von  der  Waare),  divcndi.  Kj.  n.  p. 
rohn  hrzo  prošla,  i.j.  hrzo  se  rasprodala.  —  Ja  sam 
odnio  30  rjećnika  u  Peterburg,  a  da  sam  ib  odnio 
300.  prosU  hi  kao  alva.  JStraž.  1886,  1767.  —  4)  n.  p. 
kIo  ćft-  proći,  ein  schlechtcs  Ende  nehmen,  foede  fhtire: 
ProAao  kao  Janko  na  Kosovu  (. .  .  b^ibinjanin  Janko 
i    Pekula   utekli   s   Kosova   samo   sa   dvanaest   ljudi. 


Posl.  2fiB).  Rj.  —  Uzmiiler  so  u  pamet,  jer  će5  sad 
i/.vući  lutriju  (Posl.  331).  t.  j.  zlo  ćeš  proći,  bićeS 
bijen.  Kj.  336a.  Ali  mu  reće  dobar  bu/dovau  da 
skujp,  ako  nije  rad  prori  kao  i  onaj  prije  &to  ga  je 
kovao.  Npr.  3.  Tada  se  ponudi  drugi  sin  da  ćuva 
jabuku,  ali  i  on  progje  kao  i  ont{}.  15.  Ne  kaŽe  kako 
jđ  kod  seta  pjošao.  88.  Hrdeći  se  kažo  mu  sve  kttJeo 
je  prošao  a  Premudrijem.  165.  Kako  je  radio,  onako 
je  i  prošao.  Posl.  I2fi.  P.as  bio,  paski  prošao.  246. 
No  olKijieu  ih  uhvate  i  pogube  u  Beogradu.  Tako 
ieio  progje  i  Živan  l'onjaga.  Mil<i&  173.  Kuku  pro~ 
gjoste  8  komisijom?  Straž.  1886,  173.'I.  —  II.  sa  se, 
refleks.  —  2)  sich  ergehen,  ohamhulu.  Rj.  n.  p.  hajde 
da  se  progjemo.  isp.  proSetati  se.  —  2J  ćega,  etwas 
geken  lasstHf  tneiden^  mitto,  rf.  okaniti  se.  Rj.  vidi 
projti  »e,  i  sijn.  kod  okaniti  se.  kao  ostariti  što  (na 
miru),  u  pjeami  i  proći  se  od  koga.  o.  impf.  prohoditi 
BO  (čega),  isp,  ostavljati  se  (ćega).  —  Ali  ieni  ue 
bude  to  dosta  nego  saleti  muža  .  . .  ^Progji  me  se^ 
ženo.  Bog  s  tobom!  ^to  ti  je?«  Npr.  13.  Carica  reĆe 
mu  (mužu  caru):  »Ja  ću  umrijeti,  i  ja  znam  da  se 
ti  ne  možeš  proći  da  se  ne  ženiš,  i  bila  ti  sreća Ic 
114.  Stanu  ga  odvraćali  da  se  progje  te  sramote: 
kako  bi  on  carski  sin  uzeo  govedarsku  kćeri  173. 
Kini  mi  se  a  duftel  (Progji  me  se,  ne  dosagjuj  mi^. 
PopI.  133.  Progf  se  rrugu  i  ujegova  traga!  Nijj.  3, 
132.  I*roi  «'  oft  mene,  Martiuović  Savo  I...  No  se 
I  P*'^9Ji}  ^^^  Boga  zijfldež,  ali  ćiui,  .Ho  je  tebe  drago.« 
^  5,  III.  Netlić  vikne:  »Progjiie  se  stoke,  nego  bježite 
I  8  robljem  preko  Ora.*  Pa  onda  okrene  putem,  a 
bježan,  untavivši  stoku,  nagme  za  njim.  DanieA  3, 
200.  Po  tom  se  Kara-iJjorgjije  progje  Milenka.  Sovj. 
54  (inp.  Po  lom  ostavi  Milenka  na  miru.  Mito:^  24). 
Obrstite  se  i  progjite  se  st^ijeh  grijeha  svojih.  Jczok, 
18,  31). 

prdt'uliatl  se.  hiim  ae,  v.  r.  pf.  Rj.'  pro-ćohati  ie. 
V.  impf.  ćohati  se. 

proen,  t^id*'  prema;  ProĆru  puste  kule  karaule.  Rj. 
prijedlog,  vidi  i  ^jiroću,  urotiv;  i  primjere  kod  protiv. 
proeAkati  se,  orfićukii  se,  r.  r.  pf.  laut  ircrden, 
inaudiri.  Rj.  pro-ćukati  se.  drukčije  se  ne  nalazi  oi'c^j 
glaqol  u  ovom  značenju,  vidi  proćuti  se  (proćuje  se), 
pu<?i  7  (pukne  glae). 

pr5d»Jfti  /*.  der  Verkauf,  vendiiio:  }e  li  na  proda;«? 
ist  es  feil?  estne  ventkh?  Rj.  pro-daja.  v*p.  prodati, 
prodavati,  isp.  progja,  prolaznik  2.  —  Jesu  li  to  gaće 
od  prodaje,  ili  su  to  gaće  od  dariva.  Rj.  Ula.  Kutnji 
slaijcSina  prodaje  što  je  za  prodaju,  i  kupuje  ftto 
treba  kupiti.  Ri.  713ft.  Od  naroda  zemaljskih  koji  do- 
nesu trg  ili  kaku  god  hranu  u  subotu  na  prodaju, 
da  ne  uzimamo.  Nem.  10,  31.  DubrovćanI  (su)  radili 
da  prodiija  soli  bude  sve  veća  ...  Za  prodaja  na 
malo  Ireba&e  vifie  vjeMine.  UM.  248.  IT  Misiru  ima 
žita  na  prodaju.  Prip.  bibl.  IM). 

/rodajan,  pIHiilajna;  prftdajnT,  ndj.  venalis,  quod 
renditionem   spectat.   Stulli.  što  pripada  proditji. 

prddiijien,  f.  i  m.  (u  Dalm.)  ćovjek  koji  rado  ili 
lasmt  prodaje  svoju  baštinu.  Rj.* 

l'r&dan,  hi.  ein  Mannsname,  nonten  riri^  daftcr  das 
Wt}rtspiel:  protlan  ali  uijo  oćeran.  Rj.  ime  muHkOt 
odakle  je  prekorečica:  prodan  ali  nije  oĆeran.  — 
Pro-dan.  partic,  prael.  pass.  od  prodati,  isp.  Poznao. 

PrMiiDH,  f.  ime  Žensko.  Rj.  postanje  vidi  kod 
Prodan. 

»rdduoDitii.  f.  hottcga,  officina.  Stulli.  kuća  Hi 
soha  gdje  se  što  prodaje;  das  Verkaufslokale.  vidi 
prodavnieii;  budga,  dućan,  —  za  rmnt.  i.>7/.  djeljaonica. 

prodntl,  dam,  v.  pf.  verknufen,  vcndo.  Rj.  pio-dali. 
i'.  pf.  sloz.  preprodati,  rasprodati ;  isprodavati.  r.  impf. 
vidi  protlavali,  i  dož.  ondje.  —  Prodao  u  he^ejenje. 
Kj.  23a.  Prodao  mu  konja  pod  zdravo,  t.  j.  da  je 
zdrav,  ako  li  ne  bi  bio,  onda  je  kriv  onaj  koji  ga  je 
prodao.  Rj.  518a.  Privezati  kome  ftto  (.tkuno  prodati). 
Bj.  586a  (isp.  priftabaniti).  Turci  htjeli  da  im  proda 


prodnvae 


—  246 


prodnŽlvu^jo 


na  siluy  a  on  nije  htio.  Rj.  836b.  Ne  ću  je  (kozu) 
prodati  ni  po  sto.  Npr.  65.  Bi  li  mu  i  tiču  prodao, 
ou  odgovori  da  bi  za  dobru  cijenu.  109.  Struk  bo- 
sioka  ...  da  uiu  gu  danije  ili  su  dobru  pUitu  proda. 
359.  Zfl  Sto  Icupio  sa  to  i  prodao  (kakav  nov  glas). 
Poal.  88.  Zniiće^  po  što  je  MuBa  jarcu  prodao.  (Zlo 
će  ti  bili).  93.  Prodao  (na  jagmu)  kao  alvii.  2(i3.  Ja 
ih  nijesam  prodao  u  pola  cijene,  ili  dao  n  zalogu,  pu 
propale  I  t^traž.  1887,  62.  Znamo  da  je  j^akon  duhovan  ; 
a  ja  Ham  tjelesan,  prodan  pod  grijeh.  Rim.  7,  14  (vc- 
numdatus  suh  peccato;  verkauf't  ««(er  die  6'unde),  sa 
se,  poM.:  Raspa(1ao  kao  alvu  (kad  se  ito  u  brio  proda). 
Rj.  640a. 

prodArac,  prodftvca,  m,  rfer  Vcrkaitfer,  veyiditor. 
Ri.  koji  prodaje.  —  Ako  Pam  rekao,  nijeaaiu  uzeo. 
(Kod  prodavač  za  kakvu  stvar  mnogo  zaijite,  a  kupac 
ae  poplafii,  pa  ne  Če  ništa  vi6c  da  govori).  Posl.  7. 

|»rodav&lišto«  n.  forum.  SiuIIi.  mjesto^  n.  p.  pijaca^ 
gdje  se  što  prodaje;  die  Verkaufsstdtte.  —  za  nast. 
i^p.  daniSte. 

prudf&vunjo,  n,  dus  Verkaufen,  venditio.  Ri.  verh, 
od  prodavati,  radnja  kojom  tko  prodaje  šio:  Kad  bu 
ae  stAle  prodavati  Turske  kuc^e  i  ostali  miljkovi,  Sli- 
loje  jo  bio  upravitelj  toga  prodavar^ja.  Sovj.  22. 

prodfivaU,  prodaj  em,  v.  tmpf.  verkuufertf  rendo. 
Rj.  pro-davati  (sud.  iiijetne  i  pr6davam.  iitp.  Obi. 
108).  V.  iinpf.  sloi.  rasprodavati.  x.  pf.  prodati.  — 
Prodaje  na  krčmu  (d.  p,  jabuke),  klcintcetse,  en  detail. 
Rj.  309b.  Za  koliko  sam  kupio  (laž),  sa  toliko  i  pro- 
dajem. Poal.  83.  Prodaje  sjala.  (Kad  ko  besposlen 
hodai.  203.  Te  otimljc  ki<*cne  (//eivijTrc,  pa  lA  onda  en 
blago  pro(h{je.  Npj.  3,  14.  r>a  mi  naše  kor^je  proda- 
jentOt  pobratime,  po  što  nama  drugo,  4,  325.  Proda- 
vati na  komad,  7ta  oku,  na  funtu,  na  rif.  Danici**, 
Sint.  503. 

prod&vjev,  adj.  sto  pripada  prodavcu:  Rodbina 
prodavčcva  ima  jiravo  prekupiti  imanje  od  stranoga 
kupca.  DM.  204. 

pr6davkn,  f.  quae  vendit.  Stulli.  koja  prodaje;  die 
Verkduferin. 

pr6daTDioa,  f.  gdje  se  što  prodaje.  —  Redovne 
prodavnice  svome  brašnu  Đajlon  ima  u  PoŽarevcu  . .  . 
Megj.  263.  vidi  prodaonica. 

prod^lcn^nti  so,  u  /.agoneci,  cf.  delengalo.  Rj. 
pro-delenj?ati  se.  drukčije  se  ne  nalazi. 

prdder,  m.  der  Bn*fA  (Leibschaden),  hemui,  cf. 
kila.  Rj.  iridi  i  pridori,  prijedor;  presega.  pro-der. 
iap.  proderati.  ea  ohlidje  ittp.  izder. 

prod«>rati(  prbderem,  vidi  prodrijeti,  Rj.  v.  pf.  pro- 
derati. V.  iinpf.  prodirati.  —  1)  durchhrechcn^  ser- 
rcissen,  perrumpo.  —  A  obuće  tucačke  haljine,  a  na 
glavu  kapu  prodcranu.  Npj.  3,  133.  —  !i)  au  se, 
refleks,  vidi  prodrijeti  se.  Rj.  —  Kad  đogje  (zm&j) 
pred  dvor,  izigje  careva  kći  preda  nj  a  on  se  prodere 
H*t  nju:  »Ko  li  je  u  dvoru?*  Npr.  !5y. 

prddiktavnti,  prr>diktujem,  r.  pf.  pro-diklovati,  vor- 
diitircn.  v.  impf.  diktovati.  —  Knez  MiUih  zovnc  svoga 
mlađega  sina  Mihaila,  prodiktnjc  mu  pismo,  koje  ac 
odmah  prt-da  tatarinu.  Mil.  8. 

pr6dirnoji%  «.  Rj.  t^crb.  od  1)  prodirati,  2)  prodi- 
rati »e.  —  1)  radi\ja  kojom  tko  piodire  (n.  p,  kroza 
Što)  das  Durchbret'hen,  perruptio.  Rj.) :  Ona  reče:  kako 
prodrije?  prodiranje  neka  ti  bude.  I  nadje  mu  ime 
Karea.  Mojs.  I.  38,  29.  —  2)  radnja  kojom  se  tko 
prodire  na  koga  (daa  Hchreien  und  I^men.  damatio, 
vociferatio.  Rj.). 

prddirati,  rSm,  v.  impf.  Rj,  pro-dirati.  v.  ivipf. 
prosti  dorati,  drijeti.  u.  pf,  proderati,  prodrijeti.  -~ 
1)  durchbrccfien,  einreissen,  perrumpo.  Uj.  «.  p.  ne- 
prijatelj prodire  u  zemlju.  —  2)  sa  se,  refleks,  sv/ircicn 
tiftd  liirmen,  clnmiiOf  vociferor.  Kj.  prodirati  se  na 
ko'ia,  kao  tHkttii  na  nj. 

irOdd,  pr(Violi.  /.  (u  O.  G.)  vidi  prodol.  Rj.  —  I' 
duboku  prodo  trijea  ne  udaru.  DPo«l.  13D. 


prod&briii  se*  predobrim  ae^  c.  r.  pf.  vidi  podo- 
briti  8e.  Rj.  pro-dobriti  se  kome,  kao  postati  mu  aobar. 
ne  nalazi  se  kao  prost  glagol,  isp.  dobriti. 

prftddl,  f.  dus  lluil,  vallia.  Rj.  pro-dol.  vidi  prodo; 
utrti  t  do,  dola,  dolina,  dobodolina,  draga,  dubodolina, 
dubovttlina,  duma(>a,  laka ,  padina,  presjeka,  prešlo, 
prosjeka,  razdolje,  uvala,  vala,  vlaka,  vrta&L.  —  lAka, 
tao  prodo,  koja  nije  vrlo  ugnuta;  govori  so  i  vlaka. 
Rj.  321a. 

prodrij^mati ,  prMrijemam,  (mljem),  v.  pf.  ein 
wcniy  schlummern.  sotnno  leni  nuiare.  Rj.  pro-drije- 
mati  (mulo),  v.  impf.  drijemati.  —  Dok  mido  prospavaš, 
dok  malo  prodrijentaš,  u  tom  će  doći  siromaštvo  tvoje 
kao  putnik.  Prić.  G,  10. 

prodrijeti,  prčidrcm  (prodr'o,  prodfla),  v.pf.  Rj.  pro- 
drijeti, vidi  proderati.  v.  impf.  prodirati.  —  1)  durch- 
hrechen,  serreissen,  perrumpo.  Rj.  —  Da  se  igramo 
iz  kola  kućke  .  .  .  Kad  ku^-ku  koii  udari,  ona  nava- 
ljuje ondje  da  prodre  iz  kola  gdje  je  ruka  pustena 
te  ga  udarila.  Rj.  224b.  Kud  ludi  prodriješe,  mudri 
ne  mogoSe.  Poal.  162.  Prodrta  t^eČa  ue  može  se  na- 
puniti. 263.  Ne  bi  li  odti^ide  kako  prodr'o  u  Bijo- 
grad  svojoj  V\\6\.  Danica  3.  178.  Ako  li  ovi  Turci 
prodru  k  Sapcu,  zlo  jočgorel  3,  18U.  Ona  tri  junaka 
prodriješe  kroe  oko.  Sam.  II.  23,  16.  V  s^pnmenicima 
u  koje  je  lakSe  mogla  prodrijeti  ta  osobina  Utinska. 
DRj.  1,  349.  sa  se,  pass.:  Niti  se  Ijeva  vino  novo  u 
mjehove  stare;  inače  mjehovi prodru  se  i  vino  se  pro- 
lije. Mat.  7,  17.  —  2)  sa  se,  refleks,  avfschreien  und 
liirmen,  exchtmo,  inclamo.  Rj.  prodrijeti  se  na  koga. 
riđi  primjei'  kod  proderati  se. 

prodrmati.  mam,  v.  pf.  einem  den  Schopf  ausbeu- 
teln,  pervello  vomam.  Rj.  pro-drmati  (malo),  v.  impf, 
drmati. 

prodftijiti,  pr6đuinm,  r.  pf.  vidi  produžiti.  Rj.  pro- 
duljiti što,  učiniti  da  bude  dulje.  v.  impf.  j^trodulji- 
vati.  —  Kakav  li  je  kraj  moj  da  bih  produljio  život 
svoj?  Jov  6,  11.  sa  se,  pass.:  Poštuj  oca  svojega  i 
mater  svoju,  rla  ti  se  produlje  dani  na  zemlji.  Mojs. 
II.  20,  12. 

prudiiljivai^c,  n.  vidi  produživanje.  Rj.  vidi  i 
produžavanje. 

produljivati,  prodiiljujSm,  v.  impf,  ttrlangem,pro- 
duco,  cf.  produživati,  lij.  pro-duljivati  što,  činiti  da 
bude  dtdje.  vidi  i  produžavuti.  r.  impf.  prosti  duljiti. 
V,  pf.  protiuljili.  —  Na  proljeće,  ako  Bog  da,  moram 
ku^  i  produljivati  i  proftirivati.  J.  Bogdanović.  sa 
se,  pass.:  Te  se  oenovi  na  kraju  glas  skrafiuje  ili 
proattljuje.  Islor.  30. 

produtAvanJis  n.  verb.  od  produžavati.  radija 
kojom  tko  proditžuva  Što. 

pruduŽiivati,  proflilžavmn,  v.  impf,  pro-dužavati 
što,  činiti  da  bude  duie.  riđi  produživati,  produljivali. 
V.  pf.  produžiti.  —  >Ne  proge  mnogo*  produžava 
Slameuka  —  «a  stiže  zvono.  Mil.  2iJ8.  Srbm  etojt>ro* 
duzava  brigu  o  svojoj  narodnosti.  ZIoh.  55.  sa  se, 
pass.:  Kad  se  djeca  ragjaju,  onda  se  kao  bez  prekida 
produžava  stvaranje  r^vijcta.  DP.  215  {isp.  nastavljati). 

prodiii^nje,  n.  verb.  od  produžiti,  djelo  kojim  9e 
što  prodali,  takva  verb.  kod  dopuštenje.  —  Na  koga 
ČM  se  obratiti  a  molbom  ru  produsenje  odsustva. 
Pom.  13. 

prodAtili,  priidfifim,  r.  pf.  rerldngern,  ftroduco. 
Kj.  pru-dužiti  što,  učiniti  da  bude  dtize.  kau  prost 
glagol  ne  dolazi.  t.tp.  dužiti.  i*iđi  j)roiluljiti.  v.  impf. 
produžavati,  produživati.  —  Za  nrimer  u  siihotvoratvu 
produifiMiV*  r/?^i  uzima  >njime«  i  »njnjzi..  Opit  XXII. 
tStaue  moliti  CtoHpoda  da  bi  7nu  jos  malo  prodtizio 
vijek.  I'rip.  bibl.  &!.  sa  se,  pass.:  Da  /te  rasju'ave  g. 
predsjednika  Sto  prije  i  Sto  viS«  produže.  Kolo  14  (15) 
{isp.  nanlaviti). 

produiiviinj<%  n.  dm  Verlungcrn.  prohdalio,  pro- 
dudio.  Rj.  verb.  od  produživati,  radnja  kujom  tko 
produžile  što. 


produživati 


—  247  — 


progonili 


prodoŽiTAtl,  proHdŽujSm,  f.  impf.  verlanffern,  pro- 
ducu,  cf.  prcKliiIjiviUi.  Rj.  pro-duživati  sto,  ćinili  da 
btide  duže.  vid^  i  proiiužavati.  v.  pf.  produžiti.  — 
Ja  Mm  počeo  izdavati  ^Jiiju  znatnih  Brbnija  u  8rbiji 
oaSejpa  vremena;  evo  sad  produiuQcm  iuj  posao,  Da- 
nica 4,  1  (i»p.  nastavljati). 

proesApIti  .  .  .  vidi  prohesapiti  ...  Rj. 

ppdfesor,  m.  profeasor.  iap.  ućitelj,  ma^jirtlor.  nl'c. 
prema  ^r^vW.ur.  —  Radonji^,  profesor  iz  velike  skoie. 
Sovj.  57.  Jiigovi(?  bio  je  u  Karlovcima  profesor  u  II. 
Latinskoj  školi,  77.  Iz  lekcija  profesora  velike  škole 
I)r.  Uj.  Daui^i6u  l>ioba  I. 

prdrui'kati.  t^kauj,  vidi  propućkati.  Rj.  v.  pf.  pro- 
fućkati, kao  fućkajući  (a  ne  radeći  niMa)  prosuti 
imanje  {tako  se  ovaj  glagol  rasum^eva  u  sjevernim 
krajeritnOj  ydje  fu<!kati  ztiači  zviždali);  vertfeuden, 
verthuii,  pcssumdo.  vidi  i  pro(5erdaLi,  prosratj  2,  pro- 
Buii  '2,  spiskali  1,  apriuikati. 

prdt'unnt.  prftfOuta,  m.  (ii  Cirblju)  dtr  Proviant, 
ddtt  Kotiunisshrut,  pavis  militariSf  cf.  provunta.  Kj. 
vidi  i  prufuultL.  krah  vojnički,  ta  umetnuto  a  isp. 
age  D  at. 

prAfunta,  f.  vidi  provuntn.  Rj.  vidi  i  profunat. 
krah  vojnički-  —  Kafu  pije  \\profuMu  ije.  Poal.  133. 

prutriinjatijts  «.  Rj.  rtT6.  off  1)  proj^anjati,  2|  pro- 
giinjuti  se.  —  1)  radnja  kojom  tko  protjartja  KOtja 
{vidi  progoiijeuje.  Rj.).  vidi  i  protjerivanje.  —  2)  rari- 
fy(i  kojom  se  tko  proganja  (dos  BriiHttfD,  uuperbilio. 
Kj.|.  vidi  propiujnnje. 

f»rof^iiujii(i,  prd^uujaiu,  r.  impf.  Rj.  pro-gaojati. 
i  proj^oniti.  —  IJ  vidi  progoniti;  Ode  Stevo  Turke 
protjaujuli.  Rj.  vidi  i  proljtrivati.  v.  impf.  prosti  go- 
niti. (♦.  pf.  prognati.  —  ^)  sa  ae,  refteks.  sich  brUsten^ 
dea  tfroMscn  Herrn  macheti,  superlno.  Rj.  vidi  propi- 
njati  He  2.  kao  nadimati  sCf  šcpiriti  sc^  gospoditi  se.  , 

pruffAtad.  prtVntani.  v.  pf.  Rj.  —  1)  ein  uenig 
tceissagtn,  vaticiuor  paululnm.  Rj.  pro-gatati  (mulo). 
t,  mpf.  gatnti.  —  2)  sa  »e,  refleks.  U'eissager,  Wahr- 
sagvr  \verdcn,  vaiicinari  indpio.  Rj.  postati  gatar 
ili  gatara,  sa  značenje  ovako  slos.  glagola  isp.  pro- 
igrati se  II  3. 

prd^aziti.   zTm,  v.  pf.   ein   uenig   treten,    calcare 
pauluium.  Rj.   pro-ga7.iti   (malo),   c.   impf.   gaziti.  —  I 
ProvrMjati  koga,   kao  progaziti,  zcrtreton,  coneuleu.  I 
Rj.  G*4h.  Ti  progazi  četiri  planine  .  .  .  i  progazi  Ja.-  i 
buku  planinu.  HNpj.  1,  216  (gazeći  proći). 

proislnditi,  dloi,  v.  pf.  streicheln,  detnaiceo.  Rj.  ' 
pro-gladiti  (malo),  v.  impf.  gladiti.  —  Da  je  moje  . 
lako  grlo  janno,  ja  bih  moje  grlo  progladio^  svu  go-  '• 
spodu  redom  pripjevao.  Kov.  54. 

proglAsill,  pr^jrbVTm,  c.  pf.  hekunnt  macJten,  pro- 
ntulffo.  Rj.  pro-gliL^iti.  isp.  obznaniti,  i'.  impf.  pro- 
glftplvali,  progta^vati.  —  Imao  Aćer,  preko  mjere  li- 
jej»u,  pa  o<l  viAe  aile  i  nje  ljw|Jote  proglasi  u  svijet: 
koji  He  mladir  nagje  .  . .  da  će  je  dali  nj<v'mu  /a  ^.enn. 
Npr.  I*J<).  Nijesu  li  to  rijtći  koje  je  i  io»po*\  proglasio 
preko  pregjaSnjili  pn^roka?  Zah.  7,  7.  Vroglasišc  ga 
ta  kralja  «rp»k(»g.  DM.  \'6.  Pruglasi  sche  despotom. 
115.  Vuk  ptoglojsi  za  sihe  da  je  rimokatolik.  103. 
5«  se,  pasH.  I  refleks.:  Njegova  se  sablja  proglasila, 
da  je  mnoge  glave  okinula.  Npj.  5,  M.  Hiu  mu  se 
Zmaj  Vuk  proglasi  junačkim  tfjelimu.  DM.  ll.^>. 

proKlHsiUni^o,  ti.  terb.  od  proglašavati,  vidi  pro- 
gla^ivaDjt^ 

J^ro^bisiU'Uli,  progliLAavilm,  v.  impf.  pro-glaSavali. 
I  pro^iliuiivati.  v.  pf.  proglasiti,  sa  ne,  pass.:  Vro- 
gluiaviilo  se  da  je  bila  jedna  (akcenluarija).  liad 
•21),  irH». 

prog!ii.^ivnnjp,  n.  dic  hekaHntmachung,  ^rmnul- 
gatto.  Rj.  vtrh.  itd  proglaHivaii.  radnju  koftmi  tko 
proglitšaje  što,  «.  p.  zakone,  vidi  proglašavanje;  <>vo 
umjedtvo  (pisanje)  samo  (gu)  u  velikim  prilikama,  za 
potpise,  ta  proglašivattje  iakont^  upotrebljavali.  Tri- 
prava  184. 


proijflASfniti,  proglit^ujSm,  v.  impf.  bckannt  machen, 
promulgn.  Rj.  pro-gla5ivati.  r.  impf.  prosti  gbisiti.  t), 
;*/■   progbwili. 

prdgliiti,  proglam,  vidi  pnNgledati.  Rj.  v.  pf.  pro- 
glati.  V.  impf.  prosti  glati. 

proKl^diilo,  n.  die  Durehsicht,  iranspectus :  OfiUiv^ia 
mi  uudo  progledala^  progledala  meeto  ogledala,  da 
ja  gledam  tko  ne  drumom  hećc.  Rj,  mjesto  odakh 
se  može  sto  (progK*dati)  gledati.  —  rijeci  s  takiin  nast. 
kud  bjelilo   I. 

prog-KMltinJe,  n.  Rj.  verb.  od  progledati.  —  1)  rad- 
ry«  kojom  tko  proglćda,  gleda,  vidi  kroe  [dnfi  Dnreb- 
achaueu,  perspeetio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko 
proglBdd,  počinje  vidjeti  (der  Aiifang  dea  Sehens,  daa 
Oemien  der  Augen,  diapeclio.   Rj.). 

1.  projjcl^duti,  priSglcdilm,  r.  unpf.  Rj,  pro-glćdati. 
vidi  progledivaii.  r.  pf.  pregledali.  —  Jf)  durdiseken^ 
apecto  per — .  Rj.  glodati^  vidjeti  kroz  . .  .  vidi  i  pro- 
/.irati.  —  2)  die  Augen  aufschlagcn,  dispicio.  Rj. 
počinjali  vidjeti:  Slijepi  progledaju  i  hromi  bode. 
Mat.  U,  5. 

2.  prdgledatl,  pregledam,  v.  pf.  Rj.  vidi  proglati. 
r.  impf.  progledati,  progledivaii.  —  1)  durchsehen, 
perspicto.  R\.  vidi  prozreli.  —  2)  die  Augen  anf- 
schlagen,  seJncnd  werdcn,  diapicio:  štenci  još  nijesu 
progledali.  Rj.  —  Dekanski  knvij  i/.iAao  Hlijep  u  Šet- 
nju .  .  .  Onda  kralj  progledao.  Rj.  l!7b.  f^to  je  alepo. 
sve  će  progledali.  Npi.  2,  10,  —  Š)  ein  wenig  ansehen^ 
aspicio  ptinlulum.  li),  propledaii  stu  (malo). 

pru^lodivufi.  progl&dujem,  v.  impf'.  u  pjesmi  mjesto 
proglrdati :  Lijevim  oVom  progleda jem.  Rj. 

pr&irnnaicaf  /'.  vuditr  in  eaiUium  puha.  tStuUi. 
žena  proiinana. 

prognanik,  prognaulka,  m.  koji  je  prognan:  Gospod 
govori,  koji  sabira  prognanike  Izrailjevc.  Is.  56,  8. 
Ne  ec  bili  niiroda  kuda  ne  će  oi\6i 2}rognamci  Elaiuaki. 
Jer.  49,  JJ'i.  vidi  pruljeranik. 

pr6^uali.  prognam  (prožeuem,  pn^ždeuem),  r^U 
protjerati:  Da  proženem  zekalja  mojega.  Rj.  pro- 
gnati. V.  iwpf.  proganjati,  progoniti.  —  X)  treiben 
iturch — ,  vorbei—,  ago  P^—t  praeter — .  n.  p,  prognati 
konja  mimo  koga.  vidi  projurili  1,  protjerati  I.  — 
2)  verjagen,  ejicio:  Blago  prognanima  pravde  radi. 
^Iat.  5,  10  (persecutitjnem  patiantur,  Verfolgung 
leidenj.  Bit-eS  prognan  ismegju  ljudi.  Dan.  4,  25. 
Iinanio  sturti  riječ  (Miair),  V.  Lazić  ho(:e  da  je  pro- 
ienemo.  V.  Lazić  1,  10.  vidi  i  aurgunisati. 

projgnjćviti,  pr?)gnjevun,  t*.  pf.  erziimen,  irritare. 
Rj.  pro-gnjeviti.  isp.  razgnjeviti,  v.  impf.  prosti  gnje- 
viti, sa  se.  refleks.:  No  budite  drvenastijeb  »rcA,  kao 
kad  se  progttjefiatc  u  dane  napasti  u  pustinji.  Jevr. 
3,  b. 

prOjB^njiU,   prfignjijćm,   r.   pf.    pro~gnjili,    kao   ea- 
gnjiti  xkro£,  ao  druge  strane.  —  Rad  (i.  f>l. 
,     pro^odiiiovati.   pri^godinujcm,   r.  ;;/'.  u  tSnrajevu. 
Dr.  Oj.  .'^urmin.   pro  gi^dinovati,   godinu  provesti,  v. 
in%pf.  godinovati. 

prdgttu,  IH.  pro-gon.  isp.  prognati,  djelo  kojim  ae 
tko  prohne.  Vcrbannang,  t^eetio^  relegaiio^  depOT' 
tuiiot  exilium.  vidi  progonstvo  2,  zalo^nje.  —  Jeat 
itftina  da  su  je  (glubu)  neke  opSlino  zamijenile  u 
mnogim  slučajima  progonom  ili  tamnicom.  DM.  311. 
za  obličje  isp.  pogon. 

proffdniti,  prftgonim,  v.  impf.  Rj.  pro-goniti.  vidi 
proganjati.  —  1  a)  vidi  protjerivati :  Zemlja  te  pro- 
gonila, a  more  te  izbacivalo?  (Kletva  u  primorju, 
rosi.  90.).  Rj.  V.  impf.  prosti  gonili,  t'.  pf.  prognali. 
—  Ali  Marko  sluge  ne  glodale,  no  mimo  njiltJonja 
proganjaše.  Npj.  2,  22G.  Ode  zl>ijat'  Turke  u  bu- 
ljuke, i  progonit*  stražne  mimo  prve.  4,  321  (sa  dva 
ova  ]yrimjcra  isp.  prognati  1).  Blsgo  vama  ako  mts 
uzjisramote  i  usprogonc  mene  radi.  Mat.  5,  11.  Od 
onijeh  bezumnika  ...  te  progonjahu  crkvu  HriMovu, 
Prip.  bibl.  175.  —  ft>  progoniti  što  kros,  preko  .  . . 


proffonh(TO 


—  248 


prohoditi 


Nemoj  goveđa  pro  moje  njive  progoniti.  .1.  Ro^dn- 
novi<'.  —  *2)  fm  Re,  refleks,  riđi  prognnjnti  se.  Rj.  tuđi 
propinjnli  fic  9.  kao  goapoditi  se. 

prot^6n.sU'o,  n.  —  i)  vexatio,  SluUi.  vidi  pro^o- 
iijtMije.  —  2)  cviHum:  natjerati  u  progonstvo.  wp. 
prognati.  t^liiUi.  indi  progon. 

pro^dnjenje,  n.  vidi  protjerivanje.  Rj.  vidi  i  pro- 
ganjanje I,  progonstvo  1.  —  HriSi^ni  koji  se  bijalui 
od  ovoffa  progovjenja  rasijali  poljiiahn  sela  i  ^;m- 
dove  propovije(i»iju(^i  jeviintyelje.  Prip.  bibl.  Mf}. 

prngdrj(*(i,  progftrim,  v.  pf.  durchbrennen,  eruror: 
JDado&e  mii  kotle  grepsti,  metnu  botle  na  koljeno, 
proijorjese  peleitgace.  Kj.  pro-gorjeti.  r,  inipf.  gorjfti. 

—  Nad  Emkom  je  nurak  progorio,  vi8e  glave  nurnk 
progorio.  Rj.  425b.  Ona  pade  Muju  više  glave,  pa  mi 
tople  Huze  prolijeva,  dok  Mujovo  progoreto  lice. 
Npj.  2,  49. 

progovitranjo,  n.  das  l^edcft,  der  Anfaiig  dejt  Re- 
dena,  Sprechenfit  prolocutio.  Rj.  verb.  0(i  progovarnLi, 
radnju  kojom  iko  progovara, 

\tuisio\i\Tiiii,  pr()(;r>vanimi  t<.  impf.  spreckenj  aus 
rufen,  prolofjuur.  Kj.  pro-govarati,  kao  počinjiiti  go- 
voriti, r.  impf.  prosti  govoriti,  r.  pf.  progovoriti.  — 
Srdit  Marko  jezfli  niz  Kosovo,  roni  8u/.e  ni/,  junačko 
liee,  a  h'oe  siiee  gnjamo  progovara:  »Oj  davori,  ti 
Kosovo  ravno!--  Nnj.  2,421.  l)ookan  Mijat  riječ  pro - 
gorara:  *A  čujeS  li,  Kadović-vojvodal  4,  323. 

prOj^ovor,  ?;j.  die  Kede,  locjuela:  Ni  u  mrtva  pro- 
gorora,  ni  u  mudra  pogovora  (1^081.  224).  Rj.  pro- 
govor,  djelo  kojim  tko  progovori,  isp.  progovorili.  — 
Tako  mi  pravoga  progorornf  (iVijatelju).   Posl.  3(>4. 

J>r«K0T6rlti,   progovorim,   r.  pf.    Rj.   pro-govoriti. 
i  proheajeiiiti,  i  »y«.  on4je.  v.  impf.   i)rogovarrtti. 

—  1)  anfangen  zu  sprecheny  proloipior.  Rj.  poČf^ti 
govoriti.  —  Ne  zna  ni  beknuti,  t.  j.  ne  zna  niSt/L,  ni 
progovoriti.  Rj.  tila.  Zmija  dogje  i  progovori  tnateri: 
»Ja  Ham  ona  tvoja  zmijica«.  I^r.  51.  Jedna  od  one 
tri  jegulje  progoi'ori  i  reće  mu:  »Nemoj  tako...  IIG, 
Ako  ga  puHtiŠ  samo  jednu  rijeć.  da  progovori,  pre- 
vari(*e  te.  156.  Nosim  vre<5n  rijeci.  (Kad  dtjete  n€  može 
£a  dugo  da  progovori .  .  .).  Posl.  22fi.  I'rogovorio  hi 
na  gušicH  (da  mu  usta  avežu).  2(>3.  l^to  je  nemo,  pro- 
govoriie  ii.  Npj.  2,  9.  A  koji  će  Leki  pomenuti,  pro- 
govorit* riječ  tu  gjevojku.  2,  232.  Progovori  gromo- 
vitim glasom:  >Tko  to  kuca  halkom  na  vratima?« 
3,  248.  Živhović  progovori^  da  će  Turci  težko  gradove 
dati  {Srbima  u  ruke.  Danica  5,  30.  Progovori  k  Jima- 
nuelu.  Zilije  52.  (Jlan  koji  ^uh  s  neba  opet,  progovori 
sa  mnom  i  reče:  idi...  Utkriv.  10,  8.  I^jubazno  pro- 
govori k  Puti.  Prip.  bibl.  6().  —  2)  ein  wefiig  sprechen, 
loquor  paidulum.  Rj.  (malo),  —  Kad  hoA^R  o  TurHnu 
da  progovoriš,  rnaži  hg  za.  kapti  (da  nije  za  njom  ili 
pu<t  njom).  1'ohI.  122.  Tako  mi  sto  smo  progovorili! 
(Prijatelju).  307.  Jož  nekoliko  riječi  da  progovorim  o 
gjckojim  riječima  n  ovoj  knji:&i.  Rj.'  XXI. 

prdgri.sti,  progrizem,  v.pf.  durchfteisacn,  permordeo, 
perrodo.  Kj.  pro-griHti.  v.  impf.  grinli. 

progrmjell.  progVmT,  v.  pf.  aufdonnern,  intonure: 
Pukbt  pnika  ka  da  ^jro^rt/i^/Jo.  Rj.  pro-grrajeti,  kao 
početi  grmjeli,  v.  impf.  grnijeti. 

prugr6&ati  .>e,  progrfiAii  ae,  v.  r.  pf.  Ri.  pro-gruSatl 
ee.  —  1}  t.  j.  mlijfko,  gerinnaif  coaguiaH.  Kj.  vidi 
ugružati  se,  zgru&ali  He.  isp.  probrcuuli  ae,  provarili 
se,  usiriti  «e.  v.  impf,  grudati  »e.  —  2)  kosa,  brada, 
pojela  sijedjeti,  t  j.  promijeAale  se  bijele  dlake  »& 
crnima.  Rj. :  Kose  »u  joj  divne  pro(/rM««nc,  a  bilo  joj 
potavnilo  lice.  HNpj.  2,  22. 

progrd.siti,  progrusTm,  v.  pf.  led  u.  p.  oko  logje, 
t.  j.  iaprobijali,  durcJibrcdien,  peiTumpo.  Rj.  pro-gni- 
fiili.  V.  impf.  gruAili. 

prAA:unuti,  nem,  v.  pf,  detn.  od  progutati.  Rj.  pro- 
gu(tuiuti.  V.  pf.  je  i  prosti  guuuti.  isp.  i  gucnuti.  r. 
impf.  gutati. 

prugiirkati,   kfun,   v,  pf,  vidi   protisnuti.   E^lulli. 


pro-gurkatl  koga^  gurkajuM  protisnutu  sa  se,  refleks. 
pro^;iirkati  ae,  gurkajući  se  prodt. 

prAKt)Hliti,  oTun,  v.  pf.  uzmi  d«  gusle,  pa  nam  malo 
pro(jHHii.  J.  Kogdanovi(!.   pro-gu»liti.  r.  impf.  guKliti. 

progti^Uit  prOgOSim,  t'.  pf  n.  p.  koga,  ein  irenig 
vUrgen,  paululum  jugulo.  Rj.  pro-guftiti  (maloj.  v. 
impf.  guMti. 

pro^'^fati.  tam,  v.  pf.  verMchUngen^  deglutio,  cf. 
proždrijeti.  ^Rj.  pro-gutatj.  dem.  progunuti.  tJ.  impf. 
gutati.  —  iSaran  (-e  ti  odmah  doći,  a  ti  mu  kaži  da 
nagje  i  proquta  onaj  knmičak,  ^arao  će  ga  naći  i 
progutati.  N^pr.  6'J.  U  Uvmavu  izmegiu  Porcća  i  Rftave 
etojo  kazani,  u  kojima  se  vodfi  jednako  obrće,  i  lagje 
hoće  dn  proguta.  Danica  2,  37.  Velika  riba  proguta 
Jonu.  Jona  2,  1. 

projKjn,  /*.  der  (gule)  Ahgang  einer  Waurfi,  vrmlitio 
(facilis):  kakva  je  ;>rofl;a  vinu?  r\cm&  progje  ni  ćemu, 
Rj.  pro-gja,  mjesto  prohogja.  Korijeni  215.  vidi  pro- 
lazak 2.  isp.  prodaja,  pro-hogja.  isp.  prohoditi.  :a  nast. 
isp.  bogja.  —  Ako  knjizi  bude  dobra  progja.  Pis.  74. 

pr6ha,  f.  —   1)  vidi  proso.  Kj.  ridt  i  proa,  proja. 

—  Omlatiii  n.  p.  prohu,  grah,  konoplje  (kudjelju). 
Rj.  459a.  Ko  se  boji  vrabaca,  nek  ne  sije  probe.  PobI. 
153.  0  prohinoj  želvi.  (Nikad,  jer  se  proha  u  nas 
obićno  kosi,  a  ne  ćnje  se).  240.  —  2)  divlja  proha, 
der  Aekersteinsame,  lUhospermum  arvense.  Rj.  trava. 

—  Proulja,  nekakn  trava,  može  l>iti  daje  divljft  proha, 
L'f.  proha  2.  Rj.  615a.  isp.  jjrobulja.  —  3)  mit  und 
ohne  dem  Beisatz:  kukuru/na,  vidi  kukuruznica;  Živa 
Željo  kukuruzna  proho!  DrŽ'  se,  proho,  na  svadbi 
sam  bila.  Rj.  kukuruzni  kruh.  —  -^^  u  Kragnjevcu 
i  po  drugim  mjestima  kod  velike  gospode  zove  se 
tako  torla,  dtf  Torte,  panis  dulcioris  geuus.  Rj. 

prnhosliplti,  proh^aiiplm.  Rj.  v.  pf.  pro-heaapiti. 
V.  impf.  heaapiti.  —  i)  vidi  promćunati.  Kj.  —  Kad 
to  vigje  Btrahiniću  bane,  prohesapi  i  umom  premiali, 
b:i5  je  ćador  sUna  Vlah- Alije.  Npj.  2,  272.  —  2)  sa 
se,  refleks,  vidi  proračunati  se,  Rj. 

pr^hiu,  adj.  vidi  prosen:  O  proAitto;  žetvi  (Nikad, 
jer  se  proha  u  nas  obićno  kosi,  a  ne  Žnje  se.  Posl. 
240)  i.  c.  nie,  ad  calendau  graecas.  Rj.  sto  pripada 
prohi.  — pridjevi  sa  nast.  in  od  riječi  ženskoga  roda, 
koje  znače  bilje,  samo  su  od  ove  dvije:  proha,  niža: 
prohin,  ruŽin.  isp.  bint.  25. 

pruhln^ivuti  so,  prohlAgjnjem  se,  v.  r.  impf.  sich 
ubhtihhn,  refrigcrari:  Od  vrućine  sebe  prohtagjnje. 
Rj.  ])ro-hlagjivati  se.  r.  impf.  prosti  hladiti. 

prAhnd,  m.  Rj.  pro-hod.  —  1)  (u  U.  Cl.)  Spasirgang. 
uttihtdatio:  Kako  ću  se  sele  proći,  crn  mi  prohod! 
Rj.  vidi  pro&elnja,  Šetnja,  ftela,  fieća  2.  isp.  j}n>hodati 
se.  —  2J  (u  vojv.  po  varošima)  vidi  zahod  3.  Rj. 
vidi  i  prohodnica.  •  sgn.  ondje.  —  RaskoiitnAe  kuću 
VhUivu,  i  od  nje  načiuiSe  prohode  do  dana  (lanaAnjega. 
l\ir.  \L  U).  27  (fccerunt  latrinas,  Abtritie,  Clouktm). 

t.  pruhAilati,  priShodam,  v. />/.  pniliddnii  se.  pnV 
bodaiu  se.  v.  r.  pf.  spaiircn,  nmhergchcn,  circumto.  Rj. 
pro-hoi!nti  (i  se)  neprelazno.  vidi  proći  se  1,  pro.4cl*li, 
prometali  se.  v.  impf.  prosti  liodati.  —  Ijubomir  i 
Hveloj-.ar  iziSli  da  .te  prohodaju.  Nov.  Hrb.  1817,  4ti9. 

2.  prohudnti,  prohodam,  v.  pf.  jtrelazan.  pro-hodali 
n.  JU.  konja,   ui-initi  da  sejnrohoda.  vidi  provodali. 

—  Ti  prohodaj  konja  kuravranca,  možda  ti  je  vodu 
I  zanmhao.  Kj.  l^}2b. 

I  prolidditi,  pri!>hodtm.  Rj.  pro-hoditi.  r.  im/i/'.  »ro9(» 
1  hoditi.  r.  pf.  proići,  proći  1,  —  1)  vo  herum,  attrch, 
varheigehen,  co  circum,  per,  pracier.  Rj.  ovdje  ima 
naitampano  v.  pf.  koje  je  jamačno  pogriješeno  rt^jesto 
v.  impt".,  kao  Ho  je  i  ]»rohoditi  se  r.  r.  impf.  i  pri' 
mjeri  pokazuju^  da  je  prohoditi  v.  tmpf:  Da  pogleda 
drumu  8ubotiAkom,  a  na  skelu,  pro(h)ode  U  Turci, 
dal'  ua  skelu,  jat'  sa  skele,  braću,  Šuboti^lc  nigda 
nije  prazno.  Npj,  4,  279  {isp.  niže:  Pa  pogleda  na 
obije  sirane,  ali  Turci  careve  ićage,  al'  promiču  na 
skelu  Jaineuu.  4,  2^0).  Ostan*  s  Bogom,  zemljo  l5u- 


prohtjvfi  so 


—  24il  — 


projiiviti 


madijo!  .  .  .  opot  ću  te,  zemljo,  pro(h)odUi  4,  312. 
Vroliogjiise  po  svoj  Gnlileji  Isus  ut^ci!i.  Mat.  4,  23. 
Prohotfjithu  sve  (jraHove  Judino  uCe<Si  nurod.  Dnev. 
II.  17»  [i.  Prohoitih  eetulju  i  obilazih.  Jov  1,  7.  vidi 
prnbuiti  1.  isp.  promicati  1.  —  S)  sa  se,  refleks,  pro- 
n^diti  »e,  i'.  r.  impf.  ćcga,  eitcas  rjefien  lasnat,  moV/rn, 
utitto:  JoS  ffe  Niko  ne  prohodi  vraga.  Rj.  t'idi  oetRV- 
Ijati  se  (ćej?a).  t.  pf.  profji  se  (čega). 

pr^htjoU  se,  pr^htijć  se,  r.  r.  pf.  kome  5ta  {n.  p. 
putovnti.  i.fp.  Sint.  341ii,  geHisterij  collibct.  pro-htjeti 
ae.  vidi  prokleti  se.  isp.  proruiJiti  ho.  —  v.  impf.  prosti 
h^eti.  8io?.eni  su  mu:  /.illitjeli,  pruhijeii.  Kad  *),  87. 

pruliAi'iiti,  prohuOiiii,  r.  pf.  tHtrheihculeii  (voin 
Wtnd€),  praetersirido.  pro-hui?i  u.  p.  vjetar,  val 
morski,  hid  hućeći  proffje.  v.  impf.  prosti  hujali. 
viiii  urou^ati. 

prohuljii,  f.  vidi  proulja,  nekcika  trava.  —  prft- 
(h)ulja  (osu.  bi(?e  u  prohi*).  Obd.  133.  riječi  8  icAi?« 
nast,  kod  bnkulja. 

proići,  prMdem  (prolgjem),  v.  pf.  riđi  yTOČi:  Od 
kako  je  Doj^in  premiuuo,  nije  bolji  junak  proi^ao. 
bto  je  bilo  jru'jezda  vuiMje^n,  ave  smo  danas  u  Dupoj 
proi^li.  Rj.  pro-it'i.  v.  impf  prohodili,  prolaziti. 

proigrati,  p^^i;rrrt^l,  p.  pf.  Rj.  pro-i»rati.  v.  impf. 
proifrravati.  —  7.  1)  dahintunsm,  eanlto.  Hj.  kuo 
igrttjmH  Hroa,  prohapUi,  provesti:  Svadbu  'praše  za 
ncdelju  oana.  igrale  je,  pa  je  proigrttšt'j  avaki  ode 
ka  svojemu  dvoni.  Npj.  "2,  r»y.  —  ^)  eine  Zcit  lang 
tanzcn:  ostavi  pa  neka  proigra  malo.  Rj.  —  H)  (in- 
fan^en  ;u  f«/irCTt,  saltare  coept:  I'roigrase  Vlahinje 
robinje  za  nevolju  ka'  za  dobru  volju.  Rj.  početi 
igrati,  —  4J  verspieJen,  amitto  per  ludum.  Rj.  igra- 
juči  (karte)  izgubiti;  n.  p.  proigrao  sve  imanje  svoje. 
—  sr*  sa  se,  re/teka.  —  i)  ein  ivenig  spieleyi,  j)»u- 
lidum  htdo.  Rj.  (malo).  —  Poslije  ovoga  pjevanja 
poOnatili  bi  ac  čime,  fito  bu  »obom  donef*u.  pu  hi  sr 
onda  mladež  proigrala  i  provalila.  Npj.  1,  lHy  (Vuki. 
Neka  uutanu  momei  i  neka  se  proigraju  pred  nama. 
Sam.  II.  *J,  14.  —  2)  anfangen  za  spieltn,  Lnst  zum 
Spitlen  hekommeji:  otkad  si  se  ti  proigrao.  Rj.  pO' 
sUUi  igrač,  kartaš,  ta  enačcnje  ovako  složeniji  glagola 
iitp.  progatati  se,  prokalpozaniti  ae,  prokurvati  rc, 
]irolapali  Re,  proncvaljaliti  so,  prozliti  ac,  propiti  se, 
proraditi  se,  protikitnti  ae,  provnjediti  so. 

proigri^vanje,  n.  Kj.  terh.  od  proigravati.  — 
2)  radnja  kojom  tko  proigruva  n.  p.  sru  noć  ili  n.  p. 
mimo  koga  vdaa  Dahiiitan/.eu,  inceasus  aaltatoriu^, 
Uetua.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  proigrai^a  n.  p. 
noree  (daa  Verspielen,  amisaio  per  luaum.  Rj.). 

proip;rtivnti,  proipravnm,  r.  impf,  Rj.  pro-igravali. 
p.  impf.  prosti  ierati.  r.  pf.  proigrati.  —  1)  dahin- 
iansen.  exulio.  Kj.  kao  itjritjuči  provoditi  n.  p.  no6; 
igrajući  prolaziti  n.  p.  mimo  koga.  isp.  igrali  II.— 
2J  terspielen^  amitto  per  ludum.  Rj.  igrajući  (n.  p. 
karte)  gnhiti. 

prdifruinnn ,  proif^umna,  m.  der  &-Tgumeii,  gui 
fuit  J,>oy;>£vo;.  Niirotl  prosti  mi^li  <la  je  proigumau 
alAfiji  od  igumaua.  Rj.  pro-i;];nman.  pro  ((rrć.  i  Lat. 
n.  p.  proconaul)  i  ipiimitn,  koje  riđi,  koji  je  bio  igu- 
man.  —  Sazvao  je  trista  Hve.^tenika  i  dvauaent  velikih 
vladika  i  četiri  stara  proigumnu.  Npj.  2,  IKl. 

prftijramnov,  adj.  des  prniguman,  prohegumeni.  Rj. 
sto  pripada  prviguvinu. 

prđin,  adj.  vidi  ^jrohin.  Rj.  u  krajevima  gdje  se  glas 
\i  u  govora  ne  čvje. 

proinAlifi  Si\  prolnStim  se,  r.  r. pf.  itich  cin  tcenig 
zanken,  paalulum  rijeari.  Rj.  pro-inatiti  »e  (mnlo).  v. 
impf.  iuaiili  se. 

proiKV«>sli.  pn>izvt>dfm,  v.  pf.  pro-izvesti,  pro-iz- 
vestl  V.  impf.  (JroiKVoditi.  —  1)  u  gram.  bild<^n,  for- 
mare,  ableiten.  derivare:  {li]}e^\)  kojt  su  proizrt'ilcne 
od  prvobitnojra  korijena  HJtmim  namoj^Iaj^uiui  slovima. 
Dauie«  3,  2.  Po  Tnp*ki  proizredcne,  ri.  p.  hvaldžija  . .  . 
Po  ovima  je proisi'edcn  pore&iJija.  ii,  *tH.  I>a  »u  rijeci: 


rob,  Bliutt  .  ..  proizvedene  od  glagola;  da  je,  n.  p. 
ku<?i6te  vroizvedeno  sa  §te.  Odg.  na  sit.  0.  sa  se, 
ptiss,:  (-flagoli  od  kojijeb  hi  se  ove  rijeii  mogle  pro- 
izvesti. <ldg.  ua  ut.  15.  —  2)  kao  i/.vesti  4,  erseugcuj 
hen'orhritigtn.  produco.  isp.  proizvod  2. 

proizvod*  m.  pro-izvod.  isp.  proizvesti,  proizvoditi. 

—  J)  djelo  kojim  se  sto  proizvede,  isp.  proizvogjenje. 

—  Ne  će  bili  suviSe  naznačiti  ovgje  jedan  put  z:i 
svagda  o  proisvodu  i  slaganju  riječi.  Danica  3,  3.  — 
2J  ono  što  se  proizvede,  das  Product,  Erzeugni»s. 
isp.  izvoda.  —  Jo5  !»e  dosada  nije  naJlo  niJta  vd  sje- 
rcruijch  proizvoda  na  jugu.  Priprava  lOH.  Ljudi  po- 
znaju, uva^.avaju  i  upotrebljav.iju  glavne  proiseoČe 
prosvijećenih  narodu.  13G.  Premnogi  prirodni  pro- 
izvodi aad  tek  postanu  hrana.  Itlti.  Nigde  nikaka 
ukra>ia  .  . .  niti  kakoga  god  proizvoda  umetnoKti  i  le- 
pote.  Mcgj.  <t2.  Kako  zrelo  sudi  o  proizvodima  naSih 
pitjaea.  Zloa.  20*1. 

pru)7.vodaBi  proizvodna,  adj.  što  pripada  proisvodu: 
od  tega  se  sto  proizvodi^  i  ito  se  od  čega  proiivodi: 
Sve  riječi  u  jeziku  mogu  ae  po  etimologiji  razdijelili 
ua  korene,  proizvodne  i  složene  .  •  .  Proizvodne  rijeci 
koje  Ru  proizvedene  od  prvobitnoga  korijena  mirnim 
a}unogla.miim  alovima.  Danica  3,  2.  Da  se  ne  samo 
proizvodna  samoglasna  slova^  nego  i  Čitavi  slogovi 
izbacuju,  n.  p.  vod-ou  od  vod-a,  gragjan-ski  od  gra- 
^an-in.  3,  3.  ;:^amoglasmi  slova  (koja  sii  sama  po  sebi 
proizvodni  slogovi).  *Hlg.  na  ut.  li),  (.'eri  onih  ro<li- 
telja  koji  su  sobom  bili  sva  proizvodna  moć  u  kući, 
po  smrti  njihovoj  padaju  u  »iromaMinu.  Zlo8.  JTlj. 

proizvdilili.  proizvodim,  v.  impf.  pro-izvoditi.  r.  pf. 
proizvesti.  —  J)  u  gram.  fnldcn,  fonnare;  ableiten, 
derivare.  sa  se,  pass.:  <Jd  glagola  se  uajprijo  proiz- 
vodi ime  na  to.  Odg.  na  ut,  11.  Ovakc  rijeci  ja  mii^lim 
da  se  proizvode  ft;i  samijem  ka  (bez  »>.  kao  n.  p.  bo- 
Ijarka.  Pis.  4il,  —  2)  kao  izvodili  4.  voditi  %  crzengin, 
fitnorbringen,  produco.  isp.  proizvod  2. 

proizvfkjBjeiije,  «.  verb,  od  proizvoditi,  radnja  kojom 
tko  proizvodi  sto.  —  U  proizvogjenju  ovakih  riječi 
često  Re   nnjenjaju   »amoglaana   slova.   DanicA  3,  &2. 

prdjii,   f.  riih  jiroha.    Kj.   u   krajevima  gdje  se  u 

fovoru  glas  li  pretvara  a  j,  vidi  i  proa,  proso.  — 
Vtao  mu  odgovori:  »U  mene  ima  sto  žena,  pa  ih 
svabim  sve  na  jedno  zrno  proje  kiul  gde  uagjeui,  a 
kad  one  dogju,  ja  ga  prozderem.  Npr.  14.  Prsteu  prsne, 
a  od  njega  se  prospe  sitnu  proja,  i  jedno  zrno  otko- 
trlja se  pod  carevu  čizmu  ...  na  vrat  na  nos  slane 
(vrabac)  proja  zobati.  39.  Jigjuvoj  proji  mala  atana 
treba.  Posl.  271.  Na  kraj,  moi>o,  na  kraju  je  torba, 
i  u  torbi  paučljint  proja.  Npj.  1,  ItiS).  ffta  če  naSo 
roblje  večerati  . ,  .  n  junaci  proju  nesijtrnu.  1,  4^7. 
pr6J»hati,  prJSjašSm,  v.  pf.  Rj.  pro-jahali.  vidi  pro- 
jati.  r.  impf.  projahivnti.  —  i)  durch-^  cvrheirvitvn, 
praeterefjuito.  Rj.  riđe  projezditi.  —  Nije  bolji  junak 
proiiao  kroz  Solana  grada  bijeloga^  ni  boljega  konja 
projahao.  Npj.  2,  4i;tJ.  Istukli  ga  (jedinoga  čovjeka) 
što  je  projahao  mimo  njih  na  siHnnc  konju.  8ovj.  21. 

—  2)  das  Pferd  ein  ivenig  (iiber-)  reUen,  equito  pau- 
lulum.  Rj.  (ef.  izjahati  2.'  Rj.^).  Rj.  projahati  malo 
konja.  —  Ko  ima  konja,  na  nožič  poslije  ruČka  valja 
da  ga  projaše.  Rj.  3r)a. 

proJnliivnnj«N  n.  das  Ifarch-,  Vorhei-,  Vehcrrciicn^ 
cfjuttatio.  Rj.  verit.  od  projahivali.  radnja  kojom  tko 
projahujf  (konja). 

projahiviilit  projllhujera,  v.  impf.  Rj.  pro-jahivali. 
u.  impf.  prosti  jahati,  r.  pf,  projahati.  —  1)  dureh-, 
vorbeirnt^in.  Pffuito  per — ,  pravier — .  Rj.  prvjahivati 
mimo  ...  —  2J  das  Pferd  ein  tvenig  iiherrciten^  eqMum 
ea-ercere.  Rj.  konja  (malo)  projahivali, 

nrdJtKi,  projaSem,  vidi  projahati.  Rj.  pro-jfiti.  pro- 
ja(h)ati,  projaali,  j>rojali.  v.  impf .  prosti  }a.i\  (=  jahati), 

projAvHli  prijavim,  *'.  pf.  ovce,  vor  den  Schafen 
hergehend  fie  vorheifuhrcn,  trnducerc  oviculas:  On 


projaziti 


—  250  — 


proklet 


projaiH,  drugi  najavio.  Rj.  pro-javiti  orctf,  idući  pred 
njima  provesti  ih  (tnivio  čega),  r.  iiupf.  javiti. 

proJ]\zili,  pn^jnsiTin,  r.  ;>/'.  put  naćiniti  vodi,  <i6- 
lnHifeit,  auiiiv.  Uj.  pro-jaKiti.  v.  impf.  Joziti. 

proj6eati,  proj^ćlm,  r.  pf.  pro-jećiiti,  kao  poleti 
jecati,  c.  impf.  ječali.  —  Pa  zcdeiie  ti)pe  opaliAe,  pro- 
ječnSe  zehne  pionine,  sve  ae  polje  it  temelja  trefte. 
Npj.  5,  47. 

proJ^drlH,  pr^jodplm,  v.  pf.  vorheisajeln,  praefer- 
rchi.  Rj.  pro-jedriti  (mimo  .  .  .).  v.  impf.  jedriti.  — 
DunUiv  prima  akveniuitciju  jedriti,  prftjedriti,  pr?)- 
JLMlnm.  liad  6,  107. 

prOJcsti  se,  prftjede  mi  »e,  v.  r,  pf,  Lufit  su  essen 
bekommen,  appetere:  projelo  ini  ne.  Rj.  pro-jeati  se. 
projelo  mi  se,  t.  j.  prohtjelo  mi  se  du  jcaejn. 

proj^Editi,  zdlm,  r.  pf.  (st)  vitrheireiten,  praeier- 
i'ijuito:  Tuda  Hvati  projezdiše  i  devojku  provedoSe. 
Rj.  pro-jcwliti.  vidi  projabali.  r.  ivipf.  jezdili.  —  Ko- 
vilje  i  rano  brw*ilje  .  .  .  Kako  ne  bi  zeleno  'vako  po- 
leglo?  8iiior  mene  Ijeljen  projezdio,  a  jutroske  tri 
dobre  djevojke.  Npj.   1,  10, 

prdjin,  adj.  vidi  prohiu.    Rj.  vidi  i  proin,  proften. 

pr<iijti  SO,  projd&m  ae,  r.  r.  pf.  vidi  pro<Si  se:  I*roj 
se,  Jelo,  (triiičina  ljubo.  Rj.  pro-ili  ee,  pro-jti  se. 

projuriti,  p^^j^lr'Tnl,  r.  pf.  Rj.  pro-juriti.  v.  impf. 
juriti.  —  1)  vvrbcijatjcHj  ugitu  per—.  Rj.  prelaeno: 
projuriti  što  mimo  .  .  .  ili  kros  .  . .  vidi  pro;?nali  1, 
protjerati  1.  —  2)  corbeilmifen ,  praetcrcurru.  Rj. 
ueprcluzno:  projurio  ovuda  ćoojek.  vidi  protrljati,  v. 
impf.  isp.  probježivftti. 

PrAkii,  m.  (ist.)  vidi  Proko.  Kj.  voc,  Proko.  hyp. 
od  Prodan  i  Prokop. 

prtkknlpA'/uiiitl  se,  mm  ae,  v.  r.  pf.  cin  kalpoznn 
iccrden,  fio  kalpozan.  Rj.  pro-kalpozauili  se,  potftuti 
ktdpo^un  (kulp  čopjek.  lažan,  prijci^arati  čovjek),  za 
znuvenjt  ovako  stož.  glagola  iVj).  proigrati  ae  112. 

prokalJAžuti  se,  žaiu  ae,  v.  r.  pf.  sicfi  ein  ueniff 
in  dcr  Pfnize  icahen,  volator  paulitm  in  palnde.  Rj. 
pro-knljiižati  se  (malo),  provaljad  se  u  kaputi,  v. 
impf.  kuljužati  se. 

PrOkiip,  m.  (at)  in  der  Anekdote  ein  MannsnnmCj 
mit  heziehung  auf  prokapati  (durchtrnufeln).  Rj.  u 
pripocijeci  ime  muško,  a  misli  se  na  inaćenje  glagola 
prokuuuti. 

prdkApali,  prftkaplje,  v.  pf.  durchirnufelnj  siillo 
per—.  Rj.  pro-kapati,  riđi  pokapati  3.  v.  impf.  proka- 
pljivHti.  —  Roni  suze  uh  bijelo  liee,  te  je  bratu  lioe 
«ok.*ipnl.a.  „Jhori  moji,  ognjem  sii^oreli!  a  kade  mi 
arf.Vi prokopaste?'*  ^Kisii  tioji  dvori  prokapali,  no  au 
suze  Jelice  Beslriee".  Npj.  2,  461.  Što  ragjaže  od  jad- 
nijeh  Hrba,  sad  s'  u  meuc  raspale  plamovi,  .^aino  bi 
mi  suze  prekapale.  4,  f>2. 

proknpljivttnjo,  n.  das  Durchtrt'iufchi ,  stillatio 
per~.  l{j.  vah.  od  prokapljiviiti.  stanje  koje  bicUf  kad 
prokupljnjc  n.  p.  kiki. 

prukapijivuti,  prokitpljuje,  v.  impf.  n.  p.  ki^a, 
trdufeln,  stillo.  Rj.  pro-tapljivali.  v.  impf.  pro-stt  ka- 
niiti.  r.  pf.  prolcupnti.  —  Pokapljiva  /ciit'«,  kroz  koju 
kiiplje,  koja  prukapljuje.  Rj.  b^Mh  {iftp.  prokiaivali). 
Kjtd  kim  hoće  da  utLiri,  najprije  počne  prokapljivati. 
Poal.  117. 

prukArati,  pr6karam,  v,  pf.  ein  neenig  atumclielien, 
ina-ej)o  pnululnm.  Rj.  pro-karati  (malo),  vidi  pokamti 
1.  i'.  impf.  karati.  —  Mladen  Miloša  prokura  i  pro- 
avetuje,  i  on  mu  se  obreće,  da  ^-e  . .  .  Miloš  4J». 

prdknstUi.  aam,  v,  pf.  Rj,  pro-kasaii.  i'.  impf.  pro- 
kaMivali.  —  J)  rorbeitruben ,  eguo  prattcrvthi.  Rj. 
mimo  . .  .  »7i  kroz  ...  —  2)  ein  irenig  traben,  pau- 
talntn  c^tM  vdti.  Rj.  (maloL 

prokasiviinjc,  «.  das  V'orbcitral/eu,  prdcterecctio. 
Rj.  rerb.  od  prokasivuli.  radnja  kojom  tko  prokasuje. 
dem.  prokit-^kivnuje. 

prokiihivttti,  prokilsujem,  r.  impf.-tvrbeitrabent 
praeterveiU  equo.  Rj.  pro-kosivftli,  mttno.,.  Hi  krof.*. 


V.  impf.  proifti  kasati,  dem.  prokaskivali.  v.  pf.  pro- 
kaaaU. 

prokaskivnnje,  n.  dem.  od  proknaivanje.  Rj. 

proka.skiviiti,  prok:\8kujeiu,  dem.  od  prokasiviUi. 
Rj.  i\  nnpf.  pro-kaskivati,  prosti  kaskati. 

prdkasljnti  so.  ičijem  se,  r.  r.  pf.  ein  icenig  husten, 
tussio  paulnlam.  Rj.  pro-kn5)jnti  se  (mulo),  r.  impf, 
prosti  kiu^ljati.  —  l'rokaHja  se  nekoliko  puta  iapod 
kule  (Jlumca  Osman-age.  Npj.  3,  97.  Knd  euie  za 
njih  (za  Crnogoree)  Sto  čari  i  banovi  zbore,  proKoslje 
se  i  poi'e  da  zbori.  5,  551.  uke.  po  Danićiću  pro- 
kii^ljati  ae,  prukažljein  ae.  Rad  6,  130.  isp.  iakilžljati, 
uakikSIjuti  ae. 

prOkaui,  f.  (u  C.  G.)  liVussersuclU,  hydrops,  cf. 
denelft  {t.  j.  boleat).  Rj.  nakaz,  nakaza,  prokaza^  na- 
kazan; nakaziti.  Korijeni  230. 

prokAzafi,  prftku^em,  v.  pf.  angeben,  nomen  defcro: 
Nemoj  mene  Turkom  da  prokaieS.  Tek  me  vojaci 
Turskoj  tic  prokati.  Rj.  pro-kozati.  vidi  proaoOiti, 
nasoiMu  2.  isp.  dokazati  2.  v.  impf.  prokazivati.  — 
Ja  sam  biiu  u  ribama,  ali  au  ujemu  ribe  prijatelji 
pa  vte  prokušaše.  Npr.  24.  Nagje  se  zapisano  kako 
je  Maraobej  prokazao  za  dva  avoranina,  da  gledaju 
da  dignu  rnke  na  cara.  Jest  6,  2. 

prokazivar^c,  n.  das  Angehen,  delatio.  Rj.  vcrb. 
od  prokazivati,  radnja  kojom  tko  prokazuje  sto. 

prokazivati,  prokitzuiem,  v.  impf.  angcljen,  defero. 
Kj.  pro- kazivali.  if<p.  uokjizivali  2.  v.  impf,  p^ro9ti 
kazati,  v.  pf.  prokazati.  —  Prozivali  se,  prokazivati 
koješta  jedan  »u  drugoga.  Rj.  G16b.  Ko  dijeli  a  tu- 
pežem . . .  ćuje  prokletstvo  i  iie  prokazuje.  PriĆ'.  29,  24. 

prokidauje,  n.  das  Aufreissen,  upcrtio,  diruptio. 
Rj.  verb.  od  prokidati.  radnja  kojom  tko  prokida  što. 

prokidnti,  prfik7dam,  r.  impf.  aufreissenj  disrumpo. 
Rj.  pro-kidati  n.  p.  čir.  v,  impf.  prosti  kidati,  r.  pf. 
prokinuti. 

prekinuti,  nem.  v.  pf.  aufrcisaen  (vin  GescJiumr), 
aperio.  Rj.  pro-ki(d)uuii  n.  p.  čir.  v.  impf.  prokidati. 
—  Tko  ima  tir,  »am  ya  jjrofrini.  r>Po8l.  121*. 

pr6klsAo,  prokisla,  adj.  n.  p.  sir,  mlijeko,  ein  tvenig 
sauer  gevoraen,  suhacidus.  Rj.  pro-kisao,  prie^ev  1. 
od  glagola  prokisauti  2,  upotrebljavan  kao  obićni 
pridjev. 

pruklsiviii^e,  n.  —  1)  daa  Vurchregncn^  to  per- 
piaere.  —  2)  das  Saucrlickicerden,  suhacidatio.  Rj. 
verb.  od  prokiaivati.  stanje  koje  biva,  kad  Ho  proki- 
suje:  Bezuman  je  aiu  muka  ocu  svojemu,  i  svadljivost 
ženina  tieprcstano  prokisivanje.  Prić.  19,  13. 

prokiMivati,  proklsujc,  p.  impf.  Rj.  pro-kisivati, 
V.  impf.  prosti  kianuti.  o.  pf.  prokisnuli.  —  1)  durcJi- 
regucH,  perpluit.  Rj.  «.  p.  kuća  prokimije.  isp.  pro- 
kapljivati.  —  2)  sauerlidi  trcrden,  subacidus  rcddor. 
Rj.  II.  p.  mlijcKO  prokisuje. 

pr6kisDii(i,  aue.  v. pf.  Rj.  pro-kisnuli.  v,  impf.  pro- 
kiaivati. —  J)  vom  Hegcn  durvhnetet  tcerden,  perpluil: 
prokiala  ku^a.  Rj.  isp.  prokapati.  —  2)  S'htcrlich 
ircrdcn,  subacesco.  Rj.  prokisne  n.  p.  sir,  mlijeko, 
vidi  uzl>ućati,  uzvištnti,  prozuknuti.  isp.  prokiaao. 

prokletstvo,  )i.  dcr  Fluvh,  cjreiratio:  proklestvo  je 
na  njemu,  es  liefft  Fiuch  auf  ihm.  Rj.  prokle(t)Htvo. 
vidi  prokletstvo,  prokletav,  prokletinja;  haram.  — 
Bolje  je  i  malo  a  blagosovom  uegli  i  dosta  s  prokle- 
stvom.  OPosl.  8. 

/rdklet,  u(^'.  verfhtdd,  diris  dctotua.  Kj.  pridjev 
od  glagola  prokleti  iprokunem).  —  Blažen,  2)  kao 
mjeato  proklet:  do  podue  sam  stajao  u  toj  blaženoj 
komardi,  dok  siuu  oku  mesa  kupio.  Rj.  30b.  J'rokUta 
gomilu,  f  (u  C.  G,)  digH  ua  uj  prokletu  (jomilu,  i.  j. 
ubili  gu  kiuuenjem  tizev.Ai  »vaki  po  jedan  kamen  I 
baeiv^i  na  nj,  steinigeti,  lapiiies  in  quem  conjicerc. 
Rj.  (>()7a.  Ali  kako  ta  prokleta  iena  do^^o  k  meni, 
malo  zii  ova  nekolika  dana  ne  orkoh  od  njezina  zla. 
Npr.  145.  Aku  1'  drugu  ljubi,  od  mene  mu  prosto, 
0Q  Boga  prokleto!  Npj.  1,  26S.  >Paj  mi,  ava6i,  jednu 


proklotAV 


251 


prakrasti  hc 


tikvu.«  »Bogme  ne  dam  ui  prokletu.*  1,  517  (^  ni 
jgavoIjO  =  Dl  vražju  =  ni  jeduu).  Pa  prokhio  pro- 
ipaAc  mito,  da  mu  dadu  seatru  sa  Ijuliovcu.  2^  137. 
,_  i.njyc'lija  ljuta  i  prokleta,  ona  planu,  kftko  vatru 
iiva.  2,  464.  Po  ucuu  »o  pognafte  oblaci,  a  po  xemlji 
pruklcii  vjetrovi.  M,  85.  5lihnilo  Aninpjol  m>  smijjitic 
prokleta  sudu  đa  izgotori.  Jiid.  {>  (judicium  blas- 
pliamiiVt  das  Urtheil  dtr  Liiaiernng). 

prukl<3taVt  f.  vidi  proklo»tvo.  Uj.  i  8t/n.  ontJ^e.  la 
natit.  isp.  kK'tav. 

pr6klčti,  prokilDem,  v.  pf.  rerfluchen,  diris  devoteo. 

Rj.  pTO-kleti.  V.  impf,  proklinjali.  —  Mali  se  njegova 

za  to  vrlo  ra»rdi  pa  gti  prokunr  da  ne  nmrc  dok... 

jLNpr.  157.  Kngaliu  mu  se  (Jelisiju).  A  Jcli.sije  obazrc 

Ple,  i  videći  ih  prokle  ih   imenom   Gospodnjim.  Car. 

11.  2,  24.  ^ 

Prokl^tiJA,  f.  planina  izmetu  Šalje  i  (Juainja.  Kj. 

prokli^tlja,  /".  kao  prokhta  čeljad:  Ne  dadoše  na- 
prijed »tupiti,  no  dodleka  ona  prokUtiju,  oni  naSu 
silu  ro-^ćeraše.  Npj.  5,  528.  Predje  bi  se  »ilua  para 
uaSla  da  je  bacim  u  morekii  pucinu,  no  tttj  vraži  i 
opaki  O^jvjet  »  krvave  one  prnkletije,  fiivaju  ga  ka* 
anu\uet   neki.  f^('ep.  mal.  Ifi3.  —  ea  ttaftt.  inp.  U'tija. 

prukloti^Ja,  f,  vidi  proklesivo.  Uj.   i  si/m.  ondje. 

—  ViSe  ne  6e  bili  uikaJcve  prokletinje,  Otkriv.  32,  3, 
Kad  Hl  i5uu  dta  sam  govorio  7.a  to  mjesto  i  »a  sta> 
novuike  njegove  da  će  biti  pustoš  i  prokUtinja.  Car. 
U.  22,  19. 

prokl^tnirn,  /*.  die  Verflnchie,  diris  devota»  Rj. 
prokleta  rena. 

prokl^lnTk,prokletDika,proklMnJak.  prokletniitkn, 
»I.  dtr  ]'ci-fluchtc,  diris  dccotits:  Do  dva  tebe,  IluAe, 
jtrokUinika.  Kj.  čovjek  proklet.  —  I  tako  mu  ^^ru- 
kletniku  pomože  krivda.  Npr.  97.  Hajt'  otole,  JSuž'ji 
prokltinii^i!  jgavoli  vi  ponijeli  du&u.  Npj.  2,  127  (= 
od  Botja  proktcii;  vi  =  vam),  za  fiast.  iap.  anatemuik 
t  anat<^mnjak. 

pr(»kI<^<stvo»  rt.   vidi  proklesivo.  Rj.  i  8yn.  ondje. 

—  Te  ću  navući  na  se  prokletstvo  mjesto  blago- 
slovu. A  mati  mu  reće:  n&^a  prokletstvo  ivoje,  sine, 
piulne  na  viene.  Moja.  I,  27,  12.  Daću  Jakova  u 
prokletstvo  i  Izrailjn  u  sramotu.  Ih.  43,  28. 

prdklirl,  prokJiknera,  v.  pf.  aufrufen,  ejichtmo: 
Ne  povi<^e.  ve(5  junak  proklite.  Rj.  pro-kli<?i.  i-ip.  po- 
klici, pokliknuti.  i\  pf.  je  i  prosti  kliCi,  kliknuti,  r. 
impf.  klikovati. 

pruklHati,  jam,  v.  pf.  hervorkeimenj  progermino. 
Rj.  pro-klijati.  iftp.  uklijali.  v.  impf,  klijati.  —  U 
ono  pjubre  metne  se  .^e'''^  te  proklija  i  uikne,  pa 
ac  poalijr  ra-napjuje.  lij.  274b. 

pr6kliHJunJr,  n.  das  Verfluchen^  exsecratio.  Rj. 
verb.  od  proklinjati,  radnja  kojom  tko  proklinje  što. 

proklinjati,  njem,  v.  iinpf.  verfluclieu,  t\rstcror.  Rj. 
pro-ktinjati.  r.  imjif.  proati  kleti.  r.  pf.  prokleti.  — 
»Vra^  uzeo  i  ovako  ribanje.«  ^Ncnioj  tako,  jadan 
i^oe^f,  proklinjati.  Npr.  liti.  Hndoicu  ljuto  prokli- 
njahu:  »Radoit'a,  dopanuo  muka!  Npj.  'A,  35^.  Pro- 
klp/'u  one  koji  tše  usproklinju.  Mojs.  I,  12,  3.  iVi*- 
klinjaše  Filistejin  Davida  hoijocima  svojim.  Sam.  I. 
17,  43. 

,  PrćkIJau,  m.  morski  konao  iuucgju  Skradina  i 
i^ibenika.  Kj. 

proklJd%aiij(*,  n,  das  Durchpickcn,  perruptio  ope 
ro>itri.  lij.  tci'h,  od   1)  prokljuvati,  2)  proklji'ivati  se. 

—  Jl)  radnja  kojom  n.  p.  kokosi  prokljnvaja  prozore. 

—  ^)  radnja  kojom  se  n.  p.  pilići  prakljuvttju. 

1.  prukljdvati,  pr^kljuvam,  r.  impf.  Kj.  pro-kljii- 
vati.  V.  impf.  prosti  kljuvati.  r.  pf.  prokljhvati.  — 
J)  dnrclipiiki^t,  rontro  ptrtundo.  Rj,  n.  p.  kokosi 
prozor  prokljiivaJH.  —  V>  na  se,  rftlek.H.  aicit  durch- 
picken,  apciirc  šibi  rostro  CMtuin  (ut  faciuni  pulli). 
Rj.  prukijuvaju  se  n.  p.  pilići  it  jaja. 

2.  proklJćiTHti,  pritkljujem,  r.  pf.  Rj.  pro-kljhvati. 
V.  pf.  prosti  kljuuuli.  i*.  impf.  prokljuvati.  —  1)  aurch- 


picken,  rostro  2icrtundo:  Kokofii  mi  prozor  proklju- 
vale. Rj.  —  2)  sa  se,  refhkx.  sich  durchpicken,  opertre 
.'iibi  rostro  exitum  (ut  faciunt  pulli).  Rj.  prokljuvali 
se  n.  p.  pilići  iz  jaja. 

PrđKOt  m.  ein  Mannsname  (tds  hyp.  von  Prodan), 
nomen  viH.  Rj.  Prn-ko  (takvu  htfp.  kod  Uako).  tpn. 
Prćka,  roc.  PrOko.  vidi  Proka.  inoze  biti  hyp.  i  od 
Prokop.  Korijeni  101.  takva  hyp,  kod  l»obro. 

prOkola,  f.  ein  grosserer  Theil  eines  sei'spaltencn 
Oanzeti,  portio  majuHCula  rei  diffissae,  s.  Si.  vom 
Kohlkopf  (broccoli),  vom  liaumklotze.  Rj.  pro-kola, 
kad  se  što  prohda,  dijel  od  onoga,  ova  riječ  nije  ni 
u  kakovu  arodstvn  sa  Tul.  l)roočoli.  isp.  prokule.  — 
KomboHl .  .  .  isije^e  se  kiaeo  kupus  na  prokole  pa 
se  akuva.  Rj.  287a. 

prokdlanje,  n.  das  Tfteilen  in  prokole,  dissectio  in 
segmenta  majora.  Rj,  verb.  od  prokolati.  u^nja  kojom 
tko  prukol't  §to. 

prukOlati,  latu.  v.  impf,  in  prokole  theilen,  dis- 
Hecu  in  majora  segmenta.  Rj.  pro-kolati.  kao  na  prO' 
kole  dijeliti,  kalati.  —  K&lali  .  .  .  raskoliti;  Uiko  može 
biti  i  prokola,  prokolati.  isp.  Korijeni  242. 

prokome^inti,  Sam,  r.  pf.  durchheuteln,  exctttio. 
Rj.  pro-kome5ati.  v.  impf.  komešati. 

prdkop,  m.  der  Katml,  (hahen,  fossa.  Kj.  pro- 
kop. isjy,  prokopavali  1.  vidi  kanal,  konao ;  jalak, 
jarak,  beudek.  —  Tavuik,  prokop  inpod  zemlje.  Kj. 
72i)a.  Ali  vodeno  putove  ili  prokope  (kanale)  rado 
grade.  Priprava  17.  Kad  se  ljudi  oblijene,  onda  8« 
zuranjaju  oni  prokopi  (ili  kanali).  24. 

Prdkop,  »I.  riđi  Prokoplje.  Rj.  ime  muško  Proco- 
pius.  hgp.  Proka,  Proko. 

pruk6pati,  pfira,  v.  pf.  Kj.  pro-kopati,  Danićić 
jnvfiU  da  je  akc.  prokt>pati,  pn^kopaui.  Rad  H,  111>. 
—  J)  duri.'hj;rabeu,  perfodio.  Ri,  v.  nnpf  prokopa- 
vati. —  Dovodi  mi  dugoiioktu  drugu,  da  prokopa  na 
vratilu  trufni.  Rj.  73b.  He^o  jednu  noć  prokop>i  grad 
od  Save,  pak  se  polako  iKvutJe^  i  uteče  u  Bosnu. 
Danica  3,  142.  Na  oči  njihove  prokopaj  zid.  Jezek. 
12,  6.  —  2)  erkundscJiaften,  ej'ploro.  Rj.  kao  uho- 
deći propitati,  pronaći. 

prukopAvfniJe,  n.  das  Di(rchgraben,  perfossio.  Rj. 
verb.  od  prokopavali,  radttja  kojom  tko  prokopava 
H.  ;/.  kuću. 

prokopavati,  prokdpnvEm,  v.  impf.  durchgrabetii 
perfodio.  Rj.  pro-kopavati.  r.  impf.  proati  kopati. 
V.  pf.  prokopati.  —  Prokopavaju  po  mraku  kuće^ 
koje  obdan  sebi  zabijieŽe.  Jov  24,  Hi. 

Pr6koplJc,  n.  (u  t^apeu)  das  Fcst  des  h.  Proco- 
piuSf  dies  t^.  Procopio  festus.  Rj.  dan  sv.  Prokopa. 
za  nast.  isp.  Ivanje,  Lučinje,  Stjepauje. 

pruk6pnjeti,  prokripnim,  v.  pf.  abscfimelzen  (vom 
Ablii'gen  dcr  ra'fen  WaHsermelone),liquescere.Ki.  pro- 
kopnjeti.  v.  impf.  kopnjeti,  prukojmi  n.  p.  lubenica 
!nid  do>ipije  pa  ne  ostavi.  —  Trebeviću,  više  .Sarajeva I 
na  tebe  su  pala  tri  snijega  ...  na  sred  tebt;  mulo 
prnkopnjelo.  Here.  111  (malo  nestalo  snijega), 

prukop.sali,   prftknpSSm,   v.  pf.   (u   vojv.)  (nfOKomri, 

J'hrtgang)  gut  fortkommen,   reussirnt,  succedit  mUii 

ex  animo:  l'rokopsao  kao  Turski  car  na  »?enti  (16D7 

.(fO<line.  PohI.  2t>3).  Kj.  pro-kopsati,  kao  dobro  proći. 

drukčije  se  ovoj  glagol  nv  nala£^i. 

prok6riti,  prekorim,  r.  pf.  pro-koriti  koga,  kao 
malo  prekoriti,  ukoriti  ga.  v.  impf.  koriti.  —  A  tako 
mi  nikoga  do  Koga!  ne  ćci  s  mene  biti  prokorena. 
Npj.  2,  602. 

prukAhitI,  pr&ko(flm,  r.  pf.  einetn  Fleck  obmiihcHf 
dtiiiento  lucum.  Kj.  pro-kositi.  (malo),  v.  impf.  kositi 

prikrasti  sp,  prokrAdem  se,  v.  r.  f*/".  pro-krasti  se, 
kao  kridimicc  proći.  v.  impf*  krasti  se.  —  Kroz 
Tursku  ne  V({isku  prokradite,  l/a  i'liti?  u  Kunjanskc 
bažOe,  Npj.  4,  255.  Kad  vide,  da  ih  narod  opkoli  sa 
sviju  straua,  onda  se  Dobrinjac  nekako  prokradc  sa 
svojim  pisarom,  te  uteće.  MUo6  178. 


prukri'hi 


prollslnn 


prokrčtii,  prMcPfim,  r.  pf.  u.  p.  put,  dic  Baltn 
hrcciicn,  riam  apcrio,  fficio:  hnjde  ti  najprije  ie  pro- 
krći  put.  lij.  pro-krCili.  r.  impf.  kniti.  —  Jesmo  ]i 
otida  Srbiju  {»oknrili  i  put  u  JUoip'ttd  ]>rolcrcili? 
Hovj.  U. 

prukrfrNAli,  prftfcreSetu,  v.  pf.  pro-krc8ati,  Icre^MĆi 
prosjevi:  VnkaU  dajo,  podizati  voJHki\  popaliti  po 
gori  ćitriJake.  prukrtAati  pate  tia  Kotare.  MNpj.  3,  ^Sij. 

pr6ktcU  se,  prakte  se,  v.  r.  p/\  kome  r^tJi,  |ii  t?ri 
jemu)  (fclustett,  collibet.  Rj  pro-kteti  8e.  v.  impf.  kteti 
(a  htoč.  ffororu).  ti  krajeviimt  gdje  se  glus  li  «  govoru 
prctmra  tt  k.  vidi  proliljeti  He. 

»rAknhntit  linin^  v,  pf.  ein  vcnig  kocketif  piiu- 
lulum  (Uf pio.  Rj.  pro-ktihad  (nuilo).  vidi  prokuvati. 
f.  iiHjif.  kuhati, 

|irak)ikiiU,  kmu,  v.  pf.  Kj.  pru-kukati.  v.  impf, 
kukati.  —  1)  (infuntjen  zu  ktatjen,  cxnUdo.  Rj.  ;w- 
ćeii  kukati.  —  Ak'  uleCe  «jutra  iz  torina*  na  njega 
^.e  bulo  prokukati.  Npj.  4,  5(llt.  U  petak  će  uunjke 
j/rokiiktiti.  o,  381.  —  2)  ein  uenig  kluijcn,  paulum 
lamentar.  Uj.  (muhi).  —  H)  klagena  vurheigehen^  ulu^ 
hn\s  priiettreo.  Kj.  k\0:aju'U  prodi. 

pr5kuliv  (u  Dubr.)  vidi  kaulin.  Rj.  /*.  pU  vidi  i 
brokule.  dcr  Jiluvtenkol,  hrassica  hotryitis  lAnn.  — 
od  'J'(tl.  bnk'eolo  (klicu  od  zelju). 

prokAlJnti,  Ija,  v.  pf.  vidi  pokuljati.  Rj.  pro-fcu- 
Ijati.  ptukulju.^c  pčele  iz  koinicc;  proknljune  mu  cri- 
jeva (n.  p.  na  ranu),  v.  impf.  kuljati. 

pnikUnJali,  prokOnjam.  v.  pf.  cin  wenig  nicken 
(tor  Schlufrigkcii),  paululum  nuto.  Kj.  pro-kuiyad 
(malo  od  drijemu),  v.  ivipf.  kiinjali. 

prokApiiU  se,  prokfipam  (pijem)  ne,  r.  r.  pf.  sich 
ein  v'cuig  haden,  lavor  pauluiufn.  Rj.  pro-kupali  ne 
(mulo).  V.  impf.  kupati  se.  —  Do^ju  qh  more  i  atauu 
<la  se  kupaju.  ?o^to  se  malo  prokupi^u,  onda  reć6  . . . 
Npr.  91. 

l'rAk upije,  n.:  U  7  roA'u^Iiu  gradu  bijelome,  onjoe 
bjeSe  HUiri  Jug-Bogdaue.  Rj. 

prdkurvuti  so.  v&m  ae,  v.  r.  pf.  zur  Hure,  zum 
llnrcr  trvrden,  cvudo  viocchaH  ant  inuedta.  Rj.  pro- 
kurvati  se,  postali  kurva  ili  kurvar.  za  gnačevje 
ovako  jr/oi.  glagolu  isp.  proij^rati  «o  II  2.  v.  impf. 
kurvati  se.  —  Sodom  i  Uomor,  koji  ftit  se  prokur- 
vali,  pofttavi&e  ee  za  ugled  i  muče  ne  u  vjernom 
opniu.  Jud  7.  Nemoj  Bkvrtiiti  kćeri  svoje  pu^tajm^i 
ie  na  se  kvirva,  da  se  ne  bi  zemlja  prokurvala.  Moja. 
'm.  lit.  21>. 

prdkusiiti.  ^un,  r.  pf.  ausholen^  sondireHf  experiri. 
Rj.  prokuhati,  iftp.  Ogledati,  t  sgn.  OM^je,  v.  impf* 
kucati. 

prdkiivti<l,  vnm,  vidi  prokuhali.  Rj.  r.  pf.  pro- 
kuvati (vialu).  v.  impf.  kuvati.  n  krtijcnima  gdje  ne 
glits  h  H  govoru  pretvara  u  v. 

proIflKiHi,  ]>r<>lažem,  r.  pf.  Rj.  pro-lagati.  i\  impf 
la<i;ati.  —  JJ  ciue  Weilc  lugen^  mentior.  Rj.  kao  la- 
žuri  proveHi^  prohavili  vrijeme.  —  2)  sa  se,  refleks. 
ein  Jjugner  vcrdcn,  fw  mcndax.  Rj.  puntati  lata>  za 
zttavenjc  oruko  s/m-:,  glagola  injK  proii^nili  ne  11  2. 

prolAmaoje,  n.  dan  Durehhrcchen,  perruptio,  Rj. 
rcrh.  od  1)  prolauiati,  2)  prolamati  se,  —  J)  radnju 
kojttm  tko  proluma  sto,  —  2)  istanje  koje  hiva^  kad 
se  fto  f}rolama. 

prolAonti,  prLtlamam,  v.  impf.  Rj.  pro-lamati.  \>. 
impf.  prosti  lomili,  v.  pf.  prolomiti.  —  ])  durch- 
hrccften,  perrumpu.  Kj.  —  KnjaŽe  vuće  dva  topa 
ubojtiu ...  to  prolamja  Vcrkoccce  kulc^  a  razgoni 
ArbiuiaAku  vojsku.  Npj.  Ti,  220  (pruhimja  dijalektički 
«0.  prol&iua)  —  2)  sa  se,  nlJeks.  hersteu,  ntmpi: 
8ila  grmi,  zemlja  se  prolama,  (irrai  puSka,  Ćevv  se 
ite  prolama.  Rj.  —  Narod  0Htupa.4e  s  njegovog  groba 
8  velikom  ^alo^ču  i  plačem,  s  kukanjem,  da  se  sve 
gori'  prolamahu  od  velikog  jaoka.  Npj.  5,  45^. 

pr6lii/,  m.  jiro-laz.  vidi  prolarak    I.  —   Na   ovom 


au  putu  u  Srbiji  dva  tijesna  proluza,  koji  »e  zovu 
Uuboko  veliko  i  I>«boko  malo.  Danica  2,  52. 

prdlnzuk,  prMa^ka,  m.  Rj.  pro-lazak.  isp.  prola- 
zili.  -    J)  der  Durchgang,  tramtitus.  Rj.  vidi  i>robir.. 

—  Pod  jednu  piiHtlnju,  gje  nikome  tuda  prolazak 
ne  bijaše.  Npr.  251.  Po  njemu  (5u  tj  poslati  novaea, 
tla  ti  se  nagju  h  prolasku  kros  Turske  ohhisii.  /los. 
10.').  Jedile  hitno,  jer  Je  prolazak  Gospodnji.  Moj«. 
U.  12,  11.  —  2)  vidi  progja,  Rj.  isp.  |irohuili  3, 
oroči  3.  isp.  i  prodaja.  —  To  je  znak  da  je  ovoj 
Knjizi  bio  dobar  prolazak.  Nov.  Srb.  1817,  7f>5. 

prelaziti,  zuu,  v.  impf  Rj.  pro-la/.iti.  vidi  proho- 
diii.  V.  pf.  proi5i.  —  1)  rorheigehent  praetcreo.  Rj. 
vidi  pasavali.  —  Dogjc  "  jedno  selo,  i  prolazeći 
kroza  «;'  čuje  «b  sviju  strana  pevank«  i  veselje,  Npr. 
89.  l'roluzeći  jedna  bubn  onom  gorom  naigje  na  gje- 
vojku.  2K1.  Prolazi  kao  mimo  1  ursko  grobje.  (Ne  če 
ni  da  pogleda  na-),  Posl.  264.  Nemojte  me  prolaziti^ 
moga  dara  pronositi.  Npj.  1,  138.  Bvi  svatovi  s  mirom 
prolazili,  3,  9.  Iz  kuca  pored  kojijeh  prolaze  irnose 
im  se  zdraviee.  Kov.  (il.  Prolazili  zemlju  Judinu 
sabrane  J>cvitc.  Dncv.  II.  23,  2.  Ko  je  Uog  kao  li? 
koji  prašta  bezakonje  i  prolazi  prijestupe  ostittku 
od  naJlJLMistva  svojega.  Mib,  7,  IS.  'AuBjnemli  pokret, 
kaji  u  to  vrijeme  prolažaše  po  srcmi*  nuroda  na* 
šemu.  Rad  5,  191.  —  2)  vergeJieit^  dcsino,  praeiaeo. 

—  Onako  bi  dvor  Turski  mogao  reci,  da  Srbi  raz- 
vlače samo  da  prolazi  vreme,  dok  i  zima  prispe, 
MiloS  123.  H  orom  značenju  prolazili  kao  glagol  ure- 
lasan\  Ona  če  se  u  crno  zaviti,  i  crne  će  dane 
prolaziti.  Npj,  5,  436.  —  3)  gdien^  abgchcn  (von  der 

\yaarc),  divittendi.  Rj.  protazi  n.  p.  roba  dobro^  t. 
j.  prodaje  se  dobro.  isp.  proći  3,  prolazak  2.  —  U 
čoravoj  zemlji  i  sakati  kotiji  prolaze.  Posl.  338. 

^>r61a£enje,  m.  Rj.  verb.  od  prolaziti.  —  1)  radnja 
kojom  tko  prolazi  u.  p.  kroz  selo  (daa  Vorbeigehen, 
priieteritio.  Rj.).  vidi  pjiaavnuje.  —  2)  stanje  koje 
biva  kud  proluzi  «.  p.  vrijfme  (daa  Vergeben,  .\uf- 
boren,  linis.  Rj.).  —  ,5^  stanje  koje  biva,  kad  n.  p. 
roba  (dobro)  prolazi  (der  [gule]  Abgang  der  \Vaare, 
vendilio  faeilis.  Kj.). 

proli^tjeti,  prol&fira,  v.  pf.  Rj.  pro-letjeti.  v.  impf. 
prolijotati,  —  J)  vorhei^Hegen,  putetervoU).  Rj.  pro- 
letjeti  mimo  ...  —  Preletje  tica  iznad  mene.  Rj.  227b. 

—  2)  durcIifUegcn,  pervolo.  Rj.  —  Kako  zv'jezda 
preko  vedra  neba  kros  hiljudu  prolečc  svatova.  Npj. 
2,  i)02.  Onako  čctvoronoške  proleti  po  sobi  dva  tri 
put  i  lamo  i  amo.  Daniea  2.  130.  Tokallijč  ranjen 
proleti  kroz  prat  zascdu  na  atu.  Miloš  76. 

prOliJel,  m.  vidi  vjetrenjak.  Rj.  pro-lijet,  koji 
mnogo  prolijeće  kojekuda,  vidi  i  lelija,  optrka.  isp. 
letipas,  i  sgn.  ondje. 

prolij^tanjo,  n.  das  Durch-,  VorbcifUegenj  prae- 
terrolntiot  pcrrolatio.  Rj.  terb.  od  pruHjetati.  radnja 
kojom  sto  prolije/'r. 

prollji'^tafi,  ])nMiječgm,  r.  impf.  Rj.  pro-lijcuiti.  v. 
impf.  profiti  letjeti,  v.  pf.  proletjeli.  —  J)  rwhei- 
lliegen,  jtruiicrvulo.  Rj.  jtrolijetati  mimo  ...  —  U 
<ije:inju  munje  »ijevaju,  na  Jabučju  orli  prolijchi. 
Npj.  4,  17'l.  —  2)  durchjUegcn,  pervolo.  Rj.  ptolijt- 
tuti  ti.  /».  preko  ravna  polja. 

prolijevanje,  n.  vidi  proljcvaujc.  Rj.  tidi  i  pro- 
livanje. 

p^oUj^VAtit  pnMijeviim,  v.  impf.  vidi  proljevali: 
S  veče?  vodu  prolijeva.  Rj.  j»ro-lijeva1i.  vidi  i  pro- 
livati.  V.  impf.  prosti  Ijcvati,  lili.  v.  pf.  proliti.  —  Ouc 
glave  .  .  .  Đoče  avaka  suze  prolijexHtti.  Npr.  101.  sa 
Be,  pass.:  Nož  sijeva,  krv  se  prolijeva.  Kako  tade, 
tako  i  damiske.  Npj.  4,  330. 

prAlIshia,  f.  čelava  mjesta  nn glavi  zovu  j;ro/tV»H(;m. 
»od  Ma  su  tebi  tolike  prolisine  ua  glavi.«  U  glavici 
megju  gorom  i  kamenjem  ravna  mjesta,  koja  ili  »e 
oni  ili  kose,  zovu  takocjer  prolisiKom.  3.  Bogdanović. 
pro-li.*iiua,  drugoj  je  poli  osn.  fisa;  značenje  (korijenu) 


prolistati 


—  253  — 


|>n>inHjai 


guliti,  opiljeau  biti  prdaci  n  bijeliti  8o:  fiaa,  Itsast. 
Korijeni   1H7. 

proIkstilU,  Htj'im,  V.  ;>/'.  Lttuh  hekommcn,  fromlejtco: 
prolisUiIa  poni,  Aunitt.  Rj.  pro-IiaUiti,  početi  listitii,  r, 
im^/*.  listnli. 

prdliti«  prolijem,  r.  pf.  Rj.  pro-liti.  r.  impf.  pro- 
lijevati, prolivaii.  proljevati.  —  i.  J)  vodu,  krv,  suze, 
fteroorgieascn,  e/futido.  Rj.  —  Kome  nije  popito,  a  ouo 
mujeproUto.  Posl.  147.  l'upi<?  Stojnn  grozne  .ttize  proli. 
Npj.  4,  181.  lWolije  ćitttvu  rijeku  sušu.  Danica  y,  138. 
Krr  pravodiia  Sto  je  prolii-^nu  na  /.enilji.  Mat.  23,  3f». 
isp.  pndivcn.  —  fi)  đcn  Durchfitll  bekommen,  alvo  ttum 
ttoluUi.  Kj.  ifip.  o/Jotrbiti  ac.  —  i/,  m  h(?,  refleks.  — 

1)  ntis/lies.-*cn,  diffundi,  Uj.  —  Vino  ii  ne  ««  ratie 
prulilu!  Npj.  4,  311.  —  ;?^  zvijezda  se  na  nebu  proli, 
c/'.  prosuti  80.   Kj. 

prohvanje,  ti.  (zap.)  vidi  proljevanje.  Rj.  vidi  i 
prolijfvanjo. 

proMviUi.  prMivnin,  (zap.)  i^dl  proljovati.  Rj.  v. 
impf.  pro-livati|  i  u  isio^notn  i  jjtinom  govora,  vidi  i 
prolijevati,  ^71,  v.  impf,  pronti  lijevati.  Hvati,  Ijevali. 
f.  pf.  prolili.  —  Devojka  r^ireva  tužna,  suše  prolivu, 
pa  je  rabaa  teSi.  Npr.  '18.  Suze  prttiirt*  dufiii  nioja 
ti.l  tnpe,  okrijepi  me  po  rijetki  avojoj.  Va.  11I»,  28. 

proliven,  prolivena,  (ulj.  n.  p.  čovjek,  žena,  ge- 
nchtciiizig,  dcr  nidtt  acUvćigen  kunn,  gui  loquHur 
taee.ndn.  Hj.  hrUljttr.  koji  ne  moH  da  mti^  nego  sve 
namah  kruuje.  —  part.  pract.  pass.  od  proliti. 

prulizafi,  prMT^.cm,  r.  pf.  Rj.  pro-lizati.  v.  impf. 
pntlizivHti.  —  1)  durchlecken,  perlamho.  Rj.  Uo,  — 
'i)  sa  se,  refleks,  durahgeriehen  iverden,  deicrur.  Rj. 
proliže  «f  n.  p.  čoha. 

prdlizine,  /'.  pl.  ona  mjesta  gdje  se  voda  ne  aledi, 
a  I  na  V-oj*i  ri.  p.  ^^j*?  «<?  omai«ti.  Rj.  pro-liziue  n.  p. 
na  t^osi  gdjv-  ne  proliie.  iftp.  proli/.ati  ae. 

proli/Jviinjis  ».  da.*}  Durchleckcn^  perlamlitio.  Bj. 
irr6.  ftd  1)  prolizivati,  2)  prolizivati  ac.  —  1)  radnju 
kojom  tko  prollsitje  Ho.  —  2j  stanje  koje  hi^nt,  kud 
se  proUzuje  tt.  p.  čofia. 

proliKfvnti.  prollzujSni.  r.  impf.  Rj.  pro-lisdvati. 
V,  impf.  prosti  Hzjiti.  v.  pf.  prolizjili.  —  J)  durch- 
Ucken^  perlamho.  Rj.  Mo.  —  2)  sa  ne,  refhl\-i.  [iroU- 
ziijS  se,  V.  r.  impf  sicJi  durchreiben^  detcri.  Uj.  pfo- 
liiMJe  ne  n.  p.  ćoha. 

PrAlopr*  m.  planina  u  r>alnmeiji  iznicpju  Sinja  i 
Lijevna,  koja  ne  zove  i  Kamisnicu;  i  kod  Vrgorca 
jedutt  »e  planina  zove  Prolog.  Rj,  vuli  i  Prologa. 

I'rdlofa,  f.  vidi  Prolog:  Pred  unnm  je  Prologu 
planinu.  Rj. 

prulAkafi,  pr<Moi;em,  t.pf.  voda  zemlju,  dan  Wasscr 
hat  durchgtfresHen,  pcrrodo.  Rj.  pro-Iokati.  v.  impf. 
proxti  lokati. 

Prelom,  in.  planina  n  Dalmnciji:  U  2*rolomn  visokoj 
planini.  Rj. 

pr6luin.  m,  pro-lom.  iip.  prolomiti  (i  se),  gdje  se 
sto  prolomilo,  —  Solomun  pnigjaže  Milon  i  easigji- 
vaie  prolom  grada  Davida  oca  Hvoje^^a.  Car.  1,  11, 
27.  Momri  kao  iirokim  prolomom  navini,  i  navaljuju 
preko  razvalina..  Jov  3U,  14.  Vidje«te  da  je  mnogo 
proloMti  na  ^radu  Davidovu.  la.  22, 1>  (»cissurae  civi- 
tutit,  die  liisse  der  Siadt).  Ne  izlazite  na  prolome, 
i  uc  oera^jujete  doma  Izrailjeva  da  bi  ^e  održao  u 
boju.  Jezek.  13,  5.  Dovedu  ga  (vojnika),  i  zapovede 
da  zavuče  ruku  u  onaj  prolom  kuse.  Mepj.  'J[>'J. 

prol6ini(i,  pnMonum,  v.  pf.  Rj.  pro-lomiti.  v.  impf. 
prolamati.  —  i)  durchbrcchen, peftnrupo.  Rj.  —  Dobro 
M  ^e  Turčin  pogodio;  yro/<;wii  »IM  toke  na  prsima. 
Npj.  4,  4^^.  U  koje  oe  najbolje  uzdahe,  da  će  njemu 
prolomiti  pute  i  osvojit'  na  Kohovu  kule.  5,  247.  — 

2)  xa  se,  refleks.  priMom^  »e  n.  p.  nebo,  tavan,  hersten, 
rtimpor.  Rj.  —  Gjam,  kao  debela  da.Mka  odozdo  preko 
dna  u  velike  knee  (,da  se  ne  In  dno  prolomilo).  RJ 
147b.  A  aiijiu  se  oganj  prohmiot  jer  svatovi  ate  oti- 
akoSe.  UNpj.  3,  26b.  Puče  pudka,  k'o  grom  od  uebesm 


avi  se  pusti  luzi  prolomise.  Npj.  4, 333  {za  or*t.j  printjer 
isj}.  kod  prolamati  se  primjer  iz  Npj.  5,^453). 

PrAloskT,  odj.  ito  pripada  Prologu:  Sto  je  podir 
u  Prologu  snipa,  sve  kc  ono  u  Cetinu  sliva;  a  kako 
je  jiulna  riba  iiva  od  onoga  Prološkoga  snigu!  Npj. 
1,  593. 

proldpnli,  prtSMpam,  v.  pf.  Rj.  pru-bipati.  p.  impf. 
prosti  lupati.  —  1)  cin  icenig  kJopfen.  pcrttindo  pit' 
r amper.  RJ .  (malo).  —  2)  »a  so,  refUka.  sich  die 
Ilnrner  uhfttossen,  consipiseo.  liy  kao  dorvuti  .ie^  opa- 
metiti ae. 

prdUeće«  ».  der  Fruhling,  ter,  ef.  premalje^e.  Jy. 
pro-jie<^e.  diMgoj  je  poli  osn.  u  ljeto,  vidi  i  protuljei^e. 
—  Proljeie  nastaje  U.  Marta.  Danicu  1,  XIX.  Na 
proljere  moram  otiil'i  u  Srbiju.  tHaj*.  03,   1:VJ. 

priiljepšitti  KO.  Aam  se,  v.  r.  pf.  vidi  uljepšati  se. 
Uj.  pro-Ijcp5ati  se,  Ijcpii  postati,  v.  impf.  ljepšati, 

prdljctni,  adj.  Vriihlings-,  rerntis:  Proljetni  se 
dan  nose  do  podne.  Rj.  sto  pripada  pro{iet^u.  vidi 
premalietni.  —  Lijepa  je,  Ijepfta  bit*  no  može...  kao 
da  je  no  podne  uzraiila  pretna  tihom  sunca  proljet- 
nome.  Npj.  3,  513. 

prdljotos,  prdljetosik«*,  trn  (rcncichenen)  Friihlingt 
t^cre  (hoe  fuit),  Rj.  proljeio-s,  proljeto-«-lee  C=  pro- 
ljeve ovo),  isp.  81.  (ovaj)  1  ke  (dodatak).  —  Tri  uiita 
me  Inni  pogledao,  a  proljetos  okom  namigatio.  Iierc. 
124.  .la  Ham  se  proljetos  u  Karlnvrima  0  tome  raz* 
govanio  3  nekolicinom  od  nt^cnijeh  !^rba.  Pis.  34. 

prdlji^to.sr^i.  adj.  rotn  heurigen  FrUkliiig,  cernus^ 
fsere  elapso  (natt^).  Rj.  Ho  je  od  proljetos] 

prdljov,  m.  (st.l  das  V'ergiessen,  proftudo:  Bez  pf o- 
Ijeva  krvi  od  Srbina.  Rj.  proljev,  vidi  pro«uiV.  isp, 
proljevanje  1 ;  krvoproli(?e.  —  Poslije  Že«toko(ra  boja 
\ proljeva  krvi  sobje  strane  obladaju  iiancem.  8ovj.  41, 

pr61jcvanje,  n.  Kj.  rcrh.  od  I.  proljevati,  11.  pro- 
Ijcvali  se.  viai  prolijevanje,  prolivanje.  —  I.  J)  radnja 
kojom  tko  proljeva  sto,  n.  p.  vodu  (daa  AupftcInUten, 
profiisio,  elluHlo.  RJ.).  —  2)  stanje  koje  fnvo^  kad  tko 
proljeva  (der  Durohfall,  .alvo  »oluU'i.  Kj.).  vidi  otvor, 
protoć,  srnt'tkfu  —  li,  stanje  koje  hiiHtj  kad  se  sto 
proljeva. 

pr6IJeviUi,  vam,  v.  impf.  Rj.  pro-ljevati.  vidi  pro- 
lijevati, prolivati.  v.  impf.  prosti  liovati,  liti.  v.  pf. 
proliti.  —  /.  1)  aungic^tucn,  effundo.  Rj.  —  lileda 
Icnjig«  KoprivicA  Vuče,  uproljcra  suze  od  oj^iju.  Npj. 
4,  14.  Njihove  au  nogo  brze  da  proljeraju  krt>.  Rim. 
3,  15.  Skupile  se  u  Mispu,  i  trpuči  rodu  proljeraše 
pred  lioMpiMlom,  i  postile.  Ham.  1.  7.  (i.  —  2)  pro- 
ljeva, Shtrchfidl  hohntf  alvo  ease  Holuta.  Rj.  kad  »e 
tko  oelotrbi,  on  proljeva,  f.  j.  {jera  ga  na  polje.  — 
//.  sa  ae,  refleks.  prMjcva  a©,*,  r.  impf,  ausftiessen, 
effluo.  UJ.  n.  p.  voda. 

promiiel,  pr(%maknein,  v.  pf.  vidi  promči.  Rj.  riđi 
i  promaknuti.  pro-mH(^i,  durchgehen,  pcrmco.  isp.  pro- 
mmuti,  pro^i.  V.  pf.  je  i  proftt i  mać'i,  maknuli,  p.  ,iwi^/'. 
promicati.  —  Trostruke  ga  »uze  promaknule.  Uj.  IJOi'a. 
I^omak'o  je  megju  megje.  DPosI,  H*3, 

pr&mnbn,  f.  die  Zugluft,  perflutus.  Rj,  riđi  pro- 
maja, pro-maba.   ti^p.  promahnje,   promahno  (vjetar). 

proranbivanjc,  »  das  Durchvehen,  pcrflatio.  Rj. 
verb.  od  promaliivati,  koje  vidi. 

proniabfvati,  promaliujcni,  v.  impf.  durchwefien. 
Rj.  pro-niahivaU,  vjetar  promuhuje (sto),  v.  impf. prosti 
m/ibati,  r.  pf.  prouudinuti. 

promi^bnuli,  pr&mrdinem.  —  l)v,pf.  đurrAire/ien, 
perflo:  izuesi  haljine  na  polje,  neka  i'A  promakne  vjetar. 
Rj.  pro-muhnuti.  r.  impf.  pronudiivati.  —  SfJpromU- 
uuti  Mc,  pruuiilnem  se,  vidi  promahnuti  se.  Rj.  6<>9a. 

prftmaja,  f.  vidi  promaha.  Rj.  pro-mnja.  u  kraje- 
vima gdje  se  glas  h  m  govon*  pretvara  u  glas  i.  — 
Vrata  i  prozori  ^Uom  otvoreni.  I*romaja  hjeAe  jaka... 
Kad  ta  promnja  probiju  kroeu  sohu^  može  čovek  za- 
zepsti  a  da  i  ne  oaeti.  Zloa.  28ti. 


|>ro  maknu  H 


—  254  — 


firomljeiilti 


promiiknuU,  pr&ntaknćm,  vidi  promat^i.  Rj.  v.  pf. 
pni-makniiii.  riai  i  promaći,  r.  impf.  promicati. 

proinAlanJfs  n.  aas  Diirchstccken.  trajcctio.  Kj. 
verb.  od  proiniiliili.  radnja  kojom  tko  promalu  Mo. 

pniiiiAliifi,  pri>iiiriiriiii,  r.  impf.  thtnhsteckenj  trcijicio. 
Rj.  pn^-ujiihili  n.p.  ijlacu  kroz  prozor,  r.  pf.  pnuiiolili. 

pri^miiriti.  rim,  v.  pf.  ui  C.  O.)  prema  vatri  malo 
pngrijati,  cin  u-rniff  anfgehf*n  la^ifien  (z.  B.  \Vachii 
hfiin  Feuer)  cf.  m*§rati.  Rj.  pro-marili  n.  p.  vosak, 
gltnjol  orty^  dolazi  samo  kao  »lozen.  i>;>.  inririti. 

pr6niii^unj0t  n.  dan  Fchlcn^  (im  SckimiiCf  \\^urfc), 
itherrulio  fin  jacltij.  Rj.  rcrb.  od  proniaSati,  koje  vidi. 

»rdmiišiiti,  5jim,  v.  impf.  verfehlen  (im  Schiessen, 
II  erfm),  nicht  treffen,  aherrore  in  jactti.  Rj.  uro- 
muAnti,  7tc  zfftirfjaii  n.  p.  mećfUi  puiku,  {>(tcajw.i  -«c* 
ćtm.v.  impf.  protii  isp.   nuiAati  se.    v.  pf.  promaSill. 

—  Žena  uvrazilu  konae  u  i'jiii  . .  .  sve  promuMiUi 
mimo  uHcć  iglet\e.  I*oh].  178.  Bikovi  nji)iovi  ska^u,  i 
ne  prom(tk{iu:  krave  njihove  tele  se,  i  ne  jalove  se. 
Jov  21,  10. 

prdmahMI,  ftim,  r.  pf.  nicht  ire.ffen,  verfcfiltm  (im 
iSchusse),  uherro  in  jurtu:  pruuiaAio  i  proiimAio  gfl. 
Uj.  ])ro-mn^iti,  ne  zgoditi  n.  p.  mcćaći  pitsku,  baca- 
jući 8€  čim.  vidi  minuti  4.  «.  impf.  proma^ti  —  Sio 
hi  Htanko  Turak^  promtiMo,  cJofckiije  I Jitković  Jovane. 
Npj.  4,  1!K).  Zemlji  padaj,  \ni^v\  oganj  daji,  jer  ti 
pnlkom  promašiti  ne  ćcs.  4,  284. 

promiltrai^e,  n.  verb,  od  promatrati,  radnja  kojom 
tko  promatra  sto. 

promAlrati,  prAmiltrHm.  v.  impf.  animo  perpendere, 
mcnic  affitfire.  BtiiUi.  motreći  pregledati  što,  očima  ili 
umom  (promihljati).  v.  pf.  promotriti.  —  Sa  sviju  »« ih 
je  strana  promutrao,  pa  mi  se  Bvikla.  .1.  iiofijdanovii?. 

prdm^i,  prtioiknem,  v.  pf.  durchgfheny  permeo,  cf. 
promaći.  Momće  mi  promvc  kroz  aelo.  Rj.  vidi  i  pro- 
maknuti, pro-inći.  za  neumctnuto  u  tJip.  niuući.  omći, 
/.nmći.  V.  impf.  promicati.  —  .ta  ne,  pams.:  Jer  se  od 
vas  promve  riječ  fionpodnja  ue  samo  u  Maćedouiji, 
nego  i  u  svako  mjesto  izigje  vjera  vaSa  u  Boga.  Sol. 
I.  1.  8. 

prdnif^f^urnii,  prAmećnrna,  adj.  koji  Re  promeće, 
genfhaftig,  induMriun.  Uj.  i>p.  prometali  »e  imi i  pro- 
metan, provrlan. 

prAnieskulJili  h«,  Ijtm  se,  p.  r.  pf.  pro-mefikoljili 
»e,  pwrti  mcHkoljiii  ne,  učiniti  malo  ono  Ho  enači 
mcskoljenje:  Dremovuo  gUnlaže  ...  U  jedau  mali 
malko  Rt  promeMolji,  i  preko  lica  mu  prelete  kao  la- 
gani osaiejnk.  Zim.  88, 

prom^^iilo,  n.  «r«s  durchgeicorfen  wirdy  quod  tra- 
jicitur:  (nnak  vidi,  j)a  se  ćudi:  kakvo  je  ono  pro- 
metalo. Rj.  (>/).  prometali.  —  riječi  «  tdkim  noftt.  kod 
bućknio. 

prOinufnn»  prVimetna,  adj.  da,  on  ti  jo  u  Hvnfem 
prometan  ćoek.  J.  Bopdanović.  koji  «*?  umije  prome- 
tali i  geschnftig,  industrius.  vidi  promećiirau.  provrtan. 

prom^lanjc,  n.  lij.  rerh.  od  1.  prometnti,  II.  pro- 
metali »e.  —  J.  radttja  kojom  tko  promeće  što  (daa 
UeberKctzen,  von  einem  Orte  zum  andern,  Iranalatio, 
transpositio.  Rj.).  —  II.  J)  radtija  kojom  se  tko  pro- 
maje rade&i  svtiitn  (das  Riihren,  Oesohaftigsein,  agi- 
tatio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  se  tko  promeće  n.  p. 
kroz  ponjamt  (daa  Setzen  đurch  — ,  positio  per  — . 

—  Rj.). 

prometni!,  prftmećem,  r.  impf.  Rj.  pru-metati.  t. 
impf.  prosti  metati.  v.  pf.  prometnuti.  —  /-  durch- 
werfvHt  trajicio.  Rj.  tneiati  što  kroz—,  ili  mđati 
$  jednoga  mjeHa  na  drtufo.  —  //.  sa  se,  refleks.  Rj. 

—  J)  aich  riihren,  gechaftig  sein^  agituri,  ntoveri, 
agere.  Rj.  —  Provrtan,  kop  8c  promeće  rade/H  hvu.Hh. 
Rj.  i»04a.  PromeĆumn,  koji  se  promeće.  Rj.  *»(»91i.  Bio 
nekakav  niromah  ćovek,  koji  se  svakojako  promctao^ 
pa  najpoale  nabere  vreću  mahovine  i  metouv^i  odo7.go 
malo  vune  poneae  na  vafiar  da  proda  hvc  mesto  vune 
8  vrećom  xajeduo.  Npr.  1B8.  On  se  atade  Mvuda  pro- 


metali, dok  sastavi  Srijemske  volove  ...  i  bijele  grofie 
i  dukate.  Npr.  3,  HA.  l\ome6u6i  se  kojckako  stane 
trgovati  Hvinjiinuu  Milo.^  44.  —  2)  Promeće  se  kao 
hodža  kroz  ponjavu  (I'osl.  2<i4).  Rj.  —  Pripovije<la 
»t  da  Je  Nanradiii-boilžu  karala  žena  da  ne  sjedi  bes- 
portien,  nego  da  ae  proiiK^će,  L  j.  da  radi  6to;  ho<lža 
pak  razumjevSi  to  (po  svoj  priltei  ijavalice)  sa  svim 
drukćije,  razapne  ponjavu  u  aviiju  pa  prorezavSi  je, 
stane  skakati  kroza  nju  i  tamo  i  amo.  Posl.  2(14. 

prAmi^lnuUi  tncni,  v.  pf.  Rj.  pro-metnuti.  v.  pf. 
je  i  prosti  metnuti,  v.  impf.  promctad.  —  ^'  ^J  durch- 
trcrfeny  tr({}icio.  Kj.  cf.  provroi,  provrgnuti.  Rj.*  ^ro- 
metnuii  Ho  kros  — ,  ili  prometnuti  sto,  kao  metnuli 
ft  jednoga  mjesta  na  drugo.  isp.  prometali.  —  C'ar 
cariui  mu?iko  ćedo  dade,  n  carica  ćedo  prihvatila  .  .  . 
odnese  ga  u  gospodske  dvore,  prometnu  ga  kroz  nedra 
srilena,  da  b'  ae  dete  od  srca  nazvalo.   Npj.  %  157. 

—  2)  vidi  provrći;  vcnrand^^ln,  mutare:  Ovo  je  bila 
jedna  gjevojka  koju  je  baba  ziunagjijala  bila  i  m  tieu 
prometnula.  Npr.  221.  —  //.  sa  se,  refleks,  —  1)  sich 
veritetzen,  se  tranftferre.  Rj.  prometnuti  se  kroz — ,  i7i 
prometnuti  se  s  jednoga  mjesta  na  drugo.  isp.  pn»- 
metniiti  11.  —  ^^  sich  rencajideln^  mutari.  Kj.  isp. 
prometnuti  12.  —  o)  Prometnu  mi  se  ona  ienica: 
Hve  nikoše  bukve  i  jelo.  Npr  1155.  —  b)  riđi  pro- 
turili se  2,  provrći  se,  stvoriti  ae.  —  fin)  prometne 
se  ko  što:  h  oni  isti  fias  ona  se  (kći)  protnetnu  ore«, 
i  poće  kroz  kuću  blejati.  Npr.  lHi.  Kraljev  sin  do- 
hvaiivSi  se  ove  tiče  ...  i  ljubeći  je  prometnu  mu  se 
najljepša  gjevojka.  221.  —  bb)  prometne  se  ko  u  Mo: 
Sila  mladića  u  jagnjad  se  p^'ometnula.  Npr.  101.  Nego 
ti  se  molim  da  se  ti  opet  prometnes  u  idruk  hosioku. 
200.  Tako  mi  se  vino  na  krsno  ime  u  krv  ne  pro- 
meinulo!  Posl.  'MH.  Uzmi  Atap  svoj,  i  liaci  ^a  pred 
Faraona;  le  će  se  prometnuti  u  imiju.  Moja.  II.  7,  9. 

—  ec)  prometne  se  ko  Hm:  Ah  da  mi  se  huvom  pro- 
metnuti. Rj.  0(K)b.  Žalosna  zlatnokosa  ...  na  jedan 
put  se  prometnu  gjcvojkom.  Npr.  2(>l). 

prom^7^ra(i ,  7,grjim,  p.  pf.  den  Saft  hekommen 
(ton  dtn  Bfiumen),  redit  s^tccus  arhorihus.  Rj.  pro- 
mezgra  drto^  kud  se  mezgra  u  ^jega  pokaže,  v.  impf. 
amer-grati. 

promiennji*,  n.  ncrh.  od  promicati.  Rj. 

pr6niieali«  prumii'em,   r.   impf.   Rj.  pro-raieaii,  r. 

pf.  promaći,  promaknuti,  promći.  —  1)  ftta  prouiićeS 

tuda?  promiću  ljudi  kroz  ^\im\i,  durchgeiien,  permeo. 

Rj,  kao  prohoditi,   prolaziti.   —   Promiče  kroz  svaka 

vrata.  DPosl.  103.  A  na  skelu,  prohode  li  Turci ...  AH 

Turci  careve  ićage,  al'  promiču  na  jt^c/u  .Tomenu.  Npj. 

4,  280.  —  2?)  promiće  kiša,  snijeg,  anfangen  zu  regnen^ 

I  schneien^  caaere  incipio.  Rj.  kad  počinje  padati  kiAa, 

j  snijeg,  vidi  propadati   3.  —  Ljuti   se   zima  (kad   na 

velikoj  zimi  promiče  snijeg,  a.  od  zimo  ne  može  dobro 

da  udari).  Rj.  339b. 

pronij^oitl,  prbmijenmi,  v.  pf,  Rj.  pro-mijeniti.  v. 
impf.  uromjenjivati.  —  J,  I)  vertttuschenf  permuto. 
Rj.  vidi  razmijeniti,  trampili.  n.  p.  da  promijenimo 
konje,  t.  j.  daj  ti  meni  tcoga  a  ja  ću  tebi  dati  moga. 

—  Ona  rodivSi  djevojka  promijeni  je  s  Cigankom 
ea  muško  dijete.  Rj.  lOOa.  Negleibiša  pazariti,  t  j. 
mromijefiiti  s  kim  jednu  sicar  za  drugu  ne  gledajući. 
KJ.  414a.  Tu  ćemo  se,  bane,  sastauuti  i  mi  n<ii0  roblje 
promjeniti.  Npj.  3.  417.  —  2)  verwechseln,  pemiulo, 
Kj.  kao  mttnuti  mjcMo  pregja^njega  Ho  drugo,  ili 
učiniti  da  hud^  drukčije.  —  PreruSiti,  promijeniti 
ruho.  Rj.  579b.  Mi  promenismo  tolike  čobane,  pa 
kojigod  izigje,  ni  jedan  se  ne  vrati.^Npr.  48.  Živ  i 
zdrav  derao,  na  bolju  promijenio!  (Ce^ititAnje  onome 
koji  obuće  §to  novo).  Posl.  81.  Kurjak  ako  i  dlaku 
promijeni,  ćudi  no  mijenja,  164.  Vigje  Marko,  kad 
će  umrijeti,  snze  proli,  pa  je  govorio:  »Zeman  dogje, 
da  sifjetom  prom^jenim<.  Npj.  2,  411.  Već  ue  ielim 
srijct  promijeniti.  4,  234.  »Oprem'te  mi  doru  od  mej- 
dana:  nove  njemu  ploče  promjenite*  .  .  .  iznova  mu 


|iroin1j4^SHtl 


—  255  — 


pronoliti 


ploć.ć  prottCjenUi  4,  999.  Ti  (Gospodo!*  promijeni 
plfić  moj  na  rmiost.  Ph.  30,  11.  TrebaSe  ime  kruljecsko 
promijeniti  na  carsho.  UM.  131.  —  li,  sa  se.  — 
Ij  rfciprvć.  8  kini,  tauschcn,  perniuto.  Kj.  n.  p.  hajde 
da  se  promijenimo  tn  konje.  ii^).  pioiuijenili  II.  — 
2)  reffeks.  sich  verntufern,  muiari.  Kj.  kao  pofitati 
drukčije.  •.'*p.  promijeniti.  I  2.  —  Pade  mu  mraz  na 
ohraz  (kod  mu  to  i  to  rekoh,  t,  j.  zasline  He,  pro- 
mijeni se  «  licu.  ili  smete  rb).  PorI.  245.  Kako  «u  ne 
ljudi . .  .  ovako  promijenili  i  tijelom  i  dušom.  Pri- 
prava S^i.  Nego  hi  i^e  promijenilo  k  na  Ć.  Rj.* 
XXXVIII.  Onda  hi  se  i  Zagrebačke  narodne  novine 
vutrale  na  bolje  promijeniti.  Slav.  Bibl.  1^  94.  Nego 
ac  promijenite  obnovljenjem  uma.  Rim.  12,  2.  —  S)  (u 
Duor.)  vidi  preobući  ae.  Rj.  vidi  i  preodjesti  »e,  pre- 
mćiili  ae. 

promfjAšati.prftmije&am,  v.pf.nn  u'enip  anfrUhren^ 
mmehen,  aiiqu'intaliim  miaceo.  Rj.  pro-miicSati  (malo). 
V.  impf.  niijfSiUi.  —  Kad  eani  ndnesii  mtcko,  i  on  ga 
prtimeka  kašikom,  ni^rje  prnten.  Rj.  22b.  Med  na  oso- 
vini rodi.  (Valja  Aošnicc  cesto  promijeinti).  E*osl.  17*i. 
*/i  He,  rcfJekft.:  Proj/rnŠala  «e,  koaa,  brada,  pojela 
aijedjeli,  L  j.  promiješale  se  hijele  dlake  sa  crnima. 
Rj.  r.(K^>a. 

PrAmina.   f.  planina   u   Dalmaeiji  (Promona).  Rj. 

promintili.  pr^iratnera,  r.  pf.  vidi  proći.  Rj.  vidi  i 
pmm.'ići.  pro-miiiuti.  v.  pf,  je  i  prosti  minuti,  r.  impf. 
tHp.  promicati,  prohoditi,  prolaziti. 

prAmisao,  pri^misla,  m.  Vornehumj,  jiroi^ideniia. 
Rj.  pro-miaao.  inp.  promišljati  I  (dva  pokljednja  pri- 
fujcra)  I  promižljavati.  —  Crkva  izbfica  iz  »voje  za- 
jednice . .  .  one  koji  kazuju,  da  ave  u  njemu  (u 
avijelu)  biva  sluoajuo,  bez  promisla  BoUjcga.  1)P, 
107.  iCrkva  Ruska),  koju  prominao  Božji  jo5  u  ono 
vrijeme  bje^e  proslavio.  238. 

prAmiHliti.  t*lini,  r.  pf.  Rj.  pro-mi8lili.  p.  impf.  pro- 
mišljati, promiSlJHvnti.  —  1)  bedenknt,  pn'pcitdo.  Rj. 
—  Ovi  ćovjek  premda  ie  bir>  opak,  opot  prnmifili 
hoAe  li  dali  ftvoju  duSu.  Ni)r.  95.  PromitiU  u  nehe  da 
6e  biti  srećan  i  presretan  ako  ovu  (}yevojku)  uzme. 
ni  {=  u  Hehi).  Kad  uagjc  kitu  u  njedra,  pak  nama 
sohom  promisli:  »Da  mi  je  ovo  od  Bog:a.  Npj.  1,  224. 
Pak  M  sebi  malo  prominliOf  nto  će  radit'  od  života 
flVOg;a.  4,  4ltt>.  0  tovi  neka  promisli  tnalo  O.  —  r  — . 
Nov,  Srb.  1818,  390.  A  za  oltar  mjedeni  promisliću. 
Car.  n.  H5,  16.  —  ^)  sa  ae,  refleks,  aich  hedcnken, 
»ick's  uherlctjent  perpendo.  Rj.  —  Carević  se  pro- 
misli: Hta  ima  bolje  nego  da  dobijem  dva  života. 
Npr  195.  Kad  se  jadna  jVi  promisli(h)  sama:  nema 
liea  bez  ervcna  vinoa.  Npj.  1,  335.  Promislivh  seju 
malo,  odgovorim:  »AI  pmvo  vcli^.  Daniea  2,  131. 
Pn  mu  kažu,  da  se  tlohro  promisli,  pa  da  napiAe. 
Miloi  187. 

promUljruOf^.  n.  das  JJcherle^en^  perpensaiio.  Rj. 
rcrb.  od  promišljati  (*'  se),  r't^nja  kojom  tko  pro- 
vtiUja  ili  se  promišlja,  vidi  proini^ljavanje.  —  Bko- 
tina  bezumna  može  radili  svoje  poslove  bez  nravila 
i  bei  promišljanja^  ali  Ćovjek  valja  Hvaftto  na  radi 
po  pravilima,  po  um«  i  po  promišljanju.  Pia,  68. 

Dromišljnti,  prftmT^ljiini,  r.  impf.  Rj.  pro-miMjati. 
viai  pronii^iljavati.  v,  impf.  prosti  mittliti.  v.  pf.  pro- 
iiu»4liii.  —  ij  bcilenken,  perp&nso.  Rj.  —  Ona  mi  od- 
govori o^tro,  i  ne  promišljajući  mlogo,  da  poznaje  . . . 
jbaniea  2,  134.  Dvor  Turflki  ne  prestane  promišljati, 
hiko  hi  u  napredak  Pa^maudžiju  pokorio.  3,  141. 
Promišljajte  o  tom  šio  jV  dobro  pred  flvijem  ljudima. 
Rim.  12,  17  (providentes  bona).  Ako  li  ko  sa  svoje 
a  oaobito  sa  domare  ne  promiHlja,  odrekao  se  vjere. 
Tim.  I.  5.  8  (curam  non  habet,  nicht  Sorge  trdat). 
sa  dva  posljednja  primjera  riđi  jiromiMjavati.  «fp. 
pn)mi»ao.  —  2)  »a  se,  refiekn.  promi&ljati  He,  fifrtr- 
legen,  perpettso.  Rj. 

promislJiUiinjo,  n.  riđi  promišljanje.  Rj.  —  Pa 
■e  odnmb  Rtanu  doj^ovarati  kako  bi  ae  u  nj  (u  ćardak) 


popeli,  i  poslije  dugoga  promisljuvar^a  i  dogovora, 
dop;ovore  bc  da  .  .  .  Npr.  7. 

prumi.slJdviUi,  promlfiljaviim,  v.  impf*  Rj.  pro~ 
miSljavati.  v.  pf.  prominliti.  —  1)  mdi  promiSljati. 
Rj.  —  Sadukeji  uiJeHu  vjerovali  da  »e  l>ojc  »tara  i 
promišljava  sa  svijeLUov.  Zav.  XII.  isp.  kod  pro- 
miMjati  dva  posljednja  primjera,  isp.  i  promisao.  — 
2)  sa  se,  refleks,  promililjavali  se.  vidi  promi.iljati 
flc.   Rj. 

|ir&nJoBii,  f.  Rj.  pro-mjena.  isp.  promijeniti  (i  bc). 

—  J)  der  Tuusen,  permutatio.  Rj.  vidt  razmjena, 
Irflinpa.  isp.  promijeniti  1.  —  Ali  mudroHt  gdjo  »o 
nalazi?  Ne  može  »e  dati  Cit^to  »bito  za  nju,  nili  Ke 
srebro  izmjeriti  «  promjenu  tu  nju.  Jov  28,  16.  Minao 
srpskih  vladalaca  —  da  u  Ugarskoj  nagju  stanak 
promjenom  srpskih  gradova  sa  ugarske.  DM.  109.  — 
2)  der  ]\'echsel,  die  Veranderung,  m%Uatio.  Rj.  isp. 
promijeniti  2.  vidi  promjena.  —  *>  novome  Ijctn 
Snljii  (vladike)  po  natua.mirima  po  nekolika  j^voia  dvora- 
nina  n  promjenu,  le  mijenjaju  nainjeHnike.  Rj.  39.''ib. 
Ovo  f*u  bJiH  drije  glac^ne  promjcnf,  koje  su  zemlju 
zadesile.  Priprava  14.  jVrt/r.wfa  se  do  jako  promjena 
i  Šteta  u  sovjetu  dogodila,  fito  je  Hožo  otiSao  u  Nje- 
mai^ku.  8bvj.  9.  —  3)  (u  Dubr.)  vidi  preobuka.  Rj. 
isp.  promijeniti  ae  3.  vidi  i  preobla^-ilo,  preoblake, 
rublje. 

prniaJ6nit,  ađj.  inconstans,  voluhilis.  Gnndulić: 
Nekrepka  si  u  tvom  biću,  i  u  svemu  vaxda  pro- 
mjetiita.  Stulli.  vidi  promjenljiv,  suprotno  nepro- 
mjenit, 

promj^Dljir,  adj,  n.  p.  vrijeme,  verdnderlich,  mu- 
tahilis.  Rj,  pro-mjenljiv,  što  se  (lako,  ntdo)  mijenja. 
vidi  jirnmjcnit. 

pr»mJ4MijivnnJiN  n.  d<is  Tauscficn,  commutaiio.  Rj. 
rvrfi.  ud  iiromjenjivati  (i  se),  koje  vidi.  —  IJijiiAe  od 
starine  obit^aj  u  Izruilju  o  otkupljivanju  i  promje- 
njivanju,  da  jedan  izuje  obuću  svoju  i  dade  druy:om. 
Rut  4,  7. 

promjeiijivati,  promj^njujem,  v.  impf.  Rj.  pro- 
mjeujiviili,  t».  impf.  prosti  mijeujati.  r.  pf.  promijeniti. 

—  Im  i)  tauscken,  commuto,  pei'muto.  Rj.  wj».  pro- 
mijeniti 1.  —  I.#cviti  da  imaju  uz  raegje  svcAtcniOke... 
od  toga  ništa  da  ne  prodaju  ni  promjen'iuju,  .lezek. 
48,  14.  —  2)  mijenjati  šio  da  bude  drakvi-ie.  isp. 
promijeniti  2.  vidi  premjeujivali.  —  (t-'akavci)  na 
kraju  slogova  ne  promjenjuju  1  »/i  o.  Kov.  23.  Imena 
promjenjiiju  ^  na  z.  Rj.'  XVII.  Ibro  oije,  ni  mukaet 
nije,  nej;  u  liieu  boju  prominjuje.  HNpj.  4,  33G.  — 
//.  sa  He.  —  1)  reciproc.  tau.nchen  (unier  einandcr), 
pertnuio.  Rj,  n.  p.  mi  se  dvojica  promjenjujemo  za 
ko7ije.  =•  2)  refleks.  Hich  t^erdndern,  m\itor.  Rj.  kao 
postajati  drukčije.  —  Naseljene  zemlje  iti  su  jako 
naseljene  ili  samo  malo:  pak  se  i  to  promjenjuje 
po  vremenu.  Priprava  22.  Promjenjuje  se  h  na  Se. 
Spisi  1,  05. 

promlAtiti,  premlatim,  r.  pf.  ein  tcenig  tMrescften^ 
trUuro,  tundo  parumper.  Rj.  pro-mlaliti  (malo),  v. 
impf.  mlatiti. 

prčmljeti,  pr6mclj§m,  v.  pf.  Rj.  pro-mljeti.  r.  impf. 
mljeti.  —  J)  beginnen  zu  mahlen,  inapio  molcre: 
promljela  vodeniea.  Rj.  počela  mljeti.  —  2  a)  ein 
icemg  mahlen,  molo  parumper:  daj  da  i  ja  malo 
promeljem.  Rj.  malo,  u  pravom  smislu.  —  h)  u  pre- 
nesenom smislu:  auf-h  figUrl.  fur  retlen,  sich  aas- 
sprechen.  Rj.  daj  da  i  ja  malo  promeljem,  Ay  da  i 
ja  progovorim. 

promAlKi.  pr^molim,  v.  pf.  durchstecken,  trajicio: 
.\  Hestri  je  proflekao  dojke,  i  kroz  dojke  promolio 
ruke.  Rj.  pro-moliti.  r.  impf.  promalati.  —  Ne  inoajući 
kad  izići  na  polje,  promoli  glavu  kroe  prozor.  Rj.  33b. 
l*romolirH  kroz  pends ere  pu^ke  u  kanrehiriju,  poviće: 
•  Na  polje,  kurve,  po  du?ii  vasl  Danica  5,  52.  On 
otvorivši  prozor  protnoli  glavu  is  sohe.  Odg.  na  ut. 


B 


Itromotrili 


—  25ii  — 


pr<i|ia<liktj 


31.  sa  »e,  ;>a^. ;  JeziĆAC,  na  pregjici  odo  Što  se  kros 
kaiš  prumoli.  Rj.  2f)2b. 

proindtrili.  prf)Tuotriin,  r.  pf.  cin  irenig  eht-fvhen, 
bcsehcti,  inspicio.  Hj.  Dra-moLriti  (malo),  r.  impf. 
proDiaUati.  —  Hajde  da  ovu  KudaAujii  pnUnodiju 
proviotrhno  mulo.  Nov.  Srb.  iyi7,  33^.  Tdite  sada  i 
doznajte  jo5  bolje  i  mzberite  i  promotrite  gdje  se 
ftitkrio  .  .  .  Promotrile  i  vidite  sva  vijcfta  j^dje  se 
krije.  8ain.  I.  23,  22. 

»ri^mnz^ati.  zgam,  r.  pf.  pro-mozgati,  kao  mozga- 
ju/ii  protni^liti:  Kad  lo  ^iio  Kraljevičku  Marko,  kad 
U)  Čiicf,  dobro  promozgao,  i  ?*ve  inisli  rm  jednu  muiKlio. 
HNjij.  2.  I'J^.  Fromozgaj  li  lo  dobro,  da  se  kašnje 
ne  kaj^'s.  J.  Uogdaiiovii^.  v.  impf.  tno/.^;ali. 

proinrmlali.  lani,  promrniljali,  Ijam,  vidi  pro- 
mnmlftti.  Kj.  pro-mrndali,  pro-mrmljnti.  vidi  i  pro- 
luumljati,  jironjiinjoriti.  r.  impf,  inrmlati,  mrmljati.  — 
MeAto  da  joj  iia/ove  poinozi  Bofj,  ue  rei''e  joj  iiiSta, 
DC^  w  i*ebi  promnula:  »Eto  one  ženturine,  ubio  je 
Boir!''  Npr.  HO. 

prumrznuti,  znem,  v.  pf.  crfritren,  pe/u  com^mpi. 
Kj.  pro-iiir/.initi.  r.  impf.  iiiuOiti.  —  /.  1)  ein  itenig 
fjualen,  aliquuntiim  crucio.  Rj.  (malo),  —  2)  trleidcn^ 
pcrpeti:  Da  mi  prosti  i  imikti  i  th)rann,  muku  njemu 
što  je  promnčda,  dok  je  mene  ona  odOHranila.  RJ. 
vidi  propatiti.  —  7/.  .s«  ae,  rcjtcks.  oko  -sta,  .sicA 
Muhe  gehen,  operttnt  do.  Rj.  isp.  proraditi.  -  Moje 
lale,  da  se  promućimo,  mi  dn  niiSe  carstvo  pridržimo ! 
Npj.  Ti,  3.01.  !^to  najvifte  želim  ...  a  to  je  da  se  oko 
cijele  ove  stvari  promuči  joSte  Iko  vještiji  od  mene. 
Rad  26,  C3. 

proinA^i,  prdmijkne  (pr5mDkao,  promtikla),  v.  pf. 
i.  j.  grlo,  ficiner  trerden,  irruuccsco.  Rj.  pro-mu*'!i. 
vidi  promiiknuli.  riđi  i  izmiK^i,  i/.mukntiti.  drukHjt 
se  ne  nalusi.  —  J^teplo  me  u  prhi  (kad  h'ine  pro- 
muknc  grlo).  Uj.  7lib.  lznemo;;oh  vi^iu'i,  promatr 
mi  grlo.  P«.  6i),  3. 

prAntuekati,  ćkkm,  v.  pf.  mm^chtcemmeHf  van  ftq}in 
infusa  ei  agituta  purgo.  Uj.  pro-mućkati  n.  p.  čaht 
(vodom).  V.  impf.  mu<*kati. 

promAknnti.  prnnifikne.  riđi  prf)mu(?i.  Rj. 

prnmumliiti.  luni,  promdmijali.  Ijam,  r.  pf.  Rj. 
pro-miiinlati,  pro-iiiimdjati.  riđi  proriirmluli,  i  syM. 
ondje.  v.  ivrpf.  nuiniUui,  iiuiiulJHti.  —  1)  ein  uenig  in 
den  Hart  hineinredent  jnunato.  Rj.  (itutlo).  —  2)  vof- 
Iteimurmeln,  praetereo  muaaitaHs.  Rj.  mutnl»ju^y  mu- 
mljajući proiH. 

proinAliH.  prrimfitlm,  r.pf.  ein  uenig  herumlanfefi, 
aluptuntum  circumcurro^  pervagor.  Rj.  pro-uuuiti,  kao 
eači  tamo  amo.  itip.  proakitati  se  1.  i;,  impf.  mutili 
(«  w)  2. 

proni^^l,  prftnajzjeni,  v  pf.  nuftfindig  rn/fo/ien,  er- 
fahren,  r&tcio,  tvinperio.  Rj.  pro-naći.  kao  irtiieiH 
naći.  isp.  prokopati  2.  v.  impf.  pronalaziti.  —  8ok, 
onaj  koji  pronag^e  lupeža  koji  je  Sto  ukrao.  Rj.  (iyya. 
Ako  ono,  sto  su  iuniRlili  ili  pronašli,  uauće  joS  i 
dnige  ljude,  onda  bu  oni  u<?itelji  roda  Ijudflkoj^a. 
Priprava  frf>.  Da  ću  ib  odvesti  iz  zemlje  MiHirake  n 
semlju  koju  sam  j^^onasao  za  njih.  Jezek.  20,  6.  f^a 
se-,  pa^s.:  Ako  m«  .«e  sirv  pronagje,  a  ouo  ae  plati 
krvnina,  pa  mir.  Danica  2,  90. 

prouiiliizjikt  proniMarika,  ni.  ono  »to  se  pronagje 
(umom),  ismisli,  izumi.  isp.  izmiMjanje,  izum,  izumak. 

—  Kto,  kako  »ie   nezahvalni  nauci,  nastavi  profesor 

—  8  naućnim  se  pronalancima  služite  »vaki  čtu!  Z1(»h. 
31*.  Njemu  (Roikovii-u)  li,  Njnlonu  li,  pripatla  ve^A 
slava  za  neke  pronalaske  u  astronomiji  i  optici?  113. 

uroiii^lazUl,  zim,  r.  impf.  atisfindig  machen,  er- 
fahren,  reseiOj  contperio.  Rj.  pjo-ualazili,  kao  trah'H 
nalaziti,  v.  pf.  pronaći.  —  J^to  ee  mIa4lot*t  rado  i 
vrlo  lako  zanosi  da  pronahi:i  novo  sto.  Knjiž.  .'i,  fhS*). 

pronala^.r'nje,  «.  das  Erfahren,  cowpcriio.  Uj. 
rcf'//.  od  pronalaziti  radnja  kojom  tko  pronalazi  što: 
Posle  takoga  inknatva  u  hvatanju  i  pronalaiei\j\i  lo- 


pova, ja  bih  voleo  vrSiti  najtežu  alužbu  nego  biti 
audija.  Mopj.  2l)f). 

pronašli.  [>ronfcHCMn,  v.pf.  vidi  pronijeLi.«.vp.  <>bl.  ()7. 

pruiievi\ljaini  sc,  lun  t*e,  v.  u  pf.  pro-nevaljaliti 
He,  postali  neva{jtdac  ili  neoaijnlicii.  za  značenje 
ovako  slož,  glagola  isp.  proigrati  se  II  2.  isp.  ranka- 
laSiti  ae.  —  Reče  bczumnik  u  arcu  Rvojem:  nema 
Boga;  pronevaljiHise  se  i  zagnljese  n  bezakonju.  Va. 
53,  1.  Proneraljaliti  se,    nema  n  Vuka.  Rad  H,  UH). 

proniraiijr,  «.  dus  Durchicachsen,  progennitmtio. 
Rj.  verh.  od  pronicali,  koje  vidi. 

prAnicali.  proui^e,  p.  impf.  n.  p.  trava,  durch- 
uachsenf  suvcrtsco  per-.  Rj.  pro-niwiti.  r.  impf.  prosti 
nicati,  f.  pf,  proniOi,  proniknuti.  —  Bolujuffi  devet 
podin'  dana!  od  kosti  mu  meso  otp.idalo,  a  kroz  kosti 
trava  pronicala.  Npj.  1,  593. 

pr6niei»  prftnikne,  r.  pf.  dnrchtvachnen.  ex^eaco 
pcr~,  cf.  proniknuti-  Rj.  pro-ni(*i.  v.  pf.  je  i  prosti 
nit^i,  niknuti,  v.  impf.  pronieali.  —  Da  <5c  va5e  ku(?e 
pojroreti ;  iz  ognjišta  proni^  će  vam  traim,  a  munare 
popast'  paučina.  Npj.  4,  13.0.  I  kuda  »u  Turci  pro- 
lazili i  H  kunj-skijeni  pločam'  zadirati,  iz  klina  će 
proniknuti  trava.  4,  130. 

pH^nijoti,  prouNem  (pronio,  pronijela),  v.  pf.  Rj. 
pro-nijeli.  riđi  proneati.  kao  proxt  glagol  fte  nalazi 
se.  isp.  nijctJ.  —  ])  durch-^  vorhciirngen,  praeierfero. 
Rj.  kao  »osvjJf'  .šio  proći.  v.  impf.  pronositi.  —  Ta 
kud  ideš,  Boga  ti,  prekoju^e  BaŽ-Cclik  pro«;je  i  pro- 
nese  tvoju  ženu.  Npr.  11)7.  Nne  dobro  led  ni  u  ma- 
rami kroz  vinograd  proneti.  Posl.  214.  Prouesoše  ga 
na  ćabreuiku.  (Heče  onaj  koji  po  drugi  pnl  ne  će 
^to  da  kaže).  24)4.  NaiMui  mi  Hauduk  od  i^imsira  . .  . 
nosioce  momke  neženjene,  pronesi  vie  »Sefteli  so- 
kakom. Npj.  1,  250.  —  2)  pronijela  kokoS  (ili  drii^a 
kakva  tica},  anfangen  zu  legcnt  coepit  ponere  ova. 
Rj.  početi  nositi,  v.  impf.  nositi  2.  —  Obija  kokoS 
da  proncse.  Rj.  428b.  Pronos,  pronosak,  prvo  j'{ie 
kuje  piiica  pronvsc.  Rj.  BlOb.  kad  kokod  ho(^*e  ita 
prenese,  ona  najprije  kakotJe.  Posi.  11b. 

proniknuti,  knem,  v.  pf.  vidi  proniV^i.  Rj.  i',  impf. 
pronicati. 

prinos.  prAnosak,  aka,  m.  (u  C  O.)  prvo  jaje 
koje  ])ilica  proncse.  dus  erstc  Ki  einer  Henne^  ooum 
gtdUnae  primam.  Rj. 

prun6.siiti,  pn^^nosaui,  v.  pf.  n.  p.  dijele,  ein  tcenig 
tragcn^  porto  u}iqHantum,  Rj.  pro-no^ati  (mulo),  r. 
impf  noftati. 

pron6sill,  prSnoaim,  f.  impf  vorhei-,  durchtragen, 
fero  pcr — ,  praettrfero.  Rj.  pro-nositi,  prolazeći  nositi. 
V,  pf.  pronijeti. 

prnn6.šrnJ(S  n.  dtu  Vorheitragen^  praHerlatio.  Rj. 
t'^'^.  od  prono.siti.  radnja  kojom  tko  profiosi  što. 

prd^jtirn.  f,  (u  i^umad.)  Art  Birnen,  piri  genus. 
Rj.  nekakvti  krušku.  —  Hijeć  tugju  ili  od  tugje. 
Otm.  351. 

prdt^nnjorlti,  tim,  v.  pf.  (u  Boci)  vidi  promumbiti. 
Rj.   i  sgn.  ondje,   pro-njunjoriti.   p.   impf.    njuujoriti. 

—  [Svekrva  i?.vadi  jedan  prsten  i  uhvati  snabn  za 
ruku,  i>ak  mećući  joj  ovi  prsten  na  prat  pronjuujori 
nekoliko  rijeci  .  .  .  snaha  malo  za  tijcm  pretvori  se 
u  ovcu.  Npr.  21  (i. 

prood  .  .  .  vidi  prohod  .  .  . 

pripadanje,  n.  —  J)  das  Durchfallen^  casus  per — . 

—  2)  das  Verfallen,  tu  Grunde  ^efieti,  interitua.  Rj. 
oerb.  od  propadati.  —  stanje  koje  biva^  kad  tko  ili 
što  jtropada. 

prApuUatt.  dam,  r.  pf.  Rj.  pngrijeHeno  je  v.  pf. 
jer  je  glagol  bez  sutnnjc  impf.  pro-padati.  t*.  impf. 
prosti  padati,  v.  pf.  s/oi.  propadnuti,  propaJiuLi,,  pro- 
pasti. —  IJ  dnrchfallen^  cano  per—,  Rj.  —  Ćeš<5e 
puni  srmali  jajriuka,  ila  ne  može  ctnilje  propadati. 
Ilorc.  111.  —  2)  zu  (irunde  gehen,  pereo.  Rj.  u  pre- 
nesfnom  smislu:  (ilasovi  caru  jednako  nesretni  do- 
laze da  i^ojska  propada.   Npr.   20ti.    Dobra   djela  ne 


Iiropailljiv 


-967  - 


firopUnfi 


propadaju.  246.  Ima  Aro  propada  na  zle  uprave  Priđ. 
13,  23.  —  3)  propmiii  kiša,  trnufclU  rornt,  Kj.  kao 
malo  pada,  ptjčit^jt:  padati,  i^sp.  aipiti,  promicati  2. 
—  I.jiiti  ne  zimu.  (K:ul  ii.i  velikoj  /.imi  propada  sni- 
Ji'gt  II  upravo  n<*  može  »1)1  iiduri).  Posl.  I7'2   —  -š)  n. 


kapu  mu  perHn  prop<idnuo.  Npj.  3,  04.  —  2)  su 
Ornnde  ffdien^  pei'eo.  Rj.  «  prenfUffttom  HmtHlu.  — 
BnnkrotirHti,  propasti.  Kj.  \ba.  Kako  rodi,  obraće 
želeu  boHtftn,  i.  j.  propahre.  Kj.  38ft  (isip.  Obrati  zelen 
bostaii   jzlo  proći].    P<wl.    *J34).).    Ali   i    »y#7»   (kilgU) 


\t.  propjulfljti  ni,  rf.  iirtpropadati    ho.  Kj.  lri\f  tamo  i    tnnogo  propadne  od  pttsa.  Bj.  3lla-  OtUuo  nevidom, 
aiHo.  r»i/i  ni>.njuli   —   S)   [n    vojv.t   propada  hartij:i,     t.  j.  rit*  7.na  se  kmt«,  propao.  Uj.  4l3b.  Prupito  s  iir- 


Hrhhiijt  durch,  charia  tramamtlkt  literaa.  Rj.  hnrtija 
propada,  kad  joj  ae  i  ti  druge  strane  viđ^  napi.iana 
ili  naštainpatta  slova. 

propAdljiv.  adj,  Mo  pomalo  proiKtda^  nio  luko  pnt- 
pada,  ito  lako  propadne:  r^gouijlivh,  hinfnlUg,  cu- 
daius^  fragiliH.  suprotno  Depropadljiv.  —  Da  se  ne 
ponore,  niti  nadaju  ii  bogatstvo  propadljivo.  Tim.  I. 
G,  17.  Nonaviiiim  one  koji  poSlujn  propadljive  idoU; 
ja  »e  II  (^ospoda  nadam.  Ps.  31,  6. 

propAdlJivosl,  propi\dljivosti.  f.  okidana  onotja  nto 
je  propndljiro  i  die  Vergthiglirhkeii ,  HinfiilUgkeit^ 
vamia^,  fragilitas.  fiitprotno  nepropudljivoHt,  Ima  rijeil'i 
H4  koje  »am  ja  iun?ir»io  ,  .  .  noriiJipjidlJivoHt,  propad- 
//irort,  uepropadljiv.  Nov.  Zav.  \1I.  .lei  bo  tvar  po- 
kori propoiiljtvosfi.  Rim.  8,  ^i).  Umop^«  proj^adlji 
voHli  i  nepropadljivoni  bjcSo  »tvoren  Adam  da  bi 
imjio  ono  Što  r*am  i/,bere  po  svojoj  volji.  DP.  IK). 

prApadnoti,  dnem,  r.  pf.  pro-padnnii.  r.  pf.  je  i 
prosti  pndnnti.  riđi  pro[>Hiiiiti.  propasti,  r.  impf.  pro 
padati.  —  Kroz  kapu  mn  perrin  propadnuo.  Npj. 
3,  l»t. 

pr6piili«*M,  m.  etH  haoktroUirtet%  decoctor:  laia  i 
propalii'u.  Hj.  t^vjek  koji  je  propao.  riWi"  bankrot,  ^'to 
nii  i  oni  jarliipa^tiri)  mirni  ponnjvi.A^  ljudi  prosti 
(kojekake  propalice).  Danica  2,  115.  r^jeH  n  takim 
noHt.  kod  i;>:u'Iii;A. 

prApiiniitIt  nSm,  r.  pf.  riđi  propnnll.  Hj.  pro-pa(d)- 
niai.  r.  pf.  je  i  pronti  pnnitti.  vidi  i  propadnuti.  v. 
impf.  propadati. 

prjtparak,  pr^parka.  tn.  cf.  uHperak  *  A  ua  ^pa^e 
ilvije  (laAajIijp.  mt'jrju  njim.a  dvije  kapidžije,  »in  pro- 
ptirak  velje;.'a  vezira,  pod  proparak  tijecu  janjii^Arfi, 
mogju  njima  Tupal-paJu  h  vojskom.  Rj.  umetak,  nkla- 
dicjt  ua  hlaiaina  sa  strune.  prr>-parak  (od  korijena  od 
koga  je  parati  i  THA-por).  isp.  Oftii.  288. 

prftpasf,  f.  Rj.  pro-pa3t.  iap.  propasti,  autjm.  pro- 
punlinn.  ~  i)  aer  Abgtnnd,  voragn^  Imrathrutn.  Uj 
vidi  Ambi»,  bez.daniea  (i  hi/h.  kod  one),  džomboa,  po- 
nor. —  Aetaju^i  se  opazi  »StojSa  n  avliji  jednu  veliku 
jazbinu.  —  »Kako  može^  u  flvorae  dvoru  tq>eti  to- 
liku propaftty  7,n  4to  to  ne  zaroni*?*  Npr.  34.  .Jesi 
li  dolaKio  do  dnbina  morskih?  i  po  dnu  prnpaMi 
je«i  li  bodio?  .lov  3«,  1(>.  —  2)  rfn*  Fatergang,  in- 
terituA.  Rj.  n  prene.-^enoni  sminlu.  riđi  popihao,  po- 
gibija, isp.  zakolj  3.  upropastili,  uprnpaAt^ivati.  — 
Trudio  ae  oko  Hvo<ra  dobra  ...  ali  napretka  nikakva 
Ilije  vidio,  ne^ro  Are  propatite  od  d.ana  na  dan  hvc 
gore.  Npr.  72.  Banju,  koja  je  bila  u  Srb«,  pa  je 
lane  ponle  propa.tti  na  Kamenici,  morali  ostaviti  Tiir- 
rima.  Milofi  \U.  Kijamet  znaci  kao  njekaka  velika 
propiLHt.  Pi«*.  41.  Kako  mogu  Srpske  gramatike  i  rjei^- 
nici  slavenski  jezik  a  propast  haciti! .  .  .  da  mu  Hf 
(Slavenskome  jeziku)  ne  može  vera  nepravda  uiMuiti 
ni  dublja  propast  kopnit,  oe^o  .  .  .  Rj.'  Xni  hrcde 
Lota  i>  propafti.  Mojs.  I.  Ul,  2VK  /■  propfint  tinkaju 
ono  ćctoiu  au  tobože  /^  ljubav  u  opoziciji.  Pom.  1L7. 
l/n  Duhanova  carstva  mabom  t^  riftH>ri  propast.  Vid. 

mMi,  iK. 

prApiLsfi,  prfipadnčm,  i\  pf.  Rj.  pro-partli.  nirf*  pro- 
padnuti, prop.iniili.  r.   pf.  jfi  i  pronti  iiasti,  paduuti.  ...      ,        .-        .    ■ 

panuti.  i\»W/*.  propadali.  —  /.  J)  durrhfallen,  cado  onoga  dru:  dtc     )  or.sihnfi,  prttc^vriptum,  praecep- 

per-.         \  ja  sirmoirlav  na  zemlju  le  propadnrm  do  '""':  ''«''   naredba.   y.apovijc«l,    naloj?.   —    Nastavnik 

pojana.  Npr.  I*i2  ^I.«i  zn  opkladu*.  Pala  mu  njekira  ii  j  J>  'l"-^""  <*»"*«ti  **^  propi'^n  u  svemu.  /los.  2t). 

med.  {.  .  .   Hjekira,   kuko  m  udari  njom,  propadne  u  i      propisati«  pr^pT^ui,  p.  pf,  pro-pisatl  kome  Mo  da 

med).    PiimI.  'Ji*\.  Tako    mi    ite   propao    ;(■-(/*  proi   vi-  «<■  unoiia  df'ii,  lutrsnhrrtlu'n,  itrac.tr riherr,  prureipere. 

Itce-  31*2.  Na  ujerau   je  ćaduo  udijelo:    kroz   t'akšire  riđi  ualu/iti,  narediti,  zapovjedili.  —  Ne  i)reviinaju(*i 

propala  kotjtna,  Iroj   rukave  propali  taktovi^   kros  I  ni^ta  jexgrano  u  propmanom  programu.  Zloa.  32*2. 

17 


rada.  Rj.  418a.  Ohestrvili  se,  propasti  bez  traga.  Rj. 
428a.  Bolje  je  da  selo  propadne  nego  u  aelu  običaj. 
Poal.  23.  Ka'  je  Turska  semUa  propanula  od  ail- 
noga  vojvode  tijor^Jije.  Npj.  4,  314.  A  žene  i  gjeca 
i  kuće  ako  nam  propadnu^  ni  onako  uijetimo  gospo- 
dari od  njih.  Danica  3,  158.  PoSto  Srbi  propadnu 
na  Kamenici.  4,  13.  MoŽe  bitt  da  bi  aaćuvao  Ljei^- 
nicn  i  \j07.n\cu,  da  onako  žalosno  tie  propadnu. 
Sovi.  ttrt.  Kara-<  ijorpjijevR  vlada  propala  u  Srbiji.  75. 
Mjcbovi  prodru  se  i  vino  se  prolije,  i  mjehovi  pro- 
padnti.  Mat.  9,  17.  Ne  i^e  nm  plaia  propasti.  10,  42. 
Propade  tjeru^  i  pokvari  se  obe6inje.  Rim.  4,  14.  — 
3)  suze  g^a  propale,  durchdringen,  penctro^  cf.  pro- 
biti, propanuti.  Rj.  prelazno:  Jeete  njega  tnojak  pro- 
punuo.  Rj.  213a.  Dijete  8U  Huze  propannU.  Npj.  2, 
27.  —  //.  sa  se,  relteks.  ^u  C  (}.)  vidi  prosjesli  ae: 
Tako  se  ne  propao  kao  Arija  bezumni  I  \Posl.  310). 
Rj.  riđi  i  provalili  fte.  ambiaati  ee.  —  Al'  delija  bjefte 
izgorela,  izgoreln,  pa  se  propanula.  Npj.  2,  129. 

propAslinAt  f.  (u  (_',  (A.)  aagm,  od  propast.  Rj. 
—  ttdfu  augm.  kod  barda^iua. 

propatiti,  fuu.  r.  pf.  eine  Zeii  lang  leiden,  pntior. 
Rj.  pro-patiti,  patetH  provestiy  probaviti  vrijeme,  vidi 
promu(5iti  2. 

propć^o,  rt.  (U  Slavon.  u  krS^*.)  das  Krutifi^ic, 
Christus  cruci  affLcHs.  Rj,  pro-pe(5e.  i»p.  propeti  (ras- 
peti). Hrist  na  kriSu  propet,  vidi  propelo,  raapeće, 
raspelo. 

propalo,  H.  vidi  propeče.  Slnlli.  i  .«y«.  ondje. 

prdpeti,  propnem,  c.  pf.  Rj.  pro-pcii.  —  1)  rti*fi- 
.fpannen.  e.rtcndo,  cf.  popeti:  Pa  propeše  bijele  la- 
dorc.  Rj.  —  'ič)  Ml  ftc,  refleks,  aich  aufriehteit,  eri- 
gor:  pn^peo  se  konj,  sivh  hdutnen,  e.vsuUo.  Rj.  r.  impf 
propinjati  rc  1.  —  Skoćio  konj  upropniee.  t  }•  pro- 
peo se  iin  stražn^je  noge.  Rj.  78^a.  l)a  ne  ittuOi  Pe- 
rirep-l.Azare-,  vet^  se  junak  prope  na  koljena^  pa 
ovako  Marku  be*je(ijaSe.  Npj.  4,  37. 

propij^Tiiiijc,  II.  der  Anfang  des  Singens^  cantus 
initiuin.  Uj.  vcrb.  od  propijevati.  rndtija  kc^om  tko 
propijeva. 

propiJ6vaM,  i)rftpijevflm,  r.  impf.  aafangen  su 
singen,  coepi  canere,  intono.  Rj.  propijevati,  poči- 
njati  pjevanje^  v.  impf.  prosi  pjevati,  r.  pf.  propje- 
vali, propojati. 

propijdkntl,  *Sm,  v.  pf.  incipitre.  pipire.  Stulli. 
pro-pijukati,  početi  pijukati. 

prApinJaiije,  h.  Rj.  verh.  od  propinjati  *e.  — 
J)  radnja  kojom  se  propinjc  n.  p.  konj  na  noge 
stražnje  (daa  Anl'riebien,  eroclio.  Rj.).  —  ^)  radnja 
kojom  se  tko  prnpinje  ida:^  Brflaten,  Grosaihun,  in- 
Haiio.  Rj.)*  riai  proganjanje  2. 

prdpinjali  s<*.  njem  ae,  v.  r.  impf.  Rj,  pro-pinjnti 
sie.  —  J)  sich  in  die  il^he  richten,  engor.  Rj.  pio- 
pinje  se  n.  p.  konj  na  utraznje  noge.  r,  pf.  propeti 
se.  —  2)  SH'h  brusten^  pro.«ff(/M*n,  tnflor,  Rj.  ćuli 
proganjati  8p.  kao  nadimati  se,  Šepiriti  se,  goflpoditi  se. 

propiriti,  prftpir'im,  i\  pf.  t.  j.  vatru,  anhlasen, 
sH/fla.  Kj.  pro-piriti.    vidi   propnhnti.   r.    impf.  piriti. 

pr6pis.    m.    pro-piH,    fitu    se  propiše    kome,    aa   se 


ma^k 


iropBall 


»ttstiU 


pr»piša1i,  ^iliu,  v.  pf.  Uj.  pro-pi&nti.  i*.  impf.  pro- 
pi.^avati.  —  J)  durdipLiscUf  peniirjo.  Rj.  što,  n.  p. 
Mače,  —  2)  pi8sen,  m^o:  propiSno  krvlju.  R}.  počeo 
pmiii. 

propi^jivniijt*.  n.  Kj,  verb.  od  propiSavali.  — 
J)  rudnjit  kc:3om  iko  propištivu  sto  {d-M  Durchpisaen, 
permiortio.  Rj.)  —  2)  nuhijti  kojom  tko  propUara^ 
počinje  pimnje  {dti»    Hcrvorpittflen,   prouiiiictio.  Rj.). 

propfsAvaH,  proplSavam,  r.  impf.  Rj.  pro-pišavati. 
r.  impf'.  prosti  piSati.  v.  pf.  propiSiiti.  —  1)  durdi- 
pinsen,  permcjo.  Rj.  n.  p.  hUtče^  ili  pisati  kros.  — 
2)  (anfangen  zu)  pisseHf  tncjo.  Rj.  počinjuti  pHanje. 

propi&tnU,  hun^  v.  pf,  Rj.  pro-piStati.  v.  impf, -pl- 
fttati.  —  J)  nehklaifcn,  lamenlor,  cf.  procviljeli:  Tro- 
pUtA^e  Vlasi  u  sindžiru.  Rj.  vidi  i  prot'iuiljeti.  — 
2)  EU  zischen,  pipen  anfungen,  pipio,  sibilo:  PropiŽ- 
tAlo  pile.  Rj.  počelo  pikati. 

propitnti,  propitam,  r.  pf.  pro-pitaii  za  koffu,  kao 
pitajući  pronuvl  za  nj  tko  je  i  sto.  isp.  proptali, 
raspitati,  erfrugen,  percumiaiione  repmirv.  v.  impf. 
pitati.  —  l'jfledu  8  krovu  /.eiui  gdj«  Be  mije  ...  I 
David  posla  da  propitaju  £a   leuu.    Wani.  II.  H,  3. 

prdptti,  prApijem,  f.  pf.  pro-piti.  r.  impf.  piti.  — 
J)  propiti  što,  pijući  prosuti,  rertrinken,  hihendo  ah- 
ftumo.  vidi  popiti  2.  —  Srete  ga  Turski  ckt  iin  sokaku 
pijana,  i  stane  ga  karati,  Sto  je  toliko  blago  propio. 
u&uim  5,  90.  —  2J  sa  ae,  refleks.  po.*ttati  pjauac  ili 
pjanica.  za  značenje  ovako  slož,  glagola  ia-p,  proigrali 
H«  112.  —  lUikri-Mujo,  kome  je  ixa  ocu  ostalo  ne- 
brojeoo  blago,  pa  ou  propivsi  se  sve  popio  i  proi?er- 
dao.  Danica  r>,  !HI.  Vi6e  nije  mogao  u^ileljovati,  nego 
se  m'^ini  i  kno  sulndaat^  i  propije  se.  Opil  IV. 

propjoviitl*  vam,  r.  pf.  Rj.  pro-pjcvati.  cidi  pro- 
pojati.  r.  impf.  proj)ijevati.  —  1)  anfangen  zu  singen, 
primam  cantufit  eao:  propjevali  pilic'i  (i:?rbi  ne  jedu 
pilića  dok  ue  propjevaju) :  propjevala  crkva,  namastir. 
lij.  početi  pjevati.  —  2)  singend  dahingchent  cantantt 
praetereo:  Nije  svaiJij  posao,  irtpo<l  sela  propjevali 
(Pofll.  yi7).  Rj.  pjevajuri proći.  —  ii)ein  tcenig  singent 
canto  parum.  Kj.  (maloj. 

pr6pl»k)iH*  p^l^plat'^enl,  v.  pf.  Rj.  proplakati,  r. 
impf.  piukati.  i,  1)  anfangen  su  tceinen^  incipiu 
flere:  V  Siuuu  će  kade  proplakati.  Rj.  početi 
plakati.  —  Kada  majka  rane  vi^je,  grobne  \uzc  pro- 
plakala, svome  sinu  govorila.  Ilerc.  328  —  2)  ein 
vjetiig  ueituiH,  fleo  pnrumper.  Rj.  (malo).  —  Th  sa 
»c,  bejilično.  proplakati  «*;•,  prjjplai.^«  so,  ti.  r.  pf.  an- 
fangen zu  v^cincu,  incipio  flei'e:  proplaka  se  braći 
primorcima,  lij.  f—  dade  im  se  na  plakanje). 

prOpInimk,  prVmlAuka,  m.  n  planini  mjesto  gdje 
ueiua  Jume,  das  Lichte:  Oua  gleda  drumu  na  pro- 
planke. Hu  isp.  ponikvica.  —  pv^-planak  [o»u,  od 
koje  je  planina).  Oso.  391. 

prupljdvrinje,  «.  d^is  Ilerrorspcien,  prosputio.  Kj. 
verb.  od  propljuvati.  rtulnja  kojom  tko  propljnva. 

1.  proplJttVAti,  pn%pljnvnni,  r.  impf.  fwtH)rspeie^%, 
prospuo.  Kj.  \iXQ-y\\'Ci\i^i\^  poHi\jati pljuvati,  v.  impf. 
prosti  pljuvati,  v.  pf.  pruuljtivati. 

3.  pruplJAvatit  prupljujem,  v.  pf.  Rj.  pro-pljCtvatJ. 
V.  impf,  propij  i'ivali.  —  1)  hervorspeien ,  prospuo : 
ppopljuvao  krvlju,  Kj.  kao  početi  pljuvati.  —  2)  ein 
iceniij  .^peicn,  spuo  paultUum.  Rj.  (malo). 

propujafi.  jem,  v.  pf  vidi  prepjevati:  A  propoja 
tica  Sovrljiiga.  Kj.  nro-pojati.  r.  iitipf  pojati. 

pr5povlj(Ml«  f.  vidi  prodika,  |iou^;cnijc;  die  Prcdigt, 
senno.  —  Propovijedi  Kiiskc.  i  to  je  ni^ta.  iStraž.  18S»>, 
17t>r>.  Molitve  su  njeatine  (crkve)  da  se  ni  najrječitija 
projiovijed  ne  može  s  njima  it*porediti.  DP,  372.  riječi 
8  takim  obličjem  'ispovijed,  iSpovijed. 

propovijedanje,  «.  rta«  Predigcn,  oratio.  Ri.  verb. 
od  propovijedati,  radnja  kojom  tko  propovijeda,  vidi 
prenikovanje.  —  Vjera  biva  propovijedanjem,  a  pro- 
povijedanje rijerjii   Božijom.  Kim.  10,  17. 

prupuv^^diluulMl,  /.  kao  stolica  s  koje  se  propo- 


vijeda, isp.  u  Stallijn  pripovijedalnicii,  a  pripovije- 
dati je  njemu  pn>povijt'diiti.  vidi  predikaonica. 

prupuvij^dtid.  prop|^vijednul,  r.  impf  predigen, 
praaiico.  Rj.  pro-povijeduLi.  vidi  predikovati.  r,  pf. 
propovjediti.  —  To  je  oqo,  što  ja  naSijem  književni- 
cima propovijedam  \e6  ima  dvadeset  i  pet  godiua. 
Odg.  na  nt.  lit.  Hijcč  vjere  koju  propovijedamo.  Rim. 
10,8.  PropovijetUi.'fino  vam  jevanajelje  Boiiije,  Sol.  I. 
2,  9.  Idi  u  Nineviju  grad  veliki,  i  propovijedaj  protiv 
njega,  jer  isagje  zlocii  njihova  preda  me.  Jona  1,  2. 
sa  se,  pass.:  Gdje  se  god  u.i propovijeda  ovo  jevan- 
gjelje.  kaKaće  ae  i  Lo.  Mat,  26,  13. 

propdvjetliti,  dim,  v.  pf.  pro-povjediti.  r.  pf.  je  i 
pro-iti  povjediti.  p.  i$npf.  propovijedati.  Gotov  sam  i 
vama  u  Rimu  propovjediti  jevangjelje.  Rim.  1.  15.  Da 
propovjedim  zarobljenima  da  će  se  otpustiti.  DP.  305. 
sa  »e.  pass.:  Propovjediče  se  ovo  jcvangjelje  o  carstvu 
po  evemii  svijetu.  Mat.  24,  H. 

propovji^diiT^kT,  adj.  što  pripada  propovjednicima 
ili  propovjedniku  kojemu  god:  J^rediger-,  praeconum, 
vidi  predikatorski.  —  .Sto  se  misli  u.  p.  da  u  pro- 
povjedničkim knjigama  uema  ni^ta  osim  božanstva  i 
posta  i  kajanja.  Kolo  14  (15). 

pn>povJ^4lnTk,  propovjednika,  ih.  d^T  Prediger^ 
pracco.  Kj.  koji  propovijeda,  t^idi  prcđikator,  predi- 
kavac.  —  Kako  ee  vjerovati  koga  ne  *5u5e?  A  kako 
(Se  ćuti  bez  propovjednika?  Rim.  10,  14.  Rijeci  pro- 
povjednika sina  Diividova.  Prop.  1,  1. 

propovjcdnikov,  adj,  što  pripada  propoijedniku, 
des  Predigers,  pracconis.  vidi  predikatorov,  —  Knjiga 
propovjednikova.  Prop.  (natpis). 

prApraeiinJLS  n.  verb.  oi  propnu5ati.  rudt^ja  kojom 
tko  propraća  što. 

prdpraćiid.  ćum,  r,  impf.  pro-pradati,  t'.  impf.  prosti 
pratiti.  V.  pf.  propratiLi.  —  I  do  sad  au  knjige  dola- 
zile, nijesmo  ih  suzne  propraćali,  u  danaske  grozne 
suze  roniS.  Npj.  4,  223. 

prApratid,  tim,  v.  pf.  Rj.  pro-uratiti.  vidi  upratiti. 
V,  impf.  uropra<iali.  —  1)  aurchhegleiteut  comitari 
per  ^:  Pro3  Dugu  <^c  mene  propratiti,  te  ću  proi?i 
mirno  od  hajduka.  Rj.  —  I  stotina  iz  BiAC'a  Turaka, 
da  propraic  blago  kroz  jj/anm«,  el  planina  strasna 
od  hajduka,  Npj.  3,  305.  —  2)  ein  wenig  begleitetit 
'  tUitjuantulum  comitari.  Kj.  (malo). 

prApInti,  am,  v.  pf,  kao  doznati,  c/".  razabrati.  Rj." 
pro-ptali,  kao  ajtUcći  pronaći,  tsp.  uaptati,  optati. 

pr6pil^d,  priSpuknem,  i'.  pf.  vidi  propuknuti.  Rj. 
prn-pn(<i,  pro-piiknuti,  bcrsten,  pcrrumpi.  v.  pf.  je  i 
proati  puci,  puknuti,  v.  impf.  -jjucati.  1.  mene  je  srce 
propaknulo.  Rj.  l>llb. 

pr6piićkati,  ^-kam,  v.  pf.  (u  vojv.)  durcHjagen^  ver- 
ffchictnden,  vergeadeu  (verfutschen),  pessuvuio,  cf.  pro- 
fućkati. Kj.  V  St/H.  ondje.  pro-pu<Jkati,  kao  pitćkajući 
(a  ne  radciS  ništa)  prosuti  (imanje), 

prupdhati,  prnpu^era,  v.  pf  n.  p.  vatru,  afifdasen, 
sufflo,  cf.  propiriti.  Rj.  pro-puhati.  v.  impf.  puhati. 

»rApuknuti,  knem,  v.  pf.  berstcn,  perrumpi.  Rj. 
riai  propu(5i. 

prupdpf'afi,  ćnm,  v.  pf  Knospen  bekommen^  gem- 
tnasco :  UarauHo  na  prozoru,  ainoć  sam  ga  uaadila,  do 
ponoći  propupčao,  a  do  zore  i^ćetno.  Kj.  pro-pupćati. 
p.  impf.  pupfMti,  pupili. 

propd.stiti,  propustim,  v.  pf.  Rj.  pro-puatitL  v.  pf, 
je  i  prosti  puHtili,  pufttiti.  v.  impf.  propu56ili,  pro- 
puMtJiti,  propuStavati.  —  1)  durdilassen,  mitto  ut  per- 
rumpat  ijuts:  propustio  ga  malo  kroz  ruke  (d.  i.  ein 
irenig  ahnrugeln).  Rj.  (kao  protukao  ga  malo).  — 
Hiraia  ougovori:  >8vakome  je  slobodno  proći  ko  ide 
da  prosi  gjevojku«.  Pa  »7*  propusti.  Npr.  165.  »Ne  stre- 
Ijajle.  braćo  iz  gorice«.  <Jni  njega  propustiše  s  mirom. 
S'pj.  2,  71f.  Koji  može  ranu  doćekati,  iz  nevolje  druga 
bibaviti,  a  gorega  propufrtiV  mimo  se,  5,  66.  Kako  su 
Srbi  uzeli  krdi^.alije  na  vjeru  da  ih  propuste  kros 
Srh^u  u  Tursku,  Odbr.  od   rui.  U.  Propusiicu   vas 


propiiŠfaiO«* 


—  259  — 


proročki 


iitpod  Hinpit  i  dovcflli  vaa  u  Hveze  zavjetiiP.  .lozek.  'ŽO, 
37.  —  2)  UHslfutnen,  divii4to.  Rj.  Up.  iipiiHtili,  upustiti, 
bpu&tati.  kao  izostaviti,  —  Ne  inogti  ftropufititi  da  iin 
Bvrfeiku  ovojja  prcdffovora  ne  objavim  .  .  .  Posl.  Lili. 
Nije  propustio  pohtsittt  u  dnevniku  .  .  .  O  Sv.  O.  12. 
Nije  hteo  propustiti  da  ne  pokaže  ,  .  .  Vid.  d.  18)il,  21. 

propd^i^anjc,  n.  verb.  od  propui6iti.  rtschijd  kojom 
tko  propu^i'-u  što. 

propdsi'nti,  pr^pnAi^am,  r.  iuipf.  pro-piiš(?ali.  vidi 
propustiti,  propuštflvnti,  —  »što  propnšća  doli  Radi- 
voje,  doOekiije  miadi  Talnuiire.  Npj.  3,  13. 

|iropdA(anje.  v.  dan  Durchlufisen,  j;cr»MM*»o,  di- 
nttssio.  etfiissio.  Kj.  riđi  propu^t^anje,  propiiJtavanje. 

propiHtalti,  prt^piJ^Uliii,  v.  impf.  KJ.  pro-pušlati. 
Hfrfi  prrtpni<?ati,  prnpuMavati.  i\  impf.  proMi  puntati, 
piiftt^ati.  puStavati.  r.  pf.  propustili.  —  1)  đttrchinsAcn, 
pcrviitto.  Rj.  —  Mlogi  Turci  slanu  ne  radovali  i  bunu 
potpaljivati  .  . .  j^nljući  im,  ili  propuštajući  po  malo 
dsebnne  i  orusja.  Danioa  3,  177.  —  2)  ausla,<tHfin, 
dimitto.  isp.  propustiti  2.  —  DubroviJani  nijesu  pro- 
puštali prilike  moliti  kraljeve  da  iui  potvrde  Kapiae. 
PM.  2()7.  Ne  propusta  u  svom  daevnilsu  žalili  se  . .  . 
O  Sv,  O.  13. 

propiistilviii^e,  «.  verb.  od  propu&tavati.  vidi  pro- 
puSLinje,  propuA6ir»je. 

propuštAvati,  propuStavain,  r.  impf.  pro-puAUvati. 
riđi  propuštati,  propnA(!ati.  r.  impf.  prosti  pu^tavati. 
—  Prednje  propuMtavamo,  a  zadnje  hitamo.  Drof  1.  KHK 

nropdlili.  prt>prjl7ni,  r.  pf.  {»  <rrblju)  vidi  uputiti: 
Tiiifo  mi  Jiog  moju  gjccu  proputio  i  na  dobri  put 
namjeriol  (PobI.  8()(»i.  Rj.  pro-putili  kogn,  f»»rewCTi, 
UHon^tro  tuam,  dirigo.  v.  impf.  itp.  npu<^ivaLi.  —  Ko 
je  na  putu,  da  j7a  Bog  proputi  i  zdrava  nvome  domu 
povrati.  Herc.  .%3. 

proni;*NI  se,  prftrafi  ae,  p.  r.  pf.  (u  Hrv.  i  u  Dalm.) 
kome  ftto:  proradilo  mi  se  jesti,  Luftt  hekotitmeri,  appđo, 
Kj.  pro-nuMti  se.  isp.  proliyeti  se.   v.  impf.  raČiti  flc. 

pr»ruJ-Aiiati,  nam.  v.  pf.  Rj.  pro-ra6innii.  vidi 
prnhesapiti.  v.  impf.  računati.  —  1)  vidi  proraOuniti. 
Rj.  sn  »e,  pasu.:  PrinettoSe  ovaca  i  goveda  toliko  dn 
5*?  ne  mogaše  izbrojiti  ni  proračunati  od  m^^oHm. 
t-ar.  I.  8,  6.  —  2)  sa  se,  reciprod.  vidi  prornčuniti 
Rj.  —  Neka  Ae  proračttna  «  kupcem  svojim  od 
^  tine  kfld  ne  prodao  do  rodine  oprosne,  da  eijena 
za  koju  se  prmino  dosje  prema  broju  godina.  Moj^. 
ni.  20.  r^, 

»rornčAniti,  pronVGnTm,  r.  pf.  Rj.  pro-nicuniti. 
rtni  proračunati,  proliesapili.  i\  impf.  raOuniti.  — 
Jj  bcrechiien,  duco  rationcx.  Rj.  —  Proračnnile  su 
novine  ^ar  rod  kraljev,  koji  bi  po  vremenu  mogli 
Hori  na  preatol.  Nov.  Srb.  1817,  746.  —  9)  su  se, 
reciproč.  sivh  hererhueft^  rationes  duco.  Rj.  —  Kao 
i.S)vjek  ear  koji  namisli  da  se  ;)roi*uount  su  nv^jijem 
.v/k/mot«.   Mat.  18,  23, 

>ronldi(i,  pr^riiđlm,  r.  pf.  Rj.  pro-raditi.  r.  impf. 

liti.  —    IJ  ein  wenig  arbeiten,   taboru  parnm.  Kj. 

lato).  wp.  promučiti  se.  —  2)  sa  ae,  TrjlekA.  an- 
fangen  arheittam  tu  ucin,  iticipio  es.9*'  ftedulua.  Rj. 
po-ftati  rndljiv  ili  radljiva.  za  značenje  ovako  f^lor. 
glagola  isp.  proijfrali  se  II  9. 

prorAstaojts  n.  daa  Treihen  (der  Pflanzen),  eminsio. 
Rj.  verb.  od  proruataii.  mtanje  koje  biva^  kttd  pro- 
r«"/«  ito. 

prorAslad.  pr?>rastimi,  r.  impf.  trciben  (von  PlUin- 
een),  emitto.  Rj.  pro-raHiati.  v.  impf.  profttt  rasti.  r. 
pf.  prornati.  —  Sjemeni  se  n.  p.  luk,  t.  j.  prora^ta 
gore  i  <-vati.  Rj.  b&4a. 

prordsti,  pn>r<w*tem,  v.  pf.  Ireiben  (ton  KofU, 
M^benu  emitto  fgermen):  proradio  iito  n.  p.  n  krati- 
nama.  Rj.  isp.  izvretenali,  isprcaii.  —  Baćva.  stablo 
u  proraala  crnoga  luka,  na  kojemu  je  jrore  sjeme. 
Rj.  Itia.  Od  koga  povrća  nijedan  .struk  prvoga  ljeta 
n«  prora.ite  i  ne  ucvati,  od  onoga  se  u  jesen  ostave 
izvode.  Rj.  220a. 


I      prdrnsi-P,  n.  (u  Slav.)  dan   Getvdchs,  plunta.  Rj. 
I  pro-rašćc,   ^o  %wpi}e  rantCj   kao   bilje.   —    Sada    leV 
j  mogaše  nisti  trava^  xelje,  ovijene,  drva  i  svako  dm go 
prorasće.  Priprava  3. 

proriisljikn.   f.   one   klii-e    dto    prora.stu   u   reue   i 
rotkve,  Sprosseh,  Stcn^el^  germen.  Kj.  pro-ra5(tll^ika, 
otpadavši  t  promijenilo  «<  a    na  ž.    isp.  prorast).  — 
Bik,  Inkova  prorašljika.  Rj.  25a.  Vreteno,  proi'oiljika 
H    crnoga  luka.    Rj.   75a.    riječi  s  takim    nast.    kod 
aptika. 
I      pror^ri,  p^or^^al,  p.  pf.  iroAr^vn/e«,  mticinor.  Ri. 
I  pro-re(?i.  vidi  prorokovati  (i  v.  pf.  '•^)  r.  impf.  prori- 
cati. --  Proreci  uam,   Hriste,  ko  te  udari?  Mat.  26, 
i  68.   Kao  Sto  prorede  Isaija:   da   nam   nije  .  .  .  Rim. 
II,  2i». 

prore^etnti,  tam,  v.  pf.  pro-re5etati  sto,  u  pre- 
nesenom smidu^  dobro  proučiti  Sto  i  probuditi  o 
njetnu.  v.  impf.  rcAetati.  —  Na.šli  hu  mnogo  najraz- 
lienijih  ljudi,  proresetali  sn  i  opinali  »Ti.  Priprava  121. 

pror^vatl,  vem.  v.  pf.  pro-revali,  kao  provaliti^ 
h<?rvorhrechen,  prorumpo.  vidi  porevati.  v,  impf.  slos, 
isp.  porijevati,  prosti  revati.  —  »to  je  (h}ladua  voda 
prorevalit.  Npj.  4,  460  {ifip.  Gje  je  hladna  roda  po- 
revala  iz  planine  iz  brda  Hojaua.  Npj.  4,  447). 

prdn^z,  m.  pro-i-ez.  gdje  je  sto  prorezano.  isp.  pro- 
rezati.  «.«p.  prostriž,  rastriž.  —  Naćini  plašt ...  I  ozgo 
neka  bude  prorez  u  srijedi,  i  neka  bude  opto(^en 
prorez  evnda  u  naokolo  trakom  tkanim,  kao  prorez 
u  oklopa,  da  se  ne  ra/.dre.  Mojs.  U.  28,  32.  Is'aciniite 
plnSt  ...  i  prorez  na  plašta  u  srijedi.  39,  23. 

prdr«^zati.  priJrežem,  p.  pf.  durchscbneiden,  pet' 
scindo.  Rj.  pro-rezati.  v.  impf.  prorezivati.  —  Kome 
su  gogj  ufita  proreeana  (kf^ogj  usta  ima  —  n.  p. 
govori  to  i  to).  Posl.  148.  Niutraditi-hodža  razapnc 
ponjavu  u  avliji  pa  proresavsi  je,  stane  skakati  kroza 
nju  i  tamo  i  amo.  2ti4:.  Al*  dolama  krvi  pokapana, 
na  riinienu  desnom  prerezana  I  Npj.  3.  37ft. 

prorozivanjis  «.  dan  Durckichneiden,  Mci-isio.  Rj. 
iw/>.  od  prorezivati.  radnja  kujom  tko  proremje  što. 

prorczivnli.  pror<>zujem.  v.  impf.  durclmchneiden, 
pcrscindo.  Rj.  pro-rezivati.  v.  impf.  prosti  retati.  c. 
pf.  prorezati. 

prorfeanjo,  n.  das  ]Veissagen,  vaticinatio.  Rj.  twft. 
od  proriaiii.  radnja  kojom  tko  prortre  što,  vidi  pro- 
rokovanje.  —  Poslije  proricanja  Jeremijina  da  će  se 
javiti  na  zemlji  Bog,  ustaje  l'anilo.  Dl*.  iUMl 

proricati,  proričem,  r.  impf.  vorhersagcn,  vttiicinor. 
Rj.  pro-ricati,  imprijed  kasioati,  ridi  prorokovati,  v. 
pf.  proreci.  —  Mnogi  ljudi  u  narodu  našemu  nroriču 
koješta  iz  pleća  od  peŽcna  brava.  Rj.  ft()7a.  Ne  reci 
drugom  I  (Kad  ko  Ho  zlo  prmičp.].  rosi.  "iMf^.  sa  se, 
pass.:  Bjež'te,  noge.  posrab  va«!  (Kad  ae  pripovijeda 
kako  je  ko  nda  ftta  bjeiao,  ili  mu  se  proriče  da  će 
bježati).  Posl.  15.  l)a  .^e  sa  hajdukt  ilo  proriče  u  onoj 
godini.  Odg.  na  ut.  21. 

prorijediti.  i)r6rijedTm,  v.  pf.  ridi  ra/rijediti.  Rj. 
pro-rijediti  š(o,  utintti  da  bude  rijetko  (rjegje).  v.  impf, 
pro-ff*  rijediti. 

prAriti,  i>rorijem,  v.  pf,  pro-riti,  kao  rijući  proko- 
pati: Po  kaldrmi  izbijaju  neki  prutci,  kao  kad  bi 
ozdo  ispod  kamenju  prorila  kakva  Htuižua  krtica,  i 
snbom  izdigla  kaldrmu  na  vi^e.  /im.  351. 

proroeiknstvo,  n.  die  \VeissaguHg,  prophftia.  vidi 
proro-^tvo.  —  Tako  bi,  n.  p.  od  prorok  .  . .  bilo  pro- 
ročajintvo  (kao  svjedoiJanslvo)  ili  proro^tvo  (kao  ju- 
naštvo). Pis.  49. 

pr<irorii*jl,  f.  dir.  I'rophetin,  propheti.isa.  Rj.  — 
Nekakvome  ^oeku  umirahu  gjee»i.  Svuda  je  na  pro- 
ročice hodiOf  dok  nekakva  proročica  sjeluje  ovoga 
čoekn  i  dade  mu  nekakav  zapis.  Npr.  212.  Olide  Hel- 
kija  i  ljudi  earevi  k  Oldi  proročici,  Dnev.  II.  34,  22. 

proroL'kT,  adj.  Prophtten-,  propheturum.  Rj.  što 
pripada  prorocima  ilt  proroku  kojemu  god.  —  Koji 
prima  proroka  u  ime  proročko,  plalu  proročku  pri- 


prorok 


-  260 


lirositi 


miće.  Mnt.  10.  41.  Sad  ac  (tajua)  jiivila  i  obznanila 
kroz  pinmu  proročku.  Kim.  li,  25.  udv.:  Iza  Isaije 
nije  ostno  prcmndri  iSolomii u  proroćA't  opisujući  lujmi 
večeru.  \)V.  110. 

pr6ruk.  th.  {pL  gat.  prorOkut  flcr  Prophet.  pm- 
phcUi.  Rj.  pro-rok.  *sj>.  prore<^i.  proriciili.  —  .Svuda 
je  na  proroćice  hodio  i  ii«  proroke  knjigu  otvarao, 
ali  iti&ta  (ajdisalo  nije.  Npr.  'J12.  Izići  će  mnoj^i  lažni 
proroci  i  prevariee  mno^e.  24,  11.  Prorokuj  protiv 
proroka  hrailjcrijch  koji  prorokuju.  Jczek.  13,  2. 

prdrokov,  adj.  dc3  Propficten^  propheiac.  Kj.  što 
pripada  proroku.  —  OtJde  mluditf',  momak  prorokova 
u  Haniol  (lula-Uki.  Car.  U.  '.».  4. 

pr^rokoviiiijo,  «.  ridt  prorieauje.  Rj.  —  bvt'žteaik 
i  prorok  /anono  ne  u  prorokovanJH,  »policu  se  u  *»• 
gjenju.  Is.  28,  7. 

pr6roko%'iilit  prorokujoiu,  riđi  proricati.  Rj.  v.  pf. 
iap.  proreci.  —  tloH^odel  iiijeKmo  M  u  ime  tvojr  pro- 
rokovali i  tvojijcui  imenom  jrjavole  izgonili  ?  Mat.  7. 
2!^.  Licemjeri!  aohro  je  za  vas  prorohiruo  If*aija  po- 
vorefl  ...  15,  7.  Valja  li  opei  prorokovati  ntirvdima. 
Otkriv.  10.  11.  NijesHiu  ti  ti  rekao  da  mi  neće  pro- 
rokovati dobra  nego  zlo^  l>uev.  U.  18.  7.  Proroci 
prorokovale  Valom.  Jer.  2,  8.  Prorokaj  za  te  kosti, 
i  kaii  im  .  .  .  Jezek.  37,  4.  po  n^kim  primjerima  iz- 
megju  oeijeh  biće  prorokovati  i  r.  pf. 

prdrofitTO«  >i.  đie  IVcima/juit/i,  prnphctia.  Kj.  vidi  i 

£rorofau8tvo.  —  Kalendarsko  proroHvo  o  godiui  ovoj. 
'anica  I,  XIX.  Pjeva  ne  pruroširo  Zaharije  o  s^inu 
vjegovii^  prelet'i.  DP.  53.  Jer  je  ovu  veliku  nedjelju 
Osobito  ukrasila  crkva  čluncima  iz  proroštara  i  jevaii- 
gjelja.  110.  (za  gen.  proro5tava  isp.  druSlvo,  druHtat'a). 

prdsae,  prftaca,  m.  der  Werber,  FreiuerUer,  pctitor 
pitcllae,  cf.  proHilac.  Rj.  koji  prosi  djevojku,  vidi  i 
uproanik.  —  <)d  svnkndn  prose (dolazi.ic.  pitaju  je  do 
»edam  kraljeva.  Kj.  .'jiKia.  Bila  je  nekaku  ^evojkn... 
le  He  prosuca  Hkupi  hiljade.  Npr.  103.  l>a  bi  on  luo 
dobar  /.a  prosca  one  kraljeve  »''tri.  Hi4.  Te  hu  ua  nju 
tivati  navalili,  te  mi  pronc  lijepu  fijerojkn.  Npj.  3,  172 
(Svati  ovdje  znaci  kao  prosci.  Vuk). 

prAsaeki,  adj.  Frciirrrher-,  procorum:  Ne  Hmijem 
ti  rijet^  i)rihvatiii  pi  popiti  pmsuČ'ke  buklij*^.  Kj.  šttt 
pripada  proacinia  ili  profvn  kojemu  ijod.  —  tMu  do- 
Bpiva  viua  i  rukije,  to  prosavki  konji  pozobaše,  a 
denieu  prosci  poharale.  HNpj.  4,  321, 

prd.saekinjit,  /.  t.  j.  knjiga  kojotu  prosai  proxi 
djevojku:  Prosci  te  prone  sa  strane  tSiliri,  vidi^^  knjiga 
tvojih  prosačkinja!  Meni  tvoji  proaei  dodijali.  HNpj. 
3.  466. 

prdsnujkati  se,  kam  bp,  ein  icenig  SchlitU'n  fahrcn, 
veni  trfJtis  paululaiH.  Rj.  pro-aaujkati  bc  (malo,  ali 
i:  mimo  .  .  .).  v.  impf.  aanjkati  ne. 

pr&svH,  u(^.  n.  p.  hljeb,  Hlania,  Hir^efi;  miliaveuit: 
Svi  svatovi  u  trn  pobjegoSe,  gjuvegija  u  pronctiu  nlantu. 
Bj.  Ho  pripada  prosu,  vidi  prohin.  —  Huza...  Turci 
je  grade  od  brašnu  (ćini  mi  (*e  od  prosena).  Rj.  4Va. 

pros^Blctlf  f.  das  Hirsenbrot,  panis  mUiaieus.  Kj. 
pro.^en  hljeb.  —  Kad  se  prijatelji  o  2)roscnici  biju, 
ali  je  glad  velrk,  alJ  ljubav  mala.  DPoal.  42. 

prdsTom,  /'.  -foT^o-^i.  vidi  proskura,  poakura.  — 
Primahu  one  prinose,  po  On^ki  pronforc . . .  va<ie(^i  iz 
oritalijch  prottforu  ^poakura)  cestice.  I)P.  8. 

prosiHba,  /'.  div  FreiicerbHng^  petitio  virginis.  Rj. 
prosii-ba,  kad  tko  prosi  djevojku,  vidi  vjem  5,  vje- 
ridba.  *.?/>.  proSevina.  —  A  ja,  bra<^,  jetutm  govorio 
na  proiidbt,  kad  i*nabii  iflpra«tih.  Njij.  2,  M.*>.  IT  jedno 
ae  veće  sastanuli  na  pronidbi  lijepe  gjcvojke.  'A,  544. 
rijeei  s  tdkim.  nant.  kod  bjelidba. 

prd.sijuU.  pri*)sijem,  v.  pf.  durchnebeti^  cribro.  Rj. 
pro-«ijati.  isp.  protocili  1.  r.  impf.  i  sijati  (f>ijem)  2. 
na  fte,  paf<s.:  »hiijevci,  kad  ee  brašno  na  gusto  sito 
malo  proftije,  pa  ono  što  oetaoe  a  situ.  Rj.  470a, 

pro>IJ6rAa^i\  H.  duK  Durchhauen,  perscctio.  Rj. 
vrrb.  ud  pro!*ije('^ati.  radnja  kojom  tko  pronijeca  sto. 


prosij^eatl,  pr58ijeefim.  v.  impf.  durehhauen^  per- 
Kvco.  Rj.  pro-sijecati.  v.  impf.  prosti  sjeći.  r.  pf.  pro- 
'  ^oći.  —  kaku  je  Ijjubomir7m£  sebi  mačem  proHJecao. 
!  Nov.  Srb.  bSlT,  51 12. 

prOsiječ*.  /".  (u  llrv.)  bure  na  kome  su  mjesto  one 
jauie  koj.'i  se  zavranjuje,  proj^ečena  vrata  te  ne  u  nj 
sipa  kljnk.  Rj.  Isp.  voziouica.  —  pro-sije^.  i9p.  pro- 
Hjeć.i.  za  obličje  iftp.  Prenijet. 

prSsiJck,  m.  div  Ziverghackc.  ein  svtetachnciđigeH 
Inutrument  zum  Đurchhauent  securis  anems.  Rj.  pro- 
aijek.  tup.  pro.sjeOi.  orugje  s  obje  sirane  osiro  su  pro- 
sijecanje.  vidi  propjek  1. 

prAsilai',   tl^^!*ioca,  m.  ri"(?i   prosac.  Rj.  koji   pron 

■  djevojku,    vidi   t    uproenik.    —   *  *vu   »u   carsku    kćer 

I  mnogi  prosili,   ali   ko  je   i^od   od  prosiUtva  došao  u 

,  dvor  i  onde  zanoćio,  onaj  vi5e  nije  živ  osvanuo.  Npr. 

»iO.  rijići  s  lakim  naat.  kod  ćuvaiac. 

prAsiiiae.  pri>sTDca.  m.  (u  Dubr.)  Monai  Dezember, 

men!^i8  lkccmba\  Rj.  dvanae-''ti  mjesec  u  godini,  vidi 

j  decembar,  dekembar.  —  Značenje   (korijenu)   prelazi 

u  HrijeilHi:  »<iv;  pro-sijuic;  sinji;  sijali;  sinuti;  »jati. 

Korijeni  44. 

I      pr6.siiu*ni,  ut^.  decctnbris.  Stulli.  Ho  pripada pra- 

1  siuca. 

I      prdsipiiiij4%  n.  Rj.  verb.  od  pronipatL  —  i)  radija 
kojom  tko  proiipa  što  (das  Auaichutten,  cdusio,  pro- 
I  fuaio.    Rj.).  —   3)  radnja   kojom    tko  pronpu    a.  p. 
novcf  ((Ikh  Ver8i"liwcndeu,  profuaio.  Rj.l. 

prdsipnti,  pam  ipljeuO,  r.  impf.   Itj.  pro-sipati.  v. 

impf.  prosti  nipati.  v.  pf.  prosuti.  —  1  a)  uu^tichntten, 

vcrgie.sMen,  profuado.    iStade   Turčin   suze  proaipati, 

\  Rj.   isp.  proljevati,  —  Tako   ćn^u  vinom   prealuhije, 

,•*«  čuše  se  vino  proniptikc.  Npj.  3,  23.   —  b)  Hipajućt: 

I  izbacirali,   razbacivati:    Uaud  »lane  prosipati  novce 

I  po  sobi.  Npr.  75.   Da  napunimo   džepove   pepela,  pa 

j  putem  za   sobom   pomalo   da  prosipamo.  137.   Baka 

I  uzme  u  rukavicu  or^jevina,  i  Klaue  prosipati  za  sobom, 

vabeći  jarca.   245.    .No   skoćiie   bra6i   IJožovići,  i  na 

Muja  oganj  piosifiašt:  Npj.  4,  130.  Zapaljene  MnjeM' 

ftroKitfUjn   »pjttlost    ]to  >tvoj    crkvi.    DP.    144.   m   se, 

refUk.^.  i  pasu.:    Kum  u  kuuin   uknui   breme   8lame, 

pa  kako  ^a  je  no»io,   .tlama   iitpadula  i  prosipala  se 

putetn.    Kj.   314b.    Poskuriijuća   (^jabukai  . .  .    kad   se 

usU»ii,  prosijm  kc   u   ustima  kao   braino.   Rj.   54bb. 

Otvore  se  i  počnu  se  protfipati  i.:  korijena  »ilnc  aspre. 

Npr.    121.   —   ^)  n.   p.    uovce»   kuću,   vcrsc/iirr«aet», 

profundo.  Rj.  (u  prcncfcfiom  smiftlu).   iV/j.  tratiti.  — 

Ka.skućivul),   prosipati  kuru.   Rj.   G31)b.   Nijeaam   se 

ft    kesom    svadio    (da    prosipam    novce\    Posl.    217. 

Onaj   (tekuoi   h  dušicom,   a  onaj   (jede)   s  družinom. 

(.  . ,  imuuje  dopadne  kakvome  koji  ga  nemilice  troAi 

i  prosipa),   238,   Već  prosipaj  riznicu  i  blago^  te  ti 

proHi  ^'oHjjojrju  devojku.  Npj.  2,  4iM). 

pro.*tiraiijc.  «.  das  JJurchschcisscnf  Hvrvorsefteiasent 
ftrocacatio.  Uj.  verb.  od  prosirati.  radnja  kojom  tko 
prosira.  isp.  sranje. 

prostirati,  pr^sTram,  r.  impf.  durchsdtcinseHj  pro- 

ctieo.  Rj.  pro-eirati.  r.  impf.  prosti  »rali.  r.  pf.  probrati. 

prAsfti,  prTialm,  r.  impf.  Hj.  r.  pf.  slož.  iz-p^^siti, 

na-,  o-,    po-,   pre-,   za- ;   r.   impf.  sluL   iz-praAati.  — 

1)   <IJGVOjku,    um   ein    Mndchen   freien,   ambire   vir- 

ginem.  Kj.  vidi  prozivali,   dem.   prosukali.    i^p.    pro- 

sidba,    pro^evina.    —    Prošcna    djerujka,   f.   (sU)   die 

Vorlobte,  deupojisata :  Razbolje  se  prošcna  ^evojka. 

Kj.  lilOa  f=:  vjcrcHica,   zarnvniva).  I>a    mi  prosii  u 

cara   devojku   te   da   me   žeuiS.  Npr.  51.  Nagje   sam 

jednu   sirotu  i  po.4lje  oca  da  »»u  je  prosi  55.  Jesi  li 

dodao  i  li  da  me  prosL^  za  ženu?  101,  Prottih  i  prosih, 

,  pa  jedvji  nebi.  (Rekao  nekakav  koji  je  bio  poslan  da 

I  prosi  gjevojku  za  drutfoga   pa  je    isprosio   za   sebe). 

I  Posl.  264.  To  zjLĆuhi  neprošcna  gjerojka:   Malu  fa]a,i 

I  neko&ena  livado!   danas  nema  ni6in  Iep>>e  od  moDC.« 

'  llerc.  237.  sa  se,  ;*'if<. :  Kad  *c  gjeri)jka  prosi,  torba 


frosjm'iMiJe 


l^roBoCiti 


se  ne  noni.  Posl.  190.  iitp.:  Od  avnkudu  prodoi  doU- 
ziks  pitaju  Je  do  sedsm  kruljevn.  RJ.  TKKJa.  —  2)  hci- 
tdn.  mnidiro.  Rj.  rid^  hi>)rorudiu.  dželiriili.  inp.  pro- 
HJnOili,  drljiimMti.  m/'.  i  proPnja.  -  Ipjnše  (Si^i)  uvikIu 
u  proSnju.  pA  i  oca  svo^n  ufnše  kako  rr  proititi  i 
prtinemo  pnvoriti.  Npr.  105.  Te  on  a  njim  po  svijetu 
ptvsc'H  ud  rrata  do  vratu.  2iH.  Kod  bogutijeh  rodi- 
telja Bad  da  prosi?  249.  Zn  Boga  p-rositi,  a  za  dii^u 
dijeliti  (nije  pravo).  1'ohI.  82.  Sljepica  u  /.eniunu 
prosti:i  od  htfe  do  km'e.  Npj.  1,  128  (Vuk).  Ja  suvi 
tnicko  prosto,  te  sam  jajfiije  (li)ranio.  I,  131.  I.jndi, 
koji  ubiju  vuka,  idu  od  kn<*i^  do  kiK5e,  to  ffro'ie  viitte: 
u  Dalmaciji  pnk  pronr  ne  samo  ruii^*,  nepo  i  drutfogu 
Mcasta,  n.  p.  :itti,  soli.  alatiinc  i  t.  d.  1,  hUl  (Vuk). 
—  3)  ktto  inkali  1.  pitati  2,  hegehren^  verUtn(jcrr,  pe- 
terc.  i>p.  prozba.  —  Dokle  prosi,  zlatna  uata  noBt.  a 
kad  vra(?n.  plei?a  obrada.  Posl.  *>.*>.  (Hitrut  prosi,  untimn 
ne  uita.  (Kad  ko  ne  i*te,  a  na  njepa  >rledajući  rekao 
bi  dft  bi  rad  bio  da  mu  He  Sto  da).  244.  Stara  ledina 
udada  volaproni.  DPosI.  114.  Kad  je  CJjurapJ  Bran- 
kovir  proifio  po  ?apadti  pomoći,  obrekoiie  uui  je  dali 
ako  jiromijeni  vjeru.  DM.  117. 

prosjAfrnje.  n.  dic  Bdtehi,  meudiaiiio,  Bj,  vcrh. 
od  prosja^iti.  rodnjtt  kojom  tko  pi'osjaci.  vidi  pronja- 
<5ina  2.  i.tjt.  proSenje  2. 

prosJArina,  /'.  —  J)  (im./;h(.  od  pronjak:  To  8U  dvije 
proftjnčiiit'  bile.  Rj.  —  ^)  dit  Tifitrhi,  viendicitua^  vf. 
prošnja.  Rj.  r(V/i  i  pro»ja(>enje. 

prosjf^^iti,  pr?>8jru1ni,  r.  impf.  narh  Bdtlei-  Art 
hfgehten,  tHctuiico.  Kj.  proftiti  ('^)  ifo  on<tko  kao  pto- 
.yaci  kto  prose  ('Ji.  »>yj.  drljniiciti.  r.  pf.  doi.  iflprof»jai'-iti. 
pr6.sjuM(l  (prAf^jacJkl),  udj.  hctteihaft,  tneiidiruji.  Rj. 
što  pripada  prosjacima  ili  profijakn  kojemu  pod.  — 
Kako  ćoL'k  do^je  iki  pi'onjaiki  Hup,  Hvnk  e:a  »h  kloni. 
l'o«I,  127.  ]^-osfučka  torbu  Hviiprda  je  pružna.  264. 

|irosJiifvanjo,  n.  dan  DutthijhiuicHj  to  tran^^fnlgere. 
Rj.  vtrh.  ud  prn<»j:iivHli  »e,  kojr  t'idi. 

|irosjtifvufi  s<»,  prosjaujera  ae.  r.  r.  impf.  durch- 
ffhinim,  iranafiilfieo:  !*a  mi  kroz  nju  toke  pronjuuju 
kao  jarko  kroz  ^orien  annee.  Rj.  pro-BJaivuii  se.  Ko- 
rijeni 44:  prottja(j)ivAti  se.  ijip.  odsjaivoti  lodBijovalil- 
f.  nnpf.  pr'jHti  sjajati  se,  ajati  [i  se),  r.  pf.  pronti 
tiinnti. 

prdsjiik,  w.  dcr  Britlert  mendiciuf,  *•/'.  boAiak.  Rj. 
augni,  profljai^ina  1.  riđi  i  boj^o,  l>o^oradnik,  džebrnk, 
tucak.  ubogi.  —  Kad  angjeo  Božij  »igje  na  zemlju, 
pretvori  »e  u  prosjaka,  pa  doAav^i  k  onome  sto  ^uva 
kru&kn  tftmoli  <ja  da  mu  dii  jednu  kniAku.  Npr.  7\K 
prosJAkinJa  (priV«ijakinjiO,  dit:  Btttltriii,  mfindica. 
Rj.  riđi  iihofija.   —   za  ym?ti.  Iiip.  proHliikinja. 

prOsJukni',  udj,  dm  Jirftlers,  metidici.  Rj.  itto  pri- 
pada pro<jiiku. 

prdsjeei,  prosiiriVMii,  r.  nf.  durcJihauen,  perscco, 
truns^eco.  Rj.  )iro-*>jei'i.  r*.  ivipf.  prosijecati.  —  Pro-  > 
«i}eč ,  bure  na  kome  su  mjesto  one  jame  koja  no 
/avraiijuje,  pro-tjećtna  rr»tta  te  se  u  nj  niba  kljuk. 
Rj.  (>12a.  Pa  km/  Turke  juri§  ulMuIo«  tlofc  no  Murka 
pnič  proAijef^n.  Npj.  4,  271. 

prdsjod.  adj.  def  grau  :u  irerdeu  heginnt,  sutmuttus. 
Bj.  pro-.^je<l.  koji  postaje  :iiitd,  potit^e  ftijedjeti.  —  | 
A  pred   njiuui  junak    iitla/.io,  pronjcda  mu  i  glunt  i  ; 
brada.    Npj.   4,   fit)t?.    Koji   je   t'r»dii»anux   bio   mnogo 
nUriji  od  ujejfa  i  pro»jed.  Sovj.  4Jf. 

prdsjrk,  at.  Rj.  pro-sjek.  »>//.  prosjeri.  —  1)  vidi 
propijck.  Rj.  —  2)  IhivchUan,  durch gchauener  HV//, 
via  artf  aptrta  per  suxa.  Rj.  jtui  pro^tjrCen,  v.  p.  krOS 
kamrttjak  kakar. 

prO>Jeka,  f  (u  <'.  (i.)  vidi  prodo.  Rj.  pro-sjeka. 
tAp,  promjeri,  riđi  presjeka,  oMnla  fitjn.  koti  prodol. 
prdNJt^sli  se,  p^l^sie^lem  He,  r.  f.  pf,  ier?/e»«/e»*, 
ditrumpij  cf.  provaliji  hc;  Tako  mi  se  utroba  ne 
pr^elu  kao  Ariji  bozuniiiouke I  ( Poal.  3U6 ).  Pod 
njom  se  ztmlja  pron^rdc.  Rj.itro- sjesti  «e.  vidi  i 
propflMti    «e.    ambisnti    *e.    ■—    Tnko    mi'  w   ifrtdt    ne 


propeo  kao  .\riji  beKUmnomeI  Posl.  ^4.  Uno  (nveto 
miro)  o«vc<!uje  svima  crkvama  iasne  trpeze,  da  tte  ue 
iti  zatresle  i  vrosjeh  kao  (iolf^otska  stijena.  Dl*.  354. 

proskltknti,  j)r(^Rka<^em,  r.  pf  pro-8kakuti.  »kaćtU'i 
pro/ri.  —  Da  Kog  da  proruetnuln  mi  »e  leturf^ija 
žabom  komjaćom  \  po  kući  mi  f)ro8k(tk(da !  Posl.  48. 
n  j>jefnni  preluzno:  Pa  mimo  njih  proskaka  gjogata* 
HNpj.  4,  321. 

proskitati  Stf',  prftskitam  (('•em)  se,  r.  7'.  pf  Rj. 
pro-skitati  ««e.  r.  impf  skitati  se.  —  I)  ein  wentti  rtm- 
herHreichen,  aliquantum  vagor.  Rj.  (maloj.  isp.  pro- 
nuiliii.  —  Kad  ae  madke  gone,  reće  se:  i>oŠle  ili 
udarile  u  t'n^  (a  ret^c  rc  i  momku  i  djevojci  kad  ne 
proi^kitaju).  Rj.  71)8.  —  2)  ein  Lundstreicher  icerdćUf 
erroncm  ficrii  Rj.  postati  skitač  ili  skiiaćica.  sa  sna- 
čenje  ovako  sioi.  glagola  vtp.  proitcniti  ae  II  2. 

pru.skApstI,  proukiibem,  v-  pf  durch  Jiupfen  ein 
hoi:h  iiiochen,  perrcUo.  Rj.  pro-«kupsti,  kao  skubiići 
prodrijeti  što.  v.  impf  Bkup»Li. 

prOskiirn,  /".  vidi  poskurn  (u  Pa^lrovica  ima  i  od 
15  lilara  [ft  oka],  a  najmanja  r>  litjira,  i  to  ljudi  nose 
manaKlirima  i  crkvama  za  dusul.  Rj.  t'/(/f  i  prosfoni. 
dcm.  proflkurica.  —  Bilo  proskttru,  biće  popova.  Posl. 
13.  Tako  mi  pkiće  na  koju  proskunt  perem!  303. 

pr&skuriea.  /'.  (u  Risuu)  riđi  poakurica.  Rj.  dem. 
od  proskum.  riđi  i  leturpjija  2. 

prnskArnJnk,  proskurnjiika,  ia.  (u  Rinnu)  vidi  po- 
akunijak.  V  eubotu  ne  uzaimlju  proskitrnjakn  radi 
tp)L*eln.  Rj.  ploću  na  koju  .^e  pei-e  praskava,  vidi  i 
alovee  2. 

prSslava,  /*.  (u  C.  U.)  J2u/tm,  gloria:  mi  nemamo 
dnige  proslart'.  Rj.  pro-slava,  djelh  kojim  se  iko  pro- 
slavi, isp,  proslaviti,  vidi  slava  1, 

proslavili,  vun,  r.  pf.  Rj.  pro-slaviti.  v.  impf.  pro- 
ftlavljali.  —  Jj  n.  p.  krsno  ime,  zu  Endc  feiern,  per- 
ctUhro.  Rj.  —  Kad  poznaše  Boga,  ncprodaviie  </«  Icao 
Boga  niti  mu  zjihvnliSe.  Rim.  1,21.  Koje  (ljude)  dozva 
(Boj;),  one  opravda,  a  koje  opravda,  one  i  prosUtvi.  8, 
3t).  Bla^oHlovitHi  te.  i  ime  tvoje  pro.*tlavi6tt.  Moja.  J. 
12,  2.  Da  dot^ekamo  samoga  cara  i  prostaiHmo  svi- 
jetloga pohjediidja,  ]>P.  111.  —  2)  fa  se,  refieks. 
tttvh  beriihmi  vutchen,  bcrUhmi  trerden,  inclarcsco.  Rj. 
postati  filaran.  —  Petar  brane<^-i  l'eligrad  od  Turaka 
tako  se  proslavi  i  osili,  da  nije  mario  ni  /a  Milonka 
ni  wi  Kara-(Jjor^jija.  Sovj.  15.  Ja  m  .*»<?  proslaviti  na 
ajemu  i  na  svoj  iHijsd  njegovoj.  Moj.  II.  14,  4.  Pje- 
vaču (ioHpodu,  jer  se  slavno  proslari.  lf>,  1.  Ti  hi 
Mlu^a  moj,  u  Izrailju  ću  se.  tubom  proslaviti.  Is.  49,  3, 

pr6sluvljanje,  ».  Rj.  verb.  od  j)  pnjslavljati,  2) 
nroslavljuli  ^e.  —  l)rttdvja  kojoiti  tko  proslavi  ja  koga 
m  itto  (da«  Keieni,  pereelebratio,  Rj.).  —  2)  radnja 
kojom  se  fko  proslarlja  (das  Beruhmtwerden.  ilhiNtra- 
tio.  Rj.l. 

pr^shivljuli.  vijam,  v.  impf  Rj.  jtro-slavljali.  r, 
impf  prosti  slaviti,  n.  pf.  proslaviti.  —  I)  i«  Jl^ndo 
feicTtu  prreehhro.  Rj.  —  Trojicfl  mladića  u  peći  Vavi- 
lonskoj.  koji  usred  ognja  proslnvljidiH  Boga  .  .  .  pje- 
va^Ji  jt'  (majka  Hoiiju)  prnslarljafia  upravo  njezinom 
molitvom,  koju  je  i?itr"vorila  po/dmvivfti  Jelisavetu. 
DP.  53.  l*rva  pjefuia  proslavlja  bliigosloveno  nebesko 
rogjenjc  ICmanuila.  224.  —  2J  sa  se,  frfleks.  bvriihmt 
v?erdeti,  ittciaresco.  Rj.  posla^/ati  slavan. 

Prdslop,  m,  brdo  n  naliiji  Sokoskoj.  Rj. 
proslaviti,  proslovfm,  r.  pf.  {osobito  u  Srijemu) 
viai  progovoriti  (n.  p.  da  niai  reći  proslovio;  ae  ume 
reći  prosloviti:  ni  prosloriti).  Rj.  pro-ftlovlti.  vidi  i 
prol»eHJediii.  prozboriti.  i>;).  presloviti.  drukčije  se  ovaj 
glagol  tic  nalazi:  isj).  !*luti  (slovem). 

lir&so,  II.  dic  Hirse,  milium,  vf.  proha.  —  Bar.  ne- 
kakvo vrlo  sitno  i  žuto  žito  kao  proso.  Rj.  li'jb.  Žito, 
(ti  Ilrv.i  proso.  Kj.   HiOa. 

prvsdciti,  prr*gocTin,  v.  pf.  anifebvn^  nomcši  defcrre, 
cf  prokazali:  Ako  ćeA  mi  diiti  vjeru  tvrdu,  da  li  mene 
prosočiii  ne  ćeiS.  Rj.  pro-soOiti.  v.  impf.  soCiti  2. 


firosodljA 


—  269  — 


proste 


^ros6diJa,  m.  f^  rcpo^tuSta,  diePfosodie.  —  Ne  kdaido, 
ili  je  Cl.  (inijovii^  rIuv,  ili  se  razumije  «  prosodiji, 
kao  i  u  ostalim  T'iLatimn  ^nimalike?  Nov.  Srb.  1817, 
fi&l  (Ćast,  cidi  ^tat).  Ali  je  Dajvažnijii  stvor  uvdeffrt^ 
sodija.  Opit  XU. 

prasAdijski,  adj.  sto  pripada  proitodiji:  A  Sto  se 
tiće  »mcdveda*  i  inepjedu*,  tu  je  (ihm  (prosodijttki) 
jednak,  nego  bc  drukiMju  piže  i  govori.  Nov.  Srb,  1817, 
6f>4.  Da  je  samo  po  prosodijskom  kvantitetu  dug. 
Gla^.  8.  2. 

prospAvAli,  pr&epavam,  r.  pf.  Rj.  pro-spuvnti.  r. 
impf.  spavali,  apaii.  —  J)  ein  icenitj  nchiuftn,  pau- 
luium  dormio.  Kj.  (malo).  —  Dok  malo  pro»pttrns, 
dok  malo  prodrijeinljeS,  u  lom  <5e  do<Ji  Hiroiuii^tvo 
tvoje  kao  piitnik.  PriiS  6,  10.  —  2)  $a  »e,  refleks, 
schiafriti  ivcrdert,  somno  sededere:  neSto  aam  ae  pro- 
»pavHo.   Kj.  kao:  aadvludao  me  malo  >ttoi. 

Iirdspirdk«,  t\  g.  prodiyu^.  8tiilli.  proHpi-rukii,  A'^ji 
ili  koja  prosipa  (rukama  svojim)  novce,  kuću,  isp. 
rHApikui^a. 

prdstrati.  pruseržm,  v.  pf.  Rj.  pro-srati.  v.  impf'. 
prosirali.  —  1)  dtiherscheiitHen,  procavo,  n.  p.  krvlju. 
RJ.  —  2)  proHrao  hvc,  cr  hut  allea  verfrcssen,  pairi- 
tnonium  devoravU.  Rj.  kao  (jedući  i  po  tome)  serinH 
sve  prosuti,  vidi  profiii'^kati,  c  sijh,  ondje. 

prAht,  adj,  —  t)  cinftUtiff,  ijemeitt,  simplex.  Rj.  — 
Abadžije  jrnide  .  .  .  haljin«?  od  (prostoga)  ankrnt.  Rj. 
Ih.  Oufia  Hvežc  Solomiiiia  i  metue  ga  na  jedna  probita 
kola.  Npr.  157.  Da  bi  mu^cao  i  m?eu  (5otili  i  prost 
alu^ati.  IV.  Zna  iigavola  na  ledu  polkovati.  (Zna  mnogo 
koješta.  »jHobito  se  re6^  wi  onojija  koji  hp  i'ini  miran 
i  prost,  a  pun  je  ^javolstva  i  lukavstva).  Poal.  1)3.  Tn 
se  raznat*.  brate,  oe  niopa^e  dcHeOara,  ni  prostot/  voj- 
nika. Npj.  5,  315.  Bokeljttka  knpa  iznutra  je  od  proste 
acile.  Kov.  '11.  Ne  treba  ra/uujjeli  8aino  seljake  i 
druge  Ijade  proste,  i.  j.  koji  uijeHu  uauka  ućiJi.  I*i». 
60.  Uoću  da  8te  vi  mudri  na  dobro  a  prosti  na  slo. 
Rim.  16,  19.  (sitHpUtes  in  malo,  cinfaltig  trn  Jidsen). 
Kad  Bluzi  prost  .sreštenik.  W.  2S  (a  ne  h.  p.  vtadikti). 
Da  bi  znao  sa  najprostiju  pristttjnvst.  O  Kv,  O.  11. 
To  je  najprostije  i  najjuanije  svjcdoi-anutro,  Vukov 
prijev.  2.  odv.  riđi  prosto.  —  2)  da  je  proeio,  es  iet 
verg^en  (ah  Anttvort  aaf  Biiie  am  Vergelmntj) ; 
prosta  mu  du^a!  Gott  hub'  ihn  srlig  (vert/clte  ifim 
aie  SQnđe»).  Rj.  kito  oprošten,  slobodan  (ii},  oslo- 
bođen (od  četja).  —  Sapeti  konje  u  prekonožp  t.  j. 
obadva  za  de^uu  ili  za  lijevu  do^tu  (da  jednu^a  jedna 
noga  izmcgjii  Rapetijoh  o.tt<tne  prosta.  Kj.  f»73b.  Ah 
nemojte  me  ubiti,  a  proste  vam  moje  ruke,  evo  ih 
po»ijetTit4.*.  iyi.  Ako  I'  drugu  ljubi,  od  mene  mu  prosto! 
Npj.  1,  268.  Ne  mogu  ti  rane  preboleli,  \vć  ti  prosta 
moju  krvea  bila!  2,  81.  Ra.^  kakve  i^am  muke  pre- 
nosio,  prosta  i  ta  žalost  pri  orojzi^  6lo  ue  dauaH  ua^je 
iz  nenada.  5,  467  (»e  —  nan).  Da  ti  je  Bogom  prosto' 
Miloi  66.  Rolje  da  uau^i  (makar  samo  kako  oiva,  a 
prosto  mu  zaMo  onako  biva).  Odg.  na  ait.  8.  Da  rtrm 
nije  prosto,  ako  mi  to  ne  poMjete.  Strni,  1886,  l»i01. 
Kad  bijsAte  robovi  grijehu,  prosti  hijaste  od  urat^.. 
Rim.  6,  20  (liberi;  frei^  fern,  los^  Icdig).  Da  aovcdeft 
£eDu  sinu  mojemu  od  roda  mojega.  OnUa  će  ti  biti 
prosta  zakletva  tnoja,  kad  otiiie^  u  rod  moj ;  ako  U 
je  i  ne  dadu.  opet  će  ti  biti  prosta  mkleiva  moja. 
Moja.  I.  24,  41.  Bićemo  prosti  od  ove  tvoje  zakletve. 
la.  Nav.  2,  17.  —  3)  vidi  jednostavan,  suprotno 
složen.  —  Za  nevolju  [)i^e  tako  po  dva  alova,  dok  u 
Štampi  dobiju  sliven  i  prosi  zutik.  Opit  7.  Okaniti  ae, 
ovaj  ijlagol  i  prost  (kanili  ne)  i  aložt'n  ima  na  kraju 
>nili,  nim«.  Pia.  28.  L'  Srpskom  jeziku  ima  28  prostih 
(flasova  (1.  i.  tako  Oistih,  da  se  vi?«  ne  mogu  raz- 
dijeliti). Ri.^  XXIX.  Cilagoli  na^i  imaju  tri  prosta 
rremena.  R^.'  LV.  U  Bloženijeh  (glagola)  ostaje  kako 
je  u  pro^tijeh.  Rad  6,  115, 

pn^sta^ki,  adj.  teic  genmne  Leute  kaben,  plcbej us. 


Rj.  kio  pripada  prostacima  ili  pro.'dttku  kojemu  god. 
vtdi  ciporski.  geaćki.  —  Kad  oiae  vidi  da  ni§ta  ne 
pomake,  obu(5e  je  u  prostačko  odelo  i  načini  je  kao 
puku  prostakinju.  Npr.  206.  Nije  li  to  bex  ikakve 
nevolje  li  ućeue  i  prostačke)  udaijuvuti  ee  od  Sla- 
venskog J4?zika?  Nov.  Srb.  1821,  388.  Sinoii  »u  pro' 
Starki  iii^ta,  ninovi  8U  gOMpodj*ki  laž.  Pn.  62,  1*. 

prdstikk,  prosllika,  m.  ein  t-infitltiger,  gemeiner 
MćHScht  ohne  Bildung,  homo  de  plclie,  cf,  geak,  cipor. 
Rj-  čovjek  prost.  is}>.  prost  1.  vidi  i  gnnnlj  2.  —  On 
kao  prostak  nije  mogao  ni  zaspati  od  ^uda.  nego  ne 
jednako  ćudio  gcle  je  doAao.  Npr.  61.  Svi  su  jezici 
pofltali  od  prostaka,  t.  j.  od  pantira  i  od  težaka.  Kj.^ 
XX.  Srbi  ...  da  su  lo  ljudi  prostaci  i  varvari.  Sovj, 
25.  Slufiajte  prostaci  i  goapodo,  bogati  i  airomasi.  Pa. 
4J>,  2. 

proHtAkiDJa,  /'.  ein  gevieines  Weih,  muUer  de pUbe. 
Rj.  prosta  :enu.  vidi  cijiorka,  geakuAa.  —  Kad  otac 
(car)  vidi  da  niAUi  ne  pomaže,  obu^e  je  (krer  i^vojiO 
u  proHta^'ko  odelo  i  natl'ini  je  kao  paku  prostakinju. 
Npr.  206.  jM  u'tst.  isp,  proi^jakinja. 

proNdikuv.  adj.  des  [irot^tak,  Aoiiimis  plA^  Rj. 
što  pripada  prostaku. 

prosOrai^.  prostirAO*,  ih.  nas  ausgehreittt  u'ird» 
stragulum,  cf.  proHtirka.  Kj.  »io  .«r  prosi irc,  te  se  H.  p. 
meće  na  scoitju.  vidi  podina  2,  proaiiraČa,  prostirku, 
pust,  puatina,  zastira«^,  zaslirak.  isp.  <  eag  II,  i  sgn. 
ondje. 

pruNlira^a,  f.  t.  j.  ponjava,  dto  ac  prostire,  đte 
Kotze,  die  ausgcbrcitet  vfird.  um  daranf  su  liqien, 
guHsape.  Kj.  te  »e  n,  p.  na  njoj  leži,  vidi  pro8tirać> 
i  syn.  ondje. 

prdstiriiaje.  «.  das  Ausbretten,  ejpHcatio^  exieH9io. 
Rj.  nrh.  od  i)  prostirati,  2)  prostirati  se.  —  1)  radnja 
kojom  tko  prostire  sto.  —  S)  stanje  koje  biva,  kad 
se  ko  prostire. 

prdstirati,  r?m,  v.  impf.  Rj.  pro-Hiirati.  v.  pf,  pro- 
strijeli. —  1)  ausbreiten,  ejplico:  Te  Hko(?ila  le  ja 
prostirala.  Kj.  -  iVatar  i  mrtav  r%iku  prostire.  DPo&l. 
22.  Ne  prosttri  \ećti  noga  nego  bijelja  ćujeft.  74.  BoiiC 
zove  svrh  plauiue  one  vi!<oke:  »l'iostiriie  »enic*  tt/amift] 
mjesto  trpeze.  Herc.  33!».  Hezidiu  granje  od  drveta  i 
prostirahtt  po  putu.  Mat.  21.8.  —  2)  sa  se,  refleks.: 
(Jaiin  ovijeli  glavnijeh  razlika,  koje  se  prostiru  »m 
više  rijeci,  ima  mno^o  razlika  u  znaćenju  jedinstve- 
nijeh  rijeci  Poni.  XL!V  (spectare,  pertinerc,  rcferri 
ad  aliffuid;  sivh  auf  etu:aa  htziehen.  vidi  protezati  ee 
2,  protegnuti  ue  3).  Sad  su  dakle  mogli  napisati  i  za-' 
pamtili  glasove,  koji  nijesu  trajali  duže  od  jednoga 
^asa  niti  se  prostirali  dolje  od  mjesta  gdje  au  se  iz- 
govorili  i  čuli.  Priprava  181.  Država  se  Nemanjina 
prostiraŠe  na  uipaa  do  mora.  DM.  8  {isp.  pružati  »ei. 
JJokle  se  u  rumuuskom  jeziku  prostiru  i  druga  dva 
elementa.  Vid.  d.  1861,  71. 

rrdstirka,  f.  vidi  proaliraf.  Rj.  i  sg».  ondje.  — 
Jta  bjeSe  na  (čardak'  prostirka'/  BjeSe  Ćoha  čar- 
daku do  vrata,  a  po  ćoai  lijepa  kadila.  Npj.  2,  231. 
Nastrla  sam  odar  svoj  pokrivalima  vezenijem  i  prn- 
stirkiimu  Misirskim.  Pri(5.  7.  16.  l>i'Jan  trgovaše 
s  toliom  skupocjenijefn  prostirkama  ta  kola.  Jeeek. 
27,  20. 

pr6stlCi,  prT^stini,  r,  pf.  vcrzcihcn,  ignosco:  A. 
VroHtt  brate!  U.  Da  je  prosto.  Rj.  r.  pf.  sloz,  opro- 
stiti. V.  iwi;V.  prH-*«'nti.  praMati,  proStavati;  s/oi.  oprn- 
«tati.  —  prostiti  koga,  komt^  sto:  »Kvogau  knic?i  gde 
leži  mrtav-^.  Onda  pobratim  rrkne:  »Bog  mu  dušu 
prosti.'  Npr.  170.  Koji  pogine,  Rog  da  ga  prosti.' 
Sovj.  68  tisp.  prost  2).  Svak  rekao:  ovg;^|e  bi  doflli, 
da  jaki  Bog  prosti  dom  i  dontaćina!-  Heri*.  355. 
(( )OHpode !)  l^rostio  si  nepravdu  narodu  svqjcmu, 
pokrio  si  flve  grijehe  njegove.  Ps.  85,  2. 

prdsto,  adv.  prema  adj.  prosi  I.  einfach,  simpti- 
citer:  Da  dogagjaje  opi^m  pro!<to,  kao  Sto  bi  SA)io 
Srbinu   pripovedao.   MiloA^A     Vrumena  su   upravo 


profeti  oduran 


—  863  — 


prosuljlc« 


prottto  8nintniju<*i  Bamo  iri.  Spisi  I,  39.  Ovdjp  ih 
Slefan  naziva  prosto  uoprijuieljimn;  lUi  je  ja»no  da 
raznmijc  unutrnAnje  neprijatelje,  a  dalje  Mo  veli,  po- 
kiu!iye  upravo  bra(?u.  1>M.  H,  Koji  daje  neka  daje 
prosto;  koji  c^ini  miloHt  ueka  ćini  s  dobrom  voljom. 
Rim.  12,  8  fin  sintplicitate,  in  Einfalt). 

pro.Ht6dušan,  pro»t?>duSnft,  adj.  w  koyu  je  proMn 
duša:  kao  i^islosrdai^an,  iskren,  i»t)uit;  freimiithig, 
imjenu^is^  liber.  —  Tuko  je  bio  iskren  i  prostodman, 
dft  mu  Ćovek  nikako  tajne  nnc  niof^ao  karati.  Da- 
nica 1,  89.  Proatodusna   ljudina,   koja   mi  svi  pro- 

prostonarodnji.  «?y.  šio  pripada  pro9tome  narodu: 
Ja  fam  ne  u  ovome  držno  govora  prosto-Harodujctj, 
t.  j.  govoru  ouJli  Srbalja,  kojt  ^.ive  uo  nelimn  daleko 
od  gradova.  Spisi  1,  7.  isp.  »arodnji  (i  iiarotlni), 

prdstor.  m.  za  poatanje  ifip.  prostrijeti  se.  —  J)  npa- 
tium  —  ah  pri\'edri  svijeni  prostori.  Sinlli  (prevedri). 
riđi  prostorija,  dtr  liaum:  To  sve  bude  malo  po 
malo  za  &cst  du^ijeh  danu  ili  prosturu  vremena. 
Priprava  2.  Sad  nam  dade  <)o«pod  proHtora  da  ra- 
Btemo  II  ovoj  zemlji.  JInjs.  I.  *2ti,  2*2.  —  2)  dic  Strea. 
ProHtora  za  blnpo  iieniHui.  J.  Bogdanovi^.  Ato  se  pod 
hlatfo  prostire,   vidi  stelja  3.   sa   ohfićje  i»p.  pristor. 

prostorija,  /'.  <?«*  Jlaum,  »jhitium.  Uj.  vidi  nrostor, 
odakie  je  prostorija  nustnla  zaiTŠetkom  ija.  takc  riječi 
vidi  kod  Arapija.  —  Mula  prosiorija,  koju  imaju 
piama,  ne  da  mi  da  pred  lohnm  razvijem  svu  svezu 
crkvenijeh  prazniku.  OP.  319. 

prostdtu,  /*.  —  1)  dic  Einfalt,  simpUcita.'t.  Rj. 
osobina  onofja  koji  je  prost  (I),  —  Metla  do^la.  mella 
podla.  (.  .  .^kakvn  si  —  prosta  —  doSlu  takva  Oei  i 
oti6« ;  »veta  Jozana  jiak  misleei  n  prostoti  «rojoj 
da  joj  se  na  molbu  njezinu  upravo  od^nvarn,  jj^ovo- 
reći  tako  molila  *e  Bogu  .  .  .).  Posl.  177.  Ali  je  oče- 
vidno opisivanje  Tiamotano  u  iM>e/Jju.  koja  pri  sroj 
acojoj  prostoti  ima  virtnkijeh  nijenta.  Priprava  194. 
S  ATeealomom  olide  dvje  sta  ljudi  iz  Jemsalima  po- 
zTanijeh;  ali  otidofte  «  prostoti  Jtvojoj  ne  znajuf^i 
niftta.  Sam.  II.  15,  11.  Su*ii  mi,  (»os|rf>ile,  jer  u  pro- 
stoti stH>joj  hodim  i  u  Gospotla  t*e  uzdam.  Pj*.  SžH,  1. 
—  2)  konkretno:  prosti  ljudi.  —  /a  to  ito  se  nji- 
hova vi^  klai«u  od  proHtote  ne  razlikuje  .  . .  Kov. 
II.  Spisatelj  ne  treba  da  gleda»  kako  i*e  ugoditi 
»vkusu«  prostote  (koja  ni  aam.i  ne  zna  Ata  lioiV,  ni 
Sta  joj  treba).  Ovdje  ne  treba  ftod  imenom  j>rostoi€ 
razumjeli  samo  seljake  i  druge  ljude  proatr,  to  jent 
koji  nijeau  nauke  uf^ili.  nogo  svakoga,  koji  stvari 
upravo  ne  razumije.  Pis.  (><).  —  riječi  s  tukim  nast. 
kod  (^istota. 

pr6$trati.  adj.  ueit,  hreit,  Uitus^  sjHUioSHs.  Rj.  pro- 
stran, w  čega  fttui  prostora  va  sve  strane,  i^^p.  pro- 
strijeti se,  prostor,  prostorija,  isp.  i  raHprosIrftuiti  ae. 
raaprostranjavati  >*e.  —  t)  u  pravom  sutislu.  suprotno 
tijesan.  —  Za  lo  su  u  guujeva  u  Srbiii  rukavi  mnogo 
prostraniji.  i<\,  107b.  Otao  mu  dade  brod  i  u  ujemu 
trgovinu,  da  kro:  prostrani  svijet  ide  i  da  i!*e  trudi. 
Npr.  '24l>.  I^iileko  je  civor  od  polja  m*/'  prostrana 
slana  mora.  Npj.  1.  11)1.  Istina  da  ova  nova  Srpska 
država  jori  nije  hila  najprostraitija.  MiloS  Vi.  /eudja 
je  jofi  ruzlit^na  po  srojijem  pr(tstr<$nijem  stranama. 
Priprava  4.  liog  dade  mudrom  Holomnuii  i  razum  vrlo 
velik  i  srce  prostrano  kao  pijesak  na  l)rijegu  uiorHkora. 
Car.  I.  4,  ^tt.  Tako  bi  i  tebe  izveo  iz  tje^tkohc  na 
prostrano  mjc^o,  gdj«  ni&ta  ne  dosapjuje.  Jov  3fi, 
IG.  —  H)  u  prettesenom  smitlu.  vidi  upAiran.  —  Knuu» 
8r{>ski  Ijirouten.  da  nam  ovu  istoriju.  ili  pripovelku, 
prostrano  opiie?  Pnnioa  4,  33.  Ovgje  nije  mjesta  o 
tom  prostrano  rjovoriti,  Npj,'  1,  LII.  V  l'rnoj  se  (»ori 
ova  Ženidba  i  pjeva  '}  pripovijeda  in nogo  prostranije. 
Npj.  2,  52<l  (Vukl.  Što  je  rijer  >nirina«  vrh  pro- 
9trana  značenja,  »  toga  je  u  tami  ko  razbirn  ovu 
strar.  DM.  24o.  Onda  mu  može  trebali  jo^  sajuo  ;>p>- 


stran  rječitik  onoga  samoga  rjet^nika  koji  je  rad  jo5 
iz  bliže  poznati.  Rad  li),  183. 

prostranstvo,  n.  kao  prostorija  ili  oblast  (^)  kad 
««  ^io  prostire;  das  AHshrciiangsfjcbiet:  Meni  je  ^^rr;- 
stranstco  i  razlika  narodnog  jezika  dovoljnu  poznato. 
Spisi  1,  93.  —  riječi  s  t<iki7n  nast.  kod  beKoAinsivo. 
za  ukc.  isp.  bogatstvo  (bftgat). 

nr6streo,  prt'.strela,  m.  (u  Srbiji).  —  1)  svinjska 
bolest  (protjera  ga  krvlju  na  polje,  kao  da  ga  neSto 
prostrijeli^  pa  ae  zguri),  Blutfttiss^  hactnorrhagia  in- 
terna, Rj,  —  3)  trava  (HteŽa?),  kojom  ao  ta  bolest 
liječi  (dajui^i  svinjama  korijen  kuhan  u  mlijeku).  Rj. 

—  pro-stre^)  (pro-atrel).  Lsp.  prostrijeliti. 
prftstriei,   prostrižem,   r.  pf.  dHrdtschereiif  apcrio 

tondvitdo.  Uj.  pro-atriei.  kao  prodrijeti  (što)  ^tri^tiO, 
V.  ivipf.  stri(;i. 

prustriJMiti,  pr^strijeTIm,  r.  pf.  mit  d^m  Pfeile 
durchachiesscn,  sugitta  trajicio:  prostrijelila  ga  vila. 
Rj.  pro- at  rij  eliti.  v.  ivipf.  strijeljati.  —  Jurižinoj  puSci 
oganj  dade;  (bjarambanu  vcSto  pogodio,  prosircli  ga 
kros  desnieu  ruku.  Npj.  3,  427.  Prostrijeliče  ga  luk 
mjedeni.  Strijela  pustena  pro<*i  će  kroz  tijelo  njegovo. 
,lov  20,  24. 

prostrijeti,  prostrem  Iprostr'o.  pr^tfla)  u.  pf.  Rj. 
pro-strijeli.  isp.  rasprostrijeti,  kao  prost  glagol  ne 
nalazi  .u.  tsp.  tiirijeii.  r.  tmpf,  prostirati.  ^  1}  att^- 
hreiten,  explico.  Rj.  —  »Prostri  mene,  gje  prostirei 
Parlu^  ...  Pa  prostrije  Pavlovu  poi^tetju.  Npj.  1, 
*iltt.  Kad  je  Arap  ktilu  naćiuio,  udario  stakla  u  peu- 
džere,  prvstr'o  je  svilom  t  kadifom.  2,  3JS7  iprustr'o 
[zaslr'o]  kulu  svilom  i  kadifom.  Vuk).  U  kui^u  dje- 
vojka valja  da  ugje  preko  prostrtoga  ^Uma.  Kov. 
81.  Ljudi  mnogi  prostrijesc  haljine  po  putu.  Mat.  21, 
S.  —  2)  sa  se.  refleks.:  U  lo  vr^eme  vlada  se  srpekii 
2}rostrije  eak  do  Dumna.  DM.  36. 

prOstriž,  /'.  aw  Kocke,  Mantelf  die  fJtffnang  um 
dic  lland  durch  zu  steckcnj  uj>ffr(nra  pallii.  Rj.  pro- 
Htriž.  isp.  prOHtrii!"!.  prorez  na  haljini^  na  kabanici^ 
te  se  krosa  nj  provuče  rtika.  vidi  prorez  i^.  raa- 
triŽ,  razrez. 

prostrdicntf,  ppVtruŽem,  p.  pf.  durch scJiahen,  per- 
scaho.  Rj.  pro-.'^lrugali.  kao  prodrijeti  (što)  struzv^i. 
c.  ivipf.  strugati. 

prosA^r«  II.  tu  C  (i.)  das  Vergiessen,  profusio^  c/*. 
proljev:  Uez  prosui^A  krvi  od  junaka.  Rj.  vtrb.  od 
proHuti.  djelo  kojiui  se  prospe  što,  n.  p.  krv.  tsp. 
prosipanje  1,  krvoproliće,  verb,  supst,  takva  Jt/>rf  do- 
puštenje. 

prosAditi.  prftsDiHm,  r.  pf.  judicare.  6tu1H.  pro- 
suditi rt  ecwH,  sud  svoj  ru'initi  ili  kazati  o  njetnu. 
inp.  oeijeuili ;  proeijeuiti  (primjer  Rad  fj,  102).  r. 
impf.  suditi.  —  Prosudifi  o  dva  lingvističku  djela. 
Kad  r»,  li»3.  Isti  rlan  pros^^di  o  drii  diela.  t»,  life. 

1.  prosAkntl,  pr(V«*riOem,  r.  pf.  durch  und  durch- 
schiessen ,  d u rvhlfoh rcn,  trajicio,  con fudio.  Rj.  pro- 
sukati,  kao  sučući  protmsUi.  prodrijeti,  v.  impf,  su- 
kati   1. 

2.  prosaknti,  »'.  impf  f/rt«.  o<l  prosili  ((^jevojku). 

—  T*  Uj.  kod  proKukali,  pr^HU^'■em,  v.  pf.  ima:  2)  in 
der  zuoidcntigcn    Anekidote  so  viel   nls   prositi   (dje- 

I  vojku):  proHukali  je  i  dvoji  i  troji.  Rj.  til3b.  f4  dvo- 
I  ličnoj  pričicif  u  kojoj  se  misli  na   značenje  glagola 
I  proaukali  r.  pf.   kao  devt.  od   prositi  jamačno   ie  r. 
I  impf.  a  praesens  pr^s^lkam.   isp,   rost^kati,   nVfikam, 
I  dem.  od  rušiti.  —  probiti;  prosukati.  Korijeni  299. 
I      pri«silljn.  f.  (u  t'.  U.)  vidi  tiganj:  Obija  ka' i  pro- 
sulja  u  bijelu   nedjelju   (PohI.  22H).    Rj.   vidi  i  tava. 
isp.  gjuve^e  1,  joUava.  dem.  prosuljiea.  —  Na  Jere- 
mijev  dan  ujulru  lupnju(?i  oko  kutV  «  pro»ulju  go- 
vori: .Teremije  u  polje  a  sve  zmije  u  more  (Posl.  113). 
Rj.  2r>ln.  Ur^.nk  ne  Hrami  pr(tsulje.   DPo«!.  2<l.  pro- 
su^ja  {U\če  od  tugjc  rijeci  fersora).  0»n.  Iii3. 

prAsiiljic«,  f.  (u  V.  U.)  detn.  od  promilja.  Rj.  tidi 
tavica,   tiganjica.   liganji<5.  —  M'je»iln   mu    )ioga^\c». 


prosušiti 


264  — 


prosvjetovati 


ispri^ulii  prosiiljicu,  nnto^ilH  bokuricu.  Rj.  238a.  Ako 
ne  moi'  *•  prosnljice  u  vodu,  nemoj  u  ojrauj.  Dl'osl.  'd, 

prosdSill,  pr&susiju.  —  1)  t\  pf.  t(n  ucnig  irocknen, 
CXsieco  pmtluluin.  Rj.  pro-auMti  (mulu),  e.  impf.  suditi. 
—  .2)  sa  Be,  nlUkn.:  Proveiniti,  n.  p.  hacsi  to  iiii 
Bunce  neka  malo  provede^  cf.  prosuditi  hc.  Rj.  ti03b 
(a  proBuMLi  se  nema  u  Rj.  nit  mjestu  scome).  Treći 
Bveznk  rjei-nika...  dok  se  malo  /»rosuli  i  veže,  itua6i 
radoti;  da  ti  ga  poŠIjem.  Pom.  110. 

prOsiit,  tidj.  u.  p.  ćovjek,  t.  j.  kiJav,  dcr  ctn^n 
Uruch  htit,  Iterniosus.  Rj.  purt.  prud.  pus.",  od  pro- 
suti, koje  vidi.  vidi  i  kvaran,  žtetan.  —  Niko  ua  kome 
bi  bila  mana,  ne  valja  da  prit^ttipa  (dn  prinoni),  ni 
slijep  ...  ni  liftajiv.  ni  prof<ui.  Moj-*.  ITI.  tJI,  20. 

prdsQMt  proHpem,  v  pf.  Rj.  pro-anti.  kao  prost  gUttjol 
ne  nuhodi  se.  isp.  Buli.  r.  impf.  pninipuli.  —  /.  J)  uu.'i- 
sehUttertj  profuudo.  Rj.  tAp,  prosipali  la.  b.  —  ProHU 
po  njoj  bunne  i  prstenje.  Rj.  4yb.  A  promie  do  pasu 
vijence.  Rj.  Bla  (—  kost).  Ougje  C-ci  ua<?i  jednu  pje- 
vojku  RJaJDu  kako  suoue,  promttijch  kosa  ttiz  plcći. 
Npr.  122.  Na^ju  sve  prosuto  tavio  unio...  oeSto  ftvo 
rasprša  u  kužini,  profpe  jelu  sifototljena  i  polomi 
andove.  359.  Slomio  joj  mali  žbanjic  oil  tii^oviuo,  i 
prosti  joj  (h)l(idm*  vodu  sn  Rajevine,  Npj,  1.  357. 
Odo  re^c,  auznma  prosida.  a  majku  je  veaeliti  pogjfc. 
2,  63.  Ali  Markov  »oko  joj:uuiea  . .  .  »okola  J«^epa 
verireva,  pa  i;i«  prosu  ono  ttivo  perje.  "2,  4*27.  L'dari 
ga  nožem  po  pojasu  i  prosu  »»u  trhuh  po  dolini.  4, 
102.  Kad  ^a  niloa  opazila  vojsk.i.  Kilni  Srbi  prounši' 
piotunc.  4,  34(>.  aa  ro,  pus^.:  Oanjevi  nu  od  govt'gjc 
balege,  i  prave  se  ovako:  nakupi  ao  doeta  gove;r,]e 
balege  i  proupe  se  po  ijHnmn.  Rj.  S'jb.  —  V>  rcrpendin, 
verihun,  pesmirndo:  pronuo  k»(5u.  Rj.  !■/(?*  profućkati, 
i  sifn.  —  Rasku<5iti  ku(?u,  1.  j.  prosuti  je,  osiromii-^iii. 
Rj.G39b.  PodrugovJtf  ubije  uekaka  TuriMun,  koji  njejfa 
(h)ćeo  da  ubije,  i  lako  prospe  siuju  kuću  i  olitle  u 
hajduke.  Npj.*  1,  XXXIII.  —  JI,  sa  »e,  refleks-  — 
1)  hcrausftitasen,  cfftHo.  Rj.  indi  proliti  se  1.  —  Tu 
se  prosu  krvca  od  juuaknb  kako  burna  kii^a  i:^  oblaka. 
Npj.  4,  374.  —  3)  (iHseinandcr  rinnenj  difjluo:  pro- 
uuta  »e  kacu.  Rj.  —  U  tom  udare  Turci,  i  lotjor  se 
prospe  i  premjesti.  Rj.  28rb.  Ouda  mi  uekako  pukne 
jedna  uprta  na  torbi,  le  kc  ^ce  proso  prospe  u  more. 
Npr.  l(il.  Prosuo  se  biser  po  grohota,  ma  se  saie 
Jokii^ina  majka...  dn  pokupe  bir^er  po  grohotu.  Kov. 
104.  —  S)  {u  <Irblju)  prosu  se  zvijezdu,  vom  Vallen 
der  Sternschuppen;  kad  se  zvijezda  orosjje,  uc  valja 
se  ifudili,  jer  kažu  da  onda  utet^c  rob  iz  Lumnicc,  pa 
ako  HC  k(i  y:aćudi,  uhvatile  ga.  Rj.  vidi   proliti  »c  2. 

prosviJ^Htl,  tiiu,  r.  pf.  pro-svijetiti.  vidi  prosvije- 
tliti 2,  t  syn.  ondje.  r.  impf.  pro8vje<5ivati.  —  Mudri 
i  dobri  icovu  »e  obrazovani,  uredni  i  pi-osvijeteni  ljudi. 
Priprava  36.  Ljudi,  koji  su  već  prosvijećeni,  proavje- 
i^uju  i  divljake.  4ti.  Bcr.  Humnje  hu  »e  druki'-ije  Puaili 
primorski,  trgovački  i  \\^e  2>>'0hvijećeHi  gradovi.  DM. 
260.  Njegova  »tužbena  piflmu  pokazuju  da  iU  pite 
proscecei»i  arhijerej.  Megj.  121. 

prosvijetliti«  tlim,  r.  pf.  Rj.  pro-^vijeltiti.  vidi 
V  iirosvijetiti.  1*77,  raavijetlili.  v.  impf.  proavjeliiavati, 
prosvjetljivati.  —  1)  erlettchten,  collustro:  Ni  od  lakta 
ni  od  pedi,  svu  gospodu  prosvijetli  iiglft).  r.  impf. 
prosti  svijetliti,  tjelesno.  —  Haljina  i  oftra::  prosvijetli. 
DPosl.  2u.  Grad  ne  potrebuje  Hnnca  ni  njješera  ila 
svijetlo  u  njemu;  jer  ga  slava  Boiija  prosvijetli. 
Otkriv.  21,  23.  —  2)  (u  Dubr.'i  fitj.  da  ga  Rog  pro- 
svijetli! t,  j.  umudri.  Rj.  umno.  nV/i' prosvijetiti.  i*^. 
izobraziti,  izoAtriti.  obrazovati.  —  Jovanu  <truj:u  }lri- 
»tovu  i  Andriji,  koji  je  h'usij^t  prosvijetlio.  Di*.  31*". 
Po7,naju<5i  muogih  irmegju  njih  proKvijetljeni  uru. 
Oglfd   VII. 

prAsvitiinJo,  »  rerb.  od  prosvitati.  stanje  koje  biva, 
kad  prosvi^e.  vidi  oavitanje  2.  —  Ujutro  u  prosci- 
tanje  ustonu  sluge  i  priprave  se  na  put.  Npr.  131. 


prdsvitftti,  prii9Ti(55,  v.  impf.  pro-svitati.  potvrda 

tilutfoltt    u    verb.   supst.   proavitnuje.    riđi   ?>sv)tati   2, 

svitati,  08Vflnjivaii,  rn«vitati  «e.  r.  pf.  isp.  OKvanuti  2. 

prosvjet'ivanjc,  n.  nrb.  od  proavjei'ivati.   radnja 

kojom  tko  j>rosrje''uj('  koga. 

prosvjoefvatl,  proBvjJ'L^ujem,  r.  impf.  pro-Bvjei5i- 
vaii.  V.  impf.  prosti  >ivijeiiti.  riđi  prosvjetljavati.  pro- 
svjetljivati, isp,  iKobražavati,  obrazovati,  v.  pf.  pro- 
HVijetiti.  —  Odnudi  ljudi  dakle  prosvjeduju  mlade. 
Priprava  44.  JJudi.  koji  su  vei*  prosvije(?eni,  prosvje- 
ćuju  i  divljuke.  4(J.  (.  inovniri  koji  narod  prosvjeiUijUt 
koji  narod  vode.  Megj.  13.  sa  se,  refleks.:  Oni  se 
prosrjehtJH  ili  Harni,  ili  ih  prosvjcr^uju  drugi.  Pri- 
prava 45. 

prosvJeSt^nJe,  n.  iz  crkvenoga  jezika,  mjeeto  pro- 
svje<5enje,  vemti  nema  potvrde,  vidi  prosvjetljenjef 
prosvjeta.  /syj.  izobražeuje,  izobruženoM,  obrazovuuj*« ; 
'  kultura.  —  Da  iSrbi  mogu  Mloboduo  podizati  tikole  i 
ostalo,  §lo  je  god  nužno  zit  zakon  i  :n  narodno  pru- 
sivcštenijc.  Miloš  140.  Gospodinu  Paunu  Jrtnkovi(5u, 
pope<^ilciju  pravoHudija  i  proarjestenija.  Pis>.  14.  Po 
tome  se  prizuik  ovaj  zvao  i  pro.siy\všit;Hj«  ili  dan  svc- 
lijeh  vidjrln.  UP.  30b.  za  stariji  nust.  -ije  isp.  bogo- 
juvljenijc. 

I      prOsvjiMn,  f.  pro-svjeta.   isp.  prosvijetili,   prosvje- 

j  rivati.  riWi  prosvje5tenje,  i  sj/n.   ondje.  —   Prosvjeta 

I  je  priljvpljiva  lu  dobrom  i^mislul    kako  god  kuga  ili 

I  c«pice  (u  rgjavom  smislul.  Priprav:i  44.  Početak  Ijuduke 

I  prosrjete  iz  m  isijava  njem  uiehanii^-kijeb    uinje.^tva.  H8. 

I  Osobite  struicc  prosijete  jesu :    moralna  ili  prosvjeta 

I  srca...  esteti^ka  prosrjeta...  nnjposlije  ucevna,  knji- 

\  žcvita  prosvjeta,  170.  Postavi  ga  za  popcvUclja  pro- 

uveti'.   Sovj.  83.   Sud  je  izmegju    »Srba  i  I)ubrov6ina 

vrlu  znatnu  stvar  u  istoriji  prosvjete  8r]>skoga  naroda. 

PM.  'ifift.  (»vaj  prosvjeti   svoga   naroita   namijenjeni 

/uviid  (Akademija).  Rad  9,  2tio. 

prosvj^fit<»lj,  m.  koji  je  prosvijetio  ili  prosljeđuje, 
gleda  dn  prosvijeti  koga.  —  t?a  novima   učiteljima  i 
prutavjetiteljima.  Rat  .'U.  ISveti  Sava  iSrpski  prosretitelj. 
i  Mil.  2ir».  riječt  s  takim  naši.  kod  bodiielj. 

prusvJetlJAvanjis  n.  vcrh.  od  prosvjetljavati.  radnju 

kojom  tJio   proHrjvtljava   koga.   riđi  prosvjetljivanje, 

I  prosvje<?ivauje.  —  Duha  izvor  bješe  im   (apostolima) 

kao  oblak,  koji  lija^e  ogauj  prosvjetljavanja.  DP.  28-1. 

j      prusTJ«>llJAvutl.  prosvjfelljavam,  v.  impf.  pro-svjel- 

Ijavali.  potvrda  u  verb.  s'Mpsf.   prosvjetljavanje.    vidi 

'  prosvjetljivati,  pro?»vje<*iviiti    v.  impf.  prosti  svijetliti. 

v.  pf.  jirosvijctlili. 

proNvJi'HJi'nJ«^,  n.  uđns   iltaminundi,    illustratio. 

SluUi.  vvrh.  od  prosvijetliti,  djelo  kojim  se  prosvijetli 

j  Ho.  vidi  pro(*vje^tt'nje,  i  sgn.   ondje.  —  Jedan    neka 

!  prinese  nimlrost  kao  plod  dobrijeh  djela;  drugi  neka 

'  svr^uje  rtlužbu  pvosvjtiljvnja.  DP.   ItiO. 

I      prosvjotljfvuiije,  u.  vtVb.od  prosvjetljivali,  radr^fa 

kojom   tko  prosvjetljuje  koga.   vidi  pro8\jetljav«nje, 

proflvJL'(^ivaui<'. 

pro.svjetljivnii,  prot^vj^Lljujem,  r.  impf.  pro-svjci- 
Ijivati.  vidi  prosvjeiiiavuli,  prosvjei'*ivaiL  v.  impf. 
prosti  svijetliti,  r.  pf.  prosvijetliti.  —  Ti  ai  vidjelo 
moje,  (.iospodo;  i  (iospod  prosijđljuje  tamu  moj«. 
Sam.  li.  22,  21'.  Rijeci  tvoje  kad  se  jave,  prosvjetljuju 
i  unu'.umljuju  proste.  Ps.  IU),  13(».  Posljednje  HjeH 
proirjvtljuja  .što  Hadoslav  veli.  DM.  26.  Sa  Mristom, 
koji  prosvjetljuje  stnkoga  vovjeka  koji  dolazi  na  invijet. 
DP.  174  [isp.  koje  obasjava  svakoga  *'-ovjeka  koji 
dolazi  ua  svijet.  .Tov.  1,  U),  sa  se,  refleks,  ili  pass.: 
Tražih  (iospodn...  koji  u  njega  giodiyu  prosvjetljuju 
sr.  P?.  liA,  5. 

pr0.svjcllll,  adj,  sto  pripada  mosvjtti,  vidi  kulturni, 
obrazovni.  —  Koje  može  biti  ua  bi  nam  pokazalo  sto 
u  tada.^njcm  prosvjetnom  utanju  naroda  ua^ga.  Kujiž. 
3,  300. 

prdsvjetovati,  prdsvjetujSm.  v.  pf  pro-6^etovati 
koga,  kao  posavjetomti  ga  mah.  r.  impf.  »vjelovati, 


proJUUti  Hcn 


266  — 


prošnja 


ajetovRti,  aavjetovnti.  —  Kail  vidi  MIbiIou,  da  MiloS 
nikako  ne  će  dn  olmri  krtviuu  ui  nn  kupi,  do  na 
sebe,  onda  tja  prukaru  i  jirosvttujr,  i  on  mu  **e  obrefe, 
da  ^  u  napredak  bili  vomn  i  pokorun  Crnom  Ujor- 
gjijn.  MiIo5  49. 

prA^aliti  se,  Hm  we,  *'.  r.  tif,  ein  ivenig  scfierMn, 
jocor  aliqttantum,  .luhjocor,  Kj.  pro-5aliii  se  (malo), 
r.  impf.  balili  Kti,  -  Pogvimj.  pa  i  zn  pas  /jigjeui. 
(Može  se  ćotk  u.  p.  i  prašaliti^  \  poigrati,  uti  »c  vnljn 
i  okaniti).  Posl.  "io(i.  Vojnik  iiauiislJvM  dii  se  ^  njium 
malo  prošalit  odgovori  ini  kau  od  zNilk';  K  nujlu- 
(sje^a  od  vas  c^etvorice  jji  num  po/.dmvio.  llHnii'ii  2, 
r2*^  (8?  ujimHt. 

pro^Apfilti.  [>r6.4api^em,  c. ;/.  »ro-MuplJili,  kao  pvieti 
iaptuti,  ili  timh)  ta  ucivtfi.  —  F!  ovde  inm  neke  Boilje 
naredbe,  pTosuptn  on  gotovo  Bebi  n  uedru.  Zlos.  253. 

proSdratf,  pHS^rfun,  r.  pf,  Rj.  progurali,  r.  impf. 
*»rftti.  —  1)  cin  tvenig  huiitMchcokitj  fitrbeu,  uliquttn- 
twn  varictfo.  Rj.  učiniti  tlu  ImUe  ito  mulo  »trvno.  ~ 
2)  $a  BCt  reficl's.  sich  fninl  farbcn,  rarictjmi:  pro- 
liaralo  »e  ^rožfgc,  etnijcp^  po  pliiuini  (v(^in  einzclnc 
^ellcti  uufgcthaut  siiulj;  vratilo  im  razboju  (kud  «c 
dolkiva,  \m  se  kroz  pre;gn  drvo  n^ficda).  Kj.  pnutuH 
iareno.  proAara  se  unijcg  po  planini,  kad  gf^Jeffdje 
*okopni. 

prd^Hsti,  (tdj.  (ponajvi.Se  u  vojv.  po  varo^imii), 
rcniafujtH,  supvriui\  prior.  Rj.  pro-fjiHti.  iJfp.  pro(?i. 
riđi  proiftvii,  prošli,  isp.  prejrjn.injit  prijo-nji.  —  »Sini 
u  ovu  prošastu  nedilju  ja  tiam  jabo  u/.  Kolar  dorata. 
Meho   Kolakovir.  4:1.    Rp.  —  pro-Sa^ti   (iipo.UlliCT%). 

prti^Avtinj«*.  u.  vrrit.  od  proJUivnti.  radnja  kojom 
th>  protiara  (djtrojku).  riđi  pro5enjc   I. 

prosAvilti.  prftAaviim,  v.  impf.  vidi  pronili  1.  — 
l*roiavnti;  nema  u  Vuka.  Rnd  (^  llii.  yft  ne,  pitt<.s.: 
Kad  (5e  ono  kruiuio  vreuie  dot'i  i  momci  se  prošuvtUi 
poći!  Za  dva  plava  ne  bi  grofia  dala,  za  mlinaru  ne 
ni  ni  dinara.  N'pj.  1.  314. 

prt^^nvšl,  (jltttjohki  ;)n/flj/  prftjjušnji  od  pro/*i, 
\tpQirthljnrnn  kau  prUlp^v.  vidi  pio5a>'li,  i  alfu.  nndjr. 
—  VroMvftijth  ifodina  (od  lS(>3"lrtl4)  larpo^i  su 
gotovo  aa  Rvijem  ukinuli.  Rj.  7J'Jb,  Prn^urši  SrpHki 
I  Ruski  rat  umalio  ib  je  (Krdžniije).  Danica  '2,  ftH. 
Na  koncu  prošaršefjfi  rijeku.  2.  10b.  Vras'irSe  jeseni. 
3.  lf>I*.  Tako  je  dakle  vretnc  prosuvšc  čcivoroaUiiko . * . 
vremc  polu  pru^nrse  .  .  .  skoro  prošavšc  .  .  .  damo 
prošarše  prvo  .  .  .  davno  prošncše  druj;o.  Spisi  I,  'Ml 
V  fkoro  prošav.^iiu  rremmu.  Uni  *2li  (iftam.). 

pr65<'r,  n.  {vo\\.)  dit  Plankru,  tohttl<tc.  Kj.  jedan 
komad  proStae.  —  Popovi  rade  avake  iiohIovc  doma<*o, 
n.  p.  oru  .  .  .  cijepi^u  prošire  \  t.  d.  Kj.  Sila.  Vrokre 
k'o  i  kolje,  a  kolje  k'o  i  oKtalo  drvetV.  )(hl^>vi>ri  w 
u  A;di  ka<l  ko  rekne:  prosti  ili  oproHlii.  Posl.  2(>,0. 
8rbi  9\\  bili  načinili  malo  Saiampova  od  prosia.  Da- 
nica 3.  171. 

pr6!4enje,  h.   Kj.   rerb.   od   nroniti.    —    1)   radujn 
kajom  tku  prosi  djerojku  (daa  Werben  um  eine  Braul. 
Rj.).  IX«.  proi^idba.  —  Prosci  udarili  nutra«;  od   pro~ 
ienja.  rosi.   179.  Ova   pjewna   xa  lo  se  j>jeva,  ^to  je 
0   praćenju  djevojke.  Npj.  1,  .*J  (Vuk).  —  H)  rfidttja 
kojom  nlujiji  pro^i  (das  KetteliJ,  ruendiealio.  Rj.l.  riđi  . 
prošnja,  pr(K4ja«^ina  2.   -    ^)  naluja  kojovt  tko  proi<i  I 
(ište,   pita)   Ht'f  n  kvipi.    vidi   pru/.ba.    isp.  iskanjr  I; 
nitanje  !i.  —  1  ištite   tako  proscnijc   u    naAej^a   mru 
Nikolaja.  Npj.  n,  2Vi  (stariji  nast.  mjesto  Ktida^njtija 
Mo^njeJ.  iVa  prošenija  Srpakib  poslanika  odredi... 
Milofi'žl,  Ovo  8U  l)ili,  od  prilike,  najslavniji  ćianovi 
U  pto^enijH.  149.  ih  ovaj  se  akl  nftčini  jo^t  proicn^e 
Sultanu,  u  kome  ga  Mrofe,  da  Srbiji  dade  mitropolita  i 
Brbina.  li>9.  1 

proS6tnti,  proicifim  (pr&feceem),  v.  pf.  Rj.  pro-Setati  ' 
(malo),  r.  impf.  pro.^eiivatJ  ne,  prosti  šetati  (i  ae).  — 
1)  vidi  prošetati  »e.  Rj.  —  Proseiaše  dva  goapodifiitfa 
jjo   Stambolu  gradu   bijelome.  Npj.  3,  66.  —  ^  rfa 


Bt%  refhks.  sicJi  ciu    iceniff  erffehev,  ohamhulasJie.  Rj. 
riđi  prožetati  I,  probodali  se. 

proSetivniijo,  «.  das  Spazircn,  audnUatio.  Rj.  rerti. 
od  prožetivati  .se.  radnja  kojom  se  tko  prošetitje. 

Sro^ellvuti  so,  proŠHuj§m  se,  v.  r.  impf.  (u  Boci) 
i  cin  ivenig  ergchen,  obambulo:  Pa  se  Anjlma  pro- 
setuje  do  studenwL  Idadne  vode.  Rj.  pro-Sotivati  ae, 
pomalo  fte  Hetati.  r.  impf.  pronti  §4>tali  (t  se),  v.  pf. 
proželaii  (i  se).  -  Ko  ae  ono  puiem  Še<?e?  Drapi 
mi   flc  prošetujc^   metne   ruke  u  džepove.  Herc.  2b3. 

prosćtnja.  f.  riđi  rieuga:  Kada  uojcii  od  većere 
douje,  ali  Ture  i«  proketnj\^  P"KJ®-  '^j-  pro-Jielnja.  isp. 
proSetivati  ae,  prometali  (*  «>).  i'idi  i  žctn.  fteća  y, 
probod  1.  —  Njezina  mai^elm  naredila  da  je  vode 
ii  proAttnja.  Npr.  i;il. 

prAši'vinn,  /*.  das  Krhttenr,  ifUod  erpetitum  ent: 
/iulud  .hiuko  tvoja  prošcvii\a^  kad  li  drupi  preprosi 
devojku.  Rj.  šio  je  pro^cno,  isprošeno,  n.  p.  proicna 
djevojka,  isp.  profnjevina. 

pro.sibnli,  bam,  r.  pf.  rin  ivenitf  mit  dvr  Uathc 
pttit^chcn,  vinja  plccto.  Rj.  pro-5ibati  (mah),  v.  impf. 
ribati. 

prostrHi.  pr6STrlm,  r.  pf.  pro-^iriti.  učiniti  da  htide 
hIo  sire.  vidi  raširili  1.  r.  impf.  provirivati.  —  Al'  i^u 
Hvoju  glavu  izgubiti,  al'  ću  Ornu  dotu  proviriti.  Npj. 
0,  29.  f>a  proširim  moje  Crnofforee,  a  kad  bih  »<i  vrlo 
protiirio  .  .  .  lud  bili  divmt  vojsku  uredio.  5,  5r».  I  bi 
je  avoju  kuću  i  produljio  i  pro»irio.  J.  Boi;dftnovi<5. 
.1«  ae,  refleks.:  Mi  .ic  ttje-smo  malo  proširili.  5.  405. 
i  n  prednjem  primjeru. 

proširivanja,  n.  cerb.  od  provirivati,  rudn^ja  kojom 
tko  proširuje  Ho. 

proširivati,  provirujem,  v.  impf.  Na  proIjc(?e,  ako 
Bop  da,  moram  ktnJu  i  produljivali  i  proširivttti,  J. 
Bo^danovi(^.  pro-Sirivaii.  r.  impf.  prosti  ?iriti.  r,  /V- 
proviriti. 

prdSiti.  prošiijem,  r.  pf.  durcftnahen,  ptrnuo.  Bj. 
pro-&iti.  r.  ivij/f.  prozivati. 

pro&iviiljka  ^igla),  /*.  eiue  Art  ijro»se  Nadcl^  acm 
mt^^for,  Rj.  uckaka  velika  igla.  t.s;».  proAivati.  —  Nema 
ni  jedne  if^le  prosivaljkr..  PohI.  203.  rijeli  9  takim 
naM.  kod  kazaljka. 

pro.sivuiijn.  a.  dan  Durchndhcu,  pernutio.  trann- 
Hutio.  Rj.  vtrh.  od  1)  prozivati,  2)  proSivali  »e.  — 
J)  radnja  kojom  tko  pronva  Ho.  —  i)  radnju  kojom 
sf  prosivf^u  n.  p.  dvojica. 

prozivali,  pr?i§ivHm,  r.  impf.  Hj.  pro-.^ivali.  v.  impf 
prosti  ?iiti.  r.  j>/'.  proŽili.  —  /.  J)  durrhniihrn  fin« 
dic  Matrat£enX  pcrsuo.  Rj.  —  ii)  majstori  \n.  p. 
terzije  i  abadžiie)  daju  ftegorlima  najprije  kaku  krpu 
U*  proiirrtju,  da  hc  nee  iglu  držati.  Rj.  —  i/,  .sa  ap, 
reiiproč.  (u  I'.  G.)  prokazivati  kojeSta  jedan  na  dru- 
jjfo^a,  sirh  tjetfeuseitig  angehen^  dcfcrre  se  incicem.  Kj. 

pr(tii\lt  partirip,  praet.  od  protti,  upotrebljavan  kao 
aa^cktiiu  vidi  prožaati,  i  agn.  ondje.  —  Jugovi^t  (koji 
ae  proMe  zime  vratio  iz  Njemačke).  .Sovj.  9.  Probudi 
se  kao  u  8lnro  vrijeme,  zu  narastaju  prošlijeli.  Ih, 
ftl.  9,  Večernja  u  oci  praznika  vet'  njemu  pripada  a 
ne  jnoMotm-  danu.  1>P.    I.'>l. 

nrO^lli'a,  /'.  ridi  rednja.  Kj.  pro-Mica,  ottn.  u  proći, 
liolcH  .s'^)  zarcdij  kao  progjr  po  selu.  —  riječi  .s  lakim 
mi^/,  kod  izjelica. 

prA&loNt«  prftilosti,  /'.  prošlu  vrijctne:  Ni  ovdje  ni 
ondje  prošlost  ickazana  ^la}>;oHkijcm  pridjevom  ne 
pada  u  budućnoHls  Jbikv.  21*. 

prdšnja,  f  doft  Befteln,  incndicatio:  otiSao  u  pro.šnju, 
(■/*.  proajai^iua  2.  Uj.  vidi  i  proAenje  2.  poplata.  — 
Dotjerao  do  torbe,  do  prohtje.  Rj.  i;35a.  Jedan  si- 
romah . .  -  igjaše  iivud<i  u  prošitju.  Npr.  105.  Slijepci 
radi  prošnje  idu  je^lnako  po  avemu  narodu.  Npj.^  1, 
XXXIV.  latina  da  jo  prenumeracija  prava  prohija 
i  velika  "dosada.  4,  XLIII.  —  rijtH  i  tukim  nant. 
kod  ćeiDJa. 


pro.^i^eTiM 


—  266  — 


prodiili 


pr6šnjevtnn,  f.  dan  Ahnoscn.  atips^  cf.  proSevina: 
Te  on  proHi  pruhijerinu  ljutu.  Ugeli  mu  proŠnjcvinu 
Ijuiii.  Kj.  Uto  se  u  prošttji  ispTosi.  vidi  i  miloslimn. 

prAHtac,  prftšra,  m.  Rj.  coll.  pTo^će.  —  1)  aie 
Fiuuke,  tubula;  prož<?o  »e  cijepa  od  hraalovine  ili 
ceroviof,  pak  se  vize  ne  teSe,  nejfo  se  onako  njime 
zajrragjujc:  u  malijem  ogradama  proSi'e  se  podoJtrava, 
u  u  velikima  se  iiravlja,  a  odozdo  se  svagda  poplete 
pruoem.  Rj.  —  Svako  no«i  podoštren  proštuc  pred 
Boboni,  ]m  udarivJi  ga  u  zemlju  iza  njega  pnoa.  Da- 
nica 3,  173.  Da  svaki  prošli  vojnik  ponese  po  dva 
pro$ca,  MiloS  l(>4.  —  !i)  dizati  bc  prok'a,  ein  Spielj 
da  einer  dcn  andern,  der  auf  den\  Boden  lieifi  nnd 
sich  sturr  tnacht  wie  čin  lirei,  bei  den  BHnen  auf- 
hcht^  ludi  ljetnih.  Kj.  igra  u  kojoj  jedan  Itgne  na 
scvtlj%t  i  ukoči  se  kao  proštac,  a  drugi  njega  diže  za 
noge.  isp.  upro§tili  se. 

prostfVvanje,  ».  vidi  praStanje.  Rj.  riđi  i  praŽ^aiije. 

nni.^liVviiti,  proAUivam,  r.  impf.  tndi  proAtuti.  itj. 
viai  i  pni.^riiti.  r.  pf.  proHtiti. 

prušKVnJts  n.  Vcrzeihung ,  remissio:  I  proštenje 
svaki  mu  iskaie.  Kj.  verh.  od  proetiti.  djelo  kojim  se 
prosti  kome  ito.  isp.  opro&Lenje.  takva  rerb.  kod  do- 
puStenje.  —  >Mi  roditelja  svojijeb  nijeamo  S<5eli  slu- 
Sati«  .  .  .    »Pitajte  ocu  svojemu  proštenje.*   Npr.  98. 

pr6£tUi,  prtiStij?m,  r.  pf.  pro-stili,  riđi  procatiti, 
protMtnti,  proiu'iti  1.  r.  impi'.  Miti  (Stijem).  —  Knjigu 
Stiju  do  tri  ula  popova,  knjigu  Aliju,  a  prostiV  iie 
mogu.   HNpj-   1,  '^ol». 

prosApIJiti,  prftSupljlm,  v,  pf.  žilom,  vidi  probu&id. 
ICj.  pro-supljiti.  v.  impf.  šupljili. 

prt^ta,  m.  (i8t.)  vidi  proto.  Rj.  voc.  prdlo.  vidi 
protopopf  pratoprcRvilor.  — Vladiku,  arhimandrita... 
protH  i  učitelju  zovu  gospodinom.  Rj.  06a. 

pr&tflk,  in.  rijetko  remeto  $to  se  žito  proiare  na 
njega,  ein  grobtrer  Heiter  (Sieb  von  Ijeder)^  crihri 
genuM  niriom.  Kj.  vidi  ijetkoaija.  pro-iak.  isp.  pro- 
lakati,  protot-iti. 

prolAkiinJc.  n.  das  Beitern,  crifmtti^j.  Kj.  verb.  od 
prulnknti.  rndnja  kujom  tko  protačc  iito. 

protAkali,  prMJlČcm,  v.  impf.  dnrchreitern,  cribro. 
Rj.  pro-tJikati.  r.  iiupf.  prosti  isp.  tot^iti.  v.  pf.  pro- 
loi-ili.  —  sa  »e.  pass.:  Protak,  rijetko  reSeto  Sto  se 
iiio  protaće  na  njega.  Rj.  613b. 

protAiiJiti,  protanjTm,  v.  ^f.  n.  p.  drvo,  diknner 
machen,  eatetiuo.  Rj.  pro-lanjiti  što,  ućimti  da  bude 
tanje.  V.  impf.  tanjili. 

prAlavoriti,  rlm,  r.  pf.  eine  Zeit  lang  kiimmcrlivh 
lebett,  aegre  tratisigo.  Rj.  pro-Uivoriti,  tavoreči  pro- 
Uvjeti,  v.  impf.  pronii  tavoriti. 

prut^i,  protik^e,  v.  pf.  anfangen  ZH  flicssen,  pro- 
mano:  protekao  kazan.  Rj.  pro-tc*5i,  kao  poreti  teći, 
i  tekućt  prori.  vidi  procuriti.  r.  impf.  protjtMtaii.  — 
Kud  je  roda  jednom  tekla,  opei  rr.  proteći.  Posl.  16l:f. 
Mnogo  će  donde  Dunavom  vode  proteH.  181.  Proteći 
če  voda  i  na  moju  vodenicu.  2G1.  Kog  rastijepi  stijenu 
u  Lebiji,  i  protcee  vodtt  i:  nje.  Hud.  15.  U>, 

prdtt^^Uli,  gFim,  v.  pf.  Rj.  pro-tegUti.  r.  impf.  te- 
gliti. —  1)  ein  iienig  ticftcn,  s/rccAre«,  protcndo.  Rj. 
(mulo).  —  2)  j-et  se,  refleks,  sich  strecken,  extcndi. 
Kj.  iftp.  protegljast;  protegnuti  se  2. 

prdteKU)^^^  '"'(/•  n.  p.  (lovjek,  dijele,  geMreeki, 
lang,  procent.  Rj.  što  ac  protcglilo.  iitp.  protcgliti  80. 
Ftdi  prTig.  kao  dugačak. 

pro((^i^nuti,  prfttcgnBm,  r.  pf.  pro-tegnuti.  kao  prost 
glagol  ne  nahodi  ne.  inp.  tegnuti.  v.  impf.  protezati. 
—  I,  ausdeliner*^  eirtendere:  Zar  <5e§  se  do  vijeku 
gnjeviti  na  uaa,  i  protegnuti  gnjev  .tvoj  od  koljena 
nu  koljeno?  Pa,  85,  5.  —  J/.  sa  se,  refleks.  Iprot^gob 
*e  I  prot^uuh  se,  protćgnno  »e  i  pnStegiio  se,  pro- 
t^gla  se),  r.  r.  pf.  Rj.  —  Jj  .tich  strccken,  e:ricndi. 
Rj.  —  a)  mjestom:  Dok  ro  jedan  in'  otegne,  ne  može 
drugi  da  se  protegne.  Posl.  tj**i.  Kail  se  »mio  dijete 
protegne.  167.  Moja  Vu^a  moja  sloboda.  (.  .  .  Do^ivAi 


jež  do  jedne  klade,  uvu^e  se  pod  nju  u  bukovo  li5<*e,  pa 
se  protegne  koliko  je  dag^  i  odrczavSi  rellfe:  >Mojii. . .). 
182.  isp.  pružititi  se.  —  b)  vremenom :  Ako  li  se  5to 
drukčije  okrene,  i  oro  se  protegne,  uii  <''emo  vladati 
i  zapovijedali.  Dauica  3,  165.  Kad  se  oru  buna  ovako 
srećno  protegne,  onda  se  svaki  stane  kajati,  6to  nije 
on  staijeSiua.  3,  *216.  —  2)  sich  strecken,  prosser 
icerdrn,  e.rcrcsco.  Rj.  kao  pora.-iti.  vidi  protegliti  se.  — 
3)  sich  auf  etvas  heziehen :  spccfare,  pcrtinere,  rt' 
ferri  ad  aliquid:  Ovo  pravilo  mo^e  biti  da  se  pro- 
tcglo  ne  samo  na  sloicne  glagole  nego  i  .  .  Slav.  Bibl. 
2,  236. 

prdti^pHtf,  pilm,  r.  pf.  ?u  stavuneln  anfangen,  bal- 
butire  inctpio.  Kj.  pro-tc])Uti,  poćeti  tepati.  —  latlna 
da  je  naSa  literatura  malo  dijete  u  kolijevci,  koje  valja 
pustiti  da  protepa;  ali  malo  dijete  megju  tepavcima 
može  ostati  tepavo  do  vijeka.  Pis.  (»3. 

J»rot(>sati,  pnMeSem,  r.  pf.  ein  trenig  behaucn,  dc- 
0.  Rj.  pro-tesnti  (malo).  t\  impf.  tesali. 

prdtestoviiiijo,  n.  vcrb.  od  protestovati.  radnja 
kojom  tko  protcstuje. 

prdtestovati,  jirStestujem,  v.  impf.  i  pf.  protealircn, 
deprecari,  recusare  aliguid.  —  Osman-PaAa  dohodio 
i  protestovao:  ^što  se  na  kneževu  dvoru  vije  Ruska 
zastava«.  Mil.  383.  Mi  poil^esmo  vikati  i  pr'desiovati 
toliko,  da  se  upravo  ne  znagjiiJ^  Stn  ko  govori.  Zlos.  Ab, 

pro(<^zaiijo,  »I.  dits  Strecken,  exten}no.  Rj.  cerb.  od 
I.  protezati,  U.  protezali  se.  —  /.  radnja  kojom  tko 
proteze  što.  —  II.  .ttanje  koje  biva,  kad  se  sto  pro- 
ieie:  Glaa  se  iako  proteže,  da  od  protezanja  prelazi 
neSto  i  na  druga  slova  (ovaca).  Rj.'  XXXA^. 

prot^Szati,  pr{)težčm,  v.  impf.  pro-tezati.  v.  pf.  pro- 
tegnuti. —  7.  1)  kao  odgagjati,  rasrlačiti:  Srbi  8u 
nekoliko  puta  spominjali  za  taj  mir;  no  'J'urci  su  sve 
jednako  to  lepim  ua(Hnom  odbijali  i  protaali  od  dana 
d4)  dana.  MiloA  141.  riđi  rastezati  2.  —  2)  protezati 
glas  gororeH.  isp.  rastezali  (i-ijefri).  sa  se,  pass.:  8  onim 
(imenom)  kojega  se  glas  upravo  proteže.  Posl.  X1J. 
Drugi  (znak)  stoji  nad  onim  slovom,  gdje  se  glas 
upravo  proteže.  Rj.'  XXXV'J.  —  i/,  sa  se,  rcffeka, 
vidi  prostirati  se.  —  J)  sich  au.strccken,  ej:tendi.  Ej. 
—  Na&  je  put  išao  preko  jedne  suve  rarnine,  koja 
se  protezala  oko  dva  sata.  Danica  2,  139.  K  Herce- 
govini lo  se  h  manje  ćuje  . .  .  nego  se  proteže  preko 
Zete  može  biti  t^ak  do  Metohije.  Posl.  XXI[  {vidi 
pružati  «e).  —  2)  protezati  se  što  na  što.  i.'ip.  pro- 
tegnuti «e  3.  sich  auf  ettras  heziehen:  spectare,  per- 
tinere,  referri  ad  alvjuid.  vidi  kod  prostirati  se  pri- 
mjer Posl.  XIJV. 

pr6tin,  udj.  des  prota,  protopresbyteri.  Kj.  što  pri- 
pada proti,  vidi  protov. 

pr^Unfen,  /'.  Frau  d^s  proto,  Hxor  piotopresbytwi. 
Rj.  žena  protina. 

prOlisol,  pritisaka,  m.  pl.  (u  Srijemu)  vidi  proiiali. 
Rj.  pro-tisci.  isju  protiskivanje  2.  riai  i  probadi,  provor, 
aandžijo,  tisnja.  —  Maternica,  kao  proti,Kli  u  Žena.  Rj. 
347a. 

pritiskati,  skiim,  v.  pf.  tregsiossen.  detrudo:  A 
staru  mu  majku  ]>rotiska&e.  Bj.  pro-tiskati.  v.  impf* 
prosti  tiskati  2  (turati). 

prodskivaoJfN  n.  Rj.  wrfc.  od  protiskivati.  — 
J)  radnja  kojom  tko  protiskuje  što  kroz  —  ^das 
Durclidriingen,  preasio  per  — .  Rj.).  —  2)  stauje  koje 
biva,  kad  koga  protiskuje  (da«  Slecben  in  der  Seile, 
dolor  laterum,  pleuritis.  Rj.  isp.  protisci,  i  sgn.  ondje. 

protiskivati*  protlskujem.  v.  impf.  Rj.  pro-liHkivati. 
V.  impf.  prosti  tiskati  1.  r.  pf.  protisnuti.  —  J)  hin- 
durchdraniten .  prcmo  per  — .  Kj.  što  kroz  — .  — 
2)  protiskuj*'  me,  ich  habc  Seitenstcchai,  dolent  mihi 
latrra.  Rj.  t.  j.  osjećam  protisli,  isp.  žigati. 

prSdsli,  /*.  /)/.  das  »'^tenstechen,  pleuritis.  RJ.  t»ii» 
protisfi,  i  sgn.  ondje,  pro-lisli.  is^K  protisnuti  2,  pro- 
UnkivAti  2. 


protisnuti 


-  267  - 


1.  proto 


^ 


pr^tUnuli,  snem,  i*.  pf.  Rj.  pro-ti^^oiiti-  ''■  ***^vf' 
prolifikivali.  —  t)  durchdrrinfjeii,  prcino  pcr  — .  Rj, 
proti'fHuti  što  kros  — .  isp.  pro^iirkali.  —  ii)  sUchcn 
(in  der  Seite),  dolent  lattrtt.  Uj.  protištc  me  n.  p.  u 
boku.  vidi  provrijeti.  inp.  h\g;n\iVi. 

prOtiv,  {leget},  contra.  Rj.  —  /.  prttep.  !S  prijedlo- 
gom protiv  (koii  ^la^i  i  protivii  *  prorn,  i  resio  proclii 
ae  uziiDA  prijedlog  k,  su;  Kujtrot.  spro'hi,  ftupror)  rijci'' 
n  drugom  padežu  pokazuje  —  1)  kao  i  8  prijedloj^om 
l>reffiu,  da  je  ueMo  obrnuto  ouoiue  ^lo  sauia  /.tm<!^i; 
ti  takvom  pak  poka/.ivauju  iiajobiOniji  je  prijedlog 
fl  obličjem :  proću,  tiproču,  suproć,  Hupruću,  suprot.  — 
ti)  u  prutom  smislu:  Ja  iiHadib  vilu  jelu,  supročjcle 
žutu  đuĐJu.  Npj.  1,  361.  Te  izvela  devet  vezirova/jroc« 
crkne  o  jeli  zelenoj.  2,  1H7-  Kaieom  je  sovru  zaeelio 
ftproč'  ctstitof^  licti  kraljcrotjn.  2,  4H3.  Brzo  8V0{?a  topa 
(fovukoJo.  i  suprvrti  knjulevit  ?taviše,5,  11*7.  ordje  pri- 
stoje sumo  ur<tj  primjer  su  prijrdlofjoni  »  oblićjit  protiv : 
Ljemeit,  u  uojre  protiv  tnlutmi  a  u  ruke  protir  dlanu. 
Rj.  337rt.  —  6*  u  prenesenom  ttrnislu:  itiuže  bili  Sto 
obrnuto  (^erau,  kad  se  s  «/ihi  pored*:  I'roru  f/iihera  se 
valja  pružati.  Poal.  i^tU.  L'l'atite  ndadu  luoiiiu,  mjerite 
joj  koHu  a  ma^em ;  ako  bude  duž'  od  maču,  bi<^e  mene 
draga  ljubi;  ako  bude  itupro^}  maett,  h\(:e  mene  mila 
soahUr  Npj.  1,  a37.  —  2)  može  &lo  ovako  biti  obr- 
nuto tVmti  tfcprijoteljtfki,  ili  tvarno  Sto  se  ne  podudara 
H  »/HM,  i  iJubi  je  najobiriiije  protiv,  a  može  na  kraju 
i  M  imati,  protivit:  Mi  roditelja  Hvojijcb  nijemno  6<Seli 
»lu^ti,  nf;jo  proiiru  njihove  volje  ave  drukčije  radili, 
a  ne  ookajati  se.  Npr.  i'S.  ('»revi^  videt^i  da  protiv 
ove  siie  ne  more  niSta,  popje  ku6".  202.  Tako  »e  optn 
\toč.T\t}  tmna  prottV  Tnraku.  MiloS  59.  Otide  protiv 
buntovniku.  60.  Sve  au  Q\t^  poijrjeUke  protiv  oriijinulu. 
Nov.  Zav.  U.  Istina  da  su  mno^i  bili  prutiv  mene. 
Pi».  3-1.  Ovo  je  čovjek  koji  protiv  nnrodu  i  zitkona 
mi.  Djel.  Ap.  21,28.  Kuka  (it^tpodnja  bijaše  protivu 
njih  potirnči  ih.  jVIojs.  V.  2,  15.  Oo^je  im  pouioi'  suprot 
ttjih.  Dncv.  I.  5,  21).  Oni  pomai^ahu  l>rtvidn  protiva 
Ćeti.  1.  12,  21  [i^tp.  Siat.  372.  *>  narodnift  umotvorinu 
nenm  primjera,  tjdje  bi  ptijtdloij  protivu,  auprol  bio 
H  troitn  pade:om.  vidi  o  tome  osobito  kod  j^uprol). 
Ugovarajući  protiv  njcfia  utjot^or  «  l>ubrov6inima. 
D*M,  222.   -  i^p.  Hini.  28y-29<). 

//,  udv.:  Ne  mogahu  protivu  stati  premudro&ti  i 
duhu  kojijein  j^voraSe.  Djel.  Ap.  6,  10.  (I  ofi  njemu 
protiv  fitadub.  Ctal.  2,  U.  isp,  ju  vvn  clvii  primjera 
nafluprot  3.  —  s  prijedlozima  na  i  u  složeno  naprotiv, 
nasuprot,  usuprot,  koje  vidi. 

pr6tivilk,  pr6tivka,  m.  (u  Srijemu)  die  Lrjsimachie 
(gemeiner  Friedlos.  Rj.*)  Itfsimachia  vultjnris.  Rj. 
biljka,  od  osnove  koja  je  h  prritivau. 

prMivan,  prVitivna,  adj.  ;uwidcr,  contrarins,  Rj. 
i'i'ai  suprotan,  8uprotivan.  —  Upravo  se  kaže  »dobri 
Oas,*  kao  Sto  ne  i  »  protivnijem  dotpuijajima  govori 
»zli  ćaa«.  Rj.  125h.  Tu  su  meni  oei  izvadili,  i  pro- 
tivno kiijazH  aiinili.  Npj.  5,  403.  Vide<!^i  da  je  MiloS 
protivan  buni.  Milui  *>3.  No  najprotimujc  trn  je  bilo 
ono,  Ho  Ru  Turci  iskali  da  .  .  .  HO,  Bija.Ac  protivan 
vjetar.  Mat.  14,  24.  Politika  mu  ^esto  bija.^e  protivna 
moralu.  DM.  30.  Pjesme  .  ,  .  protivne  sn  jedna  drugoj 
0  atvari  koju  pjevaju.   DP.  145.  Moje  protivno  mi- 

enje.  (t.  P.  N.  [>.  udv.  Ovaj  dojragjaj  o<''evidei  pri- 
.  LJu  protivno  mome  karivtnju,  Uiibr.  od  rui,  U.  A 
KO  »i  ti,  o  ćovjećel  da  protivno  odijovaruH  Uogu? 
Rim.  !*,  20.  isp.  nasuprot  3. 

protiviti  se,  pr6tivim  se,  v.  r.  impf.  kome,  nich 
ividersetzenj  strciten,  obsiito,  cf.  suprotiti  se.  Rj.  vidi 
i  Huprotiviti  »e.  r.  pf.  isp.  protiv  »tali.  kod  protiv  II. 
—  Devojka  se  sitneu  protivila:  '.larko  Hunee.  Icofta 
Ham  od  tebe  . .  .«  >Seii(!e  RO,  ima'  se  protivila'-.  Npj. 
t,  300.  Kažem  narodu,  da  je  tako  careva  volja,  i 
da  AC  ne  protive,  \eC  da  priuie  Afis-pjiiu  u  Beograd. 
Dauiea  5,  40.  Dobro,  brate,  ali  se  ju  ua  to  ne  ću 
potpisali,  uiti  se  protivim,  da  tako  ne  bude.  MiloS  8^. 


Ko  bi  se  protivio  tvojoj  zapoviJ98iiy  neka  se  pogubi. 
U.  Nav.  1,  IH. 

prolivljonje.  m.  das  M'idcrftetzen,  repugnafio.  Rj. 
rerb.  od  protiviti  se.  radnja  kojom  se  tko  protivi 
tem«.  —  Pumifllite  dakle  na  ono^a,  koji  je  takovo 
protivljenje  protiv  sebe  od  u:rje6nika  podnio.  Jevr. 
12,  3. 

prdtTvnien,  /".  koja  je  protivna  kome;  die  Oeg- 
nerin,  advcrsaria.  isp.  uuparniea.  —  Protivnica  je 
njezina  vrlo  evijeljai'e  prkoHeei  joj.  Sam.  J.   I,  fi. 

prAfTi'nK'kl,  adj.  Mo  pripada  protivnicima.  — 
Neka  ne  siilrn  pod  znakom  krata  tvojega  sve  pro- 
ttvničke  sile.  DP.  187. 

pr6tTviiTk,  /.  iUt  Oegncr,  oflversarius.  Rj.  koji  je 
protivan  kome.  isji.  suparnik.  —  Postane  njej^ov  naj- 
vciH  protivnik.  MiloS  2it.  U  lom  dobiju  na  vrat  no- 
vnga  protivnika.  13H.  Poslane  najveći  protivnik  vlade 
Kara-djorgjijere.  Sovj.  34>.  PoHtaJe  mi  protivnici. 
Jov  llf,  iy. 

protivnost,  protivnosti,  /'.  osobina  onoga  »to  je 
protivno;  dcr  i'ontrasf,  (Ugensuiz,  eontrarietas.  vidi 
8uproluo«l.  —  Adverbi,  kojima  se  izrićc  kakova /;ro- 
tiinost:  to  au:  uako,  opet,  auproliva,  suprotno.  Da- 
nici«*, ARj.  26a.  NafTJoamo  kako  se  nadaSnja  čakavska 
akeentuaeija  može  Hložiti  a'  protivnostima  ovdje  po- 
kazanim. Itad  2<t,  232. 

protivu,  prijedlog,  primjere  vidi  kod  protiv, 

prdtjeeanje,  ».  dav  Anfangen  zu  Iliesscn,  initium 
fluxio}iis.  Rj.  vcrb.  od  protjecati,  sta^tje  koje  biva,  kad 
proljeće  n.  p.  voda. 

,  protjecati.  pr?tljeće,  r.  impf.  Hj.  pro-tjeeati.  ».  impf- 
prosti  (ei'-i.  r.  /V.  proteći. —  t)  anfangen  zn  fUessen, 
foepi  flue^-e,  Rj.  poćinjati  feri.  —  jf)  tekući  prola- 
ziti: HreRava,  voda  koja  izvire  ...  i  protjecuči  ispod 
grada  Stoea  utječe  u  Neretvu.  Rj.  42a. 
i  pn»IJerAnlen,  f.  einc  verjagtc  Verson,  cjectwi,  ejccta. 
Rj.  protjerano  čeljade  mufiko  di  žensko,  vidi  surguu. 
isp.  ptotjerauik.  —  Protjeraniea  kakva  kupi  paro- 
hiju, pa  postane  duhovnik  i  prnpovje<luik.  Priprava  71. 

pr^tjeraničklt  adj.  što  pripada  protjcranicima: 
Ju  velim,  Ha  mu  dam  ]>roteranićki  pa.HOŠ  da,  do  gra- 
uiee.  Mil.  22t). 

pr6ljertiiiTk,  hi.  koji  je  protjeran:  0(ijekoji  od 
ovih  biegunaea  i  proćcranika  ogledali  hu  nekolika 
puta,  ua  .  ..  Daniea  3.  145.  Pribrali  se  k  njima  bc- 
gunci  i  proteranici  odovud  iz  predatib  gradova.  5, 
33.  sa  akc,  isp.  ARj.  IV.  4Shi.  riđi  prognanik.  wp. 
proljeraniua. 

pr6tjeruti,  rfun,  t\  pf.  Rj.  pro-tjerati.  vidi  prog- 
uali.  e.  itnpf.  protjerivati.  -  J)  trciben  durck;  ror- 
bei,  agu  per,  praetcr-.  Rj.  protjerati  n.  p.  konju  mimo 
koga.  vidi  i  projurili  1.  —  2)  vcrjagen,  ejicio:  Po&ten 
kao  i  protjeran  (Posl.  258).  Rj.  vidi  i  surguniBHti. 
-  Daje  vee  mir:  dahije  su  proćerane,  a  raja  sad 
neka  oatavi  oružje.  Danica  3,  210.  ovdje  pristaje  i 
ovaj  primjer:  Prostrco,  »vinjska  Indeal  (protjera  ga 
krvlju  na  polje).  Rj.  613a. 

prutjorivrinje,  n.  das  Treiben  durck-,  da$  Yer- 
treitjcn,  arliv  /»cr-,  ejcctio.  Rj.  verb.  od  iirotjorivati. 
radnja  kojom  tko  protjeruje  koga  ili  sto:  t?ud  »e 
razviju  pletke  (intrige)  i  megjinfobna  proterivaujiif 
baeajuei  krivicu  jedan  ua  drugoga.  Milo?  17.  cidi 
progoujenje,  proganjanje. 

protji^rivati,  ^lrolj^rujem,  t'.  impf.  Rj.  pro-ljeri- 
vati.  vidi  progoniti,  proganjali,  v.  impf.  prosti  tje- 
rati, c.  pf,  iiroljerali.  —  1)  treiben  dnnh-,  vorbci-, 
ago  pet;  practer-,  Rj.  }}ro(jcrivati  n.  p.  konju  mimo 
koga.  —  2}  veijugen^  ejicio.  Rj.  protjerivati  n.  p. 
ljude  <>  zavičaja  njihova. 

1.  prdto,  wi.  đ«*  Erzpriester,  protopresbtfter,  cf, 
protopop.  Rj.  t^idi  i  prota,  protopopa,  protopresviter. 
gen.  pr6ta,  voc.  proto.  pnHo  •  prota  hifp.  5u  po  ob- 
ličju. —  Zapita  Srpske  poslanike,  prota    Matiju  Nt- 


m^mm 


|irulo 


268  - 


l^rouiitt 


nftfluvj(?ii .  .  .  proto  Neniidovii''  (Mipovori  ...  *  )vo  protH 
NiMiaiioviću  bude  vrlo  po  volji.  Hovj.  1. 

2.  prftio,  m.  (ii  Dubr.)  pidi  neimur.Kj.  koji  upravlja 
zidunjcm.   Jal.  pri5to. 

prfttor,  f.  (n  Rismi)  der  DtirchfaU,  Ut.iui  nlvus. 
Rj.  pro-toć,  kad  tko  protoci  (rt.  p.  krvlju)  U  lita.  ijtp. 
IirotorUi  '2.  riđi  otvor,  nm^kn.  ^tipi'otno  z:itvor  y. 

protdriti,  prciloiTim,  v.pf.  Rj.  pro-to^nii.  —  J)  durch- 
sithen.  rcitern,  crittro.  Rj.  prutoHti  u.  p.  zUa  »« 
protuk.  isp.  proeijiiti.  v.  impf.  protukati.  —  2)  krvlju 
protorriti,  tuTircn,  dciicio.  Rj.  i\  imp/\  to(^iti  3.  — 
l>pvc!*ilj,  trava  od  koje  kužu  da  .¥<o^a  u  prolje<?e  pr'/- 
tovt  knlJH.  Rj.  U4b. 

protdkol,  protokola,  m.  proiocoUitm,  (his  l'rotokoll: 
n  (Srbiji  nije  bilo  ni  novinft,  ni  protokoht,  niti  ono- 
liko pi.sam  i  piskaranj.*!,  kao  danos.  Odp.  na  ut.  .SO. 
Vnljji  to  d.i  zaiiiJii  ii  protttkol.  Slav.  Bii>l.  1.  8ti. 

pr6(olkova4i,  prr.tolkiijem,  r. />/*.  pni-tolkovati.  vidi 
limlnmanti.  v.  impf.  tolkovati.  Kad  izigju  pred  ve- 
iikotru  vezira*  oni  ove  stvari  joS  bolje  protolkujtt. 
Danica  3,  1S7.  Turci  su  i  Rusi  bili  odredili  komi- 
»iju,  da  protolkuje  i  popuDi  gdjekojc  Članove  Buk- 
reitkoga  mira.  AliloS  l4l. 

pr6topop,  prdtopopH,  m,  vidi  proto.  Rj.  proto- 
pop,  prvi  pop,  vidi  i  protJi.  protopresviter.  —  Kako 
je  ZmiiJo;rnjeni  Vuk  pod  8pljetom  oa  mejdanu  po- 
jruhio  Zlolu  protfipopa.  Rj.  212a. 

protopopijiit.  pi'oiopopijfitft.  vu  rlast  i  obUtH  j^roto- 
poporii.  vidi  proiopreHviterat.  ftior^p^iA'  LntinakiiRUia), 
—  Selo  u  Haiiatu,  u  vr^aOkom  protopopijtUu.  Dn- 
nićie,  ARj.  74a. 

prdlopopin,  adj.  dca  protopopa,  protopre^hiticri. 
Rj.  ^to  pripada  protopopi. 

protopresvit(«r,  in.  proio-presvitor,  pTfi  prtsinicr. 
t:j:(.»-:'>i:^£3^i/Ti(j1,  T^jpo;.  vidi  protopop,  protopopa,  protfl, 
proto,  potvrdit  u  rijeci  prol4)prcavitorat. 

protoprosvil^ritl,  protoprcsvitenUa,  vt.  protopres- 
htfttrutua.  rlafi  i  ohliii<i  protopre/irittrova.  vidi  \)wio~ 
popijal.  —  Kako  je  lijepo  vidjeti  u  redu  Dalnuitinske 
Moiiasiirc,  /'/(j(o;'r<;.vr?7er«fc  i  gradove.  Slruž.  1880,  G07. 

prutdsTu^ol,  IH.  Dn  ni  gospođini  Bog  pomože  ar- 
hini.'indrite,  proipnmne,  protosingjeU,  kalnpjere,  po- 
|M>ve,  protopopc  i  avakop-a  erkovnoR  (5oeka  (kad  se 
nazdravlja).  Rj.  proto-Biu^el,  prvi  sitifpel. 

prćiov.  fidj.  što  pripada  protu,  vidi  protin.  — 
Vn^Ui  Nenadovi(*od;rovori..,  Jakov  NenadovitS /jfofor 
'itric.  Sovj.  1. 

proti'^ati,  fim,  v.  pf.  luinchcn,  diirc/i,  rorhrilanfen^ 
praeicrcurro.  Rj.  pro-trćjiti.  vidi  projuriti  2.  r.  impf. 
tr<?ati.  —  Protrčala  liitica,  a  Ijtiai  povikali  knrjal' 
kao  daje^i4;y«A-  protrčao.  Posl.  IIK.  Protrči  de  zei^e 
Had  izme/jJH  «o^h/2G4.  Pak  pc?iice  terajn  Tvana  .  .  . 
On  je  Turkom  o^i  zavarao,  dokle  njega  protrčaS*^ 
Turei.  Npj.  'A,  4<X).  U  tom  nekako  pseto  iznenada 
jrroirči  iupod  njih.  Danica  3,  128. 

proin^.sanjp,  «.  dan  Aiuntr.hiitielu,  excumo.  Rj, 
verb.  od  protresati.  radnja  kojom  tko  protresu  što. 

protr^sali.  prfttrestrini,  r.  pf.  ausnehiiftehi,  excutio. 
Rj.  pto-iresati.  v.  impf.  prosti  Iresti.  v.  pf.  protresti. 

protresti,  protreseiu,  r.  iwpf.  auaschfittehi,  txcHiio. 
Rj.  pro-tre«ti.  n.  impf.  proireMati.  —  m  fle.  rf.fhk.^.: 
Sjedne  na  konj^  ili  na  Icnla  te  s«  wahi  protrexe.  Nov. 
Srb.  1817,  768. 

protrljati*  prMPljam,  r.  pf.  Rj.  i)ro-irljali.  v.  impf. 
prondi  trljali.  —  /}  tfiu  irniig  reilten,  verfrico:  AV 
bijele  protrljao  <lojkc.  Rj.  (malo),  —  2)  ^n  se,  reci- 
proč.  tinundcr  aushiuteln,  perfrirurv  fe  inriccu).  Rj. 

protrDUtii  prolfneni,  r.  pf.  crHnvrcti,  e^rtorpearo, 
n.  p.  od  fttrftUft,  od  zimo.  Rj.  protrnuli.  riđi  pretr- 
nnti.  kno  ukočiti  se.  r.  impf.  trnuti.  —  Sra  protrvr 
kad  vidi  lavande  ii  Hobn  ujrje.  Npr.  1J54. 

prdtrll,  protrčtu  (proirV)^  prfttrlui.  r.  pf.  lij.  pro- 
trti.  V.  impf.  Irti.  —  J^  durrhreihm,  rrUtrn,  trro.  Rj. 
kao  tarittfi  prodrijeti.   —   2)  cm  u'eniif  treihtmf  U?ro 


1  pauUilniu.  Rj.  {malo).  —  Uznu  o<l  mene  jednu  Ijunku, 
I  pa  kud  ti  zjilrelmni,  samo  je  protri  malo.  Npr.  2(K 
1  Izvadiviii  ljusku,  protre  je  malo  megju  prstima.  23. 
I  prollk^i.  protri<5cin,  r.  pf.  cin  wenig  ierschlagcH, 
\  rerhrrihu't  adfin'o  viodtce.  Rj.  pro-tui*!  (maluj.  iitp. 
I  propustiti  1  :  propustio  ga  malo  kroz;  ruke.  r.  impf. 
!  prosti  turi  1. 

prAtnliu,  f.  eiit  Sekfc^rmer^  Abenteiirer,  muMnator : 
I  Svjetska  protuha.  Rj.  —  Tu&nicOf  kao  sUlTiieu  (ko 
I  96  tu(5e  ili  potuca  po  svijetu),  of.  protuha.  Rj.  7r)7b. 
I  Zuuf^enje  ikorijenu)  ii^i  kojekuda:  protuhu.  Korijeni 
'  2tS4>.  xu  mtfit.  ifp.  pepeljiiha. 

protftljp^e«  «.  protii-ljei?e.   drugoj  je  poli  osn.  u 

ljeto,  vidi  premftlje(*c,    prolje<-e.  —  PrMjeće;   premft- 

Ijec^e.  prT-malje*?*.  Tako  je  i  ^  protu  rtloženn  protuljcće 

I  (u    StnliMi),   star.   slov.    HfJOTOV.^liTMMr.   Korijeni   179. 

'  govori  sejos  i  sada  u  Hrvatskoj,  .'ia  ukc  nadmetnutifn. 

protnmilf'Ri,  prottirant'^m,  r.  pf.  pro-ttimačiti,  er- 

,  klaren,   analegcu,   crponere,   ca'planare,    iitterpreturi. 

vidi  protolkovati.   inj'.    ra/.ložiti  2.    r.  impf.   tumačiti 

I  (lolmat^iti,  tolkovati).  —  Ne   mo^^o^e   propitati   pisma 

I  niti  kazati  c«ru  Mo  ;:nać!  ...  Za  tebe  čub  da  možeš 

I  protu  IH  a  i' it  i,  i  zamršene  alvari  razmrsili.  Dan.  5,   Iti. 

Može  biti  da  bi  neko  volio  da  sam  protumačio  svoku 

I  molitvu,  .traki  ohi^.aj.  DP.  371.  Kako  tu  |)OAtAJe  »n«, 

I  fiy>  jo5  dofitft  protumačeno.  Utor.  13.   .<?<!  se,  paxt.: 

Niti  se  po  tom  pretvaranju  mogu  protumačiti  glanoci. 

;  Kad  I,  lio. 

protAraiije.  u.  Rj.   roH!>.  od  I.  proturati,  II.  pro- 
tu rati  86.   —   i.    1)  radnja  kojom   tko  protum  sto 
kuda    (das   Werien    durcb-,   jaetatio   per-.    Rj.).    — 
2)  radnja  kojom  tko  protura  ito  prodajmH  (das  Lo»- 
brin^en.   au   den  Mann   brinj^en.  divcnditio.  Rj.}.  — 
I  //.  radnja  kojom  sr  tko  protura,  prometne. 
j      proli'irali,  pr^turam,   v.   impf.   Rj.   pro-iuraiL  v. 
impf.  prosti  turati,  v.  pf.  proturili.  —  7.  J)  durch- 
I  irprfeu,  jacto  pit-.  Rj.  proturati   n.  p.   glase  kmlu. 
I  ifip,  proturiti  II.  —  2)  losschlagen,    rcndo.  Rj-  pro- 
turati n.  p.  rohti,  kao  turnjuni  prodavati  je.  —  //,  mi 
se,  relteks:  vidi  prometali  ne.  Rj. 

pr6fnriti.   f\m,    v.    pf.    Rj.   pro-turiti.   r.   pf.  je  i 
I  prosti   turiti.    V.    impf.    jiroturnti.   —    J.    1)    Kerfen 
I  dnreh't  judo  per-,   Rj.  —  Ti   proturi  qhtAe   ua  Ja- 
'  horje.    pozovi    mi    Repana    sordara,    neka   skupi    od 
l^akokun  momke.  Npj.  o,  274.  —  2)  losnadeu,  an- 
hringen,  vendoj  liberor.  Rj.  n.  ti.  proturiti  rolm,  kao 
tiirajtiči  prodali  je.  isp,  pri^nuaniti,   privezati  3.  — 
//.  sa  se,  refleks.  —  1)  durchkommenj   pcrvudo.  Rj. 
kao  turajući  se  proći.  —  2)  sicb  veritandetn.  mutor^ 
cf.  pretvoriti  se:  Koja  se  je  (satdja)  rgjom  proturila^ 
te  s'  iz  kora  izvadit'  ue  mole.   Rj.   i'  At/n.  kod  pre- 
tvoriti 80  I  b. 

protAŽIti,  žTm,  r.  pf.  ticginnen  zu  klagen,  voepi 
conautri.  Rj.  pro-lnžili,  početi  tužiti,  r.  impf.  tužili. 
—  Kad  vcr  zemlja  protuzi  Hogu  du  ho<5c  sva  da 
izgfori  od  8unca.  onda  Ro);  pužlje  ."vetojr  Arangjela. 
Npr.  yi.  Sve  h  jednoj:  i^rla  proevdjeie.  i  do  Hoga  teško 
protu^isc.  Npj.  4,  IVtS.  t'ujew  more,  kaurioe  (ijokol 
»rt  te  jrste  care  protuzio,  ti  8i  cara  za  srce  ujeo.  4. 
2!Ci.  Ne  (^c  Ii  protniiti  svaki  koji  iivi  na  zemlji? 
Amos.  8,  8. 

prodnili,  i^m,  v.  pf.  vorheihct^lcn  (rom  Winđe)f 
pructemtrido.  RJ.  h  krajevima  gdje  se  u  govoru  ne 
ihtje  gUts  h,  vidi  probu^ali. 

prw6fiti«  prfiuOTm.  r.-pf.  Rj.  pro-ufiti.  r.  impf, 
uf^iti,  —  1}  durchlei<ent  perlego.  Rj.  'idi  prostiti. 
proiMlaii.  —  Kad  Alilu  knjiga  dopaoula,  stojeći  je 
Ture  proučilo.  Npj.  .0,  1(>8,  Po  bedemi  vrgoSe  bar- 
jake, a  u  Hanru  ama*  proučisv.  I,  242.  s*/  ^o,  p<iMt.: 
Dok  se  lisici  prouče  herati,  ode  koža  na  piizitr.  Posl. 
*>G.  —  2}  durvft,-<^tudirenf  perrolutare  lihnfS,  striptorat: 
Treba  jos  doliro  proučiti  ne  uiimo  ofm  teki^ta...  Rnd 
15.  Iftf. 


prui^ati 


1.  providjetl 


prnAjiiti.  Jiin,  r.  pf,  rorhtiheulen  (rom  Winfle), 
pratlfrfindv.  Kj.  proujao  rjdm\  njcH  pnmio.  v.  iinpj, 
ujnti. 

pr6uljn,  /'.  uekitka  tmvii,  mu2e  biti  da  je  divlja 
probu,  cf.  piohn  %  Uj.  w  krajevima  gdje  se  glas  h 
»c  čuje  u  f)oi't>ru.  vidi  prohulja. 

prolirlikaU,  proOrllčem,  r.  pf.  cin  venig  heulcn, 
Hliti'trc  aliqimittum.  Rj.  jtro-ui'lik;iti  (mal4)).  o.  impf. 
iiriikati. 

provn,  f.  vidi  prora.  Stulli.  prednji  krnj  o''  '«fU<f.' 
Vvrdertheil  des  Schi/f'cs.  vidi  ba.^  od  Ia*ye,  pura.  su- 
protno diiuieu,  fat'A)  ki>rmiin,  krum,  varku  3.  u  prove 
rt  zove  se  pubac  —  <>n  i«pi&e  ua  krmu  od  bruda 
izuutni  flvojn  žeuu  u  mi  jnoctt  onu  staricu  .  . .  Kvo 
cara  na  brod,  i  žetaju(?i  se  s  provt  na  kmiu  upazi 
]Hyevojku  irtpiHaiui  na  krmi  i  Btaricu  jc-flnu  mi  proi^u 
od  hrtulft.  Npr.  2^i*J. 

provii^anj«*,  m,  das  t'mhci'fahren  (des  Pfefdtii)^ 
circiimduttiu.  Rj.  veri.  od  provagjati.  rudnja  kojom 
tko  provalija  n.  jr.  konju, 

pTO\ikg}HU,  provii(gani,  v.  ivtpf.  u.  p.  kouja,  henim- 
fuhrcn.  circuinduco.  Kj.  pro-vajgati.  t,  /»/'.  provodati. 

—  Ti  ćeš  nio^ra  kotiju  proratjjati.  Npj.  1,  375. 

prdvala^  /.  pro-vula.  iap.  provaliti  (•'  se),  djtlo  kojim 
ae  provali  Mo;  cruptio,  proruptio,  das  Herrorhrechtu, 
1/irrorsiiirzen.  za  ohlićjc  isp.  nilvida,  odvala,  povalit, 
T^vala.  —  Ov«  vtlike  promjene  (pol  nekijeiu  kraje- 
vimii  cHni  ne5lu  Bainii  narav  ili  priroda  potopom  .  .  . 
provfdmtm  zemlje  i  t.  d.,  a  uehto  op«l  ćini  Ćovjek. 
Pripravn   1.*). 

proviklijii,  f.  dic  Kluft,  caverntt^  hiaius.  Rj.  pro- 
valija^  kuo  gdje  se  proraliht  tcmlja.  vidi  iiloka,  bti- 
luga  1,  jiini>»u,  rtiirdiik.  —  riječi  »  inkim  nttttt.  kod 
leti  ja. 

provAlJti,  prftvalim,  v.  pf.  Rj.  pro-valili.  kao  prost 
glagol  ne  nalazi  ae.  v^p.  viiliti.  c.  impf.  provaljivati. 

—  1)  aufreisaen,  direllOj  ruiiipo:  provalili  konji  pm 
(auHtreten),  povedu  gradinu  (durchl^rcchen),  voda 
branu;  provalili  Turci,  einhrechen.  Rj.  cidi  opu(>iti  3, 

—  Kako  ćo  Kjeiue  na(:i  .  .  .  *Ja  ćn  provnliti  koš,  i 
ukra^f^ii  sjeme.  Npr.  175.  Kao  da  mu  je  (/r/o  vratilotu 
provaljetio  (n.  p.  govori).  I'osl.  IIIi».  Zjiivoreni  gnjcr 
odmah  provuli  m^i  na  mlu  odusku  s  velikim  bje- 
snilom. Danica  2.  141.  Opet  udare  na  juri.^,  i  pro- 
ralir.ii  unutrii,  zapale  varo6.  3,  l(i8.  (inui  bi  op- 
koljen .  .  ,  Tada  grad  hi  provuljen.  Car.  II.  25,  4.  — 

—  2)  ifii  se,  reffei'H.  sicft  anfreissen,  ruinpi:  provalila 
«e  zemlja;  provalio  se  ćir,  oblak.  Rj.  —  Pripovijedn 
se  da  8u  Nijemci  onu  perinu  zazip:jivali,  ali  kad  dofrje 
vrijeme  da  »e  muhe  raje,  zid  se  provali  navi  od  sehe. 
Rj.  94a.  Pukao  tUV,  t.  '}.  provalio  sr.  Rj.  IJ2;ta.  Hvi 
Bo  svati  najedoSo,  n  kum  »e  procali.  Poni.  :^82.  Mrtvo 
more.  Ondje  bu  negila  živjeh  nevaljali  Ijuili  na  pre- 
kra.sDoj  zemlji.  Oca  se  zemlja  provaU  . ,  .  Hud  mjestu 
.Hvega  toga  eloji  velika  suiradljiva  kaljuga.  Priprava 
1*1.  za  ovitj  prinijei'  vidi  unibi^ati  se,  opu4>iti  se,  pro- 
puKti  se,  prosje«ti  se,  pući  3. 

pror  Aljnli,  prftvrdjam,  v.  pf.  Rj.  pro-valjati.  r.  impf. 
valjati.  —  I.  1)  ein  tcenig  he.runnrdhen,  paulatn 
voluto.  Rj.  (maloK  —  2)  vorfniicnUen,  rdatnnH  Ima- 
«W;  pro  valja  ovuda  jedmi  kacu.  Rj.  valjtijwH  što  ;vroiV. 

—  //.  t(a  se,  refkks.  gidi  ein  irenig  hcntmicnlsen^ 
patiluiftrn  rolutare  ne.  Kj.  (malo),  dcm.  provalju^kati  Re. 

provalJkvAOt   provaljivi'iea.   m.    vo   koji   provaljuje  ! 
gradinu,   vidi  derać.  Rj. 

provaljivanje,  u.   duu  Anfrci«-ic»,   JJurchl>rcrhcn,  , 
perrupdo.  Rj.  trrli,  od  1)  provaljivali,  *ii  provaljivali 
se.  —  1)  roiitija  kojom  tko  provaljuje  .4fo,  m.  p.  vo  i 
gradinu.  —  2)  stanje  kuje  hiva^  kad  ne  Hu  provaljuje,  j 

provaljivati,  proviMjujem,  r.  impf.  Rj.  pro-valjtvati.  I 
r.  pf.  provaliti.   —   1)  aufrei'ijfcn,  darchhrecken.  per- 
ntvipo.  Kj.  —  Provaljiva*\  vo  koji  provdjuje  gradivu,  \ 
Kj.  i'A\3h.  —  2)  tfu  ae,  refleks,  aafgcheu,  aufgertHSćn  I 


mcrden,  perrumpi.  Rj.  provaljuje  se  n.  p.  ć/r,  oblak„ 
zemlja  i  t.  d. 

J>r»villjuska(l  se,  žkiim  »e,  v.  r.  pf.  dcm.  od  pro- 
jati  »e.  Kj.  pro-valju^k.iii  ee.  r.  impf.  vuljuškati  »e. 

pr&vuni,  f.  Rj.  pro-vara.  isp.  provariti  se.  —  t)  (u 
Hrv.)  mlijeko  kad  ec  provari.  Rj.  —  2)  [\i  Iio<*i|  kao 
sir,  koji  ne  gradi  od  mla<!enice,  metnuvši  je  ua  valni 
da  se  prevari.  Rj. 

provdrltl  sp,  prt^vari  se,  r.  r.  pf.  t.  j.  ndijeko, 
gerifiiten,  cogor,  Rj.  pro-variti  .hc.  vidi  progni^ati  hi' 
1.  r.  impf.  variti  ae. 

pr6vn(i,  prOvam,  v.  imjtf.  (.u  primor.)  vidi  probati 
Rj.  t  ondje  sgn.  Tul.  provare.  —  Kad  sLune^  provati 
jednu  po  jednu  od  ovi,jeIi  hcdjinn,  ne  <5u  niko  kod 
nas  da  buile.  Npr.  li)2. 

provedri\vauje,  n.  das  Aufheit^ru-,  6ereuiia»  red- 
dita.  Kj.  tcrb.  od  provodratvali  se.  Atm^je  koje  biva, 
kad  i>e  provedrava, 

provedrAvalt  sr.  provNlrrivfi  se,  r.  r.  impf.  cs 
wird  hciter^  strenatur  roelum.  Rj.  pro-veilravali  se, 
gdješto  ae  vedriti^  pomalo  se  redriii.  riđi  razvedravali 
ae;  raićiiijali  se  (vrijeme),  r.  imjff  prosti  vedriti  se. 
V.  pf.  provedriti  ae.  —  Odgovori  daje  pavedrina  (1.  j. 
obIa(''no  pa  se  gjcšto  provedrava).  Posl.  15. 

provedriti  .so.  i>"^vedi^  »e,  r.  r.  pf.  es  ini  hciitr 
geivordcii,  strenatum  tst  coelum.  Rj.  pro- vedrili  »e, 
postati  rcdro,  cidi  i  razvedriti  se,  ražćiuiti  se  (vrijeme). 
V.  impf.  pr(tvedravati  ne.  —  Pavedrina,  kad  je  nebo 
sve  oblaeuo.  pa  ne  gdjcMo  provedri.  Rj.  484a. 

pr6vohnu(i.  prnvehuem,  v.  pf.  pro-vehnuti.  isp. 
provennii.  r.  impf.  prosti  venuti  i  vehnuti  (n.  p.  u 
Stullij<iJ.  —  Prorehla  je  jasna  zoru  iznatl  mjesta 
b*jela  Risua.  To  ne  bi!u  jaana  7x>ra,  no  to  bila  mlada 
»Stane.  Kov.  *52.  sna^cnjei' 

pr6venuti,  uSm,  r.  pf.  tin  ivcnig  trocktum,  suba- 
vesco,  u.  p.  i/.neai  to  ua  auuoe  neka  malo  provene,  cf. 
prttsufiiti  Bc.  Kj.  pro-venuti.  isp.  proveUnuli,  r.  impf, 
prosit  venuti  (i  vehnuti). 

provosMiti  se,  proveselim  se,  p.  r.  pf.  sich  crlu- 
fttigciij  ejhil'tror.  Rj.  pro-venelili  »i^(malo);  i:  pont^iii 
re.tet).  v.  impf.  veseliti  ne.  —  Hpremi  vina  i  rakije  i 
avega  ^lo  treba  . . .  da  nosimo  uaijtirima  neka  se  i 
oni  provesele.  Npr.  12.  Voz  jedavSi  i  pivči  i  pro- 
reselirši  se  otide  le  leie  kod  Btoga.  Kut.  3,  7.  Ondje 
prinesoSe  žrtve  zahvalne  pred  (.ioapodoni.  1  prov'tKeli 
se  ondje  Saul  i  l^railj  reomu.  Sam.  I.  U,  15. 

provč.sti,  provedem,  v.  pf.  Rj.  pro-venti.  kao  prost 
glaijol  ne  natati  se.  tV/).  vtsti  (v?)deml.  v.  impf.  jtro- 
voditi.  —  1)  durchfitiiren,  duco  per:  Provedo&e  i>uii- 
daru  kroz  zelenu  dubravu.  Rj.  —  Da  ih  pila,  ko 
provede  Turke  kroz  Murvu  i  lamo  i  amo.  Daniea  3, 
2()2.  —  2)  vorbeifiihren,  pracivrduco:  progjoSe  svatovi 
i  proverloite  djevojku.  Rj.  eodevi  nio  proći,  —  I  prored« 
tri  sindžira  robija,  provede  th  ispod  na^e  kule.  'S,  14**. 
Vigjela  sam  »inka  tvoga ;  ovuda  ga  provedo§e  u  erljenoj 
doiamici.  Herc.  331).  —  ^i^  zuhringen,  ago,  e~riga: 
proveo  tri  godine.  Rj.  triW*  proba>'iti  1.  —  Ja  sam 
več  ievjekovao,  t.  j.  proveo  nam  .woj  vijek.  Rj.  22()n. 
Devoji^H-a  ie  za  ono  vreme  sto  je  kod  Civuia  provela, 
bila  uvedibula  ueJto  (.  ivuiski.  Npr.  13i».  H  najvedrijem 
veseljem  vjen<>aju  momka  i  ^evojku  i  provedu  svmil'U. 
174.  Tako  .sam  oko  ove  četiri  pe»me  proveo  viSe  od 
petnaest  dana.  Npj.'  4,  XVI.  Proveli  su  mladost.  «čeri 
aauk  na  tnp^jijem  jezicima.  Pis.  17.  l>a  u  nnjhnljem 
vomIju  provedete  hliuje  dne.  Pom.  12. 

1.  pr6vidjetl,  pnVidim,  v.  pf.  pro-ridjeii.  u  Kj.: 
prftvijjrjeii,  prftvidlm,  v.  nf.  lu  Dubr.)  —  1)  hesorgen, 
an«ehuffen,  provide^j:  eda  ajutra  Bog  otkud  providi. 
Rj.  kao  postaraii  »e  I.  v.  impf.  t>;).  promišljati  (za 
koga),  promiSIjavali  I  (za  Sloi.  —  2)  kao  saznati  xa 
koga:  Mi  smo  siMi  ea  te  proriditi,  im  evo,  braco, 
dopali  nevolje.  llNpj.  4,  5()7.  —  3)  Icao  pregleiluti 
što:  Jednom  momku  pruži   bujruntiju,  jtfotudi  j>,  a 


provjiljeti  se 


--  270  — 


provreti 


drugom  je  dađe^  taj  pregleda,  dade  je  do  sebe.  HNpj. 
4,  636. 

2.  prdviflJcU  so,  providlm  se,  r.  r.  hnpf.  durch- 
Htdttig  sriM,  pellucco.  Rj.  pro-vidjeti  se.  providi  s« 
0110,  kroza  šio  «e  riđi,  vidi  Šupljili  ne,  —  BurundŽuk . . . 
vrlo  tanko  pldtno,  koje  se  providi.  Daui(5i(?,  Attj.  742b. 

pro%*)dur,  providćrn,  m.:  Od  Kotora  Sovru  prori- 
dura.  Rj.  Sovra  providur  =^  sojn-a  providur.  —  U 
Itoci  je  bk>  najvet^i  poglavica  sopra  providur  (provve- 
ditorp  cstraordinario),  koji  jo  i^jedio  n  Kotom,  a  u 
Novome  i  u  Budvi  bili  mi  promdurt,  i  U>  aii  bili  plavni 
ćinovnifi  Mletački.  Kov.  '61. 

rrovfja^je,  «.  verh.  od  provijati  ne.  U]. 
.  prorljnU,    prftvijem,  r.  pf.  durthiieJten^  perjU}. 
Rj.  pro-vijati.  r.  impf.  vijati  (vijfm).  —   Vjetar  vruć 
s  visokih  lujeMa  u  puHtiuji   duva  ka  k{:eri   naroda 
ramena,  ne  da  proHje  ni  pročiBii.  Jer.  4,  U. 

8.  prorijati  .so«  provljSm  se,  p.  r.  impf.  {pogrjcM. 
ntaivpar.  pf.)  ffcziert  (fdun^  molUua  iiictaere.  Ri.  pro- 
vijati 8c  idući.  v.  impf.  prosti  vijati  (»  se),  v7jam  (ii 
»el;  vili  (vijem).  —  ProvijuSa,  žensko  koje  mc  provija, 
RJ.  (Umb. 

proviju.sn,  f,  žensko  koje  ae  provija,  die  Zitrpuppe, 
puclln  pntida.  Rj.  procija  se  iduii.  —  rijeci  x  taktm 
nuat,  kod  ajpiru^ia. 

prorikall.  provlt^em,  r.  pf.  Rj.  pro-vikati.  r.  impf. 
prosti  vikali.  —  J)  ein  ivcniff  auftchreieHj  inclamo. 
Rj.  (malo).  —  2)  schreiend  vorbeigehen,  prttcterco 
clnifitius.  Rj.  ričtK'i  «nM;i. 

proviDcijTiInT,  uaj.  Ho  priptuht  pi-vvinciji^  pokra- 
jinu; provincinlit,  proiHHzitdi.'tch :  ()i*tavljaju^i  lilera- 
luni  (kajkavsku)  provincijalnomu  rjehukn.  Opled  IV. 

provirili,  i^m,  p.  pf.  pro-virili  (malo),  v.  impf.  virili. 

—  Onda  ona  proviri  kroz  hrvna  i  kad  opazi  u  ko&ari 
Harno  glavu  i  rvp  od  ^AlrcbeUi,  odmah  ne  svome  jadu 
doHJeli.  Npr.  178. 

prdvlzur  m.  der  Provisor,  provisor  (vUlicun):  Vino 
služi  prorisur  Miiajlo.   Rj. 

^r6rl7.riroT,  aaj,  des  PropisorSj  provinoris.  Rj.  sto 
pnptuJa  proiHsuru. 

pr6vixrirovicii,  f.  die  Proiti^ors-Frau,  rillici  u.ror. 
Rj.  žena  provizurova. 

provjok6vnti,  provjfekujSm,  r.  pf,  seine  Tuge  rer- 
lehen,  ritam  degere.  Rj.  pro-vjekovati,  vijek  /H'oj  pro- 
rettti.  r.  impf.  vjckovnti. 

pr&vJDsnti,  sam,  d.  pf.  ein  itenig  htinrjeti,  paululum 
tni9pcndo:  Ne  ć\i  mu  niSta  u^'nili,  h,huxo  uialo  pro- 
pjeiutti  pa  pustili  (Posl.  210).  Rj.  pro-vjeAati  (nudo). 
r.  impf.  vjcSali. 

provl(tJ!'onJo,  ».  das  Hindurchsiehen.  dae.tio  per. 
Rj.  rerh.  od  1)  provlačiti,  21  provlačiti ae.  --  tjradnjn 
kojom  tko  prorla^i  .što  kroza  Ho.  —  2)  radnja 
kojom  se  tko  provlači  n.  p.  izmegju  naroda. 

provlllrfn.  pn'^vla^m,  v.  impf  Rj.  pro-vla^iti.  v. 
impf.  pronii  vu<''i.  r.  pf.  proviii'i.  —  1)  hindureh- 
sichcn,  duco  per—.  Rj.  it.  p.  provlačiti  Mraftjgn  ktoz 
klMnju.  —  2)  »'I  ne,  re/hk^.:  Verati  se,  kriti  se.  pro- 
rlai'iti  ae,  heimlieh  umlicrg:phcn,  tlam  rircniniro.  Rj. 
57b  («  provbn^iti  hc  nema  u  RJ.  na  mjcHtu  itrttme). 
Ona  ismegju  naroda  provlaeevi  .«  i  bjcžeri  ru*>kako 
joj  HpiidiiH  jinpuOa  h  desne  noge.  Npr.  129. 

prDvlak,  »I.  Rj.  pro-vlak.  i-vp.  provlat^iti,   provu*-!. 

—  J)  eine  gezogene  MltchMkerze,  eercuH  dH<iu}i.  Rj. 
voštana  fivijei^a  koju  grade  merajući  vosak.  —  2)  {u 
Hsjk.  bat.)  Art  Spieh  (als  KotUlofi)^  tmltationis  genus. 
Rj.  fiekaka  igra,  tanac 

jirovodAdžiJu*  m.  der  Zuhringcr,  Freiteei-ler,  Kite- 
ntifttr,  q\U  procurat  n.rorem  aut  maritum.  RJ.  kuji 
narede,  narodi  proire  na  djcrojka.  riđi  provogjadžija, 
nnvodadžija.  —  l'rovudadćiji  najprije  opsuju  mater. 
(Ili  momku  po  vremenu  ne  bude  povoljna  gjevojka 
iti  gjcvoici  momak,  oboje  krive  provodadUJH).  Posl. 
!i!l*3.  Kad  dogje  vrijeme  da  se  momak  ženi,  ouda  oil 
Btrane  njegove  ide  ko  djevojačkoj  kui'i  (a  taj  se  /ove 


navodadžija  ili  provodadiija)  da  pita,  je  li  slobodno 
profliocima  n  kuću  do(^i.  Živ.  3(^2.  od  provod-iii  .ia 
Turskim  na.st.  dži(ja),  pred  kojim  ima  a.  vidi  take 
riječi  kod  djeladžija. 

prorodjkdžijin,  odj.  šio  pripada  proeodadžiji :  Če- 
kaju odgovor  it  kakvrtg:i  »roibiika  ili  i>oznanika  svoga 
ili  prorodad:ij inoga.   Ziv.  302. 

pruvddnii.  pr^vodiim,  v.  pf.  ein  wenig  umherfUhren, 
circumduco.  Rj.  pro-vodati  (malo),  n.  p.  konja,  vidi 
prohodati  (prelazan).  r.  impf.  vo«lali. 

provdđir,  provodii^^  m.  du.i,  ducior.  ralinotii?: 
Zlijeli  krvnika  proiWtV  je  Iskariot  krvni  Juda.  StuUi. 
koji  koga  jtrovodi.  riđi  vogj.  —  za  ot>iićje  tup.  kolid, 
pogon  i  f:. 

provoditi,  prftvođTm,  r.  impf.  Rj.  pro-voditi.  r.  impf. 

prosti  voditi,  r.  pf^  provesti.  —    /)  hindurchffihren. 

duco  ptr—.   I\j.    —  i  ja  (b)otiini   i  četu  provodim, 

kudgogj  idem,  za  Miloria  pitam.   Npj.  4,  227.  Naćini 

oltare  svoj  vojsci  nebeskoj  ...  i  prnmdi  sinor^e  avoje 

kroz  oganj.  Dnev.  JI.  X),  *i.  —  2)  n.  p.  mladost,  zn- 

hringen,  ago,  dego:  Nad  njome  6ejad€  proroditi.  Rj. 

I  —  Da  bi  u  vf.^elJH  danke  procodila.  Npj.  1,  Sf)*).  Ako 

I  ste  vi,  gospoilo,  radi  .?  poktenim  Ijudma  mlu  provo- 

1  diii,  tražite  koga  drugoga.  DauieA  4,  35.  Da  bi  svaki 

j  «  imenjakom  svojim  tamo  rasgovor  provodio.  52.  Neka 

tumaraju  trai'.ci^i  hrane,  i  ne   naaitivSi   ae  neku   noei 

provode,  r«.  r>i>,  16. 

prov^lJae,  provogjfića,  in.  (u  C.  Ci.)  Ari  Spieht 
ludi  gen uft.  Rj.  pro-vcifljjKV  ijtp.  provoditi,  igra  u  kojoj 
ne  jednome  avciu  oči,  te  ga  drugi  provo<li  mimo  ave 
druge,  da  pogagja  ko  ga  tiće. 

Bruvoji^ikdžija«  »i.  (u  vojv.)  riđi  provodadžija.  Bj. 
vini  i  nav(Mlad>Jja. 

proT6«JenJ<s  n.  Rj.  verh.  od  provoditi.  —  1)  radnja 
kfifom  tko  prorodi  koga  kuda  (das  lliudurehfiibren, 
duotio  per-.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  provodi  vijek 
.woj,  dane,  nofU,  šalu,  razgovor,  itd.  (das  Zubringen, 
actio.  Rj.). 

prAvor.  m,  tu  Roei)  riđi  protisli.  Rj.  ri^i  i  pro- 
tisci,  (  Hyn.  ondje.  —  pro-vor.  isp.  provrijeti. 

prAvoz,  w.   pro-voz,   drugoj  poli  je  osn.   n  voziti 

(vesti,  vezem)  die  Ihirchfuhr,  transi}ectio.   i>;>.  eorr, 

ir.voz,   uvoz.    —    Dubrovčani   ib    fdr?.avne   dogagjaje) 

vjeAto  npotrebljavaliu  da  bi  nmalili  ili  »a  svijem  uki- 

!  nuli  i'ariuu  za  uvoz,  prodaju  i  provoz  robe.  DM.  242. 

prAvo7.»n,  provozna,  adj.  Uto  pripada  provozu; 
Durchfnhr-,  'Jransito-,  traunreetionist.  isp.  rttrr.  ix- 
voean,  uvowin.  —  Vidi  se  da  se  carina  uzimala  i 
onda  kad  su  trgovci  samo  prolazili  »  robom  u  tugje 
zemlje :  rijei^ju ,  uzimala  se  i  na  provoznu  rofnt, 
DM.  244. 

prAvret,  pr6vrgnem,  f.  pf.  Rj.  pro-vrći.  vidi  pro- 
vrgnuti.  V.  pf.  je  i  prosti  vrt?i.  za  r.  impf.  tAp.  pro- 
metali. —  J)  vidi  promeinnti.  Rj.  —  Utrini  u  Misiru 
zuake  svoje  i  i^udesa  .  .  .  provrze  u  krv  rijeke  njihove 
I  potoke.  PR.  78,  44.  —  2)  sa  se,  refleks,  vidi  pro- 
metnuti se:  J*Tovrze  se  rrnijem  jagnjetom.  Ri.  vtdi  i 
stvoriti  se.  —  Konji  se  u  ljude  provrgoše.  Npr.  98, 
»Pretvori  mi  HoŽe  od  ove  kose  prsten  kao  sunce  U  , . , 
prorrže  mu  se  od  onijeh  kosa  prs/««  sjajan  kao  sunce. 
22K.  Nego  ti  se  molim  da  se  ti  opet  prometoeS  u  struk 
boaioka  dok  se  ja  vratim  .  . .  kad  u  ovo  zvonce  za- 
kucnem,  li  se  prorrzi  kakva  si  danas.  2()<K  Mislim 
da  je  pomenuta  druga  polovina  a  jedne  strane  izgi- 
nula a  s  druge  ;>iorr(//a  se  u  sadašnji  hugarski  je^ik, 
Had   1.  P22. 

prAvri^li,  pr5vrt,  v.  pf.  Rj.  pro-vreti.  v.  impf,  vreti. 

—  IJ  ein  irt*nig  sieđen,  hutlio  paululum.   Rj.  (malo). 

—  2)  nnfnngen  zu  nieden,  coupi  bullirc  Kj.  početi 
rreii,  —  »ij  hervortjuellen,  prohullio.  Rj.  v.  impf.  slož. 
isp.  izvirati.  —  I  <la  provre  voda  iz  kameua.  a  d* 
provre  ispod  manastira;  tade  ću  se  care  poturt^iti.  Npj. 
3,  70.  Jer  je  krvca  iz  zemlje  provrela.  4,  131.  ovamo 


: 


I»r*vrjgiiuli 


—  971  - 


prazi^ftU 


idr  i  ortij  privijer:  Provre  zemlja  njihova  iahama,  i 
w/'<f  careva  njihoviieh.  Pr.  105.  'M\ 

prdvrfrnuti,  vidi  provrdi.  Rj.  —  provrgnuti  b©,  vidi 
provfLM  ae.  Kj. 

provrij^dUi  se,  prftvrijedim  ae,  v,  r.  pf.  (leiisig 
iceriUii,  hthorare  incinio.  Rj,  pro-vrijedili  se,  posiati 
TTyVrf(iH,  tmirljtr.  vitli  provrijetiniti  se.  isp.  v.  impf. 
vrijedili.  —  za  ztiaćenjt  ovako  slo:,  glagola  ixp.  pro- 
igrati HO  II 2. 

provrlj^ilnitl  se,  pnNvrijedmm  bp,  v.  r.  pf.  vidi 
provrijediti  se.  Rj.* 

prwvrij6slo,  n.  vidi  provrislo. 

prAvriJed,  provre,  r.  pf.  (u  Boci)  siechen  (in  der 
SeiteJ  dolcut  htiera^  cf.  provor.  Rj.  pro-vrijeti.  vidi 
protisnuti  3.  isp.  t\gm\i\.  v.  impf.  protii^kivati  2.  Mp, 
prosto  vrijeti  se. 

provrl.slot  "•  ("  Tmon.)  vidi  povnu  (ii  kotla  i  u 
kotliiAe').  Rj.  vidi  i  provrijcz,  rjjeslo,  povrijeslo.  — 
pro-vrfalo  u  sop.  govoru  mjesto  provrij?Wlo  it  jadnom. 
pro-vrijt*z-lo.  itfp.  povriji-slo,  t"  postanje  ondje 

provrljnti.  prftvfljiiiii,  <».  pf.  pro-vrljati,  kao  trlja- 
jući proći.  t\  impf.  vrljati  1.  —  Otide  u  Uoanu,  i 
prorrljai\<i  kojekuda  po  avome  prefuašnjemu  obić-aju, 
sastavi  nekoliko  konju  i  nimie«ti  se  negde  u  ualiijr 
Sreljrnil'koj.  Npj.»  4,  IX. 

provJ'^ljntl,  Sljiiiu,  r.  pf.  koga,  kao  proj;aziti,  ler- 
tretćH,  concitico 


pro 


,  conatico,  cf.  vrSljati.  Rj.  pro-vr§ljati. 
vrtai*,  provrtA^a,  »i.  (u  Ć.  <».)  Supalj  kolai,  Ari 
Kucheu,  placcjitae  gcnu,t.  Rj.  pro-vrtać.  inp.  provrtjeli. 

prOvrtnn,  prif)vftna,  adj.  koii  se  prouiet'-o  rade(*i 
«vaHa,  geschiiftig,  indnstriHK.  Kj.  vidi  promećurun. 
pro-vrtau,  osu.  je  dru(fi>j  poli  u  vrtjeli  se.  —  Ovi 
gln.s  zafiii  i  jedan  mludit^,  sironiali  no  profrla^  i  do- 
miMjat,  pa  se  alakomi  na  lijepu  gjcvojkii.   Npr.  lUl. 

prOvrfinii,  f.  foramen.  ntuIH.  ffdje  ite  Sto  provrii, 
on<lje  bude  provrtina,  rupa. 

^rovrtjeti,  prov/tim,  v.pf.  Rj.  pro-vrtjeti.  v.  impf, 
vrtjeti.  —  J)  ktichhohren,  perforo.  Rj.  provrtjeli  Ho 
n.  p.  8i>rdlotn.  —  Nijesani  provrtio,  nego  samo  malo 
navrlio.  Rj.  38lb.  Hoćeš  li  mu  provudi  situ  kroz  no«? 
ili  mu  šiljkotn  provrtjeli  čeljusti?  Jov  40,  21.  —  2)  sa 
ae,  refteki*.  Kich  uuf  cittem  Beine  umdrehen  (stat  ge- 
nattcrer  Besortfumj)  wid  uHeder  fortgehen,  ohiter  ne- 
f/otiufn  curo.  Rj.  prorrti  se  n.  p.  lakouman  čovjf'k, 
Koji  fte  okrene  i  otitle  ne  mareći  $a  strar  kuko  bi 
trelnUo  da  mnri. 

provH'JetI,  provrvimo,  r.  pf.  hnufeniveiite  gerannt 
kotitmen,  concurro  cutcrvatim.  Rj.  pro-vrvjeli.r.  impf. 
vrvjeli.  —  Stvori  Bog  kitove  velike  i  sve  žive  du^e 
ftto  ne  nučn,  <^to  provrvjeSe  po  vodi  po  vretaiua  svojim. 
Mojs.  [.  1,  91. 

provd^l,  provilc^ein,  v.pf.  Rj.  pro-vu<^i.  r,  ivtpf.  pro- 
vlaiSti.  —  J.  1)  durcfisiehcn,  irajicio.  Rj.  —  Kla^njti, 
4)  ua  ainu  ono  w\  kože  kros  koje  su  provućeite  štranjke, 
da  ne  bi  strugale  konja  po  rebrima.  Rj.  ^TUa.  na  »e, 
7)rt,w.:  Sali  ietiri  hiučuga,  da  fte  kroz  »jUt  proimku 
poluge.  Moja.  U.  38,  5.  —  2)  vorheiziehen,  prueter- 
trtiho.  Rj.  vukući  Ho  proH.  —  //,  m  se,  refleks.  — 
J)  durchsehleichćn ,  pervado :  Provuče  ne  pa5i  pod 
Satom.  Rj.  iftp.  provui^i  II.  —  On  fte  (rukodtak)  ino?.G 
provu^  t  kroe  najmanju  rupicu.  Rj.  79b.  I*a  vc  ovako 
provuiem  ispod  komada  svile.  Daniea  2,  12'J.  Jednu  j 
iior  prvvuku  se  kroz  magla  i  kroz  pomrčinu  ux  Uuuav 
nekolike  Turske  hujjc.  .VliloS  38.  —  ii)  vorbeiHchUi<:lu'n, 
praetarrcĐO.  Rj.  kao  vukući  se  ])rvči,  minuti.  —  l>ok 
se  baba  tiovuće,  svadba  ne  provuče.  Dokse  uevaobu<I^e, 
fvadhu  «(■  f^oettče,  Po«l.  *>6. 

pr6vanln,  f.  der  Proviant,  dojt  Kommiftshrot,  panis 
militarin.  Rj.  kruh  vojnički,   vidi  profunta,  prnlunat. 

proz,  proza,  (u  C.  G.l  riVl^  krox:  Prula/iti  proc 
Dugu  krvavu.  Rj.  pro  (priieiilog  koji  ae  sada  u  naa 
»auio  sastavlja  s  drugim  riječima):  ;>fovUn,  j^rodali. 
Plr^rtlau  itd. ;  inU)  znaćeuje:  pros,  prosa  (prijedlog 
8  akuaat;  z  pripada  nastavku  kao  u  nis  i  prez).  Ko- 


ricom 2Ht'>.  —  Kopriva  pros  rukavicu  no  i)ali.  DPo.sI. 
49.  Prošla  bi  pros  svu  carevu  Kojsku.  uk.  Profio  je 
pros  ždrijelo.  104.  A  ne  dadu  Tureima  spavati,  po 
svu  no<^  se  proz  okolc  mute.  Npj.  5,  141.  Ne  štfe  svoju 
ostaviti  kulu,  a  da  proz  nju  ne  igraju  Turci,  no  od 
jada  kulu  zapalio.  .'>,  142.  Sunce  progje  proz  caklo  i 
ne  o-skvrni  ga.  J.  Ani^i«?.  .ARj.  Tfiab. 

prozniiAliti,  prozilnatim.  r.  pf.  seine  Geivohnheit 
ein  irenig  ircihen,  facio  paululum  (juod  vonffu^vi.  Rj. 
pro-zanaliii  CmrtZo;, /tao^rof/uli(i  jif rt ?po zanat«  avome'i') 
po  običaja  si'ome.  glagol  sr  drukčije  ne  nalazi. 

pr6zbn.  /*,  pro8-l>a.  isp.  prositi  3,  vidi  profeenje  3. 
iskauje  1,  pitanje  2;  dua  Gesuch,  petitio,  isp.  i  uiolba. 

—  Predadu  caru  prozbu^  da  .  .  .  Car  ovu  prozbn  primi 
miloativo  i  obei^a  je  ispuniti . .  .  Prvi  fin*  put  car  od- 
bije ovu  prozbu.  Žitije  9.  riječi  s  tukim  nattt.  kod 
bcrbn. 

prozborili,  rlm,  v,  pf.  ein  venig  spredicn^  loquor 
paululum:  Posedale  pak  su  jDi'0Jfrori7c.  Rj.  pro-zhoriti 
(malo),  vidi  probeeieaiti,  i  si/n  ond,je.  v.  impf  zboriti. 

—  O  svai^emu  srorno  prozboriti.  Rj.  7i<)a. 
proz^psU,  prozi^bein,  r.  pf.  sick  erkuhlen,  refrigcror^ 

Rj.  pro-Kcpsti.  V.  impf.  zepsti. 

prdzfl^vae,  pr6zgSvoa,  m.  (u  Slav.)  nV?»  iVrenao. 
Rj.  pregja  na  drveiu  radi  hvatanja  ribe.  — prozgavac 
(tamna  postanja).  Osu.  339. 

prćziniiiji«.  ».  das  Durchaehen^  perspeetio.  Rj.  verh. 
od  prozirali,  koje  vidi, 

prOzirnti,  rem,  p.  im^if,  durchsdiffUt  perspicio.  Rj. 
pro-zirati.  vidi  progledati  I.  v.  impf,  prosti  8ad  se  vitte 
ne  govori,  isp.  2  zreti.  r.  pf.  pmzreti. 

prozivHDJo,  rt.  das  ^ubenamcn,  cognomiuatio.  Rj. 
verb.  od  prozivati.  rad}tja  kojom  tko  proziva  koga  čim. 

prozivati,  prizivam  (vljem),  r.  impf.  suhcnnmen, 
cognomino.  pro-zivati  koga  čim.  v.  impf.  prosti  zvati. 
!'.  pf.  prozvati. 

prdzliti  SI),  zlim  ae,  v.  r.  pf.  bose  wcrdcny  iraoan- 
dum  fieri.  Ri.  pro-zliti  se,  postati  zao.  za  značenje 
kod  ovako  slož.  glagola  isp.  proigrati  se,  kao  prost 
glaffol  *w  nalazi  se.  —  Kao  prema  glavi  (n.  p.  prozho 
se  ili  drugo  Što  ^ini).  Posl.  132.  (!'ovjek  kuji  je  bio 
mek  i  vrlo  nježan  mejaju  vama  prozUće  se  prema 
brata  spqjetnu.  Mojs.  vT^ 28,  54. 

prdzor,  m.  das  l'^mster,  (l'^nsterlocfi),  fenestra^  cf. 
pendžer:  Od  Božijeg  jtrozora,  od  sunc'^anog  istoka. 
Rj.  vidi  i  oblok.  pro-zor.  isp,  prozreli,  hgp.  prozorao. 

—  Raatvoriti  prozore,  aufthun,  aperio.  Rj.  <J42b.  Samo 
jedan  prozor  na  kući  kroz  koji  se  ulazi  i  izlazi.  Npr. 
92.  Stojeći  on  aa  j^enom  svojom  na  prozoru^  ugleda . . . 
117.  Rećc  da  mu  at*  razbio  san,  pak  se  digne,  »tane 
na  prozor,  pa  onu  čudesnu  goru  kad  vidi...  119. 
Dernutio  ga  dvije  sindžirlije,  na  prai  mu  toke  \  re- 
lomij^e,  a  »a  pleći  prozor  olvorise.  Npi.  4,  fiti.  Barjak 
prive^.u  na  jednome  od  najvisijeh  knniijeh  prozora. 
Kov.  47.  5  prozora  gledaSe  majka  Kisarina.  Sud.  5, 
28.  Jjebrnji  prozor,  koji  nije  sa  sokaka  nego  iz  avlije. 
vidi  lebniji. 

PrAzor,  m.  zidine  u  HrvatakoJ  na  glavici  vi^e 
Otočca.  Rj. 

prćzonie.  prdzurca,  m,  hyp.  od  prozor,  za  ukv.  isp, 
Izvorac,  Izvorca.  —  Podranila  Hercegova  ljuba  na 
prozorac  od  bijel«  kulo.  Herc.  33, 

prAzorJe,  fi.  die  Morgendiimmerungf  dilurtulnm,  cf. 
praskozorje.  Rj.  pri>-zorje  (drugoj  je  poli  osn.  u  zora). 
riisvit  zore. 

prAz5rkinJa,  /*.  ptiea  koja  počne  pjevati  rano,  u 
prozorje:  A  pivaju  tiče  prozorkinje.  Ibro  l>erviAevi<? 
2.   lii).  tidi  urankinja. 

prozreti.  prozr§m,  v.  f.  durchseheHj  perspicio,  cf, 
pi*Oglfdati  1.1).  Rj.  pfo-/.reti.  v.  imf.  prozirati. 

pruzajiUJ,  jTm,  v.  pf.  Rj.  pro-zujati.  r.  im^tf.  zujati. 

—  1)  muMig  votbeigvkcn,  ottosns  praelerco:  prozuja 
tutla.  Rj.  ti^eći  (besposlen)  progje  tuda,  —  Afj  po>>to 


|iro7.iiknutl 


272  — 


)»rportisa 


tu'koliko  rlumi  prosuji  beapoaleu,  muasitf  snhrimjen. 
Kj.  pošto  nekoliku  dnna  sujf'ti  (hespotlcn)  provede. 
prdzuknuti.  kne,  v.  pf.  n.  p.  mlijeko.  sCiuerlich 
iierileiij  ttcesco.  Rj.  pro-ziikuuti.  tup.  proki^miti  '2. 
tjlagol  se  drukčije  ne  nnhodi.  i'ftp,  Kukv«,  ziikvnt>A, 
kukvam  {riehd-a  kisela  jtthuku).  —  prosuknuti  (uren- 
cei'e  valja  du  wi  to  Sin  prije  nego  ttkisne  n  vrenju 
/.uji).  Koliieni  78. 

prAzvati.  pro/.f>vein,  r.  pf.  Kj.  pro-/.vnti.  r.  mpf. 
prozivati.  —  1)  einen  Zunuvicn  (jehen,  cuhcnttinettt 
coffnomirio.  Kj.  projrutf  kotju  (rim):  <  ioriMlc,  miiSki 
n:idiui:ik  {hiko  nfljvifte. />t*o:oi'i*  onogn  koji  w  rodi  u 
planini  kod  atoke.  Rj.  '.*i}h.  Prosoini  je  (^evojkii)  ma- 
ćeha i  njezina  k(?i  pcpdjttffom.  Npr.  127.  ^Sokoi  može 
biti  dii  811  prosrnni  podsuiijelm  mdi.  Kov.  2.  Kogn 
bo<*cto  da  vam  pustim?  ...  ili  Isuftii  prozvanoga 
Hriftta?  Mftl.  27,  17.  —  2)  sa  se,  pitan,  i  refleks.: 
Fali-gjak  ...  da  ne  od  njegn  prazralo  ondje  veliko 
brdo  Gjakovo.  Rj.  485b.  Kojijeh  se  domovinu  pro- 
svitln  IJrvoiškom.  Kov.  7.  PrvovjeiiOmii  .  .  .  ]>rvi  fte 
prozrtto  kralj.  DM.  24.  VukaSin  se  proseao  kroljem.  82. 
proinoj.  prožnja,  wi.  kuda  prva  žctvlit'ft  pročnttjf. 
ono  /ovu  pvo^avj.  .1.  Ro^danović.  su  obli(ye  iap. 
x(t*auj.  —  .:/(  naat.  isp.  bai'anj.  akc.  hice  pri^^.anj. 

prožd^ntti,  pr^žd(?rem,  ndi  oroždrijeli.  Rj.  v,  pf. 
pro-žderati,  primjeri  kod  pro^.urijeli.  r.  impf.  pro- 
:f.dirali. 

pr6ž(liralor  ».  dtts  /•Ve.i,w»,  voratio:  Vn^e  je  na- 
zivalo a  na!ie  proždirulo  (rcće  domat^in  jrontima).  Kj. 
¥>idi  jvroždiranJG.  rijeci  koje  ziittče  rtidttjit  .t  trtkritn 
nnst.  kod  izdlralo. 

pr6ž«lirtii]Jr»  n.  dttn  Hincinschlittgen ,  dt\'<traiio, 
Rj.  nrh,  od  proždirali.  rudnjn  kojom  iko  prosdire 
što.  riđi  pmždirsilo- 

pr6ždirnll,  rem,  r.  impf  hinuntersehlingen,  denoro. 
Rj.  pro-idirali.  r.  impf.  proHi  žderati,  Ždrijeti.  vidi  ' 
gubiti,  r.  pf.  prožderali,  proždrijeti.  —  Hajde  ti,  zmaju, 
»akiimi  nuiter  ay.d:iju ,  da  vi^o  ne  prodire  Sožjth 
dumi.  Npr.  217.  Velike,  ribe  imile  prozdiru.  Rosi.  33.  i 
Hoće  li  vuk'  protdirati  do  vijeka?  Sam.  11.  2,  2(5. 
prdidor,  w.  pro-ždor.  isp.  juoi^drijcti.  /rojj  zderv. 
proždire  (mnogo),  vidi  proždrliea,  proždrljivae;  žde- 
raliea,  ?,deio.  žderonja;  pojedljivar,  pokunalica.  —  Na- 
jedeujf'  £ii  protdoru  a  /.diavica  za  junake.  DPohI.  (Jy. 
prdždrijeti,  pr7l?,drein  (pri'kždr'o,  proždrlai,  r.  pf. 
reritfhliitgen ,  vcrnehluckrn  ^  devoro.  Rj.  pro-:^drijeti. 
vidi  prožderati,  progutati,  v.  impf.  prožairati.  —  Petao 
mii  odgovori:  .  .  .  pa  ih  svabim  sve  na  jedno  zrvo 
jiroje  kad  gde  najrjem,  a  kad  one  do^u.  ju  gu  pro- 
zdercm.  Npr.  14.  Kad  vigježe  k.ilupjera,  iw  7n.idc 
im  ae  atrva  kao  da  ih  zemlju  prozdrije,  97.  Dok 
zmija  zm^JH  ne  proždere,  ue  može  aždaiin  poatiiti. 
Posl.  63.  Ko  vi^e  /.aloži  no  možf  proždrijeti,  udaviće 
ne.  13(>.  Tako  we  ue  proždrht  pučiun  morska  1  29lt. 
Sar<t  mnogu  proždrije  Turaka.  Njij.  4,  2sr>.  .laviLe 
Davi(bi  i  reeitc:  nemoj  no6w  noćiti  u  polju  ...  da 
ne  bude  proždrt  cur  i  s{w  narod  Sto  je  s  niim.  Ham. 
11.  17,  tI6.  T''iw  proždrije  juiroda  u  onaj  uan  htma 
nego  Sto  proždrije  vmr.  IH,  H.  Jer  ta  srnniot*i  pro- 
ždrije trud  (Hura  un^ib.  .ler.  3,  24.  kh  8e,  pa**!*.:  Oni 
*^t  «<■  proždrijeti,  i  anfttfi  će  ih  zla  mnoga  i  nevolje. 
Mojs.  V.  31,  17. 

pr6>.ilrU<'jl,    f.    riđi   ždemnja.    Rj.   proždrljivo   čr- 

ljude  mitsko  ili   ženako.    riđi   proždor,    i  agu.   ondje. 

augm.  proždrlii'ina.  —  riječi  s  lakim  na.ft.  kod  izjelien. 

prA^drliOinu,  /'.  ungm.  od  proždrliea.  Rj.  —  inkeu 

riugm.  kod  bnrdaćina. 

pruždHJiv,  uflj.  gefrAsng,  edmv.  Rj.  koji  mttogo 
ždere.  viiH  pojedljiv,  ^ulozau,  lialnv,  /Vi  sh  prošdT' 
iji^i%  kmi  ne  znaju  zu  sitosl.  Is.  r»(J,  11. 

JTOždrlJivn«,  proŽtirljVvea,  m.  koji  je  proždrljit^ 
I  proždor.  I  si/n.  ondje.  —  /aprijeliću  va.'4  nuli 
Hrcifrfr(;rrr«,  te  vam  ne  će  kvariti  roaa  žem-iljskofra. 
Mal.  3,  11. 


proidi'Uivd.st,  proždHjivosti,  /".  die  Gefrmsigkeit, 
edacito!!,  Rj.  viohinu  onoga  koji  je  proždrljiv, 

prož6ći.  prožHcui,  r::.  pf.  durchbrennen,  peruro. 
Rj.  prožeći.  r.  impf.  f.e6'\. 

i,  prdžt^tif  pružanjem,  r.  pf.  pro-žeti  .  .  .  kroT.  r. 
impf.  žeti  (žanjonO.  —  Kuda  prva  žetelioa  proianje^ 
ouo  zovu  prožanj.  .1.  Bogdauović.  Kad  aap^d^e  u  luke 
Aenici,  dovede  ih  erijenoj  jabiiei,  pod  jabukom  pro- 
i(wt  Seniru.   HNpj.  4,  22it. 

^.  prdžeti,  prožmem,  p. /j/*.  (u  Dubr.)  durchdringen, 
pruetro,  n.  p.  jjrožela  me  zimo,  t.  j.  ozebao  nam : 
ćuvaj  du  te  vjetar  ne  prpžme.  Kj.  pro-žeti.  v.  impf. 
žeti  (žmem). 

proiiviH,  proživim,  r.  pf.  proživiti  kogn,  povra- 
titi ga  u  život,  isp.  oživiti,  v.  impf.  živiti.  —  Zapo- 
vodi  da  i  njemu  odjeku  glavu,  i  ua  ga  devoika  živom 
rodom  proživi.  Npr.  71.  sa  se,  pits.^.:  Zaželi  <loznati 
da  li  ne  zaistn   vize  zna   kad   se   nanovo  proživi.  71. 

proifvjefi,  proživim,  r.  pf.  durchlehent  viro.  Rj. 
pro-živjeli,  živeri  proreMi.  r.  impf.  živjeti.  —  Tako 
oni  roek  ol)o^ati  i  proživlje  sa  svojom  ženom  i  gjeconi. 
Npr.  124.  Da  bi  nam  nara  godina  bila  blatroftlovena, 
da  hiiiiHo  je  proživjeti  polmšno.  DP.  3<M. 

proŽAh4>rkn(i.  kam,  r.  pf.  pro-žuberkati,  početi 
žuherkati  ili  malko  to  ućiniti,  r.  itupf.  žuberkati.  — 
Već  lo  bile  tri  bijele  vile.  u  Mujine  Hve  tri  poBe-a- 
trime,  sleprStaše  h',    pa  prožuberkaie.    HNpj.  4,  358. 

prožViUati,  pnVvvaćem,  r.  pf.  pro-žvalati  (otalo), 
durehk'tueu.  r.  impf.  žvatati.  —  Kad  djevojka  ve- 
čera prvi  zalogaj  hljcha,  umori  u  ho,  uietne  u  u.'^ia, 
malo  prQzva^.c  pa,  izvadi  iz  uata  u  desnu  ruku  Ua 
oatiivi  sugjeniku.  Živ.  323, 

prpa.  /.  gluhende  A*(clie  mit  WaH«er  vennincht  (aU 
IJmscUiag),  rincres  agua  diluli,  cf.  prpor  1.  Rj,  irji4Ć 
pepeo  pomiješan  t  tutdom  (katt  ohlug). 

prpne,  prpe.-*,  tn.  (u  Dalm.)  r/*. '  prpomftc.  Rj.  — 
^Starješina  ili  kolovoj^ju  od  prporu^a  zove  se  prpac  , .  . 
žene  ih  (prporu^ei  pred  aviikom  kućom  poljevaju  vodom 
gledajući  dti  bi  najvećnm  polile  prpca.  Rj.  <il7a. 

prpolj.  Vi.  tu  Dubr.)  die  {Oartenuchneeke.  Kj.^), 
M  tgschvccke,  limax  (agrcstin  L.  Rj.^l.  Rj.  puž,  »puž. 

pFpoiJfik,  p'rpOIjka,  f/l.  odrezana  vinova  loza  koja 
se  oflozdn  zakopa  u  zemlju  te  prepfodiMi  i  pusti  žile 
pak  se  ua  drujj;ii  proljeće  nadi  .  .  .  Prpo^jcimu  po- 
sađen vinograd  prve  godine,  cf.  prporak.  Rj.  —  pr- 
porak  (u  korijenu  promijenjeno  r  na  Ijl  i)f*n.  2rt:i. 
isp.  plužiuii  i.  pružinn. 

t.  p^pnr,  in.  —  i)  vidi  prpa,  Rj.  —  2)  vidi  su- 
prftsica.  Kj.  vidi  i  Kupra.^ko,   Hupmžina.  jTt»*'  pepeo. 

-  3)  u  i{'.  G,)  pru^ina,  u,  p.  guje  leže  bravi,  Snnd, 
arena.  Kj. 

3.  prpor,  m,  (u  U.  G.)  kad  ae  riba  bije,  die  J9e- 
gnttuttg  der  T'i^rhe,  Coitut  piMcittm.  Rj.  kttd  «f  ribn 
prpori.  vidi  prporeuje. 

pfporak,  prpr>rka,  i».  vidi  prpoljak.  Rj,  mtn.  u 
prftor.  Ohii.  28,1. 

pirporčiije,  n.  die  Segattung  d^  Fisclte,  piseium 
cuttuH.  Rj.  rerh,  /nI  prporili  He.  radnja  kojom  »e  pt- 
pori  ritta.  vidi  bijenje,  mrijeAćenje. 

pfporili  SP,  pfpor>  f^c«  *'•  v>  »mpA  t-  j<  riba,  ftidt 
hetjattrn  (not  J'inchen),  eoeo  (de  pi$cihu9),  cf.  biti  se. 
Rj.  glagol  .^r  druhHje  ik  ntthodi.  vidi  i  mriještiti  ne 
(mrijestiti  nei. 

pfporiifta,  /.  jedtu>  od  one  liiom^adi  Ato  idu  u  pr- 
poritftnma.  Kj.  o.tn.  u  prpor.  it^).  prpai*.  Osn.  382.  — 
J'i'ponm\  f.  pl.  nekolilco  neženjenijeh  momaka,  koji 
u  Dalmaciji  u  Kotaru  kad  je  »usa  idu  od  kute  (fo 
kuće  »a  zelonijem  siranama  i  aa  evijećem  te  igraju 
i  pjevaju  da  bi  udarila  kiSa  (kao  po  drueijera  mje- 
atima  dodole)  .  .  .  J'rpornše  pjevaju  pre«!  kućama  ovu 
pje'^mu:  Prparnkc  hodile,  terera  Bopi  molile,  da  nam 
dade  kiAieu  ...  Kj.  tiltia.  r^eći  s  takini  $iHHt.  iftp.  kod 
ajginiAii. 


prpoSe^Je 


—  273 


prsten 


* 


pf|io^oiijo,  «.  vtrh.   od  prpoSiti  se.  radnja  kejom 

prpoH  n.  p.  kokoš. 

pfpoAlti  SIS  Sim  »e,  r.  impf.  vidi  leprfiati  se,  pr- 
pnSbflti  Be  C(Um  ?).  —  l^to  ae  izleJie  od  kokoSi,  tre- 
Duje  ila  se  prpuši.  DPofll.  123. 

pfposkn,  /'.  (U  Srijemu)  kud  se  vrelo  mlijeko  ili 
vodn  protipe  u  tt*ratak  ili  vruć  pepeo,  pftk  sa  pnrom 
i  pepeo  t«ko  u  vis  Fukne,  da  onome  ko  ee  bli/ii  desi, 
ruke  ili  obraz  opari,  to  se  veli :  oparila  gn  prpoHa.  Hj- 

pl'pii^knnjOi  n.  riđi  leprfianje.  Rj.  vidi  i  prpoj^enje. 

prpiiskafi  s<*,  ^kam  se,  r.  r.  impf,  srcA  im  Sandc 
ttdhen  (ron  Uuhneru),  roltituri  im  arena.  Rj.  kokoš 
ae  u  pijesku  prpuHu.  t.  j.  valja,  vidi  leprSafi  ae,  pr- 
pofiiti  »e  (prema  kojem  će  prpuSkati  se  biti  dem.) 

pPSA«  n.  pl.  vidi  pr<ii.  Kj.  vidi  i  grudi. 

pfsak,  pftfka,  m.  ode  u  prsak,  i.  j.  nutpade  se,  hef' 
sten,  disruinpi.  Rj.  kud  šio  primć. 

prsat,  adj.  sturkhrustig^  pectorosuf.  Rj.  jakih,  H- 
rokih  prsiju. 

p^sf^l,  pratapa,  m.  pl.  {u  Dubr.)  etne  Muschelart, 
dactpli.  nj.  prs(t)ei.  ntkafca  školjka. 

p?sl,  /".  pl.  igen.  pfm  i  plviju)  die  lirusi,  pectus. 
Rj.  vidi  pr»a,  grudi.  —  Zakumi  ^a  majčtiiim  mli- 
jekom, kog  ste  is  jednih  prsi  dojili.  Rj.  Vždu.  I)r- 
{jiti  prsi.  Rj.  I40b.  Od  maze  je  p}ni  razdrijila.  Rj. 
341a.  Primelat^a,  Sto  ?.eue  i  djevojke  nose  ljeti  preko 
koSnlje,  a  zimi  preka  golijeh  prsiju.  Rj.  5!>3b.  Mali 
kad  to  ^iije,  udari  se  rukama  u  prsi:  >Kiikii  mene 
kiikaviriU  Npr.  27.  Dobro  Muja  bieže  pogodila: 
megju  toke  u  prsi  široke.  Xpj.  1,  486.  1  ko  bi  mi 
zadobio  Hajku,  dao  bih  mu  toke  na  prsiju.  3,  174. 
Na  glavu  joj  (DevjeHii)  načine  kukuljicu  ...»  obje 
strane  prsiju  ambrete.  Kov.  07. 

plrsimicr*.  adv.  kao  prsi  o  prsi:  Tad  se  udru  konji 
prsimice,  a  junaci  pod  bijele  ruke,  pa  se  nose  poljem 
&irokijom.  HNpj.  2,  166. 

pPsinn,  f.  (U  Dalm.)  der  Brustriemen  am  Reit- 
pferde,  lorum  in  equi  pectore,  cf.  silembe.  Rj.  kaih 
na  (jrudima  (prsima)  jahinema  konju.  —  Pusat,  2) 
koDJska  odom  (u/.dH  i  prsine).  Rj.  622a. 

p^kai^ei  «.  rfo.«  .^pnizcn-,  cons^tei-sio.  Rj.  verb.  od 
prskati,  radnja  kojom  tko  prska  n.  p.  rodom, 

pfsknii,  prskam,  f.  impf.  n.  p.  vodom,  sprit^ent 
spargo,  con^pergo.  Rj.  r.  pf.  2  prsnuti;  v.  pf.  sloz. 
po-p^kati,  U-;  iz-prsniMi,  po-.  —  >Kad  govorila,  titmo 
ona  prskala  i  balila  te  ne  mogli  ljudi  i>lu)^ati'  .  .  . 
Kad  ona  (devojka)  progovori,  »lane  prskati  i  baliti, 
dn  se  mati  upropasti  Sta  joj  je.  Npr.  141.  Koza  ne 
prsk  i  dokle  ne  vidi  vukju  Posl.  13^. 

ptsliii'i«'.  m.  d^m.  od  prsluk.  Rj. 

prsluk,  m.  das  Jirasttudt,  duA  Đrusileihchen,  su- 
huculue  (fenus,  cf.  prusUik.  Rj.  •ndi  i  kružal.  dem. 
prsltiOi^  —  Dojke  ra-stn,  prslut^i  pn(*aju.  »Rj.  12I)a. 
Pr&njftk,  kožuh  kao  prsluk.  Rj.  010b.  Hokelj  gore 
po  koAulji  ima  od  orne  svite  (čohe)  prsli^kf  koji  oni 
zovu  krujtat.  Kov.  40. 

fhintf  adj.  pectvri^,  ad  pecius  pertinens.  Stnili. 
što  pripada  prsima,  vidi  grudni. 

1.  pfsDliU.  snem,  t\  pf.  (pTsnnb  i  p^koh,  prsnu 
I  pr^le.  prsnuo  i'  prnkao,  prsnula  i  prula),  herstcn, 
springen,  disrumpor:  Pršte  Čedo  ka'  bijelo  jajce.  Rj. 
prfl(k)nnti.  r.  p.  sloz.  niiiprsnuti;  Uprskati,  pftprskati. 
V.  impf.  ne  dolazi, —  ])  kao  puči^  puknuti^  raspršuti 
se  2,  ra9j}asti  se;  iskiduti  se:  Marko  Kraljevi**  uzeo  u 
raku  shJih  drenovinu,  pa  kad  ju  je  stiKnuo  rukum,  ona 
pTsla  nu  dvoje  na  troje.  Rj.  34ija,  Jitizdovan  uesrei^om 
kovaćevom  prsne.  Npr.  3.  Zmaj  nav  prsne  na  komade. 
26.  Vodokrfite  rimi  oko  pršte.  Posl.  37.  Udari  ga 
megju  obje  oći,  ćelo  pršte^  oč\  iskočile.  Npj.  4.  283. 
Što  ti  pršte  sahat  na  četvero,  to  će  na.4a  srea  popu- 
cati, raataju*?'  se  jedno  od  drugoga.  Hcre.  lU).  — 
2)  fHdi  rasptflati  se  1,  rasprStaii  se,  rasturili  se.  ra- 
zidi  se,  razhjeOi  se.  —  Kad  ih  eve  (vje.Hiee)  sagleda, 
one  sve  prsnu   kud   koja.    Kj.   iJ7a.   Taku  zh  lili  ^ua 


tcjska  f^eprijateJjska  prsne  i  razbegne  se  kud  koje. 
207.  Prosti  se  rojnici  ni  onde  nestane,  nego  prsnu^ 
kud  je  ko  znao.  Milo.*  37.  Vojska  se  upropftj^li  od 
straha  i  od  ?uda,  pa  odmah  prsne,  kud  je  kn  mogao. 
41.  Tako  vojnici  svi  prsnu  svaki  na  svoju  stranu.  81. 

55.  prsnuti,  prsne,  r.  pf.  spriizen,  emico.  Rj.  prs- 
tk)nuu  ko;ja  n.  p.  vodom.  v.  impf.  prskati,  gdje  vidi 
I  i  V.  pf.  slož.  —  Na  vodi  snahu  nato<^i  bartlak  vode 
a  djever  je  triput  prsne  vodom  po  prsima.  Kov.  93. 
amo  će  ići  ooaj  primjer:  Bacite  je  (Jezaveljul  dolje. 
I  baciše  je,  i  pršte  krv  njezina  po  sida  i  po  konjma. 
i  (Jar.  I[.  !t,  33  (nspcrsus  est  sanguine  paries,  dić  Mauer 
ward  hespritit  mit  ihrem  Ttlute). 

prsdbonik,  m.  prso-bo(l)nik,  koji  boluje  od  prsi: 
der  JJrustkrauke^  morbo  pectoris  laborans.  —  Za  ka- 
Jljavce  i  prsobonike.  Bos.  vila.  188G.  AKj.  IV.  &y7a. 
la  akc.  isp.  8rd6bonT. 

pNobrau,  m.  prso-bran.  dieBrusttcehranFeslHngen, 
Scfianzen,  Vermnchang,  SchuUmauer,  lorica.  —  Ro- 
vovi, Tiasckc  i  prsobrani  započinjali  au  se  jo.^  od  Ro- 
Ijcvea  ...  da  bi  odbrana  ovih  položaja  bila  Sto  po- 
uzdanija ...  boj  80  bio  bez  prestanka.  Zim.  65.  tako 
slož.  riječi  kod  kolobran. 

pfst,  w.  (pl.  gen.  prela)  der  Finger,  digitus.  Bj. 
gen.  pl.  i  prst!,  pHtijii.  i^>bl.  10.  vidi  rožnjak.  dem, 
pratić.  —  Bati<!!,  odsječen  prst.  Rj.  17b.  Nijesam  siim 
ja  to  iz  prsta  isisao  \Uj.  nijesam  izmislio,  nego  sam 
i''uo  od  drugijch  ljudi).  Rj.  232b.  Namehiraju  se  prsti 
i  nika,  kad  se  po  vodi  j<niimn  dugo  šta  radi.  Rj.  306b. 
Solomun  raskret^ivSi  kažiput  i  srednji  prst  naćini  od 
ujih  Šestar.  Rj.  837b.  Nemoj  je  (djevojke)  vjenčati 
fllco  joi  ovi  prsten  ne  uzide  dobro  u^  prvi  prsi  desne 
ruke.  Npr.  114.  Kad  ona  (žena)  tako  umre,  Solomun 
joj  osijećo  mali  prst  u  ruke.  155.  Lasoo  je  ispod 
japundžeta  prstimu  puciUi.  Posl.  160.  Ni  prsti  u  ruke 


api 

nijesu  Hvi  jednaki.  222.  Kad  mu  toga  momka  pokažu 
prstom.  Danica  3,  102.  Megju  nekoliko  spisatelja,  koji 
se  za  jedan  Oas  mogu  u  prste  izbrojiti.  Pis.  62.  Bili 
su  mu  nu  nici  i  mnogo  mu  koješta  gledali  kroz  prste. 
iSovj.  76.  prsti  na  ruci:  1)  palac.  2)  kaŽiput,  kažiprst. 
3)  srednji.  4)  prstenik.  5)  mali,  malac. 

pfsten,  p'rsteua,  m,  Rj.  osn.  u  prst  —  J)  der  Uing, 
l'\ngcrriny.  unnutus.Kj.  hgp.  prstenak  1.  coll.  prstenje. 
—  \  itica,  prsten  bez  kamena  i  bc/.  glave,  koji  ae  zove 
i  refrt.  Rj.  (>4a.  Na  svakom  pratu  po  prsteftf  a  da 
malom  zvckir  (u  pripovijeci),  valja  da  prsten?  Kj. 
203b.  Pa  zakuca  zeiUrom  u  vrata.  Zećir  prsten  vas 
od  suva  zlata.  Uj.  200a.  Mjedenjak  prsteu.  Ri.  361b 
(mjeden).  Halva,  3)  cf.  prsten.  Rj.  ^la.  Me>^ući  joj 
ovi  prsten  na  prst.  Npr.  215.  Poftto  carev  sin  poigra 
s  njom,  skine  prsten  s  rttke  i  da  joj.  225.  Pr«I^n 
vjeni'ani  jo.5  mu  je.  na  ruci  stajao.  252.  Brže  bolje 
smaće  s  prsta  od  ruke  jedan  prsten  i  nalaee  ga  na 
oni  štap.  235.  O  gjevere,  moj  zlatni  prstene ,'  Npj. 
1,  41.  O  gjevere,  zlaćeni  prstene!  1,  40.  Razbolje  se 
dilber  Soiijana  pod  jfrstenom  u  matere  svoje,  dolaze 
joj  dvH  gjevera  mlada.  1,  284.  Na  vreteno  pr.ttcn  od 
bisera.  1,  471.  I  baci(?e  prstrnove  zlatne,  prsten  zlato 
i  kamenje  drago.  5,  436.  Po  lom  joj  na  prst  natakne 
prst.en.  Kov.  45.  —  2)  otiftli  na  prsten.  Rj.  iffp.  prstcn- 
džija.  —  Kad  otidu  prosci  da  prstenuju  djevojku  [ve6 
'  isproSenu)  i  da  ugovore  kad  će  je  vodili,  onda  se 
j  knže:  otiMi  na  kolače;  na  nekim  mjestima  govore: 
*otišli  mi  prsten;  na  nekim:  na  ugovor;  a  na  nekim: 
na  jabuku  (ua  nekim  mjestima,  kao  na  primjer  u 
Bačkoj,  idu  najprije  h«  prsteii,  pa  na  jabuku,  pa  na 
ugovor).  Rj.  285a.  Dok  posluvi  prsten  i  jabuku,  i  po- 
'  reza  ruho  na  jgevojku  . . .  dade  Marko  tri  tovar«  blaga. 
Npj.  2,  332.  Pr.-^ten  .<ttavlj»i,  svadbu  ugovara.  3,  228.  — 
SJ  eine  Ari  Spieh,  Uuii  grnu/t.  Prstena  se  igraju  uz 
mesojegic  not'u;  i  to  je  najobičniiu  igrti  u  Srbiji  i  u 
Bosni.  Igrači  se  podijele  na  dvije  strau<*,  pa  onda 
jedan  uzme  prsten  i  natakne  na  jedan  rogalj  od  ma- 
,  rame  .  .  .   kojima  dopadne  prsten,   oni   počnu  igrati, 

18 


prstenak 


prtlJniOo 


t.  j.  kriti  prsten.,,  po  nekim  mjeatimfl  kriju  prsten 
u  ruke  (i  to  kažu:  da  se  igramo  pratenka).  Hj.  — 
Tu  pii  nijel  (ObiOuo  ee  govori  u  iffranju  prstctui,  IcaJ 
flp  (Ji^nc  ono  jne  pretona  nema;  po  lome  f*e  govori 
i  u  drupijem  noj;apjajima,  kad  ko  govori  ono  Sto 
nije  prilike  da  može  Dili).  Posl.  321. 

]»rst^'Hak.  pretanko,  m.  —  J)  hijp.  od  prsten  I : 
l\st€nci  zvone  na  nova  brda.  Rj.:  Moj  diver^e,  od 
elata  prsićncčj  ne  udtavljaj.  obadva  li  »vita!  HN'pj. 
4,  139.  —  2)  (vojv.)  po  vnroMuia  sovici  als  prsten  3. 
^j.  —  Fo  nekim  mjeHiima  kriju  prsten  u  ruke  (i  to 
kažu:  da  se  igramo  prsicnJca).  Kj.  GlHa.  —  Sj  die 
Kamille,  chamacmdum  vidfjiire.  —  a)  [die  llunds- 
kamille,  anthemia  L.  Ri.*)  cf.  ^abliak,  raman,  ranieuak ; 
i«krica  2  ?  Rj."  —  h)  {vidi  titrica.  Rj.*) ;  cf.  carev  cvijet. 
Rj.  cf.  i  lipicA  '2. 

Pr.s(<^nilk.  PrsU^nka,  m,  polje  kod  Sarajeva.  Rj. 

prsteiidjtija,  m.  riđi  jabućar  H.  jedan  od  onijeh  koji 
oUdu  iKi  i)r3len  (na  jabuku,  na  ugovor),  da  prstenuju 
djevojku  i  da  u<tovoi'e,  kad  <fc  je  voditi.  —  Na  ugo- 
voreni ilnn  dopju  jabu(5nri  ili  pratcndzije.  Živ.  'MA. 
prsteu-d^.ija.  inp.  rijtdi  ntise  s  takim  Turskim  naitt. 
kod  govordžija. 

|irst4^nTk.  prntenika,  m.  annularis  digiius.  8lulli. 
prat  na  kojetn  se  nofi  prsten.  Jlingfmger. 

|»fstenovaiij4S  n.  dan  Anstecken  des  Binges  (heini 
Freivn),  donvni  anmth,  cum  puelUi  cui  deitponsatur. 
Itj.  rerh.  od  prstenovati,  radnja  kojom  tko  prstenuje 
djevojku. 

iif^lonuvati.  prstenujem,  p.  pf.  i  impf.  t.  j.  dje- 
vojku, der  Vrrluhten  den  liing  anstecken,  dare  an- 
iiulutn  denponsatne :  Da  ^c  vicfiS  i  prHeuuješ.  Rj.  i.tp. 
preten  2.  —  Ne  (5c  majka  prositi  Meriuiu,  već  mu 
prosi  AtUtffića  slatOf  i-<pro8i  mu  i  prsienoca  m«.  Npj. 

prstenje,  n.  coU.  die  liinge,  annuli.  Rj.  jedtto  od 
prstenja:  prsten.  —  Da  aam  tvoja,  u  tebe  bib  bila, 
u  tvom  dvoru  prstenje  deraln.  llero.  10. 

|ftrsti(',  m.  dent.  od  prst.  Rj. 

-prsati,  -pfšftni,  glagol  ovako  prost  ne  nahtei  se 
već  samo  sloien:  opi'žati,  popi'&iiti,  rasprSati  (t  ae). 
značenje  (korijenu^  Hipati.  ixp.  Korijeni  21J8, 

sir.sili,  piAtui.  r.  impf.  u  starim  poslovicu  ma  :  Tko 
prii,  <Iopr5i.  DPosl.  VA'2.  Zao  ako  i  prsi,  napokon 
obrSi.  15j,  v.  pf.  slož.  do-pr^iii,  po-,  za  cnaveujti  isp. 
obršiti.  Daničič  kize:  prsiti,  valja  <ia  srdili  se.  DPoflI. 
X^^.  Stulli:  prSiti  glas,  rumorcm  spttrgi :  jur  im  kri- 
lijeb  od  vjelara  glas  po  svemu  pvijeiu  prsi.  (Iiiiuiulir 
iza  isio  siKtčeiije  isp.  prbati). 

plrskiiiije,  n.  pidi  čeprkanje.  Rj." 

pr>ika(i,  Akani,  v.  impf.  m  (!.  (J.)  vidi  ^eprknii. 
Rj.'  vidi  i  reprijali,  koparati. 

pršljen,  p?5i!jena,  m.  der  Spinnicirhcl^  verti(^Ua.<, 
cf  M^'r.ijik.  Kj.  riđi  i  pre.iljen,  gdje  se  nalazi  tuniu- 
cenjc  znurcnjfi  i  postanja. 

prslji^njak.  pr.Mjt^'njka,  m.  u  pripovijeci  kao  drven 
tnnjir.  rf  prAlien,  Kj. 

prfiljh.  adj.  (u  Hrv.t  koji  hc  odmah  raardi,  jiih- 
zornig,   iracandas.    Rj.   vidi  gnjevljiv,    i  upn.  ondje. 

prsljivae.  prelji vr«,  n.  em  jdfizutnigtr  Mensvh, 
iracandas.  Rj.  prHjic  t'uvjek.  tup.  nrditko. 

pHnjiik,  m.  Rj.  oHn.  u  p'runT.  —  t)  nm  koji  konju 
stoji  preko  prniju,  dtr  linistriemen.  Rj.  —  2)  koi!;ub 
kao  pTRluk,  Jirustleihvhcn  ron  I'eis,  sulmciUae  tjenus. 
Rj.  riđi  ^nidojak,  jrrudnik. 

^rsfanJiN  dua  Knintcrnt  siridor,  Rj.  verh.  od  prjitati. 
koje  viAi. 

prštali.  prStlm,  r.  impf.  n.  p.  pr.^ti  vodu,  pr.ili 
ma«l  (u  Aerpcnji,  kad  se  Alo  prži)  rauschcn,  knistern, 
Mtrido.  Rj.  *.<;i.  r.  r.  pf.  nin-prttali  8e»  nuiprAtTmo  »e. 
drukčije  se  nv<ij  glagol  ne  nalnei. 

pr^itenjr.  ti.  dan  Zertrden,  iV»  niHCukare.  Bj.  verb. 
od  praliLi.  radnja  kojom  tko  jfriii  koga. 


pHtiti.  prStim.  t'.  impf.  (u  CG.)  treten,  conculco: 
I  OA  prštiš  raju  »irotinju.  Nemojte  mi  prštiti  sirotinje, 
Rj.  isp.  gaziti  (koga),    v.  pf.  mIož.    popratiti,    »prštiti. 

pHul,  m.  pr^ula,  f.  Art  Sdiinken,  pernuc  gtntis 
(ital.  perftdntto).  Rj.  vidi  Šunka.  —  Valjalo  je  da  joj 
se  (apravljenici)  poAalje  ua  spravu  barem  jedan  ili 
dva  ko5a  s  razlićuijem  darovima,  n.  p.  koIa('*ima,  pršu- 
tdtna.  Kj.  7(Ma.  Obii'aa  »u  jela  ondje  oa  svadbi  ova... 
pršuti  (.<vinjski)  kuhani  i  nekubaui.  Kov.  S'2. 

prt,  /.  r*rfj  prtinfi:  Ima  j>rti  preko  polja,  moŽe  ujo 
putovati.  Rj.  put  po  snijegu,  đem.  prca  1.  —  Kud  je 
prij  tud  jo  put.  Posl.  liJđ. 

pKuen,  /".  Harno  u  ovoj  zagoneci :  Uprtim  te  u  prtaču, 
odiie.-*em  te  u  vrt4i<5u,  spravim  li  spravu,  zai'iepim  ti 
jamu.  Rj.  odgonviljaj:  vu^ija. 

pfteit,  adj.  —  J)  iinen  oder  hanfen,  linteun,  ean- 
nabinus.  Rj.  stoje  od  lana  ili  ud  konoplje,  isp.  lanen, 
konoplJBU.  —  Brnjica,  suknja  prtena,  koja  se  u  Boci 
zove  brhau.  Rj.  44b.  Zaslon,  bijela  ili  §areua  prtena 
kecelja,  5lo  nose  krk^iiuke.  Rj.  ii>5a.  Tako  se  ne  mućio 
kao  prtc.na  žica!  !*09l.  309.  —  2)  rgjav,  sddecht, 
malus:  Sve  mi  je  jtrtcno  bez  nje  (bez  žene).  Hej, 
btarotfti.  prteno  oružje!  (Posl.  34l).  Rj. 

prli^iijaen,  /'.  t.  j.  torba,  eirte  lorba  von  Leinuand, 
snccnlus  linteus.  Kj.  prtena  torba,  vidi  prienjara, 
obracnnica  2.  —  Tu  sprtiše  torbe  prienjače,  otvorile 
drvene  čuture,  sve  dva  i  dva  sje^  užiuati.  Npj.  4, 
278.  rijeci  .f  takim  ntist.  kod  ajgirat^a. 

prt^njarn,  /*.  t.  i.  torba;  vidi  prtenjaća:  Veseli  se 
torbo  prienjaro!  Ide  tebi  Racka  zadnAniea.  (Kažu  da 
govore  proBJaci).  Poal.  3;].  —  rijcH  s  takim  naat.  kod 
badujara. 

prtilicit,  f.  (u  Lici).  —  JI)  vunena  uzica  u  kojoj 
žene  noae  drva  i  bremenite  s  vodom.  Djevojka  kad 
se  uda,  valja  da  ponese  šarenu  jjrtilicu  sa  sobom, 
Rj.  —  2)  torha:  l'prtio  torbu  prttlicu,  za  nju  amoto 
sinju  kabanicu.  HNpj.  4,  OSI.  od  osn.  koja  je  u  pniii. 
ri^jeH  s  takim  noftt..  kod  izjelica. 

prtina  ipHinal, 


/'.  Schfheebahni  via  pcr  nives.  Rj. 
^m(  po  snijega,  vidi  prt.  dcm.  prtinica.  —  Krpljanik, 
put  ili  prtina  od  krpalja.  Hj.  30f>a.  Otprtili,  otu^i  po 
snijegu  praveći  prtinu.  Rj.  47ya.  O&ijavica,  kao  is~ 
krivljenii  prtina,  gdje  se  oAijavaju  Baonice.  Rj.  4U3a. 
OtiAan  pn.^jom  prtinom.  (Zlo  prošao).  PohI.  '■2iX 

prtiiiar,  m.  koji  državnu  eestu  kida  od  snijega  i 
prtina  gradi.  .1.  Rogdauovii*. 

prtitiien,  /'.  dcm.  od  prtina.  Rj.  indi  prca  1. 

prlišds  n.  Linnemeufff  lititet.  Rj.  prtene  .vfmri, 
platno  prteno.  —  Prava  jt*  vre^i  od  vune,  ako  je  od 
pmšta,  ondu  se  zovo  diak.  Rj.  76a.  i'rtište  ua  buujiite 
ft  nesreća  u  ku(?u.  (Kad  kn  u  žeuidbi  gleda  na  ono 
Hio  će  mu  žt'iia  donijeti).  PosK  2G6.  njeći  s  takim 
imat.  koje  iic  znače  mjestu  kod  godiSte. 

1.  pftKI,  phiui,  II.  impf.  Jiahn  machtn  darch  den 
Schnee,  rium  uperio  per  niven.  Rj.  praviti  prt,  prtinu, 
pui  po  snijegu,  r.  pf.  sloi.  oti>rtiti.  isp.  prćak. 

8.  prUn,  prtim,  v.  impf  —  1)  auf  den  Jiiicknt 
heben,  tollo:  Stjigogj  noHi§,  prti,  a  Sto  jedeS,  drobi 
(PobI.  ^^^^4^.  Rj.  kao  dimti  što  iia  leijja  da  poueseš. 
r.  impf.  sUti.  na-prliti,  od-,  pre-  (hc),  pri-,  nu-,  «-,  u- 
(I  He).  —  Hvaki  »lane  aruju  torbu  prtiti  na  legju, 
Daniea  3,  198.  —  1Č)  (u  Rac^k.)  ra.*«!!,  napredovati, 
n.  p.  prti  Hio;  tako  m?  kažf  ka  sva-Aio  fito  je  n  zemlji 
uHijiiiio  ili  riL^tt*  i/,  nje.  Rj.' 

prtljaj,  pitljii^ii,  m.  pHljnga,  f.  das  Gepdck.  im- 
pcndnnenta.  Rj.  što  tko  prtlja,  prti,  nosi  sa  nobom. 
augm.  prllja^.irm.  —  CVia  sarijc  Hvoj  Šator  i  ono  malo 
prtijoga,  i  uu'lnt'  na  svoga  konjička,  Npr,  2<)7.  U 
MibiiHiMu  ratprti  prHjag  »voj.  Is.  10,  28. 

pj-tljunj«'.  n.  Rj.  ccrb,  od  prljali.  —  I)  radnja 
kojom  tko  prtlja^  brblja  (dnM  .Srliwatzeii  eine«  Kinder, 
bltttcralio.  Kj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  prtlja,  odlazi 
noseći  što  sa  nobom  (daa  Forlpackon,  abitiia^  ablatio. 
Uj.;.  —  3J  radnja  kojom  tko  prtlja  što  (nosi  što). 


prUJaS 


276  — 


pruiati 


pHIJaS,  prtljAAn,  m.  (u  RUnu)  koji  prtlja  koješta. 
der  Schtrntze.r^  hUiero.K].  isp.  prtljati  2.  vidi  blebetaS, 
I  .'»l/JI.  ouđjc.  —  rijf.ri  s  takcim  nast.  kod  bradaA. 

prtljiin,  prtljam,  r.  impf.  —  J)  Sto  prtljah*  u-n^ 
scfttcaUest  du  da?  guid  hlttieras?  Rj.  riai  hlebetati. 
I  spn,  onilje,  —  Prtljaš,  koji  prtlja  koješta.  Rj.  (Jlhb 

—  i?j  prtljaj,  prtljaj,  mućke  duss  du  dumit  fortkonnuatt 
brin^'s  tceg.  Rj.  kao:  odhzi,  odlazi  noseći  sit  suhom 
prtljaj  avoj,  stvari  svoje.  isp.  ftikati  se  1,  torujntj  se, 
vij<*i  8c  3.  —  3)  Ui  Oalin.)  nositi  nto.  trageti^  [tro.  Rj. 

prtljAžinfli  f.  augm.  od  prljag.  Rj.  —  takva  augm. 
kod  hanlaćina. 

,  prtoJTik,  m.  neki  zao  Čir,  od  kogn  ac  Iako  i  umre. 
i  uo  sam  u  kletvi :  Bože  daj  prtnjak  te  ra/nio.  J. 
BogdanoviO. 

prncanje,  h.  verb.  od  prucati  se.  radf^a  kojom,  se 
prucit  u.  p.  maska,  vidi  ritanje. 

prOcnti  se.  oiim  se,  v.  r.  impf.  t.'i(Jt  riliiti  se.  — 
Pructi  se  k'o  niH-ska  Bratutova,  DPosl.  11)4.  prUCiUi 
jie,  11  Mikalje  i  u  Stulit^a  ritali  «e.  XVI. 

pritranjo,  n.  vidi  prai^unjc.  Rj. 

prjkrutf  so.  prtićam  Be,  v.  r.  impf.  vidi  pradati 
se.  Kj. 

pru^'Of  n.  (ooll.l  die  Hulhen,  tirgnllHm.  Rj.  jedno 
od  ;»rtiOu  prut.  vtdi  Šiblje.  d€in.  piiii^ioe.  Voj,  red  u 
pletenju  plota  i  ostalih  Mvari  od  prura.  Rj.  7<>a.  Ova- 
kovi  »e  koiSovi  (za  kukuruze)  pletu  od  ljeskova  pruća. 
Rj.  20.M),  I 

praeiee,  ».  đem.  od  pruće.  Rj.  —  Ovakovi  t»H  ko- 
iovi  pouaj\nže  od  rak if ova  prucica.  Rj.  2l»rib. 

prdćiti  so,  pri[i(;Tm  se,  n.  r.  pf,  sich  uiedenccrfen, 
se  ahjičcre:  Be5o  rećo  o  pruči  se  Kade,  rekao  bi, 
ispade  mu  du^  Rj.  kao  pusti  na  zemlja,  drukčije 
ae  očaj  glagol  ne  nalazi,  vidi  sorcati  se,  strovalili  se. 

—  Oboje  mrtvi  ua  zemlju  pado.^e  .  .  .  Kud  tamo,  Dagjc 
fliua  i  -iinahu  pruženi  jedno  pokraj  druj^oga.  Npr.  113. 

prud,  prildu,  ni.  der  A^andhank,  Dune^  si/rtis.  Rj. 
vidi  greda  2  (u  vodi  ili  u  ritu  duž  suhe  lemlje).  — 
Kunda  ga  je  vrana  na  prudu  izbljuvala.  (RuŽao). 
Po»l,  UH. 

prAUika,  /.  Mbljika  koja  na  prudu  izuikne.  Rj.  — 
riječi  s  takim  nnst.  kud  aplika. 

prikdijcs,  pnidij<''*«fl,  m.  konop  kojim  se  l.i^a  veŽe 
r.ii  kraj.    DPosI.  \VI.  —  Trga   iStom  ;jr«<i*/(W<:.  1^:17. 

t.  prOditl,  prilditu,  r.  impf.  (n  Srijemu)  nrvi  rod 
roditi,  u.  p.  vinograd,  Šljiva,  sum  t^rsten  Mat  Frucht 
hringen,  primos  fruclus  ferre.  Rj.  drukčije  se  ovaj 
glagol  ne  nnlazi. 

Š.  priiiliti,  pri^đl,  r.  impf.  (u  prim.l  nuUen^  pfosum : 
prudi  mi  ovo.  Rj.  vuh  baaniti,  koristovatJ,  korisno 
bili.  hire  riječ  od  Ltl.  prodei«e,  prođem.  —  Ne  prudi 
jeAft  k.T  se  vra6i.  OPoal,  74. 

priiilftvit,  adj.  reich  an  Sandhdnkeu.  nifrtosus.  l^. 
gdje  ima  (mnogoj  prudova.  —  takca  ndj.  kod  barovi!. 

1.  prQ|^,  adj.  (u  Hrijerau)  n.  p.  konj,  gtsirecki.,  prv- 
tcntus,  cf.  dupu'-ak.  Rj.  vidi  protepljast.  —  Ruka  jf 
njeg^ova  stvorila  prugu  zmiju,  .lov  "J*>,  iil.  od  kor.  ud 
koga  je  pružati  (se),  pružiti  (se),  tsp.  Korijeni  '^M. 

3.  pru|^  (prrigi,  m.  locusta.  Stutli.  tidi  skaknva(% 
(iai^ka.  —  Ni  k'o  pcVU',  ni  k'o  pruzi.  OPosl.  7l».  Prug 
\7^e(•'  orla  ne  more,  U*4. 

prrtrnt  /'.  Rj.  korijen  kod  prug.  —  1)  ein  Streif, 
lin^a,  tucnia.  Rj.  isjt.  paja,  streka,  slrijeka,  žilj.  — 
h,  koje  ui^La  drugo  uije  nego  u  jedno  sn^tavljeno  i 
b,  aamo  Mo  je  prttga  od  oKdo  i/ostavljena,  tepisi  1, 
12.  Najflituriji  (vladika)  obuće  novome  mantiju  sa  pru- 
gama. DP.  2f)l.  —  2)  n.p.  na  zeljesuici:  Putovi  su 
spone  izmegju  meAt«.  8  izmenom  tJifaka  koje  oni 
Muajaju,  meujn  se  i  linija  kojom  ide  putna  pruga. 
Zini.  2VM).  Na  lom  zidu  l)t>jii.4(>  nnrrtanji  karta  željez- 
ničkih priuja.  ZloH.  (»8. 

prtiftan,  prbgla,  iii.:  Kad  se  kulaS  skupi  u  jtrugao^ 
uu  \x  prugla  ^apoCe  du  inka^e.  Rj.  —  prugao  (klupko). 
Korijeni  2m. 


Prilici nja,  f.  ime  Žensko.  Rj.  takva  ženska  imena 
lJc»piiija,  Draginja,  Kraiinja. 

prdffla,  n.  pl.  (u  Sinju)  ono  gvožgje  fito  se  njime 
rn^te^«  platuo,  kad  se  tka,  vidi  čitnbari.  Rj.  kor.  vidi 
kod  prftg  i^^U-)' 

prdjglo,  A.  Ari  Schlinge  (der  Vogelfdnger),  lagueus. 
cf.  pružalo.  B.'},  tav\ka  na  hvatanje  ptica.  isp.  gvožjga 
1,  i  syn.  ondje.  —  Zapeti  a.  p.  puSku,  strijelu,  gvožgjn, 
pruglo.  Rj.  18^a.  Oholi  mi  nomjestiše  zamke  i  prugla. 
r«.  140,  5.  Nauka  je  mudrojca  izvor  životni  da  se  sa- 
ćuva  prugala  smrtnijeh.   Prič.   13,  14. 

1.  prt!l^Jdnji%  n.  das  Jiringen  der  ersten  Frucht^ 
fni^ctits  primi.  Rj.  verh.  od  priiditi,  koje  vidi. 

3.  prii/i^t'njp,  n.  das  Niitzen,  iu  prodesae.  Rj.  verb, 
od  pruditi.  .stanje  koje  biva,  kad  sto  prudi  kome, 

|ir&^iluk,  m.  vidi  prsluk.  Rj. 

prut,  »I.  {lov.  pn^tu,  pl.  prtttovi)  die  Huihe,  virga. 
Rj.  colU  pruće.  dem.  prutii5.  hgp.  prutac,  prutak.  vidi 
Šiba,  šibljika.  —  Židuk  prut^  biegsam,  flesibilis.  Rj. 
l.'jlia.  Iz  one  jame  nikla  zova,  i  tri  pruta  nara.Ha 
Upu  i  prava  kao  svem.  Npr.  151.  Drfci^e  kao  prut 
(n.  p.  ćoek  od  zime).  Posl.  70.  Frut  dok  je  mlad 
valja  ga  savijati.  2*)0.  Jakov  uze  zeknijeh  prutova 
topolovijeh  I  ijt.skopijch  i  kestcnovijeh,  i  nagnli  ih  do 
bjeline  koja  bješe  ua  prutovima.  Mojs.  L  30,  37.  No 
ukrnf'uj  kara  djetetu;  kad  ga  bijei  prutom,  ne  će 
umrijeti.  Pri^.  23,  13. 

prAlnr,  pnica,  m.  hyp.  od  prut.  tnV/i  prutak.  — Ja 
usadih  vilu  jelu  ...  jedan  strm>ak  boaiokti,  jedan 
prutac  rite  loze.  Herc.  241>.  Raspoznaje  se  svaki  pla- 
ninski prutac  koji  se  spu&La  a  vetfih  visova  na  niže. 
Zim.  y. 

1,  prAtak,  pnitka,  m.  —  J)  hgp.  od  prut,  Rj.  vidi 
prutar.  —  Vj  ein  Strcif  am  Kleide,  virguta,  cUivus. 
Rj.  prutiik  n.  p.  na  haljini,  isp.  prup^a.  —  Vogjicn, 
1)  u  vezu  kao  prutak,  ein  Streif  in  der  8tiekerei, 
virga  aou  pieta,  Rj.  69b. 

3.  prCItak,  pri^tka,  adj.  biegsam.  flexibilis,  cf.  gibak. 
vidi  I  židak.  prutak  (osn.  u  prut).  Osn.  305.  sto  je 
kiio  prflt  gipkoy  žitko?  suprotno  krt  "2,  ljut  5. 

prDtarast.  adj.  vidi  prutast,  Rj. 

prAta^f.  adj.  gestreift,  virgatus,  Rj.  vidi  pnitflra.Ml. 
na  čemu  ima  pmtuka,  sto  je  nalik  na  prutkc.  isp,  1 
pnilak  *2.  —  Od  kojega  «e  tijesta  načine  mali  kola- 
M(^i  od  prilike  kao  urme,  i  poSto  se  na  brdu  obrnu 
te  na  njima  postanu  prutaste  sare,  naregji^u  »e  po 
tepsiji,  le  se  peku,  Kj.  r)03a.  Upaljivato  se  stoka  gle- 
dajući u  prutove,  i  Sto  se  mlagjaže,  bijaie  s  biljegom, 
prutasto  i  Šareno.  Mojs.  I.  30,  3i(, 

priltie.  J/l.  dem.  od  prut  Rj. 

pnllilo,  ti.  (U  Hrijeniu)  na  i^lo  se  knnap  b  udieum 
veže,  die  Angelruthe,  arundo  piscatoris.  Rj.  —  rijeci 
fi  takim  nast.  kod  bu^'kalo. 

priktovnvn,  prCidilJn.  f,  eiue  Ari  rothgentreifter 
Aepfi'l,  mali  ijeuus.  Kj.  nekaka  prutusta  jnbuka.  — 
za  nast.  u  pr«iova(}a  isp.  riječi  kod  ajgiraća,  a  za 
naši.  u  prutnlja  kod  bnkuljn. 

pri^tjilu,  u.  (u  Risnu)  vuli  pruglo.  Rj.  ofl  kor,  od 
koga  je  pružati  (*'  se). 

prAžanJc,  n.  das  Ausstrerken,  porrvciio.  Rj.  verb. 
od  I.  pružati,  II.  pružali  se.  —  /,  radnja  kojom  tko 
pruža  n.  p.  ruku,  nogUy  ili  pruža  kome  n.  p.  čašu, 
—  JI,  radnja  kojotn  se  tko  pruža. 

prAŽali,  pružam,  r.  impf.  Rj.  e.  impf.  slož*  ©pru- 
žali, r.  (ff.  pružiti,  slož.  ispružili,  opružiti.  —  /-  1)  aus- 
strecken,  ejtendo,  n.  p.  ruku,  nogu.  Kj.  —  Pružajući 
ruku  put  siwfa  ocu  reee  mu:  v'igj)  laLu,  kuko  mi 
lijepo  stoji.«  Npr.  115.  Ko  pruža  noge  izvan  fijtljinct 
ozepSi^e.  Posl.  152.  Kralj  nastavi  dalje,  prulajuči  ruku 
na  druga  svoga:  ?A  ovo  je  Knski  ear.*  iJuni^i  4,  35. 
JVuiumo  ruku  k  Misircima  i  Asireima.  da  se  naai- 
limo  hljeba.  Plac  b,  0.  —  3}  c^aiu,  reichen,  porrigo. 
pruiati  kome  sto,  kao  davati  mu  što,  da  uz7$ie,  pri- 
hvati, —  Tako  se  možemo  ujedinili  s  naMm  brai^om 


Rimskoga  zakona,  koja  s  rfldo5(5u  nama  ruke  pru^itju, 
Pis.  20.  —  //.  sa  »e,  refleks,  sich  ausstreekeit,  ex- 
iemdo  corjms.  Rj.  —  Nć  pružaj  se  dalje  od  gubera. 
Posl.  208.  Dokle  se  na  istok  prutula  humska  zcnilja. 
DRj.  3,  41  (i  (if:p.  prostirati  ne,  protezati  flft). 

prAŽIna,  /".  ■  Ma  ne  vipje  IvOpnMna  VuCe,  kade 
Uso  it  pruzine  jropje...  Nn  torinu  Raiajnfkoj;  Knja, 
DH  je  Vufe  juri^  učinio  wa  pruHnu  Mustafapif^-l-Ka. 
Npj.  4,  42tJ.  vidi  plužina  (prmnijcnirki  se  u  dijalektu 
1  na  r?  isp.  prpoljak  i  prporak^.  koliba  kod  tora. 

prikžiti,  pružim,  r.  ;)/.  Hj-  i'.  intpf.  pružati,  v.  pf. 
gloz.  iz-pnižili,  opru/.iti.  —  /.  J)  n.  p.  raAn,  reichrn, 
porri(jn.  Kj.pružtti  kume  Mo,  kao  dnti  mu,  da  usmCf 
prihvati,  ritt i  pokiii'iii.  —  On  izviidi  onaj  nov(5i(5  rvo- 
jega  npjfdnsnje^n  Hlu^re,  p;i  im  pruzi  da  mu  dndu 
maćka.  Npr.  42,  Pružiti  kome  ulunu  ruku.  (OblaskAU 
ga  lijepim  riječima  —  kao  kad  ćoek  marcmčetu  prnii 
soli  iz  ruke).  Posl.  2G5.  Pruži,  brato,  deAnom  rnkom 
jedan  novčić  ukUI  darak.  Npj.  1,  l4f).  Majka  će  C 
sisu  pružiti.  Herc.  318.  —  2)  n.  p.  ruku,  ans.'itreckeiu 
hcrreidien,  extendo,  porritjo.  Itj.  —  Pruži  ruku  na 
jedno  dijete:  »Evo  ono  je  premudri.«  Npr.  154.  Ni- 
jedan kip  nije  pružio  ruku  od  sebCt  nego  svaki  pri- 
grlio k  sebe.  Po»I.  214.  Pruži  jioge  koliko  je  bijelja. 
2(>5.  1  ponesi  durbin  od  biljnra,  pa  mu  pruži  sedam 
koljenitra.  Npj.  3,  IS3.  <io>«pod  re^e  Mojmju:  pruži 
ruku  svoju  k  neim.  Moja.  II.  i>,  22.  —  //.  sa  se, 
refhks.  sich  ausstreckcn,  exttndere  corpus.  Rj.  isp. 
protegnuti  Re  H  1  a.  —  Ide  jedna  velika  sinijn  niz 
duvar,  tako  se  pružila  da  joj  je  glava  više  glave 
gjevoj(5ine  bila  l)lizu.  Npr.  IDI. 

p^vae,  (u  Srijemu)  vidi  prvo.  Bj.  adv,  —  PH6, 
neulick,  nuper.  Itj.  565a.  rta»  skoro,  oditkora,  «  st^n. 
ondje. 

ptvafii,  /".  (u  Vricu)  koji  Sto  u^rni  prri  pnt,  der 
Anfiiugcr,  Uro.  Rj.  i  ona  koju  ato  ućtni  pr^'i  put. 
08n.  u  prvi.  isp.  novajlija  1,  novak  2.  —  riječi  s  takim 
nast.  kod  ajgirnOa. 

prvrtfćnjc,  «.  das  SturzeUt  proscitsio.  Rj.  verb,  od 
pr^'a^iti.  r'tdnja  kojom  tko  prvaci  njim. 

prvAt'iti  t  pVvaf^n),  r.  impf.  den  Acker  siiirzenj 
agrum  prosrindo.  Bj.  njivu,  ili  zemlju,  riđi  ugariti 
(v.  pf.)  drukčije  se  ne  nahodi  ovaj  glagol,  isp.  dvo- 
jaiJiti.  trojafiti. 

p^vjik.  prvAka,  «i.  koji  je  prvi  ili  megju  prvima  u 
časti,  vlasti,  službi;  der  Krete^  Obersie,  Chef\  primas, 
primicerius,  priviu.t.  isp.  prvenac  3.  —  Prvaci  »e  vrlo 
izgrdili,  a  mali  bc  nikad  ne  heaabe.  HNpj.  4,  2I<>. 
Na  Štipana  ferman  opravio,  da  je  prvak  na  Široko] 
Lici.  4,  219.  Od  onih  (gjnka),  koje  družina  broji  u 
prve  i  najbolje  ii  -ikoli.  Mi  svi  prvaci  (ovu  refi  mora 
da  su  nai^inili  aamt  fijaci)  gledasmo  a  poštovanjem 
na  . . .  Zlos,  14. 

p^va^njT.  adj.  neulich,  nupertis.  Rj.  sto  je  otprvo, 
od^korfi,  Ho  je  prvttč,  prn\  skoro  bilo.  vidi  skorašnji. 

—  Osim  rečenoga  prvasnjega  jedinstva  »  nuMm  je- 
Eikom  mislim  da  je  najviSe  uzrok  Sto  su  driige  glav- 
nije  osobine  ruskoga  jerika  niuttale  intom  poslije 
poMjednJe  diobe.  Rad   1,  123. 

prvjontie,   prvijencji,  m.   vidi  prvenac,   prvijenne. 

—  r  novome  rjec'-nikn  V.  S.  Kai*Adžii!^n  re<^  ^prrijenacm 
ne  može  biti  drugo  nego  pngreSno  nnf  injen  im.  pndeŽ. 
(=  Dominativ)  od  pravilnoga  po  južnom  govoni  rod. 
padeža  (=  genitiva):^;;7rij>»c«  ^  po  istočnom  go- 
voru jitrUnca  meato  ilfiKT.im|  =  prvenac.  Olaa.  8,  40. 
f«  akc.  bratijenci  (braljenacV  bratjenaca. 

p^vonn«,  prvenea,  m.  Uj.  koji  je  prvi.  vidi  prvjenac. 

—  1)  n.  p.  roj.  der  Erstling  (der  erste  Srhirarm, 
Vorschirnrm),  apuin  c-xaMen  jyrimum.  Rj.  —  Kad  ne 

prt^cnac  (prvi  i*oji  ove  godine  roji,  njegov  ae  onaj 
roj  zove  purojnk.  Rj.  4H0b.  -  1ž)  prvi  sin :  Rodi 
sina  svojega  prrema,  i  nndjede  mu  iuie  Imuh.  Mat. 
1,  25.  Od  lau'^a  llrinUi,  koji  je  prrenac  i;  mrtvih. 
Otkriv.   1,   5  (prtvtogenitus,  acr  JUrstgcborneJ.   Pobi 


Gospod  sve  prretice  u  ?.em!ji  Misirskoj  od  prvenea 
Faraonova  do  prvenea  sužnjti  u  tAmnioi,  i  Ato  god 
bjeSe  prvenac  od  stoke.  Mojs.  TI.  12,  29.  vidi  prvo- 
rodni,  prvorogjeni.  —  S)  u^tpće  koji  je  prti,  ili  sto 
je  prvo  a  mukiioga  je  roda:  Ovi  bu  kupljeni  od  ljudi 
prvenei  Bogu  i'  jagnjelii.  Otkriv.  14,  4  (priraitiae, 
Kr»tliuge,  ir.oiv//,). 

pf-rentu'ki,  udj.  sto  pripada  prvijencima  ili  prti- 
jencu  kojemu  god:  Za  prvenea  neka  prizna  sina  od 
nemile,  i  dade  mu  Hva  dijela  od  svega  Sto  ima  .  .  . 
njpgovo  je  pravo  prrenarko.  Mojs.  V.  21,   17. 

pH'cnnJvtvo,  pruro  ili  stanje  prvcnacko.  vidi  prro- 
roostvo.  —  Prodaj  mi  danas  prrenastro  svoje.  .  Evo, 

j  ho<5u  da  umrem,  pa  f^to  ^e  mi  prrenastro?  .  .  .  Nije 
mario  za  prvciutštvo  svuje.  Moja.  1.  25,  31 — 34  (primO' 
tjenita,  die  KrMgelturi). 

pfv«ne<s  ])rven«?eta,  «.  što  se  prvo  rodi:  Svtiko 
magare  prcenče  otkupi  jagnjetom  ili  jaretom.  Mojs, 
U.  13,  13.  za  obličje  isp.  (Tfganč^e,  CTigan/^ćta- 

pfvenii'ti,  f.  koja  je  prva^  n.  p.  kći:  Dvjema  kće* 
rima   njegoviiem   bjehu   imena   prvenici   Merava   b 

!  iTilairjoj  MibalH.  Sam.  I.  14,  49. 

■  pfvonstvo,  n,  Rj.  principaU^^  primus  locus.  Slulli. 
preo  vijesto,  stanje  onogt  koji  je  prvak;  primatus. 

—  Zvanijem^  se  laŽuim  osveStava,  te  prvenstvo  neko 
priftvoj^avn.  f^ćen.  mal.  22. 

prvi,  adj.  aer  PJrste,  primus:  U  nedjelju  koja 
prva  dogje  —  nnrh^ter.  Rj.  proi . . .  drugi.,,  treći; 
prvi...  potonji;  prvi...    posljednji;  prvi...  strast\ji. 

—  Prcijeh  godina  Miloševa  vladanja  ovuki  je  voi- 
voda  ovako  audio  i  Srbima.  R'}.  70a.  Biti  kome  do 
koljena,  t.  j.  prvi  poslije  njega.  Rj.  28tJb.  Nedjelja 
prm  po  Iltjnu  dnt  zove  se  carica  nedjelja.  Rj.  414b. 
Ovakovijeh  je  oka  ondje  poznato  pet .  . .  prva  su 
dva  vladi^annka,  a  potonja  tri  Ceklinaka.  Rj.  454a. 
On  ostAvi  onu  zemlju  i  curicu  i  .■?  prvotn  se  ženom 
i  detetom  vrati  u  pregjaSnje  caretvo  svoje.  Npr.  60. 
Od  postane  kraljev  zet  i  pnn  do  kralja.  80.  Da  sestru 
dadu  prvome  ko  dogje  daje  prosi.  87  (der  erste  beste). 
Upita  ovu  treću  buhu  Jto  ^e  re^J  da  mu  je  ona  naj' 
prva  dala  malo  kruha,  potonja  Ije^nik  a  ona  orah. 
93.  Koji  nnjprigje  do  nje  (do  zlatne  jabuke)  dogje  i 
uzme  je,  ja  ^ii  biti  njegova,  a  ako  ja  pr^^a  k  njoj 
dogjem,  znadite  da  .  .  .  104.  Kako  koji  (konj)  dolazi, 
Inko  Mrt  prva  koljena  pred  njim  pada.  121.  To  mu 
re^e,  bojno  koplje  puSU,  od  prve  ga  Obraniti  S6i5e. 
Bog  pomožo  Sirabiniću  banu,  Npj.  2,  282  (od  prve 
=  prvom,  prvi  put,  odmah).  Vojvodi  je  to  i  pre  i 
posle.  2,  301  (t.  j.  i  prvo  i  posljednje.,  nigda  viSe  u 
Hvomc  dvoru  ne  *^o  u  »lavu  napijati.  Vuk).  1  on  vodi 
kii'.ene  svatove,  ponajprvi  ide  pred  družinom.  3,  26. 
PiSe  vino  do  prvih  prtala  .  .  .  kad  su  prtfi  petli  za- 
pcvftli.  3,  558.  Ode  zbijat'  Turke  u  buljuke  i  progonit' 
sirazne  mimo  prve.  4,  351  (može  hiti  stamp.  gri' 
jcska  mj.  stražnje).  Takovi  su  hajduci  najviRe  postali 
(od'prvih  plemića),  kako  su  Turci  sn  svim  obladali 
Srbijom.  Danica  2,  91.  Srpski  je  prti'  i  posljednji 
ugovor  o  mirn  bio,  da  im  se  dahije  predndu  u  ruke. 
3,  186.  Ali  u  prvome  i  n  pravome  smislu  znkon  znari 
uredbu.  5.  ftl.  Čitatelj  se  dobro  opominje  onoga  Mo- 
lerovn  i  Milo.4cva  razgovora  na  Kli*Vvi'u  o  prvome 
starešinutvu.  MiloS  135  (ko  će  biti  prvi  stai^esina). 
Da  6e  me  o  tom  uveriti  prva  .š'lavenska  gramatika, 
koju  u  rnke  uzmem.  Nov.  i?rb.  1818,  392  (die  vrste 
heste).  Sve  pjesme  nijesu  odmah  (u  prvom  početku 
svome)  postale  onake,  kakve  su.  Npj.*  1,  XXXTI.  U 
tom  je  pokojni  Tet^an  Podrugovi*?  bio  prvi  i  jedini, 
koje  sam  ja  slu&ao.  2,  XXXIII.  Ja  sumnjam,  da  li 
hi  se  mefyu  dana.^Diijem  nnSijem  književnicima  mogla 
na^'i  iroiica,  koji  bi  to  znali  u  svakoga  glagola:  ja 
prvi,  koji  gotovo  trideset  godina  o  tome  mislim,  po- 
zoajem  dva  plagolo.  u  kojijeh  to  ne  znam  upravo. 
Pis.  57.  Kaa  jedan  od  pn^e  Ituske  gospoda  zapita 
Srpske  poslanike.  Sovj.  1.  Prve  ću  vam  pošte  poslati 


prvife 


przil 


pismo.  Strai.  1886,771.  Ti  si  prveoae  moj;  prvi  go- 
spodstvom i  prvi  snafiom.  Mojs.  I.  -IO,  3.  Prvi  gn. 
put  vjenĆJi  HHin  otac  Nemanja.  DM.  24. 

pH'fve.  n.  (U  C\  0,l  pfvTPJcN  «.  (u  Boci)  kad  so 
jMTi  put  ide  iidatoj  djevojci  ii  pohode:  l>ao  bih  mu 
vezenu  ko^iifju.  i^io  je  bej^u  ta«ta  dtirovala,  kad  sam 
Anjime  u  prvičje  l>ila.  Rj.  (Dao  bih  aiu  pO()rijchno 
mj.  Dahi  bih  mn?).  —  U  Ri«mi  prvi  dan  pi>»llu> 
svadbe  ide  ne  od  roda  djcvoJućknjjA  ncvjeflii  u  pohode, 
a  sjutradaD  od  kii<5e  mladoženjine  tn/.bini  u  prDirJe. 
Kov.  %. 

p^vljonae,  pTvijenca,  m.  Rj.  koji  je  prvi,  vidi  pr- 
vjeoac.  —  J)  ^  Bvatonma:  Ajd'  iz  dvora,  prcijcnće^ 
briieme  ti  je.  Ncve  zove  prnjenca,  da  joj  »tkrinju 
srebrom  pospe.  Rj.  vidi  vojvoda  5.  —  2)  (u  ('.  u.) 
u  vojsri,  Atifuhrfr,  primus:  I'rrijetici  vojske  Ono- 
gorakc.   Rj.  k<iO  vopj,  vojsknvogjn,  vojvoda. 

1.  prvknii,  f.  (u  O.  O.)  vidi  rtnira.  Rj.  riđi  i  baMca. 
rtiktju  koj'i  prva  Uče  i:  kojtuna,  kad  se  peče. 

2.  pFvinn.  /".  —  1)  prro  djdo.  cidi  prviae  1.^  — 
(tledajte  vi  Hvoje  knjige !  rete  ou:  —  nije  lo  Cici 
prvina!  Zim.  3S4.  —  V^  proi  rod,  plod.  vidi  prviue 
2,  novina.  —  Izrnilj  bjeSe  svetinja  (Soapodu  i  prrina 
od  rodooit  njegovijeh.  Jer.  "2,  3  (prituttiae  frvffiim 
^■|w,  (ler  Erfttling  sciticr  Pnicfita). 

!(.  p^vfnn,  f.  u  rijeaniu  u  prvinu.  vidi  iaprva, 
isprvioe,  iznajprije;  sprva,  sprvice;  ttnftinglicht  pri' 
miUi9.  —  U  prvinu  paSa  prijei^k*.  ^olu  bje^e  sablju 
izvadio  ,  .  .  da  ^-e  paAa  poBJer'  Vaailiju,  ma  fra  dobro 
ftpravi  Vanilija,  da  ne  viai  anblju  povaditi.  Npj.  5,  516. 

4.  prvine,  prvinfl,  /*.  pl.  Uj.  kito  prte  ntrun\  — 
1)  dic  Er.ttUHije,  crstf  Thnt ,  primitine:  nije*;ri  to 
njemu  prtine  (n.  p.  kad  ko  Ato  zlo  utrini).  Rj.  prro 
djelo,  vidi  2  prvina  1.  —  Najstarija  su  knji>.evna 
dela  na^a  laka  da  se  ne  mogu  drtati  za  prcme.  Vid. 
d.  18*>2.  18.  —  V;  prvi  rodi  jiod.  vidi  2  pTvina  2. 
novina.  —  Avelj  prinese  wl  prvina  sinda  »rojena. 
Moje,  I.  4,  4.  IH'rina  od  stoke  niko  da  ue  zavjetuje. 
lU.  27,  26.  iVtiM«  tijestu  Hvojegu  da  donosimo  ave- 
fttenicima.  Nem.  10,  37. 

prvlje,  praep,  vidi  prije.  Stulli.  •  fiyn.  ondje.  — 
Hauo  rani  llabii^  Mchmedaga  jutrom  rano  prvljc 
žarkog  sunca.  HNpj.  4,  8lj.  Mjealo  prije  imamo  i 
prvo  i  uporepyenu  prvlje:  ("ovik  prelje  opravdanja, 
lo  je«t  prelje  odri'»et\ja  ima  hp  odreć'  nd  Mviih)  griha. 
M-  Dobrclii''.  Da  bi^.i  n  grad  prvlje  dazdtt.  Sinu  27 S. 

1,  prvd,  Healiciij  napcr.  RJ.  lulv.  vidi  prva^.  vidi 
i  flkoro,  odskora,  i  .tyn.  ondje. 

2.  prvo«  -  JjerMcHH,  primam.  Rj.  adv.  —  SreAceA 
pfto  1  prvu  mvfka  a  on  ntmi  ^.Ivu  orluMnu...  Poale 
(*cA  rtreaii  drugoga  gde  nosi  »arana,  Npr.  \\^.  >Prro 
ai^m  video  srebrnu  rupriju' ...  -J^ia  ni  drugo  video?«... 
•  Stft  si  još  \ideo'/-  iMt.  i'ornu  prvo  gradove  dijelili... 
duklen  Rve  podijele.  2.'>4.  Daj  li  mene  do  ilva  pogla- 
vara: preo  daj  mi  Onman-barjaktani,  drugu  daj  mi 
Tuzlu  kapetana.  Npj.  4,  2t>!.  —  2)  {u  Hrv.)  prije, 
ror,  at\te\  prvo  mene.  Rj.  i  ni/ n.  kod  prije.  —  praep. 
i  adv.  —  a.)  praep.  Mieato  prije  imunio  i  prvo:  Kako 
bijafec  i  prvo  krštenja.  Prva  molitve  govori  ae^  M. 
Dobretii^.  Utrom  rano  prro  rorte  dogje  k  meni  otrok 
mali.  .T.  A.  DoSenovit^.  t^int.  278.  —  b)  adr.  Ti  treba 
ovu  babu,  ako  ti  ba^Ut,  prvo  nego  te  vidi  »i  koae 
da  uhvatiš.  Npr.  22(».  Da  m;  vidiS  lii-A  mojega  ako 
mi  prvo  ne  dovedei  Mihahi.  Sam.  II.  3,  13.  Objavile 
nam  ^ta  je  prvo  bilo,  da  promiftlimo  i  i>o/.namo  Ata 
će  biti  iza  loga.  U.  4!,  '22  (tca%  vorhtr  icar). 

Iirvdbiinn,  prvobitna,  adj.  prvo-bitan,  drugoj  je 
i  o.tii.  u  bili  (budiMu):  što  je  prije,  ifprca,  od  po- 
stanja čega  hilo,  prvo:  arsprunglidi.  —  Proizvodno 
rijeci  oijet  se  mogu  razdijelili  na  fni;»ke,  koje  .su 
proizvedene  <»d  prvobitnoga  korijena  :Mimim  samo- 
glaftnint  sloviuu^  n.  p.  žena,  nik-a.  Danica  3.  2. 
pfvubrilfueod,  m.  cf.  bratui^ed.  Rj.  prvo-bratuOed- 


—  Prvobratačedi,  to  «u  od  dva  brata  djeca.  Rj.  40b. 
isp.  i  drugobratn^ed. 

prvobr^tueedii,  /'.  cf.  bratut^eda.  Rj.  prvo-bratu- 
(Voa.  isp.  i  drugobratufeda.  kao  ito  ima  prvi  bratu- 
čed,  drugi  hratućed,  tako  ima  i  prva  bratn^eda,  druga 
bratuiVda.  —  Da  li  jo  ae  pa^a  pomamio?  Koga  hoće 
da  uzme  za  ljubu,  da  on  uzme  Hunt^evu  sestricu, 
tnje-ic{ei:it  prvobratućedUf  dauićiuu  Bogom  posealrimu! 
Npj.  i.  158. 

pj-vd^,  adr.  ehecor,  anUa,  cf.  prije,  pfvo.  Rj.  i 
atfn.  koti  prije. 

prvAJa^njonifii,  /'.  koja  ae  prvi  pui  ojagnji,  dn 
Scfiaf  dus  :um  er^enuutl  laminei,  onia  primittis  pa- 
riens:  ^ćepan  uze  prvoitignjenice.  Rj.  prvo-jagnjenica 
ovca.  iap.  drugoiagnjenica,  iref^ojagnjenim. 

prv6kuskn,  /.  (u  0,  (r.)  koja  tie  prvi  put  okozi, 
eine  Ziege  dic  zum  erstenmul  airftj  cupru  primitus 
paricu,^.  Rj.  prvo-koz-ka  koza. 

I'rvoje,  m.  ime  muliko.  Rad.  26,  5H.  ftgp.  od  Pr- 
vofllav.  takva  hgp.  kod  BIngoje. 

p^vum,   ^am   cr.-itcnmal ,  primitus.    Rj.    prvi  put, 

pfvfim.  adv.  upravo  je  irntirum.  ning.  f.  isp.  drl&gGm, 

trećom,  itd.  —  Dva  put  je  čoek  u  svome  vijeku  veseo: 

prrotn  kad  se  oženi,  a  drugom  kad  2enu  ukopa.  Posl. 

67.  <-'uj  me  noćas  prvom  i  posljednjom,  ne  daj  glasa 

l)ez  bijela  dana.  Herc. -A.  Kao  Sto  se  mjesto  j(;rf(iHp«( 

govori  jednom^  tako  se  i  mjesto  prvi  put,  drugi  pat, 

I  treći  put,  četvrti  put  i  i.  d.  govori  prvom,   drugom, 

I  trecovt^   četvrtom,  petom    i  t.  d.    Rj.'   XL1X.   Iztdo&e 

I  treći   dan  i  uvratafte  se   prema  Gavaji   kao  prvom  i 

j  drugom.  8ud.  20.  3(>. 

prvomArfinTk«  m.  gui  primin*  pro  Chrinti  religione 
sutiijHiuvm  fudtt.  .Stulli.  protomnvlt/r.  t.  j.  sv.  Stjepan. 

prvor6dnt,  adj.  vidi  prvorogjeni,  prveniic  2.  za 
akc.  i'<p.  blagor?idftn.  —  I  vodeći  jjrro;o//i(m;M  u  svijet 
govori:  i  da  mu  se  fM>klone  svi  anpjcli  Božiji.  Jevr. 
1,  d  (priinugeiiitum,  dcn  Krstgehornen). 

prror6il8tvo,  ti.  pravo  i  stanje  prvvrodnoga.  vidi 
prveua§tvo.  —  Zadržao  sam  49  riječi  Hlavenskijeh  . . . 
jedinstvo,  prtorodstro.  Nov.  Zav.  VI.  Da  ne  bude 
ko  kurvar  ili  opoganjen,  kao  Isav,  koji  je  sa  jedno 
jelo  dao  prvorodstvo  svoje,  Jevr.  12,  16  (primitivu, 
Erstgeburt). 

prvorAptJcni,  adj.  prvo-rogjeni,  vidi  prvorodni,  pr- 
venae  2.  iftp.  tako  .domenu  riječ  uovorogyeni.  —  Da 
budu  jednaki  oblićju  sina  njegova,  da  bi  on  bio  prto- 
rogjcni  megju  muogum  braćom.  Ruu.  8,  '2\i  (primo- 
genituSt  der  Krstgeborne). 

Prvoslav.  Prvos(l»av.  m.  ime  mu^ko.  htjp.  Prvoje. 
—  Vidimo  da  je  živio  Prvoglac  u  Bndimlju.  !>M.  4. 
Prvo-sliiv.  taka  imena  kud  Bogosav.  ukc,  hu\c  Pfvo- 
slav  prema  Dragosav;  i>/>.  pfvt  i  dragT. 

prv6«itoliii.  adj.  mclropoUtanas,  vo.r  Kcd.  —  carski 
grad  prvofitoiui.  Stulli.  riječ  crkvena.  ixp.  slulni. 

pn6toukn*  f.  eine  Kuh  die  3um  erstcnmal  kalht^ 
vacca  primituM  pariens,  Bj.  prvo-telka,  krava  koja  se 
prči  pat  uteli. 

prvovj^neaiii  (kralj),  m.  dvr  Krstgckvuntc,  primo 
coronatas  (l'Jpitvthon  dcn  crtteH  Konigs  der  Svrhetif 
Stephan):  Srpskog  kralja  priHtvjenvanvgn.  Uj.  prvo- 
vjenčani, koji  je  prvi  vjenčan,  okrunjtn.  —  O  kru- 
nisanju kralja  Stcfana  Prvovjenčanoga,  Ziv.  av.  8.  i 

8V.    S.    XI. 

prv6icniic.   prv?>žeut:a,   m.  der  die  ersie  Ehe  «n- 

geht,  tjui  pritrnts  nnptias  facit.  Kj.  prvo-ženao,  koji 
HC  prvi  put  ženi. 

przBi.  (('/;'.  ::ankisch,  rixostM,  cf.  prznica:  Kad 
prznoga  Tala  pogubismo.  Rj.  koji  odmah  hoće  da  se 
stadi  pa  prini  društvo.  rfW*  karljiv.  jMkarljiv.  »vadljiv, 

prznica,  f.  der  Storcnfried,  FrendunMurtr .  Ver^ 
derher  gutcr  (JcteUsckaf},  tnrbator  pacin,  sovietatiSf 
lattitiae.  Rj.  przno  čeljade  utnsko  ili  žensko^  što  ttdmah 
hoće  da  ne  svađi  pa  prsni,  raskitla  mirno  ili  veselo 
društvo,  vidi  przenica  3.  isp.  svadljivac 


t 


Iirmttt 


ft 


prznitl,  pfznTin,  v.  impf.  Rj.  r.  pf.  sloš.  znprzniti. 
—  i)  he.im  Atis^rcidrn  dtts  Eingeireide  verletsen,  no 
dass  die  Krkrevtetttc  ersrheincn,  crcnicrtvre  ita,  ut 
intestiniit  ruptis  civretucntu  apparcant.  Kj.  parttjući 
n.  p,  8vifijc£  luko  wu  drob  slijediti^  da  se  nečist 
tiktiie,  —  2)  dic  gnfe  GeH'llsdmft  verderhen^  bonam 
societittem  iurbare.  Rj.  raslidtUi  rnirtM  ili  resclu 
drtištpo.  i»p.  prznU'A;  pržnja.  —  'i){\x  Baćkoi)  «obu, 
heschtnutzen  itiquino.  Rj.  m'rf*  «ii*viti  (đ.  p.  flobii),  ne~ 
i'usto^.u  i  nered  einiti  po  njoj.  iap.  krtožiti. 

pH.onicH.  f,  —  1)  gebdJties  Stuck  lirot^  panis 
tostui.  Uj.  jiržcn  komad  hljeba,  —  2J  (u  Hrv.)  kao 
velika  gvoKtleim  Niva  im  t^etiri  okU,  u  i'^emu  se  7/)h 
prži,  h'oitip faune.  Rj.  vidi  jtržnica  2.  —  3}  (u  Srijemu) 
čeljade  koje  odmah  ho(5e  da  m  Bvadi,  StOnker,  homo 
cupidus  litium  et  ri.vac,  cf.  prenica.  Kj.  vidi  !*vudljivac% 
ostalu  stfn-  kod  nalet. 

prženjf',  n.  das  IHi^ien,  Đacken,  tovtio.  Rj.  vcrb.  od 
pržiti,  radnjtt  kojom  tko  prsi  sto, 

pržibaba.  m.  ein  niedcrtrncidiger  Hiiubcr,  der  lUte 
Weibcr  misshandelt  (vtit  gliihenden  Kelteu  hrenutj 
um  .TI«  sur  Entdcckunfi  ihres  Nothpfcnnitjs  £n  znin- 
gen  (dicf^^  i<t  da^  gros/fte  iSchtmpftrort  ftir  eittcn  Uet- 
dukeii)),  littro  fftti  mulierculaH  igne  e.rtruciat.  Rj.  prži- 
baba, koji  prži  babe  UHJalivt  <jvoUjjem)^  da  ih  prinudi, 
neku  dadu  bijele  nol^^'ć  eurane  2n  crne  dane.  hajduku 
nc^veća  je  sramotni  i  psovka,  kad  viu  se  ktde^  da  je 
pržibaba.  —  Ti  itirčija,  je<lau  pržibabo!  ni  aUiri  li 
ćeloviili  nisu  . .  .  laano  ti  je  luure  babe  prziV  u  po- 
i\ot\,  kad  Diko  ne  vidi.  Npj.  4,  1(>8.  riječi  taku  ulo- 
žene kod  ćisUkuf^a. 

pržina,  /".  —  1)  vidi  poHpn.  Rj,  koraćina  kojom 
se  pospe  mvkra  čuhu,  kad  hoće  da  ne  crtio  oboji.  — 
2)  (po  jupoznp.  kiiij.i  der  »Sand,  arena,  cf.  pijesak. 
Rj.  —  Broji  przinn.  DroHl.  10.  IVoi^etaSe  do  dva 
kalujrjera  po  prtini  pokraj  mora  Mlann.  Npj,  '2,  *U. 

pržiti,  prfim.  v,  impf.  Kj.  vidi  prliti»  prijiti  2.  r. 
pf.  sloč.  iz-pržiti,  na-  o-,  po-,  8-,  u-,  za-.  —  I)  u.  p. 
hljeb,  ribu,  meso,  kafu,  bahen,  rmiten,  torreo:  Priio 
bih  f^OHpodaru  (odjrovorio  gladan  i  ozebao  C'iirunin. 
kud  .«ii  ga  pitali:  ili  voli  jesti,  ili  ae  grijati).  <•/'.  j^ra- 
8ulj.  Rj.  vidi  i  pmžiti  2.  —  Kad  je  eoek  ^ladjin  i 
ozebao,  najbolje  je  pržiti,  (Gledaj:  iViio  bih,  gospo- 
daru). 1*ohI.  117.  Ti  C'iirOiJH,  jedan  pržibabu!  .  .  .  ]u8no 
ti  je  babe  prnV  u  ponot^i.  kad  niko  ne  vidi.  Npj,  *l, 
168.  t>n  joj  pruži  prženijeh  zrna,  i  ona  jede  i  nasiti 
se.  Rnt  '1,  14.  sa  »e,  pass.:  Tek  poHlije  svega  tttcn 
moglo  se  pe<^i,  kuvuti  i  pvHti.  Priprava  15,3.  —  2)  sa 
ae^  refleks,  sich   verbrcnnen,  aduri.  Rj. 

■iržiiiea,  f.  —  Jj  oprostite  pje  ate  uljegli  kao  n 
jednu  prznicu^  ^izjjovarajui^i"  kc  doma«^in  reiV).  Rj. 
crtpržtijena,  nečista  kuat,  soba.  —  *2)  riđi  prženifa 
U.  RJ.  relika  fjeozdena  tava  u  kojoj  se  zoh  prži. 

pržnja,  /".  die  Stdrung,  ]'erdcrb»ng  der  gutcn  Ge- 
sefischaft,  turbatio  ftoeittatis.  Rj.  radtija  kojom  tko 
prztti  dntstto.  i.tp.  pržnjenje  *J.  —  riječi  h  lakim 
nast.  kod  (Višnja. 

pržnj(*nji%  n.  das  l'erunreinigen.  poUaiio.  Rj.  verb. 
od  przDili  —  f)  radnja  kojom  tko  prcni  drob.  iffp. 
przuili  1.  —  2)  radvja  kojom  tko  przni  društvo, 
i»p.  pržuja.  —  3)  radnja  kojom  tko  prsni  sobu.  isp, 
przniti  3. 

p.s!  Rj.  uzvik.  —  J)  siillc,  sistel  Kj.  tidi  pst!  kao  : 
utoli!  »tjedi  s  mirom!  tiho!  muci  1  —  2)  kad  ae  pHeto 
vabi:  ps!  Rj. 

pM^lani,  jniulma,  ih.  p.^almas,  Pjfalm:  Da  se  avrSi 
Sto  je  /,a  mene  napisano  u  prorocima  i  «  psalmima. 
Luk.  'M,  'ili.  Svnki  nd  va«  iriia  pAahim.  Kor.  I.  14, 
26.  Psalmi  r>avidovi.  Psalam  1.  Ta.  1,  1. 

»»Alaniski,  adj.  ko  pripada  psalma,  psalmima: 
Uanrujle  Gospodu  u  gusle,  u  gutile  i  s  glasom  psa- 
lumskim.  Ps.  98,  f». 

psAlt^cr.  psaJtij^ra,  m.  Stulli.  n^i  psallir,  tttgje 


riječi  u  kojima  mjesto  tugjega  e  i  i  fitoji  ije  vidi  kod 
dacijer. 

p.sjkItTr.  pHaltira,  tn.  (9el|aui  govore  saliir)  der 
Psalier,  psatteriuot.  Kj,  knjiga  m  kojoj  si*  psnlmi. 
vidi  i  saltijer,  wiotijer.  —  Kvo  Kuai,  i  oni  »u  već 
(davno  i  davno)  i/vadili  psaliir  i  ćiudovao  iz  &kola. 
Pift.  73.  Ka<l  f»am  David  ;;ovori  u  jmdtiru :  reče 
(lOrtpod  (ioppodn  mojemu.  Luk.  *2(»,  42. 

psiillinie.  pHaltireA,  m.  der  Psalter-tchulei',  Uro  di- 
scms  psalieritim,  id  est  tiro  tertii  anni.  Rj.  gjak  koji 
uči  psaltir. 

psiir,  psAra,  m.  koji  nastoji  nrtd  ptfima:  »Vlasi« 
ili  ^arbana-si«  pa-stiri  .  ,  .  Osim  njih  joŽ  8U  bili  soko* 
lan,  itsuri,  uvinjari,  pL'elari,  itd.  DM.  »13. 

psei*i,  adj.  Hufuls-,  caniHit-s.  Kj.  što  pripathi  psu, 
pstittfi.    vidi   paaji,  kurji.  —  takva  adj.  kod  jaj^nje(5i. 

psMaseCi  n.  dem.  od  paeto.  Kj.  —  takvu  detn,  kod 
brdaSee. 

ps&t(if  pBt^teta  (pRpta),  n.  der  Ilnnd,  caniSf  cf.  vo^ka. 
Kj.  vidi  t  p.i8,  i  sgn,  ondje.  dcm.  paetH.£ce.  —  Jedan 
se  kraj  od  žeželja  sveže  psetctu  za  ojrrljak,  a  dru^ji 
xa  kolao  (ila  ne  bi  p.<t!lo  prekrižio  uzieu  —  kad  nema 
InnenK  Rj.  ln(ib.  *»^I  o^a!  ošaknati  pseto.  Uj.  483a. 
Stoji  regu  psr.ttta.  Rj.  (ilfjb.  (  uvaj  *e  pseta  koje 
mui'-ke  kolje.  Poal.  3f»U.  Od  sla  pseta  nek  nema  Ste- 
neta.  Npj.  2,  625.  ArliAe  pseto,  kad  ga  ko  udari. 
l>ARi.  110a. 

pste,  m.  ntladi  pas:  Kad  psića  biju,  lavić  se  boji. 
DPosl.  42.  psić,  paSi^e,  kuee,  u  Mikulje  i  u  i^tulića. 
XVI.  t'(((i  i  Stene. 

psina,  /'.  augm.  od  pun.  Rj.  augm.  takva  kod  bar- 
dai^ina.  —  Da  ti  psinom  ne  zabazde  ruke.  Rj.  lG3a. 
Oblizuje  Re  kao  psina  oko  mlina.  Posl.  229.  8nmea 
se  k'o  psiua  pribijena.  L^Pijal.  112  (pribijena  bićepo 
tup.  govoru  mj.  prebijena), 

psdglav«  m,  (in  der  V'olksgcographie)  ein  Mensch 
mit  tinttu  Jlandskopf,  homo  capite  tanino:  I  pso- 
glant  koji  doma  uenui.  Kj.  p8(>-(j;Iav,  u  kuga  je  pasju 
(ftava.  —  toku  hIoL  riječi  kod  but^oglav. 

psAviie,  [».tovara,  m.  der  Schimpfer,  conviciator. 
Kj.  koji  psujt:.  —  Prtujui^i  sin  žene  Izrailjke  pobuli 
ime  Božije  .  .  .  Izvodi  toga  psovača  na  polje  iz  okola. 
Mojs.  Ili.  21,  14. 

p.MivAeev.  adj,  des  psovuiS  conviciatorUi.  Rj.  sto 
pripada  psovaeu. 

psoviU'ica,  /',  die  Schimpfi^rirt,  convicitUrinc.  Rj.  vidi 
ps<»vkinjii.  koja  p^uje. 

pNAvanJe,  r*.  Rj.  verb.  od  1)  psovati,  2|  psovati  se. 
—  i)  radnja  kojom  tko  psuje  koga  (daa  Scbelten 
imd  Sehimplcn.  eonvicium.  Rj.):  Ne  nalazi  se  gotovo 
nižla  oflini  ruženja  i  psovanja.  Odg.  na  ul.  7.  — 
2)  radnjo  kojom  se  psuje  tko  s  kim. 

pbihad,  pHujem,  v.  impf.  Rj.  vidi  grditi,  ružiti 
(koga),  kao  govoriti  mn  da  je  pa«,  v.  impf.  sloč,  za- 
psivati;  V.  pf.  .slo^'.  iz-p80vati.  na-  (se),  o-,  za-;  prip- 
sili.  —  J)  sch  impfen .  am  vicior.  Kj .  —  P.iujc  kao 
Vlah  8  kofa.  (Jer  <^oek  koji  je  nabijen  na  kolae  ne 
boje(*i  «e  nikakva  ve<?ef^a  zla  psuje  Turcima  šta  mu 
na  itsta  dope,  ne  bi  li  pi  ubili).  Po«l.  266.  Svaki 
Turćin  aniije  hrOićaninu  psovati  i  oca  i  snajku,  i 
vjeru  I  dašUf  i  krst  i  post.  Danica  2,  88.  Psovade  te 
u  oči.  Jov  X,  11.  —  2J  SA  He,  reciproč.  Rafe  sedmo- 
krai^e!  (govorila  žaba  raku  kud  su  se  psovali)!  Rj. 
675a.  Ko  se  rad  psuje,  najge  uzrok.  Posl.  ir>5.  Tako 
»e  malo  pomalo  svadimo  zdravo,  i  veO  se  pvCftemo 
psovati,  dok  berberin  popustiv^i  malo  reće  . .  .  Da- 
nica 2,  131. 

p.sovkflf  /*.  der  Schimpf  ignominia.  Rj,  isp.  jrrdoja, 
pogrda.  —  Cm  ti  nhniz!  {Ktvo  psovka  yn«mc  koji  Sto 
rgjavo  i  aramotno  urini),  l'osl.  315.  Navali  na  mene 
a  ukorom  i  sa  psovhim.  koje  ja  »ve  podnetient  ne 
odpov(trivJi  ni  jedne  rijeC'i.  Danica  2,  131. 

psOvkinjn,  f.  rtdi  psovatJica.  Rj.  koju  psuje, 

pst!  interj.  pst,  pst,  Rj.  vidi  ps  1. 


p.%f*nn 


279  — 


pntalij'an 


p^ćna.  f.  —  1)  vidi  §^na  (cvije<*c)  (blnumhlumiger 
Steinklee^  Ktiseklee,  vielilotnn  cnerulea  Lumk.  Kj/') 
—  *^)  ^'JP-  *^^  pSenica.  ridi  6ena  1. 

pN^nien.  f.  vidi  ftenioA  mit  allen  AhleituiKjčn : 
SiuHtc  li  ti  u  polju  pHvnica,  Kj.  tnko  ovmuo  itiu  i 
ostitle  riječi,  koje  su  od  tktc  rije:!-  ^eijioa;  &eni<^aiit  Se- 
nirica,  ^<?uitfište,  itd.  vidi  i  vSenica,  p^etiira;  bjeliea 
pSenica.  i^iRtimi  (sama  pšenični,  jarica  pAenica,  ozimirn, 
variea  2;  pScnira  jrlavnićava.  ražovim,  žižljiva.  hi/p. 
pft^Da.  —  Po  vojvodatvii  (osobilo  po  varoSima)  gamo 
icnicu  sovu  sitom.  Rj.  lUOa.  Uklustda  Sciiicn.  RJ.  233b. 
Kao  daje  ^olub  z.rno  po  zruo  birao.  (Kad  se  rn  še- 
7ticu  hoOt!  tlu  kaže  da  je  vrlo  čiida).  PosJ.  120.  Pse 
fu'co,  pšenicu,  tko  te  stjeće,  date  melje!  UPo8l.  105. 
AV  je  ljuba  rano  uranila,  oua  ćitii  bdicu  pšenicu. 
Npj.  2.  y.  Kad  priipiju  xa  žetvu  šetvice,  te  odvodi 
nafte  Žotelice.  njima  žcui  Janoćke  bet^are.  3,  255.  Da 
je  u  polju  vezao  »  brat^om  pšenicu.  Prip.  bihl.  2H. 

psoničnn«  fnn,  atij.  vidi  SeniČau,  čnn.  u.  p.  liljeb, 
Wi'iini-^  tiriticeus.  Rj.  83tia.  xfo  pripada  pšenici.  — 
Hnntjur  tknkuru'/.aii  ili  šenteitn).  Rj.  4.Sb.  Ruvim  iziđe 
U  prijemu  žetve  psenttne.  Moja.  I.  3<),   14. 

p^onlt'icn.  f,  tidi  Seni<ricu,  /",  Art  Krnut  (Schab- 
tiegcrklee?  Rj.*),  herhue  genus  (mclilutuH  coerulea 
J.am.?  Rj.-"*).  Rj.  travu  nckaka.  ali  isp.  Se»toredica. 
Rj.  S37b. 

psćoK'i^te,  «.  vidi  »r-ni^ste,  n.  Ackcr  %ro  ehimal 
\VeiseH  (festattden,  ngcr  olim  iriiico  coiisitus.  Rj, 
83(ia.  mjestu  gdje  je  hita  poiijitna  psenicn.  —  rijeci 
»  iakim  naM.  kod  vluvanifite. 

p.^dnirnTk,  ih,  pšcuičui  hljch,  vidi  p^enićiijnk.  — 
Slaprji  jrladnii  jećmeuik  nepli  silu  p»cnićnik.  l>Po»l.  112. 

|iN(ni<*ujukt  tu.  paniif  tritit'eu».  Siulti.  psetvćni 
hljeb.  —  sa  naMtitrke   i-tp.    anuleuinjak    i  aiiateiiunk. 

ptlcn,  /',  (u  vojs'.  po  vamSiinal  vidi  lica  mit  allen 
Ablcitungen.  Rj.  tako  idu  ovumo  t  ostale  sve  rijeci, 
koje  su  od  ciie  ore  r{fc('i.  {peti.  pl.  pllcn).  ridi  i  vliea, 
ijecn.  dem.  piii^ica.  augm.  ptlćina,  ptićetimi,  ptii^u- 
rina.  ptiee:  ukmadia,  anlunac,  uvaiiit-a,  babin  kokot, 
bale^i^arka,  balje.4ka,  bntokljun,  lioroviijak,  božji  ko- 
koti*', braniufr,  bravcujak.  br^lijez,  brklja^-,  brljak, 
brzeij,  br/olovac,  biirok,  biikai>a,  bukoi^,  buljina,  bil- 
ijuna, biimbul,  cnrii',  rikavar,  rikavica,  cikclj,  rikuA, 
cikuEiUf  crljen^uzii.  crnogluv,  tTDO(j;lavica,  criioji'liivkn, 
crnokapica,  crĐOpcrnicii.  rrvendai^  cncDorepka,  rrven- 
perka,  OalmnAicJi,  ćeAljujrur.  čeJJjupirka.  tapija,  ćnvka, 
fulicH,  tSorak,  ćvrljak,  ^vrljii^a,  ćiikoH,  delkii^ira  (dil- 
ku^tca),  dronjak,  dropljn,  rlrozak,  drozd,  drozdalj, 
duplja^,  pać-ao,  ga^Rlica,  j^njrrica,  gabula,  gak.  paku^n, 
Ipnleb,  jrali(?,  galovran,  gavran,  gfm.  plogovnjai'-a, 
glnliarlcfl,  pnjurac,  polub.  j^ovodariia,  jrovedarka,  ^u- 
vedaru^a,  prmnfta,  guj^utka,  gtisan,  bulavica,  jaiz,jal- 
kuni^fi,  jnmar,  jarcb.  jarebica  ljercl)ii'at,  jastrijcb,  ja- 
tiaerka,  jejinu,  ka^iOar,  koba.  kobac,  kodoroSii'*.  ko- 
kica, kos,  kofiovac,  kosovica.  kostožder,  kovatS  krafruj, 
krdŽH,  kreSialica  (krcjal.  krmcgu^ji,  kninicn,  krvavi 
zalogaj,  krža,  kržulja,  kukavica,  kukuvirji  konjic, 
kumrija,  kumriku.^a,  liibud,  lastavica,  Ićlek,  levun, 
liaka,  lon»Sirica,  lunja,  IjoStarka,  inaruAa,  mcdvcdak, 
meku^ica.  niela.^,  uiigavuc,  niiAar,  niiftnlovkii,  modro- 
koH,  morovrnn.  morska  koko?,  nioreki  klavir,  mrnvar, 
muholovnc,  uoj.  Kako  live  judoiiko  graht.  Rj.  45b. 
Vdhac,  tica  koja  ne  metne  da  vabi  drage  tire,  kad 
»e  hval«ju.  Rj.  51a.  Od'  ololc  tico  zloslutnuo.  Kj. 
212a.  Pjevala  licu  pjenca.  Rj.  6t>4a.  Sere  ptice  netiom 
Ute,  sitno  zubare.  Npj.  1,  27(».  Soko  scdi  na  gran- 
ćiei,  te  pera  tjludi,  otud  dogje  Hura  tica,  te  ga  udari. 
1,  497.  A  zakrkta  tioi  zhgUsmva.  2,  S'J.  Dokleii 
p'jevci  u  krila  iidriSe,  i  pitome  tiče  zapojttse.  4,  112. 
Govoreći  »vima  pticama  koje  lete  iapod  neba:  dogjite 
da  jedete  mcna  ud  careva.  Oikriv.  19,  17.  Cuiiti,  i6\ 
po  zemlji,  aamo  o  pticama.  ARj.  II.  Iii3b. 

putar,  m.  koji  ptice  hcuiu:  Otmi  rg  kao  itrtia  \t 


nike  lovcn,  i  kao  ptica  iz  ruke  ptičaru.  PriC.  6,  5.  — 
PlicA,  ptičar.  Korijeni  130. 

ptieAreiiJiN  n.  aucupium,  Stulli.  verb.  od  ptićariti. 
radnja  kojom  tko  ptičari. 

ptlearcv,  adj.  sto  pripada  ptičaru:  On  če  se  iz- 
baviti li«  sainke  ptičareve,  i  oti  ljutoga  pomora.  Ph. 

ni,  3. 

pti^iirienr  f.  ancupans,  avts  eaptatis.  Stulli.  koja 
pttčari,  ptice  hvatu. 

ptieftritj,  ptlćarTcn,  t\  impf.  aucupari,  Btulli.  ptice 
hvatati.  . 

ptUarskT,  udj.  što  pripada  ptičarima  ili  ptičara 
kojemu  god:  Prorok  je  tamka  ptićarska  po  svijom 
pnloviina  njegovijem.  Os.  9,  8. 

ptleo,  pi1<>eLa,  n.  mlada  ptica,  vidi:  0£e,  CćeLa, 
u.  Rj.  741a.  ridi  ptić.  —  Gledi  kao  maOe  u  tiče. 
Posl.  42.  Ptićar,  puče,  pti(?.  Korijeni  130. 

ptie^tina,  /'.  augvi.  od  ptica,  vidi  ličfetina,  f.  vidi 
ti<^urina.  Rj.  74:1a,  t^di  i  ptićina,  ptifurina.  —  pUic' 
tiiia.  Korijeni  VM).  nugm.  takv€t  kod  babetina. 

pileien.  /'.   rfcm.   od  ptica,    vidi  tltMca,   /'.   dem.  od 

tici.   \<j.  741a.  —  Idu»*i  putem  vidi  jednu  tiricn  šn- 

'  rrti«  gje  krilima  lejteće.  Npr.    li)S.  Pale  sa  patke  u 

ftlano   more  .  .  .    male  tičice   u  lominice.  Npj.  1,  311). 

Pticu,  ptičica.  Korijeni  131). 

plieinn.  /'.  angm.  od  ptica,  vidi  tićina,  f.  vidi  ti- 
i^urina.  Rj.  741a.  vidt  i  ptiOetina,  ptićurina.  —  pti- 
čina.  Korijeni  13().  uugm.  takva  kod  bardacina. 

pllrjl,  adj.  što  pripada  ptici,  pticama,  ludi  t*i^jT, 
Voijel-,  riMfl,  avium.  Rj.  741a.  —  Tičji  nokti,  m.  pl. 
Ari  Prtanze,  herbae  genu«.  Ri.  liln.  (biljka  nckuka), 
Tićja  trava,  {kniiuelhlutiges.  Rj.*)  Hornkrnut,  ceras- 
lium  vulgatnm  {ctrastirim  glomeratuvi  'J'haU.  H\.*) 
Rj.  74.''>a  (tnljka).  Dok  bc  iza  brda  pomoli  jedan  brk 
i  u  njemu  IristJi  i  i^ezdcset  i  pet  tičijih  gnijezdu. 
Npr.  4  (pliiMji  prema  plićji,  ("V'.  Rožiji  ;?rcm«  Božji). 
Samo  tičjeg  mlijeka  nema  (n.  p.  n  dubinu  ili  u  kući, 
L  j.  ima  HvafttA  ftto  »e  imali  možei  Poal.  274.  Za 
koje  je  ova  rgja  uzimala  od  svakoga  po  jednu  ])licu 
ili  po  tri  jajeta  pticija.  Pripmva  162.  Carev  ...  3. 
u  imenu  ptičjem:  w»reva  punicu.  Uanićić,  ARj.  7&ya. 

plii'j^rinn.  f.  augm.  od  plića,  vidi  ti<>Clriua,  /'.  angm. 
'  od  tica.  Kj.  74 la.  vidi  i   ptičctina,  ptićina,  —  ptica- 
rina.  Korijeni  130.  uugm.  takva  kod  babiirina. 

«lle,  IM.    (pl.   gen.    pli^'a)  ^mlada   ptica,  vidi  ptiće. 

i*if(  i'ić,  IH.  {pl.  gen.   iTćii)   ein  junger   Vugel,  puitus, 

urintla.  Rj.    741a.    —    Itarii  H**i  odlijećii.  Posl.    2*»[*. 

Ti  si  lič  od  kukavice.  (U  Crnoj  rJori  rei^e  se  kakvoj 

kukavici  kad  f»e  junaci).   317,    1    drugi  če  pti*H  pjcti. 

■  l>Po«l.  2S.  PuHtio  je  ptica   iz  kajpc.  U)^.  Tu  se  liči 

j  jaUHni'''i  Icgu.    Npj.    I.   337.   Soko  zmaju  odgovara: 

Moj'  Hu  tiči  polctari,  hr/o  će  mi  ptdeceti    pnl  onogn 

»lavna  mjesta.   I,  AHS.  Tijuto  rmile  ti>H  orlortći.  I,  48S>. 

I  7a\  kalimknm   noja  ptića   krilo,    te    acn   ?itii  konju  i 

'  junaku.  2,  S»S.   Ne  ponijo  starih  t^okolovii,  već  |K)nijo 

tiče  Aokotit'e,  koji  lovu  uanćeni  ni«u.  2,  Utii.  Kad  na- 

igjeS  putem  na  gnijez<lo  plit^ije   sa  ptićtma,  a  mitjka 

lezi  na  ptićima,  nemoj  uzeli  majke  na  ptićima.  Mojs. 

V,  22,  1). 

p(Ho!  kaže  se  kljusetu.  kad  ae  hoće  da  odbijo; 
a  govori  i4e  i  u  poslovici;  ^Kaano  jo  reći  ptrše,  aU 
je  ovo  rijeć  koja  ne  upravo  ne  može  zapisati  niti  ja 
znam  kako  bi  ae  za  nju  »lova  mogla  ir.miHliii.  i)va- 
ktivijeh  rijeci  inui  u  jeziku  našemu  joft  nekoliko.  Rj. 
2n  po.tlovtcH  koja  b-e  ovdje  napominje  isp.  Lasno  je 
2irsnut\  ma  se  uune  lrej*u.  i)ro»<l.  53. 

I.  pn,  pTla.  ni.  vidi  puh.  Rj.  u  krajevima  gdje  se 
u  iiovaru   ne  čuje  tflait  h.  cidi  i  puv. 

3.  pil!  ridi  pi. 'Rj.  uzvik  kitj*»»  »*5  f*"-«»  danio 
smrdi  ili  du  je  gadno,  ružno,  pfuif  phui  (franc,  fH). 

plia  .  .  .  ridi  puha  .  .  .  Rj. 

pAhlican,  piiblična,  ad;.  sto  pripada  pablic*.  cidi 
javan  1.  —  adv.  Da  će  vaa  osramuliLi  publičuo.  ^truž. 
I88ti,  1513. 


Vabllka 


-  280  — 


fuft 


udblika«  /'  das  PablikuiUf  publicum,  homineSt  po- 
}>ulu^^  vulfjH'i.  i^p,  općeiifllvo,  opt^iostvo.  —  Izi^'i  pred 
književnu  puJiliku.  Odbr.  od  niž.  14.  Ja  »&m  najviše 
nid  da  ov^uHnja  publika  ćiije  vaS  »utj.  Kolo  15  (14). 

puCHi^,  pGcnja,  m.  dits  Gckrarlie,  fragor,  cf.  puk, 
pucnjava:  po  pucnju  sam  ti  pozuao  pir^kti.  Stadp, 
Miljo,  pucanj  od  pttsuka.  Rj.  —  rijeci  s  takim  niist. 
kod  bacanj. 

pAcn,  f.  vidi  šibica  2.  u  Bouni.  Dr.  Oj.  burmiu. 
što  p^ca,  kad  se  sapttljuje?  vidi  i  paJidrvce,  i  $yn. 
ondje. 

pAeanJe,  h.  Rj.  verh,  od  pucati.  —  1)  Klanje  koje 
hiva,  kad  ]mca  n.  p.  srce  (da»  Spriojren,  ruptio,  rtip- 
tiira.  Rj.).  —  '^)  radnja  kojom  tko  pura  n.  p.  iz  puške, 
ili  puta  puška  (dan  Krnchcn^  fragor.  Rj.):  Opale  iz 
piL^aka  . . .  Posle  duqotja  pucanju  poviče  kalugjer . . . 
Miloš  1»2.  —  ^i)  radnju  kojom  tko  pucu  n.  p.  hicem. 

pAoiir,  TH.  vidi  driuiur,  tresa<!f.  Kj.  ćorjtk  ntu  rtuhija 
vunu.  —  ptkcur  (omi.  u  pucati).  Uan.  UC.  i-;;).  har- 
inicar,  fiicar,  riječi  utrane^  kcije  kao  i^vm&r  pred  must. 
ne  mijenjaju  c  na  ć. 

piicAraiijo,  u.  dem.  od  pucanje  2.  Rj.  vidi  pnckanje. 

pueArafi,  ram,  Rj.  v.  impf.  riđi  puckati.  —  1)  dem. 
od  pucali  2.  —  2)  sa  ae,  rcciproč.  dem.  od  pucati  ai\ 
Rj.  kad  pucartiJH  jedan  na  druijoija. 

pArarnVt  pDcarov,  odj.  vidi  drndarov.  Rj.  iio  pri- 
pada pucaru. 

pn^tafi«  piacani,  v.  iwpf.  Kj.  v.  impf.  sloz,  aLpuca- 
vati;  otpucivati.  popucivati.  detn.  puckati,  pucavati 
(»"  se).  V.  pf.  pu^i,  puknuti  (i  sloi.  koja  vidi  kod 
pu(^i).  r.  pf.  sloi.  od  piicjiti:  ^z-pncati,  o-  (pojcati), 
ot-pucati,  po-,  prc-,  za-,  7^^pucali.  —  /.  1)  bcrsten, 
sprimjen,  rampor,  Ri.  —  Sad  bakre  pucaju  od  mraza. 
Rj.  37a.  Gje  veljizi  konji  ijrraju,  malijeina  trfmai 
pucaju.  Posl.  72.  Od  sile  puca,  ud  gladi  s«  zavaljuje. 
2.35.  Puca  rnn  »rce  (sa  ćitn  ili  £a  kim)  kao  kobili  zii 
suvai^om.  2*i7.  U  Kvako^^a  pt4ca  srce  Uro.  Npj.  5,  KJtJ. 
ovdje  pristaje  i  ovaj  primjer:  Prasfeo/orje  (i»p.  pucu 
zora;  znamenje  rastupnti  ae).  Korijeni  '21»9  (iftp,  kod 
puci  1 :  pukla  zora).  —  2)  krachcu,  .Honitiim  edo.  Rj. 

—  Grom  puca.  Rj.  102b.  Skupljali  novco  da  kupe 
barutu  da  pucaju  n»  veselje  &to  su  Krancuzi  uMi  u 
Moskvu.  Hj.  '179b.  Hvi  se  vesele  pucajući  iz  pušaka. 
Uj.  H.S7b.  Jcdnoura  Turčina  na  putu  tukao  uadžakoui, 
a  na  jednoffa  je  pucao  r>  drccerdava.  Uj.  .S:>);b.  JSeva, 
^rmi.  tutnji,  puca,  vaa  Ke  dvor  Mane  ljuljati.  Npr.  1Wj. 
Kome  puitka  uzalud  ne  pitca.  Npj.  4,  276.  Nije  Žala, 
šezdeset  iopovuj  svi  pucaju  is  jednoga  glasa.  5,  140. 
SUdu  puskc  pucati  na  njega.  Danica  M,  2<»7.  S^tanu 
a  nekaka  bnfeljka  is  tojjora  pucati  u  raroš.  5^  4B. 
Stane  pucati  po  montu  i  po  tojgci.  Žitije  70.  sa  se, 
pass.:  Na  polanku  puca  se  opet  iz  pušaka.  Kov,  90. 

—  3)  biiV'm.  klatschen,  (lagello  iitsono.  Rj,  —  I^sno 
je  ispod  jaj>iind^.eta  prstima  pucati.  Posl.  IGG.  l'u- 
cnju  bičevtt  i  loi^kovi  praSte,  i  konji  topo(?u,  i  kola 
skai^u.  Naum  3,  2.  —  If,  «u  ro,  rcciproć.  aufeinander 
schic-iften,  tclis  se  mutuo  petcre.  Rj.  kad  pucaju,  jedan 
na  drugoga. 

pOf^avar,  pTlcavcn,  hj.  (u  Srijemu)  nekakvo  prozne, 
koje  liu^uo  ispuca.  Ari  Weintranbt,  uvac  genus.  Rj. 
isp.  pucati  1. 

pOfO,  pHceta  (p'Oca),  m,  {pl.  pftca,  gen.  pTitiica). 
Rj.  pri(t)-cc.  dem.  putaice.  isp.  puto,  iM>pulati,  (*putiti 
(=  sapeti,  svezati).  —  i)  n.  p.  vinovo,  čine  WeiH- 
heerCf  acinus.  Rj.  vidi  jagoda  2,  zrno.  —  Knvaljii, 
prožpjc  kojega  .«u  puca  duguljasta  i  kriva.  Kj.  ,So5a. 
Rehavo  grožpjo,  knd  bu  rijetka  puca.  Uj.  *i4Xa,  Odreži 
^Toipje  vinograda  zemaljskoga;  jer  vei?  sasreše  puca 
njegova.  Otkriv.  14,  IS.  —  2)  der  Knopf.,  glohulus 
(fibulutorius).  Rj,  FiVii  dugme,  pumb.  —  Ilika,  na 
gjećermi  aprijed  kao  puca  od  kositera.  Uj.  y30b. 
OtpuOavati,  otpu(:ali,  otpućiti:  Otpuči  mi  puca  pod 
ffr*oca.  Rj.  47Ub.  Punjkn,  ono  «u  što  .ic  zapinje  puce. 
Kj.  621b.  Jiueapeti  puce.  Kj.  t)27a.  Koji  nom  mor 


I  dolatnu,  na  dolami  zlatna  puca.  Npj.  1.  315.  *Udri^ 
braca,  puca  niz  njedarca^  da  ne  moiSe  ni  jabuka 
pro(*i«  .  . .  'Kad  tu  dogje  tugjep  brata  ruka,  sama  će 
se  puca  raspinjatLi  1,  316.  Sapni  puce  pod  grlom. 
I,  412.  Lije  krvca  niz  srebrna  puca.  1,  083.  Pod 
prloni  joj  puce  jadikuvo,  jadikovo  i  ćemerikoco.  2,  25. 
Po  košulji  zelenu  dolamu,  na  kojoj  jo  trideset  puttica. 
3.  6.  A  poirodi  Gavmn  hariuuba;§u  ba5  pod  grlo,  gje 
puce  supHČa.  4,  364.  Nikakav  krojuć  ne  u<lttra  puca 
kakva  napipa,  n.  p.  *<  jedne  »traue  bijela,  a  s  druge 
žuta.  Pia.  67.  —  S)  gornji  niAan  na  puŽci,  Korn, 
bulla,  cf.  niian :  Ja  ne  vigju  puce  dieverdant.  Rj.  vidi 
i  Rjrnjaj^  ^Kf>rnji). 

pnrknnjo.  n.  dem.  od  pucanje.  Rj.  vidi  pucarnnje. 

piickilranj«*,  «.  dem.  od  puckanje.  Rj. 

pucki'irati.   ram,  v.  r,  impf.  dem.  od  puckati.    Rj. 

pQ<^kati,  ckam.  r.  impf.  dem.  od  pucati.  Kj.  vidi 
pticarati.  v.  pf.  slož.  ^puckati  (pojesti). 

pAraJnva«  /'.  da-"*  h'racfien  (der  Kanoncn)^  fi^tigor, 
cf.  pucanj.  Rj.  vidi  i  puk  2.  —  Kad  kc  iz  daleka 
(5uJL»  pucnjava  topova.  Rj.  106a  {isp.  gudnjava  2). 
Kako  čuje  pucnjavu  od  pušaka.  Noj.  4,  462  (Vuk). 
Pozdrave  ih  pucnjavom  iz  topova.  Kov.  64.  PoSto  se 
t4iko  s  pucnjavom  pušaka  rastanu.  116.  Pucf^java  to- 
pov.ska  i  pHŠiand.    Žitije  76. 

pBi',  m.  |u  Dubr.)  jama  gdje  se  drŽi  voda,  Cisterne, 
cisterna,  cf.  bistijerna.  Rj,  vidi  i  guslijerna.  Čalrnja, 
po^uo.  isp.  bunar,  studenac.  —  Ko  da  guje  i^  2^^*^*^ 
/juTii'ti.  DPojfl.  45.  riječ  lugja.  Osn.  'Sb.  Jal.   pozzo. 

pAfaaiii,  »I.  (u  Dubr.)  liiirgcr,  civis.  Rj.  kao  gra- 
(jjanin.  n  Hro.  je  pućajiin  čovjek  iz  puka.  prostoga 
naroda.  —  U  Dubrovniku  prva  gospoda  bila  su  vla- 
stela .  .  .  nego  BU  j  me)gn  vuroAiiuima  bili  pučani, 
koji  Hu  se  razlikovati  od  manjijcb  varo^uia  i  od  se- 
ljaka i  težaka.  Kov.  U.  • 

pAeanka,  f.  die  BUrgerin,  ct'rjs,  c/*.  rnu^ka.  Kj.  kao 
gtaifjanka.  u  Brv.  žena  iz  puka.  —  Bolje  je  moje 
pu6in--*tvo  nego  tvoje  vlasteostvo  (rekne  pučanka  vla- 
flici  knd  hc  svađe).  Rj.  623b. 

pAcanski,  adj.  (u  Dubr.)  hUrgerlich,  civilis.  Rj,  sto 
pripada  pučanima  Hi  pučaninu  kojemu  god. 

pacaiistvo,  n.  —  1)  (u  Dubr.)  der  jiiirgerstand, 
ordo  civium:  Bolje  je  moje  pučanstvo  nego  Ivoje 
vlasleo.Htvo  (rekne  pu<;aoka  vladici  kad  se  svađe).  Rj. 
fitanje  pučansko.  —  2)  u  Hrv.  pućansivo  znači  kao 
puk.  jtro^ti  narod,  svijet,  svjetina. 

pdei^ajc*  «.  (u  Hrv.)  das  Spalienj  fisitio.  Bj.  f!cr6. 
od  pućili.  radnja  kojom  tko  pući  n.  p.  šljive. 

pDfica,  /'.  lu  Dubr.)  dte  Micstnttschel,  mgtitus.  Rj. 
škifljka  što  St  jede. 

pDčiiia.  f,  D.  p.  morska,  die  unubsehbare  (Meets-) 
Fldchc,  (ac'iuorj  iatuni,  patcns:  Kad  su  polju  U  pucinu 
bili,  vigje  siator  MuftkcL-kapetaua.  Rj.  gaje  je  šio  puklo 
dugo  I  široko  tr.  ae  ?»e  moie  pregledati,  kao  polje, 
ravnina,  more.  isp.  pui^i  6.  —  Paiine  m\  morske! 
(Zakletva).  Posl.  267.  Uzmi  ovu  zmiju  kraoaicu,  te  je 
baci  moru  u  pučinu.  Npj.  9,  62.  Veslan  tvoji  od  ve- 
zo.^ te  ««  pučinu;  vjetar  istočni  razbi  te  usred  mora. 
Jezek.  27,  26. 

pAeitit  pui^Tm,  r.  impf.  (po  zap.  kraj.)  n.  p.  Mjive, 

t.  j.  cijepati  za  suđenje,  spaltcn,  findo.  Rj.  isp.  kalali. 

—  A  po  nebu  dva  peiJenu  zeca,  pučila  ih  dva   hrta 

odrta.  Herc.  151. 

I      pueka.  f.  (u  Dubr.)  vidi  pu^inka.  Rj.  —  Pogj'  u 

I  Levant  i  skroj  dolamu  od  grane,  vrati   se  a  atom  u 

!  grad,  pučke  ti  ne  brane.  DPosl.  ST. 

I       prU'kT.    adj.  popularis.  Siulli,   Što  pripada  puku. 

i  adv.  popiilaritci:  StuIU,  popularno,    vidi   |K)pularaD. 

pttt!  —  1)  inierj.  plumpf,  sonus  rei  cadetUis  m 
uijuam.  Kj.  uzvikne  se,  kad  što  padue  u  rodu.  vidi 
pu(?kac.  —  2)  \mč\  pu(5!  glas  čurji:  Pudak  (od  osnove 
koja  Će  biti  postala  od  glasa  životinjiua:  puč),  Osn. 
283,  vidi  i  puckati  2. 


pućak 


—  281  — 


puharfl 


p6e:lk,  piU'kii.  m.  vidi  puran.  Uj.  vidi  i  budac, 
(^iiruk.  t-ura«,  indijot,  intiilj,  morftc,  tukac.  —  pućuk 
tod  oHnovo  koja  će  biti  pontnla  od  f^la^ta  životinjinii: 
puĆ),  (>8n.  283.  (ili  isf.  Pući  se  kao  c"=iirak  (kao  purak). 

pui*(*,  u  ovoj  zagonefi:  pogjoh  purem  raspiidem, 
mL^oh  rize  i  pari/.e;  nit  su  rize  ni  part/e,  neE;o  Turske 
rukavice  (nožictj).  Rj. 

1.  piii*C«iijts  ».  duH  Grolten,  Auficerfeu  der  Lippen 
vof  Vcrdruss,  vultua  iratttSj  imccnrum  inflatio.  Rj. 
verb.  od  pii(i)ti  se.  nuhtja  kojom  ae  tko  ptU'i. 

2.  pnćci^Ct  M.  ctib.  od  putiti.  Rj. 

puf(>ri4m,  /.  (u  C.  O.)  mali  nud  od  duga,  Art  Ge- 
fiis.i,  vusint  genus,  (vidi  vedro  I.  Kj,-^)  (•/'.  kabliC.  Hj. 
—  pw':crica  (o«n.  u  putijer).  Oan.  :J24. 

p&ri.  pUkutMii.  ipiikoh,  pBče,  piikiio,  pi\klu),  v.  pf. 
Rj.  lidi  puknuti,  v.  pf.  sloj,  iz-pudi,  na-,  pre-,  pri-, 
pro-,  raz-  (rc);  iz-i>uknuti,  na-,  pre-,  pri-,  pro-,  raz- 
(»e).  c.  impf.  pucali,  s  njtm  sloš.  v.  pf.  vidi  ondje,  i 
».  impf.  slox.  —  I)  hcrsten,  springen,  rumpi,  n.  u. 
pukao  lonac,  pu(5e  mu  srce.  Rj.  —  Zaukati  n.  p.  puklt 
truta  pamukom.  Rj.  2()2a.  Purt  od  jtdn.  Rj.  2ii0a. 
Pukla  iffirala  odisc  na  pukotinu.  Rj.  44;^h.  Kad 
čoeku  pukne  mttfJM  očima.  Posl.  19*2.  Ako  jiuie,  ne. 
istet^e.  (Valja  da  rer*.»  onaj  koji  pcf.c  jaje,  da  np  bi 
jaje  puklo,  ili  ako  bi  i  puklo,  da  ne  bi  isteklo  u 
pepeoi.  !ii7.  Pukltt  mu  kožu  na  Oehj.  *2l>(>.  Pu'H  će 
kao  int'uaCel)  kesten  (u  vatri).  (Liovori  ne  za  ljude 
D.  p.  da  rr-  pući  od  muke,  od  jedu  i  t,  il.).  2(i7.  Nova 
čoha  na  koljenu  piK^e.  Npj,  3,  U8.  Kad  puklu  zoru 
od  istoka.  HNpj.  o,  61H  [isp.  kod  piunti  1:  puea 
zora).  Mal'  nismo  pukli  ml  t*mijju  StraŽ.  li>8<i,  ^\\i}. 
^  2)  puCf  žica  (na  tamburi),  uže,  konac,  reb^sen, 
di^rumpi.  Rj.  —  Odmab  pukt\e  jcdiin  uhruć  na  bu- 
retu .  .  .  pukne  obruč  i  treći;  ouda  ae  buro  raspadne. 
Npr.  20.  Uprtim  torbu  »  proitom  na  lejrja  .  .  .  ouda 
ml  nekflko  pukne  jedna  uprtu  na  torbi,  te  »e  »ve 
prosM)  prospe  u  more.  101.  U  tom  (iciini  pukne,  te 
obojica  padnu  na  zemlju.  Danica  4,  3i».  —  3)  (u 
Dubr.)  puktto  ćir.  t.  j.  provalio  se.  Rj.  —  4)  zemlja, 
grob:  tu  (5e  mu  i  tiroh  put'i,  t.  j.  tu  (*e  i  umrijeti. 
Rj.  —  Pukao  eiC,  kad  je  velika  zima.  Rj.  H\'Aa.  Tako 
mi  slom  ne  puknuo!  (Tako  bc  ne  slomio:  ne  puo  i 
mrtav  ostao!*,  l'oal.  ^(M;.  —  iij  krachen  Ovic  dic  Flitite, 
Kanone),  cdu  mutitim.  Rj.  tidi  ciknuti.  —  i^ćc  kao 
irijeaak.  Rj.  74Hb.  Puče  munju  i-  ncUtt  te  sažeAe  gje- 
voja^ku  niHJku.  Npr  97.  Puče  kao  (Hinji)  yrom  lu.  p. 
DuŽka,  top).  PoHJ.  2I»7.  No  tri  munje  od  nchu  pukoše. 
Npj.  1,  158.  }i ili  puce.  puške  ni  Ininhurde.  Npj.  2,  b07 
(puSke,  lumbarde,  gtu.  m  glutjole  nfprelusne,  ali  opći 
rijetko  i  gotovo  sumo  upjeamutnu.  8int.  121*),  —  ^)  puklo 
polje,  pukle  ravnine,  rrstrcckt  fcich  HnaliHchbar  trcit 
Ain,  paiti  late.  Ri.  kitd  se  ktoj  polje^  ravninu,  more, 
proteže  $troko  i  Juleko.  ifip.  pucina.  —  7)  pui^e  gla**, 
vcrlauten,  inuudior.  Rj.  hio  pročulo  se  —  Pukne 
glas  po  selu  da  je  surao  otišao  u  lov.  Rj.  5()Ib.  Kud 
ort  glasovi  puknu  po  Hrldji.  Danica  :{,  159.  —  H)  puce 
mi  deaei  groia.  Rj.  —  U)  Ho  kome  pukne  ci^e  repa 
(kad  ko^a  iHtuku  ili  mu  se  dnipo  kako  zlo  dogodi, 
ne  mo*e  ae  povruuti)  ^Posl.  3i)7l.  Rj.  —  10)  kud  puklo 
da  puklo  [bilo  kako  mu  drago).  (PohI.  UkI).  Rj. 

pOeltf  se,  puiHni  ae,  v.  r.  pf.  die  Lippen  vor  GroU 
aufucrfen,  buvaia  injlo:  P\nH  se  kao  t^urak  (Poal. 
5ri7).  kao  nadimati  4«  «rd^  ne  i  šuteći,  v.  pf.  sloi. 
napui^iii  se. 

p&eka,  f.  vidi  pura.  Rj.  iftp.  pu(?ak.  vidi  i  budiju, 
6ira,  <^urka,   indijotn.    intuaa,   minirka,  piijkii,  purka. 

pQ^kae!  vitli  puč.  Rj.  uzvikne  ac^  kad  se  hoće  da 
ku£e,  kako  je  što  palo  u  vodu.  uzvike  takve  kad  OiHtac! 

p&ćkiiujet  u.  dan  Tubakruudten  in  kleinen  Xugcn, 
eniissio  fumi  nicotiauae  intcrvultiH  brecibus.  Rj.  verb. 
od  puckati,  rudnja  kojom  tko  parka. 

p&ekati,  pOt^kam,  r.  impf.  —  J)  Tabak  ptt/fcH,  nico- 
tift$tuc  fumum  ernitto  breci  interruUo.  Rj.  puHti pomalo 
(ace  jednako  prekidaj luH).  c.  pf.  sloi.  propu^^kati  fspt- 


I  skuti  1).  —  2)  puiikaju  puC'ke,  pure^  puštajući  iz  sebe 
I  glas:  pur!  pnr!  —  Ćurke  se  raširile  po  Btrniiui,  idu, 
I  kljuju  bube,  i  puckaju  svaka  svojim  glasom,  /trn.  27B. 

pQilar,  pudfira.  m.  dcr  IVdcfUer  da  \Veinhcrges, 
cuHt09  vineae.  Rj.  —  Eto  ti  pttditru  od  onijeh  vino- 
gradu. Npr.  7.  Zdrav  kao  pudar.  Posl.  80.  Teško 
ku(^i  gje  Ilije  goapara,  a  ba^Lini  gje  nije  pudara! 
315.  ^u  onn.  isp.  puditi. 

piidArGaJf,  «.  dus  Beuutrhen  dem  MVcinbergea,  cu- 
Mtodin  vineae.  Rj.  rerb.  od  pudarili.  .stanje  koje  biva, 
kad  tko  pudari. 

pudiirien,  /'.  —  1)  die  Hutvrin  des  Weingartens, 
\  femina  rustodiena  viticam:  Zdrava  kao  pndarica  (P0.9I. 
8*J).  Rj.  -ena  koja  pudari.  —  2)  pudarska  koliba. 
cam  rutiodiH  vineae.  Rj. 

puili'lrinu,  /'.  der  Lohn  fur  dic  Ilutung  des  Wein- 
hcrrfi.  incrvcH  cuHodiae  vineae:  platio  pudariau;  oti^io 
u  pudarinu.  Uj.  pluta  za  pudarcnje. 

piuliiriti.  pildarTm,  v.  impf.  ein  puditr  seiu^  $um 
cu^to.t  vineae,  Rj.  biti  pudar. 

pAdilrkii.  /.  vidi  pra^  Rj.  eidi  i  pradka.  die 
Schleuder,  funda. 

p&darski.  adj.  der  Jfuter  der  Wcinberget  custodum 
vineae.  Rj.  sto  pripada  pudurima  ili  pudaru  kojemu 
god.  —  Pudarica,  2)  pudarska  koliba.  Rj.  G2(la. 

pAditii  pudlra,  I',  impf,  Rj.  v.  impf.  slok.  ra»pu- 
gjavHti :  r.  pf.  raspuditi.  —  1)  platiti,  scheuchcu, 
šchrecken,  terrco.  Kj.  vidi  i  prepndati,  stratiti,  isp. 
pudljiv.  —  Ponajmlttpja  vila  Andesila  n«  ponićo  ve^ 
na  noge  skaiV,  ona  veli  sestri  Angjeliji :  •tšeatro  moja, 
dilber-Ansjelijo!  .Sto  ostale  ti  mi  pudiš  cde,  dok  je 
afstre  tvoje  Andesile.  HNpj.  I,  4o5.  —  Sč)  (u  Hrv.) 
tjerali,  schcuvhcn^  verjagen,  fugo.  Rj.  upruco  plašeči 
tjerati,  odgoniti. 

pCtiIljiv,  adj.  (oHobito  po  iMt.  kraj.)  furchtsam,  pa- 
viaus,  i:f.  Htrailjiv:  Ženika  etrana  od  ^laa.  pudljiva, 
Rj.  mrfi  I  BtraSiv;  plaživ,  pla-Mjiv,  i»p.  bojazan,  bo- 
jažljiv, bojažljiv. 

pCkdlJivne.  pfidljtvca,  w.  čovjek  pudljiv,  ^t  FurcM- 
Miime,  timidus,  c/'.  straMviic.  li'},  vidi  i  plašivica;  »Ira- 
^Ijivftc,  slraSljiviea,  stra^ivica. 

pfi<IIjivieit,  /*.  pudljiva  #.ena  ili  djevojka,  die  Furcht- 
s«mc,  iimida.  Rj.  vidi  plaSivicn,  Btraftljtvica,  straMvica. 

pCinneie.  pllflak,  m.  kao  uiali^,  izmetak,  Zicerg, 
pumilluit.  Rj.  tugje  riječi.  Oho.  209.  vidi  i  kepeo; 
mnljeniea  9,  maljo  2,  manjo  2;  patuljak,  patuljica; 
Marmiili.  isp.  e^kcH'^a. 

pAvJeigo.  JI.  das  Scheuchen,  ttrror,  fugatio.  Bj. 
verb.  od  puditi.  radt^ju  kojom  tko  pudi  koga. 

unll,  m.  die  litlrhmauH,  Haselmaus,  glia.  Rj.  riđi 
ptjtuu^  —  Polako,  polako,  rećc  puii  orahom.  UPoel. 
98.  Puh  se  svojom  sipnjora  opovijoda.  105. 

pDha,  /*.  tu  Buci)  ridi  cibuljicii.  Rj.  vidi  i  pubiea; 
bubuljioH,  fruH.  uiciuljka,  svilaricii,  tnipae,  vaMca. 

pflliai'.  puhilf^a,  m.  vidi  puh.  Rj.  —  rijeid  8  tttkim 
nufit.  kod  ^rluba<l 

pAliiiHcu,  f.  (U  C'rmm.)  vidi  puhaljka.  Rj.  kao  cijev 
na  koju  »e  puha. 

prilialo,  lit.  dcr  }<till  farzt,  qui  ttrnte  pedii.  Rj.  koji 
puhu,  tiho  prdi.  —  i(i  N(i.<C.  i»p.  bajalo. 

nikhaljku,  /'.  ^(i.v  lilascrohr^  tubulun  fiatorius,  cf. 
pulutlica.  Rj.  kao  cijev  na  koju  se  puhu.  —  fijeČi 
s  takim  natit.  kod  kiL/.aljka. 

pDhiinJo,  «.  Rj.  verb.  od  puhali.  —  1)  rad$ija 
kojom  tko  puić  (puhu)  (das  Rlasen.  tlatio.  Rj.).  — 
2)  radnja  kojom  tko  pitku,  tiho  prdi.  (vonti  emissio 
aine  erepitu.  Rj.). 

pt!llinni,  /*.  gljiva,  a'fte  Svhwumi»-Art,  genus  fuugi 
(Igeoperdon  bovista  Balb.  Rj.')  Rj.  vidi  puia,  pupa  3. 

pAliuro,  /*.  pl.  (im  ScJierze:  die  Furzhosrn)  dic 
vtiten  turki^cltcn  Ž/osoti,  calitiac  latae  turcurum.  Rj. 
u  šali  ktUe  se  sa  suharct  kao  cuf  su  dobre  :a  putiattje. 
i$p.  puhali  2. 


»uhati 


—  282  - 


fnn 


nAhafi,  r.  iwpf.  Rj.  v.  pf.  puhnuti,  r.  pf.  slož,  h- 
piihati,  nfi-,  o-,  pro-,  b-  (»e),  u-  (sel,  za-.  —  J)  pflbrtm 
(puAem),  hhisen,  flo,  cf.  diihati:  Tp  kazuje  koji  r/et/tr 
ptisc.  Rj.  isp,  i?arili,  i'iirili,  lavoriti,  piriti.  —  Kuko 
KOJi  rjeiiir  ju«/*«,  tako  mu  so  valja  obrtati.  Poal.  125. 
Ko  ae  jedim  put  ožeže,  i  mt  hladno  puse.  \b^.  .Svaku 
baka  pod  svoj  kotao  pune,  27(>,  Tko  u  otjanj  puhu, 
u  ofi  mu  [."ikre  »ka^u.  DPorI.  134.  Ajre  OuSe,  ali  ne 
doćuŠe,  nepo  kreiu  a  u  tatu  pusu.  Npj.  4,  9!!.  Kad 
mptihri  rihur  h  planine,  rec'  C'e  Ale,  da  ^a  ljulja 
majica.  IIctl*.  Si*,  su  ne,  pu.'is.:  Ako  se  ne  puhu.  op;anj 
ae  ne  ^ini.  DPohI.  3.  —  J!?J  pniiain,  fei'iien,  renttitn 
anittu  ninc  vrcpitti,  Rj.  prdjati  tiUoj  da  se  ne  ćuje. 
r.  pf.  sluč.  npuhati  ee  I. 

pniiicii,  /.  (u  Uiibr.)  vidi  L^ibuljicii.  Uj.  r(({i  i  puha, 
j  si/ti.  07idjc, 

pniiJttjrik,  IM.  mjćsto  od  pubil.  Stulli.  —  m  nust. 
i<ji.   L'">liii)injak. 

jiNliiitUi,  iifilim'ui,  f.  pf.  Rj.  r.  impf.  puhali.  — 
IJ  fetsUH,  vvntHiu  emitto  sine  cttrpitn.  Rj.  prdnuti 
tiin}  da  se  ne  ćuje,  —  'ij  pnhnu  vjetar,  hlmtcn^  jlo. 
Uj.  riđi  du(h)nuli.  r,  pf.  siuž.  olpubnuti.  —  On  pnhuv 
rjttar  s  plauine.  Npj.  1,  •i'S^.  Jiho  rjtiur  od  Javurju 
puHU  te  ni/jif!UH  niJijrlu  tt  krajeve.   4.  llliK 

»niior.  lu.  dic  Mockuscht,  Loderaschc^  f'unllu,  Uj, 
oiai  piivor.  pcpcii  koji  u  ris  sHk{j((.  osn.  u  puhati. 
isp,  Osfi.  ll'K  —  Bli/.n  /.ninljane  (>coivice,  »kupio  ne 
u  klupre  intUori  žuti  nta<^ak ;  popao  ^a  puhor^  u  on 
dremu.  Mepj.   ir>l.  ri,ieći  s  tukifti  ri<ist.  kud  div<>r. 

pAifii,  /".  {U  C.  G.i  rw/i  puvieu.  Kj.  riđi  i  pnbica, 
vimt)ica, 

pujkit,  /'.  (u  C.  O.)  vidi  budija.  Rj.  vidi  i  put'ka, 

i  sf/n.   nndjv. 

pnjkHnJe,  N.  vidi  dr&kanje.  Rj. 

pDJktili.  kam,  |u  Bat^koj)  vidi  drSkati.  Uj.  c.  inipf. 
riđi  i  Inlkati.  sunintje  kojr  u  druJ^iti.  r.  pf.  ^ln:.  ua- 
piijdali,  koje  vidi. 

pfik,  Hl.  —  i)  (po  ZHp.  kraj.)  Volk,  populus,  cf. 
imrod,  svijet,  »vjetinn.  Rj.  prosit  narod.  isp.  pu^an^tvu. 

—  l'uj,  /jučc  i  narode  I  rmli  vuc^iea  vuka,  »venui  «vijelu 
na  znanje,  a  ^'jetetu  n;i  /dravlje.  Posl.  iJfjO.  Luduju 
hanovi,  plai'aju  pukovi.  DVoM.  .^7.  —  5?j  po  puku, 
dcr  Krtich,  frufjur:  Tu&ku  čuo,  po  puku  poznao.  Rj. 
riđi  pucjiuj,  pnrnjsiva 

pAkiihiiT,  pflku.siT,  adj.  oidi  puki  2:  Puki  m  pu- 
kahui,  piihi.*iii.  DPosl.  105.  pukuhuu  i  pnkast,  ftio  i 
puki,  i.  j.  i.'^ti,  eili,  samo  u  jm'reui  amislu.  XVI.  ;a 
obličja  iifp,  malaban  unnU);  žarkant  (žTtrko). 

puki,  adj,  —  i)  n.  p.  puki  siromah,  hluturm,  pau- 
pen'imus,  Rj.  vidi  piepukli,  ljut  4.  isp.  opuean.  — 
Obu<?e  kfer  flvoju  u  prostat^ko  odelo  i  uai^ini  je  kao 
puku  prostakiuju,  te  je  »da  za  (eln.  Npr.  Ž^X».  Kad 
je  tslovo  .j')  nužno,  samo  bi  puki  i  najn  uje  vjerniji 
prostak  mopio  reći,  da  ^a  zato  ne  primimo,  Sto  »n 
^u  najprije  Istini  iKrniKlili,  Oaniea  I,  \i\K  Preg;ledaj 
puku  sirotinju   iiah*  Hvjetnke   iHlurije.    Priprava  18*5, 

—  2)  (u  Duhr.)  puki  (jlae,  puku  mati,  t.  j.  isti,  Oiti, 
ipstssimus.  Uj.  lut/t  (  pnkabni,  pukiuili;  ii^li  istoveini ; 
fluftti.  —  Vukt  su  ko  jabuka  razrezana.  DPonI.  106. 
Puki  Bu  pukahnj  pukjtHti.  H)5. 

pftklas,  puklii^H,  tu.  (u  primorju)  ^^ipak  koji  ne  obii^no 
raspukuc  kako  i)Oi^ne  zreti,  Art  Granulupf'cl,  mali 
granati  genus.  Rj.  osu.  u  pari.  pr^ut.  act.  glagola 
pu<*i  1.  —  rijtči  s  takim  nu.st.  kod  tirada^. 

puklliia,  f.  vidi  pukotina.  Kj.  o»v  gdje  je  što  puklo. 

—  Vei'  na  meni  koža  i«purabi.  po  puklinah  porasta 
macina.  ilNpj.  4,  1G5. 

pOkiiiiti,  pilknem,  riđi  pući.  Rj. 

pAkotinil.  /'.  dir  »Spaltc,  RUze,  drr  lUss,  fissunt: 
8av  je  od  pukotina  ^koji  ne  moZe  nikake  Uyne  da 
Ra<^nvji).  (Po^l.  tJ731.  Kj.  ono  gdjr  je  što  puklo,  ridi 
nuklina.  —  Nat^kati  n.  p.  uamuka  ii  kakvu  pukotinu. 
Kj.  4l2u.  Pukla  t^virala  oai^e  lut  pukotinu.  Rj.  443b. 
ili  be  pod  vodom  raaivorila  zemlja,  te  se  hu  one  pu- 


kotine mnojra  voda  aalila  unutra  u  zemlju.  Priprava 
111    rijeci  s  takim  nast.  kod  bljuvotina. 

pi^kovaTk,  m.  vidi  obrntar,  ohrMer.  —  Stariji  »e 
zove  po  ('inu:  posjK)'n  pukoniik !  gospo'u  majori 
Mopj.  i>7. 

pdktfuijo,  n.das  Puffen  kochendcr  Boimen,  soniims 
piši  vodi.  Rj.  rerb.  od  puktuti,  koje  vidi. 

pAktati.  pilkćem,  v.  impf.  puffen,  sono,  suhcrepito: 
Gušter  pukce  Davr(h)  ku<!:e,  gaće  plete,  na  vojaku  će, 
Rj.  pnkrc  n.  p.  grah  kad  se  kuha. 

pi^luk,  puUka,  ni.  (.u  Baranji)  malo  magare,  das 
fjSvUein,  iiscUun,  <•[.  pule.  Rj.  vidi  i  imiu»^e,  tovarfe. 

p£ll»(iLsl.  adj.  šaren,  i'idi  puli.  puljat.  piirli.  — 
Pred  ni  ima  je  Pero  kapelane,  na  »vojegu  ^»njajM^Z«- 
tasta.  Npj.  5,  3in.  za  obliije   i^p.  ^Vapanl   (ći^rapa). 

pflK'az,*  puloftza,  m.  (u  Dalm.)  velika  ploća  što 
stnji  na.  gjećermi  navrh  prsiju  viSe  loka,  a  sa  strane 
manje  plotMee,  pod  kojima  rii  kov«''e  (za  .spuranje}, 
zovu  se  puliiin.  Rj.  —  Toke,  3)  Redam  do  devet 
srebrtiijeh  kolutova,  koje  o  pulčazima  vise  na  gje- 
eermi  a  lijeve  strane  niz  pr«i.  Rj.  748a. 

pnie,  puleta,  u,  vidi  magare.  Rj.  vidi  i  pulak.  i 
■if/it.  onttje.  —  pule  (misli  ne  dit  je  od  tu^je  rijeCi 
pulti'i,  mlade,  mlado  živiiiOe).  isp.  OAti.  250. 

prtli/  udj.  indct'l.  Miren  na  pulijoi?):  I  po  njemu 
puli  ri.sovina.  Diže  eura  puli  uuvak  s  lica.  Rj,  vidi 
liuliUuMi.  puljat,  purli. 

pAlijil,"  f.  —  i)ćin  Kuopf.  schnallenurtiger  Knnpf. 
Hj.  tichtkco  dugme.  isp.  cijelo,  kliza,  poI(5e.  —  l«itar, 
•Jl  oka  dva  prsta  žirok  i  s  puHjnntn  od  konitera  nii- 
iiiran  kuiS.  Rj.  S^JOb  (h?).  —  *^)  kao  pregjiea  ua  Seftini 
sto  i«tHt,iri  od  kositera  ajilijevaju.  Rj. 

POIij(»^kt,  adj.  uppalisih,  Appulus:  Poznaju  se 
kao  Vulijcški  lupeži  {Vo»\.  25'J).  Uj.  što  pripatltt  Pulji, 
tMlji:u. 

Pnijn.  /'.  Appnllen,  .ippulia.  Rj.  pokrajina  u  Italiji. 
—  Pidjiz,  koji  je  iz  Ihtlje.  Rj.  (>21r. 

pAlJa.  /".  (»I  Srbiji  i  u  Bosni)  novae  ili  broj  novaeji 
od  -.enet  para,  cf.  vižlin.  Rj,  —  Dao  l»ih  uiu  mavenu 
d4)l!iT(ui   i  pol  <>olu'  od  Iri  Mtotin*  pulja.    Nj>j.  4,  .'J'J'J. 

pnijiit.  odj.  n.  p.  konj.  t.  j.  Aaren  kuo  da  su  pulje 
po  njemu  |rfW»  ^ro&]i>tt):  I  pod  njime  jJM(;a/u  gjogutn. 
llj.^  indi  i  pulataal,  puli,  purli. 

pi'iljenje,  n.  rerb.  ud  puljili.  Uj.'' 

pilljitt.  pilljlm.  r.  impf.  {cidi  pomaljati):  pulji  konj 
puzdru  in.  p.  kad  hoće  da  mokri).  Rj.'  r.  pf.  aloe. 
iz-uuljiti. 

Pi'ifjiz,  Puljiza,  w.  koji  je  iz  Pulje,  der  Appulier, 
AppuJns.   RJ.  nast.  je  Talijanski. 

Prtljo,  m.  muški  nadimak.  Rj.  gen.  Pillja,  voi\  PDljo. 
sa  ohliije  i.<ip.  AIjo. 

p&n.  adj.  volt,  pUnus:  pun  rijeci,  pun  puncat 
(puneit),  goMZ  uud  gat  roll.  Rj.  d^n.  punaćak,  pu- 
nuhan,  pnnan.  —  Baba  />iiMa  radosti  odg:ovorila.  Ri. 
l'2i\.  Nemam  ileset  groša  puvijeh,  domiri  mi  (da  bih 
imao  toliko).  Rj.  l.'^lb.  I>oMlu2ivati  u.  p.  ćušu,  u  j. 
dotakuti  puna.  Rj.  I'i4ii.  i'uno  dupkom  (u.  p.  Hoba 
ljudi}.  Rj.  140h.  Zapljuskuje  voda  u  lugju,  n.  p.  kad 
je  prepuna,  a  du§e  vjetar.  Rj.  18'jb.  Ja,  u  pjesmama 
dodaje  ne  samo  da  i~igje  puna  vr.ita.  Rj.  'J43a.  I*tino 
krcalo.  1.  j.  uvršno,  nabijeno.  Rj.  Ht»8h.  Natučcn  je 
n.  p.  pripovijedaka,  I.  j.  puu.  Rj.  4tOb.  Podukmjno, 
malo  ne  puno  (t  i.  do  pod  kraj).  Rj.  5iJtia.  Ona  je 
posle  nosila  ono  uet«  pune  tri  godine.  Npr,  bi'}.  Mn 
je  bio  dobur,  pun  titrahu  Jiožijega.  24ti.  Kad  ru  pune 
ovi,  i  are«  je  »ilo.  Po«l.   I'il.  I^sno  je  iz  puna  rrata 

Jjevali.  Kib.  Od  boba  i  od  popa  purta  sn  usta.  2<il. 
*uno  kao  oko  (kakav  sud.  n.  p.  rode,  vina  i  1.  d.). 
Ž6(>.  I'uno  kao  i^ljiva  (n.  p.  prase).  Žiiti.  Vuno  praznine, 
2fi»i.  Koji  imn  punu  vlast  presuditi.  H22.  Tu  ne  pade 
da?.da  iz  oblaka  .  .  .  puno  rreme /a  tri  jrodinice.  Npj. 
a.  .'1.  Ua  B»ijr  da  sreću  dobru,  arelnu  i  berićetnu,  puna 
i  bogatu.  Kov.  120.  Malo  tekao  a  puno  stekao.  124>. 
Bio  je  krupan  i  pun  čotiek.  76.  Imamo  puno  pravo 


pDnae 


pn^Jkii 


rei?i.    DM.  223.   Kud  je  poeta  bio  u  pHvoj  grdoHi. 
M)^voli<^  poet.  3. 

|(rjn»i',  [Mncii,  m.  vidi  tii?)t.  Uj.  hnin  otac,  der 
Schtvk^cri'tUer,  socer.  vidi  i  sUirac  2.  prema  piuiftc 
je  punu'41,  hto  prema  taat  tn.^ta.  —  AV  eto  ti  punca 
i  />t#Hi'rc.' ja  kakva  li  dara  donijeftel  Pnnncno»\  kalpak 
i  (^elenfcu,  te  MakRJiim  zeta  dozivnSe.  X|ij.  2,  5^0. 

fiQnii(*:ik,  punaćkiLf  adj.  dem.  od  pun.  Rj.  n'iZt  pii- 
lati,  piuinii.  dem.  9  Uikim  nast.  maei^k,  alabačak, 
Hiivnt'^iik. 

pniialiiin,  jmnahna,  ndj.  (po  ju;^znp.  kraj.)  vidi 
piin.'Kak.  Uj.  i  piuian.  Kj.  dcni.  s  takim  nast.  kod 
griilialian. 

plkimn,  «fy.  —  7)  dnn.  r>đ  pun:  U  vIaIdu  po  trieat 
lakala,  u  nanrijod  po  trioat  puntnie,  u  Sirinn  ppdospl 
pHtmuo.  Kaii  nedjelja  mt  punnno  do^'jt*.  Rj.  itiktm 
dem,  adj.  kod  ml:^yitn.  —  Moj  8te(?riiće  i  donoi^re, 
pttnnn  dome!  lij.  l.'i^a.  Ne  bi  reka'  jure  su  Lridesei 
no  jere  »u  stotinfi  pununa,  Kj.  'jrj-ia.  U  nckakvomo 
boHtanii  punann  rtijcai.  Npr.  D'J.  iHpod^  glave  po  «(o 
cekina  ...  ne  najfje  pnnituc  gto.  110.  Coek,  mno^o 
siromah  i  puntni  ijjrce,  193.  —  t*)  ftchiranffcr,  tjrtt- 
ridnA,   cf.   iniiian.    Rj.  vidi  i  Hiidnižan  /  sr/H.  ontlje. 

pAncal,  pnnrit,  adj.  cf.  pun.  Rj.  -  V\u\  puncat 
(puncitj.  (janz  und  gur  vuU.  Kj.  62Ia.  —  adj.  s  talim 
»asi.  pjeleat.  polcaL,  novcut,  »juiical;  novoit,  pravcit, 
MHmcit,  zdravcit. 

pniidruVi  TW.  crv  koji  »e  kod  lur^avijeh  ki>r»ju  jiod 
rcpoiu  nalazi.  Rj.  pu-ndrav.  —  p"tndri~w  (u  stoji  aiji^slo 
o,  a  (i  je  nmetniitd  me^ju  n  i  r;  od  kor.  od  kojra  je 
uoriti,  po-HOr  i  HptTH;  HO-'if)a«i.|.  iap,  Osn.  Si.  i.tp. 
pamrak. 

fAn**.  /.  hyp.  ud  punica,  gen.  pflne,  tor.  piiue.  wrp. 
r*i    fuip.   h^he,  —  Veli    Pavle  lijevojCiiioj   majci: 
>I''alH  llogu,  moja  mila  pune!"   Herc.  lol. 

pfkniriiz.  Hi.  ci'dichtetv  SpeL^c,  Honien  fivtuin  cibi, 
q.  d.  fjni  repici  ciilum:  A.  Kako  je  to  jelo?  B.  i*Mti- 
1JHZ.  Kj.  pun'-gUK.  sto  puni  guzicu,  tako  slor.  rijeci 
kod  liji'l(tKtiZ" 

!»niiini,  f.  Rj.  hyp.  pune.  -  t)  ženina  mati,  die 
licie^ermittler  (dic  Miitter  der  Fran),  mater  .ipotisae. 
Kj.  riđi  Ut^ta.  correl.  punac.  —  Udjekoji  i  za  jjunicu 
reku:  moja  hatta.  Kj.  [h\.  Oj  punice  gjevojai^ka  majko! 
Npj.  3,  JJl^.  —  tij  die  Vcruandte  der  l'rau,  affiiiis 
ex  parte  usoris:  otimao  u  punice.  Rj,  ženina  rodica. 
—  8ad  nema  one  milosti ;  ona  se  milost  razvrj^la  na 
moje  svasli  i  .^ure,  i  na  moje  slatke  punice.  Npj.  1, 
213.  Dok  posiavi  prnten  i  jabuku,  i  dariva  »vaMi  i 
punice,  dftJe  Marko  tri  loviira  blaga.  "2,  :\:^'2, 

pOnii'in.  adj.  der  punica,  iffjcruff.  Kj.  sto  pripada 
jiunici. 

puntna,  /'.  atanje  u  kojem  je  što  pano.  lidi  puno^H* 
puDost.  —  Da  se  ispunite  8vakom  puninum  hozijom. 
ECe«.  3,  19  (plenitudo,  dic  Fiiile).  Naredbe  za  sud... 
porede«*!  h  pregjaAojima  t^dvjek  se  divi  a  kakvom  pu- 
niuoin  dobizp  ii  prvi  mah  mjeato  prepja^njih  kratkih 
i  iaprekidanih.  DM.  .'t2:i. 

pdnis  puniAa,  iu.  u  poslovici.  Rj.  —  NaSišu  po 
pani»u,  a  Uisji^u  po  pouji^^u.  (Nn.4emu  puttUf  n.  p. 
^a^u  vina,  a  Lupjemu  po  nje).  Poal.  193.  riječi  s  takim 
na»t.  kod  blutiA. 

pAnJSilko.  f.  pl.  ein  Karienspiel,  ludi  ckariurum 
gcnus  (finlcrr.  Suanikelj.  Rj.  iijra  karta.ika.  —  puni- 
Sako.  rijeci  tako  uložene  kod  (}istiku<?a. 

pOnili.  piiuuu,  r.  itnpf.  Hj.  e.  pf.  :*lot.  do-puniti, 
17.-,  na-,  po-,  pod-,  pre-,  pri-;  r.  inipf.  /tlo:,  do-pnnjati, 
iK-,  na-,  po-,  pod-,  pre-;  dopunjavati,  iz-,  pod-;  iz- 
puajivuli.  -  i.  t)  fiiUen.  impleo:  Veze  bunu  Hvileuc 
rukave,  mive^^la  ih,  pa  ih  puni  zlatom.  Puni  zlata 
po  bijelu  ptatuu.  Kj.  puniti  ^io  ćega  ili  čim.  — 
Puneči  srca  nafta  jelom  i  vci^eJjctrt.  Djel.  Ap,  14,  17. 
S  kne/.ovima,  koji  iuia^e  /lata,  i  kuće  scoje  punige 
»rchra.  .Tov  ti.  1&.  Lav  punjašc  pcHne  ftroje  lova  i 
ioSc  svcfje  grabeža.  Naum  2,  12.  —  2)  ptiSku,  ladcn. 


impleo.  Rj.  —  Nabiiati  puAku,  tsden,  imnleo,  t'f.  pu- 
niti. Rj.  311h.  Pu^Ke  pune,   na  Turke   Imcaju.  Npj. 

4,  173.  Dnigi  (Turci i  kazuju,  kako  (Srbi)  brzo  punke 
pune.  Danica  3,  173.  —  //.  ta  ne,  refleks,  voli  irerden, 
inpleri:  puni  ae  mjesec,  ćovjek  u  licu.  Hj.  iap.  kod 
pun  primjer  iz  Sovj.  1*\:  Rio  je  krupan  i  pun  ćttvjek. 

pOnknI.  punktu,  m.  Lat.  puncLum;  der  Pavkt.  — 
Mjesto  iijc;^a  eam  Hlavio  nekolika  punkta.  Ziv.  h. 
Save  III.   .fa  nara  to  zabilježio  punktomna.  Živ.  »v. 

5.  i  HV.  8.  XVn.  nominatimi  nema  potvrde;  ali  isp. 
agenal.  (isp.  i  *  'bi.  3  pun.tt.  lial.  punto.  Lat.  pnnctum). 

pDllo.  Rj.  ađv.  —   I)  voli,  pfenc.  Rj.  isp.  potpuno. 

—  služio  sam  Gavana  puno  devet  godina.  Npj.  1, 
13().  i^lo  mrtvijeh,  6^o  li  ranjenijeb,  ima  puno  imam- 
naa  druga.  4,  89.  Cerašc  se  za  puno  dva  aata,  4, 
191.  Poretka  (nabija),  ne  znam  koliko  ima  »ela,  »Ui 
mi  «e  i^ini,  da  ih  nema  puno  X^0.  Danica  2,  55.  — 
'■č)  (po  jugozap.  kraj.),  viel,  multum,  cf,  mnogo:  iSte 
puno.  Pano  "cata  dan>val  ne  mogu.  Uj.  —  To  j© 
njemu  puno  /.ao  bilo.  HNpj.  I,  379.  t>  gjevojko,  dugo 
bolovala!  puno  ti  si  mene  navarabi.  Herc.  128.  Pano 
uzroku  imamo  osjei^ati  najveću  zahvalnost.  Rad.  1.  l(JB. 

—  ti)  puno  meni!  uolil  mir!  cf.  blago.  Rj.  vidi  i 
blagog  blaAko.  —  4)  schr,  vulde,  cf.  veoma:  pano 
dobra,  puno   nklndan.  Kj.  riđi  i  jako,   vrlo,   zdravo. 

puiidća,  f.  plenitudo.  StuIIi  (kod  puuosll.  iudi  i 
punina,  za  /tast.  isp.  bistroća.  —  KoćijaS  Mobom  ia- 
puiii  uvu  jiredujn  polu  svojih  do^La  Mrokib  kola  .  .  . 
/L'biiu  H:mi  od  njegove  neobit^ne  punoće.  Megj.  2. 

pnnii^lavno,  juinogluvca,  m.  eine  Art  IVansert/ii^srs, 
hf'stittc  nffUiiticae  genus.  Rj.  nekaka  žirotinjn  rođenu. 
puiKi^lavnr.  tako  ulož.  rijetki  kod  crnoglavac. 

puii6lji'stvo,  M.  puno-ljc(t)Htvo.  die  V'oltjdhri'jkeit. 

—  Nora  knjiga.  vAivr.^/'i  iz  štampe,  lici  na  ioveka 
koji  slnpa  u  ijrntijnnako  punolestro.  Zini.  Hi. 

pnnoljf^tan,  punMjptna,  adj.  puno-ljelnn;  rolljahrig 
(u  J^ub-ka  kod  nvr  riječi),  isp.  punoljetAtvo. 

pitiiMJ4'tsfvo,  n.  vidi  punoljeat\*o.  i»p.  bogatstvo 
(  boir.'Lstvo, 

punomoejo,  n.  pi'uo  moćje,  nnna  moi*,  puna  vlaat, 
die  Vollmuchi,  potcMat  faciendi  alitjuid^  OH(.'/or»</w, 
pienipotcntiaf'V).  isp.  punovliLHni.  —  MiIo&  odmah 
])oAaIje  Hvo^  6>veka,  te  im  uzme  putiomoćijt  i  javi, 
da  oni,  u  zatvoru  budm.'^i,  nemaju  viSe  nikakc  i'histi 
/a  Srbiju  &to  avriiti.  Milo.^  1.5(>  (punomo<!fije,  sn  stU' 
rijitn   na.tt.  Otp.  bogojavljenije). 

pun6riik,  adj.  plcni'*  manihu.f.  Stulli.  puno-ruk, 
puuijih  ruku.  suprotno  praznoruk,  pustoruk,  gdje  su 
i  ostale  tako  sloz.  rijeci. 

pHuusI,  piQnoBti,  f,  vidi  punina,  punoća.  —  Od 
punosti  njcgoce  mi  avi  uzesmo  blagodat  za  blago- 
datnu. .Tov.  i,  1(1. 

puniVvlasni,  adj.  puno  -  vl»8\t)ui,  koji  ima  pun%i 
rlast :  hcrollnuichtigt,  t/ui  mandata  huhet  ah  uliguo. 
M/>.  punonini^je.  —  Snleman-pa-5a  dade  mu  (Miložu) 
buruniiju,  da  je  punotlufttii  obor-knez  nad  tri  nahye. 
MiloS  f)il. 

pilnufi.  pQo@m,  vidi  puhnuti.  Rj.  k  krajevima  gdje 
se  glas  h  ne  čuje  u  govoru. 

pAnjt*,  u.  (u  t*.  (j.  i  u  Lici)  vino  Ho  ae  (o  krsnom 
imenu)  daje  n  crkvu,  i  a  kojim  ne  u  alavu  ustaje: 
IzneaoSe  punjc  i  svije*^.  Rj.  u  naAijem  crkvauia  vino 
Mo  ae  za   bogortluženje   upotrebljnje.  d.  Bogdanovit*. 

—  Tako  mi  ovoga  punja  HriMora'.  tPri  vinu).  Poni. 
3<Ki.  Tako  mi  »e  ognjište  na  krano  ime  mojijem  pu- 
Hjcm  ne  ugaHilo!  3t»5.  ??ada  demo  piti  u  vaj«lavu  Hve- 
t";;a  Nik<de...  Doma^'-in  ga,  na?  brat,  glacio  punjem 
i  proshurom.  Herc.  361. 

pDnJčnjc.  n.  datt  h'itllenj  impletio.  Rj,  verh,  od  I. 
puniti,  II.  puniti  ae.  —  /.  radnja  kojom  tko  puni 
.^to.  —  i/,  litunje  koje  hica,  kad  se  što  puni. 

pfinjkn,  f.  |u  Sinju)  ono  za  Sto  se  zapinje  puee, 
dic  Sc/ilinge,  vinculum,  cf.  petlja.  Rj.  —  pHnjku  \bi6e 


pnpr 


284 


pusnica 


pokvareua  riječ:  u  mjesto  o,  ft  r^'  mjesto  n,  vidi 
»pouka).  Onn,  21)9. 

pDor,  m.  KiJ*  pulior.  Rj.  «  krajevima  gdje  se  glas 
li  MC  t'i*jt'  u  tjovoru.  vidi  i  puvor. 

pup,  pi'ipn,  Hl.  ridi  1  pupak,  *  ni/n.  ondje.  —  U 
Mikalje  i  u  Stulića.  Korijeni  l'Žl.zit  akc.  iap,  piSpak, 
t  kt'ip,  klfpn  ftrcma  kliptik,  kltpkn. 

1.  pOpn,  f.  —  J)  hyp.  od  pupiik.  Rj.  —  2)  (u 
Boc-i)  nekaku  trava  u  koje  \c  korijen  otižao  u  Kemiju 
dolje  upravo;  djeca  ogledaju  ovu  travu  koje  6(i  i5- 
(Jupali  upravo  h  korijenom  i  vukud  je  f»ore  govore: 
■  ispupi  se  pupo  na  maji^ino  nilijeko.<  Kj.  Tidi  ba- 
lu^Ka.  (>/>.  viliuo  »ito.  —  3)  vidi  puiSa.  Rj.  gljiva, 
ridi  i  puhara. 

2.  pupa,  f.  [tt  Dubr.)  vidi  lutka.  Rj.  dte  Puppe, 
piipa,  pupula. 

1.  pApak,  pilpka,  ni.  die  Knoftpe,  calyx.  Rj.  vidi 
pup,  pupoljak,  den}.  ptipćid.  coll.  puplje.  vidi  i  oko 
B,  ok'e  4.  —  Kao  žlo  »mohva  odbacuje  pupke  tvoje 
kad  je  veliki  vjetar  zaljulja.  (Jtkriv.  6,  13.  Da  vidim 
cvale  li  vinova  loza,  pupe  li  pupci.  FjeH.  nad  pj.  ti, 
10.  Prije  berbe,  kad  napupc  pupci  i  od  evijeta  po- 
stane prozd.  Id.  18,  5. 

2.  pOpak,  pl^pka,  m.  Rj.  don.  piipćii^  hjp.  pilpa 
1.  —  J)  der  Nabel,  unihilirus.  (idjekoje  vratare  kažu 
du  (?e  žena  nuolifco  mnftke  djece  roditi  kuliko  na 
vjeuOanju  uzima  uza  se  pupttka  od  mu^ke  djere,  za 
to  muo^e  ostavljaju  tukoie  pupke  za  vjenćauje  avo- 
jijeli  kćeri.  Hj.  —  Babiea  odrede  pupak  umSkunie 
gjeteiu.  Posl.  :Joa  —  2)  ruzviu  nui  pe  ili  spao  mu 
pupak,  ridi  struniti  se.  Rj.  kttd  koga  ^uviju  u  trbuhu, 
«(!  srcu.  —  Kad  xc  (čovjek  struni,  onda  kažu  da 
spadue  želudac;  za  lo  zovn  kaku  Itabii,  koja  je  u 
(om  poslu  vjeMa,  te  ga  namjesti;  a  jedni  vele:  rasiuo 
se  pupak.  Rj.  72  In. 

pApiikviea,  /'.  {n  Dubr.)  Ntibelkruut,  umhilicus 
Veturis  (tttnbtl.  crecliin  DC.  Rj.*).  Rj.  biljka.  —  pu- 
pakvica  [od  osn.  koja  je  u  p'fipak).  iAp.  Osu.  324. 

pdpator,  IH.  (u  I>ubr.)  cinc  Pffanze,  der  Nacht' 
»chatteti,  solanutu.  Rj.    biljka,    tutijit  ri/er,  Osn.  110. 

pnpav.  adj.  grositbauchig,  rcutrioaua.  Rj.  u  kojega 
je  Viiiki  trtnih.  vidi  IrbuSaat,  trbiišat,  buSav,  kiiljav; 
lrob(»k.  tup.  Dpupaviti. 

pnpavae,  pLlpavia,  hi.  der  Wiedehopft  upupa.  Rj. 
ptica,  vidi  babin  kokot,  božjak  2,  kokotić  božji,  kuka- 
vii^ji  konjic,  kukiivi(?ki  konjic.  -  Papavac  zapiipa, 
\.  j.  stade  pjevati  svojijem  ;;liiMom.  Rj.  191b. 

pflpeaniea,  f.  baba  koja  reže  pu^pak.  u  Burajevu. 
l>r,  (rj.  .šuriiiin.  vidi  pupkoreza,  i  sijn.  ondje. 

plkp^tist,  adj.  geivulbt,  konvex,  convexitJi,  gihbus. 
Rj.  što  je  .9  jedne  idraue  oblo,  kao  pupak.  —  I  pei?at 
(se)  zove  bula  za  to  &to  je  okmgao  i  puphtat  kao 
mjehur  ili  klobuk  na  voni  ^lat.  bulla,  lal.  bolla). 
Dunići('-,  ARj.  72Sb.  —  pupćast  (oen.  u  pupak). 
Onu.  215. 

»Dper'MJe,  M.  vidi  putdjeuje.  Rj. 

I.  pllpeie.  m.  dcm.  ott  piipak.  Kj. 

*i.  pnpeić,  tu.  dem.  od  pupak.  lij. 

pOpčiti,  pupćlm,  V.  impf.  (u  Dubr.)  vidi  pupiti, 
Rj.  puntati  pupke,  pupoljke,  r.  pf.  slos,  iz-puptfili 
tse},  ua- ;  pro-pupćaii. 

pApiti.  piiptm,  V.  impf.  eA  ireiid  Knoapen,  gcmvitts 
euiitto,  cf,  pupOiii.  Rj.  c.  pf.  hIoz.  napi^piti.  ridi  r. 
pf.  slož.  i  kud  pupćiti.  —  Da  vidim  rvale  li  vinova 
loza,  pupe  li  pupci.  Pjes.  nad  pj.  »>,  10. 

punkJreza^  /".  oMc/r/.i;.  .Stnlli.  pupfco-reza,  koja 
pupak  reže.  vidi  habiea  2,  primalja,  pujićaniea,  piipko- 
rcznioi. 

pnpkdrczni,  adj.  gto  pripadit  rezanju  pupka :  jMi]>k<>- 
rezna  baba.  govore  u  mojem  zarićaju.  Ivekovit^ 

pupkdrozuira.  /'.  pupkorezna  baba.  govore  u  mojem 
zavijaju,  vidi  pupkoreza,  i  fttfn,  ondje,  Ivekovit^. 

niipljo  (pupje),  «.  i^tulli,  co\l.  od  pup,  pilpak,  pupo- 
IjuK.  govori  se  u  Uru 


pi^pljr*aj(%  H.  dan  Kuospenireihen^  emimio  gem- 
tnnrnui.  Hj.  verft.  od  pupiti.  stanje  koje  biva,  kad 
pupv  piipci,   pupoljci;   kad  pupi   n.  p.  vinovu  loža. 

p&pdljak,  pupoljka,  m.  vidi  pilpnk.  Rj.  i  sgn. 
ondje.   —  riječi  tt  ttikiin  nust.  kod  6ivoljak. 

pApuljioa,  f.  (n  C  G.)  die  Wachholdvrbc£re,  bacca 
jnuipt^ri,  ef.  venja  2.  Rj.  kUkuco  zruo.  vidi  i  ktoka 
2,  anirekinja.  —  pupuljica  {od  osn.  od  koje  je  pupuk). 
Osu.  324.  t.  j.  osn.  je  pup. 

pikpusku,  f.  (n  Vukovaru)  na  hljebu  ^ika  (kao  na 
drvetu  čvoruga),  die  Scharte  »hi  Urote,  fissura  panis. 
Kj.  —  pup-u-š-ka.  osn.  jv  pup.  ifip.  Osu.  302.  rijeci 
.<  takim  nnst.  kod  bnbu^ka. 

1.  pQra,  /'.  {pl.  gcii.  pGra)  vidi  budija.  Rj.  vidi  i 
pu(?ka,  (■  .-tgn.  ondje.  —  Purjak,  nekakva  trava  koja 
ae  purama  daje  u  mekinjama.  Rj.  t)21b. 

3.  pdrn.  f.  —  J)  {a  Imo»k.)  vidi  kai-amak,  mama- 
Ijn^a.  Rj.  jelo  od  kukuruznoga  brašna,  ktto  iganci. 
vidi  i  kulja,  makarun.  —  H)  (u  Loznicil  takovo  jelo 
H  vodom  razmm^enom  a  pekmezom.  Rj.  [»'.'  pekme- 
zom). —  za  postanje  isp.  puriti, 

l\,  pura,  f.  vidi  prova,  isuprotno  dumen,  korman, 
krma,  --  Ri  ujcgdn  na  krnn',  a  sad  ni  na  puri.  DPosI. 
.5.  Od  pure  do  krme.  S.S.  puru,  prednji  kraj  t>d  lapje, 
lal.  prora;  inm  i  Mikalja,  prvi  je  slog  kratak,  jer  su 
u  rukopisu  dva  r.  XVI.  piira? 

pdraK,  ptlrka,  w.  —  1)  die  Flintenkugel,  globulus 
igneus.  Rj  vidi  zruo  (pu^vuno),  tane.  /*i*r«A  od 
olova.  i:?tulli.  za  postanje  isp,  puriti.  —  !$)  hart  ge^ 
kochte  Finoleuj  phaseolui  semivrudus.  Rj.  grah  slabo 
kuhan,  prili<'no  tvrd,  kao  da  su  mu  zrna  purcit 
taneia. 

pAriin,  puri^na,  iii.  vidi  budac.  Rj.  oidi  i  pu^^ik,  i 
stjn.  ondje. 

pDri^nJnk,  p'Arenjka,  m.  etn  hulbrcifes  Stiick  Kuku- 
rtti  ^»m  Hostesi,  zea  iostilis,  cf.  zelenjak.  Rj.  kuku- 
ruz za  punnje.  vidi  i  pećenjak.  —  Oža^'rili  n.  p, 
purenjak,  Rj.  450a.  U  iirblju  aa^ijecaju  kukuruze 
poS^to  već  bude  na  njima  purenjaka.  Rj.  Glilb. 

pOreuJ^,  n.  das  llvateu  von  (gritnem)  KukunUf 
tostio  zeae  seminiaturae :  ima  li  \p{:  kukuruza  za 
purenje?  Rj.  verh.  od  puriii.  radnja  kojom  tko  puri 
JI.  p.  kukuruz. 

PdroS,  III.  imo  mufeko.  Rj.  vidi  Purko,  Puro.  — 
imeua  s  takim  nast.  kod  Uolc.^. 

pDriti,  ptlrliu.  I',  impf.  t.  j.  kukuruz,  rosten,  bratcn, 
torreo.  Rj.  vidi  žagriti.  —  *(•  se,  pass.:  Već  ima^tf- 
lenjaka,  t.  j.  ima  kukuruta,  koji  se  mopi  puri**  i 
jesti.  Rj.  2tjya. 

pDrJak.  m.  [\\  Slav.)  nekakva  trava  koja  bb  pu- 
rama daje  u  mekinjama.  Rj. 

pilrjan,  vi.  (u  Pod^oriei).  kao  praa,  Art  lMUC?it 
aliii  tjenua.  lij.  nekakav  luk.  syn.  kod  praa.  —  pur- 
jan  (bii^e  porrum).  Osu.  140. 

purka,  /*.  vidi  budija.  Rj."  akc.  Rj.*  XXX.  vidi  i 
i  pura,  i  pu<^ka,  i  sgn.  ondje. 

l'firko.  m.  ime  muško.  Rj.  vidi  PnreJ,  Puro.  — 
tukcu  hgp.  kod  Ho^iko. 

pCirli,*  indecl.  cf.  puli:  Po  nauulam'  purli  gaće 
panule.  Rj.  šaren,  vidi  t  pulat&sl,  puljat.  —  Podiže 
joj  pf*r/(  duvak  b  lica.  Herc.  40. 

pdrnjuk,  m.  kod  zidauijeb  pet^i  od  petnjaka  viSe 
vrata  kud  se  loži,  ozidana  je  fekuija  na  četvrt  kuda 
dim  iz  pe<'i  izlazi,  i  t;i  »c  Skulja  zove  purnjak.  J. 
Bo^danovi);.  za  postanje  isp.  puriti. 

POro,  w.  ime  muSko.  Rj.  gai.  Ptira,  voc.  Pflro, 
vidi  Purcji,  Purko.  —  takva  hgp.  kod  Dobro. 

pA»at,*  »I.  —  J)  ridi  oružje.  Rj.  vitli  i  j&rak*. 
—  2)  (u  Svinju)  konjska  odora  (uzda  i  praine),  Pferde- 
gcschirrf  armu  equcsiria.  Rj.  —  VeO  oprema  dijete 
Seknlu,  izbira  mu  konja  po  izbom,  a  izbira  pusat 
po  izboru.  Npj.  2,  510. 

flAsnif'H,  /*.  die  Verdammtc:  A   pn-inica  puška  ar- 
ija.   Hj.   pufl(t)nica,    pusta    (kleta)   Una    Ui   stvar 


pasnik 


—  386  — 


pustiti 


koja  je  ienskoga  roda  n.  p.  pu'fka.  —  A  i  bošc  lepa 
pusnicuj  hoc^e  li  je  biti  I  .  .  .  K,  nigde  ne  bede  lako 
lepe  devojke!  Megj.  P9. 

|>AsnTk,  pusnika,  m.  der  KcriamjHf«.  Rj.  pu8(t1nifc. 
pHst  čovjek  ili  ttivar  koja  je  viuškoffa  roda  n,  p.  konj. 

—  Dovede  mu  bez  biljepe  rranca^  i  na  vranou  La- 
tinku  gjevojku,  no  se  pusnik  k  zemlji  nvijaAe  od 
ćiatoga  i  srehra  i  zlata,  ii  zlnto  su  konja  opkorali. 
Npj.  2,  549,  VuCe  piiSka  .  .  .  no  (pogodi)  bijela  ata 
pcJsratl  vrata,  mrtav  puftnik  pade   u   travicu.  3,  310. 

1.  pBs(,  pdsin  (puetl)  adj,  —  1)  verla^nen,  her- 
renlonj  dearrtus:  TiiRto  maslo  i  psi  lo^ni  (»>p.  Pnsl. 
267).  Hj.  pusto  je  fto  uije  ničije^  veviu  netna  gof*po- 
dara,  ili  ne  za  7\j  niko  ne  stara^  ili  bude  što  itzalud. 

—  Ljuto  kune  lepa  Mara:  '010!  konju,  punt  ostao! 
strelica  le  uMrelila.  Npj.  1.  178,  Kno  Labud  ludoj^a 
Jovana,  gje  mu  pusti  u  planinu  viMi,  Hog  zna  mu 
je  Jovan  poginuo.  2.  'M.  rogubiftc  IrideBel  delija,  od 
njih  pusto  ocIuzeSe  blago.  3,  2L  Ali  Vuka  doma  ne 
bijaše,  več  oliž'o  »  ljubom  u  Kotare,  a  na  pusto  kulu 
ostavio.  3,  410.  I*uce  Aara,  pusta  ostat  ne  Ce-j  te  po- 
godi IVj/.u  Melimed-agu.  4,  iJdI).  Jožt  pogibe  Asan- 
barjaktare;  pust  mu  oHta  barjnk  na  ledini.  4,  35S. 
PobaraSe,  ognjem  popattSe,  rniogo  pusto  rotdje.  pri- 
dobije. 4,  357.  A  Ha  padne  i/,  neba  jabuka,  ne  bi 
pusta  na  ?.em1ju  pnnula  no  na  konja  ali  da  junaka. 
4,  453.  Turci  xa  tri  dana  nisu  smeli  »  pusti  Jkoffind 
dotfi,  jer  nisu  mogli  verovati,  da  hu  ga  t^rbi  tuko  la'^no 
DHtavili.  MiioS  11.  ('laaol  stoji  pust  bez  ikakva  iz- 
vjcBnopa  posla,  lica  i  broja,  n.  p.  pi!*ati,  radili,  ffo- 
voriti.  Rj.'  lA'l.  Prut  i  kar  dnju  mudrnat,  a  dijete 
pusto  »r:imoti  mater  .svoju.  Vrič.  21),  ITj.  Pasta  ima 
vi^e  djece  nego  li  ona  koja  ima  inu^.a.  \fi.  54,  1.  Isak 
je  ve<?ma  pnzio  pustoga  Jsava  .  .  .  Reveka  puk  vo- 
ljela je  tihoga  Jakova.  Prip.  bibl.  21.  —  2)  ode.  de- 
ftertus.  Kj.  rirfi  pustožan.  —  Uomelja,  namastir  u 
Bo^ni  (može  bili  da  je  sud  i  pust?).  Rj.  91a.  Po 
pustoj  cikti  i  pai  laju.  Posl.  256.  Sto  je  Senje  tama 
popanula,  ono  će  ti  pusto  ostatiuii.  Npj.  3,  223.  C'nvM 
IflUR,  otide  odiinde  u  Iiigji  u  pusto  v*jtsto  na  tuirao. 
Mat.  14,  13.  Zanlja  ve  hiti  pusta  sa  stanovnika 
Bvojih,  za  plod  djela  njihovijeh.  Mih.  7,  13.  — 
3)  pusta  batina!  irći  pust  kao  bijesan!  ala  je  puft 
lakomi  lijepa  je  pusta  kao  vila  I  Kj.  fforori  se  kao  u 
čutjjetiju,  zariffjcnju,  ieljenju,  vidi  klet  2.  —  Done- 
HoSe  eghe  sa  gjogata,  pune  puste  ^.utijch  dukata.  Rj. 
152a. 

S.  pftsf,  m.  (u  0.  G.)^prostirac  »v.iljun  od  vune, 
dei'  rih,  coađa,  cf.  pustina.  Rj.  —  p'ii^si  (bilo  je 
ftennkoga  roda  s  na.<ttavkom  >ti>:  llAlCTk,  kor.  nezn.). 
Oftn.  2()S. 

pustiiliija,  m.  vidi  razbojnik.  StuIIi.  prema  tome 
rijeci  koje  idu  ralja  piaati  i  tfororili  sa  h  izmetu 
i  i  j. 

pus<iMJn.  w.  (ponajvi^  u  vojv.)  ein  Rauber,  htiro^ 
cf,  hajduk.  Rj.  riđi  i  rnzbojnik.  —  Ona  pomisli  da 
je  to  kui5a  kakvih  pustaija,  ali  se  nije  »Irn^tila  mi- 
Ble<5i  u  aebi:  >Pustaija  se  boje  sjuno  bogati  Ijuili, 
n  ja  ih  ne  nemiim  za  ^to  bojati.  Npr.  134. 

pustAlJIn,  adj.  des  S^rassenrduhfirs,  latronis.  Rj. 
sto  pripada  pustaiji. 

pusliifjnsKl,  pu.stMJskl.  adj.  rduberiscfi,  prarda- 
torius.  Rj.  što  pripuda  pustaijama  ili  p%tstaiji  ko- 
jeinu  (jnd.  i  sažeto  puHlajiuskl,  t.  j.  puatilhinski. 

pU!Stnkliik,  m.  dte  UduUerei,  rapina,  H). pttstaijnski 
postupak,  pustaijnski  posao. 

pilstant,  f.  (u  vojv.)  die  Puste  (in  l'ngern),  ierra 
9ion  arata,  sed  gregibufi  permissa,  Rj.  zemlja  pusta, 
Morana  gdje  stada  ptisu.  —  pustara  (oan.  u  puH), 
Oan.  ir»H.  rijeci  s  takim  nast.  koil  badnjara. 

pu.sl&ra^,  pustarfiAa,  m.  koji  dr^.i  pustaru.  RJ.  — 
riječi  s  takim  naši.  kod  hradaS. 

pft.starski,  adj.  n.  p.  t«Ie.  pon  pustara.  Rj.  ito 
prip<ida  pustari,  pustarama. 


pCis(i-bi\bn-konJn-krv.  vidi  troskot.  Rj.  biljka. 

pdstimica,  /.  eiti  M'urjprugd,  lignum  missile,  z. 
H.  Mtw  ithsi  he^-ahzusehlagen.  \i].  batina  što  se  pu- 
stimičke  baci  n.  p.  na  voćku,  da  strese  toAi,  isp. 
omlat.  —  Klip,  komad  drvela,  kao  pustimica:  uari 
ga  klipom.  Rj.  975n.  osu.  u  partic.  praes.  pass.  gla- 
fjol'f  pustiti,  isp.  Osn.  334. 

pfistimied,  ađv.  riVit  pustimićke.  isp.  pustimica. — 
Poteže  se  buzdovanom  Marko  pustimice  dobro  ne- 
Stediee.  belu  vilu  meg)*  ple(?i  udari.  Npj.  2,  217. 

p&stimieke«  bariti  drvo,  priigehirtig  geujorfeitj  so 
dits<i  es  in  der  Luft  sich  umdreht,  ita  jactum^  ut 
torijuc'itur  cum  volut.  Rj.  adv.  vidi  pustimice.  isp. 
puslimica.  —  PopJk  se  stapom  pustiniičke  odbija  ili 
sagom  M  kergje.  Rj.  542fi.  Najj>oslije  su  se  (Turei) 
tako  bli/u  bili  prikupili  (k  8rpflkim  j^an(^evima),  da 
M\  80  batinama  pustimičke  mogli  luci.  Danica  1,  85. 

pCisttnn,  /'.  (po  jugozap.  knij.)  od  vune  valiano 
kao  debelo  <:ebe,  te  m  na  njemu  spava,  die  FiU- 
deckf,  straguhtin  tr  coaciis  fuctum,  cf.  pust.  Rj. 

p&.'-itino.  f.  pi  (u  C.  G.)  kao  jjifttućlći,  Mo  se  meče 
na  jaram,  da  ne  ubije  vola  u  vrat  Rj.  isp,  pUst, 
pustina. 

prtslinTt-kT.  adj.  Što  pripada  pustijticima  ili  nu- 
Htifiiku  kojeviu  god.  —  Sv.  Vasilije  mnogo  godina 
živio  u  Kamoi'M  i  po  tom  obi&ao  obiteli  pustiničke. 
bi*.  255.  riđi  pustinjaOki. 

pd.sliDik,  m.  der  KinsiedUr,  anachoreta.  Rj.  koji 
živi  u  pustinji,  vidi  puf*linjak,  remeta,  u  StuUija  je 
puetinik  is  Muškoga.  —  Uogje  u  jednu  planinu^  i 
onde  /anorM  u  jednoga  pustintka.  Npr.  1!). 

prisHnJn,  f.  die  Einnde,  desertuin.  Rj.  —  Uputi 
se  u  nokaku  pustinju  pio  »u  strasna  jezera.  Npr.  95. 
Mai'i^e  se  puste  Hemberije,  n  pustinji  obrasla  je  trava. 
Npj,  4,  27«. 

pOstiBJJifkT,  adj.  ereiniiico.  soUtarius,  Stulli.  vidi 
pustini^ki. 

pdKllHJak.  m.  eremtta,  solUarius.  Stulli.  govori  se 
u  fhr.  riđi  pnfttinik,  remeta,  sa  nast.  u  pustinjak  i 
puHtinik  i'ip.  anatemnjrtk  I  anatemnik.  —  Ko  je  slijep, 
jedan  pusiinjaće!  Sc'ep.  roal.  80  (Tnrćin  igumnu). 

pfistinJskT.  udj.  IStulli.  što  pripada  pwitinji, 

pustili,  pn«tun,  r.  pf.  Kj.  vidi  pufttili,  pilitati,  pHft- 
ćati ;  V.  pf.  slo}.  do-pftstiti,  iz-,  na-,  od-,  po-,  pod-, 
po-s-,  pre-,  pi*i-,  pro-,  raz-,  9-,  n-,  za-,  vidi  t  kodpn- 
Miti.  V.  itnpf.  prosta  piU^ati,  pu-Stati,  puMavati,  i  kod 
njih  r.  impf.  složena.  —  7  CT  a)  lassen,  mitto,  rfi'- 
mitto;  ženu,  sein  ]y'eih  (gcrichiUch)  entlassen,  diror- 
tium  faetre  cum  t/.rorc  (u  Srbiji  za  vladanja  Tur- 
skoga kad  je  ko  falio  ženu  ptistiti^  nije  mu  trebalo 
ići  popu  ili  vtndiei,  nego  kadiji  ili  muselinui  . .  .). 
pustiti  koga  ih  što  da  ide,  otide:  Za«lrijeliti,  pustiti 
strijelu.  Kj.  llMia.  Pustin  konja  na  kalao ;  pustio  gu- 
eicu.  na  kahu*.  Rj.  2r>0a.  I'orinuti  brod,  t.  j.  pustiti 
ga  II  rod«.  Rj.  555«.  Posijali  riječ,  t.  j.  pustiti  je 
incg^ju  ljude.  Rj.  547b.  Pašti  mene  iz  Icdne  tavnice. 
Uj.  fi24b.  Onda  (5u  te  pustiti  da  ide.^  u  svijet.  Npr. 
1.  i)a  puste  odo'/do  strijelu  iz  luka.  7.  Nagje  lisicu 
gde  se  uhvHtihk  u  gvožgja  , .  .  opusti  me  iz  ovih 
gvozgja  .  .  .<  21.  l*\tsti  ih  (krcri)  prvi  put  a  kolo,  27. 
55tojl(a  mu  re»!'e:  -.Ift  tebi  ne  ću  niSta-  pa  ga  pusti. 
."(O,  Pusti  ga  rar  preda  «c  4(i.  Ta  zmija  nije  od  sebe 
puntila  nikakra  glasa.  tA.  Pa  de  se  iskali  u  ocu  da  je 
pusti  da  i  ona  vidi.  <>9.  Pašti  ga  u  kamaru  ka  gje- 
vojei.  8t).  Ona  pusti  alas  po  svijetu  da  <^c  biti  trkija. 
lo;^.  Pa  drži  drugi  kraj  od  veriga  .  .  .  neka  pusti 
kraj  od  veriga.  l.'JH.  »Lasuo  t'emo  ih  ukrasli;  pusti  ti 
rncfH'^.  Pa  onda  olide  ..  .  Ulti.  Pašti  oganj  plavetan 
iz  prstena.  2<>3.  Pustio  lift  ja  njega,  ali  ne  Će  on 
mene.  Posl.  20B.  Pusti  muhu  na  dlan,  a  muha  u 
brke.  2(>H.  ,*?rojc  nr  pusti,  a  tugje  ne  pribili.  283. 
Ljuto  cmili  gjevojr-ica  ...  Tu  se  zmaju  ražahlo,  i 
ptišti  je  ružu  brati .  .  .  Pašti  uoaje  gjevojčicu,  da  u 


pustjcti 


paMr«iii 


majke  »voje  yo^je.  Npj.  1,  189.  To  i/.nsti,  pa  i  dtisn 
pusti.  1,  *240.  Kod   nje^'   nB)ijob   do   tri   keae  blapa. 
pa  ih  pmtih  »ehi  u  njedarca.  3,  3.  Ne  stade  mu  iiii 
iHtoku  stmce,  veće  pui^i  i'eliJcu  vritčinu,  Rvn  mu  ^ća^o 
da  popori  vojska.  3,  B3.  Oko  nje  je  Raklopio  ruke  .  .  . 
opusti  ruke  ud  moje  {jjerojkc^  3.  459.  Moj  je  Butrii? 
na  otkupe  bio,  ti  gu  ue  šče  pustit'   na   otkupe.  4,  5. 
Bogom  seatro  Sava!  jjrožderi  nas,  ne  pusti  ims  Zeki, 
4,  ŽS5.  JS'c  puštine  gjuvoljrifu  iiva  do  namoga  Grude 
barjaktara.  4,  3tJ5.  Božel  vijor  od  planine  pmtt,  da 
raxflgDn  maglu   u  krajeve.  4,  378.   Piišti,  Biue,  gUtvti  I 
sa  rumenu,  a   ne  pusti  trrht^vnu   stolicu.  5,  KL   Ori-  ' 
mami  je  (gjevoj<'-itu)  u  avoj  konak,  i  više  je  ne  pusti 
od  sebe.  Danica  1,  92.  <!ivutin  izgTibi  ziiSivenu  kesu 
novaca,   pak  pus-ti   telula,   i   obreoe    dali    sto   groSa 
onome,   koji  je   bude   iia^ao.    4.   31).   Pustite   nJc   na  j 
pend'zer  ou  dvora,  da  ja   vigju  ki(?eDe  svatove.  Kov.  ■ 
5y.  (_iro/:in^ave   djevojke   pitaju    nevjestu    kad   će   *7* 
pustiti  itroznica,  7£».   PiSu    Milenku    da  ga  dalje  ne 
pHftii,  nego  da  ga  ustavi  kod  sebe  za  aeVretara.  8ovj 
78.   Ne  puxti  u   nemar  dar   u   aebi   koji   ti  je  dan. 
Tim.  I.  4.  14.  OkrenuvM  se  pogjoSe  pustivM  djecu  i 
ifioku  i  2akl'Ade   naprijed.   Sud.   18,   21.    J*fifitiču  zlo 
na  to  mjesto.    Uiiev.    II.   34,  24.   Iz  knjigii.  je  prešlo 
i  u  pjesviu   koja  je  pustena   n   ftcijd    kao   nerodna. 
UaiiifiiJ,  .'\Kj.  31iu  —  [;}   sa   se,  pasu.:  Kam  iz  ruke 
n  rije^  iz  usln.  (Sto  se  reće  ne  može  se  lasno  pi>vrn- 
titi  kao   i   kamen   kad  (te  iz   ruke  pu.^ti).  Posl.  1*28, 
()ber:avajui''i  im,  da  će  ae  pu.^titi  da  ide  avnki  k  svojoj 
porodici.  8ovj.  (iG.  —  f)  refleks.:  A  nevcsta  stoji  kod 
devera  ...  A  devojka  sliiSa  o*l  devern.  puk  se  vdađu 
puMi  od  devera^  puk  Todura   pribvali  za   ruku.  Npj. 
2,   4y6.    Lipa   s*  Zlate   \z  kola  pustila,  pa  okrenu  u 
kulu  kamenu.  HN'pj.  4»  .^IK.  Ali  da  Ae  pustimo  u  satu 
dnevnik  Svetićev.  O  8v.  0.  14.  —  M  redproč.:  7.mnj 
poleti  na  6irdak,  a  Stojsa  ga  Hoi^eka,  pa  se  poncsi  .  .  . 
pa  .fe  onda  puale   i   /.brate.   Npr.  35.   —   h)   bradu, 
irach.Hen  "latisen,  promitlo.    Rj.  puiftiii  š/o  (da  raste): 
Zar  se  svaka  opletena  uda?  (.  .  .  i  Ženskoj  gjeei  briju 
kosu  . .  .   ndagja  sestra  ue  smije  pustiti  kose  dok  se 
starija  ne  isprosi  .  .  .).    Posl.   8'>.   Marko  ode    Svetoj  ' 
Gori   »lavuoj  ...    i>a  obuće   rubo   kalugjersko,  pusti 
crnu  Itradu  do  pojasa.   Npj.   2,   370.   —    cj  pustilo 
maslo   (t.  j.   cievaral   maHl.    Uj.    kao   iz   sebe  pustili 
sto:  Tu  se  bladua  xoda  ustavila,  pusti  grane  na  če- 
tiri strane.  Rj.  98a.  Beka,  nekaka  truvn^  kad  se  md- 
\&6.c  pHfti  iz  sebe  sok   niilik    na   mlijeko.    Rj.  *Jt)8H. 
Prp(djak,  (tdrez«na   vinovu   luza  koja   se  odo/do  za* 
kopa  u  zemlju    i  pusti  lile.   Rj.   IUf>h.  Al'  viuograd 
listao,  i  loticu  pustio.  Npj.  1,  ^178.  Lim  (drvo)  osjeti 
vodu,   opet   napupi   i  pusti  ijrane  kao   prisad.    .lov 
14,  9.  —  rt)  kao  dopustiti:  -Samo  me  pusti  d<i  pre- 
nosim a  Hjutra  (*u  potH.-  Car  joj  dopusti  da  pnnoćt. 
Npr.   U)7.    Ako   ya  pustiš   satuo  jednu  riječ  du  pro- 
govori, prevarile  te.  15)J.   P(»niozi   mi   nositi,  a  puštt 
me  zboriti.  (*_>sobilo   kad   se  sude).    Posl.  2bi.  Da  je 
uasa  literatura  malo  dijete  u  kolijevci,  ko)e  valja  pu- 
stiti da  tepa.  Pis.  (il.  Usta  si  svoja  pustio  da  govore 
slo,  i  je/ik  tvoj  plete   prijevare.   Pa.   50,    19.   Ki  ovo 
ne  hijc   pustkii    censura   dii    se  štampa.    VLazi^"*    2t 
10.  —  21  pustiti  kdga  u  km^'u,  cineieJtcn  lasseitj  ini- 
mittoj  Pustila  sebi   u  kuru   muža.   lij.  kao  primiti 
ga:  J^to  ih  (rijeci)   literatura   ne    može   i  ne  smije  n 
se  pustiti,  jer  su  naka/e.  Itad  lf»,  184.  —   »i)  fallen 
tatisen:  Od   žalosti   i   suze  pustio.   Kj.  —   l'a  pindiše 
po  knjiii  jaziJH.  Rj.  28l>a.  Ra?(V'šljaj  mi  kose  \  pusti 
vii  polovicu  sprijed   a   polovii-u    ni/.  ple(5i.  Npr.  228. 
—  4)  pustiti  vodu,  scin  Waxscr  f'ulleu  l^tuscu^  uriuftn 
rcddo.  Kj.  kan  pustiti  sto  da  teče:  Da  pustim  piietiu 
krv,  haructif  mtjo.  Rj.  499b.  Puiiti  ini  krv  ispod  ove 
rvije/de.   Npr.    11W.    Pasti  baba  konju  krr   i  teletu 
mlijeka.  Posl.  2*j(i.  Tako   mi   se   utroba  ue  »ive/ala! 
(da  ne  mo?.e  roditi  ili  coilu  pustiti).  305, 
pl^stjcd,  pustim,  i'.  itiipf.  desertun^  vustutum  eva- 


dere.  StuUi.  postajati  pusto,  pmtos;  u:'uste  verdent 
rasfari.  r.  pf,  opustjeli,  zapustjeti. 

pOsto^jalć,  »t.  dijete  koje  ne  ide  u  Školu  {oppo- 
situui  gjakl.   Rj.  vidi  pustolov. 

liAslolinii,  /.  (als  Scltcltuort)  verlas.Heny  hcrrenloSj 
deserta  res,  homo,  bestia.  Rj.  Hdi  pustolovina,  posto- 
lovina.  sto  je  pusto,  n.  p.  stvar  kaka,  čeljade,  itvinče. 
kaše  se  kao  pogrda.  —  Spavao  bili,  i  bio  bi  miran, 
s  carevima,  koji  zidale  sebi  pustoline.  Jov.  3,  14. 
Koji  žive  u  onijem  pustolinavta  u  zemlji  Izrailjevoj, 
govore  i  kaiu  .  .  .  Jezek.  33,  24.  —  od  osn.  koja  je 
u  pust.  Osn.  154.  za  nast.   isp.  spužolina. 

pustolov,  m.  znari  ftto  i  u  Vuka  puatogjak.  J. 
Hogdanovit^.  pnsto-lov? 

puHlf^lovinu,  f.  vidi  pustolina.  Ri." 

pflstupii^,  /*.  gdje  je  svakom  slobodno  pasti,  einc 
freie  (uuversperrte)  U'eide,  pascuum  cuique  pateus: 
nije  to  pustopaš.  Uj.  pusto-pa.^,  kao  pusta  pusa, 

|mst6piiŠi('0,  cf.  pustopaš.  Rj.  adv. 

IMisf^poIje.  n.  polje  u  Pocerini.  Rj.  —  >Odbii 
nvee  u  to  pusto  polje:  MiloS  ti  je.  juće  poginuo.*  I 
od  tuđu  je  ostalo  Pustftpoljo.  Rj.  113h. 

piistopuljina.  f.  pusto  polje,  ilciđe,  đesertum.  Kj. 
pusin-putjiiia,  isp.  pustod. 

ptisl6riik,  adj.  praznijeb  ruku,  n.  p.  do&ao  pusto- 
rnk,  i.  j.  a  golijem  nikamn,  leer,  inanis.  Rj.  pusto- 
ruk.  vidi  praznornk.  suprotno  punoruk.  isp.  tako 
sloz.  rijeci  kod  ljevoruk. 

piisttksvtit,  m.  (n  PaMrov.)  piistAsviitlen,  f.  &in 
flocMzeitgast  ohne  Amt,  conviva  nuptialis  sine  w»- 
nere.  Kj.  svat  koji  nema  slušhe.  —  .>la8oniea,  pogaća 
izlomljena  i  posuta  medom,  ^to  se  dade  svatovima 
kad  dovedu  djevojku;  po  tom  pustosnati  idu  svaki 
svojoj  kut?i.  Rj.  ^J4<a.  Svi  svatovi  k(»ji  nemaju  službe, 
u  Aali  zovu  se  nabiguzioe  ili  pustosvutice.  Rj.  37ib. 

pnstUN,  /'.  čine  Ueide,  loca  dcMerta.  Rj.  pust,  pusto- 
šnn  kraj.  isp.  pustopoljina.  —  Ko  se  pustoši  ne  ve- 
seli, od  njega  ostala?  Posl.  155,  Dokle  (fospod  opravi 
daleko  ljude  i  bude  sama  pustoš  u  zemlji.  Is.  ^,  \'2. 
yion  opustje,  Jerusabm  posta  pusto.^.  04,  10.  riječ 
s  iakim  nast,  kokoS. 

pfkjitosnn,  piiistoSna,  adj.  ode,  desertus,  cf.  pust  (2). 
Rj.  —  Dokle  de  trajati  ta  utvara  za  svagdašnju  Žrtvu 
i  za  otpad  pustošni  da  se  gazi  svetinja  i  vojska? 
Dau.  8,  13  (peccutum  de.solationis^  Frerci  der  Ver- 
tf itstung).  *  »skvmiee  svetinju  i  po3tavi(?e  gnusobu 
pustomu.  U,  31  {isp.  Kad  dakle  ugledate  mreost 
opušt'euju,  o  kojoj  govori  prorok  Danilo.  Mat  24,  15). 

pU6tdsdnj(^,  V.  rerb.  od  pustošiti,  radnja  kojom 
tko  pustoši  sto:  .Jer  «5e  nestati  nasilnika.  presU^'e  pu- 
stošenje. Im.  Ki,  4.  'uje  se  vika  .  .  .  pustošenje  i  sa- 
tiranje  veliko,  .ler.  48,  3. 

pust6sitl,  pilstoSTm,  r.  iwpf.  t^initi  da  ttude  što 
p  ustošno ;  verin'isten,  rustare,  d^vaatare,  populari, 
dcpopulari,  evertere.  r.  impf.  sla~.  opusto^avali ;  v, 
Pf,  sloe.  opustošiti.  —  Pustošiti,  Rad  (J,  104.  Dola- 
zeiM  u  zemlju  pustoenbu  je.  Hud.  (1,  b.  Nevjernik  ne- 
vjeni  ^ini,  pustošnik  puatoši.  la.  21,  2.  Teftko  tebi, 
koji  pustošiš  a  ttbe  ne  pu-<tošc.  3,'t,  1. 

pD.slušiiik.  m.  koji  pustoši,  akc.  prema  pustoAan. 
(j^).  pravfdmk,  prilvedan.  —  Budi  im  eaklon  od  pu- 
i  stošnika.  Is.  Kl,  4  (vastator,  der  VcruUster),  Nevjer- 
nik nevjeru  tMni.  pustošnik  pustoši.  21,  2. 

pAsii.  f,  mala  okrugla  gljiva,  koja  s«  oeufti  na 
mjestu,  pa  kad  se  pritisne,  prah  se  iz  nje  ptiši,  cf\ 
pubara.   RJ.   vidi  i  pi'ipa  3. 

pil.^eikni,  taij.  JI.  p.  prali)  zrno,  kalup,  ^ipka« 
tinrehr-,  jaeulatorius.  Rj.  šio  ^pripada  j#iwci,  pit- 
škania.  —  dtufigja  puščana,  cf.  tabandAei.  Rj.  H4a. 
Kurjut-iti  t.  j.  pn^kii,  ili  cijev  puŠćanu.  Rj.  317a. 
Pločica,  u  talmna  pusčnnoga  ona  datira  na  kojoj 
su  lukovi  i  oKialo  kojc^tji.  Rj.  54)8l>.  Najposlijr  mu 
nestane  taneta   topovskih  i  pušćanih  .  . .  narede  da 


piiN^e 


—  287  — 


puškar 


Be  bnruta  i  pupčane  dzchanc  uzme  iz  Porefla.  DonitMi 
1,  y5.  Sti.   Pucnjava   topovska   i  pušćunti.   Žitije  7(i. 

pDH^c,  pu^ćeta,  »i.  (rerdchtlicJt)  kleiner,  purvuhts, 
cf.  puAt.  Rj.  kaže  ne  9 preziranjem  za  puHa  (viuloga). 
biće  griješkom  ktamparAkom  m.  (mmkoga  roda)  mjesto 
D.  (»redfijega  rodti).  %gp.  (_)an.  249.  252. 

pnšr^lina,  f.  tiugm.  od  puškti.  Uj.  vidi  pu^ioa. 
—  augm.  takva  kod  biibetin.i. 

pDhi'k'ii,  /.  dem.  od  puška.  Kj. 

pA^J^inu,  /*.  augm.  od  ]>uSka.  Kj.  vidi  puJĆetiaa.  — 
Pa  se  nalrng  kroz  pianiiiu  vuL*e,  puščina  mu  po  ka- 
menju liiiii,  THzb'jen,  grilan  u  družinu  dogje.  Npj.  4, 
511.  nitgm.  takva  ktd  bardacMuu. 

plks^-fin,  pu.^ain,  V.  pf.  vidi  pl^Jlali^  puMiti,  puMiti. 
r.  pf\  ftlož.  ilpuWflii.  V.  itiipf.  pii^tati.  —  AT  da  vidiA 
čuda  velikopja!  ja  Bop;  puh'a  oa  sebe  moriju,  te  pomori 
devet  milih  brata.  Kpj.  2,  39.  »Pu.^li,  pašo,  u  nahiju 
vojekii".  Pušća  paža  svoju  mlogu  vojsku.  4,  357. 

pAsćenJe,  n.  verb.  od  puHtjcti.  stanje  koje  fri'i;«,  kud 
sto  pintii,  post<tJ€  piw(o. 

pOsćrnjcs  w.  Hj.  verb.  od  1.  puSiti,  II.  puSiti  »e.  — 
/-  J)  radnja  kojom  tko  pu^i  (duvan).  vidi  duhanjenje, 
duvanjenjp,  Inmanje  idiia  Rauchen  de«  Tabaka,  fiiini- 
galio.  Rj.).  —  ii)  rndnja  kojom  tko  pii^i,  pruai;  das 
titauben,  ejccitatio  pulveris.  —  JI,  J)  stanje  koje  biva 
kad  ae  pitši,  n.  p.  u  kući  (das  Raucheii,  fumua.  Rj.): 
UiMniću  ^-ude»a  na  nebu  i  na  zemlji,  krv  i  o^anj  i 
pušenje  dimu.  Joil.  2,  30.  vidi  dimljeuje.  —  2)  stanp: 
koje  biva,  kad  se  puAi  h.  p.  kome  i*iA'«,  pečeno  jugnje 
(diirt  Dampfeii,  vaporntio). 

l'lHitirk,  m.  nadimak  kao  prezime:  r^  druge  strune 
Pnšibrk  UMnja.  Npj.  4,  *2U.  Puši-brk.  isp.  tako  slo:. 
rijeci  kod  bjelobrk;  tako  aloi.  imena  kod  Peeirep. 

p&^ili,  pVjšim,  r.  imjtf.  Rj.  i\  pf.  tsloi.  U-pu$iti,  po-. 
za-.  —  J,  i)  Ttibuk  raurheii.  fumam  iiicotiavnc  emUto. 
Rj.  vidi  dubaniti  2,  dnvanili  ti,  liimati,  piti  2.  —  Du- 
vaniti,   2)  pmiti  durtni:   diivanite   li?   Uj.    I43ii.  — 

2)  ^tuitben,   excito  pulrerctn.   Rj.   i.'tp.  prašili   1.   — 

3)  vidi  pripužiti,  k<io  skrVljušiti,  prili«nnti.  u  ovom 
etMČ^nju  ne  nalazi  Re  v.  impf.  puniti.  —  li,  sa  se, 
refleks.  —  J)  rauchtn,  f'umuB  esi:  u  ovoj  se  ku(^i 
pufti,  cf,  dimili  se.  Uj.  —  Gje  se  jrog)  puši,  ongje 
vatre  ima.  Posl.  7<J.  *)  b'Aict%  mali  Citrigrade!  .  . .  A 
od  kad  te  baŠe  o«vojiSe,  ave  ne  pHŠL%  kan'  da  ^Ijivr 
8uSi.S.  Npj.  1,  493.  ovdje  pristaje  i  ovaj  primjer :  PnSa, 
mala  oknigla  ^U'^n  .  .  .  kad  »e  j)ritirtrie,  prait  se  iz 
nje  pUHt.  Kj.  t5^4a.  —  2)  pufti  s**  jelo,  pe^euo  jagiije, 
dampfetit  vaporare.  Rj.  ~  ovdje  pristaje  i  ovaj  pri- 
mjer: PuH  mu  ae  kika!  [Kud  je  ko  u  velikome  pocbi 
i  u  brizil.  Poal.  'i*)7. 

pO.skn.  /'.  [pi.  gen.  pii&aka).  Kj.  dcm,  pu^Ćioa.  nuom. 
pužćoiina,  puŠ^eiua.  —  /.  J)  das  Schiessgeuefir,  tefum 
jacttiatorium :  imila,  Pistole;  duga,  Flinte;  auch  dit 
fjetreoja^a  (M'indtiuchse)  ist  eiuc  pu^ka.  Bez  puskt 
D.  p.  dan  ili  u'/co  grad,  t.  j.  da  nije  ni  jedna  pui^ka 
puklo,  ohne  einen  Schuss^  oppidum  truditum  rccipetc. 
Ej.  —  2)  piljka  može  biti  (kare  se  supstantivimaj : 
arnaulka,  bakrenjaOn.  bejfUn^kinja,  bojnica,  bre?itt,  bre- 
fiakinja,  bre-nka,  (.'ajjgavira.  danitrka^  daniekiuja,  dani(?- 
kiuja,  diljka,  divka,  divlija,  dvtR-ijevka,  'ižeferdan, 
dželerdar,  dževerdan,  dževerdar,  dževerlija,  dževeruAa, 
fltnta,  garabiuka,  giiribiija,  garubin.*),  glasnik,  glušiea 
3,  golofijevka.  i;r:iuajlija,  baberdar,  habcrnik,  liari'a- 
liJA,  ingli/icit,  krdžalijnka,  krvnioA,  kubnrlija,  hitinka, 
ledenir'a,  pnAfca  na  liknvt%  lovica,  merd^.ankinja,  nie- 
terižnja(^a,  mlotkinja.  musibn,  njcniaokiuja,  obhu'kinja, 
ostragu.^a,  pal'Uiliju,  pavlalija,  pirlilnnka,  pištolj,  preko-  | 
uiorka,  pu-^karii-a.  rtedellija,  sind^Jrlija,  nrebrujani,  Hre- 
brujuk.  Mrmajlija.  arnialija,  ^ara.  ^arka,  ^eii^ana,  Se^ana.  ' 
Hica,  :^oca,  stuc,  lalijaukii,  taiiO^ica,  tOHka,  Irodraiuica,  | 
nbojniea,  vcdenik,  vjetrenjača,  vliuta;  (kaže  se  adjekti- 
vimuj :  bojnićka,  duga,  mala,  napre^^ita,  naredna, 
opravna,  prazna,  puna,  -šarena,  tauka,  velja,  zapeta.  — 
3)  piisku  Hi  pHŠkc  bacati  2,  baciti  2,  ispalili^  ij^turati,  I 


izbaciti,  izbacivati,  izlubardnti,  izmctnti,  izvr(H,  krcati, 
kurjućiti,  lumbardati,  metati,  nabijali,  uabiti»  napunili, 
nategnuti,  naviti,  na^.mirati,  no«*iti,  obarati,  objesiti 
(o  ramenu),  oboriti,  okreaati,  opaliti,  paliti,  podasipat^ 
podafluti,  poizbaciti,  potegnuti,  potprašiti,  potpraiivati, 
polrgnuli,  pripiiliti  pripraviti,  priAditi,  puuiti,  skidati 
(sa  ramena),  nkinuti,  »krepati,  nložiti,  spretati,  Alrocatt, 
začeviljiti.  zametnuli  (na  rame),  zapeti,  zapinjali,  za- 
ratili, zilstupaii,  za^ukijati,  zaiditi  [pu^ku  ili  iz  pu^kc), 
že^ri.  —  -i-)  (puška  ili)  puške  biju,  breće,  ciknu,  do- 
ture, frsnu,  grme,  ispucaju  se,  izauSe,  lanu,  nudme(5u. 
obore  se.  omaknu  se,  otrguju,  planu,  popucaju,  pozji- 
gorijevaju,  praAte,  prcpucaju,  prevare,  pnhvaie  vatru, 
puknu,  pucaju,  slJUu,  aa-Mave,  akre.in,  pkrokaju,  ^^kro- 
Iedu,  Strocnu,  udare,  upale,  zakisujn,  zakisuu,  zakolju 
(čovjckaj,  zapucaju,  zavatre,  ide.  —  /$)  Kiti  is  puške 
ili  puškom  .  .  .  biti  vodu  m  pušku^  t.  j.  tabijajui'i  vod« 
M  pušku,  ogledati  je  li  cijev  dobra.  Rj.  ŽMa.  Ubiti  (is 
piiškt)  na  domet;  i  na  domet  tankom  puškom  ubit\ 
Rj.  131b.  Dočekala  se  puška  na  donji  zub,  t.  j.  knd 
se  tapeta  puška  prstom  obori,  pa  ne  »kreSe,  nego  se 
dočeka  na  donji  zub,  kao  Sto  je  bilo  dok  nije  zapeta. 
Rj.  I36b.  Pa  8C  gje5to  i£  pušaka  tuku.  Rj.  I7la.  Za- 
palio iz  puške.  Rj.  iy7b.  Dobro  zgagja  iz  puškr.  Kj. 
'J05b.  Zdimili,  opaliti  iz  puške.  Rj.  ;ii<)6o.  I  mo'^i  puškom 
mene  išietiti.  Kj.  y42b.  Mrčiti  koga  puškom,  i.  j.  ubiti 
ga  iz  pn^ke.  Kj.3T3a.  Muškctatt,  ubiti  i/  pu^ke  onoga 
koji  je  na  smrt  oHugjen.  Kj.  37(»b.  Put^e  ptiška^  za- 
pjeva Milošu^  nrngdžij^u  na  ^.alost  otijeknu,  Rj.  444ft. 
Okosi  se  jta  pušku,  t.  j.  odskočni  na  stranu  pa  poteže 
pušku  da  8C  brani  ili  liije.  Rj.  455a.  Omrčio  ga  puškom, 
t.  j.  ubio  ga  iz  puSke.  Rj.  4oS>b.  Potištuti  po  pušci, 
i.  j.  naniSaniti.  Kj.  553a.  Stoji  praska  pušaka.  Rj. 
5li4b.  Onda  se  kaŽe  da  je  puška  planula^  u  uije  su- 
stacila.  Rj.  OOtib.  Crkvari  pucaju  iz  pušaka.  Kj.  ttOOb. 
Kao  zapeta  pušku  (n.  p.  gotov).  Posl,  131.  Konju  i 
pušci  ne  valja  vjerovati.  150.  Da  mi  mojti  snahu  od- 
molimo.  ja  cfa.  brn(^o,  na  puške  otmcmo.  Npj.  3,  lU. 
Puškom  mede,  »ko  je  junak!-  vika.  4,  113.  Stoji  ctktt 
Srpskijeb  pumka.  4,  243.  I  na  Turke  oganj  oDoriSc. 
kano  grozna  ki.^a  iz  oblaka,  tako  n'-  proti  u  puška  od 
Srbalja,  4,  257.  >^enilji  jtadaj,  pušci  oganj  daji,  jer 
ti  paškom  promašiti  ne  ćeš.  4,  ^y4.  A  puAi^e  se*  bježe 
n«u(:iIo,  naudilo  u:  pušku  glcdatt,  od  obrada  tanku 
pušku  pali.  4.  31  ft.  I  mojom  n»  pupkom  navatriti  ua 
7'urHna  (ijurgjevi^'-Muraia.  4,  S'2i.  PaUi^mo  ne  šnjimu 
iz  pušaka,  jednu  umiju)  ubih  puškom  srmal\jom,  n 
ti  drugu  zelenom  latinkom.  4,  3'2ii.  Suvi^ie  ((^«mo)  se 
darom  darovati,  iz  pušaka  vi'uć{ich  krušaka.  4,  S2ii. 
Obadvije  j>»>Ar  zavairiše,  Turčina  je  pu^kh prevarila^ 
a  popova  vatru  prifaiila  .  .  .  A«  tanke  se  puške  do- 
fatišc.  4,  329.  Tu  >ttr  biše  vatrom  iz  pušaka.  4,  338. 
>PuJiko  moja,  ne  ostala  pusta!«  Pušci  rKe,  a  oku 
primate,  puče  puška,  svijetla  mn  ruka!  4,  358.  Do- 
ćeka  ih  ognjem  iz  pušaka.  4,  373.  Izdaleka  ne  mo- 
gu(?i  im  ništa  iz  pušaka  učiniti.  Danica  3,  170.  Sa 
Kviju  strana  slanu  puške  pucati  ua  t{iega,  i  mbuali 
ga  ovako  u  bje;^.anju  udari  sedamnaest  pušaka.  3, 
207.  Vojska  .  ,  .  pucala  mu  (je)  iz  pušaka  na  veselje, 
3,  210.  Tako  (se)  s  pucnjavom  pumka  rastanu.  !Mi. 
*  »nda  Hvi  obore  iz  pušaka,  le  obiju  i  njega  i  konja 
mu.  MiloA  185.  —  H,  kaže  se  \miKn  j:h  mušku  glavu 
koja  može  nusiti  pušku :  \'ranjina,  ostrvo  u  blatu 
Skadarskom  (oko  'tO  pušaka).  Rj,  73a.  Ja!n.  2)  bratstvo 
u  kome  ima  vi^e  od  pedi.-iet  pušaka.  Kj.  24Sb.  Po- 
kupe n«  pušku  po  dvije  cvancikc  pa  ib  po  nekolika 
starcji  popalju  Sumil-ugi.  Npj.  4,  4(U.  (Vuk).  U  PaSlrcn 
vićima  ima  oko  40  sela  (u  kojiuui  će  biti  oko  3(X)0 
du^a  i  oko  7()ti  pušaka).   Ivov.  32. 

pAškniiJc.  H.  verh.  od  puckali  se.  radnju  kt»jom  s$ 
pH.škaju  n.  p.  vojnici  u  ratu:  0  svačemu  cglen  za- 
metnuli, a  najbolje  o  juna.^tvu  pustu,  o  puškanju  i 
o  vojevanju.  11  Npj.  4,  2H. 

pA^ikar.  m,  —  1)  koji  dobro  može  ubili  iz  pu^ke. 


poSkitraBjo 


irfmk 


der  ScJiHts,  Scfittrfschittz^  qui  €,rceJlii  jacnlando.  Rj. 
vidi  niftftiiiJžija,  Siear.  —  Bez  nagona  ne  Ce  ubili  (reče 
se  sa  rgj'tva  puikiru).  Rj.  383a.  Pogodili  u  dinar 
zemlje.  (Kad  koga  u  Šiili,  ili  u  podsmijehu  hvale  da 
je  dobar  puškar;  jer  niko  ne  pogodi  n  viSe  zemlje, 
nego  H  onoliko  koliki  je  dinar).  Po«il.  95(>.  LjeSni^ani, 
koji  Ru  i  onako  mt  glai^u  puškari.  Danioa  3,  175.  — 

—  2)  dcr  Geuehrfahrikaut,  teJorum  igniferoi'um  con- 
fectoT,  fahcr,  cf.  tufek^ija.  Rj    k(^i  pravi  puške,  vidi 

i  tufek,  tufegd?.iJR.  j 

pii^kiirttiije.  n.  d«s  JHiinkelv,  jacuhitio  mutna  e 
idis  igtuferis.  Rj.  terh.  1)  pn^karati,  2)  puJikarali  se.  | 

—  1)  radnja  kojom  tko  puškara,  t.  j.  baca  puške.  —  , 
2)  radnja  kojom  se  puškaraju  n.  />.  vojnici  w  rrUu. 

puSki'lratl,  ram,  r.  impf.  Rj.  —  1)  bacali  puške, 
schiesi^en,  jaeuior.  Ni  pjevaju,  niti  puškarnju.  Rj.  — 
2)  .ta  se,  reciproć.  plUnkcln.  jaculari  viutuo.  Rj.  pu- 
škarnju se  n.  p.  i>6jniri  u  ratu.  dem.  prema  puckati  ae? 

pD&kanu',  udj.  vidi  puSkarov.  Rj. 

1.  nai^kurica,  f.  die  PumpfUnie  (dcr  Kinier),  teli 
pueriiiif  gćnun.  Rj.  nekaku  dječja  puška. 

2.  puški^riea,  f.  (u  Dalm.)  riđi  pu^komet.  Rj. 
pAskariiica,  /*.  đns  f^chiesAloch,  die  ScJiičs^scharte, 

foramen  jaculatorium.  Rj.  jama  tia  kakvoj  zgradi 
n.  p.  na  tvrgjavi  odakle  se  može  pucati  ic  pui^aku 
(ili  iz  topova),  vidi  mazgal  1,  mazgala  1,  mu^cgnlo. 
isp.  HTjtnt.  —  Oko  nauia>itira  da  pograde  bu«je,  i  da 
isproriiljnju  puskamice.  Danica  3,  ISŽ, 

pft.škaroVt  des  puškar,  jaculatoris.  Kj.  sto  pripada 
pttškaru.  riđi  pužkarev. 

pfl^kiltl  se,  punkam  hp,  r.  reripr.  impf.  halUMiit 
igtteis  ricissim  w  fnire^  pugnare.  Siulli.  hiti  se  iz 
pušaka,  isp.  puSkanjo.  vidi  pu&karati  ac  (dem.  prema 
puSkati  ae?). 

piiskdmol .  f/I.  die  W€ite  eines  Flintenschusites, 
distanfia  jactus  teli  jaculutoriij  cf.  pu&k&rica.  Rj. 
puiliko-mel,  dtfljina,  koliko  se  puškom  meĆe.  inp. 
uooiet.  —  Diagdvi(5,  manastir  u  Palraaciji  oko  dva 
dobra  puškometa  od  rijeke  Cetine.  Ri.  137b.  Zasa- 
vica  .  .  .  prikučuje  se  k  ^avi  na  jedan  puškotnet, 
pak  se  opet  od  nje  udaljava.  Daniea  2,  40.  Pogju 
put  ku^e  mladoženjine.  i  kad  se  prikupe  oko  jednoga 
puškomtta,  pošalju  uiukulugdžiju  Dfiprijcd.  Kov.  79. 

pflsljiv,  adj.  [U  Slnv.)  vidi  crvljiv  (n.  p.  orah» 
kesten,  žir,  jabuka,  Šljiva).  Rj.  is^t.  biiŽak  (pušljiv 
Ije-šnik).  —  sto  je  ud  crvi  rnsiočcno.  Danicić  dovodi 
rijeć  od   kor.   od  koga  je  puhali.  ixp.  Korijeni  301. 

podnica,  /'.  zgrada  gdje  fte  hu-M  \nC-Q,  die  Oh-ftdarre, 
aeaificium  (furnus)  pomis  torrendia.  Rj.  upravo  zgrada 
u  kojoj  se  pn.M.  isp.  0  Užit'e,  mali  l'nrigradel  ave  86 
pušiš,  kan'  da  .^Ijive  auMfi.  Npj.  1,  493. 

pAJ%o.  m.  u  Crnoj  Gori  i  onuda  po  primorju  kovu 
tuko  avako  niu^fco  dijele  do  5--G  godina.  Rj.  takva 
hyp.  kod  crnjo,, 

p&£t  (*Rj.*),  m,  (u  Bosni  po  varoSima)  (aU  St^impf- 
V!OrtX  f^*^  Lump,  JHvenis  nihili,  cf.  nitkov.  Rj.  pftovka 
Čovjeku,  osobito  mladu,  vidi  i  niJtii-^ovjek,  niAtavac, 
nitkovi)5;  knla.i,  liorjatin,  hnln  2,  hulja,  ugursuz. 

pUl^tniijf^,  n.  das  J^issen,  deseriin,  utissio.  Rj.  rerb. 
od  puStati.  radnja  kojom  tko  pusta  što.  vidi  pužla- 
vanjc.  —  A  i  za  vlndauja  MiloAa  ()breuovi6i  ftve- 
Rtcnetvo  se  gotovo  niftlJi  ulje  miješalo  «  puštanje 
ic»ia.  Rj.  022a. 

1.  pOstati.  pl^^Ulm.  r.pf.lassen,  mitto,  cf.  pustiti. 
Rj.  vidi  I  pliftnUi,  pustiti,  v.pf.  slož.  upuštati,  tlpu^^ati. 
—  primjer  može  hiti  da  se  nahodi  loji  kod  lulMat}. 

2.  pAi^tatl,  pfiStiim,  r.  impf.  la.^8en,  mitto.  Kj.  rid* 
puStavari.  v. pf. prosta  piUtaii,  pii§<^aii,  pužiiti,  pustiti; 
r.  pf.  slož.  ^-puštati,  &-puŠ(;ali.  i  riđi  kod  pustiti  * 
pustiti,  i'.  impf,  .f/oi.  do-pt'i^tati,  iz-,  na-,  od-,  po-, 
pod-,  pro-,  raz-,  s-,  n-,  xa-.  —  Ja)  jjuštati  koga  ili 
što  da  ide,  oiide:  Svekrva  se  teSko  razboli,  i  Ie?.e(*i 
molila  je  Boga:  kad  umre  ^^a  je  pustit  opd  na  ovaj 
svet.  Npr.  $3.  Pogje  i  on  tamo  sa  svojom  torbom^  ali 


I  1 


fja  ne  puštaju  unutra.  14G.  Te  bahu  za  ko9e...drii 
i  ne  pušta.  321.  Nigdi  sroga  on  ne  pušta  glasa^  niti 
pljunn,  ni  na  konja  viknu.  Npj.  2,  78  lpuSiati?>.  Iz- 
gubi se  padina  jabuka,  puHa  pa^a  lakoga  ielala,  telal 
viće  po  fiudimu  gradu.  3,  322.  (in^nac  je  odmah 
])0.slao  Srbima  buruntiju  ...  da  ih  ni  posto  ne  pu- 
stinju kroz  zemlju.  Pauica  5,  27.  Mlogi  su  fibuke 
onako  u  ustima  držali,  ne  puštajući  ni  dima.  Milo§ 
130.  Jer  se  Srbi  žene  i  žene  puHaju  Bog  zna  od 
koliko  stotina  godina.  Pis.  17.  Kazmipljah  u  srcu 
svom  da  pustom  tijelo  svoje  na  pire.  Prop.  2,  3. 
Puštaše  otadžbinu  da  propada.  DM.  Ht5.  —  b)  sa 
se,  refleks.:  Ti  naufi  konja  i  sokola,  da  «'  nikome 
ne  puHa  u  ruke,  dok  ne  dogju  do  mojijeh  ruka. 
Iferc.  144.  isp.  pustiti  la.  —  2)  kao  puntati  ix  sebe: 
(indi  uza  nju  (uz  pritku)  pušta  vrijcze.  Rj.  tJ(X>a.  Sjetne 
najprije  klija,  pa  uikni*.  pa  onda  pušta  dolje  korijen. 
Pis,  2o.  Drvo  uaagji'no  kraj  vode...  niz  potok  pusta 
žile  svoje.  Jer.  17,  8.  Vi,  gore  Izrailjeve,  jmštačetc 
grane  svoje,  i  rod  svoj  uoaičete.  Jezek.  36,  8.  ifp. 
pustiti  1  c.  —  3'^  isp.  puatiti  3.  —  .Prićek'  me,  brate 
Manojlol  rusu  sam  kosu  2)tištala,  a  drobni  biser  pro- 
.•^ula«  .  .  .  »Ti  skupi  kosu  na  rame,  a  drobni  biser  u 
njedra.«  Npj.  1,  309  (p^Stali?).  —  4)  puStati  ima  i 
ostala  znamenja  koja  i  pustiti ,  santo  se  ne  mogu 
primjerima  potvrditi. 

pustAviiiiJti,  n,  vidi  puntanje.  Rj. 

pu^lAvali,  pilHuvum,  riđi  piištali:  Ke  puštavam 
Zadraniu-Todora  i  da  dogje  paSa  gospodare.  Rj.  V. 
impf.  slož.  propulitavati.  v.  pf.  piikau,  pTiš^ati,  pu- 
stiti, puatiti.  —  Hoko  dobra  lova  ne  pustara.  DPosI. 
113.  Ožcnjeno  hnc  puštavalo,  neženjeno  ženiti  se  ne  (*e. 
Npr.  1,  301.  Nemoj  naAtig  brata  ;»*š^u'a(*  do  Stam- 
bola.  HNpj.  1,  415.  Gospod  mu  Bog  puštarao  i  ugagjao 
I>o  njemu,  od  neba  mu  rosjelo.  Kov.  120. 

pii&t(>nii'a,  f.  Rj.  što  god  puHcno  ženskoga  roda, 
šena,  grana.  —  IJ  die  tieschiedene,  mulicr  dimissa 
a  marito.  Rj.  žena  koju  Je  pustio  muž.  —  Da  ga 
pila:  ili  je  bolje  uzeti  gjevojku  ili  udovicu  ili  puste- 
nicu.  Npr.  154.  Koji  puštenicu  uztne,  preljubu  Crni. 
Mat.  5,  32.  Kaži  sveStenirima,  paštenicom  neka  se  ne 
žene.  Mojs.  III.  21,7.  ~  2)  der  Zireig,  đen  der  Reiter 
im  unuegsamen  Walde  zuriickbeugen  muss  (um  nicht 
davon  im  (Jesichte  veru'undet  tu  verden)  und  dann 
ausldsst.  froiis  arboris  rcvlinata  ah  iter  fadente  per 
silvam.  Rj.  puštena  grana.  —  Jsao  gjak  kroz;  ^e*lu 
na  konju,  a  kalugjer  /.n  njim;  nagazi  gjak  na  takovu 
puštenicu.  pa  je  savije  /.a  sobom  i  reže  kalugjeru: 
•Čuvaj  se,  duhovnit-e,  puštcnice.*  A  kalugjer  pomisli 
na  pustcnii'u  1.  pa  refe:  »Pufttiij  je  vn  istinu  na  me, 
ako  jp  mlada,  c  Tek  Mo  je  on  to  izgovorio,  a  puštt- 
nica  njemu  prekn  o^iju ;  zn.^to  je  i  ona  bila  mlada, 
a  gjak  o  pužteniei  1)  nije  ni  sanjao.  Rj.*  ()i)|b 

pA&tili,  pTlSiTm,  t.  pf.  vidi  puatiti.  Kj.  i  p^n^ert 
ondje,  vidi  i  ptl5tati,  puž(5ati.  —  r.  pf.  slož.  iz-pfiStiti, 
od-,  po-,  9-,  u-,  za-,  vidi  i  kod  pustili,  v.  impf.  prosta 
ptiitati,  puStavati,  {  kod  njiii  v.  impf.  slož. 

1.  pfi(,  pilta,  H(.  Rj.  —  J)  der  Wt'g,  ria:  ide  puteiit, 
stoji  pod  putom.  Rj.  hgp.  pntak.  suprotno  beflpu<'e  1, 
put  može  hiti  (kaže  se  supstantivima):  <5ftvlenik,  klin- 
6inik,  konik,  krv^anik,  krpljsnrk,  nakopanik,  snježanik, 
fltarenik,  ulrruik ;  cesta,  dira,  drum,  kolovoz,  kotarafa. 
kri£opu<^e.  ohogja,  ohogje,  prefae,  prijefac.  prosjek  2, 
put  na  /avojiou,  putanja,  raspu<5e.  ni.-'pulica,  raakriiV, 
staza,  stramputica,  tražina,  vadivek.  zavoiica;  (kaže 
se  adjekttrimaj:  ćiit^kovit,  /-avlen,  klizak,  khzav.  kretat, 
nedohod.  neistražljiv,  pravi,  preći,  prijeki,  rgjav,  slo- 
bodan, suh,  ^irok,  tijesan,  vaga^ljiv,  zahodan,  i  t.  d. 
—  Da  srutovima  ja  učinim  puta.  Rj.  92a.  Kad  je 
prije  nekoliko  godina  graqjen  put  preko  njega  (preko 
tencn).  Rj.  lUb.  Zalulali,  zari  s puta.  Rj.  i8Ib.  ^a- 
sijeeati  put.  Rj.  li*4a.  Ko  je  valjan  i  Sto  zna,  otvoren 
mu  je  put  k  razlićnijem  ,^lu:tmma  i  gotpostvima.  Rj. 
39Ga.  Nije  mi  n&rućno  tvoje  selo,  t.  j.  ntjc  mi  put 


pa( 


—  289  — 


3.  put 


onuda.  Kj.  404b.  Obavit  {f.\  (jdje  se  ohnvila  voda  oka 
;i;emlj(>  ili  put  oko  brda,  Rj.  4^ti.  Odhiti  kud  na  drugu 
stranu,  n.  p.  vodn,  put,  trg-ovinu.  Rj.  441ft.  Pi'Ofjjoh 
put  i  rttHpuU  Rj.  fif>Hb.  Hajde  ti  najprije  le  prokrvi 
put.  Hj.  rtOTb.  i?avilak,  g({}c  je  put  i^avijni.  Kj.  6H0b. 
f^taropuline,  znaci  od  staroga  puta.  Kj.  713b.  Stati 
kome  na  put.  Rj.  714a.  Nije  mogla  i^aći  na  svoj  prari 
put.  Npr.  42.  Ali  ne  pogodi  puta.^b.  Nanese  gu  put 
potraj  jedne  crkve.  97."  »Ti  si  moja  zarućnica*.  Pa 
otoleft  svoj  put^  te  doma.  111.  Naipju  na  put  koji 
vodi  tovte  grudu.  191.  Uolje  He  i  od  po  puta  vratiti 
nego  rgjavi$u  (putem)  do  kraja  i6i.  Poal.  2(>.  Vuk  mu 
put  pre.yckaof  40.  NaSla  ga  bijeda  »a  ituhu  putu. 
193.  Put  Urok  a  vnila  otvorena.  (Na  polje  I).  267. 
Stoji  u  kutu  da  nije  nikom  na  putu.  295.  Djevojka 
je  cvijec^e  sadila  pokraj  puta  druma  carevoga,  ^pj. 
1,  398.  Kad  na  drumn  cnrevome  dogje,  iz  svijeta  srete 
diridžije...  Joran  im  »e  n<i  put  ueinio,  i  pred  njima 
kapicu  skinuo.  2.  3<).  Brgjani  mi  pute  sattoriAe.  4, 
69.  Dok  f/o  Marka  pute  proaijene.  4,  271.  Voda,  wi 
silom  svojom  gradeći  eehi  put.  Danica  2,  3(3.  Drugi 
put  ide  iz  Bijugradii  nu  (irorku  .  .  .  Onim  se  putem 
ide  do  Grocke  preko  brdeljftka.  2,  52.  I  najgoremu 
Turčinu  raja  mora  $  puta  svrnuti.  2,  8«.  }^ahjeput 
iiao  preko  jedne  auve  ravnine  .  .  .  nije  bila  naui^ena 
Uikome  trudnom  putu.  2,  139.  I'z  barjake  ostanu  oni, 
koji  nijesu  prečega  puta  imali  Avojoj  kwH.  3,  198, 
Ali  sn  tuda  atrasni  puti.  Ola**.  63,  114.  Sokole,  put 
krči!  Kov.  73.  Očinttvši  put  uza  Savu  .  .  .  podigne 
se  ved  i  nabija  Hoogmdaka.  MiloS  86.  Da  mu  je  samo 
kako  Molrra  ukloniti  s  puta.  137.  Poharavfii  u£  put 
kuću.  183.  Treba  da  usmemo  najkraći  put:  ^avjat- 
se  kflfe  Nemai^ki  »heilig<,  a  »svjatijt  ^der  heilige«. 
Nov.  8rb.  1818,  .'ilM).  Ovo  sn  najve<?e  smetnje,  koje 
ae  meću  na  put  našemu  jrtiku.  Pik.  81.  Prekinuti 
put  iimegju  Srba  i  Uuaa.  Sovj.  41.  Ne  otidu  prije- 
kijem  putem  ...  da  je  na  ovaj  sahodni  put  grafa 
(Jrurka  najviše  navratio  Hajduk-Veljko.  42.  AVitijan 
okrči  i  Turcima  put.  65.  Da  otvori  i  dru  put  (ko- 
munikaciju) ismegju...  Žitije  14.  Uzme  put  na  detmo 
k  Biftof«verdu.  4<).  Koje  mu  je  bio  jedini  put  izbaviti 
sehe.  44.  Da  bi  im  put  slobodniji  bio,  udare  na  juriA. 
46.  Jer  au  široka  vrata  i  širok  put  Što  rorfc  m  jtropasl. . . 
uflka  vrata  i  tije*an  put  ho  vode  u  Život.  Mat.  7,  13, 
Kako  au  neistražljivi  njegovi  putovi!  Rim.  11,  33. 
Zagradio  je  put  moj  dn  ne  mogu  pro<';i.  Jov  10,  H. 
Stavljam  pred  vas  put  k  životu  \  put  k  »mrti.  Jer. 
21,  8.  Putnici  putujući  daleke  i  teške  pute.  DP.  111. 
Kao  kakovo  granato  drvo  na  sosfavku  putova  Ijudskib. 
372.  —  2)  die  lieisc,  iter.  Rj.  isp.  putovanje,  —  Zapr'o, 
n.  p.  kau  kr>  susiane  tm  puta,  pa  ne  mnf.e  da  ide 
dalje.  Rj.  I91a  (sastane putujući^  idući).  Krenuti  na 
put,  Rj.  3<na.  Kad  polaze  na  put:  »Ko  će  trn  put, 
srećnn  »m4  pMf<.  Kj.  4<)0b.  Opranti  se  na  put ;  ojirav- 
Ijati  se  na  put,  t  j.  spremati  se.  Kj.  464a.  Spremila 
mu  mali  koAidju  u  torbu  da  ponese  na  put.  Rj.  7(H7ii. 
Ali  ga  t4  putu  »tigue  »unce.  Rj.  75()b.  Pogje  na  put. 
Putiiju4^i  tako  .  .  .  Npr.  41.  Krenu  put  doma.  t'  putu 
re6e  brat .  .  .  119.  litireni  spremi  joj  što  na  put.  13;^. 
Uzmu  novaca  sa  puta,  pa  pogju  traj^jti  nestre  svojo. 
187  (*  196:  Uzme  novaca  rn  patUj  uzja-^e  avoga  konja 
pa  pogje  u  svijet).  Kad  car  vidi  da  ne  innf.e  s  puta 
da  ga  odvrati,  onda  mu  izvadi  jedno  poro...  Carević 
uzme  poro  te  pogje.  197.  Dncfe  mu  nekoliko  iLspri 
što  će  mu  dosta  za  put  biti.  217.  Otisnu  se  ploviti ... 
Kad  Bu  već  bili  na  neki  dio  puta  .  . .  jave  mu  ne- 
Me^u,  koja  im  »e  u  putu  dogodila.  251.  Jer  ne  vidim 
bela  danka,  teške  pute  da  putujem.  Npj.  1,  14<).  Ako 
puf  putuje,  sre<*no  fuitovaol  1,  268.  Niti  au  mi  do- 
dijali česti  puti  na  dulcko;  veće  su  mi  dodijali  česti 
puti  u  me(h)anu.  \,  454.  Podignu  ne  da  iuu  tiimo. 
Oni  se  iznenada  aoatanu  u  putu.  Danica  2,  124. 
Podignu  se  na  put.  2.  142.  Ja  sam  za  putom.  Rj.' 
XXXIX.  Ako  bi  ga  zadesilo  kaku  zlo   na  putu  na 


koji  ćeU  ići .  ..  Mojs.  I.  49.  38.  —  3)  usid  ovoga 
puto,  jedan  put.  dva  puta.  einmal,  zweimal,  seiiiel,  bif. 
Rj.  I'  drugom  pad.  množ.  riječ  put  (kad  se  njom 
broji)  ima  i  piitT,  ali  i  piitii.  Obi.  9.  jedan  put; 
dva  ...  tri .  .  .  četiri .  . .  nekolika  puta:  pety  šest^ 
sedam  i  i.  d.  puiu  ili  puti;  i:  jedanput,  dvaput, 
petpui,  i  t.  d.  (ali  je  jirarilnije  ovako :  dva  puta,  pel 
puta  ili  puti),  vidi  i  krat:  jedankrat,  dvakrat,  petkrat, 
itd.  vidii  red:  jedareil,  dvared,  trired.  vidi  ijednom: 
jedan  put;  prvom,  drugom,  trećom,  itd-  prvi  put, 
drugi  put,  tre<5i  put,  im.  —  h)  Krvnik  dosta  puta 
ute*>e  \\  drugu  nabljti.  Rj.  3<)0b.  PoSto  jedva  jedan 
put  napila,  dogje  pred  dvore.  Npr.  34.  Dra  puta 
mjeri,  a  treći  kroj.  Poal.  57.  Dvaput  mjeri.  tre<5om 
kroj.  57.  Udavah  ae  tri  četiri  puta.  Npj.  2,  13.  Obrnu 
«e  *  dra  i  tri  puta,  2,  372.  Proleti  po  sobi  dva  tri 
put.  I>anica  2,  I3t).  Ne  će  biti  suvifte  naznatMti  ovgje 
jedan  put  za  svagda  o  .  .  .  3,  3.  Uz  to  su  jediiiiko 
jiiriSali,  i  '*ila  puta  rukama  za  ?ianac  hvatali.  Milo^ 
37.  Da  se  jedan  put  flvrSi  uij  posao.  UH.  Mogli  binnio 
ka/ati,  jedanput  za  stotinu:  progji  se  popravljanja 
jezika.  Nov.  Srb.  1817.  541.  Više  puta  jo8  umijeća 
se  i  dnigi.  Priprava  74.  Koji  put?  u.  p.  prvi  put, 
drugi  put,  treći  put  i  t.  d.  Rj.*  XLIX.  Na  Kmanue- 
lovo  treći  put  vikanje.  ŽitijeM.  Piri  za  put  vjenća. 
DM.  24.  Nekolika  se  puta  nalazi.  DRj.  1,  349.  — 
tf)  sa  praepo**.  na:  Na  jedan  put  majntor  akm^  u 
vodu  i  stAne  plivati.  Npr.  36.  Rodila  bih  mu  sina  i 
kćer  na  jedan  put.  233.  Na  jedan  put  se  rast  ne 
posijeOe.  Posl.  186.  Na  jedan  put  nagie  me  Mtra^ni 
čaa.  DP.  368.  za  primjere  Npr.  233  »  l'osl.  186  isp. 
na  jedan  nwih;  za  ostale  *>;).  u  jedan  put.  —  r^  po: 
I*ak  se  po  drugi  put  razboli.  Posl.  44.  Po  drugi  »e 
put  lisica  ne  hvata  u  gvožgja.  251.  Kune  mu  se  Bogom 
po  tri  puta.  Npj.  2,  83.  —  ti)  u:  fj  jedan  put  zane- 
mo(?i,  phitzlicli  erkranken.  Rj.  177b.  Na  jedan  mah, 
t.  j.  odjednom,  ujedan  put.  348a.  Ribica  »e  ujedan 
put  javi  iz  vode.  Npr.  23.  ImiiŽ  dva  veselja  u  jeiUm 
put.  64.  Prekrati  se  m  tri  puta  govoreči...  99.  Poslao 
mi  je  u  nekoliko  puta  oko  sto  napisanih  tabaka  ju- 
načkih pesamn.  Npj.*  4,  XXVI.  Ozebao  ušavfii  u 
vrudu  sobu,  oglune  u  jedanput.  Opit  IV.  Ja  .'*am 
Va.^  dva  pi^ma  u  jedanput  primio.  Slraž.  I88«i,  833. 
f'  tri  puta  obli  vodom  i  -žrtvenik  i  drva  na  njemu, 
DP.  312,  —  f^  za:  To  je  moralo  ostati  za  drugi  put. 
Danica  1,  2.  Druge  sitnice  ostavio  sam  za  drugi  put. 
Pi«.  28.  —  4)  (po  jugozap.  kraj.)  nttch,  gegen,  ad. 
Rj.  vidi  niie  put,  pronos.  —  5)  nije  bilo  puta  to 
ćiniti,  t  j.  nije  bilo  pravo,  cf.  putan.  Rj.  amo  će  ići 
ovaj  primjer:  Mlada  neva  govorila:  > Dobro  jutro 
svijem  vama!  n'jeaam  ovgje  sama  doAla,  vi'ć  po  putu  i 
augjenju,  i  po  Sjetu  baba  moga.  Herc.  3(X)  (šjet  =  sjet^ 
svjet).  ~—  O)  put,  u  put.  riđi  upul. 

3.  put,  praepOf'.  riđi  put  41  (po  jugozap.  kraj.)  nnvh, 
gegen,  ad.  Rj.  622b.  —  H  ovim  prijedlogom  rijeć  u 
drugom  padežu  pokazuje,  da  je  neilo  upravljeno 
onamOj  gdje  je  ono  Sto  znaci  ona  sama:  OtiAao  put 
Beča,  l.  j.  u  Be5.  A  otolen  put  Budima  pogjp.  Put 
Memeta  zagon  nt^inila.  J\U  bijele  kule  Karadžića.  Rj. 
622b,  Prekrsti  se  puf  istoka  i  kliknu  jakoga  Boga  u 
pomot*.  Npr.  94.  Jedno  od  gjcce  re(V  mu...  Naamije 
ae  otac  put  njegn.  108.  Brada  krenu  put  doma.  U 
putu  retV  brat  koji  bijaAe  .  .  .  119.  DoftavSi  ve<^  blizu 
Dabe  pocie  joj  s  pleri  te  šumke  put  nje.  221.  Mladih 
uagje  ažaaju,  pa  kad  se  vigjeSe,  ona  put  njega  da 
ga  proždere,  a  om  put  nje  da  je  ufati.  263.  Sikala  se 
barka  pttt  svetoga  Marka.  Npj.  1,  194.  Pak  pogleda 
put  žarkoga  sunca.  1,  46().  Povika  put  oltara  rijeOju 
Gospodnjom  govoreći:  oltare  I  oltare!  Car.  1.  13.  2. 
Mojsije  digne  svoj  StAp  put  neba...  ražin  ruke  svoje 
put  neba  i  grad  prestane.  Prip.  hibl.  41.  isp,  Siut.  2*J1. 

%  pAt,  f.  humanitas,  caro  humana,  caro  — videći 
da  ima  uskrnuli  u  <^ovje(':koj  opet  puti.  Stulli.  meso 
osobite  ćoi^cćje.  sad  se  fujesto  ove  riječi  gmori  po- 

19 


patafc 


—  290  — 


|iur»ro 


n^jviite  tijelo,  isp.  taekoput.  Staroslor.  nuTii,  curo, 
corptm,  meso,  tijelo. 

pdtJik«  putba,  m.  htfp.  otl  pat:  Jelenak  mi  goru 
lomi,  putfik  <)h  mn  je.  Rj. 

B&tatJ«  m.  konj  putonoga&t,  ein  Pfcrd,  das  dne 
BUinftt  am  I'^usse  hat,  equus  hattemt  maculam  in  pede. 
Kj.  —  Ja£e  nenlar  na  kottja  putaljtt,  za  njima  »u  mludi 
kapetani.  Npj.  r>,  278. 

^ntJin,  pulna,  adj,  recht,  reetus,  jiiMtu».  Rj.  kao 
prav,  Icoji  ide  (pratim)  putem,  dru  gu  se.  i>/>.  put, 
5)  nije  bilo  puta  to  činiti,  t.  j.  nije  bilo  pravo,  cf. 
putan.  Rj.  622b.  suprotno  besputan.  —  Vuka  i  lirli^'a 
okrivi,  a  krivice  im  ne  ka/n  (a  on  kao  jurista  i  Hudija, 

Žaljalo  bi  da  zna,  dn  to  nije  putjio).  Odjr.  nn  »il.  H- 
ene  njibove  pretvorifie  putno  upotrebljiivuvje  u  bes- 
putno. Kim.  1,  2n  (naturaiem  ttsum,  dcn  nnturlichen 
Oebraudt). 

puCJbnja,  f.  Fussxtcig,  nemita.  Rj.  kud  ljudi  pjeMee 
idu  n.  p,  pored  telikof)a  puta.  vidi  »t&zn,  nogostup  1. 
dent.  putftojiea.  —  putanja  (oflii.  u  put).  Oan.  li*4. 
riječi  s  iakim  naši.  dŽoganja,  kopanja,  pomaganja. 
iifp,  i  Hukanja. 

putAnjiea.  f.  dem.  od  putanja.  Kj.  vidi  i>lA/.icJt. 

pntastt  udj.  tUU  piitonogast.  l*ut<iiiti  su  u  noge 
lijeve.  Rj.  «.  p.  konj,  koji  na  nozi  ima  bijelu  hiljajn 
kao  dit  ima  puto.  riđi  i  putonog,  ĆarapanL  —  putatit 
(OBH.  U  puit)\.  Osn.  214. 

pQta.Nee,  n.  (icni.  od  puce:  Oj  Milio  Milice!  sre- 
brno pntnsve.  Rj.  —  tnkvu  detn.  kod  Tinla.4ce. 

pRtpn,  udj.  lihidinoiiUA^  lu;ruriosus,  lasi-ivus  — 
putenom  požudum  veonin  j*e  užegoAe  —  puteni  grijeh 

—  puteno  djelo.  Siulli.  što  pripudu  puti.  flcischlie^^, 
Carmdis.  i^p.  tjeleKan. 

putenost,  puieuoflii,  f.  lihido^  luxuria,  »Stnlli.  ofto- 
hinrt  onoga  itto  je  puteno,  carnalitas.  isp.  tjclcsnoaL 
die  Fleischlidikeit. 

pbtijcr«  7».  (u  (.*nnn.)  vidi  Oa^  (a  ^to  je  u  nna 
putir  oni  W)vu   kališ).  Rj.   vidi  pulir.   ittp.  puc^crica. 

—  od  (hć.  riječi  r.or^^,  pa  tnjento  e  tftoji  ije.  vidi 
take  tu^e  riječi  kod  dacijer.  naše  riječi  s  takvim 
nast.  koaijer,  paslijer,  vodijer. 

p&tilo.  n.  vidi  sation,  cf.  puto.  Rj.  ono  čim  se 
tiputi,  napne,  rt.  p.  fconj.  —  Kragnjeji  n  bječvieah 
bez  putila  prodaje.  DVosl.  5()  (u  oje^vicah  Hnriji 
ohUk  n^jeato  u  bje^vicama).  rijeci  8  takim  nast.  kod 
bu<!kalo.  za  osn.  inj},  pTltiti  2. 

pCitina,  /'.  (u  Dubr.)  rutina  i  pulina  (BespoRlica, 
male  »tvari,  niSta.  Poni.  273).  Trindehi,  nugae.  Kj. 
tleni.  putinica.  ^a  o/tn.  tup.  piitili  1. 

pfttinicn,  f.  (u  Diibr.k  dem.  od  putina.  Uj. 

pi^tir.  polira,  m.  Kelch,  cuUt,  {cf.  putijer]  cf.  kaliž. 
Rj.  —  Darak,  2)  u  crkvi  ono  troje  <5im  ne  pokrivii 
a)  diukoH,  h\ pulir,  c)  i  diskos  i  ptdir  suijedno.  Kj.  lila. 

1.  pAtIti,  putim.  t'.  impf.  —  1)  (u  l>ubr.)  vidi 
mrdati:  puti  (kad  ko  ne  umije  ^to  da  kaže  upravo, 
nego  govori  koješta).  Kj.  v.  pf.  »luž.  s-putiti  {t  ae)  2, 
ti-putiti,  ziV-puUti;  nH-?>-puliti  2.  iap.  putina,  putiuioa. 

—  2)  ne  nalazi  se  kao  pro-tt  v.  impf.  sa  značenjem 
ve^ati,  penjati  2,  nego  samo  kao  složen:  v.  pf.  spl^titi 
1.  3.  isp.  poputAti.  isp.  i  putilo,  puto. 

2.  pliititi,  puitm.  r.  impf.  značenje:  kao jpokazivaii 
kome  putj  navraćati  koga  na  put,  den  \\  eg  weiscn, 
mam  monstrare.  —  sa  se,  j^oss.;  Ne  da  se  on  nikako 
putiti.  J.  IJogdanović.  i  na  se  refleks,  u  »Stullija:  puliU 
se,  viae  >*e  comitiere;  kao  polaziti  na  put.  v.  pf.  sloš. 
na-piltiti,  pro-,  u-,  za-;  t'.  impf.  slož.  nn-pućivati, 
u-putfivati. 

pfitBi,  adj,  (puioi)  ad  vinm  vel  iter  spectans.  Stulli. 
^0  pripada  putu,  Ueise-,  —  Menja  ac  i  linija  kojom 
ide  putna  pruga.  Zim.  290. 

putnicu,  f.  quae  iter  facit.  l^tulli,  koja  putt^e. 

putnički,  udj.  der  putnici,  viatorum.  Rj.  što  pri- 
paiiu  putnicima  ili  putniku  kojemu  god.  —  Du  mi 
je  u  pustinji  stanak  putnički!  Jer.  Lt,  2. 


patnik,  m.  ein  fieiscndcr,  rintor.  Rj.  koji  putuje. 
—  Domaćin  za  maćka  napuni  putniku  galiju  punu 
arebra  i  7.1ata.  Xpr.  43.  »Koji  «i  ti?'  -Putnik  iz  da' 
Mce  zemlje,  i  va.^  drug.«  to.  Oj  mene^'e,  moj  noćni 
putniče!  NpJ.  1,  lu3.  Hjaj.  mjeaeOe,  junački  putniče! 
I  Here.  227.  Primajte  rado  putnike.  Rim.  12,  13. 

Putnik,  Vi.  ime  mu^ko.  Rj. 

putnikov,   adj.   des   putnik,    viatorif.  Rj.  što  pri- 
I  pada  putniku. 

i  ptitnina.  /'.  dns  Ueisegdd^  vinticum^  cf.  poputnina: 
Te  putniku  putninu  p'lntiAe.  Rj.  1)  pinta  putniku, 
glasniku;  i  2)  ono  sto  se  da  kome  na  put.  ea  2)  i^. 
braSnjenii'H.  —  oku,  u  putni. 

pAtno*  adv.  redit,  recte,  juste.  Rj.  pre}mt  adj.  putan. 
kao  praco.  ordinaiim.  Stulli.  suprotno  beftputno. 

pBtn6.st,  pUtnoBti,  f  atutde  onoga  što  je  putnOt 
onako  kuko  volju,  nttprotno  bespuće  2.  —  Ako  U 
koja  vlada  zaželi  jo5  vi5o  kreiKisti,  na<*i  ^-e  je  uvek 
u  putnosti  Hvojib  namern.  /los.  87. 

pfitqjlea.  f.  (u  drijemu  i  u  Hučk.)  der  Sdimutz 
am  I/eibe,  atfuulor.  Kj.  nečistota  na  tijelu.  —  Tjeroe- 
nja<^a,  It  u  djece  na  glavi  kao  pntnjica  ili  kraate. 
Rj.  741b.  Uaničii}  riječ  dorodi  ud  pot,  potan.  Kori- 
jouj  27S).  putnjica  («  grijeSkoni  mjesto  o:  jiot). 
U«n.  3'Xi. 

pDtnJieiiv.  adj.  sehmutsig,  sqHalidus.  Rj.  na  čemu 
je  putnjica. 

pOto.  ti.  das  Fusseiscn,  pedica:  l.upn  kao  puto  o 
lotru  (Kud  ko  Sto  ludo  govori.  PohI.  I71i.  cf.  buka- 
gije.  Rj.  gcoigje  što  se  meh'  ljudima  ili  konjma  na 
noge.  tidi  i  pntilr>,  Hponii  2.  iicgve,  iijegve,  <!!u»ttek, 
gjengjer.  —  Kad  jedno  (od  jednomje»e«>i('*a)  umre, 
onda  metnu  u  puto  jednu  nogu  mrtvoga  a  drugu 
živoga  . .  .  Onda  onaj  otrori  puto.  Rj.  251a.  Bog  je 
Hilan  .  .  .  Ako  li  ru  okovani  u  puta  .  .  .  tada  im  na- 
pominje bezakonja  njihova  kako  »u  silna.  Jov  3i>,  8. 
za  oan.  inp.  puiiti  2. 

p&tonog,  udj.  (at.)  vidi  putooogast:  Sve  konjice 
putonoge.  Kj.  puto-nog,  u  kojega  su  putaste  noge. 
tako  shi.  adj.  kod  bosonog,  viai  i  putast,  isp.  čam- 
past. 

pAtunoirtist,  adj.  —  X)  eine  Bliisse  am  Fusse 
hidicnd,  macula  praeditus  in  pede,  n.  p.  konj,  pas. 
Rj.  vidi  putonog,  putast,  isp,  ćarapaat.  —  8ve  jed- 
nake kot^e  doratasie,  doratAste  i  puionogaste.  Npj. 
3,  333.  —  2)  (J-ovjek  putouoga.Mt  {auch  mit  dem  Bei- 
satze:  u  sve  ćetiri),  cm  verteufelter  Kerl  (im  guten 
Si7ine),  verstituH,  insignis.  Rj.  kao  čotjek  lukao  (u 
dobrom  ftmislu),  klet,  hitar,  obrtan,  vješt. 

pAtopiK,  m.  puto-pia,  opis  puta,  putovanja :  Iteise- 
beschretbung.  tako  slož.  rijeci  rukopis,  feakopis.  — 
Sto  se  ne  mo£e  zgodno  da  izloži  . . .  n  obićnim  puto- 
pisima. Zim.  IV, 

putdvanjv.  ».  das  Iteisent  peregrinatio.  Rj.  rerh. 
od  putovati,  radnja  kojom  tko  puttije.  —  Po  dugome 
putoi^anju  uaigju  na  jedan  ćardak.  Npr.  7.  Ovu  je 
pjesma  prvi  put  naštampana  w  ptUovanju  Fortisovotn 
po  Dalmaciji.  Npj.  3,  527  (Vuk). 

putftvHti,  pCttujem,  v.  impf.  reisen,  peregrinor.  Ej. 
kao  tjtagol  složen  ne  nalazi  se.  v.  pf.  sloi.  isp.  ita- 
piltiii.  —  Poćne  sam  putovati  po  .tvetu,  i  tako  pu- 
tujući za  dugo,  dogje  u  jednu  planinu.  Npr.  UK  t)n 
pogje  morern  putovati.  23G.  Putnici  putujući  daleke 
i  teške  pute.  I>P.  111.  sa  se,  pass:  Isije  ni  objćaJA, 
da  »e  na  koUmu  putuje.  Danica  2,  53. 

pOv,  m.  (u  Srijemu)  vidi  puh.  Kj.  u  kritjevima  g({ie 
se  glas  h  m  gocoru  pretvara  u  glas  y. 

pAvOt  /'.  (u  Boei)  vidi  puha.  Kj. 

pATAfi  m.  (u  Srijemu)  vidi  punor.  Rj.  pepeo  koji 
U  vis  suklja.  —  v  je  mjesto  h,  a  za  nast.  ar  prema 
puhor.  isp.  vibar  i  vihor,  vijor. 

pdvare,  f.  pl,  (u  Srijemu)  ono  kukuruzno  Krnev^c, 
koje  u  kokauju  ne  ispuca,  nego  ne  onako  ispeee,  ge- 
ritstete  KukuruikOrnerj  granu  seue  mais  tostu,  Kj. 


porati 


—  291  — 


rabotnik 


—  pdbati,  piljiti ;  isto  ztiR^enje  preSlo  w  nadufi  xe, 
napeti  se:  piUft;  pElbara,  pilha,  piihiciv,  pui(%T  puvicft, 
puvare,  Korijeoi  301.  r\feH  b  iakim  nast.  kod  bad- 
njara. 

pAvati,  puvRm,  v.  impf.  tfidi  puhati:  Od  gorice 
vjetrić  purao,  Hj. 

p&vk'U,  f.  (u  Boci)  vidi  ćibuljicu.  Rj.  vidi  i  pu- 
bicA  i  pultn,  (  sy»-  on^jc. 

pflzanjc.  n.  das  KUtiern,  Kriecfteti,  ni5M»,  rep- 
tatio.  Rj.  Mrh.  od  puzati,  radnja  kojom  tko  pažc. 

pnzali»   pVi*em,    v.  impf.  Kj.   v.  pf.  k-puzati,  od-, 

5n-,  U-.  —  J)  kriccJirn,  repto.  Rj.  kao  gamizati.  — 
\aHljaii»  ići  pohattćke,  najviJe  se  jrovori  za  malu 
djecu,  kad  pubf.  Rj.  17b.  fnko  puzaše  Jonatan  ru- 
kama i  nofffimn.  ^?aiii.  1.  14.  13.  ridi  puxiti.  1*7?.  po- 
bauOke,  pobavućke  ići.  —  2)  klettcrn,  enitor.  Rj.  n. 
p.  uz  drvo,  kao  peti  ne,  pettjati  se.  —  Na*?erao  krmku 
na  (b)raat.  (Kad  je  koji  pijan.  Može  biti  da  se  za 
to  ovo  ka£p  §to  se  pijanu  (5oeku  sve  t:ini  mogut^e, 
tako  i  krmak  da  mofte  uz  drvo  puzati,  kao  mačka?). 
PoBl.  Hf2. 

|>&znviie,  pu/avca,  m.  der  Blauspecht  (die  Spechi- 
vieise.  Rj.'),  sitta  europuea.  Rj.  ptica,  vidi  brkljui^ 
toookljuii. 

pQxdrn.  f.  (hci  dat  vicrf'iissitjen  Thierai)  die  Ruihe, 

penis  qaadrupčdum.  Ri.  vidi   puzdro,  puždra;  cubiiS. 

u  eetvoronožnc  životinje,  rijei-  je  prigiojna.  —  Ptilji 

konj  pusdru   (n.  p.  kad  hode  da   mokri).   Rj."   GSUa. 

pftzdrOt  n.  (u  Risnu)  vidi  puKdra.  Rj.  vidi  i  pnždra. 


—  pntdro  {d  je  umetnnto  izmepju  i  i  r),  piiedra,  \ 
a  promjenom  glaaa  r  na  i:  ptUdra.  Korijeni  131. 

piiz^ćk^,  |iU7.6('kT,  kriechendj  repens,  Kj.  ada,  pu- 
zet'-ke.  puzec-ki,  i.  j.  pu/.e(5i. 

pi'izija,  /.  (n  JaHeoiui)  uekaka  riba  nalik  na  br- 
kicu,  ali  biva  veća  i  nalazi  »e  po  tkaljama  (Aal- 
rauppCt  Qnappe,  lota  vtUgaris  Cuv. ;  vidi  mantć. 
Rj.^  Rj. 

pAziii,  pit/im,  V.  impf.  Rj.  v.  pf.  sivi.  oil-puziii. 
B-pii/iti  Hc;  o-puznuti  (i  se),  po^puznuti  (1  8e),  po- 
pljuj.nuli  Hc;  v.  impf.  slo^.  popuzivati.  —  J)  kltttern, 
kricihcn,  repto.  Rj.  vidi  puzati  I.  kao  gamisati.  — 
(■rv  ne  puzi,  nego  gami^e  itfmiže)  ili  mili.  Pis.  25. 
Hliidi  ćovjek  ...  za  »est  mjeseci  ne  moŽe  se  druk- 
čije pomoći  nejj;o  pazeći.  Priprava  116.  —  2)  aus- 
I  {jlcitcn.  lai)or.  Kiša  muze,  noge  puse,  Rj.  viai  omi- 
'  cati  ac;  klizali  »c,  kliziti. 

piiŽ,  IM.  die  Schnecke,  cochlea,  cf.  spuž.  Rj.  piSževi, 
flpnževi ;  pilži,  spiiži.  Olaa.  8,  9.  10.  i^idi  ftpug.  dem. 
pužić.  isp.  prpolj. 

pDždra,  f.  vidi  puzdra.  Rj.  vidi  1  puzdro. 

pdžOnJv,  w.  verh.  od  puzili.  —  1)  radiija  kojom 
puzi  II.  p.  dijete.  —  2)  stanje  koje  friVa,  kad  puze 
noge. 

piiŽiVvljT,  adj.  Schnecken-1  cochleae,  Rj.  sto  pripada 
pužu,  puzima.  takva  adj,  kod  ćkvorkovlji. 

pAžie,  »1.  dem.  od  puž:  Po  dolinama  nahodi  »c 
neiflkazanu  muoŽina  poznatijeh  ptuića.  Priprava  105. 


R. 


r,  dodaje  ae  na  kraju  gdjekojijem  rijećima,  n.  p. 
niStar,  HTa^lat*,  onđar,  menekar,  aadekar.  Rj.  isp.  te. 
—  8uclafino  plaši  i,  koje  se  u  na»  promijenilo  na  r,  a 
samoglaano  glasi  e»  koje  se  najviše  odbacuje:  jef  .  .  . 
tadar,  tader,  tadijer;  tudijer;  takogjer,-  tebekar.  Ko- 
rijeni, (is. 

r&ba,  f.  riđi  momkinja,  sluškinja,  služavka,  službe- 
nica. —  A  Ije  ruha  o  užtipku.  PPosl.  1.  Juha  je 
pogrijana  raha  povraćona.  40.  Haha^  slu.^kinja,  i  u 
Vranćića   (serva)  i  Mikalj«   i   u  I»clabcle   (serva)  i  u 


Stulića;  prvi  je  slog  za  cijelo  dug,  jer  je  svuda  samo 
jodoo  b.  XVI.  Znaćeuje  (korijenu)  raditi:  raha  (Nema 
Vuk,  ali  imaju  stari  pi^ci),  rabota;  rabiti;  rabotati. 


Korijeni  'l'l. 

rfibadiija/  m.  vidi  (vozać)  t^i.ak{?  Rj.").  Rj.  vozać, 
od  Tursk.  arabadži.  Gj.  Popović. 

1.  rabnr,  riibra,  m.  (si.)  vidi  vojno,  cf.  hrabar: 
Osvanu  zvezda  na  vedrom  nebu,  rahar  devojci  pred 
belim  dvorom.  Rj.  vidi  i  hrabro,  brobar,  junalc  1, 
muž,  rohnr. 

2,  rAhar,  riibra,  adj.  vidi  hrabar.  Rj.  vidi  i  hrabren. 
Rikba^i.  nj.  voda  koja  niže  Valjeva  s  lijeve  strane 

uljeće  u  Kolubaru.  Rj.  —  itnemt  s  takim  nast.  Radas, 
Vrbas,  Vukas. 

rAbiti,  riiblm,  v.  impf.  {u  Lici)  raditi  od  robije, 
frohnen.  opcram  sercam  jtraestarc.  Rj.  vidi  llaćiti  2, 
begliićitl,  kulućiti,  kulukovati. 

nihljenjp.  n.  das  Frohiien,  praestatio  operae  servae. 
Rj.  verb.  0*1  rabiti,  radnja  kojom  tko  rabi. 

Rl&bo,  t/f.  u  ovoj  poslovici:  Ko  o  ćemu,  Itabo  0 
uilipcima  (Posl.  lol).  Rj.  —  Znaćenje  (korijenu)  ra- 
diti: nh&,  rabota;  rabiti;  rubolati.  Jidho.  Ako  mu 
nije  sprijeda  otpalo  h.  Korijeui  22.  i'ip.  rdba,  i  OPost. 
I :  A  Ije  raba  o  uSlipku,  može  hiti  da  je  r/ibo,  hyp. 
od  .ttar.  rab,  sluga. 

raboS,  III.  dan  Kerbhols,  talea^  cf.  rabuS.  Rj.  vidi 
i  rovaft  2.  »,«;*.  kvoćka  2,  parija  1,  pile  2.  —  Zarezati 
U  rattoš.  Rj.  lH2b.  I  uilogi  vuro&aui  račune  u  gra(h) 


i  u  kukuraze,  1  rahme  svoje  laretuju  u  rahoL  Danica 
2.  120.  —  rabos  (tamna  postanja ;  isp.  $'Ovaii).  Oan. 
359.  rijeci  s  takivi  nast.  kod  bogatoš. 

n\bota«  f.  Rj.  vidi  posao.  —  1)  die  Arheii,  opus, 
Rj.  vidi  radnja,  ragja.  —  Da  Bog  da,  moja  kćerce: 
da  ti  kreJi  i  reuži  (t.  j.  raste  i  napreduje)  sraka  tvoja 
rtdtotft,  kako  voda  o  Božiću,  a  list  i  trava  o  Ojurgjevn 
duel  Rj.  125a.  *>nftko  sam  uloži  kopati  .  .  .  'Progj' 
se,  ko  si,  te  rabate  danas.«  .  .  .  ^Jiahotu  si  zapoćoo, 
a  prekratio  »e  nijesi*.  Npr.  99.  Tri  sirote  gjevojke  .  .  . 
sviika  po  sebe  različitu  rabotu  posluje:  jedna  veze  .  .  . 
lU.  Tako  mi  svake  muke  i  rabote  1  Posl.  304.  — 
2)  dtis  Geschiiftf  negotium.  Rj.  —  No  ok'  jedne  po- 
ganske rabote.  Rj.  61  Ga.  Malo  je  sramota,  fll'  je  čista 
rabota  (n.  p.  pobjeći  sa  strsiSua  mjesUi,  ili  drugo  Sto 
takovo).  Posl.  175. 

rAbotan,  riibotna,  a4j.  (n  C.  G.)  n.  p.  ćovjek,  ar- 
beitsam,  laboriosus,  cf.  radljiv.  Rj.  koji  rado  rabota, 

nibdlunjo,  n,  das  Arbeiten,  operis  factio.  Rj.  verb, 
od  rabotati.  radnja  kojom  tko  rabOiH. 

r&botar.  m.  (u  Blavon.)  der  Frohnavbeiter^  opera- 
rius  servuft,  cf.  robijah  1.  Rj.  koji  rabi,  koji  radi  od 
robije,  vidi  i  rabotaS. 

rahdtas,  rubotASa,  m.  (u  Hrv.)  vidi  rabotar.  Rj.  — 
riječi  ."<  takim  mist.  koti  bradaS. 

rabdtaii,  tam,  r.  impf,  arbeiten,  opus  facio.  Rj. 
vidi  poslovati,  raditi,  r.  pf,  sloz.  uzrabotjiti.  —  Uzme 
svoju  kljuku  i  motiku  i  prigje  nego  poćue  rabotati, 
prekrati  se  prema  suncu.  Npr.  99. 

rAbotnT,  adj.  (u  Boci)  n.  p.  dan,  vidi  radui.  Rj. 
kad  se  rabotH.  vidi  i  poaU'ui,  težatni.  isp.  rabolnik  2. 

riibotnien,  f.  die  Arbeiterin,  optraria,  Rj.  kojara- 
boia,  koja  je  rahotna.  vidi  poslenicA,  radnica. 

rJLbotnik,  m.  —  J)  der  Arbeitcr,  vperarius.  cf, 
poslenik.  Rj.  vidi  i  poslovać,  radnik,  težak,  čovjek 
rabotan,  koji  rabota,  isp.  saraori.  —  2)  dan,  t.  j. 
rahotnif  ratlnij  poslenif  težatni:  Tko  svaki  dan  svet- 


nibr 


299 


raji  vire 


kuje,   brzo  pa  zao  rabotnik  stigne.    OPosI.  133.  vidi 
težatak,  težntaik. 

rabr  .  .  .  riđi  hrabr  ...  Rj. 

rjkbfiš,  rabiliSa,  in.  (u  i\  G.)  vidi  raboft-  Rj.  —  rijeS 
s  fakiut  vaftt.  srijeinuS. 

Rfu*.  K4oa,  m.  der  Jiaiee,  liascianus,  (eine  fiir 
Spott  genommene  und  gegebene  Benennung  von  Seiie 
der  Untjern  fur  Serbe^  8erhun).  Uj,  iitlco  (Riicz)  kake 
MadinT  A^hinti  (a  i  UrvHiuJ^  kad  hoće  d<t  ga  grdi 
ili  da  mu  ne  ruga.  isp.  Kacikn. 

r&oat  f,  (pl,  gen,  niva)  ndi  patka.  Rj.  dem.  račića. 
vidi  I  plovkfl,  ^tka;  ghiharka,  krdXn,  krita,  kriulja, 
Harka:  pcnitavka. 

r&eak,  m.  tako  xe  u  Hrr,  zove  patak  prema  raci 
(patki). 

KApikfl.  f.  (vertraulich)  i,  g.  Rac.  Rj.  potjer^ivo 
Ae  kaže  I{acu. 

Rnc'ki,  adj.  raizisch;  lifutcianun.  Rj.  ito  pripada 
Jtacinta  Hi  Ham  kojemu  god. 

Rfu-klnja,  f.  die  Uaizin,  Raaciana.  Hj.  žena  Racka, 

Kilrko.  »*.  ime  muSko.  Rj.  —  c  stoji  mjesto  u  pred 
A:,  izmepju  kojih  je  ispalo  t;  od  osnove  koju  nije  u  ' 
obi6ijii,  [hJ  Ktaroga  P4CTIC,\itKT»J.  Oan.  293.  prilićnijc 
je,  d<i  je  Hacko  od  o^nuve  Kaco  koja  nije  h  običaju, 
ft  Raco  od  Rftdoftiav,  kao  Aoo  od  Aleksa,  Pečo  od 
Petar.  w/).  Arko,  T.acko.  Ivekovii':. 

RAf'fl,  f.  —  J)  rijeka  u  Hokonkoj  nahiji.  Rj.  - 
2)  namafltir  na  toj  rijeci.  Rj.  —  !i)  Njcnmi'ki  grad 
na  lijevom  brijegu  Save  (prema  utokii  Drine  u  Savu). 
Rj.  t,  j.  u  iSifironiji.  —  i)  hcIo  kod  ovojr  pmdii.  Rj. 

—  /i)  selo,  kao   mala   varošica   u   i^umadiji  u  nalijjl 
Krajj^ujevaćkoj.  Rj.  ima  Ra^a  nelo  i  a  Jlrr. 

Rhćanin,  »».  ipl.  Rabini).  Rj.  čovjek  iz  Race. 

KAennskT,  adj.  što  pripada  upravo  Ručaiiiina  i 
po  toitie  Raci:  Adži-Meleniije,  arhimandrit  Računski. 
Danica  5,  39. 

r&far.  m.  —  J)  der  Krebsenfdnger,  qtti  cancros 
capiat.  Uj.  koji  rake  hvata.  —  2)  ofcr  gerne  Krt^ae 
issif  amuns  cuncrf/ntm,  Rj.  koji  rake  rado  jede. 

r&čarcT,  adj.  vidi  raćarov.  Rj. 

rftearica,  f.  —  i)  die  KrebsenfdHgerln,  quae  captat 
cancros.  Rj.  koja  rake  hvata.  —  2)  die  Krebsenesserin, 
tjuae  amnt  cancros.  Rj.  koja  rake  rado  jede.  —  3)  torba, 
der  Krebsaack,  pera  cancri»  capiia  auferendin,  Rj.  u 
kojoj  se  nose  racif  kad  se  uhvate. 

r&/*aruVt  adj.  d«s  raćar.  Rj.  sto  pripada  račaru. 
vidi  raćarev. 

rito,  račeta,  n.  (u  krajini  Negotin.  i  u  Lici)  vidi 
pa(?e.  Rj.  mlada  raca.  vidi  i   plovne,  pl.  raOi<H. 

nlčći^C,  n.  datt  Appetit,  appetitus.  Rj.  verU.  od 
ra<^iti  ne.  Mtutije  koje  bira,  kad  se  kome  &tn  raci. 

RiV'etu,  m.  ime  mu^ko.  Rj.  —  osn.  u  Rako.  imena 
s  takim  na,^t.  kod  Bajf^eta. 

rftfMea,  /.  dem.  od  raea.  Rj.  vidi  pačica. 

r&cie.  m.  detn.  od  rak.  Rj. 

rfleiei,  m.  pl.  (u  krajini  Negotin.  i  u  Lici)  vidi 
parići.  Rj.  mlade  race.  vidi  paOi<3i.  jedno  raOe. 

rAeilo,  n.  (u  Slavon.)  kao  pregja  na  drvetu  radi 
)tvatanja  raka,  Art  Nets  Krebse  ^u  fattgen,  retif  gentis 
eapiendis  cancrie.  Rj.  —  o«n.  u  rak.  Obd.  124.  rijeci 
a  takim  mtst.  kod  bni^kalo. 

rdfid  se,  rafl  ae,  r.  r.  impf.  (u  Hrv.)  n.  p.  ne 
ra^i  mi  ae  je^li,  L  j.  nemam  volje;  sad  mi  ae  rači 
pili,  jesti  i  t.  d.,  jAtst  Jiabrn^  appeto.  Rj,  r.  pf.  alos. 
proradili  ae,  razraćiti  se. 

rileji,  adj,  —  1)  Krebs-,  cancrittus.  Rj.  šio  pri- 
pada racima.  ivp,  rakov.  —  Boba,  t.  j.  račja,  Rj.  B2a. 

—  2)  (u  krajini  Negotin.  i  u  Lici)  vidi  pa^ji.  Rj.  što 
pripada  racama,  inm  i  plovĆji. 

rAeun,  rai^i^na,  m.  —  J)  die  Reehnung,  ratio,  cf. 
rakam.  Rj.  vuli  i  hesap,  konat.  Njima  (vladikama) 
namaatiri  svake  ji^odine  daju  račun  šta  su  oda  Sta 
dobili  i  na  što  su  potrošili.  Rj.  395ft.  Subota  jria<5ka 
bubola.  (. . .  bio  običaj  gjake  a  subota  tući ;  ako  je 


koji  onaj  dan  bio  bijen  za  lekciju,  to  mu  §e  nije  pri' 
malo  u  račun  .  .  .).  Posl.  29tj,  CcJ^t  račun  duga  ljubav. 
:M6.  Da  ono  Sto  mi  nedostaje,  Hrt  njegov  račun  metnem. 
LIII.  Račutie  sro}e  rarezuju  u  rahoš.  Danica  ii,  120. 
Sio  se  pak  lii^e  gradskopi  popravljanja  i  drugih  tro- 
škova, to  sad  da  se  odreai,  ili  će  biti  na  Srpski  račun, 
ili  na  carski.  Milo5  iii.  Kad  ih  se  (Turaka)  vei:  ovi 
Srbi  okane,  onda  ih  «(nnu  dotVkivati  nekaki  Herce- 
govački i  CVnoKon»ki  hajduci  ...  i  tako  su  ih  na 
račun  Srpski  i  preko  Staroj^a  Vlnha  prntili  i  sretali 
rak  do  Seiiice.  10!.  Jovan  Anti<*,  da  im  vodi  domaće 
račune.  173.  O  (Ijurpjevu  dne  i  o  Mitrovu  dne.  kad 
se  svršufu  raituni  i  razrezuju  pore/.o.  190.  On  ima 
samo  nepravo,  i  po  svom  rač'unu.  Nov.  Srb.  1818, 
390.  Evo  sad  Sto  je  mogu(?e  kraćeaa  računa  o  ovima 
pjesmama.  Npj.  4,  VllL  Otidu  u  Šmederevo,  da;>r*- 
čiščavaju  i  raspravljaju  nekakve  račune  s  onosiran- 
skijem  trgovcima.  Sovj.  79.  Primio  sam  od  g.  Uij6i 
(i  f.  24  kr.  sa  Taj*  račun.  8lraž.  1887,  I7.^».  Neraanja 
održa  se  na  prijestolu  i  lim  zndade  prvi  udarac  starim 
porodičnijem  računima.  Ali  ne  pripada  njemu  pohvala, 
da  je  sa  svijem  ukinuo  te  račune.  DM.  3.  Državne 
stvari  joti  ne  nadjačale  u  porodici  starUt  računa  oko 
prijestolnoga  nasljedstva.  14.  Kako  se  ovdje  srednji 
red  ne  mitna  u  račun,  to  ti  aebru  valja  razumjeti 
osobito  doveka  nižega  reda.  (>3.  ^n  ču  dati  potpun 
ručan  o  smjoj  »nezahvalnosti«.  (^PN.  15.  —  2)  otiSli 
na  raćun  tu  Jadru),  sur  Vcrsammlung,  Bespreckung^ 
vfdlfuptium.  Rj.  fikup,  chor,  dogovor. 

riićAnaiiJe,  «.  vidi  raiJunjenje.  Rj. 

rnčiiiiar ,  ra<^uni^ra ,  m.  computator,  rueionator. 
Stulli.  koji  računa,  rodi  račuite.  vidi  rnOuudj^.ija. 

ničitnati«  nam,  vidi  raOuniti.  Rj.  r.  impf.  vidi  i 
hesapiti  1.  r.  pf.  slož.  pro-raL-tinati,  s-;  isp.  kod  ra- 
funiti.  r.  impf.  slos.  s-raeunavati.  —  Kad  bi  rodbina 
i  razdijeljena  bila  ali  bi  još  ifeivjela  na  jednom  og- 
nji.Hu,  i  onda  je  zakonik  računa  u  jednu  porodicu 
ili  kuću.  DAI.  67.  Znamo  da  sw  Dubrovčani  u  trgovini 
raćunali  na  dubrovačke  perpere.  263. 

rHt'i^iitlžijn,  rn.  der  Rechner,  rationator,  Rj.  raćun- 
diija,  koji  računa,  rodi  račune,  vidi  raćuuar.  — 
sa  mist.  -džija  isp.  djeladžija. 

raedniti,  ri^čunim,  v.  impf.  Rj.  vidi  računati,  r. 
pf.  sloz.  pro-rafiiniti,  raz-,  u-.  —  J)  rechnen,  com- 
puio.  Rj.  —  Cesto  ljudi  po  tom  račune  godine  kad 
je  koji  gaće  obukao.  Rj.  83b.  I  mlogi  varoSani  ra- 
čune u  grah  i  u  kukuruze.  Danica  2,  120.  sa  ae, 
pass.:  Jer  se  u  nju  (u  glavnicu)  gješto  računi  i  de- 
setak. Danica  2,  79.  —  2)  sa  se,  reciproč.  r.  r.  impf. 
sicft  bei'echneny  rtttiones  computare  mutuo.  Rj.  — 
Dogje  gospodar  tijeh  sluga,  i  stade  se  računiti  s  r^jima. 
MaL  25,  19. 

n\ćQnski,  adj,  što  pripada  raiunu^  raiunima.  — 
Osnivač  toga  druStva  uzeo  brojeve  1  računske  Kuake. 
Zlofl.  149. 

rjkefinstvo,  n.  arithmetica.  Stulli.  nauka  o  raču- 
nanju. 

rnćAiiJcole,  n.  das  Rechnen,  Rerechnen,  computatio. 
Rj.  i-erh.  od  1)  raćuniti,  2)  račuuiii  ae.  —  1)  rudt^a 
kojom  tko  računi.  —  2)  radnja  kojom  se  tko  računi 
8  kim. 

rJki'\asU  adj.  gabelfćmiigj  bifurcus:  Račvast  kolac 
(rač\^asto  drvo)  ne  ide  (ne  može  da  ide)  u  zemlju 
[Gje  je  nesloga,  ongje  posao  ne  može  u  napredak 
da  ide.  Poel.  U70).  Rj.  u  čega  su  ručve,  što  je  nalik 
na  račve.  vidi  raklja*t,  raSljast,  rnaohat,  raaovaat.  — 
VrAika,  1)  ua  lozi  kao  končići  koji  su  najviše  na 
kraju  račvasti.  Rj.  78a.  Lomilica.  ona  račvasta  kost 
u  kokosi  pod  gutom  koja  se  lomi  za  opkladu.  Kj.  333a. 

rikt-T©,  rSćava»  /'.  pl.  die  Zacken,  furcae,  cf.  raaohe, 
raftlje.  Rj.  vidi  i  rakije,  dem.  raćvice.  —  značenje 
korijena  kod  rakać. 

rfttvicet  f.  pl,  dem.  od  raćve.  Rj.  tidi  rakijice. 


raSe^Je 


—  393  — 


tadlH 


^ 


r&ečtije,  «.  verh.  od  mtiti.  radf^jti  kojom  tko  rati. 
vidi  ratovanje. 

1.  riid*  m.  (loc,  rftdu)  die  Arhcit^  lahor.  Hj.  vidi 
rabota  1,  radnja,  ra^n,  posao  2.  —  Napijiijn  niz- 
lićno...  Kad  je  na  htkvom  radu:  »Za  nrctnu  radu: 
koji  rnd  raHli,  radom  ne  {h)valili,  kao  sretna  i  će- 
Htita  bra<5a.  Rj.  4<Wb.  Kadnik,  čovjek  koji  radi  poljski 
rad.  Ri,  t)25b.  Ja  it;;njiv!U'  a  neko  ii?.ival',  l.  j.  ja 
da  radim  i  da  k  iniuMin,  a  drui/i  rad  moj  du  uzita. 
Bj.  767b.  Zagr^Hvahn  im  Život  tedkiin  po*dovimn  i 
avakitn  radom  u  polju.  Moj«.  U.  1,  14.  Dozvali  huSu 
na  zemlju  i  na  stoku  i  na  Ai^aki  rad  rm'ni.  Ag.  1,  11. 
K  ovome  Hto  napoiiuuje  od  dojakoSniega  radu  o  orqj 
aivari  dodaje  joMe  i  evoja  djehi.  Rau  2,  196. 

2.  r&d,  adj.  gcrn,  iubena.  Kj.  adj.  armp.  rildlj,  koje 
vidi.  isp.  kali,  kaio.  Hj.'  —  1)  sa  objektom  —  a)  u 
akuf!.:  >Pa  i^e  vam  prOBti  ljudi  vikom  dosa^jivati.« 
>Ni§ta  za  to:  ja  nam  to  rud,  nh&m  nikad  <5uo;  a  i 
moja  hna  joS  vise  je  rada.'^  Npr.  64.  Pisali  »te  mi,  da 
vam  poSljem  i  pjesme,  no  ne  znam,  ili  stte  radi  Srpske 
pjetme  ili  preijod.  Stra?..  1887.  20t>.  —  b)  s  infinit.: 
Ja  sjim  rad  lo  u<>iniii.  ich  ihue  es  gcrn,  facio 
lube^ts;  rad  sam  otići  ku(^i;  ona  je  rada  za  njega 
^oĆ\.  Rj.  !Sad  .hm  oni  radi  crtati  i  vidjeti  Sta  C'e  on 
raditi  »a  ajekinim.  Rj.  42i»a.  Ako  nije  rad  proći  kao 
i  onaj,  Npr.  3.  Braća  reku  da  bi  oni  radi  svoju 
sestru  potražiti.  7.  liad  bih  u  tebe  alusiti.  23.  Hadi 
bismo  dobre  kazaV  glase.  Npj.  4,  205.  Svaka  majka 
rada  vigjef  sina.  4,  232.  Ako  ste  vi,  pospodo,  radi 
n  poštenim  Ijudma  ^u  provoditi,  tratite  kog:A  dru- 
goga. Danica  4,  35.  Da  i^tu  od  sultana  ono,  šta  su 
radi  imati.  5,  29.  liadi  bismo  te  ustaviti  da  ti  zgo- 
tovimo jare.  Sud.  13,  15.  liad  sam  ti  u  kratko  reći. 
DP.  319.  —  r)  u  rečenici  tesanoj  riječju  da;  KaSto 
i  <5ovjek  sam  svoje  ime  promijeni  kad  je  rad  da 
ostane  nepoznat.  Rj.  5iOb.  Ka^i  da  nisi  ni^ta,  ako  si 
rad  da  ga  se  kiirtalii^eS.  Npr.  37.  Rako,  i^na^  li  i^ta  je? 
Ja  znam  da  si  i  ti  rada  da  se  oprostit  te  napfu^ti.  44. 
Vuk  mu  put  preAJekaol  (Kad  se  ko  pomcne,  /.a  koga  | 
ne  hi  rudi  on^^e  da  dogje).  Poal.  40.  Jesi  V  rada,  da  , 
ti  koji  dogje?  Npj.  1.  218,  lii  li  rada,  da  ti  koii 
dogje?  Herc.  11b.  Hra)?a  tvoja  stoje  na  polju,  radi 
»14  da  govore  s  tobom.  Mat,  12,  47.  —  d)  u  dativu: 
Onaj  mi  je  brat  koji  mi  je  dohru  rad.  Posl.  238.  I 
bogata  baba  poklonu  je  rada.  DPosl.  28.  Nagla  dje- 
vica hudu  muzu  rada.  68.  Tu  knezovi  nixH  raai  kavei. 
Npj.  4,  131.  On,  ako  je  rad  pravome  miru,  neka 
gleda...  Danica  3,  210.  Had  da  bi  mi  pozdravo  zdrav, 
kakono  bili  i  sam  sebe  rad!  Kov.  70  (sebe  dat.).  Ako 
ste  radi  životu,  ovu  učinite.  Mois.  I.  42,  18.  Koji  ftu 
mi  zlt^  radi,  govore  o  pogibli.  Pa.  38,  12.  —  t^)  bez 
objekta:  Kad  to  ćula  alajbegovica,  ^ipila  je  rada  i 
vesela,  ustala  je  rano  do  zorice.  N}>j.  1,  211.  isp. 
rSdo  adv,:  Onu  onako  u  sirotinji  pogje  rado  i  tesdo. 
Npr.  65. 

RAdti,  —    i)  f,  ime  žensko.  Rj.  h^jp.  od  Radosaviu 

—  2)  m.  (ist)  vidi  Rado.  Rj.  hfjp.  od  R;idosav.  — 
voc.  Bado. 

RAdaki  m.  ime  mu^ko.  Rj.  hj/p,  od  R:idosav.  takta 

fp.  kod  Dujak. 

ni^dan.  m.  ime  mu6ko.  Rj.  hj/p.  od  Radosav.  takvu 
hi/p.  kod  t'vijan. 

Kildanu,  f.  ime  žensko.  Rj.  vidi  I^ida  1. 

RAias,  »I.  ime  muAko.  Kj.  —  osn.  u  liado.  Osu. 
355.  imena  s  takvim  nast.  kod  Raban. 

RAdo,  m.  (voc.  Rade)  hyp.  od  Rjuloita.  Rj.  gen. 
Rjida.  Hadc  i^KadoHav).  Osn.  51.  takva  hi/p.  kod  Ale. 

—  Kucnu  hadc  balkom  na  vratima...  »Baji  ka'  d» 
je  ruka...  od  8okola  Hada.  Npj.  3,  365.  >Udri  Uade, 
Bogom  pobratime  U  No  da  vidiii  Hada  7'auiana !  4, 405. 

Rjldcn,  m.  ime  mu^ko.  Rj.  —  osn.  u  Hado.  Oan. 
14-1.  takni  hyp.  kod  fjnhcn.  I 

Ki^dcnko,  m.  ime  mu.^ko.  Rj.  —  Hadcn-ko,  uen.  u  j 
liaden.  Osn.  204.  isp.  Ljubenko,  Mileuko.  i 


R&detii,  m.  ime  mu^ko.  Rj.  —  osn.  u  Hado.  Osn. 
254.  takva  hjfp.  kod  Bajčela. 

n'idl,  {mit  gen.)  irc^ett,  oh-,  um  WiileHy  propter. 
Rj.  DaniČić  ova,}  prijedlog  izvodi  od  kor.  oa  kojega 
'  je  rad,  rJld  (adj.),  radovati  Re:  r^idi  (prijedlog  s  gen.). 
Prijedlog  se  govori  i  okrnjen  rad,  a  tada  mu  u  nekim 
I  prilikama  otpada  i  J:  rasta.  Korijeni  20.  mirna  preda 
se  i  prijedloge  uo  i  za.  kojima  je  značenje  često  je- 
dnako s  njcgortm:  poradi  {i  porad),  7Jiradi  (i  zarad). 
Prijedlog  radi  dolazi  pred  riječi  iza  nje,  i  izmegju 
'  dva  supst.  ili  izmegiu  adj.  i  supst.  indi  i  clje<?,  ejeć. 
I  isp.  s,  sa  3;  zbog.  —  H  ovijem  prijedlogom  rijc)^  u 
drugom  padeiu  pokazuje,  da  se  Ato  radi  mareći  ga 
\  ono.  što  sama  znaci,  gledaju(:i  da  mu  se  ugodi,  ili 
gledajući  da  se  ono  dobije  ili  samo  da  bude;  po 
tome  ovako  kazuje  i  uzrok:  Boga  radi,  «m  Gottes 
Willen;  Senjani  se  u  lov  podignuli  sreće  radi  na 
Božić  u  jutru.  Rj.  Venta  radi,  der  Vorwandj  prae- 
textu8.  Rj.  57b.  OtiSao  mu  kastile  za  to  (ne  uzgred 
ili  čega  drugoga  radi).  Rj.  2K»5b.  Parbu  tjera  rad 
orlove  sjene.  DPoal.  93.  Hoću  moju  glavu  izgubiti 
radi  krsta  i  Bogorodice.  Npj.  2,610.  (»uo  malo  dže- 
bane,  ^to  je  Hvaki  »Srbiu  imao  kod  kuće,  koje  lova 
radi,  koie  rnd^  obrane  od  rgjavib  lju<Ii.  Danioa  3, 
174.  Priprava  za  istoriju  nvega  svijeui  radi  djece. 
Priprava  (natpis).  Svi  će  mrziti  na  vaa  imena  mojega 
radi.  MaL  10,  22.  Irod  uhvati  Jovana,  svcka  ga  i 
baci  u  tamnicu  Irodijade  radi  rcne  Filipa  brata 
svojega.  14,  3.  Ima  uškopljenika  koji  su  sami  sebe 
uSkopiii  carstva  radi  nebeskoga.  10,  12.  Koja  (krv) 
će  se  proliti  za  mnoge  radi  otpuHenja  grijeha.  26, 
2b.  Sad  biste  |Joinilovaui  njihovoga  radi  saproćettja. 
Rim.  U,  30.  Molim  vas  dakle,  braćo,  milosti  Bozije 
radi.  12,  1.  Pij  po  malo  vina,  želuca  radi  svojega  i 
čestijeh  svojijeh  bolesti.  Tim.  I.  5,  23.  Toga  radi 
valja  nam  većma  paziti  na  rijeci.  Jevr.  2,  1.  Oprostiću 
Hjelom  mjestu  t\jih  radi  ...  ne  ću  ih  pogubiti  radi 
on^eh  deset.  Moja.  L  18,  26.  32.  UmnoŽiću  sjeme 
tvoje  Avrama  radi  sluge  svojega.  26,  24.  (jdje  bijafte 
pećina;  i  Saul  ugje  u  nju  rad  sebe.  Sam.  1.  24,  4. 
Jiadi  prćrOkd  puca  sree  u  meni  .  .  .  Gospoda  radi  i 
njegovijch  radi  svctijeh  rijtći.  Jer.  23,  9.  Ja  ću  paKiti 
na  njih  zla  radi,  ne  dobra  radi.  44,  27.  Ne  ćo  doji 
radi  učinili,  nego  radi  svetoga  imena  svojega.  JcKek. 
36,  22.  Dogje  carica  radi  togu  štt)  »e  dogodi  uaru. 
Dan.  5,  10.  Nije  maloga  čega  radi  m  to  crkva  ure- 
dila. DP.  74.  —  isp.  Sinu  292. 

Rtidits  w.  ime  muško.  Rj.  —  Badić  Petrović  rodio 
»e  u  Levču.  Danica  4,  11.  oan.  u  Btido.  Osn.  353. 
imena  s  takim  nast.  Dević,  Kulić;  riječi  A*od  branić. 

RAdio,  m.  prezime  po  Rđdi,  ocu  Hi  materi :  Gašpar 
Badić.  Sovj.   1 16. 

ri\dij.  jJl,  je,  compar.  od  rad  {mjesto  riidiji):  Badij 
bih  te  ubiti  no  se  posvetiti  (Posl.  26«),  Ja  bih  radij 
da  si  ti  slijepa  uo  e  si  mi  tako  prelijepa.  Rj.  vidi 
volij.  —  Badija  sam  bez  jednoga  sina  no  bez  moje 
ruke  u  rameuu.  Hj.  422b.  Upita  ih  (gjevojke),  bi  li 
ae  udale  i  za  koga  bi  koja  najradija.  Npr.  22i).  Le- 
viti  bijahu  rad\ji  osveštali  se  nego  sveŽtenici.  Duev. 
U.  29,  34. 

rikdijo.  adv,  comp,  prema  adv,  posit.  rftdo.  —  U 
stara  su  vremena  hajduci  najradije  doćekivali  Turke 
kad  noao  novce  od  dacije.  Kj.  7;»9b.  Da  bi  on  to  ra- 
dije  i  lakSe  ućinio,  primim  ga  k  sebi  u  kvariir.  Ojiit 
VI.  Primite  znanje  radtjc  nego  najbolje  zlato.  Prić. 
8,  UK 

n^ailicA,  /*.  ćela,  dit  Arbeitshienej  apie  meUificans, 
Kj.  pčela  koja  radi. 

radin,  m,  —  1  a)  ein  arheitsamer  Mensch,  fiomo 
laboriosus.  Rj.  čovjek  radljiv.  vidi  radiža,  uatalac.  — 
b)  koji  radi  uopće:  Poslenik,  der  Arbciter,  opera- 
rius,  cf.  radin.  Kj.  54!)a.  Kola^'er!  (Kao  Sto  se  ii 
Baru  reće  radmu;  sirova  ti!  tako  se  na  lijevom  bri- 
j«igu  Drine  u  Semberiji  reĆ«:  kolagjer!   Ali  sam  za- 


Kađln 


—  994  — 


idUlT 


boravit)  SU  se  na  to  odgovori.  Pusi.  144.  Jiatlin  je 
dostojan  svoje  plate.  Tim.  1.  5,  18  (opa'urius,  dćr 
Arbeiter),  vitti  i  radiŠa,  Sin  radi^?  rudnik,  rabotuik 
1,  —  2)  koji  si  mdiu?  L  j.  kako  ei?  wie  gehts  dir? 
quid  <igU?  Rj. 

Rj^dln,  ni.  ime  muško.  Rj.  —  osn.  u  Jiado.  Osn. 
148.  tftkra  hi/p.  Jcod  liojin. 

RAdinbo  (Radinko),  m.  ime  mtiliko.  Rj.  —  osn.  u 
Radin.  t)sn.  294  istp.  Ljubinko,  Milinko. 

r&dionlea,  /".  soha  ili  ztjrmht  gdje  ne  rudi;  ArbHts- 
zimmer,  Arheitshaus.  —  Gospodin  je  u  avojoj  sobi 
Tiidionici,  Megj.  110.  sa  nast.  iap.  ^'eljaonicfl. 

Ri\di«AV,  m.  ime  miiSko.  Rj.  Riidi-»(l)av.  vidi  Ra- 
doslav  (i  bez  d  Raosav),  i  hyp.  ondje. 

Ki\disaTA,  /*.  ime  žensko:  Radn  od  Tiadumva.  O^n. 
134>.  Rndi-Hi[)ava.  riđi  Radofiava.  ht/p.  Rada,  Radaoa, 
Radna,  Kaduka,  Radula,  Hajka,  Rajnu,  RaSa.  — 
imena  zetiska  tako  sloz.  vidi  Icod  Dikosava. 

rftd?^.  m.  —  1)  datetrrich.  Dradihaberl,  d.  i.  dreh 
dich  Đarbchen.  Rj.  igra  djetinja  što  xyrte6i  se  zuji. 
vidi  zujaća,  znjalicji,  zuk,  zvrt^ak,  zvfćka,  —  2)  (u 
Baranji)  od  Ije&nika  gjerdan.  Rj.  vidi  grotulja. 

R^dt^a,  w).  ime  mn5ko.  Rj.  —  oan.  u  liado.  Oan. 
363.  tftkva  hyp.  kod  Dnbi^a. 

r&disa,  m.  čovjek,  koji  dobro  r«di  {cf.  radin):  i?a- 
diai  lk)p  {loniaže  (onome  koji  radi.  Posl.  269).  U  ra- 
di^  svapta  bik',  u  Stediše  jožtc  viŠe  {isp.  l'osl.  334). 
Rj.  i  uopće  čovjek  koji  raai.  isp.  sijn.  kod  radin.  — 
riječi  s  takvim  nast.  kod  hvalila. 

r&diti,  radim,  v.  impf.  Rj.  r.  pf.  slož.  iz-rfiditi, 
na-,  ob-,  od-,  po-,  pre-,  pri-,  pro-,  u-,  uz-,  za-;  v.  impf. 
.tlož.  iz-ragjivati,  on-,  od-,  pri-,  za-.  —  1)  nrheittn, 
lahoru.  Rj.  Grehovaii,  1)  niditi  na  praznik.  Uj.  l(X)b. 
Gjiufkaiif  raditi  Sto  Ha  svom  snagom,  n.  y.  kopati, 
sječi.  Rj.  15Ib.  Vatrgati,  kao  niditi.  Rj.  4iUa.  Pes- 
t\jail,  rgjavo  Mo  raditi,  osobito  siti.  Rj.  49yb.  Poslo- 
vati^ cf.  raditi.  Rj.  54ya.  Rabiti,  raditi  od  robije.  Rj. 
(>24a.  Jiabotati,  arbeiten,  opna  facio.  Rj.  f)24b.  *S'i- 
ritiy  2)  Rj.  H81t>  (polako  i  lijeno  raditi).  Truditi,  ra- 
diti. Rj.  752a.  Tutoljiti,  raditi  Sto  kao  krijui'i,  Rj. 
757a.  t^'asoljiti,  koješta  raditi,  ef.  švrljati.  Rj.  HiMb. 
ŠetideU  bendele,  kaiže  »e  kad  ko  što  polako  radi.  lij. 
83tia.  »huškati  oko  Ha,  i.  j.  kojekake  »itnice  raditi. 
Rj.  H5<)b.  vidi  i  djelati,  djelovati.  —  a)  ohjekat  ne 
izriče  se  akusativom:  ParadŽija,  majstor  koji  drngiin 
mogućnijim  majstorima  na  par  radi.  Rj.  489a.  ila- 
diA^  t-ovjek,  koji  dobro  radi.  Rj.  H25b.  Sto  bih  ja 
i  za  ovoga  lenivca  radiol  Bolje  da  ae  odclim,  pada 
za  sebe  radim,  a  njemu  Sto  drago!  Njir.  71.  Najmjo 
ne  zao  u  gorega,  žljc  ga  brani,  a  gore  mn  radi.  PohI, 
187.  Jiadi  kao  mrav.  2(i8.  Jtadi  kao  ni  belii,  ni  avome. 
(Kad  ko  kakav  posao  rgjavo  radi).  21)8.  Jtadi  o  svojoj 
glaci.  (Kaže  se  u  ^nli  mjesto:  sam  za  sebe;  ali  se 
upravo  raznmije  da  radi  sebi  o  glavi).  2*>8.  Koji  na^em 
sbofit  sa  ča.tt  rade.  Npi.  1,  Hi).  Mom<?ad,  koja  rade 
u  polju.  Danica  2,  U)i.  l>a  Milun  protiv  njega  (Kara- 
(Sjorgjija)  radi  \  minli.  Milof>  2<).  Koji  tako  uzradi, 
onaj  i5e  i  po  želji  mojoj  pisali  uarodnijem  jezikom.  Piu. 
91.  Turci  stanu  Srbe  koriti  5lo  lako  na  vjeri  rade. 
8ovj.  28.  Onai  «to  primi  pet  Uilanta  otide  te  radi 
s  njima,  i  dobi  jos  pet  talanta.  Mat.  25,  Iti  (han- 
delte  đamit).  8lidje<5e  se  koji  rade  od  tankoga  lana, 
i  koji  tkajti  tanko  bijolo  platno.  Is.  19,  9.  VI,  gore 
birailjeve,  bi'iete  ranjene  i  zaaijovane.  .Tezek.  3t>,  9. 
sa  se,  pasa.:  Vukaftin  prvi  dade  ugled  kako  se  »nmo 
sa  H'he  radi.  l)M.  lOl.  —  b)  ohjekat  u  akus.  — 
o)  Baugjen  Čovjek  radi  svoje  domaće  postove.  Rj. 
I4b.  Ne  lezi  vraže  (kad  se  pripovijeda  da  je  ko  što 
zlo  jedno  za  drugim  radio).  Rj.  iiiutnriOari,  fino- 
grade  gjutttricc  rtule.  Rj.  152a.  Krajcaraš,  koji  radi 
sto  tui  krajmru.  Rj.  2?l8a,  Radnik,  koji  radi  poljski 
rad.  Rj.  (i25b.  Kako  je  uragjenu  (bašća),  a  radi  je 
samo  jedan  ^vekl  Npr.  206.  Štogod  on  neradi,  ono 
rudi  i  ti.  257.  Jedno  mdi  a  4ri>S0  odragjnje.  Potd. 


113.  Da  jo  vjera  Popovi<!u  Vuku,  koji  jade  po  Tur- 
^•iji  radi.  Npj.  4,  44ti.  Boftnjari  rade  zemlju...  tr- 
guju i  rade  raEliirne  zanate.  Danica  2,  8G.  l*ored  tu- 
gjijeb  jezika,  kojima  poslove  sluzbefie  rade,  zabora- 
vih »u  Srpski  i  misliti.  Kov.  14.  Kaku  radnju  ra- 
dite? Moja.  I.  4fi,  3.S.  Za  to  ac  veoma  pofttovaSe  tr- 
govina, koju  radije  ne  samo  gragani  nego  i  plcmi<^i. 
DM.  238.  sa  ae,  paas.:  Dokle  se  rječnik  joft  radi. 
Ogled  III,  —  fi)  raditi  što  od  koga:  Kad  to  ćuje  ne 
zna  8ta  će  od  sebe  da  radi:  «ve  tVipa  kosu  a  glave 
od  muke  i  žalosti.  Npr.  18.  Sto  ragjnše  od  jadnijeh 
Srba,  kakve  njima  muke  udaraSe.  Npj.  4,  51.  A  vi 
8ta  radite  od  njihova  robija!  MUok  103.  Šta  to  radiš 
od.  mene'if  Mojs.  IV.  93,  11.  sa  se,  pass.:  Kto  jako 
što  se  od  nas  radi!  Npj.  4,  270.  —  y')  raditi  šta 
s  kim  ili  sn  čim :  Sad  eu  oni  radi  znati  i  vidjeti  šia 
će  on  raditi  sa  sjekirom,  kako  ('•e  je  izvaditi  iz  klade. 
Rj.  429a.  Te  de  mu  on  pokazati  kui^u,  i4Je  dabije 
sjede,  pa  on  poslije  neka  radi  s  njima,  kako  mu 
arago.  Daniea  3,  211.  Ne  znamo  gta  radi^  sa  Sla- 
venskom granuitikom.  Straž.  1886,  1225,  Sta  ćemo 
raditi  s  Muširkitn?  1449.  t.llednjn(5i  ave  šta  radi 
s  narodom,  rei^c;  šta  to  radiš  s  narodom^  Moja.  II. 
18,  14,  Smilnj  se  na  me,  kao  što  radiš  s  onima  koji 
liube  ime  tvoje.  Ps.  119,  132.  sa  se,  pass.:  VideŽi 
da  se  u  ovakovijem  ametenijem  i  zamr.^nijem  po- 
slovima sa  Srbijom  i  u  Brbiji  ne  može  ništa  raditi^ 
»tane  gledati  kako  bi  .  .  .  Sovj.  36.  —  2  a)  tracltten 
(aber  auch  ohne  zu  tcolhn:  radiš  da  bude*  bijen,  du 
handi'lst  so,  dass  du  Sehlfigc  bekommst),  ago:  radi 
da  mi  sjulra  dnpjeS.  On  ave  radi  da  koga  prevari, 
tfjegogj  ajedne,  svu^o  pije  vino,  u  sve  radi  kavgu 
da  ogradi.  Rj.  kao  gledati,  nastojati,  misliti:  Pazile 
se,  da  vas  ne  pogubi,  vi  radite  njega  pogubiti.  Npj. 
4,  551.  Nemoj  s'.  Rade,  tamo  zabavljati,  radi  mi  se 
brzo  povratiti.  HNpj.  4,  204.  Radi  prvi  kulu  ujug- 
miti,  u  njoj  moreS  dobro  zadobiti.  4,  292.  Kara- 
(ijorgjije  koji  je  željeo  i  radio  da  u  avakof  knežini 
vojvooHtvo  ostane  u  jednoj  porodici.  8ovj.  49.  Ko 
na.s  je  potro  i  radio  da  naa  istrijebi.  .Sam.  II.  21,  5. 
—  h)  raditi  o  čemu:  (iule  brade,  a  o  jadu  rade.  Rj. 
107ii.  Kulu  gradi,  o  veselju  radi.  Rj.  388b.  Druge 
dvije  aeslre  ..  .  po^^nu  joj  o  glavi  raditi  i  domiMjati 
ae  kako  6e  je  obeatrviti.  Npr.  112.  Tuvaj  kuću  i  rudi 
0  koristi.  117.  (»jover  snasi  o  sramoti  radi.  Npj.  2, 
2.  Ma  izbiraj  konja  i  junaka,  koj'  u  konju  i  o  sablji 
radi.  4,  4ti7.  <rlavari  ti  o  netyjeri  rade.  4,  484.  Grijeh 
kažeS,  a  o  gr'jehu  radiš,  ti  <5eš  mene,  Jovol  ostavili. 
Hore.  3.  i^rbiji  oetajaSe  wimo  da  radi  o  sirovoj  robi. 
DM.  258.  sa  se,  pass.:  Htane  se  o  miru  raditi.  Milod 
123.  Kaku  se  .  .  .  misli  i  rudi  o  jesikn  našemu.  Pis. 
27.  Kad  se  radi  o  cijelom  plemenu.  DM.  68,  —  y)  ra- 
diti oka  čega:  Hvati,  oko  šta  raditi.  Rj.  646a.  Ovaj 
(ftegrt)  slane  tobože  raditi  što  oko  zanata.  Rj.  835b. 
Smedercvsko  bi  bijelo  vino,  kad  I)i  ljudi  umjeli  oko 
njega  raditij  bolje  bilo  od  sviju  Madžarskih  vina. 
Danica  2,  "i^^.  Trebalo  je  tražili  i  nabavljati  džebann  . . . 
/ivković  odmah  atane  oko  toga  raditi.  Danicji  3,  174. 
Posleuieitutt  koji  rade  oko  domu  Gospodnjega  da  »o 
opravi.  Car.  U.  22,  5.  Vlasi  (su)  osobito  r(ii^i7i  oko 
stoke.  DM.  334.  sa  se,  pass,:  Vz  moralne  se  kazni 
!  gledao  u  kriveu  ćovjek,  le  »e  njima  radilo  upravo 
oko  savjejtti  njegove.  DM.  316.  —  3)  &lo  radi&?  tvtis 
viavh.Ht  du?  u'ie  gehts  dir?  tjuid  agis?  Rj.  kao:  kako 
je7  —  Opazi  uavrU  dvora  zr<'a  gde  aloji.  Ondn.  za- 
pita dvorano  šia  onaj  zoe  navrh  dvora  radi.  Npr. 
34.  Onda  se  dignu  svi  zajedno...  Hodaju«^!  uuco 
sretnu  ježa,  i  on  ih  zapit^i,  šta  rade  u  druStvu  toliki. 
246.  Jož  nije  otimao;  ne  znam  koga  vraga  radi.  J^traž. 
1886,  1475. 

Rtidivojo,  m.  ime  muSko.  Uj.  Radi-voje.  imena 
s  takim  nast.  kod  I^jubivoje.  —  t^vakom*  daju  ermali 
maramu,  i  jo6t  onoin  dcli  Radirojn.  Here.  157. 

ri\dljlv,   adj.   {U    Rianu)   arbcitsam,  fteissig,   labo' 


rndljirosf 


—  2(>5  — 


Ra<(o(ft 


riosus,   cf.  rabotan:    Ako   sam   gadljiva,   a  ono   aam 
radljioa  (Poal.  71.  lindljivoi   gjevojci  u  brzo   Bvatovi 
(Poel.   269^.    Rj.    koji   rado    rudi.    —  Uukn  rađljita 
gospodarice,  a  lijena  i^e  davati  danak.   Pru'*.    Ti,   24.  i 
Ako  želiš  u€\  n  život  nuiijiri.  DP.  97. 

rjkdljivosf,    ri^dljivomi,  f.   osobina   onoga    koji  je  | 
^t4d{itv;  die  Arhi'itmmkeit,  Thdiigkeit,  induftria,  asfti- 
7«i(cM,  opera  :  Znak  je  u/.Inžonja  »  rudljito.^ti  i  pe- 
njanju II  razumu...  Lija  pokazuje  radljicoftt.  I)P.  \tl. 

Kftdmim«   m.   ime  innSko.    Kj.    Itad-man.  —  -man 
(dolazi  u  aloženim  imenima  vla»titijoni;  korijen  ^c  biti  i 
»man*,   od    kojepa  je   UMitTH,  pomeii;  i.<p.  ^or.po-  I 
UUCAk):  Viiz-miui.   Vuk-ni.'in.   Viibo-ituin,   Jiad-man, 
Tiiro-man.  Obu.  l'i. 

Rjhdmil,  »i.  ime  mu^ko.  Hj-   Hnd-mil. 

Radmir,  m.  ime  muSko.  Kj.  Rad-mir.  tako  siv:. 
imenu  Ru.^mir,  Vukmir.  isp.  Vukomir,  t  ostalu  kod 
Drnfjomir. 

R&dna,  f.  ime  žensko.  Rj.  ~  Udrila  je  UadtM  o 
guzieu  dlanma.  DPosl.  145.  ohd.  u  Radu,  <>so.  189. 
takva  hvp.  kod  Hekna. 

nidni,  tidj.  n.  p.  dan,  Arhcit^-t  IVcrk-,  profeMus^ 
cf.  posleni.  Kj.  sto  pripudu  radu.  vidi  i  rabotni,  te- 
žatni.  —  Kmetovi  se  žurahu  ku<?ama,  jer  dobu  bijoS^e 
radna.  Zim.  105.  V  knt>KH  Jovana  bilo  je  doatii  radnih 
rnka.  Mil.  218. 

rfidnlpn,  f.  koja  radi;  die  Arbeitcrin.  vidi  poatc- 
nica,  rabotnica.  —  Nama,  novijim  radnicama,  zftmera 
tie  Ho  ne  umemu  ui  dn  udarimo  brdiliuia.  ZIoh.  326.  : 

radnik,  t«.  (u  Srbiji)  ćovjek  koji  radi  poljski  rad, 
dcr  Feldhau^,  ugricola^  cf,  težak.  Rj.  kace  se  i  uopve 
za  čovjeka,  koji  radi.  vidi  djelatelj,  djelavac,  poslenik, 
potilovttf,  rabotnik,  radin,  »>p.  Baraori. 

nkdnja,  f.  die  Arheit,  opera,  cf.  rđ^a:  Bolja  je 
Štednja  ne^o  i  dobra  radnja  (Posl.  23).  Rj.  vidi  i  rad, 
rabota,  posao  2.  —  Radnja  je  za  Ooeka,  a  .štednja  ' 
za  ženu.  Posl  ŽK'J.  Kad  vne  Faraon  dozove,  re^-i  (!e 
vam:  kak\i  radnju  radite?  Moj».  I,  46,  34  (Wasisi 
eaer  (Jeverbe?  ()uod  est  opUJt  vcstrum?).  Ko  <5e  na<?i 
vrsnu  ženu?  Vidi  kako  joj  je  dobra  radnja.  Pri<5. 
31,  iy.  Koje  si  radnje?  i  odakle  ideS?  Jona  1,  8.  /' 
radnji  ftrojoj  su  unutrainju  upravu  Du^an  je  prvi 
pokazao  dr^.avnu  minao  potpunu.  DM.  48.  I  na  radttju 
oko  stoke  pazilo  ae  u  zakoniku.  69.  0  kaznima  — 
HvrJetku  nudnc  radnje.  310.  Ima  jedna  ftveta  radnja 
koja  se  u  nekoliko  K^diua  jedan  put  rudi.  DP.  352. 
f?to  je  u  ujojzi  (u  knjizi)  pouče  ozbiljnu,  temeljitu 
naacna  radnju.  KaA  16,  178.  rijeci  s  takrim  fiaH. 
kod  t^cžnja. 

RAdu,  vt.  (roc.  Rado)  htfp.  od  Hadoiea.  Rj.  gen. 
lUdii,  udj.  Riidov:  Kad  |>o>;Iedft  Radorić  vojvoda. 
Npj.  4.  103.  vidi  Hada  2,  Rade.  --  Rodo  (Radoaav). 
Oaii.  AiK 

rftdo,  Rj.  adv.  prvmu  ndj.  rad.  —  1)  ffer$t,  labenter: 
rudo  idu  mi  vojsku.  Rj.  —  1  duSo  lu  h  si  I  (t.  j.  rado 
i  drajrovoljoo  »fo  Tićirti(i).  Rj.  I4(ib.  Devojku  zaprosi, 
a  ona  onako  u  sirotinji  poaje  rudo  i  veselo.  Npr.  55. 
Uioi-io  bi  ti  i  krvi  ispocl  grla.  (Tako  je  dobar  i  po- 
datan, ili,  tako  ima  koga  rudo).  Posl.  337.  V  tom 
stiže  U(t.5rijainne  Mnjo,  odmaU  mu  je  ratlo  istrčala, 
pod  njime  je  vrauca  uhvatila.  Npj.  {,  643.  Jakuv 
tKepsi  radu  te  novce...  Danii-a  5,  38.  (  ovjek  to  nu^ 
primi.  5,  94.  On  pristane  na  to  rado.  Opit  VI.  Tako 
fUHO  rus  rado  iuutli  da  ^mo  ^rotovi  bili .  .  .  $ol.  I.  "2, 
8.  l>a  zgotovim  ot^u  tvojemu  jelo...  kako  rado  jedr. 
3Ioji(.  I.  27,  9.  Veoma  ih  r<ulo  čitaše,  l'rip.  bihl.  1 13. 
—  ^J  [U  gornjoj  »51avornji)  icahrscfteinlicJt,  huud  dubic: 
on  t^e  rudo  »ad   tamo   biti.    Rj.  kao:  po  avoj  prilici. 

Ri^dobn.  m.  ime  mu^ko.  Rj.  —  otm.  u  adj.  rSJ. 
Oan.  259. 

Rikdobiid,  tn.  ime  mu»ko.  Rj.  Rado-bud.  —  Buditi: 
budan;  RUdobUd  (akc.?),  Budisav,  Budimir.  Kori- 
jeni 160. 


RadAion,  w.  ime  mn^ko.  Rj.  dem.  od  Radoje.  riđi 

Radojicft. 

KAdoinn.  f.  nelo  sa  zidinama  u  Starome  Vlaliu  na 
lijevoj  strani  lWea,  cf.  Riuloinja.  Rj.  —  Izmegrju  o  i  i 
ispalo  je  h.  Korijeni  20. 

RadAinJa,  /".  (u  pjesmi)  vidi  Radoiua:  Ravnu  Banju 
i>;a  Radoitije.  Rj.  za  na-tt.  igp.  babine  t  babinje. 

Rikdojc,  m.  imo  muško.  Rj.  ht/p.  od  Radoaav.  adj. 
Snvit-  Rudojev.  Npj..'i.  631.  —  takru  hyp.  kod  Rlagoje. 

Raduj ii*a,  m.  vidi  Rndoica.  —  Ja6i  bu  dvojica  nego 
Bam  J\adojira.  Poni.   111. 

Raddju'in,  adj.  lito  pripada  Hadojici:  Radojirin 
konj  f*'  i/.ma»5o.  Rj.  225b. 

Riidujkii,  /'.  ime  žensko.  Rj.  vidi  t^ka  imena  kod 
Milojk-a. 

KadtIJfto,  »I.  ime  muško.  Rj.  tuka  itnenn  Milojko, 
Viilojko.  -  Niti  hvalim  Rudojka,  ni  je  dobra  dje- 
vojka. UI'oHJ.  8-1. 

R&duniir,  m.  ime  mn^ko.  Rj.  Rado-mir.  tmii  Radmir. 
—  imenu  tako  sloL  kod  l>rft<;omir. 

Ri^donjtt.  H(.  ime  nuiiko.  Rj.  od  o.tn.  R4do.  isp. 
Oku.  1I'5.   —  riječi  s  tukim  ««.<(.  kod  bakonja. 

riidosilii,  nidosna,  ndj.  vidi  radostan.  Rj.  radosan  je 
prema  dragim  padeiiiva  bez  t:  radoHlan,  radosna,  itd. 

Riido.sav,  m.  ime  muSko.  Rj.  Rado-8tl)av.  imena 
iako  s/oć.  fro/i  BopoRav.  rirf*  RadoBlav,  RadiHav,  Raosav. 
hiip.  Raeko,  Riu'eta.  Kada,  Kadak,  Radan,  Rada«.  Rade, 
Rađen,  R.-ulenko,  Radela,  Raditi,  (i  besd:)  ltait\  Radin, 
U.adinlvo,  Radija,  Rudivoje,  Rado,  Radoje,  Radojica, 
Uadojko,  Rjidonja,  Radoi,  Radota,  Kadukan,  Radni, 
Radulin.  Kadun,  Radusin,  Kapj,  Ra^en,  Ra^jenko, 
Raja,  Kajak,  Raj<>etfi,  Rajioa,  Rajin,  Rajko,  Rajo,  Raka, 
Rako,  Ralen,  Raleta,  RaSa,  Hažo,  R4i.4ko,  Ratko.  — 
Sto  Pavliću  uljecaže,  Rudosavu  ne  moj;a§e.  UI'ohI.  123. 

Kadu.sava,  f.  ime  žensko.  Rado-s(l)ata :  Rajka 
foBiiova  nije  ii  obiOaju,  a  poAtala  je  od  Rado»avu). 
0»n.  296.  vidi  Radisava,  i  hyp.  ondje,  tako  sloi.  imena 
kod  Dikosava, 

RtldosAvlJcv.  adj.  Ho  pripada  Radomru,  (ili)  Ra- 
doHlaPH.  —  Radoslav  bi  izagnan...  Iz  Radoaavljeva 
pisma  vidi  ho  da  je  pobjegao  u  Dubrovnik.  DM.  25. 

R&dosliiVt  m.  vidi  Radosav,  i  hyp.  ondj0.  —  J2a- 
doslav  bi  izagnan.  DM.  25. 

radost,  HidoKti.  f.  {loc.  rad^Hti)  die  Freude,  gau- 
dium,  laetitia.  Rj.  —  Ona  puna  radoHi  odgovorila. 
Rj.  72a.  Od  radosti  ae  zaplafe  i  tako  «  radosti  dogju 
ku<?i.  N'pr.  207.  Otac  kad  je  vidi,  Boze!  te  radosti  i 
toga  veneljut  sto  je  činio!  226.  Ko  bi  &ad  mo^o 
i.^hizuti  radoHt,  koja  ih  obuze.  254.  Oj  radosti,  velika 
dragosti!  Npj.  2,  618.  »Ma  to  lebe,  zaludnja  radosti! 
te  sam  dare  za  te  sigurala.  3,  520.  Ali  »ik  sc  odmak 
okrene  rudost  na  žalost.  Danicu  4,  40.  *  )ni  s  velikom 
radošću  udare  na  Turke.  Sovj.  27.  Ka(i  vidjele  zvi- 
jezdu gdje  je  fltflla,  obratloeuse  se  reoma  velikom  ra- 
dosti. Mat.  2,  10.  Nemam  reće  radosti  od  ove  da 
fiujem  moja  djeca  u  iHtini  da  hode.  Jov.  Hl.  4.  Rudont 
je  pravedniku  činiti  Ato  je  pravo.  Prić.  21,  15.  CJo- 
vore:  neka  se  pokaže  »lava  tronpodoja.  I  pokaKa(5e 
ae  na  rfw«  radost.  U.  (i^i,  5.  Ima6u  radost  da  U  ga 
poMjtMU.  Pom.  110. 

rftdostnii,  radosna,  udj.  freudig,  laettts.  Rj.  vidi 
radosan.  —  Starici  objavi  radosni  glas.  Npr.  251. 
Narod  ne  mo;;a.ic  razaznati  rike  radotate  od  vike 
pla(>ne.  Jrzdr.  3,  13.  Du  upjemo  u  nebeskvi  rudosna 
crkvu.  DP.  349.  adr.:  Pa  »e  bieSe  vojska  opremila, 
i  radosno  boju  uzigrala.  Npj.  4,  112. 

rfido.%.  m.  lu  vojv.)  die  Aufgabc,  res  gratis  addita 
rei  bene  vendtiat;  cf.  priložak."  Rj.  AŠudz.  rj^adils.  — 
Neka  mu  bude  kao  radoš  na  ovo,  &to  amo  kazali. 
Nov.  Srb.  1817,  642. 

RAdoJ^.  RadoH  m.  ime  mu.^ko.  Rj.  —  oso.  u  Rado, 
Oan.  3*iO.  imena  s  takim  nant.  kod  Bjelo*. 

Rjkdota,  Hl.  ime  mu&ko.  Rj.  -  osu.  u  Rado,  Om. 
218.  imena  4  takim  naH,  kod  Krkota. 


RađoTAc 


—  296  — 


rnf^ati 


RMovne,  Radovca,  m.  ime  muSko.  Rj.  —  od  obh. 
koift  je  11  rSrf;  ifip.  trgovac  Oan.  339. 

RAdoviin*  m.  ime  muško.  Rj.  hyp,  Radovnuuc  — 
08D.  u  radovati  se,  isp.  Gen.  141.  inienii  s  takiin.  ttdst. 
kod  Ovijan. 

KndovAnav,  RadoV^nca,  m.  htfp.  od  Radovao.  Rj. 
—  Kome  red  konja  pasti?  Mome  bracu  Hadovatuiu. 
Rj.  500b.  taka  htfp.  JovAnac,  Maksimac,  Simerinac, 
i  t  d. 

rikdova^Jc,  n.  Rj.  rerh.  od  X)  radovati,  2)  radovati 
se.  —  1)  radnja  kojom  tko  rad^3e  (uiiva)  što  (vidi 
uživanje.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  se  tko  raduje  (daa 
Freuen,  pandium.  Rj.). 

Rad6vnsnica,  f.  Dama*ttir  pod  Cerom.  Rj, 

Rad(^vasiii(''anin,  m.  {pl.  RadovaSnii^ani)  kalugjer 
iz  RadovaAnice.  Rj. 

RMil6vHsnif'ki,  a^.  von  RadovaSnica.  Rj.  Sto  pri- 
pada JOidorahiici. 

1.  rikdovitti,  riidujSm,  v.  impf.  Rj.  —  1)  (u  Boci) 
genvesst'Hf  frui,  cf.  uživati:  imam  avega  da«t«,  a  Bog 
zna  koliko  ću  radovat'.  Rj.  —  Jami^  ga  (Duku)  i 
uvalile  ga,  neka  bi  ga  more  radovalo,  kad  ga  zemlja 
da  uitprimi  ne  ^e.  A]i  Duku  baA  ni  more  ne  će. 
HNpj.  1,  121.  Ako  Ri  ae  podn'jela  prstenciuui  zlaće- 
nijem,  da  bi  tvoje  prstenke  druge  tvoje  radovale. 
i,  87.  —  2)  sa  ae,  refleks,  v.  r.  impf.  sich  freuen, 
gaudeo,  laetor,  Rj.  vidi  rajdaii  se.  r.  pf.  sloš.  Obra- 
dovati (»  ae),  razradovati  se,  zaradovali  ae^  —  ff)  ra- 
dovati se  uopće:  Dao  vam  se  Bog  radorati  i  veseliti. 
Rj.  400a.  Ja  se  imutke  smijem  (t  j.  radujem  se  u 
sehi).  Rj.  7«;3a.  Ja  se  osobito  radujem  Sto  St«  se  vi 
tako  raapjevali.  Htraž.  188*1,  7(19.  liadujte  se  i  vese- 
lite se,  jor  je  velika  plata  vaSa  na  ncbeaimn.  Mat. 
5,  12,  —  h)  radovati  se  komu  ili  će7nu:  Južnu  hoziCtt 
i  prijateljskom  kolaču  oe  valja  se  radovati.  PohI.  11.0. 
Jiaduje  se  kao  ozebao  suncu.  2(i9.  Ili  si  se  na  iiu-  ra- 
srdila,  Sto  se  majka  čedu  radovala?  Npi.  1,  t>07.  Nek 
fto  postide  koji  se  raduju  du  mojetnu.  Ph.  35,  215.  — 
c)  radovati  se  eim :  Imenom  se  tvojim  raduju  vas  dan, 
i  pravdom  tvojom  uzvikuju  se.  Ps.  89,  1*1.  —  (f)  ra- 
dovati se  nad  kim:  Po  tome  ću  poznati  da  sam  ti 
mio,  ako  se  ne  uzraduje  ni^prijalelj  mo^  nada  mnmn. 
P».  41,  U.  —  ej  radovati  se  o  kovi  %U  o  četn:  Jer 
ćes  se  Uidti  radovati  0  Gospodu,  i  podignu^^ed  k  Bogu 
lioe  svoje,  Jov  22,  2H.  Zar  ae  ue  <'eA  povratiti  i  oži- 
vili na-s  da  bi  se  narod  tvoj  radovao  o  tehi'f  P».  W5, 
B.  Sjever  i  jng  ti  «i  stvorio  (Bože!),  Tavor  i  Emion 
0  trom  se  imettu  raduje.  89,  12.  —  f)  radovati  se 
kuga  radi  ili  ćega  radi:  Kaku  hvalu  možemo  dati 
Bogu  xa  vaH,  7.a  »vaku  radost,  kojom  se  radujemo 
vas  radi  pred  Bogom  svojijem?  ^ol.  I.  3,  9.  Ntk  se 
raduju  k(/eri  Judejske  sudova  radi  irojtjefi.  Ps.  4», 
11.  —  ff)  radovati  se  s  koga  ili  sa  Čega:  l>o/.vao>*am 
junake  svoje,  koji  se  radnju  k  veličiHe  moje.  1«.  13, 
3.  I  ti  nevjesto,  umnožila  hc  kao  Kahilja  ntditjući  se 
sa  svojega  muza.  DP.  225.  —  h)  radovati  se  za  koga 
ili  ta  sto:  8av  narod  radovaše  se  ea  Bva  f^gova 
slavnu  djeia.  Luk.  13,  17.  I  radujem  se  ea  vas,  Rim. 
16,  19.  Žu  Bogića  se  radujem  vrlo:  Da  Bog  da,  da 
8€  duh  Bveli  na  njega  vrati.  8traž.  Ib3^,  771. 

3.  rikdovAtI,  radujem,  kao  posvojiti,  obladati,  n.  p. 
Tako  me  zemlja  ne  radovala!  (Poni.  298)  t.  j.  tako 
me  odmah  ne  ukopali;  tako  Be  kaže  i:  tako  me  7.1oba 
ne  radovala!  tako  zavim  ne  radovala!  lako  mi  sve 
fiteta  ne  radovala!  (ne  ponijela.  Pos).  304)  hinHcJtrnen^ 
aufcrre.  Rj.  po  primjerima  i  po  tumačc^iju,  pa  i  po 
tome  sto  u  Rj.  tiema  verb.  sultst.  od  radovati  u  ovom 
značenju  rekao  bih  da  je  v.  pf,  (glagol  si^sen).  — 
Posred  Hrca  sebe  udario,  mrtav  pade  uh  krilo  gje- 
vojci  . .  .  »Ajme  Jovol  i  srce  i  duSo!  šta  će  crna 
lemlja  radovati?*  Uerc.  5, 

R^dov^o,  n.  polje  u  Piperima:  Hajde  s  ujima  na 
ravno  Uadovie.  Rj. 

rnddrinka,  /*.  (u  drijemu)  Ari  Weinrdie,  vitia  genus: 


crna,  Zv'eischke^\trauhe\  bijela,  Liehvceiner.  Rj.  vinova 
loza. 

rad6ziiao,  radiV/.nala,  adj.  rado-znao,  koji  je  rad 
znali  sto;  neuijierig,  tvinfibegieri^i  curiosus.  —  Prazno- 
verice  kojima  se  radoznali  ćovjek  pomaže.  Zloa.  122. 
za  obličje  isp.  aebfeznao. 

nidAxnul6.'«l.  radoznalosti,  f.  osobina  onoga  koji  je 
radoznao;  die  Neugierde^  Wissbegierd€,  cariositas,  — 
Cesto  se  tu  vigjnju  stranci  iz  beloga  aveto,  koje  pri- 
vlaf'i  radoznalost.  Zlos.  94. 

Riidiikn,  /.  ime  j.euHko.  Kj.  —  oso.  u  Hada.  Osn. 
278.  za  uast.  isp.  Miluka,  unuka. 

Rad&kan,  Radukilna,  m.  ime  mu^ko.  Rj.  —  od 
oan.  koja  se  nahodi  samo  u  ženskom  liaduka.  Osn. 
141.  imena  s  takim  nast.  kod  Cvijan. 

Rikdul,  »1.  ime  muAko.  Rj.  —  osn.  u  Rado.  Osn. 
12^>,  za  nust.  vidi  DanCul. 

Ri^iiula,  f.  ime  žensku.  Rj.  fnjp.  od  Radisava. 

KfttlOJm,  R:iduliua,  m.  ime  muSko.  Rj.  —  oan.  u 
liiiduL  Otiu.  151.  za  nast,  isp.  Radusiu. 

Kftdun,  »j.  ime  mu^ko.  Rj.  osn.  u  l{ado.  Osn,  173, 
imena  fi  tukim  nast.  kod  Krcun. 

RadAsTn,  Radusiua,  »i.  ime  muSko.  Rj.  —  od  os- 
nove koja  sama  nije  u  obi(^aju  a  koja  jo  postala  na- 
stavkom »aa«  od  obnove  koja  je  u  Jiado,  Osn.  151. 
sa  nast.  isp.  Radulln. 

RiVtluša,  /*.  Frauennamef  nomen  feminae.  Rj.*  ime 
žensko,  biće  augm.  od  Rada.  takva  augm.  kod  Augju&a. 

i^r,'  m.  (u  8rijemu  i  u  Bosni  po  varožima)  die 
\Vandleiste,   cf.  polica.   Rj.  riđi  rav.  —  Pofieta  miS 

So  rufu  pa  obori  Mungier  te  mi  razbi  glavu.  Posl.  257. 
'ada  jeknu,  vaa  mi    Budim  zveknu,  i  pn  kuli  rafi  i 
dolafi,  i  po  rafim'  zafi  i  fildžani.  Herc.  133. 

r&ira,  f.  (u  vojv.)  vidi  kur.ada.  Rj.  rgjavo  kljuse. 
riđi  t  kljuveriua. 

Riijg.  lUgja,  »».:  Imeua  vUu»tita:  Mtlj,  Hfigj.  Nema 
ga  u  Vukovu  rj(i^niku,  ali  ima  Uagjev  i  liogjeviHUf 
koje  su  postale  od  njega.  Osn.  (JG.  isp,  Ragien.  — 
Hve  ovo  dokazuje  da  je  u  Ragjeviui  negda  bio  ne- 
kakav starješina  ili  gospodar  Uagj,  po  kome  ae  ona 
tako  prozvala.  Rj.  626b.  liagj  (ipokor.  od  liadoslav, 
u  ndj.  poaa.  Hagjeit  kojemu  nom.  propr.  ne  mole  biti 
drugo  nego  Kagj).  lim  2(»,  62. 

1.  rA|^A,  /*.  vidi  radnja.  Rj.  i  sgn.  ondje.  —  od 
korijena  ml  koga  je  raditi,  riječi  s  takim  nast.  Čagja, 
gragja,  kra^a,  svagja,  žiropa^a. 

2.  ri^iija,  f.  (u  Dubr.)  morska  riba,  der  Hoche,  raja 
{clavatii  L.  Rj.")  {ital.  razza).  Rj. 

n\ptjunjr,  «.  Rj.  ?'er/>.  od  I.  migali,  II.  ragjati  se. 
— ^  i.  J)  ratlnja  kojom  ragja  n.  p.  čena  (Orbftren, 
parlus.  Rj.|:  Ali  ro  se  ižeuaj  apaflti  ragjanjcm  djece. 
Tim.  1.  2,  15.  —  2}  radnju  kojum  ragja  n.  p.  dn:o 
rod  (daa  Fruditbriugen,  feriilitas.  Kj.|.  —  //•  IJ  stanje 
koje  biva,  kad  se  n.  p.  dijete  ragja.  —  2)  .^ttanje  koje 
biva,  kad  se  sunce  ragja:  Klo  ih  sutra  lebl  na  Udbinu, 
MustajbcŽc.  u  ratfjaftje  sunca.  HNpj,  4,  205. 

rApJali,   riijnum,   v.  impf.    Hj.  c.  pf.  prosti  roditi; 

V.  pf.  slož.  kod  roditi:  r.  impf.  sloz.  odragjatj  se,  po- 

nigjali  se,  srajgalise:  srogjavati  ae.  —  /.  J)  geb^i^et^, 

pario.  Rj.  vidi  povijati  2.  —  Ja   sam   na&Ia  za  tebe 

ajevojku  sjenovitu,  koja  će  ti  krilatc  junake  ragjati. 

N'pr.  215.  8ve  kupua  i  dijete.   (Kad  koja  žena  svake 

godine  ragja).  Posl.  280.  .\  da  bi  me  ne  rodila  majka, 

ved  kobila,  kuja  kot^je  rugja !  Npj,  3,  -186.  —  2)  Frucht 

bringen,   fero  fnictum:  ragja  vinograd,  voće.  Rj.  — 

Žutokora,  drvo  koje  ragja  grozdiće.  Rj.  162b.  Da  u»i- 

maju  desetak  od  onoga  ito  zemlja  ragja.  Slav.  Bibl- 

I,  tiy.  Drvo  koje  ne  ragja  dobra  roda,  sijede  se.  Mat. 

3,  10.  —  //.  sa  se,  refleks,  v.  r.  impf,  —  I)  gehoren 

i  werd:n,  nusci.    Uj,  —  Vara  vari  varice^   da  se  ragju 

^jarice   i  htjele  Jagnjice   i  gjdiči  i  junčići,    Rj.  54b 

(ragju  dijalekt,  mjejitv  ragjaju.  isp.  Obi.  108).  Bila  je 

I  nekaka  gjevoika  sjajnija  od  sunca,   da  se  tuke   na 

{  svijetu   ragjalo  n^«  niti  ćš  se  ragjati.  Npr.  103.  Is 


Ragj«tt 


—  397  - 


rakidžUale« 


đraee  »e  ruia  ragja.  PobI.  08.  Takovi  ne  oras  ragja 
i  u  DM-  ?97.  Ljubav  k  narodu  ne  ra(jja  Jte  s  ćorjc- 
kojHf  nef^o  se  dobiva  kroz  u&uku  i  odgojenjc.  Kov. 
14.  —  2)  aufffeheii,  orior:  ragja  se  siinire.  Rj.  — 
Suhnini^e  lijepu  ^evojku  otkuda  se  jasno  sunce  rtigju. 
Npj.  3,  r>21.  U  nedjelju  im  vaakreenije,  kad  se  ragjtt 
itunct  od  istoka.  4,  IMJS, 

R&l^oii,  lA.  ime  muško.  Rj.  —  osd.  u  li*tgj.  Osa. 
144.  unt^Hti  .t  lakim  tuist.  kad  Ijiiben. 

K^ijćnko.  ftt.  ime  mu^ko,  od  osn.  Raejen.  tuka 
Avp.  kod  IJubenko.  —  J^to  Miljcnka  oKoravlja,  toj 
Eadjenka  razbalja.  DPobI.  123. 

rigjOnji*,  n.  verb.  od  raditi.  Rj.  —  Zlo  ragjenje 
gol<jvo  8Upye!ije.  Poal.  92. 

RAjlJcv,  ađj.  sto  pripada  liti^ju:  V  Rapjevini  ima 
Jiagjevo  [>oljo  i  u  tome  polju  kamen  liagjev  kamen. 
Rj.  826a. 

Ril^ovup,   RAgjSvca»  m.  Rj.  ćopjek   iz   Raijjetine. 

KAfjrvlnn,  f.  knežina  na  de^^noj  Rtrani  Drine  iz- 
me(yu  Loznice  i  8okota.  V  llatjjerini  ima  jedno 
polje  koje  ne  Rove  Kagjevo  polje.  Rj. 

rii^evina,  f.  dat  O'earbeitetc^  dt^  Arbeit,  vpHtt: 
OVA  Žena  ima  mnogo  ragjecine.  Kj.  ono  što  tko  uradi. 

—  rtjcči  tako  narinjene  kod  branjevina. 
Kd^čvkn,  f.  Hj.  icna  is  Ragjevine. 
RAijevskl,  adj.  von    Ragjevinu.    Kj.   ^o  pripada 

lititfjevini.  —  Ba^evina  koja  Be  sad  od  nekoliko  go- 
dina piše  i  po  pisanju  zove  Jiuiijevski  ure'/..  Rj.  G2^b. 

rfthilt/  adj,  indecl.  kao  mirnog  povoljno^  ugodno^ 
komod:  Knde  Turci  u  polje  dogjo^e,  te  »e  malo  rahat 
učiniši,  Janko  zove  nejaka  Slojana.  Npj.  3,  112.  A 
nnmjeMn  po  Botsni  kadije,  da  mu  raji  po  ĆiUpu  sude, 
miRli  rahat  učiniti  raju.  4,  3tiO. 

rAhI,*  m.  (po  varoSima)  vidi  rat*.  Rj.  nakit  konjički, 
isp.  oraklili.  —  NeBia  spaihika  i  dohodaka,  ne»ta  ba- 
tova i  rahtova;  podera  se   ^oha  i  hndifa.  Zloa.  J5G. 

RAii'ii*  m.  ime  mu^ko.  Rj.  ciđi  liiijien.  —  Kajom 
rajom  Maice,  tulumljaJa  ćnSice.  Rj.  755a. 

Ri\iVi  m.  ime  mu^ko.  Rj.  —  Jiadičf  i  bez  d:  liaii 
(OflD.  U  Rado),  Onu.  35^. 

Rikin,  m.  ime  mu&ku,  Rj.  vidi  l^jin. 

n\J»  ruja,  m.  \loc.  nMu)  dan  Varadic-%  paradisuA. 
Bi.  vidi  uženeL  —  > Video  aam  prekra.snii  livadu...^ 
»Onaki  je  raj  onoaa  *rrta;  ali  je  teSko  do  njega 
do<^i.«  Npr.  91.  IjeHKOvina  je  iz  raja  iziMa.  l'osl.  iTž. 
Boga  moli  Ogujaiia  Marija;  ^Daj  mi,  Uože,  od  ra- 
jevah  kljuiic,  da  o»/  raja  otvorimo  vrata.-  Npj.  2,  U. 
Žali,  raju^  i  ^iiAtanjem  lii6i  svojega  namoli  Htvorileljit, 
da  te  ne  zatvora  od  meno  paloga.  DP.  yO. 

n^Jft,*  /".  (i'oll.)  dic  Unterthanen,  suhditi.  V  Tur- 
rtkoaie  raretvu  nya  zovu  se  »vi  ljudi  koji  ne  vjeruju 
Turske  vjere.  Rj.  jedan  od  raje  nijetin.  ad).  raJMki  2. 

—  t'ah  na  Bof*nu  tebe  Kapa^iUr  n  da  kupi?*  po  raji 
harac^e.  Rj.  IHKa.  No  kad  vipje  sirotinja  raja,  gje 
Kuliimi  njoj/.i  dosadile,  odmab,  kado,  iia  noge  HkoCiie. 
N|>j.  4,  344.  Pa  vi  rr^a  kako  ftlo  »te  bili,  netnojtc  se, 
rajo,  prevariti^  no  iiluiaite  cara  ćeslitoga.  4,  370. 

Uij»,  UK  (ist.)  vidi  Rajo.  Rj.  coc  Rajo.  hyp,  od 
Kadoaav. 

Ri^ak.  m.  ime  muftko.  Rj.  —  oan.  u  Jiajo.  Oan. 
263.  takva  htfp.  kod  Dujak. 

ruJ-bdhTIJp.  rt.  (u  Boci)  može  biti  aamo  u  pjesmi 
mjesto  rajio  bosUjc:  Ma  se  Huaib)a  ob/.irafte  na  ba- 
bove  bjele  dvorti*.  ua  bniliuo  pelivoje,  ua  maj^'iuo 
sjetovanje,  na  sestrino  raj-boMlje.  Rj. 

RaJiiMn,  m.  ime  niu^ko.  Rj.  ohu.  u  Rajko.  ()«n. 
*2b4.  tiikni  http.  kod  BajtV'ta. 

rajdiin)e,  n.  riđi  radovanje.  Rj. 

rajilafr  se,  rajdam  se,  r.  r.  impf.  (n  Dubr.)  vidi 
radovali  Me.  Rj.  v.  pf.  sloi.  zAriijdovati  se.  ~  liadovati 
se,  .s  umetnutim  j;  rajdati  se.  Korijeni  20. 

rAJeliD,  hi.  Eintr  ««.?  dcr  raja,  l'nterthan^  sidtditus 
(Turcarum).  Rj.  coll.  raja.  rajetin,  jedan  od  raje.  — 
Jit^etin  uije  mogao   rona  kupiti  i  držati.   Rj.  t^lb. 


Ućtuglija  pa§a  ima  vlant  pogubiti  »vakoga  Čovcka,  i 
Turčina  i  rajetina.  Daoicn  'J,  83. 

R&jirii,  IH,  ime  muAko.  riđi  Raica.  —  Hi^icu  (oan. 
u  Raju).  Osn.  3IH. 

RAJ  ili,  w.  ime  mtiJiko.  vidi  Rain.  —  Rajin  (osn.  u 
Rajo).  Osu.  HH.  takva  hijp.  kod  Rojio. 

Riijka,  f.  ime  Žensko.  Rj.  —  onn.  nije  u  obi6iju, 
A  postala  je  od  Radosava.  Oan.  2iKi.  ea  nnttt.  inp. 
St^ka,  f^lojka. 

Rajko  (Rdjko\  m.  ime  mut^ko:  i^to  ne  može  bolan 
RajkOy  to  će  žalosnicA  majka.  (Kad  se  Sto  pripravi 
boleauiku  r.a  ponude,  pa  pojedu  zdravi.  PorI.  358) 
Bj.  —  osn.  u  Rajo,  Osn.  21*4.  takca  hyp.  kod  Bajko. 

Rajna,  f.  ime  ženako.  Rj.  —  od  osnove  koja  je 
poalffla  od  Radisava.  isp.  Oan.  175.  t^ikva  hyp.  kod 
Bekna. 

rajni,  adj.  koji  je  u  n^ju  —  pokojni,  u  Sarajeva. 
Dr.  Oj.  i^urmin. 

rajaleii,  /I  coelicola  f,  StuUi.  koja  je  u  raju.  fta- 
nnje.  m  ra^u.  i»p.  nebosuica. 

rnjnik,  »i.  coelicola  m.  Gjorgji.  Stulli.  koji  je  u 
raju,  ntnnuje  u  raju.  iap.  nebe^nik. 

RAjo,  m.  {jiii.)  dćm.  od  Raiak.  Kj.  hyp.  pen,  Rjljn, 
voc.  Rajo.  —  Ra-jo  (oan.  u  Radosar).  *>tin.  70.  hj/p. 
takva  kod  Bajo. 

ruJuiH.  u  pjeHmi  kad  se  pije:  Rajom  rf\jom  Raioel 

-  Rj- 

rajski,  adj.  —  IJ  paraditaich,  paradi^acus.  Rj. 
»to  pripada  n^u.  vidi  dj.eneti«ki.  —  Sunčeva  je  (ženu) 
majka  zapita:  »Od  kud  ti  ovde,  rajska  duitct?*  N'pr. 
5G  (ovdje  H  snačiti  kao  kritena  duia).  Umrijeh, 
majko,  za  mladom,  ja  njenom  rajskom  ljepotom.  N'pj. 
I,  418.  Ode  ^edo  raiu  na  vratima:  >{)ivor'  vratit, 
rujski  kapid:ijal<  Herc.  308.  —  2)  der  raja,  tij; 
raja;  Dali  nije  knjiga  od  mcjdflua,  ali  babo  od  rajskog 
huriiva.  I  vulove  rajske  hranitelje.  Rj.  sto  pripada  raj*. 

rAk,  m.  (pl.  pen.  raka)  der  Krebs,  cancer:  Nema 
raka  bez  moknjeb  gaća  (Posl.  2I>4).  Rj.  vidi  bobara, 
bobarac,  bobarica,  buhober,  crvenbrk,  jastog,  nieku- 
5ac,  naguzljez,  natragogja,  papoft,  potot-ar,  rakovniea, 
Aedmokrak.  —  Koji  hvataju  rake  ili  ribu.  Rj.  74b. 
Izfjamize  rak^  crv.  Rj.  221a.  laniU  raei  U  torbe. 
Rj.  22i)b. 

rikka,  f.  vidi  grobnica.  Rj.  —  U  jednu  ib  raku 
ukopade.  Herc  7.  Licemjeri,  Sto  zidate  grobove  proro- 
cima i  kraHite  rake  pravednikit.  Mnt.  23,  29.  tugja 
riječ.  Osn.   I!l.  od  tat.  arra, 

rak  .  .  .  mdi  brak  ...  Rj. 

Rttkil,  m.  list)  vidi  Rako.  Rj. 

rilkiif,  rakjii5a,  »».  (u  Hrv.)  vidi  priljul>ak.  Rj.  ona 
Hoha  gdje  se  tele  metne  {kao  u  jaram)  kad  se  krava 
muze.  vifii  i  Ijokat-  2,  IjTlba,  -  Znaćenje  (korijenu) 
rasriji'pljenu  bili.  uibvatati,  ustavljali.  braniti:  rukač; 
rakije;  ratove;  raililje.  Korijeui  14. 

n^kaiii,'  rakfiiua,  m.  die  Revhnung,  ratio,  cf. 
rafun.  lij. 

rakjinicjk,  f.  dtis  RechenbuchUin  (in  der  Schule), 
lihcUus  arithmeticits.  Rj.  knjižica  iz  koje  se  u  skoU 
UĆI  rttkatn,  račun. 

,  rAkar,  m.  koji  kopa  raku.  u  Sarajevu.  Dr.  Gj. 
Surmiu.  vidi  grobar,  »  sgn.  ondje. 

raketi«,  /'.  die  Rakette,  rageta(?).  Rj.  —  Žabica, 
4)  ona  rnkctla  Uo  skaćući  puca.  Rj.  154a.  To  će 
bili  one  rakctie^  Mo  ib  je  izmislio  Engleski  oticir 
Kongrev.  da  pali  Bonapartine  lagje  i  gnulove.  Nov. 
Srb.  lHt7,  .'»1)1. 

rakldJtlJii,*  m.  der  Rranntu'einbrenner,  gieerariuit* 
Rj,  koji  rakija  prče. 

rakidžijin,  adj.  des  rakidžija.  sicerarii.  Bj.*  710. 
šio  pripada  rakidžiji, 

nikidžijnlea,  f.  die  Brannticeinhrennereit  aiccrae 
coctio,  taberna  siceraria.  Rj.  vidi  pecarfl.  gdje  se 
rakija  peče  (i  gdje  se  teći). 


*lk 


rakiju 


—  298  — 


ranai^Afe 


rAklJn/  f.  der  Jinmnttvein,  »icera.  Rj.  dein.  raltijcMi. 
auffm.  rakije^iiiu.  nikijtflinH.  vidi  brntricn,  bjeloMjiva^u. 
ciijka,  grApjeiiiea,  ^Jikun,  liljebiini,  JKbukoviiću,  ko- 
mu Jura,  komovftćji,  komovira,  kni^^kovica,  lo/.ovaC« 
(vino),  lozovina  (vino),  imu''enica,  onaJROvica,  osko- 
rušovaca,  oskoni^ovica,  pisora,  prepeienica,  prepeka, 
rtnicfl,  Šljivovica^  treiinjoviwi,  jingorelic«,  rakija  bistra, 
dimljiva,  ljuta,  nicdenn,  meka,  ftljivova,  ?.cžcna.  — 
Zakadiii  rakiju,  ova  je  rakija  zakagjena,  t.  j.  dim- 
ljiva. Rj.  17t)a.  Jabukovai^a,  rakija  od  juhuht.  Kj. 
213b.  Je6mi  tiOe  a  rukijn  viće.  (Lhninjf'ii  koni  InM, 
a  pijaii  čovjek  \\tSe),  Poal,  114.  PiSe  vino  tri  bijela 
dana . .  .  doke  vince  uljeze  u  lice.  a  rakija  atude 
govoriti.  Npj.  2,  f)i.  ^Sljive  ...  le  se  od  njih  pdc 
rakija.  Danica  2,  UH. 

nikijati,  rakijam,  t^.  impf.  piti  rakiju:  Kad  ae  to 
avrži,  onda  svatovi  rnkijajUf  pa  idu  sa  svircem  ku- 
movakoj  kudi.  Živ.  319. 

ritkijcn.  f.  rfcm.  od  rakija.  Rj. 

rukiJiV^iiin,  rakijrdnn.  /'.  uittini.  od  rakija.  Rj.  — 
za  amjvi.  isp.  t^erei'ina,  babclina. 

ri^kijnskT,  n'ikijski,  adj.  u.  p.  sud,  B^nnntvein-, 
siccrunus.  Kj.  saUto  riikinsfcT  (*.</>.  abadžinski).  sto 
pripada  rakiji.  —  Hakijnski  kotao,  kazan.  Rj.  2531i. 

r^ki-si\nun/  m.  parfUmirte  Scife,  sapo  odorihun 
iinhutafi:  Haki-sapuu  poskupio,  hladna  voda  prCRJih- 
nula.  h'aki'Hnpua  ruke  tvoje,  hladna  voda  »uze  tvoje. 
Rj.  riđi  rakli-sapiJii.  miriMjir  sapun. 

riikila,  f.  snUx  caprt:4t  JJnn.  Rj.  biljka.  —  Široka 
kita  rakita  zeleno  polje  prekriliu  Herc.  297. 

Kiikifa,  /',  —  I)  ime  Žensko.  Rj.  imena  Jrenaka 
uzeta  od  bilja  kod  \'i5nja.  —  2)  Name  cities  Flusses: 
Mi  Hino  silnu  vojaku  ugledale,  ugledale  na  vodu  Itu- 
kita.  Rj.  ime  rodi. 

Kilklfiio.  n.  adj.:  Da  je  paSa  Šator  rn^apeo,  ra- 
zapeo  na  fiukitno  ravno.  Rj. 

riikiluv.  adj.  von  rakita,  e  šalice  vaprca.  Rj.  »to 
pripada  ritkiii.  za  naii.  isp.  aptov.  —  Ovuki  bu  ko- 
feevi  ponajviŽe  od  bijele  loze  ili  od  rakitoea  pručica. 
Kj.  21»5b. 

rftkitovinn,  f.  dan  Mole  der  suUx  caprca.  Kj.  ra- 
kiforo  drvo.  —  I  ovi  hu  koševi  od  bijele  lozo  ili  od 
rakitovine.  Kj.  295b. 

rJikll-Hii|iiin.*  m.  vidi  raki-sapun.  —  Mi  smo  tebe 
ntbo  Htikupili.  hladne  vode  i  rakli  sapuna.  Her(,^  29. 

ri^kljnst,  adj.  vidi  rai^-ast.  Rj.  u  čega  su  rakije 
ili  sto  je  nalik  na  rakije,  vidi  i  ra^Ijaat,  rasovast, 
riMohat.  —  Pod  jednim  velikim  rakljatim  orahom 
Keirja.ie  Jovan.  Zloa.  2l>8. 

ri^klj<*.  /'.  pL  vidi  račvc.  Rj.  vidi  *  raMje,  raaohe. 
dvni.  rakijice.  —  zna^ctije  korijena  kod  mV\\l:  — 
ViSc  mojo  njive,  «  rakijama  one  klade  /.atrpao  sam 
ih  (pare).  Mejrj.  21K).  Ja  sedim  grabu  u  rakijama^  a 
pi*i  le?.e  jrrabu  pore<l  debla.  Mi!.  yti. 

rakiji«*!*.  /".  pi.  detn.  od  rakije.  Rj.  tidi  raćvice. 

rAknu.  H.  (n  Kabelima)  od  plavetna  sukna  kao 
kratak  ».ti  sto  iene  na  zimi  nose  oko  vrata  i  dolje 
lur.  prni.  Kad  je  ko  u  žalosti,  on  rakno  ovraHi,  pa 
ga  prevjcsi  preko  >;Iave.  Rj. 

KAko,  m.  IJU?,.)  hvp.  od  Radovan,  Radoicn.  Ra- 
disav.  Rj.  Rako.  htfp.  takva  kod ^Diika.  —  Po&ulje 
u  Crnu  Goru  avoje  dvije  vojvode,  Colak-Anta  i  Uaku 
l^evaica.  ^!'ovj.  2H. 

ntkollfi  Si\  Um  ste,  r.  r.  impf.  gackern,  (fracillare: 
kokoš  kad  ho<5e  da  sne.se,  onda  se  rakoli.  Rj.  i\  pf. 
slu:.  razr.'ikoliti  se.  vidi  kakodakati,  kakolati. 

rrtkoljfnjp,  »i.  dojt  (iackeru,  grarillatio.  Rj.  verb. 
od  rakoliti  se.    radnja   kojotu  se   rakoH  n.  p.  kokos. 

KAkoiinu,  /'.  ka^.n  da  ^e  tjiko  zvao  aiari  grad  gdje 
je  sad  Shivonska  Požega.  Rj. 

r&keTf  a«(/.  Krchs-,  cancri.  Kj.  sto  pripada  raku. 
isp.  raĆji  1.  —  ^lo  je  rnk,  Žto  li  rakova  juhaf  UPoal. 
122.  Kad  to  Turci  biSe  ugledali,  rA9u§e  se  ko  rukvvn 
vojska.  U  Npj.  2,  189. 


I  rftkovnlm.  /'.  (u  Diibr.)  veliki  morski  rak  (der  ^e- 
I  mtinc  KrabbCf  curcinus  maenas  L.?  Rj.^).  Rj.  tsp. 
I  janiofr. 

'  Kiiknvnik,  m.  zidine  od  gradii5a  u  Hrvatskoj  na 
I  desnom  brijegu  rijeke  Zrmanje.  Rj. 

rili,  jji.  (u  Hrv.)  IfiOil  Q  hvati  zemlje  ili  dva  dana 
oranja  (od  toliko  kc  zemlje  daje  2  oke  bira).  Rj.  go- 
i'ori  8€  u  Hrv.  i  u  ženskom  rodu:  ral,  /'.  rali.  —  Zna- 
i'reoje  koje  je  u  oiati:  rataj,  ratar;  ra'.  ralo^  ralica, 
raonik.  Korijeni  12. 

Kiklcn,  m.  ime  mnftfco.  Kj.  —  od  osnove  koja  je 
poeitala  nastavkom   'la*   oil   Jfadosav.  <Mn.  144. 

KAlofa,  w.  ime  muAko.  Rj.  —  od  osn.  od  koje  je 
i  Ralen.  takva  Ugp.  kod  Hajrcta. 

rftlica,  f.  —  i)  mali  plui,^  kojijem  ac  ore  samo  na 
dva  vola  po  strmenijcni  Tijivama,  eine  Ari  Pflug, 
aratri  genus.  Kj.  riđi  ralo  I.  —  Praliaću,  kao  ratica, 
kojom  se  posijano  proso  praha  (preorava).  Rj.  5*50a. 
t'oek  upregao  »  ralieu  dva  rola  te  ore.  Npr.  3.  — 
2)  (u  Hrv.)  kao  velike  naprijed  sa  svijem  sastav- 
ljene, a  ostrag  vrlo  raSirene  saonice,  koje  »e  vuku 
po  putu,  da  se  anijefc  njima  razgrće,  der  Schnee- 
ptlug,  marhina  nivi  disvinđetidae.  Kj.  3)  (u  gomj. 
prim.)  die  PfhtgHerze,  stivic.  cf.  rukodrž.  Rj.  vidi  i 
rasoje,  ruOice  na  phigu.  —  rnaćenje  korijenu  kod  ral. 

r&lo,  n.  —  1)  vidi  ralica  1.  Rj.  vidi  i  plug.  — 
Rei^e  mu  da  uzme  ralo  i  volove  pak  da  ide  orali, 
Npr.  lOf).  Ualo  i  motika  svijet  hrani.  Posl.  269.  Ja 
ne  mogu  rala  uhvatiti,  uit'  umijem  on»t'  ni  kopati. 
Npj.  4,  239.  Ne  dadu  nam  ovcu  /.»metnuti  i  u  rtdo 
I  vola  uhvatiti,  ni  debehi  kniija  osedlnli.  4,  431.  Plugo 
mu  .^irom  gonilo,  a  ralo  s  mirom  u  dubinu  ronilo. 
Herc.  352,  Zu  zdravlje  njegova  stada  Širokoga,  i  rala 
dubokoga !  Kov.  119.  Da  mu  ralo  ore  u  duboko.  120. 
(u  tri  posljednja  primjera  ralo  biće  sto  i  oralo,  ra- 
onik, leme^.  isp.  oralo,  n.  (u  BaOk.)  vidi  leme§.  cf. 
ralo.  Kj.  4tl7a}.  —  2J  (po  jugozap.  kraj.)  ralo  zemlje, 
vidi  dan  oranja.  Rj.  riđi  i  dnina  ^oranja),  jutro, 
lanac  zemlje;  plug  zemlje,  i^j).  ral.  —  Od  nrilike  na 
po  rala  zemlje.  Sam.  L  14,  14.  Jer  (^e  tleset  rata 
vinograda  dati  jedan  vat.  la.  b,  10  (vat  biblijttka 
mjera  sa  stvari  koje  se  sipaju),  enaicnje  korijenu 
kod  ral. 

RiLn,  m.  Name  eiiies  Stadtchens  mit  Ruinen^  uh 
der  Dunau,  OstUch  vou  sSmederevo.  Rj.  varošica  »a 
zidinamti,  na  Danavu,  k  istoku  od  Smedereva. 

ram  .  .  .  vidi  hram  .  .  .  Rj. 

ri^mnu.  m.  (u  Dubr.)  vidi  ramcnak.  Rj.  i  ityH. 
ondje,  biljka. 

ruDiAzun*,   ramazi^na.  m.   Turski   post,  die  Fasto 
I  der  Mohamedancr^  jcjunium  ^^ohamcdanorum.  Rj. 

rAuio,  rHiuena,  n.  (pl.  ^mu^lla,  gen,  ram<^nii),  die 
Sckultert  humerutij  cf.  nituo.  Kj.  dem.  ramekie.  — 
l'ovjefc  se  viva,  kad  cesto  zabada  pršute  u  ^lavn,  ili 
kad  ramenima  kosi  kao  da  je  u.%ljiv.  Rj.  .^9b.  Zame- 
tati, zametnuti  na  rame.  Rj.  lf^3a.  Kamena  se  medu 
momci  dvojako:  s  ramena  \  oma.^ke.  Rj.  3r>4h.  Njivi 
momre  vrana  konja,  mt'.će  mu  se  na  ramena.  Kj.  425b. 
Sitieti,  sacimati  ratncnima.  Rj.  tJtilb.  i>lcći  rame- 
nima. Rj.  691b.  Uzme  torbu  o  rame.  Npr.  t)7.  l'zme 
torbu  na  rame.  72,  Od  ramena  {u.  p.  ^to  presudili, 
i.  j.  ne  istrnžujiK^i  dugo  pravice,  nego  onako  kako 
ae  »udiji  uOini  da  je  pravo).  Posl.  235.  Pa  se  tavi  na 
ramena  Šarcu.  Npj.  2,  2:A).  Pa  je  Kamo  vranca  do- 
fatio,  hitro  mu  se  u  ramena  lutci.  4,  1M».  Pii  se  ma.H 
rrancu  na  ramena.  Herc.  15.  AH  ne  htjeAe  slupali, 
i  Hzmakose  ramenom  natrag,  i  zatiskar^e  iiM  svoje  da 
ne  čuju.  Zah.  7,  U.  vidi  primjtre  i  kud  ramo. 

rikmennk.  rllmenka  [ramcnak.  nim('*nka),  m.  [u  O.  U). 
die  Kamille^  ehamaemelon.  Rj.  riWi  ramnn.  biljka, 
isp.  prslenak  3,  carev  cvijet,  lipicu  2,  tilrica. 

ruMi^njaea,  /'.  u  ko&ulje  na  ramenu,  if<r  Achsel- 
fieck:  aad  Rijem   ramenjaću,  cf.  poramak.  Rj-  vidi  i 


rameSee 


—  299  ^ 


ftM6 


po<]op1atn;   podiiplntn,    potplata,   potkrpa.    —   rijeSi 
8  tftkim  noift.  koa  ajpirnća. 

r&mešeis  riiiuef'cetu,  n.  dem.  od  ranie,  takra  dcpt. 
kod  (Ijeteftce.  —  Do  lipe  8e  Jele  iifatilH.  naaloujajoj 
na  rameMce  glavu.  HNpj.  4.  515. 

rilkmao,  vidi  ravno:  Scgo  »e  vrlo  ^esto  može  futi 
i  IM  mjesto  r,  n.  p.  glamnju  (m.  plnvnja),  ntnino  [m. 
ravno),  omnovi  (m.  ovnovi),  dimno  {a\.  divno)  i  t.  d. 
P03l.    L. 

r&nu,  ramena,  n.  (Ilercl  vidi  rame :  ramo  mesa, 
t  j.  prednji  '?ereg.  Rj.  —  Zamvinuvši  je  (hukvu)  na 
ramo  kao  kija(^u  da  ide  u  svijet.  Npr.  2.  l'dri  mt 
se  tucac^ke  haljine,  a  na  rntno  dreuovn  batinu.  Npj. 
3,  406.  Drag  se  dragoj  na  ratno  »ualouja.  Herc.  216. 
Dupa  se  puška  o  rumenu  ohjejti  ili  na  ramo  za- 
metne. Kov.  49.  FiVit  i  primjere  kod  niine. 

R&mskit   itdj.  von    Uani.   Rj.  što  pripada  Hamu. 

ran  . . .  vidi  hrau.  Uj. 

r&na.  /*.  (pl.  (fen.  ranal  dic  ^nnde,  vttlmis.  Rj. 
runa  cijeli,  vicijeli,  zacijeli.  —  Boljt'ti<:a,  rana  kakva 
na  tijelu  koja  ftama  od  sebe  iii'jje.  R|.  37a.  Viđati. 
vidi  lijeiiti.  Rj.  59b  (n.  p.  ran»).  Vrhjegjati  (ranu). 
Rj.  75b.  Onoji  se  runa.  Rj.  00b.  Ako  pije  n  mehani 
vino,  na  grdne  mu  fine  i/.la;riIo.  Rj.  09l>.  Dopadati 
rana;  dopasti  rana.  Rj.  l.'J'ia.  b.  Kli  fiu  mi  rane  odo- 
lele.  Rj.  152h.  Živa  ranay  f.  (n  Herc.)  riđi  Živina  1. 
Rj.  Dok  MiloSu  rane  razhhiHla.  Rj.  l(34a.  Jedan 
drugom  rane  ne  zadaje.  Zadao  vin  rana.  Rj.  17la.  b. 
Zamirinati  sf,  zarastati;  zamirila  ne  rana.,  t.  j.  £a- 
rasla.  Rj.  183b.  Zitmladi  se  rana:  zamla^iitje  se,  Rj. 
184b.  ZtijeđUi  (ranu).  Rj.  211b.  hhiše  ntmi.Rj.  235rt. 
Naboj  1.  Ri.  378a  [rana  nn  tabanu).  Je»u  1*  brate, 
rane  od  maanja,  il'  .»u,  rei^e,  od  »turti  nemile.  Rj. 
4I7a.  Opui'iti  ranu,  i.  j.  provaliti;  opučiht  se  rana, 
i.  j.  provalila  se  (koja  je  bila  zarasla),  nj.  4t»6b.  Dobro 
1/(4  je  ranom  oranio.  cf.  raniti,  obraniti.  Rj.  467a. 
Tadiju  su  rane  onvojile.  Rj,  4t>iH».  J'ovregjivnti,  po- 
vrijediti (ranu).  Rj.  5I5a.  b,  PoŽjjjuk,  2)  ono  mje+ito 
cdje  je  rana  zaraala.  Rj.  527a.  Požljcgjivati  (ranu). 
Rj.  527a-  Pozlijediti  (ranu).  Rj.  52Sa.  Ovo  n'jesu  rane 
od  prt^oln.  Rj.  5(17n.  Prijesna  rana  (koja  nije  stara, 
nego  mlmah  kad  ne  ćovjek  rani),  lij.  51)0b.  Sadno 
rana  {od  sedla  ili  od  samara)  u  konja  na  legjima. 
Rj.  i'tfila.  Tvor,  2)  bjelance  razmu(!'eno  što  se  me^.e 
na  prijesnu  ranu.  iRj.  7'Wb.  Na  ramo  mu  ranu  ući- 
njcln.  Rj.  l[Hb  (^^  učinila).  l*oyp\i  vodom  po  onijem 
ranama,  kud  je  rarević  rat^ećen  bio,  rane  se  HUHtave^ 
i  earevir  sko^'i  na  noge  te  oživi.  Npr.  2i)3.  Tebe  »  re- 
hkom  ranom  nu  srcu  ostavljam.  2()0.  Uamt  ako  se 
izUja'i,  po/.naje  se  biljepi.  PomI.  2tl9.  Hana  koja  jofi 
pod  zavojem  atoji,  nju  je  bmno  pozlijediti.  2(>i).  Da 
mi  Icvi^š  moje  grdne  rane:  zavijaj  ih  Itelim  i^pod  grla, 
a  iHpiraj  mediiijem  utitinifl.  Npj.  1,  351.  Mala  joj  se 
(ilicrojci)  rana  napravila,  i  ta  joj  fie  rana  po  zlu  dala. 
I,  4(K>.  imbro  mi  je*  bratac  «  ranama.  1,  \iU).  Pod 
prlom  joj  ranu  naHnio.  1,  5('iS.  T):i  naberem  jki 
Miroću  bilja,  da  zagustim  rane  na  junaku.  2,  21H. 
>Je8ti  V  tvoje  rane  za  vidanje<  .  .  .  Ovake  «c  rane 
ne  viđaju.  ty,  5fi3.  Za  to  on,  poMo  .te  pridigne  od 
rana,  |ii.ie  tiustu.  2,  5(15  ^Vuk).  Te  *^tiri  ubi.^e  Turčina, 
u  Hedminju  ranom  obranili.  4,  (U).  A  u/.inia  maramo 
od  fivile,  pa  uvrza  Dračku  rane  ljute.  4,  t>4.  Nemoj 
njima  vrijcfjjati  rana,  koje  si  ivt,  pa^o,  zadavao.  4, 
1\\  (a  prene>enom  umislu).  A!"  joS  nije  rana  preboljco ; 
farapK^u  Vas«:),  ijrdna  rano!  4,  2IW5.  Tiule  »u  mi  oći 
izvadili  i  u  srcu  ranu  nuprftvili,  i  danaj«  ma  sloji 
rana  ljuta  na  Turčina  fcnjriji'-.Smail-a^^u,  4,  4H7. 
Preminu  nam  Mulape  Ijizare  .  . .  njemu  bjeiiu  rane 
dodijale  koiijeh  je  junak  dopauuo.  1.  .'iŽS.  Jesu  li  ti 
rane  prebolkinje'^  HNpj.  4.  oi*.  Nadvladaju  tja  rane, 
i  padne  na  zemlju.  Danica  3,  207.  t)d  koje  je  rane 
poslije  le:ao  i  vidno  se.  »Sovj.  'M.  Po?to  se  izleći  od 
rane.  '?AU}v  13.  Kako  ie  joS  bio  slab  ud  rane.  dobijene 
kod  Pulvnska.  15.  Pokloni  se  prvoj   zvijeri,   kojoj  se 


iscijeli  rana  smritm.  Otkriv.  13,  12.  Usmrdj^t  ae  i 
sagnojiic  se  rane  moje.  Pa.  38,  5. 

rllnav.  adj.  na  eemu  su  ran^.  vidi  ranjav.  —  Dru- 
zijeh  lijei'iž,  a  ti  si  vas  ranav.  DPosl.  2i).  Uanav, 
raujnv,  tako  i  u  Mikalje.  XVI.  I  Isusa  izvedo.4e,  sva 
ranava  i  krvava.  Herc.  331. 

riini.  adj.  —  1)  frtih,  matutinus.  Bj.  Ho  je  rano 
u  jutru,  koze  se  n.  p.  rana  mwa.  kao  suprotno:  što 
je  pred  podne,  u  podne,  po  podne:  večernje.  —  2)  frilh- 
zeitig,  mnturus,  praevox.  Rj.  sto  hira,  dospijevti,  do- 
lazi prije  nego  druffo  sto  nd  iste  vrste,  suprotno  pozni. 

—  Jfiinl  svat,  »i.  (u  »Srijemu)  vidi  svlkato.-  Rj.  (i3t5b. 
Kanlca,  rana  trehna.  Rj.  fj37a.  I^ani  tići  odlijeću. 
Posl,  2tjy.  1  lijepi  porod  izrodili;  rane  veri,  a  posne 
nnove.  Npj.  1,  307.  Kad  »e  god  upaljivaie  stoka 
rana  ...  a  kad  «e  upaljivaSe  pozna  stoka  .  .  .  tako 
pozne  bivahu  T.avanovc  a  rane  Jakovljeve.  Moja.  I. 
3(*,  41.  Tada  <1u  davali  daid  /.emlji  va&oj  na  vrijeme, 
i  rani  i  pozni.  V.  11,  14. 

ranica,  f.  (u  Srijemu)  ranatreSnja,  die  FruhkirschCt 
verasum  praecojr.  cf.  arSlama.  Rj.  vidi  i  orafilama, 
rćlama. . 

rtkmk,  i-anika,  «i.  Rj.  »-((tu"  n.  p.  grah,  krumpir^ 
orah  i  t.  d,  isp.  ranica,  isp.  Korijeni  17. 

rftniliie,  riinioca,  m.  d/tr  friih  anfsteht,  mane  sur- 
<icns.  Ne  boji  ae  lisica  većernjep;a  hvalioca  nego  jm- 
trcnjetfa  ranioca  (mjesto  lisica  jedni  reku  i  tica.  Poal. 
194).  Rj.  koji  rani,  rano  ustaje,  vidi  ranoranilac,  — 
riječi  s  takim  nasU  kod  fuvalac. 

rftiiilneki,  adj.  što  pripada  raniocima.  —  Zahva- 
Ijujut^i  onoj  maloj  dokolici  koju  mi,  RVako  jutro,  daje 
duvnaSnja  ranilačka  navika,  piSem  ti  ove  vraie.  Me(y.  1. 

riknilo,  n.  Na  Cvijeti  (a  gdje.^io  i  na  Ula^ovijesl)  u 
jutru  porane  djevojke  prije  flunca  ii«  ranilo  na  vodu, 
pa  ondje  uhvate  kolo  te  igraju  i  pjevaju  razliL^ue 
pjesme.  Kj.  —  rajevi  s  takim  nast.  kod  bjelilo. 

Kiinrsuv.  m.  ime  muSko,  cf.  Hrauisav.  Rj.  Ilrani- 
8(l)av.  fnjp.  Ranko.  —  tako  sloz.  imena  kod  Berisav. 

1.  rikniti,  ranim,  v.  pf.  Rj.  v.  pf  slož.  iz-raniti,  o-, 
ob-;  V.  impf.  ranjavati,  obranjavati ;  iz-raryflti.  — 
1)  koga,  vervcunden,  vulnero.  Rj.  U  onom  boju  ra7ie 
Aganiiju  u  nogu.  Danica  3,  109.  Ne  ubije  ga  na 
mjealo,  nego  ga  vrlo  rani.  3,  1113.  Pet  atotiua  mrlvijeb 
Turaka  ...  a  toliko  hijase  ranjenoga,  f),  l)«i.  Potegue 
iz  pištolja  te  ga  zdravo  rani.  Sovj.  32.  Vidjeli  jednu 
od  glava  njeziuijeh  kao  ranjenu  na  smrt.  Otkriv.  13, 
3.  Jer  wun  ljuto  rat\jen.  Dnev.  U.  35,  23  (schiver 
vertvnndet).  —  il)  sa  «e,  (pass.)  v.  r.  pf  veru-untUt 
irerdcn,  vulneror.  Rj.  —  Tu  se  rani  pasa  Hulemano 
li  desnicu  u  bijelu  ruku.  Npj.  4,  2rt2.  'Y ako  se  stresno 
ranio  .  .  .  da  an  ga  svi  bili  ožtilili.  MiloA  45. 

2.  rikniti,  ranim,  v.  impf.  friih  aufstelien,  mane 
surgo.  Rj.  rano  ustttjaii,  v.  pf.  sloz.  diVranili,  po-, 
pod-,  u-,  —  Da  bi  poplavili  kalngiera,  koji  je  vrlo 
ranio  u  crkvu  i  nije  im  (gjacima)  dao  spavali.  Poal. 
10.  Ko  rani,  ne  mrkne.  152.  Ko  rano  rani,  dvije 
sretne  grabi.  152. 

Ki'initovaea.    /',    H'itld  am    FUnjlans  des  Jadar  in 
die  Drina.  Rj.  št^ma  aa  taku  Jadra  u  J)rinu. 
riinka,  /'.  vidi  ranjka.  Rj.  nekaka  rana  vinova  loza. 
Kaiiko,  m.   ime   mu^ko.  Rj.  Ran-ko.  vidi  Hrauko. 

—  Jianko  (od  llranislar).  0»n.  21»3.  takva  At/p.  imena 
kod  Ko^ko. 

ntnk«,  m.  (hirAnko.  isp.  hranu  2.  od  mila  se  koze 
dra(fa  sinu:  AJ' zavika  sine. lovadine:  »Stara  majko. . . 
Pozna  majku  po  rijeci  ranka.  HNpj.  I,  411. 

rllDo,  Rj.  adr.  prema  adj.  ranT,  comp.  ranije.  — 
J)  friih,  des  Mtirgens,  mane:  Ko  runo  ustaje,  nikad 
se  tiG  kaje.  Rj.  raito  u  jutra.  —  IMjete  stane  plakali, 
a  bilo  ivdio,  te  se  niko  onuda  ne  namieri.  Npr.  214. 
Ko  rano  rani,  dvije  sroi^e  grabi.  Post.  152.  Snalia 
nafia  rano  podranila  s  gjeverima  na  vodu  studenu. 
Kov.  91.  —  ^)  fruh,  friih zcitig,  mature.  B.}.  suprotno 
pozoo.  Brzak,  2)  pasulj  ili  grašak,  koji  rano  dospijeva. 


ranomnilao 


300  - 


r«SfTiJeIfti 


Kj.  43a.  Ko  rano  rm5a  i  rano  se  oiKeni,  ne  kaje  se. 
PopI.  U)2.  Promjene  kojo  su  se  dop:odiIe  ranije,  koje 
li  kmnije.  Pripriivn  80.  Kada  se  ho  dogodilo  prema 
drugim  doga>gajima,  dali  ranije  ili  kasnije.  195  (namo 
je  u  ova  dva  primjera  suprotno  ranije  i  kasnije, 
tnjcftto  ranije  i  poznije.  i*p.  kasau.  kasno).  —  s  pri- 
jedlozima slož.  izran.i,  zaran,  zarana,  koje  vidi. 

rnnori^nilnr,  ranoranioca,  m.  [u  Boci)  vidi  ranilac; 
Ihmoranilac  i  docnole^alar  kuću  lete  (Posl.  Sf70).  Rj. 
ratu>-rnnilac,  koji  runo  rani. 

rilni,  m.  (u  C.  G.)  nekakvo  drvo  kao  cer  ili  gra- 
ni e«.  Rj. 

Kiidj,  mfOklinsko  oko  u  jezeru  Skadarakome.  Kj. 

ranj  .  .  .  vidi  hranj  ...  Kj. 

rAi^av,  adj.  wunđy  sauciust  ulcci'atu-t.  Rj.  na  c^nu 
ima  rana.  vidi  ranav.  —  Govori  se  da  je  ova  trava 
(lazarkinja)  ljekovita  za  ranjava  usta  i  desni.  Rj. 
321a. 

ranjAvunjc,  u.  dan  Vertcundcn,  vulnemtio.  RJ. 
verb.  od  ninjavati.    radnja   kojom   tko  ranjava  koga. 

niijJiU'aU.  ranjavam,  v.  impf.  Rj.  r.  impf.  »toz. 
obranjjivati;  izranjati,  r.  pf.  profeti  raniti,  n.  pf.  ulož. 
kod  raniti.  —  1)  veruunden,  vithiero.  Rj.  —  Te  je 
godine  Ojorgji^e  triput  ranjuvftt.  Žilije  7.  —  2)  ra- 
njavati se,  rKnjavara  se,  r.  r.  impf.  vencundet  iirr^n, 
vulneror.  Rj. 

Kikiijen.  m.  planina  u  Bosni.  KiridŽije  govore:  Rani 
konja  za  Uanjena.  Rj. 

r&DJenik,  m.  —  1)  der  Verwuyxd€iei  mUiveratus.  Kj. 
koji  je  ranjen.  —  Zajcčaie  ranjenici.  Rj.  176a.  Po- 
lomljeni konji  i  junaci,  no  po  polju  krče  ranjenici. 
Npj.  U,  602.  Sve  po  magli  ranjemci  jeće.  HNpj.  i, 
2l*i.  —  2)  das  \VunđkraHt,  herba  vulti^aria  (bcto- 
nica  officinalis  L.  Rj.^).  Rj.  biljka. 

rikujunjn,  n.  das  Fr Uhati futehen,  nurrectio  matutina, 
matara.  Rj.  verb.  od  raniti,  radnja  kojom  tko  rani 
(rano  ustaje). 

rdnjkn,  /*.  eine  Art  Weinrebe.  die  am  fruhesien 
Frucht  trdiji,  vitis  yentt^,  cf.  ranka.  Rj.  nekaka  rana 
vinora  losa. 

rilonik,  ni.  das  Pflugeisenj  culter  aratri^  cf,  oralo, 
lemeA.  Rj.  /'iVh*  i  jemjeS,  jemljeS,  lemjeS,  lemljefi, 
Ijemefi.  —  ^ćiihe  poklepati  raonik  ili  motiku.  Sam. 
i.  IH,  30.  Te  ^e  rankovali  mat^eve  svoje  na  raonike. 
Ih.  3,  4.  Ritflktijte  raonike  svoje  na  ma^ve.  JoU.  3, 
1(1.  osu.  u  ralo.  Osn.  274.  ral-nik. 

Rikosav«  m.  ime  uiu&ko.  Rj.  —  Kadi-sav  i  Rado-aav 
i  |/jcj  d)  Jiuo-Hav.  Ghu.   17. 

Kikuviiia,  /*.■'  l>a  douette  idudne  vode  sa  Uaovine.  Rj. 

nip  .  .  .  vidi  brap  ...  Rj. 

rauurat,  rilpuria,  i».  (Vrane.)  Rapport,  isvješttij. 
i>  vSeepanu  flam  izvjesUja  ćistii  sabrao  iz  rnporutah 
Pa^kvala  Cigonje.  Sćep.  mal.  II.  sa  obličje  isp.  pro- 
fil n  at. 

rAsn,  f.  das  Oberklcid  der  Mundten,  to  piaov.  Rj. 
gornja  haljina  u  kalHgjcra.  —  On  podvikim  Irisu 
kalui^era,  obnko^  rase  kalugjerskcj  a  skidoSe  kape 
kamilavke.  Npj.  3,  b\K 

n^Mid,  Vi.  n.  p.  kuputini,  blitveni,  duvanski,  die 
Tffamen  aus  der  P/tanzschulOt  jfemtnurmm,  plantae 
Hminarii.  Rj.  raz-sad.  vidi  rasada.  isp.  ra^aditi,  rasa- 
^ivaii.  —  Đubae,  bubina*  (nalik  na  buhu),  ftto  jede 
ra!tad  kuptisni.  Rj.  ftOa. 

riVsada,  /'.  tidi  rasad.  Rj.  raz-sada.  —  U  koje  rtisade 
bokvire  nema,  ili  uko  je  kilava  bokvica^  ml  nje  gla- 
vica biti  no  može.  Kj.  36b. 

rnsAditi*  rilMadim,  v.  pf.  ubersetsen  (Pflansen  aus 
der  PflaHSS(^ule)j  transfera.  Rj.  raz-saditi.  v,  impf. 
rasagjivati. 

rAsadnik,  m.  die  PflansHchulej  seminariam  (fUr 
din  h'runtifarienj.  Rj.  raz-sadnik  (osn.  je  pred  n  ii 
rasad\.  isp.  ra.'*tiIo.  —  Mnogi  na  mučenike  napuljuju 
rasadnike,  U  j.  nii  ji^-dno  mje-sto  nanesu  drva  pn  zapale 
tfi  izgore,  po  tom  ono  mjesto  uskopaju  i  posijti   ku- 


pusni  ra«(Ađ.  Rj.  37Bb.  Na  kvoĆki  je  ostavio  roAađnt'A:. 
DPosl.  fifi. 

rnsnujlvanjo,  b.  das  Ueberactzen  (der  Pfianzen 
uit*  der  P(hinzHchuU),  irnnslatio.  Rj.  verb.  od  rasa- 
fgivati.  radnja  kojom  tko  rasagjuje  sto  (n.  p.  iz  klila). 

nisnsjivali,  rju*itgjujem,  r.  impf.  ubersetsen,  trans- 
fero.  Kj,  niz-sagjivati.  r.  impf.  prosti  saditi,  v.  pf. 
slož.  rasaditi.  —  ««  se,  pann.:  Metne  »e  »jeme  (lube- 
nićno  ili  od  krastavaca)  te  proklija  i  nikne,  pa  ne 
poslije  rasagjuje.  Rj.  274b.  Sijanac,  crni  luk  koji  se 
Rije  pa  poslije  raaaijjuje.  Rj.  (t7fla. 

riuikhnnti  se«  rtisahne  se  iras^bnulo  se  i  raai^blo 
se),  V.  r.  pf.  n.  p.  bure  se  nisahlo,  dan  Fass  ist  ver- 
ledtzett  exare^co.  Kj.  raz-sahniiti  se.  vidi  rasu&iti  se, 
rasuti  se,  razasuti  se.  —  Kad  se  kabao  rasahne  na 
suncu,  pa  ne  moŽe  da  drži  vodu,  onda  se  metne  u 
vodu  da  zabrekne.  Rj.  UUb. 

ras&DOti  se,  rfLsane  se,  vidi  raaahnuti  ae.  Rj.  u 
krajevima  gdje  .se  glas  h  ne  Čuje  u  govoru. 

rAsap,  nLspa,  »t.  die  Zerstreuung  (Hetolution), 
rerum  .tubiertiio:  Kad  ae  ovaj  učinio  rasap.  Rj.  raz-sap, 
raz-spa.  ea  postanje  isp.  rasuti,  raapem  (raz-suti, 
raz-tipem).  vidi  rasulo.  —  PoHla(5e  Gospod  na  tebe 
kletvu,  rasap  i  pogibao.  Mojs.  V.  28,  2<J.  U  kući 
pravednikovoj  ima  mnogo  blaga;  ti  u  dohotku  je  beZ' 
hoj^nikovu  rasap.  Pri^.  15,  G. 

ras('Av(io»  rascUvtila,  adj.  vidi  raacvatio.  isp.  raa- 
cavtiti  A(i.  —  Da  ne  bijn  slane  ni  Snjegovi  po  livadi 
cvijet  rascartio.  Npj.  "i,  531. 

ra.s<'i\vtni  so.  iTm  se.  vidi  rascvjetati  se.  Rj.  raz- 
eavtiti  se.  vidi  i  rascvasti  se,  rascvatiti  se,  rascvjeati 
8e,  raSćetnLi  se.  v.  impf.  prosti  cavtiti,  cavtjeti,  captjeti. 

raseij^piti,  rascijepTm,  r.  pf.  eerspalten^  dif^nđo. 
Rj.  raz-cijepiti.  vidi  raskoliti,  v.  impf.  rascjepljivali. 
—  Podmetača,  rascijepljeno  i  s  kraja  otJinjpno  drvo, 
koje  je  na  gredelju  gore  ])odmetnuto  pod  ćiviju  koja 
drži  cimer.  lij.  5iftJa-  Razbiti  dn^o,  L  i.  rascijeptti 
sjekirom.  Rj.  «J28a.  Kad  fita  je  ta  dlaka?  Car  j«  ras- 
cijepi  }isduz  s  x*rha  do  dna^  i  u  njoj  nagje  zapisano 
muogo  zuatuijeh  stvari.  Npr.  PJ4.  Vei5e  jedno  pove- 
samce  na  troje  si  rascepila.  Kpj.  1,  133.  A  ti  digni 
štap  svoj  na  more,  i  rascijepi  ga.  Mojs.  II.  14,  IG. 
sa  se,  pasu.:  Glogjva,  breskra  keja  se  ne  mozc  ras- 
cijepiti,  da  otpadne  od  koS<5ice,  cf.  gloca.  Rj.  8*Jb. 
Rozgva,  dvije  vrljike  od  kojijeb  se  jedna  na  vrhu 
malo  rascijepi  a  drugu  sa  stnitia  zasiječe  i  u  onu 
rasdjepljenu  umetne.  Rj.  tioSb.  hto  je  zajedničkoga 
stabla  ostalo  no  Sto  se  srpski  jezik  odijelio,  ono  se 
ojK't  raseijepilo  it  dvije  poloi^ine.  Dioba  16. 

rahijeplJivaiiJ«S  »•  das  Zerspalten,  diffissio.  Rj. 
vvrb.  od  ra-scjepljivati  radnja  kojom  tko  rasi^epljuje  ito. 

rasi'jepljivali.  raHcj^pljujem,  r.  im^tf.  ^crspaltctij 
diffindo.  Kj.  riLZ-ojepljivivti.  v.  impf.  prosti  cijepati  1. 
V.  pf.  prosti  rascijei)iti. 

nisećpnU,  riiacopam,  v.  pf.  zcrscklagen^  contundo: 
Rj.  raz-copati.  kao  razbiti^  isprebijati.  ov(^  se  glagol 
inave  ne  ntUazi.  isp.  copa. 

rascviisli  se,  raacvfitim  se,  vidi  nucvatiii  se.  Rj. 
raz-cvasti  se.  vi<ii  ostala  obličja  kod  rascavtiti  se. 
kako  je  v.  impf  prosti  cvasti,  cvalem,  tako  je  za 
cijelo  od  rascvasti  se  pracsens  raacvatem  se.  isp.  Rad 

rasevJktlo,  raacvatila,  adj.  bliikenđf  fjorescena:  Da 
ne  biju  slane  ni  ftnjegovi  po  livadi  cvijet  rascvatio, 
Rj.  vidi  rascHvtio.  tsp.  rascvatiti  se. 

rasevhtlti  .se,  rascviitlm  se,  v.  r.  pf,  vidi  rascvjetati 
se.  Rj.  raz-cvatiti  se.  vidi  ostala  obličja  kod  rascavtiti 
se.  r.  impf.  prosti  cvatili  (cvatjeti). 

raseviJMiti,  rascviieluu,  v.  pf.  tceinen  mac/uin, 
cogo  in  Iticrimas:  Žalosna  i  nevoljna  lasno  je  ras- 
cvijcliti  (Posl.  79).  Rj.  raz-cvijeliti  koga^  utiniti  da 
cvili^  da  plaće,  t'idi  ražaliti,  rasplakati,  r.  impf.  cviie- 
liti.  cvijeljati.  -~  Kad  fn  mnoge  raacceliti  majke.  Rj. 
B44a  (u  istoć.  govoru).  Ufiinih  žaloai  i  rascvijelih  za 


rucTjestI 


—  301  — 


rask&kati  se 


njim  Liran,  i  svu  drveta  poljaka  povenu!^  ra  njim. 
Jezek.  31,  15. 

mscvj^stl,  nwcvj&lein  se,  v,  r.  pf.  (u  RihoiO  vidi 
rascvjetali  se.  Rj.  raz-cvjeBti  »e.  vidi  oittala  ohlieja 
kod  rascavtiti  se.  v.  impf.  prostomu  cvj^sli,  cvj^tem 
nema  potrrde^  ali  se  govori  u  Jirv.  po  istoc.  tfororu 
cvasti,  cv^tem. 

rtisevj^rntl   se,  lam  se,  u.  r.  pf.   bU^hen^  fiorco^ 

Soresco,  fg.:  rafcvjetfio  »i«  se  tnr,  t.  j.  poderao  ap. 
Ij.  raz-cvjetati  ac.  oatida  obličja  vidi  kod  rnscavtili 
80.  r.  iMpf.  cvjetati.  —  Gondže,  rusu  koja  »e  joS  uije 
ftuctjetala  ne^o  tek  napupila.  Rj.  94b. 

rAsevrijcti  so,  rasi-vrem  ne,  r.  r.  pf.  raz-cvrijeti 
se,  n,  p.  rasccrlo  se  snio.  riđi  mSćvariti  se.  v.  impf. 
prosti  cvrijeti.  i*  Hrv. 

nisodlnti,  rasMlam,  v.pf.  uhftatteJn,  demo  ephippia. 
Rj.  mz-Hodlati  v.  p.  konja,  skinuti  »im  sedlo.  v.  impf. 
imaedlavati.  —  Ja  dobra  konja  oHcdlani,  tugjioka  mi 
ga  rasedla.  Npj.  1,  212. 

ra»<MltAvSnJe.  ».  das  AhsuUeln,  demtio  ephippi- 
oruvi.  Rj.  vcrh.  od  nu^edlavati.  radnja  kojont  tko 
rasedluvft  n.  p,  konja, 

rn.srdlAvntl,  ras&dlnrani,  v.  ivipf.  absaiteln,  đeino 
ephippia.  Hj.  rar.-HecIInrati  n.  p.  konja,  skidati  mu 
sedlo.  V.  pf.   rflsedlati. 

rasMill,  riaellui,  v.  pf.  Rj.  rar-Reliti,  v.  impf.  rase- 
ljavati. —  1)  auseinander  .tiedeln,  .rum  Attitwiinihrn 
nothigen^  fncio  ut  migrei  quis:  I  U>,  pa^o,  iSV^'e^H  ne 
raselit  a  ti  r?«š  ga^  paSo,  raaditi.  Rj.  —  Oni  hu  po- 
harali i  raselili  /.nalnu  (.'im'arskii  raros  Voskopoije. 
SLj.  3<>9b.  Hervegovtna  sve  zemlje  naseli,  a  scbe  ne 
fa«/».  Posl.  34i.  —  2)  sa  se,  refleks,  v.  r.  pf.  aus- 
trandem,  sich  ler^treućn,  dimigro.  Rj.  —  Lužnni,  koji 
au  .Hc  izDie^jn  .nebe  poklali  i  zairli  i  raselili.  Rj.  335a. 

^■sl^ljllvallj<^  n.  Rj.  verh.  od  i)  raadjavati.  2)  ra- 
seljavati »c.  —  1)  radnja  kojom  tko  raseljava  n.  p. 
selo  (daa  KntvGlkern  durcb  Aiiii*wanderungt  eaiiesae 
emiffrationiH.  Rj.).  —  3)  stat^je  koje  biva,  kud  se 
ras«jflra  n.  p,  selo  (das  Ansnandern,  migratio.  Rj.). 

raseljavati,  rasMjavam,  f.  impf.  Rj.  raz-seljavati. 
u.  impf.  prosti  seliti,  v.  pf.  slož.  raseliti.  —  IJ  ent- 
rolkem,  indein  man  ausvanderri  macht,  desolo.  Rj, 
raseljavati  n.  p.  zemlju,  činiti  da  se  ljudi  is  nje 
sele:  Srpska  vlada  raseljavaše  najpre  sva  .tela  oko 
Majdana,  i  zemlju  njihovu  otkupljivaSe.  Megj.  273. 
—  2)  sa  ae,  reflekf.  v.  r.  impf.  ausKandern,  miqro,  Rj. 

risolje,  n.  die  Ausuanderung,  emigratio,  Rj.  ruz- 
selje,  odakle  tu  se  ljudi  raselili.  wp.  selište,  suprotno 
naselje,  —  Inogor,  raseije  (gdje  su  Turci  stizali)  viSe 
Baita.  Rj.  232a.  Praskvica,  2)  Tursko  raselje  pred 
Spn*em.  Rj.  f)64b. 

niNhlildlti,  rashladim,  v.pf.  Rj.  raz-hhiditi.  v.  impf. 
riwhlug]'ivnii.  —  t)  ahkuhlen^  refrigero.  Rj.  rashla- 
diti što,  učiniti  da  hiuie  fdadno.  —  2)  sa  se,  refleks. 
V.  r.  pf.  sicfi  abkiihlen,  refrigeror.  Hj.  postati  ftlnd no. 

rasnlaiijlriilijc,  n.  das  Kiihlen,  refrigeratio.  Rj. 
rerb.  od  1)  rasblagjivati,  2)  rasblapjivati  se,  — 
$)  radnja  kojom  tko  rashlugjujc  što.  —  2)  stanje 
koje  biva,  kad  se  šio  rashlagjuje. 

nishlngjlvnfi,  raahlAgjujem,  r.  impf.  Rj,  raz-hla- 
gjivati.  r.    impf.  prosti   hladiti,   v.  pf.   rashladiti.   — 

1)  ahkithhn,  refrigero.  Rj.  —  Ja  sam  jedno  jutro 
podranila,  natofiila  ledena  bunara,  pa  ja  svoje  rus- 
nlugjujem  lišće.  HNpj.  4,  173.  Vjeran  poslanik  ras- 
hlagjvje  dušu  svojini   gospodarima.    Prić.   25,  13.  — 

2)  sa  se,  refleks,  v.  r.  impf  sidi  abkUhlen,  refri- 
geror. Rj.  —  Tu  po  (h)Iadu  popadalu  vojska,  ko  a' 
ugrij'o,  vodom  s'  razla^uje.  Npj.  4.  253.  Argila  .  .  . 
te  se  dim  prolazeći  eijevljii  kroz  vodu  rashlagjuje 
kad  se  pu6i.  Dnnićii5,  ARj.  106a, 

ritshod,  m,  raz-hod,  kao  trošak,  die  Ausgahe^  pe- 
cunia  crpensa,  sutntus:  suprotno  prihod,  dohod,  do- 
hodak. —  Senat  (je)  imao  pravo  pregledati  njihove 
knjige  o  prihodima  i  rashodima.  DM.  3-11. 


ri^sijatl,  jem,  r.  pf  Rj.  ra^-sijati.  v.  impf,  prosti 
t  »Tjati.  —  I)  n.  p.  kakav  glas,  ansstreum,  spargn, 
dissemino.  Hj.  —  (tleibijudi  ljude  sažali  mu  se.  jer 
bijahu  smeteni  i  rimijnni  kao  ovce  bez  pastira.  Mat. 

9,  3B.  A  rus  ču  ratijati  po  narodima.  .Mojs.  III.  2^, 
33.  Da  bi  se  i  rasijani  Ifrišaanin  HmiUnijuc'i  samo 
ovu  nedjelju  dana  spremio  da^-srete  pasbu.  Dl'.  119 
(u  prenesenom  smislu:  kojemu  je  pamet  rnkhknna). 

—  2)  sa  se,  refleks,  v.  r.  pf.  sich  serstreuen,  spargor, 
diffundor.  Rj.  isp.  razi<*i  se,  r.iflprSati  se.  rasturiti  .**e. 

—  Pof^lije  se  rasijaše  plemena  Uananojska.   Mojs.  I. 

10,  IS.  f>u  se  ne  bismo  rasijali  po  zemlji.  11,  4. 
rasijecanje,  «.  das  Zerhauen,  dissectio.  Rj.  verb. 

ud  ra**ijerati.  radnja  kojom  tko  rasijeca  što. 

ranlj^enti,  nisijeciim,  r.  impf.  zerhauen^  disseco,  Kj. 
raz-sijecati,  što  n.  p.  na  pole.  v.  impf.  prosti  ejeć\. 
V.  pf.  slor.  raaje(5i. 

rns)piif,  rafllpi&i,  m.  der  Verschwefider.  homo  pro- 
digus.  Rj.  raz-sipnć,  koji  rasipa  imattje,  mnogo  tro^i. 
riđi  rasipnik,   tro^džija.   isp.   raspikuća,   prospiruka. 

ri^stpnn,  rilsipna,  adj.  prodigus.  .Slulli.  koji  rasipa 
{imanje}.  vasc)iu:enderiscH. 

rAsipiinje,  ».  riđi  razasipauje.  Kj. 

n^sipittl,  pam  (pijem),  xudi  raza.iipati.  Rj.  r.  impf. 
raz-i^ipali.  v.  impf.  protti  sipati,  r.  pf.  rasuti,  raža- 
r^uti.   —  Več  je   vakat   kolo  rtisijKiti.    HNpj.   4,  517. 

nisipnlea,  /'.  prndigeii.^.  Stulli,  rusipna  žena.  vidi 
riL/.ni(?tkinja.    Verschteenderin. 

rAsipnik,  m.  prodigus.  t^tulli.  rasipan  Čorjek;  Ver- 
sclmender.  vidi  rasipač,  isp.  nwpiku(%,  i  spn.  ondje. 

rAsjrrl,  rasijfeć^m,  v.  pf.  Rj.  raz-ajeOi.  r.  impf.  ra- 
aijet'ati.  —  J)  zerhauen,  disseco.  Rj.  riVii  raskomar- 
diti.  i.tp.  okinuti  3,  prekinuti  2,  raskroiiti,  raakrižili, 
razre/jiti  1.  —  Platno  rasječi  po  žiri.  Rj.  liJOa.  Oki- 
nuU,  3)  prekinuti,  rasjeći:  okiuu  ribu  u  tri  komada. 
Rj.  4ri3a.  Potegne  sablju  i  eareviča  na  dvije  pole  ra- 
siječe.  Npr.  202.  Kud  pogleda,  okom  rasiječe,  kao 
munja  iz  mutna  oblaka.  Npj.  3,  407.  Da  kroz  Turke 
juriS  ućiuimo,  pak  da  Turke  odmah  ra^jevemo,  ra- 
siječemo Turke  na  buljuke^  neka  ne  zna  jedan  za 
drugoga.  4,  186  (isp.  niče  4,  188:  I  kroz  Turke  jnriS 
ui5iniSe,  rastisnuŠe  Turke  na  huijuke  ...  da  ne  znade 
jedan  za  drugoga).  TiasjcH  će  ga  napola.  Mat,  24, 
51.  —  2)  vidi  razrezati  2:  Pa  Arapu  tain  rasjekao, 
na  negaciju  lijepu  gjevojku  i  barjelo  vina  iz  Vidina, 
Rj.  isp,  razrezati,  2)  porezu. 

rft.sjellna,  /'.  gdje  se  zemlja  raajela,  die  Kluft,  der 
Schlund,  hiaius.  Rj.  raz-sjelina.  —  Kad  stane  pro- 
laziti slava  moja.  metnii^u  te  u  rasjelinu  kamenu, 
i  ziikloni(*u  te  rukom  svojom  Jok  ne  progjem.  Moja. 

11,  33,  22.  Zatresao  si  zemlju,  i  razvalio  se  je;  stegni 
rasjelinc  njezine,  jer  t«e  njiha.  Pa.  60,  2. 

ri\sjeNli  se,  r^jedom  se,  t.  r.  pf.  n,  p,  rasjela  ao 
zemlja,  sich  auflhun,  de^iisco.  Rj.  raz-sjeeti  se.  isp. 
rasjelina.  —  Kad  izgovori  rijeci  ove,  ra^ede  se  zcitUja 
pod  njima,  i  otvorivši  zemlja  usta  svoja  proždrije  ih, 
Mojs.  IV.  IG,  31. 

ri^sknt'kati,  ^kiim,  r.  pf.  n.  p.  ra.*tkačknle  svinje 
blato  ispred  Vuče,  t,  j.  načinile  ga  žitko,  zertreteHj 
conculcnre.  Rj.  raz-kackati.  isp.  kaćkavica, 

rAskaJntI  se,  jgm  ae,  r.  r.  pf.  es  bcreuen,  poenitet. 
Rj.  raz-knjati  ae.  r.  impf.  prosti  kajati  se.  —  Devojkn 
se  klela,  vvoće  da  ne  nosi  .  ,  .  Pak  se  raskajala : 
»Cveče  ja  da  nosim,  ja  bi  lepSa  bila«.  Npj.  1,  334. 
8ine!  idi  .  , .  A  od  reče:  ne  eu;  a  poslije  se  rask(\ja 
i  otide.  Mat.  21,  21).  Jer  se  Bog  ne  če  rasknjuti  za 
svoje  darove.  Rim.  11,  29  (Gottes  Gaben  gereucn  ihn 
nicitt).  Ne  ću  se  raskajati,  niti  <^u  udariti  natrag. 
Jer.  4,  28.  Httskaja  se  Bog  oda  zla  koje  reče  da  im 
užini,  i  ne  učini.  Jona  3,  10.  Karnon  .  .  -  odmah  se 
raskaje  što  ih  je  pustio.  Prip.  hibl.  43. 

mskAkati  se,  rtlskačcm  se,  r.  r.  pf.  recht  ing 
Springeri  kommen,  ejciiire:  Raskaka  se  iinjime  niz 
planinu.  Rj.  raz-skakuLi  se,  kao  d<tti  se  na  skakanje. 


M 


ra.skakoUili  se 


—  302 


raskoraarditi 


niskAkolAfi  SO,  raakAko^Snn  se,  r.  r.  pf.  rechi  ins 

GacJcfru  kouimen,  gradilo.  Rj.  raz-kakotnti  se;  Jia^e 
se  rtt  l'ol'oš.  hid  sa  tUufo  kakove,  riđi  raskokotati  se, 
rn/rakoliti  se. 

rftsknliisnn,  Sna,  tidj.  (u  Raćk.)  fiu,<igelaMeH,  đia- 
fiolutiin.  Kj.  raz-kftla^an,  koji  se  raskalasio.  kao  ne- 
voljan, rojffinštcn^  rasuzdon. 

raskalAšiti  sr.  rnf»k:"ila»im  se,  r.  r.  pf.  ein  Ha- 
luvke  utrden,  fto  nehulo.  Kj.  ra/,-knla»iti  se,  postnii 
kalaš.  ifip.  pronevaljaliti   se.   r.  ittipf.   prosti  kiilatiili. 

raskiktui^orttl.  nm,  v.  pf.  Hj.  rar-kalugjeriii.  r. 
impf.  prosti  kaluprjerili.  isp.  rastrig,  —  I)  entminchen, 
de*:m^tUtir€.  Rj.  koga,  useti  mu  din  kalugjerski.  su- 
protno zflkaliipjeriti.  —  2)  su  ae.  rrfleki^.  v.  r.  pf\ 
die  Kulte  aii^sieheri,  moimchum  €Xuo.  Rj.  spiuH  haljn 
knluffjerttku  pa  se  odreći  knlugjerstau  suprotno  po- 
kalutrjerili  ee. 

raskiUJati  sp,  rilsVriljfi  se,  v.  r.  pf.  kothig  uerdeHf 
fit  cocHUw.  Rj.  rrt/-kftljrtti  se,  kad  pontone  knlovito. 
cf.  riizp:libnii  se,  razjiililiiti  t*e,  r.  iwpf.  profiti  kuljati. 

raskapi^tiiiiltl,  r!1Akap^tilrnIn,  r.  pf.  mz-kapetaniti. 
»uprotito  zakapetnuiii  It  3(>).  —  J)  koga,  uzeti  m« 
kapetttustro.  —  "i)  su  se,  refleks,  odreći  ae  kapeianstva,  \ 

rftskariti  se,  rim  hc,  r.   r.  pf.   vidi  juibriuuti  se:  , 
Te  se  Ivo  bio  ranknrio.  Uj.   raz-kariti  ee.  vidi  i  raz-  j 
dertili   se.   r.   tmpf.   kariti   »e.   it^p.   knr  %   k4rli.   —  | 
Nemoj  mi  se,  ta«te,  rmkariti,   ni  vi  moje  Sare,  pre- 
paiinti.  Npj.  2,  287. 

nisklda.  f.  jn  nijeaain  »  raskide.  ieU  hin  ron  der 
Partie,  hitite  mit,  sociiiK  ttum,  me  huliciis  sodutn.  Rj. 
rar-kidn.  inp.  ruskidati  2,  rankiniui  2. 

raskida  lijo,  m.  Kj.  rerb.  od  raskidali.  —  1)  radnja 
kojom  tko  raskida  n.  p,  konop  (das  //erreiaaen,  rup- 
Uo.  Rj.).  —  2)  radt\ja  kojom  tko  ruiikidit  n.  p,  igru 
(daa  Storeu,  Inrbalio.  Hj.). 

].  raskidati,  n'^akidam,  in  impf.  Rj.  ra/.-kidaii.  v. 
pf.  raikinnti.  —  1)  zerreissen,  rutnpo.  Rj.  rajikiduti 
«.  p.  konop.  V.  impf.  prosti  kidali  1.  —  2)  storen, 
vertreiben,  turbo,  n.  p.  igru.  Hj.  vidi  przniti  2.  — 
I)i£u  ruke  svoje  Da  one  koji  su  8  njima  u  miru,  i 
roffkidaju  svoju  druibu.  l'a.  55,  2(). 

Z,  raskidati,  rJUkidam,  v.  pf.  ati^feinunder  icerfcn 
(den  Ihmger),  diJijicio.  Rj.  raz-kidaii  (gjuhre).  r.  impf, 
prosti  kidati  2. 

n^skinuti,  nem,  v.  pf.  Rj.  raz-ki(d)nutl.  v.impf.  1 
raskidati.  —  Jj  žerreissen^  rumpo.  Rj.  —  Ženu  pri- 
vof-c  konjma  /a  repove  i  onpje  je  konji  raskinu.  Npr. 
1^*2.  Na  sedmoro  konop  rttskihuo.  Npj.  2,  20.  Ljuta 
pa  je  zvjerka  i/jela;  Jonif  je  doista  raskinut.  Mojb, 
i.  37,  'S3.  JJa  6*  joS  ve6ua  raskinuo  .9vukH  svesu 
»  duhom  laži.  DP.  185.  —  2J  storen,  turho.  Rj  vidi 
rasprdnuti,  rnzmetnuii  2,  razvrći.  —  S  lirpjanima 
boja  raskidošCj  niz  planinu  Turci  okrenuše.  Npj.  4, 
410.  Da  ne.  će  raskinuti  prijateljsttui.  DM.  217.  sa 
se,  pass.:  Vnuc  kum^e,  raskide  se  kumstro.  Posl.  ;13.H. 

raskisolili,  lim,  v.  pf.  criceidi&n,  uqwi  molUo.  Rj. 
raz-kiHetiU.  isp,  raskvatiili.  v,  impf.  kiHellti  2. 

niskisati  se,  Sa  se,  r.  r.  pf.  regncrisdi  tctrdettt 
conlinui  imbres  effundi  coepere.  Rj.  raz-ki^ati  »e,  jjo- 
stati  kišovito,  isp.  oki^tJ  se,  okićiti  se.  r.  impf.  prosti 
kititi,  kiAjcti. 

raskfvnnje,  n.  das  Zerschmieden,  reeusiOi  refictio. 
rerb.  od  raakivati.  radnja  kojom  tko  raskida  n.  p. 
konja,  vidi  raskiiivanjc. 

ruskivnti.  rfLukiviim,  r.  impf.  serschmieden,  recudo. 
Rj.  raz-kivHii.  vidi  raskiiivati.  v.  impf,  prosti  kovati. 
v.  pf.  raBkovati,  —  Care  će  ti  raskii'aii  Turci,  ras- 
kivati  čeiićne  direkej  a  od  njih  6e  gradili  iHilumke. 
Npj.  2,  2CH.  sa  ne,  pass.:  Mrtvi  se  konji  ne  kuju, 
nego  raskivaju.  Posl.  183. 

rftsklnmuli,  mnm,  r.  pf.  crschuttei'n,  locker  mnchen, 
laxo.  Rj.  raz-klamati.  oiu{j  se  glagol  ne  nalazi  druk- 
čije, vidi  niitklamiliLti,  rasklimati,  v.  impf.  klamJtati  2. 

rasklumhati,  rasklt\mT(^cm,  vidi  rosklamaii.  Rj.  v. 


pf.   raz-klamitflti.   i>idi   i  rasklimati.   t\   impf.  prosti 
kliimitati  2. 

rnsklApaiiJC,  n.  das  Oeff'iten  (z.  Ti.  des  T^fandes) 
mit  Cteunlt,  redusio.  Rj.  rerb.  od  raMklapiiti.  radttja 
kojom  tko  rankliipa  n.  p.  usta. 

rasklApnti,  rilsklapum,  r.  impf.  mit  (ietrali  offneH, 
rechido.  Kj.  raz-klapati  ši0y  n.  p.  usta^  kao  (na  silu) 
oioorali.  I.  pf.  ruriklopiti. 

rAjšklasti,  raskl^dčm,  r.  pf.  schlichten,  dirimo: 
.Sasina  je  mnogo  skalaburio,  ne  znam  kako  će  ras- 
klitsti  (Posl.  275).  Kj.  raz-klasLi,  kao  rtttloziti^  raz- 
metnuti,  v.  impf.  prosti  1   klasli. 

rnskliNpaH,  rilfiklepljem,  v.  pf.  eudengeln^  acuo 
tundendo.  Rj.  raz-klepati  n.  p.  motiku^  sjekiru,  t.  impf. 
pro.'<ti  klepati  2. 

riiskllaiati,  mam,  vidi  rasklamati.  Rj.  r.  pf.  ras- 
klimati, vidi  i  rusklamitati.  v.  impf.  prosti  klimati 
(nvprtlazno),  prelasno:  klaniitati  2. 

ri^sklinjanjo,  ».  dns  lAi^en  vom  Flucke^  tarsecra- 
tlonis  svludo.  Rj.  verb.  od  raskltnjati.  radnja  kejom 
tko  rasklinje  koga. 

rtisklinjull,  njem,  r.  impf.  (n  Orhlju)  rom  Ftuche 
losen,  CTseeratiouevi  tollere:  rasklinje  onoga  koga  je 
prije  kleo.  Rj.  raz-klinjali  koga^  kao  skidati  n  njega 
kleti^i. 

raskldpiti.  riUklopim,  v.  pf.  anfibun  (mit  Oeu'alt), 
redtulo  (cf.  ranlvorili  ti.  Uj.*):  No  aii)jjeli  nebo  ras- 
klopiše.  Hj.  raz-klopiLi.  suprotno  zaklopiti  2.  v.  impf. 
raaklapati.  kao  prost  glagol  ne  dolazi,  isp.  klftpiti. 
—  Pa  je.  sroja  rasklopio  krila,  za  Jovanom  u  po<*em 
pogje.  Npj.  2,  83,  Najatariji  (sveSteiiik)  rasklopivši 
ensfio  jevangjdje  metne  ga  bolesniku  na  glavu.  DP. 
233.  sa  se,  pans.  ili  refleks.:  Vedro  se  neho  rasklopif 
crna  se  zemlja  zatrese.  Npj.  1,  122. 

Hk.skroetiti,  lim,  v.  pf.  ton  der  kmst-M'iirde  ah- 
sctžen^  morere  ouem  a  kmet-t"  ntunere.  Rj.  raz-kmetiti 
koga^  uzeti  mu  kmetstvo,  suprotno  zakmetiti.  kao  prost 
glagol  ne  nalazi  se. 

raskni^žhi,  nlskueitm,  v.  pf.  von  der  kj\e7.-Wurde 
absctzen,  movcrc  qu€in  a  knez-i  munere.  Rj.  raz-kne- 
žiti  koga,  uzeti  mu  kneštvo.  Huprot)io  okneiili.  i*.  impf. 
prosti  knežiti.  —  Ako  me  je  on  oknežio  neka  me  i 
raskneži.  .MiloS  147. 

raskdkati  Sf^,  rii»kokam  se,  r.  r.  pf.  bersten,  rimns 
agere,  dirumpi.  Rj.  raz-kokati  se.  r.  impf.  prosti  ko- 
kflti.  iap.  kokica  3.  —  Zrno  kukuruzno  nu  vatri 
dobro  raskokuno,  kokica.  Danićić,  ARj.  72Hb. 

rasknkdtafi  .s«\  r«Hk^ko(*'em  se,  r.  r.  ff.  vidi  raa- 
kakotali  se.  Hj.  raz-kokoiati  se.  vidi  i  razrakoliii  se. 
t'.  ivipf.  prosti  kokotati. 

rđ&kol,  m.  K.  svhisma.  StuUi. 

rnsk6liti,  niskolim,  r.  pf.  (n  Srijemu)  vidi  rastcijepiti. 
Rj.  raz-koliti.  i'.  impf.  prosti  kalali. 

rllskolliik,  HJ.  der  Schismatiker,  schi^matints.  (;i:u*. 
21.  279.  !>/>.  riL-^koliti,  ^jf^tu.  —  ea  akc.  iap.  rliskovnlk 
prema  rnfik?tvali,  riLskujem. 

_  riiskolJPukH,  Y.  t.  j.  koSulja,  (u  Petrinji),  raz-ko- 
Ijeuka,  koju  je  sprijed  ili  ozad  kao  raskoljcna,  ima 
Tazrc£  sprijed  ili  ozad.  mati  ima  raskoljenku  sa  rtu- 
resom  sprijed,  da  može  dojiti  dijete;  a  djeca  im^ju 
je  s  razrezom  ojsud. 

ra$ikonii\da(i,  dam,  r.  pf.  —  1)  raz-komadali,  na 
komade  rasjeći,  vidi  raskomatiti.  f.  intpf,  prosti  ko- 
madati. —  2)  sa  i<e,  reflek.^.  sich  erzikrnen,  dass  man 
alles  in  Stucken  hauen  mi>chte,  ejcandesco.  Rj.  raz- 
komadati  se,  tako  .«c  razgnjeviti,  da  bi  čovjek  sce 
i.ijckao  na  komade,  v.  impf  prosti  komiidati  se  2.  — 
Kako  je  digao  rep  kao  da  ga  ie  obad  ubo.  (Kad  se 
kakav  toek  ponese  ili  raskomada).  Posl.  125. 

raskdinarditi,  dim,  r,  pf.  lu  Dubr.)  anscinander- 
sdtneiden,  discindo.  cf.  rasjeći.  Rj.  raz-komarditi  (isp. 
komarda,  mesarnica):  ra.yeći  šio  kao  u  kotnardi'i^  isp, 
iskomarditl;  drukčije  se  glagol  ovt^  ne  mUio<li, 


niskomuMil 


—  SOS 


mskrhiiH 


■ 


N 


mskamiitHi.  tim,  r.  p/".  rnK-komntiti  što.  raskinuti 
n<t  koHiate.  flrukčije  se  ovitj  glagol  ne  nuluci.  tidi 
raskomadati.  —  :a  v.  iwp/.  itip.  koiniidftti.  —  Knda 
knjaže  knjigii  proučio  . .  ,  liuskomttti  knji/^u  na  ko- 
mate.  Npj.  5,  318. 

riisk6pnti,  pam,  v.  pf.  —  1)  senUiren,  ererio.  Uj. 
raz-knpati  (TJunifir  ihiWi,  dn  je  tikc,  rflflkr^pntl,  tAh- 
kopam.  Rad  *>,  Ili)),  vidi  razoriti,  nizvnliti.  r.  impf. 
rnakopavali.  —  Ako  ae  dogodi  da  pa  inkopajti,  onda 
Tuskopuju  groh.  Uj,  7Ub.  i'oliara^e  jrospoiiskt*  dvorove, 
ra.fkoptišc  kule  i  ćurduke.  Npj.  4,  3(i7.  (»o)*podfl  pro- 
roke tvoje  pobiže  i  oltare  troje  ruskopiiše.  Kini.  I1,.'S. 
Oo«pod  je  orkru  svoju  naklonio  rankopacši  pukao. 
DP.  147.  su  ae,  pttsn,:  Kule  im  »e  razoriSe.  gradovi 
trn  se  ruskopide.  Sof.  .H,  f>.  —  2)  n.  p.  brijeg,  zemlju, 
auseitiiiftdergrahcn,  efjodio.  Rj.^  kopitjutU  rttzmđnuii. 

ruskupt^vanjo.  u.  das  Zerstdren,  dtstruHio,  ererftiu. 
Rj.  verh.  od  rankopavali.  radnju  kojom  tko  rui^kopiivu 
što.  —  Na  putovima  jf*  njihovima  rnifkopaiuinje  i 
nevolju.  Rim.  J,  10. 

niskopAvaiM,  rank^pavam.  v.  impf.  —  1)  serstoren, 
rrerto.  Kj.  raz-fcnpavati.  riđi  ra7.oravati  y,  razvaljivati. 
V.  impf.  proMi  kopati,  c.  pf.  raiakopaii.  —  Ne  ra^ko- 
ptirt^j  djela  Boiijegu  jela  radi.  Rim.  14,  20.  Koji  te 
niskopavuše  i  piistoAiAp,  oiiti  će  od  tebe.  Ih.  iU,  17. 
jtn  »e,  ptiHs.:  Blagoslovima  pravedinjeli  ljudi  podiže 
ne  grttd^  a  s  ušla  tK-zbožjiiukih  ruAkofmru  se.  VrU"^. 
11,  11,  —  2}  raakopavati  u,  p.  brijeg,  zeaulju,  aus' 
einundertfrahtn,  effhdi;  t.  j.  kopujuvi  raimetati.  iAp. 
ra^kopali  2. 

raskApf'.lti,  (Vim,  vidi  ra.xkrivrnti.  Rj.  raz-kopi'rali, 
lonhe/teln,  diffihulu.  riđi  i  ranjietljjiti,  rasptu'-ili,  raza- 
peti (puoe)  2.  ftuprotno.  Mikopćati.  v.  impf.  raskop- 
čavati, isp.  koptU,  kovća. 

rahkopeAvnnJe,  u.  vidi  raskovćavanje.  Rj. 

raskoprAvati,  rankOpi'avum,  vidi  raskovOavati.  RJ. 
ra»-kop(>avali.  vidi  i  raspetljavati,  rHspurati,  razapi- 
njali Ž.  suprottio  zakopčavati,  v.  pf.  raskopčati. 

raskArnfiti  se,  ra,skrtrnčim  ^e,  e*.  r.  pf.  hreit  mts- 
einander^tchen,  ci-urihua  diccrsiato.  Rj.  ra/.-koraČiti 
se,  stati  u  rtiakorak,  stati  raskrcćivsi  noge.  f\  impf. 
prosti  koraCiti.  —  iStanu  svi  u  red  jedan  za  drugijeni, 
pft  se  raskoraće  le  trlja  progje  četvorouoSke  izraegju 
njibovijeh  nogu.  Kj.  14b.  I'rotrći  de  ?.eČ«  sad  izmegju 
nogu!  (Hekao  nekakav  čoek  rask&račivsi  se  sa  sje- 
kirom u  rukama  .  .  .).  Posl.  264. 

rA<ikorak,  ih.  ide  n  raskorak,  er  geJU  hreit  tcie  einer^ 
der  einen  Hruch  u.  dgl.  kat,  int'edit  ut  herniosHS.  Rj. 
raz-komk,  kad  tko  ide  raskrećivši  noge,  itirom  ih  ras- 
tegnuvši,  kao  da  je  kilav  tli  tako  što.  vidi  u  raskorak. 

rnskdsiti,  risko.sTm,  v.  pf.  aiirseinander  inahcn,  re- 
wco  aramina  (e.  g.  tcntorii  ftgendi  cnusa).  Rj.  raz- 
kositi  traintj  n.  p.  ?ue  livadi  da  se  more  razapeti  ondje 
šator.  V.  impf.  proati  kositi.  —  Kad  su  snaho  braca 
tUila,  Jtitom  vodu  isekoSe,  maćein  travu  raskosiše^ 
zlatnu  krunu  iz^adiSe.  Kov.  92. 

rAsku^,  m,  (po  zap.  kraj.)  dic  M'onnc,  delicine.  Rj. 
raz-koS.  Zuaćenjc  (korijenu)  dražiti :  raskoit  raskole 
ruskoiit,  raskošiti.  Korijeni  37.  vidi  raskofje,  raskc^tvo, 
naslada.  —  Djecu  ljudska  od  raskohu  mekani  postuv&i 
polpadnu  pod  djecu  Božiju.  Priprava  200.  U  Dubrov- 
niku je  bilo  za  raakoš  svašta  dosta,  osobito  dragih 
metala.  DM.  239.  Dubrovnik  joj  (>Srbiji)  bieAe  zasjenio 
oči  raskosem  i  krasotom  svojih  rukotvorma.  268. 

rAskosit,  adj.  (u  Dalm.)  koji  se  pokazuje  da  je 
bogat  a  nije,  schtcelgcrisch,  lururiosus.  Rj.  po  Njem. 
i  Lat.  tumačenju  i  onaj  kqji  je  rad  ruakosu,  koji  se 
dao  na  nutkos. 

rA&)kofiitl.  ^Tm,  v.  impf.  (po  zap.  kraj.)  —  X)  sich 
ergotsent  oblcctor.  Rj.  vidi  raskoliti  se.  raskošito  ši- 
vjeti.  —  2)  sa  se,  refleks,  vidi  raskoliti.  Rj, 

rAMkosJe«  n.  (u  I^alm.)  die  Wonnc,  deliciae.  Rj, 
vidi  raskol,  raskoStvo. 

rAj»ko§tvo,  ti.  vidi  raskoš,  raskoSje.  —  U  mehnDama 


1  nema  vašega  raskostva,  vaSegn  pnliln,  ali  svaknd  ima 

j  slatkoga  od  ruŽe  koje  je  začinjeno  muAicamn.  Mfcj.  ',(. 

raskdi'atii    rAskujem,    v.  pf.  zerschmieden,  reaido. 

Rj.  raz-kovati.  r.  impf.   raskivati,  raskiiivati.  —  Nije 

I  babo  ra.^kovao   blago   na  nadiake   ni  na  hu::dorfine. 

Npj.  2,  101.   .Tezekija   raskoca   vrata  nn   erkvi.   Car. 

I  II.  IŠ,   Iti.  fiaskorao  si  s  mene  okove  moje.  Ps.  liti, 

Ili.   Uaskajtc  raonike  svoje  na  mačeve.  Joil.  3,  10. 

j       raskdv^ali,   čam,    r.  pf.   ioshefteln,   diffibuh.  Rj. 

raz-kovčati.    vidi   raskijučali,   i  stfn.  ondje,  suprotnu 

I  Kjikovćali.    V.  impf.    raskovčavali.   rij;,    kovča,  kopča. 

niskovčAvanjiN  «.  dus  Lofdteftein,  dilfiUulatio.  Rj. 

I  verh.  od  nmkovčavnti.    radnja  kojom  tko  ruskocćava 

Mo.  riđi  raskopčavanje. 

rnskovrAvnri,  ra<tk{)včAV&m,  r.  impf.  loshefteln, 
diffihtilo.  Rj.  raz-kftvčavaii.  vidi  raskopčavati,  t  si/n. 
ondje,  suprotno  zakovčavati.  v.  pf.  raakovčiuvnti. 

rAskuvnik.  m.  nekakva  imoJ^.e  biti  IzmiMjena)  trava 

iJiosskiimmel,    niler    trilohum    Scov,    Uj.^)   za  koju  se 

misli  da  se  od  nje  (kad  se  njome  dohvati)  svaka  brava 

T  svaki  drngi  zaklop  otvori  sam  od  sebe.  Rj.  isp.  ras- 

kovati,   kao    da    trava    ona  raaknje  bravu  ili  zaklop. 

raskrAjanJe,  ».  dus  Zersrhnrideti   (des   Tnches  zu 

!  Hoaktn),  disd.t.'iio.  Rj.  verh.  od  raskrajatj.  rMrffiJ/i  kojom 

I  tko  rafikraja  sto,  n.  p.  vohu. 

ra.skrAjad,  litskrajani,    v.  ivipf.   serschneiden,   dis- 
cindv.  Rj.    r:u-krajali,    m.   /;,   čohu,  vidi  raskrojavati. 
I  V.  impf.  prosti  krrmti.  r.  pf.  laskrojiti. 

rnskrAviti ,  rJi-^kruvim ,  v.  pf.  Rj.  raz-krnviti.  v 
itii/if.  raskravljivati.  —  IJ  aufihauen,  regclo.  Rj.  vidi 
I  oikraviti.  kao  raatapUi.  —  Uski  se  ifcraj  od  pisaljke) 
umači'  u  rafikracljen  V'Osak  i  njime  se  ^ini  po  lujelu 
jaiu.  Rj.  f)02a,  Itazmariti,  raskrariti  prema  vatri.  Rj. 
ti33a.  —  2)  sa  se,  refleks,  r.  r.  pf.  unfthauen,  rege- 
litri.  Rj,  uitii  otkravili  se,  isp.  nizmr/nuti  se.  —  l'oMje 
riječ  svoju,  i  sve  se  ra^krari;  dune  duhom  svojim,  i 
poteku  vode.  Ps.  147,  18. 

ra.skmvljfvanjc,  n.  das  Aufthauen,  relegatio.  Rj. 
vei-b.  od  1)  raskravljivati,  2)  raskravljivati  se.  — 
J)  radnja  kojom  raakrarljuje  n.p.  ju<j  smrzlu  zemlju. 
2)  stanje  koje  biva,  kad  se  raskraclji^e  n.  p.  smrzla 
zemlja. 

nisknivljivati.  ruskr&vljujem,  v.  impf,  Rj.  ras- 
kravljivati, t'irf*  otkravljivati.  v.  impf  prosti  kraviti. 
r.  pf.  raakraviti.  —  I)  aufthaueiit  retjelo.  Rj.  n.  p, 
jug  raskravljuje  smrzlu  lemlju.  —  2)  sa  ae,  refleks, 
V.  r.  impf.  aufthauen,  regclari.  Rj,  n.  p.  smrsUt  zemlja 
raskravljuje  se  od  juga. 

raskK-lti,  riiskft'nm,  v.  pf,  wi9roden,  exstirpo.  Rj, 
ruz-krčiii.  v.  impf.  raskrčivati. 

raskrefvnnjc,  «.   das  Aasroden,  ea-stirpatio,  Rj, 
vab.  od  raskrčivati,  radnja  kojom  tko  rnskrhije  što, 
raskretvaU,   raskrčujem,    t'.  impf.  proHi  krčili,  i;. 
pf.  raskrčili. 

raskr^fitf,  riLskre<5Lni,  v,  pf,  Rj.  raz-kr*jčiti,  r.  impf. 
!  raakrečivati,  t'n/ičc  se  ooaj  glagol  ne  nalazi.  Značenje 
(korijenu)  cdjepali,  rascijcpili,  razvrči:  rfu^krceitt,  ru.9- 
I  krećivaii.  Korijeni  247.  isp,  raakučiti.  —  1)  n.  p.  noge, 
pero  (od  mnogoga  pisanja),  con  einandcr  Ifreitm ^ 
sperren,  attsspreitzenj  distendo.  RJ.  —  Premudri  tSoio- 
muu  raskrei*ivsi  kažiput  i  .•srednji  prst  načini  od  njih 
kao  Šestar.  Rj.  837b.  —  2)  sa  se,  reflek.-*.:  Jiaskrećio 
se  kao  ^.aba  na  močilu.  (Kad  ko  ružno  sjede,  te  mnogo 
mjesta  zauzme,  n.  p.  gjeoa  kod  vatre).  Poal.  270.  Haa- 
kreeio  se  kao  rak  ua  brzaku.  (Kad  se  ko  gradi  veći 
nego  5lo  je).  270.  isp.  raskoračili  se. 

raskroHvanJo,  n.  das  Voneinunderbreiten ,  dis- 
tentio.  RJ.  verb.  od  raskrečivati.  radnja  ki^om  tko 
raskrećuje  n.  p.  noge. 

raskrvfSvuti,  raskrbčujem,  v,  impf,  von  einander 
hreiten  (die  Fiisse),  distendo.  Rj.  raz-krečivati,  n.  p, 
noge.  t»y.  raskučivati.  f.  pf.  raskrečiti. 

raskrbati,  ham,  r.  pf.  (u  V.  O.)  eerbrechen,  frango. 
Rj.  ruz-krhati.  v.  impf.  prosit  krhati  1.  —  iSada  treba 


raskriliti 


—  304  — 


raskobavati 


da  dub  obodrimo*  i  dr  Turke  suLra  udarimo,  da  mi  i 

Tursku  silu  raskrhamo.  Npj.  5,  32H.  Va«  mi  iannc  I 
Turski  raskrhase,  Kadri-paži  glavu  posjeko&e,  a  careve  ! 
topove  uzeie.  5.  343.  I 

raskriliti,  riukrillm,  r.  pf.  aufthiin  (z.  B.  den 
Jtcutfi),  tjplico.  Ri.  niz-kriliti,  kao  rtistvoriti  3^  raz- 
riii,  rasklopiti,  v,  tmpf.  raskriljivali  —  Gotovinu,  kao 
i  pop  Kosto  (d.  p.  ho(?o,  ifttc}.  (.  .  .  Kosto.  pruživSi 
mu  svoju  rankriljenu  knnn  rekne:  '.  .  .  uejro  mi  daj 
&to  ovgje  gotovo«  .  .  .1.  Posl.  45.  /agrabivfei  ii  r«,s'- 
kriljme  vreve  fiakti  Aeoice  i  gledajući  u  nju  re^e  .  .  . 
253.  Tu  dopade  8oko  tica  siva,  ntid  MaTkom  je  krila 
raskrilio.  Npj.  2,  327.  Nepo  jaf»am  bio  tvrdo  uvjeren 
da  je  za  ovo  dosta  bilo  raskrditi  pred  tobom  sminao 
molitava  i  običaja.  DP.  371. 

raskrilJUrinjiN  n.  dan  Oefj'nen^  ej:plicatio.  Rj.  verh. 
od  raskriljiviiti.  radnja  kojom  tko  raskriljuje  Ho. 

riiskriljiinli,  raskrtljujera.  v.  impf.  offnetVt  expUco. 
Rj.  raz-kriljivali  š(o,  n.  p.  k^su^  treću,  r,  itupf.  prosti 
kriliti.  v.  pf.  raskriliti.  —  Čija  li  su  ono  pjera  luda, 
&to  hijeU  ovce  ratfkriljujn?  .  .  .  ono  Mo  mu  razuzbij« 
ovce,  ono  au  ti  dva  Vukova  srna.  Npj.  4,  007. 

raskrivlfi  si«,  ritskrTvIm  se,  r.  r.  pf.  rechi  inA 
Schreien  konnncn,  damo.  Rj.  raz-kriviti  se;  raakrivi 
se  n.  p.  dijete,  kad  se  da  na  krivljenje,  kad  se  jako 
i  dupo  fcn'ri,  dere.  v.  tmpf,  prosti  krivili  se. 

rnskrijtili.  n\skri£im,  v.  pf.  cerschiieiden  (r.  B.  den 
Apfel),  dinftero.  Rj.  raz-kriiili,  h.  p.  juhuku  kao  raz- 
rezati, r.  impf  prosii  križati  {isp.  krii^iti).  isp.  krinka. 

rnskroJAvanjc,  n.  vidi  ra.skrajanje.  Rj. 

niskrojftviiti,  ra<*kri!>javam,  rw*  raakrajati.  Rj.  r. 
impf.  raz-krojavati  sto,  n.  p.  čohu.  v.  impf.  prosti 
krojili,  r.  vf.  rnakrojiti. 

raskrdjili.  riVkroj'im*  v.  pf,  zerschneiden,  discinđo. 
Rj.  raz-krojiti  što,  n.  p,  čo/m.  riđi  razrezati  1,  ranjei^i 
1.  r.  impf,  rat<krajat{,  raskrojavali. 

n\skr|iill.  pmi,  r.  pf.  ein  unantjenefnnes,  verv^ickeltes 
Geschaft  abthun,  fiegotium  expe<lio.  Rj.  raz-krpiti,  ne- 
povoljni}, sumršen  posao  opraviti,  srrŠiti.  t.  impf. 
rafikrpljati.  raskrpljavati. 

raskrpljanjo,  n.  vidi  raskrpljavanje.  Rj. 

rahkrpljuti.  rfiskrj^ljaia,  vidi  raelcrpljavali.  Rj.  r. 
impf  niz-krpljuti.  r.  pf.  rankrpiti. 

raNkrplJi^vanJe,  n.  das  Ueeudigen  eines  vtrdriess- 
lichen  Geschafte%  erpeditio  negotti  moUffti.  Rj.  verb. 
od  raHkrpljavati.  radnja  kojom  tko  raskrpljarn  posao 
nepovoljan,  zamršen. 

raskrpljilvati,  raflkrpljavam,  r.  impf.  ein  lAsiiges 
(ie.nchaft  ahthun,  ej'pedio  molestum  negotium.  Rj.  niz- 
krpljavati,  posao  nepovoljan,  zamršen  oprai^ljati,  svr- 
sivaii.  mdi  ra^krpljati.  r.  impf.  pronti  krpiti,  v.  pf. 
niskrpiti, 

ri^skrsniea,  f.  der  Kreuz\ceg,  irivium,  cf.  raskrSće; 
iJoklen  Crjoko  raskrsnici  dogje.  Kad  dogjoSc  čestoj 
ruskrsnici.  Rj.  raz-kr8(t)nica.  drugoj  poli  osn.  u  krst. 
vidi  I  kretat  put,  kri^.opu('e.  —  Kad  dogje  na  jedntt 
raskrsnint,  na  jedan  put  nestade  impri  a  ple(?i.  Npr. 
{M>.  Tu  imade  jodna  raskrsnica^  gjc  se  do  dva  druma 
rastavljaju.  Npj.  3,  354. 

niskhititi.  nUkratim^  p.  p/l  s  kim,  keine  Bec^n-ung 
mchr  mit  Jemand  haben,  societaicm  dirimo:  mi  smo 
raakratiti  t  ja  sam  a  njim  rankrBtio.  Rj.  raz-krstiti, 
kao  (proračunivsi  ne  s  kim)  raskinuti  svaku  svezu 
8  njime.  r.  impf.  raskrSi^ati,  raskrS^iavati.  —  Milutin 
videći  ga  i  Karla)  alaba,  raskrsti  s  njim.  PM.  3B. 

raskHi^anJp,  n.  das  Abrechnen,  rationum  exae- 
guaiio,  Rj.  verh.  od  raskrčivati,  radnja  kojom  tko 
raskrHAa  s  kim.  riđi  raakriM*.avanj©. 

raskrSeati,  rAakPŠf^am,  v.  impf.  ahrechneti,  rationes 
€xaeguo  et  dirimo  societatem.  Rj.  raz-krioati:  tMi  ras- 
krit'uimo,  i:  ja  s  njim  raskršćam,  ja  se  racuniv*  i 
raskidavi  svaku  svezu  s  f^im.  vuii  raskrŠ<^avati.  i.'ip. 
r.  impf.  prosti  kratiti  ae  koga,  čega,  od  koga,  od 
ćega.  «.  pf.  raskrstili. 


raskrsei^vanjis  ti.  m?i  rankrS^^njc,  Rj. 

raskrsei^vnti,  nutkrtif^jivam.  vidi  ruHkrd<5ati.  Rj. 

nUkfsec  iraskrS^oe),  n.  der  Krenztreg,  hivium,  Iri- 
vium. Mnogi  pripovijedaju  da  su  uoi?u  prividjeli  ftto- 
gogj  ua  rnakrš^ht.  Rj.  raz-krftt-je.  riđi  raskrsnica,  i 
stjti.  ondje.  —  Da  ja  gonim  Ljuticu  Bogdana  mi  ras- 
kršće, kud  prolaze  ljudi.  Npj.  I,  r>4f).  tlzmi  ujnu  za 
bijelu  ruku,   pa  je  vodi   drumu  na  raskrs'^e.  3,  494. 

ri\skruniM,  mm,  v.  pf.  raz-kruniti  koga,  uzeti  mu 
krunu,  suprotno  okrunili,  v.  impf.  2  kruniti.  —  Okru- 
nili, raskruniti.  Kad  6,  109.  Ah  nearećna  cura  ras- 
kruHJena.  .Si^ep.  mal.  17. 

raskrJI|ina(i  se,  nam  se,  r.  r.  pf.  đick,  stark 
utird^rn,  cf.  raHpasti  se.  Rj.  raz-krupnati  se.  postati 
krupan,  drukčije  se  ovaj  glagol  ne  nalazi, 

rnskrvAviti,    raskrvavTm,    v.   pf.    hlutig    machen, 
cruento.  Rj.  raz-krvaviti,  učiniti  krraro.  v.  impf.  prosti^ 
krvaviti. 

ntskAeilt,  nUkn^m,  r.  pf.  raskurIvaU.  raakti- 
ćujem,  V.  impf.  auseinander  recken,  disteH€lo.  Rj. 
raz-kudSiti,  raz-ku^ivati.  kao  rastegnuti,  rastezati  što, 
n.  p.  sto  je  kukasto,  kučasto.  pokučasto.  isp.  raskre- 
t^iti,  raskrečivati.  kao  prost  glagol  ne  mtiiodi  se.  isp, 
kufiti. 

raskuf'ivrinjc,  n.  das  AuseinandeiTeeken,  di,^tentio. 
Rj.  verb.  od  raskućivati.  radnja  kojom  tko  rasku- 
čuje  sto. 

rAskiit'a.  f:  iena  je  ku(?a  i  raakut^a.  Rj.*  raz-ku(5a. 
isp.  ro^ipikuil-a. 

ra.skiioiUaiije,  ti.  vidi  raakućivanje. 

raskućlivati,  raskftfiivam,  x>.  impf.  vidi  ra8ku<5ivati. 
r.  pf.  raskuriti.  —  Oni  kunu  njega  Uo  ib  nagoni  da 
ra.«ku(*avaju  ku<?e  svoje  I  Zim.  254. 

ri^ska<'*ili,  (*Tm,  r.  pf.  ku<?ii,  t.  j.  profluli  je,  osiro- 
mašiti, verthun,  dissipare  d^mum.  Rj.  raz-ku^iti.  r. 
impf.  niakut^avati,  raaku<?ivati.  —  Ako  <?e§  da  se 
onvetii  Turčinu,  moli  Bo^a  da  počne  piti  rakiju; 
ako  M  da  se  oevetiS  Srbinu,  moli  Boga  da  ode  u 
bajduke.  (Srbin  kako  ode  u  hajduke  veĆ  je  kuću 
.Hvoju  raskućio).  Posl.  9. 

raskiK'ivanJc,  n.  das  Verthun,  dissipatio.  Rj.  verb. 
od  ra^kui-ivali.  radnja  kojom  tko  raskučuje  kuću, 

ra»^ku4*ivuti.  raskii^ujSra,  v.  impf.  prosipati  ku(5u, 
verthuji,  domum  di^isipare:  Tugja  kućo  ...  Ne  kut^'im 
te,  veO  te  raskućujem,  Rj.  raz-kui^ivaii  (kuću).  8i4- 
protno  kuLJti  (km'u).  vidi  raskuiJavati.  r.  pf,  raa- 
kućiti. 

riiskiihatl.   bnm,   r.  pf.   Rj.   raz-kubati.  tidi   raa- 
kuvati.  r.  impf,  nutkuliavati.  —  J)  den  Brotteig  zer- 
thcihn,  massam  diHdcre  in  panes,  cf.  razmijesili.  Rj. 
raskuhati,  razmijejsiii  tijesto,  da  vidiš,  koliko  će  hiti 
hljdiaca,  —  2  a)  zetkochen,  discoguo.  Rj.  rajikuhati 
I  n.  ;;.  govedinu,  t.  j.  tako  je  ukuhati,  da  se  kao  raa- 
'  padne,  —  (PAenica  bc)  b  kokošima  ili  a  ovf  ijim  meaom 
'  tako  ukuha  u  kotlu  da  ae  meao  Hve  raspadne;  ondii 
se  kosti   povade   napolje,   a  meso  a6   lopaticom  tako 
I  izmiješa  s  onom  raskuJtanom  šenicom  da  se  ni  malo 
ne  poznaje.  Rj.  269a.  —   b)  sa  se,  pass.  ili  refleks.: 
Ka.(a,  2)  kad  se  štogod  vrlo  r(wit«ra,    ili  «e  izmijeSa 
tako  da  ae  ne  zna  ftta  je.  Rj.  2(i7a.   Ši^ubati  ne^  ras- 
paati  se,   s]eć'i  se.  (osobito  kad   ac  Sto  kuba),  cf.  ras- 
kuhati se.  Rj.  H48b.  Pristavi  lonac  i  napuni  ga  naj- 
boljih kostiju  i  uzvuri  dobro  dtv  se  i  kosti  raskuhaju 
u  njemu.  Jezek.  24,  5. 

raskukAvanJe,    n.   Rj.   r«ri*,   od   raskubavati.   — 

,  i)  radnja  kojom  tko  raskuhava   (razmjeBuje)  tijesto 

1  za  hljeb  (das  Zertbeilen  d»*s  Brotteigu  in  I*aibe,  ri'di 

razmje&ivanje.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom    tko  rusku- 

hara  sto,  n.  p.  meso,  da  se  raspada  (das  Z^rkovhen, 

diKi'odio,  nimia  coetio.  Rj.). 

rankuhAvati,  nuskrihilvam,  v.  impf.  Rj.  raz-kuba- 

vati.  vidi  raakuvavati.  t'.  imt}f.  prosit  kuhati  (kuvati). 

,  V.  pf.  raskuhali.  ~  1)  den  Brotteig  in  Laihe  ahtheiUn^ 


306  — 


raspaUlTAtl 


divido.  Rj.  vidi  raxinje$iv&ti  (hljeb).  —  2)  tcrkocJten, 

dixrnfiii/).  Rj.  n.  p.  meso,  da  ne  raspada. 

mskilivunjot  n.  vidi.  rnakivanjo.   !tj. 

rnskutvtiti,  rftflkfiTvSra,  v.  impf.  \i\  i\  ti.)  vidi 
rasbivnli:  Mrtvi  ne  konji  ne  kiijii,  nn  raakninajn.  Kj. 
rii/.-kiiiv»iti,  dijaUhtii'.ki.  v.  j>f.  ruj^kovaii, 

riiskilkiitii  nVkukuiu.  r. pf.  Voi^n,  jamuteru  tmirJiCH, 
fncio  ni  qniit  ejulct:  \\oz  /.iikletvo  ftcfttre  raskukao. 
Kj.  rn/-kukiiti  kotfa,  tUiniti  da  kuka.  v.  impf,  prosti 
kukuti. 

rnskAkorrn,  «/;.  (u  Riidviirovjek  ('iipnv,  nco(.Vf«Ijrin, 
mit  iingfkihuinti'm  Jfttarr,  crinihu.^  impe.rifi,  Kj.  raz- 
kukoron.  —  Ztmi^onjc  koje  jtMi  kika:  kiikmn,  kukinaat. 
kukmnrkft;  raskukoren.  Korijeni  8;t. 

rtiskiikAIjiti,  II  7..is:oiieci,  cf.  ?:ttkukiiljiti.  Hj.  rnz- 
knktiljili.  tuproim*  /.ukuktiljiti.  kao  ffhitjol  prost  ne 
»ulazi  se.  i*p.  kuknlj.  zagonetka  kod  zadcrteliii. 

ruskfiniUi,  niskumTm,  v.  pf.  Uj.  rnz-kiimiti,  ruH-i- 
nnti  kumMco  suprotno  ofcumiti,  pokuiniti.  v.  impf. 
proKti  kumiti.  —  I)  fHfkuineii  (macheu,  daft<  mati 
nicht  mchr  kniii  ist),  dtssociare  tij;  kum.  lij.  rasku- 
miti  dvojim,  ro/ikirtuti  me<jja  njima  kumHtro.  —  *2)  hh 
ae,  rćiiproć.  v.  r.  pf.  sicft  t-ntkiiiiteii,  dinsociart  (dc 
kum-H*^.  Uj.  raskumiti  .se  s  kim,  ne  hiti  viu  vise  kum ; 
ritskumili  *u  se  dvojica,  raskinulo  se  kumttivo  menju 
njim*i. 

rnsknv  .  .  .  vidi  raskub.  Itj. 

riLskv^riti,  rftskvanm,  v.  pf.  raz-kvarili.  vidi  po- 
kvarili {Pokciiri  uijovor.  U.  8CJ,  8):  PoAto  uijodis^e 
ninojr«"  ugorore  i  o|>ot  pakosno  viskvariše  (ct  itenini 
malitiose  ruptin).  (Haa.  21,  98f».  v.  impf.  proHi  kvarili, 

r^skvnslti,  hmu,  r.  pf.  raz-kvnfliii.  i.^p.  rarkiseliii. 
r.  impf.  pru'iti  kvasiti  1.  —  Mjebovo  nebeske  ko  (Ir 
izliti,  da  ae  rasikrašen  prah  zgasn«  i  grude  da  Re 
slijepe?  Juv.  38,  38. 

rikskroruti  se,  rAskvoćcm  se,  v.  r.  pf.  t.  j.  kokoA, 
anfangen  ra  gluckaen,  coepi  glorite.  Kj.  raz-kvocali 
se,  početi  kvocati  v.  impf.  prosti  kvocali, 

r&slnbitlt  iHin.  v.  pf.  .^ctiutu^ktn,  dehilito.  Uj.  raz- 
abibitl  ^o.  učiniti  ga  daha.  v.  impf.  proHti  slabili. 
—  Neka  im  potamne  o^'i  njibove,  da  ne  vido»  i  nji- 
hove hedre  raahibi  (Uospode!)  za  Hvagda.  Fh.  (i9,  23. 

rAsIlea,  f.  (ii  Dalm.)  vidi  troukop  1,  a  tmokop  se 
ouaiiio  7.0V0  kljuna  ili  kuka.  Uj.'  vidi  i  6iklja. 

rAsOt  rfiftola,  i*i.  die  Lacke  tom  Sauerkraut,  muria. 
\i].  rn/.-»o,  u  drugoj  poli  «>  (noli).  rodu  n  hadnjn  od 
kiseloga  kupanti.  isp.  »alnintira.  —  Uadnje\-a  voda, 
vidi  raso.  Rj.  Via.  <IoUibići.  mali  valjuitd,  koji  fie  lu 
pOHt  knhaju  h  rasolu.  Rj.  i»4a, 

rftsohfiC,  adj.  u  čega  nu  rafiohe,  Ho  je  nalik  na 
ranohe.  vidi  ra-invast,  rat^vast,  rakljast,  ra.Atj&qL  — 
Nekakve  mi  dese  uprtile,  i  nekakve  gu6e  rasohate, 
a  već  više  djtcvertlara  iioma,  ni  široko  ni  čakAire. 
Npj.  .0,  d()5.  osn.  u  rasobe.  adj.  s  takim  nast.  kod 
bogat. 

rlsohe,  f.  pl.  vidi  ra^ve  {cf.  sohe):  I  baci  ga  jeli 
u  ntsohe.  Rj.  raz-sube.  tidi  i  rakije,  raSlje.  —  Soha, 
ftoSitm;  ru.tolie  (^dje  »e  h  ne  govori,  ondje  glasi  i 
rasove  i  rasoje).  Korijeni  43. 

rftsojc.  f  pl.  (u  Wavon.)  rufice  u  pluga,  die  Vflug- 
tteree,  štiva,  cf.  rasohe.  Rj.  la  značenje  vidi  raliua  3, 
rukodrž. 

r&soTnst,  adj.  (u  Boci)  vidi  m^-vaHt.  cf.  nuobe.  Rj. 
rasopaitt  (sa  v  mjesto  h).  Korijeni  A'i.  ii  čet/a  sa  ranore. 
Mojv  ffitlik  Hfi  rasore  (ratiohe).  vidi  i  ra.'*oliat,  rakljasl, 
nuVMai^t.  —  adj.  9  lakim  na/it.  kod  budalast. 

Kftsovatno,  Rasovarn,  m.  kamenita  planina  više 
Crnice  od  Htrane  PaStrovnke.  Rj. 

rAsovp.  f.  pl.  —  1)  {U  ('.  fJ.)  vidi  rasobe:  Te  m* 
pcnjf  jeli  u  ratiove.  Rj.  —  2)  (oko  Varaždina)  vidi 
vile,  cf.  rasobe.  Rj. 

ni4ipi\fa(i,  ^Siu,  f.  pf.  sertrngett,  diMrnho:  Ra«- 
pai^ao  kao  .'»Ivu  (kad  «e  Mo  n  brzo  proda).  Rj.  raz- 
paćaii,  raituriti,  isp.  r,  in*pf,  prosti  paiSiti  ae  (u  sto). 


—  l'ise  (Lika  Mu'^tajbeg)  knjige  od  grada  do  grada... 
Kad  je  IJka  knjige  raytačao.  beže  viknu  mlade  Udvi- 
njane.  II  Npj.  4,  I(N». 

r&spiidiinjo.  ».  d<ts  ZfrfalUn,  dUapmK.  Rj.  vcrh. 
od  nv«padiUi  mo.  stanje  koje  biva,  k(id  .<c  ito  rtispudu. 

rjlspadaii  Sft»  dam  «e,  v.  r.  impf  tcrfidU.n,  diluhor. 
Uj.  rnz-paJati  »e.  r.  pf.  ranpudnuii  b«.  r.*wpannii  ^e, 
raspasti  hu.  ~  !^lo  /nailu  po  prirodi  kao  uerajiujnua 
životinja,  ii  onom  se  raspadaju.  Jud.  10. 

ntspndi^iiien,  /'.  n.  p.  knjiga,  koja  »e  već  gotovo 
raspala.  Kj.'  kakva  stvar  šcnskoga  roda,  n.  p.  knjiga, 
koja  se  rcJ  gotovo  raapala. 

rasp:^dljiv,  adj.  što  se  pomalo  ranpada^  sto  rte 
luko  raspadne;  vencedich,  corraptihilift.  auprutno  iic- 
rrwpadljiv.  —  Ima  rijei'-i  84  koje  sam  ja  naiMnio  .  ,  , 
prevarljiv,  raspadljiv.  Nov.  Zav.  VH.  Oni  dakle  da 
dobiju  raHpadljiv  vijenac,  a  mi  Heras|widljiv.  Kor.  I. 
9,  2i».  Jer  oru  raspadljiro  treba  da  se  obin^o  u  lie- 
rospadljivost.  lit,  5.'!. 

raspiktlljivosl.  maprulljivoati,  f.  osobina  onoga  ato 
je  riiApitdlJivo;  die  Vertceslichkeit^  corraptibilitat.  uh- 
l)rotno  neraHpudljivosL  —  Ra.spadljiv,  yatpadljivo.<t. 
Nov.  Zav.  VII.  Nad,  da  ^e  se  i  aama  lv.ar  oproaiiii 
od  ropstva  raspadi jirosti  na  filohodu  ainve  djece  Ro* 
iye.  Rim.  8,  21. 

riispadnuti  sp,  rrispadtiem  se,  vidi  ra.Mpai«ii  se.  Rj. 
i  ra-ipanuti  Re.  niz-padnuti  ho.  zerfallen^  dilahor.  r. 
impf  ra-^patlali  »e.  —  Ra*ikopajii  grob.  i  ako  u  njemu 
nn^u  čovjeka  da  se  nije  raspao,  a  oni  ga  izbodu 
onijein  koljem.  Uj.  T'Jb.  Tako  (8e}  ukuba  u  kotlu  da 
sr  meso  xre  raipadnr.  Rj  :i(»9a.  Pokiselili  se,  raspft.tti 
.ic  u  rodi.  Rj.  i!71b.  Pa  m  onda  (pšenica)  metne  u 
voiiu  le  othuekne  i  k<to  rtispudne  se.  Rj.  -I'itib.  Odo 
u  prsak,  1.  j.  ranpade  se.  Uj.  (il7a.  Ritsknipriati  se, 
cf  ntupanti  8e.  Kj.  638b.  Ra.spr^ti  .se,  2)  ranpasti  se. 
Rj.  (I4Ža.  R)iSi5i»iti  He,  U  nuipasti  ac.  Kj.  645b.  Sku- 
hati se,  roapasti  se,  aleći  se  (osobito  kad  »e  eto  kuba), 
cf.  ra«kubali  se.  Uj.  848b.  Pukne  obnić  i  treći;  ouda 
se  bure  raspadne.  Npr.  20.  Bubne  pesnicom  u  vratit, 
a  vratu  se.  odmab  na  dvoje  m.iptuinu.  2P2.  Nadula 
se  Jugovića  majka,  nadula  .se,  pa  se  i  raspade  ta  .<ivo- 
jijeh  devet  Jugovića  i  drjictim  Htar.Tugom  Bogdanom. 
Npj.  2,  307.  Malo  ru  mi  paske  raspadnute  avc  bijući 
IK  zatvora  Turke.  5,  110  [bolje  raspadnule?).  Zeudja 
«e  potreae,  i  kamenje  se  raspade-  Mat.  27,  51.  Kad 
.se  poslije  raspadose plemena  na  porodice...  I>M.  2iM>. 

rnsp^lHi,  raspalim,  v.  pf.  Rj.  ra/.-paliti.  r.  impf. 
raspaljivati.  —  I  a)  cntzunden,  nuccendo,  u.  p.  lulu. 
Rj.  vtdi  ražcći.  —  Ma(b)ni  slamom  preko  vatre  žive: 
il'  ćeS  vatra  Ha  tim  ugasiti,  ili  čes  je  ve^na  raspaliti  i' 
Npj. 4, 142  (fla?  lim).  <  >nde  na  saboru  baci  vatru  u  narod 
i  raspali  bunu.  Milo5  81.  On  jo5  cećma  rtispali  mržnju 
na  Kodoliuika.  8ovj.  20.  Da  ne  bi  oavetnit  »otjerao 
krvnika  dok  mu  je  srce  ruspaljeno.  Moj«.  V .  li),  tJ. 
Idu  na  silovito  piće  i  onlaju  do  mraka  dok  ih  vino 
raspali.  Ih.  5,  11.  Itagje  vladika  k  narodu  da  ^^  rn^- 
prtlio  H  njemu  pobohtost  držeći  u  rukama  svijetnjake. 
UP.  28.  —  h)  sa  se,  refleks.:  Sad  a'  u  mene  rusjtale 
plamovi.  Npj.  4,  51.  Ita.ttpali  se  u  njoj  gytjcv.  Danini 
2.  131.  liaapalise  se  željom  svojom  jedan  na  drugoga. 
Rim.  1.  27.  —  2)  raspalio  ga  (batinom)  povrh  glave, 
mit  einem  Siocke  uber  den  Kopf  scJdugen,  percuHo. 
Rj.  itd4iriti,  vidi  raspreći  2.  —  On  u  jedan  put  ras- 
p(ili  onijem  kocan  le  ubije  jednoga  Turćiua  na  mjesto. 
Rj.  498a.  Megjedović  m.*/)«/*  svojijem  bazdomnnm 
Brka  u  glavu.  Npr.  4.  lianpulicsi  puškom  kijački 
Turčina  po  ^lavi,   onesveMi  ga  malo.   Danica  4,  18. 

rns|inljlvanjp.  n.  dtts  Eutsnnden,  itHccensio.  Rj. 
r^^.  of/ ni.'*pa!jivati.  radnja  kojom  tko  raspaljuje  sto. 

ru.spiiljivttti,  raspaljujem,  r.  impf,  entzunden,  sac- 
cendo.  Rj.  raz-paljivati.  v.  impf.  proHi  paliti,  r.  pf. 
raspaliti.  —  Ljude,  koji   na   bunu   po<;)njali  i  raspu- 

nUi.  MiloJ  t>3.  Čovjek  svadljivac  ruspttljuje  stmgju. 


Iji 
l'rić 


2G.  2i. 


20 


raspanuti  se 


—  306  — 


raspisirati 


rfkspnniiti  se,  uSm  se,  r.  r.  pf.  (Usmmpi,  rumpi, 
diasi/h'i.  HtuHi.  vidi  raspadnuti  se  (i  primjere  ond^e), 
rnspa'iti  ao.  r.  impf.  ruspadati  fte. 

rAspnni,  f.  (u  Hrv.)  jelo  koje  se  načini  kad  se 
jaja  raz-biju  na  vrelo  mlijeko,  Art  Eierspeine,  cibi 
eT-  ovift  tjcnua.  Kj.  raz-para.  isp.  ri^parili. 

raspnriikUsali,  ra^parhlcnHam.  p.  pf.  Rj.  raz-p:ira- 
klinati.  i.^p.  iHparakliAiiti.  drukčij<;  se  ovaj  gUtffol  ne 
nahici.  —  1)  zerfciz€ny  dilacero.  Rj.  kao  razdertUiy 
iederati,  isdrpaii.  —  2)  sa  se,  refleks,  v.  r.  pf.  ser- 
fetzt  irtrden,  dUaceran.  Rj.  rasderaii  s«,  isdrpaii  se. 

nispAraU,  vidi  rasporiti.  Rj.  raz-parati.  v.  impf. 
sloz.  raflpirati.  proati  parati,  porili. 

rospanivanjo,  n.  da,^  DurdivArmen^  fotus,  perca- 
iefactto,  vaportiiio.  Uj.  ttrh.  od  raspnravati.  radnja 
kojotu  tko  rasparara  što,  «.  p.  ruku  nuseblu, 

ra&parArati,  r»spi\ravain,  r.  impf,  durchirftrmen, 
raport*.  Uj.  rar.-paravati  prcmn  vatri  ili  «-  toploj  Vudi 
š/o,  n.  p.  onu  stranu  tijela  gdje  se  o^ječu  nazetfu.  v. 
impf.  prosti  pliriti.  r.  pf.  1  rilapariti. 

1.  rAspariti,  riin,  v.  pf.  durehirann/i^i,  vnporo  (z. 
B.  čine  rheamntiacht  Stelle  dat  Leihen,  am  Feaer, 
odtr  im  liade).  Rj.  rtlz-piiriti  Ho,  n.  p.  ruku  nazehiu 
prema  ratri  ili  n   toploj  vodi,  v.  iv*pf,  rasparavali. 

2.  nispArlfl,  nlApurTm,  r.  pf,  entpauren^  di.<tpuro, 
cf.  rnzdnižiti.  Rj.  roz-pArili,  pAr  razdrutiti.  suprotna 
flpjirili.  r.  impf.  piiriti,  m.  p.  volore. 

ri^SpaSiUi,  ril'^pu-eni,  r.  pf.  Rj.  raz-pusali.  i^ip.  ot- 
padati, suprotno  opai^nti.  r.  impf.  raMpaMivati.  —  /•  eni- 
gurien^  dtscintfo.  Rj,  —  Paft  raspast^  bi<*e  ti  poIakAe. 
Npj,  5,  452,  i>a  oborim  pred  njim  narode  i  careve 
raspahm.  I«.  45.  1.  —  //.  sn  se,  refleks.  —  J)  sich 
entgilttcn^  dincingor.  Uj  —  Tada  h«  promijeni  Ii<*e 
caru  i  pojas  Ae  oko  njega  raft^iam  i  koljena  mu  mla- 
ralni  jedno  o  drtigo.  Dan.  f»,  6.  —  2)  ra.tpamto  fie 
bure,  t.  j,  »pali  mu  obrui^i,  pa  se  ra«i9ulo.  Uj. 

raspast vanjc,  n.  d<is  Kntgurten,  di^cinctio.  Rj. 
verh.  od  ra^pasivati  (i  »e).  —  radnju  kojom  tko  r<t9- 
pnnnje  koga  ili  kojom  se  tko  ra>ipasuje. 

raspH.sivati,  raspJuiujem,  v,  impf.  Uj.  raz-pasivali. 
i.fp.  otpnsivati.  suprotno  opaj^ivati.  v.  impf.  pronti 
paflati.  V.  pf.  niapasati.  —  1)  entnurten,  diaringo. 
iy.  —  On  (Bog)  aipa  »ramotu  na  knezove,  i  ranpa- 
Hujt  jumike.  Jov  12,  21.  —  2)  m  se,  refleks.:  Snm 
«0  eviaći.  a  sam  rempasuje,  a  sam  vješa  ruho  i  oružje. 
Npj.  1,  255.  Neka  se  ne  livftli  onaj  koji  se  opasuje 
kao  ouaj  kvji  »e  rnspasuje.  Car.  J.  20,  11. 

nispasti  so.  r&apadncm  ae,  v.  r.  pf.  serfiUen,  di- 
hibor.  Rj.  vidi  raspadnuti  se  (i  primjere  ondje),  ras- 
pauuti  se.  t\  impf.  raspadati  se. 

nispftvati  se,  rispavam  se,  v.  r.  pf.  recid  ina 
Sddafen  hineinkommcH,  somno  oftrui.  Rj.  raz-Hpa- 
vati  Be,  kao  dati  se  na  spnva}\je,  početi  dobro  »pa- 
vati.  V.  impf.  prosti  spavati,  spati. 

raspaK&riti,  rajsp&z^i^i,  r.  pf.  Rj.  ra?. -pazari ti.  r. 
impf.  prosti  pazarili.  —  X)  (u  Risnu)  den  Kauf  un- 
gescUehcn  mncheMt  empticneni  (venditionevi)  infcctam 
ređdo:  hto  nedjelja  pazari,  oa  može  ponedjeljuik 
r(i9paitirit\  ftvak  bi  trgovao.  Rj.  kao  ruzvrćt  pazar. 
—  2)  sa  se,  reciproL  t.  r.  pf.  nidtt  iihereinkomtfien 
(im  Ilandeln),  non  paci.*iei.  Rj.  n.  p.  mi  smo  se  ras- 
pa/arili,  ja  8am  ne  s  njim  roapaiuirio,  t.  j.  j^'*''"'^'*"^* 
fimOf  ali  w  nijesvio  pogodili. 

nispeeaeAvauJe.  u.  din  Erbrechen  (dof  Briefen). 
reslgnaiio.  Rj.  verh.  od  raapet^a^ivati.  radnja  kojom 
tko  raspcćaćaca  n.  p.  pismo. 

raspei'ać&vati,  raspe<^Ik<^aviim,  v.  impf.  enisiegeln, 
renigno.  Rj.  raz-peća<5avali  «.  p.  pismo.  isp.  otpeOia- 
ćavati.  suprotno  7.apeća6ivati.  r.  impf.  prosti  pećatiti. 
r.  jp/*.  nupećntibi. 

rasp^^aHtl,  tim,  v.  pf.  eniitiepeln,  aufbrechen,  Hj. 
raz-peOaLiti  n.  p.  pismo,  v,  impf.  raepe^u^avati. 

ra»p<^i*iUf  raspei5im,  t'.  pf.  vidi  razmaziti.  Kj.  ras* 


pečiti  fi.  p.  dijete,  vidi  i  ol)e<3iti,  ra7,bluditi.  r.  impf, 
prosti  pć^iti.  —  IVka,  raspečeno  dijete.  Uj.  4i*3a. 

rasp66c,  n.  —  1)  verh.  od  raspeti,  djelo  kojim  se 
Što  rttspn^.  acim  extendendi.  nispeile  iia  križ.  StuUi. 
—  2)  Konkretno,  .što  se  raspelo,  raapc^e  što  i  raspelo, 
propeće.  u  haniji.  P.  Leber. 

raspalo«  n.  imago  Christi  de  cruee pendentis.  Stutli. 
Hrist  na  krii  raspet.  «  Hrv.  vidi  raapede,  propelo, 
propede. 

raspeti,  nVpenjfra  (riUpnem)  riđi  razapeti.  Rj, 
r:iz-peti.  primjei'e  vidi  kod  razapeti. 

rasp^tljitn,  tljam,  v.  pf.  raspctljAvatl*  raspM- 
Ijiivam,  v  impf.  aufiteftdn,  diffthulo.  Rj.  raz-petljati, 
raz-petljftvali.  isp.  niskop^ati,  ra*ikop6ivati ;  razapeti 
(ra.spoti)  %  n.  p.  uuee,  ra/apinjati  (raapinjaii)  2;  ras- 
pućiii  1,  rospueati  1,  raspu6ivati;  suprotno  spetljali, 
Kpetljavnti;  zapetljali,  zapetljiivati;  r.  impf.  pronti 
petljali  I.  iMp.  petlja. 

raspet IJ A vaivlo*  '(•  <^'(^  AuPicfteln^  di/ftlmlutio. 
Uj.  verh.  od  raspetljavati,  radnja  h^om  tko  raspet' 
Ijava  sto. 

raspi  je  vanjo,  ».  rerh.  od  raspijevnti.  radnja  kojom 
tko  ratipijevn  koga. 

raspijtH'ati,  nVpije^'am,  r.  impf.  raz-iiijovnti  koga 
ili  sto,  činiti  da  pjeea.  t'.  impf.  prosti  pjevati,  v.  pf. 
riiHpjevati.  —  Blagoalov  onoga  koji  nronadaSe,  dola- 
žaSe  na  me,  i  ndotici  srce  rattpijeraJt.  Jov  2fl,  13. 

n\spik.  Antnort  auf  die  Fragc:  pik?  gleicftsam: 
Hteht  frti,  licet.  Rj.  raz-pik.  na  pitanje  pik?  (je  li 
ulitbodmt?)  kud  se  odgovori  raspik  znači:  slobodno 
je;  inače  se  odgoMri  nepik.  vip.  nepik,  pik- 

n^splkui'a,   «i.    i   f.  aer    Vcrscfnvender,   prodigu-^ 

Kj.  r!if*pi-ku(;a,   ftoji  ili  koja  raatpu  kui'^u.  isp.  pros- 

'  pirukn.  niHipać.   —    I  ko  je   nemaran  u  poslu  svom, 

I  I>nil  je   raspiku'H.   Pri6    18,  i),   tuko  sloz.  rijeci  kod 

i;iHliku(5a. 

r)\spii]Ja^je,  n.  eidi  razapinjanje.  Uj.:  .ler  si  ti 
Bog  ufiž  .  ,  .  raspinjat\je  pretrpjevši  smrJu  smrt  nad- 
vlada. DP.  51. 

rftsplnjafi,  njem,  —  J)  vidi  razapinjali.  Rj.  v.  impf* 
raz-pinJRti.  tr.  pf.  raapeti.  —  2)  sa  ae,  refleks,  vidi 
razapinjali  ae.  Rj.  ~  vidi  i  primjere  ondje. 

riispiniti,  rem.  v.  impf.  {u  pjesmi)  aufschlUjsfn, 
discindo,  cf.  parati;  »S  crnom  gaje  zemljom  sasta- 
vio, od  jada  ga  Marko  ttutpirase.  Rj.  raz-pirati.  r. 
impf.  proHti  parati,  porili.  v.  pf.   ra.«*parali,   raaporili. 

raspiriti,  raap7rtm,  r.  pf.  n.  p.  vatru.  anfacl*en, 
succendo.  Uj.  raz-piriti.  v.  impf.  raspirivati. 

riispirivai^e,  n.  das  Anfachen,  rentilatio,  accen- 
sio.  Rj.  verh.  suhst.  od  rajj^pirivati.  radnja  k(yjtttn  tko 
raspiruje  n.  p.   vatru. 

ra^ipirlvati,  raspirujem,  v.  impf.tmfuvJieu,  acctndo^ 
ventUo.  Rj.  raz-pirivnti  n.  p.  vatru.  v.  impf.  prosti 
piriti,  r.  pf.  raspiriti. 

rAspIs,  m.  das  (/mlaufst^reiben,  der  Vrnlanf,  U- 
terae  circulatoriue:  kad  je  bio  raspis.  Rj.  ra/.-pi8.  isp. 
raspisati,  raspisivati. 

raspisati,  raspl^em,  v.  pf.  Rj.  rnz-pisali.  r.  impf. 
raspirivati.  —  1)  rund  umhei'srhreihen,  entbictcn, 
circummitto  Uteras  juhentes  aliqHid  fieri.  Rj.  —  Kad 

fiogje  car  da  ae  ženi,  raspiše  po  sve^nu  sretu,  ima 
i  (^de  devojka  ili  udoviea  sa  zvezdoni  na  Oehi.  Npr, 
222.  DoSav&i  u  Ni:S,  raspise  po  srim  okolinama,  da 
mu  ougje  dujiju  sve  spaJiije.  Paniea  3,  137.  Jtaspijie 
knjige  na  st>e  Htanej  da  ustaje  na  oružje  i  malo  i 
veliko.  Miloi  79.  (.^gjasj  po  svemu  caretvu  svoieuiu 
i  raspisa  govoreći:  Ovako  veli  Kir  car  .  . .  Jeitdr,  1, 
1,  —  2)  sa  ae.  refleks,  v,  r.  pf.  ins  Schreiben  hiiu^in- 
kommen,  scribendo  e^sc  occupatissimnm.  Rj.  kao  dati 
se  na  pisanje. 

raspisiva■J(^.  n.   das  Sdtreiben  rund  umher.  lite- 
rarum  circummissio.  Rj.  verb.  od  raspiHivati.  radnja 
kojom  tko  raspisuje  n.  p.  knjige  na  si'e  strane. 
raspisivali,   raspisujem,    v.    impf.   rund   umher 


msfUaii 


—  807  — 


ragp^loilli 


ftchreihen,  UUntti  circumtnissito.  Kj.  raz-pif*iv:iti  n.  p. 
knjige  na  sve  sirang,  v.  ivtpf.  prosti  pisali,  r.  ju/. 
fHHpiunti. 

raspitati,  riUi)Ttrun,  v.pf.  erfragen^  erploro^  percon- 
iando  invenio.  Itj.  ra7.-p)tuti,  kao  piUtju'H  (koje^djc) 
ratasnaii,   doinait.  tup.  iHpitati.    i',  impf.   raspitivati. 

—  Vh  utfipUum  taiim  dolje.,  može  li  »e  dobili  dobra 
crnojja  vina.  Straž.  1886«  VŽ'Ati.  lia^pitavi^i  fja,  sto  je 
i  kako  je,  zapovcdi  .  . .  Žitije  52.  Idite  i  raspitajte 
dobro  sa  dijete^  pa  kad  ga  nafijete,  javite  mi.  Mat. 
a.  b.  Tada  istraži  i  ruapiiiij  i  izvidi  aobro.  Mojs.  V. 
13,  14.  sa  «fct,  recipruC:  Kad  »e  braća  vigjeSe  i  za 
sdmvlje  ranpituse,  krenu  put  doiiia.  Npr.  119. 

rnspitivanje,  h.  das  Erfnigen^  pereontatto.  Rj. 
rerh.  od  ra^^pitivati.  radnja  kojom  tko  rttspilujf  su  što. 

raspitivati,  raspUujčrn,  v.  impf.  fomchf.n,  €xqniro. 
Kj.  niz-pilivati,  kao  pitajući  (kojcgdje)  nizaznurnti, 
dosnavati.  isp.  ispitivali,  r.  itnpf.  pronti  pitati,  v.  pf. 
raepi^ti.  —  Stanu  ruspitirati  kome  treba  pastir.  Npr. 
46.  C'oviek  je  potanko  rospitivuo  su  nas.  Moja.  J. 
43,  7,  Ko  to  ućini?  1  traživM  i  raspitivavsi  reićo^o: 
Gedoon  ućini  to.  Sud,  G,  21*.  .««  so,  patiS.:  To  t*vc 
zaslutujc  da  se  raspituje  i  du  ne  pamti.  Priprava  fiTi. 

r&spjovati,  viim,  r.  pf.  ftj.  rax-pjev:ili.  —  J^  inft 
Sitt(fe7i  hrittijen,  facio  ut  quiH  cantet.  Kj.  rai^pjernti 
koga  ili  što,  ućiniti  du  pjrtut.  r.  impf.  rospijevaii.  — 
Praroga  pnete  ona  (ujoauia)  nije  imala  čim  rafpjtvuii. 
Sveli<!  poet.  2.  —  2)  sa  hc,  rcjleks..  r.  r.  pf.  iiis  .Singen 
komtnent  coepi   rehementer  cantare.  Kj.  kao  uptit<iiti 

idraro  u  pjevanje.  —  Ja  se  oKoi>ilo  radujem,  Sto 
St  vi  lako  raspjevali:  \et  »w\d  imate  čitavu  knjigu 

a.  f^lrfl*.  188<i,  7iit». 

rasplakali,  r:iHpbi^6m,  v.  pf.  Kj.  raz-plakali.  v. 
impf.  prosti  ulilkati.  —  J)  v'dinen  machen,  facio  ut 
quis  plorct.   Kj.  ratijiUtkttii  koga,   tU-initi  da  plače. 

—  Bi  r  ovakoj;  brata  iAietio  ...  i  sr«  Leki  zemlju 
ranplakno?  Npj.  2,  240-  —  3)  tsit  ne,  refleks,  r.  r.  pf. 
recftt  ins  Weinen  hinein  komniefu  iUftcrimo.  Rj.  vidi 
rit7.rev8ti  ao.  kao  dati  se  jako  na  plakanje. 

raspliknitjeti  SP»  raaplumtun  »e,  r.  r.pf.  entfiamtnen, 
lit  Flamme  kommeit,  iu{lumwo^ry  cjrardesco.  Rj.  raz- 
plamtjeti  w*.  v.  impf.  prosti  phimtjeti. 

rasplAstlti,  rhftplaHtTm,  v.  pf.  (d  Dalm.)  ribu,  t.  j. 
raHJct'i  je  niz  le^ia  po  pob*.  kao  da  se  mapijepi,  cer- 
spalteti,  diffndo,  cf.  kalali.  KJ.  raz-plivsniti.  isp.  ras- 
koliti, ranpuriti.  r.  ivtpf.  pronti  isp.  pluKtili. 

rn>pla§Avnnji*,  n.  rcrO.  od  rasplniavati.  radnja 
kttjmn  tko  Tnsplašava  n.  p.  t'rapt:c. 

rasplašilvaii,  rasplil^iivani,  r.  impf.  raz-planavali, 
pUišef-i  razgoniti    r.  pf.  raspla^iti.  —  Momci  bi  a  kr- 

Kama  na  motkama  rasplasatali  okn  konnka  vrapce. 
lil.  12. 

ritsplttslli,  ffim,  v.  pf.  vt^schcufJiefu  terrendo  fugo, 
ahigo.  Uj.  rtt7:-\)\aiii'u  plaieći  razagnati.  vidi  ni»puditi. 
r.  impf.  rfti*p!aiavati.  —  i  bidar  dobre  konje  ru.^daiiise, 
nizlete  ne  tamo  i  ovamo.  HNpj.  1,  1(>0.  I/railj  je 
alado   nizaguauo,   laroirt   ga   rasplašišr.   Jer.  iiO,  17. 

rasplesti,  ra.^pl&l,em,  v.pf.  losllechtcn^  auseinauda- 
fttricken^  solvo  plexHm,  n.  p.  gradinu,  koHU,  f-arapu. 
Kj.  raz-plciiti.  Huprotiio  Mplesli.  v.  impf.  raspletati.  — 
L'pazi  jodnu  ženu  Hredovijcenu  ^je  rasploiniijeh  kosa 
plaće.  Npr.  153.  Ta  rusplcie  joj  kosu  koja  pade  jio 
dolini  8va  ernn  kao  utriOj.  228.  sa  »e,  refleks.:  l>opje 
ua  jednu  kapiju  koja  je  bila  wl  pauiih  zmija  ,  .  . 
imije  sr  sve  odmali  raspletu.  Npr.  II. 

rA^plot.  w.  kao  ćcRiita,  Art  Ucmdnath^  suttirae 
gcnwt.  Uj.  raz-plet  {isp.  raflpleHti,  raspletati)  vidi  i 
prijeplet,  Hiilct;  grer-pa,  kubru/,  ^npljika.  tickakttv  vei. 

riksplotanje,  n.  atm  Lofflcchtm,  dtsHoltttio  ?tr.fw«. 
Kj.  rerh.  od  r:i.spletati.  radnja  kojom  tko  rasplak 
sto.  n.  p.  kosit. 

rj^spleiHti.  r&«iilo<^Sm,  r,  impf*  losflecftteHt  dissoho 
ple-i-um.  Kj.  raz-plet-ili  n.  p.  kosu.  suprotno  apletavuli. 
V.  impf.  prosti  pIe»Li.  v,  pf,  ruspltuii. 


rasplinuti  so,  rAsplme  se,  v,r.pf,  vcrsehtrimmen, 
versclniemmt  acrdcn,  diffluo,  n.  p.  zeilin  po  vodi; 
ali  se  kaže  i:  rasplinuo  se  hljeb,  kad  prekisoe,  pak 
prijegje  preko  t^at^urica  ili  se  u  peći  vrlo  raapljožli. 
Kj.  raz-pliuuti  He,  kao  razići  se  po  tekueoj  stvari,  r. 
pf.  prosti  plinuti.  —  Pobijeni  njihovi  baci(?e  ae,  i  od 
mrtvaea  njihovijeh  diza<5e  se  smrad  i  gore  će  se  ran- 
plinuti  od  krvi  njihove.  1b.  34,  3. 

rAsploil,  m.  propaguiio.  Stulli.  govori  se  h  Hrv.: 
ova  krmača,  krava  vii  je  ta  rasplod,  isp.  raaploditi 
se,  die  Zucht, 

rasptdditi  se,  ru^ploditu  se,  v.  r.  pf.  (u  Dubr.) 
sich  rerinehren,  nugeri.  Rj.  raz-ploditi  se,  plrtgienjem 
se   razmno^itif    umnožili.    i\  impf.  prosti   ploditi    se. 

rAsplJeskati.  Bknm  (r.\apljeHcm),  r.pf.zerktitnchen, 
displodo.  Kj.  r:u-pljeskati.   v.  impf.  prosti   pljeskati. 

raspljušliti,  ni^pljOSi'ini,  r.  pf.  platt  madteni  com- 
plano,  tund^ndo  ejtcnuo.  Uj.  ra/-pljostiti  što,  ućiniti 
dii  hode  pljosno,  isp.  Hpljo.^Liti.  drukčije  se  oruj  glagol 
ne  natfui.  —  sa  se,  refleks.:  Ali  »e  kaie  i:  ras^ilinuo 
f«j  hljeb,  kad  prekisne,  pa  prijegje  preko  sat^iirica  ili 
.*«  u  peći  vrlo  raspljoiti.   Rj.  641a. 

raspljAvati,  nlspljujem,  v.  pf.  ausspeien,  spucre: 
Ni  budi  med  da  te  razliž4i,  ni  jed  da  te  rasp^jitju. 
Posl.  212).  Kj.  raz-pljuvati.   r.  impf.  proati   pljuvati. 

raspAjiLS,  adj.  entgurtet,  nhne  fJiirtrlt  discinctus. 
Rj.  raz-poja«,  koji  je  raspasan,  nema  poj.tsa  oko 
sehv.  —  Onu  gleda,  kud  joj  drago  feeta:  nit'  je  boso 
nit'  je  raspojasOt  nit'  je  golo,  nit'  je  gologlavo.  Npj. 
1,  3bU. 

ra.sp6Ja.sina,  f.:  Mjesto  mirisa  bit^e  smrad,  i  mjesto 
pojasa  rnspojasina,  mjesto  pleteniea  ('cla,  mjesto  6i- 
rokijeh  skuta  pripasana  vre(!a,  i  mjesto  ljepote  ogo- 
rjeliiih.  Ifl.  3,  24.  —  ra/.-poja»ina,  što  je  ruspojuso. 

rasp6jifi  so,  rJl-fjMtfim  Kt-,  r.  r.pf.  ahgclathct  trerdtn, 
dirnmpi,  Rj.  raz-pojiti  se,  kad  se  spojeno  razlomi, 
kao  prost  glagol  ne  naliodi  se.  isp.  pojiti.  —  Svilen 
pojas  t>odera<;e  s',  burma  ee  se  raspojiti.  Npj.  1,  327 
(isp.  Prsten  će  se  razlomiti,  pojas  će  ae  poder&tL 
Npj.  1,  32*;). 

ra.spoliii^rinjr,  n.  verh.  od  ra.^iK)lagati.  radnja  kojow 
tko  raspolaže  Hto  ili  čim:  Onda  vam  so  ja  stavljam 
na  raspolaganje.  Zlos.  150. 

ra.spuliVKali.  raspolažem,  v.  impf.  raz-polagati.  r.pf. 
nu*iK)lo>.i(i.  —  JJ  što,  kao  namještati  kojekud,  nare^ 
giivati;  anordnt^%^  hier  undda  aufMeUcn,  vertheilcn, 
fiisponen':  Tu  je  «  vojskom  tambor  urinio,  i  tu  pa.5a 
vojsku  raAi)ola.:e,  kako  treba  vojsku  urediti  i  na  Crnu 
Goru  udarili.  Npj.  5,  214.  —  2)  Čim,  kao  narepjivati 
la,  verfiigcu.  anordncn.  disponieren:  Čovjek  ualale, 
a  Bog  raspolaže.  PopI.  34«.  To  ix»ka7;uje  da  su  Zetu 
Bnmtrali  kao  svoju  osobinu,  kojom  mogaltu  raspolagati 
po  svojoj  tolji.  DM.  11. 

raspolovili,  raspMovlm,  v.pf.  halhiren^   dimidio: 

I  Kao  da  si  jabuku  raspolovio.   (Kad  je   ko   na   koga 

I  vrlo  nalik.  Posl.  131).   Uj.  raz-poloviti.  rtdi  razdvojili 

,  la.    r,   impf.   pi-nsti   polovili.   —    Imam    niba    ^eiiri 

sanduka,  sve,  bi  s  tobom  ja  raspolorila.  HNpj.  1,  172. 

rnspolui<''nJc,  w.  verh.  od  rasjioložiti.  stanje  onoga 

.ito  je    kakoffogi    ras^mloženo ,    stanjr   du.sernO :    die 

I  Aufgelcgthcii,    Vis^tosition:   \\i   lom    se    može    njim 

I  Cgbisom  Si  povikati  u  kakuj  promjeni  duševnoga  r<i«- 

položen  ja.    I>ani0ir,   AUj.    la.    .Ali   srao    mogli    liisno 

doznavati*  kakvo  je   gde   raspoložen,]^  prenut    nama, 

Zlo^.  iy.  S  ra/licnim  raspoloženjem  duše  govore  če^to 

\  i  jedni  i  drugi.   124.    —   rcrb.   supst.   od  r.  pf.  kod 

,  dopuMenje. 

nispolAžlIi,  raspMoSini,  v.pf.  raK-položili.  r.  »m;*/'. 
riiapolagati.  —  1)  ra.'^položiti  .što,  kuo  narediti^  na- 
mjestiti kojekud,  amtrdnen^  Jtier  u»d  da  aafstcllen, 
teriheilen^  disponere.  --  2)  Oim,  kao  naretliti  I  I  h, 
upraviti  1;  rerfiigen,  <inordncny  disponieren:  Koja 
je  (AljivovioA)  kod  mene  u  jtodrnmu.  i  možet«  Vi 
8  njom  raspoloiitt^  Hirti.  1886,  1513  (s?  njom). 


rasvomnmiti  kc 


^  3()S 


ras|irćntt 


rnspoiiiAiniH  s»n  rasp(%iiiainim  se,  r.  r.  pf.  vidi 
nuticoriipaditi  »e.  Kj.  mz-poiimmili  ne,  -poslaU  po- 
niamnn.  ritU  i  razumhnitnti  ne.  t.«/>.  pomamiti  se.  v. 
impf.  rnHpomamljivali  »e. 

r)ispomitinljivAn|o.  n.  vidi  pomnuiljivanjo.  Rj. 
rerh.  od  raspoiiiainljivati  Re.  Hanje  koje  hipi,  kad  Me 
tko  riiftfiovittoiljuje. 

raspomanilJiviiU  se,  niapomiimljiijein  se,  v,  r.  impf, 
nVli  pomnmljivnti  mi,  Rj.  raK-pamamljivntise,  postnjuti 
pomrtman.  v.  impf.  prosti  initmiti  '-?.  r.  pf.  raspoma- 
mili Me. 

rAspon.  m.  ii  pluga  ona  preČaga  iznutra  vi$e  plar^ 
što  kfto  Vuj*p*ty>  rukicu  oa  ručice.  Rj.  raz-pon.  vidi 
raftpor. 

rflspop,  m.  dcr  Ex-Pnćster,  qui  oHm  fuit  eacerdos. 
Rj.  ra7--pop,  koji  je  bio  pop  a  nije  više. 

rasp6pUi,  nlspoplm.  v.  pf.  Rj.  niz-popiti.  r.  impf. 
raspopljavati.  suprotno  zapopiti.  —  J)  einen  entprie- 
fitern,  ihm  die  Weihe  nertj»c»,  profano  sacerdoieni. 
Rj.  ra»popiii  koga,  uzeti  mu  popovHivo.  —  Izdao  je 
zapovijest  da  <?e  svakoga  popa,  koji  vjenfa  otetu  dje- 
vojku, obrijati  (raspopitij.  Rj.  4/Tl».  —  2)  m  ne, 
reflekii.  nuffiorcH  Priester  zu  sein.  tiacerdotium  abdico. 
Rj.  odreći  ftc  popovstoa,  prt'^tati  biti  pop. 

rnspopljilvanje.  n.  da^  Enticeihen  (ter  Fricsters, 
profanatio  sacerdoiiit.  Rj.  rcrb.  od  1)  raspoplj&vaii, 
2)  raspopljavati  se.  —  J}  radjija  kojotu  tko  ra^pitp- 
(java  popa.  —  !i)  Hanje  Jtttfc  biva,  kad  se  popovi 
rttttpojdjatiiju. 

rnspoplJAvatt,   raspiipljavam,   r.  impf.  Rj.  raz-po- 

ijljavati.  r.  pf.  ranpopiti.  suprotno  popiti.  —  1)  einen 
*rif^ta-  cntiicihen,  profano  sacerdotejn.  Rj,  fcw<;a,  uzi- 
mati mu  popovMtro.  —  2)  sa  se,  refleks.  Jas  Priester- 
tlium  aufgeben,  uhdico  sacerdotium.  Rj.  od^ricuti  se 
pupornita,  prc^tujati  biti  pop. 

^A^uu|>ov,  u^.  dva  raspop,  illius  qui  oUm  sacerdos 
fuit.  Kj.  sto  pripada  ruKpopu. 

rAspor,  wi.  riđi  jiwpon.  Rj.  raz-por.  —  Značenje 
ikorijenii)  cijepali,  raftlavljnli:  raspor,  oi»ornjak;  poriti; 
parati.  Korijeni  2IS3. 

rftsporpdt  »«.  raz-po-red,  kako  je  st^e  rusporegjenOi 
rasregjeno  n.  p.  u  knči,  u  sohi,  u  knjizi;  ptanmfissige 
Anordnung,  Aufsteilungj  Verthcilung,  dispositio.  vidi 
razredba.  —  Ta  je  (rra^jevina  hvc  njih  naiimiiSiln 
svojim  rnsporethm.  Žira.  1^3. 

ra^p6riU,  rfisporim,  r.  jif.  aufschlitzcn.  diffindo. 
Rj.  raz-porili.  ndi  ruMjmrati,  razbiiČiti  "2.  v.  impf, 
raftpirati.  —  l.'zme  i^olnba  te  ga  raapori,  i\  to  u  go- 
lubu vrabac,  Npr.  iit.  Kad  je  Sava  ribu  rasporio,  u 
ribi  jo  ključeve  na.^ao.  Npj.  2,  74.  Trudne  žene  njihove 
raspori.  Car.  U.  16,  Hi.  sa  »e  pas.t,:  Carevi  zapovede 
te  se  lisica  raspori  i  srce  izvadi.  Npr.  205. 

rHMp6ziiatl,  ziiiuu,  r.  pf.  untersciteiden,  dignosco. 
Rj.  ra/.-poziiali.  ii^p.  razaznati,  v.  impf,  ruapoznavali. 
—  l>iuar  nije  novne  Turaki  ...  za  to  ga  je  od  pare 
lasno  bilo  raspoznati.  Rj.  120b.  (3na  usta  dok  }oh  ne 
mogaiie  tovjek  čovjeka  raspoznati.  Rut  3,  14.  sa  se, 
pass.:  Broj  se  ne  može  raspoztuiti.  8tar.  1,  8S*. 

rasnoznAranje.  n,  das  Vnttfschciden.  das  Vonein- 
andci'Kintif)! ,  aignotio.  Rj.  verh.  od  raa|>o/nAvati. 
radiija  kojom  tko  raspoznaje  sto  (od  čega). 

raspoznAvati,  raspAzniijem,  v.  impf.  untcrscheidcti, 
diguosco,  Rj.  raz-poznavati  (praesens  i  raKpozaavani. 
isp.  ()h\.  iotj).  isp.  razaznavati,  r.  pf.  nepoznati.  — 
Znali  su  kucanjem  i  m irisom  raspoznavati,  sto  je  nji- 
hovom želucu  dobro.  Priprava  152.  I>a  ući  glagole 
raspoznavati,  koji  ide  po  kome  »prezanju.  Nov,  Hrb. 
Ittn,  542.  Ima  mi  danan  osamdeset  godina;  mogu  li 
raspoznavati  dobro  i  zlo?  Sam.  U.  19,  36.  Nečisto 
od  čistoga  ne  raspoznaju,  Jezek.  22,  2ti.  sa  se,  pass. : 
Rekao  bih  da  se  jasno  raspoznaju  tri  glavna  razdjela. 
Rad  1.  120. 

rAsprft,  f.  der  Streit,  Zunk,  hs.  Rj.  raz-pra.  drugoj 
poli  korijen  koji  je  u  preti.  isp.  Osu.  21.  vidi  parba, 


parnien,  pravda  3,  proces,  proces,  teraneija,  teranka. 
tcrba-  —  Ispravduli ,  dobiti  na  sudu  ranprom,  Rj. 
237a.  Ho<*e  ii  s  tim  naša  raspra  Ho  dobiti?  Danica 
2,  125  (8?).  Za  privatne  raftpre  i  sudove  po  se- 
lima da  uije  bilo  nikake  odreiyenp  i  priznate  vlasti. 
5,  49.  V>ni  su  presugjitudi  sre  cicilue  ra-^pre  po  svmtm 
običajima  (a  zn  kriminalne  sudili  su  providun).  Kov. 
37.  Cesto  sudijc  trgovačke  raspre  predaju  nnjpre  Ir- 
govciuui  na  sud.  192.  Mirili  su  mrtve  i  ranjene,  t,  j. 
raspre  zbog  pobijenijeh  i  raujeuijeh.  Npj.  2,  12  (Vuk). 
Tako  se  počne  o  tome  ćitara  raspra,  u  kojoj  sam  ja 
po  njekoliko  puta  govorio.  Pis.  23.  Sude  seljacima  za 
kojekake  munje  raspre.  Slav.  Bibl.  1,  8<i.  Ni  jedna 
strana  nije  zaboravljala  ni  .svnje  mfgjusobne  raspre. 
8ovj.  47.  Zametne  a  Milenkom  uekaku  raapru.  54. 
Tako  postade  raspra  u  narodu  njega  radi.  .Tov.  7, 
43.  Koji  Une  raspre  i  razdore  na  §telu  uauke.  Kim. 
115,  17.  Kad  je  rasjira  mcgju  ljudima.  Mojs,  V.  25,  1. 
Un  je  i  neke  raspre  r^ispravtjao  iztnegju  irgoćaca, 
DM.  65.  Pavlović  i^nuše  raspru  s  Dubrovntkom  za 
to  Sto  .  .  .  228.  Pofotnici  raiKpravivši  raspru  prestajali 
su  bili  porotnici.  2t>3.  Naredi  da  «  raspri  oteo  megjft 
daju  8\gedoke  obje  sirane  podjednako  na  broj.  277. 
Otrorajući  raspru  .ta  vinom  o  j^vetičevom  »Ogledalu«. 
GPN.  3.  iiasprama  koje  su  bivale  izmcgju  austrijske 
vlade  i  urpnke,  otiiobito  zarad  granice,  t)  tfv.  (.).  25. 
—  /*  primjera  se  vidi,  da  raspra  znači  i  kavga,  raz- 
miricu 2,  svadnja,  svagja,  zadjevica  2. 

ra.sprilšiti  se,  rtispraj^  se,  r.  r.  pf.  u  zagoneci. 
Rj.  rjtz-i)rfi3iti  se.  vidi  rasprSati  se.  v.  impf.  prosti 
pratiti.  —  Divoroga  krava  iz  visoka  pala,  sta  ste  raa- 
prasila,  a  tele  sačuvala.  Rj.  119.  odgonctlptj:  orah 
kad  padne  s  grane  u  gornjoj  ljusci. 

rasprava  (rasprava),  f.  Ausemanderseizung,  Erle- 
digung,  dispositio,  e,ipeditio.  Rj.  riiz-prava.  (Um.  ras- 
praviea.  isp.  raspravili,  raspravljati.  —  Književna 
rasprava,  die  Abhandlung,  tracttitus,  dissertatio:  Za 
to  sam  ja  u  istoj  raspravi  pokušao  pokazoti.  Dioba  13. 
PiAe  u  uajnovrjim  raspravama  i  Miklo.4ič.  Ogled  VJ. 
raspravim  ^raspravioa),  f  dcm.  od  rasprava  2:  Ali 
ac  bojim  doči  bez  ra.tpravice.  Kolo  14  (15). 

rihMpraviti,  vim,  r.  pf.  Rj.  mz-praviii.  v.  impf. 
raspravljati.  —  1)  bcric/itigcn.  in  tJrdnung  bringen, 
diifpono.  Kj.  vidi  rasprtili  2.  isp.  razgrnuti  2.  —  Da 
se  odrede  ljudi,  koji  će  s  Ituskini  odregjeniai  Ijuduia 
raspraviti,  sto  imaju  dalje  ove  dve  države  izmegju 
sebe.  Miloi  151.  Vi  li  hoč^te  da  branite  Vala?  .Ako 
je  bog,  nek  sam  raspravi  s  njim  ftto  mu  je  raskopao 
oltar.  Hiul.  fi,  31.  Gospod  neka  vidi  i  raspravi  moju 
parnicu  i  izbavi  me  iz  ruke  tvoje.  8am.  I.  24.  Ifi. 
lioJie,  raspravi  parbu  moju  s  nartnlom  rgjavim.  Ps. 
43,  1.  Porotnici  rtutpravivii  raapru  prestajali  su  biti 
porotnici.  DM.  2)>3.  —  2)  kosu,  dus  verurirrić  Haar 
ordntn  (beim  Kiimmcn),  dispono  capillos.  Bj,  u  tr- 
ljanju. 

rftMpravljiinJc,  ».  das  Ordnen,  ordinatio,  erpeditio, 
dispoititio,  Kj.  verb,  od  raspravljati,  radnja  kojom  tko 
raspravlja  što:  JoS  je  kojegdje  bivalo  samovtasnoga 
raspravljanja  s  krivcem.  DM.  321. 

nVspravlJati,  vljam,  v.  impf.  ordnen,  erpedio,  or- 

,  dino.  Rj.  raz-pravljati.  r.  pf   raspravili.    —  Ni  moja 
hajka,  ni  moja  zasjeda,   t.  j.  uijesnm   započeo,  ne  ču 

I  ni  ranpravljatt.  (Za  lijem  nije  mi  stato.   Posl.  221). 

j  Kj.  bolu.  (Jlidu,  da  prečižČ4ivaju   i  raspravljaju  ne- 

,  kakve  račune  s  onostranskijem  trgovcima.   t?ovj.  7i». 

I  Svaku  stvar  veliku  neka  javljaju  tebi,  a  svaku  stvar 
malu  neka  raspravljaju  sami.  Mojs.  If.  iy.  22.  sa  »e, 

I  pti9S.:  Uaspra  se  ra8j)ravljalu  ili  svjetiocima  ili  carskim 
pismom.  DM.  59. 

I      ra>tpreiii^e,  n.  das  Abladet*,  dfoneratio.  Rj.  verh, 
od  rasprtjati.  radnja  kojom  tko  rasprća. 

I       rflspr^ali,  riUtpfčiim,  V.  impf.  von  sich  abladen,  onus 

'  deponere.    Rj.  raz-pr6»ti,   skiduti  sa   sebe  hreme.  isp, 

'  otprčali.  suprotno  prtiti,  p.  pf.  rasprtiti. 


rN8|inU4*H 


-  309 


nikpriiiU 


I  ren 


rfl^prdjcH,  ra»|irdim,  c  pf.  zcrsUinhtn,  diKJkio 
{eigtntlirh  dispcdo)  z.  li.  die  Feimh.  Uj.  ras-prdjeti 
n,  p.  neprijutfije.  rastjeruti  ih  prdeiL  r.  iwpf.  prosti 
prtijeti.  riječ  prostuf'kit. 

rAs|»rilBiiti,  dneiii,  r.  pf.  (eltiut,^  ulmcon)  rcrdcrbcn, 
corrtimpo:  nuiprdni<  imm  ijcrii.  ICj.  rn/.-nrd[utti.  pro- 
atitiki  fujtsto  niHkiriutif  numelDuii,  ruzvn^i.  t,pf.  prosti 
prdnuti. 

rnspn^ćl,  r]Vpre;riiC'<"  (nlMpregao,  rai«pn5;<lrt)  i:  pf. 
Hj,  rur-preći.  vidi  nupri'ji^niui.  —  i)  nit'ht  titehr  mit 
einanticr  autipauncH  (dic  OcJuicn  zum  Pfluge),  socic- 
tatcm  abdico  houm  meorum  cum  vicini  bobus  aratro 
JHttgcftdoruMf  vf.  sprefra.  Kj.  nispreći,  ratpregnuH^ 
upreijH  mzvi'ći,  v.  iinpf.  riwprezflti.  suprotno  spremi, 
Hpro>fnuli.  —  2)  povrh  kIhvc,  i«i(  dew  Stocke  Hi^tatfcn, 
Kj.  butinom,  t.  j.  udnriti.  vidi  nispaliti  2. 

raspredanje,  n.  dnn  AtmeinandćrdrcheH,  retorsio, 
Rj.  verb.  od  nispredati.  ntdvju  kojom  tku  rtiMpreda 
ato,  n.  p.  konopttc. 

nispr^^dati,  rfisprcduni,  r.  impf.  dcn  .S/nVA:  uusein- 
uHderdreheii,  rctorqueo  (/'«««»/ Rj.  mz-pn'dati,  n.  p. 
konopac  r.  impf.  prunti  pri'Sli.  v.  pf.  rnspresti. 

riispn^ffiiuli,  n^Bpre^PUii  vidi  ra»prcri.  Hj.  mz-pre- 
gnilti.  kito  prost  glagol  ne  doluzi.  vfp.  pri^^nuti. 

ra-spr^manjc,  n.  das  Aufriiumen,   di^tpositio,  Rj. 

verh.  vd  raspreinati.  radnja  kojom  tko  ra/tpremu  sto. 

mnpr^mati,  raspremam,  r.  impf.  anfratimen,  dis- 

IHuio.  Rj.  nu-preniati.    isp.    uspremati.  f.  pf.  raspre- 

miti.  kao  gliujotn  prostomu  nema  potvrde,  isp.  premiti. 

rasprćmiti,  rtUprSnilm,  t?.  pf.  aufraumen,  dispouo. 

Kj.  ruz-premiti.    ijtp.   uspremiti.    r.   impf.  riupremuti. 

rAsprestit    mitpr^deiii,    r.   pf.    uuseimtnderdreheut 

rdonpteo,    retejco.    Rj.    raz-preati   n.  p.  konopac^    v. 

impf.  raspredati. 

ra>pr^tnli,  rAflpret5cm,  r.  pf.  an^einander  nchUreH^ 
rctego.  Rj.  raz-prelaii  n.  p.  catrn^  raigmtUi  9  nje 
pepeo.  nHprotno  pnprctati,  uprelftti,  '/npretati.  v.  impf, 
nLspretftvnti. 

rasprolAvanjo,  n.  dti.n  ArmeinunderKchuren,  retectio. 
Kj.  rerb.  od  raaprelavati.  rudnja  kajom  tko  raspre- 
(«ra  rt.  p.  vatru. 

raspretAvati,  roapr^tavam,  t*.  impf.  [da*  ttitje- 
deckte  Peuer)  auseinunder  schuren,  retcgo  ignem.  Hj. 
raz-pretrtvati  «.  p.  vatru,  raigrtati  9  nje  j)epeo,  su- 
protno prelati,  v.  pf.  raapretati. 

ra  Kp  rezanje,  n.  trrb.  od  rampreMiti.  Rj. 
raspr^zati,   rJlsprežem,  r.    impf.   vitii  mBpre<*i.  Rj. 
rn/prc/.aii,  .tpretju  ruftkidtiti.  suprotno  apreziUi.  v.  impf. 
prosti  \*r&/.&u.  v.  pf.  rasproi^i,  rasprognuti. 

ra.spriia(i  se,  riUprTćam  se,  r.  r.  pf.  inu  Krsuhlen 
hineinkommeut  ferceo  narfuudu.  Rj.  raz-pri6iti  ae, 
kao  dati  se  na  pričanje,  poćtii  primnje.  f,  impf, 
prosti  pri6ili. 

riuspriJntMJiti,  Ijiin,  v.  pf.  entfrennden,  fticio  ut 
noH  nit  ampliun  amicu-t.  Rj.  ra/-]>rijati'1jiti,  nćiniti 
du  tku  ne  bude  cige  prijatelj,  c.  impf.  prottti  prija- 
teljili  se. 

rasprdduH,  dam,  v.  pf.  eerkaufen,  ditendo.  Rj. 
raz-nrodati,  Rve  prodati,  vidi  raspa&iti.  r.  impf.  ras- 

i»ro(iavali.  l>ni  sce  poavojc  i  (nhieau  ili  rusprodudii. 
>anicn  4,  3<).  *Si'c  ^tu  »e  luo^^lo  prodati  ili  zaln^.iti, 
wtIo?,io  aani  ili  ra.tjtrvtl*(o.  Sirai.  1887,  2()7.  .ta  se, 
juttfft.:  {}dc  na  jnKmu  kao  alva.  ^Kad  se  što  brso  rtu- 
prodtt).  ViM.  t^J2. 

rasprodava  nje,  n.  duu  Anbrin^en,  Verkaufet%,  di- 
reHdit4i}.  Rj.  cerb.  od  raMprodavali.  rudnja  kojom  tko 
fa»produje  ato. 

raMprodllvnti.  rarfprudajčm,  r.  impf,  tjunz  rerkuu- 
_  ,  direndo.  Rj.  ra/,-prodavati  (praes.  i  Rispr6dAvam. 
isp.  Obi.  li)H),  sve  prodavati,  c.  pf.  rasprodati. 

ra.sprd!i(iraHj(\  n.  rcrb.  od  1)  riiHproittirati;  2)  ms- 
proslimli  rc.  —  1)  radnju  kojom  tko  rasprostire  fito. 
—   2J  stanje  koje   biva,   kud   ne  ato  rusprontire*  — 


jMi«ao)  koja  je   Kiida   zavladala  o  portlaiiju  i  rutpro- 
utiranju  narodnih  pripoeijedakn.   Itad  LM,   U»4. 

rnsprdsfiritli«  rem,  r.  iwijr>/".  raz-pro^tinui,  A'uo /m*- 
stirati  nu  ruzUčnc  strane,  isp.  ra.sprorttranjavali,  ra- 
Jirivali.  v.  pf.  nviprostrijoti.  —  Oni  ktiji  po  kom  nurmlu 
rusprostiru  i  obznanjuju  onu  Sto  su  ve<5  drnj;i  nurudi 
&a  Hvijem  po/.nati.  fVipravu  54,  I/vor  nauci  koju 
svojom  knjiiiom  rasprostire.  Star.  1,  8.  su  se,  puss. 
ili  refleks,:  Šve  planine  (u  Srbiji)  ...  Od  avijn  j^rau«, 
koje  8c  od  ove  glavne  grane  odvajaju,  te  se  ruspros- 
tiru po  onome  kraju  Srbije,  najznntnija  je  .  .  .  Da- 
nica 2,  33.  Pa  su  se  tuke  promjene  u  pojedinijem 
granama  i  u  poicdinijem  jezicima  još  višo  nastav- 
ljale, rasprostirale  i  umnožavale.  Onu.  3. 

rasprdstninitl.  nim,  v.  pf  Rj.  raz-proatraniti  sto^ 
ućinitt  da  bude  prostrano,  prostranije,  isp.  raspros- 
trijeti, raširiti,  r.  impf.  rasproslranjavati.  isp.  proslran. 
kao  prost  glagol  ne  ntdiodi  se.  —  1)  autibreitcttt 
propugo.  Rj.  —  Želeći  i  sam  paiahtk  svoj  ra.^pro- 
.itruniti.  Mila^  Vi3.  'Ia  cijelo  sii  ae  nadali,  (la  i5c  gra- 
nice .tvoje  rasprostraniti  nu  sve  strane.  Sovj.  27.  Roj; 
rasprostranio  crkvu  svoju  po  svemu  scijetu,  DV.  S-'^, 
—  3)  sa  »e,  pass,  ili  rejleks.:  Da  se  Srpska  vladu 
rusprostrani  aoklt  je  imao  Crni  '»jorgjije.  MiloS  HS*. 
Priljept'-iva  bolest  rusprostranUu  se  po  ruzličnini  prc' 
4jelima.  Nov.  iSrb.  ISIT,  323. 

rasprostranJAviinJts  n.  duu  Ausbreiten,  eitenstc. 
Rj.  verh.  od  raHproHtraiijavali.  rudnja  kojom  tko  ras- 
prostrunjuva  Mo.  —  I*ri  sporome  r<tsprostrutijavanju 
novoga  vidjela.  VLazić  1,  2. 

rasprohtranJAvnti.  nu4pro8tr>knjavam.  v,  impf.  aus- 
hreiten^  explico,  extendo.  Rj.  rnz-prostraujavati  štOf 
činiti  da  bude  prostruno,  prostranije,  isjft.  rasprosti- 
rati, ra^irivati.  v.  pf.  raaproHtniniti.  —  Kad  ie  crkru 
nanovo  zidana  i  rasprostrnnjavuna.  »Sovj,  84.  Vlće 
na  one  ametenjake  Mo  u  Srbiju  unose  i  ra^prostra- 
njui'dju  otui  budala.Hinc.  Vljizid  2,  15. 

rnsprAstrfjet!.  ri\flprofltrem  (riisproHtr'o,  rasprostfla), 
p.  pf.  raz-proatrijeti  ?lo,  kao  prostrijeti  fi*i  razUčne 
strane  {i*tp.  proHlrijeti).  isp,  rasprostraniti,  raSiriti.  v. 
impf.  rasprostirali.  —  Uospod,  koji  je  rusprostr'o 
zemlju  i  Mo  oua  ragja.  Ts.  4s,  5.  Ja  Uoflpod  naćiuih 
sve;  razapeh  nebo  sam,  rasprostrijeh  semlju  sam 
!M)bom.  44,  24.  išto  je  {riječ  hM)  u  nas  jako  ruapru- 
tttrta  po  »oijem  strunama.  Dani^ii5,  AKj.  14 lb.  sa 
ae,  pass.:  Pari,  na  uletu  nitne  udice,  koje  se  u  vodi 
rusprostru  po  duu.  Rj.  489a, 

rasprdsuti,  rilsprospem,  v.  pf.  vidi  razasuti:  Pak 
□iz  plc^i  kosu  rasprosnlu.  Kj.  raz-pro«uti,  kao  pro- 
suti nu  vtse  strana. 

rjksprsniiti,  snem,  r.  pf.  sersprengen,  disjlcio,  n. 
p.  orah,  jaje.  Rj.  raz-pr8(k)nuti  sto,  učiniti  da  jtrsnc 
nn  sve  strane,  sa  ne,  refleks,  ru'iprsnuti  se.  t.  j.  prs- 
nuti na  sce  strane:  Car  zamai,b)nu  da  udri  t>  kamen, 
pred  njime  se  kamen  rusprkao.  Npj.  2,  88.  Odmah 
se  oojnici  ranprsnu  kud  koji.  MiloS  60. 

ntNpr&ati,  riisprAam,  r.  pf.  Kj.  raz-prMili.  ne  mihtži 
St  kao  prost  glagol,  isp,  prfali.  —  /.  (u  C  G.)  n.  p. 
rukama  žito,  t.  j.  rasturiti,  uuseinunder  thun^  dUjicio. 
Rj.  rid*  •  rasprskati.  —  Nagju  »ve  prosuto  tamo  amo. 
Sutradan  opet  neSto  sve  rasprm  u  kužini,  prospe 
jela  zgotovljena  i  polomi  sudove.  Npr.  251)  [isp.  raz- 
baeiti).  —  //.  sa  se,  refleks.  —  1)  razići  so.  rastu- 
riti se:  raHpr5iwmo  ao,  lersprengt  tvcrden,  dissipari. 
Rj.  cidi  i  prsnuti,  rasprMati  se,  razbjeći  se.  —  Koji 
(Amoncil  o»tJi.5c,  raspršušc  se  da  ne  oslabe  ni  dvo- 
jica zajedno,  rfam.  1.  U.  U.  Nurod  se  tvoj  rusprm 
po  gorama.  Naum  3,  18.  —  2)  raspasti  se,  sersprtn- 
gen.  di-srumpi:  Viiora  krava,  iz  visoka  pala,  scu  se 
kravu  rasprsu,  a  tele  se  uzdrta.  Rj.  vidi  i  rasprii-^ili 
se,  i  ondje  odgonetljaj  occ  zagonetke.  —  Ako  bi  ko 
htio  joftte  Sto  znatnije  tražiti  u  ovoj  nauci  Križani- 
ćevoj,  ono  bi  se  sve  raj*pršalo  kad  se  uzme  na  um, 
Ho  aam  naprijed  voć  pominjao.  Rad  16,  178. 


rasprSkfttl 


—  310  — 


riLsrđlti 


riVsprškatit  Skam,   v.  pf.  vidi  raaprŠali.   Rj.   nu?-  I 
prJkati.  druktije  se  očaj  glagol  ne  jiulasi. 

rn>prštati  se,  raspr'Sti  se  (raspritimo  sei,  i\  r.  pf. 
Bve   se   raepršta;   mi   pe   onda  rasprflasmo  kud  koji,  i 
zersiiehen,  di^sipuri.    Uj.   rar,-pr5tati   ae.    tiđi    raspr-  | 
ftati  se,  I  St/n.  ondje.  r.  impf.  prosti  isp.  prStati.  i 

rftsprtlti,  tim,   v.  pf.  Rj.  raz-prtiti.  v.  impf.   ras-  ' 
pr^^ti.  —  /.  J)  von  sicfi  abladetif  omift  deponere.  Rj.  ' 
tikinuH  sa  sebe  bretM,  —  Progje  u  Migron,  u  Mihmiisu 
rasprii  prt^jag  svoj.  la.  10,  28.  —  2)  ordnen^  t^pcdio: 
Ne  <5e  modi  ui  velja  sjekira  ra^prtiV  {kad  je   kakav 
smeten  posao  mejrju  kim),  cf.  raspraviti.  Kj.  isp.  raz- 
grauti  2.  —  JI.  na  se,  refUks.  **W*  hci  Jemaud  ćin-  ' 
iluartircn  (ohne   viel  r«    f^agen),    deverto.   Kj.   doći  j 
kome  na  kouak  onako   ne  piUijući   fjtt  puno.  —  Za  \ 
nesreću  viSe  ne  zbori  mi,  koja  mi  se  na  dom  rasprtila. 
Npj.  l\  5:37. 

ra.spAi'anJe«  n.  Rj.  rerb.  od  raapiiiati.  —  1)  rmhija 
kojom  tko  ruspiiću  n.  p.  toke  (daa   LoftUefteIn,   difti-  , 
bulftlio.  Kj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  raspuca  n.  p.  \ 
kolo  (das  AufrcisReii,  divulsio.  Rj.)  n'di  rnspućavanje.  ! 

nispAeati,  r:\Mpri6"im,  v.  impf.  Rj.  raz-piu'uti.  vidi  I 
nutpnOavali.  r.  pf.   raflpiićiu".  —   i)  loahefidti,   diffi-  ' 
halo.  Rj.  n.  p.  toke.  \yidi  otpnrati.   isp.  ra.-^petljavnti, 
*  syn.  ondje,  suprotno  zapucali.  —  2)  (osobito  po 
ju(ro/.a|).  krnj.)  uvfreisscnf  ditcllo,  Kj,  n.  p.  kolo,  kao 
prekidati^  raskidati. 

rn.spne)\vaiij*\  "•  ^^i  ra«pučnnje.  Rj. 

rnspiii'Avati,  raspuiTivam,  c.  impf,  eidi  raspurati. 
Rj.  vidi  olpućavali.  .'iuprotno  za[m6ivjiri.  —  Kad 
dogiošo  II  banju  na  vo*1u,  otid()>e  toke  ru/ipačarat' 
i  zeleno  pod  njimu  ^ciieruie;  taman  Zlutki  da  ne  vide 
dojke.  Npj.  :»,  2i)t;. 

n\spui*itii  nm,  r.  pf  Kj.  raz-pu^iii.  v,  impf  na- 
punili, raspuCavati.  —  1)  loahvftcin,  dift^tmlu:  Kad 
ruspuii  duvak  na  jrjevojei.  Kj.  nr^i  otptuSili.  isp.  ras- 
petljali, i  St/n.  ondje,  .suprotno  zapnt'iili.  —  Rtispurilu 
jelek  na  pri^inia.  Herc.  VV.K  sa  hp,  rrftcks.  rwh  dragu 
za  bijelu  ruku,  to  ae  doma  oba  ra:<paćiftmo.  Heru. 
U\S.  —  2)  (n  O.  ().)  unfreissrn,  au^teinandti'  reinsen, 
divello:  Je  li  Lestir  kolo  ranpueiti.  Rj.  X:r40  prekinnti, 
raskitiull. 

riijtpiier,  n.  dcr  b'citcnuetj,  die  'Vhcilantj  dtr  Slntnnc 
in  ScitcHitctfC^  semitfK  Rj.  raz-puće.  usn.  drurioj  poli 
V,  put.  vidi  rasput,  raspuliea.  ona  stuza  ili  put  štu 
St  dijeli  ud  drif^ma,  od  ceste,  ili  od  glarnoga  puta.  — 
U  ovoj  zH^LMicoi :  po^'joh  pu^cm  ra.'tput^fm,  uajrjoh 
rixe  i  parize;  nilsii  rize  ni  parizCj  nej^o  Tiirnike  ruka- 
vice (nožice).  Rj.  (»rioiL 

rA.spu^i  ho,  nVspukuem  w,  r.  r.  pf.  scrsprinrjcn, 
dissilio.  Kj.  raz-put'i  Be.  vidi  ranpnknuti  i*o.  p.  pfje 
i  prosti  piu'i,  puknuti,  v.  iinj'f.  prosti  pucati.  rukInA, 
iipak  koji  se  obieno  ntspuknc  kako  poOue  zreli. 
Rj.  (>20h. 

rnspAditI,  rilApOrtim,  vidi  ratipIaMli.  Rj.  r.  pf.  raz- 
puditi,  padcći  rtU'Ujnuti.  r.  impf.  raspu^-javati,  —  I 
udari  mi  vojaku...  i  raspmli  aru  rojska    Sud.  8,  12. 

ruspii^AvanJo,  n.  rerb.  od  rai*pu^avati.  radnja 
kojom  tko  rattpuiijttra  sto. 

nispU|EJtivati,  nLMpiipj šivam,  r.  ir»jp/'.  niz-pu;rjavHti. 
ri(/*  riifUjerivati,  razgoniti,  v.  impf.  pronti  pudiii.  r.  pf. 
raspuditi.  —  Nemoj  ti  ovaca  platiti  i  rastpuijjatati. 
J.  Bogdanovi^. 

rftspukniili  se,  knem  se,  riđi  raKpudi  se.  Rj. 

ri\.^uusnT.  adj.  rn^pui^Dni,  šio  pripada  raspustu; 
Seheiut',  rrpudii:  Raspiisna  \kuji;^'a),  /'.  dcr  SrhettU- 
brief  lihclhia  repudii.  Kj.  (U2a.  Ako  ko  pUHti  ^enu 
Bvoju,  da  Joj  da  knjigu  rtutpusnu.  Mat.  .''i,  li\.  Neka 
joj  (ženi)  napise  knjigu  raspnsnu  i  dade  joj  u  ruke, 
pa  neka  je  oipuati  iz  svoje  ku<5e.  MoJH.  \  ,  -Ji,  1. 

rdspu^t,  m.  dic  Kfiescheidang,  dirortium:  doftla 
žena  na  raspast.  Kj.  raz-puRt,  djdv  kojim  se  mttž 
rtispanti  »a  ienom  mojom.  isp.  raspustiti  (i  se);  pu- 
Btitij  puilAli  £euu;  puHeoien;  raženili  be,  ražeujali  ae. 


raspustiti,  rilapustim,  r.  pf.  Rj.  raz-pustiti.  mdi 
raspužtili.  v.  pf.  je  i  prosti  pustiti,  puStili.  r.  impf. 
slo7.  raspuži^ali,  raspufttati.  —  J)  entlassen,  dimitto. 
Rj.  —  Vila  je  svaka  mlada  ...  i  dupat-ke,  niz  legja 
i  pr«  raspuštene  kose.  Rj.  (ilb.  Na  mali  svoju  raspu- 
fttio  vojsku  .  .  .  »Vi  bježite  svaki  8Vome  dvoru«.  Npj. 
4,  WJ.  Što  8u  vode  raspuHile  grane,  moja  ljubo,  «« 
četiri  stranCf  to  aii  .  .  .  .  4,  451,  Planine  .  .  .  odvaja 
se  jedna  grančica  na  desno,  koja  raspustii^si  druge 
grane  i  firt  de^no  i  na  lijevo  .  .  .  DanioA  2,  31.  Bio 
j)OĆeo  zbijati  »vinje  da  cera  na  skelu,  no  kad  i^uje, 
*U  se  radi,  raspusti  skupljcfie  svinje.  3,  156.  Zaprosi 
ovu  udovicu  i  oženi  se  njome  oUe(*4iv§i  joj  da  <?e 
Turkinje  sve  raspu.Ktiti  i  življeti  aamo  s  njome.  Sevj. 
73.  Po  lom  ra.-tpn.fti  Lsur  narmi,  svakoga  na  njegovo 
iiailjodstvo.  Ih,  Nav.  24,  28.  sa  se,  pass.:  Ono  uie 
u  kojemu  se  slanm  donese,  ne  razdrije&i  se,  nej^o  se 
sanu)  raspujitit  Kj.  35a.  Vojska..,  Vfts^pu^ti  se  pti 
kvarUrimn.  >^>ilije  <U.  —  2)  sa  se.  —  n)  refleks.: 
JiaspH^'tio  se  seljak,  ne  jricda  plug  i  motiku,  nego 
hoće  da  trpuje;  no<?e  da  bistri  politiku;  Ijeskovina  )e 
za  njega!  Zlos.  224.  isp.  raspušten.  —  b)  recijtroč.: 
Koji  je  htio  ženn  pustiti  ...  na  sudu  se  raspnstio 
s  njome.   Kj.  322a. 

raspdsefinjis  u,  vidi  raspuštanje.  Bj. 

rnspdheati,  rilflpri^6uii,  vidi  raspuStati.  Rj.  r.  impf. 
raz-[Mif^6iti.  V.  impf.  prosti  puSAiU.  v.  pf.  raspusiili, 
raspustiti. 

raspA^tanje«  n.  das  Enilassen,  dimissio.  Rj.  terh. 
od  raspuštati,  radnja  kojom  tko  raspttšta  ito.  vidi 
riispuJeanje. 

nispAstUli,  riUpnsiam,  v.  impf.  entlii.'i.9eii,  dimitto. 
Rj.  ra/puštati.  v.  impf  prosti  pu?inli.  v.  pf  raspu- 
stiti. riL*pu?1iti.  —  Planine...  <ilavna  gnina,  raspt^ 
štujući  grane  po  scaj  lijevoj  strani  Jadra,  svrSujc  se 
iza  J-.ozuire.  Dunira  2.  3(). 

rI>spll^len.  adj.  u^fravo  part,  praet.  pass.  od  gta- 
gtild  raspustiti  se  2a.  a  mortdnom  smislu^  kao:  riis- 
kalai-iu,  razuzdan;  lietlerlich,  iiigcllos,  dissolatus.  — 
Kad  kakav  nispusteni  mladiti  ispusti  koju  rije<5  u 
Hvoi  f^ovor,  koju  mlada  plotarica  valja  da  ue  eiije, 
onda  ona  spusti  oći  na  svoio  pletivo.  Priprava  lh\. 
Taki  bijes  moŽe  biti  u  čeljadetu  od  raspuitena  života. 
DauieitS  AKj.  2<J7a. 

raspD^litit  raspuSluu,  v.  pf.  r«z-pu5liti.  t*.  pf  je  i 
pfostt  pustiti.  V.  impf.  sluz.  ra.Mpu^ćati,  raspuštati,  vidi 
raspustiti,  (  primjere  ondje. 

rj^spiit,  m.  u  za^)nci-i.  Kj.  nus-puL  vidi  raapu^, 
rasputicA.  —  Progjoh  put  i  ra-tpui,  nagjob  nrul  ne- 
^'jelian,  refe  Ii<'K-  *^slav'  lo,  to  je  moj  [»otrenaiS  Rj. 
lii}W.  odgonetljaj :  zmija. 

rii.spiitien,  /*.  dcr  Settenircg,  dic  Thcilung  dcr  Strasse 
in  i^eitcnucgc.  scmiia.  Kj.  raz-putien.  vidi  raapuiHs 
raspuU  UNU  staza  ili  pat  što  fe  dijeli  od  drnmih  ofl 
vestc^  tU  od  glavnoga  puta.  —  Na  svakoj  rasputici 
naeiniln  si  sebi  visinu.  .lezek.  I(»,  25.  Ne  trebale  ti 
u^i  na  vrata,  niti  trebale  da  slane^  na  rasputim  da 
uluja*  bježan  njihovu.  Avd.  14.  Joi  na  r<isputici  9:hola. 
vremenopa  i  vjefnoi^a,  na  umrlom  riu»u.  ima  jedno 
moljenje.  I*P.  AiiH. 

rasri'ili  sr,  rAsMim  se,  r.  r.  pf  (po  jugt>zap.  kraj.) 
vidi  nisrditi  se:  A!'  se  Augje  rusrčiht.  Rj.  mz-sr^iii 
se.  vidi  i  rasrduuti  se,  razgnjevili  se,  razjarili  »c, 
razljutiti  se;  nabrusiti  se,  napr<Mli  se.  p.  impf  prosti 
»n^ili.  —  Tko  se  na  piru  f'a.srtV,  vaa  pir  izgubi. 
DPosl.  132. 

ra^rilili.  rusfdtm,  r.  pf.  Rj.  raz-srdili.  tjtdi  raz- 
gnjevili, raxijedili,  razljutiti,  f.  impf.  prosti  srdili.  — 
1)  d'zurnen,  irrilo^.  Rj.  —  Lasuo  ie  ^n/tfit<i  rasrditi. 
PohI.  1(>7.  Dobra  >*arcfi  vrlo  rasrdio,  iz  kopitu  iiva 
vaira  ševa.  Npj,  2,  421.  —  3)  sa  se,  refleks,  sich 
er^iirncn,  irasvor,  Rj.  tidi  ntfr^ti  se,  i  Hun.  ondje. 
—  Nakraj  srea,  n.  p.  i^ovjek.  t.  j.  koji  se  odmah  rasrdi. 
Rj.  3:;^2u.  Pn.^iea,  mali  Čovjek  koji  se  lasno  rasrdi. 


rnsrdnuli  se 


311  — 


rnsffigniUi 


Rj.  619l>.  PrSljiv,  prJljivac,  koji  »e  odvmh  ra.vrrf*.  Rj. 
611>b.  Mati  se  tijopova  ztt  to  vrlo  ra»rdi,  Npr.  157, 
Car  se  na  io  jako  rtisnU  .  .  .  Ciir  ^e  nirahio  nutrdi. 
237.  Kad  izvrnem  kožuh  naopako.  (Knd  "te  rit»rdim). 
Po«l.  117. 

rAsrilmiti  se,  dnem  8c,  v.  r.  pf.  vidi  m^rditi  fte: 
Na  nje^ii  te  huU  rumulnula.  lij.  riđi  i  ra-Mržiti  »e,  f 
»i/n.  ondje. 

1.  rast,  riiHun.  ih.  der  ]ri«?/is.  ntntura:  tovjVfc  lijepa 
rtiitft.  Rj.  wp.  muli  Ui^i^tPUi)-  ''''/i  porRst,  u/rani;  stm*; 
struk.  —  Bio  vrlo  priklndiin  Oovek :  ruslft  tunl'tt  i 
tnifoktt.  Danica  4,  r>.  Stanko  l»o  uretinjctjn  ra^tit.  A,  y. 
MiloS  je  bio  Midoga  rttsta.  i,  itO,  Ne  jrledaj  na  lice 
ĐJepovo  ni  ntt  viHinit  rusin  njetjova.  .Sjini.  I.  l(i,  7. 
Uje^  kednr  ...  /a  to  rasi  njetjor  nn<tvi«i  Hva  drvetn 
IK>lj»ka.  31,  r>.  HijaAc  moinre  cmotnanjaKto  lijepih 
oi^iiu  i  zgodna  ratta.  I*rip.  hild.  Ufi. 

i,  rast,  rdfttii,  m,  dic  Kivhe^  qiterc»^.  cf.  hraflt,  sr«V 
Rj.  u  krojccima  gdje  hc  ylun  h  tt€  čuje  u  tjopont.  riđi 
hrast,  I  primjere  ondje, 

rastđiri,  rilHtakneni,  t*.  i;/*.  n.  p.  ugarke  (ili  drva), 
auseinander  tcerfcn  (die  Ftiierhtdnde^  dainit  es  nicht 
tnehr  hrennc)^  dimoveo.  Uj,  raz-tat^i.  vidi  rastaknuti. 
t''  ff-  j^  i  prosti  tatfi,  taknuli.    t\  iiupf.  prosti  ticali. 

rjk  staja  nje*  n.  du^  Scheidt^i,  ftepamtio,  Kj.  rerh. 
od  rastajali  flc.  rttdnja  kojom  se  iko  rnttaje  s  kim, 

riistajati  se,  jcm»9c,  p.  r.  impf.  sich  trcnnen,  sc- 
paror.  Rj.  niz-stujati  fle.  riđi  raKtavtjati  se.  r.  pf, 
rastJiit  ce.  —  Klanjam  vain  rcI  i  Kad  i*c  ko  >•  kim 
Rastaje  ili  rasttije),  Posl.  134.  hf  Bogom  pameti!  {Heče 
He  n.  p.  kad  se  mnogo  pije^  l.  j.  već  ne  rastaje  8  pa- 
me'^u).  275.  —  dolaii  u  staroj  poulovici  i  kao  glutfol 
aktivan  {bez  refteks-  se)  inačeH  rastavljati :  Uraru  razini 
godiSta  niAto  ne  rastiije.  DPosl.  i*,  vidi  rastali  (ae). 

rhsti\]kinjn,  /'.  ^a.%  vina  koja  »e  pije  na  rasianku: 
Pa  popiše  OttSe  rastajkinje.  llNpj.  4,  717. 

rasliVkanJCt  n.  verb.  od  rastakali.  Rj. 

rasUkatl,  rilstn^em,  v.  impf.  Kj.  ra/.-takati.  v,  impf. 
prosti  toOili.  r.  pf.  rastoc^iti.  —  //n.  p.  vino  iz  veue|ij;a 
suda  u  manje,  uhgiessen,  auneinander  schenken,  dif' 
fttndo.  Rj.  —  2)  kola,  zerlegen,  dissolco.  Rj.  — 
S)  au,-*€inunderirfi()CH,  rerzeheren,  differo  ul  con- 
sumam.  Rj.  rastnm  sto  n.  p.  crvi. 

rastiikniiti,  rtLRlakncm,  vidi  raataći.  Rj. 

r&s(iJjiiqje»  n.  riđi  nit^tavljnnje.  Rj. 

ri^shiljati,  Ijam,  riđi  riiHlavljaii.  Rj.  raz-Hlaljati, 
ra?.-8ia(v)ljati. 

rAsCoiuiki  rilHUuika,  m.  die  Trcnnunrf,  sepnrntio. 
Uj.  raz-fttannk,  djelo  hojim  se  tko  rastane  s  kim.  Hdi 
ra/dvoj  2.  —  /el  se  opomene  Mo  mu  je  najposlije 
kazao  pobratim  na  rastanku.  Npr.  147.  Koliko  otaca 
kojima  težak  bijaše  rastanak  8  djecom. '  Prip.  bih.  73. 

mNlAnjili,  rfti4lanjioi,  c.  ;>/.  ccrdiinnen,  eatenuo. 
Kj.  raz-tanjiti  što,  učiniti  da  bude  tanko,  (tanje),  v. 
impf,  nutianjivali. 

rn!s(iinjivi^je,  h.  ccrb.  od  rnttt&njivati.  radija 
kojom  tko  rasianjujc  štu, 

rnstnnjivatK  nisUnjujem,  v.  impf.  ra/.-tanjivati  šio, 
činiti  da  buiU;  tanko  (tanje),  v.  impf.  prosti  Inujili.  r 
pf.  rastaujili.    —   «a  »e,  pasa  :   Komadić   vv^ka  p;rijc  | 
ae  prema  vatri,  pa  se  prstivm  raslafijujcj  ic  »c  načini  i 
kao  tanak  koliini'.  Rj.  3.53a.  i 

rnsti&|innje.  m.  das  Schmchcn^  liqtMtiOf  liquefaetio. 
Rj.    rerh.  od  nintapali.  radnja  kojom  tko  rastapa  što.  I 

rasti^uti,  rjisiapam  (pljemV  v.  impf.  acfimeUcn, 
liqu-efacw.  Rj.  raz-lapali.  c,  impf,  prosti  topiti,  v.  pf. 
raMtopiti.  —  Ljudi  onuda  pripovijedaju,  da  »u  doskora 
nalazili  i  ĆMa^orc;  od  olova  i  rastapali  na  laneta 
puiiana,  Rj.  'J*J7b.  U  RaOi  bijuAr  igumnu  onaj  Had^.i- 
Meleutije  koji  »ztiade  zlntv  raataputt*.  Zim.  177.  sa 
se,  pass,  ili  refleks.:  Brda  se  ruMapitfnt  pred  (lospo- 
dom.  Sud.  5,  b.  Zemlja  ae  treHija**e,  i  nebo  se  rastu- 
piiie  od  lica  Bozijega.  Ps.  68,  S.  Goft]H>d  kad  se  do- 


tnVne  zemlje,  ona  tte  rnfitapa  i  tufce  flvi  koji  iive  na 
njoj.  Araiw  9.  5. 

n\s<a(i  se,  riVataneni  ae.  i\  r.  pf.  «  kim,  sicJi  treHnen^ 
disct'do,  stjjaror.  Uj.  nu-st^iti  h«.  vidi  nibtaviti  se.  v. 
impf.  r3J*tajati  se.  —  Niti  ves  se  s  tim  detetom,  Sto 
li  je  pod  srcem,  pre  rastati  dokle  ruku  preko  tebe 
ne  prel>acini.  Npr.  tiCt,  linsiali  se  kao  i  dva  na  putu 
(ne  avriivAi  ni.5ta).  Pa**l.  2711.  To  napiaji,  pa  .ic  rasta 
M  dušom.  Npj.  I,  'žCiit.  DoSao  je  u  iSrbiju  s  Krdžalijama. 
Po  tom.  rftstarši  se  od  njih,  dojge  u  tuoma^tvo  Mi- 
loAevu  hrntti.  Miloš  48.  Ali  se  opol  ne  nio^u  rastati 
ti  orijem  jioslom  da  so  jofi  jednom  ne  povratim.  Pia. 
45.  f(  pjesmi  didazi  kao  glogal  aktivan  (bez  refleks. 
flei  znat-e('i  raHtaviti:  iSimlavi  meAnjom!  Za  vas  život 
moj  tiP  rasta  me  snjom.  Npj.  1,  Sofj  (natpis  je  pjesmi: 
Pa  mi  ae  a  njom  sastati,  niko  me  ne  bi  rastavio),  vidi 
nwlBJali  (se),  isp.  s:wtanuti,  sastali  kno  glagol  aktivan, 

rtistavu,  f.  divortiuMt  discensM.  ^lulH.  djelo  kojim 
«t'  rastave  n.  p.  muž  i  iena. 

Thsiii\itl,  vlm,  i\  pf.  kopa  a  kim,  tretmen,  separo, 
Uj.  raz-fltavili.  suprotno  saKtaviti.  r.  impf.  rastavljati. 
—  1)  koga  s  kim  ili  sa  čim .  Udarih  ^a  ioS  dva  i 
tri  putii,  dok  sam  njega  i  dašom  rasturio.  Npj.  3,  3. 
Ako  si  me  s  konjem  rastavio,  sa  sabljom  me  rastavio 
nisi.  3,  3[»ti.  Smrt  f'-v.  mr  HJin\o  rastaviti  s  tobom.  Rut 
I,  17.  Kczakonja  vju^a  rastaviše  vas  s  Bogom  vašim. 
la.  5i>,  '2.  Mojrii  «u  biti  rastavljeni  sa  ženom.  DM. 
314.  —  2)  koga  Ui  što  ud  koga  ili  od  čega:  Ja  ću 
pretresali,  i  rastaciću  slamu  od  šenice.  Npr.  175.  Trže 
Marko  te^ku  topuzinu,  pak  po<3era  dvanaest  vojvoda; 
svih  dvanaest  od  konja  rastavi.  Npj.  2,  231.  Ko  će 
»€ts  rastaviti  od  ljubavi  Hožije?  Rim.  rt,  36.  liitstaoi 
Bog  svjetlost  od  tame.  Moj«.  I.  1,  4.  ovamo  ide  »  ovaj 
primjer:  i^to  jo  Mampano  ovako  rastavljenim  slovima, 
to  flu  odgoneUjaji.  Glas.  U,  Kit*,  isu.  nizonoditi.  — 
S)  sa  se,  recipr.:  Da  mi  Turske  rute  zapanemo,  da 
nas  stanu  Turci  rastavljati,  kako  bi  se  mućno  rastf^ 
vili!  HNpj.  3,  334.  vidi  raHlati  se. 

rA.stAvljanje,  «.  das  7'renncn,  separatio.  Rj,  verb. 
od  rastavljati,  radnja  kojom  tko  rastavlja  što.  vidi 
rastaljanje.  —  Živa  riječ  Bo?.ija  prolazi  ija  do  rasta- 
vijanja  i  dH.ie  i  duha.  Jevr.  4,  J2. 

riistlivljnti,  vljam,  —  1)  v.  impf.  trentien,  sepnro, 
Ri.  raz-fltavijati.  vidi  nistaljati.  suprotno  sastavljati 
vidi  v.  pf.  rastaviti  1  t  2.  —  A  kuko  ih  lako  udaraie, 
iz  bojnih  ih  sedal'  iajielaSe,  sa  dobrijem  konjma  ras- 
tavljaše^ a  sa  crnom  zemljom  »astavIjiL^e.  Npj.  2,  4i»5. 
Boka  Kotorska,  koja  nju  (Crnu  Goru)  od  mora  ras- 
tavlja. Kov.  27.  $to  je  ]5og  sastavio  čovjek  da  ne 
rastavlja.  Mat.  PJ,  tJ.  —  2)  sa  Hi^,  recipr.:  Da  se  ova 
muhe  roje  iz  pc<?inc  ...  pa  se  poslije  rastavljaju  i 
po  rjetru  lete.  Rj.  l»3b.  ndi  rastajali  se. 

rAstc,  u.  p.  stftiati,  vidi  i'loviii.  Kj.  udv.  kao  us- 
pravo,  —  liastč  (adv.,  ereelxis\\  n\^<\  ua^leiu).  Korijetii 
21.  upravo  je  stari  prilog  sadašnjetfa  rrem.  oil  rasti, 
mjesto  novijega  rastući,  isp.  Ubi.  57. 

rasl(!ei,  rast&Oem,  v.  pf.  u.  p.  kuću,  vvrthun.  cer- 
trirthschttfivn,  profundo.  Rj.  raji-te«?!.  ciili  raanti  2,  m- 
zjU4uli  2,  ra^ćeniati.  snprotno  steći.  v.  impf.  rastjei'ali  "2, 

rftstejtljitjt  «'•  dir.  Ldnge  der  ausgcspannten  Arme, 
distuntia  ab  nno  hrachio  extfnHO  ad  altcrum :  daj  mi 
jedan  rastvgljaj  konca.  Rj.  raz-lc|:IJ!ij,  dužina  nisle- 
guuiih    rukn.    —  riječi   tr  takim  nast,  kod  uategljaj. 

rast^gljir.  adj.  raz-tegljiv,  iito  ac  može  rttstegnuti, 
rastezati;  attsdchnbar,  ductilis,  potvrda  u  imetUci 
koja  ide, 

ra5tifljiv6s(,  rastf'jrijivosli,  /.  osobina  onoga  što 
je  rtuUgljivOf  A.usd€hnbarkcit:  BraAno  od  »  vrsta. 
Vrsta  se  od  vrste  samo  nmlo  ra/likuje  u  l)elini  i  u 
rastegUivosti.  Me^'j.  262. 

nl^it^|rnlllt.  ritNtejjrnem,  r.  pf  trhateK:io.  rastt^gla).  — 
t)  spnnncn,  uu.Hspunnen,  disivndo.  Rj.  raz-tejrnuti. 
kao  prost  glagol  ne  nalazi  se.  isp.  tegnuli.  v.  impf, 
rastezati.  —  S>vi  juuaei  konje  ofclopiAe,  i  tanani  gajtan 


rastcIJ 


—  312  — 


rnstupHl 


ntJitetjoše:  Uj.  Ai'i'M*.  I*.i  mu  obje  »ave^Kla  rute  . .  . 
ludi  Jovuii  rn'iU'tfnH  nd'ttuut,  na  si-dcuoro  konop  ras- 
kinuo. Npj.  2,  ;i<>.  »*>'  je  .  .  .  i  u  minu  i  Urinu  raa- 
tetintUo.  ??tAr.  1,  0*2.  —  2)  vidi  odgoditi,  odložiti,  ni/- 
p:odiu  2,  rftKvuĆ!  2.  —  Turci  au  »  ovim  dopovuranjcin 
jrledHli  samo  da  ruHtegnH  rreme  dok  se  bolje  spreme. 
Miloš  33  (i??). 

rHNlHJi  w.  lii  Dubr).  Rj,  -  li/tstdj  iicum  ziiniVnjii 
u  Vukovii  rjvCniku,  wi  to  mu  se  ni  o  poatanju  ue 
može  jrovoriti.  Oan.  131.  /'u  /»'MtimaMii:  Hra-stelj, 
biljka,  helininthui  echioides.  AUj.  III.  (>88b.  ry«rč» 
.s  l(?Aiwi   Mrt.if.  kod  br/elj. 

nVstenjc,  «.  </«»  W(tchscn,  incrcmentHm.  Rj.  tvrft. 
0<J  rasti.  Htatije  koje  /*ir«,  A'«rf  što  raste,  rtdi  rcstcnje. 
—  Ona  (vlrtda)  je  vidjela  gdje  samo  ratovima  8rbijn 
rafllc  i  ja6i;  ali  je  li  bilo  napredno  tako  ratttenje  i 
je  li  se  bilo  dobru  nadati  od  lakojra  jaiJanja?  DM.  25^. 

rnKfćznajo.  «.  Uj.  terh.  od  raatezHti.  —  J)  radnja 
kojum  tko  rasteže  i(t>,  ?».  p.  bječvCf  riieči  (d:w  Spannen,  j 
diMlentio.  Uj.).  —  i^)  radnja  kojom  tko  rastcie  vrijeme  i 
(drts  /iGbeu  in  die  Liin^^e,  protraolio.  Rj.).  I 

rust^zati,  nV**ieženi,  r.  impf.  lij.  raz-tezati.  r.  pf. 
rastejrnuti.  —  1)  spanticn,  dintcndo.  Rj.  —  Kakilo, 
ka^.e  HO  7.a  ćovjeka  koji  rasteže  rijeci  kad  govori.  Rj.  | 
2&!)b.  Kasieke  usko  »la  Hiroko.  DPosl.  lOli.  sa  ne, 
reftekit.  ili  pass.:  Mnogo  zgodnije  hjecie,  koje  se  nw- 
teiu  i  skupljaju.  Priprava  144.  —  2)  in  dic  Ldnye 
ziehcnf  protruho.  Rj.  vidi  odgagjati,  odlagati  1,  raz- 
gftgjati  Ž,  ra/vlafiti  2. 

rAsli,  riSBteui,  r.  impf,  (riistfto,  r^Ia)  icachsen,  tresco. 
Rj.  vidi  rastjcti  (raSceti),    re.'iti.   gjikali,   kreSiti  *  kre- 
riivali  (Tal.),  prtili  2,  titnjati.  v.  pf.  sloz.  iz-riisti,  na-,  | 
ob-,  od-,  po-,  pod-,  pri-,  pro-,  riu-ine),  s-  (se),  uz-,  za- 
rAati ;  c.  impf.  sloi.  iz-rAstati,  na-,  ob-,  pri-,  pro-,  niz-  ; 
(stM,  H-  (»vi,  za- ;  uara^ćiviiti.  r/rtim.  onn.  raat,  iw/'.  rast-ti ;  | 
ftri'iroriv^i  se  krajvje  t  od  omiote  u  b  :  rass-ti  dogju  dva  I 
8  jedno  do  drnpotja,  pa  se  onda  jedno  izbaci:    ra»li. 
isp.   Obi.    G4.    /.    pregj.    rAstoh.    i/,   pregj.    rAatijah, 
(nistah).  priloq  ^nd,    riUtOći.    prilog  pregj.   rastiivši, 
ni«tav,  /.  pridjev,  rastao,  rlSsla,  rdslo,  //.  prid.  rAaleu  ' 
{u  rtlHtenjc).  —    Kako   niste   trava  nit  invojke,  kako 
dojke   u   dobre   devojke.   Ri.   lG7a.    liaste  mu  perje. 
(Kad  se  kome  ^to  po  volji  uogagja).  Posl.  270.  hastn 
mu  tazubire.  (Kad  ko  ćezne  gledajući  sto  u  drugoga). 
270.  Na  ovoj  Hlraiiuoj  M-u'Jttii,  kojft  još  raste  .  .  .  Da- 
nica %  1311.   bto   Bu   Turei    lo  viAc  odbijali  i  razvla- 
sti, lo  je  Srbima  želja  sve  vise  i  tuše  rasla  i  razvi- 
jala KC.  MiloA    141.   (Pjc-tina)   idin?i    od  iiata   do  UKt« 
raste  i  kiti  se.  Npj.*  1.  XXXII.   IHjetc  Samuilo  ra- 
siijidtc  pretl  iiospodom.  Sam.  I  2,  21.  ! 

rftsllritl  s<»,  cim  «e.  r.  r.  ;*/'.  Jiduher  ireiben  (vom  i 
(Sctcdchs),  stoloneti  agere:  rastićili  se  kukuruzi.  Rj.  | 
raz-titV  se  kttkuruzif  kad  na  njima  izra<iia  tiči,  v.  \ 
impf.  lic'ili  se.  i 

rAhUlo,  n.  dif   Hatintuchulc,  seminarium.   Rj.  kao 
rasadnik,  ijdjc  rusta  mlada  drveta,  mhtdc   voćke,  pa  i 
Mc  odanle  prenitiijuju.  —  Metnuo  i*«in  lozu  n  rustilo 
da  zaro>,i,  pa  (*u  na  proljeve  jMH^emiii.  Rj.*  201a.  ri- 
jeci H  takim  nast.  kod  bjelilo  1.  i 

nkstiniRjc,  n.  das  Xerreiben,  disiritio.  Kj.  terb.  I 
od  rnatirnii.  radnju  kojom  tko  ruMire  što,  v.  p.  * 
niše^ttr. 

rANtiriiH.  reui,  r.  impf.  ti.  p.  laranu,  zcrrcibcH,  dis- 
terv.  Rj.  r»z-tir«ti.  r.  impf,  prosti  trti  (trem,  tarom). 
r.  pf.  rastni.  —  .la  »e  o[>ominiem  da  »u  Turska  po- 
nuimIh  kaUo  zvala  m\ht   žene   dn   rifstira  /tišcMc.  RJ. 

rnsliskfviiigc,  n.  tUts  AuseitutnderdriickeHj  Zer- 
sprentjui,  disjectio.  Rj.  refh,  od  raaliskivati.  radnja 
kojom  tko  rivitiskuje  MOy  n.  p.  ljude  na  Ktrantt. 

nisliskivufi«  msihknjem,  r.  impf.  sersprengen,  dix- 
jicio.  Rj.  raz-li'ikivali.  v.  itnpf,  prosti  tiskati,  v.  pf. 
rnjiiiMimi. 

Hislihnuti,  scem  (riUiisuuh  4  riUtiskolii  rtUlifluQ  i 


ritetiSte)  r.  pf.  zersprentjen,  disjicio.  Rj.  raz-tis(k)nuti 
tt.  p.  ljude  na  slnittu.  v.  pf.  jc  t  prosti  tisuuti.  tf. 
impf.  rasliskivftU.  —  Megju  Turke  juri§  uc'-iniše,  ras- 
tisnnše  na  četiri  strane,  kao  vuci  bijele  jagiuijce. 
Npj.  3.  451'.  I  kroz  Turke  juriS  u^ini^e.  rastisnuše 
Turke  nu  tmljuke  kao  vnei  l)ijele  jagnnjce.  4,  \Hii 
[isp.  Da  kroz  Turke  juriS  učinimo...  rusjci^emo 
Turke  na  bvljakc.  4,  ISO). 

ri^Ntili.  Slini,  V.  impf,  Rj.  (de  coitu  ndum).  v.  pf 
.Woi.  uaritstiti.  —  1)  betreten  (sidi  befjatttn)^  ineo. 
Rj.  «.  p.  kokot  rasti  kokoši.  —  *^)  sa  kp,  refleks. 
tidt  begattcn  (com  (Je/lugel),  intor.  K].  riiste  se  piiiXt 
šifHtd.  cidi  mrijeslili  se. 

ri»!>tj*»c*nnjc,  u.  Rj.  verb.  od  rasijecati.  —  1)  rad- 
nja kujom  rast'ifčc  bure  (dn.s  Kliesaen  eines  ticfaaijes, 
permissio  li()uidi.  lij.).  —  iČ)  radnja  kojom  tko  ras- 
fjete  n.  p.  kuću  (das  Vt'ruirtliscbafLou,  to  profun- 
dere.  Rj.). 

rastjpcnti.  riistjećem,  r.  impf.  Rj.  raz-tjeeuti.  v. 
impf  p»u-</)  lec^i.  r.  pf.  raslo<?i.  —  J)  durchfliessen, 
die  Fliisiigkeil  durvhlasstn,  pcrlUto:  rantjoć'e  Inire. 
Rj.  —  2)  veruirthscbaften,  profundo.  Rj.  rasijecali 
n.  p.  kunu.  riđi  nuipali,  razasipati,  ni^t^erdavali.  su- 
protno ledi. 

rftsfjenili,  ram,  t\  pf.  aiiscinandcr  jagcn^  dispcUo, 
rf.  razagnati.  Rj.  raz-tjerali.  riđi  raž^-eruli.  isp.  ra»- 
plaAili,  ra^puditi.  i'.  impf.  rastjerivati.  —  Kad  devojka 
vidi  kakva  je  živinu,  u/.me  batinu,  i  tako  set  rustcra. 
Npr.  143  fiasćcrao  brpRke  rojcrode,  jedne  k  moru, 
a  druge  k  Dunavu.  Npj.  4,  354.  Turri  sa  svom  silom 
učine  juri^,  te  *7*  .-tre   rftstcraju   ku<i  koga.  MiloS  1*0. 

rnstji^rivanjo,  n.  das  Vcrj^gcn,  di^pulsio.  Rj. 
verb.  od  rastjerivati,  radnja  kojom  tko  rastjemje  ito. 
vidi  raSrerivanje. 

nihtJorivMti.  rasljtrujem ,  v.  impf,  au^einander 
jagen,  dispello.  Rj.  mz-tjerivati.  vidi  rafi(5erivati,  raz- 
u:oniti,  ra.'^pu^avati.  r.  impf.  prosti  tjerati,  r.  pf.  ra«- 
tjerali.  —  Jedan  jarae  zagje  za  ovcama,  te  ^"u  poće 
Hado  rusteiivut'.  Npj.  3,  17t>  (ju  ^  joj,  djevojci).  Oko 
sebe  rasrrrujc  Turke.  4,  271. 

rd.stjcli.  riifltfim,  ti.  im;>/'.  u  Rj.:  rnSceti,  rrfstTm, 
V.  impf  (U  Dubr.i  vidi  rasti.  Rj.  (i4r>b.  —  RAati ;  iz- 
rastati; rustjeti.  Korijeni  21.  dijalektički. 

nist6i'Ri.  nVtoOTm,  r.  pf  Kj,  raz-toć-jli.  r.  impf. 
rastakati.  —  IJn.  p.  vino.  ausschenktnt  diffundo.  Rj. 
—  2J  kola,  zerlegen,  dissolpo,  Rj.  —  ^J  auscinaudcr- 
tragen,  rcrzchrfn,  diffcro  utconsumam:  Crvi  ga  ras- 
točili! Rj.  —  j^iviua  ga  rtistoiila!  Rj.  l5Wji.  su  se, 
pats.:  Ako  <^e.4  l<iospode!)  karati  iV>vjekii  za  prije- 
stupe, rastoćiće  se  kao  od  moljaca  ki\tsota  njegova. 
Pa.  39,  n, 

ri'^stok,  m.  Spiessglas,  antimttniHm.  U  Tur*lcoj 
Jeue  uziaiaju  rastok  kad  grade  boju  za  obrve  i  za 
kosu:  Metni  meui  raslok  na  obrve.  Rj.  m£-tok.  vidi 
surma.  isp.  lićilo. 

rilstukii,  f  gdje  se  voda  oijepa.  M.  Uj.  Milieevi«?. 
Hu^loke  ta  kod  Slunja,  gdje  se  Slusnica  patlt^juU 
u  Koranu  rasi  ječe.  raz-toka.  —  za  obličje  inp.  otokn, 
pritoka. 

rnstApUi«  nlstoplm,  p.  pf.  —  1)  rer-tchuiehen.  li- 
(juefacio.  Rj.  raz-topili,  v,  impf  rastapali.  —  Zalili 
Lovjeka,  n.  p.  srebrom,  t.  j.  rastopiti  srebro  na  mu 
Kasuti  u  usta.  Rj.  IHla.  Knilj  Trojan  utcće  pon  plast, 
i  Ftakrije  se  od  sunca,  ali  uaigju  goveda  te  nizbuf'U  pl:u<t 
i  ondje  ga  sunce  rastopi.  Kj.  7f;<)b.  Mlogo  li  je  zlata 
crkovnogat . . .  da  pobara  crkvu  Pilimtara,  da  rfu«'fo/)i 
krste  i  ikone  i  rclikc  crkocnc  zaklade^  a  da  slye 
mloge  piHojlije.  Npj.  3,  (i7.  Pokupi  sca  kahtjna  kan- 
dila i  kašike  i  tanjire,  te  rastopi  na  puščana  la- 
neta. Danica  1,  H5.  —  2)  sa  se,  refleks,  ili  ptuts.  isp. 
rakH'oriti  se.  —  Kad  je  vidio  da  t^e  g.i  (top)  oteti 
Turci,  a  on  natrpao  ua  njei;a  drva  pa  zaputio  da  bi 
izgoreo  i  rastopio  se.  Rj.  4y7a.  Jeste  vjer.i  ivraja  wl 
kameua,  kamen  bi  se  Mttden  ruatopiot  nevjere  ti  ne 


rastorokati  se 


—  818  — 


nstućl 


bih  uOiiiio.  Npj.  3,  13^.  Mettie  onu  ntpćicu  u  vatru 
to  ne  u^ija  ve<^  gotovo  du  se  riuttopi.  Uiiaicn  3.  13t>. 
JUtMOjfi  «tf  «fc«  li  Hitrodu,  i  poHta  kiio  voda.  Ik. 
Nav.  7,  h. 

nistorAkiill  so,  ^iLMl^rlK■Cln  hv,  v.  pf.  rcvhi  om  JAt- 
mcn  konimtn^  vlumurc.  Hj.  i'ii/.-lf^rukali  his  i('f(u  ihit 
M,  HUffnati  se  na  toroknnje.  r.  f'm/f/'.   U»rulcHti. 

rilsluv,  adj.  Kj.  nWf  hnislov. 

rrt.s(«v  .  .  .  Kj.  vult  hniittov  .  .  . 

rii>(ovArriiij<\  n.  i\ri>,  vU  nustuvariiti.  rntlttja  kojitm 
tko  ruslKuutrit  s(o. 

nistovilriKi.  raHit^vrtrmn,  r.  uiipf.  rax*tuVdr&ti.  r. 
iiHj)f\  pruAti  icivariti.  i\  jif.  ruHLuvuriii.  za  oUlicjt  ijfft. 
r.  itHfi/.  .Woi.  prctov^rati ;  Utovamviiti ;  iHinvrniviiti. 
—  <  IjHvo  raHtorara  nn  velji  auijr.  (Ko  mtingo  inm 
oimj  i  doltij«).  l'osl.  7;i. 

ra.slAvnriti,  nm,  r.  pf.  Kj.  nu^-lovariii.  u.  iwpf. 
niHlovurati.  —  J)  ahludcn^  livona'trc^  n.  p,  drvu,  Kj. 
— ■  .■«i  HV.  piisif.  ili  rclicks. :  O  uc-'ii'cčo,  jijo  st  rttfito- 
Tniri  na  tfosporlu  od  ravn»  t'etiiija.  Npj.  r>,  fi*l.  — 
2J  konJH,  ahtaifen  (Wfw  (irpitck  vnitt  i*ftrdt),jaiucHtiim 
HurciniA  Icmre.  Kj.  —  l'vedcinri  sve  tridtrtftcro  kunjn, 
pa  konje  r/M/oJH*ri«/o  i  nnlo/iinu  vairu.  Npr.  15.  Do- 
vetio  ćrivjeka  u  kii<fti,  i  ratttotari  kamile.  Mo\k  I. 
2i,  S2. 

rAsInipili,  pun.  v.  pf.  (u  Ituci).  Kj.  nini-trapiti 
invohrajijc'uo  xeinlji^te  raskrčili  i  /.nuuliti  lozom.  RJ.*), 
r.  impf.  proitfi  trupili. 

rj^strri,  rJlrtii>;oein.  r.  pf'.  citU  rosirjicDuli.  c.  pf.  je 
i  prosti  t!$i:nii]i.  r.  impf.  mj*lr/«li.  —  DogjoJt^i  viK* 
te  pu  tpriiklcinikal  AćepH.ic  zii  t'ctvpii  p:i  ^n  nistrgoi^. 
Npr.  y7.  Vt*(*  n<-'  doma  no  vrro,  iicgo  će  Hti  aiimo- 
dHviii  u  pufliinii  ili  čc  je  zrjcnul  rastrči.  ll*J.  *>na 
sirotu  mislila  ua  je  Bo;r  ^nu  kuka  zrcrka  i  Cvkala  jo 
KiuiKf  kad  ^f  jt  8popa»u  i  r(i.v/r;/fiii(i.  134.  AT  eto  li 
Kužio*'  j^fVdjke!  Udvede  je  ^orc  na  drumove,  ra»triv 
je  konjma  na   repove.  Npj.  I,  617. 

ni.slrcbljivfinjn,  ti.  da$  Anseinandčrrt'mmen  nm 
l*lat£  £u  nutrhctt,  dispoaitio.  Kj.  cerh.  od  riiMtreblji- 
vuti.  radnja  kojom  tka  rantreUljuje,  n.  p.  i^ohu. 

nisln^blJIviUK  r:wtrMdjujPm,  r.  impf.  auseinandi^r- 
rauiHen    uw  Ji'tis   jm   unichcn^   dittpono.  Kj.  raz-lre-  ' 
MjivHli,   «.  p.  Hobn,   da   bude  u  njoj  viie  tnjcfitu.  v, 
impf.  prustt  trijebiti,  v.  pf.  niatrijebiti. 

niiitr^sanjo,  m.  dan  Žcrtefiiiitelnf  eoncussin,  ex- 
ciistio.  Kj.  vcrb.  od  TOnUvatiii.  radnju  kojom  iko  rtis- 
I  resa  >/t). 

rastr^HUli,  raalrći^inm,  v.  impf.  atutscitulleln^  es- 
cutio:  Nemoj  ti  rtmirenati  tjatja  nada  muom  (Nemoj 
mi  Mnrje^ovaii.  VoM.  "^fMi)  (iras  Itani  du  luitdi  xu 
hofiiuMHiern?).  Kj.  riuc-trer^aii.  r.  impf,  prosti  ireftii. 
c,  pf.  ra»tr**ftli.  m  se,  reflekti.:  Ou  se  kr^AuD  streaa  i 
raHtrcifti.  Kj.  71tta. 

ni6(rćhli.  riiMlri^aem.  i.\  pf.  Kj.  rHz-tre*iti.  f.  impf. 
rofitrcsRti.  —  i)  nH9Hehiiittltt,  cxaUitj.  Kj.  —  2)  na 
Hc.  re/iekš.  u.  p.  na  koDJit,  sich  UHSichiiiteiH  im  lleite/t, 
difteuti.  Kj. 

rAstr^rall.  iriUn,  r. /?/*.  raz-trgati,  kao  raskinuti,  ijf/i 
nirtirri.  r.  impf.  prosti  trgati.  —  Ve<^  me  .svcži  konjma 
na  repove,  pa  me  odbij  niz  polje  široko,  »ek  me  unt 
konji  rantnjajn,  Npj.  2.  18.  fiinttnjttćti  im  sve  srce 
hjitiovo  .  .  .  zvijerje   poljsko    raAkinu<?e  ih.  (>a.  13,  8. 

riiAfrgiiuli.  i:nem  iri\»tr;roh,  raittrie,  rastrgao,  rito- 
irgla),  u,  pf.  .terrr'inscu,  ritmpo.  Kj.  raz-lrgnutj,  vidi 
ru»tr<^i,  I  primjere  ondje.  v.  impf,  nwirzaii. 

n\!»triei,  r.ijstrižem,  v.  pf.  atMciimiidcr  Hchneidcn 
(mtt  dfr  Sduerejj  disseco  forfice.  Kj.  raz-strići.  v.  impf. 
proMii  «tri<?i. 

rftHlri§r,  ni.  tazAiri^.  iz  Starmlovenskutju  jezika  « 
kojrm  nusiri.Sii  (raninči)  znači  nionat'haiii  Hheraro, 
t.j.  raskulutjjertti.  msiriir  =  rastrihn,  rankaluiifircn. 
za  ake.  isp.  riujirlž.  —  V  drugom  »u  redu  bili  pre- 
iavai  odovud  ljudi  svakojakih  zvanija  i  činova,  n.  p. 
bilo  je   6egrta,  kalli,  irguvaea,  uiaJHlora,  propalica,  i 


mii^intora,  ginka.  kaptam,  njoAa,  popova,  rustri^n 
i  1.  d.  Nov.  Srb.  1817,  (;*J3. 

rastrij^bifi.  rAtitrijebuu,  r.  pf.  n.  p.  kuću,  au-^ein- 
andcruiamin  dumit  iHaiz  svi.  dittptfno.  Kj.  ra-itrijebiti 
kara,  da  bude  »  njoj  viie  mlatit.  —  Dok  sam  ras- 
trijcbio  n(o,  dok  »ain  uamjestio  rilime.  l'om.  t'l. 

ritHtrljt^liiili.  n^tstrije/niui.  r.  pf.  Kj.  ra/,-trijezuiti. 
I',  impf.  prosti  Irije/oili  (8C).  —  j)  nuvhtern  marheu, 
ci'pelhi  crnpnlam.  Kj.  koga^  urintti  da  badc  trijezan. 

—  3?)  Sit  m*,  rtllck^.  r.  r.  pf  niiehtci'n  u'erde.n,  ej- 
hatarc  erapnliun.  Kj.  pohitali  irijeiua.  —  Knd  se 
ćoek  probudi  i  rantrije^ni,  kad  ti  se  ne  nalazi  na 
onome  mjestu  gje  je  Ido.  Npr.  i*l>. 

rtVsfriJ^..  /■-  u  Huknje,  u  lialjiue,  Schtitz,  /littnra.  lij. 

ray,-8lriž  \isp.  raHlrit'i).  vidi  ra/re/,.  i>;>.  prOHlriž,  prorez. 

ffdje  HH  u.p.  t'akUire  prorezane  sprijeda.       (  akJiro  oko 

rastriži  ve/ene  zlatom.  Kj.  y<)lb. 

ri^slrkaii,  adj.  zi-r^trent,  sparsuH.  Rj.  raz-irkau.  w;». 

riLHtrkati  rte  1.  —   Po  ravni   do.nta   hu   (Jeste   ku^e   po 

selimji.  ali  opet  nijemu  u  redu,  nego  raštrkane  po 
\  polju.  Kj.  t>7biL  Na  raštrkane  ćete  udarao.  Dauicu  3, 
I  21)1.  Narod  na5  na  malo  mesta  ?jvi  u  velikim  gomi- 
I  lama,  nego  i»onajvi?e  raštrkan  na  daleko.  Npj.'  4, 
I  XI-II!.  SelOf  koje  je  dolinom  bilo  raštrkano  do  s;inie 

reke  Kobra.  i^Jtije  3(i.  Ne  i^e  M  ic'i  megju  ra-ftrkanc 
I  (trke,  i  (Jrke    oriti?   Jov.  7,  3r).   po  guiora  d'jatek- 

tićkom  {^  wj.  ^):  Mala  kolebira,  nepori.Vrena  i  u  nj(»j 

Patra  raštrkano.  Npr.  l-l'J.  Tvoja  je   pamet   vavijefc 

raštrkana.  J.  Kogdanovir  (iidi   kod   raaijaii  primjer 

is  DV.  llit:  rasijani  Hrik-aninl. 

msifkuti,   r5.sti^(^gm,   c  pf.  Kj.  raz-trkaii.  r.  impf 

prosti  irfati  (trfcali).  —  /.  u.  ]>.  konja,  rccht  itijt 
I  lAtufcH  kommcH.   in  cursum   etpsse.  KJ.  ntignati  0a 

dit  trči.  —  7/,  fia  se,  reftckn.  —  1)  sic/i  zerstreuent 
I  uHscinaader  laufcH,  discnrro,  Kj.  isp.  nuiirkan.  n.  p. 
'  ra^trkao  se  naro<l  kud  koji.  isp.  ru/bjet^i  se.  po  rft/u- 

Uktit'kom  goiorn  (S  mj.  a):  liaštrkala  se  djeeii  koje- 

kud,  a  ja  evo   sam   ostah   kod    kuće.  J.  Bogdanovii5. 

—  *^)  ins  I^aufen  komtnen,  in  medio  cursu  ctse.  Kj. 
kao  napnati  se  na  tn'anje. 

I      nistrtjntl,   nistrljam,  c.  pf.  eerreihen,  contćro.  Rj. 
roz-lrljaii.  r'.  impf.  prosti  trljali. 

ri^Nfrli,  rjHtrem  (rAstr'o,  r?ujtrla),  i'.  pf  serreibcn, 
contcro.   \<y  raz-lrti.    vidi  razatrli.   r.  impf.   matirAli. 

—  sa  .^,  pasu.:  ženica  ac  onda  mrtne  n  vodu  te  od- 
meknc  i  kiu>  ra.spHdne  ne,  pa  .4^  onda  riticom  ra.ttri'... 
kad  HG  oHusi,  onda  se  opet  ra.'itre  le  postane  kao 
braftno.  Kj.  -ISab. 

n\striiliKti  »o.  htlm  se,  nVsInihiiiiti  se.  Imoiu 
»e,  e.  r.  pf.  verfanlciu  putref'o.  Kj.  raz-lru)ttiti  «e, 
raz-truhnuti  »e,  od  trahhsti  raspasti  se.  isp,  razagujiti 
»e.  V.  impf.  prosti  truhliti,  irnbnuli. 

ri^struliti  ;«(*.  lim  se,  vvii  rajttmhliti  i^e.  Uj. 

riVsfniniltf    si>,   u^m   «e,    vidi   nmtruhnuli   ne.   Kj. 

rastrviti,  ranii^vTm.  —  j)  c.  pf.  bez  reda  slo  raz- 
bai'ati,  n.  p.  haljiue  po  w>bi,  zeriverfcn,  dispcio.  Kj. 
raz-atrvili,  kao  striy  razbacati?  v.  impf  proidi  rtlrviti. 

—  *Z)  na  »e,  refhks.  rastrviti  se,  rasti^vim  se,  r.  r.  od 
ranlrvili.  Kj."' 

n\slrxaiij*S  «.  dan  Zerreišsent  ruptio.  Kj.  verb.  od 
rastrzali.  radnja  kojotn  tko  raslrze  što. 

riiMmiilt  rilHtiAeni,  v.  impf.  zerrcisseii^  disverpo: 
Kurva  ui^im  da  me  rustrieie,  Kj.  raz-lrzali.  e.  impf. 
prosti  irzaii.  v,  pf.  r:wlrei,  nulrgnuli.  —  DvajiaeHl 
sirainih  lavova  »kotV*  da  (7*  sve  rastr^u,  Npr.  240. 
Djei'u  će5  njihovu  razbijati,  i  trudne  zenc  n/i/totc 
nistriati.  Car.   II.  8,   12. 

rastablli  so,  riL^tubim  se,  v.  r,  pf.  sich  aufthun, 
atiseinandcrklaffen ,  pandi,  cf.  rastvoriti  se:  IVed 
earcni  se  kamen  rastubio.  Kj.  ra/-HLubili  so.  (isp.  i 
rasklopiii  se),  drukćtje  ac  ne  nidasi  očaj  fflafjol.  isp, 
rastopili  se;  siub  i  stup. 

rn&tAči,  raatuOeiu,  v.  pf.  icntcfdatfeH  (i,  Ji.  Šaht 


IC 


rastapanje 


—  314  — 


rasi'Anutt  se 


Ziti^lcer),  distundo.  Rj.  mz-tući,  n.  p.  »o,  icćer.  t.  impf. 
prosti  Hi6\. 

rustApinjc,  h.  dan  Ait>ttinnudi*ftreten,  digres^o. 
Rj.  rerb.  supst.  od  rRHiupali  rc.  stattjc  koje  biva,  kad 
se  šio  rastupa. 

riistApati  sp,  r^stilpam  se,  r.  r.  impf,  attfieinattder 
treten,  đii^erffo.  Uj,  niz-stupnti  He,  kuo  stupajući  riu- 
Itizid  se.  r.  ipipf.  prosti  »iilpali.  v.  pf.  rustupiti  se. 

ra^ldpiti  so,  rasiilpuu  se,  r.  r.  ;»/*.  (n^^^ciHcinJcr-, 
vonfinandcrtrctcH,  diccrgo,  disce^h.  Kj.  rnK-fttupili  kc, 
A*(/o  RiupttJHri  rtizići  se.  iitp.  ra«(lubiti  bc.  r.  ;>/'.  je  i 
prosti  Btupiii.  v.  impf.  ra.sliipaii  se.  —  I  pruži  Moj- 
Hije  ruku  svoju  na  more...  i  roda  ne  rastupi.  Mois. 
II.  14,  21. 

rastdrnnjc.  h.  das  Zmrcrfcr,  dinjectio.  Kj.  vei'b. 
od  TOslurHii.  radnin  kujum  tko  ronturn  ito. 

nistArati,  riisluriun,  v.  impf.  nuscinunder  uerfen^ 
diKJicio.  Rj.  niz-  tiimli.  isp.  razliHcivati ;  niza^iljati. 
V.  impf.  prosti  turali,  v.  pf.  rasturiti.  —  Da  me  care 
zove  na  predaju,  da  ju  cojftku  curu  ne  rasturaitK 
Npj.  2,  280. 

rftstiiriU,  riin,  v.  pf.  auscinattd^  uerfen,  di^icio: 
Kud  vc  lako  knjige  raxiuri^e.  Jiuftttriću  rojsku  ti 
Srbiju.  Silne  su  ne  kvjige  rantnrile.  Kj.  raz-turili.  isp. 
ro/bftCKti;  mzaalaii.  v.  pf.  je  i  proMi  turiti,  v.  impf. 
raMurnti.  —  No  JH  tražim  silna  Vlah-Alijn,  koji  mi 
je  drore  rasturio,  koji  mi  je  Ijnhu  zarobio.  Npj.  2, 
276.  Nek  svatovi  ftvnki  domu  id<^.  Nu  rasturi  to  ve- 
selje tvoje,  moj  ujnt^c,  Crnojevid-Ivol  2,  539.  Odvede 
ih  diUicr  Ikoiiijn,  ranturi  ih  u  tridevt  odaju.  3,  VJ. 
To  »"U  Turci  rasturili  atrau,  pa  razpoiie  moje  (»rn- 
bovljnne.  4,  Ah\.  (ilas  rumfuri  na  četiri  strune,  i,  -HA. 
I^ttsturi  .«te  sinove  svoje  po  avijem  krajevima.  Doev. 
II.  U,  23.  m  se,  refleks.:  Xla*prsaii  se,  razići  ac, 
rusluriti  se.  Kj.  t>42«. 

riistvliraiijc,  «.  Hj.  rerb.  od  I.  matvamti,  II.  ra- 
stvarati se.  —  /.  J)  radnjft  kojom  tko  raHirarn  (rui- 
t'iiijti)  »to  (diw  Auflrmen,  solutio.  Rj.).  —  '2)  radnja 
kojom  tko  rustcara  n.  p.  vino  rodom  (dafl  Verdiliinen, 
diiutio.  Kj.).  —  'i)  radnju  kojom  tko  ratftvara  n.  p. 
prozore  (dna  Aul'iliun.  apertio.  Rj.).  —  II,  stanje 
koje  hivuj  kad  se  što  rastvara  (u  ćemu). 

rnstvArad,  rjistvanuu,  t*.  itnpf.  Rj.  raz-tvarati.  v. 
impf.  proHti  tvorili.  i\  pf  raatv*irili.  —  /.  J)  auf- 
lo^r.n,  salvo.  Kj.  riđi  ni^čiiijnli  I.  a.  />.  semlja  rastvara 
mrča.  -  2)  verdunuen,  diluo.  Rj.  n.  p.  vino  rodom, 
vidi  rniOinjali  2.  —  Jedem  pepeo  kjio  hljeb,  i  pv;e 
svoje  ntJitparfim  suzama.  Ta.  1U2,  9.  —  »VJ  auftfiun, 
apcrio.  Rj.  H.,  p.  prozore,  ^irom  otvorati.  —  II,  sa 
1^,  re{leks.:  (  ista  voda  donla  (je)  puln  poinijeSana 
I*  mineralima,  pvož>ypm  i  t.  d.  kojv  se  u  njoj  rastvara 
kao  še/rr  u  kavi.  Priprava  I*,  isp.  nv^t^injati  se  1. 

rMMlv6ritit  nVttvnrlni,  r.  pf.  Kj.  niz-tvoriti.  r.  impf. 
rastvarati.  —  /.  1)  an/hiscn,  sotvo:  Tako  mi  onoji^u 
koji  me  atvorio  i  koji  <r  me  rastvoriti!  (PohI.  ^03). 
cf.  ra.^iMnilr  1.  Kj.  -  Oaijnik,  2)  nerustvoreno  tijelo 
u  probu.  Rj.  IH'Ja.  —  H)  n.  p.  vimi  vodom,  rakiju 
medom  (dH  je  sla^u),  verditnnen,  diluo.  Rj,  vidi  ruA- 
eitiili  2.  isjt.  i  ra/blažiti,  razvodnili.  -  Pokln  atokii 
Hvoju,  rastvori  vino  avoje,  i  poHtavi  »to  avoj,  Prir.  9, 
2.  Koji  sjede  kod  viuji,  koji  idu  le  tr.ižo  rastvorenu 
vina.  23,  31).  —  3}  (u  prim.)  prozore,  onfthun.  uperio. 
Rj.  širom  otvoriti.  —  U,  sa  se,  refleks.  —  J)  n.  p. 
rastvorilo  »o  nebo,  sivh  aufthun,  discederc  Rj.  otvoriti 
se  širom.  isp.  riaklopili  we,  raMiubili  se.  —  Da  kaurin 
Turekc  bule  ljubi:  neUo  hi  se  rcdro  rastvorilo.  Npj. 
2,  tJ15.  —  JČ)  sieh  uitftosen^  solci:  Rit^t'-iniii  fe,  raa- 
jMmti  ae,  n.  p.  ćljive,  kad  se  kuhaju.  Uiko  i  riba.  zcr- 
falien^  solvit  cf.  rasLvuriti  »e.  Kj.  HlOb.  a  niatvoriti 
Ho  14  ovom  rnaćenju   nema  n   Kj.  na  sro/fi;i  mjestu. 

rftsuda,  /'.  crdtca,  ccnsura.  Hlulli.  raz-tiuda.  djelo 
kojim  se  što  rasudi,  vidt  ru'*ujrjeDJe.  —  ia  oblivjc 
isp.  odaud.i,  prrsuda. 

rasttilllii  rilautnni,  v.  pf,  Kj.  ra£-8udiii,  e.  impf. 


rABugjivnti.  —  J)  entscheiden^  betirtMilen,  dijudico. 
Rj.  —  Pa  dovedeS  trista  kalngjera,  pa  kako  ni,  moj 
brale,  rasude.  Npj.  2,  12i>  (nt  =  nam).  Nije  znao 
rasuditi,  da  i^fi  oki  u  lom  svi  ludovali.  Nov.  Srb. 
1817,  478.  Daj  ovamo  pred  moju  i  avoju  braću, 
neka  rasude  izmeg;iu>  nas  dvojice.  Mojn.  I.  81,  37.  U 
dolinu  JotMifutovu,  jer  eu  ja  ondje  MJesli  i  rasuditi 
svijcm  ttaroditna  unaokolo.  I>P.  S7.  sa  se,  puss.:  Kad 
se  oro  sve  jedno  a  drupijem  i^poredi  i  rasudi,  nadam 
se,  da  i'e  svaki  čitatelj  priznati,  da  .  .  .  Odjr.  na  ut.  7. 

—  5?j  (u  pjeami)  poreei  prvi  sud,  ein  Ilrtheil  umstossen, 
ran  jndivatum  lahefacturc:  [)c(»pot  sudi,  a  deapot 
rasudi.  Rj. 

rasAdljiVt  udj.  beddchtig^  prudens,  Ki.  niz-audljiv, 
koji  dobro  sve  rasugjuje,  nije  brz  rasuditi  što. 

riksudnik.  m.  critiats,  rettsor.  tStidli.  koji  rasugjuje, 

r:isiigj6nji\  ».  verb,  od  rasuditi.  djelo  kojim  se  $to 
rasudi,  vidi  rasuda.  —  Nadam  «e  da  Ć€^  oprostili 
slabosti  luotja  rasugjeuja.  Spisi  I,  H.  rerb.  stibst,  od 
P.  pf.  vidi  kod  dopuštenje. 

riisniejivitnje,  n.  d<ts  Beurtheilen,  Entsdteideft, 
dijudictitio.  Rj.  rerb.  od  rusugjivaii.  radnja  kojom  tko 
rasugjuje  n,  p.  izmetjju  dvojice. 

ntfiiigJiVAti,  rasdgjujem,  r.  im;)/",  beurtheilen,  diju- 
dico. Rj.  m/-augjivali,  v.  impf.  prosti  suditi,  vidi  2 
razložiti,  r.  pf.  rasuditi,  —  Knapre  prekida  ždrijeb,  i 
izmegju  silnijeh  rasugjuje.  Prić.  18,  18.  sa  ae,  pass.: 
Za  tijem  amo  vidjeli  kako  sv  dalje  ra-^tutijicalo  po  za- 
konima izmegju  l>almncije  i  Srbije.  OM.  311*. 

riLsAkntii  riisrK^em,  v.  pf.  in  fda  resolvere.  Htulli. 
riiz-sukati  n.  p.  što  sukauo.  r.  impf.  rasukivati. 

ni^iikivanje,  ».  verb.  od  raaukivati.  radt\ja  kojom 
tko  rasnkuje  što. 

runtukiviitl,  rasfikujem,  v.  impf.  raz^sukivati  što 
sukano,  auseinander  drvhen.  retort/ueo.  v.  impf.  prosti 
Slikati.  V.  pf.  niaukflti.  —  »^lo  ovi  auOe,  drugi  raau- 
kuje.  DPoal.  123. 

rasdio,  n.  die  Zerstreuung,  digsipaiio:  biče  od  njih 
rasulo.  Rj.  raz-sulo  [isp.  rasuti  ae),  djdo  kojim  se 
raspe  što.  vidi  rasap. 

ruiiA^Ki  su.  riLa0.sun,  se,  v.  r.  pf.  vidi  raaahuuti 
se.  Rj.  raz-sušiti  se.  vidi  i  rasuti  ao,  razasuti  se.  v. 
impf  rasušivati  se.  —  JiasuŠio  se  kao  Bunjevac  bez 
mlijeka.  Posl.  270. 

ra.suSfvante,  «.  rerh.  od  ra.^u.Aivati  »e.  Kj. 

nisuslvntf  se,  rafthSujem  se,  r.  r.  impf.  vidi  rnau- 
?tili  se.  Kj.    raz-auMvftli   hc.   r.  impf.   prosti  anAiti  «e. 

riksuli*  rKapem,  vidi  razanuti.  Rj.  v.  pf.  raz-suti, 
raz-spem.  kao  prost  glagol  ne  nufiOiU  se.  isp.  šuti 
ispem).  vidi  raaprosnti,   t'.  impf.   rasipati,   razaaipati. 

—  /.  1}  aMseinander  strcucn,  spargo.  Rj.  (i27b.  — 
Onda  kolo  divojke  rasušc^  odskaka^e  svaka  svojoj 
kuli.  IINpj.  4,  .M8.  Mnogi  su  btU  ttra.sno  r4tzasuli 
po  kojfkakijcm  haljinaoia  i  daskama,  ako  bi  luhirila 
ki^a  dft  bi  mogli  zakuvati  i  hljeb  umijesiti.  Sovj.  iM. 
Tako  ih  (Ijudv)  Ooflpod  rasu  odantle  jio  svoj  zemlji. 
Mujfl.  I.  11,  S.  .Ipzik  onijeh  Slovena  kojima  su  državu 
Mad^^.ari  do^av^i  u  Kvropu  rasuli.  Dioba  4.  Nemanja 
ra/.bi  neprijatelje  i  rasu  Ut.  UM.  *>.  Nemaujn  rasu 
(irv'mui  Sr  edac(  Sofi  ju)."  [isp.:  Da  je  »ve  to  ^''^dove 
razvalio  do  temelja  .  .  .  raskoptio  jrradove  .  .  .  razorio. 
DM.  7).  —  ^)  n.  p.  kuću,  otVevinu,  vertliuu,  dvtsipo, 
Rj.  *J27b.  vidi  raflte<5i,  mSi^erdali.  —  No  mojju  otku- 
pili, du  ne  ruspem  sv<tjcgu  našlj&lstea.  Kut  4,  H.  — 
//.  sa  se,  refh'kji.  —  7)  sivh  :erstrtuen,  dissipari. 
Rj.  (i27b.  —  KađiJAh  ih  \m  narodima,  i  razasuie  se 
po  zemljama.  Jezck.  3#i,  U*.  —  2)  raziu*»lo  se  bure, 
kn(UL.  vcrlechzcn.  dilabi.  Rj.  027b,  vidi  rusabnuli  i»e, 
miiu6iti  se.  —  Rasp:iMalo  se  biirc,  l.  j.  apali  mu  obrubi, 
pa  se  razasuto.  Rj.  lUOa. 

ra»viknuli  »e,  rii8vaue  se,  v.  r.  pf.  es  ivird  Tagt 
diluvesrit.  Rj.  raz-avanuti  se.  r.  pf.  je  i  prosti  sva- 
nuli ^Siunuuti).  vidi  i  osvanuti  (osavnuti,  osamnuti). 
c.  impf.   rasvitati  m.  —  Do&avSi  Ž4^na  u  zoru  pade 


niSTlJi<*tliti 


nMerdtttl 


kod  vratft  od  kude  i  lela  dokle  se  ne  rasuanu.  8ud. 
19,  28. 

rasvijetliti,  rasvijetlim,  r.  pf,  nue-svijctliti*  Icao 
osvijciliti  odusvuti;  hdeuchien,  ul^t-siro.  r.  impf.  proHi 
svijetliti,  —  »Sve  ovo  aložih  u  srce  »voje  da  hih  ru- 
srijetlio  nre  to,  kako  »u  pravodni  i  mudri  i  djelu 
njihovn  u  riifi  Kožijoj.  Prop.  II,  I.  (Ma*  »g«  raožo 
biti  da  Ktoji  nijento  >V-  ...  n)i  atiutr  joA  nije  doitta 
ragcijetljena.  Dauićii*.  AKj.  2Ki)i.  Dodatno  se  liiniinVnju 
i  ona  (rijeO  latinuka  ili  drugoga  jezika),  tuinio  xn  Lo  dh 
dopuni  i  jače  rasrijetU  tumačenje  onomu  komu  treba. 
Ogled  Vr. 

rftsvit,  »H.  (u  C.  G.)  AnOruch  des  TtujeSj  diltt- 
cttlum.  RJ.  ra/,-«vit.  kad  ne  rn^mne.  riđi  raflvitak; 
osvit,  o8viti»k;  svnnut^e.  —  On  se  tu  no»5  izmakne 
k  Lebavi,  >?de  »e  n<t  rdspitku  «a.Htjine  h  grafom  Milo- 
radovirem.  Zilijo  25. 

riNvItilnJe,  ».  dfis  Tutjen,  dilucidum.  Rj.  vcrb,  od 
ruHvitati  ae.  stanje  koje  6itvi,  kad  se  rasvit^e.  Rj. 

rAsvilaCi  m«,  r:wvi<5e  »e,  r.  r.  impf.  itujen,  dilttctiJtcit. 
Rj.  raz-svilati  se.  r.  impf.  je  i  prusti  svitati.  i-iVii  i 
otiviiati,  prusvitati;  evanjivati,  OMvuiijivati.  f. />/".  rasva- 
iiiili  !»e. 

1.  Kii.sa,  Hl.  (irtLi  vidi  RnŠo.  Rj.  ti%kca  hi/p.  vidi 
kod  lJi.%.  hf/p.  od  KadoHav. 

2.  KftsH,  f  ime  žensko.  Rj.  —  Jidsa  (Ra^HsIava). 
Oan.  364.  Ku-&a.  ^lA'tt  hiip.  ženska  DiUa,  .Ti^Sa.  roc. 
RaAo. 

r&Sa,  /".  kao  rijetku  euknu  u  četiri  nita,  koje;^  se 
mnogo  (*e  u  l!)ubruvniku,  pu  se  ufyvi£e  plavetno  pro- 
daje seljacima  za  64kiire  ili  tkao  5to  ne  onamo  go- 
vori) gatV,  Art  Tttch,  panni  tjetms.  Rj.  riječ  je  tugja. 
Osn.  r>8.  deni.  radića.  ^  DuntCa,  5to  dugo  tnije,  n.  p. 
raku.  Rj.  14r)b.  Sumorodiea,  cnta  ram,  koja  nije  bo- 
jena  no^o  od  emc  vnnc  —  kako  je  ovca  rogjeiia.  Rj. 
ti(14a.  Toliko  mi  crne  rase!  (To  ne  može  biti:  kad  »e 
lo  dogodilo,  oruiii  je  ifOHlao  2a!o.Htan  i  uusio  crnu  rasu.'j. 
PohI.  yi8. 

1.  rAšnk,  ntSka,  m.  —  J)  (u  Srijemu)  raste  po 
banuna,  ukrugao  je  od  prilike  kao  omli,  i  ima  kom 
wi  Ivrdijem  bodljikamu;  može  w  jesti,  i  osobito  ga 
svinje  rado  jedu.  Rušak  »e  ktilia,  a  mijvi5e  peće,  kad 
ho(^e  da  se  jede,  i  s;a  to  »c  re^o  /.a  dobro  ispCiVnu 
n.  p.  prohii,  pogaču,  bundevu  i  t.  d.:  peleno  kao 
ruiak.  Rj.  \Va.'isernutis,  trapa  natans  L.  Rj.'  hiljka. 
cidi  vragolič.  isp.  keka,  Aiifj  2.  -  Suljevi.  kao  ^iSa- 
rice,  koje  nislu  u  vodi  pa  se  pečetie  ili  kuhane  jedu 
jcf,  ramk?).  Rj.  J^4'Ja.  —  ^)  {u  HoHuif  vidi  krouipir. 
Rj.  *  Hyn.  ondje 


H.  rA.^k,  ra$ka.  m.  riđi  mulovilo:  Ko  riiiitk  HijeČe, 
rho$ni»iM. 


kurjak    Če  ga  pojcati.   Rj.   dcr   Haspelj  die   MVetfe 


ra.^f  ^hnuf  I,  rri.Vehnem,  r.  pf.  nuj-čelmuli.  vidi  raSče- 
nuli-  r.  iinpf.  jtrosti  ćeliali,  —  ('e(h(no,  čethlnja*"^!; 
oOe^h)imti,  rtiićet'h)nHti.  Korijeni  38. 

rnSei^nuti,  rait^enem,  r,  pf.  aHucinaHderrcutfitHj  di- 
veUo:  ra^tVni  viiit.*e.  Kj,  raz-t^euuti.  u  k ruj fviiua  gdje 
se  glam  b  ne  čuje  u  (jovoru.  oidi  ra&ćebuuti.  r.  impf. 
prosti  čehati. 

ril^d^ptti  so,  rni«''epini  se,  e.  r.  pf.  die  Fa.vmn 
spreizen,  raricare:  no-Vepilo  w  goveče  na  ledn.  Rj. 
raz-čepiii  se,  kad  st^  Čemu  noge  .^asvijem  raskn'ce,  taku 
mu  se  rastefjnu,  da  padne  i  ne  može  antnii.  drukčije 
se  ovaj  glagol  uc  nalomi  u  ovom  značenju,  za  zna- 
čenje isp.  čep<?rak.  —  Kad  je  kozi  dobro,  onda  ide 
na  led  te  igra  da  ne  rusvepi.  iKad  ho  boce  da  kaže 
da  svaki  ćoek  ne  luof.c  dobra   podnositi),    Posl.   117. 

nisJ'i^^ti,  rii^rcf^em,  r.  pf  aufkratscUt  cutem  ej-ul- 
ceroj  vulna^  refrico.  Rj.  raz-če^nti  ».  p.  sebi  kolu. 
u.  impf.  prosti  ćoi^ati. 

raSrf''^sljnll,  rAiče?iljam,  v.  pf.  ra/.-ČcMjali  r,  impf. 
prosti  ćcMjati.  —  Uiih'esljaj  mi  kote  i  puSii  mi  polo- 
vicO  ftprijed  n  polovicu  uia  picči.  Npr.  2*J8.  Ni«  noeilja 
perćin  ravĆešljajte.  Hen.'.  L 


TU^f\nU\,  rikSftinTm,  v.  pf  Rj.  raz-činiti.  v.  impf. 
rnilČinjati.  —  /.  1)  anflosen,  solvo.  Uj.  vidi  rastvo- 
riti 1.  —  Cijelo  djevoja5tvo,  koje  uije  raieinjeno. 
Daničič,  ARj.  8(X>a.  —  2)  n.  p.  meču,  t.  j.  u  meču, 
koja  je  guptu  kao  kačaniak,  osuti  vode,  pa  je  rukama 
stiskivati  i  miježaii  dok  post.^ne  žitka,  rerdiinnen,  diluo. 
Rj.  vidi  rastvorili  2.  />p.  i  rar.blažiti,  razvodniti. 
—  [I,  sa  »e,  refleks.  —  t)  (u  l>ubr.l  raspa-ili  »e,  n.  p. 
.šljive,  kad  se  kuhaju,  tako  i  riba.  zerfalten^  salvi,  cf. 
ra.Htvorili  se.  Rj.  —  ^to  »e  govori,  a  uije  istina,  rasčini 
se  kako  magla.  DPosl.  123.  Organska  tijela,  n.  p.  rak, 
kojima  su  se  mekši  dijelori  u  zemlji  rascinili^  te 
otvrdnuli.  Priprava  107.  1  ako  se  ocu  kosa  moja  * 
rašćini,  opet  ču  vidjeti  u  tijelu  svom  Boga.  Jov  19, 
26.  —  2)  raSČinilo  se  vrijeme,  sich  aitfheitcrn  (vom 
Wetter),  disserenasrit.  Rj.  vidi  ra/galili  se,  razvedriti 
80,  provedriti  se. 

ra.^čfnjanj(^r  n.  Rj.  rerft.  od  \.  raščinjati,  n.  raSči- 
njati  se.  —  /.  radnja  kojom  tku  raščit\ja  koga  ili 
što  (daa  AufiOaeu.  solutio.  Rj.K  and:  dan  Vtrdantten, 
dilatio.  —  //.  J)  stanje  kaje  (fira,  kad  se  što  raačinjn 
(rastvara);  Kako  je  urefueno  da  se  mrtvo  tijelo  Ireči 
dau  pogrebe,  to  spomeni  i  molitve  odgovaraju  iviHr*- 
njanja  njegom  u  grobu.  DP.  3*11.  —  S)  stanje  koje 
6*iv/,  kad  se  rascinja  vrijeme  {Am  Aufheiiern,  sero- 
natio.  Rj.). 

rai^f'injati,  rA^činjam,  t\  impf.  Rj.  mz-čiujali.  v. 
impf.  prosti  činili,  r.  pf.  niSčiniti.  —  /.  J)  auftosen, 
solio:  (irjehotu  je  da  te  rascinja  crna  zemlja!  {u  Ka- 
fetelima  kad  nariču  za  mrlvijem)  cf.  rastvarati.  Kj.  — 
Posluje  i  tko  rašiinja  trazčinja).  DPosl.  Hi*.  —  V)  n.  ]». 
meču,  t>erdunnen,  diluo.  Rj.  —  //.  sa  se.  refleks.  — 
J)  scrfallen,  dihthi.  Rj.  ridi  rastvrtmti  se.  —  Ko^a 
moja  ptioa  i  rnšćinja  se.  Jov  7,  ih  —  2}  vrijeme  se 
ra^Mnja,  sich  aufheiiern,  disserennscit.  Rj.  vidi  vedrili 
se,  provedravati   se,   razvedravati   se,   razgaljivati  se. 

rn&f*istUl,  stim,  r.  pf  \ccg^vhatfcn,  um  reinen  Vlatt 
lu  macften,  eapurgo.  Rj.  ra/--či«tili,  učiniti  da  bude 
mjesto  čisto.  v.  impf.  ra>*čiščavati. 

rahfiseAvnnJe,  ».  rcrb.  od  raSči.Sčavali.  rmhtju 
kojom  tko  raščiščava  .Ho. 

ni.selsčAvntl,  rnSčV4čavrim,  v.  impf.  rax-či&čavati 
.*ito,  činiti  da  bude  ondje  čisto.  v.  pf.  nt^ćislili.  — 
<^stavljajuči  da  račune  s  Jiugom  rasviš<'ai^a  pojedinac 
kako  jo  čijoj  duM  ugodno,  mi  mo?>emo  iiveli  i  radili 
bratski.  Zlo.s.  ir»3. 

r&>>eot*k,  wi.  (u  Piperinnt)  dcr  aufgehori  hai  eiu 
JHfcnsch  ZH  scin,  Cttnicnsctt,  qui  omncin  ituinanitateni 
cvuit.  Kj.  ra/-roek,  koji  je  prestao  biti  ćoek.  tidi 
ncČovjek,  IjudiSle,  odljud. 

raščftpaii.  pnm,  r.  pf.  zerraufcn.  dirdlico.  Rj. 
nu-čupati.  r.  impf'.  ra5čupavati.  —  Nije  tjiko  jaka  ni 
fllrijela,  da  raHčupa  srce  ii  junaka,  kao  tuki  ukor  i 
sramota.  Npj.  J,  T2.  Na  mlogiui  hu  mjchUma  (niepjedi) 
ljude  rušćnpali  i  izeli.  Nov.  t^rb.  1)S17,  i7S. 

rasćllpAvanJo,  «.  dus  Zerraufcn,  direlticatto.  Rj. 
verb.  od  rju'čupavali.  radnja  kojom  iko  raščupaca  »(u, 
n,  p.  runu. 

ni»eup&x'a(i,  nAčhpavrim,  r.  impf.  serraufen^  dt- 
ccllico.  Rj.  raz-čupavati.  r.  impf  prosti  ^»\mt\.  v.  pf. 
niAčupali.  —  t'epukaii.  čunu  ostriženu  raščupavati, 
če.Mjati.  Oaničič,  ARj.  f  l"2b. 

rikAf* variti  .so,  rlm  se.  r.  r.  pf  zcrlaufen,  li^fte- 
sccre:  ra^^čvario  se  na  suucu.  Rj.  rar.-čvarili  se,  kao 
rastopiti  se.  vidi  ru-^cvrijeti  se.  r.  impf  prosti  Čvjiriti. 

rA?ićenj0,  u.  rcrb.  od  \)  rAstiti.  2)  rAatili  se.  — 
t)  radnja  kojom  n.  p.  kokot  rasti  kokos.  -  2)  radnja 
kojom  se  niste  n.  p.  ptirc,  čicttd, 

rtkM'erati.  rara,  ridi  rastjerati.  Rj.  raz-čerati. 

rnsi'^rdaH,  dam.  r.  pf  ccrthuu^  pessumdo.  Rj.  raz* 
čerdati.  prosti  glagol  čcrdati  ne  nalazi  se _{isp.  čer- 
dali)  neao  čerdiaau,  čerdosati  Ti'.  f/V«  n.  p.  ja  tapaiio 
a  ti  ra^erdtio.  t*.  impf.  ra^čerdavaii.  ridi  rasicči,  rasuli 
2r  rasaauti  2. 


ra&^erdavNBje 


—  316 


1.  WMt 


rHsrPrdrtvnujp,  n.  dun  Vrrthun,  ptinfimfhttio,  Rj. 
verb.  lui  raSi'enlavJtli.  rudnja  kojotit    tko    rušrt^tlavu. 

ritsi'crdiU'iiti.  ra.i<?i  nirivam,  r,  itHpf'.  trrthun,  pes- 
auiuilo.  Rj.  ra/.  cVrdiivjiLi.  riđi  niHipati,  nizaaipftti,  ra«- 
Ijecali  "J.  r.  pf'.  ruhćt;rdal\.  —  Ja  gledani  da  zaputim, 
a  li  ru&ćcnitita^.  Npr.  2&U. 

ni.šćor^(n(i  »o,  t^J^reinui  »e,  r.  r.  pf.  Uislige  Dimje 
cr^'i/tUii,  mujtiii  HaiTtttc.  Rj.  rrtz-<?eret«ti  fie,  kav  uu- 
ijutiti  se,  zuvetti  se  u  rcietatije.  r,  iinpf.  prosti  (5ereUili. 

m.st'criviinjri  ».  vidi  rasljerivanjt'.  Rj. 

rašeorivAti,  raA(?&riijem,  vidi  rastjerivati.  Rj.  rAz- 
(.'erivuti. 

nist-^liili  sp.  tiini  se,  r.  r.  pf.  (po  jii^..  kruj.)  vidi 
rani*vji.'tnli  hu.  Rj.  ra/.-(*elali  se.  riđi  i  raHtavliti  se,  i 
o/idjr  vHiiila  oblivju.  t\  impf,  prnHi  iVlali  [mj.  fvjeUUi). 

rAicoti,  rJl*liiu,  r.  itnpf,  (n  Uubr.)  riđi  rasti-  Rj. 
vuli  ranljeti.  dijalektički. 

niAcplrUi  sr,  rai^pirIm  »e,  v.  r.  pf.  iin  Anztigc 
litolzircH,  snptrhio  vcatitn:  Rn.^pirila  h«  kao  paunica. 
Rj.  ra/-^opiriti  rc,  kuo  ponijeti  ne  odjećmn  srojoM. 
i^idi  riL^purili  atr.  r.  itnpf.  prosti  fepirili  ae, 

nisepTirtli  .sr.  niAf'pririra  ae,  i'.  r.  /»/'.  (u  Srijemu) 
vidi  ra^fpiriti  »o.  Rj.  raz-^opuriti  ae.  c.  imji>/'.  prosti 
žepuriti  tie, 

rik.sU*ti,  f.  dciit.  od  ra£«.  —  Izmede  11  U  rasica? 
UI'tiHl.  :)(!.  riaitt'ttf  dubrovačko  domaće  sukno;  dem. 
od  rtiia.  XVI. 

ni.siriti,  rilfflrlui,  v.  pf.  Rj.  ra/.-žirili.  t'.  itnpf.  raSJ- 
riviui.  —  /  h)  hrcitcr  $nacfi€»i.  dilido,  Rj.  ra^iTiii 
štOt  uiiniti  da  bude  sire  (kiroko):  Čija  mali  ve(?u 
pilu  HU'«iV  (Uovtire  žeuaka  pjeca  u  Žrij**niu  okre- 
niiv^i  ae  nekoliko  puta  ?  raširenom  suknjom  i  kle- 
kavži  onuko  uh  zemlju),  fosl.  B47.  Ou  rtištrtno  i 
neutvrgjeno  caraivo  ra/dijeli  ua  vojvode  i  na  kne- 
zove. Danica  2,  75.  —  b)  sa  se,  re/leks.  rftsiriti  se, 
postati  siri  (širok):  Raširio  se  kao  da  je  u  ta/.binu 
doftao.  Posl.  27t).  BaA  se  Turska  niHrila  Uronit  a 
Urna  8C  (Jora  atijesm'U,  Npj.  4,  33(5.  —  2  aj  uujt- 
hreitcn,  dilalo.  Rj.  kuo  rusustrijeti^  rasprostrijeti : 
Mu(?iJH  raširi  ruke,  pa  je  elane  ^'rliti  i  ljubiti.  Npr. 
140.  R»§-('eIik  nkoći  kao  munja,  raMri  krila^  poleti, 
I,  .  .  1%.  Hkine  svoju  haljinu  a  lepja,  i  ruhiri  je  po 
murn,  aednc  na  nju,  Danica  5,  '.»4.  Bog  da  raširi 
•lafeta  da  živi  n  .šatorima  8irnovijem.  Moja.  I.  9,  27. 
}iaširi  krilo  tvoje  na  sluškinju  /troju,  jer  si  mi  om- 
vetnik.  RuL  3,  it.  —  b)  sa  Re»  refleks.:  .foaifjr  rodna 
prana,  kojoj  se  ogranci  rasirise  scrh  zida.  Moja.  I. 
41),  "22.  Oni  se  bijahu  raširili  po  svoj  zemlji  onoj. 
trgani.  1.  30,  IG.  Zjiuietnu  se  boj  u  ,$unii  . . .  Jer  se 
boj  raširi  po  scoj  zemlji.  II.  18,  y.  ('im  bi  se  posna- 
vanjc  tih  zemalja  ne  malo  raširilo.  Rad  V,  llilj. 

ni?»irivrinj<»,  n.  das  AttsOrcitcn^dilatatio.Hj.verh. 
od  ra.Airivali.  radnja  kojom  tko  rašimje  sto. 

raNirivatJ.  ra.Mriijeni,  r.  impf.  Rj.  raz-iinvati-  r. 
impf.  prosti  žiriti.  r.  pf.  rnSiriti.  —  t^  hreiter  mnchen, 
dilato.  Rj.  st0y  činiti  da  bnde  šire  (hroko) :  Sva  avpja 
djela  iViiie  da  ih  vide  ljudi;  radiruju  svoje  amajlijef 
i  ^^rude  velike  skute  uu  haljiniuiia  (»vojinia.  Mat.  'J3^ 
5  (sic  mnclien  breit).  Taki  je  ćovjek  ohol,  jer  raki' 
ruje  duJi  svoj  kao  grob,  i  kao  amrt  je,  koja  se  ne 
mojte  naaitili.  Avak.  2,  5.  —  f^)  a\isbreUen,  dilalo. 
Rj.  kao  razfistirati,  rasprostirati,  isp.  raSiriti  2. 

rAŠiti,  racijom,  t*.  pf.  losndhcn,  re^uo,  rct€XO.  Rj. 
rttii-«iti.  ('.  impf.  raAivali. 

raSfvttDJo,  n.  das  Auseinanderndhen,  rautio.  Rj. 
rcrb.  od  nUivati.  radnja  kojom  tko  ra.sica  što. 

rnsivHll.  ri^^iviim,  r.  impf.  auscinamhr  niidicn, 
trciittcn,  suturam  retcxo.  rcsuo.  Rj.  raz-Mvati.  r,  impf, 
prosti  iiti.  v.  pf.  raAiii. 

KiV»)k».  /'.  Fluss  bti  Novi  Fa/^ir,  nomen  jtuvii,  Rj. 
voda  kod  Aovogu  Vazara:  Mi  imamo  Irećeg  pobra- 
tima ■  .  .  riic  liaške,  više  vode  hladni'.  Npj.  2,  227. 
Rana  na  rodi  lUtški  ili  RH^iui.  DM.  4.  —  za  postanje 
i»p.  liaaki. 


KAski.  adj.  što  pripada  Hasi  gradu:  Jiaška  crVvo, 
ni  ti*,  molim,  ni  me  pnma|;atji.  OPoal.  lOrt.  Episkop 
rtiški  (Irigorije  II.  Rad  13,  2.^1.  —  Tako  <*e  biti  i  alnri 
atJjektiv  pAUKLii,  koji  (c  bili  i  u  imenu  rijeei  Haška 
(pred  k  je  Haj<  h  nant,  >ja*l.  Osn.  310.  i*;*,  adj.  Ar- 
bana^kt  od  Arbanas,  IVra^ki  od  l'eraMt,  i  i.  d. 

RtUko,  m.  hgp.  od  Radosav.  —  RTiško  (koje  nije 
u  obićaju  a  od  kojejca  je  prcAirae  Raikorić;  osn.  u 
Jiašo  oil  Raitoaav).  Oan.  2!)5.  hifp.  s  takim  nast.  vidi 
kod  MaAko. 

rftNiJnsI,  adj.  riđi  raevast.  Rj.  u  vega  su  rašlje, 
što  je  nalik  na  rašlje,  vidi  i  rakijant,  rasohal,  ra- 
aovaat. 

rftsljo,  f.  pl.  vidi  račve.  Kj.   vidi  i  rakije,  rasohe. 
rAslJika.  f.  iuie   biljke,    koju  u  vodi  narod  vari,  i 
vu'lu  od  jektike  pije.  J.  Ikipdanovii'.  —  za  nast.  isp. 
aptika. 

K^kso.  m.  (juž.)  ime  mu^ko.  Rj.  Ra-fto.  —  osn,  u 
Kadoslav.  Usn.  363.  takva  hyp.  kod  DiAo.  tfidi  RaAa, 
UaMco. 

ništii  (nuli  Sta),  icessiregent  qunmohrein,  cf.  za.^lo. 
Rj.  ujtravo  rad  Ata,  kako  i  valja  pisati,  isp.  kaHo 
i  kadilo.  —  luišta  pijeS?  rasta  iw  opijaA?  Npj.  2 
273.  U  zadnje  se  nema  rasta  ui  u  crkvu  hoditi.  PohI 
339.  fc>rblji  govore  u  brzom  govoru  rasta,  me&<^ini 
niSl,  valj  da,  gospr,  prilj,  ća  i  t.  d.  mjesto  nuli  «(<♦ 
meni  se  c^iui.  nižia,  valja  da,  gospodar,  prijatelj,  flvu 
Nov.  Srb.  1817,  534. 

n\^liin,  m.  (u  prim.)  kupus  koji  se  ne  zavija  u  gla- 
vice, nego  raste  u  visinu,  pa  mu  se  li^ćo  kre^o  i  kuha, 
i  kad  se  jedan  put  posadi,  Lraje  po  nekolike  godine, 
Art  Kohl  (iilatierkoUl.  Rj.')  hra^*iicae  genus  (brus- 
sica  oleracea  L.  var.  acepfiala.  Rj.').  cf.  mStika.  Rj. 
—  liječi  s  takim  jtast.  kod  brajan. 

rjk.^tika,  f  (u  Dalm.  i  Hrv.)  vidi  rai^un.  Rj.  — 
rijeci  s  takim  nast.  kod  apiika. 

1.  rftf,  m.  i  f.  der  Krieg,  bellum,  cf.  krajina.  Rj. 
nidi  i  vojna,  vojniea.  vojska  2.  nizmiric*.  —  Zaku- 
haiij  sakufiavati  raij  kavgu.  Rj.  171).  l'z  ratove  ljudi 
se  skupe  u  planinr  u  veliki  zbjeg.  Rj.  U>4b.  Ali  mi 
se  nemoj  uznositi,  bez  potrebe  rata  satnetati.  Rj. 
774b.  luia  ovamo  jedan  zmajevaki  cjir,  pa  s  nama 
(^esto  ima  rat.  Npr.  34.  Kranif-evo,  poznato  jo5  od 
krstonosnoga  rata.  Danieji  2,  57.  Dok  je  rat  trajao. 
3,  13fi.  Videdi  sad  Nijemci,  da  to  nije  ftala,  nego  da 
se  čitav  rat  otvorio  ua  granici,  dopje  ...  3,  185.  Da 
se  ratovi  vod^  samo  oko  zakorM.  Kov.  4.  Da  se  pri' 
kačuje  rat  s  Turcima.  Milož  7.  U  opštemu  Evrop- 
skom ratu  protiv  Napoleoua.  43.  Ruski  car  ohjurio 
Turcima  pravi  rat.  204.  Kad  rat  na  Turke  po^e 
arećno  u  napredak.  Sovj.  12.  Pripravljali  se  za  novi 
rat.  27.  Dogje  glas  da  se  rat  s  Tun'ima  ])oi'injc  na 
noro.  27.  Kad  se  1809.  otiori  rat  izmegju  Francuza 
i  Austrije.  Žitije  IH.  Onda  i'-e  učiniti  s  njima  rat. 
Otkriv.  U,  7.  Posta  rat  na  nebu.  12,  7.  Neka  ide 
pred  nama  i  vodi  naŠe  ratove.  Sam.  I.  8,  20.  Bijaše 
relik  rat  s  Filisteiima.  14,  62.  Nasta  opet  rat,  19, 
8.  Zapiia  ga  David  kako  je  narod  i  ktlko  ide  rat. 
n.  11,  7.  Ako  se  na  me  rat  digne^  ja  so  ni  onda  ne 
ću  bojati.  P».  *i7,  3,  liatovima  žestokim  ratovuće  na 
njih.  U.  30,  32.  Izli  na  njih  že<ttoku  jaroat  svoju 
i  silan  rat,  i  zapali  ga  u  naokolo.  42,  25.  Spremite 
i'at  na  nju.  Jer.  ti,  4.  Kiul  rut  bje.^e  gotov  buknuti. 
DM.  2.S.  Objavljivaše  rat  vet'  kao  iivrijogjcni.  218. 
Dni^.ba  uvali  ga  u  rat  s  Alcksijom.  225.  Ali  se  svi 
ratovi  i^cršivahu  sretao  po  Dubrovnik.  225.  U  znatnim 
»u  ratovima  tražili  pum(»^nike.  225.  Ta  upStiua  (Du- 
brovnik) nije  gramzila  /a  onom  kori&fu,  koja  je 
yfUtke  ueprestauo  uvlačila  u  ratove  ne  samo  za 
obranu  nego  i  za  napadfinje.  229.  Za  lo  bi  trebalo 
da  su  ga  Dubrovnik  |  iNtleci  rutom  uzeli.  233.  I{at 
je  počinjao  Dubrovnik  tek  u  krajnjoj  nevolji  .  .  . 
Dugih  ratova  nigda  nije  vodio.  347. 


3.  rat 


317  — 


rftvno 


2.  rM,*  w.  nakit  konjski,  der  PferthftchmucJ:^ 
plinlcrac,  cf,  ralit:  I  dobrijem  koiijiiin  ni  ratove.  Rj. 
ixp.  nraktili.  —  Nnrod  ne  snnio  da  preda  Turcima 
oružje,  nesro  i  atove  i  ratove.  Milo5  31. 

Rut,  KAta,  ni.  polnoatn-o  niie  od  Dubrovnika,  koje 
ne  Talijanski  onuda  z*ive  peninstUa  Ponta  i  l'uiita. 
cf.  Kloniti,  R(*anski.  Rj.  —  Dpael  pu.mhth,  naMjeb 
eenah  .  ..  uii^.c  Dubrovnika  na  poluoatrvu  Jiatu  moAe 
Bc  Ćuti.  Posl.  XXVI.  riječ  postala  od  Rt  umetnurši 
a  izmetjju  r  i  l.  od  Rt  je  Rćanin,  Rćanski.  Up.  Ko- 
rijeni 12:  r^  Hut.  Osn.  20S;  7^7«  i  r(.  vuii  3  rfit. 

K.  rfit,  rAla,  m.  riVii  rt,  dic  Spitze,  cacumen,  mucro. 
»>/».  Rat.  —  Rat,  ruta,  wi.  pnnta,  acwnen,  cuspi«. 
i^tulli.  Mao  je  rat  od  drače,  ma  koga  obode,  mućno 
Kftlnidp.  DPo»t.  51).   HrežuljflBti  rat  xvani  Prevlaka. 

5.  LjubiSa.  DARj.  (>39a. 

rAtJiJ.  m.  (u  C.  G.)  vidi  t^žak.  ratar.  Rj.  t*  ffro. 
rataj  je  orać.  —  Opat  <?e  ti  ratuje  poBlat'.  DPosI. 
fc*4.  Znaćenje  koje  je  u  orati:  ratuj,  ratar;  ral,  ralo, 
ralioa.  raouik.  Korijeni  12. 

rAtnr,  »i.  der  Ackerer,  arator.  Rj.  vidi  rataj,  ornć. 
—  Volujara,  nekakva  zvijezda,  koju  ratari  po/.naju, 
i  kad  ona  izipje,  onda  \e(:  idu  tniiiti  volove.  Rj.  7In 
Dogje  u  jedno  polje  pje  su  se  nekolike  stotine  plu- 
gova bite  sastale  te  orali  apaliiji.  Kad  dogje  k  rata- 
rima^ zapita  ib  .  .  .  Npr.  3.  U  ratara  crne  ruke,  a 
bijela  poganu  PobI.  HM.  (U)ajkača,  knmd^ija,  ^to  ra- 
tari Oeraju  volove  njome.  Npj.'  1.  'il5. 

riitArev,  nltiiror,  adj.  rf«  Ackercrs,  aratoris.  Rj. 
što  pripada  ratant. 

riktiinski,  adj.  der  Ackerer,  aratoruin.  Rj.  Mo  pri- 
pada ratarima  ili  rataru  kojemu  god. 

riktiti,  rntlm,  r.  impf.  vidi  ratovali,  krieijen^  hcllo. 
V.  pf.  sloi.   zilratili.    —   Katiti  nema   u  Vuka.   Rad. 

6,  62. 

K&lku,  m.  ime  muSko.  Kj.  Rad-ko.  —  osn.  u  Mttdo. 
Osn.  21*3.  takva  ht/p,  kod  Bosko. 

rftttiT,  adj,  n.  p.  doba,  Krit(js-,  heiUcus.  Rj.  Ho 
pripada  I  rMu.  —  Za  uspomenu  negdašnjemu  rat- 
nome  boffu.  Pi«.  33.  Popetitelj  vojni45kijeh  ili  rntnijch 
poslova.  Sovj.  5<3.  Poslavii^e  ih  dii  mu  grade  ratne 
sprave.  Sam.  I.  H,  12.  (Joapode,  zoikloni  glavu  moju 
u  dan  ratni.  Ph.  140,  7. 

r&<n?k,  «».  ratni  čovjek;  der  Kric^er^  miles,  homo 
miliiaris.  vidi  vojnik,  i  syn.  ondje,  tsp.  bojac,  boja- 
džija  2,  ubojicH,  uuojnik.  —  Vide(?i  FrancuBke  ratnike 
blizn.  sitije  *>5.  Ti  zuai  oca  svojega.  .  .  tvoj  je  otac 
ratntk.  Sam.  IL  17,  8. 

Riitnja,  f.  eelo  i  voda  u  MoraČi  gornjoj:  I  na 
Jiatnju  vodu  udario.  Rj. 

nitflslljrinjc*  H.  riđi  aratomljanje.  Rj. 

rntosnjnU  se,  rnti>Biljain  se,  vidi  aratoHiljati  ne. 
Rj.  otpalo  tiprijcd  a.  isp.  krstili  ac  3.  —  ratotfiljatt 
80  koga  ili  čega,  pruklit\jaii  ga  želeći  ga  se  oprostiti. 

riktuvaaje.  n.  dan  Kriegen,  beilatio.  Rj.  rerb.  od 
ratovali,  radnja  kojota  tko  ratuje  (m  kim  ili  na  koga). 

rfttoi'ftti,  ratujem,  r.  itnpf.  krtegen,  bcUo.  Rj.  druk- 
čije M  ne  nalazi,  riđi  ratiti,  vojevali,  vojStiti.  r.  pf, 
»loi,  »tratili,  dovojevati,  i/.vojSiili,  /.avojititi.  —  Da 
ratuješ  dobar  rat.  Tim.  I.  1,  18.  ratovati  «  kime:  Ko 
»  carem  ratuje,  *lje  doma  no.Hi.  Posl.  lf)B.  Teiko  Žuži 
9  Fukom  ratujući f  31(i.  ratovati  «a  kogu:  Ti  meni 
finiš  zlo  ratujući  n«  vie.  Sud.  11,  27.  Uatocima  že- 
stokim ratovaće  na  i\jU\.  Ja.  30,  32. 

rfta§,  m.  (u  Srijemu)  vidi  makazar.  Rj.  huhina.  ridt 
i  cvr6ik.  (^vr<^,  stii^k,  atriči«?,  —  rijeć  tatnna  po- 
stanja, sa  %\aHt.  isp.  rabuA,  8rijemu9>. 

rHv,*  m.  r>idi  raf*.  Rj.  t*  tugjoj  riječi  raf  glas  i  « 
naiem  fc  govoru  pretvorio  u  glas  v.  iftp.  f.  ndi  polica. 

rikvak/  rSvka,  m.  der  Honigflađen,  fapus.  Rj. 
tup.  aat. 

I.  r&vnn,  ravni,  f.  (/or.  rivni)  die  El}ene,  planities. 
Rj.  viili  ravnica,  ravnina;  poljano,  dem.  ntvanca.  -- 
Bara,  svaku   livada  «  ravni.   Rj.  l&b.  Ti  <Scd   vigjet 


pet  stotin'  grobova  a  po  ravni  a  obadvije  strane.  Rj. 
625:1.  Iznajptije  se  ulogori  po  jednom  nrijegii,  a  po 
lom  siiijc  u  ravan.  Danica  3,  194. 

KJkvan,  RavAna,  hi.  {u  pjesmi)  rijt-ka  u  Reaavi,  ridt 
Ravanica  1 :  U  Reaavi  kraj  vode  Harana.  Rj. 

2.  rAviiii,  nivua  (riivnT)  adj.  —  J)  eh^n,  planu'i.  Rj. 
suprotno  neravan;  hrapav.  —  Za  Ato  n  ljudi  nije 
tuhnn  raean?  Npr.  91.  Huvno  kao  po  dlaku.  Po«l. 
2t>8.  PobjcgoSe  niz  planinu  ravnu.  Npj.  4,  407.  — 
2)  hiti  ravan  kome,  kao  jednak  s  njim:  Soloniun  car, 
ako  i  ne  bježe  u  luriogim  narodima  cara  ujanu  ruma, 
Nem.  13,  2*>.  (nn^pode,  Hože  moj  .  .  .  Noma  ti  rnV' 
tioga.  Pa.  40,  5.  Ni  jedan  grad  nije  mogao  stajati 
pored  dnigoga  ako  mu  nije  ravan.  DM.  321).  i>;>. 
nema  mu  druga;  nema  mu  para.  —  S)  inp.  iidt. 
ravno,  gerade,  ipsc.  —  ^)davde  je  do  mora  sinjega 
ravnih,  /uko,  trideset  konaka,  ftj.  288a.  A  drugo  je 
Kovaćina  Kamo,  ^njima  ravna  hiljada  junaka,  Npj. 
3,   111  (baš,  tatntinj  ni  manje  ni  aiše). 

Kaviinfea,  f.  —  1)  rijeka  n  Resnvi,  cf.  Ravan.  — 
2)  namajftir  na  toj  rijeci.  —  'f)  nnmu.»tir  n  Fru^koj 
(iori,  cf.  Vidnik.  Rj. 

Kiivi^niekT,  udj.  von  Ravanieji.  Rj.  što  pripada 
Jiaranici. 

ritvi^nen,  f.  dem,  od  r&van:  Izi(^i  <^eS  na  rnvancu 
malu,  ti  (5eH  vigjet'  pet  elolin'  grobova  a  po  ravni 
B  obadvije  .«lrane.  Rj.  —  dcm.  s  tukim  nast.  kod  djeco. 

KikvanJ,  Kiivnja,  m.  mjeHto  izmegju  Huve  i  Zaaavice. 
Za  vremena  Karngjorgjijeva  na  Jtavnju  je  hio  Srpski 
6aoac:  1  dok  mi  je  na  Jtaimju  Miloša.  Rj. 

Kiivljojin,  /'.  ime  vili:  Ja  hi  tebe  brate,  nopevao, 
al'  sam  nino^  mlogo  pio  vino  u  planini  »  vilom  Ha- 
vijojlnm.  Npj.  2,  215.  i>^.  Nadanojla  —  za  nosi.  isp. 
Dri^ojla  (prema  tome  je  ovdje  i  akc),  uzvijojla. 

Kuvnii,  f.  valja  da  je  nekaku  planina  u  Herce- 
govini: Otole  »e  Turdin  podiguuo,  zdravo  pregje 
Jitinm  i  (loliju.  Hj. 

rikvoanjo,  «.  das  Ausgleichen  (iveier  Sireitendcr)^ 
reconcilinfto.  Rj.  rerb.  od  ravnati,  radnja  kojotu  tko 
ravna  n.  p.  drojicu  koji  se  gone  i  prepiru  oko  čega. 

riivnnti,  ravnam,  r.  impf.  uungleirhen,  vcrgleichen 
fStreitende),  vompono.  Rj.  ravnati  ljude  koji  se  gone 
i  prepiru  oko  čega,  činiti  megju  njima  nagodbu^  kao 
militi,  dmtrivati  ih.  v,  pf.  .tloi.  izi-avnuti,  poravnati. 
isp.  slšgali  2. 

ruvnkrii,  /*.  riđi  ravnina,  Rj.  vidi  i  nivau,  poljana. 
—  Ima  kraj  »lora  lijepa  ravnica.  Kov.  32.  To  je  cur 
salivao  u  ravnici  Jordanskoj.  Car.  (.  7,  46, 

ri\viiik,  ravuika,  m.  (u  Vukovaru)  platno  koje  nije 
nzvedeno  ni  malo,  nego  ravno,  cf,  aade.  Rj.  suprotno 
uzvod,  (^erpćelija. 

Kavnt  K6far,  wj.  vidi  Kotari.  Rj.  kraj  u  Dalmaciji 
izmegju  Zrmanje  i  Krke. 

nivninii,  f.  die  Jebene,  planities,  cf.  ruvun.  Kj.  vidi 
i  ravnica,  poljana.  —  PloHiua,  podvodna  ravnina, 
Rj.  OUbb.  Na*  je  put  ifeao  preko  jedne  suve  ravninCt 
koja  8c  proieiala  oko  dva  sata.  Danica  2,  I3il.  Noj' 
vUe  su  u  njoj  ra^'nine  u  Grblju  Soliosko  i  ^frČevo 
polje  .  . .  ima  kraj  mora  lijepa  ravnica.  Kov.  32. 

rilvnilf,  rfivnim,  v.  impf.  ebnen,  aequo.  Rj.  ravniti 
sto,  činiti  da  bude  ravno.  c.  pf.  sloi.  iz-rAvniti,  po-, 
B-,  U-;  r.  impf.  sloi.  poravnjivnti.  —  Nadgledah  zemlju 
i  zalivafi  je...  brazde  njezine  napajaS.  ruvniš  grude 
njezine,  kišnim  kapljama  razmek&avaA  je.  V».  HO.  10. 

rAvDO,  gerade,  ipse:  dao  mu  ravno  sto  grosa.  Rj. 
adv.  prema  adj.  ravan  3.  kao  baš,  taman,  ni  manje 
ni  više.  —  Pet  groza  i*  god,  t.  j.  rav.tto  (kao  ugo- 
gjeno),  gerađe,  ipse.  Rj.  yib.  Puce  uu.^ak'  siedamdeael 
ravno.  Npj.  4,  180.  Dobro  li  ie  rodila  .ženica,  prelož- 
ni<'a  ato  crnika  ramo.  Herc.  338.  srednjega  roda  rrtvno 
sa  prijedlogom  na,  adverbijalno:  Da^na  radoeii  ilo- 
bode  jedna  dnigojzi  u  i^ast  i  u  poštenje,  dokle  k<^e1a 
volja  Božja,  na  puno  i  na  rantno!  Npj.  1,  81  [u 
zdravici). 


Ravno 


318  — 


ruzupi^jalj 


Ravno,  n.  planina  u  Hercej?o\'ini;  Oko  njcg*  bu 
velik*'  planiiH*:  jt^lno  Uamo  a  dmgo  C'exueruo.  Dok 
ilngjo^c  nn  Hitvtto  planinu.  Rj. 

ravn6brc|iCf  «rf?\  ravno-breg,  Ho  a  brijegom  (h  oba- 
lom) ravno,  n,  p,  l'eninn  je  ruvnobrega.  govori  se  oko 
6tefiiiija  u  Jtjdoi'arttl-oj  iupuniji,  Joh.  Medved. 

ravn6diihnn.  ravnodušna,  adj.  qiii  ttc.  cfit  iieguo 
nniino.  8tulli.  rnvno-duf(nn,  u  koift  ic  ravna  (jednaka) 
đuiu,  šio  god  tint  ne  dogodilo;  gUichnitithig,  gelas.icn. 
tako  sloi.  adj.  kod  hogodn^Hn  —  PoHle  ove  Hre<?e 
nci^uvene  Crnogorci  ka'  su  ravnodwini?  S<!ep.  mnl.85. 

rAVtt6dusiidst,  ravnodušnosti,  uetjuanintitun.  SlulU. 
osobina  onoga  koji  jr  rtivnodumn;  Oleidnuuth,  — 
\'r5ak  uadKoruifke  ratrujdušnosU  vidi  se  ii  ovoj 
zgradici.  Mepj.  10. 

nunApravun,  rHvnt>piavna,  adj.  ravno-pravan,  koji 
ivtn  mrno  (jednako)  pravo  h  drugima:  (ileichberetb- 
tigt.  —  Sto  pellovi  gulic  glave,  to  im  mora  biti 
krivo;  ali  bar  je  za  sve  ravnopravno.  Megj.  23. 

rUVnAtož^n,  /'.  ruvno-leŽo,  kad  je  s  obje  utrane  ravnu 
jednaka)  teža;  Olcichgaricht^  aequilibriam.  —  O  toj 
ravnoteii  vodi  uvek  ozbiljnu  brigu.  Meiy.  ISC*.  Držeći 
oiiru  ravnoteiu  luegju  Hvojiui  primanjem  t  davanjem. 
Zl08.  23a. 

rjivnjara,  /'.  kapa,  koja  je  ozgo  ravna,  kao  fes, 
eitie  Art  Kopfbedeckung,  cittae  genus.  Rj.  —  riječi 
s  iakim  iiiist.  kod  ajgirn^a. 

1.  ruz,  III.  lu  Srijemu)  —  jf^  u  pluga  daska  pri- 
kovana spolja  za  desnu  ruOien  da  odbija  brazdu.  Rj. 
—  2J  kao  mala  dak^it-a,  koja  se.  kad  hc  Žito  mjeri, 
prevuće  preko  mjerire  te  skine  ono  Mo  je  vifte  mje- 
rice iivriieiio,  dua  Strt  Uhhoh ,  linstorium ;  trgovac 
prodaje  nuom,  a  kupuje  uvr§eno.  cf,  Hilid^ik.  ftj.  — 
Kazati,  rtisom  Kkidnti  branu  h  mjeriee.  Rj.  (l'iTb. 
Znai^enje  (korijenu)  raHlavljati:  raz  (prijedlog).,,  riis, 
razati.  Korijeni   17. 

2.  rUT, pratp08>  —  /narenje  iprijedlogu)  rajftavljati : 
raz  (prijedlog  »  kojim  se  sastavljaju  drn^e  riječi,  kao 
fuiT-biti).  Korijeni  17.  u  tukrom  sastailjanju  prijed- 
logu se  raz  na  kraju  kadšto  domctne  blagoglasja 
radi  samoglasno  a,  a  to  biva  osobito  kad  se  rijcć, 
skojtjm  se  očaj  prijedlog  sastavlja,  počinje  suglttstnimu 
b  i  K.  8  »  X,  rjegje  p,  t  i  v;  n.  p.  raz(a)-brati,  rflz(a)- 
gnaii;  raz(a)-8uli,  raK(a)-znati ;  razia^peti.  raz(a)-trli» 
riu(at-viti. 

rn/.ubirnnJLS  n.  vidi  razbirnnje.  Rj. 

razabirati,  razii biram,  r.  impf.  vidi  razbiraii.  Uj. 
raz{a)-birati.  r.  pf.  razabrati,  razbrali.  —  sa  se,  rcfhks. 
razabirati  ne.  razabiram  se,  tidi  razbirati  se,  Rj.  >)idi 
primjere  kod  razhirati. 

rnznbritnJCt  n,  Ei'heitcrung,  ohlectaiio.  U  Budvi 
kad  ponude  8tnni  ženu  ho<^e  li  piti  rakije,  gdjekoja 
odgovori:  jHo<^u,  ainko,  kako  ne  bih,  to  jl-  moje 
racabraftje.  Rj.  rcrb.  (fd  razabrati  se  (1)  ili  razabrati 
4.  ono  čim  se  tko  ratberc,  ili  što  koga  razbere. 

razt\br:iH,  mzAberoai,  v.  pf.  Kj.  raz(a)-brftli.  riđi 
razbrati.  r.  impf.  ra/abir&li,  razbirati.  —  /.  J)  in 
Krfabruitg  bringcn,  reJicioy  ejploro,  Rj.  cf.  prostati. 
kao  doznati^  satnati:  Stane  raspitivati  i  mater  i  ave 
dvorane,  ali  ue  mogaie   ništa  razabrati.  Npr.  235.  I 

i"u<?e  sam  za  ujeg  razabnda,  da  j*'  nahodi  i  da  hajdu- 
:uje  u  zelenoj  gori  (icreviei.  Npj.  2,  77.  Zamoli  ga, 
da  razbcrCj  ima  li  kogogj  od  onih  rarakih  ljudi  .  . , 
I)nniea  3,  MH.  Kad  iio  iztjesnije  ra::beremo,  javi<5u 
Vam  ođmali.  Striiž.  lS8«i,  1G70.  Jiazlterite  i  promo- 
trile gdijc  w  Bakrio.  i^t\m,  I.  23,  22.  Pitaj  pregjaSnji 
linraAlaj,  i  uastaui  da  razbereš  od  otaca  iijibovijeh  . . . 
Ne  (?e  li  te  oni  nauditi?  Jov  b,  8,  —  2)  vutcrscheiden, 
versiehfm,  intelligo.  Rj.  kao  raiumjeti:  Kad  je  reci 
lulada  nuabrala,  ue  mož'  njojzi  na  ino  da  bude,  vei* 
ae  vrati  belom  dvoru  Bvome.  Npj.  I,  21'2.  Marko 
Tnn^ki  razabrao.  2.  3.VJ.  Ne  mogu  ila  rashcra  šio  je 
tugje  Sto  li  uaSe.  Vukov  prijev.  9,  —  3)  (u  Srijemu) 
Buknju,  kad  ae  dobro   ne  aabcre,  volja  rasahrati  pa 


nanovo  aabirati,  attfirinand^^  falten,  replieo.  Rj.  isp. 
razborit  2.  —  4)  razabrati  koga:  učiniti  da  se  ras- 
ttere,  isp.  razbirati  4.  —  Vi&njil  Viinjil  razheri  me? 
anim  li  aanak,  ili  vidim.  Živ,  34.  —  //,  sa  ae,  refleks. 
—  J)  zu  sich  kommfa  (vom  liousche^  vom  Phanta- 
siren),  redeo  ad  mcntem,  Rj.  —  Onesvjesnu  »e  od 
i^udfl,  i  za  cijelo  po  dana  razabrati  se  nije  mogao. 
Npr.  115.  Ojever  Hpava,  a  snaha  ne  spava  .  .  .  tad' 
ne  giever  od  sna  rarabrao.  Npj.  1,  41.  Na  iunake 
navaJio  vino;  opiAe  so  Sezde^iet  junaka...  kad  .le 
viOmei  s  vinom  razabrati,  neveselo  ^czdc.4et  junaka. 
3,  2*J8.  Svijetom  se  valja  razabrati,  svoju  Žalost  valja 
pregorjeli , .  .  neg'  se  valja  u  jad  razabrati,  i  ćeljucu 
svoju  utjeMti.  Kov.  110  (isp,  prednji  primjer:  Kad  se 
momci  s  rinom  razahrali  —  srijefom  =  .<«  scijctom 
se  vnlja  razabrati?!.  Ja  bi  Vam  jo§te  pregje  o  tom 
piaao,  ali  sam  lekao,  dok  se  bolje  ne  razltnem.  Slraž. 
l88ii,  l*i(i8.  ijtp.  razabrati  4.  —  2)  razabrao  »e  hljeb, 
ist  schon  aufgeaangen,  niclit  talkig,  panis  ticne  c<Jrtiw, 
raius.  Rj.  Kaa  kruh  metnu  u  pec,  dft  bi  kruh  na- 
rastao i  Ujepo  su  razalirao).  PohI.  231. 

ra7.i\|ycnati,  razi\gDum  (raziVženSm),  vidi  rastjerati. 
Hj.  razia)-gnati.  vidi  rozguati.  isp.  raspla-^ili,  ras- 
puditi.  V.  impf.  razagoniti,  razgonili.  —  --Daj  mi. 
Bože,  vjetar  od  planine,  da  razdene  ovh  maglu 
kletu«  . .  .  Bog  mu  dade,  vjetar  udario,  i«  razagwx 
i  razvedri  polje.  Npj.  2,  fifi2.  i^lo  ih  ostane  po  svijem 
mjestima  kuda  ih  raidenrm.  Jer.  8,  3  {r>idi  razgnoti). 
Uospod  koji  je  izveo  ninove  Izrailjeve  iz  svijeh  ze- 
malja «  koje  ih  bješe  rasagnao.  16,  15. 

ruzi\|rnjiti  no«  razilgujim  (^raz&gujijem?)  se,  r.  r. 
;//.  rerfaulen,  patresco.  Rj.  raz(a)-gnjili  ae,  kao  gnji- 
juči,  gnjilcH  raspasti  se.  isp.  rastruhliti  se,  rastruh- 
nuti  se.  u.  impf.  prosti  gujiti,  gnjiliti. 

rnzj||t^>nlli,  razagonmi,  v.  impf.  vidi  razgoniti: 
Bjclojmvlii*  rnzagoui  Turke.  Rj.  raz(a)-goniti.  riđi 
riusljurivati.  r.  impf,  prosti  gonili,  r.  pf.  razagnati, 
razgiuiti.  primjere  riđi  kod  razgoniti. 

razagdnjeiiji*,  n.  vidi  razgonjenje.  Rj. 

ruzhkliju,  f,  (u  C.  G.)  vidi  diiijka.  Rj.  nekako 
crveno  grožgjc. 

rAxan,  razna  < rfuni),  adj.  vidi  različan,  razlii^iu 
razlit;  verschiedtm,  rarius.  Ti  i?e5  imati  da  se  boriš 
s  i^jogledima  rasnih  svojih  strujnih  vogja.  Zlos.  197. 
Djevojke  razne  pjesme  pjevaju.  Živ.  315.  «  StulUja: 
rjizan.  razna. 

riV/,anjt\  v,  verb.  od  razati.  Kj.  radnja  kojom  tko 
ruža,  t.  j.  ražom  skida  s  mjerice  Hto. 

rHKApeti.   riizupnem,    v.  pf.    Rj.    nu(,a)-peti.   tidi 
raspeti,  r.  impf.  ra/apinjati,  nuspinjali,  —  i,  JJ  nits- 
spannen^  e.rtendo:  Oador,  kožu.  Oovjekii,  i  t.  d.  Hodža 
rasapne  ponjarii  u  avliji  pa  prorezavSi  je,  stane  ska- 
kati kroza  nju  i  tamo  i  amo.  Posl.  264.  Raspela  sam 
'  svilen   ("^dor   u   polju.    Npj.  1,   153.   Raspešc  s  njim 
I  dva   hajditka  ...   i   hajduci  razapeti  s  njim   rugahu 
;  mu  Bf.  Mat.  27,  38.  44.  sa  se,  pasu.:  Sina  t'ovjeeijega 

i  »redar«  da  se  razapne.  Mat.  2tj,  2.  —  2)  n.  p.  puce, 
oshefteln,  refibulo,  Rj,  isp.  raskoptiati,  rasknv(>aVi; 
r:i«petljaii,  ra*»pu^it!,  —  3)  konja,  I,  j.  zapetu  konju 
odriješili  sapon,  loshinilen,  rvligo.  Rj.  (zapetu  griješ- 
kom  štamparskom  mjesto  snpetu).  —  //-  sa  se,  refleks, 
sich  aufstellcn,  d4ts.t  Niemand  vorbei  kaun,  impedire 
iransiiam.  Rj.  koo  raspet  stati  gdje,  da  tUtko  ne 
,  mo:c  onuda  proći. 

razfkpinjfinjo,  ».  das  Au.^pannen,   eaiensio.  Kj. 

verb.  od  razapinjali,  radnja  kojom  tko  raznpinjc  itOj 

n.  p.  iiidor.  riđi  nispinjnnje. 

raz^hpinjati.   njem,  r.   impf.  Rj.  raza-pinjati.  vidi 

,  raapiujali.   t'.  impf.  prosti  pi-ti   (penjem^,   penjati,  r. 

pf.  razapeti,   raspeti.  —    /.  1)  aunspanven,  tstendo. 

j  li},  n.  p.  čador,  ko:u,  čovjeka,  i  t.  d.  —    Riuipon,  u 

pluga  ona   prećaga   i/.nulra  virle   plaža,   Sto  kao  r«**- 

pityje  ručicu  ud  ručice.  Rj.  (i4Ia.  Tima  Vm'^e  vran«^ 

pripiujii^e,  a  prehijel  šator  rattpitijaše.  Npj.  2,  259. 


razara  qje 


319 


raibUali 


Ttinko  platno  Misirako  izmetano  rasapinjito  si  da  su 
ti  jedni.  Je/i*k.  iž7,  7.  —  2)  lotthcftdn^  rcfthulo.  Rj. 
isp.  rniik opipavati,  rnakAvt^nvati,  nispetljuvati,  raspn- 
6ili,  riLsput^Avati.  —  A  priBttipa  žalosna  df^vojka,  ra.'i- 
ph\je  mu  puca  tM  dolami^  pa  mu  crpe  krvcii  iz  uo- 
dara.  Npj.  3,  509.  sa  se,  reflek.^.:  Kad  lu  dogie  tu^jeg 
brfttn  ruka,  samu  će  sf  jtuca  raApinjuii.  Npj.  1,  316. 

—  3)  loshintieti,  rdtgo.  Rj.  ruzaphijati  konja,  t.  j. 
sapetu  Iconjtt  odrjenivati  sapon.  —  U,  sa  se,  refleks, 
sicli  gcJtp(tnnt  aufHteUcHf  extcndi,  ne  quU  tranneat. 
Rj.  kfio  ruzapci  sttijati  gdje,  da  nemoie  nitko  onuda 
proći. 

razArai^o,  n.  verh.  od  mzarnti.  radnja  kojom  tko 
razara  što. 

rnzArati,  nkzamm,  r.  impf.  vidi  razoriti.  BtuUi.  toz- 
arati.  vidi  ra/.oravati  2.  v.  pf.  razoriti. 

raiAsipunJe,  n.  das  Zerstrenen,  ftparsio.  Rj.  vidi 
rasipanje,  terb.  od  razaaipati.  radt\ja  kojom  tko  rasa- 
sipa  šio. 

rnz&iiipan,  pam  (pljeinj,  v.  impf.  zcr.<tfrcHeH,  dix- 
»ipo.  Rj.  raz(ft)-8ipftti.  vidi  rnnipati.  r.  impf,  profti 
Hipati.  r.  pf.  ra/jifluti,  r&nuti.  isp.  tumavenje  i  primjere 
kod  rasuti. 

raz^KJati  s«^,  niziVjam  »e,  r.  r.  pf.  ergtnmen,  ef- 
fulgi'o:  rjan  kalaua  poil  jelikom  spava,  vaa  u  Hrmi 
i  u  čistu  zlatu,  od  »jV(/»  ne  rmusjule  grune.  Uususja 
«e  »oba  od  kamenja.  I^j.  rn/la^jati  »e,  kao  ztiftjtiti  se 
odasciid.  v.  impf.  profti  »jati  se. 

razfislntit  tazniljfm,  r.  pf.  nrschirkeit.  ausscnden, 
dimitto  (in  dircrnas  parter).  Rj.  raz(a)-Blali  (nu  rai- 
Ućue  strune),  r.  impf.  raza&iljati.  -  Kara-ffjorg-jijc 
razuslje  proklnniucijc  po  bvuu  logorima.  MiloS  35.  Od 
toliko  ljudi,  kojimu  ctt  ja  ovo  rususluti.,  da  akn  •h- 
jedau  na^je,  te  jja  za  to  poSteuo  iapauje.  Odjr.  ua  iiu  1. 

rtizhsi\rkn\(^f  n.  diis  AuAhreitenj  exlatsio.  Rj.  rerb. 
od  razastirati.  radnju  kojom  tko  raiustire  što. 

razJIkstiraM*  reui,  r.  impf.  uujibrciten,  eatendo.  Rj. 
raz(a)-Btirati.  isp.  rasprostirati,  r.  pf.  razaatrijeti.  — 
Ha  ae,  pufis.:  Rvo  mo  na  le,  Tire!  . .  .  bi^eS  Dijcato 
gdje  sć  raiaatiru  mreie.  Jezek.  2(>,  14. 

razJi.striJotf,  rAzastrSin  (raza.sir'o,  r!Ua»trla),  r.  pf. 
aushreitćfit  estendo,  erpUco.  Rj.  raz(a)-8trijeti.  kuo prost 
glagol  ne  nalusi  se,  isp,  alrijeti.    r.  impf.  razaHtiraLi. 

—  Ua45emo  drage  volje.  I  rurfix<rr»i  huljtnu  baoaSe 
na  nju  privne,  flvaki  od  plijena  Hvojega.   Sud.  8.  25. 

razAs^U,  ri^za^pem,  r.  pf.  Rj.  raz(a)-suti.  —  sa  se, 
refleks.  raztVnnti  ae,  rAzaspem  se,  r.  r.  pf.  Rj.  vidi 
rasuti,  i  ondje  značenje  i  pri»\jere, 

raziVšilJanJe.  n.  rerh.  od  razaAiljnti.  radnja  kojom 
tka  ruza.iilje  što,  n.  p.  knjige  na  racliihie  .'itrane. 

razA.NilJali,  Ijeui,  r.  impf.  raz(a)-§iljati,  kao  Ktljuii 
n«  ruzlićne  strane,  r.  trn/)/'.  Bro*(t  filjati,  silali,  »lati. 
tJ.  pf.  razaalati.  —  Knjižar  bi  se  starao,  da  knjige 
rasaiilje,  pd^e  zna  da  trebaju.  Pis.  74.  Velika  hvala 
onoj  gospodi  koja  su  oglase  moje  rasuHl juli.  Sovj.  1. 

rezati,  rnzam,  r.  impf.  ražom  skidati  lirnuu  »  mje- 
rice, gerude  streichen,  hostorio  modinm  ncijuare.  cf. 
raz  2.  RJ.  (nrdjc  je  hrnna  —  iiio).  glagol  se  ocnj  ne 
nulusi  u  drukčijem  oldi^u. 

razjhtrti,  r:\zatreni,  riđi  rastrti.  Ri.  raz{a)-trti. 

razilTlti,  riizavijC*m,  vidi  razviti.  Kj.  raz(a)-vili.  — 
Jianićić  misli,  da  je  akc.  ft  jjrttcs.  nkziivijem  prema 
&bavij€in.  Kad  ti,  GO. 

razikzDnCl,  raziiznani.  r.  pf.  raz(a)-znati,  kao  raspo- 
SHuti  Ho  od  čega.  vidi  raznati.    r.  impf.  razaznavati. 

—  Te  narod  ne  mogaAe  razasnatt  rike  radosne  od 
vike  plućne  u  narodu.  Jezdr.  3,  13.  Ima  do  diiSe  puno 
grdnje  i  bespo**IicA  .  .  .  tako  da  se  jedva  može  raza- 
snati  glavno  od  tijeh  besposlica :  ali  kad  ga  (čovjek 
ritsasna,  vidjc4^c  .  . .  Rat  4  (razaznati  ae,  pass.], 

rnzazn&vui^e«  n.  verb.  od  razaznavati,  radnja  kojom 
tko  Tuzuznaje  što  od  čega. 

raauunAvali,  ra/iV.niijem  (niziiznavam.  Obi.  1(J@), 
V,  impf.  raz(A)-zuavati,  kao  ruitpt/snacati  sto  od  čega. 


iftp.  razbirati  1.  —  Ke  razamnvat*  želud  od  grada. 
I)Po.<d.  74.  Opazio  sam  da  ne  rasaznaješ  svetoga  mira 
od  o.sve<*enoga  ulja.  UP.  353. 

razAŽvAtati,  rHzkžvri[''nm,  v.  pf.  mz(a)-žvatati.  pidi 
ražvntnii.  fs/j.  aažvatati,  ::erkaHen,  niandere.  v.  impf. 
prosti  žvaiati.  —  Stavii'  ra:uziHtno  u  naia.  D.  u  rkp. 
je  popravljeno  ruzzvatano.  DPosl.  115.  po  tome  je 
razaivano  pogrješno  mjesto  razažvatano:  razažvatta'jĐa. 

rnzbjkcati,  cTun,  vidi  razbaciti.  Rj.  raz-bacati.  v. 
impf.  razbacivati.  —  Rastrviti,  Itez  reda  što  rutbacatif 
u.  p.  baljlne  po  Robi.  Rj.  ti43a. 

razbikcKl,  n^zbrir'im,  r.  pf.  zeruerfcnj  disjicio.  Rj, 
raz-bac'iti  (r.  pf.  je  i  pronti  bacili),  r>idi  razbacali,  v, 
impf.  razbacivnti.  —  Kazvitno  si*u  djectt  (t.  j.  raebacio 
n.  p.  kad  w*  ko  po  drugi  put  oieni>.  Rj.  (i'JI^a.  Pas 
se  ljeti  na  vrui^ini  i/.valio  i  ruzbacio  sve  četiri  norje 
i  rep  i  glavu  svuko  na  svoju  strunu.  Poal.  XI.  Za- 
pitam Luku,  gde  mu  je  onaj  rukopis^  a  on  mi  odgo- 
vori, da  je  opet  onako  ruzbitćen,  kao  Uo  je  bio  i  1814 
godine,  (»pil  VI. 

razbacivanje,  a.  dwt  Auseinandertcerfen,  disjeetio. 
Rj.  vtrb.  supst.  od  1)  razb.icivati,  2)  razbacivati  se.  — 
1)  radnja  kojom  tko  razt>acuje  sto,  n.  p.  haljitie  po 
sobi.  —  ^)  .ttanjc  koje  hira,  kud  se  tko   razbacuje. 

nizbarivHli,  razbru-ujem,  r.  impf.  Rj.  razbacivati. 
t,'.  impf.  proKti  bacali,  r.  pf.  razbacati,  razbaciti.  — 
J)  anseinandenrtrfen,  disjicio.  Rj,  n.  p.  haljine  po 
sobi.  —  2)  su  He,  refleks,  pridilen,  jacture  se,  cf.  raz- 
mt^tad  Ke.  Rj.  vidi  i  ponosili  se.  i  syn.  ondje. 

razbA^unJp,  n.  verb.  od  razbnljali  (*  se).  —  J)  radnja 
kojom  što  ruzbulja  koga.  —  2J  stanje  koje  biva,  kad 
se  n.  p.  ljudi  ruzbaljnJH. 

rnzbAlJali,  r.azbrdjam,  r.  impf.  nu-bidjali,  činiti  da 
•ic  tko  rubuli.  lu  promjenu  glasa  o  na  a  isp.  prc'baljati. 
—  6lo  MJ  1  jeu ka  oz< i ra vlj n,  toj  Jtadje n k a  razbalja. 
DPohI.  PJ3.  sa  se,  refleks,  postajati,  birati  bolestan 
prema  v.  pf  razboljoti  so. 

rnzhardsitif  razliiirusTm,  t?.  pf.  Rj.  raz-barusiti.  tw 
nalazi  se  kao  prost  glagol,  r,  impf.  razbaruSivati.  — 
1)  L  j.  kosu,  das  Haar  zerraufen,  conturbo.  Rj.  rai' 
barusiti  kosH,  učiniti  je  kušljavu,  čnpavu.  isp.  izmutiti 
(kose).  —  2)  sa  se,  refleks,  mit  gerrauften  ITaaren 
da  sein,  rrinibus  impexis  »um.  Rj.  kao  učiniti  se 
ktusljav,  ćujHtr. 

razbnruiiiva^Jo,  n.  terb.  od  1)  razbani&ivati,  "2)  raz- 
baru$ivati  se.  —  J)  radnja  kojom  Uv>  razbarušujc 
kosu.  —  2)  radnja  kojom  .te  tko  rasharusuje. 

ruzbarusivali,  r:izbarCiSujeni,  r.  impf.  raz-baruAi- 
vati.  r.  pf.  razbarusitL  —  JJ  i.  j.  kosa.  —  C'riues 
conLurbarc,  razbarmivali.  V&u\i\(',  ARj.  943a.  —  SS)  sa 
se,  refleks.:  crinea  eonturbarc,  ruzharašicuti  se.  Va- 
ni0.i<^,  .\Rj.  It.'iHa. 

DizbA.siti.  rjizItaSlm,  v.  pf.  raz-ba.&iti.  —  J)  kao 
raširiti,  ru'ikriliti:  Po  minderu  ruke  (tijelo)  ruzbašila. 
H.  Vojnikiivić.  Kp.  —  3)  sa  se,  refleks,  siclt  lireit 
miu^hea.  Uj.  raskriliti  se,  rttiiriti  se,  n,  p.  na  tniu- 
diTU.  V.  impf.  isp.  bd^iiti  so  1. 

rAžbiguz,  »i.  (halb  im  Scherse)  das  (Jleittcis  (irorauf 
man  sirft  den  Hintern  zerschlfigt),  glacies  lubrica.  Kj. 
razbi-guz,  kaže  xe  kao  u  šali  za  poledicu,  jer  se  na 
fi,ioj  wr<'ic  razbiti  guzica.  —  riječi  tako  sloi.  kod  bjo- 
loguz. 

razbijanje*  n.  Rj.  rerb.  od  razbijati,  —  1)  radnja 
kojom  tko  razbija  što,  n.  p.  glavu,  mlijeko,  čaše,  i  t.  d. 
{v\&»  /erachlagen,  disjeetio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom 
tko  razbija  pamuk,  iHinu.  riđi  (Irndanje.  —  3)  radnja 
kojom  tko  razbija  nejtrijatelja  (das  Seblagen,  Beniegen, 
fugatio,  Rj.).  —  4)  radnja  kojom  tko  razbija  dukat, 
talijer,  banku  (das  Auf>wechH(>ln  lu  kleiue  MOuzo.  pet* 
mutatio.  Kj.).  —  5)  rudnja  kojom  tko  razbija  (od- 
vraća) koga  da  ne  uomi  ita  (das  Verbindern,  impe- 
ditio,  Rveraio.  Rj.). 

razbijati,  rilzlujiim,  p.  impf.  Rj.  raz-biJAti.  r.  impf. 
prosti  biti  (bijem).  r.  pf.  razbiti.  —  JJ  tersehlagen, 


rnzbfniqje 


S;^-- 


razblniivati 


2 


diftjinn.  Kj.  —  Pnk  uzimnevojn  dva  nc^i^jika.  i  9  kamen 
ijIhic  im  Tuthija,  N|>j.  1,  f)4t)  ti  }>rcut<cuovi  smisla: 
koji  nemaju  nilopn  volje  ni  vremena  »  ocakhn  stvorma 
ruzbtjati  gtum.  DboIcu  I,  W  (x?).  Ti  ne  <5eft  mislili, 
da  Rii  ljudi  toliko  glaru  rttshijali,  dokle  mi  najprostiju 
julin  (fnrbii)  inopli  imati.  Vriprava  Hif).  s^i  se,  pttfti.: 
Ko  je  god  H  gjavoHma  sut^iirifc  **ijao,  are  uh  inu  se 
o  glaru  razhijiile.  !*osl.  \U\.  Kad  se  razbija  mlijeko^ 
izlazi  n)a»]o.  i'ri^.  30,  33.  Jer  ne  pomenuta  ffuf/ifij't  i 
druki^ije  razbija.  DajiitifJ,  A  lij.  3t)»>b.  —  2)  pamuk, 
vunti.  vidi  drndali.  Kj.  —  Dnidar,  ćovjok  Sio  rat- 
hija  runu.  Drndati,  raihijnti  jarinu.  Kj.  14<lb.  — 
3J  (fcii  Feind  schlagen,  fugo.  Viy  —  Svajfgje  jci^mo 
razbijali  Turke,  Npj.  4.  24tJ.  Ti  ai  vidjelo  moje, 
(tospodc  .  . .  S  tobom  razbijam  rojnhu.  Saro.  11.  *2'2, 
30.  —  4)  dukat,  talijer,  banku,  (Jeld  meefti^elu  (in 
(kleinere  Miime),  pertnuto.  Kj.  —  »a  se,  pass.:  Gdje 
dinar  ve^  nije  u  opžle  novac  uego  ima  /.a  s«be  cijenu; 
inai^c  se  ne  hi  jedan  broj  iatijf'lt  novaca  razbijao  na 
dva:  6ii(Jt'i  i  7.  DM.  ^(io.  —  Jf)  vcrfiinde^n,  impedio, 
retinfo,  distinco.  Hj.  kao  udrraraii  koga  (oda  sta);  ' 
smetnju,  sprecicit  činiti  kome  ili  čcptu:  »Hajde  da  i 
idemo  bježati*.  Ona  ^r*  razbijaše  da  im  nije  vajde  I 
bježati,  no  /oek  njen  primora  je.  pa  po^nn  bježali.  ! 
Npr.  201.  Tcsto  sam  niialio  da  Ynm  *io  piftem,  pak 
me  je  sce  koješta  zadržavalo  i  nubijalo.  iSlav.  Bibl. 
1,  IK). 

rnzbiriinjct  n.  Kj.  vidi  nusabiranje.  rtrb.  od  I.  ra«i- 
birati,  U.  nizabirati  «e.  —   /.   t)  radnja  kojotu  n.  p. 
oko  rushira  što.  —  2)  radnja  kojom  tko  razbira  što 
za  koga  ili  za  što  I.Krkuudsehalten,   exploratio.  Uj.). 
—  w3j  radnja  kojom  tko  razbira  kome  (daa  Ver.<*iehcn, 
inlplligcntia.  Kj.).    —    4)  radnja   kojom   tko  razbira 
koga.  —  II,  1)  stanje  koje  btva^  kad  se  razbira  n.  p. 
pjun  čovjek.  —  2)  tftunje  koje  biva,  kad  se  tko  raz-  ! 
hira  u  nevolji.  —  3)  starije  koje   bira,   kad  se  hljeb  | 
razbira  (daa  sebou-  und  locker-Aufgehen  dea  Brotes,  , 
raritam  pauis.  lij.). 

rn7.bir»(l.   ruzblram,   t.   impf.   Rj,    raz-l>irati.   vidi 
ra/ahirati.  r.  impf,  prosti  brati,  biniti.  i'.  pf.  razbralJ, 
razabrati.  —  /,   i)  ausklauben,  seligo.  Rj.  po  A^'tfM. 
i  Lftt.  tumačenju:  kao  birajuM  razdvajati,  odrtijati. 
isp.  odltirati;  ali  takvu  značenju  nema  potvrde,  može 
btti  da  je  razbimli   kao  razaj^navati,  pa  po  tome  bi 
išli  ovamo  primjeri  oraki:  Je  li  ono  mlad  na  konja,  : 
ul' je  ono  »ivi  8oko.  ne  razbira  moje  oko.  Npj.  I,  191.  I 
Ima   li   nepravda   na  jeziku   mojem?    ne    razbira  li  | 
grlo  moje  zla?  Jov  G,  30  lOder  solite  mein  Gaumen  [ 
iirundlHiaes  nicht  mcrken?  Keil   und   Delitz?ch,   Bi- 
blincber  t^omnientar.   Das  Huch   Juh.    Leip/.ip.    l87tJ.  , 
pa;r.    t<)4).    —    2)  erkundschitften,    erploro.    Kj.    kno 
doznarati,  raspitivati:  Zna  ^tn  je  car  večerao.  (Koji 
mnogo  razbira  i  kftxuje  (y>  ae  Sto  dogodilo).  PobI.  dI.  j 
Za  Bve  pitaj,  la  mene  raihin^j:  »tta  vam  radi  najveću  | 
devojka«.  Spj.  1,  ♦kJ3.   Preporuci  mu  da  razbira  za 
Afis'pfišu.  Danica  5,  40.  Živkovi^  mutio  jednako  po 
varofti  te  razhirao  i  njima  kazivao  šta  se  rudi.  8ovj. 
53.  Te  istražuješ  moje  bezakonje  i  za  grijeh  moj  raz- 
hirai.  ,Tov  10,  6.  —  3)  rtrstchefi,   intelligo.   Kj.  kao 
razumjeli,  ruzumjcrati:  8it    gladnu    ne  ruzhira.    Rj. 
G82b.  isp.  Sit  gladnu  ne  vjfrtije.  (Mjeato  »ne  vji'ruje< 
eovori  se  i  ne  razumije).    Posl.   2H(>.  —  4)  ruzhiraii 
koga  ili  »fo,  ćiniti  da  ae  razbere:  Nikola  Će  kniaisom 
poaiauuli,  pa  de  moje  srce  razbirati.  Npj.  f»,  437.  isp. 
razabrati  4.  —  J7,  ^'i  se,  refleks.  —  1)  zu  siijt  kofnmenr 
nd  mentem  redeo.  Kj.  —  AV  ui    tu    se  Vejo  ne  raz- 
hirti,   koliko  ne  opjnnio   vinom.  Kj.  4(]2a-  —  2)  sich 
in   Kammcr    den    ^futh    cinsprechen,    animum    addo, 
Kj.  kao   sloboditi  st  u  judu  i  žalusti.  —  U    nevolji 
da  se  razabira.   Kj.    G27a.    —   3)  hljeb,   schon   und 
lockrr  aafgehen,  raresco.  Kj.  isp.  razabrati  se  3. 

rn/blstriti.  rA/liisirini,  r.  pf.  defucearCt  clarum 
reddtre:  ej^dicarCj  iltustrure,  razbifttrili  co,  clareseere, 
limpidum  fieri.  Smili,  ra/bifirili  s(o,  učiniti  da  bude 


bistro,  r.  impf.  pro>iii  bistriti,  raz-bistriti  rp,  pontati 
bistro,  r.  impf.  prosti  bistriti.  —  Alii  tako  mi  jada 
svnkojijeb,  kad  fte  udrim  umom  po  parne*''«,  a  i  kad 
bih  pamet  razbistrio,  od  jada  bib  nam  (*el»e  ubio,  kntl 
pomislim.  Sto  se  uradilo.  Npj.  .'>,  f>V  (po  panie«'!u  vijt,tto 
po  pameti  /n'-r  (-rnogorsko  brkanje  pad v: a.  isp.  Pusi. 
\XX[V). 

n^zbltl.  rUz-bijcm,  t.  pf.  Kj.  mz-biti.  v.  impf.  raz- 
bijati. —  /.  1)  n.  p.  lonac,  č-aSu,  orab.  glavu,  fff- 
schiagen,  difijicio.  Kj.  isp.  mzvrnuti  orah.  —  Biikvn 
pHdnuv^i  niz  brdo  odne.sc  i  magarca  za  sobom  i  svega 
ga  razbije  niz  nekakve  Mlijene.  Posl.  47.  IMri  C'IgnnOe 
dokle  nije  ttkvu  razlnlo,  i\  kad  razbije,  po  nehnri. 
32i».  Pak  je  konjic  osetio  vino,  i  za  to  me  zbacio  na 
zemlju,  f)  zemljicu  razbio  sam  glavu.  Npj.  1,  640. 
8iudžirli  ga  zrna  udarile,  razhiHc  mu  srce  na  sedmero. 
4,  333.  Veslari  tvoji  odvezo-e  te  na  pucinu;  vjetar 
istoiVni  rashi  te  usral  mora.  Jezek.  27.  2il.  «  prene- 
iienoM  xmtslu:  Jiushiti  mamurhtk.  Kj.  3'1'lb.  na  ac, 
pass.:  Raspara,  jelo  koje  se  na^riiii  kad  sv  jaja  raz- 
biju »I«  i'i-elo  mlijeko.  Kj.  040a.  Aldaja  kad  padne 
na  zemlju  sr«  se  na  komade  razbije.  Npr.  49.  u  pre- 
nesenom smislu:  Pogju  lijegali  .  .  .  Ona  mu  ae  za- 
rudi  Ata  mu  je,  n  on  ji»j  reće  da  m\t  se  razbio  san, 
pak  8G  digne,  aliine  na  prozor.  119.  —  2)  pamuk, 
vunu,  vidi  drndali.  Kj.  —  3)  drvo,  t.  j.  rascijepiti 
Hjekirom.  spalten,  ftndo:  razbijde  koje  tfrvo.  Rj.  isp. 
raakoliii.  —  4)  vojsku,  schlagen,  fugo,  vinco.  Rj.  — 
Idu  kao  razbijena  vojska.  Vi}ti.].iHy.i^ve  razhise  Turke 
ua  buljuke.  Npj.  4,  172.  Karn-Gjorgjije  dopje  h  vojnkom 
pred  Bošnjake  i  slavno  »/»  razbije  na  Mi-^uru.  !^(»vj. 
14.  sa  se,  pass.:  Ali  xc  7'urci  ovi  u/biju  i  razbiju. 
Danica  3,  163.  —  JS)  dukat,  in  kteiiic  ^fun£e  urchscln, 
commuto.  Rj.  raehiti  n.  p.  dukat  «(*  forinte,  isp.  raz- 
mneniti.  —  fi)  mrhindern^  impedio:  ćeo  sam  da  idem 
u  lov,  pa  me  razbi  Ranko;  <:eli  amo  da  kopamo  ku- 
kuruze, pa  nas  razhi  kiSa.  A  kad  vigjc  karadžidu 
Sujo  gie  Novicu  razbiti  ne  vtoze.  Kj.  razbiti  koga, 
kao  odvratiti  ga  oda  sta;  razbiti  sto,  smesti  ga,  ući' 
niti  mu  sprevica:  Na  kule  na  vile  (u.  p.  razbi  kakav 
posao).  Kj.  Gib.  liazhi  na  vile  na  kiile.  (Kud  ko  koga 
vasličnim  načinom  odvrati  od  kakvu  vaotjcrcnja). 
Posl.  2(i9.  David  rcće:  razbij  namjeru  Abitofelovu, 
Gospodu!  8am.  U.  15,  31.  sa  se.,  pass.:  Gospod  bjeSe 
naredio  da  se  razbije  svjet  .Ahitofelov.  17, 14.  —  77-  sa 
se,  refleks,  —  1)  razbilo  se  vino  (u  buretu  na  putu), 
hut  sich  gehrochen  (?),  cf.  prev/atiti  se.  Kj.  —  2)  raz- 
bila se  lagja,  schcitern,  frungi,  Rj.  —  U  portn  <ie 
razbiV.  DPosI.  141.  —  3)  razbio  mi  se  san  {pak 
iiijesam  mogao  da  zaspim).  Rj.' 

rAzbjAiM  se,  riizbjegnem  se,  v.  r.  pf.  ausetnunder 
fliehen,  diffugio.  Rj.  nLz-bje(^i  se.  vidi  rastrkali  se  1. 
I',  impf.  pru.tti  bježali.  -  (Jjavoli  .«  odmnh  nizhjegnu 
kad  koji.  Npr.  IfiU.  Za  tili  t^as  vojska  ncprijuivljskii 
praue  i  razbegnc  se  kud  koje  207.  Ja  mislim  da  su 
se  od  Srba  i  od  Turaka  razhjegli.  Kov.  22  (u  ovom 
primjeru  prijedlog  od  pokazuje  uzrok  hježanju).  Sva 
vojhka  Sto  bijaSe  a  njim  (a  carem)  razbjeic  se  od 
njega.  Car.  IL  25,  6  (tako  da  car  ostade  sam;  dispersi 
aunt,  et  religuerunt  eum;  tcrstreuten  sichj  und  ver- 
liessen  ihnj. 

rnzbMJiiti,  riublafim.  v.  pf  Kj.  raz-blažiti.  r.  impf. 
razblaživati.  —  J)  tiersusseu,  duleoro.  Rj.  rnthlaziti 
isto,  učiniti  da  bude  blago,  slatko.  —  2)  vino  voilom, 
rcrditnnen,  diluo.  Rj.  vtdi  razvodniti,  isp.  i  raatvorili 
2,  rak^initi  2- 

razblailTin|c,  n.  das  VcrsUssen,  dnlcorutio.  1^. 
retb.  od  razblaživati.  radnja  kojom  tko  rasblainje  Uto. 

nizbltitivnO,  razblfižujem,  r.  impf.  n.  p.  mlijeka, 

rersiis<ten,  duleoro.  Kj.  raz-blaživati  ito,  činiti  da  hude 

što  hhtgo,    slatku:   ali  jamačno  i:   razhla:: ivati   »*mo 

nulom,  itvnna  razblažiti  2.  r.  impf.  prosti  blnžiti.  t. 

I  pf.  razmaziti. 


mibludii 


—  3^  — 


r&zbndltl 


I 


r&£blndHi  f.  Ujorgji.  molUiieif,  deliciiK,  voluptas  — 
Kakopftti  »e  u  rtichludir.  S(nlli.  riđi  m/MiiduoHt. 

rJUbliidiin,  riubludna,  nizliliiUni,  fidj.  delicntus^ 
»io//i.>".  cff'ocminiiitia.  Uanjtna:  ja  ka  hih  ii  njegah 
razhhuhujcU  limnjeim.  Sliilli. 

rii/.blA(lltl,  riubtriinin,  r.  pf,  Hj.  nu-bliidili.  v.  impf. 
proMi  bliiiliti.  —  7^  n.  p.  ovcu,  ntigenuhncn.  dai:^  es 
uttH  Hachfoltji,  mnnfut^fucio.  Rj.  kao  mnmn  pripiio- 
miti  n.  p.  ovcu,  da  ide  at  nawa.  —  2)  (u  Dubr.)  vidi 
riiziuazili.  Kj.  n'Ji  /  rnspet'iii,  obefiti,  rajEvući  3,  n. /?. 
dijete,  —  L*  »lobia  tlouiucMua  ijosti  rashiugjcni,  (Obezo- 
bru/e  8o  kud  iru  ne  dopusti  da  i^iiie  ^tit  hoil'e).  Posl. 
327.  Ako  iieuio^-  ne  umori,  a  ona  raibltuli.  DPosI.  3. 
Eto  kako  rbori  Srpkinja,  raihhujjnia  haremskom  do- 
koUoom  i  neradom.  Zim.  M2. 

razhlAdnien,  f.  t.  j.  ove*,  (at.)  cm  Schaf,  das  mis 
nuchfolgt.  aua  der  Ilutid  friast.  u  ft.  u\,  ovia  maivtuctu: 
Ti  pomuT^  occH  razhludnicu,  zalij  cvijet  kroz  tnnkn 
Bviralii.  Kj.  rasf/lugieno,  piinmo  iiviitve  iem^koga  roda^ 
II.  p.  ovca,  mavka. 

rnzbiadmk,  rjubludnika,  m.  đ.  p.  mačak,  ovad, 
der  Zuhme^  mansuHug.  Rj.  rtublusJenOt  pitomo  iivinče 
WH^l'0(fa  rodu, 

rilzbliidntiiijt,  razbludnosli,  /.  vidi  rozbluda.  Stulli. 

rAzboj,  rA/b(ija,  ?m.  Hj.  niz-boj.  ra  poatianje  ii^p. 
razbiti.  —  1)  der  M'ehcmltUil^  muchina  icrtoria^  cf. 
natro,  krosiiai  tara.  Rj.  vidi  i  Hlaii  1,  stiitivc.  dein. 
razboja«.  —  Znpiujai^a,  drvo  (kao  Alapit.^),  Sto  iem? 
/^pir^u  vratilo  (kod  razboju).  \X\.  IK^b,  Kiu)|j^radili(  niz- 
ffrapjivati  razhoj.  Rj,  ^MM*.  Od  tkuiijii  Hiunom  rukom 
doj(jc  »e  poslije  do  razhuju,  IVipniva  142.  —  '4)  (at) 
vuli  raxl>ojiš>tc:  **na  ide  ii.'v  Kohovo  ravno,  pa  ae  ^**e 
po  razboju  inlnda,  po  rucboju  čeniitoffu  kneza.  Rj. 
vijento  gdje  su  nf.  btlf.  mJHkd  tjdje  je  razbijena  rojaka. 
vidi  i  bojižto.  —  Po  razboju  krv  ae  prolijftva.  Noj. 
5,  345.  —  3)  (u  C.  <t.i  kad  ae  razbiji^  kakva  zf^raaa, 
te  se  na  silu  ujye  u  nju,  Kinbruvh,  -'o  domum  pcr- 
frittfferf:  plali(:feš  Ka  kui'ni  razboj.  Rj.  ivp.  razbojstvo. 

ri\zbojac,  rA/.bojou.  m.  dan,  od  razboj  1. 

nkzbojihlo  (nV.bofišt<^l,  /».  der  Ort,  tro  čine  tSchlacht 
0eu!€8eitt  lotn^s  ubi  pradium  f'uit.  Rj.  mjefitip  tfdje  su 
M  bile  cojsjcc,  gdjt  je  razbijcnK  rojxka.  vidi  razltoj  3. 
boji^lp,  —  Salor  penje  Uj^rin  .Tanko  nkmj  Save  vode 
hladne  na  vilino  ij^rali-^le,  iia  juna/ko  razboji^te  i  nn 
vut^jc  vijaliMe.  Npj.  I,  IWI.  Veliku  je  vojaku  okupio, 
»njome  Imjde  na  rttaro  ftoliAte-r  nn  AetiAte,  damto  raz- 
l/ojiHie.  3,  276.  Ovaj  t^liutnik  plijene(5i  po  razbojiHu 
bio  p  nai&HO  uu  mrtva  cara  iSuula.  Prip,  bibl.  70. 
rijtii  ft  htkim  navi.  vidi  kod  daniftte. 

rAzbojnieki,  adj,  praedaforius,  SinM'u  sto  pripada 
ra:ftoiuiciuia. 


UhIo,  3,  490.  Uz  to  se  on  joS  ntzboli  od  kostobolje* 
Hovj.  31*.  Jelisije  razbolje  se  od  bolesti,  od  koje  i 
unirije.  Car.  JI.  13,  14.  Itazboije  se  Asa  od  nogu, 
Dnevn.  II.   llJ,   Iž. 

rAzbor.  m.  n.  p.  be/  razbora,  ohne  rutemchied^ 
diacrimen,  rf.  riizlika.  Rj.  raz-bor.  za  postanje  ixp. 
ra^brati,  razbirati  1. 

razboriti  adj.  —  1)  rerstandig^  Uicht  begreifendf 
tutelligens,  ?i.  p.  ćovjek.  Rj.  u  kofja  je  razboritosti 
kojt  lako  i  dobro  razhira:  Jakov  je  bio  od  njega  pa- 
metniji i  rathoritiji,  ??ovj.  65.  —  2)  [nt.)  treii  (com 
Kleide).  amplus:  Ko  ti  reza  bornu  sukt\iu,  u  pojasu 
saboritu,  u  j^kulovi  razboritu,  Rj.  kao  prostran,  iap, 
razabrati  3. 

rjizboritdst.  riUboritosti,  f.  die  Einsicbt,  da^  Ver- 
ntdndnisJ*,  itUelligentia.  Rj.  osobina  onoga  koji  je 
razburit.  riđi  razborstvo.  —  Da  se  daje  ludima  ruz' 
horitoFi,  mladif^ima  znanje  i  pomniivoflt.  Pri<\  I,  4. 
Ko<l  rrlike  razhoritoMi  koja  ae  u  cijeloj  knjizi  obilno 
pokazuje,  ja  ae  ne  mogu   načudili  .  .  .  Knjiž.  3,  588. 

rAzborntk,  m.  t^ovjek  razborit:  Jedno  mish  ntz- 
bortiik  (^molrnik,  Hveumnik),  drugo  mitdi  beitumnik 
(misli  a  drugo  nesvjeanik).  DPofll.  38. 

riizbdp^tvo  (ru/.borstvo),  «.  intellectus,  intelligentia, 
cognitio.  Stulli.  ».  .stanje  onoga  koji  je  rtuborit,  indi 
razboritost.  —  iCazborstro  je  uxet'  Ato  mo'&,  kad  ne 
mo'š  Mo  ho<^'.  DPosI.  lOG. 

ruzbrAJiinJo.  71.  das  Au.^einanderzahlen,  dinume- 
ratio,  Rj.  vab.  od  razbrajati.  radnja  kojom  tko  raZ' 
hruja  ftto. 

rnzbrAjati,  r^hmjam,  r.  impf.  absdJden^  dinumero^ 
Rj.  raz-brajali.  p.  tmpf.  prosti  brojiti.  r.  pf.  razbrojiii. 
—  Kujte  vojsku  Srpsku  vitezovi,  knpe  avoin,  i  ras- 
hraju  roj.^ku  po  livada  krajem  KolaAina.  Npj.  5.  393 
irazhraju  dijalektički  mjesto  nizbrajaiu.  isp.  Obi.  108; 
po  livada  [po  livadali]  stariji  loc.  pl,  mjesto  fwpijega 
po  livadama). 

rikzbrati,  fiizberSm.  vidi  razabrati.  Rj.  raz-brati.  — 
RAzbrati  se,  rilzberem  se,  vidi  razabrati  se.  Rj.  i  zna- 
lenjc  i  primjere  kod  razabrati. 

riizbratiU,  lim,  v.  pf.  Rj.  raz-bratiti.  t>.  impf.  prosti 
bratili,  bratimiti.  —  J)  entbrildem,  dii^ungo  fratres. 
Rj.  razbratiii  n.  p.  dvojicu,  učiniti  da  ne  budu  vOe 
hrarit,  rnzrr'ri  bratsro  njihovo.  —  2)  sa  se,  reciproč. 
mi  smo  se  razbratili,  tcir  nennen  uns  nicht  meitr 
Jiriider,  rupiintu*  fraUrnitatem.  Ri.  raziyrgli  smo 
hratslct^.  —  0  i'ovjeku  koji  je  imao  brata,  ali  se  brat 
razbratio  s  njim  njejrova  nerada  radi.  Dani^i<%  ARj. 

razbrknll,  ritzbfkam,  t^  pf.  Rj.  roz-brkati.  t*.  itiip/'. 


rUzbAjnik,  m.  grassator,  praedo.   l.ttro.  PalmoUĆ:    fT"'  I*'"*'^^'-  "   ^l^-.V-Mf  ^  »"■aSnom  in    p.  kad 


On  omrL^en  ljudskom  krvi  vrh  svijeh  iniioh  razboj- 
nika. Siulli.  koji  razbija  n.  p.  trgttvec  na  drumu;  der 
Itaubcr.  vidi  Erusar,  hajduk,  puaiohija,  žalac.  —  Niti 
<^u  te  poljubiti  kao  .fuda.  ue^  kao  razbojnik  pri- 
znajem te:  pomeni  nic,  Oospude.  u  oaretvu  svojem. 
DP.  214.  osn.  u  razboj  3. 

rikzbojrstvti,  n,  impiego  d*  assassinot  grassarit  stibst. 
Palmotić:  Koji  provodecii  u  razbojstrn  sva  tva  lita. 
Stulli.  posftOf  djelo  razbujnirko.  ittp.  razboj  3. 

rnzbok6rill  se,  razbt.korim  se,  r.  r.  pf.  busrhig 
%rtrdrn,  stvh  tteHtaude'n,  frutico^  a.  p.  raznokorlla  se 
ienit'a.  Rj.  raz-bokoriii  se,  kao  ra^asti  se  na  bokore. 
r.  impf.  prosti  bokorili  se. 

razb6ljel  i  k«*,  razbuUm  se,  r.  r.  pf,  erkrnnkrHf  morbo 
corripior.  cf.  |H)boljeti  se.  Rj.  raz-boljeti  se.  riđi  i  obo- 
lestiti  se.  zanemoOi.  tftp.  ii^porazbolijevnli  se,  noizrnzbo- 
lijevati  se»  ix>ray.bo  lijeva  ti  se.  r.  impf.  razbaljati  se.  — 
•Svekrva  ne  teško  razboli.  Npr.  H3.  Utuboljc se  carevitfu 
Mujo  ta  kadanvm  Mauitii-pa^inifom  Npj.  1,  5t>8.  I 
kaži  utu,  ni^^tJi  ue  zataji,  da  Aum  si-  Ja  na  umri  raz- 
boljcf}.  2,  573.  iia'boli  se  Mitar  did'  mlado,  razlNtli 
se  bolom   brei  bolesti.  2,  tU7.   Gjevojka  se  razboljela 


hoće  ?to  da  se  mijesi,  ili  da  se  zaOini  Oorba),  rer- 
mischen,  permisceo.  Rj.  Aviu  pomiješati.  —  2)  u.  p. 
vatru,  uuaeinundetu'erfen,  disjicio.  Rj.  kao  razbaciti, 
isp.  raSirkan.  —  Kad  se  sjedi  okolo  ognja,  pa  Sto  ii 
ognju  pukne  i  razbrka  zerav,  reče  se:  zlotvoru  sn^el 
t  j.  da  pukne.  Ri.  437b. 

ruzbrAjUi.  ri\zbrojim,  v.  pf.  abedhlent  dinumero. 
Rj.  raz-lirojili.  r.  impf.  razbrajati. 

razbdeKi,  riizbueim,  r.  pf.  vidi  ra/drijeti.  Rj.  raz- 
bueiti.  vitli  rnzburiti  1,  nizderati.  r.  impf.  prosti  bucati. 

razbArltl«  n\7,but.^nn.  r.  pf,  {n  C  G.)  Rj.  raz-bučiti. 
r.  impf,  proHtt  bueali.  —  j)  aufreissen,  dirello,  cf, 
razbueiti :  A  gjevojka  duvak  razbučila.  Pa  poteže 
«(ablju  okovanu  te  razbiU'*  Vukova  ^adora.  Rj.  tndi 
i  razdrijeli,  razderali.  —  VijCJe^remo  jade  od  Turaka, 
e  su  naSia  Brdu  ruzbućili.  Npj.  5,  145.  —  2)  vidi 
rasporiti :  Ne  će  li  17a  jelen  razbučiti.  Sablju  trže.  i 
da  ga  razburi.  Rj. 

razbAditl.  nV.budim.  v.  pf.  Rj.  raz-buditi.  v.  impf. 
prosti  buditi.  —  I)  aaftctcken^  ejccito  (e  Jtomnu),  c£- 
pergefacio.  Rj.  —  2J  Sa  M,  refleks.  eru}achent  easper* 
giscor.  Rj. 

21 


razbakati 


rai4or 


razbdkall,  rkzbOćem,  t.pf.  n.  p.  razbukula  goveda  | 
sijeno,   wii    Hornern   ausn'nttndcru'erfen  (z.   li.   dte  ' 
Itinder  einen  Ucuschoher),  cornihus  dinjicere.  Rj,  raz- 
bakati, rogovima  razhaaiti.  v.  impf.  prosti  bukali  2, 

rftziiali^ko.  tveii  imseipiunder,  di^ftant  uh  invicem, 
Rj.  ttdv.  raz-daleko,  daleko  jedno  od  drwjotja.  comp, 
razdalje.  ~  Imiiju  u  ravni  doiftu  po  rttzduicko  neko- 
like gomile  kamenja.  Rj.  372a.  Pandiirnice  oko  puta 
(nudtdcko  jednu  od  druqe  htko  se  mote  ćuli  kad 
pukne  puSka).  Rj.  487a.  Ujaim^iti.  Kad  ne  5to  ho(^e 
da  ftije  pji  se  najprije  u  ruzduleko  prihvati  koncem. 
Rj.  77.5b.  Od  popa  do  kovat'ui,  (Rijetko  ili  razdaleko^ 
n.  p.  &to  saliveno).  PobI.  235.  K:id  obe  etmue  pokažu 
ova  8voja  i^kanja  i  vide.  da  su  tako  razdaUkoj  onda  | 
ae  Srpski  jjoalanici  vrate.  MiloS  32. 

r&zilayc,  ude.  comp.  prema  posit.  razdaleko.  — 
Oaini  ovijeb  ^lavnijeb  mjesta  8  obje  strane  su  zaliva 
od  mora  do  Kotora,  gdje  maJn  razdalje^  gdje  u  bliie 
sve  velike  prekrasne  kuće.  Kov.  30. 

rftzdati,  r&zdam,  v.  pf.  auseinand^  geben^  dido. 
Rj.  raz-dati.  v.  impf,  razdavati.  —  Niie  pravo,  da 
narod  mre  od  gladi  kod  te  proje,  nejro  daj  da  je  rtu- 
dttino  narodu.  Danica  4,  3.  Kad  višnji  razdade  na- 
iljtdtivo  narodima,  postavi  megie  narodima.  Mojs.  V. 
32.  8.  Itatdade  megju  sav  narod,  megiu  sve  mnoMvo 
Izrailjevo,  i  ljudima  i  ženama,  svakome  po  jedan 
hljeb.  Sam.  U.  6,  19.  na  se,  p<iss.:  Pošto  8^  ovi  da- 
rovi razdadu,  onda  po^nu  piti  rakiju.  Kov.  95. 

razddvA^Jf^,  n.  dtis  Zergehen,  diatributio.  Rj.  rerb. 
od  razdavati.  radnja  kojom  tko  rasdaje  što. 

rnzddvati,  razdajem,  r.  impf.  zeraelicn^  distrihuo. 
Rj.  raz-davati.  pracs.  i  r^/davilm  (Obi.  108).  v,  impf. 
prosti  davati,  c.  pf.  razdati.  —  Neven  cvijet  progo- 
vara: Po  kolu  me  r(udavajte.  Herc.  252.  Maslinike 
va&e  nabolje  uzimai^e  i  razdavati  »Ingama  Avojim. 
Sam.  L  8,  14. 

razdaniti,  nlzderSm,  v.  pf.  zerreissen,  dilacero.  Kj, 
raz-derati.  vidi  razdrijeti,  razbuciti,  razbuditi,  v.  impf. 
razdirali.  —  Što  lud  razdere  i  pjan  popije,  Žt«ta  je. 
Posl.  357.  Od  tjutine  haljinu  razdera.  Npj.  2,  102. 

r^zdortiti  se,  tim  se,  r.  r.  pf.  vidi  zabrinuli  se: 
Koliko  se  junak  razdertio.  Rj.  raz-deriiti  se.  drukčije 
se  ovaj  glagol  »ic  nalazi,  isp.  dert*  (briga),  vidi  i  ras- 
kariti  se.  —  Od  sta  si  se,  zete,  razdertio?  Npj.  2,  267. 

razdos^Hli,  r»zdovi^titl,  u  zagoneci,  cf.  zakuku- 
Ijiti.  Kj.  zagonetku  vidi  kod  zadesetiti. 

razdiJMiCi,  razdijelim,  i\  pf.  zertheilen,  divido.K}. 
raz-diieliti.  v.  impf.  razdjeljivali.  —  1)  uopic,  — 
a)  >Ja  ču  žito  razdijeliti*  . .  .  žito  podijeli;  ali  ga 
ne  podijeli  pravo  .  .  .  *Soeka  koji  će  Uto  pravo  raz- 
dijeliti. Npr.  175.  MadŽurana  govorila:  U  kolo  mr 
nosite,  mladićima  razdijelite.  Npj.  1,  174.  No  po  gori 
rasd'jeU,iti  vojsku.  4,  372.  Sinovi  mu  razdijelile  megju 
sohoiu  srpsku  zemlju.  DM.  4.  Sva  trojica  razdijelike 
izmegju  sebe  Bosnu.  1G2.  sa  se,  pass.:  N^jegovo  ye 
područje  roideli  rajsUčnim  vojvodama.  Milo5  46.  U 
Hrpdkom  jeziku  ima  28  prostiit  glasova  (L  j.  tako 
čistih,  da  se  vise  ne  mogu  rued^eliti).  Rj.*  XXIX. 
—  6^  sa  se,  reciproč.:  AV  Sf  Jela  s  duiom  razdilila. 
Npj.  I,  243.  Procmiljela  gr'jeftna  duša...  Kad  s*  od 
Vjelu  razdijelila,  na  nebeaa  poletjela.  Herc.  322.  Kad 
se  crkve  razdijele...  Srbi  se  nagju...  Kov.  4.  Otide 
Lot  na  istok ;  i  razdijelile  se  jedan  od  drugoga.  Mojs, 
I.  13.  11.  —  2)  razdijeliti  sto  na  sto.  —  a)  Sve 
nauke  razdijeljene  su  bile  na  trt  godine.  Rj.  842a. 
U  ku6i  poKeniljuKi  koja  je  na  truje  razdijeljena.  Npr. 
111,  On  varstto  Srpsko  razdijeli  im  vojv4}d€  i  na 
knezove.  DauicH  2,  75.  Sav  paAaluk  razdijele  izmegju 
stsbe  na  četiri  isetu.  3,  145,  Jiazdelio  sam  sav  posao 
na  dre  knjige.  Miloš  VIII.  Tri  razli*}na  naćela,  koja 
razdijeli-ic  narod  na  tri  strane.  DM.  188.  sa  ne,  pass.: 
Poiiloviee  bi  .te  mogle  razdijeliti  hu  vise  redova.  Pnsl. 
Vili.  —  bj  sa  ae,  recipr.:  Nego  .te  uza  njib  i  ostale 
Bve  poglavice  razdele  na  dve  strane.  Milo&  15.  Do- 


fiavSi  (Hrvati)  amo  oni  su  se  raedijdili  na  dvoje. 
Srb.  i  Hrv.  2.  —  S)  razdijeliti  sto  u  .Ho.  —  a)  Pa- 
strovidi  se  svi  kopaju  kod  Četiri  manastira,  izmegju 
kojijeh  su  i  u  nurije  razdijeljeni.  Npj.  1,  91  (Viik). 
Sve  su  ove  nauke  bile  razdijeljene  u  trt  godine. 
SovJ-  83.  JHazdijeli  svoje  ljude  u  dvije  čete.  Moja.  I. 
32,  7,  Zemlja  koju  ćete  ždrijebom  razdijeliti  pleme- 
nima «  nasljedstvo.  Jezek.  4.M,  211.  Po  tome  ć\x  raz- 
dijeliti svoj  posao  u  pet  glavnijeh  razdjela.  Rad  20, 
156.  sa  se,  pnss.:  Ima  inlogo  raroH,  koje  se  mogu 
razdijditi  u  tri  reda.  DanicA  2,  46.  —  b)  sa  se, 
recipr.:  Da  se  slovenski  jezici  u  pofetkii  svoje  diobe 
nijesu  ruzdijelili  u  dvije  polovine.  Dioba  11. 

rAzdio,  r&zdjela  (rfiž<rjela),  m.  {pt.  rilž^eli).  Rj. 
raz-dio.  vidi  razdjel,  za  poitanje  isp.  razdijelili.  — 
3)  (u  Ormli.)  gmnica  izmegju  njiva,  die  ^farkseheide, 
confinium,  cf.  ra/dvoj.  Rj.  šio  razdjeljuje  njive,  — 
2)  jedan  od  onijeh  dijelova  jia  koje  je  razdijeljeno 
cijelo  što;  die  Ahtheilung,  Ahschnitt,  Section:  Poka- 
zuje da  Hu  važni  i  mnogi  poslovi  izmegju  Srbije  i 
Dubrovnika  imali  osobiti  razdjel  u  državnoj  radnji. 
DM.  322.  One  (osnove)  se  dijele  u  sedam  razdjela 
po  glasovima  na  koje  se  svr&uju.  Istor.  245.  Poznato 
je  da  je  M.  Svetić  radio  u  ratličnim  raz^dima 
knjiievnosti.  O  Sv.  O.  4.  Po  tome  <5u  razdijeliti  svoj 
posao  u  pet  glavnijek  razdjela.  Rad  2(1,  155. 

ri^zdiranje.  n.  verh.  od  razdirati.  radnja  kejom 
tko  razdire  što. 

r&zdirati.  rem,  v.  impf.  raz-dirati.  v.  impf,  prosti 
derati,. drijeti.  v.  pf.  razđerati,  razdrijeti.  —  Svedteuik 
haljina  svojih  neka  ne  razdire.  Moja.  III.  21,  10. 
Goni  brata  svojega  mačem  potrvii  u  sebi  sve  žaljenje, 
i  gnjev  njegov  razdire  jednako.  Amos  1,  II. 

rilzdj<^l,  m.  vi4ii  raznio,  i  prin\jer  ondje. 

rAzdJelan,  razdjelna  i  rflzdiona,  adj.  šlu  se  može 
razdijeliti;  theilhar,  divisihdis.  suprotno  nerazdjel&n. 
^  Lijepo  je  s  grubom  razdiono.  DPosl.  55. 

rAzdJelJak,  hlzdijeljka,  m.  die  Haarscheide,  di- 
remptus.  Rj.  na  glavi  gdje  se  kosa  razdjeljuje.  —  ta 
naši.  isp,  odjeljak. 

razdj pijenje,  n.  U.  dirisio,  separatio,  sejunctio^ 
distritnUio.  Stulli.  verb.  od  razdijeliti,  djelo  kojim  se 
što  razdijeli.  —  Hazdjeljenije  zemlje.  Srbija  je  bila 
razdijeljena  na  t'etiri  sandžakata;  no  sad  od  toga 
razdjeljenija  u  narodu  nema  ni  spomena.  Danica  2. 
54.  Osim  ovoga  političnoga  razdjeljenija  joA  gjekoja 
imena  opominju  na  starije  narodno  razdjdjenije  Sr- 
bije «u  veće  komade,  57.  Mogu  se  glagoli  razdijeliti 
u  tri  reda  .  .  .  Ovo  razdjeljenije  glagolu  gotovo  ne 
vrijedi  niita.  Rj.'  LIII  (razdjeljenije  .ta  starim  nast. 
mjesto  novoga  razdjeljenje.  itp.  bogojavljeuije  i  bogo- 
javljenje.  Pis.  15).  terh.  sub.it.  od  v.pf.  kod  dopiijilenje. 

rtizifji^ljiviinje,  ti.  dan  Vertheilen,  zrrtheilen,  di- 
strihuti.  Rj.  verh.  od  razdjeljivati,  radnja  kojom  tko 
razdjeljuje  sto:  Spascnijc,  koje  Hog  posvjedoči  i>i4^a 
svetoga    razdjeljivanjem    po   svojoj   volji.   Jevr.  2,  4. 

razdjeljiviiti,  nizdjMjujem,  v.  impf,  vertheilent  $er- 
theilen,  distribuo.  Rj.  nu-djeljivati.  r.  impf.  jtiosti 
dijelili,  r.  pf.  razdijeliti.  —  Suvara  razdjeQt^uči  Sr~ 
hyu  od  itugarake,  vide  Ni^  udara  u  Ni^avu.  Danica 
2,  32  {vidi  razdvnjati  I  b).  sa  se,  refleks,  i  pass.: 
(ra^tioa  rorfrt  koja  izvire  u  Sincu  i  u  Otočcu  se  raz- 
djeljuje na  troje.  Rj.  84a.  Nabije  se  razdjeljuju  na 
knezine.  Danica  2,  50. 

r^zdoljo.  n.  kao  dolina,  Thal,  vallis,  ef,  prodo.  Rj. 
raz-dolje,  drugoj  poli  osn.  u  dol.  isp.  Osn.  81.  ffyn. 
kod  prodol. 

rftzdor,  m.  vidi  nesloga.  Rj.  ra/.-dor.  ta  postanje 
isp.  razdrijeti,  odor.  —  To  bude  uzrok  opHemu  raz- 
doru i  noslogi.  Danica  4,  22.  Da  metne  razdor  i  ne- 
slogu megju  Srbe.  Miloš  174.  Koji  čine  raspre  » 
razdore  na  Sletu  nauke.  Kim.  KJ,  17.  Kad  u  jedan 
put  razdor  s  Mlečićima  rfl/.l)l  Karlu  sve  j^lo  mi^ljaJUi. 
DM.  34>.  Ućini  kraj  i  razdoru  izmegju  vladaoca  cijele 


TAsdraipitt 


razdvojiti 


ceiBlje  i  onoga  u  koga  bi  bio  dio.  61.  Nije  bilo  tnegju 
Turcima  razdoru.  1*19, 

rnzdn\fati,  ^am,  r.  pf.  Rj.  raz-dra^ati.  kao  prost 
phitjoi  ne  tudazi  se.  v.  impf.  razdmiivali  I.  —  /j  n.  p. 
djevojku.  erlusti()eHj  delecto.  Rj.  mstiragati  koga,  kao 
tUiniti  d<i  mu  bude  drago,  du  .se  razrađuje.  —  2)  sa 
se,  refleks,  lustig  fccrden,  e.rhilaror.  Rj,  kao  rasra- 
đovati  se. 

nizdri^iltt,  rkzdrSfim,  f.  pf.  retien,  irrito.  Rj. 
raz-dnižiii.  r.  itnpf.  razdraživaii  9.  —  RazdraiiV 
osinjak.  DPosl.  1(>6.  Zato  me  njen  odgovor  vrlo  raz- 
drači.  Danica  '2.  134.  Ja  {ru  vas  rasdraiiti,  nerazum- 
nijem  narodom  raHrdi(?u  vaa.  Kim,  10,  19.  liafdražiću 
Mjsirce  jedne  nu  druge.  I^.  19,  2.  sa  se,  pass.  ili 
reftek/t.:  I>a  prepadne  Bnlske  sokolove,  al'  se  oni 
viAe  raidražiše^  i  na  Turke  bolje  udariie.  Npj.  4,374. 

rHKdruživanjf^,  ».  dan  Krlusiigen,  deledatio.  Uj. 
verh.  od  ra/.druživati.  radnja  kojom  tko  raidraiuje 
koga. 

razdraiivatl,  razdminjem,  v.\mpf\  Kj.  raB-draŽivati. 

—  i)  erlnatigcnj  delccto.  Rj.  rasdraHvati  koga,  činiti 
da  mu  bude  drago,  da  se  razrađuje,  v.  pf.  razdragati. 

—  2)  reiien,  irrito.  Hj.  v.  impf.  prosti  dražiti,  v.  ^/*, 
razdražiti. 

razdresivanjc,  n.  das  Auflosen,  .tolutio.  Rj.  verh. 
od  ruzdreiivati.  radnja  kojotu  tko  razdreisujc  što. 

razdrosivnti,  razdii'fiujem,  v.  impf.  aufiOmn^  solio: 
}?>to  maliniti  veže,  sto  mudrijeh  ne  raidreiuje  (Posl. 
367).  Rj.  raz-dreSivati.  isp.  razvczivati.  r.  impf.  prosti 
driježiti.  v.  pf.  razdrijc^iii. 

mzdrij^matl.  rilzdrijeniani  (.mljein),  v.pf.  ermuntern 
(vom  Sdiluminer),  esccito.  Rj.  raz-drijemati  koga,  ras- 
hitt  la«  drijem. 

razdrij^šitl,  rAzdrije^Tm,  v.  pf.  loi^kniipfen,  soleo. 
Rj.  raz'drijeSiti.    i.yt.    razvezati.  *'.  impf.  razdreSivati. 

—  U  napijanju:  Zdrav  »i  mi,  brate,  dana^inji  zanzi 
HriBlovi  da  nam  na  dobro  rave^.u  a  na  bolje  rar- 
drijese!  lij.  lliyb.  Dozovii  vratara,  da  nam  tHni  raz- 
driješi.  Danica  2,  iSh.  Brže  poHkidn^e  svi  na  zendju 
vre*"*  svoje,  i  razdrijesine  »raki  svoja  rreru.  Mdjs.  1. 
44,  11.  Jiasdrijesimo  svaki  mao  nepravde.  1>F.  10;j. 
sa  se,  pass.:  I'data  je  žena  privezana  zakonom  za 
mu*a;  a  ako  li  muž  njezin  umre,  rasdrtješi  se  od 
eakona  mućevljtga.  Rim.  7,  *2. 

rAzdrlJotf,  razdrSm  irH/.dr'o,  ru/,drla),  r.  pf.  vidi 
ra^deraii.  Rj.  raz-drijeti.  vidi  i  ra/.liueiii,  ra/.biićiti  1. 
V.  impf.  razdirati.  —  Uazdrto  je  mućno  zakrpiti. 
l'osl.  2<iy.  Navale  na  Srpsko,  domasnjiin  neslogama 
ra^drto  cttrxivo.  L>Hnica  'J.  75.  DogjoSe  k  Jezekiji 
rasdrvst  haljine.  1^,  37.  sa  se,  j}asH.:  Zavjes  crkveni 
razdrije  se  na  dvoje  od  j^ornjega  kraja  do  donjega. 
Mat  ""Al,  51. 

ruzdrljlfi,  rhzdHjim,  o.  pf.  t.  j.  prsi,  enthlo$sen, 
dentulo.  Kj.  raz-drljiti  prsi^  otkriti  ih.  r.  impf.  raz- 
drijivati.  —  Od  maze  je  prsi  razdrljila.  Rj.  34 la. 
Ali  da  mu  da  da  joj  vidi  ^rudi.  Ona  odmah  razdrlji 
pri^i.  Npr.  ŽM. 

razdrljlvanjer  n.  das  Entblosstu,  denudaiio.  Kj. 
radnja  kojom  n,  p.  žensko  razdtljuje  prsi. 

rnzdrljfvnti,   razdrljujem,   v.   tmpf.  l.  j.  prsi,  ent- 
hlossen,  aufreititen,  detiudo.  Rj.  raz-drljivjili  prsi,  ot-  | 
krirati  ih.  r.  impf.  prosti  drljiti.  v.  pf.  ruzdrljiti.         ! 

rAzdrniatl,   mam,   v.  pf.    lij.    raz-drmati.   v.  impf.  ^ 
prosti  drmati.  —    J)  rrsrhuttitn,  a)naUio.  Rj.  Raz- 
drman kojrn.  donnitntem  ej-futtre.  8Uilli  (razdrmati 
koga  tko  ftpava),  —  2)  sa  se,  reflekti.  erschUttert  verden. 
eibebctiy  concutior.  Rj. 

nizdrdhUt,  razdrobim,  v.  pf.  zerbrik'keln,  Trio,  RJ. 
raz-dr<tbiti.  r.  impf.  prosti  drobiti.  —  Da  su  mudri 
biti  ua-^i  umri,  ne  bi  bilo  razdrobljeno  rnrttnt.  Npj. 
5,  5f)l.  sa  se,  pass.:  DaiMi  mu  vlast  nad  mznnboš- 
cima  .  . .  ont  '^t  se  razdrobiti  kno  sudoiH  louf^arski. 
Otkriv.  a,  27.  u  prenesenom  smislu:  »>n  ne  samo  šio 
sam  ne  mote  da  razlikuje,   Ato  je  pristojno  fito  li  je 


sramotno,  nego  kad  mu  to  drugi  napomene  i  rasi- 
drohi^  opet  nije  kadar  da  pozna.  Odg.  na  ut  3L  (kao 
rasložiti,  kasati  sve  potanko), 

ruzdr6z^ti,  n\zdrozgam,  v.  pf.  zersckmettem,  con- 
tero,  romviinuo.  Rj.  raz-drosgati.  vidi  razdnizgati, 
razmrskati,  isp.  zdrozgati.  kao  prosi  glagol  ne  nalasi 
se.  —  Zna<5enje  (korijenu)  razbijali :  razdrosgati,  zdroz- 
gati.  Korijeni  111. 

rAzdrpiti,  pim,  v.  pf.  raz-drpiii,  kao  razdrijeti, 
ruskinuli;  i  prosti  je  drpiti.  t'.  ;)/'.  —  Da  vas  ne  bi 
rfizdrpili  vuci.  HNpi.  I,  287. 

razdrAziriili,  razdru zgiun,  p.  pf.  vidi  rnzdrozgali. 
Kj.  raz-druzgati.  vidi  i  razmrskati,  isp,  zdnizgati.  kao 
prost  (flagol  ne  nuhodi  se. 

rnzdrAžitl.  r^drilžim,  v.pf.  Rj.  raz-družiti. r.  ivtpf. 
ra/diuživati.  —  I)  trcmicn,  dissocio.  Rj,  razdruiiti 
drojej  rascrči  im  druženje.  —  ^)  enipoaren^  diaparo 
(s.  Ji.  von  stcei  gepaarten  THngen).  Rj.  razdrusiii 
što  sparenot  n,  p.    goluba   i  golubicu,  vidi  raspariti. 

rnzdružirtti^Ct  h.  Rj.  verh.  od  nizdru^ivati.  — 
1)  radnja  kojom  tko  raedruzuje  n.  p.  dcoje  ^t-o  se 
druže  (das  Treunen  der  Gesellacbafl,  dissociatio.  Rj.) 
—  ^)  radnja  kojom  tko  razdruiuje  Ho  spareno  (das 
EiilpaHten,  disparatio.  Rj.). 

razdružlvuti,  razdrtižujem,  r.  impf.  Rj.  raz-dru- 
živali.  tt.  impf.  prosti  družiti,  v.  pf,  razaruiiti,  — 
i>  trennen,  dissocio.  Rj.  n.  p.  razdruHmti  dvoje  što 
se  druže,  raemetaii  im  druženje.  —  2)  entpaaren, 
disparo.  Kj.  dvoje  sjjareno,  n.  p.  goluba  i  gt^ubica. 

razdAbati.  rjizduhani  (rilzdCi^em,  v.pf.  auseinantier 
blasen,  di/flo,  Rj.  raz-<luUati.  vidi  rajiduvati.  v.  impf. 
j>rosti  dubati  1.  —  l^to  uueset«  u  kuću,  ja  razdaham. 
Agej  1.  9. 

nizdArnd,  razdfivsm,  vidi  razduham.  Rj. 

razdvAjai^je,  «.  Rj.  iw^.  od  razdvajati.  —  J)  rad- 
ija kojom  tko  razdvaja,  polovi  sto  (das  Halbireo, 
dimidiatio.  Rj.);  ili  kojom  ko  razdvaja,  r<izdjeljuje 
što  od  rega.  —  !i)  stanje  koje  bivu^  kad  se  što  raz- 
dvaja od  čega  ili  ko  od  koga  (das  Trenu  eu,  šepa- 
ratio.  Rj.). 

nizdvAjati,  riudvajain.  v.  impf.  Rj.  raz-dvajati.  t'. 
impf.  prosti  dvojili  2.  v.  pf.  razdvojiti.  —  1  a)  halbi~ 
ren,  dimidio.  Kj.  nudvajali  Sto,  na  pole  dijeliti,  vidi 
poloviti.  isp.  predvajati  1.  —  b)  Sto  od  iega,  kao 
razdjeljivati:  Klck  razdvaja  Dalmaciju  od  Dubrovačke 
države.  Kj.  273a.  Prčanjane  i  Dobroćane  ragdvaja 
samo  zaliv.  Kov.  35.  BjeAe  zid  da  rassdeaja  sveto 
mjesto  od  svjetskoga.  Jezek.  42,  20.  —  2)  sa  se,  re- 
fleks, sich  trennen,  separor.  Kj.  kao  rastajatt  »e,  dije- 
liti se.  isp.  i  razdijeliti  (se)  Ic,  razdvojiti  se  II  1.  — 
Zatrniti  treSnju  .  .  .  gdje  se  grane  ratdvajaju.  Rj. 
198b.  Oni  su  kao  bo£i^  i  badnji  dan.  {Ne  razdva- 
jaju se  nikad).  Posl.  239.  Ova  planina  se  razdvaja 
na  dvije  glavne  grane.  Danica  2,  31.  Da  se  iena  od 
muia  ne  razdvf^ja.  Kor.  1.  7,  10. 

rAzdvuJ,  rAzdvoja,  m.  —  1)  (u  Boci)  kamen  ili 
drugi  kakiiv  znak  koji  razdva^ju  n.  p.  dvije  njive, 
die  Markscheide,  confmium.  Rj.  vidi  razdio  1.  — 
2)  die  l^ennuntj,  dtgressus,  cf.  rastanak.  Kj.  isp. 
razdvojiti  se  II   I. 

razdvojiti,  rilzdvojim,  v.  pf.  Rj.  raz-dvojiti.t>.  impf. 
razdvajali.  —  I,  t  a)  halbireUt  dimidio.  Rj.  vidi 
raspoloviti.  —  Udari  ga  un  desnom  ramenu,  razdvoji 
ga  na  sedlu  bojnome.  Npj.  3,  10.  —  b)  raedcojiii 
što  od  čega  ili  sa  čim  kao  razdijelitif  rastavitt  2. 
—  Da  ih  ne  ve  drugo  niAta  razdvojiti  vako  orna 
zemlja.  Npr.  120.  Muža  od  žene,  a  ženu  od  muža 
ne  može  ni^ita  rasdrojiti,  već  ako  kuka  i  motika 
(smrt).  Pi>sl.  I-H4.  Kad  u  Turke  juriit  ućiniše,  ratdoo- 
j^se  Turke  u  biUjuke.  Npj.  3,  13.  Te  gled^  Fazli- 
bararliju,  e<la  bi  ga  s  atom  razdvojio.  8,  307.  Hai' 
dtHijitJeš  na  četvoro  vojaku.  4,  47.  Pa  na  troje  vojsku 
razdvojio:  jednu  vojsku  sebe  ustavio,  drugu  dade 
Aliji  dizdaru,  treću  dade  uakok-Hadojici.  4,  512.  Tako 


rasgaAltl  se 


—  324  — 


raziroiilti 


im  roidvoje  i  rnzviiku  situ,  Žitije  35.  Crveuo  moTCj 
^Ci/ffjeMoJHije  nn  biIu  razdvolio  palicom.  DP.  310.  Sto 
/»«j¥  tvdkii  vremenit  nurfpojtšc  nti  dvije   bukvice.  Rat 

8.  —  2)  (u  C  O.)  kao  prekiuuti,  «vrfiili,  entscheidcn, 
decerno.  Rj.  —  I  bijie  se  od  jutra  do  mraka  ...  No 
na  tome  hoja  razdvojile,  i  vojvode  vije«*'  ufiiiise. 
Npj.  5,  211.  —  If,  sa  ae,  re/icks.  —  1)  sich  trennen, 
separor.  Rj.  kao  oprofttiti  se  «  kim,  raširi  se,  nistati 
ne.  —  .To?  ih  u^i  slarno  patrijare:  »Kl'tc  s  Bogom, 
Moskovske  delije  .  .  .«  Pak  se  s  njima  nisdvojio 
bješe,  Npj.  3,  S().  Darovni  s\  pa  se  razdvojise.  3, 
526.  Jer  se  »njime  razdvojiti  ne  ću^  dok  razdvoji 
kuku  i  motika.  4,  3B3.  —  2)  sich  nbsond&rn^  separor. 
Rj.  kao  razdijelUi  se,  raslaoHL  se.  —  Ona  tace 
Štapom  u  vodu,  vod<i  se  razdvoji.  Npr.  1)4.  DoSavSi 
u  razvitku  »vojepra  jezika  u  onaj  tre<5i  rai^dio,  raz- 
dvoji M  7ia  dtije  polovine.   Rad  1,  132. 

r&zga^lti  .sff,  )5un  bc,  r.  r.  pf.  sich  auskleiden  his 
an  die  Unterkosen,  deponerc  ve^tes  crceptin  tegu- 
mentis  interioribus.  Ri.  raz-pHiiiti  »e,  t^cu-ći  se  sve  du 
gaća.  glagol  se  ne  nalazi  i*  drugojavijem  oblićj\i. 

razy*|3«iOo,  n.  Rj,  wr6.  od  mzgajBJati.  —  1)  rad- 
nja kojom  tko  roigagja  (kao  rasdjeljt^e)  žto  (dftrt 
Zertheileu,  dietributio.  Rj.)  —  2)  radnja  kojom  tko 
razgagja  (odqagja)  Mo  ((las  VerRcbiebeu,  dilatio.  Rj.) 

raziril^ufi,  rAzjrfl*qrim,  r.  im,pf.  Rj.  ruz-gagjati. 
V.  inipf.  prosti  gajeti,  v.  pf.  razeoditi.  —  J)  ser- 
thetUn,  distribuo.  Ej.  kao  razdjeljivati.  —  2)  ver- 
schi^en,  differo.  Rj,  vidi  odgag)ati,  i  «yn.  ondje.  — 
Ko  rasgagja,  no  pogagja.  Posl.  102. 

ražaliti,  nizgalTm,  v.  pf.  Rj.  raz-f^aliti.  t.  impf, 
razgaliivati.  —  J)  das  Unhehagcn  oertreiben^  cr/ii- 
laro.  Hj.  kao  rastjerati  nehnjod,  te  razvedriti  dušu 
kome^  razivsditi  je  (da  se  kao  indi).  —  2)  su  se, 
rejMcs.  rkz^rali  hc,  u.  p.  vrijemp,  heitert  sich  auf  dis- 
serenascit.  Rj.  vidi  rafićiniti  se,  razvedrili  se,  prove- 
driti  se. 

razgraljivaiijo.  n.  das  Aufheitern^  e^chilaratio.  Rj. 
verb.  od  li  razgaljivati,  2)  razgaljivati  hc.  —  Ž)  rad- 
nja kojom  tko  razvaljuje  koga.  —  2)  stanje  koJ9 
&»>«,  kad  se  razgaljHJe  vrijeme. 

razg^aljtviitl,  razgtiljujSm,  v.  impf.  Rj.  raz-galjivati. 
Mj».  r.  impf.  prosti  galiti.  v.  pf.  rar.galiti.  —  1)  das 
Vntiekanen  verireiben,  crhilaro.  Rj.  kao  rtt.ttjerivati 
nelagoa,  te  razvedracati  dušu  (kao  neka  se  vidi)^ 
raeveseljavati  je.  —  2)  sa  se,  refleks.  razgidjujB  bS, 
sich  auPieiiern  (tom  Wetter\  serenor.  Rj.  vidi  ra&- 
Cinjali  se,   razvedravati  Ete,  provedravati  se. 

rikz§:aziti,  zim,  v.  pf.  auscinander  treten,  discuJco. 
Rj.  raz-gfi/.iti.  r.  impf.  prosti  gaxiti.  —  Vrbove  je 
krplje  niiprjivio,  pa  raignzi  snijeg  u  planinu.  Rj.  3rt6a. 

ruz^lfihiioje,  «.  dus  Auseinanderfuge.n,  dtajunctio. 
Rj.  verh.  od  razglabati,  radnja  kojom  tkn  razglaba  sto. 

rnz^lAhnMf  nlzglubrim,  r.  impf.  auseinanderfugen^ 
diajungo,  Rj.  raz-glabati,  n.  p.  lijes,  plug,  iirti  i  i.  d. 
isp,  razgrađivati  3.  suprotno  aglobfjuvnti.  r,  impf. 
prosti  eTabati.  r.  pf  ra/globiti. 

rAzi^as,  r^l/glaaa,  »i.  edictum,  praeconiunt.  8tulli. 
raz-glaa,  djelo  kojim  se  sto  razglasi. 

Tik7.g\Asitl,  rjVzfflasim,  r.  /'.  hekannt  machen,  dipahjo. 
Rj.  raz-Klasili.  r.  ijnpf.  razglfi^ivati.  —  Jakov  zato 
nad  razglttsi,  daje  l'urćija  izdao  Jadar.  I>nniea  3,  2(4. 
Oni  iziftavAi  razglasile  ga  (lauaa)  po  svoj  zemlji.  Mat. 

9,  31.  sa  se,  pass.:  Ljepota  se  njena  razgUisila  po 
svoj  Bosni  i  Hercegovini.  Npj.  3,  543.  Vaše  si uSu uje 
razglasi  se  svuda.  Rim.  16,  UK 

razg^la&fvanj«^,  n.  das  Jiekanntmaehen,  divulgaiio, 
Rj.  terb.  od  razglaaivati.  radnja  kojom  tko  ruzgla- 
šitje  što. 

razglaširati.  razgUt^ujem,  r.  impf.  bekannt  machen, 
dimdgo.  Rj.  mz-gla^ivali.  r.  impf.  prosti  glasiti,  t'.  pf. 
razglasiti.  —  Poglavari  su  iSqwfci  kn/ivali  i  rasgla^ 
sii'.ali  to  obadvoje,  banica  3,  178.  /aprijeti  im  (Isus) 
da  ga  ne  ratglfiAuJH,  Mat.  12,  Iti,  (jije   ae  da  ni   ti 


I  postavio  proroke  da  razgloMiju  ta  tebe  u  Jeniaaliniu 

I  1  govore:   car  je  u  Judeji.   Nem.  6,  7.  Gospode,   da 

I  razglasujvm  hvalu  tvoja.  Pa,  2(>,  7. 

I      rhzgirliiviti,  razgliivlm,  r.  pf,  Rj.  raz-glaviti.  r,  impf. 

razglavljivati.  —  1)  aHseinanderfitgen,  disjungo.  Rj. 

suprotno   zglaviti.  —  2)  razglavio  vilice,   das   Maul 

aufreissen,  diducere  rictum.  Rj.  razvaliti  usta. 

rAZglnvIJiv&nJe,  u.  das  Auseinanderfiigen,  dis- 
junctio.  Rj.  verb.  od  razglavljivati.  radnja  kojom  tko 
rasglavljuje  sto. 

rAZjerlavlJivati.  razgh^vljujem,  t*.  impf.  anseinander- 
fugen^  dinjungo.  nu-glavljivati.  tsp.  v.  impf.  prosU 
glaviii.  V.  pf.  raz-glaviti. 

raz|rl6danje,  n.  das  Beschauen,  dispectio.  Rj.  verb. 
od  razgledati,  radnja  kojom  tko  razglMa  sto. 

1.  niz|[^lćdati,  rilzgledam,  v.  impf.  betrachten,  di- 
spicio.  Rj.  ra/-gledati.  vidi  razgledivati.  c.  impf.  prosti 
gledati,  v.  pf.  razgledati.  —  Gjevojke  .  .  .  prikupe  se 
jami  jo$  bliiie  i  stanu  se  u  nju  nadvirivati  i  razgledati 
je.  Npr.  125. 

S.  ri^zgledati,  dam.  f>.  pf.  unsehen,  dispicio.  Rj.  raz- 
gledati, r,  impf.  razglćdnli,  razglediv&ti.  —  Natpis . . . 
razgledavši  ga  dobro  i  pročitavši  nekolika  puta,  na- 
učim naizust.  Bovj.  84.  Kad  Emanuel  to  s  najveće 
visine  kroz  svoj  teleskop  razgleda  .  .  .  >^itije  23. 

razgli^dlvanjff,  n.  verb.  od  razgledivati.  radf\ja 
kojom  tko  razgleduje  što. 

razglodivaii,  razglMujem,  «.  impf.  raz-gledivati. 
vidi  nizgltidftti.  r.  pf.  riugledati.  —  Oua  gleda  u  polje 
Kosovo,  te  ti  Tursku  s^ilu  razgleduje.  Npj.  2,  279. 

rjiz|flibati  se,  rilzgliba  se,  raz|^libiti  se,  riizglibi 
se,  V.  r.  pf.  (u  C  (J.)  riđi  ra-skaljati  se.  Rj.*  riu-gliba 
se,  raz-Rlibi  sp,  kad  postane  glihavo.  isp.  glibati. 

rnzKl6bhi,  ra/.globmi,  r.  pf.  n.  p.  lijfs,  nuseinander- 
fftgen,  auseinanderthun,  dii\fungo.  Rj.  raz-globiti.  isp. 
razgraditi  3.  suprotno  zglobiii.  r.  impf.  razglabati. 

razgnati.  razgiiPLui  i  ri\Žeu8m.  rilždenem,  v.  pf.  roz- 
gnati,  raz-gnam  i  nu-ženeui,  raz-ždenem.  vidi  raža- 
gnati,  rastjerati,  r.  impf.  razgoniti.  —  Daj  ml«  Bože^ 
vjetar  od  planine,  da  razdene  ovu  maglu  kletu.  Npj. 
2,  5<>2.  ^av  ostatak .  .  .  Sto  ih  ostane  po  svijem  mje- 
stima kuda  ih  raždenem.  Jer.  8,  3. 

razgnJtSf'ttl,  n'Lzgiije^m,  v.  pf.  eerkneten,  rondepso, 
Rj.  rnz-pnjet'iti.  v.  impf.  prosti  gnJeV^iti. 

razgi^^viti«  rfizgnjEvTm,  v.  pf.  nj.  raz-gnjeviti.  vidi 
prognjeviti,  razjariti  (se),  riusrditi,  naijediti,  narediti, 
razijediti,  razjediti,  razljutiti,  razljutiti,  uostriti  (se). 
V.  impf.  prosti  gnieviti.  —  1)  erziirnen,  irriio.  Rj. 
—  SlužaAe  Valu  i  klanjale  mu  se...  d&  bi  razgnjevio 
Gospoda  Boga.  Oar.  I.  1(>,  33.  —  2)  sa  se,  refleks,: 
Tada  Irod  .  .  .  razgnjevi  se  vrlo.  Mat.  2,  Ifi.  Sinovi 
Jakovljfvi  .  .  .  razgnjeviše  se  reoma,  što  uCini  sramotu 
Izrailju.  Mojs.  I.  34,  7.  Raegnjevi  se  Gospod  na  Moj- 
sija.  II.  4,  14  j^a  hrzakoMJe  lakomosti  njegove  rat- 
gnjecifi  se  i  udarih  ga.  Is.  67,  17. 

raz|[dditlt  nlUEgodim,  v  pf  Rj.  raz-goditi.  v,  impf. 
razgagjati.  —  1)  vertheilen,  disiribuo.  Rj.  kao  raz- 
dijeliti. —  2)  kao  odgoditi,  verschieben,  differo.  Bj. 
«Vrt.  kod  odgoditi. 

raZ|g6Jftf,  rilTigojIm,  v.  pf.  gut  aaferziehen  (kčt- 
perlich),  henceducare:  Plemenitu  ljubi  vodi  razgojenu 
kao  jelu.  Rj.  raz-gojiti  ito,  dobro  odgojiti  (tjeU$no)» 
V.  impf.  prosti  gojiti,  gajili. 

r&zgoa,  m,  eine  Art.  Pftame  (Baelihunge^  Qucken- 
Ehrenpreis.  Rj.^)  herhac  genus  \veronica  beccabunpa 
L.  Rj.'t.  \iy.biljka,  raz-gon.  za  po/itaHJc  !>;).  razgnati, 
razgoniti. 

razffdnfti,  r&/.gontm,  r.  pf.  auseinander  treiben, 
dispcllo.  lij.  raz-goniti.  riđi  razagoniti,  rastjerivaU. 
p.  impf.  prosti  f^oniti.  r.  pf.  nuegnati,  razagnati.  — 
Kraljice  igraju  u  danažiije  vrijeme  po  Srbiji  ...  po 
Srijemu  sa  i)h  i  s  batiniuua  tjerali  i  razgonili  po  selu. 
Rj.  29t»a.  JoS  riiegoni  Turke  na  buljuke,  kao  aoko 
lice  golubove.  Npj.  2,  294.  Te  razgoni  na  »laje  vojsku. 


raEgoi^evjfl 


—  895  - 


raEgoToritI 


3,  269.  Vi  nemojt*  raju  razgoniti  po  mmama,  da  od 
ras  zazire.  4,  134.  Tu  ne  Hakal  ue  /.ua  uaioriti.  već 
razgoni  Turke  oko  grada.  4,  244.  sa  »e,  pasu. :  Da 
8e  nf  razgoni  moj  narod,  niko  sa  svojega  nasljedstva. 
Jezefc.  4G,  18. 

razp^dnjenje,  ti.  das  AwieinanđerjageHt  dispuhio. 
Rj.  rerb.  od  rn/gonili.  radnja  kojom  tko  razgoni  koga. 
Vidi  razAjfonjenje. 

rnzjTorlJ^viiiiJc,  w.  P<^r6.  y(i  razgorijcvati  ne.  stanje 
koje  biva,  kad  se  razgorijeva  n.  p.  oganj. 

rAZjBrorlJivnti  sp,  razg5rijeviun  se,  v.  r.  itnpf.  mz- 
gorijevati  ne.  v.  impf.  prosti  (rorjeti.  i'.  pf,  razgorjeti 
se.  —  Silau  vjetar  do1aŽa$e  od  sjevera,  i  velik  oblak 
i  oganj  koji  se  razbor ijevuše.  Jezek.  1,  4. 

raza^drlo,  razp<Sr)ela,  adj.  koji  se  razgorio,  upravo 
part.  prnet.  ud.  od  razgorjeti  se.  —  Zemlja  će  njihova 
postali  smoia  raz^orjela.  la.  34.  9.  Ali  bi  n  anni  mom 
kao  oganj  razgorio.  Jer.  20,  9.  Plamen  razgorjeti  ne  će 
se  ugasiti.  Jezek.  21,  3, 

razirdrjoti  so,  razgftrlm  ae,  r.  r.  pf.  i.  j.  valnu 
ru  (iluth  hrennen,  canđeo  (de  igne).  Rj.  raz-goijeti 
8e.  isit.  razt^oriii.  v.  impf.  razgorijeviiti  »e.  —  Dokle 
ne  izagje  kao  svjetlost  i)ravda  njegova  (8iona,  Jeni- 
aalima)  i  spasenje  se  f\jego(^  razgori  kao  svijena.  I«. 
62,  1.  Da  ne  iziđe  jarani  moja  kao  oganj  i  razgori  se. 
Jer.  4,  4. 

mzgoropđdUi  se.  razgorJSpttdun  ne,  r.  r.  pf.  in 
Wuth  (jerathen  (vor  Zorn),  in  furarem  agi.  Rj.  raz- 
goropauiti  ae,  goropadan  postati  (ud  gnjeva)-  riđi 
raspomamiti  ne,  ra/uiahniiati  »^.  isp.  {Kimamiti  »e.  r. 
impf.  prosti  g^ropaditi  »e.  —  .Sta  je  rekao  onaj  «to 
se  na  njga  V.  I^azit^  onako  razgoropadiv.  VLu/ić  1,  1. 

ruzfCovAranjp,  u.  Rj.  rerh.  od  I)  razgovarati,  2) 
razgovarali  se.  —  J)  radnja  kojom  tko  razgovara 
(kao  slobodi)  koga  (da«  Rrmnihigeii,  aiiimi  adtiilio. 
Rj  ).  —  0  a)  radnja  kojom  se  tko  razgomra  .h  ktjn 
(daa  Beflprechen,  confabulutio.  Kj.):  I'osIl'  mlogoga 
razgovaranja  i  ugovaranja  pristanu  obojica  na  ovo. 
Milofi  124.  —  b)  radnja  kojom  se  tko  razguvara  (slo- 
bodi 8e)y  n.  p.  u  brizi,  žalosti. 

razgroTlIratJ,  razg&varam.  r.  impf.  Rj.  r.'iz-govarati. 
r.  impf.  prosti  govorili,  r.  pf.  razgovorili.  —  j)  einem 
Ttekummerten  Muth  vinsprechen,  auimutn  addo.  Rj. 
razgovarati  zabrinuta,  žalosna,  i  i.  d.,  kao  sloboditi, 
tješiti  gaj  Mp.  razgovarali  se  2.  ~  F'ak  stanu  razgo- 
parati  gosta.  Npr.  82.  Kud  hc  .Tanko  na  to  pop]a.sio, 
onda  >^ekula,  razgovarajuri  ga  i  slobodcći,  rekao . . . 
Npj.  1,  1IS3  (Vuk^.  Tainan  knd  sa  oni  tako  razgova- 
rati jedan  drugoga,  stigne  Uu  Jovan  Dobraća.  AJiloS 
82.  On  ga  je  jednako  razgomra**,  da  se  uišta  ne  boji. 
121.  »Kamo  Miloft?  Mene  prevari  Milo5?. .,  Knezovi 
8u  ga  razgovarali  i  uveravali^  da  se  ne  boji  prevare. 
128.  —  2)  sa  se.  —  a)  rceiproč.  sich  bespreehen, 
colloqui.  Kj,  razgovarati  se  s  kim  o  ćeniu  (rijetko: 
od  čega),  cf.  divaniti,  jeglcniaati.  —  Stanu  sr  o  sva- 
čemu razgovarati.  Kpr.  t>.  Dolete  dva  gavrana  i  počnu 
seratgovarati  .si:ojim  jezikom  ^ovoTcC'i.,.  12,  Jednom 
8c  car  stane  razgovarati  sa  svojim  sinovima.  15.  Stanu 
se  bnu?a  jedan  put  megju  sobom  razgovarati.  187. 
Viđeni,  da  se  oru  s  njim  vrlo  lepo  razgovaraju.  Da- 
nica 4,  34. 1  ustmeno  smo  se  razgovarali.  Strait.  1886, 
769.  Jer  se  s  njim  razgovarahu  preko  tumaća.  Mojs. 
I.  42,  23.  —  b)  refleks,  kao  slohoditi  se:  Budite  zdravi 
i  razgovarajte  se  santi,  dok  na«  i  llog  ne  razgovori. 
Strni.  1886,  1514.  Psalmi  od  kajanja,  koji  sad  stoje 
u  bibliji  da  se  svaka  tužna  duša  i^jima  razgovara, 
IVip.  bibl.  73. 

razg[OViJotan ,  r^tzgovijetna,  adj.  dcutUch,  nicM 
untereinander,  distinđ\ts:  razgovijetno  pismo,  govor. 
R^.  ito  se  može  dobro  razbirati.  suprotno  nerazgo- 
vijetan. —  Raz-go-vjetan,  na-go-vijestiti.  Korijeni«. 
8a-vjet;  vijetati ;  vije6ui ;  raz-go-mjetun.  206.  PiAi 
utvaru,  i  da  bude  razgortjetno  na  ploJ!ama  da  se  Iako 
čita,  Avak.  2,  2,  Da  oi  stvar  bila  razgoijeinija,  neka 


mi  bude  slobodno  pokazati  kako  postaju  naSi  glasovi 
h  i  h.  Rad  1,  l()i». 

rjkzvovljotno.  nd\\  deutlich,  distincte:  raztforijetno 
govori,  pi^e ;  knd  ko  razgovijetno  govori  Njemački, 
ja  sve  razumijem.  Rj.  —  Jamačno  bi  se  od  kakvoija 
drugog  napijaai  ovo  moglo  ^If  Ijen.^e  i  razgovjetnije. 
Kov.  12().  Prepiiiite  jodnu  odu  na  cisto  i  razgovijetno 
te  mi  je  poSnIjite.  Straž.  1886,  865.  Za  sve  je  to  bilo 
razgovijetno  odrepjeno.  Prip.  bil)l.  48. 

rnzKuviJetuGsti  rilzgovijetnosti,  /*.  osobina  onoga 
što  je  razgovijetno;  dic  Deutlićhkeit  —  Da  ba5  na 
njima  vidi  silu  i  rasgovetnost  svoje  svirke.  Megj.  220. 
r&Z|COTor,  »I.  (loc.  razgovoru).  Rj.  raz-govor.  za 
postanje  isp.  razgo voriti  {i  sel,  razgovarati  {i  se).  — 
1)  das  GftfprrtcA,  eolloquiHm.  Rj.  vidi  zbor,  divan  2, 
divor,  jeglen,  jeglendže.  laf.  —  Premudri  Solomun 
jednot*'  u  razgovoru  refSc  prsd  materom  svoiiom  da  se 
svaka  žena  može  prevariti.  Npr.  157.  Posle  dugoga 
razgovora  ohrei'e  onaj  Sto  je  dužan  .  .  .  170.  Gospoda 
koja  su  u  vet^e  kod  njega  bila  na  razgovoru.  Posl. 
3B0.  Ne  spavale  pope  ui  Malija,  no  razgovor  kod 
sovre  vodiše.  Npj.  4,  383.  Ućinise  malo  razgovora.  4, 
384.  Prota  razgovor  o  predaji  s  Turcima  da  povede, 
Danica  3,  l8t^K  Misle(?i  da  su  kaki  trgovei,  poene  raz- 
govor  i  stane  kojeSta  pitati.  4,  34.  Tako  se  ovaj  raz- 
govor prekine.  5,  bS.  t'  prijatelj skome  razgovoru  oni 
zakona  (Jr^koga  zovu  ove  zakona  Rimskoga  Kr*Ai- 
nima.  Kov.  3.  Da  bi  svaki  s  imenjakom  svojim  lamo 
razgovor  provodio,  b'2.  Knjiga  od  Ružić-paSe,  u  kojoj 
ga  poziva  k  sebi  na  razgovor  ...  da  otvore  razgovore 
o  miru.  MiloS  118.  To  se  Srbi  s  MaraftU-Ali-pa5om 
upustili  u  bulje  i  prUienije  razgovore  o  miru.  121. 
Mtiogiina  «am,  kad  se  razgovor  dogodio,  pripovijedao. 
Odg.  na  ut.  22.  Spisatelj  mora  znati  po  hrpskom  sin- 
taksisu  r::  rijeti  razgovore  sastavljati.  Pis.  64,  (raz- 
govor <=  rv.i''cni€a).  Kad  smo  vei^  ovako  »  razgovor 
ušli,  neka  nam  se  dopusti  joS  njeftto  napomenuti.  73. 
A  »da  sam  bio  znao-'  .  .  .  to  fc^«  čitavi  razgovori.  Rj.' 
LVI  (razgovor  =  rečenica).  Kakav  je  to  razgovor 
koji  imate  megju  sobom  idući?  Luk.  24,  17.  Razgovor 
izmegju  cara  ...  i  iilosofa.  Star.  4,  64.  —  fč)  Trost 
(das  Ati-^treden  von  traurigen  GedankcnJ^  rotisolatio. 
Rj.  djelo  kojim  se  tko  razgovori  u  brizi,  tuzi,  i  t.  rf. 
kao  utjeha,  dfim.  razgovorak  (razgovore!),  isp.  razgo- 
varati se  2!),  raz^ovoriti  se  112.  —  Koja  tuga  raz- 
govora nema?  (KadseOoek  u  brizi  ili  u  nevolji  Sali), 
Posl.  140.  Progovori  Koprivica  Vuće :  »Moja  mati, 
jadna  razgovora!  da  pogine  devet  braćinaca  .  .  .  liikSe 
mene  preboljet'  jednoga.  Npj.  4,  15.  Milosava  vodi 
radi  dike,  radi  dike  i  rad*  razgovora.  4,  265.  Slavuj, 
filatki  razgovore!  ?>lo  nije  ^uti  pjesne  tvoje?  Here.  279. 
ri\z8:ovorak,  nlzgovorka,  m.  dem.  od  razgovor  2. 
vidi  razgovoroi. 

rIVzitovoran,  riizgovOrna,  adj.  čovjek,  gesprnchig, 
a/fabilis.  Kj.  koji  je  razgovoru  rad,  rado  se  razgo- 
vara, umije  ae  razgovarati. 

r&zgovorci,  m.  pl.  (st)  dem.  od  razgovori  2:  Tu 
su  majci  tanki  razgovorci  (Posl.  323).  Bj,  vidi  razgo- 
vorak. 

raz^0T6rtti,  razgftvortm,  v.  pf.  Rj.  raz-govoriti.  v. 
impf.    razgovarati.    —    i.    einem    triedtfr    Muth    ein- 
aprechen;  animam  ret^eo.  Rj.  kao  osloboditi,  potjcsiti. 
—  Ja  ćn    i(?i  svom  Guribu,  nek  me  Garib  razgovori 
ćimanetom  i  šark\jom.  Npj.  1,  376.  t  "udno  U  ne,  Gano, 
razgovori.  5,  517  (ne  =  nas).  Budile  zdravi  i  razgo- 
varajte se  sami.  dok  nas  i   Bog   ne  razgovori.  Straž. 
1886,  1514.  —  II.  J)  reciproč.  sich  hespredicn,  col- 
j  totjui.  Rj.  vidi  porajR^ovoriii  se.  —  Otac   djevojački 
I  već  se  prije  raegovorto  i  dogovorio  sa  svojima.  Kov. 
I  44.  Da  se  razgovore  o  predaji.  Sovj.  67.  isp.  razgo- 
j  varati  se  2a.  —  2)  refUks.  sieh   wieder  ^fath  ein- 
sprechen,  aufheitern,  diffundi.   Rj.  kao  osloboditi  se, 
I  potjeftiti  se.  —  Hazgovori  se,  gubavČe,  slatka  li  je 
krasta.   DPobL   106.  Koliko  se  je  već  hiljada  otaca 


rati^bltl 


rasUedatt 


ovijem  psulmom  Davidovijem  raegovoriht  kojima  teŽak 
bijade  rastanak  a  djecom  I  Prip.  bibl.  73.  isp.  ra/.govH* 
rati  se  2b. 

rjiz|:rabltl,  blm,  v.  pf.  serraffen^  diripio.  Rj,  raz- 
grabiti, kao  grabeći  raznijcti.  vidi  pojngmiti.  r.  impf. 
prosti  grabiti.  —  UĆinifte  prabua,  a  oni  onda  prabua! 
t.  j.  pograbifte,  razgrabile.  Rj.  97b.  PoktiĆAtvo  i  imanje 
SM  aa  su  ljudi  razgridnli.  Posl,  118.  Plijen  iz  njega 
(iz  grada)  i  sioku  njegovu  razgr<tbiic  za  se,  Ls.  Nav. 
8,  a.  sa  »e,  pass.:  8ve  blugo  tvoje  daiSu  da  se  raz- 
grabi. Jer.  17.  3. 

razg^rAdilt,  r^gradtm,  v.  pf.  Rj.  raz-graditi.  r.  impf. 
razgragjivati.  —  f)  entsduneH,  dano  sepetn.  Rj.  ogradu, 
iagradu  ra^metnuti,  razrusiti.  —  2)  fon  cinandcr  reis- 
sen,  £Cr«i6reyi,  desiruo:  Vrijeme  grad  gradi  pa  ga  i 
rasgradi  (Poal.  4<)).  Rj.  vidi  razoriti,  razriiSiti,  razva- 
liti. —  H)  n.  p.  razboja  uusciititnderthunt  diaaoho. 
Kj.  isp.  razgiobili. 

raKjrrngjivHnJc,  ».  Rj.  verb,  od  razgragjivati.  — 
1)  radnja  kojotn  tko  rasgragjuje  «.  ».  vgrudu  [doB 
Hntzauneu,  diiiseptio.  Ri.).  —  2)  radnja  kojom  tko 
rcugragjuje  n.  p.  grad  (das  Zeratoren.  deatruclio.  Ri.). 
—  3)  radnja  kojom  tko  ritzgragjujt  n.  p.  razboj  [qaa 
Anaeinanderihun,  »olutio.  Rj.). 

nizi^ni^ivuti.  razgrftgjiijem.  t.  impf.  Rj.  raz-gra- 
pjivati.  V.  pf.  razgradili.  —  1)  entsiiunen.  diruo  scpem. 
Rj.  ogradu,  mgradu  razmctaii,  ruifiti.  —  V)  zerstOren. 
destruo:  Vreme  gradi  uiz  Kolare  kule^  vreme  gra*^. 
vreme  ra^grogjuje  (Posl.  39).  Rj,  vidi  nuoravali,  raz- 
valjivati, rušiti.  —  Evo,  Mo  sam  sagradio  ja  razgra- 
gjujem,  i  Ato  aam  posadio  iskorenjavam  po  kvoj  toj 
zemlji.  Jer.  45,  4.  —  S)  n.  p.  razboj,  auHcinandtr- 
ihun,  dissoho.  Rj.  isp.  razglabati. 

razgranali  se,  ua  se,  v.  r.  pf.  n.  p.  drvo,  Zteeige 
treiben,  diffrondesco,  Rj.  granu  puni  ili  na  are  strane, 
drugojaeije  tfe  ovaj  glagol  ne  nalazi.  —  Zagrauak, 
kamin  od  zagranaka,  i.  j.  koji  uema  glave,  oego  se 
raigranu.  Rj.  170b.  Sretno  poVo,  struk  sitna  bosiljka  1 
Vjćpo  ti  SS  ru::granao  bješc^  ali  {-e  te  druga  uslrgnnli. 
Npi.  1,  549.  Kako  mu  se  planine  nizgranalCf  i  kako 
vode  teku,  to  .  .  .  Danica  2,  25. 

rfkzgrpbuli,  rizgrebljem,  r.  impf.  raz-grebati.  r.  impf. 
prosti  grepHti  igrebem).  i'.  pf.  razgrepsli.  —  Koliko 
većina  razgrebljck^  (toliko)  ve<5ma  smrdi.  DPoal,  4^. 

mzgr^psCi,  razgr^bem,  p.  pf.  zerkratzen,  unguibus 
dilacero.  lij.  raz-grepBti,  n.  p.  mačka  mi  raku  raS' 
grefda.  r.  impf  razgrebati. 

r&zgriJaU,  jem,  t'.  pf.  encdrmen,  concalefacio.  Rj. 
raz-grijati.  r.  impf.  razgrijavali,  razgrijevati.  —  sa  se, 
refleks.:  Hiednu  grijati  .«w.  PoSto  se  malo  raegriju, 
poćne  ih  divljan  pipati.  Npr.  148. 

ruzgrfJAvitDJp,  n.  vidi  razgrijevanje.  Rj. 

ruzgrijiUati,  razgrljavfmi,  vidi  razgrijevati.  Rj. 

raz^riJ^vuDJO,  n.  das  Ertvdrmen,  concalefactio.  Rj. 
tMTft.  od  razgrijevati.  radnja  kojom  tko  ra£(}rij€ca  što, 

razgrijevati,  rAzgrijevam,  r.  impf,  erudrmen,  con- 
calefacio. Rj.  raz-grijevati.  vidi  riugrijavati.  v.  impf. 
prosti  grijati,  r.  pf.  nizgrijati. 

rilizgri.sti,  razgrfzgm,  u.  j^f.  zerbel^sen^  dimordto. 
Rj.  raz-grisii.  r.  impf.  razgnzati. 

razgriZA^Je.  n.  das  Zerbei^sai,  dimorsio.  Rj.  verb. 
od  razgnzati.  radnja  kojom  tko  razgriza  sto. 

nizgri/jUi,  ri\/.grT/.ruii,  r.  impf.  zerbevtsen,  dimordeo. 
Rj.  raz-grizati.  r.  impf.  prosti  gristi,   v.  pf,  razgriati. 

razgrnuti,  rizgrnem,  v.  pf.  Uj.  raz-grouti.  v.  impf. 
razgrtati.  —  1)  aiwrinu«(/fr  thun,  disjioio,  n.  p.  snijeg, 
zemlju,  vatru,  pepeo,  žito.  Rj.  —  PolaiaJDifc...  skreie 
badnjake;  po  tom  razgrne  pepto  nakraj  ognjišta. 
Rj.  rKi3a.  Raitariti.^  barilom  razifrnuti  vatru  po  svoj 
peći.  Rj.  »)26b.  C'oso  ustane,  pa  razgrne  gjetinjc  ' 
brahio  u  muĆnjaku.  Npr.  160.  I  razgrnu  megjedinu 
suntj  te  izvadi  topuz  iz  ter(!ije.  Npj.'3,  220.  —  2)  dn 
razgrnemo,  da  vidimo  ko  je  jači,  enischeiden,  đecemo. 
Rj.  kao  raspraviti  t,  rasprtiti  3.  —  Od  8rbu  jedan 


poviče:  »Mi  »  Bo^ujacima  nemamo  nižta  .  .  .  Bijo- 
graći^i  neka  ostanu  ovgje.  pa  mi  5  njima  kako  raz' 
gmemo;  mi  demo  njinui  kazati,  na  kogu  smo  se  po- 
digli, a  oni  će  znati,  zu^to  smo  se  podigli.«  Danica 
3,   172. 

rt^zgrtanjc,  n.  das  Auseinand^rthUH ^  disjedio, 
discretio.  Rj.  verb.  od  razgrtati,  radnja  kojom  tko 
nugrće  Sto, 

rizgrlati,  rilzgrOem,  v.  impf.  auseiminđcr  thun, 
disjecto.  Rj.  raz-grtali.  r.  impf.  prosti  grtiti,  prouti 
(i  V.  pf.).  V.  pf.  razgruuti.  —  sa  se,  pasu.:  Ralica  2) 
kao  velike  »aouice,  koje  se  vuku  pu  putu ,  da  se 
snijeg  njtma  razgrće.   Rj.  lj3Gb. 

razgrAhnti,  riUgrubam,  r.  pf.  eer^chlagen^  voniundo, 
Rj.  ra£-grubati,  kao  rastući,  vidi  razgruvati.  v.  impf. 
prosti  gruhati, 

razgrdvnti,  rJlzgruvam,  vidi  rnzgruham.  Rj.  u  kra- 
jevima gdje  se  u  govoru  mjesto  glasa  h  ćnje  glas  v. 
isp.  PomI.  XII. 

r^zgnbati.  bam,  r.  pf.  (u  U.  G.).  Rj.  raz-gubati. 
r.  tmpf.  prosti  gubati.  —  X)  wie  dcr  Aussatz  ver- 
zehreit.  ui  lepra  absttmere:  Tako  me  ne  rasgabao 
tvoj  hljeb!  Rj.  razguim  sto  koga^  kad  ga  kao  guba 
rasHni.  —  (juba  rus  razgubnla!  guba  viw  pomorila! 
(kletva  kozama).  Rj.  105b.  —  2)  sa  se,  refleks,  oon 
Aussatz  vcrzehrt  icerden,  lepra  conmimi.  Rj.  od  gube 
se  rasćiniti.  —  Radij'  hc  Turćin  rozgubat^  no  kaur- 
sku  vjeru  prihvatili.  Npj.  5,  608, 

n\zgiibaTitl,  vTm,  v.  pf,  raz-gubaviti  n.  p.  stado, 
HĆiniii  da  bude  sve  tfubavo.  druaojai-Aje  se  ne  nalazi 
ovaj  glagol,  isp.  ogu\mti.  —  (fubuva  jedna  ovca  sve 
statio  ruzgubari,  DPoal.  25. 

rnziel  se,  r^lejem  (riufidem)  se,  o.  r.  pf.  ausein- 
andergehen,  diseeao:  raziMi  se  ljudi;  raziSlo  se  nije 
po  vodi.  Rj.  raz-i(^  se.  vidi  raaprSati  se  1,  raspustiti 
se,  rasturiti  se,  razmetuuti  se,  razvr<5i  t>e,  amani.^kati 
1.  !'.  impf,  razilaziti  se,  raiclaziti  se.  —  8vi  ostali 
Ijekuri  kao  (K>sramljeiii  razigjn  se  kud  koji.  Npr.  I4<i. 
Kad  dogje  zimu,  onda  se  obično  (futjduci)  razigJH  po 
zimovnicima,  ponajviSe  jatacima.  Danica  2,  93.  J?<i- 
ziilje  se  i  po  vojsci  glas  ue  samo  da  su  Turci  prefili 
Bifomvu...  MiloS  53.  PoMo  se  skupština  razigjc.  Sovj. 
52.  Ako  vidi  da  se  dalje  rasiHa  Imlest  po  haljini, 
ljuta  je  guba  bole^^t  una.  Mojs.  Ili.  13,  51.  Batitlite 
se  megju  naroil  i  reeit«:  dovedite  »vaki . . .  Sam.  I. 

14,  m. 

rnz)grnti.  riUigram,  r.  pf.  Rj.  raz-igram.  r.  impf. 
razigravati.  —  Ij  n,  p.  konja,  tanzen  madten,  facio 
ut  salttt  etfHus.  Rj.  učiniti  da  igra.  —  Svi  svatovi 
ko^je  razigraše,  stade  igrat'  zmija  Lastavicu.  Npj.  2, 
58.  —  2)  su  se,  refleks,  dahintanzen,  ex.^uHo.  Rj.  — 
Razletjeti  se,  (kao  razigrati  se).  Rj.  fi32b. 

razigrAvanJo,  n.  Rj.  i^erb.  od  1)  razigravati,  2) 
razigravati  se.  —  iJ  radnja  kojom  tko  razigrat\t 
n.  p.  konja  ^das  Tanzen-machen  (des  Pferdesj,  con- 
eitatio  e(|ui  ut  saltet,  Rj.).  —  2)  radnja  ko^om  se 
tko  razigrava. 

nizigri&vuti,  razigravam,  v.  impf.  Rj.  raz-igravati. 
F.  impf.  prosti  igrati,  v.  pf.  razigrati.  —  J)  n.  p. 
konja,  tanzen  miu-hen^  facio  ut  saltet  et{uus.  Rj.  ćintti 
da  n,  p.  konj  igra,  —  2)  sa  se,  refleks,  in  tanzende 
Beutnjang  gerathen,  ezsulto.  Rj. 

raxiguuianiti,  mm,  v,  pf.  von  der  WHrde  einev 
igumau  ahsetsen^  suhmovere  a  hegumeni  muncre.  Rj. 
raz-igumaniti  koga,  uteti  mu  igumanstvo,  suprotno 
zaiginuunili.  inuie  se  ne  nalazi  ovaj  glagol. 

nizij^danje,  n.  das  Zerfrcssent  cottosio.  Rj.  rerb. 
od  razijeduii.  radnja  kojom  n.  p.  iivina  rasijeaa  što. 
vidi  razjedanje. 

razij^dali.  rvkzijediuu,  r.  impf.  zcrfresscn,  corrodo 
(corcinomn).  Rj.  raz-ijedati.  vidi  razjedati,  r.  impf, 
prosti  jesti  v,  pf,  razjeflti.  —  razijeda  n.  p.  Umna 
čoijjcka. 


nu^edltl 


327 


naimi 


mij^d\i\^  rJlzijetlim,  r.  jtf.  riđi  razgnjeviti.  Rj.  i 
Ri^n,  tmdje,   mz-ijedili.   r.  ivipf.  prosti   ijediti,  jeJili. 

razilaziti  se.  razlltizimo  Be,  v.  r.  iwpf,  nu&einunder- 
gehtn,  »olviiur  covcio,  Rj.  ra/.-i*l»/ili  »e.  vidi  ra/.Ituiti 
»e,  f.  pf,  razići  s^.  —  Zato  ne  (smijeSne  pjesme)  i 
tie  rasilnze  na  dalje,  nego  gje  poetaju,  tu  i  ostaju. 
Npj. '   1,  XXVI.  riđi  i  primjere  kod  ra/Jaziti  se. 

razUaienje,  n.  dtitt  Auseinanderi/ehen,  dinccHsfo. 
Rj,  cerb,  od  razilazili  He.  stanje  k^jć  bivOj  kad  se  Sto 
ratilazi. 

rfkzimiiiijp,  n.  verb.  od  razimati.  radnja  kojom  tko 
nuima  što, 

rhilmatU  n\zimain  (rjlzimljem),  v.  ivipf.  raz-imali. 
£a  pofttnuje  isp.  uzimati,  uz-imati.  r. ;;/".  isp.  razuzeti. 
—  Tko  krade  i  razinu*  j  jednaku  pedjepsu  prima. 
DPofl.  13<l.   liazimati,  uzimati  te  razdavali.  X>'I. 

razjiiglili  se.  fClim  ne,  v.  r.  nf.  hcridcn,  disruurpi: 
ra/jaglila  «e  zemička  u  mlijeku.  Rj.  ra/.-japHti  kc, 
prsnuti  kao  jaglai^  rasici  se.  drukčije  se  ne  nalazi 
ovaj  (jlugol, 

rA^ahftti,  r^iažein,  v.  pf.  konja,  vom  Pferđe  etb- 
sttigen,  ti^uum  aescendo:  liazjahaie  konje  OBedlane. 
Pred  kulom  ie  konja  razjahao.  Rj.  raz-jahati.  vidi 
razjahnuti;  odjuhiiti  (konja,  a  konja,  od  konja);  Kja- 
hftli  (a  konja),  r.  impf.  prosti  jahati. 

r^^afanuti,  hnem,  r.  pf.  raz-jabnuli.  vidi  ra/janiili, 
r&z-janatt.  —  Jahati;  pojahnnti,  razjahnuti,  uzjaliiiuii. 
Korijeni  2i*. 

rjizjunuti,  nera,  v.  pf.  vidi  ra/Jahali:  Na  inndul 
8U  konje  razjimuli.  Rj.  raz-ja(h)nuti.  u  krajevima 
gdje  ne  glas  h  u  govoru  ne  ĆHJe. 

raaJArili  se,  razjarim  se,  r.  r.  pf.  (ponajviSe  u 
vojv.  po  varoSima),  vidi  niardili  se,  rajtljutiti  se.  Rj. 
raz-jarili  m.  r.  impf.  proHi  jarili  ae.  vidi  i  razgnje- 
viti  BP. 

ra^ćdaii|<%  m.  (ist.)  vidi  razijednnje.  Rj. 

rasjćduli,  rAzjSdani,  (iHt.)  vidi  razijedati.  Rj.  r.  impf. 
raz-jedati.  ali  će  iako  biti  i  u  juz.  govoru,  kao  ito 
ima  i  ojodaLi  se,  Drejedati  se,  ujedati,  zajedati  pored 
preijedati  se,  uijeaati,  i  t.  d.  r.  pf.  razjesti. 

ruzj^diti,  rizjedim,  (ist.)  r.  pf.  riđi  razijediti.  Rj. 
V.  pf.  THZ-jediti.  ali  re  tako  biti  ne.  samo  u  istočnom 
nego  i  u  južnom  govoru  prema  juz.  jcd  t  jediti  pored 
ijed  I  ijediti.  r.  impf.  prosti  jediti,  ijediti. 

riii^edn&^iti,  razj^^dna^m,  r.  pf  raz-jednnifiti  sto, 
učiniti  da  uc  hudc  jednako;  dissimilircn.  potvrda  v. 
impf.  fluž.  razjediiat''ivati. 

razjednaeivanje,  71.  rerb.  od  ruzjednni-ivati.  radnja 
kojom  tko  razjcdnačuje  što:  die  JJissimilazion.  — 
Rijeci  9  oanovom  na  »jfli  mogle  »u  u  prvu  vremena 
u  ovom  padežu  mjeato  >ij<  razjednačivanjem  imati  i 
»ej«.  Istor.  7(>.  Da-bar  (gdje  »d*  stoji  mjesto  >b<). 
Ili  je  razjcdnaČivanja  radi  samo  zamijenjeno  >b« 
glaaom  >d<|  ili  je  .  .  .  Osn.  39. 

rai^edDH^ivHli,  razjeduiVujem,  r.  i%npf.  raz-jedna- 
ćivati  ši0y  činiti  da  ne  bude  jednaku;  dissimiliren. 
potvrda  u  cerb.    razjeduaćivanje.   p.   pf.   razjednaćiti. 

rii^esH,  riizjedem  (r:\zijem),  c.  pf  lij.  raz-jesti.  v. 
impf.  razijedati,  razjedati.  —  J)  eerfressen,  corrodo 
(curcinama).  Rj.  n.  p.  živina  razjeUt  mu  prst.  — 
2)  J<đ  »e,  refleks,  n.  p.  razjela  se  glavćina.  ahgerieben 
irerden,  atteri.  Rj.  isp.  ojcsti  se. 

rftzlabavitl,  rJUlnbavim,  r.  pf.  raz-labaviti,  t^iJiiff 
da  bude  sto  labaro'i*  —  liibav  (Ihsub),  Mabaviti,  raj- 
labaviti.  Ovijeh  rijeci  nema  u  Vukovu  ijećniku,  ali 
se  govore.  Korijeni  177. 

razMdltl,  r^liidim,  vidi  rashladiti.  Kj.  —  ra/14diti 
■e,  ri^KlSdTm  se,  riđi  rashladiti  m.  Rj.  raz-(h)laditi 
(I  ae). 

rnzlAga^ie,  n.  das  Auseinandcrlegm,  dispositio, 
Rj.  verb.  od  razlagati.  —  1)  radnja  kojom  kao  raz- 
laze HOt  n.  p.  darove  ^0  stolu.  ~  2)  radnja  kojom 
tko  ratiaze,Kao  tumači,  što  kome:  Poslije  jevangjelja 
đolaŽafie  raalaganje  riječi  Božije.  DP.  §. 


nizlAjrnti.  r%/1a^.em.  r.  impf.  Rj.  raz-lagaii.  r.  pf. 
razlMJti.  -  J)  auseinanderlegen,  dispono:  Gje  raz- 
laže svatovhke  darove.  Rj.  (u  tjelesnom  snnslu)  ras- 
lagaii  što  n.  p.  po  štulu,  da  se  razgleda.  —  2)  (u 
umnom  smislu)  k>to  tumačiti;  auseinandersetzen,  aut- 
legen,  erkltirenj  deuilich  macheUj  eiponere,  €xplicar€i 
ej-planare:  Ćitahu  knjigu,  zakon  Ro£ji,  razgovijetno, 
i  rnzlagahu  smvtno^  te  se  raziim^eva^e  Ato  se  ćilaSc. 
Nem,  Š,  8.  Delo  poi>inje  piaae  razlasuH  ime  rumun- 
skoga  naroda.  Vid.  d.  1861,  71.  Potranovid  razloga. 
Ma  jo  bila  osveta.  Rad  5,  193. 

razliiKJiv  . . .  vidi  rasiilagjiv . . .  Rj.  raz-lb)Ia^iv . . . 

r&zlajati  se,  jem  se,  r.  r.  pf.  ins  Bellenhinein 
geruihen,  illatru.  Rj.  ra/.-lajati  se,  kao  upustiti  se  it 
lajanje,  r.  impf.  prosti  lajati. 

mzlAinanje,  n.  rf(w  Zerhrcchcn,  diffr<ictio.  Rj.  Vfrh. 
od  razlamati.  radnja  kojom  tko  razlatna  što. 

rnzidmnti,  ruzlamam,  r.  impf.  Itrechen,  diffringn. 
Rj.  rnz-lamati.  r.  impf.  prosti  lomiti,  r.  pf.  razlomiti. 
—  Velik  i  jak  vjetar,  koji  brda  razvaljivale  1  stijene 
raslamake.  Car.  I,  19,  11. 

rAzlaz,  m.  das  Auseinandergehen,  discessus:  da  ae 
igramo  razlaza  (im  i^herze:  spielcn  u'tV  Auseinander, 
d.  h.  jeder  gebet  an  sein  Geaehaft).  Rj.  raz-laz.  djdo 
kojim  se  razigju  n.  p.  ljudi  »kupljeni,  za  postanje 
isp.  rarlaziti  se,  razini  ae.  —  Hri§rani  prije  razlaza 
joft  jednom  zajednički  priznavahu  božanstvo  spaaite- 
Ijcvo.  DP.  64. 

^^zlaziti  se*  zimo  se,  vidi  razilaziti  se.  Rj.  raz- 
lazili  se.  v.  impf,  prosti  laziti.  v.  pf  razići  se,  —  Tre<y 
(akcenat)  (')  stoji  nad  onim  slovom,  gje  !*e  glas  kao 
okruglo  raslazi,  n.  p.  glad,  blago.  Rj.*  XXXVJ.  Ali 
Samnilo  ne  dogje  u  Ualgal;  te  se  narod  stade  raz- 
laziti  od  njega  (od  Baula).  Sam.  I.  13,  8. 

riizinženje,  ».  riđi  razilaženje.  Rj. 

t.  razlici  se,  rftzleže  se  (rJlzlegnS  se),  p.  r,  pf. 
\ciedtrkallen,  rcsono.  Rj.  raz-leći  ae.  i^idi  odlfeći  se, 
odjeknuti  2.  t\  impf.  razlij^ati  se.  —  i*ub  za  sobom 
gla.<  gdje  se  sUno  razleie.  Jezek.  3,  12. 

S.  razl^ei,  razl4ž@  se,  t>t(^  razležati  se.  Rj.  v.  r.  pf. 
raz-letfi  se.  razUie  se  n.  p.  kokoi,  kad  počne  leći. 

razletjeti  se,  razl&tim  se,  v.  r.  pf  Rj.  raz-letjeli 
se.  V.  impf.  razlijetati  se.  —  1)  auseinander fHegen^ 
dirolo.  Rj.  kao  odletjeti  na  različne  strane.  —  2)  (kao 
razigrati  itc),  recht  ins  Fliegen  komnien.  Rj.  kao  dati 
se,  upustiti  se  u  lećenje.  —  S)  in  Stiicke  (tiegen, 
dissilio,  n.  p.  louao,  pu^ka,  i  t  d.  lij.  kao  letači  ras' 
pasti  se,  raspršati  se. 

razližati  se,  fi  se,  r.  r.  pf.  n.  p.  kokoS,  anfangen 
eu  hruten,  in<:umt)o.  Rj.  raz-ležati  se.  vidi  3  razlici 
se,  počtti  Irči.  v.  impf.  prosti  16H. 

riizlieati,  rAzliL^em,  n.  impf.  raz-licati  čemu:  Mučkoj 
glavi  oni  ne  različu  daje  nagju  u  kolijevci,  no  je 
s'jeku  jedni  dnigijema.  t?ćep.  mal.  172.  Nalieati.  pri- 
licati,  rdzlicati.  Rad  li,  128.  razlikovati,  činiti  razliku? 
isp.  različiti. 

rasUiak,  razlfćka,  m.  (u  Srijemu)  hlaue  Kornblume 
iZiegenbein.  Rj.'l,  centaurea  cganus.  Rj.  biljka. 

rAzliean,  rd/liĆna,  adj.  rersdiiedći\,  varius,  cf.  razHt. 
Rj.  vidi  i  razlii-Mt,  razan.  isp.  raznovrstan.  —  Gledajući 
kako  railićni  majstori  rade.  dogje  na  dućan  gje  se 
pletu  rogožine.  Npr.  174.  BudalaStina  jeraWw5tia.  Posl. 
3().  Rijeci,  koje  su  «  značenju  sa  svim  različne  od 
oi'ijth.  Danica  3,  4<1.  .Srbi  su  po  stanju  politićkome 
jo?  različniji  nego  po  zakonu.  Kov.  9.  Tako  su  ljudi 
razlićni  na  svijetu  tijelom,  ali  su  joi^  različniji  dušom 
;  ili  upravo  reći  duhom.  Priprava  35.  Zato,  Sto  bu  ovi 
glagoli  razlićni  izmegju  sebe,  kako  u  značenju,  tako  i 
u  . .  .  Rj.*  LIV.  adv.  (Ojavo)  koji  se  različno  pretvarao 
i  pred  njih  izlazio.  Npr.  86. 

rAzllf'It,  adj.  vidi  razlićan.  Rj.  »  si/n.  ondje.  — 
t»d  svake  vrste  ljudi  u  različite  haljine  obučeni.  Npr. 
1)6.  Ćto  su  ljudi  jo&  viAe  duhom  ili  u  prosveti  rtuli- 
čili.  Priprava  41. 


različiti 


1.  rttzloiftl 


razlij^ltl,  ThzTifftm,  r.  pf.  rax-li?iii.   vidi  razlnćiti.  | 
V.  impf.  prosti   inp,  ličiti   se  2  (^epa.   ćejjn.   od  rega,  , 
od  kogu).  isp.  razlii'nti.  —  Kauriu  je  i  ji^Jnu  i  drupi ... 
rnrf{«  iTi  je  ialm  TuzU^Ua,  jiijHuri  su  i  jedan  i  drugi. 
Npj.  5,  483  (l(d<t  ^  tUaka). 

rilzll^nost.  rfizli<?no8ti,  f.  osobina  onoga  što  je  rtu- 
lično;  die  Verschiedenheit,  vuHetas,  divcrsitan,  diffe- 
tentia.  mdi  razlikost.   —  Oi\    Pika   do  Žudjela  mala 
je  rnčUćfiost.  DPosl.  88.  I  u  aadn^ujem  vremenu  vidi  ' 
fle  da  ima  neka  razlićnost,  Spisi  1,  30. 

nizlij^jpinj4%  n.  das  Wi€d€rhallen,  reiionnnlia.  Rj.  ; 
rerh.  od  nizlijegati  ae.  stanje  Jcojc  biv<ty  kad  se  što  [ 
razliježe. 

ruzllj^jrnti  sp,  n\zliježe  se,  v.  r.  impf.  iciederhatlcHf 
resono.  Rj.  raz-Iijegati  se.  r*Vi  odlijegati  {i  »e,)  t,  pf. 
1  razle<^i  ne.  —  Sav  narod  veseljake  »e  veoma  da  i^e 
zemlja  riulijefjuHC  od  vike  njihove.  Car.  I.  1,  40.  PiUem 
rnilijetptće  se  jauk.  Ih.  Ifi,  5.  Glas  koji  ne  tdlno  raž- 
lijegahe.  Jey,ek.  3,  13. 

razlij^tanje,  n.  dan  Auseinanderfitegen,  divolatio. 
Hj.  vvrb.  od  razlijeiati  se.  radnja  kojom  se  razlijeću 
n,  p.  golnhovi. 

razlij^lnti  se,  rAzlijećem  se,  v.  r.  impf.  umeinander- 
fiiegen,  divolito.  Ri.  raz-lije<*u  ne  {na  »ve  stnme)  n.p. 
golubovi^  kad  ih  iMo  rastjeruje,  r.  impf.  prosti  letjeti. 
V.  pf.  razletjeti  se. 

nizliJ^VHnJei  n.  tidi  raŽIjevanje.  Rj.  vidi  i  rnxli- 
vanje. 

ruzlij^vuti,  riizlijevam,  v.  impf.  vidi  ražljevnti: 
Tako  Uli  se  tijelo  ne  razlijevalo  kao  pjena  mor.iku! 
(RobI.  305).  Rj.  raz-lijevati.  riđi  i  razlivati.  r.  impf, 
prosti  lijevati  (livati,  Ijevati),  liti.  v.  pf,  razliti. 

rAzlikfl,  f.  der  Vnterschi^t  dincrimen,  Kj.  ruz-lika. 
drrtgoj  poli  oan.  u  lik.  i.«p.  Osn.  262.  tndi  razbor.  — 
Knez,  koji  ne  radi  razlike  od  seoskijeh  knezova  zvao 
i  nborkne/.  Rj.  278b.  Tzjeo  uve  sebii-e.  Rj.  (i74a  (bei 
razlike).  Da  nije  ove  ra3like  hilo  u  imenu,  onda  bi 
narod  nafi  .  .  .  Kov.  fi.  Jer  neraii  razlike  megju  Jerre- 
jinom  i  Grkom.  Rim.  3,  22.  U  ovoj  je  tankoj  razlici 
izviegju  rije<.M  ^djediua<  i  »olai^nstvo--  dubok  ^miHao. 
UM.  12.  Kaku  razliku  ćini  ^rbin  u  izgovaranju  i*- 
meqju  svrab  i  golub,  Hat  9.  LTzimaju(?i  na  nm  razlike 
ov^je  u  duu  stavljene  .  .  .  gdje  bu  i  razlike  iz  toga 
rukopisa  pobilježene.  Star.  pia.  hrv.  4,  VI.  VTI.  (raz- 
lika =*  rariantu). 

rAzlikdst,  rAzlikoati,  /'.  u  GunduliL^a,  8tulli.  tndi 
razliĆDOst.  —  Niz  riječi,  kojima  rrif/iftosti  u  znamenju 
oštro  obilježi.  Rjid  9,  Ul2. 

rAzlikovnajc,  ti.  verb.  od  1)  nuslikovati,  3)  razli- 
kovati ae.  —  J)  radnja  kojom  tko  razlikuje  što  od 
čega.  —  2)  stanje  koje  hita,  kad  se  što  railikuje  od 
čega:  Takova  meata  koja  idu  i  u  razlikovanje  Sla- 
renitkifi  nareČija  izmeijju  sebe.  Danica  5,  74. 

rAzlikovntt,  rAzHkuJem,  i*.  pf  Kj.  glagol  je  ovaj 
i  imperfektivan,  kao  što  pokazuju  primjeri  i  nerb. 
subBt.^  i  ne  nalazi  se  kao  nlufjol  složen.  —  t)  unter- 
scheiden.  discemo.  Rj.  —  Zaćupjeu  ljepoti  onijeh  gje- 
vojaka,  ne  mogafie  razlikovati  koja  je  od  koje  IjepSa. 
Npr.  111.  Ne  raelikujtuH  ono,  što  »u  književnid  uaM 
uveli,  od  onogut  §to  je  . .  .  Ris.  34.  sa  »e,  pass.:  Da 
8e  gdjekoje  riječi  slovima  ne  mogu  razlikovati.  Vis. 
19.  —  2)  sa  se,  refickn.:  sich  unterscheiden^  verschieden 
sein^  differo.  Rj.  —  Oni  se  (divlji  golubovi)  i  po  gu-  I 
kanju  razlikuju.  Rj.  f»3b.  Krdžalijnke,  koje  su  se  I 
kundakom  i  ostalom  opravom  razlikovale  od  oHtalib 
pušaka.  Danica  2,  295.  Peni.stani  i  Dobroi^ani  i  opet 
sfl  u  govoru  raslikuju.  Kov.  .%,  Pa  ?»  se  izmegjii 
sebe  razlikovali  drugim  imetiima.  DRj.  2,  2&li. 

rftzllt,  adj.  {u  Tijesnome)  mdi  razlit^an.  Rj,  i  *yi». 
ondjt,  rasliij  biće  od  oau.  koja  je  u  adj,  razau,  razna, 
8  promjenom  glaoa  h  na  /  kao  u  zlamcnje  od  sna- 
menje,  isp.  Oan.  330. 

Hkzlltl,  riizlijSm,  v.  pf.  Rj.  raz-HU.  v.  impf  razlije- 
vati,  razlivati,   ražljevati.   —   J)   a.   p.  mlijeko,  hin- 


gićAsen,  ergiesnen.  diffundo.  Rj.  —  2)  sa  ae,  refleks, 
sich  ergicssen,  diffundor.  Rj.  —  Plinula  roda  po  polju, 
t.  j.  raziđu  se.  Rj.  508a.  Ona  se  (vođa)  rasUje  preko 
obale.  N(jr.  77. 

razliviiuje,  n,  (zap.)  vidi  razlijevanje.  Rj.  vide  i 
rnžljevanje. 

ruzlivnti.  rizltvam,  (zap.)  vidi  razlijevati.  Ri.  v. 
impf.  niz-Iivnti.  tako  je  i  u  jušnom  govoru,  vtdi  i 
ražljevati.  vidi  impf.  pro.Hi  lijevati,  livati.  Ijevati ; 
liti.  1'.  pf.  razliti.  —  J)  utM^iV.strn,  cffundo:  Jedne 
žene  Btoku  muzu,  jedne  mlcko  rnzHvnju,  jedne  skorup 
skidaju.  Npr.  80.  —  2)  sa  ae,  refleks.:  Neka  se  raz- 
livaju  tvoji  izvori  na  polje,  i  potoci  po  uliwima.  Pri^. 

5,  in. 

nizlizati,  rlzližem,  v,  pf.  zerlevken,  lambendo  von- 
sumere:  Ni  budi  med  a.\  te  razliiu,  ni  jed  da  te 
rnHpljuju  (Poal.  912).  Rj.  raz-li/ati.  v.  impf.  prosti 
lizati. 

rAzloji;,  m.  Rj.  raz-log.  za  postanje  isp.  razlagati, 
i-azlo£iti.  —  I)  div  f'eberlegung,  consiUum,  perpmsio: 
pije,  govori  bez  razloga.  Rj.  (kao  bez  pameti^  nt  raz- 
misljaJHČi).  —  Uazlog  je  prvi  zakon.  DPoal-  106.  1 
uovede  Gluvea  Mihalla,  kuji  s'jei'-e  maćem  bez  raz- 
loga. Npj.  4,  2*>5.  Ppopiidnem  u  Ijutini,  koja  je  srntki 
razlog  u  meni  zabunila  bila,  komade  svite,  i  sve  ib 
izderem  n  krpe.  Danica  2,  121*.  —  2)  kao  dževiip. 
Rj.  Dževap*  vidi  odgovor,  hed^  nnd  Antvort.  Rj. 
83la.  Odgovor,  2)  dic  Veranttcortung,  pcrirulum: 
udri  u  moj  odgovor.  Rj.  442b.  —  I  gjavo  kad  go- 
vori pravo,  valja  mu  dati  razlog.  PohI.  97.  Ne  um'je 
Jane  kući  razloga^  kući  razloga,  selu  /.akoua.  Npj. 
I.  51;*.  —  ,'f)  kito  uzrok;  der  Grund^  rcrniifUtfer 
Grund,  ratio:  Iznesite  parbu  svoju,  veli  Gospod,  ;30- 
kaiite  razloge  svoje,  veli  car  Jakovljev.  I«.  41,  21. 
Ovijem  Rani  rad  samo  kazati  da  razlog,  za  koji  u 
bukvani  n  pomenutijein  rijećima  .stoji  »i<,  nije  ni- 
kakav. Bnkv.  35.  Da  je  i  poslovico  vrijedno  bilo  ući- 
niti  Rvakomu  priatupaćnije  f';  više  razloga^  laano  je 
vidjeti.  DPosl.  IV.  opet  su  s  razlogom  mogti  mi- 
slili. l>Rj.  2,  2yy,  .Mi  se  i  ne  dotiče  razloga  po  ko- 
jtma  «am  to  kazao.  OPN.  S,  Nije  kazao  nijednoga 
razloga  toj  misli  svojoj,  niti  su  meni  poznati  dovolji\i 
razlozi  inme.  Nik.  jev.  VIII.  Ima  jakih  razloga  protiv 
toga  Poni.  114.  lis/i.;  Ima  se  za  sto  mislili  da  sa 
istvari)  kupovane  u  Dubrovniku.  DM.  251). 

rnzldknti,  riizloćSin,  v.  pf.  auslecken^  abspiilen^ 
razlokala  voda  put.  Rj.  raz-lokati.  u.  impf.  prosti 
lokali. 

rAzloinnk.  ^^zlomka,  rn.  jedan  dijel  od  onoga  Sto 
se  razlomi,  isp.  odlomak,  olomak,  ulomak,  zalomuk. 
—  Rnruu  je  pre<luvao  naizust,  i  za  ćudo  je  u  tome 
bio  vješt,  —  oBobito  Slo  »e  tiće  razlomaka  (Bruche). 
8ovj.  82.  Svetić  je  malo  pjesama  npjevao,  na  godinu 
po  2  {s  ne&lo  razlomaka).  MHvetić  poel  3. 

ruzldmlti.  ra/lomim,  v.  pf  zerbrechen,  diffringo. 
Rj.  raz-lomiii.  r.  impf.  razlamati.  —  Daj  mi,  care, 
konja  razlomljcna,  nejahaua  trideset  godina.  Npj.  2, 
322.  Pa  na  knjizi  pcć^it  razlomio.  4,  4titi.  lUiztomi 
ga  (dar)  na  dijelove.  Moja.  III.  2.  6. 

rAzloŽeoJi*.  n.  das  frtlicilcn,  judicatio.  Rj.  verb. 
od  r&zložiti.  radnja  kojom  tko  razlozi  Mo. 

rAzložit,  adj.  u.  p,  govor,  griindlich,  sanm.  Rj. 
što  biva  s  razlogom,  suprotno  bezrazložit,  bezraz- 
ložan, 

t.  razlAžitl,  riizložim,  v.  pf.  Rj.  niz-ložiti.  r.  impf. 
razhigati.  —  /  u)  auseinanderlegen,  dispono.  Rj.  (u 
tjelesnom  smi-tlu).  —  >Izvftdi  ml  goflpodnko  ogjelo,* 
Br*e  Be«lra  Irći  na  ćardake,  otvori  mu  aaniluk  na 
<?tudaku,  razlozi  ma  gospod,tke  haljine.  Npj.  2,  224. 
—  b)  kao  postaviti  i  početi.  —  Hazlozihe  hladno  piti 
vino.  IINpj.  4,  287.  A  Lićaui  ća4e  naćera^e,  razlozi 
9  njima  hladno  piti  vino.  4,  420.  —  2)  (u  umnom 
smislu)  kao  protumačiti;  auslegen,  auseinandcrnetzen, 
crkliiren,    dcutlieh   machen,  exponcre,  erpUcartf   ex- 


t,  n^Mii 


-  329  - 


ivmet 


planare:  Dn  otidem  do  priJMtola  njpp^ova  (Božjega] 
da  riiilorim  pred  njim  parbu  sroju.  Jov  23,  4.  Na- 
prijed cu  rueložene  nureiihe  r.n  smlovt*  .  .  .  yail  trelin 
razložiti  unHtrusiyji  red  dubrovm'ke  op^line.  l)M. 
329.  Postaradu  »e  da  U  rtuložim  šfd  hicu  o  Bveno<5- 
nici.  DP.  37.  To  je  potitnl-u  r<uhzi-tio  u  V.  Jaj^ića 
Dan  Leben  der  Wurzel  d?.  Istor.  27M. 

2.  rAzložiH.  žim,  r.  imp/'.  (u  Dubr.)  urtheUen^ju- 
dico  {ttidi  raRUpjivali.  RJ.*):  dobro  mKloži.  Hj.  sa  po- 
stanje inp.  razlog. 

rAzloitHu,  iidv.  grUndUcht  ucute.  Rj.  ii^p.  razložit. 
kao  s  ritzloit'tm. 

rrizložliu*a,  /'.  die  Verfiifferitt,  guue  dij^ponit:  Da 
mi  budo^  mlada  /a  miiUiuu,  u  u  kuru  kdi^iia  uku(?- 
nica  i  mojemu  bluffu  rttzlolnicu.  Rj.  koja  riulaie  ito 
{iap.  riLzlai^ati  1),  raspolaže  čim. 

razlAeiti,  rA/Jfu^m,  p.  pf.  tthgoiidcrn,  aeparo,  dis- 
paro.  Rj.  ra/-hi^iti.  riđi  razli(''i(i.  v.  iiupf.  ni/.liii^ivati. 

—  Vojvode  nii  vojsku  razlučile,  barj.iktari  barjake 
razvije,  pak  Moravu  vodu  priJt>jyo$e.  Npj.  5,  265. 
Sabra<?e  pe  pred  ujioi  svi  narodi^  i  razlućiče  ih  iz- 
vieffju  aehe.  Mat.  25.  32. 

razliivtvanjc.  n.  das  Trcnnen,  sepnraiio.  Rj.  verh, 
od  razlin^ivuti.  radnju  kojom  tko  rmlućnjv  šio  odn  ^t't, 

rttKlurivilti.  razlii«^ujem,  r.  impf.  (rennen^  aUson- 
deru,  sepuro.  Rj.  rax-hn'-ivati.  v.  impf.  prosti  lupiti. 
t\  pf.  razlučiti.  —  Kao  pastir  Sto  rasluČHJe  ovce  od 
jaruf'a.  Mat.  25,  .H2. 

nizlApull,  ri^/Jupnin,  v.  pf.  sersdttatjen,  contunđo, 
Rj.  raz-lupati.  r.  impf.  profiti  lupati. 

razlJOtUi.  rARljutuii,  vidi  razljutili.  Rj.  v.  pf.  raz- 
ljutiti, vidi  raz^'iijrviti,  i  sijn.  ondje,  e.  impf.  proHi 
ljutiti.  —  J)  erziirnen,  irrito.  lij.  l'2Gb.  —  8tade 
ip:rat'  /miia  Lastavicu,  koliko  je  njegu  (konja  Lasta- 
vicu) raš(juttlu,  u  Prizrenu  iHtrla  kaldrmu.  Npj.  2. 
58.  —  2)  su  se,  reftek«.  Mch  crzitruen,  iruncor.  Rj, 
*>2)ib.  —  Onda  ne  on  r«i(/H*t  pn  joj  re^e:  >A  da  pifft 
je  mma  arera?«  Npr.  72.  Car  /»c  «^f  nju  razljuti. 
107.  Otac  mu  .se  ua  to  rtizljnfi.  248.  I  ja  sam  8e 
vrlo  razljutio.  Npj.  3,  3.  U  (rjura  fc  i*rcc  razljutilo. 

4,  163.  Ojevojka  ^e  razljutila  ie^ko.  Herc  147.  Na 
kadu  se  ljuto  razljutio.  215. 

rAzmil«  uusaer,  praeter,  excepto-,  cf.  oaim.  do.  Rj. 
r«r  (prijpdlo^j)  od  njega:  razmu.  Korijeni  17.  viai 
razmi,  »  ondje  poMattje.  —  i)  praep.  ^  ovijem  vrlo 
rijetkim  prijedlogom  rije^  n  druidom  pade^.u  /.naći  Žt*) 
i  B  prijeillotrom  oftim  \\  prenesenom  »mialu.  Sint-  294. 

—  Jer  flc  Marko  ne  boji  uiko^a,  ruzmu  jednog  Bogu 
istinotja.  Rj.  Daj  mi.  Buže,  da  ja  vidim  svako  /.v'jcrc 
H  oOieama,  razma  zvutja  phtnintfkotju !  Npj.  I,  189 
(8?  ofieamaV  —  *4)  adv.  Nigdi  niSia  ne  imam.  rurmit 
jedno  iaj?njek*e.  Npj.  1,  I.T*).  Ima,  babo,  i^itav  mesee 
dana,  kako  Dinam  sentrice  vidio,  razniu  hIuoč  u  ze- 
lenoj bašči.  2,  164.  Tko  li  vam  je  pokov^o  oruije? 
razma  jedna  sirotinja  raja.  4,  I8(K 

rftzranf'ieii,  f.  kad  se  što  razviakne  jedno  od  drii- 
goija  II  uijeMii  ili  u  vremena:  Zivlst:hearaHin^  Knt- 
fernitng,  ZiviHchenzeit,  Paune;  interrtdlum.  vidi  raz- 
mak. —  Udare  mu,  t4  nekoliko  razmaćicu,  «to  batina. 
Megj.  2tl3. 

raznjki'i,  r^maknSm  (riV/makao,  razmiikU),  v.  pf. 
Rj.  raz-mai''i.  vidi  razmaknuti,  v.  pf.  je  i  prosti  maćU 
maknuli,  v.  impf.  razmicati.  —  X)  aiuteinundcrriicken^ 
dimurco.  Rj.  —  2)  ta  »e.  refleks.  razmiUH  ne,  tt«scin- 
andcrriirken,  disccđo,  dimoveor.  Rj. 

rnzmiilifviiitjo,  n.  verb.  od  rasmahlvati.  radnja 
kojom  tko  rn-niahuje  Sto  ili  ruzmuhujc  Hm. 

ntzmiihivjMi.  razmilluijSm,  r.  impf.  raK-mahivntl. 
V.  impf.  prosti  mfihati.  v.  pf.  ra/>mahnuti.  —  Ili  duva 
vjetar  u    vrhove    i    od    jela   ruztimhuje  gruncV   Npj. 

5,  445.  Kaxuuib[iU(^e  rukama  svojim  kao  Sto  r«/wf«- 
haje  plirue  da  pliva.  Ib.  25,  1 1. 

mzmaltnUittl  SP,  tiira  se,  r.  r.  pf.  [u  Dubr.)  vidi 
nugoropadiii  mo.  Rj.  raz- mah  ni  tali  ee,  poslati  muhnit. 


vidi   i  raapomaniili  se.  i^p.   pomAmitJ   se.   «.  impf. 
prosti  mahnitati. 

riizmitliuiiti,  rti/mabnSm,  r.  pf.  raz-mahnuti.  v.  pf. 
je  i  prosti  mahniiti.  r.  impf.  razmahivati.  —  Me^e- 
do\i(?  ruivmhne  kijaćom  te  kovara  ubije.  Npr,  3, 
Megjedovii?  Bjedue  ua  lopatu,  a  <5oek  razmuhne  njome 
i  prebaci  ^a  na  drugu  stranu.  6.  (-'ififanin  razmuhne 
9ukom,  t«  dijete  po  j^lavi.  Pofll.  49.  Slijepac  razmuhne 
gudulom  i  ?.apjeva.  324. 

razmak,  ta.  die  Trcnnnnij,  dinnestiUJt:  U  oblaku  na 
razmaka.  Rj.  raznmk,  gdje  ne  Ho  razmaklo  jedno  od 
drugoga,  vidi  ruzmai'rit'a.  za  pontanje  isp.  rasmaći 
(ee),  ni/maknuti  (ael. 

raznii\kiiu(!,  rizmakuein,  vidi  razmaci.  RJ.  r.  pf. 
vaz-maknuti.  r.  pf.  je  i  prosti  makiiuti,  ma<*i.  v.  impf. 
ra/.micati.  ruzmi^knuti  )*e,  vidi  razmaci  se.  Rj. 

ri^zmariti,  rtui,  v.  pf,  [n  (■.  G.)  ra-skraviti  prema 
vatri,  hei  Fcuer  aufgehen  lafnen  (z.  Ti.  Wtichs),  ud 
ignem  mlcere.  Rj.  raz-mariti  n.  p.  vo^ak  prema  vatri; 
ruzgrijati  ga.  kuu  prost  glagol  ne  dolazi  isp.  prima- 
riti.  promariti. 

riizinAIranjei  n.  duu  Besehen,  impeclia.  Rj.  verb. 
od  razmatrali,  radnja  kojom  tko  razmatra  bio. 

rnzmiUrati,  n\zmritram,  c.  impf.  besehen.  itispicio. 
Rj.  raz-mstrati.  v.  impf.  prosti  motrili,  v.  pf.  razmo- 
triti. —  I)  (a  tjelesnom  r^mi-tluj   kao  razgledati:  To 
rekoAe,  pa  ne  pDSuliSe,  SKuki  Kvoju  struna  razmatraše. 
Npj.  4,  254.  —  'i)  (a  preiu:wnom  smislu)  betrachtenf 
contemptari  aninio^   cotv^idcrare  necam:  Te  ae  stoue 
pojati  irisveta  pjesma   koja  podiže    misli   da   rusma- 
traja  punu  ttijne  svetu  Trojicu.  DP.  248.  »a  ae,  pass.: 
'  Ro^  je  zapovjedio  .\damu  da  misli  umom  u  hožijem 
I  jeniastvu,  koje  se  može  razmatrali  u  gpoljainjim  stva- 
'  rimu.  DP.  01. 
I      rikzmiizati,   *em,   v.  pf.   zer.^rhmieren.  dilino,  ^). 

raz-m»Z!iti.  r.  impf.  razmazivati. 
I  mziiiikzItK  razmazmi,  i\  pf.  diiete,  verhdiscfteln, 
indulgentia  corrnmpo,  cf.  razbluuiti,  raspećiti.  Rj. 
raz-nia/iti.  vidi  i  razvući  3,  obecMli.  r.  impf.  prosti 
maziti.  —  Sarajlije  zato  ^rade  od  jednog  alo^a  dva, 
Ho  ue  6e  da  izjiovaraju  razmaženo  i  ad'eći  se,  nej^o 
oHro,  n.  p.  f^nijep;.  vijenac  .  .  .   Nov.  Srb.  1817,  titU. 

razmazi  vunj«*,   n.   da.^  ZerscJtrnicreUt   dilitus.  Rj. 

'  verh.  od  razmazivati,  radnja  kojom  tko  razmazuje  »to. 

\      razmiizivutt,    r.*izmAzujem,    r.   inipf.   scrjtchmiercn, 

dilino.  Rj.  raz-mazivati.  v.  impf.  prosti  mazali,  v.pf. 

ra/mazati. 

riuin(>gjAvaiiJis  n.  das  Abgrenzen,  tcrminatio,  Rj. 
verh.  od  ra/.iue;rjavati.re(rf;yVi  kojom  tko  ruzmegjavu  sto. 

numofljAvati,  razmfegjavSm,  »>.  impf.  abgrenzen^ 
terminu.  Itj.  raz-megjavati.  v.  impf.  prosti  megjili  2. 
r.  pf.   razinepjiti. 

mziti^jiJKl.  rJizmejErjim.  v.  pf.  attgreucen,  definio. 
Rj.  raz-mej^jiti.  r.  imjtf.  razmej^javali. 

rnzmekstitl,  ifim.  v.  pf.  Smili.  raz-raek5ati  sto,  uči- 
niti da  bude  mekn  (mekše)  te  se  kao  raspadne,  v.  impf. 
razmek&uvati. 

razmckhilvanjfs  n.  verti.  od  razmekfiavati.  radnja 
kojom  tko  7-uzmekmva  sto. 

razmekSilvati,  razmfek&avam.  v.  impf.  raz-mek5a- 
vati  n.  p.  zemljut  činiti  da  bode  meka  (mekšu)  te  se 
kuo  raspadu,  v.  impf.  prosti  mekSati.  v.  pf.  razmekšali. 
—  Nadgleda*  zemlju  i  zjiUvaA  je...  kišnim  kapljama 
razmtksavaš  je.  Pa.  fj5,  10. 

1.  razm^Mti,  razmMžm,  v.  pf.  aaseinanderke^tren, 
diverro.  Rj.  ^az-m^sLi  «(o,  mii Ući  (metlom)  mzaielnuiu 
razbaciti.  v.  impf.  prosti  mi*sti. 

%  razm^Vsti,  razm^'tem,  v.  pf.  zerrahreu  (z.  R.  ein 
Kil,  dissolvo  versutido.  Kj.  raz-m^ti  «.  p.jaje.  V,  impf. 
prosti  m^sti. 

rAzmet  (rAzmet),  m.  d<is  Zertverfen,  disjectio,  diffu- 
sto:  nije  to  na  razmet.  Rj.  raz-meti  djelo  kojim  se 
sto  razmetne,  isp.  odmet  1. 


iuzvetmije 


—  330  — 


razmjer 


razniMiinjc,  h.  Rj.  rerh.  od  \)  razmetAli,  9)  trj:- 
mctati  pe.  —  J)  radnja  kqjom  tko  razmeće  sto  (das 
Aii»cinHndcrwerfen»  disjcrtio.  Rj.).  — 2)  radnja  kojom 
se  tko  razntene  (da«  Grossthuo,  jactatio.  Rj.):  Ukinutu 
razfiuifinje  uholijeli,  i  ponoB  silnijeb  oborinu.  Is.  13,  U. 

razm^lati,  ril;tu]e(5eui.  v.  iiHpf,  Rj.  mz-metat).  ittp. 
razbacivati,  v.  tmpf.  prosti  meUti.  i".  pf.  ruzmetouti. 

—  /•  1)  ztrtcerfen^  điyicio:  razme<5c  uoge  u  bodu. 
Rj.  —  Tjerani  neprijatelje  svoje  . .  .  Satirem  ih  kao 
prah  zemaljski,  kao  fUato  po  ulicama  ^azim  iJi  i  raz- 
mećem. Sam.  II.  23,  43.  —  2)  kart^  (tad  se  vraća). 
Karten  aufuchlagern^  c  chartis  hiaorUt  vnticinor.  Rj, 

—  3)  prepju,  t,  j.  u  navijnuju  namještati  pamuk  ili 
tiriplik  za  iizvod  ili  unuovke.  Rj.  —  //,  sa  »e,  refleks. 
prahteVt  .«iWi  hrusten^  jaciare  ^e.  Rj.  vidi  i  ponositi 
He,  f  Hifn.  ondje.  —  Nek  se  obuku  u  stid  i  u  sram 
koji  se  razmeću  nnda  mnom.  Ps.  3f>,  2(>.  Kralj  . . . 
mnopro.sfi  veli^nSe  i  razmetaše  riječima.  <Jlft.**.  21,  283 
imuttA  verha  mapiifica  et  jaciahunđa  i^&Q\\\\\  \\a\\\\\V). 

n'^Kinotklnln,  f.  die  Verschucnderin,  niulier  pro- 
diga:  Nametkinja  kućna  razmetkinja.  lij.  koja  raz- 
meće, ranipa  n.  p.  kuću.  isp.  raspikui^a. 

rjizmetnull«  nem,  v.  pf,  Rj.  raz-metnuti.  isp.  raz- 
baciti,  razvr^^i.  v.  pf.  je  i  ;>ro.<rfi  metnuti,  v.  impf. 
ra/metati.  —  /.  1)  zertcerfen^  disjido.  Rj.  —  Posti 
((Joflpod)  strijele  Rvoje,  i  razmetnu  ih;  mnnje,  i  nuasu 
ih.  Ham.  II.  22,  15.  Kamenje  je  od  svetinje  rasvtei- 
nuto  po  uglorivia  Bvijeh  ulica.  Pla^  4,  I.  —  2)  igru, 
abhrechenj  gt&ren,  rumpo.  Rj.  —  Car  žestiti  divan 
učinio  ...  A  kad  care  divan  rasmetnuo,  al'  eto  ti 
pafie  Seidima.  Npj.  2,  454.  —  //.  sa  se,  refleks,  aus- 
einand^getien,  discedo:  Ololen  se  svati  razmetmili. 
Rj.  cidi  razići  ae,  i  $yn,  ondje.  —  Gospoda  se  bila 
razrntlnala^  svaki  ode  b'jelu  dvoru  svome.  HNpj.  1, 
^2.  Divno  9u  se  Srbi  nasulili,  i  otole  «*  razmetn^Ue 
vojske.  Npj.  4,  40. 

rftzmi,  riđi  rajona,  u  atarim  knjigama  oca  rijeć 
glasi  pM,K%,  od  koje  je  postalo  razmi  i*  razma  pre- 
tvorivši se  V  u  m,  a  e  :amijenirši  w  glasom  i  (po 
zapadnom  govoru)  i  a.  isp.  Siot.  294.  —  Hrnću  razmi 
godiifu  niSto  ne  rastaje.  DPosl.  9.  I*ijek  je  svemu 
razmi  smrti.  55. 

rt^zmifanje,  n.  Auseinanderrtickcii,  dimotio.  Rj. 
verb.  od  1)  razmicati,  2)  razmicati  se.  —  J)  rttdnja 
kojom  tko  rarmiče  Uto.  —  2)  stunje  koje  hita,  kad 
se  Htu  razmiče. 

rAzmlcatl,  r^zmiOem,  r.  impf.  Rj.  raz-micati.  r.  impf. 
prosti  micati,  v,  pf.  razmaci,  nizmaknuti.  —  i)  afw- 
einandermcken ,  dimoveo.  Uj.  —  2)  sa  se,  refleks,  auii- 
einandrrrucken,  dimoreor.  Rj.  suprotno  smicali  »e  2. 

—  Koprivice,  po  Bogu  sestrice  I  u  dnu  se  smićitc,  a 
u  vrhu  razmićUe  (u  pripovijeci  kazao  nekakav  koji 
je  bježeći  od  >Turka  male  pare  nekrStene  vjere« 
<*koćio  boa  i  »rolokrak  u  koprive).  Rj.  fj95b. 

nizmij^nili,  razmijenim,  i'.  pf.  Rj.  raz-mijeniti.  r. 
impf.  razmjenjivati.  —  J)  vertoechseln,  austatMchent 
permuto.  Rj.  dati  na  razmjenu,  n.  p.  tla  razmijenimo 
konje,  vidi  promijeniti  1,  trampiti.  —  Hazmijeniće  ti 
dinar  mjedi.  DPosl.  106  {ot^djc  razmijeniti  ^naći  raz- 
biti 5  [n.  p.  dukat],  kao  i  u  fQeremoj  Ilrv.  sto  se 
govori).  —  2)  sa  se,  redproč.  tausehen  (untereitiander), 
pennuto.  Rj. 

nizniijt^siti,  rllzmijealm,  b.  pf.  t.  j.  hljeb,  veriheilen, 
divido  (ut  videas  quot  sint  futuri  pan&f).  Rj.  raz- 
mijefliti.  riđi  raskuhati,  v.  impf  razmjeSivati. 

raziiiimolri  i^e,  razmim^'tdem  se  (razmimiVi^'Sm  se), 
r.  r.  pf.  raz-mimoići  se.  vidi  razinimoći  se,  mimoići 
se  (s  kim),  razminuli  se.  v.  impf.  mimoilaziti  se.  —  U 
pismu,  koje  seje  Ta*mimoisio  s  ovim  tvojim.  Pom.  111. 

razni  m^^t-i  se,  razmlmo^em  se.  v.  r.  pf.  raz-mimoći 
se.  riWi  razmimoići  se,  t  9yn.  ondje.  —  Kao  (i)  dru 
na  putu  (kad  se  ruzmimogju,  tako  i  to  ostade  bez  i 
kakva  spomena  dalje).  Posl.  131. 

rAzminati  se,  rdkzminem  se,  v.  r.  p/*.  raz-roinuti  ao. 


vidi  razmimoići  se,  i  syn.  ondje.  r.  pf.  je  i  prosti 
minuti.  —  liazminitšc  se  ka'  i  Vukao  i  dobra  sreća. 
Posl.  24i9.  Donesi  mi  jednu  krpu  platna,  utegni  me, 
sele,  nd  bedara,  da  se  moje  koali  ne  rairminu,  ne  nu* 
minu  kosti  vttmo  kosti.  Npj.  2,  4*)5. 

rikzmirica.  /'.  Rj.  raz-mirica.  osn.  drugoj  poU  u  mir. 
isp.  razmiriti  se.  —  J)  (u  Kraj.  Xe^:ot.)  tlcr  Unfriede^ 
Krieg,  bellum,  cf.  krajina,  rat.  Rj.  vidi  i  razmiije, 
vojska  2,  vojnica.  —  2)  F»rf»  svadnja,  svap^'a;  kavfi;&, 
raspra,  zadjevica  2,  zavada.  II  to  su  vrijeme  (I)ubrov- 
ćani)  bili  u  razmirici  a  IJrošem  I.  DM.  239  (isp.; 
Du  su  se  Dubrovćsni  za  to  rai;fi<ii7i  s  Uro^m,  ko... 
DM,  27). 

razniiriti  se,  ru/.niTrlm  se,  v.  r.  pf.  raz-miriti  se 
jit  kim,  kao  zadjcvti^  zapoćeii  razmiricu,  zavaditi  se 
s  njim.  suprotno  pomiriti  se.  v.  impf.  prosti  miriti 
(i  se).  —  Vladislav  obeća  (Đubrovćanima),  da  se  ne  6e 
razniiriti  s  Dubrovnikom.  DM.  229. 

rikzmirjp,  n.  vidi  razmirica  1.  rat.  —  Du^  ras- 
mirje  stanovit  glad.  DPosl.  21.  Moje  i  tvoje  sv^eiu 
je  raztnirje.  H.3.  t»p.  primirje. 

r&zniMlIti.  slim,  v.  pf.  n^zmislili  ko,  sllm  se,  v.  r. 
pf.  iiberlegen,  expendo.  Rj.  raz-mialiti  (se),  r.  impf, 
razmišljati,  razmišlja  vat  i.  —  Carev  sin  kad  to  ću, 
razmisli  i  sažali  se  na  nju.  Npr.  235.  Bolja  je  jffiNa 
razmišljena  nego  stotina  ućinjenijeh.  Pasi,  21.  lins- 
misli  pa  reci.  269.  Ovoga  ner  as  mišljenoga  posla  ne 
bijaSe  otac  potvrdio.  Prip.  bibl.  21. 

ruzmi.sljaiijis  u.  IJcberlegen,  perpeusio,  Rj.  rerb. 
od  razmišljati,  radnja  kojom  tko  razmi^^ja  o  čemu, 
vidi  razmi^ljavaiije.  —  MoŽe  iz  razmišljanja  o  svijem 
stvarima  izvodili  po/uavauje  sile  Hožije.  DP.  90. 
Sveti  oci  predali  se  sa  avijem  duhovnome  razmišljanju, 
93.  I  doista  čistoga  razmišljanja  iktu  visoke  pjesme 
Hvetijeh  otaca.  277. 

rnzmi.NlJnll,  rkzmialjam,  v.  impf.  nachsinnsn^  Uber- 
legen^  perpendo.  Rj.  raz-mišljati.  vidi  razmiSljavati. 
V.  impf.  prosti  roi.^^liti.  r.  pf.  ra/misliti.  —  Stado  soko 
mižljat'  i  razmiš^aV :  aV  će  ljubit'  Sumbul  udovicu, 
aV  iJ^evojVii  rumenu  Ružicu.  Npj.  1,  320.  .la  raz- 
mišljah misli  svakojake.  1,  352.  *>ndo  kod  kuće  po- 
jedi, dok  razberc  . .  .  razmišljujinn  i  sam,  šta  će  sad. 
MiloJt  bti.  Kad  te  se  sjećam  na  postelji  .  .  .  razmišljam 
0  tchi.  Ps.  6^1,  G. 

raznil^lJArnnJo,  n.  Hdi  razmišljanje.  Rj.  —  Konac 
i  namjerenije  ovoga  njegova  dugorremenoga  razmislja- 
vanja  i  posla  jest  to,  da  nam  uaćini  novu  azbuku. 
Nov.  Srb.  I.S21,  388. 

razmisljilviili,   rnzmUlJavam,    vidi   razmišljati.  Rj. 

—  Brzoreka  pun  grijeha.  (Valja  da  ziiaći:  koji  brzo 
govori,  ne  razm  isijavaj  ući).  Posl,  29.  Kad  sam  rai- 
miŠljavao,  pod  kakvijem  bift  ijnenom  ovdje  uzgred 
popravio  još  njekoliko  rijeci.  Pis.  ^iO, 

■izmjena, /.  r/er  Tausch,  pcrmutatio.  Rj.  raz-mjena, 
djelo  kojim  se  što  razmijeni,  cidi  promjena  1,  trampa. 

—  HoćeS  dati  konja  na  razmjenu?  daćemo  ti  konja 
jo5  boljega.  Njpj.  2,  141. 

nizmJenjiTAnje,  n.  das  Verwechseln,  pcrmutatio. 
lij.  vvrh.  od  1)  razmjenjivati,  2)  razmjenjivati  se,  — 
1)  radvja  kojom  tko  razmjenjuje  što.  —  2)  radija 
kojom  se  tko  razmjenjuje  s  kim. 

nizmjenjivati,  razmjenjujem,  v.  impf.  Rj.  raz- 
mjenjivati. V.  impf.  pro.'id  mijenjati,  p.  pf.  razmijeniti. 

—  J)  vcruechseln,  permuto.  Rj.  —  2)  sa  ae,  reciproč. 
iausehen,  permuto.  Rj. 

rAzntJer.  tn.  raz-mjer,  osn.  drugoj  poli  u  mjera; 
das  St/Jb'enviuss,  Versmuss,  mctrum.  za  obličje  isp. 
nilmjer,  primjer.  —  Naricanja  u  stihovima  ima  od 
10  slogova,  ali  je  pran  njegov  razn{jer  od  8  slogova 
i  uza  njih  4  kao  pripjev.  Kov.  100.  Pripievn  radi  od- 
regjuje  razUčne  razmjere  u  stihovima,  Slav,  Bibl.  3, 
233.  Poslije  je  pjevao  8vetić  više  lirskih  pje.nama 
razmjerom  ritnakim  a  gdjekoju  pjesmu  i  razmjerom 
narodnijeii  pjc^tama.  MSvetiĆ  poet.  2. 


raznOemk 


331 


nizoHodlll 


rAzmJerak,  rilzinjerka,  w.  der  Vcrlnsi  beim  Ah- 
wngen  im  Khinen,  tHe  Kimctttfe,  detrimentum  pon- 
deris  aut  menanrae:  oliSIo  na  niKrnjerak.  Kj.  tjuhituk 
ili  Meta  Ho  nastaje  u  razmjermktnjUf  t.  j,  kud  st 
n.  p.  Uto  ili  meso  razmjcrara. 

razjuj^ra^je,  m.  verh.  od  numjerati.  radnja  lojom 
tko  rattrtjera  što.  vidi  raKrnjeravanje. 

razag^rati,  rilzmjeram,  r.  im;)/',  raz-mjerati.  vidi 
razmjeravati.  r.  pf.  ra/mjeriti.  iap.  odnijt^rati  prema 
Odmjerili.  —  Miižion  rtizmjrra.  DPoj*].  K5. 

nizmjpnivanjo,  n.  dns  AhmessfHt  Abtcdgen^  di- 
meninio.  Rj.  ridt  razmjeranje. 

raziuJt'rAvati.  razmjt'rSvatn,  v.  impf.  ahin'igcn,  «/*- 
Jiiesseu,  dimetior.  Rj.  raz-mjeravati.  vidi  ra/injerati. 
r.  impf.  prosit  mjeriti,  r.  pf.  ra^nijeriti.  —  Kad  je 
urepjivao  i<j<>Kpoii)  neViesa,  ondje  bijah  (ja  mudrosO; 
kad  je  racinjtranio  Jcrug  nad  bcMlanom,  tada  bijah 
kod  njcfjft  branjenica.  Prit"^.  8,  27. 

rJkzmJt^HU,  i^m,  r.  pf.  ahadgen^  pendo,  ezigo  ud 
lihram,  dimetior.  Rj.  raz-iujeriti.  v.  impf.  razmjerati, 
razmjenivnlj.  —  I  izmjeri  grad  tr»kuui  ...  i  razmjeri 
zid  njejTov  na  Mo  i  četrdeset  i  i^tiri  htkta,  po  mjeri 
ćovjetHjoj.  Otkriv.  21,  17.  Ka/dijeli^u  Sihem,  i  dolinu 
Hokot  fiismjerinu.  T«.  6*").  6. 

razmjeni vanjo.  n.  dax  Ahtheilen,  dtereiio.  Rj. 
fitrh.  od  razmjeSivati.  radnja  kojom  tko  raen\ješi^e 
MjOi. 

raznj<'iiirnti.  numjbSujem.  r.  impf.  t.  j.  hljeb. 
abtheikii,  decerno,  distribuo.  Rj.  raz-mjeftivati.  indi 
rankuhavali  I.  p.  impf.  prosti  mijesili,  r.  pf.  niz- 
njijesili.  —  .<*«  He,  pass.:  DoSuo  Iiljeb  za  riikom^  t.  j. 
ii»ki(tlo  tijesto  u  iiaćvamu,  jnože  se  rasvtjciirati.  Rj. 
135b.  Nadvice,  2)  polovina  obla  rascijepljeua  drVeta, 
po  kome  su  izdubene  doline,  u  koje  se  mei^c  hljeb 
kad  se  rasmjesuje,  i  na  kome  se  ponlijc  u  pc<?  nosi. 
Rj,  410b. 

razmldlltl,  rtlzmlo^ia,  ruzmnAžili.  rilziiuio^.im, 
V.  pf,  raz-mložiti,  raz-mnoŽiti.  r.  impf.  prosti  mno- 
žiti, mložiti.  —  sa  8e,  pass.:  Pismo  .  .  .  lako  se  po 
avijetu  razmnožilo^  da  daoai* .  ..  Danira  2,  1. 

nizni6tali,  tnm,  r.  pf.  auseinandenvickelu,  expUco. 
Rj.  raz-motati.  i'.  impf  razmotavati. 

razmotAvKnje,  n.  das  Ahtvickeln^  divohUio.  Rj. 
rvrb.  od  rnzmotavHli,  radnja  kojom  tko  razmoiura  što. 

razmotAvnti,  rarniftlAvam,  r.  impf.  auittiuander- 
wickehi,  rj-paiio.  Rj.  raz-motavuti.  v.  pf.  razmotati. 
—  Ranuotara  tanuna  Vlainja,  razmotava  »voje  ćedo 
malo.  HNpj.  1,  139. 

rnzmdtrMi,  rflzmolrim,  v.  pf.  besehen,  dispicio.  Rj, 
raz-motriti.  r.  impf.  razmatrati.  —  l'o^jite  oko  8iona 
i  obigiite  c*^  •  •  •  poffledajtc  bedeme  njegove,  ritsmo- 
trite  arorore  nje*/ove.  V».  48,  13. 

razmrsiti,  ^^zmfH'i^l,  v.  pf  enticirren,  ejrpedio.  Rj. 
raz-mrsiti.  vitli  odmntiti.  r.  trn;*/*.  razmr.Aivali.  —  Malo 
platno  zamrieno  bilo,  al'  sam  b'jelo  razmrsila  platno. 
Npi.  1,  811.  Otkndft  mu  toliko  i  vremena  da  sve 
tužbe  prealii^  i  sre  raspre  da  razmrsi!  Priprava  tiH. 
Za  tebe  ju  ćub  da  možeS  protumačiti,  i  samršene 
stvari  rasmrstti.  Dan,  o,  Iti.  Neka  mjesta  tlo  napi- 
sana  trudio   8e  k'*  Novakovii?  razmrsiti.  Rad  (^i,  205. 

razmnitkAfi,  rilzmfskam.  v.  pf.  vidi  razdrozgali.  Rj. 
ra/.-mr*ikati.  vidi  i  razdruzjrati  ^—  razbiti).  —  Zna- 
t^enje  (korijenu)  riatirati:  razmrskali,  smrskati.  Korijeni 
lti7  (drukčije  se  ne  nulaci  ovaj  nlagol).  Udari  tSisaru, 
razmrska  mu  glava.  Sud.  5,  2(i.  I  djeta  J«  im  razmr- 
skati na  njihore  nci,  ka(v  ('.c  im  oplijeniti.  Ih.  13,  ItJ. 

razmrNi\ iinje •  ».  das  Entwirren,  ejrpcditio,  Rj. 
verb.  od  razmrSivati.  radnja  kojom  tko  rasmršuje  što: 
Velik  dub  za  po^fai^jaiije  zaguuet;ika  i  numršivanjc 
lamršenijeh  stvari  uanie  se  u  Dnnila.  l>an.  r>,  12. 

razmrNfvali,  razmHujem,  v.  impf.  cnt*tirrcnf  cx- 
pcdio.  Rj.  raz-mr^ivati  sto^  n.  p.  samrsetic  stvari,  v. 
pf.  razmrsiti. 

rAznrzniiti  sCi  znem  ae,  v.  r.  pf,   aufthttueHt  rt- 


gelari.  Rj.  raz-mrznati  ae.  isp.  raakraviti  se.  v.  impf. 
prosti  mrznuti  ae. 

razBiurEvanJo.  f^.  das  Zerrithrent  dissolutio.  Rj. 
rcrfc.  od  razmucivati.  radnja  kojom  tko  ra^muć^3e 
n.  p.  med  vodom. 

razmu^'ivatl,  razmi^ćuj8m,  *<.  mpf.  cerruhren,  đis- 
solco.  Rj.  raz-mućivati  n.  p.  med  vodom.  v.  pf.  raz- 
mutiti. 

razniumdljiti,  u  /a^oneci.  cf.  zakuknljiti.  Rj.  raz- 
mumuljili  suprotno  zamumuljiti.  druh'ije  se  otk$j 
glagol  ne  nahodi.  zagonetku  vidi  kod  zadesetili. 

razndtltl.  rilzmuttm,  r.  pf.  lerrilfiren,  zertrUben^ 
solvo  reriando,  coniurbo:  uzmi  malo  meda  \nx  razmuti 
a  vodom.  Rj.  (s?  voiloia).  raz-mutiti  što  vim,  n.  p.  med 
vodom.  isp.  num^ili.  r.  impf.  razmutl'ivati.  —  Mali 
kola?i(^i  .  .  .  pak  se  uajposlije  zaljevaju  medom  raz- 
vm^'-enijem  vodom.  Rj.  503a.  Pomaz,  fieni^no  brašno 
ra-mtt>'c»0  u  hladnoj  vodi.   Rj.  536&. 

Hkznati  se,  rAznii  se,  v.  r.  pf.  erhdlen,  sieh  finden^ 
agnosei:  Da  m  Marku  za  grob  no  rasnade.  Rj.  raz- 
znati.  iHdi  razaznati,  raz-znati  se,  uprat^)  pass.  od 
raz-znati,  rnzuati.  v.  impf.  razaznavati. 

raznJ^Kti,  razn^sem,  r.  pf  lidi  raznijeli.  i$p.  Obi.  67. 

razni,  vidi  razan.  razna. 

rAzniJ4*li.  razufesem  (raznio,  rSznijelal,  v.  pf.  ler- 
trugen,  diffcro.  Rj.  raz-nijeti.  vidi  raznesti.  r.  impf. 
ru/nositi.  —  Dočeka  Ra  tridest  martonoSa.  st^eif  Ivana 
na  sablja  razneše.  Npj.  1,  535  (na  sablja  =  na  sa- 
bijah =  na  sabljama).  Turski  konji  oo^o  iskidaše 
.5e.taju('i  jutrom  i  večerom,  na  pločama  polje  raznijese 
meeući  se  džide  i  lobuda.  3,  52  (lobud*,  vr»ta  kratka 
koplja).  Namab  pure  trista  dJfferdana  na  aifina  bi- 
jela i^adora,  na  kursumtm'  eador  raznijese.  4,  482. 
Prenumcracija. ..  ona  je  jedini  naćin  ne  »amo  fctyi^ 
izdati  na  svet,  neeo  .;>  i  po  narodu  razneti.  Npj.*  4, 
XXXVI.  Zapale  lnp:um  pod  mostom,  koji  ga  svega 
raznese.  ?AXi}e.  51. 

razBfziiti,  r&KolžSm,  r.  pf.  (Perlen)  ton  der  Schnur 
ziehen,  e:rlraho  fHum  c  morgnrita:  Sidan  će  ti  biser 
ratnizati.  Sa  crkve  l*^«  biser  raznizati.  Rj.  raz-nizati. 
i\  impf.  raznizivati. 

raznizivanje,  n.  das  Ziehen,  z.  B,  der  Perlen  von 
der  Schriur,  exiraLtio  fili  e  margarita.  Rj.  verb.  od 
raznizivati.   radnja   kojom   tko   razntzu^je  n.  p.  biser. 

razaizivati,  raznlznjein.  ti.  impf  (Perlen)  von  der 
Schnur  ziehen,  vstrttho  fdtim  e  margarita.  Rj.  raz- 
ni7:ivati  «.  p.  hiser.  v.  pf.  raznizati. 

ruzadsitl,  rfiznosim,  r.  impf.  zertraticiif  difftro.  Rj. 
raznositi,  r.  pf.  raznesti,  raznijeli.  —  Palavra,  iVIjade 
koje  mnogo  govori  i  rijtći  po  selu  rasnoni.  Rj,  485a. 
Nafie  seje,  vežite  marame,  IJoff  je  dobar,  te  će  braća 
doći,  rasHosive  vezene  jagluke.  Npj.  3,  299,  sa  se, 
pass.:  Budući  da  s%i  se  o  onome  govoru  rasnosili 
raslii'^ni  glasovi.  Pis.  14. 

razndsćnje,  ».  das  /Ceriragcn,  dilatio.  Rj.  rerb. 
od  raznositi,  radnja  kojom  tko  raznosi  Ho. 

razadvrstan.  raznovrsna,  adj.  razno-vrstan,  što  je 
od  raznih  vrsti;  verschiedenartig^  diversi  generis.  pO' 
tvrda  u  supat,   koji   ide.    i'fp.  razli^n,    i  sgn.  ondje. 

razndvrsaust,  raznovrsnosti,  f.  oso&ina  onoga  Ho 
je  raznovrsno;  die  Verschiedenartigkeit.  —  Ni  mno- 
žina ni  raznovrsnost  poslova  ne  smetahu  Knezu  da 
se  nekad  i  slatko  poSali.  Jurm.  60. 

razobAdnti  se,  razohAdilm  fie,  v.  r.  pf.  rnz-[>baduti 
se,  rasbjcći  se  od  obada ;  kaže  se  ea  goveda,  r.  impf. 
prosti  obadati  se.  —  PoAtrkati  se,  vidi  razohadnii  se. 
Rj.  563a.  JoS  nije  (kapetan)  vidio  ni  mrtva  hajduka, 
a  ratobadao  se  na  ljude  koji  ne  znaju  ni  za  ^to  idu 
večeras  kući.  Zim.  196. 

rAzodniki  m.  (u  Srijemu)  vidi  razvodnik.  Rj.  biljka, 
vidi  i  razvodnjak,  —  Razvodnik,  razodnik  (v  izba- 
i^eno).  Korijeni  192, 

raz6nodili.  ilim,  r.  pf.  (ponajviSo  n  vojv.  po  va- 
rovima) JseratAcken^  jseratiickeint  dividot  cf.  raataviti. 


: 


1.  r«xor 


333 


nsresirati 


Rj.  raz-onodili.  r.  impf.  prosti  onoditi  1,  činiti^  raz- 
onoditi rtminiti,  utstaviii.  —  A  joSi'  Rore,  gde  kaže, 
da  8U  ouamo  složena  pismena  rasonoaUi,  Kov.  Srb. 
1«18,  400. 

1.  razor,  (u  Srijemu  i  riror.  Hj.*)  m.  die  Furche, 
Grenefurche,  Wa88erfur(:he,  sxilcus.  Rj.  raz-ot,  (jdje 
se  rt.  ;».  njiva  nizore;  iztnerjju  dva  rnsora  ima  slotj. 
£a  postanje  isp.  ra7X)rati.  —  S^Iog,  1)  u  njivi  ono  ix- 
meigu  dva  rasora.  RJ.  Ii93b. 

2.  rftzor,  m.  (ii  FAStr.)  die  iSerstĆrungt  eversio, 
detnolitio,  Hj.  raz-or,  djelo  kojim  se  što  razori,  sa 
postanje  isp.  razoriti. 

mzdratit  riUorem,  v.  pf.  durchuckern,  exaro.  Rj. 
raz-orali.  r.  intpf,  razoravati.  —  Krivo  m/o  Lazarevo 
krive  hne  htzornlo.  Posl.  16<J. 

rnzorftvanjet  n.  —  J)  das  Burchackern,  peraraiio. 
Rj,  niduja  kojom  tko  razorava  sto,  n.  p.  luze.  — 
2)  radnju  kojom  tko  fa::oravit  n.  p.  gradove. 

I.  razorAvatl,  rnziSravani,  c.  impf,  durckackern, 
exafo.  Rj.  ra7.-orftVftti.  r.  p/*.  rarorati. 

3.  razor^vatl,  raz^riivaui,  r,  impf.  raz-oravati.  vidi 
razarati,  razurati,  raakopavati,  razvaljivati,  rubiti,  r. 
impf.  prosti  oriti  (se)  2  (riisiti  se),  v.  pf.  razoriti.  — 
Smr(5u  je  bilo  /aprijećeno  ii  ratu  razoravati  mana- 
stire i  crkve.  DM.  67.  prema  ob-oriti,  ob-arati,  od 
raz-oriti  r.  impf.  raz-arati,  ktjje  se  govori  u  Hrvatskoj 
i  ima  u  SttUlija. 

nizdritl,  razorim,  v.  pf.  Rj.  raz-oriti.  vidi  razuriti, 
Boriti,  riiHkopati.  razru^iti,  razvaliti,  t'.  impf  II.  raz- 
oravati,  razarati,  razurati.  —  1)  zerstoren^  divno.  Rj. 
—  I>o[iJe  goftt  pa  razori  post.  Posti.  B2.  Obratiću  gra- 
dove vafte  u  puBtoS,  i  raiorićn  svetinje  vaše.  Moj«, 
rn.  2*i,  31.  —  2)  sa  se,  reflćks.  razoriti  se,  riizorim 
se,  V.  r.  pf.  sich  sn  Orunde  richten,  confaH.  Rj.  vidi 
iskopali  ae,  zatrti  se,  zatamaniti  se,  dotamanili  ae, 
oti<5i  u  suho  ^rožgje. 

razurtnC'AvaoJc,  n.  die  Auflosung  dcr  (Handhings-) 
Gesellsfhitft,  dissociaiio.  Rj.  rerh.  od  1)  razorta^avati, 
2)  razortaćavati  se.  —  J)  radnja  kojom  tko  razoHa- 
čava  (raskida)  ortakluk.  —  2)  radnja  kojom  se  tko 
razorlačava   s  kim,  t.  j.  s  ortakom  svojim. 

razorta^Avati,  razortikćavam,  v,  impf  Rj.  raz-orta- 
čavati.  isp.  nizdruživati  1.  r.  impf.  prosti  ortaČiti.  v. 
pf.  razorta^iti.  —  J)  entgeseUschaften,  dissocio.  Rj. 
razorUičavati  ortake,  raskidati  ortakluk  njihov.  — 
2)  sa  se,  recipr.  die  Gesellschtift  auftOsen,  di^aocio. 
Rj.  razortaćavati  se  s  kim,  t.  j.  s  ortakom  svajim, 
presi'AJati  hiti  ortak  njegov, 

raz6rla{-l4i,  fim,  r.  pf,  Rj.  raz-ortaOiti.  isp.  raz- 
družiti  1.  r.  i7npf.  razortaćavati.  —  X)  entgcH'llschaften, 
dissocio.  Rj.  razortačiii  ortake,  raskinuti  ortakluk 
t\jihQv.  —  2)  sa  se,  recipr.  sich  trennen  (von  Hand- 
lungsgesellschaftern),  solvo  societatem .  Rj.  n.  p.  raz- 
ortaćili  se  (koji  su  bili  ortaci). 

razoružati,  žara.  v,  pf.  cvarmare,  armis  eieuere. 
Stiilli.  raz-oružati  koga,  oruije  mu  uzeti,  vidi  obez- 
oružati. 

razrAf  iti  se,  riizra^  se,  v.  r.  pf.  (u  Hrv.)  kome 
ftlo,  n.  p.  razradilo  mu  se  jesti,  Lust  hekommen,  ap- 
peto.  Rj.  ra/.-ra<5iti  se.  i\  impf.  prosti  račiti  se. 

razračdniti,  razrftćOnlm,  r.  pf.  raz-ra(?uniti,  aiis- 
rechnen,  compatare,  rationem  rei  inire,  ducere.  v. 
impf.  prosti  rai^.uniti,  računati.  — U  tri  danastJenu- 
rarunt.tmo,  i  poslove  na5e  zavrSismo.  Npj.  5,  500. 

rAzradovnti  se,  razrađujem  se,  v.  r.  pf.  sich  er- 
freucn,  lactitia  perfundi:  Po  poli  mu  Rabljii  rasjekao, 
vigje  bane.  pa  se  razradova,  Rj.  raz-radovati  »e  vidi 
nizveseliti  se.  v.  impf.  prosti  radovati  se. 

nizr&kolitl  se.  lim  se.  v.  r.  pf.  in«  Gackern  hinein- 
ger<tfjten,  ctango  laeta  (de  gallina  et  metaph.  de  femina 
latta).  Rj.  raz-rakoli  se  kokos,  a  kaže  fte  u  prenesenom 
smislu  i  za  ženu  (tCJieln).  vidi  raskakotati  se,  rasko- 
kotati  se.  v.  impf.  prosti  rakoliti  se. 

mzrAst&aJo,  n,  aas  Au8einandćrtoa(JiMnj  cra$8tiHo. 


Rj.  verb.  od  razrastati  se.  stanje  koje  hipOj  hod  se  Ho 
razrasta. 

razrAstati  »e,  r&zrastam  se,  r.  r.  impf.  in  die 
Breite  ivachsen,  crassesco.  Rj.  raz-raatati  se,  rasti  u 
strinu,  v.  pf.  razrasti  se. 

razrAsti  se,  razrAst€m  se,  v.  r.  pf.  auscinander- 
u-achsen,  crassesco,  Rj.  raz-rasti  se.  v.  impf.  razrastati 
se.  —  Rnskrupnati  se,  cf.  razrasti  .<t«.  Rj.  H35>a. 

razr^^l,  razr^il^em,  r.  pf.  itidcrrufen,  revoco:  Sra- 
mota je  rc<5i,  pa  razrcf^i.  Rj.  raz-re(?i.  vidi  pore<?i.  ea 
V.  impf.  isp,  poricati. 

rAzred,  m.  raz-red.  sa  postanje  i-tp.  razrediti.  vidi 
klasa;  die  Klasse,  dassis.  isp.  razdio 2.  —  Tako  imamo 
(rt  glavna  razreda  sviju  Ijudskijeh  izmi^ljanja.  Pri- 
prava 130.  Eto  Uiko  profgii  mnopi  ću.sovi  u  mnogim 
razredima.  ZIos.  23  (u  škoU). 

rAzrcdba,  f.  (u  Lici)  n.  p.  kad  se  razrej^uju  ljudi 
na  Htražu  ili  na  kakav  posao,  die  Vertheilung,  rfw- 
poHttio,  Rj.  raz-redba  (raz-red-ba).  djelo  kojim  se  {judi 
razrede  na  kakav  posao  ili  se  što  razredi,  za  postanje 
isp.  razrediti.  —  riječi  s  takim  ntisi.  kod  berba. 

razraditi ,  riUredim,  v.  pf,  abUteilen,  hestimmen, 
o^rdino,  dispono.    Rj.  raz-reaiti.   v.  impf.  razregjivati. 

—  Onda  Živko  društvo  razredio:  na  Turčina  po  tri 
kauriua.  Npj.  4,  30.  Na  troje  ću  vojsku  razrediti.  4, 
391.  Pa  je  Janko  svate  razredio :  prvijenca  dva  Jakži6i 
mlada  .  .  .  Kov.  84.  Nego  je  (vojsku)  razretie  u  varoSi 
po  kugama.  Sovj.  52.  Leinie  razredi  na  dvadeset  i 
četiri  reda,  Prip.  bibl.  77.  Pijelovi  iz  apostola  rae- 
regjcni  po  danima  u  koje  se  t^ltaju.  Htiir.  1,  88.  sa 
se,  refkks.  ili  pass.:  Stadože  se  tri  lAbora  vojske,  pa 
se  dipnno  vojska  ruzredila.  Npj.  4,  31G.  Po  gramatici 
hi  se  moj^le,  i  morale,  i  ove  ^ekoje  rijeii  drukčije 
razrediti  i  po   značenju   bliže   sastaviti.  Danica  3,  2. 

razreigfvanje,  «.  das  Ahtheilen,  dispositio,  Rj. 
iterfc.  od  razregjivatii  radnja  kojom  tko  razregJHJe  ito. 

ra/rejijivati,  razrfe^jujem,  v.  impf.  bestimnen,  con- 
.ttituo.  Rj.  mz-repjivati.  f.  pf.  razrediti.  —  Kad  mi 
silnu  sakupimo  vojsku,  ti  razregjuj  u  Budine  vojsku* 
Npj.  4,  46.  Nekakav  Ciganin  razregjujujući  pred  smrt 
imanje  svoje  kazao  da  mu  je  nestalo  jednoga  konja. 
Posl.  X.  sa  8e,  pass.:  Razredba,  kad  se  razregjuju 
ljudi  na  stražu  ili  na  kakav  posao.  Rj.  634b. 

razr^vati  se,  vem  se,  v.  r.  pf.  (u  Dubr.)  raspla- 
kati se,  recht  ins  Weinen  kommen,  illacrimo.  cf, 
revati  se,  dati  se  na  revanje. 

r&zrez,  m.  n.  p.  na  košulji,  der  Schlite,  fissura. 
Rj.  raK-rez  (isp.  razrezati),  gdje  je  razrezano,  vidi 
prorez;  raatriž,  prostriž. 

razrezati,  žcm,  v.  pf.  Rj.  raz-rezati.  r.  impf.  raz- 
rezivati.  —  J)  zersdtneiden,  discindo.  Rj.  vidi  raaje<^i. 

—  Bijaše  isto  kao  brat,  kao  da  si  jabuku  razrezao 
po  napoli.  Npr.  118.  —  2)  "^veza,  die  Au^lage  unter 
die  Pflichtigcn  rertheilen,  dispartio^  describo.  Rj.  isp. 
porezati  2.  —  Poreze  paŠa  udari  na  nabije,  pa  obor- 
knezovi  izmetu  sebe  razrezu  na  kncžine.  Danica  3, 
U8.  Poreza  se  udara  na  dva  put  u  godini  ...  a  kne- 
zovi je  i  kmetovi  razrezu  po  imanju  u  tri  reda.  MiloA 
201.  Onu  srebro  i  zlato  dade  Joakim  Faraonu  razre- 
zaosi  na  zemlju  ...  od  svakoga  uzimajući  kako  bje£e 
cijenjen.  Car,  II.  23,  25. 

razrezi r&nje,H.  Rj.vtrb.od  razrezivnti.  —  t)radnja 
kojom  tko  ruzrezuje  sto,  n.  p.  jabuku  (das  Zerscbueiden, 
discisaio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  razrežite  po- 
rezu (das  Vertheilen,  dispertitio.  Rj.). 

razrezivati,  razr^ujem,  r.  impf.  Rj.  raz-rczivati. 
V.  prosti  rezati,  r.  pf.  razrezati.  —  J)  zerschneidcn, 
discindo,  Rj,  n,  p.  jabuku  po  napoli.  —  2)  rertheUen, 
dispertio.  Rj.  razrezivati  porezu.  —  Poreze  je  paža 
udarao  na  nabije,  pa  su  ib  knezovi  izmegju  sebe  raz- 
režirali  na  knežine.  Rj.  279a.  Kad  razreeuju  porezu, 
onda  kažu :  ovo  selo  ima  dvije  noge,  ovo  nogu  i  po, 
i  t.  d.  Rj.  423b. 


mzrlJedlU 


—  333  — 


razun^oti 


mzriJMJti.  rSLzrijedim,  v.  pf.  n.  p.  sumu  ili  kako 
poorčcj  1.  i.  gdjekojt^  isječci  ili  polupati,  da  ono  Sto 
ostane  bude  retpe,  a  uko  bi  kaka  boIe.4t  ili  dni^a 
kaka  sita  mogln  i  ljude  ra:rijedHi,  auslickten,  inter- 
iuco^  ritrefacio:  Ako  Bog  da  te  s*  odovud  vratim^ 
ho^u  more  Hrbe  razrediii.  Rj.  raz-rijediti  šio,  učiniti 
da  bud€  regje,  isp,  prorijediti,  v.  impf,  prosti  rijediti. 
—  sa  »e,  pass.:  Kako  se  ljudi  razrijede,  odmah  udare 
&urae  na  dovo.  Priprava  3(.).  Kad  se  šume  posijeku  ili 
barein  rturijedr,  onda  prestane  ona  mokrota  i  ne- 
zdravlje.  31. 

razrikiitl  se,  rkzriiSm  se,  v.  r.  pf.  raz-rikati  se, 
upustiti  ae  u  rikanje,  podeti  rikati,  tsp.  razvikali  flc. 
razvrištati  se.  r.  itnpf,  proHi  rikati.  —  Kad  diie  rukn 
nad  ujum  da  je  poaijet^e,  rasrika  se  žalo^aa  mu  žeua : 
»Ah  za  Boga!  oe  ubij  me  .  .  .«  Npr.  234. 

r&zriti.  razrijem,  v.  pf,  zertciihle^i^  diruo,  Uj.  raz- 
rili.  ('.  impf.  prosti  riti.  —  Tuga  Sto  je  Srbija  raz- 
rivena  partijama.  Mil.  3(>7. 

razr6i]UI,  r^.rodim,  r.  pf.  raz-roditi  koga,  s  rodom 
ga  rustaviti?  ili:  učiniti  aa  se  odrodi?  odmetnuti  ga 
od  roda?  —  Te  gospođu  nasu  ra^rodiše,  rasrodise, 
pak  ih  rozgnaSe,  rozagnuSe,  pa  ih  pogubile.  Npj.  6. 
^7.  tio  nearotnje  Kučv  rasrodiiet  razdvojile,  sve  ih 
iskopale.  5,  236. 

razro|r&^itl«  razrogačim,  t'.  pf.  Rj.  raz-rogaĆiti. 
drukčije  se  ovaj  glagol  ne  nahodi.  —  J)  t.  j.  otfi,  die 
Augen  aufreissen ,  oculi^  rigidis  tueor,  cf.  i/.bećiti. 
Rj.  vidi  1  obe^iti  (mM),  i<ikolać'iti.  izbu<:^iti,  i/.buljiti, 
izvaliti  (ot^i),  iždraL'iti.  —  2)  sa  ne,  refleks,  ftich  mutfiig 
entgegen  stemmen,  forii  animo  se  opponere.  cf.  isprije- 
čiti se.  Kj.  kao  stati  junaiki  pred  koga,  uprijeti  se, 
da  ne  mose  dalje. 

rAzrok,  ađj.  schielend,  strabo.  Rj.  zoaćeuje  (knrijeDU) 
vidjeti  se,  vidjeti:  nazor,  pozor,  prozor,  zazor,  uzorit, 
nazorljiv;  nazorice.  Ovamo  bi  iSlo  sa  Ramoglaaaim 
premještenim  korijenu  na  kraj,  ako  r  nije  umetnuto: 
razrok.  Korijeni  72.  raz-zrok  ?  (raz-zreti)  raz-(r)ob?  koji 

Žieda  na  krivo,  vidi  gverok,  heroglav.  isp.  biljav, 
kiljav.  —  Ako  je  dimnjak  nakrivo,  uuravo  dim  iz- 
lazi. (Kazala  nekakva  razroka  gjevojka,  Icatl  hu  proBui 
gledajuCi  je  rekli  izmetu  Hebe :  Lijepa  kuća,  ali 
dimnjak  stoji  uakrivu).  Posl.  3. 

rftzru^Kt,  ^m,  v.  pf  vidi  razoriti.  Rj.  i  agn.  ont^e. 
raz-rušiti.  p.  impf.  prosti  rubiti.  —  su  se,  pats.:  Ljuta 
je  guba  na  kući,  neiMata  je.  Neka  se  raerusi  ona  kuca. 
MoJ8.  IH.  U,  45. 

razjedati,  dam,  v.  pf.  Rj.  raz-ndati.  r.  pf.  je  i  prosti 
udati.  r.  impf.  razuduvati.  —  /.  n.  p.  ćori,  aeHtre, 
nucheinander  aushnrathen,  viartiare  aliam  alio.  Rj. 
ratuilati  n.  p.  kćeri,  udati  ih  kojekud.  —  Ako  hu  ti 
kćeri  neudate,  rasudaj  ih  sa  koga  ti  drago.  Npj.  1, 
4*jl.  Imaie  tride^iet  kćerin  koje  razuda  is  kuće.  Sud. 
13,  9.  —  il.  sa  «e,  refleks.  —  1)  razudale  »e  kćeri, 
die  7't)chter  hahen  eine  daiiin,  die  andere  dorthin 
tceggeheirathet,  tollocatae  sunt  filiae.  Rj.  udale  ae 
kojekuda.  —  2)  (u  Dubr.)  mnoga  bi  ac  razudala,  sich 
vom  Manne  scheiden,  repudiare  virum.  Rj.  vidi  raz 
vjenčati  se. 

raziidAvii^Jc,  n.  verb.  od  razudavati.  radf\ja  kojom 
n.  p.  otac  razudaje  kćeri. 

razudJkvuti,  raziidajem,  (raitid&vaM),  v.  imjof,  raz- 
udavati H.  p.  kćeri  svoje,  udavati  i/#  kojekua.  v.  pf. 
razudaii.  —  »Vrau,  Jovo,  tridest  devojaka*  I  »Ne 
vodim  iU,  da  robuju  mene;  već  ih  vodim*  da  iA  ra- 
eudujem*.  Npj.  2,  mž. 

rftzam,  m.  [loc.  raziimu),  die  V'ernunft,  ratio.  Rj. 
raz-nm.  vidi  pamet  1.  —  Izlapiti,  kaže  ae  za  Ćovjeka, 
u,  p.  koji  u  atarosti  poslane  slaba  rasuma.  RJ.  225a. 
Posenuti  pameću,  razumom.  Rj.  &t>2a.  SenuU,  polu- 
djeli (,valja  da  se  miHli:  rtuuvmm).  Kj.  83Ga.  Kego 
se  sudi  po  raiumu  i  po  obićaju.  Milo;^  W2,  Nego  i 
najprostiji  čovek  zdrava  razuma  razumeće  i  priznati, 
da...   Nov.  Srb.   1818,  400.  Tripovetka  .  ,  .    uikad 


nije  aa  svim  protivna  zdravome  narodnom,  i  u  pes- 
mama  nhičnom  razumu.  Npj.*  4,  XXXVL  I  to  je 
po  razumu  upravo,  kao  i^to  treba:  gonpodar  pije,  a 
konj  zob  zoblje.  4,  XL.  Ne  će  da  priznadn,  da  sum 
ja  ona  alova  pravio ...  da  bih  ttgodi/f  razumu  i 
svojstvu  jezika.  Odg.  na  ut.  27.  Dn  od  ima  cijel  Ijucki 
razum,  oa  bi  odmah  poznao,  da  8rblji  ne  će  bili 
njegovi  robovi.  Straž.  18^7,  U2,  Treba  li  «e  većina 
ćuditi  tupome  razumu,  koji  nije  mogao  opaziti  ni- 
jednoga dobra,  ili  pakosti,  koja  je  htjela  tražiti  samo 
zlo?  O  8v.  O.H. 

rikzilman,  raziimna,  adj,  rerstdndig,  rerniinftig, 
prudcns,  cf.  pametan.  Rj.  suprotno  nerazuman.  — 
Otresen,  n.  p.  ćovjek,  t.  j.  razuman,  pametan,  bistar. 
Kj.  480a.  Svijcsan  (u.  p.  Ćovjck,  žena),  uf.  razuman. 
Kj.  (»70b,  Ne  boj  ae  majko,  ne  boj  se,  ja  sam  ti 
umna  ruzumtta.  Uj.  78()b.  Ne  Će  dati  razumna  go- 
spoda bez  tvojega  kaka  obeležja.  Npj.  2,  451.  Ti  ai 
mudar  i  razuman.  Kov.  1 13.  To  je  sumo /jii^^ma  dato 
i  to  najrazumnijima.  Ppprava  52.  Bogoslovi  pokazuju 
razumni  smisao.  198.  !^to  se  od  mm  rodi,  nije  aamo 
tijelo,  koje  Živeći  ofljeća,  nego  je  stnorettje  razumno, 
215.  (idv.  Za  lo  razumno  k  njemu  prjdtupaj.  DP. 
180.  Ja  ue  mogu  dokućiti  da  bi  bilo  razumnije  osta- 
vili sadašnja  ćetiri  znaka.  Kad  (i,  47. 

razumijevanje,  «,  dua  Verstehen,  intellectus.  Rj. 
rerb.  od  razumijevati,  radnja  kojom  tko  razum^eva 
sto.  suprotno  nerazumijevanje. 

mzumij^vnd,  razumijevam,  r.  impf.  verstehen,  i«- 
telligo.  Rj.  vidi  razumjeli  (v.  impf.  i  v,  pf.).  —  1)  »Had 
imaš  nemuHi  jezik«  .  .  .  idući  ćujafie  i  razumcpase 
sve  Sto  govore  Lice  i  trave.  Npr.  12.  Njegova  je  Hvaka 
peama  bila  dobra,  jer  je  on  pesme  razumecao  i  osećno. 
Npj.'  4,  X.  Dogjo.te  k  Davidu  .  .  .  dobro  razumije- 
vahu vreviena  da  bi  znali  ht&  će  ćiniti  Izrnilj.  Unev. 
L  12,  32.  Zaharija  koji  razutnijeivise  utrare  Boiije. 
n.  26,  5.  rta  su  Grei  rmumijevali  pod  Dalmacijom 
u  jlirem  i  užem  amishi.  DM.  9.  f'  .tehru  valj.<i  razu- 
mijevati osobito  čoveka  Di/.cga  roda.  B3  (razumijevati 
kio  u  čemu  ili  pod  ćim).  Htn  je  u  tijem  riječima  ?yij'«- 
mijeuto.  Htar.  1.  18.  Onda  su  laj  zakon  naopako  ra- 
zumevali  i  oni  koji  su  ga  postaviti.  Vid.  d.  18^)1,  21. 
—  2)  sa  se.  —  ft)  reciproč.:  Kuvar  i  podrumar 
uvijek  se  dobro  razumijeraju.  Posl.  1G2.  —  h)  refleks.: 
Razumijeva  se  (u  čemu)  kao  magarac  u  kantaru. 
(Mjesto  razumijet^a  ne  govori  se  i  samo  razumne.) 
Posl.  269.  Matica  samo  onima,  koji  se  u  ovoj  stvari 
ne  razumevuju  vi^  od  nje,  može  kazati .  .  .  DauicA 
6,  74. 

razdniUi.  nlzOmim,  r.  pf.  koga,  einem  begreiflich 
macUen^  aufkliiren,  illuMro.  Rj.  razumiti  koga,  uči- 
niti (i  ćiniti)  da  razumije,  v.  vf.  slož.  urazumiti,  ura- 
zumiti; V.  impf.  prosti  raj^umljivati.  slož.  ortizumlji- 
vati;  iirazumijivati.  razumiti  bu^e  v.  pf.  i  o.  impf. 
pretna  razumjeti  koje  je  r.  impf.  i  pf.,  pa  razumlji- 
vati  V.  impf.  prema  v.  impf.  razumijevati.  —  t?ada 
ima  BvatA  na  probira;  ti  joj  (kćeri)  svatc  kuži  i>o 
imenn,  i  Vjepo  je  u  tmne  razumi,  nek  obore,  kuga 
njojzi  drago.  Npj.  3,  473. 

rnzJ^nJ^ti.  razCimijem.  r.  impf.  verstehen,  intelligo. 
Rj.  otaj  je  glagol  i  v.  pf.,  kao  Ho  se  vitli  iz  pri- 
mjera; zato  ima  v.  impf.  i  razumijevati,  rfrt  se  njime, 
kad  zatreba,  vcćmtt  istakne  imperfektivnost.  —  1  a)  m- 
eun{jeti  kome,  kao  tjerovati  mu.  Zdrav  bolesnu  ne 
razumije.  tMje.8to  ne  razumije  govori  se  i  ne  vjeruje). 
Pofll.  89.  I  Bog  će  nam  oprostiti,  a  Turci  nam  ne 
će  razumjeti.  §■!.  Mućećemu  djetetu  ni  svoja  mati 
ne  razumije,  DPoal.  64.  —  b)  razumjeti  koga  ili  što, 
i  uopće:  A  kad  jade  razumio  Vuće,  on  ijedak  pred 
pećinu  pogje.  Rj.  230a.  Onamo  su  kalugjeri  jod  sta- 
riji od  popova;  jer  bolje  razumiju  crkvena  pravila. 
Rj.  541a.  Da  preskoci  neSto  u  knjizi,  a  on  ražu- 
mjepši  u  prvotne  smislu  metne  knjigu  na  zemlju  pa 
preko  nje.  Rj.  5W)b.   »Doftao  sam  aa  izlijedm  kra- 


razunUoi^o 


334 


raKTft^ivAtl 


Ijevu  i^^-er  .  .  .*  Kad  krtUj  razumije,  puMi  ga  u  ka- 
nmru  ku  gjevojci.  Npr.  8<i.  Ne  vidi  daHe  od  iioHn. 
(Ne  rasnm^je  ništa).  Posl.  lytj.  Dvor  Turski,  ruiu- 
ntev^i  koje  od  Bci'ir-pfljSe,  koje  h  ruzlihtih  druph 
Btrana,  da  Re  Srbija  nije  umirila  .  .  .  Daiiifn  5,  32. 
Vi  mene  u  /tr^nn  dobro  rasuntijete.  Pi«.  7.  Koji  ovoga 
poshi  ne  razumije  .  .  .  Ko  is  orutftt  joŠ  ne  razumije 
\  ue  priznaje,  da  ,  .  .  \  ko  «e  razumije  ni  po  ovome, 
ouoga  Kog  neka  obavijesti!  52.  Ovdje  pod  imenom 
prostote  oe  treba  razumjeti  sadio  seljake  i  druge  ljude 
proste.  GU.  Govori  o  etvarima  od  lojijeh  niita  ve  ra- 
lumijc,  nego  samo  držiH'i  se  liipjijeh  rijeci.  t?ovj.  6. 
hazumei'Hi  car  :a  vjeporu  hrahroM  i  :n  rane,  vrlo 
ga  oiniltijp.  Žitije  11.  ,^ta  treba  razumjeti  pod  Dal- 
macijom? DM.  i».  Kralj  »rpaki  .  .  .  Dvdje  vaJja  ra:n 
mjtti  Milutina.  30.  ]*od  BnUican  Irelia  razuntjeti 
Crnojeriča.  103.  Dbii^iie  rijeci,  pod  lojima  8e  znalo 
ftta  treba  razuvijeli.  213.  V  čestijeni  riječima  »poĆASt 
i  služba«  treba  razumjeti  i  dare.  237  (po  ocome:  ra- 
iumjeii  sto  pod  čim  =  što  u  i:emu).  i'  sltkavta  dviju 
*ena  Jakov  Ijevijcli  valja  razumjeti  drojaki  ritot. 
DP.  97.  Ha  se,  pa-iA.:  Z?ia<^enje  rije^n  djedina:  u  f\joj 
K€  razumije  era  zemlja.  DM.  12.  ovamo  idu  i  reče- 
nice: To  ne  razumije  po  sebi;  (Mimo)  po  aebi.  Poal. 
XXIII.  Priprava  152.  Bukv,  21.  DM.  293.  307.  DRj. 
3,  102.  Korijeiii  III.  Osu.  7.  Kad  2.  1^.3.  6.  211.  To 
jte  razumije  od  sette  (samo  od  sebe).  Opit  XII.  Bukv. 
3.  DM.  218.  289.  —  2)  sa  se.  —  a)  reciproč,:  Jta- 
lumijemo  se  kao  kroz  rukav  od  kapota.  (Ne  raeu- 
mijemo  se).  Posl.  261*.  Ja  ne  znam.  kako  ^'m  se  Jt  G. 
Sveti^em  razumjet*  za  ^refiiju-  i  »vlaatiju«.  Odg.  na 
lit.  16.  —  b)  refleks.:  Ovgje  dc  znamo,  ili  je  G.  Gru- 
jovitf  gluv,  ili  se  razumije  «  prosodiji,  kao  »  «  os- 
talim .  ,  .  Nov.  8rb.  1817,  664.  Tijem  je  pokiLzao  ko- 
liko se  razumije  u  književnom  radu.  CiPN.  .3. 

razAmlJenJe,  «,  verb.  od  1|  razumjeti,  2)  razu- 
mjeli se.  —  I)  radnja  kojom  tko  razumije  kto;  das 
Verstelien.  —  2)  radnja  kojom  se  tko  razumije  s  kim; 
die   Verstandiijung. 

nizAmlJIr,  adj.  što  ae  moee  raeurnjeti;  verstandlich. 
suprotno  nerazumljiv.  —  adv.  Svi  govore  raeumijivo. 
Priprava  122. 

ruziimljiviinje,  n.  das  BeijreifUch-machcn,  eapli- 
cfitiu.  Uj.  tcrh.  od  razumljivuti.  radnja  kojom  tko  ra- 
znmljujc  koga. 

niziimtjivnli,  r&zCimljujem,  v.  impf,  hegreiflich 
marhen,  ciplico:  On  ti  SfStru  razumljuje  avoju.  Rj. 
ko(ja,  činiti  da  ra2um\fe.  v.  impf.  slož.  oraziimJjivali, 
urazumljivati.  t\  pf.  (i  impf.)  prosti  razniniii, 

rnzdiurijvli  se,  rilzunirein  He,  c.  r.  pf,  mi  ćemo 
Be  ra/,uiiirijett.  i:  ju  Ou  ne  »  ujim  ra/umrijeti,  t.  j. 
do  umrli  zajt-duo  biti,  der  Totf  uird  uhs  trennenj 
tnors  mparubit  nos.  Kj.  raz-umrijeti  se.  —  Da  Bog 
da  da  se  razumrcmo,  &V  da  jedno  drugo  ue  vidimo! 
Npj.  3,  433. 

nizi^raiijo,  h.  das  Ztj-.-itoren,  eversto.  RJ.  oerb,  od 
razuraii.  radnja  kojom  tko  razura  .Ho. 

razbrtiti,  ram,  r.  impf.  (u  C.  ti.)  zersioren,  everto: 
Masuraju  ejircve  krajine.  Kj.  raz-urati.  vidi  2  razo- 
ravati,  i  s^n.  ondje.  r.  pf  razuriti.  —  Uazoriii.  (idje 
gdje  se  govori  i  u  mjeuto  o  (može  biti  pometnjom): 
razuritt^  razarati.  Korijeni  13. 

ruzOrili,  rftzurim,  r,  pf  zersiorent  ecerto,  cf  razo- 
riti: Ja  ću  pustit'  svata  hio  hiljada,  Sarajevo  bo^u 
razuriti.  Ali  puftti  diori  raeuremi.  Kako  je  se  lađe 
razurtlu,  Uj.  raz-uriii.  iujn.  kod  razorili,  v.  impf.  ra- 
Kurati.  —  Hazuriše  crhm  i  oltare.  Npj.  6,  iGrA. 

ritziirnik,  m,  der  ZerstUrerj  eversćr.  Bj.'  koji  Ho 
raiuri  ili  razura. 

raxuKbijull,  raztizbijam,  r.  impf  raz-uzbijati.  isp. 
raakriljivali.  —  »t  ija  li  hu  oiio  ^jeea  luda,  Alo  bijele 
ovce  raakrilitiju?«  >Uno  ho  mu  razuzb{ja  OceCj  ono 
8U  ti  dva  Vukova  sina.  Npj.  4,  607. 


r&zuzdan,  adj.  upraro  part.  pam.  praet.  od  razu/- 
dali.  u  moralnom  itinistu,  koji  nije  obuzdan,  kao: 
raspušten.  ra.-*kalaian ;  zOpeltos,  eff'renatus.  Ne  vje- 
rujem, da  bi  on  (Suboti*?)  ili  njegovi  mogli  ustaviti 
razuzdane  tlemeute.  Kolo  14  (lol. 

riiKftKdull,  dam,  p.  pf  entzaumen,  effVeno.  Rj.  raz- 
uzdati  n.  p.  konja,  skinuti  mn  uzdn.  suprottio  obuz- 
dati, zauzdati,  r.  impf.  razuzdavati. 

mziizdAvanJe,  «.  das  Euteaumen,  e/fren^ttio.  Rj. 
verb.  od  riuu/.duvati.  radnja  kojom  tko  razusdara 
n.  p.  konja, 

raziizdAvati ,  razilzdrivam,  r.  impf  entznumen . 
(ffreno.  \iy  ra/:-uzdavati  n.  p.  konja,  skidati  mu  uzdu. 
suprotno  uzdati,  zauzdavati. 

rnz^zoti,  rilzuzmem,  f.  ^Y' ''^z-uzoti,  kao  raznijetit 
rit:yrahiti.  v.  impf  slož.  tsp.  razimnti.  —  Kako  ti  je 
razdrobljeno  e4irstvo,  ueSto  Turci,  a  nešto  Istini,  sve 
su  tvoje  carstvo  razuzeli.  Npj.  6,  654. 

razftznut).  /niiui,  r.  pf.  vidi  doznati,  ii  Sarajevu. 
Dr.  Gj.  Surmin.  raz-u-/nati. 

nizuzAHli  sp,  razJizOrini  se,  v.  r.  pf.  ts  sich  bequem 
machen,  dcponere  (anticulum).  Rj.  raz-uzurili  se,  «t*u/*t 
gornje  odijelo  pa  se  tako  učiniti  ueurun.  t\  impf 
2rrosii  uzuriti. 

rAzvadili.  dim,  r.  pf  Streiieude  auseinander 
bringen,  pugnantcs  separo.  Rj.  raz-vadili  n.  p.  dro- 
jtcii  koji  hore  da  se  pobiju,  ruHaviti  ih.  r.  impf.  raz- 
vaftjati.  —  Nagje  na  putu  dve  kućke  gde  se  kolju 
jednako;  ne  mogavai  ih  razvaditi,  okani  ae  i  otide 
dalje.  Npr.  8f'.  Ima^o  Bluikinja  tvoja  dva  »ina,  pa  9© 
Bvadi^c  u  polju,  a  ne  bju^e  nikoga  da  iVj  razvadi,  te 
jc^lan  udari  drugoga  i  ubi  ga.  Sam.  II.  14,  t?. 

rjizvilgja.  f  (u  li'R'i)  duu  Aufteinanderhringen  (von 
>*treittndcnjy  stparatio  pugnantium.  Rj.  raz-vagja, 
djelo  kojim  tko  razvudi  n,  p.  dvojicu  koji  se  svagjaju, 

ntzvi^gjać,  nuvagj^iiVa,  hi.  koji  koga  razvagjn.  der 
die  Strcitenden  auseinanderbringi,  separans  pttgnan- 
tes.  Rj. 

rAzvaj[(J«iiJo,  n.  dai  Auneinanderhringen  (ton  Sirei- 
iendenjt  scparatio  pugnantium.  Rj.  rerb.  od  nLzvngjati. 
rad$\ja  kojom  tko  razcagja  n.  p.  dvojicu. 

rftzvagjafi.  gj.'im,  v.  impf.  »Slreitende  auseinander- 
bringen,  separo  pugnantes,  Rj.  raz-vagjati  n.  p.  dvo- 
jicu koji  se  scagjaju,  rast(n-tjati  ih.  —  Nagje  na 
putu  dve  kuf^ke  gdje  »e  kolju  jednako;  pa  ih  Ktane 
rozragjati,  ali  ne  mogavdi  ih  ra/vaditi,  okani  ?e  i 
otide  dalje.  Npr.  Kl 

riVzvalino,  f  pl.  die  Huinen,  Tritmmer,  rudera.  Rj. 
za  postanje  isp.  razvaliti,  isp.  zidine.  —  Eda  (H?  Ar»a 
one  razvaline  mvlovaiiY  8tra^.  1886,  703.  Kad  ćd 
ućioiti  da  se  ćtije  vika  ubojna  u  Kari ...  I  ona  da 
bude  gomila  razralina.  Jer.  4y,  3. 

razvAlIti,  rAzvalTra,  i\  pf,  Rj.  raz-valiti.  kao  jtrost 
glagol  ne  nalazt  se.  mp.  valiti.  v,  impf.  razvaljivali. 
—  /.  1)  zertrummern,  zerstoren,  eterto.  Rj.  vidi  razo- 
riti, I  syn.  ondje.  —  Novi,  grad  stari  gotovo  razcaljen. 
Kov.  29.  Kad  topovi  kulu  raseale.  Hovj.  44.  Ja  mogu 
rasraliti  crkru  lložiju  i  za  tri  dana  nai'^initi  je.  Mau 
26,  61.  Jitizialio  je  gradove  do  temelja.  DM.  7.  su 
se,  pass.:  peć  i  ognjište  neka  se  razvali,  jer  je  nei>iato. 
MoJH.  III.  11,  35.  —  2)  uMii,  dan  Maul  weii  aufthun, 
diduro  os,  Rj.  viili  razglaviu  2.  —  Hazvalio  vilice 
kao  bijesan  pas.  (Kad  ko  mnogo  govori  i  vi^e).  Posl. 
269.  iiuzvališe  na  me  unta  Kvoja.  Pa.  22,  13.  —  //.  sa 
se,  refleks,  sich  aushreiten,  se  e/fundere:  ovce  se  raz- 
valile oko  jezera  le  paau.  Rj.  kao  razići  se,  razasuti 
se.  —  Taj  dan  razvalise  se  svt  ievori  velikoga  be/dana. 
Moja.  I.  7,  11. 

razvaljiviiDje.  «.  da^  Zerstoren,  desiructio.  Rj. 
verb,  od  razvaljivali,  radnja  kojom  tko  razvaljuje  što, 
n.  p,  grad,  usta, 

ra/valjivnll,  razvaljujem,  r.  impf.  Rj.  raz-valjivati. 
V.  pf.  razvaliti.  —  J)  zerstoren,  dextrwi,  everto,  Rj. 
vidi  2  razora  vati,  i  8yn,  ond^t.  —  Iiazva(j  ujte  grada 


razvAru&a 


—  SS6  — 


rurid 


Žabljaćkoga.  Npj.  5,  203  {upJMmi  drugi  piidei  mjesto 
četvrtoga,  isp.  Sint.  131).  Ti  koji  trrktu  razvaljuješ 
i  za  tn  dana  uaćinjaš.  Mat.  *27,  40.  —  2)  kao  sirom 
otvarati,  tup.  razvalili  12.  —  liiizvitljuju  na  me  tatta 
svoja,  Bramotuo  me  biju  po  obrazima.  Jov  16,  10. 
Koji  govori:  /^radiću  sebi  veliku  ku6i  i  prostrane 
klijeti;  i  ruzcaljuje  sebi  prozore,  i  oblaže  kedrom  i 
maže  crvenilom.  Jer.   *22,    14   (aperit   šibi  fenefftras). 

mzvAruSa,  f.  Art  KucJten,  plucentae  genus.  Kuku- 
ruzno i  l^eniĆuo  bradno  zakuba  se  cijcgjem,  pa  po.^to 
Be  u  tepsiji  ispeiV,  zalije  se  pekmezom  razmu(^enijem 
vodom  i  uzvarenijem.  Rj.  pita.  ra/.-varu$a.  oan.  drugoj 
poli  koje  je  u  variti.  —  nječi  s  takivi  nattt.  kod  ajc^ini^a. 

razvedr&vai^e,  n.  d«.i  Aufheitcrn  fdes  Himmth), 
redtens  serenitas  coeli.  Kj.  rerh.  od  1)  razvedravati, 
2)  razvedravati  se.  —  1)  radnja  kojom  tko  rasvedruva 
n.  p.  nebo.  —  2)  stanje  koje  biva,  kud  se  razvedrava 
n.  p.  nebo. 

razvodrArati,  nizv^dravam,  v.  impf.  Rj.  raz-vedra- 
vati.  isp.  provedravati.  r.  pf.  razvedriti  (i  se).  — 
J)  aufUeiiem^  erhilaro,  sereno.  Uj.  razvedravati  Mo^ 
n.  p.  ncho^  činiti  da  postane  vedro.  —  2)  sa  se, 
refleks,  fieiter  irerden,  serenor,  Kj.  postajati^  bivati 
vedro,  vidi  i  raSćiujati  ae  2. 

razvedrili,  nV.vedrmi,  v.  pf.  Rj.  raz-vedriti.  isp, 
provedrili.  r.  impf.  razvedravati  (i  se).  —  J)  uuf- 
neitcrnt  sereno:  ovaj  <5e  vjetar  razvedriti.  Rj.  razve- 
driti itOy  učiniti  da  poaiane  vedro.  —  Bopr  mu  rlade, 
tjjrtur  udario,  te  rnzagna  i  razvedri  ptdje.  Npj.  2,  r>(i2. 
—  2)  sa  ae,  refleks,  sitih  aasheiiern,  serf.nur.  Rj.  po- 
stati vedro,  vidi  i  roSfinili  ae  2.  —  Kad  vo^  odgo- 
vori daje  oblaćao,  onda  slijepac  kaže:  Hascedrire 
se.  Vo»l.  15. 

razveseliti,  ra^v^aelim,  v.  pf.  Rj.  raz-ve»elili.  v. 
impf.  razveseljavati.  —  1)  erfreuen,  (jaudio  ufftcto. 
Rj.  vidi  obeaetiti,  oveseliti,  obradovati.  —  Žalosne 
ne  malo  razveseli.  Npj.  5,  478  (ne  ^^  nas).  Veselice 
se;  jer  ih  Bog  razveseli  veseljem  velikim,  Nera.  12,  43. 
Goapodel  .  .  .  razveselio  si  ga  rado.^ću  lica  svojega. 
p9,  21,  *>.  —  2)  sa  »e,  refleks,  r-idi  i  razradovati.  — 
Predajedatelj  neinkazano  se  obraduje  ovoj  zgodi,  da 
se  rasveseli.  Danica  2,  127.  Da  se  razveselim  s  vavia. 
Rim.  15,  32.  Kad  se  car  razveseli  od  vina.  Jcatir.  1,  10. 

razveseljAvaDJo,  n.  da$  Erfreuen,  Aupteitern, 
exhilaratio.  Rj.  vtrb.  od  razveseljavati,  radnja  kojom 
tko  razveseljava  koga. 

razvosolJAvati,  razveaMjavum,  v.  impf.  aufheitrrHf 
eshilaro.  Rj.  raz-vcfleljavati.  suprotno  HneveRt*Ijavali. 
r.  pf.  ra/.vMcliti.  —  Briga  u  srcu  čovjećijem  obara; 
a  dobra  rijee  razveseljava.  Prić.  12,  25. 

1.  razvesti,  razv^dem,  r.pf.  Rj.  raz-veati.  kao  prost 
glagol  ne  nahodi  se.  isp.  vesti  (vedem).  v.  impf.  raz- 
voaiti.  —  2)  au^einander  fiihren,  in  dicersu  dttco. 
Rj.  —  Roblje  je  bilo  ispreprodavnno  i  razvedeno  po 
svemu  carstvu  Turskome.  Danica  4,  29.  —  2)  au$- 
einander  trciben  (z.  li.  eincn  J'opf  utif  der  Scheibe),  ' 
didueo.  Rj.  n.  p.  lončar  razrede  lonar.  na  koln  srom. 

2.  razvvsH,  razvJizem,  r.  pf.  Rj.  raz-veHti.  kao  prost  ' 
glagol  ne  ualtodi  se.  isp.  veati  (vfezcmi.  t\  impf  raz-  j 
voziti.  —  1)  auseinanatr  fiihren,  divcho.  Uj.  n,  p. 
razcesti  gjnbre  na  kolima.  —  2)stngend  uder  tceinend 
H'eit  ausfiolen,  didueo.  Rj.  pjevajući  ili  plačtUi  raz- 
vesti  štOf  t.j.  početi  pripovijedati  koješta  od  Kalina 
hana.  —  O  tome  ne  govori  ni  rijetki,  noi!;o  je  razvetao 
govor  o  jednome  iManku  iz  Lune.  Vljizi«*  1, 


3.  mzvćsll,  razrćzem,  v.  pf.  die  Stickerei  auflosen^ 
.sol 00  acu 
prosti  v^ti. 


resolco  acu  pictum,  retexo 


I,  ».  JP/-  »*^  ' 
ixo.  Rj.  raz-1 


vOsti  rez.  v.  ivipf 


razv^zntl,  rib'.vežem,  r.  pf  niz-vezati.  auflnndtn, 
rcsvlrv.  i>/>.  ni/.drije^iti.  r.  impf.  nuvezivati.  —  Ja 
ću  U  ućiniti  svu  volju  tvoju  za  drva  ktdrova  ...  ja 
Ću  ih  povezati  u  splavove  i  spustiti  morem  do  mjesta 
koje  mi  kaže^,  i  ondje  ću  rasvezati,  oa  ib  nosi.  Car 
L  5,  a.  Nije  li  ovo  post  dto  izabran:  da  razoežei 


sveze  bezbožnosti,  da  Tazdrije&ii  remenje  od  bremena? 
Is.  58,  ti. 

razvpzlvanj^.  n.  verb.  od  rarvezivali.  radnja  kojom 
tko  razvezuje  Ho. 

riizvnzivntf,  razvbzujem,  r.  impf.  raz-vezivati  što 
povezano^  srezano,  potvrda  »  r.  pf.  razvezali.  isp. 
odvezivali,  ra/UreSivati. 

rikzvtdjcti,  rftzvidim,  v.  pf.  dnrchsthen,  inspicio: 
No  sam  idi,  te  Turke  rasvidi.  Rj.  niz-vidjeti.  —  Kad 
na  Zabljak  Turski  udarile,  zaSto  Turci  divno  raz- 
vigjofie,  jne  ne  ima  Crnogorskog  knjaza,  ljuto  au  im 
pritiižili  Turci.  Npj.  5,  217  (razvigjo.^c,  griješka  mjesto 
razvigjeSe,  razvidjeSe.  ali  isp.  vipju  (vidim). 

nizvtjiinjo.  ti.  das  Entwickeln,  cd-plicatio.  Ry 
rerb.  od  \)  razvijati,  2i  nizvijali  ne.  —  I)  radnja 
kujom  tko  razvija  sto:  Jedno  drujfome  ne  ustupaiie 
u  razvijanju  smlstta,  prem  da  to  razvijanje  ue  igjade 
jednijem  putem.  DM.  25i*.  —  2)  stanje  koje  bit^, 
kad  se  sto  razvija:  V  njemu  (u  zakoniku  Dueuinovu) 
samo  (je)  ponovljeno  ono.  Mo  se  od  starine  držalo  u 
narodu  kao  posljedak  diUtontogu  samostalnog  raz- 
vijanja.  DM.  298.  U  njima  (u  Cvijclima)  je  početak 
postojanoga  neprekinutog  razvijanja  i  aadaSnjega 
stanja  svega.  Pom.  121.  —  isp.  razvitak. 

1.  rjkzvijati«  rilzvijera,  v.  pf,  zerttorfeln,  điventilo. 
Rj.  raz-vijati  h.  p.  pljevu,  v.  impf.  razvijavali,  razvi- 
jevati.  —  Pi>«laću  na  Vavilon  vijaće  koji  če  ga  raz- 
vijati i  zemlju  njegovu  ispra/niti.  Jer.  51,  2.  u  »»•«- 
ncsenom  smislu:  Laja-paSa  je  mlogo  navijao,  da  MiloS 
ostane  u  Beogradu,  a  Dimitrije  da  ide  u  nabiju  .  .  . 
uo  oni  SH  to  kojekako  znali  rarcejati,  i  dokazati,  da 
obojica  imaju  posla  oko  loga.  MiloS  71  (razvejati  if 
istoč.  govoru  mjesto  razvijali).  PaSa  je  najpodle  na- 
valjivao, da  ostane  barem  i  Dimitrije  s  ovim  knezo- 
vima, no  MiloS  nekako  i  to  razceje,  govoreni  i  do- 
kazuju<:^i,  da   ie  Dimitrije  njemu  vrlo   potreban.  120. 

2.  razvfjnll.  rArvijam,  r.  impf.  au^einandenvickeln, 
divolvo,  ea:plico.  Rj.  raz-vijati.  v.  pf.  razviti.  —  1)  Kakvu 
ko  pitu  želi  jesu,  onake  i  jufke  razvija.  Posl.  125. 
Misli  takove  da  ib  dijete  lasno  razumije  ...  i  da  mu 
one  vdagjanu  dušu  i  razum  po  vmIo  razvijaju.  Bukv. 
18.  6to  snagu  joft  rećma  razvija.  Vid.  d.  18<J2,  18. 
—  2)  sa  8c,  refleks.:  Noćurak,  nekaki  cvijet  koji  8« 
Ho6u  razvija.  Rj.  425a.  Pala  magla  na  livadu,  raz- 
vijaj mi  se,  maglo,  rtirvijaj!  Npj.  1,  327.  To  je  Sr- 
bima želja  sve  vi5e  i  vi5e  rasla  i  razvijala  se.  MiloS 
141.  S  godinama  se  razvijaju  strasti  no  sa  zloga 
jestufitva.  DP.  174.  U  kojih  se  književnost  u  ono  doba 
razvijala  u  n^pcći  jek.  Vid.  d,  18(>2,  18. 

nizvijdvanjp,  n.  dna  Zetirorfeln,  diventilatio.  Rj, 
verb.  od  ra/.vijavati.  radnja  kojom  tko  razvijava  n,  p. 
pljemt,  vtdi  razvijevunje. 

razvijdvnil,  razvljavam,  r.  impf.  zervorfeln^  di- 
ventilo.  Rj.  raz-vijavall  n.  p.  pljevu,  vidi  razvijevati. 
r.  pf.  1  razvijali. 

razvlJ«>vanJo,  «.  vidi  razvijavanje. 

ra/.vlJ^vati,  r&zvijevtlm,  vidi  razvijavati.  Rj. 

ruzviknU  .s«*,  riizvTćBm  ae.  r.  r.  pf.  ins  Schreien 
ktnnmen,  inclamo.  Rj.  raz-viknti  se.  zavesti  se  u  vi- 
kanje, isp.  razrikati  se*  razvriitati  se.  c.  impf.  prosti 
vikati. 

razvitnlc,  razvitka,  m.  za  postanje  isp.  razviti  (se). 
iMp,  razvijanje,  djelo  kojim  se  što  ratt^ije;  die  Kut- 
itiekclung,  explicatio,  ej'planatio,  ezitus.  —  Jedna 
vnftna  crta  razlikuje  pravo  dubrovačko  od  susjednoga 
srpskog,  a  to  ie  niji^i^i^;  ličnosti .  .  .  pravo  naroda 
HamoHtalnoga,  koje  imaSe  u  sebi  samom  život  i  raz- 
vitak. DM.  323.  ta  obličje  isp.  uavitak,  povitak,  aa- 
vitak,  svitak,  nviUtk,  /avitak. 

rikzvltnti.  rikzvii^em,  r.  pf.  (u  Baranji)  zersireuen. 
dissipo:  razvitao  svu  djecu  (1.  j.  razbacio,  n.  p.  kad 
se  ko  po  drugi  put  oženi).  Kj.  raz-vitati.  dnikčije  se 
ne  nalazi. 

r&zvlU|  rilzv^om,  t;.  pf,  Rj.  raz-viti.  vidi  razaviti.  v. 


7" 


nuRTjenPati 


—  336  — 


ražaliti  se 


ivtpf.  niz\'iJHii.  —  t)  eniirickfln,  (iHfteinanđčririckelHj 
dirHtho^  e:i'p}ico.  Rj.  —  Knd  joj  on  koŽulju  da,  oua 
je  ruzmje  i  po  lom  je  u  hno  z^iižvclja  i  metne  ptvl 
pazuho.  Posi.  179,  Ojauri  iijim  .  . .  njiše  kade  rezil 
ui^iniSe:  ntsrue  im  avltjt  nutramc,  i  sa  lepja  skidoSe 
kaftftne.  Npj.  4,  ^U).  Barjaktari  r'tsvijtc  harjnke.  4, 
440.  Mala  prostorija  koju  imaju  pisma  ne  da  mi  da 
pred  tobom  rtuvijcvi  svu  stežu  crkvonijeli  praznika. 
1)P.  319.  M'i  se,  piiAs.:  Brod  ne  može  po  nioni  hodiii 
prije  ne^o  se  po  njt^mu  plutun  rmatije.  Kov.  *>().  — 
i)  na  He,  refleks.:  Da  sam  mi«  ja  hi  ^*e  ritscila  u 
i^'aslovcu  mladom  bogoelovL^u  Npj.  1,  635.  *SiY  M4  sc 
vjihove  naredbe  nurilc  ii  nnreuuha  UuSanovijch  do- 
bivM  sumo  bolju  okrug]o8t.  DM.  322. 

rHzvj6ufa<i,  ćani,  r.  pf.  cnikninzen  (surOcktrauen), 
detno  coromuH  nupti(tl€w(?):  kad  m*  jedan  put  vjenča, 
ne  može  se  rinrjenćuti.  Rj.  raz-vjem>ali,  rjcnćunjc 
raetrri.  isp.  raženiti  »e,  razudati  »e  2.  v.  impf.  nz- 
vjent-'-avati. 

rnzvjenf  Avunjft,  n.  dus  Enikriimen  (dit  7'rauung 
ungesihchcti  tnnchen),  dincoronatio,  Kj.  verh.  od  raz- 
vjen^^avali.   rudiiju   kojom    tko  rtisvjenćarn  rjenčune. 

ruz\Jp>ni*i!irnii,  ra/,YJtm^nvam,  t\  intpf.  chtkrftnzeit, 
discoruno.  Rj.  raz-vjenćavati  rjettćnite,  vjeiuunje  nji- 
hovo  raskidati,   iso.   ruženjnii  se.   r.  pf.  rar.vjenfati. 

razvlftećnjc,  n.  Kj.  verh.  od  razvIatMii.  —  1)  rudnja 
kojom  n.  p.  pai  rusdtiiii  što  (dan  Auseinanderziehen, 
dislraclio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojotu  tko  razdači  (od- 

fagju)  «.  p.  pustio  kakav  {dna  Ver«L'hiebeii,  dilalio. 
jj.).  —  3)  rudnja  kojom  tko  razrlriH  (musi)  dijete 
((fas  Veraiehen  [de«  Kiudes],  mala  educatio.  Rj.t. 

mzvlAi'iti.  rAzvla^m,  r.  imja/'.  Rj.  raz-vlaćiti.  v.  pf. 
razvući.  —  1)  verschleppen,  uufcro.  Rj.  —  Puatit^u 
na  njih  ćetvoro:  mat?,  da  ib  ubija,  i  pse,  da  ih  raz- 
Wrt^<*,  i  ptice  .  .  .  .Ter.  15,  3.  —  2)  verziehen,  rer- 
schiehcn,  differo,  cf.  odgapjati.  Rj.  i  st/u.  ovdje.  — 
Trpovla^iti,  razvlačiti  kakav  posao.  Rj.  74Gb.  A  Sto 
su  Turci  to  viftc  odbijali  i  razvlačili^  lo  je  Srbima 
Želja  sve  vi&e  i  vi^e  rat^la.  Milo§  141.  sn  se,  pans,: 
No  MiloA  je  svagda  dokazivao,  da  se  to  ne  može 
ućiniti ;  i  tako  se  jod  razvlači  od  dana  do  danu.  Milo^ 
135.  —  3)  das  Kind  verziehen,  eormuipo  paerum 
nimia  indultjetiHa,  rf.  razbluditi,  razmazili.  Rj.  raz- 
vlačiti dijete.  viiU  bliidili,  mazili,  pcriii. 

rAzvodn,  f.  ono  što  se  od  odvode  (josie  dalje)  rat- 
rr.de:  Riječima  au  data  samo  glavna  zna(5cnja,  —  po 
jedno  ili  po  \\he,  nko  ib  imaju,  hez  odvoda  i  razcoaa 
glavnih  značefija.  Rud  15,  l83  [ili  je  nom.  sing, 
razvod  7 K 

nizvddili,  n\zvo«lim,  r.  impf.  Rj.  raz-vodili.  v.  pf. 
razvesti.  —  J)  auseinanderfUhren,  duco  in  diversa, 
Rj.  —  Kada  8rblji  dokopale  Turke  zulumćare  u  bijele 
ruke,  pa  ih  stafte  8rblji  razvoditi  preko  polja  bez 
svijeh  haljina,  gole,  hoHp  topuzima  tuku.  Npj.  4,  151. 
—  2)  ausireiten,  didueo  (z.  U.  den  Topf).  Rj.  ».  p. 
lončar  razrodi  lonac  na  tfvom  kolu. 

rAzvflllnik,  m.  (u  Srbiii)  Jiittersiiss,  Rolanum  dulca- 
nuira  Linn.  rf.  razvodnjak.  biljka,  vidi  razodnik.  — 
za  pontaujc  ivp*  razvetili,  razvoditi. 

razvutluiU.  riVzvodnim,  v.  pf.  n.  p.  vino,  irdssern, 
U(/«a  misrerc.  Rj.  ra/.-vodniti  m.  p.  vino,  vode  «  nj 
doliti.  riđi  rastvoriti  2,  raićiniti  2,  razldažiti  2.  — 
drukrijc  se  iftugol  očaj  ne  nalazi. 

rikxvii<lnjiik,  m.  nVii  ra/vodnik.  Rj.  biljka,  vidi  i 
rnzodriik.  —  za  nunt.  u  razvodnjak  prema  ruavodnik 
isp.  anatemjak  i  anatcoiDik. 

razvoitjćnje«  «.  Rj.  ccrb,  od  razvwiiti.  —  J)  radnja 
kojom  tko  razvidi  n.  p,  ljude  kojekuda  (da«i  Auaeiu- 
iinderfuhren,  duelio  in  diversa.  Rj.).  —  2)  radnju 
kojom  n.  p.  lonCar  razrodi  lonac  »lu  svov^  kolu  (das 
Au8weiteu,  diductio.  Rj.). 

ruzvdzići,  riizvozuii,  r.  impf.  n.  p.  na  kolima  gjubre, 
anseiminderfiihrcn,  direho.  Rj.  raz-vozili.  v,  pf.  ruz- 
v^ti  (razvezem). 


rnzvAžt^iiJfS  n,  das  AuseinanUerfahren,  dincciio. 
Rj.  rerh.  oa  razvozili,  radnja  kojom  tko  razvozi  n.p, 
gjuhre  na  kolima. 

ri\zvri'i,  razvrgnuti,  ri^zvrgnem,  vidi  razmctnuti. 
Rj.  raz-vrći,  rnz-vrgnuti.  isp.  i  razbaciti.  r.  pf.  je  i 
prosti  vrći,  vr^ruuli.  imper.  razvrzi  {k<w  pobjezi).  Ubi. 
71.  —  su  se,  refleks,  ili  /)«.«.:  iJovane,  brate  ro^genil 
zar   nema   one    miloflli,    Atono  je  bila   kod   majke?« 

—  »Marija,  seko  rojrjena!  sjid  nema  one  milosti;  ona 
se  milost  razrnjla  na  moje  srasti  i  ^urc  i  moje  slatke 
punice.  Npj.  1,  213.  Ako  će  (društvo)  da  se  ne  raz- 
vrgne samo  sobom  .  .  .  ouda  valja  n  njemu  da  bude 
uprava  ili  vlast.  Priprava  57. 

razvrfštnll  s**,  razvriStim  ae,  r.  r.  pf,  recht  ins 
Plarren  kommen,  rudere.  Rj.  raz-vrištati  se,  poćcti 
rrikctti,  zaresti  se  «  vrištanje,  riđi  razrikati  8C,  razvi- 
kali se.  isp.  rasplakati  se,  razrevati  ae.  r.  impf.  protti 
vrištati. 

mzv^nuti,  razvrnem,  v.  pf,  aufu^erfen^  aufbreehen 
(die  NH88)y  diarumpo,  Rj.  raz-vr(iUniu  n.  p.  oruh^ 
razlomiti  ga  nožem  vrte^U.  isp.  razbiti  (orah),  v,  impf. 
ra/.vrlati. 

mzvfsll,  razvrzem,  r.  pf.  lostcickeln^  espedio.  Kj, 
rnz-vrsti,  kao  razmotati,  svršiti,  r.  impf.  prosti  vrsti 
AC.  —  liazvrzao  kao  li.'^ica  vvJKku.  (Kad  se  mnogo 
poslova  poi^Tie  a  nijedan  se  ne  svrSi.  Gledaj:  Poćeo 
Uno  lisien  vojsku).  Posl.  2119. 

mzv^iU,  riizvfrmi,  v.  pf.  n.  p.  sijeno,  ubgipfeln, 
demo  de  caruminv.  Rj  niz-vrSiti  ji.  p,  sijeno,  skinuti 
mu  trh,  uzeti  ga  8  vrha,  v.  impf.  ra/.vr.^ivuti. 

razvr&lvaDJo,  w.  duji  Abgipftln,  dantio  a  summi- 
tate.  Rj.  rerh.  od  razvrSivati.  radnja  kojom  tko  ruz- 
rršujc  n.  p.  sijeno. 

nizvrSirati,  ra/vVSujćm,  v.  impf.  n.  p.  flijeno,  (i6- 
gipfeln,  vom  (ripfel  mhmen^  demo  de  sutHmitute.  Rj. 
raz-vrftivati  sijeno,  skidati  mu  vrh,  uzimati  ga  s  vrha. 
V.  pf.  razvrSiti.  —  i^ilni  vetnr  razrršivao  je  sena  koja 
su  ureko  eele  zime  ostala  u.^prnvo.  Zim.  307. 

razvrtanjo,  h.  da<i  Aufbrerfien,  disrupiio.  Rj.  verb. 
od  razvrlali.  radnju  kojom  tko  razvrče  šio. 

ri^zvrtati,  rilzvrćem,  v.  impf.  n.  p.  orahe,  auf- 
brechen,  disrumpo.  Rj.  niz-vrtali  orahe,  razlamati  ih 
nožctn  rrteiH.  ufp.  Korijeni  202.  v.  pf.  razvrnuti. 

r^zvrzii^rn,  m.  koji  kvari  društvo,  dtr  Vcrderf^er  đ^r 
iicsellschaft,  corruptor  socictatis  bonae.  Rj.  razvrz'igrn, 
koji  razvrgne,  ima  običaj  razt^ći  igru,  dobro  društvo. 

—  razvrći  ima  zapovjedni  način  po  4.  razdjelu:  raz- 
vrzi.  <)bl.  71.  odatle  razvrz(i)-igra.  ryect  tako  aloi. 
kod  ćislikuću. 

razvAći,  razvilćem,  r.  pf.  Rj.  raz-vući.  r.  impf.  raz- 
vlaćiti.  —  J)  verschleppcn,  uufcro.  Kj.  —  Tako  da 
im  razdvoje  i  razvuku  silu.  Žilije  25.  —  2)  posao 
kakav,  versehicben,  differo.  R_^.  vidi  odgoditi,  i  s\jn. 
ondje.  —  3)  verziehen  (cin  hiudj,  iudulgentia  cor- 
rumpo.  Rj.  razvući  dijete,  vidi  razbludili  2,  i  si/n. 
ondje. 

raž,  raži.  f.  [loc.  rikži)  der  J^oggen,  secale  cerctUe 
Linn.  cf.  rž.  Kj.  vidi  i  ražulja,  railuljicn.  —  Žito  ac 
zovo  svaki  usjev  od  kojega  se  obiOno  briL^no  melje 
i  bijeli  mijesi  (n.  p.  k>uit*a,  jenuu,  kukuruz,  ovan,  raz, 
eljda,  proso,  krupuik  i  t.  d.  Rj.  l'ida.  Nupolini,  2)  Žito 
u  koieniu  ima  poUi  raži  a  pola  s^nieo,  cf,  polovniea, 
su'ržiea.  Rj.  4U2a.  Suražnica,  žito  u  kojemu  iuia  riše 
raži  nego  Aeniee.  Rj.  726b.  A  tu  Vuće  pade  na  da- 
niAte  u  zaselje  u  raži  ozimoj.  Npj.  4,  419. 

rilžnllti  se,  li  se,  r.  r.  pf.  leid  thun,  doleo:  raža- 
lilo mu  ae.  Rj.  raz-žuliti  »e.  r.  impf.  prosti  žaliti  (i 
se).  —  1)  9un<Vvoj  se  majci  na  to  rrto  ražali.  Npr. 
.5l>.  Kad  ga  bnit  uii^ledn.  ražali  mu  se  i  znplai^e.  <3. 
Kad  on  s*ve  ćuje,  ražali  tnu  se  zdravo.  K15.  l>a  li  ti 
se  ne  ražali  nu  svakoga  od  Ivojijeb?  Npj.  1,  95.  Ju- 
naku  se  srcr  ružrdilo.  žao  mu  je  ljube  vijernice,  iao 
mu  je  ći'da  u  kol'jevci.  2,  121.  —  2)  kao  glagol  ak- 
tivan (bez  refleks,  ae) :  To  junake  većmii  ražalilo,  t« 


nUlAB 


—  387  — 


rebriti 


pofltafie  jo5  ncvcseliji.  Npj.  3,  298.  Sijevaju  munjo  i 
gromovi,  koji  mnoj^c  ocrniSe  majke  ...  i  sestrice  ra- 
iališe  mile.  'I,  8.  Mp.  rnativijeliti. 

rftian.  mlj.  n.  p.  hljeti,  Hlaraa,  Hogtfen-f  aectUinus, 
cf.  rituii.  Rj.  kio  pripada  raži. 

rftinnj,  rAžnja,  m.  Rj.  devi,  niinji(?.  —  J)  der  Brat- 
8piexs,  vcn<.  Rj.  —  t^iA,  gvozden  ražanj.  Rj.  84<)b. 
Nftpiplje  popa  pretljega,  spopane  ga  i  ubije,  uatrti 
Hft  rasnitj  i  metne  »raj  ognja.  Npr.  148.  tiradi  ta- 
iftnj,  A  zec  \i  fiumi.  Post.  iC^.  Kad  se  meso  izreže  na 
komadiće  pn  ae  naniže  na  ra}anj.  Pis.  41.  —  3)  iie- 
kaka  crna  povelika  vodena  licA,  Schirnresdinepfe 
[der  Ihia.  Rj."),  uvis  genus  {ibis  faleineUus  L.  Ri.*}. 
Rj.  —  rusanj  (od  kor.  od  koga  je  raz).  ()ftn.  aOl. 
rijeci  s  takim  nast.  kod  bacanj. 

ražAriti,  r?l?iii^i,  v.  pf.  Žarilom  razgrnuti  vatru 
po  Hvoj  peći,  riufschiiren^  ignem  exeitare.  Rj.  raz-Ža- 
riti.  V.  impf.  prosti  Žariti. 

rn^.«^^!,  ra*^žem,  w.  pf,  vidi  raspaliti.  Rj.  raz-žeći. 
V.  impf.  proftii  f-afi. 

raženiti  sp,  n\žen1m  ne,  «.  r.  pf.  g.  d.  9ich  ent- 
Ktiheth  f^ch  seheiden,  rej}udiare  uTorein:  T^rutno  »e 
ožeuiti,  ali  fte  mučno  raženiti  (Posl.  l'iH).  Rj.  raz- 
ieniti  se,  pufttiti  ženu  sroj**,  rastrči  icnidbu  nvoju. 
vidi  razvjenćati  ne.  isp.  razudati  se  2.  v.  impf.  ra- 
Jenjati  se. 

raićnjtinje,  n.  verb.  od  raženjati  se.  rud^a  kojom 
ne  tko  raicnja. 

niž^njtttl  so,  n\^enjam  ae,  r.  r.  impf.  u  ovoj  po- 
slovici: Kad  se  sinovac  ženjaSe,  nikoga  ne  pitale,  fl 
kad  se  raŽenjaSc,  i  strinu  pripitivaSc  tPoal.  120),  sich 
scheiden,  repudinre  v^orem.  Kj.  raz-žeujati  bc,  puštati 
tenu  svoju,  rasmeiati  ženidbu  svoju,  riđi  ra/.vjeu- 
Čavati  »e.  v.  pf.  raženiti  se. 

rAžlJovt'injp,  n.  das  Atisgiessen,  effnsio.  Rj.  verb. 
od  ra^.Ijevnti.  radnja  kojom  tko  rašljeva  Ho.  ridt  raz- 
lijevanje, razlivanj*'. 

rAilJevuti,  rjlžljevam,  r.  impf.  ausgiessen^  effnndo. 
Rj.  rnz-ljevati.  vidi  razlijevati,  ni/livati.  f.  impf.  prosti 
Ijevflti,  lijevati,  livati:  liti.  r.  pf.  razliti.  —  sa  w,  re- 
fleks. :  Gospod  nad  vojflkama  kad  se  dotakne  Kemije, 
ona  ae  rastapa .  *  .  t  ražljeva  se  sva  kao  rijeka  i  po- 
tapa se.  Amos  H,  6. 

ražljdtitl,  razljutim,  t'.  pf.  Rj.  raž-ljutili  (promi- 
jenivši se  z  pred  Ij  na  ž).  \>idi  razljutiti,  i  primjere 
ondje,  vidi  i  razgnjeviti,  i  syn.  ondje.  v.  impf.  prosti 
Ijuliti.  —  1)  eriurnen,  irrito.  Rj.  razljutiti  koga.  — 
2)  sa  se,  reffeks.  sich  erzUrnen,  irrt.fror:  A  kada  je 
mene  zaboljelo,  i  ja  sam  ae  vrlo  railjuiio.  UaziJHti 
se  Merima  djevojka.  Ri, 

rAžnJanJis  n,  das  Herumlaufen,  pervagatio,  Rj. 
verb.  od  ražnjati.  radnja  kojom  tko  rainja. 

ri^lnjali,  ršLžnjam,  v.  impf  hetumlaufen,  perca- 
gari,  cf.  iiApropadati  »e,  propadati  4.  Rj.  isp.  i  uatu- 
mantti  se.  kao  trkati  tamo  i  amo.  r.  pf.  uzra^.nJHti  i 
se.  —  Megju  lim  au  Srpski  rtnici  rainjali  oko  Pro-  i 
kuplja.  Zim.  155.  J>okle  su  se  ovj  seljaci  h  Uegom 
razgovarali,  dotle  je  Mileta  rastajao  po  sobama  vre- 
bftju(^i  ne  bi  li  kako  god  ugledao  Begovu  hanumu.  150.  , 

rAžnJlć,  m.  dem.  od  ražanj.  Rj.  i 

ntidvit.  u(^j.  Scniea,  t.  j.  u  kojoj  ima  mnogo  ra^.i,  | 
Jioggen  enihaltend^   triticum   secali  jnistum.  Rj.  isp.  ' 
Napoiiea,  2)  žito  u  kojemu  ima  pola  raži,  a  pola  še- 
niee.  cf  polovuica,  su'ržica.  Rj.  40iiH.  —  ađj.  s  takim 
na9t.  kod  barovii. 

mi^^Tnirn,  f.  Hoggenhrot,  panis  secnUnuš.  lij.  h^eb 
ražan.  vidi  ržanicn. 

rAiulJn,  niiikljicn,  f.  (n  Srijemu)  najgora  vrsta 
Ofl  ra?.i,  Art  I^oggen,  secale.  Rj.  —  rijeci  s  takim 
nafft.  hod  bakulja. 

rn^A'dfatl,  r?ižvaćem,  v.  pf,  serkauenf  mandcre. 
raz-žvatati.  reVii  razaivatali.  r.  impf.  prosti  ivatjiti. 
—  htavit'  razažvano  u  usta.  I>.  u  rkp  Je  popravljano 
faxivatano,  DPoal.  115. 


j'bat,  VptA  t>bata),  m.  vidi  hrbat  Rj.  u  krajevima 
gdje  se  «  gocoru  ne  čuje  glas  h. 

rbinn*  f.  die  Sckerbcn,  die  Scherhe,  testa.  Rj.  — 
Kmia^a,  komad  od  čega  razbijenoga  (tikve,  snda), 
cf  tbina.  Rj.  3()5a.  ZnaĆenje  udarati,  lomiti:  rbina 
{h  je  otpalo).  Korijeni  223.  Škrbina^  ista  rijeć  mislim 
da  je  samo  okrnjena  sprijeda:  rbina.  (Jsn.  1()9. 

^boč,  rb^tl^a,  m.  (u  Datm.)  od  kože  cime  se  vadi 
voda  iz  bunara,  cf.  6ipra  2.  Rj.'  —  sa  naat.  isp, 
brklioč. 

^ak.  n^ka,  m.  der  (gemeine)  Hamster^  mx^s  cri- 
cetus,  cf.  hrf'ftk    [cric.  frumentarius   Pali.    Rj.*).    Rj. 

W(*,  rćetn,  n.  vidi  hr(^e.  Rj. 

rcmimicit,  f.  (u  C.  G.)  vidi  vrnfianica.  Ri.  vidi  i 
vrćmauica,  gornjica.  mi  opanku  jedttn  od  kaisa  što 
8U  mjesto  gornje  kose.  —  vrĆanci,  vrt^raati,  navrČ- 
maLi,  vrćmanica^  i  odbatrivM  t:  rćmati,  oarčmaii,  rdma- 
nica.  Korijeni  199. 

r^miinjo,  n.  (u  G.  G.)  vidi  vrnčauje.  Rj.  vidi  i 
vrOmauje. 

rčmtitJi  rč^miim,  (u  C.  G.)  tiidi  vraćati.  Rj.  v.  impf. 
vidi  i  vrc^mati,  od  čega  je  rćmati  »  postalo  odbaeitH 
V.  —  i^anati  opankcj  na  njih  metati,  rčmanice,  gor- 
njice.  V.  pf.  narćmati. 

li^anin,  m.  einer  von  Hat.  Rj.  čo\}jek  is  Rata 
(is  lita),  —  Vuhveuiji  od  Učanina  lm5aričkoga. 
DPosI.  151. 

Kei^nskT,  ad^.  von  Rat.  Rj.  sto  pripada  ličanima, 
pa  Ratu  (Rtu).  —  Maska  je  rćamka.  DPosl.  li(». 

rdakva,  /*.  tidi  rotkva.  Rj.  vidi  i  andrkva,  rodakva, 
rokva.  der  liettig,  raphanus  sativtis  Linn.  biljka. 

?<ltinjts  n.  vidi  orvADJc.  Rj. 

Mnti,  rdam,  r.  impf.  vidi  premetali,  orvatt:  rda 
kao  krmaća  pu  kući.  Rj.  vidi  hrdati;  cunjati.  —  l'tiati 
(premetali;  pred  r  otpalo  je  h,  po-rduti  (usu  deterere), 
rdoroga,  rđnt.  Korijeni  222. 

Moroj^,  /.  Schimpficort  gegen  ein  bejohrtes  Weiby 
coniiicium  in  fcminam.  Rj.  psovka  ženi  iremesnoj. 
vidi  rogova  2.  —  rdo-roga,  hrdo-roga,  koja  je  veS 
pohrdala  sebi  rogove,  isp.  tako  slož.  riječ   kmjoroga. 

rdiil,  rdilta,  m.  nckaka  trešnja,  kuia  se  rska.  Ari 
Kirsche,  ceradi  gcnu^.  Rj.  vidi  hrdut,  urbkavae,  hrska- 
vice, hružt  1,  babaje.  —  korijen  vidi  kod  rdati. 

rc,  dodaje  se  gdjekojim  rijetkima,  n.  p.  n'ikiare.  Rj. 
samoglasno  se  e  fuyt»ic  odbac^je:  uiStar«,  uiStar; 
jer«,  jer.  vidi  r. 

rta,  f.  vidi  reha.  Rj.  —  rSav,  vidi  rehav.  Rj. 

rcb&rcf),  m.  dem.  od  rebro,  d/ts  liippcheti^  cosiuhi. 
Pripovijeda  se  daje  nekakav  kalugjer  u  nevolji  donio 
trgovcu  od  nekakva  sveca  re^iro  okovano  u  srebro,  i 
iskao  da  mu  na  nj  pozajmi  novaea  (t.  j.  da  mu  ga 
da  u  zalogu),  a  trgovac  mu  rekao:  >ja  (^u  duhovnika 
uzeti  srebarce,  a  ti  nosi   rebarce  kud   ti  drago«.  Rj. 

rdbćUjn, /I  licbelliont  scditio,  r«/;ci/»o.  Rj.  viffibuna, 
pobuna,  ustanak. 

rcbelijant,  m.  der  lUhell,  homo  sediiio.tHs,  reJtelliSf 
cf.  buntovnik.  Rj.  rebeUjanat  (prema  agenat,  koje 
vidi),  koji  čini  rebeliju.  vidi  i  rebelijaS. 

robrlijil.s,  rebelijitSA,  m.  vidi  rebelijant.  Rj.  ^— 
rijeci  s  takim  nast.  kod  bradiL5. 

R6bW'i  ?H.  u  pjeaiui  ime  nekakvoga  grada (r/*,  Orfebić. 
Rj."):  Hto  je,  pobre,  u  Hebića  gradu,  divna  seka  u 
Hebićkog  bana.  Rj. 

K^blekt.  adj.  von  Rebi^:  Divna  seka  u  Rebićkog 
banu.  Rj.  sto  pripada  liehidu. 

KJ^blJanik,  in. .   Ua§  od  Brblja  pu  do /fe^>/;aHii:n.  Rj. 

rebritnl,  adj.  u,  p.  pendier,  t.  j.  sji  strane,  izrebra. 
Sciten-,  a  lateri\  laterarius.  Rj. 

n'^brpdjo.  n.  das  G'eiicn  attf  Settenicegen,  deviotio. 
Rj.  verb.  od  rebriti.  radnja  kojom  tko  rcbri. 

rrbrili.  rebrim,  r.  impf.  auf  Setienu^egen  vandcin, 
devio.   Rj.   bodiii  po  strampniicamai  hoditi  kao  sa 

23 


rebro 


—  338  — 


ređ 


fttritnet  »  rebnra,  iz  rebra,  inđi  strnmputiČiti.  —  glagol 
se  oivy  drickčije  ne  nahodi. 

r6bro,  «.  {pl,  rebra,  gen.  robirji).  Hj.  dem.  robarce. 

—  1)  die  Rippe^  coftiu.  Kj.  —  Vito  rebro,  ftdsche  Hippc. 
Rj.  64b.  AT  «  Musi  tri  «rca  junaćka^  troja  reUra 
jedna  po  drugijctiu  Npj.  2,  409.  Krijut^i  se  i/.igju  malo 
uz  Moravu,  te  zagju  Amautima  kao  s  rebara,  pa 
opale  na  njih.  MiloS,  92.  —  2)  on  je  tankih  rebara, 
t.  j,  potrebu  (aironiah)  ćovjek,  arm,  pauper.  Rj.  — 
S)  {u  C.  G.)  die  Wat}d,  eosta  (navie):  I  za  rebro 
lagju  iilivatio.  Rj.  —  Bokonj,  u  lagjc  rebru  iznutra. 
Rj.  3i'ib.  Kgije,  rebra  ii  lapje.  Rj.  ibža. 

reeensiji),  f.  recenAio,  die  J^ecm.'iioH.  kao   ocjena. 

—  U  recenziji  o  »Gl.iflu  narodoljnbca*.  Kov.  15. 
Kvo  ve<!!  prva  i  najveća  recenzija  protiv  ovoga  Srp- 
fkog  rječnika  izigje  prije  od  nj^^'a.  Rj.'  XI.  Jeete  li 
Izludi  Kopilarovu  rcctfnry w  va  Caplorićti?^lnif..  i^*\ 
158(>.  Novi  Srpski  bukvar.  Hecenuija  (ij.  OaiiiCii^a. 
Biikr.  1.  Prolog  srbeke  recensije.  iJIas.  IO,  340. 

r^fef,  adj.  beredi,  cloqttcn<i,  cf.  rjec^it.  Uj.  koji  umije 
govoriti.  rAfli  i  rijefan.  isp.  knisnorjci^.iv,  ljojK>rjei^ica. 

roc'f^nieti,  f.  der  Satz,  die  .Senten::,  dictum,  etiun- 
ciatio,  ftentenlia.  —  <*ijelii  misno  riječima  izretienu 
/va^emo  rečenica.  Sint.  1.  KcČenica  ftložena  .  .  .  pri- 
vezana .  .  .  glavna  .  .  .  nmemuta  .  .  .  krnja.  Danifić, 
ARj.  45a.  sa  obličje  isp.  diib^Miit-'a,  pečenica,  pletenica. 

r«ćl,  reOem  (reknem),  (r&koh,  rWe;  rekao,  r&kla), 
r.  pf.  aagen,  dico.  Rj.  saporjedni  r*?ci,  rteimo,  rN^ite. 
prilog  pregj.  r&kav,  rfekavi*i.  TI.  pridjev  r^Čen,  ref^na, 
(r((Vnli.  Rad  B,  54.  vidi  rije(*i,  rijeti;  ka/.nti;  povijypii, 
povjedili.  p.  pf.  sloi.  h-rhći,  na-,  ob-,  od-,  po-,  pod-, 
pro-,  raz-,  b-,  u-,  za-  (se);  poreknuii.  r.  i»ipf.  sloS. 
na-ritati,  ob-,  od-,  po-,  pro,  s-,  za-  (se),  —  J)  uopće: 
Reći?  mu  oprčito,  t.  j.  kao  srdito.  Rj.  465a.  Hcće  ocu 
njezinu  .  .  .  Mejrjedović  mu  na  to  rekne:  »Dre  .  .  . 
ćoek  mu  rekne  .  .  .  reče  joj  da  ga  pobi§te.  Npr.  4. 
Jiere  xam  «  sebi:  >Idem  k  bratu...  72.  Konjanici  svi 
se  pogledaju  ...  pa  rekoše  izmeoju  sehe:  »JCnamo... 
\0A.  Hekfiu  vicgjn  sobom:  >Hajdemo  .  . .  171.  Onda 
reče  sam  neli:  .-Hodu  ...  2<>2.  Koja  uttta  rekla^  ona 
i  odrekla.  Poal.  140.  Ne  budi  od  tnene  rečeno.  (Kad 
ae  kazuje  da  je  ko  rekau  Ato  rij^.no).  195.  Heci  bobu : 
bob,  a  popu:  pop.  (Kaii  atvar  upravo  kao  Uo  je»;t,  a 
nemoj  okrujćiti).  271.  Itcci  rai  dok  ti  nijesutn  rekao. 
271.  On  retelo  u  drusinu  reče'.  ^Dra^^o  moja...  Npj. 
4,  346.  Zašto  mi  (9  oprostenjem  reeH)  ne  vjerujemo 
njemu  ni  Kjnbomiru.  Nov.  Srb.  1KI7,  t>39.  Po  Srbiji... 
preko  Slavonije...  Po  rečenim  mjeHimu,  kud  se  daua» 
junačke  pjesme  uajviSe  pjevaju.  Npj.*  I,  XX  Da  ko 
ovako  M  govoru  rekfie,  bdo  bi  naopako.  <.>pit  XXni. 
Isus  opet  reve  im  u  pHčama  govoreći  .  ,  .  Mat.  22,  1. 
lieče  celikijein  glasavt:  tebi  govorim...  l>jel.  Ap. 
14,  10.  lieče  Ciospod  preko  Isaije  sina  Amot<ova  go- 
vore<?i:  idi  ...  la.  20,  2.  sa  se,  pa-ts.:  Ne  Rtoj  gja- 
vole!  (Keće  se  uz  riječ  kad  ae  pripovijeda  kako  »e 
Sto  zlo  dogodilo).  Posl.  209.  injcito:  re?t  kome,  kaže 
ste  i :  rei^i  ka  kome :  ( )nda  reče  najstariji  fc  ocu : 
»Babo  .  .  .  Npr.  *X>.  Stari  svat  ovako  reče  te  vojvodi: 
-Zdrav  si  mi  vojvoda!  Kov.  69.  lieće  gospodar  od 
vinograda  k  pristavti  scojanu:  dozovi  poslenike.  Mat. 
20,  B.  —  2J  objekat  u  iikumtirn  ili  u  infiniiivu: 
Majka  mi  je  draga,  sisu  mi  je  dala,  drugu  rekla  dati 
kad  pogjemo  apati.  Rj.  137a.  Okolo  dvoru  dup^ići,  a 
u  ku<H  sinčići,«  koje  u  Urblju  u  Jtebi  reče  djevojka, 
kad  je  svatovi  uvode  u  kuća.  Rj.  145b.  Uofgu  je- 
dnome malom  jezeru,  tu  reku  nnčiti.  Npr.  liiH.  Vidi 
one  tri  stvari,  loje  je  rekao  ear  da  ih  nema.  232.  Ne 
da  mu  bijela  zuba  pomoliti.  (Ne  da  mu  riječi  redi). 
FohI.  197.  Ja  T»u  rekoh  sude  prati,  a  on  ne  kte  aude 
pmti.  Npj.  1.  177.  Hajd'mo  le^i,  lioga  reći.  Here.  322. 

—  SJ  upraro  (prafo,  bo^e,  najkraće)  reći;  upravo 
(prarOt  iako)  reiaim:  Onima  fito  Bjede  Btane  govoriti, 
ili  upravo  rcH  proklinjati.  Rj.  453b.  Da  li  kažem 
upravo;  upravo  rekavši.   Rj.  7y5b  [inp.:  unnj   zna, 


da  ie  knez  MiloS,  uvevši  upravo,  bio  glavni  knez 
Ruanićki.  t)dg.  na  laži.  14.  A  upravo  uvevši  može  ae 
reći,  <la  su  nadimci  dvojaki.  28).  Stari  ili  upravo  reći 
pnivi  Slavenski  jezik.  Primj.  4.  Takovim  ljudima  (a 
takovijeh  je  pravo  rckaim  ponajviše)  trebaju  tutori. 
Priprava  61.  Da  se  naćini  pravopis  žto  je  moguće 
lak^i  i  savršeniji  ili,  najkraće  reci,  prema  svojstvu 
jezika.  Slav.  Ilibl.  I,  !J1.  Ima  pod  (ili  bolje  reći  nad) 
Hobom  jednoga  Kostu.  Straž.  1886,  15P2  (isp.:  Pu- 
brovćani  dobiie  svu  župu  Konuvlje  ili  bulje  da  rećeino 
cijelo  Konavlje  s  V'ibiljinom.  DM.  207).  >Djedina<^  je 
stara  porodirna  država,  tako  rekavU^  kolijevka  i  po- 
stojbina rodu.  DM.  12.  —  4)  reći  će,  t.  j.  ztinči: 
Upita  ovu  treću  babu  što  će  reći  da  mu  je  ona  naj- 
prva  vlala  malo  kruha.  Njir.  93.  Kraljev  sin  kad  ovo 
ću,  on  se  zaćudi  i  upitJi  je  (babu)  šia  će  ovo  reći,  a 
omi  odgovori...  227.  Kumuuilo,  koje  će  reći:  a  nama 
Hog.  Mat.  1,  23.  Rosna  t^c  koleba  izmegju  Ugarske  i 
Srbije,  ali  oi>et  to  ne  će  reći  ništa  drugo  nego  da 
stoji  pod  jednom  ili  pod  drujom.  DM.  14.  AntimiuR, 
koje  će  reći  kao  xamjena  trpezinn.  DP.  22.  Nijcsam 
znao  sta  će  retH  »Prosvetne  novine^.  Vl^izić  2,  12. 

—  ti)  rekao  hi,  bi  rekao  (čovjek):  Rojagi  (kao  rekao 
hi),  etica,  furtasne.  Rj.  351).  Neka  huka,  vriska,  pje- 
vanje, sijevanje,  hi  rekao  ttamu  vatra  oko  dvora  sipo. 
Npr.  1J%5.  Dok  na  jedan  pul  rekao  bi  p.ade  uebo  na 
zemliu,  zavika^e  h  hiljadu  strana.  231.  Sto  se  pripo- 
vijeda rekao  bi  čovjek  da  je  zaista  moglo  l>ili.  \\. 
Kazao  je,  da  on. ne  piSe  knjige  za  Sijake;  is  toga 
himno  rekli  da  Sijaei  nijesu  Srbiji!  Nov.  Srb.  1817, 
639.  Po  gdjekirjijtni  pogrješkama  mogao  bi  čovjek 
reći,  da  onaj  nije  znao  dobro  ni  Njemaćki.  Pls.  26. 
I:  ocoga  bi  rekao  čocek,  da  je  (i....  Kj.'  XIIi.  Nego 
su  minji  moje  jednako  —  rekao  bih  bez  prekida  kod 
vas.  Kolo  15  (14).  Tada  (iospod  podi:?.e  oluju,  rekao 
hi  nuipo^će  se  lagja.  Prip.  bibl.  i^.  Istom  je  nikom 
zapisano  neSto,  fcoie  bih  rekao  da  ovako  glasi.  Rad 
1,  176.  —  O  a)  reci  ^to  na  koga;  b)  reći  gto  protiv 
koga,  ~  a)  Kad  na  kakvoga  čovjeka  reku  da  je  Sto 
ukrao.  Rj.  841b.  On  na  pitanje  (ko  te  tiće),  pogagja. 
.\ko  rekne  na  onoaa  koji  nije,  onda  ga  on  uhvati 
za  nos.  Rj.  60la.  Blago  vama  ako  reku  na  va.*f  svako- 
jake rgjave  riječi  ložući,  mene  radi.  Mat.  5,  11.  — 
h)  N.  p.  da  je  koji  šio  rekao  protiv  Turaka  i  t.  d. 
Danica  2,  8.3.  Ni  ostali  nijesu  ništa  mogli  reći  protiv 
njega  (protiv  razgovora).  3,  15«.  Ovo  su  sve  primjeri, 
protiv  kojijeh  ne  smije  reći  niko  ništa.  Pis.  29.  — 
7)  reći  što  o  kome:  Neka  je  koka  šarena,  pa  makar 
i  ne  anijela  jajelA.  (fieku  gjekoji,  uajvi&c  u  šali,  o 
gievojkama).  Posl,  200.  Kud  drugi  ko  o  meni  što 
dobro  rekne.  Danica  5,  82.  i-^to  rekoh  o  diobi.  DM.  5. 

—  ff  u)  reći  šio  za   koga;  h)  reći  što  ta   kim.  — 

0)  Gdjekoji  i  zu  punicu  reku :  moja  baba.  Rj.  9a. 
Ili  ga  obijede  da  je  što  zlo  za  TStrle  rekao.  Rj.  89il 
Jadan  je  onoj  koji  nema  dijela  od  Boga.  (Kad  ko 
rte'c  za  sebe  tli  sa  drugoga  da  je  jadan).  Posl.  107. 
sa  ae,  pass.:  Blago  mjestu  otklen  ide,  a  te^ko  onome 
u  koje  ide!  (Tteče  se  za  nevaljala  čoeka).  Posl.  15. 

—  b)  reći  što  za  kim :  Za  zlom  gjcvojkont  reci  dobro 
a  za  dobrom  kako  ti  drago.  Posl.  83. 

red,  m.  [loc.  rćdu).  Rj.  pl.  redovi.  Glas.  8,  10.  — 

1)  die  liethcj  ordo;  s  reda,  n.  p.  uzeti  6to,  t.  j.  bez 
izbora.  K).  riđi  reda.  hgp,  redak,  isp,  ophogja,  ćreda, 

—  a)  Stunu  sci  u  red  jedan  zji  arugijem.  Rj.  14b. 
\*oj,  red  u  pletenju  plota  i  o.4tjdiIi  stvari  od  pruća. 
Rj.  70a.  Izbacio  mu  desetoro  svinja  itrgovac  ih  nije 
htio  u  1-cdu  s  ostalima  da  kupi).  Rj.  210a  Kome  red 
konje  pu»ti?  Rj.  500b.  Ra.'^trviti.  la'£  reda  Alo  raz- 
bacati. Rj.  643a.  Rednja  leturgiija,  za  koju  plaća 
uopM  onaj  na  koga  red  padne.  Rj.  647a.  Nagonio  je 
Klaćvaue  da  grade  kuće  u  red.  Rj.  676a.  Kad  bude  red 
na  trećega  brata  da  i^uva  krušku.  Npr.  80.  One  glave 
Mo  bjehu  opjcćeue  i  na  koćiće  pobjene  u  redu,  poće 
svaka  suze  prolijevati.  101.  Mrzjela  »ina  svojega  4to 


reila 


rodoTan 


je  9  reda  pjevojkii  vien&io.  229.  Kao  preko  bundeva. 
(Kad  ko  Sto  povori  bez  slike  i  hes  praooga  reda,  t.  j. 
kao  da  »e  UU  pri?ko  bundeva).  Po«l.  132.  Kod  uatala 
ne  valja  se  aiitiiii,  nego  aamo  red  jmsiti.  137.  Ja  sam 
ih  (poslovice)  za  sad  Hve  zajedno  pomeiao  ajshticnim 
rtdom,  VIII.  Uje  se  sreli,  lu  se  udarili,  do  mu  Lazar 
ne  ćinjaše  redu,  mahnu  Habljom,  pos'jceo  mu  ^lavn. 
Npj.  4,  318.  Jest,  vojvoda,  sredu  su  gluvuri,  koj'  mu 
drago  može  biti  glavar.  5,  547  (krivo,  mjesto  s  reda). 
PoSto  se  on  napije,  da  bocu  drugome  Voji  je  na  redu. 
Kov.  47.  Polrćc  svi  bez  reda  i  znjauću  u  glas.  98.  I 
Ijubovoa  u  jad  ostantilal  koja  će  ti  lamnjel'  u  tamnicu 
prijed^  brate,  reda  i  bremena.  1(15.  Zapovedi,  te  »e 
vojska  izvede  u  red,  108.  Ova  pjesma  valjalo  bi  da 
je  s.  na  r«fw»  no  ja  sam  je  doL'nc  dobio.  Npj.*  2^ 
293.  Osim  truda,  koji  sam  podtio.iio  rijeri  knpet^i  I 
u  red  dovodet^i,  Rj.*  XIV.  A  tajničkim  redom  izi- 
đoše sinovi  Izrailjevi  iz  zemlje  Misirske.  Moja.  II. 
13,  18.  Nai^ini  trijem  umilraSuji  od  tri  reda  tciMiDOga 
kamena.  Car.  I.  (I,  3G.  Prem  da  pokvario  ne  dnevni 
rrd  nego  red  cijele  godine.  Pom.  119.  —  bj  ave  po 
redu,  .Hce  redom,  vidi  Izredoro,  naizretl,  naizredioe.  — 
Ona  mu  kaže  ave  po  redu.  Npr.  11.  Onda  onaj  po- 
deli  sve  po  redu.  72.  I  ave  redom  iskaže  kako  je 
bilo.  135.  Pa  je  redom  zvao  berbere  da  ga  briju.  15<J. 
Uedom  rgja  po  družini  hoda.  Posl.  271.  Sve  planine 
obredismo  redom.  Npj.  3,  343.  Treba  da  vam  ot- 
piAem.  Ne  znam,  ili  ču  redom  ili  po  rajtiiosti.  8tmž. 
188(;,  1223.  —  2)  (u  vojv.)  u  jedared,  dvured,  trired, 
einmal,  gemel^  6«s,  cf.  jednom,  put.  Rj.  jedan  put, 
dva  puta,  tri  puta.  mdi  i  krat,  —  >3)  u  red!  u  red! 
gesdtmnd  hierhcr^  udes.  Kj.  kao  brzo  ovamo'.  Ured, 
{U  red)  cf.  red.  Bj.  78t)b.  isp.  uput.  —  4)  (u  Hrv.) 
dan  i  noĆ  (24  sabata).  Kj.  tup.  čelo  4.  —  3J  čin  2, 
klasa,  razred,  razdio,  stalež,  vnUi;Art^  Galtumj. Klmtse, 
Jiang,  Štand;  genwi,  ela^sis,  gradm,  ordo:  Fratar 
koji  red  optiluHva,  u  svakoga  uzima  a  nikomu  ne 
dava.  DPosl.  22  (opsluživa  d^alekticki  mjesto  opslu- 
žuje). Ima  mlogo  ruroši,  koje  se  mogu  razdijeliti  u 
tri  redu.  Dauicji  2,  4»J.  SkupAtina  napje,  da  je  ova 
ludoifi  od  najpravijega  reda.  2,  133.  Ova  se  proha 
od  ludosti  nćini  skupštini  sa  srim  od  pametodosioj- 
noga  reda.  2,  137.  i  ovaj  red  idu  i  ona  imc*na  na 
>sak<.  3,  94.  Najznatniji  ćovek  od  vojničkoga  reda. 
4,  17.  Kotor  je  imao  plemenito  druStvo  (cori>o  no- 
bile),  koje  je  u  svoj  red  moglo  primiti  koga  je  god 
htjelo.  Kov.  37.  Kad  se  podigne  buna  na  dahije, 
Milan  bude  u  redu  onijeh  poglavara  Hrpskib,  koje 
niko  nije  postavio,  nego  se  sami  niičinili.  MiloS  44. 
Premda  se  šiil  može  Hzeii  «  prvi  red  sadahtjega 
našeg  pisanja.  Pia,  *iti.  Bila  su  jo5  dvojica  od  pi- 
sarskog reda.  Sovj.  17.  Prikučio  se  starješinama  pr- 
voga reda.  04.  Uodoiiuik  s  vludikom  l.eontijem  i  joA 
h  nekoliko  duša  manjega  reda  prebjegno  preko  iHi- 
nava  u  Pančevo.  72.  Uedovuik  reda  bv.  Avgustiua. 
I)aniči<*,  ARj.  121a.  »Dobar  čovjek-  mogao  je  biti 
svaki  i  prost  čovjek  i  ćovjck  sredt\jeija  reda  i  vla- 
stelin .  . .  birahu  se  dobri  ljudi  ir  višega  ili  i^laste- 
oskog  reda.  276.  Sve  pjesme  brojem  svojini  napominju 
devet  redova  angjehkih.  DP.  52.  Treći  red  poreffjcnja. 
Obi.  45  (u  gram.  gradus  superlativus).  Filologija  po- 
čela dorastali  i  jačati  za  ponlovp  toga  reda.  Kud  1,  lOH. 

r^d^,  f,  (at.)  vidi  red  1:  t.  ija  j'  reda  za  goru  na 
vodu. lija  reda  po  goveda.  Ri.  —  Jelrve  se  u  dvor 
pozivaju:  >Kome  reda  na  vodicu  puči?<  Red  dopao 
pro5enoj  gjevojei,  Npj.  1,  424. 

r^dak,  rčtku,  m.  —  1)  hijp.  ofi  red:  A  redak  je 
gospogji  kraljici.  Rj.  —  Evo  meni  ttilnoj  redak  dogje^ 
da  dovcče  idem  Arapir;u.  Npj.  2,  4it*.  Sav  je  Solun 
porez  izredio.  redak  dogje  na  tvoje  dvorove.  2,  463. 
—  2)  u  čobe  one  žice  felo  se  viJe  poHo  spadne  at'. 
U  slabe  ćobe  vide  se  reci  odmah  kako  se  malo  po- 
nosi. Rj.  —  .i)  linea  —  redak  potegnuli,  liueam 
ducerc.   6tulli.    isp.   Unija,   vcraa,   vrsta  4.  —  Neka 


pročita  ove  nekolike  retke  (dijalrktićki  ili  pogrešno  ? 
mj.  ova  nekolika  retkal,  koje  ne  pisah  ja  nego  Moj- 
sije.  Jurm.  104  {malo  pred  tim:  dočitiili  i  ove  nekolike 
vrste).  Zato  se  požurih.  dragi  ciko,  da  ti  poSaljem  bar 

I  ovo  nekoliko  redaka.  Zlos.  70.  die  Zcilc,  versus. 
rftdiirn,   f.  die   Frau,   die  die   Heihe  der  Haus- 
haltang    trtff't,    materfamilias    M-dinutrix.    Gdje   je 

,  mnogo  žena  u  kuci,  ondje  jedna  rođujo  (t.  j.  gotovi 
jelo,  pere  sudove  i  mijesi  hljeb)  jednu  nedjelju  dana 

;  (i  ta  se  zove  onda  retiara),  a  druga  <irugu  i  t.  d.  cf. 

^  reduSa,  maja.  Bj.  vidi  i  nedjeljka.  isp.  planinka,  sta- 
narica.  —  riječi  s  tnkim  nast.  vidi  kod  badnjara, 
rt^durin,  adj.  der  Anordnerinj  ordinatricia.  Rj,  Uto 

\  pripada  redari,  vidi  reduSin. 

r^donn,  dodaje  se  u  pripjevu:  Oj  jabuko,  tedena, 
zcleniko,  redena!  Rj. 

I      r6(ITIJii,  f.  koja  redi  lan  ili  kudjelju.  Rj,  —  riječi 
s  takim  7\ast.  kod  bjelilja. 

I      rt'dlnu,  f.  (U  Dalm.)  živa  obala,  ein  Idtendiger  Zaun 

'  viva  scy*y.    Rj.  vidi  živica  3.  —  osn.  če   bili  u  r&L 
Osn.  liJ2. 

rodfDfa^  ređinčeta,  n.  prasa  koje  svinjari  u  Žiru 
svaki  svoje  redom  kolju  i  u  druStvu  jedu.  Ri. 

raditi,  redim,  «.  imj!>/*.  Kj.  v.pf.slož.  iz-r^niii,  na-, 
ob-,  od-,  raz-,  s-,  u-,  za-;  prenarediti;  onerediti  ae; 
r.  impf.  slož.  na-rcgjivati,  ob-,  od-,  raz-,  s-,  u-,  za-; 
prenaregjivati.  —  1}  n.  p.  kudjelju,  lan,  den  Flachs 
bereiten  (durch  alle  Operationcn^  bis  er  gesponncn 
urerd^n  kann),  lintim  praeparo.  PoSto  se  kudjelja  (ili 
lant  izvadi  iz  močila  i  osuM,  onda  se  nabija  gtupom 
(a  lan  tre  trlicom);  pa  se  po  tom  poćne  rediti:  naj- 
prije se  maha  na  mahaljci,  pii  se  onda  ogreblje  na 
ogreblo,  poslije  ogrebla  perja  se  na  gvozdenoj  perajici, 
poHlije  toga  poijaju  se  povjcsmn  malom  perajicom, 
pa  su  več  onda  povjesma  aregjpua.  Rj.  sa  se,  paaa.t 
Svlak,  21  ouo  r^to  ostaje  na  ogreblu  kad  .se  r^i  lan 
i  kudjelja.  Rj,  072b.  —  2)  (u  krSć.)  popa,  ordiniren, 
otdino.  Rj.  isp.  popiti,  glagol  je  redili  hare^n  u  ocom 
značenju,  i  p.  pf.;  tako  se  govori  h  Hrvatskoj:  danas 
je  biskup  redio  deset  svečeuika,  redio  je  deset  gja- 
kona  za  svečenike,  a  misli  se:  svt'Sto  je  reg)e>\je  na 
njima^  zapopto  ih.  vidi  i  primjer  «  Siut.  426:  Ne 
more  niko  biti  regien  za  biikupa  ako  nije  prvo  re/pen 
sa  misnika.  M.  Dobretič,  bogoslov,  28i.  «  Sint.  b83: 
Niti  more  bit'  regjen  biskupom^  tko  nije  prvo  regjen 
misnikom.  M.  Dobretič,  bogosl.  279.  —  3)  kao  redom 
i6i:  Pa  Ojor^iju  strica  poljubio,  pa  mi  tade  naokolo 
redi,  sa  svakim  se  u  lice  poljubi.  Npj.  5,  14.  isp. 
zaregiivati. 

r^uni,  ndj.  Ho  pripada  redu;  Ordnungs-,  ordinalia. 
isp.  rednji.  —  Redna  imena:  prvi,  drugi,  trečj,  1  L  d. 
8pi:*i  1,  32,  Brojevi  redni  (prvi,  drugi,  itd.)  imaju 
oblike  kao  pridjevi  odregjeui.  Obi.  50, 

rčdnjn,  /*.  ti««  epidemische  Krankheit^  morbus 
grussarus,  cf.  prošliea.  Rj.  bolest  koja  zaredi  n.p.  po 
selu.  —  Kora,  rorina,  kibavica  kad  udari  u  ljudi  kuo 
rednja.  Rj.  G54a. 

radnji,  adj.  Rj.  Ho  pripada  redu^  sto  biva  po  redu, 
rednji  (osn.  u  red).  Osn,  204.  i^p.  redni.  —  /^  ja  Mm 
rednju  ft.  j.  č(iSuJ  popio,  dm  Becher,  der  der  Heihe 
nach  mich  getroffen  hat,  circumiens.  Rj.  —  Popismo 
u  slavu  Božju  po  jednu  ČJiSu  i  svahi  rednju  nam. 
Herc.  352.  —  ič)  (u  Boci)  rednja  leturgjija,  za  koju 
pla6i  pupu  onaj  na  koga  red  padne,  Jleihen-,  quae 
fit  i'j'  ordine.  Rj. 

redovnu,  rIMovua,  adj.  šio  je  prema  redu,  kao 
prema  pravilu^  prema  običaju,  ordeniUch,  ordinariiis. 
suprotno  neredovan.  —  Riječ  srednjega  roda  »lio« 
osim  redovnoga  >tlu*  ima  u  ovom  padežu  (geuit*  jetin.) 

.  i  prema  ženskim   riječima  s  osnovom  na  »ff:  »lle*. 

'  Istor.  15.  licdovnijem  oblidma  njihnvijum  u  množini 

I  biče  ikI  onoga  »ija*  umelnuio  »ij«.  Osn.  78.  Jieiiovni 
član  drufttva  Srpske  Slove«noflti.  VLaziČ  2,  il.  Posta 

I  žcf  redovne   vojake.   Mil.  S'J.  Malo  po  malo  nakupi 


redovanj« 


—  340  — 


reliprUi 


86  u  njega  ovih  nedeljnih  gjakR  viSe  ne^o  redovnih. 
Zlofl.  247.  (i(h\  Knjiga  nazvanih  Rftd«,  kojih  redovno 
izluzi  RvakA  tri  mjeseca  po  jedna.  Kad  9.  1^.  Ali  on 
Htane  služiti  redovno,  kno  da  je  crkva  puna  naroda. 
Zlofl.  232. 

redbvflnjo,  n.  die  Vmreihe^  ordo  domus  udmini- 
strnndae.  Kj.  verh.  od  redovatj,  koje  vidi. 

rpdftvnti,  rfedujem,  r.  impf.  der  lUiht  nach  hauK- 
halten,  rem  fnvnUiarem  adminigtro  ex  ordine.  Rj.  hiti 
redaru,  refluša.  v.  pf.  ftloi.  poredovati.  —  Gdje  je 
mnogo  žena  u  kn^i.  ondje  jedna  mrir^*«  jeduu  nedjelju 
dana,  a  druga  Hriig«,  i  t.  d.  Rj.  '>47a. 

rcd6rnil*H,  /".  mulier  ftanctimonirthi^.  Ojorgji:  bii- 
dn<?i  ona  zagrliln  red  Bencdiktov  i  uiMnila  se  prava 
reilotmicft.  8tulli.  riđi  duliovnica,  dnmna,  kahigjerica, 
opatica. 

r(«d6vnik,  redovnJfca,  »i.  Rj.  vidi  duhovnik.  — 
1)  ftvešieiiikf  der  GeistUche,  aaccrdos.  Rj.  vidi  i  min- 
nik,  pop,  8ve<5enik.  —  2)  koji  pripada  crkvenom 
redu.  vidi  fratar,  kaUigjer,  der  Ordensgeistliche,  mo- 
nttchtAS^  vir  reU<jiosus,  reguhtris.  ovo  je  prvo  i  pravo 
xtutčenje.  —  Dozovnuže  popu  redovnika,  HNpj-  2,  91  • 
Bedovnik  reda  sv.  Aiigiistina.  Dani«^!^,  AKj.  121  a. 
Rijelac,  pop  redovnik^  koji  po  ]>ravilu  svoga  reda 
nosi  bijelo  odijelo.  293a.  —  ,i)  u  Petrinji  jo  redovnik 
Sto  i  poredovnik.  P.  I^ber.  koji  ima  pravo  po  redu 
mljeti  H  vodenici  zajedničkoj. 

r^dl1>iA,  f.  vidi  redara.  Rj.  vidi  i  maja  %  nedjeljka. 
iap.  sianarioA,  planinka.  —  Posle  vei'^^re  dogje  redtt^a 
te  pokupi  8ve  kosti  na  jednu  gomilu  pa  ih  baci  za 
pec.  Npr.  74.  u  baniji  redusa  ^to  jednu  ftedjelju  dana 
pomaže  doniai^ici,  zove  se  nrdjr^ka.  P.  J^eber,  riječi 
s  takim  na.H.  kod  ajgiru^a. 

r^dlisiii,  adj.  vidi  rednrin.  Rj.  sto  pripada  redusi. 

ror6un4*  f.  vidi  rev^na.  Kj.  kao  zajednicat  što  biva 
tajednićki,  n.  p.  zajedniiki  trošak  ea  jelo  ili  pilo.  — 
Refena  kuče  ne  obara    (ali  i  ne  podiže).   Posl.  271. 

r^rcroviinjft,  »t.  ivrb.  od  reforovati.  rad^ija  kojom 
tko  referuje. 

r^furoviUi,  r^ferujSm.  r.  impf.  i  pf.  referirctit 
Bm'ichi  ersiaiten,  referre.  vidi  izvjeScT^ivaii.  —  Sekretiir 
referova  i  primi  kneževe  odluke.  Mil.  1>54. 

rtgo,  f.  das  Kntivren  und  Zahnfleiachcn  den  Hundes^ 
muriHuratio  canis:  stoji  rcga  psetcta.  Rj.  kad  pseto 
resi.  i»p.  rezanje. 

re|:6men«t,  m.  das  l^^ment.  J.  Bogdanović.  gen, 
regi^raenta.  vidi  regementa.  sa  akc  isp.  argumeoat ;  po 
Hudmanu  gen.  regimenta. 

reir^^menta.  /'.  das  Hegimcntt  le^io,  oder  regimentum 
quod  dicunt.  Ri.  gen.  pl.  regimenti,  vidi  regemenat. 
—  Tako  može  biti  da  je  od  aela  Grćip  (u  Brodakoj 
regementi)  postao  Gariin  (?).  Pi«.  2t>.  Četrnaest  rege- 
inenti  Kozačklh.  Zitije  28.  S  b  regementi.  49. 

rcffi^montski,  adj.  n.  p.  zapovijest,  HegimeniS', 
regimenti.  Rj.  što  pripada  re(fementi. 

registar,  registra,  m.  das  tiegister^  regata.  —  Be- 
gintar.  U  registar  nijeau  atavljene  mnoge  rijeci.  Ko- 
rijeni 322.  licgiaiar  I  Korijeni  spomenuti  u  ovoj 
knjizi.  Osn.  373.  Begislar  II  Hijc(!i  spomenute  u  ovoj 
knjizi.  3^.  To  ae  akademija  poHtarala  da  se  sastavi 
opliran  registar  k  svjema  irtina  knjtgama  Rad  21, 19G. 

rĆgnnt4,  regnem,  v.  pf.  einmal  knurrent  iminur- 
muro.  Rj.  regne  pseto.  v.  pf,  sloi*  zarežati,  v,  impf, 
reiati. 

rd|TA«U"*  f-  ("  vojv.)  die  Becreatiou,  studiornm 
intennissio.  cf.  igracija.  Rj.  vrijeme  kad  nema  škole, 
od  Lat.  reoreatio,  kao  oporavljanje,  odmaranje. 

regula,  f.  (u  vojv.  mit  aUen  Ablćitungen)  die  liegel^ 
regula.  Rj.  rijcć  Latinska,  pa  sr  od  nje  odrode  re- 
gulftH,  regulatj,  i  t.  d.  vidi  pravilo.  —  8iliui  Turska 
na  <  Irahovac  vojska,  Cadorovi  ka'  i  labudovi,  a  musiketi 
kako  gora  cesta,  na  regulu  carevi  soldati.  Npj.  5,  3^1 
(na  regulu  soldati  »  reguUm). 


rogikliiS,  regul&^a,  m.  i.  j.  aoldat,  der  Liniensoldat, 
miles  ordinarius.  Rj.  soUhU  na  regulu,  soldat  redovni. 

n^p^iiliikkh  at^'.  der  Linientrappen,  mOritum  ordi- 
nariorum.  Rj.  eto  pripada  regulašima  ili  regulašu 
kojemu  qod. 

rt^i^iklanjc,  n.  verh.  od  regulati.  radnja  kojom  tko 
regula  ito. 

rt^iriilali,  lam,  v.  impf.  kao  uregjirati;  reguliren, 
reguiare.  isp.  regulisati.  —  Ima  dvadeset  i  sedam 
godina,  da  regulas  eani  rarev.inUj  fjirevn  »i  zemlju 
uredio.  Npj.  5,  173.  Da  mu  dadem  ty}jsku  regulanu. 
5,  351  {isp.  regulaA). 

ro|;bIi»ii^n,  »i.  verh.  od  regulisati.  radnja  kojom 
tko  re^ulise  sto:  Da  radi  na  regulisanju  varovi  i  reka. 
Megj.'  20. 

rr^AIisiiti,  reg{ili6cm,  r.  impf.  i  pf,  regulirenj 
ordnen;  urcgjivati,  urediti,  potvrda  verb.  regulisanje. 
isp.  regulati. 

rćcjriBJo,  n.  Rj.  verh.  od  1)  regjati,  2)  regjati  se. 
—  1)  radnja  kujom  tko  regja  šio.  —  2)  radnja  kojom 
sr  nekolicina  rrgjnju  n.  p.  rakijom. 

r^^ljiitf,  regjum,  r.  impf.  Rj.  r.  pf.  sto:,  izrf^gjati, 
naregjnti,  porcgiati.  —  1)  reihen,  ordino.  Rj,  postav- 
ljati u  rea.  —  Begja  »tvari  sumo  po  »Invima.  Rud  2, 
202.  —  2)  sa  se,  reciproč.  vidi  obregjivati  »e.  Kj. 
regjaju  se  nekolicina  n.  p.  rakijom. 

rćiJT^enio,  n.  Rj.  rerb.  od  rediti.  —  1)  radnja  kojom 
tko  redi  lan  ili  konoplje,  kudjelju  (da.-*  Hercitou  des 
Fla(;hf>es,  Uni  praeparatio.  Rj.):  Živioa,  I)  u  kudjelji 
nckaki  od  onijeh  strukova,  koji  se  ponlije  ne  (fadu 
dobro  nabiti,  nego  se  u  rcgjenju  vade  i  bacaju  na 
polje.  Kj.  168b.  —  2)  radnja  kojom  n.  p.  biskup  redi 
Koga  ea  svećenika^  (iliti)  svećenikom. 

rfifau,  f.  du7in  strhende  Wollej  lana  rara,  Rj.  rijetka 
mina.  suprotno  rilda  1. 

rthnv,  adj.  —  JJ  u.  p.  ovca  (ili  koža  od  rehave 
ovce)  die  eine  dUnn  stekende  \Volle  hat^  rarae  lunae. 
Rj.  u  čega  je  refta^  rijetka  vuna.  suprotno  nidast.  — 
2)  grožgje,  kad  su  rijetka  puca,  nicht  dicJitc  Beertn 
habend^  schiitt,  rarorum  acinorum.  Rj. 

r^hulja,  f.  (u  Srijemu]  rehava  ovca.  Rj.  —  riječi 
s  takim  nast.  kod  bakulja. 

rtja,  f.  (u  vojv.)  riđi  reha.  rSJav,  a,  o,  (n  vojv.) 
vidi  rehav.  Rj.  u  krajevima  gdje  se  u  govoru  mjesto 
glasa  h  ćt^je  glas  j.  isp.  Posl.  XII.  —  Hvati  kuju 
rejo!  Rj.  803b. 

Kfrka,  /.  podvodna  knežina  u  nahiji  GiakoviOkoj 
izmegju  Gjakovlce  i  Dećana.  Kud  je  goJiua  sutiua 
onda  u  Keci  nabolje  rode  kukuruzi.  Rj.  isp.  Rijeka; 
rijeka  i  potok  2. 

B^kalija,  f.  {\\  Biogradu  liekalije  zovu  se  ljudi 
koji  u  govoru  zanose  mnogo  na  Bugarski,  ali  ne  go- 
vore cisto  ni  Bugarski  kao  ni  Srpski,  cf.  Reka.  nj. 
--  od  RV^ka  sa  Turskim  nast.  li(ja). 

rSkavlea,  /'.  ui  Raćkoj  i  u  Banatu)  vodenica  po- 
točara, BavhmUhle,  mola  aquuria.  Kj.  vodenica  na 
rijecij  na  potoku.  —  Te  ovamo  te  onamo  dok  uteče 
zec  u  jednu  rekavicu,  a  carev  v>\a   za  ujim.  Npr.  44. 

rikCN,  fii.  (u  Dubr.)  die  Brakendistcl  (Manner-  oder 
.Mannstrcn.  Rj.^1  ert/ngium.  Rj.  biljka.  —  Tugje : 
peAkeS,  rckcš,  sekeS.  Osn.  3R>. 

r^kla,  /*.  (u  vojv.)  der  ir«fe«rfofc  <RtVckeI),  tunicae 
gcni^'i.  Rj,  ženski  haljetak.  vidi  roklja. 

rf^kriitdvanjo ,  «.  verb.  od  rekrutovati.  radnja 
kojom  tko  rrkrtituje:  Da  pnmaie  rekrutova^ju  voj- 
nika. Megj.  2<f. 

rekriHdvatI,  rekrbtnjem,  v.impf.  i  pf.  recnUiren. 
vidi  novačiti. 

K^kula,  tf^   ime  muSko.  Kj.  za  nast.  isp.  Sekula. 

r^li^lja.  f.  vitli  vjera,  zakon  1 ;  religio,  die  Beli- 
gion.  —  Ova  reč  ■zakon«  do  sad  je  kod  naroda  na- 
ftega  značila  dvoje  ...  2)  vera  (religija).  Danica  6, 
84^  Narod,  koji  govori  jedu^em  jezikom,  ali  se  po 


Roli« 


341 


ropuklika 


» 


» 


/jikuiiu   (rcUfjiji)    dijeli   nii   troje.    Kov.   2,   K'jeć  je 
Carska  cuiT*tvii  religiju,  Sćep.  iiml.  1^5. 

Ktlja*  m.  inu*  raiiško.  Rj.  vidi  Hreija,  đcvi.  Reljica. 
hi/p.  Reljko.  —  Oprjivi  ih  Jiclji  KrilAtomc:  *Da  ih, 
Jielja,  u  tamnicu  badA.  Npj.  2,  208. 

K^IJicii,  f.  (hm.  od  Relja:  A  litljictt,  Bosansko 
kitpiio.  Kj.  nidi  Ilreljica. 

Kibljkut  »).  ime  mitsko.  hyp*  od  Relja.  potvrda  u 
prczimenn  Rcljkovi<'*:  Satir  lieljkovića.  Kov. 34.  Heljho- 
vićcra  gramaliku.  Odg^.  na  sit.  7.  ri'rfi  Hruljko.  — 
tnkva  hifp.  kud  BuAko. 

r6nioečnjc,  n.  tcrb.  od  remetiti,  radnja  kojom  tko 
rancii  što. 

T^mek,  m.  (u  vojv.)  das  MeisUrstUck^  arfw  spe- 
citncn.    Rj.    djelo   inajstorsko,    umjetničko,   —   r^jei 

adzarskn. 

rlftniČRt  r^menaf  m.  (u  Ijici)  der  Riemeiif  lorum,  cf. 
kaiS,  remik.  Uj.  coU.  remenje.  —  Remenje,  (u  Lici) 
u  Aoldata  o  čemu  visi  ti^ekluk  i  pnnganet  (a  ostali 
flvaki  remen  zovu  kaiJ).  Rj.  *548a. 

rfmenjo,  n.  (u  \a<'\\  u  »oldata  o  ćemu  viai  Hiekluk 
i  panganet  (a  ostali  svaki  remen  kovu  kaih\  die  Hiemen, 
tora.  Rj.  coll.  od  remen. 

remeta,  m.  riđi  ])tmttnJHk.  Stnili.  vidi  i  pitntinik; 
dcr  ICingiedier,  eremita  (ip.r,uiTT,s),  od  i-ega  je  remetu. 
—  ^to  temeia  djelja,  pred  remetu  pada.  DPosI.  123. 
U  <Seliii  je  remeta  koji  iL'radi  reSeta  i  zlai^ena  vretena. 
13fl.  Nflćio  od  molitve  izmi.Mjen  od  rečenoga  remete. 
A.  Uućeti(5.  .\Rj.  IV.  'J12ft.  blizu  Zngreba  ima  selo 
Jicmete  i  u  njemu  mcmiujtir,  gdje  su  neknd  živjeli 
remete  prtvlini.  Ivekovit'. 

remetiti,  ^^melim,  v.  impf.  vidi  hrkati,  i  sgn.  ondje. 
V.  pf.  slo^.  [loremetili.  —  lihnctilt.  nema  u  Vuka. 
Kad  H,  U)r2.  Treha  da  izagnamo  i  tngju  rijeć  >6est 
die  Khrc^  na  da  uzmemo  »voju  »^n«t«,  i  joS  to  ve6na 
žto  >(?efll  (lie  Ehre«  u  Srba  revieti  sakone  i  Sri>Bkoga 
jeTiika  i  dnigijch  81avensfcijeh.  Ral  51.  Nai  Sef  ne 
trpi  da  mu  te  novine  remete  Htvf^jeni  red.  Zlort.  12J». 

rcBi^žr'nj«*,  n.  vidi  kostrijeSenje.  Rj. 

rcniiržiU  .sr»  rtmežun  «e,  r.  r.  impf.  vidi  kostriješiti 
se.  Rj.  remcži  se,  kome  dlaka  ili  kosa  strii.  isp,  je- 
žiti se.  V.  pf.  sloi.  narem^žiti  se. 

rdmik,  m.  (u  C.  U)  vidi  remen:  Po  remiku  pn^lni 
dofatio.  Rj.  vidi  i  kaiS.  za  nant.  isp.  jezik.  —  Od 
kože  lujrje  Siri  se  režu  remici.  DPosl.  8JS. 

r^muv.  u  poslovici:  Nekad  je  domova  n  nekud  re- 
roova,  t.  j.  dauiiH  jednoga  sjutm  druffopH.  Kj.  moie 
hiti  da  hi  irriitilo  pi.^a(i:  Nekaid  je  iSemova  a  nekad 
Jiemora.  inp.:  liemo  proKi,  Uauo  davit,  kako  komu  i 
B  kijem  paka.  UPosl.  liKJ. 

rin,  r?»na,  «i.  der  Mcerrettig  (osterr.  der  Kren),  ar- 
morada  Linn.  ef.  hren.  Rj.  u  krajevima  gdje  se  glaa 
h  H  govitru  ne  fuje. 

rrnd^lsanjr,  h.  vidi  rendiniinje.  Rj. 

rondM.suti.  rendMAeni,  riđi  reudiHati,  Uj.  vidi  i 
erendisali. 

rondiMiilo.  m.  u  /.agoneci.  Rj.  —  Podigle  se  rogo- 
Ijaćo,  Husreti?  ih  rendisalo,  ho^'aSe  ih  rendimili,  ne  da 
Ik'udež  ni  gledati  (ov»»j,  kurjak  i  piiK).  Rj.  TJn.  — 
r^ječt  s  taktm   /mni.  kod  bajuto. 

rondisiinjoi  n.  vidi  ereudiHanje.  Rj.  vidi  i  rendci- 
sanje. 

rindlsMli,  ^^ndiAem,  v.  impf.  riđi  erendisati.  Kj. 
vidi  i  rendeisali.  ne  dolazi  kao  sloTcn  glagol.  ~  Eren- 
disjili,  n.  p.  danku,  hobeln,  runcinarCt  cf.  stnigali.  Rj. 
153a.  isp.  ertndr*  terendoUi). 

rSuKV,  f  (u  Duhr.)  dcr  Hering,  clupea  harcng^s 
Linn.  Rj.  ribu.  ** 

rept  m.  {hc.  r^pu,  pl.  repovi,  rep<tva),  dcr  Schwam, 
cauda:  PIa.M  ne  od  repa  (od  uiiita.  Posl.  249).  V  repu 
nož  slomili  (Pnsl.  335,  Na  svršetku  poi^la  ut^inili  ^tetn). 
Podavij  rep  poda  se  i8jed^  mirom,  ne  diraj  ni  u 
koga.  Niko  ti  na  rep  ne  etaje.  Posl  25f)).  Pn vezati 
kome  rep  (Kad  se  ea  kim  r^avo  rijeci  stanu  govoriti. 


PasL  2B1).  Za  njim  »e  vuČe  repi  (Govori  se  ru  njim 
koješta  ružno.  Posl.  40).  Brži  od  repa.  Oglobio  ih  na 
pasji  rep.  Rj.  riđi  kurjuk*  1,  tug*,  detn.  repi«?,  hyp. 
repak.  augm.  repctiua,  repiua.  —  Zakovrći  rep  (n.  p. 
lav,  pafl,  svinj^e).  Rj.  177b.  Konjski  rep,  uekaka  trava. 
Rj.  ŽS9b.  Neito  napelo  rep^  pa  trci  oko  kuće  (a  ono 
se  obadala  goveda  oko  kui^e).  Rj;  213b.  Kunji  rep. 
Rj.  315b  (biljka),  iist^i  rep,  Rj.  330a  (biljka).  On 
/'grubi  babu  ...  i  sutradan  zapovcdi  te  je  raatrgnu 
konjma  na  repovima,  Npr.  Iti.  Hvako  od  zvjeradi  pade 
potrbuSke  i  rep  savi  poda  ne.  94.  Dobio  rep.  (<»ovori 
se  ružno  za  njim).  Posl.  59.  Gie  ie  vize  repova,  tu 
je  manje  glava.  (Kml  svaki  lioce  aa  zapovijeda).  73. 
Zmiji  )ui  rep  stati.  (Do<?i  blizu  zla).  ;»2.  Kepom  o 
ledinu.  (Umr'o).  271.  Tako  me  konjski  repovi  ne 
vukli!  298.  U  repu  od  gere  nije  večere.  335. 

rftpa,  f.  die  liuhCf  rapa.  Rj.  dem.  repica,  augm. 
repuriuii.  —  i^ilava  repa,  Rj,  lo9ii.  Morska  repa.  Ri. 
36bb  (bijka).  Oljuštiti  kruSkti,  jabuku,  jaje,  repu.  Rj. 
4d9b.  U  sva  ljeta  jedna  repa  i  ta  crvljiva.  l>l'osl. 
Mrk\u  (hita  repu)  gotovo  nik-j  i  ne  poznaje.  Danica 
2,  m^ 

r^pSe,  repAĆR,  m.  (u  Boci)  Čovjek  koji  se  rodi  u 
krvavoj  košuljici  i  s  malijom  repom.  Kažu  da  je  rcpač 
mnogo  ja^i  od  drugijeh  ljudi  osobito  kad  se  naijedi; 
u  onaj  mah  (vele)  joS  da  mu  se  rep  napne,  mogao 
bi  navhidati  deaet  ljudi  kao  derieLero  male  djece.  Rj. 

ri'^unkt  r^pka,  mi.  hijp.  od  rep:  Poljubi  macu  pod 
repak  (reku  djeca  ka^to  onome  koji  re^e:  pćtak).  Kj. 

r6pati  (tdj.  gcschtcfimt,  caudatus.  Rj.  a  čfjga  je 
rep.  —  l*orepiU  »e  (valja  da  se  miftli :  postati  rejiat 
kao  pseto).  Kj.  545a,  liepata  zvijt^da^  f.  der  Komet, 
cometes.  stella  crinita.  Uj.  (ilHa.  Sto  pa.^inu  ruku  po- 
ljubilo za  njegove  laže  prevelike,  repate  im  Ude  ouo- 
(?aje.  Npj,  5,  138  (obećaje  dijalektički  mjesto  obećava, 
jsp.  Obi.  \m. 

r^|)atloii ,  f,  zvijezda,  cometest  stdla  cincinnaia. 
StuUi.  rcpata  zvijesda. 

Hi^peški  1)6,  m.  do  u  Cucamu  u  Crnoj  Gori;  Dok 
dogjoAe  dolu  Jiepeskomu.  Uj. 

^ep^tlna,  /*.  augm,  od  rep:  Kurjak  vui^e  dagu  re- 
petinu.  Kj.  vidi  repina.  —  Ma^ak  ćufi  na  prckladnju, 
koledol  Otegao  repetinu.  Živ.  10.  Utka  augm.  kod  ha- 
betinu. 

rC)pi«u,  f.  —  1)  dem.  od  repa.  Kj.  —  2)  (u  vojv.) 
der  liubsamen,  brussica  napati.  Rj. 

r6pić,  m.  dem.  od  rep.  Rj.  —  Da  se  skine  oua 
toćka  sa  i,  ali  ja  mislim,  da  bi  joH'  bolje  )>Uo,  da 
mu  se  povm^e  nolje  mali  repić  kao  u  Latinskoga  >j«. 
Nov.  Srb.  1818,  4iM). 

rApinn,  f.  augm.  od  rep.  Rj.  taka  augm.  kod  bar- 
daćina.  vidi  repeliiia.  —  R(wpleie  joj  (Ijubovci)  dvije 
pletenice,  a  upleće  ^rcu  u  repmu,  &  njome  obi  drvlje 
1  kamenje.  HNpj.  2,  10.'>. 

r^piŠte,  m.  Avker  anf  dan  einst  Ttiihen  angebnut 
itarcn,  locus  olim  rapin  contitas.  Rj.  mjesto  gdje  je 
bila  posijana  repa.  —  riječi  »  takim  nast.  kod  du- 
Vttui.He. 

ri^plijil.  nominativu  nem^i  potvrde,  u  rij«iimtt: 
BUka  rcplije!  {Kad  se  ko  kili).  Posl.  U.  kao:  gle, 
replijc!  isp.  baka*. 

1.  rfrpni,  adj.  n.  p.  list,  Jiiihcn-t  rapinus.  Rj.  što 
pripada  repi. 

'i.  r<^pni,  adj.    Schiveif-,   caudac:  Od    trtice  dovrh 

rtenice   rcpnu  mu  je   roj^u  saderao.  Rj.  sta  pripada 

repu.  —  Traži  u  vojsci   crna  konja,   bijehi  bedeviju, 

'  Ata    vrana,   i   od   avakoga   uzmi   po   tn   dlake  repne. 

Npr.  132. 

republika,  f.  —  Posebina,  f.  (u  Dalm.)  temlja 
koja  sama  sobom  upravlja,  Gemeinstaat,  republica: 
r>ok  RU  Poljica  bila  posebina.  Rj.*  54>5a.  U  Dubrov- 
niku za  vremena  republike  prva  gospoda  bila  su  vla- 
stela. Kov.  11. 


rcpuk 


—  342  — 


revBitelJ 


r^&k,  reui'iha,  m.  PartiUnsvuri,  tugsUiitfo  peta- 
vitet.  Rj.  hiljka.  augm,  rcpuAiuu.  —  repuh  (oen.  u 
repa).  Oitn.  8r>7.  riječi  n  takim  ntifti.  iro'i  galjuh. 

repJkrlDH,  /*.  tiugm.  od  repa.  Rj.  takva  awfm.  vidi 
kod  batfurina. 

repii.^iDn,  f.  au^m,  od  repiih.  Rj.  takva  au0m,  vidi 
kod  DariJHC'iuit. 

r^pa^ll,  u  pripovijeci:  Rep  rcpuiti.  Rj.  rijeć  na- 
činjena u  »ali  po  govoru  ponocHkoiti  i  kalufjjeritkovi, 
koji  u  narodni  jesik  miješaju  riječi  stare  Sloretutke 
is  crktcnUi  knjiija.  ii^p.  rorbiiilt],  pOAipii^li.  tidi  i 
letuMi,  iieniufetif  ituftli. 

rćsa,  /.  ipl.  rese)  —  t)  or  drvetii,  da9  KfUzchtH 
fs.  B.  am  NusshaumJ,  iulus,  nucumentum.  Kj.  n.  p. 
na  urali'u.  tuij.  retionl.  —  Kla^  4)  kukuruzna  remi. 
Rj.  272b.  OvrSina,  I)  kakuruzntt  rem.  Rj  437a-  U 
jaseua  sitna  re«a,  po  njoj  pala  medna  roHa.  Herc. 
247.  —  2)  re«a  u  kozo  (kmI  grlom,  JAippen,  lacinia. 
Rj.  tidj.  reMst  —  -i)  dua  Zapfchen  fani  Gaumen)^ 
ut%da.  Rj.  vidi  rcaicn  2.  u  grlu  čorječijem.  —  4)  rase, 
Pranučn^  fimbriae.  Rj.  vtfii  rojte,  potkita.  adj.  resat 
—  Omet,  omctn,  od  resa  suknenijeh  b  krnja  C\m  se 
metu  itaćve  i  irvnji.  Rj.  4r»8a.  —  Ji)  (po  jugozap. 
kraj.):  Tu  aam  inlada  ostavila  v'jcoeu  rese  i  oboce. 
Biće  tebe  v'jcoeu  rese  i  prstenu  pOKla^ene.  Gjeno  mno^! 
većera^inOf  zaboravih  v'jencu  rese,  v'jcncu  reM  i  uk- 
rese.  Gjeno  sinoć  ve^^erasmo,  oetaSe  mi  v'jencn  rese, 
▼'jencu  rejie  i  uxre«e.  Rj.  —  6)  u  mmkiča  sramni  ud. 
vtđi  kita  4,  kitica  5.  u  ženskičn  koka.  —  £<ljta,  der 
weiblirhe  8<'hamtheil  bei  klciuen  Kiudeni  (ftie  bei 
deo  miinnlif.'heD  kitica  ofJer  rem),  Rj.  283b. 

R^saii.  m.  ime  muAko.  Rj.  —  imena  s  lakim  nast. 
kod  Cvijan. 

r^S&nJe,  ti.  das  Bekommen  der  Kdtzehen,  nur.atio('i'). 
Rj.  verb.  od  renatt.   Klanje  koje  hiva,  kad  dn^u  rena. 

rhsaM,  adj.  n.  p.  koza.  Fleitichlappen  hahend^  Sa- 
eimas  hahena  a  cervice  pendentes.  Rj.  u  iega  au 
rese^  kao  h  koze  pod  grlom.  ~~  adj,  s  takim  nast. 
iod  budalaflt. 

rft»ati  adi.  na  ćetnu  »u  rese,  rojiš:  U  našega  6iće 
resatt  gače'f  (ćerjen).  Rj.  822b.  —  a^j*  s  takim  nast. 
kod  b<^t. 

risati,  Ham,  v.  impf.  Kntschen  hekommen^  nacari, 
Rj.  drvo  resa,  kad  aobija  rene^  postaje  resnato.  druk- 
čije se  ovaj  glagol  ne  nahodi. 

R^sa^ii,  f.  —  1)  u  Srbiji  voda,  koja  tećc  kroz 
uahiju  Ćiiprijsku  i  niže  Srifiunice  utjeće  u  Mori^vii 
B  desne  strane.  Rj.  —  2)  tako  se  zove  nabija  Cu- 
priJHka.  Rj. 

ResAvK4^,  Res£vca,  m.  {pl  gen.  R^sSvacfi)  Mner 
von  R<*j»ava.  Rj,  čovjek  iz  Uesfive. 

Kf^siirkinja,  f.  eine  von  Reaava.  Rj.  tena  ie  Resavs. 

K£>siirskr  (R?*»avskl),  adj.  von  Resava.  Rj.  ito  pri- 
pada Resari. 

reHtcu,  f.  —  J)  dem.  od  resa.  Rj.  —  2)  vidi  reaa  3: 
Bpaln  mu  resica  Qedni  ka^nt  spao  mu  vrat;  govori 
se  ZA  djecu  kad  ib  boli  u  grlu  pa  je  žene  podiiu 
prHtom).  Rj.  —  Ods'jeće  mu  lice  do  vilice,  vide  mu 
»e  £ubi  do  resice.  Npj.  3,  342. 

resiti,  re^m,  v.  impf.  —  1)  fu  Dubr.)  vidi  kititi. 
Rj.  vidi  i  krasiti,  c.  pf.  slor.  naresiti,  podresiti,  ure- 
siti. —  Perje  pticu  resi.  DPosl.  94.  Bi  li  mi  j^h 
(cvyet)  poklonio  ...  da  mi  resi  dvora  bijelog:a.  HNpj. 
i,  309.  Stani,  brate,  da  te  reaim  Vjepo.  1,  M\.  — 
fS)  sa  80  re/lekn.:  Majko  moja,  ti  se  resi  Vjepo.  HNpj. 
1,  71.  Pa  se  Marko  resiti  atanuo.  A  kad  ae  nareHio 
bio  . . .  1,  238. 

r?<KkuiiJ<*,  fi.  dem.  od  rezanje.  Rj. 

rfinkati.  skam,  dem.  od  rezati.  Rj.  v.  impf.  rex- 
kiiii.  r.  pf.  sloi.  Izreskati,  niVreakati. 

rpj^kd^a,  f.  osobina  onoga  sto  je  resko,  u  Hrv.  — 
sa  nast.  isp.  biiitroća. 

rfesnnl,  ndj.  n.  p.  grana,  Kdizchen  tragend,  iulatus. 


\  Rj.  IM  čemu  «u  rese^   kao  n.  p.  na  oraJiu.  isp. 
I  1.  —  a<^j.  M  takim  nant.  kod  br^aat. 

r^stOnJp,  n.  iu   Dubr.)  vidi  rastc^je.  Rj.  rerh,  od 
'  reati. 

r^stl,  rt*«tem,  v.  impf.  (u  Dubr.)  vidi  rasti.  Rj.  rfi- 
jalekt.  vidi  i  rasljeti.  r.  pf.  slož.  uzr6tti ;  ostala  v. 
pf.  »dor.  ridt  kod  rasti. 

resftlt«t,  resultAta,  m.  vidi  posljedak  la;  das  Be- 
sultat,  Ergebnins.  d-er  Krfolg,  —  Pa  se  oe  raože  za- 
metnuti ifftrvJ^Jvanjc.  kojega  su  resultati  veĆ  po7.nati. 
Kolo  14  II.')). 

roš^titnjc,  «.  das  lieitern.  cribratio.  Rj.  oerb.  od 
rek'tati.  radnja  kojom  tko  rešeta  što. 

rc»6(ar,  re^tira,  m.  koji  gradi  reketa,  Hsiter- 
madicr,  crthrarius.  Rj. 

re.^^tati,  tam,  v.  impf.  rcitem^  *i>6e«,  cribro.  Rj. 
ri^t  ćiuiti  Hto.  c.  pf.  slož.  izre?ietAti,  proreietati. 

rfrSetka,  f.  ein  fiitterwerk,  canceUi.  Ri.  osn.  u 
reietit.  <  )Hn.  'JifJ.   kao  da  je  rešeto  n.  p.  od  gvoćaja. 

—  Or^ak,  kao  rešetka  u  krćaga  kud  voda  ulajii  i  \xr 
liizi.  Rj.  I(.i5b.  Mulj,  Mo  nanese  voda  gdje  protječe 
kroz  granje  iti  kaku  rešetku.  Rj.  374b.  MuAebak, 
rešetka  na  prozoru.  Kj.  376b.  Naćini  oltaru  rešetku 
kao  mrežu  od  mjedi.  Moja.  XI.  38,  4.  8  prozora  doma 
svojega  kroz  rešetku  gledah,  i  vidjeh ,  - .  Urić.  7,  *5. 

reft^to,  ».  der  Keiter  (SiebJ,  cribrum:  Bio  i  na 
situ  i  na  rešetu  (t^vaSta  je  of^ledao  i  trpjeo.  Post 
13).  Rj.  —  Protok,  rijetko  rešeto  &to  se  žito  prota6e 
na  njega.  Rj.  BlSb.  S'e  plaAi  se  kamila  rešetom.  Posl. 
208.  Kao  Mo  se  razme<?e  žito  u  rešetu  da  ni  zrno  ne 
paiine  na  zemlju.  Amos  9,  9. 

r^utja,  f.  vidi  rehulja.  Rj.  u  krajevima  gč^je  se 
glas  b  ne  čuje  u  govoru. 

rfrušitl,  Aim,  r.  impf.  (u  Paltr.)  gedethen,  crescOf 
cf.  napredovati:  Da  ti  kreći  i  reuši  araka  tvoja  ra- 
bota, kako  voda  o  božidu,  a  list  i  trava  o  Gjurgjevu 

I  dne!  Rj.   Franc.    r^ussir.   —  Ako   mi  reuši  da  je  sa 

I  koso  uhvatim,  dobro  sam.  Npr.  221. 

I      rivanje,  n.  verb.  od  revati.  Rj. 

I      r^vnti.  rfevČm,  r.   impf.   —  2)  (po  jugozap.  kraj.) 
schiesseii^  effundi:  počele  revati  iz  kamena  cekini  na 

I  gomile   (u   pripovijeci).   cf.    porevati.   Rj.   r.  pf,  sloi. 

I  na-rtvati,  po-,  pro-,  u-,  za-.  —  Znaćeuje  (korijenu) 
na-valjivati,  pro<lirati:  revati.  Korijeni  182.  Plitka 
rijeku  jafe  rere.  DPosl.  i)6  —  2)  schreten  (vom 
Eseljj  damo  (ut  asinus).  Rj.  magarac  rercj  kad  is- 
pušta glas  is  sehe.  vidi  niakati.  v.  pf.  slos.  razre- 
vati  se.  —  S)  seittcfirts  genen,  co  ohliqne:  Reve  na 
stranu  kao  Markovo  ralo  .  .  .  Kraljevi«?  Marko  nije 
htio  da  ore  brda  i  doline  —  kud  drugi  ljudi  oru  — 
nego  orao  careve  drumove.  Otud  valja  da  je  ova 
poslovica  postala  (Posl.  271).  Rj.  kao  gastranjiiuUi. 
glagol  revati  u  orom  značenja  ne  nalasi  se  drukčije. 
rfeved.'  m.  {u  Dubr.)  der  Ithabarhsr,  rkeum  rha- 
ponticum  L.  Rj.  biljka,  riječ  tugju. 

rev^na,*  f.  gemeinscfiaftlicJie  Bestreitung  der  Kos- 
teut  eommunis  contributio:  Bercna  ktiće  ne  obara 
(ali  bududi  da  se  u  reveni  najvide  jede  i  pije,  za  to 
ae  kačto  uz  ovu  poslovicu  doda:  AU  i  ne  podiže). 
cf.  refemi.  Rj. 

Kev^niea,  f.  n  Maćvi  kao  potok  koji  teće  iz  Bara 
i  kod  Drenovcft  utjehe  u  Savu.  Rj. 

r^vkil,  /.  ime  volu.    Rj.  rcvkast  oo.    vidi  rudonja. 

—  Izdire  kao  revka  na  uvratinama.  Posl.  1»8. 
rftvkast,  adj.  n.  p.  vo,   krava,  vidi  crvenkast.  Rj. 

vidi  i  rigy,  rigjast;  rud;  rumenkast  —  Daničić  w- 
Dodi  riječ  od  korijena  od  koga  i  ruj,  rujno.  Kori- 
jeni 183. 

rftvnlltflj,  m.  koji  revnuje  sa  šio;  der  Eiferer, 
selotes.  riječi  s  takitn  nast.  kod  boditelj.  —  Zadriao 
aam  4U  rijeci  Mluvenakijeh :  gooitelj  ...  revnite{j. 
Nov.  Zav.  V.  Bijah  remiteii  Boiij  kao  *lo  ate  vi 
8vi  danas,  Djel,  Ap.  22,  3.  Jer  se  Gospod  zove  rsv- 
nitelj,  Bog  je  revnitclj,  Mojs.  II.  34,  14. 


—  343  — 


Tg|aryA 


4 


revnost,  r**vn<>Hti,  f.  is  brevijara  glufjoljaskoga, 
acrntilntio.  Stnlli.  der  Kifer,  zdus.  /adr^jio  siim  49 
rijeci  S!aven»kijch  . .  .  iedinost,  revnost.  Nov.  Zav. 
VI.  Ja  Mm  ae  is  rodoijMv^  revnosti  Irudio.  Odg. 
ua  lit  2ft.  OpominjiK^i  ae  Vaše  revnosti  k  našemu 
»urodu  i  jeziku.  8Uv.  Bibl.  1,  iK).  Imajii  rcvnoi*t  zn 
hngn^  ali  ne  |)o  rA/.iimii.  Rim.  10,  2.  Da  ne  bih  ia- 
trijebio  sinove  Izrailjt've  «  ramoati  svojoj.  MoJB.  IV, 
25,  11.  Hemost  su  kuću  tvoju  jede  me.  Ph.  69,  9. 
Pcuirauiiće  ho  od  reittoMi  za  narod.  la.  20,  11.  Svu 
(•a  zuiulju  proždriJL'ti  ugunj  rcvnotii  njegove.  8of.  I, 
IK,  Revnujein  za  Sion  teltkout  rei>no$ču.  Zah.  y,  2. 
On  je  un  drumu,  u  službenoj  revnosti,  odalaćio  ne- 
kakvog nenultiikn.  Me^j.  303. 

r^vno.staii,  ruvnoHna,  adj.  n  kojega  je  revnost; 
eifrigt  voli  Juftfr,  zelos}iH.  vidi  revnjiv.  —  Koji  je 
bio  najrevnostuiji  i  najzaalužoniji  ioati6ir.  DanicH  5, 
7)i.  Naro(.''ito  uve  ponlednjc  (ilevojkfj  bile  «ii  remwsna 
vruijja  njegove  jiaknsti  i  OKveLe.  Mt'>y.  2SI. 

r^rndvaiijo,  h.  vcrb.  od  revnovati.  radnja  kojoin 
tko  rc.rnuje  za  sto. 

rovndvati,  rrvnujeui,  v.  impf.  cifcrn,  ontnc  studium 
rirf  retit  coufvrrt\  >7m^/io  rci  flagrare.  u  smlUja  iz 
hrerijara  tjlugidjuskotfit,  armnlari.  —  Zadrfao  »aui 
4!»  rijt'ći  SlaveiiHkijon  .  .  .  n.4J(>niti ,  rei^nornti.  Nov. 
Zav.  \l.  Odviže  rai^novah  sa  otaćke  svoje  običaje* 
fial.  K  H.  liecnovah  tioma  sa  Goapoda  Boga.  Car. 
I.  19,  10.  Hevnujem  xa  Ston  velikom  revnosćut  i  ve- 
likim gnjevom  revnujein  su  nj.  Zah.  H,  2. 

^^vnjlv^  kao  pun  revnosti,  vidi  revnosUoi.  od  os- 
nove od  koje  je  revnitelj.  —  adv.:  Kralj  promijenivši 
Be  u  licu  ri'iV'  im  rernjivo:  kako  se  ne  bojaate? 
(selo  rejdetus  eis  dixit).  fJlaa.  21,  287. 

risMi,*  /.  vidi  erezn.  Hj.  vidi  i  fc^na,  rf«*  Bie^elt 
pessnlus.  —  reza  se  nabije  na  šip^  te  se  o  sipu  ol;^jesi 
katanac  ili  lokot. 

n^Kiir*  re^crt^a,  m.  —  1)  Uebenschneidcr^  vitis  p«- 
tator,  Rj.  koji  reže  (vinograd).  —  2)  koji  reie,  reska, 
djclja  drvo.  ridi  djeljać.  —  Ima  reKoe,  koja  bi  mogla 
bili  ugicti  rez'dima.  Me^j.  47. 

rtzak,  re«ka,  adj.  sto  rrzij  w.  p.  vino.  in  Hrv.).  — 
Ovo  je  vino  lijepo  pili,  resko  ove  jedno  kao  i  žerhet. 
J.  fiocdanovii?. 

reKiincI,  r^zantien,  m.  pl.  die  Nuddn,  turundac 
(fnrinaceae).  Kj.  —  osn.  jturt.  praet.  pass.  glagola 
rexHti.  isp,  Osn.  H40. 

r&zADje.  n.  das  Schneidenj  seissio,  Bj.  verb,  od 
rezali,  radnja  kojom  tko  reie  Uto,  —  Kondir  u  re- 
zanju vinograda.  Rj.  28bb. 

rftzati,  re>.em,  r.  impf.  Rj.  v.  pf.  slož.  lz-rewUi, 
na-,  o-,  oh-,  od-,  po-,  pod-,  pre-,  pri-,  pro-,  raj;-,  a-, 
sa-,  u-,  za-;  iaproremaii,  naprerezivaii.  v^  impf.  slož. 
ix-rexivati,  na-rezivaii,  i  t.  d. ;  sarijezati.  dcin.  reskaii. 
—  J)  schneiden,  scindo.  Rj.  —  a)  Kaijiati,  rezati  na 
kaiie^  n.  p.  slaninu.  Rj.  209a.  A  režu  mu  L>apni  na 
remike.  Rj.  blSb.  Ko  ti  reza  bornu  suknju?  Npj.  1, 
115.  Od  zemljice  mije»'te  koIa<ie.  od  pokrova  režite 
darove,  2,  40.  No  tovari  mazgc*  i  iejsane  ...  na  »ej- 
winu  cohu  nereranu.  4,  312  (u  ova  tri  primjera  rezati 
=  krojiti).  Drugi  rezahu  granje  od  drvelu  i  prosti- 
rahu  po  pulu.  Slat.  21,  8.  —  h)  sculpere,  schnitzeln,  I 
meisseln,  schneiden,  hilden.  iftp.  djeljati.  —  Ikone  I 
kojo  su  14  bakru  rezane  i  čtampane.  Nov.  Srb.  1821, 
390.  Ne  gradi  Hobi  lika  rezanoga.  Mojrt.  11.  20,  4.  sa 
ae,  punH.:  Kao  filo  se  režu  pet^tti.  Moja.  U.  39,  tJ.  — 
2)  Itesvhnfiden  —  0)  vinojirail,  rite.t  putare.  Rj.  su 
9e,  pass.:  Uko  i  krmelj,  na  lozi,  kad  se  reže  vinograd. 
Rj.  454a.  —  if)  vidi  Bnnetiti.  —  Pa  a  Turcima  pye 
grku   kafu,  a  to   bjehu    nerezttni  Turci.  Npj.  5,  156. 

rdzbil,  f.  djelo  rezano t  djcljano;  Sdtnittarbeit, 
£>chnit:u€i-k.  za  ntvft.  isp.  berba.  —  Ti  su  dolapi 
obilno  išarani  rczhom  prostijom  ili  lepšom.  Na  nekima 
ima  rezbe  koja  bi  mo^la  biti  ugled  rezatlima.  Megj. 
47.  Oko  crkve   rHzmatrRJu<'i   divnu   rezbu.  Zloa.  3^. 


rezana,*  f,  (u  Hrv.)  der  Ttiegel,  pessulutt,  ef.  ereza. 
Rj.  vidi  i  reza,  •  tumavenje  ottdjo. 

r^zldba,  f.  kad  ae  reie  vinograd.  Bj.  db  nastalo 
od  tv.  isp.  bjetidba. 

rfzTli*  adj.  indecl.  vidi  aramolAo:  Na&e  kade  rezil 
pofini^c.  Rj.  liezil  učiniti,  t,  j.  osramotiti.  Npj.*  4, 
351.  —  Daiiaa  vezir  »jutra  rezil.  Pofll.  52.  O]  moj 
babo,  od  Rudima  banci  zaludu  li  banstvo  i  goapoHivo, 
kad  su  mene  rezil  učinili.  Herc.  15. 

n'*zitl,  r^zl,  r.  impf.  n.  p.  vino.  jubukovaća,  ein 
ucnig  (avgehuevt)  hci-isen  (von  Getranken)^  admordeO. 
Rj.  ridi  urezivati  2.  gUtgtjl  »e  drukčije  ne  nalazi,  vino 
rezi  k'tfi  mtdo  kao  nit"  u  ustima  ali  godeći.  —  Zna- 
čenje korijenu  cijepati^  Mječi:  rezali,  resiti.  Korijeni  17. 

riftzuieu  (i  r*?zniea.  Rj.")  f.  {u  Srij.)  na  ^kotu  ono 
^10  ostane  kad  se  obrc*e,  junge  Uebe^  re»ex.  Rj.  vidi 
reznik. 

r&znik.  w.  resesc.  f^lulli.  u  Krv.  ridi  rcKuiea.  u 
rc:aiiju  vinograda,  isp.  kondir  2,  Iiieanj. 

rJSzodnn*  /'.  ineisum.  Stulli.  grJ^e  se  što  reže,  bude 
rezotina.  isp.  obrezotiiia,  zurezotina.  —  za  nast.  vidi 
bljuvotina. 

rj^ianj,  r&ioja,  m.  der  SchnitSj  segincntum,  Rj. 
režanj  n.  p,  mesa,  odrezan  komtid  mesa.  vidi  narez- 
nica.  itp.  izrezak,  riječi  ft  tuh'm  ntist.  ht<l  bacauj.  — 
Knez  bi  odsckao  batak,  krilo  ili  drugi  koji  režanj,  i 
pružio  bi  onome  kopa  najvoli.  .Turm.  58,  Pojede  dolmr 
režanj  od  hladne  jaroi'e  plećke.  Mil.  21.  »Mene  si- 
jecitel<   Družina  ga  moja  istječe  na  reinjeve.  Zini,  231. 

r^ž&nje.  n,  das  Zdhnefletschen,  dentium  os^entiOj 
nudatto,  rictatia.  Rj.  verb.  od  reiati.  radija  kojom 
reži  n,  p.  pas. 

riSiati,  r<5žlm,  p.  impf.  die  Ziih%\e  fletschen  (tom 
Hunde).  rinai^  rictare.  Kj.  reži  pas,  kad  iskesi  zube 
pa  kuo  mrmlja,  v.  pf.  rc^niiti,  slož.  zarežati;  v.  impf. 
slos.  pore^viiti,  poreživali.  isp*  r<^ga.  —  Leži  a  resi. 
(Kad  je  ko  bolestan,  a  jednako  zao).  Posl.  1H8. 

ri^ženje.  n.  verb.  od  reziti.  stanje  koje  biva,  kad 
rezi  n,  p.  vino. 

rgniO««  ^'  ^<^s  Abreiben,  Abniktien^  detritio.  Bj. 
verb.  od  rgati.  radnja  kojom  tko  rga  Ho.  vidi  hrgAnJe. 

l^gnli,  gtim.  V.  impf.  tdtretben,  abniltzen,  detero.  Kj. 
rgati  sto,  upotrebljavajući  satirati,  koaritij  habati, 
ridi  hrgati.  —  Znamenje  (korijenu)  tiskati,  trti,  po- 
tirati:  'igati  {h  je  otpalo)  izrgali,  porcati.  Korijeni  220. 

r|ija.  f.  (accuH.  rgjn,  voc.  rjyo).  Kj.  dcm.  r^icK.  — 
1)  der  Jiost,  aerugo,  rubigOt  ferrugo.  Rj.  —  ligju  se 
za  zlato  ne  prima.  Posl.  271.  Cista  ne  zlata  rgja  ne 
hvata.  348.  Što  je  tvrgje  od  gvozdja?  pa  ga  opet  rgja 
izije.  356.  I  daj  mene  sah\ju  pojtUilicu,  nevagjenu 
irideMct  godina,  koja  se  je  rgjom  proturila,  te  a'  iz 
kora  izvadit'  ne  more.  Npj.  2,  322.  Ne  sabirajte  sebi 
blaga  oa  zemlji,  ^'^dje  moljac  i  rgja  kvari.  Mal.  t>,  19. 
—  2)  rgja  te  ubila!  mogest  du  elend  icerdeti,  dii  te 
perdant.  Pasja  te  rfjja  ne  ubila!  (Posl.  246).  Rj.  u 
prenesenom  stninlH:  svakojaka  mttka  i  nevolja.  — 
Jiflja  ga  popala!  Rj.  541b.  Neznaj^u  rgja  bije.  Posl. 
199.  Jigja  ti  svaka  dodijala!  271.  Tako  te  iskonska 
rgja  ne  ubila*.  310.  hgjom  kap'o,  dok  mu  je  kolenal 
Npj.  2,  22i».  —  S)  r770  jedna!  du  Nichtstviirdiger I 
rgjo  i  t^agjo!  Nemoj  pufitai*  rgju  pod  barjaka.  Rj. 
rgjav  čovjek,  vidi  rgjakovii!,  rgjobitina.  —  Ovu  (kćer) 
od  koje  sam  se  najviAe  nadao,  dadoh  za  rgju.  Npr. 
20fi.  tSad  najgora  rgja  mole  ubiti  najboljega  junaka. 
Npj.'  4.  XXXVI. 

Fjljljakovle.  m.  ein  Schimpfurort,  convicium:  Da  li 
niai  pleniio  od  plemi6i,  nego  rgja  od  rffjakovića.  Rj. 
vidi  rgja  3,  rgjobitina,  rgjav  čovjek. 

r^ljaiijo.  M.  das  liosten,  induetio  rubi/finis,  ruhiga. 
Rj.  verb.  od  rgjati,  stanje  koje  bira.,  kad  rgja  n.  p. 
željezo. 

rjRjArijA,  f.  vidi  r^javStiua.  isp,  zloCe«tarija.  za 
nasl.  itip.  lagarije.  —  ngjarija  nevrednoeti  ki?i,  zlo^- 
starija  sestra.  Poal.  Ui7. 


rffjttti 


—  344  — 


riblea 


rgJHtf,  r^Hin,  v.  impf.  rosten^  ruhigine  ohduci.  Rj. 
V.  pf.  slož.  iz-rirjali»  ob-,  po-,  kh-.  —  Desnicu  mi  ui- 
Ufiablu  ruka!  i  ori  tka  »li  sMju  uertjiulufNpi.  t,  7'i. 

fjKJnVt  'tdj.  Kj.  conip.  rpyftviji  i  (rijetko)  rgjavftu 
Obi.  45.  —  J)  eUiul^  scfdtcht,  wiset\  Rj.  cidi  hiul, 
hudttiif  uevftljao,  prteii,  traljav,  /jio,  xlo(^eMt.  —  a)  atlj. 
Hakrenjrtćii,  ii.  p.  puSka,  1.  j.  okovana  rgjavivi  »rebrom, 
kuo  l)ukroiu.  lij.  13a.  lOiJavo  vrijtme,  liJeiM)  vrijeiuo. 
Uj.  75b.  DoplaUi,  kad  se  pazari  stvar  rgjariju  za 
hvlju  pa  se  za  rgjaviju  jo^  nto  doplati.  Kj.  132b.  /a- 

r*ti  bure  .  .  .  ako  u  njemu  ima  kakav  r/y«r  vonj. 
I87b.  KlaSnjaviCji,  rtjjavu  čohit.  Rj.  y73a.  Mrtviće, 
rg^jtivo  živinće.  Rj.  'JTt'žh.  Tonja,  Ji|  rtjjar  miris.  743b. 
Uskoku,  rgjuve  volje.  Rj.  7S&a.  Neboj  se;  ja  Dinam 
nikakav  rfjjav  ćovek,  ja  aain  caraki  sin.  Npr.  !.%. 
Bolje  je  imali  rgjavu  godinu  nego  rgjavu  suajedu. 
'2'6.  Žut  poaao!  (Zlo,  rgjavo).  81.  Jeza  parala,  guza 
pla6ila.  (Kad  kopa  biju  sa  rgjare  riječi).  113.  Po- 
znajem i;&  kuo  (alijepac)  rtjjac  nuvttc,  202.  Itgjava  je 
iioM,  koj«  u  svoje  gnijezdo  tori.  270.  J\rijav  početak 
(i*te)  kami*  u  glavu.  271.  >Jcsi  V  gje>^Ofy  it  životu. 
Marko?«  >Jesaiu,  care,  uli  u  rgjaat.  Npj.  2,  403. 
Kamo  V  tthe  pogubiti  ne  6n  rfpuvaega...  3,  187.  Ono 
sve  oružje,  ako  je  i  rgjavo  bilo,  odneau.  Danica  ćl, 
216.  Nagazio  na  rgjave  priniere.  Nov.  Srb.  1818,  397. 
Da  bi  pak  ^ovek  mo^ao  dobru  pesmu  od  rgjave  raz- 
likovati. Npj.*  4,  XXX Vili.  I  to  nije  rgjava  ielja. 
Od^.  na  ut.  iy.  Mislim  da  je  ovo  pravilo  vrlo  rgjavo. 
Opit  XVIII.  U  njegovoj  je  prvoj  knjizi  bio  jezik  vrlo 
rtfjnv.  Fia.  2G.  Pravi...  srednji...  rgjav  spisatelj.  ii*6. 
'lakove  struke  vazdiiba  zovemo  rgjava  ili  otrovna 
pura.  Priprava  10.  Počeli  bi  ae  tužiti  na  zla  vremena 
i  na  rgjave  pazare.  Ri.*  XV.  OHobito  &ad  na  ovakova 
(sa  trgovca  zaiftLa  rgjava)  t^retnena.  StraJS.  188H,  17(i6. 
DonoSaJiC  Joflif  rgjave  glasove  o  njima.  Mojs.  1.  37.  2. 

—  b)  adv,  Živi  abeno,  t.  i.  zlo,  rgjavo.  Kj.  la.  /a- 
brkati  kako  i^jtko  jelo  otl  bračna,  t,  j.  rgjavo  ga 
sgotuviti.  Kj.  l(»4b.  Mrciniti,  rgjavo  klati.  Kj.  373a. 
Okovao  ae  (kad  se  ko  rgjavo  ohni).  Rj.  454ft.  PeSujati, 
rgjitvo  Sto  raditi,  osobito  Siti.  Rj.  4*J8b.  Kftko  »e 
(^tneft?  rgjavo  se  ćujeni.  Kj.  830b.  Gnjavi  mat^ii^e. 
(Kad  ko  rgjavo  svira  n  gadlje).  Posl.  43.  8to  mu  je 
vre«5u  rgjavo  itveeala.  X.  Rpiav  pevać  i  dobru  pesmu 
rgjavo  upamti.  Npj.'  4,  XXXV.  Ima  od  česti  n.  p. 
grožgja,  kad  rgjavo  rodi.  Pis.  4.  Kako  se  malo  i 
rgjavo  u  uas  pazilo  na  ta  svojstva  jezika.  24.  Rijeci 
rgjavo  prevedene.  Hj.*  VIII.  Ne  mialetSi  kako  h  Srbi 
i  Circi  rgjavo  slažu.  »Sovj.  24.  Ali  .\pendini  rgjavo 
kaže  da  je  bilo  godine  125^^  mjesto  1253.  DM.  ,22U. 

—  2)  (u  Diibr.)  slab,  bolestan,  vnpass,  morbo  ttn- 
tatus:  nešto  sam  rgjav.  Rj.  vidi  lo5,  nalofi.  —  Kao 
«la  su  ga  guje  pilo  (tako  je  rgjav  u  lica).  Posl.  131. 
Kao  da  tret'i  dau  hljeba  ne  jede  (tako  je  rgjav).  131. 
Kao  ovćina  o  Marću  (n.  p.  Uko  rfijav  ili  mr^v).  132. 

rgjiiva,  /'.  adj.  (u  Dubr.)  vuit  »uba  l>ok'yt.  Rj.  i 
Ht/n.  ondje. 

riiJttt'Miliil,  /■.  osobina,  stanje  onoga  što  je  rgjavo. 
vidi  rgjarija.  —  U  naše  vrijeme:  Du  bi  bila  čistji  od 
sve  rgiavHine  doonds&nje.  ARj.  II.  641a.  —  riječi 
tf  takiiM  nast.  kod  gospofitiua. 

i-gjU'M,  /'.  (ie»n.  od  rgia.  Rj.* 

r^dbhina,  f.  (u  C.  u.)  koga  je  rgia  ubila,  nichts- 
wUrnigcr  Men'ich,  nehulo.  Rj.  vidi  rgja  B,  rgjakovič. 
rgjav  čovjek.  —  rgjo-bitina.  druga  pola  postala  od 
bit  (part.  pruet.  pass,  od  biti,  bijem).  isp,  tako  sloi. 
riječ  gradobitina. 

r^urrizanj«,  »i.  verh.  od  rgjogrizati.  Rj. 

rsjuirrtzali,  rgj'^priziim,  v.  impf,  (u  C  (f.)  govoriti 
kojeHii,  ponajviše  rgjavo,  Alhernmttcy\  reden,  ineptio: 
ne  rgjogrizaj !  Rj.  rgjo-grizati  (druga  pola  gristi, 
grizem;  u  v.  impf.  sloecnima  grizati). 

riba,  f.  ipl.  gen.  ribai  d^r  Fisch,  pincis:  Dvije  se 
ribe  na  jednoj  vatri  peku,  pa  jedna  drugoj  ne  vje- 
ruje (PobI.  5T).  2iiba  po  duboku   pliva  (Ne  može  se 


lasno  ubvatiti.  Po«l.  272).  Rj.  dern.  ribica,  (mlada) 
ribič,  angjn.  rihetina,  riburina.  ribe:  arbun,  badelj, 
bagra,  bflkaluj,  bakahir,  babivuc  2,  batidar,  barbun, 
bijelka,  bijeljka,  bradovatio.i,  brkifu,  buj:in.  bukva  2, 
buljeS,  eigauin,  ornuf,  ornčič,  cruelj,  crnjelj,  dlakavica, 
(ribu  dlakavu),  glavatica,  gljivar  2,  golubinac,  govedar 
2.  grmulj  1,  jtiz  2,  jesetra,  jež  2,  kantor,  kunjae,  karaa 
ikarai^),  kečiga,  kečika,  kesega,  kit,  klen,  kokot,  ko- 
ravica,  k(.wtre$,  ko^trebu,  kovač  3,  knip,  krkii^a,  kru- 
patica  (krupatka),  kučak,  lattica  2,  latiku  2,  liuj,  linjak, 
lipun  (lipi'n),  li>tt,  iopar,  loparac,  mačak,  manič.  ma- 
Henira,  niladitra  3,  moruna,  mrena,  muruna  (murina), 
nai'ikvu,  noi^tvini,  obli^,  ovrnta,  ovrutniea,  palja^tura, 
paMtnna,  pastrva,  pastruga,  patuca.  pe^,  pijerfca,  pis- 
kavica, p'lskor,  pljucavica,  prevučar,  priglja,  primor- 
kinja,  puzija,  rcnga,  .sjibljar,  sabljaru,  satdjarka,  sim, 
sipa,  Hkakavica  3,  skla^  (sklal),  akobulj,  skoboj,  smudui, 
Hmugj,  som,  sopu  2,  srgjulja,  ^arau,  i^kobulj,  Mjiv.ir  2, 
^tuka,  morsko  tele,  tok,  trglja  (Iriglu),  trula,  ukliju, 
ukljata,  ukljeva,  vladika,  morski  vo,  volak,  vruuL  — 
Biju  se  rihe.  Rj.  28a.  Brod  u  blalu  (jezeru)  mie»to 
gdje  se  riba  hvata.  Rj.  44b.  Otućiti  ribu.  Rj.  451a. 
Pecati  ribu.  Rj.  4£l7b.  Prpori  se  riba,  cf.  bije  se.  Rj. 
illHb.  Ribati,  loviti  ribu.  Kj.  t>49a.  Volim  idi  ja  u 
more,  pa  »c  stvorit'  hclom  ribom.  Npj.  1,  435.  Da 
uhvati  ribu  ihitnokrU^i.  2.  52.  Da  ufati  ribu  od  šes 
krila,  2,  61.  UhvaLifie  ribu  zlatt>pemu,  2,  74.  Kwl 
Poreča  zHgrajgivHO  Duniivo,  liajagi  radi  hvatanja  ribe. 
8ovj.  55.  Idemo  u  ribe  (t.  j.  da  ih  hvatamo).  Danićič, 
Iriint  535. 

riban,  ribna,  fufj.  ^.^tcJtrcich,  plcnue  piscittm.  Rj. 
n.  p.  potok,  H  kojem  ima  mnogo  ribe. 

1.  ribitnje,  n.  {\t  vojv.)  dnH  Ucibcn  (des  Kruuts), 
sectio  ope  fcrri  ruHorit.  Rj.  vcrh.  nub»t,  od  ribati. 
radnja  kojom  tko  rlbU  n.  p.  kupue. 

*i,  rlbnajt*.  n.  (u  primorju)  das  Ftschen,  pisctUio: 
Utimlju  uum  ribu  i  ribanje.  Kj.  verb,  od  ribati,  radnja 
kojom  tko  ribu,  lovi  ribu:  Vrag  uzeo  i  ovako  ribanje, 
kad  se  niMa  drugo  ne  uhvati  nego  po  jedna  jegulja. 
Npr.  116. 

rlbaonicn,  f.  (u  Srijemu)  vidi  ribež.  Rj.  vidi  i  no- 
ževi.  —  riječi  s  tukim  nast.  kod  djeljjionica. 

rihiir,  hi.  der  Fi^cher,  piscator.  Kj.  koji  ribu  hi>nta. 
vidi  alaa,  halaa,  tiinjar.  —  A  ribari  rilie  pohvataJic, 
i  u  ribi  ključeve  nugjoSe.  Npj.  2,  70. 

ribAronJ*'.  n,  dus  Handeln  mit  Fischen,  qua&iius 
pisciutH,  Kj.  veib.  od  ribariti.  radnja  kojom  tko  ribari, 

ribarev,  adj.  des  Fischers,  pisvatoris,  RJ.  Ho  pri- 
pada ribaru.  t*idi  ribarov. 

rlbarfea,  f.  (u  primor.)  lagjica  s  koje  se  riba  hvata, 
Fischerschiff,  narut  piacaiorum.  Rj. 

ribtkrina,  f.  (u  prim.)  taksa  za  pravo  da  ko  mo^.e 
javno  prodavati  ribu.  Rj.^  —  za  nast.  isp.  dimarina. 

ribAriU,  rtlmrim,  v.  impf.  noaiti  ribu  po  selima  te 
]>rodavati,  kao  Ato  u  .Srijemu  i  u  Huukoj  čine  mnogi. 
Fische  vcrkaufen,  vendito  pis««.  Rj. 

ribarov,  adj.  vidi  ribarev.  Rj. 

ribarski  (rlbjirsk^l,  adj.  der  Fischci;  piscatorum. 
Rj.  što  ftripada  ribarima  ili  ribaru  kojemu  god.  — 
Te  če  vas  izvlačiti  kukama,  i  ostataJc  vai  udicama 
ribarskim.  Amos  4,  2. 

1.  ribati,  ribam,  v.  impf,  i.  j.  kupua,  aobu,  (Kraui) 
reihen,  (brassicam)  contero,  Kj.  isp.  Njem,  reiben.  c. 
pf.  sloi.  izribati. 

2.  ribati,  rlb^,  t^.  impf  (u  prim.)  loviti  ribu,  /imAmi, 
piscari,  Rj, 

rlb<^tina,  /'.  augm.  od  riba.  Rj.  vidi  riburina.  — 
taka  augvi.  kod  babelina. 

ribc£»  m.  der  Kraathobel,  vtachina  consecandae 
brassicae.  Rj,  na  čemu  se  riba  kupus,  vidi  rihaonic«, 
noževi,  isp.  erende  1,  treuica  1.  —  ribei  (od  tugje). 
<)sn.  369  (Reibeisen).  riječi  s  tukim  nttst,  kod  derež. 

ribica,  /'.  —  IJ  dem.  od  rib.'U  Kj.  —  t!)pazi  u  jednoj 
lokvi  malu  ribicu  gdt  se  pračaka.  Npr.  20.  Onda  se 


ribić 


—  345  — 


rijcfi 


»eti  on(?  rihi^  Sto  je  iz  lokve  u  voiJu  liacio.  23.  — 
9)  m  Dubr.)    II   gove^'eia   ir.ntitra  o(l  liubregn  dolje, 
•  kao  apolja  što  je  |>ečenicrt.  Uj. 

rlbi^t  m.  ~  i)  dua  Kleine  rom  FMeh,  der  Junge 
VisiJi^  piiUus  piscin,  piticiculus.  lij.  mhide  od  rihc, 
mladu  riba.  —  -UtekliL  mi  babinu  kobilu,  pii  ue  znatn 
gdje  je<.  A  ribU'u  iiiii  reĆe:  >Kvo  je  luegjii  uniiia, 
stvorila  se  riba  a  ždrebe  rihić'.  Npr.  23.  —  2)  (ti 
f^rijemii)  Muskel,  laceii-us:  igraju  u  konja  ribići.  Bj. 
ridi  gui^ter  3.  isp.  mikk'u  2,  iniskii  2. 

rlbi^lo,  f.  pL  (u  vojv.i  dic  Hibcxhcercn.  riltes  ni- 
brum  l.inn.  Rj.  biljka,  nt/i  ei(''in-lKibu. 

riblji,  adj.  FLnch-,  pincarius.  Rj.  sto  pripadtt  ribi, 
ribama,  takta  adj.  kod  Homlji.  Avgiitar,  suh  riblji 
mrijest,  koji  ne  vadi  iz  ribe  Hkiikuvice.  Uj.  lb  (mrijeAt 
je  f.:  suha  ri!>lja  rarijesl),  Huhik,  balukat,  riblju  truva. 
Kj.  13b.  <3zida  /.id  od  namoira  potoka  pu  do  rifdjih 
truta.  L>uev.  II.  33,  14.  Jona  Iti  n  irbtOta  ribljem  tri 
daua  i  tri  not^i.  Jonn  2,  1. 

Ribniea,  /*.  —  1)  potok  koji  iitjeće  u  Krtlnbani 
a  dcHn*'  fltrane.  Rj.  (Kao  ribna  rijeku).  —  2)  kao 
mala  varo.^ifu  na  Dunavu  niŽc  l*ore^*a.  Rj. 

Klbnieanln,  m.  [pl.  Rllinićuni)  Einer  pon  Ililtnica. 
Kj.  lorjek  iz  liihnice. 

Ribnicki,  adj.  voH  Ribniea.  Hj.  šio  pripada  jRibnici. 

rlbnjilk*  i».  der  J*'isrhteicJi,  pisciuu.  Hj.  —  oitn.  u 
ribni  (ribau).  rijetki  s  lakim  naši.  kod  krtićnjak. 

rlbdloVt  »f.  —  Lovište,  uijeHta  gdje  ne  riba  lovi, 
cf.  ribotoc.  Rj.  332a  (n  ribolov  natia  u  Kj.  na  nvom 
mjeatuj.  ribo-Iov.  if^p.  tako  sloL  rijeci  brzMov,  ptialo- 
lov.  (u  Ilrr,)  looljciije  ribe,  lov  na  ribu. 

rib^rinii,  f.  tidi  ribetina.  Rj.  —  takva  angrn.  kod 
baburi  na. 

rid,  »I.  (u  Dubr.)  nV/ihrid:  Sigjele  au  tri  (rjevojke 
na  riđu,  na  kamenu.  KJ.  riđi  i  1  rida. 

1.  rida,  /'.  vidi  rid:  odvali  ne  rtda  od  Onda,  i 
ubila  sva  tri  pobratima.  Rj.  vidi  hrida. 

2.  ririn  {u  Sinju,  a  u  Hrv.  rida]  d<is  7WA,  Tiichel, 
pannutf:  Nave/.i  mi   rida  plemeniiit   5to  JunacM  nose 

^  oko  vratu.  Kj.  nidi  jagluk,  jaghik;  mubnuua;  ubrus, 
ubrusac.  isp,  pt'Skir  *  ni/n.  ondje. 

ridanje,  n.  dus  Webkla(jen,  ululaUnt.  Rj.  rerb.  od 
ridati,  radnja  kojom  tko  rida:  Glas  u  Ranii  ću  se, 
plać,  i  ridanju,  i  jaiikanje  mno^o.  Mat.  2,  18. 

ridati,  ridam,  r.  impf.  vdiklatjen,  uluh.  Rj.  vičući 
plakali,  iifp.  jaukuti,  kukati,  lelekati,  naricati,  tugo- 
vati, tužiti,  žaliti.  V.  pf.  slo^.  zUridiiti.  —  Stane  ridati 
i  naricati  nad  mrtvom  glavom.  Npr.  178.  Važi  igraju, 
naži  ridaju.  Posl.  32.  Povikale  plačuf^i  I  ridajuči, 
govore^'i:  jaobi  jaobi  Otkriv.  18,1!).  Za  to  (V  ridali 
Moavae  ntid  Moai^caa,  »vi  će  ridati,  16,  7.  Ne  ridaj 
sa  iHHOfn.  L>P.  14f). 

ridovkm  f.  («  Srbiji  ii  Gobipcu)  ŠJirena  zmija  oko 
jodnoga  albina  dtigarka  (die  Kreusuttcr ;  pelias  bcras. 
L.  Rj.).  Uj.  cf.  žarka  1.  Kj.*  —  za  nast.  imp.  trgovka. 

rif,  rifa,  ta.  (u  vojv.)  dic  J'Jllc,  ttlna,  cubitiis,  cf. 
urSiu.  Ri.  vtjera  2a  dubinu,  i^idi  i  lakat  2.  eiit]&xc. 

r)fruqj(*,  rt.  ddH  halpuai,  radatio.  Kj.  verb.  od 
rigati,  koje  vidi. 

rignlf,  rigam,  v.  impf.  aufsiosneit,  r«/j»scn,  ructo: 
riga  i  bljuje.  Kj.  vidi  icati  se,  podrigivati  se,  ftlucati 
»e.  V.  pf.  hIo:.  izrigati;  izriguuti,  podrignuti  se.  t>. 
impf.  sloz.  podrigivati  me. 

rlrnvlea,  f.  (n  Hooi)  vidi  Stukavicn.  Kj.  Mi  i 
ikavka,  Ijućavina,  podrig. 

ng},  ngja,  (rigji,  comp.  rIgJT),  fuch»roth,  rufutt.  Rj. 
vidi  ngjaat,  rud.  t-rvenka-st.  —  A  naprijed  junak  ua 
alatu,  rigjih,  Miijo,  do  ramena  brka.  Npj.  3,  154.  Bio 
je  (Luka)  nmlii  »rednjegar  vi^d  ri^y  nego  crnomanjast. 
Opit  \\  Izigje  drugi  konj  riffj.  Otkriv.  B,  4. 

1.  rigjfli  f.  L  j.  koza,  eine  rothe  Zicrfe,  rufa  capra. 
^y  Tiffja  kosa.  vidi  rigjeSa.  —  Kad  i  kad  klepne 
klepetušica  nu  kosi  riffji,  Zim.  121. 


2.  rli^a,  ni.   (ist.)  vidi  rigjo.  Rj.  konj  rigj.  vidi  i 

rigjan. 

rlirjan,  ni.  vidi  rigjo:  Dovedofte  Maru  na  ritpanu. 
Uj.  ri<jj  konj.  riđi  i  2  rigju. 

KiB^ani,  ingjunil,  w.  pl.  nekakvo  pleme  negdje 
oko  Crne  (Jore.  Uj.  wože  biti  du  ovamo  ide  ornj 
primjer:  Ali  hu  mi  u  l'abnnriji  u  Kosovu  pokazivali 
čovjeka  ts  sela  Uirjjana,  po  prezimenu  Triruuović«, 
koji  ima  V'zdeset  i  dvoje  čeljadi.  Kj.   173a. 

rTiiJas*.  a(li.  vidi  rigj.  Rj.  —  adj.  s  takim  nani. 
kod  budnliiM. 

rUsJeša,  /*  (u  (Jrblju)  ime  koKi.  Rj.  ri(]ja  kosa.  vidi 
1  ripja.    -    rijeci  s  takim  nanf.  kod  brnjeSjL 

KiKjifa,  f.  vod«  u  Stoapudu:  Pa  mi  poje  ovce  na 
liiifjicu.   Rj. 

rlfijo,  m.  (jliž.)  der  Fncha  (Vferd),  cf/MH-v  rnfuif. 
Rj.  <jcn.  rigja,  voc.  rtgjo.  rittj  konj.  vidi  I  rigja,  rigjan. 
—  hup.  X  takim  nast.  kod  crnjo. 

riKJu.^ii.  /".  rigja  kobila,  eine  fucMrothe  Stute,  equ<i 
nifa.  Rj.  —  rijeci  n  takim  na«t.  kod  ajgint^. 

Kija,  Mi.  (ifll.)  cidi  Rijo.  Rj.  vidi  Hrija. 

rlJlM",  f.  iloc.  rijf^i,  pl.  gen.  rijJ^Ti),  daA  K'orI,  vox, 
vcrbnm.  Rj.  za  postanje  isp.  re^i.  isp.  rijck.  bertjeda, 
govor.  dem.  rijecVa.  ryVčjc  blaga,  careva,  dogovorna, 
grdnu,  lijepa,  mućna,  mudra,  okorna,  ponoMita,  prazna, 
rgjuvH,  rui^.na,  slatkn,  sveta,  t*uba,  tvnJa,  visoka,  zla, 
i  1.  d.  —  J)  uopće:  Za  bapka  je  riječ  gororio.  Rj. 
15b.  Dade  kralju,  riječ  ne  učini.  M].  li  lb.  Kakilo, 
kaže  se  za  ćovjeka  koji  rantere  rijeci  kad  govori.  Rj. 
2.^>t>b.  Održati  riječ.  Kj.  4-17b.  Posijati  riječ,  1.  j.  pu- 
stiti je  megju  ljude.  Kj.  f>47b.  Pomšoljiti  A*o//(i,  t.  j. 
lijepijem  riječima  kuo  nnilo  pogladiti  ga.  Kj.  562a. 
Rekao  pa  nije  svojo  riječi  zadržao.  Uj.  (JtUb.  t'rodiln 
moja  riječ,  Kj.  7M7a.  TurtMu  mu  odujuli  izvadi  gotove 
novce  bez  reci,  Npr.  3H.  A  baba  mi*  utcčeureč:  -O 
moj  siuko..,  40.  ^ena  ga  dot-eka  a  on  ni  reci.  140. 
Samo  iednu  riječ  da  profiovori.  156.  Ni  reći  cisef 
211.  Nemoj  pi-intiti  riječi  2li'.  Ja  ću  riječ  moju  i 
potpis  moj  potvrditi.  254.  Tek  .Ho  on  to  izusti,  A 
TnrOiii  mu  u  rei:  sValaj...  Žfn.  Bolje  je  ne  obre<5i 
nego  riječ  ne  držati.  Pot»l.  24.  I  izmcnj  srctijrb  ima 
riječi.  101.  I  kamen  bi  riječma  poditjao.  (Kad  ko 
lijepo  ili  žaIo3tivo  govori).  101.  Ne  xabudi  imi  kojoj 
SI.  tKad  ko  hoće  kame  riječ  da  presiječe).  1*W.  Ne 
»toj  gjavole!  {Uečt  se  uz  riječ  kad  hc  pripovijeda  kako 
ae  §U)  zlo  dogodilo).  201*.  Nijesi  careve  riječci.  2l>t. 
liiječ  iz  usta  a  kamen  iz  ruke.  272.  liiječi  treba 
mjeriti^  n.  ne  brojiti.  272,  V  Tun^ina  vjera  na  koljenu. 
(Ne  raoŽHS  mu  se  osloniti  na  vjeru  i  na  riječ).  337. 
Nema  imenu  za  nosloviee,  nego...  obii>no  ae  govori: 
tStano  (ima)  riječ.  VII.  Pameti  iiemo(5noj  slatka  Je 
riječ  lijet^nik.  PPosl.  *J3.  Ko  li  ntrnlru  r'ječ  izreći? 
Npj.  1,  91.  ftrdnu  Koaa  riječ  započela:  »Fala  Bogu... 
2,  2'SH.  Vti  nm  mttčnu  riječ  protjovara.  2,  273.  Sko6i 
Turo,  riječ  ne  činilo,  i  poveza  Janka  a  banovimju  3, 
217.  Te  Djimunu  riječ  besjedio.  4,  2.  Obazre  ae,  reče 
tri  riječi  >Moja  bra^T-o  .  .  .<  4,  160.  .lf»Ste,  brai^o,  da 
vam  riječ  kažem.  4,  18*1.  Pa  on  (Kre^-ko  Kuužević) 
Meba  zove  na  megdana;  junak  bjeSc  buljumbaAa  Meho, 
gje  ga  rluškn  riječ  zataknula,  okrenu  se  k  njemu  u 
srelnuje.  4,  410.  Uje  ga  vla.ska  Hjct-  dostignula.  ongje 
stade  njemu  na  biljegu.  4,  411.  Pa  im  viiiee  udari  u 
lice,  a  rtUcija  riječ  otvorila.  4,  416.  .\  Mehmed  mu 
riječ  odijovara:  »Hajde  ...  4,  522.  Kad  kadija  zjh'u 
davndžije,  on  ovaku  rijVć  isturio:  »Papuće  «e  miloj 
kumi  daju  .  .  .  Herc.  170.  Ovaj  je  zabavnik  i  onako 
pun  suvih  riječi.  Danica  3,  222.  Boca  koja  hc  Ik  desne 
ruke  dade  prvijencu  s  riječima:  »fTOspodine  prvi- 
jen^e...  Kov.  62.  IVini  mi  ae  »nimoin  od  svoje  rtjcči 
I  na  trag  udariti.  Odg.  na  ut.  2.  Blago  vama  ako  reku 
!  na  vas  svakojake  rgjace  riječi  la£u<5i.  Mat.  5,  11. 
Kako  bi  ga  (lausa)  uhvatili  u  riječi.  22,  15.  Kad  sirši 
Isu«  ste  riječci  ove  .  .  .  26,  1.  Reče  Simonu:  »bacite 
mre£e  svoje  te  lovile« . . .  »ali  po  tvojoj  riječi  bacili 


9 


rijt*(4in 


—  34« 


rijetJ 


mrežu.  T^uk.  5,  5.  Ispunit  Gospod  nnstoro  rycć  staju 
na  /<!inlji.  Rim.  1»,  28.  Koje  Hnstos  ne  u^ini .. .  riječju 
i  djelom.  lf>,  Hi.  Kti^.e^i  iins  klijent  riječima.  .lov.  UI. 
10.  Dh  |>oknra  sve  bezbožnike  za  avc  rui/ip  rijćci. 
Jml.  IT).  Usta  njihova  tjovarc  ponosite  rijeci.  1(5.  7*o- 
WA**  puLoltnni  t'i/cc/»  Goiipodnjom  tfovoreći:  oUare! ... 
Car.  1.  13,  ii,  A^ckn  dakle,  lioapode  li<»žt',  hmU  tvrda 
riječ  tvoju,  koju  (*i  rekao  Davidu,  r>nev.  II.  1,  0 
(ititpleutur  scrmo  tuua;  ueriUt  dcin  \Vort  erfiiUct). 
Hoće  li  biti  krnj  pruznijem  rijciimn?  Jov  ili,  3.  8vHki 
dan  iztfrvu  riječi  moje.  Ps.  5G,  Ci.  Dok  se  uteče  riječ 
njegova,  tlJf),  H».  Jer  se  oi>ominJ!i.^f  nccte  rijeci  svoje 
k  Avramu.  105,  i'2.  li^eč  je  Gospodnja  na  rrw,  Ha- 
nani'...  ja  t-u  te  /.atrti.  Sof.  2,  h.  Mula  Kii-^ka  ntuvanii 
bi  djediuoiD  u  iHtoni  Htnirtlii  u  kom  i  Zeta.  Drntjim 
riječima  Neniauja  uHulijediv^i  iiii  jedan  na)?in  i  li^isu 
i  Zetu«  gajedini  iui  doueklc  ^uarenje  za  nebe.  DM. 
14.  Govoreni  oct  visoke  riječi:  »po>rledaj  h  neba  .  .  . 
DP.  21.  N»  riječ  lauaa  Navina  siUK-e  i  mjenec  stade. 
Prip.  bibl.  5B.  Nije  vrijedno  da  mc  oJco  tofja  ćini  mie 
riječi.  Rat  19.  —  2)  «  riječi  hiti,  u  riječi  koju  .  .  . 
u  Ih  riječ:  Dok  »n  oni  u  riječi  hili.  Moj  Bestrii^u  dok 
ai  it  riječi  (t.  j.  jo§  dok  moŽefi  govoriti).  Kj.  Još  to 
oni  tt  riječi  hjehu,  al'  dopJoAe  »lupe  denpotovc.  Npj. 
1,  399.  Al'  besjedi  Vukwiu  od  Rovaca:  >Ala  bnn:o,..< 
U  rijeci,  koju  be-tjediše,  al'  eto  ti  od  paše  dželata. 
4,  20.  'Taman  oni  u  riječi  hiliy  blizu  i*u  im  Turci 
priffrejali.  4,  338.  /'  tu  riječ,  koju  be,yegjuhn,  al'  evo 
ti  Krivokapi<5-Rada.  4,  801.  U  tu  rijet\  u  kuju  zho- 
rahu,  dok  i  dmjca  dava  dolazila.  4»  434.  Mare  majku 
ljuto  kunijftSe:  »Bof^  t' ubio. .,»  ('tu  rijcČ  Jovnnova 
sluga:  >Božja  pomoć  .  .  .  Here.  90.  —  H)  riječju, 
jednom  riječju;  um  es  kurz  zu  sagen,  kur^!  ut  paucis 
dintm,  ne  multa,  y^uid  plura?  —  Sto  bu  neki  glupi, 
a  drugi  mudri;  ^to  »u  neki...  jednom  riječju  &to  bu 
neki  prosvetl^eni,  a  drugi  divlji,  i  to  dolazi  .  .  .  Pri- 
prava 41.  Jednom  riječi,  mora  ee  u  iSlavenake  gra- 
matike sa  Bvim  drugi  red  uvesti.  Rj.'  LVII.  .-Mi  je 
Srbija  .  .  .  Hijećju,  8rbija  bijaSc  pretekla  Dalmaciju. 
DM.  319  (!«;>.  On  je  otpravljao  sve  znatnije  ponlove... 
ukrutko,  to  ^e  bilo  orugje  velikoga  vijet-a.  DM.  341). 

—  -f^  od  riječi  do  riječi..,  riječ  po  riječ;  ivoriUch, 
ađ  verbum,  verbum  e  verho,  verhum  pro  verbo  expri- 
niere.  —  Kazaću  ti  sve  od  riječi  do  riječi.  Uj.  123a. 
U  ostalom  »e  oba  (rukopisa)  sUiiu  od  riječi  do  rijeci. 
Hiar.  1,  4.  Citati  nije  znao,  ali  je  pinarima  znatnija 
piama  katirao  riječ  po  riječ  {i.  j.  diktirao).  Sovj.  77. 

—  .5^  riječ  o  Čemu:  JoA  koju  riječ  o  ovim  natpisima. 
8tar.  14,  197.  Sta  i'emo  hinili  sa  sestrom  avojom  kad 
bude  riječ  o  njoj?  Pjeam.  nad  pj.  b,  S.  Ali  kako  tu 
"yc  riječ  o  presudi,  valja  uzeti  da  .  .  .  DM.  267. 

r1Jc(*ttli.  njećna,  (idj.  (u  0.  O.)  vidi  rječit.  Kj.  koji 
umije  govoi'iti ;  beredt^  eloquetis.  vidi  i  ruCeć.  inp.  k  riiBuo- 
rjec'iv;  JjeporjeLHca. 

rlj^eanjo,  rt.  vidi  psovanje.  Rj, 

rnfif'ati  se.  rJjeCam  se,  r.  r.  intpf.  (u  Rianu)  Wort- 
tcccnsel  hahcn^  tdtercnri:  riječaju  se  megju  aobom, 
on  se  rijcća  s  kim.  Uj.  mdi  bojiti  se.  reciproč.  v,  pf, 
Bporet'iti  se,  sporečkaii  se. 

rij(^e(!ii«  /.  dctn.  od  rijcĆ.  Rj.  detn.  n  lakim  naši, 
kod  djeca. 

KlJeJ^ki,  udj.  sto  pripada  Rijeci.  —  U  nahiji 
Jiijcčkoj  i  LjeSan-skoj.  Rj.  8J2b. 

rycf  Hl  (rjttfui.  btuHi),  udj.  sto  pripada  rijeci^  rije* 
kama;  Flusjf-,  {htrifititi«.  —  Da  bi  bolje  upamtili  reke 
i  doline  rcč.ue.  Megj.  249.  Gotovo  sve  rcčne  padine 
u  Srbiji  zapamti.^e  lada  grozno  vodeno  gospodarstvo. 
Zim.  258. 

rijeci,  i^ASm,  (u  Boei)  vidi  reći.   Rj.   vidi  i  rijeti. 

—  bve  ja  ho6i  da  ti  rečem,  a  ne  »mijem  da  izrećera ; 
lio^u  rijeć',  dać'  umrijet'.  »Reci,  dragi,  nemoj  mrijet'U 
IJerc.  27*1.  za  akc.  iio  misli  J>aničič,  cidi  kod  rijeti. 

rijedak,  rijMka  Ulj<^lkit  com^).  rj'rgjT).  Rj.  comp. 
piše  Vuk  i  regji,  tako  i  Daničic.  —  1)  dunn,  nicht 


dick.  rarus.  Rj.  isp.  omalit,  rebav.  suprotno  ćesl, 
guBi,  nabojit.  —  Jedinica,  2)  rijetko  sukno,  Sto  se  tka 
u  jednu  žicu.  Rj.  S.'jOb,  Protak,  rijetko  rešeto.  Rj. 
013b.  Razrijediti  n.  p.  Šumu  ili  kako  povr(*e,  da  ono 
Što  ostane  bude  retjje.  Rj.  <)36a.  Rchavo  grožgje,  kad 
su  rijetka  puvu.  Rj.  ()48b.  Djever  ovda  ponese  snitsi 
rijetki  češalj.  Kov.  51.  adi\:  Prisijatt,  po  drugi  put 
»ijati,  n.  p.  k.id  prvo  zrno  rijetko  nikne.  Rj.  597a. 
Od  popa  do  kovac^a.  {Hijctku  ili  razdaleko,  n.  p.  Sto 
Rafiiveno).  Poal.  235.  Da  se  rijetko  ftje  može  igrati, 
osim  na  gumnu.  Npj.  I,  \'A  (Vuk|.  —  2)  sdten,  rarun. 
{cf.  obrijftdak,  oma^ir.  Rj.").  Rj.  kao  sumo  gdjekoji. 
Kuprutnv  ef\Hl.  mnogi.  -  Ijijavoj  8oki  eeiiri  rijetki. 
Pof*l.  lt)0.  ^'esta  slu^.ba  rijetka  suknja.  31(>.  Po  donjim 
krajevima  Srbije  već  su  rjeijje  gusle  po  kućama.  Npj.' 
1,  XVIII.  Kad  bi  ne  od  kake  vrlo  HtJire  pesm**,  nli 
od  osobitoga  i  retkog  dogaijjujo,  nafelo  tutrno  nekolike 
vrste,  opet  bi  ih  bilo  vreduo  fltaroi»ati.  -t,  XXXVI1[. 
U  narodu  najlemu  već  uijesu  rijetki  ljudi  koji  knjige 
ćitaju.  Sovj.  I.  Veoma  su  rijetke  riječi  kojima  osnove 
tako  postaju.  Osn.  1.  Stariji  aorist  koji  u  mlagjim 
rukopiHiiun  sve  reriji  biva.  Star.  3.  10,  —  adv.  Jer 
Ho  luela  rijetko  nalazi  na  lijesci.  Rj.  352b.  Hijetko 
istinu  govorim,  a  jo.^  feg:jc  iHlinu  tvorim.  iReće  se 
ka^to  u  Aali  za  sebe).  Poal.  272.  IV^o  rijetko  grleni 
glasovi  stoje  bez^promjenc.  Istor.  57.  vidi  malo  kad, 
slabo  kad. 

riJ6ditii  rijedim,  r.  impf.  rarefaccre.  Stulli.  rijediti 
n.  p.  šumu,  činiti  da  bude  rijetka,  rjegja.  govori  se 
u  Ifrv.  u  Snleka:  eiue  Saat  liehten,  razrijediti,  rije- 
diti HHJee.  i\  pf.  slož.  prorijediti,  razrijediti. 

riJć^OBJe,  w.  verh,  od  rijediti.  radnja  kojom  tko 
rijedi  n.  p.  Humu. 

rljok,  ^lono  r\jek  (t.  j.  Štono  riječ),  wie  tnan  zu 
.tagen  pflegtf  ut  ajunt.  Rj.  sa  postanje  isp.  reći,  rijeci, 
rijeti. 

rljt^kn,  f.  der  Bach,  klciner  Fluss,  amnis.  Rj.  vidi 
potok,  voda  2.  rijeka  se  kale  za  rodu  veliku  i  malu. 
dem.  rjećica.  ^  Neka  sve  crna  rijeka  odnosi.  DPosI. 
77.  Bijelila  Mare  darove  na  velju  rijeku  na  more. 
Npj.  1,  383.  Po^to  ga  (Ije.^nik)  otvori,  bukrntUe  h 
njega  žestoke  rijeke,  te  majci  put  prekidofte.  Npr.  i^4. 
Dogju  ««  tiekaku  veliku  rijeku  i  ne  mogu  prijeći, 
tace  Stapom  a  rijeka  se  razdvoji,  i  pasaže.  222.  Drinu 
osim  mlogih  drugih  voda,  rijeka  i  potoka  prima  u 
sebe  Lim.  Danica  2,  34.  Na  rastanku  prolije  čitavu 
rijeku  suza.  3,  138.  Tzvire  u  proljeće  rijeka,  na  kojoj 
bi  moglo  mljeti  pedeset  kamena.  Kov.  28.  Jiijeka 
navre  a  mjesta  svojega  da  joj  niko  ne  može  pristu- 
pili ;  ali  Be  odbije  i  odlazi  trudom  ćovjećjim.  Jov 
2»,  4. 

Kij^kn.  /.  —  7J  u  Li'.'i  voda  koja  uljeće  u  Banicu. 
Rj.  —  2)  Stodt  Ftvnte  iponajviže  Senjska  I^ijcka). 
Rj,  «  Hrvatskom  primorju,  —  3)  Rijeka  Crnojevića, 
/*.  varo§  u  Ornoj  Gori.  Rj.* 

rljoijc,  ?».  das  Wi4hleny  rubio.  Rj.  rer6.  od  rili, 
radnja  kojom  rije  n.  p.  svinjče.  vidi  riljauje. 

riJi>slo,  ti-  (u  GruAi)  povrnz  na  kotlu,  dćr  Henkd 
an  einem  Kessel,  ansa.  cf.  povrijealo.  Rj.  (pQ')vrijeslo, 
i  odbftciv^i  v:  riješio.  Korijeni  201.  tidi  i  povrijez, 
provrislo. 

riJi>Nltl  se,  rlje.^m  se,  r.  r.  pf.  kao  nakaniti  «c, 
skaniti  se,  odlučiti  :i,  pregnuti  2;  sich  entschlicjtseHj 
decerno^  constituo:  Ovo  gjavola  vrlu  ožnloati  pa  as 
riješi  te  joSt  jedan  ugovor  &a  svctijem  Savom  ućini. 
Npr.  275.  isp.  rjeSenje;  rješavali.  —  drukčije  ovtij 
glagol  suda  dolazi  samo  sa  glasom  sprijed  tUnHctnu- 
ttm  d :  drije§iti  (c.  impf.),  odriješiti,  razdrije&iti. 

rijell,  rećcm,  r.  pf.  (o.4obito  u  Dubr.)  vidi  reći. 
Rj.  vidi  i  rijeci.  JJaničič  sumt\ju  da  če  biti  akc.  rijeti, 
»  prije  bi  rekao  da  ae  biti  rijMi  prema  nijMi.^Rad6, 
55.  —  Pravo  rijet'  a  umrijet'.  DPosl.  100.  J^lo  me 
pitaR,  rijet  ču  ti  pravo.  HNpj.  1,  227. 


riji^tkost 


347  — 


RifiqJttnlB 


rijetkost,  rijfetkosli,  f.  oaohinn  onoga  titoje  rijetko; 
die  J)itn7iet  die  Diinnheit;  die  Seitenheit;  raritan.  — 
Krompiri  vrlo  bc  mitlo  uija  (vifte  kno  rijetkostf  neiiio 
potrt'be  rudi).  Dtinica  2,  1(X).  JeiJno  iznie^ju  ujih 
svojom  rijctkošću  /^HJe  mi  dužnost  da  ga  Hpomeuetn. 
Rad  17,  170. 

rijezt  w.  scissura,  fi9sitn$,  rtrguluj  limea^  acie^ 
culiši,  —  rije/,  potej^miti,  lineam  ducere.  Stnlli.  ca 
postanje  isp.  rezati ;  »irezivati  i  aarijeuiti.  djdo  kojim 
se  Ho  zareze,  i  ono  gdje  se  zareze,  ijtp.  /are/.  —  1 
ne  pic'  od  rijeka.  DPosl.  29,  8re/.ao  j/a  aain  n  rijcza. 
IIB  iga  aam  dijalekt.  tHJ.  sam  pa).  IUjt'Z,  liojfiiiić  mi 
pJHa:  kad  djuoa  ifrrajit  u»  mjoiidclu  itd.,  učini  se  rije^ 
preko  ku^a  uije  Hlobodno  preHtujiiti  igrajuri;  i  dok 
jedan  igra,  dnif^i  kh  na  to  o{X)niiuju  ;;ovure^i:  1  uv 
pio  od  tijeza.  XVI.  Režanj  (od  osu.  koja  je  u  rijcs). 
Oso.  2<)1.  jri  ne  pio  inp.  nepik. 

RIJO,  »H.  hyp.  od  Rifllivoje  (?».  U|.  Ri-jo  losn.  u 
Hristofor).  Onu.  70.  gen.   Rija,  \Hn\  Rijo.  riđi  Hrijo. 

rikii,  f.  das  ĐrUUen,  tnugiius:  Itj,  ixp,  rikanje.  — 
Stoji  rika  kruta  za  toIadnuL  Npj.  4,  187.  Hika  Iuoh, 
i  glaa  ljutom  lavu  i  zubi  laviOium  satiru  se.  Jov 
4,  10.^ 

rikuiijCt  n.  das  Brullcn,  mugitiis.  Rj.  i'fp.  rika. 

rikuli,  riucm,  ».  impf.  briillcti,  viugio:  Mu&kel  viće 
a  kobila  rite,  pustof^rn  mu  konja  uplaM^o.  Rj.  r.  pf. 
riknuli;  /;/".  sloi.  razrikati  Ke,  srikuii^  se,  zarikaii.  — 
Voda  riče^  a  mlin!  melju.  ]**j»\.  37.  bto  bi  valjalo  da 
rotori  riču,  to  kola  iknpe.  353.  A'rare  nci*  oko  kuCe, 
puštaj  me,  du5o,  da  iaem.  Npj.  1,  34G.  (,au5  \'iCe, 
dahulana  riće.  2,  521.  Jare  ^emo  pob 'jedili  Turke, 
da  ne  riče  hodza  u  Srbiji.  T),  667.  Za  njom  (za  «vjet- 
lošifui  riče  grom^  p:rmi  glasom  veličanstva  Hvojega. 
Jov  37,  4.  Lavovi  riću  za  plijenom.  P«.  K)4,  21. 
Hićemo  »vi  koliki  kao  medfjedi.  Ih.  5D,  11. 

rfkavac,  rikavcn,  tn.  t.  j.  kašalj,  der  KeuchhuBten^ 
tussis  dangosa,  cf.  magare<;i  kašalj,  hripavac.  Rj.  u 
takvom  .se  hišljafiju  riće. 

Rikavae,  Rikavca,  m.  nekaka  planina:  Pole^ela 
dva  goli(?a  vrana  od  Mikavca  zelene  planine.  Rj. 

riknati,  rtknSm,  r.  pf.  brUlien,  mugitum  edo.  Rj. 
V.  impf.  prosti,  rikati,  isp.  zarikati.  —  Gospod  će 
a  viaine  riknuti,  i  iz  stana  svetinje  svoje  pustiće  gla« 
Bvoj.  Jer.  25,  30, 

Kikoeiea,  /'..-  Izljecoto  Mikocici  maloj.  Rj. 

rilast,  adj.  [u  C  G.)  koji  ima  velike  usne  (rilo), 
grosse  Lippen  hahend,  lahiosus.  Rj.  vidi  usnat.  — 
adj.  s  lakim  nast.  kod  budalasi. 

rilie«,  f.  —  1)  (u  Dubr.)  der  Mund,  os.  Rj.  riđi 
rilo,  mrt«.  —  8tavi  brajn  malom  pra(t)  «  rilicu,  ne 
umije  ni  zagriHtit*.  DPosl.  U6  (zagriHtiti  dijalekt,  vij. 
zagristi).  —  2)  (u  C.  C».)  iHdi  gubica.  Rj.  vidi  lurin. 
isp,  njuška. 

rilo,  «.  der  Mu,nd^  os:  Kakvo  rilo^  takvo  dilo 
(Poal.  260).  Rj-  vidi  rilica  1,  usta.  —  od  korijena  od 
koga  Je  riti  (rijeml.  Lsp.  Osn,  11I». 

rllj&njct  n.  vidi  rijenje,  Rj. 

rUJftti,  rtljam,  v.  impf  (u  Pafitf.)  ntdi  riti.  Rj.  v. 
pf.  sloz.  zarilinti.  —  Sto  turinom  rilja^  a  repom  žile 
vadi?  (igla).  Rj.  75Ba. 

Rim,  Rima,  ni.  Jiom,  Horna.  Rj. 

rfimUI  Ke.  rimim  ne,  v.  r.  Jmpf.  graditi  se  riin- 
Ijanin^  krnćanin  katolik.  —  .Sto  se  rimis^  kad  nije 
potrebe?  Ibro  Karabegovid  3.  Rp. 

Rimljanin,  m.  der  Tiomer^  HomanH9,  Kj.  eotjek 
iz  liima. 

rfimljanin,  m.  der  JUmer  (iMteiner,  dem  Ritus 
iHich),  homo  ritus  romani:  Tako  moja  vjera  ne  pod- 
nosi, da  ja  kopam  RiA^inina  pored  ]iim{janina.  Rj. 
eotjek  Rimskoga  zakonu,  Rimski  katolik.  —  U  Sla- 
voniji ima  najviše  Rimljana^  raej^u  kojima  je  u  go- 
voru od  prilike  oiiaka  razlika,  kao  u  Ilrvatskoj. 
Pia.  86. 


rimlje^jc,  N.  rerb.  od  rimiti  se.  radnja  kojom  se 
tko  rimi. 

rimokiifuileki.  adj.  rimo-katolir'ki.  sto  pripada 
Uiuinkim  katolicima,  Romiscli-katholLidt,  Romarto- 
cutholicas.  —  Bosna,  koja  KtnjaSe  izmegju  rimokato- 
ličke Dalmacije  i  pravoulnvne  tSrbije.  i>M.  16.  Za 
•jerelike*:,  pod  kojima  valja  razumjeti  rimske  kato- 
like .  .  .  tako  je  bivalo  i  rimokatoli<:kom  svećeniku  ... 
Koji  bi  se  rimokatolik  oženio  pravoslavnom  .  .  .  314. 
za  {ado  tni  je,  kako  je  lianiii''  prihralio  orako  .va- 
Htarljenu  riječ;  misilitn,  da  hi  »c  holje  kasalo :  rinviVo- 
katolićki  [ili  rim-katolirki?  iy>.  rim-papa). 

rimpriptl,  rrt.  der  I'apst  ron  Rom,  Rupa  Romanas. 
Rj.  riin-papa  {složena  riječ  po  Turskom:  Rimpaptu^i: 
tako  zovu  Turei  rimpapu.  Oj,  Po|>ovi(?).  liimski  papa. 
—  On  odgovorio,  da  6?  im  ostaviti  lijepu  Madžitn«ku 
vjeru :  da  gride  mise  i  da  vjerajn  Rim'pnpM.  Npj. 
2.  613  (Vuk). 

RTmskT,  adj.  romisck,  romant^s.  Hj.  sto  pripada 
Rimu.  —  U  Hisnii  ima  jedna  kn6i  zakona  Rim- 
skoga, ali  jo  opet  uz  (irt-ku  crkvu  pri/idan  Rimski 
oltar.  Kov.  33.  Primio  Ham  Va§e  piHmo  od  27.  o.  m. 
po  Rimskome.  Star.  14,  lUti. 

rlii6ecrot.  ?;».:  Kod  Irkinkoga  nažli  su  i  cijeloga 
rinocerofa.  Priprava  lof:^.  zvijer,  rhinoceros  (gen.  rhi- 
noccrotis),  Nashorn.  vidi  nosorožac. 

rTntaiije,  n.  das  Arheiten,  lahor.  Bj.  vcrb.  sup$t, 
od  rintati,  koje  vidi. 

rintati,  rintam,  f,  impf.  arheiten  (vom  schiveren 
Arbeiten),  laboro.  Kj.  raditi  teške  poslove. 

rintill,  rlnĆm,  v.  pf.  —  J)  (u  C.  (i.)  stossen,  trttdo, 
cf,  turiti.  Rj.  r.  pf.  dož.  nii-rinuli,  od-,  po-,  s-  (se), 
u-,  za-,  r.  impf.  rivati,  porivati.  —  2)  n.  p.  rinu  na 
og*nj,  t  j.  uaigje,  udan,  stunen,  irrumpo.  Rj. 

rlpa  .  .  .  vidi  hripa  .  .  .  Rj. 

H^ida,  f  (u  crkvi)  ^lo;.  Kj.  od  GrS.  gen.  JntiSo«. 
mfth  mahač.  —  Arhimandrit  nose^'i  pod  sjenkom  od 
dt^ju  ripida  kao  pod  krilima  bcrnvimskim  dragocjen 
Bud.  DF.  356. 

ris,  m.  der  Luchs,  lynx.  Rj.  zvijer.  hyp.  riso.  — 
Ljut  kao  ris.  Posl.  173.  Može  H  Etiopljauin  promi- 
jeniti kožu  svoju  ili  ri«  Sare  svoje?  Jer.  13,23.  Konji 
če  mu  bili  brži  od  risova.  Avak.  1,  8. 

Risan,  I{]>ina,  m.  .Stadt  Risano  in  Boccfte  di  C'aN 
taro:  Pa  ti  trt-i  Risnu  na  krajinu.  Rj.  varoš  «  Rod 
Kotorskoj.  —  Risnu  grade  na5  lijepo  stanje!  Kov.  74, 

Risanski,  adj,  von  Risan.  Rj.  sto  pripada  Risnu. 
vidi  Ri.^njanski. 

rlHJir,  risAra.  »ti.  (u  vojv.)  vidi  žcteiae:  Nije  za 
Via',  nije  za  Madžara.  ve<'  za  onog  Stojana  risara. 
Rj.  ovdje  se  kaše,  da  riaar  znači  žetelae;  a  u  Npj.' 
1,  31l>  Vft^  tumači:  Risar,  (u  Baćk.  i  u  Banatu) 
ga<lljar,  svirac;  pa  iako  značenje  ima  riječ  Ova  i  u 
pomenutoj  narodnoj  pjesmi:  Nije  za  V^la',  nije  za 
Madžara,  več*  za  onog  8tojana  risara,  što  u  kolu 
svakom  komendirn;  kad  zasdra,  ftto  u  srce  dira,  a 
kad  igra,  knn'  da  luće  igra.  Npj.  1,  630. 

risići,  m.  pl.  die  Jungen  von  Luchs,  pulli  Umcis: 
Navrani  se  nao  s  risićima.  Rj.  mlad  od  risa. 

riso,  m.  hyp.  od  ria:  Navrani  se  riso  s  risićima 
Rj.  gen.  risa,  voc.  r7so. 

rlsorina,  f.  die  Ludishaut,  dag  Ludtsfcll,  pdlis 
If/ncis:  Risoviua  i  samurovina,  Rj.  koža  risovska.  — 
A  po  svemu  puli  risovina  sa  suvijem  jiodnizana 
»tatom.  Npj.  3,  283. 

rIsoTski,  adj.  što  pripada  risovima.  —  Da  gledaS 
iz  pećina  lavovskih,  s  gora  risovskih.  Pjesm.  imd  pj. 
4,  8.  adj.  s  takim  nast.  begovski,  kmelovski,  sva- 
tovski, volovski,  zetovski,  itd. 

Rist  .  . .  vidi  Hrist ...  Rj. 

rl&ulja,  f  ime  kravi.  Rj.  —  osn.  n  ris.  Osn.  133. 

rISf  .  .  .  vidt  hriAd  .  .  .  Rj.  u  krajevima  gdje  se  u 
govoru  ne  ću  je  glas  h. 

RL^ujnuiD,  m.  iRi^njani)  Einer  ron  Risun;  Poklo- 


Rigiganski 


—  348  — 


i^a 


nio  litštijanin'  Ivnnu.   liiit{j(tm  »u  ua  glasu  juimvi, 
Kj.  {ocjck  ic  I<i:ina. 

K1§nj»iiski.  ttfJj.  voH  HiHitii:  hlo  <5o  m*ni  Jfiš- 
njiin.'iki  maiS^vi.  Rj.  što  jtrijuulit  Uišnjuntnia,  pa 
JUi^HU.  riđi  l^miinski. 

1.  rit,  riUi,  m.  fhvt  liohr^  Hohriff,  <irundinHum: 
Ljuiiu  je  ((^uvolu)  i(  ritu  Hvirnti  (u  karablje).  (Jer 
ondje  trake  ima  iIohUi  z:i  kurnbljc?  I'uhI.  1()6).  Kj. 
vidi  1  luK  2,  trž(Jak,  žulicu.  —  Vodrik,  u  ritu  p:di« 
nema  tr»ke,  nego  voda.  Kj.  hHa..  (irt'da,  u  vodi  lii 
ritu  duž  «uhc  zemlje.  Rj.  UH)\>.  Kcka,  po  ritorimu 
iiekuka  trava  kao  ropoz.  Rj.  2(iH}i.  Ali  ritovi  ac  mo/fu 
presuniti,  kao   Sto   au    ćinili   Holandezi.  Priprava  28. 

2.  ri(,  riti,  f.  {loc.  riti),  vidi  guzic:!,  i  si/n.  ondje. 
—  Jiit,  vidi  zadntjlica.  HLuUi.  GnjiloriUiL',  lijcnac 
(Oovji'k  gnjilv  riti\.  (»j.  Danićić,  ARj.  III.  227a.  tsp. 
ritati  se. 

rita,  f.  ipl.  gen.  rita)  —  J)  rilava  koSulJa,  ler- 
fetzten  Iienidy  indusinui  luccrutn.  Rj.  —  2)  rite,  t  j. 
droujci,  dic  I'^etscu,  lucininc,  cf.  prnje.  Kj.  t  .ti/n, 
otidje.  —  BuSe,  inomLiid  koja  »e  obuku  u  scako- 
jafce  riie  \  metuu  na  obni/,  obra/.inu.  KJ.  f><(b.  Pija- 
niiii  i  izjelica  oairomadićCf  i  spavač  hodice  »  rituma. 
Prit\  23,  21. 

ritaiijo,  n.  dm  Au8sdiUige»  (ruit  dcn  Fussen),  cal- 
ciiratio.  Kj.  vcrb,  ud  ritati  se.  radnjti  kojom  se 
tko  rita. 

ritali  .s«',  r'itani  se,  v.  r.  impf.  atiscftlagcn  (mit 
dcn  FitsHcn),  cukiiro,  Kj.  vidi  prucuti  se.  r.  pf.  ri- 
lili  Ho,  ritnuti  se.  fjlaijol  je  od  korijenu  od  kotja  2 
riL  (f.l,  kojtt  u  kt(jkavue/i  cnači  uopće  7m\,  u  riiaLi 
ne:  nogom  udarati  ntieadačke,  kao  n.  p.  konj  sto 
radi.  —   Ali  se  Izrailj  ugoji,  pa  se  stado  ritati.  Mojs. 

V.  :*2,  IO, 

rllAV,  adj,  dronjav  scrfctzt,  laceruft^  lucinioaiiSf 
cf.  prnjav.  Kj.  i  «»/«.  ondje,  koji  je  ohućen  m  riie, 
ima  na  schi  riie. 

rili,  njeiu,  v.  iitipf.  inift/cH,  ruo.  Rj.  vidi  riljati. 
p.  pf.  hIoz.  ^/.-rili,  ob-,  potl-,  pri-,  pi'o-,  rjiz-,  /.a-;  v. 
impf.  sUiz.  |Mniriva!i,  za-.  —  lUjc.  k*o  pranai.-  po  brlogu. 
Dl'osl.  107.  Itila  hi  srinja,  kad  bi  imala  tro«l:oi:i.  107. 

rlliiiHr,   m.    vidi  dronjo.    Kj.   koji  je   riiav.    hpp.  | 
rito.  vidi  i  dronjava*'.  odrlija.  udrpauica,  prnjavac.       I 

rTtiti  SO,  llin  m.  v.  r.  pf.  aasHchlatj^n  (mit  den 
I''uSHCfi)y  adi'itro.  Kj.  vidi  ritnuti  »e,  r.  impf.  ritali  »e. 

rltniili  -Sc,  rltneru  ste,  v.  r.  pf.  ausschhnjcn  (vnt 
dcu  KuHucfi),  ciilcitro.  Rj.  vidi  rilati  se. 

rito,  tu.  riili  ritinnr.  Kj.  hyp.  od  ritinnr.  vidi  dronjo. 
takva  hpp.  kod  balo. 

rivarii.  /.  jama,  n.  p.  što  svhij&s  iKrijC]  (rmbe^ 
fuceti.  Rj.  od  korijena  od  koga  je  riti,  (pod )-ri vati. 

—  rijcv.i  8  titkim  fiust.  kod  cjepaća. 

rivADJo,  n.  das  l^tossen,  to  trudcre,  cf.  tunuije.  Rj. 

rivnCi,  rivam,  r.  impf,  (n  Hrv.)  i^tonsen,  trudo^  cf. 
turali.  Rj.  v.  pf.  prosti  vidi  rinuti,  i  ondje  v,  pf,  sloš, 
V.  impf.  sloz.  pori  vat  i. 

rl/a,  f.  —  ])  (u  Kiftnu)  dan  Kleid,  voitis:  (Jola 
rizom  priodio!  (kad  ne  napija).  Uj.  vidi  haljina.  — 
U  za^oneoi:  po|goh  putVni  nit*pu(^em,  napjoh  ri^c  i 
parize;  nit*  su  rise  iii  pnrize,  nego  Turski*  rukavii'c 
(noiicp).  Kj.  )l23a.  —  2j  (u  Hrv.  u  OtoOkoj  ropo- 
meuiii  riđi  striza  2.  Rj.  indi  i  svila  2,  pruga  od  cohe 
što  se  njom  saru  n.  p.  zubun. 

rlzK-an,  fiziOna,  adj,  kao  ojnisun;  riskant.  iftp. 
rizikati.  —  To  prorokovati  za  sad  joft  je  atvar  ri- 
zična. Mcgj.  64,  To  je,  moj  brale,  risičan  posao. 
J.  Boffdanovi(5. 

riziknti,  riz^kain.  r.  impf.  rittkiren,  in  alrrtmdare: 
l>a  ja  vipju  lijepu  pjevojku,  oko  šta  ću  risikati 
glavom.  Rj.  kao  glacu  h  torbu  metati.    Tal.  rlMearc. 

—  Vitezovi  odmah  posluAaAe,  riHkaA«  s  glavom  na 
ramena,  i  dogjofie,  vojaku  pokupifte.  Npj.  5,  230 
(st  glavom). 


Rlznil,  f.  iuie  žensko.  Kj.  viili  Rižmi.  —  imena 
ženska  .s  takim  naat.  kod  Kokna. 

rlznli'ii,  f.  (u  pjesmama  i  po  nnui:iAtirima)  die 
Kammrr  (Si'hatz-,  und  Kldderkammer),  ronclar.e:  Ti 
otiđi  u  riznitu  b*J€lu,  te  ti  u/.mi  žiitijeh  dukata.  Od 
Slojanii  uzima  oružje,  pa  oružje  noai  u  mniVu.  Rj. 
Hoba  u  kojoj  kc  drže  rize  i  blagu  Kvakojfdo.  vitli 
ha/na-odaja.  Ovo^a  zagrle  car  i  carica  kao  evoga  »ina, 
pa  ga  iive<Ui  n  riznicu^  te  ga  preobuku.  Npr.  14*>. 
i>de  pravo  dvoru  Vilipovu,  te  mu  obi  bijelu  riiniai, 
iz  ^jc  I^Iarko  por^/riio  blago.  Npj.  2,  354.  Ve<^  pro* 
ftipaj  riznicu  i  blago,  te  ti  prosi  pospogju  devojku. 
2,  4!M)  (blago  ts  riznice).  Kvo  njemu  iz  riznice  blaga, 
da  pa  nosi,  koliko  mii  drago.  5,  74.  Na  jednoj  mitri 
u  riznici  vladike  tJrDO|?orsKOga  ima  ovaj  potpis.  Pis. 
4.  Te  mu  so  iz  carske  riznice  dadu  novci  za  *jvu 
opravu.  Žitije  11  iisp.  bla^jnioa).  Otvoriče  ti  OoHpod 
riznicu  stoju,  nebo,  da  dade  dažd  zemlji  tvojoj  na 
vrijeme.  Moj«.  V.  28.  12.  Mjesto  kazni  uzimale  novce, 
od  kojih  jedan  dio  pripadah  u  tjpstittsku  rizniiu, 
druf^i  se  razdavaSe  činovnicima.  DM.  310  [isp.  blagaj- 
nica). Orkva  je  sv.  Marije  imala  za  aebc  riznicti.  341. 
rizničar,  m.  nastojnik  nad  riznicom^  risničkičeonik. 
—  Car  Kir  izdade  audove  doma  Gospodnjega  .  .  .  p- 
dadc  ih  preko  Mitridata  rizničara.  Jezar.  1,  8.  Či- 
novnici: tri  opštintfka  rizničara.  DM.  341.  Bio  je 
caru  Stefanu  rizničar.  DRj.  1,  yO. 

rlzni^-kT,  adj.  što  pripada  riznici.  —  Pominje  80 
i  riznički  (čeonik),  praefectus  aorario.  DRj.  3,  401. 
Klžna,  /:  (u  V.  U.)  vidi  Kizne.  Rj. 
rjrfleu,  f.  dem.  od  rijckiL  Rj.  vidi  i)0l0(!i<5.  —  Da 
je  mlika  kolika  je  IJka,  bio  bi  sir  koliko  Zir,  (Lika 
je  rječica  u  Hrvatrtkoj,  a  Zir  je  pored  nje  oknijtrao 
brijeg).  Po»l.  ,00.  Mluva  priuuijuci  u  »ebe  razlićne 
rječice  i  potoke.  Danica  2,  40. 

rjKdt,  atjj.  bercdt,  cloqticns.  Rj.  koji  umije  govoriti. 
vidi  reČc^,  rijcćan.  L^p.  kni^tnorjo^iv ;  IjepArjetMcn.  — 
JUaden,  najboguUji  i  vrlo  rječit  iovjck,  bio  jo  jired- 
RJednik.  Sovj.  k  PoMjednje  se  rijeiM  pripijcvaju  uz 
stihove  rječitoga  pnahna  o  »lavi  Hionovoj,  DP.  2*.Hl. 
Blolitve  su  njezine  da  se  ni  najrječitija  propovijed 
ne  može  b  njima  isporediti,  372. 

rjIftritDNt,  rjei-itoati,  f.  osobina  onoga  koji  je  rječit; 
die  Jicrcdmmkcity  clo'incutia,  vidi  krasnorječje,  —  J 
najprostiji  seljak  i  težak  može  s  pomoću  junaštva  i 
razuma,  osobito  rječitosti,  postati  najve^  gospodin. 
Kov.  II.  Mcrkurije,  bio  je  u  Kimljana  bog  rječHtoati 
i  trgovine.  Nov,  /iiv.  NI. 

rji>i*nieki,  at^.  Ho  pripada  rjcč^iiku,  rječnicima, 
lcj:iktUiiich.  vidi  leksikaJau.  —  Iz  obilate  svojo  zbirke 
rjcčničke.  Rad  9,  1U2. 

rj^i'nik.  rjei-^nika,  t«.  lcxicoH.  HlulH.  dus  Wdrier- 
fmch.  —  lijciiitk  brvaUkoga  ili  srpsko^^a  jezika.  ARj. 
III.  Jijcćnik  iz  književnih  sUirina  Srpskih.  DRj.  1,  I. 
Kako  mislim  izradili  rječnik.  Ogled  Hi.  za  oifiičje 
isp.  vlilHDik  prema  vlast. 

rJošAvanJi^,  n.  verb.  od  rješavati,  radnja  kojom 
tko  rjemva  sto:  Ke  zaboravite  i  mcae  pri  reiavanjn. 
Me>ry  324.  Up.  rješenje. 

rjosAvuli,  rjKittvam,  *'.  impf.  kao  odlučivati;  er- 
icdigcn.  ptitrrda  u  iwft,  rjeAavanjc  itp.  riješili  so. 

rjo.^i'^nje,  h,  vcrb.  od  riješili  se.  djelo  kojim  se  tko 
riješi  da  što  učini;  die  J'SutHchlici^Hung,  decretam,  «n- 
tentia,  resoluiio.  —  No  ovo  rješenje  U.  Mrkalja  naftio 
se  ljudi  kojima  se  ue  dopada.  Spisi  1,  10. 

rjrtkdsija,  /'.  ijetko-sija,  rijetko  rešeto,  govori  se 
oko  Zagreba,  ali  2H)  govoru  istočnom  retkftseja.  vidi 
protak. 

rk  .  , .  Rj.  (vid!  hrk  .  , .)  u  krajerima  g^e  $e  glas 
h  ne  čuje  u  govoru. 

j-mijn,  f  (u  O.  G.)  konjska  bolenl  u  grlu  (najprije 
žlijezda,  kao  orah,  pa  poslije  ote^e  .ive  grlo ;  ^djekoji 
vade  one  žlijezde  mladijem  mazgama).  Kj.  vidi  armija. 


«J 


—  349  — 


rod 


riij  .  .  .  Kj.  [vidi  hrnj  . . .)  h  krt^jevivia  gdje  se  u 
govoru  ne  ćvjo  gUta  h. 

Rnj  .  .  .  Uj.  {indi  Hrnj  , .  .)  iitp.  rnj. 

rftb*  rM»a,  m.  rfer  .s'fcUrc,  tftfrrus  (libilo  captus): 
Mobom  ikud,  grobom  nikad  (Zarobljen  mnJEe  kut'-i 
do<Si,  ftli  koji  pogine  ili  iimrc  onaj  uiknd.  Posl.  272). 
Valja  robu  (n.  p.  krava),  (idjekoji  su  (Turci)  robove 
đriitli  te  »\i  ih  služili,  a  najviše  ih  je  jnodavitvo  i 
preprodavano  .  . .  lUjetiu  oije  mogao  roba  kupitt  i 
drsati .  .  .  Svi  gospodari  od  robova  navrućuli  su  i 
nn^ntli  roblje  da  se  lurči  ...  I  auiunj  je  nalik  na 
roba^  ali  ac  nužnjcvi  ne  prodaju^  ne^o  ne  drže  ii  tam- 
nici dok  se  ne  otkupe.  Hj.  vidi  zarobljenik.  rolL  roblje, 
hjip.  mbak.  —  A  ko  li  će  roba  zarobiti.  Npj.  4,  220. 
E  tne  robom  sarobiše  Turci.  4»  3(i3.  Dvadeset  i  pet 
poaječe  iui  glava,  i  toliko  porobi  robova!  4,  370,  O 
RofTu  ti!  robe  dragokupe!  Herc.  17iK  DndoHte  ud<? 
svoje  sa  rokove  ncčistoti  i  bezakonju.  Kim.  (>,  VJ.  li.- 
vednv&i  Kmanuel  ove  svoje  robove  iz  varoSi.  Žittje 
52  f=  u  ratu  uhvaćene,  zarobljene). 

rftba,  f,  —  I)  iital.  rolm)  die  \Vaare,  merx,  cf. 
ruba.  Kj.  vidi  trg,  sloka  *2,  hespnp.  —  Svak  avoju 
robu  hvali.  Posl,  279.  Uok  eto  ti  jednoga  trgovca, 
koji  gonjaAe  \iTeiX  Robom  buljuk  volovn,  natovarenih 
tudičnim  irgtmt  (robom),  Uanicfi  2,  139.  Srbiji  ostajaSe 
Harno  ila  radi  o  sirovoj  robi  .  . .  Ova  glavna  izvozna 
roba  prijeko  trebaže  Dubrovčanima.  DM,  25H,  Du- 
brovnik je  izfozio  iz  Srbije  airot-iu  robu  i  metale,  a 
urosio  uragjenu  robu,  34c>.  —  2)  Franc.  robe.  vidi 
haljine,  odje(:a,  odijelo  (odjelo),  rulio.  da*  (Jetcand, 
vestimenta:  Mede  (knilj)  onome  bof^atom  ^*oekn:  »Hto 
je  dobao  oni  vlali  u  gi-uhoj  robi/'  .  .  .  »Ako  Ham  ja 
vltib  u  gruboj  robi.  ja  imnin  viSe  blaga  nego  oni  rt 
lijejioj  rohi',  Npr.   l(jo. 

rdbiik,  rOpka,  m.  byp,  od  rob:  Kamo  tebe  robak 
ja  robinja,  Kj. 

rdbnr,  (u  C.  G.)  vidi  ralmr:  Tu  je  kmestvo  i  divor, 
n  kmeatvu  je  rohar  moj;  railij'  mi  je  robar  moj,  no 
■ve  selo  i  vas  rod.  vidi  hrobiir.  briiltur.  —  fiobar 
mjesto  rabari  Tako  mi  jo  kn/.ivHlo  jedno  momtV  nii 
Uetinjn,  samo  Sto  rc  i  ono  A  (izmegju  H  i  H)  po 
Crnoj^reki  iKgovurn  iamegju  A  i  E,  kao  Sto  je  napo- 
menuto u  predgovoru  k  poslovicama  na  strani  XXV. 
Npj.  1,  206  (Vuk). 

robjjn,  f.  —  J)  die  Robot,  Frohnarbeit,  opera  aer- 
vilis:  otimao  na  robiju.  Rj.  riefi  begluk,  kuluk,  tlaka. 
—  Zovu  draživaike  po  paoriji  hirove  i  pandure,  koji 
idu  po  selu  od  VuĆe.  do  ku^e,  te  tovu  Ijud^  na  robiju. 
Rj.  138a.  Rabiti,  raditi  od  robije.  Rj.  ti24a.  —  2)  osii- 
dili  ga  na  robiju,  zur  Karre^  opus  publicum.  Rj.  vidi 
graba. 

rubijaš,  robijdSa,  m.  —  1)  der  Frohnarbeiter,  opt- 
rariuji  servus.  Kj.  koji  rabi^  radi  od  robije,  vidi  ra- 
botar,  rabotaS.  —  2)  der  Karrengefangene,  ih  opus 
publieum  damnutus.  Uj.  koji  je  osugjen  na  robiju.  — 
riječi  s  takim  naat.  kod  bradnj. 

r6bii^n,  /*.  die  Sklavin,  serini.  Bj.  vidi  ropkiaja, 
pjuvendija.  dcfn.  robinjioa.  —  SluUla  ga  tanana  ro- 
binja, pa  je  njemu  lijo  besedila:  »Gospodaru  .  .  .  Npj. 
J,  J.>. 

r&blnjieo,  f.  detn,  od  robinja.  Rj.  —  Kad  ^u  biti 
Angii  robinjicOf  volim  biti  Vuku  goBpogiiea.  Npj. 
3,  381. 

r6biqjin,  adj.  der  Sklavin^  servae,  Rj.  sto  pripada 
robinji.  —  Ali  Cn  i  od  sina  rohivjina  učiniti  narod. 
Mojs.  I.  21.  13. 

r6biti,  r&btm,  r.  impf.  zu  Skluven  Machen,  in  ser- 
vitutem  abduco.  Rj.  »-061(1  Ijudt-,  činiti  ili  robovlvia, 
voditi  ih  «  ropstvo;  robiti  »elo,  t.  j.  narod  iz  njega 
voditi  u  ropatfio.  r.  pf.  slož.  na-rubiti,  po-,  za-.  — 
Vodi  nit*<kc,  dft  Foču  robimo,  da  prjenimo  KoOauke 
djevojke.  Npj.  3,  6(>8.  Uobi  roblje,  a  sijci^e  glave.  4, 
111.  Hobi  bule  a  Hiiećc  Turke.  4,  321.  Stanu  sjeći 
i  robiti  gje  koga  uuvate.  Danica  3,  2U0.   Da  ne  bi 


ou  megju  lim  izišao  da  robi  sela.  ft,  42.  na  se,  reci* 
proćno:  Da  puAtimo  roblje  od  Turaka,  s  Turcima  smo 
vjeru  nlatili,  da  se  s  njima  ni»du  ne  robimo.  Npj.  4, 
401  (da  jedni  dr^4gima  ne  robimo  ljudi). 

robHp,  n.  (coll.).  —  J)  die  Sklavcn^  servi  bdio 
cunfi.  Kj.  jedno  od  robija:  rob.  ~  Tn  <^emo  .se  glava 
nakidali  i  živoga  robija  narobiti.  Kj.  404b.  Voximo 
roblje,  Ho  aano  kroz  svijet  zarobili,  i  to  oni  rezani 
plaću.  Npr.  217.  Kud  pohara  T.iku  i  Krbavu,  i  pro- 
vede tri  aindkira  robija:  jedan  sindžir  Turaka  mo- 
maka .  .  .  Npj.  3,  140.  Hobi  roblje,  a  «ijere  glave.  4, 
111.  Sve  mujikinjc  pod  niac  udarile,  a  ženakinje  pod 
roblje  doved'ie.  4,  2(12.  Tere  natrag  robje  povratiU. 
5,  397  {robje  stariji  nast.  mj.  roblje,  isp.  grozdje, 
gvozdje).  Onako  iznenada  vilogo  roblje  porobe  i  ljude 
pobiju.  Miiož  92.  Da  mi  uzme  dva  sinu  u  roblje.  Car. 
11.  4,  1.  (■  roblje  prodHu  bi  .fosif.  Ps.  l(Xi,  17.  — 
^)  žene  i  djeca,  Fnmilic,  familia.  Rj.  vidi  glota.  isp. 
ćeljad,  domaći,  familija,  obitelj,  voj.skn,  župa.  —  Kako 
biste,  kako  preminuste,  a  kako  li  roblje  ostnviste  I 
Roblje  vaše  sve  Tursko  podnožje,  namastiri  Turske 
jiotprdiee.  Npj.  3,  5li.  Koblje  ovdje  zna^i  žene  i  djeca, 
kažto  se  i  u  govoru  može  ćuti.  3,  56  (Vuk). 

r6bljri^e,  «.  da*i  ScJde2)pen  in  die  Sklaccrei,  ab- 
ductio  in  servitutcm.  KJ.  verb.  od  robiti,  radnja  kojom 
tko  robi  koga;  Ou  odmah  odredi  Oflja-pa.4u  s  vojakom, 
da  ide  da  miri  haranjem  i  robljei^jem.  MiloA  G2. 

rftbov,  adj.  dcJi  Sklaven,  scrvi»  mancipii.  Rj.  sio 
pripada  robu. 

robiVvunJo,  n.  da.t  Sklarenlehcn,  mrvitus.  Uj.  reib. 
od  robovati,  stunje  koje  biva,  kad  tko  robuje. 

n»b6vali«  robujem,  v.  impf.  Sklave  sein,  senu'o.  Kj. 
biti  roh.  —  To  je,  bračko,  mala  zadužbina,  otkupiti 
roblje  od  Turaka,  pa  držati,  da  kod  «fw  robuje.  Npj. 
4,  202.  Ako  li  rob  reće  lvrdi>  ...  ne  ću  da  idem  da 
budem  slobodan  . . .  neka  mu  robuje  do  vijeka.  SloJH. 
II.  21,  t>.  Kad  te  smiri  Gospod  od  ljutoga  ropstva  n 
kom  si  robovao.  I9.  14,  3. 

rAeenjo,  n.  verb.  od  1)  roćiti,  2)  rofiiti  se.  ~ 
J)  radt^ja  kojom  tko  roči  koga.  —  2)  radnja  kojom 
86  n.  p,  dvoje  roče. 

rfii'i&IOi  n.  mjesto,  gdje  smo  ae  dogovorili  s  kim 
da  se  sastauemo.  der  Ori  der  Bestellung,  locus  consti' 
tuius.  Uj.  mjesto  gdje  st  tko  roći  »  kim.  —  Je  K 
nmun  putovati  vreme  na  Kosovo  lepo  polje  ravno 
na  roči&te  čestitome  knezu.  Npj.  2,  299.  Nego  hajtie 
da  se  sastanemo  na  ročištu  o  Gjurgjcvu  danu.  3,  374. 
riječi  s  takim  nast.  kod  daniSte. 

rASiti,  rftiHm,  v,  pf.  i  impf.  Rj.  v.  pf.  sloz.  sroćiti. 
isj).  rok.  —  J)  koga,  t.  j.  odrediti  mu  dan  i  mjesto, 
bestdlen,  quem  ndesse  aut  vcnirc  juberc.  Rj.  1  odre- 
gjivati  mu  dan  i  mjesiOj  kada  će  se  i  gdje  će  se  sa- 
stati. —  Ne  može  jedan  i  ročil'  i  svjedoćit'.  DPosl. 
73.  —  2)  8a  se,  rcciproč.  sich  bestellen,  Hendczvons 
geben,  constituo  tempus  et  locum.  Bj.  roče  se  dvoje 
kad  jedno  drugomu  odrede  ili  odregjuju  vrijeme  i 
mjesto,  kada  če  se  i  gdje  sastati. 

rd^ČnJCt  n.  vidi  r>aKlinjnDJe.  Rj.  verb.  od  rotiti  se. 

rod,  roda.  m.  {loc.  rodu)  —  i  a  Rj.  kao  vrsta: 
n.  p.  ljudski  rod,  Geschlechi,  genus.  Rj.  ali  se  opet 
u  njoj  (u  knjizi)  nalaze  gotovo  sve  obićne  pogre&ke... 
osobito  vepostojanstto  svakoga  rodu  u  pisanju  rax- 
lićuih  reći.  Opit  VIII.  —  b)  Spol,  das  GeschlecM, 
acxu8,  cf.  rod.  Kj.  703b.  Samo  {je)  dviema  dudama 
različnoga  roda  sajedinjenim  s  neba  dan  blagoslov 
dft  ragjftju  djecu.  DP.  215.  gram.:  U  prvome  licu 
niuHoga  roda.  Pis.  37.  Imena  srednjega  roda,  PohI. 
XXXVII.  Obliti  su  razlićni  i  prema  tri  roda:  mti- 
skom,  ienukom  i  srednjem.  Koja  rije^  može  biti  u  sta 
tri  roda,  ona  i  prema  radovima  mijenja  obik.  Obi.  1. 

—  2)  n.  p.  gospod.skoga  roda,  GesmUcfU,  Stamntt 
genus,  Kj,  isp.  aoui,   koljeno,   porodica,  soj,  trag  3. 

—  Tajko  i  nmjka  sina  žene;  od  roda  je  od  velika, 
koljena  je  goripodskoga.  Npj.  1,  G.  Du  h'  ste  dugo 


roda 


—  360 


roditi 


poživjelil  i  pošteni  rod  rodili.  1.  7.  Je<Ini  vele:  oda 
zla  je  roda.  1,  3S.  \'e6  to  bila  lepn  Kuia  od  dobra 
roda.  1,  54.  Od  roda  nam  ttd  (jolema,  te  sam  Inko 
lep.  1,  6y.  Jok  je  Fnt.'i  od  roda  bo<jaia.  1,  245.  Da 
je  IniJaro  roda  Iiorjatskotju.  1,  473.  Jer  »u  jadne  rodu 
urukljiva.  3,  518.  Od  naže  je  gore  list.  (NnS  je,  od 
yiaie(fa  je  roda).  Poal.  284.  Cardaklijji  (rodom  od 
nekud  a  Arnaui^ke  pranice).  Danica  3,  2*20.  Koji  ie 
bio  rodom  Bugarin.  5,  32.  Ali  mii  ljubav  k  rodu 
svome  nikad  oprostiti  ne  (!e.  Rj.'  Xir.  i>rp.  rodoljubne, 
rodoljubiv.  —  'i)  Venrandgchuft,  vertruudt,  propin 
c/icuk:  iinaS  li  koga  od  roda?  oližln  Žeua  t»  rod;  on 
mi  je  rod.  Mnoge  li  si  ninjke  ojadita!  Udovice  «  rod 
opravila.  Rj.  tup.  srodstvo,  rodbina;  srodan,  arodnik, 
rodica.  —  Bezrodnira,  bezrotkinja,  koja  nema  roda. 
Rj.  2Ia.  Nije  mi  jabana  (t.  j.  %'od  mi  je,  svoje  mi  jcl. 
Rj.  243a,  KoSi(*,  2)  manji  dar  sto  donese  dalji  rod 
gospogjin  spravljenici.  Rj.  2^MJa.  Hod  po  krvi,  i.  j. 
po  muškoj  loši  {r  kad  je  po  ženskoj  losi^  onda  ae 
kaže:  po  mlijeku).  Rj.  30()a.  Daklem  je  ES^ikovac  rod 
8  Magarćevim  brdom  I  Rj.  340b.  Odrod,  koji  se  od- 
rije svojega  roda.  Rj.  44Sa.  Po  ieni  rwl.  Rj.  510a. 
Ki  rod,  ni  pomozi  Rog.  (Niti  je  rod,  ni  poznanik). 
Posl.  223.  iSnahn  n  rod,  a  svekrva  u  poprd.  21U. 
Fata  bralo,  fala  rode!  Fala  rode  plemeniti,  pl€i»eyiiti 
i  čestiti!  Npj.  1,  li7.  Daj  mi  poći  rodu  u  matere. 
Hert;.  92.  8iane  mi  &e  rodu  moli:  Mili  rode  moj! 
uemojte  mi  zabraniti  k«d  ja  ho(^u  poć'.  Kov.  64. 
Zlatni  Htupće  vas  do  neba,  brate  rode!  107.  Bvak 
zna  da  je  ćini  mi  se«  rod  s  »valjada  je*  i  s  "može 
biti«.  Nov.  !Srb.  1^18,  389.  J^i  braću  svoju  koja  su 
mi  rod  po  tijelu.  Rim.  1»,  13.  Da  je  hio  rod  s  Nema- 
njićima  od  nekuda  po  icnskom  koljr.nu.  DM.  \ih. 
Pominjc  da  sit  iz  daleka  hili  rod  BiiUit^i  i  Cmojevifi. 
97.  Drn^u  polovinu  dn  razdijele  megiu  sobom  četiri 
kuće  koje  »u  mu  rod.  175.  —  4)  die  rrucht,  fmctus^ 
ef.  plod:  kupio  vinograd  pod  rodom,  cf.  runo:  ViS- 
DJićioa  rod  rodila,  od  rofia  se  podlomila.  Rj.  —  Da 
se  plodi  plod  i  rod,  Rj.  54b.  Koji  (duhovi  jedogonje) 
nadvladaju ,  oni  rod  od  ljetine  privuku  im  svoju 
zemlju.  Rj.  25Ib.  Lovornica,  rod  od  lovorike.  Rj. 
332a.    l'rurfiti,  prvi  rod  roditi.  Rj.  (ilHb.  Strto  rino 

?rad  na  ro*l,  momak  na  snagu,  hepunn,  coepi.  Rj. 
I4tt.  Kud  8C  to  deva  rod  s  naše  jabuke'^  Npr.  15. 
Premda  se  od  vina  i  Ofi  rakije,  kao  i  od  drugih  gje- 
kojili  rodova  zemaljskih,  može  kiiMo  po  koja  para 
dobiti;  ali  je  to  Hve  niHa  prema  .  .  .  Danica  2,  114. 
Vigjeo  drijen  ...  da  (?e  i  rod  njegov  tako  najprije 
Maireti.  Posl.  X.  Dniga  (znia)  padoSe  na  zemlju  dijl>ni, 
i  donosahu  rod,  jedno  po  sto,  a  jedno  po  iesct.  a 
jedno  po  trideset  .  .  .  Koji  dakle  i  rod  ragia,  i  do- 
nosi jedan  po  sto  .  .  .  Kad  ni^e  uHJev  i  roa  donesCf 
onda  se  pokaza  kukolj.  .Mat.  23,  8.  23.  26.  Kad  bc 
približi  rrijemc  rodovima,  posla  sluge  svoje  k  vino- 
gradarima da  prime  rodove  njegove.  21,  34  (njegove, 
vinograda).  Ne  <5ii  od  sad  i)iti  od  ovoga  roda  vino- 
gradskoga. 2H,  21).  Je^Cete  ljetinu  staru  do  devete 
godine,  dokle  ne  prispije  rod  njezin,  jeStfete  stari. 
Moja.  m.  25.  22.  • 

rJsdii.  f.  (voc.  rodo)  der  Storch,  etcotiia,  cf.  Strk. 
Rj.  ptica,  vidi  i  l^lek. *  —  Rodi^ad,  mlade.  rode. 
Rj.  (>53a. 

rAdnkvn,  f.  vidi  rotkva.  Rj.  vidi  i  rdakva,  i  ostale 
oblike  ondje.  —  ručci  s  takim  nast.  kod  ba^va. 

rAdan,  rDdna,  adj.  —  J)  n.  p.  godina,  dr\*o,  frucht- 
haVj  frugifer.  Rj.  vidi  rodljiv,  plodan,  sit  2  (sita  go- 
dina, zemlja),  .suprotno  nerocfao.  —  Malo  je  žtta 
bilo  snopom,  ali  rodno.  Rj.  iJ38a.  Kad  nam  je  svaka 
godina  rodna  i  sveg:i  imamo  izobila.  Npr.  Sii  (isp. 
aita  godina).  Da  Bog  da  da  naAe  i  va^e  pleme  bude 
plemenito,  od  roda  rodno!  Kov.  70.  Ža  zdravlje 
njegova  tvrdoga  i  visokoga  sljemena,  i  svakoga  rod~ 
noga  i  berićetnoga  sjnnena.  119.  Neke  su  sendje 
roane»,,  A  druge  au  upet  julove.  Priprava  5.  Kodno 


drvo,  koje  ragja  rod  po  svojim  vrstama.  Mojs.  I.  1, 
11,  Josif  je  rodna  gvana.  49,  22.  Dragi  moj  ima 
vinograd  ««  rodnu  brdašcu.  Ih.  5,  1.  —  2)  vuli  ro- 
gjeni:  Nego  moju  rodnu  braću.  Rj.  amo  ide  i  pri- 
mjer: Brijeme  i  rodni  d<in  nikad  se  ne  vra^nju. 
DPosl.  9  {isp.  dan  rogjcnja).  isp.  rodnik. 

rodbinu,  f.  die  Veruutndten.  propinqui.  Rj.  srod- 
nici, isp.  rod  3.  svojta.  —  Odlika,  novci  ^.to  pla(^a 
rodbina  krvnikova.  Rj.  444b.  Oim  kućuna  i  obližnje 
rodbine  pokojnikove  pokajnice  se  zovu  i  njegova 
dalja  rodbina.  Rj.  52iib.  On  sazove  u  kuću  svoju 
braću  i  ostalu  /»/iiw  rodbinu.  Kov.  44.  rod-biua.  ri- 
ječi «  taktm  nosi.  kod  ćazbina. 

r^idež,  m.  govori  se  oko  Gline.  isp.  rodina,  n.  p. 
kakav  je  rodei  ove  godine?  dobar  je  rodes,  t.  j.  kako 
je  roddo?  dobro  je  rodilo.  P.  Leber.  isji.  drij^mež, 
grAbež.  b'ivež,  m^tež,  i  t.  d.  kod  dere*. 

r&dieu.  /*.  die  Verwutidte,  cognaia:  Oj  gjevojko,  ti 
si  mi  rodica^  kad  te  vidim,  hvata  me  groznica.  Rj. 
srodno  žensko.  —  Niko  da  ne  pristupa  k  rodici  svojoj 
po  krn.  Moja.  111.  18,  (>. 

r6dleiid,  f.  (coll.)  mlade  rode,  junge  Siorche,  pulli 
ciconiae.  Rj. 

rddltfeft,  f.  (u  Riann)  tidi  porodUja,  Rj.  vidi  i 
rodiljn. 

rAdilJn,  f.  (u  Dubr.)  vidi  porodilja.  Rj.  pidi  i  rodi- 
lica.  —  liiidilja.  Tako  n  Vukovu  rječniku  može  biti 
grijeAkom  mjesto  rodilja.  (Jsn.  134.  rijeci  s  takim 
nast.  kod  bjMilja. 

r6diii,  adj.  des  fHorchs,  ciconiae.  Rj.  Ho  pripada 
rodi.  —  Na  njima  (na  drvetima)  ptice  viju  gnijezda; 
stanok  je  rodin  na  jelama.  Ps.  104,  17.  —  f«Jttv« 
adj.  kod  grlirin. 

rodina,  /'.  das  Fruchireichthum,  eopia  fructuum: 
Od  rodine  vine  loze.  Rj.  osobina  onoga  što  je  rodno* 
tidi  plodnost,  isp.  rodež. 

rdoTnel  I  lA.stincI,  m.  pl.  u  proljeće  kad  pada 
krupan  snijeg  (kad  dolijeću  rode  i  laste).  Rj.' 

rAditdJ,  w».  der  Erzeuger,  Vater,  parens,  pl.  rodi- 
telji die  Kltern:  Ne  sluSaju  gjeca  roditelja.  ^].  riječi 
s  takim  nast.  kod  bodiielj.  —  i)  roditelj,  otac:  Po- 
vrati se  svome  douui,  i  jedva  živa  zatei^e  svoga  rodi- 
telja, te  flo  H  njim  oprosti  i  ukopa  ga.  Npr.  219. 
Hranitelj  je  kao  i  roditelj.  Posl.  343.  -O  Kaioa,  moje 
ćedo  drago!«  .  .  .  >Kralju  Gjurpju,  roditelju  krasni! 
ne  6i,  babo,  zametali  kavge.  Npj.  2,  484.  Fala  tebe, 
dragi  roditelju!  5,  2*56.  KaŽe  se  da  je  Vladislav  rodi- 
telj Tvrtkov.  DRj.  1,  120.  —  :č)  roUtelji,  otac  i  mali: 
E  te  želja  obuzela  na  banove,  na  gjedove,  na  te 
mudre  roditelje,  i  na  velju  avojtu  tvoju.  Npj.  1,  iH). 
Ljubi  braćn  megju  oći  crne  a  u  ruke  stare  roditelje. 
Herc.  94.  —  ,'$)  roditelj,  mati,  mjesto  roditcijka:  No 
mu  majka  tader  besjedila:  »0  Jovane,  hajde  pred 
pećinu,  te  poćini  trudan  i  umoran.«  On  po!«lu§a  rodi- 
telja svoga.  Hitro  Jovan  pred  pećinu  pogje.  Npj.  2, 
28.  Kavu  pije,  materi  govori :  »Mati  moja,  stari  rodi- 
telju! zaludu  mi  trideset  nefera.  HNnj.  3,  365. 

rdditcijev,  adj,  što  pripada  roditelju:  U  Jordanu, 

kad   »i   se  krstio,   tioapode  ..  .jer  ti   glas  rodite{jev 

svjedoćaie  imenujući  te  milim  sinom.  DP.  316. 

rdditeljka,  /'.  die  Zeugerin,   Mutter,  genitrixr  Od 

I  Avalera  boljeg  roda  nema,   od  fivalerke  bolje  rodi- 

ieljke.  Rj.  roditelj-ka,   koja  rodi,   mati.   vidi  roditelj 

3.  —  Žaloflt  je  ocu  svojemn  sin  bezuman,  i  jad  rodi- 

ie{ici  svojoj.  Prić.  17.  25. 

I       rAdUcij^kT.  adj.  što  pripada  roditeljima  ili  rodi- 

^  te(ju  kojemu  god:  > Bilje  na  srcu«  u  ćovjeka  mjeato 

moći  roditeljske.  Dauićić,  ARj.  304b. 
I  rddlH.  rftdim,  r.  pf.  Rj.  v.  pf.  slos,  iz-roditi,  na- 
(se),  od-(se),  po-,  pre-tse),  pri-,  raz-,  «-(se),  u-,  za-(He) ; 
naragjali.  r.  impf.  prosti  ragjati.  —  i-  1)  geltahren, 
I  pario.  Kad  žena  ne  može  lasno  da  rodi  .  .  .  Rj.  vidi 
1  poma.5iti  (dijete),  iH>viti,  nrodili  2.  —  Nefcak«  st^a 
'■  I'odorova  s  ovčarom  rodila  d^ete.  Rj.  Idlo.  Ona  rodi 


rodjnk 


—  351  — 


rogobatni  se 


muiko  čedo  .  .  .  »knko  ti  ni«i  vi^c  dere  rodiln  do  Rnuio 
mene?<  Npr.  27.  (ijevojkji  koja  nije  rogjc^m  od  oc« 
i  m<ijk&,  nego  je  nni^inito  vile  od  snijega.  U)A,  (Ijc- 
vojka  ostano  saruva  kuo  od  majke  rogjena,  144).  Ona 
6e  li  ostanuti  težka,  i  kada  dogje  vrijeme  da  rodi, 
ne  zovi  dru^e  babice.  2V2.  Kao  da  nije  od  c^peka 
pao,  (Kno  da  ga  nije  čoik  rofUo).  Posl.  130.  Sat  i 
moja  gu.^ka  rodi  ijra^e.  (Kad  se  ko^nflda  da  će  se  i 
njemu  n  napredate  obrnuli).  351.  8to  od  5ia  palo. 
(Porod  je  kao  i  onaj  koji  ga  je  rodio).  359.  Koje  Bog 
naprijeo  obern  .  .  .  o  sinn  svojemu,  koji  je  po  tijelu 
rogien  od  sjemena  Dundova.  Rim.  1,  3.  ]^e^c  Jakov 
Josifu:  .  .  .djecu  knju  rodiš  poslije  njih,  neka  budu 
tvoja.  Mojrt.  I.  48.  <J.  Zakon  da  vam  je  jedan,  do- 
šljaku da  bude  kao  i  rotijenoin  u  zemlji.  IH.  24,  22. 
—  2)  I'rucht  brtfigen,  tferuthnt,  rjcdethen,  prorenio, 
reupontlco  spei :  rodila  godina,  rodio  žir,  rodile  jabuke 
i  t-  d.  Rj.  g1a;;ol  roditi  (rudim)  kad  je  proat,  može 
biti  i  bez  promjene  u  akcentu  u  sadašnjem  vremenu 
i  to  onda  kad  se  govori  neprelazno;  kad  na  vrbi 
rrožpje  rodi;  to  viSe  uc  riidT.  Kad  fl,  98.  vidi  doni- 
jeli rod,  ponijeti  3.  uroditi  2.  —  Uudila  trešnja  kao 
vijenac,  Uj.  fila.  Priiditi,  v.  impf.  prvi  pat  roditi,  n. 
p,  citiogrud,  iljiva.  lij.  (;i8b  (upravo:  prvi  pat  ra- 
gjati)  Vici:  »haj  volovi,  pomozi  Bože  da  ro*/i  vareni 
hob.<  Npr.  J()5.  Jz  Sale  proMt  rodi.  Posl.  Itt2.  liodilo 
kno  ^uba  (n.  p.  šljive,  jabuke  i  l.  d.).  272.  Toliki  ti 
roditi  grozdovi  u  pitomoj  tvojoj  Ojukovie.i.  Npj.  2, 
142.  Da  iJojr  da  da  nam  kolo  vodi  a  polje  rodi,  polje 
nam  rodilo  rinom  i  senicuni,  naSe  kolo  mućkom  dje- 
čicom, planine  urdnm  i  tjenicom,  ua^e  zgrade  i  livade 
ojisont  i  kupusom  .  ,  .  Kov.  71.  jma  od  ienti  (n.  p. 
grožtiia  kad  rgjaro  rf»U/.  Pih.  4.  Jiodite  dakle  rod 
dnatojau  pokajanju.  Sini.  3,  f.  liodiće  narodu  gore 
miroMf  i  humovi  pravdom.  Ps,  72,  3.  Neka  se  otvori 
zemlja  i  neka  rodi  >tptt$cnjeiti.  Ih.  4.^>,  8.  —  //,  9tt 
ae,  ?jrtflx.  i  reflckt.  roditi  ae,  rodim  ae^  v.  r,  pf.  rodilo 
se  dijete,  gchorcn  verden,  nrUus  est;  ali  i:  rodilo  se 
sunce,  iitt  aufgegangen,  ortun  est  .tol:  Ustan'  arce, 
rodilo  se  sunce.  Kj.  n'iif  imaii  se  2,  nadi  se  2,  ofl- 
roditi  se  2,  okotili  »te,  pasti  2,  pobaeili  ae,  pobai!^iti 
se,  povri4  se.  —   BaAlinaf  U  oćevinn,  ili   ono  mjesto 

§dje  se  ko  rodio.  lij.  IDa  u*/>.  zavičaj,  kotilo).  Kažu 
a  ono  dijete  nema  kostiju  koje  se  rodi  s  vuko- 
dlakom. Rj.  79b.  Ko  se  za  vje^ula  rodin,  ne  ^:e  uto- 
nuti. Poal.  153.  Od  kad  Aam  se  rodio  od  majke,  n'jesam 
ljev5c  djevojke  vidio.  Npj.  1,  3(M).  Prije  zore  i  dana 
bijelu,  kad  s'  danica  rodi  od  istoka.  4,  303.  Duhovno 
potrebe  njihove  (o^ln?enijeh^ :  da  im  se  prosvijetli 
razum  ...  da  se  rode  od  rode  i  duha.  DP.  65. 

rAdJnk.    m.    (u    Lici    i    po   obližnjijem    krajevima 
Bosne)  riđi   rojy;ik.   cf.  mladjak.    Po   svoj   priHci  je 
ova  ^rijei*,   kao  i  nctjak   mjesto   ncrak,   doMa  u  Liku 
od  <'akav8cn.  jer  narod  naS  u  Ijici  povori  n.  p.  rogjen,  I 
*"fiil/"»  'Jf^"9Jt'i  ai-afijoj  lako  i  varićak,  i  1.  a.  Rj. 

r6dljlv,  iidj.  (u  Boci)  frucJithar,  frugifer^  cf.  rodan 
Uj.  riđi  i  plodan. 

rOdnik.  m.  t.  j.  brat,   rogjeni^   rodni  brat.   Ofin.  u  ' 
rodan  2.  —  Nije  krvnika  bez  brata  radnika,  Poal.  215. 

rodolJAbao.  rodoljupca,  m.  Aoj*  «'o/ rod  ljubi,  vidi 
narodoJjiibac;  Ptitriot.  —  Bvaki  pravi  i  pametni  rodo- 
Ijuhac  mora  želiti,  da  .  .  .  Danica  2,  2.  Bio  je  junak 
i  veliki  rodoljubne.  4,  l*i.  Poznati  rođoljuhac  Srpski 
Sava  Tckeliia.  Npj.'  4,  XXXIII.  riječi  tako  sastavljene 
kod  hogoljnoac. 

rodog&biv,  adj.  sto  svoj  rod  ljubi,  sto  se  čini  iz 
rodoljubirosti.  vidi  ntirodoljfibiv;  patriotisch.  —  Ha 
osobitom  rndonti  blagodiirim  svima  ...  na  rodoljubi- 
vome trudu  i  na  prijateljskuj  ljubavi.  Danica  3,  XXIII.  ' 
Oni  (Sli)  s  dobrim  uamereujem,  ie  rodoljubive  rernos/i, 
dali  Maiici  po  sto  forinti.  5,  ^3.  Viša  klasa  n  narodu 
valjalo  bi  da  je  od  naroda  u^enija  i  rodoljuhimja. 
Kov.  13.  Por.naju^i  ViiV  rodoljubivo  srce.  Poal.  V. 
NnjjHjStenijt    i   najrotloljuitiviji    trgovac   uihIa  dnigo 


nije  neprt  (SivtA.  StraŽ.  1886,  704.  rijeci  tako  $Iot.  kod 
bagoliubiv. 

rodolJAbivo.st,  rndoljfibivoHli,  /*.  ostfhina  onoga  koji 
je  rodoljuffiv ;  Pairiotiftmua.  inp.  tuko  .doi.  riječ  gosto- 
ljubivost. —  Uodoljubivosi  srca   njepova.   ttPN.    10. 
r6lltuuo  jjijo,  «.  vidi  rovito  jaje.  li},  jaje  na  umak 
obareito.  vidi  i  ogruiUno  jaje. 

r6y,  roga,  »i.  —  J)  das  Horn,  comu.  Rj.  dem. 
roS^i^.  augm.  rožina  1.  adj.  roian  (roitana}.  —  Buli- 
uica,  ono  na  vrhu  roga  u  govečcta,  dok  .se  rog  ne 
očisti.  Rj.  17a.  Brkljača  od  drvela  kno  malo  muljalo 
na  kraju  od  tri  ilt  četiri  roga,  ^im  se  mijeha  prgo. 

:  Rj.  44a.  Pop  izigje  mepju  jagnnjce,  kojima  se  onda 
svijede  na  rosima  /.apale.  Rj.  151a.  Kosji  rogovi.  Rj. 

I  282b.  Krnjo,  dovjek   i  bez   uha),   ro   (bez  roga),   sud 

i  okrnjen.  Rj.  305a.  (Ivnn  se  zalr^i  te  njeg-a  Oovcnl 
pre  (^  prije)  rogovima  ubije.  Npr.  65.  Jittg  za  svijedu 
(n,  p.  dali  kome,  t.  j.  prevarili  gal.  Posl.  272.  Jelm- 
rogom  Aarca  OHe<llaIa,  ljutom  ga  je  zmijom  T^auzdnla. 
Npj.  1,  160.  Ved  dva  zlatna  roga  od  jelena.  I.   166. 

I  Oko  pojasii  mazaliwi  i  barutni  rog  ili  tikvica.  Danicji 

2,  106.  Kad  rog  satrubi  otežući,  onda  neka  potrju  na 
goru.    MoJH.    II,    ID,    13.  —  ti)  na   kući.   der  schiefe 

I  fJackbulkcn,  trab^  tvcti  obliqua.  Rj.  vidi  rožnlk,  kljuć 

3.  adj.  roŽui.  —  /iokn,  kno  mala  gre^lica,  >to  se  njih 
I  viSe  pribija  po  rogovima  u  kuda  i  u  drugijdi  zgrada. 
;  Rj.  159b.  Lijes,   na   kudi   Aljeine,   ključevi  (rogovi)  i 

nauznice  ižioktl.  Kj.  328a.  Rozgva  se  mjesto  rogova 
meće  preko  sljemena,  n.  p.  u  kožara  i  u  uflAloniL  Kj. 
653b.  —   'ij  gadljarski,  c/.  roiili.   Rj. 

rd^iie,  ropaća.  vi.  —  J)  vrlo  siUn  bijeli  gruh  ču- 
čavac, kojega  8u  zrna  na  »srijedi  malo  crna  (može  biti 
daje  ovo  onaj  gmh  ilo  se  u  Srijemu  zove  pusuljica), 
ci»e  Avt  kleiner  Fisolen  (Ztvcrg-  othr  Krupbohne, 
Kj'"*)!  fascoli  gentis.  Rj.  —  2)  (n  Itmi)  ponajviše  jl. 
rogadi,  Johannishrott  Nnrrenschoten  der  PflaHmen, 
Hungerzicetschkenf  cxoascus  jrruni  Fuckel.  Rj.^)  cf. 
ro^dić  2.  Rj. 

rd||:ri«k*n.  /'.  (u  Srijemu)  Kicher,  cicer  (arietinum 
L.  vidi  Boćivo  I.  Rj.^).  Rj.  nekaki  grašak. 

ro^iifie,  m.  (u  Dubr.)  grah  ropadid,  t.  j.  grah 
(pu>*ulj)  zelen  u  mohunama,  die  »Sdtottentisolett,  fa- 
seltis  cum  sHi<iua.  cf.  boranija.  Rj,  vidi  grah  rogadid. 

rojiriidijiv  f.  (II  Boci]  Sto  putnik  a  puta  poAlje  svojoj 
kući.  Rj.*  M  DPosI  rogatija:  1  etr  konja  rogatije  a 
dva  trgovine.  DPoal.  13.  rogatija,  tako  se  zove  dar 
koji  se  pos^e  kome  s  mora.  XVI. 

rOgiilj.  roglja.  m.  die  Eckc,  nngulus,  Kj.  cidi  ugal, 
d6Jnk,  doAe.  —  Preten  natakne  nn  jedan  rogati  od 
marame.  Rj.  617b.  l>03ta  puta  je  onaj  koji  je  btio 
ženu  pustili,  osjckao  joj  rogulj  od  skuta  na  iudjini 
kakoj,  pa  je  od  sebe  otjerao.  Rj.  622a.  (uh  pliuji  jetinn 
od  četiri  roglja  zlatnoga  oltara,  koji  je  pred  Bogom. 
Oikriv.  t),  13.  osn.  u  rog.  Oan.  138.  rijeci  8  takim 
nast.  ped.'dj.  Aiavalj. 

rdgat,  adj.  gehornt,  corniger.  Rj.  u  čega  su  rogi, 
—  .fesen  je  bogata  a  sima  rogata.  Posl.  114.  TeSko 
je  Šutu  s  rogatim  bosti  se.  314.  Prem  da  ae  od  vina 
može  kaSto  po  koja  para  dobiti;  ali  je  to  sve  niMu 
prema  rogatoj  marci.  D.iuica  2,  104. 

rftgljrt«*,  u  /aponeci,  c/l  pipavica.  Rj.  — Ja  ne  mogu 
vedernii,  ni  no  kući  po^rledati.  ^Siaglac  maglac,  kučni 
rogljac.  . .  ,  Rj.  500h.  (oan.  u  rogalf).  Osn.  33&. 

rofifobil^ćnjo,  n.  vtrb,  od  rogobatlli  se.  radnja 
kojom  se  tko  rogohati. 

rSgubiitnii«  roirobatna,  adj.  hdkeiig,  anceps.  Rj.  rogo~ 
batun.  prvoj  poli  osnova  u  rog.  ro^o-batan  (drugo. 
poli  korijen  vidi  kod  bai,  od  koga  je  batina  i  haiit* 
He).  t>8U.  184.  On  je  dobar,  ali  mu  je  žena  rogobatna 
ka'  gjavo.  .L  Bogdanović.  —  adv.:  Drukdiji  uzrok 
stoji  rogobatno  u  ovom  padežu  s  ovim  predlogom: 
•  Iz  razlićnih  tadn.^njih  opstojateljstva«  najposlije  pri- 
slanu svi  da  sr  pn.^alju  poslanici.  Danidid,   8inl.  184. 

rogubilUli  S(S  rog^brilTni  se,  r.  r.  impf.    podeo  se 


rogobor 


rogje^jci 


momnk  nciio  rogobtUiti,  valjda  bi  ne  ženio.  J.  Ito^da- 
iiovi^.  iitp.  njjfolMjriti.  r.pf.atoi.  porogobatili  ne  |k»o 
purcmeliti  nvf,  u/.-ro;."iliatili  fie. 

rft|;obur.  m.  rosuboni,  f,  murMur,  »irt^ituM^  n^ 
/tnrrUM^  lumultUH.  HtiilU.  —  Nije  mjesto  tirs  rogohore 
(((li  jpzik  n*!  primuv  kopore.  Dl'o«!.  82  ine  prirtav  u  | 
enp,  (jororu  injesto  ne  ureitlav.  ue  prenUvSi^  Od  stara 
»luuo  rotjvhoTUj  H  od  rnIndH  do  umoru,  H\*.  l{<M/ohora, 
ŽHiiior,  viku,  biikft  u  DeUbrle  (»ttrepitoi  i  n  8culi6i). 
XVI.  Tvoreć  Hlrainu  rogohoru.   Vnimotlč.  u  Htiillija. 

rdsoboraa,  rt>froborniit  ot^.  »ujurrans,  iumultuanft. 

—  l'iUmuti^:  f^uMa  puka  rof/o6um/<  pO  svijeb  putijeh 
stai«e  mla.  Stulli.  ito  rotjohori. 

rof(ob6r('njp,  ti.  rerb.  od  \)  rogoboriti^  2)  rop;oboriti 
ne.  —  J)  raduju  kojom  tko  rogobori.  —  2)  radnju 
kojom  M  «.  p.  ornori  rogobore  (comibuH  luctntio,  pro- 
prie  didtiirduquadru|H;dibuH  rornituiH  iirmatin.  Stulli). 

ro|[roblVrHii  roK^borini,  r.  impf.  rogo-boriti.  —  JJ  tu- 
muUunri,  tuinultnin  faccrc.  hinili,  Hniii  žamor,  riku 

huku.  iitp,  rogobalili  ho.  —  Njemu  niknd  nije  pravo, 
rnviji'k  neftlo  rogobori.  J.  Uoprdanovid.  —  2)  ui  ne, 
rtripr.  fornibuM  ludari.  Htulli.  boriti  »e  rogovima, 
kito  rogata  životinju. 

rofrAlJtif'ii.  f.  u  stHgoneL'i.  Kj.  kod  rendisalo.  —  ro^- 
Ijiirn.  ovcu  rogata,  riječi  s  tukim  mvit.  kod  aj<firaća. 

r6|ri>njlii  *«.  ein  OvUa  mit  grottsen  llitrncrn^  bos 
cornHtttfi,  C'^rnibuA  grandilmn  praedittts.  Rj.  co  veii- 
kijrh  rogova,  riđi  rojrov. 

roKoiiu,  /'.  (u  Ui!4nu)  —  J)  SchafS'  und  Ziegen- 
name,  numen  om  đ  caprae  indi  soliium.  Rj.  ime  ovci 
ili  kosi.  riđi  ropuSa,    ro>ro!ja^-ft.   —   2)  Srhimpfirort 

c/f  rfloroj^ii.  Rj,  pnorkn  sloj  setii.  —  omi,  u  rog.  Osn. 
9iiO.  rijeci  s  iakrim  naat.  kod  bjeluSa. 

riVirOV,  rojr^vH,  u).  {voc,  r'ftj^ove)  u  poHlovici:  St&ii' 
polako,  rttrjovc!  (uidojto  ti  je  oboje,  l'oel.  '^>3).  cf. 
ro^ouja.  Rj.  ro  irlikijeh  rogora. 

rAp:o7.i  nt.  das  Uictfjrajt  {h'ohr-  oder  7'eichkolhe.  Rj.'), 
ipphn  luiifolin.  Uj,  biljka.  —  Zembili  «u  od  rogosa^ 
fS  iiajviAe  «o  noae  o  ramenu.  Rj.  208b.  Me^kn,  kitrijcnjc 
od  roijoza,  koje  Hvinje  jedu.  Rj.  358lt.  IVometcj  izna^rje, 
da  Kri  od  rogoza  mote  služiti  zjrodno  kao  trud.  Pri- 
prava M2. 

rAffuKiin,  nVo/,iiii.  adj.  ton  rogoK*  iuphae  lutifoliiie. 
Kj.  ito  pripada  ryyo*-it,  Ho  je  od  rogoia. 

rdgoziti,  /.Ml),  V.  impf.  Rj.  r.  pf.  flož.  narogo/Jti. 

—  ij  buro,  rerrohren,  cana  obturo.  Rj.  rogositi  ti.  p. 
;icp  ili  if'itij,  omotarati  ga  rogozom,  dit  tvrda  pri 
^Mtane  buretu  u  jamu.  —  2)  grge<^fl,  t.  j.  naboHti  mu 

rogoza  na  legja  tUi  ne  može  potonuti  (kao  fito  se  djećn 
u  ririjouni  Lijem  ipraju).  Rj. 

rbtiHifSiT,  m.  kito  torba,  od  rogoza,  i  najviše  se  nosi 
o  rnmt'fut.  govori  tte  »  llrv.  vidi  /einbit,  der  Zecker. 
Ivekovi*.*. 

rAf^ožćiiJi*.  N.  verb,  od  rogoKiU.  Rj. 

rdfroŽIutti  f.  đie  Schilfmattc,  teges.  Rj.  vidi  baHurn, 
Hl  ura.  —  Tjtko  hu  f>od  dvojioom  derabela  zapalili 
rognUnu,  onda  jedan  od  njih  re^e  onome  drugom: 
»UHtani  da  nijrjemo  s  ore  rorioiine,  izjforeC*emo«.  Rj. 
]|l>a.  I'ogje  na  dudan  |ZJo  se  plrtu  rogoHne...  onda 
opltle  Ham  jednu  rogosinu.  Npr.  174. 

r6|piljn,  f.  —  J)  krava  vebkijoh  rogova:  Ne  daju 
(I,  j.  mnogo  mlijeka)  rogulje,  vode  mnogulje  (Rolje 
je  muogo  i  nmlijeb  krava  nego  mido  najvcdijeh.  Posl. 
107),  Rj.  riđi  roguSa.  i«p.  dobrulja.  —  2)  (u  Grblju) 
rede  »e  nred  djecom  za  vješticu,  kao  da  joj  »e  pravo 
iuH'  ne  ni  n|H)miMiuIn,  JCuphemisnnus  fiir  vje&Uen,  cf. 
krHtaiNi.  Rj.   —   rijiči  s  takim  mist.  kod  balculja. 

r6ruljr,  rTiguljii,  f.  pl.  Ari  Bcugabel  (mit  zicei 
Xuckcn),  (urcac  getius.  Kj.  vile  sa  dva  paroška,  dem. 
loguljieo. 

rAirnU'**<^*  f-  P^-  ''^'-  ^^^  rogidj«.  Rj. 
rtSfl^iisn,  f.  rirti  rogulja:  I/ngnata  dnia  rogmu.  Hj. 
kravtt  rvltkijeh  rogova;   ali  i  koza   retikijeh   rogona: 


r^a^ala  i^u^a  rogmiu,  Poal.  97.  vidi  rogaU  1.  — 
rijeci  9  iakiin  noM,  ićd  ajgimia. 

rogA^enJc,  ti.  dnjt  StuUen.  stupor,  arreetio  aurium. 
Rj.  rcrb.  od  1|  rogii&iti.  2)  rogu.^iti  se.  —  J)  radt^a 
ktfjom  tko  roguH  um.  —  2)  radnja  kojom  se  tko 
roguU. 

rorA^len,  f.  (n  Hrv.)  riđi  ćeperak.  Rj.  mali  peđa^, 
—  |(  hih.  roguša,  premda  drugoga  znaćeoja).  Oso.  316. 

rog^daili,  rugu^mi,  r  impf.  Rj.  tidi  ćoliti,  stridi 
(iiMma).  V.  pf,  sloz.  narogu^iti  («  se).  —  J^  t.  j.  u4i, 
stutzen^  siupeo,  aure»  arrigo.  Rj.  —  2)  sa  se,  reftdcit. 
die  Ohren  spUztn,  auren  arrigo.  Rj.  značenje  ito  pod 
1^  samo  bez  objekta. 

1.  rAitJn.  f.  hyp.  od  rojcyaka.  Rj.  roc.  rogjo. 

2.  r6ffj[i,  m.  (ist)  vidi  rogjo.   Rj.  hpp.  od  rogjak. 
ro|i;J(lerBJo.   ti.   das  Vettmi.   adoptatio    mutua  in 

cognaiionem.  Rj.  rerb.  od  rogjaOiti  se.  radnja  kojom 
se  tko  rogjaći  s  kim, 

rucJAeid  se,  rdgja^m  «e,  r.  r.  impf.  8  kim,  nit 
Jemand  Vetter  treraen,  necessUudinfm  ineo.  Rj.  reci- 
pror.  po'iiajati  kome  rogjak.  r.  pf.  sloi.  porogjaditi  ne. 

rlVi^arki,  adj.  kto  mipada  rogjacima.  —  Jako  pada 
u  <t(-']  raširen  rogjaf'iki  odno«.  Megj.  r>.1. 

rAnJiiJ.  m.  l.  j.  ntindani,  der  Sonnenaufgang,  orius: 
oko  Bundanog  rogjaja.  Rj.  kad  se  sunce  rw/i.  —  Sunce 
će  pomrc^ati  o  rogjaju  svom.  Ih.  13,  10.  —  rijeH 
8  takim  nast.  kod  dogagjaj, 

rIVgJiik,  «i.  Ri.  vidi  rodjak.  hyp.  2  rogja,  rogjo.  — 
J>  ujakov  i  tetkin  sin,  der  Vetter  (S^ihn  drr  Tante 
oder  des  Oheims),  matruclvi,  rottsoUrinus.  Rj.  —  Hrajo, 
mtiierUji  rogjak  ženi.  Rj.  3I»b.  —  2)  ein  treitlaufiger 
Vertcandter,  jnd}cognattiS.  Rj.  dalji  srodnik.  —  ro- 
gjaku  u  tnačtnju  jedtiom  i  drugotn  varoika  čeljad 
naia  kasu  Couain. 

rOicJnkn,  f.  tetkina  ili  ujakova  kdi,  die  Muhme, 
consohrina.  Kj.  ridi   rogjakinja.  hgp.  1   rogja. 

roB^rtknnjo,  n.  das  VV((ein  (Jiegn'issen  als  Vetter), 
salutatio  notnine  consobrini.  Rj.  verb,  od  rogjakati  ae. 
radnja  kojom  se  rogjakaju  n.  p.  dvojica. 

roiJAknti  se,  rftgjrdtiim  «,  v,  r.  impf.  sich  vettern. 
saluture  se  invicem  nomine  cotisobrini.  Rj.  dt^ojica  se 
rogjakaju :  govore  jedan  drugome  rngjak.  —  Kod 
svakoga  su  naroda  najsvetije  ove  tri  atvari:  zakon, 
jezik  1  obidaji:  tivi  se  narodi  jctl^tn  s  drugim  ro- 
gjakaju, i  jedan  od  dnigoga  razlikuju.  Nov.  Srb. 
1817,  47«. 

rofj^i^kinjn,   f.  vidi  rodica.  Btulli.   vidi  i  rogjaka. 

rftujnkov,  adj.  des  VetterSj  consobrini.  Rj.  ito  pri- 
pada rogjaku. 

rAaJi*ni.  adj.  Ri.  upravo  pari.  praet.  pass.  od  ro- 
diti {o.iim  akc.  ko)i  je  u  pnrt.  rogjen'i).  —  1)  u.  p. 
brat,  aeHtra,  8in,  Iciblich,  germanus.  Kj.  vidi  rodan  2. 

—  Dozove  Ženu  svoju,  a  ona  gjecu  podoji  i  stane  ih 
paziti  kao  i  spoju  rogjenu.  Npr.  234.  Ju  Biim  suncu 
rogjena  sesiri'a,  a  mjeneeu  prvobratućeda.  Npj.  1, 15«. 
Eto  knjiga,  dva  bratu  rogjena!  3,  14i*.  Oj  Boga  ti, 
vioj  rogjcui  babo!  3.  3*54.  Pisme  tb  nikakav  rogjeni 
Srbljin  ne  može  izgovorili.  Spisi  1,  12.  Kad  Bog  ro- 
fKJenijch  grana  ne  poMedje  .  .  .  Kad  ai  li  odsjeden  od 

I  rogjcne  dtrlje   ma.-itine,  i  pricijepio  se   na  nerogjcnu 
'  pitomu  maslinu;  a  kamo  li  oni  koji  6e  kc  pricijepiti 
j  na   rogjenu  svoju  maslinu!   Rim.    11,  21,  24   (naiu- 
ralibus   ramis  .  .  ,   ex   naturali   olettstro;    nat&rliche 
I  Zueige  .  .  .).  Da  je  Uij  jezik  njihov  rogjeni  stari  jezik. 
VL.tizi(?  1»  2.  Gdje  književnik  ni  loliko  vlasti  nema  da 
može  svoje  rogjcno  tijelo  za  svoje  rogjene  novce  Štam- 
pati pravopisom  kakvijem  bode!  2,  11.  —  2)  rogjeni 
moj!  ?)irm  lieber^   care!   Rj.  misli  se:  sinku!  brate! 
isp.  brate  dragovidul 

roaj6iiJe«  n.  die  Oeburt,  ortus.  Rj.  verb.  od  rodili 
»e.  cijelo  kojim  se  tko  rodi.  riđi  rožanalvo,   rožastvo. 

—  Ona  te  iate  godine  onlane  tei^ka.  Ali  neare<H}m 
isjircd  samoga  rotjjettja  pogjt*  neggje  izvan  ki»de  .  . . 
opet  OHlane  le^kn;  i  kada  dogje  vrijeme  od  rogjn^a. 


rogdo 


398  — 


roniti 


^ 


poMju  . .  .  Npr.  213  (ovdje  rogenje  enači  porogjaj : 
djeU/  kojim  žena  rodi),  l'rije  6o-  mali  zaboraviti  svoje 
fogjcnje  nejjo  Bog  svoje  Htvorenje.  Fosl.  2(>2  (ovdje 
ropjenje  zmiH:  ono  što  hc  rodi,  cedo^  dijđe).  Mene 
j'  majka  w*(  rofijenju  klela,  od  jednoga  dii  ne  vežem 
ruke.  Npj.  3,  '^21).  Tuđi  moreš  konak  učiniti  ka  kod 
Bvojc  po  roffjiftjii  injijke.  HXpj.  4,  643.  Dd  rogjenja 
HHMova.  r>ani(!a  1,  V.  Unir«  n  Rndimn  ...  ne  ima- 
ju<!i  od  rotjjenja  vJAe  od  44  godino.  Dpit  V.  I'  mosto 
TOgjenja  avogii.  Žilije  81  Uftp.  zavii^nj,  Imžtina  1,  ko- 
tilo).  BijaAe  dan  ropjenja  Jrodovit.  MaL  14,  6.  Da  se 
okupaju  u  banji  novoga  rogjevjti  ...  da  »e  rode  od 
vodo  i  duba.  DP.  65. 

r6flJo,  m.  (juž.).  —  1)  va-trmtlich  fiir  ro^jak.  Kj. 
u  povjerljivu  govoru  Jcaće  fte  mjesto  ropjafc.  vidi  2 
rogja.  —  2)  u  Biogradu  i  Krajrujevcu  sad  znatni  lud 
čovjek,  i  mislim  da  je  to  zna<!*enje  po8tjiIo  od  nekoj^a 
kao  suludaatA  Bošnjaka,  koji  je  ondje  ii  dvoru  aluiio 
i  knje^ra  su  tako  prozvali  može  biti  zn  to  Sto  je  i  on 
c^eftio  tu  rijei!!  govorio.  Rj.  pcn,  rđeja,  voc.  rOgjo. 

rftliiiv«  adj.  (u  Srbiji)  vidi  ospižav.  Rj.  vidi  %  bo- 
ginjav,  čorav.  —  Kovo,  rohav  (bogiujav)  čovjek,  Rj. 
tJ52a. 

roj,  roja,  m.  der  IšicncHschtcartu,  eor<inien.  Rj.  wp. 
rojak,  parojak.  —  Ka^.u  da  se  ona  ((ioIuba<?ka  muba) 
roji  vi,4e  puta,  ali  prvi  ruj  da  je  najljući  i  /.a  stoku 
najgori,  a  potonji  sve  da  su  Klabiji.  Rj.  Il3b.  Parnjak, 
kad  »c  prvcHitc  (prvi  roj)  one  j^odine  roji,  njegov  w 
onaj  roj  zove  paroiak.  Rj.  489b.  »Sjcd',  maco,  »jedoh 
i  jal  (Govori  onaj  koji  Uidavlja  roj,  i  govoreći  to  kao 
Kjede).  Posl.  286.  Bjegunac,  divlji  roj  koji  podlije  nje- 
koliko  dana  nteće  iz  ko&uiee.  ARj.  378b.  Cetrtiiik, 
četvrti  roj  od  matorke.  DARj.  II.  lOa. 

r6JHt  f.  (u  Neg.)  »idi  rora.  Rj."  vidi  i  rojČica.  — 
takva  ht;p.  kod  groja. 

r6juk.  rojAka,  m.  vidi  roj;  Trmke  li  ac  izrojile, 
HVO  vojaci  ka'  oblaei,  krave  ti  »e  istelile^  sve  volovi 
vitorozi.  Ziv.  8, 

roji'len,  /'.  (u  Neg.)  vidi  roja,  rora.  Kj.' 

rdjćnje,  n.  dan  SchivUrmenj  emisnio  fetus.  Rj.  verh. 
od  rojiti  80.  radnja  kojom  ne  roje  n.  p.  pčele. 

rdjlU  S(^,  ruje  »e,  v.  r,  impf.  n.  p.  <!iele,  itchitiirmen. 
fetum  emiito,  Rj.  u.  pf.  slož.  ixrojiti  »e.  —  Golubaćke 
ite  muhe  roje  iz  pećine  prema  GoUipcu  .  .  .  Kažu  da 
se  ona  [tiolubaćka  muiut)  roji  vi.fie  putn.  Rj.  9ilb. 
Nerojka,  koHica  (sa  čehuna)  koja  se  preko  cijeloga 
ljeta  ne  roji.  Rj.  418b.  Parojak,  Jtad  >te  prvenae  {pT\\ 
roj)  one  godine  roji.  Rj.  4y9b, 

roHe,  /'.  pl,  (u  vojv.)  Franacit^  fimhriaef  cf,  reaa  4. 
Kj.  Madi.  rojt.  riđi  i  polkite. 

ruk,  rTika,  m.  der  Jermin,  die  Zeit,  tenipun  con- 
liittutum:  fcsad  mu  je  rok  da  dogje.  Zakukala  sinja 
kukavica  prijv  roka  i  prije  zemana.  Rj.  vrijeme  ure- 
ĆCT»),  odregjeno.  korijen  koji  je  u  reći.  iap.  Osn.  25. 
—  Ako  bi  djevojka  koja  makar  jedan  dan  prije  od- 
regjtnoga  roka  za  spravu  gospoffjn  avoju  ostavila  .  .  . 
nije  imala  pravo  .  .  .  Rj.  7(Ma.  S  nama  cesto  ima  rat, 
i  Hftd  Bkoro  imamo  rok  da  se  udarimo.  Npr.  34.  Putu 
ruka  nema.  Posl.  2ti7.  Kad  se  ženi  .Seujanine  Ivo  .  .  . 
a  sa  dugo  roku  ostavio,  odgodio  za  gudinu  dana.  Npj. 
3,  193.  »Ja  ću  pasti  za  te  u  tamnicu,  dok  olideS  i 
opet  80  vratiš«.  I  tu  oni  roku  ufatiše  sa  ivi  dana  i  tri 
noči  tavne.  3,  315.  Tad'  zakuka  «iuja  kukavica  usred 
zime,  kad  joj  roka  nije.  4,  2.  Pitaju  nevjestu  kad  će 
ih  pustiti  groznica  ...  za  to  im  nevjesta  prema  tome 
odrcgjuje  Sto  je  moguće  Jcritri  rok.  Kov.  rVJ.  Pootavio 
je  Gospod  rok  rckavJi:  sjutra  će  to  ućiniti.  Moje.  II. 
9,  5.  O  da  mi  das  rok  kad  ćež  me  He  opomenuti! 
Jov  14.  13.  Faraon  car  Misinski  propade,  progje  hm* 
rok.  .Ter.  40,  17.  Na  rokove  jctli  ga  (jelo).  Je/ek.  4,  10. 

rdklja,  f.  (u  kr  jini  Negotin'^koj)  {dfW  Ruckel)  rf»e 
Joppe,  tunica.  Bj.  vidi  rekla,  zcnaki  haljctak.  dem. 
rokljica. 

rakijica,  f.  dcm.  od  roklja.  Kj. 


r&kot,  m.  vidi  rokunje:  atade  rokot  svinja.  Kj.' 

—  takve  riječi  kod  glomot. 

Kdksn,  f.  ime  Sen»ko.  Rj,  hyp.  od  Rokaanda.  Xf%M 
Rosa, 

KAksandn,  f,  ime  Žensko.  Rj.  hyp.  Roksa.  vidi 
Rosanda. 

rAktuiiJe.  «.  dits  frrunsen,  grunuitm.  Rj.  verh, 
od  rokt.iti.  radnja  kojom  rokću  svinje,  isp.  rokot. 

r^ktutl,  ri^kć^ni,  r.  impf.  rokću  svinje,  grunzen^ 
grunio.  Kj.  isp.  grditi  3,  gurikati,  guriiati.  r.pf.  uloz. 
aroktJiti  ne,  zjiroktati. 

Hkkvn«  f.  vidi  rotkva.  Rj.  i  ondje  Ofdale  oblike  ove 
riječi, 

rAlja,  f.  (u  vojv.  mit  alten  AbleHungen)  die  Kolle 
(Menge),  torcular  lintearium.  RJ. 

roljanjc,  n.  das  RoUen,  Mangen,  laevigatio.  Bj. 
vcrh,  od  roljflti.  radnja  kojom  tko  rolja  n.  p.  prtiHe, 

rdljttli,  ntljam,  v.  impf.  rollen,  laevigare.  Rj.  ro~ 
ljuti  n.  p.  ^rtište. 

r&tn.  ad).  vidi  hrom.  Rj. 

rom  .  .  .vidi  hrom  .  .  .  Rj, 

rdman,  romana,  m.  kao  Uomanska  pripovijetka; 
j  der  lioman.  —  Gragja  sa  lep  Srpski  roman.  Danica 
I  4,  32.  Sve  su  to  stari  obićaji  ISrbski,  nego  ne  znamo 
i  u  kakvom  su  pljesnivom  Njemačkom  romanu  saću- 
;  vani.  Nov.  Srb.  1817,  487. 

■      KiimAniJn,  f.   Berg  in   Jiosnien:   Veseli   ae  goro 
lUmianijo!  Rj.  gora  u  Bosni. 


ruini\B(i(*ki,  adj.  sto  pripada  romantici:  Na  ro- 
utttičkim  bregovima  Kiniia  i  Tigra.  Priprava  124. 
i^niijoiirn,  /.   (u  Dubr.)    bakren   sud  za  vodu.  cf. 


rumend:?,a.  Rj.  vidi  i  romijend^.a,  sić.  dcm.  romijen- 
Ćica.  —  Za  romijenčom  nekJi  ide  i  konop.  DPosl.  153. 

rAniijenćim.  /".  dem.  od  roraijenća.  Rj. 

rdmijcnUžiii  f.  Rumendža,  f.  vidi  romijeudza.  Kj. 
B57b  {a  romijcndža  nema  u  Rj.  na  svom  vijestu), 
vidi  i  roraijenća. 

rominjniijiN  n,  das  Uieseln  (des  Regens)^  pluviue 
lenct.  Rj.  verh.  od  rominjati,  stanje  koje  biva^  kad 
kiša  rominja. 

rominjnit,  njii.  v.  impf.  t.  j.  kiAa,  sachte.  feinreg- 
ncn,  rieseln,  pluria  leniter  atdit.  Kj.  ktul  tiha,  lijepa 
kiša  pada,  kad  id^  polagano.  iJtp.  roaiti.  —  Kiša  je 
stabi  rominjati  .  .  .  tako  se  i  ona  flve  većma  apužtala. 
dok  se  najposle   nije  u   pljusak  pretvorila.  Žiiije  34. 

rftmon.  r^moua,  m.  cantus,  eoticcntus,  harmonia^ 
aonuSj  suKurrus.  Stulli.  glas  koji  sć  čuje  kad  Ho 
romoni. 

romdniti*  r^monim,  v.  impf.  vidi  romoriti.  —  Ni 
govori,  ni  robotu'.  DPoal.  79,  u  StulUja:  sonttre  cum 
harmonia,  ad  harmnnium. 

rom^Dji^nJc.  n.  tidi  romorenje. 

r5mor,  romoni,  m.  glas  ito  se  čtye  kad  ito  romori  t 
Vetrić  kreće  neki  tihi  romor  lišća  na  drveću.  Mcgj, 
Hrt.  vidi  romon. 

romArO^JOi  n.  verb.  od  romoriti.  radnju  kojom  tko 
romor  i. 

romdriti.  rftmorim,  v.  impf.  niti  romori  ni  govori, 
cr  isl  inan.tcfienstiU,  silet  plane.  Rj.  kao  akladtiOi 
ugodno  zujati,  zcečati,  sduseln. 

rdtiue,  rftnra,  m.  Rj.  vidi  rovac,  norac.  ra  postanje 
\  isp.  roniti  1.  —  1)  der  Tuucher,  urinator:  Daj  ti 
mene  dva  roncu  jnnaka.  Rj.  vidi  i  njorac,  gnjurac 
t.  —  Kljuće  baci  u  tiho  Dunavo  .  .  .  Noćom  pusti 
ronce  i  ribare,  te  izvadi  kljuće  od  tavnice.  Npj.  2, 
445.  —  ^)  (u  C.  G.)  Tauchente  [tidgeiaacher.  Rj.*), 
mergus  (cohfvihus  species  L?  Rj."),  cf.  gnjurac  2. 
Rj.  ptica  kto  roni  po  rudi.  vidi  i  medvedak,  sarka. 
—  3)  der  Mtstkdfer  {^faultrurfsgri^e.  H}.%  scnra- 
haeus  fimetarius  {gvyllotalpa  vulgaris  Laiv.  Rj.^  Rj, 
buhhta.  vidi  govnara,  govnovalj,  zujak,  zunzak. 

rAiiltl,  rftnun,  v.  impf.  Rj.  vidi  noriti.  njoriti.  r. 
pf.  slo:.  pod-roniti.  u-,  za-;  poronuli;  v.  impf.  sloi. 
od-ranjati,   za-.    —    J)   laitchen^    ttrinor,   Rj.  —  Već 


ronjeijo 


—  354  — 


rolkvenl 


duboko  počiuje  roniti  »  starine  alovenake.  Star.  4. 
8!.  —  2  a)  nhroHcn,  tlePohx>:  Tihu  voda />ry>// roni 
(Poal.  317).  Kj.  —  Ovdjo  Ssiva  fttioju  desnu  obalu 
(iz  Srpflke  atmnc)  jcdiuiko  roni^  u  lijevu  (Nfi  Kupiii- 
akome  kutu)  niustavlja.  Rj.  IHa.  —  h)  su  ne,  refleks. 
ili  vaas.  n.  p.  brijep,  hinahrolien,  delnhor.  Kj.  — 
Ovdje  Sava  svoju  desnu  obalu  jednako  roui  .  .  ,  (idje 
se  obala  roni,  vide  »e  u  zemlji  mnoge  ljudske  kosti. 
Rj.  114a.  Biserua  brada,  srebrna  615a,  bi}<cr  se  roni, 
n  (5a6u  pada.  Npj.  1,  81.  —  3)  (hL)  roniti  »uze, 
Thrdnen  rcrpienscfi,  lacrimas  fundo:  lioni  ause  niz 
bijelo  lice.  Kj.  Mi  suze  liti,  proliiovati,  prosipati, 
valjati,  isp.  suza.  —  Koja  ti  je  frolema  nevolja  .  .  . 
na  atudeu  He  kamen  naalonlla,  i  na  njegu  grozne 
suše  roniš?  Npj.  2,  23.  Pa  on  roni  8U£e  ud  oćiju. 
2,  120. 
rAnjSnJo«  n.    Rj.  tfcrb.  od  1)  ronili,  2)  roniti   ao. 

—  I)  radnja  hojmn  tko  roni  n.  p.  u  vodu  (daa  Tan- 
ehcn,  urinalio.  Rj.).  —  2  a)  radnju  kojom  roni  «. 
p.  voda  obalu  {nas  Hinabrollen,  dcvolutio.  Ri.).  — 
b)   stanje   koje   i»c«,    kad   se   n,  p.  roni  obala.    — 

—  S)  radnja  kojom  tko  suše  roni  (das  Vergieaseu 
der  Thriinen,  lacriruatio.  lij.). 

rop  ,  .  .  vidi  hrop  ...  Rj. 

rOpead,  f.  (eoll,)  junge  Sklaven,  vernae.  Rj.  rob- 
^ad,  mladi  robovi,  jedno  od  ropHadi :  ropće- 

rApj^o,  rhpi^eta,  n.  ein  jungcr  Sklave,  verna,  aer- 
vulus,  lij.  rob-(?e,  mlad  rob.  coll.  ropćad.  rftpće  •/* 
ropće?  Ulaa.  11,  111.  ri'tpčc  (osu.  u   rohak).  Ohii.  2ijl. 

—  Jiopče  moje,  zmijo  od  Turaka.  Rj.  2I3a. 
rdpkinjn,   /'.   vidi   robinja:   l»ok    zjivika   ropkinja 

gjevojka.  Rj.  rob-kinja. 

rftpslilt  adj,  rob-»ki,  Ho  pripada  robovima  ili  roba 
kojemu  god.  —  Pamtite  ovnj  dan,  u  koji  i/.idoslo  iz 
Miflira,  iz  doma  ropakuga.  Mojs.  II.  IH,  3.  Nikakopra 
poslu  ropskoga  ne  radite.  III.  23,  7.  Koji  si  (Hriate!) 
»trošio  Bebe  za  na^  i  uztK)  na  »e  oblik  ropski.  OP.  103. 

—  adv.  Prevode  rop,tki.  Poni.  130.  .Misao  koja  je 
starije  slavenske  prijeiode  crkveuijeh  kujijra  ropski 
dotjerivala  preina  (Jrčkom  jeziku.  8t:u.  1,  iJ7. 

r6pstro,  n.  rob-stvo,  stanje  onot/a  koji  je  rob.  — 
Turfin  kod  Nijemaca  u  ropstva  liranio  svinje.  Kj. 
280a.  Turei  au  rodili  u  ropstvo  djrcu  i  žene.  Rj. 
651a.  Iz  ropstva  i  kad  a  iz  ^roba  nikad.  Posl.  UM. 
Triput  si  me  ropstva  oprostto,  n  jako  si  u  ropstro 
tapao!  Npj.  3,  31J.  Ne  primiste  daha  ropstt-a  .  .  ,  ne^o 
primiste  Duba  poaiuaćkopt.  Kim.  N,  10.  Kad  te  siuiri 
Gospod  ...  0(2  ljutoga  ropstva  u  kom  si  robovao. 
la.  U.  3. 

rdptitnje,  n.  rerb.  od  roptati.  radnja  kojom  tko 
ropće. 

r6ptn(i»  rop(^em,  r.  impf.  murmurarr^  ^usurrare, 
perstrepere.  Slulli.  kao  mumlati,  larmati,  tarlabukati. 

—  Usta  Bogdau  za  mnom  ropt^jući^  bedevija  oata 
Šepajući.  HNpj.  2,  192  (roptaju<!i  hi./,  ropdući  fci'de 
stiha  radi).  Su  U  na  me  neSto  ropćes.  J.  Bogdanović. 

rćrn,  f.  vidi  rorina.  Rj. 

rdrhm.  f.  (u  Herc.)  fcibaviea  kad  udari  u  ljude, 
kao  rednja,  tUr  Schnupfen  {dic  Grippe.  Rj.*),  gra- 
vedo  {iniJuentia,  catarrhua  epidemicus;  cf.  roja,  roj- 
ćina,  vrlesina,  frle-sija.  Rj.*)  Rj.  vidi  i  rora,  namorina. 

1.  rdso,  f.  {accus.  rtisu).  —  1)  Thau,  ros,  cf.  ro- 
sata:  Pred  ujima  RadiAa  bi^em  rosu  trese.  Rj.  dem. 
rosica.  —  Zarose  se  prozori,  kad  od  zime  izbije  rosa 
isnutra.  Kj.  Id3a.  Inje  je  zimi  smrzla  magla,  a  slium 
je  u  proljeće  i  u  jesen  s^nrzla  rosa.  Kj.  232a.  Nagje 
Milijeg,  ki^a.  rosa,  i.  j.  pade  (iz  neba  na  zemlju),  Kj. 
411u.  Jo8  nikakva  rosa  ne  okvasi.  Rj.  452b.  Jesi  li 
digao  rosu  sa  srca?  (Jesi  li  {»opio  ča^u  rakije  i  £to 
založio?)  Posl.  114.  Jutrenja  rosa  padala.  Npj.  ^1.  65. 
Ki§a  pade,  medna  rosa  u  pobu.  I,  153.  Sevte- 
lija  sa  rose  nabranih.  Npj.  1,  :Ž83.  Gde  brazdila,  tu 
zaupala  .  . .  pokrila  se  taukom  krj>om;  izbila  je  sitna 
rosa,  kao   ljetnu   prepelicu,   k'o  jesenju  lubenicu.  1, 


I  :VM).  Moli(5emo  Roga  iatinoga  ...  da  n«  padne  dažda 
!  i/  oblakjt,  plflha  dažda,  niti  rosa  tiha.  2,  2.  —  2)  (a 
Dubr.)  mali  dažd,  Thauregen^  pluvia  roscida,  RJ. 
vidi  rogulja  2. 

K^sn,  /'.  ime  žeuHko.  Rj.  ht/p.  od  Rotmuda.  vidi 
Rosna.  —  Kažu  ćudo  Jiosandu  gjevojku  ...  a  u 
tebe  čudo  kazujući,  čudno  ćudo,  ponositu  Kosu. 
Npj.  2,  2-23.  233.  voc.  Roso.  vidi  Roksa. 

3.  rosu,  f.  (u  Boci)  vidi  niža.  Rj.  vidi  i  rOsa ;  die 
iiose,  rosa. 

r6.sada.  f.  (u  Ki^im)  vidi  slana  (cf.  1  rosa).  Rj. 
oiili  i  prikala.  —  Inje  je  zimi  smrzla  mof^la,  a  slana 
je  n  proljeće  i  u  jesen  smrzla  rosa.  Rj.  232a. 

KAsalija,  f.  u  pjesmama  nekaka  crkva:  I  poturći 
crkvu  ItosalijH.  1  uek  poje  crkoa  Hosalija  u  državi 
OArft  Otmanskoffa.  Rj.  crkva  svete  Jtosalije?  isp.  kod 
erkva:  crkvu  svetu  Petku. 

rdsaii,  rosna,  adj.  'J'hau-,  ihnuigj  roscidus,  cf.  ros- 
nat. Rj.  sto  pripada  rosi^  sto  je  puno  rose.  —  Da 
udari  rosna  kiša,  da  poroi«i  naša  polja.  Npj.  1,  111. 
Pije  vino  »Sundić  kalup;jcre  na  Javorju  »ta  rosnoj  li- 
vadi. 4,  321.  Ima  li  dažd  oca?  ili  koje  rodio  kaplje 
rosney  .lov  3M,  28.  Kao  rosan  oblak  o  vrućini  Že- 
tvenoj. U.  18.  4. 

K6shnda,  f.  tndi  Koksando.  Rj.  hgp.  Rosa. 

rAsutn,  f.  (u  Duhr.)  jutarnja  rosa  (a  rosa  ondje 
se  kaže  za  mali  dažd),  r/cr  J'han,  ros,  Kj. 

r6.sk*ii,  /'.  dcm.  od  roaa.  Kj. 

rdNlCi,  rftsim.  v.  impf.  Kj.  vidi  rofljeti.  u.  pf.  sloz. 
iz-r5«iti,  o-,  po-,  u-,  za-  (ae);  obrtVjeti.  v.  impf.  sloz. 
jiorAAali.  dcm.  ru«ukali.  —  J)  bethaven,  irroro :  rosi 
kiSa.  Kj.  —  Od  neba  wu  rosilo,  i\  od  zemlje  rodilo. 
Herc.  352.  —  2)  sa  se,  refleks,  im  Tkan  herumgeben, 
irroror.  Kj.  prolazeći  rosu  postajati  rosnat.  —  Ovamo 
svraćaj,  junaĆel  tvoja  se  sreća  rodila,  zvijezdama 
sjajnim  robila.  Npj.  1,  191. 

r4^«Juti,  r&Bim.  r.  impf.  vidi  roaiti:  Od  neba  mu 
rosjelu,  ic  mu  dobro  i  lijepo  rodilo  (u  zdravici).  Rj. 
V.  pf.  slo£.  «bri>sjeti. 

rOsiint,  adj.  vidi  rosan:  PuŽta  konja  na  rosnatu 
travu.  II},  što  je  puno  rose.  adj.  s  tukim  nttst.  kod 
branat- 

rbsnien,  f.  (u  Dubr.l  dcr  Erdrauch,  famaria  offici- 
ualis.  Rj.  biljka,  vidi  dimnjaća.  —  omi.  u  rosan. 

r&.sopa!»,  f.  das  Schellkraut,  chelitlonium  viajus. 
Uj.  roso-p:w  (prvoj  poli  osn.  u  rosa,  drugi^  u  pasti, 
pasem),  biljka,  vidi  rusa. 

rusAkunjis  n.  dem.  od  roHcnje.  Rj. 

nisfikali,  rt>siikjun,  v.  impf.  dem.  od  rosili.  Rj. 

r6.siiljn.  /'.  —  1)  (u  C.  (t.)  nekakva  trava  tanka 
i  dui<aćka,  kao  svila.  Rj.  —  2)  (at.)  der  Thauregen, 
plHiyia  roscida:  Udri  ki.^a  rosulja,  na  f^evojci  ko- 
žulja.  Rj.  mali  dftŽd.  vidi  rosa  2.  —  osn.  u  rosa. 
Osu.  133.  rijciH  s  takim  nast.  kwl  bakulja. 

r6£j'ir.  Hl.  Kj.  roŽ-ćić.  —  1)  dem.  od  rog.  Rj.  — 
Starac  zjipahnn  njega  (ćovjeka)  duhom,  te  n  oni  ćas 
steće  krila,  rep  i  mule  roščiće  na  (jlavi.  Npr.  iMi.  Na 
putu  ćeA  sresti  jedno  jagnje  crno  hez  biljega««  slat- 
nijem  rošći'Hma.  111.  —  2)  roW*ići,  die  BOckshomer, 
d{is  Johannishrot,  ccratium^  8iliqua  graeca,  cf.  rogaf 
2.  Rj. 

rdNnnJo,  K.  dits  Tkthauen,  iiroratio.  Rj.  verb.  od 
1)  robiti,  2)  roaiti  se.  —  1)  radnja  kojom  rosi  n.  p. 
ki,^a.  —  2)  radnja  kojom  se  tko  rosi  (idući  po  rosi). 

r6.^tilj,  roSiilja,  m.  (u  vojv.)  der  Rost,  crates.  Rj. 

rMUi  se,  tim  se,  v.  r,  impf.  (u  Lici)  schitiireni 
juro,  ef.  zttklinjati  se.  Rj.  isp.  urota. 

rfttkTSt  f.  der  Jiettig.  raphanus  satirui  Linn.  cf. 
rodakva,  rokva,  rdakva.  Rj.  vidi  i  andrkva.  rijeii 
s  takim  nast.  kod  baćva.  vi*li  »  povrtniea.  dem.  rot- 
kvica. —  Žilava  n.  p.  rotktmt  repa.  Rj.  159a, 

rolkvt^nT.  adj.  n,  p.  list.  RJ.  lUttig-,  raphtmi  sa- 
liti. Rj.  sto  pripada  rotkvi. 


m 


iTlea 


—  3B5  — 


rs« 


rAtkvIca,  f.  —  1)  dcm.  od  rotkva.  Uj.  —  2)  Monat- 
rcttifj.  cf.  nijcscfurkn.  Rj.  itehikvu  roikva, 

rOtkvibtc.  n.  ein  thanaliges  lieiiitjlmtU  locufi  oUm 
raphano  consitua.  Rj.  mjefto  gdje  je  bila  rotkva  po- 
»ijunit.  —  tijeH  tt  takini  nast.  kod  duvani^te. 

ruv.  rova,  wi.  {loc.  rftvuj  die  Aufgrahung  (nntćr 
dem  Schnee,  oder  dcr  gcfrornen  Erdć)  daviit  die 
Schtceine  dann  icttiter  nach  Wur:fin  wQhlen,  per- 
foHuio.  Rj.  r«p  (kor.  koga  je  riti  (njem),  Oan,  25. 
vidi  rovine.  kad  se  zemlja  preropt,  Kad  ne  uakttpa 
zemlja  ifipod  snijega  ili  zemlja  smrslit,  da  bi  avijtje 
dalje  rile  dajnU  ite  ta  korijenjem, 

r6viic,  r5vca,  m.  vidi  ronac.  Rj.  (osn.  u  rov). 
0«u.  339. 

Rdvaoki,  a^.  ton  Rovci:  Da  ItoiHi^ke  ovce  plije- 
nimo. Kj.  sto  pripada  Hovcima. 

rAvu.^,  rovA^,  w.  —  /)  der  JCinschnitt  am  OJtre 
z.  B.  des  ScJitceirte^  ah  Kcnnseichcn,  incisuraf  nota. 
Ri.  sares  na  uhu  n.  p.  svinjćeta  hio  znak.  —  ti)  das 
herhholz,  ialea,  cf.  mooS,  Rj.  vidi  i  rabu§*  inp.  kvo^'-kii 
2,  parija  I,  pil«  "2,  —  rorai  (tamna  pOHtanja;  može 
bili  od  osnove  koja  je  ii  rov:  wp.  rabos).  Osu.  35t). 
tKp.  Afadr.  r6,  rov  (zarezati),  rovat  (zarez),  rovfis. 

rovAStti,  rtivaSim,  r.  pf.  zeichnen,  marktren^  noto, 
n.  p.  krme.  Hj.  načiniti  na  njemu  rovan  (!).  —  Znaft, 
p)3popjo.  poče  kmet  nekako  razvlače(*i  —  on  je, 
7.ua.4,  malko  rovašcn;  on  ic  nd  onih  .  .  .  (to  jest  od 
Ubrenovii5evaca)  pa  ga  alin  do)?i.  Mil.  297. 

Kuvci,  Rtivaca,  7«,  pl.  Gegend  an  der  Grense  ron 
Montenegro:  Havna  Brda  i  kamene  Bocce.  Rj.  kraj 
na  megji  Crne  Gore, 

Rćvi'aiiin,  m.  Einer  von  Rovci:  RovČaui  su  puška 
naprcAita.  Rj.  čorjei:  iz  Horaca. 

r6TP('iiit,  ri^vei^na,  adj.  (u  Boci)  n.  p.  platno,  ko- 
šulja, ungeblcicfUt  non  im^olatus.  Rj.  ifto  nije  uhije- 
Ijeno.  —  Takopjer  tfe  od  tugjih  biti:  raskalaSan,  ro- 
vcean.  Osn.  183. 

r&vini*.  f.  pl,  vidi  rov.  Rj. 

rdritl,  rftvim,  t.  impf.  einen  rov  graben,  per- 
fodio:  otidao  da  rovi  avinjama.  Rj.  kopati  ror.  r.  pf, 
9l<>s,  ob-r6viti,  pre-,  u-,  za-,  r.  impf,  alok.  obravljati, 
aravljati. 

rftvito  jrtj*^.  n.  ein  iecichea  i?i,  ovum  sorbile.  Rj. 
jaje  na  nmak  oboreno,  vidi  rotitano  jaje«  ogru»uuo 
jaje.  —  ryeć  tugja,  Osn.  222. 

ruvljviijo,  n.  dag  Graben  evnes  rov,  perfosHo.  Rj. 
rerb.  od  rovili.  radnja  kojom  tko  rovi  (svinjama). 

rdro.  I«,  lu  Srbiji)  rohav  (bogiujav)  t^ovjek,  ein 
blatternarbiger  Mensch^  homo  vanolurum  vestigii« 
defortnia.  Rj.  takva  hyp.  kod  balo.  rohav,  rćro  (v 
stoji  mjesto  h).  Korijeni  23.  —  kao  naditnak:  Od 
oekorn  iCora,  momka  froamidara  Jovana  ()brenovi<?a. 
Npj.^  4,  XXIV. 

rdzgn,  f,  —  1)  dcr  l*llock,  die  Stange,  an  dcr  i. 
B.  die  Kurbigtio  hinanranken,  perlica.  Ui.  motka  us 
koju  n.  p,  bundeva  puHa  vriježe.  isj).  pritkn.  —  2)  (u 
PaStrovićima,  a  u  ostaloj  Boci  trklja,  a  xi  Crnoj  Oori 
oštroga)  u  vrha  granata  prilka  po  kojoj  ae  loze  razi- 
laze (kao  čardaklije).  Rj.  —  3)  riđi  »lubn.  Rj.  Ijcatvc 
od  drteta  kto  nije  sasrijem  okresano,  isp.  penjača. 
—  riječ  rozpa  kao  i  riječi  ro/.gvii,  rozgvati  dovodi 
Daničif^  od  korijena,  od  koga  i  rog,  a  kojemu  je 
snačeitje  pru£ati  se,  »trsiti,  bosti.  Korijeni  17. 

rftzifVil.  /'.  dvije  vrljike  ud  kojijch  8u  jedna  na 
vrbu  malo  raacijepi  a  dru^'a  ha  strana  zalijeće  i  u 
ouu  raacijepljeuu  umeljie,  pa  ae  joft  klinom  utvrdi,  i 
po  tom  »e  mjesto  rogova  meće  preko  iljemenn.  n.  p. 
u  košaru  i  u  naslona .  .  .  Mjesto  rozgava  u  Srbiji  f*e 
vjc&aju  sa  strane  kuke.  Rj.  Kozjirvati,  metati  roegve. 
Rj.  H63b.  rijeci  8  takiin  na/tt.  kod  ba^^va. 

r^KiCVUuJiN  H.  rerb.  od  ro/^vali.  Rj. 

rAzgTAlii  rozgvam,  v.  impf,  metati  rozgve.  Rj.  v. 
pf.  sloš.  porozgvali. 

roKAluiiu,  m.   dtr  rozolija  verkauft,   Rj.  rocol- 


dŽi(ja),  koji  prodaje  rozoliju.  —  riječi  s  lakim  Tur- 
skim nast.  kod  djeladžija, 

rdzoliju,  f  Liqueur,  tinum  ustum.  Hj.  Tal.  rosolio. 
vidi  ruzulin.  —  Amberija  (rosolija  koja  mirih  na 
amber?).  Rj.  fm.  Ja  bih  mu  sviiirda  u  jutru  donio  i 
na  sto  metnuo  po  jedno  staklo  od  rosolije  u  »lami. 
Sovj.  80. 

r6žfte,  r.;>§ca,  w.  —  1)  (u  C.  G.)  n.  p.  uhvatio  pi 
rozac,  kad  ćovjek  u  boju  od  žepje  i  vru<*ine  auntane 
<ia  ne  mo^.e  maknuti,  die  Skhmacht^  sitis  enecans. 
Rj.  vidi  porožiti  ne.  iftp.  cip.  rijee  rožac  u  ovom  znu' 
čenju  može  se  u  si'odstro  svesti  sa  Arapskom  rob  (' 
nacnaćuje  dubok  grlen  glas  prema  našemu  i),  koja 
gotovo  isto  :;naći  sto  rožac.  cf,  HibliH^'her  Commentar 
von  0.  F.  Keil  und  Fr,  Debilzpch.  Hohealied  und 
Koholetb.  l^ipzig.  1875.  pag.  43.  Ivekovid.  —  2)  (ti 
Srijemu)  nekaka  piiMJenica  fod  leptira  mrtvoglavea 
(Todtenkopfj  acherontia  atropna  L.)  Rj.^1,  eine  Art 
Unupe,  erucac  genus:  Ljut  kao  rozac.  Kj.  roiac  (osn. 
u  rog).  Osn.  339. 

RdžnJ.  UtV.aja,  m,  eine  Gegend  im  Silden  Serbienft: 
I  poknpi  —  i  Jioifija.  lij.  kr(^  u  južnoj  Srb^i,  imena 
s  t'tkim  tutst.  kod  Bilaj. 

rl^tan,  rožana,  adj.  homern^  comeus.  Rj.  što  pri- 
pada rogu  (J).  —  Vezma,  kao  mala  rozana  tikvica 
knjom  He  pn.^ke  potpra^uju.  Hj.  r»Hb. 

rožikBStvo,  das  Fest  dcr  Geburt  Christi,  cf.  Božić. 
Rj.  rozanstvo  (Hristovo).  vidi  rožastvo,  roggenje  (Hrt- 
stovo).  —  Mir  Boijil  Riatos  ae  rodi,  va  istinu  rodi, 
poklanjamo  se  Ristu  i  JHstovn  rozanstvu.  Rj.  34b. 
Tako  je  u  starom  po;i;Ai»CTito  umetnuto  a  i  dodano 
n  »  d  odbačeno:  roćiinstvo.  Osn.  244.  rijeci  s  iakim 
nast.  kod  bezoćjinstvo. 

rAi^sl  vo,  n,  vidi  rožanstvo ,  ronjenje,  ovdje  isa 
umeinulogu  a  nije  dodano  u.  isp,  otačastvo  firema 
ota6instvo.  —  Na  Božit?  mu  misle  udariti,  na  njihovo 
rožastpo  lUttovo.  Npj.  5,  86, 

roitianipp,  f.  pl.  t.  j.  knjipe:  A  upade  pope  du- 
hovnike, rasklopio  knjige  roidanicc.  »lova  Slije,  letur- 
^iju  kajte.  lINpj.  4.  2H8.  E  tako  mi  Rima  i  zakona, 
i  tako  mi  roidanica  knjiga!  4,  718. 

rAionje.  n.  Hervorhrinrfung  eints  Tons  am  Du- 
tlchackt  genus  soni  utricuii  mastci,  Rj.  verb.  od  rožiti. 
radnja  kojom  tko  rosi. 

rSilrti,  f.  (u  Lici)  svaki  cvijet,  die  Tilume,  Jlos.  Rj, 
upravo  dem,  od  roža,  koje  se  govori  u  sjev,  II rv.  a 
znači  1)  ruŽu,  2)  cvijet,   die  Blume,  flos,  isp.  ružico. 

rdžinn.  /'.  —  i)  augm.  od  ro^.  Rj.  attgm.  a  takim 
nafi.  riđi  kod  barđa<>ina.  —  2)  die  Hornmu3xe,  ma- 
teria  cornu.  Rj.  ono  od  ćega  je  rog,  ružana  vuiti-rija. 

rćžiti,  rojt'im.  v.  impf.  etnen  gcu'issen  Laut  des 
Ihtddsacks  herrorhringai,  elicio  soni  getius  ea'.  utri- 
ctUo  mušico.  Rj.  prstom  rohtjakom  tuhraii  u  po- 
sljednju rupicu  na  karabljama  gad^arskim,  pa  iz- 
roditi nekakav  osobiti  gluA,  —  su  ae,  pass.:  Rožujak, 
prat  Sto  se  njim  roži,  Rj.  653b. 

rGioT,  adj,  u.  p.  zam  schiefen  DochbaUen  gtliorig, 
ad  trahem  iecii  oblujuam  ^^pcctans.  Uj.  što  pripada 
rogu  (:i)  na  kuci.  inp.  roinik. 

roinTk,  m.  vidi  rog  2,  klju/?.  —  Na  roinik  se  pri- 
hija  ?.iokn,  na  *ioke  Jimla.  J.  Bopjdanovi<*.  osn.  u  rožni. 

r6žiijuk,  f/l.  prst  (najviše  mali)  $to  se  njim  rcžif 
i,  '}.  udara  u  posljednju  rupicu  na  karabljama  ffftdljar- 
akima.  Hj. 

pp  .  .  ,   Rj.  vidi  hrp  .  .  . 

fs»*  m.  (U  Bo(!i)  difl  Stdrke  eines  Mannes.  rohur: 
trudna  rsa  Ijudskopal  Oje  je  tvoja  krutji  snaga?  kruti 
Hinko!  Jisom  srzni,  rukom  vrzi,  fjufki  r*ii/  Hj.  snaga 
ljudska,  isp.  r&um  1. 

fstik,  fska,  m.  kad  se  $to  u  jedenju  nka.  Rj.  riđi 
hraak.  za  h  sprijed  vidt  Korijeni  3iy, 

rsk  . « .  Kj.  vidi  hnk  .  . , 

rsu  .  .  .  Rj.  vidi  hrsu  . . , 


R£aTft 


—  356  — 


ručle« 


JtMAva,  /.  AU-OrticJiOica,  nomen  urhi^.  Rj.  ime 
gvitdu.  —  Mehftdija,  mala  varoSica  blizu  lUave.  Kj. 
li[)[iA.  imena  tujestima,  rijekama  i  t.  đ.  a  takitn  naitt. 
koti  Brcgavju 

i{^tlVskT,  a^.  von    RSara.  Rj.  što  pripada  Jimvi 

rhk<*  da!  govore  OobsDi  kad  bo(^e  da  pohodu  vo- 
love. Uj.  uscik, 

rsUma,"  f.  (u  Suinađ.)  vidi  ar^lama.  Rj.  vitli  i 
arašlania.  —  1)  rana  treSnja,  ranica.  —  2)  crni  luk 
duguljamtijeh  glavica. 

Kiiini,*  IH.  —  J)  zdrav  moiimlc  kao  rsum.  Rj.  iap. 
Zdrav  kao  trijesak  (Kaže  se  zdravu  i  jaku  ^ockii). 
VohI.  S1>.  iKp.  rn.  —  2)  ii(''initi  nn  koga  r»uw,  ili  uda- 
riti ga  rmmom,  t.  j.  povikaii  na  nj  9  prijetnjom:  Nn 
Alila  rsum  uOiiiio.  U<iari  ga  buhom  i  ršumani.  Rj. 
—  Sai^uvao  ie  Rog  od  bai^iiie  C'evske.  Basina  je  kao 
hah  i  ršum.  Rj.  y34ii.  Na  Alila  rHum  ućiiiio.  ii*šww, 
ovde  na  str.  190  (kao  i  u  tre<*oj  knjizi  na  strani  180} 
znaci  vika  i  pretnja.  Npj.*  4,  351  (Vuk).  —  S)  (n 
Rismi)  plaha  kiAa  a  vjetrom.  Rj. 

ft,  m.  vidi  hrt  .  .  .  Rj. 

rt  .  .  .  vidi  hrt  . .  .  Rj. 

ft,  m.  vrh  oil  kakvoga  brda,  u  u  Hrvntf^knj  i  od 
noža,  i^)iicej  eaaimen,  miicro.  Kj.  indi  nit.  —  A  jii 
idem  b  družinom  ostalom  krajem  hrta  kod  Debele 
glave.  Npj.  5,  415  ihrt  pofirijcšetto  lujiMo  rt|.  *Iit, 
dčU  zove  se  ono  rebru  poduže  kose,  koje  bp  megju 
dvc  padine  spnŠtA  od  bita  na  niže.  M.  Cij.  Milićevi^*. 
Al^.  II.  4(ma  (dijel  -J). 

Rt,  m.  vidi  Rat,  poUMsirvo  niže  Dubrovnika,  kao 
zemlja  ito  se  uvukla  u  vodu,  iap.  brk  2.  isp.  i  rt 
prema  rat.  Jićanin  je  čovjek  ts  Hata  t.  j.  iz  litit.  -~ 
Ako  kralj  ćujc  da  u  JStonu  i  Iftu  ftive  njegovi  poda- 
nici, onda  ^e  kralj  poslali  svoga  ćovjeka,  koji  će  ići 
u  8ton  i  u  ]\t  i  tražiti  kraljeve  ljude.  DM.  2(57. 

Ktanj,  Rtnja,  m.  einifrosaer  kegclformiffer  Tirtg  iu 
der  t-rna  Uijekii,  naltiM  in  Serhien.  Rj.  reltko  šiljasto 
hrdo  u  drnoj  liijeci  u  Srbiji,  —  osn,  u  fLt)«n.  201. 
imena  a  takim  nust.  kod  Hrmarij. 

rtrn  .  .  .   Kj.  vidi  hrlen  .  .  . 

rtioa^-a,  f.  der  llosenlais,  apcriura  tegumenii  hrac- 
calis,  Rj.  zalisiak  na  hlačama.  —  oan,  koja  je  u  rt. 
isp.  Korijeni  12.  Osn.  Sbil  riječi  s  takim  nast.  kod 
ajgiraća. 

rtuiea,  f.  der  erste  (strlrkstc)  lirannticein,  Vorluuf, 
vinum  utdum  primum,  cf.  baAica.  Rj.  vidi  i  prvlna. 
rakija  koja  prva  teče  iz  kasuna,  kad  se  peče.  —  osu. 
u  rt. 

HiiTk,  rtuika,  m.  eincr  der  crsten  Annreifer  im 
Heere,  teles:  i/.giuuU  rlniei,  udarile  rtnici.  Rj.  izmetnu 
ratnika  uni  koji  nu  sprijed  (kao  im  rtu)  te  prvi  lida- 
raju  na  neprijatelja.  —  Delije  sji  ucopisanom  hm- 
broš<5u  udare  na  Srpske  rtnike.  Milofi  lOfi. 

rub,  IM.  —  1)  (u  Hrv.l  kao  bijehi  poveaiea,  ftto 
kr.Vftnke  nose  na  glavi,  vidi  peča  3.  isp.  rubac.  — 
2;  (u  C.  (i.)  riđi  Sav.  Rj. 

r&ba.  /'.  vidi  roba.  Rj.  vidi  i  trg,  flloka  2,  he^tpap. 
nugvi.  riihetina  1.  —  kajnjdžije  »u  od  i>rije  n  Srbiji 
noBile  po  selima  ruhu  te  prodavale.  Rj.  'JdOa.  Tu 
prodaju  trgovci  ra^Učnu  rubu.  Rj.  Bi)^x. 

rAbae,  nlpca,  m.  (u  Hrv.)  dat  Turh,  ludieij  su- 
darium,  cf.  mahnuua.  Ri.  vidi  i  murama,  koprena, 
ubrusac,  faculet  isp.  rub  1.  —  rubac  (08d.  u  rub). 
Om.  im. 

rJlhnea.  /".  (u  Hrv.)  riđi  rubina.  Kj.  rrdi  i  košulja. 

rftbafdiin.  f.  (u  Vrljic-.i)  die  EjccciUion,  e.Tsectttio, 
cf.  uorob.  Rj.  djelo  kojim  se  ievr^i  presuda  8}4dska. 

—  /naćenje  (korijenu)  otimati^  mimuti  (iap.  pod  Sf: 
znaćenje  hvatati^  usimaiii  osvajati:  rob.,,  robiti): 
fMbačina.  Korijeni  23. 

rubalj,  rublja,  m.  liuxki  novac;  \}yCtvjihj  der  liubel. 

—  Za  a6.000  ruhalja.  Rad  13,  231. 


nibefiaiit  f  —  3)  augm.  od  niba.  Rj.  —  2)  atigm. 
od  rnbin.a.  Kj.  —  takva  augm.  kod  babetina, 

rubi,  /'.  pl.  —  Rabine  rtlhi,  f.  pl,  (u  C.  G.)  vidi 
tućin  dan.  Kj.  10a.  \wči  badnjega  dne. 

rObina,  /'.  riđi  košulja.  Rj.  tndi  i  rubaća,  dem, 
rubiniL'ii.  angm.  rubetiuii  2.  —  lUthinam'  se  dičit*. 
DPosl.  107. 

rbbinlca,  f  dem.  od  rubina.  Rj. 

r^bistc,  «.  (u  Hrv.)  die  Wusche,  lintea,  cf.  rublje. 
Rj.  i  sifn.  ondje.  iap.  prliSte.  —  riječi  .t  takim  nast. 
kod  godižte. 

rAbtti,  rObtm,  v  impf.  Rj.  —  2)  einsdumenj  limho 
eircumdo.  Rj.  n.  p.  rubac:  ^Ui  mu  rub.  v.  impf.slož. 
porubljivati.  v.  pf.  nloi.  obnibiti,  porubiti.  —  '^)  Stap, 
einen  Stah  obe^i  luglatten,  iurUnderti  lotundo.  Rj. 
rubili  n.  p.  gornji  kraj  od  stapa,  Oinili  đa  bude  t&- 
!  rubast,  kao  plosnat  (a  ne  Mljast).  r.  i/«p/.  slor.  wiru- 
bljivati.  V.  pf.  »loš.  zarubili.  isp.  odrubiti,  .^rubili. 
suprotno  suiSiljivati.  —  3)  No^na  ridti,  sjutra  trubi 
(re^e  se  u  Crnoj  Gori  na  |>oklade  vefe.  i  znaci :  no(?ai 
jedi  i  .suviSe  a  siutra  jauui  od  gladi).  (I'oal.  22G).  Rj. 

rflbijc.  n,  (coll.)  (u  Hrv.)  die  \Vdsche.  liniea^  cf, 
ko-ulin,  preobuka,  nibi^ie.  Rj.  isp.  prtiMe. 

rAulJonJo,  n.  Kj.  vtrb.  od  rubili.  —  1)  radnja 
kojom  tko  rabi  n.  p.  rubac  (da*  Eiusiiumen,  cirftim- 
jectio  limbi.  Rj.).  —  i^)  radnja  kojom  tko  ruhi  u.  p, 
ktap  {das  Abplutien,  laevigntio.  Rj.).  —  3)  radnja 
kojom  tka  ridn  (jede  i  suviše). 

rrtrt^!j,  m.  (u  Srijemu)  vidi  babak.  Rj.  na  kosiHu 
onaj  drsčič  sto  se  arit  rukom  za  njega,  kad  se  kosi. 
u  sjcv.  Hrv.  riioelj  je  i  drčak  v  koturice.  isp.  ruOica 
3.  —  (usu.  u  ruka),  Usn.  131.  riječi  s  tukim  nast.  kod 
brzelj. 

rfićak,  TiMkii,  m.  —  1)  die  Mahheit,  coena,  cf. 
objed.  Kj.  —  2)  (po  jugozap.  kraj.)  vidi  dorii^Jik.  Rj. 
—  primjeri  za  1)  i  2):  Nuliju  ručak  te  pristave  .  .  . 
onda  sjtdu  za  ručak.  Rj.  34b.  lirčni  ručak.  Kj.  45b. 
Gotoviii  n.  p.  vet'oru,  ručak.  Rj.  9l5b.  Zaustaviti  k(da, 
vodenicu,  koga  na  ručak.  Rj.  20i_>a.  Zgotoviti  ručak, 
jelo.  Rj.  200a.  Kad  mu  stane  sigurati  ručak.  Kj.  OJlta- 
liučak  t^e  postavi^  i  Megjfdovi(5  m  niiklopi  te  pojede 
sve.  Npr.  2.  Voli  Kule  na  kocu  i^ućatJ  nego  zao  ručak 
ručati.  Poal.  3b.  Kvo  sam  li  ručak  pripravio.  Npj.  4, 
522.  Mladen  pozove  na  ručak  žefa.  8ovj,  54. 

r&eailicil,  f.  die  Essescit,  ttmpus  coenaudi.  Rj.  kad 
je  doba  ručku,  vidi  rui^no  doba.  —  Popaano  doba, 
od  prilike  oko  velike  ruotnice,  kad  atoka  dolazi  iz 
popH^ka  da  hc  muze.  Rj.  Mlb. 

rflriino  (I5bu,  7i.  vidi  mOanica.  Rj.  doba  ručku. 

rdeuiOn.  n.  verb,  od  rućall  rttdnja  kojom  tko  ručtt. 
vidi  nit^Avanje. 

rArttti,  rtićnm,   v.  impf.  i  pf.  Rj.   tud*  ruOavati.  t'. 

pf.  stol.  do-rueati,  na-  (se),  po-.   —   1)  speisen,  Mtthl- 

zeit  h(tlt€Uy  coetio,  cf.  objedovali.  Rj.  —  'i)  (po  jn(?o- 

zftp.  kraj.)   vidi  doru<5kovali.    Kj.  —  primjeri  cu  11  i 

2):  Kud  fHJ(y  nuVi,  onda  sedne  na  konja  pa  tcraj  za 

njimu.    Npr.  21.    Ko   vina   veiern,   rode   ruča.  (Ko  u 

I  vet're  pije  mnogo  virui,  u  jutru  pije  mnogo  vode).  Posh 

I  13*5.  U  f'oSti  sam  kod   Vitkoviča  ničao.   t?trjiž.  IbbO, 

I  (106.  sa  ae,  pass.:  Na  Itožić  ne  obično  ruča  s  vreće* 

;  Rj.  35a. 

'      ni^AvnnJp.  M.  das  Speiscn,  ruenutio.  Kj.  rerh.  od 
ručavali.  radnja  kojum  tko  ruCnvji.  vidi  rućanje. 

rueAvali,  ruOaviim,  '?.  impf.  Mahkctt  halien,  coeno, 
Rj.  kuko  je  većeniti  v.  impf.  i  v.  pf,  ocijeni  (većera- 
vftti)  ističe  se  imperftktivnost.  —  Svi  su  kod  njega 
jednako  i  ručavali  i  veeerflvnii  i  ^'nj  pili.  Sovj.  76. 

rae^tanj;!.  /'.  augm,  od  ruka.  vidi  rmVtina,  »  sgn, 
uudje.  —  Ruke  ku  u  Mnne  prave  ručctan^e  .  . .  bose 
uožuruuje  njegove.  Zim.  274.  isj).  za  nost.  dž^ganja. 

ruf'i^tinn,  /'.  angm.  od  nikjL  Rj.  vuH  rneetniija, 
raćino,  ručurinii.  —  augm.  s  takim  nast.  kod  babetina. 

rbeivu.  f  —  1)  dem.  od  ruka.  Rj.  —  <-»jevojka 
'  ubere  nekakc  trave  te  dobro  u&i  iaiisne  i  ručicama 


natliui 


—  357  — 


JlađBi«i5te 


suvifte.  Nfir,  331.  —  2)  rućice  na  plugu,  die  Pflug- 
Herzcj  štiva.  Kj.  vidi  ralicA  3,  rjiaoje,  nikodrž.  — 
Plaz,  u  »lugu  l\jcva  rućiai  na  koju  ho  dolje  nnlit^e 
leaioš.  KJ.  r><»oa.  —  3)  dic  IhtntJMtc,  munuhrium, 
itHsa^  cf.  dr^.ak:  Od  Šta  je  kotao  od  to^  i  mvica  (Poal. 
^.%).  Kj.  vidi  i  ruknnioa  1.  držajica,  držalioa,  držalo, 
drialje,  f-len,  »ap.  isp.  rui-elj.  —  L^  &iiouica  u  opleue 
je  udaren  na  svakome  kraju  po  jedan  koči^-,  koji  ee 
/ove  ritčictt.  Uj.  (iljžh.  Driak  se  ruj^a  ručicom.  DPosl. 
đO.  I  načini  car  velik  prijt-sto  i  ručice  8  oltje  Htrnne 
fljedilta.  Dnev.  IF.  ;j,  18  (ArmleUne,  hruchioiuj.  — 
4^  kndjcljfi  ili  lana,  ein  Btitui  Flachft,  frtscictdus 
cannahi.'i  aut  Uni.  RJ.  kao  niiezitnj  kudjelje  iU  lana. 
—  GlftviOina,  sjeme  od  kouopnija  pošto  bc  oaijcOe 
8  ručica  a  jo5  se  nije  omlatilo.  Kj.  8(>a.  Ko  maha, 
on  uzme  nabijenu  ručicu  konoplje  ili  lunu,  pa  KloJe<3i 
udara  njome  o  malialjkii.  Kj.  34ya.  MoOioniea^  ne- 
koliko ručica  kudjelje  ili  luna^  6to  se  svei.e  Kajedno 
(kao  snop)  kad  se  mede  n  motrilo.  Kj.  3')9b. 

rAJ^inilt  f.  nugm.  od  ruka.  Kj.  vidi  ru^etiua,  i  atijn. 
Ondje.  —  (lutjvi.  takvu  kod  hardaćina. 

ruMnefe,  m.  dcm.  od  nn^inik,  nii^nik.  —  U  ruku 
ručinćir,  a  uzdu  na  je/.ik.  DPoal.  142.  MuHneićj  ru- 
ćinik,  rut'nik.  XVI. 

ruMaTk,  rui'infka,  m.  (u  Hrv.]  vidi  rućuik.  RJ.  detn. 
rućiućid 

1.  rAfiti,  rOćlm,  p.  impf.  (st.).  Kj.  v.  pf.  prosti 
rućiti  (se),  v.  pf.  slos.  iz-nUili,  na-,  po-,  pre-,  s-,  xa-, 
iapo-,  otpo-,  prepo-;  v.  impf.  sto:.  i/.-ruOivati,  na-,  i  t.  d., 
faniOJvaii,  otporut^ivati,  preporuci  vat  i.  —  1)  t.  j.  nike, 
die  Tlfindc  reicheu,  jnngere  dexirtht:  Ruke  ruee,  u 
liea  se  ljube.  Kj.  prnžuti  ruke.  isp,  rukovati  ae.  — 
V^  Zlu  me  ruka  rui5ila,  cf.  ruka.  Kj.  —  Xta  me  ruha 
ručilu,  t.  j.  (čovjek  zle  ruke  ukrao  mi  i  odonda  mi 
je  po^lo  u  nazadak.  Kj.  nr>(ib,  lJoI>ra  jra  je  ruka  ru- 
bila. DPoal.  17.  po  ovijan  privijej'ima  rućiti  pod  2 
kao  da  je  c.  pf.  i^p.  rućili  »o  t'.  /'.  pf.  ili  je  i  rui^iti 
i  p.  intpf.  i  V.  pf.  kao  što  je  rukovati  se. 

2.  rttJ^UI  se,  rut^m  se,  v.  r.  pf  KJ.  moie  hiti  da 
je  i  r.  impf  u*p.  rnriti,  rukovati  se.  —  J)  vidi  ruko- 
vali Ae:  Junaci  .%  rukama  ručice.  RJ.  —  Pak  kne- 
>^inju  ufali  za  ruku,  ručiše  se,  pak  aepozdravi&e.  Npj. 
r>,  47.  —  2)  lu  Rianu)  u^^initi  sefte.  Kad  u  koga  du- 
ćaudžije  ujutru  iSte  ko  hto  na  veresiju,  a  on  donde 
nije  ni^la  pazario,  odgovori  mu:  >7iijesam  se  rttć»o«, 
t.  j.  nijenam  niMa  pazario  za  /gotove  novce,  i  ne  da 
mu,  Jer  kažu  da  je  lo  nazadno,  cf.  Hefte.  KJ.  vidi 
sefteisati  se. 

ruJ'liAno^a,  f.  die  den  Schniitern  u  .*.  ir.  this  KsKen 
vom  Hange  hrinuf,  quae  udfert  coenam.  Kj.  rm^o- 
noia,  knja  ntćuk  nofii.  riječi  iako  sloi.  kod  hreme- 
no§a.  —  »8ad  <?e  moja  kč'i  donijeti  meni  rui5ak«  Me- 
pjedovi(5  gledajući  ručkonošu  .  .  .   omili   mu.   >ipr.  4. 

r&riiT,  udj.  Kj.  što  pripada  ruci,  rukama ;  jjand', 
manuali^.  —  Umni  ii.  p.^  djever,  der  Brnuifitkrer^ 
parani/uiphus.  Rj.  65bb.  ^*i5er  sama  sebe  /»/nt*  ruku 
o»*ijcL''e,  a  desnu  u  opnju  izgori  ...  te  mu  (oou)  ona 
(hnjaliea)  da  nekakve  travo,  i  teke  joj  rt^č.t^e  pateljke 


r>02vah  8n$u  na  seoitju 
vSgej  I,  U 


i  na  Bvaki  rad  ručni. 


I 


nanuua,    izniko.^c   ruke   kakve   bu    i   bile.    Npr.   115. 
)2vah 

rainik«  rui'nika.  m.  (po  jngozap.  kraj.)  rircv  Hand- 


(ho/i.  mantrle.  Rj.  vidi  ru^iuik,  obrisać;  pežkir,  i  syn. 
ondje. 

ra^Arina,  /.  augm.  od  ruka.  Ri.  vidi  rubina,  i 
sifn.  ondje.  —  augm.  taka  kod  baburina. 

rfld,  nida  (rudi)  afJj.  rothlich,  suhruher,  cf.  crvenkaBt, 
ri^:  Kud  mu  perčin  bio  vrat  prekrio.  Rj.  vidi  i 
rigjaat.  revka.Ht,  rumenkam.  —  IhldU  (ilacica,  f.  pla- 
nina u  nahiji  Rudnii^koj  vi^e  Brusnice.  Rj.  Giiob. 

1.  rddu,  /*.  Rj.  dem.  rhdicH.  —  J)  dus  Erz,  ««», 
minera.  U  Jadru  se  ruda  zove  i  zemlja  od  koje  «e 
lonei  grade,  a  i  druga  svaka  koja  je  drukdlije  boje 
nego  obićna  zemlja.  Kj.  od  kor,  od  kojega  je  rudjeti 


(crveniti  se),  igp.  Oan.  35.  —  Gvozdena  rtula.  Ri.  84b. 
Za  Hrebruogn  cara  u  Srbiji    pripovijedaju    ljudi  koji 
XI*  kopah  ruile.  RJ.  7()8.  Tara,  troska  (Sto  ostAue  kad 
ne  kakva  rtula  istopi).  Rj.  7iI3b.  U  brdima  ima  dosta 
ruda   m*ukojakih ;   no    ujihot^  jr>  kopanje  i  topljenje 
1  na  osobitu  tegobu  narodu.  Daniea  2,  28.  Kad  ae  ko- 
!  paju  okna  zu  rude.  Priprava  101.   Na  majdan,   gdje 
I  se  bila  poĆela  kopati  ruda  srebrna.  SovJ.  7.  —  2)  dic 
'  Ucichsehtange  avi  Pferdevcagenj  temo.  Rj.  n  kola.  vidi 
pracijep  "2.  —  Vozi  konj  s  gjipcla,  t.  J.  a  lijeve  strano 
!  us  rudu,  Rj.  l.VM.  Trči  kao  ždrijebe  pred  rudu.  321. 
I      2.  rlldtt,  /.  RJ.  dem.  rudica.  —  1)  dtcUte,  zusavimen- 
I  hdngende    ^olle,   lana   spinsa  et  cri^pa.   Rj.   česta  i 
I  kovrčasta  runa.   suprotno   reha.    —   2)  nekaka   pla- 
ninska trava.  Kj. 
I      riiddea,  f,  trava  sitoa  po  utrimuna.  RJ.  Windhalmt 
Straussgrus;   agroHtiff  rulgaritt   Wither.  Kj.'  —  osn. 
jof  u  rilda,  i>tj}.  rudina    (-)sn.  350,  riječi  8  takiin  nast. 
kod  ajpirnća. 

Kudikiea,  f.  polje  u  Lici.  Ri.  —  Daničii  piše: 
Rudaiica  [od  onu.  koja  je  u  ma],  Osn.  H94. 

ntilar,  rudfira,  m.  koji  kopu  rufk;  Bergmann,  utt- 
tailicm,  fonsor.  —  Hutinan,  kod  rudara  u  pripovijeci 

0  Hrebrnome  cani.  Kj,  807b. 

rft(liri>»ki,  ad^.  što  pripada  rtidurima  ili  rudaru 
kojemu  god.  —  Ta  rijet^  uiože  biti  da  je  i  ovdje  u 
nekom  rutlarskom  suii-^lu,  DRJ.  3,  48H. 

rfidAstf  ndj,  n.  p.  ovca,  dichtrrollig,  lanac  spissae, 
Rj.  u  čega  su  rtlde.  iap.  ri^da  1.  suprotno  rehav.  — 
Rndonja,  vo  rudaat.  Kj.  B5«ia.  adj.  8  takim  »ojrf.  kod 
budiUaat. 

R£ltlii.suii'ii,  f.  rijeka  koja  u  Bosanskoj  posavini 
utjeće  u  liosnu  h  lijeve  Klrane.  Rj. 

1.  rndieii,  /'.  —  1)  dem,  oti  ruda.  Rj.  —  2)  u  ćohe, 
die  Haarc^  coma,  cf.  af.  Rj.  dlaka  u  čohe.  —  .^f,  vidi 
rudica  2:  Kad  spadne  u  ćobe  af,  onda  se  vide  žice. 
Rj.  8b.  —  3)  gefarhte  Woll€,  hma  fucata ;  rudica  se 

01  t^rijerau)  kupuje  po  dućanima  pa  je  žene  poslije 
same  predu  kako  ho^^e.  cf.  3  rudica.  Rj.  bojadisana 
vu  na. 

2.  ri'idieii,  /'.  dem.  od  nlda.  Rj. 

:^  rudien,  /'.  (u  i^^ijemu)  vidi  1  rTldica  3.  KL 
rudina,  f,  [accus.  riidinu,  pl.  riidine,  rudina)  dic 
i'7«r,  pratum:  Dok  se  gora  preogjenc  listom,  a  rudine 
travom  gjetelinom.  Rj.  scmlja  kud  je  pora.ila  aitna 
trava,  riđi  tratina,  utrina,  dem,  rudinica.  —  Pa  l/nene 
zelena  barjaka,  te  ga  pobi  u  rudinu  travu.  Npj.  3, 
150.  Kada  stiže  na  meke  rutline.  HNpj.  4,  213. 

Kttdinc,  Rudina,  f.  pl.  Gegend  in  der  Hercer^ovina 

an  der  Greme  von  Montenegro.  Rj.  kraj  u  HcrcegO' 

vini  na  megji  Crnogorskoj. 

I      rudUiea,  /'.  dem.  od  rudina:  Pale  au  palke  u  slano 

I  more,  a  prepelice  u  ravno  polje,   a  Jarebice  u  rudi' 

I  $\ice.  Rj. 

rdditi,  nidim,  r.  impf,  (u  C.  G.)  mlijeko  goru£dom, 
t.  J.  Huruiku,   polito  se  prevari,  kao  preaipati,  da  se 


m,  r.  impf.  errothen,  sultruhesco:  rudi 


ne  pokvari.  R 

\mpf. 

grožgje,  t.  j.  zarugjujp.  Rj.  postajati  rudo.  v.  pf.  sloi. 
zarudjeti;  r.  impf.  sloL  zarugjivaii.  —  Kukuruzne 
(njive)  poCnu  da  se  zelene  a  ?.ilue  —  da  plftve,  da 
rufU.  Zim.  330. 

rddni,  udj,  —  1)  o.  p.  konji,  Deichsel-,  ad  temof\em 
coHsiitutus,  z.  B.  venn  mun  mit  Vieren  oder  Sechsen 
ftibrt.  RJ.  sto  pripada  rudi  .?.  isp.  rildn  2,  rfidnjak. 
—  2)  sto  pripada  rudi  t.  vidi  mineralni.  —  Bosna 
fl  nemerenim  7-udnim  blfignm  i  svakovrsnim  svojim 
ra§<?cm.  ZIos.  143. 

rddniea,  f.  aqua  ex  fodina.  .Stulli.  t.  J.  voda, 
rudna  voda. 

Rudni(''nnin.  m.  ipl.  Rudnićani)  h'iner  von  Rudnik. 
Rj.  čovjek  iz  Eudnika. 

Kudnit'Tstc,  n.  u  Rudni(%ijem  planinama  u  Srbiji 
nekako  mjesto  zove  se  Despotovo  Pud^tičistc,  a  mialini 


Badnl«kl 


358  — 


1.  nika 


(Ia  bi  ne  tad  ka/.alo  i  /^  onr>  mjento  f><lje  je  do  nnfega 
vreiin^na  bio  Uuđnik.  Uj,  —  rijeii  .1  takitn  n<tst,  Jcod 

blrtllr-lO. 

Kudnit'ki,  adj.  von  Itmlnik.  Bj.  Ho  pripada  Ru- 
dniku. 

Krnlnik,  m.  eine  Siadt  in  SeThien^  urbe  Scrhiue. 
Rj.  tjrud  u  Syhiji. 

rudnik,  m.  vidi  majdan  ].  rjd^  9e  kopaju  rude; 
die  KvEgruhe,  fodina.  —  Mlo^a  imena  opotuinju  na 
Btarc  nulnike,  koji  hu  duuaa  zapušteni.  Danica  2,  28. 
Boaaoaki  au  i  srpaki  rudnici  bili  bogati  metalivui. 
DM.  251, 

rAdiga^ii,  f.  ju  8um.)  \^id\  pećurka  (Sto  rnate  po 
rudiniV)  ff.  viiovnjaća,  Rj.  ijljiva.  der  Champiijnon^ 
agaricua  campeatrin  L.  —  r^cči  s  lakim  na»t,  kvd 
HJgiruĆH. 

t.  rudnjiikt  ko<l  kola  gdje  se  ćetiri  konja  hvataju, 
dva  «c  stražnja  zovu  nidnjari,  dic  DeichadpfeTdtj  equi 
ad  icmouem  juncti.  Rj.  rudni  konj. 

3.  rDdnJftk.  rudnjdka,  m.  lu  llrv.i  vidi  »epei.  Rj. 
vidi  i  koh  (i,  košara  2,  ko§iu£i(^,  korpa,  kotaricji, 
krbulja,  krio,  krošnja,  mjericu  1,  saćura,  aepetka, 
8pnva,  tavnik,  vreteuara. 

riid6kwpBJa,  /'.  rudo-kopnja,  radnja  kad  ne  ruda 
kopa^  Grnhenarheit,  Grubenbau,  Jferghau,  Gn^iten- 
»cerJt,  opu>i  miUilliaum,  mcialla.  —  NaSe  najdublje 
ruđokopnje  idu  u  dubinu  aamo  do  500  »ežunja.  Pri- 
prava 101. 

rAdoDJii,  m.  TO  rudasl,  ein  dichttcolliger  Ochs,  bos 
iunue  tipisfiue.  Hj.  vidi  revka. 

mfet,*  ruTrtlijn,  m.  dcr  Zvnftgenositj  sucituf  col- 
legii,  cf.  ruvellija:  I  ter/ije  svoje  ruvcilije.  Rj.  rufet, 
nivet,  £anadzijfiko  druitvo.  ruft;t-li(ja),  rufetlijfl,  ru- 
vellija, od  jcdtioga  zanata. 

ra^,  m.  1.  rAica,  /".  dcr  Spott^  ludihriurn:  ne  smije 
od  rut)a  da  izigje  na  polje.  Rugala  se  rugu,  pa  joj 
bila  (Iru^a  ^Po«l.  272).  Rj.  t^idi  i  podniga,  poniga, 
poriiganj«;  imdsmijeb.  —  litiga  sjedi  ukraj  puta,  ic 
se  ruga  Hvakonie,  a  njoj  svatko,  roel.  273.  Stari  rug 
aova  aramotfl.  DPosl.  114.  Dosta  mi  je  i  muke  i  rage. 
Npj.  2,  642.  Da  vifie  ne  budemo  rug.  Xem.  2,  17.  Ti 
rnaS  pod  kakvim  sam  rugom,  atidom  i  aramotom.  P». 
69,  19.  Znaj  da  podnonim  rug  tebe  radi.  Jer.  15, 15. 

3.  rOg^A,  /'.  —  Biiba  niga;  njom  ptoSe  djeeu  kad 
ćvHlo  iHtu  kruha:  Nemoj  iakati  kruha,  ubi(!e  te  baba 
ruga!  Rj,  ifb.  Gje  je  haba  Haga?  Eto  ju  u  ko9  na 
pclar.  Rj.  4tt6a. 

rjkgn^.  rujfi^a,  m,  d^r  SpoUer^  iUuitor,  Rj.  koji  ne 
ruga.  —  Kaza&e  da  (5«  u  po&ljeduje  vrijeme  postati 
rugači,  koji  <^e  hoditi  po  avojijem  željama  i  bezbožno- 
slima.  Jud.  18. 

ruiriVrev,  adj.  Ho  pripada  rugaću:  Stid  je  popao 
lice  moje  od  rijeH  podamjevaĆevih  i  rugačcvih.  Pa. 
44,  10. 

rdgunje.  n.  das  Spotien^  illuttio.  Rj.  i>erb.  od  ru- 
gati Šb.  radnja  kojom  se  iko  ruga, 

rd^rnll  be,  ru^'fuu  ae,  v.  r.  impf.  kome,  Čemu,  spui- 
ton,  illado,  iudthrio  hcdfev.  Rj.  i  kim,  ćim.  vidi  pod- 
amijevali  ne.  v.  pf.  sloi.  na-nigati  (se),  ob-,  po-,  pod- 
(se);  p6drugnuti  ae.  r.  impf.  slok.  podrugivati  ae,  — 
Ko  ,ic  dragome  za  kto  ruga^  ono  oe  mu  na  vrat  do<*i. 
PokI.  \'}H.  Hmjao  se  lonac  ter^deeri  {Ho  je  crna).  272. 
S  čim  se  rugaše^  lijem  ae  ponagjaJo.  (Kad  kome  dof^c 
ono  na  vrat  ««  što  se  drugome  rugao).  297  {s  ?  Ćim). 
RuOica  St:  kutiom  ruga  (arami).  DPosl.  107.  Lud  ne 
ruga  nastavom  oca  avojega.  PriČ.  15,  5.  Kim  se  ra- 
gatt?  na  koga  razvaljujete  uata  i  plazite  jezik?  Ia. 
57,  4. 

rniKO,  adv.  (u  Spljetu)  šchUcht^  male,  cf.  ruino.  Rj. 
slo,  rgjai-o. 

ru^6bii.  /'.  die  HtiiMlichkeitj  turpitudo  (dan  Gegen- 
ihcd  ron  IjcpolJi).  Rj.  osobina  onoga  ftto  je  ružno. 
vidi  ru^.noHi;  ^rdliija,  grdoba,  suprotno  ljepota.  — 
riječi  s  takivt  tMst.  kod  gnusoba. 


R^irovn,  /*. :  T  Jiugoouy\^e  Veći  ravne.  Rj.  pokra- 
jina, zapadno  otl  Pe&,  u  Staroj  ^*rbiji.  Rj.' 

rd^enji*,  n.  d*ts  ErrdiheUt  ruhor.  Rj.  rerh.  od 
1)  ruditi,  2)  rudjeti.  —  J)  radnja  kojom  tko  rudi 
mlijeko  goruidom.  —  2)  stanje  kqje  biva,  kad  rudi 
fi.  p,  grožgje. 

rAho,  H.  das  Geicand,  die  Kleidcr,  vestitus:  Bto  je 
ruha  na  meni  je,  Sto  je  kruha  u  meni  je  (Poal.  356). 
cf.  odijelo.  Rj.  i  sgn.  omlje.  dem.  ruSc«.  —  Pa  a  nje 
akida  rtdio  gjetuijaČko^  na  nju  metre  rt»Ao  nertjestinnko. 
Rj,  414a.  Ili  ti  je  ndio  poreštalo.  Rj.  513b.  Prerušiti, 
promijeniti  ruho  . .  .  Prertiiiiti  ae,  preodjesdi  se  u  druge 
haljine  (ruho).  Rj.  579b.  Proai  Maiidu  ...  od  mene 
je  bijelim  rtivom  bogatija.  Npj.  1.  242.  Koj*  naplovi 
na  Todu  Celinju  pod  junttćkim  rtdiom  i  oruđem.  1, 
570.  Zbaci  zmaju  ruho  ognjevito,  pa  a  caricom  leže 
na  jastuke.  2,  257.  Dok  postavi  praten  i  jabuku,  i 
poreza  ruho  na  gjct>ojkUy  dade  Marko  tri  tovara  blaga. 
2,  332.  Te  izvadi  avme  ruho  divno,  te  oblaci  dijete 
(rruicu.  3,  19.  Ugletm  ondje  čovjeka  neobučenu  u 
ftmdbeno  ruho.  Mat.  22,  11. 

ruj,  riija,  ni.  das  Gelbholz  {Periicketibaum.  Rj.*), 
rhus  cotgttus  Linn,  Rj.  bdjka.  —  Koza  ruj,  a  f*y 
kozu  Htroji.  DPosl.  49. 

rdju,  f.  (u  llrv.)  vidi  rukačica.  Rj.  upravo  je  hgp. 
od  rukutMca.  takva  hvp.  kod  groja.  w/).  Osn.  70. 

rfijiiB,  rfijna,  m.  (u  Dubr.)  Monat  September,  mensis 
September,  Hj.  deveti  mjesec  u  godini,  vidi  septembar. 

rfljbft«  f.  tu  Dubr.)  u  žena  zimi  otok  i  bol  dolje 
na  nogama,  od  prilike  kao  vaćica,  aamo  Mo  je  ve^e 
i  vifie  doaagjuje,  eine  Frostbeuie,  pemio.  Rj. 

rAJev«  adj.  von  ruj.  Rj.  si^  prtpttda  ruju.  sa  naH. 
isp.  aptov. 

1.  rftjevina,  f^d<is  Hole  von  rhns  cotgnu«.  Rj. 
rujcvo  drvo.  —  Zulokora  ...  U  KrivoAijama  se  dr- 
vctom  koje  se  ovako  zovo  boji  kao  rujeeinom.  Rj. 
162b. 

2.  rAJevlnii.  f.  i?«i»  rujevno  vino,  rujno  vino:  »Da 
pijemo  rujetHnu  vino*  . . .  >Da  ja  a  tobom  pijem 
rujno  vino.*  Npj.  1,  644. 

rAJevno  (vino),  «.  (at)  vidi  rujno:  Suva  hljeba  i 
rujevna  vina.  Rj.  vidi  2  mjeviua,  —  Opravi  mu 
gospodsku  užinu  i  spremi  mu  vina  rujevnoga.  Npj. 
2,  259. 

rdjikn«  f.  nekaka  trava:  MeSaju  lekovite  trave 
kao:  rujiku   i   bocu.   M.  Gj.  Mi!i(?ević.  DARj.  46«jb. 

—  rijeci  s  takivt  nast.  kod  aptika. 

rAJaicn.  f.  t.  j.  gljiva,  dn  essbarer  geiber  tSchtvamm, 
fungi  galbini  gcnus.  Jiujnice  m  mogu  jesti  i  prijesne 
(ni  kuhane  ni  pečene),  cf.  sirnjaja.  Rj.  gljiva  htrkusta 
(kao  rujno  vino?)  Bietschling:  lactarius  deiiciosus 
Fr.  Rj.^ 

rfijnci  vino,  n.  (at.)  gelblicher  ITein,  vinum  fulvum: 
Te  junaci  rujno  vino  piju.  .Tea'  video  rtijno  vino.  Rj. 
(^=  žuijkasto.  ali  Gundulid  «  Stuilija:  ruber,  rubens, 
rubieundus  =  rumeno),  vidi  rujevno  vino,  2  nijevina, 

—  Jivjjio,  držim,  nije  drugo  nego  rumeno.  .Ia  sam 
»«•  rodio  u  aelu,  gde  liiidi  živu  od  vinograda,  i  nikad 
uisaiu  ćuo,  da  su  rekli  za  belo  (žulo,  žuiSkasto)  vino» 
da  je  rujno  vino;  naprotiv,  kad  su  se  veselili  1  crveno 
vino  pili,  uvek  au  ga  zvali  rujno  vino.  Gj.  Popovitf, 
Turske  re^i.  pac.  180. 

1  rikkn,  /".  {aat.  riicj,  accus.  rOku,  pl.  ruke,  gen. 
nika  i  rtikO,  rilkama).  Rj.  vidi  desnica;  ljevica,  lje- 
vaka, duvaka;  mi&iea,  miSka.  detn.  ru(!^lca.  augm.  ru- 
c^etauja,  rućetiua,  ruc^ina,  rućurina.  —  1  a)  die  Uaiui^ 
manus:  po(5i  (ili  pristupili)  kome  k  ruci  {On  begovoj 
ruci  poletio.  UNpj.  4.  352),  t.  j.  maSili  a«  da  po>< 
ljubi  u  ruku.  lij.  —  Guta,  2|  bolest  u  kojoj  otektt 
gglavci  u  nogu  1 1*  ruku.  Rj.  lOtfb.  Zaručne  mu  ruke, 
kad  drii  sto  u  rukama.  Rj.  193a.  Jedina  ruko  Boija! 
kad  ae  Ato  osobito  pripovijeda,  n.  p.  udari  Id^  je- 
dina ruko  hocja!  1  iz  neba  i  iz  zemlje.  Rj.  250b. 
iJamekaruli  se  prsti  i  ruha.   Rj.  396b.  Kad  otmiOaiiJ 


li  nikft 


359 


1,  rukA 


dohopttJH  djevojku  u  i'nkCf  oiiHh  je  ve6  ne  će  ostji- 
viti.  Rj.  H7n.  Nn  puloku,  t.  i.  nu  ncci  (da  se  lasno 

fCnožc  uzeli).  Kj.  -IHIJa.  Prekrstiti  1)  što  rtikotn,  Stapom. 
S)  rjikc,  nop;e.  J*rekrsčati,  prekrHuti  n.  p.  r«A*«,  noge. 
Rj.  r)7*ih.  PiisUiriik,  pruznijeh  ruku^  n.  p.  doSftO  pu- 
Btorukt  1.  j.  ft  tjol\jttn  rukauut.  Rj.  fi22h  {vidi  golo- 
ruk, pnizDonik.  suprotno  punonik).  Junaci  se  ni- 
k(niui  rtH-iše.  Rj.  f>o^ill.  KuKostavnik,  krivina  koji  je 
ruku  stavio  hu  sto,  Kj.  6o7a.  Kau  be/.  dii^u  dolrći 
pred  njega,  pa  Hzer^ši  se  s  njim  po  ruke  uvede  ga  u 
dvore.  Npr.  li*.  Onda  se  uzmu  zu  ruke^  pa  u  zmajev 
dvor.  ^.  Pa  mu  (bn/dovanu)  ne  dadne  ni  nii  ?:cnilju 
pasti  nego  ga  dočeka  u  ruke.  29.  Ne  daji  uiu  kliu- 
ieva  u  ruke.  39.  Izafrje  iz  groba  jedan  t^ock  arcdo- 
viječan,  onaku  prekrntcnijeh  ruka  i  noga  kao  5lo  hu 
g:i  kad  je  unir'o  u  grob  vrgli.  97.  Kad  gjevojka 
rukom  o  ruku  ptjusnu^  »vi  jiotekoSe  u  jedan  tren. 
104.  Te  slimi  s  desne  ruke  i)ri*teu  \  stavi  joj  na  ruku. 
111.  Po«^ne  je  (vaSćicu)  uiilovuti.  i  hraniti  iz  ruke. 
134.  »Ju  je  dajem,  ako  je  vi  ne  date.  ^  Pa  gjevojku 
ta  ruku.  govorci*!:  -.Kn,  vodi  je.  187.  Oboli  i  klijenil 
OHtane  sat:rt{jeh  noga  i  ruka.  28*i.  Daj  naj  (i£  ruke  u 
ruku:  dftj  novco,  pa  onda  nosi).  PosL  51.  Na  sirot- 
noga  itvakom  ju  laka  ruka.  191.  Oko  sia  je  ruke 
Bkrstio!  (Kad  ko  iićini  kakav  poaai)  koji  ne  vrijedi 
mnogo).  237.  (oek  kao  i  uovae  (ide  po  avijetu,  kao 
i  novae  od  ruke  do  ruke).  349.  /  od  toga  ruke  umi- 
vam. llPo»!.  29.  Zagnli  ruke,  zasuli  brke,  i  stani 
ljubit'  mladu  gjevojku.  Npj.  1,  86.  Teška  vedra,  a 
nejake  ruke.  1,  30().  U  popove  Si'crce  duge  mi  ruke 
kaiu,  živa  mi,  džano,  bilal  zagrli  me  šujima.  l.obU 
(b?  njima).  U  ratara  crne  ruke,  a  b'jela  poga6i.  1, 
380.  <_)d  matere  h'jelu  desnu  ruku.  I,  430.  Tefiko 
tome,  ko  pameti  nema  I  . .  .  Oštroj  dordi  u  strašite 
ruke!  1.  513.  A'  sebe  ruke.  Kraljevn^-u  Marko!  2,  240. 
Pri  seb^  ruke,  ćobauino  vlaiika!  3,  547.  No  se  dimno 
Luka  opjenuo,  i  pod  ruku  uze  dieferdara.  4,  90. 
CupiĆ  Stojan  glednn  ispod  ruke,  al'  mu  Sovliak 
ognjem  gorijaSe.  4,  183.  Buke  ruče,  u  lica  ae  Ijune. 
4,  27(5.  Pope  Luko,  moja  desna  ruko!  dobro  Čuvaj 
Posavine  slavne.  4,  288.  Brže  piSe  jednu  sitnu  knjigti, 
te  je  šalje  Caćku  bijelome  a  na  ruke  Mutapu  La- 
xaru.  4,  298.  Mogu  mene  opkolili  Turt-i.  pa  u  ruke 
siva  uhvatiti.  4,  303.  Pak  se  smiju  i  rukama  pljestu. 
4,  307.  l'dari  se  rukom  po  koljenu.  4,  312.  Pušci 
re^e,  a  oku  primale,  pu^  puAka,  svijetla  mu  ruka! 
pade  Turćin  u  vodu  Moravu.  4,  358.  Da  bi  dao  raji 
ruku  pomoH.  Danica  3,  187.  Da  im  dadu  ruku  po- 
moći u  dzebuni  i  u  oružju.  4,  3  {isp.  rukopomod). 
Može  biti  da  (5e  (5.  dobiti  u  ruke  i  bibliju  Roaijaku. 
Rj.*  XIIL  More,  kod  takijeh  zlatnijeh  ruku,  pa  ideS 
da  dužiš  ilrugoga.  i^ovj.  38.  Poviće  s  golom  sabljom 
U  tukama,  Žitije   51.  Digoše  ruke  na  Isusa  i  uhva- 

-tiSe  ga.   Mat.   26,   50.   Mašivši  se  rukom  izvadi  noi. 

'8t>,  51.  Vaa  dan  pružah  ruke  svoje  k  narodu.  Rim. 
10,  21.  Klonuše  ruke  njegove,  i  f»av  ne  Izrailj  amete. 
Bam.  IL  4,  1.  Pa  ću  ga  Riignuti  dok  je  umoran  i 
izmmoglijeh  ruku.  17,  2.  —  6)  ruka  m  prenesenom 
tmislut  kao  vlast.  —  Slatki  brate  I  mi  smo  sve  tri  u 
2majeiyskim  rukama^  oni  nas  drže  Hvak  u  svome 
dvoru.  Npr.  29.  Kad  dogje  vreme  da  me  uzmu  od 
tebe.  «e  daj  me  nikome  u  ruke.  39.  Izbavi  nas  iz 
dušmanske  ruke  i  padine  prevelike  muke.  Npj.  4, 
344.  PaAa  siromah  u  njihovim  rukama,  videi^i  da  je 
propao,  napise  sinu  knjigu.  Danica  3,  144.  Sari<*,  po- 
dignuv4i  odregjene  pod  njegom*  ruku  Jadrane,  dogje 
u  TrAi(f*.  3,  193.  Ali  on,  dobivši  rlast  i  silu  u  nike, 
»tane  vladati.  3,  216.  Živkovi(?  progovori,  da  Če  Turei 
teško  gradove  dati  Srbima  u  ruke.  5,  3i).  Da  jijemu 
ne  ostane  pod  rukom  vi5e  od  jedne  tre<5ine  nabije 
Rudničke.  Miloi^,  4(i.  Ako  li  me  ne  poaluAaA,  ja 
vadim  ruke  iz  naroda,  a  ti  robi  i  radi  VaJco  li 
drago.  Miloft  64.  PaAi  nije  oikaJco  bilo  milo,  da 
Miloša  ispusti  iz  ruku.   119.  Jer  sve   blago  goapo- 


clanv  njegova  bješe  pod  njegovom  rukom.  MoJA.  I.  24, 

10.  Kad  li  dogju  ti  znaci,  čini  što  ti  dogje  na  ruku, 
jer  je  Bog  «  tobom.  Sam.  1.  10,  7.  Jonatau  dogje 
k  Davidu  u  Sumu,  i  ukrijepi  mu  ruku  u  Gospodu; 
i  rcće  mu :  ne  lioj  ae,  jer  te  ne  ^c  stignuti  ruka 
Saubi  neii  mojega.  II.  23,  16. 17.  Daj  slugama  avojim 
i  Davidu  sinu  svojemu  sto  ti  dogje  do  ruke.  25,  8. 
r  tvojoj  je  ruci  uzvisiti  i  ukriiopiti.  Duev.  I.  29,  12. 
Da  skupe  sce  djevojke  u  Žeuski  dvor  pod  ruku  ^.u- 
vara  Ženskoga.  Jestir.  2,  3.  Predao  me  je  Bog  ne- 
pravedniku,  i  u  ruke  bezbožnicima  bacio  me.  Jov  16, 

11.  amo  mogu  ići  i  gdjekoji  primjeri  pod  ta,  «.  p. 
iz  Rj.  25nb;  477a;  Npj.  4,  288;  4,  'M\.  —  2)  ima 
lijepu  ruku  (koji  lijepo  piše),  Schrift,  scripturn.  Rj. 
isp.  pismo  lb,  rukopis  1.  —  3)  od  avake  ruke  (n.  p. 
govorio  sam),  alleihand,  varie:  ima  voda  o<l  Hvake 
ruke;  od  stare  ruke,  (u  Boci)  t.  j.  Ur(!!koga  zakona. 
Rj.  vidi  feU  (vela),  siža,  sortji,  «Lruka,  vrsta.  —  Do- 
vija se  od  srake  ruke.  lij.  126a.  Preuba,  Štogogj, 
si'ednje  ruke,  etwaa,  uoonihil.  Rj.  583b.  Tikava  ima 
od  mnogo  ruku:  a)  tikva  vodena  .  .  .  Rj.  739a.  Da  se 
nac'ini  nvarlcset  dudana,  i  n  .svakome  du(^anu  da  bude 
trg  od  druge  ruke,  sve  bolji  od  boljega.  Npr.  68. 
»Svaki  od  svoje  ruke  tolkovale,  ^ta  nam  se  dogodilo. 
Danica  2,  135.  (Raž  ^e  biti  dobra)  a  pSenica  ?e  bili 
srednje  ruke.  5,  20.  Mi  smo  pogagjali  od  stutke  ruke, 
no  nikako  ne  možemo  da  se  dosjetimo.  Nov.  8rb. 
1817,  510.  On  je  bio  pjevah  od  srednje  ruke.  Npj.' 
1,  XLVn.  Nalazi  se  od  dvije  ruke  Hlihova.  1,  LX. 
U  južnome  (natječaju)  pak  izgovara  se  (r)  od  više 
ruku.  Odg.  na  sit.  14.  —  4)  ne  ide  mi  od  ruke,  t. 
j.  ne  da  mi  se,  gelingen,  succedere.  Rj.  —  Dosno 
hljdi  za  rukom,  t.  j.  n^kinlo  tijesto  u  naćvama,  može 
se  razmjeMvati.  Rj.  185b.  Prikbiduie  mu  i^togogj  radi, 
t.  j.  ide  mu  od  ruke.  Rj.  591b.  Ne  može  mu  koIać 
na  rtiku  da  naigje.  (Ne  ide  mu  pOMO  za  rukom), 
Posl.  205.  <_)d  muke  i  Žalosti,  ho  mu  ni  oraj  posao 
ne  može  za  rukom  iziM,  razboli  ne  i  umre.  Miloš 
179.  Samo  kad  on  ne  kaže :  >Ja  imam  ovakovi  ^vkus«, 
doH  će  on  (koliko  je  moguće)  za  rukom.  Nov.  Hrb 
1817,  640.  Ali  im  posao  ide  od  ruke  odveć  sporo. 
Priprava  142.  opamo  će  ići  i  ovajjjrimj^:  Došlo  yni 
na  tulac,  t.  j.  na  zgodu,  »a  ruku.  Rj.  755a  (isp.  po- 
više primjer  iz  Posl.  205).  —  Ji)  nije  mi  na  rtiku, 
na  prez  ruku  mi  je,  1.  j.  s  neruke  mi  je,  es  ist  mir 
unbetjnemj  alienum.  Rj.  —  Nije  mi  narućtio  tvoie 
Bclo,  t.  j.  nije  mi  put  onuda.  cf.  ruka.  Rj.  404b.  Na 
prez  ruku  mi  je,  t  j.  kao  zu  <!udo  mi  je,  nije  mi 
milo.  Rj.  r)71a.  —  H)  ćiniti  kome  .^to  ua  ruku,  an 
die  Hand  gehen.  Rj.  —  Dod'o  mu  je  ruku.  DPosl. 
18.  Isto  je  tako  častio  sve  guberoake  činovnike,  te 
»u  zato  i  07ii  njemu  u  srače^nu  bili  na  ruci  i  mnogo 
mu  koješta  gledali  kroz  prste.  Sovj.  76.  —  7)  dolio 
mu  ispod  ruke,  unter  der  Hand,  geheim,  orctUte.  Rj. 
kao  potajno.  —  S)  rf«'  Arm,  brachiumj  noei  dijete 
na  ruci;  boli  me  ruka  u  laktu;  osiiečo  mu  ruke  do 
ramena.  Rj.  —  I  zavrče  ruke  do  lakata.  Rj.  16ya. 
—  9)  dugijeh  ruku,  t.  j,  boi-e  da  ukrade.  Rj.  ali  «;>. 
gore  pod  1  u  pravom  smislu:  U  popove  Sčerce  duge 
mi  ruke  kažu  . . .  zagrli  me  njima.  Npj.  1,  358.  — 
IO)  u  brojenju  novaca  neSto  se  zove  ruka,  č.'im  mi 
se  kad  se  u  jedan  put  baci  više  komada  pak  se  broji 
jedan,  itd.  Rj.  —  11)  (u  C.Q.)das  Oluck,  fortuna: 
Nemojte  se  bra^b  prepanuti,  imam  dobar  biljeg  od 
junaštva:  na  mene  je  ustrčalo  tijelo,  biće  nasut  ako 
Bog  da,  ruka.  Bog  če  dati,  biće  naša  ruka,  Rj.  sreća. 
suprotno  neruka,  nesreća,  —  Do  podne  je  Turska 
ruka  bUa,  a  od  podne  obrnu  neruka.  Rj.  418b.  Tur- 
činu hi  do  iatoka  ruka,  od  istoka  obrnu  neruka. 
Npj.  4,  UB.  —  12)  čovjek  dohre  ruke,  n.  p.  kad 
kome  Mo  da  i!i  uČini,  pa  odonda  ona  stvar  pogje  u 
napredak;  tako  se  kaže:  zla  me  ruka  ručila,  t.  j. 
čovjek  zle  ruke  ukrao  mi  i  odonda  mi  je  poMo  u 
nazadak.  Rj.  amo  možemo  dodati  ore  pnmjere :  Prare 


2.  ruka 


—  360  — 


rukovanje 


rul'Ct  koji  može  pogoditi,  n.  p.  kamenom  u  Alo.  RJ. 
5*>38.  Carev  sin  govore(;i  svojoj  ženi  da  t»e  oii  nje- 
gove matere  ćuva  .  .  .  -jer  je-  voli  ^ona  aekuka  žena 
udesne  ruke  tako  dn  sti  moja  8va  bra<5a  i  sestre  pa 
i  sam  otac*  na  prelac  pomrli,  ili  ih  je  ona  potrovala 
ili  7.aniagjgala<'.  Npr.  116  (uthsna  ruka  =^  nesrethia 
ruka).  —  J3)  uihniti  što  na  brzu  ruku,  kurziceg^ 
smpliciter.  Kj.  —  BrŽaj!  BrŽajie!  kad  se  ko  zove 
kud  ua  trru  ruku.  Rj.  43a.  I  tako  mislim,  da  je  O. 
P.  B.  na  brru  ruku  o  ovom  presudio,  i  mene  na 
pravdi  okrivio.  <Jpit  XIX.  Srbi  nu  brsu  ruku  poprave 
fltari  ^anac  na  Jasici.  l^ovj.  41.  —  14)  u  jednu  ruku 
ima  pravo,  einerneits,  partint.  Rj.  kuo  stranu,  ovamo 
će  ići  primjeri:  Navija  na  scoju  ruku,  t.  j.  govori 
ono  Sto  je  po  nj  dobro.  Rj.  Sldh.  Kad  ve^  ^^^bi  vide, 
da  je  via<]ika  itzco  Jiodofimka  na  troju  ruJtru,  Htanii 
frovoriti,  da  W  ne  (?o  niti  može  dobro  izidi.  Sovj.  26. 
Uzev5i  Ha  svoju  ruku  Vlasta,  posteljnika  careva,  ia- 
kahu  mira.  Djel.  Ap.  12,  )ii>  (geivitnnai  den  Blaslus). 

3.  rftku«  /'.  das  firumtuen  dcs  Udren,  neruntndeten 
OchscHj  fHugitn.'i.  Rj.  n.  p.  ntoji  ruka  m'^dvjidi^j  ra- 
njenijdi  volova,  isp.  rukauje. 

rOkačIca,  /".  (u  Hrv.)  lonac  s  ruknnicom,  der 
Henkeltopf,  olla  ansata,  cf.  iiija.  Rj.  hijp.  ruja. 

rthkiiDjis  n.  dan  BruUen  des  THiren^  Oehsen^  ma- 
tjitus  ursi,  horis  vuhieruti.  Rj.  isp.  2  rtika. 

rćlkat,  lidj.  koji  rukom  umije  i  zua  svafel«  udje- 
lati.  'Viikiit  i  umjetan  t^oek  u  i>vaćem.»  'i  rukatija 
sam  i  rubom  bogatija,-  J.  Hojidanovid. 

rAkati,  rfn5em,  i*.  impf.  hrulUn,  niugio.  Rj.  f«će 
medi^cd,  vo  ranjen,  v.  pf.  prosti  ruknuti;  sloe.  Ra- 
ni kat  i. 

rfikntka,  f.  (u  Hrijemti)  za  grabljenje  piva,  Bier- 
gclte,  ulveoli  gcni^.  Rj.  —  riječi  8  takim  nust.  kod 
kruualku. 

rnkar,  rukAva,  m  dcr  KrmeJ.  manicu.  Rj.  dcm. 
rukavi^,  rukavac  2.  augm.  rukavina.  —  Zavraćati, 
zai^ratiti,  n.  p.  ritkace.  Rj.  IGVb.  Zapreć'i,  a,  p.  skute, 
rukave.  Rj.  191a.  Zarosati,  u.  p.  tijesne  gaće,  ru- 
kave. Rj.  192b.  Kapci  na  rttkavima,  1.  j.  ono  dolje 
^(o  BB  može  Buni^'iti  oko  ruke  i  što  »e  uzvra<?a  kad 
nij«  sput^eno.  Rj.  263a.  Carev  sin  sastućc  gaćo  i  rt*-  ' 
kare  te  nagazi  u  jezero.  Npr.  4K.  Nil'  ioj  gledaj  rc-  , 
sette  rukave;  rukave  su  veziljf.^  navezle.  Npj.  1,  5,  ' 
Dok  mi  ne  sakrvjU  od  maka  košulju,  ud  svile  ru-  \ 
kave!  1,  110.  Kad  to  začu  Mamut-paiiniea,  zanreg- 
nula  je  skute  i  ruA'otr.  1,  .%D.  Tlatiio  beli  Vaniainka 
Mara,  podignuUi  akute  i  rukave,  bele  joj  se  ruke  do 
lakata.  1,  tiil.  Ona  pisnu,  kano  ljuta  guja,  pn  savila 
ukute  i  rukavcj  meg]'  mrtve  je  svate  zagazila.  3,  504. 

rukdvnr,  rukavca,  m.  —  1)  am  WeinbrennkeHnel 
die  Bohre  die  in  dic  Kiihluanne  fiiJiri,  fistulac  ge- 
nus,  Rj.  na  kotla  rakijiikom  cijev,  koja  vodi  u  ka- 
palicu.  —  ičj  dam  ICnd^;  einer  Avhne  um  nelches  sich 
dns  Httd  beuregt,  a:rin  rotae.  Rj.  kraj  od  omorine  gdje 
ge  kotac  okref^^  —  Vitka,  na  lijevći  ono  gvožgje  J^to 
se  nabije  ««  rukavac,  Rj,  G4a.  —  3)  detn.  od  nikav: 
Iduć'  a  Tode  cvijede  sam  brala,  uabrala  m»ui  flkuce 
i  rukavce,  Havi  skuce  i  rukavce,  majci  pobježe.  Rj. 
nidi  rukavi<5. 

ruki^vicA,  f.  der  HandHckuh,  chiroiheea.  Rj.  — 
Kad  (badnjak)  pregori,  gornji  kraj  valjii  dočekati  u 
ruke  s  rukavicama.  Rj.  l^a.  Oplesti  n.  p.  ćarape, 
rukavice.  Rj.  463a.  Srpkinje  siju,  rede,  i  predu  ku- 
gjelju  i  lan  .  .  .  pleiu  čarape  i  rukavice.  Uauica  %  103. 

ruki^vić,  f.  ifetn,  od  ruicav.  Rj.  vidi  rukavac  3. 

ruktU'ina,  /*.  augm.  od  rukav.  Rj.  —  augm.  s  takim 
nast.  kod  barda<!ina. 


Rj.  ruko-bojina  (drugoj  poli  korijen  koji  je  u  bid, 
bijem).  tsp.  Korijeni  13H. 

riikodilV'e,  n.  (u  V.  O.)  d<is  Varlehn,  res  credituCf 
cf.  zajam.  Rj.  ruko-daće,  kad  se  dade  u  sajam,  vidi 
rukodavanje. 

rukoflAviie,  rukodilvoa,  nikudAvalar,  nikodifvaoca, 
m.  vidi  rnkodavnik.  Rj.  ruko-davai%  ruko-davalao,  koji 
daje  u  zajam:  der  (rhhihiaer,  creditov.  vidi  i  dužnik 
2,  povjeriielj.  —  Ovako  veli  Gospod:  Koji  je  izmegju 
rukoda  valara  mojih  kome  vas  prodadoh  ?  Ule ,  za 
bezakonju  svoja  prodadoHte  se.  Is.  5(),  I. 

riikodAviinJc,  «.  vidi  rukođaće.  Rj.  ruko-davanje, 
kad  .s<!  diije  u  zajam,  i.tp,  zaimanje. 

nik6drivnikt  m.  (u  Boci)  der  Glduhiger,  creditor^ 
cf.  rukodavae,  rukodavalac.  Rj.  i  »gn.  ondje. 

rOkodrž,  f.  {u  gornj.  primor.)  nakraj  ralice  ono 
što  se  za  nj  drži  rukom,  die  P{lugstfirze,  utiva,  cf. 
ručica  2.  Rj.  ruko-drž.  vidi  i  ralica  3,  rasoje. 

rnkopis,  m.  Rj.  ruko-pis.  —  I)  die  Handschrift, 
scriptura.  Rj.  kao  pisanje  rukom,  vidi  pi«mo  lb,  ruka 
2,  ^akopis.  —  Poljičani  drŽe  se  pisma  Glagolskoga, 
koje  je  u  rukopisu  malo  dotjerano  prema  našemu. 
Rj.  b'Mth.  Kad  mu  iznesu  proklamaciju,  koju  je  on 
prepisivao,  on  odgovori,  da  to  nije  njegov  rukopis. 
Miloš  187.  l>a  bi  se  moglo  vidjeti  koliko  se  Ruski 
rukopis  promijenio  za  ove  53  godine.  Sovj.  19.  — 
5?j  codex  manu  ej:aratuH.  Rj.  što  god  rukom  pisano, 
književito  djelo  rukom  pisano  (a  ne  štampano);  das 
Manuscript,  —  Buduči  da  pravoga  Srpskog  bukvara 
joS  nema,  zato  se  obično  počinje  učiti  w  rukopisa, 
to  jest:  učitelj  napiše  gjaku  najprije  slova  . .  .  Danica 
2,  119.  U  recenziji  o  »Gla.sii  narodoljubca,«  koja  ioS 
n^e  štampana,  nego  sam  je  njemu  poslao  u  ruKO- 
pt9U.  Kov.  15.  Sta  če  biti  od  ovijeb  pjesama  i  od 
oetalijeh  mojijch  rukopisa?  Npj.*  1,  XIV.  SpiaateHi 
l»i  svoj  rukopis  davali  knjižaru.  Pis.  74.  Piiopči  popis 
r'Hkopisa  i*arske  dvorske  biblioteke  u  Beču.  Rad  0, 193. 

rfikopisnl.   adj.  što  pripada  rukupisu  (1  i  2). 


rdknuti,  rijkncm,  v.  pf.  aufhridlen,  mugitum  edo. 
!  II.  p.  VQ  kad  se 
^  u  plaći  pa  f 
Npr."  176. 


Rj.  rukne  ii.  p.  vo  kad  se   rani.   v.  impf.   rukati  — 
Svinja  se  uplaći  pa  ruktie  i  skoČl  te  nada  u  potok. 


rak^bojina,  f,  odo  6to  ostane  kakvom  sanadžiji 
od  stvari  koju  načini,  da«  Ueberbleibsel,  rdiguMm. 


Ove  (pje«me)  koje  su  prije  Štampane,  naStampače  se 
ruko^i-mijem  slovima.  Npj.  4,  \  II.  Ifukopisni  život 
8v.  Simeuna  i  Save,  koji  je  pi.9ao  Domentijan.  DM.  19. 

rtlkop&mo^,  /'.  Hilfelei.^tung.  au.vilium,  Rj.^  ruko- 
pomoć.   vidi    ruka   pomoći,    isp.   ruka  la   (Danica  3, 
187;  4,  3).  —  I  pop  mu  je  bio  velika   rukopomoć, 
I  Zlos.  33L 

rDkosad,  wi.  ein  von  mir  selbst  angelegter  WciH- 
garten,  vinea  tnea  manu  pritnum  consita  (non  enita), 
Rj.  ruko-sad,  vinograd  mojom  rukom  p<isagjen  (u  ne 
kupljen).  —  A  ja  idem  mome  vinogradu,  vmogradu, 
mome  rukosudu^  da  pregledam  moga  nikosada.  Npj. 
3,  169. 

rukOstavnik,  m.  (u  Boci)  krivar  koji  je  ruku  stavio 
na  Ho,   der  Thiitcr,   auctor  delicti.   Rj.  rnko-«[avnik. 

rukotvdrac,  rukotvorea,  m.  artifex,  opifei\  StuUi. 
j  ruko-tvorac,  ko  rukama  tvori:  Uandarbeiter.  —  tako 
j  slož.  riječi  kod  čudotvorne. 

I      rukdtvoren.  adj.  šio  je  rukom  siUvorefto,  načinjeno. 

suprotno  nerukotvoren.  isp.  rukotvorina.  —  Zadržao 

sjim  49  riječi   Slavenskijeb:   neprestani,   rukvtvoreni, 

.  nerukotvoren  i.  Nov.  Zav.  VT.  Uristos  ne  ugje  u  r»Jl'o- 

(i'orcati  svetinju,  Jevr.  9,  24. 

rukdlvorina.  f.  dus  Werk  (mdner)  HUndt,  opuš 
mannum  mearum.  Kj.  ruko-tvorina,  kto  ruke  stvore-, 
načine;  djelo  ručno.  isp.  rukotvoren.  vidi  iako  slok. 
riječ  umotvorina.  —  Dok  carev  sin  ne  nauči  kakav- 
gogj  zanat,  i  ne  donese  mi  svoju  rukotvorinu,  dotlo 
nema  niita  od  prijateljstva  I  Npr.  174.  Raioeva  ie  naj- 
slavnija rukotvorina  istorija  naroda  Slavenskih.  Da- 
nica ].  102.  Kako  vam  se  dopadaju  ove  diuiaSnje 
(novine)?  to  je  naša  rukotvorina.  Straž.  188*i,  1238. 
Dubrovnik  joj  ^Srbiji)  bjeSe  zasjenio  oči  raflko&em  i 
kraaotom  svojih  rukotvorina.  DM.  258. 

rnkdviiipje,  n.  Rj.  verb.  od  1)  rukovati,  2)  rukovati 
se.  —   J)  radnja  kejom  tko  rukuje  čim  (das  Ver- 


rukovati 


361 


runjat 


waltcii,  uOminifltriitio.  Hj.^.  —  2)  riuitija  kojom  »e 
rukuju  II.  p.  dcojica  (dua  llandgeben,  uorrectio  mauuH. 
Uj.K 

rukdvali,  riikujem,  Kj.  —  1)  v.  impf.  Cime,  ver- 
U'altcii,  adnuHiJitTO.  Rj.  kao  rukama  uprarljati.  vidi 
upravljati.  —  }<ukuju>H  mrinotn  uije  oatAo  dužnn. 
PRj.  2.  67.  Upravi  zemaljske  hl.'ij^ajnioc,  koja  rukuje 
snkludom,  otMe<!u  ona  (akademija)  da  Je  dužna  zvl- 
)ivulnost.  Kaa  9,  20().  —  2)  »a  se,  rectproc.  v.  pf.  i 
impf,  einandcr  die  Htinđe  geben  (iils  Kollegen  in 
eincni  Fehler,  Unfall),  mnnu.s  junfjtre,  cf.  rubili  fle. 
Rj.  rukujem  se  s  kim;  rukujemo  sv.  —  VeO  junaci 
od  konja  odjavu,  pa  se  onda  ohndvu  rukuj*^  i  po 
jednu  (ii^u  piju  vimi.  Npj.  4,  SIH?. 

rQkovi*(l,  /'.  (u  Hrijcmu  i  u  Hn^koj)  vidi  rukovet 
(onamo  kc  rukoced  zove  ono  žila  Sto  žetelac  u  jedan 
bul  -usmc  rukom  i  srpom  osije«.^*.  Te  rukotedi  žeteoei 
Daeaju  na  zemlju  pa  ih  vezioei  poslije  kune  i  vežu 
u  suoplje).  Rj.  ruko-ved.  postanje  vidi  kod  rukovet 
vidi  i  nurukva. 

rnkov^duDJe,  n.  verb,  od  rukovedati.  Rj. 

riikov^dnli,  divm,  v.  impf.  (u  Bačkoj  i  u  Srijemu) 
n.  p.  žito  kad  se  itanje,  handroUiccijfe  legettt  mani- 
puio!<  Icijere,  opavasj«),  cf.  rukoved.  Rj.  v,  pf.  slos. 
izrukovedati. 

rfikuvet,  Z".  dia  HundroU,  dttr  Sickeling,  miintpuluB. 
Kj.  ruko-vel,  ito  tko  u  jedan  put  uzme  rukom,  vidi 
rukoved,  narukva.  —  Pa  bc  onda  skupo  svi  oko  aofro 
te  se  mole  Mogu  (držeC-i  svako  po  jednu  voStanii 
■vije<?u  u  rukama).  Pu  tom  domai!:in  pokupi  sve  one 
8t'ijet'-e  M  jednu  rukotjct  i  uzeti  u  žito,  koje  stoji  na 
sofri  u  kakvoj  karlici.  Uj.  34b.  Voz  zapovjedi  mom- 
cima Hvojim  frovoreci:  Jok  uavlaž  ispuštajte  rukoveti 
i  ostavljajte  joj  neka  kupi.  Kut  2,  10.  ruko-vet  (drugoj 
poli  kor.  ko^ra  je  uzeti;  e  stoji  mjesto  *,  v  mu  je 
vprijeda  dodano  kao  u  siar.  hIov.  j:  p<i&KO-UTi> ;  mjeato 
zaduiega  (  govori  »e  i  d:  rukoved).  Osn.  22t>. 

rukAnlcil,  /'.  Kj.  od  osn.  postale  nastavkom  >na< 
od  oAu.  koja  je  u  ruka.  Osn.  324.  —  1)  die  Uund- 
hithe,  dcr  Ortff^  ansa.  Rj.  vidi  drfaik,  i  st/n.  kod  ru- 
čica 3.  —  Rukavica,  lonae  s  rukunicom.  Uj.  Briiib. 
—  2)  nikuniee,  rfiV  Deithsclsiaugc  eincs  cin/ipiointifeu 
WuijenA,  tcmoncit  currus  unijutji.  Rj.  kao  rude  u 
koln,  u  koja  ne  preie  jedan  konj.  —  Rukunićar,  konj 
koji  vuee  u  rukunicama.  Rj.  <>57ft. 

rukAiiiJ^Jir.  m.  konj    koji  vut^e   u  rukunicama.  Rj. 

rftlja.  /".  (u  IJi'i)  n.  p.  ljudi,  t.  j.  gomila,  Ifaufen, 
iurba:  odoAe  ruljom.  Rj.  n'rf*  dundar,  ger^a,  povorka, 
trumpa.  —  Uuljnti  (plorare).  Moglo  bi  oviuno  ići  i 
'*"^**  (gomila  ljudi):  otido^ie  ruljom;  ali  ae  bojim, 
hice  od  njematke  rijeiH:  rudel.  Korijeni  Ibl. 

rAljaajo,  «.  das  lirulUn  (eincji  unariigcu  KindesJ^ 
muffitus.  Rj.  rcrh.  od  rtiljati.  radnja  kojom  rulja  n.  p. 
derištc  kako. 

rjk^ati,  Ijam,  c.  impf.  brullcu  (vom  Kinde),  ploro. 
Rj.  rulja  n.  p.  deriste  kako,  kad  trice  plačući,  vidi 
bri£diti,  derali  se,  drečali,  galjuždriti  ho,  guliti  ac. 

ROiiitt.  /■   varo5  u  .Srijemu.  Rj. 

KLknl<^liJa,  f.  Rum-Ui,  Romania,  cf,  Urumeulija; 
Preko  ravue  liumelije.  Prostrana  je  Humelija^  a  au- 
lK>fca  iJnnaj  voda.  Kj.  vidi  i  Unimelija,  pokrajina 
Turska. 

rdinen,  rum^nA  {rftmenT)  adj.  roth,  rub«r,  cf.  ni- 
menit.  Rj.  vidi  crven ,  crljen.  dem.  nimenkast.  — 
Uvijeke  je  rumena  i  žarkasta.  Rj.  155a.  Imao  je  šn^er 
blagu  kao  andio.  a  pri  tom  bijaše  rumena  kao  jabuka. 
Npr.  130.  Darivahu  rumene  ružice.  Npj.  o.  '2ii\.  Tanka 

Skao  Aibika,  bijela  kao  knjižica,  rumena  kao  ružica. 
ere.  2y8.  Rudjeli ;  rumen  (d  je  otpalo  pred  mj;  rus 
(d  je  otpalo  pred  ar^.  Korijeni  lti*>. 

r&mćndžiii  /'.  vuii  romijendža:  Druga  uze  lijepe 
nunendže,  pa  odlazi  na  vodu  studenu.  Rj.  bakren 
8ud  la  vodu.  vidi  i  b'ić.  ovdje  se  ka:e:  vidi  romijen' 
dia,  a  na  svom  a^jestt^  ima   romijenća.  biće  jedno  i 


druijo    dobro.   —    JiumemUaj    crven    (rumen)   krO^i)^. 
Npj.*  2,  305.  Tugje:  romijenća,  rumendht.  (Jao.  3.'>I. 

nim^nikii,  f.  napij  se  ove  Dalmatinske  rumcnike 
(vinal,  pa  se  neboj  bure.  J.  Bogdanovič. 

rumenilo,  n.  dua  Hvth,  die  roUte  Schminke,  pur- 
pnrissum.  Rj.  o/io  čim  se  sto  rumeni,  n.  p.  lice  šer^sko. 
—  ri^ječi  s  takim  tutst.  kod  bučkalo. 

rami^nitt  adj.  vidi  rumen:  Od  ružice  rumenite.  Rj. 

rum6liiti,  n!m,  v.  impf.  Rj.  v.pf.sUtš.  narumeniti, 
zarumeniti  se;  porumeujeli.  —  /.  roth  schminken, 
purpuri^fo  fuco.  Rj.  rumeniti  šlđ,  činiti  da  bude 
rumeno,  rumenilom  mazati.  —  Gjuzel  Ajka  umivala 
lice,  gjul  cviječem  i  rumen'  ružicom,  te  je  svoje  ru- 
menila Itce.  Herc.  tHl.  —  //,  sa  se,  re/leks,  —  2)  sich 
'  roth  schminken,  purpurisso  fucari.  Rj.  rumenilom  se 
ma£ati.  —  Nije  lijepa,  nego  »e  gradi.  t.  j.  bijeli  se 
I  i  rumeni  9e.  Rj.  y7b.  —  2)  roth  aussehen,  rubeo.  Rj. 
sjati  se  od  rumenila. 

ri'inienknst,  adj.  rothlicJi,  stiltrahcr.  Rj.  dem.  od 
rumen,  vidi  ervenkast.  isp.  rcvkast,  rigj,  ripjast,  rud. 

rAmenko,  m.  bos  rubri  coloris.  Btalli.  vo  rumene 
dlitke.  vidi  crijenko. 

rum^ojt^nje.  n.  uerh.  od  I.  rumeniti,  U.  rumeniti 
se.  —  /.  radnja  kojom  tko  rt^meni  što.  —  IX.  J)  ra- 
dnja kojom  se  n.  p.  sensko  rumeni.  —  2)  stanje  koje 
biva.  kad  se  ^to  rumeni. 

rum^tin,  rumetfnaf  m.  (po  jugozap.  kraj.)  vidi  fur- 
metin.  Rj.  obijen  kukuruz,  vidi  i  fermentuu,  frmen- 
tin,  urmelin;  golokud;  kukuruz. —  Tal.  formentone. 

rfiineidnvtu*,  rftmeždavca,  m.  (u  lioci)  riđi  mrAta- 
licn.  Rj.  n.  p.  u  nosu.  vidi  i  griakat  hrskavica,  der 
KnorpeU  cartilago. 

RCiniijit,  f.  —  1)  planina  izmegju  Bara  i  jezera 
8kadftrMkoj:a.  Kj.  ~~  2)  ime  žensko.  Rj. 

KnmlJaniM,  m.  {pl.  Riflmljani)  (^nvjek  iz  Rume.  Rj. 

RDmskli  adj.  von  Rum«.   Rj.   sff>  priprtdn   Uurni. 

Rfkmun,  Rumilna,  m.  vidi  Kumuuj,  Vlnh  1,  Kam- 
vlah.  —  Ilač  .  .  .  Komu  je  bilo  tako  ime  može  biti 
da  je  bio  Uumunj  ali  za  to  joS  nije  imo  rumunsko. 
Danieič,  ARj.  141b. 

RfUnfinski.  adj.  Ho  pripada   liumunima    ili  Jiu- 
I  munu   kojemu  god.   vidi   Rumunjski.  —  Aukul,  vidi 
.\uko,  od  kojega  je  postalo   dobivSi   rum\^Hski  zavr- 
,  Setfik.  DaiiiOić,  ARj.  yia. 

RdmunJ,  Rumtinja,  m.  govori  se  po  gdjckojiui  kra- 
•jcvima,  n.  p.  u  Srijemu.  Pisarevii*.  vidi  Rumun. 

Rumunjski,    adj.  sto   pripada   liumunjima.  vidi 
Rumunski.  —  Daučul,  ime  muAko,   iz   rumunjskoga. 
P.  Budmaui.  ARj.  U.  264a. 
I      rUneiN  n.  dem.  od  runo:  Ovčje  runce,   vučje  ercc 
(Posl.  231).  Rj. 

rAnttl,  rGnim,  v.  impf.  —  1)  cu2i  kruniti:  Oiever 
spava,  a  snaha  ne  spava,  nego  runi  ccijet  oa  na- 
TAadie.  lij.  značenje  (korijenu)  lomiti^  trgati^  ćupati:. 
ruuo,  runka;  runje;  runiti.  Korijeni  181.  v.pf.  sloš 
obruniti;  v.  pf.  slot.  od  krunici:  nakruniti,  okruniti; 
V.  impf.  slož.  okrunjivflti.  —  2)  sa  se.  rejleks.  (u 
Boci)  vidi  kruniti  se:  Urebrna  čjiša,  biserna  brada. 
biser  se  runi,  u  čaSu  pada.  Rj. 

runkn,  /'.  lu  i:?ri^emu)  dcr  Feldbeifuss^  artcmisia 
campestris.  Rj.  bi{jka.  —  osn.  u  runo.  Osn.  21l9. 

rdno,  H.  —  2)  das  Vliesst  vellus.  Rj.  ovčja  koza 
sa  runom,  ili  vuna  već  ostriiefia  ali  držeći  se  joi 
onako  kao  Ho  je  bila  na  ko^i.  dem.  mnce.  —  Kojoj 
I  ovci  scoje  runo  smeta,  ongje  nije  ni  ovce  ni  runa. 
Npj.  2,  1-ib.  Misa  car  davaže  caru  Izrailjevu  sto  ti- 
suća jaganjaca  i  sto  tisuča  ovnova  pod  runom.  <-'ar. 
II.  3,  4.  —  2)  (u  C.  U.)  prodao  njivu  pod  runom, 
i. }.  pod  rodom.  Rj.  vidi  rod  4),  die  Frucht^  fructus, 
cf.  plod;  runo.  Rj.  (>52b. 

rAnJKt,  adj.  vidi  runjav,  u  zagoneci:  U  uaše^ 
tatice  runjate  gačice  (Čagj).  Rj.  ito  je  puno  rar^ri. 
vidi  i  rutav. 


mnjAT 


—  369 


rnSpfjA 


riknjav.  (tdj.  vidi  rntflv.  Rj.  u  vcga  stu  ruujc.  riđi 
i  ninjiit.  isp.  oniiijnviti.  —  Mnogi  ljudi  idu  polovo 
iroli,  i  od  toga  neki  postanu  runjtipi  kao  medvjedi. 
Priprava 'Ji>.  Huttjuri  je  jarac  var  (»r^ki.  l>an.  S,  21. 
rAnJi*,  runjn,  f,  pl.  vidi  rnie.  Kj.  dlukc  kako  nu 
n.  /».  u  kttse.  dic  Haarzotttlu,  villi.  —  Pokle  ne  bi 
prelirojila  na  lU'bii  Kvij('7.de  ...  na  kueki  dlake,  nu 
kozi  ninje,  na  ovci  vune.  Kj.  3ll7b. 
rD«,  u.  vitli  ruho.  Rj. 

rDpii,  /'.  {pl.  ffen.  rupa).  Rj.  dcm.  rupim.  ttugtn. 
rupeiina,  rup6iga.  vidi  jama.  —  t)  das  Lodij  fo- 
rmtien.  cf.  jama.  Rj.  vidi  i  snrta.  ifip,  žbujrnnt.  žtimbn. 
—  liithina  rupa.  Rj,  Ub.  lladžii,  rupa  na  A'iuV,  kuda 
izlazi  dim.  Kj.  Ibb.  Dira,  rupa  n.  p.  na  haljini  kakvoj 
(ftto  je  razdrto).  Rj.  iSla.  Duplja,  rupa  u  drcctu, 
pdje  ae  mopru  \eć\  lice  ili  ćele.  Rj.  Ufib.  Zatnljiti, 
zatnijivati  ntpu  kakru.  Rj.  liJifa.  Jazbina,  rttpa  h 
zemlji.  Rj.  24011.  Kazma.  nu  motku  iiiusa^eno  okruglo 
jrvožtrje.  kojim  se  kopaju  rupe  na  vašaru  za  Jutre. 
Rj.  25yb.  kidaonica,  ntpu  va  košari.  Rj.  26%.  Klju- 
cana rtipa,  kud  »l*  kljuć  aavla^i.  Rj.  277a.  Nado.  1) 
rupa^  gdje  poljski  mi^i  snoste  žilo.  Rj.  .'i87«.  Palić- 
njak,  svrdao,  $lo  ne.  ua  jarmovima  vrte  rupe  kr  pa- 
lice. Rj.  486a.  Bi(!e  miija  rupa  za  dukal  (kntl  dojrje 
nevolja).  Poal.  14.  Htidi  »e  kao  kurjak  u  rupi.  82. 
Krpi  rupu  dok  je  rannja.  Hil.  Narodi  ćg  vidjeti  .  . . 
kao  babine  zemaljske  drkt^nći  iilje.Ve  »>  rupu  Hcojih. 
Mih.  7,  17.  —  2)  Žitna  rupa  (u  Bačkoj),  druhe,  foceu. 
lij.  vidi  Mdjkara.  —  Kupiijakum  ae  vadi  žito  u  rupe. 
Rj,  «57b. 

rApčaicil.  /'.  (pl,  gen.  rtlpćaga)  vidi  rnpctinn.  Rj. 
rijeri  x  takivt  »n/tt.  kod  brljaga.  —  U  Mojanci  nema 
Sume,  nep;o  je  kamenje  i  rapčage.  Rj.  3fWa. 

ropiMinu,  /,  aur/m.  od  rupa.  Rj.  takva  augtu.  kod 
babeiina.  vidi  rupcia^a. 

rApien,  f.  Jem.  od  rupa.  Rj.  —  On  ne  (vukodlak) 
može  provu<!i  i  kroz  najmanju  rupicu.  Rj.  79b.  Glas- 
nica, ntpica  m\  karabljuraa  ispnjeka.  Rj.  88n.  Ona 
gde  bi  god  videla  rupicu  ua  putu,  odmah  bi  rekla: 
»Ovde  mora  biti  kakva  bubica«,  pak  bi  Joj  U8ul& 
mleka.  Npr.  83. 

rDpiti,  pim,  vidi  babuuti.  Rj.  v.  pf.  riđi  hrupiti, 
do(H  naijlo  icnenađn. 

rfipi^nk.  m.  (u  Đač.)  žitna  mjera,  koje  dvije  idu 
u  mjericu,  a  mjerice  tri  u  PeStanaki  merov;  rup- 
vjakovt  se  vadi  žilo  iz  rupe,  Ari  (kireidemans,  modii 
i/enus.  Kj.  —  Ja  Čujem  da  se  ti  livališ  da  moliti  jednim 
mpnjakom  proje  »lo  bravacji  nidiriiniti.  Npr.  20JK 

ltn».  m.  ipl.  gen.  ROaa)  riđi  Mottkov.  Rj.  mdi  i 
Moakalj.  isp.  Rusin. 

rts,  adj.  Rudjeti;  rnmen  (d  je  otpalo  pred  m; 
rtin  (d  je  otpalo  pred  s).  Korijeni  18ti.  isp.  rud,  rigj, 
crvenkast.  —  UiUa  bcilč.tt,  f.  (u  0.  G.)  nekake  vo- 
dene kraste,  koje  izigju  osobito  po  obrazu.  Ove  kraste 
maj.u  Re  »okom  od  trave  ruse.  Rj.  (»57b  die  naasetide 
I'Uevbte,  eczema  hullosum;  cf.  uljezina.  Rj.").  KTUa 
^Idoa^  f,  (Bt.)  als  bentiludi^ea  Beiworl  des  Kopfea,  wie 
»m  Homer  d«s  purpurne  Meer  u  s.  \v. :  I  n**w  mu 
oniječe  glavu.  A  ja  v(tlim  moju  rusa  glatku  nejr'  sve 
blago  cara  čestitoga.  Rj.  «J67b  (tako  se  «  pjemiama 
nahodi  gdje  fe  rusa  dodaje  kao  pridjev  pomijtise  nć 
ghdeći  na  značenje  i\jego\m,  te  je  ruaa  ^Inva  kto  i 
^lava).  iSredoruHiL,  po  vnskrpeniju  četvrta  Rrijeda,  koju 
žene  (u  Zemunu)  svetkuju  zbog  razlii^nijeh  krasta,  a 
osobito  zbog  r^me.  Rj.  708b.  Navlaci  nm  Rurnui  na  i 
obrve,  kara  boju  na  ruse  solufe.  Herc.  13.  U  kolu 
moja  vjevojka,  pućtila  ćamu  do  zemlje,  u  rusu  kosu  i 
do  bedre.  232.  I 

1.  rOStt,  f,  (Schnllkrautf    Scktoalbenicarz,   chelido-  ! 
nium   mnju.t  L.  Rj.')   vidi   rosopasO')-  ^j-  '"O'Jta.  —  , 
Rusa   bolept,  nekake  vodene  kraste,  koje  izicju  oso- 
bito po  obrazu.  <  >vđ  kraste  maiu  se  sokom  od  trave  i 
ruse.  Rj.  »J67b. 
3.  rusa,  f.  (u  Đubr.)  vidi  ru£a:   Ko  panadu  Cesto  I 


kusa,  obraz  mu  je  kao  rusa  (PobI.  lol).  Rj.  vidi  i 
rosa.  dem.  rusiea.  —  Ako  je  ru^ta,  procaptje<?B.  DPoal. 
2.  i  draća  rusu  ragja.  2y. 

r(ksii|ri  ru»^fl,  m.  Gjortnić:  tcr  vas  rusag  njim 
rjizluiii  po  granicfth  pravo  u  dijele.  —  provincia,  regio. 
Stulli.  i»p.  Madi.  orszAg.  —  Glas  od  rusagu  glaa  od 
Uopi.  Drosl.  23.  Sto  tri  znaju,  zna  vas  rusttg.  124. 
ruKag,  država  XVn. 

rAsttlJi^,  n.  (u  Dubr.)  i>idi  dubovi,  trojii«.  Rj.  riđi 
i  niHalji.  —  nastavak  doSiav  do  tugje  onnore:  rtis^je 
(rotialia).  Osn.  82. 

riVsiilji,  fn.  pl.  (u  Boci)  vidi  duhovi.  Rj,  vidi  i 
niaalje. 

rukica,  /'.  dem.  od  rusa.  Rj.  riWi  ružica  1,    rožica. 

Ktlsija,  f.  indi  Moskov!*kft.  Rj.  vidi  i  Moskovija. 
—  Da  ne  i>o§.tlju  poslanici  a  Huftiju.  Danica  3,  219. 

RhNlJtl.skT.  adj.  kio  pripada  liusiji.  i  sažeto  Rti- 
Binski  iisp.  abadžinski).  tidi  RusiJBki.  Ruski,  Mo- 
skovski. —  Bogu  mole  T{u>tijnHka  go^rptnla,  Npj.  3, 
5*)7.  K  su  na  njih  liuniJHJtke  medalje.  5,  83.  —  ifp. 
hadžijuski  fjrema  hadžij»ki. 

RflsTjskl,  adj.  vidi  Moskovski.  Kj.  Uto  pripada 
h'usiji.  vidi  i  RusijuBki,  i  syn.  ondje.  —  l*ak  se  drž'te 
carstva  Rasijskogn.  Npj.  5,  3. 

ROsin,  m.  der  Jiuthene.  i.tp.  Rus.  —  Odje  ie  god 
u  Slavenskome  jeziku  1  oni  govore  t  (kao  i  nusini 
a  gdjefito  i  Česi  i  Slovaci).  Kov.  19.  Ne  mogu  po 
njima  misliti  ni  da  ga  je  (rukopis)  pisao  Bugarin  ni 
da  ga  je  pisao  Jiusin.   Živ.  kralj,  i  arh.  VIU. 

rOnitl.  rilsim,  v.  impf.  vidi  moskoviti.  —  J)  koga 
ili  što,  činiti  da  fnuic  Itns,  da  fmdc  Jiusko;  rustn- 
niren,  ri^sizo.  v.  pf.  slož.  porušili.  —  HfMili  su  slo- 
venski jezik.  T)anići<;,  Vid.  d.  18t>2,  U).  —  2)  na  se, 
reflekt.  postajati  Kus.  isp.  moskoviti  se.  r.  pf.  slos. 
porušili  se. 

rflskanjo,  h.  vidi  rskAcje.  Ki.  vidi  hruskanje. 

rflskati,  sfcmn,  i*.  impf.  riđi  rskali.  Rj.  vidi  hrusknlj. 

KO.ski,  adj.  itto  pripada  liusima.  vidi  Ruaijski,  t 
spn.  ondje.  —  (tje  kontii!i  Kuski  zenerale.  Npj.  5,  54. 
Pogje  u  Irmu  fc  Jiuskim  peocima.  Opit  IV.  Gdje  se 
u^i  ranki  je^ik.  Bad   15,  183. 

rOsmarin,  m.  vidi  ružmarin.  —  Skotfi  Jovo  u  džardin, 
slomi  Mari  ružmarin.  Herc.  243. 

Rfismir,  m.  ime  mu^ko.  Rj.  Rus*mir.  tako  sloi. 
tmina  Radmir,  Vukmir. 

R&smlra,  /'.  ime  Žensko.  Rj.  Rus-mim.  isp,  Rusmir. 
tako  slož.  icn.^kv  ime  isp.  Vukmira. 

nlsvaj.*  ruHvAja,  vt.  Ari  ćudu,  rei  mirae  genus. 
Rj.  kao  čudo  kakvo. 

rOSee.  n.  dtm.  od  ruho.  —  Kupi  rušce  u  bisaćce. 
DPosl.  52. 

RCl.seuk,  m,  varoš   na   desnoj   strani   Dnnavft.   Rj. 

1.  rDšČnJn,  «.  —  />  rf^w  ZetHi.nrcn,  to  diruere.  Rj, 
vcrh.  od  ruSiti.  radnja  knjom  tko  rusi  što.  —  2)  radnja 
kfjjom  se  tko  ru^i  (nosi  a'^ninu). 

3.  rA§«qJ«.  «.  i^crh.  od  1)  rušiti,  2)  rušiti  se.  — 
1)  radnja  kojom  tko  rusi  koga  ili  što.  —  2)  stanje 
k'tje  hivuj  kad  se  rusi  tko,  n.  p.  narod  kakav. 

rD&iea,  f.  u  Hrv.  Zagorju  oko  Bednje  tako  se  zove 
ona  plahla,  kojom  se  (obi^Suo  predvostru^enom)  za- 
ogr<^u  žene,  kad  idu  kuda  od  kuće,  da  se  obrane  od 
dažđa  ili  od  zime.  M.  Smeti.^ko.  —  od  o-nn.  koja  je 
u  ruho;  jtr  se  rukica  drži  za  komad  ruha.  isj).  2  ru- 
žili se,  ureruSiti  se. 

1.  rfisiii,  šlm,  v.  impf.  zerstoren^  einreissen,  diruo. 
Rj.  vidi  2  razoravati.  i  sjm.  tmdje.  v.  pf.  slož.  ni^rn&iti 
(natruniti),  porubiti,  razruiili.  sručiti. 

2,  rftSiti  sf,  flm  ae,  v.  r.  impf.  (u  Slav.l  za  kim, 
nositi   crninu,  cf.  porubiti  »e.  Rj.*  isp.  i  preruMti  se. 

rfi^pa,'  /'.  ipl.  gen.  ruSpa)  mi  ven^tittnischer  Du- 
kaien;  (zechinoj  ducatus  Vtnetus.  Rj.  vidi  ru^pija« 
ftljivak  2.  cekin,  dukat  MUtaćki. 

rik^pfja,*  f.  (pl.  gen.  rflftpTji)  vidi  ni5pn.  Rj.  — 
Kraljev  sin  kucnu  njim  (f^tapom)  u  jedan   kamen,  a 


rnlt 


to  Re  izruiM  h  njejja  rpn  ražipija  zlatnijeh.  Npr.  *2*21. 
Pa  proda  njega  u  Latine,  u  Latine,  za  utele  ruSjuJe. 
Npj.  3,  94. 

ruKl,  nlštA,  »I.  {pi  n'tStevi)  riWi  nikavuc.  Kj.  vidi 
hni^t. 

rfliA,  f.  die  Hitute^  ruiA  ifrttvtolefuf  Linn.  Hj.  biljka, 
vitli  rutvica. 

rfttnv.  ndj.  Kj.  sto  je  pnno  rAta,  —  1)  sottelig, 
viUtMUit,  Kj.  tidi  runjat,  runjav.  —  Prvi  i/>aj»jc  [h 
utrobe)  crven,  sav  kao  runu  ruttiv.  Moja.  I.  2f>,  25. 
Ali  je  Ifliiv  brat  moj  rutav,  a  ja  Ham  f!;)a(lak.  'JI,  11. 

—  '4)  čovjek  rutava  nosa  [koji  ne  da  na  sebe.  Posl. 
273),  tut  non  impune  illutiu'i.  Kj. 

rft(o,  ruta,  f.  pL  tlie  UaarzoUcln,  vUli*  RJ.  vidi 
ruuje.  dhike  k<tke  su  n.  p,  u  koze. 

rClfiau,  /'.  (u  Boci)  —  J)  vidi  rit«.  Rj,  *  prnja,  i 
«!/«.  ondje.  —  2)  auch  uunuUes  Dinti,  nitriae:  nitiua 
i  piitiiui  (beBiiOHlica,  male  »tvnri,  niStJt.  l'osl.  273). 
Kj.  dem.  nilinicA. 

rftUBf<*a,  /'.  dem.  od  rutina  3:  Ali  Hcro  o  rutiniei. 

DP08l.    1. 

rDtviea,  f.  vidi  ruta.  Kj.  biljka. 

rAvet,*  m.  vidi  ruret.  Kj.  zunadiijako  druetco.  — 
f  u  tugjim  riječima  mijenja  se  u  nas  kadšto  na  y. 
isp.  f. 

ruv6tlijit,  m.  vidi  rufetlija.  Rj.  —  Kake  flvate  Or«''icUi 
»abira ;  ako  bere  Clrke  i  Bugare,  i  terzije  avoje  ruvetUje, 
tu  6c  biti  ftitVir  za  hajduke.  Npj,  3,  24.  Ruv^tlijti^*  ot! 
jednoga  zanata.  Npj.'  3.  398. 

rtti'o.  fi.  vidi  ruho:  liuvo  nosim  kao  i  neveata.  Kj. 
u  kmJevitiM  ijdjc  se  glas  h  h  govori*  prtivara  u  fjhiS  v. 
iap.  Vosl.  XU. 

rAzmarin.  m.  (u  vojv.)  Hoainarin,  ronmarinus.  Rj. 
biljka,  vidi  rusmarin.  —  Predadoamo  ti  struk  nama- 
rina  .  .  .  c^'ento  zjdivaj  struk  ruzinttrina.  Npj.  I,  .'J3. 
Momku  dudu  najljepšu  granit  ružmarina,  Ziv.  312. 

riizdlin.   ruzulina,  m.  Tal.   rosolino.   vidi   rozolija. 

—  Ode  Jovo  put  kaš(?ela,  la  dva  grozda  muSkaćela, 
sa  t^a&icu  ruzulina.  Herc.  243. 

1.  rdtn.  /'  {vocc.  ruio)  die  Hone,  rosa,  cf,  ruaa.  Kj. 
vidi  rTluL,  roHa,  Sipeanicn;  gjut.  dcni.  ružiea.  —  Bo- 
keljica,  bokeljka,  ruža  koja  cvati  i  ljeti  i  zimi,  ali 
nema  mirisu.  Kj.  3Gb.  (fondže,  n*ia  koja  fte  joS  nije 
ra.'ictjetala,  nego  tek  napupiiit.  Rj.  !l4b.  I>okoljena, 
2)  evijet  planinski,  koji  j*e  zove  i  gorska  raža  i  Tur^in- 
cvijei.  Kj.  ilMhk.  Mlad  mladoženjo,  riUn  rumena!  Npj. 
1,  33.  (JJcvojke  su  rusu  brale,  drohnu  ružu  i  vijojlu. 
1,  234.  Krćagovo  ružom  procartilo^  pola  plavtup  a 
pola  crcaiom.  4,  176.  Drohna  rttža  satrarljenu,  Jilber 
Mara  zaljubljena.  Herc.  271.  O  Uožiou  crvene  i^e  ruse 
po  vrtoviiua.  Kov.  33.  Ma  ja  ne  uio^ruh  pristupiti  od 
mirisa  bosioka  i  lijepe  drohne  raže.  5*i.  Zato  se  vinom 
pomiješanim  s  vodom  od  ruie  unakrat  prelije  trpeza. 
DP.  341. 

2.  rDto,  f.  —  1)  vidi  rdža.  Rj.  tidi  i  rQaa,  roaa 
(itfin.  ruiieu.  primjere  kud  ruŽa.  —  2)  vidi  drijenak. 
Bj.  biljka,  vidi  i  erkvins. 

1.  KAtn,  /'.  (voc.  Rfižo)  ime  žensko.  Kj.  vidi  Rttža. 
deui.  Kužiea.  —  Uz  put,  Kuin.  niz  put,  Peruuiko! 
(Nek  ide  kud  ho^e).  Posl.  331, 

3.  Rfltii,  /'.  ti  Baćkoj  ima  žensko  ime  i2ilia,  koje 
fle  razlikuje  od  jRuia.  Kj.  ti5tia.  vocc.  RtUa.  dem. 
Kužiea. 

rdŽBB,  n\h\R  (rfižni)  adj.  hrvtslick,  turpin.  Kj.  tridi 
grub  2.  AHprotno  lijep.  —  Kanda  jr^  je  vrana  na 
prudu  izbljnvala.  (Uuzun).  Posl.  128.  Slo  zima  izdere, 
ljeto  ne  vidi,  (Za  zimu  bu  dobre  i  ružnu  haljine).  355. 
Jer  je  ružno  ieni,  da  govori  u  crkvi.  Kor.  I,  14,  35. 
I3a  pokara  za  sve  rušne  riječi  njihove  koje  bezbožui 
prjeSniei  govorifte  na  nj.  Jiid.  15.  Iz  rijeke  izagje 
sedam  krava  ružnijeh  i  mrSavijeh.  Mojs.  I.  41,  3. 

Ružiiriva,  f.  (u  pjesmi)  crkva  oa  Kosovu:  Vino 
piju  u  Kosovo  ravno  pod  Kukunom  zelenom  planinom 
feod  bijele  Jiuiarice  crkve.  Rj. 


rdJtniT  6eal,  m.  (a  C.  G.)  ofat  od  ruže,  Tioaenemtj, 
atftum  ro'iaruin.  Kj.  —  adj.  s  takim  naM.  kod  bogat. 

rđžrnjo,  n.  dan  Spotten,  tudificatio.  Rj.  verb.  od 
1)  ružili,  2]  ružili  se.  —  1)  radnju  kojom  tko  ruši 
koga:  Odbrana  od  ruzenja  i  ku^rjenja.  <>dbr,  od  ruž. 
1.  Kao  što  je  piBano:  ružcnjn  onijeh  koji  lebe  ruie 
padože  na  me.  Rim.  15,  3.  —  2)  radnja  kojom  se 
n.  p.  nekoliirina  ruže  isiticftj'*  sclw. 

rUžIca,  /".  Rj.  dem.  ruii^ica.  —  i)  dem.  od  riižu. 
Kj.  cidi  rusica,  rožiea.  —  O  aniL^iro.  pitoma  ružice  t 
Npj.  1,  4M.  Tu  je  tvoja  vjerenica,  svakim  dobrom 
ispimjena,  t  ružicom  ud  proljc'a.  1,  .^>3.  Darivn.hu 
rumene  ružice.  5,  21)1.  —  2)  lu  »Slav.)  crveno  grožgje 
koje  miri§e.  Art  Weiurehe,  vitit  tfcnus.  Rj, 

RQ£ini,  f.  —  J)  crkva  u  Biogradu  u  donjtmu 
gr;tdu  (sad  se  u  njoj  ne  služi):  I  Jhtžicu  crkvu  nasred 
grada    —    u   pjesmama   mnoge   ae   crkve   lako  zovu, 


n.  p.  u  r^enju, 


kod  Beča.  Kj.  —  2)  ime  žensko,  dem. 
od  Ruža.  dem.  Kužićica.  —  I  dok  ■lotrje  u  prunorje 
ravno  po  gjevojku  iiitnmu   Hužiiu.  Npj.  3,  193. 

riijtlenl«.  «.  vidi  druži6iIo.  Kj.  riđi  i  uobu&eni 
ponedjt'Ijnik.  drapi  ponedjeljuik  poslifc  nsh'fta.Od 
lugje  roHulia^  od  koje  je  i  msalje,  ve<?ma  posrbljena 
tijem  što  je  rijei^  —  od  koje  je  ta  tu^a  —  uzeta 
umanjena:  mzićulo  i  s  dometnutim  sprijeda  d:  dru- 
žiL-alo.  Osu.  123.  ali  i'idl  kod  družiĆnln. 

rn^Jt-a.st,  adj.  roaenfarben,  roseus,  Rj.  Ho  je  ru- 
metio  kao  ružica,  indi  al*,  alast. 

rAžIt^ioa,  /*.  dem.  od  ružica.  Rj. 

RDžičifii.  f.  ime  žensko,  dent.  od  KuŽica.  —  Jednoj 
iiue  Ljubićic^L.  a  drugoj  je  JiužiHica.  Herc.  257. 

rAžieiiT,  adj.  liosen-,  rofteu-i.  Rj.  »to  pripada  ruži, 
ružama.  —  Jiužična  muka  (natpis  pjesmi;  ne  hi  li  pri- 
lićniji  natpiftbio:  Ružina  muka?).  Rum'na  ružo,  kt^ 
si  uvenula?  . .  .  al'  junačka  muka  dodijala?  Herc.  104. 

rdžičnjiik,  m.  Hosengati^n,  bortua  roAurnm.  Rj. 
ružicni  vrt.  —  riječi  s  tokim  HftMt.  kod  krtićnjak. 

rdtin.  adj.  der  ruža,  roHeu:^.  Rj.  sto  pripada  ruži. 
isp.  ruAični. 

Kdžin,  aflj.  der  KuŽa,  Honae.  Rj.  s*o  pripada  Iluži, 

rdiHi,  ružim,  p.  impf.  Kj.  vidi  grdili  2,  psovati, 
krpiti  ikoga),  v.  pf.  slož.  izn'ižiti.  naružili,  ol)ružili.  — 
1)  koga,  verf^jtotten,  tUudo  cai.  Rj.  —  Kako  je  žaba 
ružtla  raka:  .fedan  dugobrće!  Rj.  143b.  Car  i  carica 
kad  to  čuju,  stanu  je  (kikrj  ružiti  \  huliti:  »Kako  bi 
ti  za  slugu  požla.  Npr.  2()6.  Stane  ga  psovati  i  ruHti, 
sasto  ne  dade  ljudina,  da  se  biju  s  Turcima.  MiloA 
51.  Mene  je  proto  Nenadovic-  gotovo  r^^žio  ta  oro, 
govorci'i,  da  to  iii.^ta  nije  istina.  Hovj.  4.  Spomenudu 
njegova  djela  koja  tvori  ružei'i  nas  ilijem  riječima. 
Jov.  III,  lt>.  A"**;*  bi  ražio  ime  Gospodnje,  da  se  po- 
gubi. Mojs.  III.  24,  1*1,  —  2)  .1«  MC,  reripror.  .npottetit 
tudifico.  Rj.  —  Bolje  se  s  huljtm  ružiti  no  a  grgjim 
družiti.  Posl.2li.  Makar  .'ic  koliko  iimeiiju  sebe  ružili .. , 
Danica  2,  125.  U  vrijeme  Hristovo  Ćivuti  nu  se  njom 
(riječju   ^-raka-)  ružili.  Nov.  Zav.  XI. 

ruiuo,  adj.  schlevht,  -Uitcl,  male.  Rj.  m'cif  rugo.  zlo, 
rgjaro.  —  Gnjavi  mačiće  (kad  ko  u  gudlje  rtUno 
sviraK  Rj.  349a. 

^Ožnu^t,  riU.nosli,  f.  die  Unnslichkcit,  turpitudo. 
Rj.  osobina  onoga  što  je  ružno,  vidi  nigoba,  grdoba, 
grdi  nj  a. 

Ht\(\  rvii^a,  m.  der  liingrn  luctator,  Rj.  koji  ee 
ri:e.  —  Hvači  se  ka^n.  po  pogodbi,  ne  rvu  u  kosti 
nego  u  pojatu  Rj.  293a. 

rviU'OV,  adj.  des  Jiingers,  Ittciatoris.  Rj,  što  pri- 
pada rrttču. 

rvnliste,  n.  das  Hingplatz,  locm  lactae,  circus.  Rj. 
mjesto  za  rvanje.  —  njeći  h  tnkim  na.tt.  kod  dani^te. 

rvunjCt  w.  dns  UingcM,  luctatio.  Rj.  verb.  ud  1) 
rvali,  2)  rvnti  se.  —  Jf)  radnja  htjom  tko  rve^  radi 
oka  ha.  —  2)  radnja  kojom  se  tko  ree  s  kitn.  vidi 
prevr/unje.  —  U  rvanju  dosta  je  i  malo  pameti  s  vele 
srca.  DPosl.  142.  i  tako  poslije  atminoga  boja  i  po' 


RVAt 


Rad. 


i.  s 


slije  rvunja  i  čupanja  ^a  vralove    nmlvlailaju   Tiiiri. 
Dauicrt  3,  183. 

hrvilt,  UrvAln,  vi.  vitli  Hrval.  Rj. 

KrvHt  .  .  .  vidt  Urval ...  Rj. 

rvali,  rvem,  v.  ivtpf.  Uj.  v.  pf.  slor.  nadrvali,  obr- 
vatr,  porvnli  (i  ae).  —  1)  (u  <\  (t.\  oko  Mn  radili, 
sich  (tnMrcttfjcn^  enitor:  Kio  rruV  na  Kosovo  trekiio 
Turčin  Srbinu  u  Podjrorici).  Rj.  —  Strah  čik  rpe. 
DPosI.  U6.  —  2)  8u  «e,  reciproć,  rinfjeHj  lucior.  Rj 
vidi  prevraati  kc  w;j.  jaćati  pe.  —  Djeca  se  niegju 
sobom  jat^ajii,  t.  j.  rvu.  Rj.  if49a.  Kva^i  se  kaSlo  ne 
rru  u  kosti  nego  u  ptijas.  Rj.  2y3a.  Uvuii  fe  8  ne- 
roljoni  pritiSte  ga  godina.  DPoal.  U)<S. 

rz,*  ni.  vidi  obra/  ^:  n;  i  pO!»tciije.  Rj.  —  Ne  namo 
Sto  Ku  ih  dahije  do  gole  duSe  ojrlobilc,  nego  su  im 
i  rz  (obraz  ili  iScnsko  i>oSlenje)  i  zakon  poga/Jli:  muž 
nije  bio  gospodar  od  svoje  žene.  Danica  3,  1.02.  Tur- 
kinje govore<?i  Turcima  u  oči:  »Srbi  su  ua^  pohvataJi 
i  ])orobili.  kacuo  li  roblje,  ali  m  «  nas  niko  nije 
darnuo.  Milod  102. 

kzai'Ji,  /■.  strana  u  Moraći,  iV'ame  einvs  Berges : 
Ijiko  je  udrii'  na  Moni^u,  no  je  muka  izać'  ui  JUučh 
lP08l.  167).  Rj. 


fzan.  m.  pjevačica  mt  ka/>ii  da  je  to  smiješan  loj 
i  romk  zajedno:  Pa  užežc  r^i$n  jasnu  «ve<5u.  Rj. 

Pziinj«*.  n.  rf<w  R'icArt'H,  hinnitua.  Rj.  rcrh.  od  rzati. 
rudnja  kojom  rie  n.  p.  konj.  —  Od  rzanja  pmttuhtt 
njegovijch  sva  se  zemlja  zatrcae.  Jer.  S,  Irt. 

fziUl,  Tž8m,  V.  im^if.  iciehern,  hinnio.  Rj.  v.  pf. 
hIo}.  ziVr/ati.  —  /iV;i*  uui  novci  po  kesi.  (Kad  ho 
kao  8  (»odsmijehora  ho<^e  za  koga  da  kaže  du  nema 
novaca).  Posl.  372.  Jutrom  hu  kad  uHtaju  kao  <'H'tii 
kon'iit  svaki  rie  su  ženom  bližnjega  svojega.  Jer.  5,  b. 
Bje^njesie  kao  junica  na  Iravi  i  retutte  kao  jaki  kor^, 
60,  U. 

fczitv.  R/ilva,  m.  voda  u  Srbiji,  Namt  eines  FIumcs. 
nomen  //uni.  Rj. 

fŽ»  rži,  f.  (u  0.  G.}  vidi  raŽ.  Rj.  u>p.  mi-ržic*. 

finUf  itdj.  (u  C  G.)  tidi  raŽan:  IMn,  Mujo,  po 
rianoj  .«Iarai!  (Kad  i^emu  progje  pravo  vrijeme  — 
kao  da  bi  ko  mlatio  praznu  slamu?  —  Posl.  33W). 
Rj.  —  Oklepine^  riatut  slama,  kuja  se  izlomi  vr$u<^i 
(jer  se  čitava  bira  ra  pokrivanje  zgrada).  Rj.  463a 
(vrbučil 

ridinivu,  f.  (u  C.  O.)  lioagenbrotj  panis  »ccu/ihim, 
cf.  ražovnica.  Rj.  ršan  krwt. 


s. 


1.  s^  sn,  Rj.  vidi  i  su.  praepos.  na  genit.  i  infttrum. 
difliizi  i  uloženo  sadno,  susred,  Kuiže,  spored,  spram, 
»preko,  Hprema. 

/.  sa  gen.  —  J)  s  ovijem  prijedlogom  rijeć  u  drugom 
padežu  pokiuujc  vijf^to  nn  pitanje  odakle?  —  Von, 
de:  8  brdn,  »  konja,  «  Kosovu,  m  zemlje,  s  puta.  Kj. 
Nn  Božić  se  obi^'rno  ruča  n  vrct'e  .  .  .  mnogi  ljudi  pred 
Roži<'  naćine  slamnicu  te  s  nje  kao  s  trpeze  jedu  .  .  . 
Pepelom  h  rt-tnire  posipaju  svilene  bube.  Rj.  35a. 
iJsiopad.  1)  liS(*e  ?»«  drv&'a.  Rj.  330b.  Satjerati  odnkle. 
ili  m  Ha^  a  vega.  Rj.  ))(j7a.  Strugotina,  ono  sitno  ivcrje 
Sto  se  su  diiJiukti  ostruže.  Rj.  720b,  Pa  ga  ubio  top  sa 
gradit  Modrasit.  Rj.  S08a.  Te  a  mesia  u  crkvu  pa  ih 
venčaju.  Npr.  50,  iS  alave  riba  smrdi,  Posl.  283.  No 
sam  ainoć  s  vojake  iohC.  Ni>j.  1,  154.  Iduć'  s  vode 
cvijeće  sam  br«l«.  1,  232.  Udari  mu  »u  ćctiri  utrane. 
5,  608.  Odgonilft  siromaha  st  rrata.  Herc.  310.  Zbri- 
sane ih  sa  zemaljskog  lica.  Priprava  176.  VraćaSe  se 
.s  posla  svojega  \7.  polja  u  veče.  tSud  VJ,  IH.  t)ćupajte 
ncvaljalsivu  s<i  ditša  svojih.  DP.  H>2.  —  2)  pokazuje 
airok  na  pitanje  zašto?  vidi  cijeć,  radi,  poradi,  za- 
nidi.  zbog.  —  b  tebe  »am  propao,  diirch  diclt^  per 
te;  s  toga  ne  smijem  da  .  .  .  dessvegerif  ob  hoc:  da 
^ta  brate  ode  u  hajduke.  Rj.  Propao  s  nerada.  Rj. 
4t8a.  PoInŽajnika  obićno  izbiraju  (jer  neki  gataju  da 
s  Hjcga  mogu  bili  sroćni  ili  nesrećni  one  cijele  go- 
dine!. Rj.  r>33ii.  (ijetlići  s  jesi  ka  Rinu  (jer  ih  poklik- 
tanju  nalazi  lovac).  Posl.  78.  Al*  mi  nije  sa  snijega 
zima,  ved  je  meni  s  moje  majke  zima,  koja  me  je  za 
nedraga  dala.  Npj.  1,  221.  Sa  toga  ih  paSe  milovahu. 
3,  273.  TeSko  onome  s  koga  dolaze  (sablazni).  Luk. 
17,  1.  Veseliti  se  s  Avimel^a  i  on  neka  se  veseli 
s  vas.  Sud.  1).  U).  Meni  će  biti  Žao  sa  zla,  koje  mi^ljah 
da  mu  učinim.  Jer.  18,  8.  Jer  je  zemlja  puna  pre- 
Ijubo^inaca,  i  s  kletapa  tuži  zemlja.  23,  10.  Da  tijelo 
.1«  ugagjanja  ne  bi  rodilo  novoga  ]!«maila.  DP.  9*i. 
Jedan  put  samo  8  rgjava  pisanja  stoji  mjesto  uzeti. 
DRj,  1,  .377.  —  3)  pokazuje  veličinu.  —  OdskoHlo 
sunce  s  koplja;  debela  slanina  s  podlanit'n,  so  gronn. 
ah.  Sa  dva  prsta  pupak  premašila.  Rj.  Bakuljn.  na 
drvetu  do  kore,  od  pnlike  s  tri  prsta  debelo.  Rj.  13a. 
Poćelica.  ženska  kapa  (u  njoj  sa  dobre  šake  Urok 
obluk  od  debele  banije).  Rj.  &58a.  Kad  je  f^rac  sa- 


!  gledao  vilu,  po  .-?  tri  koplja  u  visinu  skače,  po  «  če- 
tiri dobre  u  napredak.  Npj,  2,  217.  Kuče  su  ozidnne 
j  tanko  (s  širine  jedne  cigle)  ciglom  pečenom.  Dauini 
2,  43,  Jedan  je  tavan  često  s  pedi  a  drugi  je  s  riše 
atopa.  Priprava  10ć».  Načiuiže  naorsnik.  m  dtižinu 
s  pedi  i  u  širinu  8  pedi.  Mojs.  II.  39,  9.  Prag  na 
vratima  .  .  .  bješe  sjedne  trske.  Jezek.  41,  7.  —  ^4)  po- 
kazuje rTyei/ie,  početak  traj  ittjUj  na  pitanje  kadaf  — 
S  večera,  Abenas^  resperi,  Rj.  Pečenicu  joftte  sjesetu 
počnu  pomalo  prihrnnjivati.  I^.  4y8a.  (»tvor'ie  vrata. 
'  Otvorena  su  joSte  s  večera.  Npj,  1,  2.  Ljubi  Fatu 
I  s  noii  do  ponoči.  Herc.  54.  —  S)  pokazuje  način  na 
I  pitanje  kako?  —  Ja  nijesam  .«  raskide;  nije  (ne  če 
I  biti  I  s  gorega.  Rj.  iS  inale  sapeČice  velja  biva.  Posl. 
2yil.  Hrani  majka  devet  milih  sina  sve  s  preslice  i 
d<:sniL'e  ruke,  Npj.  1,  125.  Pita,  može  li  noćiti,  a  do- 
ma^ mu  odgovori :  »možež,  brate,  s  drage  ro(/e» 
dobro  do^aoU  Danica  2,  lOti.  Ajde  daše  opkladimo, 
ko  će  od  nas  dvoga  prije  progovoriti.  .S'  drage  duse^ 
odgovori  ona.  2,  134.  —  0)  pokazuje  mjesto  na  pi- 
tanje gdje?  —  ."?  ore  ili  s  one  strane  n.  p.  Savo  (a 
i:  8  r*ru  ili  s  onu  stranu),  dies8cits,  jcnsetts^  oi>,  trans^ 
Rj.  On  je  bio  s  onu  strana  rode,  ja  sam  bila  rodi 
8  ot>e  strane.  Herc.  145.  Upravitelj  s  opu  stranu 
rijeke  .  .  .  upravitelj  s  ove  strane  rijeke.  Jezdr.  5.  3. »». 
//•  sa  instrum.  —  J)  pokazuje  dru.itto  ili  tojed- 
nicu  (protivno  hei\. —  Mit^  cum:  s  tobom,  sa  mnom, 
ko  će  s  njim!  Rj.  Na  Kamom  izvoru  ove  vode  melju 
vodenice  po  s  dva  kamena.  Rj.  15a.  Buča,  stsklen 
okrugau  sud  sa  grlićem.  Rj.  fiOb.  Takovi  poslije 
I  čovjek  ide  sa  vilama.  Rj.  tiOa.  U  Negotinu  je  bio 
mali  gradić  sa  nekolike  kule.  Rj.  414b.  U  Momčila 
sablja  sa  očima.  Rj.  482b.  Na  brdu  mjesto  ai  neko- 
liko stečaka.  Rj.  511b.  Progru^ala  se  kosa,  brada,  t.  j. 
promiješale  se  bijele  dlake  sa  crnima.  Rj.  605u.  On 
pogje  .iw  ova  dva  jaja  u  pnzar  Npr.  iri8.  Ostane  da 
melje  s  rosom.  160.  ^Oudim  se  tebe  J^to  oreš  sjedni- 
jem  volom,*  »Ne  orem  sjednijem  volom  nego  Jtn  dva. 
167.  Pop  su  nekolika  čnveka  dngjc.  171.  Eto  ti  lisice 
sa  rodom  i  sa  travom.  177.  Ja  sam  ga  dočekao  sa 
pet  hiljada  sokolova^  pa  atraS.no  smo  se  pobili  injime. 
199  (s  Djime).  Snjome  se  po  ukonu  i^'enča.  262 
(s  njome).  Do  groba:  jao  njoj!  A  od  groba:  ko  je 


1.   8 


—  865  — 


SRbItl 


moj?  (»Njoj«  da  bi  ne  slonlo  sa  *tnoj*).  PosK  62. 
Sa  elim  žlje,  n  heiA  zlu  joS  gore.  274.  iV  Bogom 
(ostaj)!  (Gledaj:  B<ig  ;?  ramn).  274.  S dobošem  se  ?.e<*. 
ne  lovi.  283.  N  A»)rt  ni  ouaki  si.  987.  Kad  eto  li  Mr- 
ćari<^A  l'eja  i  sa  ^ujiine  popov  Milutine.  Npj.  4,  32 
(sa  »  DJinH*!  kao  da  ae  zaboravilo  za  »  kod  ^njime). 
A  pop  laika  na  noge  usUde  su  njegovo  sedam  ha- 
rambašfi.  5,  IlU.  Na  frrob  ću  ti  kolo  ufatiti  8U  vtojijeh 
devet  tfjecojnkft.  llerc.  143.  8mederevo  .  .  .  njepa 
wi7.idao  OJorpjije  Hrnnkovii^ ...  sa  ^1  kulom.  Danica 
2,  44.  NoAlri-iif^a  »a  neko  'tif  ljudi  preg^je  u  Jadar.  .'i, 
184.  Pošao  u  pomo^-  su  jedno  sfo  ljudi.  A.  i\)S.  Kri- 
voŽije  sa  jok  dvije  male  knežinice.  Kov.  29.  On  aa 
Dimitrijem  ute^e  .  .  .  dogje  «  Dimitnjem.  MiloA  51. 
52.  Onde  He  Hretfoin  desi  kalugjer  s  troje  četvoro 
manustir/tke  čeljadi.  92.  Jakov  ostane  nu  vrlo  malo 
ljudi.  Sovj.  14,  S  nešto  rajske  oUde  ]x>r.ni(M  u  poiuo<^. 
33.  .S'  tijeh  trista  ljudi  koji  laptaAe  vodu  izbavidu 
vfl«.  Sud.  7,  7.  ^'u  t'im  <:u  doOi  pred  Gospoda?  Mih, 
6,  (i.  Hafltaviti  sa  gradom  i  s  rlastelima.  DM.  202.  l>a 
ih  ćuvttju  od  7,lfl  driistca  s  neznahošcima.  DP.  183. 
—  2)  pokn/uje  način  na  pitanje  kako?  —  Velo  da 
*a  riJcH  kud  ne  valja  xapitnli;  ako  li  bi  ko  Kapitao 
koga  sa  kud...  Kj.  tiSn,  l*a  ho  poslije  s  dopuštenjem 
Mletačkijem  pouovio  (manastiri,  Hj.  137b,  Oni  pa  hu 
svim  srcem  prime.  Npr.  82.  Iz  oC-iju  krasti  (sa  oso- 
bitom rjestinomj.  Posl.  iUO.  S  ujirošteujem!  iHll.  Glan 
{xmegju  »a-  i  »e-,  koji  ja  ovgje  ne  /nam  drukiMje 
naznačiti  nego  sa  b,  u.  p.  dhn.  Posl.  XXVII.  A  Sla 
je  Ijepfte  od  nlave  Hožje,  i  od  vei^ere  s  prardom  Hte- 
Cene?  Np).  1,  %.  Nije  mi  ga  s  voljom  poklonio,  nije 
s  voljom  nego  za  nevolju.  1,  .'j47.  Dignu  ga  sa  ve- 
likom žalošću  njegovom  iz  Banje  i  premjeste  u  Ne- 
^otin.  Danica  1,  81,  Tuko  oni  w(i  velikom  svojom 
štetom  ustupe  natrag.  3,  168.  Sa  osobitom  radosti 
blagodftrim  svima.  3,  XXIII,  Stt  neopisanom  silom  i 
hrubroš6ti  udare  na  njib.  .Miloi  83.  Da  ^e  tek  s  po- 
ttiorm  ovoga  prijevfjd.n  moći  upravo  ra:cumjeti  mnoga 
mjesta.  Nov.  Zav.  III.  >Silna  voda.  koja  sa  velikom 
hukom  pada  u  zaliv  uinraki.  Pis.  8i».  Za  to  ae  svagda 
Ciiaju  sa  osobitom  poboinosću.  DP.  45.  Poteci,  po- 
bitftj,  sa  vjerom  rapij:  Hagriježih.  Ciospode.  84.  Da 
8  onom  milošnt,  s  kojom  rni  ovo  <lubro  č  miš.  i  za- 
hvalnost uioju  primiš.  DKj.  I,  VI.  Xe  mogu  razu- 
mjeli s  kakvim  razlogom  zabavlja  J>lajheru.  Kad  2, 
194,  7r.i3Xo-:i  priveo  sa  pleme.  Vl^izifl  1,  4.  —  3)  \>o- 
kaxuje  vrijeme  na  pitnnje  kuda?  kad  je  naime  Mo 
s  vrentenom,  u  koje  biva.  —  Nego  sam  <*uo  da  se 
miali.H  s  dobrijem  časom  udavati.  Npr.  101.  .S'  vre- 
menom i  sa  fjliunom  i  muSmule  zrenu.  Posl.  283.  Turci 
sa  zorom  istigju  iz  Loznice.  Danica  3,  2()0.  Tako  sa 
siršetkom  ote  jeseni  svrSi  se  prva  godina  ovoga  vo- 
jevanja. 3,  220.  S  djevovanjem  propje  mnogo  koješta. 
Npj.  1,  3<)1  (nalpis  pjesmi).  Kako  se  ljudi  mijenjaju 
a  vremenom.'  Priprava  77.  isp.  vremenom  (kod  riječi 
vrijeme),  po  vremenu.  —  4)  ovtij  prijedlog  nalazi  se 
kadšto  u  narodnijem  umotvorinama  osobito  u  pje- 
unama  pogrijeseno  mjesto  samoga  šestoga  padesa; 
D.  p. :  tS^*  čim  li  si  lice  nmivala?  Nitj.  1,  fi3  (dalje 
dobro:  Ja  sam  lii'c  gjulsom  umivala).  Mjerite  joj  kosu 
8  viaćem,    1,   337.   U   popove   šćcrcc   duge   mi   ruke 


kažu 


zagrli 


šnjima!    I,  3;i8.  To   se   s  njime 


po  ordiji  diči.  Npj.  2,  H()8  (prijedlog  a  u  ovom  pri' 
v^jeru  i  a  gdjckojim  drugim  takovim  primjerima  Da- 
niCić,  Sini.  (i02,  hoĆe  da  obrani  nutazcči  razltka  u 
snačenju:  dit^iti  «e  kim  (6ra)  i  dićili  se  «  kim  (a  i>im); 
ali  mu  obrana,  čini  mi  se,  nije  iztila  zu  rukom,  u 
orom  rječniku  gdje  prijedlog  s,  sa  stoji  pogrje^no, 
nagnafuje  se  znakom  pitanja:  (s?  sa?). 

&  sii»  pronomen  (demonstratirum)  koji  u  naa  sada 
već  nije  sam  u  obi(%iju,  nego  se  nalnzi  domctuut 
drugim  riječima  i  nalaze  se  od  njega  postale  druge 
riječi:  si-noii;  jutro-«;  danaj?;  uo6w,'  ljeto«,*  jesena?*; 
zimu«;  «ada.  Korijeni  43.  Ck  [star.  hrc,  saj)^  CH,  cc^ 


I  iaj^  ia^  to.  još  se  gdjesto  n  narodu  nakem  nalasi  ova 
\  zamjenica  i  sama,  prosta:  n,  p.  u  sjer.  Ilrv.  v{ie4ito 
no('-as  govori  se  i  se  noi^i,  do  sih  dob  (do  Uh  dob, 
;  dosad),  od  sih  dob  (od  lih  dob,  ndsnd).  ali  ima  još 
I  i  u  juinim  krajevima  našega  naroda  takovih  sta- 
rinskih ostataka:  Nego  opet  2enu  mu  pokarn  i  sje- 
j  luje  da  posan  šega  bolji  opa«   ima.  Npr.  213  (posan 

^=  posem  lu  Stullija)  šega     -  potom  toga), 
I      siUil,*  m.  vidi  snhat:   Pa  on  sjede  polu  od  santa. 
Rj,  vidi  i  sat  2,  ura. 

sAbft/  inderl,  u  jutru  kad  zabijeli  zora  i  po^ne 
ae  dijeliti  dan  i  noif,  ouda  se  popne  hodža  na  dža- 
miju le  uči  saba  (t.  j.  vi)*«  da  idu  Turci  u  di^.amiju 
da  se  mole  Bogu):  Imtaj  gore,  nnftn  neve»  saba  zora 
je!  Subn  zora,  ajde  dragi  doma.  Rj.  upravo  sabah, 
pa  H  promjenom  glasa  li  na  j:  sabnj,  i  gdje  se  h  u 
govoru  ne  čuje:  saba.  —  Prije  zore  i  prije  Sidialia. 
Npj.  3,  143.  Kužu  trga  plemenita  Mura  od  sabuha 
do  ak^ama  sama.  Herc.  127.  ijubismo  se,  grlisuto 
se  do  sabah  zore.  252.  Od  sabaja  jutraftnjega,  zlo 
mu  jutro  1  do  zfipada  sunaAnjega,  žlje  mu  sadekl 
Kov.  n)7. 
.silbAllo.*  rano  u  jutru,  cf.  zorom.  Rj.  isp.  aaba. 
NUbiJAi^««,  n.  das  Stopfcn,  Urdngent  densatio.  Rj. 
radnja  kojom  tko  S'dnja  sto. 

snbEjati,  siibljam,  v.  impf.  Rj.  sa-bijati.  vidi  zbijati, 
V.  i mpf.  prosti  biti  (bijcm).  v.  pf.  nabiti.  —  /.  J)  n.  p, 
bra>no  u  vre^i,  ili  druge  kake  sUari  da  bi  lak^'C  u 
Ato  stale,  stopfen,  coufercio.  Kj.  —  Biti  vodu  u  pu^ku, 
t.  J.  stibijttjtići  vodu  u  puH'u  ogledati  je  li  cijev 
dobra.  Rj.  28a.  —  2)  n.  p.  ovce,  goveda,  zusammen- 
drdngen,  coufercio,  comprimo.  Ki.  —  7/.  sa  se,  refleks, 
sich  dieht  zusammendrntfaen,  denseor.  Rj.  —  Dobro 
ii§i,  a  u  glavu  ne  tići.  {Reće  se  za  ćele  kad  se  sa- 
bijaju n  kohticH,  i  znaci  da  ih  zviždet'i  valja  zvati, 
a  u  glavu  od  koSnice  ne  ticati,  da  budu  dobre). 
Poh!.  Tvl 

sabirač,'  sabirača,  m.  koji  sabira;  der  Sammler. 
vidi  skupljać,  sktipitelj.  —  Petrefakta  (okamenjaci)  i 
pritisci  bili  su  zn  dugo  vrijeme  smno  igrac'ke  boga- 
lijeh  sabirača.  Priprava  107.  Da  je  sabirač  bio  fratAr 
ili  pop,  to  je  te^ko  misliti.  Rad  12,  201. 

sabkrnen,  /'.  t  j.  pita  (u  koje  se  listovi  saberu),  Ai't 
KurhvTi,  placentae  genus.  Kj.  za  nast.  isp.  cjepatV, 
.siibiriitijo,  n,  Rj.  virb.  supst.  od  I.  sabirnti,  II. 
sabirnti  se.  vidi  zbiranje.  —  1.  J)  rudnja  kojom  tko 
sabira^n. p.  ljude,  riječi,  ttd.  (dss  Ssmmeln.  collectio. 
Rj.l:  Sto  se  tiće  sabiranja  gragje  za  rjcf'nik.  Uad  9, 
liiti.  —  2)  radnja  kojom  tko  sabira  n.  p.  suknju 
(das  Falten,  plieatum.  Rj.).  —  U.  3)  radnja  kojom 
se  subiraju  n.  p*  ljudi.  —  2)  stanje  koje  biva,  kad 
se  sabiru  u.  p.  suknja. 

snbirati.  fiilurPini,  v.  impf.  Rj.  sa-birati.  vidi  zbi- 
rati,  V.  impf,  prosti  brati.  t.  pf.  sabrati,  isp.  saku- 
pljati, sku[.djflti.  —  /.  1)  sammebiy  coltigo.  Rj.  — 
Te  uvoiii  (Jrkove  svatove,  kake  svatc  Urči^u  sabira. 
Npj.  3,  24.  Da  naS  brat  doma<*in  u  svom  domu  .  .  . 
suhim  i  dnrekiva  vrsne  i  izaJtrane  ljude.  Kov.  121 
(dotVkiva  dijalekt,  mj.  doi^okuio).  Ne  subirajle  selti 
blaga  na  Kemiji.  Mat.  rt,  1!).  Crkva  (je)  u  prve  vi- 
jekove  sabirala  sabore  i/megju  Uskrsa  i  Duhova.  DP. 
278.  sa  se,  pass.:  U  nu^unnuju.  kad  se  br(/jctH  subi- 
raju, nalazi  se  (»a«)  pred  drugim  brojem,  koji  se  do- 
daje prvomu:  ij  a  4,  to  ih  biva  lo.  Danićić,  ARj. 
4b.  —  2)  falten,  in  J'\tlten  legm,  artare  in  rugaš. 
Rj.  isp.  sabor  4.  Suknja  kud  se  dobro  ne  sabere 
valja  razai)rati,  pa  nanovo  sahirati.  Rj.  tiđ7a.  — 
JI.  sa  se,  refleks,  —  J)  >ticJi  sammeln,  conlfuo.  Rj. 
—  Ovo  8u  praznici  Gospodnji,  sabori  sveti,  na  kt^e 
ćete  se  subiruti.  Mojs.  III.  23,  4.  Mogli  su  se  na  vi- 
jeće i  ne  sabiraii  svagda  svi  vijeilfnici.  DM.  342.  — 
2)  sich  falten,  replicari  in  rugaš.  Rj.  m.  p.  .tuknja. 
Slabiti,  »Ibijem,  r.  pf.  Rj.  sa-btti.  vidi  zbiti.  r. 
impf.  sabijali.  —  /,  J)  stop  fen,  confereio,  n.  p,  braSno, 


snbinzan 


—  366  — 


snborski 


»tikiju  u  puftku.  Uj.  —  /:^8UlpaLi,  ii.  p.  pu&kn  (t.  j. 
Aiihiti  sitliiju  u  nju),  Kj.  VMh.  Ix»nftc  koji  gra^it.^c 
(lonOnr)  nizhi  imi  se  u  riikamn;  a  on  pa  oivla  aabi 
u  f/uXu  i  iiA^-ini  dnigri  od  njega.  Prip.  bibl.  94.  — 
2)  n.  p.  ovce,  govedn,  tusumcntreih^n,  luftamnicn- 
drdnffrn,  confercio,  coniprimn^  rogo.  Rj.  —  i/.  «fl  !«» 
refleks,  sich  driingcn,  densor:  sabiU  ae  ljudi.  Bj. 

Nilkbla7.an(  »ublazni,  f.  duu  Aergemt»»t  ftcitiuiulnm : 
Jdi  mhUizni  jeduRi  Kj.  7.njn''«nje  (korijenu]  siuesti. 
prcA^ariti,  suhuiili:  sfibla/nn;  blii/nili  (milovati  rukom). 
Korijeni  145.  —  Idi  od  meuc  sotono;  ti  st  mi  na 
snhUtzan.  ^lat.  16,  23.  Teiko  svijetu  od  mtldatni; 
jer  je  potrebno  da  do(iJH  Mhluzni;  hM  te^ko  onom 
ćovjeku  kroz  koga  dtdtui  »'ddiuan,  18,  7.  Evo  mei^em 
u  Sionu  kamen  flpoiicanjn  i  ftiijenu  mhlnzni.  Rim. 
i»,  K\.  Ne  tie  hiti  spolicnujn  ni  suhlnini  nrcu  prv>8po- 
dam  inojepn  daje  prolio  krv  ni  zn  feto.  t^um.  I.  26.  -il. 

»nhl)W.nili,  K:M)lrixinm,  o.  jj/'.  m1>lfi^.njiivuti,  r.  impf. 

—  J)  kopra,  kt\o  nmtaU  gu  na  grijeh ;  nrgetf^,  Acgcr- 
nini*  gtbenj  scaitduhsttre,  urundsthttit  praehere,  —  Ali 
da  i7*  ne  ttiddasnitnft,  ur.nu  <r}i  (»talir,  novae),  te  tm 
jiodaj  za  ine  i  za  se.  Mat.  17,  21.  Holjo  bi  mu  bilo 
(in  jj;a  bace  u  more,  neijo  da  mldazni  jednoga  od 
ovijeh  malijeh.  Luk.  17,  2.  —  2)  fa  se,  rf//cfcs..-  Blaj^o 
onome  koji  se  ne  sahlmni  u  meu-e.  Mat.  II,  G.  Zna5 
li  da  furi^eji  ruvSi  tn  riiei^  t^abhisniite  se?  15,  12. 

Nitldailiji\vanJo,  n,  "'W  Aergern^  saindHlum,  Uj. 
r€rh,  supsf..  od  1)   aablažnjavati,   2)  sablo^-njavati  »g. 

—  J)  r(ulnjn  kojom  Iko  sahUiznjard  kogn.  —  '4)  stanje 
kf^e  hira,  kud  ne-  tko  nablahijttva. 

sablnŽJtJAvali*  sablilinjavrim,  *'.  impf.  —  1)  drgern, 
acandtiium  prtichio.  Kj.  hio  na  grijeh  navoditi;  scan- 
daUzo.  —  Ako  te  oko  troje  desno  sahlažnjura^  is- 
kopaj pi  i  bat'i  od  sebe.  Mat.  5,  2ih  /ar  vug  ovo  m' 
hlai-ujnva?  Jov.  (I,  01.  —  ^)  m  ee,  rtlUk^.:  Otkud 
njemu  ovo  »re?  1  gabtairtjavtdm  se  o  njega.  Mat. 
13.  57. 

šiblja,  f.  {pl.  gen.  sabalja)  Rj.  pl.  gen  i  aabljt. 
dcm.  ftabijicfl.  tiugm.  ftabtjetina.  —  J)  der  Si'ibel^  aci- 
vnec:t.  Rj.  riđi  ajamanka,  bedrinira.  bricka,  brickinja, 
britkinja  1,  c^orda,  deme^kinja  idemiićija,  demiSkija, 
dimisliija,  dimiSkijn,  diminkinja)  ^adar,  padant,  jrulo- 
trba,  jrjoniii,  kolankinja.  koma,  kriva,  krivat^a,  lasa, 
madj^arkinja,  ndjoiju^kinja,  OKtrica,  (ftablia)  od  ponjeke, 
posieklioa,  postalicn,  potajnica,  starokovka,  samli- 
janka.  —  I  nosi  mu  nablju,  iimfUivu,  kako  mahne, 
da  imi  ne  iiuiahne.  Kj.  22Lia.  Potajao  ga  subljotn  . .  . 
pot-eie  no^  mtidju.  lij.  r>.^2b.  Suknuti,  n.  p.  nia£> 
aaiilju.  Rj.  72'Jb.  Intrgne  mhiju  te  onećo  eluzi  glavu. 
Npr.  111.  Prtpiuc  nvoju  mbijn.  116.  Ako  mu  ne  kažu 
jije  mu  je  ftOer,  da  će  i7j  Hie  Mabljoin  inkoinadati .  .  , 
te  on  /.apuiM  pred  sobom  dvije  abige  k  golom  sabljom 
u  ruci.  132.  Da  svako  ide  na  vojsku  ito;»od  može 
nablju  poKuti.  2fMj.  f^aiua  mi  «c  nabija  vadi  na  te. 
Npj.  1,  371.  lSve>t'  Ivana  na  ^fddja  rutncst,  1,  f».").'» 
(ua  sabijah  =  na  sabljaniaj.  V  Momčila  nfihlja  na 
oćifttu  .  .  .  Itritku  iht  nm  t:uhlju  zutopiu\  /.utopiti  onom 
slanom  krvlju,  da  se  ne  da  iztadtt*  ic  kora,  2,  107, 
O  pojiLsu  .sablje  plameniie.  2,  2(iS.  Ne  mo^u  li  snblje 
celiruti^  sablja  ti  je  od  Hvjirtta  skrrtarna,  3,  43  [Sablja 
r.elirati  znatni  posjeOen  bili.  Vuk).  .\lil  ir:e  sablta 
dimi^t-^iju.  3,  IKl  A  pokraj  njih  ncdam  britkih  sablji. 

3,  ŽSi*.  Kak'  I'ipGrske  sahijc  Mijcraju.  4,  3fi.  Na  Itrickc 
S€  stdjlje  udfiri^e.  4,  llb.  Mana  Milt»S  mUjmn  i  dc- 
Huicom.  4,  23(1,  Ovo  au  »tvari  juna<^ke  kuje.  tam  ja 
na  sablju  dobio.  Oanioi  1,  .SI.  A  o  panu  tanka  sa- 
blja fiu  tri  pijtana.  Kov.  .''HK  Ntsko  *uiblju  pripaauje 

.Ta  sam  sablju  sakocao,  bi.  ilratt^ka  sablju  samokora^ 
moj  Lazaret  1**7.  Da  Mileuku  otpasu  sablju.  Sovj. 
54.  —  2J  re^e  ne  i  za  Čovjeka  vaganu:  Ovo  zaOii 
sablja  pope   Jiadr,  »koV^i  pope  h  bijelo  kule.  (Npj. 

4,  113).  Uj.  —  ii)  (u  C.  0.)  vidi  mačić,  peruuika. 
■Rj«  biljka,  vidi  i  hopiM, 

sftbljar,  m.  siibljiini,  /'.  tncit  sabljarkA  3.  Rj.  rt&d. 


Klibljiirkti,  f.  —  I)  koza,  q.  d.  SRlielziejre,  u  forma 
romuum.  Rj.  «  koje  fai  rogati  kao  stddje.  —  2)  riba. 
dcr  Schncidtr  (Sichlinff,  pelecus  cuUratus  Agasa.  Rj.*), 
Rj.  vidi  Mibljar,  Habljara. 

sabljctinn.  /'.  augm.  od  sablja.  Rj.  —  takva  augm, 
I  kod  littbetina. 

siVbljien,  /'.  detn.  od  sablja.  Rj. 

si\bljiistl.  Habljndeni,  r.  pf.  aa-bljuBti,  kao  mitra- 
niti,  sačuvati,  r.  impf.  prosti  blju.tii.  —  a  oroj  staroj 
poslomci:  Sabljasti  kozu  i  kupu:«.  UPoal.   UH*. 

Ht^buJ,  siiboja,  m.  Zusammenlanf^  das  (iedrange^ 
conrnrsas :  yio  mu  ne  da  saboj  od  ovttca.  Rj.  Aa-boj. 
za  postanje  ifp.  Rabiti  ae.  vidi  zboj  1. 

.sAbor,  m.  Uj.  sa-bor.  za  postanje  isp.  tnabrati  se, 
I  —  tj  die  KircJtcnversdmmlung,  das  ('oncilinui,  sjf- 
nodun:  Rftbor  »aboriaaše  i  Ariju  prokleSe.  Uj.  iWi  aa- 
borje,  aabranje.  zbor,  kup,  zakup,  skup,  skupUina, 
vijedc.  —  Vijpi'o,  sabor  g'jje  au  «e  pospoda  Dubro- 
vačka Baalajala  da  nude.  Rj.  lila.  Na  ovoj  planini 
(na  Sutormunu)  pripovijedaju  da  je  najvefH  sabor  ri- 
tama. Rj.  727b.  Milo^  kod  crkve  ućini  aknpi^tinu  . .  . 
ita  1*0  ae  »ad  ćinili.  I  sav  sabor  najirje,  da  drukčije 
niknko  biti  ne  može,  nego  da  »c  biju  fl  Turcima. 
Milo-i  78.  Društvo  ovakovijeh  ljudi  zove  se  drravni 
sabor.  Priprava  73.  ("rkva  (je)  u  prve  viiekove  J«a6i- 
rnla  sabore  izmegju  Uskrsa  i   Dunova.    DP.  278.   — 

—  2)  dei-  Zusammenlauf  drs  Vulkesfder  Wahlf<ihrter) 
an  WaUfahrt9orterHf  eon/Ufxus  poj>aii,  popnluH  con- 
gregattts,  ronno:  je  li  bilo  mnofro  snbora  dana^t  kod 
namaj^lira?  Rj.  kad  se  narod  .tabcre  n.  p.  kod  critre, 
kad  rrkru  sluri.  vidi  ftajani  I.  isjt.  oproAtcnje  2.  — 
Dogje  TuTćin  slijepcu  koji  je  kod  uamaatira  u  sa* 
boru  pjevao.  Po**l.  324.  Divan  ti  se  sabor  bere  okolo 
tebe.  Npj.  1,  26.  Za  slavu  i  pohvalu  naSe^  '/bora  i 
sabora  m^etoga  (poimence  aveca  koji  ae  slavi)!  Kov. 
123.  Narodi  ulaze  u  avoiinju  njegovu,  za  koje  el  za- 
povjedio:  da   ne   dolaze   na   sidtor   tvoj.   Plac  1,  10. 

—  S)  D.  p.  na  »uknji,  die  Falten,  sinus.  Rj.  gdje  se 
suknja  subirc.  isp.  bora  1,  nabor. 

sAhoronjc,  n.  vidi  Baboriaanje.  Rj. 
snbi>risanJo.  ».  die  Haltang  eines  Conciliums,  con- 
gregntio   cancUii.    Rj.    verb.    od   saborisati.    vidi    sa- 
bore uje. 

sab6ris(ltj,  sabAri^em,  r.  impf.  aabor  halten,  con- 
ciliurn  habco:  Da  a  ^Mpodom  «u/jori,<fr<,  mudra  glavo. 
Uj.  vidi  saboriti,  v3je<5ati.  r.  pf.  isal>or:8ati. 

sAboristo,  «.  concitii  heus.  Slulli.  mjesto  n.  p, 
kod  crkve  gdje  ne  sabira  sabor,  vidi  zbori.^te.  — ^  Du- 
hovi na  saoor  na  njihovo  vjeCilo  sttboriste  u  Svevift- 
njegn.  Npj.  5,  53i).  —  rtjeei  s  takim  nast.  kod  dauište. 
siiborR,  adj.  (st.)  zu'tammcngefaltet.,  in  pliws  col- 
lectus,  cf.  sabrali  2:  Te  mi  reza  bornu  suktkju:  u 
akutovib  razboritu,  u  pojaau  saboritu.  Rj.  isp.  sabor 
3.  suprotno  ra^^l'oril  2. 

silburili,  riui,   vidi   siiborisati.   Rj.   r.  impf.  vidi  i 
vije<*.iti. 
«iAborJi%  JI.  vidi  aahor,  —  Boiidcva  majka  saboriSe 
'  (natpis  pjesmi).  Crkvu  gradi  Božii^cva;  majka,  u  nju 
I  slavlja  veliko  sahoije,  u  aaboru  Jele  i  Nikola.  Herc.  342. 
I      sikborna   erkva.  f.  (n.  p.  u  Karlovcima,   a  u  Du- 
i  brovniku   matii-a)    Ihtuikirche,    aedcs   cathedrtdis.  Rj. 
.Htolična  crki^t,  stona  crkva,   biskupska   crkeay   cladt' 
,  timska  crkva.  —  U  Dubrovniku...  prvi  dan  su  pro- 
lazili i  kros  sabornu  crkvu.  Pis.  33. 

ijAborni,  oilj.  n.  p.  oci,  crkva  tu  Karlovcinia),  S^- 
norfu/-,  synodalis.  Rj.  ^o  pripada  saboru  (1).  — 
Saborna  poslanica  svetoga  apostola  Jakova.  Jak.  i,  1. 
Apostoli  (rtu)  one  koje  krS(?avahn  avajrda  dovršivali 
u  vjeri  sonornom  molitvom  8tavljaju(^i  ruke  na  niib. 
DP.  190.  Ćuvari  prave  vjere  sabornatn  kletvom  ofllu- 
I  ćiv^i  ieretikti  od  crkve...  281.  adv.:  Miro  treba  na- 
prijed da  je  osvetio  vladika  saltorno.  DP.  19<). 
I       sAbvrsku  adj.  muUi.  sto  pripada  saboru,  saborima. 


StlbOT- 


—  3fi7  — 


sad 


SJkbdVt  aftbhv.%  m.  (u  vojv.)  Sch)icider  fur  gnthere 
Arheii,  snrior  rii.*j(»>iM.  ef,  Abadžija.  K}.  prosit  krojač. 
vidi  i  siiniabov.  Mudz.  szAb«^,  krojač.  —  iugje  rijeci 
8  Utkim  nast.  kod  akov. 

5iibdv(Jev,  adj,  des  »abov,  mrtoris.  Rj.  sto  pri- 
pada sahomi.  —  adj.  iukra  kod  birovljev. 

sab^VskT,  adj.  Schneider-^  sartorius.  Rj.  što  pri- 
padii  šahovima. 

SftbrAnjc,  n.  die  Versanimlung,  convenUiS:  Sretno 
fsahranje!  (kad  fle  napija).  Rj.  verh.  od  sabrati  se. 
djelo  kojim  se  saberu  ljudi.  isp.  sabor,  i  syH.  za  takva 
verh.  HuJjiit.  iap.  dopuStcnjc. 

sifebrati.  HAE)ererH,  r.  pf.  Rj.  »n-braii.  vidi  »brati. 
t>.  impf.  »abirati.  —  i.  1)  ccrmmmcln.  colligo.  Kj. 
vidi  aakupiti,  skupiti,  —  tSahrami  Mve  glavare  st-este- 
nick^  i  književnike  narodne,  pitale  ih:  gdje  če  se 
rodiU  Hriatoa?  MaL  2,  4.  —  2)  suknju^  tn  FaUen 
legen,  rugaa  lorare.  Rj.  i-^p.  sabor  3.  sabrali  se  2. 
Huprotno  razabrati  (raznrati)  3.  —  II,  sa  ae,  refleks. 

—  1)  sich  versammelHt  coufluo.  Rj.  —  Farizeji  .  .  . 
9abrtwe  ve  zajedno.  Mat.  22,  M.  Sabrasf.  se  fariKOJi 
kod  Pilata.  27,  (J2.  —  2J  sich  falien,  repUcari  m 
rugaš.  Rj.  —  Suknju  kad  se  dobro  ne  sabere,  valja 
razabrati  pa  nnnovo  sabirali.  Rj.  B27a  (puss.Y). 

silf,'  «il<?o,  m.  —  1)  der  ntctullrtie  beckel^  icorin 
8.  B.  die  pita  gehacken  ttirrf,  opcrculum  feireum.  Rj. 
zaklopac  od  metala,  n.  p.  od  g\o:gja,  pod  kojim  se 
peče  H.  p.  pita.  vidi  1  peka,  »  si/n.  ondje,  —  PepMjak. 
ozidano  mjesto  nkraj  k\i6o  gdje  ne  u  crijcpnji  pod 
saćem  hljeb  pet'-e.  Uj.  494il  —  2)  (u  Srijemu)  od 
zemlje  »ipiisat^  na  pec*.   Kj. 

siicokaU,  kam,  v.  pf.  uu/f'angenf  ejccipio.  Kj,  sa- 
čekati stOy  čekajiui^  držeći  ritice  prihvatiti  bačtno. 
vidi  fl^ekati  li  se),  v.  impf.  saćekivati. 

.snf't^klvanjo,  n.  daa  Ati/fangen,  c^tceptio.  Rj.  v<rli. 
od  aai^ekivati.  riidnja  kojom  tko  sučekuje  sto.  vidi 
§^ekivnnje. 

!ia('(?kivalit  flaL^kiijćm,  v.  impf.  auffangen,  excipio: 
kV  Angjelko  koplje  sačekttje.  Rj.  sa-čekivati  Ho,  če- 
kajući, držeći  ruke  prihvatiti  bačeno,  vidi  Očekivati 
(i  se),  r.  impf,  prosti  čekati,  v.  pf.  sačekati. 

sa4'dMti  se,  silčelim  se,  r.  r.  pf.  vidi  sučeliti  se.  Rj. 
reciproć.  sa-ćt'lili  se,  kad  su  dvije  strari  (n.  p.  ku<''r) 
okrenuta  licem  (čelom)  jedna  dragoj,  vidi  i  Sčeliti  se. 
r.  impf.  BflcVljavati  se. 

.sai'oljihaajis  «.  vidi  »ućcljavanjo.  Rj. 

sa{H'yiUii(i  hP,  saČMjiivrun  se,  vidi  suOeljavali  se. 
Rj.  vidt  i  Šteljavnti  se.  .sa-ćcljavati  se.  v.  pf,  sa&liti 
se,  adjc  vidi  inuvcjije. 

snrma,*  /.  (pl.  gen.  sat'ilmal.  Rj,  pl.  gen.  i  saerai. 

—  J)  der  Schrott,  grando  ptumhca.  Kj,  indi  meuectil. 
sita  3.  vip.  usat^miii  se.  —  A  pujikaje  moja  hardaliju: 
u  pušci  je  dminaiist  saiuma,  svaka  sačma  od  dvanaest 
drama.  Npj.  3,  303.  PiiSka  .  . .  puna  živa  ognja  na- 
punjena, sve  olova  i  silnoga  pralia:  pet  je  sačmi  po 
od  o.Ham  drama.  3,  423.  —  2)  sije  sačmom  (n.  p. 
kukuruze)  irie  Schroit,  icdhrena  andere  dkonomischer 
damit  umgehen.  Rj.  sijati  nesiedice,  ne  štedeći  nimalo 
zrnju. 

sacnitiriea,  f.  (u  Osijeku)  nekaka  mre^a.  Rj.' 
NtV'UtI,  sačujem,  vidi  saslušati.  Rj.  v.  pf.  sa-čuti. 
sa^'Avati,  HaćijvRni,  v.  pf.  behuten^  bncahren,  prae- 
servo,  caveOj  cf.  sahraniti.  Rj.  sa-čuvati.  vidi  i  uću- 
vati,  shraniti,  skapulaii,  spasti,  sabljusti,  sakloniti.  v. 
impf.  prosti  Čuvali.  —  1  a)  saćttvati  Ha:  Opet  se 
aamesti  kao  i  pre  da  Čuva  jabuku,  i  sačuva  je  opet 
onako,  Npr.  H>.  Tu  kobilu  i  ždrebe  valja  čuvati  tri  uoči, 
ko  za  tri  uoči  *'rtc(*ra  kobilu  i  idrehc,  baba  mu  da  konja 
da  bira  kojega  hoče.  22.  Rog  ga  sačuva  zdrava  i  onu 
Doč.  63.  Bože  sačuvaj  ■  kflku  bih  ja  ostavio  tako  svoga  i 
pobratima?  171.  Žena  čc  samo  onu  tajnu  sačuvati 
Kojo  ne  zna.  Posl.  80.  Ko  sebe  ne  zna  sačuvati,  ne  7.na 
ni  drugoga.  153.  I^kne  je  steci  nego  sučavati.  Kiti. 
Sačuvao  te  Rog  s  rogatijem  se  bosti  i  s  Č4?lavijeni  se 


čupati.  275.  Ali  je  opet  bolje  izgubiti  je  (ženu)  sa- 
čuvavši joj  život,  nego  joS  da  va«  naia^c  bijeJn,  da 
ste  je  ubili.  Danica  2,  140.  Gospoda,  od  koje  su  gdje- 
koji  i  do  danas  stara  prezimena  svoja  sačut^ali.  Kov. 
5.  Ouorae  koji  vas  može  sačuvati  bei  grijeha  i  beg 
mane.  Jud.  24.  Da  biste  sačuvali  zapovijesti  Gospoda 
Boga.  Mojs.  V.  4,  2.  Oatnni  kod  mene,  ne  boj  se; 
kod  mene  ćeš  biti  sačuvan.  Sam.  I.  22,  23.  sa  se, 
pass.:  Nego  se  Ijeva  vino  novo  u  mjehove  nove,  i 
ohoje  se  sučuva.  Alat.  0,  17.  —  h)  sačuvali  što  od 
eega:  Jesi  li  ti  divove  isjekao  i  sćcr  moju  od  smrti 
sačuvao?  Npr.  194.  Ko  ce  od  čuvara  sačuvati?  PosK 
157.  Tako  mi  Kog  dušu  od  nečastivoga  sačuvao!  300, 
Nego  samo  mladež  moŽe  jezik  «aš  sačuvati  od  pro- 
pasti. Pis.  1)4,  —  cj  sačuvati  koga  četfa:  Sačuvaj  me 
Bože  bijede  nevidovne.  Rj.  24b.  Bog  te  sačuvao  vedra 
božica  i  oblačna  Gjurgjeva  dnevi!  Posl.  II).  'J'nko  ti 
ga  Ciospod  sačuvao  britke  sablje  Angjelijča  Vuka. 
Kpj.  3,  4(W).  —  2)  sa  se,  refleks.  —  aj  sa(:upu  se 
što  od  čega:  Kad  se  kmeujc  kako  se  ko  nije  saćuvao 
I  od  kaka  sin,  kaže  se:  Ne  dade  mu  zla  sreča.  Rj. 
125a.  Da  se  čovjek  od  sugjenja  ne  more  sačuvati. 
Rj.  724iu  Odi  mudro,  ne  pogini  ludo,  sai'uvaj  se  od 
dušmanske  ruke.  Npj.  4,  227.  Pritjerasmo  za  pomoć 
da  se  sačuvamo  od  cara  Asirskoga;  kako  čemo  »6 
,  izbavili?  K  20,  fi.  —  b)  saČ'uvati  se  čega:  Nauka  je 
I  mudroga  izTor  životni  da  se  sačuva  i^rugala  smrtuijeh, 
I  Prič.  13,  14. 

SAon,  f.  imežen.<»ko:  Na  njoj  Haća  gače  praljL  Rj. 
voc.  Hačo.  —  Saća  (Savka).  Osn,  239.  .Sa-ča  upravo 
od  Saveta  (Jelisaveta),  isp.  muška  imeua  Mićo,  Pečo, 
Vičo. 

shče,  n.  (i-oli.)  die  Ilonigscheibcn,  futi.  Rj.  jedno 
od  saća  sat  1.  —  Ćele  vode  saće  (u  kolnici).  Rj.  (J9a. 
VoHinji,  sare  u  kome  nenja  meda.  Rj.  72a. 

sat'M^rdnfl,  dam,  v.  pf.  vidi  fičerdati.  Rj.  *a-čerdati. 
vidi  izgubili,  Batariii.  kao  prost  glagol  ne  dolazi,  isp. 
čerdaLi. 

snf  pr  .  . .  vidi  satjer  .  . .  Rj. 

sAći,  sagjem.  v.  pf.  vidi  siči:  Anpjellja  sagje  u 
TuSinu.  Rj.  sa-iti,  sa-jti,  s,a-tji,  sači.  ndi  »"  skinuti  se, 
snimiti  se,  sljesti,  vijesti,  Šljeći.  isp.  spasti  (brzo  sači). 
V.  impf.  salaziti,  slaziti,  isilaziti.  —  Vuk  pogje  da  pre- 
skoči upravo  iznad  stožine,  te  se  na  nju  nabodc. 
IJftira  videči  to  obcseli  se  vrlo  i  reče  vuku:  »Miči, 
vujo,  miči,  sad  ćeA  sači.  Npr.  180.  Aratofl  ti  kirije, 
sagji  f»i  s  kola.  Posl.   10. 

si^^ura,'  f.  da-  striihcfnc  Korh^  uorin  die  Laibe 
Brot  stehcUj  bis  man  sie  in  den  Jtaekofen  schiesst, 
Brotkorbchcn^  panariolum,  cf.  sačurica.  Kj.  kvtarica 
od  slame  u  kojitj  stoji  hljeb,  dok  se  ne  metne  u  peć* 

.snčAriea,  f.dem.  od  sačura.  Rj.  —  Ali  se  kaže  i: 
nisplinuo  se  hljeb,  kad  preklane.,  pa  prijegje  preko 
sačurica  ili  se  u  peči  vrlo  n^pljo.^ti.  Rj.  (J4la. 

1.  Kad.  m.  {lov,  nAiUi)  ncue  Vflanzung  (hesonders 
neu  angelegter  IVeinhi^g),  vinea  recetis.  Rj.  pi.  aAdovi. 
Olas.  y,  1().  novo  što  posagjcnOi  osobito  vittogradf 
iniad  vinograd,  isp.  mlitgj,  potrap,  trap.  —  Ja  ne 
mojroh  od  juda  gledati,  več  pnbegoh  ftndu  rinoaradu. 
Npj.  3,  170.  To  bijahu  lončari  i  življahu  u  gadovima 
i  zabranima.  Dnev.  I.  4,  23  (in  plnntationibus,  J^/lan- 
lungen).  HoŽe!  obigji  vinograd  ovaj,  sad  ovaj,  koji 
je  p0f«ndila  desnica  tvoja.  Ps.  80,  15.  Vinograd  jo 
Oospoda  nad  vojskama  dom  Izruiljev,  i  ijudi  su  Ju- 
dejci  mili  ftud  njegov.  Is.  5,  7. 

S.  sHil,  sMil.  itzt,  nunc,  cf.  jako.  Rj,  adv,  sa-da, 
sa-d.  isp.  sfc,  vidi  i  sade,  sadek,  sadeka.  aadekar.  sa- 
dekar«na;  u  ovaj  par.  adv.  ooaj  dolazi  kno  složeti: 
doMid,  dosada;  odsad,  odsele,  osele,  posad,  posele; 
zasnd,  zasada.  —  a)  Jakom,  sad  tek.  Kj.  245b.  Taki, 
odmah,  sad.  Rj.  Tžbh.  Da  vam  prosim  se.<itru  najsta- 
riju, i  to  sad  ovaj  čas  da  je  vodim  ...  pa  mi  .tad 
odgovor  dajte.  Npr.  185.  Sad  jaja  kakoču,  a  kokoM 
čute.  Posl.  273.  Sad  pa  nikad.  274.  Sad  (ti)  je  pročka, 


sadak 


—  368  — 


sadigati 


a  drupi  <5e  put  biti  kvofka.  274.  —  b)  sad  .  .  .  and  .  .  . 
!>;).  čjifl  .  .  .  ča«,  insom  .  .  .  časoni.  Up.  gja  ...  ^a ; 
kjid  .  . .  kad.  —  Rezakoniče  jedan  I  ko  C*^  ti  ugoditi? 
Stid  UCe&  gerbeta,  .s<((Z  ineda.  Kj.  83()b.  Mačka  9ud 
iziind  jt\3la  s<ifZ  ispod  putu  tr^i  za  ticama.  Npr.  170. 
Kao  trudna  ženu.  (Kad  ko  i/.volijcva  sM  jeuno  and 
drugo),  l'ottl,  l.*»2.  Sada  je  vedro,  a  sari  oblat^uo. 
DPosl.  imi.  Ne  iiije  (fcrojat^)  konoima,  kakvt*  rukom 
napipa,  n.  p.  Kutl  iTvenijetn,  nad  žiitijem,  xad  btje- 
lijem.  »ad  zelenijern.  Pi«.  fi7. 

sftdiik.  m.  (u  Pntm.)  ^.en^ki  ztibiui  plavetan  (a  u 
IN'tmvu  IVtlju  ženski  plavetan  i  djevojački  crven).  Rj. 

Kikdaljkti*  f.  der  Krantutichel ,  Pflanzer,  Pflanz- 
stork\  rutri  genus,  cf,  Kadiliea.  Rj.  drvce-,  kao  šiapić, 
odozdo  zttnsiretio  te  se  njime  prave  jamice  u  semljiy 
kad  se  /tadi  n.  p.  kupits,  —  rijeh  »  takim  na^t.  kod 
kazaljka. 

sAdaiiJT,  siida*fuji,  adj.  itzig,  qui  nutic  est  Uj.  Mo 
je  snda,  Hto  »ud  hivn.  —  Naraktaj  .tiidni/iji.  Rj.  404a- 
Sadusf}ji  .ipirntrlji  nafti  ponajvi^ic  pi5u:  duantij-it.  Pi-*. 
34.  Imnjn^-i  obec-unje  .rivota  sndasnjerfa  i  onofra  koji 
ide.  Tim.  I.  4»  H.  gram.  Vreirena  imaju  tri  kao  osoliita 
oblika:  sudasnje,  prvo  pregjaSnje  i  drugo  prepjaS nje. 

sAdaSnJd.st,  siidaSnjosti,  /*.  die  Gegemearf.,  dasJeizt; 
praeaeniia.  —  Osvjetljujući  i  prošlost  i  fittdašnjost. 
Rad  21,   Ifl2. 

I.  KAdi\*  indecl.  sade  bez,  vidi  ravnik.  Rj.  platno 
koje  nije  uzredeno  ni  mulo^  nego  ravno. 

3.  sAdc,"^  hlosu^  tiUeiii^  nur,  .taltiin^  cf.  samo:  Sad^ 
ostade  u   ruke  balčaci.  Rj.  vidi  i  sali. 

3.  st\di*,  ijedni  govore  kao  u  Sali  i  Kadrku,  sudrkar 
i  sndchircmt)  vidi  2  aad.  Rj.  vidi  i  aada,  sadek.  — 
Sade  smo  im  zgodu  uhvatili,  ali  jutros  ali  nikadare. 
Npj.  4,  417.  Hve  nam  bilo  n  Čas  dobar,  a  ovo  sade 
u  najbolje!  Kov.  48. 

SJidok,  Hade-k,  vidi  3  aAdc  i  k  dodat,  vidi  i  aad, 
sadii,  sadt^ka,  sadi^kar,  »ndekArena  —  Žlje  mi  /tadck.' 
Kov.  107. 

sad^ka,  sad^kar,  sadekArena,  cf.  ahde.  Rj.  — 
8nde-ka,  ttnde*kar,  sado-k&rena.  isp.  sade  i  3  ka.  vidi 
i  sadek,  Hada.  sad. 

sad^nili,  auderem,  v  pf.  ahreissen,  deripia.  Hj. 
sa-derati.  vidi  i«adrijeti,  zderati;  zguliti,  r.  impf.  sa- 
dirati.  —  Repnii  mu  je  va.Au  sudcruo  od  trtice  do 
vrh  rtenii'e.  Kj.  .V)b. 

sjidldba.  /'.  »ad  je  pravac  sadidba  krompirova.  J. 
Jlugdnnovi(;.  radnju  kojom  i>e  sudi  «.  p.  krompirf  i 
vrijeme  kad  se  sudi.  za  ohlidje  isp.  bjelidba. 

sadiJ^viiuj^^  n,  das  Aufscliohein  foeni  compo.*titio, 
Rj,  verh.  od  sadijevati.  rudnja  kojom  tko  sndijeva 
u.  p.  »ijeno. 

sadij^valJ.  8i\dijevam,  r.  impf,  (daft  Ihu)  auf- 
schohcrti,  foenum  »n  niHns  ejtsirttcre.  Ri.  Ka-dijevati. 
r.  iuipf.  prosti  djfcaii.  v.  pf.  sadjenuti,  sadje^Li,  aadjeti. 

—  sa  ae,  paAs.:  Ostožje,  stožiua  oko  koje  se  stog  hu- 
dijem.  Rj.  473b. 

sjkdlliea.  f.  (u  Riflnu)  vidi  sadaljka.  Uj. 

HAdirhnjv.  n.  vcrb.  od  Badirati.  rudnja  kojom  iku 
sadire  Ho. 

SJkdirafit  rem,  r.  impf.  Ba-diniti.  ri'di  zdirati ;  gulili, 
p.  impf.  jjro.«(i  derati,  drijeli.  r.  j?/'.  saderati,  aadrijeti. 

—  Koji  zadirete  kozu  .t  njih  i  nieito  s  kofiti  iijihorijeh; 
\  jedete  meso  naroda  mojega.  Mih.  H,  2. 

sAdifi,  sadim,  r.  intpf.  Rj.  r.  pf,  stloi.  dn-siiditi, 
na-,  po-,  pre-,  pri-,  raz-,  u-,  za-.  «.  impf.  slož.  do- 
sapjivali,  na-,  po-,  pre-,  pri-,  raz-,  za-.  ^  i)  n.  p. 
knpuB,  Mjivc,  vinograd,  pjiansen,  setien,  aero.  Rj.  — 
Mogao  je  načinili  bn^u  i  saditi  votrijake  i  vinograda 
koliko  mu  je  drago  bilo.  Rj.  G7Ga.  Trapili  vinograd^ 
t.  j.  saditi.  Rj.  74Ga.  Koji  au  (gjaci)  mnnji,  oni  su 
ljeti  Čuvali  koze,  sudili  i  pljeii  Ink.  Kj.  i<i\h.  Ko 
kupaš  sadi  i  krmaču  brani,  no  boji  se  zime.  Posl. 
144.  Tu  je  jabuku   Ranko  sadio,   Kaiiko  sadio  i  za- 


li vao.  Npj.  1,  60.  Ojevojka  je  cvijete  sadila,  sadila 
je  cmilje  i  hosilje.  1,  31)8.  sa  ne,  pass.:  Vukodrzica 
se  sadi  po  megji  mjesto  ograde.  Rj.  7ilb,  Ali  se  naj- 
viSc  sade  i  goje  šljive.  Paniea  2.  1(M.  —  2J  u  j^jesmi 
mjesto  j'osugjiratl:  Sadi  koma  jednog  do  drugoga. 
Rj.  vidi  i  Migjali,  sjedati  3. 

^iidjoljati,  Ijam,  r.  pf.  zusc.hniizcn,  ohscindo.  Rj. 
sn-djeljati.  r.  impf.  proHti  djeljali.  —  Sudeljnjte  gu- 
slire  od  suvoga  javora.  Rj.  108a.  Pak  sadclja  lanku 
§fljkn  lagjn.  koju   vnze   trideset   vesaln.   Npj.  2.  »>38. 

sfidji'ntitf,  ncm.  riđi  Hadjesti.  Rj,  vidi  i  sadjeti. 

sikdjcsti,  stidjedcm  (sAdjenem),  (sildin,  aildjela,  part. 
pa^<s.  sadj?'veul  r.  pf.  n.  p.  sijeno,  anfschohern  (Heu), 
fttenum  in  metas  erstnto,  cf.  sadjenuti.  Rj.  sa-djesti. 
vidi  i  sadjeti.  r.  itupf  sadijev-nti.  —  .^a  se,  pass.:  Pa 
se  uaviljfi  snesu  na  ono  mjesto  gdje  će  se  sijeno 
sadjc^ti.  Rj.  '^S^^ix.  (hlreni  »log,  t.  j.  veliko  sijeno, 
koje  se  her.  odra  nije  moglo  sndjesti.  Kj.  447b. 

st\djrf  i,  ^udjenem,  vidi  sadjesti.  Rj.  vidi  i  sadjcnuti. 

.sAdniea«  /".  —  i^  n.  p.  šljiva,  koja  je  sagjena  (a 
nije  ovdje  sama  nikla),  cm  gs.tetzer  JŠmu/h,  arbor 
plttntuta.  Rj.:  K^o  ovde  trn  .  .  .  malko  dalje  ku- 
puSnjak,  pa  voćke  sudnice.  Mil.  171.  —  2)  vinova 
loza  koja  i»e  odreže  za  sagJeDJe.  Rj.*  —  isp.  sad, 
saditi. 

sAdnU,  adj.  u  čega  je  sndno,  rana  na  leglima.  — 
Na  konja  sadnita  sve  muhe  sjedaju.  DPosl.  66. 
Opt'fMoj  koUili  vazda  su  rebra  s/tdnita.  91. 

1.  sAdno,  n.  rana  (od  sedla  ili  od  samara)  u  konja 
na  legjima;  die  Snttel- odtr  Saumwnnde  des  Vferd&^j 
vulnus  f(/ui  n  sella  aut  a  cUtelUs.  Rj.  isp.  sadntt.  — 
Pas  cijeli  dan  prekasa,  pa  opet  .^urZ^fti  ne  dobije.  Poal, 
246.  M^.  jakija.  (kor.  bi(;o   »sad«  sjedjetij  saditi),  Oan. 

'  136.  riječi  s  takim  nast.  kod  ^sno. 

2.  tiiidiia,  ri)»  untCH  her,  ab  imo:  Vika  straia  sadno 
polju.  Hj.  prijedlog  složen  od  riječi  dno  «  od  prije- 
dloga sa,  li,  koji  snaženju  rijeci  dno  dodaje  svoje 
značenje;  ima  uza  ,^€  riječ  u  genitivu.  i<p.  dno  2. — 
Xva<^u  ueke  Turske  poglavice:  savrb  BiSi^a  Osman- 
begovi^a,  Misred  Ki^ćh  Popr?.enovi(!a,  sndno  Bisč^i 
<)gojenovii?a,  Npj.  3,  274.  Kada  duše  Pclra  ugledale, 
sa  dno  2)akla  Petru  zaplakase.  Herc.  311. 

sikdrii,  /.  gifpfiUfi.  Stulli.  Gi/ps. 

sikdrljcti.  siidrčm  (sadr'o,  sudrla),  vt'cl/ saderati.  Rj. 
sa-driieli.  vidi  t  zdernti,  zguliti,  v.  impf.  sadiratj. 

sndrAžtti,  sjidružini,  r.  pf.  vidi  združiti.  Rj.  aa- 
družiti.  —  J)  Sadruzena  pčela  mvi\  noRi.  DPosl.  169. 

—  2)  sa  se,  reciproč.  vidi  združili  se.  Sa  zlijem  se 
nemoj  .v:irf*iii(<i,  jcm  li  se  ho(^c  satuiiti  (Poal.  274). 
Uj.  V.  impf.  prosti  družiti  se. 

s&držaj,  m.  vidi  iMidržanje,  sadriina;  der  JnhtUt, 
argumenttim,  snmma,  tenor,  za  postanje  isjj.  sadržati. 

—  To  bi  se  gotovo  moglo  reći  i  za  druge  po  imenima 
i  sadržajima  svojima  dragocjene  knjige,  Pi«.  IK.  riječi 
8  takim  nast.  kod  dogagjaj. 

sadržAnJr,  n.  verb.  od  sadržati,  vidi  sadržaj,  s-a- 
držina.  —  Sadržunje.  Kalendar  za  godinu  1H26.  Da- 
nica 1,  HI.  Ova  je  pe.sma  po  sadrzanju  i  po  dužini 
ualik  na  junaCke  pesme.  Npj.*  4, !).  >'ad  valja  štogod 
progovoriti  i  o  sadrzanju  ove  ktijige.  Opii  XL  ta 
takova  vcrb.  svbst.  isp.  dopuštenje. 
sadrtati,  sadr^m,  r.  pf.  n.  p.  rekao  pa  nije  svoje 
'  rije^'i    sadr^.uo,    sein    Wort  hulten,  fidem  sertare,  Kj. 

8a-dr*ati.  rt'rf*  održati  4.  r.  impf.  prosti  držati. 
I      siidrilna,  /.  vidi  sadržaj,  sadržanje.  —  Ako  moji 
spisi  sadrzinom  srojom  vrede,  ne  i?e  im  nauditi  istot^ni 
I  govor.  Megj.  316.  U  nekih  se  (pisama)  i  sadržina  ne 
I  podudara  s  oStrom  hronologijom.  Zloa,  XIV. 

slldžak,*  m.  Dreifuss,  tripus.  Rj.  tiganj  na  tri  noge. 
ii  uplelnjak:  Zadre 
intljika  81 
i  upleiak,  upletuik. 


Stldžbag,*  r«.  vidi  u^lelnjak:  Zadjc  joj  se  suJi/«i</ 
/.a  mu?ebak.  Uj.  pantljika  sto  se  uplete  u  perćin.  riai 


sAdiffati,  sadii^grim,  v.  pf  ahnfdzen.  usu  eonterere 
Rj.  sa-džgali,  upotrebijavanjem  satrti  1,  poderati,  pO' 


sftdŽIJa 


369  — 


saginjati 


habati,  pokvariti^  ponositi.  i»p.  urgati,  pohrdAti,  po- 

TKati;  iz^lodnlj,  ixjeati  112.  —  isp.  pri-džgati.  kao 
prost  (jltigol  nr  nalfusi  se, 

si&džijn*  ni.  dcr  Uhrmacher,  horologiariutt.  Rj.  sn(tl- 
djiija,  koji  sate  (ftahate)  gradi,  vidi  Babadžijn:  urar. 

sddiljin,  udj.  den  rhrtnttclierst  horohi/itirii.  Rj. 
Mo  pripada  sadiiji. 

M^rTr,  safira,  m.  dragi  kamen  modar;  Sapjihir, 
aaK^iipo;.  —  Udarim  po  njemu  (po  napreniku)  četiri 
reda  kamenju...  u  drugom  redu:  karbunkul,  safir 
i  dijamanut.  Moj«.  II.  39,  U.  Nazireji  njezini  bjehu 
bjelji  od  mlijeka  .  .  .  glatki  kao  safir.  PlnC-.  4,  7. 

1.  smfCt  in.  (flt.)  die  Beugung,  inclinatio :  Sagoh  se 
sagom  do  zemlje.  Rj.  djelo  kojim  se  tko  sagne.  ia 
postufije  isp.  sagnuti  (se).  —  za  izričaj  Bogom  Be 
Hagouti  isp.  cikom  podkivati. 

3,  shg,  m.  ipl.  H^^ovi)  (u  Honui  i  u  Baranji)  dci' 
Tcppich,  tapeSj  cf.  čilim:  Na  (itolima  siilcni  sugoti, 
Na  stolove  sage  i  marame.  Rj.  tidi  krptta,  kndravac, 
sedmak  3,  nerdžada,  Hertlža/a,  smetoiijak  2,  Sarenica, 
Aeslak.  w/).  •  prostirać,  t  si/h.  ondje.  —  tugja:  sag 
(prostirka,  sagum).  i)»n.  17. 

s^irndid  se,  dim  ae,  vidi  zgaditi  Be:  Pa  (!o  8*  na 
te  HVttti  iutgiiditi.  lij.  sa-gaditi  ae.  r.  intpf.  prosti 
gaditi  se. 

siigiltnuk.  sagilnka,  m.  die  Vf^terbrecJtang,  inter- 
vii.f^iv:  vjetar  duba  na  suganuk;  cf,  mahove.  Rj.  isp. 
prekid,  pietrg.  —  tugja  riječ.  Osn.  292. 

sil|i:iinlijn,*  /'.  (u  Srbiji  i  u  Bosni  po  varoSimn) 
vidi   prebranac.  Rj.  prehran  grah.  vidi  i  ocin  grah. 

snu^ibnnjo,  n.  das  Niederhcugen ,  inclinatio.  RJ. 
verh.  od  1)  sagibati,  2)  sagibali  se.  —  1)  rad}ija 
kojom  tko  sagiba  što.  —  2)  radnja  kojovi  se  tko 
sagiha.  —  vidi  naginjanje. 

SHgibnIi,  Hit^llmui  (Mii^bljem),  v.  impf,  Rj.  sa-gibati. 
vidi  sagiujali.    v.  impf.  prosti  gibati,  v.  pf.  sagnuti. 

—  1)  nicderhcugen,  inclino.  Rj.  —  S  trepetom  sa- 
gibam glavu.  UP.  23.  —  2)  sa  se,  refleks,  sich  heugen, 
inclinor.  Rj.  —  DrieOi  na  glavi  krst  sagiba  se  po<i 
njim  do  zemlje.  DP.  335. 

Hiii;tnJunJ<\  n.  vidi  itagibanjc. 

.sftglnjnli.  njem,  r.  itnpf.  »a-ginjati.  vidi  sagibati. 
8a-giib)njati :  b  oiptdo  pred  nj.  isp.  Korijeni  B7.  isp. 
nagibati  [i  se)  t  naginjati  (i  se),  v.  pf.  saguuii.  —  sa 
se,  refleks.:  Umivaonica  je  nauijeHeua  tako  visoko 
da  se  ćovjek  može  umili  nad  njom  ne  sugitijući 
se.  Kov.  85. 

sAglcdntl,  dSm,  v.  pf.  erblicken,  conspieor,  cf. 
zgledati:  Kad  sagleda  erne  oči  Marku.  Rj.  sa-glcdaii. 
vidi  i  uglediiii,  smotrili.  r.  impf.  sagledivaii.  —  Na5ao 
ondje  mnogo  vjeMira.  Kad  ih  sve  sagleda  i  mnoge 
megju  njima  pozna,  onda  se  kao  od  ćuda  prekntii. 
Rj.  67ii.  Kako  dogju  u  grad.  odmah  otidu  k  caru... 
Kad  l/l  car  sagleda,  re<^e  svima...  Npr.  81.  Ujevojka 
kade  ga  dobro  sagleda  i  upazi  sablju,  jo5  se  ve<^ma 
zaljubi.  117.  Kad  u  I.^e  sagleda  ćurtlake  i  Lekiuu 
vigje  gospoMinu ...  Npj.  2,  231.  I/»t  podiže  oči  svoje 
i   sagleda  scu   rarnicti  Jordansku.    Mojs.    I,   13,  10. 

sai^edivanjc,  h.  die  Hcirachtang.  spectatio.  Rj. 
rcrh.  od  sAgledivali.  radnja  kojom  tko  sagleduje  sto. 

SMgledivaU,  Hagl^dnjem,  t\  impf.  hetrachten,  con- 
spicor:  Stade  vezir  rohi  sogledivat'.  Kj.  sa-gledivati, 
kao  sa  vnijeh  strana  gledati^  motriti,  vidi  smatrati, 
V.  impf.  prosti  gledati,  v.  pf.  sagledati. 

sAgnAti,  nulguam  (shžeučm),  v.  pf.  Rj.  sa-gnali. 
vidi  zguati;  satjerali,  »tjerali,  r.  impf,  sagoniti.  — 
I)  if.  p.  ovce  u  koiaru.  lUneintreibent  ago   in — .  Rj. 

—  Caćak  su  ti  popalili  listom,  1  sagnali  robije  u 
diamiju.  Npj.  4,  :ibb.  —  2)  u  gomilu,  ziisarntneH- 
treUten^  cogo.  Rj.  —  3)  herabjagen,  depello:  (ioni 
tiče  aa  bijele  kule,  nikako  i/i  sugnat'  ne  inogu.'e.  Kj. 
sagnati  eto  odakle  ili  sa  Ha,  s  čega. 

sAvnuti.  fđgnem.  r.  pf.  Rj.  sa-gnuii.  i*,  ivipf.  sa- 
gi)>uti,   saginjati.  —  1)  niedcrbmg^nt    inclino,   n.   p. 


Žlavu.  Rj.  ~  Ogta&eni,  glave  svoje  Gospodu  sagnite! 
►P.  33.  —  2)  sa  se,  refleks,  sich  beugen,  inclinor. 
Rj.  —  Sagoh  se  sagom  do  zemlje.  Rj.  GGOa.  Novćić 
odmah  potone  na  dno.  Onda  se  on  sagne  te  izvadi 
tiovfii?  iz  vode-  Npr,  4i). 

sjigt^otl,  V.  pf.  vidi  sagnjiti:  Prije  sagnjet*  nego 
sazret'.  l^Posl.  101.  v.  impf.  prosti  gnjeti  mj.  (?njiti. 

sAirnJilT,  adj.  verfauU,  putrefuctus,  Rj.  sto  je  sa- 
g  nj  tlo. 

SHgnJHi,  s^gnjTm  (sagnjijem?),  v.  pf,  verfaulen, 
putrefio.  Rj.  ga-gnjiti,  sadašnje  vrijeme  s]^njij@m, 
po  Danicu-«  Rad  ^^,  Ul.  vidi  sagnjeti.  v.  impf.  »a- 
gnjivati. 

sa^ciU^^'i^'O®)  "■  ^'^  Faulen,  putrefactio.  Rj.  Mr&. 
od  sagnjivati.  stanje  koje  bitn^  kad  što  sagnjivu. 

tMgn^ivM,  silgnjlvam,  v.  impf.  faulen^  putrefio. 
Rj.  sa-gnjivati.  r.  impf.  prosti  gnjili,  gnjeti,  gnjiliti. 
V.  pf.  sagnjiti,  sagnjeti. 

siigdditi,  siigodim,  vidi  zgoditi:  Pa  opali  bistra 
d#,everdana,  da  bi  kako  paJu  sagodio.  Rj.  sa-goditi. 
V.  impf.  zgagjati. 

saf6nlti.  s^onim,  v,  impf.  Rj.  sa-goniti.  vidi  zgo- 
niti,  satjerivati.  v.  pf.  sagnati.  —  1)  kincintreihtHj 
ago  in—.  Rj.  sagonUi  n.  p.  ovcu  u  kosaru.  —  2)  *u- 
sammentreibent  cogo.  Rj.  sagoniti  sto  n.  p.  u  gomilu. 

—  *f)  heralrjagen,  de})tllo:  Pa  pokupi  drvlje  i  ka- 
menje, pa  no  crne  lice  sagonjaše  (Npj.  4,  389),  Rj. 
sagoniti  što  odakle,  ili  sa  Ha.  s  čega.  sa  se,  pass.: 
Popik  se  Stapom  pustimićke  odbija  ili  sagoni  s  kergje. 
Rj.  .^42a. 

snff6njcn^(%  n.  Rj.  verb.  od  saloniti,  vidi  ^gonjenje. 

—  t)  radnja  kojom  tko  sapom  ti.  p.  ovce  u  košaru 
(das   Hineintreiben,   aetio   [bovia   in   stabulum].  Rj.). 

—  2)  radnja  kojom  tko  sagotii  sto  n.  p.  u  gomilu 
(das  /usammentreiben.  coactio.  Itj.).  —  3)  radnja 
kojom  tko  sagoni  n.  p,  ptictt  aa  urvcta  (das  Herab- 
jagen, depulsio.  Rj.). 

sngrorij^vai^c,  n.  verb.  od  Mgorijevati.  stanje  koje 
friivi,  kad  sto  sagorijeva. 

snfcorijf^vati,  sagiirijevam,  u.  impf.  sa-gorijevali. 
p.  impf.  prosti  gorjeli,  v.  pf.  sagorjeii.  —  I  pogleda, 
a  to  kupina  ognjem  gori  a  ne  sagorijeva,  I  Mojsije 
reće:  iuem  da  vidim  tu  utvaru  veliku,  za  Sto  ne 
sagorijeva  kupina.  Mojs.  II.  3,  2. 

»np^drjcfi,  sagftrun,  v.  pf.  Rj.  sa-gorjeti.  vidi  zgor- 
jeli.  t:.  impf.  sagorijevati.  —  1)  verbrcnnen,  comburo: 
Tek  mu  jedan  rukav  sagoreo.  Rj.  prelasno.  vidi  sa- 
palili,  spalili,  spržiti.  —  f>obar  tninbas  vatre  na^inide, 
1  na  vatri  njega  sagoreše.  Npj.  3,  348.  —  2)  nepre- 
laznot  ZHsammenbrennen,  conffo:  Hej  i^olunc,  ognjem 
sugoreo!  Npj.  2,  463.  Sad  već  nema  mno{fo  ognjt' 
vitijeh  brda  . .  .  već  (su)  prije  hiljade  godina  aago' 
rjela.  Priprava   U>3. 

sngrikditi.  sagradim,  v.  pf.  baueHt  construo,  cf, 
naOiniti:  Jednu  babo  sagradio  crkvu.  Sagradise  vi- 
soke Đećane.  Rj.  sa-graditi.  vidi  i  zgraditi,  ograditi, 
napravili,  r.  impf.  sagra^ivati.  —  Ako  hot^cte,  i  vas 
hot'u  oženiti,  pa  vam  dobre  dcore  saaraditi.  Npr.  194. 
Ato  je  I^aza  sagradio  crkvu,  sagradio  sebi  zaauzbinu 
0  svom  hlebu  i  o  svome  blagu.  Npj.  2,  32t>. 

^ag^affJivuBj4',  71.  verb.  od  sagragjivati.  radnja 
Icojovi  tko  sagragjnje  što. 

su^ugjivntl,  sagrilgjujem,  v.  impf.  sa-gra^ivati. 
V.  impf.  prosti  gradili,  r.  pf.  sagraditi.  —  Ja  Gospod 
sagragJHJcm  razvaljeno  i  zassgjujem  opustjelo.  Je^eek. 
30,  3fi. 

sa|c^lJ^Alti,  siigrijeSdm,  v.  pf.  aikr^digen^  pecco.  Rj. 
aa-grije&iti.  vidi  zgrijeSili.  v.  impf.  prosti  griješiti.  — 
Oprosti  mi.  mila  majko  moja!  što  sam  tebi,  majko, 
sagresila.  Npj.  2.  24.  Ja  sagrijeiih  što  izdaidoh  krv 
pravu.  Mat.  27,  4. 

sngrlnjuti,  njRm,  v.  pf.  (u  Hoci)  vuna  sngri%\jala, 
t.  j.  izjele  je  grinji*,  ron  Motlt:t\  benagt  ivcrdtn,  tinets 
corroai.  Kj.   sa-grinjali.   glagol  se   inaĆ4i  ne   nahodi^ 


•»frJcSiJ 


—  370  — 


«^AB 


—  Ma^ioniV  noai  uca  se  mstifine  mngjijV,  kao  b.  p. 
igle  licz  ii^ijn,  aijpde  dlake  iz  glavp,  osjcrene  nokte, 
prcgju  koja  je  sugrinjalaf  urou  vunu  »id.  Rj.  341n. 

sanrrje&aj,  wi.  ovu  nam  rijef  <5uo  od  jednog  po- 
božnog starca:  »Bože  drugi  i  milottlivi,  oprosti  meni 
moj  safjrješaj.*  J.  liogdnnoviC.  vidi  Bagrješenje. 

šai^TJCšćnje,  H.  Stulli.  verh.  od  BagrijeSiti.  djeto 
kojiv^  se  sugriješi.  vidi  sagijeAaj.  —  Kojigod  u  »lavu 
Božju  tistajao.. .  koji  li  jo  Kaboravljavao  \V  ii  strahu 
iV  n  stidu  il'  «  .trome  sagrjesenijUj  ip.  ne  ne  spompnno, 
Bog  .  . .  Kov.  119.  sa  takva  ttrh.  isfp.  ilopuStonjo. 

sngrnuli.  Hilgfnem,  r.  pf.  svruck^chUigcn,  rerolvo: 
tSitffTnu  mu  jorgan  na  obraza.  Kj.  Ni-gruiiti  odukle^ 
8(1  šUt,  8  će(j'i.  nV/i  s,  Ka  11.  isp.  prosti  grnuti. 

snrAbUlt  sagublui,  r.  pf.  umbringeti,  interficio,  cf. 
poguDit),  zgubili.  Kj.  sa-pubiti  n.  p.  čocjckti.  ttdi  i 
itgnbiti  "2.  v.  impf.  prosti  gubili  2. 

StWu4;lti,  f^m,r.pf.  vidi  zguliti:  Neko  ćudo  bjcSe 
ftagucio,  stigućio  pod  pazuvo  Ticvo.  Rj.  Ha-giifiti,  aa- 
viti  što  H  guku,  v.  impf.  gućiti. 

siknanjc.  n.  das  ŠeUen,  collocatio.  Rj.  vcrh.  od 
aa^ali,  radnja  kojom  tko  ffogja  koga  n.  p.  sa  trpezu. 

sAgJafi,  sii^ani,  t'.  impf.  u  pje«mi  mjeato  posa- 
gjivati :  Još  iU  IjcpSe  zn  trpezu  sagju.  Rj.  vidi  i 
afiditi  %  sjedati  3. 

saKJ^nien*  f.  n.  p.  Mjiva,  Setzling,  taleola,  cf. 
pTJRJKl.  Rj.  mhida  vo»'ka  koja  je  za  pre$agjicanje. 
vidi  i  ^trcsada,  prijesad,  prijeaadnit'a. 

fiA)BJi*nje,  «.  diis  Setzen,  stiito.  Rj.  rer6.  od  saditi. 
radnju  kojom  tko  sadi  k/o. 

saiijidžljn/  m.  HaUa(t)-d£ija,  koji  gradi  mhat«.  vidi 
sadžija,  urar.  —  Bog  ubio  sahadHje,  koji  kujn  /Jalne 
sa'te.  Npj.  1,  18H. 

sftfaaiit*  m.  (u  Dubr.).  Rj.  tidi  siin.  detn.  saniN(?.  — 
X)  eine  Jcupferne  SchOiisel,  strittellu  aenea.  Rj.  sdjdn 
od  metaia,  n.  p.  od  bakra.  —  Zgotovila  gospodske 
ponude  .  .  .  Žuto  zerde  u  srebrnu  sa*na.  Npj.  1.  fHJ!*. 
On  ne  liie  Turafike  »n^nc,- a  smnli  uiu  ruka  od  Tu- 
raka. 6,  139.  —  2)  kupfernes  M'aschheckcn,  pchii 
aquali}t,  cf.  legjen.  Rj.  bakrena  umivaonica,  oidi  i 
legen,  Ipgjer. 

sAbamtl,  ram,  v.  pf.  ennntt^n,  crHchopftn,  cf.  urno* 
riti  2:  Prostri  mcno  mekane  du.iekc,  e  me  ljuto  fioćea 
saharala.  Rj.  Ba-harati.  v.  impf.  barali. 

S&hnt«  m,  Rj.  pidi  afit/  nrn.  pl.  gen.  f^ah^tii  i  aa- 
hiti.  Ubi.  10.  —  2)  dic  Stunde,  hora.  Rj.  šesdenet 
minuta  vremena:  U  nahiji  Barakoj,  koja  m  odovud  po- 
Oinje  od  Pafitrovi^a  i  drži  pored  nioni  aamo  oko  će- 
tirt  sabata.  Rj.  15b.  Ubijaju  sabati .  . .  aad  si*  iz- 
bila dva  sahata.  Rj.  2I8b.  Red,  4)  dan  i  noć  (34  m- 
haia).  Rj.  (>47a.  Koje  au  ure?  t.  j.  koliko  je  sabati? 
Rj.  788b.  Ćelo,  4)  dvanaeiit  aaliata  vremena.  Rj.  8*ilb. 
Ja  mogu  za  po  sahata  ...  Ja  mogu  za  jedan  četvrt 
sabata.  Npr.  ,203  {pogrijeseno  vij.:  jia  jpdnn  iVtvrt 
Bahata,  isp.  Četvrt,  /".  u  njekib  se  pisaca  grijeSkom  j 
nalazi  i  u  muškom  rodu.  Dani^ić,  ARj.  II.  151)).  Po 
▼ećeri  tri  sata  progjoSe  .  .  .  Vele  ljudi,  da  je  dva-  I 
ncst  sati  od  Topole  do  bijela  l'aćka,  Mulap  Lazar 
la  dva  sata  dopje.  Npj.  4,  300.  Te  »e  biju  ognjem  I 
iz  puAaka  niz  Ponore  tri  debela  sata.  4,  403,  Zaliv .. .[ 
oteže  ae  k  jugoiatokn  uko  šest  mihata  hoda.  Kov. 
38.  Kažu  Turcima,  da  ih  pric^ekaju  da  pred  s»tTu  na 
dva  sata.  MiIo&  85.  \*eC;  evoni  na  13  saJiati,  a  ja 
moram  i^^i  ćak  u  grad  ua  ručak.  Straž.  1S84>,  772.  Do- 
jtav^i  tako  k  aehi,  oko  četvrt  sata  od  varo^,  aretnu 
ga  neprijatelji.  Aitije  ^G.  ('etiri  angjeln  koji  bijalui 
pripravljeni  na  sahat,  i  dan  i  mjesec,  i  godinu,  da 
pobiju  trećinu  ljudi.  Otkriv,  9,  15.  IziSavfii  u  treči  I 
Kahat  (n  jutru  oko  devet  i^aftata) .  . .  izigje  u  šesti  i 
u  deveti  -tahut  (u  dvanaest  sabata  i  u  tri)  .  .  .  i  u 
jcdfinacfti  Siihat  (U  vet'e  u  pet  .<nihata).  Prip.  bibl. 
132.  isp.  nekolikosntni.  —  2J  dic  l^hr,  horoiogium. 
lij.  sprava  koja  pokaeuje^  koliko  je  sabati,  vidi  i 
&uuOanik,  urica.  —   Zlatan  sahat  s  bacimo  valja  da 


je  >Repetinihr«.  Rj.  12h.  Navijati  sahat.  Rj.  379b. 
Nariti  sahat.  Rj.  380a.  «Daćemo  ti  zlatan  sakat*  ... 
>Bog  ubio  sabadžije,  koji  kuju  zlatne  sate!  Npj. 
1.  18G. 

sahlbija*.  m.  <ler  Herr^  Eigenthiiiner.,  dominus,  cf, 
gospodar.  Rj.  —  Gospodar  od  čitluka  zove  se  Turskom 
rijeci  čitluk-sakUnja.  Rj.  tfižGa.  Saibija  daje,  a  telal 
ne  da.  Po«I.  274. 

SAhiliijIn,  adj.  des  EigentkumerSj  domini.  Rj.  ito 
pripada  sahibiji, 

sfthija*,  m.  der  2''ussboie^  tal}ellarius,  cf.  knjigo- 
no^:  A  sahiJH  [»otita   u   Kosovo.  Rj.  vidi  i  poćta  3. 

—  Saija  je  Zeku  sastunula  u  meuni,  gje  on  pije 
vino.  Npj.  4,  27ti. 

NJkhniiti.  aiShnem,  r.  impf.  exsiceari:  Oundulić: 
Kako  za  njom  vonem,  sahnem  .  . .  sahnuti  u  žalosti. 
Stulii.  kao  sušiti  se,  isp.  vebnuti.  v.  pf.  slos.  o-sab- 
nuli,  po-,  pre-.  ra(z)-  fae),  aa-,  u-.  —  Dokle  će  tužiti 
zemlja,  i  trava  sv^a  polja  sahnuti  sa  zloće  onijeb 
koji  Žive  u  njoj.  Jer.  12,  4.  Sahnuti^  toga  prostoga 
(glagola)  nema  u  Vukovu  rjećniku ;  ali  »rico  drvo 
.^ane*  ima  Dohrelić,  bogoal.  501.  Rad  »i.  70. 

sah6diti,  ai\hodim,  v.  impf.  aa-hoditi.  vidi  aalaziti, 
i  syn.  andjc.  v.  pf.  aaći,  aići.  —  Nigdje  palte  ni  pa- 
lanke nejma  u  ćctiri  ove  banovine,  da  Lićani  sako- 
dili  nisu,  za  njeg  gluaa  ni  babera  nejma.  HNpj.  3, 
ItiO  (palta  =  kula). 

sBhriinn,  f.  (u  O.  (*.)  —  1)  der  Schutz,  tntela: 
utekao  njemu  na  sahranu,  Rj.  iap.  obrana,  odbrana. 

—  2)  dao  mu  na  sahranu,  cf.  o-^itava.  Rj.  —  sa- 
brana, za  po.^tanje  isj>.  sahranili. 

snhrAniti«  sAliranim.  r.  pf.  Rj.  sa-hraniti.  r.  impf. 
sabranj  i  vati.  —  i)  bajrahen^  scpelio.  Rj,  Fwf  i  po- 
grepati,  ukopati.  —  Kad  (svekrva)  umre  i  sahrane 
je,  avet  je  jeo  i  pio  na  daći.  Npr.  83.  Ko  I'  će  babu 
hlebom  dohraniti?  Ko  1'  po  smrti  .litira  safiranitit^ 
Npj.  3,   rJlJ2.   —   2)  vidi  »aćuvali.  Rj.  •  sjfn.  ondje. 

—  >>aćuvaj  me,  Bo?a  od  ruku  be/.božniĆkib,  od  na- 
silnika sahrani  me.  V'k.   140,  4. 

snhrttnJfvHnJr,  n.  Rj.  vcrb.  ud  «diraujivati.  — 
1)  radnja  kojom  tko  sahranjuje  mrtrtt  (daa  Begra- 
ben,  aepultum.  Rj.).  —  2)  radnja  kojvm  tko  sahra- 
njuje  što  (da.**  Be\valiren,  aepoaitio.  Rj.), 

Nahraiijiviiti.  saliranjujem,  i\  impf.  Rj.  aa-hranji- 
vati.  r.  impf.  prosti  hraniti  2.  f.  pf.  aahrauitL  — 
IJ  begrahtn^  sepelio.  Rj.  vidj  pogrehavuti,  ukopavati. 

—  >Barem  ću  ćekati  da  ga  otpratim  do  groba  . . .« 
Žena  mu  rekne  da  će  mu  bili  dugo  ćekati  dokle  ga 
stanu  sahranjivati,  već  neka  ide.  Npr.  171.  Papu- 
čama piju  vino  hladno,  a  za  moje  zdravlje  name- 
njuju,  a  teitcka  živu  .sahranjuju,  sahranjuju,  ea  du3u 
ti  piju.  Npj.  2,  504.  —  2)  bf-Kohreti,  condo,  sepono, 
serro.  isp.  oaiavljati  1.  metati  šio  kuda,  dn  se  $a- 
hrani,  da  se  saCitvtt. 

Klija«  /'.  eine  Art  feinen  rothen  Tucha,  dic  Sa$-scht, 
panni  purpurei  genus.  Rj^  nckaka  crrcfta  čoha.  vidi 
sajalija,  paragun  2.  —  t^lo  ae  ajade  preko  Riana 
grada?  AT  ie  soja  megju  terzijaiua?  Al'  jo  zlata 
uiegju  zlatarima?  Kov.  80.  riječ  tugja.  Oso.  57. 

Kikjahnti,  aitja^^m,  t*.  pf.  aa-jaliati.  vidi  sjahati.  su- 
protno uzjahati,  r.  impf.  Bjauivati.  —  J)  ajahati 
H  konja,  abfiteigen^  ex  eqno  descentiere.  vidi  ajahati  1. 

—  2j  aajaliati  koga  a  konja,  skinuti  ga  s  konja: 
Ako  bih  mu  poćem  i  ajaliuia,  a  uko  me  ailom  soja- 
haše,  živ  mi  bratac,   u   dvore   mu  ne  ću.   Herc.  209. 

s^nllju,  f.  vidi  aaja:  I  crvenu  ćohu  sajaliju,  dto 
od  vode  ćoha  crvenija,  a  od  auncn  voda  rumenija. 
Rj.  tndi  i  paraguD  2.  —  Udri  na  se  dUm  i  kadifu, 
ponositu  ćohu  sajidiju.  Npj.  2.  2ti2. 

sAJnin,  aAjmu,  m.  (u  Hrv.  i  po  prim.l  Rj.  aa-jam. 
postanje  vidt  kod  najam.  —  1)  vidi  sal>or  (n.  p.  kod 
crkve).  Rj.  isp.  opro^tenjc  2.  —  2)  Markt^  Mexxe, 
Hundinae,  cf.  panagjur,  va^ar.  Rj.  vidi  i  pazar  4.  — 


siOcdlHlti 


-571  - 


SftkroJItl 


Sa  Brebrom,  a  ^o^Sgjcni  .  .  .  dolažahn  na  8c^me  tvoje. 
Jer^k.  27.  12. 

sjijcdinin,  anjf'cTimm,  v.  pf.  flft-jediaiti.  riđi  aje- 
dinili.  v.  impf,  Bujedinjavati.  —  1)  vereinigen,  jun- 
gerei  conjumjere :  (Jiui  i  Milutin  mi^jaliu  mjediniti 
obje  države.  UM.  .H5.  Da  h«'  pomole  zii  ugliiSene,  du 
Td  Gospod  .  .  .  »ujedinio  ih  na  »rojom  crkcom.  DP, 
*'^2.  —  2)  s«  se,  pasit.  ili  refleks.:  Banat  xe  xajedini 
.1  Madšnrahom.  Žitijc  6.  Da  hi  se  ftajeđinila  oba  lika 
jedne  tajne.  DP.  m. 

snJriliiiJAvriiiJo,  w.  rerh.  od  sajedinjavati  (i  «e). 
—  radnja  kojom  tko  »({jedii^ja int  što,  ili  se  tko  su- 
jcdiftjuva  .t  kivi.  vidi  HJe'linjiivanje. 

snJcdinjAvati.  »ajediujavam,  t.  i'm/i/'.  »a-jediujavali, 
rereinifjcH^  unire,  juHffere,  t:onjnn(jere.  tfiai  Hjeđinja- 
viiLi,  prosti  jedinili.  r.  pf.  snjediniti.  —  sa  ae,  reci' 
ppoe.:  Jezik  je  hranitelj  narodu.  Dokle  j^od  Živi 
Jesik  .  ..  dotle  živi  i  narod:  može  w  tnefijn  aohom 
razumijevati  i  umno  f!ajcdif\javftti.  Spisi  1,  1(4. 

siijfrtii,*  »aifAna,  m.  riđi  sajvan:  A  tV'tiri  nad  njom 
Rajfiin  DOfle.  Npj.  3.  514, 

si\jiunr,  flHJmdrat  »".  koji  ide  na  sttjam.  u  Hrr. 
gatari  se  kao  i  sajam,  vidi  va^ardžtja,  pa/ilrlija. 

.silJBiArov,  siijmAruv,   adj.  što  pnpada   ftajmaru. 

siVJinurski,  <idj.  .ito  pripiula  mjmarima  ili  saj- 
ma ru  kojemu  god. 

sAjmiis,  flnjmiUn,  m.  koji  ido  na  Bnjnm.  vidi  aajmar. 

siijmoni.  adj,  što  pripada  sajmu,  n.  p.  danaa  je 
najmcni  dan.  vidi  pa/.arni,  vaianii.  za  tihlik  Hnjmeni 
inp.  najmeuik  prema  najam,  sve  ove  riječi  Hajmar  — 
sajmeni  (jovore  itc  u  lirv.  (i  od  ktokavaea),  gdje  tte 
govori  rijet":  »njam. 

sJiJmiNto.  m.  11)  Hrv.)  mjesto  lefdjo  biva  sajam, 
Ort  v'o  »njnm  gehalten  trird,  rf.  va^ariTŠte.  Rj.  vidi  i 

SanaffjiiriSte,  paznri^te.  —  ry«'i  a  iakitii  mtst.  kod 
ani^le. 

saJiDUviinjo,  n.  verh.  od  Bajmovati.  virfi  vaSarenJe. 

sajmAvah.  sAjmiijem,  r.  impf.  nn  sajmu  trgovoti, 
prodavati  i  knpovati.  «.  p.:  danas  se  dobro  sajmo- 
vato.  vidi  va.^Hriti. 

.Si\fvrili,*  sajv^ina,  m.  vidi  »ajlan.  vidi  amrel,  kii^o- 
bran,  5tit  (od  kih).  —  Vrh  RJevojke  sazivan  rasap- 
nite^  da  gjevojci  ne  pokisne  lice.  Herc.  184. 

.sAk,  f».  (u  C  Ct.)  vidi  kmSnje.  Rj.  riđi  i  mreŽale, 
tnUje.  na  dva  savijena  droeta  isprepUtano  uzicama, 
te  M  u  njemu  nosi  slama.  —  Jugja:  sak  (saccus). 
Osn.  17. 

8)^kn<''enje.  n.  das  Lahmen,  sauciatio.  Rj.  terb.  od 
sakatiti,  radnja  kojom  tko  sakati  koga. 

saki^irn,*  .sakii^lja/  f.  eine  Pferdekrankheit^  genus 
ntorbi  eguontm  [malleus;  cf.  gnnturai^,  armija,  rmija, 
futradža  2    Rj.^).  Rj.  bolest  konjska. 

sukjk^ljir,  adj.  n.  p.  konj,  mit  der  sakagija  be- 
haftct,  eqm^s  morbo  fiakapa  dicto  laborana.  Rj.  koji 
boluje  od  sakage,  ^aku'jije, 

sakitluda.  f.  ikr  Jhtmmkopf,  stuitus.  Rj.  saka-luda, 
čoijek  sakaludast,  suludaift.  vidi  suludnik,  suludajak. 
vidi  I  bezjak,  i  sttn.  ondje. 

snktkluunst,  a4).  (a  Brij.)  vidi  suludast.  Rj.  vidi  i 
sulud,  auludan;  benaat,  benav,  budalast,  isp.  i  lud, 
i  ityn.  ondje. 

Ki^knt.*  adj.  lahtn,  vt^krUppelt,  saiu'ius,  debilis,  cf. 
boRftljast.  Rj.  —  Klijenil,  sakat,  da  se  ne  može  raac^i, 
vidi  uzet.  Rj.  274a.  Oikini  komarcu  jednu  nogu,  on 
aakai  do  vijeka.  Posl.  243.  U  (ćoravoj  zemlji  i  mkati 
konji  prola/e.  33H.  ifrom  Kam  u  nojru,  sakat  u  plećn, 
igrat'  ne  mogu.  Npj.  1.  ItiG.  Rauio  bo  u  lijevu  mku, 
i  po  tom  »  šaci  malo  ostao  mkai  (niti  je  mogao  prAta 
dobro  skupiti,  ni  ispraviti).  I>Rnioa  1,  70.  ( Mtanc  sitkat 
u  nmju.  /sitije  S. 

sakatili,  tim,  r.  impf.  lahmen,  saucio.  Rj.  salatUi 
koga,  riititi  ga  sakata,  r.  pf.  alo:.  iz-nakatiti,  o-. 

sakiMtisiti  /*.  pti(*4if  onocrotalus.  HtulU.  vidi  gem, 
pelikan.  —  iu  nast,  ittp.  njgiruSa. 


siikoljUi,  IJTm,  v.  pf.  sa-keljiti.  vidi  akeljiti. 

.sjkkija,*  f.  (n  C.  G.)  rtdi  aukija,  cf.  stupa.  Rj.  krpa 
kojom  se  zaMnpa.  ptiska. 

siVkIati  .so,  sukoljem  se,  vi<H  aklati  hc.  Rj.  saklati 
He,  u  sragji  počupati  se.  vidi  i  isklati  se,  poklati  ao. 
reeipr.  saklao  se  a  njim,  saklali  ao  njih  dvojica,  v. 
impf.  klati  se  2. 

sfkklet.*  m.  Tiefehlf  praeceptum:  On  i/dade  saklet 
na  ^auSc.  Saklet  ^ini  na  avoje  vojvode.  Rj.  sapovijest. 
vidi  crkU'l,  arklot. 

suklAnfti,  s^klonlm.  i^  pf.  behilten,  protego:  BoŽo 
nakloni!  Od  du^ninn.<ike  ruke  saklonio.  Kj.  sa-kloniti, 
kao  odhraniti,  sačuvati,  isp.  skloniti  3. 

sakUpUi,  Hikkluuuu.  vidi  sklopiti.  Rj.  r.  pf.  sa- 
klopiti.  kao  pront  glagol  ne  dolazi,  isp.  kI<Npiti.  —  Oata 
jadna  ni  drumu  gjevojka,  i  kod  nje  je  gjever  DiirmiA- 
beže,  oko  nje  je  saklopio  ruke . . .  »Pusti  ruke  od 
moje  pjevojke«.  Npj.  .3,  450. 

SAko,  m.  hyp.  od  Sava.  Rj.  Sa-ko.  takva  hyp,  kod 
Dako. 

sakdvnti.  Htlkujem,  vidi  skovati.  Rj.  sa-kovati.  đ. 
impf.  kovati.  —  Zlatari  C-e  do<5i,  prsten  sakovati,  burmu 
pozlatiti.  Rj.  2lol>.  Najprije  saknje  gvtozdcn  koveeg, 
S'pr.  158,  Ja  sam  sablju  sakovao.  Kov.  57. 

snknij.  praepos.  sa-kraj.  i»«it  akraj;  Pred  njima  je 
(jjuro  kaj)etano  od  Zaćira  nakraj  LjuboUnja.  Npj. 
5.  281. 

snkriVmonal.  sakramenta,  m*  saeramenium :  narediti 
fiakramcHut,  služitelj  sakramenta^  sacramcnti  minister, 
iStulli.  J?to  se  svetinje  nuli  ua/.iva  ćasfio:  služba  božja, 
pravila  njezina,  sakratnenat.  Dunii>i(5,  ARj.  9(Wa.  akcen- 
tnacija  prema  Đaničivecoj  na  riječi  argCimeuat,  argu- 
menta.  DaRj.  106a.  po  Badmanu   gen.  sakn\m€nta. 

sakr^.sntf,  ailkreSem,  r.  pf.  sa-kresati.  vidi  skresati. 

—  Sad  su,  brate,  puti  sakre$atit  oborite  sječe  po 
stazama.  Npj.  4,  33S. 

si\krili,  sUkrijem,  ipart.  pass.  aakrivon),  v.  pf.  Rj. 
sa-kriti.  vidi  skriti,  cf.  skulati,  polomiti,  u^urisnli,  za- 
tomiti, zavrijeti.  r,  impf.  sakrivati.  —  t)  verbergen^ 
abxcondo.  Rj.  —  Brže  bolje  metne  koko$  na  pogaču 
pa  poklopi  ćankom,  i  lako  sakrije  od  kuma.  Hj.  2if2a. 
Sakrij  me  gje!  Npr.  5.  Pred  Jiogoot  niSta  nije  «<ijfcrt- 
veno.  Daniea  5,  88.  Nose^^i  u  ruei  svoj  vojvodski 
barjak,  koji  je  do  sad  leMo  negtU  .sakriven.  Milo^ 
79.  To  je  poznato,  niti  može  biti  sakriveno.  SlraŽ. 
1887,  62.  (jospod  sakri  od  mene  i  ne  javi  mi.  Car. 
II,  4,  27.  Za  §to  svemogućemu  nijeau  sakrivena  vre- 
mena? Jov.  24.  1.  Za  zuak  da  su  svele  titjne  sakri- 
vene od  običnoga  čovjeka.  DP.  12.  —  2)  sa  se,  pass. 
ili  rejleks.  vidi  i  savrijeti  se,  skloniti  se,  fićunjiti  se, 
Aćui^unjiti  se,  ukriti  se.  —  Ali  ga  na  putu  stigne 
sunce  .  .  .  uteee  pod  plast,  i  sakrije  se  od  muca.K}. 
75<»h.  Prava  se  muka  ne  da  sakriti.  Npr.  40.  Bolje 
se  pošteno  skriti  no  sramotno  prikazati.  Posl.  2G.  Neko 
se  ta  list  sakrijcj  a  neko  ne  mu^.e  ni  za  dub.  201. 
A  skri  i»u  se  divski  st&rJeSiua.  Npj.  2,  28.  Sakri  m 
Adam  i  žena  mu  ispred,  gospoda  Boga  megju  droeta 
u  vrtu.  Mojs.  I.  3,  8.  UsliSi,  Bože«  molitvu  moju,  i 
nemoj  se  sakriti  od  mo{jcnja  mojega.  Pa.  55,  1.  Uj^i 
u  stijenu,  tiakrij  se  u  prah  od  straha  Gospodnjega. 
Is.  2.  10. 

sakrilunje,  n.  das  Verbcrgen,  to  ahscondcre,  Rj. 
terb.  od  sakrivati,  radnja  kojom  tko  sakriva  §to. 

.sakrivati,  siiknviim,  v.  impf.  reHtcrgen,  occulto. 
Rj.  sa-krivati.  v.  impf.  prosti  kriti.  v.  pf.  sakriti,  skriti. 

—  Urediviti  da  ni  on  ni  Jelena  nt-  sluAnju  ni  sakri- 
vaju jedno  od  drugoga  ni  jednoga  ;/a  čovjeka  i  opad- 
niha.  DM.   18*). 

sakrivilt,  si^krmm,  r.  pf.  nema  u  Vuka.  Rad  (i, 
{^K  sa-kriviti.  vidi  skrivili,  isp.  zakriviti. 

sakrAJUi.  sAkrojim,  vidi  skrojiti.  Rj.  r.  pf.  sa-krojiti. 
md»  *  sarezati,  8rez;Ui  1,  v.  impf.  krojiti.  —  AP  ti  ne 
6\x  doći.  dok  NI«  ne  sakrojiš  od  maka  košulju,  od  svile 


sakro&a^je 


—  378 


sftUvaU 


rukave!  Npj.  1,  110.  Ako  1'  voliS  caratvu  nebenkome, 
u  ti  stdroj  na  Kosovu  crketi.  2,  2%. 

sakrCisfnijc,  n.  vcrh.  od  tuikruSati.  radija  kojom 
iko  sakrnsa  Ho. 

snkrdSnti,  »ftkrG^m,  p.  impf.  Hii-krii5ati,  zcrrdfieit, 
zcrnHtltnen,  zerk nirsdicti ^  contercre^  coinminuere.  v. 
impf,  prosti  kriiMii.  i\  pf.  f)akruHiti,  Hkrušili.  —  Izvela 
je  (ljubav  pjevačeva)  divnu  sloffu  izraepju  mi«n  i 
osjećanja  i  ritbLnjOf  koja  no  od/iva  u  Hvakom  srcu, 
sokruša  fivaku  dusu^  ali  i  podiže  k  nebu  zbunjeni 
duh.  DP.  369. 

sakrtkšiti,  9:^k^u^m^  vidi  BkruJtiti.  —  Rj.  aa-kruMti. 
V.  impf,  sakruiiati.  —  S  deverom  se  igra,  praten  iz- 
gubila, harmu  sakrmilti.  Npj.   I,  Uli. 

sJLksiJa,*  f.  vidi  p?ka.  Rj.  vidi  i  aać  1,  i  flyn.  ondje- 
od  metala  »i.  p.  od  tjvož0a  kao  crepulja  ^to  .te  fitfrije 
pa  se  MjojH  poklopi  kukumzni  hljeh,  da  i^e  W:e  ispeče, 
dein.  Baksijcji.  aupn.  saksijetinn. 

stikhijea,  /.  dem.  od  saksiia.  Kj. 

.snksijt^tina.  f.  augm.  od  saknijn.  Rj.  —  Utkra 
autjm    vidi  kod  babetioa. 

sftktijnn,  m.  der  Saffian,  corium  sttphiunum.  Rj. 
ianka  kosjn  ili  ov^ja  koia.  isp.  kordovan.  —  Vot^e 
ona  ide  u  riznicu,  pa  otvora  Sitki^jaii-sepete,  te  izvadi 
ruho  gjevojftOko-  Npj.  3,  18. 

S&ktisnti/  sikti^tm,  i'.  pf.  verdeThcn^  vernichien, 
destrtto,  pcHSium  do.  Kj.  kuo  satrti^  slomiti,  uniiiitt. 
glagol  St  iriav^  ne  nalazi.  —  Hrilku  sablju  prebi  na 
^elvero  .  .  ,  bojoo  koplje  Blomi  na  sedmero .  .  .  Kada 
Marko  mktisa  oružje,  onda  irže  divtt  od  pojasa.  Npj 
3,  449. 

siikiip,  m.  die  Ventumtvlung,  coneetituit:  Njemu 
bjeliu  na  nukup  Bvatovi.  Kj.  vidi  skup,  i  eabor  1,  i 
sijn.  ondje.  —  K  »e  kupe  Srijemski  glavari  na  sa- 
kupu  pred  bijelom  crkvom.  Npj.  2.  G. 

sftkiipItK  pim,  vidi  skupiti.  Kj.  r.  pf.  sa-kupiti. 
vidi  i  sabrati,  r.  impf.  Hakupljati.  —  Sakvpio  Sije- 
njnnin  Iva.  sakupio  fSijenjske  junake.  Kj. 

saki^pljiiiij<\  JI.  ludi  okupljanje.  Rj. 

KukOpljiiti ,  t;:\knpljrmi ,  v.  impf.  vidi  skupljati. 
Rj.  sa-kupljlili.  vidi  i  aabirati.  t\  impf.  prosti  ktipiti. 
V,  pf.  Bukupiti.  —  Nego  brie  mkupljaj  seaiove.  Rj. 
Pauk  po  cvijeću  bere  jed,  a  ćela  nakupca  med. 
Posl.  24G. 

sala,  /'.  (/«•  Saalj  Salon;  aula.  vidi  dvorana,  dvor- 
nica.  —  Raron  šiling  vrativši  se  k  meni  i/igjem  i  ja 
iz  kola  le  otiđemo  u  ualu.  8ovj.  38.  U  va&oj  sali. 
Straž.  lH8*i,  u;g7. 

Salftniiiti,  ShI6iiiuii,  m.  vidi  SoliNniun.  —  Pozdravio 
te  je  SaUtvinn.  PI*oaI.  H9,  Proda  David  kridjcvstvo 
sinu  Mvojonui  .iulomunu.  Prip.  bibl.  h)S  (lS6t».  latin.). 

sali'lniuni,  /".  dic  Sahlackc^  salsurn,  muria:  metnuo 
ribu  »1  sahuniiru.  Kj.  isp.  niso,  —  lugju  rijcv.  Uhd- 
113.   Jal.  Hnlauioja. 

NalJkndar,  HulancUra,  m,  dui  Almosen  an  die  KalU' 
ijicr  aitf  'to  (rott  aaaivrj;  J'agc  'J'od(cn*fthct,  zttisihcn 
Oaicrn  und  Ilirntnclfahrtj  ih/crianum  gcitU9.  Hj.  prilog 
kaUtgjcrima ,  da  se  Uogu  mole  za  pokojne  40  dana, 
icmcfiju  uskrsa  i  t^punora  dne. 

Stlli'liidŽJik.*  R:ilnnd:^.aka,  m.  on<i  na  čniiu  se  tka 
ljulja,  vidi  culjajka,  culjka,  ^'t-friiljka,  Ijuljajka,  Iju- 
ljaSk:t.  —  r  MoMlaru  u  ori  Hoiini  zmuelniili  Lroje 
salamhakc.  Ljnljjilo  hc  malu  i  veliko.  Herc.  :ill. 

sikla.s.  tu.  {loi.  f«ilii.4u>  (u  vojv.)  da'  Mcin'hof,  vilia. 
cf.  majur.  Kj.  M(i</:.  s/AliA.s.  vidi  i  bai^ija,  l>H('-iuH  *i. 
konak  4.  muridni,  Ktun  2,  sUuiarnu.  —  Ddatlžija.  2) 
rovjek  koji  sjedj  na  ćijem  sulaia.  Rj.  44 la.  t'uU 
igra .  .  .  Kod  ćule  *c  jume  svo  kovu  kućice,  a  velika 
kuća  u  flrij»'di  saM.  Kj.  830a.  Pa  ćemo  §uira  ići  na 
salnk.  Npi".  12. 

sntAla,  f.  (dcr  Kopfmlai,  Gartcn-)  Salatt  lactaca 
(lativa)  oUracca.  Kj.  vidi  lućika.  —  Žućunica.  i)  divlja 
ttalata,  koja  »e  zove  i  tniijina  trava,  Rj.  l«»2b.  Ubu- 
Ijili.  politi  sto  uljem,   u.  p.  grab,  Jtalatti,  kupus.  Rj. 


4.%b.  7Wac,  nekakva  saUUa,  koja  je  sama  od  sebe 
malo  kiselfi,  cf.  imt.  Rj.  757b. 

saltiukovina,  f.  vidi  meCava.  Rj.  ktid  snijeg  mHe. 
vidi  i  pomet,  vijavica,  ćorava  Angjelija.  —  Od  tugjc 
će  biti:  salaukovina.  Osn.  ItiB. 

sJdaziti,  zTm,  r.  impf.  vidi  silaziti.  Rj.  aa-laziti. 
rt Ji  I  slaziti,  siiboditi;  »kidati  bc,  snimati  w.  v,  impf. 
proati  laziti.  r.  pf.  saći,  sići. 

iiiiklnždnje,  m.  vidi  silaženje.  Rj.  vidi  i  složenje. 

sAIcp,*  in.  der  Salep  (em  tcarmes  Geirdnk  mit 
UoniffJ,  potio  mellHa.  Kj.  piče  toplo  s  medom. 

.salMJcfi,  flalt!tim,  v.  pf.  Rj.  «a-letjeti.  riđi  sletjeti. 
i  V.  ivipf.  .Htdijetaii.  —  1)  anrcnncn,  aufallen^  drangen^ 
'  urgeo,  invado,  cf.  savitlati.  Rj.  saletjeti  koga.,  navaliti 
istući  što  ili  moleći  .s£  za  šio.  vidi  i  objekoliti.  obrla- 
titi,  okupiti,  savili  3,  siljeljeti  2,  evrzlati,  avitlati.  uati- 
suli  2,  u/.letjeti  2,  zaokupiti  2.  —  Žena  ga  zapita  za 
Mo  se  uasmeja.  On  joj  odgovori:  >Ni  za  žto,  .samo 
onakoc.  Ali  žeui  ne  bude  to  dointa  nego  saleti  muža 
d(t  joj  kake  za  Sto  se  naamejan.  Npr.  13.  On  ne  ćuje, 
Sto  besedi  Ivh,  već  saleti  svoje  čeao  Ivu,  saUti  ga^ 
da  odseće  glavu.  Npj.  3,  403.  —  ti)  vidi  sletjeti.  Kj. 
sletjeti  odakle^  sa  šta,  s  degu  ti.  p.  ptica  sU^da 
s  drrcta,  herahfHegcnf  derolo. 

siUTdž.  /.  (u  Rianu)  vidi  kaldrmo.  Rj.  vidi  taraca. 

salij^tHBJP.  «.  Rj.  verh.  od  salijetati.  —  7j  radnja 
kojom  iko  salijeće  koga  (daa  Anfalleu,  invasio.  Rj.l. 
—  2)  radnja  kojom  n.  p.  ptica  saUjeće  fta  drveia  {vidi 
slijetanje.  Kj.). 

salijetati,  salijećem,  v.  impf.  Rj.  sa-li^etati.  riđi 
slijetati,  r.  impf.  ;)ro.^ti  letjeti,  v.  pf.  saletjeti.  —  1)  an- 
fallen,  inradu.  Rj.  koga^  navaljivati  istući  što  ili 
moleći  se  sa  što.  isp.  saletjeti  1.  —  2)  vidi  slijetali. 
Rj,  salijetrtti  odakle,  sa  sto,  s  ćega;  n.  p.  ptica  sa- 
lijeće 8  drveta. 

saliJ4^viiiij(%  n.  ric/i  Haljevanje.  Rj.  ricii  •  salivaiije, 
slijevanje. 

salij(^vali,  »alijevam,  v.  impf.  vidi  saljevati,  Rj. 
cidi  i  salivati,  slijevati,  v.  impf.  prosti  lijevati,  liti. 
r.  pf.  palili.  —  PuHja,  2)  kao  prejgicu  na  Šeširu  sto 
pastiri  od  ka.^itera  saltjeraja.  Kj.  (>2<>b. 

salinae,  Halinca,  m.  u  »aonica  ono  Ho  ide  po  snijegu, 
die  Schhttenkufe,  pen  trahae.  Sa  Une  a  »\i  dva;  u  njih 
su  odozgo  udareui  .stupci  ili  češljevi  (u  svaki  po  jedan 
sprijed,  a  po  jedau  ostrug),  a  na  stupcima  odozgo  stoje 
opieni  ili  gredice,  te  drže  »iliuce  jedau  za  drugi;  u 
oplene  je  udaren  na  svakome  kraju  po  jedan  koćić, 
koji  ae  zove  ručica.  Rj.  vidi  saonik  2.  —  od  osn. 
koja  je  u  sju>ui.  Oau.  340. 

salitak,  saliika,  w.  voda  što  ae  salijc  u  vraćanju. 
II  t^arjijevu.  Dr.  <ij.  t^urmin.  — za  nast.  igp»  dobitak. 

Nalili.  Hiilijčm,  v.  pf.  Rj.  Ki-lili.  ridt  sliti.  r.  impf. 
salijevnti,  s:divali,  Haljevaii.  —  i)  giesscn  (2.  li,  oine 
Kanoiir),  fundo.  Rj.  saliti  n.  p.  top.  —  Doiieso^e 
(zlatne  ohocvj  A  ionu.  .\  on  sidi  u  kalup,  j  uaćioi 
tt4c  saliveno.  Mujs.  l\.  32,  4.  <sVi/i  četiri  biovugu  za 
iVliri  ugla  renetkc  mjedene.  38,  5.  su  se,  ptiss:  Od 
Hto  tiilaiiata  srchru  salikc  se  stopicc  za  »vetinju.  .Mojs. 
II.  ;IK,  27.  —  2)  n.  p.  vino  u  ćuturu,  htniingic^en, 
fundo  in—.  Rj.  isp.  .sai^nti. 

.sAlMra,  f.  vidi  Aalintru.  Rj.  vidi  i  salitra.  sO  ne- 
kakva; ilcr  iSalnitcr,  Salpeter,  nitrum,  .iitlnitrum.  — 
Ku  pjeva  pjenuic  ^.alosnom  Hrcu,  on  jo  kuu  onaj  koji 
Hvlači  hiiljiuu  na  zimi,  i  kao  ocat  na  salitru.  Prić. 
i.'r»,  2t». 

salivaiije.  n.  vcrh.  od  salivati.  radnja  k^fjom  tko 
saliva  što.  vidi  nalijevanje,  Niljevauje;  slivauje.  — 
SalivCinjc  zvona,  (u  Rjićkuj)  Ari  .SpicU,  ludi  gcnus. 
Kj.  GtJ2b  (nekaka  igra). 

sativAlI,  Kaltvrun,  r.  impf.  Hii-Iivali:  ne  govori  $e 
saviO  u  cap.  govoru  nego  i  u  istočnom  i  južnom,  vidi 
»idijevati,  Miljevati;  slivali.  isp.  v.  impf.  proata  Uvali, 
lijevati,  Ijevali.  r.  pf.  saliti,  u  Rj.  je  akecntuacija 
siilivati,  vam,  (zajt.)  1  salivanje  {iH.)  zbrkana  na  pravim 


sftiflia 


—  373  — 


nMi 


Utocnim:  s^Ievnti,  vam  (iat.)  »  sAleviiuje  list),  n  dolnro 
imti:  Halivanje  zvona  (u  Haškoj).  —  sn  se,  reftefcš.: 
Jer  eto  nam  jedno^r  konjanika  .. .  niz  njejja  bo  crnu 
krvca  sliva  niz  dolamu  i  konja  gavrana,  aaliva  se 
vranu  ii  kopitn.  HNpj.  4.  444. 
h&lma,*  f,  —  J)  vidi  topuz.  Rj.  vidi  i  buzdovan. 

—  2)  (u  Dalm.)  kao  topuz  na  podugačkome  drSku.  Rj. 
Hftlo,  w.  —  ]J  duH  Feit,  ScJuMr  (von  Schueinenj. 

udeps,  U  Bviitja  i  u  mnofrijeb  životinja  n.  p.  u  zeca, 
a  i  u  i^ovjeka  zove  se  sido,  a  u  govei^eta,   u  ko7.e  i 
u  ovce  loj.  Kj.  —  PcOc  ga  $uio.  (Bijeaan  je,   dobro 
mu  je).  PohI.  "247.  On  je  najveću  bunu   i>odigao  na 
debelo  jer   ^lAporio  pa  i  salo   mu   izvadio  na  polje),  j 
Nov.  Hrb.  1817,  3il3.  —  2)  iz  bundeve,  rf«.-*  Gekroae,  i 
intesiitM   cucitrbitae.    Rj.  što  je  u  bundeci   meko,  —  j 
Tih^a  vodenu  poMo  se  osuAi  probiiP^i  se  odozi^o  i  izvadi  , 
se  iz  nje  sjeme  i  sido.    Rj.   7S\)ii.   —   3)  (u  Dubr.  u 
može    biti   da  bi  se  reklo  i  u  brbiji)   »vinjaka   uiaet, 
SchmaU.  adeps  snillus.  Rj. 

sHldmiti,  AiMomlm,  vidi  alomiti.  Rj.  8n>lomiti.  pri- 
tiijcre  vUii  kod  slomiti,  vidi  i  ulomiti,  opu^iti  "2,  r. 
impf.  flhunati. 

sal62i(l,  sMoSTm,  i'.  pf.  vidi  aJožiti :  Da  saloii  vezene 
darove.  Rj.  sa-lo^iti.  r.  impf.  nljlgati. 

sftlti*  ituiecl.  Rj.  —  1)  allein,  soUis.  Rj.  a^m  (be3 
drugoga),  —  tSalt  »amžesti  bio  osavnuo.  Npj.  3,  178. 

—  2)  »df.  nur,   mtltem.  Rj.  vidi  2  Made*^,    stimo.  — 
Obe  mlagje  nlMa  uo  govore,  sali  govori  vila  naJHtu- 
rija.  Npj.  y,  .VJ.  Svi   svatovi    konje   pmvagjaju,   sali  \ 
ne  Seta  zmija  Lastavicu.  '2,  bi. 

Sftltudžijn,*  m.  I  u  Baćkoj)  der  J^\thrmannt  der 
Menschen  (ohttf  \yuarfn/  ftihrit  tfui  solos  i^hit.  Rj. 
vozač  koji  siilt  (namcj  ljude  vozi  he:  rohe.  ealt-a-džijji, 
pred  na^t.  džiija)  a,  isp.  rijcH  takve  kwi   djeladžija. 

s&ttijtrr«  »utlij<-ra.  saKir,  naltira.  m.  riđi  p^^ahijer, 
pstUtir  {od  kojih  hu  »alLijer  i  caltir  otpudavni  n  po- 
vetku  p)»  liaoiijer.  —  tšallir!  Po«l.  274.  Nasred  njega 
"Wunouće  ^a*^e,  u  ruku  mu  knjige  mdtijeri,  te  se  moli 
^  po  zakonu.  Npj.  2,  92.  ta  nast.  isp.  pastijer  i 
'fisatir. 

sniAtiik,  !<nlutka,  m.  {u  VrAiMi)  poveliki  šljunak. 
Rj-  —  rijeci  .<  Uikim  nast.  kud  bjelutak.  Znamenje 
Ikorijcnu)  teći  ikod  .latinac,  saonicc)  prelazi  u  varati 
sey  okruglu  hiti:  saldtak.  Korijeni  217. 

sAIJo\Ti^J<»,  n.  dutt  fjiessen,  fusio.  Rj.  verb.  od  1) 
»aJjevati,  2)  saljevaii  ee.  —  J)  radnju  kojom  tko  sa- 
ijeva  u.  p,  topove.  —  2)  stanje  koje  biva,  kad  se 
auljeva  n.  p.  Savu  u  Duntivo.  —  vidi  salijevanje, 
saliv.injc;  »lijevanje,  »livanje. 

si^ljerati,  v-nm,  r.  impf.  Rj.  wi-ljevali.  vidi  nalije- 
vali, Bfllivnti;  fllijeviui,  slivnti.  r.  impf.  proAti  lijevati. 
livati,  Ijpvati ;  Hii.  r.  pf.  Baliti.  —  1)  n.  p.  zvona, 
topove,  ftvijeće,  gieA/ten,  fundo.  Rj.  —  2J  saljevnti 
H,  p.  vino  u  ćutttru,  hiueingiessen,  fundo  tn—.  i-f^). 
»ftliti  2.  su  se,  refleks.:  Pred  njim  je  bila  jedna  ćwma 
na  zlatnom  čunku  izvirala,  i  tako  maljevu  se  pred 
njim  n  jedno  korito  clatno.  Npr.  195.  .ledua  velika 
otoka  pod  imeuom  Je/ava,  koja  se  pod  8mederevom 
sutjeva  u  Danaro.  Danica  2,  38. 

siiin,  sAma,  BŽrao.  Rj.  sam  govori  »e  i  sami.  Obi. 
34.  —  J)  allein,  solus:  sam  samcit   (Ramcat),  gane 
und  gar  nlUin,  plane  hoIhs.   Rj.    ta  zamjenica  (kad 
znafi:  bc£  i  koaa  drugoga,  solus)  može  imati  oblike 
kake  imaju  pridjevi  ncodrcgjeni:  sama  {^U\\g\  padcit),  , 
»umu  (tredi  pad.)  itd.  Obi.  34.    vidi  tuUt  1.  —  Oaojj-  | 
Stina,   ono   Mo   kalugjer   koji    ima   samo    svoje   os\m  i 
munacitirskoga.    Kj.  473a.    Sama  sazdana   kost^    kaže  | 
«v  za  bolesnika,  koji  se  od  bolesti  OHuAio  i  okoreo, 
l'tuier  Btit\  und  Anvchen,  ossn  atquv  pellis  tutus  est,  i 
Rj.  6*i3a.   I  istina,  2)  sama  stnicu.   Rj.  825b.   Dogje 
na  kapiju  koja  je  bila  od  »amik  siuijn.  Npr.  II.  Kako 
bi   ostavio   oca   sama.   3i>.   Ja   (-u    ti   napuniti  galiju 
samoga  srehra  i  zlata.  42.   Kud   dogje   ku<M  sa  san- 
dukom i  otvori  ga,   a  to  u  njemu   sve  sami  dukati. 


143.  Hi  rekao  sama  vatra  oko  dvora  t*ipa.  18o.  Sam 
Bog  nema  gospodara.  Posl.  274.  Satnu  coeku  nije 
dobro  ni  nii  jelu,  a  kamo  li  u  knkii  poslu.  274.  Kralj 
ga  110  srne  otpraviti  stima,  već  .^njim  posla  Obla<^i<?a 
Rada.  Npj.  2,  4^^4.  (ijnragj  pt^e  do  tn  »ilne  knjige, 
ne  piše  ifi  samim  murećepom,  vaće  nierui  s  krvcom 
od  oltraza.  2,  569.  On  nije  tebe  pozdravio,  nego  mene 
samogn,  Danicfi  2,  124.  Stvari  onnke,  koje  su  sama 
lai.  Odg.  nn  ut.  7.  Čovjek  sam  sa  sebe  ako  i  po- 
griješi, nije  velike  sramote.  Pi«.  15.  Ne  uo^'e  niSta 
na  njoj  (ua  smokvi)  do  lišća  sama.  Mat.  21,  19. 
Nikomu  ne  govoreći  rijetM  do  samijem  Jevrtjima. 
Djel.  Ap.  U,  19.  —  2J  selbst,  ipse.  Rj.  cf  glava  2. 

—  A,  Kam  {hei  sebe).  —  u)  bez  prijedloga:  Srećan 
.si,  sam  te  je  Bog  uputio  kuda  treba.  Npr.  19.  Onda 
će  ti  svi  konji  sami  aoć\.  121.  I&la  ne  znfiju*^i  ni  samu 
kuda.  141.  /aOiide  ae  sluge  pa  i  sami  carev  sin.  259. 
Zrela  vo<^ka  samu  pada.  Posl.  94.  Samo  sunce  trepti 
kad  ko  zmiju  bije,  i  raduje  »e  govore(5i:  kuko  moj 
mravak  aždaju  bije!  274.  To  ti  se  samo  kaže.  319. 
Snma  mu  se  aablja  izvadila.  Npj.  2,  342.  Boinović... 
ostane  onako,  i  smn  od  sroje  volje  skupi  nekoliko 
momaka.  Danica  4,  19.  Može  .  .  .  uzeti  mu  sve,  Što 
iniH,  i  sam  život.  .'»,  86.  I  sami  strslentci  njihovi  ne 
razlikuju  se  od  ostaloga  naroda.  Kov.  12.  On  bi  već 
daiiHH  bio  sam  svoj.  Ifi.  A  i  tebi  samoj  probofti^e  nož 
du?iu.  Luk.  2,  35.  Ko  se  ti  sam  gradiA?  Jov.  8,  63. 
.Jer  je  ona  mnogima  pomogla,  i  samome  meni.  Rim. 
U»,  2.  ^  h)  s  prijedlozima.  —  do:  Potegne  .sjiblju 
pa  stane  do  sume  vatre.  Npr.  189.  Ljubi(^u  ga  do 
samoga  mraku.  Npj.  I,  350.  Nnćini  Sanac  do  .tame 
fijokoi'c  vojske.  Milo?  184.  (^udje  se  onu  noć  borio 
s  njime  jedan  ćovjek  do  same  zore.   Prip.  bibl.  25. 

—  kod:  Ov.ikovu  službu  ima  r^  i  kod  oatalijeh  Sla- 
venskih uaroda.  pa  i  kod  sujnijeh  Ifusa.  Rj.*  XXIX. 

—  megju:  Da  ne 
Marnima.  Hini.  1, 
kako  Hrbi  mr/,e  na  sve  Cirke  i  na  njega  samoga.  Sovj. 
5!5.  —  na  (loc.):  J^anac  bio  na  samome  atoku  Morave 
u  Dunav.  MiloS  41.  —  od:  Ovo  ide  u  istoriiu  našijeh 
zakona,  koja  može  biti  ve<ia  i  znatnija  od  njih  $a- 
mijdi.  Odg.  na  laŽ.  14.  —  pod:  Vojaku  izmakne  od 
Drine  poa  Kovilja^u  {pod  sami  grad  vi.Ae  Smrdljive 
Hare).  Danica  3,  iMh,  Pod  samu  zimu  otide  n  Bosnu. 

3,  213.  —  pred  (accus.):  Ovaj  dan  pred  savii  mrak 
skupe  se.  Kov.  52.  Posle  ru^kn,  pred  samu  noćt  otprate 
svi  lijiUu.  MiloA  24.  —  «  (accus,):  U  veće  u  samu 
mrklicu  kad  se  carev  sin  doma  vrati,  istrći  mu  mater. 
Npr.  229.  Dogju  t*  sami  Jiijogrnd.  Danica  3,  139.  No 
M  srimo  to  vreme  »ejalo  se  ve*^  seme  za  buduću  ne- 
sreću. MiloS  13.  — II  (loc.}:  <''urćija,  koji  je  «  samom 
poretku  bune  doSao  k  Jakovu.  Danica  3,  190.  —  za 
(accus.) :  A  eu  same  razvaline  Žice  i  Manasije  sami 
Turci  kažu,  da  su  znaci  .  .  .  Danica  2,  110.  Da  ga 
poUuju  i  vide  da  je  r«  njih  sume  vrlo  potreban-  DM. 
212.  —  S.  sam  (sn  sebe).  —  a)  bez  prijedlogu.  — 
gen.  samoga  sebe,  sam  sebe:  <'ini  da  raste  tijelo  na 
popravljanje  samoga  sebe  n  ljubav*!.  Kfee.  4,  1*5.  On 
08lj»je  vjeran ;  jer  se  sam  sebe  ne  može  odreći.  Tim, 
II.  2,  13.  —  dat.  samijem  sebi,  sam  sebi:  »Stane  go- 
voriti  sama  sebi:  »0  Bože  moj.  Npr.  5S.  Drago  je 
sam  sehi  najprigje  vrat  slomio.  Posl.  (>9.  Kojima  »e 
otkri  da  ne  samtjem  selti  nego  nama  slušahu.  Pctr. 
I.  1,  12.  Sami  oe  sebi  biti  mrski.  Jezek-  ti,  9.  —  acrtttf. 
samoga  sebe,  sebe  samoga,  nam  ^be:  Naumi  du  tcam 
xebe  ubije.  Npr.  22tl.  Ja  nijesam  kadra  ni  samu  sebe 
braniti.  261.  Bunca...  ')  pravi  mm/ftmma  svoje  čita- 
telje, ili  sebe  sumoga.  Nov.  Srb.*  1817,  510.  Ljnhi 
bližnjega  svojega  kao  samoga  sebe.  Mat.  22,  39.  Jer 
sebe  ne  propovijedamo,  nego  Ilrista  Isusa  (lOHpodn, 
a  sebe  same  va5e  sliif^e  Isusa  (iospoda  radi.  K(tr.  i  I. 

4,  5.  —  insirutn.  sam  sobom:  A  oajpoale  i  car  Trojan 
sam  sobom  ćuje  kako  dcca  sviraju.  Npr.  151  fkao  i 
on  glavom),  i.  urćija,  koji  je  t  sam  sobom   neggje  od 


pogane  tjeleaa  njihova  mvgjn  njima 
24.  —  na  (aw.):  t^tane  mu  kazivati, 


stnac 


—  »74  — 


Tunikft  bftijak  oteo.  Danic«  3,  191.  Kod  Gode6L  bio 
aam  tam  iobom,  Strai.  13^6,  151H.  Ja  Go«pođ  tutfiuih 
•ve  .  .  .  reeproetiijeh  zemlju  $am  sobom,  l&.  44,  24. 
Izagje  gjakoĐ  b  kadionicom  zamjenjujući  njom  one 
irive  ...  a  sam  »obow  i^luge  koje  su  po^Ujane  na 
RvijeL  DP.  40.  —  b)  Jta  prijedlozima  —  mm  na  se: 
Ako  aotona  uMane  sam  na  se  i  razdijeli  se  ne  mofja 
OHUti,  nego  će  propasti.  Mark.  iS,  26.  —  sam  od  sebe: 
Kad  dogje  vrijeme  da  iwt  muhe  roje,  zid  xe  prouUi 
nam  od  sebe.  Rj.  It4a.  Na<^'inio  i>o»t>uiLx,  t  j.  nam  od 
tebe.  Bi.  6i7a.  Kuko  »c  ouuuio  itam  od  nebe  n<tćinio 
narodni  ponlaniL*.  bovj.  Iki.  (iuvori^  li  ti  tu  sam  od 
iMjfte,  ili  ti  drujti  kazat«?  Jov.  18,  ;H,  — satn  po«/«: 
To  »e  razumije  numo  po  sebi.  Posl.  XXUI.  Srako 
<*ar»tvo  koje  «  rusdijdi  <*amo  po  sehi^  opusgede.  J«uk. 
II,  17.  Pogreb  je  sam  po  nehi  tufivn.  DP.  369.  — 
sam  pod  sobom:  Sttm  pod  gohom  drvo  podfujeca.  PoaL 
274,  —  8«ni  u  sebi  (u  sctti  sumoj):  >nhl«  reče  sam  u 
sebi  »idem  onoga  kalugjera  prevariti.  Npr.  06.  Niftta 
ne  ret^e,  nego  sam  u  sebi  pomisli:  blago  meni  .  .  . 
Uf2.  Pune  oćj  a  praxno  ttrce.  (Kad  je  jito  na  oćima 
dobro  a  samo  h  sebi  rgjato).  Posl.  266.  Da  ma  Hrbija 
bude  silna  ne  samo  spolja  ne^o  i  iinutra  t4  s^n  samoj. 
DM.  71.  —  sam  za  sebe,  /a  ftnmoga  sehe,  za  sebe  sa- 
moga: Ti  Itam  sa  sebe  svjedoćiS.  Jov.  8,  13.  Oni  upravo 
i  nijeflu  odgovarali  za  krivca  ne/ro  ja  same  sebe,  DM. 
3(K}.  U  laj  ^aa  kuliko  t^e  molim  za  njih  toliko  i  za  samotja 
seiic.  DP.  23.  Ne  plaf'eS  za  seite  samoga  &lo  se  u  ovo 
treuui5e  ne  molii  ni  za  «ehe  ui  za  drugt)!  29.  —  3)  in 
đen  Zus(tmmenset£untjen :  a&mdrugi,  siUutreći,  u.  s.  te. 
selbander,  selbdritU,  Ziu-ic^i  aj-o;  etc.  Kj.  vidi  i  aam> 
peti,  aiun^sti^  »amoftedroi,  samosmi,  sam^esti:  on  sam 
je  šesti,  1.  j.  on  i  jos  petoro  ili  petorica  samo;  samo- 
aedmi:  on  sam  je  aeamij  t.j.  on  i  jos  šestoro  iliiesto- 
rica  samo,  i  t  d.  ocamo  će  ići  i:  samo  sam,  samo 
suni,  t  j.  sam  bez  druga^  sami  bet  druga;  pak  bi 
gar  valjalo  sastavljeno  i  pisati:  aamosam,  koje  vidi^ 
i  primjere  ondje. 

sAmae*  fUUnca,  m.  —  i)  der  allein  lebtj  solitarius, 
caelebs,  c/".  iedinac.  Rj.  ćotjek  koji  ziei  sam  bez  dru- 
iine,  beg  djece  i  bet  žene.  vidi  i  jednoglavac.  isp. 
samica.  —  Da  ne  daje  sekc  moie  za  udovca  ni  sa 
samea.  Herc.  282.  Bog  samcima  aaje  zadrugu,  sužnjo 
izvodi  na  miesta  obilan.  Ps.  68,  6.  —  2)  (u  Hrv.)  u 
ptica  muijuK,  muAkarao  2,  das  Mannclien^  mas  aviam. 

hknhkUt  f.  u  ovoj  zagoueci:  samu  gita  gita,  sama 
kuću  Čuva,  dok  samuta  dofzje.  Rj.  odgonetijaj  klju- 
čanica. —  osu.  n  zamjenici  sam.  isp.  Osn.  362.  riječi 
S  takim  nast.  kod  ajgira^i. 

»nin&fannti,  KAmiihnem,  vidi  smiihnuti,  cf.  sama- 
nuli.  Hi.  r.  ;)/*.  Mi-malinuti.  v.  pf.  je  » projići  mahnnti. 
r.  imp/.  prosti  miihati.  —  Manu  sabljom,  samanu  mu 
glavu.  Kj.  BBSii. 

samAnuti,  efim^nem,  p.  pf.  vidi  samabnuti.  ^.  u 
kr(4Jevtma  gdje  se  glas  h  ne  čnje  u  gowru. 

sJim&r,*  eamdra,  m.  Kj.  detn.  samarić.  nugm.  su- 
marina.  —  1)  der  Sautnsattclt  sagina,  cUtelhie.  Na 
samaru  imu  drvenica  i  stelja.  Rj.  vidi  samarica  1, 
tovarnica.  —  (ilnvinn,  pronnji  kraj  od  samara.  Rj. 
Hf}b.  Knttina,  t4  samara  Hlražnji  kraj.  Rj,  3<)7a.  8umn- 
ruAa,  iglu  kojom  se  samari  s^ju.  Ri.  (>fi3a.  Rgjnvoj 
kobili  .•»amar  do»Midi.  Poni.  271.  Maska  pod  samarom 
hvali  goHpara.  DPohI,  (yi},  Rahilja  uze  idole  i  aakri  ih 
jfod  samar  kamile  Bvoje.  Moja.  I.  31,  34.  —  2J  u 
rukn,  dic  KrchnsckaU^  testa  cancri.  l{j.  ljuska  u  raka, 

.sAroardžijit/  m.  der  SauvisatteUnacher^  confector 
clitcUurum.  lij.  Huumr-džiija).  koji  gradi  samare. 

sAnmrdžiJin,  adj.  des  Aiunardžija.  ditdlaram  con- 
fectoris.  Rj.  što  pripada  samardžiji. 

HaraAr^^Je,  n.  da«  Aufsdumetit  cliteMarum  impo- 
nitio.  Rj.  verb.  od  t»jiinariti.  radnja  kojom  tko  sa^nari 
n.  p.  konja. 

»araikrica.  f.  —  J)  (kao  u  Sali)  vidi  samar  1.  Rj. 
vidi   I   tovarniua.   —  2)  m  vrbu   saetuvljeDu   a   dolje 


rastavljena  dva  pritiska  (kao  nn^a),  koji  se  meću 
na  krovove  po  poJvu.  Rj. 

samiirić,  m.  aem.  od  »amar.  Rj.  —  Pete^  od  kooe 
kao  mali  samarić.  j^to  žene  i  djevojke  noee  oatrag 
povrh  vrata.  Rj.  406a. 

samkrua^  f.  augm,  od  samar.  RJ.  —  takva  au^. 
kod  bardaćtna. 

samAriti,  sitmanm,  r.  impf.  aufsdumenf  satteln, 
clitcllas  impono  equo.  Rj,  n.  p.  konja,  mettUi  na  f^' 
samar.  p.  pf.  rdoi.  o-»amariti,  pre*.  r.  impf.  slož.  pre- 
aamarivati. 

simimit  adj.  Saumsaitcl',  clitellarum.  Rj.  što  pri* 
pada  samaru.  —  Patalica,   samama  itica.  lij.  401a. 

saniraj u{*a«  f.  die  Schildkrotc.  J.  Bogdanovi(5.  rt'^i 
£an6ara,  i  ai/n.  ondje.  isp.  samar  2,  kao  đto  je  u  raka, 
iaiko  JH  i  u  kornjače  aamar.  —  ^a  nasL  isp.  ajgira6a. 

sanikru.^a,  f.t.  j.  igla  (vrlo  velika)  kojom  se  samari 
šiju.  die  Facknadel,  acus  consuendis  fai*ciculis,  cf. 
čuvalduz.  Kj.  —  riječi  s  takim  nast.  kod  ajgiruia. 

s&mcat.  sAmeit,  adj.  cf.  sam.  Rj.  aam  samcat,  aam 
samcit,  sasvijem  sam,  bez  ikoga  drugoga;  gans  und 
gar  allein,  plane  solas.  riđi  Aamosam.  —  osn.  pred 
c  u  sam.  OsD.  213.  ftdj.  s  iiikim  nast.  vidi  kod  novcat 
i  novcit. 

sandftkas.  m.  (st)  ein  erdidtteies  Kraut  (tu  Sexć- 
reien),  q.  d.  Uerba  qaa€  cogii  ut  ipse  accurrut  amicus 
amicae:  Samdokasa  i  oUoloi^epa.  Kj.  »am-dokaa,  iz- 
mišljena trava  za  bajanje,  da  tko  An  ddkasu. 

Simdruin*  iidj.  cf.  sam.  Kj.  aam-drugi,  on  sam  je 
drugij  t.  j.  on  i  još  jedan  samo. 

s&mlea,  f.  —  J)  žeaa  koja  je  sama  bez  djece  i 
bez  muža,  die  Einsame,  soUtaria.  Rj.  isp.  samac.  — 
2)  i  str.ar  samo  jcdnabcz  druge:  A  za  pašom  samica 
kubura.  HNpj.  3,  102.  Ourlika,  svirala  oa  jedne  cijevi, 
zove  se  i  samica.  ARj.  II.  166a.  —  S)  (u  Hrv.)  u 
ptica  ženka,  ženskara,  das  Weibchen,  femina. 

skmijeli,  »ilmeljčmr  r.pf.  (a&mljco  i  s^lio)  rnaA^en, 
molo.  Rj.  Ka-mljeti.  vidi  smljeti,  umljeti.  v.  impf.  mljeti. 
—  Istijeititi  n.  p.  masline  !*amlievene.  Rj.  23yb.  Dogje 
dijete  u  jednu  vodenicu  .  .  .  »Bih  li  ja  mogao  tu  malo 
samljeti ^'^  Npr.  159.  Blago  mene!  evo  moga  kuma, 
samljeće  mi  bez  nj  ma.  Posl.  15. 

samndfOt  n.  riđi  svanude.  Rj.  kad  samne,  stane, 
vidi  i  osvit,  i  sifn.  ondje. 

sAmnutif  samne,  r.  pf.  vidi  svanuti  {cf  savnuti): 
Kud  samnulo  i  granulo  eunce.  Rj.  od  svanuti  premje- 
štanjem glasova  postalo  savnuti,  pa  se  v  pred  u  pro- 
mijenilo na  m:  samnuti.  isp.  davno  i  damno.  v.  pf. 
slož.  osamuuti.  r.  impf.  prosti  8\'itati. 

1.  sikmOt  —  J)  nur,  solum,  nonnisi.  Kj.  adi},  vidi 
istom,  manj,  netom,  poslije  3,  polije,  sAde,*  salt  2, 
tek  2,  teke  1.  —  a)  Kad  bi  samo  i  danju  onakav 
bio  kao  Mo  noi'u  biva.  Npr.  55.  Obetfa  joj  da  ^e  je 
vjenćiiti;  aamo  ako  so  po  zakonu  Hristovu  vjenća. 
260.  8to  volovi  muću.  ništa,  samo  Ja  kolu  ne  škripe. 
{NiSta  je  to,  »amo  kad  ne  bi  bilo  jož  uećto).  Posl. 
353.  Onu  mlada  gola  izlazila,  mnno  gola  u  tanku 
koralju,  9a»io  gola  kako  mu&ka  glava,  je^te  bosa  u 
papuče  žute.  Npj.  4,  389  (samogola?  gola  samo  Ho 
ima  na  sebi  košulja).  Od  kud  njemu  (Veljku)  bim- 
ba.^a,  kad  je  on  tak  samo  huljubaAa.  Danica  1,  75. 
Ovo  je  poaao  samo  ^.enski.  Kov.  96.  Samo  a  dve  re- 
gcmcnte  otidc.  Zitijc  42.  —  b)  namo  što:  Samo  sto 
trave  ne  puse.  (Gledaj:  Du  nema  nosa,  pasao  bi  travu). 
Po8l.  274.  Svi  su  raja  Turska,  *aiwo  sto  oni  oko  Crne 
<  lore  žive  malo  slobodnije  nego  drugi.  Kov.  9.  Solomun 
Ijubtjal^e  Gospoda,  sumo  što  na  visinama  priito^c 
žrtve.  Car.  L  3,  3.  —  c)  ne  samo  ...  ne  samo  šfo  .  ,  - 
nego  i  (još):  Pa  ne  samo  što  uzima  deveto  od  svakoga, 
nepo  mu  jos  ljudi  moraju  raditi.  Danica  2,  80.  Zato 
raja  ne  samo  ne  smije  nosili  zelene  boje,  nego  ni 
onako  lijepih  haljina,  kao  Sto  su  u  Turaka.  2,  87. 
Pjesmo  koje  so  ne  pjevaju  samo  nego  i  kazuju.  Šlav, 


Z,  samo 


—  375  — 


samosšloDi 


Bibl.  %  232.  Ne  samo  pak  to,  nego  se  hvalimo  i  ne- 
voljama. Rim.  5,  3.  —  2)  tidi  osim.  Jlj.* 

2.  sumo.  na  anmo.  vi(U  niMfimo. 

Siim6l)ur,  »i.  varo-^icn  u  HrvaUikoj  blizu  /a^robn.  Kj. 

^amdrii,  /'.  dic  h'insamkeit,  nolitudo,  cf.  Hiimotinjn. 
Kj.  tidi  (  »amuttl,  ui^uum.  —  Hitrn  »am  ovd«  u  mum 
belom  dvoru,  mmoću  mi  vrlo  dolek^uliu  Npj,  3,  4il8. 
rv>ć»  ^  fakiui  nani.  kud  bintroi'-ti, 

samoi'Ovnnje.  n.  das  cinsame  I^hen,  vita  soliiaria. 
Kj.  vcrb.  od  samnćovji-'i.  statue  koje  hipa,  kad  tko 
samoćnje. 

^»mut*6vltti,  snm^tuijpm,  r.  ivipf.  uIIcih  Icbcnt  aoU- 
turiatti  vitinu  ntjo:  Uolje  je  Hntnovovut*  nepo  uramo- 
luvuli  (l*o8l.  20).  Kj.  M  samoći  živjeti,  sa  glas  o  iza 
t  iitp.  lK>žićovati.  —  Ud  »iromasLva  i  j;Uui  namoćo- 
cuhii  bježet'-i  oa  suha,  mraOoa,  pusta  i  opuatotona 
mjesUi.  Jov  30,  3. 

•iamodAviti  se,  snui^diivrni  ae,  tr.  r.  impf.  (u  C. 
G.)  :tich  entlcthcn,  manu.H  .šibi  iaferrc.  Uj.  aumo-davili 
a*,  kao:  nam  se  dniiiti,  hićć  ghujol  i  r.  pf.  kao  pri- 
mjeri što  poka::HJn.  —  Ubili  ae,  3)  ,ticJi  cjitleihen, 
manus  itibi  infcrrć^  cf.  aamodaviti  »e.  Kj.  7G4ii.  Kad 
(te  u  frori  n:i}ije,  već  ae  doma  ne  vrup,  nego  će  se 
swHiMluviti  u  puHliuji  ili  će  je  zvjerad  raetx(H.  Npr. 
112.  Knd  ćujeS  JHde  moje,  ae  čei  mi  smetati  da  sebe 
ue  samodaviM.  22i}. 

sanodAvljenjc,  ».  dcr  Sclhstmord,  mors  roluntaria. 
RJ.  oerb,  od  sRmo'luviti  ae.  radnja  kojom  se  tko  sa- 
modavi. 

samotidsla,  siimoddMIva,  f,  (u  Bamnji)  djevojka 
koja  »ima  dogje,  cf.  uskoćnica,  dobjef^lica.  Kj. 

SHBi6dr«ža  (crkval  f,  [nU] :  Santudrezi  crkvi  na 
rućište.  Kj, 

sam6držat*»  samudršca,  m.  momtrcha.  Stulli.  samo- 
driać,  vladalac  koji  sam  drži  (vlast),  vlada;  ctjTOKpiTdip, 
Sclbst',  Alleinherrscher.  —  Koji  ^aat  ima  da  ova  tri 
glavna  poala  dobije  od  brat^e  svoje,  onaj  hp  Kove  vla- 
dalac^ gospodar,  monarli,  snmodrrac.  Priprava  ti3.  Eto 
poOetka  nri^.avi  i  jtrtkornosti  Hviju  knezova  jednome 
gospodaru  i  stimodršni.  DM.  18. 

snmddrŽun.  namiNdi^na,  ndj,  oidi  samodržavaa. 
btuUi.  koji  sam  drii  (i:ln8t),  vlada;  avrojipaTTl^t  selbst-, 
alleinherrschend.  i»p.  Kamodriavau.  —  O  Danile,  Srt- 
modržm  knjii^.c.  Npj.  f),  2i". 

.samodržuvnii ,  samodHiivna ,  adj.  monar<^icus, 
8tulli.  koji  sam^  samoiitalno,  nezavisno  državom 
vli*dti ;  souverain  ?  vidi  ^amodržao.  —  KraJjevako 
^lemc  Nemanji6v,  iz  kojega  je  bilo  osam  ftamodr- 
Mavnili  kraljeva.  Danica  2,  75.  Knez  Lazar  zavrM 
Srpflko  samodriarno  ((irstvo  i  kraljevstvo  i  knestvo. 
SJ,  76.  Položi  temelj  samodržavnoj  rlaitti  u  Srbiji. 
DM.  8, 

samiglasan,  Kaim^glasiui,  adj.  vocalis.  StuUi.  selbst- 
lautend.  suprotno  suplasan.  isp.  tako  slox.  riječ  blagf^- 
^glaaan.  —  PiSiK'-i  jedno  s<wiO(jlan»o  dovo  v  na  ona- 
Sijem  mjestima,  gdje  su  po  naroduonip  govoru  dva 
•lova.  Pis.  11'.  Prfid  samogluitnima  i  pred  poluglas- 
nima slovima.  Poal.  XIII.  'N<  od  naatavka  Demajutli 
Ka  sobom  sumoglasnogu  slijeva  se  a  glaBom  koji 
preda  oj  dogje.  Ubi.  53.  Mjesto  samoffltunoga  iavr- 
seika  ima  loi^nova)  suglasni.  Kad  i),  IfiO. 

samdhrADt  wij,  dcr  stch  selbst  jinhren  muss,  qui 
se  iwe  alit:  Pa  dto  t'e  ti  i3amo(b)raDa  majka.  Kj.  sa- 
mo-nran,  koji  se  satn  hrani.  —  Dobavi  lonac  neo- 
mrćen,  vode  nenaćete  i  {ijeiojka  samohranu.  Npr. 
263.  Tako  samfj(h)ranu  ne  sigebi  I  Posl.  3()9. 

snmdhraitlen,  /'.  žena  koja  nikoga  nema  (nego 
i:Bama  radi  te  ac  hrani),  ein  ^rtiHemimttiert  das  sich 
selbst  nithrcn  vias%  dic  Hulfloi^c^  mulier  se  ipna  al&nt. 
Rj.  vidi  samobrnn.  —  Nema  donosa  ni  dohoda  Ire^e 
se  £&  samohranicu).  Kj.  13lJa. 

tMUnihruuski,  adj.  što  pripada  čeljadetu  sapw- 
hranu:  Pa  je  te^ka  auza  samohrufiska.  J.  Dervi- 
&cvlć.  Bp. 


snnAktsellcA,  f.  sama  jomoža  kisela.  Rj.  samo- 
kiselica. 

Sftmokov*  »I.  grad  u  Bugarttkoj.  Kj. 

snmokuv.  adj.  Hamo-kov,  šio  se  kao  samo  skovala, 
ili  od  jednotja  komada?  —  Hralska  sabljo  samokova, 
moj  i^azare!  Kov.  H>7. 

Sftmokovski,  adj.  von  .Samokov.  Rj.  Ho  pripada 
Samokovu. 

»amAkroH,  m,  Kj.  samo-kres.  druga  pola  od  kor. 
koga  je  krepati.  —  I)  (st.)  J'istole  die  von  selbst 
schienstj  tdum  spontaneum  (može  biti  da  io  ova  rijeć 
jmstiilii  kad  mi  se  nu  pui^ku  ua(!-inili  uibani  h  kre- 
menjem,  jer  su  ih  h  potkuka  palili  tililjima):  Zu 
|>ojaM(jm  devet  samokresa,  sve  ih  dev«t  jedna  vatru, 
pali.  Rj.  vidi  piiHoIj.  —  !ČJ  (u  C  0.|  trud  i/,  drvcla, 
dcr  l'cHvrfichu'amm,  fungus  aridus,  Kj.  vidi  5J  trud 
(truda),  usjeka,  užt^ga. 

samoljribae,  samoljilpca,  m.  amans  sui  ipsius. 
Smili,  tko  .fcbc  ljubi.  —  tako  slo:.  rijeci  kod  l>ogo- 
Ijubac. 

.sHin6IJuban.  samMjubpa,  adj.  amans  sui  ipsius. 
Stulli.  koji  sebe  ljubi. 

Mimoljilbiv,  wij.  potvrda  u  imenici  kf^a  ide,  za 
obličje  isp.  bogoljubiv.  vidi  saniotjubau. 

saniolJAbivost,  samoljiibivosti, /*.  vidi  sauioljubtje. 
sa  ohličjt:  itip.  gostoljubivost.  —  Ja  nisam  znao  ko- 
liko je   nežna  samoljubivosl  u  strui'^njaka.  /im.  333. 

sam6ljulilje,  h.  sui  ipsins  amor.  ŠtuUi.  ^abav 
k  samomu  sebi.  isp.  bogoljublje. 

sftmoBik.  fn.  $to  tvarno  nikne,  icas  von  selbst  her- 
vorkeimt,  cf.  samorast.  Kj.  samo-nik.  drugoj  poli  kor. 
od  koga  je  nići  (aikuem). 

samdnikliea,  /'.  Art  ucisser  sii.'iser  AepfeU  pomi 
genun.  Kj.  ntkaka  bijela  slatka  jabuku,  samo-uiklicn. 
poatanje  kao  kod  samouik. 

samorrtdnja./'.samo-radnja, radilica  koju  ko  opravlja 
.s«m  bez  čije  pomoći.  —  UtMielj  treba  da  uvek  nastoji 
razbuditi  u  dere  Midnju  za  znaniem;  da  nastoji  razviti 
ouo  Sto  se  zove  samoradf\ja.  Zlos.  2B7. 

sam&ran  «  .  .  vidi  siuu^bran  ...  Kj. 

»Amornst,  m.  was  uuf  devi  Acker,  tco  eine  Ge- 
treideart  angebaut  war,  nach  der  Krnte  aus  vcr- 
streutem  Samen  von  selbst  nachtvdc^^st.  Rj.  samo-rasu 
vidi  aamonik.  što  tut  njivi  gdje  je  bilo  Uto  kako 
poe^jano,  iz  rmasuta  sjeimena  samo  uzraste.  —  za 
obličje  isp,  brzora-st. 

snmArltl,  skmortm,  v.  pf.  ervi^den,  laesoj  cf. 
umoriti:  Tu  <5u  svojra  gjoga  samoriti,  pa  <5u  s  njime 
ja  sramotan  biti.  Kj.  sa-moriti.  vidi  smoriti.  v.  impf. 
morili  2. 

8omdr(»dlcil,  /*.  (u  Dubr.)  crna  rada,  koja  nije  bo- 
jeua  nego  od  crne  vuue  —  kako  je  ovca  rogjena, 
Art  TaA  ton  der  von  Natur  scfitrarzen  WoUe, panni 
genus  c  lana  per  se  nigra.  Kj.  samo-rodiea. 

s&mosiim,  siiniosiima,  adj.  samo  sam,  sam  bes  ikoga 
druooga,  sam  samcaC,  sam  samcit  i^p,  sam  3.  —  Oba 
vladaoca  samo  sami .  .  .  stanu  iedau  do  drugoga  u 
Memciju  na  bregn  morskome.  Danica  4,  34.  Abdula, 
poMo  je  nekoliku  dana  samo  jiarn  po  htoviom  i  po 
trnju  krio  se  i  gladovao,  izigje,  pa  se  preda  MitoSevu 
bratu.  Milo^  171K  (jtide  noggie  u  veće  samo  sam  da 
ubije  nekakn  sj^iabiju.  Npj.*  I,  XJCX. 

samoHtVzdani  Božet  selbsterscfM/fener  Goity  i/ui  se 
ipse  creacit.  Kj.  samo-sazdani,  koji  se  sam  sazdaOj 
koji  je  sam  od  sebe;  antztr^v^i,  oiTOit^tT:«?.  vidi  samo- 
stvoritelj. 

sami^sj^dml,  ft^/' *-/•  ^^  ^*  Samosedmi  uz  planinu 
pogje.  Kj.  BJimo-sodmi,  on  sam  je  sedmi,  t.  j.  on  i 
JOŠ  šestorica  ili  šestoro  samo.  —  teto  mi  i^diarćili,  a 
vntit'  ne  mogli.  Bog  ti  saniosedtno  namiriol  Herc. 
;k'>(».  Nt'go  kad  ga  (hipeza)  uhvate,  plati  samosedmo. 
Prić.  G,  31  C—  scdmorosirako). 

saadsioni,  adj.  eigeusinnig^  pertinax,  cf.  samo- 
voljan. Rj.  samo-sioni  (samo-ailoi;  druga  pola  adj. 


sam  osmi 


—  376  — 


sAiDovIaSfe 


gilan).  isp.  Osn.  186.  Mp.  jognnflati  tvrrtojflav,  ivrdo- 
vrat.  —  Moli  ga,  da  mu  ne  bude  žao  na  odgovor 
moje  samoaione  ićerc,  cle  joj  ne  mojru  niSt-a.  Npr.  227. 

sAmosmt,  adj,  cf.  »am  3.  RJ.  Ram-oami,  on  siim  je 
osmit  t.  j.  on  i  jos  sedmorica  ili  sedmoro  sumo.  — 
Jr*aćuvav6i  sumoamotju  Noju^  navede  potop  na  svijet 
bezbožnićki.  Petr.  II.  2,  5  (sačut^an  je  Noje  i  $ecittioro 
njtgomjeh :  žena,  tri  »ina  i  tri  snahe). 

sAadst,  ajimoeti,  f.  tiđi  aamo^,  uimotinja.  —  Bolje 
samoift  nc^'oli  zla  družba.  DPosl.  9. 

s&miistnlan,  HamoHtiilnA,  adj.  selhstdndia,  sui  juris^ 
cf.  BamovlaffUn.  Rj.  samo -stalan.  —  Dvije  rijeci, 
samostalne  jedna  prema  drugoj,  ali  obje  pridjevene 
tre(!oj.  DaničiiS  ARj.  ćJb.  Mepju  hernijama  Stefan  ue 
pominje  Neretve,  Zaliumija,  jer  bijahu  samOHttdne. 
DM.  4.  Dubrovačka  piHnia  idu  od  najstarijih  vremcua 
preko  svega  samostalnoga  iivoia  Srbije.  215. 

snmostAlndsf,  »imoHtAlnoati,  f.  osohimi  onoga  Što 
je  saviostahut.  die  Selhstmtđigkeit :  Neretljani,  koji 
se  od  drupih  odlikovahu  osobito  ljubavlju  k  samo- 
stalnosti i  pustom  životu  pomoru.  DM.  1.  Dubrovnik 
je  umio  utvrditi  svoju  sumostalHost,  212. 

hftmostan*  m.  monasterio,  rcligiosa  dontus,  Btulli. 
»amo-HtAU,  kao  stan  sam  tu  sebe,  prema  Ure.  mona- 
aterion.  vidi  klofttar,  monastir,  manastir,  namaatir.  — 
Meni  je  uva  riječ  vazda  bila  sumt\jira,  ter  je  u  Ži- 
votima Svetaca  nigdje  ne  pi^em;  ali  kako  kloštri 
Franciskanski  po  lUdmaciji  i  Istri  prenumen^jući 
se  na  ovaj  rjeimik  zoru  sebe  aamostanima,  zapitah  u 
Dalmacija,  govori  li  ondje  prosti  narod  rijeć  wr«, 
pak  primih  odgovor:  > Prosti  narod  ne  služi  se  rijeci 
samostan,  uCfTO  mtinastir  ili  namastir.  Dr.  L.  Jeli(5.< 
Iveković. 

sftmostATiin,  samostavna,  adj.  samo-stavan.  isp. 
samostalan.  —  Dvoje  pili<fa,  dvoje  feljadi,  dvoje 
prasaca,  djece.  Ovako  se  savtostuvnijem  imenitnn 
ovake  »tvari  brcge  i  dalje,  n.  p.  troje,  ćetvoro,  petoro, 
šestoro  i  t  d.  Rj.  112d  (sumostaima  imena  =  sub- 
siantipa  nomina.  vidi  imenica).  Kako  sam  pretra- 
živao akeente  i  njihove  promjene  «  sumostacnijeh 
riječij  isto  sam  ih  onako  rad  pretražiti  i  u  glagola. 
Rad  0,  47.  Po  ovome  divnome  Hveti<5eTu  mudrovanju 
t^Iaveni  nijesu  narod  Ka  se,  narod  samostalan  .  .  . 
jezik  SlaTenski  nije  jezik  za  se,  jezik  samostavan, 
nego  je  uekaki  izroa  Njemačkoga,  Latinskoga  .  .  . 
Rat.  ;^8. 

Sumos(vAritolJ,  vi.  Selbsterschaffener,  qui  se  ipse 
creavit.  Rj.  eamo-stvoritelj,  koji  se  sam  stvorio^  koji 
je  sam  od  sebe;  outo/,tit:o;.  vidi  samoBazdani  Bog.  — 
Prekrati  se  i  Boga  pomenu:  >Fala  tebe,  samostvori- 
telju!^  Npj.  3,  327. 

SftmoS,  Sam56a,  m.  u  pjesmi:  Od  Samoia  6ora 
Lutoranskog   Kj.  h  Ugarskoj. 

s&motej|C(  nt.  (u  Šumad.)  ova  vodenica  ljeti  melje 
na  ustavu,  a  zimi  samotegom,  hei  gedffheter  Sehleuse, 
guin  claudatur  canalis.  Rj.  aamo-teg.  t>p.  samotežiti. 
—  Na  velikim  su&ama  kad  vodenica  ne  možc  samo- 
tegom (ili  na  samoteg)  da  melje  ni  na  mali  tuljac, 
onda  melje  na  ustavu,  t.  j.  gore  ae  voda  ustavi  dok 
je  se  mnogo  sakupi,  pa  se  onda  pudta  a  badanj. 
Rj.  llb. 

sam6teienjet  n.  das  Mahlen  bei  oeoffndtr  Schleuse, 
motus  molae  canali  non  clauso.  Rj.  vtrb.  od  samo- 
težiti.  radnja  kojom  vodenica  samoteži,  melje  samo- 
tegom. 

samAteiiti,  žtm,  v.  impf.  vodenica,  bei  gedffmUr 
Schleuse  mahlen  (ron  der  Jiachmuhle),  mola  movetur 
canali  non  clauso,  Bj.  samo-težiti.  (za  dragu  polu 
isp.  tćžiti  1),  vodenica  samoieii,  kad  melje  aamot^gomt 
na  samoteg. 

SMBdttnJ«f  f.  J:^in9amkeit,  solitado,  Rj.  vidi  aamoćftt 
Aumoet.  —  Nagju  gjevojku  vi§e  mrtvu  nego  živu. 
oeMo  od  muke  bez  ruka,  nešto  od  gladi  i  samotinje 
a  selilo  od  straha.  Npr.  132. 


samAtok  (sSmotSlr),  m.  Rj.  aamo-tolc.  druga  pola 

postala  od  led  —  j)  med  koji  sam  iz  aata  isteče 
(bez  i  kakvoga  ^ujeĆenja  i  priliskivanja),  feittster 
Honig  der  «iw  ^er  Honigscheibe  eon  selbsi  (ohne 
Pressc)  fliesst,  mel  sponte  fluens,  cf.  sita  |2),  Rj.  vidi 
I  t'jegjeDik,  —  "i)  ulje  koje  samo  iz  maslina  isteće, 
prije  nego  se  metnu  pod  tijesak,  feinstes  Oel,  das 
aus  den  Oliren  mn  selbst  (ohne  Presse)  fliesst^  oleum 
sponie  fluens.  Rj. 

.sanAtrort  a^.  aus  einem  Stuck,  e.r  una,  conti- 
nuHs.  Rj.  jMuuo-tvor,  štu  je  od  jednoga  komndtt.  vidi 
jednostavan.  —  Kutao,  2)  samotvor  veliki  sud,  kao 
ćada  ili  kublica.  Rj.  317b.  Maliugii,  2}  kao  drreni 
.Hamoti^or  malj.  Rj.  344a.  Meni  fale  ove  dvore,  da  su 
dvori  samotvori,  i  u  njima  zlatni  stoti.  Npi.  I,  (>4. 
ISoko,  mali  gradić,  više  samotvor,  nego  aozman.  Da- 
nica 2,  46. 

.sam6tvorflN,  »amrtlvomA,  adj.  n.  p.  aamotvonm 
kost,  samotvorno  blago,  lauter^  mcnut.  Rj.  ktto  st'tm 
i.  st'tino  (»ista  drugo):  sama  kost  (sama  sazdana), 
samo  blato. 

saia6ii(*i%  sam^ućeta,  n.  t.  j.  gjaće,  ein  Kind,  das 
ohne  Mcisier  von  selbst  lernt,  puer  attiodidactus.  Rj. 
f»amo-ufe,  dijete  koje  sattto  Met,  brc  ućitclja,  hei  maj- 
stora, isp.  samouk.  —  Od  (^'elije  nižta  do  pepela, 
nasred  njega  lamoucc  gjače,  u  ruku  mu  knjige  saU 
tijeri.  Npj,  2,  1»2. 

.samoiibivstvOf  n.  sui  ipsius  oceisio.  Stulli.  samo- 
ubivstvo,  djelo  kojim  tko  sam  sebe  ubije ;  Selbstmord. 
bolje  samouhistvo.  itip.  firutoubistro. 

samoAbojiea,  c.  g.  gui  etc.  ncipsum  oecidii.  Htulli. 
samo-uhojii-iL,  koji  (ili  koja)  .<tam  (.toma)  sebe  ubije 
isp.  hrotoubica,  prema  čemu  bilo  6i  bolje  samoubica. 

sanoilekT,  ftdj.  onako  hto  »nmouci  ito  rade.  — 
Ima  sela  u  kojima  malo  koje  čeljade  ue  zna  ditati. 
Svi  se  ure  »amoučki,  i  jedno  od  đnigoga.  Zim.  174. 

Ram6uk,  m.  der  Selh.Hlernt^ide,  autodidactus.  Rj. 
samo-uk,  koji  sam  udi,  bez  učitelja,  bez  majstora,  isp. 
samouče.  —  1  poturĆi  iridest  kalugjera  i  trideset 
(Jaka  samouka^  i  potur^i  crkvu  Rosaliju.  Npi.  3. 61. 
Na^i  su  spisatelji  sve  samouci  u  Hrpskom  jezika.  Rj.' 
V.  Na^i  samouki  vidari  nijesu  ga  (zrna)  mogli  iz- 
vaditi . .  .  izvade  Njemački  učeni  vidari.  Sovj.  32 
(ovdje  je  a&moiik  \uku  pridjev).  On  je  ovgje  iAao 
u  Školu,  pa  uz  to  je  kao  samouk  sjekao  u  kamenu. 
Straž.  1K87,  307. 

samdvisnji,  adj.  koji  je  sam  višnji  (solus  altis- 
simus).  riđi  sveviSoji,  višnji,  najviši  («  primjeru: 
tiila  najvišega  o»jenu*.e  te.  Prip.  bibl.  108).  —  Bvaka 
radost,  izobilnosl,  koje  im  je  obdareno  od  Soevii- 
njega  Spasitelja.  Npj,  5,  530. 

samdvln.snik,  m.  (u  Dubr.)  der  Sclbstandigej  po- 
tens  .iui.  Rj.  koji  je  samovlastan. 

samdvlasnost,  sam5vla«no8ti,  f.  osobina  onoga  što 
je  samovhvino ;  die  Mgenmachtigkeit  (1).  —  Dušao 
dovrši  Srbiji  uvogjenje  državnoj^  načela,  i  oenova  u 
upravi  fitiutovlasnoftt  i  jeduodržavnost  DM.  11. 

saradvlastan,  samCivtasna,  adj.  (u  0.  0.)  selb-' 
standig^  8%Me  potestaiis,  sui  pntens.  Rj.  aamo-vlastAn. 
i9p.  samostalan.  —  Ali  se  (Nemanja)  pokaza  i  samo- 
vlastan,  sazidavši  crkvu  na  zemlji  starijega  brata, 
koji  mišljaše  da  je  glava  srpskoj  zemlji.  DM.  6. 
Zemlje,  koje  imahu  u  sebi  i  stolicu  i  vjenčanoga  go- 
spodara  jedinoga  i  samovlasnoga.  19.  Osveta  je  u 
^rba  samovlasna  rasprava,  odakle  je  postala  i  po:>lo- 
vica:  ko  se  ne  osveti,  on  se  ne  posveti.  310.  iz  ovijeh 
primjeru  vidi  se,  da  je  Danici^  samovlastan  koji 
ima  sam  vhtst,  koji  radi  po  svojoj  vlasti;  eigen^ 
I  mad%tia  (?).  adv.:  Drugi  put  da  ne  ćine  samovUuno 
nUta.  Megj.  242.  isp.  somovlašde. 

samAvlaife,  n.  djelo  koje  ko  učini  samovlasno 
toboi  po  .»tvojoj  vlasti  a  nema  jt>  za  io:  Eigemach- 
I  tigkeit.  —  Da  podi]B:De  strašnu  tužbu  protiv  ovako 
I  nečuvenoga  sttmovl(t^ća,  Megj.  22y. 


saBovo^ae 


377 


1.  san 


9A.ni6volJiu-,  wlm^^voljca,  m.  —  J)  dar  FreiioilUge 

(Soldat),  ivlo.  Rj.  8amo-voljnc\  koji  je  spojevoljnu 
Sto,  n.  p.  vojnik.  —  2)  »amovoljan  čovjek:  Ali  Sta 
če  gole  rijeci?  tvrdoglnvi  samocoljci  no  <^e  da  slu- 
5aju.  Priprava  58.  vidi  samovoijko. 

siUnuvolJan.  ftiimovoljnji,  tidj.  der  tutch  seinem 
Will€n  hitndcU,  cif/ensinnig,  pertinajc,  sunc  roltm- 
tati  induifjenft:  Udovica  svaka  samovoljua.  OStm 
salilja.  ruka  Haoiovoljim.  Kj.  PiUDo-voljao,  koji  rodi 
po  svojoj  volji,  vidi  i^amo^iuiii.  Njent.  winkrihriifh ; 
a  eigeosinnij;,  pertiQax  znači  jogimaKt,  tvrdogluv, 
Ivrdovrat.  Bolja  je  šteta  dogovorua  iiegli  korist  sumv- 
voijna,  DPohI.  7.  Jer  ja  imam  Himt  stnnocoljna,  »ina 
moga,  Kraljevica  Murka,  kud^o>rj  ide,  nikoga  ne 
pita.  Npj,  2,  187.  Pred  njim  hint  samoi'oljnu  popje, 
pa  Turskoga  obiđe  Šatora.  .3,  218.  Jer  je  ho-tna  su- 
mvvoljna  bila»  a  aad  ovo  na  Boaiui  vezira.  4,  3B!». 
Milenko  1  Petar  puHtaau  duLe  preko  Morave  hhmu- 
VolJHi  gospodari,  Danica  5,  AH.  Turci  jednako  teže 
nu  samovoljni)  vladnjije,  Mtli>§  140.  Ako  pomolimo 
(naravno  da  je  to  vrlo  lumovoljno)  da  aad  na  svijetu 
ima  oko  1000  milijuna  duža.  Priprava  114.  <tdv.: 
tSamovoljno  »laviše  ^a  knjazoDi  bez  testira  cara  i  ve- 
zira. Npj.  5.  72. 

suiuoi'oljicn,  f.  ženako  koje  je  svoje  volje.  J.  Bog- 
danovii^.  žena  samovoljna. 

h&iDovuljko,  n,  J.  Bogdanović.  wjek  samovoljan. 
vidi  »amovoljac  2. 

samuV4'>lj^tvo.  «.  osobina  onoga  koji  je  samovoljan; 
die  M'tUkuhr,  \Villkuhrlichkeit ;  arhitratim,  nrbi- 
trium,  licentin,  libido.  —  Hovjetoici  bu  gotovo  avi 
na  Mladena  mrzili  i  koliko  au  »mjeli,  na  nj  i  na  nje- 
govo samovoljstro  vikali,  f^ovj.  19.  Dubrovnik  radi 
samovoljstva  Damjana  Juđe  dozva  nanovo  mljeiaČke 
rektore.  339. 

sanAzvanuCt  siuo^KviUica,  m.  samo-zvtuiuc,  koji  se 
sam  narove  imenom  sto  mu  ne  pripada.  —  Da  »e 
kod  vaa  jeate  pojavio  samozvuriac  nekakav  laživi,  a 
pod  Petra  trei^ega  imenom,  i^^p.  mal.  22.  Zua£  U 
kako  sude  samoztanca?  134. 

1.  samoživ,  adj.  egoistiscK  selbstisch,  nonnisi  mU 
amans:  Idi,  pogani  samozival  Rj.  aamo-Živ,  koji  kao 
tla  Bamo  sthi  živi,  samo  sebe  tjubi.  vidi  sebeznao- 
isp.  ftobićan. 

2.  siiin6ilr,  .sanožfvllicat  m.  der  Egoistj  Selbst- 
ling,  f/Ni  nonnisi  se  amat.  Kj.  sjimo-živ.  samo-živi- 
lica.  ćotjek  samoliv,  koji  kao  da  samo  sebi  Uvi,  samo 
sebe  ljubi,  vidi  i  Bamoživac.  —  aamoživilica  moie 
biti  i  ženskoga  roda,  pa  se  »loie  kasati  i  za  samo- 
sito  žensko,  isp,  za  io  svezualica,  m.  i  f. 

samdiirae,  sam^livca,  m.  samo-živac,  čovjek  samo- 
živ, vidi  samoživ  m.,  samotivilico.  —  Samozivac  div- 
jaOinom  vonja.  DPosl.  110, 

S&mpns,  m.  Rj.  sam-pajs,  prvu /}o{»/M*onom^  R&m, 
druga  pola  od  pasti  (paaem).  —  J)  (u  C.  G.)  kad 
stoka  icie  bez  ćobana,  d*ts  Weiden  ohne  Hirien,  pa- 
giio  sine  ptistoribm :  odbio  goveda  u  sampas.  Rj.  — 
2)  (u  Srijemu)  oti^o  u  sampaSt  t.  j.  u  iikituju,  bez 
i  kaka  potila,  das  Seruniscntccifetij  vagatio.  Rj.  u 
prenesenom  smuslu,  kao  da  iivinčc  otide  na  pa8u  bei 
pastira, 

S&mpotT»  adj.  aiim-peti,  on  sUm  je  peti,  t.  j.  on  i 
jos  čel  voro  ili  cei  i'or iV«  sa  m  o.  —  Voj  voda  Batrić 
Martinovii?  sam  peti  brat^  Tomai,  Jovan,  Marko  i 
Miloi.  Npj.  5,  531. 

Ni^mrljetl,  sKmrgm,  r.  pf.  rtA' pomrijet! :  Da  nam 
nije  Malenice  bilo,  davno  bismo  od  gladi  samrli.  Rj. 
sa-mrijeti.  v.  impf.  prosti  mrijeti. 

S^mrstinn,  f.  (u  Srijemu)  novci  Sto  se  daju  sve?- 
teniku  za  opijelo  i  pogreb  mrtvaca,  cf.  ukopnina.  Rj. 
samrUl^iina.  09n.  u  samrt  Osn.  170.  ta  nast.  iap. 
goepoćtina. 

saairl,  f.  vidi  smrt:  Na  samrti  carstvo  narui^io. 
Na  samrti  kad  je  poćinuo.  Kad  ćoveka  samrt  nagje. 


niSta  sobom  ne  ponese.  Rj.  sa-mrt.  ra  dragu  polu  isp. 
mrijeti.  —  tfpomiujui^i  ih  o^ine  zakletve  na  samrti. 
Npr.  87.  Jesu  li  ti  rane  od  samrti?  Možeš  li  mi, 
ftinko,  preboljeti?  Npj.  2,  36y. 

1.  6i\mr(nn,  siinrtna.  adj.  (st.)  —  J)  der  (iesior- 
bene,  defuncttis:  t!'ati  Marku  fito  .-iamrtnu  treba.  Rj. 
koji  je  umr*o.  isp.  aamrtnik;  pokojni,  rajni.  —  2)  koji 
je  podložan  smrti,  suprotno  besmrtan:  t:?mrtan,  2) 
n.  p,  C-ovjek  je  smrtan,  sterblich,  mortalis,  cf.  «a- 
nirum.  Rj.  Gy7a. 

3.  s£kHiinT.  tulj.  n.  p.  fas.  »vije6i,  grijeh,  Sttrhe-, 
Todes-,  mortist  ej:trcmuK:  Ni  do  ^asa  umrloga  i  do 
konat  samrtnoga.  Nem'o  sre<^e  oi  samrtne  sveee.  Rj. 
sto  pripada  samrti,  smrti,  vidi  smrtni,  umrli.  —  1k- 
dalinuf^e,  samrtni  čas.  Rj,  22Žb.  OČati  mu  samrtnu 
molitvu.  Rj,  482a.  Pri^estiSe  i  ispovipje-^e  i  samrtnu 
prif'rM  nrima-ie.  Npj.  4,  479.  Poale  samrtnih  mukn 
ostao  mnlo  popuren.  Danica  4,  13. 

Nikmrtnik,  m.  der  Todte,  mortuus,  cf.  mrtac:  Sa- 
nirtnika  ispratio,  Rj.  lorjek  samrtan^  koji  je  amr'o. 
isp,  1  samrtan  I,  vidi  i  mrtvac,  meit.  iyp.  pokojnik. 
—  Kratke  molitve  za  pokoj  samrtniku  prekidaju  tiho 
ćiUinje  psalama.  DP.  3(J2. 

sAnsar,*  samsAra,  der  i^ensal,  prorentta.  Rj,  po^ 
srednik  ismegju  kupca  i  produrca.  —  riječ  tugja. 
Osn.   117. 

samsArIna,  f.  Lohn  einsa  aamsar,  merees  proxe- 
netae.  Vm  mene  silnu  samsariuu.  Rj.  pinta  snmsaru. 

siimsnriiku  adj.  Sensal-,  pro.renetne.  Rj.  sto  jtri- 
padu  sumffurima. 

sAinsov,  samsAra,  m.  der  Fleischerhund  (BiUlen- 
hci^ser.  Rj.*)  molosni  genus  (c«/Mi  familiari^  X.  ifar. 
masttru.-i.  Kj.*):  Bele  ruke  trudiže  otl  sttmsova  hn- 
ne<5i  se.  Rj.  mesarski  pas.  —  rijeci  tugjć  s  (aktm 
nast.  kod  akov, 

snmsdvljevi  adj.  des  FleisdterhuHdcSf  ctmis  mo- 
lossi.  Rj.  što  pripada  samsovu.  —  at^j.  takva  kod 
birov\jev. 

sJhmAesti,  adj.  cf.  sam  3 :  Salt  samsesti  bio  osavnuo. 
Rj.  sam-šesti,  on  sam  je  šestih  t.  j.  on  i  petoro  ili 
petorica  s  njim. 

sAmtreei,  (/.  sam  3.  Rj.  sam-tre^H,  on  sam  je  treći, 
t.  j.  on  i  dvoje  ili  dcojica  *  njim. 

sAmun,*  samvlna,  tu.  (u  Ristui)  vidi  somtin;  krsni 
»amun,  t.  j.  kolai?.  Rj.  phnićni  u  kiselo  umiješani 
hljeb,  isp.  bocuian,  natrenik,  simil,  simita.  —  Koji 
su  pozvati  u  svatove,  poAalju  vjerenikovoj  ku(:i  po 
veliki  .tttmun  kruha  iskićiMi  porla('*enijem  cvijećem  i 
barjaćićima.  Kov.  .V2.  MučtulugdŽija  ur.me  molitveni 
samun  i  ponese  gn  na  vjen(^auje.  76. 

Si\mor,*  m.  der  Zobel.,  musiclla  xibellina  Linn: 
Skide  s  glave  samur  i  i^elenke.  Rj.  zvjerka  i  koža 
od  nje.  vidi  zerdav.  —  Na  glave  im  kape  od  samunu 
Npj.  5,  287, 

H^miir-eOraki  silmur-^rka,  m.  od  samurovine 
ćurak:  Ja  hi  vas  obu<*i  u  sarnur-^rkove.  MiloS  122. 

i«Amnr-kftlpAk,  m.  t.  j.  od  samurovine  kalpak: 
Samur-kalpak  na  oH  namii^c,  Rj. 

sAmur-kApa,  f.  od  samurovine  kapa :  Britke  sablje 
prije  nepa.sanc,  samur-kape  prije  nemetaoe.  Kov.  So. 
vidi  samurlija. 

saniArli.*  adj.  inded.  od  samura,  Zobel-,  e  pelle 
zibellinat:  A  na  glavu  samurli  kalpaka.  Rj.  — 
8amur-/i  (Turski  nast.J. 

samftrlijn.*  f.  t.  j.  kapa,  die  ZobelmUtze,  mitra  e 
peUibus  lihellinis:  A  na  glavu  kapu  samurliju.  Ri. 
»amur-li(ja),  samurli  kaptt,  od  samurovine  kapa.  vidi 
samur-kapa. 
I  «iAinurovinii,  f  das  Zobelfell^  pellis  zibeUinae.  Rj. 
koža,  krzno  ud  samara,  vidi  zerdav  2.  —  Na  njemu 
je  ruvo  strahovito:  risovina  i  .'tamurovina.  Npj.  3.  392. 

I.  s&n.  sna,  m.  Rj.  sing.  i  sAna.  s&nu  {isp.  hrbat, 
hrptu  i  hVbata).  plur.  nom,  nm,  snBvi.  gen.  s&n&, 
suovii  i  »Snova.  hgp.  sanak.  —  1)  der  Schlafj  som- 


2.  Mn 


—  378  — 


sanjati 


nus,  Hj.  —  2)  der  Traum,  sontniuin.  \l}.  —  primjeri 

za  I)  t  2):  Zavesti  hc  u  mipli.  u  san.  Kj.  H>5b.  San 
,wHi7a  Ijuliii  vojvodina,  tjje  vas  Drohojak  ina^rU  pri- 
lifiiiulu.  Kj.  *2iiia.  Kad  ko  u  snu  ii  kakoj  nevolji  rcf-e 
kome:  -da  ai  mi  po  Bogu  lirat!«  lij.  512a.  2*ada  li 
mu  san  tm  ovi,  Kj.  708a.  Zmaj  joj  metnuo  ^lavu  na 
krilo  pa  tupava  ...  a  ziiiuj  i^it  sna  iiiaAi  ms  rukom 
OR  ono  mji'Hlo.  Npr.  H.  li-ene  se  od  nna.  54.  Kad  ifit 
prti  san  uhritii  ...  on  ukoii  od  snu  pa  povićo.  55. 
Nekakav  ćuek  U8ni  bla^o:  dofjje  mu  na  Han  jedno 
dijfitć  krilato.  I»8.  Da  w  ne  <?e  oženili  dotlen  doklen 
gojrj  u  ."mu  «c  vidi  ;iJvpojIh  koja  će  .  .  .  dok  jednu 
no(5  «  nnn  javi  ntu  ttc  nekakva  prelijepa  iena.  110. 
Cur  apavaSe,  i  u  snu  ona  ista  zcnti,  sto  je  earevn 
bipM  na  snu  doluiila,  pojuri  se  curu.  118.  On  joj 
re*^e  da  mu  ne  razbto  san,  pak  se  digni*.  IVJ.  Fripo- 
vedi  »in,  kukuv  je  san  uanio,  23tJ.  i'rene  se  iza  sna 
car,  2fJ2.  Tad  se  gjev^•r  od  sna  razabrao.  Npj.  1,  41. 
OJ  san  ine  lotiti,  san  me  mori,  san  zMpai'  ne  mogu. 

1,  378.  Bez  gjevojko  san  boravit^  ne  ču.  1,  486.  I 
}\i  legob  Hpavati;  kad  se  od  sna  ja  trgoh.  1,  511. 
V'aSu  uze,  «  san  se  san^se,  i  »»pusti  t^aAu  na  trp*i/.u. 

2,  3<M.  Ordan  s.inal',  da  ga  Bog  ubije  1  ^e  u  sanu 
gledam  na  nebesa.  2,  540  (U  sanu  mjesto  «  snu,  du 
bi  Hu  stih  ispunio.  Vuk).  MuiM  Huaho,  vet?  ga  ne  za- 
apala!  Laauo  ti  se  sanu  ovizivat'.  4,  84.  Kad  se  biia 
iz  sna  probudila  ...  te  kazuje  .  .  .  sta  je  mlada  u 
sanu  vidila.  4,  176.  Boj  ćioi^e  tri  bijela  dana:  ni 
prestaSe,  m(»  8tm  *ma«c,  ni  ajedoše,  ni  hljeba  je<1oAe. 
i,  244.  Žlje  zaspali,  zao  san  usnili!  4,  2G3.  Kad  Sta- 
nojlo  ica  snu  sKoćio.  4,  334.  San  sasnila  voj  vodica 
Stana  .  . .  ffje  je  hladna  voda  porevala.  4,  447.  Nijejiu 
ni  t(  snu  htjele  istarje&ine)  da  tnadn  da  je  Kara- 
Qorgjije  njihov  starješina.  Sovj.  12.  Da  ustanemo  od 
$Ha.  Kim.  13,  11.  Bog  pusti  tvrd  s'tn  na  Adaimt. 
Mojfl.  I.  2,  21.  Stadofte  mrziti  na  nj  radi  sajiora 
njegomjth.  37,  8.  Evo  onoga  Sto  sne  sanja.  37,  19. 
Svi  spavahu;  jer  bješf  napao  na  njih  trrd  san  od 
(Jo.spoda.  Sam.  I.  2(i,  12.  //  snu,  u  utvari  no<^noj, 
kad  tvrd  san  padne  na  ljude.  Jov  33,  16.  Da  ic  ne 
nadvlada  sun.  DP.  121.  vidi  i  primjere  kod  aanak. 

3.  Klin,  a,  o,  vidi  sanan.  Kj. 

^  san,'  m.  t-ine  kupferne  Scliiissel,  scutella  aenea. 
Kj.  zdjelu  od  metalu,  n.  p.  od  bakra^  vidi  sahau,  I 
odakle  je  aan:  sa(hian,  saan,  san.  dem.  šančić.  — 
Žuto  zerde  »  srebrnu  sauu.  Kj.  208b.  Na  siuiju  dva 
od  ilata  sana,  a  u  njima  dvanaest  oJ.ica.  Rj.  450h. 
Odnesitle  mladom  pi^erdžiji,  oek  mi  dade  Bana  gjako- 
uije.  Rj.  :mh. 

Stioii,  f.  voda  u  Turskoj  Hrvatskoj,  koju  utječe  u 
Uuu  pod  gradom  Novijem.  Rj. 

s&Bttk,  Htuika,  m.  hjfp.  od  situ.  Kj.  —  Na  tebe  se 
taki  sanak  tbio.  Rj.  D2a.  Jesi  li  mi  sanka  nadospao? 
Rj,  387b.  liniav  sam  ti  maiuik  ja  stismla.  Rj.  H(i6b. 
Koji  veli,  sanljiva,  dremljiva,  ne  imao  u  bolesti  sanka! 
Npj.  1,  38.  Da  se  sanka  naspavamo.  1,  1*J2.  JSarutk  će 
^a  umiriti.  .  .  Dok  ti  sanak  oči  sklopi,  ti  si  trudan 
I  umoran.  1,  193.  Koliko  uoeee  no<^as  bi,  9te  vrgoh 
sanka  na  oči.  1,  223.  U  tome  tja  sanak  prevario.  1. 
475.  Ne  presa  li  isu  slatka  sanka'^  1,  574.  Teako  me 
je  sanak  obrvao,  pevaj,  brate,  te  me  razgovaraj.  2, 
215,  (j'rdan  sanak,  da  ga  Bog  ubije  I  2,  540.  Leže 
OJuro  samtk  boraviti.  3,  34.  Tu  je  Kosto  počintio 
sanka  trudahna,  a  kad  se  razabrao  sanka  vesela.  Kov. 
55  {ptv^:  mmka  na  oba  mjesta  ide  od),  vidi  i  pri- 
mjere  kod  san. 

SAnak.  Kanku,  m.  ime  mu^ko.  Rj. 

hAnan.  adj.  Uj.  vidi  2  san.  —  1)  svhldfrigt  ttodi 
voli  Schaf  (beim  Aufstehv.n),  stmini  plenus.  Kj.  čovjek 
je  sanan,  kad  se  jtrohudi^  dok  se  ne  rncbere  od  sna. 
—  2)  sanan  je  čovjek,  nu  kuija  pada  san:  Kad  lo- 
gore sanak  boraviti,  Jauko  bješe  sanan  i  umonin,  pa 
on  Kaspa  kso  jagnje  ludo.  Npj.  3,  372. 

»Ancit.  »rt.  dem.  od  3  sSu.*  Rj. 


SAnHa,  f.  ime  Žensko.  Uj.  —  Kanda  nije,  Snnđa 
nije,  na  srijedu  torbe  nije.  Rj.  262b.  btjp.  od  San- 
daćija.  Ohu.  370. 

SandAeiJa,  /*.  ime  žensko:  Sandarija  moja  mila 
majko.  Rj.  hijp.  Sanda. 

st\a(lal,*  VI.  Art  Zcutj,  tarti  genus:  Stoji  Akripa 
8kiita  od  sandala.  Kj.  —  Sandal,*  nekako  platno,  od 
kugu  žt:ue  u  Turskoj  najvi.^e  grade  gare  (sandal-gaće 
i  sundalijej.  Npj.  4,  351. 

.m\ndal-j|nić'(\  aandiilijo,*  f.  pl.  (st.)  Bcinkleidtr 
(fiir  Frauen)  von  siiudal,/jr(4''t7/fum  muUebrium  genus: 
{'krtikihi  joj  sandal-guće.  Na  nogama  gaće  sandalije, 
Rj.  ženske  garc  od  sandala. 

sAn(lnf'i('%  m.  dcni.  od  sanduk.  Kj.  vidi  kovćeiltit^, 
skrinjieu.  —  Oni  sandučić  s  ono  truje  gje<5ice  plove(5i 
rijekom  nanese  ga  Hret.^i  ispred  jednoga  velikoga  dvora. 
Npr,  230.  Nariui  jedan  osobiti  sandučić  »a  tnjnijem 
prekle*'i<?ima.  Sovj.  38. 

si\udueiaa,  /*.  uwjm.  od  sanduk.  Rj.  —  takva  augm. 
kod  bardaiMna. 

sAnduk,*  m.  vidi  kov^g.  Rj.  vidi  i  škrinja,  škrinja. 
dem.  sandi^i>i^.  augm.  sanduOina.  —  St^etli  sanduk. 
Rj.  677ft.  (.'ovek  odmah  naruCi  mrtrački  sanduk  . , , 
iegiie  u  sanduk  .  .  .  ustane  iz  sajtduka.  Npr.  14.  Usud 
ustane,  pa  otvori  sanduk  s  novcima,  i  stane  bacati 
po  sobi  sve  same  dukate.  75.  Da  donese  sanduk  di*- 
kata.  143.  Sjede  Omer  na  šaren'  sanduke,  Npj.  1,  255. 

sAodŽak,*  m.  {pl.  gen.  siiudžilka)  dus  Sandschakat, 
praefeetura :  Sedam  pa5a  sa  sedam  sandžaka.  Rj. 
vidi  HHudžakat. 

sAodžnk-AluJheg/  m.  (si.)  I  ćetiri  sandzak-alaj- 
bega.  Rj. 

sandž}\kat,  saudžakfita,  m.  riđi  sandžak.  —  Srbija 
je  pod  Turcima  negda  bila  razdijeljena  na  ćetiri  san- 
džakata^  t.  j.  na  Bijogradski,  Smederevski,  Kratovski 
i  Novopazarski;  no  sad  se  dijeli  na  pa^aluke.  Danica 
2,  54.  —  tmst.  »audžak-rtf  po  Lat.  atus,  kao  od  Ba- 
naruB,  protopresbjteratus:  Banat,  protopreaviterat,  pro- 
topopijat,  i  t.  d. 

sAndžIJp,*  sandi^ja,  f.  pl.  pidi  protisU.  Kj.  vidi  i 
protisei,  »  sgn.  ondje. 

san^hti,  suu^sem,  r.  pf.  vidi  sanijeti.  isp.  Obi.  67. 

sAniJcti,  saufesem,  u.  ;;/'.  sa-nijeti.  vidi  snijeti.  — 
Sav  dobitak  na  hrpu  suniše.  HNpj.  3.  102.  Sane«e 
ga  na  Duboko  ravno.  3,  372.  Valja  vami  na  veselje 
sići,  a  suniti  begove  bajrake.  4,  41. 

sAaik,  sanika,  m.  via  rhedis  apta.  Stulli.  put  kojim 
se  moie  voziti  na  stinnima.  vidi  naonik  1. 

S&nkftiHCi    n.  rerb.  od  sankaii   se.   vidi  sanjkanje. 

snnkad  se.  kiim  se,  v.  r.  impf.  rheda  trahi.  Stulli. 
vidi  sanjkali  se,  v.  pf.  slož.  isankati  se. 

.sAnlJiv,  adj.  der  den  Sehlafliebt,  dte  SchlafmUtž^ 
sumniculosus :  Jedni  vele  sunljiva,  dremljiva.  Rj.  koji 
rado  spava,  kojega  san  htsno  obroa.  (ile,  oui  će  doći 
odmah,  br/,o.  Ne  će  biti  megju  njima  umorna  ni  šu- 
štala, ni  dremljiva  ni  sanljiva.  Is.  5,  27. 

sAfl.seg:,  m.  (u  Dubr.)  M(^joran,  origanum  majoranu 
L.  Rj.  biljka,  vidi  maćurana,  i^adžurana,  mažurana. 
"  r\jeć  tugja.  Osn.  36<i. 

siintn,  f.  n.  p.  leda,  die  EissoholUi  fragmsnium 
glaciei.  RJ.  kao  komad,  odlomak,  isp.  plasa. 

sAntrac/  santrAća,  m.  Art  Faschine^  cratis  genus. 
Kj.  nekaka  f'išina  (vasina).  —  riječ  tugja.  Osn.  349. 

.sAoJaf',  sanjAća,  »i.  koji  sanja;  Trdutner,  somniatar: 
Nemoj  poslušiUi  sto  ti  kaže  taj  prorok  ili  sai\}ač.  Moja. 
V.  13,  3. 

sAnlanJe.  n.  das  'Prdumcnf  somniaiio.  Rj.  verh.  od 
sanjali,  koje  vidi. 

sAt^atl,  sanjam,  i\  impf.  triiumen,  somnio.  Rj.  vidi 
snivati,  snijevati.  v.  pf.  nrosti  sniti,  sujeti,  —  Oladan 
pas  u  komagju  sanja,  rosi.  41.  Dogaj^aj,  o  kojemu 
pre  nisu  ni  sanjati  mogli.  Milod  138.  Noćaa  sa»i  sila 
sanjao  o  Vama.  Slrid.  1886, 1601.  I  ovi  Sto  sanjt^jući 


sa^jka^Je 


379 


sapretl 


tijelo  }>ogaue.  Jud.  8.  Hvo  ODOga  dto  shs  sanja.  Mojs. 
I.  37.19. 

sanjkanje,  u.  das  Fuhren  auf  SciUittent  vectio  m 
tr'iha.  Rj.  veri.  od  Himjkati  Be,  koje  vidi. 

sfl^jknti  se,  i^lnjkrim  se,  t\  r.  impf.  Schlitten  fiiiircii, 
vt'hi  trnJut.  Rj.  voziti  se  nu  saonimu.  vi^li  simlcAti  se. 
V,  pf,  sloz.  pri^Brnijkati  se;  iaankati  ae. 

siknjii&kufi  su,  kam  so,  v.  recipr.  pf.  sii-DJuAknii 
se,  njttvkujući  spuzniUi  se  s  kim ;  durch  Schnuff'eln  nich 
gtgcntfciiig  frktnncn.  —  l>ok  .se  obu  iita  situjtitikitiu. 
Š.  Vojuikovii:  42.  Rp. 

sikool,  Ha5ni,  f.  pl.  da'  »SdiUtlenj  traku.  Uj.  dem> 
otioDice.  --  Voz,  tomr  ua  kolima  ili  mt  mtonitnUj  n.  i>. 
vor  drvu,  sijenu.  Rj.  (lOb.  Značenje  (korijemu  iet'if 
klittUi  se:  Kaliiiac,  .saoni,  Haonik.  Korijeni  ^17. 

sii6nlee,  /'.  pL  dem.  od  saoni.  Rj.  --  8ulinao,  rt 
stionitu  ono  Ha  ide  po  snijegu.  Rj.  liti'Jb.  Do<jjc  ti 
Bioj^md  na  sauniatvui.  ISovj.  t>i].  isp.  ralic«  2. 

sadnik,  Haonika,  m.  —  J)  dte  SvhlittcnlHthn,  via 
apcriti  trahia.  Rj.  kud  se  može  vositi  nt*  mtonima. 
ridt  Hiiuik.  —  !?)  (u  Hrijera.  podunavlju)  viili  aalinac. 
Rj.  u  saoni  ono  ito  ide  po  snijegu. 

s&opeiti(  Hilopf^im,  v.  pf.  Stulli.  sa-općiti.  vidi  pri- 
op(!iU.  —  Molim  vua  da  mi  imeni  »ipiAAk  hrabrih  ovih 
oncim  ttaopštiti  izvolite.  Nov.  arb.  1834.  ARj.  III.  82()a. 

K&otljer,  82otij&ra,  m,  vidi  aaltijer,  od  čega  je  po- 
stalo Bftolijer  pntmijenivii  se  1  nu  kraju  slogu  na  o. 
vidi  i  hhIiit,  ptmhir,  pKiiKijer.  —  Nani/'o  se  pun  «uo- 
tijer.  DPosl.  (JU. 

sap,  s4pu,  m.  cidi  drŽalje:  Dohvati  me  po  svilena 
paau,  pobratime,  sapom  od  topuza.  Rj.  riđi  Hapište, 
i  ručica  3,  i  ^i/n.  ondje.  —  tugja  nap  {»r.  lat.  sapa). 
<>an.  17.  ZnftiVnje  i^korijenu]  mahati  sapi  .  .  .  može 
biti  dn  ovamo  ide  takogjer  u  Tmo^enju  mahati  (i  da 
sema  nidla  sa  sred.  lat.  sapa):  sap  (držalje),  sapiHc 
Korijeni  312. 

sapAliti.  sapaHm,  vidi  spaliti:  Da  joj  sunce  ne  ša- 
pati lice.  Uj.  V.  pf.  sa-paliti.  t^idi  i  sagogeti,  Aažditi. 
aožeći,  spržiti,  zgorjeti.  v.  impf.  spaljivali.  —  Otvor* 
vrata,  eatra  me  sapali.  Npj.  1.  470. 

<»apitljh'unji\  n.  vidi  spaljivanje.  Rj. 

snpaljfvntl,  tiapidjujem,  tridi  spaljivati.  Rj.  v,  impf. 
aa-paljivati.  ridi  i  aa£izati.  v.  impf.  prosti  paliti,  v. 
pf.  sapaliti. 

skpetit  HaonSn)  (silpenjira)  v.  pf  Rj.  sa-puti.  t^di 
spćti.  r.  impf.  zapinjati.  —  1)  zuknOp/cn,  claudo.  Rj. 
n.  p.  pruluk.  vidi  spusti,  suprotno  ra-'^peti,  razapeti  2. 

—  2)  konja,  ankniipfen  (einem  Pferde  auf  der  \\'iese 
die  Vorderfusse),  ualigo  pedts:  skutre  kao  sapet.  Rj. 
t)idi  sputiti  1.  suprotno  raspeti,  razapeti  3.  isp.  napon. 

—  Prekonož,  n.  p.  sapfii  konje  u  prekouož,  1.  j.  oba- 
dva Ka  desnu  ili  za  lijevu  nogn  (da  jednoga  jetina 
noga  izmegjii  sapetijcJi  ostauc  prostu);  tako  je  koujuia 
mnogo  teže  \C'i  nego  luid  bi  se  sapeo  jedan  za  iijet>u 
B  drugi  za  desnu  nogti.  Rj.  573b.  Razapeli  konja, 
L  j.  sapetu  konju  odriješiti  Bapou.  Rj.  C27a  (grijeŠkom 
Hamparskom  icapetu). 

vSapMlJaJ'a,  f  tidi  sapiuja^a.  konac  kojim  ae  sa- 
pctljava  n.  p.  košulja  na  zamku.  wp.  imbrcle,  i  8yn, 
ond[je.  za  nast.  vidi  cjepaća.  —  KoAnlju  mu  je  vo<^ 
£uta  ...  ne  imaju(:i  ni  kop<^i,  ni  sapetljaća,  razdrljila 
mu  HG.  Zim.  t^4.  vidi  i  Hpouka. 

NapMlJati,  Ijam,  r.  pf  tnhefielnt  /ihulo.  Rj.  za- 
petljati, vidi  spetljali,  zapetljati,  is-p.  spuOiti.  »koptuli, 
»kovćati.  suprotno  ra.spetljuli.  r.  impf.  sapetljiivali. 

sapetljATanJet  n.  dns  Zuhtftetn,  fibulaiio.  Rj.  rcrh. 
od  sapelijavali.  radnja  kojom  tko  sapctljava  što. 

»apetljAvutl,  sap?tijavaui,  v.  impf.  zuhefitln,  fi- 
bulo. Rj.  fiu-pelljavati.  vidi  spelljavali,  zapetljavali. 
isp.  sput^^ti,  spućavali;  akopćflvati,  skov^ivati.  su- 
protno raspetljavati,  v.  pf.  sapetljati. 

s&pl,  H^pi,  f.  pl.  das  Kreuz  dcs  PferdeSf  clunes  equi. 
Rj.  u  konja  strahiji  dijel  hrpta  blizu  repa.  —  Brzo 
dorat  vraucu   Z4mtiguo»   nu  sapi  mu   glavu   naslonio. 


Npj.  3,  397.  iDigui  ea,  babo,  za  me  na  dorata-. 
Diže  >ra  hodža  na  sapi  doratu.  »Drž*  «e  dobro  na  šupih 
doratu«.  Npj.  3.  403. 

snplnjiieu,  /'.  das  Knupfband^  der  KnUpffuden  (hei 
den  iiauernhemden  stati  de  Knopfes),  funiculus  fihulae 
loco.  Rj.  konac  kojim  ae  sapinje  košulja  «  .icljaka. 
vidi  sapetljaća.  —  riječi  s  titkim  nast.  kod  ejepju^ji. 

M^pinjunje,  «.  Rj.  rerb.  od  Kupinjuii.  —  J)  radnja 
kojom  tko  sapinje  h.  p.  Ju^.'{^U' (dattZiiknupreti,  cIuuhio. 
Rj.).  —  *i)  radnja  kojom  tko  sapinje  konja  (diis  Au- 
kntipren,  iilligatio.  Rj.). 

hiipinjitli,  njem.  v.  ivipf.  Rj.  »a-pinjati.  t.  impf. 
proxtt  pi'ti,  penjati,  t'.  pf.  sapeti.  —  J)  suknopfen, 
claudo.  Rj,  n.  p.  prsluk,  vidi  sputati,  suprotno  rnn- 
pinjati,  razapinjali  '2.  —  H)  konja,  ankniipfen,  adliiju. 
lij.  isp.  sauon.  suprotno  raspinjati,  ni/.npinjati  3. 

1.  sftpimnjis  n.  das  Beschuldigcn,  acctisutiu.  Rj. 
vcrb.  od  sapirati.  radnja  kojom  tko  sdpirč  koga. 

2.  »iiiiiriiiije.  «.  das  Ahtvaschen,  -n  proluere.  Ri. 
re»6.  oa  supirati.  radf^a  kojom  tko  siiplru  sto,  vidi 
spiruuje. 

1.  sApirati,  nApirem,  v.  impf.  hesehuldigtn,  acaiso: 
Jutros  babe  ustaaoše  i  meneka  sapiraŠe.  Rj.  sa-pirati 
koga^  kao  kriviti  ga,  dokazivati  mu  (na  suduj  du  je 
kriv.  V.  itnpf.  prosti  proti  (prSm).  u.  pf.  ailprcti. 

3.  sapirati.  aikpiTam,  v.  impf.  abspUlen,  proluo.  Rj. 
sa-piraii.  vidi  apirnti.  v.  impf  prati  (perem),  v.  pf. 
Bapruti.  —  A  done.se  vode  u  testiji,  sapira  joj  krccu 
sa  mindcra.  HNpj.  4,  32B. 

SJhpTntc,  n.  vidi  sap.  —  Desnom  rukom  topur 
otisnuo,  sfati  topuz  pod  Jankom  gjogata,  a  sapište 
»Sibinjanin-Janka.  HNpj.  3,  22.  riječi  s  tukim  nast. 
kqje  znače  držak  u  čega.  vidi  kod  grabljiAto.  ^ 

sapliiiiti,  um,  .snpli\hall,  ham,  Naphusnti,  i6em, 
sapliijiiti,  jam,  r.  pf.  uhericdltigen^  rsnco,  cf,  sa- 
vladati. Rj.  sa-plaiiatj.  vidi  i  splahati,  splavati.  sa- 
plajiti,  tt  krajevima  gdje  se  u  govoru  ne  čuje  glas  h. 
saplajati,  u  krajevima  gdje  se  glas  h  u  govoru  pre- 
tvara u  glas  j.  saplaisati,  s  tugjim  nastavkom,  glagol 
se  ov*ij  ne  tuditzi  prost.  —  Daitieić  dovodi  owy' 
glagol  od  korijena  od  kojega  i  plah,  plahovati.  Mi- 
kloAitS  veli,  da  je  od  Turske  rijeci.  Korijeni  298. 

silpltik,  ta.  die  mctullene  'J'rinkschale  der  Reiter^ 
phiala  equituvi,  cf.  taa.  Rj.  u  konjanika  kao  čaša, 
fdd^an  od  metala,  za  pijenje  vode.  —  ea-plak  (kor. 
od  koK&  je  pldkaii).  isp.  Osn.  16. 

»upl^sU.  aapl^tem,  vidi  sptesti :  Sapletoše  mrežu 
plemenitu.  Rj.  sa-pleati.  t».  impf.  eapletati.  —  Du 
sapltte  oitu  sitnu  mrežu,  sitnu  mrežu  od  suhoga 
zlaia.  Npj.  2,  52. 

Sitplet,  m.  u  pjesmi  (Spljot?):  U  Sapletu  gradu 
bijelome.  Rj. 
t  !sApIetuii)i%  n.  vidi  spletanje. 
!  !Si\plvtali,  čem,  v*  impf,  sa-pletali.  vidi  upletati,  v. 
I  pf.  8aple>«ti.  —  Sretjdo  ga  jeJuo  janje  miuo,  jm  je 
I  njemu  pute  prelećalo,  i  kouju  mu  noge  sapletalo. 
llNpj.  1,  140. 

.siiplun.  saplilna,  m.  (u  Dubr.)  vidi  sapun.  Rj.  — 
Brifi  liitro  bez  sapluna.  DPosl.  9.  Tko  osla  mije^ 
saplun  gubi.   131. 

snp6Jiti,  si^pojtm,  v.  pf.  vidi  spojili.  Rj.  aa-pojiti. 
kao  prost  glagol  ne  nalazi  se.  vidi  -pojiti. 

sdpoD«  m.  Rj.  aa-poD.  za  postanje  isp.  sApeii 
(sapnem).  —  J)  das  Bindsetl,  funin.  Rj.  viai  pulilo, 
puto,  Hpoua  2,  bukagij«  (konjske),  čim  se  konju  ttoge 
sapinju.  —  Razapeli  konja.  t.  j.  sapetu  kouju  odri- 
jeiiti  sapon.  Rj.  (J27a.  —  *^)  (u  Moi)  kai^  i  gvozdac  Rj. 

s&poni,  m.  pl.  tprvi  t  stražnji)  tu  Hrv.  u  kr^t'-ana) 
ona  ava  valjka  na  Kojima  stoje  stativice.  Rj.  postanje 
koje  u  sapon. 

siiprnU,  sapferem,  *',  pf.  ahttpiUett,  proluere^  cf. 
sprati.  Rj.  sa-prati.  r.  impf.  2  sapirati. 

M\prcU,  sttprem,  v.  pf.  Ri.  aa-preti.  v.  impf.  1 
sapirati.   —    J)   koga    ua    sudu,   gcgen   Jcmand    vor 


Rapun 


—  380  — 


MruB 


Gericht  ffetcinnen,  vinco  cuusum.  Rj.  dolazati  kome 
(ntt  sudu)  da  je  kriv,  —  Pazio  wnu,  ali  jjlo,  ni  jednu 
od  VRS  ne  sapre  Jovu.  Jov  32,  12.  Scaki  jezik  koji 
»e  podigne  na  te  mi  sudu  snprećei.  Is.  54,  17.  Neka 
me  njefjorim  svjedoćanstvom  sapre  ko  god  hoće,  ako 
nije  ovako  kako  ja  kažom.  Vid,  d.  IStil,  8.  —  2)  sa- 
prola  Ra  bo  i  hljeb,  er  int  ftir  scine  Undnnkbnrkeit 
(festraft,  pocnaa  dedii  infjrtiti  (tnimi.  Rj.' 

s^|l&n,  aapilna,  m.  dic  Scift,  napo,  rf\  rtaphiti.  Uj. 

—  Cerjina .  sUija  gdje  sapundžije  svijere  i  anpun 
grude.  Uj.  Tf/Jb.  Oj  Bofj^  lui,  djevoićice!  ntki-ftapun 
ruke  tvojt',  bislra  voda  Hii/,e  tvoje.  Npj.  1,  H^2. 
*.)prcnitc  Uli  doru  od  uiejdatia...  ismijte  yfi  jiijulftom 
t  ^apiiuom.  4,  Ž*JiJ. 

sniMlnanjo,  «.  duu  Seifen,  illittis  snponis.  Rj.  verb. 
od  sapunati,  radnja  kojom  tko  supunn  što. 

Utlpintar,  sapuiuini,  m.  der  Seifcnsied^r.  J.  Bogda- 
nović.  koji  pravi  sapun,  vidi  KupiiniUija. 

sanuniVrov,  ndj.  što  pripada  sapunaru.  J.  Bog;da- 
hovic. 

snpiiiii^ricn«  f.  ietia  saputmreea,  J.  Bo{cdauović. 

jsujuini^rijn,  f.  J.  Bo>;dRnovic^  vidi  Kupuudiijnica  2. 

snpi^iiiirskT,  (f<i[/.  Kio  pripada  mptinariwtt.  J.  Bog- 
dauovit^.  Ili:  sapimdiLijski. 

snpAnnti,  d»ui,  r.  impf.  aeifen,  illino  saponevi. 
Uj.  kao  marati  sapunom,  Ptdi  aapuniti.  p.  pf.  osa- 
punati. 

snpAndžfjn.*  w.  der  SeifenHiedeTf^  aiiponarius.  Rj. 
koji  gradi  sapun,  vidi  Bapunar.  —  i.'er&Dfl,  Btaja  gdje 
saputidaje  8vije(?c  i  sapiiD  ^rude.  Rj,  769b. 

snpAndžijtn,  adj,  des  »'^eifeymcderSf  saponarii.  Bj. 
što  pripada  sapitndUji.  vidi  Hajjuiiarev. 
«   sapilndžijnicn.  f.  —   1)  dic  Seifensicdcrin,  savo- 
narii  uxor.  Rj.  Una  sapundiijina.  vidi  mipuiiarica. 

—  2)  dic  Seifensiederei,  saponaria  taOerna.  Rj.  sgrada 
ili  soha  gdje  sapu ud'zija  gradi  sapun,  vidi  aapu- 
narija,  t^erTina. 

SHpOiidžiJnski,  snpiindiiJAki,  adj,  seifnmiederiftch, 
snpotiarius.Kj.  i  sažeto  siipiindSinakt  (ifl/).  abnd^Jnski), 
što  pripada  sapu  a  dš  i  jama  ili  .sapundžiji  kojemu  god. 
vidi  Hftpntiiu^ki. 

sjipdniti,  st^prinim.  Rj.  v.  impf.  —  1)  vidi  sapuDAti. 
Rj.  ka4)  Vladati  sapunom,  v.  pf.  slož,  nasaptiniti.  — 
2)  sa  &e,  refleks,  schdumen  tcie  Seife,  saponis  more 
spnviare.  Rj.  pjeniti  se  kao  sapun.  —  Hi  se  sapunUo 
iV  ne  sapiinilo,  valja  mi  te  jesti  kad  sam  za  te  novce 
dao.  Pofil.  Ufl  (Prinovijcdii  se  da  je  kazao  Hero  kad 
jo  jeo  sapun  koji  je  bio  kupio  mjesto  sira.  Poal.  134). 

sapftDjn^ii,  f.  gdje  se  pranje  sapuna,  ona  roda 
sove  se  Hapiinjat^a.  .1.  Bugdauovit^   sapnnjara   roda. 

snpAnjnv.  adj.  seiftg^  saponem  habens,  u.  p.  zemlja, 
a  može  biti  i  voda.  Rj.*  ii  četnu  trna  sapuna. 

snpdnjćnjc,  n.  vidi  sapunanje.  Rj.  verb.  od  1) 
sapunili,  2)  aapuniti  se.  —  J)  radnja  kojom  tko  sa- 
puni sto.  —  2)  siat^je  kqje  biva,  kad  se  sto  sapuni. 

SArAr  f.  ime  iensko.  Rj. 

sAra,  f.  (n  vojv.)  der  Stiefelschafi,  ocrea,  cf.  usmiiui. 
Rj.  «  Čizme.  —  riječ  tugja.  Oan.  19.  isp.  MadŽ.  azjlr. 

siirat*,'  aardća,  ni.  der  Sattler,  sellarius.  Rj.  kuji 
gradi  sedla,  vidi  »edlar. 

»arAfov,  adj.  des  SnttlerSt  sellarii,  Rj.  sto  pripada 
saraću.  vidi  »edlarev,  aedlarov. 

sAni^ki,  adj,  Sattler-,  sellariorum.  Rj,  Što  pripada 
sar<tćima. 

sAradt  nErda,  m.  dragi  kamen  veoma  crven;  Sardi«, 
lapis  sarditts.  —  Rio  »i  u  Fdemn  vrtu  Božjem;  po- 
krivalo te  je  svako  (irago  kamenje:  surad,  topaz, 
dijamanat .  .lezek.  2H ,  13.  u  Vuka  sard :  Temelj  i 
nkraieni  svakljem  dragijem  kamenjem  :  prvi  temelj 
bijaSe  jaspis...  Šeati  snrd.  Otkriv.  21,20.  isp.  ngcnat 
{prema  ageut). 

sarAdža/  /'.  (u  Srijemu)  —  1)  vidi  ardobolja.  Rj. 
i  si/n.  ondje.  —  2)  nekakva  konjska  bolcHt  (rane). 
Rj.  vidi  »akagija,  i  sgn.  ondje. 


sarAdžlka/  f.  nckaka  trava,  kojom  ne  aamdža  li- 
jeći,  eiuc  Art  Pflanze  (vielblumigc  Maiblume.  Rj.'), 
hci'bae  genus  (convallaria  multi/tora  L.  Rj.").  Rj.  — 
riječi  s  takim  nast.  kod  aptika. 

sAraj,*  sftraja,  t».  dat  >Mrail  (der  Uof),  aula.  Rj. 
vidi  dvor  1,  dvori,  har  2,  konak,  odžak,  pala6i,  polae, 
pobn'a.  —  Hajd*  uljer.i  caru  ii  saraje,  le  izvedi  go- 
jena  Ijibuda,  ila  bjeiimo,  sinko,  po  svijetu.  Npj.  %  27. 

Saraji^vae,  Hiirajćvca,  i/t.  vidi  Sarajlijiu  Rj.  čovjek 
iz  Sangeva. 

SArajin'i'O,  HArajevfeta,  m.  ein  Jungling  v07i  Sa- 
rajevo; Sio  <?e  mene  mom(^e  BiograOe,  kad  mi  može 
/a|ia8l*  Sarajevče.  Uj.  momče  iz  Sarajeva. 

SAnijpTka,  /".  tJine  ron  Sarajevo.  Rj.  rena  i> 
,Sart\jci'a.  vidi  Sarajka. 

SAnO<*vo,  H.  Rj.  varoš  n  ftosni. 

SAraJevskT,  adj.  ron  Sarajevo.  Rj.  što  pripada 
Sitrt{jevu. 

SAraJka,  f.  žena  h  Sarajeva,  vidi  Sarajevka.  — 
PoSetJile  Sarttjke  gjvvojke.  Here.  I3<i.  —  isp.  za  obličje 
CMTnjka,  KMarka,  K<Morka,  SliVinbulka,  i  t.  d. 

Šaranja.  i».  Kiner  ron  Sarajevo.  Rj.  Snraj-Uija), 
čovjek  iz  Sa%'ajeva.  vidi  Sarajevae.  —  Zaproaio  JSa- 
rajlija  Jovo  na  daleko  lijepu  gjevojku...  A  moj  žele, 
Sarajlija  Jovo  I  Npj.  3,  480. 

sarAJIika.  f.  (u  Užit^  nab.)  nekaka  jabuka.  Rj. 
jabuka  iz  .Sarajeva?  —  rijei^i  s  takim  nitst.  kod 
aptika. 

saran  . . .  vidi  sabran  .  . .  Rj. 

MarAuri,*  m.  pL  Arbeiier  (z.  B,  bcim  Strassenhau), 
operae,  Rj.  koji  rade  n.  p.  drum.  hp.  ponlenik,  po- 
aiovaiS  raUutnik,  radnik,  težak.  —  Sastavile  hiljadu 
majstora  i  hiljadu  mladih  ^araora ,  a  preda  njih 
Rada  neimara.  Npj.  2,  205.  U  tom  se  poćne  oprav- 
ljati i  grad  Beogradski,  te  dignu  tnloge  $araore  ie 
naroda.  MiloS  f>8. 

sarAzItl,  BilnVam,  r.  pf.  aa-raziti.  isp.  poraziti. 
drukčije  se  glagol  ne  nahodi.  —  Porttziti,  saraziti. 
Rad  8,  1)2.  Dokle  silu  tursku  saraziste^  i  demonu 
slomiate  rogove,  ^čep.  mal.  \\6.  Ako  će  uhk  sve  Bog 
saraziti.  140. 

sardAnib,  m.  dragi  kamen  crven  sa  hijdim  pru- 
gama;  i'^rdongr^  oap-SivjC,  ai-iSoVj/o;.  —  UdarUe  po 
njemu  (po  uaprsniku)  fetiri  reda  Ičamenja;  u  prvom 
redu:   sardomfij   topaz  i  smaragad.  Moj«.  II.  35),  10. 

sArczali.  siire^.em,  r.  pf.  vidi  srezati-  Rj.  aa-rerali 
n.  p.  košulju;  nokte.  v.  impf.  aarezivati,   ftarijezati. 

sarozivanJi%  n.  riđi  srezivanje.  Rj.  rirfi  i  »ari- 
jezanje. 

sareziVHli.  par(?zujem,  r.  impf.  vidi  urezivati.  Rj. 
sa-rezivati.  vidi  i  garijezati.  v,  impf.  prosti  rezati.  — 
V.  pf,  pare/.ati.  —  I  pogane  nokte  sarezuje.  Rj. 

sarlj^zanjo,  m.  verh.  od  sarijezati.  Rj. 

sarfj^zati,  eAriježem.  r.  impf.  (u  Bori)  vidi  sre- 
zivati:  A  tre<?i  mu  nokte  snrijeze.  Rj.  sa-rijezati.  isp, 
rijez,  vidi  i  sarezivati.  r.  pf.  aarezati. 

sArka.  f.  eine  Art  M'ildente  (die  TaudienU?)^ 
mcrgus(?)  (fulica  atra  L.  Rj.'l  Gojekoji  kažu  da  ae 
sarke  mogu  jeaii  i  na  veliki  petak.  Rj.  nckaka  divlja 
patka,  gnjurac.  ronac?  Maaš.  azArka  ^=  svraka,  i 
postala  je  Mads.  riječ  od  nMe. 

sArma,*  f.  eine  Art  Pastele^  mit  Weinlauh  ođer 
Krautblatt  umuickelt,  artocrcatis  genus.  Rj.  —  Isto 
tako  ne  valja  ui  nadcren  kupu»  mjesto  sa^-ma:  lo  bi 
ae  aamo  onda  močilo  ka/,.^li,  kad  bi  se  kupusna  gla- 
vica i/vrtjela  pa  nadjela.  kao  n.  p.  Ato  se  nadijevaju 
tikve  ili  keleraba.  Pi«.  40. 

sAruMna.  f.  augm.  od  aaruk.  Rj.  —  augm,  takva 
kod  bardaćiua. 

sitruk/  m.  ipl.  gen.  sHr3ka\  der  Turban,  Hara,  cf. 
^■alma:  I  dignuti  cant  »ortifc  s  glave.  Od  aaruita  i  od 
jatagana.  Rj.  augm.  sanićina.  —  Toske  nose  na  glavi 
fesove;  a  Gege  oko  glave  saruke.  Rj.  85a. 

sArum,*  u  pripjevu:  Aj  gjidi  surum  de.  Rj. 


—  B81  - 


sastiir 


Sksm  f,  (i'Oc.  BUHO)  Anemone^  unemona  puhutilln 
ivnlgaris  Mdl.  \i\})  pratcnuia  Linn.  Uj.  bUjktt.  vidi 
iukiiudt^ka.  iftp.  tljedovac. 

sas&hduti,  silHahncm,  snsi^niitl.  »lUanem,  v.  pf. 
wrdorTcn,  exaresco:  ala  je  ovo  drro  mnnhnulo!  lij. 
sa-aahnuti;  aa-saniiti,  u  krajevima  tjdge  »c  (flat  h  ne 
6i^e  u  govoru,  isp,  uiHiiriti  8c.  v.  impf,  proM.i  »ahuiiti. 

—  Oslabi  od  muke  krjepoflt  moja,  i  ko»ii  moje  sa- 
gfthtniše.  Ps.  31,  lU. 

sas6litii  BiUeltai«  r.  pf.  »a-Bcliti.  v.  impf.  sa&elja- 
vati.  —  1)  saseliti  koga  ».  p.  s  brda  %i  ravan,  — 
2)  sa  ae,  refleks.:  Kad  se  koji  is  Hercegovine  »asele 
u  donJH  zemlju,  oni . . .  Rj.  5Vi7b.  Dobro6iai,  za  koje 
86  pripovijeda  da  su  hc  on^e  negda  saselili  8  Cetinja. 
Posl.  XXVII. 

snsGljdvanJe,  ti.  twft.  od  1)  anseljavati,  2)  »aselja- 
vati  se.  —  JJ  radiju  kojom  tko  snseljdva  koga  «.  jj. 
s  brda  u  ravan.  —  2)  radnja  kojom  9e  ljudi  sase- 
HavaJH  n.  p.  t>  Inke  u  Slavoniju, 

saseljdvali.  sosMjuvaoi,  r.  impf  sa-seljavati.  r. 
impf.  profiti  seliti  (i  se),  r.  pf.  sascliti  («  se).  —  J)  na- 
seljavati ljude  n.  p,  s  brda  u  ravan;  čifiiti  da  8( 
odanle  aaiele.  —  2)  sa  se,  refleks.:  Hercegovci  »e 
mnogo  sele  u  Crnu  Goru  ...  ali  ih  sr  najviše  Pose- 
^ava  «  Srhtju.  PobI.  341. 

snsljtVanJt*.  n.  Rj.  verh.  od  saaijecati.  —  l)radnjn 
kojom  tko  sd'iijeca  n.  p.  granje  n  drveta  (ilas  Her- 
UDterhaueo,  decisio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko 
Bosijeca  n,  p,  glavicu  kupusa  u  lofiac  (Zusatnmen- 
hauen,  concisio.  Rj.). 

sasij^enti,  siisijeeain,  das  v.  impf.  su  sasjeći.  Rj. 
sa-HijecAli,  v.  impf.  prema  r.  pf.  sasjei^i.  —  JI)  n.  p. 
drvo,  grane,  abhauen^  herunterhaaen,  dcrido.  Rj.  (IKGb. 
U  Orblju  H^uiijert^jH  kukuruze  požto  već  bude  na  njima 
purenjaka.  Rj.  B61b.  .sa  se,  pa,<tf!.:  U  njih  kosijer  ima 
moogo  duži  držak,  i  njime  se  sijede  droOa  i  sasijcca 
Be  granje  stoci.  Rj.  Sltto.  —  2)  n.  p.  glavicu  kuputMi 
u  IoDac>  zusammen-,  hineinuchnciden,  conddo.  Rj.  — 
Jedete  meso  naroda  mojega  i  sadireie  kožu  s  njib  i 
kosti  im  prebijate,  i  sa^ecaie  kao  u  lonac  i  kao 
meso  u  kotao.  Mih.  3,  J.  —  3)  kuću.  Rj.  (.Wjb.  t,j, 
graditi  je  ua  sjek. 

sAsittanJe,  n.  diM  HineinMcItUtten,  infusio.  Rj.  rerh. 
od  saaipati.  radnja  kojom  tko  nanipa  /tto  u  ito. 

.sjisipati,  pam  ([djem),  r.  impf.  hineinschiltteit^  hin- 
einrjict^en,  infnndo.  Rj.  sa-aipali  n.  p.  brašno  u  vodu. 
V.  pf,  sasuti. 

sAsJcenti,  cAm,  r.  pf  hineinKfineident  incido.  Rj. 
aa-sjec&ti.  kao  dem,  od  sasjeći  (2). 

S&sjeei,  »a8ijfe<?em,  v.  pf.  Rj.  sa-sjeći.  r.  ivtpf  sa- 
sijecflti.  —  M)  n.  p.  drvo,  grane,  abhaueu,  heruntcr- 
hutien,  decido.  Rj.  —  2)  n.  p.  glnvicii  kupusa  u  lonnr, 
Busamnen-,  hin^itifichneiden,  conddo.  Rj.  deni.  sa^je- 
cali.  —  3)  kuru,  t.  j.  nariniti  je  na  njck.  Kj.  - 
Crkva  u  Jadra,  koja  je  Htn^jevena  ud  dehclijch  tjrcdu. 
prevućeuaje  ćiUiva  naprckn'lima  i  vabovima.  Rj,  7tOb. 

saskAkntI«  »ilskaćem,  v.pf.  sa-skakati,  ^fkačiiH  f^i'H. 

—  Sa^kakase  u  hnlvat-avliju,  u  aviiji  konje  pojahafie. 
Npj.  3,  Itit. 

sAslu^nti,  $aui,  p.  pf.  hOrcn,  audio.  Rj.  su-slu^nti. 
t^i  saćuti.  r.  impf.  saslušavati.  —  Onda  mu  (»SlojJil 
mati  pripovedi  sve...  i>\<i}h&\iti*\  aa^lum  mater  acoiu, 
rećejoj:  »Nemoj  plakati.  Npr.  'SI.  Kadi  vele  dva 
crna  gavrana:  »O  gospogjo...«  A  kad  kada  iice  sa- 
Blusalut  a  ona  im  odt^  govorili:  »01  Boga  vi...  Npj. 

4,  342.  »Jesi  istina  care  ;ro8po<Iare!-  Ku<ia  care  na- 
slušao rijeci,  pitJi  care  Auicu  Lyevojku:  »lii  V  se  curo  I 
danas  potnrćila?«  Hore.  "J().  PoMto  ras  mi  sasluHamo, 
onda  ćemo  tek  moći  presuditi,  Ivanića  2.  127.  Videv^i 
car  i  sufilušavši  to  sve^  oprosti  Rekri-Muju.  Danica 

5,  0'X 

sAsliiKiiranJe,  «.  verh.  od  siusluSavaii.  radnja  kojom , 
tko  Aa.-ilušavakotfa  ili  što:  Audienlia,  ^tudusavanje , . , 
Basitišutanje  u  sudu.  Đauićić,  ARj.  121jl 


I  saslu.sdriiti,  Haslti^vftm.  r.  impf  sa-nluSavati.  v.  pf. 
,  snsluAati.  —  zapovjedili  sudljania  viu^im  govoreći: 
'  sn'iluiavajte  rtiKpre  megiu   braćom   svojom   i   sudite 

pravo.  Moja.  V.  1,  1<>. 

'      Ki\sna,  Hchr,  vaUle,  nimis,  cf.  veoma,  vrlo,  Rj.  «dsiwn 

i  (pred  drugim  a  otpalo  je  v:  ClKhCKM.^).  Korijeni  208. 

I  isu.  sasvijem,  sasvim,  posve.  —  Suftma  je  mnotfo  Hk&' 

laburio.  ne  znam  kako  će  rasklasti.  Posl.  21i>.  Sasma 

je  slijep  tko  sunca   ne   vidi.    DPohI.  110.  I  ondje  je 

(Križanić)  sasma  7iepousdan,  Rad  U>,  1^7. 

.sAsuiti,  sAsnim,  t\  pf.  rtdi  ueniti:  Rgjav  sAm  ti 
sanak  ja  suJtrnla.  Rj.  sa-anili.  riili  i  sašnjeli.  v.  pf. 
je  i  prosti  soiti,  Snjeti.  r.  impf.  proati  snivali,  6uije- 
vaii,  sanjati.  —  San  msnila  vojvodina  Stana...  gje 
je  bladna  voda  porevaia.  Npj.  4,  447.  »Malo  znspnh, 
snu  vidijeh  strašan  .  .  .«  »Jala  ljube,  već  ga  ne  .ma- 
mila! 5,  4fH  [vidijeh  mjesto  vidjeb^  da  bi  bio  jedan 
slog  više). 

sAsniiti,  susnem,  v.  pf.  sugere.  Stulli.  v.  impf.  si- 
sati, sati. 

stlNFAti,  sitserem,  r.  pf.  sa-srnti,  kao  oduavud  po- 
srati.  V.  impf.  prosti  srati.  —  Tko  s  djecom  lijega, 
snsran  ustane.  DPosl.  132. 

snsrSd,  (aa  gen.)  ton  der  Miite  her^  e  medio:  Vika 
straža  sa»red  polja.  Rj.  prijedlog,  sa-sred,  eloien  od 
prijedloga  sa  i  od  prijedloga  sred,  dodajutii  prednji 
potonjemu  aroje  snačenje.  (Zvaću  neke  Turske  pogla- 
vice:  aavrh  Biš^ća  Osmanbegovića,  sasred  Biicavo- 
urženovićn,  »aduo  Bižća  <  (gojenovića.  Npj.  3,  274. 
Pomaknite  vojsku  sasred  puta.  5,  100.  Jedno  bjede 
Petre  Vukotiuu,  Vukotiću  ftasred  Ćeva  ravnu.  .'»,  278. 

sii&tnjtinjc,  n.  das  Zusammentreffen,  conrentio.  Rj. 
verh.  od  sasLijati  se.  —  I  tako  se  sa  svim  prekine  Milo- 
ševo  i  Ali-pusino  prijateljstvo  i  sastajanje.  Miloš  148. 

sAsinjiiti  se,  jem  so,  r.  r.  tmpf.  susammentre/fen, 
conveniu.  Rj.  sa-stajati  se.  reciproč.  vidi  stajati  ae. 
r.  pf.  suHlanuti  se,  sasUili  »e.  —  Moravicu,  južna 
Morava,  koja  se  niže  Karaoovca  sastaje  s  Ihrom.  Rj. 
3t>da.  Hvakoga  je  ljeta  po  jedan  put  u  onu  goru 
bodio  le  se  s  družinom  sastajao  i  pozdravljao.  Npr. 
22t).  Vazda  se  sastajali  i  vazda  se  ljubili.  Kov.  70. 
Jcdui  su  dolazili  pred  onu  kuću  gdje  se  sorjH  sa- 
stajao, č^ovj.  34.  Ondje  će  se  aastt{fati  i  jaatrcbovi 
jedan  8  drugim.  Is.  34,  16. 

sRstaonk*  sastanka,  m,  die  Zusavimenkunft,  Kon- 
gresSt  conventus,  cf.  »tanak.  Kj.  kad  se  ko  sastane  s  kim. 

—  Nftž  sastanak  kog  stno  uroćili.  Rj.  7bTb  (kog  kvarno 
mjesto  koji).  PiSe  Curćiji,  da  mu  dofjje  na  aa.Hanakt 
da  se  dogovore.  Danica  3,  205.  Da  Bog  da  od  lijepi 
i  čestiti  sastanak  naš  da  bude  srećau  i  ćeslit  za  sve 
uiLs.  Kov.  72.  Razvali  mu  ogradu  kao  vrtu;  potr  mjesto 
sa^ancima  njcgovijem.  Plac  2,  B.  PiSe  da  su  Du- 
hrocčani  s  Omtkanima  imali  sastanak,  na  kome  od 
Omi-iaua  biše  episkop  Ilarion  i  grof  Vladimir.  DP.  20, 

sjk.*)tanuti  se,   nem  se,   si^stati  se,  siLstauem  ne. 

—  JJ  V.  r,  pf  z*isammenkommen,  conveniv,  cf.  stali 
se.  Rj.  sa-stauuti  se,  sa-stati  se.  reciproč.  v.  impf. 
sastajati  se.  —  Idući  tako  na  vaitar  sastane  se  s  jednim 
čovekom.  Npr.  IBH.  Brdo  s  brdom  ne  mo^.e  se  sastati, 
a  iivi  se  ljudi  sastanu.  Posl.  20.  Pa.*vi  ti  ljudi  da 
se  sastanu  na  jedno  mcsto,  da  sude.  Danicji  5,  40. 
Kad  se  tsmo  sastanete  na  vijedi  s  banovima.  Kov. 
113.  Kad  fc  ta  skupština  sastane.  .Sovj.  4.  —  2)  bet 
reciproč.  se,  kao  fjlagol  pielazan:  Bud  ih  Bog  dade, 
knko  i7»  sastade?  (Kad  se  dvoje  ćeljadi  jednako  sa- 

I  Htavi:  sastade  mjesto  s(w(at*i  da  bi  bilo  slićnosa  dade). 

'  Posl.  30.  uli  isp.  rastati  kao  tjlagol  prelazan. 

\      si^sdirali  m».  rum  se,  v.  r.  pf  skh    um  ettcas  be- 

I  mitht-n^  Sorge  iragen,  curom  habeo.  Rj.  sa-starati  ae, 
kao  pojiliiruli  so  1,  i>oti'nditi  se.  v.  impf\  prosti  sta- 
rati se. 

siksfnv,  m.  sa-fltav  (pismeni),  što  se  sastavi  pisuć*. 
Aufsati,  Coticept;  scriptum,   comtnentatio.    —  Neka 

se  oui  trude  u  predgovorima  umiliti  čitateljima   svoje 


382 


sastnigiili 


HunUtve,  Odbr.  o<l  ruž.  4.   Nnmena,  upravljena  Milo-  ; 
ftrvii    imeuii,   bila  je   nAJdivriiji   mistavj   koji  je  ikad 
iuJAO  i/,  ppm  Njepuieva.  MU.  277.  ^ 

sAsUiTak,  <^tavka,  m.  Rj.  Ml-ffUv«V.  t>p.  Bast&Titi. 

—  J)  die  Ker /rtndt4ti(;,  juHfturtt,  n.  p.  kad  «  hlje- 
bovi u  pe^i  sojttnre.  Kj,  —  .S(Wf«pe*  su  heJhtra  tvojih 
kfu>  glavne,  djelo  ruku  umjetničkih.  Pjesni,  nad  pj. 
7.  1.  Cehati  .  .  .  odlanmti  Mo  na  fioi^arku  njegovu  ! 
JI  druffim  čim  tz  <^ega  je  izraslo.  Dan'iCi^j  AKj.  921a. 
Stado&e  ne  prikupljati  kofti  jedna  k  dnigoj,  Avaka 
k  »come  ftifitarku.  DP,  14*:*.  ~~  2)  tiidi  ftnHtavfi  1 : 
Na  nnMnvnk  Save  i  Komve.  Rj.  oprtmo  ide  i  oruj  | 
primjer:  (Nafci  crkva)  koja  kno  kakovo  frranato  drvo 
♦1«  tt/ifdarku  ptttona  ijtulikih  pribiva  Hve  umorne 
ljude  u  hlad  fivoj  da  '^e  odmore.  DP.  373. 

.sANtfivei.  RfiBiavaku,  w'.  pi-  —  1)  fi^r  Ort,  tro  z. 
B.  s\rei  Flus^e  ZHf:<tmmcnflitft»tii.  ZusutnmenfJitit^,  con- 
fintnie*,  junHurti,  Rj.  riđi  aantavak  'Z.  »tj&fto  gdjt 
$e  n,  p,  dt't  poU>ktt  ili  dra  puta  saftavljuju^  fajtlajn 
ne,  —  Selo  koje  ima  i  sada  ue  daleko  od.  sattaraktt  ' 
B'jelotja  i  Crno/ja  Urmtt.  DRj.  3,  74.  —  2}  u  kO§a 
vodenićnome  dolje  ^'dje  je  kot«  kao  nastavljen :  ima 
li  joA  koliko  £iia  u  ko$u?  —  <lo  mni'ir.(tku.  Rj. 

stkstnvfli*  viin,  r.  pf.  Rj.  aa-fiiaviu.  v.pf.je  i  prosti 
Hlavili.  r.  impf.  sa.'ttnvljati.  —  /,  1)  cHsammenJtringen, 
fucerc  utnini  nmul.  Rj.  —  u)  itaftariti  što,  što  u  .  . ., 
ujedno:  <  ovjek  fne  te  svijeće  sasiitvi  u  jednu  rukovet. 
Rj.  173l>.  Zgtnriti^  n.  p.  &to  novaca,  1.  j.  m^tapiti. 
Rj.  2*>.^h.  Sknaditi,  2)  načiniti,  Att/rtaritiy  n.  p.  pjc^nu. 
Rj.  t'.87a.  Uno  tee  grnr^e  Mistare  ujedn**  i  akuju 
buzdovan.  Kpr.  ;i.  Kad  vidi  joA  jedan  opanak,  onda 
Re  povme  da  pa  u/jne,  da  oha  nu-^tavi.  Vu.  Nije  i>a- 
t<tarljen  oko  lne»ke.  (Nije  u  glavi  kao  Ato  bi  tre- 
balo. Oledaj:  Nije  triput  oko  lijeake  sattuvljen).  Po«I. 
217.  Tri  je  ilohra  teSko  HtDttavili.  :i'2^K  1  mi  jesmo  porei 
Baniiitile,  Npj.  2,  4tJ3.  Ne  bi  1'  prije  sastavio  blago: 
pro'la  Ivan  tri  ftbi  robinjica,  t  sastam  dra  tovara 
tdaga.  4,  21)2.  Pa  t^jedno  društvo  sustaviie.  4,  276. 
.1.  i  ii>  to  BU  prava  81aven<tka.  i  tako  iato  u  jedno 
Sftsiarljena  fnlova).  l>anica  1,  98.  Sastavi  oko  2('M)I)  do 
.3000  vojnke.  3,  189.  Na  ovoj  iikupfiiini  stistavljen  je 
1  oraj  račun  od  IroAkova  zemaljskih.  5.  31.  Arabrete 
{(5etiri  ploče,  koje  su  iimegju  gebe  hiočuzima  saitar- 
IjeneJ.  Kov.  97.  Oni  «va  Hvoja  prepjainja  iskanja  na- 
stave u  dm  člana.  MiioA  3.3.  Nnrod  na  oovo  pobuni 
i  #fii»(ari  H  A^an-paHnoj  palanci,  pa  odande  pos^alje 
avo)!;a  brata  h  neSto  vojke  preko  Morave.  IH3.  Sto 
jć  Bojj  santavio,   čovjek   da  ne  ra«tavlja.  Mat.  19,  li. 

—  bi  nastaviti  koga  ?  kim,  isto  s  čim:  f^uo^iti.  aa- 
Htartii  koga  8  kim  da  govori  jedan  <]rugom  u  oći. 
Rj.  7'J<>a.  A  od  vojske  puAke  popucale,  aa  zcmljotn  ih 
mrtve  saatuiHše,  uze&o  im  plave  i  oružje.  Npj.  4,  115. 
N»Ae  aealre  ćeda  odgojile,  a  oruijem  ih  HunlamU, 
Kov.  71.  Iz  jBfrohota  udari  ih  zmija,  koja  im  je  oći 
izvadila,  i  Jokicu  h  gmrii  sastavila.  104.  Jamaćnoje 
nekud  i  Engleska  bila  ftastarljena  s  Fruncaskom. 
Priprava  17.  Karn-<ijorjqijc  h  neSln  vojske  otide 
k  Umu,  da  bi  satttapio  •'^rbiju  n  Crnotn  (iorom.  Sovj. 
27,  SveAlenik  dn  tihe  ntnlitre  svoje  Hafttavt  s  oiUjevi 
tUiijem  molitravia  ntuda  Hvojcpa.  Dl',  ib,  —  r)  aa- 
staciti  što  iz  i'eg't,  od  čega:  Odu  ja  nam  naručio  (1. 
ISveti^'u  u  Pe^li,  i  nve  f/lnviie  »jm/c  tV  kojijeh  je  ona 
aa«tarljenn,  kazao  num  mu  da  ka^^.  Odj;.  na  ut.  20. 
Valja  dft  po**tave  »Sovjet«  fitiHtuvUcn  'mI  ljudi  iz  Hviju 
nabija.  iSovj.   1.   Oni  (autifoni)   mu   fmHnr{jcui   od  ci- 

jtiijeh  pfialama,  DP.  KS.  Prizuavnhu  ho^JinsLvo  Hpji- 
«ileIjevo  u  velikoj^  pohvali  saidai'ljenoj  «  pjesama 
obu  zavjeta.  M.  /elini  da  i>  ovoga,  intina,  slabog 
opisivanja  sam  aebi  sastaviš  u  niitdi  veliku  aUku  naAe 
crkve.  372.  —  2J  kad  banit  tt  pu^ke  nn  nmku  phiue, 
pa  He  ovaj  u  cijevi  ne  upali  i  punica  ne  pukne, 
onda  8e  knifs  da  je  pu^ka  planula,  a  mje  siintitvilii  : 
AV  im  puške  ne  <?e  da  Mtihtre:  »vaka  planu  iili  ne 
sastavlja,    Rj.    —  3J  q.  p.  no  sastaviae  dvije  godine 


dana  nijedno,  t.  j,  rastali  su  ae  prije  nepo  «n  ae 
dvije  godine  uavrSile.  Rj.  or«mo  ce  i*'»  •  oru;  pri- 
v^er:  Ore  je  jirodioe  Aruiui  c^f^na,  t.  j.  slaba,  da  6e 
jedva  mstatiti  «  nov^m  (a  anvil«  —  xa  prodaju  — 
ne  t5e  biti  niita).  Rj.  43Sb.  —  //.  ta  »e,  pa~%s,  i  r&- 
dproč.t  Poapo  vodom  po  onijem  ranama,  kud  j«  ra- 
rerid  rafjeiyen  61o.  kad  pospu,  ran«  s^  s^tstave,  i  ca- 
revi<*  fikoei  na  noge  ic  oživi.  Npr.  '^Ki.  Bud  ih  Boj; 
dade,  knko  ih  sastade?  (Kad  se  droje  čeljadi  jed- 
nako sastavi).  Posl.  .'30.  Koje  se  staklo  jedan  put 
razbije,  ono  se  rer  ne  sustavi.  142.  Ovnkih  primjeni 
mogla  bi  »e  iz  Ljetopisa  susinriti  čitava  knjijica, 
Danica  5,  82.  l)a  «  sa*tart  $  lianima  Milo^  14. 
Dopje  *6e*  te  se  sastavi  s  glagolom  u  jednu  riječ, 
n.  p.  kupit^e.  Rj.'  LVI. 

.sA.ttfnvIJiinji*,  n.  dtLS  Zusammenbritigen,  eoJlectio, 
vongregatio,  junctio.  Rj.  rerh,  otl  sastavljati,  koje 
vidi,  —  h?to  HHm  183**.  jrodinu  provtM>  u  Krajrujeveu 
oko  sastavljanja  zakona  za  Srbiju.  Itanir«  U.  3.  Progj*^ 
\d»n)  koje  u  ćasti,  koje  u  sastavljanju  i  prepisivanju 
ovih  aktova.  Milo^  170.  Nema  kraja  sastatljaf^u 
mnogih  knjiga.  Prop.  12,  12. 

.sftstovljnti,  vljam,  v.  impf.  Rj.  Ha-<ttavljati.  r.  pf. 
Maatfiviti.  —  /.  J)  cu'iammcnbringćn,  jungo.  Rj.  — 
o^  isp.  saataviti  I  la.  —  Magjiouica,  žena  koja  ma> 
gjije  sastavlja.  Rj.  341a.  Pa  ih  frobove)  puHali  da 
urofie  i  otkup  da  samitirljaju.  Rj.  0Mb.  li  ue  imai 
brata  nikakvoga,  da  saHavljn  porv^  Arapiuu.  Npj. 
2,  4*>3.  Mitropoliti,  koji  su  u  patrijar^iji  kao  sinod 
sastavljali.  Kov.  10.  Prosta  kla^a  naroda  naSe^  <t 
j.  ona  klana  koja  u  današnje  vrijeme  narod  sastavljaj. 
16.  Za  to  fte  i  sad  p^ovori  da  su  te  tri  opStine  sa- 
stavljale petu  Crnogorsku  nahiju.  39.  Kad  dva  imena 
dogju  zajedno,  pa  Be  »amo  poaljednje  sklanja,  ja  sum 
ih  sad  sastavljao,  u.  p.  >  Pa  govori  Mornjakovič- 
Jovtt.  Npj.  1,  V'II.  —  0)  isp,  ttaataviti  1  lb:  Jedva 
kraj  s  krajem  ststavljam.  (Jedva  nabavljam  ono  ito 
mi  treba  za  Življenje).  Posl.  111,  Sastarfjtju  spomen 
o  Hri.niu  sa  spomenom  o  svetoj  majci  njegovoj.  HP. 
319.  —  e)  isp.  <tastaviti  I  Ic:  Mora  znali  po  srpskom 
sintakfliim  ii  riječi  razgovore  sastavljati.  Pia.  l>4.  — 
2)  vidi  sastavili  2:  Svaka  planu,  ali  ne  sastavlja. 
Rj.  —  JI.  sa  se,  pass.  i  reciproč.:  Utoćna  ili  Binć- 
iiorava  sastavlja  se  w  dvije  male  Morave.  Danica 
2,  39.  Sa  zborom  njihovijem  da  ^e  ne  sastavlja  slava 
moja.  Moju.  I.  49,  ij.  Oetiri  životinje  ...  u  flvake  se 
dva  krtla  sattavljahu  jedno  s  drugim.  Jezek.  1,  U. 
(htrvo  Pelje.iae,  koje  se  stonstkom  Prevlakom  »a- 
Htavlja  s  ttrdom  zanljom.  DM.  201. 

sikstići,  sAaiiginem,  .sikstl^nutl,  siVmi^ncm,  (sftfltagao, 
glai,  r.  pf.  vidi  sustići:  Danas  bi  te  Novak  sustigao. 
Ako  li  mi  ne  sastignee  vilu.  Do  ponoći  br».%  aa- 
stignula.  Rj.  sa-Htići,  sa-stignuti.  r.  pf.  je  i  prosti 
stid,  stignuti,  v.  tmpf.  stizali.  —  Brzo  dorat  vranca 
sastigao.  Npj.  3,  397, 

Stkstra^  (i^a  tttrag),  ron  hinten,  a  tergo.  Rj.  ade, 
na  pitanje:  odakle?  vidi  odstruga.  isp.  ntrafta.  ostrag, 
OHlrai^u,  otraf,'u,  odzada.  —  TarpoA  se  ne  nosi  odozgo 
na  plavi,  nepo  sastrag  te  Ptoji  od  plave  gotovo  us- 
pravo.  Rj.  732b.  Žena  prialupi  sastrag  i  dohvati  mu 
ac  skuta  od  haljine  njegove.  Mat.  9,  20.  Sastrag  i 
sprijed  ti  si  me  zaklonio.  Ps.  139,  5. 

sikstrira,  f.  dic  essbrire  (rothe)  Platterhset  lathyrus 
cicera.  Rj.  nekaka  grahorica  koja  se  jede.  —  zna- 
fenje  koje  je  u  trti:  potra,  trice,  satrica,  sa-s-trica 
(?).  Korijeni  89. 

si^striei,  siwtri?.em,  i».  pf.  abscHtren,  dctondeo.  Rj. 
Ba-8tri(?i.  —  Krklama,  ona  runa  koju  <?ur^ije  aa  Sive- 
nijeh  kožuha  sastrigu.  |{j.  iMV^h. 

Nil.slrlkrati,  si^lrfiženi,  r.  pf,  uhschuben,  uhrtulot 
derado.  Kj.  sa  »trupiui.  r.  tmpf.  prosti  atrugaii.  — 
Kuću  zapovjedile  da  oslružu  iznutra  svuda  u  nao- 
kolo, i  prah  sto  sastru^u  da  prospu  iza  grada.  Moja. 


—  888  — 


satUtk 


IIL  14,  41.  Gde  Rii  reći  .  . .  vidi  se  da  je   neMo  fitt- 
.ttrugano,  pa  poMe  one  napiflflDc.  G\i\n.  10,  342. 

NHsOknti,  fiiUuOčin.  v.  pf.  abspulen,  devolco.  Bj. 
aa-Bukati.  v.  impf.  prosti  aukati. 

sasd&ak,  HasUSku,  m.  (u  fi^rijemu)  ono  Što  xe  sfisu^i 
te  bude  poslije  umnje  aa  mjeru  (n.  p.  f.iut)  ili  u  midu 
(d.  p.  vino  ili  rakija  u  buretu).  Rj. 

SttSd$!ill  se*  »iUu^im  se,  v.  r,  pf.  verd^rren^  exa- 
rćsr.0,  Rj.  Ba-auMti  He.  wp.  Raaahnuti.  r.  impf.  sasii- 
ftivnli  se.  —  t^asiiSak,  ono  sto  ne  itasuši  |i?  hudr  po- 
alijo  manje  na  mjeni  iti  u  sudu.  Rj.  ilfJTa.  (irarJovi 
njegovi  postA.5c  pustoš,  sejnlju  ftanuitr-nn  i  pusta.  .lor. 
51,  43.  Jer  če  im  nestati  hljeba  i  vode  ...  i  natu 
iive  se  od  bezakonja  svojega.  Jezek.  4,  17. 

sat«n§tvrinj(*.  n.  rerb.  ođ  »Mau^ivati  ae.  atanje  koje 
hica,  kad  se  sto  sasnhtje. 

Sasu^Sviitl  se,  saaClšujera  se,  v.  r.  impf.  an-BuSivali 
Be.  V.  impf.  prosti  aiifiiti  ae.  i',  pf  sasuSiti  ae.  —  Bit^e 
kao  trava  na  krovovima,  koja  se  sastUuje  prije  nego 
ao  poćupa.  Pa.  129,  i>. 

sjksutii  auspem,  i\  pf.  hineingiensen,  ttchUtten,  in- 
fando.  Rj.  aa-suli.  f,  impf.  Hoatpati.  —  Klin<V>rlia 
{. ,  .  zaičt«  malo  brašna,  te  Huspe  m  onu  vodu  i  za- 
mete .  .  .).  Poal.  135.  Koliko  ^^a  luko  udario,  iri  mu 
tuba  u  grlo  gasuo.  Npj.  2,  143.  Pa  poteže  tešku  topu- 
zinu,  njome  lupa  careve  dvorove,  sanu  •njemu  stukht 
M  penažere.  2,  389.  Pasku  ću  U  u  prsi  sasuti.  3, 
3()3.  U  Bakonju  p;oru  udario.  Kad  on  snsuo  n  Ba- 
konju  rojshi .  .  .  HN'pj.  4,  582.  On  nije  imao  običaja, 
piti  rakijit  iz  onopra  auda,  u  kome  mu  ac  doneae, 
nego  je  saspe  u  čuturu,  pa  uoale  pevaju<5i  pripija 
Bvaki  faa  pomalo.  Npj.*  4,  XV. 

s&.STiJom,  si\.svTm.  (aa  nvijem),  gdniUdi,  peniius. 
Ri.  vidi  posve,  zgolja;  prijeko  2.  isp.  .la^roa.  — 
Pipun,  dinja  (a  dinja  i  karpuza  ovdje  se  zove  lube- 
nica, kojega  imena  oni  sa  s»ijem  ne  posnttjuj.  Rj. 
601a.  Otvori  jedan  kraj  od  vrata  . .  .  otvori  vrata  sa 
avijem.  Npr.  14i).  Jedan  u  klinao,  drugi  u  p1o<^u  (udara). 
(Kad  jedan  govori  jodno  a  drugi  sn  srim  drugo).  Poal. 
ili.  Sasvim  io  mogure,  da  i*e  od  jt'Jnoga  C'ovjeka 
narodi  nekoliko  milijuna  ljudi.  Priprava  121.  I  to  je 
sa  svijati  naravno.  Ogled  VII.  Docuiie  je  sa  sri/cm 
pristao  na  nju  (na  diobu  alovenakih  jezika).  Rad 
1,  107. 

sns^lnli,  Bj\Setiim  (Hh5?(''§m).  v.  pf.  herahspuzirot, 
descendo:  Pa  sašcta  nir  bijelu  kulu.  Rj.  aa-^etati.  t'. 
impf.  prosti  šetati. 

s&£i(l,  siiMjćm,  V.  pf.  zusummennahen,  consuo.  Rj. 
aa-Siti.  p.  imp/^.  aaSi vati.  —  OvhiŠ,  polako,  slabo^  n.  p. 
avBKati  ili  sašiti  što,  laaa,  leviter.  Rj.  Cuti^ati,  vidi 
saiiti  (sklopili,  n.  p.  haljinu).  Rj.  820a. 

SoSiviiajr.  n.  vcrb,  od  aiiiivati.  rudnja  kojom  tko 
aasiva  »io. 

SMlAlvatit   ail^v^,   r.   impf.    aa-Mvati,    lusammen' 


naften,  consuo.  v.  impf.  prosti   Siti.   v.  pf   saMti. 

:ad 
susiva.  Prop.  3,  7. 


sa  ae,  pass.:  Vrijeme  kad   ae  dere,  i  vrijeme  kad  se 


sii&^]otii  akamm,  v.  pf.  (u  prim.)  vidi  saeniii: 
Xo6iB  fMi  se  u  Banku  sasnjelo.  Rj.  sa-Snjeti,  aa-snim. 
Vidi  i  uaniti. 

1.  sat,  m.  {loc  situ),  die  Ifonigscheibe,  favus.  Rj. 
isp,  ravak.  dem.  sfttić.  coH.  »nčo.  —  Krajnik,  u  ko- 
lnici kr(^jni  sat.  Rj.  298a.  Ljupka,  die  Zelle  {u  salu, 
u  koSnici).  Rj."  351a  [tuđi  okce).  Puna  ku(5a  kao  sat 
medu.  Poal.  2(Jfi. 

2.  sat/  m.  vidi  aahat.  Rj.  t  primjere  on^e.  dem. 
satić. 

siitnrn,*  f.  die  FleisMacke,  securis  lanionis.  Rj. 
mesarska  ftjekira.  —  Clen,  tiria^je  u  koaijera,  srpa, 
satarCf  pa  i  u  avrdla  drvo  o<lozgo.  Kj.  827b. 

satArlll.  »AtSir'im,  r,  pf.  verltereu.  amitto,  cf.  iz- 
gubiti. Rj.  vidi  t  Barerdati,  Aćerdati.  r.  impf.  satari- 
vati.  —   Znaćeuje   (korijenu)   irii:   lar,   tara,   larak, 


otarak,  taranj,  tarkati,  tarnuti,  atarnuti;  salariti,  sa- 
tarivati.  Korijeni  87. 

sutnrivnnjo.  n.  das  V'erlieren,  perditio^  amissio. 
Rj.  vcrb.  od  antarivati,  koje  vidi. 

sntarivnii*  satirujSm,  r.  impf.  verliercn,  perdo, 
amitio.  Kj.  vidi  gubiti,  v.  pf.  Hatariti. 

sat^.sati,  ^^ilteSem,  v.  pf.  vidi  »tesati,  r.  impf.  prosti 
tesati.  —  Mrtva  Meia  crnoj  zemlji  pala,  sabljama 
joj  .sanduk  satesašc.  Npj.   I,  247. 

sikti,  aem,  vidi  aisati.  Rj.  v.  impf.  aUtt  (mjealo 
CliCATU ;  poSto  je  t  neatalo,  otpalo  je  jedno  od  dva 
s,  koja  Bu  se  tada  aaatalnK  niisati  se,  posati,  krvo- 
salija,  kravo-«u*a.  Korijeni  309.  joste  t\  pf.  sloz.  iz- 
po-aati,  po-po-«ati.  —  Zarausti  tele,  kad  ne  može  da 
se.  Rj.  I85b.  .\  to  MiloŠeva  majka  mijeai  hljeb  te 
MiloA  o^trag  se.  Rj.'  47)i  (m  Rj.  429a:  A  io  mu  majka 
mije^si  hljeb  te  on  oatrai;  sisa).  Jer  ćek  mlijeko  naroda 
sati,  i  aifto  cjirake  doji(*e4.  la.  *iO,  I(».  Jer  <^te  sati 
sise  ml  uljelie  njegove,  i  naaiti<*ete  ae^  sapete  i  nnala- 
gjiva(5ete  ae  ii  avjetloati  alave  njegove.  G6,  11. 

sfltif''.  m.  dem.  od  sat.  Rj. 

Niltini.  /'.  nalira,  satura,  die  Satire.  —  MoŽe  bitj, 
da  na  sujetu  (r.  t^vetii^a  uiko  ne  bi  mogao  načiniti 
priličtiije  satire  od  ove,  koju  je  on  svojom  musom 
.^ebi  nućinio.  Odg.  na  ait.  12. 

šutiranje,  n.  das  Ahreiben,  detritio.  Rj.  re%b.  od 
aatirati.  rudnja  kojom  tko  SiUire  Uto  (n.  p.  u  mlivo) 
ili  koga.  —  t'uje  se  vika  . .  .  pusto.^enje  i  šutiranje 
veliko,  Moav  se  Hnir.  Jer.  4H,  3. 

Kiltiruti,  rem,  v.  impf.  uhreihcn,  detero.  Rj.  »a-tirati. 
V.  impf.  prosti  Lrti.  v.  pf  aatrti.  —  J)  satirati  sto 
n.  p.  u  mlivo.  —  2)  satirati  koga^  kao  slamati  ya. 
isp.  satirauje.  Jer.  48,  3. 

siktisnati,  anem,  v.  pf.  fta-tifl(k)nuti.  sa  sa  isp.  b, 
aa  I  1.  sati^nuti  koga  s  Hegti.  vidi  stisnuti,  r.  impf. 
atiakivati.  —  l.'era  konja  ka  Udbiujj  gradu,  koga  Ča^c 
na  putu   aretati,   satisne  ga  s  puta  ispod  puta.  Npj. 

0(    oOa. 

siitjerati,  rani,  v.  pf.  Rj.  sa-tjerati.  vidi  atjerali, 
žćerati ;  aagnati,  zgnati.  v.  impf.  aatjerivati.  —  J)  n.  p. 
klin,  ovce,  hineintreiben,  ago  in — .  Rj,  tidi  utjerati.  — 
(U  krmači  igri)  .  .  .  jedan  spolja  krmaću  tjera  Mapom 
i  hoče  da  je  satjera  u  htsan.  Rj.  3<4a.  Prokleta  žena 
sarerala  me  bila   u  kraj,   pa   vidi§   kako  mi  je  ova 


atnina.  Npr.  145.  U  gradove  sa<}ei'aie  Turke.  Npj.  4, 

150.  On  bi  i  Srbije  ave  u  jednu  vrc^n  atrpi 

vezno,  ili   u  tikvu  saćerao   pa   zatianuo,   aa   ne  ^uje 


svijet  kako  oni  govore.  Rj.^  Xn.  Uzb  mat^  od  deane 
bedrice,  i  satjera  mu  ga  u  trbuh.  Sud.  3,  21.  Uze 
malj  u  ruku,  i  sttijei'a  mu  kolac  kroz  slijepe  oČi.  4, 
21.  —  2)  odakle,  ili  aa  Sta  (a  (^cga),  herabjagen,  de~ 
pello.  Rj.  —  (U  praienu  igrij  ...  on  diže  oauile  kape 
gdje  misli  da  nema  prateuji,  dnk  ne  satjera  na  dv(je, 
pa  onda  di^^ne  onu  pdjo  miali  da  je  praten.  Rj.  *J17b. 

Mitjerivanjc,  /j.  Rj.  vidi  atjcrivanje.  —  verb,  od 
aatjerivati.  —  1)  radnja  kojom  tko  saijeruje  što  « 
sto  {dm  Hineintreiben,  adactio,  immiaaio.  Rj.).  — 
2)  radnja  kojom  tko  sntjcrvje  što  s  čega  (daa  Herab- 
jagen, dopulnio.  Rj.). 

.NutJcriTatl,  salj<*nijčm,  t'.  impf.  Rj.  an-tjerivali. 
vidi  atjerivati;  aagoniti,  zgoniti.  t-,  imp/' prosfi  tjerati. 
P.  pf.  satjerali.  —  Jj  hineintreiben,  adigo.  Rj.  vidi 
utjerivati.  —  sa  ae,  pass.:  Kad  se  roj  hvata,  ili  sa- 
ierujc  u  košnicu,  ondaacviće:  ajcd^macol  Rj,34Sb. 
—  a)  herabjagen,  depcllo.  Rj.  ^to  odakle,  sa  Ha^ 
8  Čega. 

siitkuli,  aa^em  (piitkatn)j  c  pf.  fcrtig  ueben,  per- 
texo,  cf.  otkati.  Rj.  aa-lkati,  svršiti  tkanje,  v.  itnpf. 
prosti  tkati. 

si^lljik,  m.  (fisterr.  das  Seitel)  der  vierte  'Vheil  der 
MitKs,  ijuiidfatts,  nuarta  pars  mensurae.  Rj.  četvrt 
vrču,  po  holbc.  vidi  nia.'4li(-\  mraelj,  mjerica  2.  -7  Svaki 
po  siitljik  vina  na  podne  i  a  vei^e.  Rj.  395b.  Cokauj, 
2)  Btakleuce  od  jedne  četvrti  satljika.  Rj.  ii26h, 


satnik 


—  884  - 


snviUlelsftiOe 


sAtnikt  HAtnika,  cmturio.  Stiilli.  vidi  fltotiuik,  i  syn. 
ondje.  —  8pomen  o  vojuićkim  Blužbnmn,  gdje  »e  spo- 
minju vojvode,  Uflu^nici  i  stUnici.  DM.  63.  osn.  u 
ciTo  (ato). 

stitdpilit  siltoptm,  V.  pf.  aa-topiti.  udi  stopiti,  v. 
impf.  atnpati.  —  Puce  munja  iz  neba  te  aažeže  gje- 
vojaćku  majku,  i  pod  njom  ae  zemlja  prosjede,  te 
JQJ  kosti  satopi.  Npr,  94. 

s2ktri<*ii,  /".  čine  Ari  MebUpeise  der  iMndkufe,  cibi 
aenus,  (cf.  jeri&t*).  U*tpe  se  malo  vode  u  .^enifno 
brašno,  pa  se  onda  dobro  šatre  rukama,  te  se  načini 
gotovo  kao  lAratia.  Kj.  jdu  od  hni-hta  u  seljtiku. 

sMriJcti«  Batreni,  v.  p/".  sa-trijeti.  rid*  Mirli,  i  pri- 
mjere ondje.  iap.  poirijeii  i  potrti,  zatrijeti  i  zatrti. 
V.  impf.  šutirati. 

SiAtri  -inftt'kii  -  i  -  bulumAen,  imticorttt  wttn  (im 
ScJterscJ  auf  die  Fruge  tifis  man  gespeiset  habe.  Ks 
scheint  auf  die  satrica  unjtHApielen.  cf.  bulumar.  Rj. 
odgovori  se  (u  sali)  na  pitar\je,  Ho  se  jelo 9  u  tom  se 
nišani  na  jelo  satrictt. 

satrdslli,  »Atro^im,  r.  pf.  vidi  BtroMti.  Rj.  aa-troMli. 
r.  itiipf.  profiti  trošiti. 

satr6vati,  »iitrujem,  r.  pf.  sa-irovati.  vidi  strovAti. 
isp.  otrovati  koga,  rergiften^  renenum  do.  r.  impf. 
prosti  trovati.  —  K  ste  brata  Petra  satrovali.  Npj. 
6,  59.  Već  u  knjaza  vjerni  biti  ne  ^e,  no  će  svoje 
glave  sairovuti,  5,  248. 

sfktrti,  satrem  (»iilr'o,  siitrla),  r.  pf.  Rj.  sa-trti.  vidi 
siltrljeli,  salrem.  ti.  impf.  aatirati.  —  J.  1)  abreiben, 
detero,  zfrreihen,  rontero.  Rj.  —  StUr'o  ga  u  mlivo. 
Rj.  3(>4h.  Ko  pndne  na  ovaj  kamen,  razbi<5e  ae;  n  na 
koga  on  padne,  satrće  ga.  Mat.  21,  44.  IV-e  tele  koje 
bijahu  natMnili,  i  t*pnli  ga  ognjem,  i  satr  ga  u  pnih. 
Mojs.  U.  32,  20.  —  ič)  konja,  zu  Grunde  richten, 
eneco.  Kj.  kao  shvtiti.  —  Hajde,  Kete,  da  udarimo 
na  ĐJ  (ua  smaja) .  . .  eda  bismo  ga  kako  sairli.  Npr. 
34.  l*a  me  viSe  ne  ćeh  videti  dok  ne  salres  gtozdcn 
štap  traže<*i  me.  56.  Tako  me  konjska  kopitu  ne  satria  ! 
Poel.  298.  Dok  satrše  ona  koplja  bojna ,  potego^e 
perne  buzdohane.  Npj.  2,  282.  v  idite  li,  Mo  au  Crno- 
gorci, kakve  atrnke  sile  satriješe.  Npj.  5,  380.  Jer  će 
glad  satrti  zemlju.  Moje.  I.  41.  30.  Jer  me  je  vihorom 
satrto  i  »adao  mi  mnogo  rana  ni  z&  Sto.  Jov  9,  17. 
Sutrven  euin  žto  je  kći  naroda  mojega  sutrvena.  Jer. 
8,  21.  Tobom  sairh  narode  i  tobom  rasub  caratva,  61, 
20.  —  II,  sa  se,  refleks,  su  Grunde  gehcn^  cnecor,  Rj. 

sikturiti,  rtm,  V.  pf.  aa-tun'ti.  vid\  etiiriti  (ibacdt). 
r.  itnpf.  »turati.  —  Doista  ae  ja  bjeh  jtoeilio  jere  sam 
mu  glatu  saturio.  Npj.  5,  489. 

.sntdžiti  se*,  aftiOžl  ^,  vidi  stužiti  ^:  8a  zltjera  se 
nemoj  sadružiti,  jcra  ti  se  ho6e  sutuHti  (Poel.  274), 
Rj.  aa-tužiti  ac.  r.  impf.  atuživati  se. 

S&lviir,  /'.  (u  Boci)  vidi  stvar.  Kj.  sa-tvar.  isp.  fla- 
tvorili.  —  Onaj  kaplar  bejaže  neka  omalena,  krnjo- 
Dosa  saivar,  naduvena,  tupa.  Mepj.  U7. 

satrdriti.  sfttvorim,  vidi  stvoriti.  Kj.  8a-tvoriti.  r. 
impf.  stvarati. —  i^Viinjil  ViSnjil  razberi  me!  Ah  [ 
satvori  or.o  more  u  zeleno  ramo  polje!  Npj.  1,  lOl. 
Pa  je  vila  Roga  zamolila,  i  Jovanu  oH ^satvorila.  2, 
3(i.  »Sakupidu  do  trideiM?t  dnjga  .  .  .«  8to  »e  Jovan 
bio  zatjeeao,  to  je  Jovan  bio  sutvorio:  on  pokupi  do 
trideset  druga.  3,  313.  Kad  &to  zbore,  ka'  da  sce  sa- 
tvwet  Bve  po  krupno  a  ni^ta  na  sitno.  5,  550.  Ojegogj 
se  sastajali  i  radili,  dobro  suicorili  i  učinili  I  Kov. 
123.  —  !i)  sa  ae,  refleks,  vidi  stvoriti  »e.  Rj. 

s4v,  sva,  sv^.  Rj.  gram.  aav.  vaii;  pl.  gen.  smijeh, 
flviju;  dat.,  instr,^  loc.  svljem,  svljema,  svj^ma.  Obi. 
62.  ali  i  svih,  svima.  —  J)  allcr,  omnis.  —  a)  OdoSe 
(svi)  listom.  Rj.  :{30a.  Ali  je  to  sve  bilo  zaludu.  Npr. 
17.  Scu  «n9<ro;icu  nadbiJL'.  34.  Izgubi  sce  tri  stotine 
cekina.  85.  L'uje  sa  sciju  strana  pevanku  i  veselje. 
89.  Kao  Sto  je  ućinila  scijema  onijem  koji  su  me 
proaili.  94.  Ja  ae  odolen  ne  mičem  .  .  .  ma  sa  scijem 
lijem,  ako  prebroji«  sve  izvore,  makouću  ti  se  a  mjesta, 


100.  Svi  Ijekari  razi^'u  se  kud  koji.  140.  On  izvadi 
sve  ono  7Wvaca  Sto  imaSe.  218.  Kako  (7*  je  svijeh  ot- 
kupio. 250.  U  sHh  gradskih  nedainn'eiit  nabija.  Npj. 
4,  149.  Pa  ih  alaJe  Srbiji  razvoditi  preko  polja  hez 
svijeh  haljina.  4,  151.  Ako  mogu  sfjema  biti  sluga, 
ja  ne  mogu  sijema  biti  ljuba.  4,  158.  Posjedi  de  vas 
sve  do  jednoga.  4,  370.  Ali  pri  svemu  tome  Turci 
opet  ne  smjeduu  udarili  na  Smnlan.  Daniea  3,  197. 
Ja  ne  velim  da  su  svi  od  naše  gospode  i  varosana 
onaki.  Kov.  14.  Ni  ou  ne  zna  sve.  Priprava  69.  Pu- 
gledav^i  na  sve  njUt  reće.  Ijuk.  6,  10.  Posadile  ih 
Aoe.  9,  15.  Znamo  da  sva  tvar  uzdiše.  Kim.  8,  22 
(omnis  creatura :  alle  GeschOpfe).  Jer  je  on  Hog  svija. 
IO,  12.  Molim  dakle  prije  scega,  da  ae  <>ine  i.«(kanja. 
Tim.  1.  2,  1.  NaOini  ga  (svijetniak)  aa  svijem  spra- 
vama njegorijem.  Mojs.  JI.  37,  24.  Proglasite  slobodu 
u  zemlji  srima  koji  žive  u  njoj.  III.  25,  10.  Da  biste 
napredovali  u  svetnu  što  radite.  V.  29,  9,  Naprava  u 
tijeh  toćkova  . .  .  osovine  njihove,  glavnine,  naplaci 
i  paoci,  sve  l{ješe  liveno.  *  ar.  I.  7,  33.  vidi  svi  koliki 
(sav  kolik).  —  bj  sve  pred  brojem  mjesto  gen.  svijeh, 
aviju:  Dok  napunimo  vrede  za  sve  trideset  konja. 
Npr.  6.  Carević*  njih  sve  po  vratu,  dok  sve  devet  po- 
siječe.  19U.  MoŽe.4  otvoriti  sre  osam  odaja.  VM.  8tnna 
Jela  suknju  uvronila  za  svojijeh  sve  devet  sinova.  Npj. 
1,  552.  >St,*e  sedam  »e  sjislalo  dahija.  4,  132.  Pa  po- 
vede sre  trista  robinja.  4,  20(K  Kuko  su  se  aigurali 
Turci,  ne  boje  se  sce  sedmero  Brda.  4,  423.  MoJ.e  li 
izgovorili  sce  pet  naših  samogla-snih  slova.  Nov.  Srb. 
1817,  33.  ooamo  mole  se  dodati  i  ovaj  pranja':  Sve 
trojici  glave  osijeće.  Npj.  4,  335.  —  c)  svega:  kao 
sve  Eojedno,  insge,tummtf  omnes  unirersi :  Kad  su  se 
pobili  8  Turcima,  bilo  ih  je  oko  tri  hiljade  scega. 
MiloS  98.  Svega  ih  je  potpisano  na  svaki  akt  oko  ŠlIU 
du5a.  171.  Svega  dakle  koljena  od  Avraama  do  Da- 
vida, koljena  četrnaest.  Mat.  1,  17.  Sinova  vratar- 
skih  .  .  .  svega  sto  i  trideset  i  devet.  Jezdr.  2,  42.  N« 
broj  svega  njih  šezdeset  i  šestoro.  Prip.  bibl.  35.  Ljudi 
tada  bijaže  na  broj  preko  GOOOOf),  a  svega  duša  oko 
tri  hiljade  hiljada.  45.  —  ti)  sve  jedno  je.  es  ist 
gleiehriel;  jiihtl  refert.  vidi  kod  jedan.  —  2)  gane, 
totus.  cf,  vas.  Rj.  kao  cijel,  čitav.  —  Nekaka  žena, 
namazav&i  se  ouom  uia^^ii  i  poletjevši  sve  se  ispre- 
bijala koje  0  sta.  Kj.  Utib.  Te  zmaja  o  kamen;  zmaj 
sav  prsne  na  komade.  Npr.  2ti.  Pa  ga  odvede  u  jedmt 
sobu  svu  zelenu,  til.  >Da  mi  Bog  da  žeuu  od  prave 
krvi  Hriidanske«.  OI  to  je  le&ko  dobiti:  u  svemu 
svetu  samo  tri  imaju. iil.  Oni  ga  sa  .<vim  srcem  prime. 
82.  Konji  .  .  .  stadoše  nogama  tući  i  u  svu  vrisku 
drijeti  se.  97.  Stap  vas  od  suhoga  zlata.  116.  Koji 
koga  nadlaže,  onaj  neka  nosi  svu  pogaču.  160.  Ima 
velika  jama  u  zeuilji  . .  .  po  svoj  prilici  bide  u  njoj 
novaca.  169.  Zavika  iza  svega  glasa.  213.  Kad  carev 
sin  vidi  vas  umre  od  čuda.  2bl.  Svega  ljeta  jedna 
repa,  i  ta  crvljiva,  Posl.  279.  Ne  govori  no  sva  usta. 
332.  Zapale  lagum  pod  mostom,  koji  ga  svega  raznese. 
Žitije  51.  Izlaze  k  cjirevima  svega  vasionoga  svijetu. 
Otkriv.  l(j,  14  (vidi  napose  vasioni).  Tade  se  podiie 
sav  narod,  malo  i  veliko,  i  vojvode,  te  otidoSe  u 
Misir.  Car.  II.  25,  26.  vidi  sav  kolik,  vas  kolik;  sa- 
sviicm,  sasvim.  —  vidi  sve  (napose). 

1.  SiVva,  m.  Sabbas.  Rj.  ime  mu.Hko.  dem.  Savica. 
hgp.  SAva  (m,)t  Savid,  Savko,  Savo. 

Ž.  SAv«,  /*.  {vov.  Siivo)  —  1)  der  Savestrom,  Savus. 
Rj,  voda.  —  Savo,  Savo!  sebe  ne  ziibijeli,  a  mene 
zacrni.  Posl.  273.  —  2)  ime  žensko.  Rj.  biće  hyp.  od 
baveta  (Jelisaveta).  isp.  Savka. 

3.  SAvn,  Trt.  (ist.)  vidi  Savo.  Rj.  ftyp.  od  Siiva. 

sdvak,  i».  (U  Blav.)  viih  jaz  1.  Rj. 

.sftvat,*  »I.  die  SchmeUarbeit.  vitrum  metallicum. 
Kj.  .itaklo  metalno^  emalj. 

NnvatlMsnnJr,  n.  das  Emailliren,  eolorum  metal- 
licorum  obductiu.  Kj.  verh.  od  Bavatleiaati.  radnja 
kqjom  tko  savatleise  sto. 


savatloisati 


385  — 


saTitl 


savatlMsati/  savatlfei*em,  r.  p/".  i  n.  impf.  emttil- 
Urćp,  ritrum  inetalUcnm  inducere.  Rj,  savatom  prr.- 
irlaHti  iii  prevući  što. 

snvftsti,  savezem.  ntZi  aveali:  Oj  na  djelu  na  Roleiiiii 
mnoga  jrragja  ?iat^emi.  Kj.  ti}i'ye»l\.  kmt prost  glufjol 
•ne  dolazi,  vidi  v^sti  (Vf'zem),  v.  impf,  Hvoziti. 

S4r©tft,  f.  ime  žensko,  od  JclisAveta.  Osd.  296. 
hyp.  8Ava  2,  Havkn. 

sAvoB,  »1.  gram.  conjunciio,  Verbindi^nfisncort,  Co- 
njunctitm.  sn-voz.  ca  poAianje  isp.  snvezi'ili.  —  Isti 
uzvik  (>a»),  biva  S'ives,  kuji  dolazi  m(>jrju  rije<5inia 
i  toe^rju  refieiiii.aiiia.  Danici*^,  AKj.  3a.  Onim  priloga, 
prijedTojjat  smrj.i  i  usklika  sve  dnigo  rijei^i  mijenjuja 
oblike.  Obi.  1. 

sav^*za(i,  sj\vežem,  v.pf.  vidi  svezali.  I  bijele  ftavau 
im  rnkt*.  Ohojiri  mteztto  ruke.  Al*  devojče  savestnto. 
Kj.  Ra-vezftti.  v.  impf.  svezivati. 

S&TczDik,  m.  koji  je  u  spezi  s  kim;  der  Verhiin- 
dete,  foederniits:  Tu  je  Dubrovnik  saveznik  preko 
svoje  volje.  DM.  232.  isp.  siiveznlk    —  osn.  »  suvez. 

1.  Sikvica,  m.  dem,  od  X  S'Ava.  Ri.  —  Varvarica 
vari,  a  Suviat  bladi,  Nikolie-a  kuBii.  Posl.  31. 

2.  SAviea«  /.  die  Sabbaxfa.ste,  jtjunium  S,  Suhbae. 
Rj.  post  uretotnu  Savi. 

Sivi^,  IM.  (u  C  O.)  ime  muSko:  O  moj  brate  Ka- 
dojev  iS/iriV-u.  Tador  Pauu  govori  Saviću.  Rj,  dtut. 
od  i  Sliva,  takva  d^m.  kod  IlogiiS. 

Havkjiit^a.  f,  —  t)  čine  Art  Spcite,  dle  fttrudeltirtii/ 
gemckelt  iM,  vibi  gcnus,  placentae  genun.  Kj.  —  Pita 
ima  rar.liOuijeii,  n.  p.  jedne  hu  navijene  kao  gužvara 
i  mvijacn.  Rj.  0<»3a.  —  2)  koliba,  eine  želtariiffe 
Hitite,  tuijurii  genus.  —  .?>  (u  B<hm)  drvo  na  koje 
*-  lifieei   savijttJH.   Rj.   —   za  postanje  isp,  savijati, 

.viti.  ri;iPĆi  s  takiin  rtaHt.  kod  cjepaća. 

savfijanjo,  n,  Rj,  {vidi  Hvijanje).  rerb.  od  1.  savi- 
jiili,  II.  savijati  bc.  —  /.  1)  radnja  kojom  tko  savija 
H.p.  drro,  granu  (daH  Beugen,  llexio.  Kj.).  —  2)  radnja 
kojom  tko  .tavijn  n.  p.  haljinu  (daa  Zusamnienlegen, 
complieatio.  Uj.).  —  3j  radnja  kojom  tko  savija,  cratia 
u  gomilu  sto.  —  II,  radnja  kojom  se  tko  ili  sto  savija 
oko  čega. 

savijali,  m^vljum,  r.  impf.  Rj.  sa-vijati.  ri(/i  svijati. 
V.  impf.  prosti  viti  (vijenil.  r.  pf.  saviti.  —  1)  n.  p. 
drvo,  granu,  l>cugen,  infiecto.  Kj.  —  Prut  dok  je 
mlad  valja  ga  navijati,  Posl.  2*).').  sa  »e,  pass.  ili 
refleks.:  MiAtlo  se  drvo  narija.  Po«l.  180.  Dijete  leglo 
na  legjn  pa  spava:  kad  dihne  i«'«el>e,  onda  »o  (/r((ne 
uzvijftju  u  vif«inu,  a  kad  povm^e  pani  u  »e,  onda  se 
savijaJH  k  zemlji.  '22^.  Kapu  akidn,  do  lendje  se  svija. 
Npj.  2,  67.  —  2)  n.  p.  haljinu.  lusnmmenU'gfin,  com- 
pUco.  Rj,  —  (Jutoljiti,  saiHjad  sto  ti  gaku,  ili  pod 
skut.  Rj.  l*Wb.  BeMposlen  Mujo  fišeke  savija.  PopI. 
12.  Pa  savija  cv'jeće  «  kttice.  Npj.  1,  40.  Oko  sebe 
studen  jorgan  sriptm,  a  u  jorgan  ftvc  jade  zavijam. 
1,  i!i*y.  —  ^^  kao  vraoati  u  gomilu,  zusamfnendrtirnj^rn, 
Itedrdngcn,  cogo.  urgeo:  Hilni  kouji  da  ne  saviptju  a 
pjeiaci  da  nam  grabe  glave.  Rj  (da  ne  savijaju:  da 
na*  savijaju),  isp.  Haviii  3.  —  //.  s«  ae,  refleks.  — 
J)  aavijaju  ao  oko  ku(*e,  riđi  vrzati  w,  opstrzati  so. 
Rj.  vidi  i  vrsti  se,  vrlljati  se.  isp.  klinćiti.  —  Koja 
j'  ono  gjevoji5ieA ?  tanka,  b'jela  i  rumena,  ie  se  svija 
oko  dvora  Mvako  julro  i  ve<':eroui.  s  mojim  Jovom 
jašikuje?  Herc.  347.  —  2)  voda  se  savija^  kad  tckaei 
H.  p.  od  juga  ide  k  zapada,  vidi  krivudali,  verugali 
8*»  vijugati  se.  —  ^tira  tećp  do  Lozniire  od  .luga  \ 
k  Hjeveru,  a  ispod  Loznice  ire  savija,  pa  ide  gotovo 
upravo  k  y4apadu.  Npj.  4,  263  (Vuk).  Otuda  se  savija  : 
fttfgja  k  sjevera  na  Anaion,  i  izla/i  u  dolinu  Jufiail. 
Is.'Nav.  li),  14.  I 

sftvijesl.  f.  vidi  savjest,  1 

sftvij<*s(an,   snvijesno,   mlj.  sto  pripada  savijeati.  I 
vidi  savjfHlan.  I 

NlTiaa,  /.  namastir  u  boei  kud  Novoga.  Kj.  I 


Sftvtnii  TrpvLUt  f  planina  n  Srbiji  u  nahiji  Kru- 

fievaćkoj.  Kj. 

siiviranjo,  ti.  Rj.  verb.  od  1.  aavirati,  II.  savirati 
se.  —  /.  J)  stanje  koje  biva^  kad  voda  savira  n.  p. 
ni£  planinu  (das  Abfliessen,  defluxus.  Rj.).  —  2)  stanje 
koje  biva,  kad  sto  sai^ire,  uvire  kahajvći  se  (da«  Ein- 
kocben,  dcfoetio.  Hi.).  —  //.  radnja  kojom  se  tko 
supira  (das  Verkriechcn,  tb  abdere  so.  Rj.). 

SJIviratt.  rem,  v.  impf.  Rj.  sa-virati,  —  /,  1)  alt- 

fliessen,  de/lno:  savire  vodu  ui/.  planinu,  Rj.  r.  impf, 

,  prosti  vreLi.  —  2)  cinkurhen,  devotjui.  vf.  uvlrati.  Rj, 

I  savire,  uvire  Što   kad  ae  kuJta.  v.  impf.  prosti  vreti. 

'  V.  pf.  isp.  uvreti.  —  //.  sa  se,  refleks,  sich  verkriechent 

abdere  se.  Rj.  kao  sakrivati  se.  v.  pf.  savrijeti  »e. 

sftvii^ć,  vidi  suviše.  Rj.  adv.  sa-vi$6.  suviel,  nimis. 
vidi  i  oilveć,  odviSc,  preve^.  —  Nije  dobro  Sto  god 
je  saviše.  DPosl.  81.  8to  prijatelja  ^vjeku  nijesu 
dosta,  n  jedan  neprijatelj  saviše  mu  je.  115. 

s&viSnJ?,  ttf^.  siojesavise.  vidi  suvižuji.  —  Lasft) 
savišnja  ftlota  gotova.  DPohI.  53.  Savišnja  preša  ne 
ulovi  miia.  110. 

saritak,  savHka.  m.  Rj.  sa-vitak.  isp.  saviti.  — 
MJ  das  ijtrollte,  (ieicundcne,  volumen,  Rj.  navito  sto 
god.  —  2)  gdje  je  put  savijen,  die  Kriimmung,  flexio: 
polomio  kola  na  savitku.  Kj.  isp.  saviti  4.  —  Za  njim 
upravlja  Viuuj  od  ku{5c  Azarijine  do  savitka  i  do 
ugla.  Nem.  3,  24. 

S&viti,  sHvijem,  v.  pf.  Kj.  .x8-vitt.  vidi  sviti.  v.  impf. 
savijati.  —  i-  J)  n.  p.  drvo,  granu,  beugen,  hiegen, 
flecto.  Rj.  —  Mojsije  brže  savi  glavu  do  zemlje  i 
ookloni  se.  Moja.  II.  34,  8.  Ne  saviše  koljena  pred 
Valom.  Car.  I.  19,  18.  Ne  bi  htio  Sftviti  vrata  svojega 
u  jaram  cara  Vavilonskoga.  .Ter.  27,  8.  Narod  koji 
bi  savio  vrat  svoj  pod  jaram  cara  Vavilonskoga  i 
služio  mu.  27.  11.  Oni  saviše  rrat  sroj  pod  ntai:  DP. 
103.  *«  se,  refleks,:  RazumjeAe  da  je  Gospod  pohodio 
sinove  Izrailjeve  ...  i  sarimi  se  poklonik*  se.  Moja. 
II.  4,  31.  David  se  snvi  licem  do  zemlje.  24,  IK  Sariše 
se  licem  k  zemlji  do  poda  i  poklonice  se.  Dnev.  II, 
7,  3.  —  2)  susammenlcgen  (Jiricf,  Tuijt),  complico. 
Rj.  —  7/gućiti,  saviti  što  u  ffuku.  Kj.  20Hb.  Kovrtanj, 
savijeno  .Ho  u  kolo,  n.  p.  iiosa  na  glavi.  Rj.  28Ib. 
Kolalijc,  tokc  savijene  kao  kolatovi.  Rj.  284b.  Suita* 
nitc  na  gužvu  savite.  Rj.  72oa.  Svako  od  zvjej'adi 
p.tde  potrbuške  i  rep  savi  poda  se.  Npr.  94.  C'ela 
savije  svoj  šator  i  ono  malo  prtljaga,  i  metne  na 
svoga  koujit'ka.  207.  Iduć'  s  vode  cvijei!«  sam  braia, 
savila  sam  do  četiri  kite.  Npj.  1,  232.  Joh  oa  glavi 
vijenci  savijeni.  1,  3"J1>.  Ugleda  ga  djevojka,  savi  skute^ 
pol)ježe.  1.  440.  Ustavite  žile  i  borije,  a  savijte  .<tvi' 
tene  barjake,  dok  progjemo  ku>z  Korita  ravnn.  3,  457. 
Savi  tuHan,  turi  u  bisage.  4,  32t>.  Na  stijeni  si  savio 
(fnijezdo  svoje.  Mojs.  IV.  24,  21.  sa  se,  pa$s.  ili  refleks.: 
Vitilj,  Sto  se  u  nmu  mei?e  {siivije  se  d>d  svilca,  pak 
se  namaze  melemom).  Rj.  *»4a.  Savije  ma  se  oko  vrata. 
Npr.  11.  Tako  mi  se  tuga  nn  srce  ne  savila!  Posl. 
3t)5.  A  kad  Draška  poznude  rogjuka,  pa  se  Draška 
savi  n  kriove.  Npj.  4,  ti2.  —  3)  betlrdngcnj  urgeo, 
cf.  savitlati.  Rj.  r*V/»  •  saletieti  1,  i  syn.  ondje.  — 
I^'uto  savi  i  otud  i  otud,  eda  bi  mu  glavu  osjekao. 
Npj.  3,  2H:i.  — -/J  kao  poći  savUkom,  okrenuti:  Kaži 
sinovima  l/.railjevim  neka  savija  i  .ntanu  u  ^ko,  pred 
l*i-Airol.  Mojrt.  II.  14,  2.  Progjosmo  bracu  p»voju  i 
odande  savirši  udarismo  preko  pustinje  Moavske.  V. 
2,  8.  Ket^e  svojemu  vuxaćii ;  savij  rukom  svojom  i 
izve/J  me  iz  boja,  jer  sam  ranjen.  Car.  I.  22,  34.  isp. 
savijati  ae  2,  sjivitafc  2.  —  /i,  ^li  «e,  refleks.  —  i)  sivh 
znsamvienrolleu,  fin  scvtet)  convolvi:  Nasred  puta 
savila  se  guja.  Rj.  ovamo  če  ići  primjeri:  Zgućiti  se, 
saviti  se  u  gaka.  Rj  2(Wb.  Ja  sam  je*,  svemu  selu 
knez,  Havi'ni  se  u  tiidn'cu,  ubo?eu  te  u  guzicu.  Npr. 
24(i.  Tako  se  ne  sapio  kao  sjp!  Posl.  310.  —  2)  hcr- 
abrollen,  decolvi:  Savi  se  soko  sa  grada.  Kj.  kao 
vijući  se  sići.  sa-,  isp.  s,  sa  I  1.  —  Savi  se  paun  od 

25 


itfl 


Mi^flfl 


RHVltlati 


sarrUetI  se 


>t«&(i,  ft  paunica  od  polja,  da  kupo  biser  po  peija. 
Npj.  1.  42. 

savitlalt,  tlam,  v. pf.  zaokupiti,  dotjerati  u  tijesno, 
hedrdngen,  urgeo^  cf.  »vitlati.  Rj.  aa-vitlati.  vidi  i 
Raletjeti,  i"  sj/n.  ondje,  v.  impf.  prosti  ntlati. 

sAvjosI,  /"  das  Gev?issen,  co}iscieniin.  Ha-vjest,  druga 
pola  B*»CTk  (znanje).  V.  liu^lnjani  u  Vijencu  god.  Ib83 
br.  47  dokaza  da  valja  govoriti  i  pisati  savijeai ;  (iAvjent 
je  izgovor  Ruski,  —  Po  čistoj  savjenii  mogu  kazali. 
Milofi  IX.  To  mi  svjedoči  zavjesi.  Kim.  9,  1.  Da  se 
ne  smeta  savjest.  14.  1.  Ljubav  od  t'ista  arca  i  dobre 
savjesti  i  vjere  nelicemjerne.  Tim.  I.  1,  5.  Bocati,  o 
aarjesii^  kad  koga  prite.  Daniflitf,  AKj.  467a.  Tajni 
ukori  našoj  savjefiti.  DP.  80. 

sAvjtfstnn.  sAvjeHna.  tufj.  Ho  pripada  navjeati.  vidi 
sSvijeHUin,  —  Z<i  siisvjesnc  poslove,  koii  se  ticahu 
plemićima  liOnoHti,  poMenja  i  imanja,  treba&e  izabrati 
plemiće  za  dobre  liu<ie.  DM.  273, 

sAvjet,  in.  Rj.  tidi  Bvjet(i  odbat-ivSi  v:)  BJet.  «a-vjet, 
druga  pola  KlTik  ^proprie  vcrbuvif  aermo  viđetiir  si^ni- 
licare),  riječi  govor.  —  1)  dcr  llath,  consilium.  —  Ko 
za  ćorbom  vino  pije,  od  onoga  ne  valja  savjeta  iskali 
PobI.  liiy.  Slijepca  za  put  i  budulu  za  savjet  ne  valia 
pitati.  5ftJ9.  Putem  joj  je  savjet  dno.  Npj.  1,  r>3.  Tu 
je  kurva  la  savjet  primio.  I,  5(J8.  Laja-paSa  priHaue 
na  Milošev  savet.  SiiloS  G4.  —  2)  cf.  vijeće.  Rj.  vidi  t 
senat;  dd'  lialh,  senutus.  —  Skupi  se  tdiki  savet 
Atinftki^  i  posle  dufco^a  veranja  odredi,  da  se  podalje 
u  Rim  jedan  Gruki  fUosof.  Ihiuica  5,  86.  Na  to  im 
rekne  onaj  Ruski  gospodin,  da  va^a  da  postave 
>roBTn.<.  Ja  dalje  za  to  pišem  sovjet  a  ne  surjct, 
ftto  mislim  du  u  srpskome  jeziku  i  u  ovome  smislu 
ne  valja  ni  jedno,  nego  bi  valjalo  kazati  vyeće.  Sovj. 
1.  Raje  je  spomenuo  razliku  izmeeju  gradske  opštine 
(commune)  i  narodne  opštine  (universitas).  Prvu  na- 
ziva savjetom  plcmi6kim  a  dni^u  narodnim  saborom. 

UM.  a%. 

hftvJotDikt  m.  tUr  Kuthsherr,  aenator,  cf.  vijei^nik. 
Kj.  koji  savjđuje  koga.  riđi  i  svjetuik,  senator,  se- 
natur,  sinatur;  senat  2.  —  Ti  im  bješe  upravitelj,  i 
f^arjeinik  i  branitelj.  Kov.  112.  Po  tom  se  izberu  uovi 
poslanici  (Lazar  Teodorović  kao  slarežina  .  .  .  kao 
njegovi  saretnici}.  Miloi  172.  Megju  visoke  (Činov- 
nike) idu  tajni  i  driami  ftavjetnici-  Priprava  70. 

.sAvJctnTkoT,  udj.  Rad  14.  &1>.  Što  pripada  sa- 
vjetniku. 

sAvjotovaaje.  n.  dw<  HaVien,  consilium.  Kj.  verb. 
od  savjetovati,  radnja  kojom  tko  »avjetitje  koga,  vidi 
Hvjetovaiije,  sjetovanje  1. 

sArjtitovAll,  savjetujem,  v.  impf.  rathen,  consi- 
Ux*vi  aoi  Kujigu  Slije,  ^ecu  savjetuje.  Rj.  savjeto- 
vatit  u  Vuka  nema  toga  prostoga  nego  sai^jetovati. 
Rad  6,  144.  P.  pf.  sloi,  posftvjetovaii,  usAvjetovati  se. 
vidi  Rjt^tovali,  y.  impf.  i  pf  tako  će  biti  i  savjeto- 
vati, svrotovali.  isp.  artovati.  od  prostih  sviTjtovati 
sjetovati  r.  pf.  fdoi.  riisvjetovati,  prftBvjetovaU;  baje- 
tOTttti  Be.  —  Lasno  je  zdravomu  bolesnoga  savjeto- 
vati, Posl.  166.  sa  se,  reciproe,:  Da  nemaju  uikak- 
voga  jednog  starješine,  nego  da  nabije  imaju  svoje 
starješine,  koje  se  izmtgju  sebe  dogovaraju  i  satije- 
tuju.  Sovj.  1. 

SftTkn,  f  ime  i'^nsko.  od  Saveta  mjesto  Jelisavettt. 
Nema  ga  u  Vukovu  riei^nikii,  ali  se  govori.  Oan. 
^IM).  taka  icnska  hi/p.  kod  Drenka. 

.Snvko.  r;i.  irae  niu$ko.  Rad  2G,  54.  hgp*  od  Sava. 
takra  hgp.  kod  Ho^ko. 

sikvkolik.  svnkolika,  sv(9koliko,  (u  0*  Q.),  ef,  ▼■»- 
kolik.  Rj.  Kolik,  uz  riiei^  sav  ili  vas  doliizi  i  bez  i: 
vas  kolik.  Te  dvije  njeOi  kad  dolaze  tako  jedna 
n  drugom  mijenjaju  oblike  i  jedna  i  druga:  sva  ko- 
lika^ .trt?  koliko,  Hvi  koliki:  Da  podignu  vojsku  svu 
koliku.  Govori  se  kad  i  kad  stH  kolica.  Obi.  43,  kako 
su  to  dvije  rijeci  i  obje  mijenjuju  oblike  ralja  ih  i 
Tostarijati  u  pisanju:  sav   kolik  {i  sav  koliki),  vas 


kolik  (i  vas  koliki),  sva  kolika,  sve  koliko  i  t.  d.  — 
J)  gans,  totus.  Rj.  u  sing.  kttd  sav  t7i  vas  tako  do- 
laei  sa  kolik  (koliki),  onda  je  sav  %  kao  eijd,  eitav. 
—  Krenulo  se  malo  i  veliko,  da  se  boja  biie  sveko- 
liko, Npj.  4,  316.  Tada  sav  koliki  aibor  lerailjco  nekn.^ 
ga  (jaguje  ili  jare)  zakolje  u  veŽe.  Mojs.  II.  V2,  6. 
Bra6i  su  tvoja  i  dom  Izraljev  vas  koltki,  kojima  go- 
voriže  Jcrusulim)jani.  Jezek.  11,  15.  Tamo  ćeh  r«s- 
koliki  Srpski  dui^,  tamo  čo^  Srbina  vaftkolikoga  kao 
u  ogledalu  vidjeti.  Rat  tiO  (vaskolikoga  fprotiv  pra^ 
vila  koje  postavi  sam  DaniHc],  mjesto  svoga  koli- 
koga). —  2)  aller,  omnL'i.  Rj.  u  pluralu  svi  koliki 
i  t.  đ. :  avi  koliko  i7t  god  ima,  isp.  sav  1.  —  Opet 
Ivan  Srbije  sakupio  .  .  .  Kad  to  ^uli  ^^rblji  avikolicif 
onda  oni  raspustile  roblje.  Npj.  4,  202.  Ti  kad  svr^iŠ 
.škole  svekolike.  5,  24.  Besakonici  <?e  svi  koliki  biti 
kao  trnje  počupani.  Sam.  II,  23,  G.  A  r*  vratite  se 
svi  kolici  i  bodite.  .Tov  17,  10. 

savladati.  Kiivliidfun,  riđi  svladati.  Rj.  r.  pf.  sa- 
vladati vidi  i  nadvladati,  prevladati,  presvojili,  sa- 
plahati.  r.  impf.  isp.  nadvlagjivati.  —  Kakve  tebe 
savladaše  vile  danas,  bnite,  u  morskoj  otoei?  Npj. 
3,  103. 

MikvnutJ,  siivne,  v.  pf,  od  svanuti  premjeHu^jeni 
{flasoi-a  a  i  v.  —  Samnuti,  vidi  svanuti  (cf.  savnuti). 
lij.  (i63b  (u  savnuti  nenia  nu  mjestu  svf^jetn).  i  slos. 
osavuuti. 

SAvo,  Hl.  vidi  8ava.  Rj.  hyp.  gen.  Brtva,  voc.  Savo. 
vidi  i  3  Sfiva  w».  —  Sobom  uzmi  Marti  nov  i^-«S'«t(i 
i  Filipa  brata  Savorogu,  Npj.  5,  113. 

iinvrh,  vidi  Hvrh.  Rj.  sa-vrb,  s-  vrh,  prijedlog  ima 
uia  se  riječ  u  gen.^  uložen  je  od  prijedloga  vrh  i  od 
prijedloga  sa,  s,  koji  —  1)  značenju  riječi  vrh  do- 
daje  9V<^je  značenje:  Ako  ioeik  ne  &tedi  svrh  vre*^ 
i  sav^rh  pila,  zaludu  štedi  kad  je  u  dno.  Posl.  9.  O 
narandžo,  vojko  plemenita!  .  .  .  Svrh  tebe  se  grad 
Budva  vigjiL^e.  Npj.  1,  74.  I  na  knnju  Rosandu  gje' 
vojku  oba.'iutu  mrežom  od  bisera  savrh  glave  do  se- 
lene  trave.  2,  583.  Zvat^u  neke  Turske  poglavice: 
savrh  Bišća  Osmanbegovića  sasred  Bi§<^a  Poprže- 
uovića,  sadno  HiSi^a  ( )gojenoviĆa.  3,  674.  Vigje  vojakui 
od  planine  vila  savrh  f^are,  visoke  planine.  5,  Sti, 
U  jutru  uze  Valak  V.ilama  i  odvede  ga  na  visinu. 
VaLun  reće:  iSvrh  stijene  vidim  ga,  i  s  humova  gle- 
dam ga.  Mojs.  IV.  22,  0.  Odvc^o&e  (ljude)  na  vrh 
stijene,  i  pobaraSe  ib  sa  vrh  stijenet  da  s«  svi  ras- 
padoSe.  Dnev.  II.  25.  12.  —  2)  vrlo  često  svrh  inači 
sto  i  prosto  vrh  bcs  značenja  koje  bi  fifu  trebalo  da 
doda  prijedlog  ni  Ali  svrh  svijefi  jada  ne  kazujei 
mužu  da  ne  bude  vi^  trlabuke.  Kad  i^uje  muž  z&i 
nesreću,  stane  lelekati  koliko  dji  je  glavom  poginuo. 
Npr.  213.  Svrh  moje  dušci  (Kao  zakletva).  Posl.  383. 
Al'  na  ujenui  do  tri  pancijeni,  tri  pancjera,  jrf/'in  svrh 
drugoga.  Npj.  3,  461*.  Na  njima  su  svilene  košulje,  strh 
košulje  zelene  ie<Vrmc.  5,  287.  .\Ii  nasta  glad  u  zemlji 
svrh  prve  glaai  koja  bjeSe  za  vremena  Avramovo. 
Mojs.  I.  26,  1.  Svrh  toga,  kome  bih  služio?  eda  li 
ne  siuu  ujeguvu?  Sam.  II.  16,  19.  Da  se  ovaj  Žrtve- 
nik novoga  zavjeta  proslavi  svrh  onoga  u  starom 
zavjetu.  DP.  340.  Car  obe<5ao  svoju  k(5er  dati  onome 
koji  diva  pogubi,  i  svrh  toga  dom  oca  njegova  nigdu 
danka  da  ne  plaĆA.  Prip.  bibl.  65.  Svrh  svega  toga 
ne  mogu  da  ne  napomenem  .  .  .  Živ.  sv.  S.  ,i  sv.  S. 
XI.  —  3)  so  hoch  als  — ,  altitudine  — :  Ćemerika 
snrh  čovjeka.  Rj.  673b.  —  H  one  strane  Save  vode 
detelina  do  kolena,  ćemerika  svrh  čoveka.  Npj.  1, 
341.  U  ovom  primjeru  s  uz  vrh  ima  znaćeuje  koje 
je  bez  njega  u  ovakim  primjerima:  sa  šitke,  8  pot" 
niče.  binu  146.  —  4)  {ii  0.  G.)  ubio  ga  svrh  i 
(t  j.  ležeći  ranjen  pa  kad  mu  ko  dogje  da  osijeći 
glavu),  uber,  supra.  Rj.  673b, 

siivrijpti  se,  savrem  m  (ciiLvr'o  se,  stlvfla  se),  r. 
r.  pf.  sich  t^rkrtechen,  abdere  se:  savr'o  se  u  budiak. 
Rj.  sa-vrijeii  ae.  vidi  skriti  se,  Aćuujiti  se,  Aćućunjiti 


Bamidak 


—  387  — 


sa£aMtt 


se,  A^u($tiriti  se.  r.  impf.  savirnti  se.  —  Nnstupi  na 
magrjije,  oholi  i  klijenit  oHtane  »ttvriijeh  notfa  i  ruka. 
Npr.  5Jti2  iisp.  ^<^:ut'uriti  se,  stich  ducktn:  fiagmtii  fte, 
sguriti  se). 

8uvrndak.  »avrndAkn,  tn.  (ii  Herc.)  vidi  knlafa. 
Rj.  kulat^  t  j.  koliba.  Rj.  313b. 

si!iTrS(*ii.  aaj.  rollkom  mcn ,  vollendei ,  perfectust. 
upravo  pari.  pruet.  pass.  od  MivrSiti.  r/J»  svršen  2. 
—  Sara  je  Boj?  na  karani  (t  j.  savrštn  i  svagda 
jeiinak).  rosi.  27i.  Tako  bi  oni  imali  tutj.mirHeniji 
praropif.  V\a.  23.  Kako  možemo  sanjati  da  smo  tmj- 
aatyrsen^e  utvorenje.  Priprava  fn^  Budite  vi  dakle 
satT«ni\  kao  5to  jc  «it»rscn  of«c  vaš  nebeaki.  Mat. 
5,  48.  I'mom  budite  savršeni.  Kor.  I.  14,  20.  Raziđe 
se  t^IiiH  o  tebi  po  narodima  radi  ljepote  tvoje,  jer 
hjcM  savršenu  krasotom  mojom,  koju  metiitiU  u&  le. 
.Tezek.  Ifi,  14.  Ti  bjei^e  na  svetoj  gori  liožijoj  . . .  Sa- 
vrkcn  bješe  na  putovima  f^vojim.  28,  15. 

sjkvfšpnstvo,  «.  stttnje  u  kom  je  ^o  je  auvršeno: 
die  VoUkommcnhcitj  VoUendung,  pcrfectio,  inteijritufi, 
ahsoltitio.  —  Ima  47  rijeci  koje  su  od  Slavenskijch 
poflrhljene  .  .  .  oiac^nustvo,  savr.^enstro.  Nov,  Zav.  Vf. 
PravO(fa  upisatelja  recenzenti  i  zakonodavci  dovode 
u  vet^e  sncrneustvo.  Pis.  02.  Možei?  li  ti  doku('^iti  au- 
vršenstvo  svemotjnćega?  Jov  U,  7.  Ti  *i  pecat  sa- 
vršenstcut  pun  si  mudrosti,  i  sa  avijem  si  lijep.  .Ter.ek. 
28,  12.  Oboje  u  svojoj  radnji  »injase  visoko  u  aavr' 
šenstim.  dSi.  269.  Molitve  njezine  (Hlurj^ije)  do/tti- 
(fo^ć  nuji'i^e  saiTŠenatoo  do  kojega  se  duh  ćovjei^iji 
izviti  može.  DP.  U.  Steče  sarršenidco  duhovno  u 
pustinji  Jonlanskoj.  ll!t.  Bez  oviiga  dvo^a  ne  raožeS 
dori  do  surrienstra,  1>MI.  Kad  u  JiriSćitna  b^ttse  više 
sarrat-MHtvi  .  .  .  2()G. 

savr^iti,  stir^^fim,  vidi  svri^iti.  Rj.  i  nifn-  ont^e.  r. 
pf.  sa-vrftiti.  r.  intpf.  navrJivati.  —  I  HišćnnHki  sakon 
invrhiuio.  Rj.  Kad  su  Bosji  cakon  tittrršili,  devojka 
ne  sa  rodom  oprašta.  Npj.  2,  24.  su  se^  pnss.:  Sedam 
anpjcla  koji  imahu  sedam  poMjednjijen  »da,  jer  ne 
u  njima  savr^i  gnjev  Boiji.  (Hkriv.  15,  1  (wp.  16,  ti: 
dok  St:  ne  srrši  sedam  jaila  sedmorice  anjjjela). 

snvr^fvanjc,  w.  vidi  svršivanje.  Rj. 

.siivr&ivnti,  savrSujem,  vidi  svrSIvati.  Rj.  v.  impf. 
»a-vrSivati,  vidi  i  svržavati.  v.  impf.  pronii  vršiti,  v. 
pf.  savrAiti.  —  Ili  bi  privatni  sekretar  morao  satrki- 
rati  postio  i  ono^a?  (sekretara).  Slraž.  1887,  382.  su 
se,  pnss.:  Junaštvo  je  na^c  i  njihovo,  junaštvo  se  na 
nas  savršiva,  kraljevi  ga  nama  pripoznaju.  Npj.  5, 
648  (savrMva  dijulekt.  mjejfto  savržuje). 

SavskT,  adj.  n.  p.  voda,  der  Save,  Savi.  Rj.  što 
pripada  Savi. 

SAviilja,  f.  nekaka  bara  ntže  Osgeka.  Rj.  imena 
8  takim  tuist.  kod  Bukulja, 

Siizdnna,  f.  ime  Žensko.  Rj.  —  osn.  u  ivizdftti.  Osn. 
141.  ititfua  ienska  s  takim  nast.  kod  Andrijnna. 

suzdilnjp,  n.  das  Gtschi>pfy  ercaiura:  Božje  sn- 
gdanjf,  ljudsko  .ttvorenjc,  »mija  oaedlnna?  (most  preko 
▼ode).  Rj.  verh,  od  »azdaii.  vidi  stvorenje. 

ft^zduti,  sSzdam,  r.  pf.  etachaflen^  creo.  Rj.  sa- 
xdati,  vidi  stvoriti,  r.  impf.  sazdavati.  —  u)  Znac^enje 
(korijenu)  ivoriU,  činiti^  ])ramt i,  graditi:  zad  (munis); 
sa-tdati;  samoaazdani;  Biizdana.  —  b)  znamenje  kao 
pod  a:  zid;  zidati.  Korijeni  49.  Silmn  sazdana  kost, 
Kaže  se  za  bolesnik«,  koji  se  od  bolesti  osušio  i 
okoreo.  Rj.  (\i\3a.  Za  muku  6mo  sazdani.  (Kad  se  ko 
tjeSi  ftto  ac  muOii.  Po«I.  84.  Jer  je  Adam  najprije 
sazdan  pa  onda  Jeva.  Tim.  I.  2,  13.  Eto  onof^a  kuji 
je  satdao  qore  \  koji  je  stvorio  vjetar.  Amos  4,  13. 
sa  se,  refleks.:  Srbiji  pripovijedaju  da  Carijcrad  nijesa 
Ijutli  zidali,  nego  aa  se  sam  sazdao.  Hj.  iM\><a.  Car  se 
Turski  sazda  n  sokola  .  .  .  pn  se  saeda  «  šarenu  gnju. 
Npj.  2,  611.  iitp.  stvoriti  se. 

sazdAv&njc,  w.  verb.  od  sAzdavati.  radnja  kojom 
tko  sa::dava  što.  vidi  stvaranje. 

sazdAvaU,  sAzdAvam,  v.  impf.  sa-zdavati.  cu2»  stva- 


rati. V.  pf.  sazdati.  —  Ovo  mi  pokaza  Gospod:  gle, 
sazdavaše  skakavce^  kad  po6iuja.^e  nicati  otava.  Amoa 
7,  1  (fietor  locustae;  hiloetc  Heusthrecken). 

si\zdrennlli  nem  (u  pomj.  prim.)  nVli^^aazreii:  Kad 
moj  džardin  sasdrene.  Rj.  sa-zdrenuli.  vidi  i  aazre- 
nnli,  od  čega  je  postalo  sazdrenuti  dobivši  d  pred  r. 
V.  impf.  prosti  sareti  (zreli). 

sazidanjo,  n.  vcrb.  od  sazidati,  vcib.  suhst.  od  v. 
pf  iap.  kod  dopuštenje.  —  Ima  47  rijeci  koje  su  od 
Slavenskijeh  posrbljene  . .  .  protivljenje,  suztdanje, 
iizdrianje.  Nov.  Zav.  VI.  Da  se  sveti  priprave  za 
djelo  službe,  na  sasidnnje  tijela  Ilristoca.  Elea.  4,  13. 

sazidati,  aiizid5m  (sftžipjSmi,  i\  pf.  aufbauen,  ex- 
struo.  Rj.  aa-zidnti.  v.  impf.  prosti  zidati.  —  Poftto 
majstori  ćupriju  nanovo  sazidaju.  Posl.  241.  Crkve 
(»u  Uli)  ma.i^torski  sazidane  od  kamena.  Danica  2, 
i(>8.  Tako  izginu  svi  Reaavci  .  .  .  Turci  poslije  od 
njihovijeh  gluvn  sazidaju  kulu.  Sovj.  21*.  sa  »etpass.: 
V  koje  se  vrijeme  sazid^iju  zidovi  tvoji,  u  to  će 
vrijeme  otići  zapoWje-st  na  daleko.  Mih.  7,  11. 

NnzivanJAt  n.  das  Zasammenmfen,  convocatio,  Rj. 
verb.  od  sazivati,  radnju  kojom  tko  sasivlje  sto:  <) 
mladinama  i  subotama  i  o  šutiranju  skupštine  ne 
mogu  podnositi  bezakonia  i  svetkovine.  Is.  1,  13. 

sazivati,  sftzivljem  (mmvflm),  v.  impf.  zusammen- 
rufen,  coyivoco:  A  drug  druga  na  ime  saziva.  Rj. 
sa-zivati.  r.  impf.  prosti  zvati.  v.  pf.  sazvati.  —  Miloft 
saeira  knezove  wa  obične  skupštine  n  njurgjevu  dne. 
MiloS  19*1.  Da  au  i  Turci  sazivali  ovake  kmetove  od 
Hrišćnna,  da  im  Sto  preandc.  Slav.  Bibl.  1,  86.  Naćini 
sebi  dvije  trul>e  .  .  .  njima  ćeš  sazivati  sbor  i  saipo- 
vijedali  da  polazi  vojska,  Mojs.  IV.  10,  2. 

SflzlIJa,*  f.  ćuprija  u  Kosovu  blizu  Vućilma:  Od 
mrumora  do  auva  Javora,  od  Javora,  aioe,  do  Sa- 
zive. Rj. 

sAznnll,  sjlznim.  v.  pf.  erfahreti^  rescio.  Rj.  sa- 
znati, vidi  ohaznati,  doznati,  r.  impf.  isp.  doznavati. 

—  Dva  8C  drupa  vrlo  milovala  .  .  .  Jedno  ljeto  niko 
ih  no  znade^  drugo  Ijclo  svatko  Hi  sasnade;  saznadt 
ih  i  otac-  i  majka.  Npj.  I,  240. 

sazrouiiti,  nem,  r.  pf.  sa-zrenuti.  vidi  sazdrenuti, 
sazreti,  p.  impf.  prosti  zrenuti  (zreti).  —  Dok  prispije 
Sienica,  tieniea  i  vinova  lozica,  lozica,  mojoj  Mari  «i- 
zrejiu^  saerenu  u  njed.irca  ju/>i»Jtfr,  Jofcufce.  Herc.  2rt9. 

sAzrotI,  ailzrlm,  v.  pf.  reif  u'crdetif  maturesco,  cf 
sazdrenuti.  Rj.  sa-Kreti.  vidi  i  aazrenuti.  v.  impf.  pro^i 
jireti  (zrenuti).  —  UreS,  grožgjt  koje  gotovo  nigda  ne 
može  sazreti,  a  Mo  hi  tobože  i  sazrelo,  svagda  je 
sitnije  od  ostaloga  grožgja.  Rj.  101a.  Jabuka  koja 
dočitan  sazri,  dugo  stoji.  Posl.  107.  Odreži  groigje, 
jer  već  sazreše  puca  njegova.  Otkriv.  14,  18. 

siizvati,  saziivem,  r.  pf.  zusammenbcrufen,  convoeo. 
Rj.  fla-zvati.  v.  impf.  naKivati.  —  On  ih  saziut  sve  u 
uvatove.  Npr.  103.  Sazove  mnoge  svoje  prijatelje  na 
pir.  25U.  Milo&a  ću  nu  mt^dan  sasvati.  Npj.  4,  228. 
Crni  Crjorgjije  stiioi^e  n  Beograd  sce  vojvode  na 
skupštinu.  iVUlod  30.  sa  se,  pass.:  Da  se  sad  opet  u 
tSmederevu  sazove  skupština.  Sovj.  4. 

Siiinlltl,  Hm,  r.  pf.  Rj.  sa-ialiti.  v.  impf.  sažaljivati. 

—  2)  koga,  bedauern,  misereor,  cf.  »milovati  se.  Rj. 
vidi  i  sažalovati.  —  2)  sa  ae,  refleks.  —  A,  aiižun 
mi  se,  V.  r.  pf.  es  iammertt  ntiseret.  Kj.  cf.  dožaliti 
HC.  Rj.*  —  a)  sažali  se  kome:  Izišao  alijep  n  šetnju 
iza  grada,  pa  ga  opazio  sveti  Arangjel  i  sažulUo  mu 
se.  Rj.  1171).  PoJto  baba  to  ću,  sažali  joj  se  pak  ne 
maJf'i  u  njedra  i  izvadi  jedan  bokunić  kruha.  Npr. 
93.  (Uus)  gledajući  ljude  saiali  mu  se,  jer  bijahu 
smeteni  i  raaijani  kao  ovce  be/  jiastira.  Mat.  9,  3t). 
Vigje  dijete,  i  gle  dijete  plakaSe;  i  sautli  joj  ar,  i 
reće  .  .  .  Moja,  II.  2,  6.  —  b)  sažali  se  kome  radi 
čega :  Goapodu  se  sazali  radi  zla  koje  bje&e  izrekao 
na  njih.  Jer.  2B.  19.  Ali  mi  se  saiali  rudi  svetoga 
imota  mojega,  koje  oakvrni  duui  Izniiljev.  Jezek.  IJU, 
21.  —  c)  saiali  s«  kome  rudi  čega:  Kad  angjeo  pruii 


sašalovfttl 


—  888  — 


sebarski 


ruku  flvoju  na  JeniH&liiu  tla  ga  ubija,  sainU  se  Go- 
fpodu  Mt  slat  *  rećo  anjgelti  koji  tibij»ie  tiarod : 
»foalR,  spudli  ruku.  Sam.  U.  24,  Hi.  Ne  bi  li  jjoelufiali 
i  vrfttili  ne  Hvaki  sa  svo^a  zlojora  puta,  da  mi  se  saiali 
m  ela  koje  im  mislim  učiniti.  Jer.  2lj,  3.  —  d)  mhili 
se  kome  ea  kim:  (iospodarn!  pri^ekaj  mp,  i  sve  t^u  tt 
platiti.  A  gospodaru  i*e  mžuli  za  tijem  itlugom,  pusti 
^a  i  d\i^  oprosti  mu.  Mat.  IH,  27.  Jer  fie  sinuvivin 
Izmiljevijem  saiali  tu  Vcnijaminom  bratom  njiho- 
vijem.  8ud.  21,  0.  mmo  u  Mnt.  14.  14  ivm:  Jsuh 
vidje  mnogi  narod,  i  sažali  vm  se  ta  njih  —  n\jesto 
Ka  njima.  —  JB.  saiali  se  tko  na  koga  ili  na  ito: 
>A1j  Ka  Bora!  ne  ubij  me!  nc^  »e  Bmilnj  na  me!« 
Carev  sin  kad  to  Ću,  numiflli  ne  i  saiali  se  na  nju. 
Npr.  236.  Jer  se  »i«  okove  moje  sasalisU.  Jevr.  10,  34. 

s^kiiilovali,  HHŽalujcm,  r.  pf.  Jiedauern^  misereor, 
RJ.  wi-žalovati  koga,  riđi  sažaliti  (koga),  r.  impf.  sloi. 
Hažnljavati,  prosti  žaluvati.  —  .\ko  li  ga  sačuluju, 
Ho  je  mlad,  nek'  ga  dadu  meni  niltidoj  u  ruke,  me- 
tacu  ){R  na  r.Ie  muke,  na  ruke.  ti\t}.  1,  ■J-St?. 

saiHljAvunJe,  «.  das Bcdanern,  mt>ieratio.  Rj.  verh. 
od  *ažaljaviiti.  radnja  kojom  tko  saotljara  koga: 
Visoko  pro.Hvijećeni  plodamo  oilozf^n  dnlje  sa  saia- 
Ijavavjem  i  ponoaom  ua  varvare  i  na  divljake.  Pri- 
prava 13<).  1  Divne  pjesme  Jovana  Damaskina).  Njih 
je  iz  krii8nf)rje(!ivih  ušla  svetoga  puslinika  izvuklo 
sttiaijartinje  radi  utjehe  kalugjeru  koji  tužaAe  7Ji 
prijntelifni.  DP.  359. 

snžnIJAvatI,  8a^.idjuvrun,  r.  impf.  bedanern,  mise- 
reor.  lij.  »a-Žaljavati  koga.  r.  inipf.  proftti  jlalovati, 
Žalili  2.  r.  pf.  sažalovnti,  Bažaliii.  —  »Da  me  Vi  za 
budalu  držite?«  i  otide  ardetJi  se  i  jrotovo  pHuju<^i,  a 
vladaoei  ostanu  sti^aljavajtui  ga  i  Hmejući  »e.  Da- 
nica 4,  30. 

sjliditi,  B^dim,  c.  pf.  vidi  aaj^e^i.  Bj.  Ba-£diti.  sa 
postanje  vidi  požditi. 

sai^^'l,  nftžfežeru,  r.  pf.  verbrenneitj  comhuro,  cf 
snnliti.  Rj.  i  atfn.  ondje,  »n-teći.  v.  impf.  sakizati.  — 
Udare  nuinje  i  >jromovi,  te  dwre  Gnctitiove  sažegu. 
Kj.  ^ila.  PrikiiiJi  nm  ne  (/maju)  i  puAti  oganj  pla- 
vetnu iz  prstena  te  mu  sazeze  krila  i  oči  zaslijepi. 
Npr.  2(i3.  Sto  obtane,  ognjem  sažeeiie.  Moju,  111.  8, 
3*i.  Suie^c  kosti  cara  Kdomskopi  u  krec.  Anios  2,  1. 
Uzmi  I»nka  i  saiezi  ga  na  žrtvu-  tamo  ua  brdu.  Prip. 
bibl.  17. 

sjkielii  »ižmem.  r.  pf.  Ej.  aa-ieti.  v.  impf.  sažimati. 

—  J)  ramenima,  die  Achseln  £Hcketi.  nihit  certi  re- 
gpcndert.  Rj.  saime  ramenima  čovjek ,  kad  ne  6e 
Mpraro  da  odgorori.  vidi  h\o{%   Hmignuti    rnmeniraa. 

—  2)  sažeti  sto,  kao  stisnuti,  susammtsnnehen,  zu- 
sammetidriicken,  contrahere,  constringere.  —  <>Ruove 
nesažeie  . ,  .  sažete,  liad  yt>,  01.  Glasove  ^e«  i  li- 
ima  na^  rukopis  sažete  n  jedno  i..  Star.  3,  49.  sa  se, 
puHS.:  L'rnfioK.  —  oo  —  se  moie  sažeti  u  jedno: 
c>nok.  uiijt'^ijući  sažeto  su  nesažctijan  piAu  i  ctnook. 
DiiniOlf*,  Altj.  S4(ib. 

sažimiinje,  n.  das  Acfiselzucken ,  inccrta  responsio. 
Kj.  verh.  od  sažimati,  vidi  sazivanje.  —  1)  radtt^ja 
kail  tko  sažima  ramenima.  —  2)  ladnja  kojom  tko 
stUima  n,  p.  dva  samoglusnu:  NomiDalni  gen.  jednine 
u  adjektiva:  velike,  male.  Od  prvijcU  je  vremena 
ovaj  oblik  u  pridjeva  sažimanjem  ixjednaren  sa  slo- 
ženim oblikom,  to  He  dovuljno  ne  ra/likuju:  božje, 
trete.  Istor.  Hi. 

sažimati,  sJlŽlmam  (sažTmljSm).  Rj.  sa-i*.imati.  vidi 
sazivali,  r.  impf.  prosti  želi  (žmeml.  r.  pf.  ailož.  sa- 
#.cii.  —  J)  ramenima,  die  Achseln  zuekcn^  nihil  certi 
respundeo,  Rj.  satima  ramenima,  ko  ne  će  upraro 
da  odaorara  na  pitanje.  —  2)  sažimati  n.  p.  dva 
samoglusna,  isp.  aaieli  3.  —  sa  .^e,  pass.:  Tako  da 
s€  »jit'  sažima  u  nom.  sing.  ma»e.  u  ••*.  Rad  26, 
(il.  t)d  kojih  (oBuovai  su  se  jetlne  sažimale.  2G,  62. 

ftOŽiviinjiN  «.  Vidi  sH/.imanje.  Kj. 

MiiVtitl,   HiUivmn,   vidi  sažimati.   Rj.   —    D.imaU, 


saiimaii.  Miješajući  ove  glagole  sa  -živati  (od  SKkUT^) 
govori  se  mjesto  njih  i  iživali,  sazivati.  Korijeni  53, 

.sikžiziinjr,  n.  '/«*  Vcrbnanen,  crcmatiOj  combu^tio. 
Rj.  tvf/'.  od  .sažimati,   radnja  kojom   tko  saiiie  sto. 

.sftiiiKaft.  siUižem,  v.  impf.  eerbrcnnetit  cremo.  Rj. 
sa-žizati.  vidi  sapaljivati,  spaljivati,  e.  impf.  prosti 
že(?i.  r.  pf.  avdaći.  —  Sažisašc  sinoi^e  svoje  ognjem 
po  gadnijem  djelima  onijcli  naroda.  Dnev.  H.  28,  3. 

sjlinjcti,  sažujem,  v.  pf.  (u  Ormn.)  poSto  kukuruzi 
Osijeku,  8rtHJe(?i  im  vrhove.  Rj.  aa-Žujeti.  i\  impf. 
prosti  žnjeti  (injem h  ieti  (žanjcml. 

.snžviitafi,  safviit^em,  v.  pf.  serkauen,  mnndcre. 
Rj.  HJi-žvatati.  r.  impf.  prosti  žvatali.  —  Adam  onu 
jabuku  sažvatiio  pa  mu  ostala  u  grlu.  Kj.  243a.  Nji- 
hovi zubi  mogti  sažviiiftti,  Ho  naSi  \c6  ne  mogu. 
Priprava  Iflli.  sa  se,  pass.:  Keka.  kati  se  sftžraie 
pusti  iz  sebe  »ok  nalik  na  mlijeko.   Rj.  2<>8a. 

se^ptar,  80<'*ptr!i,  m.  po  Lat.  govoru  (sceptnim), 
po  Grčkom  vtdt  skiptar. 

Ncipntt  S(\  8('T[.ri  He%  V.  r.  pf.  n.  p.  voda,  sehr 
fcst  zufricren,  congdari.  Rj.  s-iipali  se,  stati  dpom, 
t.  j,  sasvijem  ne  mičući  se  nimalo,  kao  n.  p.  voda 
kad  se  sasvijcm  smrzne,  isp.  eip, 

SO,  uccus.  —  1)  sich,  se  (rerhdlt  sidi  tu  sebe  icie 
me  zu  mene,  una  ic  su  tebe).  Rj.  se  je  preaia  sebe 
kao  me  prema  mcue  i  te  prana  tebe.  —  2)  može 
se  dodati  1  srednjim  glagolima,  n.  p.  danas  mi  se 
nehUi  spnra;  ne  jede  mi  se.  Rj.  Ovo  se  može  se  do- 
dati svakome  glagolu,  u.  p.  ne  pjeva  mi  «r,  jede  mi 
se,  plače  mi  se,  ne  čeka  mi  se  i  1.  d.  Rj.'  XVIII.  — 
3)  na  se  (u  Dubr.)  L  j.  natrajf,  zuriick,  retro:  poAao 
tla  se.  Na  se  kao  rak  (kad  ko  pobjegne).  Rj.  .^V*  se 
kao  rak  u  pontu.  (Kad  ko  bježi  natrag).  Posl.  1^1. 
—  4)  u  jednoj  pjesmi  mjesto  sohom:  Mcgju  se  se 
ho(?e  da  ptmiore,  plaćenima  da  pobudu  uo^.i.  Rj.  — 
SJ  nekoliko  primjera  kako  se  stoji  u  rečenici:  Nije 
lijepa,  nego  se  gradi,  i.  j.  bijeli  se  i  riim^tii  se.  Rj. 
i>7b.  Druge  (pile)  su  od  prostrlijeh  po  tepsiji  obgi, 
pu  kojima  se  ili  ismegju  kojijeh  se  Jto  metne  kao  i 
n  one  prve.  Rj,  503a.  Oua  mu  »tf, stane  umiljati  i 
prevyuii  se  oko  njega.  Npr.  22,  Ćttstićemo  se  i  ve- 
seliti. M7.  *-idc  sve  selo  peva  i  veseli  se.  89.  Progji 
je  sčf  ako  Boga  znaA!  Npr.  145.  Vas  mi  se  poH^ti 
smok,  i  učini  se  gnoj.  lt>5.  Mrtvi  I  kamo  te  se?  172. 
Ako  se  ne  nakuMasmo,  ne  nagrthosmo  se.  Posl.  8. 
Rez  stara  panja  sirutno  ognjiUe.  (Kad  se  hoće  da 
Jeaie  da  be/,  stara  t^4>eka  nema  posla).  12  (isp.  Kad 
hoće  da  se  kaže  da  .  . .  Posl.  129).  Ne  mogao  se  miš 
provui'"i  kroz  jamu.  pa  svezao  tikvicu  za  rep.  205.  U 
kojim  se  opancima  sastali,  u  onim  i  rastali.  332.  Na 
demir  se  pendžer  na.Klonio.  Npj.  2,  45  (na  demir- 
pendžer  se  naslonio).  Vrijedno  je  spomenuti,  da  je 
u  ovakovome  dogagjaju  u.^lo  se  mt*gju  ovaka  dva 
imena,  n.  p. :  l>au^  se  banu  poklai^ia  [mjesto  LauS- 
banu  se  poklaftjaj.  Npj.  1,  VUl.  Sia  je  prirodnije 
nego  da  se  sad,  primivši  i  zakon,  postaruju  jo5  većma 
razlikovati  se.  Kov.  5.  Ja  ne  znam  dali  se  je  kad 
govorilo.  20.  Najposle  mi  si-  učinilo  daje  ovako... 
Spisi  1,  (i.  Onaj  sr  tvrdo  drsao  ftiUa.  I,  9.  On  w 
karao...  ovde  bi  uj>ravo  moralo  biti:  on  se  je  karao; 
no  ovo  je,  u  ovom  slu<^jiju,  naroil  ne  izgovara,  nego 
samo  St-  nialegne.  1,  73  (ukc.  '  tada  bijaše  VuSm 
sn'ik  ditga  glasa  uopre).  Boji  me  se,  bojim  te  se. 
Obi,  2(t.  Niti  se  koji  smio  matM  s  mjcsla  gdje  ae  je 
desio.  Prip.  bibl.  42.  Koliko  se  je  veiS  hiljatia  otaca 
rasgovorno  .  .  .  73. 

sftbar.  sT'bra.  w.  lu  Dubr.)  ndi  t^ža^.  Rj.  —  Bat 
sebru  ^eaido.  I)Po»l.  5.  Dutlc  le  scbar  služi,  dokle 
mu  pr8(t)  u  uslijeh  držiŠ,  19.  RijcOju  sebar  u  zako- 
niku rekao  bih  dn  se  zove  avaki  rovji-k  koji  nije 
vlastelin  .  .  .  u  sebru  valja  razumjeti  osobito  ćoveka 
nižega  reda.  UM.  (>3. 

ftftbArski.  adj.  što  pripada  sebrima   ili  sefnru  ko- 


stibo 


389 


1.  seblKuB 


jciHH  god.  —  adp.  Izmuči  sebarskif  a  igegi  vlasteoski. 

vv.  3«;. 

sftbc,  (/tccus.  i  (UiL  cf.  Hebi).  —  J)  vidi  se.  Rj. 
Zamjenira  svakoga  lica,  koje  neom  prvoj^a  padeža 
ni  lunožtne  iiepo  joj  je  jciJnina  i  za  množinu,  ima 
ovako  ob)ik(>:  2.  nthtf^  3.  ttttbi,  4.  stht,  tj.  stihom^  7.  sein. 
Baioo  ae  retvrli  padež  jrovori  i  manji  poslije  prije- 
dlog^ n.  p.  u  ne,  za  se,  prcdti  ne.  Tre<5i  je  i  Hcdmi 
pad.  imao  vi  staro  vrijeme  im  kraju  *  mjerio  sadaS- 
njeea  i;  xa  to  ne  i  nada  govori  i  sebe  (mjesto  »c!6i), 
i  to  ne  Harno  jjo  istornom  govoru  nejro  i  pojuŽDOm. 
Obi.  26.  —  2j  lu  Diibr.)  n.  p.  oti&iio  u  sebe,  t.  j.  doma. 
Rj.  —  S  a)  ffcn.  hcs  pn'jedlofftt :  Ako  ko  no(?e  za  ' 
mnom  ić\^  neka  w?  odre*"?  nebe.  Mat.  \6.  "ii.  sa  prije- 
tUosivta:  Ako  uarud  ont^  zemlje  uzme  ko^i  izmetjju  itehe  [ 
i  porttave  fpi  »ebi  za  stražaru.  Jezck.  33,  2.  Poro  tamo  i 
amo  bježati  te  u  pustinju  kao  i::van  sebe.  Npr.  112. 
Njegove  roditelje  car  primi  i  kod  sebe  ih  uzdrži.  Npr. 
Sfi^.  Za  to  misliui  da  ^e  dobro  biti  da  »e  tu  —  kod 
$umijeh  sebe  —  malo  zabavimo.  Dioba  5.  N.  p.  nuuiMo 
aam  (hI  sebe,  von  selbst^  t/jKC,  sine  matjitstro.  lij.  {tidi 
posebiee).  Pa  jra  (sina)  ifieera  od  sebe.  N|)r.  248.  Ja 
sam  mlada  i  od  sebe  zlato!  Here.  122.  To  se  razume 
namo  od  sebe.  Opit  Xn  {isp.  kod  rijeci  sebi:  To  se 
razumije  Harno  po  Hebi).  NiMa  ne  Oinim  od  sebe.  Moja. 
IV.  1/j,  2y.  Mučifi,  kad  bezliožnik  proždire  pruiu'jega 
od  sfbe.  Avak.  1,  13.  Kao  Ato  se  od  sebe  Tuznmije. 
Kad  2,  232.  Nisam  viAe  ni  imao  drujra,  t>sm  Hopi  i 
sebe  Hamojra.  Npj.  3,  12r».  Saul  ujaje  u  nju  (u  pciMnu) 
ntd  sebe.  Ham.  I.  24,  4.  —  b)  nccus.  bes  prijedloipt: 
Ovo  ćinet^i  BpaA(*eS  i  namof^n  sebe  i  one  koji  te  »luj^nju. 
Tim.  I.  4,  16.  8vaka  »mrtna  Hlaba  ruka  moile  slobodno 
u  njib  (u  žiee  od  psaltira)  udarati  a  sroe  kazivati  sebe 
Bofju,  1)P.  3*52.  sa  prijedlozima:  Ne  dadti  »e  Hrbi 
potisnuti,  no  «fj  sebe  dot^ekuju  Turke.  Npj.  5,  9ti. 
Eho  ti  tri  sirote  djevojke,  svaka  po  selte  riizlit^itu 
rabotu  (»osluje.  Npr.  111.  Podavij  rep  poda  se.  Posl. 
25(i.  Uprite  u  .<««  i  u  «voje  kljuHe.  btraž.  1887,  tJ3. 
t^arevi  Koji  dopjo^e  bijahu  la  se  u  polju.  Dnev.  I. 
li*,  t»  (separalim,  tjesnndert).  Predsjednik  velikopra 
suda,  koji  je  j*voje  sjednice  držao  sa  sebe,  a  oatalijeh 
pet  popeiMtelja  imali  8u  sjednice  zajedno.  Hov^  58. 
Negotin  i  Kladovo  bili  su  od  prije  za  sebe,  pa  ru  od 
»kora  potpali  \>*}k\  Adakale.  Uanira  2,  54.  Stane  »o 
na  Vrnraru  sum  ut  Kcbv  tu(?i  s  Tureima.  3,  liJI.  vidi 
zftsi-,  za.iebe.  —  c)  instrutn,  bes  prijediotja:  Sto  mi 
bude  najmilije  u  tvojemu  domu  da  ponesevt  sobom 
kad  od  telH'  pogjom.  Npr.  lOK  (isp.  nih:  ponio  je 
(ruku)  sa  sobom.  Kov.  125).  Da  ih  on  tizme  sobom. 
247  [isp,  niže:  ne  uzefie  sa  aobutn  ulja.  Mat.  25,  3). 
I>one.^i  sobom,  pa  ajedi  sa  mnom.  (tlovori  ae  da  ka- 
[la^eri  po  manastirima  reku  gostu).  Posl.  ti7  {isp. 
iiie:  da  donese  z^ikune  ta  solfom.  Danica  5,  8<j.  u 
s^Hjem  onm  primjerima  ćitaj  a  sobom).  .No'>oh*  miHli 
Komnen  barjaktare:  >Kftla  Hogu,  rgjavoga  drusta!  ...<■ 
Tn  tek  mi»li,  niSta  ue  govori,  Npj.  3,  177.  Stojau 
viknu  dvije  vjerne  »Uige:  »8hige  moje!  brže  konje 
YaAe«.  A  on  akoći,  pripasa  oružje,  sobom  Htojan  do 
mrkova  dogie,  pa  mrkovu  priteiic  kolane.  4,  IHl.  Ne 
mogu  niiflliti  da  ga  (piKmo)  nijeste  primili,  jer  sam 
ga  sobom  duo  nu  poštu.  8truž.  1886,  59.  OosiJode, 
opomeni  ac  Avrama,  Uaka,  kojima  si  se  sobom  zakleo 
i  obrekao  im  .  . .  Mojs.  II.  32,  13.  Njemu  ^u  odgo- 
vorili ja  Gospod  sobom.  Jr/.ek.  14,  7  (respondelKt  ei 
per  w«;  dem  will  icA,  der  Mcrr,  sclbgt  antworten). 
Cm  ,  .  .  o  (Jemu  Žto  bi  trebalo  sobom  da  je  dobro, 
ali  nije  nego  naopako.  Danićić,  .\Ki.  838a.  Pod  onijem 
vladawimn,  koji  donos&H  sobom  nova  mi^ao,  imenima 
svojim  otvoriše  novo  svijetlo  vrijeme  narodnoga  Života. 
DM.  128.  isp.  sam  sohom  htd  sam  Ba.  sa  nrijedlo-  i 
zima:  Hajduci  reknu  megja  sohom:  -Hajnemo  . .  ,  i 
Npr.  171.  t)nda  su  i  sunce  odnijeli  sa  sobom.  Npr.  | 
91.  Povede  sa  sohom  podosta  nauni]^.anijeh  ljudi.  156.  I 
Odvedu  je  (kĆer)  sa  sobom  kući.   Danica  2,  132.  Da  I 


donese  zakone  8«  sohom.  5,  8ti.  Turski  zlikovac  osjokao 
svetome  Savi  u  )5ivotu  ruku  i  ponio  'w  sa  sobom. 
Kov.  125.  Ne  luesc  sa  sobom  ulja.  Mat.  25,  3.  — 
4)  kud  sebe  ode!  kad  je  sebe  tu  bilo!  Kj.  sebe  (uzima 
se  takogjer  i  da  krijepi  govor  u  nekim  prilikama:  kwl 
aebt  ode!  kad  je  sebe  io  bilo !  Korijeni  3Uii).  sebe  dat.  ? 
isp,  si  3. 

scb^zniio.  scb&zn&ln,  adj.  selbstisch,  egoisiisch,  der 
nar  um  «ic/i  vrciss,  šibi  soli  «hj»ciw.  Rj.  sebc-znao, 
koji  samo  za  sefte  ina  (a  ne  zna,  ne  mari  la  druge), 
vtdi  samoživ,  sebičan  2.  —  Sebesnala,  oholu  Auma- 
dincd  to  može  bili  neko  /-adovolj^lvo,  a  opžtoj  bla- 
gajnici to  je  svakako  Meta.  Mogj.  50.  isp.  rijeci  tuko 
slot.  mnogo-znati,  sve-znalica. 

sftbl,  (dat.  I  loc)  cf.  sebe.  Rj.  Pregje  je  bilo  u 
ire(5em  pad.  i  si,  aii  je  sada  vrlo  rijetko,  i  gdje  se 
jod  govori,  govori  se  u  lakim  prilikama  u  kojima  se 
i  bez  njega  kuže  što  treba,  n.  p.  uzmi  si  to.  Obi.  25. 
vidi  si  2.  —  a)  sebi  bez  prijedloga:  Ovu  devojku 
pobijemo  u  svet  neka  seln  sreću  iraii.  Npr,  133.  Polom 
odsijeće  uM  i  seJti  ih  u  džep    ostavi.  188   (isp.    dalje 

Sod  b:  k  sebi  ib  u  džep  ostavi).  Svuk  je  xebi  nuj- 
liži.  Posl.  278.  Sebi  ruke,  {nevere  (tugja  je  suaAn). 
(Kad  se  u  lugje  makar  žto  <fim).  283  {isp.  dalje  pod 
b:  K  sebe  ruke,  Krnljevi<^u  Marko!),  Kad  u  selu 
kuCii  trori,  svak  se  sebi  boji.  DPosl.  43.  Koji  dobro 
Klu^.e,  oui  dobivaju  sebi  dobar  postup.  Tim.  1.  3,  13. 
Uia  drvetft  da  pomaku  sebi  cara.  Sud.  9,  8.  Idi  i 
kupi  sebi  pojas  lanen.  Jer.  13,  1.  —  b)  sebi  s  prije- 
dlozima. —  k:  Kad  se  starac  malo  poodgrije  i  dogje 
k  sebi^  on  povi<*e:  »Koji  ono  junaka  .  .  ,  Uj.  5(Hb, 
LUi  obadvije  odsijet'e  i  k  srbi  ih  u  diep  ostnm,  Npr. 
187.  A'  sebe  ruke^  Kraljevii^u  Markol  Npj.  2,  240.  — 
po:  Po  sebi  (u  Dubr.)  u.  p.  naueili  žto,  l,  j.  od  sebe, 
Kj,  8ad  on  nije  znao  koju  (5o  uzeti,  jer  su  po  sebi 
sve  tri  bile  dobre.  Npr.  154.  Koje  (vojvode  i  kne- 
zove)... UroS  ne  bude  kadar  pod  uzdom  držati,  nego 
ostanu  svaki  po  sebi.  Danica  2,  76  (=^  posebi,  zase, 
zjisebe).  To  se  r.v.umijft  samo  po  sehi.  Posl.  XX Hl 
[isu.  kod  riječi  sebe:  To  se  razumije  aamo  od  sebe). 
Odijelo  samo  po  se^ii,  istina,  da  ne  fini  nikoga  pa- 
metnijim . . .  Priprava  41.  Po  sebi  se  razumije  da  je 
zatvor  bio  glavna  stvar.  DM.  307.  Pogreb  je  sam  po 
sebi  tuhm.  DP.  359.  —  pri:  U  misli  da  muža  opet 
opoji,  ali  on  ostane  pri  sebi.  Npr.  59.  Padne  mu  na 
um  britvica  koju  je  pri  sebi  imao.  149.  Jesi  li  pri 
scbi'^  Jesi  li  <Mtftv?  (Kad  ko  govori  ftto  ludo,  t,  j.  tla 
nijesi  aiftao  s  pameti ?|.  Posl.  114.  —  u:  Jieće  sam  a 
sebi.  Npr.  40.  Pomisli  u  sebi.  71.  Ne  ret^e  joj  nirita, 
nego  M  sebi  promrmla:  »Kto  one  Ženturine  .  .  .  140. 
(iledabi  s  pendžera  u  ba.^6)  i  (jovorila  u  setn :  ^Bo£e 
moj...  205.  Deblo  ali  uzeblo.  (Kaže  se  za  t-oeka  koji 
je  na  oćima  veliki  i  pun  a  u  sebi  slab).  Posl.  58* 
Ltareviee,  zelenki  gorice!  ne  Ara« »i  li  u  setti  junaka? 
Npj.  2.  78.  Morali  su  mu  se  pokazivati,  da  ga  ljube 
i  poStuju,  a  «  sebi  su  na  nj  mrsili.  8ovj.  26.  Svefitenik 
pogje  da  osveti  vodu.  ali  se  najprije  amjerno  »  sebi 
moli  Gospodu.  DP.  18i>. 

sobicu,  /.  —  1)  nosi  kojiulju  (ili  haljinu  kakvu) 
vi  Bcbien,  alle  Tage  nacheimmder,  continuo.  Rj.  « 
sebicu,  U  J.  svaki  duu  ne  mijenjujuf'i.    Koriieui   3(*7. 

—  Nigdje  se  u  Srbiji  ue  jede  Šenićun  hljeb  tako  u 
sebicu,  icao  u  Ma^vi.  Rj.  .349a.  —  2)  sve  sebice,  allcs 
ohne  IJntersdiied,  sammt  und  sondcrs:  izjeo  sve  se- 
bice.  sine  discrimine.  Uj.  kao  sve  koliko,  sve  do  jednog 
komada,  ovdje  je  sebice  ade.  aebice.  Korijeni  307.  — 

—  3)  riđi  pokopica.  Kj.  u  vinogradu  prva  kopanje 
u  proljeće.  —  4)  {u  Boci)  kao  kumine  od  lana.  Kj.  — 
/i)  Djevojka  kako  je  namjena,  a  sebica  kako  je  .  . . 
DPo«.  17.  Sebica,  Bogišić  mi  pisn  da  je  neuku  slu- 
škinja, a  i  djevojka  je  u  toj  poslovici  sluškinja,  XVU, 

—  osn.  u  sebe.  sebi.  isp.  Korijeuj  307. 

1.  .^Sbifan.  sobi<Jna,  adj.  —  i^  n.  p.  <5ovjek.  der 
nicht  heikel  ist,  facilis,  noH  difficilis.  Hj.  —  Sebičan 


seblJ^enJo 


—  890  — 


sedmina 


tlevojaka.  NpJ.  2,  ti3D.  M^gdnliDa,  iz  koje  sedam  (f)u 
rolu  isigje.  I.uk.  8,  2.  Bijmt  sedam  braće  .  .  .  lako  i 


{čovjek  kome  ne  treba  mnogo  ugađati,  koii  je  kao 
svaki  drugi).  Korijeni  ćM>7.  Kruh,  ili  je  silan  ili  sebičan, 
ve<5e  valja  u  trbuuu  neg  u  njedrijeh.  DPosl.  51  (Icruh 
koji  M  «  schicu  jede^  avahi  dan  ne  mijct^jajući),  — 
JS)  Bebićnn,  piše  se  nt^jvise  u  snavenju  koga  je  schc- 
znao.  Korijeni  307.  w3»  i  samoživ.  ~  I>ružlvo  oda- 
branih dn^ii  koje,  preko  sviju  daitsiAnjib  predraHuda 
i  nebif-nih  intere««,  jasno  vide  prave  potrebe  avoga 
Darodii.  /los.  Iti6, 

sftbii'i»nji\  M.  verb.  od  aebićititi.  Uj. 

sj^bit'iti,  ćTm,  v.  impf.  vinograd,  cf.  aebica  3.  Bj, 
t.  j.  n  proljeće  ija  kopati  prvi  pnt.  v.  pf.  «loš,  bse- 
W''il\  (vinuiiradj,  rirtebii-ili  (holjinu), 

2.  .sfibU'Di.  adj.  —  1)  koSulja  (ili  haljina  kakva), 
aUe-Tags-j  Werkeltngs:  profestus.  Rj,  koju  se  nosi 
»raki  dan  a  ne  ^amo  nrdjeljom.  suprotno  Blajaći.  — 
%)  nedjelja,  die  driiiietzte  Woche  ror  der  Faste,  da 
man  mle  Tage,  selhst  Mitticoch  und  Freitag  Fleisch- 
sp^iscn  essen  darf,  hcbdomas  antepenultima  ante  qiM- 
(tragcsimam.  Poslije  sebične  nedjelje  nastane  cadušnn, 
a  poHlijo  ;:nduine  bijela,  cf.  trapava,  pretila  nedjrlja, 
urši  burM.  Rj.  nedjelja  koje  se  scaki  dan  može  mrsiti, 
zove  se  i  nedjelja  unicna,  uraun,  urC^a,  uša,  u^ibiiMna; 
u$i  bus>i,  nrSi  burši. 

sftbK'Uui^t.  alBbiČnosti,  /'.  osobinu  onoga  koji  je  se- 
bičan. —  Ova  ideja  ne  bi  bila  niMa  dnigo,  nego  gruba 
sebičnost.  Zloa.  53  (Selbstsuchtj  FgoLffnas), 

s^dak,  sćtka,  vt.  (u  Sumad.)  nekaka  kruška  koja 
8c  jede  &amo  gnjila.  Rj. 

srdJUfts  n.  dem.  od  sedlo,  vidi  scdlafice.  —  On  ae 
skat^e  konju  na  sedalcc.  HNpj.  1,  140. 

sSdnni,  sieben,  septem.  Bj.  —  Kano  rane  sedam 
Npj.  V  ■ 
.  I.uk 
svi  sedtim.  2l»,  20.  31.  Sedam  iiiaka  ognjenijeh  go- 
rahu  pred  prijestolom.  Otkriv.  4,  5.  Ie  rijeke  isagje 
sedam  krava.  Mojs.  I.  41,  2.  Sedam  sveiitenika  neka 
nose  sedam  truba.  Ts.  Nav.  6,  4. 

HCd^Ind^s(^(t  siehsig,  septuaginia,  Rj.  sodam-dcaet. 
PiiikH.ie  ZH  njim  Misiroi  sedamdeset  dana.  Moja.  1. 
50,  a, 

svdumd^seCtt  adj.  der  siehsigsie,  septuagesimtts,  Rj, 

»odikmuacst,  siebzehn,  scptemdecim.  Rj.  sedam- 
ua-e-Bt,  sastavljene  i  okrtijeft€  riječi  sedam  na  deset. 
mdi  sedmoroiiaest.  —  Na  junakii  rtma  sedamnaest. 
Npj.  2.  340. 

srdimnacstoro,  vidi  sedamnaestoro.  Rj.  vidi  i 
sedmoronaestero. 

sedamnaesti«  adj.  der  sid}sehnie,  decimus  septimus. 
RJ.  —  Te  godine  drugoga  mje*<eea,  sedamnaesti  dan 
toga  mje«eca,  taj  dan  razvalile  se  svi  izvori  velikoga 
bezdana.  Mojs.  I.  7,  11. 

sedikmnnestoro,  Anzahl  von  siebzehn,  septemdecim 
{fmnc.  une  dis-septaine).  Rj.  sedamnaestoro,  sedam- 
naest^^ro  nečeaa  što  je  srednjega  roda  Ui  je  koje  jed- 
no fja  a  koje  arugoga  rodtt;  n.  p,  sedamnaestoro  djece. 
victi  i  sedmoronaofltero. 

s^dcf,*  m.  die  Perlmuiier,  testa  condtae  margariii- 
ferae.  Uj.  biserna  ško^ka. 

.scddllii*  adj.  indecl.  perlmutiern,  e  testu  conchae 
mnrguritiferac,  cf.  sedepli:  Omer  uze  scdefli  tamburu. 
Rj.  sedef-li  ffurski  nast.)  sto  pripada  sedef h. 

sod^flija,*  /'.  puAka  ua&arana  sedefom:  Sedefliju 
pušku  zagrlio.  Rj.  sc<lefli-(jai,  sedcjU  puška. 

sod(^pllt'  vidi  sederti:  l>aše  njemu  sedepli  tambure. 
Rj.  —  f  H  tagjoj  riječi  sedcfli  promijenilo  .^c  u  nas 
fi(4  u.  isp.  f. 

sedlai^Ct  n.  das  Satteln,  impositio  sellae.  Rj.  tferb. 
od  sedlati,  radija  kojom  tko  sedla  n.  p.  kot^ja. 

sedlar,  sedl&ni,  m.  der  Sattler,  sellarins.  Rj.  ku^i 
gradi  »edla.  vidi  saraO. 

sedlArer,  sedlAror,  adj.  des  Sattlers,  seUarii,  lij, 
šio  pripndu  sedlaru,  vidi  saraćev. 

sedlast,   adj.  n.  p.  konj,  sattelnlckiff,  hohlr^ckig, 


mit  vertieftem  RUcken^  dorso  depresso.  Rj.  sto  je  nalik 
na  sedlo. 

Sedl&^ec,  n.  A?m.  od  sedlo:  Strelica  te  ustrelila 
ktoa  aedlašce  u  srdaSce.  Rj.  vtdi  sedalco.  isp.  sedlicA, 

sMIatit  sbdliim,  v.  impf.  satteln,  sienio  etpium,  Rj. 
tndi  seldati.  r.  pf.  doz.  o-s&dlati-,  od-,  rft(z)- ;  v.  impf* 
sloL  o-sedlavnti,  od-,  raz-.  Ko  prije  sedla,  prije  i  uiSe. 
Posl.  151.  Sedlan  konj  ne  može  biti  kao  naeaUtn. 
(Žena  ni  u  licu  ne  može  biti  kao  gjevojka).  283.  Doru, 


sedla,  ispod  grive  ljubi.  Npj.  3,  3I»3 
i.  n.j 
'v'ie  li 
SiMlIJ^nik,  Hcdlenika,   m.  |u  i\  <^.)  konj,  das  Reii 


S()dl6nT,  adj,  «.  ».  konj,  koji  je.  za  sedlo,  jaJiaci,  isp. 
sedlenik.    -  \)v''w  luljinh^.  konja  srMmijeh.  Npj.  4, 374. 


pferd,  equus  ad  etfuitandam  idoneus:  1  uze  mu  konja 
sedlenika.  Neki  jaAu  konje  sedlenike.  Rj.  konj  sedlcni, 
j  ah  ari. 

.s^Ndlfca,  /*.  samo  u  ovoj  zagoneci:  Ture  ide  gre- 
dicom, zavrglo  se  sedHcomr  (pui).  Rj.  —  osn.  u  sc^o. 
Osn.  325. 

s&dlOt  n.  {pl.  sSdla.  sedllla)  der  Sattel,  seUat  cf. 
scldo.  Rj.  dein.  sedalcc,  scdlafico.  Graditi  opanke, 
ku<5u  ,  . .  gadlje,  sedlo^  i  t.  d.  Rj.  97b.  Udariti  sedlo 
na  konja.  Rj.  7«j9a.  Skidoše  im  sedla  šamajlije,  Rj. 
833iu  Ne  mak&j  se,  Reljn^  preko  bojna  sedla  u  svilena 
njedra.  Npj.  1,  110.  Vrani  se  konji  igraju  . .  .  srebrtut 
sedla  lomlja(h)u.  1,  303.  Boiuo  sedlo  šimširovo.  1,  454. 
Doveo  mi  vrana  konjica,  i  na,  tom  kotiju  sedlo  voj- 
ničko, I,  4U1.  A  kako  ib  lako  udarale,  iz  bojniJi^  ih 
sčdal  ismetaše.  2,  405.  Udri  konjma  sedla  osmanlije, 
%  535.  Divno  bje^c  konja  okitio:  Tatarsko  mu  sedlo 
udario.  4,  5B.  Opremtc  mi  dom  od  mejdana  .  .  .  ose- 
dlujle  sedlom  srebrnijem.  4,  25(1*.  A  stoje  im  ko^ji  pod 
sedlima.  4,  306. 

s^daak,  sedmAka,  m.  —  1)  der  Sicbner  (Milme), 
moneta  septenaria.  Rj.  norac  u  kom  ima  sedam  jedi- 
nica, n.  p.  krajcara,  qrolni.  —  2)  ein  Pferd  von  7 
JaJtren,  eqHas  septcnnls.  Rj.  kouj  od  sedam  godina, 
isp.  konj  tre(^ak,  i^elvrtak,  petak,  ^stak,  osniak,  de- 
vetak,  desetak.  —  Kola  sedmora,  konje  .tcdmake,  konje 
setlmake,  momke  jednake.  Ziv.  309.  —  3)  (u  Biogradu) 
Ari  Teppich,  straguli  genus.  Rj.  nekakisag.  isp,  Šestak 

(sag)* 

sedm&kinja,  f.  —  1)  eine  Stute  von  siebc*i  Jahren, 
equa  septennis.  Rj.  kobila  od  5eda»i  godinu,  isp, 
OBmakinja.  —  2)  ein  siel>eneimeriges  Fass,  doUum 
septem  amphorns  ctipiefis.  Rj.  bure  od  sedam  nkova. 
—  3)  djevojka  od  sedam  godina:  Otvor*  vrata,  sed- 
makinjo,  materina  vršnjakinjo.  Rj.  78a. 

sćdmi^rl,  st;dmere,  sedmero,  adj.  pl.  vidi  aedmori, 
i  primjere  ondje, 

sedmorica,  /*.  tuli  sedmorica.  Rj.  i  ondje  primje$'e. 

sftdmoro«  n.  tidi  sedmoro.  Rj.  i  primjere  ondje, 

sedmi«  adj.  der  siebente,  septimus.  Rj.  —  Prorokova 
Gnob,  sedmi  od  Adama.  Jud.  14. 

s^dmlea,  f.  —  1)  die  Sieben  (Karie)^  numerua 
scjHenarins.  Uj.  karta  koja  broji  sedam.  —  2)  nedjelja 
dana  koja  se  jcdnoudi,  n.  p.  kad  hoće  <7iovjek  da  se 
prićeali:  ne  može  mi  )zi<^i  sedmica  (kad  |K>čne  iedno- 
uditi  u  utornik,  pa  bo<Jc  u  nedjelju  da  se  pru^esti). 
Hj.  —  Valja  nedjelju  danu  da  jednoudc,  ili  dree 
seilmicn.  Rj.  251h.  —  3)  nedmica  dana,  scttimana, 
Itebdvmas.  f?tulli.  vidi  nedjelja  2.  t>rijem€  od  nedjelje 
do  nedjelje,  die  IKocAtf.  —  sedmica,  sedmica  dana  mj. 
nedjelja  dana  govori  se  i  n  baniji.  P,  Leber. 

si^dminn,  f.  —  1)  das  Siebentheil,  pars  stpiimti. 
\iy  sedmi  dio.  —  2)  Antahl  ron  sieben,  septem.  Rj. 
vtdi  sedminja.  sedam  stvari  ori  jedne  vrtite  ttjedno: 
Nabroj  sedum  sedmina  godina^  sedam  puta  po  sedam 

§odioa,  tako  da  ti  sedam  sedmina  godina  bude  Actr- 
e»et  i  devet  godina.  Moja.  Ul.  25,  8.  ifuntrum.  sed- 
minom  znači:  sedam  puta  više:  >ledminom  vrati  u 
njedra  susjedima  na^im  ru£enje,  kojim  te  ruitiSe, 
Gospode  I  Pft.  79,  12.  —  3)  (u  Sinju)  vidi  daća  (koja 
je  nje^  i  ondje  poznata).  Jelo  za  o^'u  scdminu  donosi 


Kedminja 


391  — 


aelani 


ro^lhina   i   firijntdii    kući  pokojnikovoj.  RJ.  daća  Ho 
8C  daje  poslije  f«etUm  dana? 

sviiniinjjl,  /'.  vidi  Merlminu  2:  Te  (Vtiri  ubiše  Tur- 
ćinn,  n  sndvtinju  ranom  obranili.  Npj.  4,  HO.  —  sa 
naat.  if/;.  biibine  *  bnbinje. 

spdmAvlav,  lulj.  StiiUi.  sedino-frUv^  u  ćega  ima 
sedam  tjlttvn.  inUvu  ndj,  hod  bućoglav. 

scdmoiTfMii-šnji,  adj.  rentu  iuni  Hcditm  godinu,  — 
U  scdHtuf/odištijetn  ratu.  ZitiJL'  )il. 

Hvdmokrak,  hi.  ihr  Sichenhcinige,  septipCA:  ra^« 
scdtttokrure !  (^rovoriln  ^.aba  raku  kud  hii  hc  pAovali)! 
Rj,  »eitmo-krak,  sa  seduni  kraka.  iMp.  Utko  hIoe.  ry«ć« 
kod  dvokrak. 

sAilnori,  at-dniorc,  arduiora,  ailj.  pl.  aovori  ae  u 
rečenici  kao  f otvori  II.  u  ning.  samo  scumorOr  koje 
vidi.  —  Nek  nam  iMv  kljn<5e  od  nel)ej*a,  da  zatvorim* 
scdfiicra  nebesa,  Npj.  2.  2.  Te  opremi  J^arca  o4l  mei- 
<lana:  priteže  mu  sedmore  kolane.  "2,  24^.  Kota  aed- 
$nora,  konje  »eduiakc,  konje  sedmake,  momke  jednake. 
Živ.  309. 

sodnArleii,  /*.  Atuahl  von  siebcnj  septetn.  Rj.  vidi 
aednierica.  govori  se  sa  ljude  i  za  iivotinjti  muškoffu 
roda.  kako  ae  govori  u  rečenicij  vidi  kod  ćp.tvoriea. 
—  Sedmorica  dobra  konja  drie.  Npj,  2,  571.  l'bi 
njemu  druga  scdmericti.  3,  U9.  U  nas  bježe  Bedam 
braće  .  ,  .  koga  će  od  udmorice  biti  žena?  Mat,  22,  28. 

S^dnoro,  A  nzahl  von  siehen,  septemj  cf.  dvoje. 
Rj.  vidi  sedmero,  govori  se  u  rečenici  kao  ćetvoro. 
koje  tidi  kod  ćetvdri  I.  isp.  Hcdmori.  —  Kako  su  se 
Bipirali  Turci,  no  boje  se  sve  sednuro  Brda.  Npj. 
4,  423.  G.  Petar  Teodorović  uzima  sebi  i  ffospogji 
Bvoioj  i  sedmorma  gjcce  svakom  po  jednu  (Tcnjigu). 
Rj.*  XVI.  »a  prijedlogom  na,  adverhijahio:  Na  sed- 
vtoro  konop  raskinuo.  Npj.  2,  30.  Sindžirli  ga  zrna 
udarile,  razbifee  mu  srce  mm  sedmero.  4,  33.X 

scdmordiTllb,  adj.  isp.  Rj.*  XLIX.  vidi  Bedmoro- 
Htruk. 

«;cdnior&nncs^  (u  0.  0.)  tidi  sedamnaest  Rj. 

sedmorćnnrsfcro,  (u  Lici)  vidi  Bedaranaeat«ro.  Rj. 
i  fledamnaeHtoro. 

sodmordstruh,  adj.  sicheitfach,  ftepUplex.  Rj.  sed- 
moro-struk,  sto  je  od  sedam  straka^  od  sedam  vrsta, 
na  se-d<tm  načina,  vidi  sedmorogub. 

sCdnjak,  m.  (u  Dalju)  nekakva  mrein  na  drvetu.  Rj.* 

iiftdra,  f.  (u  Hr\'.  na  Uui|  vidi  siga,  Rj.  rfer  Katk- 
sinter,  utalactites.  vidi  i  »idra,  kapuica  1. 

!j6Wo,*  »tfteia,  m.  —  I)  dtr  erste  Verkauf  des 
KanfmaHns,  ttarhdem  er  sein  GetvOlb  aufgethan,  res 
prima  vendita:  danas  nijesam  učinio  ni  sefiđa.  Rj. 
Kad  trgovac  otcoriv^i  m  jntru  dtičan  prvi  put  pa- 
sari  (sa  gotove  novce).  —  Rurili  se,  učiniti  sefte,  Rj. 
658b.  Sefleisati,  učiniti  sefte.  Rj.  VuSn.  <M  tebe  sefte, 
od  Bojrn  berićet!  Tosl.  2;(G.  —  2)  jedcr  andire  erste 
Oehrauch  vvn  einer  Sache^  umis  rei  primus.  Rj.prra 
porahft   kakre  god  druge  stvari,  isp.  pTvine. 

seft6diijn,'  m.  dcrcrste  Kundsckaft^  primiis  eintor. 
Bj.  prm  kupac,  prva  muHerija. 

sortMsatt*  8cf\M^€m.  scftoUlsati,*  seflelbtšem,  r. 
pf.  ućiniti  sefte.  cf.  rućili  se.  Rj. 

s^lj^roenin.*  m.  vidi  sejmenin:  Segv\enima  spenzu 
nebrojenu.  Rj.  neknki  rojnik  Jurski. 

s<^gauil  sp,  svgncm  se  (»•>^ob,  stže,  nJ^gao,  »^1«), 
r.  f.  pf.  langen  nach  (etwftfn),  cjctendo  manum.  Rj. 
vidi  pojmili  se.  v.  pf.  sloi.  na  dosegnuti,  pos^pnuli; 
doH^ći,  poaćći,  pristići  se.  v.  impf.  prosti  senati  se. 
V.  impf.  sloi.  p(^cexaU ;  do»ćzati,  prisezali  se.  —  •Suini 
dok  poglcdiun  u  <^itap»;  pa  se  segne  rukom,  da  do- 
hvati ćitnp.  Npr.  305. 

sdbir/  m.  —  i)  vidi  ćudo.  Rj.  —  Kaiii  ljudi  če- 
tiri seira.  Rj.  ti75a.  Pratitu  ga  mene  k  Biogradu, 
od  njega  će  schir  učiniti.  Npj.  4,  355.  —  H)  ćiuiti 
ftto  sehir,  vidi  sebirili.  cf.  seir.  Rj.  ćiniti  seir  snaći 
gledati  onako  od  besponllce.  Npj.*  4,  351.  —  Da  1 
uiemo  na  t'^^•e^e  st'jene,  sehir  činit  kamene  Kotare.  I 


Npj.  3,  153.  Na  demir  se  pendžer  naslonio,  čini  seir 
bijela  Novina.  3,  227. 

.s^hirili,  rim,  p.  impf.  činiti  sebir,  betraditen^  con- 
templor,  cf.  seirili.  Uj.  gledati,  motriti.  —  Te  sćiri 
fiacko  svekoliko.  Rj.  fi75a.  Onda  knjaže  s  kne^injom 
i/.ide,  swju  vojsku  ^lede  i  scftirc,  na  put  njima  l)Ia- 
goftlova  aaju.  Npj.  5,  323. 

SMnska  lidni,  /'.  u  pripovijeci.  Rj. 

seir  .  ,  ,  vidi  sebir  . .  .  Uj. 

KeisJhna,  /'.  das  ^Haijugcpfetd,  I'ackpfcrd,  cquHs 
sarcimtrias.  Rj.  konj  koji  nofii  tovar,  konj  tovarni. 
vidi  scJMana,  sinanji.  —  Seisunka,  k<wu  u  kojoj  ima 
sva.^tji  kao  i  u  tovaru  na  scisani.  Itj.  ti75n.  /a  ko- 
ćijam'  det^  seisana  sve  lijepa  ruha  gjevojačkotf. 
Npj.  3,  252. 

srisnnku,  f  kesa  u  kojoj  ima  sva.^La  kao  i  u  to- 
varu na  seinani:  I  iio  nosi  cesu  scisankn.    Kj. 

H^iz,'  vt.  dcr  Siallkuccht,  scrvas  stahulariuf.  Uj. 
i^i  konjnJar.  —  Turskijch  »e  konja  dohvatio;  vrag 
donese  ^etV-dgauina,  i^a  klnde  upali  SeAanom.  Npj. 
3,  340. 

si^ja.  f.  [voc.  a6jo)  hifp.  od  sestra.  Rj.  se-ja.  takva 
hgp.  kod  proja.  vidi  i  neka,  sekuna.  nv\a.  »elc,  se^ 
se^ka.  —  Ja  bi  lako  s&ju  polazio,  al'  će  Mujo  za- 
metnuli kavgu.  Npj.  1,  542.  Draga  tfejo  od  ocu  i 
majke!  ti  istrći  prcu  bijelu  kulu.  4,   101. 

sćjin,  ndj.  dcr  seja,  sororis.    Rj.  »to    pripada  seji. 

S^jmcnin/  m,  dcr  Sf^jmen,  militis  J'urcici  genus. 
Rj.  nckaki  vojnik  Turski,  vidi  Hegmenin. 

s^jm^nski,  adj.  Sejmen-,  certi  militis  turciei.  Rj. 
^1o  pripada  sejmenima. 

Mf^Jsnna/  f.  vidi  seisana:  No  tovari  masge  i  si- 
sane,  Kj.  vidi  i  sisana. 

sek,  frt.  (u  Haćk.>  opsjek.  Rj.  —  Opsjek,  2)  na 
bunaru  (koje  se  u  Haćkoj  zove  sck),  Lehne.  Rj.  4f>51). 
perda,  što  ;d   oko  bunara,  po  juinom   govoru  sijek. 

1.  si^ka,  /'.  (voc.  seko)  hgp.  od  sestra.  Rj.  0.1^4/« 
hgp.  kod  seja.  —  I.d\javoj  aeki  delivi  rijetki.  Posl. 
li>5.  Slatki  brato!  slfdka  seko.  Npj.  I,  144.  sc-ka. 
takva  hvp.  kod  baka. 

3.  sdka,  /'.  die  Untiefe,  brevia,  Rj.  '/'«/,  secoA.  pli- 
čina.  isp.  sekati.  —  Uvi  ga  (nasljednika  carekotia) 
onda  nbvati  i  preko  broda  u  more  baci  . . .  Mladoga 
ua&ljednika  carskog  iznese  sreća  na  jednu  seku  po- 
daleko od  krnja.  Npr.  251. 

Šikana,  f.  ime  žensko.  Ri.  —  osn.  u  s^ka.  Osn. 
141.  imena  s  takim  nast.  koa  Andrijana. 

.srkanje,  n.  rerb.  od  sekati.  Rj. 

sakati,  a^kilm,  v.  impf.  (u  Bod)  u.  p.  bjirkn,  t,  j. 
pljuskati  vodu  iz  nje,  das  Wa8ser  hinauneerfen, 
aquam  projicire  e  naći,  Rj.  Tal.  seccare  (suiiti).  v. 
pf.  sloi.  isukati,  pres^kati.  isp.  2  seka. 

sMtoS,  m.  (u  Baćk.)  Schimpftcort  ftir  einen  alten 
Mann,  convicium.  Rj.  psovka  jftaru  čovjeku.  Modi. 
Hzukća?  sz6ke,  siv.  isp,  sivogrivac. 

s6kln,  ndj.  der  sćka,  sororculae.  Rj.  ito  pripada 
.Ht'ki. 

sekr^l&rr  sekretAra,  m.  der  Sekretar,  vidi  tignik. 
Da  će  hiti  kod  Kara-Ujorgjija  prvi  sekretar.  Hovj. 
49.  S  Kara-<ijorKJijevijem   sekretarom  Janićijem.  82. 

Sftkilla,  m.  ime  mudko.  Uj.  —  Svog  sestrića,  Ba- 
aovlč-Sckulu.  Npj.  2,  609.  sa  nast.  isp.  ime  Rekula. 

SCkAliir,  sekuUra,  in.  Lat.  secularis.  svjetovni,  wclt- 
lich.  —  U  Dubrovniku  se  djak  zove  samo  onaj  koji 
je  obućen  u  popovske  buljine;  a  ostali  so  zovu  se- 
katari.  Rj.  121b. 

.sekuna,  f.  (st )  riđi  eU^ka.  Rj.  za  nast.  isp.  draguint. 

s^la,  /".  (u  Koniivljn)  h*tp.  wi  sestni,  c/".  HĆkA,sclo: 
I  tvoj  rabro  selu  ima.  AP  do  moje  mile  braće,  ni'  do 
moje  drage  sele.  Rj.  ostala  hgp.  kod  seja.  se-Ia. 
takva  hgp.  pila,  prćla. 

SMak,  IM.  ime  mn.^ko.  Rj.  —  imena  s  takim  fu$st. 
kod  Dujak. 

sMAm,*  soUma.  m.  d-er  turkische  Gruss,  paxl  stlam 


beidnnje 


-^  SwB  ^ 


senat  htvo 


alekim  (ili  kao  fito  ĐoSujnei  govore:  selafn  aleć),  a 
DH  ovt)  He  odgovori:  ulcćivtu  ftdam.  .Scluin  sauio  Turci 
nazivlju  jedan  dniRome,  ft  Hrišćaniuu  niti  l*o  Turčin 
selama  naznUi  niii  ga  Hriš(^unin  ttmije  Turčinu  tui- 
irafi  . .  .  Knko  dofge  OblaČi(!u  l^ide,  tako  Turkuni 
Turski  udam  tladc.  Rj.  nchiiu  snoči  ArupKki:  mir; 
Hclumi^lee^ ;  ntiV  tebi ;  »itliim  ul^im,  H^lum  alekim : 
mir  Vama;  Hlećiuiu  seJam:  i  vanus  mir.  AV  eto  ti 
Boi^i<5-Alijc  i  za  ujime  trident  Cetiiijuna  ,  ,  .  na  selam 
ih  (^anian  dočekao.'  Npj.  3,  15^).  I  lucne  »u  selam 
učinile,  da  ja  dofrjem  u  zelenu  ba.V^u.  ITero.  12. 

st^^l dunjo,  n.  vidi  sedlanje.  Kj.  vcrb.  od  seldati, 
koje  vidi. 

Ki^ldati,  H^dain,  v,  iwpf.  (u  Boci)  vidi  Hedlati; 
Selditn  ga  konjic  pri  brjei,'u  (!^eka.  Kj,  premjestili  se 
glaaovi  d  i  1, 

s61do,  n.  {u  RisDu)  vidi  sedlo.  Bj.  premjestili  se 
glasovi  d  i  1. 

sele!  SchtccKier,  ftorori  cf.  brale,  mule:  Braiuc 
Bostni  B  nova  ^rada  Tiove:  ajde  sele^  osedlaj  mi  konja. 
Kj«  f-  f^IfP'  od  sestra,  sele  je  coc.  nom.  B(51e;  ostale 
padeže  ima  kao  h^Iii:  gen.  s^le,  dat.  sćli,  acc.  s^lu, 
instr.  Bi^'loui.  isp>  Obi.  22.  cidi  i  Beja,  i  ostala  sj/n. 
ondje.  byp.  takva  kod  bruie.  ~~  Sele,  sestrice,  zv'jezdo 
danice!  Npj,  1,  S7. 

sMen,  m.  —  J)  fremde  TAchstockcl,  Ugusiicum  U- 
visticum  Linn.  cf.  miloduh.  Kj.  Ucist  officimtle  Koch. 
Rj.^  biljka.  —  2)  vidi  celer,  c^erevir.  —  l'ereviz,  (u 
BoHiii,  a  u  Spljetu  sden)  SeUerie,  appium  graveo- 
lens  L.  Kj.  »22b. 

s^lin,  adj.  der  nels,  soroiis:  Na  selino  milovanje. 
Rj.  Ho  pripada  seli, 

sMTšte,  n.  Ort  wo  ehevor  čin  Dorf  geices€»y  locus 
olium  hiihitatus.  Rj.  mjesto  gdje  je  »ckad  hilo  selo. 
rijeci  s  tukim  nast.  kod  daniSte.  —  Veliku  je  vojsku 
okupio,  k  njome  pojde  nn  staro  selište,  ««  selište, 
davno  ra*boii§tfi.  Npj.  3,  275. 

sfriiti,  Bl^fim,  r.  impf.  Rj.  v.  pf.  sloš.  do-sfeliti,  iz-, 
na-,  o-,  od-,  pre-,  riiz-,  sa-,  u-;  i'.  impf.  Bloi.  do-ae- 
IjavftLi.  iz-,  pre-,  raas-,  sa-,  u-,  i?,  impf.  sloi.  do-ae- 
Ijavati,  iz-,  pre-,  raz-,  »a-,  u-,  r.  impf.  freque9tt.  se- 
ljakati se.  —  1)  tregsieddn,  trat\sfero.  Bj.  seliti  koga 
n,  p.  u  jalnoga  kn^a  m  drugi.  —  2)  sti  se,  refteks. 
siedelnf  eommigro.  Rj.  —  Za  to  li,  sine  čovječji, 
spremi  Atn  li  treba  ta  seobu,  i  seli  se  ob  dan  na 
njihove  oći.  .Tezek.  12,  3. 

sWo,  n.  —  JJ  fpl.  B(Ma,  gen.  sSla,  dat.  sSliraa)  das 
Vorft  pagns.  t  Srbiji  su  velika  sela  koja  imaju  oko 
HM)  kuĆA,  a  ima  selu  i  od  l't  kuća.  Rj.  dem.  seoce. 
—  U  Topoli  selu  pleiuenitu.  Npj.  1,  4it9.  Težko  tome, 
ko  pameti  nemHl  a  junaku  u  selu  nejaku.  1,  513. 
Od  Topole  sela  ponosita.  4,  287.  Udoriću  na  Bjelo- 

?avliće,  na  gizdavo  selo  Martiniće.  5,  81.  —  2)  das 
Aind,  rus.  n.  p.  žirjcti  na  fielu  (ne  u  varoši),  doći 
ita  sdu,  ivi  na  selo:  Lfik,  2)  kolac  koji  se  dnjc  sliiži- 
teljimn  i  kad  ko  ^to  donese  sa  sela.  Ili.  335b.  A'u- 
tfeoskiy  n.  p.  i^ovjek,  koji  živi  na  selu.  Rj.  405b. 

Selski«  udj.  (St.)  vidi  seoski:  Na  kmetove  selske 
poglavare.  Rj.  što  pripada  selu. 

sMviJa,*  f.  {vtdi  čempres.  Rj.'):  Vezah  konja  sa 
selriju.  Rj.  vidi  i  cipres,  ćepanz,  kiparis.  —  Rasln 
jela  na  sred  Carigrada  .  .  .  •>>naho  moja,  selena  ftel- 
vijo!  kad  si  rasla,  na  6to  si  gledala?  Herc.  301. 

s^Uafki,  adj.  šio  pripada  seljacima  ili  seljtiku 
kojemu  god:  Koje  selo  nema  čitluk-aahibijo,  do  samo 
spahiju,  ondje  je  zemlja  seljačka.  Rj.  826a. 

66(jak,  seljuca,  m.  Rj.  vidi  seljanin.  —  t)  der 
aun  aetn  ndmlichen  Dorfe  ist,  ejusdem  pagi.  Rj. 
koji  je  i.'  istoga  sela.  —  U  fc^rbiji  svako  selo  ima 
po  jedan  dan  koji  slavi  i  svetkuje:  skupe  se  svi  se- 
ljaci na  kakvo  brdo.  Bj.  16Gb.  —  2)  Dorfbewoh%ier, 
Bauer,  rusticus.  Rj.  vtdi  i  paor,  parasnik,  vilan.  — 
Nigdje  nijejiu  knezov&li  varoSani  seljacima,  do  tn. 
Rj.  297b.  Ovdje  pod  imenom  prostote  ne  tieba  ra- 


jsumjeti  samo  seljake  i  druge  proste  ljude.  Pis.  60. 
Kao  ^to  bi  hc  sfjahiji  Oiuilo  aramoUi,  tla  i/iffje  na 
mejdan  svome  seljaku.  71. 

iieljilkunje,  n.  (Uts  dftere  UeberAiedelnj  mutatio 
nedis  frequenfior.  Rj.  verb.  od  seljakati  se.  radnja 
kojom  sr  tko  aeljaka. 

solJAkatl  se,  »{šljakam  se,  p.  r.  impf.  ofters  iiher- 
sieddn,  crebro  settem  muture.  Rj.  čeaćet  vise  puta 
se  seliti. 

seljiikiiija,  /'.  rustica.  Htulli.  vidi  seljanka,  i  st/n. 
ondje,  govori  *c  u  Hrv. 

si'ljfkkii^n,  /'.  dic  ĐauGiiti,  rustica.  Rj.  pjrfi  selja- 
kiiija,  »eljanka  2,  mužaćo,  paorkinjiu  —  riječi  s  takim 
na.^.  kod  aj^'iru^a.  po  vttMt.  je  augm, 

s^ljiiD^e,  feta,  n.  rustioilas,  Stulli.  seosko  momče, 
dijete. 

sMjanin,  m.  vidi  seljak  2.  Rj.  vidi  i  paor,  pnrasnik, 
vilan.  ali  Heljanin  snaći  i  seljak  1,  koji  je  ie  istoga 
sela.  —  Vidi  gdje  vojnici  nesretne  seljane  po  granu 
hvftinju  i  u  tamnicu  meću.  Nr>r.  24S.  Ima  mrfta  na 
stauu,  a  plaće  »eljunina.  DPosl.  32  (=  seljak  1). 
Oslobodim  na  moru  mruarc,  a  u  polju  umormi  oroĆa... 
a  u  selu  Jadna  ndjanina,  Herc.  320. 

s^lJAnkii,  f.  Kj.  riđi  seljakinja.  —  7j  dic  aus  dem 
nnmUchejx  JJorfe  ist,  fcmina  ejttadem  pagi.  Rj.  koja 
je  iz  istoga  sela;  n.p.  u  selu  N.  skupise  »ve  seljanke 
—  2)  ruHiica.  Stulli.  rtriiseljiikufa,  uiuitaCa,  paorkinjft. 

S^hankn.  f.  ime  žensko.  Rj. 

seljenje,  «.  vtrb.  od  1)  seliti,  2)  seliti  se.  —  1)  rad- 
nja kojom  tko  seli  koga.  —  2)  radnja  kojom  se 
tko  seli.  —  isp.  seoba. 

S^mber,  m.  einer  aus  Semberija.  Rj.  čovjek  is 
Semberije. 

S9iraberlja,  f.  ein  Theil  der  Zvornii^ka  nabija,  um 
Unkcn  Vfer  der  Drina  (cf.  sebur):  Valovitu  Drinu 
prebrodile,  moAlIto  se  puste  iSemberije.  Rj.  dio  Zvor- 
nicke  nahije.  na  lijenom  brijegu  vode  Drine. 

SfimberskT,  adj.  von  Semberija.  Kj.  što  pripttda 
Semberima,  pa  Semheriji. 

Semltskl,  adj,  što  pripadtt  Semitima:  Neki  misle 
da  ivino)  nije  korijena  indoevropskoga  nego  semit- 
skoga.  Osn.  136. 

s^n,  m.  ono  gvo2gje  Sto  na  njemu  stoji  paprica  (u 
vodenici).  Rj.  isp.  senje. 

Si^nAbiJtu  /.  vidi  siuabija.  Kj.  nckaka  jabuka. 

S^nat*  »endta,  mi.  —  1)  der  Hath,  seuatus,  cf. 
vijei?e.  U  senatu  Mletaćkome.  Rj.  vidi  i  Jenat  1, 
savjet  2.  —  Tako  postane  u  Srbiji  senat,  koji  se  u 
pofetku  najviše  zvao  sinod,  ili  ikupšiina.  Danica  5, 
50.  —  2)  vidi  senator,  scnatur,  sinatur,  ^nat  2,  sa- 
vjetnik, vije(^nik:  Pofatai^u  Rijećke  glavare,  baft  se- 
nata Luketi*5a  8ava  i  Stcfana,  mladoga  senata.  Npj. 
5,  82.^ 

sJ^nator,  m.  (u  vojv.)  der  h'enaior,  liathsherr,  se- 
nator, cf.  siuator,  senatur.  Rj.  vidi  i  savjetnik,  vi- 
iećuik.  senat  2,  Senat  2.  —  To  njegovi  bjebu  senatori. 
Npj.  5,  425.  Eto  tako  postane  u  Srbiji  senat...  onde 
u  pustinji  niti  su  imali  senatori  lita  jesti.  Danica  5,  50. 

senatoroT,  atlj.  des  iienators,  senatoris.  Rj.  što 
pripada  senatoru. 

S^aatorskT,  adj.  senators-.,  senatorius.  Rj.  što  pri- 
pada setuttorima.  —  Pošalju  se  i  Mileuku  i  Petru 
senatorske  diplome.  Milo&  25. 

Senatski,  adj.  što  prip(uiu  senatu:  Kud  se  ta 
skupfitina  učini,  i  m  senatskoj  kancelariji  kaže  se 
upravo,  Ata  so  hoće,  onda  . .  .  Danica  5,  52.  Pošalju 
so  i  Mileuku  i  Petru  senatorske  diplome  s  potpisom 
senatskim  i  Kiua-Gjorgjijnim.  Milo*  26.  Stone  gle- 
dati, kako  bi  mu  se  o  manje  (senatske  i  Crnoga 
Gjorgjgn)  sramote  i  štete  oprostilo.  48. 

senAt.st%'o,  n.  vlajtt  što  pripada  senatu  (2),  sena- 
I  Mru;  Kojemu  si  darov'o  senatstvo,  i  učini  njega  xa 
I  serdara.  Npj.  5,  48. 


sonatiir 


Serivuna 


senfttur.  ^enntdro,  m.  d^  Senator,  ftenntor:  Da  ni 
gospođini  ISop  poiiio^.e  ujeira  i  ujegovp  Henatarc! 
(IcAd  se  nazUravljut.  Uj.  ritli  tseuntor,  »  /ti/n.  uurfje, 
—  Bkupi^  se  tada  Crnogorci,  hvi  po  redu  mladi 
S€i\at\ir\.  Npj.  5,  5. 

send^rlkn, /*.  u  ovoj  /.agoueci:  Ja  otidoh  u  senke 
acniUrike,  du  mi  Kujmi  misji-^mle,  doMi  su  mi  stidni 
gOHti.  Rj.  odgonetljaj  proHiilJH. 

sftni,*  m.  tidi  r.avii^nj.  Rj.  vidi  i  domnjii.  postnj- 
bioa.  —  Ti  udari  junak  od  L^toka,  od  Utokn  s« 
svojega  scniu,  uaa  .*^uru,  uz  vodenu  »tudtjnu.  Npj. 
i,  253.  Turo'  u  knjaza  amuu  uiiskaSe^  i  udoS«  svaki 
aoome  sctitu,  5,  402. 

Senta,  /'.  varo^  n  Uaćkoj :  Prokopsuo  kao  Turski 
car  na  Senti  (161)7  (rodine.  Posl.  2(>3).  Kj. 

ScntJllKlrija.  /*.  St.  Andre  (bct  Ofen),  coloniu  Ser- 
horum  St.  Andrenc.  Kj.  uvravo  8ent-Andrij«.  naseljć 
i^rpvko  kod  liudinKt.  Madz.  8/,ent,  sifeti, 

Scntnndrijniu-,  Sentandrijfu,  iu.  Kiner  v.  t?entan- 
drija.  Kj.  ^orjck  i.'  Sentundrije. 

ScnIikndriJnkH,  /'.  Einc  von  SenUiudrija.  Rj.  ienu 
is  iSentandnje. 

Seuli'kndriJnskT,  Scntjkndrijski.  adj.  von  Seat- 
Andrija.  Rj.  što  pripada  Sentandriji.  i  sažeto  Sent- 
iindrTn.'^kl.  isp.  abadžioski. 

NĆDtcmdJu,  f,  vidi  prenuila;  Lat.  Hcntentia,  dic 
SctUem:  Drujp  dan  im  se  odmah  pobiju  Sćutcncijcj 
du  se  izgone  iz  zemlje.  Milo^  ^u. 

S&nj,  Stjuja,  m.  die  Studt  Zentjif,  Srgnin.  Kj.  varu's 
u  Hrvatskoj,  vidi  Senje,  Sijenje.  —  Jesi  V  davno  %£ 
Senja  bijelu?  Herc.  13«. 

SjVDjntiin.  Hl.  Einer  von  Senj :  Seljani  se  u  lov 
podijjnuli.  Rj.  Čovjek  iz  Senju,  vidi  iSijenjanin. 

Hfenjankn,  /'.  Kine  von  »Senj.  Hj.  srna  iz  Senja: 
Govorile  Senjanke  gjevojke.  Npj.  3,  tžiil.  vidi  Senjka. 

8eDJe.  H.  u  pjesmi  mjeslo  Sctij,  cf.  ISijenje:  Gje 
je  Senje  tama  popanula.  Rj.  —  VrnuU  se  u  bijAo 
Senje.  Npj.  3,  1(8. 

!»čnj^*  "•  u  zagoneci,  cf.  ćnre.  Bj.  kod  £are  zago- 
netka i  odrfonctljaj.  isp,  aen. 

Senjka,'/'.  vidi  »Senjanka.  Rj. 

Senjski,  adj.  von  Senj:  O  Jurila  Senjski  barjak- 
tare, Rj.  Ho  pripada  Senja,  vidi  f^ijenjski.  —  SćnjitkA 
Draga,  f.  velika  dolina  viAe  Senja-  Hj.  B77a. 

.s(*Alm,  f.  die  Siedlnng,  Anitiedlung,  niigratio^  tratm- 
iatio.  Rj.  isp.  seljenje,  sel-ba,  ono  1  hudmH  na  kr/iju 
sloga  po  svome  se  sakonu  pretvara  u  o:  seoba,  rijeci 
8  takim  nast.  kod  berba.  —  .Funija  rodi  Jeiioniju  i 
brat^u  njejfovu,  u  seobi  Vavilonakt/j.  X  po  seobi  lavi- 
lonskoj  Jehonija  rodi  Salatiila.  Mat.  1,  11,  Spremi 
Ho  trelia  sa  seobu,  i  seli  se  ob  dan  uu  njihove  04>i. 
Jezek.  12,  a. 

Sf^Acc,  **.  dćtn,  od  selo.  Rj.  —  Oko  Bjekojih  gaz- 
dinskih  ku6i  stoje  vajati  i  ostale  zarade  kao  malo 
scoce.  DauJea  2,  UK),  »el-ce,  1  budući  na  kraju  sloga 
pretvorilo  se  u  o:  seo-cc.  takva  dem.  vidi  kod  barioce. 

s&UNkl.  adj,  Dorf-,  pagi,  cf.  selski.  Rj.  sel-ski,  I 
slogu  na  kraju  pretvorilo  se  u  o:  seoski;  sto  pripada 
seln^  nelima.  —  Alu?.arn,  seoska  iefia  ili  djevojku.  Rj. 
373b.  Nego  se  on  najuii  da  čuva  setfska  goveda.  Npr. 
173.  Dokle  gogj  dopire  seoska  tem^ja,  dotle  su  i  knt^e 
raštrkane.  Danica  2,  '.»il.  Hrže  bolje  dozovu  seoskoga 
drvoajćlju  s  njegovim  alatom,  te  istavi  vrata.  2,  135. 
Seoskijeh  op.Hina  pisari.  Kov.  13.  tilavnojra  kmeta  n 
selu  postavlja  knez  s  dogovorom  seoskim.  MiloA  ltl3. 

H^oStlna.  f.  (u  drijemu)  seoski  posao,  Oemeinde- 
Frohne.  opera  serva  comviunitati  pratsianda.  Kj. 
selština,  1  na  kraj\i  sloga  pretvorilo  se  »  o:  seo-Hina 
{osn.  seoski.  On.  169),  stvar  seoska.  —  rijce  s  takim 
fMst.  kod  jrospofilina. 

sftpet,*  m.  vidi  kotarirA.  Rj.  »  syn.  ondje,  vidi  w- 
petka.  dem.  sepetić.  atigm.  sei>eliua.  —  U  Srbiji  ima 
sćprta  velikijeh  koji  se  po  dva  sa  strane  tovare  na 
konja,  n.  p.  kad  se  j^rožgje   nosi   iz  vinograda  kn45i. 


Rj.  Ve<*e  ona  ido  u  riznicu,  pa  od'ora  sakfijun-sepele. 
to  uzimu  nebrojeno  blago.  Npj.  1,  577.  Odvede  ili  nu 
bijelu  kulu,  pa  otvori  popete  sepcle^  to  izvadi  ruho 
KJevojaćko.  3.  18. 

s6potie,  m.  dem  od  sepet.  Rj. 
?^^netina,  m.  r(ri//j;i.  od  sepeL.  Rj.  takva  augw,  vidi 
kod  bardaćina. 

h^potkn*  f.  vidi  kotarica,  Rj.  vidi  i  sepet,  od  čega 
je  sppcl-ka  postalo  našim  nastavkom. 

HcpHli  si^ndiik,*:  Otvor',  Knmro,  sepctU  sanduk. 
Rj.  —  Scpctli  sitnduk,*  sepet  sa  zalclopceni,  postavljen 
iznutra  platnom  i  spolja  opftiven  kožom,  t«  nft(^injen, 
kao  sanduk;  Ko/f'vr.  Npj.'  4,  351. 

st^pU"'*  f-  *'»*  (icrberkufe  dcr  KUrnchncr,  vas  pel- 
lionum.  Rj.  kaca  ćuri^iJHkn,  krznarska.  —  Hnstali  se 
kao  liHiv^-e  «  stpiji.  Pos!.  27.^>. 

septembar,  septembra,  m.  deveti  mjesec  u  godini. 
Litt.  September.  ndi  rujan.  —  Meaee  septenthar,  Glas, 
11,  Ul3. 

s«riisćvr,*  m,  der  Seraskier  (Vvmmendunt)^  dujc, 
cf.  poplaviea:  1  pred  vojskom  do  dva  sera^rera.  Rj. 
ser-aićer  (ser-asker)  glavni  zapovjednik  vojni,  vidi  i 
komendat.  vojskovođa,  zapovjednik.  —  Koga  ćemo 
vrC'i  scrašćerom?  Npj.  3,  87. 

sfernt,*  1/1.  vidi  krajina,  Kj.  —  Vas  se  serat  i  kr.ijina 
/.grnu.  Rj.  y06a. 

sorAtlijft/  m.  riđi  krajišnik;  .Serai/i;«  dobre  konje 
brane.  Rj.  Berat-li(ja). 

horiitllJnskT.  scriMliJskT,  adj.  vidi  krajiSnićki : 
i^akroj  meoe  ruho  serntUJHskOj  ka*  fito  nose  careve 
delijo.  Rj.  što  pripada  seratlijiima.  i  sažeto  seriktlinskT. 
isp.  abH^^.in.^ki.  —  Te  oprema  u  podrumu  dora:  Udri 
na  uijra  sedlo  seratlijnsko ^  ?tono  nose  po  krajini 
Turei.  Npj.  3,  W. 

sfrrbi^s,*  freif  sorglost  sine  cnra:  Ja  ne  mogoh 
serbes  večerati  sve  od  straha  malog  Radojit^e.  Rj.  — 
Scrbes,*  slobodan,  bez  straha.  Npj.'  4,  XXXIX. 

serdar,*  serdžra,  m.  Rj.  augm.  serdarina.  —  J)  (u 
C.  G.)  nnhijski  starje.^ina.  Rj.  —  Onamo  je  prvi  starje- 
šina u  nobiji  serdar^  za  serdarima  idu  vojvode  -  . . 
svi  ovi  i  oatuU  znatniji  i  sveMenioi  zovu  se  glavari. 
Rj.  8Ga.  I  pogibe  od  Brda  serdaru.  Npj.  4,  379.  Sa 
serdarom  njec*  besjedili.  4,  391.  —  2)  der  Serdar 
(GrossprofosSf  Oeneralgetcaltiger)^  vinfle.r  criminutn 
miliUirium  generalis.  V  Srbiji  su  od  prije  pod  vladom 
Turskom  serdari  (po  varoj^ima)  zatvorali  Turke,  kao 
muselimi  HriSdane,  a  tako  je  po  svoj  prilici  do  sad 
bilo  i  u  Bosni.  Kj. 

.serdArev,  adj.  des  Ssrdat^  serdari,  Rj.  sto  pripada 
serdaru,  vidi  serdarov. 

!ierdi\rl«*A,  f.  ieua  serdareva:  I  Š  njima  su  gospogje 
ostale,  serdarice  i  vojvodiniee.  Npj.  5,  3(15. 

.serdjirijai  f-  Gebiet  eines  serdar,  provincia  tou 
t  serdar:  No  na  noge  more  tri  serdara,  pokupite  svoje 
I  serdarije.  Rj.  podrtUjc  scrdarevo. 
I  serdihriiia,  /".  augm.  od  serdar:  Megju  njima  scr- 
I  darina  Marko.  Rj.  —  augm,  takva  kod  bardaćina. 
I  herddroVf  adj.  vidi  serdarev.  Rj.  što  pripada  ser- 
!  daru. 

I      s^rdarski,   adj.   Serdar%  serdarorum,  Rj.  Ho  pri' 
I  pada  serdarima, 

»ordAr.'^tvo,  n.  die  Wiirdc  eines  serdiur,  dignitas 
ToG  serdar:  DadoSe  mu  u  gradu  serdarstvo  na  četiri 
stotine  junaka.  Rj.  vlast  serdtirska. 

serd£&da,*  serdžAza.'  f.  eine  Art  feiner  Sitztep' 
[  piche,   straguli  genus.   Rj.  sufj   »m    kojem  se  sjedi  (i 
'  klanju).  —  I  na  travi  ibrii^imu  serdšaza,  na  serdiasi 
mor  kadife  jastuei,   na  njim'   sjedi  alajbego  Jergeće. 
'  Npi.  1,  3815.   Nu-slonili   se  na  jastuke,  sjede  na  serd- 
zadc  obićno.  5,  481.  [zigjo   pa.^i  na  divan,  pa  u  Čiz- 
mama .ijedne  Ha  serdtadu.  Npj.'  1,  XLIX. 

S<^rivnnn,  m.  8erivuna  je  bio  (kao  Sto  se  pripo- 
vijeda] nekakav  poglavar  kad  i  Mlati^uma.  Rj.  Seri- 


fiAtf 


ig^^mg 


sormija 


—  394  — 


shvaćati 


vuna,  prva  pola  impcrat.  od  srati.  Mp.  jos  imena  tako 
ijož.  kud  Peci  rep. 

strmija,*  f.  mts  Vcrmoffen,  facuUaUs,  cf.  imanje, 
imovina.  Uj.  i  fujn.  kod  iniAnic  1.  —  Dmg  ti  zrcalo, 
a  Hcrmija  pamet.  Poal.  71.  Lijepa  liij  Hiromttska  scr- 
niijti.  16'j.  (M  om  scrmijn  a  od  lioga  žeuii  (valja 
iMkati?).  234.  ToJko  jedati  6)trk  moio  svrmiju  sieH, 
duk   nm  se  otkud   iii'  privali.  3M. 

NOriiien,  /*  (seiiHu  proprioj  der  Ahlritt,  lutritut,  cf. 
pohodiiicA.  Kj.  o.snora  koja  je  u  !*r«U  iserem);  gdje 
xr  .ttre.  riđi  i  hAla,  iaimd,  prohoii,  zabod. 

sftrsiin,*  HcntAna^  m.  duu  Pferdegvsfhirr,  ornamentu 
ajiti,  cf.  lakiim.  Rj.  opruvit  konjnka  (sctUo,  lurf«  i 
Ofttuhj.  —  Neku  konji  uorf  /icrsanom  Htoje.  Npj.  4,  3*>4. 
S^rvann,  /'.:  Kad  je  bio  na  rodi  Sirvant  (sukobi 
ga  Kosovka  devojka.  Npj.  2,  417).  Rj.  —  imenu  vo- 
dama s  tid'im  nast.  Uojana,  Korana. 

s^slni,  f.  ivoc.  st-stro,  pl.  gen.  sent/ira)  dic  Sch^rc-iter, 
soror.  Rj.  pl.  rtd»  i  sestrenice ;  \}eV}\:fi  (starija  neftlraj. 
deiH,  sealricA.  hi/p.  »cja.  acka,  RoVuna,  sela,  ade,  ae^. 
aežkn.  uugm.  rte«trešina.  —  Bratutcda,  seHrn  od  Hrica, 
Kj.  40b.  Zaova,  inuietlja  scjiira,  Rj.  18Gb.  Polusestra, 
1)  nestru  Hanio  po  ocu  ili  po  materi;  2)  sestra  pobra- 
timova. Rj.  535a.  Svftst,  ienina  sestra,  Rj.  6(>8b.  Sva^Ja, 
snahina  sestra.  Rj.  GG9a.  Sestra  seMru  udaje,  a  ba^va 
))aivu  prodaje.  (Ako  je  w1ata  xtsfra  poštena  i  vrsna, 
niiali  se  da  je  tada  i  neud^ita  .  .  .).  rosi.  Ž-Si.  Sve  .tu 
dunje  seKircj  a  jabuke  seatrenice.  DPosl.  119.  five- 
udil^na  ubika  naravi  je  sestra.  119.  Milije  Mari  zaovc, 
ue^  u  rod  sestre  rogjene.  Npj.  1,  70.  Bogom  sestro, 
bkadarka  djevojko!  Bogom  seMro,  i  svetim  Jopanom! 
1,  »Ifti.  Turci  viru:  ^Bogovi  *testro  Sava!  proŽderi  nas, 
ne  ijusti  nas  Zeki!«  4,  Ž85  (Sava  voda). 

sestrcniee,  /*.  pl.  Geschuistcr^  sorores.  Rj.  sestre,  — 
^vo  Bu  duuje  sestre,  u  jabuke  sestrenice.  DPosl.  119. 
Pa  sestrama  tiho  besjedio:  »Vidite  li,  moje  sestrenice! 
Npj.  2,  510. 

.*>&.sfrpq](\  n.  das  Schtcistern,  appelhttio  sorurts 
nomine.  Rj.  cerh.  od  seatriti.  radnja  kojom  tko  sestri 
šcnsko.  riđi  »estrimljeujc. 

.soslnmnii,  f.  augm.  od  Hetftra.  Rj.  isp.  augm.  (k)Će- 
reMna,  matereSina. 

sestrica,  f.  deni.  od  sestra,  SckiceHerckcn,  soror- 
ćula.  Rj.  —  Mratora  sestrica,  Rj.  3i0a  (biljka).  Sele, 
sestrice,  zv*jezdo  danicel  Npj.  1,  87. 

s^.strifić,  m.  dcr  Schtce.Htersohn,  sororis  /i/i'(«^',  cf. 
ne^ak,  sentrii^:  Nego  ima  Tf-voga  sestričiva.  Lele  meue, 
mio  sestii&tĆH.  Kj.  scstrićin,  sestrin  sin. 

h^slrieina,  s&striena,  /".  die  SciiKeKtertockter,  filia 
sororis,  Rj.  sestritta  hU.  vidi  i  nećaka,  uebuča.  — 
Ko  se  skoro  oženio,  svakog  dobra  poželio :  od  punice 
koHuljicu,  od  se^itrićnc  lampice.  Herc.  395. 

sftstrie,  m.  rf^r  Schuestersohnj  sororis  filiuSj  cf. 
nei'uk.  Rj.  sestrin  sin.  vidi  i  sestrićii?.  —  Neka  bnde 
aeHtri  inoOicn,  a  mH<^aha  mladim  sestrićima.  Rj.  347b. 
Pn  govori  Banovio  Sekula:  »Moj  ujaće  .  ,  ,"  Veli 
[ljetnu  od  8ibinja  Janko :  >Moj  sestriću ,  Banović- 
Sekula!  Npj.  y.  f)12. 

sAsIrfmiti,  mim,  cidi  seMtriti.  Rj.  v.  impf.  iensku 
glava  čtniti ,  nazivati  sestrom  ^  posestrimom,  v.  pf. 
posentrimiti. 
s&striinljf'i^<^.  n.  vidi  sestrenje.  Rj. 
sf.strln,  adj.  der  Srhtcester,  sororis.  Rj.  Što  pripada 
9eMtri.  —  Zet,  i  svak,  avojak,  sestrin  muž.  sestri^', 
Be^itifićt  ne(*ak,  sestrin  sin.  seatrifino,  acstrična,  ne- 
ćaku, uebuća,  sestrina  kći, 

s^sIriaskT,  adj.  sormius,  ad  sorores  spectans.  8tiiUi. 
što  pripada  sestrama. 

K6»trin>tv».  II.  die  Schtrcsterschaft,  necessitas  so- 

^roria.  Rj.  sttza    megju   sejftruma  ili  sre^a  h  kojoj  je 

\0eistra  s  bratom:  Uogom   »estro,   i  svetim  Jovanom! 

idu   tebi   do   trisia   dukata   za   Tialogii    mojega  bra- 

tinstva,    mog    braiinstva,    a    tvoga    sestrinstra.    Npj. 

1,  6t>l. 


Kl^striH,  aSstnm,  r.  impf.  SckmeMer  nennen^  schite- 
slcrn,  sorarem  appello.  Rj.  vidi  sestrimiti.  i(?»MJt«  qlav%k 
činiti,  nasivaii  sestrom,  posestrimom,  r.  pf.  slo^.  po- 
Kcstriti.  —  Zadje  joj  se  kupina  wi  svilenu  kadulju, 
Bogiim  sestri  mlnd  momak:  >  Bogom  bt>fltro,  kupino  i 
pridrži  mi  djevojku,  dok  ja  dogjem  do  tebe!«  Npj. 
1,  440.  iV/w  mi  sefitri  Ture  a/.uudarće,  nju  mi  sestri 
Bogom  vtrlikijcm  i  zaklinje  »vetijem  Jovauum:  »Bogom 
sestro,  Skadarka  djevojko  I   I,  i;o3. 

S^ša,  /".  vidi  selca.  Itj.  Mi  i  seja  i  ondje  ostala 
hi/p.  fle-Aa.  takva  hyp.  kod  graAa. 

sA^ka,  f.  (U  Bii6.  osobito  u  poHko<^icanin)  vidi  »ešA. 
I  Uj.  rte-ška,  upravu  je  dem.  od  «e?a,  kao  majka  0*1  mAja. 
I  sj^riiljka,  /'.  (u  Srijemu)  drvo  ^to  se  metoe  uxduž 
I  preko  imi'ava  kad  xe  bračno  sije.  Uj.  vtdi  sjevaća. 
sevaljka,  u  istočnom  ffovoru,  od  osnove  koja  je  u 
I  sijati  2  («  istoč.  govoru  st'jali).  eidi  sjevaljka  (it  južnom 
I  govoru),  riječi  s  takim  na.'tt.  kod  kazaljka. 

S^Tflp,*  »cvdpa,  T«.  vidi  zadužbina:  ućinio  secap; 
serap  je  udijeliti  siromahu.  Rj.  ^  Daj  učini  jedan 
secap,  te  mi  daj  jednu  mafttravu  vode  da  popijem. 
Npr.  195.  Tvoj  sevap  naž  dževap.  (Reku  ljudi  pod 
Turskom  vladom,  kad  kakvoga  rgjava  coeka  predadu 
sudiji  da  se  pogubi  |.  Posl.  312. 

se\-dfrU]a,*  f.:  Na  granćici  lica  sevdelija.  Rj.  ta- 
ljubljena?  isp.  sevdisati. 

sfcvdlsanjis'  H.  der  Gegenstand  der  Liebe,  amor^ 
dtliciae:  Sevdi,  bego,  tvoje  sevdisanje^  ubilo  te  moje 
u/.disitnje.  Rj.  vidi  milovanje. 

sdvdisati,*  s^vdiSem,  r.  pf.  koga,  Liebe  fassen, 
odamo:  Sevdis'o  je  i  begeuis'o  je.  Rj.  isp.  sevditi. 
—  Sevdisati*,  zagledati  se  (zaljubiti  se).  Npj.' 4,  361. 
vidi  i  uljubiti  se. 

sevditi.*  s&vdim,  n.  impf.  (Rj.^,  lidtenf  an90j  ef. 
ljubiti,  milovati:  Sevdi,  bego,  tvoje  acvdiKanje.  Rj. 
isp.  sevdisati. 

sev^rin,  »everlna,  i».  dukat«  dcr  SouvcraiH;  đ*  or, 
uureus.  Rj.  rijeć  tugju.  postala  od  Kouvcrain. 

N6zaqjc,  n.  Langen  (nach  cttcas),  crtensio  manus. 
Rj.  veib.  od  »e/Ati  se.  radnja  kad  se  tko  seie  n.  p. 
rukom,  da  dohvati  što. 

bhztiti  se,  sežem  se,  v.  r.  impf  langen^  ertendo 
manum.  Rj.  seže  se  n.  p.  (itro  rukom^  da  dohvatt  sto. 
p.  im^pf.  štos.  posezati,  prisezati  se;  dosezati,  v.  pf. 
prosti  aegnuti  se,  koje  vidi  i  v.  pf.  slož.  onc^e. 

sfiinaj.  stJžDJa,  n.  vidi  fežanj.  hvat.  —  Sczauj  igdje 
^dje  i  :4a  s  mjesto  s;  SeŽanj);  se^^ati  »e.  Korijeni  213. 
Na^e  najdublje  rudokopnjo  idu  u  dubinu  samo  do 
500  »eianja.  Priprava  101.  riječi  s  takim  nast.  kod 
badaoj. 

srfttiti,  sfatim,  vidi  shvatiti:  Ma  da  vidiš  Vuksa- 
novi<5  Kuna,  kako  sfati  sjajna  džeferdana.  Rj.  r.  pf. 
s-fatili.  r.  pf.  je  i  prosti  fatiti  (hvatitij.  r.  impf.  slos. 
8hvn<?ati,  shvataii.  —  glas  f  eamjet\juje  kadšto  u  go- 
voru glasove  hv.  isp.  f. 

sh&reiti,  cTTm,  r.  pf.  vidi  potrošiti:  Sve  sam,  care, 
za  gjoj:a  sharčio.  Rj.  s-harčiti.  r,  impf.  prosti  harOiti. 

bhlikpiU.  p7m,  t\  p/'.  s-hlapiti.  viW*  slapiti ;  zgrttbith 
ščepiiti.  V.  impf.  prosti  bllipiti. 

shli\|itati  80,  shlUpćem  scs  t<.  r.  pf.  s-hlnptati  se. 
vidi  i^laptati  se;  shlaptati  se,  v.  impf.  prosti  inp. 
hlaptati,  laptati. 

sh6riti,  rim,  v.  pf  —  Oriti  *e,  cf.  skoriti.  Rj.  4HKa. 

shrAuiti,  shranlm.  r. pf.  vidi  suruvali:  Alal  njemu 
zla<^eni  dukati,  aku  d'jetc  srani  i  |>odrani.  Rj.  {shrani 
i  poihrani).  s-hraniti.  nabraDiti.  v.  impf  sloi.  haIu«- 
ujivuti. 

shrirafi  St«,  sbrgam  se,  v,  r,  pf,  vidi  srgati  «e  (A  je 
otpalo).  Korijeni  220.  vidi  «le<5i  se  2,  *  sijn.  ondje. 

.shviieanjo,  n.  r^it  Ilinlangen,  estcnsto  justa.  Rj. 
terb.  od  shva(!''ati.  radnja  kojom  tko  shvaća  sto.  vitU 
abvatanje. 

sbvftćatf,  <5am,  V.  impf.  Rj.  s-hva6iti.  vid*  shva- 
tati.  V.  impf.  prosti  hvatati,  v.  pf.  shvatiti,  sfatiti.  — 


shvatai^e 


—  395  — 


slirninti 


J)  fitsscn,  prchendo.  Rj.  shnmiti  što  rwftaiH«,  umom 
(vidi  primati  I  Ift).  —  2)  hinreichen,  aitingo,  suft'icio. 
Rj.  kao  dosecnti,  dopirati. 

shTfttftnks  «.  ccrti.  od  Hhvntati.  vidi  8hva6u)je. 

shTfttatr.  tnm,  c.  impf.  vidi  shvni^nti.  —  Krtko  je 
vifie  putft  nmin  mjera  i'ovjerijega  um«,  koji  ne  shnttu 
velikih  sudova  Hožjili.  OP.   149  {rtdi  poimati  I  la). 

shvAtiti,  tTiii,  V.  pf.  Uj.  R-hvnliti.  vidi  sfalili.  v.  pf. 
je  i  prosti  hvaliti,   v.  impf.   4ož.  8livn(*att,   shviiUili. 

—  1)  fiiHsen,  prehendo.  Uj.  shctUiti  šta  rulom,  umom. 
vidi  dokupiti  2.  sa  «e,  pttss.:  Što  »e  mi^inuivo  Uoiltiji* 
»hctUm  ne  može.  DV.  l'ID  {vidt  i  pojmiti),  —  *^J  hin- 
reicheUj  sufficio,  pertinco.  Rj.  kuo  da'icei,   doprijeti. 

sit  —  t)  terhdlt  sich  zu  jesi  wie  ^Am  eu  jesam. 
Rj.  ni  {drugo  lice  jedn.  od  (jUnjoht  jesuim,  koji  »c  u 
i/i/'.  znmj€i{fuje  glttgolom  biti)  prema  jesi  kao  aam 
prema  jesam.  —  »A  ko  .«  li?  A  li  li  fd  moja  are)?a. 
IJog  te  ubio  I  Npr.  73.  —  2)  (enklit.  Dativ  r.  personL 
prvn.  reftekn.  Rj.')  gdjeŽto,  kao  n.  p.  u  Srijemu  i  u 
Slavoniji,  govori  ae  n.  p.  uzmi  ^i,  oaijeci  tii  hljebu. 
Rj.  Preprje  je  bilo  u  tredem  padeht  i  xi  (o»im  schi), 
ali  je  saa  vrlo  rijetko,  i  gdje  se  jo§  govori,  govori  ae 
u  takim  prilikama^  u  kojima  »e  i  bez  njega  sve  kaie 
Sto  treba,  n.  p.  ujoni  .ti  to.  Obi.  '25.  tup.  sebi  a.  — 
Nijesii  vuci  stekli  po  poruci,  nego  iilo  tti  sami  pri- 
prave. PobI.  218.  —  S)  si  Hcima  se  takofper,  vini  scj 
i  zato  da  krijepi  ijorur  w  nekim  prilihama.  isp.  sebe  i. 

—  Htaf^o  li  ^i  meni  I  Rj.  30a.  Mune  vele  da  oŽene, 
bladko  li  St  mene!  Ali  žena  hljeba  hot^e,  leško  li  si 
mene!  Rj.  30b.  Te$ko  «*  ga  meni!  Rj,  SOju  Aj  si 
niemu  do  Boga  jednoga  I  pje  pogibe  .Mrkoje  serdaru. 
Npj.  4,  378.  —  4:)  II  tri  primjera  koji  idu,  si  kao 
da  je  utjeAto  ri  ('koje   tuđi):  Slufiajto   me,    Srpski   si 

flavaril  Npj.  5,  iKJ.  8voj  si  vojaci  krilo  otvorite.  5, 
05.  Jesam  li  ti  mesa  pripravio  za  užinu  carevoj  si 
vojsci?  5,  125. 

sibat  /.  der  rothe  Hartriegel,  comus  siivgninca. 
Rj.  vidi  nviba.  —  Sviba  (Nema  u  Vukovu  rjeOniku, 
ali  ima  itvihovina)  i  odbaciv^i  r:  šiba.   Korijeni  313. 

HIbInj,  m.  Hcrmannstadt,  Cibinium.  Ri.  varoš  u 
Erdelju.  —  Moj  uja^e,  od  Sibinja  Janko!  Nm.  2,  512. 

Skbinjnnliif  m.  {pl.  Slbinjani)  Eincr  von  ifcrmann- 
siadt,  Cibinieftsis.  Rj.  čovjek  iz  8ibinja.  —  Sibinjaniu 
Janko.  Hj.  (>78a  (llunpadi). 

Sibinjhki  (Slbiniski),  adj.  Hermannstadter,  Cibi- 
MtcM^is;  Dati  Bog  da,  tSibinjska  vojvodo  I  da  dobiješ 
cara  na  Kosovu.  Rj.  što  pripada  Sthinju, 

sibov,  adj.  von  Haririegel,  CGrneMU.  Rj.  Što  pri- 
pada ftibi.  vidi  svibov.  za  na$t.  ijtp.  aptov. 

SlboviniL,  f.  HartriegclhoUf  ligitum  coitietim.  Kj. 
sibovo  drvo.  riili  svibovina. 

M)^an,'  m.  vidi  mi.Somor.  Rj.  araenieum.  —  Mora 
okufllti  kao  kucka  sićana.  Po8l.  182. 

sk^ljn,'  f,  (u  Srijemu  i  u  Dubr.)  vidi  snva  bolest. 
Rj.  Hdi  i  ćićija,   rgjava,  zla,  suMch,  jektika,  ti^ika. 

hI«,  m.  (u  Grblju)  vidi  romiicnća.  Rj.  vidi  i  ro- 
mijendža.  rumen(lJ^.a.  bakren  sua  za  rodu.  isp,  sidlo, 
siglo;  Savolj.  —  Kad  žena  ne  može  lasno  da  rodi  {u 
Boci  kažu  da)  valja  ko  da  uzme  pun  sić  vode  pn  rla 
prospe  preko  nje.  RJ.  652b.  —  tugja  sić  (situlus). 
Osn.  as. 

KUan,  adj,  ht/p.  od  sitno:  Tvoji  su  zubi  hiscr  sif':ani, 
Kj.  vidi  .Mi<^uŽan,  Priustav'  se,  bane  Milutine,  da 
ti  dadem  i^it^.anu  vermanu.  Npj.  2,  174  (fermaua).  Na 
glavi  joj  fesii5  i  kiticu,  i^pod  fesa  miV««i  dukati,  iferc. 
126.  —  takvit  hjfp.  adj.  kod  mlagjan. 

sleeiijo,  H.  verb.  od  sitiii.  radnja  kojotu  tko  niti  koga. 

sići,  Hljnem  (sidem).  (siAao,  sl-sia)  v.pf.  herubkommin, 
descetidoTk},  s-i(?i.  vtdi  mii.  v.  impf.  sloL  slazili,  sala- 
y.iti,  silaziti.  —  Spanit  niz  kulu  znnČi  i  brzo  sit^i^  cf. 
ispasti.  Ri.  7l.»lb.  Angjco  Božij  sigje  na  zem^u.  Npr. 
79.  Kad  uogje  na  onu  glavicUf  ugleda  livadu  . . .  sigje 
u  livadu.  121.  Ona  se  popne  na  jedno  drvo...  sigjc 
s  drveta*  133.  Jeai  li  pri  sebi?  (Kad   ko  govori  ^to 


ludo,  t.  j.  da  nije  sišao  s  pameti?).  114.  Kad  je  Sveti<* 
is  Beća  u  Novi  Sad  sisao.  Dauica  5,  SI.  Ko  <fe  »ivi  ti 
bcidan?  Rim.  10,  7. 

.sićušan,  sićušnu,  adj.  J.  Bugdanuvić.  hyp.  od  situn. 
vidi  sićan.  —  takva  dem.  adj.  kod  lagit&an.  akc,  sićušan 
ili  si<^tidan? 

sTdIu,  n.  iu  Dubr.)  etn  W»>isergefajts,  sUtdt^Sf  vidi 
š.ivolj.  Rj.  vidi  fiiglo.  sud  za  rorfw.  —  Tugja:  sidlo 
i  sH  <j  mjesto  d:  «"glo  fsitnlus,  sida).  Osn,  120.  isp. 
sii^  {Hoji  je  tako<jjer  od  siUilus),  i  syn.  ondje. 

^>1<]ril,  /'.  tuf'},  tophas.  Stulli.  kamen  nckaki.  Tof, 
Tofstcin,   Vi*/,   Tufsicin.  vidi  sedra,    sigu,    kupnica   1. 

sidro,  n.  (n  Uubr.,  a  u  Srlilji  i  o^^lalijem  okolinauia 
lenger)  dcr  Anker,  ancona^  cf.  niuOka.  lij.  isj).  osidrsti. 
—  Plove<^i  tako  dogje  pod  jedan  veliki  grad,  ispa- 
stieši  svoja  sidra  stane  grad  topovima  pozdravljali. 
Npr.  249  {ralja  dar  i  spustivši  svoja  sidra).  Jedra  je 
otvorio,  u  sidara  nije  isvitdio.  Drosl.  39.  Tugje  je 
sidro.  <->Hn.  105. 

slfTn.  f.  dcr  Kalksinter,  stalactiteSt  cf,  sodra.  Rj. 
vidi  i  sidra,  kapnica  1. 

SIjBTCt,  m.;  Eto  braca  od  Sigeta,  nosi  suknju  od 
skerleta.  Rj.  mjesto  u  Ugarskoj.  Mndž.  sziget  snaći 
ostrvo,  otok. 

SIffisnuiiido,  m.  ime  muško,  Sigistnund.  —  Sigis- 
mundo  pomoie  te  »e  bra^a  pomiriSo.  DM.  108. 

.sifflu,  «.  (u  Dubr.)  vidi  sidlo.  Rj.  i  sgn.  ond^je. 

sljrrniijc,  tt.  rerb.  od  sigrati  se.  radnja  kojom  se 
tko  sigra.  —  Ve<?e  ide  b  dikom  u  ^i^kanje,  u  Aii^ka- 
njei,  tt  vraško  sigrauje.  Rj.  8*4la. 

1.  slrrati,  i*igraui,  v.  pf.  herabtansent  saltans  des- 
cendo.  Rj.  s-igrati,  igrajući  siii, 

3.  Mi|i(rrtti  so,  slgrum  se,  (u  vojv.)  vidi  igrati  se: 
A  četvrti,  no  sigram  se  šnjimc.  Rj.  r.  r.  impf.  — 
£vo  ćedo  Bcdi  u  kolevki  i  aigra  hc  jabukom  od  zlata. 
Npj.  2.  10. 

siguran,  sigurna,  ndj.  (najviše  po  zap.  kraj.)  sicher, 
securus,  cf.  pouzdan,  jamačno,  Rj.  Te  i^ete  ga  (pismo) 
poslati  na  onu  stranu  po  sigurnoj  prilici.  Htraž.  1886, 
(J70.  Gledajte  sigurno  te  ga  po.Mjite.  188*i,  771.  Kad 
krt'kaio  docje,  sigurno  je  da  <5e  i  svatovi  dot'i.  Živ. 
306.  Da  oa  njega  nije  bio  siguran  ni  iimt  ni  imanje. 
O  Sv.  O.  18.  —  Ali  je  bolje,  sigiirnije,  a  nekih  ri- 
jeci radi  i  potrebno,  ovako  .  .  .  Pom.  10.  Gjak  koji 
jod  nije  siguran  da  sve  glagole  u  svom  jeziku  inoŽ« 
promeniti  pravilno.  Megj.  178.  —  Kako  Daničić 
riječ  securus  prevo'U  u  Svetom  Pistnu:  Kad  vojska 
stajat  Inizbrizna  (hostes  qui  erant  secari;  Feinde 
die  sich  sicfier  uahnten).  Sud.  8,  11  (tako  i  Sud. 
18,  10;  18,  27).  Vidješe  narod  gdje  živi  mirno  i  bez 
straha,  ipoiuilum  securitm  et  quieinm;  Jiicher  uiid 
ruhig).  fiud.  18,  7  [tako  i  Jov  11,  18  i  Jer.  12,  5). 
Vjerujte  Gospodu  Bogu  Bvojomu  i  bićete  jaki  (seavri 
eritis;  ihr  werdet  stcher  sein).  Duev.  II.  20,  20.  Kuć« 
su  njihovo  na  min*  bez  straha  (domus  eorum  se- 
ctirue  sunt  et  pacatae;  ihre  Kiiuser  sind  sicher  und 
in  Kuhe).  Jov  21,  9.  Ko  mrzi  na  jamstvo,  bez  brige 
je  (securus  erit,-  lebt  sicher).  PriiV  11,  ib.  Tada  6e 
živjeti  u  njoj  (u  zemlji)  i>€z  straha  (hnbitabnnt  in  ea 
secari:  siclter  darin  wohnen).  Je^ek.  28,  2i5  (tako  i 
Jczek.  3^1,  26  i  /ah.  14,  U),  vidi  i  Mat  28,  14:  Ako 
to  ćuje  sndija,  mi  demo  njega  umiriti,  i  načiniti  da 
vama  ništa  ne  bude  (securos  vos  faoiemus;  euch  sicher 
Hlellen).  i-^f,  t:  U  pisma  Uro&a  V  pouzdano  znamo 
daje.  .  .  DM.  227. 

sigjtranjts  n.  vidi  gotovljcnje.  Bj.  verb.  od  1)  si- 
gurati,  2)  sigurati  ae.  —  J)  rtuhijn  kojom  tko  sigura 
što,  M.  p.    ručak.  —   2)  radnja  kojom  se  tko  sigtira 
!  (spnmn  se),  vidi  siguravanjc. 

i  si,i^(lrnti,  sigi^rum,  r.  impf.  (po  jngozap.).  Hj.  i  v. 
pf'!*  vidi  siguravnti.  v.  pf.  ulos.  osigurati.  —  f)  vidi 
gotoviti:  Kad  mu  stanem  sigurtUi  ručak,  Rj.  i^idi  i 
spremati.  —  U  zaranku  sigura  večeru.  Rj.  192a.  Ko 
je  pjeSac,  sigtkroj  opanke  1  Npj.   4,   112.    I  Mamula 


sigaraT»i^o 


"-  396  — 


siJnDO 


rapor  sigurao,  pnk  Mamiil.i  ii  vnporu  kret'c.  5,  295. 
1  divno  im  ko»uk  Hifjur'tjn.  5.  '21*1).  Mlado  mouiće 
na  noge  »kočilo,  pa  anjuru  schc  i  (/(irrarid.  5,  i'Mi 
(gavntmt  konjuj.  —  2)  tta  »e,  refleks.  vUli  spremali 
se,  opravljati  ne,  Rj.  —  U  (^elvrUik  sitjura  «r  vojsku, 
u  petak  će  dii  inlare  Tiirci.  Npj.  4,  7<i.  Sigitrnj  se, 
iizaii  konju  lvo<riL  5,  4;i7.  Hjeh  no  jednom  na  i^fllm 
»premio,  s/l  svučhn  ftc  baA  //jc/i  s///wi*(io,  noi'oJi  pitJit' 
udžu  Nik^i<'kopa,  k«ko  mu  je  pntovanje  oilo.  5,511. 

!si)iriir:\vaiijo,  «.  »'»/i  »ijjnraiije, 

hiffiintvati,  .Mgilriivain,  f,  itii;*/".  »jim  »«  i»Wfi  m- 
fit'c  unpcrfekticHo<t  prevui  Hiirtirnti,  koji  ćv  biti  i\ 
impf.  i  V.  p/\,  kao  što  mc  vidi  iz  primjeru  kod  M^n- 
rali,  ottofuttt  kod  Hi};iirnli  se.  —  l*o;:Iediij  mi  na  lu- 
binu, pa  ftitjuravnj  uiinu.  PokI.  25*).  Te  .-^am  dare 
JU  te  niffHrava'.  Npj.  3,  52(>.  Ko  je  koiijik,  konju 
niff unije!  4,  112  (d^jidcki.  tnjento  si^nn\\fi.  Obi.  1(J8). 
Da  ja  popjem  u  PeLuiou  kuli,  da  U,  aga  komtk  iti- 
gururuiH,  4,  498, 

sijrArno^t,  siptinjoHti,  /",  rfi'c  SivJuthcit,  securitu>*. 
Kj.  stunjc  onoga  koji  je  itigutun.  —  i)  Živio  je  od 
dana  na  »lan,  istina  be?,  brjffe  i  staranja,  ali  i  bez 
sigitruosti  £ti  uapredak.  Priprava  lti5  {isp.  PnSan  je 
htio  da  bi  mu  .Srbija  dobila  tvrdo  jatustt^o  su  dalji 
napredak.  D.M.  54.  ittp.  i  pouzdanje).  —  .2'j  Sioher- 
beit,  »eeurila«  u  la.  3*J,  17:  Der  Ciereiibti^keil  \Vir- 
knug  iftt  Kriede  .  .  .  nud  SicUerheit  anf  ewi(7 ;  erit 
opu«  juHtitifle  pax  .  .  .  et  securdan  uyque  in  nempi- 
terniim,  Daniiič  prerodi:M\t  će  biti  djelo  pravde... 
i  bezbrirnoft  do  vijeka. 

nijaf,  ftij.'u^ji.  m.  —  J)  der  Sficmann.  šator.  Hj. 
koji  nije.  —  inek  onaj  sijin^i  Žito  .  .  .  Kad  sijar  u 
veće  do)?je  ku(!i  .  .  .  Npr.  5.  Ima  rijetM  84  koje  sam 
ja  načinio  .  .  .  vikaO,  sijuć.  Nov.  Zav.  VII.  Gle,  izifije 
nijuč  da  sije.  Mai.  13,  JJ.  —  ;S?J  (u  Bjev.  Hrv.)  pliea 
Ševa.  Ivekovic^ 

hljn-jftlok,*  m.:  Po  koSnIji  sija-jdek  do  bedre. 
lij.  šija*,  crn.  jelek,  gjtćtrma. 

Kijikliik,'  m.  nekaka  mala  janjO(?a  osobito  cnta  ko- 
žiea  od  koje  se  grrade  kape.  Hj.  i^p,  hajvana. 

sljltiims  sij:inca,  m.  rrni  Uik  koji  .'ji;  >i[;>  pa  poHitje 
rftKU^'jnje.  Rj.  inp.  arpadžik. 

1.  sTjauJe,  n.  Rj.  verb,  od  sijati.  —  J)  radnja 
kojom  tko  ttijo   n.  p.  žito  idu«  Sfien,    seminatio.  Hj.) 

—  V>  radnja  kojom  tko  stjc  sto  n.  p.  nti  sito  (d&a 
Sieben,  oribralio.  Kj.). 

2.  j*ljanje,  n.  <!««  Glamenf  fulgor.  Rj.  verb.  od 
sijati,  sijali  se,  koje  vidi:  V  podne  vidjeh  na  putu 
H  neini  »vjetlost  vedu  od  sijunja  »unćanoga.  Ujel. 
A(i.  26,  13.  Ott  bi  apoatoli  mogli  javljati  svijetu  otino 
sijanje  u  sinu.  l)V.  .'iŽU.  vidi  Bjajuiije. 

hljrtNOt,*  m.  1)  IJngelegenheit,  molesiia,  cf.  bijeda, 
nnpast.  Kj.  ttcpritika  2.  —  Zlo  ćinio,  sijaset  primio. 
Foal.  92.  Trista  sijascta.  (Gledaj:  Trista  jadti  n.  p. 
na  njega  —  l.  j.  iskarati  ga  —  po!*'iniii).  320.  — 
2)  mnogo,  vrlo  mnogo,  n.  p.  aijnset  Božij.  Rj.* 

1.  M^ati,  ft^jem,  t\  itnpf.  —  1)  sden,  sero.  Rj.  v. 
pf.  sloi.  na-»ijati,  po-,  pri-,  ra/.-,  n-,  za-,  r.  impf.  slož, 
rflMJjevHti,  —  Krid  gni^c  dupljaft  kažu  da  govori:  Sij 
luk,  sij  luk,  sij  lukj  l.  j.  da  je  ve<5  vrijeme  sijati 
luk.  Rj,  931i,  Sije  Karmom  (n.  p.  kukuru:c).  Rj.  ti(i7b. 
C'oek  onaj  siju'H  iito  /uiboravi  za  Megjcdoviea.  Npr. 
5.  Ko  rt  vragom  tikve  si/e,  Rve  mn  He  o  glavu  lu- 
paju. Posl.  153.  Kad  hb  smije  ka'  da  hnicr  sije.  Npj. 
3,  516.  OkrOio  svojim  rukama  malo  oko  uamaatira, 
te  pod  motiku  sije  po  malo  kukuruza  i  poiTt?«  koje- 
kaka.  Danica  1,  30.  sa  se.  pass.:  Krompiri  vrlo  se 
wi/i/o  siju  .  .  .  Od  povn^B  xc  najvišt*  »ije  gndi  ipaKulj). 
kupus  i  luk.  Dunioa  2,  103.  No  u  namo  to  vreme 
š^alo  se  već  seme  sa  biulunu  nej^recu.  Miloft  13  ^se- 
jali  ist.)  —  2)  siehen,  eribro.  Rj.  v.  pf.  sloš.  i(7.)-8i- 
jati,  pre-,  pro-.  r.  impf.  sloi.   i(z)-«ijevati,  proflijevati. 

—  Novo  sito  na  viftoko  sijV.  lOledaj:  Novo  siYo  samo 
»U>.  Iz   poretka  Bvnk   »voj   posao   radi   dobro).  Posl. 


225.  *Hta  će  naše  roblje  veOerati<?  —  »Nek  devojk© 

medene  kolaee,  udovice  prebcle  .^imitei  a  junaei  jtroju 

nestjanu.  Npj.  I,   l-'iT. 

2.  sijati,   Mljam,   r.   impf.  Rj.  riđi  fljajati,  BJati.  v. 

I  pf.  proxti  HJnuli,  »januli  (u  pjesmi):  v.  pf.  slos.  ual- 

I  jati,  za'*ljati  (i  se).  —  1)  n.  p.  sunce,  glnnten,  leuehten, 

fuhjco.  lij.  —  A  to  se  oniij  kamen  pretvorio  n  zlato 

to  šija  kao  annco.  Npr.  43.  Jarko  suneel  ti  sijas  po 

eelonie  Hveln.   57.   Znaš  li   kako    Bog  siju  Ht^fetlo^tiu 

iz  oblaka  Kvojega?   Jov   37,  15.   —  Ji)  sa  se,  refleks, 

sdtimmerH,  mico.  Hi.  —  Kad  vjeHica  leti  noću,  on« 

MC  siju  kao  vatra.  Rj.  TiGb.  Nije  Hve  slato  Sto  se  siju. 

i  Posl.  217.  Devojka  je  kraj  gore  atajnla,  sva  se  goru 

od  lira  sijala.  Npj.  I,   2iH).   Da  ovu  narodnu  knjigu 

nkra.>4im   imenovij   koje  će  se  .  . .  sijati  kao   zvijezda 

danica  megju  oHtalim  zvjezdama.  Npi'.'  3,  V. 

sljuvira,  f.  Ili  Ui^nui  —  1)  kad  »ijeva  u  zubu, 
oku,  nbu,  das  JieisMcn,  dolor  oculornm  ctc,  Rj.  — 
2)  kad  sijeva  munja  a  grom  se  no  čuje,  tiits  Wciter- 
tcuchien,  fulguratio^  tf.  »vjetlica.  Rj.  —  wp.  »ije- 
vanje. 

MJ^eanJ,  »Ijernja,  i«.  (u  Duhr.)  Monat  Jauuarj 
uiettsis  JiiHUarius.  Rj.  prti  mjesec  u  godini,  i^ii/t  ja- 
nuar. —  f.tvi.111  osn.  u  sjek  ili  sjera^  ako  im  i  jest 
drugo  znai^enje.  Osn.  2(H.  rijeci  s  iakim  nast.  kod 
badanj. 

NiJ(^conJe,  n.  das  i'^chneident  sectio.  Rj.  verb.  od 
sjeći,  radnja  kojom  tko  siječe  što. 

S^ed,  MJjfeda  [sijedi,  comp.  sjegjil  adj.grau,  canus. 
Rj.  isp.  prosje<i;  »jedoglav;  sjedine.  —  Na  to  mu  se 
ukaže  nekakav  Čovjek  vas  sijed  ktuj  ovca.  Npr.  220. 
sijoilo,  f.  pl.  (po  jugozap.  kraj.)  dns  SUten^  scASto: 
Dobre  vi  sijede!  (Kad  t*e  dogje  ljudima  koji  sjedć; 
a  oni  odgovore:  Dobra  ti  Hrc(Sa!  ili:  Dobro  došao  I 
Poal.  (10).  Grwis  'an  dic  Sitscndert,  saluiantur  se- 
dentes.  Rj.  sijede  (kor,  po<I  a.  kod  psi-sjed).  Ova  rijeć 
poznata  t<amo  u  pozdravu:  *dobre  vi  sijede*  akcenta 
radi  mislim  da  ^e  biti  ninskoga  roda,  te  pripada  pod 
a.  Ohh.  30.  dakle  uom.  -^inp.  sijed.  accM*.  pl.  sijede. 
—  Stari  avate,  dobre  ti  sijede!  Kov.  bi\. 

sijj^tlitl,  sij^d^m,  vidi  sijedjeti.  Kj.  r.  impf.  ali 
nije  hijediti  što  i  »ijedjeti.  sijediti  koga,  činiti  da 
bude  sijed  (prnes.  f*!iedim?);  sijedjeti,  postajati  sijed. 
~  Rriga  sijedi.  Posl.  30  (Hni  sijedim). 

sij6djt'ti,  sij^iHm,  r.  impf.  ergranen,  canesco.  Rj. 
postajati  sijed,  r.  pf,  sloi.  osijedjeli.  —  ProgniSalft 
se  ko»u,  brada,  poOeia  sijedjeti.  Rj.  ti05a. 

slJt^lRjcnjc,  M.  dtis  GrauirerdcH,  eanescentia.  Rj. 
rcrh.  sHpst,  od  1)  sijediti,  2)  sijedjeti.  —  J)  radija 
kojom  šio  n.  p.  briga,  sijedi  koga.  —  2)  stanje  koje 
biva,  kad  tko  sijedi. 

slj<yiRi,  rtijetlm,  v.  impf,  lu  Dubr.)  ići  po  sijt'- 
lima,  SitzgeHellschaften  heiviohnen,  consessus  /requen- 
tare,  Rj. 

.^ij^lo,  w.  liie  Sitstfesellst^afi,  Sesuch^  invisiOt 
consesHus,  cf.  posjed.  Uj.  riđi  i  ^sijelo,  posjedak. 
isp.  pobod  2,  I  sgn,  ondje.  —  Sijeliti,  ići  po  siJC' 
lima.  Rj.  (J79b. 

sljtSljcuJo,  «.  verb.  od  sijeliti.   Rj. 

Ntj^net',  n.  dcm.  od  sijeno.  Rj. 

sijeno,  rt.  Rj.  <Jcm.  sijencc.  uugm.  sjenina.  —  i)  das 

,  Ileu,  /V>rHi4w.  Rj.  —  liatflja  s^ena  ili  slame.  Rj.  11a. 

.'^'ijcHo  kno   vuDa  (t,  j.  lijepo  i  meko).  Rj.  80n.  (Ji'a- 

biti   sijeno.  Rj.  97iL.   Završitiy   lavr.šivatt   sijeno,  Rj. 

,  168b.    Zdjesti,   sadjesti  sijeno,  Rj.  206b,   Pokislo  si- 

I  jcno  u  otkosima.  Rj.  476b.    Nije   ukosio   ni   pahulja 

I  jednog  sijena.    Rj.   491b.    Plastiti  sijeno.   Rj.    506a. 

I  (Jnaviliićiti  sijeno,   t.  j.  skupiti  u  naviljke.  Rj.  782b. 

U  njedrima  bi  ga  uosio.  (Refe  se   za   lijepo  sijeno). 

,  Posl.  334.  —  2)  ein  Heuschober,  meta  foeni.  Rj.  tiii 

■  trtog  2.  —  Ograbiti  sijeno.  Rj.  438b.  Odreni  stog,  U  i. 

I  veliko  sijenOt  koje  se  bez  odra   nije  moglo  sadjesti. 

Rj.  447b.  (^kapinn,   natTh   sijefM   ono   Što  od  kiie 

I  poemi.  Rj.  452b.  Plast,  1)  cf.  sijeno.  Uj.  506a. 


sUenskl 


—  897  — 


s^Jenski,  adj.  šio  pripada  sijenu:  Naviljci  ae  snoae 
nti  nijct^skomc  kolju.  Ri.  'M^)i\,  Da  preskakuju  jircko 
jodne  titoiinc  aijenske.  Npr.   180. 

SiJ^ujunin,  m.  vidi  Senjaiiin:  Baš  istina  <Sijen;nnin 
Ivo.  Uj.  rot'jVfr  i>  Sijenju  (ii  Senja)' 

Sljcnjo,  «.  Hrfi  8euj:  1  do^jemo  zdravo  u  Sijer\je. 
Rj.  u  pje.^mi.  vidi  i  Šenje. 

Klj lanjski,  ttdj.  što  pripada  SijcHJu.  vidi  Benjski. 
—  *l  do^jemo  zdravo  u  Sijenje  . .  ,«  Kad  to  čuli 
Sije^jski  junaci  . .  .  Npj.  3,  175. 

sljer,  m.  [n  0.  0.)  (MeidihaupUsc,  erpsiphe  Lev.? 
Kj.')  kao  medljika,  ito  pada  u  proljt'f^e  na  lipu,  a  u 
jesen  na  vrijea.  Sijer  je  vrlo  dobar  za  ćele.  Kj. 

sfjj^riik,  Hij^rkn,  m,  Numc  einci'  Hirsenrt  (Mohr- 
hirne  Rj.^J  niilium  indicumf?)  (sorghum  sacharuiuiH 
Prrs,  Rj.^)  cf.  metlaS.  Rj.  u  Ilrv.  gdje  ne  r.  govori  i 
intoćnim  govorom,  ne.  goturi  se  serak  nego  mvto  hinik. 
adj.  8jcr(?ani.  —  Klipat)  fijetak,  t.  j.  kbisao.  Rj.  žTSb. 
s^eri,  bij^rI,  /*.  pl.  die  Spiegdfedtterci,  'J'aschcn- 
spielertri,  prfiadigiue.  Rj.  vidi  ma^tanije;  opsjena, 
ziLKJena.  mp.  Oaratanijii. 

sljdvak,  sij^vka,  Vi.  der  hlUztnde  Sch^in,  fnlgor: 
Ba/a»ja  se  gora  i  planina,  9*jeiak  dogje  pred  bijelu 
frkvii.  Kj.  kud  sijecue  (munja),  vtdi  blijesak  I. 

slJtVvaiiJc,  n.  Uj.  rerh.  od  sijevati.  ixp.  »ijavica.  — 
li  stanje  koje  hira,  kiul  atjeva  (munju)  (diis  I.eucliteri 
[dcs  Blit/.eHJ,  inicatio.  Rj.):  Neka  huka,  vriaka,  pje- 
vanje, sijevanje,  bi  rekao  nama  vatra  oko  dvora.  >»pr. 
lUfi.  I  biše  sijevanju  munja^  i  gliisovi,  i  j;roniovi,  i 
Lre*4euje  /Armije.  Olkriv.  11.  19.  Idoše  prema  sijevanju 
sjajnoga  koplja  Ivojeca.  Avak.  3,  11.  —  2)  u  uhu, 
znbu,  vidi  Hijavica  1.  Kj. 

*4iJ^\'nli,  Kijevum.  r.  impf.  Ri.  v.pf.  prosti  .niievnuti; 
sloi.  ziiHJjevnti.  r.  iuipf.  sloi.  odlijevati.  —  1)  teuchttn 
(rom  JilitzeJ,  micttt.  Rj.  —  a)  Meće  (sijeva)  mjeilica. 
Rj.  i\l'Jtii.  Goruj  Ato  preko  dan  sijeva  a  po  noi^i  gori. 
Npr.  liy.  Ševa,  grmi,  tutnji,  puca,  vas  se  dvor  slane 
ljuljati.  18G.  Konj  da  8e  pomami  pod  njim:  rtve  mii 
rarnire  ix  nocdrva  seruju.  2(MJ.  Ali  vigje  konja  i 
junaka  ...  od  kopitah  vatra  lijevaše  . .  .  sijevttju  iz 
magle  svijeće.  Npj.  3,  2iy,  Sijevaju  maci  ffrcbeštaci. 
4,  25.  8tade  cika  tankijeb  x'i>^Aka  .  .  .  prah  sijeva, 
krv  ae  prolijeva.  4,  110.  t^to  te  je  zanijelo  aroe  tvoje? 
i  Ato  sijevaju  oći  tvoje?  .lov  15,  12.  Postavci  mi  ne- 
prijatelj sijeva  n^imu  svojima  na  me.  16,  ft.  —  b)  u 
preiusenom  smislu,  fig.  RJjeva  od  kuće  do  kude,  t.  j. 
ttkita  se.  Kj.  —  2)  »ijeva  u  no/J.  zubu,  es  veittst  mich 
im  J''!(xji(:,  torgaetur  inih*  pes.  Kj.  vidi  cijepati  ':!.  — 
Sijflvicfl,  kad  sijeva  u  *m6ii,  oku^  uhu.  Rj.  G7i)a. 

sij6viiu(i,  »ijevnera,  v.pf.  Rj.  v.  impf.  sijevati.  — 
!/J  leučhtcn,  emico:  kad  te  udarim,  ttijevnuce  ti  var- 
nice  iKpred  oćijn.  A  pbnuMii  tioži  sija^nu.ie.  Rj.  — 
Gospoflel  Sljecni  mtotjom,  i  ravjignnj  ih.  Pr.  144,  (J. 
—  2)  reissenf  toffiueo.  Rj.  sijcvne  kome  u  nozi,  Euhu, 
oku,  tihu. 

sfkn,  f.  hffp.  od  sisa.  RJ.  ai-ka.  takva  hyp,  kod 
baka. 

Slkirić  SkMii,  f.  Nume  einer  J'Cberfuhr  uber  die 
Drina  hei  Svko,  nomcji  trajectas.  Kj.  skela  na  Ihini 
kod  Sokola,  valja  da  Šikirii^-Skela. 

hlln,  f.  —  1)  die  Getcait,  Macht,  rw,  potcntia, 
Rj.  vidi  Rilinn,  silje.  isp.  nasilicfl,  nasilje,  znUim.  — 
A,  Svaka  sila  ki  vremena,  a  nevolja  redom  ide 
(Pbsl.  jži7).  Sila  Boga  ne  moli  (a  Rog  silu  ne  moli. 
Posl.  284).  Sila  otme  zemlju  i  gradove  (Voa),  2Hi). 
Ili  je  sila,  ili  draga  volja?  Sile  te  ubile!  (Ženika 
kletva.  Poal.  284).  i'n  je  prosi,  a  bral  aestre  ue  d:i, 
»etitra  bratu  i  w  silu  poMa.  Rj.  Govore  da  ova  trura 
takovu  silu  ima  da  .  .  .  Rj.  8la.  Od  obijesti,  t.  j.  od 
siie,  od  bje.Hno<5c.  Uj.  4*J.sb.  Od  više  sile  nije  htio 
oženiti  se  kao  Mo  Go.*4pod  Rog  r^ipovijeda,  nego 
naumi  da  vjenča  a>.d»ju  kako  l^c  vi^e  /.1o  t^inili.  Xpr. 
96.  Druge  noći  stane  o,  et  onaka  sila,  huka  i  piska  < 
oko  dvora.  18ti.  Ako  je  stla  silovita  ma  je  mulu  mjc-  I 


hovita.  Poal.  4.  Tako  mi  »ile  va.Hiljenel  3()ti.  Kud  te, 
care,  sila  zanijela?  Npj.  :X  70.  A  u  Turke  uriS  ućinio, 
doćeka  ga  Omović-Murate,  i  udari  sila  na  jupiju.  4, 
87.  Hoću  moju  silu  okupiti^  okupili  Kolflsdna  grada 
i  podgragje  oko  Kola^ina  ...  i  udriću  nasrea  »Su- 
madije.  4,  illi'j  {isp.  silnu  vojsktt  bego  okupio.  4,  3Ui), 
Ali  »i  se  bolan  pomamio,  ali  si  <«  Ktlom  positio^  ^to 
odmcćeS  raju  od  Turaka?  4,  43t).  Spomenici  stare 
Srpske  sile  i  goHpodstva.  Unniea  2,  \U).  Dobivši  vJaHt 
i  silu  u  ruke,  3.  21G.  Jezik,  kojega  silu  i  sladovi  i 
bogaslvo  oni  već  i  ne  poisnnju.  Kov.  14.  Nova  Srpska 
država  je  bila  u  najvećoj  sili  i  cvetu  . . .  Srbi  udare 

'  na  Turke  sa  svom  sitom    na  ćeLiri   strane.  MiloS  Ivi. 

I  Sa  neopisanoin  silum  i  hrabrosti  udare  nu  njih.  83 
(isp.  Udare  Turui  svom  ftilom  na  Srbe.  Sovj.  43  = 
•*  siom  silom).  Takove  uredbe  nisu  mile  ostaUm  »*- 
lama  morskim.  Nov.  Srb.  1817,  323.  Tako  Će  poznati 
i  to,  da  je  ailu  (Nachdruck)  «a  »tebi«  kad  se  reće 
»dao  sam  tebi-,  a  kad  so  reĆe    >dao  «im   ti«,   otida 


na  glagola  (-dao«).  1818,392  (isp.  kod  »naga  1  dva 
Marko,  kad  je  prvi  put  pušku 
nje  pro- 
bio...  Npj.'   4,  XXXVI.   Hoću    mu   dali.    Ali  kud 


posljednja  prtmjera). 

video  i,  du  ogleda  jtjcnn  sUu,  Hehi  ruku  iz  nje  pro- 


sila   govora    ide  npravo   na  ghigol  i   -će-    dogje  za 
njim...   onda   daću    mn.  RJ.'  LV  (isp.  poviše  Nov. 
Srb.  1818,  392).  Koju  sam  .se  ja  potrudio  nnpi*(ali  po 
vudim   silama  ziiuuja   moga.   Spisi  I,  f).  Ko  od  sile 
zgriješi,  on  ruii  Gospoda.  Mojn.  IV.  15,  30  (per  su- 
perbiam;  aus  f\bermnth).  I^ije^i  nam  učinio  'fiJe  niti 
>i\  kome  ućiuio  krivo.  Sura.  I.  12,  4.  Te  im  ziibrani^e 
oružanom   sdom.  Jezdr.  4,  23.  Klonula  je  sila  nosi- 
ocima. Nem.  4,  Hl.  Ciniče  silu  u  narodu  jedfin  dru- 
gome Ih.  3,  .').  Ako  Kvaki  is  svijth  sila  nrionemo  da 
Mo  dalje  dotjeramo  u  |>odlu  na  koji  ne  damo.  Dioba 
7.  l'ril>iranje  učiteljskih  sih.  Rad  fi,  2(li>.  U  pojavlji- 
vnnju  «ori7i    valjanih   sila   knjiicrnih    najoriiiji   (au) 
znaci   književnoga   napredovanja.    17,   Ml.   Trudi  so 
ttmtiiihi  silnmi  svvjimi  koristiti  narodnoj  književnosti. 
21,    1U5.    Gubeći    silu   držati   se    ondje.   26,   (Vi.   — 
It.  ffj  silom.   isp.   na  silu,  pod  silu.  —  Silom  ide, 
.<ti/om  jede.   Rj.   Vilenik    hoćaše   da  mu    vila  nežto 
silom  kaže,  a  bojeći  se  zakle  mu  ae  govoreći:  »Tako 
mi  .  .  .   ne  znam.>   Npr.  1(K).   Kad   već.  boće^  silom 
da   idefi.   21)3.   O   Turćine,   za    nevolju    kume!    A   li 
VlaJe,  silom  pobratime!  Posl.  244.  Silom  baba  u  raj. 
284.  Utr  suzo,  pa   pe   silom  smije  .  .  .  al'  se  Ivan  wi 
nevolju   smije.   N'pj,  4,  1!I7.   Ima  od   cara    vla^t,   da 
zemlju  silom  pokori.  MiloS  118.  Hoće  silom  ljude  da 
uvjeri,   da  zna  ono,   Alo  ne  zna.  Gdg.  na  ut.  31.  — 
b)  na  filn:  Silimice   učiniti   §to,   na   sila.  Rj.  tiSOa. 
Na  sramotu,  t.  j.  na  silu,  n.  p.  utjerati   klin  u  Sto. 
Rj.  7o7a.  Ako  mi  Sto  nio*eA  nu  silu  uzeti,  ne  možeš 
dali,  Tosl.  0.  Moremo   li   lasno  udariti  ja  ua  silu  ja 
na   prijevaru.   Npj.   4,   41i^.   1   na    silu    druge   Ijndo 
hoće   da   uvjeri,   da   zna  ono,   ^to   ue   zna.   Pis.   17. 
Mnogo   se   trudio   i   »»  silu   nametao,   da   on   bude 
predsjednik.  Sovj.  7.  —  rJ  pod  silu:  Laie  prose,  al' 
je  care  ne  da.  već  on  uze  pod  silu  devojku.  Npj.  2, 
70.    —   2)  udv.  rtila  puta,   schr  oft,   mepi*fsi»}e;  sila 
BoJjn,  fthr  vid,  mirum  quantum,   Mila   sam   izgubio, 
nila  je   izgubio  itd.   Rj.  nrlo  mnogo.  isp.  ailesija.  cf. 
atmhoća,  strahota.  —  a)  /a  njima  pristane  sila  djeve, 
koja  vicu.  Rj.  I48b.  Ova  je  fcokoS   nalegla   sila  pi- 
ličit.  3i)3b.    Dobio   strahota,   izgubio   strahota,    i.  j. 
vrlo  mnogo,  sila.  Kj.  718b.  Ali   sve  zaludu,  i  toliko 
sila  mladii-'a  u  jagnjad  se  prometnula,  a  sila  vasiljcna 
opet  bez  glave  ostannlo.  Npr.  101  (prometnula,  prO' 
metnuloV).  l*z  to  su  jednako  jurišali,  i  aila  puta  ru- 
kama  za  danac   hvatali.  Milo^  37.  Da   ne  o  Kokanu 
joS    sila    koješta   \   pjeva   i   pripovijeda.    Pis.   77.   i ) 
ovome  bih  ja  sad  jo^  sila  imao  govorili.  PohI.  XL[. 
lirod  je  imao  Iri  Inija,  gdje  Noje  zatvori  sila  iimjvh 
životinja.  Priprava  11>7.  Imam  sila  posla,  Straž.  18.S0, 
1513.  Da  je  jo&  do  Sreteoija  1835  bilo  spremljeno 


^^tai 


slliicanjo 


slljo^je 


sila  božja  znlcona.  0  Sv.  <).  28.  —  b)  u  iom  snu' 
imju  vioie  hiti  rijet.  eiln,  aA"o  i  Tcgje,  imenica  mijC' 
njciju^i  se  po  padežima:  t^luge  !w  vrnii&e  nakom  tO' 
liko  sile  vremena  i  kažu  onru  da  .  .  .  Npr.  114.  Sa- 
kupiSe  silu  i  svatote.  Npj.  2,  57  {'=  silu  Rvatoi-aj. 
A  uz  ovo  bismo  mi  iJohili  silu  r:i.tt.ije7i  SlatJcnskijeh 
rijeci.  Kov.  22.  bto  ru  spjevnli  toliku  silu  pjesama, 
Rj.*  VI.  .Slndožc  donosili  ."iVu  prcina  od  žita.  Dncv. 
II.  31,  T).  Preda  mii  silu  Botiju  drvene  granje  i  mra- 
mora. Prip.  l)ibl.  77. 

silAcnnj«*,  n.  riđi  skitanje.  Rj. 

silj^cati  so,  cam  se,  (u  Hačk.)  vidi  skitnli  ac.  Kj. 
»  sj/n.  ondje,  v,  r.  itnpf, 

sUufa/  silflhfi,  »I.  vidi  silAJ,  giliiv.  —  PotpAAflk. 
vidi  Fihih.  Rj.  56ftft. 

.silnj,*  siJiija,  m.  Art  M'affenscMrpef  sona  armis 
condenditt.  Siluj  je  dvoink:  jedan  se  opnšo  pa  se 
pištolji  i  noževi  n  nj  zadijevaju,  a  m  rf?«^*  fte  piHolji 
metnu  pa  se  objesi  preko  ramena  kao  jandžik  (i  ono 
8«  u  lirvatftkoj  zovu  srilaji).  Rj.  rirfi  silab,  od  rega 
je  puntalo  silaj,  pretvorivši  se  u  tjovoru  h  »  j.  vidi 
i  hIIbv;  paMijnf^a,  »  st^n.  ondje. 

silan,  i*ilna,  adj.  Rj.  vidi  silnovit,  silovit.  —  J)  ge- 
vcaltig,  nidchtig^  poienn.  Rj.  ujWi  sileni,  silovan,  osilan; 
čil,  čiliin,  f^nažim,  zoran,  vtp.  hIož.  Hninomoni,  Hve^ilui. 

—  Bio  nekakav  itilan  čoek  koji  He  nikad  Bogu  ne 
raoIjnSe.  Npr.  95.  Svi  odoSe  u  Prizrena  grada  kod  sil- 
nogn  Srpakojj;  ear-Stjepana.  Npj.  2.  187.  Ali  se  oni, 
ohojica  silni  i  besni,  ne  slože  nikako.  Danica  4,  23. 
Ovako  starješina^  ako  bi  koliko  mu  drago  ina^e  f*lab 
bio,  postane  silan.  Priprava  li3.  Gle,  Jiog  je  silan^ 
ali  nikogu  ne  odbacuje,  silan  je  snagom  »rčunom.  Jov. 
3B,  5.  RaziiDian«  je  ćovjek  silan  snagom.  Prić.  24,  5. 

—  V^  sehr  viel,  ingens:  .*filno  bla^o  zadobijie.  Sdni 
Ijndi.  Rj.  vrlo  mnogo.  isp.  hiIu  2,  sileaija  —  Kitupija, 
silno  vrijeme,  n.  p.  kiSa,  snijeg,  grad.  Rj.  270a.  Za  žto 
on  toliko  silno  jelo  jfotovi.  Npr.  73.  Požto  vipje  da 
ne  niožo  naći  nakotn  toliko  silnoga  troška  i  vj'entcfut, 
naumi  da  .  .  .  22().  On  je  silnu  eiikupio  vojsku,  i\V  jr 
silnu  ucvelio  majka;  kod  svako^^a  Htara  majka  plare. 
Npj.  1,  5r>*j  (silnu  m^ku  —  mnogu  majku).  (Turski 
ćardaei)  ispod  kojih  su  od  obijanih  kukuruza  \ehi\] 
silni  okoMci.  Danica  3,  1J>6.  (irajrja,  koja  vredi  stlne 
novce.  4,  3B.  DogjoSe  silne  huhine  da  hc  sve  u  zeuilji 
pokvari  od  bubina.  Mojs.  II.  b,  24.  Dopje  u  JeruHalim 
sa  silnom  pratnjom.  <--ar.  I.  10,  2. 

sMatl,  (u  C.  U.)  vidi  slali.  Rj.  r.  impf,  vidi  i  ci- 
ljati, r.  impf.  sloi.  poailati. 

hilar,*  nilAva.  m.  riđi  silah,  od  čega  je  postalo  ailav 
pretvorivši  se  u  govoru  li  «  v.  vidt  i  silaj.  —  Pripa- 
suje  svijetlo  oruitje,  u  silave  dvije  pu6ke  mjile.  Npj. 
4,  325. 

sHnzuki  ttlla^ka,  m.  djelo  kojim  tko  sigje.  vidi  nlazak. 

—  Sje6ijui.'i  se  silaska  svetoga  Duha  na  apostole. 
DP.  38. 

sHnzitli  zim,  V.  impf.  hcrahsteigen,  dejtcendo.  Rj. 
B(i)-taKiti  (H  domotnutim  i  gla^ln  ići,  kao  da  bi  i 
njemu  pripadalo.  Korijeni  18).  vidi  slaziti,  salazili; 
snimati  »e,  kulavati.  r.  pf.  sići,  Baci.  —  V  moga  popa 
r.si  kućom  ima  velika  jama  u  jsemlji,  u  koju  on  često 
silazi.  Npr.  IGO.  Pak  sUazi  sa  konja  dorata.  Npj.  I, 
599.  U  Kjekojih  hu  pu^ke  bile  od  mlogo^ra  pucanja 
p07JtgorijevAle,  da  već  taneta  nijesu  mogla  ni  silaziti 
u  njih.  Danica  S,  1)S3.  Načinili  kroz  »emlju  tavnik, 
kroz  koji  hu  silit£ili  na  Stiru  te  zolivatali  vodu.  ^rovi. 
G7.  Siluseći  s  gore  zapovjedi  im  .  ■  .  Mat.  17,  t».  Čovjek 
silaiase  iz  .leru^salima  u  Jerihon.  Lnk.  10,  30. 

»llažonje,  «.  das  IlffrabgeJten^  desccnsio.  Rj.  verh. 
od  silaziti,  radnja  kojom  tko  silazi,  vidi  »nlažeuje, 
ulaženje. 

sllcdžiia,  M.  der  GeKuUthdter,  homo  tiolenius. 
Rj.  }nl-e-a?.ija,  pred  Turskim  zarršeikom  dometnuto  e 
{isp.  čet«džijft);  čovjek  silovitj  koji  čini  silu  kome.  vidi 


nafliluik.  —  Caratvo  nebeako  na  silu  se  uzima,  i  si- 
Icdlijc  dobijajtt  pn.  MaL  11,  12. 

sU^mbv/  sil&mbeta,  n.  der  Brustnemen  am  Heit- 
pferde,  loram  in  cqui  peetore,  cf.  prtina.  Rj.  Aviis  tw 
prsima  jahaćemu  konju.  —  Udri  konjma  sedla  asman- 
lije,  i  ziftćene  rate  do  kojiita,  a  na  prsi  sjajna  .^ilem- 
beta.  Njjj.  2,  r>35. 

sUeni,  adj,  (st.)  vidi  Hilna  1 :  Ja  s'  ne  bojim  cara 
silenoga.  Rj.  i  sgn.  kod  srlau. 

Nilesiju,  f.  Ho  vrlo  veliko  ili  vrlo  mnogo  će^a, 
Ungeheuer^  immanis.  Rj.  isp.  sila  2,  od  koje  postaje 
nastavkom  >sa«  i  »ja^,  Osn.  77.  isp.  i  grdosija,  sltMa. 

!»iU<lilk,*  m.  (u  Uaćk.)  diUćica  kojom  w  žito  otkida 
ft  nderice  kad  se  mjeri,  vidi  raz.  Rj. 

silimirA,  n.  p.  ućiniti  ^to,  na  ailu,  mit  freicalt,  vi. 
Rj.  udv. 

silina,  /".  riđi  sila.  Bilje.  isp.  nasilica,  nasilje.  — 
Sd'tna.  Nema  u  Vukovu  rjećniku.  Korijeni  44.  .s'i/ina 
(osn.  u  sila  s  kojom  f*e  u  znaćenju  izjednaćnje).  Nema 
u   Vukovu  rjećniku,  ali  t*e  govori.  Osn.  HJ2. 

SUi^tra,  /*.  Stadt  SilistrieH  in  Ilulgarien:  H  Si' 
listre  oAtroga  kremenja  (Npj.  4,  313).  Rj.  grad  u 
Bugarskoj. 

sTlItl  so,  nlUm  se,  v.  r.  impf.  qe%rultig  verdtn^ 
polleo,  praepolleo.  Rj.  postajati  silan.  v.  pf.  sloi. 
n&-»iliti,  0-,  po-  (ae),  pre-,  za-,  v.  impf,  sloi,  pres- 
ijavati. 

sUno,'  slIneLa,  n.  vidi  priuSak.  Rj.  vidi  i  prde- 
ljuska,  ii  sgn.  ondje. 

silno,  iidp.  prema  adj.  silan,  vidi  jako,  veoma,  vrlo, 
zorii,  zorno,  zdra%'o.  —  Koje  Bog  naprijed  obeća  o 
-■(inu  uvojemu,  koji  je  posi^jedočeu  silno  ?.ft  flina  Bo- 
žijegu  Duhom  Hvetinje.  Rim.  1,  4.  Ovu  misno  i>olnnko 
razlaže  j  silno  utngjuje  MikloSić.  Dioba  5. 

silnAvit, 'ir?/.  rtdt  silan:  No  sakupi  siUwtitu  vojsku. 
DoMa  ii  je  raja  iz  timara,  donijela  silnovito  bla<io.  Rj. 
*  sijn.  kod  jiilan.  —  »Otvoriće  ti  se  .Ulnovite  i  ođ^avake 
•liže  aspre*  .  .  .  poćnu  .se  prosipati  iz  korijena  silne 
jtsprc.  Npr.  121. 

Nlloitfi'nn,  sllo<Ifcna,  a^.  schu-er  £U  hehandelut 
intractubiliSf  ferox.  Rj.  silo-drcan.  ea  đru^uf)o2u  i^. 
drcati  [deni.  od  drmati),  s  kojim  ne  enni  kako  čes  da 
postupaš,  jer  je  silan,  silovitj  pa  mu  slabo  kada  možeš 
učiniti  što  po  volji. 

slloran,  silovna,  adj.  n.  p.  Ćovjek,  vino,  miris,  vidi 
silan.  Kj.  i  sgn.  ondje.  —  Nutrak,  konj  ili  hrat  koji 
se  uMroji,  pa  opet  je  poslije  silovan  (nutrast).  Rj. 
425b, 

stiovanjf,  n.  die  GciPaltthdtigkeit,  Nothcuehtf  vts 
illata  virgini.  Rj.  rerh.  od  silovati,  radnja  kojom  tko 
siluje  n.  p.  djevojku. 

!»1loTati.  H^'lnjem,  v,  impf.  i  pf,  Geuaalt  anthun, 
violo.  Rj.  vidi  zlosLaviti  1.  v.  pf.  sloi,  usilovnli.  — 
Jer  se  govorilo,  da  Ruslri  vojnici  siluju  žene  i  dje- 
vojke. Šovj.  34.  Neka  se  ne  žene  ženom  kurvom  ili 
silovanom.  Moj.i.  III.  21,  7. 

sll6vi(,  adj.  vidi  ailau:  Oj  Francuzu  care  siloviti! 
puštaj  momke,  osta^  dovojke.  Rj.  «  .tgn.  kod  silan 
(1  *  2).  —  Ako  je  sila  silovita,  ma  je  malo  mjchoviui 
(ne  traje  zii  dugo,  nego  progju,  kao  iz  mjc^ine  pura 
&to  izigje).  Posl.  4.  Da  mu  d&dem  silovitu  vojsku^  da 
otide  u  Brda  kamena.  Npj.  4,  3tiB.  Vioa  i  silovita 
pića  nemoj  piti.  Mojs.  III.  10,  9. 

.siljo,  H.  die  (Jcualt,  Oeu-altthatigkeit,  vis:  Te 
otimlju  pod  silje  devojke,  Rj.  vidi  nasilje,  nasilica. 
isp.  sila,  silina^  t  stm.  ondje.  —  To  ne  služa  Jerina 
goBpogja,  već  pod  si^jent  okumila  kuma,  i  pod  sUjem 
nagna  evedteuike,  te  venćaln  braca  i  snuSicu.  Npj.  2, 
497.  Svako  silje  tu  vućma  pada^  Ho  većma  pmvda 
jAća.  Rat  36. 

.slljeojo,  n.  das  Mdchtigtcerden,  potentiae  incr&- 
mentum.  Rj.  vcrb.  od  siliti  se.  stanje  kaje  biva,  kad 
se  tko  sili. 


81] 


—  399  — 


siaijA 


■ 


sira,*  »I.  riba  neVAku  (Olaitdtck^  accipensar  glnher 
Heci:  Rj*).  Rj. 

SiuA,  m.  (ist.)  vidi  Simo.  Rj.  roc.  Kimo.  hijp.  od 
Simeon  i  Simon.  dem.  Hiinica.  —  Kne?,  Sima  Markovii?. 
Milož  13. 

Simaaa,  f,  ime  f.en»ko.  Uj.  isp.  Bimeuna,  tiimuua. 
hyp.  Simka.  —  Pjevat^icn,  Simana,  koja  je  ove  pjesme 
kaziviiln.  Herc.  34G.  oan.  u  Sima.  Omu  Ul. 

Sim^on,  m.  ime  muSko.  vidi  Sioictin.  hijp.  8inin, 
Simo,  Simko,  SimAa.  —  Imao  je  Jtikov  dvanaest  ai- 
Dovn.  Oni  sii  ae  zvali:  Rubeii,  SimMn^  Li'vije  .  ■  . 
Prip,  bibl.  (185<^.  Lat.)  u  precimenu:  Ilija  »Simeoiiović. 
Miloi  2^J6. 

Siitt^un,  »I.  Symeoa.  Hi.  dem.  8imounnc.  vidi  Si- 
meon,  i  At/p.   ondje.   —   Nahod  Sifneun.  Npj.  2»  (iS. 

Slm^unKi  »1.  ime  /.ensko.  Rj.  prema  7»uiikome  81- 
meiin.  itp.  Simana,  iSimuna.  hyp.  »Simka. 

Slffl(^dnnp,  SimcijncA,  t».  dcm.  od  Simeun.  Rj.iaktfa 
dem.  kod  JovAnac. 

Simii'a,  m.  rfcm.  od  Sima.  Rj. 

simidžijn,*  m.  der  SimUhiicker,  pisior,  Rj.  siiiii(t}- 
djtija,  koji  simit  peče. 

.simidtijin,  adj.  dca  simldiijtt, pistoria,  Rj.  Ho  pri- 
pada nimidztji. 

simidžTjnicai  /'.  —  J)  der  Bdckerluden  dćs  »imi- 
džijn ,  Uibernu  pi-tioris.  Rj.  du^an  simidnjin.  — 
2j  zenn  ftimidi^.ijina.  Rj. 

sTinit/  w.  .simitn,*  /'.  das  ftinste  ^^'eizenhrot,  paniit 
triticei  */ciiuj^.  Kj.  hljob  od  nnjt>itnije(ia  pšeničnog 
brašna,  isp.  »arnuu ,  i  st/n.  ondje.  dcm.  Mmilid  — 
«.Sta  će  naie  roblje  večerati?«  —  »Nek  devojke  me- 
dene kolače,  udovice  pretele  simite,  a  junaci  projii 
neHiJKnn.  Npj.  1,  487. 

slniilit^,  m.  dem,  od  nimit.  Rj. 

Simkn,  /".  ime  Žensko.  Rj.  /*yp.  od  Simana,  HimeuuR, 
f<imuDa.  —  iukva  htfp.  kod  Drenka 

Simko.  m.  Ru<l  2^,  51.  ht/p.  otl  Stmeon,  iSimou. 
osn.  «  8imo.  htfp.  takra  koti  JJo^ko. 

Simo.  m.  (ju2.)  ht/p,  od  Simeun.  Rj.  vidi  Sima. 
Simko,  SimSa.  gen.  Sima,  voc.  Simo.  —  Pazi  Sitna, 
kako  svoga  sinu  .  . ,  Ode  Sitno  u  svijet  bijeli  .  .  . 
Odraslo  je  Nahod  Simeiine.  Npj.  2,  66. 

Slmon,  m.  ime  ronško.  vidi  Simun,  Simun.  hyp 
Sima,  Simo,  Simko,  Sim5a.  —  Vidje  dva  brntn,  Si- 
monn  i  Andriju.  Mat.  4,  18.  u  prezimenu:  (>jorgjije 
Simouović,  Npj.'  1,  323. 

>liiisija.*  /".  lu  C.  ij.)  vidi  lula.  Rj.  vidi  i  einsija. 
—  Zapalili  simsije  i  napalili  ćibuke.  Npj.  6,  481. 

Niiii.sa.  IH.  hi/p.  od  Simeuu.  Kj.  —  takva  hyp.  vidi 
kod  Drakj^. 

Slmutt,  m.  ime  muško,  vi^i  Simon,  Stmun.  hyp. 
Sima,  Simo,  Simko,  Simda.  Sto  taj  Dunav,  Simune, 
mutan  teče,  Ugrine,  .Vjmiumc  jelo,  Ugrine  brajko. 
Živ.  12.  ' 

Sliniina.  f.  ime  ženako.  Rj.  prema  muškome  Simuu.  , 
tup.  Simana,  Simeuna.  hyp*  Simka. 

SlmuDJo,  f.  planina  u  Crnoj  Gori.  Rj. 

hin,  ffl.  {pl,  sini,  einovi,  sina,  8iu<iva,  sinbvima), 
dtr  *S'o/iri,  fdius.  Rj.  dem.  sinćič.  hyp.  sinak  fsinko). 
bratanić,  braioo  sin  sestri;  De<?ak,  sestrin  nin  bratu; 
rogjak,  ujakov  i  tetkin  sin;  sestriči(5,  AMtrič,  se-ttrin 
nin;  sinovac,  bratov  .^in;  avasti^ič-,  svantićin  sin;  Auri- 
(^ič,  aurin  ain.  —  G'oU  .ti«,  golač,  t.  j.  vojnik  koji 
sam  od  svoje  volje  za  pintu  ide  na  vojsku.  Kj.  93a. 
Pode  majkovičul  kao  mitjćiji  sin.  Kj.  342tt.  *.)d  pr- 
voga tira  dobroga  .fina.  Rj.  l^ki.  Crkveni  sin.  Rj. 
Sl4b.  Car  sinčić  u  oui  čas  aanijemlje,  ali  sestra  mu 
kad  to  vigje,  uze  oni  Stap  ...  a  hrat  joj  opet  poče 
govoriti.  Ovo  sve  glediu*«  otac  njihor,  pak  on  odmah 
izvadi  trn  majku  i/  tAninioe  i  ute  je  opet  za  svoju 
ženu  zajedno  sa  ftinovitna.  Npr.  2;W  (mje.<tv  wi  djevom, 
t.  j.  sa  ninom  i  kćerjuj.  Sram  od  Ijuai  ffin  je  xtraha  I 
Bosjcga.  1>Pob1.  113.  Pa  Uesedi  Omerova  majka:  nMili  I 
tffite,  Omer  momče  mlado!  Npj.  1,  245.  I  lijepi  porod  ! 


izrodili:  rane  (*ftri,  a  pozne  sinove.  1,  307.  Divna  li 
jo  sina  porodila!  1,  459.  .\ko  li  bi  Vuko  utekao  sa 
njegova  dra  posopka  atna.  4^,  512.  Jezik  Latinski, 
K  novim  sinovima  sijojijn  (Talijanskim,  Spanskim, 
Francuskim  ,  .  .).  Panica  2,  122.  Majčin  .tine  a  sivi 
sokole.  Kov.  63.  Koliko  je  na  ovu  majoliku  pismi 
toliko  ti  Bog  dao  sinif  127.  Stane  im  govoriti:  >kuda 
(lete,  nesrećni  sinovi?  Kud  mislite  da  ulečete?  Milo.4 
lfW5.  Do  godine  u  ovo  dobu  (jrliveš  sina.  Car.  II.  4, 
IB.  Tako  da  i  aa  strane  tin  Miliitinov  »tupi  na 
prijpsto  .  . .  vlA.HteJi  dndo-Se  vladu  ninu  ^filutinopu  sa 
strane  Stofanu,  DM.  \:H)  (sin  nezakoniti;  ein  Seitcn- 
kind).  Reče  mu  dn  će  dobili  sina.  Prip,  bibl.  107, 

sinAbija,  f.  Art  Apfel,  mali  tjenus.  Kj.  vidi  sena- 
bijti.  nekaka  jabuka. 

Slnftc,  Sinea,  m.  vrelo  gdje  izvire  GaSčica  (pod 
br<lom  Korenom).  Pj. 

slnnk,  tiinka,  m.  hyp.  od  sin,  cf.  sinko.  Rj.  — 
Stara  bnba  u  hmbonjke  gata:  Živ*  mi  sinci  ave  su 
gola  govna.  Rj.  83b. 

.siiiulur.  m.  (dolje  preko  Morave)  der  Unterknčz 
(Senatorf,  pro  knezo:  kamo  Wmi/yr,  neka  donese 
koDJma  seua,  cf.  birov.  Rj.  riđi  senator,  •  s^fn.  ondje, 

sinatorov,  adj.  des  sinator,  prokneii,  Bj.  Što  irri- 
puda  sinaioru. 

siiuktorski,  adj.  Senators-,  prohnerorum,  Hj,  sto 
pr'spaila  sinutorima. 

siu^lč,  m.  dem.  od  An.  Rf.  —  Okolo  dvora  dupčidi, 
a  u  kuci  ninćiri.  I'osl.  237. 

sindžef,*  m.  riđi  kislieo.  Rj.  na  suknji  postuiut 
odozdo  iznutra  (oko  jedne  podjanicc  Hrt/ka). 

sindžiliit,*  sindi^.ilAln.  »i.  Bestiitigung,  confirmatio^ 
cf.  ])otvrr]a:  Ne  daj  Marku  pravog  sind^iluta.  Uj.  — 
SinU:ilaty*  pismo,  koje  se,  bolje  Ivrgje  radi,  načini 
na  sudu.  Npj.*  4,  351. 

.slndžili\tlli,  sindžllatlm,  v,  impf.  bcstUtigen,  coti- 
frvio,  cf.  potvrditi:  Na  melemi  ibi  unm  sindzilati. 
Sindžilati  a  drkdu  mu  ruke.  Rj.  janinćno  je  glagol  i 
r,  pf.,  zato  ima  cf.  potvrdili,  v.  impf.  polvrgjivati. 
—  Sindiilntiti,   na  sudu   ^to   potvrditi.  Npj.'  4,  351. 

slndiir,*  sindžira,  »i-  vidi  lanac,  veriga.  Rj.  dem. 
siiidžirić.  —  Da  je  car  Dukljan  seezan  u  Mindiir, 
koji  jednako  glogje.  Rj.  144h.  Eda  Bog  da,  sindiira 
dopao!  sindzir  bile  moje  bele  ruke.  Npj.  1,  383.  Te 
okiva  braca  rogjcnogfl,  i  na  ruke  troje  zavezice,  oko 
t'rata  teškoga  .^rindzira.  1,  643.  Okova  ga  u  gvoŽgjo 
ljuto  ...  na  grlo  sindzir  gvvigje  teiko,  2,  413.  Po- 
hvata ljude,  pa  lA  baci  u  sindzir.  Miloš  63. 

hindzirie,  m.  dem.  od  sindzir.  Rj.  vidi  laučič.  veri- 
Žica.  —  Knižat,  prsluk,  s  obje  strane  niza  uj  vise  o 
srtbrnijem  sinilzirićima  majstorski  načinjena  srebrna 
puca.  Kov.  41.  O  vratu  kordun  (zlatan  .^tindziri«^).  9t>. 

slndžirll,*  Rj.  sindžir-ii,  adj.  indecl.  s  Turskim 
nast.  li.  što  pripada  sindiiru.  Sindžlrli  zruo.  n.  dio 
Kettenkttgcl,  globus  catena  juncius  globo:  Sindžirli 
ga  zrna  udarila.  Rj. 

siddžirllja,  /'.  vidi  sindiirli-zrno.  Rj.  Opali  na  nj 
(na  blora)  dvije  puSke  male,  u  kojima  su  bile  sin- 
dširlije.  Rj.  31b.  DŽcferdar  mu  vatru  prifatio , .  . 
dernuže  ga  dvije  »indzirlije  u  povije  megju  oči  dvije. 
Npj.  2,  l«l. 

Singja,  f.  ime  žensko.  Rj.  hyp.  od  Hingjelija.  isp. 
Osu.  51. 

Sinpgelijii,  f.  ime  žensko.  Rj.  hyp.  Singja. 

sinlirunistifkT,  adj.  sto  pripada  sirdtro  ni  stici ;  sgn- 
r-hriitiisticas.  —  adv.:  Ko  zna  .  .  .  onaj  razumije  isto- 
riju  .<!inhronistićki.  Priprava  81. 

siniglo.  f.  pl.  (u  Dubr.,  u  u  Srijemu  i  po  okolini 
Miljeri)  die  goldene  Ader^   haemorrhoidcjt.  Rj.  bolest, 

siutjn.*  f.  Rj.  dem.  sinijca.  —  I)  der  (niedere) 
SjLmsrti»cJit  mensut  cf,  aofra,  trpeza,  sto,  asuil.  Rj. 
ntski  sto,  kod  kojega  se  sjedi  kad  se  jede.  vidi  i  sto- 
lica 2.  —  2)  (u  Grblju)  veliki  drven  plitak  pjat  (u 
Dalm.  plUica).  Rj. 


stnUf« 


—  400  — 


Bi^tl 


slnijffl.  f,  dan.  od  sinijA.  Rj. 

sInMI,  ftin'im,  r.  impf.  Kum  Sobn  ftiinelimen,  ndopto. 
Kj.  Ainiii  kofja,  primati  oa  ta  nina,  nasivaii  ga  tnnom. 
V.  pf.  /floi.  posiniti,  nriHinili,  p.  impf,  sloi.  posinjiv&ti. 
sa  se,  patta.:  I  o  pobrntiint^tvu  st*  k^v  (Ih  je  bogom 
pobratiniRtvo . . .  isto  je  Uiko  i  o  poninku  :  kad  se  »ini: 
Boguin  »inko,  Kraljevicu  Marko.  Danićić,  ARj.  477«. 

Sittko  (flinko)!  {kao  roc.  od  ainuk)  —  J^  govori 
sliiriji  mlapjemu.  Rj.  ».  p.  roditelj  /tinUj  ah  i  ran"; 
a  govori  se  i  nekolicini.  —  Prepade  se  airotft  fterjesta, 
Rko^i  u  Bosret  svekrvi  . .  .  »Ne  boj  se,  woj  sinko. 
Npr.  216.  Otnc  rino  re^o:  sinko,  šio  o^ini?  8in  otni 
odrede:  ^K^ko,  šio  i  ti.  DPot*l.  91.  Titde  me  prokli- 
njnla  mnjkn:  /»ludu  »e  udnvala,  ainko !  Npj.  %  Vi. 
Vi  moiete,  i  Hog  viun  je  dao.  lako  silnu  pokupiti 
vojsku,  i  po^'  ćete,  sinko,  kroz  nabije...  Ovo,  paie, 
duj^  biti  ne  će,  ne^o  (e  ye  promijeniti  rnrstvo,  ve(? 
ae,  »inko,  podobrile  raji:  od  baraca  raji  otpuatito.  4, 
142.  —  ič}  TurtJin  i  mlapji  rekne  najstarijemu  llri- 
š<^ninu,  ali  Hrižt'nniii  i  Turskome  djetetu  da  rekne, 
mogao  bi  biti  kriv.  Rj.  *>p.  kod  sinovac  primjer  i* 
Npr.  257. 

KTad^.  hinoeke,  ge^tern  Abends^  heri  večeri.  Rj. 
adv.  »i-noi?,  kao  jučer  u  wč«.  isp.  »u  i  no<5.  «ino(5-ke. 
i.tp.  ke.  —  l'utnik  refe:  »Ja  sam  sinoć  u  vas  na 
konaku  bio«.  Npr.  1(>4. 

slnoenT*  adj.  riđi  sinotnji.  Rj.  Ho  je  od  ainoč.  — 
siuodni  (  einotnji  inp.  božični  i  božilnji. 

slnuenim,  /'.  vidi  sinotnjica.  Rj.  ginoćna  roda. 

Etinod,  ni.  HvnoduH,  die  Stfnudc,  kao  sahor,  vijeće, 
skupMina.  —  Mitn>po1itJ.  koji  »u  u  patrijnr^^iji  kao 
sinod  sastavljali.  Kov.  U).  iSovjet,  koji  se  u  poV'etku 
najvi.^  zvao  ninod  ili  skupština.  8ovj.  2. 

sinor/  Binora,  m.  die  Grenze^  iermimt^,  cf.  mejga, 
granita.  Kj.  vidi  i  krajina,  mejaS,  mpf.Hnj,  nklad. 

sinAronjr,  «.  duu  Begrenzen^  terininatio.  Rj.  verh. 
od  sinorili.  radnja  kojom  tko  ninori  sto. 

Nin^riti,  rTm,  r.  inipf.  hegrenscn,  iennino,  Rj.  sifw~ 
riti  i<o,  poHtavljttii  mu  sinor^  megju,  vidi  megjili  2. 
V.  pf.  filox.  OMinoriti. 

Mlnolnji,  adj.  xon  gestern  ^adtts^  dc  hesierna  ve- 
»pera.  Rj.  ^fo  je  od  ninoč.  vidi  sinoćni. 

slnotnjictl.  /'.  t.  j.  voda,  M'asaer  voit  gesfrrn  Aliend.% 
agua  hcsffrna:  A  tvoja  bi  nnijka  sinoinjicu  pila.  Rj. 
tnnotnja  voda.  vidi  Hinoi'niea. 

sTnoT,  adj,  dfs  Softn,  filii.  Rj.  sto  pripada  sinu. 

Kindvni*,  sinr>vc«.  w,  den  Brudern  Sohv,  frairix 
filint.  Rj.  bratov  sin.  vidi  jtratanar  2.  —  U  onnjra 
oarn  bio  je  doglavnik  Mtric  onoga  momka,  pa  svome 
ninorcii  nije  bio  prijatelj.  Npr.  G5.  Kad  in  ixve<Iu 
k  devojc'i  da  pojtajrjaju,  reće  Ttirćin  svinjarćelu:  'Ded 
Kinorie  ti  prAi  sovori,  a  ja  xnam  žta  <^u  povoriti«. 
267  (ordje  Turčin  nije  stric  sPinjarćetu,  pa  inu  kaže 
»inovćel  ontd-o  kao  šio  Turčin  r^nč  HriA^aninu 
ainko!  ittp.  mnko  '3). 

slndv^te,  Binftvčeta,  h.  klcines  Briidcrskind,  filiolux 
aut  filiola.  Rj.  mali  ainovuc  ili  mala  sinorica, 

Kin^vdt'V*  adj.  des  Hinovao-,  frairis  fdii,  Rj.  sto 
pripada  sinovcu. 

sinbvlva,  f.  BraderHOihtcr,  frairis  filia.  Rj.  vidi 
bratićina  1,  liralična,  bratova  kći.  —  »Ima  u  tvojima 
brata  ki-i  MilioA.  .  .«  , ,.  »('ijii  sn  to  goveda?«  A  on 
flvaknme  odpnvaraAe :  »Rraf-o,  Milice  tnoje  aittovict'. 
Npr.  78.  Oženio  ao  iz  (■me  (lore  sinovicom  Ivana 
Crnojevića.  Npj.  2,  62(»  (Vuk). 

slnOflrln«  adj.  der  HJnoviea,  fratris  filiae.  Rj.  što 
pripada  sinovici. 

sindvljl.  adj.  rfer  isUhne,  filiorum,  Rj.  sto  pripada 
dinu,  xivorima.—  Nevjesta,  bratov«  f«r»»H,  a  j  sinovlja, 
cf.  snaha.  Rj.  414a.  hive  su  duSe  moje,  kako  du5a 
oćina  tuko  i  duša  tinovlja.  Jezek.  18,  4.  takra  adj. 
kod  <?vorkovlji. 

slnsljn,*  /.  (u  G.  O.)  vidi  stmsija:  A  n  rukećibuk 
i  Jiinsiju.  Rj.  vidi  i  lula. 


I      sinuti.  [fin6m,  c.  pf.  erglan^en,  miro,  ffftdgeo.  Rj, 

'  vidi  sjanuli  (u  pjcJtrni),  bljesnnti.  r.  impf.  sijati,  sjati. 

I  —  Otre  ga  (konja)  i  nredi.  a  /ron.;   Hine  kao   dtt  mu 

I  je  zlatna  dlaka.  Npr.  2tj,  Ali  j?a  (oruijef  on  lepo  ofisti 

i  uredi  te  sine  kao  novo   korauo.  28.   Kopaju<?i  i  iz- 

g^r6ii6\  zemlju,  kad  li  —  zasja   mu   »e    ne^to   kao  da 

mu  ste  irake  Hunčane  u  oći  sinuse.    1<)0.    Sinu  svn 

»oba  od  njegovih  zlatnih  haljina.  1.^.   I^jeto  .nine  pa 

i  mine.  Posl.  172.  Sinu  licr^  kao  j'trko  .^unce,  %  gr'ooe, 

kano  tnesečina  .  .  .   Sinu  munja  iz  neba  Tcdrnga,  te 

udari  Peru  Bugarina.  Npj.  1,  126.  Ti  ustani  pre  ne^' 

tora  sine,  zora  sine,  i  ograne  sunce.  1,  211.  A  k&d 

KoHa  dogje  na  ^irdake,  jrmu  t'ardak  na  teliri  strane 

\  od  njezina  divna   odijela.  2,  23H.    Ukriva   se   (Petar) 

I  za  jelovom  granom  .  .  .   sinu  Petar  kao  siva  viut%ja, 

za  fuzdn  mu  konja  ugrabio.  4,  bH. 

Sinj,  Sinja,  hi.  u  l>almaciji  varošica  i  više  nje  pust 
jrradi(^.  Rj.  i>/j.  taka  imena  Kninj.  Zrinj. 

Slfijne.  Slnjea,  m.  vladicjinako  poljp  u  t^je^anskoj 
uobiji:  Da  dovedeni  preko  Sittjca  Turke.  Rj. 

Si^faeviDD,  f.  poletna  i  bezvodna  velika  planina 
u  Hercegovini  izmegju  KulaSina,  Drobnjaka  i  Morai3e. 
Rj.  —  Sinjafjjerina.  0«n.  KiT.  isp.  pera{j)evina. 

S)njnnin,  wi.  Kincr  von  Sinj.  Rj.  čovjek  iz  Sinja. 

.sliijust,  siiiJAV,  adj.  n.  p.  sukno,  aschengrau,  canus, 
cf.  sinji.  Rj.  vidi  i  sinjgav,  —  Znaćenje  (korijenu!  pre- 
lazi u  svijetliti:  «iv,  sivast;  prosinae;  sinji,  sinjno, 
sitijamti,  sitijastj  ninjgftv,  yinja(j)evina.  Korijeni  44. 

sTninvitl,  vim,  r.  im^/*.  poiVloainjaviti,  vei^scfiicssenj 
pali  idi  ore  IH  ficri.  Rj.  2)oshtjati  stnjavo. 

>TiiJavljčiijc.  V.  d^ls  \'er<chies-ien,  to  palUdiorem 
fieri.  Rj.  rerh.  od  siiijaviti.  stanje  koje  hira,  kad  si- 
njavi  štuj  n.  p.  vvha. 

sinjenjc,  n.  dit  Annahme  un  St)hnes  Sttttt,  adoptio. 
Rj.  verh.  od  »initi.  rndnjn  kojom  tko  sini  koga. 

slnjgnv,  adj.  vidi  sinjav.  U  Brdima  »u  struke 
sinjgave,  a  u  Crnoj  (iori  muSke  urne  a  Jtenske  crvene 
i  .šarene.  Rj.  vidi  i  ^injaHt,  sinji. 

sliOgaviirii  (siruka),  f.  die  graue,  caita:  I  na  ramo 
struku  sinjgavicu.  Rj.  sinjgava  struku, 

sinji,  adj.  grnulich,  hlau,  coeruleus:  kukavica,  more, 

^roni  (puče  kao  sinji  grom    [n.   p.   pužka,  top.  Poel. 

2B7I):    f^to  ću,  knkavtie  sinji f  Zakukala  sinja  kuka* 

vica.  U  jfiiije  se  more  zavezo^e.  Kj.  t'.**;;.  sinjaHt,  sinjav, 

I  fiinjpav.  —  Kosa  mu  je  do   zemljice   erne;   ubila  ga 

I  memla  od  knniena.  pormio  kao  kamen  sinji.  Npj.  2, 

'  4()3.    Dotle  Hii   ih,   kado,   dotjerali,   u   klisuru   .ti^^ju 

j  na(5eniH.  4,  363. 

STnJhki,  adj.  von  Sinj.  Rj.  što  pripada  Smfn. 
I      slonica,  /*.  (u  I'.  O.)  vidi  sjenara.  Rj.*  gdje  sijeno 
j  stoji,  vidi  i  sjenjak 

si|l,  m.  od  korijena  od  koga  je  sipati,  ono  što  se 
saspe  s  brda  u  dolinu,  der  Schntt,  die  SchUtt.  — 
Putovi  su  poOi'li  »f.cleti  putnika« ...  negde  ih  je  zasuo 
8'ip  H  litica.  Zim.  290. 

stpa,  f.  (U  Dubr.)  der  Tintenftseh,  sepia.  Rj.  riba. 

Klpiinjo,  n.  das  SchUtten,  tStreveUt  (riessen.  fusio, 
sparsio,  Rj.  verh.  od  sipali,  radnja  kojom  tko  sipa 
što,  n.  p.  brašno,  vodu. 

Hlpatl,  sipam  (sipljem),  r.  impf.  n.  p.  braSno,  vodu, 
schiittvn,  spargo,  fundo.  Rj.  r.  impf.  sto:.  iz(B)-.Hipttti, 
na-,  o-,  ol>ia)-,  od-,  oda-,  po-,  poda-,  pre-,  pri-,  pro-, 
rai/)-,  rawi-,  sa-,  za-,  v.  pf.  sloi.  kod  »uli.  —  8ftd  će 
do6*  ljutit  cmaj  ognjeviti,  sve  teatra  iz  njegu  sipa. 
Npr  2i(.  r  vjiren  pilav  ne  treba  nule  sipati.  Posl. 
32«J.  U  more  pijcftak  sipati.  ."(33.  KtdaA  ide  s  konjma 
enrevijem...  is  i^sta  mu  Uvi  oganj  sipa.  Npj.  2.  140. 
Odon'lu  sipa  zrnevlje  i*  pušaka  kao  kiša.  4.  4tI2  I  Vuk). 
Nego  su  mu  ćorbu  i  lekarstva  sipali  u  usta  Žitije  8. 
tila«  (.Gospodnji  sipa  plamen  ognjeni.  Ps.  29,  7.  sa 
se,'pnw.:  Vidovita  Uava,  koja  se  suha  stpa,  a  Hirova 
zaejegjuje  u  oči.  Rj.  GOa.  Nekakvim  podzemnim  jazom, 
kud  ae  pomije  sipaju,  ugju  noću  u  grad.  D&nica 
3,  143. 


Bipiti 


—  401  - 


siromah 


9tp- 


NipiMi  HipT,  V.  impf.  n.  p.  ki^A,  fein  ro/nai«  tifl&^Zn 

eiicrr.  Nchelrcisfivti,  pluit  tcnissime),  Rj.  —  Bipi  biSii, 
(I  j>  vi(hh;  isp.  ^ixi/i.  Korijeni  312. 

siplJAiv.  a^/j.  u/(/i  sipljiv.  Hj.  knji  hoUtjc  (xl  nipnjc. 
vitli  I  sipulljiv.   liripiitfjiv.   isp.  »*labodubiwt. 
lji\jtv.  Oan.  115.  ndj.  iakva  kod  bli/.najiv. 

KiplJi\jiVf  ndj.  vidi  fiipljniv. 

sipUcBJc,  n.  vcrh.  od  »ipiti.  Kj. 

slpljlv,  adj.  enijhriifitig,  ttHthnuUicus.  Rj.  koji  holt^je 
od  Hipnjc.  vidi  aipljajiv,  i  syn.  ondje.  —  U  Herce- 
govim piju  Hve  ljeto  snježaiiicu  (i  zn  to,  ino^.e  biti, 
onamo  ima  mnotjo  sipljivijch  ljudi?).  Rj.  fi^Oa. 

sipoja,  f.  das  A'ithma,  die  PJngbriiJitiffkcit,  tuthnm, 
anoustia  ^iritits.  Rj.  bolest  od  koje  se  teško  dike. 
Mi  hropnja  I,  hropotinja.  pijehnjd,  zaUuha.  —  Puh 
ftC  svojom  sipnjom  opovijeiJa.   Droal,  KJft. 

slpfttljlv.  lidj.  koji  holuje  od  sipnje.  got^ori  se  u 
hitniji,  vidi  sipljujiv,  i  »ifn.  oiK^je. 

slr»  »1.  Rj.  hpp.  sirak.  —  t)  der  Kose,  caseits.  Rj. 
vidi  mlaćenica^  provara  2,  sirenje  2,  tuCeujak:  sir 
jomužao,  prokirtao.  —  t.iruda  sira.  Rj.  KHb.  MoHak, 
moljao  H  siru  i  u  pršutu.  Rj.  367a.  iSir  pnli,  kaci  w 
malo  kao  iižeže.  Rj.  485b.  Treptali,  nekakav  crv,  koji 
u  siru  živi.  Rj.  5*Ji)a.  Sirnica,  krub  ...  po  njemu 
metnu  mlad  sir.  Rj.  (i><lb.  SkriSkn,  krir^ka  sirn.  Rj. 
»»«8l».  Tu  RU  »lanovi,  jedne  Žene  stoku  muzu  .  .  .  jedne 
sir  sire,  jedne  maslo  tope.  Npr.  80.  iSVr  koji  phi^e, 
i  rakija  koja  skai^e.  valia  (t  j.  sir  mastaHj  a  rakija 
ix  koje  »ka<^u  i^ikre  kau  se  atocM  u  H§^u).  PobI.  3S5. 
Upalio  se  kao  neslan  sir.  384.  Dooesoše  meda  i  miiKla 
i  ovai*4i  i  sira  kravljega.  Sam.  U.  17,  29.  —  2)  vidi 
siraf.  Rj.  hljebae  sira.  —  Stado  ti  »e  Sirilo,  i  iz  njega 
vadio  sir  koliko  hraštijeni  mlin.  Kov.  120. 

slrncr,  «ir<jfl,  m.  Rj.  dem,  »iri^ić.  —  1)  ein  Lftili 
Kase^  forma  casei,  co-teus.  Rj.  hljebae  sira.  vidi  sir 
2,  gruda  1.  —  Usiriii  n.  p.  mlijeko,  »irac.  Rj.  78Wa. 
<)vaj  je  ćoek  imao  u  kolima  u  torbi  iri  sirca.  Npr. 
ITb.  Kojego^  virac  iiio,  brae«  Milivoja  krv  Pikala. 
(Kad  na  koga  za  8va^to  krivicu  bacaju).  Po»l,  Ml. 
A  Je«ej  re^e  Davidu  »inu  uvojemu :  ovijeb  deset  mla- 
dijefi  siraca  odnesi  tiKULuiku.  Sam.  1. 17,  IH.  —  SfjMrac 
vonka,  loja, /brnirt  nt  casei.  Rj.  —  liaba  mu  (kalufgeru) 
donese  veliki  sirac  roska^  govoretM  da  nema  Hvijef'e 
gotove,  ve**-  neka  je  8  ejakom  sam  nnćini .  .  .  PorI.  3. 

slr&fl^,  m.  detn.  Ottsimk:  Kraljica  ti  udovica,  n 
kralji<?i  siročići!  Rj.  ittp.  sirotMći. 

Nlriid)!,*  f.  ciiie  blaue  Schnur  sur  Einfassung  (Jer 
BaHčrnrocke,  funiculi  genus,  Rj.  (plavetan)  gajtan^ 
kakvim  se  opiaču  haljine  seljačke.  —  Optoćiti  n.  p. 
haljinu  stradam.  Rj.  4i>Ga. 

siradlti,  dim,  i:  impf.  viit  sira*\a  rerhrnmen,  prae- 
teyo.  Rj.  siradom  optakaii  n.  p.  haljinu,  v.  pf.  slot. 
o»iruditi. 

s\rH«:K'MJ*^»  "•  ^^^  Verbramen  mit  sirada,  prae- 
teztio.  Rj. 
n.  p.  haljinu. 


V].  verh,  od  siraditi.  radnja  kqjom  tko  siradi 
p.  Haljinu, 
I.  slnik,  »irAka,  w(.  (u  V.  G.)  koji  nema  nikoga 


Kvoga,  ein  VervaiMcr,  orhvtt  cf.  sirotan:  Sirnka  je 
Insuo  ucvijeliti  (Poi*1.2H5}.  Ti  ^j  imat'  «iua  golemoga, 
a  ja  sirak  brata  je<linoga.  Majka  hrani  dva  sina  s»- 
raita.  Rj.  dem.  sira<'*ič.  —  No  au  ovo  prepukli  siraci. 
Rj.  570a.  A  moja  ae  brai'a  razrodila,  a  sam  sirak  bez 
ni^'e  nikoga.  Npj.  5.  451. 

2.  Nfrak,  si'rka,  hi.  hgp.  od  sir:  Muti  kao  kormoš 
po  sirku.  (Valja  da  je  kormo.^  nekakva  buba?).  Posl. 
184,  isp.  Preme<ie  so  kao  pregalj  po  siru.  Posl.  2G1. 

—  hyp.  s  iitkvivi  nast.  c^vak,  OAsak,  dArak,  gIAj*ak. 
mršvak,  i  t.  d, 

sirar.  sirAra,   m.  StuUi.  tko  sir  pravi  ili  prodaje. 
slri'lt^  m.  dem.   od   sirae.    Rj.  Tubok,  'mati  MrćitV 
Rto  f*e  daje  djeci.  Rj.  75.1h. 

slfpo,*  n.  der  Essig,  ucetnin,  cf.  oejit,  kvft.*(ina.  RJ. 

—  Zavariti,  zavarivati  n.  p.  sirćtiom  divljae.  Rj.  165b. 
Sifće  je  najljuče^  pak  najprije  samo  uvoj  sud  pokvari. 


(Govori  se  Kl  ljute  ljude).  Posl.  285.  .V«r<^  »voje  bure 
najviše  irri/.e.  285. 

sirt'f  ecnjo,  ».  A«  Sduern  ini*  Essig^  adfusio  aceti. 
Rj.  vcrh.  od  sirOeiiti.  radnja  kojom  tko  sirčeti  Ho. 

slrfelUK  tim.  r.  impf.  mit  Essig  icilrzen^  satMrn, 
aceto  condio.  Rj.  sirćetiti  n.  p.  salatu,  vidi  octiti.  v, 
pf.  sloL  usirćetiti  ne. 

sirfinje,  n.  Rj,  iwi.  od  siriti.  —  2)  radnja  kojoin 
tko  siri  sir  (da«  Kaaen,  coagniatio.  Rj.).  —  2)  (po 
nekim  mjestima  kao  n.  p.  po  Valjevskoj  nabiji)  ridt 
Hir.  Rj.  —  3)  radnja  kad  tko  siri^  lijeno  raai  (daa 
trilge  Arbeiten,  labor  piger.  Rj.).  —  4)  kak>'0  je  to 
.sirenje?  (scherzhaft)  vas  isi  das^  quid  rci  est  hoc? 
Uj.  pita  stf  u  salit  mjesto:  ta  sta  je  to? 

siridiik,*  m.  veisse  Schtninke^  dcren  wichtigsier 
BeMiandtUeil  arsenicum  album.  Rj.  bjelilo^  za  mazanje 
n.  p.  liea,  u  kojem  je  glavna  stvar  bijeli  aiĆan. 

^irlni^S  m.:  T  pokupi  Goru  i  Sirinir.  Rj. 

slrT.^t*,  11.  das  Kdselab,  der  Labmagen,  coagulum. 
Rj.  —  Kuijeu,  kao  velika  kobasica.  U  Risnu  nadjene 
ae  (bravlje  sirišie)  kukuruzna  brafina,  loja  i  auvica, 
pa  podlo  »e  akava,  jede  se.  Rj.  314a. 

siriti,  »mm,  v.  impf.  Rj.  v.  pf.  sloz,  pod-siriti,  u-, 
za-.  —  1)  ktiscn,  ^u  Kase  niachen,  coagulo.  Rj.  gra- 
diti sir.  —  Tu  8u  Btanovi,  jedne  žene  stoku  muzu  . . . 
jedne  sir  .^ire,  jedne  maato  tope.  Npr.  8*>.  Suviše  imam 
tri  hiljade  ovftca.  Pa  u  jednu  dubodoliuu  muzem,  u 
drugoj  sirim,  a  u  tre*?u  smok  ftlažem.  165.  »a  rp, 
refleks:  Sve  joj  koze  vrag  odnio,  mleko  joj  se  ne 
sirilo,  nego  rekla  jaoh !  Rj,  367b.  —  2)  langsum  uitd 
triige  arbeiten:  iUltisiriS?  <jmd  cessasr  \ij.  jiolagano 
I  lijefio  raditi. 

sirnT,  adj.  n.  p.  nedjelja,  kaca,  Kdse%  easH.  Rj, 
Ho  pripftHa  siru.  —  Simn  ili  bijela  nedjelja,  DP.  85. 

Sirulca,  f.  —  J)  kruh  koji  ae  u  Kartelima  mijeni 
o  vazmu  (kao  o  božicu  bravarica);  ime  mu  je  tako 
za  to  ho  po  Djemu  metnu  mlad  sir,  te  bc  tako  za- 
jedno iapeće,  Bj,  —  2)  ctueuk,  Stulli.  gdje  ae  drH 
sir.  u  Hrv. 

slri^i\)n,  f.  (u  Srijemu)  vidi  rujnica.  Rj.  neka  gljiva 
koja  se  i  prijesna  (sirova)  jede.  Korijeni  2l(j.  —  za 
nast.  isp.  snrnjaja. 

siroead,  f.  (r-oll.)  die  \Vciisen,  orbi,  orpitani.  Rj. 
sirotna  djeea.  vidi  siroćići.  jedno  siro(^e.  —  ()A  Btarn 
oca  gjeca  »iročad.  Posl.  23(1.  A  ti  uze  jedno  siročadi^ 
uze  njega  na  lijevu  ruku,  drutjo  uze  na  desnicu  ruku, 
odnese  ili  u  dvore  za  stole.  Npi,  2,  350. 

sir6^*ei  Hir6ćeta,  n.  das  \Vaislein,  orbus,  Uj.  siroino 
dijete.  eoU.  siroćad.  pl.  »iročidi.  —  Najeo  sam  se  kao 
siroče  na  zadušnice.  Posl.  187.  Ne  ČIdc  pravde  ni  **- 
roietu.  Jer.  5,  28. 

sirof'iei,  m.  pl.  siratna  djeca,  vidi  siroćad.  Jcrino : 
Hirove,  za  oblićje  isp.  juri*1i,  utlići  {prema  jarad,  pilad, 
jaro,  pile).  —  Kraljit'a  ti  uaovieiu  u  kraljici  siroi-v'-i. 
Rj.  2vi8a.  isp,  kod  siraOić:  Kraljica  ti  udovica,  a  kra- 
ljici siročići, 

sir6nnli.  m.  der  Arme,  pauper,  miser,  Rj.  vidi  polrcb- 
iiik,  polrebrijak,  pr:\zuik  2,  ubogac.  ht/^j.  siromaAak. coW. 
hiromaš.  —  Go  je  lankijeb  rebara,  t.  j.  potrebit  (siro- 
mah) Čovjek.  Rj.  04(>b.  .\  on  (carev  ftinK«Vom/iA  odjnah 
ziL'fpi  kao  mrtav.  Npr.  17.  Rio  jedan  siromafi  ćot^k. 
40.  Ima  toliko  ljudi  i  starih  i  mladih,  i  bogatih  i  siro- 
maha. 5().  Mi  smo  siromasi  ljudi.  82.  Rei'e  siromahu: 
»Siromase,  kako  može  roditi  vareni  bob?«  106.  (.'uda 
siromah  vuk  \oč\,  lo«'i,  dok  mu  trgne  voda  nazad.  17*J. 
t'ist  kao  Hinta.  (Goo,  siromah.  Valja  da  se  ov^e  misli 
na  puftku  golocijevku).  Posl.  348.  To  bijahu  IrtUi  siro- 
masi, Npj.  4,  422.  On  se,  siromah,  moie  biti  od  strnlia, 
ra/.boli  i  sigje  mulo  s  pameti.  MiloS  4^.  (^loboditi  od 
oie  (od  poreze!  može  «amo  MiloS,  i  to  on  ^ini  ...  ve- 
likim siromasima.  ^02.  On  siromah  misli,  da  je  Sr]>nkn 
erkva  tako  tvrda  . . .  Rj.'  XIII.  h primjerima  is  Npr.  17 ; 
179;  MiloS  49;  Rj,*  XIII  siromah  kaše  se  kome  Arno 
saealjavajući  ga^   kao :  jadan ,  jadnik,   gdje^to  staji 

20 


M 


mimm 


mm 


RiromahoT 


402 


sirabljalo 


siromah  kao  t»Je»to  Biromašan:  Bio  je  jedan  ^^elc, 
mnogo  siromuh  i  pnnan  pjecp.  Npr.  122.  Ni  sto  dužan, 
ui  dvjesta  gotovijeh.  (Ako  nijesam  vrlo  bogat,  nijesam 
ni  vrlo  siromuh).  Poal.  223. 

Kir6mabov,  adj.  što  pripada  siromtUtu:  Dogje  do 
njega  vika  siroviaJiova,  i  iu  viku  nevoljnijeb.  Jov 
34,  28.   ^  I 

sTroraaS,  f.  (coll.)  <lie  Aruien,  pauperes,  Rj.  tidi  , 
sirotinja  2,  glotA  1,  crvopisak.  jfdno  od  Hiromaši :  ' 
Bironudi.  firornaAica.  —  Za  §t-o  to  činite,  bra^'-o?  t<3  ] 
airomaš  u  tamnicu  mc<?ote?  Npr.  248. 

slrumA^taki  ftirom/Uka,  m.  h\ip.  od  siromah.  Hj.  — 
Naige  n  polju  na  jednoga  siromaška  deftka  gde  ^uva 
jednu  krmaču  i  troje  pražiMča.  Npr.  256.  Ne  da  doao 
Bosne,  (nekakav  siromašak  ćoao  BoAnjak  pljesne  se 

So  Hvom  jataganu  govoreći:  »Ako  je  car  aao,  ja  oe 
amO.  1'oh!.  198. 

strdraa^n,  ain^mo^Da,  tu^.  etrm^  pavptr.  Rj.  vidi 
potreban  2,  potrebit;  nebog,  niSt,  prazan  2;  ubo^, 
ubo?.ak,  ubofean.  —  Ja  »am  siromahia  hee  niggje 
nikoga.  Npr.  2)n.  Popovi  da  u7.imaju:  /a  veliko  opelo 
od  imućna  11)  (grofia),  od  siromašnijega  5.  Milo.5  195. 
Blago  siromašnima  duitom.  Mat.  fi,  3.  Srei^om,  nijeau 
ujojn  igragjom)  posve  sironiaHni  najstariji  (izvori).  Rad 
20,  ir»2. 

siri^na^Čnje,  m.  verb.  od  siromašiti.  —  1)  radnju 
kojotn  tko  siromasi  koga,  —  *£)  stanje  koje  hiva^  kad 
tko  siromasi.  —  vidi  oairoma.4avHnje. 

sirdma^ifa,  f.  eine  Arme,  pauper.  Kj.  siromašna 
zcna,  vidi  potrebnitui.  —  Donjeti  «e  siromasiea  reiia, 
ali  svrh  svijeh  jada  ne  kazuje  mužu  da  ne  bude  vi^e 
trlftbnke.  Npr.  213. 

slr6ma&fti,  ATm,  v,  impf.;  v.  pf.  $los.  oftii^mafiiti.  v. 
impf.  slos.  oflirotnajfavali.  nidi  i  prazniti  2.  —  1)  si- 
romasiti  koga.  ćiniti  ga  siromahom:  Gospod  siromaH, 
i  bogati;  ponižuje.  i  u^vii^uje.  Ham.  1.  2,  7.  —  2)  ntf- 
prclasno.  postajati  siromašan,  za  ovo  inaćenje  nema 
poit^rde,  ali  kaJcoje  r.  pf.  osiromašili  prdazan  i  n*- 
prelazan,   hice  tako  i  ovaj  prosti  v.  impf. 

slrAffla£kT,  adj,  dcr  Armerit  pnuperum.  Rj.  što 
pripada  siromasima  ili  siromahu  kojemu  god.  vidi 
uboški.  —  Zbaci  sa  aebe  siromaške  haljine  i  ostane 
u  ouima  gOHpockima.  Npr.  64.  Bolje  da  te  smrt  pri- 
jeka digne  nego  suea  »iromaŠka  ptigne.  Posl.  22. 
Istina  Je  mjesto  siroma^Of  siromašna  moja  Gora 
IVna.  Npj.  .5,  32.  Lijepo  prijateljstvo,  koje  imaS  spram 
mene  i  moje  siroma^Ke  hUe.  Kov.  44.  adv.  U  &nmi 
?.ivi  siromaški  u  jednoj  kolibi.  Npr.  82. 

slrdnastinai  /'.  die  Armuth,  pauperias^  cf.  siro- 
tinja. Rj.  vidi  i  siromailtvo,  uboSlina,  uboStvo.  — 
Bog  je  nju  omudrio  i  naša  jadna  siromastina.  Npr. 
11^.  Ubo^liua  i  siromastina  i  rgjava  tatina  bai^tina. 
PohI.  325.  riječi  s  takim  nosi.  kod  goepoStina. 

tiir6ma.štro,  n.  di^  Armuth^  paupertas,  cf.  siro- 
tinja. Rj.  vidi  i  siromaiStina.  i  ondje  sffn.  —  Bolje 
poštenje  »  sirojnaštvu  nego  bogatstvo  bez  poStcnja. 
Pnsl.  25.  Turci  silom  a  kalugjeri  knjigom  po&erase 
nas  M  siromaktvo.  323.  Ja  ga  nagjem  u  najvećem  si- 
romakit^u^  gde  u  ritu  šeće  trsku.  Npj.*  4.  VHI.  Vi- 
deći  krujnje  siromaštvo,  i>P.  303. 

Sirita,  f.  ipL  sirote,  air<5tH)  die  Waisc,  orhatus 
parente.  Rj.  dism.  airotica.  —  >Idi  vidi  kako  one  ai- 
roie  Žive«  ...  on  sa  svojom  ienom  u  šumi  živi  siro- 
maški. Npr.  81.  Gjevojka  sirota  stane  plakati.  127. 
Bile  RU  uvije  sirote  hes  oca  i  matere.  238.  Ostaje  mu 
u  ialoflti  ljuba,  tu  OHtaje  nejaka  sirota,  prejiejaka 
ud  fetr'GHl  dana.  Npj.  1,  572.  Ovo  bi  se  zaisUi  di>- 
go<hto  i  meni  i  mojoj  siroti  materi,  premda  ona  ni 
najmanje  nije  bila  kriva.  Danica  2,  141  [ordje  i  u 
Npr.  81  sirota  je  siromah,  siromaftica.  isp.  sirotinja  2). 

sirdtan,  siroUua,  m.  die  \Vaise  (Viuc/i  von  Thieren), 
orbu^y  cf,  »irak.  Rj.  govori  se  i  r«  kivotivije.  —  Ostao 
sirotan^  jatkal  Rj.  248b. 


sirotan,   atrotna.  adj.  vervoaiset,  orh%ts.  Rj.  n.  p. 

dijete,  komu  je  umr*o  otac  Ui  mati  ili  oboje.  —  Bez 
stara  panja  sirotno  ogt\jiHe.  (Kad  se  hoće  da  kaže 
da  bcK  stara  fioeka  nema  posla).  Posl.  12.  Ka  sirot- 
noga  svakom  je  laka  ruka.  li)i.  Sirotnoj  gjevojci 
sirotni  i  darovi,  285.  U  Hlara  ova  sirotna  gjeca.  336. 
Od  kako  se  od  majke  rodila,  sirotna  je  ŽUitku  os- 
ianula,  pa  je  babo  dade  ua  dojilje.  Npj.  3,  l'ŽB  (si- 
rotna po  matiri).  U  tom  lunre  i  Tejta,  te  i  MiloS 
ostane  airotan  po  ocu.  Milo^  44. 

NirotAnov,  adj.  des  sirotan,  orbi.  Rj.  sto  pripada 
sirotanu, 

sirAtlea,  /'.  dem.  od  sirota.  Rj.  —  On  na  ljubi 
čedo  naručuje:  »Ne  udaj  se  za  tri  godinice,  dok  o«!- 
raale  moja  sirotice, t  Npj.  1,  572. 

Nir6U^ja,  /*.  Rj.  rijeci  s  takim  nast.  kod  boHotinja. 

—  1)  die  Armuth,  das  Klej^d,  miseria.  Rj.  apstraktno, 
vidi  siromastina,  i*  syn.  ont^je.  isp.  zlopiitn.  —  SirO' 
iinjo,  i  selu  si  teika,  a  kamo  li  kući,  u  kojoj  ail 
(Mjesto  ove  druge  vrele  kaže  se  i  ovako:  a  kamo  H 
meni  siromahu  I).  Post.  285.  Kako  bi  Amela  ona  u 
svojoj  sirotinji  prositi  u  caradeToiku!  Npr.  51.  Otac. 
otide  i  devojku  zaprosi,  a  onn  onmo  «  sirotinji  pogje 
rado  i  vejielo.  55.  Opasali  koga  u  liko.  (Doćerati  ga 
u  veliku  sirotittju).  PopI.  24« ».  Tako  m  prat^tf  siro- 
tinji umre  u  Budimu.  Opit  V.  Pogledaj  sada  ovo 
cijelo  bogatstvo,  ili  da  bolje  rečemo,  puku  sirotinju 
svjetske  istorije.  Priprava  18(1.  —  2)  die  Armen,  mi- 
ševi: AV  je  rada  sirotinja  raja.  Rj.  konkretno.  sirO' 
mašni  (/uđi,  siromašni  strijet.  vidi  »iromaS,  glota  I, 
crvopisak.  —  S'irotittja  «  nas  muke  dopada.  Npj. 
4,  240.  Ali  ne  S^  ljuta  sirotinja,  željno,  kado,  krvi 
od  Turaka.  4,  352. 

slrdtlnjskt,  adj.  der  sirotinja,  miserorum,  Rj.  što 
pripada  sirotinji  (2). —  sirotinjski  otac,  m.  (u  Novom 
Sadu)  WaifleDvater,  orphanotrophus.  Rj.  682a.  —  Ti 
BI  se  rodio  sirotinjske  noći,  ti  će&  bili  siromah  do 
veka.  Npr.  76,  Krpež  je  f^irotinjsku  majka.  Posl.  161. 
Sirotinjska  suza  jemljefi  probija.  285.  Sirotinjsko 
ljeto.  (U  jesen  ili  zimi  kan  je  lijepo  vrijeme).  285. 
Obu<i'  ćemo  ruho  trgovatl'ko,  nn  Oruii'u  mho  siro- 
tinjsko. Npj.  3,  4.  Kad  sam  u  Ali  (Halle),  u  onda.*- 
njoj  slavnoj  i  na  daleko  Čuvenoj  sirotinjskoj  /ru<V, 
vigjco.  da  hiljade  gjeoc  tako  nte  ftitati.  Danite  2,  4. 
(Waisenhaus).  adv.  Bog  tvoj  uveAde  te  u  zemlju, 
gdje  ne  »5eS  sirotinjski  jesti  mjeba.  Mojs.  V.  8,  9, 

slrof6vai(]c,  ii.  das  sirota-sem,  orbita«.  Rj.  verb. 
od  sirotovali.  stanje  koje  biva,  kad  tko  sirotuje.  — 
Plaćaju  mi  zlo  sa  dobro,  i  sirotovat^jc  dufil  mojoj. 
Pfi.  35,  12. 

sirotdvati,  sirMujem,  r.  impf.  Waisc  sein^  orhus 
sam:  Sirotuje  siroUi  devojka.  Rj,  bili  sirota. 

sTruv.  adj.  —  1)  roh,  frisrh,  crudus^  n.  p.  drvo, 
meso.  Rj.  —  Badnjak,  sirova  cerova  glavnja,  Sto  se 
po  obit^aju  uoći  Božića  loži  na  vatru.  Rj.  11b.  Va- 
Aina,  siro\>o  granje.  Rj.  56a.  Vidovita  trava,  koja  se 
suha  aipji,  a  sirova  zacjegjuje  u  oći.  Rj.  GOa.  Jegulja 
se  suha  a  n  jesen  i  sirova  raznosi  po  svoi  Herce- 
govini. Rj.  80b,  Zeleno  drvo,  i.  j.  sirovo,  nj.  207b, 
Nagje  eeQnst  magareću  jo§  sirovu.  »Sud.  15,  15.  Hr- 
biji  oalajaSe  samo   da  radi   o  sirovoj  robi.  DM.  25H. 

—  2)  (u  Zeti)  Strava  ti  I  reće  ae  radinu,  a  on  odgo- 
vori: Zdrav  bio  I  ili:  sirovo  ti  ramol  Rj.  vidi  ko- 
lagjer. 

sirdvien,  f.  cin  Stitck  frisches  Ilols,  lignum  rt- 
cens.  Rj.  sirovo  drvo,  komad  sirova  drvfta, 

sir6viua,  f.  frisrhes  Holz,  ligna  riridia,  cruđa. 
Uj.  sirova  drva.  suprotno  §uma  2:  Ili  noai  Aume  ili 
sirovine?  Rj.  H4i)a. 

slrzbijalo.  m.  (n  llrv.)  čovjek  koji  cbija  sir  u 
mjeSinamn  ili  u  ^ibricaam.  Rijeć  je  ova  poamijeSno 
sastavljena,  ali  joj  je  i  znamenje  smiješno;  jer  je  sir- 
sbijalo  gotovo  kao  i  Kokan :  :9etao  je  sinbijalo  od  pta- 


sisa 


-  403  — 


sititl 


^ 


* 


nin©  do  planine,  za  pašom  mu  palj  batina,  o  ramenu 
torbotina.  Rj.  sir-zbijalo. 

stsa,  f.  \pl.  fjen.  sisfl)  die  BrujJi,  mamma,  Rj.  vidi 
cica,  dojka.  dem.  siftica.  Ayp.  sika.  «u7ni,  HiRetina, 
HiHuriua.  —  Starac,  kojega  au  {fuje  opasale,  te  ?a 
kolju  i  piju  nm  niše.  Kj.  8ia.  Kaljeva  krava  (t.  j. 
mlijeko  «  /tise).  Rj.  3y4a.  Odbiti  dijete  {wZ  tfi«<r.  Rj. 
'141a.  Ji^isaljjca,  što  He  da  djetetu  da  aisa  t«jw(fo  Aise. 
Rj.  (183h.  t'ipava  kao  mačka.  (Kaže  ae,  o.  p.  kosi 
fli  Arfrti'i  koja  ima  male  sise).  Posl.  347.  Da  nadojim 
nejaku  sirotu  ...  da  ne  jrleda,  otkud  <?ti  joj  doći, 
otkud  H  ^u  s/ti^ic  sw(?  dati.  Npj.  1,  57^.  Gje  i'  Mi- 
lo5a  kobila  rodila .  .  .  kobila  ga  ftiaom  ođajila.  2, 
231'.  Udari  ga  (Novljanina  Aliju)  po  desnom  ramenu, 
na  lijevi^i  sifti  rastavi  ga.  3,  253.  Ninaj  mi,  ninaj 
Jovane!  .  .  .  majka  će  ti  kwm  pruHti.  Herc.  348. 
S  polja  će  ih  ubijati  mać . . .  dijete  na  hIh  i  »ijeda  čo- 
vjeka. Moja.  V.  32,  25.  Zvijeri  ističu  itise  svoje  i 
doje  mlad  svoju.  Plač  4,  3. 

sisak,  sUka^  m.  vidi  nosač  Rj.  u  kakva  atida^  n. 
p.  u  krčaaa,  kao  cijev,  na  koju  se  iz  suda  t4>ei  ili 
pije.  —  Sluga  stavi  nargilu  na  tfilim  pred  bega,  i 
predade  sisak  od  nargile.  Zim.  87. 

Sf»Hk,  Siska,  m.  varoS  u  Hrvatskoj,  Sissei,  Sis- 
cia.  Uj. 

slsiuac,  sinaoca,  m.  qui  lac  »t^ii.  Stulli.  koji  sisa, 
—  takve  riječi  kod  cuvalac 

sisiiljka,  /.  što  »e  da  djetetu  da  sita  mjesto  aiae. 
Kj.  —  riječi  s  takim  nast.  kod  kazaljka. 

sisuna.*  f.  (u  Rod)  riJi  aejsana.  Rj.  tovarni  kofij. 

slhun^e.  slsSnčetA,  n.  vidi  sifiče^  odojč^e.  —  Milija 
Eo8tia  tuži  Isaila  Crvendiakića.  da  mu  je  ukrao  i 
pojeo  >t>«»^e  praee.  Zlo«.  218, 

slsiknje,  w.  dns  ,Saw(/C7i,  suctus.  Rj.  verh.  od  pi- 
sati, riidnja  kojom  n.  p.  dijete  sisa.  —  l'Iaćkavu 
djetetu  česčć  disanje.  Rj.  5(JGb. 

Klsast^  adj.  magnis  mammts  prttedUus.  Stulli,  sto 
ima  relike  sise.  suprotno  ?ipav. 

hlsHli.  Ribani  (siA^m),  v.  hnpf.  saugen^  sugo,  ef. 
»Ati.  Hj.  vidi  i  dutliti.  v.  pf.  j>rosti  aannuti.  sloS.  ^(zl- 
»isati,  na-{8e),  po-,  za-.  —  Jnlovica,  3)  malo  tele  koje 
jo5  samo  sisa.  Rj.  246a.  Bisaljka.  5to  se  da  djetetu 
da  sisu  mjesto  sise.  Rj.  (j82a,  SiS^e,  prase  koje  jo5 
sisa.  Rj.  G83a.  Dve  stnre  oklepane  veSti,  suhe  kao 
aveti  po<^nu  sisati  one  kosti .  . .  >Odo  je,  brate,  moj 
otac  i  mati  .  .  .  Npr.  74. 

.sIsAMna,  f.  augm.  od  aiaa.  Rj.  takva  augm,  kod 
babeiina.  riđi  ai.4urina. 

slslvu,  f.  detn.  od  sifla.  RJ. 

hl^(ema,  /",  -o  a-JTTJ^io,  das  Si/stem,  —  Ovijeh  80 
planeta  sa  suncem  zovu  se  sve  skupa  sunčana  si- 
st^ma.  Priprava  i>4.  Sloiivii  ih  u  notu  sistemu,  koju 
je  namijenio  cijeloj  botanici.  Rad  9,  li)4.  Potvrgjuie 
gotovo  TOM  sistemu  sadašnje  naSe  afccentuacije.  IS/ŽCfe. 

.slsnn  b].snii,  u  ovoj  zagoneci:  Sisun  btsunf  pun 
bisera  posut,  a  besjedom  pokriven.  Rj.  ođgonctljaj: 
Jevangjeljc. 

sis6rlnn.  f.^vidi  sisetina.  Rj.  augm.  od  Riaa.  — 
takva  augm.  kod  baburina. 

siS^e,  sIS<^ta,  n.  (u  Srijemu)  prase  koje  joS  sisa, 
t^uugling,  iuciens.  vf.  odojće.  Rj.  vidi  i  siaau^«. 

hU,  ad).  —  1)  snii^  satur:  Sit  gladnu  uo  raz- 
bira  {isp.  PohL  28(j).  Rj.  vidi  sitan  (sitna)  2,  sitJU 
(sitana).  —  Navalim  vatru  i  sit  se  ognjem.  Npr.  1(>2. 
Mi  loHko  godina  u  tebe  služimo,  pa  nas  nikad  nisi 
nUim  sii€  nahranila.  241.  Kad  aam  sit  iiia,  nijesam 
gladan  nifita.  Posl.  119.  Kad  au  oći  pune,  i  srce  je 
friio.  (Qje  u  kn(!^i  ima  svega  doaUu  onjjje  Mjad  nmnic 
jedu).  121.  Naspavati  se  sit  na  obadva  uha.  UH.  Oda 
sta  svinja  sita,  od  log  i  debela.  231.  Sit  kao  daska. 
(Gladan  K  28*5.  PoSto  se  tako  MUoA  a  pa*om  sit  na- 
rasgupara,  onda  mu  pokloni  ala.  Milo^  117.  Umrije 
Jov  Btar  i  sit  iivota.  Jov  42,  17.  Kad  se  probudim, 
biću  sii  od  jirilike  tvoje.  Ps.  17,  15.    Ko   radi   svoju 


zemlju,  biće  sii  hljeba.  Prić.  12, 11.  u  primjerima  ig 
Npr.  162;  Posl.  191;  i  Miloš  117  sit  snači  saama 
dosta,  mnogo.  —  2)  sita  godina,  fruchtbar,  fertilis^ 
cf.  gladan.  Rj,  vidi  plodan,  rodan.  —  Boaa  ću  ga 
kamenom  voditi,  n  glagjana  preko  remlje  site  Rj. 
88a.  Iza  gladne  godine  dogje  x  sita.  Posl.  97. 

sita,  /*.  —  J)  (Sivtye,  Ihtlsengras.  Rj.')  das  Sumpf- 
ođer  See-  liinscnkrant,  (junctis  L.  Rj.')  scirptt^  pa- 
lustris  Linn.  Rj.  biljka.  —  Uze  kovćeiić  od  site  \ 
obli  ga  smolom  i  paklinom,  i  metnu  dijete  u  nj. 
Moj«.  U.  2,  3.  Niće  li  sita  bez  vlage?  raste  li  rogoz 
bez  vode?  Jov  8,  11.  —  2)  tinc  Art  Honig,  mel 
spante  fluetis,  cf.  samotok.  Rj.  nekakav  med.  vidi  i 
cjegjenik.  —  3)  der  Schrot  j  grando  plumbea^  cf, 
aaćma.  Rj.  vidi  i  menecal. 

1.  sitan,  sitna,  u^/  —  1  a)  klein,  minutus,  (klein- 
fd^viig^  fein):  sitan  biaer;  sitna  so,  riba,  djeca;  sitno 
bračno;  sitni  novci  i  t.  d.  Rj.  vidi  droban.  hyp.  sićait, 
sićuSan.  —  Badrljica,  2)  u  sitnoga  perja  ono  ftto 
ostane  kad  se  perje  ćijn.  Rj.  I2a.  Bar,  nekakvo  vrlo 
sitno  i  žuto  itto  kao  proso.  Rj.  l.'ib,  ^iiva  stoka: 
sitno  blago:  koze  i  ovce;  a  krupno:  goveda.  Rj.  29b. 
Bobica,  sitni  boh.  Rj.  32b.  Udari&e  sitne  davorije, 
Hj.  109b.  Krupno  brašno  kao  Žir  (a  sitno  kao  pjeiut), 
Rj.  I5yb.  Lazarkiuja  trava  .  .  .  cvijet  sitan  l»io  kao 
u  zmije  oko.  Rj.  321a.  Mesligjeu,  sitni  bosiljak.  Rj. 
353b.  Sitni  tance  moj.  Rj.  501a.  Moja  sitna  kosa, 
zelena  livada.  Npj.  1,  171.  Od  lova  ui&ta  ne  ulovi: 
ni  jelena  ni  kc^ute  mudre,  ni  od  kaka  sitnoga  zve- 
rinja.  2,  Iftb.  Jao  moji  b'jeli  sitni  eubi!  3,361.  Evo 
tebe  dvije  kese  blaga,  svo  u  žuto  sitna  Mlečanina, 
4,  381.  Da  me  uči  sitan  vezak  vesti.  Herc.  32.  Da 
im  se  ue  uzima  sitno  oruije:  duge  pui^ke,  pištolji  i 
noževi  (veliki).  MiloS  33.  Milan  i  Jakov  ostavši  sitni 
i  u  siromaHvu,  pofito  malo  poodraatu,  dogju  za 
majkom  u  Dobrinjn.  43.  Neka  zemlja  pusti  iz  sebe 
stoku  i  sitnu  životinju.  Mojs.  I.  1,  24.  Nebesa  daju 
li  sitan  durd?  Jer.  14,  22.  —  b)  adv.  i  sa  prijedio- 
eima  na  i  u:  Zaton,  kuhan  i  sitno  isjeean  drob  od 
kakva  {ivinćeta.  Rj.  19da.  Cavkun,  konj  koji  ide 
sitno  a  vrlo  brzo.  iSj.  817a.  Novci  sitno  svece,  al'  ae 
daleko  ćuju,  Posl.  226.  U  sitno  se  ne  desilo,  a  u 
krupno  nema.  (Kaže  se  u  Sali,  kad  bi  trebalo  koga 
danvati).  335,  fN?ve  ptice  nebom  lete,  sitno  Žubore. 
Npj.  1.  270.  Je  I'  slobodno  na  veselju  tvome  foigraii 
sitno  kalugjerski?  2,  372.  Za  te  dafie  dvije  boce 
blaga  sve  u  sitno  žuta  Mlećanina.  4,  22.  Kad  ho 
zbore,  ka*  da  sve  stvore,  sve  po  krupno  a  niSta  na 
sitno.  5,  550.  U  Jova  je  sedefli  tambura,  sitno  kuca^ 
tanko  popijeva.  Herc.  9.  —  2)  (u  Grblju)  satt.  sutur, 
cf.  sit.  Rj.  vidi  i  sitan  (sitana,  uo).  —  Putovaću,  ma 
mi  nije  milo,  no  sam  sitan  toga  putoi^ar^a.  Npj.  5, 
527.  —  SJ  silno  tito  (u  Lici)  t  j.  Senica,  kulnirur,, 
raž,  jebani  i  pn>so.  Rj.  —  Strvno  ato,  tako  se  zove 
zob  I  pir  (kariSik);  a  ftenica,  kukuruz,  ra*.  jecam  i 
proso  zove  se  sitno  ili  meko  lito.  Rj.  719a.  —  4)  sitno 
grožgje,  Rosine,  acinus  ptissus.  Rj. 

3.  sUan,  siUina,  adj,  vidi  sitan  (sitna)  2,  sit  1.  — 
Tamo  ću  vam  poklati  Božića,  po  l^Žiću  tri  kite 
cvijeća:  ...  treću  kitu  vina  i  ienice,  da  ste  vasda 
pjani  i  siiani.  Herc.  320. 

isltar,  in.  der  Siebmacker,  cribrarius.  Rj.  koji  sita 
gradi. 

sltiti,  sitim,  r.  impf.  sdttigen,  saturare.  sltiti.  Rad 
6,  108.  V.  pf.  siož.  mVsititi,  zilsititi.  r.  impf.  sloi. 
na^ićavnti.  —  1)  siliti  koga  čim:  Ne  dti  mi  da 
odabnom,  nego  me  siti  grčinama.  Jov  9,  18,  Naj- 
boljom bi  pSenicom  hranio  ujih ,  i  medom  bih  iz 
kauieua  sitio  Ui.  Ps.  81,  16.  Kad  izla^abu  trgovi 
tvoji  iz  mora,  silio  si  mnoge  narode.  Jezek.  27,  33. 
—  2)  sa  He,  refleks. r  Kad  lej^nem,  govorim:  kad  ću 
ustali?  i  kad  će  proći  noć?  i  aitim  se  prevrćući  fle 
do  svanuća.  Jov  7,  4.  Plodimu  djela  tvojih  {iin- 
si>odeI)   siti  se  setnlja.    Pa.  104,  13.   Od   ploda   usta 


Hvoiih   »iti  st  čovjek  dohra.  Pritf.  12.  14.  (kl   phulu 

djnia  njpe;ovijeh  ftUi  .tff  eetnljti.  DV.  8H. 

slika,  /.  da»  .Sieb,  ci'ibrum,  cf.  «ito.  Rj.  —  .Fednu 
liCicn  Sarenii  tihvali...  Pokrije  ]&  jednom  aitkom  da 
ne  bi  nobjejfUu  Npr.  108. 

sHnikriJiL,  f.  (ponajvUe  .h(!  f^nvori  pl.  Ritnartje)  vidi 
HitnJcc.  Rj.^  vidi  i  nitncž.  Ritniž.  nitniua.  ttugm.  sit- 
niirija.  —  sitne  iitp<tri  od  jedne  rrsie  iycdno, 

sitnoit  ni.  vidi  »iUnt.  Rj.  vidi  ailnarija.  t  syn.  omlje. 
—  riječi  s  tukim  na^t.  kod  »lorež. 

1.  sltnle«,  /".  —  1)  die  Wit}iikiritche.^  reiv««.«  .«?i7- 
vistriii  (pruHUs  atium  L.  Rj.^).  Rj.  i\ckaka  (sitna) 
trtf.sry(i,  drvo.  —  2)  dic  Fnicht  davon,  ccrođum  sil- 
vestre.  Uj.  rod  od  nje, 

SUni«*a,  f.  —  I)  vo<ln  u  l^^rbiji  (u  Kosovu):  Uhvatio 
i  l4ib  i  Sitnicu.  —  2)  \odn  koja  izvire  irtpoil  Sa- 
jyavca  i  utjeće  u  Moravu:  Pa  Sitnicu  vodu  prepaziAc. 
Rj.  —  3)  rijeka  vite  Podgorice  (n  Turskoj).  — 
4)  u  me^mi  nekak«  planina;  Dn  i-e  i5ekat'  ban-voj- 
vodu  Jauka,  i  njegovo  svata  pet  »totina  u  Sitnicu 
zelenu  planinu.  A  kad  biBrno  Sitnicom  planinom.  Rj. 

2.  .sitnlec,  /".  pl.  Kieinigktitt  miuutiae.  Rj.'  i  u 
sing.  dolazi,  vidi  sitnarija,  i  nun.  ondje.  —  J^uAkali  oko 
ftta,  t.  j.  htjehil'rc  .<iitnic€  ruditi.  Rj.  KML  Dlaku  na 
^tvoro  cijepa.  (Kad  ko  Ho  d<f  najposljcdnje  sitnice 
JMrtižnje),  Po»l.  5i*.  Kotlove  krpe  i  ostale  kojehtke 
sitnice  tci^ju  Turski  Cigani  po  varovima.  Danica  "2, 
1()2.  Svi  HU  iniHlili,  da  će  nenat  aaiuo  kojclftkv  sitnice 
tnditi.  5,  61.  Mislim,  da  u  glavnoj  stvari  imam  pravo, 
a  II  sitnicama  može  biti  đa  6e  se  Dući  pof^rje^aka. 
Pifl.  05.  .re  li  da  ti  je  draga  ova  sitnictt  iz  Baba- 
Katine  kiiče.  Zlo«.  131. 

MUnlna,  f.  die  Klcinigkeitcti^  fterutn.  Rj.  vidi  sit- 
narija«  >  ^yn-  ondje, 

sitniti,  aUntm,  r.  impf.  serkleinemt  minuo.  Rj. 
sitniti  Kto,  činiti  da  bude  sitno.  v.  pf.  ttlož.  i(z)-mtnit). 

sUait,  8itufža,  m.  (ooU.)  die  Kleinigkeiten,  quis- 
quiliae  (auch  mn  Kindem).  Rj.  sitne  stimri  od  jedne 
m'ste  ijedno,  kaže  se  i  za  sitnu  djecu,  vidi  nitnarija, 
I  sgn.  ondje. 

»itndfforiea,  f.  (u  Urv.)  iiilna  ftuma,  das  GeJiOU^ 
nemus.  Rj.  »ituo-gorica.  tako  slož.  HjeH  kojima  je 
prea  pola  adjektiv  vidi  kod  dugorepica. 

sitnAklas,  n^.  moja  je  raž  doora,  ali  je  sitnoklasa. 
J.  iJogdanovi*?.  Hitno-kla-i,  u  čega  je  sitan  klas. 

KitndriJR,  f.  augm.  od  siiaurija,  Hituice^  HJtnina; 
Hitnež,  t*ilniž.  r«  nu.st.  isp.  ludorija.  —  l)o  »ad  sam 
pridizao  (''urke,  jaganjoe  i  drugu  glomtisnu  sitnuriju; 
a  od  Kada  ću  da  tra^.im  samo  paret  Zini.  34>1. 

i^itnjenjo,  n.  dos  Zerkleincm,  minntio.  Rj.  verh. 
od  sitniti,  radnja  kojom  tko  sitni  &io, 

sito,  n.  vidi  Hitka.  Rj.  —  Vilitto  sito,  nokatva 
trava  (rarlina  acnnthifolia  AIL  cf.  pupa  2.  Rj.*).  Rj. 
fi3a.  C)sijevei,  kad  se  braSno  na  gnsto  sito  nuilo  pro- 
bije, pa  ono  fito  ostane  »  situ.  Rj.  470a.  Uiu  i  na 
situ  i  na  rejtetu.  (Hvasta  je  ogledao  i  trpljeo).  FohI. 
Kl.  Ćestijefn  nitom  prosijan.  l^Posl.  12. 

mIIohI,  BiLoBli,  /'.  osobina  onoga  Jioji  je  nt;  die 
Satiheit^  SfUtitjung,  saticttitf,  saturitas.  —  Po«la  im 
jela  do  sitojiti.  P».  7H,  2f).  Sitost  bogatome  ne  da 
Rpavati.  Prop.  5,  12.  Da  jedu   do  »Hoitti.  Im.  23,  IH. 

sTv,  adj.  ^rau .  canus.  Rj .  isp.  nivaMt,  snačenje 
korijena  vidt  kod  sinjast.  —  Po  njoj  popalo  nivo 
golulilje,  Rj.  94a.  Sinu  Petar  kao  »iva  munja.  Npj. 
4.  68.  O  Bogu  ti,  siv  zeUn  sokole!  Herc.  ll»l. 

Nlvae,  Hivca,  m.  siv  konj,  fler  GrauscJiimmeij  etptus 
camut:  Projrje  sivac  KrufeevacI  (Ve*?  je  proMo  vrijeme 
tome.  Posl.  2(>;3),  das  ist  vorbei.  Rj.  iyidi  »ivalj.  — 
Svi  J»e  kouji  zaigrate,  deder  i  ti  .lirče!  Posl.  282. 

hlvilj.  m.  dcr  GrnHsvhimmel,  ct/uus  canus^  cf. 
sivac:  Najprvoga  na  konju  sivalju.  Kj.  siv  kof\j. 

sIrttJtt,  itdj.  vidi  siv.  Kj.  —  udj,  s  takim  nast.  kod 
bud&lnflt. 


sTvfif^r,  ndj.  dcs  sivac,  eqHi  cnni.  Rj.  Ho  pripada 
sivcu  (konju). 

s\\6^tI\iu%  Biv^g^7val,  ih.  sivo-griva«,  u  koga  je 
siva  griva,  kaže  se  u  sjec.  Urv,  za  podumijch  čovjeku 
sjcdoglavH.  isp.  sekoš.  ta  obličje  isp.  emogrivae,  Ive- 
kovJ(^. 

sivonja,  m.  siv  vo,  ein  graucr  Octts^  hos  canus.  Rj. 

si  vonj  in,  adj.  d^s  sivonja,  boi^is  cani.  Rj.  sto  pri- 
pada sivonji  (volu).  i 

sirfijir,  m.  siv  krmak,  u  Hrv.  isp,  bjelug. 

sirn^n,  f.  siva  krma^.  u  Hrv.  isp,  bjeluga. 

slviilja.  /*.  —  1)  siva  krava,  graue  Kuh,  rttcca 
ctma.  Rj.  Tako  se  drugi  radov:diu  i  ra/.govarnbii, 
kako  (.*«  do(5erati  sivulja  iz  Tamnave.  Daniru  'A,  H>!>. 
—  2)  siva  kobila:  Prid  alajom  jedan  na  sirulji,  na 
5irH//(  Huret-bedcviji,  to  je  glava  mazut  AlibeJ.c.  IfNpj. 
4,  23. 

.sivnljin,  fulj.  dcr  sivulja,  vaccae  canae.  Rj.  ito 
pripada  siculji. 

sTžn,  f.  (u  PaStr)  Art^  Gattung,  Sorte,  speeies,  cf. 
vrsta.  Rj.  vidi  i  fela  (vela),  ruka  3,  sorta,  struka.  — 
Otvoriće  li  se  silnovilo  i  od  svake  siže  aspre.  Npr. 
121.  riječ  tutjja.  Osn.  03. 

sjilhati,  HJiU€m,  v.  pf.  Rj.  s-jabati.  vidi  sajaliati. 
r.  impf.  Hjaliivali.  —  J)  ^  konjji,  abst^igen,  ex  etiuo 
d^tcettdo.  H}.  i:  sjabati  konja,  vidi  i  odjahati  2,  i 
stfH.  ouflje.  —  Sjaše  s  konja.  Npr.  88.  A  kad  )yogat 
umi  niime  sustane,  gjoga  sjase^  dorata  uzjaAe.  Npj.  4| 
244.  Raja  u  polju  kad  sretne  Turfina,  valja  da  «ja^ 
Danica  2,  88.  Otac  sjaše  s  inagarca.  3,  235.  Pa  onde 
}{fašn  da  hc  odmore.  MiloiS  52.  —  2)  n.  p.  nir.  brdo, 
itcrabreiten,  equo  vectus  descendo*  Rj.  jašući  sići  n,  p, 
niz  brd^j. 

sjahivunjo,  m.  vcrh.  od  sjahivati.  Rj.  rad^\ja  kojom 
iko  sjahujc:  »Hjahuj  konja,  ti  ne  gubi  glavel-  .  .  . 
>Sjahivanja  nema  do  fcrepanja!«  HNpj.  4,  4ll8. 

sjuliivuti,  Bjjlhujčm,  v.  impf.  Rj.  s-jaliivali.  v.  pf* 
fliabaii,  Kajjihaii.  —  1)  »  konja,  absteigen,  ex  cfiio 
dcscendu.  Rj.  vidi  i  oajahivati,  od.HJedati.  —  Sjaht^j 
konja,  ti  ne  gubi  glave!  HNpj.  4.  41)8.  —  2)  n,  p. 
niz  bnlo,  hinab  reit^n,  equo  vectus  dcsvcndo.  Rj.  ja- 
ši$ći  stasiti. 

^&hlili  so,  tim  se,  t).  impf.  (,n  C.  G.)  vidi  sjaja 
se:  Nek  se  f^akti  Nijanja  planina.  Rj.  vidi  i  sjati  se, 
sijati  se. 

sJAJan.  HJ^ijna  (sjajm,  eouip.  sj^jnijT)  adj.  glanzend* 
fulgidufi.  Rj.  —  Kad  to  ziu^n  Kraljevi<5u  Marko, 
gamu  Sarea  sjajnom  hakračUjom.  Rj.  i^ta.  Sjajni 
meseče!  ti  sjas  e^lu  noc*u  jk)  svemu  svetu.  Npr.  57, 
Rodicu  ti  sina  sa  sjajnom  zpijvsdom  ua  ^hi.  111 
Nakupova  svake  trgovine,  pouajvi&e  V'U'"^»  ogUd*U 
Npj.  2,  038.  Oblak  sjajan  zakloni  ib.  Mat.  17,  5* 
Icfoie  prema  sijevanju  t^ajnogu  koplja  tvojega.  Avak. 
3,  11.  atlv.  To  je  sjajno  jioksizao  u  ovom  deUi.  Vid. 
d.  18*il,  71. 

.sjftjanjc,  11.  dfls  ffltlmen,  fulgor.  Rj.  veth.  od  sjajati 
se  *  sjajati,  koje  indi, 

sJAjntI  se,  sjAJim  »e,  t\  r.  impf.   —   1)  glansa^, 
fultfeo.  Rj.  vidi  sjajati;   sjabUti  «<»,  HJati  se,  flijati  se. 
V.  impf.  sloL  obasjavati,   pret»javati  se,   usjuvati.   od- 
sjajj)ivaii,  prosja(j)ivati.  r.  pf.  slož.  znhJHJati  (i  se).  — 
(rledaju(?i  tako  dugo  opazi  vatru  da  se  "j'^/i,  pa  mu 
•te  učini  to  blizu.  Ni>r.  181).  Je  li  koji  kadgpd  zapamtio 
da  se  sjaji  more  on  zapada?  II'  je  sunce  il'  je  mjese- 
čina? Npj.  3,  .'UO.  —  2)  sjAjaii,  sjiSjim,  značrnje  kao  u 
sjajati  se,  sjajim  se.  i.«/>.  sijati  i  sijati  se;  sjati  i  sjati 
se.  «.  pf.  prosti  sjauuli  (u  pjesmi)^  sinuti,  v.  pf.  slož. 
zasjajati.  v.  impf.  slož.  vidi  sprijed  kod  sjajati  ?*e.  — 
Nelto  sjaji  more  od  zapada.  Npj.  3,  .*M0. 
I      8JAJn{i»t,  sjajnosti,  f.  der  Olans,  splendor.  Rj.  — 
I  Bog  govori  i  nama  preko  sina.  koji  budući   sjajnost 
,  sidre   i  oblićje  biča   njegova,   sjeue  «  desne  strane 
'  prijestoUL  Jevr.  1»  3. 


I 


sjakai^e 


—  405  — 


&}e€i 


^ 


sjAkfiaJo.  n.  cf.  Božid.  Rj.  verh.  od  ajakati.  radija 

kojom  tkif  fijaćc. 

Njikkariti,*  rim,  r.  pf,  (u  Srijemu).  Rj.  s-jakiiriU, 
u-jakari(i.  drukčije  se  tie  mthodi  ovuj  fflugol.  —  1)  rtiw- 
sieheHt  cjtio.  Rj.  riWi  hvući  1.  —  ^)  packen,  prehefidot 
cf.  uhvatiti,  AĆcpati:  ^akarise  gu  u  soldata.  Rj.  vidi  i 
uJAkariti,  uhititi. 

sJAkatt,  RJMĆera,  r.  impf.  Rj.  t.  pf.  HJakouli.  —  Na 
nekim  mjestima  itjacu  na  HofM,  i.  j.  domm5in  rano 
ujiilru  riCe:  Sjaj  Hola  i  UoliĆu  nažcmu  ili  naSoj  (|>o 
imenu  Mvijum  kućnaima  rt^dom).  Rj.  ^u. 

sji&kiititl,  »JHkuem,  v.  p{\  sjaj  mgcn.  Rj.  reći  sjttj. 
r.  intpf.  sjakati.  —  l^e^  mu  (Srbinu)  kazno:  »dafu 
li  Senice  za  desnicu,  ah"  ako  ček  jedan  piil  i  pteni  , 
i^JaknuU*.  Srbin  kazao  da  hode,  i\teo  Seniou  i  njaknuo 
mu  na  Ho^.id:  i\juj  Bože  i  Božiću  i  našemu  bega  na 
Skoćiou.  Rj.  35a. 

sJiVnuti,  sjiinem,  r.  pf.  vidi  ainuti.  r.  impf.  sjajati, 
(jati,  »ijati.  —  Car  nebenki  kad  ženjitže  sunce...  Kad 
oHvanu  i  ograou  sunu«,  sunc«  ^»nM,  te  ugrabi  Janju. 
U  ere.  30b. 

sjftnjnii,  sjunjna,  ndj.  trachtitj  (vom  St-Jiufe),  prae- 
ijnaiix  (ovis).  Kj.  »-janjna  ovca(t.j.  htegju),  kaOKpt- 
njetom.  tuka  «(/j.  »kotan,  ^kozan,  Pmacan,  stelan,  an- 
družan,  sumaran,  »upra^^an,  hm^U-u,  Kiiždreban,  zbaban, 
ziljt'tan. 

.sjanhnili  m%  sjjirnuuii  fic,  v.  r.jif.  s  kim,  sich  he- 
frcumleHf  nccessitudinem  jungcrc :  ^tijirnt*  si  se,  Kinko. 
sjuranitu,  Rj,  s-jarnititi  se  «  fc»m,  pontati  wiu  iitrtin. 
ftjaruhiti  se,  udružili  ne,  ućiuiti  prijuteljsulvo.  Npj.' 
2,  34>5.  Hdi  ujaraniti  ne.  isp.  tfpriJHteljili  *e.  c.  invpf, 
proHti  jaraniti  se. 

sjurili,  sjurim,  v.  pf.  u  (Hrv.)  j^lavuje,  U  j.  poludi 
ih  u  napredak,  anuchUren,  itmem  rcficio.  Rj.  s-jariti. 
M^.  I  flkresati  4.  c.  impf.  »inrivaii.  —  U  kutli  ubvedu 
djevojku  tri  put  oko  opcnji^ta..  .  kad  :^jari  tjhimje^ 
oudii  uifluniSe  i  poljubi  zemlju  kod  opnji^ta.  Rj.  G8ya. 

.sjnrivanjc,  «.  dm  Anschikrcn,  ignin  rcfcdio.  Kj. 
verb.  od  Mjarivati.  nulnja  kojom  tko  sjartije  n.  p, 
ghtrnje. 

.sJarivaU.  ajiirujeni,  v.  impf.  (u  Ilrv.)  glavnje  tj. 
ptKirali  ih  u  uapred;ik,  (tnschiircn^  igncm  rcficto.  Rj. 
ri-jariv'Hti.  {f.  iiHpf.  proHti  iap.  jariti  kp),  r.  pf.  ftjariti. 
—  U  knt'M  djevojku  oI»vt*du  tri  put  oko  ognjica,  po 
lom  i*jaruje  ijlavnjc  (potide).  Rj.  *i8l»a. 

hjMi,  Bjura  (.Hjrijeni),  r,  impf.  —  1)  gUtnscH,  leucJitcUj 
fniijco,  cf.  Hijati.  Kj.  r('(<i  i  Hjajali.  v.  ^^,  ;>rorti  »inuti, 
ejanuti  (u  pjcami);  glož.  obiliMJati,  hHJuti.  —  Hjajni 
»ic^eče!  U  i*jus  eelu  no^*  po  svemu  hvoIu.  Npr.  f>7. 
Zbtj^  sirota  aunce  sjujti.  l'osl.  88.  Istinu  suncem  Mja. 
DPosl.  Xi.  Na  nju  sjaše  svila  i  kadifa  od  vrh  glave 
do  zelene  Irnve.  Npj.  4,  15.^  (na  nju  (U-nogornko  mije- 
iianjc  padcta  mjeMo  na  njoj).  Hvu  no^';  sjala  »jujna 
mjciftćina.  Kere.  1.  Makurije,  Anlnnijo  i  dru;^i  kmi 
i  u  pustinji  sjafm  starom  svojih  djela  i  v.adem,  \>V. 
47.  Čije  ime  fjaje  u  nuuci  sn;)etloH'}u  koja  nikad  ue 
mo*e  polAuiujetJ.  liad  S),  UMI.  —  2J  »«  se,  nflckfi. 
vidi  »jati.  Rj.  vidi  i  sjujali  se,  sjahliti  ae,  sijali  »c. 
V.  pf.  ului.  nizilsjati  ae,  zJisjati  so.  —  Imao  zlatnu 
jabuku...  jabuka  ve^  poćela  zreti,  sav  jic  dcor  ^njc 
od  nje.  Npr.  lf>.  Biaerom  $e  gora  /ja,  moje  jagnje 
bijelo!  ttert'.  iii8. 

.sj&lili  M\  lim  se,  r.  r.  pf.  .sU  tile  ne  toliki  tu  sj((- 
tili.  J.  Il<ij?danovi(5.  s-jaLiti  se,  ukupiti  ne  u  jato.  r. 
impf.  julili  se. 

!^6ruliiMi,  f.  —  1)  eine  Art  Mcaner*  um  Fleiscfiy 
(Jcmuite  klvin  za  hackeitf  cullri  geiius,  Rj.  noi  za 
^jecanje  mesa^  povrća,  —  2J  C'\m  se  lan  tiilno  pre- 
biju. Rj. 

.sji^calo«  n.  (u  Dubr.)  vidi  kreaivo.  Rj.  Kjtrava  sa 
krrHtntje  vatre;  datt  Fcaeritrag,  ignitirium.  —  osn.  u 
(flagola  ^je*•uli.  rijeci  a  takim  nast,  kud  buiJkalo. 

sj&rftnjp,  H.  dan  llaacn,  Schtuidtm,  uciMio,  Keciio. 
Rj.  vcrh.  od  sjeeali.  radnja  kujom  tko  »jeca  Mo. 


sjećati,  sj^eam,  v.  impf.  n.  p,  kiipufl,  hanen^ 
achueident  disneco.  Rj.  kao  dem.  prema  sjei^i:  na  sit^ie 
komade  sjeći.  isp.  tisjecaii  dem,  prema  nsjet^i.  u  prema 
»jecati  dem.  je  sjeckati,  v.  pf.  stož.  le^ocati,  ni\BJoc&Li, 
sasjecati,  {isje(mti.  —  Volio  bih  piliiHma  lodu  ^jecati 
(.oego  to  raditi).  Posl.  38. 

sj^rarae*  sj'dcSvcA,  m.  t.  j.  kupus,  geschnittenes 
Kraut,  olu8  đissectum.  Rj.  ii^jecan  kupus,  vidi  sje* 
kavica  1. 

sJ^l*ki^njc,  n.  dem.  od  sjecanje.  Rj. 

!Jl^f*kati,  Bji^kam,  dem.  od  sjećati.  Rj.  v.  pf.  sloL 
isjeckati. 

i^eća,  f.  —  J)  ahg^auene  Ziceige  als  Winter- 
futter,  frondes  dettectae  pro  puhalo  hiherno:  oatale 
koze  oa  sječi  (der  Ori).  Rj.  granje  sasječeno  da  bude 
u  simu  hrana  n.  p.  sa  koze.  Ostale  koze  na  sjeći, 
t.  j.  na  mjestu  gdje  je  ^eča.  —  2f  das  Ntederhauent 
caeden:  f^to  bi  Turak'  ta  i^e^  iajuce.  Rj.  i.tp.  siječenje, 
posjcka. 

.sj^eimire«  udv.  mit  đi^  Schneide^  secundum  aciem, 
Kj.  n.  p.  udariti  koga  sabljom  sjećimicer  t.  j.  oštricem 
od  sablje,  vidi  o.strimico.  —  Milofi  Vuka  sabljom 
udario,  ue  udri  pa  sabljom  sječimicc^  ueg  ga  udre 
sabljom  litimice.  U  Npj.  1,  279. 

sjccivft»  n.  pl.  Sdmeide'Ttistrumentc,  instriimenta 
sectoria.  Rj.  razUćno  orugje  ::a  siječenje.  —  .^'triVd 
u  torbu  1  (Spremaj  se,  pa  hajde  odatle).  Posl.  287. 

Nj*^Mvlcn,  f.  ODO  gvožgje,  filo  se  njim  sijeCc  vo- 
denica, der  Afeinsel  cum  lichauen  des  MiihlsteiHeitf 
scalprum.  Rj.  vidi  kljepac,  oškrt. 

Hjftfka,  »1.  der  Htickerling^  siramentum  convisum. 
Kj.  isječeno  što  sa  krmu. 

sjfićanje,  n.  das  Krinntrn,  reminisccntia.  Rj.  verb. 
od  sjećali  »e.  radnja  kojom  se  tko  sjeća  čega. 

fgci'iiH  se,  sjei^am  se,  v.  r.  impf.  sich  erinucrn, 
reiuinisci.  Kj.  life/ati  se  črga.  v.  pf.  prosti  sjetiti  se. 
r.  impf.  služ.  dft-sjećati  (set.  o-,  pod-,  pri-  (se).  — 
Dok  dijeto  ne  zaplače,  mati  ga  se  ne  »jcća,  Posl.  H3. 
Tom'  se  svati  uiMa  ne  scfittju,  doseli  »c  ljuba  Sl4ija- 
nova,  Npj.  ć(,  171  (tom*  se  sjećati  =  lomt-  se  do- 
sjećati). 

.sjfiri,  sijfct^m,  r.  impf.  Ri.  gram.  zaporj.  sijeci. 
/.  prcgjas.  sijfecijah  i  sijbc^alu  //".  pregjttš.  sj^koh, 
sijec^e  .  . .  »jekosmo.  prilog  sad.  HijJ^kuri.  prilog  prctjj. 
sjckav,  sjokavjii.  /.  pridjev  sjl'kao,  ajtikla.  //.  pridjev 
rtjećon,  sjrćcna.  f.  pf.  sloz.  \{7.)'HJeći,  iza-,  na-,  o-  {i 
sci,  ob-,  od-,  oda-,  po-,  |>od-,  pre-,  pro-,  ra(z)-,  aa-,  u-, 
za- ;  is-pre-sijecati,  le-pro-silecati.  v.  impf.  sloi.  i(z)- 
Hijecnti,  na-,  o-,  ob-,  od-,  pod-,  po-,  pre-,  pro-,  raz-,  sa-, 
Mi-,  dem.  »jecati,  sjeckati.  —  /.  2)  haaen^  schncideny 
>iViO.  Rj.  —  Oj}*rtkati,  raditi  sto  »a  svom  snagom, 
u.  p.  kopati,  sjeći.  Rj.  15lb.  Siječe  gragju  za  kuru. 
Rj.  lH3a.  Ka.<M»pili,  .^VcH' wtwo.  Hy-2t\htL.  ključ  J  ključ! 
kad  ne  kazuje  kako  je  ko  što  »jekao  rgjavo.  Rj.  i:f77a. 
Kumstvo  .5iftflno,  u  kome  kum  djetetu  vvč  poodraslu 
.fijeee  kosu.  Rj.  315a.  Kažu  da  u  nedjelju  ne  valja 
sjeći  noki4.  424a.  Sijeci  tu  jabuku  na  skale.  Rj.  0851). 
Sjekao  veliku  bakvu^sa  drva.  Poel.  47,  Siječe  rarunj^ 
a  zec  u  sumi.  '^84,  Čini  o<l  njeg\  Što  je  tebi  drago, 
scci  njega  na  sedam  čerega.  Npj.  I,  538.  I  povede 
GluvcaMihaila,  koji  sječe  mačem  bez  razloga.  4, 
2(i5.  Kako  su  dubiie  jtorelo  rrtju  da  sijeku.  Danica 
3,  187.  Krojač  izmjeri  i  naznaci,  kud  valja  »jeci,  fta 
onda  siječe.  Pis.  *Jti.  One  »u  ubijali  i  sjekli  im  ii^'. 
8ovj.  HH.  Onaj  Srbin,  koji  je  oy\^c  sjekao  u  kamenu  . . , 
on  je  ovgje  iSao  u  Jkolu,  pa  je  uz  lo  kao  samouk 
»jekao  koješta  u  kamenu,  ali  bolje  od  gjekoiih  maj- 
stora. Strai,  1887,  207.  Sve  ovo  bjefie  od  skupocje- 
noga kamena,  tesanoga  na  mjeru  i  piiom  sjcčenoga. 
Car.  L  7,  U.  sa  se,  pitAS.:  Osim  krsnoga  kolača,  koji 
ic  siječe  kao  i  u  Srbu.  Rj.  30(ib.  TirAc,  n  i^urtMja  tjuika 
kožica  koja  se  siječe  na  vrlo  uske  kaišiće.  Rj.  74t)ii. 
/aiKivedi,  da  se  seku  i;aw'n€.  MiloS  li)7.  —  ii)  ajeiJi 
voucuicu,  bchaucuj  compnngo.  RJ.  vidi  jiosijet'ati.  — 


s|e4a 


—  406  — 


^ek 


i«  M^  jNtfi.:  Bj«^Tiai,  ono  groige  Ho  m  njin  ive& 
r»rfwi<<iri.  Bj.  So5&.  —  X£.  m  le,  rteiproi.  iiek  tektagem, 
pm^mo :  Pb  m  biAe  i  <y'rfia&f  »  Twe£.  Bj.  —  Naadj 

5pjr  C  faO,  mmo  «d!c  i  primjer:  »Ne  zdud  nikad  Jtto 
le  ma^km  ^'— **.  d»  jc  od  oekidsn  nj'dtu :  ATaki  dan 
Mnft  io  po  csjeU  hrpa  mttrijth  pred  trakom«.  J.  Bo^- 
danorić  /'up.  koaHi  ae,  iofe  «e  pć«{e>. 

ilJMa«  /I  aamo  a  zaf^oneci:  ^jeda  ajedi  u  ^^edM« 
mdci,  car  je  pmaif  okovan  je  ne  da?  (oeea  n  toru. 
knjjak  i  paaU  Rj. 

uMal«,  A.  mjesto  ^je  ujedaju  kokoSi,  d^r  Hiđrner- 
ScnMfortf  $ede$  paUinariii.  Rj.  —  Kažo  da  lisica  kad 
doeie  pod  t^ftdalo  kvkoiinje  rjdotdo  zaarijetli  otima 
te  cofcoftj  odozgo  popad^u  i  ona  ib  pohvata.  Rj. 
1Mb.  Doć*  će  koka  na  ajedalc.  Poal.  69.  a  takvim 
fuut.  riječi  kod  bjelilo  1. 

nfiidimif.,  n.  Rj.  vtrh.  od  medati.  —  i)  radnja 
kojom  ikn  ujeda  n.  p.  za  jdo  (das  Niedenietzenj  ooo- 
•eanio.  Rj.).  —  2)  radnju  kojom  ujedaju  n.  p,  kokosi 
(da*  Hitxea  der  Huhuer  auf  der  Hteige,  semio  galli- 
iiaruoi,  Kjr).  —  3)  radnja  kiijom  tko  tfjeda  koga, 

^t^dall,  aj^dam,  v.  impf.  Bj.  r.  pf.  prosti  ajeati, 
ti.  r.  pf.  $loz.  ponjedati  1.  r.  itnpf.  slos.  ni- 
1,  o-,  od-,  po-  |2»,  pod-,  pre-,  pri-,  u-,  za-.  — 
1}  »tch  netsen^  connido.  nj.  riđi  posa^irati  se.  — 
OntJa  ulaze  u  ku^^'U  te  sjedaju  ta  trpeeu.  Kov.  65. 
(Ivo  8U  i*lvari  koje  bi  trebalo  iIa  ^raki  spisatelj  fita 
kailgo'I  ^rda  da  piše^  i  kad  uAtaje  od  pisanja.  Fis. 
f^h  —  2J  Mtch  Mchlafen  »etien  (von  Hultnem)^  consido. 
Rj,  up.  fljesti  2,  —  HjedaloT  tnjeato  gdje  sjedaju  ko- 
koii.  Ri.  683b.  —  3J  einćn  SiU  aniceuum,  colloco. 
KJ.  njtaaii  kogtif  kao  nnmjeHati  ga  gdje  6e  ^edjeti. 
mdi  MMlili  %  luiHati,  poAafrjivati.  —  Slavu  alavi  Srpski 
knez  I>A/jire  u  Kru^vcii  ujcKtu  skrovitome,  svu  go- 
Kpodu  za  nofru  ujedao,  scu  gospodu  i  gospodičiće. 
Spj.  2.  a  10. 

f^^dba,  f.  (u  Dubr.)  die  Saai,  satio:  u  uaa  nije 
nikakve  njedht,  U  j.  ne  sije  M  oiAta.  Rj.  sjed-ba,  od 
sjrt-va,  promijenivši  ite  tv  na  db.  prroj  poli  osnova 
koja  je  u  sijati  (cijeni)  1.  riđi  sjetva,  posjev.  —  Po- 
bije »o  zebe  ea  tugje  njedbe.  DroHl.  06.  ft  ponedjelj- 
tiiku  po^et'  ^cdbu.  108.  —  rijtH  a  takim  naat.  kod 
bjolidoa. 

ftJ^d^nv.  HJ^<lioca,  im,  der  Siiter,  sessor:  Ne  fali  mi 
VL*<^(;nij(V'i  "jedioca^  već  mi  fali  julreajega  ranioca 
(iNmi.  21!).  Kj.  koji  ffjedi.  —  riječi  s  tdkim  nosi. 
cidi  ćuvalac. 

(^6din,  adj.  vidi  ajeda.  Rj.  »to  pripada  sjedi. 

aledlnffi  /;  pl,  sijedi  vlasi.  —  Ne  iicdaj  mii  »e  u 
sjeaine.  DPosK  76.  i  u  StuUija  sjedine. 

Mj»dtniti,  HJi^dTmiu,  p.  pf.  H-jediuiti.  vidi  sajcdiniti. 
V,  tmpf.  HJoiiinjavati.  —  Jj  vereinigen,  jungeie,  con- 
jungere:  Ne  bi  prilike  d&  njedinjeiioj  državi  nadjenu, 
in&i  ime.  JJiobft  7.  —  2)  sa  ne,  refleks,  ili  pass.: 
Koditu,  sjedinimo  ne  m  Gospodom  ziivjeluia  vjei^nijum. 
Jer.  r>0,  5.  No  bi  prilike  du  Ke  sjedine  (Hrbi  i  Hrvati). 
Diobu  7. 

NjcdlnJAvilig(%  ti.  rtvh.  od  sjediojavali  (»  se).  — 
J)  radnja  kojom  tko  Hjedinjitva  koga  s  kim,  —  2)  ili 
ne  .'{jedinjdta  tko  8  kim.  i^di  t^njeninjnvanje. 

hJodinjdvaU«  cjcilnjuvrun,  v.  impf.  B-jcdinjiivati, 
vcreinigai,  unire,  coiijungere,  jungere.  vitii  rtujedinja- 
viiti,  jediuiti.  r.  pf  njediniti.  —  J)  Svote  liturgije, 
koja  ih  (hriUave)  k  njim  (m  HristomJ  sjcdinjavune 
ttji'lotn  i  krt{ju  njegovom.  1>V.  36.  t'rkvii  Hvagda  sje- 
dinjavajn^i  spomen  na  .tpomenom.  151.  Dan  svojom 
dtiostruknm  svjetlošću  sjrdinjara  oba  prasnika.  — 
2J  sa  Ke,  recipToi.  vidi  snjediujuvHti  se. 

HJftdrstc.  «i.  der  Siis,  ncdile.  RJ.  vidi  »jodnik,  — 
t^jidinte,  koliko  nii  je  do  Had  poznato,  znnći  mjesto 
gdje  se  njali.  Vin,  32.  Načini  ciir  vtdik  prijetio  ...  i 
nirii'o   bjt'lm   h  obje  nlriiue   Kjedifitn.   C'iir.    1.   10,  11*. 


SftdOta  H  ^nSiie  md  «Iomm  botšL  Jtatk.  77, 
r^ftH  »  tiUam  naat.  kcđ  **■"■»** 

i^Mm,  £b,  V.  Mp/:  B}.  tidi  ^edjtU  c  ^. 
pO0|e4ili,  pfHJediti.  isp.  r,  pf.  prmdi  nednnti,  ■, 
dcOT.  s^kariti.  —  1)  siUtm,  cnfe».  BL  —  I>oHbafa,''ofj 
koji  wjed%  u  gornjemu  Čtim^  B^  19%.  Soba  « Ico^  je 
^evojka  iediiA  sjedila  sn  slmtn^jem  «KFSH/mr.  Npr.  9. 
Deca  wa  dogo  tedUu  kod  eotre  i  £ekali  oca.  138.  Sakoje 
irvonlea  koTĆ«^;,  veliki  kako  moie  on  u  nj€sn» 
isa  Zar  na  niima  ajedu?  (te  ne  čojej).  I\mL 
f^edi  (na  hoiuu)  bal  kao  da  je  vOaiaa  poangji 
Ooapodar  ^jm  u  sUsinn  tioln,  a  no^  aiii  n 
vodu.  Npj.  1,  86.  Naii  se  koćiuu  apropaste  od  ^odi^ 
kad  vide  nas  ohcje  aa  avim  budne  i  s  prAHi^mim 
nogama  ^edtti.  Danica  %  135.  Kad  njegjaie  tn  frpesosn. 
Mat.  S6,  7.  Za  to  ^  sinovi  tvoji  sje^jeti  mi  prijesioiu. 
Car.  H  10,  30.  —  2)  vohnen,  hahito,  sedeo.  Rj.  nd» 
stanovati,  i  iva.  omijt.  —  Dobroćani  do  sad  nucan 
ni  dojDuftali  ariftćanima  nikako  tijtdiii  megjn  aobmL 
Rj.  126a.  Mdo^  Karlovraoi  imaju  gjtmin^are,  koji 
im  tt  vinogradima  sjede  i  vinojrrade  ^uturice  rade. 
^}.  Id2a.  ( Madžija,  2j  6ovjek  koji  sjeai  na  čiJ€m  Mt^ 
/uju.  Rj.  441a.  Ov^e  ima  jedan  ^rad  i  h  njemu 
9Jtdi.  Npr.  l'JO.  ^edi  kao  spoi  a  IjoBct  PoaL  1_ 
Uvrfa  sorre  jedna  kupa  sjedim  kupa  bere  devet  Ul 
vina.  Npj.  2,  2ai.  VaAi  Turci  oeilili,  pak  ne  <*e 
sj^e  s  mirom  od  naroda.  Danica  3,  16:^.  Neka  sjede 
svaki  na  stojoj  ku^.  3,  194.  Ja  i  sad  ^edim  u  sta- 
rome kvariiru  auf  der  Landstrasae.  Javor.  1S8&,  762. 
Puljo  .  . .  bio  je  mali  tH>veOić,  i  ^edio  je  s  kućom 
kraj  l^kovca.  Npj.*  I,  XXIL  Te  6e  ma  pokaaati 
adje  diihije  njede  .  .  -  pokaie  mu  se  ku6i  a  kojoj  su 
bile  dahije.  Sovj.  72.  Nisam  još  bio  kod  Beleckof^ 
ea£to  sedi  daleko  od  mene  a  imam  aiU  posla.  StiaŽ. 
1886,  1613.  ^edi  u  toj  zemlji^  i  ja  ću  biti  s  tobom. 
Moja.  I.  26,  3.  Ko  je  aa)fradio  novu  kuću  u  nije  poćeo 
sjedjeti  u  njoj.  V.  20,  0. 

4 bdjeti,  sjfedun,  r,  tmpf.  vidi  sjedili,  •  frtvO^rt 
«.  —  sjediti  (sjedjeti).  Korijeni  214.  ^jedjeti.  354. 

sJMniea«  f.  —  Ij  das  Sitien,  gessio:  progji  se 
sjednice;  nema  od  sjednice  ni^^ta.  Rj.  kad  tko  sjedi, 
vidi  ajegjeoje.  —  2j  u  knjisetfniJi  Ijudij  hto  sastanak, 
dogovor;  die  Sttzung,  cottsessus.  n'dt  zasjedanje  3.  — 
V  sjednici  druJtva  Srpske  Rlovesnosti.  Pia.  14.  Ja  sam 
ovo  govorio  u  sjednici.  24.  Predsjednik  velikoga  suda, 
koji  ie  svoje  sjednice  držao  zu  sebe.  Sovj.  58. 

sjednik,  Bjednika,   m.   (u  C.  G.)  vidi  sjediile.  Rj. 

.sjMuuli,  sj^nem,  vidi  sjesti.  Bj.  (v.  pf.)  i  pri- 
mjere  ondje. 

^JcdA^Iav,  adj.  sjeđo-glav^  m  kojega  je  sijeda  glava. 
potvrda  riječi  u  presinienu:  (ijor^nije  .SedoglaiHČ. 
DauiejL  1,  127.  ima  i  u  ^'^uleka :  sjeooglaviu*,  firau- 
kopf.  isp.  sjedokos.  —  iako  sloi.  rijeH  vidi  kod  bu- 
L^oglav. 

Nj^ok.  sjedi)ka,  m.  vidi  svjedok:  Ne  uteCe  oka 
za  sjedoka.  Rj.  —  svjedok  (i  izbaciv^i  v:  ^tdok). 
Korijeni  201*.  isv.  HJet  i  evjet). 

j«jodAkos,  aaj.  tn'rfi  sijed.  Stulli.  sjedo-fcos,  sijede 
kose.  ifip.  sjedoglav.  —  tako  nloi.  rijeci  kod  crnokos. 

-'d^jpj"«  /■  ("  Bnranji)  kao  odar  ili  kolibicu  nad 
vodom,  odakle  i*e  riba  hvata  i  bije  o^tvnmu.  Rj.  — 
od  korijena  ud  koga  i  t*jodjeli.  Ona.  B2.  rijeci  a  takim 
nuft.  jepja,  vjepja,  žejga. 

•'^J*^KI*^i*J*^*  "•  '^^*  difgent  sessio.  Rj.  verh.  od  sje- 
djeti. stanje  koje  biva^  kad  tko  sjedi.  isp.  sjednica  1. 
—  Zuam  HJegjenje  tvojd  i  polaienje  tvoje  i  dolaienje 
tvoje  znam.  Car.  II.  19,  27. 

sjftk,  m.  (u  Ilrv.l  kutSa  od  t^eka,  L  j.  od  dugać- 
kijeh  i  debelijch  brvntia,  koja  su  na  krajevima  (i  na 
ugtima  od  kuće)  usječena  jedno  u  drugo;  ako  je  ovo 
tako  siuHJct^cuo  dn  krajevi  od  brvann  uc  »loje  na 
polju,  onda  se  zove  ttlijspi  sjek.  itvakova  kuća  ili 
Kirnida  u  Jndni  se  zove  na  ćertoce,  Rj.  —  Osjoćina, 
Kgnidn  od  ajcka  nepokriveno.  Rj  i71a.  »Sasjeći  kuću. 


^eka£ 


407  — 


^enlt 


t.  j.  na^dniti  je  na  Hjek.  Rj.  666b.  Vuk  kad  to  riđi, 
»akriie  »e  xa  ]yek  od  koiare.  Npr.  177. 

sjckaf,  sjekiiĆAT  m.  ein  nerkzeug  Metalle  eu 
schneiden,  inatrumentum  ftecando  metrtUo.  Rj.  omgjc 
sa  »yec'eiy«  metala^  n.  p.  gvozijja,  mjedi,  itd. 

sJAkavne,  »jekavca,  m.  vidi  badalj.  Rj.  biljka,  vidi 
i  bftdelj,  pasji  »trir.  i8p.  »jekavica  2. 

sjftkuvtrn,  f.  —  1)  (u  C  G.)  vidi  Bjecavac  Rj. 
isjeani  kupus.  —  2)  (u  Dubr.)  eine  Ari  Distel,  car- 
Uui  ijenuH.  Rj.  biljka.  i»p.  njekuvac,  i  8i/n.  ojK^je. 

sj^kim,  /'.  daii  JJeil,  necuris,  Rj.  od  osu,  od  koje 
je  »^eći.  Osn.  113.  dem.  fijekiricA  1.  augm.  sjokiretina. 
vidi  balta,  keser,  namarica,  »aUra,  tupara.  —  Dpo- 
platna  njeklra.  Rj,  HHa.  Zavračati^  savratiti  sjekiru^ 
t.  j.  ugrijiiHU  ćekii^em  u  oStrii^e  udarati  da  oAtri(!e 
poflt&ne  debelo;  poSto  se  sjekira  zuvrati,  onda  ></? 
ugrijana  na  novo  iskUpije  i  poalije  naoštri.  Rj.  167b. 
Xnglm*i(i,  tuglnvljivati  tjekint.  Rj.  l(>9a.  Zanaditi^ 
n.  p,  sjekiru,  motiku.  Rj.  185b,  Nasaditi  sjekiru, 
Rj.  406.1.  Pjan  (Ijuro  kao  i  ){iekira.  Vo»\.  219. 

^ckirMina,  /'.  augm.  od  Bjekira.  Rj.  —  taka  augm. 
kod  bnbetina. 

^^klrica,  /'.  1)  dem.  od  Rjekira.  Rj.  —  Padne  mi 
na  nm  da  imam  jednu  mulu  sjekiricu.  Npr.  Ifit.  — 
—  2)  [U  Hero.  i  u  C.  («.)  Art  Hiihenfrtichi,  Icgu- 
menti  gemut.  Rj.  nekakt^o  sočivo. 

sj^kiri.slc,  n.  die  ilandhabe  eine.'*  Jiciln^  an^u  .«r* 
ciirwt,  (•/".  držalo;  Od  sjekire  sjckiri,ite  (Od  zla  duž- 
nika valja  uzeti  i  sjekirišie  —  držalo  —  miesto  sje- 
kire. Pofll.  335).  Rj.  —  rijeci,  ko  znače  drmtc  u  čega, 
H  tukim  Htist.  kod  grabljiSte. 

.sj^kirni.  adj.  n.  p.  držnlicA,  uSi,  Hacken-j  Axt-, 
Jieit-,  securi.H.  Rj.  što  pripada  i^ekiri. 

sjĆknnd.  HJT'knSm,  r.  pf.  Rj.  v,  pf.  slot  o-sjek- 
iiuti  »e  (osjeći  se),  u-KJekiuui.  —  J)  [u  C  (5.1  nlet^hvn 
(von  dcr  Scfilange)  ptingere:  Sjekni  ka'  zmija  iz  kni^a 
(Kftd  ko  rijeĆima  koga  vrijegja.  Tosl.  287);  cf.  ujesti. 
Rj.  —  2)  sjeknu  me  (n.  p.)  u  krstima,  t.  j.  zabolje 
e  u  jedan  put,  sfef^ten,  pungo.  Rj.  —  3)  sjeknu 
n,  t.  j.  tinari,  pojavi  ae,  aushrechen  (vun  dtr  PestJ, 

vipete.  Rj.  —  ij  (u  Dubr,  i  u  C.  0.)  vidi  krca- 
nuti.  Kj.  udariti  ognjilom  u  kreinen.  —  S)  an- 
strengvn,  intnivdere:  Nejro  HJekni  snagom  i  životom  i 
prekini  sindžir  gvožgje  ljuto.  Rj.  kao  napreci  se, 

sj^kulići,  nt.  pl.  (u  gornj.  prim.)  vidi  HJekuUoi: 
Vukoli^^i  vuku,  sjekotići  sijeku,  sam  baca  prevra6i 
niz  kriv  potok  obraća.  Rj.  odgunetljaj:  ruke  (vuko- 
i\6i\,  suhi  (sjekotići),  jezik  [haćn]  i  grio  (kriv  potok). 

Nj6kutk'i,  m.  pl.  eamo  u  ovoj  ZHgoni^d:  ,SjekutifH 
tujeku,  vukoti^^i  vuku,  sain  hAćk  prevrati?  Kj.  vidi 
Bjekotjdi. 

Mjftin«  (u  C.  G.)  vidi  o»im.  Rj.  praepos.  i  eor^j.  vidi 
i  usi'in,  onveni,  okrom.  riizma.  ponUinje  ridilud  tmvem. 

NJ&me«  »Jemenu,  n.  [pl.  »jvmhuH,  gen.  HJem^ua)  der 
^Vime,  semcti.  Rj.  —  lUavićiue,  sjeme  od  konopalja 
po^to  ae  oitije^e  a  ručica  ...  pa  se  onda  mlati  kono- 
pljano  sjeme.  Rj.  86b.  (Jlavičica,  lanetio  sjcvtc  u  IjuHci. 
Rj.  87a.  Izvesti  tjedne  n.  p.  od  luku,  kupusa,  repe  i 
1.  d.  Rj.  219b.  Izvoda,  glavica  kupusa,  ili  »inigoga 
kakvog  povr<?ii,  8io  se  ostavi  ta  sjeme,  Rj.  220a.  Ic- 
votUii  sjeme  oda  šta.  Rj.  22<>a.  Klilo  ...  u  ono  >yubrc 
tuctiie  se  sjeme  (UUtemčno  ili  od  krastavaca)  te  pro- 
klija i  mkne,  pa  se  po^flije  ra»agjujc,  Rj.  274b.  Boji 
ae  da  se  u  njemu  Ijtuisko  lijeme  ue  zatre.  (Kad  koii 
svoj  živol  vrlo  žiili  i  ćuva,  kao  da  će  sav  rod  ljudski 
8  njime  propa-stiK  l*o»i.  21,  Sjeme  mu  se  zatrto! 
(Kletva).  2H7.  Tako  mi  se  ne  iskopala  tri  sjemeva: 
Ijvdsko,  škotsko  i  zemaljsko!  3(if>.  Karanfile,  ti  cvatiS 
i  iieme  donosiš  .  .  .ja  udata,  niti  cvaiim,  nit'  seme 
imadem.  Kjij.  1,  617.  Za  zdravlje  svakoga  rodnoga  i 
bervjetnoga  sjemena.  Kov.  119.  No  n  «imo  to  vrerae 
sejato  se  već  seme  za  buduću  nesreću.  Miloš  13.  Oa 
posiJH  čisto  i  zdravo  tfjeme,  Pis.  73.  Rogjeu  od  sje- 
mena Iktviihva,  Rim.  1,  3, 


^^l^monitl  se,  nlm  ae,  v.  r.  itnpf.  n.  p.  Ink,  1  j. 
prorasta  gore  i  cvati,  m  den  Samen  gehčn,  in  semen 
ire.  Rj.  v.  pf.  sloi,  tiajemeniti  sf. 

flJ^nSnka,  f.  ein  limenkom,  granam,  senient  n. 
p.  od  bundeve,  od  tikve,  od  lubenice,  od  dinje,  od 
krastavca,  od  jabuke,  od  kruSke,  i  t.  d.  Rj.  sjemenka 
je  jedinica  od  onoga  Ho  snaći  sjeme  —  riječi  tdkvt 
kod  biljka.  —  Špica,  9)  sjemimka  od  bundeve,  lube- 
nice, dinje  i  od  tikve.  Rj.  8'l5b. 

sj^mvDjd^tt,  f.  —  J)  dtis  StUck  eum  Samen  (von 
■iceihlichcn  Pflanzen)^  semen.  Rj.  biljka  ienskoga  roda 
što  se  sa  sjeme  ostavlja,  —  2)  ko7iopljika  senska  koja 
ne  cvjeta  a  ima  ajeme.  vidi  cniojka  2.  Belojke  i  cr- 
nojke  konoplje  zovu  s«  u  UžiOkom  okrugu  izboruiee 
i  semcnjače.  M.  Gjurović.  ARj.  IV.  141a.  —  riječi 
s  takim  nust.  kod  ajgira^a. 

!i>jI^nioqJuk,  l/l.  dtts  StUck  das  zum  Samen  suriick' 
beimlten  v:irdy  sernen.  Rj.  komad  Ho  se  £a  iQeme 
ostavlja  od  biljke  koja  je  muškoga  roda.  n,  p.  od 
kupusa. 

sj^tncnjenje,  n.  vcrb.  od  sjemeniti  ae.  stanje  koje 
hira,  kad  se  KJctneni  n.  p.  htX'. 

\.  sjftn,  m.  der  Sckalten^  umbra:  Klonim  se  i  nje- 
gova i^ciiu  iisp.  Posl.  13.5).  Kj.  i'iV/»  i  ajen  /".,  sjena, 
ajenka.  isp.  za^jcnac^  zasjcnak.  —  Oni  kod  kn<^e  opaze 
izdaleka  ribu,  cjo  dijete  u  zubima  nosi  ...  a  proro- 
čica Ui  »tane  ee&iti  i  govoriti  da  ae  ne  boje,  jero  je 
to  sjen  gjeteta.  Npr.  214  (isp.  sjeuovit  2).  Za  kfu- 
oakom  noja  pti<^  krilo,  te  sen  čini  konju  i  junaku. 
Npj.  2,  9y.  Kažu,  da  se  i  sjen  čeljadetu  može  uzi- 
dati, pa  ono  poslije  umre.  2,  124  (Vuk)  (isp.  sje- 
novit  2).  Kuo  narod  slazi  avrh  gore .  .  .  od  sjena 
gorskoga  f*ine  ti  ac  ljudi.  Sud.  9,  36.  Vrati  Ooapod 
j^'en  po  koljenima  po  kojima  bijaše  otišao  na  auu- 
t^auiku  Abazovu.  Car.  II.  20.  11. 

2.  sjfcn,  /".  umbra.  HtulU.  vidi  sjeu  m.,  sjena, 
aienka.  —  sjhi  (bila  je  rije^  ženskoga  roda:  ctiih). 
(Jsn.  135  (i  sad  je  joste  ženskoga  roda  u  gdjekojim 
krajevima):  Ovo  je  bila  duda  njegova  brata,  a  ruka 
je  bila  njegova  s^en.  Npr,  110  (Mrp.  Bjenovit  2|.  I 
klobuk  ima  svoja  sjen.  DPosl.  28.  /«  i\jefn  na  sunce. 
34.  Ni  ^&ni  njc^jot^e  ne  znam.  8(>.  Tko  pod  dobrijem 
dubom  planduje,  dobra  ga  ^en  pokrije.  132. 

bj&nili  f.  umbra.  —  ajeuu  prostirali.  Htulli.  vidi 
»}en  m.f  sjeu  /*.,  sjenka.  —  Mjeri  pedim  f^enu.  UP. 
62.  Od  kriva  drva  na  stranu  je  sjetna.  8».  Parbu  tjera 
rad  orlove  ^ene.  93. 

sj^nar,  sjenAra,  m.  koji  trguje  Bijenom.  Rj.* 

sj^nara,  /".  gdje  sijeno  ntoji,  der  Henbođen,  feiiile. 
ttj-  (7-  f*j<'*ijak,  siooica,  —  riječi  s  Utkim  nast.  kod 
badnjara. 

1.  ^j^DlL*a.  f.  eine  Meise,  ptmts,  sjenice  imaju  bi- 
jele i  žute.  Rj.  ptii::a.  mlada  njeniiJić. 

Mj^oieii,  f.  varoS  u  Starome  Vlaliu.  Rj.  14  5tarcy 
Srbijt.  Rj.» 

2.  .sJ&Dica,  /*.  die  Laube^  umbraculum,  časa  fron- 
tlea.  Rj.  koliba  od  sirova  granja,  osn.  u  ajen.  — 
Dobro  nam  je  ovdje  bili ;  ako  hoffeft  da  noiunittio 
ovdje  tri  sjenice.  Mat.  17,  4.  Pra£nik  je  sjenica  za 
sedaiu  dana  (iospodu  .  .  .  potl  sjenicama  budite  sedam 
danu.  Mojs.  TII.  23.  34.  42. 

SJt^uieauin.  m.  {pl.  SjenićaDil  Čovjek  12  Sjenice.  Rj. 
sji^nij^ar,  m.  Rj.  676b.  koji  hvata  sjenice? 
.sjt^nirarka,  f.  RJ.   676b.   bundeva   namještena   zii 
UvalHujo  Hjt'uica.  Lj,  fctojauović.  ARj.  V.  lihi. 

$y^ni('ie  (sjenlčić),  m.  eine  junge  Meise^  puUus 
puri.  Rj.  vilada  sjhiica. 

i^^nlfji,   adj.   Meisen-,  pari  et  parorum.  Kj.  sto 

pripada  i  sjenici,  sjenicama^  n.  p.  tjanćje  gnijezdo, 

SJ^nif'ki,  adj.  von  ^^jeni^:a.  Rj.  ž(w  prtpada  Sjenici. 

I      .sJAainn,  f.  augm.  ud  nijeno.    Kj.  —  Vođina,   pro- 

atirać  (od  kakve  krovine  ili  sjcniite),  žto  ae  nu  zemlju 

I  me(?e  n.  p.  pod  kladnju  ili  pod  sijeno.  Kj.  521a. 

I      tjl^nitt  u^.  n.  p.  (u  Bosni)  čovjek,  t.  j.  krupuii, 


ttHi 


Mi 


^eniti  80 


—  408  — 


^«Ter 


veliki,  kraftig,  robustus.  Rj.  vidi  i  krut,  HDOpit,  stasit, 
UADat,  trfnat,  zdepast.  —  Značenje  koje  je  u  »Ha: 
^enit.  Korijeni  45, 

sjftnitl  se,  Bjigntm  ee,  r.  r.  impf,  n.  p.  sjene  mi 
se  oči  (prema  svijo<!i),  dan  lAchi  hlendet  die  Autfen. 
lux  praestrinifit  vinum.  Rj.  }:uo:  svijeća  mi  čini  f^en 
očima.  v.  pf.  »loz,  o-HJeiiiti,  ob-sjeuiti,  za-sjeniti. 

sjenka,  f.  vidi  sjen.  Rj.  vidi  i  sjena,  sjenka  je 
gramatički  upravo  hyp.  od  sjen  ((,)  i  sjena,  ali  je 
jednoga  enačet^a  $  ^jitna.  —  Teftko  vama,  jer  dan 
naie,  i  »jenke  večernje  oduljaSc.  Jer  6,  4.  Dolaze 
stcarij  kije  ako  ne  Kađajii  sumnje  dn  je  Dubrovnik 
Bt^ao  pod  Mlecima,  a  ono  bacaju  sjenku  na  slobodu 
državne  radnje  njegove.  DM.  231.  Arhimandrit  nose<?i 
pod  sjenkotH  od  amju  ripida  dragocjen  tud.  DP.  35(i. 

^endkos,  m.  Rj.  sjeno-kos  (sijeno  kositi).  —  J)  die 
Heuwiese,  die  Heumad,  piatutn  fenarium^  cf.  livada, 
Hjenoko^a.  Rj.  i^p.  bara  2,  luka  1,  podvoniica,  pot* 
kućoiia,  potkutnjica,  potes.  —  Meoca,  n.  p.  sjenokosi 
Cevski  u  I^dUitvt  t.>zriniA5koj.  Rj.  363ft.  —  2)  vrijeme 
kad  He  aijeno  kosi,  die  Beuseitj  HeuemtCj  fenid- 
cium.  Ri. 

tJendkoSii«  /*.  (u  Hrv.)  vidi  sjenokos  1.  Hj.  *  8yn, 
ondje. 

sjondvit,  atlj.  Rj.  pred  v  osn.  u  fjen.  Osn.  232. 
takva  adj.  kud  barovit.  —  1)  u  Grblju  se  pripovijeda 
dtt  izmepju  velikijeh  drveta  ^bukava,  hrastova  itd.) 
imaju  gdjckoja  »jenovita,  koja  u  sehi  imaju  tjikovii 
silu  da  onaj,  koji  ih  posijeće,  odmali  umre  ili  dugo 
godina  do  smrti  ost&no  bolestan. ..  Rj.  —  2)  (u  Bod) 
čovjek  sjcDovil  zove  »e  onaj  koji  izgubi  svoj  fijen  pa 
kao  lud  tumiira  po  svijetu  bez  sjcmt  kao  i  njen  bez 
njega.  Rj.  iap.  kod  1  sjen  (m.)  primjer  is  Npr.  214 
i  Npj.  2,  1*24;  i  kod  2  sjeu  (f.J  priinjer  iz  Npr.  110.  ! 
—  Kad  dopje  vrijeme  da  carica  ženi  aina,  reće  mu : 
»Ju  sam  našla  za  tebe  gjevojku  KJenovitit,  koja  če  ti 
krrlate  junake  rafali.  Npr.  215  (ajenitu?). 

i^ftnjaj*  *••  ("  *-*•  *^'*)  donji  i  pornji,  t,  j.  niSan  na 
puAci,  das  Korn,  liidUkornj  buUa.  Kj.  vidi  i  liAan, 
UkSan;  oćnnik  (gornji  uišan),  o^nik  (doi\ji  uifian); 
pnce  3  (j^ornji  ni.^an). 

sj^njiik,  Hjenj&ka,  m.  ^u  Srijemu)  vi&e  nijemi  svu- 
^-euo  nii  jedno  mjesto,  gdje  se  obično  stoka  zimi  brani, 
cf.  sienara.  Kj.  vidi  i  aionica. 

sjftra,  f.  daft  Wa!isert  u'orin  WoUe  gevmscheu 
ieorden,  atiua  in  qua  lana  abluta  fuit.  Kj.  voda  u 
kojoj  fie  vuna  prala,  la  ^ačcnjc  korijena  isp.  sijer. 

sj^reani  (sjerfftnl),  adj.  von  »ijerak:  Moja  sjerčana 
lojagol  (Kad  se  kome  ho(?e  da  kaže  da  je  u  njemu 
slaba  uzdanica.  Posl.  Ib2|.  Kj.  iio  pripada  sijerku^ 
»to  je  od  sijerka,  —  Tugja  obrana  .sjerčana  tojaga, 
l'osl.  322. 

sj^rćanloa,/*.  hljeb  odnijerka.  dan  Itrot  von  .sijerak. 
Rj.  švercani  hljch.  —  Jcgj  ti  tvoju  »jerćanicu,  dokle 
iste  lud  pSenicu.  DPosl.  31).  Tu  mu  dade  kruha  fjer- 
čanice.  HNuj.  2,  25«). 

sjftsM,  sjedem  (fljV-dnSm),  bio  i  ajoo,  ajPla),  r.  pf. 
Rj.  tidi  Rjednuti,  gram.  I  preti).  aj*^doh  (sj^dnuh, 
si^dnu);  prilog  vregj.  sjedav,  sj'ednvši  (Bjtkluuv,  sje- 
anftvži);  1.  pridjev,  i  Bji^dnuo,  rtjt^diiula.  p.  pf.  kIoć. 
ni-sjesti,  o-,  od-,  op-,  po-,  pod-,  pre-,  pri-,  pro-  (hc), 
rH(z)-  (se),  u-,  ZA-;  ftd-sjednuti,  po-,  pri-,  u-,  za-,  v. 
impf.  sjedati,  deiu.  »*jetkariti.  —  /)  aicU  itetzeny  adsido. 
Rj.  nai  poauditi  se.  —  Onda  »jedu  za  ručak.  Rj.  34b. 
Oiflo  :tjcdaiH  Hrt  stolicu  zovne  djevere.  Uj.  134b. 
Irttom  agfl  za  većem  sio.  Rj.  :i4<)a.  Sednu  večerati. 
Npr.  74.  Sedite  ovde  malo...  deca  scd««.  137.  Sjelo 
(ili  stalo)  mu  )e  HTCC  fiu  mjeato.  DPosl.  111.  IzljegoSe 
iz  bijele  crkve,  u  viotove  pred  crkvu  sjcdnuli.  Npj. 
2,  U»5.  ISve  dva  i  dva  njese  u.:inali.  4,  27b  (sjefte 
skraćeno  od  njedoSe).  —  2)  sivh  schlafcn  scUcn  (von 
dcn  Jliihnvrnjf  eo  cuhitutn  (de  gaUini»),  Rj.  n.  p. 
kokoii  r«;  »u  ^^jcle^  t.  j.  otinle  mi  na  njethtlo.  isp.  nje- 
dati  2,  —  ii)  uniergehcHj  occido :  sjelo  sunce,  c/l  tiiij 


smiriti  se.  Rj.  vidi  Easje«ti  3.  —  ZaAao  pa  ne  iziftaol 

(^Kožu  da  odgovori  ftance  kad  mu  ko  re(5e  daje  saSlo; 
a  kad  mu  se  rc^o  da  je  ftjelo^  ono  odgovori :  sjeo  pa 
ne  ustao!  Nego  mu  valja  kazati:  smirilo  se^ pA  onati 
i  ono  odgovori:  Kmirio  se  i  ti  I).  Poal.  87  Sede  nunce^ 
a  pade  sumrak«.  Npj.  3,  180.  —  4)  posaditi,  jMian^ 
aitsen  fieisecn^  coUoco,  locum  a$»igno:  A  uz  Đaja  </V- 
doše  gjevojku.  Sjede  njega  paSa  uz  koljeno,  fcj  jedne 
Htrane  uza  ramo  svoje  sjede  zeta  8trabiui(!^a  bana.  Rj, 

sjftt,  fit.  vidi  Mvjet:  Nanći  nas  ti  mudru  ijetu  i 
nauku.  Da  im  vkudre  fijete  dava^.  Rj.  —  aa%^et,  spjet 
(i  odbacivši  v:  apt).  Korijeni  20ti.  isp.  sjedok  t  Hvjcdok. 

sjWn,  f.  (u  Perastu)  die  Wefttnuih,  maeror:  ^eta 
ga  ubila!  (Kao  kletva.  Posl.  287)  cf,  žalost.  Rj.  isp. 
sjeto  van  je  2. 

j^fttan.  sjetno,  adj.  schuermilthig,  maesttM.  Rj.  kao 
žalostan,  vidi  nujan.  —  Milica  je  sjetna  ncccseloj  u 
obrazu  bl'jeda  i  potmula.  Npj.  2,  256. 

^fttlti  sts  tim  Me,  V.  r.  pf.  Rj.  v.pf.  sloš.  do-ajotiti 
l^sc),  o-  {i  ne),  pod-,  pri-  (rc).  v.  impf.  prosti  eje<^ati 
se.  —  1)  sich  erinnem,  reminiscor.  Rj.  sjetiti  hc  čega. 
vitli  stJiviti  »e.  Onda  i^e  seti  one  ribice  hU)  je  iz  lokve 
u  vodu  bacio.  Npr.  23.  Sjetila  »e  prelja  ku^eljc  uo^i 
negjelje.  Poal.  287.  —  2)  kao  dosjetiti  se  ct7Hw;  Do- 
sjeti se  siroma.Aica  žena  .  .  .  ona  kada  dogje,  ^eti  se 
sto  je,  ali  ni§ta  mužu  ne  dc'e  kazivati.  Npr.  213.  Kad 
li  evo  rodi  sinn  u  krvavoj  košuljici.  Kad  proročica 
vidi,  sjeti  se  da  je  vjedogonj«,  213.  Sjeti  se  on  zlu, 
te  uzme  ovcu.  216. 

sJotkArvnJe,  n.  das  Sitzen,  sessio.  Rj.  verb.  od 
sjetlcuriii.  stanje  koje  biva,  kad  tko  sjetkari. 

sJctkAHti.  Hj^tkarlm,  v.  impf  detn.  od  sjediti,  nitieru 
sedeo.  Rj. 

sJStno,  (st.)  wehviuthig,  maeste:  I  pojela  fjctno 
neeei*clo.  Rj.  adv.  prema  a^.  sjetan,  koje  vidi.  — 
Sio  si,  žele,  jutros  podranioT  a  u  obraz  lijetno  neoc' 
selo?  Np^.  2,  2ti7. 

sjMvvunJo,  n.  Rj.  vcrb.  od  sjeiovati.  —  J)  vidi 
svjetovunje:  Ja  se  mlada  iioljcm  dobru  nadam:  od 
svekrova  mudroj  zapov'jedi,  od  svekrva  mudru  sje- 
tovanju.  Rj.  —  2)  die  \\'ehmuth,  maestitia.  Rj.  uip. 
sjeta.  —  Crkveni  oci  radi  srdačnoga  ljetovanju  i 
8kru.^aoga  duha  ne  smjeHe  u  ove  tužne  dane  svr&i- 
vati  svećane  službe  Božije.  DP,  57. 

sji^tovuti.  sjetujem,  r.  impf.  i  pf.  —  1)  svjeto- 
vati:  Majka  sina  scoga  sjetovala,  da  se  čuva  i  da 
se  sačuva  od  ujamka  i  od  ureznika.  Rj.  za  odbačeno  v 
isp.  sjet  i  svjet.  —  Ali  ear  ga  stane  ^etovati:  >  Nemoj 
dulje  da  ideA . . .  Zato  te  sjett^em  ja  da  se  vratiA  km^i. 
Npr.  VJiK  Mudra  je  lasno  ^etovati.  Posl.  i:S4.  Pak 
oao&e  u  goru  zelenu  Janka  žale^',  sehv  sgett^jući,  tla 
s'  ne  drži  vjera  u  TurtJinu.  Npj.  3,  376.  sa  se,  refleks.: 
Ko  se  sam  sjetuje^  gjavo  mu  odgovara.  PosI,  156,  — 
2)  betraucm,  maereo:  Tako  tužan  Mićo  sjelovaie. 
Rj.  isp.  V.  r.  pf  sloz.  osjetiti  se  3.  —  ^etovtUi,  ovdc 
na  strani  13S.  znaci  tuiiH.  Npj.'  4,  351. 

sJ5(\'n,  /'.  kad  se  sije  žito  kakvo,  vidi  8j^dba.  — 
Sjetva  (kor,  >sa«  š\jati^  od  koga  je  sjeme).  Nema  a 
Vukovu  rjećuiku,  ali  se  govori.  Vidi  i  u  Slulićju 
Dan.  241.  £ii  nast.  isp.  pljetva,  žetva. 

MJ6va£*a,  f.  —  ^cvače  tebi  a  ua(5vi  meui.  DPosl. 
111.  Sjcvače,  u  Stuliai  dvii  drvela  Slo  se  niemu  u/.duŽ 
preko  na<?ava  kad  se  brašno  sije,  sjevtdjka.  XVil.  vidi 
sevaljka,  Kjev:iljka.  riječi  s  takim  nast.  kod  cjepaća. 

sjeviiyka,  /".  u  južnom  govoru;  u  istoi:nom  »evaljka, 
koje  vidi.  riđi  i  sjcva^^a.  —  Sjevaljka.  Danifi(^,  DPosl. 
XVII.  riječi  s  lakim  nast.  kod  kazaljka. 

sjfever,  sjevera,  i».  —  M)  der  Nordtcind^  aquilo. 
Kj.  sjeverni  vjtftar.  vidi  sjeverin.  —  tSmuta,  sjever  sa 
snijegom.  Kj.  0*J7b.  —  2)  Ntfrdcn.  aquilo^  scptentrio, 
Uj.  sjeverni  kraj.  —  Srbija  gnuiići  od  sjivera  Savom 
i  Dunavom  s  Austrijskom  vojničkom  gniiiivom.  Da- 
nica 2,  26.  Do  Uijograda  tei'e  Dtinavo  od  sjevera 
k  jtigu.  2,  41.  —  rijtU  s  tukim  nasU  kod  ćemer. 


^«verae 


-  409  - 


skaknll 


■ 


sJ9verae>  sj^vSrca,  m.  Icoji  je  sa  tjevera :  Jer  ću 
udaljili  od  vas  i^cverca,  i  odagnati  ga  u  zemlju  suhu 
i  pustu.  Joil.  2^  lU  (qui  uh  Aquilone  est;  đen  Feind 
ron  Mitternacht). 

sJc\^rTo,  sjeverfna,  m.  (u  Boci)  Nordtcindj  aguilo. 
RJ.  sjeverni  vjetar,  vidi  sjever  1. 

sJČvcrina,  f.  (u  Baranji)  vidi  inje.  Rj.  smrzla 
magla.  cuU  i  ćić. 

sjevftrljiv,  adj.  —  2)  vrijeme,  nordicindig,  cum 
aquilo  suetnt.  Rj.  kad  sjever  muftijo  duha.  —  2)  mjesto, 
devt  Nordtcinde  ausgesvtct,  tthi  atfuilo  saccit.  Rj. 
kud  ^evcr  cento  udarn^  mtiogo  duha. 

^Jfivl1^ni  (fljc^verul),  adj.  nordlich^  a/juHonariM.  Rj. 
eto  pripada  t^everu,  —  Laponci  (Žive)  od  t\jeiu^nog 
jelena.  Pripravu  21. 

fij^vcrnu'n,  f.  vidi  busula,  mapnotna  igla.  —  ^e- 
vtrnici  se  i  gvozdje  klanja.  DPosi.  111  (gvozdje  sta- 
rO'i  nast.  mjesto  gvo^.gic).  Sjcceruica,  u  Oelabele  (kod 
rijeci  hossoUt)  i  u  Slulićn  (^kod  rijeci  hnstila)  magnetna 
igla.  XVU. 

sJAvoro-lsto^Hi.  a^*.  Mo  pripada  i^evero-iHoku j 
TWidOntlich:  Marva  u  narodu  našemu,  osobito  po 
itjevcroi^toi nijem  krajevima,  zove  se  živa  stoka;  ali 
ovdje  znaci  stvar.  Noj.  2,  Oijii  (Vuk).  Po  južnome 
narjeviju  »umiju«;  tako  mislim  da  bi  i  po  »jevero- 
iatoČHome  moralo  bili  >umeju'.  l'iu.  UH. 

sjftvoro-lstok,  tu.  kraj  ismcgja  sjevera  i  istvka; 
Nurdost:  !Sava  do  Bijogrnda  teće  od  znjtada  A:  ^V- 
vcro-istoku.  Oanii^a  2,  41.  Sav  ovaj  komad  zemlje 
gmni(5i  od  sjcreroistoka  opet  s  llercegoviuoui.  Kov.  a2. 

sj6veru-z&piifl,  w.  kraj  izuicfijit  .yet>eru  i  zapadtt; 
der  ^ordivest:  Ovo  stablu  (od  plajiioa)  ide  do  vi5e 
Panu'iua  k  sjcrero-sapadu.  Uanira  2,  'Š2. 

sj^Vi^ro-zi^pudni,  aiij.  Mo  pripada  sjevero-zapadu ; 
nnvdtrcstltch:  (»ega,  Arnautin  iz  ftjererosapadnijeh 
krajeva.  Rj.  81b. 

^Afra,  IM.  morgcn,  cra.^.  Rj.  H-jutra.  vidi  sulm, 
/.aulrii.  isp.  preksjulra,  prekosjutra.  —  Knez  seoski 
je  bio  od  danas  do  sjtttra.  Uj.  271il>.  (lolovo  svaki 
dan  ima  gostiju,  n.  p.  danas  pop,  sjutra  kalugjer, 
prvk'ijutra  l'urrin.  Rj.  3<»i»l».  Ona  (djevojka)  ne  će 
s  oriijem  momkom  življvli  ni  danas  ni  sjutra,  makar 
je  svu  isjekli  ua  komade.  Rj.  477a.  Porugu  t^ostima 
da  ue  doln/e,  uego  ili  pozove  kao  ^jutru,  to  Lako  i 
bude.  Hjiilradan  kad  bude  hvc  sp ravno .. .  Npr.  tidlf. 
6to  se  danas  može  učiniti,  ne  ostavljaj  ni  sjnlra. 
Posl.  3(U).  Kad  je  i^utra  jutro  osvanulo.  Npj.  U,  21)2. 
I'a  se  sjutra  u  jutru  preseli  i  on  u  Trsi**.  Daniea  3, 5!t)4. 

KJOtnuiriD,  den  lag  darauf,  postridie  (fr.  le  len- 
dcinain).  Rj.  vidi  Kjutra<lan:ik,  sjutredan,  sjatridan ; 
sutradan,  sutradannk,  sulredaii,  sutridan.  —  Obijaj 
uoći  materica  ve/.ati  sve  žene,  koje  su  se  majke  na- 
zvale .  ■  .  oue  rnaju  sta  je  to,  i  moraju  se  otkuplji- 
vali; OHisima...  i  sjuiradan  ručkom.  Rj.  'Min.  Kad 
dogje  »ždaja,  stane  je  baba  pitali:  »Ta  gde  si  y.a 
Uogu?  .  .  .*    Sjutradan  kad  aždaja  otide  . . .  Npr.  45. 

sjninidiVnnk,  kao  hi/p,  prema  sjulradau,  koje  vidi. 
vidi  butradanak.  —  iHajle  brže  ua  polje  Ceiiiijel«... 
Polei^uAe  tri  momka  ohola,  t^utradanak  ua  Cetiujo 
doi^c.  Ni»j.  5,  107. 

hjniru.šiiji.  adj.  Hj.  vidi  sutra>uji.  sularnji.  — 
JJ  morgcnd,  crasiiaus.  Rj.  što  pripatUt  tTem<:nu  sto  se 
zore  sjutra.  —  Ne  hvali  ne  sjutrašnjim  danom,  jer 
ne  znai  »ta  ee  dan  donijeti.  Pri«5.  "21,  1.  —  2)  n.  p. 
MJulra  je  nedjelja,  kad  po  sjulra  dogje  prva  nedjelni, 
onda  će  biti  sjiUrahtji  daf^:  sjutra  meni  a  a  sjn- 
trastiji  dan  tebi.  Rj. 

sjQlravo(e,  vidi  suLmvečv. 

sJAlrrdrin,  sjfltridiin,  vidi  sjutradan.  Rj.  cidi  i 
sjulradanak ;  sutradan ;  sulredau,  sutridan.  —  Kad 
vide  u  veiV  kakoga  lepira  gdje  leli  po  kuri,  ponaj- 
više misle  da  je  vještica,  Aku  bi  se  dogodilo  da 
sjutrt<laH  dogje  kaka  Aeua,  onda  »e  y.a  cijelo  misli 
da  je  ouo  uuu  sinor   bila.  Kj.  b7.   Kiul   gjcvojka  u 


veće  maćesi  da  veliku  kokošku,  maćeha  joi  se  vrlo 
Kaćudi,  pajoj  sjutridan  dajoS  vifte  kugjeJje.  S'pr.  IđH, 

skftbiicn,  /'.  (u  Risnu)  u  ženske  koi^ulje  gornji  kraj 
(polovina  do  pojasa),  koji  je  od  Ijep.^ega  platna  nego 
donji  (koji  se  ne  vidil,  cf.  kožuljac.  Rj. 

SKi^r*atur«  m.  |u  Dubr.),  a  po  oslalijem  krajevima 
skakavica  i,  der  Schlossriegel,  ohex  scrae.  Rj.  vidi  i 
štekavica.  —  riječ  tugja.  Osu.  112. 

skikMil,  skSi^m,  t\  pf.  n.  p.  pu^ku  s  klina,  herab- 
haken,  herahhebcn,  devio.  Rj.  s-ka(^tU,  skinuti  (sa 
ćuklja,  s  klina),  dolari  samo  kao  sloš.  ghtgol  nat-kaćiti. 
o-kaćiti,  za-katiu.  od  korijena  od  koga  je  kvaka, 
kojoj  se  dometnula  v.  isp.  Korijeni  33. 

Skftdar,  i^kadra,  m.  Skatari^  Scodra:  Grud  gradila 
Skadar  na  Bojani.  U  bijelu  Skadru  oa  Bujaui.  Rj. 
M2>.  SkaUr. 

Skftdnrkn,  f.  žena  iac  Skadra.  Bj. 

MkiidurkH,  /'.  Art  liche  und  Traube,  vitis  genus. 
Rj.  nckaka  vinovtt  h:a  (od  Skadra?)  i  groigje  ud 
nje.  vidi  ćelcre.^ka.  isp.  ćetirire^ka. 

Skikdurskl,  adj.  von  Skadar.  Rj. kto prip<tda  Skadru. 

Skikdraiitn,  m.  ipl.  Ski^drani)  JCiner  von  Skadar: 
Sto  je  fifHira  pažc  Skadranina.  Rj,  čovjek  iz  Skadra. 

hkiikHe,  skak^f^A,  m.  der  gute  Springcr,  saltator. 
Rj.  koji  (dobro)  skave,  umije  skakati,  isp.  skortac. 

Ski'kkatn,  n.  pl.  cf.  Kraljevića  Skakala.  Rj,  GtiSb. 
Miloseva  Skakala.   Uj.  a^)7b. 

!*ki\killis(c,  n.  Urt  uo  gcspntngen  tcorden,  locus 
ubi  olim  saltatum  cst:  Milo^evo  skakaliMe  (u  Jadru 
niže  (injile).  Rj.  mjesto  gdje  se  skače;  pa  mjmlo  gdje 
je  Miloš  skakao:  Miloscvo  SkakaliMc.  isp.  skakulo. 
—  rijeC'i  s  takim  nast.  kod  daoiSte. 

skikkhlu,  n.  (u  C  U.)  prijelaz,  na  vodi  gdje  se 
prelazi  s  kamena  na  kamen:  Na  skakala  vise  Pod- 
gorice,  Rj.  mjesto  gdje  se  prelazi  na  t^di  skaeući  s  ka- 
mena na  kamen,  vidi  krakalo.  isp.  skakalijile.  —  n- 
jeH,  koje  :načc  mjesto,   s  takim   nast.  kod   bjelilo  1. 

skilkrinjr,  u.  Kj.  rerh.  od  skakjiti.  —  J)  radnja 
kojom  tko  skaćc  (njw  Springen,  saluilio.  Kj.l;  Za  mu* 
Ilije  vikii,  ni  skakanjer  vee  je  za  nas  vino  i  rakija. 
Npj.  2,  4.S2.  dem.  skakutanje.  —  2)  stanje  koje  biva, 
kad  skače  čemu  djcnu  (tlas  >?teigen,  preiii  augmen- 
unn.  Kj.). 

Hk&kuHt  sknćem,  t\  impf,   Rj.   r.  impf.  slož.  do- 

rtkakati  (kome),  i(/.)-,  od-,  o-,  pre-,  pri-,   u-,   za-;   do- 

skakivnli,  na-,  nad-,  o-,  od-,  op-,  po-,  pre-.  n.  p/'.  fl/of. 

(lo-skakati  1,   od-,   o-,   po-,  pro-,  ra(z)-  [Hej^  za-  (se); 

is|)rt*}ik}ikiili.  v.  pf.  prosta  skot^ili  (i  kud  skoćiti  c.  pf. 

sl'jžena  s  njim),  skoknuti,   dem.   impf.   skakutati.   — 

X)  springen,  salto.  Rj.  vidi  gjipali.  —  Kako  tiee  ja- 

doliko  gnu^u,  sa  krila  im  brčno  perje  skače.  Rj.  45b. 

Kad  to  ćule  dvije   tiee   crne,  jeona  grace,  u  oblake 

nkače.  Rj.  '.»Ha.  Doskakivali,  skaću'^i  dotaziti.  Rj.  134.1. 

??k.ikavac,  jcduo  mjesto  gdje  voda  skaćc  s  velike  ri- 

:  si$ie.  Rj,  (»tt.')b.  Eto  ti  jednoga  petla^  koji  stane  ."tka- 

I  kati  sa  pogačom.  Npr.  134.  Pretvori  se  n  oveu,  poćne 

I  okolo  bijega  i  i*jr»  nj  skakati  i  blejati.  21**.  Sir  koji 

I  plaće,  i  rakija   koja  skače,  valja  (t.  j.  sJr  niastaD,  i 

I  rakija  iz  koje  skaču  i»kre  kad  se  utoći  u  ća.^u).  Posl. 

I  285,    Skaču  skoka,   meću   se   kamena,   preskać^f   im 

I  Naliod-Simeuue.  Npj.  2,  05.  TcSko  bio  naljutio  dora, 

I  dobar  doro  na  kolače  skače,  u  prijeko  dvurniest  arSina. 

2,  38-1.  Sjutra  prije  polovine   dana  okrcnuče  skakat* 

Kotarani  po  UtUtinji  i  oko  Udbinji%  izvadiće  Slojka 

iz  tavniee.  3,  133.  Poviee  robiju,  da  ?it'  skače  u  Mo- 

raru.  Miloš  y2.  Pritisnuto  jace  sve  na  vise  skače, 

Strai.    188«),    122t!.   Ilikovi  f^jihori  skaču   i   ne   pro- 

maSuju.  Jov  21,  U).  Iz  nsta  mu  izlaze  lućevi,  i  iskre 

ognjene  skaču.  41,  U.  sa  se.  reflekv.  (u  pjesuii).  snu- 

(enjc  kao  i  bez  refleks,  so:  On  uzima  ko{>lje  uimjilo, 

pak  se  skače  Šarcu  na  ramena.  "Sp].  ""i,  li\t~.  u  pjesmi 

iprclazno:  činiti  da  što  skače:  ilitro  nta  uz  rudine 

.tkače.  HNpj.  4,  Hli.  —  2)  n.  p.  rijena,  vino,  stelgen, 

cfcsco.  Uj.  suprotno  spadali  2,  spada  cijenu,  spada  v^mo. 


skRkavoc 


—  410  — 


skerlet 


sk^avae,  sk&kavca,  m.  —  1)  di«  Heuschrecke, 
locfi8ta  (pachj/ttflus  mitfrntoritis  h.  Rj.*)  c/*,  fiaAta, 
Rj.  vidi  i  prtip.  tup.  inknvac  1.  —  Uskukavi^iti  noge 
tleparM  nft  legja  skupiti  malo  uo^  dn  se  koljena 
izdignu,  kao  u  i^fnilfuc^a  kad  stoji).  Rj.  78Sb.  Dogju 
aiofaici  na  /.emlju  Misirekii  i  pojedu  3ve  bilje  po 
zemlji.  Mojn.  U.  lO,  12.  —  2)  u  niihiji  Sokoskoj  u 
selu  Košlju  jedno  mjesto  j?dje  vodu  skače  s  velike 
visine^  cf,  skokovac.  Rj.  vidi  i  slap. 

sk^karlea,  f.  —  1)  der  S'chlosm'icgd,  oitex  aerae. 
Rj.  vidi  »kaćatnr,  Stekavicu.  —  Doreka*'',  na  dovrat- 
nikn  ono  7.a  ftlo  rtft  7.arai(^e  Hl^akavica,  Rj.  liWb.  Jedna 
je  (djevojka)  anmo  otvorala  vrata,  koja  au  ondje  (u 
Dubrovniku)  i  sad  i  <ianjti  zatvorena,  pa  kad  ko  Kpolju 
kucne  u  njili,  djevojka  pogleda  kroz  prozor  ko  je,  pa 
pvvHČe  TA  uzicu  akttkacicu  te  se  vrata  otvore.  Rj.  TtMa. 
Bobna  (vrata)  8u  se  zatvarala  tek  malom  flakaricom 
koia  se  uricom  diwila  i  spnStala.  /im.  3(>3.  —  H)  i^ra 
u  kojoj  !te  ntcaće  ko  može  dalje  ili  viAe  prosko(^iti.  Rj. 
—  8kok,  cf.  akakavica:  r^kat'u  skoka^  meću  se  kamenu. 
Rj.  687a.  -  .3)  u  blatu  »Skadarskome  nekakva  riba, 
\z  koje  se  vadi  avgutar.  Rj.  —  Kad  riha  akahmca 
(cipoh)  u  proljeće  i  u  ljeto  u  plitkoj  vodi  pomoli 
glavu  iz  vode,  kaŽc  se:  fflavnju  cipoU.  Rj.  b6b.  vidi 
i  ćefobu 

skakAtanjCf  n.  dan.  od  skakanje.  Rj. 

sknkdtAd,  skilkiK^cni,  dcm.  od  skakati.  Rj.  v.  pf. 
(lem.  skoknuti.  —  Po  lom  je  oi^a  svegjer  uz  cara 
»kakutala  i  blejala.  Npr.  11b. 

8kitln,  /",  (u  C  G.)  —  1)  vidi  stijena.  Bj.  i  «f/n. 
ondje,  —  2)  vidi  skela:  Sve  su  n&^e  skale  zatisuu!!. 
Rj.  vidi  i  Sćcla.  —  3j  pl.  skale,  die  Sfiege^  scalae, 
cf.  flkalini:  Kad  pogleda  vodi  u  »kaline,  aJ'  su  vodi 
ukalc  pokvarene.  Rj.  i  simj.  skala:  Hkalini,  cf.  skala, 
biLHamak.  Rj.  l>8r)b.  i  Sf/n.  kod  skalini.  —  -i)  (u  81av.) 
vidi  krinka:  sijeci  tu  jabuku  na  skale.  Rj.  isp,  skaljo. 

»knlabdrlli,  skaliiburTm,  r.  pf.  Hmije^uti  stvari  koje 
ne  idu  zajedno,  Savheii,  die  nieht  zusammenpussen, 
ttntei-  cimtndcr  mischen,  vervniren,  res  discrepantes 
pcrmiscerc:  Sauna  j'e  mnogo  skulahuiio,  ne  znam  kako 
će  rasklasti  (Poal.  375).  Rj.  s-kalaburiti.  v.  iinpf.  prosti 
kalaburiti. 

skalini,  skaUna,  m.  pl.  (po  zap.  kraj.)  die  Treppe, 
scalae,  cf.  skala,  basiunak:  I  oditc  us  skaline,  pak 
ixigje  nn  čardaku.  Kj.  Tul.  scalino.  sing.  skhMn,  eka- 
Hmi.  riđi  i  ljestve,  merdiveni,  stepen  2,  stepenica, 
stube.  —  iSkakat'  priko  dva  skalina  (na  vrat,  priko 
vrata).  DPoal.  \l\  ijjriko  zap.  mjesto  preko). 

hkikljc,  skalja,  f.  pl.  (n  Slav.)  komadi  od  iveija, 
HohahfiiUe,  sarmenta.  Rj.  —  Značenje  ikorijena) 
cijepati:  skalje.  Korijeni  238.  isp.  kAlati. 

sk&nentti,  nTm,  v,  pf.  Rj.  s-katneniti.  r.  impf. 
prosti  kameniti  se.  —  1)  ko^a,  rcr.tU-inet^n,  za  Stein 
tnaciten,  lapio.  Rj.  učiniti  ija  kamenom.  —  2)  sa  se, 
refleks.  versicincrny  ru  Stein  tccrdcn,  lapidescn:  Vac- 
jinu  sri-«  skameni  se.  Rj.  postali  katnen,  vidi  oka- 
mcniti  se,  smramorili  se.  —  Ti  sIobodiA  mene  ranje- 
noga, jer  je  slaba  pakleua_aidaja,  jer  su  joj  se  ivala 
skamenila.  Npj.  5,  44*J.  Žena  Lotova  idući  putem 
bijale  se  osvrnula  natrag,  te  se  skatntni  i  oatane  slan 
kamon.  Prip.  bibl.  IB. 

.skAitiJJii,  /.  [pl.  gen.  skamija)  (u  vojv.l  die  Bank 
in  der  Scfiule,  scamnutn,  cf.  klupa.  Rj.  skoL^ka  klupa, 
od  Lai,  .Hciunnum. 

skAniti  n»,  skauira  se.  vidi  nakaniti  ne.  Rj.  r.  r. 
j//.  s-kaniti  se.  isp.  riješiti  se.  r.  ivtpf.   skanjivati  se. 

bkanjivanje.  n.  das  Zaudern,  cunctaiw.  Rj.  rerb. 
od  skanjivati  se,  koje  vidi, 

ivknnjivAti  se,  skiinjujem  se,  r.  r.  impf,  saitdem, 
cunctor.  Rj.  s-kanjivati  se.  vidi  nakanjivati  se.  r. 
impf.  prosti  kaniti  se.  r.  pf.  skaniti  »e.  —  Kako  kum 
prMo,  ti  odmah  vreću.  (Kad  li  ko  bo<''c  ho  da  da,  ne 
'tkai^i^  scj  nego  uztni  odniab,  dok  se  onaj  nije  prc- 


mislio).  Poel.  196.  Hoće  li,  ne  će  H  (n.  p.  ide  ili  radi 
Sto»  t.  j.  lijeno,  skanjujući  se).  342. 

Nkllpntl,  skapIjBm,  r.  pf.  n.  p.  od  gladi,  od  zime, 
umkonimen,  perco.  Rj.  poginuti,  umrijeti,  v.  impf. 
rtkapavati.  —  Tvrda  muka  kad  dogje  na  coeka,  valja 
da  trpi  dok  skuplje.  Posl.  312. 

sknplivttnj  (\  n.  dai  Cmkommen,  mors.  Rj.  terb. 
od  skapavati,  stanje  koje  biva,  kad  tko  skapava. 

HkapAi'ati,  skapavam,  v.  impf.  urnkomnien,  pereo, 
morior.  Rj.  vidi  rikati,  ginuti,  mrijeti.  r. /)/".  skapati. 

skapjklar,  skapulam,  m.  —  Frauir  da  ne  kradu 
govoraše,  a  on  u  skapularu  gusku  imafe.  iJPosl.  22. 
.Skapuiar^  u  fratara  ono  u  gornjoj  haljini  žlo  ini  stoji 
oko  vraia  i  niz  pleći,  iial.  scapolare.  XVII. 

skapAlntl,  lum,  v.  pf.  erhaltcn.  retten,  salvo,  cf. 
spasti,  sačuvati:  Avizan  na  pola  skitpttlan.  Rj.  mdi 
si/n.  kod  ».ičuvati.  ovaj  .se  glagol  druk'}ije  ne  nal{ni. 
—  Podranite  na  nivno  Kosovo,  ne  bi  1'  meni  gtaPU 
skapulali.  HNpj.  2,  33.  Hrže  bježi  vojvodinoj  kuli, 
eda  bi  ga  skapulala  kula.  Npj.  i,  1B2.  »Nemoj  mene 
izgubit'  . . .«.  Ta  mu  rijeć  skapulala  glacu.  5,  250, 

.sk&sati,  ska^am,  v.  pf.  Jterablraben,  gradu  tolutili 
descendo:  Ne  da  skttsat'  Turku  niz  Kotare.  Uj.  s-ka- 
sati,  kasaju'H  sići.  v.  impf.  prosti  kasati. 

SkAtnr»  m.  u  pjesmi  (valja  da  ne  će  biti  Skadar^ 
nego  Kotor,  (Jattnro):  Drugo  dobro  bco  grad  Skatara. 
Oj  Skatarc  moj  bijeli  grade.  lij. 

skAtula,  f.  vidi  Akatula.  inp.  skatuliea. 

skiituHi'U,  f.  dcm.  od  skatnla.  —  Othranjen  je  u 
skatalici  ud  bumbaka.  DPosl.  89. 

»kazaljka,  f.  der  Zeioer  an  der  Uhr,  index  horo- 
logii,  {jvomou.  Kj  vidi  kazaljka,  ono  sto  na  uri  po- 
kazuje vrijeme. 

skftitt,*  f.  —  i)  die  Veberfahrt,  der  Ori  der  UOter- 
fuhr.  irajcctat.  Rj.  na  vodi  ono  mjento  gdje  se  pre- 
vozi preko  itje.  riđi  ftćela,  skala  2.  i.<tp.  brod  (gdje  se 
preiasi).  —  Skele  i  gjumrukc  uiko  drugi  niie  mogao 
zakupiti  osim  njih  dvojice.  Sovj.  22.  —  2)  aas  sAiff 
auf  acin  vtan  uherfdhrt,  navis  qua  trajicio,  cf.  ^ćela. 
Rj.  lagja  na  kojoj  se  pret^ozi  preko  vode.  vidi  splata. 
isp.  brod  2.  —  Kerep,  skela  od  više  lagja  svezanijeh 
(ukeropljenijeh).  Rj.  2t>8b.  —  3)  skele,  das  Bauge- 
riist,  machina  aedificationis,  cf.  lazila.  Rj.  vidi  i  koze, 
i  nnikare. 

skfelarina,  f.  das  ffeherfahrtgeid,  daa  Fuhrgeld, 
naulum.  Rj.  pluta  za  precotcnje  na  skeli.  isp.  brcH 
darina  1.  —  takve  rijeci  kod  diraarinn. 

sk&lodžijn,*  m.  der  Fdhrmann,  portitor.  Rj.  koji 
na  skeli  prevozi,  isp.  brodar  1.  —  Boji  ga  se  kao 
vrana  skeledžije,  Poel.  21  (i9p.  Ne  boji  ae  vrana  Ino-- 
dara.  UPosl.  70). 

s»k&t45džijin,  adj.  des  Fiihrmanns,  portitoria.  Rj. 
što  pripada  skele<lžiji. 

skModžiJnskT,  skMHžTJski«  adj.  Filkrmann-, 
portitorum.  Rj.  Ho  pripada  skeledzijama.  i  saseto 
skeledžiu'iki,  isp.  abadžins^ki. 

sk(?ljdvanje,  n.  J.  Hogdanović.  vtfr&.  0(2  skeljavati. 
radnja  kojom  tko  skeljava  što. 

.skelJiiVAtl,  skfeljrtvara,  v.  impf.  .1.  Bogdanović.  s-ke- 
IjavaLi.  v.  pf'.  »keljiti.  r.  impf.  prosti  keljiti. 

skftIJUi,  IJim,  V.  pf.  s-keljiti  n.  p.  dvije  daske,  ulije- 
piti  ih  krijem,  vidi  sakeljiti.  govori  se  u  Ilrv.  gdje  i 
keljili.  susummenleimen,  conglutinnre. 

Sk^ud4*rija/  f.  das  Gtbiei  von  Skutari:  IHću  ti^be 
zemlju  Skendrriju.  Rj.  —  Skenderija,  eemlja  oko 
Skadra,  Npi.'  3,  398. 

^k^repiti,  pun,  r.  pf.  a,  p.  dvije  lagje,  cf.  kerep. 
Rj.  s-kerepiti  lagje^  kao  svesati  ih,  da  budu  kerep. 
vidi  ukerepili. 

sk^^l^»t,*  der  Scharlach,  coccum,  coccinum.  Kj.  isji. 
skrleliti  se,  —  Za-iija  se  skerlet  i  kadifa.  Rj.  VMn. 
Pred  tamnicom  ćudan  dobar  junak,  i  na  njemu  Hsti 
zelen  skerlet.  Npj.  2.  yM.  On  se  pljcsnu  nikom  po 
koljenu,  skerlet  toha  pute  UA  koljenu.  4,  2(13  (skerlet- 


skerletMi 


-  411  - 


sklAi^AoJe 


Čoha).  Zavjea  bijaSe  od  poHlrA  i  skerleta.  Moja.  IX. 
3«,  18. 

sk^rl«^(un,  Hkferletnn,  udj.  von  i'^ftrlach,  coecineuSf 
coccinui:  Ogrnuli  nkerlctne  binjiAe.  Rj.  što  pripada 
skcrletu,  —  aviikuvSi  ga  (Isuea)  obukoše  mu  skeAcinik 
kabanicu.  Mat  37,  28. 

.NkiJ'anJc,  «.  dus  ScJircien  dtn  Sch\cein<fs,  suis 
chimor.  Rj.  verh.  od  skidati,  radnja  kojom  .tiHnJče  skici. 

sfci^tl»  Hki^m,  ti.  impf.  schreicn  u?ie  tSchu'ein, 
damo  (dn  aue).  Rj.  soii\jče  ukići  (kad  rii:e).  v.  pf. 
proHii  tikiknuti.  t».  impf.  ulož.  {>oskik!vftli. 

skidanje,  n.  dtis  Ahnehuien,  demtio,  Rj.  verb,  od 
.-fkiduti.   raihija    kojom   tko  skida  eff«.  r'idi  sniinanie. 

HktdatI,  skidam,  r.  impf.  Kj.  »fciiiati.  r.  pf.  ski- 
nuti. —  1)  herabnehmen^  demo.  Hj.  vidi  smicati  1, 
sninmti.  —  Skidaju  kot\ju  zasuhicCj  kad  mu  nekako 
mcao  naraste  oko  zuba  pa  ga  režu  noiem.  Rj,  175a. 
Tu  Hu  Htanovi,  jedne  f.eoe  stoku  muzu,  jedne  nileko 
rnzlivaju,  jedno  skorup  ukiduju.  Npr.  80.  Kapu  ftkida, 
do  zemlje  se  Hvija.  Npj.  %  G7.  5a  ramena  ,<kida 
dieferdana.  4,  329.  Oo  tmd  Hte,  brai^o.  bili  na  mojoj 
du^i,  a  sad  vas  ja  ftkidum  tta  itroje  duiic  i  ostajete 
gOHiiodftri  od  aebe.  Sovj.  68.  Ko  ima  /.lata,  neka  ga 
skida  m  sebe.  Mojs.  II.  32,  24.  .*«  se,  paun.:  I^to  mu 
se  briga  skida  s  vruta.  Posl.  138.  —  2)  u.  p.  haljinu, 
kitAulju,  auasieJten,  exuo:  Te  ti  skidaj  Njego5evi(? 
Mnta.  Rj.  riđi  svlat^ili  3.  —  Vi\  m  nje  ukida  ruiio 
^evoja^KO>  na  nju  meće  ruUo  oevjeatinsko.  Kj.  414a. 
sa  8c%  refUkti.:  Kad  pojjemo  legati,  ja  ću  izvaditi 
ključ  iz  vraLa,  pa  kau  se  stane  sJcidaiit  onda  ćei  ga 
vidcti  kroz  rupu,  Npr.  53. 

skika,  /'.  dius  Sdtreien  der  Schtceintt  suutn  clamor. 
Rj.  n.  p.  iftoji  skika  sviftja,  U  j.  8v%t\je  akiče.  iftp. 
nkii''ftnje. 

skikniiti,  rtkiknem.  e.pf.  aufuchreien (v*)m  Schwcinc^ 
clumoraii  tollo).  Rj.  skiknc  scinjče^  kuda  oikne.  t. 
impf.  ski(>ati. 

.sklnutif  Bklneiu.  r.  pf.  Rj.  8-ki(d)nuti.  v.  pf  je  i 
proHti  kiuuti  ne.  r.  impf.  skidati.  —  /.  1)  herab- 
it^men,  demo.  Rj.  tidi  aumći  1,  (»metnuti  1,  snimiti. 
—  Pa  skidoše  kupe  kamilavke.  Rj.  262a.  Starat-  kad 
primi  novce,  .^kine  s  konju  uiar,  Npr.  38.  To  »traSno 
Blvorenjo  skiđe  aa  lica  mcdvegju  koiUj  i  zbaci  medve- 
Kjjnu  sa  rtcbc.  134.  Pa  joj  .ikinf.  prsten  s  desne  ruke 
1  a  lere  nopc  Aarapu.  240.  Skinuo  bi  .■*  maicrć  Božje 
pokrov.  (Kud  ko  krade,  ili  onako  grabi  Bebi).  PosL 
288.  Skinuti  kajmak.  iUzeti  ono  što  je  najbolje  u 
kakvoj  »tvari).  288.  Kad  budete  kod  Merina  dvora. 
skinite  me  na  eelenu  iravu^  nek  me  vidi  Meriaia  do- 
vojka.  Npj.  1,  250.  Dok  ^tkinem  s  t>rata  ovaj  nearei^ni 
i  bijedni  Jflječnik.  btraž.  1886,  138(i.  Danas  »kidoh 
s  voj*  sramotu  Misiraku.  Is.  Nav.  6,  9.  Idem  da  mu 
skinem  glavu.  8am.  11.  IH,  9.  Skinite  ieŠke  podare 
svoje  s  mojega  narofia,  Jezek.  45,  U.  —  2)  auaeiehcn, 
e.Tuo:  Te  on  skide  Xjego5e\i(5  Mnta.  Rajo  skide  bega 
J^jubovi(5a.  Rj.  riđi  avut'i  1.  —  8vi  će  knezovi  mornki 
. .  .  skinuti  sa  sebe  pUiMe.  Jrzek.  26,  16.  su  «e,  refleks.: 
Kad  bude  noi'u,  po&to  se  on  već  skine  i  legne  spa- 
vali, d(»gje  mu  jedan  delija.  Danien  4,  7.  —  II,  sa 
»e,  refleks,  herubsteigeti^  descendo:  Pa  se  skide  nii 
bijelu  kniu.  Rj.  vidi  sa^-i,  si^^i,  snimiti  »e.  —  Skin* 
se  s  konja  ognjaniti  Vn<^e.  Rj.  43Ha,  Popne  ae  na 
jedno  drvo  .  .  .  skine  se  su  drreta.  Npr.  IHI).  Ti  penji 
ae  gore  na  bedem  da  ti  ovu  drugu  jelu  dodamo  .  .  . 
da  se  skinemo  nii  ?yw  dole  u  grad.  190.  Ja  poigrah 
dobra  kouja  moga  ...  Ja  se  skitloht  da  kavau  ot- 
pu<*im.  Npj,  1,  400. 

skiptar.  skiptra,  m.  od  Orć,  fo  aA^^Tcrpov ;  sceptrum, 
Sceptcr,  Zepter;  vladalačka  šiftika.  —  Skiptnr  je 
carstva  tvojega  (Roželt  skiptar  pruvioe.  Ph.  45,  (i. 
Mudnrci  koje  zvijezda  dozva  prepndofte  :*e  vide<^i  ne 
»kiptre  ni  prijeatolo,  nego  krajnje  siromaštvo.  Dl*.  3i»;l. 

skllai'r  Mkii/iOn,  m.  der  Lundsirculusr.  trro.  Rj. 
kuji  8c  skUa.  vidi  »kiluica,  i  syu.  ondje.  uugm.  »\ihn- 


\  dina  1.  —  Glavni  kmet  može  nemirnim  Ijudma  i 
.tkitačimUf  koji  idu  ođ  kazana  do  kazana,  udariti  do 
25  batina.  MiloA  191. 

skitt^^'ieu,  f  die  lAindfttreicherin,  raga^  cTratut.  Kj. 
koja  se  skita.  vidi  Hkituiea.  —  i'uva  bura  na  Raduhi, 
te  pomela  dva  Radula  ...  i  Milicu  kilavicu,  i  Maricu 
skituHcn.  Hore.  242. 

MkitjV'iuu,  f.  —  1)  augm.  od  skitač.  Rj.  takva 
augm.  vidi  kod  burdarina.  —  2)  vidi  Hkitnja:  otiSao 
u  skitućinn.  Rj.  isp.  nkitanjc. 

I      skhiieki,   udj.    TAindstreieher-,   erronum.    Rj.   ^o 

I  pripada  skitačima. 

8kilaluc,  ftkltaui.'a,  m.  inigus^  vagans,oherrans.  StnlH. 

,  koji  se  ukita.  ridi  hkituioa,  i  -•»i/ii.  ondje, 

skHanJe •  n.  du/i  Herumsireichen ,  die  Land* 
streichereif  vugatio,  Rj.  i^erb.  od  akitati  se.  radnja 
kojom  s€  tko  skitu. 

.skitati  se,  »kiiam  (skK^em)  so,  r.  r.  impf.  her- 
um.'itreichen,  en'o.  Kj.  iri  kojekuda,  ridi  klatariti  se, 
klatiti  flc,  lolati  ne,  jK>bijati  ae,  tioteaiti  hc,  potucati 
{i  ae),  prebijati  se,  lijevati  (od  ku(5e  do  kui%).  nila- 
cati  »e,  »mucati  .se  1.  tepali  t«e,  turi  ne  3,  lut^vati  ne, 
vu<5i  se  3.  t\  pf.  slož.  puskitati  ae,  pro^kitali  »e.  — 
Skitu  se  kao  pas  bez  goae.  Poal.  288.  Tako  se  ne 
skitao  od  ttemilu  do  nedraga!  310.  Ode  pravo  u  pri- 
morje ravno,  sve  ne  skita,  a  za  Musu  pita.  Npj.  "2, 
406.  Onda  .^e  malo  po  malo  istrijebe  ćivotinje  koje 
su  se  prije  divlje  po  polju  skitule.  Priprava  28. 

skitnica,  f.  vidi  skita(^.  Rj.  kako  je  riječ-  ženskoga 
roda,  za  cijelo  znaci  i  skitjirica.  vidi  i  bitanga,  blud- 
nik 1,  loncija,  notepub,  potuouja,  poltikać,  protuha, 
probilijeska.  pronisvijet,  skitalac,  lučnica.  —  Svjetska 
skitnica.  Rj.  672b.  Obižao  kuća  kao  mife  kuka.  (Re<^o 
se  za  skitnicu).  Posl.   22il.    Pa  JSćepaua   ružno   nagr- 

I  diJe,  mjesto  cara  skitnicom  ga  zvalui.  Npj.  5,  525. 
skilDjil,  /'.  das  Hcrumsireichcn,   vitgatio,  cf.  skita- 
tMna  2.  Rj.  cidi  i  skitanje.  —  Podkitaii  se,  udariti  « 

j  skitnju.    Rj.  548a.    Otišao  u  Rompas,  t.  j.  «  8kitnjuy 

I  i  bez  i  kaka  posla.  Rj.  B64b, 

I       skl&(%  Ml.  (u  Dubr.)  vidi  aklat.  Rj. 

sklikd.  m.  Rj.  !*-klail.  oxn.  koju  je  u  1  klasti.  — 
I)  i'idi  skUdnja.  U},  vidi  i  kladnja,  krstina,  kral  4. 
gomila  od  nekoliko  snopa  i*<«.  —  2)  niogja  izinegju 
dvije  njive,  Ftldrnark,  confinium.  Rj.  gomila  od  zemlje 
ili  od  kamelija,  da  bude  megja.  —  3)  consensus^  urdot 
rhpthmus,  harmonia.  t.tjorfri:  sklad  od  žica  i  glaea. 
Nek  njegovo  hvali  ime  slatkijeU  glasa  sklud  naredni. 
^^tulli. 

hkliVdnD.  skladna,  adj.  Rj.  suprotno  neskladan.  — 
—  1)  (u  Dubr.)  artig,  humanus,  decorus.  Rj.  kuo 
udvoran,  uljudan,  prikladan:  Neimic  rtvetao  (Mo  se 
lice  suda  i  uredbe  zemaljske).  (Sto  je  K^em<w  krotak 
i  skladan).  Posl.  205.  Viša  klasa  valjalo  bi  dajeo^ 
liuroda  ućenija,  mudrija,  uljudnija,  skladnija  i  rodo- 
Ijiibivija.  Kov.  13.  —  2)  conformis,  congruens.  com' 
positus,  concors:  skladni  romon.  Stuili.  sto  se  slaie 
s  redom^  harnwnijom ;  harmonijski,  isp.  sroćan,  sroćit. 
sklndnAea,  f.  [u  Dubr.)  vidt  skladnosU  Rj.  —  riječi 
n  tukim  nast.  kod  bietroća. 

hkl&dnoiiit,  skladnosti,  f.  die  Artigkeit^  humanitua, 
decor.  Rj.  osobinu  onoga  koji  je  slađan  (1)  i  kto  je 
skladno  (^).  -r  Nagjoh  toliko  milja ...  u  onoj  sklad- 

I  nosti   njegovih    re^-onica.    Megj.  111    vidi  fikladno6i. 

I  ijip.  harmonija. 

{  1.  skl&dnja,  /'.  vidi  kladnja.  Rj.  vidi  i  sklad  1.  — 
rijeci  s  tukim  nast.  kod  ćežuja. 

Z,  hkli^dnjei  f.  pl.  'jcn.  skUdnjl  i  akladdnjn.  (govori 
se  u  Hrv.)  vidi  palije, 

Sklftnjiinje,  «.  Rj.  verb.  od  sklanjati.  —  t)  radnja 
kojom  tko  sklanja  n.  p.  ruke  (daa   Zusammenziehen, 

I  contractio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  sklanja  koga 

\  na  sto  (daH  Bewt'Ken  zn  etvvas,  pormotio.  Rj.).  — 
3)  radnja  kojom  tko  sklanja   koga   tfdjegod  za  tirkn 

1  vrijeme.   —   i)  u  gram,  radnja  kojom   tko  sklanja 


■flHHiaiii 


skIa^Jntl 


412 


skobltl 


n.  p.  imena:  Primjeri  od  sklaiijanja  imena  i  od 
aprezanja  giAf^ola.  Odg;.  ua  uL  20.  Za  Sto  u  g:l)iguliiun 
n  aprezanju  iz1>acujetQ  slovu,  n  u  imenima  u  sklit- 
nJanJH  ne  ćete?  Ral  27. 

skliinjiiti,  sklanjam,  v.  impf,  Kj.  s-klanjati.  r.  iinpf. 
prosti  klanjati ;  klonili  (sci.  r,  pf.  skloniti.  —  J^  hcugen, 
flecto:  Kuke  sklanja  pa  mu  se  poklanja.  E^.  kno  sa- 
vijuii.  —  2)  hewetjen,  perviovco.  Rj.  skhmjitii  koga 
na  ito,  nftgoparati  ya.  —  S)  kao  ostavljati,  untcr- 
brinijen,  voUoco,  Rj.  kao  ontadjati  i,  namještati  na 
sklonilo  inje.sto:  Sakrivali  ih  pod  krov  liea  svojega 
od  buna  ljudskih;  sklavjii.s  Hi  pod  sjcn  od  simdljivijeh 
jerika.  Ps.  yi,  SJi).  Mudri  ^sklanjnju  manje,  n  usta 
ludof^a  bli/u  mi  pogibli.  PricS  \0,  14  (uhncondunt 
Hcieniiam;  verbertfen  die  J^rkcuninins),  na  se,  rc/leks. 
ili  piis8.:  Pod  ajeu  krila  Ivojih  uklanjam  se  dok  ne 
progju  nevolje.  Pt*.  57,  1.  Evo  se  megju  mrtve  broji 
onnj  koji  živi  na  viuini  i  u  muli  grob  sklanja  se. 
l)V.  14(i.  —  4)  n  gram.  (feclinarej  đe*:linircn:  Sa- 
dašnji ua$  Bpiaatelj  mora  znati:  sklanjati  »va  imena. 
Pia.  CA.  sa  se,  pasn.:  Sa  »j«,  *lj«^,  i  >ni«  sklanjane, 
n.  p.  raj.  učitelj  i  panj,  kao  i  kovati.  Pim.  7. 

skli^piinjo,  n.  das  Zusanimenftigen^  conjunctio.  Rj. 
tcrh.  od  sklapati,  radnja  kojom  tko  sklapa  n,  p.  oči. 

hk1A|mlit  fklapum,  f.  impf.  tiisammenfugen,  con- 
»ero.  Rj.  K-klapati.  r.  jtf.  sklopiti.  —  Da  ja  vidiui, 
kako  bet'ar  spava:  be(!:ar  spava,  Oiijn  ne  sklapa.  Kpj. 
1,  '2G4. 

sklAt,  »H.  (u  Dubr.)  dcr  Kngelftsch  (Meerengd. 
Rj.^),  siiuatiiui  {angthis  7)um.  Rj.*).  Rj.  vidi  sklnc^ 
morska  riba*  —  riječ  postala  od  Lat.  flijualu^i.  inp. 
ihin.  17. 

skliVlai  f.  tu  Hrijemu)  iJtinimkopf,  stultnK:  idi, 
sklato  jedna!  cf.  suklata.  Kj.  riđi  i  slut^i,  sumlatii, 
Mulitiija.  St/n.  kod  bezjak.  —  s-klala.  isp.  t)»n.  lb. 

hkliUi  sc*.  skoljem  so,  v.  r,  pf.  raufen^  rii-.ari.  Rj. 
»•klati  »e.  vidi  saklati  se.  w  svagji  počujudi  se  vidi  i 
isklati  se,  i^voklali  se.  rcciproč.  sklao  se  s  njim,  sklali 
se  ljudi.  i\  impf  prosti  kluli  se  Si. 

NklLMiica,  f.  das  J'rinkglas,  pnculum  vilreiiM.  Rj, 
aišu  ili  uopće  sudič  od  skta  (od  stakla),  vidi  ckleidea. 
iap.  stakleucr.  —  Pristupi  k  njonm  ženu  sa  sklcnicom 
mira  nino^jorjenuj^a,  i  i/.li  na  Rlavu  ujepfovu.  Mat.  2ii,  7. 

skl^nzn,  /.(u  Pa^tM  vidi  sviigjii :  Nestjule  spenza, 
na.'itaile  .sklcma.  Rj.  infija  rijcć. 

!*kU>plali,  sklejK-cm  (-»kl^iitjlm),  v.  pf  RJ.  s-kleplati. 
drukčije  se  očaj  glagol  ne  nalazi.  —  i)  hcdrdngen^ 
urgco.  Hj.  cidi  sjiluhlati.  kao  nuruliti.  —  2J  sa  se. 
refleks,  sklfcptnti  so,  sklt^piTi  (skliiptiijil)  ae,  c.  r.  pf 
oko  koj^n,  bcdriingen,  urgco:  skteptahi  se  oko  njega 
dva  tri  du^.nikn.  Ri.  vidi  slapLali  t*e. 

.sktihiti  sOr  sknbTm  se,  r.  r.  impf  tfrinscnd  laclien, 
rideo  ringcns.  Rj.  smijati  se  zij^tjučt  titko  da  se  eubi 
vide.  ridt  eeriti  se,  kesiti  .«e.  v.  pf.  iskiibiti  (zube). 

sklibljOtlJO,  n.  das  (irinsen,  rictio  ridcntis.  Rj. 
verh.  od  -^klibili  se.  radnja  kojom  se  tko  sklihi. 

skllU  so,  sklim  se,  vidi  ckliti  se,  sUiklili  so.  Rj. 
V.  r.  impf  sjajnti  se  kao  sklo  (staklo).  IT.  prcgj. 
akljilh  se,  fikljaSe  se.  prilog  sad.  skltif^i  se.  Rad  B,  KMi. 

skITziik.  skfiska,  adj.  schlapfrig^  lubricus.  Rj.  vidi 
klixak,  kli/^iv. 

^kli7^viru,  f  vidi  klizavica.    Kj.   g(^e  je  i^klisko. 

Nkid,  n.  {n  j>(ibr.)  vidi  staklo.  Kj.  vidi  i  stklo. 
rklo,  —  Sklo  li  iMUrsko,  sklo  ti  Mletačko,  svako  se 
sklo  rav-bija.  DPosI.  111. 

skllkliil,  adj.  sciticdrts  ahgcUgen,  dcrius.  Rj,  n.  «. 
sklonito  mjtMo,  mjesto  s  ncruke,  skrovito,  gdje  tic  inose 
tko  skloniti,  sakriti  se.  isp.  /akloniL 

.skl6nhi,  sklonun.  t\  pf  Rj.  a-kloniti.  vidi  saklo- 
uiti.  r.  impf.  sklanjati.  —  i.  J)  beugen,  jlccto.  Kj. 
skloniti  n.  p.  rttkc  kao  saviti.  —  2)  ko<ra  na  slu, 
hctfcgcn,  pcrmovco.  Rj.  kao  nagoooriti^  privoljeti  ga; 
No  bi  li  kako^cod  ova  sklonili  da  gn  jupet  k  sebi 
primi.  Npr.  24«.  I  »kloni  srca  svijch  ljudi  od  roda 


Judina  kao  jednoga  Čovjeka,  te  poalaSe  V  caru.  Sam. 
II.  P),  14.  Planina  njima  nije  smetala  da  izagju  blagi, 
krotki,  sklonjeniji  k  tniru  nego  k  hc{fu.  Zim.  83.  — 
3)  unt^bringen^  colloco:  Koja*?«  nas  u  j;ori  skloniti. 
Rj.  kao  ostaviti  /,  smjestiti.  —  Vatra  raštrkana  i  vc6 
se  zgorela.  Ona  lepo  uzme  metlu  pa  pof-isti  kolebu, 
vatru  sklonii  i  joS  drva  donese  te  bolju  naloži.  Npr. 
142.  Ne  prenese  David  kovčega  k  sobi,  nego  y«  skloni 
u  kuću  ()vid-t>loma  Uetejina.  Dnev.  I.  13,  13.  Sklonio 
hi  me  (Gospod)  pod  krovom  šatora  svojega.  Ps.  27,  5, 

—  /f.  sa  se,  relkks.  —  I)  kao  sakriti  se:  skloni  se 
ti  gdjepod  za  neko  vrijeme.  Rj.  —  Pa  jnj  refe  da 
se  skloni  malo  sa  tfraia.  Npr.  riti.  Skloni  se,  gospo- 
daru, skloni  se  kod  tnen^;  ne  l>oj  se.  8ud.  4,  18. 
Gospod  da  plati  za  djeto .  . .  kad  si  doi^la  da  se  pod 
krilima  njegovijcm  skloniš.  Kut  2,  12.  Nego  se  ćuvnj 
tijutra,  skloni  se  gdje  god  i  prikrij  se.  Sam.  1.  19,  2. 

—  2)  kao  privoljeti  se:  Opet  joj  reće;  >Idi  mati...« 
Na  to  se  ona  skloni  pa  pogje  k  earu.  Npr,  51.  Pri- 
jatelji okolo  ujegova  oca  nagovarajući,  da  ga  opet 
k  sebi  primi  .  .  .  otac  mti  se  opet  skloni^  primi  ga 
k  sebi.  2411.  Muj.sije  se  skloni  da  ?.ivi  kod  onoga 
čovjeka.  Mojs.  II.  2,  21.  .Samo  se  ne  mogoh  skloniti^ 
da  stavljam  . .  .  ue  mogob  se  na  to  skloniti.  tStar. 
pis.  brv.  4,  X. 

skll>|>.  sklopa,  n.  der  Znsammenstoss  mehrerer 
Jierge,  concursas  moniinm,  cointnissurn.  Rj.  gdje  st 
brda  vkUipaja,  i  uopće  kao  mjesto  sklopljeno,  satco' 
reno  odasvud:  Otvoreno  ti  je  pogledati  onnmo  u  one 
krasne  njive;  nisi  n  kakvom  sklopu,  u  velikim  va- 
roSkim  zi<linnma.  Zim.  ^tO^l. 

skldpiti.  sklVmnn,  r.  pf.  znsumtnenfiigen,  comviitto^ 
Rj.  H-klopiti,  vini  saklopiii.  kao  prost  glagol  klopiii 
ne  dolazi,  i.sp.  klupiti.  v.  impf.  sklapati.  —  Svesti 
oi^i,  t.  j.  sklopiti  ih.  Uj.  (»Gilb.  t'alisati,  vidi  »a.AiU 
tsklupiti,  n.  p.  hiUjina).  Rj.  821)a.  Ninaj,  .lovo,  ii 
bt'Aiei,  dok  ti  sanak  oći  sklopi.  Npj.  1,  11*3.  Rttke 
sklopi  bratu  oko  vrata.  2,  2iKt.  Izvadi  me  iKoAe!)  iz 
gliba...  da  ne  sklopi  jama  nada  umom  ždrijela  svi}- 
jega.  Pa.  (iJ»,  16.  an  se,  refleks.  Posle  toga  dogju  nekaki 
drugi  Turei,  i  tiimare  usred  vojske  Srpske,  koja  se 
sklopi  i  pobije  ih.  Paniea  4»  H.  Aod  uzme  maC,  i  »a- 
Ijera  mu  ga  (Kglonu)  u  Irbuh,  i  drj^.ak  ugje  za  maćem, 
i  salo  se  sklopi  za  macan,  te  ne  može  izvući  uiura 
h  trbuha.  8ud.  .'i.  22.  *  ■ 

skl6|iHi<*c.  /'.  pl.  dvije  karike  (posna  i  mrsna),  koje  I 
.se  sklope  jeilnn  u  drngii   i   none  se  n  pojasu.  Rj.         ^ 

.skljnkati.  skljVikAni,  r.  pf  hincintltan,  indcre,  v.f. 
ukljukali.  Rj.  s-kljiikuti.  kijukajnći  umetnuti,  v.  impf. 
kljukati. 

iiklJAniU,  sklji^nTrn,  t*.  pf,  a-kljuniii.  kao  prost 
glagol  ne  nalasi  se.  —  1)  u.  p.  uos,  die  Nose  hangctt 
lasscn,   detnitlo.   Kj.    sjtustiti   tito,  da  visi  kao  kljun 

—  2)  sa  »e,  refleks,  akljttniti  se,  kad  se.  n.  p.  skuvn 
zelje  kakvo,  pak  se  slegue,  niedersinken,  ead-erc.  Rj. 

MkljAsitl  HC,  Kkljusim  se,  r.  r.  pf  p4-kljusili  se.  isp^r^ 
okljtiftiti  se.  drukčije  se  ovaj  glagol  ne  mdasi.  —  Ml 4 
pripneasmo  na  vf^pra,  i  on  s«  «A(;#*'*'' *^"''*  "'M*"^*^^"- 
Megj.  2Sr».  SkreAe  u  jednoga  ((■erkezii).  Ovaj  se  skljnsi 
Da  zemlju.  Zim.  74.  akljusiti  se,  pasti  kao  mrtav  da 
je.  M.  (ti.  Mili(Sevi(?. 

.skniidUi,  dim.  t:  pf.  Rj.  s-knnditi.  isp.  na-kuuditi 
uado-knitditi.  kao  prost  glagol  ne  nahodi  .se.  —  J)  vcr- 
sdiaffen,  aetptiro,  cf.  rtkunntoriti.  Rj.  vidi  i  skuiaiti 
2,  »kunabiti.  kao  malo  po  viato  nabaciti,  steći,  — J 
2)  n.'ićiniti,  sastaviti,  u.  p.  pjesmu,  sttsammcnHcUen^ 
compono.  Rj. 

slcObiu  f.  die  Klammer  (im  Schlffbnuj^  fibula,  re* 
tinaculum,  cf.  skobtn.  Kj.  vidi  i  cogcća,  maćkn  4y 
pijavica  2. 

sktkbtty ,  skubi'dja,  ni.  ribu  nekaka.  Rj.  Nitsling, 
vfiondrosloma  nasus  Agtiss.  Kj.*  vidi  ^kobalj,  »Ijivar  S. 

Nkdbiti,  skoblm.  Rj.  r.  pf  s-kobiti.  ri(/i  sukobiti. 
e,  impf.  skobljavttli  {i  se).  —   J)  tndi  sresti.  Rj.  — 


"I 


skobU 


-  418:— 


BkoUU 


a)  sa  ae,  refUJcfi.  vidi  i»re»ii  se.  Rj.  —  Dobra  kob ! 
I U  krajini  Nej^oUnskoj  i  ^ore  uz  fiinok  reO«  jednn 
(«l  (lvoji<'e  Ijiitli  kad  ne  na  putu  nrelnu  —  nkohc 
mjcHLo:  pomozi  liop).  Ir'osl.  i>i». 

sk&bliii  /'.  ritii  »koba.  Uj.  i  si/n.  ondje. 

skolilJtiv»njiS  n.  verh.  od  \)  skobljnvuti,  2)  ako- 
bljavnll  »e.  —  1)  tadi^ja  kojom  tko  skoltljtivtt  koga. 
—  2J  radnja  kojom  se  tko  skohljacn  8  kim. 

skobljilviiti,  fik5bljuVHUi,  r.  impf.  vidi  sretati  (i  »e). 
p.  pf.  >*kobiti  (I  se).  —  i)  koga:  Sabor  kod  mann- 
aCira  nvakad  je  pun  interes  .  .  .  skohljuva«  zeta  koji 
de  Mistaje  a  milo^nom  ta/binom  Hvojnm.  Zini.  42.  — 
2)  sa  se,  rccipr.  skobljavati  ne  h  kim. 

skdboj*  IH.  (u  Dubr.)  einc  Ari  Mccrfinch,  piscis 
(jenus.  Kj.  riha  morska,  iap.  tikobalj. 

.sk6<*ati  so,  hkucnin  se,  v.  r.  pf.  hurt  irerden,  đu- 
rcsco,  vf.  snir/uuli  h«  (kao  kost?}.  Hj.  a-kocati  se, 
otrrd%\Hii  kao  kost?  drukčije  se  ne  nalazi  ovaj  glagol, 
isp.  Hkoi^nnjiti  »e. 

sk6eae ,  skMt-a ,  ih.  ^n  nripovijeci)  koji  akaće, 
S}tringet\  aaltator.  Rj.  i^p.  atakatS 

.skoi'dnjiti  se,  skfVanjTm  w.,  p.  r.  pf.  Rmrznuti  ae 
ili  onako  otvrdnuti  kao  koćanj,  cf.  Bkouati  ao,  erharten, 
dHretfco.  Hj.  K-ka6injiti  ae.  glagol  ae  oeaj  inaČe  ne 
nahođi. 

sk6(e.  ak(^l.^ela,  fi.  daa  Juuge  von  skot,  Rj.  Hko(i)f^, 
mlade  od  skota. 

SkAJ!-i(\  m.  eto.  SelUoss  und  Dorf  (tm  Unken  Vrinu' 
Vfer  unterhalh  Zcomik.  nome^i  arcis  cl  pani:  8jaj 
Bože  i  Božii^n,  i  na.^einu  be^n  na  Skot'u'u.  Hj.  kula 
i  selo  na  lijevom  brijegu  Drine  niže  Zbornika,  i/tp. 
»jaknu  li. 

Skdi'i-iijovojka,  f.  Btnnenitn  i  viaoka  stijena  kraj 
mora  u  L*a^trovii^:iiun  i/mej^u  Budve  i  Kaatei-laatvu. 
Pripovijeda  se  da  jo  odande  skočila  djevojka  u  more 
da  je  Turci  ne  bi  zarobili,  Rj.  isp.  tako  sloi.  ime 
Skorivuk. 

skdriti.  akclt^ini,  v.  pf.  Rj.  v.  pf.  nloi.  i(K)-akočiti. 
na-,  na<l-,  r>-,  od-,  op-,  po-,  pre-,  pri-,  u-,  jia-.  r.  impf. 
akakati,  t  omJje  ostala  v.  pf.  slo^.  i  v.  impf.  m/oč.  dem. 
akoknuLi.  —  i  a)  upringcn^  nalio.  Rj.  vidi  uskočiti 
%  KJipiti,  igiknuti.  —  (»jilnanuti,  skočiti  i  u  jedan 
raab  pobjeći,  Kj.  140b.  ŽagouaOke,  za^nai^ki  u.  p. 
ukočiti,  t.  j.  h  xatrke.  Rj.  MI)b.  Skači  Turčin  k:i'  da 
ae  pridrnu.  Rj.  3l}6b.  Skočiti  s  mjesta,  L  j.  ne  iz 
uitrVc,  Rj.  3li*2a.  On^as  oni  na  noge  ukočiše.  Kj.  4t)0b. 
Triput  dorat  urreten  skočio.  Rj.  iljlia.  Skočio  uko- 
viLlni'.  Rj.  777a.  Skočio  konj  upropnicCj  t.  j.  8  nijeHia, 
vidi  trupni''ke.  1^.  7>i.Sft.  Uskočiti  na  lioi^e.  vidi  »ko- 
Hii,  Rj.  7y9a.  Kako  ko.^ulja  poCue  ;.'oreli,  a  on  skoči 
od  (tna  i  poviče  .  .  .  Npr.  f>5.  On  skoči  s  konja.  89. 
Divljim  »lijep  .skoči  kao  mahpU.  148.  Skoči  varnica 
te  prcfKori  dbiku.  1()2.  A  KnS-<'elik  skoči  kao  munja  i 
iWezne  iz  oćiju.  1%.  Prepade  »e  sirota  nevjesta,  skoči 
H  siutret  sfckrvi,  i  pade  pred  njom  na  ffo]fi  koljena. 
215.  Dvanaest  tttra^nib  lavova  skoče  da  ih  sve  rnatrŽu. 
24<).  Skoči  iz  sohe  i  atane  vikali  na  onu  devojku. 
240.  Kad  dopju  vile  k  očimiL  (Ili  vile  puknuti  ili  oči 
skočiti).  Posl.  lili.  .S'it'ot'i  kao opr/.en.  Skoči  kaopregalj. 
•Vjtoet,  pa  onda  reci:  bou!  (Ne  hvali  »e  da  če5  Što  uči- 
niti, doklegojt^j  ne  učiuifl).  "JHH.  Ijj^riUi  He  zlalnom  ja- 
bukom .  .  .  odskokotn  skoči  J4'hHka.  Npj.  1,  43.  Skoči 
LiL74Lr  fifi  konja  /.ckuna.  4,  1117.  Kad  Stanojlo  iia  snu 
skočio.  4,  334.  Skoči  junnk  ka'  i  soko  .<*r»,  4,  3H4, 
Skoči  kolo  d4t  skočimo^  dn  bi  nama  u  čaa  dobar.  Kov. 
85,  sa  Re,  refleks,  (u  pjeMmi)  snaći  što  i  bes  ne  refitk- 
itirnoga:  On  se  skoči,  ka'  da  se  pomami.  Npj.  I,  47(>. 
Pa  se  skoči,  pripima  oružje.  4,  2(iM.  —  h)  M  pre- 
nesenom smislu,  kao  ustati,  navaliti:  Oni  če  svi  buk- 
nuti DA  tebe^  i.  j.  skočiti,  ustati,  sich  entgegen  setzen, 
opponere  se.  Rj.  47b.  Uftti«aii,  kao  ufitaLi.  skočiti,  n.  p. 
uatiaalo  jedno  112  drugo,  dningen,  premo,  inido.  Rj. 
790b.  8vi  H«  /.ačiide,  pa  ona  dva  brat«  skoče  na  >i;; 
»Otkuda  tebi  to!  Ti  m  to  negde  ukrao*.  Npr.  02.  Tek 


ftlo  ulje/.e  u  kuču.  jinečica  skoče  oko  njega  onako  gladni. 
KIH.  A  kad  raji  clodijn^e  .  .  .  skoči  raja  sa  četiri  kraja. 
Npj.  1,  4il4.  8rbi  onda  nkr/če  na  Hedžcpa.  i  Klnnn  vi- 
kati, da  je  to  .-^ve  njej.'ovo  manio.  DanieA  .^>,  "Hi.  Taman 
se  to  atauc  prepravljati,  a  do^ju  gla-Hovi,  da  je  Lepe- 
nica  skočila  da  se  preda  Turcima.  MiloŠ  HI4.  8eljaL'i 
fikoče  na  onižje,  pa  opkole  onu  kuču.  IHl.  Kad  vidje 
^dje  narod  izlazi  iz  ^raila  skoči  na  njih  i  pobi  ih. 
tSud.  it,  4.1.  —  2)  steigen,  cresco.  Kj.  m.  p.  skočila 
cijena  činu,  skočilo  vino.  suprotno  spasti  (apadnem) 

4.  V.   impf.  skakali  '2. 

Sk6i*ivuk,  III.  brdo  i^me^ju  Crmniee  i  Pa^trovića. 
Rj.  ,Skoči-vuk.  tako  sloi.  ime  istp.  Skoči-Gjevojka. 

sk6t'kli  Hkočaka,  im.  pl.  (u  Dubr.)  vidi  koloture. 
Rj.  na  razboju  ono  o  čemu  vise  niti.  vidi  i  Akokoi, 
Pkoljtn;  koloturioe,  koloturiči,  koturiči. — skočci  (osn. 
u  skok).  Osn.  2»3. 

.skok,  skoka,  m.  —  1)  đer  Sprung,  saltus:  Ja  okom 
n  on  skokom,  er  sieht  mifs  un  den  Augen  ah,  cf. 
akakavica  2:  Skaču  skoka,  me(?u  se  kamena.  Rj.  djelo 
kojim  se  skoči.  —  l'znprrepce  potrčase  konji,  L  j.  h 
skok.  Rj.  771b.  Svaki  če  mu  skok  valjati  madžarijc. 
(Kail  .se  zii  koga  kazuje  kako  čc  dobro  bježali).  Posl. 
27i».  A  Madžari  ijrru  započele,  troču  ijrru,  skoka  ju- 
načkoga. Npi.  2,  4yr>.  Skočila  skokom  jabuka.  Heri*. 
200.  —  2)  der  Fali  (im  Miihlbau),  Cfi«HS  atjuae.  Rj. 
«  gragjenju  rodenice.  isp.  f^lap.  —  Badanj,  velika 
Šuplja  klada  &to  kroz  nju  tetV  voda,  te  obrče  kolo 
na  kaSičari  vodenici.  Badanj  se  tiamieflti  na  skok,  pa 
ae  dolje,  u  u^.eniu  kraju,  udari  u  nj  kabl  ina.  Rj.  I  lb. 
Tako  He  pripovijeda  kako  je  (Nnsradin-hodŽa)  negjge 
navrb  bnia  vigjeo  lijep  skok,  pa  počeo  praviti  vode- 
nicu, i  nije  mu  prije  pido  na  pamet  da  votlenica  bez 
vode  biti  ne  može.  Posl.  47. 

.skOkne!  intcrj.  ovakc  uzvike  vidi  kod  ćiatact  — 
Kad  ko  akoH  odakle,  ili  ako  malo  dijete  opane,  ila 
ne  bi  plakalo,  rekne  »e:  skokac!  onda  »e  tobož'  nije 
ubilo  i  ne  plače.  J.  Bogdanovič. 

skDkniili,  nkoknSm,  dem.  od  skočiti.  RJ.  v.  impf. 
ilem.  skakut.iti. 

skukuvne,  skokovra,  m.  Name  eines  WaHHerrallea 
(tt  dem  JJaihe  Zerur.ija  in  tkr  (icgcnd  Jadra,  Ihrf 
Tršič.  Kj.  na  vodi  Žcruriji  h  Jndru,  u  selu  Miču, 
mjesto  gdje  roda  skače  s  vi'iine.  biče  1  nomeu  appel- 
laiirum  kao  i  »kakavac  2,  koje  vidi.  rtdi  i  slap. 

sk5ln  f  f.  vidi  skula,  čkola,  ^kola,  učioniea;  d*e 
Schtde-,   srhola.  —  Vči  skotu  pet  godina   dana.  Npj. 

5.  20.  Pak  je  dobro  sk/ilu  naučio.  5,  48S. 
sk&liinje,  w.  verh.  od  školati,  koje  riđi 

skAlar,  m.  vidi  skular,  djak,  gjak,  učenik.  —  Crno- 
gorci ne  ljul»ft  skolare  ...  Ko  najviSe  posiječe  glava, 
najbolji  je  ukolar  megju  njima.  Npj.  5,  r>Ž4. 

tiikOlJirstvo,  n.  stanje  onoga  koji  je  skolar.  —  Koji 
hje?te  školan  i  nauč«n  ,  .  .  skolarsiro  mu  niSta  ne  po- 
moga.  Nj.  5,  62rj  (poinoga  dijalekt,  mj.  |)omožc). 

skMatI,  lani.  n.  impf.  sjcolati  koga,  slati  ga  m  skoln. 

—  Kako  bjebu  pripcli  Sčepann,  i  kab\  ga  sia  cara 
alavise,  koji  bježe  školan  i  naučen  .  .  .  J^lo  če  .školan 
vorjek  megju  njima?  On  je  školan,  kad  je  dobar 
junak.  Npj.  5,  Siirj, 

skolijfriti,  ak^^lijerlm,  t\  pf.  opkoliti,  umiingeln, 
circumsisto.  Rj,  a-kolijeriti.  u  orom  obliku  al'ajol  se. 
drukčije  ne  nalazi.  Jianičir  ga  dovodi  od  kor,  od 
koga  i  glagole  skoliti,  opkoliti.  Korijeni  243.  vidi  ako- 
lili  2,  ostala  sgn.  kod  opkoliti. 

sk&IRI,  skT^iim,  v.  pf.  Rj.  s-koliti.  —  J)  Bija  Le 
skolio!  (Kletva  pcUi.  Posl.  13)  schilt  man  den  Hund 
(dtiss  dich  die  tVuth!),  rabicm  tihi  I  Rj.  —  2)  vidi 
opkoliti.  Hj.  I   Kl/n.  ondje,   vidi  i  akolijenti,  akučiti. 

—  Pa  uzima  IriHla  kalanije.  školi  Marka  sa  četiri 
dirane  . .  .  Kad  |K)gleda  Kraljevicu  Marko,  al'  kalane 
njega  opkolile.  Npj.  2,  2r)(J.  Bijeda,  zlo  koje  kogn 
sadeai  ili  mu  tko  ućini,  nesreća,  nevolja,  koja  osobito 


skomlna 


—  414  — 


skoroTeCaniJiik 


iz  nenada  ili  bez  uzroka  navali  na  covjekn  i  skoJi  ga, 
te  Re  on  i  nagje  u  njoj.  Danićić,  AKj.  29Ua. 

skdmina«  f.  sfujtor^  đcntium  hehetatio.  Stulli.  kad 
suhi  nirnu;  utumpfe  Utihne,  tjorori  se  i  u  Hrr.  uli 
u  mnohni,  n.  p.  skomine  ae  dobiju,  kad  se  jedu  7je- 
lene  Aljivo;  imam  nkomine,  Sto  sam  jeo  r^lenijeh 
ftljiva.  fveknvid. 

skAmračonjc,  ti.  dnR  Kargen^  Filsen^  ienaciiaa. 
Kj.  verK  od  skonira^ili,  koje  vidi. 

sk6iiirm^itit  «nra.  r.  impf.  fdzen,  kttrgett,  tćnitx 
$um.  Rj.  riđi  ivrdovati,  Ivrdica,  (skupao  bili.  i«p.  t*te- 
SAti  86,  stiskivati  »e.  sa  poH^nje  v*p.  komrai^iti. 

skoni'dnj«^.  *i.  dan  Efide,  fini/i:  dn^  ćf-  i  njemu 
Akoncatijd.  Rj.  verh.  od  skončati.  i>p.  »vrutak,  svrha; 
konac  2. 

skdnj*ati,  ćam,  r.  pf.  abaolvere^  conficere,  consu- 
viere.  Stulli.  H-koni^uti.  kao  svršiti,  ittp.  dokončali,  v, 
iiitpf,  pkont^nvati. 

skoD(-AviinJe,  n.  tusrh,  od  skonćavati.  rudnja  kojom 
tko  skonćni'a  Što. 

skont'Avntif  sk^nćavam,  v.  impf.  s-kon&ivati.  kao 
ttvriirati.  r.  pf.  »kon^ati.  —  aa  fte,  pa.tft.:  Besko- 
načan ;  upravo  što  se  ne  skonetiva^  Čemu  ne  dolazi 
konac.  Danićić,  ARj.  :^46a. 

sk6nubj(i,  blui,  v.  pf.  vidi  Kkunatoriti.  Rj.  a-ko- 
nobiti.  drukčije  se  ovaj  glagol  ve  nalazi,  t'idi  i 
ftkuaditi  1.  skuuati  2,  skunabiti.  kuo  vntlo  po  malo 
nahavitit  steci. 

skOi»ak,  9k7)pkfl,  m.  eiue  durch  Hacken  uhgenatet« 
Nouf,  ligo  UHU  conuptus.  Rj.  motika  koja  ne  »kopala. 

SknpnlJskT,  adj.  Uo  pripada  iSkojtlju:  Kržava, 
viiroS  u  Skopaljskom  paJaluku.  Rj.  309a.  8eIo  u  oko- 
lini Skopttlj^koj.  DRj.  3,  33*3. 

Nk6pnti,  »kftpfim,  v.  pf.  Rj.  8-kopati.  —  1)  (u  Boci) 
packen,  prehettdo,  r/'.  dokopali,  Si^epati.  Rj.  vidi  i 
dokopati  se.  —  9)  sa  se,  refleks.  sk(%pjl  se  n.  p.  mo- 
tika, durch  Hacken  sich  ahniitzen,  fodiendo  corrum- 
por.  Rj.  kao  pohrdttti  se  (upotrebJjaranjem) ;  skepa 
se  II.  p.  motika  kopanjem,  isp.  skopak. 

skApeati.  skftpOara,  r»Wi  skovfnti.  Rj.  v.  pf.  a-kop- 
i>nti.  r.  impf.  skopt'avati.  —  jiitija  pojedinih  ljudi 
vrlo  su  skopt'una  s  istorijom  naioda  njihova.  Danica 
4f  1.  Pokazuju  da  im  je  milija  njihovu  la^^na  slava 
D^o  istina  t  sve  Ho  je  s  njom  skopčano.  Nov.  Zav. 
XV.  Kako  se  što  doga^'alo  i  kako  je  jedno  s  tlnt- 
gijein  skopčujio  htio.  Odbr.  od  ruž.  3.  Divljijeh  Ojudi) 
ima  joS  ...  Za  to  žive  oni  n  društvu^  ali  ne  hsA 
tttrdo  :*kopi:anovt.  Priprava  135  {isp,  svezo,  bili  u 
svezi  sa  .  .  .). 

skoprAvAnJis  n.  vidi  skovčavanje.  Rj. 

skopedvuli.  sk^pOavam,  vidi  skovćnvali.  Rj.  v. 
impf.  .«-kopOavali.  v.  pf.  »kopOali. 

T^kdpljnk*  J^kopljdk«,  m.  čovjek  iz  Skoplja.  Rj. 
rirfi  Sfcopljunin.  —  i^p.  taka  imena  Sprečnk,  Srbljak. 

NkApljnniR,  m.  čovjek  iz  Skopljn.  vidi  Bkopljak, 
—  tSkopljak  rojiti  na  t^uraadiju  ^natpis).  Knjigu  pi-ie 
paftft  Skoplj'inine.  Npj.  4,  314. 

SkOplJP,  »I.  nom.  propr.  einer  Stadt.  —  i)  (81cupi) 
»«  Mucedonicn.  Rj.  varoš  u  Maćcdoniji.  —  2)  u 
ll(»niii  blizu  Travnika.  Rj. 

sk&posl,  skTkposti,  f.  (u  C.  G.)  die  Laune,  inge- 
nium:  ne  znam  mu  skoposti.  cf.  ćud.  Rj.  isp.  i  narav, 
natura.  —  Bi<*e  od  tugje,  koja  sama  nije  u  običaju, 
skopost.  OsD.  227. 

Mkor,  »rt.  (u  0.  O.)  nekaka  zmija,  cf.  beča.  Rj.  isp. 
i  grJibonos,  grabonosac. 

skftrnk,  skorka,  »i.  5arena  (po  pepeljavom  crne 
pjege)  i  brkata  bubinn,  mulo  tanja  od  srAljena,  ali 
je  dugftćka  koliko  i  on.  ako  nije  dulja,  insecti  gcnus 
(Seolapender,  svoloj}endra  morsitaiLt  L.  Rj.")  Rj. 

!4k6niJ^iiJT,  adj.  nntlich,  unlitngtt,  uuperus.  Rj,  što 
je  odskora,  vidi  nuiIopreSnji,  prvašnji.  isp.  prijesan, 
fri&ukt  vrisak,  tAze.  —  Rajat,  govori  »e  o  čemu  šio 
mie  nkorah^e  oego  kvarno  od  duga  niajnuja,  vetu«, 


HOM  recens.  Daničič,  ARj.  15(ja.  Rojadin,  u  njeVim 
skorašnjim  narodnim  pjesmama  mjesto  Hajazit.  ft<)7a. 
NaJi  su  znkoni  skorašnji.  ZIos.  49. 

sk6ra>»iijt4Mi,  /'.  ti.  voda,  skorašnja  voda.  —  Malo- 
pre5njicji,  n.  p.  voda,  t.  j.  ona  koja  je  malo  prije 
donesena,  kao  skorašnjica.  Rj,  344a. 

skdreti  se,  sk^rt  ae,  r/rfi  okoreti  ar.  r.  r.  pf.  s-ko- 
reti  se,  postati  okoreoj  tvrd,  n.  p.  hljeh^  kad  dugo 
stoji,  kao  glagol  prost  ne  nahodi  se, 

skAri,  udj.  pretna  adt\  skoro  (2);  huldig,  brevi  fu- 
turuSj  citus.  —  No  vladika  vojsku  iskapio  ...  i  viš- 
njemu Bogu  preponičio,  da  m'  un  bude  vojsci  pred- 
voditelj, a  Turcima  skori  pohjeditelj.  Npj.  4,  7G,  Ob- 
riće  da  Će  skorim  vremenom  odg:ovoriii  na  sve.  Nov. 
Srb.  1817,  637. 

skttrico,  (u  Boci)  unldngst,  nuper:  tu  skorice  bio 
ie  kod  mene;  cf.  skoro.  Rj.  ade.  tidi  i  otprvo.  — 
Iako  isto  i  krave,  ovce  .  . .  preneso^  se  odnekle  amo 
u  uaže  krajeve,  a  skorice  tek  odavde  u  Ameriku. 
Priprava  27.  Niii  je  mjesta  ni  potrebe  ovdje  prelre- 
8ali  Mo  je  p.  J.  Šubotič  skorice  o  ovoj  stvari  pisao. 
Bukv.  L>.S. 

skAr^Ja^  /.  mdi  škornja,  Čizma;  der  Stiefel.  isp. 
cipela,  crevlja,  posto,  postobi.  —  U  Janka  crevljara 
cediie  skornje,  a  u  Miljka  kovala  ražanj  drven.  DPoflI. 
140.  Skornja,  čizma  u  Vrančiča  (ocrea,  gdje  je  iikor- 
>ya),  u  >[ikaije  i  u  Stuti(?a;  isp.  škornja.  XVU. 

skAro,  —  J)  unldgst,  nuper,  ha\td  ita  prideni;  od 
skora.  Rj.  adv.  sa  prošlost:  dogodilo  se  skoro,  nije 
tome  damo.  vidi  i  do.ikoro,  .(^korice;  prvaČ,  ptvo,  ot- 
prvo. —  Udare  preko  livade  skoro  i>oko5eBe.  Npr. 
144.  Skoro  baba  vjenčana.  (Ili:)  ^A'oro  Bog  dal  (Kad 
ko  govori  o  čemu  kao  da  je  sad,  a  ono  odavno  bilo 
pa  i  proMo).  Posl.  2bf^.  U  gjevere  moj  zlačen  prs- 
tene 1  skoro  ti  mi  na  prstu  bija^,  skoro  bjet^e,  pa 
nekud  otide!  Kov.  llK).  Skoro  je  izmegju  Rusklieh 
spisatelja  bila  čitava  raspra  za  »sej«  i  »etoti.,«  Pis. 
91.  Ko  se  skoro  bude  oženio,  neka  ne  ide  na  vojsku. 
Moj«.  V.  24,  5.  Evangelistar  ftto  je  sad  skoro  tu 
žtampaD.  Kolo  15  |14).  —  2)  skoro  (isa  eega),  kao 
hrso.  vidi  naskoro,  hald^  ehestens,  hrevi,  propediem. 
Rj.  406a.  vidi  i  poskoro.  isp.  uskoriti,  —■  Da  idete 
mene  u  svatove,  jer  ae  miHlim  l^rso  ožeuiti  ...  I  do- 
vedi  stotinu  svatova,  jer  se  mislim  skoro  nženiti. 
Npj.  5,  271.  Od  koga  ćemo  skoro  dobiti  mapu  od 
Srbije.  Danica  3,  222.  Da  bi  to  udobnije  za  sve  nas 
i  skorije  bilo,  izabrao  sam  .  .  .  Spisi  1,  94.  Da  šatre 
sotonu  pod  noge  naSe  skoro.  Rim.  16,  20  (vchciicr, 
schnell).  Da  pokaže  slugama  svojima  dta  če  skoro 
bili.  Otkriv.  1,  1.  Samo  MikloSiču  —  ako  skoro  ua- 
pik-S  —  javi  da  nijesam  tu.  Kulu  15  ( 14).  —  3)  vidi 
gotovo,  malo  2  (i  si/n.  ondje),  lakom:  heinahe.  fast^ 
fere:  Najvifta  brda,  od  kojijeh  su  jedna  |>ojedna  skoro 
cijelu  milju  visoka.  Pripr.  101.  1.  Rječniku  če  8rb- 
skom  biti  opisani  skoro  svi  običaji  fc^rbaki.  Slrai. 
1886,  771.  Stade  sunce  naared  neba  i  ne^  nate  k  za- 
padu skoro  za  cio  dan.  la.  Nav.  10,  13.  .Sto  bi  sejoft 
moglo  reći.  ono  mialim  da  ae  skoro  sve  mo#>e  razu- 
mjeti iz  onoga  5to  se  ovdje  govori.  Osn.  IV. 

skoropisBi,  adj.  skoro-piani,  Ta/u-j-pi^o;,  S'chnell- 
schrift-.  —  Piže   sk'trt>^pis$iim  slovima.   Glaa.  9,  24ti. 

skoroproAav^i.  adj.  skoro-pro^v^.  gram.  aoristu«. 
Dva  proAavša,  1-vo  prožavSe,  a  2-go  skoroprošavše . , , 
polu  proJavie,  skoro  prohavše  i  davno  pro^v^e.  Rj.' 
LV.  U  vremen\i  skoroprošivkemu.  Slav.  BIbl.  2,  2*4. 

Sk6rosav,  m.  ime  miiAko.  Rj.  Skoro-8(l)ttv.  —  imenn 
tako  sloč.  kod   liogosav. 

Sk6r(»invn^  f.  ime  žensko.  Rj.  Skoro-9(l)ava.  — 
imena  tuko  slo:.  kod  Dikoaava. 

skorov6<'ć'rnjuk,  m.  (u  C  U.)  ukor  onome  koii 
nije  nii^ta  imao  pa  poslije  stekavši  ponio  se.  i  znači: 
koji  je  je  skoro  sU'Kao  večeru  i  najedav&i  se  poiiin 
HC.  Rj.  skoro- večernjak,  der  Jimporkijmmling,  homo 
not>us. 


skorp^A 


—  415  - 


skrbnik 


• 


^ 


sKArpiJn,  f.  der  (Hauft-)  Škorpion^  utiorpio,  acor- 
uiuH  (eusciH'piuH  eurt^aeus  Schr.  Rj.").  cf.  jakrep. 
Kj.  vidi  žpurak.  —  Ne  boj  ih  se  ...  što  su  ti  uporni 
i  kao  truje  i  živiS  mefiju  skorpijamti.  Jezek.  2,  6. 

skdrpijin,  Hkoq)ijin>i  (i  Bkorpijaa),  u({j.  šio  pri- 
pada škorpiji:  Mućenje  njihovo  bijflSe  mučenje  xKor- 
pijno  knd  ujede  <'ovjekR.  Otkriv.  9,  5. 

skOrupt  m.  die  Sahue,  /los  luctin,  cf.  kajmak.  Rj. 
vidi  i  pnvlnka  I,  povlaka,  ittp.  ijenicii.  isp,   poakoru- 

f>ili.  —  Bata,  2i  ono  drvo  kojim  8e  skorup  u  stapu 
>ije.  Rj.  17a.  Vraćala  da  joj  ne  hvata  debeo  skorup. 
Rj.  l><Jb.  Tu  8u  stanovi,  jedue  žeue  stoku  oiuku  .  .  . 
jedne  skorup  gkidaju.  Npr.  80.  skorup  i.o8a.  u  kora 
Ha  sačuvanim  .«,  koje  je  kora  izgubila).  f)gD.  369. 

Jikordšiti  se,  flkftruAi  se,  v.  r.  pf.  n.  p.  kad  se 
malo  smrzne,  sich  iiherrinden,  cancru^tari.  Rj.  s-ko- 
rtiSi  Rc,  kad  se  malo  smrsne,  ktut  da  se  po  semiji 
uhvati  kora.  vidi  pokoni§ili  ne.  kao  prost  glagol  ne 
nalazi  se. 

skosje«  n.  (u  Boci)  drvlje  dto  se  koBijerom  pokret, 
te  padne  na  tle,  die  Abfalle  beim  AbdHen,  frondcs 
destctae.  Rj.  s-koBJe.  —  vidi  koMje,  plotiua  3;  okre- 
»ine,  ovrSiue.  —  »konje  (od  osn.  koja  Je  s  drugim 
prijedlogom  u  oi-kon).  Oso.  81. 

skOt^  IM.  —  1)  dua  Vifhj  pecus.  Rj.  kao  martyiHČ£, 
zininće.  vidi  kot.  augm.  akotina.  mlade  nkoće.  —  Ne 
mari  ^lota  ea  jednoga  skota,  PorI.  204.  Oderati  sa 
skota  kožu,  8trojiti  je  i  ui'^initi  je  da  bude  meku. 
Priprava  130.  Najprva  i  uajLeža  od  8viju  potreba  za 
čovjeka  i  za  skotu  jest  jelo  i  piče.  150.  Pomori  bvu 
djeeu  prvence  .  .  .  jo6  i  od  stcota  što  je  god  prvo 
palo.  Prip.  bibl.  42.  Valam  stane  biti  skota;  maf^arica 
padne  na  koljena  a  Valam  udri  još  večraa!  54.  — 
2J  pasji  nkote!  da  Hundstace!  vani'*!  Rj.  vidi  pod- 
Rad,  diti  Brut,  progenies:  uaaji  podaadel  Rj.  526a. 
vidi  i  k'glo,  vrijeia.  —  Je  li  Mnnjinji  skot^  tot  peči. 
l>PoflI,  37. 

skOtan,  Kk^tna,  adj.  trdchtig  (von  der  HUndin,  dem 
I'\4chsc,  und  andern  verachteten  Quadrupeilen)y  prae- 
gnans.  Hj.  s-kotau,  kao  s  kotom;  hregj,  u  govori  se 
Ea  kučku,  lisicu  i  ostale  ćetvoronoge  prezirane  kito- 
linije,  adj.  takva  vidi  kod  sjanjan. 

skdfinn,  f.  augm.  od  skot.  Kj.  —  Skottna  hesumtia 
može  radili  svoje  poslove  bez  pravila  i  bez  promi- 
filjai^a,  ali  čovjek .  .  .  Fis.  68.  takva  augm.  kod  bar* 
daćina. 

skot^Hati  se,  Ijum  se,  r.  r.  pf,  herahrvllcn,  devolri, 
cf.  skovrljnli  se.  Rj.  s-kotrljali  se.  kotrljajući  se  npasti, 
sići,  riđi  i  skolurati  se.  v.  impf.  prosti   kotrljali   se. 

skikliiki,  adj,  što  pripada  skota:  Tako  mi  se  ne 
iskopala  tri  sjemena:  liudafa^  škotsko  \  zemaljsko! 
PohI.  iJ05.  —  u  Rj.  i^lb:  SlStskl,  adv.  vicitisch,  pe- 
cudis  more. 

.skutOrutl,  ram,  r.  pf.  s-koturati.  v.  impf.  koturati. 
—  t)  deorsuvi  rotare.  Stulli.  skoturati  sto  n.  p.  nis 
brdo,  —  2)  sa  »e.  refleks.  Stulli.  vidi  skotrljati  kp, 
skovrljati  se.  koturajuri  se  spasti,  sići. 

skAvad,  skujem,  v.  pf.  sihmieden,  čudo.  Kj.  a-ko- 
Viiti.  vidi  sakovati.  t'.  impf.  prosti  kovati.  —  l)a  mu 
od  onoga  gvožgju  sky\jc  bušihvan  na  onu  kijaču. 
Npr.  2.  »Vjerozakon«  je  skonma  riječ.  Pis.  45  (= 
naćinjnia).  Jer  su  (rijeci)  od  nevjeAta  književnika 
skovane.  Rad  15,  184. 

skAvfati,  skftvčam,  t\  pf.  euheftdn,  fthalo.  Uj. 
B-koTČati.  «'rf*  skopčali;  sapeiljati.  spetljati,  suprotno 
niskovčati,  raHkopčnti.  r.  impf  Hkovčavali. 

hkovi'&vanjci  «.  das Ztisdmmenhcfielu,  vonfibalatio, 

'h.  od  skovčavati.  radnja    kojom  tko  skovčava  ši4>, 

.skovL'Avilti,   akftvčjivrim,   v.   impf,   hefteln,   fdmlo. 

tj.  s-kovČavati.  vidi  skopćavati;  spelljnvati,  napotlja-  i 

viiti.  suprotno  raskovčavati,  raskofM^avati.  | 

Kkdvijfif  /*.  u  pjeami,  vidi  kapa,  cf.  Mkuvija;  U 
skot^iju  megju  oči  crne.  Rj.  —  8k<iv%jaf  (Tal.  acnftia) 
kapa.  Npj.'  4,  351.  i 


skov^ljntl  RC,  Ijfim  se,  v.  r.  pf.  hcrahrollen^  devolvi. 
Rj.  8-kovrljali.  korrljajuiii  se  spasti,  sići.  vidi  sko- 
trljati  se,  skoturati  se.  r.  impf,  prosti  kovrljati  se. 
.sk&ZAo,  skTizna,  adj.  trdchtig  (von  der  Ziege), 
prucgnans  (cnpra).  Kj.  s-kozna  je  koza^  kad  je  hregja; 
kao  s  kosleiom.  adj.  taka  vidi  kod  sjanjan.  ^  Pozno, 
ali  8ko;:no  (n.  p.  biče,  ako  je).  Posl.  252. 

sknV'Ati  s^f  skrilća  mi  se,  r.  r.  pf.  skračalo  mu 
BC  da  Bntr  dal  kao  priajelo  mu!  Rj.  s-kračati  se.  r. 
impf.  prosti  kračati. 

skniećnJfN  n.  rerb.  od  skratiti,  djelo  kojim  se  što 
skrati.  —  Može  se  ono  •  (n.  p.  Bla.sttma)  pred  m 
izostaviti  skraćenja  radi.  Spisi  1,  23.  verb.  subst.  od 
r.  pf.  isp.  kod  dopuštenje. 

Skrućivai^O,  n.  perb.  od  skračivati.  radnja  kojom 
tko  skraćuje  što,  n.  p.  riječ.  —  (.'aat  koja  se  u  ovijem 
riječima  daje  skraćivanju.  Star,  1,  27. 

skračivnH,  skrSčujem,  v.  impf  s-kračivati  što,  či- 
niti da  bude  kraće.  v.  impf.  prosti  kratiti  1.  ti.  pf. 
skraUti  2.  —  Tako  su  ^jočeli  skraćivati  onakoee  ri- 
ječi, Rj.'  XXXIV.  Kojima  (kujigama)  nije  trebalo 
imena  skraćivati.  DRj.  1,  X.  Da  su  pisci  skrači^nći 
riječ  zaboravili  ...  3,  532. 

SkrAdTn,  Skradina,  m.  u  Dalmaciji  mala  varošica, 
•^cardona.  Kj. 

SkrftdinskT,  adj.  i^on  Skradin.  Rj.  što  pripada 
Skrndinu. 

Sknidinjanin,  m.  Einer  von  »Skradin.  Rj.  čovjek 
iz  Hkrtidina, 

skrikj,  rort,  ab:  To  začuo  čoban  skraj  ovaca.  Rj. 
s-kraj.  cidi  sakraj.  prijedlog,,  s  kojim  stoji  riječ  « 
drugom  padeJii,  sloicn  je  od  prijedloga  8.  Ha  i  od 
prijedloga  kraj,  te  pregjaŠnji  dodaje  potonjemu  svoje 
enarenje. 
Nkriija,  (t.  j.  s  kraja)  vont  Uande  iceg,  a  margine.  Rj. 
skrajni,  skruii^T,  adj,  Rand-,  qui  in  margine 
est.  Rj.  koji  je  skraja.  isp,  krajni,  krajnji. 

iSkrApež,  FH.  rijeka  u  Srbiji  (u  Rudn.  n.).  Rj.  — 
isp.  imena  s  tukim  nast,  Pacfež,  Palež. 

skrlisiti,  skriiaim,  p.  pf.  ne  će  on  t-uuo  skrasiti, 
er  icird  dort  nicht  lange  bleibcn,  noa  ibi  manefnt  diu. 
Rj.  s-krnsiti,  ostati,  primiriti  se.  vidi  avrstvovati.  v, 
impf.  prosti  krasiti.  —  Neki  ćovek  uči  i  probu  ne- 
kolike zanate,  dokle  se  jedva  skrasi  na  jednom.  Zlos. 
261  (nekolike  zanate  n^.  nekolika  zanata). 

skruti,  lim,  vidi  skrbati.  Rj.  —  skrati  se,  am  se, 
riđi  skrhati  se.  Rj. 

skriktien,  f.  abt>rematura,  verbum  in  compendium 
redactum.  ^ftuUi.  skračena  riječ  (u  pitanju). 

skrAtiti.  skratim,  v.  pf.  Rj.  »-kratiti.  —  1)  vidi 
likratiti  1.  Uj.  skratiti,  ukraliti  kome  što.  rirf*  i  su- 
kraliti,  prekratiti,  zakrnliti.  v.  impf.  slor.  ukračivati, 
7Jikračivati,  prosti  kratiti  2.-2)  skratiti  što^  učiniti 
da  bude  kraće,  vidi  ukrstiti  3.  isp.  okraliti,  pokraliti. 
V.  impf.  sloš.  skračivati.  —  Mloge  su  riječi  u  rr- 
kvenun  kujigama  skraćene  (pod  litlama).  l>aniou  2, 
17.  Svršetak  ove  pjesme  vidi  se  da  je  vrlo  skraćen. 
Npj.  2,  t)3  (Vuk).  Stro&io  je  na  putu  krjepost  moju. 
skratio  dane  tnoje.  Ps.  l(fe,  23.  Druge  knjige  koje 
pominjem  skrativii  im  imena,  DRj.  1,  X. 

skrb,  f.  (osobito  po  Kap.  kraj.)  die  Sorge,  cura,  cf. 
briga,  £krb:  nije  ga  skrb.  Ri.  vidi  i  k&r  2,  pV^ka  2. 
sk^ban.  skfbna.  adj-  sorgfaiiig,  qui  curnm  udhibeit 
Kj.  koji  skrbi,  vidi  ^krban,  brižljiv. 

skrbiti,  8kr1>Tm,  r.  impf.  Uj.  v.  pf.  sloc.  na-skrbili, 
o-,  pri-.  —  Z)  vidi  brinuti  se,  cf.  skrbiti:  ne  skrbite 
vi  za  to!  Rj.  —  2)  sa  se,  rc)leks.  skrbiti  se  (u  Liei), 
Sorge  hahen^  soUicUum  esse,  cf.  brinuti  se.  Rj.  biti 
zaftvinutu.   tridi  i  brifciti  se. 

skrblj<»nj*»,  n.  d<ut  Sorgen,  cura.  Rj.  ivr/i.  od 
skrliiti  i  rikrbiti  «e,  koje  vidi. 

skrbnik,  m.  ein  sorgfdliiger  Mensch,  der  Besorger, 
curat^)r.  Rj.  čovjek  skrban;  čovjek  k^ji  skrbi  ea  štOy 


skrbotati 


—  416  — 


fikrojka 


niifttnji  oko  vegn.  —  EriTponoi;,  akrhnik ,  iiaiitojnik. 
l)fiiiiri('-,   l»Pofll.  XV, 

skrhiUiiti.  HkrhfV'cin,  r.  impf.  u  /.a^onrci:  Slo 
zlatni  pjlultići  iupod  zemlje  ttlrfinL'u?  Kj.  nkrbotuti: 
praskutit  vikati.  KorijiMii  "žbi.  i^p.  Jikrboiuti. 

skrenuti,  ukrenein,  i'./)/". />»rf-,  ucfjruckeni  uwov€0, 
reinoreo.  Rj.  s-kreuu(i  n.  p.  šito  «  v^^jestttf  na  stranu. 
V.  pf.  je  i  pruMi  kretiuti.  r.  impf.  sloL  skretati. 

skresati,  skrenem,  r.  pf.  Hj.  s-kresati.  vidi  sakre- 
aati.  —  i)  drvo,  die  Ziveiije  abhatien,  decido  frondea: 
popni  96  na  to  drvo,  le  ga  skrcši  govciliinn.  Rj.  iap. 
okresati  1.  f.  impf.  slot.  skresavati.  —  2)  gumno, 
hehacken,  surrio.  Rj.  vidi  okrcsati  3,  ožnljati.  — 
S  a)  mižku,  Fcuer  gehcH,  nbfcjtern,  emitio  teluni. 
Kj.  vidi  okrcsati  'J,  vidi  i  ispaliti.  i/,baL*iti,  i  ostala 
Kl/H,  (kod  potonjega).  —  Skrese  mu  kefinnt^  n  prsi, 
no  Selima  plane,  a  ne  sastavi.  Npj.'  1,  XXX.  — 
b)  prnkd  skreie:  PotVkala  se  puška  na  donji  zub, 
t.  j.  kad  se  napeta  puška  prstom  obori,  pa  ne  akreicj 
nej^o  se  doćeka  na  donji  zub,  kao  i^to  je  bilo  dok 
nije  zapela.  Ej.  Vili\h.  —  4)  Polažajnik  pospe  iz 
ruke  Žitom  po  ku»5i;  pa  onda  akrc^c  badnjukct  t.  j. 
uzme  vatriilj,  pa  udara  njime  badnjake  gdje  gore 
(da  skaćii  varnice)  guvoreOi ...  Hj.  f)33a.  r^.  sjariti, 
I)Olaći.  inp.  V.  impf.  prosti  kresati  1;  i  Woi.  sjarivati. 

skrobAvituJo,  n.  d<is  Afnislcn,  frondium  aescctio. 
Rj.  vfirh.  od  skreiiavali.  radnju  kojom  tko  skresava 
drvo. 

Nkr<«sAvnH,  sVrhsavani,  v.  impf.  uhastent  frondes 
dcHcco.  Rj.  s-kresavjiti  n.  p.  drvo.  v.  impf,  prosti 
kresati  2.  i'.  pf.  akresati  1. 

skK^taljkn,  f.  oko  Ogulina  7iarod  kate  onome  na 
željeznici,  čim  ne  željeznička  kolu  skretit  «  jednih 
kolomija  (iinju)  na  diiige;    Wechsel. 

skrvtnnj,  skrctuja,  vt.  {u  tSlav.)  nekolika  usukana 
lista  duvana,  einige  in  cinandergedrehie  lUdtter  Tahuk, 
foUa  herbae  nic^itinnae  iniorta ;  od  ukretniju  dnvan- 
d^ija  reže  (nn  kaku  drvetu  ili  u  Šaku)  kad  lWe  da 
nuAi  samo  onoliko  koliko  mu  vnljn  da  napuni  luln. 
Skretati  tluvaudžije  inutju  i  n  Srbiji,  ali  onamo  ni- 
jeaam  fiuo  da  se  tako  i^ili  drukč-ije)  zove.  Kj.  — 
s-krctunj  (osti.  simui  drukčije  složena  u  pre-^rei). 
Osu.  vol.  riječi  a  takim  nant.  kod  bac^inj. 

.skr&(aqJ(S  n.  dat  Jieseitigcu,  auf  die  Sciie  sckaf- 
fen,  amotio.  Rj.  vcrh.od  ekretJili.  radnju  kojom  tko 
skrct'e  eto  rt.  ».  «  mjesta,  na  .ttrauu. 

skretati,  skrcćem,  r.  impf.  wcgruckcn,  removeo. 
Kj.  R-kretati.  Mo  n.  p.  s  mjeata,  na  titravu,  r.  impf. 
je.  i  prosti  kretati,  r.  pf.  skrenuti. 

skrhiiti,  bfim  (skrhao),  u.  pf.  Kj.  s-krhaii.  r.  ivipf 
2>rosti  krluiU  1.  —  7.  J)  brcchen,  frango,  n.  p.  nož, 
kola,  vmt,  nojoi.  Kj.  "*/'•  »kršiti,  slomiti.  —  ^)  n.  p, 
skrhaj  sve  u  lonac,  skrhali  ih  avo  u  aps,  binein- 
iverfen,  conjieio.  Rj.  —  //.  s«  se,  refleka.  —  J)  her- 
ahstiirsen,  prnecipitm- :  skrhao  se  b  konja;  skrhao  »e 
mit  basumake.  Rj.  rirfi  zjrruhali  se.  i'r;i.  stnncknuti, 
—  tč)  skrhali  se  svi  u  jednu  »obu,  hincinfallcn,  se 
conjicerc.  Rj.  i.tp.  akrhali  2. 

»krlnjn.  f.  (u  zap.  krnj.)  vidi  kovĆe^,  sanduk:  Mi 
if^rauio  i  pjevamo  oko  skrtnjc  nevjesline.  Rj.  vidi  i 
škrinja,  dem.  skrinjica.  —  I'red  objedom  procijene 
djrvoja^ke  haljine  i  ostale  sve  stvari  Ato  ona  misli 
sa  sobom  ponijeti;  i  kiul  utvari  ore  nlože  u  ukrinjt* 
{kovčeg),  ivak  bnei  u  nju  kiikav  novac.  Kov.  51.  od 
Lat.  serinium. 

Hkrlnjicn,  f.  dem.  od  škrinja.  Rj.  vidi  Akrlnjica; 
koviVžii^,  s:xndući<^. 

Akrtshn,  f.  n.  p.  sira,  vidi  kridka.  Rj. 

skriti,  skr5jEm,  r.  pf.  Rj.  s-kriii.  vidi  sakriti,  v. 
impf.  sakrivati.  —  I)  vidi  sakriti:  Pa  ih  skrio  ruisrrd 
druma  pula.  Kj.  vidi  skutnti.  —  'i)  sa  »e,  refteks. 
vidi  Hukrili  se:  Hulje  «c  pomično  skriti  no  sramotno 
prikazati  [i  )sobito  se  govori,  ?to  s«  i\ie  ćasti  i  do- 
čeka. Posl.  2ti).  E^. 


I       skrivili,  skrovitu,   r.  pf.  verbrcchen,  deUn^no,  ad- 

I  mitto.  Rj.  M-kriviti.  vidi  zakrivili  (u  pjesmi^  r.  impf. 

I  proati  kriviti  ^  I kog.ii.  —  Kan^rjen,  i'-ovjek  koji  je  Mo 

\  fikrivio  ua  ne  će  sndu  da  ide,  ncf^^o  Živi  prema  vl«sti 

kao  Imjtiuk.  Rj.  Hb.  Zapita  sta  je  nkrivio  ovi  siromah 

čovjek  te  jfft  na  smrt  osudise.  Npr.  217.  Ako  ti  ti  u 

čemu  ukrivi,   ili  je  dužan,  to  na  mene  zapili.  Filim. 

18.  Otac  tvoj    prvi   sagriješi,   i   ui^itelji   tvoji  ukrivise 

mi.  U.  43,  -37. 

skrižiillna,  f  (u  Duhr.)  Rj.  (puževlja  kujica?  RJ.'). 
isp.  snnžnlin.i,  snnžolina. 

skriiljA^id,  skVkljfi^m,  v.  pf.  kao  pritisnuti  ko^ii, 
I  niederdriicken.  oppnmo.  cf.  pripuSiti.  Kj.  s-krkljufiiti. 
I  drukčije  ne  glagol  ne  nalaei.  isp.  prezime  KrkljuS 
I  kod  kapnica  3. 

hkrldiuti  so,  skrkue  se,  v.  r.  pf.  Kj.  s-krknnti  se, 
isp.  7,akrknuti.  kao  prost  glagol  ne  nalazi  hc.  — 
i)  Hich  i^crdickten^  conspiasari:  skrkla  se  tarana  u 
loncu.  Rj.  kao  zgwtnuti  .>*e,  gusto  pofctati.  —  2)durUcel 
iverden  (in  einem  neti  hclaubten  Waldc),  obncuror. 
Hj.  kao  potamnjeti;  potamni  u  iumi,  kad  pr<diitta. 

skHctiti  so.  fun  se,  v.  r.  impf.  gUikend  (acharlach- 
Toth)  Kerden,  candesccrc:  Te  ne  ljuto  y:voŽgje  akrlctilo. 
Rj.  lisjavati  se,  postajati  usjalOj  da  bude  kao  nkerlct. 
glagol  se  inače  ne  nahodi. 

skrmitl.  skPmTra,  v.  pf.  beim  Steuern.  Rj.  s-krniili. 
i»p.  iskrmiti.  priltrmiti  r.  impf.  proMi  krmiti  2. 

NkHiiivaii,  sk?nrwnfl,  adj.  besudelt,  pollutun:  .Sal)lja 
ti  je  od  8va5ta  skrnavna.  Rj.  vidi  skvrnavan.  kao 
osKvrnjcn,  oskrnavljcn,  oskrnjavljen.  —  oskvrniti;  u 
nas  je  r  opet  ispalo:  skrnavan,  skrnaviti,  oskrikjavili. 
Korijeni  ^3b. 

skrnAviti,  skVnrtv7ra,  r.  impf.  vidi  skvmiti;  Ne  tfu 
o  njih  snblje  skrnaviti.  Rj.  v.  pf.  nlož.  isp.  oskmja- 
vili,  oskvrniti. 

sIcriiAvlji'iije,  n,  vidi  akvmjenje.  Rj. 

skrnjivuiijo,  n.  das  Tianken,  pnmpinafio.  Kj.  verli. 
od  skrnjivati.    radnju   kojota   tko  skrnjuje   vinograd. 

.skriiJivaH,  skanjujem,  f.  impf.  vinograd,  ranken, 
pampino^  cf.  znliunnti  1.  Rj.  cidi  i  2  manjiti.  s-krnji- 
vali.  —  Značenje  (korijenu)  t^eći:  krnj;  krnjiti;  sir- 
f\jitvtti.  Korijeni  240. 

NkrOb,  skrftha,  m.  Rj.  vidi  Škrob.  —  J)  eine  Art 
dunnen  MchlmusseM,  puljt  farinacea.  Rj.  nekaka  ri- 
jetka ka.iu  od  brakna.  —  Mene  je  ljuta  Arnaulka 
odranila  škrobom  orsejiijem.  Nnj.  %  407.  Njima  ^djel•.i) 
ima  .*ikroba  orsenoga  i  dehefa  uie.*ui  ovnujskoga.  H, 
408.  —  2)  {u  Srijemu)  od  braSna  i  od  masti,  iMme 
se  škrobi  pregja.  da  se  bolje  tka,  Stdrkmehl,  umiflum^ 
cf.  prumu.  Kj. 

hkr(>biti,  bim,  v.  impf,  t.  j.  prepju,  siHrkenj  vunena 
se  prcgja  metne  (kao)  u  kiselicu  od  mekiuja,  pa  se 
osu^i  i  protre  se ;  a  piiena  se  škrobi  na  razboju 
akrobom  od  ^enićnn  bmSna  i  masti.  Rj.  v.  pf.  dos, 
o-skrobili,  za-skrobiti. 

NJtrAlilJonJfS  n.  verh.  od  skrohiti.  radnja  kojom  tko 
itkrobi  n,  p.  pregjn. 

skrObut.  m.  skrohfliinn,  f.  (u  Koci)  htjela  Io/.a,  die 
Wuldrehet  clematis  vitalhat  cf.  pnvitina,  skroinut.  Kj. 
vidi  i  skromutiuH,  pavetina,  paviti.  —  sa  nast.  ktM 
skrobut  vidi  riječi  kod  brskuU 

Skrobilfjteu,  f:  Sa;j;na.4e  ih  lomnoj  Skrobutači.  Rj. 

hkrdjlll,  skrojlm,  r.  pf.  zuAchneiiUn  (du*t  KUid)^ 
neco  (pannutn  ad  fonntUam).  Rj.  s-krojiti.  vidi  sa- 
krojiti:  srezali,  narezali,  v.  impf  proati  krojiti.  — 
Majstor  kažo  Aegnn  i  to  da  nije  aamo  zanat  n.  p. 
kod  icrzija  akrojiti  i  sašiti  haljinu,  nego  da  je  . .  , 
Rj.  835b.  Skrojiću  ja  njemu  kapu.  iDosjidi^^u  mii). 
Fosl.  2HH.  Skroj  mi  majko,  bijelu  hmilju.  Npj.  2.  14. 
Na  njima  je  ruho  jednoliko:  Oista  svilu  do  zemlje 
spu^rena,  a  kadifa  n  krač^m  skrojena.  4,  l'>7. 

skrojkii,  f.  n.  p.  lopta  od  reliri  skrojke,  d«r  SchniU^ 
tegmentum.  Rj.  kad  se  kroji  r«.  p.  čoh*it  svaki  is  mje 
skrojvui  komoil  zove  se  skrojka. 


sk»Hui 


—  417  — 


skuha 


W 


skr5mu<.  m.  (n  Hore.)  riVJ*  škrobni.  Rj. 

skroiui^linu,  f.  (ii  C  ().)  cidi  nkromuL  Hj.  vidi 
HkrnlniUiia. 

KkruvaH,  fikrovna,  ttdj.  isp.  akroven,  skrovit  1.  — 
adv.  Tko  bez  poaln  u  Koforinju  bodi.  i  u  Hvetoia 
Luci  mrtvi  dan  muli,  nedonoeuo  ili  rodi  ili  ga  skrovno 
jito  u  srcu  boli.  iJPosl.  127.  u  Stull^ja:  occultus,  ab- 
BconditUfl  (tajnih  sl-riven). 

skroTon,  tulj,  kuo  nkrivnn.  —  Grijeh  skroven  na 
pola  proStcn.  DPosl.  2r>.  Tmnnjc  tikopano ,  znanje 
akrorr.HO.  33.  U  zemlji  je  svnd  zlato  skroveno.  143. 
u  fHullijii:  occnltatua,  abm'onditns.  vidi  »krovan, 
skroviL 

.skrAvH,  ndj.  r^rsteckt,  alujelcgen^  recondiUifi:  II 
Kreftevcu  mjestu  skrovitu.  Rj  isp.  aklonit.  u  SUillija: 
abditUK,  0(:cuItiitUH.  —  adv.  <>u  »ntito  ouri  od^^ovura: 
»Ar  deŠ  moju  naldju  celiviUi?  aJ'  gjevojkol  slati  u 
Hutnjici?*  (»d^fovori  «fcror<7o  gjevojka:  *N'je8am  jimak 
da  ti  aablju  Hubini,  uego  volim  alati  o  aužnjici.«  Jlero. 
2*).  amjeruof 

skr5vi.š(6,  m.  tier  ScAutBort,  asfjlum,  Rj.  ft^jesto 
skrovito,  saklonito^  tjdjc  fte  je  moći  ukloniti.  —  riječi 
8  takitn  ruiM,  kod  <fani5le. 

skroz.  iidv.  prebio  ^-ja  skroz,  proSlo  tane  nkrm,  durch 
und  durch,  per  omnt9  jmrte/t.  Rj.  8-kro7»  —  Znamenje 
(korijenu)  prodirati:  »kros.  Korijeni  2411, 

skloniti,  p'im,  v.  pf.  suzaiumrulUcken^  conaarcino. 
Uj.  H-icrpiti.  t'.  iiHpf.  skrptjati,  skrpljavati.  —  Kad  hi 
Luka  onu  moju  prvu  PtfttnenicH  bio  akrpio,  on  bi  je 
pod  svojijcm  imenom  i  i/.dao.  Odg.  na  ut.  \\>.  Iz  one 
veće  (gramatike)  evo  ovu  malu  skrpih  kojekako.  Rj.' 
XIV.  Koji  (pravopis)  nije  ni  ruski  ui  HrpHki,  nego 
uvukojako  nkrpljeu.  Rad  (J,  "JOCt. 

.skrpljauje,  n.  iyidi  skrpljavanje.  Rj. 

skrpljati,   skfpljam,  ti.  impf.   riđi  »krpljavati.  Rj. 

.skrplJAvunJo,  »1.  do-H  Zufutinmcnflickcn^  narturu. 
Hj.  eerb.  od  skrpljavati.  radftju  kojom  tko  akt^ljava 
sto,  vidi  skrpljanje. 

skrpIJAviiti,  akVpljavam,  v.  impf,  su.^ntnmenfUcken, 
consarcino,  Rj.  3-krpIjavati.  vidi  skrpljati.  r.  impf. 
proffti  krpiti,  v.  pf.  ^krpiti. 

skhitUU  HkfMllm,  v.  pf.  u.  p.  ruke,  iiher'jt  Kreuz 
legen^  decusno.  Rj.  a-krHtili.  r.  impf.  Hkrft(*uli,  skr*(*a- 
vati.  —  Oko  Ma  je  ruke  »krstio!  (Kad  ko  urini  kakav 
poHtto  koji  ne  vrijedi  mnogo).  Posl.  2^7. 

skrsrunjo,  ».  dUia  Letfen  uherzicerch,  decussutio.  Rj. 
verh.  od  ■ikrS(^ati.  radija  kojom  tko  skraća  6ta.  vidi 
skrSi^avanje. 

sk/Nriitlf  akrAćam,  v.  impf.  uberztrerch  legcrt,  de- 
cuiiso,  Rj.  H-kr&<5ata  Ito,  rt.  p.  ruke.  vidi  skr&^avati. 
».  pf,  »krntiti. 

skr^eAvanJ«*,  n.  vidi  »krzmanje.  Rj. 

skr^t'Avjiti,  .skH(!avam,  v.  impf.  vidi  Bkrfić&ti.  Rj. 
V.  pf.  akmtiti. 

skrbili,  »krSim,  p.  pf.  ttreehen,  franko.  Rj.  a-kr&iti. 
i*p.  skrhati  1 ;  »lomiti,  v.  impf.  krftiti.  —  Bratu  (5e§ 
Hvojemu  alužiti;  ali  fe  do(5i  vrijeme*  te  ćci  akrsiti 
jaram  njegov  s  vrata  svojega.  MoJR.  I.  27,  40.  sa  ae. 
panA.:  Kako  ae  alomi  i  akrti  malj  eijetc  zemlje?  Jer. 
50,  '23. 

skrus^nik*  akniSeoika,  ni.  poenitens.  Stulli.  it<t;i 
se  ifkruaio. 

skru^^nje.  ft.  contritio,  compnnciio.  Stulli.  verh. 
od  Bkru5iti.  djelo  kojim  ne  Mo  akruH.  —  Srce  govori, 
jer  oganj  $krmenja  aažiže  ga.  DP.  360.  takva  verh. 
auhat.  kod  donu.^tenje. 

skrA^ltf,  HkruSTm,  v.  pf.  —  1)  sermulmen^  com- 
minuo:  «kniSi  malo  soli.  Rj.  a-kruftiti.  r.  impf.  sa- 
kru^ali.  —  2  a)  u  prenesenom  smiaht:  Ima  47  riieOJ 
koje  Bu  od  Slavenakijeh  pt>Hrldjeue  .  .  .  skr^ei\.  Nov. 
Zav.  VI.  Žrtva  je  Bogu  duh  skruUn^  srcu  skruiemt 
i  ponižena  ne  odbaiiijeA,  Bože.  Pb,  Til,  17  (cur  con- 
tritum;  ein  zcrknirschtes  ilerz).  Na  vinini  i  u  »vetinji 
rttanujem  .  .  .  oživ^jujuči   arce  akr^ienijeh.  In.  f>7,  15. 


Dv\\\  je  Goapofluji  na  meni;  Ka  to  posla  me  da  is- 
cijcliiu  akrt^cne  u  srcu.  DP.  305.  Vi  budile  l^gu 
jedinome,  i  HkrtMeno  njemu  h'  pomolite.  HNpj.  1,  43. 
—  b)  aa  86,  reflekjt.:  NapominjiuH  tijcm  posljednju 
večeru  HriHtovu  tako  da  čovjek  no  može  gledati  a  aa 
se  ne  zapla<:e  i  u  nrcu  ne  skruši,  DP.  33. 

NkrAink.  sknirika,  m.  ono  Sto  ae  akupi  na  vrhu 
kad  »e  žito  Rkružuje.  Rj. 

.skruiAvnnJe,  n.  verb.  od  akružavati  ae.  radnjn 
kojom  se  tko  skručava. 

Kkruži&vati  ae,  »krtiHvilm  se,  v,  r.  itnpf.  (u  Baranji) 
sich  zurUckziehcn,  se  cohihere,  cf  ustručavati  ae:  ftto 
se  voćmti  skružitva,  to  na  njega  većina  vicu.  Rj,  s-kru- 
zarati  se. 

skrAžiti,  skriižim,  v.  pf.  9.ito  u  reketu,  uhschuttcln, 
cxcuiio.  Vi  Hrvatskoj  dadu  djevojci  na  konja  reAelo 
žiui,  te  skruztije.  Rj.  a-knižiti.  v.  impf.  akruživati. 
isp.  skru^ak. 

skruživai^e,  n.  d^is  Abachatielnt  excu8sio.  Rj. 
verb.  od  akruživati.  radnja  kojom  tko  akruit^je  eito 
u  reketu. 

Nkruživnli.  nkrtii'.ujčm,  r.  impf.  j'.ito  u  reketu  kad 
Be  (Jirii,  da  pljevu  izagje  ua  srijedu,  da  ae  mo^.e  uxeli 
rukom  i  barili,  absrJtutteIn,  escuiere.  Rj.  R-krii^.ivHli. 
r.  pf.  flkružili.  isp.  akruiuk.  —  »a  ae,  puits.:  likruiak, 
ono  Sto  se  »kupi  na  vrhu,  kad  ae  žito  akruit^c.  Rj. 
(i8l)a. 

skrvAvitI,  skrvilvim,  v.  pf.  n  |ijei4mi  mjemo  okrva- 
viti: Koji  bi  li  valj'o  u  nevolji  i  za  tebe  puSku  opalio 
ili  Hvoje  sablje  skrvavio.  Rj.  R-krvaviti,  kao  okropiti 
krvlju.  V.  impf.  prosti  krvavili.  —  Mrtav  pade  na 
krilo  KJevojt'i,  skrvan  joj  svilu  i  kadifu.  Herc.  4. 

jskrviti,  akfvTm,  r.  pf.  blutitj  mnchcn,  cruento:  Ne 
skrci  mi  moje  ime  krano  (N]j].  2,  434).  Rj.  a-krviti 
što,  učiniti  da  bude  krvavo,  r.  impj.  krviti  ae. 

NkAba,  /'.  (u  C.  <T.)  vidi  rtlopanica.  Rj.  vidi  i  (\o- 
maOa,  domaćica,   gazdariea.   —   riječ  tugja.  Oan.  3tJ. 

skAb@nJp,  «.  verb.  od  akupali.  radnja  kojom  tko 
skube  sto,  JI.  p.  kosu  s  glave, 

skAbnuti.  skubncni.  v.  pf.:  Ako  me  atigne.^,  da 
me  skubnes.  DPoal.  2.   —   u.  impf.  akupali  (akubem), 

1.  sk&cnii,  nktloam,  ii.  pf.  Rj.  a-kucati.  dcm.  akne-' 
kali.  V.  impf.  prosti  kui-ati.  —  Jt)  n.  p.  obrn^  a  kat^Cf 
herabklopfcn,  decuiio.  Rj.  za  ovo  a  isp.  a,  Ha  I.  — 
2)  kleiniceifie  aufbringen  (u.  p.  20,  30  gru6a),  mi- 
nulim colligo,  cf.  akunatoriti.  Rj.  sa  ovo  h  iap.  a,  ha 
II.  kao  malo  po  povuilo  nabaviti,  vidi  i  akouoldti, 
»knaditi  1,  akunabiti.  isp.  apečaliti. 

2.  skdoati  se,  akueRm  ao,  v.  r.  pf.  achcach  und 
mager  icerden  (bctondcrs  durch  au.ischueifenile.'i Lehen, 
daiier  auch  veiiidUlich),  efiervari.  Rj.  a-kilcati  ae, 
po.ntati  slab  i  mršav  (osobito  od  raspuštena  zivjjetkjaj, 
zato  se  i  govori  s  presiranjem.  v.  impf.  prosti  kdcaii 
ae  (kdcd  se  kučka). 

skUrkatl,  ak1!lckam,  detn.  od  1  skucati.  Rj.  v.  impf. 
'  prosti  k'iV'kali. 

I      sk6(iti,   8kQ5im,   r.  ^f.   tn  die  Enge  treiben,  in 
angustias  compellcre.  Rj.  s-kučitj,  satjerati  u  tijesno. 
,  vidi  akoliti  2,  i  »gti,   ondje   (akuoiti,  iap.  akoliti.  Ko- 
rijeni 33).  glagol  ovaj  ne  dolazi  kao  prost.  iap.  kuf^iti. 

skDdttt,  aktldun.  v.  pf.  n.  p.  djevojku,  abtadeln, 
calumnior.  Rj.  a-knditi  koga  ružno  govore^  o  i^jetnu. 
V.  impf .  prosti  kudiil  —  Ako  Bog  da?  (Mjeato:  kuda 
6e^1  ako  li  bi  ko  juipitao  koga  aa  kuda^  gjekoji  mu 
odgovore:  Idem  u  Kudiljevo  da  te  skudi7tO.  PoaL  1. 
Treća  duAa  najgre^nja,  dcv<tjku  je  skudila.  Npj.  1, 
135.  Stojković  skudi  prijevod.  Vl^izić  1,  3. 

skDdla,  f.  (u  O.  (i.)  daaka  ^to  ae  njom  kuća  po- 
kriva« eine  Art  Svhindel,  acandula:  akudla  je  kraća 
i  uJ.H  od  Aindrike  i  ćta&)ljkA.  Rj. 

skUba,  /'.  ono  što  Ht'  fednom  nkuba  Ui  mose  aku- 
bati.  n.  p.  imam  stelja  još  samo  za  jednu  akuhu.  u 
wojeiH  zavičtiju.  tndi  avar.  Iveković. 

27 


skubnti 


—  418  — 


skupost 


skOhatl,  nkniium,  t\  pf.  koclutn,  Rtrdcn^  cofiuo : 
fikuliiili  kome  nopwii,  t.  j.  <lo«ndili  mu  (Posl.  280>. 
Uj.  M-kuhati.    vuU  Hvitrilt.  t\  mpf.  kuhati.  —  Proba- 


viti hfitnu,  1.  j.  AkuluUi   u  ic/ur«,   ili    podnijeti.    Rj. 
I)i«vnj<'i  zupovrdi  da  hkhvu  vectru,  Npr.  U2.  Jjopi^a 


*i»Wb.  IVJuil 


t.  j.   AKU/m 
ili  Xn/"i4,  l. 


i.  naiMnili,  ftl-uhttti.    iCj.  794b. 


općena  lAo  »pjeiiienn  a  pore  sknhttna.  UPos).  67. 

iikOlM.  f.  (II  Pnbr.)  riili  frkola.  Kj.  rtdi  i  škola, 
učionica. 

skdlftr,  m.  (u  l>ubr.)  tJer  Schiiler,  lUscipuUis,  rf. 
Hjftk.  Uj.  riHi  i  skolnr,  Skolar,  gjak.  učenik. 

MkitnfkhUi,  Hkflnabnn,  p.  pf.  (mschn/ftiH^  acquiro, 
ef.  Hkuntiltjriii:  j«  j«im  «v(nMm  fikuiitibljon,  ter^hen. 
Kj.  H-knimbiii.  drukčtje  itc  nt:  tutJiui.  t>kii  i  »konnbiti, 
I  fttfn,  koti  dkunnUtrit). 

skuntilorUi.  nm,  r.pf.  kUinurite  ^Hs^tmmmhringefl, 
minutim  roMr/tif'n).  Kj.  H-kiinatoriti,  mulo  po  mulo  nu- 
biiHli,  steći,  titli  Hkoiiobiii,  sknaditi  1,  »kucAti  S,  uka- 
nabiU.  t.  impf.  kuuatoritt 

»kfli^lti  so.  Hkuiijun  ne,  v.  r.  pf.  nUdfffjetdiln^en 
%ttriirn,  tlejici^  uffjitf*.  Hj.  fl-kunjiti  .se>  kao  upustiti 
iflant  od  itramotf  ilt  od  sulo^ii.  kao  prost  glagol  ne 
nalozi  se.  tup.  pokunjili  se.  pokljiiniii  80,  okljiiHiti  ^. 

1*  skQ|ii  m.  [hc.  »ktipu).  Kj.  tt-kup.  tu  postaiijc 
iftp,  MktipUi,  »kupiti  »o,  —  1  a)  vidi  kup,  »akup,  i 
Hauor,  *  ondjf  ostnln  «yH  •  Balri«?  eto  nn  shtp  na 
(Vtinjr.  UJ.  lij*to  skup  \e  danan  ua  CVlinjn.  i  novoj^a 
poMtftvlijiiu  kttjajia.  Npj.  5,  4ii5.  —  b)  Je»u  li  «vi  u 
Aftiiiii«/  it^ititmmfn,  simul.  Rj.  isp.  >«kupa.  —  Kokosi 
aoblju,  a  domat^im  i^knc ;  »kako  mi  m  skupu  sobale. 
Uko  mi  u  skupu  \  noailtM«  Ri.  36«.  l>obrit'nue  Srbijo 
doriva^  .  .  .  *S'W  u  skupu  l)obn6iiii  do.Ali.  Npj.  4, 
19fV.  Nije  htio  da  ho  »tara  avoje  vujnike  oeloboditi  i 
M  »kupu  ih  xadriiiti,  nego  ih  iH>tavio.  Sovj.  ^t^.  — 
}9)  drr  Inbrtrriff,  summa,  cumpifxio^  epitome.  —  To 
bi  bila  dakle  sadaSi\ju  IjiuUka  procvjeta  —  skup  sv\ju 
UM*jeMi\t,  Priprava  13*. 

3.  Hkup.  HKi^pa  (coffift.  akiipIjT^  a^j-  —  1)  f^di 
tvrd  5,  đrcbrtdjuhiv;  kaiekerism  kurtj,  putrus.  isj^. 
skupao.  suprotno  i/.dii5an,  podaAnn,  pm^atljiv.  -  Skup 
vihe  pliu'a  a  lijen  dalje  ide.  Poel.  "JUS.  1  od  stvari  ka 
•oirvli  dobit  uuri*e,  rvve  skup.  I*Posl.  21*.  iskupu  nije 
nidta  doota.  112.  ll>ogu  malo  nodo^taje  a  skupu  »ve. 
m.  —  ^^JDrttfi:,  \)  theuer  (hcK'h  im  Preisc),  carua, 
cf  skup.  Kj.  ista  [a  rijci'  »kup  u  Ki.  nijt  nn  .trom 
mjf.^tu}.  suprtdno  fijenan.  jrvtm,  slalmk.  —  Skupo 
do  rla  Bopi.  Rj.  33a.  Onaj  )to  je  imao  mahovinu 
dokasinu^dajtf  j(itM;i^\i  vuna  od  oniAa  auAte  prida. 
Npr.  168.  Skup  je  <rriid  tu  dinar,  kad  dinara  nema 
Posl.  388.  Oka  je  m««  slabo  kad  skuplja  oil  10  kny- 
eara.  Kov.  4U  adv.  Kibiu^  on  to  (platitV,  skupo  th 
|fa  stativ,  Pool.  VM,  Jer  »e  moea^  ovu  prodati  $km^ 
I  novci  dati  se  siroiiuujma.  >fau  ^>,  IK 

skdpll,  :usamm4rH,  una:  svi  skupa.  Rj.  fuiv,  s-kupa. 
itp,  lueiluo,  Eajedno.  —  lUama,  one  i-\}tii  škup<t  Ito 
b^alica  ili  baja«^  ^vori  kad  bi^e.  lU.  Itib.  DrHu  se 
snifM  na  oru^e.  jer  hoiViao  mvtpa  uaiuuti.  Npj.  4, 
345.  RuiieD  smo,  kuAo!  Aupiš  ftraii.  Hen\  i:^ 
Ljudi  9U  joli  kad  ih  S9€  sln^  usrntrno,  u  ^udo  ludi. 
Priprava  liH.  Bgafli)  J«kui  Jorjek  vrlo  visok,  koji 
imal«  po  k«t  pnU,  $kuva  dvadtfset  i  Miri.  Dnev. 
L  ^  6.  &r«  or«  Uo  Ti^ieauio  da  biva  .  . .  kad  m 
«Jfc«MHi  miaH  u  avom  poatuai^a.  Rad  1.  120. 

lAŽa«  I  afetMMc  iMoo  m  pociode  (Pne^i  -ikup 

icfjdt.  niif  cieija,  Hpija,  <^eptdlaka  J,  ^^g»- 

grli*«  2,  sn-broljiibae,  tvrdao. 

skftpilrU,   M.   h^i  fe  skupio,    ke^ji   stup{pt,    vidi 
ikttp^a^,  sahiiać.    —    Blagodarim   ^vima   ^.   prvnii- 
»ctnntima  ...   a  osobito  g?.  skupitcljima    n%   viydo- 
Ijubivume  tnidu.  Paiuea  sTaSIU.  me&a 
ranu.  Skup^^^l^  g.  Jovan  Manojlovid  MiloB  _ 

t  taJtMB  Mil.  ff&  ftwt  k0đM$. 


okupiti;  obrati,  sabrati,  v.  impf.  ,<?kupljati.  —  I,  1)  ivr- 
sammeln,  cogo,  congrego.  Rj.  —  Okajmi^iii,  skupiti 
kajmak.  Ri.  45*2a.  Unavilj^ti  sijeno,  U  j.  J*kupiti  u 
naviijke,  nj.  782b.  (^nija  mu  oni  .«A'(i/ic  «  plup>va  «i'« 
Ho  jo  gvozdeno  «a  jednu  goittilti.  Npr.  2.  Trijezan 
je  vojaku  pokupio;  >j/i  me  skupi  setUun  stutt'n*  ifrugu. 
Npj.  4,  3t*.  Svu  gospodu  na  divnu  skupio.  4,  368. 
<  ^tao  sakat  (niti  je  mogao  prsta  dobro  skupiti,  ni 
ispravili!.  Danica  1,  79.  Da  su  hrnra  aložna  pod  barjak 
skupljena.  Kov.  i>7.  »Sto  mi  je  u  Odesi  skupio  na  ovu 
kiiiigu  Bio  i  §eat  prenitmerantn.  Pnsl.  1,111.  Kako  je 
zadr^.ao  nekake  «or«,  koje  je  u  Kladovn  skttpto  od 
*/jiimruA(i.  Sovj.  fift.  Koliko  puta  htjeh  da  skupim 
redu  trojiif  kao  Uo  koko.%  akuplja  pilit^e  svoje  pod 
krila.  Mat.  23,  37.  Ja  t^vjetujem  da  skupiš  k  sebi  sve 
Izrailjee.  Sam.  II.  17,  11.  —  2)  vidi  spućiti  2.  isp. 
skupiti  se  2.  suprotno  rastegnuti.  —  Skupi  brke.  pak 
<5eS  putovati.  (Rekao  ko«uu:  gladan,  kad  mu  je  ukaAikn 
skafcavac  nairapao).   Posl.  288.  —  II.  sa  se,  refleks. 

—  J)  sicft  ver.^ammfiH,  convenio.  Uj.  —  Skupi  .'ie  oko 
njega  svakojijeh  ljudi.  Npr.  124.  Skupiae  se  eje,  sovu- 
Ijagc...  sre  se  skupi  nn  hranu.  112.  Husjfdi  *f  skup€ 
gomilama  pred  moju  ku<'*u.  Daniea  2,  132.  <fjest«M 
1  ostale  ćete  ve<5  mlavn^  bile  skupile  u  logore.  3, 
185.  Skupi  se  veliki  senat  Alinski.  .^,  iMj.  Potrxte  mi 
djeeu  .  .  .  tiv  se  jtkupiio  na  tne.  Mojs,  !.  42,  30.  — 
9)  sich  zusammeniiehe^i^  contrnhi:  «kupila  se  ćoha 
Rj.  riđi  rbje<?i  «e  2.  suprotno  riu*tegnuti  se,  %■.  impf. 
proitti  k'dpiti  se  2.  —  Kako  je  pas,  skupirši  se  u 
klupko  na  mrazu  od  zime.  rekao  da  drusre  zime  ne  će 
t-^kati  bez  kuće  .  .  .  dodaJH(*i  jo5  da  mu  velika  ku6i 
ne  treba  (kako  se  bio  skupio  od  zimt^i.  Posl.  XI. 

skftplji^,  skuplji&i^a,  m.  koji  skuplja  šio  ili  je 
skupljao,  riđi  skupitelj,  sabirać.  —  To  skupljaču  i 
uredniku  tib  pri^a  oduzima  vrlo  mnogo  vremena. 
Mil.  VUI. 

skOpljtti^c.  H.  dtts  Versammel$i,  congregatio.  Rj. 
rerh.  od  1)  -ikupljali,  2)  skupljali  se,  —  J)  radnja 
kojom  tko  itkuplja  što:  Vifte  6e  ae  govoriti  o  poma- 
.um<^inia  H  skupljanju  pjšsama,  Npj.  1.  VH.  Kad  se 
oni  r«mi  rado  pr'\m^}\i  skupljas^a  prenumeranta.  Npj.  ^ 
4,  Xi.IV.  —  ^)  ratlnja  kojom  sr  .«/rupO>u'«  u.p,  ljudi 
u  gumilu, 

skdpljatl.  skupljam,  p.  itnpf.  Rj.  s-kupljati.  riđi 
sakupljati,  okupljati,  ibirati,  aabirati.  v.  impf.  prosti 
fcTlpiti.  r.  pf.  skupiti.  —  /-  versammein.  con^rego.  Rj. 

—  ^tAnu  skupljati  oko  sefr«  bjegunce.  Danica  3.  15^. 
Stane  Jadrane  i  svoje  momke  Mupljaii  u  gomilu.  3, 
2tM).  Pre  neeo  si\m  Mao  vesme  skuvtttfi.  Npj.*  4,  XLI- 
linei*i  to  ttgijf  daru  njegoru, 
Rim.  12.  2i).    ^      .  ,                                   'i.  .A  vat.  2,  5. 

—  //.  sa  se,  rrffeks.  —  JJ  mch  rmutmmeln^  eonreuio. 
Rj.  —  Potoći<^i  koji  se  pomalo  skupljaju  u  rtlike 
rijeke.  Uamea  2.  27.  Tada  n^ka  se  skuplju  k  tebi  sav 
zbor.  Mojs.  IV.  UK  3.  —  V>  sich  Tusammenrie^eUj 
eOMirdU.  Rj.  —  Mnogo  zgodnije  bjeite,  kqje  se  ra.<n«ia 
t  thuUjmu.  Priprava  14-4. 

skftMi,  a4j.  Mo  pri^HteU  aknpm.  i»p.  aiMiii^kL 

—  I  okupiš  bra(5u  tvoju,  ahšpnm  ^lavo!  Kor.  10& 
Oucno  nam  je  otapao«  pa  se  a  refer  đo^rofUKk 
koji  (V  sjuiradan  vrije\^.  J.  Bogdanovid 

skup^Hea,  adj.  ko&tbar,  Dreiiofns.  RJ.  skupoKJeo« 
itmm  je  skupa  cijena,  vidi  dns?M'jen.  muoeix*jen.  — 
0  moga  pupa   ima  velika  jama  u  sernUi .  . .  bič«  n 


flkliia.  M|te.  »  I/.  1^  t^spilL 


ipiu. 


>j  DOYaca  Oi  kakih  dn«  tkmfctmđk  atMrl  Npr. 
Ifid.  Sv«  ovo  bj«4e  od  miimittim$fu  htima.  €br. 
r  7,  9. 

sk«f4^  skm4lh4«,  f.  4i»  Tktmnem^  tmrišm 
MMMNMie.  ^.  riđ«  dra^o^  htd  je  sibipa.  Ai^  mm. 
ito  j<  j«  jwfiiity.  —  na  m^a,  m  skopo^i  am  hod 
bistfo6k  •  flkupoiinja  kod  boaotli^JL 

sk«|iš$C.  skiipoatv  f,  mardia.  n  Oandnlića:  i  sanđ 
napiav«  t  hode  jhtpttti.  StalU.  c^tMmm  aiMfa  b^ 
je  skmp  L  ndi  vrno^ablje^  tvnk>^  tTrg)a  S. 


skupsti 


—  419  -- 


slab 


^ 


skdpsHt  Rki'ibojn,  ti.  ttiipf.  mu  fen.  rupfen^  rdlo: 
Povio  86  po  konju  ^^oirntii,  (h(  iiitikc  mu  xnbiim  grivu 
tškube.  Rj.  V.  pf.  prosti  skubnuti.  v.pf.sloi.  i(z)-8kupsti, 
'o-,  po-,  pro".  ffr'tm.  I.  pretij.  skilDoh,  skfibe  ...  //. 
preffj.  akilbijah  (i  t*kilbah);  priloij  prtgj.  skiibSvSi, 
Rkdbuv ;  /.  pridjev  Hkubno,  Hkiibbi ;  //.  pritlja-  Hki'iben. 
—  Skuhe  mii  hradu  tko  bo<^e.  UPosl.  \VJ.  Kn']  to 
i'^uh  .  .  .  skuhoh  koftn  s  plai^  ttrnje  i  hrttdu  kvoju,  i 
BJerJoh  tiižan.  .Vzdr.  *.►,  3. 

skflpftdnn,  f.  die  Verftitmmlanff,  der  Landtag,  co- 
mitiitj  cotiitilium.  Rj.  r*V/(  skup  la^  i  sabor,  i  syn. 
ondje*  —  Srbi  ućine  skup-Hinu  ii  OHtružuju'i.  Ounica 
5,  2;».  Na  toj  skupHiui  »»aHtavljen  je  i  ra<5uu.  .0,  'M. 
Vo  tom  se  uC'ini  sktipštintt,  na  kojoj  hp  izbuni  novi 
poslanici.  MiloS  4.  Sazove  knezove  mt  skupštinu.  ]r»7. 
Kad  se  t(t  skupština  sttjttitne  .  .  .  8ovj.  4.  Po^to  se 
skupština  raztgje  .  .  .  f>2.  Nu  skupštinu  y.a  to  nije 
htio  ići.  53.  riječi  s  takitti  nn.st.  kod  ^rospoAliniL 

Nknp.^tinnr,  m.  koji  je  na  .-ikupštiHi,  elan  skup- 
stinfiki.  ^-  NasmijftHte  li  ae  vi  meni  doata,  bra<?o  skup- 
štinari?  /im.  '2'M. 

sknpštiii.ski,  adj.  što  priptula  skupštini.  —  U  de- 
bati skui>šiinskoj.  Pom.  19.  Vidiku  muku  inuAe  nij- 
niHtur  proflvet«  dokle  razbi  ovu  gotor^ost  sku2)8tinsku. 
Zim.  2.^5. 

skiit,  ski'ita,  IM.  Rj.  dem.  Hkutac.  /.ua^enje  (kori- 
jeuul  opkoljavati,  pokrivati :  skut,  flkutat' ;  »kutati. 
Korijeni  2(>0.  —  1)  der  Snum,  ora,  limhus:  Poljubi 
^a  u  skut  i  u  ruku.  Nemojte  mu  skutu  obiskjvat'. 
U  skut  svilen  kolaste  azdije.  Rj.  —  Vilenik,  t'^ovjek 
kojepa  je  vila  bila  ustrijelila  pa  ga  ona  »ama  i  izvi- 
iIaIa  i  srojijem  mu  skutom  rane  savijala.  Rj.  62a. 
PeS,  prednji  kraj  u  baljine,  cf.  skut.  Rj.  498b.  Onda 
mu  ona  ret?p  da  ajede  nioj/J  na  skut.  Npr.  123.  Haba 
sjedi  i  u  skutu  drži  jednu  tiču.  22t).  Ćovjek  može 
siroti  stati  na  skut,  ali  ne  može.  un  sredn.  rot^l.  349. 
I>ivua  ti  ie  bratu  uzjrojiia  na  ^visiomc  sh*ta  gjcvoj- 
Hnu!  Npj.  1,  459.  Vala  Hinko,  ('upt(!u  Htojane!  nisam 
7.ntiO,  što  pod  skutom  držim.  4,  291.  Miloii,..  pri- 
povedao  mu  (puAil  ...  da  traie  svoju  pravicu  pod 
carevim  skutom,  Pa.4a  mu  na  tn  j^ovorio ;  *  .  .  .  pri- 
oni  curu  sa  skut,  i  c^r  <5e  li  dati.^  MiloA  117.  Nego 
dajte  nam  cara.  koji  će  na«  primiti,  i  ktnnc  ćcnw  se 
mi  za  skut  uhvatiti.  Sovj.  23.  (>  rode!  joi^te  na  sku^ 
iovivta  trojivi  nala/i  (*e  krv  Riromnlia  pravijeb.  Jer. 
2,  34.  —  ti)  pl.  skuti,  <louji  kraj  košulje  osobito 
žeuHke:  ve/.e  skntc.  U  Srijemu  i  u  Baćkoj  malo  iena  , 
nose  dugačke  koSuIje,  nego  koAuljce,  koji  mi  malo  i 
duži  dolje  od  pojasa,  pa  preko  njih  dolje  Bvežu  skute, 
koji  Hu  nuiHnjeni  kao  suknja«  ttamo  ^to  su  na  ove- 
nja^i.  i  budui^'i  da  se  skuti  oe  vide,  za  to  su  oui 
Bvogda  od  debljega  platna  nego  koSuljac.  Rj.  —  Za- 
preci a.  p.  skute,  rukave.  Rj.  19Ih.  Opleiiak.  kratka 
ženska  košulja,  po  kojoj  se  skuti  opojiuju,  cf.  ople<5e, 
koj^uljao.  Rj.  463a.  Pokazuje  dokle  je  itnijeg  laui  bio. 
(Reće  se  u  i^ali  kad  Kenako  idući  po  rosi  ili  po  blatu 
podifjne  tkate  povisoko).  Posl.  252.  L'gleda  ga  dje- 
vojka, sari  skute,  pobjoŽe.  Npj.  1,  440.  Sto  se  poni- 
jele kćeri  Sionske,  za  to  mjealo  mirina  biće  Hmrad, 
mjesto  širokijeh  skuta  pripn.sana  vreća.  Ih.  3,  24. 

skdtae«  »klica,  m.  dem.  od  Hkui  (ponajviše  u  pjea- 
mama  pl.  »kuci):  Nabrala  saiu  skuce  i  rukavce,  oavi 
skuce  i  rukavce,  majci  pobježe.  Rj.  —  Tu  »am  skuce  ' 
ohrosjela.  Skuce  nose,  da  ae  ne  obroae.  Rj.  434b. 
Ako  ti  budem  srdita,  napravi  zlatnu  Aibiku,  pa  mene 
Aibaj  u  dvore  po  onom  skucu  svilenu.  Kov.  49. 

KkAtati,  skhtiim,  vidi  .sakriti.  Rj.  drukčije  .k  ne 
nalojii.  za  postanje  isp.  Hkut. 

skftvafi,  akTlv^m,  vidi  skuhati.  Rj.  u  krajevinui  ' 
tjdje  se  u  govoru  glas  h  pretvara  u  {flas  v.  \ 

NkAviJa.  f,  (8t)  cf.  skovija:  /a  kalpakom  od  xUta 
sknrija,  u  skuviji  alem   dragi   kamen.  Rj.  —  Pa  na  ' 
nebe  ruho  izmenjuje,  a  na  glavu  kapu  i  skuviju,  xa 
»kuviju  pozlaćeno  perje.  Npj.  2,  490.  I 


skuin,  f.  (u  primorju)  Svaka  skuza  ima  muža,  t.  j. 
fvaAta  inui  svoj  uzrok  [Posl.  277).  Rj.  —  sku^u  tex- 
cusatio).  Oan.  64.  iz<jocaranje  2,  pravdanje  i. 

skuiiiiea,  /'.  vidi  pobraviea.  Rj.  nekoliko  brava 
što  je  manje  od  rtO.  —  sktiiajica  (pobravico ;  tamna 
po.**tanj a ;  isp.  skuia),  Osn.  325. 

skKtintl,  Hkhžam,  r.  pf,  (u  C-.  (5.)  vidi  namiriti. 
Rj.  R-kužati.  drukčije  se  ne  nalazi,  isp.  skuža. 

skvftra,  /',  vidi  ckvara.  Rj.  maM  kojom  Une  maiu 
kosu.  isp.  7;atop.  —  Na.skvarila  kosu,  1.  j.  namaralo 
'ik varom.  Rj.  4(M>a. 

skvUsUI.  skvibtlm.  v.  pf  Rj.  fl-kvaniti.  r.  impf. 
kvasiti.  —  J)  befeuchtcn,  humecto:  podaj  mu  jabuku, 
neka  skvttsi  usta.  Rj.  —  Prepliva  tica  dugorepica  i 
prepliva  more,  a  krila  ne  skvasi  ibarka).  Kj.  143b. 
Ako  ga^e  ne  skvasi,  ribe  ne  nbiti.  DPoftl.  1.  Popi 
Rade  trideset  zdravica,  popi  Rade,  a  ne  skvasi  hrka. 
Kpj.  3,  251.  —  2)  (u  Dubr.t  vidi  umoĆiti. 

skvifa^Jft4  n.  tristis  gannitus.  KtnlH.  veri),  od  Rkvi- 
fiiti.  iwo.  kvećanjo. 

skvieaCI,  »kvi^Jim.  v.  impf,  trititem  gannitum  edere. 
Stulli.  sknei  n.  jo.  pas^  kad  ga  tko  bije.  isp.  IcveĆJiti. 
r.  pf.  Hkviknnti. 

skvlkn,  f:  Vele  skvikc,  a  malo  vune  (Ob.  Rtrido). 
lIPosl.  150.  M  Stiillija:  tpieruUm  cauuni  »tridor;  po 
ovome  je  akvika  glns  koji  se  čuje  n.  p.  od  psa,  kad 
ga  tko  udtiri.  i.sp.  kveka.  —  Sto  je  za  njim  skvika 
niz    j)Ianinu?    Kad    iapade    dvoje    haždajica.    HNpj. 

skviknuti,  uem,  v.  pf,  aem^  tristem  gannitum 
edere.  Stulli.  »kvikne  n.  p.  pas,  kad  ga  tko  udari. 

V.  impf.'  skvićati. 

Skv6rAc,  akvorca^  hi.  (u  Dubr.)  vidi  ćvoraV.  Rj. 
ptica,  u  Urp.  govori  se  i  Skvorm\  vidi  i  ćvrljak,  brljak. 

.skvr^anJLN  n.  stridor.  Stulli.  verb.  od  skvrčati. 

skvrfnti,  skvr'Ćim,  r.  itnpf  stridcre,  Unudulić: 
gracu,  skvrče  ,  ,  .  Stulli.  —  .'^turak,  zvijer  koja  u  većer 
skvrči.  Stulli.  —  vidi  cvrćati,  ćvrćati. 

skrK'lli,  ćun,  v.  pf,  {u  Srijemu)  vidi  zgrćiti.  Rj. 
a-kvrćiti  n.  p.  noge,  kao  savtti  ih,  einsiehen,  co«- 
troho,  corragn.  drukčije  se  ne  nalazi. 

skvi^nuviin,  akv'fnavna,  adj.  vidi  Hkruavan.  kno 
oskvrnjvn^  oskrnarljen,  nečist,  isj).  oskvrniti;  u  nas 
je  umetnuto  r  opet  ispalo:   skrnavan.   Korijeni    23H. 

—  BičeS  skvrnavan  sobom  pred  narodima.  Jezek. 
22,  IG.  Molitva  Simeiuia  novoga  Bogoslova  ...  On 
smjerno  moli  Hriala  da  je  primi  i^  skcrftavijeh  usta 
njegovijeh.  DP.  212. 

sk\"rniti(  Hkvrnun,  v.  impf.  skvmiti  Ho,  Uniti  da 
bude  skvrnavno,  nečitto.  verunreinigen^  polhu^re.  v.  pf. 
sloi.  oskvrniti.  —  1)  Skrnaviti,  r.  impf.  vidi  skvr- 
niti.  Rj.  688b  (u  skvrniti  nema  u  Rj.  na  mjestu 
svome).  ReĆe  Gospod  Mojsgu  ...  da  ne  ginu  s  neći- 
stotit  svojih  skvrneći  šator  moj  §to  je  u^red  njih. 
Mojs.  111.  15,  31.  Kako  je  to  zlo  Što  ćiuite  te  sittT- 
nite  subotu?  Nem.  13,  17.  Svežtenici  njegovi  akvme 
svetinju,  izvrću  zakon.  Sof.  3,  4-  —  2)  sa  ae,  refUks. 
Sa  Ženom  bližnjega  svojega  ne  lezi  skvrnedi  se  a  njom. 
Mojs.  111-  18,  20.  Nemojte  «c  j»itt.T«i(»  nijednom  ovom 
stvarju.  18,  24.  Nemojte  se  skvmiti  o  gadne  bogove 
Misiivke.  Jezek.  20,  7. 

skvrnjer^e,  n.  verb.  od  1)  skvrniti,  2)  skvrniti  se. 

—  J)  radnja  kojom  tko  skvrni  $to:  Skrnavljenje, 
vidi  skvrr^enje.  Rj.  68bb.  —  ^)  radt\ja  kojom  se  tko 
skvrni. 

Slftb,  adj.  schtpachf  itnhecilluA ;  od  xime,  od  vru- 
ćine, kann  aie  rticht  ertragen,  itnpatiens  frigoris, 
famis:  slab  na  art'u  (t.  j.  goni  ga  na  polje),  cf.  mu- 
anat.  Rj.  (slab  od  lime,  od  vrućine,  ne  može  je  pod- 
nositi), comp.  slikbijT,  moie  se  iuti  gdjegilje  i:  slapAT. 
Obi.  45.  viidi  slabomoćan.  dent.  slabaćak.  —  Čovjek 
slabe  gragje.  Rj.  9S;i.  Nijesam  vele  dobar,  t.  j.  slab 
sam,  malo  sam  bolestan.  Rj.  123b.  Zimogrižljiv,  zi- 
mogrozan, zimomoran,   slab   od  zime.   Rj,  21<>a.  I^k 


slaba 


—  430  — 


1.  8ladifi 


je  ispod  kupe,  1.  j.  slaha  razuma.  Rj.  321a.  Ljohav, 
sluhj  holefiljiv.  Rj.  33.Sft.  Mrlntiiifi,  kaf,c  w  sluhn  i 
bnlnAljivu  ćeljuiietu.  Rj.  37 1  h.  NeftU)  Ham  niiloA;  jf/a6, 
rjgftv.  Rj.  3*J4a.  Ove  je  godine  hranu  ogodna,  t  j. 
nlitba.  Rj.  4381).  Tvrtie  peUje,  ulahe  petlje.  Rj.  49()T>. 
Bgjav,  2)  filahj  bolestAn.  Rj.  640a.  Slabo  kiio  avrni^Ji 
mozak.  Rj.  B73a.  Tauak,  sU^  n.  p.  rasgovor.  Rj.  731b. 
Vi&e  bolesti  ima  kad  je  eiuia  utaba  nego  kad  je  jaka. 
Posl.  2*2.  Zaludu  je  lijepa  brada,  kad  je  slaba  glava. 
83.  Da  muž  ne  osjeti  da  je  ona  (^.ena)  slaha  trtVia. 
178.  Udare  ixnad  nekake  iirvine,  jm  valja  daje  cinija 
i  onako  bila  sluba^  a  oni  rc  opet  mlogo  zajedno  na- 
trpaju, te  tte  tako  zemlju  oUHne  i  vide  ih  od  ntotine 
žive  pogrebe.  Miloš  101.  Ou  »e,  ionako,  koje  od  sta- 
rosti, koje  od  rana  slab  budući,  xabuui.  Npj.'  4, 
XV.  U  glavnoj  stvari  slaba  je  razlika  izme}<ju  ovih 
triju  pesama.  4,  XX.  Slabom  »e  Hftprfiku  može  čovjek 
i  nadati.  Pi«.  72.  AH  je  to  ulttit  iztjoror.  Rj.*  XXXV. 
Uio  slaha  zdravlja,  osobito  u  prcima,  f^vj.  2.  A  sla- 
boga u  ty«r»  primajte.  Rim.  14,  1.  Vi  8te  uhode; 
doMi  ste  da  vidite  j^dje  je  scmlja  slaha,  MoJH.  L  42, 
9.  Shtbi  aorist  s  umetkom  ...  i  slaht  bez  umetka. 
Htar.  3.  U. 

slftbi,  f.  adj.  fu  Valjevu)  vidi  »rdoboljo.  Rj.  • 
si/n.  ondje. 

sUbnJ^jik,  s1aba<?ka>  atlj.  dem.  od  fllab.  Rj.  —  takva 
adj.  deiH.  kod  dugail'ak. 

sUbić,  slftbttfa,  m.  >on  ti  ie  vaviieV  onaj  preglo- 
datii  slahić.'  3.  Bogdanovit?.  i.tp.  .slabićak. 

slabieak,  Hlablt^ka«  m.  >on  ti  je  vavijek  unaj  ku- 
kavi  slahivak.*  J.  Hogdanović.  dćm,  od  slabić.  takva 
dein.  hraati<.^ak. 

slabina  (al&bina),  f.  die  VTeicheti,  ilia^  hypochon- 
dria,  inguina,  ef.  Hliibobo^iaa.  Rj,  oti^  dvije  jamice 
pod  irbiihom,  vteso  ijtpod  rebara,  vidi  i  babu.^ina,  ua- 
buftina,  poboćina;  dimnja.  ifp.  prepona.  —  i  Mm  Im- 
br^a  i  Balo  &to  je  na  ujiraa  i  na  slahinama,  MoJH. 
III.  3,  4.  Al  mu  Sare  tiho  odgovara:  -(lOApodaru 
delibni^a  Marko  I  pusti  meni  na  slabinu  uzdu,  da  ka- 
jasi  do  kolina  tuku.  HNpj.  2,  184  (=  slaboga, 
slahoH  ?) 

sl&biti,  bira,  r.  impf,  Rj.  r.  pf,  sloi.  o-slabili, 
ra(K)-Blabiti ;  v.  impf.  tfloi.  oslabliavati.  —  J)  schtcach 
machen^  sehtviichen,  debilito.  Kj.  prelazno.  Slabiti 
koga.  Stulli.  slabiti  .Ho,  činiti  da  bude  slabo,  —  2}  ne- 
prelasno.  Slabi  ko.  dehilitari.  Stnlii.  postajati  slai). 
—  To  se  »h«  manje  (5uje;  ali  k  istoku  ne  ^bi  se 
tako  odmah,  nego  »e,  istina  sve  ^/a/««,  proteže  preko 
Zete  može  bili  fak  do  Metohije.  Posl.  XXII.  Jer  »e 
radujemo  kad  mi  slabimo  a  vi  ia^aie.  Kor.  II.  13, 
9.  Obnovi  zadnje  samoglaano  pred  nacKavkom  ili  o1^ 
pada  ili  shtbi  u  h,  Otin.  200. 

NlAhtjt'nJe,  n.  Rj.  nerh.  od  fllabiti.  —  i)  radnja 
kojom  tko  slabi  koga  Ut  Sto  (daa  Sehwilchen,  dcbili- 
tatio.  Rj.).  —  2)  stanje  koje  biva  kad  tko  ili  što 
slalti. 

slAbo,  7iicht  par  rte/,  —  oft,  —  gut  (franc,  gti^re), 
haud  ita  — .  Rj.  —  1)  nidU  gar  tnel,  Rj.  kao  malo. 
»vproffio.-  mnogo.  —  Slabo  jede,  apava.  Rj.  Slabo 
koji  fipahijft  ide  po  aelu  da  gleda  koliko  je  koji  ua- 
brao.  Rj.  702a.  Kakva  ie  koza  takva  i  loza.  (Stara 
koza  suilm  daje  i  mlijeko  i  kostrijet,  a  i  ntar  vino- 
grad slabo  raaja).  Pofll.  124.  Koji  mnogo  prijeti,  slabo 
osvećuje.  14^  Oks  ovoga  slova  (h)  Čuje  se  .  .  .  ali 
slabo  gje  zdravo.  XV.  iColubara  je  kod  Paleža  slabo 
Ho  fmoa  od  Timoka  kod  Bregova.  Danica  2,  39.  Kriv 
vie  Rveritenik  jt/a/fo  na  8udu  razlikuje  od  ostalih  ljudi. 
Milo?  192.  8rodRtvo  megju  jezicima  aloveuRkim  joA 
»e  slabo  zna.  Rad  1,  HW.  —  2)  nicht  gar  oft.  Rj. 
kao  rijetko  (kad).  /n$prottu>:  Često.  —  Slabo  dolazi 
k  meni.  Rj.  Bangjen  t.^ovjek  slalto  kad  Bmiie  i  Hpavati 
u  ku(^i.  Rj.  14b.  Kad  kuga  mori,  onda  joj  slabo  go- 
vore kuga,  nego  kuma.  Rj.  311a.  Kod  ^^rba  kad  ne 
koje  razboli,  slabo  traže  Ijekara.  Rj.  3<>6a.  8ueg  slabo 


kad  udara  pre  Božitnjega  |K>Hta.  Danica  6,  20.  — 
3)  nicht  gtr  gat.  Rj.  kao  /ose,  rgjavo.  suprotno: 
dobro,  valjano,  jako.  —  ()vla$,  polako,  slabo,  n.  p. 
iivezati  ili  sašiti  ^to.  Uj.  43Gb.  Koliko  je  go,  i  opet 
mu  je  zima.  (KaJte  ae  ćoeku  koji  je  zimi  slabo  obučen), 
Poal.  145.  KaluRJeri  slabo  izgovaraju  >gj-  ...  nego 
mjej*to  «jjj«  i  »dž«  govore  »z-^.  Rj.*  XXIX. 

shib6bor'ina,  f.  Pidi  »slabina:  udario  ga  u  slabo- 
hoćinu.  Rj.  i  jrt/n.  kod  nlabina.  Hlabr»-bo<^ina  (osn.  u 
slab  *  bok).  OHn.  165.  —  rijeci  tako  slos.  kod  dubo- 
dolinu. 

Nlab6fa,  f.  dehilitas,  imbecilUtas^  infirmitas.  h^lulli. 
riđi  slabot^l.  —  r«  nant.  isp.  bistroga. 

slabAUuhn^t,  adj.  koji  teško  diSe,  engbriistig,  spi- 
ritns  iniffuMiori^.  Hj.  alabo-duha**!,  koji  može  slabo 
difuiti.  isp.  nipljajiv,  i  syn,  ondije,  —  tako  sloi.  riječi 
kod  huljookam. 

sljthAmoi'-na,  Hlabr»mo<^na.  adj.  sekvaeh,  debUvt.  Rj. 
atabn-inoran,  i*  koga  je  sluha  fuot^.  vidi  slab. 

sliVbost,  Krah(Wti,  f.  die  Scfncachheit,  imbecillitas. 
Rj.  mioliina  onoga  što  je  slabo,  nidi  Hlaboi%.  —  *la 
sam  pored  moje  glavobolje  i  slabosti  ocinje  ove  sit* 
niče  već  odavua  bio  zabonivio.  Ddg.  na  ut.  2.  Zbog 
slabosti  u  očima  i  u  glavi  ne  mogu  sam  da  pidem. 
Sovj.  III.  Kno  t^ovjek  govorim,  ra  slabost  naiega 
tijela.  Rim.  ij,  19.  Duh  pom.iže  nam  u  miMjem  Jtla- 
}tnstima.  f^,  2ii.  Dužni  .<mio  dakle  mi  jaki  .»ilabo.tti 
slabijch  nositi.  15,  1.  Ne  poKluSiuSe  MoJKija  od  slabosti 
duha  ^cojcga.  Mojfl.  II.  fi,  9. 

slabdtjnja«  f.  ein  KcUu'acher  Menscht  debilis.  fij. 
slabo  čeljade,  isp.  siabić,  slabit^ak;  slapćiua.  —  rij^ 
s  takim  naši.  kod  boaotinja. 

slA^*iea,  f.  —  1)  der  (schicarze)  Senf,  sinnpi  (bras- 
aicn  Koch.  Rj.*)  cf.  gorn*^iea.  Rj.  ftla(d)«^ica.  o.i».  koja 
je  u  Hladak.  isp.  Korijeni  221.  Komhost ...  pa  se 
onda  znlu<^.i  bijelim  lukom  (ili  pospe  sinčićom),  i  tako 
se  iede  (uz  post).  Rj.  2b7a.  —  2)  u  Lici  s  jeseni 
nlatko  dahuatuiHko^  vino  zovu  slačicom.  J.  Bogdanović. 

slabina,  f.  u  S.  Min^etiAi.  dulcedo.  SluUi.  vidi 
Mladost,  Hlast,  s!atfco6i,  —  sla(d)iMua. 

siftduk,  Hlittka  (HliVtki,  comp.  HlugjT),  adj.  s^ss,  dnlcis. 
Rj.  dem.  ulagjahan.  —  Vuge  se  jedu,  i  kaŽu  da  im 
je  mcfio  .'<latko.  Hj.  78b.  Gruševiua,  ugrufiano  slatko 
mlijeko.  Rj.  105a.  /uka  se  najprije  metne  u  more  te 
se  kiseli  ...  po  tom  ae  meine  te  prenosi  m  slatkoj 
vodi.  Rj.  lOla.  Slatko  kao  medovina.  8  večera  ae 
vinom  umivala,  u  po  noi^i  slatkom  medorinom.  Rj. 
301a.  >Ja  aam  tvoj  brat«  .  .  .  >Slatki  brate!*  Npr. 
29.  Gladnu  C'ovjeku  slatke  hu  i  divljake.  PohI.  42. 
Slatka  smokva  preko  plota.  Posl.  289.  Slatko  je  pa* 
pali,  al'  je  grko  plaćati-  289.  Konia  plemenita  bolje 
vlada  slatka  rnka  neg  tvrda  uzda.  DPosl.  49.  Ona 
se  milost  razvrgla  na  moje  »vasU  i  .^ure  i  moje  slatke 
punice.  Npj.  1,  213.  No  starice,  moja  slatka  majko! 
3,  522.  Slatki  Bogo!  Sto  li  hi  ti  jako?  4,  247.  O 
vala  ti,  slatki  gospodaru!  na  tvom  daru,  na  slatkoj 
besjedi.  4,  275,  Hlavuj,  slatki  razgovore!  ftto  nije  Outi 
pjesne  tvoje?  Herc.  279,  U  ovakovoga  8pi«atelJR 
valjalo  bi,  da  je  jezik  pravilan,  ćist  i  sladak.  Ddg. 
na  sit.  12.  Nikakav  slavujak  ne  će  onako  slatko  i 
umiljato  pjeoati.  Priprava  43.  Podignite  pjesme,  dajte 
bubani,  slatke  gusle  aa  psaltirom.  rs.  81,  2. 

Hlauij'ar,  sladićiira,  m.  confettierej  qui  duleia  con- 
fkcit.  8tulU.  koji  pravi  i  prodaje  slatkiše;  Zucker- 
backer. 

sludi^&rstvo,  n.  V  arte  di  e>onfettiert,  ars  dulcia 
conficiendi.  StuUi.  umje^tvo  nladičarsko.  —  dućan  n 
kom  se  prodaju  slatkiki  sladli^uniicji  prema  riječima 
kod  ceduljamica,  Iveković. 

1.  slAditf,  sladim,  v.  impf.  versuHsen,  dulcoro.  Rj. 

preHasno.  sladiti  sto,  činiti  da  hade  slatko,  r.  pf.  sloi, 

I  na-Hlnditi  {i  se),  o-  (se),  pre-,  za-,    r.  impf,   sloi.   na- 

\  slagjivati  (•  se),  pre-,  za-;  o-alanavati.  —  Tvoje  maslo 

7}ioju  mandiu  ne  sMi.  Poal.  319. 


3.  sladlff 


-421  — 


2.  slAdlii,  eUđi,  r.  »Np/l  siiAS  8(rAm«dk«n,  dulcesco. 
Rj.  ?i™rc/rt£Ho.  /o  «(»  nlddij  to  mi  je  slatko. 

Sl&uoio.  m.  ime  niu^ko.  Rj.  takva  hyp.  kod  B\n^}e. 

sladdkus,  sladoktisnir,  HlndokuscA,  vi.  guloaus, 
QuUte  infiulyens.  HLuIIi.  koji  slatko  kutta^  jede.  slndo- 
kuH,  8lado-kueHc.  (>j^.  kusac-,  Hlatkohmn,  ttlatkojegja. 

slftddst,  sladoati,  /*.  die  SUgsigkcit,  dtilccdo,  cf. 
slast,  osobina  onoga  što  je  slatko,  vidi  i  eliuSna,  slat- 
kof^a.  —  PoznJivM  sludost  slobode.  Danica  3,  210. 
Jeeik^  kojega  nilii  i  sladost  i  boj^AHtvo  oni  ve<5  i  ne 
poznnjii.  Kov.  14.  Udovica  koja  Živi  u  4a<ioittimaj 
živa  ju  umrla.  Tim.  I.  5,  G  (Vri  deliciin^  in  WolliUien). 
Kod  sve  sladosti  u  vojanju,  opet  te  viEnali  edje  brzo 
klonu.  DP.  4. 

1.  slftdun,  m.  —  1)  (u  Dubr.)  aladak  šipak,  susser 
Gtanaiapfel,  malmn  granatum  đulce.  Rj.  —  Medun, 
Mpak  joA  sln^rji  od  sladuna.  Hj.  351a.  —  2)  nekaki 
čovjek  u  ropstvu  orao,  pa  sualao  .  .  .  onda  gospodar 
rekne:  »valja  mu  Hjutra  dati  sladuna.*  Rob  (nvM  to 
obraduje  »e  mislei^i  da  će  mu  dati  no^to  slatko,  ali 
slu^a  ponese  u  Stapu  gvozden  klin  (kao  bttdulj)  i 
stane  ^a  uHtrag  niime  bosti.  Kj. 

2.  KlftduH,  sladdna,  m.  Art  Kiche,  ryic«rcflM  gentis, 
Rj.  nekaki  hrant. 

sluddiiOT,  adj.  VOH  alikdrm.  Bj.  Ho  pripada  sladunu, 

slJ^ira^t  slag)l6i,  m.  koji  s^«■tJ  slova  u  štampariji; 
der  Sctzer.  —  Z;i  ona  nekolika  i.,  fito  ao  nalaze,  jni- 
slimo  da  je  kriv  slagać.  Nov.  t^rU.  1818,  a2iJ.  /cli 
faktore  i  slagače  i  korektore,  koji  bi  u  Srpskome 
jeziku  bili  vještiji  od  njega.  Odp.  na  ut.  18. 

sMg»njo,  n.  Rj,  verb,  od  I.  slagati,  II,  slagati  se. 
—  i.  i)  radnja  kojom  tko  slaže  što  (das  Le|;en, 
dispositio.  Rj.):  O  proizvodu  i  slaaavju  r^cći.  Danicu 
3,  3.  —  2)  radnja  kojom  tko  slaie  (tieslohu}  ljude 
idas  Vergleicheu,  Vertragen,  concordia.  Rj.).  — 
S)  radnju  kojom  n.  p.  dvojica  filaru  pjcritju'H  idaa 
Zusammenstimmen,  eoneino.  Rj.>.  —  //.  stanje  koje 
hica  kad  se  što  slaze  su  iitu:  Ovo  se  nealagunje 
može  mzumjeli  otuda  Sto  je  .  . .  DM.  34. 

1.  t)IA|[afi,  sliUem,  t*.  pf.  likgen^  vtcntior,  Ri.  »-la- 
gati, r.  impf.  prosti  lagati.  —  1)  Lagala.  (. . .  kad  se 
lako  ljudi  tuže  da  mnogo  \af.ei,  dede  da  vidim,  možeji 
li  meni  sto  slagati).  Rj.  3I3b.  Ako  udaie,  laž  mu  na 
poStenjel  Posl.  8.  Nevjeru  ut^inismo  i  slugusmo  Oo- 
fmodu.  U.  59,  13.  —  2)  puika  slaze,  ludi  frsnuti, 
ftKroknuli,  Slroonuli.  za  t.  impf.  isp.  ftkrokali.  — 
Oro6t  reC«  se  kad  kome  slale  puška.  Uj.  l(>4a.  Oh- 
InKni,  pa  upeti  (Kad  kome  slaze  pu^kuj  u  j.  da  obliznc 
kreuien.  pa  opet  da  kreSe).  PomI.  iJ2*J. 

3.  NlA^iiti,  sirižem,  r.  inipf.  Rj.  s-lagati.  r.  impf. 
prosti  loiiti;  v.  pf.  slol.  složiti,  n:islagati  (i  se).  — 
/.  1)  in  Ordnanij  legen,  di<pono.  Itj.  —  U  govoru  Oi»lo 
namjcSU,  t,  j.  slaže  rijetki.  Rj.  3H8a.  Imam  tri  biljade 
ovueii.  Pii  u  jednu  dubotloliim  muzem,  u  drugoj  sirim, 

^a  w  treću  .Hmok  .<dahm.  Npr.  Hifi.  Vere  slali  moje 
le  dare.  Npj.  2,  22.  Pokupi  Jon'i^  sve  nnvee  ...  i 
tgaše  novce  u  ku^  Faraonovti.  Moja.  I.  47,  14.  sa 
se,  j;(M^,:Tako  ne  kardinalne  desetice  i  jediuiee  ^/ui« 
u  jednu  rijcć.  DRj.  I,  ytiG.  ^futrn  se  počinje  slagati 
(rukopi.s).  Pom.  47,  —  2)  rcrgleichcn,  cojnpono:  ja 
sam  ih  slagao  nekoliko  putiL  Rj.  slagati  n.  p.  ne- 
slovne  ljude.  isp.  ravnati.  —  ifj  jsusammenstinitncn, 
concino.  Rj.  n  p.  u  pjevanju  slalu  dvoje,  kad  se 
glas  nijednoga  osobito  ne  čuje,  kad  im  se  glasovi  kao 
slijeroju.  —  //,  sa  se,  refleks,  s  kim,  sich  gut  ver- 
trai)en,  roneordo.  Rj.  --  Navidjeli  »o,  kao  shtqati  se, 
*ivljeti  u  ljubavi.  Rj.  37IH>.  Kao  luk  i  oiM.  (Kad  se 
kazuje  da  se  ko  s  kim  ne  slale).  Posl.  132.  Pijan 
i  trije7.aji  ne  mogu  se  slagati,  247.  Književnici,  koji 
se  u  mnogijem  sitnicama  ni  izmegju  sebe  ne  slaiu. 
Pis.  G.  (!<ijekoje  su  se  wisU  slagale  sa  avijcm  s  ovima 
mojima.  22.  Ne  roisle(^i  kako  se  Srbi  i  (irci  rgiuvo 
sluiu.  Hovj.  24.  iSvakojiiko  istorija  i  pinmo  ne  slalu 
fte  megju  sobom.  DM.  UH.  (Prijedlog)  se  u  rečenom 


značenju  slagao  ne  sa  sedmim  padeiem  nego  s  trećim. 
Ohl.  35.  Glasovi  »St*  vrlo  raao  druguju  i  lijepo  se 
slaiu.  Rad  1,  116.  Ima  što  god,  sto  se  ne  slaže  dobro 
sa  smislom.  13,  930. 

.slAgiahnn,  slUejahna,  adj.  dulci^mlus.  8tuUi.  đem. 
od  «ladak.  —  takva  dem.  kod  gnibahan, 

slA^enjv,  H.  das  Sitssen^  dulc&ratio,  Rj.  Vitrb.  od 
sladiti,  radnja  k<^om  tko  sladi  šio. 

5lMuik»  alahka.  {cowp.  slEkSI  i  8%1JT)  (u  Urv.), 
mdi  jeftin,  cijene.  Rj.  iiidi  i  cijenan.  suprotno  drag 
1,  skup  2.  —  B-lahak.  od  kor.  od  koga  je  l£k.  isp. 
Korijeni  19, 

8lak,  m.  (u  Dubr.)  der  Knoterich.  Rj.  biljka,  vidi 
podvomiea  2,  troskot,  —  svlak  (i  bez  v:  slak).  Osn.  16. 

slAkomiti  se.  mTm  se,  x\  r.pf.  vidi  polakomiti  se: 
Mudra  Auj^a,  al'  se  prevarila,  na  zlato  se  ludo  sla~ 
komila.  Rj.  s-inkomiti  se.  v.  impf.  prosti  lakomiti  se. 

sinkdpor,  ni.  ptica.  BtulLi.  isp.  svračak.  govori  se 
i  U  sjev.  TTrv. 

.slftmn,  f.  —  J)  das  Stroh,  stratneti.  Rj.  jedinica: 
slamka.  —  Baglja  sijena  ili  slame.  Rj.  11a.  Gar,  2) 
pepeo  od  slame.  Rj.  83a.  Jehnena  slama.  Rj.  255a. 
Haianu  slama.  Rj.  62Hb.  Htrouiea,  slama  kojom  so 
poMvaju  ku(!e.  Rj.  730b.  Tar,  na  vrfiaju  sitna  iskriefia 
slama  kao  pljeva.  Rj.  732a.  liolja  je&o&otvi  slama  nego 
prazne  jasb.  Posl.  21.  Udri,  Mujo,  po  rlanoj  slami! 
(Kad  femu  progje  pravo  vrijeme  —  kao  da  bi  ko 
mlatio  prasnu  .9lamu?  —).  328.  —  i£)  (u  Bai'-k.)  kuku- 
ruznu slama,  tridi  komu^inn.  Rj.  si/n.  kod  komuMna  1. 

fsl&man,  sliimnaf  a(^.  Stroh-,  stramineus.  Rj,  što 
pripada  nlami.  vidi  slamni,  slamen. 

nI  Ama  nje,  n.  das  Zerltrtchen^  fractio.  Hj.  verb.  od 
sbuuati.  rndnja  kojom  tko  slanta  što. 

t^lAmati,  slamam,  u.  impf.  (u  O.  G.)  Ecrbrccftcn, 
frango.  Rj.  s-lamati.  v.  impf.  prosti  lomiti,  v.  pf. 
nlomiti.  —  sa  se,  pass.  ili  refleks.:  Kad  dojaha  knli 
^miljanit^n,  slama  s*  oganj  kod  kule  kamene.  HNpj. 
3,  1(k;  f=  pucaju  puške). 

hlami'ien,  f.  dem.  od  slamka.  Rj. 

slftmen.  adj.  (u  C.  U.)  n.  p.  ku(5a,  Stroh-^  strami- 
neus, cf.  slaman.  Hi,  eto  pripada  slami, 

slamkUt  f.  der  Halm,  culamus.  Rj.  jedinica  onoga 
što  znaiH  slama.  dem.  elami^ica.  —  Hvatajte  se  tanke 
slamke,  tanke,  tanane,  da  gledamo,  ko  6e  kome  u 
sreći  pasti.  Npj.  I,  173  (Kan  se  njiva  dožanje,  on<ia 
se  hvataju  slamke:  jedan  uzme  onoliko  slamki,  koliko 
ima  žetelaea  .  .  .  Vuk),  rijeci  take  kod  biljka. 

sl&mnT,  adj.  Strofi-,  stramitteus;  slamna  trpeza, 
cf.  slamniui  2.  Hj.  šio  pripada  slami,  pidi  slamao, 
slamen.  —  Onda  bi  bile  kotarieo  i  slamni  Šc^ri  sta- 
riji od  tkanja.  Priprava  142.  Klupa  u  školi  nije  bilo, 
nego  su  gjaoi  uniiokulo  sjedili  na  slamnijem  .stolcima. 
Sovi.  82. 

slAmniea,  f.  (u  lkwi).  —  /)  miit  slamnja^a.  Kj.  — 
2)  od  prilike  kao  vret^u  nnpunjena  slamom  s  koje  se 
jede  od  l>a(lnjega  dne  do  mlatloga  božica.  Hj. 

slikiDnJafn,  /.  der  Strohsack,  sttccus  slramcnto  re- 
frrtus,  cf.  slamniea  1.  Rj.  ktio  perina  samo  što  nije 
napunjena  perjem  nego  slamom. 

sl&auiJiilC  */(•  —  i)  od  slame  &to  se  meće  na  alo 
po  ćaršavu.  Rj.  —  !i)  u  Hrv.  »  slamni  ftežir.  Ivekovi(^. 

slan,  slAna  [»\An\)  gesalzeUt  sallitus,  salsus :  pružit) 
kome  slanu  ruku  (u  0.  G.)  kao  laskati,  kao  marvin- 
ćetu  kad  se  pruži  soli  (Posl.  2ti5|.  Rj.  —  sliini  grah. 
m.  (u  Hoani).  Rj.*  712b.  Pro&otASe  do  dva  kalugjera 
po  pržini  poliraj  mora  slana.  Npj.  2.  BI. 

.slAna.  /.  (iu't'M>f.  Hlanu,  //^  slane)  (/<r  Jit'*/,  7>rMi«rt. 
Da  ne  biju  slane  i  Snjegovi  uo  livadi  cvijet  rascvatio. 
Rj.  vidi  i  prikala,  rosada.  —  Inje  je  rimi  smrzla  magla, 
a  slana  je  u  prolje^^e  i  u  iesen  smnla  rusa.  Kj.  232a. 
(.)dgovori  da  je  posijao  no<ikan,  pa  ubila  slana  ku- 
kuruse.  Rj.  7<J2a,  ligjavoj  proji  maia  slana  treba. 
Vo»\.  271. 

hlAua<*,  slilnea,   ni.  —    J)  tako  k&žu  u  Bukoviku 


—  432  — 


1.  aiftTB 


dft  M  oodaSoja  kUda  voda  sraU  otprije.  Rj.  utp.  aU- 
na^  liUttĐa.  —  SS)  {n  8lar.)  ruii  »tipMi.  Rj.  vidi  i 
tipna,  kocclj,  J^p  1.  t'rr  .-1//mn.  <4um«H. 

slksafa,  f.  vidi  Hlatioa.  Kj.  ijtp.  ainanc  \.  —  rijfći 
a  Uikim  naM.  kod  ajipraĆa. 

alšadaritf.  rim,  p.  p/'.  n.  p.  ga^,  nVii  »lindaHti. 
Rj.  B-laod&riti.  drukčije  se  ne  nalazi  ovaj  glagol,  tidi 
i  slipariti.  fllipili.  vrući,  shaciii  na  Bebe, 

sluiea,  f.  —  J)  vidi  fllanik  1.  Rj.  gudić  za  to. 
riđi  i  <ioljeoka.  —  2)  {u  Boci)  vidi  eolara.  Rj.  gdje 
je  oblast  Had  *olju.  —  S)  (u  Dubr.)  soljena  koža, 
koja  »e  (M^Mlije   ne  inoie  dobro  oeint^ti,  i  teža  je.  Rj. 

HliUitk,  fUanllca,  m.  —  J)  dat  SalzfaM^  stdinutn, 
ef»  dlaoicu  1.  Rj.  sudić  sa  bo.  vidi  i  solenka.  —  2)  dic 
tceisBeste  Ari  Steinsalz,  saliB  gemmei  genua  optimum. 
Kj.  ni^Ojeija  i  najh'jlja  kamena  bq, 

sIlialBa  (Blaulna),  /.  d^  Speck,  lardum.  Rj.  dem. 
»laoinica.  —  Grijalica,  zgrada,  gdje  ae  djeca  zimi 
griju,  i  gdje  9ć  susc  slanine.  Rj.  iOlb.  tSlanina  ae  na 
knpufiu  vari,  a  dobrota  na  daleko  hvali.  Poal.  2tjli. 
U  ćiBta  praaca  tanka  slanina.  338. 

Mliniiir,  m.  BtuUL  koji  slaninu  prodaje,  oko 
Zagreba. 

Mtalalea,  /*,  dem.  od  Mlanina.  Rj.  —  Slaninice, 
tlasU,  pUDH  si  li  nia«UI  (Ali  kad  te  pla<:-ab,  po  glavi 
se  in]a6Uil.  Po«l.  289. 

alJkaiaiiKit  adj.  StuUi.  ito  pripada  nlanini.  u  Hrc. 
kasu  i  HliLiiirmko  mfun  mj.  krmeće. 

slaniDJarii,  f.  (u  Rianu)  kao  kobasica  nadjevena 
meeoui  i  hlaDtnom.  Rj.'  —  za  naH.  isp.  ajgiraća. 

Sl&akaaien,  m.  u  Srijemu  »elo  i  u  njema  slan 
iivuT,  a  viAe  oiega  zidina  od  staroga  fcradića:  Nagao 
kao  zec  na  Slankamen  (Poni.  I85k  Rj.  «  pjesmi  se 
i  nastavlja  Slani  Kamen:  Podctala  MargitA  gjevojka 
u  Srijemu  po  Slanom  Kamenu.  Npj.  3,  52. 

KlankABićttae,  Blankam^-nt^a,  m.  Einer  von  Slan- 
kamen. Kj.  čovjek  iz  Hlankamena. 

Sl&nkamćnka,  f.  ein  Fraucngimmer  aua  SUn- 
kanit^u.  Hj.  ^enu  iz  Slankamena. 

slknknmenkii,  /'.  gro^gje:  bijela  slankamenka, 
wci$sc  Ldtjheere.  t-rna,  Bchvarte  Zupfner.  Rj. 

slaaAćiL,  sllindst,  ^ildnonti,  /*.  sahedint,  saUesza ; 
MalsUaao,  aalBugo,  ^ftulli.  osobina  onoga  Ho  je  slano; 
Saltigkcit. 

§lip*  m.  isp.  skakavac  2,  skoVovao,  gdje  voda  skače 
s  visme;  Wa89crfalL  —  Brzica,  voda,  gdje  teče  brzo 
preko  kameujii,  cf.  brzak,  br/dica,  brskiit,  nlap.  Ri. 
'13a.  Bc7.daua  be/^anii  dozivlje  glaMom  slap>/v»  tvojih. 
Vb.  42,  7  (in  vocc  cotaraciaram  iuarum;  heim  liaur 
»chen  d^ner  ^aitucrfnlle),  Slnb  ti  je  slap  (»kokl  na 
ulinu,  pn  zato  eporo  melie.  J.  Bogdanović.  Slap.  Vidi 
u  Vukovu  rjećniku  koJ  rijeiM  brzica,-  u  Htulida  tw- 
persio  undurum  marin.  Korijeni  222. 

sl&pt^inu«  f.  augm.  od  riječi  koja  nije  u  običaju: 
slubac.  rrlo  ulab  čo^ek.  iftp.  slubotinja.  —  Dofati  ga 
Oelikli  nudžakoni.  Htadc  dreka  Vladikit^Jovuna.  Njemu 
veli  Tali^  l^iOauiuo:  >Muć',  slapčino,  Vladikić-Juvaue  I 
ftta  HO  krivii  od  jodnog  nadžaka,  ^ta  će  tebi  bili  od 
stotine«^.  HN]>j.  4,  2*>f). 

Kllkpiti,  pun,  r.  pf.  zgrabiti,  Aćepati.  Rj.  s-(h)lapiU. 
V.  impf.  prosti  (Inpiti)  hlapiti. 

sl&platl  sa,  Hlilp(^'@m  hc,  v.  r.  pf.  cf.  Hkleptati  sp. 
Kj,  B-Iaotati  ae,  B-(hUHptati  se.  r.  impf.  prosti  isp. 
liiptati,  hlaptati. 

slast.  f.  dic  Siissigkeitt  WoUustt  dnkcdo,  roluptaSf 
cf,  Hladost.  Kj.  cf.  Hlačioa,  sJatkoća.  —  Uladnu  svatu 
i  divljake  u  jtlust  idu.  Posl.  42.  (irkljau  čuje  slast  a 
trbiib  mast.  1(>.  Za  to  ih  predade  Bog  u  framne  slastt. 
Rim.  1,  2f>  (schandliche  LustcJ.  Kad  bijaamo  u  tijelu, 
bijabu  slasti  ffrjchovne,  7,  6  (sundhafte  TaisU).  V 
Asira  (^G  biti  obilatu  hrana,  i  on  če  davati  slasti  car.^ke. 
Moja.  I.  41),  20.  iNpunjena  je  žolja  slast  dusi.  Prić. 
13,  iy.  Hada  daklo  ruj  ovo,  Icoja  eivii  u  slastima.  Is. 
47,  8. 


slAslaa,  sl&ina  (■UaoT),  adj.  saporoso,  saporito ; 

sapidus,  StuUi.  iio  pripada  sl^isii,  u  čemu  ima  »lasti. 
slktU  ^Ijem   < -nijemi,    r.  imf*f.   srhi^^ken,   mitto,  cf. 

pratiti.  Rj.  u  »^Ijem  .^  stoji  radi  Ij,  pa  ^  ostaje  i  kad 

»e  pred  Ij  umrfii«  a:  ^jem.  riđi  i  ailati,  ciljali,  pra- 

i5ati.  r.  pf.   slo5.   na-fliali.   oda-,   po-,    raža-,   r.  impf. 

sloi.  cidi  kod  l^^iljati  (>  silali).  —  !^to  nam  Boga  mo- 
;  lila  da  me  ialje  s  onoga  »veta   da  kuću  nadgledam. 

Npr.  H4.  I\>  zh  ne  valia  eićije  slati.  (Ono  »amo  dog^e). 

Po**l-  252-  »Što  velite,  da  harače  i^cte  . .  .  al'  što  šijete 

osatH  gjecojaka^  od  Boga  je  velika  grijoU.  Npj.  4,  32. 

(ragtić   je  naivi^  k(^'ekuda   slat.  hirovi.  7.   I'isma  na 

mene  šaljite  i  unapredak  pr^o  G.  Vaailijeva.   Star. 

14,  197.  Da  ne  ćuje  zakona  i  rijeci  koje  sla  Go«pod. 

Zah.  7,  12. 

sifttiaa,  f,  gdje   izvire  ili  pi^^li   vi>da  slana  ili  na- 

kisela,   te   dolazi   stoka  i  liie.   Rj.    vidi  lUanaća.  isp. 

elanac  1.  —   Mlaka,   kao   shrtinaf  gdje  voda  piHi  is 

zemlje^  vidi  pi^talina.  Rj.  3t>3b. 
Slatiaa,  f.   slatina  1  ...  po  tome  se  mnoga  sela 
i  tako  zovu,  a  u  Hiclopavlićtma  i  nekaka  voda:  Treći 

vjetar  od  vode  Slatine.  Rj.  691a. 
{      slitki&,  slalkiia.  m.  SUssigkeiten^  Leckerbiasen,  de- 

licia€y  scitajnenta.  Rj.  tudi  ćerez,  oklizotine,  poslastice. 

preslaćci.  —  Po   tom   stanu  pili   rakiju,  kafu,  i  jesti 

slatkiša   kojekakcijeh.   Kov.   t>8.    Slatkiš  [hXo  slalko: 

med,  pekmez  .  .  .).  Nov.  Srb.  1817.  765. 
slatkdra,  f.  vidi  alaćina.  !?tuUi.  i  sladosi.  isp.  slast. 

—  za  nast.  isp.  bistroća. 

slatkdgrm,  m.  (a  U.  O.)  malo  drvo  koje  ima  crven 
cvijet  lijepojra  mirisa,  Rj.  slatko-grm.  vidi  tako  sloi. 
riječi  kod  bjelograb. 

slatkdhraa,  adj.  (u  C.  G.)  koji  alatko  jede,  dem 
die  Speisen  gut  schmtcken,  cibornm  appetens^  cf. 
zlobran.  Rj.  isp.  sladokus,  i  st/n.  ondje,  fllatko-bran, 
kojernu  jf  (gotovo)  svaka  hrana  ulutka^  koji  sre  slatko 
jede:  >Moja  je  krava  tako  slatkorana,  da  svaku  alu- 
žinn  jede  i  pojede«,  u  Lici.  J.  Bogdanović.  ARj.  III. 
5tila.  —  isp.  )08  tako  sloz.  adj.  samobmn. 

8latk6Jegja,  c.  g.  vir  rel  mulier  cui  bona  appe- 
tentia.  Stulli.  slatko-jega,  tnasko  ili  iensko  koje  (svaataj 
slatko  jede.  isp.  aUdokua,  i  sf/».  ondje. 

slAtkovIna,  f.  vidi  poponac.  Rj.  biljka,  od  oan,  od 
I  koje  je  sladak,  •'.t/i.  Korijeni  !^1. 
1      1.  siftvu,  /'.  —  1)  dcr  Ituhm^  gloria.  Rj.  —  a)  vidi 
proslava.  Ali  Bog  kao  Bog  —  hr>ala  njeinu  i  slava! 

—  uOini  te...  Npr.  131.  Ja  ovde  ne  mislim  njegovu 
At/utt«  »mlušiti.  banica  4,  27.  Za  slavu  i*  pohvalu 
naicga  zbora  i  »nabora  svetoga!  Kov.  123  (u  zdravici). 
8to  sam  god  ja  dobru  ućinio  ii  književnosti  uaioj,  sve 
je  tvoja  slava  i  dtka.  Npj.  4,  V.  Laži,  kojima  je  ne- 
zasluženu sltivu  pridobio.  Udg.  na  ut.  3.  Lažna  slava 
mora  nienutij  a  prava  slava  cvati  i  raste  bez  pre- 
Htanka.  Pis.  i'Al  Na  ćaHt  mu  sva  slava  od  takovog 
pisanja.  IJIK  f'činio  hi  sehi  ćaal  i  slavu.  73.  Ženi  je 
sla^Hi^  ako  gaji  dugaćku  kosu.  Kor.  1.  U,  15.  Dostojan 
si,  (toHpode,  da  primiš  slavu  i  6uit  i  silu.  4,  11.  Bojte 
se  Boga,  i  podajte  ma  slavu.  14,  7.  —  »a  slavu:  JoU 
ćndtiije  grudi  zadu^biue,  Hve  na  slavu  Boga  miloi*noga. 
Herc.  02.  i>ve  na  hIuvu  Božtju  ćinite.  Kor.  I.  10,  31. 
Biće  klica  Gospodnja  na  slacu  i  ća^t,  i  pio«!  zemaljski 
na  krasotu  I  diku  ostatku  IzraiJjcvu.  Jk.  4,  2.  Djelo 
ruku  mojih  biće  nn  moju  slavn.  00,  21.  —  u  slavu: 
Sad  .40  i>oćnc  govoriti,  da  oni  ćuvaju  vatru  u  slavu 
hozju.  Tripnivu  ItJO.  iu^mo  pjesme  u  slatiu  praved- 
nome. Ifi.  24,  10.  Pje(*mom  svojom  ii  slavu  jcdino- 
rodnoga  sina  Uoijcga.  DP,  18.  —  h)  davati  kome  ili 
ćvmu  slavu,  kao  odlikovali  (ga  od  drugibl;  der  Vor- 
rang,  Vorzag,  primac  partes,  prmcipatus,  dignitatc 
prioran  esse  aliquo:  Ne  valja  svojo  zvono  na  tugjeg 
ovna  vezati.  ^Svoje  ime  ili  svoju  slavu  ne  valja  dru- 
gome davati).  Poal.  195.  Ove  je  godine  isiina  i  Kara- 
iljorgjije  postao  mlogo  ailtiiji  i  kao  atiire^ina  u  zeirdji 
poznatiji,  ali  su  i  ostale  poglavice  isLo  toku   iMrasle 


2.  nUva 


—  423 


stazak 


u  svojoj  slavi  i  siii.  Dhdica  b,  48.  Tijem  Diti  7;aba- 
cujem  Icakoga  kvantiteta  niti  dfijem  hike  s/nr«  alcentu. 
Rad  6,  48.  isp.  oslaviti.  —  2)  usinil  u  slavu,  cf,  kruno 
ime;  ftdutle:  Ustati  u  slavu  bez  vina.  Poćupali  se, 
pa  ostali  golo^flavi,  kno  kad  se  uHtJije  u  plavu.  Posl. 
33ti.  sie  sind  stcA  in  die  Maarc  {jerntken.  Rj.  — 
Krsno  ime...  Kad  ve<^  bude  oko  pola  rut^ka.  tif;taitit 
II  slavu:  pomole  bo  Bogu,  jedu  koljivo,  obrede  »e 
vinom  i  lome  krsni  kolai^...  pjevajvi  u  kIuvu.  Tako 
»lavo  tri  dana  (samo  Što  ne  ustaju  vi^e  u  slavu),  Rj. 
30(>b.  Ko  j>ije  vino  sa  slave  BvijCf  pomoz'  mu  liože, 
i  nluvo  Božju!  A  žta  je  IjepSe  od  slace  Božje,  i  od 
večere  a  pravdom  atecene?  Npj.  1,  01^.  —  3)  »lava 
i  vaalava,  das  Gehet  hci  dcr  aluva  2.  Ja  nijoHam  ftlave 
Btampune  vidio  ni  u  kakvoj  knjizi,  nego  je  prosti 
ljudi  znadu  na  i/ust,  i  čateje  aami  kad  ustaju  u  slavu 
be«  popa.  U  toj  .se  slavi  pominju  gotovo  svi  sveci,  i 
p<ijHtije  nekolike  rijeci  ave  ee  govori:  vn  slavi*  i  ćast. 
Kj.  molitva  šio  se  caii,  kad  se  ustaje  u  shut*.  —  Tako 
mi  slave  i  vaslavc   moga  krsnoga  imena!   Posl.  3()l). 

3.  slfi%'n,  /.  hj/p.  od  alavica.  vidi  slavuj:  Rumbul 
mi  pjeva  krnj  mora,  »lavica  licu  kraj  luga,  bumbul 
mi  slavi  govori:    >lSlavit*e   lioo   flCHlHre!    Herc.   256. 

hliivaiit  alilvna.  adj.  heruhmt,  feleber.  Rj.  isp.  vi- 
sokosIavHu.  —  Al'  propiMa  .Šarac  pred  mehanom : 
»Avaj  mene  du  Uoga  miloga  1  gjtf  po^'iboh  jutroa  pred 
mehanom  od  ailnoga  Vilip-Madžarina  a  kod  moga 
glavna  (lOMpodara ! '  Npj.  'J,  ;i53.  Ode  knjiga  po  svoj 
Bosni  slartioj.  4,  241.  Karadži^,  bivM  prezident  slav- 
noga magistrata  n:iliije  i  varoSi  Beogradske.  DanicA 
5,  1.  Postane  MitoS  vojvoda.  I  on  je  io  slavno  ime 
upravo  zasluživao.  Miloš  44.  Veli  negdje  jedan  slatini 
spisatelj.  Priprava  49.  Slavni  nakit  ffvoj  obratiže  na 
oholost.  Jezek,  7,  20.  ndv.  MiloS  je  slavno  vojevao 
oko  Drine.  Danicu  4,  29,  Slavno  ih  (Turke)  razbije 
na  Mi&aru.  tSovi.  14.  \J  lK>jevima  kod  Vjazme  slavno 
no  pokazao.  Žitije  21.  Pjevai5u  Gospodu,  jerae  tlavno 
proftlavi.  Moja.  U.  15,  1. 

Sli^vcnin,  in.  gen.  pl.  SlSvenS.  vidi  »Slovenin,  od 
čega  je  Slavenin  postalo  prema  tugjeni :  Slavus,  .Slave. 
vidi  i  Slavjanin.  isp.  Slovinae.  —  Crna  Goro,  di(^na 
porodice!  nek  ae  h  tobom  »vi  Slaveni  dife.  Npj.  5, 
51t>  (H?  tobom).  Da  reku  dn  hu  Slaveni,  to  aa  i  Rusi 
i  Poljaci  i  t'oai.  Kov.  7.  jednini  nenta  potvrde. 

Slavenski,  adj.  što  pripada  Slavenima,  vidi  Slo- 
venski 1.  —  7^  To  8u  i  Rusi  i  Poljaci  i  ledi  i  svi 
OHtali  Slavenski  narodL  Kov.  7.  Gje  je  u  Htarome 
SlarvHskont  jeziku  malo  >jer(,  u  novome  Slavenskome 
i  u  Ruskom  jeziku  >e<  ili  "O^.^a  u  SrpHkome  >a>. 
Poel.  XXVI.  isp,  »Sloviu^ki.  —  2)  Staroslavenski 
(crkveni  jezik):  ('urilica,  Slavenska  bukvica.  Rj.  7L)2b. 
lum  47  rijeci  koje  an  od  Slurcnskijch  [»oHrbljciic.  Nov. 
Ziiv.  VI.  Ne  će  da  prizna,  (\n  a«  brpaki  jc/.ifc  ue  može 
pisali  po  Slavenskoj  ortografiji.  Pis.  (i. 

slAviv,  ftlavica,  m.  tlan.  od  slavuj:  Ne  ima  Sto  pjet' 
slavic.  DPoal.  72.  U  kajpi  morski  slai'ic  ne  poje.  14". 
vidi  i  slavić.  —  takvu  dem.  kod  dnždic. 

StAviea,  f.  ime  ^.ensko.  Rj.  hgp.  Hlavna. 

.slAvien,  /.  hifjt.  nlAva.  vidi  slavuj.  —  Hnmbul  mi 
pjeva  kraj  mora,  slatnat.  tica  kraj  lugu,  bumbul  mi 
alavi  govori:   »Slacice  ticn  sestrice!  Herc.  25H. 

1.  Mlavit',  ni.  (u  C-  G.)  vidi  Hlavuj:  Zv'jezda  <?e  li 
svijetliti  kud  dei  putovnt\  u  sluvić  U  pop'jevuU,  te  te 
venelit'.  iy.  vidi  i  2  al^vTć,  HJavic. 

3.  sli\VK*,  slavića,  m.  (u  OniiSu)  vidi  slavuj.  Rj.  — 
Slavić  poje  u  naranči,  čula  sam  ga  ja.  Herc.  JJ1X). 
tidi  i  alavić,  alavic. 

Slik¥W,  Slavit'a,  hi.  (u  OmiSu),  ondje  jedan  iKvor.  Rj. 

.sli\Tinn,  f.  der  Zapfen^  epistomium,  cmholus.  Rj. 
vitli  pipa.  —  Rai^vant  trn  koji  ae  metne  pred  slacinu 
da  U8lav!ja  kominu,  da  bi  moglo  đaoio  vinu  te<ii. 
DPoM.  XV]i. 

flliVviti,  hIuvIui,  V.  impf.  Rj.  v.  pf.  slot.  pnVlaviti; 
t'.  impf.  sloi.   prUlavljati,   prt^Iavljati.  —  i,  Ij  t  j. 


krsno  ime,  feiern,  gastiren,  epulor:  Slavu  slavi  Kra- 
Ijevii?u  Marko.  Rj.  riVfi  phižili  5.  —  8vaki  Srbin  ima 
po  jedan  dan  u  godini  koga  on  slavi.  Rj.  3<M!a.  Tako 
kilave  tri  dana,  a  prijatelji  odlare  ćak  c^etvrti  dan.  Rj. 
3(.»6b.  Dobra  Voda,  ^esma  i  crkvica  kod  Vukovara, 
koja  slavi  svetu  Petku.  Rj.  124a.  Kako  ga  (soeca) 
siai'io  tako  ti  |K)magao.  Posl.  125.  —  2)  (po  za.p. 
kraj. I  r(//i  zvoniti.  Rj.  —  3)  verherrlicheu,  ruhmen, 
praedicare,  laudibus  efferre:  Za  to  se  umotvorinama 
naroda  našega  sva  nOena  Kvropa  ^udi  i  divi,  i  njih 
radi  narod  naŠ  slavi  i  hvali.  Kov.  Ift.  U  po  noći 
ustajem  da  te  slai^m  za  pravedne  sudove  tvoje,  Pb. 
Ui),  ()2.  —  IT.  sa  se,  refleks,  heruhmt  sein,  ceJcbror.  Rj. 
—  Ono  (Smederevo)  se  osobito  slavi  hijelhn  qrozgjem. 
Danica  2,  45.  Njezina  (babe  Smiljano)  se  škola  oso- 
bito tim  slavi,  sto  ae  u  nju  samo  odrasli  i  ućeni  ljudi 
primaju.  Nov.  Srb.  1817,  638. 

sliirjn,  f.  (u  C.  G.)  vidi  slavuj:  Propjevala  u  pla- 
ninu stavja.  Rj.  vidi  i  slavlja. 

SlhvJnnlB,  m.  pl,  gen.  SliivjEna.  iz  Unskoga,  vidi 
Slovenin,  Hlaveuiu.  —  Sada  vjeruj,  htni^  Slavjanine ! 
Npj.  5,  349. 

slai'jp,  m.  vidi  slavuj:  Uemi  sv'jezdu  pred  sobome, 
slacja  na  ruci.  Rj.  —  Na  ramenu  slavje  grlo  jasno. 
Kov.  54. 

SlAvko,  m.  ime  mu^ko.  Rj.  —  od  osn,  koja  je  od 
Slavoljub.  Osn.  2i)3.  takva  hyp.  kod  Bo^ko. 

slavlja,  f.  (u  C.  G.)  vidi  sluvja:  Tek  udrile  aluvije 
u  lugove.  Rj.  vidi  slavuj. 

sl&vljdnjo,  M.  Rj.  vcrb,  od  slaviti.  —  1)  radnja 
kojom  tko  slavi  sveca  kakvoga  (das  Feiern  des  Haus- 
festea,  eelebratio  diei  fešti.  ftj.).  —  2)  radnja  kojom 
tko  slavi,  e^vni  (das  J/iuten.  pulsatio  cnrapnnaruai. 
Rj.).  vidi  zvonjenje.  —  3)  radnja  kojom  tko  slavi 
kogUi  n.  p.  Boga  (daa  Feiern  [des  Helden],  concele- 
bratio.  Rj.). 

SlaTiia,  /*.  ime  žensko.  Rj.  isp.  Slavica.  —  inienft 
ietLska  s  tttkim  nast.  kod  Hekna. 
I      SlAvoljub    ^SlavMjub),    m.    ime   muško.    Rj.    hgp. 
Slavko.  —  Slavo-ljub,  isp.  Rogoljub,  Dragoljub. 

HlavolJAbn«,  Hlavoljilpca,  m.  glorine  onpidus.  Stulli. 
ko  slavu  ljubit  čezne  sa  njom*  isp.  bogoljubao. 

Hlardljubnu.  MavMjubna,  ur/j.  gloriae  cupidua, 
Stulli.  koji  slnvu  ljubi,  čezne  za  »yom,-  rufitnsildttig. 

slavAlJublJo.  tn.  gloriae  ainur.  SluUi,  ljubav  k  slavi, 
čeznuće  lu  fijom;  Jiahmsutht.  isp.  bogoljublje. 

Slav<innc,  Slavonca,  m.  {rov-.  Slavonce,  pl.  gen. 
Sljlvonfuni  čovjek  iz  Slavonije:  Da  reku  da  hu  jedni 
Slavonci,  drugi  Dalmatinci  .  .  .  Kov,  <i.  Slavonac  od 
Slavonije,  Hercegovac  od  Hercegovine.  8. 

Hl&vnnija,  f.  senUja.  —  Slavonac  od  67«ronye, 
Hercegovac  od  Hercegovine.  Kov.  H.  U  SUtrvniji^ 
Hrvatnkoj,  Dalmaciji  i  Bosni  (govori  se)  »Oovik«. 
Portl.  LI. 

SIftvoUKkT.  u^.  .ilavus,  illgrii^us.  Stnili.  *Ito  pri- 
pada Slavoniji.  —  akcent  nacija  je  wi  riječi  ovoj  i 
na  dvije  prednje  od  Armina  Paviču. 

.slavuj,  slavtija,  m.  die  Nachtigullf  luscinia,  Rj. 
ptica,  vidi  sUva,  slavic,  slavica,  alavi*?,  slavit?,  alavja, 
HlavJG,  slavlja;  bumbul  hgp.  .^lavujak.  —  Slavuj 
ptica  mala  svakom  pokoj  dal:i,  a  meni  junaku  Iri 
tuge  zadala.  Npj.  1.  392.  Slavtij  pHe^  mori,  ue  poj 
rano,  ne  budi  mi  gospodara,  1,  40i».  Dva  slavuja  svu 
noć  prepjevale  . . .  >Oj  Boga  vam,  dva  slavuja  mlada! 
iP  ste  bra(*a,  ili  brattiOedi?«  1,  480. 

SliiviiJ,  Slavilja.  hi.  ime  muSko.  Rj. 

Nlavdjak,  alavUjka,  m.  hgp.  od  slavuj.  Rj,  —  Ni- 
kakav slaimjak  ne  će  onako  slatko  i  umiljato  pje- 
vali. Priprava  43. 

hlavAJcv*  itdj.  der  Nachtigullf  lusciniae.  Rj.  sto 
pripada  slavuju. 

slikzak,  slitska,  m.  das  Iferabstcigen,  descensus. 
Uj.  s-la/ak,  kad  tku  slasi.  vidi  silaKak. 


slaziti 


—  424  — 


sl^epl  nrifi 


slftzitii  zim,  V.  impf.  herahsteigetij  dtscendo.  Rj. 
B-laziti.  }y%di  flalaziti,  silaziti.  viiU  i  snimati  ae,  r.  ivipf. 
prosti  Uziti.  r.  j)/".  fta(?i,  9i<^i.  —  I  niegjed  nw  A'n<«fr« 
slasoH  počiva  (a  kamo  li  ('ook  od  posla  da  ne  po- 
ćine?)  Po»l.  1<)3.  Nopravedno  icfivo  na  frere  koljeno 
n«  jfifi^*.  9U8.  Nnrml  vidjovsi  gdjo  Moiaijo  za  du(ftt 
Mtf  sZii^'  8  fjore  . .  .  Moja.  U.  32,  1.  .SjeauvSi  na  ma- 
garca ijdu^e  ispod  gore,  a  gle,  David  i  ljudi  »je- 
govi  slušahu  pred  nju,  i  sukobi  so  h  ujima.  H&m.  I. 
.25,  20.  (spravlja  Sclum  zid  od  vrla  t^areva  do  bafttt- 
mtaht  koji  slaze  iz  grada.  Nem.  3,  15.  8  onima  koji 
^9il<tse  u  jamu.  Jezefc.  26,  20.  Kao  god  Što  dard  iii 
snijeg  slaci  a  neba.  DP.  315. 

slaž^njct  n.  das  Ilerahsteigen,  desccnsio.  Rj.  rerb. 
od  aloziti.  radnja  kojom  tko  slast  n.  p.  8  gore, 

sl6ći,  služem  (8r§goem),  v.  pf.  Rj.  s-leći.  vidi  sleg- 
nuti. V.  pf,  prosti  leći.  v.  impf.  prosti  lijegati.  — 
2.  1)  (oko  Imosk.)  momka  i  djevojku,  zitsammen- 
fithren  (Braut  und  Brdutigum),  committo  conjuges,  cf. 
»vesti.  Kad  (kum  i  djever)  slega  momka  i  djevojku, 
jftdno  drugome  odriieSi  (pred  njima}  krajevfi  od  ha- 
ljina koje  ^:e  f^e  skidati.  Rj.  steći  di}qje,  ućiniti  da 
tegu  zajedno,  —  2)  sleći  ramenima,  die  Aohscln 
eucken^  niftil  certi  respondere.  Rj.  corjek  sieic  ra- 
nienima  kud  ne  će  upravo  da  odgovori,  vidi  aafeti  1, 
smigDuti.  V.  impf.  sažimati.  —  Budite  gotovi  primiti, 
ili  barem  sicči  ramenima  pa  (lutali.  8traž.  DSKfi,  1311. 

—  IJ»  sa  BOf,  refleks.  —  1)  sich  ZHSftmmenlegen, 
componi;  ftg.:  Kad  se  gjogo  sleze  po  /.omljiri.  Ri. 
ft;  je  u  prenesenom  snnslu;  i  ovo:  Tad  se  sleze 
gjogat  preko  polju.  Npj.  1,  231.  —  a  u  pravom 
smislu:  8enica  He  onda  metne  u  vodu  teodmekne... 
po  lom  se  brašno  slegne  na  dno,  a  ljuske  ne  s  vodom 
prospu.  Rj.  422b.  Skljuuiti  se,  kad  ae  u.  p.  skuva 
zelje  kakvo,  pa  se  slegne.  Rj.  G87a.  S<*uhati  se,  ras- 
pasti se,  sleći  se  (asobito  kad  se  Slo  kuva,  cf.  riuku- 
naii  ae).  Ri.  84ftb.  Kad  pukošc  dvije  DaniOkinje,  sle- 
goSe  se  brda  u  dolitic.  Npj.  3,  91.  Ri«pado§e  se  vjećne 
gore,  slego§e  se  humovi  vjećni.  Avak.  3,  H.  —  Ž^  tu- 
savimenstrfhnen,  conflrw :  slcže  8e  svijeta  Rj.  vidv  sbr- 
gati  se,  »lomiti  »e  2,  al«<?i  ae,  zgrnuti  se.  —  Starac 
povede  konja  po  va^'aru,  a  sav  se  vašar  sle^e  oko 
njega.  Njir.  38.  Kad  dogje  u  grad,  sav  se  grad  slegne 
kao  na  ćurfo  gde  on  dogie.  47.  Kad  se  Turci  pod 
Zvornik  skgoše.  Npj,  4,  241.  Oni  se  slegose  k  no- 
gama tvojim   da   prime   rijeci   tvoje.  Mojs.  V.  33,  3. 

sladiti*  sledim,  V.  pf.  Rj.  a-leaiti.  v.  impf.  prosti 
ledili.  —  1)  su  Eise  macJien,  glacio.  Rj.  slediti  sto, 
učiniti  da  bude  led.  —  2)  sa  se,  refleks.  3U  Eise 
tcerden,  gluciari.  Rj.  postati  led. 

sl^gautlt  »logučm,  vidi  »\eći,  R).  i  primjere  ondje. 

sldka,  /*.  (u  Đoci)  Fluth,  acstaum  marinorum  nc- 
cessiis:  sleka  i  oduleka,  cf.  plima,  o^iled.  Rj.  »-leka. 
/'*  postanje  isp,  u-leći  se  (u-lekne  tm).  kud  roda  u 
moru  dolazi,  onda  je  aleka,  plima;  a  kad  osijecu, 
onda  je  oBJcka«  odsleka,  osled. 

!šl^pi4%  alepića,  m.  (u  Srij.)  —  1)  vidi  slijepac  2. 
Rj.  hrotit[jictt  kao  smija   u   broji  se  mcgJH  guštere, 

—  2^  Hlt'pi(?i  u  žljivikn,  t.  j.  mali  fljiviOi,  koji  iz 
xemlje  oko  f>ljiva  izuiknu,  die  Nebensprossen,  liauhcr, 
ttolo,  Rj.  —  H  istoč,  got^oru:  u  južnom  sljepii?,  Mje- 
pi(?,  koje  vidi. 

s\f)^t»imt\  se,  fitiim  »e,  v.  r.  pf.  R-leprMati  se.  isp. 
leprAati  se.  —  DoIetiSe  tri  lice  goluba.  To  ne  bila 
tri  tiče  golubu,  van  to  bile  tri  bijele  vile,  slepritaic  «', 
pa  praŽuberkaAe.  HNpj.  4,  358. 

sl^tj<^(i,  fll^lTm,  V.  pf.  Rj.  K  letjeti,  vidi  snletjeti. 
dcm.  uletnuti.  t'.  itnpf.  sloz.  ulijetati.  —  1)  hcrab- 
piegcn,  devolo.  Rj.  s-letjcU.  2a  a  isp.  »,  m  I.  sleti 
n.  p.  ptica  s  drveta:  Kako  i5e  na<?i  smajut  ali  ću  da 
ifi  ima  u  mijvisot^ijim  gorama  i  da  iete  i^pod  oblaka, 
pa  kad  »unce  zauadne  i  oni  slete  i  poćinu  po  vrbo- 
vimn  planina.  Npr.  263.  —  2)  vidi  snletjeti  1:  Pa 
jr  sle'c  '^n  rt'Liri  sirane.  Rj.  za  s  (H-lcljeti)  isp,  a,  sn 


\  XI.  sa  se,   refleks. :  Ptice  .  . .  sletite  se  mi   nju.  Jer. 

12.  y. 

sIHnnti,  Ml^lnem,  v.  pf.  dem.  od  aletjeli.  Rj.  ft-!et- 
nuti,  i  prosti  je  Uitnuli.  r.  pf. 

H\eT\nm  f.  die  Mih,  aplen.  Rj.  vidi  Slji'zino,  pjaA- 
Lanit'A.  —  Žborbilj,  u  ovce  kad  otvrdne  ono  što  pro- 
ziva, i  niigjc  tie  kao  orali  oko  slczine.  Kj.  2<>3a.  sle- 
zlna  (koja  je  prije  glasila  C.^€i^€il«).  Umu.  1(13.  tt  Urv. 
jošte  se  sada  govori  »lez^na. 

hl^zovA^a,  /'.  (u  Srijemu)  velika,  Waldmalv€t  malca 
silvcstris  Linn.  Rj.  biljka.  —  »  istoć.  govoru;  u  juš- 
nom sljezovafei,  ftljezovaća,  koje  vidi. 

Nllran,  sHi^aa,  adj.  —  1)  passend,  angemessenf 
congruens:  Dok  ne  aagjed  dva  slična  imena,  dok  no 
nagjeg  Stoju  i  Stojana.  Rj.  isp.  prilićan  I.  Ko  tino 
laže  ta  slično  kaže.  Posl.  15tf.  Niie  slično,  hV  je 
Žalosno.  (Rekne  ne  u  ^i,  u.  u.  kad  ko  pjeva).  218. 
Kad  je  (djevojku)  Babić  zgleoa  od  pendžera,  u  Ba- 
bicu nrce  udarilo,  jer  mu  a'  vrlo  slična  učinila. 
HNpj.  4,  101.  U  Košta  m' j>  slično  i  obično,  slično 
mije,  eve  mi  sretno  bilo!  Kov.  92.  Poslije  putem 
pjevaju  razno  svatovske  pjesme,  sve  za  putovanje 
slične.  Živ.  311.  —  2)  čemu,  n.  p.  lopati,  t.  j.  kao  lo- 
pata, (ihnlich,  similis,  cf.  nalik.  Rj.  i  syn.  ondje.  — 
Za  Jova  je  &<l;er  u  cara,  Jovu  sličnu  i  prilična.  Herc. 
347.  —  S)  sto  pripada  sliku.  isp.  slik.  —  Niko  vrže 
J/aru  na  samaru.  Npj.  1,  52G  (na  sumc^ni  nuesto  na 
samar^  da  izigje  slično  s  »Maru* ;  kao  i  u  drugome 
siibu  »na  golu  ri^anut  da  izigje  .<t/toir)  ■''a  >-TjilJanuf. 
Vuk).  Bud  ib  Bog  dade,  kako  ih  ftiuitade?  (Kad  fte 
dvoje  čeljadi  jednako  sastavi:  sastadc  mjetsio  sastavi 
da  Li  bilo  slično  su  >dade«).  Posl.  30. 

Kllćica,  f  parva  imugo.  ŠtuUi.  dem,  od  »lika  2. 

sl^ed,  m.  (U  C.  O.)  n.  p.  čela  ostavi  slijed  (od 
vodika  i  meda),  die  Spur,  vcstigium.  Rj.  ett  postanje 
isp.  slijediti,  vidi  trag  1 ;  isp.  stopa.  —  Kakav  je 
slijed  ostao  iza  te  rane.  Odb.  od  ruŽ.  5. 

sllj6diti,  dTm,  v.  impf  (u  I>ubr.)  folgen,  seguor. 
Rj.  vidi  sljedovati,  slijediti  koga,  ići  za  njim  (nje- 
govim slijedom),  r.  pf.  sloz.  nauljegjivnti,  na^licjiji- 
vali.  —  Hoć'  da  te  paa  slijedi.  Kruha  mu  ponijeli. 
OPosl.  2tJ,  Slijedit'  koga  godi  kjiko  sjeo.  U2.  Po- 
bjednik, 2)  koji  slijedi  ntiuAu  čiju.  M.  Gj.  Miličevi<5. 
vidt  kod  po^ljodnik. 

slij6j|0enje,  «.  das  Folgen,  secutio.  Rj.  verb.  od 
slijediti,  radnja  kojom  tko  slijedi  koga. 

slljopi  slij^pa  (srijept)  adj.  blind,  eoecus:  Ne  plaće 
slijep  Sto  niie  lijep,*  nego  &to  na  vidi  bijeli  svijet 
(Posl.  2f)8).  b}.  suprotno  okat  —  Duduk,  svirala  bez 
piska  (a  ona  Ato  ima  pinak,  zove  se  u  ti^rbiji  slijepa 
svirala).  Kj.  144ii.  Kura  o<I  »jeka  .  .  .  ako  krajevi  od 
brvana  ne  stoje  na  polju,  onda  »e  zove  slijc]}i  sjek, 
Rj.  Gd3a.  Konj  slijep  u  oba  oka.  Rj.  7tjla.  Žaćit*  ja 
hranim  u  mojemu  dvoru  devet  nemo,  drago  devet 
slejiv.  Npj.  2,  8.  Nfka  on  blagodari  Bogu,  ili  slijepoj 
srei^i,  ftlo  on  »ad  ne  gladuje.  Nov.  t?rit.  1817,  bH3. 
Ovo  HU  stvari,  koje  pokazuju  gjetinju  pamet  i  sli- 
jepu pakost.  Rj.*  aIT,  Slijep  na  jednu  oko.  Daniči(^, 
8int.  5(>7.  adv.  Prije  nego  ^to  če  udariti,  poizopijaju  ae, 
I  pu  udare  slijepo,  a  IJe^ičani  dočekaju  ib^  i  mloge 
pobivSi  uzbiju  natrag.  Dauiea  3,  175. 

.slijepac,  alijepca,  m.  —  1)  der  Btinde,  eoecus. 
lij.  slijep  ćovjck.  —  Gegftvat*,  1)  osobito  u  Slavo- 
niji zove  se  idijepac.  Rj.  85a.  Slijepca  za  put  i  bu- 
dalu za  aavjet  ne  valja  pitati.  (Posl.  289.  —  2)  die 
Blindsrhleiciic,  caecilia  {anguis  fragilis  L.  Rj,*)  ef. 
nlopid.  W.  vidi  Aljepič  1. 

snjc|ii  mlS,  m.  —  1  a)  die  (Speck-)  Fledermaus, 
vespertilio  (murinus  Schreb.  Rj.')  Rj.  vidi  Ijiljak, 
di^uič.  —  b)  die  Znerglledcrmaus,  vesperugo  ptpis- 
tellus  Bhts.  —  2)  die  Blindekuh,  BUndcmaus  (ein 
Spirl),  myind*i,  lusuf  varcae :  daše  i^rtimo  slijepoga 
miša.  cf.  tulumi J,  Rj.  vidi  i  Žmura. 


» 


1.  NMjftpin 


—  436  — 


■ 


1.  slij^iti,  flnjepim,  v.  pf.  twammenkl^ćn,  eon* 
glatino.  lij.  f*-lijcpiti.  r.  inipf.  proHi  lijepiti.  —  na 
sp,  refleks.:  Mjehove  nebeske  ko  *^e  izliti,  da  se  raa- 
kvuAeo    pnih   /.irunac    i   grude   da   se   alijcpt?  Jov 

S.  sliJt^uUK  Hlij^p7tn,  r.  im/;/*.  Aomi,  ći'nffi  ^<i 
slijepim.  Korijeni  if'^J.  r.  j?/'.  slož.  osHjopiti  (uslije- 
piuU,  zafllij?-pili  (Kjwlijepiin),  p.  iw/?/*.  s/oć.  aiiAljcp- 
IjivHti. 

:t.  sllJ^pJotl,  slij^piln,  r.  impf.  lilind  iccrden, 
ocuUji  ciipior:  Kako  koji  slijeju,  pve  pore  piidi  (Posl. 
125).  Uj.  po^fff^dU  slijep,  v.  pf.  sloi.  o-slijepjeti,  po-, 
Ka-.  —  Ko  po»lijo  slijepi^  IjepSe  gudi.  PobI.  151, 

sliji^pljOnjo,  H.  Rj.  verb.  od  1)  »lijepiti,  2) 
alijepjeti.  —  j)  radnja  kojom  tko  sttjepl  koga.  — 
2J  stfinje  koje  biva,  kud  tko  sl^jhpt  (das  liliudvverdeii, 
Krblinden,  oculonim  amiKHio.  Rj.). 

slijepo  dko,  ».  cf.  oko.  Kj.  —  Htijepo  oko,  der 
Schlaf,  tempti.'i.  Ri.  454a. 

slij^iit^je,  n.  das  Herah/Hegeti,  devolatio.  Rj.  vidi 
Hiiiijetnnje. 

hlij(^ta(i.  Blije<!em.  v.  impf.  herab/Uetjefi,  devolo,  Rj. 
»-lijetati.  vidi  Bnlijetati.  t'.  pf.  eletjeti.  —  Ptice  sUje- 
tahu  na  ie  mrtve  životinje;  a  Avram  ih  odgonjaše. 
MoJH.  t.  15,  n. 

.sHj^^anJc,  n.  vidi  saljcvanje.  Rj.  vidi  i  Hlivnnje. 

slij^vul I .  Htljevrun ,  r.  impf.  vidi  »iiljevali :  /a 
nojfi8<>m  dvije  piiAko  mule,  ni  su  vito  ni  ćekićein 
bile.  110  u  zlatni  kahip  dijeoune.  SUjčvam  i\  tope 
;yulove.  Rj.  a-iljevati.  vidi  i  alivati.  v.  iwpf.  jtrosti 
lijevali,  v.  pf.  »Vili.  —  »a  ae,  reviprvi::  Krajnje  knilko 
»ft'>  u  o»uovi  f>lijeiya  se  $a  >a<  od  nastavka  u  dugo 
>a*.  Ittor.  14.  Pa  ne  ouda  oba  >o<  »l^jevnju  u  jedno 
ćuiTu.  Obi.  34. 

.sl'Noz,  VI.  (u   Dabr.)  vidi  Sljez.  Rj, 

sllk,  m.  {loc.  sliku),    riđi  nrok;   der   T^eim.  —  Pa 

da  jo  pisao  »amo  Ka  nevolju    radi  HUkQt>a  (ili  rima). 

^lav.  Bibl.  1,  96  {rima.  Ital.).  U  pjesmi  bez  aumnje 

"iJtu   tihU   ima  i  umeUk    >e«    ueizjednav^eu   a  >a*   i 

Djim  nealiveu:  Nek  se  sjaje,  nek  ne  moje  unaje. 
Obi.  7H.  To  Ce  biti  etarao  ntiha  i  s/ijt«  rudi.  Rad  2(»,  7*2. 

slika,  /*.  —  1)  ttuH  EUftaiHmenjHisst^  par,  simile: 
alika  i  prilika.  Na^la  »lika  priliku  (PobI.  11^3).  Rj.  Ho 
je  prema  ć<rmu,  što  mu  odgovara.  —  Prati  knjigu 
miloj  ^»^cri  mojoj  ...  da  mi  sUkn  traii  prema  »ehe. 
Njij.  2,  582.  A  vide  jo  kraaan  prijatelju,  prema  tebe, 
prema  doma  tvopi;  sva  je  slika,  mio  pobratime!  3, 
516.  U  dvor  ti  je  dovela  gjevojkii,  ti<ma  sa  te  sliku 
i  prilika,  da  je  tđke  ni  u  eara  nema.  Heru.  2.  Vipjeli 
»mo  mludu  Stanu...  b'jela  iica  i  rumena,  tvoja  siikn 
i  prilika.  Kov.  IJ2.  tij).  niče  pod  4.  —  ^)  prilika,  2) 
dax  liild,  imago  (u  crkvi),  cf.  lik,  slika.  Rj.  5'.l2b. 
vidi  i  obraz  4a.  i.ip.  ikona.  dem.  slit^ica.  —  A«  grudi 
sebi  lika  rezauopi  niti  kakve  alike  od  onoga  Mo  je 
gore  na  nebu.  MoJH.  U.  20.  4.  Da  ne  biHt«  naćinili 
avbi  lik.  ili  kaku  god  sliku  od  čorjeka  ili  od  iettc. 
V.  4,  1«».  Vidilc  sliku  o*l  oltara  (JostKMlnjeKa  koja 
naf^inifie  oci  na^i.  1«.  Nav.  22,  28.  Tada  predaue 
David  Solomnu  ninu  avojemu  sliku  od  trijema  i  od 
kui^a  njegovijch,  i  od  riznicu  i  od  »oba  . .  .  Dnev.  I. 
28,  II  (dcffcriptioncm  porticus  .  .  .  den  Abrisfi  rfcr 
Halle  .  .  .).  Primio  (Mim  ovijeh  dana  i  »Rad«.  Kad 
aam  pref^Iedao  koliko  ima  slika  umetnutih,  preHtao 
aam  ne  ćudili,  dto  He.  je  ta  knjiga  »Rada«  Kakaanila. 
Kolo  14  1 16).  —  3)  dan  Vorhild,  tiipufi:  t)n  (Andrija 
Kritaki)  joj  (du^i)  atavlja  na  ugled  Melhiaedeka,  koji 
bje.ie  tilika  Uriaioca.  DP.  9i5.  U  starom  je  zavjetu 
Mve  bilo  Kamo  ajenka,  alika  noroga  sarjeta.  l'J5.  isp. 
znamenje.  —  :$)  l*ez  slike  govoriti^  ungcieirnt  sprecken^ 
in&pte,  iusuL^c,  tnacite  /o*ywi;  Kao  preko  bundeva. 
(Kad  ko  feto  govori  bez  .<clike  \  bez  pravoga  reda,  t  j. 
kao  da  se  ide  preko  bundeva).  Posl.  132.  moše  biti 
da  hi  ovaj  primjer  mogao  pristati  pod  1. 

sITkiir,   m.  hiji  gradi  slike,  ^ikuje^  mtduje;  der 


Maler,  pictor.  vidi  moler.  isp.  mazalo  (rpnav  slikar). 
—  G.  akadem.  .ntikar  Dimitrije  Tirol.  Npj.  4,  XI. 
Fnbije  .s  naflimkom  piktor  (slikar).  Priprava  IKH. 
Slikar  g,  tS.  Todorovii?  upoznaje  nas  kao  umjetnik 
aa   zametkum   pinakoteke   u    Hio^radu.   Rad   t),  2(Kl. 

^nkjircv.  hllkiirov,  adj.  što  pripada  šikaru. 

slikaricu,  f,  žena  slikareva,  ili  iena  koja  gradi 
slike. 

sllkiirski,  adj.  Ho  pripada  slikarima  ili  slikaru 
kojemu  god. 

sUkovanJi*,  n.  verb.  od  Hlikovati.  radnja  k({jotn  tko 
sliki{je  sto:  Ovaj  aada  iznngje  umje^vo  da  i  na  oi^i 
govori  —  a  to  je  molovanjcm  (dUioiHtnjcm).  Pri- 
prava 17tj. 

sITkovatI,  Blikujem,  v,  impf.  pingerci  dejnngere. 
Stulli.  maleni,  vidi  malati,  molovati,  piaati.  e.  pf.  slo^. 
ialikovali  (iz-slikovati),  naslikovati.  —  iSveti  je  Luka 
nju  ( HogorodicM )  viAc  puta  »likovao.  A.  Kanižlić. 
ARi.  IV.  23t)b. 

slfniiti,  fllTmlm,  v.  pf.  vidi  snimiti,  od  čega  je  po- 
stalo  pretvorivši  se  n  u  1:  Te  sHmi  a  desne  ruke 
prsten  i  stavi  joj  na  ruku  govore<ii  joj:  »Ti  «  moja 
zaručnica.«  Npr.  111.  OHlidi  se  plemena  divojka,  pa 
mi  slimi  sa  glave  maramu.  JINpj.  1,  312.  isp.  mlogi 
i  mnogi. 

slinav,  flliDca,  der  Jlotzzapfcn,  muci  conus.  Rj. 
ono  od  slina  .šfo  tome  risi  is  nosa.  —  Smaza  kao 
.sirote  sUnac.  Poal.  290.  tsp.  riliniea. 

.slinav,  adj.  rotzig,  juucidus.  Rj.  vidi  bulav. 

slimluriti,  rim,  v.  pf.  n.  p.  ga<5e.  vidi  aliparlli.  Uj. 
s-liii'lftriti,  stu'Hf  sbaciH  sa  sebe.  glagol  sv  ovaj  druk- 
čije ne  nahodi.  vidi  i  alandariti,  alipili. 

sitne,  slina,  f.  pl.  der  Koti,  mucus.  Rj.  vidi  bale. 
isp.  ftmrkalj. 

sllnit*«,  f.  tsp.  Hlinac.  —  Nu  mi  smeti  silnicu. 
DPosl.  8(i. 

sliniti,  HHntm,  r.  impf.  rotzen  (wćinen),  mucam 
edo  plorando.  Rj.  sline  ispu^Hati  (n.  p.  plačući),  vidi 
baliti  2.  dem.  shukati.  r.  pf.  sloi.  zasliniti.  —  Pun 
je  k'o  jaatog,  a  sUni  k'o  »puž.  DPoal.  105. 

sl!nki)iij(«,  «.  dem.  od  slinjonje.  Rj. 

sllnkati,    kam,    r.  impf.   dem.   od   sliniti.  Rj.   vidi 
prielinkivati.  isp.  oftiinkivati  se. 
I      si f no,  tii.  du  Hotskindj  muHde!  R}.  gen.  bUua,  voe. 
allno.  slinavo  čeljade,  vidi  bfilo.  isp.  .^mrkavac. 

slinjenje,  n.  das  Koizen,  pueri  mueidi  fletus.  Rj, 
vcrb.  od  Bliuiti.  radnja  kojom  tko  slini. 

sllparUI,  lim,  v.  pf.  u.  p.  gade,  von  sicJi  mtt/c«, 
auszteUen^  detraho,  Rj.  a-lipariti.  drukt'ijc  se  ne  na- 
lazi ovaj  glagol,  svm^i^  zbaciti  sa  sebe,  vidi  alandariti, 
i^lindariLi,  nlipitj. 

sllpili.  plm,  vidi  slinariii.  Rj.  s-lipiti.  drukČ^e  se 
ne  nahodi.   rtdi  i  glaudariti,  slindariti. 

slUati,  feiiin  —  J)  V.  pf.  i  po  škobuua)  priifen. 
e:ramino.  Rj,  kao  ispitali  (učenika).  —  2)  t.  impf. 
audirc,  anscultare,  praeberc  anres  alicui,  obedire.  — 
MaiijttSa  sliša  kralja  —  stišati  pomnjivo.  Gundiilii?. 
Stulli.  vidi  »liAiti,  alu^ati.  ćuti  1. 

.slUenje,  ».  vab.  od  aliSiti.  radnja  kojom  tko  slisi, 

.sM&itl,  afl^iiu.  ('.  impf.  uudire.  Stulli.  vidi  Hli^tti 
2,  filu&ali,  ćuti  1.  v.  pf.  sloi.  ualiAiti.  —  Cijukanje  ti 
slisim,  ma  ti  gnijezda  ne  naliodim.  DPosl.  U.  SlisitCt 
umrli,  da  vam  Ke  polužu.  A.  Minceli(?.  SluUi.  stid  se 
u  knjizi  ne  piše. 

sHll,  Hnjcra  (filit  t  allven)  t^^<J»  aaliti.  —  1)  Ni  su 
vite  ui  ćekiOcm  zbite,  no  u  Mletke  u  kolujiu  slite, 
Kj.  Da  rHstoi)i  krste  i  ikone  i  veliko  crkovne  zaklade, 
H  da  slije  mloge  pistojlije.  Npj.  H,  (17.  Za  nevolju 
piše  lako  po  dva  idova  (gj,  Ij,  nj,  tj),  dok  u  fttampi 
ne  dobiju  slinn  i  prost  mak.  Opit  Vll.  Dva  »o*... 
narod  svagda  u  takovom  slućftju  slije  ona  dva  »ot  m 
jeflno  dugačko.  Rj.'  XXXIII.  Jernsalim  je  izidan, 
kno  grad  .tUven  u  jednu  -gradu.  Ps.  122,  3.  —  H)  .ta 
PO,  reciproč.:  .1  tj)  s  gjekojim  .te  slovima  slilo,  te  ih 


slivrn 


426 


Klomiil 


pretvorilo  u  dniga^  t.  j.  d  u  ^,  t  u  ^...  Danica  3, 
38.  Onda  m  oba  *o>  sliju  u  jtdnu  dugo.  Obi.  5. 

sliva«  /*.  vidi  Aljivn.  Rj.  kno  sto  se  mjesto  Alitva 
gotitri  i  hIivii,  tuko  tte  me  otttnlc  riječi  što  pripadaju 
otoj  ieti,  govore  i  fu  h1  jnje^to  Mi:  Mlivnk,  slivar, 
ftlivHrka.9UvioH,Hlivi*5,  »Uvik,  aiivuv,  »livovac,  fllivovat% 
sHvoviea,  alivovik.  —  1  šlicu    pcOnk  rudi.  UPosI.  3(). 

hHvuhJo,  fi.  I/Ap.)  vidi  slijevanje.  Uj.  ali  se  tjovori 
I  1«  južnom  govorni. 

slivAtl,  F^nvam,  (sap.)  vidi  alijevati.  Hj,  s-livati.  i>. 
impf.  govori  se  i  u  južnom  gocoru.  r.  pf.  slili.  — 
su  Ho,  nflcks. :  Sa  svakoga  ta«a  sliva  se  voda  na  pod. 
Zim.  13ti.  u  prenesenom  smislu:  Ono  ftto  se  zbilo  u 
ovaj  dan  t«  j«  prije  ka/ivuno  na  po  bc,  sliva  se  u 
jedno  čita  nje  f^asiRv]}eno  iz  tri  jevnngjelistH.  Dl*.  134. 

Nllvljc,  n.  vidi  HHvnje:  »)ni  idu  Slivljetn  zele- 
Dijem.  Rj. 

Sllvnjc,  K.  —  1)  polje  u  Hercegovini:  Švedi 
vojsku  niza  Slivfije  ravno.  —  2)  varo^  nekakva 
(valja  da  je  u  Ma^-edoniji?):  oti^jio  na  Slivnjc  (na 
pannt^jiir).  lij.  —  Slin^je  (onn.  u  sliva;  Rlaai  i  b'livljet 
jfdje  je  »Hiuo   ziiiuijenjeno   nj  glasom   ij).   Osu.  202. 

slfzati  se,  sližem  se,  r.  r.  pf.  s  kim  (tadclnd)  in 
Vethiiidung  kumvien,  consortio  jungi :  sliziio  ne  ^  njorn. 
Uj.  H-lizHli  «e  (Teci2)roč.)t  govori  se  s  jtrijekorom  zn 
kogu,  kud  »e  zdruii  s  kim,  t*.  %wp,  lizati,  vidi  spau- 
gjati  80,  srepiti  se. 

slob6(lii,  f.  ~  1)  der  Mulh^  animus.  Rj.  vidi 
kurili.  —  Tom  milostivom  blagonakluuoSOu  .  .  .  dali 
đltf  mi  slohodut  da  ovu  tre^-u  knjigu  posvetim  Vaftemu 
»Javnom  imeuu.  Npj,'  3,  V.  —  Žj  Moja  kin^a  moja 
sloboda  (Posl.  181),  Freihdt,  Uhertas.  Rj.  Da(?ei  mi 
slobodu  junačku,  da  mi  niko  suditi  ne  može,  osim 
Boga  i  tebe  jednoga.  Npj.  4,  310  (privilegija),  Ar- 
uaiitski  narod  kan  brdski  narod  mogao  je  svagda 
biti  u  većoj  slobodi  i  jednakosti  između  sebe.  5.  Gdje 
se  potvrjjjuju  Dubrovunuima  trgovačke  »lobode.  Dlij. 
2,  323  (isp.  poviše  primjer  is  Npj.  4,  310). 

slobodan,  slobodna,  adj.  —  i)  n.  p,  čovjek,  muthig, 
brheritj  animosits.  Rj.  vidi  knra^^n.  —  Knez .  .  . 
dnian  je  bio  kad  je  god  zatrebalo  za  ljude  moliti  se 
kod  Turaka,  i  xa  to  je  valjalo  da  je  rjerit  i  slohodan. 
Uj.  "JT.hi.  Kraljice  idu  iz  jednoga  sela  u  drugo;  i  da 
hl  t»(  slobodnije  bilo,  prate  ih  dva  ili  tri  oružana 
momka,  Uj.  29*Ja.  Al'  je  dete  srca  junačkoga,  junač- 
koga srca  slobodnoga.  "Npj.  3,  3*5.  Slobodne  ti  oči  na 
Turčina?  ti  se  nemoj  poplažiti,  sinci  3,  39.3.  Mlado 
djete,  odviše  slobodno.  4,  2(iIJ.  Isaija  govori  slobodno: 
Na>go5e  me...  Rim.  10,  2f)  (uufht  ct  dicit;  sagi 
es  frei  a  uh).  Slobodn  o  iskaruj  bli  ž  nj  ega  svoj  ega, 
i  nemoj  trpjeti  griieb«  na  njemu.  Mojs.  III.  19,  17. 
Budite  slobodni  i  hrabri.  8am.  11.  13,  28.  —  2  a)  }e 
li  slobodno?  ist  es  erlaubiif  Itcetne?  Rj,  je  li  rfop«- 
it^no?  vidi  deti.  —  I^epik  poture  I  znaCi  da  po  dnigl 
put  nije  iUobodno.  Rj.  417b.  Svftkome  je  slohodno 
proiHf  ko  ide  da  prosi  gjevojku.  Npr.  1(J4.  'l'ako  se 
moće  slttbodno  reći,  da  su  ...  Npj.  1.  VI.  Koji  se 
spisatelj  lK)ji  i  plaši  rcccnzcnla,  on  slobodno  nck  ne 
uzima  pera  u  ruke.  Pis.  ^Jli,  Nego  ^i*  mijđani  bili 
slobodni  samo  rojnicima  i  u  ratno  doba.  DM,  74.  — 
/*)  slobodan  (od  čega);  frei,  libcr:  ^?rbiu  »amo  udaljt-ii 
od  Tufil^ina  JHoŽe  mirno  živiti  kao  slobodan  čovek. 
Danica  2,  {Hi.  Od  porae  je  i>o  obifaju  slobodan  svaki 
otac,  koji  sa  sa1>om  u  kuci  ima  dva  sina  oženjena. 
MiloŽ  202.  Kftffod  sebi  dude  pricijepili  ospice,  ooai 
če  ostati  slobodan  od  otrovnijeh  smrtnijch  prirodnijen 


ospica.  Priprava  53,  Mali  j  veliki  ondje  je,  i  rob  slo- 
bodan od  svoga   gospodara.   Jov  3,    19.   adv,   Jdu 
hajduke  da  slobodno  žive.  I>anica  2,  92. 


'^ 


slobddicn,  f.  dem.  od  slobodn:  Moja  kućica  moju 
slobodica  (Posl.  IS2).  Rj.  dein.  sltdmdićica. 

slohAHieicn,  /.  detn.  od  slobodica:  Svoja  kućica 
svojfl  slobodičica  (Posl.  283).  Rj. 


!»lob6dfti,  dim,  t*.  i%npf.  koga^  Muth  einsvrechen^ 
addo  animum.  Rj.  vidi  sokoliti,  iunaČiti,  nrabriti, 
kuražiii.  r.  pf.  slo},  osloboditi,  r.  tmpf.  slož.  oslobo- 
^avati.  —  Tada  je  (kčer)  otac.  uzme  slnboditi  i  hra- 
brili: »Ne  boj  se  .  .  .  Npr.  4S.  Ti  slobodiš  me}ie  ra- 
njenoga. Npj.  5,  449.  Kara-Gjorgjije,  koji  je  onda  bio 
ondje  do^o  da  vojsku  Srpsku  slobodi  i  prilvrdi  da 
ne  bi  Sanćeva  oslavila.  Sovj.  42. 

ftIobAilnJ&k,Hl(diudnj(ika,  ni.  n.p.  banov  slobodnjak, 
dei-  Freisass,  libci'tas.  Rj.  slobodnjak  je  bio  slobodan 
od  robije  (od  tlake);  ni/e  bio  robijaš  1,  rabotar,  ra* 
botaS.  —  Vojvode,  i  silni,  i  svaki  rob,  i  svaki  slo- 
bodnjakf  sakrije  se  po  pećinama.  Otkriv.  ti,  15. 

KloboKjenJe.  tt.  d<i8  Krmutkitjeft^  animi  addiiio. 
Rj.  rtrb.  od  sloboditi.  radnja  kojom  tko  slobodi  koga. 

.slobd.^lina,  f.  privilegium,  immunittot,  StiiUi.  Kao 
izHsetak  ispod  dušnosti;  n.  p.  plemići  su  imali  nekad 
mnoge  sloboštine;  haiteu  vicle  FreUteiten.  —  sloboid) 
Slina-  i-iip.  gospoStiua. 

sl&K,  Bl6ga,  r/l.  —  J)  u  njivi  ono  izmegju  dva  m- 
zora,  diis  Ackerbcet,  lira.  Rj.  vidi  ogon.  —  Zavede 
u  ženicu  Mujo,  svakog  (s)  svojom  svede  Jaiiklijom, 
na  slog  momka  i  divojku  metnu.  Umah  mu  pogje 
trideset  slogova.  Npj.  4,  v30.  —  2)  vidi  lijeha:  (iva 
sloga  luka.  Rj.  vidi  i  lija  2,  sofa.  —  3)  gram.  die 
Sglbe,  tiglluba:  >Ije<  ostane  u  mnogim  rijet^ma,  gjo 
0 'nužno  da  se  ispune  slogovi^  n.  p.  lijepo,  bijelo  .  .  . 

pj.^  1,  XXXIV.  Glavnu  je  razlika  u  izgovaranju 
onijeh  slogova^  koji  se  u  Slavenskome  jeziku  pi^u  sa 
slovom  t.  Odg.  na  sit.  13.  Kad  »r«  riti*  slog.  Rj.' 
XXIX.  Da  nam  trebaju  ćetiri  znaka  kcdima  bismo 
bilježili  kad  treba  dva  razlićna  duga  i  dva  različoa 
kratka  slogu.  Rad  *>,  47. 

sIDga«  f  die  Iiiyitrucht,  concordia.  Rj,  ja  postanje 
isp.  složiti.  —  AT  me  nemoj  za  Turke  pitati,  a  kako 
ču  živjeti  na  miru  i  s  njima  se  u  slogu  drkati!  Npj. 
5,  31.  Onda  bisto  vi  mnogo  pra\ije  imali  stati  Za- 
grepčane u  slogu  i  kriviti  ih  što  u  nju  ne  pristaju, 
Slav.  Ribi.  1,  94.  Vidimo  lij^u  idogu  svešienstra 
s  vladom.  DM.  56.  Ljubav  pjevaĆeva  .  . .  izvela  je 
divnu  slogu  izmegju  misU  i  osjećanja  i  ridanja, 
DP.  359. 

fil&m,  sir>ma,  m.  (u  Risnu)  der  IMtcrgana,  inieritus : 
Tako  mi  .flom  ne  puknuo!  (Posl.  :KH»)  U  j.  no  otvorio 
se,  tako  se  ne  slomio  (tako  ne  pao  i  mrLav  ostao). 
Rj.  isp,  propast.  Slom,  fractura.  StuUi  (kad  ae  što 
slomi). 

!»l6mUi,  slomtm,  v.  pf,  Rj.  s-Iomiti.  ridi  aalomiti. 
I",  intpf.  slauiati.  —  /.  zerbrechen,  jrango.  Rj.  vidi  i 
ulomili,  oputMti,  prebiti,  isp.  skrAili,  razbiti.  -  Te  «i- 
lomih  ffunduk  od  kamena,  do  u  njemu  dvije  sveti- 
ujic4s:  sveta  Petka  i  sveta  Nedjelja.  Kj.  »itjUb.  Drago 
je  sam  sebi  najprije  vrat  slomio.  Poel,  (>9.  Kad  se 
Kućka  nauci  ždrmlje  lizati,  ili  kuC-ku  ubij  ili  idrm{jc 
slomi.  120.  iMganiu  izbio  sina,  <la  mu  tikva  ne  slomi. 
344.  Salami  vrata  na  dvoje.  Npj.  1,  42^  Salotni  mu 
čelo  na  četvero.  4,  l(il.  I  njeinu  je  salondjena  ruka. 
4,  3G5.  Kad  vam  slomim  potporu  u  hljebu,  deset  će 
žena  peći  hljeb  vaA  u  iednoj  peći.  Mois.  III.  2rt,  2»i 
(die  Stutze  enrcs  Broaes  gcbrochen).  Ovako  ć«  sto- 
ttiiti  jaram  Navuhodonosora  cara.  Jer.  2b,  U.  Slomih 
mišicu  Faraonu,  .lezek.  3t>,  21.  —  JI,  sa  se,  refleks. 
—  1)  brci'hcn,  frangi.  Rj.  —  Kad  se  kola  slome, 
putova  dosta.  Posl.  120.  Nu  njemu  se  slomila  kola 
(dogodila  se  nesreća),  189.  Tako  mi  slom  ne  puknuo  1 
(Tako  se  ne  slomio;  ne  pao  i  mrtav  ostao Ii  3U6.  »A 
pogledaj  vi^e  sebe,  kumo!  ka'  se  slomi  nebo  na  će- 
tvorO'  .  ,  .  >A  nije  se  ihebo^  salomih,  no  angjeli  nebo 
rasktupiŠe«.  Npj.  1,  123.  Sto  se  dimljak  s  kule  aa- 
lofnio.  4.  451.  A  na  Hlivnu  pukoAe  topovi,  slomi 
«*  oganj  u  polju  Hlivanjskom.  IINpj.  3,  397  (puške 
pt^nu).  —  2)  aufbrechcn  (von  der  McngcJ,  jusam- 
menstri/mcn,  con/lucrc,  cf.  slcći  se  2:  £  smo  naia 


-  437  — 


■ 


zemlju  opiiatili,  slotinUi  se  temlja  u  svatove.  Sve  $e 
nn  iud  siomi  u  srntorc.  Rj. 

slon,  m.  (hIoh,  hIoidl,  »i.  elephuj*.  Htulti)  vidi  elc- 
t'aiiHU  lilj,  vilj  ;  der  Elephttnt,  —  .St;<?er,  tilomni  i 
majintiiii  oapredujn  namu  u  vru<?iui.  Pripniva  4.  A 
gle,  slon,  kojega  sam  stvorio  h  tobom,  jede  Iravu  kHo 
vo.  Jov  40,  U). 

Hldnlea,  /'.  liofantcasa,  ckphuHius,  f.  Stulli.  ienku 
Oil  slotut. 

-sidnilit  -H](>mm,  v.  impf,  ne  doluzi  kao  prosi 
tjliiijul,  nego  sumu  kno  složen:  nii»l?>uili,  oskuiili  ih.', 
pod^lonili  mc,  prmloiiiti. /hsIouiU;  v.impf.  slohna  ut^- 
(UoiiJHti,  utilonjalt  se.  priHlouJHii,  zaitloujnu ;  (i  s  pro' 
injenom  glusa  o  na  a:)  n&ttlaujuti,  oslanjali  hc,  pri- 
slanjati, zaBlanjftti.  —  u  mojem  se  zavićtijn  ipak  čvjc 
i  prosti  aloniti;  n.  p,  A.  Gdje  je  Mara?  B.  Tamo  aa 
proKoru  sloni  (t.  j.  nitslo}tjciui  sftoji^  hes  poslu),  i  u 
Stullija:  slouiti  se,  inibare,  dccnmberc,  jacere.  kao 
lezuii. 

hlonov,  (idj.  ^to  pripmia  slonu,  vidi  clufantov,  filjev, 
viljfv;  Hljevski,  viljevKki.  —  Tuku  »e  iskopavaju  na 
bregovima  bibirskijeh  rijeka  Mamutove  kosti  (»loitovi 
zubi).  Priprava  108.  Vra^aJiu  se  la^c  Tarniske  doiio- 
aeći  zlato  i  srebro,  slouope  koatij  majmune  i  pauue. 
Car.  I.  10.  22.  sa  nast.  isji.  alatov. 

sl5.ski(  ade.  vidi  složno.  —  Pa  sloški  da  ac  bra- 
nimo! Mil.  308. 

1.  .slOttt,  f.  [n  Ban.)  silna  kiča  aa  snijegom,  cf. 
8ii(*uježie4i,  lupavica,  Kj.  vidi  i  kiupaviea;  alaužn, 
lau^.a. 

2.  sl6tA,  f.  (u  Srbiji)  Štogod  vrlo  veliko,  Vngeheuer, 
rcs  iutmensfte  inagnitudinis.  Rj.  igp.  grdoeija,  ailesija. 

SliVvac,  SlovtMV,  m.  planina  u  [Srbiji.  Rj. 

SltVvfu'ki,  adj.što  pripada  Slovacima:  CeSki  jezik 
lUk  slovačkim.  Dioba  b. 

fSIdviik.  SIovAka,  m.:  Rusini  a  gdje^lo  i  Ceai  i 
i^'lotaci.  Kov.  iy.  Mnogo  vi^o  u  Slovaka.  Rad  20,  58. 

sl6vre,  n.  —  1)  dem.  od  mIovo.  Rj.:  Ne  (e  ueslali 
ni  najmatijegtt  4opca  ili  jedne  litle  iz  »akona  dok  se 
sve  ne  i/vr?i.  Mat.  ft,  18.  —  2)  (u  Srijemu)  vidi  po- 
skurnjak.   Kj.  ploča  na  koju  se  peie  poakura. 

Slovi^niu*,  lSlov('*ii('ji,  m.  ćovjck  iz  Slocenije  ii.  — 
Slovenci  ili  kao  Sto  ih  mi  zovemo  Kranjci.  Kov.  33. 
U  motci\aca.  Kad  2G,  h^. 

SlAvenija,  f.  —  1)  zemlja  u  kojoj  sjede  Slaveni: 
Kad  liija«e  na  moru  oko  granica  Slot^nije  i  Abaje. 
CiljiH.  21,  281  {Lai.  Sciavonia).  —  2)  zenUje  u  kojima 
žive  Slovenci. 

SIdvcuin,  I«. /j/.  r/CM.  ttluvenii.  riJi  81avenin,  I^lav- 
janin.  isp.  -Slovinac;  der  Sluv(\  .S/urit**.-  Doka/ali  su 
da  je  ime  Srbi  starije  nego  i  Slaveni  ili  Slovent.  Kov. 
\i.  Bratko  ...  u  jednoga  piaca  prošloga  vijeka  u  rije- 
Oiuia  koje  govori  drugi  Sloicnin.  Dunit^iiS  ARJ.  (i05u. 
;?to  isti  ućeni  Shvefun,  GIhh.  8,  1.  UoSlo  se  je  i  u 
Slovena  uvijek  vei?  dotle.  Kad  1,  lOti.  KHJi^.evnost 
■južnih  Slucena.  9,  lt)tj. 

SI6vepski,  adj,  —  J)  ito  pripada  Slot>eiiitna ; 
Slai*ischt  SlavicHs.  tidi  slavenski  1.  isp.  Sloviiiski.  — 
MikloMi^evo  djelo  o  korijenima  .^orcnsiiAjf^iAa.  (^gled 


V.  Djela  koja  se  ti(^.n  istorije  slovenskoga  pravu.  Rad     He   može.   Sovj.   3(i.   —   H)  anlegen, 
9,  198.  —  2)  ito  pripada  Slovencima,  koje  gdjekoji     puSku  niz  lijevu    ruku.  Rj.  —  4)  H;to 
pišu  Slovemu^ki.  —  takuviioa  ima  muoiro  u  zanadnoi     uaMili:  Hoc^u   Rada   na  Icolar   nabiti 


9.  ,  -   ..  .... 

pišu  Slovemu^ki.  —  takuviioa  ima  mnogo  u  zanadnoj 
Madžarskoj  ...  Po  svoj  prilici  eii  ovi  svoj  jezik  malo 
i/.mije§ali  sa  Slovenskijem.  ISrb.  i  Hrv,  4.  fiiikloAi(5  kaže 
■/Ai  novi  slovctiski  je^ik.  Kad  I,  IIG, 

S16vcn.stvo,  n.  svi  Slovcni  zajedno,  Slovenski  svijet; 
ilas  Slaventhum.  —  Izmegju  Mletačko  republike  i  ju:- 
noija  Slavenstvo.  Rnd  13,  1G7.  Dužjin  aiim  spomenuti 
veliki  gubitak,  niiuescni  proMe  godine  njoj  (akademiji) 

fteemu  slavenstvu.  21,  192- 

fSloTinae,  Slovluca,  m.hovio  illgricus.  SiuUi.  TJrtai. 
isp.  81ovenin,  Slaveuin,  SlavjaiiiD.  —  I'jeaiua  mulu 
oa  svr^ku  bila,  svakom  l^rbu  ua  veselje  bila,  svakom 
Srbu  i  svakom  Slovinci*,  Npj.  5,  452. 


NlAvTnkn,  SlAvinkinj«,  f.  mnlier  illprica.  —  Eito- 
vinkiuje  slavne  vile  Icbi  goje  slavno  vo<5e.  SStulIi. 
Hrvatica. 

Sldvlnski.  at/7,  illgricus.  Hinili,  i^to  pripada  Slomn- 
cima.  isp.  Slavenski  1,  Slovenski  I.  —  Pak  ras|Miraj 
nemilu  nJtdaju,  da  ne  ždere  Slovinske  sinove  .  .  .  Sto 
Slot^itisku  vila  govoraAe  sa  Durmitora.   Npj.   .0,   450. 

siftvo,  n.  ( pl.  gen.  slova).  Rj.  dcm.  slovee.  —  t)  der 
liHvhstahe,  litera.  Rj.  —  Ni  o  Bogu,  ni  o  !*l'ivu  (no 
zna).  Posl.  221.  iJrna  knjiga,  a  n  doba  crno,  rrriom 
bješe  bulom  7^bu)ana,  a  krvarim  slovvui  napi.tana. 
Npj.  !,  395.  Veljn  pIo<!!n  na  uju  navalJAt',  i  n/t  ploći 
u  slovo  staviše:  8eslro  Jane,  pokojna  ti  duSal  Hen\ 
9t.  Evo  ga  (pisma)  od  slot\t  do  slova.  Daniea  5,  f>3. 
Ova  je  pjesma  prvi  put  n:iStanipana. .  .  hatinakijem 
slovima.  Npj.  3,  527  (Vuk).  Pjesme  koje  su  prije 
štampane,  na^Uunpat'e  »ti  rukopisnijem  slovima.  4, 
Vli.  Sitnijem  slovima  naftuimpauo  je  ionda*  mjesto 
»onuda«.  4,  XII.  Bukvnr .  . .  u  ujemu  su  i  crkvena 
'  graijjanska  slova.  Pis.  .5U.  Slova  bismo  dali  izrezati 
nn  hukaru.  Straž.  188tj,  1312.  Dodavfii  kf)snini  slonima 
•  ili«.  DPosl.  VI.  PiSe  sko7opisnim  slovima,  (ibis.  9, 
24(>.  —  '^)  d^ls  slovo,  der  Busfistab  »,  litera  s.  Rj. 
ime  slovu  n.  isp.  uf/iio. 

sl&žnn,  8lt»?.na,  adj.  eintrachtig,  eini(r  roncors: 
Složna  hraoti  i  n  petiik  meso  jedu  (Posl.  2H9).  Rj. 
suprotno  nenložan.  —  Ko  ii  pl«x^u,  ko  u  klinac  (udara, 
kad  ljudi  h  iicmn  nijesu  slohii).  Posl.  158.  >>'ložnn, 
kado,  vojaku  pokupiSe,  svi  na  J.jubi(^  brdo  olidoSe. 
Npj.  4,  345.  Ali  su  »vi  u^eni  ljudi  u-  tom  složni,  da 
SM  ovi  jeziei  Kroflni  sa  Slavenskim.  Danica  2,  122. 
adr.  {vidt  sloSkit:  Koj'  ne  dogje  ovgjft  na  ro^-iSle,  da 
onoga  složno  potr.ižimo.  Npj.  3,  371.  Sa  svih  strana 
Srbiji  udarise,  jednoliko  složno  udarile.  4,  257.  SUjžno 
jcdttijem  tflasom  hvaljuhu  i  slavljalm  Gospoda.  Duev. 
II.  5,   13." 

.^Idžitl,  sPožTni,  t\  pf.  Rj.  H-ložiti.  vidi  saložiti.  c>. 
impf.  »lagati.  —  ^'  ^j  ^»sammcnlegai,  dispono.  Rj. 
—  Kad  stvari  ore  slože  u  škrinju  (kochg),  svat  baci 
u  nju  po  kakav  novac.  Kov.  51.  Nemat^ki  je  glas 
>8eh*  prost^  a  njegov  je  znak  složen  iz  tri  slova. 
Nov.  Srb.  1818,  400.  Rijeci,  koje  su  tako  složene 
s  predlogom  uit,  kao  n.  p.  u/.vod  i  uspor.  Pis.  45. 
Nakupi&e  kamenja  i  složiše  na  gomilu.  Moi«.  I.  31, 
46.  Složite  ove  riječi  moje  «  srce  evoje^.  V.  11,  18. 
Doneso&e  glave  sinova  carevijeh.  A  oii  reće:  složite 
ih  u  dvije  gomile  na  vratima,  (.*ar.  11.  10,  8.  U  nlo- 
renijeh  (glagola)  ostaje  kako  je  u  prostijeh.  Rad  (J, 
115.  sa  se,  reciproč.  ili  pass.:  Da  je  'divor«  (mje-^to 
divan?)  Ka  to  uzeto  da  se  složi  sa  dvor.  Rj.  119a. 
Prema  načelima,  od  kojih  se  hija&e  složio  život  i 
jednoga  i  drugoga  naroda.  DM.  318.  Kad  se  kardi- 
nalna jediniea  i  desetiea  složi  u  jednu  riječ  DRj.  1, 
2G5.  Kad  se  sve  ixnagjc  i  jedno  s  drugim  složi.  Kad 
1,  109,  —  2)  rer^leichen  (Streitende),  compono.  Rj. 
složiti  n.  p.  netlozne.  —  Svaka  dobra  i  čestita  sretJa, 
koja  <?(?  nas  po  adptn  složiti  i  smirili.  Kov.  72.  Stane 
gledali   kako  bi  partaje  ove  pomirio  i  složio  koliko 

appono :  Složi 
to  na  vatni.  vidi 
abiti,  a  Vasilja  na 
ratru  složili.  Rj.  —  /i)  u.  p.  u  pjevanju  kad  pjeva 
dvoje  /HJeduo  pa  slože  da  se  glas  nij<^duoga  osobito 
ne  ^uje,  zusammenstimoien^  cottrino:  Složilt  kao  guska 
i  pra^e  (Kad  se  kaki  glasovi  ne  slažu.  Posl.  289).  Rj. 
vidi  sroeiti,  —  Ii»  sa  «%  reciproč.  »ITižiti  se,  s  kim, 
cinig  ucn/e«,  concordem  ficri.  Rj.  kao  složan  postati 
s  kim.  —  Svinje  se  kolju  izmegju  sebe.  ali  kako 
kurjaka  opaze,  one  se  si)e  slože  na  njega.  Posl.  382. 
NajposUje  se  svi  a  tom  Jilože,  da  nas  je  nekakav  tajni 
/.loivui'  opeinio.  Daniea  2,  135.  Nema  nikoga  da  uii 
javi  da  se  moj  sin  sloiio  sa  sinom  Jesejevijem.  Uaiii. 
1  22,  8. 


§IAeaiiJo,  n.  daa  AmlcMn,  sdectio.  Rj.  verb.  od 
Hliicuti.  radnja  kojom  iko  filuca  što,  n.  p.  trsku. 

sidcnti,  sluoJun,  r.  iinpf.  (u  Ran.)  ii.  p.  traku,  t.  j. 
i/liimti,  odbirati,  nuslcHen,  ifeli(jo.  Rj.  isp,  lui^iti. 

sl&eaj,  w.  {loc.  »Uiftfiju).  —  1)  vidi  dogajcnjij  2.  Rj. 
riđi  i  na^roHhH  1,  zgCMln  2.  —  StarioA  kad  je  ovu 
pjfHinii  kii/iviilii  da  no  nnpi^,  rcf.e:  daje  ovo  intini 
Mueitj  hio  za  njenog  djetinjstva.  Hore.  44.  A  i  drugi 
se  neki  osobiti  sUuaj  dogodio.  Nov.  i^rh.  1817,  343. 
Nije  obi^AJ  u  otakim  sluitijima  uzimati  imena,  koju 
BU  vt»ć  odavna  poznatu  u  istoriji.  1817,  477.  Oni  ne 
samo  što  na  pamet  dovod«^  mnoge  bojtic  gluHajevt. 
Bpifli  1,  81.  8amo  vidimo  da  je  i<  nekim  8luč(^imit 
zakletva  odgovarala  /jikletvi...  Ali  ro  u  najviše  ftUt- 
cfijera  govori  na  po  se . . .  DM.  293.  —  2)  der  Zufali, 
Ihigefiihr,  casuSt  caecus  cttjntSf  forSj  fortUHa.  vidi 
nagon  4;  namjer,  namjera  2,  namjerna;  inp.  hIu- 
Čajnoat;  slučajno.  —  Svi  su  (ljudi)  nalik  tijelom  jedni 
nu  drugo...  Razlika  ima  naravno  i  ovdje:  kao  nakaza 
i  izroda,  ali  su  to  samo  slučtiji.  Priprava  122. 

.slfif'ajnn.  slnfajna,  adj.  što  pripada  slučaju  2; 
sufdlliff,  fortuitua:  Ovo  su  obii^ne  opSte  globe;  n  slu- 
ćt{jnimu  za  bijede  na  jedinstvene  ljude  (n.  p.  da  je 
koji  Sto  rekao  protiv  Turaka  i  t.  d.)  nema  ni  brojiu 
Danica  y,  83. 

slOf^aJno,  zufiiiliij,   času.  ^j.  uđv.   viiU   nagonom. 

—  Pisati  se  gotovo  ne  ui^i  nikako,  već  ako  koji  ima 
osobiti  dar,  le  nauči  iflučtijno  miiuogred.  Danica  2, 
119,  Takovi  spisatelj  ako  i  pogriješi,  on  e  voljom,  i 
misleći  pogriješi,  a  ne  uluvujno.  Pin.  03.  Onda  ćemo 
znati  da  nas  nije  dohvatila  ruka  (iospoduja,  nego  n^im 
8C  dogodilo  .nlu^ajno.  Sam.  1.  B,  U. 

»ilučdjndsf,  slućujnoBti,  f.  isp.  slućaj  2,  i  sjfH.  ondje, 
dic  ZnfnUujkeit,  —  Vide<5i  u  loj  prostoj  tdiičf.kjno8ti 
nekaku  zlu  slutnju.  Megj.  b7.  To  stoji  do  ncbrojuib 
sluinjnosti.  Zlos.  292. 

stuMvuiijOt  »-  das  EreigneH^  Citsus.  Rj.  Perb.  od 
slućuvati  se.  stanje  koje  6irti,  kad  se  sto  slucava. 

sluf'Avuli  se,  slCnl-ava  se,  t'.  r.  impf.  sick  crriflnen, 
accidit  sacpius,  cf.  dogagjali  ae.  Rj.  s-luOavali  se. 
(wp.  V.  impf.  prosti  liićiti.  Korijeni  Ki).  r.  pf.  «lu- 
ćiti  se. 

slAciti  se,  HiriiH  se,  v.  r.  pf.  tidi  dogoditi  ae.  Rj. 
V,  impf.  slo^avnti  se.  —  *^to  se  sluči  lomnoj  Goti 
Crnoj  !  Npj.  b,  1.  Pak  i  druga  «luei  se  nesreća.  5,  535. 

siftečnje,  «.  das  Ahnen,  ominutio.  Rj.  verh.  od 
slutiti,  rudnjii  kojom  tko  sluti  što. 

sld^l,  f.  [pl.  sifige,  gen.  slilgA  i  slhgO,  aliigamal.  — 
f)  der  Dientr,  viinistcr,  scrvus  lu  pjesniaiua  je  nvnda 
ženskog  rotia,  n.  p.  (rolubane  moja  rfcrna  slugo.  Slugo 
woja  ObhiriOu  Kadi-.  U  JSlojana  neuja  mnogo  druga, 
razma  cigle  dri  je  vjerne  sluge.  A  u  govoru  je  u  jednini 
muškoga  roda,  a  u  uinožini  opet  Unskoga,  n.  p.  moj 
sluga,  moje  sluge  i  t.  d.).  Rj.  vidi  uhigan,  HliiM)enik, 
sluiitelj,  lirnk  ij,  Girica,  djetić  5,  momak  2,  pristav  1. 
dem.  služica.  mlad:  shi-^če.  —  l.Tnialiti  n.  p.  slugi  platii. 
Kj.  78(»b.  He(?e  slusi.  Nnr.  18.  On  doznam ^i  ml  i*lugu 
ftta  je  i  kako  je.  59.  Kad  vig^jcSc  sluge,  svi  ne  prepa- 
dofte.  UH,  Ostajem  Va.5c  svjetlosti  prcpokorni  sluga 
Vnk.  Javor  iyW5,  439.  N!wijem  otieirima  ...  jer  su 
oni  carske  sluge,  koji  su  danas  ovdje  a  MJutra  Bog 
zna  gdje.  Kov.  14.  Va5  zahvalni  sluga  Gj.  Daniči(f. 
Kolo  15  (14).  —  V>  (u  Dubr.)  govore  i  ieuo  i  dje- 
vojke, n.  p.  sluga  vaša!  Rj.  —  U  Dubrovniku  i  n 
svoj  Boci  sluga  i^e  zove  i  žensko  i  muJ^ko  {n.  p.  moja 
sluga  kaže  se  i  za  slu^u  i  ra  sluškinju).  Posl.  NLV. 
Careva  l*(?er  poftije  za  njim  po  jednoj  nujrjernijoj  sluzi, 
Npr.  12<).  Prva  je  sretna  miran  muž,  a  druga  vjerna 
sluga.  DPosl.  I<i4. 

slOjiraH,  slug/ina,  »I.  vidi  sluga,  u  haniji.  M.  Krkljui 

—  Pa  00  vi^e  Lncu  kn'mariiMi :  -Brže  slugu  do  dorata 
niogal*  Krčmarica  nabavi  slugana.  HNpi.  4,  144. 

slAgin,   adj.  des   Dicners,  servi.    Kj.   sto  pripada 


slugi.  —  Na  slugina  pleća  nabrojile  triest  i  Šest 
zlatnih  buzdovana.  Npj.  2,  434. 

iy\nh  (slnh)  m.  n  Rjiiiiioe,  auditus:  o  gluba  ma  zmijo 
ka  tvoj  sluh  dan  i  noe  zatvora^.  Stulli.  moć  slušanja; 
das  (ichur. 

slitli^ei^e,  n.  reth.  od  sluhtiti.  rndi\ia  kojom  iko 
sluhti  što.  riđi  sluk(5pnjo.  dem.  od  stui^nio. 

slAhUti,  sirihtim,  v.  impf.  kao  dent.  od  slu^i.  Kj. 
ndi  sluktiti, 

slAkn,  f.  vidi  grmu§a.  Htulli.  sluka  u  ^eo.  Hrv. 
govore  mj.  šljuka. 

slAkrJ^nje.  n.  verb.  od  »luktiti.  Rj.  vidi  sluh^enje. 

slClktiti,  sltiktlm,  r.  impf.  vidi  slubtiti.  Rj.  u  kra- 
jciHnia   gdje  se  u  gororu  glas  h  pretvara  u  glas  k. 

sldpati,  slupani,  r.  jif.  Rj.  s-lupali.  v.  impf.  lupati. 
—  i)  zusamnicnschlagen,  confringo.  Rj.  kao  lupajući 
slomiti.  —  2)  načiniti  kojekako,  zusamvienschusUrn^ 
imperite  conpcere.  Rj.  vidi  zbubati,  zdepati.  —  Kovnć 
se  primi  toga  posla,  ali  mu  se  ućini  da  je  gvožgja 
mnogOi  pa  ga  sakrije  gotovo  pola,  a  oa  ostaloga 
husaovan  slupa  kojekako.  Npr.  2. 

slA§A?!,  slu^At^n,  m,  der  Uorer,  nuditor.  Rj.  koji  sluša. 
judi  shiftalae.  —  Ima  rije^'i  84  koje  sam  ja  naćinio: 
vika^.  ...  slušač.  Nov.  Zav.  VII.  Budite  pak  tvorci 
rijet'^i,  a  ne  aamo  slušači .  .  .  koji  ne  bude  zaboravni 
slu^ad,  [lego  tvorac  djela,  onaj  će  biti  blažen  u  djelu 
svojemu.  Jak.  I,  22.  25. 

sin^alav,  slti&aoca,  m.  vidi  sluJiać.  Rj.* 

.slOsaiiJe,  n.  Rj.  verb.  od  slu.4ati.  —  J)  radnja 
kojom  tko  sluša  što  klas  lluren,  auscultatio.  Kj.).  — 
2)  radnja  kojom  tko  sluša  koga  (das  Uehorchen,  aus- 
cultatio. Rj.):  Jer  vaše  .'ilušanje  razglasi  s*'  svuda. 
Rim.  1»>,  19  (vcstra  ohcdientitc  ci«t  Gchorsam).  vidi 
posluh,  poslusanje,  posluSnost;  pokornost. 

MR^nfi,  HlTlSam,  v.  impf.  Rj.  vidi  slisati  2,  slinili. 
V.  pf.  sloz.  uft-slu^ali  i^el,  po-  (t  se),  pre-,  sa-,  za-,  r. 
impf.  sloi.  saslušavati;  osluhivati,  osluškivati,  prisluš- 
kivati, dem.  sluhtiti,  slukuii.  —  /.  I)  suhOrenj  horchent 
auscultor.  Rj.  vidi  ćiijali.  —  Slusttjuj  ali  ne  u&aju. 
PobI.  29().  Uzeo  sam  samo  one  tposlovice)  ea  koje 
sam  slušao  da  se  i  po  narodu  govore.  VII.  Ne  vrgoh 
sanka  na  oći,  slušajttć  kolo  gje  igra.  Npj.  1,  223. 
•Ti  se  mani  Merime  djevojke;  IjepSora  će  te  oženili 
majka.  .  .•  A^i  to  Omer  ni  slušati  ne  ie:  »Ne  ću, 
bome,  moja  mila  majko!  1,  253.  Slušaj  čudtt:  Todor 
Pomoravac  odveo  mi  snahu  ispruženu.  2,  493  (ćuda^ 
gen.  sing).  8rpskt  manastiri  .  . .  ljudi  idu  tamo,  te 
slušaju  časnu  Icturgjiju.  Danica  2,  U)8.  Pored  tugjijeh 
jezika  na  kojima  nauke  slušaju,  zaboravili  au  Srpski 
i  mislili.  Kov.  M.  Ovu  nam  pjesmu  ja  slušao  od  doa 
ćoveka.  Npj.'  XLVI.  f'šima  slušah  o  tebi.  Jov  42,  5. 
sa  se,  puss.:  Eto,  vicem  na  nepravdu,  ali  se  «c  slušam. 
Jov  19,  7.  —  2}  gchffrchen,  ausvnlto.  Rj.  biti  po* 
slušan,  poslušljir,  pukoran;  pokoravati  se.  —  Kako 
je  najviše  radila  i  slušala  u  kući:  nosila  vo<lu,  gotovila 
jelo..  .  prozovu  je  maćeha  i  njezina  kći  pcpelingom. 
Npr.  127.  Kazaću  im  da  ču  ih  svašta  slušati  i  raditi 
za  onu  koru  hleba  što  će  mi  dali.  134.  Devnjku  oatave 
da  ini  mater  sluša.  139.  -Stogoj^  rrće.A,  teltc  ćemo 
slamt'  .  .  .<  >Ako  mene,  braćo,  uslušate,  biće  dosta 
mesa  i  gavranoni*.  Npj.  4,  278,  (uslušate  ==  u(z)~ 
slušate).  Ako  li  me  ne  uzaslušate  . .  .  pustiću  na  vaa 
strah  .  .  .  Mojs.  111.  2*i,  14.  —  //,  sa  se,  reciproč. 
slTl?>ati  se,  sllj^aiuo  se,  f.  r.  impf.  einanda-  ftorfin, 
ohtcmpero  alius  alio:  kad  smo  se  sastali,  da  .^i;  slu* 
š*imo.  Rj. 

sldsfi",  sluićeta,  m.  ein  junger  Diener,  servulus. 
Rj.  mlad  (mlada)  sluga. 

sUl&kinJa,  f.  Kj.  dem.  sluAkinjica.  —  1)  die  Magd^ 
finrtlla,  rf.  nliižavka,  momkinja.  Rj.  vidi  i  sluga  2, 
službenica;  moma,  moraica;  djevojka  2;  i/mcćarka.  — 
OodiŽDJica,  sluškinja  koja  se  na  godinu  nujmi.  Rj.  !*2a. 
IjOncopnra,  sluskinjti  koja  pere  lonce.  Kj.  333b  [vidi 
sudopera  2).  —  2)  der  Sltefelkneckt,  furcula  caligaria. 


.sliiAklnJlMi 


429 


slnžiU 


Rj.  spniva  sa  imvitnjf  vizama,  u  Ilrv.  guvori  »e  i 
Rlujfa.  —  slnž-kiuJH  Ipred  k  \}h\\,  u  sitoga)  Up,  K^iily.  19i>. 

sin.sk ini Ie4l,  /'.  dnn.  od  HliiSkinja:  Kad  ^\\  bili 
Angji  alu^kinfiai^  volim  bili  Vnku  jjoHpopjica.  Kj. 

sl&skiDJin,  adj.  der  Mtufd,  ant^Ulae.  Rj.  li/o  pripada 
slmKinji.  —  Ali  opet  ja  du  i  od  slu^iinjinit  .*in«  na- 
činiti narod.  Prip.  bibf.  17. 

1.  slftta,  f.  {u  Srijemu  i  u  Baćk.)  ein  Dummkopf, 
xtupidH,^^  stipes.  Rj.  vidi  aklata,  »uklata;  i  bezjak,  i 
sf/n.  ondje.  —  slTUit  (upravo  koji  jtovori  koješta),  sliita 
(ominator);  aUititi.  Korijeni  4t>. 

2.  sldta,  f.  {roc.  Hbltol  ein  AhnerfO,  ominator: 
^luli,  uluin^  naAluti<5ed  (Poal.  2tN)).  Rj.  koji  (ili  koja) 
slttti.  tidi  bIiUov. 

fttntl,  t*1oven],  H  ataroj  poxIoviM:  Vaj  da  sloves. 
DPoal.  14.  —  .yiaroji/«r.  caovth,  CJION«^,  cAUHcnH, 
rh.  nMnimiri,  clnrum  Citite.  ntcemi,  slavnu  hiti.  iap. 
preslovili,  prosloviti.  za  ohluje  isp.  pluti  (plovcS). 

slAflti,  Hlutlm,  r.  impf.  ahtien,  dtirch  Voricitrfe, 
oder  ubet-haupt  durcJi  Jicdeti,  gleich^um  herheifu/iren, 
ominor.  RJ.  i\  pf.  slnž.  do-ftliititi,  na-ftlntiti.  v.  impf. 
doHliu'ivau.  —  t)  sltUiti  »to:  Dodole  pjevaju  i  ftlutc 
da  udari  ki^.  Hj.  12»a.  Zloguk,  zlodlnt,  t.  j.  onaj 
koji  f»ve  zlo  sluti  i  jfovori.  Rj.  2Hb.  Kobili  kog:a,  t  j. 
slutiti  kome  dtt  ga  uestant*.  Kj,  2801).  .S7i«fi,  «Iuto, 
na8liili<?e§.  PohI.  'J\hk  Oro  Kam  poi^co  rdutiti  kako  nam 
riio  /a  Novi  zavjet.  VLazić  2,  14.  —  2)  slutili  n« 
šio:  Ako  naejii  po  njoj  (po  varici)  pike  i  breprove, 
onda  vele  dn  aluti  na  boijnaivo,  ako  li  budu  putovi  i 
pDkotine,  onda  vele  da  Huti  na  smrt  i  grohone.  Rj. 
54b.  Tu  ti  ^la.H,  na  moru  ti  vcćcral  (Reku  gavranu 
kad  ga  liuju  {ye  graki^e  .  . .  jer  kažu  da  njegov  glas 
ftluii  na  strvinu).  323.  Niko  nije  smijo  pokazati  da 
ae  poplaAlo  i  slutiti  na  zlo.  Danica  1,  Hl.  —  Sj  slu- 
titi četnu:  Đje^e  aga  podičimo  brke,  slučahumu  maslu 
I  eicvari,  aad  mu  oba  ni/-  bradu  pudoSe.  Npj.  0,  f>()l. 

sldtojH,  f.  die  Ahnung,  Ilerbeifuhrung  durch  Vor- 
hcrsageti,  omcn.  Kj.  iap.  »!u<5enje.  —  Ovo  sam  po^co 
fllutiti  kako  sam  ćuo  r.a  Novi  zavjet  ...  I  Kaiflta  se 
moja  slutnja  sve  viSo  narrŠuje.  VLazi<?  2,  14.  riječi 
8  takvim  nast.  kod  <^eŽDJa. 

sliktov.  fllutdva,  m.  (u  (.'.  O.)  koti  sluti  OBobito  fito 
zlo,  od  prilike  kaozlosJuU  der  UnglUckspropItet,  ratts 
mali.  Rj.  vidi  2  »luta.  —  riječi  s  takovim  »aut.  c^alov. 

sluK,  f«.  Schleim,  pituiia.  Rj. 

sl&zav,  adj.  schleimig,  pituitosus. 

sIAzili,  filiii?;nn,  r.  impf.  iriefen,  rinjtem,  manare^ 
n.  p.  hIu/.i  krava,  skoro  Ce  »e  oteliti.  Kj. 

sl&Žar.  RluMro,  rri.  (u  (irblju)  slu:ari  Be  ondje  xovn 
oni  ljudi  koji  na  kakom  saboru,  n.  p.  kod  crkve  kad 
je  »lava,  gotove  jelo  i  poslužuju.  Kj. 

sifižnrkd,  /'.  vidi  aluSkinja.  Rj.  i  syn,  ondje. 

slAžavnlk,  »i.  (u  Srijemu)  Kaffeebrett,  Prasentir- 
teller,  KredeHztellcr,  repositorium^  cf.  podnos.  Rj,  kao 
tanjur  »a  kojem  se  nosi  kava,  časa  vode  i  t.  d.,  kad 
se  tko  tijem  poslužuje,  vidi  i  poshižaviiik. 

sIAiba,  /.  Rj.  služ-ba.  isp.  sluSiti,  ru  nast.  im. 
berba.  —  /)  der  Dieustt  ministerium:  Služba  nije 
dražba  (Posl.  290).  Rj.  ^/.  gen.  fllfižbi.  —  Nijedna 
djevojka  nije  mogla  ot\6i  u  službu  drugome  osim 
svojega  gospodara.  Rj.  7()4a.  l'irica,  momt^c  koje  je 
u  sluihi  koa  kaka  gosjtodina.  Rj.  7(j()b.  t''amdžijo  su 
K  U  dahija  naimali  u  vojničku  službu.  Rj.  ttlBa. 
Covek  otide  fc  caru  i  ponudi  mu  ne  da  ga  primi  u 
iluetu.  Npr.  3V».  Ol»orknezovi  su  izvriivali  berallijnskc 
sluibe.  Danica  2,  97  [isp.  zvanje  2).  Da  ne  moie  pop 
nikako  sveStenićke  službe  sprkiti.  2,  117  (functio). 
U^telja  otpusti  iz  službi!.  3,  239.  Ćinio  mu  je  rsvr.- 
lićne  vaiiui  službe.  4,  12.  Izbaci  se  Miloje  sa  svim  iz 
sluzhč  .  .  .  istera  i  Mladena  iz  sluzhc.  4,  24.  Haino 
^emo  ae  zadovoljili  službom,  koju  nam  vatra  čini  za 
gotovljenie  jela.  Priprava  l*ifi.  Ovakovu  službu  vint 
•  r«  i  kod  osUdijeb  Slavenskih  naroda.  Kj,'  XXIX. 
Koliko  ^e  se  popovima  plat^uU  za  njifiove  službe,  u.  p. 


za  vjenoinje.  krštenje.  Sov^.  II  (functio).  Da  želi 
stati  u  Hu-nku  službu.  Žilije  lU.  Pa  ćemo  ti  onda 
dati  i  drugu  (k<''er)  za  službu  što  ćeš  služiti  kod  mene 
jofi  sedam  godina  driigib.  Moj«.  I.  29,  27.  Nebojle  ae 
sliižl}e  Ualdejima  .  .  .  služit*^  caru  Vavilonskom.  II. 
25, 24.  Car  Vavilonski  zadade  vojsci  .tvojoj  tešku  službu 
protiv  Tira.  Jezek.  2^,  IS.  U  spomenicima  imamo  joti 
nekoliko  službi^  koje  su  nam  sada  Uimne.  DM.  (>5. — 
2)  der  Gottesdienst,  sacra,  cf,  letitrgjija.  Kj.  služba 
Božja.  —  GlagolaSi,  popovi  koji  Slavenski  uiisu  go- 
vore (službu  služt).  Rj.  87b.  Svaki  svoju  iMUilu  da 
aveSleniku  t«  sve  mrtve  aponiene  na  služiti.  Rj.  174n. 
Sveta  služba  i  molitva  i\n  vam  bude  u  pomo<!^i. 
Npj.  1,  lU.  I  gospoda  otiAla  u  crkvu  i  Božju  su 
službu  ostajali.  2,  503.  U  crkvi  ptrsle  službe  sUme 
MiIo6  ti  sredu.  MiloS  157.  oramo  pristaju  i  ovi  pri- 
mjeri: Služba  sv.  Vanttliji.  Kad  1,  181.  Da  je  i 
Kimska  crkva  imala  službu  na  slovenskom  jc/iku 
svetima  Ciritu  i  Metodu.  5,  192.  —  3)  u  pjesmanui 
ima  i  mjesto  krsno  ime:  .V/uih»  služi  svetog  Amosija. 
Rj.  —  4)  (II  Dubr.)  die  Diener.schaft,  Dieu!<tleuie : 
moja  služba;  ima  mnogo  službe  u  km^i.  Rj.  sluge  t 
shiškitije,  —  U  Zadru  le  gotovo  sva  služba  od  Čaka- 
vaca sa  OMtrvH.  Srb.  i  Hrv.  4.  —  S)  pluta  službeniku 
u  ovom  primjeru:  Tako  je  služio  godinu  dima  ...  i 
zai&te  da  mu  plati  Ato  misli  da  je  zaslužio.  Uotipodar 
izvadi  jedan  nov^i<5  pa  mn  reće:  »Na,  to  ti  je  služba.* 
Npr.  4(». 

slikŽboa,  adj.  sto  pripada  službi;  Dienst-,  dienend^ 
dienstlieb,  amtlirh.  isp.  7.vani^an.  —  .Ako  je  vjernije 
oko,  ali  je  službenije  uho.  I>Posl.  2,  Pored  tupjijch  je- 
zika kojima  poslove  službene  nide.  Kov.  14.  Službeni 
duhovi  koji  Hu  |K)f<1a[ii  na  službu  onima  koji  će  niisli- 
jediti  spiiseuije.  .Tevr.  1,  li  (administratora  spiritus; 
dicnende  Geister).  Koji  su  god  vje.Mi  da  rade  haljine 
službene  za  službu  u  svetinji.  Moja.  II.  STj,  VJ.  Neki 
od  njih  bijahu  nad  poaugjem  alužfiettijem.  Dnev,  I. 
11,  28.  Moj  službeni  položaj.  O  Sv.  (>.  11. 

slt^žhonica,  f.  vidi  sliiAkiuja.  Rj.  i  spn.  ondje. 

NlAžbcnik,  m.  (u  Dubr.  i  u  Hrv.)  vidi  sluga.  Rj. 
i  syn.  ondje.  —  Službenice,  tavnićnru  Jurel  izvedi 
mi  sužnja  iz  tavnice.  HNpj.  3,   1()7. 

1.  slAžeitJe,  n.  verb.  od  služili.  Rj. 

3.  sin^.onjc,  n.  verb.  od  služiti.  Kj. 

slOilt-a,  f  (u  Boci)  dem.  od  sluga:  Va<ia  služica! 
(u  Uisnu,  kao  jo<t  manje  nego  sluga).  Kj. 

slikžilcljf  m.  koji  služi;  der  Diener,  ministar,  vidi 
sluga,  I  Sifn.  ondje.  Luk,  2)  kola^  (kao  mjeaec)  koji 
ae  o  boŽii^u  daje  služitdjima  i  kad  ko  ALo  donose  an 
sela.  Rj.  335b.  Momci  i  svi  drugi  služitelji  plai^aju 
Hve,  kao  i  ostali  ljudi.  MiloA  2*12.  Oba  (bratu)  ga  (av. 
Savu)  srela  u  Hvosnu  s  vlastelima  i  svima  erkoe- 
nijem  aluiiteljima.  DM.  2().  riječi  s  takim  nast,  kod 
bod  i  teli. 

slAilli,  slfižim,  V.  impf.  Rj.  v.  pf.  sloe.  do-alužiti» 
i(r)-,  na-,  o-,  od-,  op-,  po-,  pre-,  pri-,  za-  ;  u.  impf. 
slož.  do-služivati,  od-,  op-,  po-,  pre-,  pri-,  za-.  — 
7.  /  a)  koga,  kome,  dienen,  ministro.  Rj.:  Dovijarka 
nadgleaa  i  služi  svu  djecu  u  grijalici.  ICj.  12tib.  Spra- 
vljenice  gdjekoje  su  ostajale  to  služile  opet  na  spravu. 
Rj.  705b.  U  nekakva  i^oveka  bio  jedan  (^oban  koji  gaje 
mnogo  godina  vcrno  i  pošteno  služio.  Npr.  10.  Volim 
u  dobra  služiti  no  u  rgjava  zapovijedati.  Posl.  38.  Tako 
mi  crkve  koju  služiš!  (Ka  kalugaem).  307.  TeAko  je 
tugju  kwhi  služiti,  al'  je  joS  teže  svoju  .sledi.  314. 
Znajući  Srbi,  da  (InAanac  samo  ?a  nof»:£  fl2wii  i  brani 
dahije.  Danica  3,  208.  Viie  ne  bismo  služili  grijehu. 
Rim.  (],  6.  Tako  dakle  ja  nam  umom  svojijem  služim 
sukonu  Božijemu.  7,  25.  Pa  ćemo  ti  onda  dati  i 
(Irugu  (kćer)  za  službu,  sto  oeš  služiti  kod  mene.  Moj«, 
1.  2y,  27,  —  b)  kao  pomagati,  biti  od  potrebe,  die~ 
nen,  niiizlidi  sein,  irtseroire,  usui  esse :  DrŽi  pri 
»ebi  ovi  IjeAnik,  jere  rle  ti  slutiti.  Npr.  £'3.  (lotovo 
ga  je  svuita  junaćka   sreća  dobro   služila.  MiloA  45. 


sU 


—  430  — 


smanUkall 


(Nuiucralia)  .  .  .  koja  u  jed.  hrojii  shire  sa  zite  Htvari 
srednjeK«.  roda  mjesto  osnovnijoh,  n.  p.  dvoje,  troje . . . 
Rj.'  aLVIII.  —  2)  služiti  vmo  ili  rakiju,  »chenken, 
kredemen,  ministro.  Rj.  ili  služiti  kopa  vinom  ilira-  \ 
kijotii:  l>vorili  kojra.  4uziti  kufia,  a  osobito  »lajati 
pred  njim  (kad  riira  ili  pije).  Rj.  U3l>.  Uoniai'in  niuH  , 
(lo^tima  rino  i  rakijii.  lij.  .'toi',b.  (ide  car  vino  pije,  | 
carica  mu  ahtii  iz  Hittnu  kotulirn.  Npj.  I,  9S.  Pa 
ga  iflnge  riijnini  vinom  tluie.  I.  i]i>l.  .fovana,  i  Sli- 
zana, i  (IniRe  mnoije  koje  uluhUm  »jcmii  iIhuriO 
iumtijem  srojijein.  Luk.  8.  8.  Pcbarnik,  koji  je  po 
svoj  prilici  ftlužio  varu  pire.  DM.  fi5.  —  S)  letnr- 
^iJUt  misu,  (iuiteMienHt  hulteti^  sniTft  vvlehro:  I  nafti 
<*e  zadužhinc  slu:ii\  od  vijeka  tlo  stida  Hožje^a.  K). 
—  (ilapoljaAi.  popovi  koji  Slavenski  mu»u  govore  | 
(uluUm  uluže).  Uj.  87b.  MaSiti,  "ž)  dužiti  masu.  Rj.  | 
35()ft,  Paltfl,  Mo  sveSteniei  oparfuju  kad  uluzc.  Rj. 
4;Ub.  Ne  svetkuju  uveoa  nikakvoga,  niti  stuzc  Bosu 
Uturfijiju,  Npj.  2,  4.  Koji  služe  sluzhu  litKiju.  OP. 
3vJ.  lin  fWf,  pasu.:  Ružicu,  crkva  u  Hiojrnidu  M«d  se 
u  njqj  ne  nluii)-  Hj.  Or^Ha.  —  4)  nliiAi  li  ta  crkva? 
ist  (wotteitdicniii  in  diener  Kirche  (d.  i.  uird  er  d'trin 
ijehnlte^i),  celehrntnrnc  t^nplum,  an  d^sertnm  est.  Uj. 
=  ftluži  li  sf  u  toj  crtri  (ili  je  punta'!),  —  U  Jadrn 
imaju  dva  namai*tira  .  .  .  Tronom  uluH  i  aad,  a  Vot- 
njak  je  puaL  Rj.  l;wb.  Ta  rrkra  i  Rad  atoji  ali  ne 
sUi:i,  nego  Turri  drže  u  njoj  barut.  Npj.  2,  iJ2l5 
(Vuk).  —  /i)  vidi  slavili:  A.  Koga  li  svecu  dutiš? 
B.  Svetoga  Nikolu  (ili  Nikolj  dan).  Sluzhu  služi 
ftlavni  knez  Laxare,  stuitni  služi  sieioif  Amosija. 
Rj.  —  Jf.  sa  se,  rejtcks.  služiti  se  čim,  kao  upotre- 
hljavnii  (j(t ;  sich  ifeiner)  Smhe  bedieneu,  hU:  Po  gdje- 
kojijem  inje^tima  orrikom  od  badnjaka  služi  se  mjesto 
vatralja.  Uj.  I  lb.  /npnlo  drva  na  njeprovoj  r«(n,  i 
»Unu  se  služiti  njom  onako  kno  i  on.  Priprava  51, 
Državna  dobra  .  .  .  njima  se  služiti  moKuo  ko  god 
dogje.  DM.  58.  Koji  hi  ge  htio  sltuiti  ovakim  rječ- 
nikom. Offled  V. 

slj  .  .  .  u  Nvijcui  rijerima,  koje  j*e  poćinju  ovim 
auglaanima,  može  se  glas  s,  pretvoriti  u  frlas  .5,  te  po- 
četak rijeci  glasi  šlj. 

slj^unik.  m.  riđi  rtljeilnik. 

sljedovanje,  rt.  rerh.  od  sljedovati,  koje  riV/». 

sljj^dovali,  flIjt'diijSm,  i'.  impf'.  riđi  slijediti,  i^tulli. 
Mji.  naMjeilovati.  —  Tebi  iHta  oautla  aljedttje.  S<V|i. 
mni.  134. 

Kljfimo,  n.  oidi  j^ljerae. 

slJ^pa<''kT.  udj.  vidi  Mjepa8:i.  —  sklonio  te  Bog 
od  sljepurkijeh  Hapa.  DPo^l,  U(».  Drupi  bi  hc  ljudi 
vrlo  atidili  sleptičke  ijusU  u  svojoj  kui'i  objeaiti :  i  lako 
po  tim  mjestima  junaćke  (ili  kao  Sto  ne.  tuda  već 
zovu  slepačke)  pjeHme  niko  drugi  i  ne  pjeva  OBim 
slijepaca.  Npj.'  1,  XVIII. 

sijopiLrija,  /'.  rW»  Sljeparija, |>rewa  aljepK^ki  »Slje- 
pački. 

sljep^droijA,  m.  vidi  Šljep6)vogja.  prema  aljepat^ki 
i  filiepaćki. 

sijipfca,  f.  vidi  Mjepicn;  slijepa  žena.  —  <»vnko 
KAin  sluSao  u  pjesmi  od  neke  stare  sljepice  Zivane, 
koja  je  sjedila  u  Zemunu.  Poal.  XXXIII. 

sljepi«*,  flljep((^«,  m.  vidi  Sljepid.  prema  sljepica  i 
Sljepica. 

Slje|i6ćn,  f,  f>idi  Hljepo<^ft.jnCTHa  sljepica  i  Mjepiwi. 

sljop6tnt  /'.  vidi  Aljeputa.  prema  sljepica  i  .4ljei>ica. 

sn^Sti,  Hljezfim,  r.  pf.  vidi  Mjcati:  Pa  on  sljejse 
nir.  Kulu  vinoku.  Rj.  «-ljeati.  vidt  a.'v«*!,  si6\.  v.  impf. 
slaziti. 

slji^z,  lit.  rtdi  iljex.  Rj.  vidi  i  slije«. 

sljdzovii/'ii,  f.  vidi  ftljezovafa.  prema  aljez  i  Sije«. 
vidi  i  .sie/ovaća. 

.sljftzovlnn.   f.   t'idi  ?ilje«>vina.  prema  »Ijez  i  ftljez. 

sljilbitl  M»,  Mljublm  Bc,  P.  r.  p/.  sich  rrrtandcn^ 
rnnjungi.  Uj.  s-Hubiti  se,  kao  zdmriii  se.  riđi  Slju- 
biti se.  r.  impf.  ljubiti. 


smAeAii,  amacnn,  adj,  t  j.  mai^ka,  vidi  Bumaean. 
Rj.  a-inacun.  smncnn  mačka  (i.  j.  bregja),  kao  s  ma- 
vetom.  —  adj.  takva  kod  sjanjan. 

stnilći,  smJlkneni,  v.  pf  Rj.  B-maći.  vidi  smakauti. 
r.  pf.  je  i  prosti  maii,  maknuti,  v.  impf  smicati.  — 
/.  J)  hcrahnehmeti,  dcmn,  kaAe  »e  (u  C  *J.)  i:  sma(^i 
|)ecivo  fl  ražnja.  Uj,  isp.  snimili.  —  Smatr  s  prsta 
od  rake  jeilau  prsten  i  uataće  ga  na  oni  Stap.  Npr. 
235.  —  ič)  aus  dem  Wege  rdumen,  nmhringen,  inter- 
ficio,  cf.  pogubiti.  Rj.  —  Te  5ta  (5e  kako  li  da  ga 
smakne  s  ovoga  svijeta,  naumi  da  ^a  ubije.  Npr,  1<)9. 
Hoje(!^i  »e,  da  ga  carev  sin  ne  smakne,  pobjede  iz 
frrufJa.  2()1.  —  It.  sa  se,  refleks,  isp.  Huiat^i  1.  — 
t'ekljnn,  u  obrnmnicc  na  krnju  ona  kuka  ili  zare- 
/otina  koja  čuva  da  se  ne  smakne  povras.  Rj.  H2!fl. 
Smute  se  s  lićara.  (Kad  se  ixjfubi  ono  Ato  je  ^oek  kao 
pouzdano  u  nikama  imao.  Mjesto  s  lićara  govori  ae 
i  *  os'^ih).  Vonl  ŽtM). 

smA||ifiinJr,  n.  rerhal.  od  amagati.  Rj. 

smAfl^O,  smili*.?«!,  v.  impf.  Rj.  B-maj;ati.  p.  pf. 
Hmo^i.  —  1)  hdiidigen.  domo.  Kj.  smagaii  koga.  riđi 
krotiti,  ukro(?avnti.  —  *4)  hinreichen,  sufficio.  cf. 
smoći.  Rj.  n.  p.  ne  smaže  mi  hmnu  do  nove.  isp. 
doBtajati. 

smJiKntiff«  Rmiij^nem,  r.  pf.  dunkel  tcerden,  ohfuit- 
čari:  Da  mu  lice  ne  smagne  od  sunca.  Uj.  isp,  oa- 
mfl^nuti.  drukčije  se  glagol  ne  nalazi.  —  SmagnuHt 
pocrneti  (.kao  uvenuti?)  Npj.'  4,  351. 

smahivniije.  n.  vcrtml.  od  Hmahivati.  Rj. 

smnbivaU,  umribujcm,  r.  impf.  Rj.  K-mahivati. 
V.  impf  prosti  mabali.  r.  pf  Mmabnuti.  —  J)  wetf' 
hlasen,  deflo.  Rj.  ti.  p.  vjetar  »maiiuje  crijet  s  dr- 
peia.  —  ^)  iceghauen,  praecido.  Rj.  n.  p.  didat 
smahuje  glave  robiju. 

KmAhnuU,  suudinem,  v.  pf  Ri.  8-mahnuti.  v.  pf 
je  i  prosti  mahnuli.  v.  impf  smabivati.  —  /.  1}  tceg- 
biasen,  dcfh:  smahnuo  vjetar  cvijet  s  drveta.  Rj.  — 
H)  iceghauen,  praecido:  Sabljom  malinu  pa  mu  glavH 
smtOinu.  RJ.  —  //.  sa  ae,  refleks.  smAlmuii  se, 
smabuSm  se,  v.  r.  pf.  (u  0.  (J.)  vidi  poludjeti.  Rj. 
nidi  pouialinitati,  i  syn.  kod  poludjeti. 

.sm&Jt«  m.  Huink  nvijela,  PJnde  der  ITc//,  /irti«,  iVi- 
teritus,^  cf.  kijamet.  Kj.  sa  postanje  rijeci  isp.  ama^-i 
2.  —  ^^ta  /na^i  kijamti,  a  Srpski  miHiim  da  bi  uaj- 
priliOiiijo  bilo  kazati  mnak  svijeta  ili  strahii  sttd,  Piu.  41. 

sniiLKnuU,  smaknem,  vidi  suitu^i.  Rj. 

smAmiti,  smamtiii,  t-,  pf  Rj.  s-mamiti,  r.  impf, 
smamljivati.  —  J)  eiLtammcnlocken,  colUeio,  eoni^ca, 
cogo.  Rj.  smamiti  n.  p.  kokoši^  mameči  skupiti  ih.  ta  h- 
isp.  s,  sa  11.  —  U  mabali  bairii  ^evujka,  u  mubali 
sve  momke  smamitn,  dok  je  bila  Hcbi  primauiilu  mlado 
momće.  Herc.  15y.  —  2J  herMocken,  alUcit'ns  rfc- 
voco.  Rj.  smamiti  koaa,  m<imeći  nčitiiii  da  sigje.  za 
8-  isp.  fl,  »a  L  —  Sve  bi  s  nef/a  smamila  oblake^ 
kamo  1'  ne  bi  na  zemlji  junake!  Herc,  9ji. 

smnailjivaoje.  n.  das  Zusammenlocken,  convocatio 
(suuvi,  gallinaruin).  Rj.  vcrh.  od  auuuuljivati.  radnja 
kojnm  tko  smamlJHJe  što. 

smumtjivatl,  Bmamljujem,  r.  impf.  Rj.  s-mamlji- 
vati.  77.  impf.  prosti  tnannti.  r.  p/'.  Bmamili.  —  1)  £U- 
sammenlocken,  conroco,  cogo.  Rj.  smamljivfUi  n.  p, 
kokosi :  mameSi  skupljati  ih.  isp.  amamiti  1.  — 
2)  smamljivati  n.  p.  pticu  s  di'veta:  mameći  činiti 
da  .tigje  s  drveta.  isp.  amunuti  2. 

smandrljati,  Ijam,  v.  pf.  Rj.  B-man<lrljati.  drukUje 
se  H€  nalazi.  —  J)  n.  p.  litru  rakije,  t.  j.  popiti, 
vidi  amaziiii.  Rj.  riđi  i  okinuti,  pogiditi.  —  'i)  koga, 
aus  der  Welt  sdtaffcn,  e  medio  ioilci'c.  Rj.  vidi  smaći 
2 (smaknuti);  isp.  izdubiti  2,  pogubiti,  »a)?ubili,  z.gubiti. 

snanUkati,  ^kam,  v.  pf  Rj.  H-manidkati.  ne  nalaii 
se  drukčije,  isp.  Buianjati  se  {isp.  Korijeni  154).  — 
I)  (u  Dubr.i  n.  p.  otok,  ahnehmen,  deciesco.  cf,  ra- 
zi(5i  ne.  Rj.  —  2)  n.  p.  bol,  vidi  utoliti,  iiminuti.  Uj. 


smAi^atf  'se 


431 


snotiO 


smAnJAd  se,  HnilVnjilin  ae,  r,  r.  pf.  kleiner  trerdtn^ 
sich  vertninticrn,  vttHui.  Rj.  B-munjati  se,  postati 
mttnje.  isp.  8mniu$katj.  r.  impf.  Rinanjivjili  se.  —  Ako 
opAzi  da  se  boljetica  umanjala,  proglasieo  i^a  (ćovjeka) 
flvcSteiiik  «Ia  je  čist.  Moja.  III.  13.  6. 

NmAiiJid,  Hiiulnjini,  r.  pf.  a-uianjiti  sto,  uHniii-  da 
hudv  vtafije.  isp.  uinnnjitJ.  r.  iinpf.  Hmanjivali.  - 
Koliko  811  opeka  doslije  uaćinjnli,  loliko  izgonUe  i 
od  Rele,  niti  Ho  smanjite.  Moja.  II.  5,  ti.  Niti  će  ee 
>iie  uzdignuti  nad  narode,  jer  ću  ih  smanjiti  da  ne 
vladaju   naroiiima.  JtiKck.  ^9,  IT?. 

smniijivnnjc,  n.  verb.  od  1)  nmaujjvati,  3)  »ma- 
nji vat  i  se.  —  J)  rtulnja  kojom  tko  unuinjuje  Ho.  — 
H)  sftnije  koje  hira,  knd  se  smanjuje  Uto. 

Niniinjivati.  nmAnjujem,  v.  impf.  R-mnnjivati.  v. 
ivipf,  prosti  1  inaiijiti.  1)  smanjivati  sto,   činiti 

da  hud€  manje,  isp,  umanjivati,  r.  pf\  smanjiti.  — 
i^)  ma  se,  refleksi,  postajati  manje.  v.  pf,  flinanjati  fte. 
—  Kućsi  mu  se  »vako  jutro  nmanjivala,  dok  najposle 
od  nje  pt)Rtane  mala  kolebira.  Npr.  7lj.  Ciinuti,  išče- 
zavati, ftmanjivati  xe.   Danirit*,  ARj.  8H8b. 

snifinijcuil*  Hin.^rfigda,  m,  dragi  kamen  eelen:  sma- 
ratjdus:  Pokrivalo  te  je  svako  drafro  kamenje  .  .  . 
karbunkul,  Kmaragad.  Jezck.  2.\  Vi.  Vf/fc;  Temelji 
nkraSeni  Nvakijcm  dragijem  kamenjem  .  .  .  (?:elvrti 
llonelj)  smaragd.  Otkri v.  31.  19.  xa  wme<nw<o  b  isp. 
agdDKl.  (i  agent). 

SmJkriiicdu.  m.  ime  muSko.  Rad  26,  55.  Smata^us. 
isp.  Hinara^ad. 

smnrlAlsiiH,*  nmarliiiJiem,  vidi  naručiti.  Rj.  drak- 
čije  fte  fflaffol  uc  nulmi.  iw.  »marlama. 

srnlkrlHiuit.*  f.  vidi  narudžbiua.  Kj.  inp.  flmarlaiaati. 

smi^(rrinJ4'.  n.  die  Betrachtung,  contemplatio.  Kj. 
rtr^.  vd  smatrati,  radnja  kojom  tko  smatra  što: 
.Knjigom  o  postanju  nvijeta  započinju  »e  ova  visoku 
»mutrunja.  l)V.  lb'2  (^  rnzmatrat^ja,  rmmisljauja?). 

smAtrilti,  nmatrani,  v.  impf.  Rj.  fl-matrali.  r.  impf. 
proHii  motriti.  \\  pf.  amolriti.  —  1)  hctrarhten,  ran- 
templnr.  Rj.  m  tjelesnom  .tmi-nlu.  kao  safflćdivati.  — 
Hitro  kra<^e,  a  otiima  sjnatra.  Rj.  2lWiu  Kako  bjefie 
Htnt5no  aipot''e<>,  pa  Bog  znade,  i  avrftiti  (5aAe,  on 
Amatnt^e  liusnu  <lo  .Srbije,  Arbaniju  do  nred  Rume- 
)ije,  Koaovo  mi  t^e^to  pomiujaAt^.  Nuj.  5,  l")2'J.  — 
2)  u  umnom  smislu,  ktio  držati  fi  —  Jjtdao  je  jednu 
knjigu  bez  debeloga  jera,  koja,  kad  je  izišla,  uma- 
trana  je  bila  kao  govet^e  bez  roga.  Spisi  I,  9.  To 
pokfi/uje  du  Hu  (i4rp.>4ki  vladaoci)  Zetu  smatrali  kao 
itraJH  osobinu..  DM.  11,  Koje  (rijen)  pokay.uj»i  da  je 
(Ntmanja)  smatrao  selte  za  zakonitoga  vladaoca.  24. 
AuHirija  ih  smatraše  ta  svoje  podanike.  121.  Hve 
opimuosti  puta  i  trutbi  smatrale  kao  igru  dict^iju. 
Ciljut.  21,  2H1  (repnttibut).  ^Ui  hajduk  smotra  da  mu 
je  sramota  i  grijota?  Zim.  188.  sa  se,  pass.:  %%  to 
se  fivtutraju  kao  rogjuci  sci  koji  alave  jednoga  sveca. 
Rj.  3(X)b.  Ona  se  smatrala  kao  neobi(%o  lepa  d<v 
vojka  u  okolini.  Zim.  121. 

smilzat!,  smažcni,  v.pf.hinahessen,  comedo:  .-»mazao 
<?itavo  jagnje.  Rj.  s-mazati.  vidi  pojenU,  i  syn.  ondje. 
V.  impf.  prosti  mjizati.  —  Smandrljali,  1)  n.  p.  litru 
rakije,  t.  j.  popiti,  riđi  smazali.  Rj.  ()94a  {is  ovoga 
se  primjera  vidi,  da  sma/ati  znači:  pojenti,  i:  popiti). 
J^nuua  kao  siroče  Blioac.  Posl.  290.  SiHaxa  kao  Fata 
pitH.  2*K». 

KnA^iti,  8m8<^im,  v.  pf.  eerdrucken,  elido.  Rj.  a-me- 
^iti.  isp.  zgnječiti,  n.  iv\pf.  prosti  me(5iti.  —  U  govno 
ne  tit^i;  i  ako  tegnež,  nasma  <;«  ne  mncči.  DPosI.  14<). 

.srneće,  n.  sto  ae  smHi  metlom,  vidi  smet  2,  smet- 
lište 2,  bMni^ite  2,  I>unji«te  2;  das  AuskebiidU^  Kefi- 
rivht^  quisquilioe.  —  Buuiftte,  mjesto  gdje  ae  barji 
smeee ...  po  uijefltu  svom  »ove  se  tako  i  samo  snuće. 
Dauit'i«?.  ARj.  l3i'>A.  b. 

?^m4»d<>rAviii',  Hmeder^vca  (Šm^Ierevac,  Sm^de- 
rSvca),  m.  ćovjek  iz  h^medereva.  Rj. 


SmBdereva^kT,  adj,  Smed^eirer,  Setneridriensiam . 
Rj.  sto  pripada  Sniedercvcima.  isp.  Hmederevski. 

iSmfedereviufi,  f.  (st.)  ono  Sto  pripada  Smederevu, 
das  Gthlct  von  Smedereco:  Koii  mi  je  sve  moje  uzeo: 
Ojurfgevinu  i  Smederevinu.  Rj.  pmlručje  Smedcrcvsko. 
i.<tp.  (ijakovilina,  Vrtlpovfttina. 

Smod^rerkn  (Smederevkal,  f.  Eine  von  Smederevo'. 
Rj.  rcna  iz  Smedcreva. 

smt*d^revkn  ismederevka),  f.  Art  \Veinrebej  vitis 
genus.  Rj.  nekaka  rinova  lusa. 

Smftdorevo ,  n.  Semendria  (an  der  Donau)  in 
Serbien.  Rj.  —  U  Srbiji  su  joS  ovi  gradovi:  1)  Sme- 
derevo  na  utoku  Jezave  u  Dunavo.  Danica  2,  44. 

Sm^de^eTShf,  adj.  von  .Siu/ulerrpo.  Rj.  što  pripada 
Smcdrreru.  isp.  Smeden'va^ki. 

sml^|i^,  adj.  brunety  subfusciM.  Rj.  u  Rj.  ima  r<i 
srednji  rod  o,  dakle  amegio;  to  će  hiti  ijrijeska  mj. 
smegje.  inp.  bregj,  sr,  r.  uregje,  tugj.  sr.  r.  tugje. 
Dantčir,  (3an.  67,  napominje  adj.  koja  se  govore  kao 
da  im  je  osn.  rm  cisto  >a« :  vjeSlo,  nevjcMo,  okoHo; 
a  medju  njima  nema  smegjo.  —  i^metijtli,  Mtijo,  do 
ramena  brka.  Npj.  3,  1.^)4.  Prugi  junak  atncfijc  nau- 
stice.  3,  337.  Bio  je  viSe  plav  nogo  smegj.  Sovj.  7(i. 
A  bijaše  (David)  smegj,  lijepijeh  oi?iju  i  lijepa  !ita.'*a. 
Sam.  I.  16,  12  (ruftis,  rothtich).  Ziiaćenje  (korijenu) 
Bljuti:  stnegj.  Korijeni  3<J2.  sme^  (e  »Loji  mjesto  •*; 
u  starom  je  slovenskom  nastavak  *a« :  CUtATi;  kor. 
nezn.,  niože  biti  u  svezi  sa  mjed).  Osn.  62. 

1.  smesti,  amt^tem  (smeo,  sm*5lii),  r.  pf.  Rj.  s-mesli. 
r.  impf.  smi^tati  (smetam).  —  /.  J)  rerbintlern,  im- 
pedio.  Rj.  mdi  aprijet^iti.  —  Metnuti  gjevoji'i  granu 
na  put.  (Smesti  je  vim  du  se  ne  m(t^.e  ndati).  Posl. 
178.  »Da  ne  idu  na  Srbiju  Turt-i . .  .<  »,ln  ću  smesti 
Šulja  na  putaJju.  Npj.  4,  'S'Jl.  Mihaila  smetoše  »tvari 
bugarske,  i  rata  sn  Srbijom  ne  bi.  DM.28.  Obrirući 
da  i*e  znvojfttiti  ua  Stefaua...  ali  i  u  ovaj  paj  Turci 
smetose  kralju  namjau.  lt>5.  Iji^na  odgovornost  samo 
onda  mojle  svirMi  da  se  u  napredak  ne  rini  zlo,  kad, .. 
2S*7.  —  2)  kan  smutiti  I,  sahuniti,  zbuniti;  rmein^en, 
verblu/^'en,  pcrtHrbarc:  Sm(^ten,  adj.  rerifirrt,  turhatus. 
Rj.  (il4b  (isp,  smeteniea,  smetenik,  Huieienjak  1).  Vi- 
de6'i  da  se  u  ovakocijem  smetenijem  i  »amrbenijem 
poslovima  sa  Srbijoni  i  u  Srbiji  ne  može  uintA  raditi. 
Sovj.  3ti.  (jledAJu(5i  ljude  fuižali  mu  se,  jer  bijahu 
smeteni  i  raaijani  kao  ovi^e  bez  pastira.  Mat.  %  3ii. 
Jakov  re«>e:  smetoste  nir,  i  oniraziste  me  narodu  ove 
zemlje.  Moja.  I.  34,  30  (turhastis  me;  hnbt  mich  be~ 
irabt).  —  H)  kao  utvarati:  ()m(^ti,  oin^^'lem,  nnjuhren, 
dccipio,  induco  i»  errorem^  r/".  smesti.  Rj.  4ftHn.  Pa^a 
je  svome  tolma^u  govorio  nekoliko  puUi:  »Uzmi  ae 
dobro  u  pamet,  da  što  ne  sliiJ^e^,  ili  ne  ftnu'tcH.-^  MiloA 
131.  —  I/,  sffi  se,  refleks,  riđi  zabuniti  se,  snebiti  se 
I;  uflprdežiti  se.  i>p,  ufteprtljiti,  ušukulriti.  i*p.  j3yn*c 
I.  2.  —  Ona  se  smete  ae  zuajmM  mu  ftta  odgovoriti. 
Npr.  91fi.  Smeo  se  kao  Mare  megju  svatovima.  Posl. 
21K).  I  pop  se  na  misi  smete.  DPosl.  'Ml  Turei  se  od 
pucnjave  i  od  vike  onako  ixii  ana  smetu.  Daniea  1, 
76.  Smetoše  se  vJdet^i  da  ib  je  zlo  zadesilo.  Sud.  20,  41, 

2.  smesti,  smfetem  (am*k),  smMa),  v.pf.  zusantrncn- 
kehrc^i,  converro.  Rj.  s-mesti  n.  p.  smeće,  metwH  sku- 
piti, r.  impf.  prosit  mt"^ti  (ui^tem)  1.  —  U  Kagoneci: 
Tuta  tamo,  tut'  ovamo,  tnta  te  za  vrata?  (t  j.  *ena 
kad  ^isti  sobu  ili  kut'ti  pa  sntetliMe  stitete  za  vrata"). 
Rj.  7rj7a. 

sniAf,  sm&ta,  m.  —  1)  vom  Winde  siMatnmenge- 
ivehter  Schnee,  nives  conflatae  in  unum  loci4vt.  Kj. 
vidi  smetaj,  što  namete  snijeg,  vidi  namet  4.  mo^e 
biti  da  ovamo  ide  primjer:  Tu  padaju  Turci  na  smc- 
tot^.  IINpj.  1,  282.  —  Af>  vidi  smetliHtc.  Rj."  vidi  i 
ameće,  i  syn.  ondje, 

SBiSliiJ,  m.  vidi  smet  1.  —  Mal  od  podne  i  kmpa 
ndrila  .  .  .  t>na  igje  u  ravnu  planinu  i  naIftKi  jedan 
mnetaj  krupe.  HNpj.  1,  52. 


smt^tHk 


-  432 


smUttti  se 


smotak,  Hini*tku»  »I.  Štogod  Sto  nije  vpi^  rn  iiolrolm, 
n.  |>.  vo)leni(5ni  kmueii,  to<Vk,  Ahu'urf,  rcs  irjicnla, 
Rj.  —  H-iiietak  isp.  odoiet  sa  postanje  iap.  2  (UiiN 
lati;  smetnuli  1. 

1.  NBiA(anj».  ti.  dan  Hindcrn^  impeditio.  Kj.  tcrh, 
od  HniotAli.  radnju  kojovi  tko  smeta  sto. 

2.  sni^liinje,  n.  ddn  Ucrahrnuuieti^  deniotio.  Hj. 
vtrh.  od  »inetiiti.  radnja  kojom  tko  smeće  Ho. 

1.  snićtntl,  f»mt?tHin,  i'.  impf.  hittdern,  impedio.  Rj. 
tt-melHti  (!'.  impf.  pronti  ittp.  m^>Hti).  vidi  sprt^^aviiti. 
!'.  pf.  1  Hui^sti.  —  J)  umetati  kotja  ili  Hot  Zarf  je 
kao  malA  c^aš.icn,  u  kojti  fic  meću  iMdžaui  kud  m  knfa 
pije  (da  ne  bi  rruirina  smetala  fildžau  držati),  lij. 
l!»iJl>.  (U  igri  kliflii)  .  .  .  trle  (t  j.  nmctaju  klin  (fii 
ne  ide  daleko).  Rj.  27tJb,  ZioceMa  plovca  i  dlake 
umetaju.  PPuhI.  15S.  Ko  to  ne  da,  ko  V  to  smeta^ 
Bo|c  iiftin  fca  Hoieol  Npj.  1,  42*>.  A«  smetate  ženu? 
Mat.  2*»,  10.  IMaze  tri  vokala  jedan  do  dnigogn,  koji 
ae  jedan  uz  drnfi^i  Inko  pomijeraju,  te  suietaju  rasa- 
ttrati  nkeeuat.  Kad  (>,  51.  —  ^)  smetati  kome.  vidi 
prijctfati  lb.  —  Kad  lujeA  iade  moje,  ne  ćes  mi  sme- 
tati da  aebe  ne  samodnvmi.  Npr.  23().  Ako  lH?,e,  brada 
mu  »e  smeta  |nilad  je,  mnie  uui  jo&  podnijeti).  Poal, 
ft,  Kojoj  ovri  svoje  runo  tfmeta^  ongje  nije  ni  ovce 
ni  runa.  143.  Obli/uje  He  kao  paa  na  strvinu  (kad 
frieda  u  nju,  a  nešto  mu  smetu  da  je  jede).  229.  Kojiijod 
sTim  od  mene  beJ:i,  sretan  mu  puti  ja  mu  ne  smetam. 
MiloA  88.  (lospodn  ne  umela  izbaviti  b  muoJ^.iiiom  ili 
8  maliuom.  Ham.  I.  14,  6.  —  S)  sa  se,  refleks,  isp. 
flinpflti  se  II.  —  A  alabof^a  u  vjeri  primajte  lijepo, 
dn  se  ne  stnritt  sarjest.  Kim.  14,  1. 

2.  sm^latl.  Hme(5eni.  r.  imjtf.  heraftiftnn^  dcmo,  Hj, 
H-metali  što  s  cet/a,  r.  ip*pf'.  prosti  motati,  r.  pf.  amet- 
nuli.  —  JJ  srneće  ro'^e  cpijet.  isp.  »melnuti  1.  —  2)  Ne 
smećem  s  uma  da  ovaj  potiao  nije  »amo  moja  Mtvar. 
Ogled  III.  isp.  smetnuli  2.  —  !t)  Uleda,  oka  »e  umeće 
(s  njega).  Hi.  OiMb.  Carev  sin  oćiju  nr  smetaše  s  nje. 
Npr.  128.  I'  vetVri  develora  bilja:  miloduba,  da  «e 
milujemo  .  .  .  boaioka,  da  m'  ti«  smeće  s  oka.  Npj. 
1,  468. 

smAtoit.  adj.  reiitnirt,  turhat^is.  Hy  uoravo  ie 
parite,  praet.  pass.  tttl  am^ati  2,  koje  %ridt.  riai  atepen. 

Km^tfMiirn,  f.eine  rertcirrte  J*^rauen.ipersont  femina 
iurimta.  lij.  žena  smetena. 

sm^tenik,  m.  ein  vencirrter  Kopf.  homo  mentis 
perturhatae,  cf.  amet^-njuk  1.  Rj.  ćopjek  smeten,  ea 
nast.  smetenik  t  ameteujak  isp.  anaiemnik  i  ana- 
Cemnjak. 

sm^leojak,  im.  —  J)  vidi  smetenik.  Rj.  —  9)  (u 
Rianu)  Raburski  talijer.  Kj.  —  S)  (u  Biogradu,  i 
Hmet^njak)  Ari  Teppidif  straguli  genvs.  Rj.  nekakav 
Hhm. 

sm^ltiiit«,  n.  Rj.  —  1)  u  pravom  smislu:  t^jeMo 
gdje  se  baca  smeće,  vidi  buniMe  1,  bunjiAte  1,  bunjak ; 
kalu^A.  —  Buni&te^  limolum,  smetiiste.  Uanirii^  AUj. 
736a.  —  2)  dtin  Kehricht,  iiuiiiquiliae,  ef.  gjubre.  Rj. 
vidi  i  ame<^e,  amet  %  buniAte  2.  buniiAte  Ž.  —  Ka- 
lužn,  mjesto  gdje  ao  bacjt  smetlište.  Rj.  2t)la.  i^ena 
katl  L^iftij  Bobu  di  kuću  pa  smeiliite  amete  tn  vrata. 
Rj.  7Ci7a.  lU^inio  si  od  nas  amelliMe  i  odmet  usred 
tjjeb  naroda.  IMat^  3,  45.  —  ta  1)  vidi  riječi  kod  da- 
nUte;  /<i  2)  kod  RodUte. 

sm^lljara.  /".  Mistschaufel.  u  Sarajevu.  Dr.  Uj. 
numiin.  —  lopata  na  ktjjqj  se  iinosi  smeće,  ta  nast 
isp.  hadnjara. 

sint^IlJikA,  f.  na  kukurmeoviai  tijesto  kukuruza  kao 
kila  B  crnijem  probom*  Auncuchs,  stolo,  Bj.  —  rijeci 
ff  takim  naat.  koil  aplika. 

SH^tautl,  Km«^tn&m,  r.  pf.  Rj.  s-metnuti.  r.  pf.  je 
•  prrt5fi  metnuti,  r.  impf.  smetali.  —  IJ  herabn^men, 
herubthuH^  demo,  n,  p.  smetnulo  vo<*e  cvijet.  Rj.  vidi 
skinuti  1.  —  (>  dn  bi  taj  narod  bio  pod  mojom  rukom, 
da  smetnetH  AeimeUha!  Sud. 'J,  20.  Kominn  smetnu*) 
Tjeliomita   i   na   uresio   njegovo   posla  vio    N  emanju. 


DM.  3.  —  2)  9  uma,  vergcssen,  obliviscor.  Rj,  kao 
rahoratfiti:  Smetnuo  a  uma  (tnctnorid  lapsus  nou  rc- 
spcsit).  Rad  2,  l'.M.  vidi  svn'i,  svrgnuli  2.  —  »i)  gleda, 
oka  ne  smc^-c  (b  ujegal,  ahu:ettdeHj  ociUos  de^ictre. 
Kj.  smetnuti  oko  s  koga,  smetmtti  koga  s  oka.  — 
4)  amotuuo  konje,  ovce,  ćele,  t.  j.  ne  drži  ih  viSo.  Rj.' 
smetnja,  f  Rj.  (pl.  gen.  u  Vuka  smetnji,  «  Va- 
ničić<i  smdtnjri).  —  J)  da*  ffindernisSj  impeditio.  Rj. 
vidi  prepreka,  prepona  2.  spreOica,  xadjeva.  —  Tako 
bi  iHto  dolazili  (ljudi)  i  u  Sremske  nama^tire  da  nema 
lazareta  i  drugijch  }<tnct»ji.  Rj.  3*.»5a.  Ne  mogao  se 
mi§  provuci  kroz  jamu.  pa  svezao  tikvicu  lut  rep. 
(Kad  ko  sam  ućini  sebi  kaku  smetnju).  Posl.  2()5. 
Ako  bi  se  u  Štampanju  ove  knjige  dogodila  novćana 
kakova  (rmc(tya,  da  ono  Ho  mi  nedostjge,  na  njegov 
mOun  melnem.  1*111.  ^to  je  stanje  nji^e  literature  rtog 
kojekakih  smetnji  i  nedo**kutica  težko  i  preteško.  Da- 
nica 5,  73.  Jovan  sa  Hvojim  Ijudma  hes  i  kake  smetnje 
dofge  u  Azanju.  Miloš  1H2.  Kogod  opazi  u  tome  i 
kaku  smetnju.,,  pak  iVmo  se  svi  starati  d]\je  s puta 
uklonimo.  Pis.  2().  Ovo  su  najveće  smetnje^  koje  se 
meću  na  put  našemu  jezika.  81.  Izmegju  nnjeećih 
smetnja  bjeSe  ueMikoui  sin  Milutinov.  DM.  ^(6.  — 
2)  die  l'cricirrung,  Rj.  kna  bijeda,  dosada,  napast, 
neprilika  2.  nevoIj:i,  sijaset,  umutnja,  z^ilnina,  zano- 
vijet,  /.ap.oni  2.  isp.  smesti  2.  —  .la  se  napjem  u  mtj- 
fi-ćoj  smetnji.  Sjodem  kod  nje,  ne  znajut'i.  *ta  ću 
ut>iiiiti.  Daniea  2,  13'i  {prijcrod  s  Njemačkoga  gdje 
jamačno  stoji  Verlegenheil).  Sad  se  on  najtje  t* 
iiajrećoj  smetnji  .  .  .  Najposliie  smisli,  da  .  . .  3,  180. 

—  rijeci  s  takovim  nasl.  kod  t^eŽnja. 

sniržitrnti  so,  rum  se,  v.  r.  pf  runzelig  werden, 
cornigari.  Rj.  8-me£nm  se  ^to,  kad  se  po  njemu  uhvate 
mreiotine^  mrske,  mrštine,  bore,  grcšjte.  vidi  name- 
^.urati  se.  drukčije  se  ovi^j  glagol  ne  nahodi.  isp.  i 
narozati  se. 

smiriljkn,  f.  kad  se  u  micama  zrna  tako  namjeste, 
da  se  jedna  vodenica  otvori  kad  se  druga  zatvori.  Rj. 

—  rijeci  s  lakim  nast.  kod  kjizaljka. 

smleiinje,  u.  Kj.  verb.  wi  smiejiti.  —  1)  radnja 
kojoin  tko  flifiiVV  Ho  s  čega  (das  Herabnebmen.  demtio. 
Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  stniče  koga  (daa  Um- 
briugen,  interfeclio.  Rj.). 

Smleati,  sim<^eui,  v.  impf.  Rj.  s-raieati.  r.  impf.  micali, 
r. /i/",  aniat'i,  smaknuti. —  T.  J)hcrahnehmen,demo.  Rj. 
n.  p.  A.  ^ta  rfirfi?  li.  Smiče peeivo  s  ražnja,  isp.  skidati 

1,  snimati.  —  2)  umbringen^  interimo.  Rj.  vidi  gubiti 

2,  ubijati.  —  BijaSo  nekakva  zla  eariea,  koja  ndoge 
ljude  I  rene  s  ovoga  svijeta  smicti^  da  bo  nikada  nije 
niko  mogao  dosjetiti.  Npr.  214.  —  3)  do  sad  sam 
uamioao,  a  sad  smičem,   (ne  zara^givati^   gubitit.  Kj.' 

—  i/,  sa  se,  refleks.  —  ])  herabfallcn,  deeido.  Rj. 
smicati  se  s  čega,  kao  spadttii  (s  čega),  za  s  isp.  s, 
sa  I.  —  2)  tusammenritckent  se  conđensure:  kopri- 
vice,  po  Bogu  sestrice!  n  don  »e  smičitej  a  u  vrhu 
razmićit«  (u  pripovijee.i  kazao  nekakav  koji  je  bježet^i 
od  >Turka  male  pare  nekrSiene  vjere«  skorio  boa  i 
golokrak  u  koprivei.  Rj.  sa  b  isp.  s,  sa  II. 

smlfunti.   smignem,   r.  pf.   vidi  aleći  2,  saieti  I. 

—  i'usti  ie  neka  dogje,  re^e  Koštaci,  smignuvH  ru- 
menima. Megj.  07.  Zdrava  sam,  odgovori  ona,  i  malko 
kao  da  smignu  ramenima,  ali  se  odmah  trte,  da  to 
ko  ne  vidi.  105. 

smUiiBJe,  das  Lachen,  risus.  Rj.  verh.  od  smijati 
se.  radnja  kojom  se  tko  smije. 

smljstl  se,  smijem  se,  v.  r.  impf.  la^en^  rideo* 
Rj.  V.  pf  sloi.  nasmijali  se,  posmijati  se;  nasmiehDDti 
se,  osmjebnuti  se,  podsmjebnuti  se.  r.  impf.  noi.  na- 
smijavati se,  osmijavati  se,  p04lamijavmti  se;  osmije- 
vati  se,  poamijevati  se.  podsmijevati  se;  nasmjehivali 
se,  posmjebivati  se.  dem.  smijeniti  se.  —  (irokot**m 
se  smije.  Rj.  K4a.  Ne  smij  se  »a  me.  Rj.  UTa-  Ke- 
siaub,  koji  se  jednako  sm^e.  Kj.  2ti8b.  NaduHii  ne 
smijati.  Rj.  38da.  Ja  te  ^liuke  smijem   (L  j.  radigi 


sa^eh 


—  433  — 


Bniru 


ne  u  sebi).  Rj.  763n.  Oii  se  (Solomun)  nafltnije  .  .  . 
KHpiUi  za  sto  se  swije,  a  Holonum  nm  odffovori  dn 
j»c(  smije  gje  vat  cara  ho<^e  Aa  pocriihi  oh  ženskom 
uzglavlju.  Npr.  16().  Smije  se  kao  lud  na  sjekiru. 
PorI.  21K).  Uledn  poM,  pa  se  grlom  smije.  Npj.  3,  75. 
K»d  ite  swyc  <:«'  fi«  hi^er  mje.  3,  ftlH.  Milofiu  se  iivo 
srce  smije,  4,  2*2!*.  Knjigu  gleda  Darinka  ^evojka. 
ftmije  joj  se  srce  u  prsimtt.  5,  ^tj8.  Ali  rfi  ćes  «,  (to- 
«po<le,  smijutt  njima  i  pouramiti  Hve^ove  narode.  Ps. 
ftf),  8.  Ko  «<■  može  Of'ijem  smijutiV  Wep.  mal.  182. 
(ovijeni  ti.  padež).  Pak  hi  se  njime  poali  Mm^jali.  M. 
A.  ReljkovK''.  Sat.  (i.  Sint.  fXvl. 

smgt^h,  Hinljebn.  m.  rf«.s  Lach^n,  risits.  Kj.  ri(f» 
g^rohot,  kikot.  —  (ijedovi  idu  po  varoSi  čitav  dan 
»kai-Hići,  jc^rle^i  babu  i  tako  sbijajući  smijeh,  lij.  14yb. 
Iskidati  se  od  smijehu.  Rj.  23:tb.  I'okidati  se  ud  smijeha. 
Rj.  53<}fl.  Popncuti  od  smijeha.  Rj.  544b.  I'ofrfinti  se 
od  smijeiia.  Hj.  55(»b.  Malo  nije»nio  od  smijeha  po- 
crkali. Rj.  5(>la.  Knd  lo  vidi,  udari  u  smeh.  Sur.  40. 
Ni  prt'd  njim  se  niau  mogli  od  sm(\ja  uedržati.  I)anii*a 
4,  Ali.  Najfjft  rte  ljudi,  koji  so  najviše  o  lum  brinu, 
kako  će  od  sraeeija  §alu  i  smej  dometnuti.  Npj.'  4, 
XVJ.    Mal'  nismo   pukli  od  smiju.   Stmž.  lSy*i,  »lif). 

Nmijt^haiit  smij^na,  ut{j.  sdterzhaft,  spasshaftj  lu' 
cherlich,  ridiculus.  Rj.  vcmn  se  valja  smijati,  vidi 
«nijc.41jiv  2.  —  Smcšna  se  i^torija  pripoveda,  kako 
«u  .  .  .  Danica  5,  8<i.  ('ovek  (je)  spjevavao  mloge 
amijesne  pje.sme.  Npj.'  1,  XX.  Mnogo  su  pripomjetke 
smijehie  i  ^iljivc.  Npr.  VT.  A  to  ni  malo  ne  hi 
smje^nije  bilo,  nego  KHd  .  . .  Pis.  15.  Pa,  Ho  je  još 
najsmjernije,  radi  bi,  da  uiko  .  .  .  61. 

.smiješati,  »mljeftam,  v.  pf.  Rj.  s-mijeSali.  v.  ivipf. 
prosit  inijo5flti.  —  I)  rermischeft,  commisreo.  cf.  po- 
miješati. Rj.  —  8kalaburiti,  ifmiješaii  stvari  koje  ne 
idu  zajedno,  Rj.  t;yr>b.  Roca  je  Mraj^ni  »ud,  (.  .  .  lb 
SH  oba  inairjija  navolii'e smijenana?).  PohI.  :ž8.  Vidjeh 
kao  stakleno  more  smiješano  s  otjnjem.  Oikriv.  15,  *i. 
—  2)  sa  Kl',  renproč.  sich  rermischeity  rommisceri,  cf. 
pomiješali  se:  l>ok  se  nn.V*  smijesajn  vojflke.  Rj. 

Mdiji^šonjo.  n.  das  ZulticJiein,  arrisio.  Rj.  verb.  od 
HinijeAili  ho.  radnju  kojom  .se  iko  smijesi. 

Siniji^ftRi  S0»  Šim  se,  v.  r.  impf.  Idcheht,  arridco. 
Rj.  kao  dem.  prema  Hmijati  se.  —  Onda  ja  primim 
kTijiAioe  i  smijcien  se  reknem:  >I)obro  .  .  .<  opet 
sfnije.š&H  se  i  kao  u  ^ali  rekiiem:  *Ako  mi .  . .  C>dg. 
na  uL  1. 

smiliti  se»  Brnlli  se,  t\  r.  pf.  kome  jito,  lief*  fcerdcnj 
gefallen,  phicere,  vf.  omiljeli:  Kol'ko  mu  se  smilila 
f^evojka.  Rj.  H-iniliti  se.  nai  dopasti  »e.  v.  impf.  prosti 
militi  ne. 

.smllovali,  MiriSlujSm,  v.  pf.  Rj.  s-milovati.  —  J)  lieh- 
geiriunen,  adamo:  i*ita  s'vidio,  »ta  si  smilovao  a  na 
tome  vojvodi  Milošu.  Rj.  vidi  zamilovuU.  r^.  impf. 
prosti  milovati,  sa  se,  reciproć.:  Pa  se  bolje  vUadi 
amiloeaše,  IjubiSe  se,  ne  zavadile  »e.  Herc  2G.  — 
2)  sa  se,  refleks,  sich  cibannen,  misereor.  Rj.  cf.  sa- 
Žaliti,  BUŽab>Tati.  —  o)  Moie  biti  da  će  se  »milovati 
Cr  Št^va  i  odrije&iti  vam  okove  muzi.  Strjiž.  1886, 
86ft.  t'uj  (Gosjiode!),  i  smilaj  se.  Car.  I.  8,  30.  — 
b)  smilovati  se  kome:  Otac  mu  se  smiluje  i  primi  f;a 
k  sebi.  Npr.  248.  Ne  bi  V  joj  se  majka  svtilorala. 
Npj.  1,  3ti9.  Smilovaću  se  kome  se  smiltijem.  Moj«.  If. 
33,  10.  —  c)  smilovati  se  na  koga:  Ah  Ka  liogal  no 
ubij  me!  ne^o  se  smiluj  na  metic!  Npr.  235,  Smilova 
se  Bog  na  sirotinju.  Npj.  2,  8.  Na  koga  ću  se  smi- 
lovutif  .smilovaću  He.  Rim.  9,  15.  Smilujie  se  na  m«> 
prijatelji  moji.  Jov  19,  21.  isp.  sažaliti  se  (sazali  se 
ko  na  koga  ili  na  sto). 

SBllIJ.  smilja,  m.  Sundruhrkraut  (Sund-hnmt>rielle, 
StrohhJume.  Rj.')  gnapharium  urenarium  Linn.  (hehj- 
chr^sum  arenarium  L.  Rj.') :  Smilj  HmiljiUiJi  pokraj 
voife  brola.  Rj.  biljka,  vidi  smilje.  —  »Hmrdi  U  moja 
glava?«  . .  .  »Ne  amrdi,  majkol  već  mirite  kao  mttiij.t 
Npr.  142. 


Smilju,  f.  hffp.  od  Smiljann.  Rj.  mdi  Smiljka. 
Smiljana,  f.  ime  Žensko.  Rj.  hgp.  Smilja,  Smiljka. 

—  Smilj  Smiljana  pokraj  vode  brala.  lij.  G'J5a.  žemika 
inieim  od  bilja  koa  Vi&nja. 

smilje,  n.  vidi  amilj:  To  je  smilje  i  boailje  (t.  j.  lo 
je  prema  drugome  zlu  uiSta.  Poal.  2iK)l.  Rj.  —  Hpa- 
hijp  8U  u  Srbiji  smilje  i  bosilje;  ali  jyekoja  sela  imaju 
drugu  bijedu,  t.  j.  ćitlukaabibije.  l>auica  2,  8<). 

Smiljoll,  »mirim,  v.  pf.  Rj.  s-miljeti,  tnileći  sljesti. 
vidi  sniiljeti  se.  t'.  ivtpf.  prosti  miljeti.  —  1)  herah- 
krierJien,  derepo.  Rj.  —  Ž)  sa  ae,  refleks,  srailjeti  ce, 
vidi  smiljeti:  Tad  se  smile  zmija  niz  diivarn.  Rj. 
(smile  se  u  istoći.  govoru :  u  južnom  smilje  se).  Zmija 
se  smili  s  konja  i  otide  u  duvar.  Npj.'  1,  XLIV. 

Hrailjev,  adj.  »»on  smilj:  Devojko,  kito  sviiljeva, 
-\jdemo  mm'  dolje  u  smiljero  polje.  Rj.  sto  pripada 
smilju.  —  za  nast.  isp.  aptov. 

smiljrtvae,  smiljevea,  i«,  einc  mit  smilj  geschmuckte 
Miidfhenmutze  (n  Lijev<^n  i  u  Tenini^u),  6(f/  feierlichen 
fielrgehheiten.  Rj.  ajerojaeka  kapa  smiljem  nakićena. 

—  Ova  devojka  prema  njemu,  megju  one  dve  mlade 
u  smiljercinia,  bo^'flta  je  udavai^a.  Megj.  220. 

Smiljka,  /*.  ime  ^.en&ko.  Rj.  hg.  od  Hmiljaua.  vidi 
Smilja.  —  takvu  ženska  hyp.  kod  Drenka. 

smion,  utlj.  vidi  smjelnn. 

smionost,  sniionosti,  /'.  smlonsCvo,  n.  uuducia, 
temeritus.  —  smionsivo  <^igovo  satrti.  Štulli.  osobina 
onoga  koji  je  smjelan ;  die  Dreistigkcttf  Kuhnheit, 
Vemte.'iHenheit ,   Veru^egenJieit.  isp.  drskost,  drzoat. 

smiriti,  amlrim,  r.  pf.  Rj.  s-miriti.  r.  impf.  smi- 
rivati. —  /.  1)  sur  liufte  bringen,  puco.  Rj.  —  Otvo- 
rile ti  se  ftilnovite  i  od  avake  si£e  aH]jre,  te  uzmi  .  .  . 
te  f't'jr  tako  uiojega  oca  cara  .tmiriti.  Njjr.  121.  Tako 
mi  Bo^  moj  porod  smirio!  PohI.  3(X).  iSreea,  koja  će 
nas  po  adetu  slomiti  i  smiriti.  Kov.  72.  A  sada  (lospod 
je  Bog  va«  smirio  braća  rasu,  kako  im  je  rekao.  Ih. 
Nav.  22,  4.  Smiriću  te  od  .^t-ijeh  neprijatelja  tvojih. 
Sam.  II.  7,  11.  —  2)  beendigen,  ahsolto,  Rj.  svršiti, 

—  3)  \u  lloei)  n.  p.  8vije<?u,  vidi  u^riiAiti  i^nže  se  za 
krsnu  svijetlu,  s  kojom  se  ustaje  u  slavu).  Rj.  — 
//.  sa  se,  refleks,  —  X)  sich  zar  Uuhe  legen,  con- 
ffuiesco.  Rj.  —  Kvot^ka  vo<?ka  pili(*e,  a  ne  će  «a  jednom 
mjestu  da  se  smiri.  Rj.  72a.  I  tako  se  žena  smiri  i 
nikad  ea  viAc  ne  7.apita  <la  joj  kaže  za  ^to  se  smejao. 
Npr.  14.  Kako  mirili,  iako  se  smirili!  (.  .  .  kako  pravo 
sudili  tako  i  vama  Bog  dao).  Posl.  12(>.  Smirite  se, 
ne  iuadite  se.  Hvrc.  107.  Da  brane  život  svoj  i  da  se 
smire  od  »^jrijattdja  stH)jih.  Jeslir.  9,  16.  —  2)  dalter 
auch  von  der  Sonne:  smirilo  se  sunce.  Srbiji  kažu  da 
suncu  ne  valja  retfi  sagje,  niti  sjede^  nego  smiri  se; 
jer  kad  mu  se  re^e  sagje,  onda  ono  [sunce^  rere: 
samo  pa  ne  izišao*  a  kad  mu  se  rere  sjedr.,  onda 
ODO  rećc:  i^eo  pa  ne  ustao!  a  kad  mu  ac  re^e  smiri 
ne^  onda  ono  reže:  smirio  se  i  ti!  Rj.  —  Uutergehen, 
occido:  sjelo  sunce,  cf.  TAĆi,  smiriti  se.  Rj.  684b. 
>Kad  sunce  /.apadue  .  .  .*  ćeka4e  kad  će  se  sunce 
smiriti.  Npr.  203. 

smirEirunje,  n.  Rj.  verb.  od  I.  smirivati,  II.  smi- 
rivati se.  —  /.  J)  radi^ja  kojom  tko  smiruje  koga 
(das  Beruhigen,  paoatio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko 
smiruje  sto,  ».  p.  posao  kakav  (das  Beendigon,  absiv 
Intio.  Rj.).  —  //.  1)  stanje  koje  hiva^  kad  se  tko  smi- 
ruje. —  2)  stanje  koje  biva,  kad  se  eunce  smiruje  (daa 
Untergehen,  8e)iei<len  der  Šoune,  ot'eaaus  aoH«.  Rj.). 

smirivati,  smirujem,  r.  impf.  Rj.  s-mirivati.  r.  impf. 
prosti  mirili,  v.  pf.  smirili.  —  jf.  J)  sur  h'uhe  hringen, 
paco.  Rj.  smirintti  koga.  —  2)  su  Ende  bringen,  ali- 
soU'O.  Rj.  Sfnirivati  n.  p.  posao,  s^rsirati  ga.  —  II,  sa 
se,  refleks.  —  J)  sich  sur  MuJie  legen,  (•onqaiej<eo.  Rj. 
.•cniiri^'u  se  n.  p.  ljudi.  —  2}  smiruje  se  sunce.  Rj. 
t.  j.  lalazi.  —  Jarko  smirile  se  sunce.   Npj.  3,  523. 

Nmirna,  /".  f,  jiaJ^vs,  myrrha,  die  Mgrrhe,  —  Smirnut 
»ok  nekakvoga  mirisavog  drveta  u  Arapskoi,  kojijem 
su  »e  »tari  Diaxali.  Nov.  Zav,  KU.  Olvorifie  dare  «voje 


sninior 


434 


mifiU 


i  đftiirafe  «  (dijete  Isuba):  datom,  i  tamjaDom,  i  I 
Mmtmom,  AhL  ^.  U.  I 

smimov.  udj.  Uto  pripuda  »mirni ;  Dok  dao  zahladi 
i  sjenke  olidu.  i4^i  6]  ka  tjori  $mimotoj  i  ka  hamu 
tamnjanovu.  Pje«.  nad  pj>  4,  6.  —  adj.  tftkva  kod 
aptov. 

SHiroM  (t.  j.  B  mSrom),  ruhig,  pacifice.  Rj.'  sitnio. 
up.  mir  2. 

SBisa«*  amula,  m.  der  Sinn,  dU  Bedeutung^  9en»u9. 
Rj.  fl-iuisao.  za  povtiinjt  i-»p.  »misliti.  —  Pripovijeda 
ne  kako  su  a  crkvi  oekakome  rekli  da  preskoci  DeAto 
a  knjuci,  a  od  razumjcvsi  u  prvome  fmvtlu  metne 
kajigu  na  zemlja  pa  preko  njp.  Rj.  i>^»b.  Ali  u  prvome 
i  u  pravome  amislu  zakon  zn&iH  uredbu.  Danica  .'>.  H4. 
NaA  je  aatav  prava  Rvetioja  «  smtdu  »nrodne  pravice 
i  iUooode.  Pia.  18.  Rgja  i  «  moralnome  »miMlH  . . . 
n.  p.  H^jo  jeilnal  44.  Prosvjeta  je  priljepljiva  (u 
dobrom  jtmisiH)  kako,  srod  kuga  ili  ospiee  (m  rgjavotn 
mnUluj.  Priprava  44.  t  itahu  knjigu  i  razlagahu  smisao, 
le  se  razumijevale  ftto  se  ćita&e.  Nem.  S,  8.  (Đoleći) 
dolazi  i  kao  adj.  u  znaćeoju  koje  je  naprijed,  w  tje- 
Ušnom  i  umnom  smislu  Jito  boli-  Danićif^^  ARj.  f)39a. 
^to  su  Grci  raeiimijcvali  pod  Dalma^'ijom  u  hrem  i 
užem  smijtlu.  DM.9.  V  ovoj  ie  tankoj  razlici  izmetu 
rijeci  >djedina<  i  »otaćaatvo«  aubvk  »misao.  12.  Vidimo 
da  su  DuhroviTani  lu  ctirinu  u  opširnom  smislu  gle* 
dali  da  ne  ne  n/Jma  oil  njihovijeh  trgovaca.  34<>. 

snisifti,  HEoiarim,  v.  pf.  Rj.  ^-mi^liu.  r.  impf.  smi- 
šljati. —  1)  bcschiiessen,  decerno,  statuo:  Sve  mislio, 
na  jedno  smiidio.  Rj.  vidi  o<Hiieiti  2,  pomisliti,  su- 
mati.  —  fiolja  je  razmi^ljcna  nego  HniUljerut.  Posl. 
21.  Pa  OD  stade  mislit'  i  razmi6lJHt\  sve  je  misli  na 
jedno  smislio,  Npj,  4,  403,  Sad  se  oo  oagje  u  uaj- 
vef^oj  smetnji .  .  .  Najposlije  smislij  da  prota  ustane 
kod  dapca.  Danica  3,  ISO.  Oni  smisle  ovu  ttredhu  .  .  . 
Daj«  ora  uredba  smišljena  i  da  će  «e  po  novome 
ljetu  na  skupštini  objaviti,  to  se  doznalo  u  zemlji. 
8ovj.  50.  Biću  miran  ako  uzidem  za  onijem  Sto  m 
ftrcH  svom  smislim.  Mojs.  V.  29,  19.  Ko  je  to  smislio 
na  Tir?  .  . .  Gospod  je  to  smislio,  d.i  osramoti  ponoe 
svake  slave.  la.  23,  8.  Jer  Je  Navuhodonosor  namjerio 
namjeru  protiv  vas,  i  smislio  misao  protiv  vas.  Jer 
49,  30.  Poslije  opet  dnifo  car  smisli  svu  mu^ku  djecu 
Jevrejsku  j}obiti.  Prip.  b[bl.  37,  —  2)  leno  promiJiliti, 
bedenke^t,  perpe^ido:  Ispeci,  pak  reci.  (Smisli  dobro, 
pa  onda  reci).  Posl.  105.  Jedan  mu  dva  dukata  diije 
. .  .  tre(^i  smisli  i  Boga  i  dušu,  te  mu  dade  četiri 
dukata.  Npj.  2,  97.  —  3)  kao  izmisliti,  domisliti  se 
f.emu;  ersinnen,  erdenken,  excogitaret  fingere:  Ti  Ćefi 
bolje  ispeći  nego  <5u  ja  reĆi.  (Ti  ćes  to  bolje  smisliti 
nego  dto  ti  ja  umijem  kazati).  Posl.  317.  Što  danas 
jedna  pokojnica  smisli  i  namjesti,  ono  se  sjutra  74ibo- 
ravi.  Kov.  9^).  Vmli  nas,  dokle  smisli  jtiuo  će  nas 
okriviti,  da  nas  zarobi.  Mojs.  I.  43,  18.  Ona.;e  (misao) 
smišljena  bez  obziranja  na  druge  slovenske  jezike. 
Rad  1,  liti. 

hmf^ljanjfl,  n.  das  Ersinnen,  excogitatio.  Rj.  verb. 
od  smiMjati.  radija  kojom  tko  ko  smišlja^  Hi  smiilja 
na  koga. 

sm^tjiill«  smišljam,  v.  impf.  Kj.  s-miftljati.  v.  impf, 
prosti  rniBliti.  v.  pf.  smisliti.  —  1)  ersinnen,  excogdo, 
lij.  isp,  smisliti  3.  —  Sine  ^ovjetji,  ovi  ljudi  srni- 
sijaju  hetakonje,  i  zlo  s^jetuju  u  tom  gradfu.  Jezefc. 
11,  24  (auf  Unrecht  sinnen).  Smisljaće  misli  na  gra- 
dove. Dan.  11,  24  (uiider  die  Festungen  Anschltige 
fassen).  —  2)  ftmiMjati  na  koga,  kao  misliti  na  nj: 
Ni  sam  rasla  na  bor  gledaju(H  ni  7ia  tvoga  brata 
tmiilj(^ućij  neg^  na  ime  Lijer  momće  mlado.  Npj. 
1,  230. 

sujftlaii  (sniton,  smioni.  BtulU),  soiloDa,  udij,  koji 
smije,  usugjt^je  se;  kUhn,  dret/rt,  vencegen,  vermessent 
audax,  temerarius.  isp.  drsak,  otvoren  3.  ta  suprotno 
išĐ.  n^mjelica.  —  Smionu  čovjeku  sre6i  dava  raku. 
DPobI.  112.  Za  ludu  bradu  smiona  britva.  152. 


snJSraa.  smjerna,  adj.  dtmUthig,  submissus.  Rj. 
itp.  ponizan.  —  Naumite  s«  od  mene;  je-r  sam  ja 
krotak  i  smjeran  u  treu.  Mat.  U,  29.  GoApod  po- 
maže onima  koji  sn  šinjema  duha.  Pa.  34,  IM.  Ko 
je  smjeran  duhom,  dobija  slavu.  Pri<^.  2!(,  23.  Pri- 
stupi jt  molitvi^  kojnjejos  smjern^ja.  DP.  20.  Stuj^ma 
Marija  čuvSi  ovo  poplati  se.  Prip.  bibl.  I07. 

sajiriaje.  n.  Rj.  verb.  od  smjerati.  —  J)  radnja 
kojom  tko  smjera  ito  (das  Vorhaben,  propositiim.  Kj.). 
—  ^J  radnja  kojom  tko  SK^cra  u  što  (das  Zielen, 
collineatio.  Rj.). 

snJ^niCi,  ram,  r.  impf.  Rj.  s-mjerati  (v.  impf. 
prosti  mjerili)  r.  pf.  smjeriti.  —  i)  kada  sn^er<ut  ić\t 
t.  j.  kad  si  naumio  ići?  gedenken,  t&rhabfn,  cogito, 
proposui  mihi.  Kj.  isp.  namjerati,  namjeravati,  na- 
miAijati;  nakau  biti.  —  2)  sielen,  colhneo:  smjera 
ba.^  u  ćelo.  Kj.  vidi  oi^aniti. 

smjtreoo,  adv.  d^rnUihig,  demisse,  ef.  smjerno:  A 
Mara  mu  odgovara  tiho  >tmjereno.  Kj. 

SB^^riti,  nm,  r.  pf.  Rj.  s-mjeriti.  r.  impf.  smje- 
rali. —  1)  sich  rornehm/fH,  decernOf  cf.  naumiti,  na- 
mjeriti. Rj.  vidi  I  namisliti.  —  2)  tielen^  colUneo,  cf. 
zagledati:  Gje  ga  smjeri,  tu  ga  pof^odio.  Kl.  riki 
\  omjeriti  2.  zamjeriti  1  a;  nani&auili«  najlmirati,  poti- 
Stati. 

SBjAnio*  ndt.  demuthig,  demisse,  cf.  smjereuo: 
j  (.'audi  se  stnjerfto  poklonice.  Rj.  isp.  ponizno.  —  Ou 
;  odmah  otide  pred  cara,  i  stane  smerno  i  ialostivo 
kazivati  sve  |»o  redu.  Npr.  2-i8.  Srbima  se  smjerno 
predavagu.  Npj.  4,  339  (=  prcdavalui.  isp.  g).  Pa  na 
noge  pokleknula,  pa  se  smjerno  Bogu  moli.  Herc.  327. 
Sta  Go«po<l  išle  od  tebe  osim  ila  hodii  ffiiycrfio 
H  Bogom  svojim?  Mih.  6,  H. 

KBljiftnidKt,  smj?ruo>iti,  f.  die  Demntli,  animus  sub- 
missas.  Kj.  —  Da  ue  mislile  za  sebe  vi.^  nego  &to 
valja  misliti;  nego  da  mislite  u  sn^jemosti.  Rim.  12, 
3.  Prije  slave  ide  smjernosi.  Prić.  15,  33.  Mislim  da 
ne  ću  prestupni  granice  smjemosti.  Rad  17,  167. 

NMJAsA,  f  das  Gemengsel,  mirtura.  Rj.  s-mjesa, 
izmiješano  koješta,  vidi  mješavino,  sunijcsa;  kari^ik 
1.  isp.  primjena.  —  Niti  je  (jezik)  Slavenski  ni  Ruski, 
a  jo^  manje  ^SrpHki,  nego  bespravilna  smjesa  ora  soa 
in  jezika.  Danica  1,  1*>2.  Vavilon,  L  j,  smjesa^  po- 
kazuje smije^uu  množinu  zala  i  grijeha.  DP.  82. 
Tropar  izriče  ovu  smje.^u  plača  i  radosti,  144.  Oba- 
dva ova  prijevoda  napisana  su  st^jesom  od  staroga 
iSlavenskoga,    Bugarskoga  i    Ruskoga  je/ika.  VLazii^ 

1.  a. 

SB^&sUlit  stim,  V.  pf.  unterttriugenf  eolloco.  Rj. 
s-mjestiti.  isp.  namjestiti,  kao  prost  glagol  ne  dolaci. 
isp.  mjestiti.  —  (Jndje  je  ona  (Marija)  kao  sv.  kovćeg 
pripravljajući  se  da  svijesti  u  sei»e  dospiHla^  provela 
prve  godine  svojega  djevojjiAtva.  DP.  323.  sa  se,  puna, 
I  ili  refleks.:  Mladen  i  Kara-Gjorgjije  ne  dopuste  da 
se  vojska  Jtitska  smjesti  u  gradu.  Sovj.  52. 

smJ&SIJIv,  adj.  —  1)  der  gem  lacM,  risus  antans, 
ad  risuvi  facilis.  Rj.  koji  se  rado  smije.  —  2)  8mi- 
jeftljivo,  u  pjesmi  mjesto  smjeHjiro:  Od  kud  knjiga... 
Šta  se  u  njoi  smijesljii^t  piže.  Rj.  695a.  ovdje  amjeft- 
Ijivo  (smijeSljivo)  :na6i  »to  i  smiješno;  a  stoji  srni- 
je^ljivo  vij.  smjeAljivo  u  pjestni^  da  bi  igištut  jedan 
slog  vise. 

smjeti,  sm'ijem,  r.  impf.  Rj.  praes.  perfcktivni: 
ako  snijedne.  Obi.  91.  —  J)  vagen^  sich  trau^n, 
audeo.  Rj.  tndt  usugjivati  se  (usuditi  se),  isp.  smjelan, 
nesmjclitui.  —  Ako  ima^  ga'Se,  t^  j.  ako  si  ćovjek,  a 
nije«!  žena,  te  smijei.  Rj.  83b.  Za  to  je  iSao  noću 
Ato  daniu  nije  smio  od  sunca  da  se  ne  rastopi.  Rj. 
750a.  (>na  uzdalioe  i  zaplaćo  se,  ali  mu  ne  amedne 
I  kazati  dft  je  imala  tri  kćeri  bojeći  se  da. ..  Npr.  27. 
Htio  bi  kletvu  prestupiti^  ali  ne  smije  od  stralia  da 
ga  ne  postigne.  114.  Mnogo  ti  je  (pastorku)  puta 
Ićela  ubiti,  da  je  od  svoga  muka  smjela.  130.  Ako 
ću  krivo,  ne  smijem  od  Boga,  ako  ću  pravo,  ne  srni- 


smlii£IU 


—  436  — 


snotava^Jo 


^ 


jem  od  bega,  PohI.  9.  To  mu  majci  milo  no  bijaAe, 
al*  Sogdunu  ništa  ne  smijrisc.  Npj.  1,  547.  Ja  h« 
smijem  on  ^''Apii  doći;  Arnpin  je  junak  na  mejdanu. 
2,  3D1.  No  ih  Turci  ^ektiV  ne  smljedose,  nego  »  paSom 
(jrdni  pobjepiSe.  5,  423  (»mljedoSe  v\jesto  smiedoSe. 
vtp.  blic^ve  mj.  bjefve).  Niti  smijViŽe  ko  oa  toga 
(lana  dii  ga  zapita  viAe.  Mat.  22,  46  fneque  ausus 
fuii;  nicmand  iragie  es).  7ja  to  ne  bojah  i  ne  smijah 
vam  kazati  žto  mislim.  Jov  32,  B.  —  H)  smjeti,  kao 
dopušteno  6ifi,  slobodno  biti;  durfen,  licet,  —  Što 
smije  pop,  ne  smije  gjak.  Po«l.  3G0.  Jedan  vjeruje 
da  9m9Je  RvaSta  jeHi,  a  koji  je  fliab,  jede  /.elje.  Rim. 
14,  2  (er  durfe  alles  es^en).  Mialini  da  tte  ne  »mije 
ametifti  r  uma.  Rad  1,  1()8. 

sml&£ltl,  smlai^ra,  v.  pf,  Jatt  wdrmen^  tepcfacio. 
Kj.  s-mlaćiti  šfo,  učiniti  da  bude  mlako.  v.  impf. 
proMi  mlai^iti.  —  sa  f^e,  piuts. :  V  Boci  nastavo  varicu 
po  večeri  samo  da  se  malo  smluei.  Kj.  54b. 

smlAthl,  smlatlm,  v.  pf,  iodt  dreschen,  ronftagello. 
Rj.  8-mIatiti  koguj  mlntet'i  usmrtiti  ga.  r.  impf.  prosti 
mlatiti. 

snilikviti,  vTmf  v.  pf.  vidi  smoŽditi.  Kj.  a-mlaviti. 
eermalmen,  comminuo.  vidi  t  smreskati,  emrakali;  inp, 
»muljali,  ti.  impf.  prosti  ralaviti. 

.snl^dtiji'ti.  aml^d^ml,  v.  pf.  tu  Dubr.)  mnger 
verden,  emaccfco.  c.f.  omr&ati.  Kj.  a-mlednjeti,  po.ttuti 
ndedan,  »uh.  vidi  omlednjeti.  drukčije  se  glagol  ne 
mUuci. 

smUfttl,  flmeljem«  v.  pf.  s-mljeti.  vitli  samljeti,  v. 
impf  prosti  mljeli.  —  su  «e,  pass.:  Komiiie  od  grožgja 
ili  kao  &to  »e  u  Boci  govori  od  maslina  po  §to  se 
srneću  i  iHtijeSte.  Rj.  287b. 

Mn6vii(',  Aiii^rca,  »I.  htjp.  od  smok.  Rj. 

sm&i'Hd,  BmTVtnna,  adj.  Hir,  zelje^  getrurst,  pinguin, 
couditu'i :  Kolje  je  prigtita  naopama  neg<i  znnljft 
mnočana  (PohI.  25).  Rj.  ito  je  sa  smokom,  što  je  za- 
Hnjeno.  isp.  smoćno.  suprotno  naoparan,  Mihoparaii. 
mAi'enJo,  n.  das  Zukosten  des  Brots  eum  Gcmuse^ 
omitio.  Rj.  verb.  od  amoi^ili.  radnja  kojom  tko 
smoći. 

smbi'ltU  i'^ni,  v.  impf.  sukoat^n,  opsonor.  Kj.  v.  pf. 
it/oi.  do-smćSOiti,  o-  (ne),  pre-,  pri-,  za-;  v.  impf.  sloz. 
O'ftmakati  (se),  pre-,  pri-,  za-,  iftp.  Huiok. 

SBi5t*iio*  adv.  isp.  umoi^au.  —  Jednom  laŽa  smočno 
ije.  DPoal.  39. 

Sb6ćI.  suH>gaem,  r.  pf.  (n  Srijemu).  Rj.  8-mo<?i.  v. 
impf,  ftmagati.  —  J)  bnndigen,  frango:  ko  će  ga 
smcH^i!  Rj.  vidi  ukrotili.  —  2)  hinreichent  sufficio: 
\\o6e  li  ti  hrana  smodi  do  nove?  Rj.  vidi  doatati, 
dofttanuli  1. 

smok,  HmVika,  m.  {loc.  smftku).  Rj.  Hifp.  smorac, 
zuju'ienje  (korijenu!  mekšati^  mekrt  hiti,  prelazi  u  pri- 
jitti,  uiirati:  smok  .  ,  .  amoćiti,  oamoiSlti  se...  oama- 
kati  »e...  može  biti  da  ovamo  ide  u  istom  znamenju: 
smokva.  Korijeni  303.  —  I)  die  Zukof*t,  opsonium; 
flmok  bijeli,  t.  j,  sir,  skorup,  maslo.  Sve  smokove 
zove  u  svatove:  kuma  kumi  graha  bijeloga,  staro- 
svati  boba  glavatoga,  a  djeveri  kupus  i  slaninu.  Rj. 
isp.  priguta,  —  Pasulj.  Progji  ga  se,  brate,  vidiS  oa 
mu  ni  ime  niie  kno  u  ostalijeh  smokova:  pasi  uljal 
Rj.  49<>b.  Suvi&c  imam  tri  hiljade  ovaca.  Pa  u  jeouu 
dubodotinu  muzem,  u  drugoj  Hiriro,  a  u  tre(5u  smok 
slažem.  Npr.  lt>5.  Kolje  je  i  Huha  kruAca  pojesti  nego 
se  naopako  tt  smok  hvatati.  Posl.  24.  —  2)  (u  Koci) 


salo  i  loj   istopljeno  zajedno,   pa  se  tim  poslije^  za 

nja  jelo:  Teftko  kupusu  iz  sefa 
315).  Rj. 


Činja  iclo:  Teftko  kupusu  iz  sela  smok  ^^kajudi  (Post 


.sm&kov.  adj.  kto  pripada  smokvi.  i)ip.  amokven. 
—  Kukov.  Prema  tome  i  smokov,  prem  da  nema  u 
Vukovu  rječniku.  Osn.  40.  Pa  spletoSe  lOća  smokova 
i  načiniSe  sebi  pregače.  Moje.  I.  3,  7. 

stndkritl  se,  smokrim  se,  r.  r.  pf.  (u  PaSlr.)  po- 
kvasiti  se,  n.  p.  od  kific,  nosa  vericnf   madefio.  Rj. 


s-mokriti  se,  postati  mokar.  v.  impf.  prosti  mokriti 
(I  se). 

sm5kVA,  /.  igen.  pi  smokava).  Rj.  dem.  smokvica. 
značenje  korijena  vidi  kod  smok.  —  J)  die  Fcige^ 
ficus  (dcr  Jianm  und  die  Frucht).  Rj.  drpo  i  rod 
s  f\jega.  vidi  evjetunioa,  čivla,  dhiicji,  glnfiiea  1,  ku- 
velica,  petrovaca,  su?enica,  —  S  tnora  smokve^  iz 
Mostara  gmžgjo.  Npj.  l^  283.  Donesite  grudu  ttuhih 
smokava.  Uar.  II.  30,  7.  Smokve,  jedne  doture  smokve^ 
vrlo  dobre,  a  druge  rgjnee,  vrlo  rgjai^,  koje  se  ne 
mogti  je«ti.  Jer.  24,  3.  —  2)  (u  Dubr.)  nekaka  morska 
riba.  Kj.  Dreckfvirhf  ntromateiL'i  fiatola  L.  Rj.*  — 
3)  Vreck,  stercus:  Ja  s'  ne  bojim  Vlaha  ni  smokava. 
RJ.  vidi  govno,  nečist,  i  sgn.  ondje. 

Hm6k\i\Tti,  f.  nekaka  pita  s  medom,  eine  Art  Ku- 
chen,  placcutae  gcnus.  Rj.  —  riječi  m  takvim  nust. 
kod  badnjani. 

snftkven,  (uij.  ficulneus,  ficulnus.  Stulli.  ^p. smokov. 

—  Reče  joj  (Isus  smokvi):  da  nikad  na  tebi  ne  bude 
roda  do  vijeka.  I  odmah  usahnu  smokva  .  .  .  >ako 
imale  vjeru  i  ne  posnmnjate,  ne  samo  smakveno  uči- 
ničctc  nego  i  gori  ovoj  ako  rcčete:  digni  se  i  baei 
se  u  more,  biče.  Mat.  21,  21  (to  tjJ;  cu^fj;,  d«  ftailnea^ 
das  an  dem  Fcigenbaume;  ono  što  se  dogodilo  smokvi). 

smOkvii'H,  f.'  dem.  od  smokva.  Rj. 

sm6la,  f.  das  Pech,  pi^-  Rj-  t'idi  pakao  2.  —  Kjehu 
im  opeke  mjesto  kamena  i  smola  zemljana  mjesto 
kreča...  hajtfe  da  Hazidamo  grad  i  kulu.  Mojs.  I.  11,  3, 

smMuv,  adj,  pechig,  ptceti,-*,  picatus:  Smolave  ruke 
ne  valjaju  nigdje  [i.  j.  ruke  kpie  kradu  —  kao  da 
Bii  smolaoe,  te  prianja  za  njih.  rosi.  2i)0).  Rj. 

sniol6ni«ti,  f.  (u  Hrv.)  die  Alamistiinge,  signuiH 
qno  miiites  ad  anua  concJamnntur,  ef.  (ililjača.  Rj. 
vi*ii  i  vitiljača.  na  velikoj  moći  kao  košnicUf  iznutra 
ođ  smole,  pa  kad  hude  do  nevolje,  Ono  w  saptdi^  da 
ljudi  iz  daleka  vide  i  trče  u  pomod. 

smdlitl,  Hm,  v.  impf.  pichent  pico.  Rj.  smolom 
mazati,  v.  pf.  sloz.  po-smoHti,  za-. 

Smćlja,  f.  hyp.   od   Suioljana.   Rj.   vidi   Hmoljka. 

Smdljan,  wi.  ime  muSko.  Rj.  —  od  osu.  koja  je 
posUUa  naHtavkom  «ja«  od  smola;  isp.  smoljo,  prem 
aa  je  drugoga  značenja,  Oan.  140.  imena  s  lakim 
naM.  kod  Ovijan. 

Sm&IJanA,  /.  ime  iensko.  Rj.  hyp.  Smolja,  8(nolJka. 

—  za  pOHtanje  isp.  Smoljan. 

sni6ljf^njts  n.  das  PicJten,  picatio,  Rj.  verb.  od 
smoliii.  radfija  kojom  tko  smoli  što. 

Smoljkii,  /*.  ime  ieneko.  Rj.  hup.  od  Smoljana. 
vidi  »^molja.  —  takova  zenička  hyp,  kod  Drenka, 

smiiljo,  m.  koji  kao  pokunji  nos,  JSiner  mit  hnn- 
gender  Naše,  naso  demisso.  Rj.  gen.  sm(Slja,  voc. 
smuljo.  isp.  osm61jiti  (nos). 

smdnfca,  /'.  eine  Erdart  (fiir  Weinherge)^  ierrae 
genus.  Rj.  nekaka  eemlja  dobra  sa  vinoifrade.  smofl}- 
nica :  amćniea  (izn  o  otpalo  je  o  postalo  od  Jb).  Osu.  333. 

sindrMi ,  smurim ,  v.  pf,  ermOden,  defatigo^  cf, 
umoriti:  Ti  me  slomi,  more,  i  prevari  na  daleko 
IliSču  na  krajinu,  smori  mene  i  družinu  moju.  Rj. 
8-moriti.  vidi  samoriti,  v.  impf.  prosti  moriti  2. 

sm&tAk,  am^tka,  m.  n.  pregje.  Ktuiuel,  gloittus. 
Rj.  štogod  smotano,  vidi  polumotak,  klupko,  kluvko, 
kluko  khipče;  kokoSka  2. 

smAlAtl,  tam,  r.  pf.  Rj.  s-molati.  v.  impf.  »mota- 
vali.  —  i)  zusammen^ctckeln,  implico.  Rj.  smotati 
sto  (da  bude  smotuljak).  —  2^  eu  Ende  haspeln, 
perduco  in  rhombutn.  Kj.  svršiti  motanje.  —  Jeunom 
joj  (mačeha  pastorci)  dade  ujulni  punu  torbu  ku- 
gjelje  pa  joj  rekne:  »Ako  ovo  sve  danas  na  opredofi 
i  u  koKoštu  ne  smotaš^  ne  idi  mi  doveće  kuci,  ubiČu 
te.«  Npr.  125.  —  3)  »ich  eilends  davon  macken^ 
aufugio:  smota  iznad  kuče.  Rj.  vidi  pobjedi,  t  syn. 
ontlje. 

smotAvH^Jc,  n.  Rj.  verb.  od  smotavati.  —  1)  radr^a 
kojom  tko  smotava  itOf  n.  p.  da  bude  smotuljak  (das 


smotavAtl 


—  436  — 


sBirdUika 


Zusammenwickcln,  implicatio.  Rj.).  —  2)  radnja 
kojom  tko  umotava  pregju  (dfifl  zu-  Kndo-  haspoln. 
pGrdiK'lio  (ilonim  in  rhombum.  Ri.) 

smotdvati,  sm^lTivniu,  r.  impf,  vidi  smotati.  RJ. 
fl-motavati.  r.  impf.  proitti  motati. 

sm&tron,  udj  upravo  pariic.  praet.  pasf,  od  amo- 
triti.  koji  na  »ve  (dobro)  motri,  pazi;  t'orsiehtig,  um- 
sichtig,  cautun,  circumnpfctus.  iffp.  na  optizu,  ua 
oprezu,  suprotno  neamoren.  —  Mnopi  učitelji  .  .  . 
8Aino  da  flii  iTiftln  amotrcniji.  Zlna.  138.  Budi  •tmotrfin 
a  ret*i.  'ž'ži.  «rfp.  —  Poslije  miiogili  i  nelirojeiiih  na- 
pasti i  Kaftjeda,  od  kralju  mutireno  naregjenih.  Gla«. 
21,  288  (caMteloae). 

SDidtrendst,  eiuBtreDORti,  f.  osohitiu  onoga  koji  je 
smotrtn;  die  Vornicht,  Vorsichtigkeit,  IJmsicht,  Um- 
sicfUigkeit,  cautela,  cautio,  circitmspectio.  ftnprotno 
ne»Tuotreno«t.  —  Ali  u  odj^ovorima  kraljevim  po- 
fllanik  papin  jasno  poznade  oholoat,  s^motreuof^t  i  laž. 
(»la«  21,  đ8f)  (sn^crbiann,  cauUla.t  et  mendat-ia  ip- 
siiis  ref^^ifl  cognovit).  U  takim  trenucima  ave  »toji  ao 
avtoirenoHii  »turijiU.  ZIoh.  47. 

smdtriti,  smotrtuj,  r.  pf.  erhlicken^  conupicor.  Kj. 
a-motriti.  vidi  namotriti,  opaziti,  i^Lagledati.  z^ledali. 
V.  impf.  smatrati.  —  Tumarala  tamo  traŽe(?i  kud  će 
da  izaffje,  dok  smotri  na  daleko  vatru  gde  se  avetli. 
Npr.  141.  U  isto  vrijeme  ffviotri  da  ide  jedna  velika 
/.mija  niz  đuvar.  liH.  Ali  smotri  toke  nn  Tiiri%in.  Npj. 
4,  191. 

SHiOtrnik,  m.  moglo  hi  ac  misliti,  da  je  griješkom 
mjesto  Hmotreuik,  ali  ima  i<  tSiuUija  adj.  Kmotrn, 
HtUumm,  modr^itus.  —  Jedno  misli  razboruik  {smo- 
truik,  Hveumnik).  drugo  minli  bezumnik  (nesvjesnik). 
DPofll.  ;i.S.  koji  je  uniotrcn  (smotrn). 

smotAlJuk,  smotuljka,  m.  (u  C.  G.)  riđi  šamotu- 
Ijak.  Rj.  s-motuljak.  isp,  Bmotati  1.  dttst  Biindel,  9ar- 
cina.  iV'tp.  i  svežanj. 

smAžditi,  Muii^ždlm,  v.  pf  eermalmcju  comtuiuuo. 
Rj  H-mo2diti.  vidi  smlaviti;  Hnireskati;  »mrakatl.  i/;^. 
smuljati.  v,  impf,  Hiuoćdavali.  —  Kaplar  prekiue,  i 
ja  mišljah  smozdiće  ga.  Megj.  98. 

smuŽdAvunJe,  n.   verh.   od  smoždavati,   koje  vidi. 

smoždi^vati,  HmfiŽdavam,  r.  ivipf.  fl-mo^.davati.  v. 
impf.  proHti  možditi.  v.  pf.  amoždili.  —  Pvak  dn  moJ.e 
slatko  glednti  u  živu  vatru  koja,  da  Id  živcia,  prož- 
dire i  stnoždava  sve  &to  joj   padne  u  usta.  Zim.  294. 

siiirA^iti  se,  smra^  8e,  r,  r.  pf.  dtinkel  tccrdcn^ 
vesperuscii,  Bj.  »-mračiti  ne.  t^'di  amrći  se,  i  ostala 
!iyn.  ondje.  v.  impf.  prosti  uirnćiti  Re ;  sloi.  šmrcati 
ne,  8inrkavati  se,  smrkujivati  se,  summf-^avaci  se,  umra- 
ćivati  se.  —  8unce  će  zaci  tijem  prorocima  i  dujt 
će  im  se  smračiti.  Mih.  3,  6. 

smrad,  m.  {loc.  emrđdu)  der  Gestankf  foetor.  Rj. 
—  Ukradu  onaj  svlak  pa  ga  bace  u  peć  .  .  .  ofleti 
smrad  od  svlaka.  Npr.  &4.  Tek  dcvojka  zaviri  u  g:lavu, 
stane  pljuvati:  »Pi!  Čndtia  smrada!  ja  le  bogme  ne 
mogu.  poiskati,  143,  PevcMka  se  opet  okreuo  Tur- 
Oinu,  ali  od  smrada  i  gada  nije  mogla  trpjeti.  258. 
Mlogi  su  i  pomrli  u  onome  .smradu  i  strahu.  Milog  .08. 

smr&diti,  d»m,  v.  impf.  Gcstank  muchen,  f/etorem 
creo.  Rj.  činiti  da  smrai.  r.  pf.  sloi.  zasmratliti. 

snirAdlJiv.  ađj.  koji  je  pun  smrada;  stinketid,  foe- 
tidus,  foeiulentus.  isp.  srarded,  *  .iyn.  ondje.  —  Rad 
mjesto  svega  toga  Bioji  velika  smradljiva  kaljuga. 
Pripriiva  Ki. 

Nmr&KJOuJo,  n.  das  Anstdfikern^  foetoris  e^citaiio, 
Rj,  verb.  od  sniraditi.  radnja  kojom  (ko   sniradi, 

smrftmoriti  se,  nm  se,  v.  r.  vf.  skameniti  se,  po- 
stati mramor,  su  Stein  tccrde«,  lapidesco.  l{j,  s-mra- 
moriti  se.  v.  impf.  prosti  mramoriti  se. 

smr&zili,  srtm,  v.  pf.  vidi  omraziti:  Prvi  grijeb 
ttmraeiti  cjevojkii.  Rj,  K-mraziti.  koga  s  kim,  kome 
Ho.  r>.  impf.  prosti  roraziti. 

sn^ca,  /.  dem.  od  smrt :  Doklem  ga  je  smrea  umo- 
rila. B^,  Bmr(t)-Ctt.  —  dem.  s  takim  nosi,  kod  djeca. 


snil^eiinj(\  u.  riđi  smrkavanje.  Rj. 

smreafl  se,  smlVe  se,  vidi  smrkavati  se.  Rj.  r.  r. 
impf.  vidi  i  mračiti  se,  i  Sjfn.  ondje.  v.  pf.  auiri^i  se. 

smre,  m.  (Cedern  Wachholdei\  janiperus  Qxyv.€drus 
L.  Rj.*).  vitli  smreka.  Rj.  drvo.  vidi  i  smrćaJ  kleka, 
veuja, 

smr^'n,  f.  jutiiper^as.  Btulli.  riđi  mnrć.  smreka.  — 
Piins  brda  jela  i  borovab,  puna  sntrie  i  druge  dre- 
vadi.  Npi.  5.  494. 

smi^f'uK«  pmrt^ka,  m.  {pl.  gen.  smri^akii)  tlie  yforchel 
(^fpći.^efnorčhe},  inorstMla  eiinUenta  Per«.  K).^)  phailus 
eseiilentns  Linn.  Uj.  gljiva. 

smrve,  (smrt^eta?)  n.  {ili  smrtac,  roc.  ttmriSeT) 
Tuta,  smrće^  na  uuuOe.  ( .  .  .  kazao  b.ibl  iln  je  smr 
i  da  je  doftla  po  nju,  ona  reklu:  -Tutn,  siurie,  n 
unuL^e«,  pokazujui^i  rukom  na  rlijete).  Posl.  323. 

smK^ev,  adj.  n.  p.  kac^ica.  vum  W<u:hholderbaHm, 
juniperinuM.  Rj.  .ito  pripada  smrČu.  vidi  smrekov, 
klekov.  —  sa  nast.  inp.  jiptov. 

smreevina,  f.  Wachholder-  Huh,  ligmtm  juni- 
peri.  l\j.  smrh'vo  drvo.   ri<li  smrekuvinu,  klekovina. 

smreka,  f.  acina  e.i  junipero,  .Stulli.  —  lirijeme 
i  s/urč'ik«  prodava.  IJPosl.  'J.  Smrčka,  smrekinja,  rod 
smreke.  XVII.  vidi  i  kleka  2,  venja  2. 

sui^i  so,  smrkne  se  (smrklo  se),  v.  r.  pf.  dunkd 
uicrden,  tencbrae  ohuriantnr,  ef.  smrknuti  se.  Rj. 
ft-mr(^i  se,  postati  mrkh  (mrkli  mrak),  primjeri  kod 
smrknuti  se.  t^'^i  i  mrknuti,  smradriti  ee,  sumraćiti  se, 
umrat^iti  se.  isp.  uanblai^iti  se,  natuStiti  se,  uaaumo- 
riti  se,  stur^Liti  se. 

Nmrdan.  m.  —  I)  Name  eincr  Drina- Ueherfuhr 
Uei  Loznica,  trajectus  nomen.  Kod  .Smrdana  blizu 
ima  iedna  bara,  koja  smrdi  na  sumpor,  i  zove  se 
Smrdljiva  bara.  cf  Kovilja^a.  Rj.  skela  na  Drini 
kod  Isosnice.  —  2)  rijeka  u  Rjelopavlićima  (zla  za 
pite).  R^.^ 

.smMce,  a,  e  (u  Dubr.)  adj.  vidi  smrdljiv.  Rj.  Ho 
smrdi,  rifli  i  smrdeljav,  Huirdeljiv.  isp.  suiradljiv.  — 
w  iapaniji  VaraSainskoj  imaju  Smrde(?e  Toplice, 
kojima  roda  smrdi  na  sumpor. 

SmrdMJav.  adj.  vidi  smrdljiv.  Rj.  sto  smrdi,  vidi 
i  smrdeljiv,  smrde/r.  i»p.  smradljiv.  —  A  prifati  sveea 
Mubameila  za  Tiirni'^ke  .S1urd^^lja1ie  dare,  m  neka  ga. 
em  mu  obraz  bio!  Npj.  5,  75. 

smrd&ljiv,  adj.  koji  smrdi,  vidi  smrdeljav,  smrd- 
ljiv, .snirde(^.  isp,  smradljiv.  —  Smrdeljav,  smrdhljiv, 
smrdljiv.    Korijeni   305.    Kieeljiv,  smrdvljir.  Osu.  97. 

smrdibaba,  /'.  nekakva  lica.  velika  kao  golub,  ali 
po  penu  ljepša  od  njega,  nego  kažu  da  smrdt,  čine 
Art  \ogd,  avis  genus.  Rj.  smrdi-baba.  isp.  smrdi- 
vrana.  I^rartH  kao  vuga.  .Smrdi  kao  gem.  Posl.  2t*<.l. 
—  rijci'i  tako  sloi.  kod  mistiku  (?a. 

smrdlbiibu,  /*.  Wa.ssertcame.  Rj.  (BaurniPanse, 
pentatoina  baccarum   L.   Rj.^).   smrai-buba.    buhinn. 

SinHIpotok,  m.  kod  Oolupca  u  nahiji  PoŽare- 
vai^koj  potok,  koii  se,  kao  fito  se  onuda  pripovijeda, 
Uiko  prozvao  od  muogijeb  mrtvaca  koji  su  ondje 
joS  prije  Ilriata  negda  izginuli.  Rj.  Smrdi-potok.  tai:o 
slož.  imena  isp,  ^ko^'ifflevojka,  SkotHvuk. 

smrdivrana,  f.  nekiikva  tica,  čini  mi  se  daje  pla- 
vetna (nio/.e  biti  da  je  smrdihaha),  eine  Art  Vugel 
{Blauracke.  Rj.*)  avis  genus  {coracias  garrula  L.  Rj.*>. 
Rj.  smrdi-vrana. 

hmNJeti,  8mWim,  r.  impf.  stinken,  foetco^  Rj.  vidi 
bazdjeti,  tonjaii,  tuknuli  2  (tuhnuti),  zadajati.  r.  pf. 
sloi.  do-smfdjeti,  pri-,  u-  (i  se),  za-,  —  /adiSe  meso, 
t.  j.  smrdio  cf.  udarati,  zaudarati,  paAili.  Rj.  172a. 
Bara,  koja  smrdi  na  sumpor.  Uj.  i>9*io.  8  glave  riba 
smrdi.  Poal.  283.  Smrdi  gospodstvom.  (Kad  mi  ko 
ponosi  preko  nnere.)  290.  Smrdi  kao  vnga.  Smrdi 
kao  gem.  290.  Tako  gubom  n^  smrdiol  ^►7.  Smrdi 
mt,  majko,  gjedova  dnfta.  Npj.  1,  2?»7. 

»m^u^ika,  f.  (u  C.  G.)  drvo  za  koje  se  pripovi- 
I  jeda  da  je  ulje  im  njemu  raslo  dok  nije  nekakav  car 


snrdljir 


—  437  — 


1.  smrtu 


uekad  obj(?8io  o  DJemii  prava  čovjeka,  cf.  Smrljika. 
Rj.  —  Mnrdljikn  i|>rerl  ij  osn.  u  »tiirom  CUpiA^*). 
Obd.  277.  :a  korijen  iitp.  amrdjeti.  riječ*  s  t<tkim 
Hust.  kod  ftptika. 

»mrdljiv,  adj,  stinkend,  foctetm.  Rj.  koji  «mrrft. 
vidi  ninrtU'^,  smrdeljiiv,  smrdeljiv.  inp.  Bmmdljiv.  — 
Smrdljivo  hurc  najbolje  vino  pokvari.  Posl.  291.  Turci 
8U  me  ov^e  položili  i  njihovi  smrdljivi  tUtrovi.  Npj. 
f),  440.  NebcRJi  nijcan  iMsta  j»rpd  oiMma  iijejjjovijem 
(Božjim);  a  kamo  li  gadni  i  smrdljivi  Covjckj  koji 
pije  nepravdu  kao  vodu?  Jov  Ifi,  l(i. 

Smraljiva  Bftra,  f,  cf.  8mrdun.  Rj. 

Nmrdljivae,  »mrdljlvca.  m.  der  stinkt,  homo  foe- 
tens.   Ri.  koji  je  svirdijiv. 

snraljivie«,  f.  die  $iinkty  foeten«  muUer.  Rj.  koja 
je  sjnrdljiva. 

smnldiilJCt  n.  petrole^tm.  u  Koatnjiiiri  nam  u  du- 
ćanu !*lii%o  od  grani(*ara  OHohito  nd  onih  iz  Rujcvfji 
i  /irovea  gdje  iŠtu  smrdoulja.  M.  KrkljuŽ. 

smr^eiik,  smretiđka,  m.  (u  Herc.),  \VudthoUlerwald, 
gilvtt  junipcri,  Rj.  smrekova  suma.  —  sa  obličje  i^p. 
dreujak. 

smrAk:i.  f.  der  MVacJiholder,  junipertut  communis 
Linn.  cf.  kleka.  Rj.  drvo.  vidi  i  smr(\  smrtna,  venja. 
—  Do^av  HJude  pvd  smreku  ...  Po  tom  ležu  i  zaopa 
/>yrf  smrckum.  Car.  I.  li»,  4.  0. 

.smrj^kar,  wi.  pticu.  l^anićiO,  ARj.  G12a.  vidi  bo- 
rovnjak, hravcrijak,  liraujug,  venjar. 

snir^kinja,  f.  die  Wuchholderbeeret  huccajuniperi: 
1  ntnrckinje  vrijeme  prodaje  (Poal.  1(>5),  Rj.  rod  od 
smreke,  vidi  amrOka,  kicka  2,  venja  2.  —  r^eci  su 
rod  od  bilja  it  tukim  nust.  kod  brekinja. 

ttmr&kov,  a4j.  von  Hmreka,  juniperi.  RJ.  ito  pri- 
pada smreci  (ntureki).  tifli  amrćev,  klekov.  —  8mre- 
Kovaća,  1)  smrekovu  batina;  2)  iftttrekovu  voda.  Rj. 
ti%b.  Koji  brabu  lobodu  po  (cestama,  i  amrekoeo  ko- 
rijenje bjefe  im  hrauiu  Jov  30,  4.  —  2«  na.^t.  isp, 
aplov. 

sinrtNkovneo,  f.  —  J)  amrekova  batina,  Stock  von 
\Viivliholder,  funtin  juniperi.  Rj.  —  2)  amrekova 
voda  (kad  aa  uape  na  .smrekovo  bubc  te  UNkiano), 
rfer    \Viichholderwein,  vinum  t  buccis  juniperi.  Rj. 

smri^kovina,  f.  ^acMiolder-  fioU,  lignum  juni- 
peri. HJ.  murekuKO  drvo.  vidi  Hnirćevina,   klekovina. 

smri^Nkatl,  HmreHknnit  t>.  pf.  (ju^t.tchen,  str.stOMnen, 
conlundo^  o/Jtiulo,  o.  p.  glavu,  no8.  Rj.  vidi  2  amrakati, 
1  stfn,  ondje. 

NmrKJenje,  n.  dus  Stinkctt^  fuetor,  Rj.  vcrb.  od 
dmrdjoti.  stunje  koje  hivu,  kud  što  stnrdi. 

Mttrkll^VHfiJo,  M.  dus  JJunkcl-u'crdtHj  obucuratio, 
Rj.  vi^b.  od  smrkavali  ae.  stanje  kaje  bivut  kad  se 
avirkitva. 

srorka^vali  so*  »mrkuva  »e,  v.  r.  impf.  dunkel 
verden,  Untbrne  vhorinniur.  Rj.  H-mrkavati  »o.  vidi 
smrraLi  flo,  i  hi/h.  ondje.  v.  pf.  amrknuti  ae,  smreci  se. 

NUirknuti  s«*,  smrkuo  ne,  vidi  ftinr(^i  ae.  Rj.  i  sj/n. 
ondje,  a-rarknuli  »0.  u.  impf.  anirtuiti  ae.  —  Kad  ae 
u  tvoe  smrkne,  onda  domaćin  uneao  badnjake  u  kutu. 
Rj.  11b.  U  toni  .le  joft  na  reću  na-^u  neari'i'ni  smrkne 
.ia  ■•ivijem.  Npr.  ti.  Dok  ne  jednome  ite  .tmrkne,  ne  može 
drugome  da  »vaue.  Posl.  i>fi.  Kad  ae  aunoe  arairi  i 
kad  se  smrce,   gle*   pe(?  se  dimlja^e.    Moja.  1.  15,  17. 

smrkiijivnnlei  n.  vidi  amrkavanje.  Rj. 

siurkiijivati  se,  amrkujTva  ne,  t*.  r.  impf,  (u  Unbr.) 
vidt  Hiurkuvati  ae,  Kj.  s-mrknjivati  se  (dijalekt.)  vidi  i 
amrcati  se,  *  Mi/n.  ondje.  j\  pf.  smrknuti  ae,  euvrCi  se. 

sm^mlafi.  lam,  snirmljuti,  Ijam,  v.  pf  daher- 
murtncln,  cummurmuro,  mussito.  RJ.  a-mrnilati,  a-mrm- 
Ijati,  kilo  mrmlujući,  turmljaju'^i  reci.  vidi  smmdiati, 
amumlati,  amundjnti.  r.  impf.  prosti  mrmlati,  mrmljati. 

Kinrndžiiti,  d>.iim.  r.  pf.  dahermurmcln,  ohmurmuro. 
Rj.  a-nirud;tnti.  kao  virndšaj^KH  re(':i.  tkdi  »mrmlati, 
i  stfn.  ondje.  v.  impf.  pro.tti  mrndžati. 


smrslti.  »mrsim,  r.  pf.  a-mraiti.  isp.  pomrsiti,  xa- 

mraiti.  r.  impf.  prosti  mrsiti  (knnee).  —  Igra  hod£a 
i  kaduna  kolo  smrseno,  aginica  i  spahtja  }oH-  smrse- 
nije.  Herc.  246. 

1.  saiFskati,  amTakam,  v.  pf.  eusammenschniirent 
conHrin<fO  (vom  UeiUel).  Rj.  a-mrakali  n.  p.  kesu,  kao 
stegnuti  je,  stifmuti.  glagol  se  ovaj  drukčije  ne  nalazi, 
isp.  mraka,  m?žtiti  ac.  —  Biljai5a,  suknena  ienaka 
haljina,  koja  je  oatrap:  smrskana,  a  aprijed  aaSivena 
kao  suknja.  Rj.  2Ka.  Hokeljaka  je  kapa  apolja  po- 
atavljena  crnom  avilom,  koja  je  gore  naarod  vrha 
(gdic  JG  u  fcaa  kita)  tako  smrskana  daje  oatalajama 
malo  veća  od  cvaucike.  Kov.  54, 

2.  smrskati,  amrakam,  v.  pf.  zermalmen,  contvro* 
Rj.  a-mrakati.  vidi  amreakaii ;  amlaviti,  amoždiU.  isp, 
amuljati.  —  I  papar  je  cm  i  smrskan,  ali  ^rije  i  prli. 
DPoflI.  30.  Bijah  miran  i  zatr  me,  i  uhvativši  me  za 
vrat  smrska  me.  Jov  16,  12  (confregit  me;  lerbrach 
mich).   isp.  razmrskati,  hto  prost  glagol  ne  dolazi. 

Hmri,  f.  der  Tod,  tnors:  to  mi  je  smrt  (moja.  Mnei 
me  vrlo,  n.  p.  ^ta  radili,  aluSati  ili  govoriti.  Poal.  319). 
Rj.  vidi  aauirt,  umrće,  umor  1,  dem,  amrea.  isp.  amrće. 
—  Onakuvom  »mrti  umru,  na  kakovu  ona  (vje-itica) 
bude  namijenila.  Rj.  66b.  Jesu  I',  brate,  rane  od  vi- 
đanja, iV  flu,  re<?e,  od  antrti  rane.  Rj.  417a.  Prorok 
kaže  da  će  je  (kćer)  ujesti  zmija  i  da  ^e  joj  od  toga 
biti  smrt,.,  zmijica  koja  je  ujede  i  siula  joj  augjenu 
smrt.  Rj.  724a.  Nego  aam  miaUo  ispovigeti  pri  smrti, 
lili  me  ugrabi  prije  nego  pop  priapje.  Npr.  99.  Dogje 
vrijeme  da  ^umre.  Na  smrti  dozove  sinove  i  Sćeri 
avoje.  185.  .""»ta  Je  skrivio  ovi  airomab  Ćovjek  te  ga 
rifi  smrt  osudiše  . .  .  >po  zakonima  ovoga  mjealJi  sa- 
služio  je  smrt*.  218.  Bolje  da  te  smrt  prijeka  digne^ 
ne^o  Huxa  airotiujaka  ^tiicne.  Poal.  2*3.  Da  ie  sacuviA 
Bog  od  ncMidne  {smrti  »li  dnige  kake  neareće),  56. 
I  na  smrt  ko  ide  dadu  mu  /.boriti.  104.  Tako  me 
tMprusna  smrt  rte  unsUil  299.  Tako  od  gludinje  smrti 
ne  umr^o,  a  prijed  mi  Bog  dao  smrt!  303.  Kakom 
čt  ga  smrti  umoriti,  Npj.  1,  398.  Nemoj  sebi  smrti 
učiniti,  2,  419.  1  ružnom  ih  smrti  umoriSe.  4,  196. 
Ne  aaino  kad  takovi  obor-knez  umre  svojom  .tmrti, 
ne^o  i  kad  j^a  Turei  posijeku,  njegov  ain  postane  na 
njegovo  Djjeato.  Danica  2,  97  ('=  prirodnom  smrtij. 
Kao  bijeani  dotrĆc  a  butinama,  da  me  na  smrt  istaku. 
2,  141.  Iz  grohota  udari  ih  /.uiija,  i  Jokicu  s  smrti 
sastavila.  Kov.  104.  Svake  (^)diue  od  35  ljudi  aamo 
jedan  umre  ...  i  oni  koje  osim  prirodne  smrti  kuga 
ili  vojna  ili  kakvo  uevaljalatvo  pozohlje.  Priprava  114. 
Zloćince  će  slom  smrti  pomoriti.  Mul.  21,  41.  Vidjeh 
jednu  od  glava  nje/.inijeh  ranjenu  tia  smrt.  Uikriv. 
13,  3.  Te  se  rasholjc  na  smrt.  Sam.  U.  12,  15.  (idje 
bude  car  gospodar  moj,  bilo  na  smrt  ili  na  iivoif 
ondje  će  biti  i  sluga  tvoj.  15,  21.  Sebi  na  smrt  kaza 
to  Adouija  .  . .  danas  će  poginuli.  Car.  i.  2,  23.  Pu- 

ffebose  ^ra  i  uiiniše  mu  na  smrti  čast  svi  Judejci. 
)uev.  32,  33.  Jer  je  dao  dušu  svoju  na  .smrt.  Ia.  iVJ,  12, 
1.  8UirluD,  amrum,  udj.  —  1)  sterbcnd,  moribundas : 
Jadan  ainko,  aablio  Kraljić  Marko,  jrje  |»0fribc,  kuku 
tvojoj  majci!  a  Marko  mu  smrtan  beaidio.  Smrtan 
vadi  nožiti  trgovački.  Rj.  kao  na  smrti,  na  umori«, 
umirući.  —  Tu  Jokica  bolan  bolovah;  k  njem*  dolazi 
aura  tica  vrane,  i  u  kljun  mu  vode  donoiaAe,  le  mu 
smrtna  usta  kvaaijaAe.  Kov.  105.  —  2j  n.  p.  (čovjek 
je  smrtan,  stcrblich^  mortulis,  cf.  »amrUin.  Rj.  k(iji 
može  umrijeti  (i  uvtrtjeće).  sujtrotno  beanirtaa.  — 
Pretvorile  »lavu  vječnoga  Boga  u  oblićjo  smrtnoga 
čovjeka,  Rim.  1,  23.  0iivljei5e  i  vafia  smrtna  tjelesa, 
H.  11.  —  3)  od  čega  je  moći  umrijeti;  Todes-,  martis. 
tsp.  amrtonoftjin;  todtlich,  Tod  bringend,  mortifcr; 
Otkud  knjiga,  ognjem  izgorjela!  ftto  je  lako  sfnrtna 
i  ncnadnn.  Uj.  417a.  Ako  1  smrtno  Mo  popiju,  neće 
im  naudili,  .Mark.  16,  \ii  (mortiferum;  tOdtlicMcs).  S^r 

I  bijas^e  smrinn  sirah  po  cijelom  gratlu.  Ham.  L  5,  II. 

I  Jeaik  im  je  stnjcla  smrtna.  Jer.  9,  8.  Smrtan  je  polom 


tvoj.  30,  12  (insanabUin  fraetura  iiia;  ufOteilhar  ist 
đeine  \Vunde).  adv.  Upnzi  ga  cnreva  ^ćer^  i  u  n j  Be 
snirtno  zaljubi.  Npr.  117. 

2.  snFtni,  adj.  vidi  Kftinrtai.  Rj.  rici*  i  umrli,  što 
pripada  smrti  (umrču),  samrti;  što  biva  na  5wrti, 
umoru;  Sterbc-,  Todes-,  mo^rtis,  ertremus:  KaA  ovo 
ću  carev  siu,  gmrtni  ga  snoj  dopade  od  velike  tuge 
i  italosti.  Npr.  234.  Tako  mi  .tmrtne  ure,  koja  me  tieka. 
PobI.  30«».  Onima  Alo  fijndc  u  sjenu  sjnrtnome,  za- 
Hvijelii  vidjelo.  Mat.  4,  16.  8lra§ni  čas  smrtni.  I)P. 
36i).  Kad  bi  smrtne  presude  izvrfiivao.  O  8v.  O.  19. 

snHiOAki  'n.  (u  Hrbiji)  kaže  se  u  Aali  ta  ćud  Her 
je  čovjek  u  njemu  na  velikoj  vodi  blizu  smrti),  fann, 
linUr,  Rj. 

smrtdnoSAD,  »mrtinoana,  adj.  mortiferusj  mortiftr^ 
lethifer.  8tulli.  smrto-noaan,  Ho  smrt  nosi^  zadaje,  isp. 
amrtan  3.  Tod  bringendt  todtlich,  todtend,  suprotno 
spasoDOsan.  —  Zadržao  sam  49  riječi  Hlavenskijeh. . . 
smrtonosni.  Nov.  Zav.  VI.  Jer  je  (jezik)  nemirno  zlo, 
puno  ijeda  smrtonosnoga.  Jak.  3,  8.  isp.  tako  slo^. 
adj.  kod  bogoDoeni. 

SDifviti,  smTVim,  r.  pf.  broseJn,  frio.  Rj.  a-mrviti 
n.  p.  krišku  hljeba.  i.sp.  RtroSili.  zdrobiti,  v.  impf. 
mrviti. 

1.  Hmrzno,  smfzli,  f.  (loc.  sm^li)  der  Frost,  gelu: 
dofiao  aa  ovoj  sinrzli.  Rj.  s-mrzao.  vidi  pomrzno.  — 
riječi  s  takvim  nast.  kod  iznikao. 

3.  smPzao,  smrzld,  adj,  ffefrorenf  geiatus.  V.}.  partic. 
pract.  od  smrznuti  se,  koje  vi<li  i  priri\jere  omlje. 

smrzlivnnjei  n.  das  Frieren,  congelatio.  Rj.  verb. 
od  smrzavali  se.  stanje  koje  bira,  kud  se  smrzava  šio. 

smrzAvati  sp,  smVzavam  »e,  r.  r.  itnpf.  frieren^ 
congelari.  Rj.  a-mrzavati  ae.  i».  impf.  prosti  mrziiuLi 
se.  r.  pf.  smrznuti  se.  —  Mlakva,  voda  ili  bara,  koja 
8€  umi  ne  srtirsava.  Rj.  363b. 

smrzla,  m.  (u  Srijemu)  ri(i»  smrzlo.  Rj.  istoč.  vidi 
i  amrzUca,  t  svn.  ondje. 

sm^tiea,  f.  (verdchtlidi)  der  die  Kdite  nicht  er~ 
iragen  kann,  impaiitns  frigoris.  c.f.  zimomornicA,  oze- 
bličina.  Rj.  kiue  se  (s  preziranjem)  za  maiko  ili 
iensko  čeljade,  koje  je  slabo  od  zime.  vidi  i  smrzla, 
smrzlo,  isp.  zimogrižljiv,  zimogrozan,  zimomoran. 

smrzlo,  m.  vidi  smrzlica.  Rj.  i  syn.  ondje,  smrzlo 
juz.  prema  ».rt.  smrzla,  voc.  amfzio. 

smrzlAtnk,  smrzhUka,  m.  gefrorne  ErdschoUe,  gleba 
gclata.  Rj.  S7nrzla  zemljana  gruda.  —  rijeci  s  takim 
nast.  kod  bjclntak. 

smhcnuti,  8m'?znSm  (smrzoh  i  amrznuh,  amrzao, 
pmrzla  i  smrznuo.  Rj,'),  v.  pf.  Rj.  s-mrznuti.  —  i)  9^' 
frieren  maclien^  cont/elo.  Rj.  smrznuti  sto,  učiniti  da 
se  smrzne.  —  PoŽto  je  Mart  ovo  učinio,  kažu  da  je 
rekao:  »Da  mi  je  iož  samo  jedau  dan,  smrtno  bih  u 
kravi  tele  i  u  ženi  dijete.  Živ.  25.  —  ti)  sa  se,  rv/leks, 
gefriereti,  congelari.  Rj.  —  Xe  se  smrzne  i  okaraeni  i 
baba  i  njezini  jarMJj.  Rj.  10a.  Inje  je  zimi  smrzla 
magla,  a  s]ana  je  u  prolje(^e  i  n  jesen  smrzla  rosu. 
Rj.  232)1.  <  'ekaj  dok  otkravim  noge  (smrzle  od  zime). 
Rj.  470b.  PokoruAiri  pc,  smrznuti  se  malo  (kao  da  ac 
po  zemlji  uhvati  kom).  Kj.  531b  (vidi  i  skoruAiti  se). 
Hkosati  se,  smrznuti  se  (kao  kost?)  Rj.  (>87b.  Skoča- 
Bjiti  se,  smrznuti  se  ili  onako  otvrdnuti  kao  kočanj. 
Rj.  (j87b.  Truckavica,  kad  se  kola  vrlo  truckaju,  u.  p. 
po  smralu  piUu.  Rj.  753a.  Pa  okrenu  snijeg  na  sje- 
verom ;  stnrzoše  se  toke  za  jeleke,  a  jeleci  za  tanke 
košulje,  Npj.  3,  419. 

smAviiljKa,  f  (u  Hrv.)  vidi  tociljajka.  Rj.  vidi  i 
toeilj.ivka.  na  ledu  gdje  se  djeca  smucaju,  toctljajn; 
die  ki.4tahn,  Gleitbakn.  isp.  klizaliŠle.  —  rijeci  s  takim 
nast.  kod  kazaljka. 

amdeanjo,  n.  Rj.  cerb.  od  smuoati  se.  —  1)  radija 
kqjom  se  tko  smuca  kojekuda  (das  Umherzieben,  va- 
gabunda vita.  Rj.K  —  2)  (u  Hrv.)  vidi  tociljanje.  Uj. 

srndratl  so,  smOcam  se^  i',  r.  impf.  Rj.  —  i)  hcr- 
umstreidien,  vagor.   Rj.  tidi  skitati  se,  i"  sj/n.  ondje. 


V.  pf.  posmucati  se.  ~  Čaratan  ne  može  imati  po- 
stojanoga posla,  nego  se  smuca  kojekuda.  Rj.  819a. 
Smuca  86  k'o  psina  pribjena.  DPosI.  112  (pribiena 
zap.  ft^jesto  prebjeua).  —  2)  (u  Hrv.)  vidi  tocUjati 
se.  Rj.  (po  ledu), 

smii^ftranje,  n.  J.  Đogđanović.  verb.  od  amučavati 
se.  stanje  koje  biva,  kaase  kome  smučava. 

Hmnl'A\At\  s©,  smfJčrivS  se,  i'.  r.  impf.  nešto  mi  $e 
smucava,  gotov  sam  bljuvati.  J.  Bogdanovit-.  s-mu- 
eavati  se,  mučno  bivati  (kome),  v.  pf.  smučiti  se. 

smA^Ui  se,  smBči  se,  t\  r.  pf,  smučilo  mu  se,  pa 
eno  bljuje.  J.  Bogdauovič.  s-mučiti  se  (kome),  mućno 
mu  postati,  v.  impf.  smučavaU  se. 

smOćkati,  sm^t^kam,  v.  pf  aussdiwenkeHj  eluo: 
smućkaj  pa  prolij  (Nema  od  toga  niSta.  Poal.  291), 
Rj.  s-mučkati.  r.  impf  prosti  mućkati. 

smAditl.  smudlm,  v.  impf.  v,  pf  osmuditi,  — 
1^  sengen,  amburo.  Rj.  značenje  (konjenu)  žeći:  amu- 
dili.  luirijeni  304.  —  2J  globiti,  gulili,  derati,  durch 
Erpressangen  schinden,  exhaurio:  Ode  gradit'  grada 
na  Medunu.  da  uzapd  Brdsku  sirotinju,  da  ib  guli  i 
bez  mila  svtudi.  Rj. 

sraildot,  m.  (u  Dubr.)  nekaka  morska  riba.  Rj. 
{Seebarsch,  labra.r  lupus  ('.  V.  Rj.')  —  Ftoljc  je  biti 
kuda  od  smu<luta  ncgli  glava  od  gerc.  DPoal.  7  (kAda, 
rep,  ital,  coda,  lat.  cauda.  DPosI.  XIII).  Tugja  će 
biti  i  smudut  (iap.  smugj).  Osu.  223. 

smagj,  smima,  m.  der  Schiel,  perca  luciopercu 
{sandra  ('uv.  Rj.")  Rj.  riba.  vidi  kodtreba  (smugj?), 
i.'ip.  smudut 

smd^i^njc,  n.  rerb.  od  smuditi.  radija  kojom  tko 
smudi  sto  ili  koga. 

srauk.  tn,  eine  Art  SrMange  (die  Aescttlapschlange. 
Hj.*)  serpentis  genus  (coluher  (lavescens.  L.  Rj.^.  Hmuk 
je  odozgo  crn  a  i>o  trbuhu  žućkast.  Rj.  zmija,  vidi 
smukulja;  konju&arica,  konjuŠtica.  —  za  postanje  isp. 
smucati  RO,  smuknuti.  Korijeni  303. 

smaknuti,  smuknem,  v.  pf  —  I)  nož,  zucken, 
stringo.  Rj.  prelazno  ndi  suknuti  1,  potegnuli  3,  po- 
trgnuti.  —  2)  daherschiessen ,  ruo.  Rj.  neprelaeno 
isp.  euJcnuti  2  (suknuie  pčele  iz  koSnice)*,  posnkljatij 
posu  k  tat  i. 

smOkulJa,  f  vidi  smuk.  Rj.  —  riječi  s  takim  nosi. 
kod  baknlja. 

.smAljati,  Ijam,  r.  pf.  £erquet8chen,  contundo.  RJ. 
s-muljati  b.  p.  groigje.  vidi  smožditi,  i  syn.  Ofidje.  r. 
impf.  prosti  muljati. 

»mAmlatl,  lani,  sm^mljaO,  Ij^m.  vidi  smrmisti. 
Rj.  s-mnmlati .  »-inniiiljati ;  mumlajuH.  mumljajući 
reci.  vidi  i  srarmljnti,  smmdžati.  v.  impf.  prosti  mu- 
mlati,  mumljati. 

sm&šon,  adj.  n.  p.  leti  kao  smušen  (kao  smušen 
n.  p.  leti,  gledi,  Posl.  132),  uie  ein  Jiasender,  rabidus, 
rabiosus  {cf.  bijesan,  goropadan.  Rj.'l.  Rj.  part,  praet. 
pass.  od  smu§]ti  se.  koji  se  stnušio. 

smDsemk,  m.  vidi  goropadnik.  Rj.  čovjek  smuien, 
goropadan,  ^u>s«n.  vidi  i  zgranov. 

srafiNid  .se,  ^m  ae,  v.  r.  pf.  vidi  zgranuti  se.  Rj. 
drukč^e  se  ne  nalazi  glagol  ovttj.  —  Značenje  (ko- 
rijenu) bjesT^etij  poludjeti:  smuiiti  se,  smušen,  smu- 
6enik.  Korijeni  172. 

smAtn,  f  (u  Grblju)  sjever  sa  snijegom,  Schnee- 
tvetter,  ningor.  Rj.  s-muta.  za  postanje  isp,  smutiti. 
j  Korijeni  158.  Wd*  pomet,  b  .?f/M.  ondje. 

smAtiti,  smutim,  v.  pf.  Rj.  s-muliti.  r.  impf.  prosti 
mutiti.  —  1)  rcru'irren,  turbo.  Rj.  vidi  pomutiti  2, 
pobuniti,  smesti  2.  —  Abar,  koji  smuti  Tsrailja  ogri- 
jeSiv  se  o  stvari  proklete.  Ducv.  I.  2,  7.  Kad  tugja 
rijcĆ  imajut^i  u  svom  jeziku  vi^  značenja  no  bi  smu- 
ttia  tumačenja.  Ogled  VI.  —  2)  n.  p.  vodu,  trUben, 
turbo.  Rj.  učiniti  je  mutnu,  indi  |.K>uintiti  1. —  Hava 
je  Dunav  objačiUa,  ma  ga  je  .'tmutila.  DPosl.  110. 

smAlIJiv,  a€^.  OD  ti  je  smuHjiv  čoek,  amutiče  dva 


snttfUiviie 


—  439  — 


oka  a  j^lavi.  J.  Bo^đanović.  k(^i  rtido  muti  (1).  vidi 
mulljiv. 

smCiUJivaf^,  smtitliiTca,  m.  der  Udnkgschmied,  doli 
viachinator.  Kj.  smttiljiv čovjek,  vidi  mutljirac;  plotka^i, 
petlJHnnr,  petljarae.  —  Ne  atjivi  se,  žalosna  mu  majka, 
no  poMluAa  nevjerne  smutljivce^  Npj.  0,  27. 

smAllij)!,  /*.  dic  VcrUgenheit,  angHstiae,  lij.  kad 
8€  tko  smutii  stnett.  vidi  Hmetnja  2,  i  nt^n.  ondje. 

smAŽdltl,  amuždlm,  r.  pf.  n.  p.  ^timnal  prut,  grozd, 
abttreifen  (Betrcn  und  lUaiier)^  dtstringo.  RJ.  s-mii- 
žditi,  n.  p.  »a  jjruta  Ušće,  sa  groitjja  puca;  kao  9vu6i. 
drukčije  se  glagol  ne  nalmi. 

Nnft^i,  anagjG,  v.  pf.  Rj.  B-na(!i.  v.  impf.  snalaziti, 
snahotiiti.  —  1)  finden^  hcimsuchen,  invenio:  snaSlo 
ga  <!udo;  snaMa  ga  bijeda,  —  Pripovedi  joj  ave  šta 
ga  je  8n(^lo  i  kia.  mu  je  car  zapovedio.  Npr.  titi.  Ti 
ena^  sve  ticvoljt  koje  nas  snagjose.  ^[ojs.  IV.  20,  14. 
Otuda  rtoznajt?mo  6ta  je  i  Bosnu  SHa.^lo  od  Jhtjttziia: 
»kad  do]<je  Haja/it,  razori  Boemi.«  DM.  157.  — 
2)  snašlo  ga.  er  hai  das  HinfalUnde,  epUepticus  est. 
Rj.  pao  od  gore.  isp,  gora  3. 

shA^,  f.  (accus.  Bungu).  —  1)  die  Starke,  Kraft, 
vires:  opoaao  se  snagom,  stao  na  itnagu,  der  Jungling 
imt  l/J  dcr  liliithc  neiner  Mannskraft,  Kj.  vidi  «)nažnoBt ; 
jačina,  jakost,  jnkota,  krepćiua,  krepkost,  kropoat,  isp. 
ra.  —  Ojuskati,  raditi  Ho  sa  svom  snagom,  n.  p.  kopati, 
BJedi.  Rj.  15lb.  tJje  je  tvoja  kruta  snaga?  kruti  Binkol 
Rj.  Br>ll>.  HttjeSati,  oslabiti,  malakt^ati,  izgubiti  snagu. 
Rj.  703a.  Bla^o  onum  ko^a  »rec'a  hrani,  a  te&ko  onom 
koga  snaga  hrani!  i'oel.  IH.  Bol^a  je  unca  pameti 
uejj;o  xlo  litara  snage,  21.  U  petnih  Žila  (n.  p.  truditi 
86  oko  žta,  t.  j.  ii  .Hve  snage,  Sto  se  gojrj  više  može). 
KJl).  Kad  ja  bijah  na  bije«  gjevojka,  Npj.  2,  13  (l.  j. 
odrasla  i  staht  na  snagu.  Vuk).  Mludi  I  roA  noja  go- 
apodakofra  dohvuii  sesmige  i  parnpti.  2,  188.  Braniln 
se,  Ho  joj  snaga  diitut.  Herc.  CkI.  Dok  vidi  s  kakom 
ĆQ  snagom  l'etar  i  Milenko  doi^i  i  ko  će  biti  jači. 
8ovj.  53.  Nemoj  me  odbaciti  pod  starost,  kad  me  iz- 
daje snaga  moja.  Ps.  71,  ^.  8amo  bi  manje  snage 
bilo  t*  be,yedi.  DRj.  1,  2.  Jer  je  u  tome  .snagu  mojih 
riječi.  tjVS.  5 /rn  ora  dva  poiljahija  primjera  isp. 
kod  »lUi  primjere  is  Nov.  »Srb.  IblK,  302  t  Kj.'  LV. 
Nachdrut'k).  —  2)  der  Leib,  Kfirpt^^  corpus,  n.  p. 
boli  me  «va  snapa,  cf,  tijelo.  Rj.  AV«  snatji  ti  ^lave 
nije,  krnici  je  osjekose.  Kj.  BO-lb.  Kad  io  <5iije  konj 
pod  7.majcm,  a  on  mahne  glavom  i  snagom,  a  no- 
gama uvreten  te  zmaja  o  kamen.  Npr.  26.  —  SJ  (u 
Hrv.)  vidi  ćiatola.  Uj. 

Nttftbiu  /*.  [roc.  Buiiho).  Rj.  vidi  nevjesta,  ht/p.  8na5a. 
dcm.  sniiAiot.  —  1)  des  Brudcrs  Frau,  Schutigcrin, 
frutris  uxor,  zu  dcr  ich  djever  fcm.  Kj.  bratova  žena. 
eorrel.  djever  i  zaova.  —  Djeverićii*,  djeverov  sin 
snani.  Djeverit^na,  djeverova  V6i  stnasi.  Rj.  121b.  Tad 
se  gjeper  od  sua  razahrao,  pa  je  svojoj  snahi  govorio: 
»Snaho  moja,  od  zlata  jabukol  Npj.  1,  41.  —  !i)  die 
Schmegeriochter,  Schnur,  nurun,  cf.  nevjesta.  Uj. 
sinoclja  iena*  corrci.  svekar  i  svekrva.  —  Uzme  je 
nvekrra  pitali:  >.S'?iaAo  moju,  kako  je  to?  Npr.  53. 
Na  pohodu  dade  svekrvti  svojoj  snasi  prsten.  Kov. 
46.  koliko  li  ćari,  toliko  ti  Bog  dao  «Ha/»i/  127.  (io- 
lotinje  rcnc  i*ina  svojega  ne  otkrij;  snaha  ti  je.  Mojs. 
III.   18,  15. 

NnikhiB,  adj.  der  snaha,  -nj;  snaha.  Rj.  sto  pripada 
snahi  (snasi),  iftp.  snadin.  —  8va6i,  snuttina  sestra. 
Rj.  6(>J)a. 

.sniihddtti.  snfkhodi,  r.  impf.  Rj.  s-nahoditi.  vidi 
snjilazili.  r.  pf.  snaći.  —  J)  finde7i,  htimsucheft,  inv€- 
vcnio.  u.  p.  bijeda,  Rj.  —  :č)  das  Hinfallende  hc- 
kommen,  corripi:  snahodi  ga  svakoga  mjeseca.  Rj. 
pada  od  gore.  isp.  gora  3. 

»nuhAj|tji'^nJ<^,  n.  duu  Auffindftn,  Heimsuchent  cor- 
reptio.  Kj.  verb.  od  saahoditi,  koje  vidi. 

•linahAvnll,  sni^hojSro,  i',  impf.  ko  imahuje,  ta  vo- 
juje. Rj. 


sn&lazUit  zTm,  v.  impf.  B-oalaziti.  vidi  snahoditi. 
V.  pf,  sna^i.  —  Ali  mnoga  ila  snalaee  čovjeka.  Prop. 
8,  6. 

snJilaiS^Je,  n,  verh.  od  snalaziti,  koje  vidi.  vidi 
snaho^enje. 

snA^u,  f.  {voc.  sn&Ao).  Rj.  hyp.  od  snaha,  takva 
hyp.  kod  graAa.  dcm.  snaAica.  —  1)  vidi  snaha.  Rj. 
—  Pet'o  poje  na  gredi,  te  on  budi  snažicu,  skoči 
snaia  bunovna,  svekru  bradu  o^upa  i  svekrvi  vilice . . . 
iPoJlto,  snašo,  ta  koŽa?<  Npj.  1,  521.  Gjever  snahu 
za  niku  držaše,  i  ovako  snaH  govoraše:  »Snaho  moja, 
zelena  livado!  Herc.  113.  —  f^  jede  j^ngere  Frauens- 
person,  deren  Kamen  man  nichi  iceiss:  Schwdgerin, 
nurus.  Kj.  kaže  se  nUagjemu  ienskome,  kojemu  se 
ime  ne  sna. 

SD&Sica,  /*.  dem.  od  ana^:  Pijanoj  anoHei  mili 
gjeverci  iPosL  247).  Rj.  —  Mari  sjever  riječ  govo- 
ra.5e:  »0  snahice,  pitoma  ružice!  Npj.  1,  40. 

NnA.^in,  adj.  der  sna^  nurus.  Rj.  što  pripada 
snasi. 

SB&tan,  snliŽna  (saSinT),  a(\j.  starh,  fortis.  Rj.  vidi 
OJl,  C'ilan,  jak,  Jukoslun,  krepak,  i^.  silan.  —  Bogata 
dom,  pravi  Ri.Vianin,  a  snalni  Srbin.  Kov.  122.  ude. 
Hoće  snažno  udriti  na  Turke.  Npj.  5,  222.  DogjoSe 
carevi,  biže  se  .  .  .  pogazila  si,  du5o  moja,  smtsno, 
8ud.  6,  21. 

snAžciOOi  »•  vidi  ćižćenje.  Rj.  —  Da  narodu  dam 
jednu  silu  vUe  sa  »naief\}e  \  pre^ifićanje  istoilske 
svesti.  ZIos.  287. 

snAiMI.  snafun,  (u  Hrv.)  vidi  ^Uti.  Rj.  v.  pf. 
osnažiti.  —  Tetošiti,  cf.  njegovati,  snažiti,  blažiti. 
Rj.  737b. 

snAŽndst.  sn^nosti,  f.  osobina  onoga  koji  je  sna- 
ran.  indi  snaga  1,  »  «;/».  ondje.  —  Nathodi  snal- 
noHti  i  Burjonovu  i  Bratiitovu  ma^ku.  DPosI.  68. 

snAbiti  se,  snSbijem  se,  v.  r.  pf.  Rj.  s-ne-biti  »e. 
od  korijena  od  koga  i  biti,  ddbiti.  pdbiti,  zflbiti,  zbiti 
se.  Korijeni  140.  i'.  impf.  snebivali  se.  —  t)  schiicfUernt 
ivrlegcn  tcerden,  verecundus  sum.  Rj.  kao  zabuniti 
se  od  stidnoće  ili  ud  .•<mjernosti,  n.  p.  u  iugjoj  kući. 
isp.  žapnuti  se,  /astidjeti  bp.  —  2)  snebiti  se  čega, 
f(n-««  mit  VertcHfuicrung  leugnen,  mirabundus  in- 
fitior.  Rj.  kao  u  dudu^  ćudcći  se  pobašiti  Ho,  reći  da 
nije  to  i  to. 

snobtvanjt*.  n.  Rj.  verb.  od  snebivati  se.  —  1)  stanje 
koje  biva,  kad  se  tko  snebiva  n.  p.  od  stidnoće  u 
tugjoj  kuci  (das  J^churhternsein,  Verlegensein  |im 
fremdcn  llauae],  verecuudia.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom 
.se  tko  Hnchiva  čega  (das  Leugnen  mit  Vervvmidenmg, 
iulitiatio  mirabundi.  Rj.). 

snebivnil  (se,  8n^bTvam  se,  v.  r,  impf.  Rj.  s-ue- 
bivati  se.  v.  pf.  snebiti  se.  —  1)  verlegen  sein,  vere- 
cundus sum,  cf.  ustručavati  se.  Rj.  kao  zbunjivati  se 
od  stidnoće  n.  p.  u  tugjoj  kući.  isp,  i  zapali  se,  sti- 
djeli se.  —  Th  pametan  bi  se  čovek  stidio  i  .wc- 
bivao,  da  mu  ovakovo  Sto  i  drugi  ko  reče  u  oči,  a 
kamo  li  sam  da  govori  I  Nov.  Srb.  1817,  637.  Ko  se 
snefnva,  a  ima  slugu,  bolji  je  od  onoga  koji  se  veliča 
a  hljeba  nema.  Prič.  12,  0.  —  2)  čega,  etu'os  mit 
Vertcunderuna  leugnen,  mirabundus  infitior.  Rj.  kao 
u  ćudu,  čudeći  se  nijekati,  basiti  sto. 

snubivljiv,  adj.  koji  se  namah  od  čega  god  sne- 
bije,  snbuni;  verlegen,  schiichtern.  —  Ali  ua  tako  5to 
ja  bejah  trom  i  sn^ivljiv.  Me^.  03.  Nikola  je  momak 
snehivljiva  koraka  i  držanja.  Zim.  106.  adv  :  Drugi, 
mlagji  godinama,  prigje  snebivljico  te  se  takogje  po- 
ljubi sa  mnom.  Zlos.  82. 

»iiiordkć,  unbeguem,  importunum,  cf.  ruka.  Rj. 
8  neruke.  —  Nije  mi  na  ruku,  na  prez  ruka  mi  je, 
i.  j.  s  fteruke  mi  jo,  es  iet  mir  utm^uem,  altenum. 
Rj.  656b. 

sn^stl,  SD^sem,  v.  pf,  s-nesti.  Ubi.  67.  vidi  sanesti, 
snijeti,  v.  impf,  snosili. 


liSV^selltj  se 


uo  — 


lUak 


KneT<«.s(Mltl  so,  BDevfeflcITm  ae,  i\  r.  pf.  sich  be- 
irUbcn,  conirintari.  Rj.  H-ne- veseliti  se.  vidi  onevesB- 
liti  He;  ožalofliti  se,  osj(?tili  ne  3.  mprvtno  obeseliti 
B«,  rtuveseliti  ne.  *«  r.  ivtjtf.  iap.  >*ueve»oljavati.  — 
Kad  fteiia  dozna  da  <Wjek  torbe  nije  donio,  ontt  «t 
rr^o  sneveseli,  lij.  502b.  Kojiogj  jma  gusta,  ima  i 
dizgiista.  (Od  prilike:  ko  »e  veseli  valja  da  m  i  ane- 
rofcU).  PoftI.  137.  Tada  se  car  sneveseli  i  fltade  pla- 
kati. Sam.  II.  18,  33. 

snevpscljflviinjcn.  verh.  od  sneveseljavati.  nidnjti 
kojoitt  tko  ftncveseljaVii  koga. 

snevcscijdrnti,  sneveRMjavilm,  v.  impf.  a-nevese- 
Ijavati  kuga^  Hititi  ga  nevesela,  v.  pf.  inp.  Bneveseliti 
se.  suprotno  nut  veselja  vati.  —  Ali  mene  gospodin 
župnik  zapita  i  ftta  »i*  je  8neceseyavalo  na  ovom 
putu.  /loB.  72. 

sn^er«  m.  {loc.  Bnijfegu),  dcr  Schme,  nix:  Ne  padti 
snijeg  da  pomori  svijet,  nego  da  «vaka  zvjerka  svoj 
tnig  pokaže  (Posl.  2<»7).  Kj.  vidi  cijelac,  ponovac, 
snježnnik,  Rtojser,  suJnc.  —  Kad  ud-tiri  snijeg  ili  ci- 
gani  .  .  .  Mart  navali  na  snijegom  i  s  mrazom.  Rj. 
10a.  Bijeli  se  Hnijeg.  Rj.  25a.  KyV  snijeg.  Rj.  fila. 
Zatijao  snijeg  pat.  Rj.  l(>l>a.  Zanieo  snijeg.  Rj.  I83f). 
Zapao  ftniieg  do  koljena.  Rj.  187h.  Snijeg  pade,  drumi 
zapadoSe,  planino  se  snijegom  suviše.  R).  210a.  Ift- 
tresine,  'i)  posljednji  snijeg,  koji  u  proljeće  na  po- 
sljetku udara  (kao  veo  nestalo  snijega,  pa  »e  isiresa 
nebo  od  njega).  Rj.  y40b.  Lie  »nijcg.  Ri.  241b.  Jugov 
snijep.  Hj.  'JStJa.  Kila,  gruda  finijega.  Rj.  270a.  yuti 
fH!  Kima  (kad  na  velikoj  zimi  promii^e  snijeg,  a  od 
zirao  ne  može  dobro  da  udari).  Rj.  331*li  (i>ip.  niže 
primjer  iz  FobI.  172:  propada  snijeg).  Nalazi,  na- 
liodi  kiSa,  snijeg.  Kj.  393a.  Nagje  snijeg^  kiSa,  rosa. 
U  j.  pade  {i'i  neba  na  zemlju).  Rj.  411a.  Obijeljeo 
umjeg  po  brdiaia.  Rj.  428b.  Odfjrnuti,  odgrtati,  d.  p. 
žito,  snijeg.  Rj.  443a.  Okopnjeo  snijeg.  Rj.  455«. 
UpraSak,  opraSica,  kad  opraši  snijeg.  Rj.  4(>4a.  Oprlia, 
kad  oprša  snijeg.  Rj.  4H5a.  Oslano  n.  p.  snijeg,  kad 
zapadne.  Rj.  47ib.  Otopio  se  n.  p.  snijeg.  Rj.  477b. 
U  |)roljei**  kad  se  tope  mjegovi.  Kj.  495b.  Pomeo  ga 
SMjeg  .  .  .  Imali  smo  se  pomesti,  t.  j.  malo  nas  nije 
»nijeg  sameo...  Rj.  537a.  Poprstio  snijeg^  t.  j.  oprašio. 
Rj.  544a.  Potrunio  snijeg.  Rj.  rj57b.  Prošarao  ae 
ttnijeg  po  planini.  Rj.  Gllia.  Hmuta,  sjever  sa  snijegom. 
Rj.  Gilfb.  Snijeii,  t.  i.  ide  snijeg.  Rj.  698a.  Snježanica, 
voda  od  snijega.  Rj.  t)9ila.  r^umiizga,  kad  se  snijeg  i 

?rad  i  kiŽa  ugruhi.  Rj.  72oh.  Truni  snijeg.  Hj.  752b. 
Jrinuo  snijeg.  Rj.  787a.  Kad  pada  krupan  snijegj 
kaže  se  da  lopata.  Rj.''  345a.  Nefito  se  n(!obln<!i  pa 
okrene  sniicg  sa  sjeverom  du  se  pometenio  uii  i  konji. 
Npr.  ti.  Ljuti  se  Kima.  (Kad  ua  velik<ij  /.imi  propada 
snijeg,  a  upravo  ne  može  da  udari).  Pusi.  172  (vidi 
poviše  primjer  iz  Rj.  33l»b:  vromići  snijeg).  Hveti 
Luka  snijeg  zahuka.  {Kad  dr>^e  sveti  Lnkn,  18. 
Oktomvr.,  onda  može  i  snijeg  tidariti).  2^1.  A  ćadori 
kao  i  snjegovi.  Npj.  2,  318.  Tamo  snijeg  nigda  ne 
prestaje^  već  sve  ieii  jedan  na  dragome.  3,  474.  I*o 
tom  će  zapasti  veliki  snijeg,  koji  če  a  jakom  zimom 
drsati  zadugo.  Danica  1,  XIX. 

.snijet,  /.  i  m.  dcr  Bmnd  im  Getreidct  uredOf  cf, 
glavniea:  Od  Jenice  se  može  snijet  pretvoriti,  u  od 
8n\jeta  6euioa  (Ud  dobrijeh  roditelja  mi>gu  izi(?i  rgjava 
gjeea,  a  od  rgjavijeb  dobra.  Posl.  23t»).  Rj.  —  II 
svakoj  Scnioi  ima  snijeti.  Posl.  335. 

.snijMi,  sn&Mera  (»ulo,  snijfela),  r.  pf.  Rj.  s-nijeti. 
riđi  Mniieti,  suesti.  v.  impf.  snositi.  —  jj  herabiragen, 
defero.  Rj.  za  s  isp.  a,  aa  I.  snijđi  što  s  čega.  — 
Nojevi  polete  u  visinu  ...  le  ga  nojevi  sne.su  na 
semiju.  wpr.  159.  Moje  6e  sluge  tmijeti  s  Livana 
(drva)  na  more.  Car.  L  5,  9.  —  2)  zusammentrageti, 
amgero.  Rj.  r«  s  isp.  b,  sa  II.  —  .Snos,  5to  sneM 
voda  na  jedno  mjesto.  Rj.  HD^b.  Ja  '•»  snopljc  sni- 
jeti, i  Ja  6i  i  vrije<5i.  Npr.  175.  sn  se,  pass.:  Hijeno 
se  najprije  po  njivi  pokupi  u  uaviljke  pa  se  naviljd 


poslije  /mesu  na  ono  mjesto  gdje  će  se  sijeno  aadjMti. 
Kj.  380a.  —  3)  tragen,  legen  (von  der  llennc),  pono. 
Rj.  —  <TJe(5i(:a  kažu  mu  da  je  tica  snijela  dva  jaja. 
Npr.  1(»8.  Nije  mi  ougje  koke,  koja  snese  jaje.  pa 
ga  olkako<?e.  Posl.  21B.  **»m;e''e  njemu  tjjavo  jnie. 
i/ilo  i^e  proi^ir  2'.!!.  Kakoknl',  a  no  snijeti  OPosl.  44. 

snij^viinjc,  ii.  vidi  snivanje.  Rj. 

snij^vnti,  smjevam,  r.  impf.  (u  O.  fl.)  vidi  snivali. 
Rj.  Vidi  i  sanjati,  prema  tome  je  v.  pf.  snjeti,  finjeti 
(Hnim).  —  Snijfevati  »e,  snljeva  mi  se,  v.  r.  impf. 
Hoijevaće  mi  se  noćas ,  traument  aomnio.  Bj.  t^i 
snivati  se. 

sny6žeiije,  ».  das  Schneien,  ningor.  Rj.  verh.  od 
suiježiti.  stanje  koje  biva,  kad  snijeii. 

snfj^žUU  snijfeši,  v.  impf.  (u  Dubr.),  snij^Ji,  t.  j. 
ide  snijeg,  sekn^en,  ninacre.  Rj.  r.  pf.  osnij^žiti. 

Kniježnien,  f.  (u  C  Ci.)  jama  gdje  ljeti  ima  sni- 
jega (ii  Heri.*egovini  i  u  Crnoj  <Jori  na  takovijem  »e 
mjestima  ljeti  snijeg  topi  u  kotlovima  i  u  koritima. 
te  se  stoka  poji),  Schneegrube,  fovesa,  in  y[ua  nives 
conservantur.  Rj. 

Hlifmak,  snimka,  m.  šio  se  snimi;  die  Vopie,  dcr 
Abdruek,  ej'emplam,  exemplar  in  alitjua  re  ej-prcsaam. 
za  postanje  isp.  snimati,  snimiti.  ~  Jer  je  na^  pri- 
loženom snimka  rtjeć  skraćena.  DRj.  3,  470,  temu 
je  trebalo  iKuzeti  prvu  stranu,  osobito  kad  je  od  nje 
snimak  priložen,  ne  ć\x  pitati  .  .  .  NeJ<to  se  samo 
može  po  priloženim  snimvima  ka/.ati  .  .  .  kao  &to  se 
vidi  iz  snimaka.  Rad  »i,  208. 

sninanje,  n.  das  Ueralmeltmen,  decutio,  ef.  aki- 
danjo.  Rj. 

.snimntl,  snimam,  v.  impf.  Rj.  r.  pf.  prosti  snimiti; 
slož.  posnimaii.  —  J)  herahnehmcn,  demo.  Rj.  vidi 
skidati,  smicati  1.  ~  2)  sa  se,  relhks.  snimati  se,  sn*?* 
mam  se,  v.  r.  impf.  herabsteigcn,  desceiido.  Rj.  r»ti» 
salaziti,  silaziti,  slaziti.  —  Gleda  Jovo  s  jabuke  zelene, 
pa  se  .lovo  nix  jabuku  »nima.  IINpj.  1,  147. 

.snimiti,  snimim,  v.  pf.  Rj.  s-niniiti.  mdi  sHmiti.  v. 
impf  snimati.  —  J)  herahttcJtmen,  demo,  ef.  skinuti: 
kapu  s  glave,  kukiini/e  k  tavana  itd.:  Ona  snimi 
svilena  jagluka.  Ri.  isp.  smaći  1.  —  Ztiboravi  snimiti 
s  grla  oni  zapis.  Npr.  213.  Dok  mi  Omer  konjičci  ne 
primi,  dok  ne  primi,  i  s  konja  ne  snimi.  Npj.  1,  254. 
Leviti  snunivši  kovčeg  .  .  .  metnu^e  na  onaj  veliki 
kamen.  Sam.  I.  6,  15.  —  2)  sa  se,  refleks,  hcrab- 
steigen,  desccndo:  On  se  snimi  sa  konja  »carina.  Rj. 
ndi  saći,  sići,  skinuti  se,  sljesti. 

snlsOtl  .se,  Hin.^tim  ne,  v.  r.  pf.  s-niHiti  se,  kao 
postati  ništa,  -nestati,  v.  imjtf.  pro.sii  nij^tili  ae.  — 
Trateći  po  malo  sništi  se  potajno.  DPosl.  137. 

snlti,  smm,  v.  pf.  Ri.  vidi  snjeti,  snjeti.  v,  pf.  sloz. 
pri-suiti  (se),  sasniti  (i  sa^njeli),  usniti.  r.  impf.  sni- 
vati, siiijevati,  sanjali.  —  J)  (rnnmen,  somnio.  Rj. 
—  Ja  sam  noćas  snila  da  će  odmah  ozdraviti.  Npr. 
225.  Ako  me  stiiš,  prevrni  uzglavnicu,  da  i  ja  Ubc 
snini.  Posl.  5.  Kad  ti  dogjem  u  snu,  prevrati  uzglav- 
nirti  (da  i  ja  o  tebi  isto  snim).  122.  Ne  kaže  baba 
kako  je  sun  snila,  već  kako  je  po  nju  bolje.  2tJ0. 
Što  ne  bi  ćock  ni  »  sna  snio  (n.  p.  govori  se  na 
koga).  358.  Sanak  snila  Kućukova  kada,  gje  Uzice 
tama  |)opauula...  -^Zlo  si  »nila,  gore  će  ti  bili.  Npj, 
4,  17t).  Stiih,  a  pređa  mnom  ćokot.  Moj«.  1.  40,  SK 
iKa  toga  odmah  sntm  gdje  isc  jednoga  stabla  izrast« 
sedain  klasova.  Prip.  bibl.  29.  —  2)  sa  se,  reftekti, 
sniti  se  kome:  Ne  kazuje  baba  «<«  joj  se  unilo,  ncj^o 
kako  joj  je  milo.  Posl.  2t».  L'  snu  se  ne  snilo!  (Kad 
ko  govori  o  ćeniu  Sto  ne  bi  rad  bio  da  mu  se  sni, 
n.  p.  0  ribi  i  t  d.).  335. 

snivunjp,  n.  vidi  sanjanje.  Rj. 

snivati,  sDtvnm,  vidi  sanjati.  Rj.  v.  impf.  vidi  i 
snijevati.  r.  pf.  prosti  Roiti,  i  si/n.  ondje.  —  «i  M, 
re/Uks.:  Stiivm'-e  mi  se  noćas.  Posl.  291. 

snl7.Hk«  snlska  {eomp.  smžT),  ad^i.  nicder,  hamilts. 
cf.  Ilirik.  Rj.  —  f^tono  sjedi,  kao  efendija,  «  civenom 


SHiMlI 


-441 


soba 


sniskvm  ictrivann.  Npi.  3,  Mfi.  Havii  imn  miake  hre- 
(juvc.  Uaiiicrt  2,  'ib.  uJv.  Natlvesti  lagju  ili  fkelii  lu 
vodu  da  prijeko  vozo(5i  ne  uo  bi  doMii  vrlo  snisko 
na  drugu  Btrann.  Kj.  .'J84b. 

snlznll,  »nižem,  r.  itnpf.  itcrabrcibcn  (Vcrlcn),  r/ivip 
rfr  f'do.  Rj.  H-iii/jiti  (>  nir«^  n.  p,  biser,  sujnotno 
naiiiiCHti.  r.  im;>/*  ftnizivaU. 

Hnlzili,  Hiiulm,  v.  pf.  ft-niKili  itOt  Učiniti  iUt  bude 
ninko.  kao  prost  tjUujol  ne  dolnsi.  i^),  poniziti,  iini- 
xiLi.  —  (jospod  .  ,  .  Ho  je  vifloko  poajvci  6c,  i  5lo  jv 
uzdi(fnuio  snisiće.  I«.  10,  23.  Grad  i  visoke  tiiiorc 
tvoje  sniiiče,  obori<5e,  bftoi(?e  na  zemlju  u  pruh.  25,  12. 

snizivanjc,  n.  d<is  Ilerahnchmen^  demtio,  Rj.  verh. 
od  Rni7:iviiti.  radnja  kojom  tko  snitaje  n.  p.  biser. 

siilzivHti,  anknjem,  r.  tmpf.  hcratntehmen,  đfmo. 
Kj.  s-ni/.ivrtti  n.  p.  biser  (sa  nisu),  auprotno  nicati. 
i;,  pf.  snimati. 

snize,  vidi  niže.  Bj.  prijedlog  s  kojim  dolaH  drugi 
padež:  govori  se  snize  mjento  niže,  kao  Ho  ae  govori 
i  pridjev  tmizak  mjesto  nizak.  —  Vife  uioje  ginve 
ružu  naudite,  snize  mojih  noyu  vodu  i/.vedite,  Npj. 
1,  39*1  Daleko  je  Turke  sustigao,  na  Popini  siuzc 
Velebitu. 'S,  2r)i).  I  omer,  pojas...  o  kojemu  visi  britva 
ft  de^no  strane  do  snize  koljena.  Kov.  117. 

NuOp«  Hni^pa,  m.  die  Gurbe,  viergcs,  fasciculuft.  Kj. 
colt.  Huoplje.  devi,  Hnopii'-.  hpp.  snopak.  —  Devctieu, 
2}  ki>tina  od  devet  snopova,  Kj.  llf>H.  Krnt,  i)  gomila 
od  :^i  snopa  lUa.  Kj.  lM)7n.  Ove  godino  Mlub  je  iiažanj 
(malu  je  žita  bilo  suopom),  ali  roduo.  Kj.  3&da.  Tro- 
Huopira,  kao  mala  kratiua  od  tri  snopu.  Kj.  751a.  Da 
kupim  klanje  izmejrju  snopova.  Rut,  2,  7. 

sndpak*  anopka,  m.  hijp.  od  snop.  Rj.  —  Pod  glavuni 
joj  snopak  djeteline.  Kj.  I22b. 

snApK*.  VI.  dcm.  od  aiiop.  Kj.  —  Kobasica,  od  važina 
naKUivljeui  s-nopići  kad  tse  brijeg  tvrdi  da  odbiju  vodu 
Rj.  2y()a. 

sn6pi(,  adj.  (u  Srijema)  □.  p.  čovjek,  stdmmig^ 
robustii^s,  cf.  trsnat.  Rj,  koji  je  kao  snop  (pun?),  ridt 
i  krupan,  krut,  ajenit,  *  kod  fljenit  ostala  syn. 

Nli6pli«%  a.  (coll.)  die  Garhen,  merfjites.  Kj.  sno- 
povi, jedno  od  snoplja  anop.  —  Kamara  Hta  u  miuplju 
kao  žlo  Bc  sndijeva  u  t^rijomu.  Kj.  2rtlb.  Jtukopedi 
vezioci  kupe  i  veiu  u  snuplje.  Kj.  B57a.  Ležo  kao 
snopljc,  (l'oholjcli  ne  Rvi).  Poni.  IHH.  Rogozom  joj 
snoplje  poves'io.  Npi.  I,  172.  Kaberito  najprije  kukolj, 
i  srckte  ga  u  snopijc  da  ga  aaieiem.   Mat.  13,  30. 

snfts,  >».  Kj.  a-D08.  —  1)  Sto  »rtesc  voda  na  jedno 
mjesto,  die  Anschireimmung,  aggestio,  cf.  nanos.  Kj. 
—  2)  lu  C  G.)  zauiieli  sve  u  snos  [kad  se  sakrije 
od  vojske  I,  die  Nieaerlage,  rcceptnculum :  A  grabo 
im  na  snosovc  blago.  Rj.  mje-'itu  gdje  se  što  snene  (da 
ve  sakrije  od  koga). 

hn6&l(i,  snosim,  r.  impf.  Kj.  H-nuniti.  r.  j)f.  »uijeLi 
(Kneisti),  —  1)  SHfiUinmeutragr.n,  comporto:  ^rdje  vam 
kokoM  snosei^  Rj.  sa  »-  isp,  s,  »a  II.  —  Nado,  1)  rupa, 
gdje  poljski  tniši  snose  žito.  Rj.  387k.  Naviljkc,  kad 
se  djenn  it  Hijeno,  snosi  po  dvoje  mcgju  sobom  na 
dva  sijcnska  koca.  Kj.  DOtJa.  HlAde  .losil*  kupili  i  n*iw- 
siii  žito  u  gradove:  u  svaki  gra<I  anoia^e  Uto  s  njiva 
koje  bjebu  oko  nje^^a.  Mojs.  I.  41,  •Hi.  sa  se,  pasa.: 
Naviljci  se  snose  uh  Mijeuskome  kolju.  Kj.  3HUa,  — 
2)  herabtritgen,  defero.  Kj.  sa  »-  isp.  «,  sa  I.  snositi 
što  s  ćega,  n.  p.  kukuruze  s  tavana.  —  ,'i)  ertragen, 
fcrOy  iolcro,  šuštimo,  cf  podnositi.  Kj.  —  Znam 
trpljenje  tvoje,  i  da  ue  možeii  snositi  zlijeh  ...  I 
podnio  si  muo>fo.  (hkriv.  2,  2.  Duh  t'ovjeriji  snosi 
bol  stHij;  a  duh  oboren  ko  će  podignuti?  Prit^  18,  14. 
sa  se,  pass.:  Zakon  se  hri^ćanski  u  Turakom  carstvu 
jedva  dopužta  i  snosi.  Danica  2,  107. 

»nd^fmjfs  n.  Rj.  vei'b.  od  snositi.  —  1)  radnja  \ 
kojom  tko  finosi  što,  ».  p.  naciljke,  na  jedno  mjesto  ' 
(das  ZusamnuMilra^en,  romportatio.  Kj.).  —  2)  radnja  I 
kojom  tko  snosi  što  s  (Vi/a,  n.  p.  s  tavana  (*\n»  l(erab>  I 


inigen,  delalio.  RJ.).  —  S)  radnja  kojom  tko  snosi 
(podnosi)  n.  p.  hol  (das  Krtra^en,  lolurntlo.  Rj). 

Midvafn.  /'.  vidi  snovaljka.  J.  Rogdanovtć.  —  za 
n^^sl.  isp.  ijepaća. 

sadvilja.  f.  tenu  koja  uopc'c  drnirima  pregju  snuje. 
J.  Bogdauović.  —  za  nast.  isp.  grcbenalja. 

snAvalJba,  /'.  spmva  /.a  Huovanje  (pregje).  Rj.  — 
r(ivi'i  s  takovim  nast.  kod  kazaljka. 

sii6vunje,  n.  Atuetteln,  exoraiMvt  iellue.  Rj.  vei'h, 
ud  .Huovati.  radpja  kojom  tko  tntuj«  što. 

sn6vu(i,  snujem,  r,  impf.  anzetteln,  ordior  (telam). 
Kj.  V.  pf.  sloi.  do-anovati,  i(z)-,  na-,  o-,  pri-,  za- ; 
V.  impf.  sloi.  osnivati.  —  I^asno  je  iVTki  8  majkom 
pregju  snovati.  Posl.  107.  Snuje  kako  pauk  sam  iz 
sebe.  DPohI.  112.  »Snuje  platno  begovica  ml»da>  ««»♦• 
jući  je  p<»mrs!la  platno.  Npj.  1,  (»lO. 

snoi'ufnik,  m.  (u  Booi)  pidi  vitno  1.  Rj.' 

snje|r6ptidnii,  snjegi^padua,  adj.  a.y.  zemlja,  schnee- 
reicb,  nivo.sns.  Rj.  snjego-padati,  gtfje  mnogi  snijeg 
pada.  vidi  Smjegopadan.  —  isp.  tuko  sloš.  riječ  goro- 
padan. 

aoj^tl,  BUim,  V.  pf.  (po  jiigozap.  kraj.)  vidi  aniti. 
Rj.  vidi  i  Snjeti.  prema  tome  je  v.  impf.  snijevali. 

snj^njlv*  adj.  vidi  gUiviućav.  Rj.  snjctljiva  ?#.  p. 
pšenica,  u  kojoj  ima  (vtnoijit)  snijeti,  (ili)  snijetti. 

1.  sqlftŽaii,  snjt^Jinna,  adj.  Kj.  vidi  Auježan.  akc. 
snježan!  »  snježi\n7.  Dani^iO,  Rad  14,  *J8,  —  t)  be- 
Hchneity  nivibas  plenus:  n.  p.  noge,  drvo.  Rj,  na  viinu 
ima  snijega.  —  2)  od  snijegtt,  n,  p.  gruda,  Sckncc-, 
nivulis:  I  u  ćoŠi  jedna  grudu  snje^ana.  Rj.  vidi  2 
snježan  (snježna).  —  Oprha  snjržana,  kad  oprSa  snijeg, 
vidi  opra.sica.  Rj.  4(>na  {vidi  i  opra.^nk).  Spast  snjesana 
(kad  padne  mnogi  snijeg).  Rj.  701b. 

3.  8nj&Žan,  snježrm,  adj.  sto  pripada  snijegu; 
Schnec-f  nivalis.  vidi  I  snježan  (snježana)  2,  Snježan. 
—  8a  sneinim  oblacima.  Danica  5,  24  (ist.).  Kao  Alo 
»uža  i  vrut^ina  grabi  vode  šnješne,  tako  grob  grje^nike. 
Jov  24,  iy.  Vjeran  je  noslanik  kao  studen  snježna  o 
ielvi  .  .  .  rftshlajyuje  nušn  svojim  gospodarima,  Vn6. 
25,  13. 

siiiožjlnicn,  /'.  voda  od  snijega,  Schncev-asser,  aqiM 
nivatis.  U  Hercegovini  na  gdjekojijem  mjestima  po- 
slenici piju  sve  ljeto  snjcianicu,  koja  leće  iz  planina. 
Rj.  srtježana  voaa.  vidi  Miježanica.  —  Ostrmiti  Htniku 
ka<l  se  na  njoj  bvala  snjcžanica  /a  pi(?e.  Rj  ■W4a. 
Da  Mi>  izmijeni  rodom  šnjeianicom.  Jov  9,  30. 

.snjožJknik,  snježaidka,  m.  (u  C'.  (.3.)  po  vrhu  zgusnut 
(kao  usirc-n)  snijeg  po  kome  se  može  ići.  Kj.  kao  put 
po  snijegu,  vidi  ^nježanlk.  —  isp.  s  takiin  nast.  rijeČij 
što  znače  put,  kod  ^avlenik. 

h5,  wSV\,  f.  das  Salz.  sol.  Kj,  so  (COAl-t,  Korijeni 
217.  riđi  lusla*.  dem.  »o(i\:n  \.  —  Kosolnic4i,  koja  je 
ftez  soli.  Kj.  2.'la,  Grumen  .soli.  Kj.  lOna-  (trubiti  .sy, 
i.  j.  ulući  je,  ali  da  ne  bude  vrlo  sitna.  Rj.  lOoa. 
Zalizak,  komad  soli  Ato  *\.\  goveda  zali/aln.  Kj.  lN»b. 
Solioako  Polje,  gdje  se  negda  su  morska  gradila,  lij. 
7()iHi.  HrijemuS  ...  za  to  ga  mnogi  u  proljetV'  l)eru 
i  sn  .Hoii  i  hljebom  jeilu.  Kj.  70iMi.  Sutorina,  nekaka 
so  (može  biti  da  je  F«rtr«fc*0-  Itj«  727a.  Pobmlira  kaže 
da  on  pobnvtima  svoga,  s  kojim  je  toliko  mnogo 
trgovao  i  .soli  i  hljeba  jeo,  ni  p»»  Ato  uo  će  ostaviti. 
Npr.  171.  1  ja  sam  soli  zobao.  l'osl,  101.  Tako  mi 
soli  i  hljeba!  (Prijatelju).  30tJ.  Ugledala  više  «ebe  na 
tavanu  krušac  soli.  IX.  Kržo  li  me,  brate,  zaboravi, 
i  hleh  i  so  pod  noge  pogazi*  Npj.  2,  &<>S.  Ali  se  so 
niggje  ne  vadi,  niti  se  kuva.  Danica  2,  29.  Ne  poka- 
zuje li  premalo  soli  u  glavi  i'  Rj.*  IX. 

S&bJi,*  f.  {pl.  gen.  sOba)  das  Zimmer,  cubilc^  cun- 
clace,  diaeta,  thalamiis,  cf.  izba.  Kj.  vidi  i  odaja, 
klijet,  *  ."fi/H.  ondje.  dem.  sdbiru.  augm.  Hobetiaa.  — 
Biijarfla,  soba  gdje  stoji  bilijiir.  Kj.  2Mt.  Vidna  noba, 
Uj.  r>'Jb.  Zaklapati,  zaklopiti,  n.  p.  kućii,  sohu.  Kj. 
177a.  Konoba,  2)  sobu  pri  zemlji,  gdje  se  pije  i  jelo 


Mkttriea 


—  442  — 


Mk* 


letovi.  Rj.  288b.  Gc«pađui  je  a  svojoj  sobi  radionici. 
Megj.  110. 

H«bitrira,  f.  koja  pripada  »obi,  koja  sluH  u  /lobi; 
&uheHm(idchcn,  cubicularia.  —  KomornicA,  f.  vidi 
»odartca.  BuHmAni,  ARj.  V.  2-li>a.  Jedno  veA?  donese 
ma  sobarica  oprane  i  uglA^nne  košuljo,  Mil.  14. 

SĆbel,*  m.  aita  Grt^mtiklt  contfirium:  iN>l>et  ćini 
Srpeki  knez  I.A£are.  Rj.  vidi  tsM,  2,  ^asbfi,  čaKbinAr 
gozba. 

sob^liaa^  f.  augm,  od  Aoba.  Rj.  —  takva  augm. 
vidi  kod  babetina. 

sdbien,  f.  dem.  od  soba.  Rj. 

sdbnt,  adj.  n.  p.  Trata,  A»  Zitumcrm^  Zittuiier-,  con- 
tlam«.  Rj.  «to  pripada  sohi.  —  (iospodin  doktor  .  . . 
eto  napiftAo  recept  na  nohnim  vratima.  Danica  3,  ^40. 
Na  sobnitn  prodorima  retko^  ima  zaveaa.  Meg.  48. 

Sdborien,  f.  planina  u  .'>umHdiji  ođ  BaniCioe  do 
Kragujevca.  Rj. 

sft^AB,  s^ćna,  adj.  saftig,  $ncco$us.  Rj.  što  ima 
šoka,  sto  je  puno  »oka.  —  Tebi  mlada  vjerenica,  meni 
soina  pečenica.  DPoftl.  VJb.  , 

sM^^le*  n.  Rj.  verh.  od  soliti.  —  t)  radnja  kojom 
tko  8oH  n.  p.  i^jevojku  (daa  Kupneln  [im  ehrlichcn 
Vemtande]»  comparatio  oonjupa.  Kj.).  ~  2j  radnja 
kojom  tko  90Či  lupeia  (u  C  ti.  cf.  sok.  Rj.). 

66iieikf  f.  Rj.  iBoičica,  =  oooćica,  =  aućica).  — 
1)  dem.  od  eo.  Rj.  —  2J  (u  Hrv.)  tidi  aolika.  Rj. 
riili  i  6olja  "2;  ligani,  krupa,  flogradica.  snijeg  koji 
M  padajući  malo  otopi  pa  zbije  u  tmca  i  tako  na 
zemlja  padu  (kao  sitan  ijrTid). 

H^fiti.  ^tn,  p.  impf.  Kj.  lAp.  pronalaziti,  v.  p/*.  aloš. 
na-»o^iti,  o-,  pro-.  —  1)  ausfindig  machen,  Kuppeln 
(eifu  BrautJ^  c(/pw7io.  Rj.  kao  promdasiti  kome  icnu. 

—  Si)  {U  C  U.)  cf.  sok.  Rj.  pronalusUi  lupeta  koji 
je  što  ukrao  ili  drugo  kako  zh  ttćinio. 

soflvie«,  f.  vodena,  die  Wa$scrlinsef  lemna  pa- 
lustris  Linn.  Rj.  biljka,  vidi  lečice. 

s»Oriro,  n.  Rj.   značenje  korijenu  vidi  kod  1.  sok. 

—  jf)  die  Linse,  eicer  Uns  Linn.  Rj.  vidi  le<^a,  ]66e, 

—  l'tirlOj  5to  ae  laano  vari,  n.  p.  so^iro,  grah.  Rj. 
53b.  7'apula  od  graba,  L.  j«  kad  ne  kuvan  grah  ugnien 
bezi^orbe;  tAko  i  od  sočtva.  Rj.488a.  Name^aeicao 
sočtvo  na  boiić.  Posl.  189.  —  2)  (u  Oubr.f  Hulsen- 
frUchte,  leffutHina,  cf.  varivo.  Rj.  u  sočito  pripada 
bobt  grahorica^  grašak,  lećak,  i  t.  d.  —  riječi  s  takim 
fiast.  kod  jt^ivo.  od  kor.  od  koga  i  sok,  ao^o.  Ko- 
rijeni  309. 

sAdnt,  m.  (ii  Dubr.)  Rj.  Tal.  itoldato.  —  1)  soldat. 
Rj.  2i  der  Trager,  hajulator.  Rj.  koji  nosL  Vidi  amal, 
baifUn,  nosač  2,  nunilac. 

sSdorina,  f.  (u  C.  G.)  nekaka  tniTB,  eine  Art 
Plln7t:e,  Ucrbtui  genus.  Rj. 

sAdžbida.  f.  (u  U.  (i.)  &to  se  da  »oku,  Lohn  fur  den 
sok.  Rj.  vidi  naljete.  —  šodibina  (dž  mjerilo  ć  pred 
b).  Korijeni  213.  rijeci  s  takim  naat.  kod  (azbina. 

slfa,*  f.  (u  gornj.  primor.)  vidi  i  lijeha:  U  bostanu 
tri  Hofe  Midile:  jednu  sofu  crven' garofilja.  Na  srijedi 
sofa  od  merdiana,  i  na  sofi  drvoo  bademovo.  Rj.  vidi 
i  liia  %  Hlog  2. 

SdllJ«,  f.  —  i)  imetfradu  u  Bugarski^.  n'diSredac. 

—  U  Sofiji.  Knjii.  3,  JMB.  —  2)  ime  iensko.  —  fckika 
(osn.  u  Sofija).  Oso.  812.  vidi  Solijana.  A.vp.  Boka, 
8okua,  8osa, 

^•DJaiiii,  f.  ime  ženHko.  Rj.  vidi  Sofija,  i  hgp. 
on^e.  —  imena  ženska  .t  takim  ntuit.  kod  Andrijana. 

Senjski,  adj.  Ho  pfipada  (jradu  »Sofiji.  —  Pop 
sreda^ki  (ili  sofijski).  Knji*.  3,  3(Hi. 

8ArTBskT,  adj,  sažeto  od  t^ofljnaki,  Ho  pripada 
(svetoj)  Sofiji.  —  U  Kijovakoj  Sofinskoj  crkvi.  I)P.  35ž. 

sbfra,*  f.  der  Speisctisch,  mcnsa,  cf.  trpeza,  ainija, 
Bio,  astal.  Rj.  sto  kod  kojega  se  sjedi  kad  se  jede. 
vidi  i  sovra,  sopra,  stolica  2.  —  Na  HožiĆ  .  .  .  sofra 
$đ  ne  diie  (niti  ha  kuća  cisti)  za  tri  dana.  Uj.  35a. 
ZiUJedoU  sa  aofru  junaci.  Rj.  134b.  Kajicom  je  sovru 


tačdio.  Rj.  aoib.  Postaciti  sofru.  Rj.  5aOa.  Pribrati 
sofru,  Rj.  586«.  Stavili  d.  p.  sofru,  jelo.  Rj.  711a. 
Usud  sedi  sam  sa  gotovom  sofrom  pa  ve^ra  .  .  .  sedne 
i  on  sa  sofru  pa  stane  većerati.  Npr.  75. 

s6ba,  f.  [aocus.  sohu,  pl.  sohe,  mShiti  ein  gabelfor- 
miges  HolSy  pertiea  bifurca.  Rj.  sing.  dat.  i  loc.  »iVsi. 
Obi.  19.  raf pasto  drvo.  vidi  raaohe;  raćve,  rakije, 
rašlje,  dem.  aoSjca.  —  Bapka,  1)  naćinjeoo  kao  soha 
(prava  odozgo)  te  se  oa  nju  naslone  dva  sljemena. 
Rj.  15b.  Crovori  se  za  Durmitor  da  je  nebe^ska  soha, 
L  j.  da  je  tako  visok  da  nebo  drži.  Rj.  146a.  A'iri- 
diijika  soha.  Rj.  27Ub  (velika  batina  na  vrhu  malo 
račvasta,  koju  kiridžije  nose  na  ramenu  t«  njome 
podnpirn  jednu  stranu  dok  drugu  pritovare.  Rj.') 
Naviialjka,  sohe^  vozaljka  i  ono  mjesto  gdje  se  navije 
a.  Rj.  379b. 

solhljebaik«  m.  8o-iHh)ljeboik.  Oan.  6.  vidi  aoi- 
Ijebuik. 

soi^cbnik,  m.  (a  Boci)  prijatelj  koji  a  kime  so  i 
hljeb  jede,  cf.  solojednik.  Rj.  ao-i-ljeboik.  vidi  soi- 
hljebnik. 

soj/  soja,  m.  dcr  »9tand,  Rang,  ordo,  conditio  (ci- 
vUis),  cf.  rod:  MUdi  Uro^  soja  gospodskoga.  Rj.  vidi 
i  1>agra,  fajta,  paama,  pasmena,  pasmina,  vrsta.  — 
Koliko  je  soja  junačkoga,  on  svnbodi  i  hrabri  voj- 
nike. Npj.  5,  226  <8vobodi  —  slobodi).  Sjedi  niie, 
soja  si  nizegtt,  jer  je  tebe  vlahiuja  rodila.  Herc  82. 
'  Već  ou   6to  je   soja  fukarskoga,   a   tebe  je  gospoja 

rodila.  HNpj.  3,  467. 
I      sojka,  /*.  (u  Srijemu)  vidi  kreja.  Rj.  pl.  gen.  sojaka. 
Obi.  tfO.  ptica    vidi  i  kre^tAlica,   kroJ^telica;  maru^ 

.sbj-srnikli/  inded.:  A  po  dibi  jtt^'-.'mnAit  tkanica, 
pri  tkanici  soj-urmali  noževi.  Rj.  »afi-annali,  od  či^e 
srme,  od  čistoga  srcfjra? 

1.  sok.  soka,  m.  yhc,  s&ku).  Rj.  znaćeuje  ^korijenu) 
teći,  tujtttit  mokru  biti:  sok,  soćan,  osoka,  aoiHvo,  ao- 
i^ivica.  Korijeni  309.  —  1)  Sttft^  suočim.  Rj.  isp. 
osoka.  —  Keka,  nekaka  trara,  kad  se  saivaĆe,  pusti 
iz  srhe  sok  nalik  na  mlijeko.  Rj.  2(>^<a.  Trava  olm'i 
da  mu  od  nje  svk  u  ranu  uljeze:  poćnc  nažimali  sok 
od  one  trave  sinu  u  rane.  Npr.  113.  8ikar,  uekakvo 
jako  piC-e  od  meda,  urmi  i  palmora  soka.  Nov.  Zav. 
XII.  Pere  ogrtač  svoj  u  soku  od  grožgja.  Moja.  1. 
■19,  U.  Ja  bih  te  pojila  vinom  mirisaviiem,  soJtom  od 
šipaka.  Pjea.  nad  pj.  8,  2.  Cvek,  sok  koii  pćele  na- 
beru  te  od  njega  bude  med.  DaniCić,  ARj,  862b.  — 
2)  die  Kufelacke,  murvi  casei.  Rj.  strni  ruso. 

2.  s6k,  m.  —  J)  {\i  (*.  (i.)  onaj  koji  pronajge  lu- 
pc#.fl  koji  je  Ho  ukrao  ili  dnigo  kakn  rJn  ućinio,  .4im- 
fitider.  Kad  se  onamo  kome  ^to  ukrade,  od  objavi  Ata 
će  dati  onome  kr)ji  mu  lupeia  pronadje  (i  ovo  Mo  mu 
se  daje  zove  se  sviUbina).  Sok  da  se  ne  bi  »  lupeioui 
bez  uevolje  oiuraziu  i  da  bi  ne  stvar  tajno  svrSila, 
podalje  kakoga  6)vjeka  te  mu  kaže  da  neko  uia 
da  je  on  to  i  to  ukrao,  vei!  neka  ide  te  se  miri  na 
lijepo  8  poknidenijem.  Ovaj  ćovjek  kojega  sok  ^lie 
lupežu  zove  se  sokodržica.  Rj.  vidi  zog.  —  2)  (u  naii. 
Sok),  vidi  svjedok. 

KAka,  f.  ime  žensko  (Su^ut).  Rj.  So-ka,  hgp.  SofijiL 
vidi  i  Sokna,  Boea.  —  takva  ienska  hyp.  vidi  kod 
Đaka. 

sokAMr,  iR.  dem,  od  sokak.  Rj.  vidi  uličica. 

sdbak,*  sokilka,  t».  die  Uasse,  platea,  cf.  ulica.  Rj. 
vidi  i  &OT.  —  Puntaj  gjake  na  divor  sokake,  Rj.  119a. 
Pa  pofeeta  niz  mcrmer  •  sokake.  Npj.  1,  446.  Poj^u 
kroz  Srpsku  vojsku,  koja  ini  je  sokak  bila  načinuu. 
Sovj.  27. 

S&knn,  f.  ime  žensko.  Rj.  hjfp,  od  Sotija.  —  taku 
hijp,  kod  Hekna. 

sdko,  gokčla,  m.  {coc.  si'ikole.  pl.  gen.  sokoli  ■  ao- 
kMovii).  Rj.  soko  (COHOJii).  Korijeni  41.  —  J)  der 
Falke,  ftUco,  Rj.  ptica,  autjm.  sokolina,  hijp.  sokolak. 
ženka  sokoHca.  tnladi  sokoli^',  sokolovi«?.  —  Xapistaše 
sivi  sokolovi.   Rj.   189a.   Pogji  s  lk)gom,  moj  sokoh 


Sako 


-  i43  - 


selUl 


neloPHi.  Hj.  416b.  Konji  fijite,  sokolovi  piste.  Hj.  797a. 
Soko  iz  vmnjegft  gnijezda.  (Kad  »e  kome  podamijeva). 
Posl.  291.  iSoko  perjem  leti,  a  ne  mefiom.  291.  A  sa- 
kliktt*  devtt  sokolova.  Npj.  "2,  3i.l5.  Koj'  ne  hrani 
ittkAĆem  po  krajini,  kao  soko  kriVmn  po  oblnku.  3. 
463.  Gjopo  vriflttu,  soko  pisnu.  Herc.  277.  Kad  vi^jeSe 
dca  sokola  «iyrt,  jedan  gritjCf  drugi  progovara.  Kov. 
91.  —  2)  govori  se  ćorjeku.  —  a)  cf.  zlatoje.  Rj.: 
Nova  mlada  zove  mlagjc  brfitom,  /Jatojem,  sokolom, 
miloMom,  milojicom,  i  t.  d.  Rj.  211a.  —  b)  junaku: 
Ako  je  i  go,  ali  je  soko.  Vo&\.  3.  Jovo  Mari  poIaze(*i 
govon:  »S  Bogom  ostaj,  moja  ružo  nimeuaU  »PoS'o 
a  Bogom  jinoj  siv- seUni  sokole!*^  Npj.  1,  402,  Krenuo 
se  p&  DiiDalija  na  sokola,  Milo$a  vojvodu.  4,  317. 
Taman  soko  okupio  vojaku.  4,  498.  O  Jovane  pile  od 
sokola!  5,  158. 

SAkS,  SokMa,  m.  —  1)  grad  u  Srbiji  (blizu  Drine). 
Rj.;  Jedno  lye^  od  Sokola  Rade.  Np;.  3,  363.  — 
2)  voda  i  brdo  u  JjovfSjnu.  Rj.  —  S)  zidine  od  sta- 
roga grada  u  Ornoj  Gori.  Rj. 

Hokddržicii,  f.  {u  C.  G.)  der  ^k-kaltcr.  Rj.  Bofco- 
đrŽion,  čovjek  kojega  «>k  šalje  lupežu,  isp.  sok  1.  tako 
sioš.  riječ  isp.  vukodržica, 

sokAInk,  nokiMka,  m.  hyp.  od  .loko:  idi  moj  sokolnk 
(govore  djeei  kad  ih  kuda  ftalju).  Rj.  takva  hyp.  imtiju 
tok.  dauiJe  (diinak),  jablanče  (jablanak),  pelenćc  (po- 
lenak).  i  t.  d. 

sokdlar,  sokolara,  m.  falconum  custos.  Hlulli.  koji 
noKtoji  oko  sokola ;  l'\tikener,  J''alken ter,  7' aŽjtne-r, 
Falkentvnrter.  —  Evo  me  gospodaru  I  odgovori  begov 
sokolar.  —  Najnra^i  sokola;  Hutrn  <?emo  u  lov.  Zim. 
128  {za  najanii'iti  vidi  ujarariti). 

KukolArina,  f.  ^ludcniea  je  pIa<?Ala  Turcima  ne- 
kakav danak  koji  ae  ovako  zvao  i  mjcHlo  kojega  kožu 
da  fiu  80  negda  davali  sokolovi.  Rj. 

sokAlieil,  /'.  dns  Weibcheti  des  Fulkcn,  falco  feminn: 
Idi  aoko,  vodi  sokoliću.  Kj.  ženka  sokolova.  —  Sjedi 
soko  na  kamenu,  te  perje  gladi;  da  U  znadeš,  soko- 
UcCf  žto  soko  mirtli.  Herc.  2*>8. 

hokdlić.  m.  —  i)  (/«■  junge  Falk,  pullus  falconis, 
Rj.  mladi  soko,  pile  sokolovo,  vidi  8okolovi<f'.  —  Ne 
ponijo  Blarih  sokolova^  ve<5  ponijo  tit^e  sokoliće,  koji 
lovu  naućeni  niau.  Npj.  2,  456  $to  ćež,  Mitre?  cfa 
od  Bogu  na^eSl  ti  pogledaj  tvoje  sokoUre:  ti  <^eS  sebi 
bolju  naći  ljubu,  ali  njima  nikad  ne  će.^  majke.  2, 
637.  —  2)  (u  C.  G.)  vidi  jaatrijcb.  Rj.  isp.  kokoSar  3, 

sok6lina,  f.  augvi.  od  »oko.  —  I>ava  bratu  stare 
sokvline,   on   uzimlje   mlaile   aokolit^e.   HNpj.  1.  456. 

.sokdliti.  Hm,  r.  impf.  (u  V.  G.)  anfcuerut  ermun- 
tenh  cohortor,  cf.  eloboditi:  Sokoli  ih  Mrgjen  pogla- 
vica. Kj.  vidi  i  sloboditi,  hrabriti,  junaOiti,  kura).iii. 
V.  pf.  slož.  osokoliti,  poHokoliti.  —  Topuzinu  o  unkaSu 
noHi,  »ve  sokoli  Srpske  harttmh<išc.  Npj.  4,  434.  Ne  We 
Turčin  n:i  megdan  ixa<?i,  no  naprijed  rojsku  sokoljuše. 
5.  101. 

SokdloT,  adj.  Falken-,  falconis.  Rj,  sto  pripada 
BOkolu.  vidi  ^nov.  za  nast.  isp.  alntov.  —  Ure  aferiro, 
pile  sokolovo.*  Npj.  5,  149.  O  vojvodo,  sokolovo  krilo! 
5,  273. 

.sokdluvae,  sokolovi«,  m.  ki^i  pristaje  za  sokolom 
(junakom).  —  Crnogorci  aad  su  svkolovci.  Npj.  6,  )M. 

Mokdlovie,  f)i.  mlad  soko^  pile  sokolovo,  vidi  ho~ 
kolić  1.  —  Sokoloviću,  najljev&i  li<iu!  šio  lov  ne 
loviSI  Npj.  1,  318. 

sokAlovski,  adj.  što  pripada  sokolovima:  AV  eto 
li  cara  sokolovskog!  Kako  doIe<*e,  ova  se  kula  za- 
ljulja od  velike  sile.  Npr.  198. 

S6koIJanin,  ni.  {pl.  ^^dkoljaui)  Einer  ion  Soko. 
Rj.  ćovjek  iz  b'okola. 

Sdkoski,  adj.  von  S)ko.  H).  što  pripada  Sokolu. 
—  Rijeka  u  nahiji  Sokiisk(*j.  Kj.  338b. 

sdlnil.  solda,  w.  (u  \Uki)  vidi  aoldin.  Kj.  Tal.  soldo. 
$a  wn€inuto  a  isp.  agenat 


Mil&nn,  f.  vidi  sMare.  J.  BogdaDOviĆ,  —  ga  nast- 

is}}.  aimi\nn. 

solnni.  adj.  Salz-,  salinus,  salnrtus,  cf,  »oni.  Rj. 
što  pripada  soli.  —  Ne  ilaleko  od  solanih  i:ivtru. 
'/M'ih'  55. 

siS^lar,  HoIAra,  ih.  —  1)  der  Sitlshandler,  negoiiator 
salarius.  Rj.  koji  trguje  solju.  —  2)  vo  koji  rado 
so  zoblje.  J.  Bogdanovi(S. 

s61nra,  f.  das  StU^amtt  praefcctura  annonae  sa- 
lariue,  cf.  slaniea.  Rj,  gdje  je  oblast  tiatl  solju,  vidi 
Hol&na. 

»olArov,  suliroVt  adj.  des  solar,  salarii,  Kj.  $to 
priptida  solaru. 

sold&i'inji,  f.  das  Soldatenleben^  mtlitia,  Rj.  od 
osn.  koja  je  u  'soldacki^  mjesto  .^oldatski.  Oan.  170. 
življenje  soldatsko.  —  rijeci  s  takim  naši.  kod  go»- 
poština. 

sOldiitt  tH.  der  Soldat,  milcs.  Rj.  vidi  Hodat  1. 
augm.  soldatina.  vidi  i  ratnik,  i  8yn,  ondje,  Ital. 
Holdato  (=  plaćenik).  —  Adranovac,  poderan,  odrpan 
soldat.  Rj.  2a.  Da  mi  dade4  bazne  i  dŽebane  i  Moh- 
kova  ubnjnih  soldata.  Npj.  4,  337.  Sto  hiljada  pla- 
ćena soldata.  5,  73.  Daj  ti  meni  vojsku  regulann, 
eve  soldate  iz  Analolije.  5,  352. 

soldiktijat  f.  ~  1)  die  Miliz,  dic  MilUdrgrense, 
im  Oenensatz  der  paorija,  des  Bauernlands,  des  IWo- 
vinziale,  rcgio  tnilituris.  Rj.  kraj  u  kojetn  sjale  soU 
dati,  vojnici  graničari,  vidi  milicija,  inilitarijn,  (voj- 
nička) graniea,  krajina,  suprotno  paorija.  —  2)  das 
Soldatencolk,  die  Soldatestjue,  milites.  Rj.  kao  coll. 
.■iohlttti. 

soldjktlnn,  f.  au(fm.  od  noldat.  Rj. 

.sdliltttov,  adj.,  (les  Soldat€7i,  militis.  Rj.  što  pri- 
pada soldatu. 

K&ldutski,  adj.  soldntisch,  militaris.  Rj.  što  pri- 
pada soldatima.  —  O  Kotore,  soldatski  odore!  Rj, 
447a. 

soldfttaSa,  /*.  das  Soldatentceih,  mulier  militaris. 
Rj.  žetia  soldatska,  koja  se  sa  soldatima  m^jeia,  — 
rtjeći  s  tukiin  nast.  kod  njgiruAn. 

^dldin,  Boldfna,  m.  (n  Rianu)  Mvrt  krajcare,  (Uis 
Viertcl  eines  vsterr.  Kreuzers,  quadrans  cruciferi. 
Kj.  riđi  solad.   7'al.  Holdino. 

.s6l&nkiu  /.  sulillutn,  Stulli.  sudić  sa  so,  u  Hro. 
vidi  Hluuiea  1,  Hlanik  1. 

sAlIkii,  /'.  (u  Hrv.)  vidi  soljm  2.  Rj.  vidi  i  sobica 
2,  i  siin.  ondje, 

sdlilo,  n.  —  J)  die  Sidzlecke,  locus  uJii  sal  spar- 
SHvi  lingitar  ah  ovihus:  Tri^i  kao  ovca  na  solilo 
iT'orI.  321).  Uj.  mjesto  gdje  ovce  so  liiu:  l>o<5'  će 
ovea  na  solilo.  Posl.  69.  i  vrijeme  kad  li^u:  Koliko 
soli  na  godinu  valja  »i  murvu,  kad  hc  »vakog  solila 
daje  po  3  oke?  /lu».  322.  ryt*ci  za  na^t.  isp.  bjelilo  1. 
—  2)  M  pjesmi  (Mine?):  prvo  dobro  na  moru  so- 
lilo. Rj.  iijem.  Saline,  lAit.  salinae  mt^jdiin  je  od 
soli,  g4je  se  so  vadi  ili  kuva;  ali  is  pjesme,  iz  koje 
su  ovc  rijciif  vidi  se  da  je  i  ovdje  Solilo  (grad): 
Prvo  dobro  na  moru  Solilo,  drugo  dobro  beo  grad 
Skatara  ...  t)i  Skatare,  moj  bijeli  grade!  Oj  Solilo, 
moj  bijeli  gntue!  Npj.  2,  569,  570. 

S6lilu,  «.:  Oj  Solilo,  moj  bijeli  grade  1  Rj.  isp 
solilo  2. 

S^liD,  Soliua,  m.  stari  grad  u  Dalmaciji,  od  ko- 
jega ne  i  and  poznaju  zidine,  Salona.  Rj. 

Solinjunln,  m.  Kiner  von  Holin.  Rj.  ćoi^ek  w 
Solina. 

SAliosko  PftIJc,  n.  polje  kraj  mura  u  Grblju  iza 
Troiice,  gdje  fle  negda  so  morska  gradila.  Rj.  isp. 
Sohlo.  Holioako:  što  pripada  .Šoldn. 

sAliii.  lim,  v.  impf.  Kj.  r.  pf.  slok.  na-s6Iiti,  o-, 
pre.  r.  impf.  slož.  pri^afiljati.  —  JI)  sulzen,  sale  con- 
dio.  Rj.  —  Ja  trnra  jarac  živoderac,  živ  oklan,  ne 
doklan,  ziv  soljen  uedoeolion,  *.iv  peOen  ne  donesen. 
Npr.  246.  Ni   mi*  (on)  «oK,   ni  drobi.  Poel.  221.   — 


soloJeilBik 


-444  — 


sotonjak 


9)  M  ne,  refitltu,  »Mili  se,  »ick  mit  Suh  iWMfc«n, 
Hal  compnro.  Rj.  nuhurljuti  so, 

8ol5Jrdnikt  ih.  dcr  mit  utun  Itrot  und  Stilz  ge- 
gatsen^  qui  nohiscum  »alem  covtedit,  cf.  Hoiljelmik. 
nj.  Holu-jetlnik.  hitji  je  «  namu  i*o  (i  hljehj  jeo. 


Notdman,  m.  Salomon,  iSalotno:  promutiri  Kolomiin. 
Kj.  vidi  baliimun,  Sal 
b'idoiunun),  Npr.    tM. 


Sdlotno:  pi 
uu.  —  lai 


Premudrome  (t.  j. 


SolAniiiiKiv,  udj.  SdhmoiiA,  Suhnionis.  lij.  šio 
priptidu  Stdftmunu.  —  SolnMunoro  slovo,  «.  Druden- 
fuss,  kad  Ženo  bnju  oko  kiikvc^  gulo  (osobito  oko 
vrata),  uiidu  pi^u  knčto  ^ivitoni  i  Solomunovv  9/vru 
S^.  Kj.  7<)()a. 

sAlotnk,  m.  (Jromiich)  dcr  SaUstomd,  pistilhim 
mli  comiHtnućndo,  cf.  tučnk.  Kj.  solo-luk,  ćim  «  so 
tućc.  kaže  se  u  iuli  mjento  lu6ik.  vidi  i  tucalo,  tucanj. 

s6lliro,*  siMfifa,  f.  pl.  vidi  /ulovi:  Pom'jotiasmo 
hrkc  i  soluf'e.  Uj.  riđi  i  vitit'C,  i  «/n.  onajc,  die 
Lotkeit,  dit  IJaarloeken,  cincitmij  cirri,  —  Od  per- 
ćiiia  pudMtiztt  solufc  .  .  .  iiavlui^i  mu  surrau  na  obrve, 
kar»  boju  na  r^ate  solnfe.  Herc  13. 

N6lan,  Soliiua,  m.  Thensalonica:  Do  Soluna  ato 
Huniuna,  a  od  Solunu  sto  Boniuua  (valja),  a  u  Solunu 
KU  uik^ire  /.a  murjai  (Pusi.  33*>).  Rj. 

Sdllinkn.  /*.  žena  iz  Solunu:  PitAle  ga  Solunkc 
pjevojke:  ><)  Bogu    li.   siv  zelen   sokole!  Hen*.    101. 

SdlunttkT,  udj,  sto  pripuda  Solunu:  Crkvi  Solut^ 
skuj.  Stil,  I.  1,  1. 

Noldnjanin.  w,  vovjek  is  Soluna:  Solunjunimu 
poslanicu  prva.  Sol.  I  0>atpis). 

Sdljn,  f.  (u  voJT.)  —  1)  vidi  bjelalak,  Rj.  kamen. 
—  2)  die  JUesd,  (iraupeln,  cf.  cigani.  Rj.  vidi  i 
80rit'a  2,  I  Ayn.  ondje. 

sAlj^flJi*,  n.  du>i  Sulicnf  mllitio.  Rj.  verb.  od  so- 
lili.  radnja  kojom  tko  aoli  sto. 

is5iii.  Humn,  m.  der  (Dormu-)  IKe/«,  »ilurua  glanin. 
Kj.  riba.  detn,  s6mi<5,  aom^e.  —  But^kalo,  drvo  kojim 
ribari  budkajti  po  vodi,  te  mame  aomove  na  udicu. 
Rj.  r»(>n. 

hdmoHd,  f.  (coll.)  kleifie  Wehe,  silttri  parmUi.  Rj. 
ndudi  sottiori.  jedno:  somću. 

sAdičc.  fl^mt^etii,  ti.  ein  khiner  Wels,  nilurus  par- 
i>ulus.  Rj,  vdad  som.  coU.  flomfad.  —  Kniano  momćf, 
kn'  baiaro  somće.  PohI.  160. 

1«  sAnIĆ.  m.  dem.  od  eom.  Rj.  —  Divlji  ttomić,  m. 
\{i  .Srijemu)  der  FruscflKurm,  vf.  tahić.  Rj.  118b. 

2.  sftmić,  m.  duK  Ituuchioch  un  den  zivci  Duch- 
neiten,  fumarii  genus.  Rj.  rupu  k  ohjc  sirane  krovUj 
kudii  izlazi  dim.  isp.  ćor-hndttL 

Sftmfnii,  f.  planina  n  Hercegoviui :  Bješe  poša*  u 
lov  u  Sominu.  Rj. 

NiVnili.*  adj.  indecl.  n.  p.  somli  nož,  t.  j.  11  kojega 
Hu  kore  (karaze)  od  somova  zuba  (?):  Pu  je  somli 
noža  povadio.  Kj. 

nAdiIJi.  adj.  iKcis-,  siluri.  Rj.  što  pripada  »omu. 
somima.  ifp.  somov.  —  i^p,  takva  adj.  bravlji,  kravlji, 
riblji,  ialilji. 

SAino.^,  Som&Sa;  «i..-  Od  Somoia  ^ora  Lutorao- 
akog.  Rj.  u  l'guTAkoj. 

soBov,  adj.  WeU-.  Hiluri.  Rj.  ito  pripada  Homu. 
inp.  somlji.  —  za  nast.  isp.  ulatj^iv. 

sdmovinii,  f.  Weh/lci9cfii  curo  siluri,  Rj.  aomovo 
meso. 

sdinun,*   Homiina,    m.   dvr   J^ib  (feinvrn   Wei£en- 
broifi),  panis   dciicativr.   8omuu  je  svagda   u  kiselo  ^ 
umijc^eii.  U  Srbiji  ne  nuiuuni  najviše  xove  ovaki  ku-  ' 
povni  hljeb.  cf.  samiin.  Rj.  pšcHtćui  u  ki-ulo  umijC'  I 
8eni  hljeb.  i>^p.  bocm.'Ui,  natrenik,  mmiu  Himita.  dem. 
aomunić.  auffm.  Romunina.  —  Nahrani6\4   ti   oca  .10- 
munima.  iheće  ne  nemiriiu  gjetciu.  i  znuOi:  ućini<:e6 
da  K^  /jilvore  u  vorofii  —  i  uh  se  hrani  kiipovnijem  1 
bljubom).  Puai.  VJ2.  •  I 


KomAnilžiJa/  m.tlcr  Verkdufervon Latben  Weixen- 
brots,  panurius  ticgotiator.  Rj.  koji  prodaje  somune. 

MUUiAnii*.  m.  tkm.  od  Homun.  Kj. 

huniCiniDH,  /.  augm.  od  Homuu.  Rj.  takva  augm. 
kod  bardai-Sna. 

sdnT,  adj.  vidi  Holaui.  Rj.  (solni,  soooi,)  a/iiii,  što 
pripada  soli.  —  /ena  uzme  soni  tučuk  te  mettio 
sebi  megjii  noge,  pa  onako  s  tm'kom  kolje  (živin^e 
koje  hoi^e  <la  ae  omreini).  Kj.  "Jl'^h.  Prodao  je  Voji- 
Hlitv  Kotornnin  Dubrovčanima  soni  zakup  za  900 
perperu.  DM.  253. 

hopa,  /".  —  2)  eiu  PrUgel,  KnUtteh  futtis,  rf,  ba- 
tina, kija6i.  Rj.  ostala  Hyn.  kod  batina.  —  2)  (u 
Dubr.)  nekakvu  mornka  riba,  {box.  Rj.'^)  salpa  C  V. 
Rj.  ttuija  od  italpa. 

sdpilka,  f.  velika  svirala,  Art  grosser  Floie^  fis- 
tula£  majorif  gcHun.  Rj.  od  part.  pract.  act.  glagola 
sopiti.  Oku.  304.  isp.  za  uai^t.  jahalka. 

sdpili,  H^jnm,  c.  impf.  kouclien^  anhclo.  Rj.  v,  pf. 
slož.  zaaopiti  se.  —  Zuai^enje  (korijenu)  duhati:  so- 
piti. Korijeui  5PJ. 

sdpljonjo,  n.  das  Keachcn^  anhelatio,  Rj.  verb, 
od  aopili.  radnja  kojom  tko  sapi. 

S&poenni,  m.  pl.  namastir  u  (•Stiiroil  Srbiji,  od 
kojegii  Hud  zidine  Ktoje:  Sopoćanc  navrh  Ua.^ke  hladne. 
Rj.   -    usu.  Sopot.  iap.  Oan.  150. 

Sftpot.  m.  —  /)  izvor  i  aelo  u  nahiji  BiogmdKkoj 
ua  putu  \7.  Biograua  u  Kragujevac.  Rj.  —  ;2  —  S)  tako 
se  zovu  izvori  i  mnoga  mjestu,  gdje  izvire  i>oda.  vitli 
Soix>t.  —  Značenje  (korijenu)  koje  je  u  aipati:  Sopot. 
Korijeni  312. 

sOpot«  w.  n  zttgoneci:  Ja  popjoli  po  sopotu,  a  stadoh 
na  prehotu,  pozvah  mrdeljaee:  dones'tc  mi  tulcode, 
e  su  doSle  vazli-irave.  Rj.  51b.  Odgonftljuj :  Čobani 
kad  KOVU  žene,  da  donesu  muzliec,  da  mu?;u  ovce. 
za  znaienje  isp.  Sopot. 

sOpra.*  f.  vidi  rafra:  Udi  ie  »opra,  tu  je  doliba&ti. 
Rj.  K  tagjoj  riječi  I*  pretvorilo  s«: «  p  f«  «  v:  tiovra). 

sorratl  se,  sGrcam  pe,  1'.  r.  pf.  (u  Srijem«)  vidi 
pa.sti,  strovaliti  se.  Kj.  drukčije  se  ne  nalazi,  riđi  i 
oboriti  se  lb,   snriti  se  1,   stropoStati   se,   survali   se. 

sArlti.  flor'im,  r.  pf.  (u  Dubr.)  Rj.  s-oriii.  inp.  shoriti. 
—  /.  oborili  da  se  valja  i  lupa,  herabkollern,  devolro: 
sorila  neSto  mai^ka.  cf.  oboriti,  razoriti.  Rj.  —  //.  sa 
ae,  refleks.  —  1)  lurabkolhni,  dcvolvi.  Kj.  kao  stro- 
valiti ne,  oboriti  se  da  st  ralja  i  lupa.  v.  impf.  proffti 
oriti  se  2.  —  2)  wiedeffutlle$tj  uiedcrtchalle^i  (von 
Gehirgen,  als  venu  .sic  zus<tminen.Hturzteft),  resono: 
Soriie  se  brda  i  doline.  Rj.  kao  odjeknuti  2.  ifp. 
zaorili  we.  r.  impf.  pninti  orili  se  I. 

t.  hAHa,  /".  die  Sorte,  Oatiung,  genujt:  svake  (Mrte, 
allerlci,  cf.  vrstA,  struka,  ruka.  Rj.  vidi  1  fela  (vela), 
siža. 

2.  KSrln,  /'.  -  Sitrta,  rupa  i  u  Mikalje  i  u  Sluli6L 
Dani<!'i(^>  DPot*l.  XVII.  Izel'  tugjoni  rukom  zmiju  ii 
sorte.  l'Popl.  35.  Mi.^  ne  u  jcdttu  sorta  ne  uzda.  61. 
Provuk'o  Mo  prui  soriti.  UH.  riđi  1  jiuna. 

SAsn,  /".  ime  ženHki),  Rj.  hgp.  od  Sofija.  Oftn.  356. 

sASiea,  /'.  od  nolia.  Rj.  —  U  jedne  noge  na  opanku 
imao  dva  vrlia,  pa  je  di/ao  nogu  te  naslanjao  pu^ku 
nie^gu  one  vrhove  kao  na  soiicn.  Kj.  408a. 

.solAna.  /'.  [voc.  nTttono)  der  Satan,  t^atanus.  Rj. 
/  miUkoga  je  roda,  Stulli:  c,  g.  vidi  gjavo,  i  sgn. 
ondje.  ~-  Krpi  ga<?e  i  koSulju ;  ftto  ga  vragu  ve(?ma 
krpj^  to  »otonu  veema  dere.  Npj.  1,  JiOl.  Idi  od 
mene,  sotonu.  Mat  4,  10.  Ako  sotonu  sotonu  izgoni, 
sam  po  sebi  ruzdijelio  se.  V2,  *2<).  K<*re  tJospod  So- 
toni: \vvi\  li  rulio  slugu  mojega  .lova?  Jov  1,  S. 

solonin,  ftdj.  def*  iSutans,  sutanae.  Rj.  ito  pripada 
sotoni.  —  Velijar,  prezime  sotonino.  Nov.  Žav.  IX. 
Živiš,  gdje  je  prijesto  sottmin.  Otkriv.  2,  13. 

sfitnnski,  udj.  pesnimus,  neguissimus.  Stulli.  šio 
pripada  sotonama. 

sutdi^ak,  Hotonjiika,  m.  sin  rechkt  iatan  (»chcrs- 


Mva 


—  445  — 


šparozi  Da 


haft)t  homo  proc/ta?.  Rj.  haie  tte  h  Mi  r«  lorjeka, 
koji  je  otiviše  stuioHf  Klohođnn,  ohijesan.  isp.  gjavoiHD, 
vragolan,  vragulin. 

sOra,  f.  (pL  gen.  »Ova)  die  Eule,  noctna,  hImUh,  cf, 
jeiiin,  ulinii,  užiira.  Rj.  vidi  i  bufok,  biiljinn,  eja, 
jejiua.  ilcnt.  Hovii'U.  mladu  sovi(5.  fturint.  »ovuljagn.  — 
Sor<i  orlu  tiho  besjedila  .  .  .  hV  ftufttlc,  soro  hućo- 
tjhtra.  Npj.  1,  KJ2. 

sftvleii,  f.  drtti.  od  ftova.  Rj. 

sftrU',  m.  duH  Jnnge  drr  sova«  pullun  noHurte.  Rj. 
mlitdii  ttot'u,  pile  od  aovt. 

s6viljii,  /*.  (u  gornj.  primor.l  vidi  sovjelo.  Rj. 

s5viu,  adj.  tUr  Kiile^  nocUmc.  Uj.  šf«  itripttdtt  won'. 

sdvjciv.  n.  (U  Dubr.l  vidi  Ouiiak  (u  razbojul,  cf. 
aovilja.  Rj.  riđi  i  run  *2,  ojevnjak,  lajdiea, 

sftvra,*  f.  vidi  sofra.  RJ.  i  primjere  ondje,  u  iugjoj 
r^eH  solVa  pretvorilo  ne  f  u  v  (i  «  p:  sopra). 

NAvrnjn*  f.  —  I)  (u  Hocil  sitno  kamenje  ŠU>  mc  u 
zidanju  iiietV  i/megju  velikog  kamenja.  Rj.  —  '^)  (u 
C.  G.l  povrh  zidova  naslavljena  niegja  od  »itno^a 
kamenja.  Rj.  —  Twtj'i:  Movruja.  Oau.  203.  Tul.  sa- 
vorra  (hulust). 

sovAlJni^a,  f.  nugm.  od  f»ova.  Rj.  —  Skupile  ne 
eje,  sortdjuge^  vraoe,  kurjaci.  Npr.  142.  ča  iMst.  isp. 
ruuCaga. 

Sftzhia ,  /'.  planina  izmegju  Crne  Uore  i  nabije 
Barske.  Rj. 

Sp&f'Vii,  f.  vidi  Stiidba.  Rj.  voda  u  Srijemu. 

spAdunje,  ti.  Rj.  verh.  od  spadali.  —  JJ  stanje 
koje  hivUj  kud  što  ttjuida  s  ćega  (dan  llerabfallen, 
delajiHiiH.  Kj.).  —  2)  stanje  koje  biva,  kad  ^pada  n.  p. 
vinot  cijena  mu  (daa  Fallen  im  Preiae,  pretii  dimi- 
nutio.  Rj.). 

sp&daM,  dam,  v.  imp.  Rj.  a-padati.  /).  iwpf.  proati 
padali.  i\  vf.  «padnuli,  spannli,  spasti.  —  1)  herah- 
falleu,  detahoT,  decido,  Rj.  »pada  što  s  vegii,  «.  p. 
lišile  fi  drrela.  —  *4)  fallen  (im  Preine),  viliori  jtreUo 
vendi.  Rj.  spada  n.  p.  tino  (cijena  hi»|.  nuprotno 
skakati  t^.  —  U  Hrbiji  !(u  namastiri  plai^ati  spiibijania 
po  3*)  groSa,  a  kad  xu  posUje  grnševi  poveU  upadati, 
i  ova  je  plata  bila  i/.išla  na  250  ^rožn,  Uj.  :Wfib.  — 
3)  (u  Booi)  zna  ti  koji  dan  ])reko  jj^odine  upadaju 
Htii  sveci,  cf.  padati.   Rj. 

spikdljtv.  adj.  konj.  koji  lai^uo  mrda,  1.  j.  Hpatlne 
u  mi^ii,  Icivfit  vnigirnd^  macrcHccHH.  lij. 

spMuud.  n^ni,  V.  pf.  dccidcre.  Stnlli.  H-padiiuti. 
vidi  i  Hpiutti,  Hpauuti.  r.  impf.  »padati. 

Spj^blja/  »#.  (pl,  (fen.  sprdnja).  Rj.  hyp,  spabo.  — 
J)  der  (irnndherr,  dominua  fundi.  Rj.  gospodar  od 
semljc.  —  Spahije  oil  svijeh  onijeh  zemalja.  Rj.  7iJ2a. 
.Slo  pun  pro8i,  »elo  uniai.  (Ovo  je  upravo  SUnarka 
poHlovit'H  i  zna^'i :  Ato  »pahija  moli,  ono  nelo  mora 
ćinili).   Posl.  3.09.  —  2)  (u  Boci)   muževlji  atrie.  Rj. 

spAhiJin,  adj,  des  spahija.  damini.  Rj.  sto  pripada 
spmiji. 

»pikhijniea,  f.  die  Guisfrau,  uscor  tov  apahija.  Kj. 
/tpahijina  žena. 

.HpjlliTjn.sk I,  sp&bTi.skT,  adj.  herr.^chafUidt,  domi- 
noruui.  Rj.  i"  nazeto  ^pahinKki  (isp.  nbadžicAki).  što 
pripada  ^pahijama  ili  ajniJtiji  kojemu  god.  —  Alija, 
spahijnska  sanlja  koja  niti  je  naadjena  niti  pripada 
kaknnie  mA\\.  Rj.  4a. 

spJihijnskS,  n.  adj.  dacija  koju  spahija  ušima  od 
seljaka :  Tako  uu  glavne  dacije  semaljake  harać,  po- 
reza, dimnicji,  ćibuk  i  spahijnsko.  MIIkA  201,  ea  ohlilje 
iftp.  Hve<'arsko. 

!!ipaliilllk,'  trt.  das  Gut,  die  UcrntcJiaft,  lalifundium. 
Rj.  sptdiijnska  driava.  —  Bra<!i  avojoj  dade  itpahi- 
lukCf  te  Hu  od  ono  doba  goapoaki  živeli.  Npr.  fi4. 

spAhOt  »1.  (u  Risnu)  Žene  TjOvm  djevera.  Rj.  upravo 
je  hifp.  od  spahija.  Ofln.  49.  iakra  ht/p.  kod  balo. 

Kpai  .  .  .  riđi  apahi  ...  Rj. 

spAjnnJu.  n.  verh.  od  apajati.   radija  kojom  tko 


fip<^a  Ho.  —  Dobro  je  ta  spajm^t.  la,  41,  7  (die 
lAJthung), 

spiljati,  spajam^  v.  impf  s-pajati.  v.  pf.  Rpojiti. 
tanatumenlothent  confernuniniire.  —  Treba  školuko 
znanje  spajati  »  onim  koje  dete  vp<^  ima.  Zlo«.  li?2*j. 
sa  8e,  rejleks.:  Pripada  u  glavnom  megju  najlmlje 
ijeOnikc  n  kojima  se  st^mjaju  dva  —  oHobito  živa 
jegika.  Rad  1.'"),  183. 

spj^tT^tp.  n.  mjesto  gdje  se  sp(diy  spaljuje:  drr 
Schciterhaufcn,  ropas.  —  Sani  Hiih  na  spaiisia  vredi 
koliko  stotina  ovih  uehotic^nih  junaka.  ZIoh.  3<)8.  i»p. 
pali^te. 

spilllli,  apalTm,  v.  pf  r^-rhreHnen,  comharo,  aduro, 
ef.  8aie(^i.  Rj.  s-paliU,  vidi  sapaliti,  »  .«i/«.  onrlje.  v. 
impf.  Mpaljivati.  —  Crvozdenziiba  ...  da  i}v  spaliti 
prste  onitna  koje  dobro  ne  predu.  Rj.  84b.  (_'upi6i 
ću  britkom  aabljom  posjetV,  ( 'incara  rii  na  vatri 
spaliti.  Npj.  4,  239.  CzDii  »adu  sinu  svojega  ...  i 
spiili  ga  ua  žrtvu  tamo  na  brdu.  MoJH.  1.  22,  tj. 
Auialici  bijnlui  razvalili  Hiklag  i  ognjem  ga  spalili. 
Sam.  I.  30,  1. 

spaljf riinjc «  n.  das  Verhrennen,  comhutiio.  Rj. 
rerh.  od  Hpaljivali.  radnja  kojom  tko  spaljuje  sto. 

Npaljivati,  »pilMujem,  r.  impf  vertirefinefi,  comburo, 
Rj.  8-paljivHli.  vidi  aapaljivati,  aažizati.  r.  pf  rt|>aliti. 

—  (fgat^  koji  spaljuje.  Moja.  V.  4,  25.  sa  ae,  pass.: 
Spaijirule  se  (knjige).  Vid.  d.  1862,  18. 

spftine(an.  spameloa,  adj.  u  Zlalarića:  oh  kasno 
Hpameina,  sapiens,  rtcicns.  ftoctns.  StulH.  vidi  pametiin. 

—  lipitmetan  kako  donji  ^,rvan.  Ur'oBJ.  113.  adv.  1 
vrtar  kad  goiii  spametno  re^*.  1>PohI.  31.  u  ffrv.  i 
sad  se  govori, 

spAnae,  Hpanflea,  »i.  der  Špinat,  spinacea  oicracea 
JAnn.  Rj.  hiljka. 

spAn^atl  .s(%  spilngjam  se,  r.  r.  pf  »  kim.  sich 
hekanni  muchen,  sidi  ahgehen  mit  jemind,  in  famili- 
aritulem  alicujus  venire.  cf.  sklizati  h«.  Rj.  a-paugjati 
ne.  govori  se  s  pnjekftrom  za  koga^  kad  se  združi 
s  kim,  riđi  i  arepiti  ne.  —  gl*ig<d  se  drukčije  ne 
nalazi. 

spiknuti,  ftiianem,  p.  pf.  riđi  Hpadnuti,  1  spa."<ti.  p. 
impf  !4paibili.  -  Zdravo  pn»pji'  a  sve  Iri  planine, 
zdravo  spatie  u  polje  Krojansko.  MNpj,  ti,  29(j. 

spapAlJuti.  Ijaro,  r.  pf  (u  .Srijemui  vidi  zgnjeiHU 
{cf.  papula).   Rj.  H-papuljati.  drukvije  se  ne  nalazi. 

spftniT  f,  (u  Srijemu)  kao  gu^.va  od  krpe,  kUi  se 
meće  ua  glavu,  kad  ne  iito  noai  na  gbivi.  Rj.  vidi 
kotrlj  2,  kol.iilja<\  sviluk  3. 

.spArak,  spArka.  m.  durch  JjufUHtmgel  n-rđorhener 
Kuharnz,  frumentam  nnilo  urre  cvrvaplam.  Rj.  ku- 
kurue  koji  se  spario. 

sp&ran.  sparna,  adj.  (u  Hrv.)  «c/*imS/,  ferriduSf 
aestuosus.  Rj,  sparno  je,  kud  je  sparina  (zapara). 

Sparina«  /'■  (u  Hrv.)  vidi  zapara.  Rj.  s-parina.  tu 
postanje  isp.  2  sparili  ae.  vidi  i  omara,  prigreviea, 
pripeka. 

1.  spftriti,  BpaKim,  v.  pf  n.  p.  konja  a  konjem, 
da  rtu  jednaki,  ili  goluba  i  golubicu,  paaren,  conjungo. 
Rj.  «-iiariti,  učiniti  da  bude  par  (2).  r.  impf.  Rparivali. 

2.  spariti  se,  f\m  ae,  r.  r.  pf.  u.  p.  kukuruzi,  in 
(riihrung  kommen  f  corrumpi.  Rj.  d  -  pariti  ae.  isp. 
aparak.  r.  impf  prosti  pUrilt  tt«. 

sparivaiO^«  «■  das  Faaren,  co^junctio.  Rj.  verh. 
od  Kparivati.  radnja  kojom  tko  spuruje  n.  p.  konja 
s  konjem. 

sparivati,  Hpi\nijem,  v.  impf  n.  p.  golubove,  pnaren, 
conjungo.  Rj.  a-parivati.  v.  impf  prosti  *2  pfiriti.  v.  pf. 
ap&rili. 

sp^rofCt  m.  fipflroga,  f.  aaparagua.  8tulli.  Spafgel, 
biljka  Ho  se  varena  jede. 

spj^rožina,  f.  spinetum  in  »[uo  a»paragi  nascuntur, 
Stulli.  trnje  u  kom  rastu  šparoge,  u  ataroj  imalovioi: 
Nakon  mene  ni  sparošine.  UPoal,  61*. 


sparoiihie 


44*5  — 


spnll 


sphro2iNte»  H.  loc\4s  m  auo  corrudtte  seu  fisparmji 
nascuniur.  StuUi.  injetilo  g^e  rastu  spfiroge;  SpartjeU 
heei.  sn  rutst.  isp.  diibaniMe. 

spiUi,  »I.  der  Erioser,  Heiland^  servator:  Bveti 
Spaae  žitnje^  cvijeta.  Rj.  vidi  Hpaail^Ij.  —  Sami 
^uflmo  i  poznAiiino  dn  ie  ovaj  /ainta  spas  ucijetu, 
Hrirttos.  .Tov.  1,  42.  Jedinomo  premudrome  Bo^  i 
Hpa.fu  nuHcmii  »lava  i  veli^anHivo.  Jud.  25.  V  minli 
HtniecM  pred  raspeiijein  spasom,  i  zajedno  fle  raspinju*^!. 
Dr.  .Sli,  Izgubljena  ovca  ja  ftam,  izazovi  me,  spase, 
i  Hpa^i  me.  3l»2. 

spaslivunjc,  rt.  dtis  lictten,  skratio.  Rj.  verh.  od 
ftpaaavati  (i  8e).  radjija  kojom  tko  spttsava  koga^  ili 
kojom  ee  tko  spasuva. 

spasAvAti,  sp^Hilvam,  v.  impf.  Rj.  t.  pf.  8  flpanli 
(spR-^em).  —  2)  retten^  fttrvo.  Rj.  —  Ctospod  ne  spa- 
snt^a  mačem  ni  kopljem.  Snm.  I.  17,  47.  .laka  je  desnica 
njegova  (Oof^podnja),  koju  spttftavu,  Ps.  1k),  H.  On 
(Bo*;)  izbavila  i  spašava.  Dan.  fi,  27.  —  2)  sa  »e^ 
refleks,  spašavati  »e,  sich  reiten,  servari,  Rj.  vidi  apa- 
Hivftti  He  (»iMisuj  rte!). 

Spns^nijii.  f.  ime  iensko.  Rj.  mnsko  i.tp.  Spft.»oje. 

NpAsenlJe,  ti.  i^nmo  kad  ne  un/dravljn;  .SpaHuJHel 

—  Na  spasenije!  ErreUnn(iy  Heil,  salus'.  Rj.  i£  crkve- 
nih knjifin,  vidi  HpaBenje.  —  Na  spusenije  (Uri- 
gtovo).'  (U'ledaj:  Spasuj  »e!).  Posl.  191.  Tako  ti  »e 
preneiio  VuOe,  Bog  mu  dao  duši  spunenije!  Npj.  4, 
12.  1  on  im  kate,  da  već  nema  drtujoffa  .tpa.tenija, 
ne^  da  ««  biju  n  Turoima.  Miloii  73.  Da  dohijemo 
spttsen^je  kroz  (iospoda  nnftcga  Isnaa  Hrista.  Sol. 
I.  B.  9. 

spAs^BJe*  n.  d(iM  Heil,  salus:  Pokojnijem  duienno 
spasenje,  Rj  vidi  upanenije.  —  I*  preAi  je  izpiibljenje, 
a  u  uHtrpljenjit  spasenje.  DPohI.  141.  A  iia  nebu  eekfl 
naa  spasenje.  Herc.  312.  Jer  je  daua^  učinio  Gospod 
spasenje  u  Izrailju.  Ham.  I.  U,  18.  Ti  mi  dajeA  štit 
spage^ja  t^vojega.  11.22,34).  Reci  dufti  mojoy,ja  sam 
spasenje  troje.  1*8.  35,  3. 

SpA.siti^lJ,  m.  der  lleiland,  servator,  cf.  Bpas.  Rj. 
rijeH  s  lakim  naši,  kod  boditelj.  —  Duhovi  na  Habor 
tia  njihovo  vjeOito  sabori^le  «  Svcri,'injega  iSpasitelja . . . 
koje  im  je  obdareno  (h/  tSainoinstijetpi  t^piisiieija.  Npj. 
.5,  53<*.  Da  će  rodit'  nina  bez  grijeha,  grjeftnoj  letnlji 
slavna  .^ipasitelja.  Herc.  313.  Pohitaj  u  pomo(5  meni, 
Gospode,  spasitelju  moj!  Vb.  38,  22. 

spftsitcijov,  adj.  što  pripada  spasitelja:  Dvoja- 
koga jestastvn  8p(isite{ieoa,  Bofjcg  i  <V)vje6ijeg.  DP. 
10.  PjeHma  nva  p0Rvc(5ena  futrno  Rpominjanjn  djela 
spasit eljev i jeh.  94. 

Spasivatt  so,  spitsujcai  fto,  v.  r.  impf.  dolazi  samo 
u  iniperatipu:  apastij  se.  i.<p.  spa.'^avati  »e.  —  Sp^tUj 
se!  samo  kad  se  nazdravlja.  Rj.  7(>2n.  Zdrav  ail  ReCe 
ae  mjesto:  Spasuj  se!  i  odgovara  se:  Od  Boga  ti 
zdravije  I  ili:  Bog  ti  asdravlje  dao  I  Poal.  Bi),  ifpasuj 
se!  (Kad  ho<!e  ko  da  pije  —  rakiju  ili  vino  —  rekne 
onome  koji  će  poelije  njega  piti;  a  on  mu  odgovori: 
Na  spaseuije  Hriatovo).  2^2. 

Spft.soJf>),  tN.  ime  muSko.  Rj.  ie}isko  isp.  Spasenijo. 

—  ht/p.  takva  kod  Bhigoje. 

Suiis6nosan,  spa^^noAna,  adj.  saluher,  salutifer. 
Htnlli.  Hpiiso-noaan,  Mo  nosi  spasenje,  ifo  spašava, 
može  tipasti,  heilbrin(iend^  heilsam.  —  iVp.  takva  adj. 
kod  bogonoeni.  vidi  spaaovan.   suprotno  smrtonosan. 

SpItMOV,  adj,  što  pripada  spasu.  —  SpTisov  ddn, 
Spasova  dne,  m.  Christi  Himmelfahrt,  ascensio  Christi. 
Rj.  701b.  Kad  nazdravlje  S^uisov  danak  dogje,  pre- 
dvojit'efi  na  f'etvoro  vojaku.  Npj.  5,  3tiO. 

spits&vaii«  spiisGvna,  adj,  vidi  spafionosan.  —  Pod 
knkvim  uKlovima  Škola  može  da  vrfti  svoj  spasovni 
posao.  Zios,  XIV. 

Mp&sovanje.  ti.  das  Fetern  der  Kirchweih  am 
Himmelfahrtsiagej  paganalium  celeliratio  die  ašCeH' 


tionis  domiui.  Rj.  verb.  od  spaaovati.  radnja  kojom 
(ko  spasuje. 

.spftsovati,  apHsnjem,  v.  impf.  am  Ilimmelfahrts- 
tage  Kirchtveih  halten  (nositi  krsta),  piujunalia  ago 
die  ttscenffionis  damini,  cf.  zavjetlua.  Rj.  svetkovati 
Spaaov  dan, 

spiUovTfite,  ».  der  Ort  der  Kirehweih  am  Uimmel- 
fahristage,  Innis  paganalihus  cehhrtmdis  die  ascen- 
sionis  domini.  Rj.  i^jesto  gdje  hriićani  spa8^ju,  svet- 
kuju Spasov  dan.  —  riječi  s  takim  mit.  vidi  kod 
dan  i  Me. 

Spi^.sovo,  }).  (u  krščana)  Hđi  Spaaov  dan.  Uj. 

spikst,  f.  (u  O.  O.)  n.  p.  Buježana  (kad  padne  mnogi 
**"'J*'Kl»  ^  ^'"'^'  ^«^***.  lapsus.  Rj.  sa  poštar^;«  isp. 
flpa.Mti  (apaducm). 

1.  sp&sU,  Kpudncm,  v.  pf.  Kj.  H-paHti.  vidi  »padnuti, 
spanuti.  r.  impf.  s])adati.  —  J)  herahfallen,  decido; 
apaati  niz  kulu  znaci  i  brzo  Hi<^i,  cf.  JHpaHti ;  spao  mu 
vrat  (kad  boli  u  grlu  oko  resice,  pa  žene  prstom 
podižu)  cf.  krajnici;  spao  mu  ieluaac,  tidi  ^truniti 
se.  Ri.  —  Kad  spadne  u  ćohe  af  onda  ae  vide  žice. 
Rj.  8n.  Doletjcvfti  na  orali  .  .  .  spadne  pod  orah.  Rj. 
67a,  Tako  ona  bje^ei^i  nekako  joj  spadne  papuča 
s  deiine  noge.  Npr.  12H.  Pijevac  pjeva  da  svane,  dalak 
tarem  da  spane,  Posl.  247.  I'a  spadaše  u  hogase  tvrde, 
zasjedo^e  u  bogiizim'  Turke.  Npj.  3,  459  (hrzo  sigjose). 
Spade  pope  sa  konju  dorina.  4,  326.  Pa  olrča  ni« 
bijelu  tulu,  doke  spade  sa  kouja  dorata.  4,  474.  — 
2)  na  Što,  herunterkommen  (arm  uerden),  devenio  eo 
«*-.*  i9pala  knjiga  na  dva  ulova  (Posl.  2^2).  Rj.  —  Dok 
»u  Ijitini  bili  na  svetu  ...  a  od  kako  je  njihov  jezik 
spao  ttamo  «a  (tugje)  učene  ljude,  nije  f^udo,  kako  je 
(razlike)  nenm.  Nov.  8rb.  1818,  392.  —  S)  u  meau, 
u  licu,  t,  j.  opasti,  mager  irerden,  macesco,  Rj,  vidi 
»rinuti  se.  i>p.  omr<iHti,  omrfeaviti;  obigjati.  —  Spasti 
s  7nesa,  izgubiti  se  u  mesu,  t.  j.  izmr.4aviti.  Rj.  353b. 
Spadljiv  konj,  koji  lasno  mr^  t.  j.  spadne  u  mesu. 
Rj,  701a,  —  4^  fallen  (im  Preise),  minort  pretio  ven- 
dhur:  spala  tMJena  vinu  i  spalo  vino.  Rj.  .suprotno 
skoriti  2.  —  Kako  trn  sad  groševi  spali,  valjalo  bi 
mjeHto  groAa  uzeti  pare.  Rj.  l(XJa.  Turski  norci  stanu 
sve  rgjaviji  bivati,  i  malo  po  malo  tako  spadnu^  da 
dana^iiji  grofi  ne  vrijedi  viSe  od  pet  srebmijeh  kraj- 
cara. Rj.  104a.  —  /ij  Hpadoh  b  nogu,  n.  p.  od  mnogoga 
hoda.  ly.  isp.  spjeŠnti. 

3.  spasti,  sp&sem,  r.  pf.  Rj,  s-paati.  v.  impf.  spa- 
šavati. Značenje  (korijenu)  gledati,  motriti,  čuvati, 
pa  odatle  prelazi  i  u  hraniti  se:  pusti  (p/is8m)  . .  - 
spusti  (spasim);  nap&aati;  spašavati;  spas,  spasitelj, 
spasenje;  pastir;  paSa.  Korijeni  280,  —  J)  reiten^ 
serro:  Spasi  Bog  (kad  se  nazdravlja)  cf  apasaj  se. 
Rj.  vidi  sabljusti;  sačuvati,  učuvuti;  sahmniti.  shni- 
niti;  skapulati.  —  Strpljen  spašen  (a  spašen  pogotovu 
svet).  Poal,  296.  To  će  svijet  od  grijeha  spastu  Herc 
313.  Spasao  ntts  Hristos  i  l^goroiJica.  350.  Mnogo 
ćemo  dakle  večma  hiti  krma  uj  spiiseni.  Rim,  6,  9. 
Ovo  činedi  spašćeš  i  samoga  .'lehe  i  one  koji  te  slu- 
&aju.  Tim.  1. 4, 16.  Sousi  me  (Gospode  I)  mi7o4<5tt  sv<\jom. 
Pa.  31,  16.  8toji  (Gospod)  a  desne  strane  nbogome, 
da  bi  ga  spasao  od  onijeh  koji  osugjuju  dut^a  njegovo. 
109,  31.  —  H)  sa  se,  refleks,  i  ptiss,  sich  retten,  ser- 
vari.  Rj.  —  Bog  posla  sina  svojega  da  se  sajet  spase 
I  kroza  nj.  Jov.  3,  17.  Jer  se  nadom  spasosmo.  Rim. 
8,  24.  Koji  god  prizove  ime  Gospodnje,  spaŠće  se. 
10,  13.  Zabranjuju  nam  kazivati  neznabo^cima  da  se 
spasu.  Bol.  I.  2,  16. 

spfttlt  BpTm,  vidi  spavati  (ali  se  slabo  govori  nego 
ae  čuje  u  pjesmama.).  Rj.  v.  impf;  r.  pf.  prosti  spav- 
DUti;  sloi.  nil-spati  fse),  po-,  za-,  nado-;  usnuti.  ostala 
v,  pf.  i  impf,  slož,  kod  spavali.  —  A  pod  barjak  j)rrf 
emt^H  spu^.  Legoh  spati.  Boga  zvati.  Sisu  mi  je 
dala,  drugu  rekla  dati,  kad  po»zjemo  ifpati.  Rj.  Bolie 
ti  CTiaA  speci  nego  je  trćeči.  (Kad  ko  hvali  koga  da 
je  pametan).  Posl.  27.  Tko  dobro  spi,  buba  b«  ne  bojL 


DPohI.  128.  kao  sreiinji  (flnqol  sa  Be:  Ne  »pi  ae  po- 
morcu u  teAku  popibijii.  01^031.  75. 

spftvač«  spnvA^a,  m.  (/w  ScAM/>r,  ilortniior.  Rj. 
fco;i  spava.  —  l'iJHnicji  i  izjelion  nHiromošiiSe,  i  spavač 
hodii't'  u  rilauja.  Prič.  'JvJ,  21. 

.spiivA^ov,  iifij.  d&t  Sthlt'tf^Sf  dormitorift,  Kj.  alo 
pripada  Rpavaću. 

spiiviVMcH,  /.  die  iSW»l«/«n»,  d4>rmitrix,  Rj.  itoja 
!?;Kir«. 

spAvurki,  Uf//.  đ«r  Schlnfer,  donnitorum.  Rj.  «<o 
pripada  spavaćima. 

.spj^vui'i,  će,  adj.  n.  p.  kapa,  haljine,  Sf.hlaf-,  dor- 
mitorius.  Rj.  sto  pripada  spavanju.  —  oi//.  takva  kod 
briJiK^i. 

spnvfteiv,  adj.  («t.)  achlafmd^  dormien$:  Ko  ć« 
linta  zmaja  prevariti,  ko  će  njega  spavmHva  na^i. 
Rj.  rrtu^i  Hto  »pavajii^i :  ko  će  njega  naći  spavajuH, 
gdje.  ft]}apa.  —  osn.  u  adj.  Bpavac^i.  Obh.  95.  ittp.  !e*o<''iv. 

KpAva^Jo,  n.  dan  Schlufen,  donnitio.  Uj.  rerh.  od 
Hpavati.  stanje  koje  hira,  kad  tko  spava:  Knd  bude 
vrijeme  sa  ttpuvanje.  Knv,  91. 

KpAvuli,  Apavam,  v.  itnpf.  schlafen^  dorniio.  Kj. 
rtrft  Mpjiti,  (djttinjitki:)  pajiti,  niuali.  isp.  i^inavati.  i\ 
pf.  prmti  8pavauti  (malo),  v.  pf.  ftloč.  i(z)-spavati  (i 
se),  na-  (se)  (i  uftspati  se),  od-,  po-,  pre-,  pro-  (t  ne), 
ra(z)-  (rte),  p.  itnpf.  .4oš.  uRpavljivali,  prema  ćcmu  je 
V.  pf.  slož.  uHpavati.  —  Siromah  ^oek  i  od  gladi 
Spava.  Posl.  285.  Spava  kao  zec.  392.  Spavao  nam 
kao  okupan.  2i>2.  Uzimalo  davalo,  s  kokosima  spavalo^ 
kokosi  ic^  litale.  SHO.  Društvo  spava,  kao  i  poklauu. 
Npj.  4,  28.  Lepne  spavati.  Danica  4,  7. 

spftvnuli,  »piivnem,  v.  pf.  kao  dem.  od  spavati, 
rt»  venig  schlafen,  paululum  dormiio:  Malo  apavnu, 
po«kot*i  na  noprr.  Hj. 

spAzIti,  Hpii^m,  V.  pf.  Rj.  spaziti,  r.  impf.  prosti 
paziti.  —  J)  irahrneJtmenj  animadperfo,  hemerken, 
ohservo.  cf.  opaziti.  Rj.  i  syn.  kod  opazili.  —  Mo- 
\xe^\  ova  uba  ognjevita  brtla,  i  siu  je  on  spazio,  mi 
ćemo  pofliije  u|>otrebiti.  Priprava  UH.  —  VJ  sa  se, 
refleks,  riai  osjetiti  so.  Rj,  vidi  i  domisliti  »e,  ovi- 
Kati  se.  uterken^  sentire.  —  Car  jra  poi^ne  ispitivati . . . 
Spazi  se  on  odmah,  da  je  ovo  žene  njej^ove  ro<Iilelj. 
Npr.  250.  "Ne  spazi  se  Petrovi*^  Danile,  e  na^ono 
i^'e)7a  Crnognr(M,  da  »am  »ehi  kida  de^nii  nikii  .  .  . 
Ne  stavi  ne,  žalosna  mu  majka.  Npj.  4,  20  (grijeskmn 
štamparskom :  No  spazi  hc).  Nek  se  spaei  grdni  Ob- 
manliju,  u  iMju  je  zemlju  ulazio.  5,  324. 

spAzmati.  spikzmam.  r.  ;>/*.  n.  p.  s  pameti,  kindein, 
kinaisch  jrerden^  ineptio.  Rj.  s-pazmati.  značenje  ko- 
rijenu  za«*i,  zastraniti.  Korijeni  124.  kao  podijetiti  se. 
postati  djetinje  pameti,  v.  pf.  je  i  prosti  pazmnti. 
drukčije  se  glagol  ne  nahodi. 

.sp(^«)JAlni,  atij.  specialis,  specidl.  suprotno  {^ene- 
rahii,  koje  vidi.  —  Hijećima  speci(j)ohto()a  znamenja 
pisac  ^fHto  daje  jjeneraluo  i  na  Huprot,  iijid  15,  ItK). 

SpCi'Aliti,  sp^'^Iira,  r.  pf,  miihsam  erv:erben,  ju- 
satnmenhringen,  operose  comparo.  Rj.  a-pet^iti,  pe- 
ialeči  se  steći.  v.  impf.  prosti  pećaJiti  (»  se),  isp.  aku- 
cati  2,  •  St/n.  ondje. 

sp^niiatif  džiun,  v.  pf.  (u  primor.]  vidi  potrošiti-. 
Mi  i  ostali  što  spendiali,  to  Bo^  izmirio  I  (kad  ae 
nazdravlja).  Ri.  vidi  apenpjati.  drukčije  se  ne  nahodi 
ovaj  glagol.  Tai.  speudere. 

sponga.  /*.  vidi  spuga,  sungjer;  der  Sehvamm, 
spongia,  —  Dokle  ae  spenga  ne  stisne,  niSta  se  ne 
iČme.  DPoei.  19.  Spengot  »paga,  aungjer.  XVn.  Urć. 
(jxoTf-|-ia.  Tal.  Bponga,  spugna. 

sp^nijntl,  Kp^ngjam,  v.  pf.  vidi  »peniAii,  potroHti, 
Tal.  flpendcre.  i.*p.  apenge.  —  Spengjav  je  kao  iza 
nokata.  DPo«!.  113.  Hpetujjati^  jMtroSiti,  a  u  Vuka 
spfudžuti.  XVn. 

spftn^o,  f.  pl.  vidi  spcnza:  Spengje  su  ma  po- 
manjkale.  Rj.  Tal.  spendio,  spesa. 

spSnza,  f.  (po  jugozap.  kraj.)  das  Oeld,  peeuniae. 


cf.  novci,  blaf^o,  troSak:  Ali  ti  babo  ne  dade,  ati  ti 
spense  ncatade.  ^^e^menima  spenzu  nebrojenu.  Rj.  — 
Zete  Pero,  ne  dolazi  i^\>MOf  e  je  nama  nestunulo  spense. 
Herc.  2t3.  TUl.  speso,  speudio. 

1.  spotl!  (s  pedi[?j.  t.  j.  da  bude  zijev  veliki), 
obii^flj  je  |)o  UaČkoj  reći,  kjul  se  ujije  ženi  gdje  anuje 
(Posl.  292).  Rj. 

3.  spćti,  rtpenjem,  v.  pf.  vidi  silpeti  laapnem,  sil- 
penjem).  v.  impf.  slor.  »apinjati.  —  Ako  sam  i  speta, 
nijt'Ham  u/ola.  OPo!»l.  3. 

spMljnli,  Ijmu,  r.  pf.  cuhdkeln,  tukndpfen,  fibulo. 
Rj.  spetljali,  vidi  sapetljati.  v.  impf  spetljavati. 

sp«i(IJlVvunJe,  n.  das  Zusammenkniipfen  (mit 
Zirtrn),  confihnlatio,  Rj.  vidi  aapetljavanje. 

spctIjAvati,  spfetljavam,  v.  impf.  iusammenbiruUn 
(mit  Ztrirn),  confibulo.  Rj.  vid$  aapetljavati.  v.  pf. 
apetljali. 

Splea*  f.  —  J)  die  Speiche  (am  Rade),  radius.  Rj. 
u  točka^  14  kotača,  vidi  Apica  1,  :^,1>i»i,  puluc  2  (gen. 
paoca,  pl.  paoci  i  palcevi),  zaponac.  ~  T*astavioa,  na 
fillnv^ini  ona  jama  u  koju  ue  uglavi  spiva.  Rj,  322b. 
Nabrt^iti  toOak,  U  j.  u  glavcMnu  udariti  špice.  Rj.  378b, 
U  Dalmaciji  toi^kovi  imaju  Harno  četiri  spice^  koje  ae 
onamo  zovu  krst,  i  c^etiri  gubelje.  Rj.^  94b.  —  2)  (u 
V'.  U.)  vidi  šuljak;  odatle  spiva  mesa,  t  j.  Će-v&p.  ali 
ae  govori  i  za  plijen  od  at*>  govodi  ili  ovaca.   Rj. 

Sple,  Hi.  pleme  u  nabiji  Harakoj  (do  PaHrovi^i).  Rj. 

spTIo«  f.  (U  Dubr.)  die  Hohle,  caverna,  cf.  ppi'.ina. 
Kj.  vidi  i  spilja. 

Spitii,  /'.  plauina  Orahovska:  Ud  Trubjele  do  Spile 
kamene.  Rj. 

spilja,  f.  vidi  flpila;  I  poletnu  s  gjevojćicom  u  te 
spilje  kamenito.   Rj.  vidi  i  pećina. 

spl^Jiltnk,  Hp'injntka,  m.  (u  Kninjn)  vidi  prijei^njak. 
Rj.  Što  se  osiječe  jagnjeta  od  noge,  pa  se  t^jime  spenje 
gdje  je  ra-^poreno  (sa  postanje  i,^p.  p.pH\,  »(a)pinjati). 
vitli  i  zaponjat^,  paprt'ak. 

Spira,  m.  (ist.)  vidi  Spiro.  Rj. 

Npirai^e.  n.  das  Abspiilenj  delntio.  Rj.  verh.  od 
apirati.  radnja  kojom  tko  spira  što.  vidi  sapiranje. 

spfrati,  spTram,  v.  impf.  abspiilen,  dduo.  Rj.  »-pi- 
rati, vidi  Aapirali.  r.  impf  prosti  prati.  v.  pf  sprati 
l«pereni).  —  Voda  spim  kamenje  i  povodanj  omiosi 
prah  zemljski.  .lov  14,  19.  GoHp<Kl  joj  (tajni  krštenja) 
dade  blagodatnu  situ  da  spira  grijehe.  DP.  197. 

iSpiridon,  m.  Spiridion.  Rj.  ime  muiko.  hyp,  ^pira^ 
8piro. 

spirine,  f.  pl.  (u  Srijemu)  vidi  splafine.  Rj.  voda 
kojom  se  speru  sudovi,  vidi  i  opla^iina,  pomije. 

špiriti,  spirim,  v.  pf.  at\fachen^  succendo.  Kj.  s-pi- 
riti.  V.  impf.  prosti  piriti.  —  Donew  malo  Aume,  da 
spirim  vatru.  Rj.  849a.  isp.  potpiriti.  u  prenesenom 
smislu:  8pirio  sve,  t.  j.  potrošio.  Rj.  7* '28  {isp.  spis- 
kati 1). 

Spiro,  m.  (ju2.)  hyp,  od  Bpiridoo.  Rj.  gen.  Spira, 
voc.  SpTro.  iyidi  Spira. 

spis,  m.  {loc.  spisu,  pl.  splsovi,  spiaova),  sto  se  spise, 
pismo ;  die  Schrift^  abgefasstes  nerk,  seriptutii,  liber, 
volumen.  —  Djelo  kojijem  ae  izvijesti,  a  u  osobitom 
amialu,  djelo  (piamo,  spit)  kojijem  ko  (n.  p.  (Mnovnik) 
0  čemu  obavijesti  vla&t.  P.  Đudmani,  ARj.  IY.  342b. 
Ako  moji  spisi  sadržinom  svojom  vrede,  ne  će  im 
nauditi  mtoOni  govor.  Megj.  316.  Drugi  pisci  istav- 
Ijabu  u  svojim  spisima  proMi  život  Srpskoga  na- 
roda. 60. 

spisak,  sphka,  m.  isp.  popis,  imenik,  das  Ver- 
zeichnifiSy  die  Liste,  inde.T,  ealalogus.  —  I  meni  bi 
žao  bilo,  da  bi  se  izgubio  spisak  namastira.  8traž. 
1886,  1224.  Spisak  upotrcbtjenijeb  isvora  iza6\  de 
s  posljednjim  dijelom.  Daiiit^ii?,  AUJ,  IT.  ^farik  na- 
vodi spisoK  episiopstva  iz  brii^ovulje  oba  brata  iSte- 
fana  i  Save.  DM.  22.  Molim  vi\s  da  mi  imeni  spisak 
hrabrih  ovih  olicira  aaop£titi  izvolite.  Nov.  srb.  1834. 
ARj.  III.  820tt. 


splsniolj 


448 


spi  U  i  se 


SplMltcIj,  m.  hvji  Hpi^e  n.  p.  Jinjtgu;  der  Verfasser, 
SchrifffttelltT,  ttttctor.  sn-iptor.  vidi  piantelj,  piaac.  riječi 
s  Utkim  nantt.  kod  boditelj.  —  Knjižica ...  po  važnosti, 
koju  joj  je  pokazno  t\jen  spisatelj.  Odp.  na  sit.  4. 
PogrjcAke  u  jnzikii  nnSemu  poatiile  od  u(L$ijeh  dojii- 
koti!ijij(*h  Hpisatrijft  i  knjižovuiku.  Pis.  18.  Veli  negdje 
jedan  slami  »pisatdj.  Priprava  49. 

Spi.siilfljpv,  udj.  sto  pripada  Hpisateljn.  --  l>fi  pf 
ne  dira  »  ličnost  spittutcijertt.  Od^.  na  HJt.  3.  Po 
onome  ^e  nuditi  o  i»N)f4  i  o  srcu  »pisateljeru.  Piti.  70 

Splsuti,  splftera,  v.  pf.  rerfits^en,  conscribo:  HpiMao 
knjip:t).  Rj.  H-pisati,  v.  impf,  Hpiaivati. 

spisivanjo,  n.  dan  Schrcibenj  Verfasscn^  conscriptio. 
Kj.  rcrh.  vd  »pi^ivati.    radnja  kojom  tko  spintijc  sto. 

spisfvalf«  Rp\Hnji>m,  r.  impf.  Krhreihen,  rerfnsaent 
conaeriho.  Rj.  s-piaivaii  ».  p.  knjige,  v.  impf.  prottti 
pisali.  V.  pf  s^iHRU. 

»plakali,  »tprnkani.  v.  pf.  Kj.  (^-pi^kati.  drvlrije  9t 
tfiagol  ne  nuhodt.  —  1)  rtr^euden,  conmumcre  pci' 
luauriam.  Rj.  raškalaŠno  rirtri  potrošiti,  vidi  suiriti 
(u  pretusauim  smiilui,  spraskati.  —  'i)  kome  za  nuSu, 
verdrrbent  pcxR\imdo.  Kj.  —  Hpjevali  kome  zn  dušu, 
cf.  apiftkati.  Kj.  7(>3a. 

spj^nifi,  Hpjr*nini.  nVi«  opjenili.  SUiIli.  v.  pf.  »pje- 
nili K/o,  kao  pjenu  ftnimili  s  njetja.  r.  impf.  proHti 
(ijeniti.  —  Lupiia  općenu  zlo  npjcnjena  a  gore  «ku- 
lana.  UPosl.  67. 

spj^i^nti.  ^am,  v.  pf.  oslabiti,  malakaali,  izdubili 
Mnagn,  scluvach  uerd^u,  dcbilitor.  Kj.  a-pjeŠati.  pn'O 
je  značenje:  pješke  iduf'i  mulalt.'iati  (da  se  gotovo  ne 
može  dalje  in):  a  dalje  znat'er^e:  uopne  oslaftiti. 
di'ukćije  se  glagol  ne  nuhodi.  —  Uveo  u  Uinke  niti. 
(.SpjVAiO,  |»n»pao).  Poal.  3211. 

-spjnti,  -spijeui,  ne  dolari  kao  prost  glagol  nego 
samo  kao  sloieu:  dospjeli  (d^Hpijera),  niUpjeLi,  prl- 
apjeti;  r.  impf  >ilo:.  dospij&vatt,  pmpij&vali.  isj). 
doapjctak. 

.spJAv,  m.  t^idi  pjesma,  pjesna,  ujeaan;  d/«  Cedicht, 
ranneti,  pohiia.  —  Vlatlika  Radi^  iPrliir  U)  pesnik, 
liaS  tada  je  piHUO  svoj  znameniti  sjtev  tiorski  Vijeuar*. 
Mil.  274. 

spJAvttd.  vRm,  V.  pf,  t  j.  pjesmu,  ein  hied  didUen 
(verfassen.  saersi  singtn)^  facio  curmm.  Rj.  r.  impf. 
Hpjevavali.  —  Koji  Oovek  zna  pedeset  ^azli^^nill  pje- 
HAma,  njemu  je  lasno  novu  pjesma  f^pjerati.  Npj.'  1, 
XX.  Tako  je  n.  p.  mof^ao  Omir  spjevati  Ilijada  i 
Odiseju  ne  znajući  ni  pinali,  kao  i  na.^i  Hijirci  i  sli- 
jepci Mo  .tu  .tpjerali  toliku  silu  pjesama.  Rj.'  VI. 

SpJcvAvil^Jo,  n.  das  JJichte^i,  excogitatifi  eanti- 
lenae,  r.ohp'.i.  Kj.  verh.  od  Hpjevavali,  radnja  kojom 
tko  spjevova  2}jei<mH. 

spjfvftvati,  Hpj&vuvaui,  r.  impf  dichten,  canti- 
leiiam  facio.  Kj.  8-pjevavati  (.  j.  pje-^ma.  v.  impf. 
prosti  pjevati,  r.  pf.  spjevati.  —  Jnnaćke  pjemne  po- 
najviše spjevavajti  ljudi  aredovijet''ni  i  starci.  Npj.' 
1,  XX.  sa  se,  pass.:  Ovake  se  smijefine  pjesme  i 
dioLUfm  cesto   spjevaraju   po   narodu.   Npj.'  1,  XXVI. 

Spl&ellil^,  spln^na,  f.  pl.  dtut  Spidit^t,  eluries^  cf. 
pomijo.  Rj.  voda  kojom  se  splaknu  sudovi,  riđi  i 
oplaeinn,  spirine.  —  u  jednini:  t:9pla^D0  grdnal  (Kao 
poru^fu).  Posl.  292. 

splAhntl.  ham,  v.  pf  kao  nadvladati,  n.  p.  jedva 
ga  splahase  i  uhvatile,  vidi  saplabati.  Rj.  s-plahati. 
vidi  i  splftvati,  ^aplaisati. 

splfkhtntt,  splhlitnm,  v.  pf.  viđt  skleptatt:  Tada 
skoče  padine  delije,  .9^4  spluhtase  te  ga  uhvatiAe.  Rj. 
8-plahtati,  kao  navaliti,  glagol  se  ovaj  drukt'ije  ne 
nalazi, 

spiftkfl,  f.  (u  C.  (}.)  mala  baricn,  n.  y.  od  ki§e, 
Pfiitre,  lacitna.  Rj.  ta  postanje  isp.  splnkati,  splaknuti. 

hpl)\kanje,  «.  dus  Ahsjjithn,  uhlutio.  Rj.  verb.  od 
nplakati.  radnja  kojom  tko  splače  sudove. 

Spl&kiili,  Hplui^em,  V.  impf.  abspiilen,  a&/MO;aplnCi 


sudove.  Rj.   H-plakaii   v.   impf.  prosti  pUkati.  r.  pf 
Kplakuuti. 

spldkniiti.  splaknem.  r.  pf  n.  p.  9udovc,  obspUl^, 
abluo.  Kj.  s-plakniiti.  r.  pf.  je  i  prosti  plal-nnti.  v. 
impf.  splaknti. 

splAsntlti,  Hpliiftne,  r.  pf.  n.  o.  otok  (w)n  der 
GeschiculstJ  abneJimen,  decresco.  Rj.  a-plaanuti,  kao 
plosHO  pOHtuti.  isp.  amaniAkali  1.  glagol  se  druk- 
vije  ne  nalazi. 

.spIftU,  f  —  1)  die  Plalte  (ein  plattes  Fahrseng 
zum  l/cbersetzcn  ttuf  FliisseuK  ponto,  cf.  skela  2. 
Kj.  fidi  i  k6e\&.  plosna  ravna  sprara  za  prcpoženje 
na  rodama.  —  2J  na  Limu  kao  mali  tplap  od  da* 
Huka  na  tVmu  »e  prevozi.  Rj. 

8plav.  m.  —  tj  duH  Floss,  die  Flosse^  ratis.  Rj. 
—  t^plain,  2)  kao  muli  splav  od  dasaka.  Rj.  703a. 
Ja  ću  ih  (drva  kedrova)  povezati  »  splarove  \  spu- 
stiti morem  do  mjesta  koje  mi  kažeA.  Oar.  I.  5,  9. 
8pusti^emo  ih  (drvaj  u  splnvovima  morem  u  .Topu. 
Doev.  II.  2,  ir».  —  2)  (U  Srijemu)  s  mlijeka,  die 
Sahtte,  floH  laciis,  ef  jiovlaka.  Rj.  riđi  i  skorup,  i 
ostala  sffu.  ondje.  —  s-plav,  postanja  kojega  je  po- 
plav,  ploviti. 

Splnvanj,  Hpirwnjn,  m.  brdo  u  Valjevnkoj  nahiji 
na  putu  I^znit:kome.  Rj.  —  imenti  otjestima  s  takim 
naH.  koil  Ilrmanj, 

NpliVvati,  vam,  t:  pf  vidi  splahati.  Rj.  w  kraje- 
vima gdje  se  glas  h  u  govoru  pretvara  u  glas  v. 

SplikvIMf  Hplavlra,  tJ.  pf  Rj.  s-plaviti.  r.  inipf. 
prosti  plaviti.  —  J)  ahschopfeu  (s.  B.  die  Sahne), 
demo.  Kj.  skinuti  n.  p.  splav  ,?,  .tkornp.  —  2)  nlamii 
.sa  žita  na  gumnu,  rcegkehren,  dei^tno.  Rj.  kao  am^ti 
(Hmt'tem].  —  3)  (gekiru.  nWi  zavariti.  Rj.  tidi  i  pri- 
pojiti. 

bpl^sii,  Hpluteui,  r.  pf.  RJ,  H-plesU.  vidi  saplesti. 
r'.  impf.  .MplelJiti,  spletavati.  —  j)  sasummenflecJUen^ 
cont<xo.  Rj.  —  Kao  trnje  spleteni  i  kao  cn\  vina  pi- 
jani proždrijet!:e  se  kao  suha  slama.  Naum  I,  10. 
Vojnii'i  sputavši  vifmav  od  trt^ja  metniiAe  Isusu  na 
glavu.  Priii.  Vdbl.  Wk  —  2)  sa  se^  refleks,  sith  ver- 
wivkeln,  se  impedire:  splete  ae  te  pade.  Rj.  —  Spu- 
lila  se  koko^,  kad  joj  se  noge  u  lio  spletu.  Kj.  Hmb. 

splftf,  »».  (u  loc.  spletu)  —  1)  die  Haorfteehte, 
gradus:  i  u  toj  ruei  splet  devojacki.  S^plet  devojački 
sestre  Jcliee.  Bj.  spletena  kosu.  vidi  <5aporak.  isp.  ple- 
tenica 1.  —  2)  splet  zmija,  mehrere  unttreinander 
verfloehtvne  Schlangen^  glomus.  Rj.  kad  se  zmije  spletu 
kao  u  jedan  h^or.  —  S)  der  JUst.  ef.  grana:  boli 
me  no^a  u  spletu.  Rj,  u  noge :  ozdo  je  taban  a  osgo 
splet,  vidi  i  liesiea.  —  4)  vidi  ćesma.  Kj.  vidi  i  Šu- 
plji ka.  nekaki  vee. 

spl^tADJc«.  n.  verh.  od  spletati,  rtulnju  kqjom  tko 
•ipleće  sto. 

Spl6t»ti,  uplećem,  v.  impf.  Rj.  s-plelati.  vidi  sa- 
pletati.  r.  impf.  prosti  plesti.  r.  pf  splesti.  —  1)  pra- 
viti splet,  D.  p.  na  košulji  ili  na  skiitima,  vitli  ćes- 
mati.  Rj.  —  2)  vidi  spletuvati.  —  Hiidija  sudi  za 
platu  i  ko  je  velik  govori  opačinu  du5e  svoje,  i 
sple6u  je.  ilib.  7,  3. 

Hplf^t^^vanje,  n.  dtts  Flechten,  nexio,  Rj.  verb*  od 
spletavati.  radtija  kojom  tko  sphtava  iio. 

NptotAvati,  spli^tAvam,  v.  impf  flechte^i,  necto:  A 
devojke  eence  spletavaju.  Rj.  s-pletavati.  vidi  aple- 
tati  2.  v.  impf  prosti  plesti.  i'.  pf  splesti, 

8pl4^tke,  f  pl.  vidi  pletke,  Intriguen,  artes.  vidi 
i  petljauija  1.  —  Lju<]i  koji  sii  se  bez  ikakvog  prava 
samo  silom  i  spletkama  naroilu  za  vlarlaoca  namet- 
nuli. Priprava  <i8.  Premda  je  Hvetić  živio  ttsred  tijelt 
spletaka,  ipak  su  one  bile  i  ostale  daleko  od  razuma 
njegova.  O  Sv.  O.  2H. 

splUi  se.  spUm  .ne,  v.  r.  pf  £usanimen.ttrihntn,  coa- 
fluo:  Bva  se  sila  u  Orahovo  spUUt.  Kj.  s-pliti  »e.  ». 
impf.  prosti  plili  (plijem). 


8pU**»  "*.  Spntatro.  Rj.  grad  u  Dalmaeiji.  isp, 

Saplet 

8pll6stiti,  apljd^tlm,  u.  pf,  platt  drUeJcen,  uhphtttcn, 
complanOf  comprivio.  Kj.  HpljoStiti  iHo,  učiniti  da  hndt 
plosnato.  iKj).  rH(»pIjo5titi.  drukvije  se  glagol  ne  nalazi. 

spdllbiti,  f»p7Mlbijem.  r.  pf,  ergreifen,  arripio,  cf. 
A^epali:  I  spodhtln  polugu,  roatjcrala  kud  koje.  Te 
spodhise  pcrne  buzdovane.  Rj.  B-potlliiti.  vidi  i  «po- 
p&flti,  Sćepariti,  T.grabiti.  —  Skoći  (Javran,  t*awi  ne 
poi'iisi,  punku    stoju   spodhi  po   srijedi.   Npj.  y,  3(14. 

snoil()bi(i,  spridobijem,  r.  pf,  s-podobili.  vidi  pre- 
dobiti,  pridobiti.  —  Var  opremi  vojske  sto  hiljiula 
na  vileJku  Lomnii  (loru  Crn«,  dn  hi  Crnu  Goru  spo- 
dohio.  Npj,  f»,  43.  Kad  su  uaži  Htari  vojevali,  j  Srbiju 
leittlja  spodohtli . .  .  ogvojiSe  svu  zemlju  Srbiju.  0,  71. 

spojiti,  spojim,  r.  pf.  zusammenltdhen,  confer- 
rumino.  Rj.  s-pojili.  vidi  sapojiti.  kao  prottt  glagol 
ne  dolazi,  isp.  pojiti.  *?.  ivtpf.  spajali. 

sp&kdjiin,  s|N'jkojna.  adj.  rfVi»  miran;  ruhig,  rtihc- 
roll,  quietu!?,  olioauA.  —  Srbin  ^e  najulnjge  odmarn, 
najspokojnije  razmiAIjavn,  kad  gleda  kako  vatra  (rori. 
Ziui.  2*.+4  (adt.).  Ne  mogu  da  budem  spokojan  kad 
sa  svih  Hlrana  čujem  ružne  \[^Vi%e,  Zlos.  220.  Za  to 
ja  mo^i  spokojno  spavati  (Mein  (iewiB«en  iet  rein), 
J.  Bopdanovi<^  (ndv.). 

spokoj nost,  spokojnosti,  /.  osobina  onoga  koji  je 
spokojan. 

spfti,  m.  (u  Hrv.)  dan  Oe^chlecht,  ser.us,  cf.  rod. 
Rj.  spol  muški,  5en.iki.  —  Znamenje  eijepati,  rastav- 
ljali: uo  (lion.,  dimidiunO,  spol,  pola.    Koriieiu  1287. 

spAlJa,  ftdr.  ron  uusaent  crtrtnsecus.  Rj,  s-polja. 
vidi  i/vauka.  suprotno  iznutra.  —  S  polja  glaiJac  n 
isnutru  jadac.  (Kad  je  Jtto  na  oOima  lijepo,  a  u  nfUi 
nevaljalo).  Posl.  '2112.  S  polja  lijep,  a  isnntra  slijep. 
292.  Dvako  spolja  preobražena  zemlja  l)jc§c  odmah 
u  poretku   po  Rvojijem   djciuvima   razlirua.  Priprava 

3.  Vidjeh  knjigu  nnpijtanu  iznutra  i  spolja.  ( )lkriv. 
5,  1.  Pod  domu  obloSi  zlatom  iznutra  i  spolja.  Car. 
I.  ^,  30. 

spMJasnJT,  šnje,  adj.  akc.  Rj.'  XXXI.  stoje  spolja. 
nrf*  ApolJDi,  izvanji,  dvorni,  uadvorui.  suprotno  Itnu- 
traSnji;  nutarnji,  unutarnji,  unutrašnji.  —  I/.vnuji, 
cf.  spolja8t\ji.  Rj,  219a  {a  npoljaSnji  u  Kj.  nema  na 
svojem  n^jcstu).  —  Aman  bježe  dožao  u  Kpoljasnji 
trijem  dvora  careva.  Jestir.  0,  4.  Što  je  u  »poljaanji 
iitjot  firpski  unio  državnu  misao.  DM.  4.  t^o^jahtjl 
(vidi  naprijed  spolja).  Korijeni  987. 

su6ljlisBJos(,  rtpolja-^njosti,  f.  osobina  onoga  stoje 
spoljašnie;  dtis  Aeussere,  die  Aeusserlichkcit.  — Gor- 
6taei,  koji  saC'uvaju  i  prijatnu  spoljadnoist  i  krt'pku 
unutraSnjoeU  Megj.  27tj.  štamparska  pogi-eska  mj. 
spoljaSnjoHt. 

spdljni,  adj.  vidi  spolja^nji,  i  sgn.  ondje.  —  Mioi- 
flUirHtvo  apoljnih  poslova.  Pom.  4.S.  Od  hri§<^anfltva 
noSi  Ru  seljaci  primili  aamo  neke  i  neke  spoljne 
obrede.  Zlos.  295. 

spftmon,  m.  Kj.  tidi  uomen,  spomena,  uspomena. 
Ayp.,  spomeaak.  —  1)  dus  Andenken,  mcmoria.  Kj. 
—  Časa  da  ae  nevjesti  te  je  ostavi  za  spomeni.  Rj. 
]24b.  Ni  sorice  ni  bijela  daoa,  od  dnnice  ni  spomena 
nema.  Npj.  4,  102.  Koji  znadeš  /.a  f*ast  i  poHenjc,  i 
ostavi  spomen  vjekotiii,  da  se  znade,  kud  si  prolazio. 

4,  164.  Ali  su  onamo  druga  zla,  kojima  u  Kvropej- 
skim  državama  nema  ni  spomena.  Danica  2,  82.  Xa 
ono...  nema  sad  ni  spomena.  (ila.s.  tj3,  153.  Ovo 
svjedoci,  da  se  u  naro«lu  jos  porlači  spometi,  ako  je 
I  taman,  da  je  mati  bila  iz  Crno  Oore.  Npj.  2,  573 
(Vuk),  Vredno  je  rectioga  spomena,  Sto  .  .  .  Zitije 
71.  Ovo  Činite  meni  la  apomen.  Kor.  I.  II,  ^.  I>ft 
imate  dobar  npomen  o  nama  svagda.  8ol.  I.  3,  G.  Da 
se  slavi  spOmen  o  prvom  vaselienskom  saboru.  DP. 
270.  —  2j  das  Geaenken  im  Gebete^  commenioratio. 
Rj.  M  molitvi.  —  Za  popove  odredi  se,  da  u/.imaju: 
ta  ttpomćn  tRrtvih  20  (para).  MiloS  301. 


spOmona«  f.  vidi  spomen,  uspomena.  —  Ne  Žaluju 

nje^'ft  Crnogorci  za  veliku  vjet'itu  spomenu,  §to  ira 
bjt\ip  Pet.ir  n^inio.  Npj.  f),  27. 

spom<^nak,  spomi'>nkn,  »i.  hjip.  od  spomen:  Ni 
spomenka  iiijo  bilo.  Kj.  —  Za  svili  vfl.Mn  n^dilelja, 
koji  su  vas  porodili,  wi  spomenak  ttstarili.  Npj.  1, 
142.  Koji  su  ras  porodili,  za  spomenak  ostavili.  1, 
147.  isp.  pomenak. 

ttpOiiK^nik.  ni.  nionumenium,  Đenkmnl.  —  Nama- 
stiri  RU  ovi  jedini  ostaci  i  spomenici  stare  Srpske 
sile.  Danica  9,  1 10.  Jakov  metnu  spomenik  na  istom 
mjestu.  Mois.  I.  35,  14.  Podiže  .sW>i  ftpomenik.  Sam. 
I.  15,  12.  Prije  nego  je  on  (/.ajednii5ki  jezikl  mogao 
ostaviti  0  seln  pisanijeh  spomenika.  Dioba  9.  Rijeci 
koje  imamo  w  knjiievnijem  spomenicima.  Ogled  III. 
liasprava  pokojnoga,  da  bi  bila  svomu  2»^cu  ugled- 
niji spomenik  u  književnosti,  i^Lampa  se  na  po  se. 
Rad  13,  lfJ8. 

spomcniiad,  spomfenujem,  r.  impf.  (u  C.  G.)  a-po- 
uipnivati  {hice  dijalekt,  mj.  spnmenjivati).  ndi  spomp- 
njivati,   spominjati,   pominjaii.   r.  pf.   spomenuti,    — 

1)  ertvfihnen,  gedenken^  mentionem  facere:  Spominje 
im  Milo^ia  Pocerea,  spomenuje  Crnobarca  Stanka^  i 
još  mnoge  t?rbe  napomenu.  Npj.  5,  556.  —  1^)  sa  ae, 
Du.ss.  i  refleks.  Taj  se  hoĆe  vjećno  spomenivat\  Rj.; 
Takvi  junak  nikad  ne  umire,  no  ostaje,  da  se  spo* 
menuje.  Npj.  4,  89. 

spomenuti,  spomenem,  v.  pf.  Rj,  s-pomcnuti.  v. 
pf.  je  i  prosti  pnmenuti.  r.  impf.  spomenivati,  spo- 
menjivatt,  spominjali.  —  1)  ertcahnen,  covtmemoro, 
Rj,:  Svaki  svoju  titulu  da  sveHeniku  te  sve  mrtve 
spomene  na  sluihi.  Rj.  174.  Vrijedno  je  ovgje  jo8 
sj}0menu(i  neke  $tare  zidine.  Danica  2,  49.  Ako  bi 
Turci  što  spomenuli  ra  htnjske  harače.  5,  31.  O  pro- 
izvoijjenju  nisam  ni  spomenuo.  Nov.  Srb.  1818,  392. 
,  Kako  ćo  spomenuti  caru  la  gjevojku.  Npj.*  1,  XLI. 

—  2)  sa  se,  refteht.:  >Spomeni  se,  snaho,  da  sam  ja 
tebe  luk  ...  1  ti.  moja  svekrvo,  spomeni  se  da  sam 
i  ja  tebe  luk  i  tukoluk.  Poal.  292.  vidi  opomenuti 
se ;  osjetiti  w.  U,  4,  stavili  so, 

Kpomc^JivnnJo,  n.  verb.  od  spomenjivati.  radnja 
kojom  tko  spomcnjuje  šio. 

spomenjivati,  spom^njujSm,  v.  impf.  vidi  spomi- 
njali: Da  ti  slatm  Kožu  spomenjuješ.  Bj.  s-pomcnji- 
vati.  vidi  i  snomenivati,  pominjati.  v.  pf.  spomenuti. 

—  Dobro  Milaii  rijegja  junake,  spomcnjuje  za  stare 
megdane,   spomenjuje  mlade  C'rnogorce.  Npj.  5,  379. 

spbminjrmje,  n,  vidi  pominjonje,  Rj.  vtdi  i  spo- 
menjivanje. 

.s|>6iiilnjiiti,  njem,  vidi  pomiujati.  Kj.  r.  impf.  s-po- 
I  miiijuti.  vidi  i  spomenivati,  spomenjivati.  v.  pf  spo- 
I  menuti.  —  1)  ertrahnen,  tjedenken,  mentionem  facere, 
I  commemorare^  Popovi  fate  molitve  i  spominju  mrtve. 
Rj.  I42a.  Tugju  majku  majkom  zvati,  a  svoju  će  spo- 
minjati. Npj.  1,  6(3.  Sam  je  6ijrt-pa-a  sa  nju  sjto- 
mir^jao  i  pitao.  Milo5  61.  On,  ako  je  rad,  da  je  zemlja 
mirna,  više  o  tom  da  ne  spominje.  135.  (3ui  su,  kao 
što  je  v^  spominjato,  najprije  .  .  .  Pis.  90.  —  2)  sa 
se,  refleks,  i  puss.  im  Andenkcti  bleiben,  hominum 
mentibtts  haerere:  Dugo  ti  se  ime  spominjalo.  Rj. 
vidi  i  pobraiaii  se.  —  Spominje  se  Kraljeviću  Marko^ 
kao  dobar  daniik  u  godini.  Npj.  2,  330.  A  spominješ 
li  se,  brate,  kad  nas  srete  danas  u  putu  oni  ghis. 
Kov.  (IH  {vidi  opominjali  ae,  8Je<5ati  »e,  osjet^aii  se, 
stavljali  se).  Za  trgovinu  se  ništa  ne  spominje.  DM.  85, 
sp5nii,  f.  Rj.  B-pona.  sa  postanje  isp.  i«|>eti  upenjem). 
^iw(  se  što  sapiiije.  —  1)  n.  p.  na  koSulji,  die  Schlinge 
(zum  Heftel\  reiinaculum  e  fdo.  Rj.  vidi  sponka,  sa- 
pelljaOa.  —  Siromasi  miesto  imbreta  imaju  spone,  i.  j. 
sa  svaku  strane  po  jenan  konćit}  kojima  se  ve:e  ko- 
šulja na  sttmku.  Kj.  231a.  isp.  imbrete,  i  sgn.  ondje.  — 

2)  hhissschlintje,  Fussstrick  (fiir  Ffcrde),  pedica.  Rj. 
vidi  bukagije  (konjske),   putilo,  puto.  isp.  hkUine.  — 

3)  (u  Hr7.  i  Dalm.)  vidi  kopCa.   Rj.  vidi  i  kovi>a; 

29 


sponkft 


460 


spmTii 


IcovĆar  (mušica  kovča\  petlja;  ćupica  (ietiAkA  kopca). 

—  Dolazit  ljudi  i  žene,  i  douoHiSe  spone  i  oboce  i 
svakojake  nakite  zlatne.  Moia.  U.  35,  22. 

Sponka,  /*.  vidi  sponu  1.  Kj. 

spdntati,  flponiam,  v.  pf.  (u  Riflnii)  spoutalo  to! 
U  j.  du  umre  na  prečac  (klutva  Ženftka).  Rj.  glagol 
se  drukčije  ne  nulazi;  biće  od  tttifje  riječi. 

sp^pastit  »p^paduem,  v.  pf.  nnp(ickcnf  unfaUenf 
invado.  Bj.  a-popasti.  vidi  spodbiti,  ^i^epftti,  dČepariLi, 
zgrabiti.  —  Spopade  ga  za  kiku.  Rj.  Ž69b.  Spopadne 
svaki  »voju  p%isku  pa  irći  u  pomo<5.  Rj.  477a.  »Ako 
tu  bukvu  moie^  iščupati  .  .  .«  Dijete  apopadtiej  pa 
povuci  taino  povuci  auio,  ali  ne  moj'.e  aa  je  ii^ćupa. 
Npr.  1,  Tako  me  groznicu  ne  spopala!  Poal.  298.  Ko 
ukrade  gai'e  moje?  Spopule  pa  muke  moje!  Npi.  1, 
530.  Odmah  spopadnu  oružje.  4,  459  (Vuk).  Nije 
mogao  dočekati  dok  se  odHuti,  nego  je  odmah  onako 
u  Ijutini  pero  spopao  i  Utuk  pisao.  Odg,  na  ut.  7. 
SpopaUće  ih  strofi  i  trepet.  Moja.  U.  15,  16.  Ne  će  li 
te  »popasti  bolovi  kao  ženu  kud  ae  pora^ja?  Jer.  13,  21. 

1.  spftr,  a^.  —  J)  n.  p.  hljeb,  lunrje  dau^rnd, 
durattA.  Bj.  enačerije  Koje  i  pod  2:  spor  hljeb,  koji 
ae  Bporo  irošij  pu  ta  dugo  traje,   suprotno  neapor. 

—  Sporiš,  ova  se  trava  me<?e  u  unibar  i  u  itraSno  i 
tijesto,  da  je  sporije.  Kj.  7<>4a.  Zua<5enje  (korijenu) 
odliijttii,  opirati  se,  £Wftajati:  spor  (tardus),  moro. 
Korijeni  282.  —  2)  kao  troin^  što  lagano  ide;  lang- 
savt,  tardas.  suprotno  nogao,  brz.  —  Tranjav,  u.  p. 
čovjek^  lijeu,  spor  u  suome  poslu.  RJ.  74*Ja.  0  bez- 
umni i  sporoga  itrea  sa  oja'otmnje  flvef^a  Sto  govoriSc 
proroci!  Luk.  34,  25.  Nijcaam  rjećit  (V>vjek,  nepo 
sum  sporijih  uata  i  spora  jezika.  Mojs.  I(.  4,  10.  Ko 
je  spor  na  gf\jee>,  velika  je  razuma;  a  ko  je  nagao, 
pokazuje  ludoal.  Pri(,  L4,  2\^.  ndv.  Hporo  ide«  es  getU 
langsam  von  Statitn^  lente.  Kj.  (kao  lagikno).  Prave 
prekrasna  phitna,  ali  im  posao  ide  od  ruke  odveć 
sporo.  Priprava  142. 

2.  Sp5r,  m.   vidi  sporiS.   Bj.   i  si/ti.  ondje,   biljktt. 
spAro('*kiitl  se*  (^kam  se,  đem.  od  aporijee^ili  m.  Rj. 

V.  r.  pf.  a-porećkati  ae.  isp,  v.  inipj.  prosti  riieiiati  ae. 

spor«d,  vidi  pored:  Megju  njima  tica  Tastovica, 
spored   nje  su   dva   sokola  »iva.  Rj.  s-pored.  praep. 

Spomloik.  sporedaika,  m.  (u  0.  U.)  vidi  purednik: 
Jesi  V  kako  Nikoa  uvodio,  jeai  druga  ali  s}torednika. 
Kj.  koji  je  (sa  stokom)  spored  koga.  vidi  i  pomej^'jaS. 

spAronJft,  ti.  das  Ford^rn,  auctio.  Rj.  verb.  od 
aporili.  radnja  kojom  tko  spori  ito. 

sporij^t'ili  se,  flporijeCim  ae,  r.  r.  pf.  in  Wort- 
vedisel  gerathen,  ulttrcari.  Bj.  s-porijeCili  ae,  kao 
svaditi  se  malo  ili  pokarati  se  s  kime.  vidi  podža- 
veljati  ae,  pokoškati  ae.  dem.  aporećkati  ae.  v.  impf. 
prosti  rye5ati  ae. 

spdriM,  spoil^  VI.  vidi  paprac.  Ova  ae  travu  (u 
Srijemu)  meće  u  krastavce  (kad  ae  kisele)  da  su  ze- 
leni, u  ambar  i  u  bračno  i  tijesto,  da  je  spo-rije;  na 
avaditi  gdjeSio  je  drŽe  pod  stolom,  da  mladenei  ostanu 
mladi  i  zeleni,  ef.  spor,  hajdućka  trava.  RJ.  riječi 
s  takiin  na.-ii.  kod  bluiiS. 

Np6riti,  apormi,  i*.  impf.  gcdeihen  viachen,  hefdrderH. 
uugeo:  Tu|yu  ruka  ne  spori  (Po»l.  32'J).  Rj.  kao  umno- 
Uti,  činiti  da  što  komc  najfretlHJej  tla  mu  se  pridaje, 
V.  pf.  Daaporiti. 

j^pdsobAn,  HpiMoboa,  mlj,  R.  aptus,  proprius^  oppoi'- 
lunus.  Stulli.  fahig,  idoneus.  isp.  obićau  2,  podoban 
1(  prikladan,  umjetan,  vje&t.  iwp.  valjan,  i  syn.  ondje, 
suprotno  nesposoban.  —  I  o  tome  mnogo  govoriSe,  i 
sposobna  vojvwle  rekoSe.  Npi.  5.  323.  Ima  mnogo 
ljudi,  koji  bi  k  ovome  djdu  bili  mnogo  sposobniji 
od  mene.  Spisi  1.  4.  Pak  su  vigjeU  <la  nije  sposoban 
sa  to.  Straž.  188«>,  833.  Dobnjakinja,  2ensko  tele  od 
dvije  gudine,  sposobno  voditi.  J.  Bogdanovit!.  ARj. 
H.  5U»ii. 

sp6sobn6s<,  Mudaobnoati,  f.  osobina  onoga  k<(ii  je 
sposoban;   die   Ffd^igkeit-,    idoncitus.    —   A   ^^jehL   ti 


sposobnosti  kaza.  Šćep.  mal.  117.  Mo£emo  razviti  ave 

sposobnosti  svoga  uma.  Zloa.  163. 

spotAći  se,  spotjiknuli  se,  gp^taknSm  se,  v.r.pf. 
stolpern,  offendo.  Rj.  s-potari  ae,  a-potaknuti  ae.  v, 
pf.  je  i  prosti  pota<*i,  potaknuti,  r.  impf.  spoticati  se. 
—  Po  njoj  (po  stazifi)  fteta  mlada  devojfiica;  svotakla 
ff«,  pahi  na  junuka.  Npj.  1,  348.  Jer  .se  spotakose  na 
kamen  spoticanja,  Rim.  !*,  32.  Nemoj  psovati  gluha, 
ui  pred  slijepca  metati  Što  da  se  spotalcne.  Mojs.  111. 
19,  14.  Put  je  bezbožui^'ki  kao  mrak,  ne  znaju  na 
sto  će  se  .^potaknuti.  Pri*^.  4,  19. 

SpAUeanJe.  n.  deta  Stolpern,  offensio.  Rj.  verb.  od 
spoticati  ae,  koje  vidi,  —  Jer  se  spolakoSe  na  katnen 
spoticanja.  Rim.  it,  32.  Ovo  gledajte  da  ne  postav- 
ljate bratu  spoticanja  ili  sablazni.  14,  13,  Ne  Če  biti 
spoticanja  ni  sablazni  srcu  gospodara  mojega  da  je 
prolio  kro  ui  za  što.  Sam.  I.  25,  31.  Jer  si  izbacio 
duhu  od  smrti,  noge  moje  od  spoticanja.  Pa.  56,   13. 

»pdtioati  se.  8p5tićem  se,  r.  r.  impf.  stolpern^  of- 
fendo. Rj.  8-potieati  se.  r.  pf.  spotaiM  se,  spotaknuti 
se.  —  Dobro  je  ne  činiti  ono  ii«  sto  se.  tvoj  brat 
spotiče.  Rim.  14,  21.  Jer  se  spotiču  junak  o  junaka^ 
te  ubojica  padaju.  Jer.  40,  12.  Metnuli  su  preda  se 
0  što  se  spotičti  na  bezakonju  svoje.  Jezek.  14,  3. 

sp()(j(l  se,  spftlim  se,  r.  r.  pf.  vidi  oznojiti  se.  m 
'Surajcca.  I>r.  (ij.  ^;urmin.  s-polili  se.  isp.  opotiti  se. 
/'.  impf.  putiti  se. 

}ip6Knntt,  spoznam,  r.  pf.  {u  Boci)  vidi  poznati.  Bj. 
r/*/(  I  siipnznnti.  s-poznati,  gocoriće  se  mjesto  poznati 
po  sruj  prilici  u  krajecima,  gdje  je  po/.imti  r.  impf. 

spriiii'iinje.  n.  das  JCintrciben,  coactio.  Rj.  verb.  od 
spraniti.  radnja  kojom  tko  spraća  Uto. 

sprik^afi,  spriićam,  r.  impf.  eintreiben^  cogo.  Bj. 
8-pra<^ati,  kao  sagoniti  n.  p,  occCf  goveda  u  kosaru. 
V.  pf.  spratiti. 

spnim,  s|irAUia.  vidi  sproću.  Rj.  s-pram,  s-prama. 
vi^ii  pram,  priuna.  vidi  i  prema,    i  prtmjere  omlje. 

NprftskatI ,  skiim ,  i'.  pf.  verprassen ,  dissipOj  cf, 
spiskati.  Rj.  s-praskati,  potrošiti  ra.'ikalai$io  živeči. 
vidi  i  soiriti.  isp.  o.  impf.  prosti  praskati.  * 

spr&ti,  sp^rSm,  f.  pf.  abu}asckcn,  ahluo.  Rj.  s-prati. 
vidi  saprati.  v.  impf.  epirati.  —  Spraii  s  tebe  krv 
tvoju.  Jezek.  Ki,  i>.  sa  se,  pass.:  Krv  Hristova,  da  bi 
se  njom  sprali  grijesi  pomenutomu.  DP.  361. 

sprfttitl,  spratlm,  r.  pf.  Ri.  »-pratiti,  r.  itnpf.  spra- 
6iti.  —  1)  u.  p.  ovce,  goveda,  in  dun  Stali  trctben 
(und  damit  abfertigen  fUr  den  Tag)^  cogo  in  $ta- 
bulum.  Rj.  kao  sagnuti  ih  n.  p.  u  košaru,  i^tp.  aprcati; 
sabiti  2,  zbiti.  —  2)  sa  se,  refleks,  isp.  sabiti  se,  zbiti 
ae.  —  Da  nijeaam  patila,  ne  bih  se  u  srijedu  spratUa. 
Posl.  53.  Skupi&e  ae  mnogi  tako  da  ne  mogahu  ni 
pred  vratima  da  se  sprate.  Prip.  bibl.  124. 

Hprikva,  /'.  ipl.  gen.  sprava)  —  1)  Maehtcerkt  Zeug, 
apparutus:  kakva  je  to  sprava?  Rj.  isp.  onigje;  das 
Oerdth,  Werkieug,  in.^trumcntam,  fnacbina.  —  Suo- 
valjka,  sprava  za  snovanje  prtgje.  Rj.  G98b.  Sada&nji 
je  Evropski  razboj  vitoka  iz  veoma  mnogo  dijelova 
saMdvljenn  sprava.  Priprava  142.  Sinove  vaSe  po- 
stavitje  da  mu  grade  ratne  sprave.  Sam.  I.  8,  19.  Od 
sinova  sveStenirkih  s  trubama .  . .  sa  spravama  mu- 
eićkim.  Nem.  12,  36.  Kao  slama  su  mu  ubojne  gprave. 
Jov  41.  20.  Uz  spravu  od  osam  žica.  Pa.  12  (natpis). 
U(iiui(?u  te  da  budeS  kao  sjtrara  sa  vršenje  nova  sa 
zupcima.  Is.  41,  15.  —  2)  (u  Dubr.).  Rj.  djelo  kojim 
se  djevojka  sluHvši  ntioUko  godina  u  gospodara 
svojega  spravi,  kad  primi  svu  platu  svoju  i  različne 
darova,  cf.  spraviti  3,  opraviti,  otpraviti,  vidi  oprema. 
die  Au.9stuttung,  Ausstaffirung^  Abferiigung.  —  Ni- 
jedna djevojka  nije  mogla  otići  u  sluflbu  drugome 
osim  svojega  gospodara...  Ove  djevojke  nijeau  imale 
viAe  plate  do  po  tri  Dubrovailika  dukata  na  godinu, 
ali  je  guapogja  bila  dužna  poslije  nekoliko  godina 
^uxu  spraviti .  .  I  oti  kuiJe  djevojai^ke  valjalo  je 
da  joj  ae  poAa|je  na  spravu  barem  jedan  ili  dva  kosa 


sprsTMi 


—  4S1  — 


sprenan 


B  raslićnijeiu  darovima...  Na  ov^em  spravanut  kažu 
da  »e  je  moglo  skupiti  zn  djevojku  od  l&O  do  20t^ 
forioti  u  uovcu  oeim  oiiUUijeh  darova  . . .  Ovako  flu 
na  spravu  aajviSe  služite  knietioe  kod  vlastele  ...  1 
zanatlije  su  spravljale  (tvoje  šegrte,  kojima  au  oeim 
novijeli  haljina  i  bln^onlovA  davali  i  sav  alat  od 
avoga  zanata,  cf.  leptir.  Rj. 

spravan,  »pravna,  udj.  hercit,  paratus,  cf.  spreman: 
Ma  tri  spravnu  kmija  ufljedo^e.  Da  budemo  upravni 
i  ffotovi.  Kj.  vidi  i  pripravan,  opravan,  gotov,  naredan; 
ha/ur.  —  kud  objed  bude  gotov,  pogju  Hhi^e  te  jave 
goapodaru  da  je  sve  gotovo  .  . .  Sutradan  kad  bude 
»ve  »prapno,  i  sluge  pogju  da  jave  gospodaru... 
Npr.  25'J. 

sprtkvlti,  »pmvim,  r.  pf.  Rj.  »-praviti.  «.  impf, 
Hpravljati.  —  J)  riinten^  bereit  machen,  paro^  cf.  spre- 
mili: Neg'  mi  .tjtruri  konja  golemoga.  Rj.  —  Car  se 
opjani  i  zaspi,  a  carica  aprmn  kurucu  i  ponese  cara 
H  kamenu  pe(?inu.  Npr.  107.  !:lpritvio  ra^ttnj  prije 
pećenice.  Droal.  113.  —  2)  (u  Dubr.)  djevojku,  cf. 
sprava  t^.  Rj.  —  Ove  djevojke  (sluškinje)  nijei^u  imale 
vifte  plate  do  po  tri  Dubrova<5ka  dukata  na  godinu, 
ali  je  gospogja  hita  du^.ua  pofllije  nekoliko  godina 
acaku  spraiHtij  i  kad  bi  koja  u  !«]ujlbu  doSla«  svagda 
joj  ae  kazalo  do  koliko  će  je  godina  spraviti.  Hj. 
7Ma.  —  ,3)  u  pjeami,  ahfertigen,  eupedio,  cf.  opraviti, 
poslati:  tiuruDtiju  na  koljenu  pi^,  i  HpraH  je  Stojnu 
Uiogradu.  Rj.  —  Nemoj  nam  ih  zaboravit',  nego  t'c* 
(A  k  »aniH  spravit\  da  se  željno  izgrlimo.  Npj.  1,  *J2. 
Šio  »*u  ja  wid  od  ovoga  tvoga  uiala,  a  mojega  lije- 
poga daru,  ili  ću...  ili  ću  ga  po  kome  na  dom  spra- 
viti. Kov.  ii7. 

sprilvljanjn,  h.  da.t  BereiUn^  apparaOo.  RJ.  tierh. 
od  K|jravljiiti.  radnja  kojom  tko  spravlja  koga  ili  sto, 

Kpr&vl|u(i,  »prilvljam,  r,  impf.  Hj.  a-pravljati.  t*. 
pf.  spraviti.  —  1  a)  btireitert,  uppuro,  Rj.  vidi  spre- 
mati. —  I,epo  majka  opravi  Bogdana:  daje  njemu 
tananu  koSulju;  i  itpravlja  mu  bijele  kolače.  Npj.  1, 
637.  Ovako  pripijevaju  i  ostalu  rodbinu  kako  sprav- 
ljaju Košta  na  vjenčanje.  Kov.  79.  sa  se,  pasa.:  Oiak 
jatlni  vidcL'i  da  ne  i  njemu  RJutrn  nožić  pod  grlo  spranju, 
domisli  ne  .  .  .  Npr.  148,  —  b)  sa  ae,  refleks,  vidi 
spremati  »e.  —  No  budi  mi  Jova  moga;  sinoć  mije 
a  puta  do§a',  aHJutra.s«na  boj  ^prarlja.  Npj.  1,  191. 
1  ou  se  u  lov  sprarljasc.  1,  301>.  Zet  se  spravlja  u 
punice.  1,  52*2.  —  Sč)  (u  l>ubr.)  djevojku,  cf.  sprava. 
Rj,  —  bpravljeuica,  djevojka  koju  spracljaju.  Rj. 
7ii5b.  .ta  se,  puss.:  Djevojke  koje  »u  vrlo  mlade  u 
službu  dolazile,  one  su  se  spravljale  tek  i  po«lije  16 
godina.   Rj.  7i>4n. 

sprikvUoDii'a,  f.  {u  Dubr.)  djevojka  koju  spravljaju. 
cf,  sprava  ±  Rj.  —  Kolac,  ij)  goapogjin  dar  sprar- 
Ijenici.  Rj.  281b.  oprava  je  svagda  bivala  u  subotu, 
a  u  Četvrtak  bi  gospogja  poslala  mpravljenivu  (dje- 
vojku koja  se  spravlja)  svoj  svojoj  rodbini.  Rj.  7(:4b. 

sprenti,  spfcum,  v.  pf.  u.  p.  goveda  u  lor,  den 
gamen  Haufen  Vidhs  hiuein  treiben,  agmcn  cogo. 
Rj.  s-prcati,  kao  sabiti  2,  zbiti.  isp.  spratiti.  110  dolmi 
kito  prost  glagol  nego  samo  joste:  oprcati  (pojesti). 
up/cali  (uteći). 

spfj^iti.  sp>eim,  r.  pf.  verpfuschcn,  vcrkrUppelnt 
depravo.  Kad  se  Mo  tjećuje.  uže  ili  manje  naćiui 
nego  5to  treba;  tako  ae  kaže:  ^sinćio  haljinu",  kad 
je  tijesno  uaćiujena.  Rj.  s-prćiti.  u  ovom  značenju  ne 
nalazi  se  drukčije,  za  v.  tmpf.  isp.  pcAnjati  fpfuschen)- 

spadalo,  m.  ćovjek  koji  sprda,  >S'cAir«^'er,  nugutor. 
Rj.  riđi  sprdaA,  Iraakalo.  isp,  blebeta^,  1  sj/n.  on*1je. 
—  riječi  s  takitji  tm.U.  kod  bajalo. 

spMaMca,  /*.  (u  Dubr.)  vidi  sprdnja.  Rj.  noft.  Ta- 
lijanski. 

sprdanje,  n.  Kj.  verb.  od  sprdati.  —  J)  radnja 
kojom  Iko  sprda,  govori  koješta  bet  prilike  (dtis  Redtn 
von  untjereitntem  Zeuge ,  nuaae ,  ineptiae.  Rj.).  — 
^)  radnja  ki^om  iko  sprtla  cim  ili  ktm. 


sprdii^,  sprdAža,  m.  vidi  sprdalo.  Rj.  e  si/«,  ondje. 
—  riječi  s  takim  nast.  vidi  bradafi. 

sprdati,  sprdam,  v.  tmpf.  ungereimtes  Zcug  schicd- 
tzen,  nitgoTf  ineptio:  Ista  aprdaju^  a  uovci  govore 
[ili:  Usta  sprdi^u,  kesa  odgovara.  Posl.  33G),  Rj.  go- 
voriti koješta  bet  prilike,  vidi  prdlati,  tniskati.  vitli  i 
baljezgati,  i  sjfn,  ondje.  —  Pomažem  li  sprdati.  Posl. 
253.  Sprda  kao  baba  u  boleati.  (filedaj :  Hunca  .  . .). 
292.  —  2)  sprdati  Čim  ili  kim,  kao  rugati  se  čim  ili 
kim.  isp.  sprdnja.  —  Sprdaf  si  mnofn  doSlo.  N.  Na- 
Ijedković.  8int.  565. 

sp^djeti,  sprdim,  v.  pf.  s-prdjeti.  f;.  impf,  prosti 
prdjeti.  —  Sprdio  je  godinu.  DPoal.  113  (kao  prdeći 
proveo). 

sprdnjo,  f.  dns  ungereimte  Zeug^  Hugae.  Rj.  vidi 
spraanca.  kao  staar  za  sprdanje ;?,  kao  rug.  —  Mnome 
jesu  učinili  sprdnju,  ^fpj.  4,  273.  Milo  mi  je,  jer  mi 
posvjedo«}),  jer  te  bjehu  useli  na  sprdnju.  5,  532.  f^to 
je  lako  lagao  i  s  carem  sprdnju  zbijao.  Danica  5,  91, 
(h?).  Koji  su  govorili,  da  je  skupljanje  pjesama  samo 
sprdnja  i  besposlica.  Npj.'  1,  LXll  ga  ovo  enuiet^e 
isp.  sprdati  1. 

Spr&ea,  f.  —  1)  voda  u  Bosni.  —  2)  zemlja  oko 
te  vode:  otiftao  u  Spreću.  Rj. 

SprAČak,  SprećAka,  m.  Kiner  von  SpreCa.  Rj.  čovjek 
ii  Spreče,  za  nast.  isp.  Skopljak,  Srbljak. 

sprvćAviinje*  n.  verb.  od  sprečavati,  radr^ja  kojom 
tko  sprcmva  što. 

sprec-AvaCi,  spr&ćavrun,  v.  impf.  činiti  spreHcu. 
vidi  1  smetati,  r.  pf.  spriječiti.  —  8reski  uaćelnik 
mora  da  sprečava  torbarenje.   Megj.  18. 

.sprM'iea,  f.  Htnderniss,  impedimentuttt,  cf.  smetnja 
1.  Kj.  riđi  i  prepreka,  prepona  2,  zadjeva.  —  s-pre- 
ćica  (od  oBn.  koja  je  u  prijek,  složene  s  prijedlogom). 
Osn.  335. 

Spr^ći,  spregnem  (spregao,  spr^gla,  sprćgoh,  sprćfe), 
t'.  pf,  su^amtnenspanHen^  jungo  socios  boves,  cf.  sprega. 
Rj.  8-preĆi.  vidi  spregnuti,  kao  prost  glapol  ne  n<Uagi 
se.  isp.  preći.  v.  impf.  sprerati.  primjer  niše  kod  sprega. 

sprod,  praep.  :i-prea,  značenju  prijedloga  pred  ^- 
daje  prijedlog  a,  sa  svoje  značenje,  vidi  isDred.  — 
Nek  me  nose  spred  Marina  dvora,  neka  vidi  perfiin 
i  maramu.  Ilerc.  4. 

.sprl^fOi  f.  das  ZusamnieHspannent  conjunctio  boum 
meortini  cum  vicini  hobus  in  opem  mutwtm.  U  Prbiji 
liudi  koji  uemaju  ćitavog  pluga  volova,  spregnu  po 
ara  i  po  tri,  a  siromasi  i  po  četiri  (jer  se  obićno  ore 
na  8  ili  ti  volova)  zajedno,  pa  tako  oru  i  preko  ći- 
t'ive  godine  rade  kojeSta  i  vuku  na  volovima,  (tdje- 
koji  budu  u  .s/)rm  po  nekoliko  godina.  Koji  snreinik 
ima  više  volova  u  sprejsi,  onome  vifie  i  racfe.  Kj.  vidi 
a  u  vez. 

spregnuti,  Bprcgueiii,  vidi  spreći.  Rj. 

sproko,  praep.  s-preko,  značenju  prijedloga  preko 
dodaje  prijedlog  s,  sa  svoje  značenje,  tidi  isprelco.  — 
Nju  mi  prose  mlogi  prosioci  .  .  .  majka  daje  u  selo 
komMji,  braća  daju  s  preko  mora  banu.  Npj.  2,  39 
(•j  preko  mora«  mjesto:  iz  preko  mora.  Vuk).  A 
oženi  dva  nejaka  sina  s  preko  mora  otud  od  Latina. 

2, 18a 

I      1.  sprena*  vidi  ^pram.  Rj.  s-prcma.  vidi  i  prema. 
i  primjere  ondje. 

2.  *»pr6iiia,  f.  (u  Dubr.)  eine  Vorruihskanimer,  cclla, 
cf,  komora,  kućer,  ćiler.  vajat,  klijet,  starina  (vajat, 
klijet  i  staaina  osobite  »n  zgrade  za  sebe,  a  komora, 
ćiler  i  spremtt  pouajviSe  su  u  kući).  Rj.  vidi  i  bujat, 
flem.  »premioa,  —  Puste  au  žitnice,  razvaljene  sjtremc, 
Joil.   1,  7. 

Kpr^Blan,  sprTimna,  adj.  hereit,  paratus.  Rj.  vidi 
»pravan,  i  st/n.  ondje.  —  Kad  vidi  da  au  avi  na  broj 
i  da  je  svaki  spreman  kno  6to  treba.  Kov.  ."ib.  Neka 
gii  (Jari'a)   dade   čovjeku  spremjtom   da  ga   istjera   a 

I  pustinju-  Mojs.  111.  10,  21.   f:>ilan  narod  spreman  la 

I  b<^,  Joil.  %  5. 


ftpreaiM^e 


spjmu 


sprćmaiu«*  »•  das  Bereiten,  partttio.  Rj.  varb.  od 

1)  rtpremali,  *i)  rtpremati  ae.  —  J)  radnja  kojom  tko 
gprevia  što,  —  2)  radnja  kojom  se  tko  sprevia  sa 
ino:  Ovnj  post,  koji  zniuH  onijeh  f'etnieset  dnnn  7.\\ 
Itoje  ae  Hristoa  poRtio,  i  koji  jo  npretnat\je  za  crkvnio 
spominjanje  njegova  »tmdanja,  stari  HriSćani  tako 
poštovahu  .  ,  .  DP.  57.  Spremanje  za  praznik  Ulaj^o- 
vijeali  i  sam  praznik  icpunila  je  crkva  nujdubljim 
razmiMjanjem.  321. 

sprćranti,  apremam,  r.  impf.  Hj.  R-premati.  rtWr' opre- 
mati, Bpravljati  1,  pripravljati ;  pari(*ati,  gotoviti.  f»i|Lrii- 
rati.  r.  pf.  apremiti.  —  1)  rUsien,  hereit  machen^  paro. 
Rj.  —  Ja  mu  tamo  kciaia  ne  spremam.  (Jamu  ne  velim 
tamo  da  ide,  jer  može  zlo  prot^i).  PohI.  lOH.  Majka 
Petra  na  vjenčanje  npretna.  Npj.  1,  65.  Duku  Leka 
apreput  kot^a,  da  ide  .  .  .  >Ti  opremah  dobra  konja  na 
vojsku.  1,  208.  Svaka  Aena  prede,  tka,  i  sprema  ko- 
šulje ta  sebe  i  za  svoga  mura  i  ta  gjecu.  Danica  % 
101.  Stane  spremati  vojsku  na  ^filoHa.  MiloA  81).  Da 
bi  je  (Žrtvu  vjerni)  dnhili,  na  to  ih  gjakon  ajtrema 
molitvama.  DP.  (1(1.  Koji  ovaj  zavod  podupiru  i  za  reče 
trud^  spremaju.  Rad  (>,  200.  —  2)  na  Be,  re{lekft.  sich 
unachicken,  parate  se.  Rj.  —  JIaxurala*l  spremajte 
se!  Rj.  71*9a.  Spremnj  se  što  brže.  Npr.  tiMi.  C'uje 
on  da  se  stari  njegov  gospodar  sprema  na  gaiiju 
preko  Oak  ti  drugo  carstvo.  41.  Da  podigne  na  naa 
evo  ovu  naftu  raju,  kt^a  se  i  onako  sprema  na  nas. 
Danica  3,  151.  Stane  se  spremati  da  se  bije.  M,  '204. 
Stanu  se  spremati  na  p«/.  Kov.  01.  Da  se  spremr^ju 
za  put.  77.  Da  se  Turci  nekud  sj)remaiu.  MiloS  99. 
Sprevia  se  Karanuvuauima  ii  pomoć.  112.  Poslanici 
»vrfte  svoje  poslove  i  stanu  se  spremati  natrag.  Sovj. 
24.  Vladika  se  spmna  na  sceti  posao  molitvom.  DP.  12. 

spr^Dif<'a,  f.  —  J)  tUm.  oa  sprema.  Rj.  —  2)  (u 
(irbiju)  sud  n.  p.  za  ulje  ili  rakiju,  das  Oefdss,  vas: 
nemam  spremice.  Rj.  —  Načini  mu  (Hvijetniftku)ftedflin 
žižaka  i  usekafe  i  apremiru  za  gar  od  čistoga  rJalu. 
MoJH.  II.  o7,  23.  NJcka  .^n-emica  u  kojoj  se  ooai 
purani  prah.  DaniCii?,  .Mij.  193a. 

spremiti,  spreuituj,  r.  pf,  Rj.  s-premiti.  vidi  spra- 
viti 1.  kuo  prost  glagol  ne  dolazi,  isp.  premiti.  v. 
impf.  spremati.  —  /,  hereit  machen,  hereiten,  paro, 
facio:  spremila  mu  mati  košulju,  može  se  razumjeti 
dvojalco:  —  1)  naCinila  mu  novu  koAutjn,  —  2)  spre- 
mila mu  n.  p.  u  torbu  da  ponese  na  put.  Kj.  — pri- 
mjeri za  1)  i  U):  »Sestra  &ko  je  spreinilit  bratu  na 
vojsku  moli  se  Rogu  da  joj  zdravo  duji^e.  Rj.  3Gtib. 
Reče  on  svojoj  Ženi:  > Spremi  vina  i  rakije  da  po- 
nesemo pastirima.  Npr.  12.  Barem  spicmi  joj  sto  »a 
put.  133.  Ve<5e  kaii  caru  i  carici,  nek  mi  štogogj  sa 
večeru  spreme.  Npj.  2,  3S>5.  Da  je  djevojka  obrei^ena, 
ili  da  jož  nije  spremljena  za  udaju.  Kov.  44.  Hodi; 
fito  bi  stajao  na  polju?  spremio  sam  kuću,  ima  mjeata 
i  za  kamile.  Mojs.  L  24,  31.  Ne  niogo^  oklijevati, 
niti  spremiie  sebi  hraanjenice.  IL  12,  39.  Spremite  rat 
na  nju.  Jer.  6.  4.  Za  koje  (posloce)  me  je  milost  avi- 
jetloga  niu?.a  tvojega  htjela  spremiti.  DRj.  1,  V,  — 
//.  sa  se,  refkks.  sich  hereiten,  separare,  Kj.  Spremi 
se  na  ćabu.  Kj.  iJllb.  Brže  bulje  spreme  se  na  put. 
Npr.  21.  Večeraju  i  spreme  se  da  legnu  spuvati.  18b. 
iJpremirsi  se  Turci  sa  sttm  da  pomognu  Napoleouu. 
MiloS  ;J5. 

sprćnio.  m.  (sdterzkaft)  der  Aufrdumer,  qui  tollit: 
Spremo  za  diKala.  Rj.  —  Sprnno  za  Dizala  (jemac, 
t,  j.  zao  za  gorega,  jer  jedan  sprema  s  puta,  a  dnigi 
diže,  i.  j.  obojica  kradu).  Poni.  2i)2. 

sprl^^U  f.  JJrang,  Vnnglichkeit,  urgens  necessitas, 
rf.  preAa.  Kj.  riječ  tugja  kao  t  preSa.  vidi  hitnja,  hitost. 

Kprfihiio,  (po  jugozap.  kraj.),  sdinell,  citOy  cf.  brzo, 
hitno:  Sprešno  bula  na  noge  skoćila.  *^prehio  kralju 

Iiifte   knjigu    tanku.   Da  ai  spreino   mene  u  dvorove, 
{j.  adr.  isp.  pre^in ;  sprega. 

ft>pr(itaii  (sprrtan)  tna,  at^j.  icas  kdnefi  grossen 
Haum  einnimmt  {dae  Gegenthetl  von  kabut),  exiffuum 


spatium  requirenn.  Rj.  kabasto  ^  Što  saprema  mnogo 
mjesta  a  nije  tc^ko^  n.  p.  perje^  vuna;  tia,mprot  je 
spretno,  sto  zaprema  malo  mjesta^  n.  p.  olovo,  željezo, 

spr^tnli,  sprr^(?em,  v.  pf,  n.  p.  pu^ku,  ahfeuern^ 
cmitto  telujn:  Pa  na  njega  »preta  dževerdara.  Rj, 
a-pretati.  vidi  i^^paliti  (pušku),  izbaciti,  i  syn,  ondje. 
isp.  V,  impf.  prosti  pretati. 

sprftz,  »I.  eine  Art  Pflanze  (schn-arze  Ri^svjurt^ 
Hchnecrose?  Rj.*),  herbae  genus  (h^llet)orus  niger  L,9 
Rj.*)  Rj.  biljka.  —  DaniHć  (Korijeni  294)  dovodi  rijeČ 
od  korijena  od  koqa  i  apreŽnik. 

spr^zanjis  n.  Rj.  verb.  od  aprezati.  —  1)  radt^a 
kojom  tko  spreže  s  kim  (das  Zuspannen,  conjunctio, 
cf.  sprega.  Uj.>.  —  2)  gram,  radnja  kojom  tko  spreže 
glagole:  U  sprezanju  glagola  jedan  jezik  inui  uefito 
viAe  od  drugoga.  Danica  1,  62.  U  glagolima  »  «/»r*- 
zanJH  izlmoujeie  slova.  Rat  27. 

.spr^zjiti,  sprežein,  v.  impf.  —  1)  zuspannen,  eon- 
jungOf  cf.  sprega.  Rj.  .tpreze  tko  s  dvojicom  ili  a  tro- 
jicom i  po  nekoliko  godina,  t.  j.  s  njima  je  u  sprezi. 
V.  pf.  Bpre<*i,  spregnuti.  —  2)  gram.  aprezati  glagole, 
t.j,  mijenjali  ih  po  oblicima;  conjungare.  —  Hadadnji 
naS  spisatelj  mora  znati  npreznti  glagole.  Pis.  G4.  Za- 
liarijević  ne  zua  glagola  sjtrezati.  Rat  2.  10. 

sp^^žutk,  Hl.  der  Zuspanner  (?),  adjunctor,  ef. 
aprcgo.  Rj.  koji  je  s  kim  u  sprezi,  vidi  su  veznik, 
suznik.  —  Koji  sprrrnik  ima  viSe  volova  u  sprezi, 
onome  vi^e  i  rade.   Kj.  705b. 

spr^žnikov,  adj.  tlcs  aprežnik.  Rj.  što  pripada 
sprvrnikn, 

spT^funtt,  sprlgam,  r.  pf.  nus  tlctn  Wege  riiumen, 
tollo.  Rj.  s-prigati,  ukloniti  8  putat  c,  impf,  prosti 
prigati. 

sprijateljili  so,  Ijlm  se,  «.  r.  pf  vidi  oprijateljiti 
se.  Rj.  «-prijateljili  se  s  kinij  postati  mu  pr^at^j; 
sprijateljili  su  se,  postali  8U  prijat^^i.  v.  impf.  prosti 
prijatelj  ili  se. 

sprlJčeiO.  spriječim,  v.  pf.  s-prijcčiii,  učiniti  spre- 
čicu,  rerhindcrn,  impcdire.  vidi  1  sm^ti  1.  v.  impf, 
sprečavali.  —  MiloS,  sprcčen  nekim  poslotn,  ne  ode 
ua  tu  skupštinu.  Mil.  (30. 

Nprtjed,  vornn,  vornc,  ante,  Rj.  adv.  vidi  sprijeda, 
osprijed.  suprotno:  oatrag,  ostragu,  sastrag,  otizada, 
ozad,  ozadi.  —  Zlotkalja  se  jadu  domiJlja^:  stražnje 
skute  sprijed  obrtaše  (Poal.  92),  Rj,  3l2b.  Ra^čeMjaj 
mi  koae  i  puSti  mi  polovicu  aprijed  a  polovicu  nii 
2ileči.  Npr.  22^.  Haljina,  koja  je  kako  sprijed  tako  i 
ostrag  po  lavovima  izvezena  svilenijem  gajtanima. 
Kov.  41.  Valja  da  je  u  jevan^jeliju,  sprijed  ili  n« 
kraju,  bilo  zapisano,  čije  je  ono.  Npj.  3,  B8  (Vuk). 
Četiri  životinje,  pune  očiju  sprijed  i  sastrag,  Olkriv. 
4,  6.  Joav  videči  namještenu  vojsku  prema  sebi  sprijed 
i  ozad,  uze  odabrane.  Sam.  II.  10,  9. 

sprTjcdii,  adr.  vidi  sprijed,  osprijed.  —  Od  sprijeda 
me  lijepo  gla<li.4,  a  od  zada  crijeva  vadiS.  DPoal.  88. 
Sprijedu.  izagnat'  a  primit'  od  zada.  113. 

sprljili,  spfijim,  v.pf.  ab.^engen,  amburo.  Rj.s-prljiti 
što  n.  p.  teretom  rodom.  v.  impf.  prosti  prljiti, 

spr&<'ii.  gegeni^ber,  in  Vergicich^  si  compares  cum — , 
Rj.  s-oro'^u,   vidi  proČu;  i  protiv,    i  primjere  ondje. 

Kprovod,  m.  —  1)  sto  koga  sprovodi,  prati;  das 
ficfolgCy  (rtleil.  rtdi  pratnja.  —  llusein  izigje  na 
teferič...  Napred  su  išle  hodže.  /aniiuia...  Sprovod 
ovaj  be.^  toliki  da  stražnji  joA  ne  bebu  izišli  iz  grada 
a  prednji  več  .  .  .  Jurm.  S7.  —  2):  bio  mu  je  reJiki 
sprnrodj  kad  amo  ga  sahranjivali  (Leic)ienhe.gf^ngniss). 
.1.  Bogdanovič.  vidi  jiokop. 

sprdvodnikt  koji  sprovodi  koga,  u  sprovodu  je; 
kao  pratilac:  Negovonje  i  razvijanje  narodnoga  jezika 
—  toga  sprot^odnika  u  uarod  onih  znanja,  koja  mt 
potrebna.  Ztos.  54. 

spHliM.  spHtim,  v.  pf.  terschmettern,  contttndo. 
Kj.  s-prStiti  što,  kao  tpaziti,  gazeći  uHniti  dn  »t 
raspadncj  tUt  prsne.  v.  tmpf.  protli  priliti. 


sprtUI 


—  468  — 


HpuiABin 


s|»ftltJ,  Aprttm.  tu,  pf,  (pom  RAcken)  abladen,  ub- 

hilrdcu,  dej^ouo  cx  humcria,  Rj.  H-prlUi  šfo,  iiaprčeno 
ukinuti.  V.  imjtf.  pronti  prtiti.  —  Sprti  spoju  tothu 
s  letfju  \  oHtune  dii  molje  h  (f-osom.  Npr.  IrtO.  U  po 
liif^a  ftjede  puOivati.  Tu  sjtrtiie  torhc  prtenjaćcj  otvo- 
riiie  drveuc  ćuture.  Mve  dvii  i  dva  Kješe  užinuU.  Npj. 
4,  278. 

8pr(vn,  /'.  (u  Kotoru)  vidi  koiarioa.  RJ.  i  om\je 
8yn.  od  tugje.  Osn.  42.  —  riječi  .t  lakim  nast,  koH 
bnćva. 

spl^vn,  sp^vIcS,  vidi  Isprva.  Bj.  H-|)rva,  a-prvtce. 
vidi  i  i.sprvieo.  iz  prva  kraja,  issnajpnjc,  u  prvinu ; 
nnfdnglich,  primitus.  —  Niito  Be  ne  vaoia  napravit' 
t^to  se  aprca  no  Uteti.  DPobI.  84  {ovdje  sprva  kao  da 
snuH  prije). 

spFžlti,  BpHim,  v.pf.  r^rhrenncn^  anbrenncn,  aduro^ 
cf.  sagorjeti,  spaliti.  RJ.  s-pržiti.  vidi  i  zapaliti,  i  syn. 
ondje.  V.  impf.  prosti  prtiti. 

SpAi&iJc,  n.  dna  jiuhdkclH,  confdndatio.  Rj.  fierb. 
od  ApiiVbiii.  radnju  kojom  tko  spuča  fifOt  n.  p.  futlamu. 
vidi  apucavanje.  —  Na  pjetfermi  Ka  strane  manjo  plo- 
trit'e,  pod  kojima  su  kovče  (za  spuednjc)^  zovu  se 
puU^aKi.  Kj.  ti21n. 

»pA^ati.  Hpfićnui,  V,  impf.  Sithiikeln,  con/ihuio:  1 
TurOiua  divno  poj;fodiSe  me^ju  puca  >ye  dolmut*  spuča. 
Rj.  »-puOati.  cidi  spuc^avati,  zapui-ati,  zakopčavati,  za- 
kovi^avali.  suprotno  otpu6iti,  otpuĆAvati;  rnApu6iti, 
raspuhavali,  r.  ;)/.  spu^iti.  —  Untrijeli  tara  Jzrailjeva 
gdjo  spuča  oklop.  Car.  I.  22,  34. 

spiićihanji*,  n.  vidi  spuiSanje.  Rj. 

spu{*livaii,  s  plića  vam,  vidi  »put'^ti.  Rj.  —  Natej'^ 
kao  ^^vaba  t*  ijatUtrnit,  I  Valja  da  Alo  nema  gatujika, 
nego  i7*  spućavu  oko  aehc':^).  l'o«l,  IIU.  (jje  ^pmttvu 
toke  na  prnima.  Npj.  3,  44xt.  na  se.  piiss.:  Korct,  koji 
se  ne  itpučtiKi.  Kov.  41. 

spneiti,  spuctm,  v.  pf.  Ki,  s-puOiti.  r.  impf.  apu^iti, 
sputavati.  —  J)  n.  p.  prsluk,  stifuikeln,  confUmlo.  Rj. 
vidi  zApu^iti.  znkopr^ti,  vuikovćali.  suprotno  otputili, 
nisput^iii.  —  OtiHoftc  toke  raapuiavai.',..  Kad  to  čula 
ZlatiJH  pjovojka,  spuH  kuja  toke  na  prsima.  Npj.  3, 
29*5.  Ne  ostavljaj  nauke  matere  svoje.  Priveži  ib  nebi 
na  8roe  sa  svagda,  i  spući  ih  sebi  oko  grla.  Fri<^  <>. 
31.  sa  se,  pasa.:  Kapci  na  rukavima,  t.  j.  ono  dolje 
Ho  se  moie  spučiti  oko  rttke  i  ito  se  uzvratna  kad 
nije  $puceno.  Rj.  2t>3a.  Toke  .  .  .  kad  se  gježtrma 
spuci,  onda  aloje  posred  prsiju.  Rj.  743a.  Srdašce... 
koje  B  nalićja  ima  <lvije  kuke  te  se  njima  $puci  ko- 
šulja na  prsima.  Kov.  97.  —  2)  skupiti,  lusammen- 
sicken^  contraho:  8pući  krila  dok  doletJA  vrane.  Rj. 

spttjTa,  /'.  ffpHfjiidt  Aponga,  Kpongia.  8tulli.  viai 
apenga',  sungjer.  —  Spengji,  Hpugu,  sunjajer.  DaniOitf, 
DPosl.  XVII. 

sp&irnstt  "'0*  !fpftfjno80^  spongiosus.  Stulli.  sto  je 
nalik  mi  sputju,  supljtkrtJtto  ktto  tpnga;  »chtcammigj 
poros. 

spUhati  sp,  flpfiham  se,  r.  r.  pf.  einsinken,  ver- 
fallen^  labi,  laaari:  spubala  ac  be^ika.  Ri.  s-puhatl, 
kao  ulekHUti.  se.  inp.  (kao  improtnoj  napuhali  se  (na- 
duhati  AC). 

spAriti,  flpVinro,  r.  pf.  Rj.  s-pnriti.  v.  impf.  prosti 
punti.  —  1)  kao  iz^oreti  ili  ispe(H :  ssd  6e  ovo  simce 
e  ono  malo  kfŠe  sve  spuritit  versengent  amburo, 
—  2)  Hu  se,  refleks,  ili  pusi*,  n.  p.  spurilo  se  Uš^e 
vrućine,  versengt  u^erdcn,  amhuri,  U^. 

spArjan{>e,  spftrjanfcta,  n.  (u  Dubr.)  etn  uneheUdte« 
Kind,  spurius,  spuria,  cf.  kopile.  Rj.  dijeie  nezakonito.  I 

spOrjantn.  vi.  [u  Dubr.)  ein  uneheiicher  Sohn,  filiiM 
spurius,  cf.  kopilan.  Rj.  nerakonit  Mn. 

Spftsliti,  Hpnntmi.  v.pf.  Rj.  s-pu»tili.  rtVfc  spustiti.  I 
V.  pf.  je  i  pruHti  pustiti,  pu.^iti.  v.  intpf.  spuStati.  — 
/.  i)  herahluMsen,  demiito.  Rj.  —  Oblopiti  obod  na  ' 
!«Sim,  t.  j.  f>f>ustiti  ga  ««  niie.  Rj.  463b.  PopevSi  se 
gore  vidi  avoju  sestru  gje  sjedi  .  . .   brat  spusti  ntjj- 
prije  svoju  sestru  brH<5i  ...   a  kad  spusti  treću  (jge- 


^ 


vojku) . . .  bmća  presijeku  opulu  da  on  ne  bi  mogao 
8i<^i.  Npr.  rt.  Spusti  ti  mene  u  jamu.  1H!I.  Drobe^i  u 
mleko  spHftti  onaj  prsten  u  i\}ega.  22G.  SpustiV  nos. 
PPortl.  113.  Na  njima  je  ruho  jednoliko:  cista  mnla 
do  zendje  spuSćena.  Npj.  4,  H»7.  Spusti  tHtjsku  k  Veći 
na  krajinu.  4.  213.  Pa  *^u  ^ajke  spustiti  nie  Drinu. 
4,  238.  Na  pećatu  odozgo  ogrijalo  sunce  i  luče  svoje 
spustilo  do  kruna.  Bovj.  3.  —  2)  U.  j.  cijenu!  uohi- 
feiler  gehen,  herubsetEcn,  remitto.  Rj.  amo  ide  i  ocu} 
j^in^er:  NeAto  Sušnu.  [Nekakav  čoek  kazao  daje  tu 
1  tu  vigjeo  d€$et  kurjaka...  da  to  ne  može  biti  istina, 
onda  spusti  na  derete  pa  na  osam,  i  tako  doćcra  do 
jednoga .  .  .).  PohI.  212.  —  7T.  sa  ae,  refleks,  sich 
hintih  hegehen  (daher  auch  vom  fallendi^n  Landregen)^ 
d^scendo,  proficiscor  in  locum  đetHi-isum:  Da  se  spustim 
do  pod  Ivoju  kulu.  Pa  se  spusti  pokraj  vode  Drine. 
Rj.  —  1  iieta  ty.  bijela  dvora  . .  ,  pak  se  spusti  na 
zelenu  travu.  Npj.  4,  21*7.  ImaSe  na  dvoru  studenac, 
te  se  spustiše  u  nj.  Sam.  U.  17,  18. 

Spnski,  (tdj.  ron  Hpuž:  Knjigu  piSe  Spuški  kn- 
pftane.  Rj.  što  pripada  Spujću. 

spAstiillt^A,  /*.  riđi  npuMenja^A.  Rj. 

NpAstiinjr.  n.  Rj.  verh.  od  1.  opuštati,  II.  spuštati 
se.  —  I,  1)  radnja  kojom  tko  spušta  sto,  n.  p.  dolje, 
niie,  ttiza  što  (das  Herabliutseu,  demisnio.  Kj.l:  Di- 
zanje i  sptištanje  glasa  u  pjevanju  (nu'Iudijski  ton). 
'  Jpit,  XiX.  —  2J  radnja  kojom  tko  sotišta  (ci- 
jenu), (das  Ablftssen  im  Preise,  pretii  deminutio. 
Rj.)  —  //-  radf^a  kojom  se  tko  spušta  n.  p.  niš 
prozor. 

.HpA^lall,  Rpn^itiim,  V.  impf.  Rj.  a-puj^tati.  r.  imj}f. 
je  t  prosti  puntali  (i  pu^6iti).  v.  pf.  spustiti  {i  spus- 
titi), —  /.  J)  herubiuscn,  demitto.  Kj.  —  Vidi  gje 
niz  prozor  nekaka  >>.cna  spušta  svoje  kose  alatne.  Npr. 
94.  Koza  lipauje,  a  rep  ne  spušta.  Posl.  13y.  ltosp<>d 
spušta  u  grob,  i  izvlači.  Sam.  I.  2,  Ij.  Na  ponosite 
spuštaš    ući   svoje   i    ponižavaS    ih.    U.    22,    38.    — 

2)  im  I^reise  ahlassefi,  remitto.  Rj.  /.  j.  cijenu.  — 
//.  sa  fto,  refleks,  spusta  se  n.  p.  klAa,  es  icird  dn 
anh'iltender  Landregen,  phtvia  lenta  ct  duratura 
ftdventat.  Rj.  —  Pak  je  oba  oka  sažimao,  pa  se 
spušta  nij  pendier  od  kule.  Rj.  L74b.  Spušta  ee  u 
Uunavo  jedna  kamena  i  struiena  kosa,  Danica  2, 
34).  Tada  se  podigne  ueSto  vode  u  visinu  i  skupi  se 
u  oblake,  da  se  podlije  kao  dtdd  ili  kao  grad  iti  kao 
snijeg  spusta  kad  bude  potreba.  Priprava  3.  Ova 
voda  te^e  n  Galileju  prvu,  i  spušta  se  u  polje,  i  uljct^c 
u  more.  Jczek.  47,  H. 

sp&StrnJaJfa.  f.  uzica  s  kojom  se  pregja  sa  straž- 
njega vratila  spt^ta,  kad  se  dotkiva  (kao  fito  se 
s  nugragjušom  poCiuje).  Rj.  vidi  spuStatica.  —  riječi 
9  takim  nast.  kod  ajgiraOa. 

*ipft£titi,  spuiituu,  vidi  spustiti.  Rj.  i  primjere  ondje. 

Sp&titi,  spUtun,  V.  pf.  Rj.  s-putiti.  vidi  hputiti, 
zaputiti.  i>p.  puto.  —  7,  1)  n.  p.  konja,  anknupfen, 
adligo,  cf.  sapeti.  Rj.  —  2)  lu  Dubr.)  zamrsiti  eto, 
verwirren,   intrico.    Rj.    v.    impf.   prosti    putiti.    — 

3)  binden,  colUgo,  cf.  svezati :  No  mu  sputi  nao- 
pako ruke.  Rj.  —  Da  ti  spute  obadvije  ruke,  bi  1'  ti 
I  ^to  zadrjialo  ruke?  Npj.  2,  32.  —  //.  sa  se,  refleks, 
sidi  vervickeln,  impliatri:  spustila  se  kokoć,  kad  joj 
se  noge  u  Ho  spletu.  Rj.  isp.  sputiti  2. 

spAzIti  se,  sptizim  se,  v.  r.  pf.  herubgleiten,  de- 
labt.  Rj.  s-puziti  se.  puzeći  se  spasti,  v.  impf.  prosti 
puziti  se. 

spni,  m.  ipL  spilii  i  spiiževi)  die  Schneckct  coch- 
lea,  cf.  puž.  Rj.  vidi  i  spug.  —  Viri  kao  spuz  h 
ljusko.  Posl.  35.  Pun  je  k'o  jastog,  a  slini  ko  Kpuš. 
DPosl.  lOo.  8tekoh  muža  kao  spuža.  Herc.  284.  Svi 
ae  kralji  natrag  povukot^e,  kako  spuli  u  stfojim  ko- 
rama. !^<?ep.  mal.  7*j. 

Spfii,  m.  gradić  u  Zeti  blizu  Crne  Gore.  Rj. 

»pd^ina,  /*.  vidi  spužolina. 

Splitauia,  m.  Einer  oon  HpuK.  Rj.  čovjek  iz  Spuia. 


spoiariea 


-  464  — 


srnmdt4>Tai0c 


spvifcrlen,   f.   acala   ad  cochleap.  formam,  SUiUi.  j 
ttuoe  iavojitc  nalik  na   apužalinu,  ffpurcvu  ljusku; 
Schn^kenst icge,  Sch  necken  trepp e. 

spAžev,  nflj.  što  pripada  nptuu.  m«.  puJ.evlji.  — 
iSpužoiiuH,  IjiiMku  spHzcpu.  nanićić,  DPomL  XVII. 

spftžollnti,  /'.  —  Wloj  II  svojoj  Rpnzolini.  DPosl. 
U5.  Ijuaka  spuževa,  t*  iiUdića  »puŽMina,  XVn.  isp. 
skrižitiina. 

srab,  m.  (u  Boci)  vidi  avr&b.  Kj.  isp.  sfbiti  i 
Bvrbiti. 

sršbai%  arApca,  m.  (u  C.  G.)  vidi  vrabac.  Kj.  ptica. 

srAčaki  srdtJka,  ih.  Ti(/e  krvavi  zalogaj.  Rj.  vitli  i 
HraCta,  svračak.  nekaka  viala  crvenkanta  ptičica. 

srft^kJk,  f.  (u  C.  0.)  nV?/  arnc^ak. 

sraJdniill,  Dam,  v.  pf.  ^sve  ću  ja  sračunati^  pa 
ćeS  onda  vidjeti,  koliko  si  dužan.«  J.  Bogdanović. 
ft-računati.  v.  impf.  Hrarunavati.  zu»ammtnrechfien^ 
computare. 

sraoiinAvnnJc,  n.  rerh.  od  sKraćunavati. 

brac'unAvnti,  nraćiinavam,  r.  impf.  ^nude  ^^cjćm- 
nuv({j,  koliko  je  toga  svega  duga.«  J.  Hogdanović. 

srftekn.  f.  hurchfull,  idtms  i^ohtta.  Kj.  prostačka 
riječ,  vidi  otvor,  proto?,  f.  kad  tko  proljeva^  ic9to 
mora  na  polje  da  ide  {da  sere). 

srđgjilnje,  n.  tidi  arogjavanjc.  Rj.  verb.  supst.  od 
sragjati  se,  koje  vidi, 

sMgJati  f^e,  arugjaiu  se,  vidi  srogjavati  se.  Rj.  v. 
impf.  reciproč.  a-ragjati  ae.  srattjaju  se  dv(^iea:  go- 
vore jedan  drugome  rogjak,  ili  poštuju  rogjaci.  v.  pf. 
sroditi  se. 

sranii  rn.  die  Scham,  pudor:  sram  te  bilo!  pndeut 
tCj  du  solUeat  dich  schfimen,  cf.  sramota.  Rj.  vidi  i 
sramež,  atid,  .stidno6i.  —  Taii  se  progje  srama  i  zsi- 
/.oro.  Ki.  17oH.  Ko  i/^ubi  sram  ljudski,  izgubi  i  strah 
HoŽij.  roel.  139.  Sram  od  ljudi  nin  je  straha  Bož- 
jega. DPohI.  113.  0  tako  mi,  stari  svat  od  uvala! 
sram  je  mene  u  oči  gledali,  a  kamo  li  s  tobom  be- 
sjediti. Npj.  1,  40.  Ljudi  a  ljudima  ćinjaim  sram. 
Kim.  1,  27. 

sraraau,  sramna,  adj.  —  1)  schdndlich,  garstig, 
turpts.  Rj.  vidi  nmmolan.  —  Biiezi  w«  sramni,  al' 
su  probitačni.  Posl.  12.  Stane  ga  karati,  Sto  je  toliko 
blago  propio  i  do  takom  sramnog  stanja  doterao. 
Danica  5,  90  ividi  kod  sramotan  primjer  is  Npr. 
307).  Za  to  ih  predade  Bog  u  sramne  slasti.  Rim.  1 
26.  Bljuvotina  <ie  sravina  biti  na  slavi  tvojoj.  Avak. 
2,  16.  Vladika  Garva  prima  mito  .  .  .  nema  moi^i  da 
odbije  sramnu  pomtda.  Mepj.  122.  —  2)  {o  Boci) 
ftidi  stidan.  Rj.  tndi  i  srameć,  sramežljiv;  stidljiv, 
postidan.  suprotno  besraman. 

srftmcć,  adj.  vidi  sramežljiv:  Koliko  je  stidna  i 
srameća.  Rj.  vidi  i  sraman  2,  i  syn.  ondje. 

srAmež,  m.  (po  istoć.  kraj.  i^^rbijc)  die  Schavi, 
pudor,  cf.  atid,  sram.  Rj.  vidi  i  sramotu,  stidno6i. 
i9p.  srameiljivosl.  —  riječi  s  iakim   nast.  kod  derež. 

sram^i^iv,  adj.  schamhaft,  pudicus,  cf.  stidljiv. 
Rj.  u  kojega  ima  sramesa^  srama,  stida,  vidi  i  sraman 
2|  I  sgn  ondje. 

srnm^žljtvdst,  sramfežljivoati,  f.  pudor,  cerecundia. 
Stulli.  osobina  onoga  koji  je  sramežljiv;  die  Scham- 
haftigkeit.  iap.  arameŽ,  i  ayn.  on^je.  suprotno  be- 
sramnosl. 

srlimlli  se,  aritmun  se,  v.  r.  impf,  sich  sciidmen, 
putlet  me.  Rj.  riđi  aramovati  se,  stidjeti  se,  libili  se. 
17.  pf.  slo^.  p9-»ramiti  (t  se),  zasramiti  [i  se),  isp,  sra- 
motiti 2.  —  Cim  se  koza  di^ihi,  tim  se  ovca  sramila 
(»to  je  digla  rep).  Posl.  347.  Držuk  se  srafni  pro- 
siUjom.  DPosl.  20.  Ako  se  i  ne  bojim  Boga  i  ljudi 
ne  sramim,  no  . . .  Luk.  18,  4.  t^tidim  se  i  sramim 
se  podignuti  oći  svoje  k  tebi,  Bože  moj  1  Jer-dr.  9,  6. 

srAmlJ<*nJfv  n.  das  SiJuimcH,  pudor.  Rj.  verb.  od 
sramiti  ae.  stanje  koje  bira,  kad  se  tko  vrumi, 

sramdrenjo,  n.  Rj.  rerb.  od  sramotiti.  —  1)  radma 
kojom  tko  sramoti  koga,  čini  vm  sramotu  (daa  Sohaode- 


machnn,  dedotnis.  Rj.)  —  2)  radfija  kojom  tko  sra- 
moti koga,  čini  da  ga  bude  sram  (das  BeschAmen, 
puduris  ineussio.  Rj.) 

srani6<a,  /'.  {accus.  sramotu),  Rj.  vidi  stramotjj. 
riječi  s  takim  nast.  kod  ^istota.  —  J)  die  Schandc, 
dedecus.  Rj.  isp.  sram,  Svanja.  —  Trjedc  ga  ukori 
sramota.  Rj.  224b.  Okljusiti  se,  ud  sramote  poku- 
njiti  se.  Rj.  4fi3b.  Sramotovati.  biti  pod  si'amotom. 
Kj.  707h.  Ne  mogu  li  od  sramote  ni  kazati  §ta  je  to. 
Npr.  34.  Ve<5  na&ao  (rjevoikn,  i  da  6g  je  na  sra- 
motu materinu  vjenčati.  21Ij.  Ko  Slo  umije,  sramota 
mu  nije.  Poal.  160.  U  muftkoga  je  sramota  pod 
petom,  a  u  Ženskoga  megju  oćinia.  (Neke  se  stoari 
muškome  ne  primirju  za  sramotu  kao  ženekome). 
333.  Ako  uvene  struk  ružmarina,  tvoja  sramotu,  ua^ 
p;rebota.  Npj.  1,  33.  Ho<ie  vratit  zao  sa  sramotu. 
1,  fi03.  Da  je  krivo  po  sav  narod  na5  i  sramota  go- 
tovo po  sce  na,^c  knjizetmike.  2.  384  (Vuk).  Od  Boga 
je  velika  griioto,  a  od  ljudi  pokor  i  sramota.  4,  33. 
Kadija  sam  bez  tebe  jednoga,  iio  da  tako  pod  sra- 
motu Hviš.  4,  118.  Prepade  se,  sramota  ga  bilol  4, 
235.  Koju  mi  je  gjcde  osvojio  ...  pa  od  mene  Raci 
preotete,  preoteše  na  ljutu  sramotu  kod  mojijeh  pet 
stotina  kmeta.  4,  239.  Ne  bi  1'  swju  pokajao  sra- 
motu, 4,  274.  Mlada  momka  uhila  sramota.  4,  423. 
I  danas  (se)  ht^jduku  čini  myticda  sramota  i  psovka, 
kad  mu  se  reče,  da  te  lopov.  Danica  2,  92.  Volio  bi 
za  nevolju  i  umrijeti,  nego  doiiviti  sramotu  izgub- 
ljene opklade.  2,  136,  To  je  la  njega  sramota.  3, 154. 
ViSa  klasa  (naroda  naSega) .  .  .  Ato  prostoj  no  čini 
sramote,  časti  suvi&e  ne  ćini  nigdje.  Kov.  16.  »^n** 
mota  bi  bilo  jo5  <Z^>fc(X?/r«^"  cijenu  narodnih  pjesama. 
Nov.  Srb.  1821,  336.  Skine  sramotu  s  lerailja.  Sam. 
I.  17,  26.  Nemoj  me  ostaviti  pod  sramotom,  Ps.  31. 

1.  Sramota  popade  lice  moje.  69,  7,  —  2)  (u  0,  (i.) 
na  sramotu,  t.  j.  na  silu,  n.  p.  utjerati  klin  u  Sto. 
I  otet'  mu  Budlmku  gjevojku  i  darove  u  pet  stotin' 
svata  "rt  sramotu  a  ne  drage  volje.  Rj.  —  Ojak  jadni 
ne  S^ene  ...  »A  hoćefi«  reče  divljan  »i  na  sramotu, 
ako  ne  <?eS  na  lijepo.«  Npr.  148.  Kad  se  care  vipje 
u  nevolji,  dade  njemu  curu  na  sramotu.  Npj.  2,  3^. 
Skida  njima  v'jence  i  oboce,  a  ljubi  ih  silom  na  sra- 
motu. 4,  381. 

srUmotoiit  sramotna,  adj,  vidi  sraman  1.  Rj.  vidi 
rezil.'  —  Tu  ću  svoga  gjoga  samoriii,  pa  ću  #  njime 
ja  sramotan  biti,  Rj.  664al  Stane  ga  karati,  5to  je 
toliko  blago  propio  i  do  takoga  .tramotnog  stanja 
dotjerao.  Npr.  307  (vidi  koti  sraman  1  primjer  Da- 
nica f),  90).  Od  tu4jjega  je  ćoek  .^tetan  ili  sramotan. 
Posl.  236.  Iz  poslovica  . .  .  uzeo  sam  samo  one  sa 
koje  niko  ne  može  re<?i  da  su  sramotne.  VII,  No 
može  da  razlikuje,  fito  je  pristojno,  Sto  \\  je  sra- 
motno. Odg.  na  ut.  31. 

sramotiti,  sram5ttm.  v.  impf,  —  1)  koga,  Schande 
mache7i,  dedecori  esse.  Rj.  vidi  pogrgjivati.  v.pf.  oara- 
I  moliti.  —  Car  i  carica  kad  to  čuju,  »lanu  je  (kćer) 
ružiti  i  huliti:  -Kako  bi  ti  za  slugu  po&la...  Uo6el 
da  nam  sramotiš  carstvo.*  Npr.  206.  Sramoti  ćoeka 
gje  te  čuje,  a  hvali  gje  ne  čuje.  Posl.  299.  Blago 
vama  ako  vas  uza.<iramote  i  uaprogooe  mene  radi. 
MaL  5,  U.  Prijestupom  zakona  sratnotis  Boga.  Rim. 

2,  23.  sa  se,  refleks,  ili  pas.:  Da  se  sramoti  čineći 
ono  6Co  je  protiv  zdravoga  razunuL  Slav.  Bibl.  1,  92. 
Sto  je  mislio  da  se  tijum  si-amoti  Kara-Gjorgjije  a 
da  se  pravda  MiloS.  Sovi.  5.  —  2J  bes<^Hkmen,  pu- 
dotem  %ncutio.  Rj.  činiti  aa  se  tko  srami,  stidi.  v.  pf. 
isp.  posramiti,  »isramiti  (koga). 

sramotnjiik,  m.  (u  C.  Q.)  der  ScMndliche,  iurpis 
et  iniivnestuft.  Rj.  sramotan  čovjek.  —  To  ne  viuja 
viSe  spominjali,  sramota  je  prošla  sramotnjakom,  Š6ep. 
mai.  53  (s'  sramotnjakom). 

8ranot6vfii^l),  n.  das  schdndliche  Lehen,  vita  i'^no- 
miniosa,  Rj.  verb.  od  srmuotovati.  stanje  koje  hica, 
k<td  tko  sramoit^Cf  pod  sramotom  je. 


BitMiotoratI 


—  466  — 


sr«e 


srnmoldvntl,  Kram^tajem,  v.  impf.  biti  \Wi\  am- 
motom,  IH  Schiinth  Icben^  tifnomimo-unu  vit'tm  agere: 
Bolje  je  Rjmiot^ovttli  nego  srmnotoruti.  (Bolje  je  sam 
utuviti  »V  iiepo  ae  s  ilru(;:ijpiu  Hrmnutili.  I*o»l.  25).  Rj. 

srnnidvtinjc,  «.  dus  Sclmmcn^  pudor.  Rj.  verh.  od 
sratnovuli  hc.  stanje  koje  biva,  kud  se  tko  sramuje. 

srnmdvHtl  so,  »riumijpin  bo,  r.  t.  impf.  skh  scfinmcn, 
ptuiet,  cf.  Rtiiljeti  se.  Rj.  riđi  i  Hntmiti  hc 

NrAnill,  nramin,  vidi  shranill.  Rj.  R(h)miiili.  u 
krnjerima  ydjc  sv  ffhs  h  u  tjovoru  tmj  čuje. 

srAujo,  ».  duK  Sckcinsen,  cacatio,  Rj.  rcrb,  ud  »rati. 
radt\ju  kiijom  tko  ncre, 

srilslicH,  f.  zu'ti  susnmmentjeuachftcne  Nusse,  P/lau- 
ttien  14  s.  tr..  concreta,  geminti  (pomu).  Žene  kajtii  da 
njima  ue  valja  jesti  sraslivc,  jer  će  roditi  bliznove. 
cf.  »ra^Ijikn.  Hj.  snw/«  rfct/f  šljive,  rfr«  oraha  i  (.  (i. 

srilstni^f^ .  ».  f^'is  Zusummenimchscn ,  contrctio. 
Rj.  rrrrb.  od  Hmetati  .se.  atut^je  koje  biva,  kad  se  ito 
sr  us  ta. 

srAstuti  SCi  HniHtiim  »e,  r.  r.  impf.  rusmnmen- 
vrachscH,  cojicresvn.  Rj.  H-rantali  se,  p.  »«;;/".  prosti 
ni«ti.  r.  j;/".  srasti  se.  —  Iz  ćije  je  utrobe  izaftao 
Icđ  ...  da  $e  vode  Mkrivajti  i  poatnju  kao  kamen  i 
kr<^jevi  propasti  srasinju?  Jov  38,  ;W. 

srtlstl  se,  BnUtem  ne,  r.  r.  p/".  susamvientrachjten, 
cuMcresco,  Rj.  s-raaii  bc.  p.  impf.  Hra»iiiti  se.  —  Vje- 
Atica  udari  i^ovjeka  (koji  spava)  nekakvom  nipkoui 
te  mu  se  otvore  prsi . . .  pn  tfe  onda  prsi  opet  sratftu. 
Rj.  66b.  PriviJH  narod  (Žile  od  gaveza)  kad  hoće  da 
se  što  Ufaste.  Rj.  81a. 

sriiAlJika,  /.  —  1)  riđi  Rrtislica.  Rj.  —  2)  vidi 
8tra.5ljikn.  Rj.  —  proriiSljika  (pred  ^^ja«  osn,  n  ra.tiao, 
ranlft).  sra»{jika  i  h  umetnutim  (  mepju  w.-  strnHjika. 
Osn.  277.  ra  umetunto  I  megju  »r  it*]'-  sramota  i 
Hira  mota. 

8r&ti.  ^T%m,  V.  impf.  Rj.  v.  pf,  alož,  iea-arati  (i 
Be\  na-,  obu-,  o-  {i  »ej,  po-  (»  ae),  pro-,  »a-,  u-,  za-. 
r.  impf.  hIož.  na-airati,  pro-«irali,  /.u-BiruLi.  iftj).  »ernica, 

—  ij  scJteisiten,  caeo.  Rj.  —  2)  sa  se,  refleks,  sruU 
se,  serem  se,  r.  r.  impf  scheiAseHj.caco.  Rj. 

srArnlti.  arSvn'im,  r.  pf.  ijlcich  machen,  aequo,  cf. 
poravniti.  Rj.  fl-ravniti  što  n.  p.  Mi  tempom,  učiniti 
da  bude  ravno  xa  zemljom,  kao  ^to  je  zemlja,  v.  impf. 
prosti  ravnili.  —  Hotjct'  sratnit'  Ttrgat.  DPoal.  27 
(hrdo  kod  Dubrovnika).  Da  t'c  on  iz  topova  aav  dvor 
sa  lemljum   t<ravfiiti.  Zitijo  79. 

Hrj^ZD^Jeran,  KrAitmjeraa,  adj.  s-razmjeran,  sa  mje- 
rom sve^a.  M.  Gj.  Milićević.  —  Unutra,  u  crkvi, 
sveden  je  svod  tako  fino«  tako  »rasmerno,  da  nije 
bilo  t^oveka  koji  bi  to  video  a  ne  rju'^udio  se  toj 
vcStini.  Zim.  21. 

Hfb,  »1.  Srbalj,  Srbin,  Srbinj,  Srbljiu,  der  Serbe^ 
Serbiui.  Rj.  vidi  i  Srbljnk,  Hrbljanin.  hpp.  Srbo. 
auffm.  Srbekanja,  8rbcnda.  coll.  Srbadi^a.  —  Nema 
vifte  ve<5  trif^ta  Srbora.  Npj.  4,  166.  Trinta  »Srba  na 
sedam  hiljada.  4,  172. 

Srb^dijn.  f.  (coll.)  dua  Scrbcnrolk,  Serborwn  natiOt 
genu  Serlii:  »Srhadiju  oko  sebe  hrabri.  Rj.  »Srbi^  Srpski 
narod. 

SFbnU,  Srbija,  m.  —  J)  vidi  Srb.  Rj.  i  sifn.  ondje. 

—  IT  Lazc  je  »ilni  Srbatj  bio,  PcdnmdrBOt  i  Hcdam 
hiljada.  Npj.  2,  2itH.  Kudpogj  pre^r,  svuda  Srh^jn 
preli:  »Hoću,  more,  Srbije  ra^rediti.«  4,  194.  —  2)  (u 
pjesmi)  mo£e  biti  da  je  »y^lo  Grbalj{t):  Baž  od 
Srbija  pa  do  Rebljanika.  Rj. 

Srb^kanjn,  Srhonilii,  m.  augm.  od  Srb.  Rj.  —  la 
nast.  u  Srbekanja  m/^.  monlć^KaDja,  star^^kanja;  u 
Brbenda  wp.  Ojukanda. 

SPbleii,  f  u  Skopaljnkome  paAaluku  selo  od  neko 
trista  kn<5a.  Rj. 

Sfbfja,  f.  S'erbirn,  Serbia.  Hj.  vidi  Srpska. 

Nrblj&niiv,  SrbijAnc«,  m.  (u  vojv.)  Einer  von  Ser- 
bitnj  Šerbianuft.  Rj.  iovjek  ia  Srbije. 


Srbijanka,  f.  (u  voJv.)Jcm  Vrau.ennmmer  \tOfi 
Scrln'eu,  Sirhifnut.  Rj.  žena  ir  Srbije,    ^  '  i^ 

Srbijanski,  adj.  von  Serbicn,  Serbiae.  Rj.  kto'^pri- 
pnda  Srbiji.  —  Na  ovu  knjigu  ima  prennmoranla  i 
iz  Srbijanskih  namasiira.  Rj.  XIV. 

srbin,  pt.Jpi.  gen.  Srba)  —  1)  rt/i j^  Srb.  Rj.  — 
Srbin  kosi,  Švaba  nosi.  Srbin  bere,  f^vaba  ždere. 
PoHJ.  292.  —  2)  (oko  Hkoplja)  ime  miiSko.  Rj. 

St^blnJ,  m.  (8t)  riđi  Srbin:  Oje  Srltinje  junak  pri- 
<!'e&dujc.  Rj. 

SHinJskT,  adj.  (at.)  itiiit  Srpski:  I  Srbinjske  h- 
buvljati  du5e.  Rj.  5(o  pripada  Srbinjima. 

sfbiti,  Hrbim,  r.  impf.  Kj.  p.  pf.  sloi.  posrbiti.  — 
1)  zum  Serben  mavhen,  facio  esse  Serbum.  Rj.  .srbiti 
koga,  činiti  ga  Srlfoin,  tla  l^ude  Srb.  vidi  posrhljavati. 

—  2)  sa  se,  rellrk.t.  .f»c/*  zum  Serbcn  mai-hen,  sicfi 
dafiir  nu^gehcnj  Serbum  se  facere,  venditare  se  pro 
Serbo.  Rj.  poi^tajaii  Si-b,  graditi  se  Srh. 

sibjeut  Bi'blm,  r.  impf.  vidi  svrbjeti.  v.  pf.  sloš. 
/.HHvrhjeti.  —  Stff^bjeii;  glas  v  moŽe  ro  i  odhat'iti: 
srbjeii.  Korijeni  318.  Kopa  §to  srin^  neka  se  i  ^eSe. 
PoflI.  137.  Jače  srbi  &to  doma<5a  uia^ic*4i  oćeprlja  neg 
Mo  tugj  pa.«  ugrize  (uije).  DPosl.  36. 

SrblJ&k,  Sibljiika,  »i.  vidi  Srb:  Ovaki  je  adet  « 
Srbljaka.  Rj.  i  .tifn.  kod  Srb. 

sfblj&k,  srbljAfca.  ni.  i.^n.  Hrbulja:  srbljak  prema 
srbulja,  rukopis  prema  knjiga?  —  lea  toga  ide  iivot 
kneza  Lazara  kakav  je  u  riprijunovu  rukopisu  i  ii 
Srbljncima.  Živ.  kr.  i  arh.  XIII. 

Sfbljanin,  m.  (st)  der  Scrbe^  Serbus :  Ajde  sada 
care  Srbljamne!  Rj.  vidi  Srb,  •  itijn.  ondje. 

1,  srbljć^njc,  w.  aas  Serbijtiren,  mutatio  in  Seri'Hm. 
Kj.  verh.  od  I)  srbiti,  2)  hTbiti  se.  —  i)  radnja  kojom 
tko  si'bt  koga.  —  2)  stanje  koje  bica^  kad  se  tko 
s'?bl  (postaje  Srb). 

3.  s^blje^jc,  n.  verb.  od  arbjeti.  stanje  koje  biva, 
kud  šio  koga  sf-bl. 

Sfhljin,  m.  vidi  Srb.  Rj.  i  sifn,  ondje.  —  Ni  tikva 
sud,  ni  Srbljin  drug,  DPosl.  8<l.  Za  njim  su  ])o61i 
mnogi  u^ui  Srbiji  .  .  .  Ovo  je  od  uĆenih  Srbalja 
prvi  opa/io  (i.  arhimandrit  Kengelac.  Rj.'  V. 

S^bo,  Hl.  (vertniulich)  der  Serbe^  Serbus:  boi'e 
SrbOy  Boga  mi!  Rj.  htfp.  gen.  Srlia,  voc.  Sfbo.  — 
takva  bf/j>.  kod  Bofinjpr 

»rbAvanlo,  n.  das  Leben  naeh  serbischer  Art,  mores 
Serborum.  Rj.  verb.  od  srbovnti.  stanje  koje  biva,  kad 
tko  srbuje. 

srbftrad.  sVbujem,  r.  impf.  nach  serbischer  Art 
leben,  moie  Serborum  virere:  Srbiji  srbuju,  a  Turd 
turkuju.  Rj.  Htjeti  Srpski,  kao  Srbiji  što  iive. 

s^bnUn^  f.  ein  altcA  Kirchenbuch  (handsehriftlieh 
oder  gmruckt) ,  das  dem  serbischen  Dialekt  ndher 
ist,  als  die  neuen  russisirten  Auflagen.  U  Srbuljama 
ne  stoji  nigdje  NflCCTl  .  .  .  BU  nego  KftkCTi.  ...  Rk. 
Rj.  stara  crkvena  kt^tga  (rukopisna  Hi  Mampana)  h 
kojoj  je  jeiik  bli^c  k  Srpskomu,  nego  U  u  na*^jim 
izdanjima,  w  kojima  su  jezik  bili  porušili,  isp.  srbljak. 

—  U  nabijem  stJirijem  trebnicima  (Srbuljama)  ima 
osobiUi  molitva  koja  se  ^ita,  knd  se  ko  b  kim  po- 
bmtimi.  Rj.  512a.  Isi  litiimimnih  srbulja.  DRj.  !,  Vll. 

sPoi»,  »I.  Kj.  .'*r(d)<'(',  od  Korijena  od  koga  je  i  srdili. 
isp.  Korijeni  42.  nast.  dem.  co  {isp.  barioce,  barilce). 
gen.  pl.  srdacu  *  sfc«.  Obi.  14.  rwii  džnnum.  dem. 
ardahce,  srdakce,  srdašce.  —  I)  da.'<  Heri,  cnr;  t^niti 
Sto  preko  srca,  gegen  seinen  Willcn;  slab  na  srtMi 
(koga  tjera  na  polje);  doMo  mu  sfce  na  mjeru,  sich 
befriedtgen.  Rj.  (isp.  niže:  Tu  će  l'a  Stevi  stati  srce 
na  mjeru.  Strai.  1887.  175),  —  B^justi  mi  srce  (n.  p. 
kad  čovjek  jede  mnogo  grožgja).  Rj.  ^^2r.  Ako  (i  )e 
na  srcu  pomišljenje  kao  Sto  je  govorenje,  sad  de 
jagnjc  tu  biti.  Rj.  81a.  Graknu  mu  srce  od  radosti 
(d.  p.  kad  ga  ugleda).  Rj.  t*8a.  Jedi  .t(ri  ii  srce  zahte. 
Rj.  20Ia.  Gjerdan  zvektfe,  srce  Jekće.  (^.  203b.  Izdo- 
vo^iti  stoje  srce.  Rj.  223ti.  Iskaliti  srce  na  kome.  Rj. 


sree 


456  — 


srĆAAost 


233a.  Već  bi  u  iene  »rce  puklOt  kako  gA  je  iakorio. 
Rj.  2:14a.  Kuca  srce,  kuca  duSa.  Bi.  318b.  NađovoJjiU 
srce  svoje.  Rj.  337a.  NaSte  srca.  Rj.  412b.  Srdobona 
n.  p.  iietaj  i.  j.  tako  velika  da  srce  hoU  sa  njom. 
Rj.  708a,  Od  arćana  urna  tvoj^a,  bila  jadna.  Rj.  710b. 
l^ut'.a  mu  srce  (sa  kim  ili  za  čim)  kao  kobili  zn  au- 
va^om.  Rj.  723a.  Vrlo  r\  me  za  srce  ttjio.  Kj.  776a. 
UHtaj  hruno!  ustaj  srce!  usUij  duJol  Npr.  17.  Uči 
»auat  kad  ti  tako  srce  iste.  3*>.  '?jcnfi  oije  imala  od  srca 
poroda.  51.  Niti  ćeS  se  a  tim  detetom  što  ti  je  pod 
srcem  pre  rastati  dokle  ...  5(1.  Oui  g;a  sa  svim  srcem 
prime.  8*2.  Da  ima  ncHo  na  srcu,  ali  ne  sme  nikome 
kajati.  151.  Imao  mater,  vrlo  opaku  i  sloga  srca. 
233.  (wp.  nire  Posl.  14*»).  Da  pogje  ii  njegov  dvor 
da  ga  iskiišn.  jo  li  istinito  sto  mu  src£  kaše.  250. 
Kako  li  se  (njoj)  srce  bilo  okamenilOf  kad  prsten  ovaj 
vigje.  253.  Tebe  s  vdikom  ranom  na  srcu  onUvljam. 
200.  Jedno  mu  je  na  srcu  a  đruf^o  na  Jeziku.  Posl. 
113.  Jeai  li  digao  roau  sa  srcut  (Jcj^i  H  popio  ^a^u 
rakije  i  što  zaloiio7(.  114.  Tuko  je  da  srca.  146  lap. 
povise  Npr.  233).  Na  hruj  srca  (n.  p.  on  je).  (Kome 
jsft  najmanje  Slo  bude  žao  te  ne  ra-TcIi).  188.  Ne  valja 
snaito  k  #r«*  primati.  195.  Poxmiju('!i  važe  rodoljubivo 
srce  nadam  ee  . .  .  V.  I  muba  (ili  mrav)  ima  srce. 
DPosl.  2y.  A  .srce  ti  hladno  I  Npj.  1,  109.  Vjeruj 
Jovo,  i  srce  i  dušo!  1,  198,  Udovica  srca  ialostiva. 
1,  228.  Ja  ne  mogoh  srcu  odoljeti,  i  ja  odoh  žeher 
Sarajevu.  1,  3*11.  'Nako  s^  topi  srce  moje  za  tobom  .  .  . 
'nako  vene  srce  moje  r«  tobom  .  .  .  'nako  kopni  srce 
moje  sa  tobom.  1,  402.  403.  »Daj,  devojko,  jedno 
oko«.  Ona  ...  na  srcu  zalostiva.  1,  425.  Trne  moje 
aree  za  tcojijem.  1,  455.  Profgi,  luče!  kud  te  srce 
vuče.  1,  634.  A  od  srca  preboleti  ne  ću.  2,  26. 
Dijele  je  srca  zestokoaa.  2,  32.  Junaku  se  srce  ro' 
zalilo,  žao  mu  je  ljube  vijernice.  2,  121.  Carica  se 
Čedu  obradova  .  .  .  prometnu  ga  kros  nedra  svilena, 
da  b'  86  dete  od  srca  nazvalo.  2,  157  (Kao  da  ga  je 
roilila.  Vuk).  r.Ti  si  mene  nasred  srca  moga*.  3,  127 
(mene  dat.).  Okupiilu  t^e■/.d(»et  hajduka,  sve  hajduka 
srca  jednolika.  3,  319.  Oj  Hajkunn.  srce  is  njedaral 
3,  362.  Teko  dogje,  Voiu  se  rasholje  a  od  srca  bolesti 
junačke.  3,  524.  A  u  mene  srce  ispucalo,  i,  38.  Sto 
si  b'jelu  razvalio  crkvu,  to  ,  .  .  svakoga  si  «  srce 
U(Vrio.  4,  73.  A  upali  i^uka  džeferdara,  te  je  Hamu 
srce  opalio.  4,  1*3.  Nogo  putfe  pu^ka  od  Turaka,  te 
Hiji  srce  pokosila.  4,  122.  U  iijura  se  srce  razljutilo, 
zubom  Skripnii.  4,  Di.'t.  Ho^.o  mili  I  srca  sloftodnoga 
u  dva  brata,  dva  Nedića  mlada  I  4,  172.  U  zvjerki 
bi  srce  prepuknulo,  a  kamo  li  u  £ivu  junaku!  4, 
187.  Koliko  je  srca  milostiva,  4,  196.  Milošu  se  sivo 
9ree  smije.  4,  22U.  Uvom  sam  srai  šelju  i.spunio.  4, 
^4.  Silnu  glavu  begu  ugrabio;  kad  lo  vigje  Gjul-b^ 
diie  ludo,  na  srce  ga  babo  zabolio.  4,  317.  Sserdaru 
se  srce  t^eljase.  6,  126.  Pak  nemojte  da  ni  srca 
klonu,  i  ako  je  naA  knjaz  poginuo.  5,  472  (ni  ^  nam). 
Kada  Htarao  unalu&a  rijeci,  po  .^rcu  ga  muke  spopanule. 
Hore.  72.  Pozdrav  vojnikov  tako  im  je  jako  na  srcu 
le^aot  da  . .  .  Danica  2,  126.  Kako  drug  s  drugom 
zborade  i  iz  srca  svaki  mišljaše  da  nam  ne  će  dati. 
Kov.  68.  U  svima  je  srce  od  radosti  zaigralo.  79.  To 
Vam  želi  od  svega  srca  Vafi  .  . .  Pie.  8,  Glas  naro- 
doljubca  mora  svakoga  Srbljina  u  srce  darnuti.  8tra£. 
1886,  769.  Tu  če  C'a  8tevi  stati  srce  na  mjeru.  1887, 
175  {isp.  poviie:  doAlo   mu  srce  na  mjeru.  Rj.).  Od- 

rvor  nikakav  no  izigje,  koje  Gjorgjije  jako  primi 
srcu.  Ziiije  9.  Srce  me  moje  boli  bez  preatanka. 
Rim.  9,  2.  Ne  budite  drwna8tijeh  srca.  Jevr.  3,  8. 
li-ionu  srce  njegovo  za  Dinu.  Moja.  I.  34,  3.  Zadrhia 
srce  u  njima  i  uplažiSe  se.  42,  28.  Josifu  gorase  srce 
od  Ijuliavi  prema  bratu  svojemu.  43,  30.  »Jo6  je  Živ 
Josit" ...  A  u  njemu  (u  ocu  Jakovu)  srce  preneinoie^ 
jer  im  ne  vjerovale.  45,  26.  Nijeai  služio  Gospodu 
Bogu  Bvojemu  radogna  i  vesela  srca  u  svakom  obilju. 
V.  28,  47.  Priušte  srce  svoje  ka  Gospodu  Bogu  Iz- 


railjevu.  Ja.  N.  24,  23.  6  njim  otidoše  vojnici,  kojima 
Bog  taknu  srca.  Sam.  I.  10,  26.  On  bija^  tvrda  srca 
i  opak.  25,  3.  U  njenin  ohamrijc  .trče  )\fegov0,  i  on 
p08ta  kuo  kameu.  25.  37.  Skloni  .trca  svijeh  ljudi... 
to  poflliiže  k  caru  govoredi:  vrati  ae.  II.  19,  14.  Tada 
Davida  taknu  u  srce,  po  Sto  prebroji  narod.  24,  10. 
Oni  dn  ne  dolaze  k  vama,  jer  će  zanijeti  srce  vaše 
za  svojim  bogovima.  Oar,  1.  11,  2.  Vojnici  dogjoSe 
cijela  srca  u  Ilevron  da  postave  Davida  carem.  Dnev, 
I.  12,  38.  Donese  .  .  .  ko  god  bješe  voljna  srca  žrtve 
paljenice.  II.  29,  31.  Srca  skriišena  i  poništena  UQ 
odbacuješ,  Bože.  Pa.  51,  17.  Srce  sinova  Ijndskih  kipi 
u  njima  da  t'^ine  zlo.  Prop.  8,  11.  Boli  me  u  srca; 
srce  mi  bije.  Jer.  4,  19.  Izvadi(*u  iz  tijela  njihova 
kameno  srce  i  dadu  im  srce  mesno.  Jezek.  11,  19. 
Sine  ^vjefji.  pasi  srcem  svojim  i  vidi  oć'ima  avojim. 
44,  5.  Hodismo  po  volji  srdaca  svojih.  DP.  60.  — 
2)  dic  Herzblatter,  medulla.  Rj.  sto  je  u  zdeni  kao 
najbolje,  u  srijedi  kao  srce:  Bokvica,  u  svake  zeleni 
srce,  koje  se  vidi  usred  li56i.  Rj.  366.  Keka,  po  rito- 
vima nekaka  trava  kao  rogoz,  od  koje  se  srce  može 
je-sti.  Rj.  268a.  Sredica,  n.  p.  u  anlnte  ono  iz  srijede, 
cf.  srce.  Rj.  708b.  Tako  ga  (lospnd  vogjaSe  .  .  .  da- 
vaše  mu  mlijeko  od  ovaca  sa  pretilinom  .  . .  sa  srcem 
zrna  pšeničnih.  Mojs.  V.  32,  14.  —  3)  (u  Hrv.  u 
kr.^^.)  vidi  srda^ka.  Kj.  u  čunku  ona  šipčica  što  na 
njoj  stoji  cijev,  riđi  i  srdašce  2.  —  4)  kao  sredina, 
jezgra:  U  Dalmaciji  na  suhoj  zemlji,  gdje  je  bilo 
srce  Hrvata,  danas  nema  nikakvoga  naroda  koji  bi 
Be  po  jeziku  razlikovao  od  Srba.  Kov.  17. 

1.  sHt  m.  die  EicJte,  tiuercus,  cf.  hrasi.  Rj.  drvo. 
vidi  i  1  »tfž  f».  o.ytala  imena  hrastova  kod  hroaL 

2.  sK-,  f.  vidi  »rž.  Rj.  vidi  i  sfS,  2  etlž  f.  n.  p.  u 
drveta  pod  tjjelikom  ili  baku^jom.  u  sove  srč  se  sove 
i  srt'ika  1. 

srca,"  /'.  das  Glas,  vitrum,  cf,  staklo.  Rj.  vidi  i 
džam. 

srj'ak,  B^ka,  vi.  vidi  cvoka,  i  svn.  ondje.  —  Šmr- 
knuo  bi  ga  «  srčku  rakije.  DPoal.  121.  ^čak,  Sto  se 
u  jedan  put  srkne,  i  u  btulida.  XVII. 

srčJill,*  adj.  indecl.  gldsernj  vitrcus.  cf.  .-staklen, 
Rj.  »rt^a-li.  nast.  Tur.ski.  —  A  ti  uzmi  srčali  durbina, 
i  pogledaj  uz  Grahovo  ravno.  Npj.  4,  453. 

1.  sK'ilD,  adj.  ~  1)  n.  p.  momak,  dijele,  konj, 
hershaft,  feurig^  animosus :  Ud  srčana  srca  tvoga, 
bila  jadna.  Rj.  «  koga  ili  u  čega  je  srce  (slobodno), 
isfi.  okretan,  žtistar.  —  Po  tuge*  odloži  tko  se  srčanu 
istuži.  DPosl.  0(i.  Jer  je  duh  srčan,  ali  je  tijelo  slabo. 
Mau  26,  41  (promptus,  tcillig).  —  2)  šio  pripada 
srcu;  Herz-,  Ilcrzens-,  herzig,  cordis.  vidi  srdar-an.  — 
8vaka  rana  lijek  ima,  a  srčana  lijek  nema.  Kov.  101. 
Gle,  Bog  je  silan,  ali  nikoga  ne  odbacuje,  silan  je 
snagom  srčanom.  Jov  36,  5.  —  3)  s'rčano  zcljo,  n.  (u 
Dabr.)  Stabicuri,  artemisia  abrotonum  L.  Rj.  biljka, 
cf.  Božje  drvce.  Rj.* 

2.  j^PenH,  flfCna,  (po  jugozap.  kraj.)  vidi  srdit:  Srčnu 
opu  prazni  bisazi  (Gledaj:  Srditu  popu  prazne  bisage. 
'osi.  2E»3).  Rj.  syn.  kod  srdit 

»r^ADU,  f,  adj.  (u  Boci]  vidi  srdobolja.  Rj.  %  8yn. 
ondje. 

srd&nieii,  f  —  J)  der  Langbaum,  Langwagen.  Ri. 
vidi  svora.  isp,  poteinica  2.  u  kOlU  direk  koji  drU 
osovine  jednu  sa  drugu.  —  Klin,  u  prednje  osovine, 
koji  kroz  .^rčanicu  udara.  Rj.  274b.  Srćaaik,  klin 
gvozdeni  u  srčanici  kod  stražnjijeb  toćkttva.  Rj.  710b, 
—  2)  biljka.  Iconurus  cardiac*.  L.  vidi  brćkavica  3. 

sr^&oTk,  srt^inika,  wi.  —  I)  trava  od  srdobolje  (u 
Lici  srčenjak,  u  Datm.  srčenjaca,  a  gdješto  ki^tUina 
brada)  gentiana  lutea,  Rj.  —  2)  klin  gvozdeni  u 
arČaiiici  kod  stražnjijeh  toćkova.  Rj.  —  3)  lK>le6t  kod 
male  djece  u  grlu:  »tegli  dijete  srčanici.  Rj.  —  4)  (u 
C.  G.)  velika  žila  koja  drži  »rce  za  grkljan.  Rj, 

sr(and.s(,  sT^auosti,  f.  u  njega  ti  je  vražija  srčanost. 


F 


sr^e 


—  467 


Srebml^anln 


J.   BoedftnoTid.   osobina  onoga  hoji  je  grčttn;  Here- 

haftigkeit. 

HTve,*  si^tita,  A.  eine  Ginsflascfic.  lugena  vUrcth, 
Rj.  boca  od  srče  C=  utakltt  —  sud  od  stakla),  vidi 
Btakalce.  HiaVleace. 

.sr^-^Bjai'Ht   /'.   (11    Dalm.)   vidi   Hn^inik   1.   Rj.  — 

1)  Wiesenknotcrich,  ;>o/(/(;oHMm   bistorUi  L.  Rj.'   — 

2)  Huhrvmrž^   poUntilla   tormcnilla  L.   Bj."  rijeci 
g  takim  muiL  kod  Hj^'-!rn(^a. 

srj^^njak,  srćenjAka,  w.  vidi  ar&iink  1.  Rj.  —  za 
nust.  u  srt-^eDJak  i  Hrćenik  iftp.  anaiemnjak  i  ana- 
tcmnik. 

sr^eojo,  n.  vidi  srgjeDJe.  Rj. 

sKer,  adj,  J^ichen,  qucrcinit8t  cf>  hrastov.  Rj.  Ho 
pripad*t  1  srcu.  vidi  i  stržev. 

sK'evIna,  f.  (n  C.  G.)  das  Eichenhoh,  Ugnum 
qi4ernurfu  ^f-  hraatovina.  Rj.  srčero  drvo, 

sri'ika,  f,  —  1)  dtis   ^fltrk  des  Hollunder^,  men-  i 
duJla    samhtici.    Rj.   srš   u   sove.   vidi  srž,    arž    1.  — 
S)  srčika  jabuka,  eine  Art  heater  Gatlutirj  Aepfd  in 
Sluvonien.  Kj.  rrMa  iittjholjih  jabuka  u  Shivoniji, 

sri'ili,  HfCliii,  r.  impf.  (u  C,  G.)  —  J)  vidi  srdili: 
Nemoj  take  zboriti  rijeci,  nemoj  srčit'  naša  tri  serdara. 
Bj.  —  Koga  je  molit'  nije  ga  arčit^.  DPosl.  47.  — 
si)  sa  se,  refleks,  vidi  arditi  se:  Za  ka<liju  ^\o  se  srče 
Turci.  Ri.  v.  pf.  sloi.  na-flrćiti  (se),  raz-  (se).  —  Malu 
$e  ne  srcim,  n  veliku  ne  nadam.  DP.  69.  atojetko 
prijatelj  vci^i,  namp^nn  se  vc{?ma  srdi.  122. 

srrko,  m.  (u  C.  ti.)  der  i^umer,  qui  irasaittf,  cf, 
BnlJtko.  Rj.  koji  se  srči,  srdi, 

sNa.  f.  —  1)  {ah  S'chmeichcluort)  dic  Erziimte, 
(iroilcrin,  iracunda:  iSrdo  moja,  ne  srdi  se  na  me. 
lij.  voc.  sido.  knie  se  ien-^komu  čeljadetu  koje  se  srdi. 
Icao  laskajući^  da  hi  se  odsrdilo.  —  2)  u  Pa!moti6», 
furia:  Ljudski  obrazi,  kužne  od  ^rr^«  one  onUilti  sliku 
''imaju  —  koja  li  je  srda  ?  Me  foria  ?  qua  cura  agi- 
tar\s?  Stulli. 

srda^'AD,  srdačna,  adj.  Ho  pripada  srcu;  Hera-, 
Hersens-t  hersig,  cordis;  vidi  srfian  2.  —  Nastojale 
vam  srdačnu  Ijuitav  u  doOekn  prikaitati.  Kov.  52. 
BvaSto  mu  Bog  dao  a  unjvi^e  srdačnoga  reselja  i 
junaćkopi  zdravlja.  V20.  Gospode,  sačuvaj  do  vijeka 
ovu  volju  i  pomisao  srdačnu  naroda  svojega.  Dnev. 
L  29, 18  (har\c  voluntattm  cordts  eorum ;  diesen  Willen 
ihren  Uereens).  Ulje  i  kad  veseli  srce,  tako  je  pri- 
jatelj sladak  scjetom  srdačnijcm.  Pri^.  21,  9.  Obje 
strane  da  čc  bili  u  srd<ičnoj  vjeri  i  pravdi  beK  svake 
zle  pomisli  i  prijevare  do  vijeka.  DM.  217.  Srdučno 
puidravlje,  Pom.  7, 

8^4aoka,  f.  u  čunku  oua  £ip<^ica  &to  ua  ujoj  tttoji 
cijev,  das  Stangelcften  im  Webcrschi/}chenj  cf.  ardaJoe 
2.  Rj.  tidi  i  srce  3. 

sNahce  (srdahce),  m.  (u  ^mj.  pnm.)  vidi  srdašce: 
OI'  mu  jadi  na  srdahcu.  Bj.  dom.  od  srce.  mjesto  S 
pred  c  govori  se  i  hi  Hboe^  srdahce,  sunahce.  vidi  i 
ardakce. 

.sNake«,  n.  vidi  srdahce:  Da  on  vene  iz  srdakca 
avoga.  Jedna  mi  je  tuga  tut  srdakcu.  Kj.  u  krajevima 
g<{t€  se  glas  h  u  govoru  pretvara  u  glas  k.  vidi  i 
ardafice.  dem.  od  srce. 

S^dno,  m.  ime  mu^ko.  Rj.  otl  osn.  od  koje  ima 
riječ  ieuskoga  roda  srda.  isp.  Osn.  140.  imena  s  takim 
nosi.  vidi  kod  Ovijan. 

sMa§eo  (srda-^re),  n.  —  1)  d^n.  od  srce.  Rj.  vidi  i 
srdahoe,  srdakoe.  —  Jedna  drugoj  jade  izjadiie,  kako 
kojoj  jeste  beg  srdašca,  Npj.  4,  333.  Srdašce,  ispleteno 
od  srebra  i  iskićeno  biserom  koje  s  nalit^ja  ima  dvije 
kuke  te  se  njima  spući  koSulja  ua  prsima.  Kov.  97. 
—  2)  (u  Baranji)  vidi  ardaćka.  Rj.  cidi  i  arce  3.  — 
takva  dem.  vidi  kod  brdaice. 

sHit,  adj.  eriurnt,  iratus.  Rj.  vidi  2  sf^an.  ljut, 
ljutit,  nabusit.  isp^  gnjevan.  —  Srditu  popa  pmzne 
biftaji^e.  Posl.  292.  Cuo  sara  da  si  srdita^  srdtta  i  ognje- 
vita.  Kov.  48  (ovd{je  srdit  snači  gnjevan,   gnjevljiv). 


On,  »rdit  na  Avrama  i  na  Ćardakliju  što  su  one 
dukule  po  njega  krivu  podijelili,  kaže  Karn-<*ji>rgjiju, 
da  .  .  .  tiovj.  24.  adv.  [isp.  oprOito):  Onda  oua  kao 
srdito  baci  prsten  na  Kemiju.  Npr.  39. 

Kadili*  srdim,  V,  impf,  Rj.  vidi  snMli,  i  ostala  sgn, 
kod  gnjevili  (i  se),  p.  pf.  slos,  ua-srditi  (»  sel,  o-  (ne), 
rft(i!)-  (i  se);  rasnlnuLi  se.  —  1)  surnen,   iirito.   Rj. 

—  Koga  valja  molili,   ne  valja  ga  srdtli.   Posl.    136. 

—  2)  su  se,  refieks.  ziirnen^  sich  zArnen,  irasvor.  Rj. 
Srdo  moja,  ne  srdi  se  na  tne;  jer  ako  se  ja  rasrdim 
na  te,  sva  nas  Bosna  |x>mirit'  ne  može.  Npj.  1,  344. 
Nema  iu^-i  u  sebi.  (Kaže  se  sta  i'^oeka  koji  se  litsno 
ne  srdi).  Posl.  2f)2.  Ja  se  nadam  da  se  Srbi  ea  ove 
moje  misli  i  riječi  ne  će  srditi  na  viene.  8rb.  i  Ilrv. 
7.  Je  li  dobro  Sto  se  srdiš  tikve  radi?  Jona  4,  9. 

srditko,  m.  d^r  Jahsornige,  iracundtis:  Lasno  je 
srdttka  r:wrditi  (Posl.  167).  Rj.  koji  se  lasno  rasrdi 
isp.  gnjevljiv,  i  sj/n.  ondje,  vidi  srčko. 

»grdnja*  f.  das  Ziirnen,  ira.  Rj.  vidi  srdost,  srdžba, 
srj.ba;  »  gnjev,  i  ondje  sgn.  isp.  srgjenje,  komadanje 
2.  —  Povrfttljiv,  koji  se  od  srdnje  odmah  povrati. 
Rj.  515a.  Grci  ae  na  to  vrlo  rasrdo,  ali  poslije  duge 
srdnje  i  anatcum  prizondu  Srpskoga  patrijara.  Kov. 
10.  Dokle  progje  srdnja  hrata  tvojega.  Moja.  1.  27, 
44.  Ne  budi  osvetljiv  i  ne  nosi  srdnje  na  sinove  na- 
roda svojega.  III.  19,  iy.  Ludoga  U9mr<?uje  srdnja. 
Jov  .'i,  1.  Prekini  srdnja  svoju  na  7ias.  Ps,  85,  4. 
Dar  u  tajnosti  atišata  gnjev,  i  poklon  u  njedrima 
iestoku  srdnja.  Pric"^.  21,  14. 

srddbolja,  f.  die  rothe  liuhr,  dgnetUcria^  cf.  slaba, 
srčana.  Rj.  vidi  i  saradža.  bolest. 

srddbdnT,  atlj.  u.  p.  Sleta,  t.  j.  tako  velika  da  srce 
boli  za  njom,  herzzerrci^send^  acarbissimus.  Rj.  srdo- 
botl)ni. 

srddmnsi,  m.  ph  u  male  djece  nekaka  bolest  n 
glavi  (kaiu  da  su  crvi  nekaki)  eine  Art  Kinder- 
krankheit,  morbus  quidam  infanlum.  Rj.  —  srdimiasi 
(od  osnove  postale  nastavkom  »ma«  od  OKuove  ml 
koje  je  srce).  Osn.  355.  kako  suglvsno  nastavku  glasi  » 
četvrti  je  padek  srdumase. 

srdoKt,  HiSiosti.  f,  (u  Boci)  vidi  srrlnja:  C'uo  sam 
da  si  srditu,  srdita  i  ognjovita;  oslavi  srdost  u  baba, 
ne  nos'  je  mene  u  dvore.  Rj.  vidi  i  srdžba,  sržba;  * 
gnjev,  i  ond^je  sgn. 

.snUhii,  f.  (u  C.  G.)  vidi  srdnja.  Rj.  i  ondje  sgn. 

—  U  pogodbu  srdšbe  nema.  Posl.  334.  ardž-ba  (di 
stoji  mjesto  t),  Osn.  260.  riječi  s  takitn  nast.  kod 
berba. 

srobiircc.  n.  deut.  od  srebro,  cf.  rebarce.  Rj,  kod 
rebarce  primjer.  —  Hitaj  se  srebarca^  neka  je  i  vedho. 
DPosl.  2<J. 

srfcbrenjr,  n.  das  Versilltcrn,  inductio  argenti.  Rj. 
verb.  od  srebriti.  radnja  kojom  tko  srchri  što. 

srčbriti,  sr^brlm,  r.  impf.  versilhern,  argenio  obduco. 
Rj.  srebriti  što,  udarati  na  nj  srebro,  v.  pf.  posrebrili. 

—  sa  se,  refleks.:  Obrazi  mu  se  rumene,  a  tubi  se 
srebre  kao  krupna  biserova  zrna.  Megj.  276. 

srebrn,  adj,  silhcrn,  argenteus.  Rj.  što  pripada 
srebru,  vidi  jyumiSli,  Hrmali,  srmajli,  srmari.  —  Na 
glavi  mu  srebrna  kacida.  Rj.  266b.  Igrah  ae  /.lalnom 
jabukom  po  gacnu  po  srebrnome.  Rj.  449a.  Srdfrtto 
je  lijepo,  a  pozlai^eno  joS  Ijep&c.  Posl.  292.  Srdimo 
salio  ne  č\m  dobra  konja.  292.  Izvadi  laj  momak 
seoj  srebrn  veliki  noz  iza  pojasa.  Milo.^  77.  Doi*i  »5o 
da  mu  se  pokloni  za  srebrn  novac  i  za  komad  hljeba. 
Sam.  I.  2.  36. 

SrftbrnT  CAr.  nt.  za  Srebrnoga  cara  u  Srbiji  pri- 
povijedaju ljudi  koji  su  kopali  rude.  Rj. 

Srftbrnlca,  f.  Stadt  in  Bosnien,  an  der  DrinOt 
zuisvhcn  Zvornik  und  V'isegrad.  Rj.  varoš  u  Bosni, 
vu  Drini,  ismegju  Zcornika  i   Višegrada, 

SrAbral^niiin,  m.  {pl.  5^^&hrnif(ini)  Eincr  von  i^ve- 
brnica.  Rj.  čovjek  iz  Sreftmice, 


srebrnik 


—  468  — 


srerjr« 


sr^brnik.  «*.  numtuus  nrgentetts.  StuIH.  grrhrn 
no  par :  Silherling.  vidi  srebrnjak  2.  £«  nmtt.  iJtp. 
anaU>CDDik  i  anatemnJAk.  —  ZndrŽiio  mun  4^  rijeci 
f^Jiivcnflkijeh  . .  .  &reJjrnik.  Nov.  /av.  VI.  Oni  mu 
obrvko^f*  triite.<et  tfrehrniktt.  Mat.  26,  15. 

srcbrnjiif-a,  /'.  (;;mkA'i  nnbront  okovnmt.  Kj.')  cf. 
»reUrriJHt :  l*a  prihvati   dvije   srcUmjuće,   te  je   obje 

fmAke  iMurio  fNpj.  4,  4K2»)    iCj.  crrit  »rmalija,  armsj- 
ijft.  —  r*Kt'*  <<  ličkim  rntst.  kofl  »jpraća. 

srcbrnjilk,  Krcbrnjiikii,  m.  —  J)  piAtolj  okovan 
srebrom,  emc  mit  SUbcr  bc^chlatjene  Pintole,  sclopetam 
minoriit  tnodi  urtjentatunii  cf.  srebrnjak  RJ.  —  2)  rtidi 
srebrnik,  Stulli. 

srt^bro.  Vi,  lioH  .Silber,  artfentum.  Rj.  vidi  gJumiS, 
(trma.  dnn,  Hreb:irce,  nu<jm,  srebruJ^tioa.  —  Žito  »rebru, 
cf.  živa.  Rj.  158b.  l'rekri  kulu  teSkijem  olovom,  a 
uuiaza  srebrom  hijdijem.  Kj.  457b.  Vuljalo  je  da  po- 
fiaJje  najmanje  jednu  forintu  «  jre/»r«.  Rj.  7i>4b.  (Jde 
dadosmo  srebro  za  olovo!  -srebro  HJtijno,  a  olovo  lavno. 
Npj.  1»  37.  Dvadeaet  i  ieiiri  (24)  krajcare  srebrn.  Straž. 
lob7,  2H5.  hvi  zavjesi  hjdtu  od  lankofra  platna;  a 
stopicc  Oil  arebra.  Moja.  II-  3ti,  17.  Tisu<?a  i  sto  are- 
brnika,  ^to  8u  ti  ukradeni  . . .  evo,  to  je  srebro  u 
mene,  ja  sam  ga  uzeo.  Sud.  17,  2. 

srebr6kos,  udj.  (Rt.)  siibcrhaarig,  capillis  argtn- 
tcis:  Oj  jgevojko  /irebrokosa,  tvoje  koae  srebro  no.se- 
Rj.  arebro-kos,  ftrebnujeh  kosa,  Utko  dos.  rijeci  kod 
cmokos. 

»rebroljdbne,  arcbroljiipca,  m.  voc.  srtbroljupče. 
fjen.  pl.  srebraljubiif'a.  arebro-ljubac,  koji  arehro  ljubi, 
lukom  je  na  sretfro,  na  novce,  ^di-vjuio;.  vidi  nkupac, 
i  «y«.  ondfe.  —  Mrtav  da  je  a  za  novce  da  <'-uje, 
ukotvio  bi  (tuki  je  »rcbroljubuc).  Posl.  183,  Da  je  sre- 
hrofjuhiir,  to  HvjedoOe  i  jgela  njegova.  JStrai.  1887, 
(i2.  Vladika  treba  da  jo  bejs  mane  .  .  .  ne  lakom,  ne 
Hrcbroljubac.  Tim.  1.  3,  3.  rijcH  tako  aloć.  kod  bogo- 
Ijiibnc. 

hrubrulj£tbiv,  adj.  arebro-Ijubiv,  koji  »rebro  ljubi, 
hkovi  jc  nu  srebro,  na  novce,  vidi  «kni>  1,  tvrd  5, 
tfp,  srcbroljubac.  za  suprotno  isp.  bearebrn.  —  l\tia 
koji  je  ZJ»o  i  »rtOroljabiv.  Danica  2,  »4.  Slojković  je 
rigav  fovek,  a  i  srebroljubiv.  Strai«  1887,  14-  riJ€Či 
tuko  slož.  kod  bogoljhbiv. 

NrebrAlJubljc,  n.  arebro-ljuIdjeT  ljubav  k  srdiru, 
lakomHfro  tut  urebro,  fut  novce,  vidi  tvrdo<*a,  tvrgja  2. 
—  Ima  47  rije<5i  koje  su  od  mavciiHkijeh  posrbljene... 
srebroljublje.  Nov.  Zav.  VI.  Jer  je  korijen  sviju  zala 
srebroljublje.  Tim.  I.  6,  10.  rijeci  tako  sloz,  koa  bogo- 
ljublje. 

srcbrA&tina,  /*.  augm.  od  srebro.  Rj.  takva  augm, 
vidi  kod  bani$lina. 

.srS^a,  /'.  das  Gluck,  fortumt.  Rj.  od  korijena  od 
koga  je  arfcrtti  isretem),  sretati.  ij*p.  Korijeni  10.  vidi 
ćeHtitoHt,  narok,  ruka  11;  bat",  talija*.  dem.  are^Hi^a. 
suprotno  neare^^  isp.  uflre<^iti.  —  Domaćica  somun 
Inko  umijesi,  da  se  ue  poznaje,  gdje  je  J^au,  već 
{»op  neka  ^a  »ijet^e  na  sreću.  Kj.  306b.  A  danatt  ga 
sreća  n»dcsilu  u  Tii$iuu  gje  pijemo  vino.  Rj.  385a. 
Da  oktisa  sreću  u  tlvmtu.  Rj.  45Bb.  Kad  mi  dadu 
zlatni  pehar  rina,  da  nazdrapttn  sreći  za  udnju.  Rj. 
41)7b.  Kiipiti  «to  na  (^esam,  t.  i.  na  sreću.  Rj.  759d. 
Da  pa  pila  za  fito  mu  je  {Usua)  dao  slu  sicnu.  Npr. 
7*i.  Dob  Rvojom  .trećom  vi^e  joj  zvijezdn  zlatnu  na 
desnom    koljenu.    10:^.    Ja  znam    da  .sq   ti  ne  mo£eS 

{jro<^i  da  8«  ne  ŽeniS,  bila  ti  sreća  ...  da  traŽc  eda 
»i  ae  po  sreći  koju  (i^jevojka)  naMa.  IH.  Dok  nanese  | 
ga  sreća  u  onaj  isti  grad.  118.  Sreiom,  kad  ae  on 
p  carem  razjcovarao,  sve  je  alušaln  careva  itfer.  12<).  ; 
Oui  au  mifilili  da  će  to  za  govedara  Inti  najveća 
treda  i  dika  što  mu  eontki  sin  ur.ima  k<^er.  174.  Ovi 
ga  preko  broda  u  more  baci .  .  .  itnese  (ga)  ."^reća 
na  jednu  seku  podaleko  od  krnja.  351.  Babine  sreće 
(kome  posao  ide  u  niu^adak).  PohI.  10.  Da  Bor  da  mi 
maka  sreća  posaJmula  i  ne  imala  napretka  kao  ova 


!  Rtamka  no  jiiiroAt  (prckinuvM  alamVu).  Zakletva.  47. 
Da  ti  dobra  sreća!  I  Kaže  t^^  onome  koji  i»olaze(5i 
rećc:  »S  Bo^m  oKtaj!)  r»i;.  Zapjevala  mu  ^vn.  (XaHa 
ga  sreća).  85.  Htane  mu  ^reću  čestitati.  1W.  Tako 
mi  sre'''a  mtprcdocala !  .*!()♦>.  Odnese  ine  Bog  i  sreća  Jovii 
ua  dvore.  Npj,  1,  34.  Darujte  me,  braćo  moja,  zatatV 
sreće  i  napretka,  zarad'  Doga  jedinog.  1,  143.  .*^eča 
joj  se  iStankovici)  veselila  u'  Stankom  zajedno!  1, 
lf>5.  Da  irledanio,  Jfco  će  kome  u  itre-'-i  pasti.  1,  178. 
A  oh  mene,  prva  srećo  moja!  n  ti  sade,  hwia  srećo 
moja!  1,  231.  AV  je  njemu  losa  sreća  bila.  1,  465. 
Ja  »e  uajmib  u  popa,  abl  na  moju  zlu  sr&}u.  1,  511. 
Zla  Jcmtnu  sreća  prinkoćila^  te  Alila  u  svatove  zazva. 
1,  614.  benjani  ae  u  lov  podi^rnuli  sreće  rwH  na 
hoiić  u  jutru.  3,  419.  (irijota  je  udril'  na  svatove  i 
i  gjecojci  sreću  ukinuti.  3,  458.  Ne  da  Pero  5e»  sU 
treće  ovce.  4,  87.  Ako  Hop  da  i  sre^a  od  Boga.  4, 
175.  A  Bakala  sreća  iznevjeri.  4,  268.  Ako  BiJp:  da 
i  sreća  junaćka.  4,  327.  Ili  nas  je  sreća  ostavila.  4. 
386.  .\ko  bude  sre*:a  od  jnnaitra.  4,  520.  Kako  sam 
imao  sreću  ie  »i  me  Ti  poznao.  4,  V.  Ctjcpojg  znade 
prikladnu  jyevojku,  gjecojkam'  je  sreću  izgubio.  5, 
64.  Punauib  nika  a  sreće  vesele^  da  Bog  da!  Herc. 
363.  A'rtiMO  >ireća,  da  m  ovo  poeljednie  nije  posvje- 
dočilo! Danica  2,  120.  Ja  imam  sina,  Koga  «a  «rrćom 
miidim  vjeri  vati.  Kov.  44.  O  Kosto,  srećo  veaela!  48. 
Fala  tebe,  aiv  »okole,  hio  sa  srećom.  48.  O  ti  Koifto, 
mila  srećo  moja!  &1.  Da  danan  bude  došla  a  nama 
a  k  vama  sroJta  dobra  i  čestita  sreća.  72.  Da  Bof» 
du  domaćinu  u  svaćem  sreću  dobru^  ftretnu  i  beri- 
ćetnu, puHU  i  bogntu,  120.  Ti  mene  pružio  u  ruku, 
pružio  i  tebe  Bog  sreću  u  domu,  125.  (Bog)  svakome 
dijelio,  a  tebe,  doraa^^ine,  i  kapom  i  Šakom  i  vrećom 
i  svakom  dobrom  i  plemenitom  sref''Om.  127.  NeJca  on 
fdagođari  Bof^i,  ili  slijepoj  nreći,  .4to  on  aad  ne  >;la- 
dnje.  Nov.  Srb.  1817,  663.  Za  ^mene  će  biti  osobita 
sreća,  ako  Vi  .  .  .  Nnj.'  3,  VI.  Teatilati  (željeti  kome 
ereću).  Pis.  4.  Kao  na  je  Kara-Ojorgjiju  sreća  pošta 
H  napredak;  nti  nabrzo  udari  natrag  i  puntane  ^ore. 
8ovj.  13.  Jo?  trn  pravu  .treću  H\w  prijegju  preko 
Dunava  n  Bugamku.  32.  Neretva  bijttse  jedne  sreće 
8  Dalmacijom.  VM.  9. 

Sr^ra,  M-  (iat.^  vidi  Srećo.  Rj.  roc.  Srećo.  hi/p.  o<l 
Sreteu. 

.srAeAB,  srMna,  atij.  glueklich,  fortunatus.  Rj.  vidi 
aretan;  batli*  (bntlija).  —  1)  PolaŽajnika  obićno  iz- 
biraju  ijer  neki  gntnju  da  s  njega  mogu  biti  srećni 
ili  ne»rećni).  Kj.  533a.  Onaj  je  one  godine  najsret- 
niji da  konje  uadgleda.  Rj.  823a.  On  s  MUicom 
ostane  srećan.  Npr.  7i».  Sa  srećom  do&ao  sretnji  i 
pretretnji  junače! .  .  .  promisli  u  aebe  da  će  biti 
srećun  i  presrećan  ako  ovu  uzme.  111.  Hestru  uhvati 
za  ruku  i  dajući  je  reće:  »Neka  ti  je  sretna  i  čes- 
tita! 186.  Kad  je  tako,  .«»inko,  sretan  ti  put!  238. 
I  pripaaa  sve  sretno  oružje,  sa  koiim  je  na  boj  uda- 
rao i  zdravo  se  natrag  povraćao.  Npj.  4,  2f»i>.  0  areć- 
nijemu  napretku  niko  nije  mogao  ni  Hanjati.  Dnnicn 
3,  219.  Prijatelju  moj,  sretni  tla  ti  je  vas!  Kov.  46. 
Od  Boga  sretno  i  čestito!  70.  Fala  dru:e  de^ni,  a 
w  Boga  sretni!  72.  —  2)  adv.  srećno.  Ilairli*,  cf. 
srećno.  Rj.  79ya.  Te  je  carovao  sretno  do  svoga  veka. 
Npr.  54.  MiloB  oćistivsi  i  taćak  tako  srećno  i  pro- 
bitaćno,  podalje  svoga  brata  Jovana  k  Uiicu.  MiM 
105.  Ahima.'i  povika  i  reće  caru:  sretno!  I  pokloni 
flc  C3ni.  Sam.  II.  18,  28. 

Srftean,  m.  ime  mu^ko.  Rj.  —  osn,  SreĆo.  Osn. 
140.  hgp.  od  Srelen,  takva  hyp.  kod  Cvijan. 

sr^i,  sr^ćem  (»reknem),  v.  pf.  buehstabiren,  sifl- 
labatim  effero.  Rj.  s-reći  (u  čitanju)  v.  impf.  sricati. 

srJMicn,  f.  dem.  od  areća.  —  Dobro  jutro  hladna 
vodo!  mi  tebe  varic«  a  ti  nama  vodice  i  jarice  i 
svake  srećice.  Rj.  54b.  Srećice  se  nanosili,  lepa  žitka 
naživilil  Npj.  1.  140.  Ne  Atekla^  Mare,  srećice,  kolik' 
ni  paun  kućice!  1,  383. 


Srećko 


—  459  — 


Hremir'irA 


Srftfko,  tv.  ime  mu^ko.  Rj.  —  osn,  w  Sre^o.  Osn. 
2^*4.  hj/p.  od  .Sroten.  tukva  ht/p.  kod  LloAko. 

Sr^ćo.  wi.  (ju?..)  hj/p.  od  Srev*ko.  Hy  gen.  SrWa. 
roc.  P're^^o.  vidi  8re<5a.  —  osn.  u  SrvUti.  Uhu.  BI). 
hifp.  od  Sretcn.  tSret-jo  nUHi  tte  t  t  j  u  ć.  vidi  Mićo, 
Pe<5o.  wp.  Aljn. 

srod,  vidi  iiflrcd,  nasred:  A  kada  l>e§e  areil  gore. 
Rj.  prnepoK.  vidi  i  nrcdi.  —  S  oviiom  prijedlogom 
r\je(t  u  drii(fom  padežu  (K)kA/iije,  un  jo  mjc*»to  na 
kom«  Ato  bivH,  srijedu  ono^n  AU>  miniu  »nat^i.  A  prima 
predu  m  i  druge  prijfdlojre,  koji  uiu  zna<Vnju  do- 
daju «voje:  i(e)Hretli  kro(z)>trcd,  mtffred,  poniedj  preko- 
ftred,  muredf  usred.  —  UHadili  lozu  itred  vinofirada. 
Npj.  1,  86,  Raslo  drvo  »red  raja  plemenita  dafinn. 
1,  134. 

srt^di,  (Ht.l  F»Wi  nasred:  ('ek«(^u  Le  uredi  gore 
rarne,  Rj.  riWi  »red.  —  Kad  ru  bili  uredi  polju  rmnia, 
beH«?dita  JeliČinn  nuiikn.  Npj.  1,  tiUf>. 

,sr6dira,  /*.  (u  Dunr.t  n.  p.  u  Halnte  odo  iz  erijede, 
HcTzhlnttrr,  medullu,  cf,  srce  2.  Rj.  vidi  i  bokvica  2. 

»rt^dlua  (Hredina),  f,  —  1)  die  Miltc,  jncdium:  uzeo 
ga  po  aredini.  Rj.  vidi  srijeda  1.  —  Uze  njeli<5 
Saru  ta  sredinu.  Npj.  4,  275.  kapali  iz  pištolja,  te 
njeaa  po  sredini.  Danica  3,  192.  Onda  bi  desnome 
krilu  i  sredini  rMVi  »*  lejija.  Žiiije  32  (eentrum).  U 
sredini  XV  vijeka.  DRj.  2,  290.  —  2)  u  hljeba,  die 
fkhmolUj  Knivie,  panifi  moUia.  Rj.  u  hljeba  sto  je 
meko  kat)  u  srijpdi^  pni  korom.  —  Podlupio  »e  hljeb, 
kad  mu  se  u  peOenju  gornja  kora  odvoji  od  sredine. 
Rj.  522a.  Krinka  slanine  i  komad  sredine  (dobro  je). 
PohI.  181. 

srediti,  sredim,  p.  pf.  Rj.  s-rediti.  t.  itnpf.  are- 
sjivati.  —  /.  1)  riđi  u<^initi,  urediti,  avrSili.  Ri.: 
Braka  prii'/t  koja  ae  njemu  (MiloSu)  pripisuje  treba 
da  je  tako  sregjena  da  ae  odniab  pozna  da  je  nje- 
gova. Mil.  VIU.  —  2)  n.  p.  stoku,  t.  j.  namiriti,  he- 
JriedigeH^  facio  satis.  Rj.  —  3)  (u  Dubr.)  vidi  pri- 
ćeatiti.  Rj.  —  i/,  sa  ae,  refleks,  srediti  se,  sredim 
ae,  V.  T.  pf.  (u  Dubr.)  vidi  prit^estili  «e.  Rj. 

srMnji,  dnje^  nd^.  —  1)  der  intttere^  m»<//erc, 
medinu.  Rj.  koji  je  u  srijedi.  —  a)  (vremenom  ili 
mjestom):  Mlafi^a  dva  brata  reku  najstarijemu  .  .  . 
ali  on  ne  S^^edne,  pa  ni  srednji  ne  •■i'^dne,  onda  nrtj- 
mlagji  znkolje  flvoe:a  konja.  Npr.  8.  Imao  tri  nina. 
Jednom  najstariji  sin  pogje  u  lov  .  .  .  Onda  pogje 
srednji  fin  u  lor  .  .  .  Onda  i  tre^  sin  po^e  u 
lov.  44.  AT  su  u  grad  deret  brata .  .  .  najmlttgji 
je  brat  dava&e  .  .  .  najsrednji  je  brat  davale  .  .  . 
Npj.  1,  155.  Kad  to  iu^  tri  hepe  jgevojke,  obje 
krajnje  srednju  pogledaSe.  2,  161.  Pjesme  junačke 
sreAnjijeh  vremena.  3.  VII  (iitnegjn  starijeh  i  no- 
tijeh  vremena).  —  b)  u  gram.  8e,  može  se  dodati 
i  sredf^jim  glagolima,  n.  p.  dnnas  mi  se  ne.4to  spava. 
Rj.  *>74a  (rerha  neutrn,  iemegju  aktiimih  i  pasivnih). 
Imena  srednjega  rodtt.  Posl.  XXXVn  (neutrnm, 
Sachlich;  ismcnju  muškoga  i  ienakoga,  ni  mf*sko  ni 
žensko).  Oblici  su  razlii>ui  i  prema  tri  roda:  mućkom, 
ženskom  i  srednjem.  Obi.  1.  (ringoli  srednji  nemaju 
droproKE  glagolskog  pridjeva,  fil.  —  2)  srednje  ruke, 
miitelvifiHsig,  medtocriter.  Uj.  f=  fiio  nije  najbolje 
ni  nitjaore).  —  Kraljice  . .  .  Jedna  se  djevojka  (koja 
valja  da  je  lijepa  i  srednjega  ranla)  megjn  njima  zove 
kraljica.  Rj.  298b.  (=s  ni  visoka  rasta  ni  niska). 
Mravar,  zelena  tica,  kao  srednji  golub  velika.  Rj. 
3705  (=  ni  veliki  ni  mali).  Preuna(h)  žlogo^,  srednje 
ruke.  Rj.  &8Sb,  AH  nema  onih  dvorova  velikih,  ve<5 
mesto  njih  srednja  kuća  ...  ali  nema  ni  one  kn<5e, 
nep:o  mesto  nje  nloji  manja  . .  .  dok  najuosle  od  nje 
(od  one  ku^e)  postane  mala  kolebica.  Npr.  75.  Raž 
će  biti  dobra,  a  pšenica  će  biti  srednje  ruke.  Danica 
5,  20.  Za  popove  odredi  se,  da  uzimaju :  ^H  veliko 
opein  od  imuf^na  10  (grol^),  od  i*redr\icg  b,  od  siro- 
maha niStfl.  Milo*  200.  On  je  bio  pjerač  od  srednje 
ruke.  Npj.'  1,  XLVII.  Pravi  spisatelj  .  .  .  srednji  spi- 


satelj .  . .  r^gnv  spisatelj  ne  će  nikakve  recenzije. 
Pjs.  63.  Udregjeno  (je)  porolnika  do  24  za  valtnu 
stvar,  do  12  £»  stvar  urednje  vašnosUj  i  do  6  za 
malu  stvnr.  DM.  2(>5. 

Sr^dojo,  Hl.  ime  mui^ko.  Rj.  —  takva  htjp.  kod 
Bliijcoje. 

srcddkrnen,  f.  J\fittelpuitki,  centrum.  Rj.  sredu- 
ki-HĆii.  drugoj  poli  korijen  od  koga  jt  kratak.  iKp. 
Osn.  5H.  vidi  centar,  cenlrura.  inp.  sredina  1,  srijeda  1. 

srod6po!ini.  adj.  n.  p.  nedjelja,  in  der  Miiifaxte, 
mcdii  jejHnii.  Rj.  Hredo-pOftU)nit  '^'"  pripada  sredo- 
posću,  četvrta  nedjelja  «  korizmi,  u  voftnom  /»oi/n, 
sove  se  areduposna.  —  Prva  se  nedjelja  zove  čifita, 
druga  paćista,  treća  bezimena,  Oelvrla  sredopuftia , 
petu  ijluvfty  ftesta  cvjetn-t,  sedma  velika.  Rj.  20b. 

8rrd6po&ec,  n.  (u  U.  CJ.)  srijeda  posta,  die  Miti- 
fasten,  medium  jt^unium.  Rj.  sredo-iK>V'e. 

srcd6rusA,  f.  po  va.skrseniju  felvrUi  srijeda,  koju 
žene  (u  Zemunu)  svetkuju  zbog  razlićnijcb  kruslii,  a 
osobito  zbog  ruse.  Rj.  sredo-rusa. 

Nr&dovijo^un,  cua,  udj.  im  nUttlern  (T.chen.'!-)  Alter, 
mediae  oetatin.  Rj.  aredo-vijet^an ,  srednjega  rijeka, 
srednje  dobi.  isp.  starovrerae&an,  vreme.^an,  vremenit. 
—  Dok  evo  ti  izagje  iz  groba  jedan  i-oek  sredovtjećan, 
no  gromorfldna  aUsa.  Npr.  97.  Upazi  izvan  jezera 
jednn  ženu  aredoviječnu  gje  raapletenijeh  kosa  plaće. 
IftS.  Junačke  pjesme  ponajvifte  spjevavajn  Ijtidi  sredo- 
riječni  i  starci.  Npj.^  1,  XX. 

8reddz<^mui,  srf^ddzemskT,  adj.  sredi^zemuki,  mit- 
teUiindisch,  mediterranem,  —  Te  se  moglo  iz  sredo- 
temskoga  mora  w  crveno  ploviti  ...  te  »e  upravo  iz 
Atlantskoga  mora  može  ploviti  u  sredozemno.  Pri- 
prava 17.  Donji  Misir  bio  je  nekad  ?irtmi>  zaliv  sredo- 
zem.-ikoga  mora.  lb.  Od  sredozemnoga  mora  do  samoga 
Bufrati.  Prip.  bjbl.  71.  kad  se  i^poretU  tako  santav- 
Ijcne  riječi  donj?tzemski,  gorn^bzemski,  naiftzemskT, 
ćini  ne  da  će  biti  bolje  načinjena  riječ  aredozemaki 
nego  li  sredozemni. 

SredAztmeii  sredftzimiica,  m.  pl.  (sveci  prvoga  i 
tretSega  Februara)  der  MiiitUcinler,  n\cdia  hi^^ms.  Rj. 
gredo-zimci,  dani  kad  je  srijeda  zime. 

sredAzTmnT,  atlj.  u.  p.  rajeacc^  MUteltcinter-^  mediae 
hiemis.  Rj.  sredozimui,  ito  pripada  nrijedi  zime. 

sredstvo  (Rj.  (C(>CACTB0),  ».  das  Mitiel,  ria,  ratio, 
consUium,  «i».r»/»um,  sabsidium,  praesidium.  isp.  narin, 
onigje,  lijek,  pomoć,  potpomoć.  —  Naravna  mudrost 
njegova  postavi  ga  u  stanje  sva  ona  sred^ica  aviicsno 
iznalaziti  koja  mu  potrebna  bijahu.  D.  E.  Bogdanić, 
ARj.  IV^.  259r.  Porta  Otomanska  kalr^a  je  sred^ra 
protivn  ."^čepanu  upotrcbljftvaln.  "^čep.  mal.  fl.  Sredstvu 
ljude  čine  velikima.  26.  Učenje  tugjih  jezika  pozdrav- 
ljahu kao  obrasovHO  sredetcv.  Zlos.  120.  Karao  mi 
•sredstva  za  takav  posao?  193.  što  je  rečeno  sa  odno«, 
I  valja  i  za  sredstvo. 

I  sr^du&ta.  u  pripovijeci:  mjedA  sredusta.  Rj.  riječ 
nniinjcnu  a  iali  po  qovoru  popovnkom  i  kaluajcrakom, 
koji  u  niirodni  jezik  miješaju  riječi  stare  Slovenske 
i*  crkvenih  knjiga,  vidi  lake  rijeci  kod  ghivužUi. 

sre^HIvnoJe,  «.  verbal.  od  sregjivati.  Kj.:  Ima  u 
lom  zbirauju  i  sregjivanju  činjenica  neAto  Sto  je  sii 
svim  naučno.  Mil.  V, 
I  srog]ivall,  srfegjujem.  v.  impf.  vidi  srodili.  Rj. 
I  B-rcKJivati,  kao  činiti,  retlili,  uregjivati^  svrnivati.  t>. 
impf.  prosti  rediti.  —  i^to  au  ta  parČeta  sičuSnija,  to 
je  svo  veća  veHina  ttjih  sregjivati.  Mil.  V. 

SrimnčkT.  «4/-  «irmisch,  Jiirmicus,  sirmietisiH.    Rj 
^  sto  pripada  Stifemcima,  vidi  srijemski.  —  Nit*i  istina 
da   se   sve   viJc   pribliAnjn   it  Sremačkome   narječiju. 
'  Pis.  86. 

8r6lBl<«,  f.  die  Sirmierin,  fermina  sirmiensts.  Rj. 
žena  iz  Srijema,  riđi  .Sremkinja,  Srijcmko.  dem.  Sre- 
mi  čiča. 
i      Srinij^lfa«  f,  dem.  od  Sremica.  Rj. 


Sremkinja 


--  460  — 


srtje^n 


SrAmkfnjii,  f.  vidi  Sremica.  Rj.  vidi  i  Srijemka. 
.srpski,  adf.  što  pripada  »rezu.  —  Zato  ji;  vclikn 
hvHliL  oknižnijem  i  ftrcskijem  starješinama.  UovJ.  I. 
Hrfisli,  sriJtSin  (sretnem),  arTSo  i  «r!o,  arela),  v.  pf. 
Rj.  f«-reRli.  ifp.  Korijeni  lU).  r.  pf.  ttlo:.  priy-9rcBti, 
pri-,  BU-;  KitHretuuti.  v.  i inpf.  prosti  »reinli.  —  J)  Ite- 
fjegnen  (einem),  obviain  fio  cui  Kiid  ko  u  jutru  naj- 
prije sretne  mačku,  ili  »taru  ienu,  vrlomu  je  to  ne- 
povoljno, jer  Me  mi«H,  da  će  onnj  dan  biti  neHrećaii. 
A  initnidniA  je  nAJnepovoljnije^  kad  aretnu  popa  ili 
kuiuffjera.  Rj.  vidi  Hkul>iti,  Hukobiti.  ukobiti,  udeniti. 
—  Ko^a  gogje  sretem  u  susreiJi.  Kj.  72(Jb.  Kako  je 
ploveći  po  inoru  itrio  Turski  brod,  pim  robova.  Npr. 
25(>.  A  vi,  nlufrel  polju  pobitajte,  te  svetite  i>oljem 
fjospodnra.  Npj.  'ž,  527  (na  susret  pogjite).  Da  idemo, 
da  sretemo  Turke.  4.  17ti.  t>ngje  ih  sretu  drugi  glasovi, 
dn  .  .  .  Danica  3,  2v)l.  .Svaki  smkoga  bratski  da  sretne. 
Kov.  5H.  Sretite  s  hljebom  bjegunca,  la.  21,  14,  — 
2)  sa  se,  reciproč.  einander  begegnen,  obviam  t*o.  Rj. 
vidi  akobiti  se,  tikobtli  fie,  detniti  hc-  2,  ndeniti  se.  — 
Do  nmlo)<  Božiću  govori  se,  kad  *(c  dvojica  sretu  na 
putu,  RistOH  .se  rodi.  Rj.  30a.  Idući  pokraj  te  vode 
sreie  se  h  jednim  Covekom.  Npr.  30.  A  kadu  se  tta 
blizu  sretose.  Npj.  4,  328.  lamailo  sretavsi  se  s  njima, 
reĆ-e  im  .  . .  Jer.  41,  «J. 
8r6tai  m.  vidi  6reio.  Rj.  (ist.)  htfp.  od  Sreten. 
srftlalne,  srBlaoi*«,  nt.  der  an  Andere  herangeht 
um  sie  sa  griissen,  ohciam  fio.  Rj.  koji  sretu  koga. 
vidi  sreliluc.  —  Ouo  pobro  posl'o  srctaoee,  da  »libretu 
uienc  i  tebeka.  Npj.  3,  371).  riječi  s  tukim  nast.  kod 
ću  Vrtlar. 

NrMun ,  sn&tna,  adj.  vidi  arećan.  Rj.  i  primjere 
ondje,  odregjeno  »rt*ln7  i  sretnji. 

sr6(ni^o,  N.  das  htgetjntn,  obviam  itio.  Rj.  isp. 
HretaoUina,  susreća,  susret,  verh.  od  1)  sretati,  2)  sre- 
tati ae.  —  1)  radnja  kojom  tko  sretu  koga.  —  2)  radttja 
kojom  .te  nektjlicina  srctaju.  —  A  daj  mene  tvojega 
gjogatfl,  da  ja  idrm  .mri  «  sretnnje.  Npj.  3,  128. 

sr&dinsliini,  /'.  das  Enigegenkommeu,  occursitaiio : 
UglediUe  u  moru  pjemije,  prijatelje  u  sretaošiinu, 
Rj.  isp.  8uareća,  »UHrel;  sretaajo.  —  sretaošiina  (st 
dolazi  do  osuove  od  koje  je  postao  drupim  nastavkom 
sretal-ac),  Osn.  170.  riječi  s  takim  nast.  kod  gospo- 
.^tioa. 

sr&faH,  ar^tSni,  v.  impf.  Rj.  t*iV7i  arijetari,  kobiti  % 
skoblJAvali.  r.  itnpf.  slot.  pr^H^etati,  HUKretati.  c.  pf. 
prosti  aroHti,  i  ondje  v.  pf.  slo:.  —  i)  begegneu,  olf 
viam  fio.  Kj.  —  Kad  do^je  y  svoj  zavićaj.  stanu  ga 
sretati  poznanici  i  pitati:  »C'ija  bu  li  to  goveda?« 
Npr.  7H.  Bijući  »t  h  neprijateljem,  koji  ya  je  silno 
sretao.  Žitije  46.  Sretao  si  onoga  koji  ne  raduje  tvo- 
reći pravdu.  I«.  M,  5.  —  ^)  sa  ac,  rcciproč.  sich  be- 
gegnen,  obviam  fio.  —  Crkva  Kristova  da  bi  se  na 
seakom  koraku  s  njima  (s  djecom  svojom)  sretala, 
DP.  362. 

Hrfitea.  m.  ime  muško.  Rj.  Postanjem  hu  partici- 
vtija,  pa  fte  ur.inmjn  kao  aupnlantiva  za  imena  vla-siita: 
Mižljen.  Obren.  Sreten  (od  aruati.  Korijeni  10).  Ulješeo. 
Oso.  HtI.  htfp.  od  Hrelen :  Srćt«,8rćlo;  .Srćća^  Srećo, 
tiraćaDr  Srećko. 

srMOHtj^«  n.  Marine  Hetmsuchung^  visitatio  Mariae 
(2.  Febr.l.  Srbiji  kaiu  da  »e  tada  sreie  ljeto  i  zima, 
Rj.  aretenije  sa  starim  na-st.  vidi  sreteuje.  sa  nast. 
Mp.  bogoJAvljenije.  krivo  je  prevedeno:  Mariae  Heim- 
aucbuDg,  visitatio  Mariae;  jer  taj  svetaćac  pada  u 
zapadnoj  Crkvi  na  dan  i.',  srpnja  i  zoce  se  pobogjenje 
Marijino,  aretenije  (aretenjei  pak  pada  Ji.  oeJJaee  u 
istočnoj  erkcit  i  u  gapadnoj  gdje  se  sove  oći&ćavaojc 
Marijno,  svjećnica.  aretenijc  {Grć.  b/papante)  love  se 
po  tomt  eto  je  Simeon  Bogoprimac  »reo  Sptisitelja  u 
hramu. 

sn^lenje,  n.  vidi  »releuije.  —  PoĆeĆu  od  Sretet^ 
i  Blagovijesli.  DP.  3ia. 


.srfttlla«,  sretloca,  m.  vidi  aretalae:  Ono  nije  od 
l*ora.'*ta  Bajo,  nego  uaM  br>:i  srctioci.  Rj. 

Krfrlnji,  tnje,  adj.  rtV^Hrelan:  Vod'  je,  vodi,  mladi 

Jovo,   srctnja   ti   bila  I    Rj.   vidi   i  8rećan,   odregjeuo 

srećui,  prema  ćcmu  je  »retuji  kao  božićni  prema  bo- 

žitnji,  koje  Hdi.  —  »Sa  Hrećom   do^o   srctnji  i  pre- 

sretnji  junaće!«  .  .  .  pomiali  u  aebi  da  će  biti  arećan 

I  i  presrećnn    ako  ovu  uzme.   Npr.   111.  Dohodili  nifiti 

I  i  ubogi  na  glaa  i  sretnji  utljdak!  Kov.  121. 

Sr^*t»,  »I.  ime  mu^ko,  Rj.  hifp.  od  Sreten. 

spfez,  n).  der  hczirk,  regio.  Od  prije  fiu  mc  knetiae 

I  u  Srbiji  dijelile  na  srezoi^.  Sad  puko  mjesto  knežine 

uze  sQ  ime  srea  .  .  .  mjesto  kuežiua  Maćva   pi^  {ne) 

i  po  tom  govori  Mai:tanski  srez.  Rj.  vidi  batiir,  kotar 

2.  —  U  t'rnoj  Gori  pleme  znaci  ono  ^to  u  Srbiji  sad 

znaci   srez.   Rj.   50Gb.   za  postanje  isp.   zarez,  porez, 

prirez,  sr'ts,  novorez.  Uan.  30. 

srAzjiti,  srežem,  r.  pf.  Rj.  a-rezati.  vidi  sare^ali. 
V,  impf.  srezivati.  —  t)  d.  p.  koSiolju,  zuscJineidetij 
ad  formam  scindo.  Rj.  vidi  e^krojiti.  —  Ko  ti  srcssa 
bijel  belnuk.  Rj,  2lb.  V.  vrhu  je  (atećak)  ^rejan  kao 
krov  na  dugaćkoj  kući.  Kj.  715a.  —  ^)  u.  p.  nokte, 
(die  Nagtl)  abschneiden,  (unguesj  reseco.  Kj.  —  Od- 
vedi je  (ženu)  kući  »vojoj;  i  neka  obrije  glavu  flvoju 
i  sreće  nokte  svoje.  Mojs.  V,  21,  12, 

srczivanje,  ».  das  ScJineideti,  resectio.  Rj.  verh. 
od  »rezivnti.  radnja  kojom  tko  srecuje  što. 

srrzivati,  Hrezujem,  v.  impf.  abschneiden^  reseco. 
Rj.  B-rezivati  n.  p.  nokte,  riđi  aarczivati,  Harijezali. 
V.  impf.  prosti  rezati,  r.  pf.  Hre^jiti. 

srg,  m.  eine  iStange,  um  daran  UVi-^cAc,  Kleider^ 
Bettzvug  zu  lUften^  pertica  sustentata  furcuiis,  cf. 
lijenka,  Kj.  motka  preko  koje  se  pre vješa  riddjc,  i  t,  d. 
sricali  sn,  arg^m  se,  v.  r.  pf.  ettsanimcnlaufen, 
coneurro.  cf.  »leći  He:  Abor  podiji  niz  Tur«ke  krajine, 
zaćuće  ga  sve  sedam  kraiitui,  srgarc  se  ncrat  i  kra- 
jino. Rj.  8-(h)rgati  se.  (li  je  otpalo.  Korijeni  220). 
vidi  ahrgati  ae.  u  ovom  snaženju  drukčije  se  ne  na- 
laii.  syn.  kod  sleći  ae. 

SFgJ«  tii.  grad  na  brdu  vi^e  Dubrovnika,  gdje  je 
bio  namaatir  sceti  Srgj.  Rj.  SergiuH,  isp.  Srgja. 

SPgJii,  m,  cf.  zlopoglegja.  Rj.  —  Ovo  jeate  Srgja 
Xlopoglegja.  Kj.  2t2a.  isp.  Srgj,  a  uza  to  mi>di  se 
na  srujeti  se,  srćko,  snUtko. 

si>K]olJn,  f.  (u  primorju)  die  Sardelle,  elupeoj  enertih 
sicohis  L.  (clupea  pilihardus  Walb.  Rj.*).  riba. 
sr|[jčnjc.  n.  das  Zurnetij  ira.  Rj.  ridi  arćenje. 
S^gjov  dan,   Srgjcva  dne,  m,  St.  Sergius,  festum 
S.  Ser^ii  (.7.  Oki.).  Rj. 

srirai^C.  ».  dns  Bnckstabiren,  sgllabarum  distinda 
prolatio.  Rj.  verb.  od  sricali,  radnja  kojom  tko  sriče: 
Bekavica,  »ticanje  u  bukvani.  Rj.  21a.  Ućitelj  napiik 
gjaku  uajprije  »lova,  [m  kad  njih  pozna,  ouda  mu 
pi^e  sricanje  lekciju  za  lekcijom.  Danica  2,   lllK 

sricati,  Brićgm,  r.  impf.  buchstabiren,  sifllabaiiut 
efftro.  Rj.  8-ricali.  v.  pf.  areći.  —  Kad  tako  nauci... 
slogove  sričući.  Star.  1,  30. 

srijeda,  f.  (accua.  artjedu)  —  1)  die  Mitte,  medium. 
Rj.  vidi  aredina  1.  isp.  aredokraća.  —  A  dohvati 
brećku  po  srijedi.  Rj.  42b.  Poljice,  srijeda  od  pre* 
gljaće.  Rj.  03Ha.  SredopoSće,  srijedu  posta.  Ki.  7<)8b. 
Pa  njega  iz  pištolja  posretl  srijede.  Rj.  8iX)b.  Kad 
dogje  na  onu  ćupriju  ...  pa  kad  dogje  na  sredu . . . 
Za  tim  pre^avii  preko  ćuprije  .  .  .  Npr.  89.  Pobratim 
ga  sveže  preko  srede,  pa  npusti  u  jamu.  169.  Megju 
rećenijem  i  stećenijeni  gora  je  po  snjedi.  DPosl.  fiii. 
Srbi  se  nagju  u  srijedi  irmegju  Rima  i  Carigrada. 
Kov.  4.  Na  onoj  je  atrani,  ali  tako  u  kutu  da  ae  Aa 
sr^ede  taliva  ne  može  vidjeti,  Riaan.  Kov.  29.  Stane 
Milo6  u  sredu  na  po  uzvišeno  meato.  Milofi  157.  Po- 
pisati konsonante  koji  dolaze  u  poćetku  i  u  srijedi 
riječi.  Kad  2,  195.  —  ?J  dei-  Mittuocfi,  die  Mitt- 
uoche,  dies  Mercurii.  Rj.  srijeda  (sredina)  nedjelje: 
tri  dana  pred  ^jom  (uedjelja,  ponedjeljak,  utorak), 


sriJedBt 


—  461  - 


sroditi  se 


iri  za  njom  (četvrtak,  petak,  snbota).  —  Pepeijavn 
srijćda.  Rj.  4i»4a.  SredoruBUj  po  vaslrnenija  fetvrta 
»fVeda.  rJ.  7(»8b. 

srljeilni,  a^'.  sto  pripada  srijedi  3;  tfovori  ne  u 
oholini  ^agreftaćkoj,  n.  p.  Brijctini  siijtim,  f.  j.  koji 
hiva  u  nrtjedu.  ifip.  netijeljni,  subolni. 

srljegj ,  arijftgja.  m.  tnitilere  Uoden-Dnube  um 
FossCf  tnhulti  fundi  MU.  Kj.  srednja  duga  buretu 
H  dnu. 

Srijem,  Srijema,  m.  Sirmien,  SirmićHsis  ager.  RJ. 
—  Od  olide  »ituii  knjif^tj  pisat',  te  j©  ialje  Srijem- 
zemlji  ravnoj.  Nuj.  2,  'J5H. 

SrlJ^miie,  Srij?'mo4i,  m-  der  /^irmier,  Sirmiensifi. 
Rj.  t'Ot)jek  iz  Srijema. 

Srljeinkn,  f.  vidi  Sremica:  Tako  pjeva  Srijtntka 
gjevojka.  Rj.  tidi  i  f^remkinja. 

Srfjomskl,  adj.  mrminch,  ttirmien/tis.  Kj.  što  pri- 
pada Snjemu.  vidi  Sremaćki.  —  1  gOBti  na«,  brate, 
08tRviže»   ne   pohode  Srijemitki  kne£Oci.  Npj.  2,  ti.'U. 

srljonils,  Hl.  sr1j<*mušii,  /"  srljomiiž,  »«.  srljr- 
muža,  f.  Ari  tnldwachsendtn  Xugeumse  (Bitre^tlauc/tj 
\\'fildlawh.  Hj.-'*).  opftonii  genus  (alliufa  urainum  L. 
Hj.^).  8rijcnui.s  raate  po  žumi  i  liS<?e  mu  je  u  astima 
kao  bijeli  luk,  wi  to  ga  mnopi  u  prolje<?o  beru  i  »a 
soli  i  hljehora  jedu:  Joft  se  hvale  ua  se  dobro  brane 
u  proljeće  srijemužotn  iravoni.  Kj. 

srTJvS,  arij&Sa,  wi.  der  \yeinstetn^  tariurus,  Rj.  riđi 
strijefi.  i<ip.  bima  (birza),  —  »riješ  ( wp.  star.  »lov. 
CptlMi.,  fftex),  i  s  umetnutim  t  megju  sr:  strijeS.  Ko- 
rijeni 22A.  za  umetnuto  i  ittp.  Htrnmnta  i  Hramota. 

srije(nti,  flr'ijeinm  (flrije^*em),  r.  impf.  n  pjesmi 
mjcKto  m^etati:  Daleko  ^n  e^ro  ugledao,  na  bliže  ga 
junak  svijetao.  No  srije<:e  na  buljuke  Turke,  a  g-je 
nos«  mrtve  i  ranjene.  Rj. 

hrikati  so,  u  Kugoned:  Ubih  vola  bika,  sve  se 
selo  firika  oko  vola  bika  uavrh  j:i8enika  ibaeva  Wua). 
Rj.  I«;;.;  Ubih  vola  bika  navrh  eerovikn,  «ve  se  selo 
cinika  na  mojega  bika  (odgonetljaj :  KoVoh  kad  »neac 
jaje).  i.<p.  i  zagonetku  kod  etaviti  13, 

srliiuti  se,  srlnem  ee,  v.  r.  pf.  (u  ( '.  (},)  ahmaaei'n, 
macresco,  cf.  apasti:  Da  »e  uijcsi  brinuo,  ne  bi  se 
tako  »rinuo  (Kao  ukor  debelu  Ćocku.  Poal.  55).  Rj. 
»-rinuti  ae  (utp,  prosti  rinuti,  koji  je  iakogjer  v.  pf,). 
Oiitala  si/7t.  vidi  kod  spuHti  3. 

srknnji*.  ».  d*«s  Schliirfen^  sorbitio,  Rj.  verb,  od 
arkati.  rudnja  kojom  tko  srče  sto. 

srkati,  ar^6m,  v.  impf.  schluvfen^  Horbeo.  Rj.  prae- 
ftena  i  jifkflm,  kao  sto  se  vidi  iz  posljednju  dva  pri- 
snjera.  r.  pf.  prosti  Hrknnti;  v.  pf.  uloi.  od  Arknli: 
naarkati  ae,  poarkati;  od  srknuti:  odarknuti,  priarknuti. 
p.  impf.  slož.  prinrkivaii.  dem.  arkulati.  —  Na  Hof.'ić... 
Kad  po^ou  rućali  ueki  prije  &vega  srču  varenik,  Rj. 
36b.  Ko  hrće,  ne  srče.  (ko  mnogo  spava,  onaj  alabo 
jede  6lo  kuvano).  PobI.  159.  TeSko  ie  i  duvali  i  sr- 
kati. 314.  Ne  srka(j)  tru^e  juhe,  da  ae  ne  oprliS. 
DPoal.  75.  Pas  raspaši,  bićo  ti  ix)IakŠe,  nosom  srkaj, 
avoje  kose  drpnj.  Npj.  5,  453. 

s^klot,*  m.  ein  arohender  Befehl,  jussus:  Pa  od 
zemlje  na  noge  skoćio,  a  na  mlagje  srklet  uĆinio.  Rj. 
zapovijest,  vidi  crklet,  »aklet. 

srknuti,   afknem,   v.  pf.   schliirfen,  sorlito.    Rj.    \\ 
impf,  prosti  srkali ;  vidi  ondje  i  v.  pf  sloS,  —  Baja- 
lica  Živo  ugljevlje  bara  u  neuaćetu  vodu...  po  lom 
boleaoik  od  one  vode  u  triput  srkne  i  umije  ae  ujome. 
Kj,  83b.  Srkne  malo   vina  iz   ćale.  Rj,  124b.  sa  ae, 
pass.:   Sr6tk,    sto   se    u   jedan    put   srkne.    PnniCić, 
DPoal.  XVU. 
»•rkj|taiij(*,  71.  dem.  od  Brkanje.  Rj. 
srkAfntl,  cirku(%m,  dem.  od  arkali.  Rj. 
srljjinjo,  n.  terh.  od  srljati,  koje  tn'dt. 
srlJaU,  sHjam,  r.  impf.  rennen,   ruOy  cf.  na-srtati. 
Rj.  vidi  i  artati.  p.  pf.  sloz.  nadrljati. 

srnu.*  /".  vidi  arebro  (srma  ie  mijćiatije  srebro), 
Kj.  —  Dobre  konje  u  srmu  oblitimoj   u   akerlet  ae  I 


ćobu  obukoarao.  Npj.  4,  d46  (u  skerlet-ćohu,  megju 
njih  umetnuto  ae  stiha  radi).  Uz«  njemu  od  srme 
oružje.  5,  *25<).  Svrh  košulje  zelene  jećerme,  kaljenom 
sn  srmom  izvezene,  5,  28*. 

.s^ma-d^.dzdtin/  m.  kao  kesica  od  srebra,  i  ovdje 

se  miali  u  ćemu  se  zapia  nosi:  Ja  ae  dragom  u  njedra 

aavihi,  u  njedrima  srma-diusdan  bila.  H].  isp.  džuzdan. 

srmAJii,*  udj.  indtcl,  vidi  srmali:  Uz   košulju   sr- 

majli  maramu.  Kj.  ito  pripada   srmi.  vidi  i  srmari; 

■  arebrn. 

»iriniljlljit*  (puAka),  f.  vidi  armalija.  Rj.  riđi  i 
arebrnjaćA.  —  SreioSe  nas  dvije  zmije  \}\\io,  jednu 
ubih  puftkom  srmajlijom^  a  ti  dragu  zelenom  latiukom, 
Npj.  4,  328. 

smlUI,*  adj.  indecl.  vidi  srebrn:  Pa  ga  pokri  sr- 
mali  koSuljom.  Kj.  arma-li,  nast.  Turski,  vidi  i  dr- 
maj li,  Hrnmri. 

srmi^lijA*  (pu^ka)«  /'.   vidi  arebmjaća.   Rj.   vidi  i 
Knnajlija.  —  Pa   dofati   puiku  srmalijUt   ^^  Muiata 
I  niigoDi  ilorinn.  Npj.  4,  32S. 

sriuiirl,*  adj.  indecl.  In  Dalm.)   vidi  armati:   Kad 
vam  mnhnem  srmari  maramom.  I  mnhnu  im  srmari 
'  maramom.  Rj.  riđi  i  srmajli,  srebrn. 

s^na,  f.  ipt.  srne)  das  Heh^  caprea.  —  Hodih  mlada 
I  po  gori  zelenoj,  pn.sob  travu,  kakonn  i  srnOf  i  ne 
I  vigjeh  hljeba  zalogaja.  Npj.  3,  4(i2. 
I  N^iiai*,  sh)oa,  Hl.  capreus.  8tulli.  vidi  srndac^,  srnjak. 
srnjhdien.  f.  (u  Ilrv.)  vidi  strnadica.  Rj.  ptica.  — 
I  može  biti  od  osnove  koja  je  n  strni:  Btrnadiea  i  od- 
I  baeivfii  t:  .•imadiat.  Korijeni  275. 

s^ntiva,  f.  ime  kravi.  lij.  i.^.  za  na.H.  bjelavo.  — 
osn.  u  «rna.  Oan.  85. 

sriifc,  srnfiela,  n.  vidi  lUne.  Rj.  mlada  srna.  — 
Dvije  dojke  tvoje  kao  dva  bliganc(i  smieta.  PJea. 
nad  pj.  7,  3. 

sradiiV%  arnddi^,  m.  der  Jichhock,  cnpreolus.  Rj. 
mućjak.  vidi  arnac,  smjnk.  —  crcendač  (oan.  u  ndj. 
crven;  d  je  dodano  glasu  «,  kao  u  .srndać).  Osn.  2'JAh 
riječi  3  takim  ticis/.  vidi  kod  gluhfl(5. 

srneeT,  <S6,  adj.  Iteh-,  caprencj  cfipreurum.  Rj.  Ato 
pripada  srni^  srnama.  —  takva  adj.  kod  jagnje<^i. 

srnetina,  f.  das  Hehjlcisch^  caro  capreae.  Rj, 
sme'''e  meso. 

-smuti,  -sruem,  ne  dolazi  kao  prost  glagol  nego 
samo  kao  flošen:  nasrnuli,  posrnuli,  r.  impf.  nJUrlati, 
pftflrtaii;  prosto  srtati. 

srnjalt.  srnj/lka,  m.  h  Ifrv.  vidi  srnae,  srndaĆ. 
sr&eaa,  srorno,  adj.  srOt'il,  ubcrcinstimmend,  con- 
vetiiens:  O  svatl'emu  sroćno  prozboriti.  Rj.  kao  sloino, 
skladno  2,  kako  valja.  isp.  sroOiti,  složiti. 

1.  sr6ri(l,  srorTni,  v.  pf.  vidi  složili.  Rj.  s-roditi 
(Cir.tACHTH,  Korijeni  14).  vidi  složili  5.  m.  p.  u  pje- 
vanju kad  pjeva  dvoje  ujedno  pa  aroće  da  se  glas 
nijednoga  osobito  ne  čt^e. 

2.  srAi-ill,  arftćim,  v.  pf.  a-ročiti,  na  ročište  sa- 
zvati. V.  impf.  rot-iti  {i  se).  —  Sročila  sam  dvije 
harambaSe.  J.  Topi(^  6.   Rp, 

^irftdna,  dna,  adj.  unter  einaivder  veru-andt^  co- 
gnatus:  Ka'no  srodno  jato  golubova.  Rj,  s-rodan,  koji 
je  s  kim  rod.  —  Sjodna  hra^hf  oganj  oborite.  Npj. 
4,  284.  Posljednje  poluglasno  slovo  pretvori  (se)  u 
drugo  njemu  srodno.  Danica  I,  G8.  Razlifni,  itmegiu 
sebe  mnnie  ili  vi^e  srodni  narodi . ,  .  S  jezikom  ovoga 
roda  gjekoji  su  drugi  srodni  u  riječima  i  ii  gra- 
matici vrlo  w  blizu^  gjekoji  iz  daljega,  a  gjekoji 
nijesu  nimalo. '2^X21.  Slova,  koja  sn  iznutra  po  pri- 
rodi svojoj  srodna.  Pis.  2i).  V  plemenima  Heata  srodne 
uveze.  DM.  299.  Sin  narotla  našemu  srodnn.  Rod 
9,  191. 

sr6ili(l  sp,  srodim  ae,  r.  r.  pf.  einanđer  ah  Ver- 
icandte  erkennen,  propinquos  se  appellani.  Kj.  »-ro- 
diti ae  s  jtim,  postati  inu  rogjak.  v.  impf.  srogjavati 
se,  sragjati  ae.  —  S  Kara-Ujorgjijem  ostane  Mlarion 
Milovanovi<?  sa  svojijem  kuoiom  Milojem  Petrovit^em, 


iufi  M « . ,  ihmI  u  »rodiU  i  fc»o  hmf»  iHlidi  ■  j^^tsoj 
Ini^  Sofj.  17.  Ali  ni  Uo  »r  modi  m  Hufmmm  To^ 
WHd99iim^,  Vrmt^  i\iu\f  k^,  to  niftta  »e  mAiTft  Hrbija 
o4  ttniAcocft  JArm«.  I>M.  ItK. 

/» trotfofi  JrMM.  —  Tftko  mi  ko  podtjciiii  ne  oMAesio! 
tt.  j.  krvi).  iK  9roflnikuU  P<mL  9(17. 

f«r64»IVD*  n.  f/<e  Kerteaii^eAa^.  ttropinaišitašk,  ef. 
rotl.  Kj.  I*/?.  I  r«i«l>)insi.  —  J-  'uko  po- 

/rmti,  fin  bi  m*  mo^la  koljenu        ;  '^  i«/tA<^ 

TOf)  fiiixfii|(')ti.  Danio«  *£,  VS2.  itmt  U  Tur»k»  rij«^ 
></<^ri<  kliko  »rod*tro  t  nniijem  >ii<*nili*  to  ne  znam. 
Pbi,  42.  Kupi  njivu  .  .  .  j>r  ti  imui  do  «rMLrlrw  pravo 
t)a  j^  kiipir  Jrr.  32,  7.  Na  tvojo  korut  obralhrSi  to 
pmn  <U  tinltko  modutco  n  Nemanjom  . .  .  OIL  ^. 
HroMtvo  mniju  jtsicima  $li>renskim   joi  ne  slttbo  CM* 

»roKjftvjinJc.  n,  d^*  VeUtm,  apptUatio  Umla 
cofuohfiiti,  Icj.  verh.  od  arojgavftti  »e,  kfije  riđi. 

Urot^Armtl  »r,  anVjnvam  M,  e.  r.  imp/l  V'etUr 
merdrn,  appeUare  ne  connoitrinog.  Hj.  fvro^jnVAd  se. 
rerifttoć.  ptmtajali  roffjari,  goeonti  jćdan  drugomu 
rotjjitk.  Vidi  »rajrjaU  «c.  r.  pf.  »ro<liti  «e. 

nrok.  finikii,  m,  —  J)  iii  Ć,  G.)  dtu  Zeiehen,  $i^m%imf 
r.f.  r.riAk:  Srok  jr  ono  u  niUu  krajinu.  Uj.  »-rok.  ii>p. 
Nri'i^i).  xunk,  upravo  Cvt  biti  u^orortn  /.uak.  Korijeni 
14.  —  >^j)  vuU  rtlik;  //tfr  V^m.  —  Ono  nijfnu  narutlne 
pjeaiuo,  n<^o  ih  \f.  on  iKa^^)  f^nulio  .  .  .  preoj  da  mi 
fgakoic  (onotiito  kMc  riijeiiii  mi  uroka  rJoAta  nalik  na 
narodru;.  Npj  '   I,  aXXVU1.  up.  ivro^ti  1. 

aHbklMlI  M?«  •TuW\x  Hf.  V.  f.  pf.  U  j.  firiDJc,  *ieh 
in  cincn  Ifaufen  ZH^urtimenifrunsen,  cam  grunitu 
concurro.  Kj.  a-roktuli  w.  soinje  »e  »rokču,  t.  j.  rok- 
/:u^t  $trče  St.  V.  intpf.  pronii  rukUti. 

»r^ZJlII,  »fiVzani,  *'.  pf.  —  i)  z.  B  dit  SU-Mvtpfe 
rom  Jtaint  herahrolUn,  dcnolvo.  Kj.  a-rojuiti  n.  p. 
hjelre  t  notju.  Huprotno  /flfOT'Jitt.  isp.  arozati  se.  druk- 
čije TMf  dtfltui  fflojfol  očaj.  —  2)  sa  He,  refleks.:  Na- 
^latU  ae  rankif  kad  »c  n.  p.  Kroza  dokoljenica.  Kj. 
37ab, 

nfp«  m.  (ii«  tSictiei,  falr.  Rj.  'icffi.  Hrpi(5.  ^t/j9.  srpak 
1.  —  Z«/PU  i«^i  lopota  <lPvojka  xlfttnoai  rukom  i 
itrthmtm  nrpom.  Npj.  I,  172.  Povadite  »rpope^  jer 
Ircbtt  rejuiti  vinogrn«!.  1)1'.  W7. 

H^puCt  nVjHUi,  m.  (u  Dubr.)  dU  hetonit,  retlonka 
Ihetanica  oftictnalitt  L.  Kj.').  Kj.  biljka, 

K^nk.  H^pkii,  iw.  —  J)  hyp.  orf  »rp.  —  2)  nekakva 
trava.  Itj.  I''iirher-S(:harte,  l'^^rherdinld ;  terratula 
tintioriu  L.  Kj."  7.i;ia. 


MfpiiaL  Mf[>njn^   m.  (u  Dubr.)  Monat  Juli^  menaia 

.  \i\.  itedmi  vtjcMc  u  punini, 
Sfp^nti,   f.  (uoU.)  jttnge  Serhen,   nerhica  juventua. 


Juliu* 


serbue. 


Itedmi  vtjcMc  u  godini,  vidi  jul,  Julije 
f.  (uoll.)  jttnge  Serhen,   nerbici 
Kj.  vidi  Srpi'lći.  jednu  od  Srpćadi:  Srpće 

Wfp^<%  J^fmV'ta,  ».  vin  jumicr  Seibe,  puet 
Kj,  SruMko  dijete,  coll,  Sm>{:iu\. 

Hfptm,  m.  pL  (cnll.f  r2r/i  Hrpt^ad.  Kj. 

M^pi^',  ni.  dcm.  od  srp.  Hj. 

Hrpkii,  KrpkliO»<  /".  die  Serhiti,  Serba.  Kj.  —  Oj 
Srpkinjo,  dra^a  moju  ljubo]  Np^.  2,  <J25. 

HfpKkA,  /'.  m{j.  Strbien,  »Serbia,  cf.  Hrbijn.  Rj.  t,j. 
tem  iju. 

Sfpf^kT*  (irilj.  Herhiifcht  »crhima,  Kj.  i/o  pripada 
Srhimn  ili  Srhu  kojemu  god.  riđi  HrbinJHki.  —  Da 
to  vidi  filo  »rijr  i  mim  narod  Iirviit^ki  ili  srpnki. 
O^lud  III.  itdt\  Hinik  i'vt'iov  i-  ^ po  »Srpski  se  ne  bi 
uio^lu  kiuiiti.  Hini^..  L8HII^  174i6.  ^to  mu  je  bilo  ruHki, 
1(1  ttuiu  mu  prumenio  nu  itrb/iki.  (Mm.  11,   !43. 

HrpNkoNlAveiiNkf .  atlj.  HrpHko-fllavenHki,  Mo  je 
Srpnlio  i  Slavennko.  ii>^).  Sip«K(wloven»ki.  —  Kakav 
jt)  to  jr/ik?...  Moic  luli  daje  Srpsko-Slarenfiki,  uli 
erkveun-Hluvonuki  /aiNtii  iiijo.  1*1«.  83.  l*riu»jeri  is 
MrpuhifnlavrnHkotjn  jrstko.   l>Kj.   1^   VU. 

Srp>kosl6vMiski,  itt\j.  kio  je  Srpsko  i  Slotemtko, 
inp.    Si|iMkoHliivi'iiKki.    —    PoHtijtf   bo   JLlittotilavenHka 


ffaMfi|e&  sa  <lra  jesftm,  kota  (Piižft)  wmnw^ 
i  mwitf  do9m9kim.  UmA  U  tW> 

nj.  riđi  i  m€,  »HV  i^tGi,  —  Ku^O^  i  hm  m^ 
ovakovijeh  tifica  ■  lebi...  tfdMia Je  ■■■ 
dMt  je  i6omk)  omt  fifice  ofiR»  ip«^  od  | 
i  a  Mrtn  omani.  Pnpmvm  IMl  As  mnfmm  matt 
liafiti  zeo'Ino  kao  Crno.  1C3. 

»r^  lu*  m.  die  Hifrm*$,  cnahr^  cf.  Mril|ai, 

Hj,  ć^ ^.    .-i«  «  atnaelj,  —  Skoćak;  Jonao  i  bcnU 

bobtaa.  BuUo  toaja  od  arUjem^  ali  je  đogoAm  kofiko 
i  on,  ako  nije  i  4o^  Rj.  &nh,  armem.  me^  «r 
itOMđe  ae  I:  itr^foi;  aulid.  naatrfiii  ar.  Korijeni  43^ 
/«  mmetnuio  %  M0m  v  w^.  atiBBfeoia. 

{fH,  ■■.  *»£  onrpnu.  U^.  m  Usiame  od  pUm  U^f^ 
k  mru.  —  Po  ffvoi  prilici  i  ari  (orepno)  biće  frja. 
<>».  at  ^^ 

sftftiU^f  ^  r*r^-  od  ttUts,  hitfc  vidi, 

sHallt  flT^em,  r.  impf,  mmo  u  Slotfi/«  «  m  i0<9« 
praaens  sTtftm.  viđi  srijatL  —  I)  mcon*id€rmt€,  Umttre, 
eoeeo  cini'mo.  r«!  Mtpetai  »tl  profodert,  o<i«ij>rmo, 
^rako,  dijepo^  ili  naaalfi^uei  icfi,  «t«^tsti  faid«,  a.  pL 
artati  o  propaat.  isp.  e.  impf.  posrtati,  r.  ff.  posroola. 

—  2)  BTtati  Bft  kog«,  advriri  edi/fufm.  StaOL  vidi 
nasrtati  na  kofa. 

srAbitl,  fl-ublm,  r.  pf.  »-nibiti.  vitli  odrubiti,  od- 
9je4^,  09}f^A.  ifp.  rubiti  ^  —  A  Dojčilo  dobar  junak 
bio,  gUiPu  ^ruhi  cmom  Arapiou.  HNpj.  I,  308. 

srAeili,  urOf^m,  r.  pf.  »-nićiii.  vidi  izručiti  1,  iapra- 
zaiti.  —  Miloi . . .  raardi  «e  i  nvojo  ttrdnju  $ntii  imi 
njegu  (ua  Vuka).  Mil.  269. 

»rfl^ili,  anl^m,  v.  pf.  n.  p.  kuću,  mederrtiaaen, 
danolioTr  Kj,  v.  impf.  pruvU  ru&itL  —  AuUeve  po 
krajiui  da  »ruše.  MiM  ^. 

sinuti,  srznem,  r.  pf.  spannen,  anstrangen,  in- 
tendo:  RAom  srzni,  nikom  vrzi,  ljudski  nu.  Kj.  s-rznuti. 
glagol  «  drukčije  ne  nalazi.  —  Znamenje  (korijena) 
trsati  «e:  t  niju  umetnuto:  snnnti.  Korijeni  221.  biče 
od  rijeci  n  iflnan). 

sri,  f.  Rj.  rirfi  2  grfi  f.  —  1)  n.  p.  n  đrveta,  u 
zove,  das  Mark,  medulla.  Rj.  vidi  srCika  1,  2  Htr*  f. 

—  lznaf!ju  u  Misiru  papir  iz  )trži  nekakoga  rogoza. 
Priprava  l«2.  ~  2)  u  ćiru,  tler  Eiter,  pu9.  Rj.  vidi 
gnoj  1.  i.*p.  rtukrvioa. 

sfibn,  /'.  (u  Dubr.1  vidi  srdnJA:  Postelja  i  trpeza 
nema  arihe  (Po»l.  25<i).  samo  je  po  kcarnom  Dubro- 
vačkom govoru  mj.  srdžba,  gdje  je  oti  ^  (srćitt,  i  se) 
pred  b  postalo  t\f..  iftp.  svjeood^.ba. 

.sfab&tlljiku,  .stubikljika.  f  vidi  sUbljika.  Rj.  vidi  i 
Hlabaljka,  i  ondje  osfala  st/n.  o»h.  u  stablo.  Osu.  277. 
rijeci  h  lakim  na/ft.  kod  aptlka. 

^Ubaljka, /'.  ri(/i  bii/drljica.  Rj.  r«V^/ «  stabndijika. 
Btabaljika,  t^tabljik«,  t^tapka,  badrljiea  1,  bazdrljica, 
bazdrljikft;  batvo,  peteljka,  trepeljka,  vriježa  la.  n.  «. 
u  trave  onaj  »truk  od  zemlje  do  cvijeta,  u  grozda 
ono  za  ito  ga  držimo,  tako  i  u  kruške,  i  i.  d.  i$p.  i 
»tablo.  —  riječi  8  takim  nast.  kod  kazaljka,  za  09ti. 
vidi  Rtabaljika. 

slAbar,  stAbrn,  m.  (u  C.  G.)  der  Stantm,  eaudear, 
cf.  fltablo:  Kakove  eu  no^e  u  gjevojke,  je  1'  v'  ovaki 
»tabar  u  lemuna.  Kj.  vidi  i  deblo,  lirek.  —  Bogatac 
je  nedarovit  kako  stubar  neplodovit.  DPoal.  7,  Di  je 
stabar,  bi(5e  i  grane.  16.  KrtiSka  ne  pada  daleko  od 
Htabra.  61.  Stabar  (u  »tarom  bi  alovenekom  bilo 
cri.cpl.,  kor.  koga  je  utablo).  Oso.  105. 

stikbarkH.  f.  —  1)  vidi  stSp.  Kj.  drven  sud  u 
kojem  se  maslo  mrti.  vidi  i  bućka,  bučka.  —  2}  vidi 
latmrka.  Kj  kad  se  peče  rakiju,  napuni  hć  badanj 
vode,  pa  se  kroza  nj  proruće  kazanAka  lula,  te  ne 
rakija  prulase/H  Ittlom  kroz  vodu  rashlagjuje.  — 
OHri.  u  »labar.  Otin.  29U. 

stAblina,  f.  vidi  fia£arovina.  Rj.  kukuruzno  stablo, 
vidi  i  kukuruzovina,  i  ityn,  ondje.  — gram,  je  upravo 


stAblo 


—  463  — 


1.  stajati 


atigm.  od  aUblo,  koje  joj  je  osnota;  ali  snačenjctn 
zamjenjuje  osnovu. 

slAblui  n.  der  Stdngcl,  caulis.  Kj.  vidi  stabar,  deblo, 
hrek.  tup.  Btnbttljka,  i  syn.  ondje.  —  Bnčva,  2)  Htuhlo 
u  prortvtla  crnoga  luka,  uii  kojemu  je  pore  fljcme, 
c/".  ovolika.  Ri,  iSa.  Rasla./«6MA'«  Kanku  pred  dvorom: 
BrpbfDO  stablo,  zlat^ene  grane.  Npi.  1,  00.  Sve  pla- 
nine .  .  .  mofz^ti  96  razdijeliti  na  dva  glavna  stabla. 
Danica  2,  31.  Sjeme  pu^ta  dolje  korijen,  a  gore  rojttu 
stabla.  Pia.  26.  ima  mnogo  rije^:i  sa  kukuruzno  stablo. 
76.  Sedam  klasova  izraate  iz  jednoga  stablu.  Moja.  i. 

slJtbljika,  f.  (u  Srijemu)  der  Siangel,  caulin  (n.  p. 
u  diivHiur,  kukuruza  itd.)^  cf.  stnbadljika.  Kj.  vidi  i 
Rtabnljka,  i  stf».  ondje.  —  Siju  vjetar  . .  .  stabljike 
ne  6e  imali,  klit^a  ne  c%  dati  brai^oa.  Oh.  8,  7. 

.st&^i,  Htaknem  (Atilkoh,  RtAre,  Ktilkao,  Ht:*ikla),  vidi 
fttflknuti.  Kj.  a-tai^i,  n.  p.  ugarke,  vatru,  vidi  i  nin.r- 
nuti.  r.  impf.  alioati.  —  Niti  je  httla  vatre  staknuti, 
ni  spremiti.  »Knjska  dudol  §to  oiai  tMo;u  vatru  stakla 

moju  kolebu  poi^istila'N^'pr.  143. 

■t&dt  M.  {si.)  der  ^*<tatid,  status:  (ijc  se  uagje,  onjgo 

ađđ  gtadom.  Kj.  ta:  stadom  stati  iap.  cikom  poci- 
kivati,  (  ondje  ostale  tukce  izričaje, 

.stftdo,  (stado),  H.  (st.)  (;>/.  gen.  stada),  die  IJerde, 
grex:  Ako  me  uadianjeS,  daru  ti  ja  «iado.  f^lo  i5e 
tebi  stado  h  premnogim  ovcama^  kad  ti  Iravc  nemai^, 
8iudu  du  napa-Heš.  Rj.  vidi  krd,  t^orda.  —  Idii<*i  naioje 
na  livadi  na  utado  ovaca.  Npr.  72.  Bjelo  stado,  po- 
klali te  vucil  Npi.  1,  324.  .So^^^ava  ovca  sve  stado 
o&o^  Poal.  \\h'i.  ha  mu  ralo  ore  u  duboko^  a  Mado 
ide  u  široko.  Kov.  120.  Stado  ti  se  širilo,  a  iz  njedra 
vadio  sir.  I2G.  Udariću  pastira  i  ovce  od  stada  raz- 
bie(5i  i^e  se.  Mat.  2(1,  31.  iz  prinijera  ovijett  mdi  se, 
da  riječ  atado  nije  stajaća. 

stAhor,  m.  vidi  ntaor,  Štakor;  pacov,  pareov;  die 
Hatte,  rutius  Linn.  —  Pacov,  die  Ratte,  rattua  Linn. 
cf.  stahor,  Kj.  492a. 

st&Jn,  /*.  —  1)  der  Stall^  st(tbulum.  Kj.  vidi  »taj- 
nica, fttala,  konjuSnica,  košara  (govegja,  konjaka,  ovCja), 
ahar  (ar,  hurj.  —  *  ►ndje  uaćini  »ebi  kuću  a  stoci  svojoj 
načini  stt^je.  Moia.  1.3.1,  17.  —  2)  vidi  zgrada.  Rj.  — 
l'erikna,  staja  goje  sapuud^.ije  8vije<?e  i  sapun  grade. 
Rj.  769b. 

stftJaćT,  će,  adj.  n.  p.  haljina,  feierlich,  sonntdglinh, 
solemnis.  Rj.  kao  !tve6ano,  Ho  je  za  nedjelju  i  blag- 
dane, suprotno  sebični  1.  —  Stajat^ica,  atajaća  košulja. 
U).  711a.  Gdjekoje  mlade  i  poslije  ka^to  metuu  6uk 
na  glavu,  kao  slajavu  kapu.  Rj.  TGlb.  Koje  se  rijeci 
daoas  ne  govore  u  govoru,  nego  se  samo  ćuju  u 
pjesmama,  one  snm  zabilježio  sa  st.  (stajaća,  poctischj. 
Rj.*  XX.  fevatovi  ustaju  i  oblaće  se  usvoje  lu^jljcpše 
stajale  odijelo.  Kov.  58.  Stajaći  {^ofln.  u  »lajati).  Dan. 
240.  što  je  za  stajanje,  adj.  s  taktm  nast.  kod  hrijuCi. 

slajAek'a,  f.  »tujaiT'a  košulja,  das  Feiertagshetnde^ 
solemne  indusiutn.  Rj. 

1.  •»tikjiiiije,  n.  das  Stehen,  staUo,  Rj.  verb,  od 
stAjftti  (stojim),  stanje  koje  biva,  kad  tko  stoji:  VeĆ 
na  mejdan,  ako  žena  nisi  I  jer  mi  nije  dugo  za  sta- 
janje. Npj.  3,  396. 

S.  stftJaDji%  n.  verbal,  od  stajaLi.  Kj. 

1.  stAjntl,  !4t^fTm,  V.  impf.  Rj.  vidi  2  atati  (=  sta- 
jati) stojim,  r.  in>pf.  slos.  do-stjijali  se  (kome  Ato), 
nastiijati;  u  kojih  se  još  drži  o:  oUstojati  (i  nastaja- 
vati),  priatftjati  se.  v.  pf,  sloz.  do-8tijati  se  (čega;  u 
pjesmi  i  bez  se);  oetAjati,  odstž^ati, posUkjati.  presliljati^ 
y.ufiti^jati  {i  se);  u  kojih  se  jOŠ  drži  o;  dontujati  oe, 
preatftjati.  v.  pf.  prosti  1  stati  1.  —  JJ  gtehvn  bletben, 
consisto,  sto.  —  u)  u  pravom  smislu :  Dubiti,  stajati 
upraro.  Rj.  142b.  Dijete  stcji  dujpke.  Kj.  146b.  Jidstč 
stajati,  vidi  ćloviti.  Kj.  B42b.  (loviti,  2)  stajati  na 
glavi  i  na  rukama  dignuvni  noge  upravo  u  visinu 
kao  Mo  ćiue  kafito  djeca  igraju<:i  se.  Rj.  827b.  Ne 
stoj  gjavole!  (Re^  se  uz  rlje«^  kad  se  pripovijeda  kako  I 


se  &u>  zlo  dogodilo).  PohI.  209.  Nigda  mu  jezik  ne 
stoji,  kao  vodeničnn  kolo  (koji  mno.^o  govori).  213. 
Stoji  kao  flipa^ilo.  296.  Dim  ne  udi  lpže<*im  neg  sto- 
jećim. DPoftl.  l(j.  Nagje  (car)  ćedo  u  gori  »elenoj  .  .  . 
Staja  care  letnji  dau  do  podne,  ne  bil'  gdi  ko  ćedu 
iziSao.  Npj.  2,  l')5.  Kad  ti  ilodje  ova  ćaSicA  i  ova 
zdravica,  prigni  sjedeći  a  odpmkni  stojeći.  Kov.  73. 
Ncvjerstvom  odlomile  ae  (grane),  a  ti  vjerom  stojiš, 
—  bj  isp.  biti,  nalaziti  »e  (ležati,  fljo<ljt'li  2,  prebivali, 
stanovati,  živjeti):  Ajam, ono  što  stoji  upregnutu  konju 
oko  rratii.  Kj.  2b.  ^iito  stoji  na  sofri  u  kakvoj  karlici. 
Rj.  34b.  P<>d  vjerom  stajala  djevojka  tri  godine.  Rj. 
Coa.  Na  dugulj  stoji  nov  mjesec.  Kj.  143b.  Kaca 
stoji  uspravo  .  .  .  Bure  stoji  poloske.  Kj.  2ittib.  MegjaA, 
koji  8  kim  megji  (do  njega  stoji).  Rj.  351a.  Ovčara, 
zgrada  gdje  ovoe  stoje.  Rj.  437a.  U  jednu  Aobu,  u 
kojoj  je  bio  jedan  vran  konj  ...  u  nnigu  Hobu,  n 
kojoj  je  za  jaslima  stajao  bijel  konj.  Npr.  8.  Po.5lo 
je  tako  stajala  neko  vreme  kod  ale,  rekne  joj  ala: 
>Ako  ho('('5,  idi  ku(*i  .  .  .  142.  Dokle  ši^crca  s  majkom 
stoji,  pod  kosama  jezik  goji.  Posl.  65.  Jabuka  koja 
dockan  sazri,  dugo  stoji.  U)l.  Hana  koja  joJ  pod 
zavojem  stoji,  nju  je  lasno  pozlijediti.  209.  Slojt  vti 
na  vrh  jezika.  (Kad  ćoek  ne  moAe  da  i^e  sjeti  ćega 
^to  dobro  zna).  2f*5.  On  misli,  da  (e  pitati,  kako  stoji 
ta  stvftr.  .lavor  1885,7(12.  Vojske,  koje  »«  oko  Vidina 
protiv  Jtasa  stajale.  MiloS  It).  Razlika  izmegju  živo- 
tinje i  ik)vjek!i  staji  u  tome,  sto...  Priprava  117. 
Poslije  ove  gospode  stoje  mitropoliti.  Za  mitropoli- 
tima idu  kalugjcii,  popovi.  Rj.'  XIX.  Ovaj  svijet 
stoji  više  od  f'(M>0  godina.  Sovj.  8*).  Jer  m  pi-wtu  stoji 
da  c'e  angjeli  ...  ali  i  /o  ^toji  napisano:  nemoj  .  .  . 
Mat.  4,  (».  7.  t!)n  stoji  u  nekoga  .Simona  kodira.  Diel. 
Ap.  10,  6.  Zar  ćete  loga  radi  stajati  neudatci^  Rut 
1,  13.  Jer  ne  .luda  radova^^e  leviiima  §to  stajaJtu  na 
poslu:  Nem.  12,  44.  Angjeli  (tospodiiji  stanom  stoje 
oko  onijeh,  koji  no  njega  boje,  i  izbuvljaju  ili.  Pa.  ,'14, 
7.  Da  je  Dubrovnik  stajao  pod  Mlecima.  DM.  231. 
A'a  tom  je  načelu  stajalo  i  brijcino  pravo.  304.  Pa- 
trijarai  (."arigradski,  Alekaandrijeki  .  .  .  .stojeći  megju 
sohom  u  dufiocnoj  svezi.  DP.  238.  I  u  prijevodu  itili- 
jftnj*kom  sttji  ta  rijeć.  DUj.  t,  41.  —  c)  isp.  priliko- 
vuti ;  panseuj  angemessen  aein:  (Jna  vide<^i  prsten, 
uzme  ga  te  stavi  na  prvi  pMt .  . .  »Vipji  tata,  kako 
mi  lijepo  mtojit,  Npr.  115.  Dobru  <^ovjeku  sve  dobro 
stoji.  DPosl.  18.  Na  se  pogleduje,  stoji  U  joj  lepo 
rulto  sakrojeito.  Npj.  1,  108.  Kako  mu  stoji  haljina 
uavczeua  zlatom,  kapa  s  Čelenkom  . . .  Nov.  v?rb.  1817, 
493.  —  ff)  stajati  prema  kome,  .<r  kim;  stoje  megju 
sobom;  sich  rerhalten  gcgen  . . .  im  l'erhaltnisse  stefien, 
rationem  habere  ud  ren\ :  Kuko  su  te  zemlje  stajale 
megju  sohom  do  Stcfana  Nemanje?  DM.  I.  Za  njegove 
vlade  poreAe  oblanti  df^kčije  stajati  prfma  prijtstolu 
velikoga  kupana.  X.  Milutin  rijjuro  stajaše  s  Dahroc- 
n%kom.  3(',  Zakon,  koji  odregjuje  kako  valja //ocfuiiict 
da  stoje  prema  vrhovnoj  vlasti  i  megju  sobom.  127. 
isp.  oduOB.  —  e)  .'ttoji  što  do  koaa,  za  kim,  od  volje 
čije,  u  volji  ćijoji  von  eincm  oaer  etuas  abhangen^ 
es  hangt  von  .  .  .  ab,  pendcre  cx  aliquo,  ex  alicujus 
arbitrio,  <n  aliouo  positum  e^tse:  To  stoji  do  tebe, 
hangt  von  dir  ab,  in  t«  situm  cst.  Kj.  123a.  Car  retie 
da  u  njegotTOJ  volji  to  ne  stoji,  nego  u  njegove  in5ere. 
Npr.  Wi.  Od  volje  mu  (je  ili  stoji),  kao  Sokcu  post. 
Poal.  232.  S  glave  riba  smrdi.  (Do  starješine  sve  stoji). 
233.  t:3tare.^iuii  je  lasuo  nači;  ako  li  sad  ba^  za  vjim 
stoji,  budi  li  HtareSius.  Milod  89.  Do  vas  stoji,  da  to 
bude  ili  ne  bude.  Pis.  27.  Sve  je  ovo  utajalo  od  volje. 
Priprava  182.  Ovo  sve  ^telvoro  ne  vjerujem  da  če  atati 
UK)  for.,  no  opet  za  novcima  stoji!  h^IraŽ.  1887,200. 
Obraliću  sav  narod  k  tebi;  jer  za  onijem  kojega  traiiS 
stoji  da  se  svi  vrate  k  tebi.  Sam.  II.  17,  3.  amo  ide  i 
ovaj  primjer:  Stefanu  mnogo  stišaše  do  milosti  turskih 
careva.  DM.  110.  —  f)  dobar  stizati  za  što,  prema 
JSjemaćkom :  gut  sichen  fur  ettvas.  vidi  jamćiLi  i?e  za 


2.  smati 


-  464  — 


StaniHilUi 


Sto.  —  Ima  77  putova,  kojijemgod  }»ogjeS,  ja  ti  stojim  \ 
dohar  fla  tV^i  do^i  u  oamiutir.  Rj.  3%a.  Pa^a  opet 
zapita  Vuicu  Viilićevii'a,  stoje  li  oni  (t.  j.  Srbi)  dohri  i 
la  liadiča.  Danica  4,  15.  A  ja  ti  utajim  dobar,  da  ' 
će  8vi  krivci  do«5i  u  tvoje  nike.  MiloS  ♦54.  —  2)  atoji 
vika  (ijtiHil.  tavei  pa5»a,  rika  volova,  hetfinnt,  coepit^ 
e:ri<ttit,  Rj.  —  ^toji  rrifikfi  djece.  Stoji  gaka  vrana. 
Rj.  .S9a,  Stoji  ca  dernjava.  Rj.  llTa.  Stoji  dreka  djeoe. 
Rj.  138b.  Žuher  stoji  od  mladijeh  jrjcvojaka.  Stoji 
zuhor  Žtitijeh  dukata.  Rj.  IBlii.  Stoji  srizga  Hivoga 
KokoU.  Rj.  2(Mu.  Stoji  ga  jtr«r«/fir«.  Rj.  302a.  St^i 
ciiik  lira  i  tjuubura.  Rj.  32ilb.  Stoji  pa  pomugottja. 
Rj.  .5.3*»a-  Stoji  praska  pužaka.  Uj.  [X>4b.  Stoji  jra 
prdnjora.  Rj.  5tiGb.  Stoji  rtga  pM*tetft.  Rj.  64i)b. 
iSV<yi  Škripa  skutii  od  Mindnla.  Rj.  6H5fl.  Stoji  trka 
oko  kude,  Rj.  749a.  Stoji  iuinjaru.  Rj.  754b.  Stoji 
tutanj-  Rj.  757a.  Stoji  fUka  bubnja  i  svirala.  Rj. 
797a.  Sretne  brod  Turski  i  ^uje.  gdje  u  iiiemu  veliki 
plnč  Ktoji.  Npr.  247,  —  3)  ovo  ine  Moji  tieHei  gro^fl, 
koaten^  connto,  Rj.  vidi  dolaziti  H,  koštati.  koMovati. 
—  Pu  dole^'e  do  konja  dorata,  koji  valja  kiipije  du- 
kata, a  Čupića  Moji  /»«  dinarti,  jere  pa  je  I  tipi^ 
rjidobio  od  Turt'ina  Pejzn  Mehmed-ape.  Npj.  4,  '229. 
Kad  onamo  poslije  nekoliko  mjeseci  vidi  da  ga  (Tur- 
kinje) mnogo  Moje,  a  novaca  nema  ...  I  tako  ib  ras- 
pusti. Šovj.  74. 

2.  siftjnii,  štujem,  r.  impf.  von  Btati.  Rj.  r.  impf. 
8lož.  d6-»tajati  ((fo-Btaje),  ta-,  ne-,  o-,  po-,  pre-,  pri-, 
ra(zj-  (se),  »a-  (se),  su-,  u-,  za-,  nediV,  iz6,  odft-,  podii-; 
iterativni  postajkivati.  r.  pf.  sloi.  pristajati,  poti- 
stajali.  r.  pf.  proMi  1  stjili  'i  (na  Što).  —  J)  Ne  Maje 
on  na  truhlu  dasku.  (ICna  ou  .4la  radi),  rosi.  2()9. 
Hvala  ne  Maje  u  forftu.  341.  Zbog  paroplova,  koji 
ondje  radi  lovarenja  uplja  gotovo  svaki  dan  ^*ijw. 
Srb.  i  Hrv.  4.  Sinovi  Izrailjevi  neka  stajn  svaki  u 
svom  okolu,  Mojs.  IV.  1,  52  {^ollen  sich  lugern). 
Porotliee  Oiraonove  stajaftu  u  oko  ita  šatora  sa  za- 
pada. 3,  23.  Zn&A  mjesta  u  pustinji  gdje  bismo  mogli 
M^jati,  pa  nam  budi  vogj.  10,  31.  Koji  god  iila7,e  u 
dom  Dagonov  ne  Maju  na  prag.  Sam.  1.  5,  5.  Kra- 
dete,  ubijate ...  pa  onda  dobodile  i  Majete  preda 
mnom  u  ovom  domu.  .ler.  7,  12.  sa  se,  pans.:  Kakva, 
ono  mjesto  g<^c  ae  staje  nogom^  kad  bc  me(?c  kamena. 
Rj.  13a,  —  i)  sa  se,  reciproč.  stiSjati  »o,  v.  r.  impf. 
(u  C.  (i.)  ridi  sjtatajati  se.  Kj.  —  A  kuda  ftu  na  Po- 
nore bili,  gje  se  staju  do  puta  četiri,  skupila  se  vojska 
i  plienovi.  Noj.  4,  4(^1,  Te  razuri  KoluMua  mo^a  .  .  . 
tvrd  je  bio.  Bog  da  pa  ubije  I  na  njemu  se  tri  gra- 
nice staju.  5,  ;K>7.  isp.  »tanak  (=  sastanak). 

Ktajka,  f.  ime  *ensko.  Rj.  htfp.  —  (osn.  poHtaln 
je  od  Sttini.-ilava).  Osn.  2%. 

StAJko,  m.  ime  muAko.  Rad  20,  54.  hyp.  od  8ta- 
nisav.  osn.  u  Stajo.  —  takva  hyp.  kod  BAjko  (osn. 
V  BiUo).  Ofln.  2M. 

stnjnica,  /*.  (u  C.  G.)  vu2»  8laja :  Popalila  ćobaneke 
Majnice.  Rj.  »  syn.  kod  staja. 

ISt^o,  m.  ime  muško.  Rad  20,  54.  gen.  StAja.  roc. 
Stajo.  Sta-jo.  osn.  Stanisav.  —  hyp.  taka   kod  BAjo. 

ŠtAkfl.  f.  ime  ženttko  {od  Stana).  Rj.  Sta-ka.  hyp. 
od  Stanisav«.  —  /*t/p.  taka  kod  DAka. 

SfakftU'p,  Ktak^lceta,  ti.  deiit.  od  staklo.  Rj.  vidi 
fltaklence.  —  Tada  6e  Gospod  skinuti  nakit . . .  sta- 
kalca mirisna  i  oboe«.  Is.  3,  2U.  po  tome  gen.  i  sta- 
kalca, tdi  stakalce,  HiaktUceta  t  ataklonee,  .stakleucela 
enaii  Ho  i  srce,  »r^eta,  /.  j,  sudič  od  stakla;  a  sta- 
kalce, stakalca  znači  komadić  stakla. 

siAknnfi^,  n.  das  Hcrabfliessen,  de/luxus.  Rj.  terb. 
od  stakati  se.  —  statije  koje  hiva^  kad  se  što  stače. 

StAknti  HC,  stiitfcra  ne  (u  pjesmi  i  stakam  se)  v.  r. 
impf.  herahfliessen,  defluo:  Sve  marame  suzom  po- 
kvaaila,  stakaju  se  ^ojru  ni:  kopita.  Rj.  s-takati  se. 
c.  impf.  proMi  to<Mii  (se).  —  Kao  dobro  ulje  na  glavi, 
koje  se  staće  na  bradu,  koje  se  stače  na  skut  od  ha- 
ljine. Ps.  133,  2. 


sljkklur.  HtakMra,  m.  der  Glaser,  vitrtarius.  Rj. 
koji  Maklo  gradi  ili  prodaje. 

stiiklnrnien,  f.  dućan  staklarski,  vidi  caklamica. 
igp.  Stulli. 

stiLkIcn,  a4j.  gldsern^  von  Glas,  vitrens.  fij.  ito 
pripada  staklu,  ridi  caklen,  cklen;  nr^li,  sr&iri, 
sn^ajli. 

stakl^ne«^,  stakMnceta,  ti.  n'iii, stakalee.  Rj.  dem. 
od  staklo,  za  nast.  isp.  burenee.  t'okanj,  2)  Maklence 
od  jedne  četvrti  satljika.  Rj.  828b.  Itolub  će  ti  odmah 
doći,  a  ti  mu  podaj  staklence  i  on  će  ti  doneti  iive 
vode.  Npr.  70.  snaČenje  kod  stakalce. 

stAklili  se,  stikklim  se,  v.  r.  impf.  gldnsen  tci« 
nirts,  splendeo  u/  ritrum,  cf.  ckliti  ae.  Rj.  vidi  i  skliti 
«e.  Hjajati  ne  kao  staklo. 

Nt&kto,  n.  [pL  gen.  -itakiila)  dns  filan^  viirum.  Rj- 
vidi  »tklo,  sklo,  cklo;  džam,  »rfa.  i>p.  biljar.  — 
Bardnk,  1|  krćag  ili  staklo  s  noscem.  Rj.  16a.  (=  sud 
od  stakla,  vitii  sr^e).  Gostara,  staklo  sto  se  u  njemu 
drži  vino  ili  rakija.  Rj.  %b.  OrlU  n.  p.  u  puAke 
ili  »  stiikla.  Rj.  U>2a.  t'unet,  tijesno  staklo.  Rj.  8l6b. 
Kad  je  Arap  kulu  načinio,  udario  stakla  u  pendžere., 
proat'ro  je  svilom  i  kadifom.  Npj.  2,  '^7.  Pa  poteie 
teSku  topiizinu,  njome  lupa  rareve  dvorove,  »as« 
njemu  stakla  u  pendžere.  2.  389.  Bacaju  ćaAe  i  puna 
stakla  s  vinom.  ^ov.  Srb.  1817,  477.  Ja  bih  mu  svagda 
u  jutru  donio  po  jedno  staklo  od  rozolije  u  slami  ili 
u  ftaSu  Jadarske  iljivovice,  Sovj.  80. 

Stftknn.  f,  (u  C.  O.)  ^.euski  nadimak.  Rj.  —  Stakna 
(osn.  u  Štaka  od  Stanisava).  Osu.  189.  takpa  hpp, 
vidi  kod  Bek  na. 

Stitknati,  stakuČm.  n.  pf.  lusammenruckeH,  pro- 
pius  admopeo:  ugarke,  vatru,  ef.  stadi.  Rj.  n-taknuli. 
V.  impf.  sticati. 

StAko,  m,  hgp.  od  Stanoje.  lU.  —  Sia-ko  (oan.  a 
Stnnimv).  t»sn.  312.  taka  hgp,  kod  Dako. 

^tAInc  stAlca,  m.  der  Gangelwagen,  machina  ^HO 
stare  et  incedere  discunt  parrulit  cf,  dubak,  stojaća. 
Rj.  sprttve  kojom  se  dijete  uČi  stajati  {i  hoditi).  vidi 
i  dubnc,  dubajkn,  stojnica,  atolac.  vitli«!^  3. 

StiVlit^,  StJillii^a,  m.  Jiuinen  einer  alten  Jiurg  an 
der  Moraca,  olter  Ćuprija:  Vino  pije  Todor  o<l  .9*«- 
laća  u  Sialaću  na  Moravi  p:radu.  Rj.  zidine  od  sta- 
roga grada  na  Moravi  više  Ćuprije,  isp.  imena 
s  takim  nast.  kod  Balać;  rijeci  kod  gluhai5. 

MulAćania,  m.  Einer  von  Stala«!.  Rj.  iovjek  is 
Sialaia, 

stalan,  atilna  (stjSona),  adj,  (a  Dabr.)  $tandhafU 
tstabilis.  Rj.  sto  trrdo  stoji,  nV/«  stanovit  2,  postojan. 
Ltp.  slanovan.  —  Kad  crkva  bjeSe  gonjena  .  .  .  vjerni 
ne  imagjahu  Mnln^jeh  6uinih  trpeza.  DP.  341.  Ua  je 
perperama  bita  vrijednost  stalna.  ])Rj.  2,  289.  Ali 
on  ćvrvtt,  postojan  i  stalan.  Glna.  21.  281  (stabili*). 
Za  Rve  je  već  stalno  pravilo  . .  .  Vid.   d.  1862,  19. 

StAlcŽi  m.  {u  Hrv.)  »Štand,  status.  Rj.  n.  p,  ćorjek 
staleža  ratarskoga,  činovničkoga,  popornkoga,  ild.  isp. 
red  5,  i  syn  ondje.  —  stalež  (od  osnove  postale  od 
kor.  od  kojega  je  Majatt).  isp,  Onn.  3(>9.  riječi 
s  iakim  n<w(.  kod  derel. 
I  stAlnost,  stAlnosti,  f.  consiantiaj  animi  firmitas, 
I  Stulli.  osobina  onoga  što  je  .italno.  viđi  postojanstvo. 

stiiman,  stamna,  adj.  (u  Dubr.)  ridi  star:  .ttamna 
Ćeljad,  t.  j.  stari  ljudi.  Rj.  —  od  osnove  koja  nije  u 
obit^aiu,  a  koja  je  postala  od  kor.  stati.  isp.  Osn.  181. 

Slainnt,  m.  ime  mufiko^  —  staman,  stamen.  Sta- 
mena, Stamenko,  Stamenka,  Stdmat{o\ić);  stanem 
(stati).  Korijeni  270.  imena  s  takim  nast.  kod  Ku&lat, 

Stitmbol,*  wi.  vidi  Carigrad.  Rj. 

stamb61ae,  stambćica,  m.  (u  Bačk.)  pijetao  yeli- 
kijeh  nogn,  Ari  HaJm,  gaili  genus.  Rj.  isp.  stam- 
bolka. 

StumbAlfJn,*  m.  riVZi  Carigragjauin.  Rj.  čovjek  is 
Stambola.  —  Stani  malo,  care  Stambol{jaf  Npj.  3, 
71.  Knjign  pite  Stambol^a  Salko.  Herc.  174. 


stonbolljtt 


-46S  — 


stanovan 


stmuti6Uju/  f.  StAinlioUka  zobnica:  Na  glavi  mu  i 
maha    Stavibolija,    Rj.    uopće    Štogod    iz    Stamhola:  i 
Nek  opremo  moje  dite  drago,  meni  raoffa  StamboUjn 
gjogu,  a   mom   ^inu    plemenita  dom.   HNpj.   4,  lOS. 

StanibdlTn,  ^^tambolina,  m.  KotistuniiuopoUtaner, 
GoHstitntinopolituntM :  Aga  jaAe  Rta  StamboUna.  Rj. 
koji  je  iz  Stamhola,  t.  j.  at. 

stiimbolkn,  f.  Konfitantinopolitun^in  CArt  Ihane), 
('onsfantinojiolitntM  Ctj/illina).  cf.  stnmbolac  Rj.  l'ojn 
je  iz  SinvihoUt^  i.  j.  kokos. 

StAmboUki,  ftfij.  iiW*'  OarigmdHki.  Kj.  ito  pri- 
padfi  Stambolu. 

stAmcD,  adj.  (U  PaStr.)  m'her^  feat^ceritut,  firmus: 
«pom  ide,  ali  Jtiametio.  Rj.  kno  pouzdan,  irtd.  — 
atavuni  (kor.  »Rta«  sUtjnti;  ifip.  i  »laman.)  Osn.  102. 

StftriK^iin,  f.  ime  ženako.  Kj.  i»p.  Stamenkn.  ea 
snuće>ije  isp.  stamen. 

StAmt'nka,   f.   ime  žensko.   Rj.  hpp.  od  Htaniena. 

Stam^nko.  w.  ime  muško.  Rj.  Htamen-ko.  isp. 
stamen ;  sa  na.«^  HoŠko. 

Stiin,  f».  iloc.  stAnu).  Rj.  pl.   fltfinovi.   Olafl.  8,  10. 

—  1)  der  WeberMuhl,  machina  iextoria.  Rj.  stan 
tkalački,  pidi  natra,   krosna,  razboj,   stative,  tara.  — 

—  2)  die  Sentierei,  loeiis  et  cana  mulgendis  (irslnte 
offihufi.  Rj.  (fdjg  ftt  ljeti  nfnkn  mu?e.  vidi  ntnnarna; 
bai^ijn,  baf^ina,  kalnn,  konak  4,  mandra.  imp.  majur, 
m\nl.  —  Tu  Hu  s/«»or(\  jedne  žene  stoku  mu7.11, 
jedne  mleko  rar.livajii.  Npr.  Hl).  Jmnjn  po  jciln«  gusle 
osobito  nti  «Mni#  kod  thbanu.  Npj.'  1.  XVII.  Tužit^e 
Atanovi  pastirski  i  posufti(**e  »a  vrh  Karmihi.  Amos 
I,  "J.  —  3^  dfr  Ltib  (aU  Theil  des  HemdeA)^  in- 
dnsii  corpus.  Rj.  ovuj  dijel  od  kohtije  sto  ntoji  (0- 
rjeku  oko  struka,  »to  je  osmi  rukava.  —  4)  H^oti- 
nung,  domieilium:  Gje  mu  je  han  tu  *  ulan  (Nema 
ni  kiii^e,  ni  kut'ifita,  nepo  mjy  aluga.  Poal.  7f>).  Budi 
mirna  i  po»!uftna  tamo  u  tvoj  stan.  Ve*^  me  kopaj, 
nenr>,  kod  Mujina  stana,  gdjeno  Mujo  »pavu.  Rj. 
hffp.  stj^uak.  —  Stan  ti  za  crno  more!  (Gledaj:  Ne 
»tanio  Ke  do  mora!).  Posl.  2t*3.  Najviša  Ij0V(?en  pla- 
nina .  .  .  vilenski  u  njoj  utanori,  avegj'  vile  tanee  iz- 
vode. Npj.  1,  V.H).  Pa  okrenu  »iatni  bijelome,  kod 
stana  je  no6'ii  prenosio.  4.  3*24.  Kara-(jjorpjijr  ot- 
prati heiA  u  njegov  Waw.  Hovj.  54.  Mnogi  su  stantjvi 
u  kuri  oca  mojegn.  Jov.  14,  2.  (tospoJ  Ic  blagoslovi, 
ittane  pravde,  uvela  goro!  Jer.  31,  a3.  —  /i)  s/mhow 


Ktajati :  Angjeli  tios|)odnii    utanom   stoje  oko  onijeh, 

KDavIjain  "^ 

stadom  Htati. 


koji   se   njejra  boje,   i    iznavljajn    ih.    Ph.   34,  7.  iitp. 


SlAna,  StAiia,  /'.  ime  žensko.  Mnofri  ovo  ime  na- 
djenu kad  im  »e  ženska  djeca  nza«opce  rađaju,  kao 
da  hi  Halo,  i  mn^ka  <Ia  hi  ^e  pojela  ragjati  .  .  .  Rj. 
hyp.  ofi  Stanisava 

stAnu<f  (kameni,  atđncu,  ni.  (u  ('.  G.)  koji  je  iz 
zemlje  kao  i/uikao,  ein  fesl  tjef/riitideter  Stein,  im- 
motuiN  ttaxxtm,  ff.  Htanovnjak.  Nako  ovi  dva  tttanea 
kamena.  Rj.  vidi  i  jrvozd,  Aivao  2.  —  Upazi  jednu 
babu  gje  sjedi  na  jednom  kamenu  stancu.  Npr.  118. 
Tako  mi  se  Hvaka  rabota  ne  zakamenila  k^ostanac! 
Posl.  305. 

Slftnat'a,  /*.  ime  ^.ennko.  Hj.  —  onn.  n  Stana.  Osn. 
3f»().  za  naat.  lAp.  Jela^. 

I.  HlAnak,  »tknka,  m  —  1)  Nema  ti  tu  atanka, 
hier  ini  kein  Bleiben  f'iir  dicK  vix  hic  remanere  po- 
ieris:  abi,  si  me  andin.  Kj.  f=  ne  možeš  tu  ostati). 

—  ^^   ^^P'   '*^'    slan:    Uovedofte    analie    nafie   miro- 
Dosnice,  smiri   snaho   ovi   t^tanak,  smirio  to  Rog.  Rj.  i 

—  prin^jeri  za  2)  i  :-i):  Na  njima  ptice  viju  gnije/da;  1 
idanak  je  rodi«  na  jelama.  P«.  UU,  17.  *>,  da  mi  je  | 
u  nuKiinji  stattak  putnirki'  da   ostavim    narod    svoj  , 
i  aa  otidem  od  njili.  .ler.  9,  "2.  Žalost  Vci-czilska  ne 
1^  vam  dati   Htanka.  W\h.  1,  11.  U  ime  cijele   crkve 
žele  mu  miran  Manak.  l)P.  3(>4. 

3.  sl&nak,  »lauka.  m.  (u  C,  U.)  vidi  sastanak:  Ja 
na  stonak  u  Kosovo  [logjob.  Rj.  —  Otiia'  je  Jaoko 


u  Kosovo,  a  na  stanak  od  krajine  Mujn.  Npj.  3,  218, 
isp.  Mtati  se  t  sastati  se;  stajali  »e  i  sastajati  se. 

.stftiiiir,  stanAra,  ih.  der  Senner,  pccoris  custos.  Rj. 
koji  je  na  fdanu  kod  stoke.  isp.  stan  3.  vidi  bač,  1 
ai/n.  ondje. 

.stanArcv.  niJj.  vidi  stanarov.  Rj. 

stauikrten,  f.  die  Sennerin ,  orium  curatrir,  cf. 
planinka.  Kj.  koja  je  na  Manu  kod  stoke,  tidi  1  ba- 
čica,  maja.  isp.  redara,  rcdn-Sa. 

sfAai^ricin.  adj,  der  stanarica,  curatrieist  ovium, 
Rj.  što  pripada  stanarici. 

Ntiiniirina,  f.  Hausmiethzins.  J.  Bogdanovi^?.  vidi 
kirija  I ;  plata  od  stana  4.  —  za  nast.  isp.  dimarina. 

stftnarna,  f.  die  Sennerei,  cf.  stan  2.  Rj.  1  ondje 
sipi.  —  ntnnarna  (stan  pa'ttirski,  o?»n.  n  stanar).  Osn. 
175,  ovaj  eudtii  nojitavak:  stanar-na  ntdari  se  samo 
u  ove  rijevi,  pa  se  s  pravom  podiže  sumnja  da  ne 
bude  pogrjeian;  moie  biti  da  je  on  i  uzrok.  Sto  su 
u  Zagrebu  bili  uzeli  pisati  knjižarna,  ljekarna,  itd. 
mjesto  knjižarnica,  Ijekaruic.o,  itd, 

stan&rov,  adj.  des  stanar,  curatoris  ovium,  Rj.  što 
pripada  sfanartt,  vidi  stanarev. 

Si  jknava.  /".  »me  žensko.  Rj.  —  Stanara  (osn.  Stana). 
( )»n.  85.  hyp.  od  Stanisava.  isp.  za  nast.  Gospara, 
Ljepava. 

Stftniea,  f.  ime  Sensko.  Rj.  dem.  od  StUna. 

stjLnicn,  f.  -  1)  (u  Sinju)  vidi  stativica.  iy.  \yidi 
i  stativa,  platva;  klupa  'J.  —  2)  cellnht.  Stulfi.  vidi 
Ijiipkn,  okce.  dan.  stanićica.  osn.  u  stan  1. 

htilaii'ieai  /'.  dem.  jfrafc.  Stnlli.  dan.  od  stanica  y. 

Stfknilo,  m.  ime  muJko.  Rad  2(j,  55.  hpp.  od  Sta- 
iii.sav.  —  Ittkva  htfp.  kod  Drailo. 

StAnimir,  nt.  ime  mu^ko.  Rj.  Stani-mir.  tako  sa- 
stavljena imena  isp.  kod  Rndimir.  sua  hyp.  od  Bta- 
nisav  mogu  biti  i  kyp.  od  Stauimir. 

Sliknisav,  m,  mn^ko  ime.  Kj.  Staui-s(l)av.  tako 
MaMacljena  imena  kod  Berisav.  —  /it/^.  Htajko,  8tajo, 
Stako,  Stanilo,  Stainfta,  Stanko,  Slauo,  Stanoje.  ova 
hyp.  mogu  biti  i  od  Stanimir. 

St&nif«aTft,  f.  ime  žensko,  lij.  8taui-»(l)ava.  tako 
sastitvljetta  inicna  kod  Dikosava,  —  /ij//i.  Stajkii, 
Štaka,  StJina,  StJma,  Htana^a,  8tanava,  Stanica, 
Stanka,  Stanojka. 

StJknl.šn,  m.  ime  rauSko.  Rj.  hm,  od  Stanisav.  — 
U  nestaJieu  ljudi  i  StaniS^a  snui,  Posl.  334.  takrn 
hvp.  kod  Dabi.4a. 

stJknislo,  II.  mjesto  gdje  se  tko  stani  (te  stanuje); 
die  Nitd&rlassutuj,  coloiiia.  vidi  naselje  I.  isp.  bora- 
viMe,  prehivi^li^e,  stanovaliHe.  —  Glavna  au  staništa 
danaiiijijeh  t'akavaea  o.*ilrva  Jadranskoga  mora.  8rh. 
i  Hrv.  4.  rijeci  s  takim  nast.  kod  ditnTSte. 

stikdiU  se,  Htfimm  se.  i\  r.  pf,  stehen  hleUten,  stUl 
bleiben,  si.tto:  Ne  stanio  se  do  mora!  (Kletva.  Posl. 
20D),  Rj,  V.  pf.  sloi,  nast/iuili,  ostAnitj  se.  v.  inipf. 
prosti  isp.  stajali,  stanovati,  —  Vojska  pohegne  preko 
planine  k  Poreču,  no  prosti  vojnici  ...  ni  onda  se  ne 
stane,  nego  prsnu,  kud  je  ko  znao.  MiloS  37.  OtiSav 
slani  se  kod  potoka  Horata.  Car.  I.  17,  5. 

Stanka,  f.  ime  Žensko.  Rj.  —  hyp.  od  Ir^tanisava. 
taka  hyp.  kod  Drenka. 

StAoKo,  m.  ime  mu&ko.  Rj.  —  hyp.  od  Stanisav. 
taka  htfp.  kod  Bo5ko. 

Stidno,  m,  hyp,  od  ^?tanisav.  isp,  Riido  [od  Radiaav). 

—  Vojvoda  Štano  Uskokovif^.  Npj.  .*>,  531. 
Stiknoje,  m.  ime  mu^ko.  KJ.  hup.  od  titanisav.  — 

osn.  u  Rtano.  iaka  hgp.  kod  Blagoje. 
StJVnojka,  f.  ime  žensko,  Rj.  Iiijp.  od  Staoisava. 

—  taka  hyp.  kod  Milnjka. 

Ntanovftn^to,  n.  »Stulli.  injesto  gdje  tko  stant^e, 
vidi  horaviMc,  prebivalište,  tler  ^ohnort,  domiciliumf 
habitatio.  isp.  stanište. 

st&DOVnn.  stilnovna,  adj.  (st.)  fesibegrundet,  f^rmns, 
cf.  sLauae:  Da  od  njega  Bva  gora  mirile,  i  po  gori 
stanovao  kamet\je.  Rj.  što  tvrdo  tsloji.  vidi  stanovit 

30 


3 


stanoTanJR 


—  466  — 


1.  StMM 


1.  isp.  stalan,  DORtoJAD.  —  Jeni  li  kad  ćao  £a  ata- 
fiovne  svijezdef  Stanovnijeh  zvijesfU\  može  se  goli j em 
okom  nabrojati  oko  2U00.  Priprava  95  ('Fixstem). 

stnudvanjis  n.  verb.  o<l  stanovali.  —  stat\je  koje 
biva,  kud  fko  stanuje  gdje, 

sfnndratt,  stiinuiSm,  r.  tm^/*.  vidi  biti,  nastavati, 
prebivati,  ajedjcti  2,  1  RtiljaU,  živjeti,  trohneji,  htthi- 
iare,  incolere.  ta  v.  pf.  isp.  staniti  se,  1  slati  1.  — 
A  Dauilo  »tade  iia  Cetinje,  i  Hunuje  doba  nekoliko.. . 
i  otide  pravo  put  Ruaije.  Npj.  5,  28.  Ali  ho<5e  li 
doista  Bog  Manotati  nti  zemlji.  Car.  I.  8,  27.  Posla 
caru  Sirskom,  koji  stanovnse  u  Dan^mku.  15,  18. 
Gospode  Bože,  Čuj  a  mjesta  gtlje  Manttjei.  Dnev. 
II,  6,  21. 

standvK,  adj.  —  J)  vidi  »tanovan:  Tekla  voda 
valovita,  iz  kametia  stanovita.  Rj.  —  Crna  goro,  žao 
mi  je  na  te,  u  tebi  je  /numeri  stanoviti,  pod  njim 
sjedi  Miljo  jadoviti.  Npj,  1,  367.  —  2)  vidi  stalan,  isp, 
postojan:  Plaiu  stanovitu  muk  ima.  UPosl.  95.  Pri- 
jazan je  stanovitijeh,  a  dobra  Oea(i)  ustrpIjenijeU.  101. 

N(an6ritost,  stan^vitosti,  /'.  constaiitia,  /»rmiirts, 
pfrsfverantia.  Stulli.  osobina  onoga  što  je  stanointo, 
vidi  »\A]noflU  poslojanatvo. 

st&novnU'H,  f.  koja  stanuje;  die  Beicoknerin,  hahi- 
tatriu.  —  Spremi  ^to  ti  treba  da  »e  nehi,  stanomtice, 
kćeri  Misiraka.  Jer.  40,  19.  Izidi,  stnnoimice  ^afirska, 
s  golom  sramotom.  Mib.  1,  11. 

sfAnoviiTk,  m.  (onobito  po  zap.  kraj.)  der  Bewohntf, 
incola.  Rj.  koji  stanuje,  vidi  žitelj,  itp.  duSa.  —  Što 
«u  ova  mjesta  tako  zatvorena  pa  se  stanovnici  fyi- 
hovi  slabo  mijenaju  »  nkolnijem  susjedima  Bvojijem. 
Kov.  36.  Napisale  tužbu  na  stanoimike  Judt^ske  i 
JeruHalimske.  .lezdr.  4,  6.  lV>gje  jutro  tebi,  stanovnice 
senudjski,  kad  će  biti  polom.  Je/-ek.  7,  7. 

slandvnjak,  m.  vidi  stanar.  Uj.  i  syn.  ondje,  sta* 
ttovan  kamen. 

iilftniitt,  .itiinem,  vidi  \  stj&tt.  Rj.  i  priii^jere  o»»4/e. 

—  f.  pf,  fdož.  d6-fltanuti,  na-,  o-,  po-,  sa-  (se),  u-, 
za-,  izo-,  odu-,  kod  stiiti  vidi  t>.  pf.  od  njega  složena. 

HtAnJe,  «.  —   1  a)  der  Zusland,  status,  c.onditio. 

—  'J'o  je  moje  stanje  i  življenje,  i  sad  pasem  kravu 
za  uzicu.  Npj.  6,  4U9.  Ua  se  može  bolje  razumjeti  i 
opravdati  damtsnje  stanje  svestenstru  našega.  Danica 

2,  116.  Btade  dokazivati,  da  je  naše  stanje  došlo  od 
kake  prirodne  bolesti.  2,  13G.  .Sta  ću  Ćiniti  u  ovome 
oiajanome  fitat^ju.  2,  139.  Stane  ga  koriti,  Sto  je  to- 
liko blago  propio  i  do  lakoga  sramnog  statua  doterao. 
5,  i*0.  Srbi  su  po  .stanju  političkome  joA  raislićiiiji 
nego  po  zakonu.  Kov.  9.  ViSa  klnaa  onakova  je  m 
kakvom  stanju  ««.  16.  Da  se  Karavlaška  i  Kara- 
bogdanska  poštare  u  pregjasnje  stanje.  Milo,^  150. 
Nego  ste  vte  joH  u  stanje  postavili,  da  ih  (pjesme) 
na  svijet  izdam.  Npj.'  3,  V.  Žalosno  statue  na&e 
kujiževnOHti.  Odbr,  od  ruž.  14.  Kad  lii  se  dalo  po- 
ini.-^liti  da  je  (6ovjek)  kao  leptir  malo  po  malo  »> 
nesavršenog  .stanja  u  savrhnije  prelazio.  Priprava 
115.  Neki  glagoli  pokazuju  samo  stanje  lica  ili  stvari. 
Rj.'  LIII.  Nesreća,  koja  me  je  upravo  dovela  u  ovo 
lUnui^nje  stanje.  HtraŽ.  1887,  207.  Bezumlje,  \)  stanje 
u  kom  se  sto  radi  kao  frtj  uma.  Dani<5ić,  ARj.278a. 
Ua  Srbija  dogje  do  zakonitoga  stanja.  O  Sv.  O.  28, 
Sto  se  ti(?e  uoa:unoga  stanja.  Rad  5,  2<X).  Hazlagii 
(aorist)  potanko  osim  vanjskih  okolnosti  osobito  unu- 
trašnje stanje  kraljevine  hrvatske.  21,  193.  —  b)  kad 
tko  stoji,  dus  Stehen.  —  Svatovi  smo,  mi  sa  stanju 
nismo.  HNpj.  3,  266.  Nasetj  stanja  ita  Primorju 
najma,  mi  i^mo  s  pobrom  na  Kladu^u.  4,  2!U.  — 
2)  u  nekim  krajevima  Hrvatske  stanja  inaći  kao 
zgrailn;  vini  se  da  je  takovo  značenje  t  u  ovim  pri- 
mjerima: Hoću  li  naC'i  stanja  u  Kosturu,  da  nastanim 
ovu  sirotinju,  Rj.  4()7b.  Risnu  f^rade  nak  lijepo  stativ! 
na  tebe  mi  troja  vrnta  stjt^e.  Kov.  74.  iip.  stanovanje. 

—  za  akc.  sUinje  (wi  stati)  isp.  hice  iod  biti),  dAuje 
[od  dali). 


st&or,  )/i.  vidi  stahor.  Rj.  u  krajevima  gdje  se  glas  h 
ne  čuje  u  govoru, 

1.  sthp,  m.  die  Batterrollt,  vas  ligneum  huiyro 
conficiendo,  Rj.  drven  sud  u  kojem  se  maslo  mćii. 
vidi  stabarka  1,  i  sgn.  ondje.  —  Bata,  ono  drvo  kojim 
se  skorup  u  stapu  bije.  Rj.  17a.  M&ti  maslo  u  stapu, 
cf.  prepirati.  Rj.  354a. 

2.  stap«    sUipa,   m.   (u  Zcti)   riđi  Map,    viit   allen 

j  Ableitangen.  Rj.  vidi  i  fićap;  *  batina,  i  on4Je  sgn. 

I  pa  kao  sto  se  mjesto  stap  kase  Jtap,    tako  se  i  sve 

ostale  riječi  koje  se  dovode   od   .%tap   govore   i  sa  a 

iHJestn  §:  stapao,  stapi,  alapii*,  stapina,  stapoi,  stapovi. 

stapikiea,   f.   onaj   ktap  s   kolom,   ^im   se   prepira 

I  skorup,  der  Butterstempel.  Rj.  vidi  stapajica.  bata  2. 

I  sCap^JliMi,  f.  iod  OflD.  koja  je  n  stap).  Oan.  326. 
vidi  stapaica. 

I      stapanje*   n.  rerh,  od  stapati,    radnja  kojom   tko 

I  stapa  Ho. 

I  stApatii  stapiim,  v.  impf.  s-tapati.  v.  impf.  prosti 
topiti.  V.  pf.  stopiti.  —  RekavSi  ua  se  naše  h  i  U  izgo- 
vara >m/tIo  stapajući'  glasove  0  i  dj.  Rad  I,  121. 
Sveti(?  obara  Vukov  pravopis,  a  sve  ostale  stapa  u 
jedan.  Rat  4. 

Štipka,  /".  (u  Slav.)  n.  p.  u  grožgja,  der  Stengelj 
stiluSf  cf.  Rtabaljika.  Rj.  vtdi  i  stabaJjka,  >  sgn.  ondje, 
—  (osu.  u  stap).  Osn.  299.  nije  li  stab-ka  od  osn. 
koja  je  u  stablo,  stabaljka,  stabljika? 

Stap6ser.  w.  (u  C.  ti.)  kao  veliln  mlitonja,  Schimpf- 
wort  gegen  einen  irdgen  MenscUen,  conricium  in  ho- 
minem  segnem.  Rj.  stapo-ser,  drugoj  poli  osn.  u  srati 
(koji  stape  sere?),  vip.  ilranioser,  stojser. 

i.  stAr.  stara  (sL&ri),  adj.  —  1)  alt,  senex.  H).  star 
godinama,  vidi  drevan,  mator.  staman.  isp.  atarovre- 
medan.  vremešan,  vremenit,  suprotno  mlad.  —  Urob 
neopojan  (rei^e  se  za  stara  čovjeka  koji  je  već  gotovo 
umr'o).  Rj.  lil>3a.  Oklepun  star.  t.  j.  vrlo  star.  Rj. 
453a.  Starješina  nije  svagda  najutar^i  godinatna  u 
kući.  Rj.  7l3a.  Kosovski  [n.  p.  on  je,  star  je  kao  da 
je  joA  od  Kosova).  1.^)6.  Stara  koza  rado  se  li^.e.  {Šturi 
se  rado  kite).  294.  Stari  vuk  pasja  prda^ina.  294.  Da 
zdravi  budu  do  sfare  starosti,  u  l>iHtroj  pameti.  Kov. 
72.  —  2)  alt,  vetus.  Rj.  isp.  vetah.  kao  davnašnji, 
pregjasnji,  bivši,  suprotno  nov.  —  Kao  5to  «e  staro 
vino  svake  godine  doljeva.  Rj.  131a.  Ui3onje  knjige 
!>ilo  se  povratilo  sa  s\ijem  na  tttaro.  Rj.  842«.  Oo- 
spotlar  mu  opet  da  novćić  . . .  Posle  nekoga  vremena 
euje  on  da  se  utari  njegov  gospodar  sprema  na  galiju 
preko  mora.  Npr.  41.  Kad  ilogjo  kući  svojoj,  dogje 
mu  utari  sluga  njegov  da  gii  pita...  43.  Pnćaju  ljudi 
daje  u  stara  vremena  nekakav  silan  ćoek...  \^.  Pa 
se  vrati  (sluga)  doma  i  kaže  staroj  rarici,  da  je  .  . . 
234.  Stari  dug  nova  naplata.  (Dvig  oigda  ostarjeli 
ue  može).  Poel.  294.  Staroga  je  kova.  (Zdrav  kao 
ljudi  pregjasnji  Ato  su  bili).  294.  U  utorom  duhna- 
ninu  nema  novog  prijatelja.  336.  Iz  stare  istorije 
naroda  Srpskoga.  Danica  2,  74.  Ja  i  sad  siediui  « 
ularonte  krartiru  auf  der  I>andslras.se.  .lavor  1885,  762. 
Miloft  posle  te  akupftline  otide  sa  svojim  starim,  i 
sad  na  novo  pristavSim,  momcima,  u  Crnuću.  Miloi 
78.  \'aS  stari  prijatelj.  Htraž.  18S7,  175.  Tako  se 
nalazi  gdjekoja  rije<5  i  u  starom  slovenskom  jeziku. 
Oan.  80.  —  Šj  stariji,  kao  starješina,  vidi  niie  osO' 
bito,  —  avto  ide  i  ovaj  primjer:  stUr'i  sciit,  m.  der 
ObersvaU  Rj.  7l2b.  vidi  sl&rojko. 

2.  stir,  m.  (u  priuiorj.)  žitnn  mjera  od  120  MIp- 
tažkijeh  litara,  eine  Art  GetreideMasSj  modii  gentis, 
cf,  bogai:  Sta  je  m.auje  od  zrna  prosa  a  te*e  od  stara 
soli?  Rj.  (iskra),  dem.  slarić.  —  Bnkila,  četvrt  stara: 
ViSe  valja  star  no  bukila  (Posl.  35).  Rj.  47b. 

.stiira,  f.  adj.  —  1)  (u  l>ubr.)  die  Alte,  vetula^  cf, 

starica:  niiAao  sam  jednu  staru.  Rj    stara  iemi,   vidi 

baba  2.   —  2)  die  (rrossmutter,  cf.  baba  1 :  U  sirote 

mila  Htara  ima.  Rj.  oćina  ih  materina  majka, 

1.  Hl&nie,  starca,  m.  —  I)  der   Greis,   «rnex.  Rj- 


2.  stanu 


—  4S7  — 


1.  sUrina 


8tar  ćotjek.  vidi  atUn,  starina  2,  HtariS;  djed  2,  ihtijar. 
dem.  Btara6it:,  starćić,  starkelja,  augin.  fiLarĆekanjaf 
star^ina.  —  Mladi  momci  da  Ijub'  udovi(>e,  stari  starci 
lijepe  djevojke?  Npj.  1,  320.  Pije  vino  Srpski  car 
Htevaue,  do  njega  su  starci  patrijuri,  Npj.  2,  12&.  A 
trei?u  mi  (jabnkti)  staruc  babo  dao.  Hert*.  23.  ^Slar*tc 
po  <iftnima,  koji  needa  dade  na  Sinaju  zakon  MoJRiju, 
danas  ae  vidi  kao  dijete*  pjevaju  pjevaći.  DP.  32t) 
(atitiguu«  dterum,  der  Althetagte.  i^p.  I>an.  7,  it).  — 
2)  der  Schtcietjerruter,  itoct:r,  cf.  taat.  Rj.  vidi  i  punac. 

2.  st^rur,  sUlrra,  m.  ein  altvr  Wcinhcrg,  vinea 
vetus.  Kj.  star  vinograd, 

SlttrAčuc,  ni.  K\.  gen.  Rtarilćca.  Obi.  4.  —  i)  kao 
dtm.  od  RtUrac:  Otud  ide  sUintCac.  Rj.  vidi  atarćić, 
starkelja,  —  it)  nekako  divlje  mnjeće,  nalik  na  bosiljak, 
tine  Ari  Pflanze  (Minze?)^  hcrbat  gem^  (mentha  L.?). 
Rj.  L'tp.  R|.»  735b. 

stlriicki,  —  1)  adj.  Ho  pripada  idarcima  ili  starcu 
kojemu  god.  —  Starci  vi<?u  na  apisalelje.  .  .  dobrijem 
je  spisateljima  od  poize  Maraesa  i^ika.  l*is.  71  (od 
polze  SrpskoslavensKi  mj.  od  koristi).  Ostavi  car  Ro- 
voam  uvjet  ataraćki^  i  odgovori  im  kako  ga  svjeiovaSe 
mladif'-i.  Unev.  U.  U),  13.  Knezovi  vješaju  svojim 
nikamn,  ne  poštuju  lica  .Haravkoga,  Pla^  5,  12.  — 
H)  stUra^ki,  adv.  irie  ein  Oreis,  senis  more.  Rj. 
n.  p.  hodi. 

st&rar^e,  n.    Rj,   vetb.  od  I)  starali,  2)  starati  se. 

—  1)  st'Oije  koje  bira,  kud  tko  utura.  —  2)  radnja 
kojom  ne  tko  stara  za  fdo  (das  Sorgen,  sollicitatio. 
Rj.):  BlngodarivSi  Milošu  na  njegovu  trudu  i  s/«m«ju 
ta  opštu  srehi.  Milo^  107.  Staranje  tvoje  Ouvalo  ie 
duh  moj.  Jov  10,  12.  Akademija  (je)  bez  prekida 
obraettla  isto  staranje  i  isti  trud  .  .  .  Rad  21,  1%. 

.Stirati.  flt'jSram,  r.  impf.  —  1)  aelate  procedere. 
Stulli.  postajati  star.  vidi  starjeti,  alt  trerđen,  altern, 
nenenco.  r.  pf.  ftlo:.  ostarati.  postaraii  se  2  (bez  se: 
učiniti  koga  starim).  --  Pusto  raslo,  mahnito  staralo. 
PobI,  267.  —  2)  sa  se,  rf fleka,  besorgi  «ei;i,  curatn 
haheo,  sollivitus  sum,  Rj.  vidi  brinuti  se,  briiiti  se, 
gledati,  kariti  se,  nastojati,  nastajavati,  skrbiti  (t  se), 
Ikrbiti  {i  se),  trsiti  se.  r.  pf.  slo:.  postarati  se  1.  sa- 
starati  ne,  zastiirnti  se.  —  Nastojati,  starati  .«  oko 
čega.  Rj.  4(.)(b.  .Tedi  i  pij,  sti<!^i  tVrao  ih,  ne  staraj  se. 
Npr.  21.  Stane  se  .tlarati  kako  bi  sp  oprostio  mate- 
rine kletve.  IM.  Ne  staraj  .<te  jelom,  ro:  trbuJiom. 
(Kad  se  misli  da  ^e  gje  dosta  jela  biti).  Posl.  209. 
Stane  se  i  u  uredbe  tsemaljske  me^ati  i  starati,  malo 
po  malo  da  vlnst  sebi  prismji,  Danii^a  6,  52.  Vjerenik 
vnlja  <lji  joj  se  (djevojci)  stara  sa  obiićti.  Kov.  40, 
Vojvode  da  bi  se  »amo  o  vojsci  starale.  Miloft  12, 
Nije  btio  da  se  stara  svoje  vojnike  osloboditi  i  u 
skupu  ib  sadržati.  Sovj.  55.  Starf^utU  se  jcdnaVo  da 
vam  ^išeni  .  .  .  Jnd.  3.  Oobro  gledaj  stoku  svojti,  i 
staraj  se  za  stada  svoja.  Prit\  27.  23.  Bandurijc  sta- 
rajući se  pokazati  Sta  se  Diislilo  .  .  .  DM.  J). 

stJirr^kanJa,  f,  augm.  od  stJirac.  Rj.  vidi  starCiloa. 

—  angm.  faka  momćekauja,  Srbekauju. 

stir^ev*  adj,  dcs  starac,  senis  mH  soceri.  Rj.  što 
pripada  1  ^tarcM  (1  i  2).  —  PoSloj  lic^  starčet^o. 
Mojs.  \U.  19,  32. 

stikrćić,  m.  dem.  od  1  stStac.  Rj.  vidi  stara^ac, 
starkelja.  —  Najznatniji  ljudi  nijesu  smjeli  da  dogju, 
□ego  postali  kojekake  siromaške  i  ncpozdale  starćive. 
Danica  3,  203. 

MlikrMna,  f.  augtn.  od  atjirac.  Rj.  riđi  atarćekanja. 

—  Da  se  mi  pet  Šest  starčina  nevjeAiijeb  skitati  kre- 
nemo? S^'ep.  mal.  63.  augm.  ti  takim  nast.  kod  bar- 
dacMna. 

8tar6Dik,  sUuenika,  m.  stari  put  koji  je  Karastao, 
alter  vertctilirloster  Weg,  via  neglecta,  cf.  staroputine: 
Ići  (^emo  jednim  starcfiikom.  Rj.  imena  putima  s  takitn 
nast.  kod  i^avlenik. 

.s(Ar@iHp,  n.  dus  Altom,  ro  seneseere.  Hj.  verh.  od 
1)  starjeti,  3)  stariti  se.  —  M)  statue  koje  biva,   kad 


tko  stari,  vidi  staranje  1.  —  2)  radt}ja  kojom  se  tko 
stari. 

Hlftro%ina,  f.  stara  imovina,  driava;  sto  jećijeod 
starine  (ili  je  bilo  u  staro  vrijeme),  vidi  starina  (f.)  4. 
—  Biii,  bane,  uz  Ružimske  strane,  jer  je  Kiha<^  carska 
starevina!  UNpj.  3,  70.  Pa  jn  tražim  moju  starevinu, 
&to  je  moje  od  starine  bilo.  Npj.  r>,  4tK).  sa  nast.  i 
(tkc.  isp.  carevina. 

stArež,  /*.  ulte  Veberbleibsd  ron  ettpas,  res  obso- 
Ictae.  Rj.  stari  ostaci,  stare  stvari  sto  stt  ostale  od 
čega.  —  rijeci  s  takim  nast.  kod  dere*. 

.stur^iar,  stare^.dra,  m.  qui  res  veteres  cujuacum^ue 
generis,  usuque  attritas  vendit.  ko  prodaje  starci; 
Tandler. 

1.  stari,  m.  adj.  (u  Dubr.)  der  Alte,  senex^  cf. 
stara<^:  na^ao  ga  jedan  atari.  Kj.   t  syn.  kod  st3trac. 

2,  stari,  HJ.  pl.  adj.  die  Vorfahren,  majores:  naAi 
stari,  moji  starif  njegovi  .•ttari.  Rj.  vidi  predak,  *  syn. 
ondJA.  —  Ćoek  od  ^ocka.  (I  on  je  dobar,  i  stari  su 
mu  dobri  bili.  Velika  pobvala).  Posl.  349.  Ćuli  ste 
kako  je  kazano  starima:  ne  ubij.  Mat.  5,  21.  Nego 
ću  Be  njih  radi  onomenuli  zavjeta  sa  utarima  njiho- 
vijem,  koje  izveuoh  iz  zemlje  Misirske.  Mojs.  III. 
26,  46.^ 

St&ri,  Stara,  adj.  pridjev  se  oraj  pridijeva  riječima, 
koje  s  iy»m  bivaju  imena  mjestima,  krajevima  i  br- 
dima: Stara  Plun'ma,  f.  Hnlkan,  monn  Haemus:  A 
na  onoj  na  planini  Staroj,  ongje  bje.^e  Starina  Novake. 
Rj.  712b.  Stara  Srbija,  f.  zemlja  naroda  nažega  s  ovu 
stranu  Stare  Planine,  Rj.  712b.  Stari  Majdan,  m.  u 
Turskoj  krajini  grad,  kroz  koji  teće  Una.  Rj.  712b. 
Stari  VlTih ,  m.  Theil  des  »iidlichen  Serbieos.  Rj. 
7l2b  (dijel  južne  Srbijel.  Ja  imadem  i  oca  i  majkn 
ti  Vlahu  Starome.  Npj.  3.  370. 

stikrleu«  f.  die  Altr,  senex  mulier:  Oj  starice  (^ma- 
nova  nevo!  uzmi  mene  za  Osmana  tvoga.  Rj.  stara 
žena.  vidi  starka.  —  Gievojka  jest  $<?er  careva,  a  ova 
starica,  ovo  je  careva  kutnja  babica.  Npj.  248,  Kese- 
dila  svojoj  staroj  majki:  t^j  starice,  mila  majko  moja  I 
Npj.  2,  22. 

stikrić,  m.  dem.  od  star.  —  Bolje  ntar  negli  starić, 
DPosl.  9.  I  kupih  draga  za  dinar,  kupila  mu  starH'. 
prosa,  siarić  prosa,  drugi  ovsii.  Herc.  23S. 

stariji,  je,  adj.  n.  p.  moji  stariji,  die  Altern,  Vor- 
geseisten^  magisttr.  Rj.  upravo  je  comp.  od  sldr,  a 
znači:  re^  u  časti  ili  u  rlanti^  ugledniji,  znatniji, 
glavar,  .ttarješina:  Onamo  su  kalugjeri  jo6  stariji  od 
popova.  Rj.  r>4la.  Starija  je  Koija  no  careva.  Posl, 
294.  Starije  je  jutro  od  vei*era.  (Kad  st^  o  t^emu  u 
veće  razgovara,  pak  se  ostavi  dn  u  iutru  da  ae  od- 
redi i.  294.  »DelinaAa,  ajde  me<^i  strelei  ti  *<p  hvaliS, 
da  si  dobar  Junak'  .  .  .  '.Ta,  TuriMne,  ja  anm  dobar 
junak,  ali  ti  hi  od  mene  stariji,  jer  je  va^e  gttepod- 
sivo  i  carstvo;  tcoj  je  m<^dan  stariji  od  vtoga,  jer  ai 
mene  na  mejdan  zazvao.  Npj,  2,  3H<I  (da  hast  diut 
Vorrecht).  Savo  mu  tade  govorio:  'Ne  mogu  se,  care, 
potur^ili :  ja  pred  sobom  imam  starijega.  3,  70,  ru- 
jete li,  do  tri  kapetana!  molimo  ww.  kuno  starijega, 
uek  ne  idu  ti  vaAi  Rvat<>vi.  3,  238.  K  /*  jesi  gospod- 
stvom najstarji,  uzmi  druHva,  pa  ti  tlruma  čuvaj; 
gospodski  su  puti  i  dnimovi  4,  280.  Drtaću  te  vjer- 
noga glavara,  dn  pred  tobom  starijega  nema.  4,  497. 
Balla  mu  na  to  odgovori,  da  ga  je  7ijegov  stariji 
poslno  u  pomo<!  narodu  Srpskome.  MiloS  24.  Sastane 
se  sa  Seri^esmom  Ibraim-pa^a,  i  on,  kao  stari^ji  od 
SerCesme  po  gospostvti,  pogje  da  uzme  Miloi^a  od 
ujeem.  53.  Pomisli,  da  tako  vei'  postaje  pravi  ortak 
ft  Milot^em  u  vlasti,  i  da  c5e  mori  i  stariji  od  njega 
postati.  l3tJ.  .Samo  carskijem  prijesialom  ho(*u  da  sam 
stariji  od  tehe.  Prip.  bihl.  30.  T  sam  .loav,  odvmi^aže 
cara  od  toga.  Ali  careva  ostane  starija.  76. 

t.  sOirlnn,  /".  —  JJ  od  starine,  Alters  hcr,  anti- 
auitus.  Rj.  staro  vrijeme,  vidi  davninu.  —  Ostrvo 
Pore£>  koje  je  od  stannc  bilo  Beogradsko.  Milog  132. 


štarlM 


—  468  — 


starodrevan 


ČinovDici  sve  re|^e  stide  Sto  ae  dublje  ide  u  siarinUf 
nego  je  sve  ČeSda  porota.  DM.  2G9.  —  2)  osobinn 
onoga  ko  je  staro  (a  nije  novo),  don  Allerj  vetttHtaa. 

—  Matorlnn,  cf.  starinu.  Rj.  347b.  Sto  se  iii''e  starine 
naš^  pjesnmiL,  ja  bih  rekao,  da  imamo  starijih  jtenskih, 
nego  juuat^kih.  Npj.*  1.  XXXVII.  Dh  ttlužimo  Bogu 
u  obnovljeuju  Duha  u  ne  u  starim  slova.  Rim.  7,  6. 

—  3)  Ato  god  fttarinsko  n.p.  pismo,  •itarodrevnn  utvar: 
Alterthum,  antigunm  oous,  nnti^uitatis  monumentum, 
V  jednoj  starini  tlolazi  ifluasar^  kao  titnla  vladaocu. 
Pom.  33.  Priop(*.i  iz  rukopisa  tri  knjižeime  ntnrinr.. 
Rad  9.  192.  —  4)  vidi  marcviiia.  —  Dođi  ^vmo  nn 
uiojii  utariuu,  u  Airoku    Liku  nu  krajinu.  Npj.  5,  85. 

—  S)  Htaro  vino.  it  Hrt\ 

8.  starkna,  m.  moj  starino  1  ineiri  liehcr  Alter^  »cnex: 
Starina  Novak,  ein  heriihmter  Jluiduk,  Kj.  vidi  starac, 
i  itt/n.  ondje.  —  Pobratime.  Starina  Novaće!  Nm.  3, 
1  fĆHven  hajduk).  8tarog  svata  starinu  Novaka.  Kov. 
84.  i^p.  Stmrcto  ga  Tursko  inom^o,  Star-Novaku  be- 
sjedilo. Kov.  57. 

slartdskT,  lulj,  nlterihumlicK  (tntiquus.  Rj.  Ho  pri- 
patiit  Htarini.  vidi  slarodrevui.  —  Bapka.  2)  titurinski 
novac.  Rj.  15b.  Bijograd  je  od  Htiirine  morao  biti 
rgjnv  i  Hturinski  (jrad,  ali  »u  ga  Nijemci  upravili. 
Danica  2,  42.  Sami  sebe  zovu  KtariuAkijem  imenom 
Iliri.  Kov.  "i.  tuh.  Svaki  po  svom  naćinu,  a  magarac 
po  Atarinski.  Poal.  278. 

stJIri&i  stariia,  m.  {voc.  stilrlfiu)  d&r  Alte,  senej": 
O  muj  brate  slarisu  derviSu.  Kj.  vidi  stltrac,  i  ontlje 
»yn.  rijeci  s  takim  nust.  kod  blutiš.  —  Vigje  banp. 
poznade  ilervina,  pak  zagrli  stari.^u  derviAa.  Npj.  2,  27G. 

.st&ritl  se,  starim  ^e,  r.  r.  impf.  (Kj.*)  >tich  alt 
ttieUen,  sen^ctutcrti  simuto.  Rj.  graditi  se  star.  su- 
protno inladiti  se,  v.  r.  impf.   1   (graditi  se  udud). 

futarj^slea,  f.  koju  je  starija,  die  Ohcrin.  isp.  na- 
fllojuiru.  —  Prva  im  je  vila  .Vnirjelija,  Augjclija,  \ila 
sturjesivu.  HNpj.  1.   fo-l. 

«1arj^&iiia,  w.  Hj.  i  f.  —  7;  kutnji  Hturjt^^imi,  das 
f>fterhunpt  der  Fatnilie,  itit  Uause,  caput  famtttu.% 
patrtanha.  Kutnji  starješina  vlada  i  upravlja  kućnom 
i  avim  imanjem  .  .  .  Rj.  —  Tei^ko  ku<5i  va  mladA>j 
alarjeiini.  Poal.  315.  Di  je  dobra  starješina,  vesela 
je  sva  družina.  DPosl.  IG.  Od  svakoga  dvoru  bijeloga 
neka  ovgje  dogjc  atđrješina;  koja  iena  jeste  udovica 
u  svojemu  dvoru  starješina,  nck  i  ona  liijetjini  dogje. 
Npj.  4,  201.  Odmelnu  s«  kućni  siarješniu  iz  ovoga 
doma  žalosnoga.  Kov,  103.  —  2)  starješina  se  zove 
koji  upravlja  jednim  selom  (seoski  starješina^  t.  j. 
knez  ili  kmet  kakav),  ili  <^itftvom  nahijom.  U  vrijeme 
Crnoga  'rjorgjija  evaki  je  vojvoda  bio  starješina  n 
/tvojoj  /rMfiini,  a  <ijorgjije  je  bio  starješina  «  svoj 
Srtfiji.  Rj.  vidi  itariji :  brčnik,  t^eiovogja,  (^eonik,  glava 
4,  glavar,  poglavar  poglavica,  oblasnik,  d^r  (Ihef.  — 
Starješine  od  kn^na  ili  plemena  zovu  se  i  danas 
vojvode  .  .  .  kneiinske  starješine  i  upravitelji  zvali  su 
ae  vojvode.  Kj.  70a.  On  li  je  i  starješina  i  mlagje- 
Šinn.  Rj.  34)3a.  Dokle  im  zemaljske  starješine  nijesu 
to  zabranile.  Rj.  571b.  Serdar,  fiahijski  starješina,  Rj. 
G77a.  1  pribeie  gori  u  hajduke  .  .  .  (Jćini  ga  družba 
starešinom,  stareftova  tri  godine  dana.  Npj.  "J,  75.  Ne 
mo?,e  nad  svima  ttiti  starješina.  Danicji  3,  217.  8ad 
je  u  Kotoru  okružni  kapetan  kao  glavni  starješina 
od  sre  Boke  .  .  .  Serdari  su  ondje  sad  pandurske 
Htturješine  Kov.  39.  Luka  bio  izišao  na  glas  i  prikučio 
se  starješinama  ^prvoga  reda.  Sovj.  (J4,  Starešini  kor- 
pusnoga  6taha.  Zitije  20.  liecV  car  Asfcnazu  starješini 
svojih  dvorana ...  A  starješina  nad  dvoranima  predje 
im  imena.  Dan.  I,  3.  7. 

stnrj^.šinin,  arij.  den  starješina,  ilUiu  tiui  est  starje- 
liina.  Rj.  a/o  pripada  stHr;jcšini. 
•  s(urJ^Ainski.  udj.  drm.  starje&ina  geh/rig,  -oC  8ta- 
rjeAina:  Nek  si?  znadu  svati  siarjcšinski.  Rj.  što  pri- 
pada starješinama  ili  starješini  kojemu  god.  —  Savi<^ 
Je  znao  pisati  i  i.\atiti  bolje  od  mnogijeb  atarješin.'tkijeh 


I  pisara  po  Hrbiji.  Sovi.  8.  Ko  ne  bi  doSao  za  tri  dana 

po  dogovora   knp.zovsKom  i  starješinskom,   da  se  sve 

imanje  njegovo  razaspe.  Jezdr.  10, 8.  Neka  ga  ((Toapoda) 

uzvittuin  na  saboru  uaroduom,  nu  skupštini  starješin- 

I  sitoj  aluve  ga!  Ps.  107,  32. 

stnrJi'^sTiistvo,  n.  —  1)  Amt  und  Witrde  des  sLa- 
I  rjeiina.  digtiitas  "'^i>  starješina,  cf.  ftt.<irje5tvo.  Rj.  Citst 
I  i  vlasi  siarješin.tka.  —  More  I  ovom  se  rijeiM  pokazuje 
1  kao  neko  starjesitistoo  (kao  malo  manje  nego  sa  >bre*). 
Rj.  3t>8b.  Skupi  mu  se  sva  Srpska  gospoda,  pa  je 
redom  u  sovri  posadi  po  gosposivu  i  po  starješinstvu. 
I  Npj.  2,  U»8.  Mirko  ište  Jetnlje  starjesinsivo.  iJ,  445, 
On  je  glavno  starješinstvo  od  sebe  odbacio  i  Ojorgjiji 
I  nametnuo.  Dauica  3,  217  l'iiatelj  se  dobro  opominje 
onoga  uugovora  o  prvome  starešinsiou.  MiloS,  135 
I  (ko  će  biti  prvi  starješina).  Stvoritelj  moj  Gospod  po- 
časti me  na  zemlji  starjesinstvoui  nad  scijem  Sto  ae 
vidi.  DP.  89.  —  2}  fito  se  da  starješini  više  nego 
I  drugima  kad  se  &to  dijeli,  Vorrang,  principaiuSf 
I  primae  partes:  Dmitar  iSte  konja  starješinstvo,  vrana 
i  konja  i  siva  sokola.  Rj.  kao  sturješinski  dijel.  —  Ako 
bi  mi  Rog  i  srei5a  dala,  te  bi  gradske  plijeuio  ovce, 
dobar  ću  ti  dio  ostaviti  kako  mome  najboljemu  drugu, 
'  još  suvi^  tebe  .starješinstvo.  Npj.  4,  417. 

starji^sAva^Je,  n.  dus  Befehlen  als  starjeMoa,  im- 
}}enum  niortf  starje^iua.  Rj.  verh.cd  starjcSovftti.  stanje 
koje  biva,  kud  tko  starješuje. 

starJpA6%'atL  stnrjfcžujSm,  r.  impf.  starješina  sein, 
suvi  starjciiina.  Rj.  Ititi  starješina.  —  Sl<j  ti  meni 
popuješ?  Sto  nu'  učiš?  -to  mi  starjeiuješ?  Posl.  3«»0. 
Ućini  ga  družba  stareftiuom,  starešova  tri  godine  dana. 
Npj.  2,  75.  To  MU  »tarjeSine  Horejima,  kako  im  niarje- 
šooidiu  u  zemlji  Siru.  Mojs.  I.  3(j,  30. 

.Htiirj4^Slvo,  H.  vidi  »tarjcSinslvo  I :  .Vko  ču  je  uapit* 
po  stiiiještru,  iiapiču  je  stanmi  Jug'  Bogdanu.  Kj. 
sturješin.-{ka  iasi  i  vlast.  —  Svaki  jt*  bteo  drugome 
da  zapoveda,  i  starestvo  svoje  nad  njim  da  pokaže. 
Dauica  4,  23.  Sjcgjabu  iired  njim  stariji  po  starještvn 
Kvojem.  Mojs.  I.  43,  33.  Hoču,  ako  6ek  mi  prodati 
sturještro  ...  Ma  će  mi  slarjcštvo.  Prip.  bibl.  21  {isp. 
Prodaj  mi  prvenašivo  ...  fito  če  mi  prvenaštvo.  Mojs. 
1.  25,  31). 

.st&rjoli,  stitr'im,  v.  impf.  nit  werden,  ultern,  se- 
nesco.  Rj.  postajati  star.  vidi  starati.  \\  pf.  s/oi. 
o-stajjeti,  pre-,  xa-.  —  Nit*  se  .^ije,  ni  parn.  (Osobito 
se  govori  sa  ljude  koji  ne  stare,  nego  se  drže  je- 
dnako). Posl.  224.  Ti  star,  a  ja  mlad.  (Govore  gjekoji 
Hredoviječni  ljudi  prema  novome  mjesecu  da  ne  hi 
naglo  starili).  317  {Jtolje  slorjeli). 

htarka.  f.  —  I)  vidi  Btariča.  —  AI'  je  Pavka  vrlo 
ostiirila,  <A  starosti  pa  se  pokučila  .  .  .  Tad  je  starka 
Mehi  besidila.  HNpj.  3,  5tl!.  »Suira  b'  moja  o  pre- 
mila  ljuba«  .  .  .  »Rno  tvoje  starke  na  odžjiku.*  4,  37. 
Zadovoljstvo  učiteljeva  strica  i  njegove  starke  do- 
mačice.  Zk»4».  314.  ^  2j  ptira  koja  imn  mlad*;  n.  p. 
donio  kuci  starku  s  mladima  (ptičiuia).  (u  Slav.).  Dr. 
T.  Maretič. 

stflrku^jo,  n.  indi  tarkaujc. 

Btftrkuti,  kiim,  vidi  tarkati.  i  sgn.  ondje.  v.  pf. 
staruuti.  —  Jedan  trčkara  tamo  amo,  starka  ratfu,  i 
viče.  Megj.  189. 

stArkolja,  m.  ein  altes  .Manuchen.,  semculus.  Kj. 
drm.  od  sljirac.  riđi  Htarči(',  siaračac  1.  —  ea  nnst. 
i.'ip.  (tomelja,  i  ondje  ostala  imenu. 

stikriunli.  m.  udj.  dcr  jCtcrrg,  uamM,  cf»  manjo.  Kj. 
star-mali.  vidi  i  izmcUik  2,  kepec,  mnliA  2,  maljenicn, 
maljo  2,  prč  2,  puilačič,  putlaK. 

smrniiti.  sturnem,  r.  pf.  vidi  »taknuti.  R^.  n.  p. 
ugarke,  vatru,  ridi  i  tarnuti.  v.  impf.  starkati. 

Sturdbu^arski,  aitj.  Slaro-bngan*ki,  što  pripada 
ittarim  Hngarima:  althulgavtscli.  moše  se  ret't  ^  Hljri 
Bugarski.  —   Sfavofntffarska  pjc^miL  Star.  4,  82. 

stnri^drevan,  atan\(lreviia,  udj.  ultrrthiitnlich,  an- 
tiquaH,  rf.  starinski.   Rj.  starodrevan,  isp.  drevan. 


RtAroduiinft 


469 


stasit 


s(iir6dužlnn»  f,  Btiiri  dug,  alte  Scknldcn^  nes  (i/icnum 

l*d«.s\   Kj.  staro-iiužiufl. 

stnrdsrnnjicn.  /'.'  njivn  koja  je  (»oodavno  gnojenu. 
J.  IJotrd}inovi(5.  Htaro-frnojicn. 

»tnr6jko,  m.  rUii  HUri  svat.  Rj.  —  Hazur  da  si, 
kume  i  starojko!  Npj.  2,  58.  stardjko  (obd.  koju  je 
pred  k  nije  sama  u  obii^ajii,  a  poatala  ie  0*1  anj. 
8ttir),  Ofln.  'il)4.  iHterm  «  takim  naitt.  vidi  kod  Mi- 
loj ko. 

K<Hrdkov.  tidj,  n.  p.  koDJ  koji  jo  davno  potkovan, 
uUhetchlngen  (z.  li.  Pferd),  smeati  ferreas  aHUqutif< 
huhen)i.  Hj.  Htaro-kov.  riđi  atarokovan. 

stnrdkoviin  (t«tnrokuvanV  vna,  adj.  rfrf/ atarokov.  Rj. 

htardkovkll,  /'.  l.  j.  »aMja.  tdtgcschinifdeler  Siih^, 
tfladiu.-i  (intupiits:  I  on  nosi  »aldju  starokovkti.  Kj. 
sfttrokovit  tfthljfi. 

!9tardllkt  SiifarAlikast,  adj.  edtes  Gesickt  hfihettd, 
ait  aussehend,  faciei  smieaccntis.  Rj.  ataro-Iik,  staro- 
likaat,  u  ćega  je  staro  lice.  isp,  iako  ftlož.  riječi  kod 
bjelolik. 

HtaronJ^mat'ki,  udj.  šio  pripudu  »latim  Nijem- 
cipta;  ulttletitsch.  moie  se  rcrH  i  stari  NjemaOki.  — 
(Jermanaki  Konip,  Sturuujenmčki  Kuning.  Odg.  na 
ait  -s. 

stardputine,  /'.  pl.  znaci  od  ataroga  puta,  die 
Spuren  eittes  alten  WeffeAj  untiqufie  titte  vestigia,  cf. 
itiarenik.  Rj.  stnro-putinc. 

staroslKi<^lit<^t  starosj^dllne,  diarosj^đioca.  m.  dtr 
AUnKi-sse,  qui  ditt  Juru  alii^hi  t^tedct.  Kj.  staro-tgcdjelnr 
t=  etarompjelac),  Htaro-ajedilao.  koji  od  siarine  ttjedi 
gdje.  riđi  i  Htaroajelac.  —  Pravi  Dubruvfani  —  staro- 
,V'tfrftoi*i  —  niMnaju  danas  nikakvijeh  narodnijeh  pje- 
aaua.  Npj.  1,  VI.  Tako  se  HankoviOi  povore^^i  o  zi- 
danju Dubrovnika  drže  rijeci  slnrosjcdjclaca,  dobrijeh 
ljudi.  DM.  275. 

starosj^djelni^kT,  ttdj.  Mo  pripada  siftroHJedioeinut. 
vidi  Blarosjedjelac  {nij.  atarosigjelac).  —  Staroscde- 
tački  cicmcnat  rumunakoga  je^^ika.  Vid.  d.  1861,  71 
(iitoć.). 

stNrftsJelat*.  star<>sioca,  m.  (u  C.  G.)  vidi  Btsro- 
sjedilac.  Rjj  vidi  i  siarosjedjelac. 

sfnrdsliivnć  knjlijt^«.  (gt.)  riđi  starostavnc.  Rj. 
»taro-slavne,  koje  au  od  starine  slavne,  iap.  i  pravi- 
lepja.  —  O  sva^em  će  .luže  besjedili,  kako  koji  dobar 
junak  jeate^  i7,nije(*e  knjige  staroslacne,  da  ka/.uje 
IHiMjednje  vrijeme.  Npj.  2,  183. 

ŠtJiroslii  vensku  f*dj  što  pripudu  šturim  Stavenimtt: 
altslariach.  može  me  reci  i  stari  J^bivenski.  vtdi  Siaro- 
elovenslri.  —  Kakogod  ho  je  u  riječima  starosluven-  , 
itkoga  jezika,  taka  je  u  nas.  Pii*.  52. 

Starohidvcnskii  adj.  što  pripada  stitrim  Sloienima.  ! 
rdlAlavisch,  vio^e  se  reći  i  stari  Slovenski,  riđi  f^taro-  ! 
aluven!*ki.  —   Staroslorenska  riječ  .  .  .  ftr|>Bk!   glasovi  ' 
'gj*   i   -<^«  fltflriji   au   od   !^taro{<loveH!tkih  yhU  i  >ftt< 
L>ioba  1>.  »Vi«,  Htnruslot^nski  KM.  Osn.  12. 

stArost.  fitaroHti,  /'.  tioc.  star5sli).  —  Jj  das  Alter 
MAčctus.  Rj.  osobina  onoga  koji  je  star.  suprotno 
mladoat.  —  Iitlapiti,  kaie  ae  za  i^ovjekn,  u.  u.  koji 
u  starosti  poklane  »laba  razuma.  Rj.  "J'J^tA.  Kalja<', 
zub  u  konia  p«  kojemu  s-e  poznaje  sturost  konjska. 
Rj.  2Gla.  Pokajti  »e  i  ksio  pravi  HriS<?anin  do  duboke 
starosti  življe.  Npr.  i>7.  Kad  iju  (cara)  ve<?.  starost 
obuzme,  dogje  vrijeme  da  umro.  iC^o,  Kad  je  ve«* 
lH)d  starost  mio  da  umre.  214.  Da  ;»e  trudi,  ne  bi  li 
«  starost  rodifeljinia  Hvojijema  od  pomotli  bio.  246. 
Ko  u  mladosr  stenic.  u  atarost  sjede.  l*o»I.  158.  Pod 
siaroift  berdo!  iVojnik  pod  starost).  251.  Da  zdravo 
budu  dv  stare  starosti.  Kov.  72.  Hara^  je  3  gro^  i 
2  pare  (na  mu&ke  glave  od  7  godina  do  velike  sta- 
rofti).  MiloS,  2»)1.  U  Vinkovcima,  gde  je  i  umr*© 
1820.  godine  t»  starosti  oko  f<0  godina.  OpH.  Uf. 
Umrije  Gedcon  a  dobroj  siaroHi.  Sud  8,  32.  Da  bi 
ODO  (dijete)  napredujući  do  sijede  starosti  alavilo  (io- 
apoda.  Di\  Il4.  —  2)  die  Sorge,  soUicitudo:  da  Bog 


'  okrene  starost  na  radouti  (kad   ae  napija).  Rj.  isp. 

staranje  2.    vidi  briga,   dert,   griza  2,  kar  2,  p^ka  2, 

I  8krb,  ifcrb.  »Zlaio,  aeatro  u  brata  jedina!  hajde  aagji 

;  u  najii  aviiju«  .  .  ,  >Hajde,  brate,  ja  hi  kafinje  do(?i, 

to  je   starost   kićene  diroike.^    HNpj.  3,  470.  To  je 

starost  pobratima  tvoga.  4,  280. 

Stftrostan,  atarosna,  adj.  besorgt.  Me^u  onolikom 
djecom  mora  biti  i  starosna.  J.  Bogdaoovi<^.  koji  se 
I  stara,  koji  je  u  starosti  5,  u  brizi,  riđi  brižan,  i  syr\. 
ondje. 

K(nrA.s(avn»  knjl/ire,  f.  pl.  (st.)  aUi*erfasste  Bucher, 
ifbri    anlifjui  {odtr    tcdre   es    statt    caroatavne ?) :    U 
I  Marka  au  knjige  starontarne:  Marko  znade  na  kome 
I  je  varatvo.  Kj.   Hlaro-Ktavne,   ud   starine  postavljene? 
ili   može  biti   da  je   mjesto   carostavne?    tidi  pravi- 
legja.  isp.  ataroalavne.  —  I  ćetiri  atara  patri^ara;  obla- 
^ise  velike   odežde,    i    na  glave  kape  krtmilavke,  i  u 
nike   knjige  8tarost<wne,    pa    ćali&e    velike    molitve. 
Npj.  2.  326. 
StarAsvaiToJo.  n.  verbal.  od  staroavatiti,  Rj. 
stard.svadea,  /'.  žena  staroga  avata.  Rj. 
slardsvaliCi,  tim,  r.  impf.  zum   stari   svat   bittm, 
advooire  pro  stari  avat:  Štarosvati   Pivljaniua  Baja. 
Rj.  pozivati  koga  da  bude  stari  .svat.  činiti  ga  starim 
svatom.  —   Kuma   kvimi    Boroja   hajduka,   starosmti 
Sredoja  hajduka.  Npj.  a,  25. 
stardsvatski,   udj.  »taro.9vatiscIi.   Rj.  sto  pripada 
.  staromu  svatu.  —  Za  kumovskim   kolima  idu  staro- 
\  svatska,  djcveroju,  pak  vojvodina.  Živ.  310. 

stni^SVatstTO,  ».  das  Amt  und  die  \Varde  des 
t»tari  »vnt.  dignitas  -oj  stari  avat.  Rj.  čast  i  vlast 
starosvat'ika. 

stardvjcrski,  adj.  što  pripada  staroj  vjeri,  u  ta- 
paduom  govoru  staroviraki;  altgldubig,  —  Ima  neko- 
liko vclikijeh  st€(*aka  ...  na  moje  pitanje  kakvo  je 
ono  kamenje?  odgovorile  mi  da  je  ^slarovirsko*. 
Rj.  IGDu. 

Sturdvla^anin,  m.  {pl.  Star&vlaSaui)  Beu'ohner  des 
Stari  Vlah,  regionis  Stari  Vlah  dietae  incoUt.  Rj. 
Oovjek  iz  Staroga  VUha. 

Slardvlaše.  8tarftvla5eta,  u.  ein  Jiingling  von 
Stari  Vlah :  Drugo  mi  je  Stai'Ovtaše  Pavle.  Rj.  momče 
iz  Staroga    Vlalta. 

SlarAvla^kT,  adj.  von  der  Gegend  Stari  Vlah.  Kj. 
.4/0  pripada  Staromu   Vlahu. 

.slarovr^nicsan,  atarovr^mcAna,  adj.  bejahrt,  aetatt 
gravift,  cf.  eredovijuOan.  Rj.  Ktaro-vremePan.  »tde  vre- 
mešan, vremenit,  atar  1,  mator.  atamau. 

stas,  m,  {loc.  atAau)  der  Wttvhs,  die  Statur,  sta- 
tura,  cf.  raat.  Rj.  vidi  i  poraat,  uzraat,  atnik.  — 
l'oek  gromoradna  stasa.  Npr  97.  Svemu  mi  je  roda 
omiljela:  mome  babu  dvorbom  i  ugodbom  .  .  .  mojoj 
brai?i  .ntasom  i  uzraatoni.  Npj.  I,  372.  Vei5e  gledam 
lijepu  djevojku,  i  lijepa  stasa  i  uzraau.  1,  373. 
Krasna  ti  ai  stasa  i  uKraatn!  2,  418.  ataa  (kor.  >atfl> 
stajati).  Obu.  365. 

st&sati,  KtJbMUn  (at^8m),  vidi  priapjeti:  U  tom  sta$a 
i  ostalo  društvo.  Rj.  stUsati  {venire,  mislim  da  se  tn 
znaćenje  koje  je  u  stati  prenoai  i  oa  na<^in  kojim  se 
do  toga  doMo,  l.  j.  na  micanje,  dolazak).  MikloSiĆ 
misli  da  je  od  grćkoga.  Korijeni  271.  glagol  se  druk- 
čije ne  nalasi.  —  U  rijeci,  koju  bejijegjaiu,  ali  stasa 
od  IlorvalA  ^fato.  Npj.  3,  347.  U  to  stasa  Jircku 
pokrajina.  4,  3(j5.  Tu  veliku  kavgu  zametnute,  dokle 
stasa  kapeuin  Zarija,  i  Miljanu  u  indata  dogje.  5.  401). 
stAsina.  f.  (oko  Moravei  vidi  klijet.  Kj.  —  Sprema, 
cf.  komora,  ku63r,  i?iler,  vajal,  klijei,  stasina  (vajal, 
klijet  i  stastna  oaobite  au  zgrade  za  aebe,  a  komora, 
ćiler  i  sprema  ponajviše  su  n  kutfi).  Rj.  705b.  sta- 
sina (klijet,  oan.  u  »tarom  CTflCit,  prera  da  je  dru- 
goga zufHVnjfl,  kor.   »stai  stati).  Oan.   UJS. 

stihsHf  aoj.  stdmmigj  robustus:  Da  mu  je  Sljeme 
tvrdo,  od  zemlje  viaoko,  na  zidu  stasito]  (kad  ae  na- 
pija). Rj.  vidi  ajenit,   i  sy».  (»Mije.  —  Dugovječno 


• 


ii 


1.  »UtI 


—  470  — 


SUviCi 


M»roBJ«aito!  (kad  se  Ito  ćaKiiAi.  ci.  »ttu$t.  Rj.  Uda.  ; 
ilM  (o«L  a  afoa).   Om.  3d0.  sto  >«  >«Jco,  («  <rr<lo. 
iM«ro«u«vi«to  «tf«!n. 

I.  allll*  ffliiite,  r.  jiA  Rj.  riđi  ntiauti  (slio«m>. 
r.  pf.  nhe.  dfc-«t«ti,  n»-.  ne-,  o-,  od-,  ob-,  po-,  pre-, 
pH'.  rnjih  /»Cl,  »A-  (•«),  »ć-,  li-,  zi-,  izo-,  ned^-.  odb-, 
podli-,  poD^,  poiidj»uti,  zadatali.  c.  p/*.  4or.  oJ  su- 
oaii  rifii  Diu/jV  ito<f  nUuiuti.  r.  impf.  prosta  rtati,  . 
•ticati  (fitoilni).  «t%jati  (utAJcm;.  —  /•  IJ  sičken  bUihen, 
eonsuiio.  Kj.  c.  imn/".  /rt-oier*  NtAiati  (stojim  i.  —  Štulo 
e^fda  u  firoee.  Uj.  (>5a.  Pustiti  vodu,  Waaser abf^'bJftgen, 
minf^cre;  ^foia  mu  roJa.  Kj.  (Mh.  t'paojiti  w,  atatikuo 
jfunj.  RJ.  74151).  Al^fcide  cipom,  L  j.  »a  evim  ot;  miOo^i 
ae  oimalo.  Uj.  312t»,  Diioe  iaki  veiar  . . .  Kad  tetar 
Mtane  .  ,  .  Npr.  42.  Stani  da  ja  tebi  kažem  jedou 
pravu  iatinu.  HiiK  CoftLije  njegove  amrti  nian^  lemaa^ 
po  temanu,  dok  na  jt^dou  nK>ć  »tane  neko  na  vra- 
tima lupali.  186  i>«p.  poatiijajj).  Stao  kao  tetak.  (Kad 
iM*  ko  li  Sto  ^abloDe.  Pob).  293.  Tako  mi  roda  ne  za- 
slela  Cu  grlu  ne  »tala)  I  301.  Stan*  poćekaj,  eiae  Petre, 
ua  ja  n  lol>om  u  faj  idom.  Npj.  1,  \dii.  Malo  bilo. 
niHa  ne  Mtanulo,  da  je  kome  taSmi  poslušati.  2,  'H. 
Tako  /ftaiU  /a  godinu  dana.  4,  312.  Stani  sada  »  ctO' 
canjcm  tvojim.  \».  47,  \'Z.  —  2)  nn  ito,  treten,  inJtiitto. 
Kj.  kfio  Htupiti.  F.  impf,  pronti  etiiiali  (ftlajem).  —  Do- 
dola i|rm  H8mH,  a  one  druf^  djevojke  »(unu  u  ral  i  pie- 
vMJii.  Kj.  \2Ha,  Zapovjedi  te  sva  vojsVa  ntune  u paraau. 
Kj.  281b.  Ova  »čovjeka  jilanursi  i^r^ ju  kolje  no«e  n&- 
viljak  meirju  sobom.  Kj.  3W)a.  Čovjek  nn  utrne  ili 
Mtnne  u  najum  ili  se  uujmi.  Kj.  31X>a.  Kad  dogju 
tamu.  Hanu  u  logor.  Npr.  207.  Jednom  nogom  slao 
u  prob  (gotovo  umrijeti).  Posl.  113.  Stao  nogom  na 
hljtibnc  (kale  se  —  u  Sriiemu  —  u  ftali  mje»lo  potfao 
uvoj  (jonpodar^  kao  da  bi  ae  6&\n  r^6\:  stao  nogom 
na  iem{}u  i  jede  svoj  hljeb).  293.  Želi  stati  u  litatku 
Hlaibu.  ^itije  IO.  -  3)  kome  na  puU  in  den  Weg 
tretcn,  tmptdio.  Kj.  o.  impf.  prosti  ut3jati  (etajem). 
hp.  pred  opijan  pod  2).  —  ufuo  mogu  pristati  ocaki 
primjeri:  Se  ututii  siroti  na  ukut,  ne  ćei  sebe  na 
KretHt.  Vcm\.  2(H^.  -\ko  raožc-4.  odfrovori  mi,  pripravi 
Rc  i  Ktani  mi  tia  suprot.  Jov  33,  5.  —  4)  hinein 
gehen,  intrutrer  ne  mo^.e  Kve  da  atane  u  vreču:  u 
otiu  kcitu  tno/,e  nldlt  biljadii  dukata.  Kj.  vidi  uzeti  I 
1 :  Ali  jp  Jodna  vrsta  oo  njih  (od  tikava)  lako  mala 
da  f»f  moie  ni  litru  i:o(U:'.  u;eti.  Rj.  739a.  —  Da  joj 
otac  nu<^ini  od  svile  Imijinc  da  mogu  stati  u  ora- 
hovu {junku.  Npr.  U22.  Koliko  je  grlu  u  gjerojke, 
ittanuta  bi  ruka  od  junaku,  Npj.  3,  266.  Iz  one  vet^ 
(gramatike)  evo  ovu  malu  skrpib  kojekako,  leleć'i  i 
g1edftju(?i  da  mi  st'n  Mtunc  najcdun  tnbak.  Rj.*  XIV. 
V6<i  je  nape^:atano  10  tabaka  (tu  je  stalo  A,  ft,  V, 
G  . .  .).  Htrn?..  IH^ii,  I47ft.  /i)  unc  mi  stalo,  datan 
liegcn,  intcreit.  Rj.  kuo:  nijt.  mi  do  toga^  ne  marim 
ga  to,  —  Sta  je  tebi  stalo  sa  to?  i  to  ve  pro(^i.  Poal. 
106.  Ni  moju  hajka,  ni  moju  /.iisjetlu.  (Xa  tijem  nije 
mi  Halo).  221,  Sto  je  tebi  stalo,  «/(;  ja  pijem*.'  Danica 
&,  IM>,  l*(ika/,tijo,  da  mu  je  mnogo  više  »talv  za  svojom 
nujetifm,  nego  li  cu  /-.aHti  i  nltivom  nAro<la  svoga.  *  >dg. 
nn  nt.  24.  h'nnie  bi  zu  tijcm  bilo  stalo,  odakle  i*e 
naiit'lti  ov<'  nutike,  onomr  bi  »v  moglo  imenovati 
mnogo  knjiga.  Pin.  23.  —  tij  stade  ga  vika  i  t.  d. 
es  entHtond,  betjunti,  eoejti.  Rj.  vidi  početi  1,  t  agn. 
^m£^jl\  v.  impf.  prosit  stAjuli  (stojim)  2.  —  Stade  jeka 
ftiU  i  borija.  Kj.  2<tyb.  Stade  y;\\  jauk.  Ki.  219a.  U  lome 
»tane  huku  s  icdnc  Htranef  dok  se  iv.ii  bniii  pomoli  jedan 
brk,  Npr.  4.  ifstjićobnn,  nsm  idcvojka,  \m  se  stase  opre- 
mati na  juzoro.  'Ui.  Kad  U7.ide6  onunto,  stunuvc  inka 
i  graja  okolo  tebe  veltku  od  hiljtulu  Ifudi.  231.  Kad 
oružje  Htasr  dijeliti,  mcn'  dadoAo  slJiru  r^irgjiilo.  Npj. 
1,  428.  Odrastao  od  petnaest  ljeta,  kao  drugo  od  Lriest 
godina;  sia  .%e  dobra  konja  prihvatatt.  2,  167.  Ako 
sr.  obratite  k  meni  i  stanHe  driati  eupovijesti  moje 
I  tvoriti  ih,  snbnu^n  viis.  Nran.  1,  9.  —  Tj  stao  vino- 
grad na   rod,   momak   na  snagu,   hegann,  coepi,   Kj. 


=  ppŠto  (vinogradj  roditi,  opaaao  se  (momak) 

—  Stade  wtama  na  udadtm;  ne  kće  nonui  sajed- 
nijem,  ne  kće£e  je  dva.  PosL  293.  Pa  tiadfm  Bogu 

ntt  molitrm,  moli^  se  Bogn  istinome  od  dao*  do  dan' 
xa  ocgeljo  dana.  Npj.  3,  ^  —  Sj  kotfen,  coneta: 
aulo  me  de»et  gro&a.   Rj.  r.   impf.  siijaii  (atojim*  3. 

—  Inči  ^  to  njeron  na  noa.  Platioe  oo  to;  skupo 
ee  ga  fdati.  Poal.  98.  Navaljivao  sa  atarje^e,  da 
u^nc  juriJt  na  Srbe  i  na  lune  i  da  ih  raatjei^o, 
makar  iia  stalo.  Sovj.  43.  Ovo  «ve  ietvoro  oe  rje- 
rojem  da  će  stati  lOff  f.  Strmf.  1^!!87,  306.  A  drogo 
Uo  hi  TM  posta  mnogo  stala.  Kuto  15  |14).  —  /L  M 
se.  reciproč,  atati  se.  stanem  se  istao  se,  stala  se)  (u 
C^  O.)  tuii  aastad  se.  Rj.  r.  impf.  stijati  se  (stajem 
ae).  i$p.  2  stlnak.  —  Stadoie  še  tri  tabora  vojske, 
pa  se  dimno  vojska  rmzredtia.  Npj.  4,  316.  Ku  se 
stanu  Turci  i  Brgjani,  a  kad  lane  po^ka  o  gomili, 
pobiće  se  ljuti  Kolažinci,  izgiDa(5e  bra6i  Moraćani. 
%  323.  Ubij  mi  ae  boja  tri  sahata.  ćetvni  se  hoćemo 
stanati,  5,  149. 

2.  stati  (sažeto  od  stajati),  stojim,  r.  impf,  —  U 
Dubrovniku  se  govori  slala  mjesto  atJijiJa.  PoaL 
XLIII.  U  staro  vrijeme  bilo  (je)  i  stati  (mjesto  ta- 
dašnjega stajati)  pa  i  sad  se  gdjegdje  tako  nalasi: 
Bojno  koplje  u  planini  staie.  Kov.  105.  ObL  96.  «* 
Hrc.  još  se  i  sad  gdjesto  tfiko  gotori,  i'sp.  gl8ti 
(gledati). 

hti^tiva,  f.  (ir  Hx\.)  cidi  atalivica.  Rj.  vidi  i  sta- 
ni<^  *  tgn.  ondje.  —  stativa  (osn.  u  participu  pr. 
vr.  pasiv,  poslalom  naaiavkom  »ta*  u  glagola  stati). 
Osu.  94. 

stative.  /.  (u  Hrv.)  vidi  razboj  1.  Rj.  vidi  i  stan 
1  itkalački),  i  sgn.  ondje. 

.Hfativiea,  f.  vidi  statva.  Kj.  vidi  i  stanica  1,  i 
Mgn.  ondje.  —  Zabrdnjaća,  na  razboju  kao  mala  gre- 
dica Sto  stoji  odozgo  preko  stativica^  te  o  njoj  viae 
MpUn  i  brdila.  Rj.  164b.  iSapoui  (prvi  i  stražnjit,  ona 
dva  valjka  na  kojima  atoje  stativtce.  Rj.  665b. 

»t&tva,  f.  einer  dcr  tvet  aufreeht  stehend^t  Balken, 
in  denen  der  H'ebcrbaum  liegt,  cf.  stativica.  Rj.  vidi 
i  stanica  I,  i  sgn.  ondje.  —  Sakuj  meni  statte  i 
brdila,  i  oslal«,  Ato  stanu  valjade.  Npj.   1,  166. 

stav,  /'.  kad  se  proHO  žanje^  onda  se  sve  po  tri 
ćotin  snopu  skupa  sastave  i  sIo^.e,  i  tako  se  po  ne- 
kolika dana  Buši;  tako  ta  tri  ćetiri  sa.stavljena  snopa 
7.0VU  se  stiiv.  >Daj  de  mi  konje  da  nekolike  stavi 
prosa  ovr^m.-  J.  Bogdauovi^. 

htikviti,  sta\im,  v.  pf.  Rj.  od  kor.  od  koga  je  štititi; 
kao  itčtniti  da  Što  stane.  t\  pf.  sloi.  d6-Btaviti,  iz-, 
na-,  o-,  po-,  pod-,  pre-,  pri-,  ra(z)-,  sa-,  su-,  u-,  za-, 
izo-,  obi)-,  odri-,  priii-,  zafi-;  poizostavljati,  poeastav- 
Ijali.  Alostaviti  (pf.  I  impf.).  r.  impf.  prosti  stavljali, 
i  kod  njega  r.  impf.  .*nož.  —  /,  1)  stellenj  utatuo. 
Ki.  vidi  metnuti  1.  ^-  .Vko  li  pak  ne  i7.1e^.e  (ir,  jaja 
pii)lHd),  hoću  te  staviti  tui  muke.  Npr.  106.  Va  jednoga 
ou  njih  dva  stave  sa  kralja.  101*  (isp,  niše  prim^ier 
i£  Npj.  5,  74:  ki^tavi^i  ga  vezirom)'  šfUuii  s  desue 
rnkc  prtitcn  i  stavi  Joj  na  ruku.  111.  Car  oudar 
stavi  stVr  pod  strast.  115.  Carev  sin . .  ^  vas  grad  u 
korotu  !*tfirio  xa  smrt  svoje  Ijubazaictf*.  261.  Stavi 
luda  n«  vi^okOf  nek  nognmii  ma.^e.  Posl.  293.  Starih 
stru:u  mlftdu  momu.  Npj.  1,  361.  Staricu  ga  vcljijem 
vezirom.  5,  7-1  (isp.  poviše  primjer  ir  Npr.  109:  jo- 
dnoga Htavv  za  kraljal  MoraSe  staciti  latinsku  vjeru 
pred  prucoslavnu.  0X1.  315.  sa  se,  pass.:  Manastir 

i'cdan  i  drugi  stavi  se  po<l  mitropoliju^  DM.  lUO. 
Cako  je  krotku  predan  novi  ;&avjet ...  da  'f*  se  sve 
ovo  fia  suprot  starih  starom  zavjetu.  DP.  129.  — 
2)  (U  Duhr.)  legen^  pono^  cf.  ostaviti:  Durbin  savi, 
u  ttjedra  ga  stavi.  Rj.  kao  pohranitij  sahranitt.  isp. 
ostava.  —  Kad  (gjevojka)  vigje  maramu,  sate  se  i 
po^e  da  je  pregleda  .  .  .  gjevojka  stavi  maramu  u 
i\jedra,  u>  opet  za  njim.  Npr.  123.  —  3)  n.  p.  aofru. 
jelo,  decken^  sterno,  cf.  poaiaviii  4:  zakla  vola  bika, 


MonjA 


Bve  Belo  svikli,  a  kad  poj^e  da  »lavi,  nema  !ito  da 
ntari.   Rj.  (kokoA,   kad  aneBc  JAJe).  vitU  i  namJeHUti 

2.  —  //.  sa  se,  refleks,  (ii  C.  ().  i  u  Diibr.)  ftieh 
erinnerti,  mriNini,  cf.  sjetili  se:  ne  mo^ii  se  »tnviti 
ita  je  to  bilo.  Kj.  vi(U  i  osjetiti  se  11  4.  o|>omeDuti 
se,  0i>omemiti  se.  —  Stari  se  car  oduiuh  da  ga  je 
fićer  uaućila.  Npr.  106.  Vide<Si  carev  sin  . .  .  stavi  se 
da  je  xnma|cjijana.  2li;.  Ne  mpazi  «*,  Petrović  Dii- 
nile  ...  da  sam  sebe  kida  detinu  nikn.  Ne  slavi  «*, 
fjilo'ina  mu  majka.  Npj,  5,  *Jfi.  Ivo  se  mtani  t(i$ti  i 
pofiteuja,  TiirL-inii  se  no  b(*e  pokoriti,  fi,  228. 

Ntftvljanjp,  «.  Rj.  vffrh.  od  1)  atavljuti,  ti)  »lavljati 
»e.  --  t)  ntdnjft  kojom  tko  »tai^lja  što  (tluR  Stullen, 
das  Legen,  |>o8itio,  »tatulio.  Rj.)-  —  2)  radnja  kojom 
9€  tko  »tarlja  ćtga. 

.stivljatt,  »tSvljaro.  v.  impf.  Rj.  r.  iwpf.  sloi,  \{z)- 
stavljati,  na-,  o-,  po-,  pod-,  pre-,  pri-,  ra(K)-,  wi-,  «-, 
K&-,  iz6-,  nadft-,  obil-,  odft-,  zaft-;  zloutJ^viti  (v.  itnpf. 
i  pf.J.  r.  pf.  prosti  Ptaviti,  kod  njega  r.  pf\  sloz,  — 
/•  1)  steiien,  statuo.  Rj.  vidi  metati  I.  —  Sve  voj- 
vode na  sobct  dozvao,  ataclja  redom  jednog  do  dru- 
goga. Npj.  2,  202.   Prsten  stavlja,   svadbu   ugovara. 

3,  451.  sti  Be^pass.:  Koliko  se  ili  kako  »e  cijeni  ^Uo), 
izriOe  se  adverbima...  ili  tijem  4lo  se  po  vrijednosti 
stavlja  nad  drugo.  DaDitMi?,  AKj.  788b.  *su.  Htaviti  1. 
—  9)  Ugen.  pono.  Rj.  vidi  ostavljali  1.  Kao  sahra- 
Mjiruti  'J.  isp.  staviti  2,  ostava.  —  3)  n.  p.  trpezu^ 
jelo,  dcckcn,  stenio.  Rj.  vidi  ponuvljftli.  isp.  ataviti 
3.  —  //.  sa  se,  refleks,  (u  Ć.  G.  i  n  Diibr.)  sich 
erinHern,  memini,  vf.  osjei^ali  se.  Ri.  vidi  i  8je6iti 
se,  opominjali  se,  spominjati  se.  —  Ustani  se,  t'jelo 
mojel...  Bogu  Ke  ne  molilo,  a  duie  se  ne  stavljalo. 
Herc*.  323.  isp.  sUiviti  ^e. 

stAz«,  f.  der  Fussstdg,  semiia.  cf.  putanja.  Rj.  kud 
ljudi  pješice  id\i  n.  p.  pored  velikoga  puta.  vidi  i 
nogostup  1,  tražina.  dem.  stazica.  —  Tud'  se  ditla 
tanka  staza,  po  njoj  iefe  Roija  majka.  Npj.  I,  118. 
Koji  inadu  stase  preko  Drine.  4.  274.  Da  ne  bi 
mjerio  puta  Životnopa,  savijaju  se  staze  njezine  (lugje 
tene)  da  ne  znaS.  Pri^*.  5,  6.  Tako  se  i  nama  ljupko 
vije  duhovna  vtasa  za  osam  nedjelja.  UP.  261*. 

stAzfCA,  /*.  dem.  Oil  staza.  Kj.  riđi  pulanjica.  — 
Tud'  ,«<  dala  tanana  stazica,  \to  njoj  Seta  mlada  de- 
vojćica.  Npj.  1,  348. 

ht^^Bik,  m.  đer  Ericerber,  qui  acquirit:  Moj  stec- 
nife  i  dono^če,  punan  dome!  Bj.  koji  teČe  ili  je 
stekao  6to. 

st^ak,  Rt^kn,  m.  (II  ImoRk.)  oteaan  kamen  koji 
se  mcćo  na  grtjb  ili  za  kaku  drugu  biljegu.  Onamo 
na  fHiarinskijem  grobovima  ima  vcUkijeh  stč'h'iku,  koji 
nijemu  u  zemlju  zakopani,  nego  onako  stoje  na  plo- 
čama koje  »u  po  grobovima  .  .  .  kamenje  *slaro- 
virsko^  .  ...  Rj.  —  stojim,  stojerkv,  stojke .  .  .  stojalo, 
artojaća,  t*tojak  .  .  .  glasovi  -ojV-  nalaze  se  sažeti  u  e: 
Btećak.  Korijeni  271  (=  stojerak). 

stWi,  flt^em,  V.  pf.  —  /.  ertrcrben.  comparo,  n.  p. 
nvivacfl,  kn(*n,  neprijatelja.  Rj.  ftle^U  tekuih  nabaviti, 
dobiti,  riđi  zakopiiiti,  zametnuti  4,  zavn'^i  2,  isp.  na- 
te<*i  2.  suprotno  raslei'i.  c.  impf.  prosti  Xeć'i  2.  — 
Oženi  se,  moj  premili  sine,  da  zamjenu  stečetH  za 
iivou.  Rj.  184a.  Bog  im  da  te  steku  u  seaiemu:  u 
povtdinia,  u  konjma  ...  Npr.  71.  Poilje  ga  po  svi- 
Ijetu  da  teee^  ali  ne  leće  da  aspri  steče  nego  na  steče 
opameti.  217.  U  oni  isti  Oas  tteče  vid  orinji  i  razgovor 
deset  puta  ljepši  i  bolji  nego  li  je  prijed  imao  ...  i 
oitenifte  ga,  te  .tteie  silno  hlagu  i  ima  lijep  porod. 
S19.  Ko  bi  ga  naio,  duiu  hi  stekao.  Poel.  Vob,  A  &ta 
je  Ijepie  od  slave  Božje,  i  od  reČare  s  pravdom  ste- 
čene. Npj.  I,  96.  Ne  stekla,  Mare,  srećice,  kolik'  ni 
pauD  ku6t'el  1,  ;i83.  I  gje  ti  je  Osman  barjaklani? 
1  06  ti  je  Tuzla  kapetane?  kt^c  Bosna  nigda  st^vi 
H«  će.  4,  272,  Da  stečemn  >iebi  ime.  Mojs.  1.  U,  4, 
Pokaza  zasluge,  koje  je  stekao  ua  književnom  polju. 
Rad  17,  166.  —  //.  sa  se,  refleks.  Rj.  r,  impf  sto:. 


Htjet'ati  se.  —  1)  zusammentaHfen ,  concurro.  Rj.  vidi 
r\oć\  se,  i  sgn-  ondje.  —  Oko  Dušana  sttkoh  se  ljudi 
kmi  stuAise  is  razlivnih  srpskih  zemalja  i  redova. 
DM.  51.  »A*  stoji  samo  radi  vi.4e  suglasnih  koja  su 
se  stekla.  Ubi.  36.  Jednom  steče  »v  oko  Isusa  mnogo 
naroda.  Prip^.  bibl.  126.  —  2)  irerdeu,  in  Erfullung 
gchen,  fio:  I^togogj  rekli,  kod  Boga  se  steklo.  Sto  su 
rekli,  tako  mu  se  !<tekltK  Kj.  kao  zbiti  ite,  dogoditi  se. 

—  Kad  zakune,  kao  u  trud  (primi  mu  ne,  steie  mu 
se).  Poal.  116.  Kako  Umu  reće,  i  Muju  se  stcve:  \ 
umrije  Mujr^  žalosna  mu  majka!  Npj.  1,447.  Dobar 
f'oef'e!  dobro  ti  rc^e!  dobro  ti  ret^o!  brzo  se  stećc! 
Kov,  7'1.  Sve  zlo  ljudi  Sihemljana  povrati  Bog  na 
njihove  glave,  i  steče  im  xe  kletva  Jotama  aina  Jero- 
valova.  bud.  9,  57.  Dok  se  steče  riječ  njegova  (Josi- 
fova),  i  rijeć  Gospodnja  proslavi  ga.  Pm.  105,  19. 

StCfnn,  »I.  ime  uni^ko,  Stephanus.  vidi  8ti§vnn. 
Stjepan,  hgp.  Stefo.  —  Gjakon  Sfefan  i  dva  angiela. 
Npj.  2,  7. 

HlAfo,  m.  htjp.  od  fit^an.  ruli  Rtijepo.  —  Sebe 
zove  Cetiniske  glavare...  kapetana  »^padijora  Stefa. 
Npj.  5,  3l'7. 

stftgA,  f.  verschiirfie  Polizei^  Cordon  (gegen  Rauher, 
Pest),  circumventio.  Rj.  s-tiSga  {za  jtostanjc  isp.  sle- 
gnuti), kad  se  stegne  n.  p.  selo  odtisvud,  opkoli  se; 
straža,  kao  veriga  oko  čega  (protiv  kuge,  hajduka), 
vidi  stuž.  isp.  kordon,  amo  pristaje  i  ovoj  primjer: 
Kajmakam  Stevana  okuje  .  .  .  Panta  je  i  sjim  video 
da  je  ncsreenik  (Sievan)  u  teško]  stezi,  pa  rekne  Tur- 
cima, te  mu  puste  desnu  ruku.  Mil.  222.  u  prenesenom 
smislu:  Velika  mi  je  stega  za  nekolike  forinte,  daj 
molim  te,  posudi  mi.  J.  Bogdanović. 

st^i^1lO,  n.  ipl.  stegna!  der  Svhenkel,  crus.  Rj,  vidi 
bedra,  bedro.  tsp.  krak. 

stegnuti,  i^teguem,  v.  pf.  (at^goh,  at^že,  stegao, 
et4^gla).  Rj.  s-tegnuti,  kao  prost  glagol  ne  dolazi,  isp. 
tegnuti.  V.  impf.  slož.  otezati.  —  /.  1)  aneiehon 
(straff),  attraho.  Rj.  —  Progjob  goru,  progjoh  dru^u, 
zagjcde  mi  jn.sen  klobuk,  siegnnh  kot^ja^  oa  ja  vidim, 
ali  vila  na  jasenu.  Npj.  1.  151.  Stegni,  majko,  srce 
u  tijelu.  HNpj.  1,  50.  Za  Što  sudija  ne  stegne  krivca. 
Megj.  288a.  —  Z)  n.  p.  selo,  eng  umringen,  ciri:umdo, 
cingo;  slegli  ga  dužnici.  Rj.  kao  opkoliti,  isp    sletra. 

—  DoneHOJle  drenovinu  Marku ;  kad  je  steže  »  (?c- 
anicu  ruku,  prSte  pusta  na  dvoie  na  troje.  Npj.  2, 
406  {iso.  kod  stisnuti  primjer  iz  Rj.  346a).  Podignu(*e 
Gospoa  na  tebe  narod  iz  daleka  ...  1  steanuće  te 
po  »vijem  mjestima  tvojim.  Mojs.  V.  28,  52.  Bolovi 
grobni  opkolile  me.  stegoše  me  zamke  smrtne.  Sam. 
U.  22,  6.  —  3)  »teglo  me  u  nosu  (kad  ko  ima  ki- 
bavicu),  u  grlu  (kad  kome  promukne  grlo).  Rj.  — 
Prikuri  se  noiS  on  se  vrati  natrag  i  pogje  ku<fi;  ali 
u  tom  stegne  mraz  a  smrkne  tte,  i  tako  on . . .  svrati 
se  u  vinograde  u  jednu  pudarsku  kolibu.  Rj.  501a. 
Stegle   me  probadi.   Rj.   B02b.   SteŽa,    nekaka   trava, 

ite' 

desno,  na  lijevo,  kuda  se  god  obrne!!.  Jezek.  21,  21. 

Ktftan,  (stalna)  stidna,  adj.  vidi  steon. 

stMJ«.  f  —  1}  die  I-Mtterung  des  Saumsattelu^ 
tnunimentum  interius  clitellurum.  Rj.  —  Na  samaru 
ima  drvenica  i  stelja.  Stelja^  koja  je  od  klasnja  i 
nalozena  uzduž  čitavom  slamom^  sloji  po  konju.  Rj. 
663a.  —  2)  die  Hefen,  faej:,  cf  talojc;.  Rj.  —  3)  ito 
se  nastire  pod  blago,  n.  p.  slama,  Itiče,  i  t.  d.,  die 
Siren,  štramentum.  govori  w  h  IJrr.  vidi  prostor  2. 

—  Značenje  (korijenu)  kao  u  prostirali:  stelja,  steljka, 
poatelin.  Korijeni  275. 

Hteljkn,  f,  onnj  koći^  ^^to  na  njemu  nloji  vitao  kad 
žene  sm'u  pregju,  das  l'usHgestell  des  Ilaspels.  Rj. 
značenje  korijenu  kod  «telja. 

st<^^]ii,  /'. .-  Od  sunca  se  Štitom  za.Atitila.  da  joj 
Hunee  ne  zapidi  lice  i  ne  bije  stenja  od  kamenia.  Rj. 

—  Značenje  (korijenu  I  *;orjrt*,  s\jati:  stijenj  (eUj'cbnium 


ni.  bfn 

koja  se  od  ardobolje  jede  (te  steie).  Bj.  714b.  —  //.  sa 
se,  refleks,  vidi  stisnuti  se.  Rj.  —  Stegni  se,  tidri  na 


»teiOa^j^ 


-  47Ž  " 


stidak 


u  Stulida),  stijoDJat,  stijenje,  stanja.  Korijeni  267. 
Stenja  (tako  u  istočnom  govoru,  a  biće  HtaronlAvcnsko 
crtMA  .  .  .  vidi  stijenjc).  iVn.  1S»3. 

St^njunjo«  n.  daf;  Stuhnen,  gcmitnn^  Kunjiiratio.  Kj. 
verh.  od  stenjati,  radnja  kojom  tko  stcHJe:  Zborbilj 
u  ovce...  Khžu  da  ne  taka  ovca  ^mfije  ])o  stenjanju 
ili  kao  jeOaujii  kad  preživa.  Kj.  203a. 

stenjati,  stanjem,  r.  impf.  ulohuen,  suapiro.  RJ.  isp. 
j*»^^ati  2.  —  Kad  Hvinje  pred  vede  kao  cic^e  polako  ili 
stenjUt  kflže  se  da  uffe.  Kj.  7(>9b.  Ko  u  mladoKt  stcnjc, 
11  HtArost  sjede.  Poal.  158. 

St^on,  fltcona,  adj.  t.  j.  krava,  iravhtig  (von  drr 
Kuh),  praegnauif  (vaccat.  Rj.  e-teoii  latelaii,  steluu), 
B-teona  (kao:  s  teletoni)j  t.  j.  hregja.  tuka  adj.  vidi 
kod  Bjaujan.  —  Provagja  kruca,  kad  po  drugi  put 
vodi,  po&to  je  vec^  jedan  put  vodila,  pa  nije  steona 
ofltala.  Bj.  513a. 

1.  sl^pen,  8U»p&na,  adj.  n.  p.  stepen  čovjek,  L  j. 
kao  ftmeten,  unbcholfen^  inhafnliit.  Hj.  tup.  »Icpati  ac 

2.  st&pdn,  »t»'peuu,  m.  vidi  aiupanj.  —  i)  die  Stufc, 
tjrađui!t.  riđi  grad  4,  posiiip.  i  u  Stnllija  iitep^n,  građo, 
grndus  [akc.  kao  kod  kainfen.  /.  j.  kUmeo).  —  Srbija 
leži  i/.mepju  4'J  i  45  stcpcna  »irine.  Danica  2,  27, 
Jezici  jo^  nijeau  tako  poitnali,  da  bi  »e  mojrla  koljena 
(sUpchi)  itrodjsiva  njihovog  naznačiti,  'j,  122.  Nikom 
se  ne  dopusta  uzimanje  u  tom  stepenu  srodutva.  Megj. 
136.  —  2)  riđi  flkalini,  i  si/n.  ondje.  —  ^ćepu  [kn- 
petan)  ^vjeka  za  prai,  i  j^urnii  niza  i^tepene,  le  u  malo, 
airoraah,  vrat  ne  slomi.  Zim.  182. 

st^penlee«  /*.  pl.  vidi  skalini.  i  njin.  ondje.  —  Br^.e 
sigje  niza  stepenice  na  tilicti.  Mil.  2(>. 

stdpsll  se,  »tfepem  se,  r.  r,  pf.  sith  verschlagen, 
verkommeHj  nesvio  q\w  abtit :  atepe  se  nekud  u  (tvijet 
Rj.  a-tepf*ti  se,  kao  tepuei  se  oti^'i  (da  se  ne  ma 
kudj.  vidi  potući  hc  ;S  (po  svijetu),  r.  impf.  prosti 
tepsti  se. 

st^riinjet  "•  dan  JireiteH^  zn  sternere.  Rj.  rerh.  od 
slorati.  radnja  kojom  tko  stere  što,  h.  p.  postelju. 

starati,  đii^rera,  v.  itupf.  breiten,  deeken,  Htertio.  Rj. 
značenje  (korijenu)  pružati,  sirili.  Korijeni  274.  r. 
impf.  slož.  obii-atirati,  prft-,  raKiV,  raspri-,  ;(il-etirati. 
ta  r.  pf.  »loš.  uzima  ge  obličje  strijeti  koje  samo  ne 
dolajsi :  na-Btrijeti,  obi-strijeti .  odJl-,  pnV,  raspro- 
strijeti, raxk-,  /&-8irijeli.  —  Koliko  bijelja  OutiJ^  toliko 
noge  steri.  DPosl.  4^.  Bozo  mili!  da  (Hidna  junaka! 
da  li  mi  ga  Bog  u  sre^i  dade!  pod  njega  bi  hiranfd 
gterala,  a  pod  glavu  rumenu  ruiicu.  Npj.  1,  45t. 
Pak  wi  s/ffn'  mekane  dušeke^  ljuto  me  je  zaboljela 
glava.  1,  Hll.  Tada  ode  lepa  Jauja  st^uV  loinicu... 
te  pogubi  lepu  Jauju  sterttv  lohiica.  I,  *>13.  Bmo 
tn"!  dvoru  bijelome,  pn  mi  Heri  mekanu  postelja. 

st^siiti.  HtŽšem.  V.  pf.  Rj.  s-tesati.  vidi  satesati. 
i\  impf.  prosti  tesjiti.  —  I)  absimmern,  hei^anen^ 
eiascio.  Hj.  za  s-  isp.  s,  aa  I.  —  2)  z^ittammemimmeru, 
edolo:  Dotle  sanduk  Dmcni  aiemsc.  Rj.  xa  s-  isp.  s, 

un. 

sift&tiiti  sr,  et^^la  mi  se,  r.  r.  pf.  con  WehmHth 
ergriffen  tcerdeft^  doloretn  capcrt\  vf,  doteiati.  Rj. 
s-teš^tati  HC  kome,  pohitati  m«  teiko,  tužno,  vidi  i  dote- 
§čati,  dot^^tnli.  kao  prvu f  glagol  ne  dolazi,  i.tp.  tešćuti. 

Kt^van,  m.  riđi  Stjepan.  Hj.  vidi  i  Stefau,  od  cctja 
je  postalo  Htcvan  i  titjepan,  promjentrši  s<^  glas  f  » 
ttipjoj  riječi  na  v  i  na  p  «  našem  jeziku,  inp.  t*. 

Stftren,^  (U  <-'.  (i):  ilitei^n  ću  ti  driipi  napraviti, 
t.  j.  driai'u  L**  drukt-ije.  Rj. 

st^zUBJe,  II.  da.**  An::tehett,  atttaciio.  Rj.  terb.  od 
i)  stezati,  2)  stezati  se.  —  i)  radnja  kojom  tko  steie 
šio.  —  2)  »tanje  koje  biva,  kad  ae  tko  steže. 

stćuiti,  stežem,  r.  impf.  Kj.  a-tcitati.  kao  prOKi 
glagol  ne  nalazi  se.  i.ip.  tegnuli.  v.  pf.  stegnuti.  — 
1)  anziehen^  aiiraho.  i:oniraho.  Rj.  —  Strahote  tvoje 
ra/.diru  me,  Mteiu  me  ud  uvuda.  Ps.  8t^.  17.  Neke  na£e 
djevojke  stezale  su  otprije  stoje  tHeJOj  pak  joi  i  aađ 
gUiu  miderom  cU  hi  tanje  bile.  Priprava  iiO.  —  ^)  sa 


se,  reflek.'i.  kein  Freu$id  sein  von  Ausgahen,  inapp 
thitn^  pari'o  sumptibus.  Rj.  stcJe  se  koji  nije  podatljiv. 
vidi  stirikivati  se.  i'^p.  akommt^iti.  tvrdovati.  —  J?to  ko 
vi^e  ima,  to  ne  vite  steže.  Posl.  3.')7. 

stfttn.  f.  nekaka  trava,  kojii  se  od  srdobotje  jede 
(ie  stezeft  d<t.s  Fingcrkraut  (bdberkraut.  Rj.^)  poten^ 
tilla  anserinu.  Rj.  iifjK  proatreo  2. 

stei&iru,  f  vidi  petica  2.  Rj.  Danićič  piie  steža- 
jica.  vidi  i  stopica  2,  Žnjica.  dolje  mjesto  gdje  fdoje 
rrata,  koja  ne  drže  šarkt:  ni  tiaglamr. 

.stcŽ&jIcUi  /'.  vidi  ste2ai4%a.  stožer,  stezajica.  Korijeni 
272.  fttezojiea  (od  osnnve  postalo  nastavkom  »ja«  od 
osnovo  koja  je  u  »teža).  Odn.  325, 

sti^ier,  in.  (u  Pažtr.)  der  Stammf  stitp»:  iskopao 
mu  se  stcžci-  [i.  j.  Irag^  7.ntrglo  mu  se  pleme);  dje- 
voikiima  se  dade  dijel  od  pokretuoga  imanja,  a  ne> 
pokretno  ostaje  sttžeru.  cf.  sto^.er.  Rj.  i<ip.  hasaba.  — 
fitcžcr  (vidi  MožcTj  premda  je  znm'^enje  malo  drukćije). 
Dsn.  lU.  rijeci  «  takim  nast.  kod  ćemer. 

sttriiiijn.  n.  das  Zusammenitchuren  (dtr  'h^aer- 
hrdnde),  admotio.  Rj.  rerb,  od  alicati.  radnja  kojom 
tko  stiče  "p.  ugarkct  vatru. 

sdeali.  sUćem.  r.  impf.  zusammoii^churen.  admovco. 
Rj.  s-ticati  «.  p.  ngurke,  ratru.  vidi  starkali,  tarkati. 
r.  pf.  statui,  fltakputi. 

stići,  sfignem  (stigoh,  siiže.  sCJgao.  sfigla),  v.  pf. 

Rj.  vidi  stignuti,  v.  pf.  dož.  dft-aiići,  po-,   pre-,  pri-, 

sa-,  SU-;   postizali,    r.  pf.  slož.   od  stignuti   vidi  kod 

njega.  r.  impf.  stizati.  —  1)  erreichcHj  einhoUn^  asse- 

quor.  Rj.  »tiri  koga.  —  Gdic  »tigne  ffla.t  one  koji  »u 

ga  ikamenje)   vukli  .  .  .   ondje   ga  i  ostave.   Rj.    79a. 

Uohru  »tiž!   (re«.^«  se,  kad  ko  stigne  koga).  Rj.  7l5b. 

l'zine  sa  sobom  jo^  dv<i  hrta  što  mogu  £ccu  h  polju 

»tići.  Npr.  4ti.  Tako  ga  noć  stigne  te  u  nekakoj  pećini 

zanoči.  'J5.  Bolje  da  te  smrt  prijeka  digne  nego  suza 

siromaška  stigne.  Poal.  22.  Stiže  njaja  (jiopa)  Kopri- 

vica  Vuće  oštrim  mačem  po  svilenu,  pasu.  Kpj.  4,  18. 

A!  stigoše  ga  moje  kletve.'  Danim  4,  10.  Malo  je  tUtna 

žirou  mojega,  niti  stižu  vijeka  oiaoa  mojih,   koliko 

su  oni  živjeli.  Mojs.  1.  47,  9,  Ne  boj  se,  jer  te  ne  će 

stignuti  raka  Saula  oca  mojega.   Sam.  I.  23,   17.  — 

2)  kad  si  ti  stigao,  ankommen,   advenio.    Rj.    neprc- 

lazno,  kao  doći,  prispjeli,  stamii.  —  Stigla  za  ujiin 

potjera.  Rj.  553a.  U  tom  >:$olomunovi   rojnici  stignu 

j  «fi  ono  mjeMo,   Kpr.  157.    U  tom   stigne  i  noč.  161. 

;  Kad  stigne  mrak,  a  ja  onda  .  .  .  162.  Stignu  zdravo 

I  i  veselo  doma.  222.  Stigla  je  hrala  do  cara.  Npj.  1 

I  164.   Kad    ovaki   ghsori  stignu  .  .  .    Danica   3,    173, 

I  Zadocni  se  plata    vojnicima,    te   ne  stigne   (ili  se  ne 

j  izda)  mi  mjerne.  3,  237. 

,  sfid,  m.  {loc.  stidu)  dic  Schamt  pudor.  Rj.  vidi 
stiduoća ;  sram.  sramež,  sramota.  —  Ako  ti  može 
obraz  podnijeti  (ako  te  nije  stid).  Rj.  433a.  Obraz  od 
obraza  stidi  se.  (Reće  se,  kad  se  kazuje  za  kakav 
velik  stid  ili  sramotu  .  .  .),  Posl.  230.  (Hiiao  je  stid 
u  zid.  (Nestalo  je  stida).  243.  I'  stidu  gine  i  čojstvo 
i  iuziažtvo.  337.  Stid  je  mene  na  le  i  gledati.  Npj.  1, 
244.  8tidnjc  momOo  neg*  devojCe,  i^poii  stida  progo- 
vara ...  1.  425.  Nevjesta  sa  stidom  gleda  preda  ae. 
Kov.  76.  Cisto  me  je  stid^  da  ovako  malu  stvar  tako 
dugo  od  mene  očekujete.  Star.  14,  197,  Nije  vas  stid 
.što  tako  navaljujete  na  me?  Jov  19,3.  Stid  je  popao 
lice  moje.  Ps.  44,  15.  Ti  zna^  pvd  kakvim  nam  rugom, 
stidom  i  .'sramotom.  Hit,   li). 

St  idak,  Btitka,  i«.  —  I  a)  }foJiniihc,  OtroitCt 
daucHs  caroia  L.  Rj.'  —  h)  lirctlsitmc,  orlaga  gran- 
diftora  L.  Rj.'  grossbliithige  Jlaftdoldc,  raut-alts  gran- 
diflora  Linn.  Ova  trava  ima  bijel  cvijet  u  srijedi 
malo  crven;  8rblji  pripovijedaju  da  je  ono  crveno 
od  prije  veće  bilo,  pa  sad  svaki  dan  biva  manje:  jer 
već  nestaje  stida  megju  Ijudma.  Rj.  —  2)  das  letste 
StUck  in  dcr  Scfiusset,  dns  jedtr  sich  schdmt  ta  neiimen^ 
cibi  ultimum  frastam.  Rj,  posljednji  komad  jela  u 
t^elif  šio  je  sottkoga  stid  uzeti. 


blidiui 


473 


sHo 


t 


sfidan.  HtJdDR  (sCidni),  adj.  schamhitfi,  pudcns: 
Mnio  življei'  stidan  na  svijetu.  Rj.  i'idi  Midfjiv,  po- 
Hlidun;  sraman  2,  Brame<*,  sramežljiv.  —  Stidan  kao 
mladu  nevjesUi.  Posl.  21*5.  Sfidnije  je  ukranti  neffo 
pitati.  295.  Stid^je  momče  neg'  devoj^e,  Ispod  stida 
progovara  .  .  .  Npj.  I,  425  (stidnje  u  f^eumi  wj.  sli- 
diiije).  AT  ti  drugu  hoiHi  besjediti,  benjtdili.  u  dosta 
je  stidno.  Npj.  2,  23:i  On  oružje  nikud  nosit'  ue  (Se, 
nego  stidnu  ženskn  uprctjljnćn.  5,  221.  udv.  'JVi  lonogo 
lijepe  (gjevojke)  na  Rtrani  sjegjfdiu  i  kao  stidno  igru 
gledahu.  Npr.  229.  A  oni  mu  stiV/nobe^jeditie;  »Voljan 
care,  dragi  gospodaru  1  Npj.  3,  70. 

Sti^Jcfi  SC,  Hlfdun  8P,  V.  r.  impf.  sich  srhfimcn, 
pudet,  eruhenco.  Kj.  vidi  sramiti  se,  sramovati  se, 
Raližiti  se,  libili  ae.  r.  pf,  ^tiož.  postidjeli  (i  se),  za- 
stidjeti (I  se).  —  Kod  n«tnttt  ne  valja  se  stiditi,  nego 
samo  red  pasuti.  Posl.  137.  Moji  se  sveci  od  trojih 
ne  stide.  182,  Obraz  od  otuttta  «tidi  ne.  (Hečc  se,  kad 
se  kazuje  za  kakav  velik  stid  ili  sramotu  .  . .).  230. 
Stidi  se  tili  stidljiv)  kao  mladu  uevjejita.  295.  tVfl' 
8ć  Mtidar  stidi,  tim  se  lud  ponosu  345.  Stidi  se  pri- 
znati svoje  neznanje.  Odg.  na  ut.  19. 

stidljiv,  adj.  Rchamhuft,  gcAdUittiifj,  pudiLunduH. 
Rj.  cidi  stidan,  i  sifn.  ondje.  —  Stidi  se  (ili  MidljirJ 
kao  mlada  nevjesta.  Posl.  295.  U  atidijiva  slijepcu 
priuua  lorba.  330. 

htidljivoKt.  stldljivosti,  /'.  osobina  onoga  kcji  je 
HtitHjiv;  die  Scfnimltitftigkcitj  pudicitia.  suprotno  hc' 
stidnoat.  isp.  stid,   i  si/n.  ondje.  —  govori  se  u  Ifrp. 

s(ictnd<'ii.  /'.  (dccus.  stuino'.^u)  die  Scham,  pudor. 
Rj,  t:idi  fttid,  i  .<(;/»i.  ondje,  —  Na  !*tidiwt':u  kao  i  ne- 
vjesta. Kj.  4  Ma.  rijet'n  .t  ttikim  nast.  kod  blfllro(*a. 

Sitgt  ^tiga,  tii.  bila  je  od  prije  knežina  u  nabiji 
Požarevjirkoj  .  .  .  Kj. 

stTffnuti«  HtignemT  vidi  sti(ii.  Kj.  •  primjere  vvdje. 

sti|;jeiijc,  «.  dufi  Schdmen^  pudor,  die  Sciiatu, 
pudiir.  Kj.  vcrb.  od  ntidjeti  se.  stanje  koje  bitm,  kad 
$e  tko  stidi. 

stih.  i/(.  riđi  vrsla  4h,  veras;  oTi/or,  Vcnt,  i^ersus. 
dan.  »u^\ć.  —  U  Satiru  prvi  i  drugi  atih  n  originalu 
(»vako  stoji  .  . .  Kov.  24.  Sad  evo  i  Uisanskopa  ii«- 
ritanja  tui  stihove.  98.  Xaricanja  u  stihovima  ima 
od  IO  slogova.  100.  Stihotvorci  dobijnju  vlast  protiv 
pravila  pravilne  /»lihove  pisati.  Opit.  XV1U.  Luka  bio 
pravi  mujMor  načiniti  stthovc.  X\IV.  Njt'sto  je oćmah 
predu  mnom  a  stihore  namještuo,  Odg.  ua  ul.  21. 

htihija,  /.  tidi  elemeuat;  zkazfu/uj,  elementa,  Ele- 
itiente,  (irnndstolje,  Anfanijs/jrUnde.  —  Stiftija,  rijeO 
je  *Ir<*ka,  i  znari  ono  od  ^ega  su  stvari  ovojra  nvijota 
sastavljene  (clentent).  Nov.  /*av.  XII.  Kad  bijasmo 
mlad),  bijasmo  pod  stihijama  svijetu  zarobljeni  .  .  . 
kuico  se  vraćate  opet  na  slabe  i  frtjure  stihije^  kojinm 
opet  iznova  hoiVte  da  služite?  Gal.  4,  3.  9.  Psalam 
u  kojem  cijelo  jestustvo  glasom  stihija  svojifi  kazuje 
radost  svoju  (ioepo<lu.  DP.  301. 

iitlboMOrAc,  Htilioivorea,  »i.  versifitator.  Stuili. 
stlho-lvnnic,  koji  trori  (vini)  stihove;  Versinacher. 
VerskUnutler.  —  Sva  pravilu  važna  su  i  prevažna  »i 
sve  na^e  >'tihotcorce.  Opit  \U.  Kaže  slavni  Ruski 
stihtdeorac  Snmarokov.  Pis,  69.  tako  sloi.  rijcH  kod 
ćudoivoruc. 

stlbolvArsIvo,  n.  umjeSiio  tvoriti  stihove,  —  Luka 
^a  pritner  u  stihotvorstvu  produženih  rei>i  uzima 
»njime-   i     ujoJKi<.  Opit  22. 

stija!  slijo!  (U  Kanmji)  Laut  um  den  Ovhseu  rcchts 
£u  kommandireni  vo.i:  ud  l^ovem  ut  dccirorsum  (lectut, 
Rj.  uzvik  volu,  (lit  krene  na  desno. 

stijati  se,  jSm  se,  v  r.  pf.  tfidi  stizati  se.  Rj. 
s-tjjati  ae   (j  mjesto  h :   stibati  se),    isp.  Korijeni  1(K). 

stijeg,  m.  lu  Boci  i  u  r>nbr.)  die  Fuhne^  vexHlum, 
c/.  barjak,  zastava-  Rj.  —  Titgja:  Htiieg.  Osn.  30. 

HtiJ^na,  f.  —  J)  dte  Felsonvand,  aer  Fels,  saxum. 
Kj.  vidi  greda  3,  kuk  2,  «kaln  1.  coll.  s£ijenje.  isp, 
atjenjak,  kiuu^uj^  1^  kr^,  Umor.    —  Konju  meee  u 


stenn  kamenu  i  pred  njega  sitno  troje  baca.  Npj.  1, 
538  (pelina,  podrum?).  Ua  be^i  uz  Momvu  pod  neke 
stene.  Milo5  92.  Tako  tV5  im  izvesti  vodu  i>  stijene. 
Mojs.  IV.  20,  8.  U  klancu  bijabu  dvije  strmene  stijene, 
jedna  s  jedne  strane  u  ilroga  a  druge.  Sam.  L  14,  4. 
—  2)  (u  Dubr.)  kamon  nui  i  muli,  Stein^  lapis:  udrio 
me  stijenom.  Rj.  vidi  i  krš  2.  —  Ako  stijena  kotluSi, 
jao  kotlu.^i :  ako  kollu^  stijenr,  jao  kotlu^i.  Posl.  8. 
(isp.  Ili  loncem  o  kitmen  ili  kamenom  o  lonac,  te^ko 
loncu  svakojako!  Posl.  102). 

Stijena,  f.  nekako  mjesto  u  Turskoj  krajini:  Te 
je  šalje  ka  Pc-ini  St'jeni  (Npj.  3,  149).  I  do  nj<»ga 
od  SVjeue  dizdaru.  Rj. 

StIJeaJ,  IM.  vidi  Htijenjftk,  2  stij^nje;  avjeiitilo,  fililj, 
vitilj  2.  isp.  stenja.  —  Znamenje  ikorijcnu)  gorjeli, 
sijali:  sfijenj  (cllvchnium  u  Saili(*a),  slijenjak.  (»tijfjnje, 
slanja.  Korijeni  257.  govori  se  i  h  Hrv. 

htij^ajnk,  slij^njka,  m.  riđi  2  stij^nje.  Rj.  vidi  i 
stijenj,  I  ondje  sgn.  i  značenje  korijenu.  —  stijenjak 
(osn.  u  starom  ^tije/tj).  <->sn.  283. 

1.  sdjcnje,  »I,  (coll.)  die  Felsen,  saxa.  Rj.  isp. 
grohot  2,  kam^njak  1,  stjenjak,  kr?,  timor,  valovlje. 
jedinica  onoga  što  riirir^i  stijrnje:  stijena  1. 

2.  .stij^njo.  ».  der  Docht  (itesondcrf  die  einfachste 
und  tirmste  Art  davon),  vUj/chnium  (stijenje  se  zove 
u  žiška,  a  ii  ?vije(*e  se  kaže  spještilv).  Rj.  F(*(/i  stijenj, 
i  ondje  »yw.  i  značenje  korijenu.  —  Žižak,  2)  ono  Ato 
se  raetue  u  kandilo  pa  se  uered  njega  metne  stijenjc. 
Rj.  159a.   Tko  svijeće  ije,   sere  stijenjc.    DPosl.  133. 

Sflj^po,  m.  {u  C.  0.)  ht/p.  od  Stjepan.  Rj. 

>(IJ^Nni(i,  prijemnim,  r.  pf.  Uedrdngt-n^  nrgco.  Rj. 
s-tijesnili.  r.  impf.  prosti  tijesniti.  —  Verige,  jedno 
usko  mjesto  ti  zalivn  Bokeljskome,  gdje  j?m  ^ore  ^  o/yc 
strane  lalin  atijesnih.  Rj.  58a.  Drugu  vojsku  podalje, 
te  Karanovac  pobolje  opkoli  i  stesni  .  .  .  Ove  Turke 
Milofi  tjiko  opkoli  i  stesni,  da  se  sutra  dan  predadu 
i  polože  oružje.  Milo&  105. 

stil,  wi.  6  jrjX'59,  der  Stijl.  način  pistnenoaa  izjav- 
Ijivanja  misli.  —  Drugo  je,  Mo  se  stil  jednome  od 
prvih  srpskih  naučnika  svaki  dan  sve  viSe  ugleda  na 
tu  kaldrmu.  Medj.  315. 

stimn,  /'.  tpo  jtigozap.  kraj.l  die  Ehre^  honor,  ef 
poHa:  Radi  stimc  cara  t^estilogn.  K  si  kumu  na  siimu 
vodio.  Kj.  vidi  i  t'flst  1,  —  Pa  je  vojsci  stimu  učinio: 
Bve  ULehane  SpuSke  otvorio,  te  svu  vojsku  napoji 
rakijom.  Npj.  4,  1 12.  tu*ija  riječ,  Tal.  stima.  isp. 
stim:tli. 

stlinunj^*  *'■  ci^i  poštovanje.  Rj. 

htTmutl,  stimum,  v.  impf.  (osobito  po  zap.  kraj.) 
vidi  poštovati:  Treće  ću  li  bilje  ka/.ai\  da  si  sti$uan 
u  družini.  Rj.  vidi  klimati,  suprotno  obn^siimati  (V. 
pf.,  osnunotui).  Tid.  stimiire  \  Lot.  aestimare).  ut/). 
Rlimavati. 

stimAviiivic,  n.  verh.  od  slimavnli.  radnja  kojom 
tko  slimava  što. 

stlmAvati,  stlmavam,  v.  tmpf.  isp.  atimati.  ~  A 
jesi  li  stimava',  veziru,  kakova  je  Svetogorska  crkva? 
Npj.  3,  t>8  (cijenio?)  Ja  i7*  dimno  gledam  i  stimojim, 
bolji  mi  se  fine  od  banova.  6,  550  (stimajem  dija- 
lektički tnj.  Hiimavam.  isp.  Obi.  108). 

stlauti  sp.  Sline  se,  v.  r.  pf.  n.  p.  loj,  gcrinucut 
congelusco.  Rj.  drukčije  se  glagol  ne  nalazi.  -  Od 
diiha  noxdara  tvojih  sabni  se  vodu;  stade  u  gomilu 
voda  koja  teče;  slinuse  se  vati  usred  mora.  Mojs.  II. 
15,  8.  /uH^^eujc  (korijenu)  ukočiti  se,  odatle  mrzttutit 
hladnjeti:  stud.  studen,  studenac;  studjeti  . .  .  sauio- 
glasno  se  produljuje,  te  glasi  "U:  stinuli  se.  Ko- 
rijeni 277. 

stl^jHtl   se,  stlnja  se,  v.  r.  pf.  n.  p.  vatra,  ver- 
:  glimmen,   extinpui.    Rj.    »-tiDJati   ae,  pernato  prestati 

gorjeti.  r.  impf.  prosti  tinjau. 
'       sHo,  tpo  juž.  kraj.)  part.  ud.  t>(i  htjeli:  Ko  vi  .w(h> 
naudJU,  ne  dao  mu  Bo^;!  Kj.  —  Mjesto  hti)ah  i  htiij 


stipsu 


—  474  — 


stUo 


govori  86  gdješto  i  titijah  \  slio  (poatalo  od  S6eo). 
Obi.  99. 

stlpSA,  f.  rUr  Alaun^  ulumtm,  cf.  kocelj.  Rj.  riVli 
I  tip^a,  ftlanac  tj,  ^ap  1. 

stlpsanjo.  n.  datt  Sietien  in  Alaun,  cuctio  in  aUt- 
minc.  Rj.  rcrh.  od  stipRfiti.  rudiijit  kojom  tko  atipše  što. 

stipsalt,  siip^eni  (Bripeauit,  r.  impf.  in  Ataun  nitden, 
coouo  in  ttlumine.  Rj.  ruriit  m  štipati,  rhli  tipKnti.  v. 
pf\  sloz.  0<(tip9Ati. 

sITsnk,  stit^ka,  m.  —  i)  die  zammmcngcdriiekte 
Faust,  puffnus  compreasus :  ho<?cS  slimik !  stiMtiuUi 
šaka:  pesnicti,  pest.  -  li):  att<i  Je  veliki  <tUak  na 
posleuiriuia,  iie  mogu  ih  nut^i,  evnk  B«bi  radi.  J.  Uo^- 
daoović. 

stiskiv&i^o,  n.  Rj.  terh.  ud  Ifvuskivali,  2)  sUaki- 
VMli  «e.  —  1)  radtkja  kojom  tku  8tiski^e  što  (đaa 
Zusammendrficken,  comprcMio.  Kj.).  —  2)  stanje  koje 
biva,  kad  se  tko  .itiskuje. 

slihkjvnlj,  BtiBkiijčiUf  v.  impf.  Rj.  s-tiekivati.  v. 
impf.  prosti  tiskali,  r.  pf.  s/oi.  stisnuti.  —  ])  suaam- 
mendriicken,  comprimo.  Rj.  —  RašOiniii  me^u.  t.  j. 
u  meću,  koja  je  gusta  kao  ka^uuak,  u^uti  vode,  pa 
je  rukama  stiskicati  i  mijeJtati.  dok  ne  postane  žitka. 
Rj.  645b.  Kao  Sarajevska  gospa  (n.  p.  stiskuje  u$iaj. 
Posl.  13:^.  Kad  berberin  poćne  svoj  posao,  i  vidi  da 
te6ko  ide,  i  da  (!r^e  stijikitje  luhe  i  oči,  onda  .  .  .  188. 
I  bezuman  kad  muci,  misli  se  dn  je  mudar,  i  razuman, 
kad  stiskuje  ushc  /^rojc.  Prit^.  17,  28.  —  ii)  su  se, 
refleks,  vidi  stezati  se.  Rj,  stiskuje  so,  koji  nije  po- 
datljiv.  isp.  skomra^ti.  tvrdovati. 

StTskolj,  m.  od  sti^kivati  znači  tep;oba.  muka.  M. 
Gj,  Milićević.  cidi  tjeskoba  2.  augnstiae,  liedrdtujnisSf 
Verlegenheit,  Schuierigkeii.  —  Dogodi  se  takav  sti- 
ukolj,  da  ^ovek  hoi5e  da  ostavi  rogienoga  brata. 
/im.  61. 

stlsnuli,  stisnem  (stlsnuh  i  silskoh,  sfisnu  i  sCUte), 
t'.  pf  Rj.  K-tis(k)nuii.  /.  alug.  pridjev  sfisnuo,  stls- 
nubi  i  stiskao,  stigla,  t*.  impf.  stiskivati.  —  /.  jm- 
mmmendriicken^  comprimo.  Rj.  —  Pjeva  se  kako  je 
(Kraljfvic'  Markoj  uzeu  u  ruku  suhu  drenovinu,  pa 
kad  JH  jo  sti»ntw  rukom,  ona  prsla  ua  dvoje  ua  troje. 
Rj.  .'34(u»  {isp.  kod  slegnuti  2  pri-mjer  iz  >pj.  2,  405). 
Budalu  Atixnavšt  sKoju  šaku,  pokaže  filosofu  pesnicu. 
Danica  5,  .S8.  Nemoj  da  ti  se  stvrdne  srce  tvoje  i  da 
sti4tneš  ruku  svoju  bratu  scojemu  siromahu.  Mojs.  V. 
15,  7.  h.  ćVjv  sam  ruke  n^eo  poklon,  da  bih  stiskao 
oči  njega  radi?  Sam.  I.  12,  3.  —  i/,  sa  w,  refleks. 
—  J)  sich  cinschrrinken  (in  AusffabcHJi  contraho  vela 
fqHoad  sumtus).  stisuuti  se  u  troSenjn,  u  davanju 
nocaca.  vidi  »^tegiiuti  se.  —  *SV«(|:au  «  kao  dva  novoH 
u  kesi.  Pusi.  295.  —  2)  stiSte  se  za  njim,  1.  j.  potreba, 
Htursen,  rao.  Kj.  isp.  otisnuti  se  2.  —  Zmaj  kako  ga 
vidi  stisne  se  na  njega,  a  StojSa  ga  do(!eka  te  se 
uhvate  u  kožtac.  Npr.  30.  —  3)  isp.  I.  —  Vuk  knd 
10  vidi,  sakrije  se  za  sjek  od  kolare  .  .  .  dojge  vuk 
koji  je  za  sjekom  shi&ao  sav  njihov  razgovor,  pa  se 
stisne  &to  je  vedma  mo^ao  i  počne  vrlo  tankijem 
glasom:  Knbo,  kobillcel  Npr.  1*8. 

stišati,  stli^SiU,  r.  pf.  s*tiiati.  vidi  utiSali,  kao 
nčintfi,  da  ftude  šta  tiho^  rrnrno.  r.  impf.  prosti  isp. 
ti§kati,  tiMti,  tješiti  1 ;  r.  tmpf  slož.  utišavati.  — 
1)  Tada  ću  stišati  rodu  njihovu,  i  uOinidu  da  potoci 
njihovi  toku  kao  ulje.  JeTiek.  32,  1-1.  —  !i)  sa  se, 
refleks,  stišati  se,  ^fun  se,  r.  r.  pf.  sirh  letjen^  con- 
»tdere,  Rj.  —   Stijati  se^  vidi  stišati  nv.  Rj.  715b. 

Stk&l^,  m.  dem,  od  stih.  —  Na  ovaj  odgovor  Dost- 
lijcv  .lugovi(^  jo  odmah  pisao  kojekake  maU  $tUi^ 
protiv  Dositija.  Sovj.  8H. 

stTzanJr.  n.  das  Krreichen,  Einholen,  conseetUio, 
Rj.  verb.  od  stizati,  radnja  kojom  tko  stiže  toffa. 

Stizati,  flGžem.  r.  impf  —  i)  erreiehen,  (Mser/ui. 
Rj.  stizati  koga.  v.  impf.  hIož.  d6-atizali,  pre-,  pri-, 
9U-.  0.  pf,  prosti  8li(;i,  stignuti,  i  kod  njega  r.  pf. 
shi.;  postizati.  —  6uza  suzu  sti:tat'  ne  prestaje.  (Kad 


se  ZA  koga  kazuje  da  vrlo  pla^e).  Poal.  296.  Ljnđi, 
koji  8U  ih  sretAli  i  stizali,  stanu  se  sad  jo&  ve<^ma 
smijali.  Danica  3.  236.  Vršidba  će  vam  stizati  berhu 
vinogradsku.  Mojs.  III.  26,  5.  Koga  nije  stišala  zlo6i 
tvoja  jednako'/  Naum  3,  19.  —  2)  »  primjeru  koji 
ide  čini  se  da  je  stizati  neprtlazno,  prema  stići  2: 
Kad  pogleda  nalijevo,  ugledao  trideset  Turaka,  koji 
prije    nijesu  sfizmi.    ni   stizali,    ni    u  boju  bili.  Npj. 

4,  412. 

stiž.  /.  dobra  stiž!  (reĆe  se,  kad  ko  siigtic  koga,  kao 
kad  ga  srete:  dobra  koh),  Einholung,  conseeutio.  ^j. 

Sfižiinin,  m.  (čovjek  iz  Htiga.  Rj. 

Ntjl^t'UnJe.  n.  Kj.  verb.  ufl  stjecati  se.  —  J)  radnja 
kojom  se  stječe  n.  p.  narod  kada  (das  Zusammen- 
laufen,  concursus.  Rj.).  —  2)  star^je  koje  biva,  kad 
se  što  stječe,  zbiva  (die  Erfullung,  Vo  fieri.  Rj.). 

Btjft4*ati  se,  stječžm  se.  Rj.  s-tjecati  se.  c.  pf  steći 
se.  —  1)  znsammenlaufen,  eoncnrro.  Rj.  —  Vika-^^e 
sav  zbor  na  Mojsija  i  na  Aroiia  ...  A  kad  se  stjecaše 
narod  na  Mojsija  i  na  ^4roHa,  pogledale  na  9ator 
od  sastanka,  a  to  oblak  ua  njemu,  i  pokaza  se  slava 
Oospodnja.  Mojh.  IV,  16,  42.  Buna  posta  jaka,  i  narod 
se  sve  više  sijecaše  k  Avesaloma.  bam.  II.  15,  12.  — 
2)  werden,  in  Etfidlang  geben^  flo.  Rj.  kao  ebir^tti 
Sff  dogagjati  se. 

StjCKenosa.  /'.  vćJrillariHS,  signifer.  Stulli.  stjego- 
noSa,  koji  stijeg  nosi.  riđi  bajraktar,  barjaktar,  za- 
stavnik. ~~  tako  sloi.  riječi  kod  bremeno^a. 

.stj^nlcn,  /'.  die  \Vanze,  cinie.r.  Rj.  buhina.  cidi 
kimak.  —  stjenim  (mjesto  CT-KRbNiHlA).  <^n.  333. 
stijena,  Hiijenje,  sljcnica.  Korijeni  271. 

Stj^i^ak,  Hijeuj^ka,  m.  die  P'eisu'andj  saja,  sertes 
saj:orum.  Rj.  vidi  kamenjak,  kr$,  timor.  isp.  stljenje. 

—  Od  Golupca  do  Poreča  sve  se  ove  planine  gotovo 
svr$uju  na  Dunavu  previsokom  stnneniUm  sijenjacima. 
Danica  2,  33. 

StJ^pa,  f  hifp.  od  Stjcpanija.  Rj. 

Stjlftpiin.  m.' Stcpluin,  Stcphitmts.  Kj.  vidi  Htefan, 
tftevaa.  hgp.  Slijepo,  Stjepoje.  —  Pa  on  uze  tri  konja 
viteza,  odvede  ih  8r|)skom  ear- Stjepanu.  Npj.  2.  1-18. 

fSfJepJ^niJa.  m.  ime  žensko.  Rj.  načinjeno  prema 
muškom  f^tjepiiu.  —  Starac  Milija,  Mjepica  (sljepica) 
Stjepan  ijit.  <  »dg,  na  ul.  28. 

StjfrpanJ  dan,  m.  das  Fest  des  hed.  Stephan,  festum 

5.  Stcphani  ('JI.  Dec).  Rj.  vidi  Stjepanje. 
Stjfpiinje,  n.  dan  sv.  Stjepana,  rtdi  Htjepsnj  dan. 

^  Do  Stjepanja  b  prahom  a  od  Stjepanja  s  kalom. 
DI*08l.  17  (biče  ovdje  dan  sv.  Stjepana  kraljut  '^. 
koloio^aj.  za  nost.  isp.  Prokoplje.  tako  se  u  Hrv. 
gooori  i  Kiliplje,  Ivanje,  Lućinje.  Martinje,  8tefanje 
i  t,  d.,  t.  j.  d<tn  sv.  hilipa,  sv.  Ivana,  i  t.  d. 

Stjftpojc,  Ml.  hffp.  od  Stjepan,  osn,  n  Slijepo,  taka 
hgp.  vidi  kod  Blagoje.  —  Posagjuje  do  desna  kolena 
el^i-bažu  DojiVMi<?a  Vuka  ...  pa  8tojana  Stepojeca 
sina.  Npj.  2,  482  (Stepoje  »  istočnom  govora). 

»tj&rati.  stjeram,  v.  pf  Rj.  !*-ijerati.  vidi  derati, 
sHtjerati;  sagnati,   zgnati;   avillati.   r.  imnf.  stjerivaii. 

—  J)  davonjngen,  herahjagen.  depello.  Kj.  za  9-  isp. 
B,  lui  I.  stjerati  koga  s  čega.  —  Radi  onaj  posao  koji 
cara  s  konja  stera.  Npr.  268.  —  2)  znsammcntreibeit, 
i:opo.  Kj.  za  a-  isp.  n,  sa  II.  stjerati  što  n.  p.  u  gO' 
mtlti.  rtdi  savitlati,  svitlati  2,  zaokupiti. 

Stjcrivanje,  m.  Rj.  verb.  od  stjerivnti.  —  1)  radnja 
kojom  tko  stjeraje  što  s  čega  (das  Herabjagen,  de- 
pulsio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  st jer  uje  što  h.  p. 
u  gomilu  (das  Zusammentreibcu,  iv>»ctio.  Rj-l. 

Stjerivnti,  Rtjcnijem,  r.  impf  Rj.  s-tjenvati.  vitli 
derivati,  aaHerivaii,  sagoniti,  zgoniti.  r.  tmpf  prosti 
tjerati,  v.  pf.  s^erati.  —  1)  herabjagen,  depello.  Rj. 
stjerivati  što  s  čega,  n,  p.  ptice  s  drceta,  —  2)  su- 
sammentreiben,  cogo.  Rj.  satjtiripati  šio,  n,  p,  OPC*, 
I*  gomila. 

siklO.  ».  (u  Dubr.)  vidi  staklo.  Rj.  st(ft)klo.  vidi 
i  sklo,  cklo. 


1.  sto 


—  *r5- 


stoka 


1.  sto*  hundert,  cćntmn.  Rj.  broj.  đvje  sta  (i)  dvjc 
8ti.  Obi.  4t>.  stotina  (uto),  dvjesta  (dvije  stotine),  tristtt 
(tri  stotine),  <?etiri  stoliDe,  pet  fttolinH,  Šest  stotina  i  t.  d. 
Rj.*  XLVJI.  —  Ukrade  niužu  pedeset  (eekina)  a  pe- 
deset ostavi  mu;  ali  kad  joj  miiŽ  ne  nagje  punane 
giOy  kidiSe  joj.  Npr.  110.  Ostane  čudct^i  se,  gdje  se 
nasitiše  sto  bruvaca  od  jednoga  rupnjaka  projv.  2Uy 
Ostane  Čudeći  se,  gde  se  napoji  sto  volova  od  jednoga 
kabla  vode.  211.  Sto  shorova  pazjtr  ćiue,  a  jedna 
(rijeci  veže  i  drijeSi.  PomI,  295.  Sto  misli  duga  ne 
plača.  295.  Sto  tabana  po  tugjem  poplatu  ne  bole. 
2J)ft.  Koji  je  .rto  puta  bolje  /.nao  <^itnti.  Milo-*  K^7. 
Kad  se  pravo  ue  smije^  mojte  se  t^initi  na  sto  načinu. 
Pis.  8.  <3bit}ni  je  interes  bio  pet  na  kIo.  2.52. 

2.  8lo,  st61iL,  m.  Kj.  sto  (CTOAl,  kor.  >atn<  aiajati). 
Osn.  118.  vidi  «tol.  hitp.  stolak.  —  J)  der  ,S(mA/. 
Sesset^selln.  Rj.  ric/i  alolac  2,  stolica  2,  8toOi<?;  fikanj, 
tovjelica. —  Gospodar  sjedi  u  slutnu  stolu,  a  noge  drži 
u  hladnu  vodu.  Npj.  1,  96.  I' sto  sjede  *_'ruojevi<5  Ivo, 
da  s'  odmori.  2,  528.  —  S)  («t.)  der  Tisch,  mensn: 
U  Pavlovu  svetom  namastiru  postavljeni  od  zlata  sto- 
lovi. Rj.  vidi  flofra,  i  ondje  sijn.  —  Dva  cara  do^la 
da  je  proHe  i  metnuli  jabuke  na  sto.  Npr.  81.  Bila 
mu  je  kuća  otvorena  i  sto  postavljen  za  svakoga. 
Sovj.  77.  I'osttivi  sto,  stražor  neka  straži;  jedi,  pij. 
I».  21,  5. 

stdbdr  (stdbor),  m.  (u  C  G.  i  u  Srhiji  uU'co,  a  po 
varoSima  avUja  mjesto  ispred  kuće,  der  Hofj  aula: 
Provaljuje  dvore  i  .Hohore.  Rj.  vidi  i  dvor  2,  dvorile, 
obor  2. 

stdborjf«,  n.  stubArnieA,  f.  uirahu  oko  kuće,  der 
Zuun  um  den  Uof,sepes:  O  stoborje^  ti  seoblomilo! 
Rj.  zagrada  oko  tstobora, 

stAborni,  adf.  Uof-,  anlae.  cf.  avlijuski.  Rj.  što 
pripada  stoboru.  vidi  i  oborni. 

stocUjati  se,  flt<Wiljam  se,  v.  r,  pf.  herabglitschen, 
delabi.  Rj.  ^-tociljati  ae,  tocilijajući  se  spasti,  v.  impf. 
lot'iljati  se. 

hin^nn,  fttorna,  adj.  —  1)  n.  p.  zemlja,  i.  j.  gdje 
ima  dortia  stoko,  rtieh  «m  Vicfi,  j)ec.rosus.  Rj.  vid* 
marven.  —  2)  mlijeko,  t.  j.  od  kf>za  i  ovaai.  Rj. 

sl9£ar,  m.  ćovjek  koji  drži  stoka  i  rnimo  oa  nje 
iivi.  Ri.» 

•ttu^nrinti,  /'.  ^anak  koji  ae  pluću  od  stoke,  u  Sa- 
rajevu, Dr.  Oj.  Hurmin.  —  sa  nast,  isp,  dimurina. 

std^*U*,  tu.  (i>o  ajeveroist.  kraj.  rekli  Id  »tuči^  (u 
Dubr.)  der  Stuhl^  sella^  cf.  stoUca  1.  Rj.  gram.  je 
upravo  dem.  od  stolac  2.  vidi  t  2  sto  1. 

slOg,  fllftga,  m.  Rj.  vidi  ostožje  2.  —  1)  der  Gt- 
treiileschoOer,  accrvus  frugum :  Gjavo  raatovara  na 
veliki  stog  (Ko  mnogo  ima,  onaj  i  dobija.  Posl.  72). 
Rj.  stog  iita.  vidi  kopa.  —  2)  veliko  sijeno.  Hea- 
sihohcrj  meta  f'oeni.  lij.  —  Odreni  stog,  t.  j.  veliko 
cijeno,  koje  se  bez  odra  nije  moglo  sndjesti.  Hj.  4476. 
Ostoije,    i)  stoŽina   oko   koje   se   stog  sadijeva.   Rj. 

St61^,  in.  ime  mnSko.  —  Siojić  (osn.  u  Stt^o).  Osn. 
237.  po  ovom  tmenu  prezime:  Miloft  Sioićević  u  Po- 
cerini.  Rj.  7<>a.  takva  dem.  kod  Bogić. 

St6in.  m.  ime  mu^ko.  Ri.  —  Stojin  (oau.  u  Stojo), 
Osu.  148.  takva  hifp.  kod  Bojin. 

M6i.stivu,  /.  ime  žensko.  Rj.  —  iSivji-suvu.  Osn.  19, 

SCi^Jn.  /*  hifp.  od  Slojaurt.  Rj. 

S(4)}a,  wi.  tisu)  vidi  btojo.  Rj. 

jitdjiiea,  /'.  (U  Here.f  vidi  stolac.  Rj.  i  ondje  ostala 
stfu.  sprura  kojom  .'<e  dijete  ući  stajati  i  hoditi.  — 
njeći  H  tnkitn  nust.  kod  i'je(ia('"a, 

StoJJidiii,  m.  ime  uui^ko.  Ri.  —  osn.  m  Stojo.  isp, 
Osn.  14lt.  takva  hi/p.  kod  Milađin. 

MOJak,  m.  ime  mu^ko,  Rj.  —  osn.  a  Stojo.  O^tn. 
264.  takva  hifp.  kod  Uujak. 

KtOiJitk,  Ki6jka,  m.  (u  Ormu.)  motka  asa  koju  je 
mntuzicom  priveutn  cijep,  te  se  njime  £ito  mlati 
(siojak  96  drži  u  ruci,  a  cijepom  ne   mlati  žito),  der 


Stiel  eines  Dreschflegels,  manubrium.  Rj.  vidi  stojalo. 
što  stoji  u  ruci. 

stAjiiIo,  n.  lu  V.  (i.)  vidi  stojak.  Rj.  —  J^ibak, 
drvo  što  je  privezano  za  stojido,  te  se  njim  žito 
mlati.  Rj.  K^n.  rijeH  s  takivi  uust,  kod  bućkalo. 

Ktdjan,  r«.  ime  niuSko.  Rj.  —  Biežanova  majka 
pjeva,  a  >>tojanova  plaće.  Posl.  14.  Stojan  se  kreće 
a  iz  doma  ne  će.  iKad  se  ko  nakanjuje  i  dugo  sprema 
kud  da  ide).  2115.  Stojan  (oau.  u  atojo).  Oan.  140. 
takva  hgp.  kod  Ovijan. 

Sl&Jann.  f.  ime  žensko.  Rj.  hyp.  od  Stoji»<ava. 

SfAjiinku,  /'.   ime   žensko.   Rj.   hgp.   od  Slojisavn. 

slojtćke,  stefiend,  stans,  ef.  stojke.  Rj.  adt>.  stojeći. 

S(6ji(''.  m.  vidi  Stoić. 

Slojiljko,  ffl.  ime  muH'o.  Nema  u  Vukovu  rjećniku, 
ali  se  govori.  Korijeni  271.  hgp.  od  Stojisjiv. 

StAjin,  m.  [•((/*  Stoin. 

StAjisav,  w.  ime  muSko.  Stoji-s(])av.  sada  se  na- 
lazi u  prezimenu  .Stoilsavljević,  kojega  ima  po  Lici, 
n,  p.  u  GraicH  i  Velikoj  Pupmi.  —  8tojo  (od  Sto- 
jislav,  koje  nije  u  obićaju,  ali  je  ioJt  u  obićaju  žensko 
Stojitnraj.  Korijeni  271.  tako  slotcna  imena  kod  Be- 
risav.  hifp.  Stoja,  Stojadin,  8tojnk,  Stojan,  8loiiĆ, 
Stojiljko,  Stojin.  Stojko,  Stojo,  StojAa,  Stoka,  Stoko. 

St6Jistiva,  /'.  vidi  Stoii*ava.  —  Stoji-sava.  Oan.  19. 
tako  slož.  imena  kod  Dikotiava,  hgp.  Sloja,  Stojana, 
Stojauka,  Stojka,  Htojna,  Sioiuica. 

Stojka,  /'.  ime  Žensko.  Rj.  hgp.  od  Stojiaava.  takvu 
htfp.  kod  Dren  ka. 

Stojke.  (u  Risnu)   vidi  stojećke.   Rj.   adr.   Ktojfći. 

—  Razdrobe  krsni  somun,  preliju  ga  vmoni,  pu  onako 
stojke  piju  prije  nego  poćnu  jesti.  Herc.  .'^50.  Mu6lu- 
higdžiia  valja  da  pazi  da  ne  sjede,  nego  stojke  u 
brzo  da  napije  i  k  svatovima   da  f*c   vrati.  Kov.  *i3. 

Stdjko,  m.  ime  mu5ko.  Rj.  -  hvadiće  Stojka  iz 
tavnice.  Npj.  3.  123.  htfp.  od  Slojisav.  taka  fiup.kod 
Bajko. 

Stojnu,  f.  ime  žensko.  Rj.  dem.   Stojnica.  —  Ayp. 
od  Siojisava.  tikva  hi/p.  kod  Hekna. 
I      Stojni  KIftirrHdf  '»■   Rj-   isp.  stojni.  —  J)  u  pje- 
smama Firfi  Biograd.  Rj.  grad  u  Srbiji.  —  Sa  Avale 
;  zelene  planine,  vila  zove  u  Bijograd  Stojni  yo  imenu 
I  dva  brata  JakMća.  Npj.  2,  tiOS.  UlekoSe  niz  Topolu 
I  Turci,  pobjegoše  .stojnu  Biogrudn,  4,  lt>4.  —  2)  Stuhl- 
j  ueissenhurg,  Alba  regia,  Rj.  grad  u  l-garskoj.  Madž. 
Szekes-Fcj^rvAr. 

Slojai,  adj.  gdje  je  stolica  vladalacka,  gdje  »j/a- 
I  dulac.  starješina  sjedi,  vidi  stoni,  stouićki,  stonićni. 
1  —  Va  ćeivrtu  knjigu  nakiti^e,  poslalo  je  i*  stojnu 
I  Mortiču  na  bijelu  kulu  Dragovića  .  .  .  Pokupi  mi 
'  obije  Moraće.«   Npj.  4.  418.  Turski  care  strah  ima^e. 

—  straAna  glavo.  1  Siambol  se  tresijafte,  —  stojna 
glavo.  5.  45o.  Vino  piže  tri  delije  \i  siojnome  Cari- 
gradu. Kov.  88.  stojni  tmjesto  ctoit.Ml,  po  Sto  je  od 
I  postalo  0  a  od  oba  o  ostalo  samo  jedno,  umetnuto 
}e  j).  Osn.  181.  1=  stolni,  stooni,  sioni,  stojni). 

Stdjnlru.  f.  —  J)  das  Stehen,  siatio:  progji  »e 
atojnice,  ivan  stehst  dti  immer  da?  geh  doch  fori. 
Rj.  isp.  stiijjinjp:  što  stojiš  tuf'  ta  idi  odatle.  —  2)  (u 
C.  U.  i  8t6jnicat  vidi  dubak  1.  Hj.  vidi  stJilac,  i  si/n. 
ondje,  sprava  kojom  se  dijete  uči  stajati  i  hodtti. 

SluJDJcfl,  /*.  dem.  od  Stojna.  Kj. 

SWjo,  trt.  hifp.  od  Stojan.  Rj.  —  upravo  od  Stojiaav. 
takva  hu}i.  kod  Bajo. 

.St6jK4'r,  m.  t.  j.  snijeg,  tako  veliki,  da  se  ne  može 
ćnćnuti,  nego  so  mora  stojeći  srati.  Rj.*  stoj  (i)  seri. 
isp.  drauu>ser.  atapotser. 

HtoJSa.  ni.  ime  muSko.  Kj.  hgp.  od  Stojiaav.  taka 
hgp.  Kod  DrakSa. 

Nt&ka,  /'.  Rj.  «a  postanje  isp.  steći.  —  1)  der 
Uerdenreichthum,  copia  aruientorum  et  pecoram,  cf. 
blago  2:  Stoka  bez  repa.  Rj.  tid*  i  niarva.  —  Živa 
stoka:  sitno  blago:  koze  i  ovce;  a  krupno:  goveda. 
Rj.  2^b.  Varu  meću  u  ao  i  daju   stoci,  Kj.  54b.  Za-' 


Ht«ka 


—  476  — 


Bt9p«l0 


prngla  (ili  zapra^nula)  Moka^  L  j.  presUU  davati 
mlijeko,  cf.  easiiHiti.  Rj.  190b.  Krmiti,  hraniti  stok\i. 
Bj.  304b.  XeradiĐ  uzme  :a  Htoku  govedara.  Npr. 
72.  Tu  »u  Biaoovi»  jedne  žene  moku  musu,  jedne 
mleko  razlivaju.  iSO.  Jer  je  (divljao/  imao  u  pećini 
mnogo  stoke,  ie  »e  ^nk  izniijeAa  niegju  orce.  14^. 
Vidi  stoka,  ^e  ^  putovati;  a  Ka  njioia  Tun*i  alakaju. 
•  Lak^e,  Mujo!  ne  umori  in«rrf.»  Npj.  4,  187.  Kade 
semlju  i  drkc  stoku.  DanJea  2,  H^.  Po  tom  je  kao 
Heljak  trtjoi'ao  iirvm  stokom.  Sovi.  75.  —  ^)  \Vaaren' 
reichihum,  merces,  cf.  roba.  Kj.  riai  i  ruba,  Iri?,  bespap. 
St6ka,  in.  (iat.)  ridt  Stoko.  Uj. 
Stdklasa,  f.  nekaka  trava  kojn  ra^te  po  barovitijem 
mjestima,  i  nalik  je  na  ovsik,  cinr  Ari  l'fUtnrc,  herhae 
fjenuH.  Kj.  —  Bto-klasa  {oan.  drugoj  poli  klaa).  isp. 
Kurijeni  "2i2.  u  StuUija  Btoklaa,  acena.  avae,  trava 
Huiik  na  ovas? 

fiStdko,  M.  hyp.  od  Stojau.  Hj.  uprato  htfp.  od 
Stojiaav.  taka  hyp.  kod  Dako. 

!«t6koi«»  f.  (u  C.  G.)  nekako  drvo.  Rj.  sto-koža. 
stdkuea,  f.  riđi  stoku^anka.  Rj.  t^to-kuća. 
stdkueanin,  m.  Poftientrdgcr,  Klatttcher^  gumiltiM, 
OMI  t'ommis.'ia  prođite  hocgiie  modo  mchtos  iuimieat. 
Rj.  ato-ku6iniiif  blebetaš  koji  po  kiuuimu  rainosi 
kojekakve  glasove  te  mrcui  siifijetle  m  sutOcdiriui.  vidi 
habronoAa.  cf.  palavru. 

stdkućiinka«   /'.   die  Pontentrugerin,   dclairir,   ef. 

atoku6i.  Kj.  Hio-ku<!anka,  blebelusa  koja  po  kućama 

ratnosi  kojekuke  glasove  te  tnrozt  nHftjede  sa  susjedima. 

Stol,   BtMa,  ni.  —    J)  sedes.    —    2)  meitsa.   &tulli. 

vidi  2  ato  I.  2.  isp.   Mo\,  ato.  A.  Pavić,  Rad  ftO,  M. 

st6la,  f.  hyp.  od  Rtolica.  Kj. 

htdtRr*  Pto<*a,  m.  —  1)  vidi  dubak  1.  Rj.  vidi  i 
atalac,  i  ondje  Hgn.  nprava  kujom  se  dijete  ući  stajati 
i  hoditi.  —  2)  [U  Mrv.)  vidi  stolica.  Kj.  vidi  i  «io 
1,  flto^i^,  Ptolak;  skauj.  —  l>rotični  stolne,  J.ebn8luhl, 
catbedra.  Rj.  ll:il»  (stolac  sa  ruvicama).  Tocjelica^ 
ein  8tuhi  obue  Lehue,  Rediciilae  genuH.  Rj.  742b 
(stolac  iia  kojem  se  aernaš  gdje  na.sluHitiJ. 

IStAIa«,  Stikra,  m.  grad  ti  Herceifovioi  ti*me-pyu  Mo- 
stara i  Trebioja),  eine  Festung  iu  der  Hercegovina.  Rj. 
M6lak,  atuka,  m.  hf/p.  od  »Xo  (.^ola).  —  \V  eto  ti 
dijete -Maka  ima,   nrebrn   atolak   noai  u  nantćc,   u   sto 
sjede  Crnojevi«?  Ivo.  Npj.  2,  528, 

ettdliir.  i^tulćra,  m.  k(^i  prati  stolove^  uer  l^schler, 
—  OS(?ela,  OHtnižina  od  drveta,  n.  [>.  kad  stolar  atrnŽe. 
Rj.  4H3b. 

Sildlarski.  adj.  sto  pripada  stolarima  ili  stolaru 
kojemu  gori :  i  )vaj  je  Jovan  ManojIovii5  bio  vjefet 
stolarski  oisJHlor  (liilerl.  Sovj.  HH. 

stdiicn,  /'.  ipi.  tfat.  stolicii)  Rj.  deni.  stoli^ifa.  hifp. 
su5U.  —  /;  der  Sessel,  Stuhl,  sella.  Rj.  vidi  2  atfl  1, 
I  »V«.  ondje.  —  Na  badnji  dan  iijiitru  sakriju  hc  avc 
iftolicCt  i  tirvu  se  stolica  iznese  ua  Ik>ži(;  ujutru  jmd 
polaiajnika,  ispod  kojega  je  gdjekoji  i^tnaknu  te 
pudiie.  Rj.  12a.  Skoči  care  is  svoje  st4>lice,  te  car 
«voje  Husrete  dijele.  Npj.  2,  38.  Kara-Ojorgjije  uzme 
stolicu  pa  i  velikojra  vilaet**kop:a  sudija  i  popečifelja 
innMtranijeh  poslova  sve  »jome,  dokle  je  .■»!»«  o  njih 
nije  tdomiot  8ovj.  4l».  Gjaci  j8u)  unaokolo  sjedili 
na  slamnijeni  stolicama.  82.  Na  Mojsijevu  stolicu 
sjedoše  književnici  i  fariseji.  Mat.  23,  2.  Car  sjede. 
na  pvoj  prijcBlo,  i  juipovje<li  te  navjestiše  stolicu 
materi  njenovoj,  i  ona  sjtMle.  t'ar.  I.  2,  11*.  —  2)  (u 
Hrv.)  vidi  »inija  (2  »to  2):  Jo^  k  otonie  od  kIhiu 
stolicUy  na  stolici  aliu  kamen  drajri,  da  ftc  vidi  seatri 
veiJerali  uared  uoći  kao  usred  podne.  Rj.  vidi  i  sofra, 
i  ondje  syn.  —  3)  gdje  ujedi  vladalac,  starješina, 
stojno  mjesto,  stojnn  varoš:  die  liesidenz,  die  lUap- 
demsfadt,  domus  principi«,  sedes  principis.  —  Uzme 
Map  u  Šake.  pa  zapali  pješice  «  carsku  atolictij  i 
upravo  u  careve  dvore.  Npr,  14B.  Danas  je  Itijojerrad 
Htolicu  pttše  od  tri  tuga.  Panica  2,  41.  Stolice  t^ji- 
hotijeh   ^Urvatakijeb)   vlutialaca  bile  au   Biograd   i 


Bibač.  Srb.  i  Hrv.  3.  Uobovac  u  Botmi  nj^a  K'^d« 
stolica  banska  a  poslije  i  kraljcvjtka.  Danićić,  ARj. 
44i6b.  Manastir  /ića  koja  od  toga  vremena  posta  »(o- 
lica  reskih  arhiepiskopa.  23.  —  4)  (u  C.  G.)  u  duge 
puftke  od  tabana  ono  đf^je.  ef.  jalman.  Rj.* 

stAlifir«,  f.  dem.  od  Molica.  Rj.  —  Kmljioa  »jede 
na  malu  stotieicu  (kakove  su  obilno  po  8rbiji  i  po 
Slavonijih  Rj.  29t>b.  Ko  je  u  Fnineuakoj  izmislio 
siolićice,  koje  se  u  jednom  4tapi<hi  aa  sobom  ousita 
mofTU?  Priprava  56. 

:^tMi^ki,  MMiiai,  adj.  sto  priptida  stolici  l3|.  vidi 
stojni,  Btoni.  —  Tad'  »e  l>8nir  u  heč  namjerio,  n 
carevu  gradu  stoli^ome.  Npj.  5,  ti.  Oba  po*e  put 
dvora  itoliena.  serdar  po^je  kt>d  tivoje  gospode,  ali 
8avo  kod  Danila  pogje.  6,  2'J.  I  pet  mu  je  pa^  da- 
rovao od  ivcjega  grudu  stoUčkoga.  It,  75. 

St61iv,  m.  (Donji  i  Gornji)  u  zaJivu  Kotorskome  . . . 
Donji  je  Stolip  na  zalivo  a  Gornji  gore  visoko  u 
brdu.  Bj. 

Stdloi,  adj.  ad  cathedram  spectans  —  Rtolna  crkva, 
Palmoti(!.  majus  templum  —  i  na  pra^n  crkve  stolne. 
Stulli.  vidi  Btoni,  stojni.  isp.  pr\'08tolni. 

StdlDJak.  m.  Ipo  ju^ozap.  kraj.)  das  Tischtuch, 
menjtae  linteum,  cf.  postolnjak.  Kj.  vidi  i  trpe£njak; 
^arfiaf,  ćar^v,  k^p^la,  plahta  1.  ono  čim  se  pokriva 
siOt  tipesa.  —  osh.  h  stolni  \ndi  stooi). 

Šlol6glav*  m.  planina  u  nahiji  Katumikoj:  S  Stolo- 
glara  izvide  tjužiee.  Rj.  Htolo-glav,  j:/rw»;  jdo/i  osnova 
u  sto  istola),  dvftgoj  n  glava.  isp.  Korijeni  271.  ra 
obličje  isp.  Troglav. 

stoldvata  f'ftsn,  f,  das  Kelchglas^  calix  ritret*«. 
Rj.  —  Stulovatu  ćasa  .  .  .  lako  se  zove  6i.4a  koja 
ima  nožicu  ili  stopu.  Dauićio.  .\Rj.  Itl3a.  stoioratit 
(pred  r  je  oan.  n  CTOaV-  *^*an.  21.3.  adj.  s  takim  nast. 
kod  brsnat. 

hl61jeć(^,  ti.  s<uculum,  centum  anni,  i^tulli.  eto- 
lje(5e,  drugoj  poli  osn.  u  ljeto,  riđi  vijek  3;  das  Jahr- 
hitndert,  —  Gotovo  svako  stoljeće  ^cTo.llTie)  ima 
svoja  0)4obita  imena:  Ro^  zna  je  li  ikakvom  ^oveku 
u  Grčkoj  te  }4om  stoljeću  bilo  ime  Sokrat.  Nov.  Srb, 
1817,  47rt.  isji.  kod  »totiua  primjer  iz  Rj.*  III. 

slAljctau,  ttttMjetnii,  adj.  uhvatila  me.  Rože  daj, 
stoljetna  jrrozuicu.  J.  Bogdanovit\  sio-ljetan,  čemu 
ima  sto  ljeta,  godiHtt.  isp.  sloljec*e. 

Stftn,  St^ua,  »I.  die  Stadt  Stagno  iri  D^tlmaticn, 
Stagftum.  Rj.  gntd  u  Dalmaciji. 

stoni,  adj.  slo^Dni,  eto<o)ni,  »toni.  vidi  stolni,  stojni, 
F^tolic^ki.  stolii-^ni.  —  Grad  stoni  despota  Stefana.  r>Rj. 
1,  67.  isp.  m.itiea  4. 

st6nogtl,  /'.  die  Scolopendra  (ein  viclfussiges  In- 
fekt).  Rj.  717a,  (Tausendfiisscr,  mgriupoda  L.  Rj.*), 
sto-noga,  hubina  m  mnogo  noga. 

std|»u,  /'.  ipL  at(Vpo,  stopaV  Kj.  dcm.  stopica.  augm, 
t^topurtun.  Značenje  ikorijemi)  stajati:  stopa,  stopalo, 
UBtopiee.  uzastopce  Korijeni  273.  —  /  a)  der  Tritt. 
Rj.  —  Ostale  djevojke  uhvate  oko  nje  (oko  kraljice) 
kolo  kao  srp.  pa  se  okreću  na  lijevo  siupidrnU  po 
dvije  stope  u  napredak  i  pjevajući.  Rj.  21»yb.  Da  bi 
bio  otac  i  onima  koji  hoae  po  stopama  vjere.  Rim. 
4,  12.  Svako  mjesto  na  koje  stupite  stopama  srojim 
dao  sam  vam.  Is.  Nav.  1,  3.  Stolovata  i^aia  .  .  .  uiko 
se   zovo  časa  koja  ima  nožicu   ili  stopu.   ARj.   i»13b. 

—  h)  sad  H  ovo  stope,  i:  iz  ove  stope,  i.  j.  ovaj  Čas, 
nnf  der  Stelle.  e  vtstigio.  Rj.  —  A  ribe  nestane  »  te 
stope.  Npr.  214.  Carica  olide  s  te  stope.  216.  ndi  slo- 
pice.  —  r)  Lfingc  eines  l'usscJi,  pes.  Rj.  vidi  taban 
1.  —  Duljina   je  od   2'/3    do  3  stope.  Danica  2,  37. 

—  4i)  H  stthotvorstvu :  Pet  trobejskih  stopa.  Npj.' 
LIII.  Najviše  ima  Ženskih  pjesama  od  o^am  slogova, 
koje  su  po  stopama  dvojake:  od  ćeliri  trohejske  stope 
.  .  .  od  tri  stope.  1,  U  V.  —  2)  die  Winde,  artcmo* 
Rj.  kad  se  što  u  visinu  diže.  vidi  6ekrk  2. 

.st6|inl(i,  n.  der  Fuss  (im  engstcu  VerstandeJ,  pes. 
Rj.  najdonji  dijd  noge,  snačei^e  korijena  kod  slojia. 


stopanlea 


477  — 


straga 


>• 


rijeci  8  takim  nast.  kod  bućkalo.  —  Udariće  te  Go- 
h|kk1  priSteni  zlim  od  stopala  ttotic  tvoje  do  tjemcDA. 
Ilojfl.  V.  '2S,  J5.  <  toHUo<i  giRtl  visoki  obftrii ...  Te 
(ja  pazi  nojf«,  nojie  uDop^ili,  stopala  nevoljnijeh.  Is. 
^6,  ti.  Hvi  koji  te  prezira^  padade  k  stopalima  nogu 
tvojih,  eo,  14. 

Ntopi^nicn.  f.  (po  jugoznp.  kmj.i  vidi  doma<^ic'a, 
skiibn.  Uj.  vidi  i  aomada,  gazdarica.  —  oanovu  vidi 
u  !»topanin. 

stdpanin,  m.  (po  iugozap.  krnj.^  vidi  domaćin.  Rj. 
vidi  i  doniadar,  gazda.  —  t^f^u  riječ  s  nnsim  nn^f. 
iitp.  Osn.   149. 

st6parac.  at6parca»  tn.  Turski  novac  od  fito  paru. 
Rj.  sto-parac. 

stApicUt  f.  —  J)  dćm.  od  aiopa.  Rj.  —  2)  donje 
mjeato  ftdje  stoje  vrata  knja  ne  drže  Sarko  ni  ba- 
glame.  Rj.  vidi  petica  2,  atežajica,  Žujica.  —  Načini 
trijem  i  zavjese  trijemu  ...  i  dvadeset  altipova  %& 
njih  i  dvadeset,  stopica  pod  njib  od  mjedi.  Moja.  II. 
:JH.   10. 

S(&pic6.  adr.  kao:  s  te  fttope,  vidi  stopa  lb.  — 
Nekakav  mlfldi(5  ućini  kletvu  da  se  ne  će  oženili 
drugom  no  cjirevora  pjevojkom,  ii?  jedan  dan  Mo- 
pire  krene  u  c-ira  i  /.apita.  gjevojkii.  Npr.   1*20. 

stAptti,  Atf^pTm,  V.  pf.  Rj.  H-topiii.  oidi  satopiti.  r. 
impf.  fltapati.  —  /.  1)  schmehen^  iiquefanio.  Rj.  — 
2)  ("'ovjeka,  r^rnichten,  ad  nihilum  redii/o^  tollo 
Brata  Vuka  stopiše  ti  Turoi.  Rj.  riđi  unižtiti  1.  — 
Te  aa  avojii  sestru  kidisaSe  .  ,  ,  'Ne  dam  vaSu  iiefltru 
poharćitj,  bez  vas  hth  je  motiau  stopiti,  nV  ru  ntopiV 
svu  tuzbinu  moju-.  Npj.  '2,  Ž88.  —  II. /^a  ae^  reftekit. 
stopiti  f*e,  HlopTm  ae,  v.  r.  pf,  srhiHelcertt  lit/neftpo.  Rj. 

stopArina*  f.  atigm.  od  Ftlopa.  Rj.  takova  amjm. 
kod  haburina. 

StAspud,  m.  dolovi  izmetu  Onca  i  Grahova:  Iz- 
di^nuli  ovce  ii  Stoapude.  Rj.  caJja  da  je  StOApnd 
jedan  dtt,  a  »StOHpudi  dolovi. 

Stdstruk.  adj.hundertfiHtiij,  ctnluplar.  Rj.  plo-Mruk. 

slOtcr«,  Au'uhl  van  h'tmlert,  ccntum.  —  lijepa 
illiiku  na  stutero.  DPohI.  li  {lap.  Dlaku  na  ćetvofo 
cijepa.  Toni.  51»). 

stotina,  /'.  ipl.  gen.  alT^tinS]  dan  Mundert,  cefUnm 
[fr.  la  nentaine).  Rj.  vidi  ato  (i  tumačenje  ondje) 
dem.  stotiniua,  stotinak.  t*totiDJak.  —  Ova  kutfa  ima 
oko  htljadu  i  četiri  Hloline  kota  i  ovaca.  Rj.  173a. 
No  Jere  hu  utolina  panana.  Rj.  ^.'j4a.  Ondole  ^e  iz- 
laziti na  stotine  onake  a^pre  kake  ti  camijeuift.  Npr. 
9tj.  Uzoral)  tri  stotine  dnua.  U%b.  llolja  je  jedna  raz- 
uiiMjena  nego*rtofirt«  iuMnjeuijeh.  Posl.^l.  Mogli  biniuo 
ka/Hti,  jedan  put  ra  .stotinu:  progji  «e  .  .  .  Nov.  Srb. 
1^17,  641.  Ono  je  Hiotinnnia  godina  starije  od  Mvijii 
ovih  njegovih  knjiga.  1818,  4*-K).  Hlo  je  u  svemu  na- 
rodu Uog  zna  od  koliko  i*totina  godina,  l'ifl.  'M.  h 
polovine   lite  niotine  godina.  Rj.'  HI  (inp.  Htolje(5e|. 

stotinak.  »ilolinka,  m.  dem.  od  »loliim,  tsp,  sa  akc. 
stotinjak,  desi^tak.  —  ^5t^^  stotinak  gradi,  jedan  raz- 
grajiQuie.  UPosI.  124.  vidi  t*tolinjak,  stotinica. 

Mitollnnr,  KtotinJlra,  stotlntiS,  Htotinil^a,  m.  koji  je 
nad  stotinom  n.  p.  tojntka,  starješina  nad  sto  ljudi; 
centurio,  (%erst  ahev  hundert.  vidi  i  atotinik,  ato- 
^injaĆ;  satnik.  Mojnije  ae  razgnjevi  na  vojvode,  na 
tiaut^nike  i  stotinare^  koji  ee  vrac^ahn  a  vojski-.  Mojh. 
IV.  31,  14.  Koji  je  h\o  fttotinnš  u  vojaci  Crnoi?onikoj. 
Npj.  4,  Vlll. 

slAliniirka,  f.  banka  od  sto  forinti.  J.  Bogilunović. 

.Htdliiiien,  /'.  dcni.  od  stotina.  Rj.  riđi  ntolinnk. 
stotinjak.  —  l)n^n  tebe  deret  stotinica  sve  i^-Ulijeh  n 
rlaUi  dukata.  Npj.  "2,  345. 

stdtiaik,  m.  vidi  stotinar,  i  syn.  ondje,:  Iz  avega 
naroda  izberi  ljude  poSLi'ne,  pa  ih  postavi  nad  njima 
ta  poglavare,  tinui^nike,  stotinikc,  pedesetnike  i  de- 
<»einikc.  .Moj.^.  II.  IS,  tžl.  Hoi^e  li  are  ras  ućtnitt  li- 
Hućnieinia  i  stotinicimni'  Sam.  i.  'J2,  7. 

stAltnhf  sUf   uuu  ae,    v.  r.  impf.    Bože   daj.  fttoti- 


nih  ti  te  ovce!  J.   Bogdanovid  mnoUH  se  na  sto- 
tine, i-ip.  hiljaditi  »e. 

stotinjak,  stotinjka,  m.  dem,  od  stotina:  ima  jedan 
stotinjak  duknUi.  Rj.  tndi  stotinak,  »totinica. 

stutlnjfkš.  HtotinjiUa,  m.  vidi  atotinar,  i  xi/».  ondje. 
8tAvi(^u  vi  dobre  stotitijaše,  Htotinj(i3e,  to  bu  oficeri . . . 
to  je  naSa  sad  vojnićka  vladu,  stotinjaši,  za  njim' 
desetari.  Npj.  f),  235.  —  osn.  u  stotinja,  koja  vama 
ne  dolazi^  ali  tsp.  prana  atotina  rijcei  kod  babinje 
*  babine,  za  nuAt,  rijetn  kod  bradat. 

stolni  (stotnil,  adj.  rentesimits.  Htulli.  sto  ^ipada 
stotini,  n.  p.  stolni  dijel;  hundertste. 

St52Sr.  stožera,  mi.  —  1)  drr  Huum  in  drr  Mitte 
der  Te^me,  um  die  drenfhenden  Pferde  davan  zn 
hinden,  cardo,  cf.  stoilna.  Rj.  drco  nasred  gumna, 
za  koje  su  privezani  konji  kad  vrhu.  u  prenesenom 
smislu:  Ona  Goro,  dićna  porodice!  nek  se  a  tobom 
SVI  Slaveni  dic^e,  jer  si  stoser  megju  vihorove.  Npj. 
fi,  216  («?  toboml.  isp.  stežer.  —  Š)  (u  Baranji)  i^ep 
u  vrata,  Thiirangel,  cardo.  Rj.  čep  na  kom  vrata 
stoje. 

stožerni,  adj.  nd  car dines  spectans.  BtnMi.  sto  pri- 
pada stolna,  slorerima. 

stft£r*nijk.  tv.  cardinnlis,  dignitfis  ICccl,  Htulli. 
ća:*uik  crkivni,  doglavnik  papin. 

M6žinA.  f  —  2)  vidi  stožer  1.  Rj.  na  ^umnu.  — 
2)  oHtoije,  I)  stosinu  oko  koje  se  stog  sijena  sadi- 
jeva.  Rj.  47'ib.  —  Liflica  pozove  \njka  da  preskakuje 
preko  jedne  stožine  sijenske  .  .  .  Onda  on  pogje  da 
nreskoi':i  upravo  i:nad  sto}inčy  te  se  na  nju  uaoode. 
Npr.  l.Si». 

sfra,  Rtriia  (strii),  t;i.  vidi  strah.  Rj.  u  krajevima 
gdje  se  glan  b  ne  (nje  u  govoru. 

sirUć,  m.  strilćarn,  /'.  vrlo  rgjava  kui^a  ili  koliba, 
Schimpfnort  far  cin  Ifaus.  Rj.  s-trać,  9-trA<5ftra.  i:«u- 
ienje  (korijenu)  satirati,  polirati,  gubiti:  tratiti,  stra- 
titi; stnić,  strat'ara.  Korijeni  97.  ea  nast.  u  »tra- 
sira isp.  riječi  kod  bftdnjaru. 

str&elti,  i5im,  v.  pf.  rerlierent  amitto.  Rj.  s-traćiti. 
vidi  izgubiti  1,  *  .^gn.  ondje.  u.  impf.  prosti  tratiti. 
značenje  korijena  vidi  kod  stra<!. 

slradAlaf.  str^daooa,  m.  iler  Leidendt,  von  einem 
Velwl  Beiroffcne,  male  affectas.  Rj.  uko  se  1  ne  mijenja 
a  0,  akc:  slradćlca.  Mtradiilci,  isp.  A.  Pavić.  Rad  ."jB, 
7y.  koji  je  postradao,  ili  koji  strada,  vidi  stradalnik. 
—  Ovaj  strttdalać  zavika,  i  Oospod  ga  fu,  i  oprosti 
ga  avijeb  nevolja  njt'govijeh.  Ps.  34,  il.  (Jospode!  ko 
Je  kn»  ti,  koji  i/.1)avlja.^  slradalca  od  onoga  koji  mu 
dosagjuje.  35,  10.  Koji  hoi'ete  da  ste  stradahi,  ugjite 
opasav.^i  se  dobrijcni  trudom  post-a.  jer  kuji  po  /.akonii 
stradaju,  pruvcdno  se  vjen('^avnju.  f>P.  111. 

htrtill&InTk,  slr.idaluika,  Mr.  vidi  atradalao:    hijepo 

govori  srcu  našemu  i  veliki  stradalnik  ^ os.  UV,  123. 

Spominjanje  ovoga  pravednog   stradalnika   vodi  na« 

I  k  stradanju  namoga  Krista.  1-J4. 

I      •itrAdanje,  fi.  das  fAiideti,  perpessio.   Rj.  rerh.  od 

stradati,  stanje  koje  biva,  kad  tko  stratla  :  Mislim  da 

stradanja   aadaAnjega    vremena    nijcsu    nifita    prema 

I  »lavi  koja  će  nam  se  javiti.  Rim.  8,  18.  Spominjanje 

I  ovo  vodi  n.'ifl  k  strad-tnja   samoga  Hrista.  DV.  124. 

'       strAHati,  stradam,  r.  impf.   leiden,  puti.    Rj.  Wr7i 

I  trpjeti,  p.  pf.  postradati.  —  Pa  joj  pripovedi  kako  je 

I  stradala.  Npr.  5G.  .'"'to  mu  narod  u  gradu  od  divova 

strndu.  191.  .foft  mi  je  žalost  vi*a  tebe  gledaju(*i  gje 

!  s  mene  stradah  218.  Narod  ta  to  opet  mora  da  strada. 

I  Danica  2,  92.  RezumnicM  slradusc  ea  nevaljale  putove 

!  svoje,  i  ta   nepravde  svoje.   Ps.   107,   17.  Hve.4ienici 

nonet^J  u  rukmna  orugja,  od  kojih  je  Hrislofl  stroiiao: 

krst,  koplje,  Hnngjer.  bP.  21. 

slnitru.  hinten,  post,  cf.  ostrag:  Kad  idemo  na 
udanu'  Turcim',  sve  ti  ideS  za  družinom  straga.  Stan' 
de,  kado,  al'  su  jadi  straga.  Rj.  adv.  a-traga  iiitp, 
trag),  flj/n,  kod  ostrag. 


strAb 


—  478  — 


Birana 


Strab,  stmha,  »i.  Kj.  jnože  hitt  tla  je  i/eti.  straha. 
l>anitH(^.  Rad  20,  157.  —  2)  der  Schrer'ken,  terror. 
—  2)  die  Furcht,  imor.  Kj.  —  titii  bojazan  /".,  sujmn. 
primjeri  2u  1)  i  :i):  Da  ugazi,  atrah  ga  obuzeo.  Rj. 
92a.  Koga  je  zmija  klala,  i  od  gušterice  ga  je  sitan. 
Rj.  l()9a.  Pola  me  je  nei^inlo  od  straha.  Rj.  419n. 
Frotrnuii  od  atraha.  Rj.  014b.  Poftlije  raluva  kad 
mnogi  Ijddi  od  atruha  Turftkoga  pobjegnu  ii  hiijduke. 
Rj.  aOOii  f=  od  straha  Turaka).  Pete  »e  stane  odgo- 
varati da  ne  srne,  jer  ga  je  strah  da  ne  ne  utopi. 
Npr.  36.  Veliki  ćete  strah  pretrpeti.  70.  »Koji  si  ti?< 
A  on  inu  u  strahu  odgovori:  »rulnik  .  .  .  96.  Ali  r/a 
atrah  nagna,  to  se  darovale.  96.  Od  straha  pade  na 
zemlju...  uloži  da  kopa  zcmljtit  n\\  s  nekim  strahom 
da  ?ie  ^»  opet  .  .  ,  99.  Svi  se  od  straha  i  od  Oudn 
prepadoie.  116.  Oii  je  bio  pun  straha  RoŽijega.  246 
(—  strah  od  Boga).  Strah  koze  pnse.  (Ko  se  koga 
boji  onaj  i  radi  posao,  n  bez  straha  nema  ni^ta).  295. 
Strah  ćava  vinoj^rade,  295.  Selom  idu,  selo  strah 
imaše  od  lepote  gospode.,.  Npj.  1,42.  Strah  je  mene, 
biće  poginuo.  I,  4*>6.  Ma  se  majci  ino  ne  moga-^e,  od 
Imbrova  straha  ne  smijah,  nego  ode  u  careve  dvore. 
1,  472  (siraJi  od  hnhra).  Moj  mejlefc,  moj  veliki 
strahu!  dosta  ti  sam  straha  podnijela.  1,  479  (Pra- 
vilnije bi  bilo  straše,  nego  sfruhtt;  ali  sam  ja  od 
pjevat'ica  tako  »5uo.  Vuk).  A  kamo  strah  i  briga,  što 
sam  podnosio?  1,  XIV.  Cijel  Stambol  jeste  pozatvoran 
od  mojega  straha  velikoga.  2,  39fi  (moj  strah  =  strah 
od  mene),  ^to  si  tako  u  licu  blijeda?  al'  od  mene 
ni'  od  straha  utoga?  al*  od  straha  mila  haba  moga? 
Herc.  69  (od  straha  od  mene?  od  straha  od  mila 
baba  moga'f).  Kako  se  bjesnio  od  njegu  prepali  i 
sirah  od  njega  uzdi.  Kov.  68.  V^ojska  se  upropasti 
od  straha  i  od  Ouda.  Milo6  41.  Angjeo  (iospodnji 
sigje  s  nebfl ...  ]  od  straha  njegova  uzdrkta^e  se 
straćari.  Mat.  28,  4  (strašeH  se  njega,  angjela).  Kne- 
zovi nijesu  strah  dohrijem  djelima  nego  zUjem.  Rim. 
13,  3.  Strah  relikt  napade  na  one  koji  ih  gle<iahn. 
Oikriv.  U,  11.  Spop^isi'e  ih  strah  i  trepet.  15,  16. 
Jer  nas  popade  strah  od  vas  .  .  .  rastopi  se  sroe  ua§e, 
i  ni  u  kome  ve^  nema  jnnaMva  od  .-itraha  vašega. 
Js.  Nav.  2,  9.  11.  Srce  njegovo  bijaše  u  ftrahu  za 
kovčeg.  8am.  I.  4,  13.  BijaSo  smrtan  str<th  po  cijelom 
CTadii.  5,  11.  Strah  smrtni  popade  me.  Ps.  56,  4. 
Obradova  se  Misir  i/liiskii  njihovu  flzrailjaea),  jer 
Hirah  njihov  bjć^e  na  nj  pao.  lOf),  38  (strah  od  ffjih). 


i' 


u  svakoga  je  mać  o  be<Iru  radi  straha  noruoga.  Pjes. 
nad  pj.  3,  o.  Strah  kojivi  me  se  boje  zapovijest  je 
ljudska.  Is.  21*,  13.  Vojvode  prije  boj:i  hrabre  ugle- 
dima i  riječima  vojnike  razbijajnri  nemnr  i  strah. 
r>P.  79.  Da  bih  se  otresao  svakoga  straha.  Pom.  M, 

strj^hii',  »I.  (u  Grblju)  onaj  koji  se  slrafii,  der  sich 
fiireJitetj  timens :  Strahii^  koze  pase.  Rj.  tfif2i  BtraAivae^ 
I  SI/M.  ondje. 

StrAhinJu,  m.  ime  mnjiko.  Rj.  —  Strahinja  (ne 
upravo  od  strah,  nego  od  prve  pole  imena  StretŠimir). 
Osn.  197. 

strab6i'a,  f.  (u  Duhr.)  vidi  strahota.  Rj.  —  riječi 
8  takitn   nast.  kod  bistroga. 

iitrftbor,  m.  vidi  straor. 

StrnhAtn,  f.  fiirthterlicfi  (za  sehen),  terribiU  tisu, 
dictu:  Hlrabota  Božija;  dobio  strahota,  izgubio  j<(rrt- 
hota,  t.  j.  vrlo  mnogo,  sila.  Rj.  riječi  s  lakim  nast. 
kod  il'istoifl.  vidi  strahoća.  -  Kad  u  veće,  HoŽe!  iluva 
vetrina,  krSe  se  drva.  .  .  Ona  se  (devojka)  sakrije  za 
kolebu  drkčw'i  od  strahote.  Npr.  142.  (udno  ćudo 
nevigjeno.  strahota  je  pogledati,  a  kamo  li  dor-ekati! 
Npj.  1,  116.  Kad  lo  vigje  oare  od  Stambola,  prepade 
se  od  Božje  strahote.  3,  65.  Strijela  puAtena  prori  (^e 
kroz  tijelo  njegovo  .  .  .  kad  pogje,  obuzeve  ga  stra- 
hote. .Tov  20,  26.  I^flhu  sva  (Vtiri  (tofka^ .  .  naplaci 
im  bijahu  visoki  strahota.  .lezek.  1,  18.  Kamila,  vo- 
lova, magaraea  i  konja  |)0(Ti.*a  strahota,  Prip.  bibl.  41. 


strfthotan.  etrahotna,  adj.  t^tdi  strašan.  Rj.  vidi  i 

strahovit,  stravičan. 

sfrahdtinjn,  f.  das  SrhreckbUdf  formido:  Al'  možda 
e  Božja  Ktrahotinja,  Rj.  čim  se  tko  straši,  vidi  atra- 
oviiijii,  strašilo.  —  rijeci  s  lakim  nast.  kod  bosotinja. 

sfrnhdvande,  7i.  verb.  od  strahovati,  koje  vidi. 

strabdvati,  strAhnjem,  v.  impf.  straiiovaii  od  kopUj 
strah  imati  od  njega,  straštti  ga  se,  bojati  ga  se. 
V.  pf.  slož.  niistrahovati.  —  strahocati.  Nema  u  Vu- 
kovu  rječniku.  Korijeni  43.  U  lakoj  SkoIi  muslomani 
primaju  svoju  vrlo  prostu  nauku,  od  koje  je  nekad 
strahovao  gotovo  snv  hri56inski  svet.  Megj.  62.  Ali 
ja  strahujem  od  velikih  vikaća  po  .školama.  Zlos.  48. 
Prijatelji  našega  naroda  koji  svi  strahuju  od  najma- 
njega nemila  glaska  o  t^rbiji.  91. 

sirahdvinja,  /.  tiiH  Btra.^ilo.  Rt.  vidi  i  straholiuja. 

sfrahOvit,  adj.  tidi  stralau.  Rj.  vidi  i  strahotan, 
stravičan.  —  Na  njemu  je  ruro  straorito:  risovina  i 
aamurovina.  Npj.  3.  892. 

slrilmiea,  f.  lu  Dalm.]  die  Jjeiter  am  Wa{fttt,  scala 
rehiculi.  cf.  lotra.  Rj.^ 

stram6ta.  f.  (u  C.  U.)  vidi  sramota.  Rj.  megju  sr 
umetnuto  t.  isp.  straMjika  i  sraSljika,  slrijeŠ  •  srije.^, 
strSljen  i  sr^ljen,  strž  i  sri. 

KtrAmpiilica,  f.  der  SeitenKeg^  semita.  Rj.  strara- 
putica,  kao  put  koji  ide  na  stranu  od  pravoga  puta 
(m  pred  p  mjesto  n).  —  Kad  je  (gjevojku)  u  goni 
nvedu,  da  je  zavedu  stramputičama  i  zbande  od  puta 
neka  je  ubiju.  Npr.  131.  Upute  se  k  vilinoj  gori  sve 
siranputic>tma  nekiiem.  218. 

strAmputiee,  adv.  anf  einevi  Seitefiwege,  extra 
viam.  Kj.  kao  stramputicom. 

strfiraputiecnje,  n,  dtis  (iehtn  auf  Seiien%cegent 
demttio.  Rj.  verh.  od  stramputićiti,  koje  vidi. 

strfimputieiti,  ^m,  v.  impf.  auf  Seitentcegen,  Ab- 
uegen  <ivhen,  devio.  Rj.  ivi  stramputire.    vidi  rebriti. 

Strftn,  adj.  frcmd,  prrtgrinus.  Rj,  vidi  stranjski, 
tufy.  stran  (mjesto  CTpANikNl).  Om.  181.  —  Po  ataroj 
prii-i  u  .ttratiijeJt  isforika.  OM.  8. 

str&na,  f.  {accits.  stranu,  pl.  strRne,  str&na).  Kj. 
dem.  strant^icn.  —  1)  die  Scite,  laius;  s  ove  strane 
Dunava;  sogar  s  ove  strane  Bo£i<'ra,  d.  i.  vor — .  Rj. 
8  ove  strujic  J5oiiću,  (.  j.  prije  Božica.  —  oj  u  tje- 
lesHom  smish*:  Alabanda,  »a  strani,  sa  strant,  cf. 
.strana.  Rj.  3b.  Onda  mu  trlja  uzme  ^tap  i  baci  n 
Huvo  grožgjfi  (t,  j.  na  stranu).  Rj.  14a.  Orehen  viSe 
.Spljetji  sa  zapadne  strane  Klisa.  Rj.  l*JOa.  Izlaz,  na 
gornjen\u  (.Jjerdapu  mjesto  iz  Njemačke  strane.  Rj. 
224b.  Kablar,  tm  lijevoj  strani  Morate.  Prema  Ka- 
I  blaru  je  s  on>t  stranu  Morave  OvtJar.  Rj.  257a.  Za 
Božijem  legjima,  t.  j.  u  budžaku  ili  na  strani,  gdje 
ni  Ung  ne  vitli.  Rj.  3*J4b.  Pa  mi  stranu  odvratio  lii*«. 
Rj.  442n.  Rebrani  n.  p.  pendžer,  t.  j.  sa  strane,  iz- 
rebra.  Rj.  64itb.  PoMje  sluge  ««  siy  strane.  Npr.  27. 
9molri  vatru,  pa  onda  hajd  k  onoj  strani  od  kud  je 
vatra  svetlila.  142.  (»javo,  sjedne  strane  h\je\  kao 
ovca.  a  s  druge  crn  kao  .*ko  i  jest.  144.  (»n  preved 
na  stranu  skače,  a  ne  upravo  iznad  stožine.  180.  Sve 
gjevojke  pristajahu  u  igni  oaim  tri.  koje  mi  strani 
sjegjiihu.  229.  Kad  ko  koga  iz  družine  izvede  na 
stranu  da  s  njim  progovori  na  samo.  Poal.  ISok 
Mrzost  na  stranu,  a  korist  preda  se.  183.  To  namirio 
gospodin  Bog  samo  sedmo,  sa  svake  strane,  a  s  n«- 
Itesa  najbolje.  Herc.  355.  Smederevo  je  sazidao  Gjor- 
fgije  Brankovi<;  na  tri  ugla  ntjcdnakih  strana.  Da- 
nica 2,  44.  Otidn  siuiki  na  svoju  .ttrnnu.  3.  185. 
Vojsku,  koja  je  s  oitjc  sirane  puta  bila  u  vrste  na- 
mještenu. 3,  2<)1*.  Dvor  Turski  mzumevSi  s  drufih 
razlićnih  strana  da  se  Srbija  nije  umirila.  5.  32.  Ovi 
Muru7,ovi  poHhinici  duj^u  Netnavkom  stranom  u 
Zemun.  5,  32.  Ali  se  od  strane  A'iške  pripravljala 
nesreća.  Sovj.  28.  Koji  je  s  desne  strane  Jiogu.  Rim. 
8,  34.  —  b)  w  knjige:  U  >Pjevannijama«  mi  strani 
t>4.,  i  u  ostalome  ooooi  pismu,  koje  je  onde  na  »tratU 


raue 


—  47S  — 


slrm^AB 


62—64.  Štampano.  Danica  5,  75.  ArapKki  broj  poka- 
zuje 9iran\t.  DRj.  1,  X.  Na  drugoj  sirani  lista  167. 
Rnd  If  171.  ridk  obraz  3.  —  c)  »  umnom  smislu: 
Bog  zatvori  jt'dna  vratu,  a  otvori  stotinu.  (Ako  se 
kasto  i  ućini  da  Bog  Ooeku  ftto  .y  jedne  utrane  uzme, 
ali  oiu  ft  mnogo  straita  ouo  moiti  naknaditi  i  naknn- 
gjuje).  Poal.  17.  Oeljade  koje  je  vrsno,  ali  s  di-age 
strane  iMni  Mo  nepovoljno.  140.  Kad  ne  ova  stvar 
ntAudi  sa  *t'(;u  Hrttnn,  onda  se  može  kazati,  da  .  .  . 
Npj.  2,  387  (Viiki.  Da  bi  ostali  narodi  poznali  Srbe 
8  najbolje  Rtranc.  Odg.  na  ut.  29.  MoJHiie  aa  mnogo 
struna  znamenit  ćovjek.  Priprava  105.  Tako  da  i  mt 
atrufie  sin  Milutinov  stupi  na  prijeato  .  .  ,  vlasteli  da- 
doše  vladu  «intt  Milntinocu  sa  strane  Stefanu.  DM. 
130  (  -  Seitenkindj  nesakoniti  sin),  ^?to  je  dobra  u 
mom  pOitlu  ^  te  ntranej  za  to  njima  pripada  hvala, 
lator.  tll.  Ova  stvar,  kao  i  mnoge  druge,  ima  više 
strana.  Rad  I,  lOfi.  isp.  ruka,  14)  rt  jednu  ruku  ima 
pravo,  cinerseita,  partim.  Rj.  r>r>(lb.  isp.  Njem.  Hin- 
rticht,  Rilcksicht,  .Slandpuuk,  Lnt.  reflpectiifl,  ratio, 
ratione  habita.  —  2)  jedna  stravu  braSna,  vune,  d. 
i.  die  eine  Seite  der  l'ferdetast  (50  oka):  Nnbra  njemu 
»/ranu  amiljut  stranu  smilja  i  koviljaj  privali  nm  uz 
ledinu.  Rj.  po  tovara,  t.  j.  koliko  se  nosi  $$a  jednoj 
strani  samara,  tovar  100  oka,  strana  Mt  oka.  — 
Ham  je  Cupii5  na  radost  do^ao,  i  Zeko  mu  peike* 
u(Mnio,  ut^inio  jednu  .<<tranu  kave,  drugu  stranu  Lnza- 
revid-Luki.  Npj-  4,  28().  —  S  a)  di^  Seite,  d.  i.  Partei, 
partes:  on  je  a  moje  »trane.  Rj.  cidi  jmrtaja,  partija. 

—  U  ovoj  igri  Ih  klisu)  .  .  .  Igraći  se  podijele  na 
doije  strane,  pa  ae  hvataju  u  Map  koja  'V  strana 
igrati  ...  pa  jedan  od  strane  onijA  što  igraju,  baca 
klis.  Rj.  276b.  Ovi  de  novi  naSi  knezovi  držati  fU*iu 
stranu.  Danica  3,  154.  Uzdajut5i  se  svaki  u  svoju 
partiiu  .  .  .  njih  dvojica  i  ostale  sre  starešine  razdelc 
na  dve  strane  . .  .  Milojo  mrwćl  na  kneza  Stefana, 
.*to  je  bio  s  Petroi'c  strane.  4,  23.  ^to  radili  i  ugla- 
vili, sretno  bilo  i  dugovjei^no  po  jedna  strunu  i  po 
drugu!  Kov.  47.  Milan  Obrenovii^  rrh  je  iz  po<5etka 
držao  stranu  Crnom  (ijorgjiju,  Miloš  20.  Manje  voj- 
vode da  bi  na  svoju  siranu  dobio.  21.  Milud  je  morao 
još  UK  Milana  postati  naklonjen  k  strani  protiv  Cr- 
noga Gjorgjija;  sad  oak  .  .  ,  prilepi  joj  se  još  bolje. 
4(».  Protivnici  Kara-Gjorjyijevi  .  .  .  strajia  njihova 
lijem  vrlo  naraste  i  ojača.  iSovj.  2ii,  vSlo  su  Marješine 
od  nJepoiTe  strane  naj\'iSe  vikale  da  hoće  vojsku  Unsku 
u  Srbiju.  'dC).  I  tako  Milan  prijegje  na  onu  stranu 
i  puntane  najveći  protivnik  viade  Karn-Ojorgjijevc, 
3G.  —  b)  ovamo  mogu  pristati  ovaki  primjeri:  Uve- 
rava  ga,  du  ae  od  strane  njegove  ni^Ca  nu  hoji.  Milo% 
113  (kao:  od  njega).  Ja  priznajem  da  je  ovo  d^elo 
od  strane  moje  maleno.  ^*piai  1 ,  4.  Prenumenrao 
se  i  Krušeilolski  Arhimandrit,  može  biti  da  je  to  od 
strane  Mitropolitove.  Stmž.  iS84>,  l.^>14.  Kad  do^rje 
vrijeme  da  se  momuk  ženi.  onda  od  strane  njegovi' 
ide  ko  djevojačkoj  ku(:i.  /iv.  302.  Za  to,  od  moje 
strane,  gotov  sam  i  vama  u  Rimu  propovjediti  jc- 
vangjelie.  Rim.  1,  16  Ofuod  in  me  est;  uas  an  mir 
liegt).  Kralj  ra  tvoje  strane  obeća  da  ne  će  .  .  .  DM. 
210.  —  i^J  so  vid  als  brdo,  Berg,  mons:  uza  stranu, 
preko  strane,  velika  strana,  i  1.  d.  Rj.  isp.  brijeg, 
gora.  kosa,  —  Pleć,  kao  strana,  n  a.  kakve  planine. 
Rj.  5f)7a.  Brzaca,  strana  u  Moraći,  Aamc  cines  Jitrgej*. 
Rj.  (»4i»a.  Ue  Ljeciske  podagnaSe  sirane  do  Javorja 
zelene  planine.  Npj.  4,  378.  —  li)  luuSko,  ženska 
atrana,  so  viel  als  glava,  (r'eschlechi,  scxus:  Kad  to 
vigje  carica  Roksanda.  perom  piše.  kako  ma<ka  struna 
(Kpj,  2,  I8*i).  Rj.  muška,  žen^^ka  glava:  muško,  žensko. 

—  Ženska  siranu  lasno  prevariti:  lako  skoći,  ka' da 
se  pomami,  ona  nafge  je<la[i  komat  sablje.  Npj.  2, 
^85.  AT  je  Ivo  ljubi  besjedio  ...  No  da  vidiš  jedne 
ženske  strane,  kako  grdno  reČe  gospodaru:  »Gospo- 
dare da  ud  lioga  uagjež  ...»  2,  630. 

iiitrAnnet  su&aea,  m.  čotjek  stran,  vidi  lugjin,  tu- 


gjinac.  isp.  inostrAnae.  —  Daću  im  dati  zemlju  Ha- 
nansku,  u  kojoj  življahti  kao  stranci.  Mojs.  II.  6,  4. 
Sav  Izrailj  ...  i  stranac  i  domorodac.  Is.  Nav.  8,  33. 
»Slajher,  izmegju  sviJeJi  stranaca  najzaslužniji  u  slo- 
venskoj tilologiji.  Rad  1,  114. 

.slriknMi*!!,  f.  dem.  od  strana:  Momčić  ide  stran- 
čicom, zakićen  je  granćicom.  Rj. 

strAn^-enJiS  n.  rerb.  od  slnini'^iti  se.  radnja  kojom 
se  tko  stranci  od  koga. 

fitrAnl'itl  se,  stranćTm  ae,  v.  r.  impf.  kao  tugjiti 
se  od  koga,  kloniti  ga  se.  a.  p.  Petar  se  stao  strančiti 
od  prijatelja  svoga  Jvana.  u  baniji.  P.  Ijeber. 

.stranAvit.  ndj.  steil,  praeruptus.  ef.  strana  4.  Rj. 
'  gdje  ima  mivogo  strdnU  (4),  te  je  sirmenito.  —  takva 
adj.  kod  barovil. 

strftaja,  f.  (u  Dubr.]  dan  Gasihaus,  deversorium, 
caapona,  cf.  krčma,  gostionica,  mehana.  Rj.  krčma 
za  proste  ljude.  Rj.*  —  stranja  (osu.  u  adj.  strati 
mjesto  CTpitNI.Rl).  Osn.  fi6. 

striknjski,  adj.  fremd,  peregrinus,  ef.  tu^".  Rj.  mdi 
i  Stran. 

hfrftor,  »1.;  Oj  struore,  straore!  Oj  Javore  siraorc: 
ćujem,  t'ujem  neborc!  (u  SajkaSkom  batulijunu  [u 
južnoj  Igarskoj.  Ivekdvić]  uz  ćasne  posle  pjevaju 
djeca  u  veće;  a  babe  ih  karaju  da  ne  slute  na  rat). 
A  u  Srijemu  pjevaju  djeca  u  igri:  Oj  straore!  straore! 
Umre,  umre  straore!  Dozov'ie  mu  tetiću  i  oćinu  ae- 
utrieu,  nek  donese  tamnjana  i  struk  bela  bosiljka,  da 
okadim  f;traora.  Ustaj,  ustaj  straore.  Rj.  —  str^(ftjor 
tosn.  može  biti  u  strah).  Osn,  11').  rijeH  s  takovim 
nast.  kod  divor. 

siraot  .  .  .  vidi  atrahot ...  Rj. 

strnov  .  .  .  vidi  strahov  .  .  .  Rj. 

strast,  f.  ipi  gen.  strAstT),  die  Leidenschaft,  Pas- 
sion,  animi  af}ectu$^  impetas,  capiditas,  libido,  studium 
flagrans:  Dijel  govorenja,  koji  rneliene  strasti  poka- 
zni«-. Spisi  I.  77  OnterjectinK  (htavljajuri  jelu  i  strasti. 
Dr.  8.6.  Dušo  moja,  koja  se  posiiš  ne  jedući  a  ni^je-si 
se  očistila  otl  strasti,  uzalud  se  niduješ  nejelu.  80. 
Ali  dijete  raste,  a  godinama  razvijaju  se  strasti.  174. 
Javjja  duhovno  proljeće  onima  koji  su  u  zimi  grje- 
bovnoj  i  jtodnose  mravnu  buru  stn'uiti,  3  8.  iCemlja, 
žalosno  obrasla  u  trnje  strasti,  pozivlje  se  na  veselje. 
321.  —  od  osnove  koja  je  a  stradati. 

stnlstan,  Hlrflsna  (strasni),  adj.  —  1)  sto  pripada 
stradanju;  Leidens-,  passionis,  passionnlis  (?).  ima 
I  u  StihUja.  —  Na  veliki  ćetvrtJik  megju  strasnijem 
jvvangjcljima.  .Star.  'I,  130.  —  2)  sto  pripada  strasti ; 
Icidenschaftlich :  Već  dodijn  družini  strasnom  svojom 
j  siinpatijom  sproću  jedne  strane  države.  .Turm.  ilO. 
'  NlriUan,  strašna  (stiaini),  udj.  schrecktich,  farvlUtr- 
lich,  terrikilis.  Rj.  riđi  straliotan,  strahovit,  t<travićau. 
—  J)  Čovjek  mrka  pogleda^  t.  j.  strašan.  Ri.  .37lb. 
,  Strašnu  Tira,  f.  (u  ('.  Ci.)  viiii  slra.hii  sud.  lij.  718b. 
Strasni  (strasni)  sAd,  m.  das  jungato  Oerichl,  judicium 
novissimum:  Od  danaake  do  sutla  strasnoga,  lij.  718b. 
Malo  ćaa,  eto  li  ažduje,  velika  je,  straitna  je.  gadna 
iel  Npr.  4*j.  Tu  je  biia  strašna  lupa,  viku,  zveka 
(anuca  i  strasni  (flasovi:  >Taj  hoče  moje  carstvo  cla 
primi!*  t>3.  Ne  nagi e  struk  bosiokn,  nego  po  kamari 
strašnu  krv.  2*>1.  Nema  suda  bes  .^rasnoga  dana. 
I  Posl.  204.  Da  proprate  blago  kroz  planinu,  cl  pla- 
nina str<tšna  od  kajdaka.  Npj. ^3,  305.  Mi  smo  .^trošni 
^ulutn  načinili  po  Srbiji  i  po  Sumadiji.  I,  15*i.  Valja 
njemu  najpre  udarili.  aV  je  strttsno  sa  malo  družine, 
4,  281.  Koji  može  stit'i  i  uteći  i  na  strašnu  mjestu 
pasiajati.  4.  306.  U  Dunavu  su  ona  za  lagjare  .ttrašna 
mjestu.  Danic4i  2.  3t>.  Ja  ovu  strašnu  muku   otrpim. 

2,  130.  I  tako  j^o-i/ijV  strašnoga  boja  nadvladaju  Turci. 

3,  183.  Za  uvode  Turske  bio  je  izdao  strasne  zapo- 
vijesti. 3,  11)7.  Bio  je  junak  i  veliki  rodoljubac*  a 
strasni  neprijatelj  'J  urski.  4,  16.  Ali  je  strašno  lice 
Gospodnje  ta  one  koji  čine  zlo.  Ps.  34,  16,  —  2)  adv. 
-^  t-ftra^HO  smo  se  pobiti  anjime.   Npr.   liKf.   Car  s« 


strašne 


—  480  — 


•iroMO  rmtrdi.  237.  PoAlo  jea  Mrt 


tšmA  rmšrm.  as3<.  rooio  n  jrra«M  uaniec;  po« 
UttueaS,  lfi&  Videđ  8fbi  kako  j»  Tatci  jiri 
m^rmdMm  knta...  MHoK  tt  Tako  m 
M»  rvM  da  OT  ga  «n  bffi  oialilL  4fiL  Tako 
dq|i  car  «traji»«  Mdk,  đrogiBa  a  ■i.hd   79L 

BtrftUigci,  «.  B^  T«r«.  «4  1)  itiaigi.  3)  atr 
—  J>  raat^a  k^tjom  tko  «fr«si  tofa  (^a>  Sckicckgn, 
tnritio.  Bj.t.  —  SJ  timi^  ta^  Nra.  i«4  »r  <!:>»  firvn. 

StfUflo,  a.  Som  SAnekbOd^  &šfnAmmmmekm,  die 
FMrfMfcfaHbf;  terrirMlawwlaai.  BL  ćm  ar  ilraM'  ato. 
M«  alnkodoj«*  iliakoriBJa.  up.  fora  2.  —  Stoji  kao 
«lnmZo.  PoaL  3S6.  Tafiea  j«  i  d)eei  <tr«ju2o  i  Ijođem 
jcabsTL  DPoat  138  (Ijadaa  štmiji  matL  mjeU^  »o- 
rvVjfo   ljudima  đi  Ijodmau  <M  auKkliae   ocpnjatelja 


uaniec;  posfeko    knjabcia.  Bf.  iCa 


■06 


sitniti«  iUlSai,  r.  impf.  Bj.  ffitf*  plaSici,  prepa- 


daiip  pttditi  L  a.  ^.  «ior.  o-aiiJiii,  la-.  —  i)  mkrtdunj 
farm.  iy.  ~  >afiaAi  (Ttaid)  m  Paleia  iaaac;  pa 
odande  sfmće  i  laieUja,  da  se  ^^ae  ara  oakija  Beo- 
gradska. Milol  M.  Tada  av  rhntii  gmimm  i  prepadai 
me  utTaiaaia.  Jot  7,  14.  —  gj  »a  9^  rt^Ukt,  vidi 
atrabormti,  bojati  «e.  —  Ooa  poauaH  da  je  to  ka^ 
kakrih  poataija,  ali  *e  ni/r  ntfrsnZ«  aiklptf  n  wbt: 
»PcsUija  ae  bqe  aamo  bojeati  Ijodi.^  Npr.  1%  Ja  »e 
iallm  nit  af  fo^  atraUm,  mi  rojrode  Ito  bi  fagiimK, 
Npj.  4,  ^46.  ^ve  zvijeri  zemaljske  i  sre  ptice...  aeka 
vmM  se  boje  i  tiraše.  ilojs.  I.  t».  2. 

Stri&iv,  adj,  riđi  itraUjiv.  Rj.  riđi  i  pla^ir,  P^tSbiVf 
pudljiv.  t>/).  iKtjazaD.  iKijazljiv.  bojniljir.  —  JUrsfcn 
doma  dolazi.  i'o«l.  ^96.  StraHvu  tf^omt  govao  ■ 
tobocu.  žtn;.  ,yrr(M(r  kako  zec-  DPo*L  116.  O  Kadale, 
Oori  od  gjifTojk*!  Npj.  3,  D52  (ffori  t  j. 
Vuk).  Senalori  i  dm^e  manje  i  AtnAeijt 
obore  oći  preda  ne.  D&nioa  5,  53. 

striL^irac.  ^ra$ivca,  m.  dtr  Baaemfmm^  dit  Mtmme^ 
tjamartiM:  I>a  mi  re^  dralina  ostala:  ete  atnujrro 
Boika  Jug:ovi6i!  Rj.  straiit  ror^'fit.  vidi  atiailjirac, 
stialiTica,  Mrailjivica,  »trahić;  plaiivica:  im'Iliivnr. 

strk.Mviea,  f.  dcr  Uatemfu**,  ignatv  i»a 

Ifuta  fttraiivictt^  on  Kulaia  ne  smje  p*u  bo- 

kora i  od  .Tezdimira.  Rj.  ^raiiro  ćr/jVide,  Mualro  ili 
itnško.  riđi  MraAivRi\  i  oii<i;>  aVN.  ra  Jitroairic«  rma 
n'di  i  pudljivica.  —  Al*  je  žensku  strana  MruUvica, 
siroHcit^a  tnaka  od  pftićadi.  Npj.  2.  2H6. 

MHt^rftst,  str^TOsti,  f.  taobina  oao^«  koji  je 
ttraHv.  vidi  straAtjivost.  -  Gospode,  ne  daj  lui  duha 
praznine,  HroHpošti^  oboioeti  i  puste  be*je*ie,  DP.  G»>. 

stril&Uika,  f.  (u  Baranji)  dva  povjeuna  n«  jednoj 
Btnuii  avezana  zajedno  (moie  biti  da  je  fT'tftjika  —  tra- 
Biieaf}.  Bj.  —  fruitjika  i  s  ometnutim  t  megJD  ttr: 
»traUjika.  0«n.  277.  ta  umetnuto  i  metffu  &r  iip.  atra- 
mota.  rueei  š  takrim  nast.  kod  apiika. 

Strki^iv,  adj.  iStreckhaft,  formidoIotMs.  Rj.  ri'dt 
BlranT,  i  8yn.  ondje.  —  No  ja  ■*  lobom  drag^vati 
ne  ću,  kad  si  tako  ttrtMHjic  mejgu  dm^tvom.  ^pj.  3, 
199.  Go^mdel  iibavi  nas,  iieibosmo! .  . .  sa  &to  ale 
tako  timijtTi,  malovjemi?  Mat.  8,  36. 

Strk&IJiTae.  slriMjlvi-a,  w.  riđi  miniiivaf.  Rj.  i  syn, 
oac^'e.  —  Ni  u  tikvi  suda  ni  u  Mtr*MHjircu  druga. 
Posl.  "^i'K  StraUjirci  ae  njiuia  predado^,  a  junat-i 
a  goru  odoie.  Npj.  5,  141. 

litrasljhieA,  /.  ri*li  siraMvicA.  Rj. 

slrisljii  fi««t,  atriiiiljivotni,  f.  die  FurcfttMimkeiU  Umi- 
diitis.  Rj.  ndi  straftivoaL 

StrkCiaiTr,  m.  ime  mnik%  Rj.  Htrati-mir.  —  iiMMa 
Idfco  alat.  kod  Budhnlr. 

■Irfttarr  ai.  («it.)  Art  Kraui,  herhae  penus.  Rj.  bt(jka. 
Amarantt  SammetMHme;  amaranthun penieulaius  L,: 
ef,  trator  1.  Bj."  —  TraUtr,  tralorak.  Ima  neki  rvijet 
koji  tne  zove  g^trator  i  muie  biti  da  je  idti.  Korijeni 
90.  rijeii  a  takim  nant.  kod  divor. 

Alrftlorov.  u<0.  (**-)  ^t*"  »vale,  »trtttoront  grano! 
.tedna  vrata  bosiljkova,  dnijpi  vrsU  neirenova,  tre6i 
rrtl'i  atralororts.   Koja  vrRtA  fttratorotfiij   ta  je  vrsta 


stffftra.  f,  der  Sdtretk  (eima  Krmkkeit},  das  Amf- 

fmhttm  tor  StlumJktm^  iarm-:  Pa  bc  tan  atrmwt  a 

drafiaa.  ^  kma  aaliki  sfraft«  oa<>rtđ  m  amm^  «s  av 
oifpMs  Irac  ZBatea}«  (kariicao)  adM^  i  a  lo«  aa- 
■Uvtjajofi  ae  sa  afrvaih.-  aCrsao  (a  dtafi6a  ŠBeealaCaa)^ 
airanćaa.  suavid  se«  Korijeal  961  atp,  afhmk . . .  oeaMO 
auafiai  ^  ide  sa  r.  mjcau  k:  aCraaa  ^Icrrar;  a  8la- 
B6a  slrak«>.  Kori^  43L  —  >Ne  b«  se  afi 
fe  delanii  oote  da  te  plale...«  Tako  sa  i 
doInSe  mnU  i  nrmnU  rtrmrm  toftkmim  «i 
ali  oa  ostaae  zdrav  i  iiv.  Npr.  6^  Onde  ^e  ooa  aa^ 

joft  reoi  Jtrava  pnirp^o.  63l  J1>  tmeči  m»  alrapa  aa 
dr«i«aa.  Npj.  4.  511.  Pa  ko  aije  oade  aavfloBa^  kad 
zajeAe  are  naV  planine,  ad  jdtt  hi  ali  asa  aaasoa. 
b,  4»4. 

strikTaraša^  f.  feaa  kofa  šaltera  a<iiaa.  a  8«a- 
jero.  Dr.  Gj.  &raua.  —  rv  aaaf.  iap^ 
striki  Haa,  stzkTifaa,  s^*.   iu  Boei) 
kTriMu,  </.  siralaa.  Bj.  rali  i  atiaboCaa, 
—  Dede  OaMt«,  a  ti  pfye  tako  ae  ¥fl|ria,  te  >r 
rtroncMo,   kad  «av  te  pnje  aa  ajfli  (aa  <\aogwwi) 
filiao   Npj.  5,  539. 
strtrili  se,  suann  te.  r.  r.  pf.  <a  C  G.)  vadb' 

i  poplaviti  se.  iy.  r.  ^.  slać.  poatriviti  se;  prestravili; 
r.  impf.  ilaf.  presUavKivali  —  Ali  «e  aeaMJ  prepa- 
dati  ni  MrmtUi,  Npr  313. 

sttaia.  f.  Rj.  desi.  stralica.  —  2)4ie  II  adk,  er- 
eabiac;  rifSiae.  Bj.  —  a>  cidi  suaiba.  —  TVrde  ttrnit 
pokraj  Batra  &«<«.  Bi.  17a  Velikm  štnus,  f.  HaopH- 
aaobe,  praelorioai.  Bj.  57a  A  atiaftarće  dole^  sa 
sinca«.  Kj.  7]7h.  Car  ondar  afari  star  pad  aCrah«  da 
ne  bi  ope<  . , .  Npr.  IIS.  i^ran  tirmit  da  vide  kiaa 

I  vraia  ko  to  rtdL  t50l  Upazi  ih  jedna  aiala  atoaJa^ 

'  ntaU  atrala  Osifvasa  shv^.i.  Nm.  1,  345l  Ja  aaadft 

I  vim  jdn  . .  .  ftoiift  «#raia  aiM«  siosra.  1,  381.  Da 
mi  ooćsa  afrara  poiutmmo.  4«  37.  Koji  imwa  jtralr 
od  Tur^tkm.  4, 16&.  Tvtde  «lntrv  jMJtnu  vode  nm...« 
Tvrde  ttruie  na  brodove  l*an.  4,  ii9%.  Po  l^abiAi 
lance  ogledali  i  pobolje  afroi«  mmmekiti.  4,  346,  To 
8D  Ttirci  roafarili  ttrmie.  4,  451.  Zafto  f«  u  Zeaiaaa 

I  wuinu  pod  ttrmiu.  Đaiuca  4,  23l   Geaetal-kaeiaada 

I  Mtloja  pod  ttmiom  potanje  u  Miuorieti.  4,  35«.  *ni 
je  carina  i  strofa  od  imlia.  Kor.  18.  Odrede  ma 
Hrazn  prul  tućM,  Sovj.  9Si.  —  ^)  rr^jeme  kitd  m 
*tm:ii  miyenjft:  A  «  ćeirriti  ntružt  no6'i  utide  k  njiiaa 
Isu§  idu^  po  moru.  Mat.  14,  ^.  \  «  stražu  jutrrnfn 

I  pogleda    Uospod    na   vojsku  Mi^divka.  Mo}«.   U.    14. 

I  ^4.  Dogje  Gedeon  ua  kraj  okola,  m  poeeimk  srednje 
ttrnir.  istom  bijaho    promijenili   Mraia.  Hod.  7,  Id. 

I  —  2)  lu  i.\  G.>  rt<ii   Draoik  1.  Rj.  u  putk*  oSotdo 

I  rito  poktiea  oharahši  đer  Bupel. 

Straia,  f.  izvor  i  selo  bUm  Lje&ntee.  Rj. 

strilžaaiB.  si.  rub'  suaiar.  Rj.  riđi  i  t^trainik.  — 

Kad   na  strate   (tjorgjine   udari,    atraiani  g«  je<)Ta 

do^ka^,  do  b*jeU  ga  dvora  dopratile.  Npi.  4,  900, 

fttriLŽar,   tttraiira,  m.  der   H'tichier.  €xcHbitor.  Rj. 

)  rtdi  atraianin.  strainik.  mlttd:  atraiarće.  —  Ifočmi 
*lra:nri  i  doboAari.   Priprava  70.  Od  straha   njegova 

I  zadrktaAe  ^e  tttr'uan.   Mat.  !^  4.   Poatavjh   te  $tra- 

'  Tttrem  domtt  Irrailjev«.  .1e«rk.  3,  17. 

1  siriliara.  f.  die  M'aeitthiittc^  dat  TPadkfAaiu,  v^ 
giliarium^  cf.  strainioau  Rj.  vidi  i  M1jl>okana.  iap. 
pandumira.    —    Zidine  od   strasmv    aa    obje    atrane 

I  joi  se  vide.  Rj.  &8a.    fUtiojnicu^  *S\  izmetu  siraiara 

I  oeobika  a/rorora.  Rj.  &r>2a  rijtfi  »  tmkim  aasf.  sali' 
kod  badnjara. 

slraiAr^i  atnUArMa«  a.  da$  ir,wAferl#ta,  par- 
rulus  rimi:   A  $trtiiorc0  dole^  aa  straže.   Bj.  siali 

j  i/»  nUndi  utrttiar. 

slraiilrcBje.  a.  riđi  »iraienje.  Bj.* 

StraUror,  ttdj,  den  Wtiehter%,  liailu.  Rj.  ito  pri- 

I  poda  Ktraifiru.   vidi  fltraiarov.  —  Ako  li  soažar  ne 


sinUriti 


—  481'— 


Btresftit 


Katrubi  u  trubu  i  imrod  ne  opomene  ...  ali  6n  trv 
njejiovu  inkali  i;  ruke  stražitrere.  Je/.ek.  33,  0. 

StriižAriti,  striižtirim,  r.  i7itpf.  vidi  atražiti.  Kj.^ 

stružArov,  adj.  vidi  stražarev.  Hj, 

.s(n\žrir.skit  adj.  Wdchter;  t^gitum.  Rj.  što  pri- 
pada  Atni^arivtn  ili  (tiralaru  kojemu  god.  —  Pro- 
dado^e  j^a  (Jonita)  Petefrijii.  zapovjedniku  strainr- 
ftkont.  Mojfl.  L  37,  3*>.  Ondje  bijaše  starješina  stru- 
rarski.  Jer.  37,  13. 

str&iaš,  HtražiiSfl,  t».  čovjek  koji  nosi  knjige  (pi^mal 
(u  procijepu  podupaćku  zametnuvJi  ih  na  rame),  der 
BrieftrrigcT,  tahelhrius,  Rj.  vidi  knjigono^  po^ta  3, 
»ahija,  —  osu.  u  straža,  rijeci  s  tukim  nttsK  kod 
bradat. 

StrfLžba,  f.  vidi  straEa.  straž-ba.  rijeti  s  tnkim  nast. 
kod  berba.  —  Ranile  devojke  kroz  p-oni  na  vodu, 
8irašbu  ostavljale  Margitu  đevojku.  Npj.  1,  120. 

strAž^nJe.  n.  das  \^achenj  rigiliuCj  viifilatio,  Rj. 
verh.  od  Biražiii,  koje  pidi, 

Str&žcvieii,  f.  u  nahiji  Rudničkoj  golo  viaoko  brdo 
ina  zidinama  oa  vrbu  Mvome.  Rj. 

stratica,  /'.  tlem.  od  stra^ji:  Bex  svedco,  bes  sira- 
Bicey  bez  dnižiue  i/jibrane.   Rj. 

striiiiti,  Htrafim,  r.  impf.  wuchen,  viailaret  excu- 
hare:  Ua  on  dobro  na  kapiji  sttraHf  aa  naa  kako 
hIIa  ne  prevari.  Rj.  vidi  atražariii.  v.  pf.  slož.  po- 
atražili.  —  »Stražite  dakle,  jer  ne  znate  u  koji  (5e  cas 
doći  Gospod  vad.  Mat.  24,  42.  Koji  ilaua)  umrije  sut 
naa  da  mi,  straziii  ili  »pavali,  zajedno  s  njim  živimo. 
8ol.  I.  5,  10.  iitp.  budan  biti. 

strftimeNtar,  strAžmeAtra,  m.  goeori  «  «  Hrv. 
Wacht}neistfr,  prema  čemu  je  načinjeno:  Btraž-meStar. 
ta  drugu  polu-  iap.  meštar  (mcfitra).  —  Bio  je  pofttao 
štrnimešter.  Opit  lit. 

strAinIea,  f.  (u  Bod)  vidi  atrožara.  Rj.  i  8yn. 
on^'e. 

strftinik,  stražnlka,  vt,  vidi  stražanin,  stražar.  — 
Vojuikft  snažna,  tttra^nika  pomnjiva.  DPosI.  161. 

siriliiijak,  m.  n.  p.  vo,  koji  osirag  vuče,  dtr  Uinter- 
ste.  postčTior.  Rj.  koji  jestrainji,  k^ji  je  straga,  corrd. 
preanjnk. 

strainjT,  adj.  der  hinteret  posteriur.  Rj.  ifip.  zadnji. 
corrcl.  proiJnji  (prvi).  —  Vratila  au  dva:  prednje  i 
stražnje.  Rj.  73a.  Svračine,  u  rude  ntntžttji  kraj  koji 
je  ra^^vast.  Rj.  6f3a.  Odmah  tutnde  nametati  knvf^  i 
progonit'  i*lrainjc  mimo  prve.  Npj.  2,  31*7.  Opet  Uso 
pristiže  Brkane,  pa  u  strahuje  jurii  ućinio.  4,  249. 
Obale  mag:arca  na  zemlju,  te  mu  jedan  sveže  prednje 
noge,  a  drugi  airaknje.  Danica  3,  23ij.  Na  listu  pri- 
lijepljenu ua  sirahijoj  korici  piŽe  .  .  .  Rad  1,  177. 
fitraznji  kao  i  donji,  gornji,  krajnji,  prvi  i  zadnji 
imaju  sumo  superlativ  (bez  komparatna),  a  n«  Li 
trebalo  ni  njega  da  ivn^u,  isp.  Rj.'  XJjVI.  super- 
lativ najstražnji  h  mnnovi  smishi  kao  najgori,  naj- 
rgjaviji:  najstražnji  (n.  p.  čovjek,  poaao),  der  letstšj 
schtecfiteste,  postretmis.  Kj. 

strUaJli^a,  f.  der  Hintere,  pođer,  ef.  zadnjica.  Rj. 
vidi  i  tjelioa.  pristojne  rijeci  sa  ono  što  fte  manje 
pristojno  kaže:  dupo,  f^uzica,  prca,  prdalo,  prdenjak 
1,  prkno,  5upak,  varka  2.  —  Nagje  jednu  »edu  nia- 
toni  devojku  .  . .  izmahne  Stapom  ti-  je  opali  po  straž- 
njici. Npr.  73.  Polegnem  lisicu  no^om  »  stražnjicu. 
1(53.  Pa  je  bije  jK)dobro  po  debeloj  strašnjici.  Npj. 
1,  517. 

strrAlJlfa.  sli-caljka,  f.  die  Spritse,  d^ts  Spritz- 
chen,  siphunculuK.  Kj.  sprava  za  Štrcanje,  vidi  6tr- 
calica,  Mrcaljka;  šmrk.  —  ta  nast.  w  štrcaljka  riječi 
kod  kazaljka, 

staranje,  n.  das  Sprittent  sparsio,  Rj.  verh,  od 
1)  štrcati,  2)  štrcati  ae.  —  J)  radnja  kojom  tko  štrca 
ito.  —  2)  rttdnja  kojom  se  nekolicina  štrcaju. 

Sfflrvati,  štrcam,  r.  ivipf.  Kj.  r.  pf.  pronti  tftrcuuti, 
sloi.  uStrknuti.  dem.  strckati.  —  I  a)  spntzen,  spargo, 
spargor,  emico.  Rj.  ~  b)  štrcati  koga,  crystere  pur- 


gare, šiulli.  klgsf tercu.  —  2)  sa  se,  reciproč.  Rtfcati 
se,  t^ilui  fl(»,  V.  r.  impf.  aphtren  (Apielen),  spargo  in- 
vicem.  Rj.  utrčati  se  a  kim  kao  igrajući  se, 

5t?ckanjo,  n.  dem.  od  sta'anje.  Rj. 

sth'kati,  »tK'kiim,  dem.  od  Mtrtrati.  Rj. 

stfennti,  **trcnem,  r.  pf.  spriizen^  spargo  semeh 
emico.  Ri.  v.  impf.  štrcati. 

strćan,  siri^im,  v.  pf.  Rj.  s-trčati.  —  1)  herab- 
laufcn,  deciirro.  Rj.  ta  a-  isp.  s,  sa  L  isp,  atrkati.  — 
Dna  strća  dole  nit  čardake^  pa  istrt^a  na  sokak  na 
vnila,  Npj.  1,  247.  —  2)  sa  se,  reciproč.  8t>(5ati  se, 
»trt-imo  HC,  v.  r.  pf,  zusantmenlaufen,  concurro.  Rj. 
sa  »-  iap.  a,  sa  U.  isp.  aleči  se,  i  sgn.  ondje. 

»itr^canjo.  n.  verb.  od  strecati.  Rj. 

.strSead,  strTdim,  v.  impf.  d.  p.  čir  kad  raste  i 
gnoji  se,  pa  kao  bouka.  Rj. 

straha,  f.  der  Dackrorspmng,  part  tecti  promi- 
nens:  Sta  ti  stojiš  pod  strehom^  te  ne  idefi  u  kuču? 
Sniska  streha,  vi^ok  gjuvegija.  Rj.  onaj  najdonji 
dijel  od  krova,  koji  čoijek  stojeći  ut  isvanji  duvar 
od  kuće  vidi  nad  sobom.  isp.  podstreije,  kapuicA  3. 
—  Beru  djevojke  Ivanjsko  cvijete  te  viju  vijence  i 
meču  ispred  iću<^e  po  stresi  ili  po  plotu.  Rj.  21f)a. 
Streva,  i^to  kaplje  sa  strehe  kad  daždi.  Rj.  71Ha. 
Nego  ae  ood  strehom  sakriju  krnj  peudžera  <la  i^iiju 
ftta  He  n  kuf'i  radi  i  govori.  Npr.  138.  Nijesam  do- 
stojan da  n;!Je,^  pod  moju  strehu.  Luk.  7.  ti  (.isp. 
NijcHam  doKtojan  da  pod  krov  moj  ugjci^.  Mat.  8,  o1. 
ta  postanje,  isp.  podslreiSje. 

strika.  /'.  —  1)  pruga  na  ženskim  haljinama,  der 
Streif  rirga,  cf.  strijeka  2:  Keceljice,  lepe  ti  si 
streke.  Rj.  —  2)  ono  što  pukne  na  ledu  ili  na  stolu 
kao  žica.  vidi  strijeka  I,  tilj.  —  strijeka,  streka  tpo 
istoć.  jrovoru).  Korijeni  219. 

8tr6kuntc»,  f.:  FatiSc  ae  tvrde  Strekanice,  u  koju 
je  kamen  do  kaoieoa  a  krvavi  mramor  do  mra- 
mora Rj. 

str6Iiiiiic».  adv.  »hoču  li  oduiah  ići?«  »hajde  stre- 
limice*^.  J.  Bogdanovič.  vidi  strelimke. 

aCrelinikc,  n.  p.  leti  tica,  tcic  ein  Pfeil  (z.  B.  vom 
sdtnellcn  und  geradem  Flugc  eines  Vogels)^  at  aa- 
gitia:  poleće  golub  strelimke  k  zemlji.  Kj.  adv.  kao 
strijela,  vidi  strelimice.  —  Kobac,  pa  poteraj  goluba! 
a  golub  u  jedan  put  strelimke  devujci  na  ruku. 
Npr.  W. 

strGmeD,  stremena,  m,  (st.)  der  Steigriemen,  hram 
atapiite,  cf.  uzengjija,  2  strmcn.  m. :  Ongje  j*  pala 
krvca  od  junaka,  tu  dobrome  konju  do  stremena,  do 
stremena  i  do  uzengjije,  a  junaku  do  svilena  pasa. 
Pa  on  vadi  nogu  it  stremena,  Rj.  ono  na  čemu  drži 
jahač  nogu.  viaii  bakarlija,  bakračlija.  devi.  atrmoSce. 

slrćpin,  strepim,  r.  impf.  ertittern,  erbeben,  con- 
iremisco.  Rj.  kao  drhtati,  tresti  se  (od  straha).  — 
Strepi  kao  furuaa.  Gledaj :  Urkče  (od  straha)  kao  fu- 
runa.  PosL  296.  Nek  ae  boji  Gospoda  sva  zemlja,  i 
neka  strepi  pred  njim  sve  fito  Živi  po  vasiljenoj.  Ps. 
33,  8. 

sfrćpUč^Je,  n.  das  Ertiitern,  tremor.  Rj.  tw6.  od 
strepili,  stanje  koje  biva,  kad  tko  strepi. 

strĆNanJo,  n.  das  AusscJmtteln,  decussio,  eaccttssio. 
Rj.  verb.  od  \)  stresali,  2)  stresali  se.  —  J)  radija 
kojom  tko  stresa  sto.  —  2)  stanje  koje  biva,  kad  $e 
tko  stresa. 

stresati,  stresam,  v.  impf.  Rj.  s-tresati.  i'.  impf. 
prosti  tresti,  v.  pf.  stresti.  —  1  a)  n.  p.  roj,  hcrab- 
schi<tteln,  decutio.  Kj.  ta  s-  isp.  s,  »a  L  sa  ae  paas.  : 
Mac«,  trava  Sto  »e  njom  mažu  koSnice  kad  se  roj 
stresa.  Rj.  348b.  —  b)  ta  s-  isp.  &,  i*a  II.;  zusammen- 
schUtteln,  concutere.  —  Metni  dvanaest  uglaslijeb 
kamena  u  dvanaest  vreča,  i  stresaj  ih  koliko  ti  drago, 
oni  če  ostati  svagda  onako  uglasti,  kao  §to  su  i  bili. 
Priprava  ^.  —  2J  sa  ne,  refleks,  sich  schUtieln,  ex- 
CHt%,  schaudem,  coHorrcscere :  On  se  kr&an  stresa  i 
rastresa.  Rj. 

31 


s(r«sti 


—  483  — 


Strina 


str*^stl,  8tr<53em,  v.  pf.  Bj.  »-tre«ti.  r.  impf.  stre- 
sati. —  1)  hcrabfichUttcln^  accutio.  Kj.  ra  s-,  i/tp.  a, 
Hn  I.  Nature  prntea  nn  oni  Stap.  ..  uze  oni  §tap  i 
strese  s  njegu  prsten.  Npr.  235,  —  2)  iftt  8e,  refleks. 
fiich  si:hit(leln,  ftchnudertit  exc%Ui^  cohorratcere.  Kj.  — 
On  se  «  oiii  čas  strcffc  i  provrže  »e  ^vjekoin  kakav 
je  i  bio.  Npr.  97.  On  je  imao  običaj  stresavU  ne  i 
nainrf^odivM   odfjovoriti:    »Zla,   ainko.-    Npj.'  4,  XV. 

Strftrft.  f.  (u  Hod)  itto  kaplje  fta  Htrehe  kad  daždi, 
rf*c  DnchtruHfe,  Dachrinne,  stillicidium.  Rj.  rtrfi  ka- 
pavica,  kapnica  2.  —  streha  (i  «a  p  mjesto  /»:  streca). 
Korijeni  274. 

Slric,  strica,  m.  Kj.  {pl.  »trici,  stricu).  Rijet^  stric 
u/evAi  ep  mijenja  pred  njim  u  osuovi  krajnje  c  u  ć: 
stričevi.  Obi.  7.  vidt  Oi^a  (jrA'ni'itfMO  ća).  htjp.  »triko. 
<'ika,  ciko.  —  1)  Veti^ir  (V'titers  Bruder),  putrmis. 
Kj.  oćin  brat.  —  Badalj,  bitdelj,  pjekavac,  pa^ji  utrir. 
Kj.  11a  (biljka).  Spahija,  2)  tuuierlji  fttrio.  Kj.  70-2b. 
Nemoj,  fline,  krivo  govoriti,  ni  po  babu,  ni  po  siriee- 
titim.  Npj.  2,  U)!I.  IJdadoSe  fle  !sa  sinove  stricem 
sr<}jih.  Mojs.  IV.  3G,  11.  —  2)  Atiredc  u«  einctt 
alteru  ,V«mw,  f»i<n<u^.  Rj.  r^Ar«  5rfliorii;>^«u  ćorjefcu, 
koniH  Ui^  smiju  imena. 

.slrlekuuje,  n.  d€ui.  od  airiženje.  Rj.  —  Ž<fua  ne 
Kiedftjut'ti  preda  se  nego  ćoekii  u  o^i  i  u  sv<jje  stric- 
kaftje,  naj;axi  na  nekakvu  jamu  i  u  uju  upadne. 
Npr.  144. 

strIckaH.  strlckSm,  dem.  od  ntrit^i.  Kj. 

slrićnk.  strit'^kn,  »i.  vidi  evrCak.  Kj.  btthina  Sto 
cvrči.  vidi  i  HtriiJii*-,  i^rOak,  makazar  (dcr  Rehenstecher , 
curculio  bachH.t),  rauš.  —  siricak  (t'vrt^ak;  ohd.  u 
»trte).  Onu,  280.  nije  li  £ttr  onomatopoeticum  od 
gliisa  8tri? 

stri^nn,  ih.  (u  Boci)  orin  rogjak.  Rj.  strićaH  (oso. 
u  stric,  8  promjenom  glasa  c  na  č  kao  u  stričev.) 
Obu.  140.  —  »sto  me  pitaS,  stričane,  za  Turke?  Npj. 
5,  537.  rijeci  s  takim  na^t,  kod  brajau. 

strffeTi  a^,  des  stric,  patrui,  Rj.  Sto  pripada 
stricu. 

strifovl^t  m.  vidi  hrntnčed:  Stričevićem  kape  po- 
zla(*enfl.  Rj.  stričev  sin^  meni  brut  od  strica,  riđi 
Blričid  2.  —  Al'  ti  je  bratac,  al'  ti  je  stričević.  HNpj. 
4,  194. 

.StrU-l^,  m.  —  J)  vidi  rvrčak.  Rj.  vidi  i  »Iričtik,  i 
sj/n,  —  2)  patruclis.  BtuUi.  (focori  se  u  Hrt.  riđi 
BtxiO«vid,  braiačed. 

Strlći.  fltriiem  (strlgoh,  »trSže,  atrizijah,  atrigao, 
Blrigla,  imperat.  strizi).  Rj.  Daničić  misli,  da  je  2.  i 
3,  iice  jed.  u  I.  prcgj.  pogrješka  sinže,  nego  da  ima 
atnŽe.  Rad  6,  58.  JI.  praijainjc  i  strižah.  isp.  Obi. 
72.  prilop  sad.  strfgući.  prilog  pregj.  strlgavSi,  slngav. 
//.  pridjev  ntrlžen.  r.  pf.  slot,  i(z)-8tri(?i,  na-,  o-,  po-, 
pod-,  pre-,  pri-,  pro-,  rH(zV,  »a- ;  isprestrizati.  v.  impf. 
slož.  podstrizati.  dem.  strickati.  —  1)  sciteren,  tondeo, 
Rj.  prelazno.  —  Kum  ae  scove  i  onaj  koji  prvi  put 
striže  kosu  djeteta.  Kj.  314a  {isp.  Kum  djetetu  već 
poodraslu  siječe  kosu.  Kj.  3l5a.  »To  nije  ko&euo, 
nego  striscno!^  . ,  .  »Kako  će  se  livada  striči?'  .  .  . 
Žena  mu  unene  dva  prsta  po<l  o^i,  i  njima  striguči 
kao  noiicama,  stane  vikati:  *Striieno,  strireno,  siri- 
ženo!*  Npr.  144.  Strigli  te  gjavoli!  (Odgovori  zona 
kad  je  ko  nazove  strinom,  a  ona  uiii^n  du  je  joti 
mlada  3^  to  ime).  Fosl.  296.  Strizi  ovcu,  ma  ne  do 
ko£e.  Proril.  11>J.  Oui  su  se  kumovali  a  njime,  tri 
unuka  strigo  KozUčina,  HNpi.  4,  29.  Poge  k  lju- 
dima što  mu  siriiijaha  ovce.  Mojs.  I.  38,  12.  su  ne, 
mtss.:  O  Skripovu  dne  (kad  se  baraci  strigu).  Nikad. 
rosi.  245.  —  2)  neprelaeno.  strići  očima,  ušima.  — 
Umom  umi,  a  ušima  sirize.  Rj.  7blb.  Striie  očima. 
DPobI.  11()  (isp.  strijeljati  očima).  Osmov  doro  nije 
ui  takuuo  (zopev),  no^am'  bije«  a  uiima  striie,  <^sto 
gleda  na  Koštat;  planinu.  Npj.  4,  26.  isp.  ćuliti  (udi), 
munjttti  (uSimaj,  rugudili  (ufti). 


strlipii,  f.  (u  pjeflmi)  Beiirort  d^s  SchafSf  cpithcton 
orijf:  Oj  ti  ovoo,  strigo  moja!  Rj.  epitet  tn?ci,  što  joj 
se  runo  striie. 

.HtrlJ^ka,  f.  —  1)  der  Riss,  die  JiUze^  rima,  cf. 
streku  2.  pruga.  Rj.  —  Žilj,  ono  što  pukne  na  ledu 
ili  tia  slolu  kao  rica^cf.  stnjeka.  Rj,  1 59b.  —  3)  pruga 
na  ženskim  baljiniLmn,  der  Streif,  virga.  vidi  strt'ka  1. 

strijela,  f  \pL  strijelo).  Rj.  dem.  »trjeliea.  —  ])  der 
I'feil,  sagiiia.  Rj.  —  Zastrijeliti,  pustiti  strijelu.  Rj. 
I96a.  Metati,  pu^kc,  topove,  strijele.  Rj.  35-U).  ^fe■t■nu 
Tur<5in  prvu  belu  .ftrelu,  streln  vidnu,  pak  meri'  ar- 
§inom.  Rj.  355a,  Donesi  mi  slrelu  tatarajiku,  Rj.  733a 
Da  puste  odo/.do  stujelu  iz  luka  da  .se  dobro  za 
tardak  prihvati.  Npr.  7.  Cnr  lapfie  strijelu  na  ovoga 
čoeka  i  Ijnlo  ga  ol>rani.  15*2.  Zapeli  str'jelu  za  te- 
tiću, da  UHtr'jelim  b'jelu  vilu.  Npj.  1,  151.  >ito  <*u 
junak,  H'ttreli  vte  strela.  1,  351.  Pa  upali  žestoku 
strijelu,  te  pogodi  ono  jagnje  crno.  2,  20.  Uzev  tri 
strijele  u  ruku.  zafttrijeli  ih  u  srre  .\ve«aIomu,  Sam. 
U.  iy.  14.  Ne  (5e  u<5i  u  ovaj  grad  niti  ve  baciti  amo 
strijele.  Is.  37,  33.  —  2)  gromovna,  Donnerkeil.  ful- 
men,  Rj.  —  Tako  me  strijela  uvrh  poćeoka  ne  ndrila ! 
Posl.  999.  N[ogn  I'  bili  rane  Ž&MotMje,  no  kad  udri 
nebeska  strijela,  to  antr^jdi  golemfi  junaka?  Npj.  4, 
72.  —  3)  ponajviže  pl.  strijele,  grede  koje  se  iznutra 
isprikivaju  unakn<t  (ud  balvana  na  grede),  kad  se 
prevlai^i  t^itava  ?.gradn.  cf.  prekret,  vag.  Rj. 

Strijčlae,  strijMca,  m.  i^p.  strjeljač  (dcr  SchtUre, 
jaculutor).  —  Ima  47  rijeci  koje  su  od  Slavenskijoh 
posrbljene  .  .  .  strijelac.  Nov.  Zav.  VI,  >^iv]ja^  u 
pustinji,  i  posla  strijelac.  Mojs.  I.  21,  2()  (sagittarius ; 
Jiogensrhutz).  .\ko...  i  biže  mu  neprijatelji  str(j(dci, 
opet  osta  jak  luk  njegov.  49.  23. 

sirijiljnnje,  u.  das  Schiessen  mit  Vfeil  und  liogen, 
jacttvi  sagiUae.  Rj.  verb.  od  strijeljati.  radi\ja  kojom 
tko  strijelja:  Ostan'  me  se.  TurOine  prokleti!  mene 
nije  do  streljanja  tiHjga.  Npj.  2,  358. 

StriJMjnti,  strijeljam,  r.  impf.  Rj,  v.  pf.  sloi.  po- 
strijeljati ;  nad-sLrijeliti,  pre-,  pro-,  u-,  za-,  v.  impf. 
slor.  nadstrjeljivati,  —  1)  mit  Pfcilen  seJtiessen,  ja- 
culor.  ]W.  strijele  metati.  —  Lasno  je  iza  grma  stri- 
jeljati. (Mjesto  iza  grma  govori  se  i  ira  grada).  Posl. 
16*5.  Strijelci  stadoSe  strijeljati  na  sluge  tvoje  sa  zi- 
dina, Sam.  II.  11,  24.  Koji  strijeljaju  iz  /MJta,  vrati&e 
se  uatrag,  kad  bijaSe  boj.  Pa.  78,  9.  —  3W  oćima,  er 
blickt  umhcr,  oculis  configo.  Rj.  isp.  strim  oćima.  — 
>Memed-aga,  eto  li  pore/e . .  .«  Ja  porezu  započnem 
brojiti,  a  on  na  me  očima  strijelja:  »Memed-agal 
zar  će§  je  brojiti?  La  ja  sam  je  jednom  izbrojio.« 
Npj.  4,  140. 

strtJeS,  ffl.  (u  C.  G.)  vidi  sriješ.  Rj.  —  srijei,  i 
s  umetnutim  t  megju  sr:  strijei.  Korijeni  224.  ta 
ovako  umetnuto  1  mi^u  sr  Mp.  stramota. 

-Strijetl,  -strem.  ne  nulaii  se  ovako  prost  glagol 
nego  samo  kao  složen:  nii-strijeti,  obil-sLrijeti,  odk-, 
pro-,  raspri-,  razi^-,  za-,  r.  impf.  prosti  atferati,  v,  impf 
slož.  obustirati,  i  t.  d.  kod  sterati. 

s(r1Jc£,  strij^ža,  strijcžie,  ih.  mala  ptica,  riđi  cari<^, 
pdpid.  -—  Čuvajte  stratilo  od  striježi'}a.  DPosl-  13. 
Kad  ^odi  strijež  orla  pridobude.  41.  Strtjes  na  stra- 
šilo sjede.  116.  Strijež.  striježić,  mala  ptica  koja  se 
zove  i  carič,  i  u  Mikatje  i  u  Delabele  (re  d*  ucceli). 
XVII. 

strika,  f.  hifp.  od  strina.  Rj.  —  Bublu  masla, 
striko  nosa.  Kj.  46a.  strika,   takva  bt/p,  kod  baka. 

strtko,  ni,  hyp.  od  stric.  Rj.  vidi  Oiko.  —  Reie 
jednoć  sinovac  stricu:  »Hajde,  striko,  da  idemo  u 
ćetu.»  Npr.  166.  Ma  doista  vjerovat*  ne  mogu  ta 
mojega  mila  strica  Pera,  strika  Pera  i  strika  Gjor- 
gjija.  Npj.  5,  8.  stri-ko.  takva  hifp.  kod  čuko. 

strikov,  uf^'.  vidi  stričev.  Rj.  što  pripada  striku, 
vidi  Olkov. 

strina,  f.  Rj.  hgp.  stnka.  ~  1)  oćina  brata  tena, 
des  Vetters  Frau,  uxor  patrui  (fratris  patris  mei). 


sfriiifa 


—  483  — 


strni 


Rj.  Kiriirvft  žena.  —  2)  rei^e  aredovijcV'nnj  *oni  b^joj 
ćovjt'k  ne  zna  imeun  (kuo  uilatloj  unaša  i  Ktfiroj  haJia); 
Rko  li  ko  rokne  strina  kakoj  žeoi  koju  misli  da  joJ^ 
nije  za  to  Ime,  ona  mu  odgovori:  StritjU  te  feirtvoU, 
nije«nm  ja  jojl  strina.  Kj. 

.striniti,  adj.  der  «trina,  fu-om  patrui,  Bj.  što  pri- 
fmdtt  Mrini. 

striza,  f.  Rj.  đem.  fllrizica.  —  1)  das  TuchachniUel, 
negmentum  pitnjii.  Rj.  što  ontane  ieu  kakve  haljine, 
kad  »€  akroji,  vidi  ustrižak.  —  2)  vidi  aviUi  2.  Rj. 
vidi  I  riza  "2.  prugu  od  vohe  sfo  se  njom  šara  n.  p. 
tiihtiH.  —  Da  ustitje  na  oružje  i  malo  i  veliko,  i  dn 
biju  Turke,  gde^od  zcUnu  stricu  vide.  MiM  79. 
Coha  Be  u  tVnoj  Gori  zove  i  svliSi  [od  Ćega  se  u 
SrUiji  znvn  one  siriee,  Sto  se  kupuju  te  se  ujima 
Šaraju  zubuni  i  druge  bijelo  haljine).  Pie.  43. 

strlzk-n,  f.  dem.  od  strizo.  Uj. 

striietije,  h.  dus  Scheren,  tonsio.  Rj.  verb.  od  atrifl. 
rndnja  kojom  tko  strižt. 

strjMicat  /".  —  1)  dem.  od  strijela.  Rj.  isp.  strijelu 
1.  —  >^trelic(i  te  ^i.^tnliUt  kroz  BedlaAce  u  srdaSce. 
Rj.  7l9a.  Te  izvadih  iz  džepova  strelicu,  da  ustrelim 
kod  jelena  koSutn.  Npj.  1,  351.  —  2)  da-  Uounrrkeil 
(čin  cermeinter  Stei7t)f  fulmen.  Rj.  i-tp.  Rlrijela  2 
(gromovna).  —  Sto  jo  n  pnjtkc  i  u  topa  tiine,  ono  ic 
u  groma  strjelira:  Kad  grom  gdje  udari,  on/4  otide 
u  zemlju,  a  poHliJe  nekoliko  godina  i/.igje  na  zemlju, 
pa  je  onda  muogi  nugju  (kanten  bjelufuk..,),  i  ostave 
je  Ui  oofle  uza  se,  kao  kakvu  amajliju  (valja  da  od 
groma?).  Rj.  102b.  Koliko  je  u  rukavu  žica,  toliko 
ga  iidrilo  gtr'jelicu.  Npj.  1,  '271. 

strj^ljne,  Rtrjeliiića,  »i.  der  Schiilte,  jticulator: 
Zdrav  strjeljac  kad  na  banak  sjedne,  u  pe(?  pogodi 
(PobI.  89).  R^.  koji  strijelja,  isp.  8trij«lac. 

strj^lja{rki.  adj.  Ho  pripada  ntrjcljucimu  ili  tttrje- 
Ijaću  kojemu  tjod.  —  PreHtala  je  praska  strjeljačka 
na  mjestima  gdje  se  vodu  crpe.  fc?ud.  5,  11.  Da  ib  uve- 
dem  u  kakva  druHira:  streljačku,  pevaćka.  Zloa.  29iJ. 

st^kar,  Rtrkilća,  m.  (u  Orblju)  Ptdt  šaSarovina.  Uj. 
vidi  I  Btrnjina*  i  kukuruzovina,  t  ondje  ostala  stfn. 
—  '/.ntićcnjc  (korijenu)  kao  u  prostirati.'  Rtrni,  po- 
strnak.  Ptrnjika,  atmjiua,  strkač,  atronica,  alrmuljika, 
atrinke.  Korijeni  274. 

Strkati,  stadem,  r.  pf.  herahlaufcn,  decttrro.  Rj. 
s-trkati,  treući  sati.  isp.  HtrO«li.  r.  impf,  pronft  Irknti. 

strljati,  Mlfljum,  f.  ;•/".  a-trljali.  r.  ivipf.  pro.ifi  tr- 
ljati, sa  se,  pofis.:  Jlaidut'ika  traiJa.  Kud  se  strtjti 
legju  dlanimuj  kažu  da  je  dobra  na  svaku  ranu. 
Rj.  SOOb. 

strm,  {f^7.  vidi  Htrmenit  Rj.  vidi  i  atrmen ;  omćit, 
pre«rtan,  vrletau. 

slrmiie,  sthnca,  m.  (u  Slav.)  —  1)  »trmenito  mjesto, 
stciler  Ori,  iocus  arduus  ti  deruptus.  cf.  1  strmSu. 
Bj.  tndi  i  atrmenica,  2  »trmo  n.,  briua.  komac.  isp. 
uatelina,  vrlet.  —  2)  vidi  badanj  (vodonićni).  Rj. 
velika  itiplja  klada  sto  kroz  nju  teče  voda,  te  obrce 
kolo  na  ka^ićari  vodenici. 

»Strmac*!  Sti-mca,  m.  nom.  propr.  u  Piperima:  Al' 
u  Strmac  imaA  ftta  vigjeli.  Rj.  po  Ilrv,  ima  mnogo 
n^jesta  što  se  tako  sovu. 

strmuScf«,  n.  (dem,)  der  SteighHffel,  stapia:  Pade 
krvra  konju  do  strmnica.  Rj.  dem.  od  2  strmeu. 
takca  dejn.  kod  brdaSce. 

filrm^knuti,  BtruieknSm,  v.  pf-  herabst^rsen^  prae- 
cipitari.  Rj.  kao  pasti  sa  strmenii  strmoglavce,  i$p, 
skrhati  se  1. 

sthaelj,  «i.  vidi  atrSljen,  arftljen.  —  Pod  perjem 
od  goluba  noflit'  draćn  od  strme{ja.  nPo.sl.  Strme^, 
u  Mikalje  i  u  StuHća  fito  i  str&jen.  XVII.  riječi 
8  takim  nast.  kod  brzelj. 

1.  stteen,  f.  [loc.  BtrmĆDi)  die  Sieile^  locus  arduus 
et  praeceps,  cf.  strmac  1.  Rj.  i  si/n.  ondje.  —  Od 
Zadvarja  se  silazi  k  Cetini  nit  veliku  kamenitu  vrlet 
i   strmcfi.   Rj.  171b.   Namjestih  narod  u   uizima  iza 


r.id.i  i  na  fitrmenima.  Ncm.  4,  13.  Kflo  voda  fito  teće 
niz  strtncn.  Mih.  1.  4. 

2.  stfmen  (t^tfmenl.  m.  der  Stcigbtl(/el,  stapiu,  cf. 
uzengjiia,  8tremen:  Vraat'u  konju  do  strmena.  Starom 
svatu  Jo  strmena.  Rj.  ono  na  čemu  jahač  drži  nogu. 
vidi  i  hakarlija,  bakrniMij.o.  dtm.  «trum.^c'e. 

il.  stl^mcn,  stlrineiiit,  adj.  steil,  arduus,  praentptus. 
RJ.  vidi  I  Rtrm,  i  si/n.  ondje.  ~~  Pola,  u  RiAini  ve- 
lika sirmenita  kamena  kosa  ili  greda  i  u  njoj  {»"(^ina. 
Rj.  532b.  8trmuo,  1)  strmenito  mjesto.  Rj.  720a.  Slr- 
menica,  strmeno  mjesto.  Rj.  7:^0a.  Ovi  je  itvijet  str- 
menit.  DPobI.  93.  U  klanuii  bijahu  dvije  sirmenc 
fitijenc,  jedua  a  jedue  atrane  a  druga  a  druge.  Sam. 
I.  14.  4. 

sirmeoiva,  f.  atrmeno  mjesto,  ein  steiler  Ort,  locus 
arduus  et  deruptuH.  Rj.  vidi  strmac  1,  i  .ii/m.  ondje. 

strnono,  adr.  vidi  strmo:  A  pogodi  Garvan  ba- 
mmbftSu  baA  uod  grlo,  gje  puce  zapui?a.  Pade  Ture 
stnncno  na  glavu.  Npj.  4,  3ti5  {isp.  strmoglavce). 

stHnke,  f.pl.  dic  licutelscUmir,  funiculus  crumenae. 
Rj.  vrvca  u  kese.  la  postanje  isp.  »trkać. 

t.  strmo,  auf  die  Erde,  ihaUcarts^  deorsum:  Kad 
|>ogleda5  strmo  ispod  grada.  Rj.  Oilv.  vidi  strnieuo. 
—  Strmo  grlo  okrenuto.  Rj.  102b  (grlo  u  puške). 
Dok  opoji  i.jntimi  Bogdana,  leže  junak  strmo  bez 
uzglavlja.  Npj.  1,  543. 

2.  strino,  n.  (u  V.  0.)  die  Stcile,  locus  arduus: 
lamo,  amo,  strmu,  brdu,  bergan,  hergab,  deorsum, 
sarsum:  I  poskoci  strmom  nit  planinu.  Kad  pogledad 
strmu  ispod  grada.  Rj.  strmo  mjesto,  vidi  strmac  1, 
i  s»/tt.  ondje. 

strmoglnv,  strniugliivcis  strmAglAvice.  adv.  mit 
dem  Kopf  voruHj  praeceps:  Ujepc  se  igre  naigrali, 
i  nićice  i  sirmoglavice.  Rj.  vidi  ginvaćke.  strmo- 
glav(-ce,  -iee).  taku  sloi.  rijeci  isp.  kod  bu^^'ogluv.  ga 
ktantitct  na  krajnjem  slogu  isp.  ameliee.  —  A  ja 
strmoglac  ua  zemlju  te  propadnem  do  pojasa.  Npr. 
16*2.  Krene  uz  jedno  brdo  da  se  s  njega  baci  strmoglav. 
DPoal.  220.  llodi  strmoglav.  2iJ.  Kako  se  drugom 
gramatikom  cijela  i.^t^rija  narodnoga  naSega  jezika 
strmoglav  prerraea.  Ogled  VII.  Vežite  Matu  za  noge, 
pa  obeaite  o  ta  5cvar  strmoglavce!  Mcgj.  289, 

strmoglaviti  ht\  strm6griiv'Lm  »e,  c.  r.  pf.  Bome 
sam  se  strmoglavio,  kako  sam  tebe  uzeo.  J.  Bogda- 
uovi*?.  baciti  se  strmoglav. 

stfmuglćd,  m.  {\i  C.  O.)  vidi  strmogred.  Rj.  strmo- 
gled.  đrio.  isp.  jadikovina. 

sthuoglć^n,  tu.  der  vor  sich  hitisieftt,  deorsum 
iuens.  Rj.  strmo-glfgja,  koji  strmo  (predat  se)  gleda, 
isp.  tuke  riječi  mrkoglegja,  zlopoglegja.  —  kao  na- 
dimak: Dok  je  junak  družbu  sasupio  ...  i  Pauka 
staroga  hajduka,  i  onoga  Strmoglegju  Luku.  Npj. 
3,  432. 

stirmugred,  m.  (u  ('.  G.)  l^aucriceide,  saUxbabif- 
lonica,  cf.  strmogled.  Rj.  isp.  jadikovina.  strmo-gred. 
ra  drugu  polu  i>tj).  greati  (gredem).  tuko  sloi.  riječi 
mimo-gred,  uz-gred.  isp.  Korijeni  60.  nije  U  r  u  gred 
pofdulo  od  I? 

strmdgiiz,  adj.  o.  p.  konj,  ein  Vferd  ton  sleilen 
Hinierbacken^  equus  praeruptie  natibus.  Rj.  strmo- 
guK,  strmijeh  guza.  riječi  tako  slož.  kod  bjeloguz. 

strmJ^rom.  (u  Srijemu)  strmorom  koga  okrenuti, 
Jemand  su  Grunde  richten,  perdere.  Rj.  kao  okrenuti 
ga  strmoglav,  stopiti,  uništiti  ga.  —  strm,  strmoglav, 
»trmogled,  i^trmogred,  strmorom  (adv.|.  Korijeni  21<». 

Sfrmdljikft,  f.  (u  Hrv.)  vidi  kukuruzovina.  Rj.  i 
ondje  sgn.  —  riječi  s  takim  nast.  kod  aptika. 

strn,  strni,  f.  vidi  strnina. 

strnfLdiea,  f  Ooldammcr,  cmbcrisa  critinella  L. 
Rj.  2>tica.  vidi  arnadica,  —  strni,  strnina  .  . .  moie 
biti  da  ovamo  ide  od  osnove  koja  je  u  strni:  strna- 
dica,  i  odbacivfti  /:  »rnadica.  Korijeni  275. 

strni,  adj.  n.  p.  hljeb,  žito,  van  Halmgetreide, 
frugivm,  cf.  strvno.   Rj.   vidi  strvni.  —  Btrnina,   f. 


Btniifta 


—  484  — 


straga^ 


ttmo  lito,  liArtes  Getreide.  Rj.  720b.  ^ito  Htmo  ili 
Hrvno:  xol>  i  pir;  mek<^  ili  sitno  Uto:  pSenica,  ko- 
karuK,  raž.  jecam  i  pro»o  (u  JAci.)  Bj,  T19a. 

Siralni.  /".  8txno  iito,  harteM  GeiTeide.  Rj.  ri4« 
Ktrvno  žito  (u  Lici),  ali  u  drugim  krajectma  HrraUke 
Htminft  (ili  fitrn  f.)  ioce  $e  p^oica,  ni  i  ječam. 

slHii&tc«  f.  das  Stoppdfetti,  ager  stipulatuM.  Rj. 
vtjeitto  gdje  jt  hilo  posijano  sirno  žito.  —  Kupi  klasje 
po  lAiiJskom  utrniitti.  Po»].  164.  strnište  (oso.  u  starom 
CT^lNh;  vidi  strni).  Obo.  353  (etm  f.  govori  se  joA  i 
mU  u  Jlrv.).  njcči  s  lakim  nnsi.  kod  duvauiete. 

i>thijika>  f.  die  SUtppeln.  »tipuiac:  Ako  m  mi 
snoplje  povezao,  tvoje  ovce  po  »trn jik i  pasu.  Rj.  ono 
od  gtabtjita  ito  oatnne  dolje  u  zemlji,  kad  se  OJim 
paranje.  —  PoAtrnak,  pozoi  kukuruz  koji  fto  sije  po 
ntnijici  fpoSto  se  oziiu  poinje).  Rj.  551a.  Raade  se 
narod  po  svoj  zemlji  ilisiiskoj  da  čupa  ntrnjikm 
mjesto  pljeve.  Alojs.  IL  5,  13.  rijeci  «  takim  nast. 
kod  aptika. 

strajlna,  f.  (u  Grbliu)  vidi  strkaĆ.  Rj.  vidi  i  ku- 
ku ružo  vi  ua,  •  I  J/n.  ondje. 

stNJenJe,  n.  verh,  od  strojiti.  radnja  kojom  tko 
n troji  Ho. 

strdJitU  Rtr^jim,  r.  impf.  Bj.  v.  pf.  slo:.  nstrojitL 

—  1)  vidi  Strojiti.  Rj.  n.  p.  svinje,  vidi  i  ^kopili.  — 
2)  koiu,  rfcrben,  perficio  Ofriutn,  cf,  afinili  3.  Kj.  — 
."^to  ko/a  ntju.  toj  i  ruj  kozi:  koza  ruj  mori,  a  ruj 
kosu  ntroji.  l)Po«*I.  1-^2. 

slr6ka,  f.  nekakve  ovćije  kraste,  koje  ovce  tako 
p<jmore  kao  ljude  ku^a,  einc  Art  Schapdattem,  morbiM 
ijHidam  orinu.4.  Kožu  da  »iroka  slabo  udara  u  oeee 
po  brdovitijem  mjeaiima,  nego  nujviie  po  ravni.  cf. 
Atroka.  Rj.  —  Oslroknle  se  ovce,  t.  j.  udarila  u  njih 
gtroka.  Bj.  474a. 

»trdkar,  adj,  strokava  ovca,  t.  j.  bolei^un  od  široke. 
Uj.  vidi  ^trokav. 

.slhkRlm«  f.  (u  RiAuu)  (dama  kojom  se  pozivaju 
kuće,  tUt*   Sirohseit,  funi«  stramineu«.    Rj.  str'ODica. 

—  sironica  Ipred  n  biće  oanova  koja  Je  u  partic. 
Btr*o,  BUla).  Oan.  333. 

Mtropd^lali  ,%p.  stropit^tAm  »e,  r.  r.  pf.  zusammen- 
stursen,  corruo.  Kj.  s-tropo^tati  se.  vidi  pasti,  oboriti 
se,  ftori'ati  st,  soriti  se,  strovaliti  se,  survati  se.  — 
Oiiniuo  neka  paduu  kuji  ^-iue  bezakonje,  neka  se 
ntropoH'iju  i  ne  mogu  ustati.  Ps.  3(^,  VJ. 

str6hili,  stroSm,  r.  pf.  Rj.  a-lroSiti.  vidi  satro&iti. 
r.  impf.  prosti  trošiti.  —  1)  scrbrdsdn,  coutero.  Rj. 
«.  p.  ikljeli.  vidi  smrviti.  —  Pto  uĆini  t'nio^oraki 
knjiL^^e?  Osvoji  mi  Aabljaćkoga  grada,  a  strosi  mi 
moju  Arhaniju.  Npj.  5,  224.  Strosio  je  na  putu 
krjejiosi  mojuj  skratio  dane  moje.  Pa.  102i  23.  — 
2)  ausgeben,  crogo:  Strofi  hadžo  hiljadu  dukata.  Rj. 
iip.  potrošiti. 

Slrovdlitl,  slr&vuITm,  v.  pf.  Rj.  v.  impf.  strovalji- 
vati. —  1)  uher  den  Haufen  werfen,  ercrio.  Rj.  — 
Značenje  ikorijenu)  ottoriti:  strovo,  strovaliti,  stro- 
valjivali. Korijeni  277.  —  2J  sa  se,  refleks.:  florcati 
ae,  vidi  pnati,  strovaliti  se.  Bj.  700b.  vidi  i  stropož- 
tati  se,  i  ondje  ostala  syn.  —  Žena  nagazi  na  ne- 
kakvu jamu.  i  u  nju  jvr  strovali.  Npr.  144. 

»trova^iviinje,  n.  dan  f'murerfen,  ercrnio.  Rj.  verb. 
»ttpst.  od  1)  strovaljivati.  2)  strovaljivali  se.  — 
Ij  radnja  kojom  tko  utromljaje  sto.  —  2)  stanje 
kaje  biva,  kud  se  sto  stroraljnje, 

mirovaljfvati,  sirovMjujem,  v,  impf.  Rj.  p.  pf,  stro- 
valiti. —  ij  uber  den  Haufen  tcerfen^  ererto.  Rj.  kao 
obarati.  —  2)  su  se,  refleks.:  Drmanje  je  bilo  tako 
jako,  da  ne  po  ku6uoB  sve  strovaljivalo  jedno  na 
drmao.  Nov.  Srb.  1817.  748. 

sMvatl.  siftljem,  t,  pf.  s-trovati.  vidi  satrovati. 
i»p.  otrovali,  r,  impf.  prosti  trovati.  —  Š  njima  au 
me  prije  7.avadi)i,  te  sam  svoju  braću  razagnao,  i 
moja  nnm  potkiouo  krila,  najposlije  utrovaie  mi  glavu. 
Npj.  6,  441. 


8tr9vo»  n.  der  Haufen  tom  Sturme  obgeMhmtelter 
ty&dtte,  pomorum  decussomm  aetrvus:  leii  sirovo 
(ispod  jabuka,  ispod  iljiva  i  L  d.).  Rj.  gomila  od  vi- 
hora strovaljenoga  roća  —  Drro  se  ovo  već  povOo 
od  roda,  a  dole  na  zemlji  leii  sirovo  srelih,  gnjilih 
kmlaka.  ilegj.  280. 

stapati,  siVpam,  r.  pf.  nuatmmenKerfen,  conjicio. 
Rj.  strpati,  v.  impf.  prosti  trpati  —  Strpali  ga  a 
butamica.  Rj.  50a.  On  bi  i  Srbije  sve  u  jednu  vre6u 
strpao  pa  zavezao.  Rj.*  XII. 

St^jcti,  strpim,  r.  pf.  aHfhaUen.  Uber  sich  ge- 
irtnrtcrt,  stifttinco:  ne  mogu  strpljeti  da  mn  ne  k*i'*in , 
Rj.  6-trpjeti.  r.  impf.  prosti  trpjeti,  i  §a  se,  refidts. 
značenje  kao  i  bei  njega,  vidi  a»trpjeti  se.  —  No  se 
Jovan  strpljeti  ne  moga',  već  on  u  lov  u  planinu 
pogje.  Npj.  2,  S8.  ovamo  tde  i  oraj  prin^er:  Strpljen 
spašen,  (a  spašen  pogotovu  svet).  Pool.  2£N>. 

sfrpljonjc  (strpljenje,  n.  patientia.  Stnllit.  n.  verb. 
od  strpjeti  li  se),  kada  tko  strpi  (»trpi  se),  vidi  tr- 
pljenje ;  trpež ,  strpljivost,  astrpljeuje ;  die  Geđuld^ 
patientia.  suprotno  nestrpljenje,  takva  vetb.  subst.  kod 
do^uMeoje.  —  Strpljenjem  se  ublaiava  knez,  i  mek 
jezik  lomi  kosti.  Prić.  25,  15. 

sirptjiv.  adj.  geduldig,  patiens.  Rj.  suprotno  ne- 
strpljiv. —  Bože  milostivi  i  blagi,  strpljivi  i  bogati 
doorolom  i  istinom.  Pb.  86,  15. 

strpljhb^it,  &rrpljivo6li,  f.  die  Gcdtdd,  patientia, 
Rj.'  osobina  onoga  koji  je  strpljiv,  vidi  strpljenje,  i 
stjn.  ondje,  suprutno  nestrpljivost.  —  Nego  dnh  cMstote, 
smjemofitt,  strpljivosti  i  ljubavi  daruj  meni,  sluzi  svo- 
jemu. DP.  60. 

slr^OnJe,  n.  das  Emporsinhiben  (des  Haares), 
erectio  comtie.  Rj.  verb.  oa  strSiti,  koje  vidi, 

stršiti,  str£i,  V.  impf.  strAoben  (das  Haar],  er^o 
{comam):  strii  kosa.  Kj.  v.  pf.  sloi.  nastriiti  se  t  oa- 
sriiti  se. 

stHljea.  strpljena,  m.  vidi  sr&ljen.  Rj.  rtdi  i  stnnelj. 
—  I  strsljene  će  poslati  Gospod  na  njih  ^na  narode) 
dokle  ne  ixginu.  Mojs.  V.  7,  20.  ttrsljen.  megju  sr 
umeiEe  se  t:  stršljen;  stršiti,  nasirMti  se.  Korijeni  43. 
sa  umetnuto  t  meoju  ar  isp.  stramoia. 

slrA^k,  stnlćka,  m.  htjp.  od  atruk  1.  Rj.  —  Na 
Ojui^ev  dan  svako  uzme  po  jedan  ftrućak  te  omi- 
ri^  i  zadjeue  za  pojas.  Rj.  15la.  U  ruci  joj  stručak 
fesligjutta.  Herc.  132.  1  ubra  stručak  ruii'c«.  Kov.  41*. 

str&^'an,  strijćna,  adj.  što  pripada  struci  (4);  Fadi-, 
artificii,  stndiorum.  —  Nego  sam  rad  samo  reći  da 
se  B  nekih  strana  daje  stručnim  knjigama  u  opće  pre- 
velika važnost  za  rjećnik.  Kolo  14  (15).  Ti  će:^  imati 
da  se  bori§  s  pogledima  raznih  svojih  stručnih  vogja 
i  starešina.  Zlos.  lUl. 

stril(&4je,  n.  das  Treten  der  M'eintrauhen,  ealca- 
tura.  Rj.  verb.  od  strućati.  rt*dr^a  koiom  tko  struČ4i 
grozgje. 

strd^ali,  ćam,  v.  impf.  (n  Boci)  u  kadi  gaziti  grožgje, 
Wcintra%tben  treten^   calco.   Rj.  v.  pf.  doi.  ostrugati. 

strfttifa,  f.  dem.  otl  struka.  Rj. 

str&f'if,  m.  dem.  od  struk.  Rj. 

strfiMaa.  f.  augm.  od  ainika.  Rj. 

slrfif'ujiik,  m.  stručni  čovjek^  naučenjak;  der  Fa<^' 
mann.  —  Ja  uimuu  znao  koliko  je  nežna  samoljubivost 
II  stručnjaka.  Zim.  333. 

!«trug,  m.  der  Hobelj  runcina.  cf.  svlak  3.  Rj.  sto- 
larska alatljika.  riđi  erende  2.  —  Zdjela  se  od  ćanka 
razlikuje  po  tome  fito  je  ćanak  strugan  {na  strug 
pravljen)  a  zdjela  je  kopana  teslom.  Rj.  2iN3b. 

strftga,  f.  Kj.  dem.  struilca.  —  1)  (u  Srbiji)  7?4*t 
in  einem  Zaune,  diruptio  sedis,  Rj.  vidi  dera.  g4J€ 
je  plot  provaljen.  —  2j  {u  Baćkoi)  na  vratima  od  tora 
mali  toriĆ  u  kome  se  ovce,  kad  se  iz  tora  izgone, 
doćekuju  i  muzu.  Rj.  —  3)  (u  C.  G.)  veliki  tor  u 
kome  je  po  3— 4<X)  ovaca.  Kj.  redi  2  torina. 

strtkgir,  strugAća,  m.  ~  JJ  der  Schalter,  rasor. 
Bj.  koji  struie.  —  2)  jedeš  Instrument  sum  Šchabent 


Alra^nJ^ 


—  485  — 


sfranjlrail  se 


■ 


inutrumetitum  ranorium :  U  kovft6i  ni  strttgaia  (Posl. 
332).  Rj.  ftvako  orugje  za  Mtut^anje. 

Ktrfk^ADje.  n.  dai  Schaben,  rasio.  Rj.  verb,  od  stru- 
gati.  radnja  kojom  tko  struže. 

strO^irlea,  /.  >(;U)  binga  na  popHAak,  gdje  je  siiM- 
garica,  da  ide  tuu.tti«.  J.  lio^danović.   inj).  strug^a  2. 

strdgikU.  Btružem,  v.  impf.  Rj.  v.  pf.  prosti  stru- 
gnuti, i",  pf.  »loš.  i(z)-8trugati,  o-,  pre-,  pro-,  sa-,  za-. 

—  J)  stchahen,  rado.  Rj.  riđi  erendiftati,   makljnti  !. 

—  Vuragovftti.  atrugati  izliiženu  toru  (kod  opančara). 
Rj.  53b.  C«miA  JG  strugan  (na  sinijr  pravljen)  a  zdjela 
je  kopana  teslom.  Uj.  2(N)l).  Kla^nja,  i)  na  aniu  ono 
od  kože  kroz  koje  8u  provučene  Hrunjkc,  da  ne  bi 
airugaU  konja  po  rebrima.  Rj.  273a.  Ožćela.  ostružina 
od  arveta,  n.  p.  kad  »tolar  strure.  Rj.  483b.  Nai^ini 
trijem  unutraSnji  od  jednoga  reda  drrrta  kedrova 
Mragana.  Car.  I.  6,  36,  sa  ae,  parnt.:  HAdolj,  neka 
riba,  te^ko  se  straže.  Rj.  Uh.  Hvlak,  nekakav  vpliki 
strug^  kojijem  rte  daske  strniu.  Rj.  673b.  —  2j  kao 
bježati.  i«p.  makMaii  3.  —  Neki,  druže,  uz  dolinu 
struie,  Rj.  Kad  Mijajlo  opazi  Ćurčiju,  gje  Ćurčija 
strure  tu  planinu  prepacle  se  Riižii.^ić  Mijajlo  .  .  . 
>Kad  Curina  hjeii  u  planinu,  nema  danas  boja  sa 
Turcima«.  Npj.  4,  lt»9.  »Kako  Gjorgje  pred  Arapotn 
struse!*  AV  ne  bjtii  Iaxo  da  nlefe...  4,  307. 

strOgar,  adj,  >ne  iir.lazi  mi  idalno  lijepo,  jer  je 
brdo  .itrugaro*^  t.  j.  zupci  u  brdu  nijeau  lijepo  i 
umjetnu  sloi^^eni.  >Za  phuno  nifita  nije  gore  od  Hru- 
gava  brda.'  J.  Bogdanovii?. 

strdgnutf.  atrugnem,  r.  pf.  Ri.  r.  impf.  strugati. 

—  JJ  schahen,  puidum  rado.  Rj.  —  2)  Iteissaits 
nehmen,  fugam  petere.  Rj.  vidi  pobjedi,  i  syn.  ondje. 

strAgotina,  f.  —  J)  ono  nitno  iverje  Ho  se  sa 
danaka  ostruže,  die  Mohelttpdne,  ramentorum  crines. 
Rj.  vidi  oatnitina,  ofičela.  —  2)  i  uop('re  ono  Hto  se 
sa  čega  god  ostruže;  Abschftbsel.  ittp.  ootruŽine.  — 
Strugotine  od  jelenjeg  roga.  Z.  Orfeliu.  ARj.  IV. 
578b.  rijeci  a  takim  nast.  kod  bljuvotina. 

StrOJa,  f.  ime  žensko.  Rj.  —  Stru-ja.  ienska  hyp. 
s  takim  nast.  IWJa,  KrAja,  St45ja,  Sfija. 

SfrAJa,  f  kud  ito  struji,  šulja,  teče  jednim  pravcem; 
die  Stromung.  —  Kostat^i  oscti  kako  ga,  od  nožnoga 
palca  do  navrh  temeoa  prožme,  kao  neka  električna 
struja.  Megj.  79. 

strdjanjct  ?i.  verbal.  od  atrujati.  Ri. 

strt^atf,  Ktnlfi,  t;.  impf.  n.  p.  voda  u  kotlu^  iti 
struji  koUo  ikau  ho<^e  da  uzavri;  uajprije  struji^  pa 
vri,  pa  onda  klju(a),  von  der  Betcegnng  dcs  Wasser8 
vor  aem  i:fiedett,  demotu  nquae  antequam  effervencat.  Rj. 

1.  strflk,  Hl.  {loc.  alnikuK  —  J)  d^r  Stdngel,  cafilit. 
Rj.  dem.  strnći^.  hyp.  Rtnićak.  —  Badrljica,  1)  onaj 
struk  u  trave  od  zemlje  do  cvijeta.  Rj.  l'ia.  Živica,  1> 
u  kugjelji  nekaki  vd  onijeh  strukova  mu  kojima  raste 
^eme.  Rj.  158b.  (*d  koga  povri.%  nijedan  struk  prvoga 
ljeta  ne  proraste  i  ue  ucvati,  od  onoga  se  u  jesen 
ostave  izvode.  Rj.  22()a.  OvrSina,  struk  od  kukurunt. 
Rj.  437a.  Tić  (n.  p.  u  kukuruza)  onaj  midt  struk  koji 
pored  glavnoga  struka  ieraste.  Rj.  741a.  Sviujar^e 
uzme  onaj  struk  bosiljka,  pa  se  stane  trti  njime  po 
licu.  Npr.  35^.  Ja  njoj  dadoh  struk  rumene  ruse, 
Npj.  "2,  lft4.  ŠaSarovina  {jedan  struk  Sa^rika).  Pis. 
7b.  Simk  cvijeća;  a  kako  je  vi5e  cvjetova,  onda  nije 
struk,  nego  kita  od  mlogo  strukova,  .Straž.  1886, 1766. 

—  2)  lijepa  etnika,  von  schonem  Wuchse,  staturae 
pulcrae,  cf.  nust,  staa.  Rj.  vidi  i  p4jrasl,  uzrast.  — 
Jugovi^  je  bio  vrlo  lijep  čovjek:  »  struku  nsok.  8ovj. 
88.  —  S)  (ponajviie  pl.  strukovi)  na  uže  navezano 
mnogo  gvozdenijeh  kuka  (kao  udica)  Sto  se  zapne 
preko  Dunava  ili  Save  te  se  hvataju  veliko  ribe.  Rj. 

2.  -Htrak,  a,  o,  s  ovom  rijećcom  ili  sa  rijeecom  gun 
složeni  brojevi  postaju  umno:ni  (nameralia  mutti- 
plicaiiva)  na  pitanje:  koUkostruk  ili  kolikopib?  n.  p. 
dvoetruk  {iii  dvogub),  trostruk,  ćetvorostruk,  pctoro- 
stnik,  i  u  d.  u^.  Rj.^  XL1X. 


str&ka,   f.    Rj.   dem.  stručiea,   augm.   stniČioa.  — 

1)  ćin  groher  Manlel  der  Monienegriner  and  Herce- 
goviner  (tete  ein  ShavlJ,  palit  genus.  Rj.  kao  ogrtai 
sto  nose  Crnogorci  i  Hercegovci,  —  Ako  t'  i  jest  rodila 
kraljica,  .  .  a  mene  je  ljuta  Arnautka...  w  crnu  %ne 
struku  zavijala.  Npj,  a,  407.  Ako  I'  bere  IjuLe  Mar- 
toloxc,  koji  nose  struke  tia  ramenu.  3,  25.  A  kakav 
je  .  .  .    sinjgavom   se  strukom   priklopio.  4.   506.   — 

2)  kandžija  od  tri  struke,  eitte  dreifachc  Karbatsclie, 
triple,v.  Ri.  isp.  -struk:  od  tri  struke,  trostruka.  — 
Na  grlo  joj  tri  struke  gjrrdana.  Npj.  4,  155  (trostruk  ?). 
—  3)  Ari,  Gttttung,  svake  struke,  ullerhand,  omni- 
farins,  cf,  vrela.  Rj.  vidi  i  fela  (vela),  ruka  3,  siža, 
starta.  —  i^vinia  pripada  jednako  pravo  na  preimućstvo 
H  ovoj  struci.  Danica  2,  14*2.  Dositije,  koji  je  u  orukoj 
struci  pisanja  popravio  »vojn  jednn  pogrJeSku.  Npr. 
IV.  Mjesto  obje  dojakonnje  struke  pisanja  iznađe 
pisanje  slova.  Priprava  17H.  —  4:)  kao  nauka,  posao, 
das  rach,  artificium,  .'ftudia.  i-*p.  Rtn]6in.  —  Svaki 
(se)  popećitelj  ?am  potpisivao  na  onome  poslu  koji 
je  bio  od  njegove  struke.  Sovj.  58.  Na  HIosofHke  po- 
slove g.  M.  KujtiDdži6i  trebalo  bi  vi^e  pažnje  da 
obrate  na.^i  književnici  njegove  struke.  Rad  H,  205. 
Za  trude,  koje  svaki  «  svojoj  struci  polagane.  17,  164. 
Ministar  davaSe  izveStaj  o  struci  kojom  upravljale. 
Mepj.  985. 

strBn,  nđj.  vidi  atrunjav:  Te  ae  mafii  u  strune 
zobnice.  Rj.  što  pripada  struni*  —  strl^n  (mjesto 
CTpOVHhHl).  (.>»n.  181. 

»(rQna,  f.  vidi  strunja;  kočet,  koćina  1,  kontrijet, 
kozina,  kozjevina,  kozlina  1;  kozja  dlaka;  die  Ziegen- 
wolle,  lana  caprina.  —  StrTina  (kor.  nezn.)  Nema 
u  Vukovn  rječniku,  ali  ima  strunar.  Oan.  137. 

strDnar,  m.  der  Verarbeiter  von  XiegenwoUe,  qai 
e  lana  caprina  ephippia,  saccos  e/r.  con/icit,  cf.  mu- 
tuvdžija,  Rj.  koji  oa  strune  pravi  harare,  pokrovoe 
(mutafe),  sobnicej  itd.  vidi  i  striinja,  dlakar. 

strAnIti  se,  atrGuTm  se,  v.  r,  pf.  Rj.  s-truniti  se, 
i'.  impf.  strunjivati  se.  —  J)  Ari  Jiauchgrimmen  be- 
kommev,  certis  ventris  dolorilnis  laltorare.  Kad  se 
čovjek  struni,  onda  kažu  da  spadne  želudac;  za  to 
zovu  kaku  babu,  koja  je  u  tom  ]>ofllu  vješta,  le  ga 
namjeati;  a  jedni  vele:  razvio  se  pupak.  Rj.  —  Raxtio 
mu  ae  ili  spao  mu  pupak,  vidi  struniti  .te.  Rj.  631b. 
Svrgao  droit,  t.  j.  strunio  se.  Rj.  673b.  —  2)  [u  Bod) 
vidi  pobješujeti  tod  bolesti);  strunjenu  Žena.  Rj, 

1.  strAnJa,  m,  vidi  strunar.  Rj.  vidi  i  dlakar,  mu- 
tavdžija.  —  strunja  (osn.  u  struna).  Onn.  66. 

2.  strftBJa,  f.  vidi  struna,  i  syn.  ondje.  —  Strunjav 
{osn.  u  strU^ja).  Te  rijcfii  nema  u  Vukovn  rjet^niku. 
Osn.  89.  Obrum  je  ti  vara,  a  ne  trstt)  ni  strttnje, 
DPosl.  87. 

strdnjara,  f.  t.  j.  torba  od  koslrijeti,  rirfi  stnmjica. 
Rj.  torba  od  strunje,  vidi  i  etrnujavica.  —  osu.  n 
struuja,  i.<p.  Osn.  109.  rijefi  9  takim  nast.  kod  badnjara. 

sIrOnJav,  ailj.  von  Zieiicnhuaren,  elana  caprina: 
O  ramenu  strunjave  bisage.  Rj.  sto  je  od  strunje, 
osn.  I«  strTluja.  Osu.  >>9.  vidi  strun. 

strOnJavfea,  /'.  vidi  stninjara,  stnmjica.  —  I  on 
spremi  svijetlo  oružje,  a  prihvati  torbu  strunjavicu* 
HNpj.  2,  238. 

slrllnjlra,  f  eine  grosse  Tasche  (Tornister)  xH>n 
Zicgcuhaaren  verfetiigt,  pera  e  lana  caprtn«,  cf. 
strunjara.  Rj.  torba  oH  strunje.  vidi  i  strunjavica. 

strQilJI(-iir,  m.  koji  pravi  etrunjice.  der  die  Tor* 
nister  von  Ziegenhuaren  lerfertigt^  qui  pwas  e  luna 
caprina  conficit.  Rj. 

.slranjivfiBJp,  n.  das  Sekommen  von  eincr  Art 
Bauchgrimmcns,  ventris  perversio  et  dolor.  Rj.  rerb. 
od  strunjivati  se.  stanje  koje  biva,  kad  se  tko  stru- 
nptje. 

StruHjfvali  se,  fltrfinjujem  se,  r.  r,  impf.  eine 
Art  Baudtgrimnuns  bekommen,  ventrt  laboro.  Rj. 
s-trunjivati  »c,  i;.  pf.  struniti  se    1,  »  značenje  ondje. 


sfrup 


486 


StndoRltki 


strup,  m.  (u  CJ.  O.)  kraate  u  djece  po  glovi  (đer 
Grind.  Kj."),  Art  Ktnthrttusscklug,  pimltilarum  gćnus 
{eaemu  dnonicum  cupitis.  Bj.*).  Rj. 

Strbžicn«  f.  tUtn.  od  .strufiii.  Rj. 

strAžiilea,  /'.  tlie  Hobtlhanh,  Rcamnuvi  runcina- 
torium.  Rj.  klupa  na  kojoj  niolar  struže  (daifke).  ittp. 
tezga. 

strAžnJnk,  m.  knbao  u  koji  se  ovce  na  fttran  muzu, 
eine  Ai-t  Mdhkiihtl,  mulctrae  gemtu,  Rj. 

Stfv,  »I.  Ite^^ic  eineif  vom  Wolfc  tfe/'rcssenen  Vi^en, 
reliqui(te  cadaveris:  nema  mu  sttrva;  ne  nagje  mu  se 
Htrv;  nema  tnii  ni  traga  ni  atrva:  hnjde  bc/.  Hrvu. 
Rj.  ostatak  n.  p.  od  životinje  koju  ruk  ntskine; 
oMatak  od  n\Hra  tijelu  i  čovječjega,  isp.  strvina.  — 
Dbestrviti  «e,  propiuti  hes  strva.  Rj.  -l'Jba.  Ugleda 
tri  konja  ...  Ali  kad  vi^geže  kalugjera,  ne  znade  im 
se  Mrva  kao  da  ih  zemlja  proždrije.  Npr.  97.  Krene 
u/,  jedno  brdo  da  «j  h  njega  baci  utrmoglav  da  mu 
se  ni  Hroa  »u*  hi  znalo.  2^i().  Kad  se  ko  dotakne 
stfva  od  nečiste  zvjerke .  . .  ipak  de  bo  oskvmiti. 
Mojs.  111.  5,  "2,  Oskvrni^  zemlju  moju  strcima  ga- 
dova atvojilt.  Jer.  IH,  18.  Uriiiina  mu  ^hajduku!  Imži 
bilo  strv  bilo  jav.  Zim.  Ib9.  Znaćenje  (korijenu)  po- 
valiti,  izvaliti  ne:  8trt\  etrvina,  strran,  strviti.  Kori- 
jeni 275. 

štovan,  Htfvna,  adj,  n.  p.  paa,  Hund  der  vom  Aas 
gekostetj  canis  tfui  cadaver  gustavit,  ferox.  Rj.  koji 
je  od  strva  okusio. 

strvina,  f.  das  Aas^  cadaver.  Kj.  uginulo  iivinće. 
vidi  crkanica  1,  crkolina,  leš,  mrcina,  mr&a  2.  — 
Njihove  (vje§tica|  zlatne  iaSe  pretvore  se  sve  «  papke 
kojckakijeh  strvina.  Rj.  G7a.  Mrlutina,  znafi  malo 
nmnje  od  striHna  (kao  da  je  \eć  nirlo  jedan  put?). 
Rj.  371b.  Kažu  da  njegov  (gavranov)  glaa  aluti  na 
strvinu.  Posl.  323. 

slrvill,  Htfvim.  v.  inipf.  —  1)  [ix  Srijemu)  n.  p. 
sobu,  vidi  krtožiti.  Kj.  vidi  i  przuiti  3.  itvieće  rasi- 
pati, n^či^tota  i  nered  činiti  po  sobi,  v.  pf,  »lo£. 
obestrviti  {i  ae),  ostrviti  ae,  raatrviti.  —  2)  sa  se, 
refleks,  u  ovom  primjeru:  Oa  niMa  ne  znadu  kuda 
ae  (znnitloicA)  strvila.  Npr.  112.  isp.  obeatrviti  se,  pro- 
pasti hez  strpa  (bez  tra^ja). 

strvljenje,  n.  verb.  od  atrviti.  Rj. 

.stHni.  fltVvnn,  adj.  (u  Haškoj)  n.  p.  slama,  tndi 
strni.  Rj.  strni  (i  s  umetnutim  v:  strvnii.  Korijeni 
274,  —  Strvno  lito,  n.  (u  Lici)  tako  se  /.ove  zob  i 
pir;  n  ženica,  kukuruz.,  raž,  je^nm  i  proso  zove  se 
sitno  ili  meko  sito.  Kj.  7U)a.  isp.  strn,  stmiDU. 

1.  slrž,  m.  (u  Imoa.)  Art  Eiche,  guercus  genus, 
Rj.  nekakav  hrast.  isp.  1  srij  (m.)- 

3.  strž,  /.  iu  (_'.  (i.l  u  drveta  pod  bjelikom  ili  ba- 
kiiljom.  Kj.  vidi  srž  I  (s  umelnwlin»  t:  str/..  Kori- 
st«)), srS,  srćiktt  1. 

siriAJn,  /*.  (u  Hrv.)  naknij  loxe  (vinove)  ooi  kon- 
k:\cu  die  Ilaukc,  ciavintla.  Rj. 

»IHt^v,  udj.  i  u  ('.  (i.)  a.  p.  kolac,  von  strž.  Rj. 
što  pripada  str^n.  —  :a  naM.  isp.  Rpt*>v. 

stA !  Luni,  um  den  ikltnen  zurikck  su  komandiren^ 
ro,r  ad  bocem  at  retprediafur.  Rj.  uirik  volu  da  se 
uzinaktit;  da  poni-če  natritUke.    Mp.  stukati,  Htiiknuti. 

hlnb,  sliilm,  m.  riđi  Mtip  2.  Rj.  —  (rjargjevi  Stn- 
bovi  (Stu]iovii,  namnj^tir.  Kj.  Ifilb.  Loza,  oa  tijestu 
ona  dvn  ilireka  ili  fitaba  su  strune  koii  su  ua  zavoj 
izrcMtni.  lij.  ti'S^h.  Dok  načinim  , .  .  dva  stuba  sve- 
titidja  *»jurgja,  oba  ftulni  \iW  Novog  Pazara.  Npj. 
"2,  1(13.  Oni  (namnstiri)  su  do  dana.s  bili  pravi  t  je- 
dini /'tubtni  i  ćuvari  zakona  hriM-iiuskuga.  Pauicn 
2,  1I)W.  Za  ovo  je  vrijeme  bio  ifoito  jedini  sluh  Srp- 
skoga sovjeta:  on  je  bio  i  predsjednik,  i  sekretar  i 
pimir  i  »ive.  Sovj.  7.  Koji  pobijedi,  ui-Mniou  ga  stub  a 
crkvi  Koga  svojega.  Uikriv.  3,  12  (eolumua,  Pfeiler, 

stdbo,  f,  die  Baumlciter  (aus  einem  nicht  knapo 
b9hau0nen  Baumstamm)^  scala  ex  arborc.   Rj.   riai 


ostrodka,  rozga  3.  kao  Ijestva  od  debla  koja  nije 
sasvim  okresano,  isp.   ostrva,   penjala,   dem.  stubica. 

fitnbc,  f.  pl.  (u  južnoj  Srbiji)  die  Leiter,  scala,  cf. 
merdivene.  Rj.  vidi  i  skalini,  i  syn.  ondje,  —  S  Ire^e 
strane  stube  prislanjaju,  da  uskoi^e  u  bijele  kule. 
Npj.  5,  187. 

st&bica,  f.  dem.  od  stuba.  Rj. 

RtAblina,  f.  —  t)  ein  holer  aafrechter  Slamm  als 
Wasscrbehiilter,  truncus  cavus  aqaae  colligendfie. 
(idje  voda  iz  zemlje  slabo  izvire,  ondje  »e  odozgo 
metne  stablina  i  u  zemlju  se  oko  izvora  ukopu,  pak 
se  iz  nje  poslije  voda  hvata.  cf.  ubao.  Rj.  vitii  i  du- 
bilo. —  2)  lu  KiHnu^  šuplje  veliko  drvo,  od  kojega 
bi  se  spomenuta  stablina  mogla  nat^ioiti.  Rj.  vtđi 
stuglina.  —  sinbHna  (osn.  u  starom  CTOlfKftl).  Osa. 
'  155.  H  llrv.  jošte  se  govori  stubao  (stnbal)  stubla. 
I  stub^koni.  von  Grund  aus,  fundiii4s:  propao  stu- 
I  bokom.  Rj.  adi:,  — stubokom  (propasti,  funditus,  Lj. 
prevalivM  se  strmoglav).  Korijeni  274. 

StOeiti,  stTlćlm,  c  pf.  solidare,  conjungere.  titolli. 
kao  svezati^  sdruHti.  s-tućiti,  učiniti  da  se  stuC'i, 
edraii  sto  aa  čim.  isp.  tličiti  se,  —  Strah  vućji 
ovcu  Ha  psom  stuči.  —  Štućit'  oči  s  očima.  DPosl.  116. 

stdei,  stdćem,  v.  pf.  serstosteuj  contundo,  commi- 
nuo.  Rj.  H-lu<?i.  p.  impf.  prosti  tuđi.  —  Uzme  ouu 
glavu  pa  je  kod  kutV  wi?.e#,e,  i  om©  ugljevlje  od  nje 
stuče  u  prah.  Kj.  808a.  Neka  §to  ne  stukoše  kam^ 
njem,  Sto  pobiSc  ognjem  iz  puiakn;  no  .  .  .  Npj.  5, 
509  (ne  stnkose  =  nas  stnkose). 

slud,  /".  die  KiUte,  frigaš,  cf  stiideu.  Kj. 

sludan.  stHdnn  (u  Boci)  riđi  2  stfideu:  Pa  izleće 
pred  pevinu  st'tdna.  Iz  drugoga  stadni  vjetar  curi. 
lij.  —  !SLisli  su  me  a  studno  kamenje.  Npj.  5,  31. 
>feinu.4c  ga  u  .Hudnoj  tamnici.  5,  42y. 

Studba,  f  (u  Srijemu)  voda  koja  utječe  u  Boaat 
pod  zidinama  staroga  gradii^a  Morovi<?a.  Kaiu  da  se 
ona  vo<Ia  na  mapama  zove  Spačva.  Kj. 

1.  stnden,  f.  {loc.  studeni)  die  K'iliey  frigus.  Rj. 
vidi  »tud.  —  Vjeran  je  poslanik  kao  studen  8r\jtina 
o  £etvi  . . .  rashlagjuje  duiu  svojim  gospodarima. 
Pri«.  25,  13. 

2.  Ntftdon,  studena  (stddont,  stildena),  adj.  knlt^ 
frigidus.  Rj.  vidi  Rtudan.  istp.  zimuo,  —  Studen 
B  legja  (ko  nema  jaka  bratstva).  (Jledaj :  Vruć  b  Icgja. 
Pottl.  2VIH.  Tako  me  «  studeno  čelo  prigje  današ- 
njega dana  ne  ljubili  t  30>J.  A  kod  Bosne  kod  vode 
studene.  Npj.  3,  1.  Na  ljuto  tm  gvoigje  udari-ic  i  oaj- 
poftlje  studenim  kamenjem.  4,  4<J9. 

K<ud<^nae,  stud^ncn,  »n.  izvor  iz  kojega  se  voda 
I  zahvala,  die  Quelle,  fons.  Rj.  vidi  hlaacnac,  kU- 
denac;  izvor,  ubno;  bunar;  bistijerna,  6itrnJ!i,  gnnti- 
jerna,  poruo,  puC.  —  LI  tome  gnuiu  da  ima  joilan 
stade7\ac,  pa  da  mu  je  vode  iz  onoga  studencu  da  ae 
okupa.  Npr.  23(i.  Vila  se  na  to  raardi,  te  sve  izttrre 
i  sttideure  po  Kotoru  otruje.  Kov.  31.  Tada  pjeva 
Izniilj  pjcMmu  ovu:  !)i:^i  se,  studence...  Moja.  IV. 
21,  17. 

shid^nf'er.  a^.  kto  pripada  studencu:  Izigje  dim 
r*-  studenca  kno  dim  velilto  peći,  i  pocrnje  sunce  i 
j  uebo  Oit  dima  studcnčcva.  Olkriv.  9,  2. 
!  slAdi^nT,  m.  adj.  (u  Puhr.)  Monat  I^orcmhcr,  mcn- 
I  sis  Novvmhfr.  Rj.  j&hinacsti  mjesec  u  godinii  no- 
I  vemUar. 

\  Studi'aien,  f  —  1)  voda  u  južnoj  Hrbiji  koja 
utjet^e  u  Ibar  s  lijeve  straue.  —  2)  slavni  Srpski 
namastir  bli/.u  te  vode.  Rj,  isp.  SvctoeiudcuiOki. 

sfudiHiilea,  /'.  die  Kulte,  frigida:  Te  se  napi  vode 
studenice.  Rj.  (.  j.  ruda  (studena). 

Stlld^nij'•AJlin,  i».  [pl.  !?tud^uil^anil  Einer  von  Slu- 
denicn.  Kj.  čovjek  iz  Studenice.  —  ŠtutUnićaniu,  ka- 
lugjer  iz  Studenice.  Kj.*  VUI. 

^tlld^nieki,  rf/(/.  von  Studenica.  Sela  ona  oko 
vode  i  namastira  i^ludenice  za  Karagjorgjijeva  vre* 


stu4imklep 


—  487  - 


strar 


meoft  zvala  su  se  nabija  Studeničkn,  a  i  sad  ae  zovu 
Studenii'ki  arez.  Rj.  sto  pripada  Studenici.  isp.  I^veto- 
fltudeni^ki. 

staddnklep,  m.  vidi  hladnukov.  Rj.  atudcn-klcp. 
pogrda  kovaču. 

MHAjeiU  sliidi,  r.  impf.  ktUt  scin,  ftigto:  aUidi 
vrijeme.  Rj.  kiid  je  studeno,  v,  pf.  sloi.  oalridjeti  se, 
/jistiidjeti. 

.stnp^a,  f.  (n  Rianu)  od  Šuplja  drvotn  aud,  ka«  kaca, 
n.  p.  za  žito,  ein  Hohler  Daumstitmm  (nl.t  Jidnilier 
f-Uf  Getreide),  labri  tjenus.  Rj.  —  sinifa  (laku  naz- 
vana po  tome  .^to  stoji  diipke),  atiiglina.  Korijeni  272. 

stft^lnn,  f.  (U  Rianu)  debelo  ftiiplje  drvo,  cf.  atu- 
blina  2.  Kj.  za  poManje  iap.  atuga. 

slAbiu',  HtiihA6^  we.  P)»  Hercet^ovini  pripovijedani 
da  ae  stuhući  (kao  vile  ili  ^uvnli)  nala/e  po  veli- 
kijem  plitniiiaina  i  po  kamenjacima  .  .  .  Kj.  isp.  jodo- 
jj^onja,  vjedogoujii.   —  r(/«'/  s  tukitti  fut-^t.  kod  gliihat?. 

stdkanje  ^alftkanje),  n.  das  atu-Sagen,  i*ffiw  vocis 
atul  Rj.  verb.  od  stukati.  radr^n  kojom  tko  stiikfi  ili 
stuče, 

stAkaU*  atućem,  stOknti,  i»tukam,  r.  impf.  t.  j. 
vola,  »iu-sagen,  dico  stu.  R}.  usvikivitti  volu  atul  r. 
pf.  prosti  aluknuti. 

stAkiiuii,  Ktuknem,  stDknuti,  ati^knem,  v.  pf.tj* 
vola,  dem  Ochsen  atu  turufen,  bovi  impero  vocc  stu. 
Rj.  ust'iknuti  volu  stu  I  v.  iHip/' at  u  tati.  —On  neka 
mi  siukne  Sptisoc  dan  na  Ojurgjev  dan,  da  ja  po- 
aejem  ua  novo,  pa  da  berem  r^to  rodi  moja  njiva  a 
ne  tugja.  /im.  2t\. 

stup,  stilpa,  m.  —  i)  der  Hauptust,  ramus.  Rj. 
u  đrreta  glavna  grana.  —  2)  die  Sdiilcj  columna, 
n.  p.  Hiupovi  od  kamena  po  crkvama  nama^tinitkim, 
cf.  atub.  Rj.  —  Premudroat  sazida  sebi  dom  i  utvrdi 
nedam  stupova.  ĐP.  173. 

stApAt  f-  —  i)  ein  holzerner  Morser^  dU  Stampfe^ 
tnortarium  ligneum.  Kj.  vidi  havan.  —  Na  badnji 
dan  ujutru  sakrije  se  vatralj  i  stupa  s  tućkom  i  sve 
stolice.  Kj.  12a.  Ke&ke.  Najprije  ae  senica  otrijebi, 
po  tom  se  u  stupi  obije,  te  spadne  ljuska  a  nje.  Rj. 
2tiya.  —  2)  eine  Mtmchine  swn  Hanfbrechen,  machlna 
cannabi  fraugendae.  Rj.  sprava  za  nabijanje  kuijelje. 
vitli  trepai^a,  trlica.  —  PoSto  se  kudjelja  izvadi  iz 
močila  i  oaufti,  onda  se  nabija  fitupom.  Kj,  647a.  — 
3)  M  volStari,  di^  Presse^  torcular,  cf.  tijesak.  Rj.  t^di 
i  tijeat.  —  4)  (u  <J.  O.)  mdi  sukija  (a  onamo  aakija. 
Rj,  krpica  kojom  se  naboj  n  ptdci  pri  tvrdi.  Ziatupnti 
n.  p.  pu6ku  (t.  j,  aabiti  eukiju  u  nju),  cf.  »tupa.  cf. 
z)i»ukijati.  Ej.  19Gb.  —  5)  (u  Dubr.)  vidi  kuOine.  Rj. 
vidi  i  kudjelja  4.  vip.  sebira  4.  iMt.  atuppa.  kad  ite 
grebenaju  konoplje  iU  lan.  ono  Što  ostane  na  gre- 
benima. —  O)  za  va^jaitje  suktia.  —  Valjarica,  die 
Walkmuklej  ftdloniva,  e'f.  valjaonica,  valjalita.  stupa. 
Rj.  fiđb  {a  u  Rj.  ne  nalazi  ^e  atupa  u  ovitm  znaćenjuh 

stdpaiN  Ktitpni  (atCipae,  sifipcat,  wi.  —  1)  das  iSV«(;- 
siiulcbcn  am  SchUHeny  columeUae  trahue.  Rj.  vidi 
OeSaij  2.  u  .^taonica.  —  i?nliuca  su  ilva:  u  njih  »u 
o<lo/.jfo  udareni  stupci  ili  čeiljevi  (u  svaki  po  iedan 
sprijed,  a  po  jedan  ostrag)  a  na  stupeima  odozj^o 
«toje  opieni  ili  grediee.  Rj.  HliSb,  —  2)  {u  hk'i)  Vidi 
direk.  Rj.  —  Odar  je  načinio  sebi  car  Solomuu  od 
drvela  hivanakoga;  stupce  mu  je  načinio  od  srebra^ 
uzglavlje  od  zlata,  nebo  od  akerleta.  Pje».  nad  pj.  3, 
10.  —  3)  u  knjizi  strana  je  katUto^  kao  n.  p.  i  u 
ovom  rječniku,  razdijeljena  na  di'ije  strančice,  od 
kojih  se  scaha  zove  stupac;  die  (/o/ohmc,  Columne, 
Si)alte,  SptUtscite.  —  Jer  je  mjesto  ovijem  riječima, 
na  koje  se  <^italac  kod  drugih  upui^uje,  blizu  onijeh 
dnigih,  Često  u  iMom  stupcu.  Rad  15,  \m. 

stupanj,  otfipuja,  m.  —  I)  riđi  2  stcpen  1,  i  sijn, 
ondje.  —  Ijiak  je  ona  (najveća  Skoln)  od  pretežnoga 
uticaia  na  sve  niže  stapnje  ^kolovauja.  /loft.  40.  — 
2)  vidi  2  «t<^peo  2,  i  si/n.  ondje.  —  »S  donjega  boja 


na  gornji  po  drvenim  stupnjima  izlazi  se  u  sredinu 
§iroka  i  dugai!fka  trema.  Žira.  133. 

1.  st&piin|e,  n.  dus  Stampfen,  Stossen,  tusio.  Rj. 
verb.   od  stupati,    radnja  kojom  tko  stUpa  što,  n.  p. 

je^am. 

2.  .stdnanjo,  ti.  das  Treten  (in  das  Haus}^  in- 
(jrensus.  Kj.  vcrb.  od  stitpati.  radnja  kojom  tko  stflpfi 
n.  p.  u  kuću,  —  Na  drugim  krajevima  nije  bilo  ni 
spomena  od  stupanja  u  napredak,  nego  ee  samo  gle- 
djilo,  da  se  održi  na  4lojakoAnjim  mestima.  MiloS  18. 

StflpiirskT,  adj.  ^io  pripada  stupi.  —  Batić  i  stu- 
parskt.  I)anii^i(^,  AKj.  207b. 

1.  stDpaii,  stapam,  v.  impf.  n.  p.  jet'am,  stampfen, 
tumlo.  Rj.  u  stupi  tući.  v.  pf.  slož.  festupati. 

2,  htApaU.  stnpam.  r.  impf.  treten^  calco.  Kj.  v. 
impf.  sloL  i(z)-atupali,  na-,  o-,  o<l-,  po-,  pre-,  pri-, 
ra(z)-  (se),  u-,  za;  prislupljivati.  v.  pf.  prosti  stupiti, 
1  kod  njega  v.  pf.  sloz.  —  Poslije  (.au]  i  nezakoniti 
sinori  stupali  na  prijesto.  DM.  3.  (.Tereticiraa)  koji 
bi  stupali  u  svezu  s  pravoalavnima.  314.  Stupajući 
(sudije)  u  duinost  oni  su  se  zaklinjali.  341.  To  je 
književni  rad,  s  kojim  akademija  ove  godine  stupa 
pred  svoj  narod.  Rad  5,  liiH. 

Stup^iinicn  (gora),  /'..■  FrijegjoSe  goru  Sinpča- 
Mtcu.   Rj. 

stOpica,  f.  —  1)  d^m.  od  stupa.  Rj.  —  2)  vidi  mifio- 
lovka.  Rj.  vidi  i  lovka  2,  klonja,  kljusa,  pastulja.  — 
Hitat'  ti  stupicu.  DPosl.  26. 

.stnplna,  f.  auam.  od  stupa.  Rj.  —  Mlatit'  kako 
prazna  stupina.  DPoal.  62. 

Mtdpitii  stopim,  V.  pf.  treten,  calco.  Rj.  t*.  pf.  slož. 
i(z)-8tupiti,  na-,  o-,  od-,  po-,  pre-,  pri-,  ra(z)-  (se),  u-, 
za-;  r.  impf.  prosti  stupati,  t  kod  njega  v.  impf.  sloz, 
—  Kad  stupi  (domaćin)  s  badnjakom  u  kuću,  onda 
re<>e  ...  Rj.  11b.  Stupi  na  pnjestol  Srpski  Lazar. 
Danica  2,  75.  Stupi  desnom  nogom  u  kuću.  Kov.  81. 
Stupivsi  na  vrata  Tomi(^  stane  pjevati.  Sovj.  88. 
Stupe  u  veliki  boj.  Žitiie  49.  Akademija  je  naataja- 
vala  stupiti  \i  svezu  s  nekim  akademijama.  Rad  5,  199. 

slupulk,  m.  čovjek  koji  živi  na  stupu;  TruXf"n];, 
Stjflite,  Sdulefisteher.  —  Jaje  koje  se  snese  na  Si- 
meuna  Stupnika  može  stajati  godinu  dana.  Živ,  68. 

Stdra,  f.  (u  O.  G.)  vidi  rogožina.  Rj.  vidi  i  haaura, 
prostirka  od  rogoza.  —  Uže<!e  šturu.  DPosl.  149 
(=  u*eć'  će  =  uže.<*i  6e).  riječ  tugja.  Osn.  3B. 

stArac,  stilrea,  m.  lu  Urblju)  kukuruz  u  komini 
(a  kad  se  oljušti  onda  je  klas)  die  Kolbe  des  tUr- 
kischen   Weizens  sammt  HUlle,  špica  eeae.  Kf. 

stArai^o,  n.  das  lierabuerfen,  dejectio.  Rj.  terb. 
od  Kturali.  radnja  kojom  tko  štura  sto  (s  čega). 

stdrnti,  ^iriram,  r.  impf.  herabicerfen,  dejicio.  Rj. 
«-turati  sto  s  čega.  isp.  zbacivati,  v.  impf.  prosti  tu- 
rati 1.  V,  pf.  aturiti. 

stDrIti,  stUrirn,  v.  pf.  hcralttvcrfen,  dejicio.  Rj. 
a-turiti.  vidi  saturitj,  isp.  zbacili,  r.  pf.  je  i  pro.nii 
turili  1.  i'.  impf.  aturati.  —  Zmaj  joj  metnuo  glavu 
ua  krilo  .  .  .  zmaj  ostane  na  mjestu  mrtav,  a  careva 
ga  kći  šturi  s  krila.  Npr.  8. 

MD^Uti  ne,  atuHl  se,  t'.  r.  pf.  kao  n.ioblatHli  se, 
lidi  iiatuiliti  se.  Rj.  s-tnStiti  se.  kao  prost  glagol  *ie 
dolazi,  ostala  .vt/n.  kod  nahumoriti  se. 

sluŽ,  f.  (U  gornj.  primor.)  vidi  stega.  Rj.  —  «-tu2 
(korijen  od  koga  je  tuga).  Osn.  64. 

stdiUl  se,  std^  mi  »c,  v.  r.  pf.  iibel  Mtn,  ekeln, 
fastidiu.  Rj.  a-lužiti  se.  vidi  satiiŽiti  se.  išp.  KgrStiti 
ao.  V.  impf.  stnživati  se. 

»(uživanje,  «.  das  l'ebelsein,  die  Uebligkeit,  lJel>el' 
keit,  n«u.?f(i.  Rj.  verb.  od  stuživali  se.  stanje  koje  biva, 
kad  se  kome  stužuje. 

si  uživati  se,  atiižuje  mi  »e,  r.  r.  impf.  iibel  sein, 
ekeln,  fastidio.  Rj.  s-tuživati  se  ^Itrto  tuzljivo  postizati), 
vidi  grstiti  se,  guviti  se.  r.  pf.  atužiti  ac. 

sivnr,  /*.  {loc.  stvdri,  pl.  stvAri,  sivfirl),  Rj.  .?.,  6',  * 
7.  padež  mn.  stvarima  i  Htvarma.  Obi.  24.  dem.  sivarcn. 


MB 


stranu^e 


-488- 


9umu^ 


itp,  ostvariti,  ostvuirati.  —  1)  do«  Difi<r,  rcn.  Rj. 
fftdi  luUvar.  Ivat.  —  Zaklad,  lijepe  bftljiDe,  oružje,  i 
0$tale  dra<fwyene  »tran.  Kj.  ITbb.  »Tata!  ja  ho<hi 
fJeo/*ati  ovoira  mlfuli6i<.  Na  oro  oar  pristane,  a  ni 
tatudi^u  ne  bi  žan,  te  jilrar  pogođena:  vjco^-aja  se 
po  sakoou.  Npr.  117.  Mnoge  mu  ntcari  preporuci  a 
najrUe  da  ćupa  noruc.  217.  Kumim  ve  za  Boga 
tolikom  $itar%!  (Kad  ko  koga  moli).  PoeL  163.  Već 
ja  oe  dam  cigle  do  tri  tnarve.  Npj.  2,  666  /marra  .  . . 
ovdje  znaii  trtvar.  Vuk).  Koje  (rijert)  znaće  mrtve 
»tvari,  ili  «amo  mUlene  ttrniri,  Daoica  3,  84.  Narod 
u  crkvenijem  ili  gvesteniekijem  jttvarima  ostao  pod 
mitropolitom  Crnofcorakijem.  Kov.  M.  Čudna  je  $ii>ar 
je/,ik  i  fj:maiHtikft  t  Nov.  8rb.  1818, 399,  V glavnoj  gicari 
i*laba  !<'  ro/Iikn  bila  i^inegju  ovih  triju  i>esama.  Npj.' 
4,  Xa.  Drugu  ovake  (prema  glavnoj  utvari)  situit*«, 
OfitAvio  Matu  xa  drujd  put.  Pis.  28.  Ima  jo^te  orakih 
lade$nih  nttuiri !  Priprava  107.  Tako  »u  stvari  ore 
stajale  godine  ItiOi.  sovj.  13.  Moler  nije  vladikama 
vjerovao  ni  drugijck  .itvari  a  kamoli  u  takovome 
pottJu.  67.  Ne  iniHlite  o  visokijem  stvarima.  Rim.  1*2, 16. 
J'o$lije  otrijeh  utvari  Uojaje  Avramu  rijeć  Gospodnja. 
Moja,  I.  ]&,  1  (hit  itiu^ue  tranfioetis;  nacfuUm  die»s 
aliUi  geurhehen).  Stvar  careva  bijaAe  hitna.  Sani.  I. 
'iilf  H,  Ali  kHO  da  se  Dubrovnik  Vad  knd  miješao  i 
u  tuQJe  stvari.  DM.  21rt.  Veliko  vije<?e  raspravljalo 
stvari  oko  driaenoga  intanja.  342.  Ova  ideln)  ne 
uiitti|MJa  uajboliim  delima  drugih  naroda  ni  stvarju 
ni  firmom.  Vid.  d.  1862,  18.  —  2)  nije  slv&ii,  nichts 
bš^OfidertSt  non  enl  tjutj*l  admirere.  Rj.  nije  niiia  090' 
hito,  femu  bi  ne  (ko  mogao  čuditi. 

HlvAriinJn,  n.  ditn  Kmcltaffen,  creatio.  Kj.  verh.  od 
utvarati,  ko)c  vtdi.  inp.  »tvoreuje  2.  —  Opet  je  i  njima 
u  jiO^^'lku  Htcuranjr.  nchn  i  u.mlje.  DP.  310.  Kao  da 
bi  M  nHxnujMu  prvi  dnu  stvaranju  sv^eta.  338. 

alV&riiM,  Hivurilm,  v.  impf.  erarhaffcn,  creo.  Rj. 
N'tvjirttli.  r.  impf,  pro«tl  tvoriti,  r.  pf.  stvoriti.  —  Sam 
j«  IloK  !>««  poi^t^tka,  i  on  mo*o  stvarati  itoaod  koče. 
Prip.  bibl.  6. 

»tvAreAi  /*.  dem.  od  stvar.  Rj.  atvnr-ca.  taka  dan. 
kod  illt'ca. 

»tvor,  Mtvi^ra,  wi.  dtu  Machuerk,  Arbcitj  Wirk, 
opuH.  Rj.  ito  M  Htvori,  načini,  učini;  kao  djelo.  — 
Mnogo  Kbora,  a  nikakva  atrora.  Poal.  181.  Usta  ve- 
lika, a  »tvora  nikakvoga.  338.  Gdje  je  mnogo  rijeci, 
malo  je  statrn.  DPosl.  23. 

stvOre,  »IvOreta,  n.  kao  malo  stvorenje,  das  Ge- 
»chopfchcn,  creatura:  Manjej^a  z\jereta  i  poganijega 
atvorcta  nije  bilo  od  kako  je  sveti  Vasilije  niza  stube 
knJavno  (pripovijeda  se  u  Boci  da  je  kazao  Crnogorac 
kad  ga  je  njio  rak,  kojega  on  prije  nije  bio  vidio).  Rj. 

stvorenje,  II.  —  1)  das  Gescfiopf,  creatura:  kakro 
je  to  stvorenje!  Rj.  stvar  stvorena,  vidi  sazdaoje. 
dem.  stvore.  —  Kad  ujfleda  gjafc  djevojke,  zaćuHi  se 
kakva  su  to  stvorenja.  Rj.  147a.  Božje  sazdanje, 
ljudsko  stvorenje,  zmija  osedlana?  (most  preko  vode). 
Rj.  661b.  Je«i  li  živodpja  ili  ai  eovečje  stvorenje,  ili 
«i  avetinja?  Npr.  224.  Da  bi  Čovjek  bio  jedini  po- 
ć«uk  strorenjma  svojega  roda.  Dr.  216.  —  2J  djelo 
kojim  H  sto  stvori;  aie  Schopfung^  creatio.  isp.  stva- 
ranje. —  Od  sve^  ovoga,  od  stvorenja  svijeta,  od 
iK>^lka  svega  Mo  Je  na  Avljetu,  —  ne  znamo  niha. 
Priprava  98.  Duh  Božji  koji  se  diea^  nad  bezdanom 
0  gtvorenju  svijeta.  DP.  38. 

BtrMt«y«  M.  der  SchOpfer,  creator,  ef.  tviSrac.  Rj. 
1^.  HUDOstvoritelj.  —  Tako  mi  »tvoritHja!  Pod.  30B. 
Ttj^  s  takvcim  ntist.  kod  botlilelj. 

strdiiteljer,  ftdj,  des  SchOpfers,  cretUoris.  Rj.  sto 
pripada  stvoritelju.  —  Napominju  i  ghu  sttoriteljet . 
»da  bude  svjetlost. <^  DP.  38. 

Strdriti,  stvorim,  r.  pf.  Bj.  »-tvorili,  vidi  satvoriti. 
aazdati.  r.  impf.  stvarati.  —  i  o)  sehaffen,  cr<o.  Rj. 
—  Tako  mi  onoga  koji  me  je  stvorim  i  koji  Oe  me 
rMtroriti!  Poal  303.  Bog,  kojemu   po^tka  nema, 


ftvori  jednom  ov<nj  cijeli  «fyd  is  ni6ega.  PripniVA  1, 
Bop  je  stvorio  nebo  i  semlju  samo  svojom  r^je^u* 
Prip.  bibl.  .5.  —  b)  kao  učiniti,  naiiniti.  r.  tmj^f. 
prosti  tvoriti  2.  —  Ne  strori  ondje  čudesa  mnogih 
za  nevjerstvo  njihovo.  Mau  13,  68  (non  fecU;  er 
ttirkte  nicht).  Od  tuda  izlazi  da  se  nai  jezik  odvojio 
od  negdašnjega  zajedničkoga  jezika  i  stvorhii  m6» 
glasove  h  i  h  postao  za  se  jezik.  Rad  1,  121.  —  2J  »a 
se,  refleks,  sich  veru'andeln,  vertcandelt  fverden,  mutor. 
Rj.  vidi  pretvoriti  se,  prometnuti  se,  proturiti  se,  pro- 
vreli se,  načinili  ae,  učiniti  ae.  —  a)  kao  posiaii: 
\  Angjeo  prekniti  tttakom  kolobu,  i  na  onome  me«ta 
sttore  »e  carski  dvori  i  u  niima  svega  dosta.  Npr.  92. 

—  b)  stvori  flc  ko  Ho:  Doleti  devet  zlatnih  patinica, 
osam  padne  na  jabuku  a  deveta...  stvori  se  devojka, 
Npr.  15.  'Utekla  mi  babiua  kobila< . . .  A  ribica  mu 
reče:  »Evo  je  mei^u  uama,  utvorila  «e  riba.'  33.  Ja 
Ćn  se  se  stvoriti  Icp  konj.  3^.  Ti  se  stvori  u  dućanu 
aha.  Npj.  1,  354.  —  r)  ko  od  eega:  Od  trgovine 
ntvori  se  golub,  a  od  Turčina  strori  se  kobac.  Npr. 
39.  —  fl)  otvori  se  ko  Hm:  Stvor'  se,  du^,  u  gradini 
ružom.  Npj.  1,  354.  Da  «r  Htvori  krui  mora  biserom. 
1,  432.  Stvoriću  se  zmijom  ^tokrifom.  2,  507.  — 
e)  stvori  se  ko  u  sto:  Arangjei  se  stvorio  u  orla  I 
doletio.   Rj.  117b.  Jm.  eu  s*  stvorif  u  bela   leptira. 

I  Npj.  1,  354. 

stvHnuti  §e.  sivTdnem  se  ^stvrdnulo  i  »tvrdio  ae), 
V.  r.  pf.  Rj.  s-tvrdnuti  se.  iip.  otvrdnuti,  v.  impf. 
ivrdnuii.  —  1)  hart  %cerden,  đuresco.  Rj.  postati 
tvrdo.  —  Nemoj  da  li   se  stvrdne  srce  tvoje.  MojSi 

I  V.  15,  7.  —  2)  hart,  karg  tcerden,  aporu«,  tenas 
fio.  Kj.  postati  tvrd  5,  skup,  tvrdac,  skupae,  —  Što 

I  se  taj  ćovjek  stvrdnuo  toliko?  Kom  6uva  ono  ne- 
brojeno blago?  Mil.  275. 

su,  —  1)  (po  jugozap.  kraj.)  vidi  sa,  n.  p.  aci  dva, 
su  tri  druga.  Kj.  praepos.  vidi  s,  aa,  t  priti^ere  on^je. 

—  ^)  riječi  (imenice  i  pridjevi)  »losene  s  ovijem  pri- 
jMogom  znače,  da  pripadaju  kao  u  društvo  onoga 
Sto  su  one  same,  (di  da  su  od  onoga  sto  god  mai^ 
rgjavije^  ili  da  su  na  ono  samo  nalik:  n,  p.  auba^a, 
BUgmdiea ,    sugnnjica ,   sukrvica ,    suludnik ,    sumrak, 

I  suražica,  sutnrica,  suvjerica,  i  t  d. ;  »ubjel,  sudrnut, 
sulud,  sumabnit,  sutrusan,  i  t  d. 

'  sDba&a,*  m.  —  JJ  vidi  poljar.  Rj.  koji  cuca  polja 
da  stoka   ne   tre  ljetine,    riđi  i  poljak  1.  —  2)  der 

I  rnterbascha,  ricarius  basae,  pro  basa.  Za  vremena 

I  dahijnskoga  gotovo  u  !>vakome  selo  u  Biogradskome 

I  paiaJuku  bio  je  naCinjen  han  u  kome  je  sjedio  jm- 

I  basa.   koji  je  Ćinio  sa  »eljacima  ?ia  mu  je  volja.  Kj. 
>«u-ba»a.  isp.  »u  2. 
sAbtiSio,  adj.  des  suba^  probaiae.  Rj.  Ho  pripada 

I  subah. 

sftbnAoTanje,   ti.  das  subasa-seinj  status  -nS  su- 

,  ba.m.  Rj.  verb.  od  subaSovati.  stanje  koje  hitei,  kod 
tko  subasuje. 

sftbaSorati,  sTlbaSujem,  r.  impf.  s%ibasa  sein,  smm 
suhaša.    Kj.    biti   subasu.    —    Dok    pogubim    Crnoga 

i  Gjorgjija  ...  on  caruje,  a  ja  subaiujem.  Npj.  4, 13S. 

I  subifina.  vi.  bik  koji  nije  dobro  uvrnut.  fucM 
toUkommen  cerscUnitttner  Ochs.  Rj.  su-biiSna.  isp. 
su  2. 

SDbi^,  m.  u  Hrv.  pripovijedaju  da  ae  tako  srao 
Zrinovii^:  Da  moj  pobre  od  Subira  bane!  Rj. 

'  HAbJekat,  sbbjekta,  m.  subjectum.  das  Sui^jeet.  vidi 
poilmet.  —  Može  se  i  suitjekat  s  pre^likatom  na  novo 
re<5i.  Daoi^it',  ARj.  7a.  U  kojih  je  (rijeci  prva  pola 
glagolski  oblik  a  druga  samo  njegov  subjekat:  visi- 
baba, leti-pas.  Osn.  46. 

sftbjel,    sJlbjelM^it,   a^j.   iveisjilich,   snbalbus.   Rj. 

su-bjel.  9u-t>jela?ci.  ifp.  su  2.  ridt  bjelula«t,  bjelijast. 

dem.  od  bijel.  —  t^utvara,  roda . . .  oko  Petrova  dne 

protecV  mnogo  jaAa  i  subjdasta.  Rj.  727a. 

sAbllž«!  adt.  aa-bUie.  isp.  sa  3.  vidi  bliže.  —  Da* 


Hiiboti 


-  489  — 


saditi 


leko  gH  ugledala  majka,  gubliie  ga  malo  auareUla. 
Herc.  10. 

sAbotn,  f.  đcr  Samstug,  Sontiuheud,  tHeft  Suturni, 
dies  .fabbathi.  Rj.  pofttanjem  od  sabbathimi.  —  Bijela 
subota...  veliht  subotu.  Rj.  24b.  Subota  gjaćlca  ba- 
bota.  Posl.  296. 

SAbotka,  f.  Maria-Theresiopel^  Theresiopolis,  Kj. 
varoš  u  Ugarsko).  Madž.  8zab.adka. 

iStIkbolit'unin,  m.  {pl.  t^tibottćani),  J^in^r  ron  8ubo- 
tica.  Rj.  Corjek  iz  Subotice. 

SdbolirkT,  adj,  von  Subotica.  Bj.  ifo  pripa'la  Bu- 
botici. 

.sAbotni,  adj.  Sto  pripada  liubali.  —  A  po  večeru 
suhotnom  na  osviuik  prvoga  dana  nedjelje  doj^je 
Marija.  Mat.  2H,  1.  Ko  bi  god  radio  poKao  u  dan 
sitbotni,  da  se  pogubi.  >IoJB.  II.  31,  1.^. 

sii(*eilitvtinje(  ?».  vidi  dogagjauje.  Rj. 

sii^ediUnti  s<>,  sučHava  ae,  v.  r.  impf.  (u  Dubr.) 
ndi  docagjati  se.  Rj.  Tal.  »uccedere,  r.  pf.  aućediti  ne, 

sue^^iti  se.  Htic^eđi  se,  r.  r.  pf.  (u  Dubr.)  vidi  do- 
go<liti  »e.  Rj.  Tal.  «iiccedere.  v.  impf,   Au^edovati  ae. 

snčMitt  se,  Bftćeli  se,  v.  r.  pf.  kad  «u  dvije  stvari 
(n.  p.  V\\6e)  okrenute  licem  (čelom)  jedna  drugoj,  mit 
der  Vordtrseite  einander  gekehrt  sein.  Rj.  au-ćeliti  »e. 
vidi  saćeliti  se.  v.  impf.  Bućoljavati  ae.  isp.  n^liti  b«. 

SU^eljAvanje,  n.  rerbal.  od  BuAeljavali  »e.  KJ. 

sa^elJAvaU  se»  suOf^ljavam  se,  r.  r.  impf.  vitli 
S^eljavati  se.  Rj.  Hu-ćcljavati  se,  kad  ftu  dvije  stcari 
čelom  okrenute  jedna  drugoj,  riđi  i  aai'elmvnti  se.  i\ 
pf.  sučeliti  ne.  suprotno  7Jir:eIjivati.  —  Nemauji  do- 
pade  RfljUi,  kofa  bijaše  g;lavni  grad,  barem  onoga 
kraja,  kod  koga  se  HučeljavaUu  zemlje  »ra  ćetiti  bratu. 
OM.  D. 

sućJ^nstTO.  substantia.  n.  Stulli.  vidi  sufitastvo,  koje 
je  i>  staroga  Slov.  jezika  a  pohrvaćeno  «//an  Bućaniitvo. 
vidi  i  biće  iJa,  bistvo;  esnentia,  suttsiantia^  natura,  datt 
We$en,  die  Wesenheit,  Su'^anstvo  ili  li  bistvo  kruha 
obnK^eno  jeat  u  biHtTO  lila  Isnkrstova  .  ,  .  Jedno  sina 
božjega  s  otcem  su6an8tvo  ilt  ti  bistvo.  J.  Velikanović. 
DARj.  336a, 

SDeeska,  f.  klanac  izmegju  Župe  i  Nikdića.  ef. 
8utjeHkii.  Rj. 

1.  sud,  Biida,  m.  {pl.  sudovi)  daa  Gericht,  judicium, 
jas.  Rj.  —  Besugje,  kad  gdje  nema  suda.  Rj.  y3b. 
Ispravdati,  dobiti  na  sudu  rasprom.  Rj.  237a.  Rasu- 
diti,  (u  pjeami}  poreći  prvi  sud.  Rj.  1544a.  Sapreti 
koga  na  sudu.  Rj.  SUTib.  tjd  danaake  do  suda  straš- 
noga. Rj.  7181).  Njegov  brat  i  hc  tražeći  drugoga 
.'iuila  izvadi  nof.  i>al*  mu  i/.vadi  oba  oka.  Npr.  85.  A 
car  je  onda  izoeae  na  sud  pred  ministre.  222.  Bcdje 
se  8  dužnikom  nagoditi  nego  sudom  potezati.  Po^l. 
26.  Jedna  du&a  gnjefiua,  kuma  na  sud  rodila.  Npj. 
1,  135.  Da  je  suda  u  ovijeh  Ijudi^  jofi  bi  Nova  dobro 
darovali.  4,  380  (isp.  suditi  2).  Tako  se  malo  po  malo 
svađe,  i  oteraju  se  kadiji  na  sad.  Danica  4,  40.  Po 
sudu  citate  skupštine  od%t\in  Mijiiilu  obc  ruke.  MilnS 
187  {isp.  suditi  2).  Ofome  sudu.  mogao  je  svaki  čovjek 
iuiiti  rojvodu,  i  on  ie  momo  doći  na  sud  da  se  od- 
govara. Sovj.  10.  Metne  ga  pod  sud.  36.  Da  ga  je 
dtM  pod  swl.  37.  Kojijem  sudom  sudiš  drugome^  sebe 
osuginjež,  Rim.  2,  1.  Znamo  da  je  sud  Boitj  prav  na 
one  Koji  to  ćiue.  2,  2.  Kako  su  neispit{jivi  njegovi 
(Božji)  sudovi.  11,  33.  Mihailo  .\ranfgel  ue  amnaSe 
prokleta  suda  da  izgovori.  Jud.  9.  Ide  (Joapotl  da 
tU'ini  sad  svima.  15.  Na  bogovima  njibovijem  izvrši 
<iospod  sudove.  Mojs.  IV.  33,  4.  (ii*pod  tvori  pravdu 
i  stM  scima  kojima  se  krivo  čini.  Ps.  103,  6.  Ali  znaj 
da  će  te  sa  sve  to  Bog  izvesti  na  sud.  Prop.  11,  U. 
Jer  će  svako  djelo  Bog  iznijeti  na  sud.  12,  14,  Ja  ću 
im  aada  izreći  and.  Jer.  4,  12.  Dakle  ^e  Dubrovčanin 
u  kraljevoj  temlji  sinjao  pod  kraljevijem  sudom.  Sttd 
porotni  nije  mogao  biti  be/.  porotnika.  DM.  26D.  Da 
krivac  ondje  i  pod  sud  potpadnv.  3ti5.  U  jniicfi«  o 
minosH  djela...   radnja  dobrijeh   ljudi  iiije  niSta 


drugo  nego  izbrani  sad.  320.  Evo  kakav  je  bio  izbrani 
sud  za  drsacnt  poslove.  320.  Gonpode,  nemoj  potezati 
sluge  svojega  na  stid.  DP.  46. 

2.  su4,  sfida,  m.  {pl.  sildi  i  si^dovi)  —  J)  dan 
GefdsSf  fJeschirr,  vas.  Rj.  dem.  sudid.  coU.  sugje,  po- 
BUgje.  —  Barilće,  sud  od  jednoga  bavila.  Rj.  Ifia. 
Bljuda,  bljudo,  zemljan  sud  sa  jelo.  Rj.  32a.  Hu^a, 
staklen  okrugao  sud  sa  grlićem  gore.  Rj.  50b,  Vedro, 
drven  sud  vodeni.  Rj,  56a.  Vinski  sud.  Rj.  62b.  Krnjo, 
(sud  okrnjen).  Ri.  305a.  Kutao,  2)  samotcor  vcltki  sud^ 
kao  čaia  ili  kaolica.  Rj.  3I7b.  Odvurivati  tudovc 
I  (kad  se  poste).  Rj.  441b.  Okanica,  sud  od  oke.  Rj. 
452b.  Pilo,  2|  sa  ulje  sud  od  kamena.  Rj.  fKKht.  i*u- 
t-ericA,  mali  sud  od  duga.  Rj.  623a.  Romijeu^Ji,  bakren 
sud  za  vodu.  Rj.  654a.  Snaha  opere  sudove.  Npr.  358. 
CkUni  strasni  sud  (jer  se  lasno  može  razbiti).  Posl. 
344.  —  2)  (u  C  G.)  vidi  kovnica:  1  eto  suda  Oela 
prijesieda.   Rj.  »   *;/«.  kod  kovnica. 

sduat*,  suca,  »I.  der  Jiichtcr.  j*tdex,  cf,  sudija,  sugja. 
Rj.  vidi  i  sudnik,  sugjsja.  —  Niko  ne  može  biti  i 
sudac  i  parac.  PomI.  22<). 

sildariti  se,  rlm  se,  r.  r.  pf.  vidi  potludariti  se.  Rj. 
s-udariti  se.  r.  impf.  ])nd  udarati  se. 

sudbknii,  /'.  (kod  književnika)  St^hicksal,  fatum,  cf 
usud,  sudište,  I  stlgjenje.  Rj.  viWi  i  sudnja.  —  Pogla- 
vice Srpske  ćekuju<;i  premenii  sudbine  .Vrpsfcc.  MiloA 
86.  Kakva  ga  je  suibina  premestila  (prećerala)  iz 
Karlovaca.  IMrai.  1886,  770.  sud-bina  (prva  osn.  u 
sad).  Oso.  165.  rijeci  s  takim  tuist.  kod  ćazhina. 
j  sndb6nosan,  sudbonosna,  adj.  sudbo-no*tan,  što 
nosi  sudbinu,  što  može  sudbinu,  budućnost  ćetnu  da 
odluci;  rerhdngnisRvoll,  futalis.  isp.  kobau.  —  Pola- 
žemo ispite .  ,  .  koliko  je  taj  rad,  samom  formalnom 
I  stranom  svojom,  sudbonosan  za  sve  nas.  Megj.  172. 
tako  sloz.  adj.  kod  bogonosau. 

sAdle,  m.  dvm.  od  2  sOd  (sPida).  Rj. 

1.  sddijtt,  m.  der  Jtichttr,  judex,  cf.  sudac  (i  syn. 
ondje).  Rj.  —  Niko  sam  sebe  sudija  biti  ne  može. 
Poai.  220  (sebe,  dat.).  Ovo  bjehu  od  zemlje  sudije. 
Npi.  2,  12.  .\ko  smemo  uzeti  sa  sudiju  izgovor  na- 
rodni. Nov.  Srb.  1818,  221.  Koje  tehe  postavio  knezom 
i  sudijom  nad  nama  ?  Mojs.  11.  2,  14.  Gospode  nad 
vojskama,  sudijo  pravedni.  Jer.  U,  2<J.  Stidije  sa 
kriminalne  stvari.  DM.  340.  riječi  s  takim  nast.  kod 
letija. 

2.  sfkđija,  f.  da«  GericHtsvcesen,  res  judiciaria: 
I  da  druga  poslane  sudija.  Rj.  stcar  sudska,  stanje 
sudsko,  isp.  sudstvo. 

siidljla,  atij.  d-es  liiehters,  judtcis.  Rj.  što  pripada 
sudiji.  —  Tuda  vojniH  sudijni  uzeSe  Isusa  u  sudnicu. 
MaU  27,  27.  Da  ga  predadu  vlasti  sudijnoj.  Luk.  20, 
20  (često  se  u  takim  riječima  sažima  iji  u  i,  pa  neki 
piSu  jn:  sudijn.  isp.  Osn.  172).  Sudijinim  je  pismima 
svak  bio  dužan  pokoravati  se.  DM.  281. 

sftdijnskT,  sOdinski,  adj.  što  pripada  sud\jama 
ili  sudiji  kome  god.  —  Stanite  pred  sudinsku  stolicu 
Hristovn.  DP.  360.  upravo  sudijinski,  sazitnanjem  su- 
dijnski.  sudinski.  isp.  abadŽijnski. 

hildiliMe,  n.  mjesto  ea  sugjenje ;  Gerichtsort,  forum, 
—  Svi  spisatelji  stoje  pred  sudilištem,  koje  niti  se 
Čega  boji,  uiti  se  čim  podmititi  da.  Pia-  60.  riječi 
s  takim  nast.  kod  dani&te. 

»jkdilJM,  f.  koja  sudi.  za  oblice  isp.  bjelilja.  — 
8ugjen!  dan...  u  koji  su  mu  (čoveku)  s^^ilje  odan- 
dile  da  umre.  ZIos.  292. 

sAdtšte,  n.  lu  Boci)  das  Schicksal,  fatum,  cf.  ustid. 
R^.  vidi  i  sudbina,  i  agn.  ondje.  —  Trist^i  bez  sudišta 
ni.^ta,  Ri.''  riječi  s  takim  nast.  vidi  kod  godište. 

HAditI,  sudim,  v.  impf.  Bj.  v.  pf.  sloz.  o-suditi,  od-, 
pre-,  pro-,  ra(z1-,  u-;  v.  impf.  sloz.  o-eugjivalt,  od-, 
ra(z).  —  /,  Ij  richten,  urtheilen,  judico.R}.  kao  biti 
Jtudac  kome.  —  Kmetovi...  kaSto  su  seljacima  i  nudili 
za  kojekakve  raspre.  Rj.  277b.  Kuezovi  (au)  i  narodu 
14  8Wičtmi$  sitdiii,   Rj.  279b.   Rekok   koga  najprije 


sodlaniea 


—  490  — 


sugjonik 


sretu  da  trn  o  tome  Mudi.  Npr.  85.  Oni  su  iptdmn 
»uđiii  i  presiijirjivali  po  soojoj  volji.  Danicji  3,  14y. 
A  u  zemlji  <la  sami  nude  i  upravljiiju.  5,  30.  8jeS<^ele 
i  vi  i  suditi  nad  dvanaest  ko^jetui  I/rniljevijeh.  Mat. 
10,  28.  Kad  IJor  nzdsudt  ttijtte  lj«df*ke.  2,  Ui.  Ciospod 
neka  nudi  izmcgju  mene  i  tebe.  8am.  I.  ^4,  13.  Jer 
tfe  (Jospod  nuditi  ognjem  i  tnačetn  »vojim  sraj^om 
tijelu.  Is.  Bti,  IB.  —  2)  tu  pamet  Riidi,  tii  »naga  audi, 
entscheiden,  decerno.  Rj.  —  Pofnu  plakati  i  jankati 
sudeći,  da  ae  notnio  sam  nehotice  utopio.  'J51.  Li»ica 
metne  uho  na  led  te  aluSa  kako  voda  leće.  i  po  tome 
nudi  IcoUko  je  ]ci\  debeo.  Po«I.  118.  Svak  po  sebi 
.tuđi  i  0  drugome.  271*.  I  oni  koji  hitaju  zuadu  o  knjUi 
suditi.  Vid.  d.  lSfi2,  IS,  —  //.  sa  se,  reciproć.  r.  r. 
impf.  vor  Geridit  ntehetij  injudivlo  conatitisse:  sudi  se 
B  njim  i  sude  ae.  Rj.  —  Niti  je  ko  dolazio  da  se  sudi. 
Danica  5,  50.  Koji  ho<?e  da  se  sudi  s  tobom  i  koSulju 
tvoju  da  uzme,  podaj  mu  i  haljinu.  Mat.  5,  40.  Ou*fje 
ću  se  suditi  s  njim  za  bezakonje  koje  mi  ućini.  Jezek. 
17,20.  Suditi  se  porotom  znatHlo  je  ostaviti  svoju  stvar 
da  prcHudi  nekoliko  liudi  upravo  za  nju  izabranih.  DM. 
HH3.  Nijemci  dužni  Dijahu  suditi  se  izmegju  sehc  po- 
rotom. 321. 

NAdlnnif^n,  f.  vidi  podlaniim.  —  Jclek  joj  je  kratak 
lako,  da  hc  za  čitavu  sudlnnicu  vidi  tanka  bela  ko- 
šulja. Zim.  147. 

sndnT,  adj.  Rj.  sto  pripada  sudu.  riđi  nudnji,  sudski. 

—  N.  p.  dan,  d^r  Tag  Jes  Gerichts,  dies  juaicii:  Već 
kad  meni  sudtti  ćasak  dogje.  Rj.  Ako  je  preSa,  nije 
sudni  dan.  PobI.  4.  Tako  hu  držiivno.  pragjanHko  i 
sudno  snućenje  imala  piuma  u  staroj  .Srbiji.  DM.  291. 
Samovlasna  rasprava  zamjenjivala  (je)  svako  sndno 
od  vlade  naregjeno  traženje  Irirca.  301».  0  kaznima 

—  svršetku  situne  radnje.  310.  Glasovi  se  zaoriSe  na 
polju  sudnom,  jer  je  blixu  dan  Gospodnji  na  dolini 
sudnoj.  DP.  87  {isp.  kod  audski:  dolina  sudska). 

Sdđnlea,  f.  (u  Srbiji)  das  GeriditsiiauSt  domus  in 
tjtta  ju8  agitur,  Rj.  kuća  sudna,  u  kojoj  se  stidi,  — 
Vojnici  audijni  uze^e  lausu  u  sudnicu.  Mat.  27,  27. 
Pilat  opet  u^e  u  sudnicu.  Prip.  bibl.  160. 

sAdni^ki,  adj.  što  pripada  sadnicit  sudnicama,  — 
Pred  vratima  od  sndnićke  avlije  ustavile  se  kola . . . 
igumnn  uputi  se  doHta  žurno  k  sudnici.  Zim.  282. 

sudnik  (nfidnik),  m.  der  Uichter,  judex,  cf.  Hudija, 
su^a,  sudac.  Rj.  vidi  i  8upyaja.  —  >Ovi  je  ćovjek 
duŽHu...  {Ml  zakonima  ovo(;a  mjesta  zaslu^.ioje  Bmrt.< 
On  Čuvši  ovo  zapita  sudniha.  »(iospodo! ...«  ,.,»i*- 
dni4:i  mu  dado^e  ćovjeka.  Npr.  218. 

sddiiju,  f.  [U  0.  (i.)  das  J^chicknal,  fatum,  cf.  su- 
dište, 1  »»iljifjenjc.  Rj.  ti'f/*  i  s^udbinsi,  U8ud.  —  riječi 
s  tttkim  nast.  kod  ire^.nja. 

.Hudnji.  adj.  Rj.  sto  pripada  sudu,  vidi  sudni, 
sudrtki.  -  Sfidnji  dan,  m.  (u  C  (i.>  dcr  jflnffstc 
Tap,  dies  eslremi  judicii:  Nije  nanaV,  nego  sudnji 
danak.  Rj. 

sudApera,  /*.  Rj.  audo-pera.  isp.  tako  sloi,  Hjeii 
ncopera,  loncopera.  —  1)  krpa  kojom  hh  sudovi  peni, 
der  MVaschlappeji,  lacinia  abstenjendo  Hcrcierts,  cf. 
bespant,  opirnja^i,  pai-aura.  Rj.  vidi  i  popinicn. 
J^)  žensko  koje  pcrn  sudove,  .itnranchireih,  niuliet 
ahluens.  Rj.  vidi  lonoopenu  —  3)  Sdiimpfuort  fUr 
ciu  schmutzifies  Fraucn::intmcr,  convicium  in  mulierem 
Sfpmlidnm.  Rj.  pof/rda  šeni  uprljanoj,   vidi  neopeni. 

sOduvan.  sViooviia,  adj.  u.  p.  vino,  nach  dcm  l'\tss 
riechend,  redolcujf  dolium.  Rj.  ito  zamiara  na  sud, 
na  bure. 

sAdroiit,  adj.  vidi  obijesan.  Rj.  sn-drnut.  ta  prcu 
polu,  isp.  su  2,  a  za  drugu  drnuti  so.  kao  da  se 
drnuo,  poniamio. 

hOdružan ,  sndružna,  adj.  (u  .Slav.)  i.  j.  Žena, 
si^huanrjer,  gravida,  cf.  in»dan  2.  Hj.  su-driiian.  la 
prvu  polu  isp.  su  1,  za  drugu  drug;  kao  koja  je 
s  dnlgom  (nije  samajj  t.  j.  s  djetetom  ^zdjotrni).  vidi 


i  breirj,  bremenit,  djetinj,  kuljav  2,  uejak  2,  noae^, 
prisoban,  punan  2,  t«gotan.  težak  2,  zbaban,  zdjetan. 

sadski.  adj.  sto  pripada  sudu.  vidi  Budni,  sudnji. 
—  Na(iini  trijem  u  kojem  bježe  priieslo,  gje  sugjaSe, 
trijem  sudski.  Car.  I.  7,  7.  Car  sjedeći  na  prijestolu 
sudskom  rasipa  oi>ima  svojim  svako  zlo.  Vnč.  20,  8. 
Gomile,  gomile  »  dolini  .sudskoj.  Joil.  3,  14  [isp.  kod 
sudni:  dolina  sudna).  Postupak  sudski.  1)  Sv.  D.  10. 
Sudski  pisar  n  Milanovcu.  Rjid  5,  196. 

sudstvo,  n.  vlast  sudska,  isp.  2  audija  f.  —  Ako  bi 
rad,  da  tvoje  sudstvo  i  gospodstvo  nad  svom  zemljom 
ostane.  Milo&  117.  Jedno  drugome  (Dubrovnik  i  Srbija) 
ne  ustupale  u  razvijanju  sudstva,  DM.  259. 

sftdžuk,*  »I.  ipl.  gen.  slQdžQka)  —  t)  vidi  kobasica. 
Rj.  vidi  i  djevenica.  —  2)  (u  vojv.)  Mosticurst.  Rj. 
nekaka  djevenica  sa  maštom,  Hrom. 

aikgare,  sftgareta,  rt.  crno  jaguje,  schicnrses  Lamm, 
agnus  niger.  Rj.  su-gare.  5a  prim  polu  isp,  su  2,  za 
drugu  isp.  gar  1,  garav.  isp.  gara  (ovca). 

sitflnsnn,  stiglosna,  adj.  su-glasan,  corisonans  (li- 
tara), NitUtnter.  —  Kako  dijele  nauči  koje  *M7/«j?no 
slovo,  odmah  čila  .  .  .  naj})rije  da  nauči  samoglaana 
slova.  Đukv.  10.  Dolaze  na  kraju  dva  suglasna.  Obi. 
3.  Osnova  (se)  svrAuje  na  suglasno...  dolaze  suglasna 
jedno  do  drugoga.  5*J.  Isto  se  tako  ti  suglasni  glasovi 
mijenjaju  i  pred  nastavkom  »i«.  95.  Mjesta  samo- 
glaauoga  znm'šetka  ima  miglasni.  Rad  ti,  150.  riječi 
tako  slož.  kod  btzgla.Haa. 

s&rrudicu.  f.  (u  Dubr.)  sitan  grad,  die  Oraupeln, 
grandines,  cf,  cigani,  krupa.  Rj.  su-gradica.  sa  pnm 
polu  isp.  su  2. 

sdg^rcb,  m.  —  1)  von  Hunden  oder  Fuchscn  attf- 
gescharrte  Erde,  tcrra  e^'ossa  a  cane  aut  vulpe:  Na- 
gazio na  sugreb  ^Kaie  se  u  šali  kad  po  kome  izijgu 
kakve  kraste.  Posl.  185).  Rj.  gdje  pas  ili  lisica  ra£- 
grehe  zemlju.  —  2)  Uzeo  sugreb,  t.  j,  utekao  iUseo 
sugrtb.  Ili:  Uzeo  utrenik.  Utekao.  Posl.  330).  Rj,  — 
8u-greb.  ea  prcu  poln  isp,  su  1,  sa  drugu  grepsti 
(grebem). 

sftfunjiea,  f.  (u  Hrv.)  nekaki  gunj.  Art  guaji 
palii  genus.  Rj.  su-guiijica.   za   prvu  polu  isp.  su  2. 

s&j^ii,  ni.  (po  ju^)znp.  kraj.),  vidi  Hudac.  Rj.  « 
sgn.  ondje.  —  Sugja  se  s  bičem  nueumije.  Droal. 
116.  Paštroviči  su  po  osobitim  privitegijama  imali  4 
sugje,  2  vojvode  . . .  Kov.  37.  Eto  brate  $ugja!  Kako 
('•eft  li  jak  sugja  biti  I ...  1  postane  jaki  sudac.  Pri- 
prava 60.  nalazi  se  rije6  audija  i  bez  i:  sDgja.  Oan.  74. 

siigjiljat  m.  vidi  sudac.  Rj.  i  sgn,  ondje,  —  *n*- 
gj^ijtt  (osu.  u  starom  sugju,  iuf.  suditi).  <Jan.  73. 
nj>(*i  "  takim  nast.  kod  doimija. 

suiJts  n.  (coll.l  das  (ienilh,  vaša:  sugje  svako- 
jako. Rj.  vidi  poHugje.  jV(/('/*i't'a  onoga  što  £  mu' t  sugje 
svakojako.  Rj.  vidi  posu^^e.  jedinica  onoga  sto  snaći 
sugje,  pt)»*ugje:  2  sud  (suda)  1.  —  Da  čudne  li  ovo 
h.nle  vinske!  Te^ko  t'  nam  je  sugje  osušio,  a  po<l- 
drume  viunke  opustio!  HNpj.  2,  2y. 

siisjcn«  adj.  bcsiimmt,  dctUnatus:  ako  bude  su- 
ijjeno.  Ja  te  gledam,  sufijen  gos{K>daru.  Rj.  kao  od 
usuda  usugjeno.  —  Za  to  mi  je  suijjeno  da  dolazim 
na  ovaj  svet.  Npr.  HA.  Muka  duie  ne  vadi,  no  sugjen 
ditn,  Posl.  18*1.  Nije  kome  je  rečeno,  več  kom^  je 
sugjt'uo.  215.  Danas  majci  suijjen  danak  glavu  gu- 
biti. Npj.  I,  613.  Ako  *«:  baiU  sagjcti.0  vi.^e  Hveti^ 
ne  treba  mi  ni  ovo.  MiloA  54.  Ako  suijjcno  bude,  ja 
Kam  rad  i/.<lati  jo5  ove  knjige  na  s\ijct.  Sovi.  II. 

susjcnira,  /".  die  Bcstimmtc.  dcstinata:  Milica  je 
Ia/u  sngjcnica.  Rj.  koja  je  sitgjcna  (kome). 

SU|J6nik,  sugjeuika,  m.  der  J^estimnite^  ilestintUus 
(dcn  das  Schiksal  cinem  Mtidchcn  als  Mann  bestimmt 
hat):  Zlatu  če  se  kujundžija  oači,  a  mou!  če  moj 
sugjenik  doći.  Rj.  kon  je  sngjeu  (djevojci),  —  Tvoga 
doru  vodim  svom^  dvoru,  a  od  dvora  svome  sugje- 
nikUt  sugjenikUf  t^eslokrilovičti.  Npj.  1,  604. 


1.  sugjeiijo 


—  491  — 


snjefa 


1>  8AxJ<'nJ<^*  >*•  <^(^^  Schichml^  šoru,  cf»  suđnin,  sit- 
diSle:  iM  smjjenjn  se  ue  može  uteČi  (Posl.  2iJ0).  Kj. 
vidi  i  Budbina,  uHud.  —  Dali  je  to  aMgjetije  ili  je 
iieumije^e?  Rj.  419b.  Zlo  rAjrjenje  gotovo  sttgjenje. 
(Kftd  96  zlo  radi,  ondn  je  po  gotovu  siigjeno  da  zlo 
i  bude).  Posl.  92. 

2.  8A|iJenji>,  «.  dns  Ri(^ten,  Urtheilf^i,  jndicium^ 
judieatio.  Rj.  verh,  od  «nditi.  radnja  kojom  iko  štuli 
kome  ili  sudi  sto  o  ćemu.  —  Od  onih  knezova  ...  u 
Beogradu  bii  Bamo  po  uekolika  Bedill  .  .  .  radi  su- 
gjetija  Beograt/jfinima  (nafieg  ^akoua)  i  nahiji  Beo- 
gritdMkoj.  Milo&  IDI.  Spotit^u  se  u  sngjenju,  Is.  28. 
I.  Zatvor  (je)  bio  glavna  atvar  ti  kriMinulnom  a  katkad 
i  u  gragjatiskoiH  augjenju.  DM.  307. 

suh,  stiha  (ftDhi,  comp.  suSi),  adj.  trocken,  durr, 
»icctis,  aridus.  Rj.  vidi  auv  {eomp.  snvlji).  dettK  riI- 
vaČak.  —  Avffutar.  suha  riblja  mrijest.  Rj.  lb.  Knd 
(koje  u  baonnju)  uma§i»  ondn  mu  trlja  nzoie  &tap  i 
bairi  u  9Ufo  gtozgjc  (t.  j.  na  stranu).  Rj.  14a.  Vino- 
gratli  batJiljeni,  te  sad  Kdjedto  stoji  saino  siiho  ćo- 
Jooc.  Rj.  17u.  U  Dalmaciji  zovu  Vlahom  seljaka  m 
suhe  semlje.  Rj.  68ft  {vidi  suho).  Jegulja  se  suha  a 
u  jesen  i  sirova  raznosi.  Rj.  80b.  I  Gomeljii  »rt  gra- 
nici suroj.  Rj.  94a.  Mledan  ćorjek,  t.  i.  su/*.  Rj.  .IGlii. 
Okninitj,  n.  p.  suho  ctyijeće.  Rj.  45Ba.  OSaf,  o§ap,  sitho 
roče.  Rj.  483a.  .S'«ra  munjo,  f.  tu  Risnti)  munja  h 
vedra  neba,  kao  što  se  eovori  i  pjeva  da  hitr  mo£e 
(8inu  munja  iz  neba  vedroga):  Tako  uie  si»r«  jHHryW 
ne  osniudila!  (Posl.  2^9).  Rj.  722b.  Suhi  boj,  »?.  (u 
C.  G.)  kad  nije  oko  plijena,  nego  onako,  leer,  ina- 
nis,  Rj.  727b.  Suhi  iasalj,  m.  aer  trocktte  Huaten, 
tussis  aicca.  Rj.  727b.  Haljine  sve  od  suha  zlata. 
Npr.  129.  Bolje  je  i  suha  kruica  pojpjiti  neg  se 
naopako  u  smok  hvatati.  PosL  24.  Gratttatika  dr- 
vena motika.  (Valja  da  zn  to  Što  je  »uha  i  opora). 
45.  Djeca  su  suhi  ^rčtd.  {grad  —  suhi,  t,  j.  i^iat,  nam, 
beK  ki^e).  .09.  barajlije  suvnt  kosu  briju  ,  .  .  junaci  n 
družtvo  ne  primaju  koji  se  suv  ne  mo.^.e  obrijati. 
187.  NaAla  ga  bijeda  na  suhu  putu.  193.  Sut^  kao 
biljka.  iKad  je  ko  vrlo  mrJav).  29/.  Suhiij  zemlfi  i 
slana  je  voda  dobra.  297.  Uza  sttiio  drvo  i  sirovo 
izeori.  329.  Uz<lugio  ka*  i  suhi  potok.  (Kad  ko 
od  niAtft  dopje  do  Sta,  pa  se  ponese  —  kao  suhi 
potok  kad  dogje  od  Vifte).  330.  Ovuj  je  zabavnik  i 
onako  pun  suvih  rijeci.  Dnniiia  23,  22.  l^oinovii!  je 
bio  suvih  duf^čkih  obrasa.  4.  20.  Od  Kotora  k  jugu 
oko  po  dana  hoda  suhijem  patem  na  moru  je  mali 
gradić  Budva.  Kov.  31  {isp,  suho). 

s&ha  b9lcst,  /".  die  DorrsucJit,  Ans^ehrung,  iuln'..% 
cf.  flUrtii'a.  Rj.  vidi  i  ^i^ija,  j^ktika^  rj^uva,  sii^ija,  ti- 
žika,  zliL  —  Djevojke  stezale  hu  otprije  svoje  tijelo  . . . 
i  padale  u  nnhu  bolest.  Prij>mvH  10. 

SAbara,  /'.  planina.  Rj. 

.srtho,  adj.  n.  vidi  kopno,  suprotno  vuila;  Land, 
ttrra.  —  Huburat^a,  ne  živi  u  rorfr,  negt*  na  suhu 
po  jamama,  Rj.  lOb.  Te  i  on  plij  on  konju  te  '/n 
njom,  i  prepliva  na  suho.  Npr.  104.  Pojyc  nekakav 
car  da  se  Seta  no  mom  na  lagji  .  .  .  Kad  izig;ju  uu 
suho  ,  .  .  173.  Onde  priteraju  galiju  n  krivj,  i  carev 
sin  po^je  širini  da  putuje.  2^iH.  Te  so  po  suhu  druk- 
čije ne  može  oti<^i,  nego  preko  Turske  i:eiuljo.  K(»v. 
32.  Ni'ka  se  pokaže  suho.  Mojs.  I.  1,  9.  (arida;  tlas 
Trockene).  Sve  Sto  biiaSe  na  suhu^  poni  rije.  7,  22. 
Neka  idu  sinovi  Izrailjevi  posred  mora  Ati/u'm.  II. 
14,  !B.  Odvoji  Bog  na  zemlji  vodu  od  snha.  Prip. 
bibl.  &.  u  ova  dca  primjera  mjesto  subi>  ima  siUui 
(zemlja?):  Da  ide  ^to  brže  u  liijograd,  ali  da  ne  ide 
savom  nego  vodom  da  ide.  Danica  3,  lt>0.  Turci  oiidu 
i  vodom  i  slivom  na  Porei!^.  Milo^  38.  isp,  siUia 
zemlja  (kod  suh  priiujer  %$  Rj.  f>8ia);  suhi  put  {kud 
suh  primjer  tr  Kov.  31), 

suau  i^rožgj«^,  n.  -  ])  Hosinnen  (giosse  uud 
kleine),  accini  passi,  Rj.  isp.  suSci.  —  '2)  otiSao  u 
suho  grožgje,  cs  ist  su  Urund  gerichi€t,periit:  opremio 


ga  u  suho  grožgje.  Rj.  propao  je;  upropastio  ga.  — 
S)  cf,  bnnati  se.  Rj.  —  t?vi  redom  baojiju  i  poga- 
gjaju  u  Irljin  Map;  a  kad  (koji)  umaAi,  onda  mu  trlja 
uzme  fttip  i  baci  u  suco  grožgje  {i.  j.  na  stranu) . . . 
Onda  trlja  pokupi  sve  Stapove  iz  suvog.i  grorgja^  pa 
on  pogftgjn  svim  i^tapovima  redom  n  svoj  ^tap.  Rj.  14a. 

.suhdbiirleu.  f.  kad  bura  na  vedro  puSe,  onda  ta- 
kovu buru  *zovu  suvoburicom,  *SiivoburiGa  proso 
mlati.«  J.  Pogdanovi(J. 

suh6Jeilicti,  /".  vidi  suhotinja,  Rj.  suho-jedica,  kad 
se  jede  samo  sk7»o,  posuo  jelo  za  nevolju. 

suhdineifjiiui,  f.  zid  bez  kre6i  i  zemlje,  Mauer 
als  Befriedigung  ohne  Mortel,  nuiceria.  Rj.  suho- 
niegjioa,  ograd.t  otl  kuniena^  kao  cid,  ali  bez  kreča 
i  remlje.  vidi  suhozid,  megja  3. 

suh6njav,  ndj.  ettras  điirr,  subaridust  macile*Uus. 
Rj.  u.  p,  čovjckt  i.  j.  malko  suh. 

sikhopamn,  siihopama,  adj.  unvcnnachi,  ungewilrztt 
couditncnto  carens.  Rj.  suho-paran.  za  drugu  polu 
isp.  para,  parili,  isp.  Korijeni  282.  što  nije  zttči- 
fijeiio.  vidi  naopitran.  —  u  prenesenom  jfmts/M.Kako 
bi  dijete  granizilo  da  sve  vi$e  *'ita,  kad  bi  kao  u 
Njema<?kom  bukvani  mjesto  suhoparnijeh  rijeci  na.^lo 
ovako  Sto.  Rukv.  18. 

suhAta«  f.  d€r  trockne  Ori,  das  Trockene,  aridum: 

sjedi  u  suhoti;  unesi  to  :mio  u  suhotu  da  ne  kišne; 

hofiete  nam  dati  nulo  subote  (pitaju  putnici  [u  0.  G,] 

kad  na  ki^i  dogju   pred   ćiju   ku<^u].   Od  ne  reka  da 

gjemija  dogje,  baŽ  da  do^je  bregu'i  suhoti.  Rj.  stUto 

mjesto  gdje  se  moic  zakloniti  n.  ;j.  od  kine.  isp.  suSa 

2.  —  Okrene  snijeg  sa  sjeverom  .  .  .  »Ov.imote  bm^ol 

lOvo  subote  !c  Npr.  »i.  On  (Bog)  je  pretvorio  more  tt 

,  suJtotu,  preko  njekc  priiegjosmo  nogama,  Pe.  66,  6, 

;  Njegovo  (Gospodnje)  je  mon.i  i  on  ga  je  stvorio,  i 

1  swwtH    1  uke    su    njegove    nncinilc.    95,    5   f=    sufm 

zemlja,  suho),  riječi  s  takim  nast.  kod  ćistota. 

sOhofUU,  stlbotun,  adj.  der  nichts  hat  als  Fasten' 
speisetif  ctbis  pinguioribus  desiituiUtS.  Rj.  koji  nema 
do  suhoga,  pomog  jela. 

snhdtinjn,  f.  die  Nothfaste,  jejnnium  ex  egesiaie. 
RJ.  kad  se  jede  samo  suAo,  posno  jelo  ea  nevolju. 
vtdi  suhojedica.  —  riječi  s  takim  nast.  kod  boso- 
tir»ja. 

NuhotAvanje,  n.  das  suhotan-vein,  lo  carere  cihis 
pinguii/riius    Rj.  vcrft.  od  suhotovati,  koje  vidi. 

M]hoC6\an,  suhotuiem,  i^.  impf.  aus  Noth  fasten, 
prae  miseria  jejuno.  a],  biti  suhotan,  ne  imati  jela 
do  suhoga,  posnoga. 

subdvicii,  /*.  Huho  vrijeme  kad  nema  kiSe  ni  sni- 
jega, dte  JJnrre,  siccitiis.  Rj. 

.siih6vinn,  f.  »hajde  u  drva.  pa  gledaj,  ne  bi  H 
suvovine  na^ao,  ne  goni  vrivijek  sirovinu,*  J.  Bog-. 
d:;uovi(5.  suha  drra. 

suh6vlatan.  suh^vlatuH,  adj.  >ove  godine  nekud 
su  nam  »va  iita  suvoolatna.^  J.  Bogdnnovi^'.  suho- 
vlatan,  u  čega  je  suh  rlat. 

subdrrh,  suhdvrhast,  adj.  diirren  \\npfeh,  ver- 
ticis  aridi:  U  BiAraiisku  visoku  planinu,  gjeno  ima 
suhovrha  jela.  Uj.  subo-vrh.  suho-vrhast,  m  čega  je 
fiuh  vrh. 

sabtoemni,  siihdzf'msliT,  adj.  suho-zemui,  suho- 
zouiski,  stn  pripada  suhuj  stnnlji^  suhu  (kopna),  »u- 
proino  vodfeuT.  —  OdaiU*  se  po  loui  sva  savocemna 
vojska  Turska  vrati  naokolo  k  !>eligradu,  a  ona  &to 
je  na  hifrjmmi.  olide  uz  Duunv.  MiloA  39.  Kad  suho- 
I  zemske  htotinje  niie  biti  moglo  .  .  .  Kud  je  bilo  suho- 
i  zcmske  Hcotinje  i  bilja.  Priprava  100.  feiVr  bolje  suho- 
".cmski  nego  suhozemni.  is^i,  sreilozcmski  {prema  sredo- 
zemni). 

suhozid,  m.  vidi  suhomegjtua.  Rj.  auho-dd.  vidi 
I  megja  3. 

huctu,  f.  ie  crkvenoga  jezika,  vidi  taSUua  3;  die 
Fitdkeit,  vanitas,  intiuitas.  —  Pokazuje,  da  mu  je 
uiuogo  više  stalo  ta  svojom  sujetotUf  uego  li  za  Časti 


si^eMii 


—  402  — 


SDittllJl 


i  slavom  imrodn  svogii.  Odg.  na  uU  24.  Ide  u  grob, 
ne  m&reći  vi^o  sa  sttjetu  i  ta  tijelo  koje  maogo 
strada.  Dl*.  8ri7. 

sajptan,  siijetun,  rtdj.  što  pripada  sujeti,  vidi  tai^t 
3:  eitel,  iHnni.s,  vunus.  —  Ima  47  rijeci  koje  bu  od 
Sluvcn(*kijeh  posrbljene  .  .  .  sujetan.  Nov.  /av.  Vf. 
ZnaJDf^i  dfl  se  ne  iHkupisto  iz  sujetnoga  avojeij  šivljcuja. 
Petr.  I.  1,  18.  Rc(?i  rtpisiiteljn  da  je  bezobrazan  ili 
sttjetini,  to  Rii  prubijnnetva.  Odg.  na  ut.  *i. 

hiiJcvJorUD«  Biijevjernii,  adj.  u  korja  je  ttujeinaj 
iasiu^  prazna  vjera ;  aheitjlituhiitch^  9npcr/tiitioKHS.  tako 
slož.  adj.  kud  bez  vjeran.  —  Samo  l>i  puki  i  nujfiije- 
rjerniji  pros:tak  mofrao  reri,  da...  Dnuii'a  1,  9^).  To 
je  bivalo  u  pniznike,  o  kojiuia  sa  svakojake  »njcvja'ne 
»alc  provodili.  Priprava  UU.  Kad  ne  smijemo  suje- 
vjeriju  prostoga  naroda,  ne  treba  da  sami  budemo 
BujevjeTHt  (H  gjekojim  stcatma).  8lraž.  1887,  16. 

sujcvji^rje,  sujovjorsivo,  n.  kao  Kujetna,  tastOt 
prazna  vjera;  dvr  Afnrtjl  tube,  Huperstitio.  vidi  pnizno- 
vjerica.  —  Ima  47  rijeci  koje  mi  od  Slaveiiskijeb  po- 
srbljene .  . .  sujerjerje.  Nov.  Zav.  VII.  Imahu  protiv 
DJega  nekakva  pitanja  o  srojem«  .SMJerjcrji*.  Djel.  Ap. 
25,  iy.  Kad  se  smijemo  si^jevjeriju  prostoga  naroda. 
ne  treba  da  sami  budemo  onjevjerni  (u  pjokojim 
stvarma).  Straž.  1887,  15.  Jer  je  neposlušnost  kao 
grijeh  od  haranja,  i  nepokornost  kao  sujetjerstco  i 
idolo|Kiklonatvo.  Sain.  I.  15,  23. 

Sidjmn,  f.  Ipo  jugo/ap.  kraj.)  kao  stnih,  dic  Angst, 
angor:  sajma  me  je  siima  noću  spavati.  Uzela  gu 
sujma  od  Turaka.  Kj.  su-jnia?  sa  postanje  tup.  pojma, 
uzma.  —  Nekakva  me  snjma  poduzela,  sve  se  ćudim. 
Sto  i^e  ono  biti,  Npj.  5,  495. 

1.  sCkkato.  n.  (u  Hrv.  u  krS^^na)  vidi  ^-ekrk.  Kj. 
na  čemu  se  pregja  suce.  vidi  i  cjevnjak  2,  le^anik, 
letujak.  —  rijeci  .•*  tukim  nant.  kod  bu)!kalo. 

S.  sdkalu.  m.  (u  tfrijemu)  vidi  krcan.  Rj.  svat  koji 
od  mladoženje  djecojučkoj  kući  nosi  w)ći  svadbe  meso 
i  drago  koješta  za  jelo.  vtdi  i  krčkalo,  krtan,  krto- 
pfgjfli  debeli  svat,  rani  srat,  varimeso.  —  riječi  s  takim 
nast.  kod  bajnlo. 

sflka^je,  «.  das  Drehen,  torsio.  Rj.  rerh.  od  suknti. 

—  J)  raar^a  kojom  tko  suce  što:  Sporo  sukanje  samo 
rukom  dovelo  je  čovjeka  i  do  vretena  .  .  .  Osim  su- 
kanja ili  predenja  itna  joi  jedan  nai^in.  Priprava  141. 

—  2)  vidi  Hukljauje,  suklanje,  šuljanje. 

sAkatl,  sGćcm,  V.  inipf.  Rj.  v.  pf.  slož.  i(z)-sukati, 
na-,  o-,  od-,  po-  (se),  pri-,  raz-,  »a-,  u-,  xa-;  c.  impf. 
slož.  o-sukivat>,  oa-,  ralz)-.  u-,  Ra-;  r.  pf.  »lož.  suknuLi. 

—  1)  drehen^  tovfpuo.  Rj.  prelazno.  —  Steljka,  onaj 
ko^id  Sto  na  njemu  stoji  ritao  kad  žene  «r*rM.  prcgju. 
Rj.  7Ub.  Kad  se  ve^at^  sastane  s  majstorom,  koji  je 
ličina  siikao,  on  ga  stsue  psovati.  Danica  4,  3!>.  sa 
"Be,  paun*  ili  re/leks.:  Le^anik,  vidi  čekrk  (na  četnu  se 
cijevi  ituču),  Rj.  326b.  Tako  mi  se  crijeva  ne  šakala  1 
Poel.  30(i.  Beii  care  niza  svoje  dvore,  za  njime  se 
zttium-ćalma  saće.  Npj.  1,  KU).  —  ?J  herrvruallen, 
etnicOt  cf.  sukljati:  Iz  nosa  mu  modar  plamen  saće.  ' 
Rj.  Hcprelazno.  riđi  i  suktati,  šuljati.  { 

.sftkijn/   f.  der   I^ippen   mit   detn   dic  iMdung  in  , 
der   Flinte  festgesiopft    tcird,   cf.  sakija,   stupa.    Rj,  ' 
krpica  kojom  se  naboj  u  pušci  pritvrdt.  —  ZiUttupati, 
ZHHukiiuti  puAkn,  sahiti  stikiju  u  nju.  Rj.  HKib. 

sflklHtA.  f.  gro»8  and  nngeschickt  nnd  trag,  con-  \ 
rictum  in  hominetu  longum  ct  pigruvt.  Rj.  vidi  sklata, 
Bumluta.    sluu,   sulitnja.   kale  se  čeljadetu  visoka   i  ; 
neigrapnu   i   tromu   (pa   i  bud^ilastH).   su-klata.  isp.  | 
s-klata. 

siikljar^c,  n.  das  Hervorvallen  (fleš  Ranches,  der  ' 
hteiun),  prorolutio.    Rj.  rerh.   od  sukljati,  koje  vidi, 

SftkljatI,  -stikljam,  v.  impf.  heratisuHiilen^  srkiessen,  . 
provolvi:  suklJH  dim  \z  ped;  sukljaju  ćele  iz  ko&nice. 
Rj.  vidi  sukati  2,  siiktaii,  šuljati,  c,  pf.  postikljati. 

sftkACD.  adj.  von  If'ivstach,  e  panno  dutni  facto. 
^y  štv  je  od  sukmt,  —  BUjaOa,  suknena  ženska  ha-  I 


IjitM.  Kj.  25n.  Omet,  od  resa  saknenijcti  s  kraja  čim 
se  metu  nii(?ve  i  žrvuji.  Rj.  458a. 

!iukn(Viijn<*u,  /'.  (u  C'rmn.)  koJulJa  vunena,  ein  schaf- 
u:ollencs  Franenfiemde,  taniai  tanea,  rf.  džupa.  Rj. 
vidi  i  džupfcleta.  košulja  (suktienaj  od  sukniMu.  — 
riječi  s  takim  nast.  kod  ajgiraĆa, 

sAknežira,  m.  koji  se  kao  zove  kne;:  a  nije  pravi. 
Rj.  sii-koežioa.  isp,  su  2, 

sJkkfiT^tC,  n.  U'ollenzeug,  pannuu  luneus.  Rj.  fiivo, 
thiiije  ('^)  od  vune.  isp.  prtiSte,  rubiMe. 

sAkno,  71.  das  Tuch  (das  die  Frauen  za  Hause 
iceben),  pannus  domesticun^  vilior.  Rj.  sukno  što  se  kod 
kuće  radi.  riđi  aba  (sasvim  prosto  saknojt  ćoha  (ku^ 
povna),  jedinica  (rijetko  suknOj  što  se  tka  u  jedntt 
žicujt  jeanoži^no  sukno  (uvedeno  u  jednu  žicu),  re.^a 
(kao  rijetko  sukno  a  četiri  nitat^  svita  I  (čohah  §ajak 
(h  eetiri  je  m/(u,  t  ponajciše  se  kupuje).  —  Valjati 
m^kno.  Rj.  53a.  Sukno  se  kosi.  Rj.  2^2b.  Srpkinje 
tka)u  platno  i  sukno.  Danica  2,  1(>3. 

sAknuli,  suknem,  r.  pf.  Rj.  p.  impf.  sukati.  — 
If  n.  p.  mać,  sablju,  ziicken,  stringo.  Rj.  preUizno, 
vidi  smuknuti  1.  —  2)  herausstromen,  provolvor: 
sukuute  ćele  iz  koAnice.  Rj.  neprelazno.  vidi  smuk- 
nuti 2.  —  Prpoška,  kad  se  vrelo  mlijeko  ili  voda 
pn>spe  u  žeratak  ili  vruć  pepeo,  pak  aa  parom  i 
pepeo  u  vis  sukne,  Rj.  fil7a. 

s&knjn,  f.  der  Untcrrock  (der  Frauen),  tunicti. 
Rj.  donja  haljtna  (ženska),  dem,  suknjica,  augm. 
suknjetina.  —  Brnjica,  3)  sakt^ja  prtcna,  koja  se  u 
Boci  zove  brban.  Rj.  44b.  Fu§tan,  kao  suknja  od 
platna^  koja  ima  legja  i  preko  ramena  kao  uske  ru- 
kavo.  Rj.  j98b.  Ko  ti  reza  bornu  suknju,  u  akutovUh) 
razboritu,  u  pojsau  sahoriiuV  Npj.  1.  115.  Babi  dao 
konja  osedlnoa,  strini  Jeli  suki^u  od  skerUta  .  . , 
strina  Jela  suknju  ovranila  za  avojijeh  svo  devet 
sinova.  1,  552. 

saknjdtfnft,  /.  augm.  od  suknja.  Rj.  —  takva  hgp. 
kod  bnbetiua. 

sDki^ieA,  /*.  dem.  od  suknja.  Rj.  —  U  sedam 
fitiknjicu^  kako  Mljetski  sudija.  DPosl.  142. 

sQkob,  m.  kad  .^c  što  sa  ćim  sukobi  «  neprijatelj- 
skom smisla;  der  Zustimnienstoss.  —  Od  PiUanke  do 
Beograda  nije  bilo  nikakva  sukoba.  Juriu.  84.  Nemoj 
ti  s  njim  u  sukob  dolaziti.  J.  BogdanoviĆ. 

sikkobica,  f.  [u  hici)  okrugla  mala  koba.  Rj.  (Ut^a) 
katmo  duguljasta  dnn  ta  maslo,  skorup^  med  i  t,  d. 
su-kobica.  isp.  su  2. 

sukdbIM.  sftkobTm  —  1)  vidi  skobiti:  Dobra  kopca 
sukohUa  Marka,  sukobi  ga  i^rcv  Alil-aga.  Rj.  su-kobitL 
vidi  I  sresti,  r.  impf.  prosti  kobiti  2.  —  Teva  m'  koja 
■tukohiti  beda.  Rj.  73'lb.  Side  ^amson  .  . .  gle,  mlad 
lav  rićuči  sukobi  ga.  Sud.  14,  5.  —  H)  sa  se,  redproi.: 
Idući  tako  (lisica)  sukobi  se  «  vukom.  Npr.  178.  Ave- 
salom  se  »ukobi  sa  slugama  Davidovijem.  Sam.  U. 
18,  9. 

.sakrAtiCI,  sllkratini,  v.  pf.  (u  Rianu)  vidi  skratiti  1. 
Rj.  su-kratiti.  vidi  i  prekratili,  ukriUiti,  zakratiti.  p. 
impf.  prosti  kratiti  2,  sloz.  ukraćivati,  zakraćivali. 

sikkrviea,  /'.  die  Matcrie,  das  Kiter  mit  Blut^  «an- 
guine  wi:rtHm  pa^*.  Rj.  su-krvica  {isp.  su  2>.  srs  (u 
ćim}  pomiješana  s  krvlju. 

sAktdnjo,  ».  vidi  »ukljanjc.  Rj. 

sdkditi,  st^kććm.  V.  impf.  ridi  sukljati:  sukće  isima 
u  sobu  kroz.  vrata.  Rj.  indi  i  sukati  2,  šuljati,  r.  pf, 
slož.  poshktati. 

suiftisnti.*  sulilišdm,  r.  pf.  ugluditi  u.  p.  peć,  zid.  Rj. 

.HAlieM,  f.  (ftullica,  f  lancea,  hasta.  Stulli),  T^nie, 
Spc4:r,  Wurfspiess.  vidi  koplje,  isp.  dŽilit  —  Kad 
zvekće  nad  njim  lul  i  sijeva  koplje  i  sulica.  Jov  30, 
26.  špaliće  oružje  . .  .  lukove  i  strijele,  »ulice  \  koplja. 
Jezek.  311.  U. 

sulitnja,  f.  kaže  se  lijenu  čovjeku  (kao  da  se  nlitao), 
Schimpficort  gegcn  einen  irdgen  Afenackenf  cot^viciutn 


sutoinicft 


—  493  — 


sumajati 


• 


in  hommem  pigrum,  cf.  miklntn.  Rj.  i  sj/n,  on^e.  — 
»u-litujft  {isp.  liUli).  Osu.  202. 

sAlotnica,  f,  dic  lieisdiliiferin^  concubhia.  Rj,  hu- 
ložniea,  koja  lijere  s  muikinij  sto  joj  nije  mus, 

sAIoinikt  m.  d4^  BeischlUfcr,  concubitiHit.  Kj.  au- 
luŽiiik,  koji  liježe  sa  ienjikom  glavom^  kvja  mu  nije 
žena, 

SOlta.  /*.  hi/p.  od  SulUna.  Rj. 

NMtnn,*  suluina,  m.  der  Sultan,  St^ltanus.  Rj.  — 
8ultan-carc  pospodare!  Kov.  85. 

SAltnna.  /'.  ime  žcnako.  Rj.  hijp.  Suita. 

sulti&nlja,*  /".  die  Sultanin  (Prinzessc),  regia  virgo: 
Molile  Bc  dvije  ^ultanije  svome  bratu  sultan'  Ibraimu. 
Rj.  suitanova  djevojka;  i  uoppe  sto  je  ienskoga  roda 
a  pripada  sultanu:  —  Ko  bi  moju  preslr'jelio  jelu, 
dao  bi  mu  šćercu  sultaniju.  Herc.  160.  u  ovom  pri- 
mjeru sultanija  =  sultanova  vojska:  Amo  Turke  jesnm 
pob jedio  na  našemu  Saucu  Deligradu,  razbio  sam 
carsku  »ultaniju.  Npj.  4,  2*57. 

snltAniJtn.  udj.  d^r  Sultanin^  regiae  virginis.  Rj. 
9to  pripada  sultaniji.  —  Obadvije  au  ove  kueiine 
bile  Aultanijine.  Rj.  297b, 

saltAnov,  adj.  des  Sultan,  s^tUani.  Bj.  sto  pripada 
8ultayiu. 

sdllanskT,  ađj.  svltaninch^  .ttUtaniettfi.  Rj.  sto  pri- 
pada sultanima  ili  sultanu  kojemu  god. 

sAltipitn,*  f.  eine  Art  Kuchen,  placeniae  gcnwt: 
Sultipite  na  piiAvu  savite.  Rj.  nekuka  pitu. 

sjlluil,  sJkIudftB  (dua),  !!iillutliiK( ,  adj.  eitrus  ge- 
ttchoffsen,  mit  dcm  gcnindcn  \'erHtande  etvas  terkriegt, 
suhatultuH.  Rj.  Bii-lud,  Hu-liidnn,  BU-lnda.'«t,  malko  lud. 
iAp.  Bii  2.  it'ai  luckast,  prilud,  nakaludn^t,  uluktiut. 
ostala  fipH.  kod  budalast.  —  Nije  Bcdmu  noć  do(^uvan 
—  imaju  obi<^aj  reći  onome  koji  je  malo  ttidudast. 
Kj.  lOu.  Batina,  suludaat  čovjek.  Rj.  17a.  Nenm  Će- 
tvrte  da^ke  u  ^lavi,  t.  j.  sulud  je.  Kj.  lllb.  Zukvan, 
kao  suludast  čovjek,  vidi  zvekan.  Rj.  2I5a. 

sAludnien,  /'.  »uluda  žena  ili  djevojka,  die  Thoriu, 
stulta.  Hj. 

sjlludnik,  hClIudi^nk.  w.  der  'J'hor,  sfuUm:  Oj 
junaĆe,  Božij  ftuludnjuće.  Rj.  nulud  čovjek,  »ndi  be/jak, 
t  ondje  aun.  za   na.^t.   isp.  nnatcmnik  i  annlcmnjnk. 

sniAndar,*  aulundilrii.  m.  die  Jiauchriihre  am  Ofcn. 
Rj.  cijev  na  peći,  kuda  izlazi  dini. 

sjkljanjct  n.  vidi  HuklJAitje.  Rj, 

sjdjati,  sdljam,  cidi  sukljati.  Rj.  v.  impf.  cidi  i 
Bukati  3,  fluktati. 

sAmacain,  sumacna.  ti^j.  (u  Hrv.)  t  j.  mail-ka, 
irachtig  (von  der  Katie),  pregnana  (fr.lif).  Rj.  su- 
marna (mačka,  kao  tta  macetom),  t.  j.  brcgj'a.  riđi 
funacan. 

sdmnhnit«  a^.  lu  Dubr.)  vidi  sulud.  Rj.  su-mahnit. 
iftp.  su  2  I  mahnit.  9yn.  kod  budalaat 

sumftknuti  Si%  sdmaknSm  tte,  r.  r.  pf.:  Uteko&e 
tri  Kajova  Hiua,  i  stari  se  Kajo  suntaknuo.  Bj.  tiu- 
maknuti  »e,  kao  umaknuti,  ttzmaknuti  »e,  uctnaći  ,«e. 
r.  pf.  je  I  prafti  maknuti  »e,  maci  se. 

sinnnnit,  adj.  vidi  sunmhnit.  Rj.  u  krajevima  gdje 
se  glas  b  ne  čuje  u  govoru. 

NOiniiukati,  hUiiiAnjkiiti»  kam,  v.  pf,  entiiehenj 
subtrafio:  Niie8au)  mit  f.obi  sumankala.  Rj.  su-man- 
kali,  su-manjkati,  kao  mkratiti  kome  sto,  učiniti  da 
mu  manka,  manjka,  r.  ivipf.  prosti  mankati,  manjkati. 

snmArak,  ^um&rka,  m.  ridi  sumrak.  Kj.  —  sumorun^ 
nasumoriti  se;  tako  mislim  da  je  i  sumarak.  Kori- 
jeni  314. 

sftmatl.  siimam,  t).  pf.  (u  C.  G.)  hesehliessen,  de^ 
ćemo,  cf.  tiomiriliti,  smi-sliti.  Rj.  a-umati  [inp.  uia).  riđi 
fiumiti.  mai  i  odlučiti  2.  r.  impf.  sumavati.  —  t'oećel 
vidim  da  si  sumao  duSu  da  izgubit  i  da  pokoljefi 
onu  jadnu  svoju  giet'it'u.  Npr.  122. 

SluaAv&^JC,  n.  tiafi  JCrsinnen,  txcogitatio.  Kj.  verb, 
od  sumavaCi.  radt^a  kojom  tko  sumava  šio. 


sumdvuti,  )*r»miivam,  v,  impf.  (u  O.  G.)  ersinnen 
ercogitu,  cf.  sninati.  Rj.  kao  sfnišljaii.  v,  pf.  i  siuniti 

Sftncfja,  f.  Grenssckeide,  confinium:  A  dok  junak 
na  itumegji,  na  sumefiji  Tur»koj  i  knurdkoj.  Rj.  su- 
megja.  meiija  izmegju  dvije  stvari,  vidi  mef^a  1,  t 
Hyn.  ondje.  i«p.  trome^ja.  —  Koji  (Jovan)  stajale  na 
sumegji  oba  zavjeta.  Dr.  313. 

sOnluo,  vidi  nasumce:  Šumice  ga  po  planini  traži. 
RJ.  adv.  kao  tie  gagjajuči,  vidi  i  ulomn  (utomab). 

suninuti,  sCiuiIuem,  r.  pf.  vidi  proći:  Jere  bje§e 
suminuo  Jiaju,  Uj.  su-minuli,  vidi  uminuti  2.  77.  pf, 
je  i  prosit  minuti.  —  Za  njim  krenu  sva  vojaka  anUila, 
sitminuie  ohije  nahije,  u  Mroka  Brda  udarile,  uljego&e, 
pa  ih  ftuminuie,  na  Pipere  pleme  doUriJe.  Npj.  5,38. 
Ide  vojska  krajem  Titre  hladne,  i  Taru  je  vodu  pre- 
minula, i  ttuminu  ravno  Mateševo.  6,  383. 

SAminJii,  f.  imo  žensko.  Kj. 

^Omit,  u  rijećiuia:  u  suaiit,  vidi  aumiliee.  R).  vidi 
ugfiiuil. 

s&iuitl,  s'umim,  r.  impf.  (u  C  (}.)  vidi  sumati.  Kj. 
bez  sumnje  je  griješkom  naštampano  v.  impf.  mjeato 
V,  pf ;  jer  je  sumati  r,  pf.,  i  kad  bi  sumiti  bio  v, 
impf.  bio  bi  Vuk  od  njega  načinio  suJist.  rerbale. 
V.  impf.  snraavati. 

.sOmilic'tf,  (u  Risnu)  kad  bi  dva  ćovjcka  legla  jedan 
do  drni?oga,  ali  gdje  au  jednoga  noge  ondje  drugoga 
da  bude  ^lava,  onda  bi  se  kazalo:  leže  sumitice,  cf. 
aumit.  Rj.  vidi  i  msumit.  —  Tako  rai  popa  Komuenii 
i  mlina  gvo3:dena  i  377  izvoru,  eno  ćoeka  sa  dvije 
glave!  (Pripovijedaju  da  se  ovako  zakleta  vila  videći 
dva  t^oekii  na  Lovćemi  gjo  sumitice  ležeK  Poal.  303. 

sJkmje.sii,  f.  (u  Boci)  razli^ne  stvari  izmije^ne  za- 
jedno, tako  i  ljudi  kad  ih  je  zajedno  iz  ra/.li^nih 
mjeHt.i,  dan  Gemenge,  mixtura.  Kj.  su -mjesa.  vidi 
Muijesa.  1  St/n.  ondje.  —  Od  tuda  se  Vfliia  da  ne 
mo^.e  izvoditi  da  ona  razlika  dolazi  samo  on  akcenta« 
a  da  ntkakc  sumjcse  s  kvantitetom  nema.  Uad  0,  47. 

N&mlnta*  f.  riđi  suklala.  Rj.  i  ondje  sgn.  —  su- 
ml'ita  (kor.  kod  mlat).  Osn.  2tW. 

sAmlJAt  f  vidi  sumnja.  Rj.  —  po-mnja,  su-mnja. 
Obje  se  govore  i  a  promjenom  glaaa  mi;  na  Ij  iza  m: 
pomlja,  sumlja.  Ohu.  B3. 

.sdniljiitit  sLanl^Tuu,  vidi  sumnjali.  Rj.  v.  pf.  sloi. 
poi^umljuti  (i  8b).  —  mumljati  se^  sumljaui  se,  vidi 
sumnjali  se.  Kj.  —  primjeri  kod  aumujati  {i  se). 

sj^mljiv,   »dj,  vidi  sumnjiv,  suprotno   besumljiv. 

.sAmnJa,  f.  der  Ziveifel^  dubitatiOj  cf.  dvojba.  Kj. 
vidi  i  sumlja.  —  Kako  bih  ae  ja  sad  od  ore  .sumnje 
izbavio?  Danica  2,  128.  Bet  sumnje  su  i  njih  dvojica 
o  tome  poĆ4)dlu  morali  misliti.  MiloS  135.  Morao  bi 
biti  čovjek  (joJien,  da  se  na  njega  mogu  osloniti  bez 
svake  sumnje  i  ćiiatelji  i  spisatelji.  Pis,  74.  Njemu 
(mužu)  bi  do^la  sumnja  Ijultuvna,  te  bi  iz  ljubavi  su- 
mujao  ua  avoju  *enu.  Moja.  IV.  5,  14  (selot%fpia^ 
Eifcrsncht.  vidi  Ijubomor,  Ijubomoruoat,  Ijubomorstvo). 
Jer  He  pomenuta  sumnja  i  druk<^ije  razbija^  kad  bi 
dointa  mogla  biti.  Panićić,  ARj  3ti(ib.  Ali  je  pod 
»umitjom  i  godina  i  sama  povelja.  DM.  21.  Nije 
moglo  biti  osobite  sumnje  o  dvgmatima  vjere  i  cr- 
kvetiijejn  zakonima.  57.  Stvari  koje  ne  zadaju  sumnje 
I  da  je  Dubrovnik  »tajnu  pod  Mlecima.  231.  Kad  ova- 
I  kovo  pitanje  taibije  svaku  sumnju  o  tome  da...  DP. 
I  25y.  I  tome  nema  sumnje.  Rat  31.  Prijepis  |;odi« 
sumf\ju  da  ne  bmU  prepiaavalac  i  drugačije  nagrdio 
djelo  Konatantinovo.  Hiar.  1,  3. 

sAmtijatif   sumnjam,    v.    impf.   Rj.    vidi   aumljati; 

■  dvoumiti,  dvojili,  v.  pf.  po.Hiimnjati  (i  se),  poaumljati 

{i  8C).  —  1)  zv:eifeln,  duhito.  Rj.  vidi  i  sumnjati  »e. 

—  Nevjerni  Toma.  (Kad  ko  sumnja  o  svačemu).  Posl. 

'  1SH>.  Sad  ne  mogući  sum$»j(tiiy  da  je  tako  isto  i  rep 

I  paeći  ućiuio...  Danica  2,  129.  Sumnjam,  da  U  bi  se 

mogla   naći   trojicA,   koji   bi   to   znali.    Pis.   57.   Nije 

!  dakle  od  potrebe  sumnjati,  je  li  u  poćetku  bio  a&mo 


išh 


sumnjir 


—  4P4  — 


sunee 


jedan  ?i>vj<?k  i  jedna  Žeua.  Priprava  191.  Koji  su 
tmmlj  ili  (ili  što  ne  :nadu,  moj^li  su  ac  L'emu  i  u  iijc 
poučili.  Uj.'  VII.  Nil  atmni  153  aumljao  sam  da  nifc 
pUHl  niiniiislir  Duži.  Rj.'  XIV.  Muž  bi  is  Ijuhiivi 
sumv'nio  mi  *tvoju  ženu.  Mojs.  IV.  fj,  14.  JSvjotovnli 
Uro§:i  da  uzme  vIjlpI  VukaJiJMu  i  dru),nm  DumjesiiU 
cima,  na  koje  trebtše  sumnjati.  DM.  6^1  Suvmj'ipi 
da  jt  dobro  prepiajino.  DRj.  9.  7U.  Govori  tako  da 
je  tešh'o  sumnjati  da  nije  i  on  8aiu  bio  tada  s  po- 
saobiiiom.  (lla-s.  21,  278.  Nije  pravo  ftumnjati  o  tugjem 
poslu  ili  odmah  sujnttju  izricati.  Kolo  U),  sa  bc,  pass.: 
U  KHJam  do  vijeka  (n.  p.  knd  se  $to  da  u  z£ynin 
onome  za  ]coya  se  sumnja  da  h*  vratiti).  Posl.  320. 
Mogu  oprnvdati  onoga  na  koga  ne  sumnja,  DM.  2^i7. 
Nef;o  Hti  pisalo  samo  ono  o  ćetnu  se  mog:lo  sumnjati. 
322.  —  2)  sa  se,  reflekfi.  zweifeln,  dubito.  Rj.  enačenjc 
kao  sumnjati  [bez  refieks.  ael.  —  Koji  bi  se  prenu- 
nieninti  sumiijtiH  dati  novce  napred,  onijeh  gfc-  flku- 
pitelji  neka  po51ju  aamo  imena.  Milost  22i».  Kolika 
je  to  uiir*noI  Možeš  li  je  sbvatiti"?  ja  se  sumnjam. 
Priprii\a  1*5.  A  ku  se  može  sumnjati  da  su  ljudi 
veoma  rano  u  ovake  zemljv  doMi?  127.  Je  li  pak  on 
onijeh  pet  knjiga  8am  uapisau,  o  tovie  se  jo§  mnogi 
istorici  -iumnjaju.  192.  Istoriri  govoriSe...  pa  se  samo 
sumnjahu  je  li  umr'o  jrodiiie  1237  ili  1240.  DM.  20. 
Difren  si.mnj(^ući  se  ra  tu  godinu  (1380)  me^e  1333. 
DM.  50.  Da  ovakome  sudiji  valja  znati  Srpaki,  za 
to  se  nika  ne  sumnju,  VLazid  1,  G. 

sikniojiv.  udj.  vidi  s&mljiv.  ~  1)  u  čemu  je  «iwty«, 
Ho  je  sastavljeno  sa  sumr^jom^  su  vim  je  pomiješana 
snmnjn;  rerihichtig ,  ffuspeclus:  Postupale  su  vrlo 
oStro  8«  svakim  iole  sumnjivim  ćovekom.  Mil.  223. 
—  2)  0  čemu  je  sumnja;  ziceifelintft,  dubius.  za  1 
i  S  suprotno  besnmljiv,  besumnjiv.  —  3)  suspiciosus, 
suspicatis.  Stulli.  koji  rado  sumnja  o  svačemu;  arg- 
icnhnisch. 

8ABnJiva(%  niimnjtvea.  i«.  —  1)  suspiciosus.  su- 
spicans.  Stulli.  čovjek  sumnjiv  (S),  koji  rado  sumnja 
0  »vačetnu;  Argii:Ohner,  —  2)  čovjek  sumnjiv  (1),  ii« 
kojem  je  sttmttjii  za  sto  god;  Verddchtiger,  homo  su- 
spectujt.  J.  Bogdanovii?. 

sAiudran«  sumorna,  adj.  {\\  Sniemu  i  u  Bać.)  n.  p. 
ioviek,  vrijeme,  diister,  tristis.  RJ.  sumorno  vrijeme^ 
kad  se  nasatnori ;  isp.  nasumoriti  ^.sumoran  čovjek^ 
koji  se  nakanji,  namrgodi,  namršti,  iiutmurij  natmustt, 

NumdrnOst ,  Bum<Srnof<ti,  /'.  osobina  nnogn  što  jr 
sumorno.  —  Sveti  oei  (kalupjerj)  mogli  bi  svukad 
gledati  u  more,  i  razbijati  svaku  zlovolju  i  sumumost 
svojegustAnjal  Me^.  305. 

sunpur,  »a.  dcr  Schirefel,  suljihur.  Uj.  —  Kad  vide 
gemlju  ovu  oparenu  sumporom  i  solju,  govori6s  avi 
narodi:  za  ^to  nčini  ovo  Gospod  od  ove  zemlje? 
Mnja.  V.  29,  23. 

Numpdrai''a,  /*.  geschtcefelter  Lappen,  pannus  (lu- 
cinia)  sulphuratus  (-ta).  Rj.  sumporno  drvce  kojim 
se  iHitra  pali.  vidi  ('•ibret,  palidrvce,  palionica,  puca. 
Šibica,  žigic-a.  —  Hladnokrvno  i  nemarno  pogledaS 
na  malu  sumporaču.  kojom  se  vatra  pali.  rriprava 
131.  riječi  s  takim  nast.  kod  ajgirai^a. 

sQinp6ran,  sumporna,  adj.  što  pripada  sumporu; 
Schtcejd-,  sulphurts.  —  Koji  imahu  oklope  ognjene 
i  plavetne  i  sumporne.  Otkriv.  1),  17.  Dah  (ioapodnji 
kao  potok  sumporjii  upa!i('?e  ga.  Ih.  30,  33. 

sumpurenjc*  n.  verb.  od  sumporiti.  radnja  kojom 
tko  sumpori. 

sAinporlt,  adj.  u  čega  ima  sumpora;  schtcefelhaltig, 
8<^vefelig,  sulphuratas,  sulphureus,  —  Otuda  su  sttm- 
poritt  toplice  (ilidže)  i  kisele  vode.  Priprava  i*.  Gjavo 
koji  ih  vara^  bi  baćen  ujesero  ognjeno  i  mmporito. 
Otkri V.  90,  10. 

.sumporiti,  rim,  r.  impf.  Sto,  sumporom  oa  na.^ipatit 
sumpor  na  nj  metatij  sumporom  zakagjivaii  n.  p. 
hurt;  aehtffefein;  Mulphure  inficcre.  v.  pf.  sloi.  nsv 


u   kojima  je  i  pott>rda   sa   ovaj 


Ri.  vidi 
kad  se 


Bumponti,  o-,  po- 
prosti  V.  impf. 

suiurA<*tik.  Bumr^ćka,  m.  vidi  sumrafjc. 
i  surannik.   sumrak,   su-mraćak   {isp.   su   2), 
sumračitva,  kad  još  nije  mrak. 

sumrnt'Avanje,  n.  das  iiammcrn^  crepusaiJum.  Rj. 
te/6,  od  suniraćftvati  se.  stadije  koje  birut  kad  se 
simvnčant. 

samrneAViiti  se,  sumriV^ava  se,  r.  r.  impf.  đdm- 

meruj  aiivesperascit.  Rj.  vidi  snircati  ae,  i  sini.  ondje. 

su -mitićav.i  se,   hvata  se  sumrak,  v.  pf.  suraraeiti  se. 

!      sninrnt'iim,  f.  (u  Boci)  vidi  mrklic^.  Rj.  vidi  i  mrak, 

,  pomr(5ina.  —  numraćina  upravo  je  augm.  orf  sumrak, 

I  pa  zato  je  više  nego  sumrak,  sumraćje,  t.  j.  mrak  sam. 

SumrAMti  se,  »DmraĆi  se,  t*.  r.  pf.  vidi  smraOili  se. 
Rj.  su-mraOi  se,  sumrak  se  uhvati,  vidi  i  amri5i  se,  i 
syn,  ondje. 

snmriidjc,  ».  die  Abenddammerung,  crepusctiluvi ; 
I  Sance  laigje,  samračje  se  hvata.  Rj.  kad  se  sumra- 
I  čava.  vidi  sumraiSak,  t  sgn,  ondje.  —  Sede  sunce,  a 
I  pade  sitmračc.  Npj.  3,  IHO  (sumraf-e  mj.  eumrai^je, 
koo  oruže,  naruče,  oraže  i  t.  d.  injesto  oružie,  naruCje, 
I  ora^jo  i  t.  d.).  No(?  onu  osvojila  tama  .  . .  Polamnjele 
zvijezde  «  snmračje  njezino,  Jov  3,  y. 

hRDirak,  m.  vidi  sumrarje.  Rj.  su-mrak.  isp.  su  2. 
kiid  se  sumračav't,  kad  još  nije  mrak.  mdi  i  aamra^ak, 
i  stfn.  ondje. 

'ii\%ni\%gtU  f.  (u  0.  O.)  kad  se  snijeg  i  grUd  i  ki^i 
ugrn.^a:  ne  može  se  da  ide  od  sumugge.  Rj.  sn-muzga. 
isp.  mu:^'). 

.snnaeiiT*  adj.  [u  PaStr.)  n.  p.  zahod,  istok,  vidi 
sunčani.  Rj.  što  fripada  suncu,  vidi  i  suua&nji. 

sbuaheo  (u  bitci),  sftnaSce,,  n.  dem.  od  sunce: 
Ust:ini  malo  »unahce.  Rj.  —  »^to  se  sunce  pokraj 
gore  krade?  Nije  ono  ni  žarko  sunašce^  veiS  je  ono 
Jelina  gospoja.  Npj.  1,  57H.  taka  dem.  kod  brdašce, 
srdahi'e. 

Siiin\§ljodiiik,  m.  su-na.Aljednik.  isp,  su  1.  koji  je 
s  kim  zajedno  nasljednik,  drug  mu  u  nasljedstvu; 
lUr  Mitcrbe,  cohcrcs.  —  Ima  47  rijetki  koje  su  od 
yiaveijskijeh  jMjarbljene  .  .  .  sunašljednik.  Nov.  Zav. 
VI.  Kad  smo  djoi-a  i  na^Ijetinici  smo :  nasljednici 
dakle  BožiU.  a  sunašljedfiici  JIristovi.  Rim.  S,  17. 

sAnilšnJi,  adj.  što  pripada  suncu,  vidi  aunac^ni, 
sunćnni.  —  Od  sabaja  jutražnjega,  zlo  mi  jutro!  do 
captula  sanašnjega,  žlje  mi  saoek !  Kov.  107. 

SUOrc,  n.  die  Soune,  sol.  Koga  sunce  vidi  njtitni 
ncnmivcna,  o^am  mu  je  dana  nazatka.  Rj.  dem.  su- 
nalice,  suna^cc.  sunce  (t:ATkHi.i|C^  od  osnove  poslale 
nastavkom  >nae  od  kor.  od  Vofp.^  je  sijati).  Osn.  34G. 
nast.  jnin-cp  dem.  je  kao  u  srce,  izgubivši  inaćenje 
dem,  —  Badnjake  mnogi  sijeku  prije  suncu.  Rj.  11b. 
Po  tom  se  (konoplje)  na  suncu  su5e.  Rj.  bUb.  Sunce 
grije,  scheinl,  sol  lucet.  Rj.  101b.  Žarkovito  sunce, 
žarko  .sunce:  5^arko  go  je  ogrijalo  sunce.  Rj.  155a. 
Ždraknuti,  granati:  Siince  zdraknu  od  istolca.  Rj. 
155b.  Stmce  zagjc  za  goru.  Rj.  lG2a.  Za^jelo  sunce, 
Rj.  191b.  Pred  noć  kad  zahladi,  i:  kad  zahladi  sunce. 
Rj.  2(X)b.  I^clo  se  sunce,  vf.  pomr^ti,  uhvatiti  se, 
Kj.  224b.  t^tkle  nikad  ne  zalazi  sitnce,  Rj.  231b.  Vjetar 
ispod  sunca  (od  istoka).  Rj.  237a.  A  kad  mri^e  i  ^- 
činu  sunce.  Rj.  372b.  Da  ste  brile  do  ogranka  sunca . . . 
ograne  sunce.  Kj.  43V)a.  Oskočilo  stince,  t.  j.  izišlo  po- 
visoko.  Rj.  471b.  Petrovo  sunce,  t.  j.  PetrovskOf  ljetno: 
Bai^ili  ih  n«  Petrovo  sunre  .  .  .  Peče  ga  sunce.  Rj. 
41>7b.  Pomrači  se  sunce  .  .  .  pomrči  sunce.  Rj.  5S8b. 
J^igrijalo  sunce  .  .  .  prigrijera  sunce,  \>\će  kiSe.  Rj. 
588a.  Danaa  je  priŽarilo.  t.  j.  vrnćina^  pripeklo  sunce. 
Rj.  58Da.  Hagja  se  sunce.  62da.  listan'  srce.  rodilo 
se  sunce.  Rj.  653a.  Odskočilo  sunce  s  koplja.  Rj.  658a. 
Sjelo  sunce,  cf.  zaci,  smirili  se.  Rj.  684b.  Smiruje  se 
sunce .  . .  smirilo  se  sunce.  Rj.  ti^5a.  Kad  bi  pijetli 
zapjevali,  on  bi  poSao  natrag  i  do  sunca  bi  došao  u 
SVOJ  grad.  Rj.  7d0a.  Jsleklo  je  sarko  sunce  da  iza 


suncokret 


—  495  — 


snositi  \ 


■ 


rore.  Rj.  758(1.  Niti  Visuc,  nit  ga  snnce  žeie.  Uj.  77r>ft. 
Jhvttii  se  injeHei.',  ftunce  (knd  pomr{'i).  Uj.  7f>4a.  Hvelli 
CRre,  intnce  ogrejalo!  Npr.  fiH.  PriptnU' SH»r<r //ynsAy. 
il6(i.  Kad  aunce  zapadne  .  .  .  fekaSe  kad  'U  se  sunce 
Btniriti  .  .  .  kad  »e  nunce  pomoli  isa  plunirm  . . .  doklen 
nunce  dobro  topljc  ne  ottlcoči .  .  .  kad  tJe  »unce  isači. 
2l>3.  Bolje  je  da  te  zmija  npekne  nego  da  te  Marfano 
Runcc  ogrije.  [V  Diihrovnikii.  On^^je  se  miali  dn  je 
suuce  marta  tnjeneca  vrlo  nezdraroh  Posl.  23.  /bop; 
sirota  sunce  njaje.  88.  Zubuto  sunce  (ua  mrazu  kad 
Bunee  siju  pa  je  opet  zimn).  04.  Izišao  kao  mara  (u 
proljeće)  na  sunce.  y8.  Kudgogj  rntnce  ieče^  svud  se 
bljebac  je<le.  102.  Sunce  na  istok,  a  I3o^  na  pomoći 
(Prekrstivši  »o  refe  Crnogorac  kad  vidi  funce  jrje 
izlazi).  2i*(J.  Tako  mi  ko  t^ti  (t.  j.  iiunca\\  307.  Tako 
po  snnCH  veseo  hodio!  3i)9.  U  ime  Ho(<a,  t*  čas  dobar 
mncc  isteće.  Npj.  1,  0.  Seja  Itrata  na  sunaSce  zvala: 
■  Ajde  brate,  nu  simasce  jarko,  da  fe  jarka  sunca 
nagrejemo^.  1,  12.  Sunce  nam  je  na  luhodu,  brzo  <5e 
nam  zac".  I,  35.  Jer  je  sunce  ognje  vito,  sestru  Cm  mi 
»rjortfi.  1,  155.  Hvetli  lare,  ogrijuno  sunce!  1,  15y. 
A  Bog  suncu  tijo  odgovara:  »Jarko  sunce^  moje  čedo 
drago!  biid'  veselo,  ne  budi  ljutilo.  1,  SOo.  Te  sen 
Čini  koDJu  i  junaku,  da  mu  lice  ne  smagne  od  sunca. 
2,  98.  Do  sunf.a  joj  bi.ntra  voda  bila,  od  sunca  se 
voda  zamutila.  2,  340.  I  sunce  je  vjerotn  ^^rcimulo. 
te  fie  grije  zimi  k'o  i  ljeti,  a  ja  vjerom  prevrnuti  ne 
(•M.  2t  378.  Probudi  mi  dva  nejaka  mna,  du  mi  gjecu 
sunce  ne  zalazi,  3,  4(Xi  {1  sad  ne  povori,  da  ne  valja 
apavati  kad  sunce  zalazi.  Vuk).  U  obrazu  b'jela  i 
rumena,  kao  da  je  do  podue  nzrasUt  prema  Uhom 
suncu  proljttnome.  3,  543.  A  kad  treće  jutro  OHvanulo, 
i  na  popas  sunce  iskočilo.  4,  444.  Kad  jutrnje  sitne« 
ogrijalo.  4,  60»>.  Tek  Ato  hjeSe  ogrunulu  suure^  pak 
me  devet  ogreja  sunaca,  kad  ja  vi«rjeh  dva  hrabra  vi- 
teza, izbavile  mene  od  Turaka.  5,  4fi£).  SluAaj  sutra 
«  ragjanje  sunca.  HNpj.  3,  204,  Obrnuvfti  je  (vje- 
renicu) unaokolo  tri  puta  put  istoka  (kao  Mo  sunce 
irftf,  a  lijeve  strane  na  desnu).  Kov.  Go.  Moje  sunce 
od  istoka^  moj  j*a/are!  107.  Druga  (zrna)  pado&c  na 
kamenita  mjeMa  ...  i  kad  ohnsja  sunce,  povenn.3ie. 
Mat.  13,  a.  Kaka  je  korist  ćovjeku  od  svega  truda 
njegova,  kojim  se  trudi  pod  sunrcm.  Prop.  1,  3  {isp. 
flvc  Sto  biva  pod  neboin.  1,  13).  Ne  gledajte  me  Sto 
HAUi  crna,  jer  me  je  sunce  opalilo.  Pjea.  nad  pje.4.  1. 
6.  Ne  će  biti  gladni  ni  j.edui,  ne  će  ih  hiti  vrućina 
ni  sunce.  la.  49,  10.  Ove  golo  grozdooe  može  priprljiti 
sunce.  Zim,  334. 

sAaeokrćt,  m.  die  Sonnenblume,  helianthu^  annuns 
Ijinn.  cf.  sunOanik  2.  Rj.  biljka,  n'di  i  podaunac.  — 
Huneo-kret.  za  drugu  pola  isp.  prc-kret. 

sunj^hni,  adj.  Svnnen-,  soliš,  cf.  miuat'-ui.  Uj.  sto 
pripada  suncu,  vidi  i  8uua.^nji.  ^  Tvoja  se  sreća 
rodila,  sunčanom  šdrakom  povila.  Rj.  155b,  Oko 
sunčanog  rvgjaja.  Rj.  BuSa.  Ovijeh  80  planeta  i  22 
ujiliovijeh  pratilaca  zajedno  «a  miuccm  zovu  se  sve 
skupa  sunčana  sistema.  Priprava  94.  Ne  klonuSe  mu 
ruke  do  zahoda  sunčanoga.  Moja.  II.  17,  12.  Izlomiće 
stupove  u  domu  sunčanom  gto  je  u  zemlji  Mi^irskoj. 
Jer.  43,  13.  Sunčani  likovi  vaši  izlomiće  se.  Jezek. 
6,  4.  Vala  h^ga  sunčanoga.  Prip.  bibl.  81, 

1.  KJlui'uiiieti,  /.  der  Sonnenatrahl  (im  Zimmer), 
soliš  radius  (cubile  illuatrans).  Sj,  »uticana  zdraka 
(u  sobi). 

2.  sune&afen,  /*.  u  Boci)  vidi  sunćarica.  Rj,  vrUi 
u  glavi  od  sunca, 

sau^^ik,  sunć&nfka,  »n.  —  1)  die  Sonncnuhr, 
horologium  solarium.  Kj.  sunčani  sahat.  —  Evo  ja 
ću  vratiti  sjen  po  koljencima  po  kojima  je  siSao  na 
sunčaniku  Ahazovu  natrag  za  deaet  koljenaca.  Is.  38, 
8.  —  2)  (u  PaStr.)  vidi  auucokret.  Rj.  biljka,  vidi  i 
podsunac. 

s&D^ai^c*  n.  das  Sonnen,  apricaiio.  Rj.  verb.  od 
suućati  se.  starac  koje  hiva,  kad  se  tko  sunča. 


Niiii^iirft^tt,  f.  (u  Riaun)  vrlež  u  plavi  od  minca,  d<r 
Sonnenstich^  solstitialis  morhus,  cf.  2  RunćiVniea.  Uj. 

suneati  so,  sunćiim  ne,  v.  r.  impf.  sich  sonncn^ 
apricor.  Rj.  kao  grijati  se  na  sttncu.  Za  kućom  bila 
pod  kamenom  u  rupi  zmija,  koja  je  cesto  izlazila,  t« 
se  pred  rupom  ."»vojom  sunć<da.  Posl.  ()3. 

sQnJ''OV.  adj.  der  Sonnc,  soliš:  Da  on  uzme  sun- 
eevu  sestrieu.  Rj.  Ho  pripada  sitncn  (kad  se  mislt 
kao  licr).  —  Idući  tako  dogjc  k  i^unčenij  nuijki.  ,S'u«- 
čera  je  m(^ka  zapiui:  »Od  kud  ti  ovde,  rajska  du- 
Sice?«  ..  .  eto  ti  sunua,  pa  nazvav.^i  materi  dobar 
veće,  reće  joj :  »Majko  I  tu  mirile  rajska  duMni*. 
Npr.  50.  (.)  vi  moji  angjeli  .  .  .  pa  pogjite  po  »vetu 
od  Božijeg  proz-or«,  od  sunčevog  istoka.  Npj.  1,  128. 
Sunčeva  sestra  t  oar  (natpis) .  .  .  Ja  .^am  suueu  rogjenii 
sestrica.  1,  158.  Ove  godino  vladu  planeta  sunce.  Go- 
dina je  sunčeva  obično  suAna  i  topla.  Danica  3,  XVII. 

.sun^evie*  m.  (sU)  Sonnensohnt  soliš  filins:  Proai 
ButK'e  za  svog  suyičevića.  Rj,  eunčev  sm. 

sAnoć^nje.  n.  das  Iie.<amciden,  circumrisio,  Rj. 
verh.  od  ifuMCtili.  radnja  kojom  tko  suneti  koga. 

sun^džiju,*  m.  der  Beschneider^  cirenmcisor.  Rj. 
koji  suin'tt.  vidi  »utietlija.  —  «une(t)-dži(ja)  (Turski 
završetak). 

srtnct,*  »I.  die  Besckneidung,  cireumcisio.  Rj. 

silnotiti,  tim,  v.  impf.  hesrhneideu^  HrcumcitUt. 
Car  suneti  do  dva  tvoja  sina.  Rj.  snuetiti  muško, 
ohreziraii  ga.  kao  sto  tfira  u  Turaka  i  Židova,  v. 
pf.  posunetiti.  —  Turri  pnivi  nijemi  sultiini,  Turćin 
nije,  ko  nije  ft»n«(r«H,  aultani  se  nafri  ne  sanctr.  Npj. 
5,  513. 

sunMlljn*,  m.  tidi  «uned^.tja:  A  za  njime  Tare 
sHuetliju.  Rj.  —  Hunet-li(jaj,  (Turski  znvrietakj. 

siin^tfr*  m.  der Schn'fimm,  spongia.  Rj,  nVZi! spengn, 
spuga.  —  Car  metne  u  veće  potl  bradu  sifngjer,  te 
u  nj  »aspe  ono  pićo  koje  mu  cariwi  done.*;e,  i  tako 
ostane  pri  sebi.  Npr.  0**.  Pije  kao  sungjer,  Posl  247. 
Uze  sunper,  napuni  octa,  te  ga  (Isusa)  pojase.  Mat. 
27,  48.  UtrvSi  trpezu  sungjerom.  DP.  341. 

sitnica,  f.  (u  Boci)  die  Htmbeere,  morum  Idaeum 
{rubus  idaeas  L.  Rj.").  cf.  maliniL  Rj.  biljktt,  — 
Planika,  drvo  na  kome  rodi  maginja  (kao  velika 
sunica.  iznutra  Žuto  kad  jo  zrolo,  a  zeleno  bijelo). 
Rj.  505b. 

1.  sfluovral,  ni.  (u  Dubr.)  die  Nanisse,  narcissus 
ipoeticng  J,."!  Rj.')  Rj.  biljka.  —  suno-vrat  (prva  je 
pola  osnova  od  koje  je  sunce).  Oso.  15.  isp.  tako 
slož.  riječ  kolovrat. 

S.  sQnovriit,  sOnovratleo,  u/>^  Ilals  und  Kopf, 
praeceps.  Rj.  adv.  suno-vrat,  suno-vratice,  na  vrat 
na  nos.  —  Znaćenje  (korijenu)  gnati,  navtdjivati : 
auDuti  (ruere  u  StuHća\  sanovratj  sunovratice;  šu- 
ljati. Korijeni  225. 

iiAnutl,  KUuem,  r.  pf.  —  1)  ein  uenig  gicKsen, 
schutien,  fundo.  Kj.  su(p)nuti,  kao  usuti.  isp.  šuti 
(Bpem).  V.  impf  prosti  sipati.  —  2)  znaćenie  (kori- 
jenu) gnati,  navaljivali:  aunuti  (ruere  u  Stuhća).  Ko- 
rijeni 235.  8U(k)nuti?  isp.  suknuti  3.  r.  impf.  su- 
kati  2.  —  Kad  ti  mećava  a  bure  i  8  juga  stine  i 
dnne.  onda  Iako  ne  prestaje.  .1.  Bogdanović. 

snofAvunJOf  n.  vcrh.  od  1)  snoćavati.  2)  suoćavaii 
se.  —  2)  radnja  kojom  tko  suočava  koga  s  kim.  — 
2)  radt\ju  kojom  se  tko  suočava  s  kim.  —  Jer  »e 
7.B  konja  kad  bi  se  dokazalo  da  je  kraden^  odregji- 
valo  suočavanje.  DM.  262. 

suof'Avati,  suoĆavam,  v.  impf,  potvrda  u  suoča- 
vanje, koje  vidi.  8u-oĆavati.  v.  pf,  suoćiti  (»  »e).  — 
I)  auoćavaii  koga  s  kim,  sastavljati  ih  da  govore 
jedan  drugomu  u  oči.  i»p.  suoćiti.  —  2)  sa  ae,  reci- 
proč.  Huoćavati  se  s  kim,  sastajati  se  s  ttjim,  da  go- 
vori jedan  drugomu  u  oči.  isp,  nuoOiti  se. 

su6£lti,  siloćlm,  v.  pf.  Rj.  BU-otMti.  r.  impf.  auo- 
ćavad.  —  1)  sastaviti  koga  s  kim,  d&  govori  jedan 


sap 


496  — 


supsfantiT 


drujfom  u  oči,  (jfffenilbergteUen  (steei  Aussagende),  ' 
}:onfroutiren,  compouo.  Kj.  —  2)  sa  se.  reelproč. 
V'O^hi  ftp,  vidi  Huov.iti  «e.  Rj.  7ft3b.  —  Nije  obijaj  u 
RimlJAnn  dA  hq  prije  pokloni  kakav  ćovjek  na  smrt 
dok  fie  optuženi  ne  siiovi  s  onima  koji  g&  lule.  Djel. 
Ap.  25,  16. 

S&p.  m.  Art  Ftarlisaun^  uggeris  genns.  Rj.  nekaka 
zagrada  h  vodi  gdje  »e  ribu  hrata.  n'rf*  daljan,  f^Arda* 
jaz  4.  —  Morava  od  Ćuprije  dolje,  da  nije  gilnih 
klada,  panjeva  i  supoca^  mogle  bi  po  njoj  ići  lagje. 
Oanica  2,  38. 

s&p&rnien,  f.  die  Widerftac)i€rtn,  adversuria.  Rj. 
811-parnica,  drugoj  poli  o.sn.  od  koje  je  (preli  (se). 
guparnicn,  koja  se  8  kim  pre,  prepire,  protivi  mu  ne. 
i*p,  protivnica.  —  U  Ugarskoj  nagje  (Dubrovuik) 
Mlecima  dostojon  suparnicn.  UM.  233. 

sAparnlk,  m.  d^r  Widersacha\  udrersarius.  Rj. 
BU-parDik.  za  po$tanje  vidi  aupamica.  iftp.  protivnik. 

—  Miri  se  srt  suparnikom  svojijem  brzo,  dok  si  na 
putu  a  njim,  da  te  suparnik  ne  preda  audiji.  MaL 
5,  25.  Gospode  I  hudi  suparnik  suparnicima  mojim; 
udri  one  koji  udaraju  na  me.  Ps.  35,  1.  Poroto,  koja 
je  viAe  lićila  na  najeiariji  aud,  kojim  bu  suparnici 
aami  raspravljali  svoju  Btvar  na  sastanku.    DM.  262. 

superlativ,  m.  superlativu^  (gradusj.  gram.  tre6i 
red  poreijjtJija.  —  Dolazi  sam  po«itiv  kao  kompa- 
rativ, prela7.p<*i  sa  >naj«  u  superlativ.  Rad  26,  72. 

sApistc,  N.  gdje  je  Rup  bio,  (ht  tro  einsi  ein  aup  ge- 
veaen  Rj.  —  snplšie.  U  Vakovu  rječniku  sitpUte 
mislim  da  je  pogrješka.  Korijeui  312.  rijeci  s  takim 
nitst.  kod  birjuSte, 

Sap^iloricA,  f.  kod  Vukovara  doliua,  gdje  je  negda 
bara  oiln,  a  oko  nje  vinogradi.  Rj. 

sdpdjnik,  m.  (u  Boci)  koji  s  kime  zajedno  stoku 
paae  i  poji.  Rj.  Hu-pnjnik. 

saposlcijn,  f.  snppoAitio,  die  Supnositionj  Voraus- 
aetžung.  —  S  takim  supo.tieijama  ide  fte  joS  dalje. 
Kad  bi  ta  supo^ita  mogla  biti  u  naScm  jeziku,  za  ^^o 
se  ni  ista  ni  druga  takova  ne  govore?  Knjii.  3,  589. 

SUp6zua1i,  znam,  v,  pf.  vidi  poznati:  Tuđe  Rade 
supoznade  ljubu.  Rj.  su-poznali.  vidi  i  spoznati,  r. 
impf.  poznavati. 

sćlprasao,  silpraana,  adj.  t  j.  k^ala6^  triichtig 
(ton  der  SVi«j,  praegnuns  (porca),  Rj.  »u-praana  (kao 
«fi  prasetom),  t.  j.  hrenja.  —  tnkfu  ndj^  koii  sjanjan. 

sApra^Irji.  f.  (u  ('.  G.)  riđi  pfpor  2.  Rj.  rruc  pepeo. 
vidi  i  BupraJikii,  aupražica.  —  prah  .  .  .  opraMca,  su- 
praiiiia.  Korijeni  2^7. 

sApraSka,  f.  tidi  ouproŽica,  oupra^ica.  Rj.'  vidi  i 
pfpor  2.  vrnć  pepeo,  supra^.-ka,  8  protnjenom  glasa  £ 
pred  k  na  S.  ta  postatije  riđi  aupmiica. 

sApražifM.  f.  gliihende  Asche,  činim  calidus;  cf. 
aupraS-ioA,  snprasika,  pf|)or  2.  Rj.'  rrfit'  pepeo,  —  su- 
pnitica.  su  drugu  ;)o/u  ittj).  »ražili. 

sftprcdakt  aiipretka,  m.  viai  prelo  1.  Rj.  au-predak. 
la  drugu  polu  isp.  presti  (preaem). 

sftprel.  m.  (u  C  U.)  vidi  popret  Rj.  au-pret.  ea 
drugu  polu  isp.  pretali.  popretana  vatra,  ieravu.  vidi 
i  upret.  zapret. 

suproć,  Hdi  auprot ;  Ako  bude  snproć  mača.  Suproć 
jele  žutu  dunju.  Rj.  su-proč.  vidi  i  suproiSu.  —  ena- 
čenje  i  upotrebljavanje  vidi  kod  protiv. 

sftproi'^njc,  ».  duH  Widerseteen,  der  Wider!dund, 
repugnatio.  Rj.  verb.  od  suprotiti  se.  radt^a  kojom 
se  tko  suproti  kome.  vidi  protivljenje,  suprotivljenje. 

—  Kao  i  vi  &to  se  nekad  Bupro6iste  Bogu  a  aad  biste 
pomilovani    njihovoga  radi  suproćenja.  Rim.  11,  30. 

suproću.  praep.  8u*pro<hi.  vidi  suproć,  sproću,  proču : 
Brzo  svoga  topa  dovuKote,  i  tuproću  knjaževa  8tavi£e. 
Npj.  5,  197.  —  značenje  i  upotrebljavanje  vidi  hod 
protiv. 

sAprd.^tina,  /*.  »svakn  sam  već  »uprostinu  na  ovu 
moju  groznicu  pio.  pa  ne  pomaže  niAta.c  J.  Bogda- 
noviil  8upro(t)-6tina,  iio  je  suprot  bolesti  kakvoj,  i^jek 


od  nje;  Gegenmittel.  vidi  nstuk,  utuk.  —  ga  na$t 
i>jo.  g08po.Uiua. 

suprot«  gagen,  rontra,  cf.  aupro**.  Rj.  au-prot.  t'/rf» 
značenje  i  upotrebljavanje  kod  protiv,  s  prijedlozima 
na  I  u  složeno  nasupro^  usuprot,  koje  vidi.  —  Ali  u 
Daničiča  suprot  (>  jedan  put  protivu)  dolari  i  kao 
prijedlog  s  trenim  pndeicm:  Za  lo  im  ue  ću  dati 
Madijana  u  ruke,  da  se  ne  bi  hvalio  Izrailj  suprot 
meni  govoreći:  moja  me  ruka  izbavi.  Sud.  7,  2.  Složno 
prtstji^e  i  suprot  l^i  vjeru  uhvatile.  Ps.  83,  5.  Po- 
staviću  oko  kod  doma  svojega  suprot  vojsci,  suprot 
onima  koji  odlaze  i  dolaze.  Zah.  9,  8.  protivu  ćemu: 
Oni  pomagahu  Davidu  protivit  četi.  Dnev.  I.  12,  21. 
isp.  I  naBuprot  kao  prijedlog,  tako  dolazi  prijedlog 
protiv  (i  sve  premjene  njegove  koje  vidi  kod  protiv) 
sa  riječju  u  dativu  i  u  starim  knjigama  i  u  knji- 
ževniku (osobito  starijih),  ali  ne  dolazi  u  narodnim 
ttmot Imovinama.  Protiv  je  t.j.  bio  {kao  i  premaj  negda 
prilog  (adv.),  a  ni  danas  jos  nije  set*gda  prijedlog, 
po  tom  je  uza  nj  treći  padei  imao  i  danas  ima  uvoje 
značenje  kao  i  %ts  druge  riječi.  Ali  ne  mo^fuči  u  govoru 
slobodno  mijenjati  mjatta  nego  ne  drieSi  padeža,  iz- 
jednačuje se  8  prijedlogom.  Žnaei  e  trećim  padeiem 
što  i  8  drugim :  da  je  nešto  obrnuto  onome  sto  smtči 
riječ  sama.  isp.  Siut.  372. 

silBrotAiit  silproina,  adj.  vidi  protivan,  suprotivan. 

—  Misao  nova  sa  avijem  suprotna  novčanoj  globi. 
DM.  318.  Kad  bi  ih  uzeo  da  opiše  ko  sa  strane  »u- 
protne  onoj  s  koje  ih  gleda  Svetić.  0  Sv.  0.  32. 

sdprotlti  se,  tim  ae,  v.  r.  impf.  kome,  .tich  viđer- 
setzen,  obsisto.  Rj.  vidi  protiviti  se,  suprotiviti  se.  — 
MaĆija  »tane  govoriti  svojoj  kćeri  da  ide  onamo,  a 
ona  se  zatezala  i  suprotila,  ele  najposle  mati  je  koje- 
kako  namoli  i  ona  otide.  Npr.  140.  Sovjet  se  nije 
smio  Kara-Gjorgjiju  suprotiti  ni  u  čemu.  8ovj.  11. 
Koji  se  uz  nrkos  suprote  istini.  Rim  2,  8.  Kao  i  vi 
Mo  se  nekaa  stipročaste  Bogu.  11.  30. 

sDprotlvttB.  sUprolivua,  adj.  vidi  protivan.  t«uprotau. 

—  A  &to  kaied  za  druge  kraljeve,  jere  če  im  biti 
suprotivno,  ja  nićiie  gosposlvo  ne  tražim,  nako  moje 
Sto  je  od  starine.  Npj.  5,  32.  E  ne  smijem  od  drugih 
kraljeva,  e  bi  njima  suprotivno  bilo.  5,  144. 

Nuprotiriti  so,  suprtitivim  se,  v.  r.  impf.  vidi  pro- 
tiviti Sf,  suprotiti  se.  —  Nemoj  se  ludu  KuprotiviV, 
DPo»I.  78.  Protiviti  ae;  suprot,  suprotiti  se,  suproti- 
viti se,  suprolivSiina.  Korijeni  286. 

suprotirljci^e,  h.  verb.  od  auprodviti  se.  radija 
kojom  se  tko  suprotivi  Čemu. 

suprotlv^finii,  f.  t"  81av.)  die  M'idrrspetistigkeii, 
contumacia :  kod  njega  je  aama  suprottvština.  Rj. 
osobina  onoga  koji  se  svačemu  rado  siiprotioi.  — 
riječi  s  tak'im  nust.  kod  gospo^tina. 

silprotnfist,  sfiprotnosti,  f.  osobina  onoga  ho  je 
suprotno;  der  Oonirast.  Oegensats,  contrarietas.  vidi 
protivnost.  —  >A  nu«,  gdje  »nu«  sobom  izriće  su- 
protnost prema  nječemu  prednjemu,  kao  »nego«  i 
>ali«.  DaniĆić,  ARj.  25b.  Onamo  se  hrani  svoja  kuća; 
ovamo  »e  rasipa  tugja  tekovina.  Vndne  suprotnosti! 
Megj.  27. 

s6pru|ra,  f.  —  1)  vidi  tojaga.  Rj.  r^t  i  batina  1, 
i  syn.  ondje.  —  2)  vidi  žena  2.  u  Stullija  supruga, 
uxor,  iz  Muškoga  jezika.  —  protiv  ove  riječi  piše  Vuk 
u  Pie.  16:  Da  je  znao,  kako  narod  misli  j  govori, 
jamaćoo  bi,  n.  p.  ono  mogao  napisati  i  bez  supruga 
i  bez  supruinika  i  bez  supruge  i  bez  supruzeskij,  « 
opet  i  sam  Vuk  ima  ali  samo  za  kneginju  Ljubicu 
kao  bojeći  se  njoj  kazati  žena:  U  ovome  oćajanom 
stanju  niko  Miloto  nije  nmeo  tako  ohrabriti,  kao 
njegova,  njega  dostojna  supruga.  Ljubica,   Miloi  82. 

SUpstantiv,  m.  subatautivurn  (non^en);  vidi  samo- 
stavno  ime,  imenica.  —  Mlada,  upravo  je  adjektir 
pa  se  uzima  ga  supstantiv.  Osu.  18  {vi.  supstantivi): 
Deminutivi  supstantivi.  QlaB.  13,  474.  [i  sopstantiva 


sar 


—  -m  — 


susreUiO« 


prema  Lal,  flubstantiva):  Samo  sa  SHmttantiva  mu- 
§ko^  roda.  Otin.  348. 

sur,  siira  (jMiri),  adj.  blata  (ton  Farbe),  colcris  pa- 
lidi:  Ouul  doRje  gura  tica^  te  jfa  udari.  Sara  «tti*ya, 
modri  konri.  Kj.  riđi  mirli.  dcm.  mirkant.  ittp.  oMiriti. 
kao  blijed,  kaie  se  za  buju.  —  JaJ^c  Htari  shim  }}t- 
deciju,  kakova  je,  izieli  je  vuci!  pokrivenu  flurom 
megjediiiom.  Npj.  3,  274.  Viln  jp  iimiln  preko  Itcn 
komud  Aurc  čohe.  Pis.  M2. 

NAmr,  Hilrca,  m.  (u  Boci)  Art  Hebe  und  Trauhe^ 
pitift  ft  uvac  genua.  Uj.  neknka  losa  i  grozgje.  sa 
snnčenje  iVip.  sur. 

sArHŽiea«  f.  žito  u  kojemu  ima  vi^e  m^j  neg:o  tUj- 
Dioe,  mit  lioggen  vermischter  \VeiseHt  tritic^im  miirtum 
secali,  cf.  napolica,  Bu'rŽica.  I^.  au-ražtcta.  Mp.  su  2. 
riWi  i  poiovnica  1. 

surddnn,  m.  (u  Ba<^koj)  vidi  surduma.  RJ.  tap. 
Madž.  azOrdolmanv. 

»arddmar,  »urdomira,  wi.  akc  Kj.'  XXXI.  tidi 
nbudžijn.  Rj.'  riđi  i  Hurnabov,  nabov.  koji  ijradi  sur- 
dotnt:,  surdume.  —  Zakrt'ka.  komadiO  ćohe  ^to  surdo- 
mari  izmejrju  ^va  urae<^u.  RJ.  178b. 

sArduk.'  m.  (u  Srijemu)  rif/i  iunipi.  provalija  (^'dje 
ie  n.  p.  put  i/.nic^Ju  dva  bnla).  Uj.  ritii  i  aloka« 
tUilu^Jl    ]. 

surdAiuA,  f.  (u  vojv.)  od  Abadžijusko^  sukna  s  ru- 
kavima do  pni^.e  pojasa  baljina  kao  foinj-*^*'!  -^'^ 
Baučmrodc,  pallit  gentit.  Kj.  vidi  ^nrdoma.  ijtp. 
Burina. 

silriran,*  m.  riđi  protjernnica:  ućiuili  ga  surgun^ 
(,  j.  protjerali  ga.  Rj. 

sur^iiknisali.  surgiiDidSai,  vidi  protjerati.  Rj. 

sOrlau,  f.  (u  Ud)  od  crnogra  sukna  muSka  haljina 
rt  rukavima  ^kao  u  Srbiji  gunj),  eifie  Art  ManUl, 
paliti  iienug.  Rj.  ii  drugim  krajerima  Hrv.  fliirioa 
je  htdjma  kau  i  o»u  m  Lici,  nanio  ito  nije  od  crnoga 
ftukna  nego  od  sure  ćohe,  od  čega  ae  tako  i  cape.  isp. 
Huntoina,  t^urduma. 

NDrktmt«  adj.  graullch,  aUtiduH,  cf.  sur.  Rj.  d«irr. 
od  ^ur. 

s&rln.*  f.  der  Ra^ei,  rostrum  (suisjt  cf.  kiAa,  ćuAa. 
Rj.  gabica  «  Htfinjreia*  —  Svinja  re^e:  »Ja  ću  pro- 
valili koS,  i  ukrasi5u  sjeme;  i  ja  ^m  svojom  surlom 
UKorati.*  Npr.  175. 

sQrIi.  u  pjesmi  mjesto  nuri:  A  ja  starate  surli  ork, 
ufati^i  prepelii'ii.   Rj. 

fiurmA,'  f.  vidi  ra^lok.  iifp.  Hćilo.  —  Na  nj  udara 
bakam  i  bjelilo.  navlaOi  mu  frurmu  na  obrve,  karu 
boju  uft  ruse  solufe.  Hen*.  13.  Snrmti,  crna  boja, 
kojom  Turkinje  maiu  obrve,  358. 

sA  rod  les,  /'.  eirt  we$iig  v^uiandt^  tfuodauitnodo 
propi lu/Hu.-i.    Rj.   .su-rodicA.    i.<p.   su  2.  malo  u  rodu. 

ftflrsnhoVf  m.  (u  vojv.)  der  (rrohsvhncidert  lartor 
ntlgorifi.  Rj.  sur-.Habov  i  Madž.  Hr.rir)*/.nb<)?)  krojač 
koji  gradi  haljine  od  jrrosioga  sukna,  vidi  i  sabov. 
Hurdomnr.  abadžijn. 

SurnJ''teffl,  /".  (knollentragende)  Spierataudc,  »piraea 
filipeMdula.  Rj.  hiljka.  sa  postanje  ijtp.  «ur.  Osn.  ^2^. 

sOrutka,  f.  das  KiisetpaitHer,  die  Molken,  Htrnnt 
lof^tin.  Rj.  —  Da  im  nije  mloge  gostinice,  od  sira  bi 
<^ii[irije  zidali,  na  .Hraci  b'  vodenice  mljele.  Rj.  9(»b. 
/amlaz:  uspe  se  u  kakav  sud  kinflr  Aurutke^  pak  se 
u  nju  nmu7e  slatko  mlijeko,  dokle  se  Murutka  no  , 
zgusne.  Rj.  184b.  Hira,  ultttkti  xuriUka.  Rj.  8(>Ih, 
Turei  vino  piju,  a  vlasi  Hun*tka.  l>Posl.  138.  >*\\rutka 
(pred  t  osnovu  koja  nije  u  obić'aju  u  koju  je  postala 
»>d  korijena  o«l  koga  je  Hr),  <»«n.  301.  tato  se  u  gdje- 
kojim  Irajcrimn  mjesto  surutka  govori  i  sirutka,  za 
naHt.  isp.  .4eputka. 

sArTAfi  so,  shrvam  ae,  v,  r.  pf*  eusammentttiirten, 
torruo.  Rj.  H-ur\ftli  se.  rirfi  stropoftUli  se,  i  sf^n. 
undje.  V.  iiMpf.  pro9ti  urvati. 

NAVilea,  /'.   vidi  suražiea.  Rj.  su-rtica.  isp.  m  3. 


iUo  u  kojem  ima  više  rH  nego  pšenice,  vidi  i  napo- 
liea,  polovuit^  I. 

si^sak,  susAk.%  m.  (u  Srijemu)  vidi  krbaoj.  Rj.  vidi 
i  tikva  1  b.  tukvnnj,  vrg.  tikrni  koja  je  u  dnu  široka 
a  imti  držnk  titmtk  i  jednak;  »jom  ne,  prohu^vH 
je  sa  Atrane,  zahvata  i  pije  vo<la,  —  Tugia  susak. 
Oan.  269, 

s&^pd  (rtilfijed).  m.  (po  jugozao.  kraj.),  der  NctrJtUar, 
eit'inus.  cf.  kom.^ija.  Rj.  su-aje<f.  £a  su  iAp.  »u  1 ;  zn 
dragu  polu  isp.  sjcdjeti  ^=  stananati).  —  Kao  pri- 
morci i  su.tjeai  Talijanski ,  .  .  osobito  lJubrovi>ani. 
Kov.  4.  Jelisaveta  rodi  sina.  1  ćuŠe  njezini  misjedi  i 
rodbina.  Luk.  1,  6ti.  Oni  bijahu  misjedi  h  JaJdano- 
vi'Uitia.  DM.  172. 

sDsJiMla,  /".  (po  jugo7-ap.  kraj.)  die  KavJtharin,  vi- 
eiua:  Si^erca  udala  susjedu  na/vata  (Posl.  36l),  Su- 
sjeda me  svaki  danak  kara.  Kj.  riđi  komj^ijnica,  kou- 
ftijnica. 

sA^edin,  adj.  der  Nadiharin,  vicinoe:  I  tad.ir 
s:un  suknju  izgubila,  da  je  moja  ne  bih  ni  žalila, 
nego  mi  je  ttnnjedtna   bila.  Rj.  sto  pripada  suKJedi. 

sAsJcdnT,  adj.  koji  je  u  »ut^edutou:  ntiJie  gtltgcn, 
ndjacem,  ricinu*.  iitp.  obližnji.  —  KapidAik,  iliala 
vrata  izmegju  susjednijeh  kuća^  osobito  u  Turaka.  Rj. 
SBBb.  1*0  svemu  primorju  i  po  susjednim  krajerimu 
Crne  Oore.  Posl.  XLVn.  U  zapadnoj  Mjidžarekoj  i 
mioedHOJ  ondje  Afmtriji.  .Srb.  i  Hrv.  4.  Izmegju  dvije 
HUitjedne  drhir^e.  O  Sv,  0.  25. 

Sftsjedstro,  n.  die  Ntichbarscfutft.  vicinia:  Uz 
koljeim  gje<*a  janjii^ari.  »  susjedstpo  vucj  i  bauei.  Rj. 
vidi  komAiluk,  konMluk.  —  Jedau  bogat  trgovac  ir 
naiega  »»(^Vtitfra  pokloni  mi  dva  komada  najljepše 
svile.  I>auica  2,  128.  Knd  vidimo  §ta  se  h  sa.y€dfiitu 
^nasetrtu  radi  oko  toga.  Pia.  24. 

s&NiiJpiiea.  f.  Schneegetttoher  mit  fiegen,  Olattati^ 
niv€H  mixtae  plutnis.  Rj.  su-sniežica.  riđi  snsnježioji. 
sa  snijegom  sitna  kiša.  vidi  bjelokapac,  klapavica, 
lapnvicH,  lauJta,  slola. 

sJksrefa.  /.  die  Iiegegnung,occursus:  Daj  mi  Bože 
danas  «  suarećit,  u  susreću  ix  goro  hajduke.  Koga 
gogje  sretera  a  smtreći.  Rj.  su-9re(?a.  vidi  susrel.  £a 
po/ita»je  ifip.  susresti,  susreLati.  —  AV  eto  li  bjelo- 
grle  vile  a  »a^irctui  Htarome  Novaku.  Npj.  3,  33.  f/ 
susredu  Vnem  otidote,  te  sretoAe  svoga  gospodara. 
4,  346.^ 

sAsrSniiiDa«  f.  (u  Bnfk.)  pas  koji  nije  ni  xa  lov 
ni  za  ovee  |Ni  torni  ni  lovni.  Fo«l.  224).  Rj,  —  *m- 
aremći7nt  osu.  u  »tuttrimnk).  <Hju.  156, 

Susresti,  siisretčm  tstisretnem),  v.  pf.  begegnen,  ob- 
viam  fio,  otrurro.  Rj.  su-sresti,  vidi  ensretnnti.  p.  pf. 
je  i  pronti  sresti.  i\  impf.  susretati.  —  Gospod  ga 
minuo,  a  angjeli  ga  ne  susreli.  (Kad  s«^  kome  rrj^rt 
•  gospo^lin«,  Voji  to  ne  znslu>.ujp).  Po«l.  44.  I  kaduuii 
jhida  siijtretnuta,  poljubi  ga  u  bijelu  ruku.  Npj.  3, 
3f)ii.  Daleko  ih  starat^  ugledao,  ugledao  starac  igu- 
mane,  a  malo  ih  hliie  t<Hf<retnuo.  4,  KH.  Lom  ih  je 
»ret^t  SH^elnnla:  savila  se  nasred  druma  guja,  4. 
220.  Tu  je  ptiAn  kajigu  »usretnula  od  onoga  bega 
Asan-Uoljn.  4,  3.57.  Stuirela  vom  dobra  areća^  i  Go- 
spodin Bog!  Kov.  (il. 

sAsr4^t,  ni.  Rj.  rudi  tuisusret  —  J)  otiAao  mu  na 
susret,  rnigegtn,  ohviam.  Rj.  vidi  kob.  govori  nt:  i  u 
susret.  —  Pa  s  njime  sjutradan  u  jutro  i*  ta^rei 
onome  mladih.  Npr.  120.  Izigju  nm  ua  m^^reL  241. 
Namjeri  se  gjeti(^  nti  gjetit'H.  pa  na  Husrcf  konje  po- 
tekoše.  Npj.  4,  "i.'ifi.  Da  je  blagoslovon  tloapod,  koji 
le  dana«  posla  mr«*  w«  suitrct.'  lr^ftm.  I.  25,  32.  — 
2)  biti  koga  na  susret,  iuerst  uuf  d^n  Jtiieken,  dnnn 
eutgegen  nuf  die  Brusi,  cerbero  in  tergo  ct  viee  terita. 
Rj.  liiti  koga  ua  susret,  t.  j.  jethtn  put  u  prti  pa 
Oiuia  u  Ugja. 

HOsretiinJp,  n.  dait  Đegegnent  occurnu.  Rj.  vm'h. 
od  susretati,  radnja  kojom  tko  aušrtia  koga:  Ujeve- 


rima  hrgo  muntanjef  saovama  divno  do^ekanje. 
KoT.  S2. 

sftsretali.  tam,  v.  itnpf.  begegnen,  tihviom  fo.  Rj. 
suftreuti  koga,  dolajiii  mu  na  sttsrtt.  r.  impf.  ftntstt 
9reuU.  r.  pf.  Misresti.  —  Pftleko  pa  seka  ugleiinla, 
aubliže  ga  maio  gutreUda.  Herc,  Id. 

sAsretSDti.  sikfiretaem,  p.  pf.  so-^retnuti.  riđi  su- 
sresti, i  primjere  ondje, 

sksC^a^Jc,  fi.  rer&.  ođ  sustajati,  ttanje  koje  frtra, 
jtod  rto  FHitfuje. 

sbstajati.  sastajem,  r.  la«/*^.  »u-stajati.  isp,  moriti 
se,  utrugjirati  se,  ermuden^  faiigari.  r.  j>/.  »ustati.  — 
Gospod,  koji  je  stvorio  krajeve  remaljske,  ne  SHstaje 
niti  se  utru^joje  .  .  .  Djeca  se  more  i  itustt^u  .  .  .  irče 
i  R«  šusti^jti,  hode  i  ne  more  se.  I«.  44),  i8 — 31. 

sAstalira.  f.  Rj.  augm.  sustaliOina.  —  1)  iivini^ 
koje  odm&li  sunUne,  «(rr  lei^i  emtudtt,  ii«i>ms.  Rj. 
moše  9€  reći  i  zn  čtljade^  koje  odfHuh  tamtane,  — 
2)  djevojka  koja  se  xa  doba  ne  uda.  J.  Bogdanović. 
Vidi  usidjelica. 

sA«»Ulifiaa,  f.  augm.  od  !^udta]ica.  Rj.  —  augm. 
t  talim  nast.  kod  bardariiu- 

sdstao,  »tištala,  ^i^;.  {purt.  praet,  od  susiaii),  rnUde, 
fatigalHA:  Va  atuntnla  konja  odjabao.  Ri.  —  Ne  6e 
biti  megju  njima  amoma  ni  šuštala^  ni  dremljiva  ni 
i^aiiljiva.  U.  o.  27. 

sAsfali«  (ti^taDCoi,  r.  pf.  ermmdtn,  defatigor.  Rj. 
su-«tati.  i9p.  su!«tao.  vtdi  posustati  2.  r.  impf.  ^usta- 
jati.  —  Zapr'o.  d.  p.  kad  ko  sultane  na  putu^  pa  ne 
može  dalje.  Rj.  19Ia.  Uhvatio  ]ffa  rotac,  kad  ćoTJek 
u  boju  od  :cftje  i  rru'''ine  ttwtnne  pa  ne  moie  ma- 
kntici.  Rj.  »>a3n.  Megjedovi(5  bjciciM  uz  jedno  brdo 
rr/o  nt*9t**ne.  Npr.  5.  A  kad  gjognt  pod  njime  *m- 
stan<.  Npj.  4,  'JU  Hnjducima  mstortoš«  ritke  sije- 
kući  po  klisuri  Turke.  4,  353. 

SiStaviti,  vim,  r,  pf.  Rj.  su-stariti.  —  J)  n.  p.  od 
plate,  ahrifhcHy  d^truho.  Rj.  iitp.  odbiti  5.  v.  impf. 
Up.  odbijati.  —  H)  n.  p.  krv,  vidi  nstariti.  Rj.  r. 
impf,  isp.  ustavljati. 

s&stiri,  fitbiUgnem,  r.  pf.  Rj.  »u-stići.  vidi  sustig- 
DUti;  aastii^i,  aa.HiigDuti.  c.  pf.  je  i  prosti  J*ti<?i.  r.  impf. 
sustizati.  —  -'oj  tinholen^  u^se^ui.  Rj.  —  Ondje 
q«dne  da  se  odmori,  pa  ga  Tunka  potjera  fustigne 
i  ubije.  Rj.  80b.  Unijeti  noi  u  stoku,  l.  j.  potrti  sjei^i 
zaplijenjenu  stoku  kad  imstigne  potoč  pa  noiS*  da  je 
otme.  Rj.  7<S3a.  Tdu^i  putem  »uMionu  jednoga  eoekn 
gje  vodi  dva  brava.  Npr.  16H.  Kan  je  bila  na  prvom 
konaku,  glas  je  edte,  a  dva  tm^^igoše:  «Vrai'  se  na- 
trag^ alajoegovice.  Npj.  1,  211.  Odatle  se  Turci  po- 
digoh; drugi  ih  je  konak  fusiigao  kod  Kui<ide  stu- 
dene vodice.  4,  26.  I  u  polju  pUjcn  sustignuH.  4.  413. 
Prem  da  i?^  sustignu  tužbe  od  KuMć*pa^e,  da  oui  va- 
raju cara.  Milo&  125.  —  6)  turtigne  kome  što,  dogje 
mu:  A  jutros  mu  »itna  knjiga  fustiie:  >Ajde  Duka, 
ajde  Leka,  na  vojsku.  Npj.  1,  2*>8.  —  2J  »a  »e,  — 
a)  refleks,  (ton  dem  Pferde)  mit  dim  Hinterfufise  an 
din  Vorderfusa  oiutossfN,  offendo  pedem  anteriorem 
pofteriore,  Rj.  kif^j  m  $ustigne,  kud  se  fira^njom 
mogitm  udari  o  predaju,  —  i)  reciproc,  vidi  sustid 
•e.  Rj.  kao  skupiti  se,  —  Dogje  veiir  u  Prizrena 
grada,  oade  sede  za  petnaest  dana,  dok  se  stlna  su- 
lUignuia  rojifka.  Npj.  4,  318.  A  kad  svoju  odmorite 
vojsku,  pa  jttf  rojika  u  jedno  $usiue,  Loznici  se  gradu 
prikui'ile.  4.  242. 

sistlf«  n.  kad  čorjek  ćotjeka  idući  twdigne  mi 
jurtK.  ta  oMivje  i*p.  dFtstig.  —  Ona  poge  gorom  na- 
prijeda,  u  sasretu  ne  sreta  nikoga,  m  »usiigu  ne  stiie 
nikoga.  HNpj.  1, 1(13.  Onda  mu  dovikne:  dabar  mshg! 
J.  Bogdanovi«^. 

sAMlgMnli,  oem,  riđi  sustići.  Kj.  siistjgnuti  se,  uem 
se,  F.  r.of.  tidi  sustići  se.    Rj.  —  i  primjere  ondje, 

Si0tlwtf6«  Hl  Rj.  rerb.  od  i)  sustizati.  2}  .«uiaixati 
M.  —  J)  rudmjm  kojom  tko  »natiže  koga  {dns  Eio- 


boleo,   aisecutio.  Bj.U  —  2}  radija  j^om  sr  fttfi^ 
siM/iie  (udara  xc  Hražnjom  ^ogom  o  pred^juj. 

sustizati«  shstiiem.  r.impf.K}.  su-atizab.  c.  impf. 
je  i  prosti  stizati,  r.  pf  sustići  snstignutL  —  J)  ei»- 
hoUn,  a*šequor.  Rj.  —  Kako  koji  Turke  smsKuim,  od 
obraza  po^u  ieiija^e.  Rj.  15Tb.  8aza  turu  šmatiie, 
(Kad  se  za  koga  kasaje  da  vrio  plačt).  PoaL  996.  — 
2)  m  i^  refidu,  (ron  dem  Pferie)  mU  d^m  BenUr- 
fmsse  an  din  Vorderfujoi  cmstostsa,  offendo  ptdtm 
amttricrem  potirriore.  Rj.  konj  se  tmstiie  mdmn^mći 
te  strvnjom  nogom  o  prednju. 

sftsta^iee,  (u  C  O.)  riđi  ustopice.  Rj.  a^fv.  tidi  i 
ustopce,  osastopce.  ići  za  kim  miutUffiće,  t.  j.  po  «fo- 
pama  njegovim ;  auf  dan  Fu$m  maSkfolaen^  resti^it 
injfigio.  —  Ona  se  doeneti  pa  SMStomer  traom  sa  njim, 
Npr.  123.  Upute  ae  k  vilinoj  gori  kiuanseći  ovkupljenik 
a  mladić  nudopice  :a  njim.  218. 

sftstreaiBa,  f.  {u  Srijemu!  stoji  haljina  na  njoj 
kao  sustremina.  Kj.  —  KUftremtna  ^zna^cnja  tamna; 
isp.  fujftrimak  i  susremčina).  Osn.  lf>3. 

I  sftstriMak,  silstrimka.'  wk.  (u  C.  G.i  der  Ztritier 
CMu2attejy  hibrida  (meisten/t  eon  Tkieren),  ef.  melez. 
Rj.  tidi  I  su^trmica.   n.  p.  dijete  od  Erropijamima  i 

I  crne  Afrtkanke;  aii  je  pon^jri^e  Hrinće  kojemu  9U 
otac  I  Moli  od  rm/irne  rrrte;  ri^h  i  polutan,  unuiak; 
jHi  i  platno  u  k(^}ega  je  ofn^ea  prtena^  a  potkm  pa- 
mučna. 

!      Sdstnaiea.  /.  (u  Srb.l,  vidi  sustrimak.  Bj.* 

saša,  f.    —    1)  die    Durre,    artdila*.   ticeiiaa,    Rj. 

'  riđi  itu^na.  —  Na  reiikim  sušamut  vodenica  melje  na 

;  uflMvu.    Rj.  Ub.  Stala  voila   u    virove  ^kad  na  tuii 


!  po  Kotoru  mak)  slane.  Kov.  31.  —  2)  veliku  je  iuku 
'  kraj  kuće  napravio,  svašta  u  nju  more  rrćL  J.  Bog- 
'  đaoović.  zgruda  u  koju  $e  n.  p,  kola  mogu  tkloniti^ 
I  kad  kiša  ide;  der  Sehuppen.  vtp.  ^upa. 

sAAae,  suVa,  m.  lu  Kocii  snijeg  koji  je  sasvijem  suh 
I  aa  velikoj  zimi;  der  Trockne,  Hecus.  Rj. 
^      sdšak,  sdAka,  m.  riđi  anftd. 
I      SB^aa,  fl&Sna,  odj.  n.  p.  godina,  dur,  sicctM.  mridiu* 
—  Nije,  pobro,  daidic  Kosoirijem:  ^usna  ma^la  i  mA- 
nica  muoja,  koja  će  ui   jade  zapijevat'.  Npj.  3,  219. 
sA^r,   suHra,   m.  koji  Mo  suM,  n.  p.  rinu,  der  $. 
B.  Fifche  dorrf,  qui  torrtt  pisees.  Rj. 

sA^ri«  suMika.  m.  pl.  die  đ<irTfn  Weinbeeren^  die 
man  henondtn  Itef^t.  um  darmufi  JJ^ueur  zu  madient 
urae  sicciores.  Rj.  suhv  grožgje  u  rtnogradu  Mo  M 
oso&i'to  btre  pa  se  od  njega  pe^  rak{ja,  —  Mmk 
(suScii.  Korijeni  226. 

sns^aira.  /'.  tu  Dubr)  nnofcra  koja  se  saUt  Feige 
die  gedOni  icird,  ficus  iorrenda.  Rj. 

sAžeaJe.  n.  das  Trocknen,  lA^rren,  mceatio,  are- 
factio.  Kj.  rerb.  od  suditi,  radt^  ki^jom  tko  suh  što. 
isp.  su&ilo.  —  Pućiti  iljive,  t.  j.  cijepati  lu  mienje, 
Rj.  624a. 

sfti^iea,  f.  —  J)  {U  Dubr.)  suha  koia,  gtlr^ekmeie* 
Fell,  peiUs  »iceata,  Rj.  —  S)  riđi  suha  bolest.  B^ 
i  svn.  on4j^. 

sA£ira.  f  rijeka  koja  izvire  ispod  planine  Gar^Hu 
i  vi^  8puia  uijeće  u  Zetn  (su^nijeh  godina  stane  u 
virove*.  Rj. 

sJ^^Mo,  N.  (U  Dubr.t  dus  Ttocknen,  »ircedio,  cf, 
sutenje ;  pranje  i  stištto  koii^ulia.  Rj.  —  r\feH  » taktm 
na.*t,  koti  bjesnilo. 

SuAina.  /.  riđi  utihi  1.  fi^tulli.  kao  »uho  sfo.  —  Može 
sila  kada  dobro  stegne  učiniti  da  plaće  nmna,  ^ćep. 
mal.  &». 

sA&ili.  sOSun.  r.  impf  Rj.  r.  pf,  sloz.  ivzVsuUti, 
na-,  o-,  po-  (»et,  pre-,  pri-  laei,  pro-,  nuzf  ^seJ,  aa- 
(seK  u-  <seK  ca-su&iti.  r.  impf,  sloi.  pre-su&ivati.  pri- 
(se),  sa-  {»e\  la-.  —  /,  IJ  trueknen,  sicco,  Rj.  — 
Moja  je   mati   i   oje^va   na  jednom  euncu  lanmi$ 


snfialca 


—  499  — 


•mrarak 


»uMla,  Posl.  18t.  Kao  vnKHna  koja  9uii  poslije  daJtdn, 
Ib.  18,  4.  Ni^ile  nilcfikvu  voi^ku  ne  ostavljaju  na 
miru  .  .  .  flekiricaiim  /Jtsecajii  deblo,  te  tako  pre  vre- 
mena Huse  rodno  drt^e.  Zloa.  2iu.  /ra  ne,  p<tss.:  Ko- 
noplje ...  po  tom  se  na  mtncu  sune,  pa  se  onda  mlati 
koruipljano  »jeme.  Rj.  8Gb.  —  2J  aOrren,  arefucio. 
Rj.  —  <^udje  sjede  hvatajut^i  i  nuseći  nkljetm  <lo  (Gad- 
noga poKtu.  Rj.  464u.  ^u^ar,  koji  j(o  jtMjft,  n.  p.  riltu. 
lij,  728n.  sa  ne,  pattg.:  PiiSnica,  zarada  gdje  se  itiiii 
tot-e,  Rj.  ti24b.  —  3)  ća§e,  t.  j.  piti  vrlo,  ansniedien, 
en'Mkccnre.  —  II,  sa  se,  refleks.:  8abac  opkoljavaju 
mloge  bare,  koje  se  ffotovo  nikad  ne  Anh.  Danica  2, 
46.  isp.  snhnuii,  prcsisati,  uaianli. 

siksniea«  /'.  die  Trockne,  sicca:  A  susnica  te  sijeva 
ffiHfi;«.  Rj.  ito  god  mt^jio  roda  ienskoga,  n.  p.  sušna 
($u}ia)  munja.  —  Nije,  pobro,  daždic-  Koaovijem ;  sufinn 
magla  i  šumica  mutija,  koja  če  ni  jade  »ipijevat'. 
,Npj.  3,  21!)  (ni  ^  nam}. 

sAŠBik,  Slivnika,  ni.  der  Trockncj  siccm:  E  se  ohlak 
podi^niio  sitanik.  Rj.  ^o  god  sušfio  roda  muškoga, 
n.  p.  suhii  (suJii)  ohlak. 

sASnJežJeii.  f.  vidi  susnjcžica,  —  Iz  oblaka  tiha 
rof*a  na'ge,   tiha  rosa,  za  njom   simtjcžica.  Herc.  43. 

sustikstvo,  n.  itubstuntutj  essentia^  &u7ta.  vidi  hu- 
fanHtvo;  biće  2a,  bistvo.  —  Sto  se  suštuustvo  BoUje 
shvatiti  ne  može.  DP.  139.  Jedna  sila^  jedno  austaatvOj 
leđno  božanstvo.  282.  Obličje  ^tjegova  pječnoga  su- 
Uutea  prima  obličje  ropsko.  207.  —  osn.  koja  je  u 
iiuSti.  ta  obličje  ifip.  riječi  kod  bozocanstvo. 

sjlSten,  adj.  t.  j.  ku^ka,  truchtig  (von  der  HundinH)^ 
vrae^nans  (canisj.  Rj.  su-*<tena  (kao  su  štenetom)  t.j. 
Oreg]a  (kučka),  vidi  »kotau.  —  riječi  takve  kod  pjanjan. 

sOšti,  silMe,  adj.  n.  p.  RuKti  fi^javo,  »u^ti  otac,  cf, 
Čiti,  ip^is^imus.  Rj.  ii(/i  i  isti,  isti  iHtovetui,  puki, 
pukaliui,  puka^ti.  kaše  se  onome,  koji  je  tako  nalik 
na  drugoga,  da  je  sasma  kao  on,  —  oan.  koja  u 
jesam,  aam  .  .  .  jenu,  su:  «i<!i,  pa  mje«to  ć  iz  crkve- 
noga jezika  št :  HuSti.  Mp.  iHtor.  3ti9.  pridjevi  s  takim 
nast.  kod  letuMi. 

SUt  (u  Dalm.)  sveti,  pridijeva  se  sprijeda  itnenima 
sveiijefi.  od  Tal.  »ant(o)  {Lai,  aanctu«),  kao  da  se  is- 
najprijc  goiH^rilo  mi  pa  onda  huU  —  Maha  »e  ua 
šut  Peci  mo»karom.  UPosl.  58  (Sut-Petka;  raoakar, 
^JLut.  muHcarium,  mahalo,  lepese).  Obio  je  Bunu  i 
Banicu.  Mrknn,  Snt  Vid  \  Ix)zicu.  87,  .S'm(  Andrija 
na  iedro.  1H>.  trebalo  bi  da  se  2ii3e  8ut-Pelkn,  but- 
Vici,  Sut-Andrija, 

-sull,  -spem,  ne  dolazi  ovako  prost  alagol  nego 
samo  kao  složtn  (korijenu  je  otpalo  p  pred  nastavkom 
ti:  su(pli):  diVsuti,  iza-,  ua-,  o-,  oba-,  od-,  oda-,  op-, 
po-,  poda-,  pre-,  pri-,  pro-,  ražu-,  sa-,  u-,  raspru-tiuti. 
t.  impf.  prosti  sipati.  t\  pf.  prosti  »UDiiti. 

s&fnrDjT,  nje,  adj.  vidi  sutraJnji.  Rj.  Ho  pripađu 
danu  koji  je  sutra,  vidi  i  sjutra^nji. 

sAtika,  f.  (u  Boci)  dogacjaj,  prigoda,  das  EreignisSj 
eaKUs:  rla  .sutikn.  Rj.  —  Zna<^enjc  (korijonul  koje  je 
u  taknuti:  otik,  sutika.  Korijeni  8.'^!. 

Sjktiun,  f.  brdo  u  Dalmaciji  od  Sinja  k  zapadu.  Rj. 

SAlJeska,  f.  —  J)  kr6(5ai)ski  manaKiir  u  Bosni. 
Rj.  —  2)  tijesno  mjesto  na  putu  krnj  Lima  iicnegju 
Plava  i  Gjurjrjevijeh  Stupova,  cf.  Su^ej<ka.  Rj.  — 
Su-tjeska  (kor.  koji  je  kod  tijesak).  Osn.  31. 

Sftrlija,*  f.  ein  Oerichi  ron  J?cms  iin/i  ^filch,  kiihl 
MU  essett,  eifn  genus.  Rj.  jelo  od  oHta  (piriiUa)  i 
mlijjeka,  a  jede  se  hladno. 

sAton,  m.  tiefe  Drimuterung,  crepusculum  obscu- 
rius.  Rj.  ua  sumraka  bude  suton,  onda  mrak,  ntrk- 
/ica,  pomrčina,  mrkli  mrak.  isp.  usutoniti  se.  — 
Pofito  Čoban  tako  dogje  glave  oždaji,  potone  se  i 
ffufofi  hvatati,  i  on  svirajufH  krene  ovce.  Npr.  fiO. 
Zaton,  zatonj.  su-ton.  MikloAit^  dovodi  obje  rijeci  od 
korijena  o<l  koga  je  topiti.  Korijeni  85. 

Sfitorinn,  f.  uzak  komad  Turske  zcmljp.  iz  Herce- 
govine u  more,  koji  razdvaja  DubrovaĆku  državu  wi 


Boke  kao  Sto  je  sa  sjeverne  strane  razdvaja  Klek  od 
Dalmacije.  Rj. 

sOtorina,  /.  u  pjesmi  nekaka  so  (može  biti  da  je 
morska^:  I  ima$e  soli  sutorine.  Rj. 

Siif6rman,  m.  planina  koja  graui(M  a  Crnom  Gorom, 
Turskom,  Arbanijom  i  Austrijom.  Rj. 

sOlra,  vidi  sjutra.  Rj.  s-utra,  s-jutra  (glasu  u  pri- 
djeveno  je  sprijeda  jj.  if'p.  Korijeni  2(>5.  rt'rft  i  zautra. 
Nego  je  sve  odgagjao   od   danas  do  sutra.  Milofi  70, 

.sOtnidiint  vidi  sjutradan.  Rj.  8utra-<l»in.  vidi  i 
sulredan,  sutridan ;  sjutredan,  »jutridan;  sutradanak. 
sjutradamik,  —  On  nlagodari  Ilalti  kako  je  najlepše 
znao  .  .  .  Sutra  dan  pošalju  se  Milenku  i  Petru  ae- 
narorske  diplome.  Miloš  24. 

sntnid&nnk.  vidi  sjutradanak.  kao  hijp.  prema 
Hutriulau,  koje  vidi,  i  syn.  ondje.  —  Prvi  danak  nn 
Boži(5  kaurski  udarismo  .  .  .  sutra  danak  opet  zapo- 
ćesmo  bojak   biti   vazda   bez  prestanka.  Npj.  5,  528. 

.sAfrašnJi,  ŠnjS,  adj.  vidi  sjutraSnji.  Rj.  vidi  i  su- 
tJirnji. 

sh(ruv(*f*4r,  den  Abend  datauf,  ultero  vespere:  Ja 
ne  pogjoh  ono  veče,  nego  pogjoh  sutraveče.  Rj. 
8ulra-ve(5e.  vidi  sjutraveće. 

sAtrodan.  vidi  sjutredan.  Rj.  luđi  i  sutradan,  i 
ondje  ostale  ohlike. 

sOtridan,  vidi  sjutridan.  Rj.  vidi  i  sutradan,  i 
ondje  ostale  ohlike.  —  Onda  xaokupi  jednoga  trgovca, 
te  mu  je  (pesmu)  nodu  prepi^.,  i  sutri  dan  je  meni 
preda.  Npj.'  4,  XXII. 

s&lrusnn,  aUtrOsna,  ađj.  kao  pijan,  henebelty  temu- 
lentus.  Rj.  —  su-trusan  (isp.  otrijeskati  se).  Kori- 
jeni i)4.  isp.  Bu  2. 

sOtukn  (sđtukn),  f.  (u  Boci)  n.  p.  ne  valja  činiti 
to  i  to,  sutaka  je,  može  ti  se  dofroditi  to  i  to,  wn- 
heilhringcnd,  infaustum.  Rj  sutuka;  značenje  kori- 
jenu u(faratij  ticati:  (li^i;  tuk,  utuk.  ustuk,  sutuka. 
Korijeni  IM.  wp.  mitikii.  —  Žena  rodi  aina  u  krvavoj 
ko.^uljici.  Kad  proročica  vidi,  sjeti  hc  da  je  vjcdo- 
gonja,  pa  suiuke  radi  iznese  dijete  na  dvor  od  kuće 
i  zavika  iza  svega  glasa:  »C'uj  puiJe  i  narode!  rodi 
vuC-ica  vuka,  tavernu  svijetu  na  znanje  a  gjetetu  na 
zdravlje.«  Npr.  213.  sutuke  radi,  t.  ,;'.  togu  radi,  da 
se  ne  dogodi  te  dijete  postane  vjedogonja. 

Njiluritra,  f.  kao  pola  Turfin;  tako  u  Srbiji  zovu 
one  ljude  zakona  naAega,  koji  ne  govore  cisto  Srpski, 
nego  zanoae  na  Bugarki  ili  ua  Aruautski,  a  gotovo 
svi  znadu  Turski.  Rj.  Su-uirica.  isp.  su  2. 

SAtvnni,  f.  \\  Boci  u  selu  Murinju  voda.  Rj. 

su%'.  Sliva  {cump.  sTivljl),  adj.  vidi  suh.  Rj.  dem. 
»uvarak.  u  krajevima  gdje  se  glas  h  u  govoru  pre- 
tvara u  glas  v. 

sdvaril,  f.  die  liossMUhle,  mola  eguaria:  Puca  mu 
srce  (za  kim  ili  za  i''im)  kao  kobili  za  suvačom  (Posl. 
267).  Rj.  mlin.  riđi  suvaja.  —  Drijema  kao  kobila 
pred  suvačom.  Posl.  70.  sitvača  (u  stoji  mjesto  A). 
Ohu.  351.  riječi  b  takim  nast.  kod  ajgiraća.  correl. 
vodeniciu 

sQvjU'uk,  s^Uat'ka,  adj.  đem.  od  auv.  Rj.  v  stoji 
mjesto  h. 

sAvačur,  m.  vidi  suvajdžija.  Rj.*  mlmur  koji  ima 
suvaču. 

sAvud,  /'.  (coll.)  dUrres  lloU,  Fallholz,  ligna  aridit. 
Ri.  v  stoji  mjesto  h.  suha  drva.  vidi  »uma  2.  jedi- 
ntca:  suvarak,  suvatka. 

KJkTftJfl,  /*.  (U  BaOk.  i  u  Ban.)  vidi  suvai^  Ri.  mlin. 
V  stoji  mjf;stu  li.  —  riječi  s  taki$n  nast.  kod  domaja. 

.suvAjdžiJn,  »i.  (u  Srijemu  i  u  Bać.l  der  Muller 
von  f/<T  Uussmuhle),  molitor,  tfui  molunt  eguariam 
e^ercet.  Rj.  suvaj-diija,  misa  riječ  (suvaja)  s  turskim 
nast.  isp.  govonftija.  mlinar  koji  ima  suvaju.  vidi 
suvftf^ar. 

suvilraik.  snvfirkn.  771.  ein  StUck  dUrre«  Jfols, 
Ugnum  aridum.  Rj.  jedinica  onoga  Ho  gnttči  suvad 
(coll.).  v  stoji  mjesto  h.  vidi  suvatka. 


sarat 


X  saslil 


8ikvat«*  M.  mjesto  gdje  se  ljeti  goje  goveda,  cf. 
suvAtovaU.  Kj. 

sftTfttktt,  f.  ein  diirreit  HoU,  Ugnum  ariđum.  RJ. 
ttuho  drvo.  tiđi  suvarak.  v  stoji  mjesto  h.  —  ry«ći 
s  takim  nast.  kod  Vn\\mt\ca. 

stkvatovSiUe,  n.  das  Mdstm  dtr  Kinder,  mgi- 
naiio  bonm.  lij.  verh.  od  HuvHl»»YRLi,  koje  vidi, 

silvntovail,  stiTatuJem,  v,  impf.  n  govedima  biti 
gdje  na  planini  i  gojiti  ih,  Jiindcr  mtisten  im  Oe^ 
hirge^  suginare  bove*  in  silra.  Rj.  isp.  Huvat 

sAtvz.  fn.  •  nojt  smo  dva  u  suvćst*,  t.  j.  Kkiipa  oremo<. 
BvaVi  \>o  dva  vola  to  je  suves.  J.  Hogdanovid,  mdi 
sprega,  ifp.  siiveznik. 

sAveznik,  m.  (u  Dalm.)  vidi  sprežoik.  Rj.  vidi  i 
fiuznik.  —  su-TCznik.  koji  je  s  kim  u  suvceu.  sa  prtti 
polu  ijip.  su  1,  ^a  drugu  vezali. 

8&viua,  /'.  (u  Risnu)gro£gje  koje  se  kuva  u  morskoj 
vodi,  pa  »e  osuži  poslije,  aedorrie  W€intrutiite,  uvae 
tostae.  Rj.  v  stoji  mjesto  h.  —  Kaljen.  U  Riauii  na- 
djene se  (bravlje  siriSle)  kukuruzna  bniSna.  loja  i 
3uvic(ty  pa  poSto  se  skuva,  jede  se.  Kj.  314a. 

suvfišak,  suviSka,  w.  der  rehersch}i.-t.%  quod  rdi- 
quum  rejtiat,  Rj.  vidi  višak,  pretek,  sto  je  kao  vi^e 
nego  tr^a  (ie  ostanet  preteče).  —  Uata  govore  od 
suviika  erca.  Mmt  12,  34. 

slkTl6$,  —  1)  zuviel,  nimis.  Rj.  vidi  aaviše,  od- 
viSe;  ođve(5,  preveć.  —  Noćas  rubi,  sjutra  trubi. 
(Rekne  se  na  poklade  ve^e,  i  r.oaći:  no^  jedi  i  su- 
viiej  a  sjutra  janči  od  gladi).  Poal.  326.  Ža  gjekoje 
citaUlje  tt«  će  hiti  ftuvihe  naznačiti  ovgje  ie<lan  puL 
za  svagda  .  . .  Đaniea  3,  3.  Iznese  pred  ku6i  ave 
svoje  ruho  i  oružje,  Ho  je  imao^  suvim,  te  razdeli  i 
ispoklanja  bećarima.  MHofi  53.  Sto  bude  pesaka  su- 
vfitf,  one  izvede  te  aamesti  oko  Morare.  95.  Ova 
pravila  ...  ali  itn  opet  nijemu  na  odmet  niti  aaviie. 
ris.  tj2.  Zbog  tugjih  imena  i  prezimena  ne  hi  suviše 
hilo  da  ga  (»lovo  h)  imamo.  Rj.'  XI.  2^  pismena, 
megjii  kojima  nijedno  nije  surise.  »SpiKi  1,  I*i.  Ne  budi 
imviie  pravedan  ui  suviie  mudar;  /.a  Sto  bi  sebe  upro- 
pastio? Prop,  7,  Ili.  Jcvrejinia  je  sncise  dohro.  Prip.  bibl. 
4<).  —  2)  kao:  svrh  toga,joft  k  tome;  (im s.scr'/etn,  uher- 
diess,  insupcTf  praeterea.  —  Ja  imam  vi^  blaga  nego 
oni,  i  ituriše  imam  tri  hiljade  ovaca.  Npr.  1<}5.  i  >na  tibere 
nekakc  trave  te  dobro  ufa  zatisae  i  rućicamn  nurise, 
231.  Tica  joj  u  oni  isti  čas  doleće  na  desno  rame,  i 
re^e:  »Hvala  da  je  Bogu  .  .  .<,  i  rere  joj  Auvise: 
>  Hajde  u  ono  jeitem  ...»  232.  Car  im  dade  njihovo 
ube  galije  i  sve  Ijnde;  jofi  ih  ftuvise  obdari.  211.  Ako 
li  bi  njemu  malu  bilo,  dala  bih  mn  baćvu  niuHe- 
leza ...  i  suviše  vjcnia  ljuba  bita.   Herc.  %. 

sttvi&nji,  i'nje,  adj.  iiOermajisitj  nimius:  Buvijinja 
preita  miSn  ne  lovi  iPosl.  2mii.  Rj,  stoje  suviše^  od- 
viie.  riđi  saviAnji. 

Sftvjerie«,  f.  —  1}  (u  C.  G.)  kim  mala  vjera 
(a  Turcims),  ein  kleiner  Wa^histiU.ttand,  ejriguae 
induciae,  Rj.  isp.  uvjerica.  —  /č)  tA  koga  se  misli 
da  je  i  vjera  i  nevjera,  ein  Mensch  ton  zufeifel- 
hafter  'Dreu^t  homo  ambigua  fide,  Rj.  —  su-vjenea. 
ifp.  su  2. 

8&vobor,  m.  planina  u  Srbiji.  Rj. 

Suv^dol,  in.:  »Suvodolii  i  lliora  ravna.  Rj.  selo.  Rj.'* 
8uv»VdoK  Ut>n.  47.  v  xt<^i  mjesto  h.  —  (aJko  sloi. 
riječi  kod  bjelograb. 

Snvo  .  .  .  riđi  »tubo  ...  Rj. 

SBTrAtUi,  Aiivratim,  r.  pf.  suritckstchlagenf  rejicio: 
8koi^il.i  je  s  konja  golemoga,  suvrntila  Hkute  i  rukave. 
Rj.  sti-vratiti.  r.  pf.  je  i  prosti  vratili. 

savroBipnik,  m.  f\i-\ remen'ik  je^  koji  jedno  vrijeme 
iiW  fiit  kim;  iler  ZeitgenoH^^  conlempm'ancmt.  iitp,  sti- 
rtsnik^  i  si/h.  ondje.  —  KnjiAev nosati  je  dii^.iiOHt  pfni- 
HKĆnti  SHi-r  crne  nike  nvii^VK  Sto  je  od  iiticnja  nn  napredak 
naroda.  Zto<t.  .\III. 

ftUVr^av«  at^j.:  lije  će  uaći  Kuvrljavu  jelu.  Kada 
nagje  suvr\j*tvu  jelu^  veže  Raju  jeli   u  rasove.  Rj. 


isp.  aubovrh,  suhovrhast.  —  suvr^jav  (bi^  mjesto 
suhrljar).  Korijeni  226. 

sftvTsnik,  m.  vidi  vmnik.  Rj.  su-vranik,  koji  je 
kome  -s'urrKt  giulinamaj  t.  j.  jednijeii  godina  s  njime, 
vidi  i  vršnjak,  isp.  snvremenik. 

sdvrst,  f.  n.  p.  nije  on  nje^rova  suvrst,  t.  j.  nijesu 
jedan  prema  drugome  (godinama  ili  gi^spodstvouit, 
gleieh,  par:  A  Hve  suvrst  od  dvadest  godina.  Rj. 
su-vrst.  isp.  vrsta  2. 

.sdza,  f.  [pl.  «il7.e,  ta\xA)  —  2j  die  Thrtine,  /&hre, 
htrrima.  Rj.  dein,  auzica.  —  Otoznijem  ne  suzam' 
uprljao  .  .  .  (trozne  ause  ralja.  Rj.  l()3a.  Kukavičja 
suza.  Rj.  312b.  .leđna  joj  .sr  suša  omuknuln,  ter  je 
Vuku  na  obraz  panula.  Rj.  462a.  Trostruke  ga  Bu?ie 
promaknuše.  Rj.  *JOi>a.  I  tople  ga  »uze  propanule.,* 
suze  ga  propale.  Kj.  6lOb.  Od  žalosti  i  suže  pu&tio. 
Rj.  H22a.  Ona  sedi  sama  u  dvoru  i  suše  roni.  Npr. 
22.  Devojka  careva  tužna,  suze  proliva.  48.  »Tamo 
njoj  krrat^e  sttse  i:  očiju  letele  kad  plakala. ,  .t  Suze 
krvave  polete  joj  nis  ohnue.  141.  I'uino  suze  pro- 
Ijevao.  191.  liolje  da  te  smrt  prijeka  digne  nego  tur« 
sirornaika  stigne.  Posl.  22.  Vi  pjevate,  a  nama  krvare 
polije/hi  (suze).  35.  Is  kamena  bi  suza  ttdarila.  (Kad 
se  Sto  Žaloslivo  govori  ili  <Mni).  99.  Mladom  zetu  jaje 
pekn,  a  .ttarome  suze  teku.  iy<>.  Droje  su  nusc  u  žene : 
jedne  od  bolesti,  a  druge  od  varke,  UPosl.  21.  Knjigu 
Stije,  grozne  suze  lije.  Npj.  1,  257.  Odron*  te  suza 
od  obraza.  1,  369.  A  jaglnkom  xaze  utirući.  Npj.  1, 
441.  To  au  suše  i  ivnje  i  moje,  tt^je  za  mnom,  a 
moje  za  tobom.  1.  463.  Ona  s'  suzam^  Boga  moli.  1, 
510.  Viri  suze  od  bijela  lica.  2,  2.  Ono  rede,  šutama 
prosipa,  a  majka  je  veseliti  pogje.  2,  63.  Pa  nad 
njime  grozne  su2e  roni.  2,  197.  L'driše  mu  suze  od 
očiju.  3,  17.  Ona  stade  suze  prosipati.  3,  39.  8amo 
bi  mi  suze  prokapale.  4,  52.  Na  rastanku  prolije 
ćitaeu  rijeku  auza.  Danica  2,  1.S8.  Poturim  mu  »e 
sa  .<tuzama  ie  očiju  na  moju  nevolju.  2,  139.  .lesu  V 
Bvoje  sitic  otirali,  sto  su  za  me  ju^er  i»plakali?  Kov. 
91.  Pala  pred  njega  na  koljena,  polila  kc  suzama  i 
kazala  mu  da  bez  njega  ne  mo^.e  živiti.  Nov.  I^rb. 
iyi7,  470.  Bog  re  otrti  svaku  suzu  od  očiju  njiho- 
vijeh.  Otkriv.  7,  17.  l>a  joi  suze  iz  oij'iju  frci4Še,  M, 
A.  Reljković.  ARj.  iU.  70b.  —  2)  od  voštane  svijet 
*to  niza  nju  padne,  kad  gori.  ^te  .fH/c  od  svijeće  po- 
kupi, da  ne  padaju  i  ne  propadaju.«  .1.  Đoguanovi^. 

snzan,  sTizna,  adj.  thranenvoll,  lacrimam^:  Nagje 
sasna  i  krvava  Mnrk.i.  Kj.  koji  je  pun  suza.  —  Suzan 
Jovan  ured  <ioai«>da  dopje.  Npj.  2,  83.  I  do  sad  au 
knjige  dolazile,  mje«mo  ih  suzne  propra</:di.  a  danaake 
grozne  suze  roniS.  4,  "JTS.  l>a  naS  urat  doumriu  do- 
eekiva  .  .  .  niSte  i  uboge,  suzne  'i  nevoljne.  Kov.  121 
(doćekiva  dijalekt,  mj.  docVkuje).  Hrani*  ih  hljebom 
.tuznijem,  i  pojiž  ih  suzama.  Ps.  80,  5.  O,  da  bi  oći 
moje  (bile)  tzrori  suini!  da  plaiVui  danju  i  no<Su  za 
pobijenima.  .Ter.  9,  1. 

suzbEjiinjc.  n.  riđi  uzbijanje.  Rj. 

suzbijali,  siizluj&m,  v.  impf.  vidi  uzbijati.  Rj.  a-oz- 
bijrtti.  r.  pf.  suzbiti. 

sazbili.  Htl/bijem,  r.  pf.  vidi  iizbiti.  Rj.  a-uabiCi. 
V.  impf.  .Muzbijati. 

»azetica.  /'.  kao  zcl,  za  kajijem  nije  ki'i  ili  Aealra, 
nego  onako  kakva  (u.izovi-)  rodiea,  etipa  //fiii-zel, 
(/U(wi-/,et.  Kj.  su-zetit'A.  isp.  su  2. 

sAzien,  /".  dem.  od  suza.  Rj. 

1.  sOzili,  At^zTm.  r.  impf.  thrdnen,  lacrimo.  Kj.  suz:e 
protjerati.  -  u  llrv,  se  govori  i  sa  čokočc  kad  se 
obreže:  i^okoi'e  »uzi.  vidi  plakati  2.  znljevati  5. 

3*  sasilit  sTizTm,  r.  pf.  n.  p.  kad  se  &to  plete  ili 
zida.  pa  gore  valja  da  se  suši.  mrntjen^  eoartn.  Kj. 
8-uziti  Mo,  fU'initi  da  hitde  uie.  r.  tuipf.  suiivati.  — 
Tikva  vodena,  koja  je  u  tinu  široka,  po  tnui  gore 
Huzena  pa  opet  nuilo  u  dugulj  raAinMia.  Kj.  739a. 
Bgahu  prozori  Kušeni  unutra  oko  vrata  Jezek.  40.  16. 


»■■■ik 


—  ftm  — 


STftdIU 


Sttzniki  »I.  vidi  Mpreitnik.  Kj 
snenik  (pred  n  OHti.  u  ft^i,   ofl   koje 


vitli  i  HMVcxnik.  — 
usicUf  8  prije- 


dlojrom  ■").  0«n.  274. 

snz6vil)  adj,  u  čanu  ima  (mnogo)  suza,  —  Tu  ^SiS 
na<*i  veliki  bor,  i  pod  borom  tmrof^i  kum  iz  kojem 
piMi  voda  kao  »uza  .  .  .  l'gledn  oni  bor  i  pod  ujim 
kam  stisoviti  i  trorogi.  Npr.  90.  ttdj.  š  tttkim  nast. 
kod  barovjt. 

sRžanJ,  rtllžnjrt,  »«.  (st.  />/.  HilŽnji  i  sTiŽnjevi),  dcr 
(t'eftnt^ene,  ifui  cst  in  vinculi%  cf.  rob :  Proeviljco 
sužitrif  Milutine  w  Uivriiri  bana  Zadranina.  I>a  daruje 
tniznje  po  Linitiii-'i.  RJ.  vidi  i  sužnjićjir,  tamnićur  2. 
w/i.  OMuinjili  »e,  SMtsužnjiti.  —  DaniJ  meae  suUija 
nevoljniku.  Rj.  4l4ft.  Odo  Todor  dolo  u  lamuifu,  U* 
ka/iij(i  mrfiju  suznjcpiimi.  Kad  videfte  iridtaei  sm- 
tat\ja  .  .  .  Npj.  2,  J)H.  Uaoi  pa  (Joaifa)  u  iuMntcu, 
gdje  leždhu  auiuji  carski.  Mojs.  I.  3i»,  2<>.  g-iižanj  (od 
osn.  koja  je  proe»ta  u  «ic).  Opd.  201.  rijtići  8  ttikm 
nust,  kini  baoiuj. 

»nžiiaj^ki,  mij.  dcr  ficfnnqeneit,  vuptirontni:  Dat' 
oprostim  :*učunjske  tavnice.  Rj.  što  pripiid<i  stUnjimii 
ili  HH:nJH  kojeinn  god.  —  Neka  izajrju  pred  lice  Ivojf 
(Rože!)  usd(t:!ii  .tu^anjski.  Ps.  70,  11. 

sDžftnJstvo  (stlžanJBtvol,  ii.  die  Gef'iiugcn.trha/t, 
capdritas.  Rj.  stanje  su:uiijitko.  —  Pozdravite  i  moje 
drugnre  h  stuanjstru.  Rim  IK,  7  (conraptivos  mea.t: 
meinc  MitnefuntictiCHl  Tako  rc  odveMi  car  Aniraki  u 
ropstvo  Misirce,  i  Etiopljune  u  »uznujstvo,  Ir.  20,  4. 

sAlbAnJ«.  n.  {\\  1'.  G.)  riđi  korubanje.  Kj. 

sAibati,  Bfižbiiin,  r.  impf,  (u  C.  U.)  riđi  kombali. 
Rj.  .tužbttti  kukuruz,  IjuMtti  tja.  vidi  i  komiti,  i  ondje 
si^n.  V.  pf.  osiižbati. 

sDftbiuii,  /'.  (u  C  G.)  vidi  oljvina.  Rj.  i  sijn,  on^e, 
kukurusmi  slnmu. 

sAŽilri'bnn*  !4ti^.drebDa,  tidj.  t.  j.  kobila,  trdchiitj 
(ron  dcr  iStntc),  prueffnang  (cqim).  Rj.  fiii-idrebiia, 
kno  Kn  ždrcbdom^  hrenja.  riđi  ^drebun.  —  Konj  opasv 
jednu  kobilu...  kobiia  ostane  su^drebmt.  >ipj.  2,  UMi 
<Vuk). 

sAŽenJc,  H.  đa.9  ThfAHttu  lacrimutio.  Rj.  vetb.oti 
si'iziti.  ntditjn  kojom  tku  stici  (Vm^c  prolijecu). 

suiivanJ4'.  n.  dds  Einettifeu,  courtatio.  Rj.  rerh. 
od  »uživati,  rudnju  kojom  tko  sužnje  sto. 

siij'.irati,  siiinjem.  r.  impf,  vercnijim^  coarto.  Rj. 
.H-uživali  što,  činiti  da  htuic  uJe.  r.  impf.  prosti  uzitl. 
r.  pf.  Muzili.  —  sa  ge,  refleks,  ili  pass.:  Najpornje 
klijeti  bjehu  tješnje ...  i  /.a  to  se  suUraše  izuad 
ipuda)   JL»nje>tii  i  srednjega  otl  zemlje.   Jezek.   42,  ti. 

sAžnjani,  /'.  ffdje  horaie.  suiitji.  oidi  »užnjioji,  i 
sit».  ondje.  —  Knez.  Milo*  u  sa^HJtiri.  Jednom  dopje 
knez  MiioS  lamo  pdje  borave  oaujgenici.  Mi!.  235. 
:a  iKut.  isp.  bndnjara. 

sAž^Jov.  'idj.  što  pripada  stut\ju.  —  Da  6^0  usdi- 
s'iuje  su:njero.  Pa.  Ilt2,  20. 

sužnj^viinje,  n.  das  Lictjcn  im  GefiingnisKC,  iin- 
ci*/'i,  ctiptivitas.  Rj.  rcrh.  od  8ii^.njevati.  stutije  koje 
hifutt  kad  tko  sužnjuje  (tamnuje). 

»iiŽnj^vatl,  »itžnjujem,  r.  impf.  biti  Miiaoj,  »m 
(Icfdmjnissc  lirgeu,  st  ftmachtcn,  in  rincuUs  fj!w,  cf. 
tamnovati.  Rj.  drukčije  se  ne  mdasi,  ij*p.  osnžnjitt 
Be,  zn.'tujtnjiti.  —  (fJagoU  kojima  nast,  «  osnovi  gla.'ti 
eva  kod  kraljevati. 

»AŽnjioa,  /'.  —  1)  vidi  Uimnica.  vidi  i  Bu£oJara. 
—  >Ar  M  moju  sablju  eelivali?  uP  jrjevojkol  alati 
H  eniujici?*  t)dgovori  skrovito  jirjevojka:  »N'jeftani 
junak  da  ti  sablju  ljubim,  nego  volim  aljiti  i*  sužnjtei.* 
Car  je  baei  u  dno  od  tamnice.  Here.  20.  — !^)  :ena:  | 
^nije  ona  njemu  žena,  ne^o  tuinjica  nearetna.*  J. 
Ropianovi*''. 

snžnji^ar,  m.  vidi  aužanj:  Vidi^  brate,  suit^i- 
t\*r/i,  sućnjičara^  laniničarfl,  jer  ne  vidim  bela  dana. 
Rj.  koji  Ic^i  u  surnjici, 

Hvk,  cf.  eav.  RJ.  —  sRv,  svTlj  sv^.  vite,  »rS,  avll. 
Obi.  61. 


I      NVAbiti,  Rv5bTm,  r.  pf.  Rj.  H-vabiti.  tJ.  tntpf.  prosti 

I  vabiti.  —  ])  zusamvtenlockcn,  ttUicietis  convoco.  Rj. 

[  S'Vahiti  n,  p.  iioko.ši,  rabeći  sasrati  ih,  skupiti,  za  a 
isp.  K,  sa  II.  —  Pelao  mu  odgovori:  U  mene  ima 
sto  žena,  pa  i7»  svahim  siyc  na  jedno  zrno  proje  kad 

,  ede  nađem.  Npr.  14.  —  2)  herahlocken,  allkitnis 
tievoeo.  Kj,  ea  s  isp.  s,  sa  I.  srabiti  n.  p.  piicH  sa 
drveta.  —  ,'f)  svabio  i^ove.  U  j.  ho<*e  da  umre  (Po«I. 
276),  er  ist  in  den  letsten  Zitgcn,  morti  pro.rimus.  Rj. 
srftfesov,  adj.  (u  (.'.  G.)  vidi  svakojak.  Kj.  sva- 
Oeaov  [isp.  resov).  vidi  i  svakovrstan. 

8vAf  igov,  adj.  vifli  svačiji,  ava-rit'ov,  isp.  Ćigov.  — 

Ne  može  svaka  crevlja  mu  .<trai:ifjoiti  nogu.  DPosl.  74. 

SvAJ^JjT,   svačije,   adj.  tako    Vaničić  Korijeni   208 

[isp.  ^IjT).  a  u  Rj.:  svHćij,  svUčija,  8va(?ije,  eittes  jeden, 

cujuscunfjuc,  Rj.  što  pripada  svakome,  r/rfi  svatipov. 

—  .-Vko  je  ko  jaci,  uo  i  Bog  je  soačij.  Posl.  4.  ^ijc 
svaćij  posao  ispod  sela  propjevati.  217.  Scalija  je 
>'</u  do  vremena,  a  Božija  do  vijeka.  27f>.  Svttć^u 
^InSaj,  a  svoju  »vipjaj.  27y.  Od  sviju  scaćijoj  vjeri 
L-ast  i  poštenje.  Pis.  20. 

svAon,  f.  snahinii  sestra:  Svaća  srači  govomšie: 
daj  mi  vtvim  jednu  tikvu.  Rj.  —  svaća  (kor.  koji  je 
kod  srat).  Osn.  *2'6iK 

svA^'AiijCi  H.  vidi  shvaćanje.  Rj. 

svAenti,  6Tim,  viH  ahva(?ati.  Rj. 

NvJltlbn,  f.  die  Hochseit,  nuptiac.  Rj.  ph  gen.  svadbi 
(Spisi  1,  22l.  vidi  pilav  1,  pir  2,  veselje  2,  avat-ba, 
s  promjenom  fflasn  t  pred  b  na  d.  za  nast.  isp.  t>erba. 

—  Mala  svadba,  ona  Oast  kad  rod  djev(>ja<?ki  dolari 
»elu  u  pohode;  gdjekoji  ovo  ćiue  osmi  dan  poslije 
pmvc  9vadfH\  a  ^njckoji  odmah  druiii  dtni  svadbe. 
Rj.  343.  Odvedu  djevojku  kući  te  i:inc  svadbu.  Rj. 
477a.  Ti  si.  pobro,  svadbu  izlovio  . .  .  Pivten  daje, 
svadba  uglavljuje.  Rj.  7H7a,  f Ogovarati  .  .  .  ugovoriti 
svadbu,  fij.  767b.  S  uajveć'ijem  veaeljem  provedu 
svadba.  Npr.  174.  Valja  du  je  nestalo  vode  ili  drva. 
(Kazao  magarac,  kad  sa  ga  posvali  na  svadbu).  Posl. 
31,  Ići  joj  ne  du  na  svadba.  Npj.  I,  2i>9.  Sradbt$ 
*graM  ta  nedelju  diina,  igraše  je,  pa  je  proigrastf 
»vaki  ode  ka  svojemu  dvoru.  2,  58.  Prijatelji  svadba 
nstovafie:  svadbu  ka:u  u  godini  prvoj.  2,  525,  Svadlnt 
glavi  za  ^rodinu  dana,  3,  524. 

svl^dburina,  f.  die  Hochteitsgcbiihr,  pecunia  nuu- 
tiaria:  Valja  da  je  ^e  ua.^'o  ^'jevojku,  pa  nam  ide, 
nosi  svndbarinu.  Rj,  plata  za  svadbUj  ra  ženidba,  i 
za  udoju.  —  Kraljević  Marko  ukida  svadburiMit. 
luatpis  pjesmi).  Mo;:'o  b'  plattC  sve  Kosovo  ravno, 
kamo  1*  ne  bi  za  se  svadbarinu?  Npj.  2,  42*.*.  riječi 
s  tfikim  nast.  kod  dimarina. 

svAdbeni,  adj.  hochzeitlidt,  nuptialis.  Rj.  što  pri- 
patlu  svadbi.  —  Car  načini  svadbu  sinu  svojemu  . . . 
t^sr  ugleda  ondje  čovjeka  neobučena  i(  svadbeno  ntho. 
.Mat.  22,  n, 

svAdtfovanJc,  u.  das  llocheeithaltei^  nuptiarHtn 
actio.  Rj.  verb.  od  svadbo  vati,  koje  vidi. 

NvAdbovatl,  svadbuj&m,  i-.  impf,  auf  einer  Hoeh- 
:eit  .«in,  interesse  nuptiis:  Tu  vjeuL-asmo  .Iiuika  Ka 
^evojku.  svadborali  /.a  negjelju  dana.  Rj.^  biti  na 
stsjdbi.  vidi  pirovati  1.  r. /j/'.  osvadbovati.  —  »Sta  bismo 
<lobiIi  s  lim?  Kad  bi  narod  prestao  svadhovatii  sla- 
vili  uveea,    veseliti    se  i  igrali.   Nov.  Srb.  1817.  478. 

svA<li(i.  Bviidim,  V.  pf.  Rj.  s-vaditi.  v.  impf.  sva- 
jzjati.  —  7)  ko^a  s  kim,  cntjueienj  inimico.  aiscoriUs 
reddo.  Rj,  —  Nevjernici  neki  Crnogorci,  koji  »ifife 
svadise  koljeno.  Npj.  .n,  8.  —  2)  sa  se,  reciproc.  s  kim, 
sich  e7U;:u:eieyi,  ribari.  Rj.  vidi  posvadili  se,  zavaditi 
se;  pobrkali  se,  podžaveljali  se,  popravdaii  se,  j>oru- 
bati  se.  —  Pobratimi  podelili  sve,  pak  se  najposle 
oko  dm  novca  svadili  i  gotovo  poćupali.  Npr.  172. 
Svadili  se  psi  oko  gole  kosti.  Posl.  276.  Prije  se  svtule 
dva  ćovjeka  ueg  dva  objeda.  I^PosI.  101.  Tuko  se 
malo  pomalo  sutdimo  zdravo,  j  već  se  poćnemo  pso- 
vati. Uanica  2,  1^.  Zato  ae  Curćija  vrlo  rasrdi  ua 


STadlJiv 


—  602  — 


srak« 


Jakova,  i...  dobro  ne  *m*/c.  3,  liU,  Kad  se  Kotorani 
SvadiHe  s  pusljednjim  (h  Dubrovnikom)  za  so  i  tf' 
gimnu.  DM.  !^27. 

svjlidljir,  iuij.  nhikisch,  rirosiis,  cf.  ^lokarliiv.  Rj. 
l'oji  Hi  rado  Hvtujjn.  vidi  i  karijiv;  prani.  —  Koji  ee 
u  te  (OoRDoHel)  u/ilaju  .  . .  flklanJaA  ib  pod  sjen  od 
etadljivijm  jezika.  Ph.  31.  'Ji>. 

sv^dljirar.  avUdlJivca,  »).  svadljic  čorjck.  isp.  pr- 
znica, prjteuica  3,  i  syn.  kod  nalet.  —  Na<*i  će  se 
Hva^da  po  jedan  pošten  ćovjek,  koji  (5e  Kahtjeti,  da 
bude  8Ufga,  i  koji  će  svadljivcima  re45i  .  .  .  Priprava 
68.  t-ovjek  sntdljieac  ge)  da  raspaljuju  Hva^gu.  Pri^. 
26,  21. 

si'jidljivost.  svadljivoati,  f.  osobina  onoga  koji  je 
svadijir.  —  }ie/numu  je  sin  muka  ocu  Hvojema,  i 
gvud(fivost  je  ženina   uepreatano   prokisivanje,  Prić, 

iy,  13. 

svAd^Jn.  f.  vidi  pvagjn.  Rj.  i  sifn.  ondje.  —  Nikom 
svadvja  valjda  nije  dnigu.  IiXpj.  1,  173.  riječi  ^  takitn 
naat.  koti  iVžnjn. 

HVftjrdil,  iiumrr,  seinpeTj  cf.  »vegj,  ave^e.  Rj.  adr. 
Hvak-da,  kao:  svaki  put,  ttvako  rrijemc.  vidi  i  ava^rdar, 
»vakad, Bvcgjer,  svedni,  nvendiljno,  udilj,  vazda,  vazde; 
a  mirom  (mir  4);  uzamun.  adv.  ovaj  složen  s  prijedlo- 
zima riđi  oiisvapla^  zaMvaj^da,  —  On  kadawl  dopje, 
pilaće  te  je^t  li  jito  naućio,  a  ti  mu  svagda  kaži  da 
niei  niSta.  Npr.  37.  Upravo  u  i>odne...  jej*  u  to  doba 
oarica  smgtla  »pava.  239.  Ako  Hog  dal  (Stagojg  Srbi 
ujvovamju  da  rade,  svagda  obilno  jjovore:  »Ako  Bog 
dftl<|.  Posl.  1.  Ko  ho(5e  svagda  lijepo,  može  na  boži^ 
EiHjepo.  158.  U  Deligradu  je  otprije  upravljao  Petar 
Dobrinjac,  i  svagda  srećno.  fck)vj.  28.  Jer  sirumabe 
imat«  svagda  sa  sobom,  a  mene  nemate  scagda.  Mat. 
2G,  11.  Za  to  cu  te  postaviti  da  »1  Ouvar  glave  moje 
svagda.  .Sam.  I.  2S,  2. 

svAjirdar.  vidi  »va^da.  Rj.  svagda-r.  isp.  r. 

svftjrdii.šnji,  5nje,  atij.  imw<ncfihrend,  setupiternus. 
Kj.  koji  je  RVttgda.  vidi  vazda.^nji,  vazdakadiiji;  aveu- 
điljan.  —  Prinosiše  Žrtvu  paljeiiieu  svagdiL^nju.  Jezdr. 
3,  5.  Vladika  spomene  slavnu  gospopju  naSu  Bogo- 
rodicu i  svagdašnju  djevojku  Mariju.  DP.  31.  Pri- 
znaje patrijarba  la  svai/dašnjega  predsjednika  saboru. 
Kolo  H  (15). 

svftgdjp  (jupozap.)  sv&gi^e  0"*-)  »^fcerai/,  ubtgue. 
Rj.  avak-jrdje,  kao  na  svakum  fnjesiti.  vidi  i  svagje. 
ftvairjor;  svud,  Hvuda,  svudar,  »vugj,  svujge,  svukud. 
—  Ni  »vaggje,  ni  HvaMo.  Ili:  Ni  svaSto,  ni  svagdje 
(valja  govoriti).  Po^l.  222.  Sraggje  je  dobro,  jil'  kod 
kut^e  najbolje.  27'».  tijegogj  smo  se  s  Tureim'  udarili, 
svaggjc  jesmo  Turke  razbijali.  Npj.  4,  24fi. 

SVA^a^  /*.  dcr  Zank,  discordUt,  disstdium^  cf.  sva- 
dnja.  Kj.  vidi  i  (^ecrrfit,  inad,  inat,  kavga,  klanje  2, 
raspra,  sklenza,  zadjevica  2,  zadortcn.  —  S'ratjja  kroz 
jagluk  (natpis  pjesmi).  Zavadi  se  i  milo  i  drnjro  . .  . 
da  kroza  žto,  n(s  bi  ni  Žalili,  ved  kroz  jednog  vezena 
jagluku.  Npj.  I,  ."^^l.  Svagja  o  tom  postane  joŠ  žešća.,. 
Ja  velim,  da  mi  za  stid  prestanemo  od  svagje.  Danica 
2,  12tJ.  Dogje  gotovo  do  svagje.  Udg.  na  ut  21.  Ift- 
jašc  scagja  megjtt  pastirima  Avramove  stoke  i  pa- 
stirima Loiove  stoko.  Moja.  1.  13,  7.  Iskopa  drugi 
studenac  i  oko  njega  ne  hi  svagje.  2(i,  22.  Kuje  zlo 
svagda,  zameće  ncagju.  Prl^.  ti,_  14.  Ko  je  Ajior  na 
gnjev,  utišava  svatiju.  15,  18.  t'ovjek  svadljivac  (je) 
da  raspaljuje  svagju,  2t>t  21.  IJratfa  se  umiri.ie  i  unu- 
trašnje svagje  prektdoše.  DM.  6.  Zlo,  koje  mogaše 
izaći  od  svagje  ismeg/u  Nvmanjiru.  49.  »Stagja  koja 
se  podigla  oko  moiega  rječnika.  Vid.  d.  18*12,  2. 

svAi^unJc,  n.  aus  Kntivceient  disvordia.  Kj.  verb, 
od  \)  svagjati,  2)  svagjati  «e.  —  I)  radnja  kojom 
tko  fivagja  «.  p.  susjede.  —  2)  radnja  kojotn  se  tko 
svagja  «  kim :  Da  hodimo  poMeno  kau  po  danu  .  . . 
ne  t4  svagianju  i  u  zavisti.  Rim.  13.  18. 

svil^ntL  Nvajrjam,  v.  impf.  Kj.  s-va^ati.  r.  pf. 
ftvudiii.  —  JJ  koga  a  kim,  cHUKelen^  fucio  ut  dia- 


sideant.  Rj.  svuijjati  n.  p.  su^jede^  susjeda  sa  susje- 
dom, t.  j.  zametati  scagja  mogju  njitJM.  —  2)  sa  se, 
rectproč.  stch  eninceien ,  discorda*  fintus.  Rj.  mdi 
gložiti  se,  inatiti  se.  kavžiti  se,  klali  se,  kockati  se, 
r\je£ati  8i%  zubaii  se.  —  Kako  ću  vaa  ja  iz  kovt^<^a 
namiriti,  kada  niti  vidim  vas  ni  onoga  oko  čega  se 
svagjate'/  Npr.  108.  Dva  se  objeda  ne  svagjaju.  DPosl. 

21.  Ne  imajući  nužde  ni  u ''.roka,  da  ^e  onako  i;  bliza 
svagjaju^  kao  knez  Teodosije.  Danica  3,  218.  Nemoj 
da  se  svagjumo  ja  i  tt.  Mojs.  I.  13,  8.  Svagjaie  se 
narod  s  ^ioj>t^jenl.  IV.  20,  3. 

si'&^J«,  n.  vidi  avaggje.  Rj.  sva-gje  [sva-(g>gje, 
sva-lg)dje].  vidi  svagdje,  i  sgn.  ondje. 

svAgJcr,  (po  jugozap.  kraj  i  vidi  svagje.  Rj.  svagje-r. 
isp.  r.  vidi  svagdje,  i  sgn,  ondje, 

NvAJii,  /'.  htfjt.  od  svast.  Rj.  —  Bva-ja.  taka  hyp, 
vidi  kod  groja, 

1.  KTMb,  nvAka.  i».  rir^  svojak.  Rj.  čovjd:  je  svak 
svoali  svojoj,  t.  j.  ženinoj  sestri.  —  svojak  i  sažeto 
scfik  (osuova  u  svoj),  i  >sn.  2H5. 

2.  svftk.  svakoga,  vitli  svatko.  Rj.  vidi  i  svako.  — 
K  gdc  sam  ja  dobio,  undc  ne  mo^.c  svak  dobiti.  Npr. 

22.  Kako  tl^oek  dogje  na  prosjail'ki  ^tap,  srok  ga  se 
kluni.  Posl.  127.  Zapovjedi  da  se  niko  nije  makao, 
nego  svak  da  t^uva  sv(»j  ^anae.  Hovj.  29,  Hto  je  ja- 
mai^no  opazio  svitk  ko  je  mislio  o  ovoj  stvari,  aad 
1,  107. 

svikknd,  mdi  svagda.  Rj.  t  itgn.  ondje^  adv.  sva-kaii. 
—  Njemu  bi  i  u  i)omoi^  smkad  pritekao,  kad  bi 
mogao.  Npr.  200.  Svuda  svakad  je<lnaki  ostajn.  Spisi 
1,  Iti  in.  p.  adverbii. 

KTiUinku,  vtdi  svakojako:  Dragi  će  mi  ^erdan 
kupit',  a  .svakako  braUi  imam.  Rj.  adv.  sva-kako. 

svilki.  a<//.  ein  )edvr,  omnis,  guisgue.  Rj.  sva-ki 
isp.  ki.  ka.  vidi  svakoji.  —  Oni  ga  svaki  udari  po 
jednom  .^akom.  Kj.  I4b.  Simki  bogovdni  dan.  Rj.  .*i3b. 
.Svaki  konji  nijesu  dobri  na  vo^.nii.  Rj.  6i)b.  Jo6  kad 
spavamo  svaki  imamo  svoj  sauauk.  Npr.  42.  SkotM 
na  nj  mnoštvo  svakojake  zvjeradi,  a  on  baoi  ono 
kruba  pa  svako  od  zvjeradi  posto  primiris:i  ono  kruha, 
pade  potrbužke.  ^.  Onda  oni  izvade  svaki  svoju 
maramu.  ti2.  U  srtika  besakoftja  upado^e.  tl5.  One 
glave  Ho  bjehu  o^jećone,  poče  svaka  »uze  prolijevali. 
101.  Da  svaki  ko  puAku  nosi  ide  na  vojsku  .  .  .  Za- 
kuue  je  (^eiuO  svakijmi  kletvama  da  mu  tHiva  ^r. 
130.  i^Lanc  živeti  s  carevom  k<?eri  kau  svaki  bašiovan. 
2(K).  Da  kažu  svakome  koje  pored  nje  (ženet  progje, 
.4t:i  je  rodila.  230.  Uog  ne  sudi  stfaki  osmi  dan.  Pod. 
18,  ^ Svidi  svoga  ubijte  8ul»aŽu<  . .  .  iS'ruJfei  svoga 
ulnše  suba^u.  Npj.  4,  14U.  Kuda  se  gotovo  svako  10 
godina  pali  i  bara.  Danica  2,  48.  Kad  je  pop  kod 
svoje  ku<Je,  on  radi  svake  domaće  poslove.  2,  113. 
Da  aam  lugji  od  svakoga  ras^  n  vi  avaJci  držite  to 
tti  sobe.  2,  12t».  Žene  i  decu  i>otrpn  u  kola...  da  ide 
srako  na  avoju  stranu.  Milo.4  102.  (tO.  akupitelji  do- 
biče  od  svako  deset  prenuuterunta  po  jednu  knjieu 
ua  dar.  221*.  i>vu  pjesmu  pjevajut^i  hvataju  se  siutko 
po  za  jedan  knij  od  slamke.  Npj.^  1,  47  (Vuk.  soako 
od  WHŠki/t  i  ženukih).  Svaki  od  vas  da  ugagja  bli- 
^.njemu.  Kim.  1.'),  2.  Da  uztnevto  ondje  svaki  po  brvno. 
t^Jir.  II.  ti,  2.  iSerafimi .  , .  svaki  ih  imaAe  žest  krila. 
Is.  H,  2. 

sv&kidasnji,  adj.  svaki-<la$nji.  što  pripada  smkomu 
danu;  alltfiglirh,  taglirJi,  quotidianuj<.  —  Da  razdftju 
svakomu  koji  uhi^jUe  u  dom  (Gospodnji  na  pivsao 
svakitUtšnji.  Dnev.  11.31,  lt>.  8av  l7.railj  davsk*  dije- 
love pjevavima  i  vratarima,  tivakidašnji  obrok,  Ncm. 
12,  47.  iako  da  se  u  pisanju  in^lorije  ui  za  dlaku  nije 
podigao  izniid  kafan^kih  pobtii'ara  i  svakidaer^jih  naj- 
prostijih pamrtetista.  O  fjv.  U.  22. 

.srftko,  svakoga,  vidi  3  svuk  (svakoga),  svatko. 
inva-ko  (Hva-(t}ko).  nema  a  Rj.  ali:  neko  (netko,  Ui 
njetku  ^0  južnom  govoruj,  niko  (nitko),  avako  (svaUco). 
kojoko.  Obi.  33.  —  Kad  je  koza  guhava,  imda  )ai 


STAkujllk 


-  503  - 


hvnMoznunac 


»vnko  da  je  gubav.  PohI.  iL7.  Soako  «o  obuće  i  natdti 
fito  ko  ljenje  može.  Dauicii  2,  KJU. 

HVilkojak,  (u\j.  allcrUi^  omnin  gencris.  Rj.  tjovori 
se  i  kao  pridjev  odrcfijcni  svakojaki.  Rva-kojak.  viiU 
»vat^eaov,  Hvakovrrtuiu.  —  Od  Hvake  vrate  n.  p.  r«7«, 
t.  j.  fivtikojuke.  Kj.  77a.  Donesu  u  vet5e  kii(?i  omuje, 
i  metnu  u  uju  simkojaka  bilja.  Rj.  lola.  Kad  dogje 
pred  Viiću,  fkot^i  na  nj  muoSlvo  "lakojake  zrjeniUi, 
J«pr.  9.'J.  Tamo  nefjde  iioire,  protrpivSi  stakuJakH  muku 
i  nevolju.  Danica  4,  30.  Turci  au  činili  uvakojaki  ziUum. 
,6, 33.  Dovo^ahu  Solouiunu  konje  iz  Minira  i  seako^aki 
trg.  Car.  I.  10,  28.  Seakajakogu  hlaga  dobi6erao.  PriC. 
1,  13. 

NV&kuJako«  Rj.  luiv.  ava-kojako.  vidi  svakako.  — 
J)  allerlei,  rarie:  kako  je  lamo  ?  Mvakujako.  Rj.  — 
Tako  lako,  L  j.  koj«kako,  avukojako.  Rj.  T^Oa.  Mat^elia 
■tane  odmah  mrziti  na  svoju  pastorku,  i  svakojako  je 
tražila  uzroke  da  je  kara  i  muci.  Npr.  125.  Kao  Er- 
deljs^ki  tnnjir.  (Ka*e  »e  dvoli^*uu  t^oku,  koji  »e  pre- 
tvara spukojako).  Po«I.  131.  Si'ttkojuko  su  oglenali, 
da  bi  na»  kako  naveli  da  proj^ovurimo,  no  svu  uzalud. 
Danica  2,  135.  —  2)  n.  p.  zlo  svakojako,  ja  du  sva- 
kojako doiSi,  jcdciifitlh,  terU.  Rj.  ii*p.  jauiat^no,  i  .iy7t. 
Otidje.  —  Meni  je  sve  jedno,  idem  onamo,  pa  ako 
mi  reu^i,  dobro  nam;  ako  li  ne,  scukojuko  sam  na- 
umio životu  svome  kidiaatj.  Npr.  221.  Kad  stadoše 
dijelit'  oružje:  »S(5epan  uze  novo  i  svijetlo,  Mitru  daje 
stnro  isprftkalo;  lu  je  Mitar  rije<^  j/ovorio:  »Uzmi, 
brate,  će.stito  ti  bilo  I  svakojako  delija  nijesani.  Npj. 
S,  631.  Prenuincrnt-ija  svakojako  mora  prestati,  kao 
I  u  svakom  narodu.  Pis.  74. 

svftkoji,  je,  {u  *'.  (t.)  vidi  svaki:  Opasane  «a  sva- 
koje strane.  Uzeže  im  punje  i  pSenicu  i  od  zemlje 
svakoji  beri''€t,  Hakupi  trpa  svnkoga,  i  metnu  srde 
Bvakojc  Rj.  8va-koji.  —  Seat  pa.^a  sam  dasad  pre- 
Rtojao,  aeakojeg  sam  po  redu  molio.  Rj.  *t>f>ih.  .Skupi 
ae  oko  njega  gvakojijtJt  ljudi  i  trgovaca.  Npr.  i'iii. 
GjegOjEG  nafte  dobroga  junaka,  svakojemu  posjeko^e 
glavu,  Npj.  4,  153  (naše  =  rtagjoše).  IJdriSe  mu  suze 
niz  obraze,  i  njegovu  drugu  svakojemu,  5,  208. 

svakdvr^tAD,  Hvakuvrsna,  adj.  omnimoduA,  omni- 
genus,  StuUi.  svako- vrstan,  .tvake  vrste ;  tUlarftufid, 
aUerlei.  vidi  svaCesov,  svakojak,  vtp.  raznovrstan. 

SV&klul,  svilkilda,  uheralt  hin,  qv.aqnn  rersus.  \^. 
8va-kud,  Hvn-kuda.  nu  pitanje:  krni?  kuda?  isp.  Ja 
ću  zu  njim  i  u  goru  i  u  rodu.  Rj.  477a  (^^  svukud). 

ftvAliti*  svatlni,  r.  pf.  Rj.  svaliti,  kao  prost  glagol 
n€  nalazi  xcf.  itfp.  vnliti.  r.  impf.  svaljivati.  —  J)  herab' 
vohen,  d^volvo.  Rj.  svaliti  što  s  eega,  odozgo  dolje.  — 
Ako  i  ovoga  odvedete  od  mene  i  zadesi  ga  kako  zlo, 
svalit'ete  me  Ktara  u  grob.  Mojs.  I.  44,  21).  Da  nniMui^ 
sebi  gnijezdo  visoko  kao  orao,  i  otlandc  m  te  .saliti. 
Jer.  49,  l(>.  —  !i)  su  se,  refleks.  HvAliti  ae.  aich  hin- 
icdlzen^  provolvor.  Rj. 

HViiljuU.  svilljiim,  r.  pf.  Rj.  s-valjali.  c.  impf.  prosti 
valjali.  —  J)  iurunicncdlsen,  dcrolro.  Rj,  srtdjati  »to 
s  čega,  oiiozgo  dolje,  valja JHvi  m-esti  ($tyedcM),  —  3) (das 
Tueh)  ualkenj  aubigo.  Rj.  kao  valjajući  načiniti.  — 
Pust,  prostirač  Hvaljun  od  vune.  Rj.  t>22a.  Osim  su- 
kanja ili  predenja  ima  }oi  jedan  način  ...  a  to  samo 
prilifikivanie  i  ovo  se  zove  sr/i(/ati,  kao  Sto  i'ine  naAe 
§eiirdžije  ^klobudari)  Priprava  142.  sa  MtpOHS.:  Vn- 
voljak,  ono  kio  se  svalja  mcgju  prstima  iTi  u  ustima. 
Kj.  61a, 

svaljivnnle.  ti.  dam  Herab-,  lIinirdUeny  devolutio, 
pcrvolntio,  Rj.  cerb.  od  1)  svaljivati,  2)  svaljivali  se. 
—  1)  radnja  kojom  tko  svaljuje  što.  —  ^J  8tut\je 
koje  bivoj  kad  se  što  svaljuje. 

svaljivati,  svžljujeni,  v.  impf.  Rj.  s-valjivati.  r. 
pf.  svaliti.  —  J)  lierabu^dlzen,  devolvo.  Rj.  isp.  sva- 
liti 1.  —  2)  sa  se,  refleks,  svaljivati  se,  aich  hinwdlsen, 
provolvi.  Rj. 

svanUee.  n.  der  Tageaanbrucft,  diluculam.  Rj.  kad 
svane,  cidi  samnuće;  oevic,  osvilak,  raBTii,  rasvitak. 


—  Kad  legnem,  govorim:  kad  <^u  ustati?  .  .  .  prevrt*u(*I 
ae  do  svanuća.  Jov  7,  4.  U  sranuie  Misirci  se  obretu 
nasred  mora,  Prip.  bibl.  43. 

sviinuti.  rtvilnć,  r.  pf.  tagcn,  dilucescit.  Rj.  (t  je 
otpalo  pred  n.  Korijeni  47).  vidi  savnutl,  samnuti.  v, 
pf.  sluL  osvanuti,  rasvanuti  ee.  v.  impf.  svitati,  *  agn. 
kod  .svanjivali.  —  Kad  ujutru  sfune,  a  koleba  se  pre- 
tvori u  velike  dvore.  Npr.  7G.  Kad  se  probudi  i  dan 
meune,  a  on  dozove  sinove  svoje.  23ij.  Da  ako  i  meni 
kad  svane!  Posl.  47.  A  sad  Jelu  tebe  dati  ne  <*ii,  dok 
ne  svane  i  ne  grano  sunce.  Npi.  4,  160.  sa  se,  refleks. 
(tnačet\je  kao  i  Itee  njega):  Kao  se  svane,  onda  srednji 
brai  poviife:  »Ustajte,  brft(5oI  svanulo  se.'«  Npr.  ISS. 

svaiijivanje,  n.  das  Tagen,  diluculum.  Rj.  verb. 
I  od  svaojivati.  Htanje  koje  biva,  kad  svanjuje. 

svanjivati,  svftnjuje,  v.  vnpf.  (u  Dubr.)  tagen,  di- 
luc€ficii,  cf.  svitati.  Rj.  vidi  i  osvanjivati,  prosvitati, 
rasvilati.  v.  pf.  svanuti. 

sviir,  m.  (u  Bo<M|  ono  ?ito  i*e  jednom  svari  ili  mo2c 
svariti,  n.  p.  ilaj  mi  jedan  svar  zelja.  Rj.*  B-var.  is^. 
za  postanje  svariti,  vtdi  skulia. 

.sv&rati,  Bviiiram,  vidi  prevariti.  Rj.  v.  pf  »-varam. 
V.  impf  prosti  varati. 

svarili,  svarim,  vidi  skuhati.  Rj.  i'.  pf.  s-variti.  v. 
impf.  prosti  variti.  Kad  svari  bob,  zovne  ujnlro  oca. 
Npr.  105.  Svari  u  jednome  loncu  neomrOenu  a  »4  vodi 
nenaĆetoj.  2(J2.  Jeli  (su)  mnogo  koješta,  »tu  nti5  raz- 
maženi želudac  sad  već  ne  može  svariti.  Priprava 
lfj2.  «rt  se,  p(iss.:  Varak,  varko  u.  p.  soiHvo,  »to  ac 
liisno  HVftri.  Kj.  53b. 

sviist.  Bvasti.  /'.  [pl.  gen.  svastT)  Ženina  sestra,  tier 
Frau  ScttweHter,  die  Schtcdgerin,  soror  u,ioris.  Rj. 
Vidi  svastika,  Sogorii-a.  hijp.  svaja.  corr.  I  svak.  — 
Dogje  carev  sin  da  avoju  zaručnicu  nj^je,  ali  mu 
sntsti  odgovore  da  je  sama  jutro.s  rano  nekud  po- 
bjegla. Npr.  112.  Dok  dariva  seasti  i  punii«,  dade 
8lojan  hiljadu  dukftUu  Npj.  2,  514.  scast  (CKkcri..  kor. 
od  koga  le  svai).  isp.  Osn.  220. 

sv&stieie,  ?«.  lu  Boci)  svastićin  sin.  Rj. 

svft.stič^in.  adj.  što  pripada  sruHtici,  svetsti:  ftva- 
stići<5,  scastićin  sin.  Rj.  li(>8b.  vidi  sva.stin. 

SvAstikii,  f.  vidi  flvast.  Rj.  vidi  i  Sogorica,  riječi 
s  takim  nast.  kod  aptika.  —  Mlada  imala  lijepu  sestru, 
pa  negjtgc  u  Sali  reće  nekome  Mitru,  da  (Je  mu  je 
pokloniti,  i  po^ne  ga  zvati  »vojakom,  a  on  nju  sva- 
stikom. Noj.'  1,  XXVII. 

svastikanjpi  n.  verbal.  od  svaatikati  se.  Rj.  — 
Poslije  tako  dugoga  svojakanja  i  scastikanja  jedan 
put  zovne  Mitar  Živanovicu  svastikom,  no  oim  ne 
primi  to    rado,    nego  se    oaijeće   na    ujega.   Npj.'    I, 

xxvir 

si'astkkati  .s** ,  svaalikrim  se ,  v.  impf.  svastika 
nennćn,  valuto  nomine  svastika.  Rj.  scastikati  se  su 
ženskom  glavom^  zvati  je  svastikom. 

HVftstin.  adj,  der  svast.  sororis  ujcoris.  Rj.  što  pri- 
pada svnsti.  vidi  svastićiu. 

HVftslu,  KVlUCu,  svatiega  isvaSta,  svega  ćesa),  allcSt 
omnia,  tiuaecunfjtte:  Svega  ćcta  po  zalogaj,  a  zelja  se 
nabalaj  {Svašta  pomalo,  a  kupusa  se  valja  najesti. 
PosL  27U).  Rj.  sva-Ma,  sva-Sto.  —  <>ua  stane  od  loašta 
HO  B  njime  razgovarati.  Npr.  22.  Vuci  vre6j,  puna  je 
svašta!  170.  Za  većerom  se  razgovaraju  o  svačemu. 
200.  Ne  budi  svake  pe^ke  Žarilo.  (Ne  mijeSaj  se  m 
Mvasio).  Posl,  iy5.  ć'upi<?  se  i  u  govoru  hvalio  ,-<vai:im. 
Npj.  4,  287  (Vuk).  Svaito  mu  Bog  dao  što  u  njega 
žudio  .  .  .  u  svačem  Bre<*u  dobru.  Kov.  120.  Ja  ću 
s  vama  ovakih  stvari  i  svašta  drugoga  dosta  dobiti 
i  imati.  Milo§  54.  Kako  će  od  svačega  &alu  i  smej 
zametnuti.  Npj.*  4,  XVI.  Vjeruje  da  smije  .^cus(a 
jesti.  Rim.  14,  2  (manducare  omnia;  alles  €SS€n), 
dijalek-tićki :  U  ncaHu  nagje  se  j  nježto.  DPoal.  (.»t/. 
svaćem). 

Siva&(6zuaDiK%  bvađtftznanva,  tn.  AHivisscTj  'ju*  om- 


8T»t 


-  604  - 


8T«fenik 


nid  scit.  SvaitoMnan^t  naŽ  junače,  aofa  popel  Rj. 
svaJto-znftDac,  koji  svaito  zna.  iip.  srejEDAlica. 

STftt,  m.  {pl.  gn\.  svati  *  av^tovS)  —  1)  einer  der 
Begleilcr  tles  Briiutigatns  hti  Ahholutuf  der  Braut, 
»ponM  comts,  e  »ponsi  iohorte.  Rj.  —  Kri^n,  itvai 
koji  o<l  mlrtHožeiije  djcvojat^koj  kuri  nosi  iioi'-i  svadbe 
meso  i  drii^'o  kojev^ta  za  jelo.  ef.  debeli  itvai.  RJ. 
M()8b.  i^vi  svutori  koji  nemaju  mlužbe  u  fiaii  aovu  se 
Dabijjii7;iw  ili  pu»tosvaliue.  Rj.  ^t77b  {vidi  i  pualo- 
Avat).  Ihini  Hvat,  Uj .  (UtGb  ( vidi  k roaii ).  Svatovi 
s  mltid<jm^  (u  Risnu)  nii  bijele  poklade  olitu^e  ae  ne- 
koliko monjakii  u  najljepAo  haljine,  a  jedan  »e  obuće 
u  žeuMke:  oni  »e  zovu  ftvutovi,  a  ovo  jp  nevjeHta. 
Jedan  chI  iyih  uzme  nevjestu  za  ruku  kao  djever,  pa 
oniiko  idu  od  ku^e  do  kn(e.  i  prose  jaja.  cf,  maš- 
kare. Rj.  fiGSb.  Starojko,  vidi  stari  svnt,  Rj.  713b. 
On  ih  sazva  Hve  u  svatove.  Npr.  103.  0}\  i  dva  m^ata. 
dois  upromikul  Npj.  1^  1  [itip.  malo  niže  Npj.  3, 
47^1.  A  vi  dva  svaia,  dva  utitdnika,  otvor'te  vrata. 
I,  2.  ii^ilne  State  paiMi  okupio.  1,  157.  Ajte  uaprid^ 
gospodo  svatovi.  1.  243.  bakupi^e  silu  i  svatovet  sa- 
kupise  hiljadu  Hvatova.  2,  57  {isp.  povise:  ailne  avate 
pasa  okupio),  rtla.4  je  dala  na  (četiri  t^trane,  te  su  na 
nju  itvitti  navalili  ...  te  mi  pronc  lijepu  jrjevojku.  3, 
1^2.  [Svoti  ovdje  Knai?i  prosci.  Vuk.  ifip.  poviše:  dva 
evatai  dva  uprosnika.  Npj.  1,  1^.  Kad  eto  ti  kite  i 
i  svatova .'  .  .  .  U  to  doba  kičeni  svatovi,  Mert*.  39. 
Tur^'i  «u  »iid  po^li  na  ^Srbe,  kao  a  svatove.  Daniui 
3,  ttill.  Koji  git  pozvati  u  svatove  ili  na  Hvadbu. 
Kov.  52.  Ovo  »e  zove  n.  p.  8tari  svat  od  doma,  a 
000  prvo  stari  avat  od  svata,  i  t.  d-  Kov.  68  (ko- 
jega odredi  dowaćin  od  vjei'Cfitkove  ku'^e).  Zdrav  bio 
i  u  svatove  hodio!  72.  —  2)  pravt  svat:  l'rnva  svata 
ttvetog:  Pauteliju.  l^avom  svatu  tri  HJajue  «vije(^e.  Hj. 

svfttiea.  /'.  ^.euu  u  Mubamedovaca,  koja  prosi 
momku  djevojku,  ali  prosi  da  joj  plate,  a  nije  u  rodu 
H  momkom.  «  iS'<trojevH.  Dr.  (ij.  .šuntiin. 

svAtitl,  liiu,  vidi  shvatiti.  Hj.  a  krajevima  gdje 
se  glas  h  ne  čuje  u  govoru. 

.si^&tko,  ^vUkoga,  jVf/tfr,  omnia,  ijnisqtic.  Rj,  Hva-tko. 
rirf»  2  Bviik,  rtvako.  —  T^ili,  nije  .•svatko  mati.  ^Uzrai 
3to  ti  se  daje,  jer  nije  nvatko  mati  da  ti  da  ono  &to 
je  najbolje).  Pot^l.  Ui^.  Svatko  utoru  priznati  da  .  .  . 
Kov.  2'^.  Meni  bi  ttvittko  ućjuio  veliku  ljubav,  ko  bi 
mi  ^oš  kaku  uarodnu  peamu  poslao.  Npj.^  4,  XLJI. 
pidt  i  primjere  kod  evak,  svako. 

svat4ftVAe*  svat<SvL'a,  iw.  dne  Art  Uochzeitsmelodie^ 
carminis  naptiidis  gcnui:  avira  svatovca.  Rj.  sva- 
tovska melodija,  popijevka. 

svAtoviiDJe.  n.  aas  i^s'&irseitt,  comitatio  sponsurum. 
Rj.  vcrh.  od  svatovaii.  statije  koje  biva,  kad  tko 
sotttiijv. 

sv&tovntl.  Hvaiujem,  c.  tmpf.  »val  »ci«,  comitor 
spoMSum.  Uj.  biti  uvai. 

svatdvskT,  adj,  d<:r  cvatovi,  comitum  spontti:  Spo- 
iovski  te  konji  pozobali.  Hj.  Sto  pripada  svatovima 
ih  9vafu  kojemu  god.  vidi  Hvatski.  —  Dn  bi  hvaki 
svoju  duinost  »vatovAkn  znao.  Kov.  5"2.  l>jevojkama 
njihovijom  ne  pjevaSc  svatovskih  pjesama.  Ps.  78, 
K3.  adv.  Svirac  za  to  sve  vrijeme  svira  svatovski. 
Živ.  310. 

STftIskT,  adj.  vidi  svatovski.  —  Veće  hajde  meni 
u  svatove,  da  uii  bude?  natuki  starješina.  Npj.  3, 
136,  Prijatelju,  svat^tki  prvijenve.'  je  li  ttfstir  pri- 
stnpiC  aevojri?  Here.  77.  Kad  dojgn  u  sobu,  oiida 
svatskc  djevojke  pjevaju.  Živ,  313. 

8V6,  —  J)  netitr.  od  sav.  Rj.  »Itv,  svti,  sv^;  vals, 
sva,  >*r?.  Obi.  .')1.  prinijcrv  vidi  kodMiv.  —  ^)  immcr, 
continenter:  sve  sam  mislio,  me  jedno,  te  jedno;  sve 
veliS,  pa  ne  i5eS,  i  i.  d.  1^.  vidi  jednako  :?.  sve  jed- 
nako, udilj,  neprestano,  bez  piiti-^ks,  bez  preslano, 
be?;  pre«lankft,  bez  prekida,  bez  pretrjru;  uvijek.  — 
l'zme  batinu  i  dozove  ienu  u  »obu:  »Hodi  ženo  da 
ti  kaiem«.  Pa  sve  batinom  po  njoj:  >Kto  to  je  ženo  I 


Eto  to  je  ieno!>  Npr.  14.  Na  svakome  kocu  po 
ljudska  glava,  »amo  na  jednome  nije  bila,  i  ovaj  je 
kolac  five  jednako  vikao:  »Daj  buba  glavu.' 23.  Niti 
on  njima  Ato  odpovarji.^e  no  si^i  plakaSc.  97.  Neko 
daje  uekin,  neko  dva,  te  .»rc  vize,  sxx  viSc,  dok  dogju 
do  stotiue  zlatnijeh  eekina.  124.  Pogju  opet  pu  §umi, 
ali  ^uma  sve  ^nS(5&  a  kraja  nikako.  133,  Nemogo^ 
svijet  pojedoi^e  <oni  koji  sve  govore  da  ne  mogu), 
Posl.  2(>r>.  Ali  se  pri  tom  uigda  nije  sniejao.  nego  jo 
sve  bio  malo  kao  namršten.  Npj.'  4.  X.  Kara-Gjor- 
gjije  uzme  »itolieii  pa  i  velikoga  vilaetskoga  sudiju  i 
popečitelja  inostranijeh  poslova  sve  njome,  dokle  je 
svu  o  njih  nije  izlomio!  i^ovj.  40.  Bra6>,  molimo 
vas  da  bivate  are  izobilniji.  Hol.  I.  4,  1.  (immer  voU- 
kotumener).  Sve  ua  novo  kui^ak}  Boga,  i  Bveca  Izrai- 
Ijeva  drnžifte.  Ps.  78,  41.  —  3)  lauter,  merus:  sve 
rtuho  zlato.  Sve  krvnike  i  beskui'aniko.  Kj.  kao  upravo, 
bas,  sdm  (ftiinid,  samo).  —  Delije  su  sve  konjici.  RJ. 
n5b.  Hgjavo  goveOe  sve  trogo^e.  Rj.  750a.  Ali  nije 
hteo  Retati,  nego  sve  stane  trčati  da  ne  bi  zaspao. 
Npr.  18.  Sad  ^e  do(^i  ljutit  znisj  ognjeviti,  srt  vatni 
iz  njega  sipa.  29.  Ali  napretka  nikakva  nije  vtdeo. 
nego  sve  propast.  72.  Ova  žena  sve  jo  volela  svome 
detetii,  a  na  ono  dvoje  paatort'adi  mrzila.  137.  VuiV 
budžu  za  sobom,  sve  ore  zemlju.  212.  Kad  ma- 
garae  uz  brdo  ide,  Ingnno  ide;  ali  kad  se  okrene  niz 
Brdo,  ure  se  premei'e.  Posl.  118.  Kakva  blaga?  Sv^ 
meka  dukata,  a  sce  pusta  blaga  ležećega.  Npj.  4. 
137.  Svakom  dogje  sve  |>o  litra  zlala.  4,  2K6.  Vod« 
u  ovome  zalivii  nije  sve  morska,  nego  je  ima  mnogo 
slatke.  Kov.  28.  Ovo  su  sve  primjeri,  protiv  kojijeh 
ne  fmije  rotH  niko  ništa.  Pis.  2Jt.  Slože  He  so  rei*i  da 
mu  je  pogiuuo  sve  lO-ti  ()ovek  ili  konj,  i  to  sve  od 
topova  Kraueuskih.  Zitije  50.  Ima  nas  dvanaeat  brata, 
sce  od  jednoga  oea.  Prip.  Uibl.  31. 

sr^i"*««!,  adj.  n.  p.  dan,  Feiertag,  festus.  Rj.  feiet- 
lich,  festus,  soUemuis  [Njetn.  Feiertag  prevmen  je 
svei'-ani  dan).  sve{t)čani  (oso.  u  avetac).  isp.  Osn.  147. 
Tada  re  (lospod  skinuli  nakit  i  svečane  haljine,  ln. 
3,  22.  Kako  sam  lani  ovako  svezanom  prilikom  imao 
6ist  kazati.  Rad  5,  200. 

sv^j^aniea,  f.  iii  Herc.)  dtr  Kalender^  fasii.  Rj. 
ktijiga  u  kojoj  su  Airct  popisani  po  danima,  vidi 
sveOanik  2,  kalendar. 

sr^f'Anik,  m.  —  J)  der  Feiertag,  dičs  festus,  cf. 
svetac  2.  Rj.  »vezani  dan.  vidi  i  blag  dan  9,  god  1, 
praznik.  —    2)  vidi  sveCanioa.    Rj.    vidi  i  kalendar. 

svW^ar,  svećftra,  m.  der  scinvn  FamilienheUigen 
fciert,  ipii  diem  fesium  nancto  geniilitio  velebrat:  ja 
Ham  danas  svečar.  Rj.  koji  slavi  krsno  ime.  vidi  kh- 
Djak  1.  i  aopće  koji  slavi  što,  n.  p.  dan  rogjenjn 
svoga. 

svefArev,  svof Arov,  a<y.  des  svekar,  Bj.  ito  pri- 
pada svevaru. 

KV^eilrski,  a^j.  der  »redari.  Rj.  itto  pripada  sve- 
iarivui  ili  st^natrti  kojetau  god.  —  Napeo  se  kao  *f^ 
carski  lonac  uz  vatru.  Posl.  IW. 

HV^^iirskd,  sv^rArskoga,  «.  a^j.  oni  novri  *lo  sve- 
t^ari  daju  popu,  Ato  prekadi  i  o^ti  koljivo.  Rj.  ta 
oblivje  isj).  spaltijusko. 

s\*^ćen,  adj  n  Stullija  sveden,  sacer,  sandiM 
(svcij.  vidi  sveAten. 

KVK^CniekT,  adj.  ito  pripada  gvef^enicima  ih  srtćC' 
nikn  kojnnu  god.  vtdt  Kivećenski,  sveSteniOki.  -  Stanje 
crkveno  ili  svećeničko.  Danićić.  ARj.  2b7a.  Crkovnik, 
c^ovjek  crkovnoga,  svećeničkoga  reda.  828ji. 

8V6ćcnik,  Hi.  vidi  sveSteuik.  —  *OpStina*  .  .  .  »op- 
ćina i  opeinski<:  pr%'i  je  ovaj  izgovor  jama<^no  uzet 
iz  Slavenskoga  jezika  (kao  I  .*iveitcnik  mjesto  ne^- 
rWiiJl').  a  drugi  je  upravo  po  svojstvu  naAega  jeziku. 
Pis.  5(i.  Svei'enik  (ili  drugi  kao  on)  blagoslivlja.  Dr- 
n\^i(;  ARj.  412b.  Tako  se  govori  i  kad  tko  lius  bla- 
goslov u  KOgR,  navlaulilo  u  Hvcknika.  413b,  intu  i  h 
Stullija. 


svećcnlkor 


—  506  - 


S.  svesti 


ST^riMiikov  •  (idj.  itacrrrlotiii.  i^inUl.  Mo  pripada 
SVe^uktt.  vuli  Kvežtenikov. 

SV^^onTStvo.  H.  sucerdotiuM.  Sliilli.  vidi  BvP(?enHtvo. 

8%'KTff»kl,  adj.  vtdi  Hvc<?eiiiiki.  prema  rtveSteuski 
(mmo  u  jedttorn  jtrintjcrHJt  kqje  vidit  kao  svećenik 
prema  sveAleoik. 

sv6ćoiistvo,  n.  mrerdotium.  SiuIH.  rtnnl  st^c^erntka, 
i  svećenici  sajalno  kao  atalcš.  riđi  HveMen^tvo,  »ve- 
ćeiiižtvo. 

NVĆ^L^nJe,  n.   R1.  rcH».  od  I.  isvetiti,  11.  svetiti  se 

—  /.  J)  radnju  kojom  tko,  n.  p.  uret^rnik,  sceti  »to 
idiu*  \VeUicii,  conHocralio.  Rj.);  Popovi  da  uzinmjti: 
3ui  HtećcHJe  vodice  pam  l'J.  MiloS  Jitfi.  ixp.  avedba, 
vuzuieiin  Kveilbn-  —  2J  radnja  kojom  tko  mreti  (svci- 
Jct^e)  koija  ili  šio.  —  S)  radnja  kojom  tko  sveti 
(osveruje)  koga.  —  4^)  radnja  kojom  tko  «iJc(i  n.  p. 
ime  hoije;  dan  Hciligeii,  Hnucfitiratio.  —  II,  od 
svetiti  He.  —  i)  radnja  kojom  .te  tko  xcHi,  gleda  da 
postane  avet  (da«  Upiligwerdon,  apoilieofli«,  inter 
coelitcfl  ndnumeniiio.  Rj.).  —  2)  rad?tja  kojom  se 
tko  sveti  kome  i.die  8chadcufrciide,  gnudium  de  malo 
»Iteriu».  Rj.). 

svadba,  /*.  akc.  Rj.'  XXXI.  riđi  vanuena  ftvcdba. 

—  «vet-b«,  od  OS/I.  koja  je  it  »velili  I,  a  promjcnum 
gluftit  t  pred  b  na  d.  —  1)  radnja  kojom  tio  o  vasma 
^'cti  sto,  u.  p.  jagnje,  —  2)  ono  Što  se  tako  acetii 
H.  p.  jagnje.  isp.  vazmeni. 

»vodilje,  valja  da:  Rve  diljc,  sve  cinljt«.  u  poslovici: 
ciuna  Li  mati  I   (HjcJi  u  žiiiuul    rripr>vijeda   ae   kako  I 
je   Dekuka   mali,  natjerana  od  haračlije  ~  koji  valja  ' 
da   nije   .Srpski   ni   /.nao   dobro  —  zvala  sina   kući: 
»O  svedtljc!  t>uina  ti  mati,  grma  80  hvali.  LI  /.'o  ćas  I 
poi'o,  hara<Mijrt  }0  doVo.«).  Po»I.  iMil.  | 

»T^dtll,  cidi  svagda:  Scedni  je   ^e  ttjuro   naučio,  i 
Rj.  (■  >vn.  kod  svagda.  —  sve  dni  upravo  uccas,  pl. 
0(1  vaa  dan.  i 

svedrŽitolJ.  w.  koji  sve  drži;  o  savTo-tpitt.ip.  —  Ima  j 
47  rijfri  koje  «u  od  Slaveuskl^eh  poarbljt-nc . . .  src-  \ 
driitdj  Nov,  'Ahv,  VI.  Govori  Uospod,  kuji  jepl,  i  * 
koji  bjt'Af,  i  koji  cv  doći,  sfedriitclj.  (Hkriv.  1,  S  i 
(omnipotcHf,  dcr  AUntachlige).  Bože  oOo  svedriitelja. 
DP.  55.  Kvo  ga!  ide,  veli  Gospod  svedriitelj.  Prip. 
bibU  lOL 

sveiJ,  (II  Diibr.l  srSpJe.  (u  C.  O.)  svftKi«r,  (po 
ju)n>z.  kr.l  eidi  ava^^da:  Svejjje  teže  ureteže  iPoal. 
2Si)).  Rj.  I  itf/n.  kwl  avagda.  —  Vilenaki  u  njoj  sta- 
novi, sregj  vile  taoee  izvode.  Rj.  Il2a.  Po  tom  je 
ovca  tcegjcr  tu  cnni  skakiitalu  i  blejala.  Npr.  liti. 
^rc-gje  (BfcCeaiA*),  uvegjer,  isvegij.  Korijeni  2()8.  sa 
Bvegje-r  itp.  r. 

HvSkar,  svfekra.  m.  der  Scfnciegercater  (des  ^f^.lnHe^i 
Vater),  socttr,  mariti  pater.  Rj.  muJcvlji  otac.  adi 
bAća,  hAki;  i^ale,  lale  'J,  —  Ja  »e  mlada  boljem  dobru 
nadam:  od  srekrora  mudroj  zapovjedi.  Rj.  iiH4b.  O 
moj  spckre,  Vut^a  džcnerale!  Npj.  li,  "M^f.  iivckrorima 
hitro  po:*lusrtnje.  Kov.  81.  u  nom.  avekri.  svekrovi 
mušerlji  sa  nutUki  rod,  isp.  pnniL'e. 

NTSkuliko.  alies,  iiiwdcitnu{H€.  Kj.  sve  koliko  »rednji 
rod  od  sav  kolik,  koje  vitli. 

SV^krov,  adj.  dejt  SchiciegercatirSf  soeeri.  Rj.  iio 
pripada  uvekru. 

sv^krvn,  /'.  die  Schtriegerviutter  (des  Manne«  Mut- 
ter),  siHTUM,  mariti  mater.  Rj.  mn^crlja  mati.  dem. 
svirkrvii'rt.  —  Muja^  byi».  od  majka,  najviAp  snahe 
svekrva  tJiko  zovu.  Rj.  Š42a.  Doma  mi  je  zla  arckn'a^ 
tninoi^  me  je  potvoriln,  da  sam,  jadna,  mužn  bila. 
Npj.  I,  177. 

svfkrvi««.  /'.  dem.  od  svekrva.  Rj.  —  U  Jelice 
mila  M>ekrvira,  od*  će  joj  pelene  akrojiti.  Npj.  1, 
i>(Hi.  Bile  se  jeirvire  preko  svekrvice  ipa  obadvije  na 
svekrvu).  PohI.  13. 

svekrvin,  afi^j.  der  Schtciegcrmutier,  eocrtis.  Rj. 
ito  pripada  ticekrci* 


STi^moeni,  adj.  Hve-mo<5ni,  koji  ftm$  mo^  ima,  we 
može.  ridt  svemogi,  i  syn.  ondje.  —  DiŽe  »e  velika 
rika  protiv  nekad  svemoćnopn  Vući64.  Mil.  300. 

svfmogif  adj.  sve-mo^.  koji  sve  moče.  vidi  »ve- 
moffuf^i,  Bvemoi'ni,  svemožni.  —  Ili  ^^e  vnljada  aad 
silom  nanijeli  srento^jijeh  etimolofra  i  »t^  i  »/<  poHtati 
n  Hrpskome  je/.iku   >dopuniteltiij    narnKUijl  Rat  '2\f. 

sv«^ra6|tui^l,  ^,  adj.  allmarhtig,  omnipote*ttt.  Rj. 
Hve-mo^nidi,  koji  je  mofjar  Mve  uetHiti,  koji  si^e  tnoie. 
vidi  Hvemof-ni,  a  «;/m.  ondje.  ■ —  Tim  je  on  ispunio 
namjeret'jc  svemogućega.  Priprava  11!*.  Jiog  svemo- 
tjU'U  da  vam  dade.  Mojs.  I.  4.'l,  14.  Kad  me  ttoRpod 
obori  i  svcmtujMi'i  me  ucvijcH.  Rut  1,  yi. 

HvrmoirA^^iidstt  uvemopićnosti ,  /'.  omtupoiema^ 
id  per  quod  tfuia  omnipotens  est  (Macr.  omnipoteu- 
tiam  dixit).  SiuUi.  vidi  flVPmogu(*Htvo.  ixp.  mojrnt^noflt. 

STomo^desIvo.  n.  sve-mo^ui^ivo,  osobina  onoga 
koji  je  svemoguć.  la  ono  b  ismegju  0  i  t  inp.  mo- 
jjućMvo,  !*ećki.  vidi  svemogui^novt.  —  Ho^  I  tu  Be 
ima  ita  misliti  ...  U  njega  mora  biti  »11«,  si^mo' 
gavstvo.  IViprava  i»8. 

sv^motnl.  adj.  sve-možni,  koji  src  moče.  vidi  sve- 
mo(?ni.  i  >*;)».  ondje.  —  AH  to  ruka  svrmohtoga  ras- 
kide po  Mvoj  prilifi  potroflom.   Priprava  17. 

svendenlrn,  /'.  sve-not'niea,  duzbn  koja  traje  sru 
no^ :  r.avvti^t^  ( ;5o; ).  tsp.  poluno(''nii>a.  —  Sve  ove 
službe  bivaliu  zajedno,  i  od  vreuu-na  r.a  koje  trajahu 
proxvaie  se  svenoćnica,  (trčki  panihitla . . .  pauihida 
zovu  |«e)  danas  i  same  molitve  za  mrtve . . .  PostarHĆu 
se  da  ti  razloiim  5ta  biva  o  Acenoćnici.  UP.  'M.  Po- 
Mjodnje  se  (proroAtvot  zavrSi  ovijem  rijetHma,  koje  «e 
na  fivenoihiici  i  pjevaju.  .*102. 

svj^ntrsti«  irilm,  r.  pf.  in  Boci)  riđi  oneavjesuutl. 
Rj.  glagol  se  drnkćije  ne  nahui.  Tal.  svrnire  (svcnuto). 

svi^rjepust,  fivj^rjt'posli,  /.  riđi  nemilost.  Stulli. 
crndelitus,  iminanitas,  inhumanitas.  naeriiie>t;  ^'V«!*- 
samkeitt  Uohfieit,  t'Hmensvhlichkeit.  Starosloc.  CKC- 
p-SiihCTKO.  —  Videt:i  ."iecrjepost  i  pakost  kraljevu.  Ulas. 
'il.  2tS5ividentescr«*rf<Ji/rt(*»i  el  malitiom  ipsius  re^i«). 

svJ^sUoT,  adj.  sve-silni,  koji  ima  hvh  .tilu.  —  Jer 
i?e  Avesilni  nin  njezin  (Marijin)  nadvladati  neprijatelje. 
DP.  152. 

HveHlAvonski,  tuJj.  8ve-alovena^o,  iio  pripada 
svijem  Slavenima ,  alltdavisch,  —  Ceato  nekojra  ili 
nešto  počastim  kojom  tiiiskom  re^nifom,  koja  se 
može  ponosili  da  ju  fi(i.Wril<'fro  sPestovenifkit.7Jm.32ii. 

svesrdno,  mvfsrda,  von  Herzen  ger$t^  ex  animo. 
Rj.  sve-srduo,  sve-srdo  (drugoj  je  poli  oitnova  koja 
je  u  sree),  od  svega  srca,  sa  srijem  ftrcetn.  vidi  vele- 
Hrdno.  —  l>a  mi  pomaže  uCenik  moj  i  srejtrdno  i 
vjeMo.  DRj.  1,  XI.  Kneginja  mu  svesrdno  zfihvali. 
J'lil.  lt>3. 

1.  svesti,  svbzem,  r.  p/'.  irMuinmirri-,  tregfiihren^ 
devfjto.  Rj.  s-vesti.  vidi  »avesli.  kao  prost  glagol  nv 
dolasi.  isp.  v^ti  (vfez5m\.  r.  rnijt/'.  »voziti.  —  Haberile 
najprije  kukolj  a  pšenica  svetite  t*  iitnica  moju. 
Mat  13.  30. 

3.  sv^sff.  3v>dem.  r.  pf.  Rj.  «-veati.  kao  prost 
glagol  ne  dolazi,  riđi  veati  (veaem).  v.  impf.  svoditi. 
—  1)  hetahfuhren,  deduco.  Rj.  svetiti  ito  s  će<ja, 
odozgo  dolje.  :a  s-  i^p.  s,  aa  1.  —  .^vedi  vaittkti  niza 
811vnje  ravno.  Rj.  HV'Jh.  Da  »jutra  svedes  J'arla  k  njima 
na  sknpAtinu.  Djel.  Ap.  2JJ,  20  (xaT«yay7,0.  Ko  ee  izići 
na  upbo?  to  jest  da  ifvede  Ilrista.  Rim.  10,  i\.  Švedi 
th  na  voflu  ...  I  svede  narod  na  vodu.  Hud.  7,  4. 
Sabrai'u  sve  narode,  i  avešra  ih  u  dolinu  Josjit'atovu. 
Joil.  H,  "2.  ovamo  ide  i  ttvaki  primjer  (sa  se,  pass.): 
Da  se  dnip-i  nom*  Mitda  im  mjednast,  koju  sn  prema 
njima  imali.  DRj.  2,  2H8.  —  2)  znsammcnfiihren 
(Braut  und  lirdutigam),  rommitto  conjnges:  daher 
H)  kuppeln,  committo.  Kj.  vidi  ale<?i  1  (momku  i  dje- 
vojko). —  Kad  bude  vreme,  svedu  mladence,  starija 
dva  hrata  svedu  6  njihovim  dcvojkama.  Npr.  20W. 
Kad  je  bilo  ve^er  po  većeri  i  mlmlence  u  Ufzniett 


»Trst  ran 


—  506 


sv^titeU 


Bveli,  &V  besedi  Omer  momro  mliuio.  Npj.  I,  y4fi.  A 
kad  dogjp  vakal  od  ložoice,  drnje  mUidit  h  (ardak 
sredohe.  Herc.  3.  —  3)  kuppehi,  committo.  Rj.  od 
SHUČtrfijii  pod  ^)  postalo  ovo^  kad  n,  p.  »rodnicti  na 
nedopufiteut  nttćin  itvedc  muško  t  žensko.  —  'ij  volbrn, 
f<yrniiem  daćo.  Rj.  kao  »acintti  siud.  —  Piiati  dosta 
HvjflloKti  u  kovćep;  i  krot  mu  uredi  oztjo  od  lakta. 
Moj«.  I.  U.  1*5.  —  o)  »vtrati  oći,  t.  j.  sklopiti  ih,  zu- 
dnicken,  connirco.  Rj. 

svestran,  atlj.  ave-slniii,  Mo  pripada  svijem  stru- 
natna,  n  ('tga  imu  »itt  sa  avijeh  strana;  ailHeitiy.  — 
I  sa  ftvestranovi  uprcmovt  uuu'iii  hu  Djeguvi  daiii. 
Zlos.  lOG.  isp  jednoitlniu. 

svo^t  ,  ,  *  H  iz  btaroflloveu^ko^a  mjesto  oa&ega  ć. 
iap.  Pis.  5ti. 

Si'4*!%lnnjis  H.  rcrh,  od  aveSlati.  koje  riđi.  —  (Inda 
Be  tijoiii  dovr^inje  nvfManJe  rrkre.  r»P.  2*2.  »ŠeHta  (ujna, 
9TeHanjc  madit,  koja  »e  avrduje  nad  boleHiiikou.  L75. 
To  je  iii>e»tarijc  Hiini,  koje  »amo  vladika  svrSuje.  ^302. 

KVONtali.  sv^Slau],  vidi  avje^lati:  Da  bi  doSti'  da 
mi  »veitit  urkvii.  Kj.  —  Ali  ouda  ve^  n«  uveli  vodu 
sani  HveSlenilc.  nego  sve  nije»Do  »vefttenslvo...  iza^e 
na  vodu  i  ^mš/i*  rodu  »  istijem  molitviuna.  DP.  310. 
sa  »e,  putfs.:  Nalije  u  Oa^u  i  viua  i  vode,  koje  »e  riše 
ne  sceMa,  nego  »amo  javno  dopiinjn  Hrugi  lik  kvoIc. 
tajne.  DP.  (J2.  kako  ac  kod  avjcsiau  ktt:e  daje  v.  pf. 
a  13  ovijch  primjera  riđi  se  dtt  može  hiti  i  v.  impf., 
/«  je  jmnitcno  »ve^uiti,  svjeAtjiti  r.  pf.  i  r.  impf.,  pa 
kad  treUa  nit  iAtatH  per/tktionont.  upotrijebi  se  gtatiui 
Oiive^iJili,  OBveliti,  a  kad  impct/ekticnoittf  onda  sse- 
dLavati,  svetiti  1,  osiivešlavati,  onvet^ivati  1.  i$p.  H  tome 
kratiti  (r.  pf.  i  o.  i»>pf.)  i  krStavati. 

svcstiivaiijo.  n.  vidi  avjeStavanje.  Rj. 

svrstiUatK  Mve^tiivamT  vidi  i^vjeatAvaiL  Rj.  v.  impf. 
vidi  i  o8veMavrtti,  osvećivati  1.  tup,  svet^tati,  svjedtati. 
V.  pf.  osveitati. 

»T^^U^n.  adj,  HtHit:  Pokaseuju  xna(nije  ljude  iz  «ve- 
šttne  tatorije.  DP.  ^4.  vidi  Bvećeu. 

sv^Stenlfkl,  adj.  Priester-,  sacerdotalis.  Rj.  što 
pripada  ftrfAlenicinia  ili  svesteniku  kujetnu  go*i.  vidi 
svet'enićki,  »veM^^uaki.  —  Da  hii  ^djekoji  ovako  za- 
magjijani  ljudi  po  molitramu  srcHctitčkijetn  i^.bljuvali 
ave  one  mapjije.  Hj.  ćUla.  Jo>i  malu  djecu  obuku  u 
str^tcnićke  haljine.  Rj,  <i73b.  Dn  viS^e  Auibu  sceste- 
ničku.  Moji*.  11.  39,  41.  ^lo  je  uredio  tfveitcnitko  pO' 
tflararult'o.  DM.  21. 

sv^slt^nik,  w.  der  GeiMlichc,  sacerdos.  Rj.  vidi 
Bvet-Vuik,  svjeMenik ;  miauik,  pop,  papax,  pre^viter, 
prer-biter.  redovnik,  plovan,  parob,  župnik,  ziikouo^a. 

—  Dimitrijc,  dratfi  srestaiiće!  Npj.  o.  l»4.  Sve  crkovnc 
arcatenike,  i  zemaljske  kapetane.  Kov.  107.  I^ad  Sto 
eu»  Bogom  ifVpMeniće!  110.  Jerovoam  postavi  u  Ve- 
tilju  srciienike  vi^iuavia  koje  DaViui.   Car.  1.  12,  32. 

sv^stcnikov,  udj.  sto  pripada  st^cštcniku.  vidi  sve- 
ćenikov. —  Ni  uku^anin  sreitenikoc  ni  iiadui^ir  du 
ne  jede  uvetijeh  nivari.  Mojs.  lU.  22.  10. 

svtS(cnski,  adj.  nt/t  sveMenićki :  Te  su  prad a  oki- 
tili ah  lijepom  glavom  tvojom  i  sce^cnukom  zlatnom 
hraditm.  Rj.  vidi  i  8ve»*euftki. 

sv^st**nslvo,  H.  vidi  avet^enstvo.  —  IJ  alujba  ave- 
Hcnička ;  miccrdotium.preshtjteratas,  dan  Vriesierthum ; 
I*riester-amt,  -tcUrde:  Jo5  malu  djeeu  koju  «u  namije- 
njena 2ct  sve^tenstro,  obuku  u  sveMeniOke  haljine.  Rj. 
ti73b.  Pomeni  ib.  Rože  moj,  ^to  oskvrui^  st^cšienstvv 
i  zavjet  sveJtenit-ki  i  Levit*ki.  Nem.  13,  2'J.  Sad  sam 
li  rad  govoriti  o  velikoj  tajni,  o  svMtatstva.  DP.  234. 

—  2}  colL  jedinica  toga:  sreštetUk;  die  (ieistlichkeit, 
Ktfirisei^  rJerua:  Za  vladanja  MiIo5a  Obrenovi(*a  ,-*»<:- 
stenutto  M  gotovo  ni^m  nije  miješalo  u  puntanje  Žena. 
Rj.  622a.  t^tefan  na  novo  se  stade  priklanjali  2a- 
podnome  svestenstvu.  DM.  20. 

svet,  sveta  tsvMT),  hciUg,  sam:tits.  Rj.  iip,  trisveti. 

—  rfvaka  se  nedjelja  /.ove  ttccta  nedjelja.,.  U  našemu 
se  narodu  mlili   da  je   nedjelja  uekaka  s\xttk   žena, 


kao  Ato  !te  i  govori:  sceta  Petka  nedeljina  majka. 
Rj.  41'lb.  Kome  Roj^  tome  i  spi  sveti.  Npr.  43,  Sctia 
dusicuy  paklena  mj(\^inie4i.  Poal.  2t3l.  Sveti  Luka 
snijejr  /abuka.  2S1.  Rože  vjerni  i  prettveti  oće!  Npj. 
2.  »2.  Oci  sttii.  iriMta  knluirjem!  2.  IM).  Sto  rodili, 
!  sve  vam  sreto  bilo!  2,  102.  Kad  bude  u  o<5i  vankrsa, 
ostojimo  to  sveto  vcćcrnje^  i/i^jenio  iz  bijele  crkve. 
2,  \l)6.  A  kad  bude  na  va«kn*enije,  i  budemo  nn 
jutrefijoj  .9ceioj  ...  2,  \*AK  U  prctreto  ime  lsu.9oco. 
2,  30.'(.  Jer  je  ovaj  dan  srti  Gospodu  na.^emu.  Nem. 
8,  10.  Sceta  mi  je  diihiost^  du  tebi  juUivaljujem. 
DRj.  1.  V. 

ST^tnc,  avfca,  »rt.  —  J)  d<r  ITeiUge,  ^fWcM$s.  Rj. 
vidi  »veLinjak,  svelitolj.  —  Kopa  ti  sfccđ  služit?  Sve- 
I  topa  Nikolu.  Rj.  603b.  A  za  što  Siće  Ha  sveca?  Poal. 
I  I.  Sveci  blago  dijele  (natpia  pjesmi).  Npj.  2,  I.  Kad 
unijeli  dare  dijelile.  2,  b  {V  viAe  pjcHania  »luAau  sam, 
du  se  sveci  itovu  anifjcli.  Vuk).  Irveca  slavt  Srpski 
ear  Stepane,  svu  gospodu  na  sreća  sazvao.  2,  93. 
Zaadiiras  srećom.  Mubamedom.  5,  156  («  niže:  Kuuem 
li  se  srećom  Mubamedom).  Pa  vigje  li,  bolan,  Adjtaj- 
lijo,  kako  njima  pomognu  stećeti.  f».  509,  Ludna  i 
smežna  logika,  sreća  m%!  Nov.  Srb.  1(518,  390.  Nijesi 
li  ti  od  vijeka,  Gospode  BoŽe  moj,  sreće  moj?  Avak. 
1,  12.  —  ŽJ  danas  je  »vetae,  der  h'eiertagj  diea  fe,^tus. 
Rj.  vidi  ave^anik  1,  i  sgn.  ondje.  dem.  svetiki^c.  — 
Kakav  je  danas  svetac?  B.  VrslMezi.  Rj.  77a.  Da  je 
Ivanj  dan  tuko  veliki  svetac  da  .  .  .  Rj.  215b.  Bogu 
»e  niole<?i  lu.  p.  smije  se  radili  na  kakav  mali  tfvetac). 
Posl.  20.  Kan  »u  gosli  u  kuri,  svetuc  je.  DPoal.  43. 
Lijen  i*  *r»e(«c  uajvet^e  posla  ima.  5.5.  Nevolja  ne  ima 
sveca.  78.  Ne  svetkuju  sreću  nikakvoga.  Npj.  2,  4. 
iSutm  jeste  petak  Turski  svetac,  3,  1GB.  I  nekakve 
Hcečeve  sretkujtt.  5,  483. 

SVGl^fiic«  svetai'pa,  hi.  dem.  od  svelac  2.  Rj. 

.svt^tn^kl.  adj.  de.t  IfcUigen,  sauctorum:  1  pukupi 
sretnike  barjake.  Rj.  što  pripada  svecima  ili  svecu 
kojemu  god.  riđi  avetiteljski. 

Nrfrtii  It6rn,  f.  (ITeiUgenberg)  mons  Ath^^s.  RJ.  — 
U  Svdoj  Gori.  Živ.  kralj,  i  arh.  V. 

svfttf,  svfeiogft,  m.  udj.  vidi  krsno  ime:  Sva  go- 
spodu zoTG  na  .tretona.  Rj.  vidi  i  sveto,   blagdan  1. 

sv^^tlnja,  f.  —  1)  die  Heluiuie,  das  Heiligthutn, 
sanciorntn  rcliquiae.  Rj.  konkretno:  sveta  tttvar.  dem. 
avetinjiea.  —  Poletio  soko  tie«  t»iva  od  Sveiir^jc^d 
Jerusalima.  Npj.  2,  2'J5.  Kad  narod  i/gubi  te  tri  svC' 
tif\je  (zakon,  je/.ik  i  obićaje),  on  izgubi  i  svoje  ime. 
Nov.  Srb.  1«L7,  478.  Nas  je  ustav  prava  svetinja  u 
amislu  narodne  praviee  i  slobode,  ali  je  u  njemu 
jezik  nikakav.  Pis.  18.  OdvpS(*oA  ih  i  posaditVjS  ih  mi 
V'ori,  u  svetinji.  Gospode^  koju  su  tvoje  ruke  ntvrdile. 
Moja.  II.  15,  17.  8vaka  stvar  Kitvjetovana  svetinja  je 
nua  svetinjama  Gospodu.  lU,  27,  28.  —  2)  apstraktno, 
vidi  svet»wt;  die  HeUigkeit,  <ianciitas:  Koliko  je  K\'an- 
(fjelije  izgubilo  od  svoje  svetinje  Mo  je  prevedeoo 
fl  iJrrkoga  jraika  na  Skvenski.  Kj.'  Xni.  Da  bi  ae 
utvrdila  srra  vaza  bez  krivice  u  srctitiji  pred  Bog;om. 
8oI,  I.  3,  13  ((«  sanctitate;  heilig  zu  iieinj.  (Jdje  je 
svetinja  dane  riječi  jod  zamjenjivala  sva  fomialDa 
jeraatva.  DM.  2l»l.  Domu  tvojemu  pripada  svetinja^ 
Gospode,  ilokle  te<^e  d^uA.  DP.  301  {ittp.  Domu  tvo- 
jemu pripada  svetost,  Uosi>ode,  na  dugo  vrijeme.  Pa. 

y3,  5). 

SvMinJak,  m.  [u  O.  G.)  der  HeiUge^  .tanctus,  cf. 
svetitelj.  Rj.  vidi  i  svetac  1.  —  Pa  i  oni  da  su  pravi 
svecit  OD)  bi  nam  bar  ^to  god  pomogli  ...  ne  mogu 
ih  pravo  vjerovali,  da  au  oni  pravi  svetit^jacL  Npj. 
5,  510. 

srMtnJipn.  f.  dem.  od  svetinja  1 :  Te  aalomih 
sanduk  od  kamena,  do  u  njemu  dvije  sveiinjice: 
sveta  Petka  i  sveui  Negjelja.  Rj. 

svetitelj,  m.  vidi  svetac;  Vet£  dijele  blago  «0«<»- 
telji.  1  dva  stuba  svetitelja  ^»jnoija.  Hj.  m»  i  sve- 
tiujak.  —  riječi  s  tukim  nust.  kod  boditelj. 


KTrOleUetki 


—  607 


svezAlI 


SV^titolJski,  adj.  što  pripada  seetiUljimtt  ili  ure- 
titelJH  kojemu  god.  vidi  KvetA<''ki.  —  Ti  si  jedan  do- 
stojan n  i*va  vremena  da  te  pjevaju  glasi  ftrciiteljski, 
DP.  42.  Da  »retu  (iospotia  na  oblncima  su  zborovima 
svetitelJAkim.  Uli. 

svetiti,  8v?iim,  V.  impf,  Rj.  r.  pf.  slož.  ooveiiti,  posve- 
tili, r.  impf.  shž.  osvei'ivHti,  pi^ve^Jivali.  —  /.  t)  n.  p. 
vodiru,  ireihcti,  conHccro.  Rj.  fi(/i  i>«ve<5ivati  I,  8veStii- 
vftti.  iffp.  zakrS(5ati,  «ikrS(5avati  vodicu.  —  Scctiti  kome 
drvena  masia.  (Izbili  gn  podobro  kakijem  drvelom). 
Posl.  2yi.  sa  fte,  pasa.:  Zar  niita  da  ne  rečem  o 
svetkovini  koja  biva  kad  se  ona  (crkva)  sifeti.  OP. 
SMJ.  —  ii)  tuVii  svetkovati :  gOHpodiue  četvrtine!  puflli 
mene,  tebe  će  baka  s'etiti^  cf.  i>eivrtin.  Rj.  vidi  i 
^odovali,  prasnovati.  —  S)  ravken,  ulciscor:  Da  sve- 
timo dva  Voinovića.  Sveti  hr&ia  Jak6u  kapetittia.  l>a 
sretimo  jade  od  Turaka.  Rj.  vidi  oHvei^ivati  "J.  —  l^R 
prestanu  krvi  i  o«vete,  da  ne  »vrte  kičen^jeb  svatova, 
da  »e  krvca  zabid  ne  prol'jeva.  HNpj.  1,  363.  — 
4J  svetiti  koga  ili  «£o,  držati  sa  seeto,  za  itoetinj%i, 
heiligen,  sanHififtre :  Gospoda  nad  vojskama  svetite; 
i  on  neka  vam  je  atrali  i  bojarjin.  U.  V>,  VA.  sa  Re, 
ptiss.:  D«  se  sveti  ime  ivoje.  MaL.  B,  l».  Ja  rtt  se 
svetiti  me^u  Binuviuia  iKraitievini;  ju  abiu  tio^pod, 
koji  vaa  posvet^ujem.  Mojs.  III.  22,  3'^.  —  //.  sa  »e. 
refleks.  —  1)  ne  sveti  se  sad,  itst  lebi  man  nicht  so, 
dass  man  heilig  tcurde,  non  sitni  ttmpura  sancta.  Rj. 
nad  se  ne  Uvi  sv^v.  sreti  se,  ko  žiri  sveto,  gleda  da 
bwle  svet.  —  I  eveti  sn  j^rijeSili.  pa  .*m  se  opt*l  sirftli 
(jer  «ii  ne  kajali).  PoM.  1<H.  Ko  je  svet,  neka  se  joA 
sveti.  Otkriv.  22,  U.  —  2)  n.  p.  Hvcti  mi  se,  er  hut 
Svhadenfreude  un  meincfn  Utnfall,  laetatur  de  injuria 
meu.  Rj.  isp.  o8ve(''ivali  »e.  —  A  vuk  miCu(?i  doC'era 
do  ilna  slo^.iue ;  onda  ona  (lisica)  sretch  mu  sif : 
>()davDO  ja  oko  tebe  derom  opanke;  jer  si  ti  moje 
(tdrijebe  ujio«,  Npr.  ISO.  Da  ae  Marku  za  grob  ne 
raznade,  da  ne  njemu  dušmani  ne  srete.  Npi.  2,  444. 
To  je  jedini  nai^in  blagorodno  se  svetiti  neprijateljima. 
8trai.  iH6iy,  835.  Goapod  se  sveti  protivnicima  svojim. 
Naum.  1,  2. 

sv&ikvviii^o.  n.  das  Feiern,  celebratio,  feriatio. 
Rj.  verb,  od  svetkovali:  <>nem  velikih  pnvKnika  koji 
su  obi>leženi  ;<i  .'svetkovanje.  '/Aos.  2%.  isp.  svetkovina. 

s«'fttkovati,  svetkujem,  r.  imuf.  —  i)  feiern,  ce- 
Jchro.  Rj  vidi  svetiti  2,  i  sifn.  Ofuije.  —  V  Srbiji  svako 
selo  ima  po  jedan  dan  koji  >*lavi  i  svetkuje.  Rj.  Ifiiib. 
Ne  svetkuju  sveca  nikakvoga.  Npj.  2,  I.  Da  svetkuju 
petku  i  negjelju.  2,  20(1.  Ako  bi  lugjin  htio  svetko- 
vati pashu  Gospodnju,  neka  ,  .  .  Slojs.  II.  12,  4S. 
2*osvećiraiijc  oltara  svetkovaše  sedam  daua,  i  svetko- 
vinu sedam  dana.  L^nev.  II.  7,  M  sa  »c^pass.:  Ta  se 
ttoč  svetkuje  dospodu,  u  koju  ih  izvede  i»  Misira. 
Moj«.  II.  12,  42.  —  2)  feid'n,  ferior.  Rj.  neprelasno, 
n.  p.  d<inas  svetkujemo,  t.  j.  ne  ratUmo. 

sTftlkoiinii,  /'.  das  !'*eiern,  ferine^  diei  fešti  ceU- 
bratio.  Rj.  isp.  svinkovanje.  —  Posve<!ivaujc  oltara 
i^vetkova^e  sedam  dana,  i  svetkovinu  sedam  dana. 
Dnev.  II,  7,  9. 

SvAto,  svetoga,  n,  adj.  vidi  tfvoti.  krsno  ime.  blag 
dan  1.  —  Roga  moli  Kraljevici  Marko,  da  proslavi 
krsnu  ime  krasno,  da  mu  luroi  na  sveto  ne  dogju; 
a  kad  Marku  sveti  Ujuragj  dogje,  8vu  gospodu  w(4 
sveto  /.aziva.  Npj.  %  4;t3. 

svet6dub,  adj.  (st.)  heiligen  treisi  habend,  spiritus 
savcti:  Kuma  me^u  krstitelja. Jovana,  prikumicusr«^^- 
duhu  Jelenu.  Ma  govori  krstitelju  Jovane;  Muć'  ne 
boj  se,  '^cetodufM  Jelena.  Kj.  sveto-duh,  a  kotja  je 
sveti  duh.  —  i'ar  uebeaki  kad  ženjaže  sunv«  .  ,  . 
tJiidoAe  sveci  jk>  pjevojku  u  ^evojke  svetoduke  Jat\je, 
Herc.  3l>4. 

HvetAgomc,  8vet6gorca,  m.  (ler  Heiligenberger, 
Moncft  vom  heilitjen  Berge,  monnchus  tnontis  suneti 
(Athoj.  Rj.  ćovjčkt  monah  w  Sceic  (Jorc.  —  A  ava 


dobra  sre6i  ixnijela  iznmana  Svfto<forra  Vasii.  Npj, 

2,  m. 

iSvotf^KTor.ski,  afJj.  vom  betiigen  Bcrgr^  tle  mont« 
sancto.  Rj.  sto  pripadni  Svetoj  Gori.  —  A  jesi  li  sti- 
mava',   vezini,   kakova  je  Svetogorska  crkva?   Npj. 

3,  68. 

sv<*l6kntdieu,  biće  c.  g.  avetivkradien.  koji  Hi  koja 
krade  sfetin^ju :  sacrilegus ,  Tempetrnuiter ,  (ioties- 
rCutber.  —  ( iiibavi  svetukradica  Oaija  i  Ahav  bei- 
božni,  koji  progonjahu  proroke.  DP.  i)y.  tako  slož. 
riječi   kod  kuniokradioa  (m.  i  f.t. 

sv^to.sl,  »vfetOHti,  f.  die  Ileiligkeit,  sanciiUis.  Rj. 
eidi  svetinja  2.  —  I)a  mu  (ttospodu)  služimo  bez 
straha,  u  .'*rctosti  i  u  pravdi,  t^uk.  1.  7o.  (lospode, 
ko  je  kao  ti  slavan  »  sretosti?  Mojs.  U.  15,   U. 

NvetoHliiilrni(*kT.  adj.  što  pripada  Svetoj  Stude- 
nici.  isp.  t^tudenica,  Studenii^ki.  —  Melentiju  NikMtfu 
Sceto-Studeničke  Lavre  Arhimandritu.  Spisi  1,  li. 

avfttri  (sve  tri):  Al,  u  svetrima  knjigama  naHam- 
paoo  je  mjesto  *ali*  (al').  Npj.'  1,  315.  I  si^etri  se 
ove  prve  rijeci  u  narodu  vi$e  govore  od  ove  posljednje. 
Pifl.  Ail 

s\HtoW  t  Kao  troje  (sklanja  ae)  svdroj«.  Rj.* 
XLVni. 

hv^udiljun,  sv^tidiljna,  adj.  tusiduu.%  eontinuns, 
perpetuus,  non  interruptus.  Stulli.  sve-udiljan  (m/i. 
uditj).  vidi  sviigdatuji,  •  st/n.  ondje,  —  Sreudtljna 
obika  naravi  je  sestra.  DPosl.  119.  adv.  Prijateljstvo 
i  oholsi^  sveudiljno  vojuju.  DPosl.  10!.  za  ovaj  ado. 
vidi  svagda,  i  .si/h.  ondje. 

S¥^umnik.  m.  svivumnik.  —  Jedno  misli  ra/bornik 
(smolrnik.  sveumnik),  drugo  misli  bftzumnik.  DPosl.  38. 

hV^visfljT.  adj.  sve-visnji,  altissimus,  der  Allvr- 
hovliMe.  vidi  vi^uji,  snmoviAnji.  —  Sabori^le  u  Sveviš- 
njega tfpa.Mtelja.  Npj.  .'»,  53<». 

Mvftz,  M».  (U  0.  U.)  na  glavi,  die  NaM  an  der  Ilirn* 
scftale,  satara.  Rj.  s-vez.  eu  postatkje  inp.  svezati. 

sv^za«  /".  —  1)  das  Jtand,  Ugamen.  Rj.  vidi  vez«. 
9-veza.  ea  postanje  i^i.  svezati.  —  Njihov  je  šestar 
od  rui^vast«  graiK\  pa  ako  je  ftirok  oni  ga  kukom 
sresom  pouze.  Rj.  tiVlTu.  Odrcsi  mu  avesu  na  rukama. 
Npj.  1,  64*>  (isp.  1,  543:  I  na  ruke  troje  savetice). 
U  ovakim  je  riječima  ^vjetro-met,  vrnto-lom)  'O«  svuda 
kao  iveza  iimegjtt  dvije  složei^  riječi.  Danica  3,  lUO. 
Cijena  je  knjige  u  polukuinoj  svezi.  Spisi  I,  i^.  {vvli 
povez  2).  —  2)  u  umnom  smislu,  vidi  odnos.  —  Da 
se  ne  dira  u  li^nont  spisattljevu,  koja  s  knjigom  i 
a  njezinim  pogrješkama  nema  nikakove  sveze.  Odg. 
na  sit.  .'1.  Dogagjaji  se  pokazuju  po  gilic  koji  bej: 
svese.  Priprava  172.  Dubrovnik  je  bio  u  tijesnoj  svezi 
8  Ojurgjan  KasLriolom.  DM.  218.  I'  plt-menima  nesta 
sro*ine  sveze.  21*9.  Jerelici  koji  bi  stupali  u  svese 
s  pravoslavnima.  314.  U  veliku  nedjelju,  koja  obuzima 
sav  svijet,  svu  duboku  svezu  izmegiu  nebu  i  semljc, 
izniegju  sirota  i  smrti.  DP.  7.^.  Du  se  drijeki  sveza 
njegora  (neznabo.Val  -irj  svijetom.  1.S3.  /elet'i  biti 
s  niitn  joi  u  tjcin\joj  svezi.  11*5.  Stoj&H  megju  soimm 
»  duhovnoj  svvei.  238.  Da  pred  tobom  razvijem  svu 
svezn  crkveuijeh  praznika. '3Ul  Kad  ^Jveli(S  u  svezama 
kne/a  Milo^  s  Engleskom  uijc  kadar  vidjeti  uiiLa 
drugo  osim  samovoljsiva.  <J  tsv.  O.  26. 

!!iv6zilk.  nv&ska,  m.  n.  p.  od  književnoga  djela  jedna 
knjiga,  dijel,  der  liand,  volumen,  fasricui us :  Najvipie 
mi  Je  pomoglo  djelo  A.  Fika :  Vergleicbendes  NVorier- 
biK'b  .  .  .  Krater  Band.  Drittor  liand.  Drugi  svezak 
jo§  nije  i/a^o,  a  on  bi  mi  najvi^  trebao.  Osn.  III. 
Da  je  baS  juffe  dovr.*eno  slagaiuc  prvoga  sveska  rječ- 
nika. Pom.  52.  U  svcfiku  sinibenih  bnrtija  o  ovoj 
4ivnri  imaju  i  ovaka  tri  uisma.  Megj.  149. 

svezati,  svefem,  v.  pf.  Rj.  s-vezati.  vidi  savezati, 
sputiti  3,  zgergetiti.  v.  impf.  svezivati.  —  I)  bind^n^ 
Vftlligo.  Rj.  —  Djeea  po  selima  obilno  ne  oblaOe  garn 
(dok  ih  ne  mogu  sami  drijeMti  i  svezati).  Rj.  H3b. 
Car  Dukljau  avaan  u  sindzir.  Rj.  i44b.   Kad  nije 


I 


srexlTmaj6 


508  — 


srUe^ttlea 


IM  tarnkn  uresttno  ondn  je  mrtvousice.  Rj.  l&4b. 
OWai,  polako,  »labo  i<vcsuti  što.  Rj.  43<»b.  l'otpteg- 
riuli  koDJn.  t.  j.  kolunotn  nedtn  mu  srcsuti.  Kj.  55tia. 
Ulakliti  ko^a.  L  j.  stvzfifi  »jm  po  laktovivia  ruke 
naop^iko.  Rj.  77Hl>.  Steiu  je  (gjevojku)  sa  jedno  drvo, 
Npr.  131.  Najnmnik  ujrje  u  vreću,  i  pobratim  i/a  nreže 
preko  urede,  pa  apiixii  u  JAm!i.  169.  Ne  bi  ot'tiiin,  da 
mu  Ato  uzlova  na  jeziku  Hveiei.  Posl.  VM.  Ve(*  6.\\ 
kupit*  litru  kIuUi,  pa  (iu  rcczhC  oko  truta.  Npj.  1, 
'M^i.  iS'rci'  mi  glavu  u  tnnkn  maramu.  1.  K'i7.  Pu  ihc 
sveii  konjniH  nt  repove.  "2,  17.  Cr^en  plamen  svezan 
je  sa  nebo  a  od  one  vulre  \r.  pušaka.  4,  243.  Kiikuv 
Ogftnj  pori  iia  l-oKiiin',  crren  plameti  do  nchu  stezali. 
4,  26*;.  Jaairobar  iznail  Kru^ovca  tako^ger  je  svetutt 
H  ovom  stranom  iphiuUui).  Uanica  ;!,  H*j.  Izaberite  naj- 
prije kuKolJ.  i  svc:itc  tjft  ii  ftnoplje.  Mat.  13,  30.  Uii 
svezu  earcre  njihove  u  lance.  Ps.  14!>,  8.  ««  fse,  p(w.<.; 
J^>eželj  je  kao  podii^aOak  i  podebeo  &Uip  ;  jedan  .te 
A"rty  o*l  ojejjH  sirie  p»eletii  za  ot/rljak.  Kj.  156b.  — 
!^)  Ati  ne,  refleksi,  i  reciproe.  i«  \-crbindung  kvmmetij 
neee^utuiiine  jnntji.  Rj,  —  Onda  o|>et  ugje  u  vrc<?u, 
i  dobro  "f  uveze  užem.  Npr.  IHl).  Tako  mi  «  rodtt  h 
mjehir  ne  urezala!  Po«!.  304.  Kako  (*e  prcdjiBino  tru- 
lež«? Kako  se  ttrezasmo  na  stuiru'^  W.  3G5. 

Rvczivinje,  ».  ecrli.  od  svczivaii.  radnja  kojom 
tko  »vezuje  stn. 

sv4*zivati.  «v»«ujeni.  r.  impf.  A-veeivati.  v,  impf. 
pronii  ve/ali.  r.  pf.  svesuiti.  —  CJovorili  mi  rijeci, 
H  kojima  jo  ouaj,  koji  ih  je  »lu&ao,  po  do^:ovorii  viifth 
svezivao.  Priprava  17i'.  Kad  vipjunu  da  ima  mnogo 
novaca  u  kovtVg^i  .  .  .  i/brojivSi  .tpczivaha  nocce.  l'ar. 
II.  12,  li).  Svi  ovi  rtponieni  sčt-::HJa  u  molitvi  zeiidja 
i  ticho  jedno  za  dratfo,  I)P.  318.  *:i  se,  paj^s.:  KovtV/.i 
bogatijeh  nakiln,  koji  ne  itirzivuhu  uzimn.  Jezek.  ^7,  24. 

sv^znuli.  adj.  alliriHserigcfi.  omni.-KtH.f:  (*uti  ti  ave- 
znali!  Hj.  ave-znali,  koji  (vii4i  da)  are  zna.  —  Te  ae 
ja  ne  bih  za  ovo  morao  niraziti  h  Ijudmiv,  osobito 
8  kojekakijeni  sresntdijcm  nudriknjitjumn,  < )djr.  na 
ut.  27.  Beifpoaleno  ludovice)  i  jezićne  i  nvcznale.  Tim. 
I.  5,  13.  taku  tdož.  riječi  i^^p.  uinogozuali,  rado/.oao, 
Hcbe/nao. 

sv^znalU'n,  m.  i  /*.  der  AlUrisner,  qui  ne  omnia 
profitetur  scirc.  Rj.  t^cetnftlo  čeljade  muško  ili  ženfiko. 
itip,  9Vft.iio/nanac.  za  oblujc  *>;>.  mnojroznaH(.»fl,  uc- 
zualicu. 

!»v9»iaaj.  Hvržnjm  m,  cin  BiindcU  fajtcicultm,  n,  p. 
trave,  sijena.  Rj.  n-veJEanj.  za  pomtanjc  ifip.  »vezali. 
isp.  denjak.  dem.  ftvežnjit'-.  —  Poslao  mi  je  veliki 
Hi^žanj  mzliOiiili  narodnih  penumu.  Noj.*  4,  XXVI. 
Velika  kamara  tek  oHiri^.ene  vune ;  <l va  momka  je 
odvajaju  i  vezuju  likom  u  Areinjct^e,  a  dniga  dvojica 

{>otcžu  Bvaki  srcžnnj  na  kantar.  ŽIos.  278,  rijeci  s  U*- 
:ovim  natit.  kod  bacanj. 

SV^žnJi^,  m.  dem.  od  (*ve?,anj.  —  Izpubljcuo  ge) 
pet  ili  (ako  prvi  Ii»t  nije  pripadao  ti  prvi  'tcežpjrv) 
K  liBta.  Star.  1,  51.  U  riikopi«ii  (jel  po  H  lista  Hasuiv- 
Ijeno  ft  tfveznjirc  zabilježene  brojevima  ...  a  »veznjit'i 
je  peti  rio.  /iv.  «v.  Save,  III  (ovdje  je  ii\ctnyiČ  $to  u 
Nijemaca  knjižara  ila«  Ileft!. 

Nviba,  f.  vidi  diba.  —  šviha,  i  odbaoivM  v:  xiha 
iL'oniUB).  Nema  u  Viikovu  rijećniku.  ali  ima  uriho- 
tina.  Korijeni  313.  Hvako  joj  se  (diviei  .Mariji)  drvo 
uklanjalo,  namo  nije  srdm  i  |.'lopinjn.  lINpj.  1,  7. 

»VibanJ,  HvTbuja,  vi.  tu  Dnbr.)  MontU  Mai,  mett>iiif 
.Vdtfi.v.  Hj,  ;»(•/»  tt(jenec  a  (nnlint.  Hdi  cvjetanj,  maj. 
—  osu.  Hviba,  kao  Ho  je  «  travanj,  lipanj  travuj  lipa. 
riječi  s  takrttti  ntist.  kod  baeanj. 

sribov,  adj.  što  pripada  sribi.  vidi  sibov.  nema 
u  Vukovu  rječniku,  ali  ima  nibov  i  nv^bovina  (prema 
ovoj  rijeci  i  akc.J. 

Bvlbovinii,  /".  ludi  flibovina,   Rj.  ^vHwro  drto. 

ftvlel,  t*vTtakii,  fw.  pl.  die  Schnen  den  Hattsen  (die 
als  FnuttnJipeiffe  gelten)^  nervi  husonia.  Rj.  s-vi(t)ci 
(4imj.  svitak  u  oium  snačwju  ne  doUui.  £a  po$ta^je  i 


ifip.  8viti,  Bvijcm),  od  tihe  morune,  jedu  $e  u  posne 

dane. 

svirko«  f.  (II  C.  (},)  —  /;  die  Itohre,  lubus,  cf. 
cijev  1.  Rj.  —  2)  vidi  piaak.  Rj.  —  .tvićka  {om.  biće 
u  svitak).  Osn.  299. 

svl^i,  avlknčm  (»vlkoh,  »vt^e«  svllrao,   svikla),  c. 

pf.  itich  darein   finden,   intellifjo,   accomodo   me,  us- 

.^ueMco:  ne  mogu  da  spikjiem  ove  putove.  Rj.  a-vidi, 

\  vidi  sviknuti   \isp.   DBvi<5i.   naviknuti),  nivjcd^bati.  — 

I  Je8i  V  ¥rikla,   Kealro  Stojanova,    kad  jo  vedro  i  kad 

jrrije,  hoC'e  1'  polje  ma^la  popanuii?  Np^.  3,  208. 
I  .svidjftti  M*t  8v*idl  ae,  v.  r.  pf.  ako  mi  se  ne  »vidi, 
ako  ti  HV  svidi,  Inhinjen,  tjnl  gefdlcn,  arrideo,  protior, 
ridcor.  (<?/■  dopaj*ti  se.  Rj-^l-  Rj.  a-vidjeti  se.  i'.  impf 
svijati  ae.  —  Sto  se  tein  i  bratH  tvojoj  .vnV?»  tićiniti 
H  OHUltjeni  srebrom  i  zlatom,  u^'intU*  to  po  volji  Ho>;a 
avojetra.  .lezdr.  7,  18.  Svidje  mi  kv  da  objavim  znake 
i  ćudeaa  Sto  mi  u^ini  Ho^^  višnji.  Dan.  4,  2. 

svi|ijanj(s  ».  d4ts  liefttHlen,  cnra.  Rj.  vcrh,  od 
Hvif^uti:  radnja  kojom  tlo  sriifja  što.  o*i  tfvijgatJ  «e: 
sttinje  koje  hiva^  kad  se  šio  komu  Avifija. 

KVijjljati,  flvtgjam.  —  J)  V.  impf  bcsonjen^  bestd- 
Icn,  facio:  Sva<*iju  »luwij.  a  svoju  Hviffjt^.  \SluSiy 
!^to^>;j  ko  o  kakom  poslu  miHli  i  govori,  ah*  naj- 
pofuije  radi  kako  sam  na^jefi  da  je  najbolje.  Poal. 
279).  Teke  avoj«  ne  ttvigjavi  rabotu.  Rj.  s-vigjati, 
kao  nadgledati,  starati  ne,  činiti.  i\  impf.  je  i  prosti 
vi^jaii.  -  -  Te  pa  l)ježe  knjaže  opnivio,  da  mu  pofilc. 
u  kraljeva  svitfja.  Npj.  5.  ."Ki.  —  2}  .so  se,  refleks, 
vidi  dopadati  se.  r.  pf,  svidjeti  se.  —  Kako  ti  se  ona 
djevojka  svigja?  J.  Bojiiidanovir. 

NvOanJc,  T*.  vidi  savijanje.  Rj. 

STlJarn,  /*  lu  C  (.1.)  rtfi*  nvirala:  Ali  .Miiar  u  svi- 
jam .^viri.  Rj.  —  srijara  glasovi  su  preoiježieni  pn 
jedan  odbniVn.  mjento  spirala.  i>sn.  100. 

svijali.  avTjam.  Rj.  s-vijaii.  r.  impf.  prosti  vili 
(vijein).  r.  pf.  »viti  isvijem).  —  J)  vidi  »avijati,  Rj. 
et.  impf:  Svija  obojenome  »  jednu  nojravicn.  UPosl. 
120.  —  2)  »a  se,  reffekg.  nV/i"  savijali  se:  Kapu  »kida, 
do  zemlje  »e  srija.  Rj. 

svij64'il,  /'.  die  Kerze,  candcla.  Rj.  rici*  dublijer, 
krsna  (svijeOa).  lojana  (svijcrnl,  marćana  (avijet^a),  aa- 
mrma  (^svijec^a),  luniarara  2,  voštana  (svijei^al.  dem. 
svje<*icii.  —  Svijeće  pogase  \  pokupe.  Rj.  I74a.  l*otr- 
nuti  svijeće.  Rj.  557a.  <.)nu  svije'\i  s  koiom  (se  ustaje 
u  slavu  ne  gasi  se  aMima  .  .  .  Kad  bude  vrijeme  da 
»c  .^vijeću  ngasiy  u  (irblju  ni  po  Alo  neće  nikorei'i: 
■»ngtisi  svijeću^,  ne8[0  »obcneli*  ili  "ureŠi  svijvrtt*-.  Rj. 
ti!H)n.  Smiriti  scijeva,  vidi  iijja^iti  (kftite  *c  /.a  krsnu 
flvijei*u,  s  kojom  se  ustaje  n  slavu).  Rj.  *»!>.'ia.  Tmnti 
vftlru,  svijeća.  Rj.  7yOa.  l'seknuti  urije^hi.  Rj.  78Ha. 
VtrnHii  svijećUf  vatru.  Rj.  793a.  rtnUti^  atusiti,  aci- 
jciUi,  ptfcle,  Žepj.  Rj.  793iiL  Vidi  gje  u  jednoj  »obi 
aviječa  gori.  Npr.  101.  Dobro  je  ikafito)  i  gjavolu 
svijeću  zapaliti.  Posl.  GO.  Ode  liez  svijeće  |n.  p.  kad 
se  ko  utopi).  232.  S'vijećn  u  podne  žef^i.  269.  Tako 
mi  ae  krsna  svijeća  ne  uga-^ihi!  i.  .  .  ne  iraat>  ko  svi' 
ječe  paliti.}.  'SOi.  Pravom  avftlu  tri  sjajne  svijet^. 
Npj.  1,  160.  Dvije  vo^^tane  izgorese  svece.  1,  584. 
Trei^i  dukat  svivke  p^akonije  i  u.have  one  jasne  svef'e . . . 
Pa  je  Todnr  nietjao  srv'!u.  2.  97.  Ne^  ćh  ti  scićom 
svijetliti.  3,  43.  .fer  je  pahi  mnpla  KoMvijem,  sijevaju 
h  ma^le  svijeće.  3,  219.  Niko  ne  će  aslat'  od  Srbiua, 
Srpska  će  se  svjera  ntrnali.  4,  254.  U  po  no(^i  sr*je^'^^ 
za^egošc,  4,  31^2.  Zapaljene  cvijeće  \i  rukanui  poboŽ- 
nojra  naroda  prosipaju  svjetlost  po  svoj  urkvi.  !>!'.  144. 

SViJ^fati,  9vije<?am,  v.  pf.  be.tchttv^sen.  comfilium 
vapio.  Rj.  s-vijećali,  viiećnjući  smisiitit  sumati^  od' 
htćiti.  V.  impf.  prosti  vijttfati. 

svlj^foiije,  n.  verh.  od  svijetiti,  htje  vidi. 

sv^Jećnlra,  f.  tako  se  tove  u  Hrv.  u  katolika  blag 
dan  očitavanja  ^farijna  (3.  teljai^t)  po  Ume  Ho  u 
crkvi  vjerni  pale  svijeće,  vidi  avijotlo  Marinje.  m  istoč- 
noj orkvi  zove  se  sreteuje.  Iveković. 


av^egao 


—  BOS  — 


svlJotnjHk 


svljcsan,  svljesna,  adj.  (n.  p.  fovjek,  fena),  ver- 
niinftiff,  prudćHH,  cf.  razuman,  nj.  svijesan  je  prema 
drugim  padežima  bez  i:  9^^je8tttD,  uvijeftna.  vidt  »vt- 
jetttan. 

svijest,  f.  {loc.  Hvijfesli),  das  lietcuHutHcin,  die  lie- 
!tiHnuH/ft  nteHft:  nije  u  avije^ti,  izgubio  arijtat.  Rj. 
»-vijesL  od  kor.  od  koga  a-vjed-ok.  snučenje  korijenu : 
mati.  urijčJtt  (pr^d  t  oil  uaHtavka  promijenjeno  je  d 
ua  s>.  Korijeni  "2(19.  v*p.  Kavij(JHt.  suprotna  ut^svijent. 
—  Ui.^o  «  itvijenti.  Kj.  a24a.  Mrče  mi  »vijest.  Kj. 
371b.  Nimalo  iTi  /.a  to  ne  muti  nujest.  Priprava  4f». 
Živa  fvijest  o  narodiioHti.  DM.  53.  Kako  nnft  lujirje 
knjige  i  nii-Ae  tniulrovanje  tzvodi  iz  »pijati!  I*oni.  if.). 
Nijesti  niSta  drugo  nego  od  pravilnijeh  infinitiva  i»- 
viljemeh  iz  svijeMi  narodne  nnt^injenl  novi.  Rad  1, 
vio.  Žnehipe  zu  (5cški  narod  hiideiu  u  njemu  i  utrr- 
t/jnjnt'i  nmtkom  nnroduu  »vijest.  17,  U>5. 

svljestan,  avijesna,  adj,  —  f)  vidi  8vije»*au,  ru- 
Muman.  —  A?V  svijeMan  biti  ćetnu^  mati  sa  nj:  Ni- 
jesam  tomu  ni  scije-stan  ni  ^e«tnn.  DPosl,  84,  (ich 
hin  mir  de^sen  nicht  betcu.'tst), 

NViJ^sItti«  avijeHtim,  r.  impf.  Stulli.  v.  pf.  oavije- 
Mtiti.  —  I)  koga.  iŠtiilli,  činiti  da  dotjje  k  utijesti.  — 
2)  fia  a«,  reffektt.  mentem  recnperare.  StuIIi.  k  svijettfi 
dolaziti,  povraćati  .v*.  —  Sv}je8t€'''i  ne  od  klapnje 
.St'-cp.  mal.  101. 

sviJ^Noeiijc.  ».  vcrh.  od  1)  svijeotiti,  2)  Hvijestiti 
se.  —  1)  radnja  kojom  tko  svijesti  koga.  —  2)  sUtnje 
koje  IfitJUt  kad  se  tko  Hvijesti. 

svijet,  m.  iloc.  svijetu).  Rj.  od  kor.  od  koga  je 
ftvijeliti,  svijelliti.  —  1)  die  H'ett,  munduA:  Ode  n 
bijeli  avijet;  iz  bijeloj;^  arijeta.  Rj.  vidi  mir  (J.  — 
Vasioni  ftvijet.  Rj.  r>5a.  Od  kotra  si  krt^ja  iz  svijeta. 
Rj.  12yb.  Navali  da  ide  u  nijcl.  Npr.  1,  Digne  ne 
u  Ht^ct  da  ira/,i  /au.<iUi.  Si'<.  Ouo  je,  brate,  moj  utuci 
mati,  kao  da  »u  se  okovali  na  oi^ome  srehi,  ne  lite^c 
i:r(5i  jedan  put  ovoga  aveta.  74.  Hila  tri  brata,  pa  na 
helomc  svetu  ntšta  viAe  nlMi  imali  do  jednu  kniAkii. 
7S*.  Da  bi  je  samo  kakogod  fu  sreta  neatalo.  141. 
V'ariea  mnoge   ljude   i   J.piib  s  ovoga  svijeta  amitm^e. 

214.  Sin  joj  na  to  o<lgovori  da  joj  Kabvaljujo  na  srima 
gjepojkama  od  uvijeta.  Jer  je    već   na^^au    gjevojku. 

215.  Otac  mu  da  brod  i  u  niemu  trgovinu,  da  kroz 
proatrani  scijet  ide.  24tJ.  Mladit5  imai^e  tSidotvorni 
prHten,  te  s  njime  kroza  siijet,  2tJ3.  Niko  ne  mo*e 
ovoga  svijeta  u  svaOorau  HieOan  biti.  Pof»l.  220  (wp. 
oni  8vijetj.  .SV^;V/  id^  naokolo,  a  nevolja  roilom.  282. 
Tako  mi  >*((;V/<i  i  vijeka  I  3*>4.  l^zeo  svijtf  na  glavu. 
(Oli.MjiJt  fi  ttvijet).  :VM}.  Oni  lijeM'.  zemljom  i  nvijetotH. 
Npj.  2,  27.  Kad  nn  drumu  carevome  dogje,  *.:  svijeta 
Hrete  riridzije  ,  . .  >  Molim  vi  h«*,  hrut'o  ic  .letjeta  .  .  . 
2.  JW>.  Jjitiiv  »r'jett,  moj  lijepi  rv'jetel  I'jep  li  bje!*e. 
ja  TA  malo  Uodabl  2,  441.  Na  svemu  hijclom  snjctn 

Se  6e  ne  na<5i  t:iko  i/goreo  mozak.  Danica  2,  137. 
-ttt  je  istorija  cijeloga  stfijeta.  Priprava  7ti.  Zemlja 
će  se  tresti  po  itrijeta.  Mat.  24,  7.  —  2)  I.^ite  (fram. 
du  mondej,  Mcnge,  multitudo:  navalio  soijet;  h^^kr 
li  mnogo  Hvijeta  kod  namaAtira?  od  m^ijeta  niieiiftm 
mogao  da  pri'ttupim.  Rj.  vidi  svjetina  2.  ćeljad  3. 
narod,  puk,  vojnka  3a.  —  AJdaja  toliki  svet  pomori 
i  zatomi.  Npr.  44.  A  to  u  podrumu  srrf  Hožij.  Ondu 
carev  niii  mpovedi  da  svi  izlaze  jedan  po  jedan.  Npr. 
^).  Svijet »C!^knpi\  RogaHlauL'  molili.  l'J2.  I/.vi>ft(i  kopu 
na  vaftar.  (Osramotiti  ga  ;i red  »tnjetom).  Ptinl.  117.  Kad 
se  st^\jet  slei*  u  Hijeljiiiu,  onda  Ivan  po  narodu  poige, 
Npj,  4,  'M)\.  Koji  bo('e  <tP€mu  »cijeia  da  ugodi.  Da- 
nica 3,  2;iH.  Treba  da  piAe  onako,  kao  *ti>  mo/,6  pred 
Mf'tfnyCTn  svijetom  branili  i  odgovaniti.  Pih.  (H>.  — 
S)  onaj  ili  oni  Hvijel,  jene  M  dt.  alia  rita  (poftt 
murtem)'  Nulo  majko  a^po  iio  nikama,  gle  cvijeta 
od  onog  srijeta.  Rj.  —  Onnki  je  raj  onoga  si'^ta;  ali 
je  te^ko  do  njega  doili.  Nur.  t)l.  Kuuem  vi  ne,  a 
vjeru  vi  davam,  da  vi  iiikaa  r.'iiskali  ne  ću  ni  ovoga 
ni  onog  srijHa.  Npj.   4,  423.    i'o  svoj  prilici  ću  ovu 


želju  odnijeti  aa  sobom  n«  oni  svijet.  Kov.  1.  — 
—  4)  dan  Tagenlickt,  dies:  Od  veOera  do  M;c(a,  a 
od  sveta  do  veka.  Rj.  vidi  dan,  vid  2,  svijetlo  2.  isp. 
svijetlo,  svjetlost,  vidjelo.  —  Srpski  rječnik.  Skupio 
ga  i  na  svijet  izdao  Vuk.  Rj.'  (natnis  knjizi)  {isp. 
in  lucem  proferre  alifiuid).  Pa  on  gmai  lufevu  reliju, 
zapali  je  sa  tjetiri  strane,  ona  gori  s  vežer'  do  Hi*ijeta. 
Npj.  2,  92.  Sto^  one  (pjesme)  sud  »a  svijet  izlaze. 
Npj.*  I,  hXU.  Sto  mogu  ovu  književnu  starinu  uaSu 
»snijeti  na  svijet.  Star.  4,  iyi\. 

»vljtflao.  avijMla  (svijetli),  adj.  gltinsend,  fulgem*: 
Svijetao  li  obraz!  (Kao  blagoslov  i  pobvala.  Posl.  282). 
Smjetli  care!  durchlauchtiger  Kaisa!  Rj.  comp. 
svjMMjT.  isp.  Obi.  44.  a  nalazi  se  i  svjetlji,  prema 
preilji  od  pretio.  —  Vazmenac,  svijetli  ponedjeljnik.  Rj. 
5lb.  Opran,  svijetao^  valjan,  otre-tnn.  Rj.  404a.  Car 
ga  zapita:  »Ho(Se5  li  t>uvati  ovee?«  .\  on  odgovori: 
»Ho^ti,  svetla  kruno.'^  Npr.  46.  l )dmab  mu  done- 
soSe  svijetlo  i  novo  ogjelo,  254.  J^mlje-i  sto  ve(5e  ore 
to  je  svjetlji.  DPosI.  54.  Od  stara  ilrva  svjetlji  je 
oganj.  89.  f^ijetao  kako  prosulja.  12^).  i'^to  nosili, 
svijetlo  vam  hilo!  Npj.  2,  102.  Rano  dogje  fttijetla 
negjelja.  2,  183.  .Ah!  neka  ga,  svijetla  mu  du^a! 
takvi  juniik  nikud  ne  umire,  i,  8i*.  O  ^^'jorgjija,  »ot- 
jetlti  ti  ''rofda!  4,  Kti.  Pripasuje  «t*/;>/lo  oru;je,  u  si- 
lava  dvije  puske  male,  megju  njima  svijetla  han- 
drara.  4,  324.  PnOe  \m^ki\^  svtjetla  mu  ruka!  na  loAe 
ga  mjesto  pogodio.  4,  358.  Kamo  Vuko,  a  gje  11  je 
Krslo,   ali    kamo  presvijetli  knjaie'!'  5.  27.  Svijetloj 

i  gospogji .  .  .  aeijetli  muž  tvoj.  DUj.  1,  JII.  V.  Vrlo 
je  malo  mepyu  njima  srijetUjch  imena  kao  Jto  sn 
.losafat  i  Jozekiju  i  .lošija.  Prip.  hibl.  iM). 

svlJ6ti(l,  svijtilm,  r.  impf.  vidi  svijetliti.  Stulli. 
V,  pf.  sloz.  proMvijetili.  v.  impf.  nlos.  prosvjc<''ivati.  — 
SvijctiV  prid   kim  godi.  DPosl.   120  iprid  u  zap.  go- 

I  mru  mjefto  predi.  Oni  s  glavnjam'  ognjenium  svi- 
jete,  i  kažu  pute  svima.  iStuUi  (s?). 

sviJ^tlUi,  svijetlim,  v.  impf.  Rj.  t>idi  svijetiti.  v. 
pf.  sloz.  o-svijetliii,  po-,  pri-,  pro-,  ra(z)-,  /a-;  osvje- 
tlati. V.  impf.  slor.  osvjetljavati,  osvjetljivati,  prosvje- 
tljavati,  prosvjetljivati.  —  /,  IJ  l-euvhten,  lumen  prae- 
fero,  udmoveo,  ministra.  Rj.  —  Onda  bajd  k  onoj 
strani  od  kud  je  vatra  seetliln.  Npr.  142.  .Majka  mi 
srce  vadila,  strina  joj  lućem  sretlila.  Npj.  1,  162. 
Nego  ču  ti  svet'-om  svijetlUi.  3,  43.  Svijetleći  im  putem 
kojim  će  \ći.  Neni.  I*,  12.  L'kiljeti,  sublncere,  slnfto 
svijetliti.  DanifiiC*,  ARj.  Hl4b.  .ta  se,  pass.:  LuOka, 
t*jepL-ica  kojom  ne  svijetli  kao  luvem.  Rj.  330b.  —  2)  (u 
('.  it.)  t:idi  nicMii,  iMstiti,  u.  p,  kuf^n,  dvor  Rj.  — 
//.  su  se,  rc/ttkA.  leudUent  glaneen,  fulgeo,  luceo. 
Rj.  drm.  HvjMluunti  se.  -  /lato  .  .  .  »va  se  koleba 
od  njega  sretli.  Npr.  43.  Smotri  na  daleko  vatru  gde 
se  svctt.  142. 

svijetlo,  n.  —  J)  l%t:r,  pufdii^ttm  —  V/i(*i,  izat-i  na 
svijetlo,  IM  publicum  e.Tirč,  prodire;  na  svijetlo  iz- 
nijeti, i/ vesti,  •lati,  preilati,  perrulgare^  in  eulgus 
eaere.  Stiilli.  isp.  svijet  4,  svjetlost,  vidjelo.  —  2)  /.a 
svijetlu,  diu,  dc  die.  ŠtuUi.  riđi  svijet  4,  dnu,  vid  2. 

—  Sj  svijetlo  Marinjc,  landelora,  fe.stum  Puri/icati- 
oni»  li.  V.  M.  Slulli.  govori  se  i  m  Slan.  svijetlo 
Marijuje.  vitli  avijen'nic^,  isp.  sretcuje. 

8vljklJ§nJi\  n.  Rj.  mrb,  od  I.  svijetliti.  U.  svije- 
tliti se,  —  /.  1)  radnja  kojom  tko  srijetU  n.  p. 
luvem  kome  (da»  I^ucbten.  lumini^  pnielatio.  Rj.)  — 
2)  radnja  kojom  tko  svijetli  (mete,  čisti)    n.  p.  solai. 

—  li.  stanje  kuje  biiut,  kad  se  što  snijeiii  (das  i^uch- 
um,  fulgor.  Rj.) 

svljetnjnk,  m.  —  J)  der  Leachter,  candtJahrum: 
Da  mi  :?.ivti  vatru  mdožimo  od  stolova  i  od  nvijet- 
njakn.  Kj.  riđi  svjetionik:  Oiruk  1,  kerostac.  —  Luki- 
jernar,  kao  svijctnjak  u  kojemu  mjesto  svijeOe  gori 
zeilin.  Rj.  335a.  —  2  a)  (u  C  O.)  viili  blijefinjak: 
pohVrene  mu  svijetnjaci.  Ri.  svjetUca  t^pred  očiju 
n.  p.  wi  udarca,    vidi   i   bljeska,  svitae   (8vicj>.    — 


I 


svikAti 


—  510  — 


svli^arski 


b)  huhica  ^to  m  nvtjrth  o  Ivanju  dne^  Krijeftnica., 
u  Hrv.  a  n  Sluv.  svitaljka,  u  Dubr.  ftvijetnjak,  vidi 
svitac  1.  Rj.  3<>3a.  riđi  i  /.latna  bubica. 

svikati,  8v"ifem,  r.  pf.  lij.  B-vikftti,  viĆHni  snzpati^ 
skupiti.  V.  impf.  Rvitivati  [i  »e).  —  1)  zunaunncH- 
mfen,  conroco:  Koji  na  nas  *t*M  l'nrćiJH  strika,  /akta 
vola  bika,  srr.  ado  siriJln,  a  kad  pogje  da  (»lavi,  nema 
5tfl  da  fltnvi  (odgonetljetj :  Kokol^,  kad  sncsejajel.  Hj. 
—  2)  Hu,  se,  recijroh.:  Lav  i  Invit^  ri(^e  nad  Invom 
svojim,  i  ako  se  i  sriće  na  nj  mnoštvo  pttutirit,  on 
se  ne  plati  od  vike  njihove.  1&.  31,  i. 

jsvikivauje.  m.  verh.  od  1)  avikivati,  2)  svikivati 
se.  —  J)  rad7ijti  kojovt  tko  uvikuje  n.  p.  ljude.  — 
ti)  radnja  kojom  ne  tiekolicina  n^ikitju. 

Hvlkirati,  sv^kiijem,  r.  impf.  —  1)  n.  p.  Ijade^ 
vičući  sazivati,  skupljati  ih.  i\  pf.  svikati.  —  ^)  sa 
86,  reeipr.  vikanjem  aa^civati  se.  tS.  Vojnikuvid.  42.  Rp. 

svikuuti,  Hvlkucm,  vidi  Mvići.  Rj. 

svila,  f.  —  1)  die  Seide,  »ericum,  Uj.  vidi  gju- 
vczlija,  tavlija.  —  Pri  kuprjelji  siHla  graničusta.  Kj. 
08b.  Prelijeva  se  fivihi.  Rj.  575a.  Svtia,  ka  ae  nosi, 
ne  grize  se.  DPoh!.  ]2fl.  Bijela  svila  po  moru  plila. 
Npj.  1,  37.  Vije  V  mu  se  b'jplo  perje  oko  kalpakn, 
kano  svila  prepredena  oko  vretena?  I, -1:^.  Na  ire<?oj 
trpezi  snla  nekrojetm  .  , .  Zovile  terzijo  neka  svilu 
kroje,  1,  107.  Kod  moje  <?eS  mn)\nč  tank n  svilu  presti 
na  /.latno  vreteno.  1,  111.  Volim  h  mladim  ua  kamenu 
spati,  neg'  sa  starim  u  mekanoj  srili.  1.  291.  Uvezla 
81  tri  dukata  zlata,  i  četiri  scile  Cktrigrudske.  1,  322, 
Tanka  beza  od  grada  Mostani,  stnike  svile  haš  od 
Sarajeva.  1,  471.  N<t  sehi  je.  *(m7m  pomrčilaf  dob  jo 
vama  užiuu  donela.  2,  437.  Vez'ie  bolje,  obje  ruke 
moje  I  SH  lijepom  Dubrovačkom  svilom.  Hert\  110. 
(sa?),  —  a)  ono  žto  u  jesen  na  lijepu  vremenu  ieti 
kao  pauriua.  Rj.  —  3)  u  kukuruza  vidi  brada  3.  Rj. 

svilac,  »vilca,  m.  išfupana  krpa  &to  ae  me<;e  u 
ranu,  Charpie,  Unteoht  carpta.  lij.  —  Vitilj,  11,  feto 
ac  u  ranu  meće  ^savije  »e  od  svilca,  pak  »e  namaze 
melemom).  Hj.  i>4a.  osn.  u  svila.  (.)sn.  34U. 

MvUat'a,  /'.  /.  j.  košulja,  svilena  košulju,  —  U  dvoru 
me  tri  poabL  ćekaju:  na  kudjelji  Mi^ir^ko  povje^no, 
a  na  »lanu  svilače  ko^ulje^  na  ^^erj^evu  platnu  Sa- 
rajevsko. Herc.  200.  rijeci  s  tukim  nust.  vidi  kod 
aj^iraća. 

svUi\ii'a,  /'.  (u  Vi.  uah.)  Art  Birneu,  piri  genu», 
cf.  svilfljca.  Rj,  iiekaka  kruška,  vidi  i  svilajiea. 

Sviiaju,  /'.  plflDiuu  u  Dalm.  na  desnoj  »irani  Ce- 
liĐe.  Rj. 

hvihijca,  /".  vidi  svihuL-a.  Rj.  vidi  i  evilnjica. 

svili^i.'  »/,  vi.  (u  Hrv-I  vidi  ailaj:  dvije  puške  u 
stilajima.  Rj.  J'vrska  riječ  ailaj  s  umetnutim  {iza  h) 
glasom  v. 

svilAjica,  f.  vidi  svilaira,  avilajca,  —  sriUtjictt 
(bit^e  od  osnove  postale  nastavkom  >ja«  od  osnovo 
koja  je  u  stila).  Usn,  324. 

svllan,  Bv^lna  (evioua),  adj.  Rad  14,  99.  odregjeno 
svlonT,  koje  vidi.  vidi  i  svilen.  —  Pade  Savi  preko 
svilna  krila.  Npj.  2,  73. 

srlUna,  f.  lu  Hrv.)  riđi  svilara.  Rj.  zgrada  gdje 
se  svila  prede.  —  riječ  načinjena  od  svila  prema 
Turskima  s  akc.  na  a  pred  oa.  isp,  Osn.  142.  takve 
rijeci  kod  ajmfina. 

svHanJo,  n.  vidi  bradanje.  Rj. 

svilar,  svilAra,  fi*.  der  Seidenhtindler,  negotiator 
Kcricarius:  Sta  se  ono  u  planini  sjft.5e?  jeli  svila 
me^u  srilarivia?  ali  zlato  megju  zlatarima?  Rj.  koji 
trguje  svilom. 

svilara,  /'.  Svidenfabrik y  officina  scrivorum,  Rj. 
zgrada  gdje  se  svila  prede,  vidi  avilaua.  OkretHljJi,  u 
ftviUirama.  Rj.  455b.  riječi  s  lakim  nasl.  kod  badnjara. 

svili\rii-a,  f.  (u  C  G.)  nekakn  čibuljiea,  ei7ie  Art 
Pustei^  pustulae  genus.  Rj. 

svilatl,  svUaiii,  V.  impl.  vidi  bradati:  evUali  ku- 


kurazi.  Rj,  svilu  (S)  (bradu)  dobijati.  v,  pf.  sloz. 
i(z)-8vilati. 

svilen  (svilen),  svilena  (avilfena),  adj,  seiden^  se- 
ricus.  Rj.  što  pripada  svili,  vidi  svilan,  svioni.  — 
Bubar,  koji  trguje  svilcnijem  buhama.  Rj.46a.  Ibrišim, 
sriUni  konci.  Rj.  215a.  Carica  se  ^edn  obradova, 
prometnu  ga  kroz  nedra  svilena,  da  b'  ae  dete  «>d 
srca  nazvalo.  Npj.  2,  157.  Ne  žaKte  mi  avilefiih  je- 
deka  .  . .  Odsckoše  svilene  jedckc.  2,  641. 

svil^D^aću,  m.  (at.)  ein  Mann  mit  seidenen  Hosen, 
caligis  sericis  indutus:  Drži,  Vuće,  toga  soilengaču^ 
dok  ja  idem  cam  da  potražim.  Rj.  svilen-ga^^a,  koji 
nosi  svilene  gaće.  i>tp.  tako  sloz.  rijeć  Saren-ga<5ft, 
koja  je  ženskoga  roda.  pa  prema  tome  maše  i  svilen- 
ga6i  biti  roda  ženskoga  te  značiti  ženu  (Turkinju), 
koja  nosi  svilene  gad«. 

.svtinien,  (ovako  stoji  riJeč  u  Rj.  samu  hez  ivega 
drugoga),  u  StuUiJa:  avionica,  f.  ijuae  aericos  pnnuoa 
eonheit  vel  vendit  (koja  pravi  ili  prodaje  svilene 
tkat^i7te}. 

.svUdkos,  m\i.  seideu^s  Haar  hahend,  capUlis  se- 
ricis (delicatis,  mollibus).  Rj.  svilo-kos,  siHletiijeJi 
kosa.  tako  sloi.  rijeci  kod  (Tnokos. 

svilftrnn,  adj.  iteidenu'ollig,  lanam  sericam  gestans 
(ovia):  Te  jmbila  svilorune  ovce.  Rj.  svilo-run,  svi- 
lena runa. 

svTnJ.  svinja,  m,  vidi  sviujac.  Rj.  svif^ska  8t<nja, 
vidi  i  svinjak. 

svinja,  /.  {pl.  svinje,  svinjama).  —  1)  dan  Schujein, 
sus.  Rj.  vidi  sviujće,  krmei'bagun,  bagunae,  baaulj 
(basulja),  bjelug  (bjeliiga),  bugar  2,  diora,  krilo&a, 
krmak  (krm.iOa),  nazimae,  nazime,  potrugu^a,  prasac 
iprasical,  venar.  žirovne  svinje,  žtija.  —  Brloziti  svinje; 
svinje  se  brlo-že.  Rj.  44a.  Zaroktaše  svinje.  Rj.  193a. 
Hokvu  svinje.  Rj.  <>b^ih.  t'žiliti  svinjče,  vidi  ždili.  Rj. 
771a.  Vopor  svinju.  Rj.  H2Sh.  Na  svinjama  se  svinjski 
dobije,  ali  ae  svinjski  i  izgubi.  —  Posl.  191.  Svtr^a 
krmaču!  (t.  j.  ljubi).  (Kad  "se  dvoje  ljubi,  pa  im  se 
ko  pndsmijeva).  2H2.  Svinje  se  kolju  izmegju  se&e, 
ali  kako  kurjake  opaze,  one  ne  Hve  slože  na  njega. 
282.  Krmak  prascu  brat  a  svinji  otac.  DPosl.  50.  — 
'4}  svinja  morska,  (u  Dubr.)  Dtlpkin^  Tummlcr,  del- 
phinus.  Rj.  vidi  pli^kavira.  i.tp.  praaac  2. 

svi  iUi>**i  s  vi  nj  ca,  w .  dcr  f>dt  tceinstall ,  kara,  cf. 
svinj.  Rj.  st^njska  staja,  vidi  i  svinjak.  —  OptinjUi 
D.  p.  koiiani,  svitijac.  Rj.  4filia. 

svinjak,  »vinjaka,  m.  [u  »Srijemu)  vidi  a\'injac.  Rj.* 
govori  .te  i  u  Hrv.  riđi  i  svinj. 

svinjar,  sviujira,  m.  —  1)  der  Schveinhirt,  su- 
bzilcus,  Kj.  koji  čuva  svinje.  —  (U  igri  ćuli  ili  krmaći) 
tilja,  kuji  tjera  Oulu,  zove  se  svinjar.  Rj.  830a.  Ne- 
radiu  uzme  za  stoku  govedara.. .  z&  svinje  svinjara. 
Npr.  72.  —  *4)  der  Hcfiueinhdndler,  porcartus.  Rj. 
svinjski  trgovac. 

svinjArfp,  svinjđrt'eta,  ».  junger  Fchu-eiuhirt,  puer 
subulcus.  Rj.  mlad  .svinjar.  —  Siromaški  deCko  Žuva 
jednn  krmaču  i  troje  praSfti6i...  otide  k  svinj arćetu, 
koje  je  malo  dalje  od  krnuiće  smjalo.  Npr.  3d5. 

sviiijjtrt'V,  adj.  riđi  svinjarov.  Rj. 

svInJJkriva,  /'.  —  J)  die  achveinhutterin,  porcaria: 
Ja  ne  mogu  tebe  oženiti  svinjaricom  ni  govedarioom. 
Kj.  koja  čuva  svinje,  —  3)  lagja  na  kojoj  se  vore 
svinje.  Rj. 

STli^itriju,  f.  kao  stvar  stnujskut  nečiJita,  padtM 
(u  pravom  i  prenesenom  smislu):  die  St^nveinerei. 
spureitifi.  (govori  se  u  Hrv.). 

svinjjirinu,  /'.  das  Hutgeld  an  dc^i  Schiceinhiri, 
merces  subulci.  Rj.  pluta  svinjaru.  —  rijeci  takve 
kod  dimarina. 

svinjArov,  adj.  des  svinjar,  porcarii,  subulci,  Kj. 
što  pripada  svinjaru,  vidi  sviiijarev. 

svii^arski,  adj.  des  svinjari,  porcariorum^  subuV- 
corum.  Kj.  što  pripada  svinjarima  ili  svinjaru  kojemu 
god.  —  U  Brbiji  su  otprije  znatnije  Srbe,  km  *w- 


STlqJ£« 


-  5tt  — 


ftTUnk 


njarske  trgovce,  zvhIi  f^azUama.  Kj.  9tia  {up.  sriujski 
trgovci  kod  riječi  svinjski). 

Svf^J£e,  »vinjOeta,  «.  ein  jSttick  Schuein^  Borsten- 
meh,  una  x»w.  Rj.  vidi  krme,  bu^r  2,  branjenik  2. 
Mp.  svinja,  i  8yn.  on<iJ€.  —  Že1m'<to  Hpinjće,  u  kojegn 
je  dlaka  kao  n  zeca.  Rj.  2lJ7b.  Od  Sugava  prasetn 
tdravo  »rinjće  bude.  Posl.  236. 

svlnjei'i,  ^e,  udj.  Sihu*eine-t  auillus.  Rj.  što  pri- 
pitdtt  »vinjif  Hvinjamn.  tifU  »vinjflki.  kniiski,  krnieći. 

—  Zatore,  vime  svinjeće.  Rj.  U'Sa.  taku  adj.  kod 
jagnjoći. 

svinjetina,  f.  ScliW€ine/tei«ch,  caro  suUla^  cf.  prafiće- 
vina.  Rj.  nvinjet'e  meso.  —  riječi  sto  inuve  meso  Hi 
koru  od  žirotii^je  h  takim  naat.  kod  divljetinn. 

sTinJkanJe,  n.  verb.  od  avinjkati  ne.  radnja  kojom 
se  n.  p.  poidiri  gvinjkaju. 

svTnjkati  se,  ^vlnjkam  ite,  r.  revipr.  impf.  ifjrati 
se  krmače,  govori  se  u  Imniji  n.  p.  pamtiri  ce  svinj- 
kaju.  1*.  Leber.  isp.  krmama  (svinja)  "2. 

1.  svi^jskif  (tdj,  Schveine-,  suitlus.  Rj.  što  pripadit 
svinji,  svinjama,  vidi  svinjct^i;  krm«ki,  kmiet^i.  — 
Gazda,  3)  za  vremena  Tnrakofra  tako  au  ti  Srbiji 
KVftli  funnjske  tri/ovce  sa  sela.  Rj.  SIb  (i>;>.  svinjaraki 
trgovci  kod  riječi  avinjarski).  Opnjica,  2|  urinjaht 
bolest,  koja  ih  napadne  kad  jedu  žir  a  nemaju  doata 
vode.  Kj.  4B8a. 

2.  sviiUski,  acbivciniach,  suismore:  Na  svinjama  ae 
svinjski  aobije,  ali  ae  svinjski  i  izgnbi  (Posl.  li^l). 
Rj.  adv. 

srloni,  itdj.  vidi  avilen.  Rj.  sv'il-ni,  promtjeHivii 
se  I  »ifl  o:  svioni.  Heodregjeno  svilan.  —  Jej  sviOfiH 
dolamu,  er  je  ova  6ia(t)  do.^la  tebi  a  ne  meni.  DPoal. 
39  (jej  =  jegj  =  jedi?). 

svirac*  BvSrc«,  m.  der  Vt^delsackpfeifcr,  qni  uiri- 
ćulo  canit,  Rj.  koji  seira  u  snrale,  dtojnicc,  (ftidljcj 
gajde.  tidi  gnUIjar,  gajdaš.  —  Živi  kao  i  svtrac  (dobro; 
jer  svirac  ide  po  svadbama  i  po  drugijem  veseljima 
te  svira  i  tmasti  ae).  PdhI.  BI.  Kako  svirac  svira, 
onako  valja  igrati.  P27.  UdnoRi  glavu  kao  svirac  od 
prdalike.  ■>34. 

svinU^t  8virA6i,  t«.  der  Flottenspider,  tibicen,  Rj. 
ittyi  svira  «  avindu-,  sviruljku,  svirku.  —  Nije  7a\ 
(ćelava  će^alj  (kao  ni  za  .slijepca  ogledalo  ni  »a  gluhu 
stnrać).  Poal.  215.  (Jlas  gudat^a  i  pjevtt(?a  i  sviraču  i 
trubaća  ne  c'-e  ae  viSe  ćuti  u  tebi  igrade  veliki!). 
Otkrtv.  18,  2'2.  Juval;  od  njega  pe  narodi^  gudaći 
i  svirači.  Moja.  I.  4,  yi. 

svirAeev,  adj.  des  svirac,  tibicinis.  Rj.  sto  pripada 
sviraču. 

svirala,  /".  Rj.  riJi  avijara.  —  1)  die  FlOie^  fistula. 
Kj.  riiii  (-urlika,  frula,  samica  2.  isp.  »viraljka,  Hvirka; 
kanibe,  kaniblje  1.  dem.  sviralica.  —  Duduk,  sviralu 
bet  piska  (a  ona  §to  ima  pisak,  zove  ae  u  Srbiji 
slijepa  svirala).  Rj.  144a.  Ovt^ar  svirajm-i  u  tfvirulu. 
Rj.  181a.  Svirala  mu  jasno  odgovara.  Rj.  44yb.  Vukla 
svirala  odi§e  na  pi^kotinu.  Rj.  443b.  Sopilks,  velika 
svirala.  Rj.  700b.  l'oban^d  načtne  sriralu,  uli  kad 
poćnu  svirati,  svirala  izdaje  glas:  »U  cara  Trojana 
kozje  u^i'.  Npr.  151.  Dohvati  nokaku  sviralu  dugu 
prevjena  i  šarenu  kao  nnjvc<*a  zmiju  i  poCc  u  nju 
svirjeti.  152.  Na  vrbi  srirula.  (Od  toga  nema  uifl4Vl. 
Posl.  185.  —  2)  svirale,   vidi  dvojnice  i  gadlje,  Rj.  i 

—  Krenule  se  Turci  iz  Ljeinice,  bubnji  biju,  a  Hvt-  ' 
rale  svire.  Npj.  4,  ItJiK  Pripasaie  sablje  dimiSkinje. 
udarišc  bumbe  i  srirale.  5,  77.  Narod  ttriraše  u  sn- 
rale  i  veseljake  se  veoma.  ('ar.  1.  1,  40.  ori  primjeri 
moie  biti  da  pripadaju  pod  1),  jer  Bvirala  iviadc 
dakako  i  mno:inu. 

sviruliea,  f.  dem  od  svirala.  Rj.  —  Izvadi  iza  pasa 
uekaku  malu  zlatnu  sviralicu,  pa  se  pripe  na  jedno 
drvo  i  poće  u  nju  zvi^gjefi.  Npr.  219. 

svlraljka,  f.  riđi  svirka.  Rj.  sprava  sa  sviranje. 
isp.  svirala  1.  —  riječi  «  takim  nast.   kod   kazaljka. 

fiViriii^e»  n.  das  FlOltn^  caniu^  fistulae.  Rj.  verb. 


od  svirali,  radnja  kojom  tko  svira,  vidi  avireoje.  — 
Sviranja  psaltira  tvojih  ne  ću  da  čujem.  Amos  5,  23. 

svirali,  svlr&m,  r.  impf,  Rj.  vidi  sviriti,  svirjeti. 
vip.  muzikati.  r.  pf.  prosti  »virnuti.  t'.  pf.  sloz.  po- 
svirati,  zasvirati.  —  1)  (loten.  fistula  cano.  Rj.  — 
Jedna  nosi  zlatnu  nrfu^  ho(^e  da  svira.  Rj.  7b.  Svira 
svatovca.  Rj.  (»tiSb.  Poeje  u  grad  svirajući  u  gajde. 
Npr.  47.  Gnjavi  mačiOe.  (Kad  ko  rtfjavo  svira  u 
gadljt).  Poal.  43.  Kad  hegedus  pravdu  svira^  gudilo 
ga  po  nosu  bije.  110.  Kako  svirac  svira^  onako  valja 
igrali.  127.  Lasno  je  ^gjavoiu)  u  ritu  svirati  fu  ka- 
rublje).  IGH.  Po  10  mtutka-nta  za  ru(?kom  sviraju. 
Danica  1,  8i).  Narod  sviraše  u  svirale.  Car.  1.  1,  4(K 
sa  ae,  pass.:  Ko  rad  igra,  Iako  mu  se  svira.  Posl. 
152.  —  2)  (die  Suuglocke  lauten)^  ncranj  svirati;  hajd 
ne  sviraj  tu  I  rede  nickt  su  Hnansidndig,  noli  obscoene 
loqui,  Kj.  govoriti  nepristojno,  sramotno. 

svireev,  adj.  des  svirac,  utricalarit:  Ustani,  poue, 
neka  sedtie  srirčeva  muti  (u  tSrijemu).  (Poal.  33<i).  Rj, 
što  pripada  svircu. 

svirenjo,  n.  riđi  sviranje.  Rj. 

sviriti.  avirim,  svirjoti,  rtm  (u  gornj.  prim.)  vidi 
Bvirati.  Rj.  r.  pf.  prosti  sviniuti.  v.  pf.  sloz.  zasvirjcti. 

—  Evo  ti  avirnlu,  pak  joj  nad  glavom  sviri  od  zraka 
do  mraka,  i  oživljeće  ti.  Npr.  115.  Dohvati  nekaku 
sviralu  i  poOe  «  nju  tvirjeti.  152.  8vak  lijepo  igra, 
komu  doi>ra  sreča  sviri,  DPosl.  117.  .\li  Mitar  u  svi- 
jam sGiri,  u  svijam  brata  pomenuje.  Npj.  2,  633. 
Bubnji  biju,  a  svirale  svire.  4,  1G9. 

svirka,  f.  das  Jitase' Instrument,  fistula  in  ge-$ieret 
ef.  Hviraljka.   Rj.  sprava  za  .*tr*r«»y>.   isp.  svirala  1. 

—  Ufjastte  svirke  Hvekolike.  Rj.  (iiiOa.  Po^nu  Mvirati, 
a  svirka  izdaje  glas:  «U  cara  Trojana  kozje  uši<. 
Npr,  152  [is]}.  kod  »virala  1  primjer  is  Npr.  151), 
Udarahu  srirke  nuli»f-ite,  i  davahu  glase  prevelike. 
5,  295.  Udariše  svirke  i  muzike,  barjaktari  barjake 
razviSe.  .5,  327.  Otpijevajui^i  žene  jedne  drugima  uza 
svirku  govorahu :  Saui  zgubi  svoju  tisu6i.  Sam.  L 
18,  7.  Kad  ćujetc  pjevanje  i  M'akojake  svirke,  popa- 
dftjte  i  poklonite  »e  zlatnomu  liku.  Dan.  3,  5. 

hvlrnuti,  svmiem,  v.  pf.  einen  Pfiff(un  der  Flotte) 
thun,  sibilure.  Rj.  v.  impf\  svirali,  sviriti,  avirjeti.  r, 
pf.  sloz.  posviniti,  zasvirali,  zaavirjeli. 

svisnuli,  sv'isnem  (sviskob,  svlsle,  svlskao,  svlsla) 
berstcn,  rumpor^  u.  p.  od  žalosti,  dijete  od  zime,  od 
platna.  Rj.  8vi9ik)nuti.  kao  prsnuti,  glagol  se  oraj 
drukčije  ne  nalazi. 

svila,  f.  —  1)  (u  C.  G.)  Tuch,  pannus^  cf.  i'oh«: 
Nekom  dukat,  nekom  svite  lakat.  I  na  njima  svite 
tri  urftina.  Kj.  i.v/>.  sukno.  —  Pm  vi  Bokelj  gore  po 
košulji  ima  Oil  crne  svite  (čohe)  prsluk,  koji  oni  zovu 
kružat.  Kov.  40.  —  ^)  tdau€  und  rothe  Streifen  Tuch 
sur  Verzierung  tler  Kcissen  Jhtucrvrocke  vorn  an  der 
lirust,  ciavus  ^coeitileus  aut  ruber,  cf.  striza  2.  Rj. 
vidi  i  riza  2.  Ooha  ae  u  I -moj  (.iori  zove  i  «r*(a  (od 
fpga  ae  i  u  f?rl)iji  zovu  one  ^'trr^c,  Sto  se  kupuju  te 
»0  njima  turaju  zubutii  i  druge  bijele  haljine).  Pis.  42. 

svilar,  svica,  m.  —  1)  Jottannisitiirmchen,  cicin^ 
dcla  {lampyrt8  L.  Rj.*)  c/'.  Bviietnjak,  krijesnica,  svi- 
tnljka.  Rj.  vidi  i  svjetUcu  3,  zlatna  bul)ica.  —  bubicu 
što  se  0  Ivanju  dne  svijetli,  od  kor.  od  koga  je  svi- 
jetiti  (svijetlili,  svijet,  o-svit,  rasvit).  —  Ponosi  se  ksio 
itvititc  guzicx)m.  Poal.  255.  Udariću  te  da  ti  polete 
svici  ispred  o^iju.  338  (kao  da  polete  svtci,  krtjesnicCj 
švijetnjaci,  svttaljke  inprcd  očiju).  —  2)  der  }Vaihs- 
stock,  glumus  cereum.  Rj.  kao  svječira  kto  se  svije  od 
voska,  svilac,  poslalo  od  svili,  avijem.  isp.  Om\.  34fi. 

.svitak,  sviikft,  «(.  —  J)  (u  J^rijemu)  uredba  po 
kojoj  se  popovima  plaću.  Stola-'J'aie.  Rj.  s-vitak,  kao 
srit  papir,  nn  kojem  stt  popisane  plate  popovima.  — 
2j  involucrum,  volumen,  n.  p.  svitak  knjižni,  invo- 
lutus  liber.  .Stulli.  lUdk,  z.  B.  SvJiriftrolle.  —  :i)  krpa 
svijcfia  kao  gužva  što  se  meče  na  glavu^  kad  S6  ilo 
t*osi  na  glavi,  u  Hrt.  vidi  kolrlj  2,  kotulja^,  španu 


sritaUka 


—  612  — 


svJeHtenlk 


svltiiljkA,  f,  (n  HUvon.)  x>idi  svitac  1.  Rj.  i  iyn. 
ot»tfJ€.  za  nitftt.  hp.  kaznljka. 

svitati,  svitna,  ndj.  (n  B(>r>i)  i'u/t^ohnn:  .Ifltngnne 
i  svitne  dolmne.  Rj.  sto  priptida  sviti,  pidi  i  ('okin. 
isp.  Kukncn. 

svitanje.  71.  das  Anhrechen  des  Tuga,  diluculum, 
Rj.  rerh,  od  HviUili.  sUtnje  koje  hiru,  hid  Hfii*c. 

svitati,  8U(?e,  p.  impf.  uiihrerhen  (oom  Tuge),  dl- 
htcescil.  Rj.  vidi  Hvunjivuli,  1"  «v"-  ondje.  r.  pf.  riđi 
kod  svanuti.  —  Sad  ne  mrkne,  nc^o  uvire  (n.v.  knd 
prevali  zima,  pak  se  prikni^njo  pniljede).  PobI.  273. 
A  u  jutru  uraDJšo,  i  kad  uritu^e,  /.ovnu  Saniuilo  Haula 
ua  krov.  Sam.  I.  9,  2<). 

sviti,  flvijem,  V,  pf.  Rj.  H-viti.  —  /.  J)  vidi  »nviii: 
Nije  rijeć  Hvileua  marama,  da  je  sriješ  pa  u  njedra 
metneS,  Kj.  r.  impf,  svijati.  —  2)  hetiUnd  zi^'^unnnen- 
rufen,  tttiUuns  convoco :  Vuk  ne  vije  ^to  je  mesa 
gladan,  nego  vije  da  drušinn  unije  (Po>*l.  4(fK  Rj. 
vijuei  (iujunjem  H)  saitvrtii,  ahtpiti.  v.  impf.  v"ijati  3.  I 
—  17.  s«  BC,  refleks.  —  1)  ovo  bilo.  ouo  se  svdo. 
Rj.  fer  erznhlie  dies  und  dwt).  Rj.^  pripovtjetUto  ovo 
i  ono.  —  2)  fiviti  ae  (ti  ćegttjt  riju'H  tne  »tri.  ritli  mivili 
ae  '2.  Kad  au  bili  malo  naprijeda,  al'  se  vila  iz  oblaka 
flvila.  Herc  50.  —  3)  sviti  »e  poda  sto.  vidi  savili 
«e  1.  Kad  bu  bili  malo  uaurijedn,  al'  se  vila  iz  oblaka 
HvilSt  gjevojki  se  pod  ul  dtitutk  svilu.  Hore.  40. 
svltire,  /'.  pl.  (u  Senju)  riđi  puce.  Rj. 
svitlati,  avUliim,  r.  pf.  UJ.  »-vitlali,  vidi  navitlati. 
V.  intpf.  vitlati.  —  /)  herahjngen,  depdh.  l^j.  tt  ćegtt^ 
odoego  dolje,  vidi  stjerati  1,  »  «.'/»».  ondje,  za  9-  isp. 
B,  Ba  L  —  2)  susammenjinjeHt  cotjo.  Rj.  W*// »tjerali 
2,  i  8yn.  ottdjc.  za  «-  »«/>.  h,  8a  jf. 

svlinjak,  w».  rjdt  [,fatnjik.  Kj.  mica  (prlcna  tH 
vutiena)  kojom  se  gaće  sprijed<t  vein.  —  svitnjak 
(adjefctivu  pred   -ja«  o»n.  u  ifvitnl  Ofin.  2fiS>. 

SVJMar,   avjp(;/ira,   m.   gui   candelan    aut  lucernuft 

conficit  rcl  rettdit.  Siulli.  tko  urijeM  gradi  Hi  prodaje. 

NVJc<'/krlca,   f.   ncapha   lumine   insinirta  piscibus 

noeiu  capietulift.  Stulli.  barka  nn  kqjoj  ae  pri  svijeći 

noću  hvata  ritni. 

KvJ^ica,  f.  dem.  od  Kvijetlta.  Rj.  —  Svaki  domaćin 
dotieni  na  Gjurgjev  dan  k  crkvi  po  mu^ko  jagujc,  i 
ondje  mu  na  Hvaki  rog  prilijepi  po  voštana  neje'^icu.  lij. 
151a.  Siječice  joj  darovi,  a  popovi  <*vAtx>vi.  DPosl.  !7o. 
svJeo6no^t  »1.  koji  srijei'-u  nosi.  —  Koji  joS  nijpj*u 
upravo  u  KveMenii'ikoni  redu  . . .  Isprva  je  niegjn  njiuia 
bilo  Uf  Hamu  <^amc*a  i  .^vjenonosa  nego  i  /jiklinjaOn. 
DP.  )£'.VJ.  flvjo*?o-nofta.  tuko  .^ilož.  riječi  kod  bremeno&n. 
svJpdof'Anstvo.  t*.  vidi  fivjedodžba.  —  Zn  stjetio- 
čanstvo  ovoga  u/.ium  sf  joA  i  to  ftto  ,  ,  .  Rj.  3*)0a.  Pa 
8tjedoaui»tca  (irikoga  cara  Hrvati  su  se  u  na&e  kra- 
jeve doselili  .  .  .  Kov.  KJ,  Ova  brata,  <-»jorgjije  i  Cirjak 
imaju  za  to  stila  pismenijeh  svjedočanstva.  Npj.  4,  117 
(Vuk).  Kvo  ti  ncpokol  jebi  roga  svjefiovanstva  ra  prri 
teme(j  cijeloga  ljudskog  prava.  I*riprava  122.  Trn:^.ahu 
lažna  .'ivjedoettHst vn  ri«  Iimsa.  Mnt.  2K,  fii*.  Jasnijih 
st^edočnnst vti  nema  <hi  ae  <lr^.ava  dijelila  megjii  bra(^om. 
DM.  'k  u  imkoniku  imamu  lome  ve^o  ttvjedočanstvo. 
5(#.  Iz  Hvjedočunstra  dubmvat^ke  op^tine  o  rodu  Rruila 
Te^Alovi(''a  ir^to  se  tako  vidi  da  je  . .  .  69.  l'nUili  bu 
najvjernija  sijetiočanstra  da  je  piHnio  istinito.  2.'tO. 
Stjedočtmstvo  prutir  tuženoga.  271.  Poslije  tolikih 
srjedočanHava  za  aftkrs  dobizi  jevangjeluko  ka/ivauje 
Jovanovo.  DP.  272  (m  Vuka  uernn  Utkvoga  gen.  j>/., 
pa  i  u  Daničii^a  »lalto  kad.  isp.  poviše  privtjer  «> 
DM.  li  i  primjer  koji  odmah  ide).  Koliko  ima  svjedfi- 
eanfitmif  l.  J.  mjesta  koja  se  poivrgjuju  drugim  knji- 
gama. Htar.  y,  I. 

svjcddeonje.  ?j.  dn"  '/.eagm,  t-cstificatio,  Rj.  verlt. 
od  avjedo4^iti.  radnja  ko}om  tko  jtrjedori. 

.svjed6i*tli,  iHm,  v.  impf.  satgen,  testor,  testifivor. 
Rj.  r.  pf.  ntoš.  o-svjodo<>iti,  po-,  za*,  v.  impf.  *Iok. 
o-svjedoOttvali,  po-,  Ka-.  —  Bogom  Jiogu  »c  icjedoči 
ki  ga  r.Iati,  ueg  ki  ga  Huje.  DPosl.  7.   MLogi  parloti 


atjedoče,  da  se  negda  oko  vinograda  riAe  radilo.  Da- 
nicA  2,  104.  On  uvaeint  mpjcdoćij  da  je  vrijedan  biti 
spisateljem.  Rj.*  XV.  ^ar  niSta  ne  odgovaraS  ka  oni 
na  tebe  svjedoče?  Mat  19,  62.  Onaj,  za  koga  ni  ti 
svjedočio^  evo  on  krAćava.  Jov.  3,  26.  To  mi  stjedoči 
Bavjesl,  Rim.  9,  1.  hluzi  svojemu  Jovanu,  koji  npje^ 
doči  riječ  Jioliju.  Otkriv.  1,  2,  Ne  »vjedoči  lažno  na 
bližnjega  svojega.  Moja.  II.  2 ',  IG.  Svjedočim  cftm 
danas  nehovi  i  zemljom,  da  sam  stavio  pred  vas  Život 
i  smrt.  V.  30.  Ul.  Moja  inrSa  podif,c  se  na  me,  1 
Hrjedoči  mi  u  oči.  Jov  Ki,  S.  Taj  po  tom  mišljenju 
■svjedoči  o  ttebi  mm  da  ni  0  kakvoj  gramaiirkoj  stvari 
nije  kftdar  misliti.  Vid.  d,   liSlil,  H. 

svjj^dodžbn,  /'.  da»  Zeugni.tfi,  tejftimonium,  cf,  avje- 
tloi'raustvo  Rj.  dž  vtje.^to  č  {po.'vtalo  od  k)  pred  b, 
gen.  pl.  svjedodžbi  {prema  sluđlbi,  svadbi,  i  t.  d.). 
riječi  s  takim  n<ist.  kod  berba.  —  Oni  to  potcrgjuju 
i  drugijem  svjedodshavia  da  je  MiloS  ir.  Pooerine.  Rj. 
li;tb.  j^a  sijedoebu  toga  pripovijeda  hc  da...  Rj. 
3ii4b  {hice  pogrješkom  Hampar.<ikom  mjesto:  Za  svje- 
dodžbu .  .  .).  Dovede  Dobrinjca  u  Kragujevac  radi 
kojckakih  itvjedodžhi  0  postanju  ove  bune  njihove. 
MiloS  179.  ()vu  ovako  j'i^Mtt  svjedodžbu  0  Ifužanstru 
iMta  crkva.  DP.  27:i 

svj^duk,  svjedoka,  m,  d^  Zeuge^  testis.  Rj.  i>idi 
sjedok,  sok.  s-vjed-ok,  osn.  ■'■A*'  (znanjei.  riječi  s  takim 
nast.  ffiubstant.)  b.itok,  palok,  (adj.),  dubok,  i  ostale 
kod  njega.  —  Tamnoj  noči  s\yjedoka  nema.  Poal.  311. 
Te  wim  ie  (ženu)  volio  dati  jednom  trgovcu,  ncj^o  11 
bili  svjedok  njesine  smrti.  Danica  2,  140.  Ako  Ii  mi 
ne  ^-jeruješ,  isvesću  ti  iri  svjedoka.  Kov.  57.  Da  mi 
budefi  svjedok  pred  svijem  ljudima  za  ovo  žto  si 
vidio  i  čuo.  Djel.  Ap.  22,  10.  Lažan  svjedok  koji 
govori  laž.  Prir.  Ti,  20.  Ne  budi  svjedok  na  bližnjega 
svojega  bez  razloga.  24,  28.  Bi<?ii  brz  svjedok  protiv 
vrai^ara.  Mal.  3,  6.  !^ena  je  mogla  biti  i  zaklet  svjedok 
0  sili.  DM.  27t». 

svJAdŽbatI,  svjedžhiim,  vidi  sviknuti.  iy.  v.  pf. 
riđi  i  avi^i,  a-vjedžbati.  vidi  uvjedžhati. »'.  impf .  prosti 
vjedžbati.  —  Znai^enje  i-»(i/i;  svjedok;  avijest;  vjeSt, 
izvjeStiti  se,  uvjeSliti  se,  svjedihati  (dž  stoji  mjesto  U), 
HVjedžtMtti.  Korijeni  209, 

SVjftroVAti,  svjentjem,  r.  pf.  \Vort  halten,  ftdem 
scrvure:  Ne  svjei-ova,  cli  nema  otkud,  ^'to  je  rekla 
baba  fij  11  riaava,  to  ie  baba  posle  svjerovala.  Rj.  »-vje- 
rovali, održati  zadanu  rjeru,  riječ.  —  Što  rekoV 
Izrailjei,  nt  srjerova.se.  Prip.  bibl.  r»7. 

.svjfe.sili,  bvjThuu,  V.  pf.  ft-vje«ili,  otiješ^mo  ito  goii 
skinuti,  kao  prost  glagol  ne  dolazi.  i.<<p.  vjcaiti.  e. 
impf.  svjeftati.  —  *sVjw»  obješcnjuka  da  on  tebe  objesi. 
DPosl.   120. 

svj^.^unje.  n.  i'erb.  od  svje&ati.  radnja  kojom  tko 
sije.ia  što. 

KVJAKati,  »vjV'Afun.  V.  impf.  8-vjeSati,  obješeno  sto 
god  skidati,  v.  impf.  prosti  vješati,  r.  pf.  svjesili.  — 
I)va  i  svješajn  a  objeAaju.  DPoflI.  21. 

svJi^Atatt,  Atjim,  V.  pf  svješt^vati,  svj^Stavilm,  r. 
impf  —  i)  ^'  h  uuifthi,  die  letcle  Oelung  ertheilent 
crtremam  uncttoncm  impertiri.  Rj.  —  2)  a.  p.  crkvu, 
weiheyi,  consecro^  ef.  osvetili.  Rj.  vidi  svefitati,  sve- 
Atavali.  svje^tati  kao  i  sveAtati  v.  pf,  i  v.  impf.  — 
I  )ozovu  popove  i  kalugjere  te  ćate  molitvu,  svjestaju 
mftslii  i  svete  vodicu,  lij.  I(i7a.  Popovi,  kalugjeri  i 
vladike  c^ate  molitve,  svještaroiiu  masla,  drže  oenija. 
Npr.  14*1.  SvještaČH  ja  njemu  maslo!  (I^osadii^u  mu, 
ubir-u  ga).  Posl.  2«2. 

svJestAviinJi^,  n.  die  Ertheilung  der  lelztrH  Odunff, 
extrnna  nactio.  Rj.  **<t/>.  od  svježtavati.  radnja  ht^n 
tko  Krješturu  što.  vidi  sve^iavanje. 

tsvJ6.s(UDik,  »I.  i^di  sveAtenik.  Rj.  vidi  i  avei^enik. 
—  Žviždenik,  u  pripovijeci  kazala  nekakva  baba 
mjesto  fa^eštenik,  Rj.  204a.  * Srjeatenici,  *la  se  po- 
aluAamo  .  .  .  Kad  to  £a6e  do  dva  svećenika.  Npj. 
4,  41)5. 


RTjpi^fllo 


—  513  — 


srlaflll 


.S1rj^.s(ilo,  7(.  der  Dovht,  eHifcfimum^  cf.  stijenjp, 
fililj.  Uj.  i(  ftrijere.  vidi  i  stijenj,  elijeiijak,  vitilj.  — 
Kfld  ho^e  da  m  gradi  voStanft  svijet'a,  onda  »e  inera 
vosak,  te  «e  načini  kao  tanak  kolačić,  koji  8e  po  toui 
fiitav  obnvijo  oko  i^pjcMih.  Uj.  ;1G3.  Srjestilu  koje 
se  pit^i  ne  (^  ugasili.  Is.  42,  il.  svjeiiilo  (CM'ClUTa). 
Osn.  124. 

svj^t,  M.  lUr  Jiaih,  consiUum,  cf.  sjeU  Rj.  fl-vjeL 
tidi  i  savjet.  —  Olide  onom  Btarru  da  pa  \t'iXHkoine 
gaje  poslao  po  ai^el!  Npr.  155.  Boj  se  najprije  Hof^ 
pa  muža.  (St-jet  (tjerojci  kad  se  udaje).  PohI.  Žl.  t^tar 
pa«  kad  laje,  sfjct  dftje.  2J»4.  Nije  dohur  svjet  sto  je 
Hada  svjetovno  Ahitofel.  Sum.  II.  17,  7.  Uospod  bjefie 
naredio  da  se  ruzhijc  svjd  Ahilofelov.  17,  14. 

KvJiMInn,  /".  —  I)  ntujm.  od  Bvijet  1:  Otle  ode 
Kemijom  i  nrjetiuom,  Rj.  —  2)  eine  Menge  Leute^ 
mnUitudo:  navalila  svjetina.  Rj.  mnogo  svijeta,  vidi 
svijet  *^,  narod,  puk.  —  Kad  svjetina  u^nie  Hk.  (Kad 
Be  ttarod  na  Ho  izuzme  i  Htnne  vikati).  Po«l.  120. 

svj^tioiiicn  (svjetilnicai,  f.  htmpns.  Stulli.  riđi 
fenjer,  fenjer-vidjelica,  lampa,  vidjelica.  —  Lieeum 
može  hiti  vrelo  znanja,  svctionictt  truda  i  trudbenika. 
Zlo».  31.  sa  nfiM.  r-i/j.  djeljaonica. 

HVjMlonik  (.(ivjetilnik),  m.  lucerna,  cand^uhrum. 
Htulli.  vidi  avijetnjak   1,  i  st/n.  ondje. 

svjetine.  svjetlAca,  m.  vidi  blije^njak.  Rj.  Hvjetluc 
ispred  očiju  n.  p.  o<i  udarcu,  vidi  i  blijeuka.  itfp. 
avijetnjak  2,  i  8yn.  ondje. 

švj^llanje.  «.  politio,  politura,  illustratio.  Stulli. 
radnja  kojom  tko  svjetla  što. 

svJjHtIiili,  Ifun,  r.  impf.  lastrare,  illusirare,  polire, 
coUuMtriire.  Stiilli.  —  IJ  svjetlati  što,  činiti  da  bude 
svijetlo,  isp.  Inatiti,  svjcilnti  ottrdz.  isp.  r.  pf.  osvjetlati. 
—  ii)  sa  H«',  refleks,  purijnre  tte,  ercusure  se*  cnlpnin 
a  se  amovere.  Htulli.  svjetla  se,  kome  je  crn  obraz  ili 
misli  da  nut  je  crn  pa  se  pravila,  da  mu  titule  svijetao. 

NVJ^dirH,  f.  —  3)  der  Blits,  fulffur:  me^e  i^*(ijeval 
Rvjetlica.  cf.  munja.  Rj.  rirfi  ♦  sijavica  2.  kud  sijeva 
munja.  —  lilije^njak,  srjetlira  ispretl  očiju  (n.  p.  od 
udareaK  Rj.  3Ih.  Ko  je  razdijelio  ja/ove  povodnju  i 
put  svjctlici  ijrotuomoj?  .lov  38,  26.  —  2)  svjetHcn 
zvijpztia,  (.  j.  .fvijetlu  smjesda:  Svjetlica  je  datiiru 
korila  ...  pa  svjetlicu  dozivao  Ev'jozdu:  Prićkaj  mene. 
sv'jetla  zv'jezdo  moja!  HNpi,  2,  245.  —  3J  {\i  Iavi) 
vidi  iivitac  1,  i  «yM.  ondje.  J.  Bo|»daiiovi^. 

svj^llfkil,  f,  (u  U.  Cl.)  komad  auva  drvela,  kojijem 
se  svijetli  kao  lučem.  Svjetlika  je  ponajvifte  od  zano- 
vijeti.  [vidi  zublja),  cf.  lućka.  Rj.*  —  rijeci  s  takim 
naši.  kod  aptika. 

srl^diljit,  f.  koja  svtjetU.  isp.  sTJetionica.  za  nast. 
isp.  bjelilja.  —  Lieoum  može  biti  svetlilja  u  opSloj 
pomrt'ini  od  neznanja.  Zlo«.  31.  Njihove  Akole  —  ove 
svetlilja  "  svakom  narodu  na  putu  u  budućnost.  147. 

svjetlomrriinjts  n.  das  Jilinkenj  viicaiio.  Rj.  verb. 
supst.  od  Rvjetlomrcati,  koje  vidi, 

svj(»llomn'nt i ,  R\jetlftmi'eftm .  r.  impf.  hlinken 
machen,  schnell  Itetvegeti  (das  JA6hi)^  mico.  Rj.  Bvjetlo- 
mreati,  kao  činiti  da  se  što  svjvtlitcn,  da  se  naizmjence 
svijetli  i  turtn'i.  sa  drugu  polu  isp.  o-mreati.  v.  pf 
svjetlomrtnuti. 

Nvjctlon^rnutl,  svjetl^mPcnSm,  p.  pf.  einmal  hlin- 
ken machen,  mico.  Rj,  avjeilo-mrcnuti.  r.  impf  svjetlo- 
ma'flti. 

svjetlost,  svietlosti,  /'.  —  1)  der  Glanr,  fulfjor. 
Rj.  —  Sitnice,  koje  se  u  istoriju  ne  mogu  pometati, 
a  opet  joj  veliku  svetlost  daju.  Danica  4,  1.  8naha 
n  lion  je  b*jela  i  rumena,  iz  daleka  dvoru  svjetlost 
dava.  kov.  80.  Mjesec  će  svoju  svjetlost  izdubiti.  Mat. 
24,  29.  Re^e  Bog:  neka  h\\^Q  svjetlost.  1  ni  svjetlost. 
MoJH.  I.  1,  3.  fir^etloitt  (^e  mjesečna  biti  kao  svjetlost 
sunčana.  Ih.  30,  26.  —  2)  (-eljadetu:  Vaza  svjetlosti, 
premilofitivi  Goepodaru  I  . .  .  molim  voSu  svjetlost  da 
primite  moju  vetikii  zahvalno«!.  Javor  1885,  439.  Za- 
molim se  nekolika  puta  Njihovoj  Svttlostit  Gospodaru 


MiloSn  Obrenoviću.  Npj.*  4,  Xni.  Tvojoj  svjetlosti 
jffospugjo  kne^riujo  zahvalni.  DRJ.  1,  VI. 

svJetlAcAnJe,  «.  dat  JUinken.  micatio.  Rj.  rerh.  od 
Hvjetlurati    se.  stanje  koje  hiva,  kad  se  što  svjetluca. 

Mvjelli^eati  .SP,  »vjetlEtcani  se,  t.  r.  impf.  dcm.  od 
svijetliti  se,  blinken,  mico:  t>n  se  sjaje  i  svjetluca 
majci.  RJ. 

svJMiiik,  m.  itVit   ftavjctnik.   koji  srjet  daje  kome. 

—  Srjetniku  mo^udu  htijenje  se  dariva.  DPosl.  120 
{dijahktiHi  mjesto  dnrujel. 

svj*»(dljublj(^,  n.  rt^nnt  humanaru$n  amor.  Htulli. 
svjeti>-ljul>lje,  Ijnifav  k  ovome  svijetu.  —  isp.  bogo- 
ljublje. 

svj^tovanJOt  "•  f^^^  liathen,  consiUntio.  Rj.  vidi 
savjetovanje,  sjetovanje  1.  verh.  od  \)  svjetovati.  2) 
Rvjetovati  ae.  —  1)  radnja  kojom  tko  srjeluje  koga: 
Poslije  mnogoga  karanja  i  svjctovanja  veli  mu  .  .  . 
Sovj.  IO.  —  2)  radnja  kojom   se  tko  svjeiujc  s  kim. 

SVJ6(bv«(l.  uvjetujem,  r.  impf.  rtititcn,  consilior, 
cf.  sjetovaii  1.  Rj.  vidi  i  »avjetovati.  isp.  iirtovali.  r. 
///.  slož.  na-8vjetovnti,  pro-.  —  1)  Onda  ga  car  primi  i 
stane  ga  svetovati  i  ućili.  Npr.  4G.  .la  mator  ćoek, 
pa  sam  do^o  j^etelu  da  wf«  svjetuje  kako  ću  se  ze- 
niti. 15.5.  AV/'a  ih  svjetuje,  da  ne  okane  bune  i  ne- 
mira. Panicji  3,  ItiO.  Nije  svjet  dobar  što  je  aada 
uvjetovao  Ahitofel,  8am.  II.  17,  7.  Radost  je  onima 
koji  svjetuju  na  mir.  Pri(\  12,  20.  Dubrovčani  obe- 
ćale da  ni  Vladimira  niti  ikoga  drugoga  ne  re  stje- 
tovati  Srbiji  ^it  zlo.  DM.  2'>.  s*i  se,  pass.:  Ako  te 
na  jedna  vrata  iždera,  a  ti  na  druj^a  opet  upji.  (Kad 
se  kome  svjetuje  da  se  kojra  drŽi).  Posl.  8.  —  2)  sa 
«e,  reriproč.:  Dobro  se  htjeli  s  ranozijem,  a  svjetovat' 
s  malijem.  DPosl.  18.  Hkupiše  se  i^lavari  sveŠieni(>ki 
i  književnici  i  svjctovašc  se  kako  bi  Isuaa  iz  prijevare 
uhvatili.  Mitt.  2ii,  4. 

SVjetdvni,  ndj.  (u  Hrv.)  %veltlich,  hnmanus,  a  rebus 
divinis  alienns.  Rj.  sto  kao  pripada  ovomu  svijetu. 
■vidi  svjetski  2.  suprotno  crkveni,  duhovni,  :*ve«.Vnirki, 
i  t.  d.  —  Svjetovna  }e  ^ slava  dokle  pođi,  a  Jiožija 
do  vijeka.  DPo«!.  120.  Alo  je  (Dortitije^  bio  kalitgjer 
i  ffvjetovfii  iovjek.  Šovj.87.  Svjetot>no  [trema,  crkvenom. 
DaniciiS  ARj.  287n. 

svj^lski.  adj.  —  1)  u,  p.  laza,  skitnira,  von  dcr 
\VeUt  neguissimus.  Rj.  «(o  pripada  srtmu  svtjctu; 
HVif-,  totius  mnndi,  orbis  tertarum,  unn^salis.  — 
Svjetska  protuha.  Rj.  tjl4b.  Svjetska  gladnica.  ^Izje- 
liea.  u.  p.  kakav  poglavar  koji  rado  mit  prima).  Posl. 
282.  Gnaj  razumije  svjetsku  istoriju.  Priprava  8*K  Kad 
Av^ust  sam  vladiL^e  na  zemlji,  jtod  jednijcm  svjetskim 
carstvom  bijahu  svi  gradovi.  DP.  298.  ~  2)  što  kao 
ovomu  svijeta  pripada,  vidi  svjetovni.  —  BjeSe  zid 
u  naokolo,  da  razdvaja  jrveto  mjesto  od  svjetskoga. 
Jezek.  42,  20.  Uzimala  se  (novt^ana  globa)  kad  bi 
svjetski  čovjek  »udio  u  crkvenim  djelima.  DM.  313. 
Vladika  se  pomoli  :a  vlasti  duhovne  i  svjetske.  DP. 
31.  ?<tarjeiina  nad  sejetskijem  sveštvnstvom.  237  (.*«- 
protno  Hvećen\c\  kalu^'eri,  redovnici).  Bježimo  da- 
leko od  ijrijeha  stjetskoga,  da  na.slijcdimo  nebeska 
dobra.  li^^Š. 

SvlAdenJe«  n.  Rj.  t/r/i  svukivanje.  r^^.  oc2  svlači  li. 

—  J)  radnja  kojom  tko  svlači  što,  vuku'U  odozgo  dolje 
(das  lleruntersebleppen,  tractio  de — .  Rj.  —  2)  radnja 
k(\iom  tko  svlači  što  n.  p.  na  gomilu  (das  Zusanuneu- 
soldeppen,  conlraetio.  eomportatio.  Rj.).  —  3)  radnja 
kojom  tko  svlači  ko/ja  (das  Ausziehen,  exulio.  Rj.). 

S\iJkflonlni«  /'.  despolinhulum.  Stulli.  soba  ilitgrad<t 
gdje  se  haljine  svlače  i  ostavljaju:  die  Garderobe.  — 
isp.  djeljaonica. 

svmi'ill,  Rvlaifim,  r.  impf,  RJ.  a-vla£iti.  vidi  avii- 
kivati.  V.  impf.  prosti  vu«*i.  f.  pf.  svutfi.  —  J)  herab- 
schleppen,  traho  dc — .  Rj.  ta  s-  isp.  s,  sn  f.  svlačiti 
što  s  čega,  n.  p.  drva  s  brda.  sa  se,  refleks.:  Vuko- 
držicfl,  drvo  na  kome  je  vrlo  (Vsto  i  sitno  trnje  .  .  . 
8  jetlnoga  se  svlači,  a  na  drugo  navlaci.  Rj.  7'Jb.  — 

33 


8Tlfk4ftti 


—  6U  — 


erojko 


2)  summmenschleppen,  contrako.  Rj.  ta  ft-  tJtp.  R,  ka 
Ti.  —  Jlnc'^flk  kad  opazi  tolike  mi5e  i  pacove,  poCne 
ih  hvatati  i  (Iiiviti  pa  nrr  na  jjomilu  Rpla^ili.  Npr. 
43.  «a  Ho,  pofts.:  Ojište,  kuka  .  .  .  kad  se  pla.We  srlući 
na  jedno  tujeafo.  Rj.  452ft.  —  3)  anuziehen^  e.ruo, 
Kj.  riđi  skidati  2.  —  Jedniik  svlači  svilu  i  kadtvu, 
a  obla(''i  Hugarnke  haljine.  Npj.  B,  25.  Ne  <?emo  spUi- 
ćiii  hiilfine  8it  sebe.  Nem.  4,  !23.  tSrUUio  ni  haljine 
*  polijeh.  Jov  2ž,  (>. 

SvlAdntl,  rtvladrim,  r.  pf.  bemeifttern,  die  Oherhand 
hel'omme.H,  supero,  fiuperior  dutccdo.  Rj.  B-vladati.  vidi 
savladati,  *  atm.  ondje.  v.  impf.  tup,  nndvlapjivati.  — 
Ja  se  iizdnm  ii  Boga  da  on  može  /«  uhUtju  sthtdnii, 
Npr.  48.  A  Uad,  njega  '?c  vojska  «tlnditti ;  ali  će  nuj- 
poslije  on  nadvladati.  Mojs,  1.  49,  19. 

svlak,  )A.  —  1)  die  abgtiegte  tlaut  der  iSchlange, 
cmriac  serpeniit.  Rj.  —  »Svako  ve.^e  on  izla/i  iz 
ftne  zmijine  košulje,  a  u  jutru  se  opet  ii  nju  r-avlafi« . . . 
»Hajde,  snaho,  da  mi  vjegoe  fiplak  izgorimo«.  Npr. 
53.  —  2)  ono  5lo  ostaje  na  opreblu  kad  8e  redi  lan 
i  kngjeljft.  Rj.  vidi  opreh,  oprebuic«.  —  S)  nekakav 
veliki  Hinijr,  kojijem  se  daske  Hlruiu.  Rj. 

svhiit  8vt)da,  ni.  da."  Getcotbe,  dit  Wulbungt  forniot. 
Rj.  vidi  <?emer  1.  s-vod.  za  ponUinjc  tup,  svesti  [svedom), 
i*voditi.  —  Kuba,  svod  nad  o^njiAiem.  Rj.  310b.  Pod 
mlop^im  kii<*ama  ima  i  Had  cijelih  Njemačkih  podruma 
nuHvodove.  i>ani(^2.  44.  Nebesa  kazuju  slavu  Rožiju, 
i  djela  ruku  njefrovijeh  p^lasi  svod  nebeski.  Ps.  19,  1. 
Rječiti  nosioci  oružja  (JuMpodnjega,  svijuLlo  zvijezde 
na  umfiom  seodu  nche.tkom  ,  .  .  jednako  se  molite  za 
d\iSe  naie.  DP.  28(). 

Sv6di1i,  avčldim,  t.  impf.  Rj.  s-voditi,  r.  pf.  avcHti. 
—  1)  iCfilben,  concamrtro.  Rj.  kao  činiti  svod.  itp. 
boltaii,  cementi.  —  2)  herahfuhren,  deduco.  Rj.  sr.O' 
diii  Ho  s  čega,  odozgo  dolje.  S)  šutiainmenfiihren 
(Braut.leuteX  committo.  Rj.  mladijence  u  loiniai.  — 

4)  kuppeln^  lenocinium  faccre.  Kj.  vidi  podvoditi  2. 
sroditi  mmkinje  i  ienskifijc,   kao  svodnica  što  vini. 

SV&dnica,  f.  Knpplerin^  lena.  Rj.  icna  koja  na 
nedopaŠteni  način  svodi  mu^ktnje  i  scnskinjc.  vidi 
podvoduica  I,  podložara. 

svd^iMiJc,  »I.  Rj.  vcrb.  od  svoditi.  —  1)  radt^ja 
kojom  tko  scodi  n.  p.  podrum  (dan  \Vfiiben,  conca- 
meralio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  svodi  n.  p. 
vodu   iz   gore   (daa    Herabnihren,   deduetio.   Rj.).   — 

5)  radnja  kojom  tko  spodi  mladijence  (Zuaammen- 
ftihreu,  conmiijisio.  Rj,).  —  4)  radnja  kojom  svodnica 
svodi  muško  i  žensko  jdas  Kuppeln,  lenocinium.  Rj.). 

1,  svoj,  svftje,  adj.  —  J)  sein,  (mein,  difin),  suus, 
Rj.  —  Dosegao  bija-ie  itvojih  dvudcMet  i  pet  godina. 
Itj.  133b.  Tri  marame  Ato  su  one  svojom  rukum  rcsle. 
Npr.  28.  Onaj  drujri  ostane  pri  stHtme.  71.  t^vi  pro- 
itiooi  narede  t^o  na  konjma  a  ona  izmepju  njih  bez 
konja  uego  tta  scojijem  nogama,  10-1.  Bolje  je  vje- 
rovati svojim  očima  oejro  tugjim  riječima.  PosI,  'd'2. 
Ako  me  svoj  i  izbije,  opet  je  mio  i  on  meni  i  ja 
ujemu.  29.  Kakvi  smo  da  smo,  svoji  smo.  125.  Kojoj 
om  svoje  runo  smeta,   ongje   niie  ni  ovce  ni  runa. 

143.  O  svom  komadu  tugja  govecfa  (?iivati.  241.  tStoja 
kuca  stroja  slobodica.  21^.  Ako  sv<yj  i  vodi  nad  jamu, 
ali  ne  u  jamu.  DPoal.  4.  Hudoj  materi  i  sv^ja  su 
djeca  paatorei.  27.  Nije  ti  ber  svojega.  H3.  (J  svakome 
selu  Bvoj  ZAkun.  142.  Te^ko  :tvuda  srom«  bes  svojega. 
Npj.  2,  IM.  Jokifu  Ku  raue  dopanule,  i  boluje  hes 
nikoga  svoga.  Kov.  1(>5.  .Srbi  i/,^'ube  svojih  oko  pe- 
deset  ljudi.  Miloš  llfi.  Kad  Milofi  pogje  u  Beop:rad, 
»i'vtnu  ga  u  putu  »toj*  ljudi  \  od  Srba  i  od  Turaka. 

144.  Jezik  u  kome  Ije)  svakoj  (riječi)  svoje  izvjesno 
značenje  odrepjeno.  Pis.  G4.  Zar  nijesam  vlastan  u 
svojemu  uiniti  lift  hoću?  Mnt.  20,  15.  Idem  ot'u  svo- 
jemu. Luk.  15,  18.  —  2)  on  mi  je  svoje,  vencandi, 
copiatus.  Rj,  u  rodu  mi  je.  —  Nije  mi  jabana  (rod 
rai  ^e.  svoje  mi  je).  Rj.  243a.  —  3)  azeti  dijele  pod 
«vo}«,  t.  j.  mjeslo  siua  ili  kćeri.  Hj.  —  Nakranka, 


nahrankinja,  djevojka  koja  se  uzme  pod  ittoje,  Bj. 
421h. 

2.  svoj,  avSjrt,  m.  pdje  se  voda,  koja  stoji,  udara 
s  brzinom,  te  se  vrtlop  pravi,  die  Wendungj  conversio. 
Kj.  «-voj,  gdje  se  voda  kao  svija  (savija),  za  postanje 
isp.  sviti  (svijem). 

SVdj*,  /'.  tti  Oi-ibr.)  der  Zungenfsch  [Goidbuti,  Rj.") 
pleuronecte^  solen  L.  {pleur.  platessa  L.  Rj.*).  Rj. 
morska  rd»a.  vidi  tabinja.  —  svoja.  Tngja  rijeć  (solea). 
Oan.  «1. 

svoJAfenje,  n.  vidi  svojakanje.  Rj. 

KVoJAeiti.  HvftjriiHm,  v.  impf.  vidi  svojakati.  Rj. 
drukčije  se  glagol  ne  nalasi. 

sv5juk,  wi.  ^ickivager  (in  liiicksidU  der  Svhicesier 
meiner  Frau),  sum  svojak  sorori  uxoris  meae.  c.f. 
svak.  Rj.  scoj'ik  sam  icninoj  sestri,  a  ona  je  meni 
itrast,  srustika.  —  i^Jvanovica  imala  lijepu  sestra,  pa 
nepj^p  u  Aali  re<*^  nekome  Mitru,  da  će  mu  je  po- 
klonili, i  po^ne  ^a  zvali  svojakom,  a  on  nju  avas- 
likom.  Npj.'  1,  XXViI. 

Nvoji^kuli,  sv^jakam,  t\  impf.  koj^a,  jemand  svojak 
nennen,  tov  »vojak  appeilo.  Rj.  svojakaii  kogtt^  zvati 
ga  sv(>jakom.  vidi  svoja'^iti. 

HVOjiikov,  ae^,  des  svojak,  adfinif.  Rj.  sto  pripada 
$10 jaku. 

svfljflt,  f.  (coll.)  die  Vertrandten,  propinqui.  Rj. 
vidi  svojta,  •  sgn,  ondje,  prijateljstvo  po  ženidbi  ili 
udaditi;  die  Scbivagersckafi,  nffiniitts.  —  svqj at  {»ta- 
roslov.  CKOMTb,  ofln.  u  svoj).  Uma.  22b. 

svdjblnn,  f.  (u  Hrv.)  riđi  svojta.  Kj.  i  syn.  om^>. 
—  svojbina  jo«n.  u  svojdba  od  svojta^  pa  je  d  ispalo). 
OsD.  165,  rijeci  s  takim  nast.  kod  ća/bina. 

svojdbil,  f.  lu  Boci)  prijaioljsivo  no  ženidbi  ili 
udndhi,  die  !^.hu-dger.tchaf  t,  ufftnitas.  Hj.  vidi  svojta, 
i  sgn.  ondje.  —  svojdba  [d  sioji  mjesto  t  pred  b; 
o.^n.  u  svojta).  Oan.  2t>0.  avojl-ba.  riječi  s  takuu  nusL 
kod  berba. 

svdjenj«.  n.  das  Zucignenj  nrrogatio.  Rj.  verb.  od 
svojiti.  radnja  kojom  tko  svoji  sto. 

svojev6IJAit,  svojevBljua,  adj.  svoje-vo^an.  koji 
radi  po  svojoj  volji-,  što  je  od  svoje  volje:  V  mirna 
domaćina  svojevoljni  gosti.  DPosL  141  (koji  rade  po 
svojoj  vo^i,  Ho  hoće.  isp.:  U  dobra  doma(!ina  gosti 
raxblugjent.  Obezobra/.c.  kad  im  ae  dopusti  da  ^inc 
5ta  ho^'e.  Posl.  327).  XI  namolovana  tijela  pomijeSaju 
svojevoljne  likove  .  ,  .  Uvakovi  8vojevo{jni  sntici  zovu 
se  Jeroglili.  Priprava  177  (što  je  od  avojt  vo^je;  wHi- 
kuhrlicfi,  arbiirarius), 

svojcv&ljno,  freitvillig,  sponie.  Rj.  adv.  od  svoje 
volje,  bez  nevolje,  kad  nije  sUa.  Aus  eigenem  oder 
fremdem  AntrieUe  tiber  I)irig:e  absprieht,  deren  Ele- 
mente ihm  fremd  sind  [svojevoljnu,  ili  iiavra^en  od 
ko^a,  sudi  o  stvarma,  od  kojih  ne  y,na  ni  azbuke). 
Danica  1,  98.  Kako  koji  ili  svojevoljno  h  druStva 
izigje,  ili  jra  druStvo  istera,  onda  svaki  avoje  novce 
i.Mc  natrag.  5,  75.  Za  to  ih  (životinje)  ljudi  hvataju 
i  uavalice  istrebljuju.  A  vide  puta  otidu  i  same  Acoje- 
voljno,  kad  im  njihova  gnijezda  i  lože  ljudi  pokvare. 
Priprava  28. 

svoJkvA,  /.  ono  Mo  je  kome  sroje:  ^Ko  se)  ne  može 
privoljeti  da  pi^e  drugijem  narjcrijem,  lAknvi  bi  6inio 
mnogo  pametnije  i  ljubavi  k  sebi  i  svojini  priUćnije 
da  pi5e  narjotiiem  svojijem.  Slav.  Bibl.  1.  92.  Sro- 
ftnu.  Nema  u  Vukovu  rječniku,  ihn.  170. 

sv6jitii  svdjlui,  r.  impf.  sich  zueignen^  arrogo.  Rj. 
činiti  koga  ili  šio  svojim,  isp.  mojiti.  r.  pf.  sloz. 
o-8vojin\  po-,  pre-,  pri-,  u-,  t'.  impf.  slol,  po^voja- 
vati,  pri-svajati.  —  Ja  ga  i  sf^im  i  mojim  (a  on  se 
odriOe).  Rj.  3(itJa.  sa  »e,  reciproć.:  Kunjado  babe  Re- 
dove. (Reće  se  onome  koji  ho(^^  silom  da  se  svoji 
s  kime).  Posl.  1(>4. 

Sv6Jko,  m.  (St.)  der  Liebcsverwandte  (?)»  tuus  (?): 
Daj  gjevojko  da  poljubi  svirko.  Bj.  —  svojko  (06U.  u 
svog).  Oaa.  292. 


svojski 


—  ftt5-^ 


STTlUi« 


svojski,  atlr.  trte  einer  der  Scinigcn,  ui  suum: 
ml;\rio  i^R  arojski  (tiichtig),  ćantio  ga  svojski  (irie 
Seincn  rechl  gutcn  Frenml.)  Rj.  onako  kao  sto  ći»i 
tko  sifojenm^  dohro^  valjano.  —  Paftn  ga  je  iz  nHJpre 
ftooJKki  odgovarao,  ali  kad  ovi  avi  poviku:  ».la  mi, 
ja  on«,  onđu  paSa  zapovcdi,  te  ga  no<5ii  udave.  Miloft 
133.  Trebalo  bi  se  stojski  pobrinuti  za  novo  izdanje. 
Poiu.  116. 

svdjstvo,  n.  propriet(t$.  Stulli.  vidi  oBobina  2,-  dic 
Eigenthumliefikcit,  Eigenschaft:  Valjalo  bi  da  je 
jexik  pravilan,  (^ist  i  slfldak;  ali  nesretnom  naie  lite- 
rature ovdje  nema  toga  ftvttj/ttrn  ni  jednoga,  Odg, 
na  fiit.  Vi.  Nove  rijeci  vjilja  pravili  po  svojstvu  na- 
roilnuga  jezika.  Pis.  15.  ISveiinja  dane  riječi,  pre- 
kraiina  crta  shveni^koga  ftarodnog  svojgtva.  DP.  291. 
Vladika  Garva,  masom  »vojih  odličnih  svojstava  i 
»iinom  /.usluga,  opravdavale  taki  glas  o  Bebi, 
j.  12(1  ^mtiAOm  =  durc'b  die  Maaae?). 

■VOjta,  /'.  der  Verwandte,  propinguus.  Rj.  prija- 
teljstvo po  ženidbi  ili  udadbi.  vidi  avojat,  svojbina. 
Bvojtina,  avojdba.  u  Kj.*  ima  vidi:  rod  3.  —  Zlo  go- 
dište svojtu  ište.  DPofll.  158.  Po  tom  gdjekoje  (?.ene) 
otidu  ku<!i  a  srojte  i  bliža  rodbina  o»lanti  na  objedu. 
Kov.  97. 

svdjtiua,  /.  vidi  svojto,  i  syn.  ondje  u  Sarajevu. 
Dr.  Gj.  f^urmin. 

SToJtljiv,  adj,  koji  mari  za  svoje,  der  seine  Ver- 
tcandte  lieht,   suiA  amitrun.  Rj.  suprotno   nesvojtljiv. 

svAra«  f.  ovako,  ■•*£  u  Hrv.  u  maogitn  krajevima 
eove  sri^anica;  der  Latigiiagen,  Langbaum.  a-vora.  ea 
postanje  isp.  vrijeti  ^e. 

svćmiea,  /'.  ui  Granici)  jieMo  kod  pluga.  Rj.  li 
kola  klin  u  Mri-anici.  Dr,  Gj.  ^Surriiiu.  t.j.  kim  tt  spvri. 
a  ono  sto  se  ocdje  kaše:  ne&to  kod  pluga  to  će  biti 
povozić.  —  osn.  svora. 

svAziti,  avSzim,  r.  impf.  Rj.  a-voriti.  t'.  impf.  prosti 
Toziti.  t).  p/*.  8ve«ti  (avezem).  —  I)  herunterffikren, 
dev^o.  Rj.  sa  a-  isp.  a,  aa  L  svariti  sto  s  čega, 
odozgo  dolje.  —  2)  etiJtamtnetifuhrenj  conveho.  Hj, 
srositi  n.  p.  pšenicu  u  žitnicu. 

svdženje,  n.  Kj.  verh.  od  avoziti.  —  J)  radnja 
iojom  tko  svosi  što  n  ćega  (daa  Heruut«rfuhren,  de- 
vectio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  svosi  sto  n.  p, 
na  gomila  (daa  Zusamment'uhren,  conveetio.  Kj.) 

SVrAh,  m.  Rj.  vidi  arub.  sa  postanje  isp.  avrbjeti. 

—  1)  die  Krdtre,  scahies,   cf.   Siiga.   Rj.  vidi  i  sosra. 

—  Tugji  nokti  svruba  ne  ^eSu.  Posl.  322.  —  2)  dan 
Jncken,  ^jrurigo.  Rj.  kud  koga  si>rbi.  isp.  avrbljcnje. 

»fTrAbanJe,  n.  das  Anstecken  mit  Krdtee,  infecUo 
scahiosa.  Rj.  verb.  od  »vrabati.  radnja  kojom  tko 
šv^raba  koga. 

svrikbati,   bilm,   r.    impf.    Rj.   vidi  cugati,    r.   pf. 

ivrabati.  —  1)  mit  Kratzen  anstcvken,  i»/»ciO  sca- 
'hit.  Rj.  ftvrah  prenositi  na  koga.  —  2)  sa  se,  re/kks. 
Krdtze  bekommen,  infici  scabie.  Rj.  dobijati  snrah, 
postajati  svrabljiv. 

svrabljiv,  adj.  kratsig,  .^cahiosus.  Rj.  koji  ima  svrab. 
vidi  Sogav,  Sugav.  —  Kamilja  i  svrabljiva  yeće  nosi 
neg  deset  oaala.  DPoal.  40. 

ftVhU^ak,  avrA<!:ka,  m.  —  1)  OrtolaHf  Garienatnmer, 
emberiia  hortulanu.  Rj.  vidi  araćak,  »raćka,  kn-avi 
zalogaj,  mida  crvefikast a  ptičica.  —  Bolji  je  svračak 
n  ruci  nogo  aoko  u  planini.  Poal.  28.  Ili  maĆka  ili 
maćak.  zginuti  će  bijedni  svračak.  DPosl.  33.  — 
2)  vidi  Švrakft  u  vratilu.  Rj.  —  .^tvračak,  koji  i  bez 
V  gbiAi  .tračak  (oau.  n  svraka).  Gao.  280. 

SVrft^ić.  m.  die  jungc  »VTuka.,  pull%u  picae.  Rj,  pile 
od  svrake    vidi  i  ftvraćiiJ. 

svrikifne.  svrSčiua,  f.  pl.  u  rude  stražnji  kraj  koji 

{e  raćvaat.  Rj.  riđi  fevraćice,  škariiJi.  —  Seliaci  a  ko- 
ima,  prodavši  drva,  vrrt»?aju  ae  ku(?amn.  Jetlau  aedeC-i 
na  Hvraeinama^  peva  koliko  ga  glava  donosi,  Megj.  230. 
svrhi'llt  ćje.  adj.  der  Elster,  picae,  slabo  kao  svrat^ji 
mozak.  Kj.  što  pripada  acraci,  svrakama,  tM^i  Avraćji. 


—  8vrake  slane  krekn.  Kad  fijavo  čnje  svraHj  glas, 
onda  ve(^  vidi  Staje.  Npr.  92.  [isp.  .Svrake  stane  krčka. 
Kad  gjavo  čuje  svračji  glus^  onda  već  vidi  hia  je. 
Npj.  2,  84.  Vuk). 

svrfteunjp,  n.  das  Ablcnken,  devcrsio.  Rj.  verh.  od 

1)  Hvni<^nti,  2)  svraćati  se.  —  1)  radnja  kojom  tko 
svraćii  koga  n,  p,  na  rečent.  —  2)  radija  kojom  se 
tko  svraća  kuda. 

Nvriheati,  ćam,  v.  impf.  Rj.  a-vraf^aii.  v.  impf.  prosti 
vra6iti.   tj.  pf,   svrntiti.  —  1)  ablenken,   deverio.  Bj. 

—  .la  ćtt>  svraćat*  Juga  na  tv^ćeru,  a  ti  8vra^^^^j  dectt 
Jugovića.  Npj.  2,  182.  —  2)  sa  se,  refleks,  ablenktn^ 
abschueifen,  devertor.  Rj.  isp.  svrtati  ae.  —  Na  uiinu 
.-*«  svraćaju  putnici  opet  tako  po  selima.  Danica  2, 
107.  NaAav&i  negde  doboA,  stane  lupati  po  ^ancu,  da 
hl  .ic  ljudi  svraf'tUi  u  ianac.  Miloš  97. 

svrAkn,  f.  {pl.  gen.  avriika)  die  Ji^lsfer^  pića.  cf. 
Svraka.  Rj.  ptica.  —  Gjavo  pljune  na  zemlju,  i  od 
njegove  pljuvanke  postane  svraka  . .  .  svrake  stane 
kreka.  Kad  gjavo  Ćuje  svrarij  glaa,  onda  ve<^  vidi 
šta  }c.  Npr.  i*l. 

svrAtUi,  avnltlrnt  r.  pf.  Rj.  a-vraliti.  v.  pf.  je  i 
prosti  vratiti,  r.  impf.  svraćati.  —  J)  ahlenkcn,  de- 
vcrto.  Rj.  —  =()iljaM  konja  pa  hodi  u  avliju.«  Ca- 
rević  svrati  konja  pa  upravo  u  avliju.  Npr.  1[M».  — 

2)  sa  se,  refleks,  einen  Ahatecker  machen^  ablenken, 
deverioT.  Rj.  i'.sp.  avmuli  ae.  —  Nikom*  ^  ne  da  « 
selo  svratiti.  Npj.  4,  H57.  Dosta  se  puta  Ćorek  svrati 
u  kuku  ku^u.  Danica  2,   107. 

SV^bi^^uz,  m.  die  Hagehutte,  fructuA  rosac  caninaf, 
cf.  Šipak.  Rj.  avrbi-guz.  bi^e  sale  radi  igmisljeno  ime 
sipku  isp.  Hvrboguz.  —  riječi  ovako  slo^.  kod  bjeloguz. 

svrbjcd,  svrT)!,  v.  impf,  jucken,  prurio.  Kj.  vidi 
arbjeti.  r.  pf.  sloi.  znavrbjeti.  —  Svak  .se  ćeže  gje 
ga  stvbi.  Posl.  279.  Svrbe  ga  Ugja.  (Traži  da  ga  ko 
bije).  283. 

sv^blj9qjO,  n.  verh.  od  svrbjeti.  stanje  koje  biva 
kad  koga  svrbi.  isp.  avrab  3. 

STfbo^z,  m.  erdirhtet^r  Name  einer  JCssicaartj 
q.  d.  pruriet  anus.  Rj.  avrbo-guz.  izmišljeno  ime  »te- 
kakvomu  jelu.  isp.  avrbiguz. 

SVrf'tik,  avTĆka,  m.  —  1)  die  Teignudel^  turunduia. 
Rj  jelo  }u:k(tko?  —  2)  das  Stdngelclicn  (Seide^  Gold), 
iuhulus,  cf.  avrtak,  vitLić.  Rj.  —  svrtak,  svrčak  (pred 
£  otpalo  je  t).  Korijeni  202.  tvrčak  (oan.  u  scrtak), 
Gan.  280. 

Nvfei.  svrgnem,  v.  pf.  Rj.  a-vrći.  vidi  Rvrgnuti.  v. 
pfj^  i  prosti  vrći,  vrgnuti.  za  impf.  isp.  podvrgavati. 

—  I)  herabu^erfen^  stikrsen^  dejicio:  a  prijeatola.  Rj. 
vidi  zbaciti.  —  Da  ae  željno  izgrlimo,  (crno  svrvi, 
b'jelo  vr6)  i  w\  plaća  ućeAimo.  Npj.  1,  J*3.  Solomun 
svrze  Avijatara  «la  ne  bude  aveittenik.  Car.  I.  2,  27. 
Mater  avoju  Mabu  svrie  s  vlasti.  15,  13.  Gospod 
st*rše  s  neha  na  zemlju  slavu  [zrailjcvu.  Plac.  2,  1. 
Skini  tu  kapu,  i  svrsi  taj  vijenac.  Jezek.  21,  31.  — 

—  2)  B  uma,  vergessen,  negligo^  excidit  ear  animo. 
Kj.  vidi  smetnuti  2.  —  S)  strgao  drob  (u  Boci),  t.  j. 
strunio  se.  Rj.  —  Kad  se  ćovjek  struni,  ouda  kažu 
da  spadne  želudac,  a  jedni  vde:  ruevio  se  pupak. 
Rj.  72 la. 

svJr4iio,  svrdla,  m.  Rj.  dem.  avrdlić.  augm.  svrdlina. 

—  1)  der  Jiohrer,  tercbra.  Kj.  vidi  svrdlo;  brnaćnjak, 
burmenjuk,  ćinnjak,  jarmenjak,  laalavićnjak,  palic- 
njak.  —  Burgija,  onu  dngaćka  Sto  «e  ćibuci  vrte  (a 
mala  se  zove  svrdao).  Ej.  49a.  /avoj  u  svrdla,  die 
ikhnevkenliniet  epira.  Rj,  l(j7a.  Zavojit  n.  p.  svrdao. 
Rj.  107a.  Lukom  svrdao,  t.  j.  ofttar  kojim  se  lasuo 
vrfi,  kao  da  sam  ide.  Ri.  321b.  —  2)  (u  V.  (t.)  vidi 
oroz  2.  Rj.  u  puške,  vidi  i  orlić  2. 

sv?dlnr,  m.  terehrarum  faber  vel  vendUor.  8tulli. 
ko  svrdle  gradi  ili  prodaje. 

svfdlU-,  ni.  dem.  od  svrdao.  Kj.  —  vidi  burgija  1, 
burmenjak. 


tTrtfllaa 


—  51«  — 


STtilnUl 


nrHIlBJU  f.  tt%^.  o4  tmlao.  Rj.  —  t'iia  angm, 

StNU,  n.  (o  iSoci)  riđi  svrdjio  1.  Rj. 

AThnmli«  nrtjrnem.  nV/i  rrr."    Ri    i  urimjete  Ondje 

Jbiriht  (jnpojoip,).  Hj.  pffirj'  "/  vrh  tvrhut 

iuimrt    prrthi    »e   ttnt^e    vrijfi     :  i  ifuAi   njihoro 

tfUt^Hje  »rojemu,  i  Utio  je  mnogo  ohiiniji;  tuko 
imamo  pred  tijim  prijtiilop  a,  »:  ft-vrh,  M-rrfa,  ^vthu 
(fvrfa,  uvrh.  a  vrhu  i.  isp.  Šint  144.  —  1)  vAer^  mprr, 
»upra:  jedno  nrrh  dnteofi^  uher's  andere^  tu$  degue, 
H).  primjere  rtdi  kod  Mvrfa.  —  !£)  (u  C.  G.)  ubio 
fCA  9tfrh  šetje  (L  j.  lete^'i  raujcn  pa  kad  mu  ko  do^e 
dft  o«ije6e  ^Utu),  0'er,  nupra.  Rj.  —  3)  M  lu>ch 
alt — ,  altitwiime — :  Omerika  scrK  ćovjeka.  Bj. 

srMa,  f.  —  M)  (po  zap.  kraj.)  doM  Endc,  ftnU,  cf. 
arrieUk.  Hj.  i  kod  dvrieuk  wUda  «sr>«-  —  Hrala  m 
»rrjtf  pjeva.  DPoel.  27,  Tko  Tszda  nrrh^  J^lcda,  vik 
hrabrena  ne  ućiDi  djela.  135  (vik  zup.  mjesto  vijek; 
rtjek  ne...  ^=  nikad).  —  1?J  u  k^jižetnika^  ono  iio 
8e  hoće  radnjom  tla  dokući;  der  Zvcrk,  duM  Ziel, 
fini«,  propoiritum,  con^iUum.  riđi  rilj  *2.  —  I>a  ga 
(dio  imanjat  upotrebljava  (akademija  na  i>ttf  knji-cene 
»rrhe  na  koje  bi  ^a  Matica  .  .  .  Rad  6,  198.  ^lo  je 
ona  zgrada  tfrugoj  arrin  namijenjf^na.  9,  200.  Fonlenici, 
koji  Ke  tnidi.^e  »tužiti  /tcrfiama  uvo^a  tnladupi  uivoda. 
21,  196. 

»vrhu,  vidi  Hvrh.  Rj.  praepos.  vidi  i  savrh. 

BThinIl,  BviTiČm,  p,  pf.  Rj,  s-vrjt.nuti  (ali  »e  f  ne 
povrati  n  I.  prepj.  vremenu  i  u  I.  (glagol,  pridjevu. 
%np.  Obi.  9(»).  r.  pf.  je  i  pronti  vmuti.  r.  impf.  Bvrtaii. 

—  /.  1)  ablenken,  decertft:  svrnuti  kome  a  puta. 
Kvo  sada    iverom  »rmu.  Rj.  vidi  svratiti,    Senati  1. 

—  Pak  ti  scrni  u  šumu  te  oneci  dobar  štap,  te  uhvati 
jri/.davu...  pa  je  uJri  podobro.  Npj.  1,  5H3.  Ne  otidn 
prijekijera  putem  pred  ICuSić-paAu  nepo  svrnu  lijevo 
na  Danju.  N)vj.  4i?.  Neki  {»oprijeAivSi  tcrnušc  u  prazni 
aorore.  Tim.  L  I,  6.  Idu<^i  »mi«  da  vidi  mrtvopn 
lava.  Sud.  14,  H.  —  2)  n.  p.  pupak  s  noji^u,  herah- 
dreften,  detorffueo.  Rj.  Luo  rrtpri  Hkiuuti.  —  Turčin 
DP  KnajiK'i  da  je  Srbin  pijan,  uvrne  lulu,  pa  njega 
knmi^em  preko  legjn.  a  »rlfin  njega  držube*»m  iza 
vrata,  i'ortl.  199.  —  }/.  mi  w,  reflekft.  —  J)  eiukehren^ 
devertor.  Rj.  ijtjf.  Hvmtiti  se.  —  !i)  avmuli  rau  se 
nokti  od  zime  (kad  kome  jako  ruke  oKebu),  Rj. 

HVhilovail*  »»vMtiijem,  V.  pf.  ostati,  primiriti  »e, 
riđi  Kkraftiti.  Rj.'  »-vrstovali.  drukčije  se  ornj  glagol 
ite  ntiliizi. 

MvPstvoviiti.  HvTstvujem,  v.  pf.  dočekati  ono  §io 
f'ovjck  želi,  trl'tnijen,  ttdipiscor.  Rj.  H-vratvovali.  ootij 
se  ^luijol  drukčija  ne  nalazi. 

»vrAAvrinjc,  n.  rcrb.  od  avrSavati.  vidi  svrdivanje, 
KftvrAivanje. 

svri^Avall.  Hv>5a\iim,  r.  impf.  «-vrSavati.  vidi  avr- 
Hvati,  Bavriivati.  r.  pf  Mvr^iti.  —  sa  *e,  jmw*.;  Raapn* 
Hf  Mt*riarah  zakletvom.  1>M.  292. 

svrfteti,  adj.  upravo  je  pari.  praet.  pits/t.  oil  flvrftiti. 

—  1)  (aram.)  perfeciivum  (rerhum).  Auttrotnti  ncsvrAen 
(imperreeiivum):  0  svrienijem  glagolima.  Biikv.  ŽH 
Glagoli  nesvrSeni  poHtaju  nrr^eni.  URj.  I,  176  — 
2)  (u  umnotn  Binialu).  vidi  savršen;  perfevius^  toli- 
kommen.  —  Zakon  je  tiospodnji  xrriien,  krijepi  duAu... 
Tada  ^u  luli  tivršen  i  <!i«L  od  velikoga  prijestupa,  Ps.  ' 
19,  7.  13. 

SVrd^tnk,  svrAi'-lka,  m.  dan  Knde,  dic  V'ollendung, 
finiSf  ef.   svrha  1.    Rj.    vidi  i   doMpijeink,   dospjetak, 
iflhodak,    konac   2,   Hkon(^ftnjc.    —    Babini  jarci,    ono 
vrijeme  kad  na  firrsetku  Mnriu  ili  n  poćetku  Apriliia 
udiiri  Huijeg  ili   cigani.    Rj.  Uhi.    Na   Hvrsetku  XVII 
rijeka   bio  je   groA   dvije   cvancike.  Rj.  Il(4a.    Milofi.  I 
ifotovo  prca  i*rrfetkotn    t^lade  >*voje,   knezove    nazove  ' 
kapetanima.  Rj.  278b.  Kad  bude  ispred  svrieika  le- 
turgjije^  ona  ae   iz  crkve   i^krade.  Npr.  127.  Kad  bi  | 
ae  mislilo  na  in^rHetak,  ne  bi  joS  ni  <'-emu  tome  bilo  I 
ni  poćutka.  IV.  Nož  u  repu  slomiti.  (Sa  gvrietku  . 


po»ia  ućioiti  it«toi.  Poal.  22>).  Tako  se  im  nrnetkom 
ore  jeMtni  snii  prva  rodina  ovo^a  vojevanja.  Uaoica 
3,  23U.  Vi^  Lkobrote  ae  eaUe  avrioje,  i  na  đ«moj 
mrani  »rr^ka  njegora  «toji  Kotor.  Kov.  S9L  Po  tVT' 
Heiku  rjeue.tnja  pop  zapovjedi  mladijencima  da  ae 
ondje  odmah  poljube.  79.  Petar  sjede  sa  slogama  da 
tidi  scrnetak,  Alat.  26.  58.  Ne  imajm5i  poćeika  da- 
nima, ni  švrietka  tirotu.  Jevr.  7.  3.  rpram.  (die  Kn~ 
dnng,  Endtgung):  Na  ove  je  rijeci  po  tvrietku  doata 
nalik  i  grebešt'iJl*.  Danica  3.   14  ividi  na«tavak). 

svMH«lj.  m.  koji  Mvrii  Ho.  —  Zadržao  sam  49 
rijeci  PUven«kijeh...  svrkilelj.  Nov.  /av.  V.  Oledajaći 
na  naćelnika  vjere  \  »priitelja  Isuaa.  Jevr  12.  2 
tauciorem  f\dci  et  eontHmmatorem ;  Anfanger  und 
VoUender  dex  Olauben^J, 

svršiti,  avfSTm,  r.  pf  —  1  a)  volUnden,  perfieio. 
Rj.  s-vr^iti.  ridi  savriiti,  dovr&iti,  završiti;  do6eti.  do- 
konati,  dokon^^jili,  dokrajčiti,  dospjeti  4,  otarasiti,  trsiti, 
otraiti,  Bminti  2,  srediti,  r.  im^^.  svriavati.  svriivati. 
savr-iivati.  —  prdasno.  terriehten  (eine  Arbeit),  (do 
krt^ja^  do  ntrhe)  ućiniti  Mo,  do  krt^a  dotjerati:  Di- 
vanski  svršiti  ito,  L  j.  na  zboru,  n  dogovoni.  Rj.  llHo. 

000,  majko,  niti  može  biti,  niti  ja  mogu  Krršiti.  Npr. 
67.  Dadu  ga  na  nauku  .  . .  Po^to  scrii  nauku^  otac 
mu  da  bn>d.  24ti.  trje  ^avo  oe  moie  Ho  svršiti^  oo^e 
b»bu  podalje.  Posl.  73.  Scršen  po*ao.  (Uledaj:  Mirna 
Ba45ka).  28;i.  Uredio  kao  Nasu  taAke  (Kad  ko  što 
rgjaro  nrrH).  335.  Da  ne  može  pop  nikakve  »ecsl«- 
ničke  aluibe  neriiti.  Danica  2.  117.  Kad  .<rrii  <m  »utju 
i'ttoriju,  reće  jedan  Budija.  2,  130.  Razgovor  o  predaji 
H  Turcima  da  povede,  i  da  gleda  ito  brže  da  arrši. 
3,  IHO.  Na  njegovo  pitanje:  Ha  9u  ftrršdi  u  Cari- 
gradu, kaie  mu,  da...  5,  42.  Doznali  eu  jo§  n  puta. 
(ita  je  svršefio  na  xkupxtini.  Milo&  23.  Da  on  sad  već 
ne  može  načiniti  mira  za  Srbiju,  uego  kako  dra  caru 
(liu-ski  i  Tarnkij  srrse^  onako  će  biti.  2t>.  MiloA  je 
sve  zulume  Buleman-paSine  brojio...  i  najposle  jnrnn 
ovako:  »NaSe  su  kuće...  Milod  130.  Javi  da  oni 
nemaju  vi^e  nikake  vlasti,  la  Srhiju  Ho  geriiii.  IdO. 
Poslanici  gvrh  sroje  poslove.  Sovj.  24.  Da  gleda  mit/o 
holje  da  svrsi  za  pomo<'\  ćito  če  Hrbima  davati.  2*>. 
Kad  Mvrii  Isus  riječi  ore,  otide  iz  Cralileje.  MaL  19. 

1,  I  svrsi  Bog  . .  .   djela  svoja,   koja   ućini.  Moja.  I. 

2,  2.  Po^f  kaj,  kćeri  moja  . .  .  onaj  čovjek  ne  3e  se 
smiriti  dok  ne  srrii  stvfir  danas.  Rut  3.  13.  Kad 
8olomnn  .frrsi  .vvu  oru  molbu  i  tnolitvu,  usta  ispred 
oltara.  Car.  I.  8,  64.  Sjedo^  da  izvigjaju  stvar.  1  do 
prvoga  dana  prvoga  mjeseca  srriiiie  sa  svima  onima 
koji  se  bijahu  oženili  tngjinkama.  Jezdr.  10.  17.  — 
h)  sa  se,  refleks,  ili  pass. :  Dn  bi  se  stvar  it^no  tivriiUu 
Rj.  (j99a,  PoMo  xe  vei-  tnir  izvrši  .  .  .  L>auica  3,  136. 
Tako  xe  sa  svršetkom  ove  je^ieni  srrši  prva  godina 
ovoga  vojevanju,  3,  221).  A  ostali  mrtvaci  ne  oiivljefie, 
dokle  se  ne  svrši  hiljada  godina.  Otkriv.  20,  5.  Pabir> 
i>eči  dokle  se  ne  svrsi  ^etva  ječmena.  Rut  2,  23. 
Tiaspra  se  st^rši  ženidbom.  DM.  32.  Tako  se  srrU 
carstvo  deset  plemena.  Prip.  bibl.  88.  —  2)  nepre- 
latno.  značenje  kao  pod  lb  sa  se  refleks,  ili  ptisa.: 
Koliko  je  bolji  dun^  toliko  prije  svrši.  DPosl.  48. 
Da  je  MiloS  sad  aamo  dao  znak  ...  tu  bi  li  »vršili 
i  Moler  i  (Jukić.  BdiloA  90.  može  se  sumnjati  o  valja- 
nosti ovih  rečenica;  kao  da  su  prema  Njemačkom: 
der  Tag  endet,  Hie  hiitten  ihr  Eude  gefunden. 

svršIvAUje,  n.  das  l'ullcfiden^  absolutio.,  perfectio. 
Rj.  verb.  .^upst.  od  1)  svr^ivati,  3)  svrSivali  se.  — 
1)  radnja  kojom  tko  siJršuje  sto:  V  prva  vremena 
doQO§ahu  hljeba  i  vina  za.  svršivanje  tajne  tijda  i 
krvi  Ilristove  i  za  ziijedoićku  trpezu  ljubavi.  DP.  7. 
—  2)  stanje  koje  bint,  kad  »e  što,  n.  p.  im«.  /nTŠttje 
na  kaki  ulus:  Ulnvna  svršivanja  .  .  .  imena.  Danica 

3,  1.  0  dvojakom  svrširanju  .  .  .  imena  svrSuju  se  u 
muAkome  rodu  na  rmluglasno  slovo  ili  na  »i«.  Rj.* 
XUI. 

svr&ivati,  svHujem,  i^,  impf  Rj.  a-vrSivati.  piđi 


srrtak 


—  517  — 


^AiSuriiia 


HvrSavBti,  savrSivati.  r.  impf.  proHi  vrSili.  r.  pf. 
Rvrfiiti.  —  1)  voUcudeu,  ptirfirio.  Rj.  —  Kad  se  Bogu 
mole,  oa  (starjeSiHuf  po(>iiijo  i  nrriiuje.  Danica  2.  IIK). 
Krši}enje  i  rjenčanje  srršuju  popovi  po  kućama.  2, 
108.  Planeta  Mare  pttt  svuj  nvrHujc  oko  Runca  za  dve 
naie  godine.  5,  19.  Hivao  mu  j«  tolmać  i  haznadar, 
i  Hvr^ivao  je  druge  riizlične  narodne  poslove.  Milo.* 
49.  Se8t  dana  radi,  i  *pr»ty  sve  poflove  ni-oje.  Moj«. 
III.  20,  9.  Dvije  (wi)  Hiidije  prexwlom  scojum  stcnr 
acrnivrtle.  DM.  263.  sa  se,  p»ng.:  MiloS  ui/.iva  knezovp, 
kad  8ć  scrmju  računi  i  razrezuju  poreze.  MiloS  MH). 
Po  tom  je  nova  crkva  pred  nje,i;ovijoni  (VamUjevim) 
oi^ima  kao  &vjek  te  se  na  njoj  si^htju  srete  tujnc 
kao  na  čovjeku,  kad  »e  oblat^i  u  Hrista  krštenjem  i 
miropomasanjein.  DP.  iVMt  —  2)  sa  se,  re/hk«.:  Kod 
imena  koja  se  svršaju  na  »jc^  i  >o».  Uj.  571a.  Lijei^it' 
glo  ^emu  je,  koje  se  davas  svrmje?  DPosl.  55.  .Icliea 
(filitnina)  koja  se  oko  Ca^ka  srršnje  kosunia  i  hrdelj- 
cima.  Danica  2,  31.  Vife  Dobrote  se  snliv  srrsuje. 
Kov.  29.  Mo^e  ae  osnova  acrsicaii  i  na  tri  auglanna. 
Obi.  4. 

svftnk,  Rvrlka,  ?ii.  vidi  vitlid  (zlntJiK  Itj.  vidi  i 
svrčak  2.  —  a-vrtak  {itp,  vrtjeti),   isp.   Korijeni  202. 

SVMAoJCf  n.  Rj.  ccrh.  od  I.  avrtati,    II.  uvrtAti  se. 

—  /.  1)  radnja  kojom  Iko  scrf^e  n.  p.  na  krivi  pnl 
(daa  Ablenkon,  deversio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom 
tko  Hvrće  n.  p,  pupak  a  nogu  (dii.<4  Abdreben,  detorsio. 
Rj.).  —  II,  radnja  kojom  ne  tko  H}yr6c  n.  p.  u  go- 
stionicu. 

SVFtAft,  svT^em,  r.  impf.  Hj.  s-vrtati.  v.  pf.  svrnuti. 

—  /.  J)  ahlenkent  deverto.  Rj.  —  Ai'  tte  hofe  srrtat' 
na  torinu.  no^  pofrje  Turkoni  u  pretijev'.  Npj-  4,  3(i4. 
Upravo  ću  putem  i^i,  ne  ^u  uvrtati  ni  na  aexno  ni 
na  lijevo.  Mojs.  V.  2,  27.  Ne  ćemo  ucrtati  «  tugj 
grad.  Sud.  19,  12.  Tamo  amo  Hvrću  od  putova  f^vojm, 
idu  u  ni^ta  i  pnbe  se.  Jov  *J,  18.  Svrću  mi  krive 
pute.  P8.  126,  5.  —  2)  abdrehen^  detorqueo.  Rj.  kao 
vrteći  skidati  n.  p.  papak  s  noga.  —  i/,  aa  (*e,  refleks. 
ćinkehren,  derertor.  Rj.  isp.  svra6iti  «e. 

svrAčilf  se,  svrncHni  se,  r.  r.  pf.  (u  C.  O.),  «n  die 
Ifitie  kommen.  Rj.'  s-vniil^iti  se,  vruć  puštati,  isp. 
privru«5iti.  drukčije  se  ovaj  glagol  ne  nalazi. 

svfzlbhkdn.  m.  čovjek  koji  jedan  put  ostavi  bradu, 
pa  je  opet  (»brije.  Rj.  svrzi-brada.  riječi  iako  stož. 
k'td  Cislikui^a. 

srfztm&ntiju,  f.  (u  Dubr.)  djak  koji  zbaei  mantiju, 
der  den  MOnchifttutntel  ahgelegt  hat,  aai  palHu  tttu- 
nachi  valedUit,  Rj.  Mvrai-uuinlija.  rijeci  takve  kod 
Oir^tikuća. 

NV^islovo,  »1.  onnj  koji  po^nc  ućiti  knjigu  pa 
OHtavi,  d^  die  ,Stiidicn  an  den  Nagel  gdidngt  hat, 
litcraram  derertor.  Bj.  Kvr/.i-slovo.  tako  alu^.  rijeci: 
gaziblalo,  kljujdrvo,  varime«o. 

.svHsIflti,  Hv>xltim,  r.  pf.  cinen  nieht  fntsliMMn  (mit 
Bitien)^  non  initto,  cinumrenioj  ligo.  Rj.  s-vrzlali 
koga.  drukHje  se  glagol  ne  naltui*  vidi  aaletjeti  1, 
i  syn.  ondje. 


svAei,  svtlćem,  r.  pf.  Rj.  8-vu<5i.  v.  impf.  svlačiti 
(I  flvukivati).  —  /.  1)  auszielieti,  exno.  Rj.  vidi  ski- 
nuti 2,  i^jakariti  1.  —  Kad  bude  u  vei^e,  a  on  sruće 
kohdju  zuiijinju  sa  sebe.  Npr.  55.  Bježi  kui^i,  pa  ;»tM- 
kuvsi  haJjine  oHtavi  ih  u  itaiiduk.  127.  Nemoj,  bad^.ija, 
Bofra  li!  (Nekako^a  s/^V/zca  hajduci  oplijene  i  srtiku 
do  košulje  i  oltuće...).  Vo»\. '2(^).  Sfuče  s*  8ef>e  žutoga 
kavada,  osta  gola  u  košulji  tankoj.  Npj.  1.  .'">*> 4.  I  joS 
onttko  su  liva  svuku  i  nizpnibe  haljine  i  ontfje.  Da- 
nica 3.  207.  I  srukarši  ga  (I<*H.Ha)  obuko$e  mu  3ker* 
leinu  kabanieu.  Mat.  27,  26.  Hodi6i  fitrućen  i  go. 
Mili.  I,  S.  —  2)  hcrubiriehen,  detraho.  Rj.  svući  Ho 
odiizgo  dolje.  —  Te  ih  (ahta)  pt'Saei  iz  ove  atrane 
!*vuku  a  vodu  i  prevuku  iia  onu  »iranu.  Žitije  70. 
Sav  unrud  Izrailjski  ueka  donese  uAa  pod  onaj  grad, 
pa  ćemo  ga  svući  a  potok,  da  ae  ni  kamen  ne  nngje 
ondje.  .Sam.  JI.  17,  13.  —  3)  srući  što  n.  p.  na  go- 
milu.  za  h-  isp.  h,  «i  II.  —  Sjenjak,  viHe  sijena  svu- 
ceno  na  jedno  mjesto,  gdje  se  obit^no  stoka  zimi  brani. 
Rj.  (>84b,  Topote  i  ostale  rojnićke  stvari  da  svuku 
(Srbi)  u  gradove  i  Turcima  <1r  predudu.  MiloS  26. 
Neka  »kupi  od  »vakoga  po  svoj  zemlji  peti  dio  od 
žita,  i  neku  sve  scuću  u  žitnice.  Prip.  oibl.  29.  — 
//•  sa  »e,  refleks.  —  1)  sidi  (die  KUider)  ansziehcn, 
se  cxu^re  vestibus.  Rj.  —  L>odole  .  .  .  .Tedna  se  dje- 
vojka svaćć  do  košulje  su  svijcvi,  pa  ne  onako  golu 
uvefce  i  obloži  razli^nom  travom  i  evijedem.  Rj. 
12Sa.  —  2)  herbeischleiohen,  hinttfschleichen,  obrcpOt 
circumvenio:  Dogje  VuOe  na  Mustafagida,  kad  se  Uhu 
za  kolibu  sr-uee,  tad  udriše  u  krila  pijevci.  Kj.  kao 
jtrivući  se. 

svnd,  svCtda,  svAi^J,  .svDuJe,  uberall,  ubique: 
Nek  glas  nose  svuda  po  svijetu.  Na  junaštvo  svugje 
od  oavele.  \  dobar  junak  srugje  trebuje.  Rj,  adv. 
kao  na  svakom  mjestu  \7ia  pitanje  gdje'.'i,  na  svako 
mjesto  [na  pitanje  kud?},  ridt  i  svudar,  svukud; 
Bvazdje,  avagje,  svagjer.  —  Idući  tako  i  tražeći  ga 
svuda^  do^e  k  Hun<^evoj  majei.  Npr.5G.  Udare  ttvud 
po  carstvu  tražiti  joj  lijeka.  146.  Kudgogj  .sunce  teće, 
tvud  »e  bljebac  ueće.  PosI  162.  Ojegogj  bodio,  svugj 
ureću  uabodio!  Kov.  126.  isp.  stoz.  odsvuda. 

svddar,  adv.  n'di  svuda,  četnu  je  na  kraju  do- 
dano r.  isp.  T.  —  Ako  budeš  avudur,  ne  ć'  bit'  nigdje. 
DPoal.  1. 

srfidaj^nJT,  adj.stojesimda,  vidi  svukadaitoji.  i^. 
dVudaSnjost. 

svAdaS^Jost,  svTldafinjoMi,  f.  stanje  onoga  koji  je 
snifiiivHJi.  —  PiAući  jft  biblijsku  povijest  upitab  t»o- 
kojnoga  DauK^ića,  kako  bi  »e  na  na&em  jeziku  doliro 
reklo  ilo  Niiemnt'  kaže:  allgcgcnicurtig,  .iUgeaentrart, 
a  on  mi  odgovori:   svndaAnji,   avuda^njoRt.  fvckovjć. 

svukivnnje.  n.  vidi  BvIa<!'.enjo.  Rj. 

.s\'ukivntl,  flv{ikuj3m,  (u  C  G.)  vidi  svlnćili.  Rj. 
d^alcktički, 

svttkud,  (U  Hrv.)  vidi  svuda.  Rj.  i  sifH-  kod  avudn. 

svftkudaHnJi.  adj.  sto  je  avHku4L  sv^tda.  vidi  nyu- 
daiSnji,  —  Iz  ove  soukudašnjc  borbe  iitići  će  pobedilac 
ukrepljeoi,  ujedinjeni  narod.  Zloa.  143. 


s 


S,  prijedlog  s  .itojeći  pred  riječju,  koja  se  poHnje 
glasom  nj,  u  narodnim  se  ustima  slijeva  s  }\jom  te 
pretvara  u  ^:  Žena  ga  kao  mužu  zuvue  sujome  da 
leže.  Npr.  119  (s  vjomc).  Dobrovoljno  printune  i  snjima 
ae  uputi.  l'U  (s  njtnm).  Šnjime  pade  Janko  uh  ^a- 
i»)ra.  N'pj.  2,  508  (s  njime),  isp.  .lujetauica  *  SnjeŽa- 
uic.a. 

Sftbaei  ^pca,  m.  varoS  i  grad  u  brbiji  (ua  deaaom 


brijegu  Save).  —  Bjeo  ^pcu,  ne  bijelio  se  I  Npj.  4, 
2t)S  {isp.    roc.  konjicul). 

Si\bu(-ki,  adj.  von  tffabar.  Rj.  sto  pripada   Sapcu. 

•>AbanJ,  »i.  vodena  lica,  malo  veća  od  divlje  patke, 
a  manja  od  ćaplje.  Rj. 

siieii'a.  /'.  dem.  od  ^ka.  Rj. 

saei*irina,  /'.  augm,  od  daka.  Rj.  iakca  augm.  kod 
baburina. 


Mtai 


—  518  — 


iSitjnorič - Damniaoa.    Npj.    2,    483    (8aJD0vi<;    mjerto 
idt  jedan  uog  man^e).  Sa  CilflHmcfl  dva 


iMma,  m.  riđi  Uvran.  Rj.  riđi  i  ćafrao. 

Ufrualtl.  Dim,  r.  imj}/!  croeo  tin^ere.  StnllK  šo- 
franf/m  Kojttt. 

UfnuJeBje,  n.  rerb.  o<2  (afraniti.  radnja  kojom 
tko  šafrani  kio. 

ftaMaJik«.  /*.  vidi  ftarnuijika.  Bj.  —  Divlja  ia- 
franšila.  Bj,  U8b  (hUjka). 

Ufa/  m.  rt<2i  »oko;  dolazi  kao  pridjerak,  pa  od 
njtaa  prezime.  —  Za  preveliku  svoju  hrabrost  i  ju- 

luAvo  dobije   (Mitar)  prezime   Ša^n  (aoko) »Mi 

ue  moŽ4Muo  vlaha  zvati  iainom,  neso  ga  potar€«.  I 
tako  jfa  Košići  ponud«.  U)  ee  potur6  i  poetaae  ^9s»ih 
Avdija.   Nj;j,'    i,    XXX.   PoBagjuje  ...   do   Manojla 

;*  ■      "  I j      "       -------. 

J*^aiDOvić  da  hm 
/Sriin-pa6i6L.  3,  5C&. 

JUlnor«  oJ;.  mdi  sokolov:  Kakve  mi  im  iainove 
obrve,  UDijele  moja  pamet  do  mrve.  Bj.  Ho  pripada 
iauiu. 

SAlnuvae.  »-^4inovca.  m.  izvor  u  Jadni  a  selo  Ko- 
reniti  blizu  Tr^i<r-5.  Hj. 

n^JSi  [■■  ^j'»  moja,  oko  sokolovo.  Bj.  —  Danicić 
urimfij  da  je  ime  icnuko;  8t6j«,  Stn^ja,  Šdja.  Oan. 
7(1.  ht/p.  f^a-ja,  moie  biti  da  je  naČitijeno  icn^ko  ime 
prema  muikom  nadimku  raiu. 

lAJuJi,  ftiijka,  m.  eine  Art  Tudt  fvcie  Kasimir), 
panni  ^enwt;  Aajak  je  od  četiri  nita,  i  ponajvi^  se 
Kupuje:  A  trn  ojegH  od  šajka  haljina.  Bj.  nckaka 
ioha.  —  AbflfUije  ^rade  uajvifie  gunjeve  od  guujake 
krpt\  a  i  drufrc  razlićne  haljine  od  iproatoga)  sukna 
I  u'l  Aujka.  Ej.  la. 

&JhJf'ttB«  udj.  u.  p.  Ćak6ire,  /.ubun,  von  &njak-7uc/(, 
e  panno  najak  dtcto,  Rj,  Ho  pripiultt  sajku. 

htijka,  f.  —  1)  eine  Art  ,S>ht/fe,  die  Ttichaike, 
navitt  genus.  Kj.  nekaka  lagja.  vidi  dravka,  murkii, 
patrolicM.  —  Hava  noKi  drvlje  i  kamenje,  a  Morava 
B^jka  okoiuvUt  i  u  itijci  hrnUL  i  M?(*tri(:u.  Npj.  1,  428. 
I  u^efte  tanke  Aujke  lupe.  1,  536.  VogradiC-n  orahove 
iajke,  itijke  lake,  orahove  la^o.  4,  238.  —  2)  Art 
Vonel,  OPM  iiunedam :  ,^ajkn  tiču  uvijaAe.  <  »j  Boga  li, 
hajka  tiro.  Icj.  vidi  mjjka.  u  Hrt.  kata  i  fcojka  vidi 
i  kruAlalica.  krcKtclica,  kreia. 

Aftjkiift.  Anjk^a,  m.  der  Tachaiken^chiffcr^  nauta  qui 
eH  in  4»jka.  Hj.  lagjar*6ajktt&.  —  rijeci  s  takiin  nast. 
kod  bra^faA.  , 

Si^kii.%«  J^ajkA-ia,  m,  Rj,  iovjek  iz  Šajkiiikoga  ba- 
tuiijuna,  n  ujeijdaknju)  granici  lianatskoj.  isp,  laikai^. 

SihjkJIhki.  adj.  dtf  'J'Hchatkifttcii,  nautamm.  Rj,  Ho 
pripada  St^kanitmi.  —  U  Šttjkaakome  batalijiinu  aad 
l'if^ADo  zovu  Aliiuianima.  ^{j.  'Ah. 

Aajkn.  u  ovoj  ziijfoneH:  Šareno  \if.\r,  kitjko  mu  ime, 
mjko  ždniknle  te  u/-  planine.  Rj.  Oilgonrtljuj :  zev, 

A&jtuv.  ftujtOvo,  wi.  dić  SchruubCt  cochlea,  Rj.  vidi 
bnriUM  2.  -—  Mud:.  Hoito  (=  tijaink,  tije^t).  tugje 
rijivi  9  takim  tmiit.  kod  nkov, 

AAkn,  /'.  {pl,  geu.  Aiikti).  Uj.  dem.  &al^ica.  augni, 
fini^iirinii.  —  1)  die  offcne  Haml,  palma.  Ui.  —  Ma- 
haljka  .  .  .  dafi^iai  u  hirinu  x  dooi'e  ktke.  Rj.  34Hb. 
Kh<1  vidi  Hln  jr,  udri  ne  iakotn  u  ^vs\o  i  zalelere  5to 
je  vifce  uio^uo.  Npr.  UKi.  Njezine  dvije  ruko  osjetne 
do  ita  ^tka  da  joj  donesu.  UH.  Ne  <V,  da  o  nolm 
viMi.  (No  ćo  ako  mu  aaka  ne  padtte,  n.  p.  ukraMti  Mo 
i  t.  d.).  Toftl,  210.  KtguvK  rijeO  (iAte)  šaku  a  glavu. 
270.  Šaka  i  perV-in  \u.  p.  neiua  dru^o  niStai  oegu 
itaka  i  perćin,  1.  j.  da  ac  Oupamo  i  bijemo).  351.  Pu 
tom  utvtni  {t\\o^of)  svoju  iuk a  i  pokuže  je  buditi  .  .  . 
budala  stiHnurni  svoju  šaku.  pokaže  iiloaofu  pei«nicu. 
Danica  5,  t^.  Ako  mi  pudneH  iaka.  znam,  Ma  ću 
H  tobom  iMuili.  MiloA  121.  Odjeku  Mijailu  obe  ruke 
(viAtt  iitke).  IHK,  —  2)  die  HandvoU,  manu«,  mani- 
pulus:  daj  mi  jednu  iaku  brašna;  da  ohctvu  Mljetu 
Kovori  se:  Maku  vm«,  tuku  kruha  i  t  d.,  t.  j.  mido. 
RJ.  vt'di  sr»t.  pregriu  —  Imam  vro(?u  o^apn,  Bvakom 
ttvatu  po  iako,  Kj.  483«.  Nil'  je  iaka  dana^  ni  vreća 


godina.  PoaL  234.  Aika  pere  (n.p.  bi^  t.  j.  tap«6e 
ae  ca  kose).  351.  $ta  ^mo  aad?  Kad  evo  ocveA  mtma 
imka  Ijudi^  pa  se  ne  dadu.  Daniai  5,  46.  —  3)  koM 
koji  se  zove  i  maviK  muMrvU^  iuianj-  —  Pećenj«  je 
Mve  pokriveno  kolačima  tako  rvanim  ^wkama'-^  ot- 
mjeniji ljudi  zovu  ih  marviftima,  a  u  JSrbiji  zove  ae 
»iuiaiij«.  ^iv.  319. 

fi&lui^ki,  adv.  n.  p.  jesti,  t  j.  ftakama,  mH  der 
ffandf  vola,  cf.  .&akaile.  Rj. 

A&lulfot  L  j.  ^kama:  da  jedemo  »dkaiU^  cf,  9is- 
kfl^ki.^1^  ^aka-ile,  nafta  rijee  a  7W«Hai  noaf. 

UkS^e,  n.  datt  Vacken  mit  den  Handen  (rmm 
Schereejt  pugnn  palmaris.  Rj.  verb.  od  lakati  m. 
radnja  kojom  se  tko  šaka  s  kim, 

£alui|»^r£,  n  riječima:  bi^  šakapert,  tj.  poćupa^« 
se  (jedaa  drugoga  lakama  za  perfia).  Kj.  ordje  je 
krico  pisano  §akapere  f;y w/o  Šaka  p^re :  ^xk^  (nomi- 
tuttiv)  (kao  punoj ^pere  (gen.),  t.  j.  perćin«;  kao  ko 
ima  u  Posl.  351 :  ^aka  pire  (n.  p.  bi<5e,  t  j.  ćapaće 
86  za  ko6e). 

&akAtiaJ«,  n.  verhal.  od  žakauti.  Bj. 

&ftiUit«n,  tiim.  r.  impf.  iakama  biti,  mit  der  flaehen 
Hand  gchlagen,  palma  percntere:  Pa  stadoh  babu 
iaktUaSi.  Rj.  r.  pf.  $loi.  isp.  i^aketati. 

AAkati  se,  kam  se,  r.  r.  impf.  sich  mit  der  fUr^ton 
Hand  packcn^  rixari  palmis,  Rj.  iakama  ^  hvatati. 

S^kle,  Ukića,  »1.  u  ruke  pet  prsta  do  &ake:  d^nje 
lake  i  iakir.  Bj.»  —  ryeči  s  taKim  akc.  i  nošt,  kod 
bagljid.  * 

hAkoJo,  m.  (u  C.  G.)  mu^ki  nadimak.  Rj.  po  nast. 
je  hyp.  —  takva  hyp.  kod  Blagoje. 

&kkupT&,  m.  (acherzhaft)  die  Handsehrift,  maiHi- 
scriptum.  Rj.  šako-pis,  kaže  se  mjesto  rukopia. 

^^kosaU,  SAko^em,  v.  pf.  vidi  ćuliti.  Bj.  vidi  i  pri- 
u^iti,  prdcljuHuuti.  od  korijenu  od  koga  je  i  ^ka.  i9p. 
Korijeni  ^08. 

biik&nbabu,  f.  (u  Boci)  baba  babina,  vidi  Sukan- 
baba.  Kj.  .^»kiin-baba.  vidi  i  Sukumbaba,  ^ukumbaba. 

^akOndjed,  tn.  djedov  djed.  n'cii  juikuii^ed. 

ftakOn^f^d,  ?«.  (u  Houii  gjed  ejedov,  PtVli'  ^uknndjed. 
Rj.  ftnkun-gjeil,  .iiikun-djeu.  v'tdi  i  Oukundjcd,  Sikun- 
djed ;  prapra<lJKd. 

i&ftt,'  7)1.  der  Uhaud^  panni  indici  ge$ius.  Rj.  — 
liakuo,  od  plavetna  sukna  kao  kratak  sat  Ho  tene 
na  zimi  nose  oko  vrata  i  dolje  niz  prsi.  Rj.  <>3Ba. 
Nosili  su  (krdžalije)  obićno  oko  glave  šaren«  itHlene 
šalove.   PaniLii  2,  1*5. 

^Ala,  /".  der  Scherz,  joeua:  U  mU  proja  rodi  (Posl. 
100).  Pred  dvorom  mu  salu  učinismo.  Rj.  ruii  odAa- 
lii'a,  oprdif-a,  pošalica,  ^urko,  Aurkulija.  —  Zbijati 
šalu.  Rj.  24^2b.  Ja  bi  tebi,  Madžarice.  odšalio  satu. 
j  Kj.  450a.  Tako  reku  kaćto  «  sali.  Kj.  491  a.  -Po- 
ouigaj,  brate,  za  Koga!  <*era  me  Hrko*.  »Uugme  Brko 
I  nije  sala*.  Npr.  5.  Kakva  salu  onakva  i  odftalicA. 
PohI.  124.  Na  kratko  nasagjeu  ikoji  tie  ina  mnogo 
za  miu).  188.  Pomoz'  Bog,  zla  ženo!  (jedan  od  njih 
reče  šale  radi).  254.  Po  mozgu  ti  tojaga!  (Odgovori 
»e  onome  koji  od  šalereee:  Pomoz'  BoglK  254.  Turci 
uUKle  ,da  je  raja  šala;  al'  JL*  raja  gradovima  glava. 
322.  ^ala  mankiini  putem  praskiiia.  (Ka<l  ne  ka^.e  da 
je  ^to  Hala  i  besposlica).  351.  Jabučilo,  izjt^li  te  vueil 
is  šale  smo  odavde  le<;eli.  Npj.  2,  111.  AF  se  smije 
tanana  nevjeiita.  ona  misli,  (lu/je  ^ak  radi.  2,  122. 
yijc  šala,  tri  hiljade  Turak' I  4,  SOtJ.  7.i\i-io  ^biju  šala 
na  svetiujoin.  3,  238.  ["ta?  isp.  -luliii  ne  kim).  Ako  ste 
vi  radi  M  poštenim  (jtidma  šalu  provoditi.  4,  35.  Nagje 
'  M'.  ljudi  koji  flo  najvi.^e  o  tom  brinu,  kako  čeod  sva- 
detfu  šala  i  smej  Zitmettiuti.  Npj.'  4,  XVi.  Besumniku 
je  šala  (iiniti  zlo.  Priii.  10,  23. 

^ulabAziinJe,,ti.  ipo  (drijemu)  vidi  vrljanje.  Rj. 

.snlubAznli,*'   Sal^bazam,   (u   Srijemu)    vidi  vrljati. 
Rj.  Vidi  K'ntuli  1,  i  sipi.  ondje. 
\      khlae,  ftiUca,  in.  isp,  daJjivAC,  Md^ja.  —  Ve(5e  od* 


šnlapaoBdan 


—  5iy  — 


batiat* 


maj^a  jedan  sam  ialac  nego  pomagaja  $e«(t)  vozača. 
DPosI.  149.  (odmapi  i  poniajrajn  dijiUekt.  inj.  od- 
mflže  I  pomain).  kalacj  Ajiljivai*  u  zlom  Hniifllii,  lukr- 
dijaš^  ima  i  Vrfin^it!  ^scurra)  i  Mikalju  i  Siiilić.  XVII. 
Snlupikoodiin,  (a  C  O.)  iza  ^aondiin,  ef.  ondan.  Rj. 

—  Om/dM-prekejiitm,  poslije  ondan  ide  tu  (ili  ćTi) 
ojithmt  7.ii  lijeui  Milupa  ondun  ili  šuondun, 

AtilapJV  onom  Iniilh.  (u  V.  (i.)  prije  tri  godine,  c/*. 
oodan.  Rj. 

§al©,  udv.  scherzveiH€,perJocum,Jor%ilarit6r:  Ako 
81  se  ti  šale  ženio,  jn  sain  «p  zbilje  udavala  (Poal.  Si 
Rj.  fturi  jutrtic.   sudn^.   rremeuu    ntjft<fo  iaWi  [im'-]1 

—  .Sale,  pcrjocum  —  flpomennli  ardiio  ili  štde.  Stulli. 

,  Šdlei  m.:  Pile  ^iMi  u  ljusci:  jiV_nc  Kinijem  i/Ijesti, 
Sale  će  me  izje«U,  (Valja  da  je  Sttle  bio  u  Hosni  ili 
u  Hercegovini  nekakav  Turčin  jli  liajilnk,  koji  je 
xado  jeo  kokoSi).  Posl.  248.  gen.  SAIa,  voc.  .^le.  tnku 
hyp.  kod  Ale.  isp.  Saleta. 

Sftiotn,  m.  (u  C  (i.)  miiSki  nadimak.  Rj.  isp.  Hale. 

—  taktra  htjp.  kod  Kajt'f'ta. 

ftalldžija,  m.  ko  ro  rado  ^li,  vidi  ^iljivac.  Kj.  i 
si/n.  oiidje.  kip.  palac,  --  AaH-tlžija,  prvoj  poli  osu. 
kakvu  je  »  ŽBliti;  drutjit  je  pola  Turftki  nast.  d^.i(ja). 
ifp.  dieladžija. 

šikliatra,  f.  der  Salnitcr,  Sttlpeier,  nitrum,  sul- 
nitrtim.  Rj.  tm/i  Snlitrn,  aalitra. 

^Allti  se,  SalTm  se,  ii.  r.  impf.  scfursen,  joeor:  ne 
moj  «e  Saliti!  ili:  ne  Sali  bc!  Rj.  v.  pf.  sIoL  na-§a- 
liti  (fle),  -od-,  po-  (se),  pro-  (hc).  r.  inipf.  sloi.  poSa- 
Ijivati  se,  —  V.  dvanaenti  (podrum)  ne  idi  ni  po  5lo, 
ne  sali  ne  glavom!  Npr.  20.  Ali  se  nemoj  šaliti  da 
mu  dad  ular.  3b.  Ne  ^i/tm  nCf  uo  istinu  kažem.  Npj. 
3,  175.  Mnom  ae  mU  po  ćrfršiji  jarani,  da  je  moja 
Blijcpa  djevojka.  Herc.  49  (mnom  se  Sale  ohjeknt  sam 
sale  njihove,  n  ne  sale  se  ha  mnom  uc  htufući  u  nji- 
hovu druHtcii.  isp.  Šalili  se  kijem,  jocuH^  ridere. 
Slutli).  Vidje  Iftflka  gdje  ne  kaU  s  Tierekom  Ženom 
svojom.  Mojfl.  I.  2*^,  o.  bez  refleks,  ae  u  staroj  po- 
slovici: >S'aii  ialom,  a  ne  tići  rukom.  DPonl.  130. 

^Alitrn  (^iMitni),  f,  vidi  ^alintra.  Rj.  i'  .<(alitra. 
i  Aal&kalrc,  /*.  (u  \ ojv.)  die  JuloHsien  (Onterr.  Schalu- 
Gaticr),  cancelli  hi^panici.  Rj,  isp.  kapci  (kapak  2). 

šikivar©,*  STdvara,  f  pl.  die  hreiten  Hosen  diexex 
Namcn.'i,  ciligornm  getta.'i.  Rj.  dem.  Salvarice.  nugm. 
Salvaretine.  —  Dimije  (dimlije)  ah  od  plavi>tna  platna 
fli  od  Bvilc,  a  kad  bi  bile  od  Ctohe,  onda  bi  »c  /.vale 
ialvttre.  Kj.  I20a.  Tumanlije,  prostrane  turske  6al- 
vare.  Kj.  756a. 

^IvarMine,  f.  pl.  augm.  od  .^alvare.  Kj.  taka  augm. 
kod  babeliua. 

.sihivarico,  f,  pl.  dem.  od  Salvare.  Rj. 

Silljn,  /".;  I  8VU  .SiZj«  ir.nad  Dmitroviee.  Rj.  —  U 
Kosovu  Arbanaflko  pleme  (kao  knežina).  Rj.^ 

sAlJ^aJt*.  «.  das  Sthcrsen,  jocatiti.  Rj.  verb.  od 
šaliti  He.  radnja  kojom  .te  tko   šali,    isp.  lakrdiaauje. 

.šAljiv ,  udj.  -  1)  scher^lnsiig,  spassfmft-,  joci 
amntts.  Kj.  koji  se  rado  sali:  Krcjin,  »vat  ...  on  valja 
da  je  šaljiv  i  »uiijeSan.  Rj.  M<)yb.  Šaljiva  druga  dru- 
iina  Ijnbi.  Posl.  Mol.  MiM  je  bio  vrlo  veseo  i  šaljiv. 
Danica  4,  ii*l.  —  2J  štojczaštdu,  kaU  rudi:  Mnoge 
BM  pripovijetke  smijeSne  i  ialjire.  Npr.  VI.  Vrlo  ie 
4(W0  kad  djeoA  pučinjuTi  ("^ilaii  mofru  nHi<5i  na  koju 
k^vu  rijeć.  Bukv.  20.  Ja  priop<*ih  h  fliare  kujižev- 
DOAlI  šuljtim  fHčiiti  o   postanju  viuiu  Kad  13,  l(il>. 

&Aljivae,  fiiljlvea  i«.  der  Freund  des  Srherzes, 
amans  joci.  Ki.  šaljiv  čovjek,  vidt  čalidžija,  milo- 
bruka,  milobruković.  isp.  l&krdijaA,  daluL*.  augm.  6u- 
IjivOioa.  —  U  Škotskoj  je  necda  tako  bilo  na-4]jedno 
mjesto  dvorskoga  šaljivca.  Priprava  75. 

djfcljiv^'ina,  m.  augm.  od  ^jivac  Kj.  —  taka  augm. 
kod  bardatimt. 

Siriji  vica,  f  die  Frcundin  des  Scherses,  amat%8 
joci.  Kj.  Šaljiva  ženska  glava. 


>»ain,*  i^.4ma,  mi.  Sijria:  U  Samu  de  kade  propla- 
kati. Rj.  zemlja  Sir^a,  i  Damasak,  glavni  grad  Si- 
rijski. 

.^amAdina,  f.  vidi  šamadine. 

šnmi^dino  (^umadine?),  y.  pl.  (u  Srijemu)  vidi  fiu- 

;  maricH.  Rj.  i  u  jednim:  .Semadinn,    vidi   šatnadina, 

I  Kj.  835b.  telcn  kaka,  n.  p.  ke^  koji  #e  ne  uv\ja  Ui 

\  dok  se  ne  uvije  u  glavice. 

,  sam&Jhja*  (sedlo)  f.  ron  .^am :   Skido8e  im  sedla 

Samitjlijc.   Rj.  Samsko  sedlo. 

^Amuladiii.'  /'.  Damast,  pannus  damascentis.  Rj. 
š:im-alad?.a,  Šamska,  Damaštanska  čoha. 

samar.'  /".  t'iV// zamlatuica.  H ere.  359.  i  om^e  si/n. 
—  Uobiujii'i  šamar  udarila,  »Muč*  Kumrija,  dugo 
jadna  bila!  Herc.  1U5. 

Niluiija,"  f.  Ari  Kopftuch  der  Fraaen,  veli  genu«. 
Rj.  tukuka  port:::aćii  ženska.  i'((f*  jemenija,  Rjemelija. 
dem.  5amijca.  —  Barbeža,  ženska  kapa  (saiHtju,  a  pod 
ujom  kapa  od  ervone  fohe,  po  tom  bijela  raahrama). 
Kj.  ItJa. 

.sAmTjea«  f.  dein.  od  ^mija.  Rj. 

hiiiiilnk.*  m.  (u  C.  (r.)  WfW  ^enluk:  Veliki  mu  kam- 
lak  ut^injeli.  Rj.  vidi  i  žembik,  veselje  1. 

SAmlija,  I«,  eiuer  ron  f^am:  Preko  mora  na  Sam- 
lije  Turke.  Rj.  čovjek  iz  tvarna. 

ftaml\Janka,  /".  t.  j.  sablja,  Damascener  Klingc, 
ensis  damiiscatus :  Trže  Hajo  mat^a  »eleuoK^t  a  Lju- 
bovi(''  sablju  šamlijttnku.  Kj.  sablja  i<s  Suma,  iz  Va- 
masku.  isp.  deme^kinja.  i  sgn.  ondje. 

Siln,  m.  (u  Bauk.)  kalup  ua  kome  se  ^isio  tMzme. 
Kj.'  Madl.  sAin.  (—  kalup). 

slinae,  ^anca.  m.  die  Schanze^  munimentunt,  tudlum. 
cf.  ftaranipov.  Kj.  vidi  i  opkop.  dem.  iian^id  —  Na- 
sred druma  sanac  tiačinio.  Npj.  4,  J2().  Amo  Turke 
jesam  pob'jedio  na  nakemu  kana*  Dcligradu,  4,  '261. 
i  velike  kance  napravike.  4,  31B.  A  mi  <femo  njemu 
udimti,  pod  kulu  mu  šatiac  zakopati.  4,  437.  Oko 
zida  su  poslije  bih  iskopani  kančevi.  Danica  2,  46. 
Uje  su  0«te  pogradile  kanceve  oko  Bijograda.  3, 184. 
Dok  je  Petar  ioft  palio  i  kvario  kanac  u  t  upriji.  4, 
13.  Stane  graditi  kanac.  Milo.^  83. 

sflnatan,  r^anatna,  adj.  indi  ouruk.  Rj.  vidi  i  ma- 
njit^av,   pokvaren.   —   biće  od  tugje  rijeci.  i.)8n.  ll'»3. 

§jin(l«*.  m.  dem.  od  Šanac.  vidi  Sarampović.  —  Uu 
n«(Mni  muli  .-)«««(?.  fililoš  3«.  Na  Deligradu  je  Mladen 
bio  poeradio  mloge  šančiće  oko  glavnoga  ianea.  39. 

SAndanjis  ?i.  vidi  landauje.  Rj. 

fiandftranjo,  n.  vidi  blebetanje.  Rj. 

fiandtirall,  ^andaram,  vidi  blebetali.  Kj.  i  ondje  sy». 

iftndaska,  /*.  ona  daAoii'a  Mo  se  metne  u  arijedu 
kad  »e  či/.mo  nabijaju  na  san.  Kj.'  &an-da«ka. 

sAndati,  iirindam,  v.  impf,  (u  C.  {}.)  vidi  landati 
(jezikom).  Rj.  ci(/i  blebetali,  i  syn.  ondje. 

.s&n(av,  adj.  (u  vmv.)  vidi  hrom.  Kj.  riđ«  i  colav, 
tepav,  lopalBiit.  —  Madž.  s6nta. 

sknati,  ^nem,  r.  pf.  lispeln,  insusurro:  Šanii  mi 
u  uho.  Rj.  .^a(p)nuti.  isp.  »uknuti  2.  r.  impf.  ^fi[tUt\. 

!^&ond»n,  (u  C.  Ci.)  ua  laondan,  cf.  ondan.  Rj. 
vili  i  ^alapaondan. 

ša«/  SApii,  la.  —  J)  vidi  slipea.  Rj.  riđi  i  tii»«a, 
koi-elj,  slanat-  '4.  —  2)  ;po  ist.  kraj.  Srbije)  nekaka 
hob'flt  marvena  ^nn  svinjama  i  na  govedima)  u  pa- 
punjcima.  Kj, 

&apa,  /'.  die  Vfoite,  jtcs  (cani^,  fdis,  vnlpis,  etc.) 
Rj.  noga  a  psa,  mačkc^  lisice^  i  t.  d.  dem.  ^pica.  — 
Mačka  skot-i  te  svinju  šupama  ?Ji  nos.  Npr.  I7t>.  Po 
glasu  tica,  a  po  šapama  ne  lav  poznaje.  Posl.  250. 
No  je  ovo  ognjaniti  /.maju,  na  njega  su  do  Iri  obi- 
lježja: vača  kaptt  i  orluja  pandža,  iz  xubab  mu  £ivi 
opanj  ska^c.  Npj.  2,  *wJ.  (vuča  =  vnčjiO^ 

£4pae,  SApca.  m.  ein  Spid  Cin  Sirmien)  ztcisrhen 
erteadUetien  Pcrsonen  bcidcrlci  (ieschlechtes  in  Stad- 
ten,  ludi  genu^.  Kj.  igra  koje  se  odrasla  čeljad  (muš- 
kii^'c  I  ienskit\je)  igrqjik  po  varošima  i*  Srijemu, 


Slikat,  m.  ditu  Oelispcl,  susurruit:  Supat  u  paprat. 
(Rekne  Be  u  $a1i  kad  koji  ii  driit^ivii  Mo  Ari/>f^u.  Posl. 
351).  Rj.  gen.  ^itpSta;  ali  ima  i  $!lpat,  gen.  šUp^.  isp. 
hVbflt,  gen.  habala  i  hrpta,  ri'rfi  SapuL  —  Saptom 
Bosna  po^DU.  DPo«].  120.  N&siuija  Re  sva  gospoda 
naAa,  a  šn2)afom  ^^on^  sirotinja.  Npj.  2,  542. 

Sftp^'nnid,  m.  [pl.  ^apčani)  Mintr  von  t^abnc.  Bj. 
ćorjek  iz  if^apca, 

ftfkptca,  f.  dem.  od  Sapa.  Rj. 

^Apkn,  f.  (Rus.  kapal:   Tcl'indija  Tumka  zan^ila.  a 
Ijatinće  bilu  Zadru  dopje,  šapkn  nkide,  hrte  pod  pa- 
zuho —  ovo  sam  ja   u   djetinjsivu   fllul^ao   u  I^ziiiH  I 
od  jednoga  Tun^na  od  nekuda  aa  suve   megje.  Kj." 
u  8tullija:  šnpkd.  K.  vidi  klobuk. 

^ftpov,  &ap<bvR,  T«.  vidi  paa.  Rj.  —  osn.  će  hiti  u 
Sapa  (n  kojega  su  velike  mpe), 

S)^|>lat\  5aptA«5a,  »i.  der  ofiretiblnser,  »usurro.  Rj. 
koji  .^apće.  ridi  ^aptahur.  —  Da  budu  napunjeni  .<<vnke 
nepravdo...  ^aptaći,  opađa(5i,  bogomraci.  Rim.  1,  30. 

sAptnlat't  ^plaoca  (Saptaoc,  oca,  m.  8tulU),  m. 
koji  šapće,  vidi  6aptać.  —  za  ntt^t,  %f*p,  ^uvalac. 

Sftptnlten,  f.  —  1)  debela  koJulja,  gr<il>es  Hemd, 
tunica  e  ptinno  crunsivri.  KJ.  isp.  Bez  je  lako  opreden 
i  otkau  da  cisto  iuhori.  Rj.  Kila.  —  H)  ^.ensko  koje 
vavijek  nežto  6ap)5e.  J,  Boe:danoTić. 

i^t^ptnn^ft,  n.  f/«.*  Iu,^pdn,  inatijturratio.  Rj.  rerh. 
od  ftaplati.  rudvja  kojom   tko  finpće.  dcin.  Šaputanje. 

^t^ptuM,  Jap^'em,  r.  impf.  liJtpeln,  susurro.  Kj.  deitt. 
šaputati,  r.  p)\  prosti  banuti;  sloi.  pri^piati,  pro-; 
pri^ptili.  ^  iSapat  u  paprat.  (Kekne  se  u  $ali  kad 
koji  u  dniHvu  što  saptHi).  Posl.  351.  (Srbiji)  Trk, 
krv,  grk  . .  .  oni  (Srbiji)  tako  izgovuruju,  makar  i7.a 
glasa  vikali,  ili  na  uvo  jedan  drugomu  šaptuli.Sov, 
Hrb.  1817,  534.  Šapću  o  meni  megju  sohom  nepri- 
jatelji moji.  P.s.  41,  7.  ga  se,  /)<«.s..'  Sto  vam  ne  6apix 
na  uii,  propovijodajle  s  krovova.  Mat.  10,  27. 

^pClrina,  f.  (u  Bat^k.l  nV/i  Mpurina.  Rj.  vidi  i 
ftepurina.  —  šapurina  i  šepurina  i  šipurina  (ave  tri 
jednoga  znat^enja,  vidi  šapa  i  šip).  Osn,  l«>y. 

^ftp&t,  m,  vidi  £apat.  Rj.  —  l6ao  je  na  prstima,  i 
govorio  je  šaputom.  Mil.  280. 

i^npiUaiiJc,  n.  dem.  od  šaptanje.  Rj. 

^pAtatl,  Ailpućem,   r.  impf.   dem.  od   finptnti.  Rj. 

1.  sAra,  /*.  —  i)  das  Bunte,  vurieias  (piriurue). 
Rj.  —  Golokapioa,  kapa  hes  i  kuke  hire,  kan  Ato 
nose  male  djevojtMee.  Rj.  W3b.  (Irapga,  5)  šara  na 
zubunimu  u  naokolo.  Rj.  !*8a.  Pedice,  kao  male  okrugle 
šnre  u.  p.  |n)  marami  kakoj.  Kj.  493a.  Mali  kola- 
^^i ...  na  njima  postauu  prugaste  šare.  Rj.  503a. 
Boja  nije  šara.  jer  (*  suri  može  biti  razlić^nijeh  boja. 
Pi.H,  4'J.  Naćinit^emo  ti  zlntue  grivne  »a  Šarania  sfc- 
hvHijrm.  Pjes.  nad  pje«.  1,^11.  Može  li  promijenili 
ris  šare  avoje.?  Jer.  13,  23.  Sto  se  u  Šaruma,  kojima 
je  oki<^en  rukopin,  nalaze  Ijiliani.  Nik.  jev.  VII.  — 
2)  kad  j:rožgje  poOne  zanigjivati,  cf.  Aiinu*  2:  ima 
li  v^ć  šare  u  vinogradu?  Rj.  vidi  i  finrak.  iep.  ža- 
ru dak. 

2.  »ftra,  f.  die  Bunte  (z.  b,  FUnte,  Schaf),  raria. 
Rj.  šiircno  što  ieuskogu  roda,  n.  p.  puška,  ovca.  hyp. 
Aare  (ovca).  -  Pa  usede  šaru  bedeviju;  dohroj  šari 
dobni  volju  daje,  i.'\H  šara.  kako  zmija  ljuta.  Npj. 
2,  453.  KrtUaliJttki  *ivu  vatni  dade,  puče  šara, 
pustu  oHiai'  no  (^c.  4,  2H9. 

Silnit/".  planina,  Berg  in  Serbien,  mom*  (Scardttit?): 
Kud  ovaea  n  Suri  planini.  Rj.  vidi  Har-planin«. 

hArar,  Afirea,  m.  Aareu  konj,  u.  p.  ?iarar  Kraljevit'-a 
Marka,  der  Sdieck^  efiuus  rurins.  Rj.  vidi  »^arin,  ^aruu. 
dem.  iarOi*:.  ht/p.  Žaro.  auam.  ^ar<?ina.  —  V)  hunte 
Trauhen,  da  einigc  rctf  .H»aJ,  andere  noch  halo  grun^ 
variae  'urae:  već  ima  §arca.  cf\  1  SAra  2.  Rj.  vidi  i 
šarak.  i«p.  zanidak.  kad  je  grožgje  šareno  t.  j.  gdjv- 
kojj  su  grozdovi  već  zreli  a  gdjekoji  jošte  zeleni, 

SArar,  i^iirca,  m.  —  J)  \\  pjesmi  nekaka  voda:  1 
ustavi  Šarac  vodu  bladuu^  koja  tetl'O  kroz  &«ituubolA 


grada.  Rj.  —  2)  prezime  ili  nadimak:  To  jo  (knjigu) 
^Ije  na  Hert-cgovinu  na  koljeno  iSurac-Mibmut-agi. 
Npj.  3,  14S. 

hhrairljc,  ^ariiglja, /*.  p{.  (u  Srijemu)  der  tichrageo, 
clathri:  ostao  u  šaragljama  (prevarili  ga.  Posl.  242).  Kj. 

^Arak,  štirka,  »i.  ridi  1  ^ra  2.  Kj.  vidi  i  §arac  2. 
ivp.  zarudak. 

§&raljka,  f.  sprava  sa  šaranje.  —  KiSćica,  vidi 
šaraljka.  Rj.  271b.  rijeci  .t  takim  nast.  kod  kazaljka. 

šar^mpov.  ^ram(>Ava,  m.  eine  Ari  Vernchamung, 
niftnimenti  genun.  cf.  Sanac.  Rj.  nWt  f  opkop.  dem. 
^arampovii^.  Mads.  saramp6 ,  sorompo.  rtjeći  tugje 
8  takim  nasf.  kod  akov.  —  Srpske  ćete  došle  u  t^vi- 
leuvu,  i  onjye  grude  šarnmpov  i  kupe  se...  bili  na- 
činili mah)  šarampova  od  prošča^  gotovo  kao  obor... 
Turci  noće  dvije  tri  no<5i  u  šarampovu.  Danica  3,  170. 

saranp^vit**  »i.  detn.  od  &arampov.  Rj.  vidi  §anći(5. 

sAran,  m.  der  Karjjf'en,  carjtio.  Rj.  riba.  ridi  krap. 
dtm.  Saranac,  šaranOiC.  —  Trakunac,  suh  šaran  isjećen 
u  kaiSe.  Rj.  745b. 

Sflran.  m.  (u  (J.  O.)  mućki  nadimak.  Rj. 

&arABa4*,  ^rAnc&,  m.  dem.  od  ^iaran.  Rj.  ridi  hi- 
rančić. 

sarAn^fć,  m.  dem.  od  &aran.  Rj.  vidi  i^aranae. 

sAHinje,  n.  Rj.  vcrh.  od  $nrati.  —  1)  radnja  kojom 
tko  šara  kome  n.  p.  dvore  (daa  Kuntmachen,  variegatio. 
Kj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  šara  u  :enidl)i  (das 
bunic  Treiben  [Liedcrlichkcii],  vita  incon.«^tans.  Rj.). 
—  ,3)  radnja  kojom  tko  šaru  (kad  ne  govori  istine), 

.^itninjT,  nje,  a^;.  Karpf'en~j  carpionum,  Rj.  što 
prtpada  šaranu,  šaranima. 

.sariipod,  m.  (u  Boci)  vtdi  trijem.  Rj.  —  »Eno  ti 
tri  gjevojke  u  jednoj  kn<;i  pozemljuži  koja  je  na  troje 
razdijeljena  i  pred  svakom  oplcten  šurapo^U...  ugleda 
ku<^icu  na  tri  šarapođa^  i  u  svakome  po  gjcvojka. 
Npr.  111. 

šArutl,  šaram,  v.  impf.  Kj.  r.  pf.  slos.  i(,z)-3irati, 
na-,  pro-,  u-.  —  J)  bunt  machenj  cariego:  Zubune 
Hu  ter/ije  šarale,  Rj.  šarati  što,  činiti  da  hnds  šareno. 
isp.  molovati,  i  syn.  ondje.  —  Kućuk-.\lijn,  kod  koga 
je  onda  bio  njegov  sinovac,  Petar  Moler,  i  šarao  mu 
dv-ore.  Danica  3,  15.'i.  —  2)  es  tmtit  treiben^  liedcrlivh 
sein,  rivo  dissolttte  (quoad  matri$nonium).  Rj.  Šiira 
:enidbeni  drug,  koji  je  nevjeran  drugu  svt^'emu.  — 
3)  ne  govoriti  istinu,  lagati:  Ne  valja  šarati,  jorc 
demo  umrijeti.  (Šarati  ovgje  zna^i  lagati).  Poal.  196. 

SAri^ov,  atlj,  đcs  S'Jiccken,  eqHi  varii.  Rj.  što  pri- 
pada šarcu  (konja). 

Ni\ri'ić|  m.  dem.  od  ^rac.  Rj. 

sAreina,  /'.  augvi.  od  $arae:  A  Kraljevici  nM<?era 
šarčinu.  Rj.  —  takva  augm.  kod  burdac^iiia. 

sArP,  /".  (U  Grblju)  ime  ovci.  Rj.  upravo  hyp.  od 
šara  (ovca),  u  Rj.  je  oke.  §ire,  ali  je  taki  akc.  u 
rok.,  a  u  nom.  ^rc.  ridi  \Hn.  51.  taka  hgp.  kod  bAbe. 

hArcn«  >ar(;na  (^ilrenil,  adj.  —  1)  bunt,  vuriu^.  Rj. 
xHdi  šarovit.  —  CiroSaHt  n.  p,  konj,  t.  j.  šaren  na 
grošece.  Kj.  l(>4)i.  Kalugjer,  2)  uskršnje  samo  oinai- 
?euo  jaje  la  koje  je  i  pisano  i  omaićeno,  ono  se  zove 
.šareno).  Kj.  2t>t)b.  Kolalije,  2)  gai5e,  valja  da  šarene 
n<t  kola  .  .  .  kolast,  šaren  na  kola.  Rj.  284b.  Šareni} 
kl^o,  n.  (u  ^^rbiji  po  varošima)  kad  ve<^  gotovo  na 
svršetku  igranja  ualjeraju  mladoženju  i  nevjestu,  te 
se  i  oni  uhvate  u  kolo.  Rj.  8^)4a.  Zmijo  šarena!  (Kad 
žene  pjecu  karaju  kao  tn\eći  ih).  Posl.  92.  Šaren  kao 
gjetao.  Post.  351.  Pa  šarene  knjige  na<^int.V.  Npj.  fi, 
150.  Toliko  je  pogrjeAaka  učinio,  da  mu  je  ttve  djelo 
od  ujib  šareno.  Odg.  na  ut.  5.  —  2)  koji  Žara  3, 
doppisiiitngiih  der  nicht  ins  Auge  blicken  katin^  dupkx. 
Rj.  vidi  Šaricaat,  sarometan.  —  Pokazao  diever.  (Po- 
kai^ao  se  da  je  šaren).  Posl.  252.  iSvaka  je  stvar  li- 
jepa šarena  do  ćoeka.  27G.  Šaren  posao.  (Nije  fiisi, 
kao  Sto  bi  valjalo).  351.  Stotinu  mu  vjera  zadavale 
(paSa),  ila  nikoga  izgubiti  ne  i^e.  Šarene  su  vjere  u 
Turaka  . . ,  nigcla  nije  vjere  u  Turaka.  Npj.  5,  134. 


—  621  — 


iAt 


siircntriK'ti,  /".  mit  fniHlm  Honen^  rorins  mlujn^ 
hahens:  A  po  njemu  ^/ircnguću  Seta.  Rj.  .^arcn-ira^^a, 
čdjađe  muško  iii  iemko^  koje  nosi  šarene  gaće:  Po- 
getala  šareiigaiUt  mludu  bez  piU^mHgar  bosa  po  Hni- 
jegu.  Herc.  156.  —  isp,  avilon^a^u 

Si\ren^id,  m.  JUimen  tm  dcr  Donuu  in  Sirmien 
mit  glcichnamipan  Uorfe.  Rj.  Žaren-grad.  selo  na 
Vunaru  u  Srijeinu,  i  zidine. 

^iirftnilo,  n.  »Ovo  ti  šarenilo  na  biljni  uije  ni  zere 
lijepo.«  J.  Bogdanovi^.  šareno  što.  isp.  Sanio. 

%nr6nic'A,  f.  ein  (hunler)  Teppich,  strugulum.  Kj. 
vidi  veleuHC.  šarena  prostirka,  vidi  i  Čilim  1,  i  hyn. 
ondje, 

KArdalkn,  f.  {u  Už,  nah.)  jabuka,  Art  Apfel^  muli 
genits.  Rj.  šarena  jabitka.    —   ta  nast.   ixp.   apti'ka. 

^ardnili  &o,  nlm  se,  v.  r.  impf.  bunt  ttussehenj 
i'uriuit  sum.  Rj.  šareni  se,  pokazuje  se  šareno,  što  je 
po  sebi  šareno  ili  na  ćemu  je  što  šareno. 

ŠJirt^ntrbn,  /.  der  Scheekbaut-h  (def  KreJmea  Schimpf 
gegen  dtn  Froscb),  ventre  vario:  Kurvina  šarenirbo! 
Kj.  5aren-trbu.  »  koje  je  šaren  trbuh,  tako  psuje  rak 
iahu.  —  igp,  tako  sloš,  rijeci  goloirb,  zloirbicn. 

Nar6nii§a,  f.  šarena  kokoš,  riđi  &arka  2.  ta  nast. 
isp.  ajgiru§a.  —  Jao,  moja  šarenmo;  jao  moja  cru- 
ku5o;  jao  crveni  petle!  Mil.  y. 

sjkrfcizda,  f.  u  ovaj  r.agoDeci:  Tica  šargisda  »ve 
Bolo  najrizda,  a  nebe  ne  može?  (L  j.  igla).  Hj.  fiar- 
gizda,  kao  šareno  i  gizdavo. 

.sArilo,  rt.  (u  C.  (t.)  die  Stickerei,  das  Bunte,  ra- 
rietag:  sačuvao  te  Bog  od  šarila  Bielopavlidskoe  i 
ruba  Drobnjaćkog,  od  baSine  Ćevake  i  divljine  Cucke 
(reku  CrnogorL'i  u  Sali).  Kj.  šareno  što.  isp.  žarenilo, 
08n.  u  šara.  0«n.  124.  za  nast.  isp.  bjesnilo. 

^jkrin,  carina,  m.  vidi  $arae  1.  Rj.  tidi  i  ŠJinin.  — 
IJze  Marko  knjige  RtRro"»tavue,  pa  opremi  »ebe  i 
Sarina,  Sarinu  ne  na  roiueua  bacM.  Npj.  2,  VJi. 

1.  sarku,  —  7j  Satena  guja,  eine  bunt«  Schlange, 
»erpens  rariuft.  Rj.  vidi  žarulja  '2,  barunica.  —  2)  Ša- 
rena kokoS,  bunte  Henne,  qaUina  runu;  Zakolji  mi 
šarkn  koku,  koja  ne  nosi.  Rj.  vidi  SarenuJa.  —  ,i)  ža- 
rena  pu^kfl,  bunte  Plinie^  tehtm  cariatn,  cf.  2  Sara: 
Sarke  puSke  po  eredini  nose.  Ri.  —  »Zemlji  padaj, 
puSri  oganj  daji*  .  .  .  Zemlji  pade,  Šarci  vatru  dade. 
Nm.  4,  283. 

2.  sarkp,  f.  pl.  die  Thiirangeln  und  das  Thiirband, 
cardo  ct  rincalam  janane.  lij.  ono  gpozgje  šio  drži 
irata  su  dorrutnik.  vidi  bnglame.  —  Šlopica,  2)  dolje 
mjesto  gdje  moje  vrata  koja  no  drie  šarke  ni  bagliime. 
Kj.  717b.  Madž.  sjirok.  »ark. 

.^Arknsf,   adj.  riđi  iareu  2.  Rj.  vidi  i  Saromelan. 

N]\rklja/  /*.  velika  Uui»bura  od  dvije  ži<.'e.  Rj. 

Silro,  Hl.  hifp.  od  žarne.  —  Sarin  (onn.  u  šaro).  V 
Vukovu  rjei^niku  nema  šarOj  ali  ima  u  pjesmama: 
Davor*  Saro,  davor*  dobro  moje.  Npj.  2,  431).  Osn. 
151.  takva  ht/p,  kod  balo. 

ifiardinolan*  ^ar^metua,  adj.  vidi  ^rcn  2.  Rj.  vidi 
i  Sarkiwt.  —  ^iiro-metan  )wp.  vjetror/iffO.  **»n.  184 
iftp.  tako  »lož.  adj.  vragometan. 

^Aroaja,  »i.  der  scfieckige  itcfiH,  bos  variu*.  Rj. 
Šareni  vo. 

sAroDJin,  adj.  des  Garonja,  bovi«  varii.  Rj.  što  pri' 
padn  šaronji. 

^urApor,  adj.  n.  p.  tica,  bantgefied^t,  rariarttm 
pennarum:  Koja  mi  je  šaropera,  ouo  mi  je  Boiij 
danak.  Rj.  J^aro-per,  u  ćega  je  šareno  perje.  i^p.  tako 
nioš.  atlj.  lihoper,  Seaioper. 

^Arov,  ian^va,  m.  ein  avhevkiger  Hnnd^  eania  va- 
rim:  pi>vuk8o  »«nir*i  Ka  rep  (reOe  ae  kad  ko  Meiuje). 
Rj.  šaren  putf.  —  l'bvatio  Šarova  /ji  rep.  M)pio  se). 
Fosl.  33H. 

^rdvil,  adj.  (»U  —  J)  vidi  Šaren  1 :  Ni  su  ga<5e 
kao  Mo  Rii  ga<?e.  već  su  ga^'e  vrlo  štirovite.  Pa  mu 
uze  knjigu  šitrovitu,  pa  je  tanku  knjigu  protratio.  Rj. 
—  Pa  ja  kupim  svile  svakojake,  da  ja  pletem  mrežu 


šaroniiu.  Npj.  2,  23.  Na  nju  8je<li  zmija  šaroviia.  5, 
280.  —  2)  vidi  Jarcn  2,  u  ovoj  staroj  poalorici:  U 
na^^ga  bana  šarorita  pravda,  Dl'osl.  141, 

hurV^vljvv.  atlj.  des  surov,  canis  varii.  Rj.  što  pri- 
pada šarura  (psuj.  —  taka  adj.  kod  birovljev. 

ši'trpelj,  rn.  div  AchAeh'harpe,  die  man  trngt,damit 
die  Fitute  nicht  anntittejbar  die  Klcidung  beruhre 
und  beschadige^  faaciue  geuus,  Rj.  riđi  primetara  2. 
što  ae  nosi  na  ramena  da  ne  bi  pušku  haljinu 
trgala, 

>iikr-nlnnlnn.  f.  vidi  Sarat  I  visoke  Sar-plauine. 
Foćivacu  Šur-planinom.  Rj. 

Aarlilrinn,  f.  (u  Boci)  Schneiderei,  resUtinna:  Bolje 
svoja  pi^jiujavina  noli  lugja  šarturina.  Rj.  krojački 
posao,  terzihik.  —  šart urina  (osn.  u  tugjoj  rijeci 
sartore).  Osn.  158  (aartore  Tal.  krojač). 

sAralja,  f.  Rj.  šareno  što  ženskoga  roda,  i  napose 

—  J)  die  scheckige  Kuh,  itor*  varia  Rj.  Har<^ha  kratka, 

—  2)  Tko  čc  pori  za  guju  šaruiju^  HNpj.  1,  9*5. 
vidi  §arka  1,  barunica. 

sAruljin,  adj.  der  žarulja,  bovi^  rariae*  Rj.  što 
pripada  šarulji, 

.šAruu,  m.  vidi  Šarac.  —  Marko  Seta  >m  šarana  — 
ispred  dvora,  ćuva  Marko  zlatna  vrata,  —  zlato  knjaže. 
Npj.  5,  459.  OKU.  a  iAro.  i.sp.  zekOn  (osn.  u  zeko). 
Osn.  173.  riječi  s  takiui  nast.  kod  bogatun. 

M\roBirn.  f.  |u  0.  G.)  nekaka  šarena  zmija^  ^a 
koju  knžu  da  ima  dva  roga.  Rj.  riđi  Sarka  1,  Šarulja 

2.  —  osn.  u  Marnu, 

.siiš,  š^fta,  m.  —  1}  das  Hictgras,  carex.  Rj.  vidi 
Aaćia,  ćašak.  —  Ja  bib  mu  na  hio  metnuo  po  jedno 
staklo  od  rozolije  u  slami  ili  i*  šašu  .Tadransko  Šljivo- 
vice. f?ovj.  80.  —  2)  m  Srbiji  k  jugu)  vidi  oljvina. 
Rj.  i  sgn.  ondje,  kukurusna  slama. 

sitsa,  f.  vidi  ksk^  1 :  Brala  bi  ša.iu,  ljubila  bi  .Ta.^u. 
Rj.  vidi  i  .^a.^ak. 

sAsak,  ^iLška,  »i.  (u  C.  G.)  riđi  &a5  1 :  Fa  ae  vu£e 
šaškom  zelenijeui.  Rj.  vidi  i  Aa&a. 

šasikrlen,  f.  tu  Hrv.)  vidi  okomak.  Rj.  vidi  i  klas 

3,  i  8y«.  ondje,  ono   a   kukuruza  na  čemu  su  zrna. 
»a^Arika,  /'.  —  2)  der  Stengel  dts  Kukuruz,  svaput 

zeae  mais  Linn.  Rj.  —  Zn  kukuruzno  stablo,  n.  p. 
u  Jadru  f*c  kaže  kukuruzovina  i  iaSarovina  (jcdau 
struk  šašttrika).  Pis.  7)).  —  2)  |u  I^ei)  vitli  klip  1. 
Rj.  kukuruz  sa  zrnima,  vidi  i  klas  3,   i  ondje  sgn. 

—  riječi  s  takim  nast.  kod  aptika. 

ša^ftrnvina,  /.  vidi  kukuruzovina.  Kj.  i  sgn.  ondje. 
vidi  i  Aašljika.  kukuruzno  stablo. 

.sa.skti.  f.  vidi  skakavac:  ždere  kao  šaška.  Rj.  riđi 
i  prug, 

sikškin/  tn.  der  Tuugenicht'^^  nebulo.  Hj.  nevfdjalar. 

ši\sljika,  /'.  (oko  Moravet  vidi  ^asarovina.  Rj.  vitU 
i  kuknnizovina,  i  agn.  ondje,  kukuruzno  stMo.  — 
riječi  s  takim  luist.  kod  iiplika. 

.sA.solJak.  -»a^nljka,  m.  vidi  5n^ovak.  Ri.  —  Skudla 
je  kra<:a  i  uia  od  šindrike  i  šašo^jka.  Kj.  tiSihi.  *i- 
šoljak  (pred  (;  bii'^e  osn.  u  šaš),  Osn.  2t$5.  riječi  s  lakim 
nast.  kod  t^avoljak. 

^Asoljenjis  n.  verb.  od  lažoljiti.  Rj. 

.^Asoljiti,  Ijini,  r.  impf.  koješta  raditi,  cf.  Švrljali. 
Rj.  r.  pt'.  siož.  po^^oljiii. 

$ASov»k,  ^iUovka,  in.  bukova  daska  osjeoena  kao 
^indni.  Šašovcima  se  tavane  .<tobo  iznutra,  cf.  Sa- 
Mjak.  Rj. 

^tli^ovlna,  /*.  —   1)  (.u  i^rbiji  k  jugul    riđi   ^ndiiro- 

vina.    Kj.   kukuruzno  stablo,   cidi  i  kukuruzovina,  i 

syn.  ondje.  —   2)  (u  t^mederevu)  lidi  uljviua.  Kj.  i 

i  syn,  ondje,  vidi  i  6aš  2.  kukuruzna  slama. 

\      Sat  (šHt),  (U  vojv.)  da  ako.  vid*  da  7.  Rj.  adu.  pidi  i 

helbetemi.    i»p.  zar  2,    *   sgn.  ondje.  —   Sat  i  meni 

jedan. put  svanel  (('dodaj:  Da  ako  i  meni...).  Fosl. 

351.  Sat  i  moja  guska  rodi  pra-ne.  (Kad  se  ko  nada 

,  d&  Oe  se  i  ojemu  u  napredak  obrnuti).  361.  ja,  io«»m— , 


ftat«r 


—  522  — 


i^erdatl 


ita  81 — .  ^nt  i  nteui .  . .  hio  rfa  želeći,  nadajući  se 
kaieiK  *  valja  da  i  meni. . .  može  hiti  da  ipak  t  meni.. . 

kktor,*  ftnt^^ni,  m.  tndi  i^ador.  KJ.  coil.  ftatorje.  — 
Tu  je  mliidii  Hutur  papcrila.  Rj.  511b.  >^'utor  penje 
Ugnu  Jaiiko.  Npj.  1,  ISl.  Da  je  šator  raeapeo.  1, 
5G3.  Sve  popeli  po  polju  Šatore.  4,  300.  Avram  diže 
šatore,  i  au^Je  i  uascli  se  ii  raviik-i.  Mojs.  13,  18. 

Satdri.^tf),  tf.  Ori,  uo  einst  cin  Zelt  ge$ta»den, 
locum  uhi  tentorium  fuit:  A  na  «voje  šntoriMe  staro, 
rtj.  mjcHlo  tjdje  je  bio  šutor.  —  rijeci  s  lakim  nattt. 
kod  ttaiiiAte. 

£AtdrJp»  H.  (n  C.  G.)  coll.  od  &ator:  Umioufte  sve 
Turako  šatorje.  Razapeo  hijtlo  satorje.  Kj. 

Sftforski,  adj.  što  pripada  .šatoru,  ».  p.  Satorukn 
vrata,  vidi  čildornkT. 

šatro,  /".  dtr  Štand,  die  Markihutte  den  Kauftnanns, 
tentorium  mcrcatoria.  Rj.  mtre  prave  tnjovci  po  soj' 
mirna.  —  ISpilja,  drven  Mljuk  kojim  ae  prihodu  dva 
kraja  n.  p.  na  šatri  ili  u  eVbetu  kad  se  u  uj  Sto 
zavije.  Rj.  :J42a.  SatmSOe,  Sto  pla(raju  trgovci  po  va- 
šarima na  šatre.  Rj.  8341).  Sutra  puna  robe,  kio  je 
ua  vašaru  av  Oe  biti  lepže  i  bo^ftlij^-  Npr.  38.  i^p. 
^ioT,  od  čega  je  jamačno  šatra.  i»p.  ^fad:.  sitor,  koje 
snaći  i  (na^)  s>Ator  i  §atra. 

šAtraš^e,  SatraStJeta,  «.  Sto  pla<?aju  trgovci  po  va- 
šarima na  ftatre,  Standgeld.  Rj.  —  Jatra-ašfo  (druga 
piiUk  'J'uritka  akro  novci),  pa  sažeto  SatrnMe.  isp, 
Dinja^L'c, 

sftv«  čvu,  m.  die  Nuht,  autura,  cf,  rub  2.  Rj.  šSvovi, 
fiSvova.  (wp.  flauV  sav  (kor.  siti),  obuSav,  po&av,  podSav. 
Mtp.  Oao.  33,  —  Zakrcka,  komadi(5  t'ohe  Slo  stirdo- 
mari  iimegJH  šra  nmc(^u.  Rj.  178b.  Kolćaci  ua^ino 
se  jednaki,  i  po  sru  priMju  se  f^ajtaui.  Hj.  'J86ii.  Koret 
(baljina  koja  jo  po  savooima  izvezeaa  svileiiijcm  ili 
zlatnijcni  gajtanima).  Kov.  41.  Mjeato  ostavljeno  na 
košulji  izmcgju  surova  u  nakit.   Daničii5,   ARj.  303a. 

§dvac,  SAvL'a,  m.  (u  Dnbr.)  der  St-hneider,  sartor, 
cf.  kroja<3.  Kj.  koji  šije.  vidi  i  torzija,  isp.  abadžija, 
srtbov,  snrsabov;  krpa,  krpedžija.  —  Uhoprn  sarai  i 
ij:Ia  ne  krivi.  DPoal.  144.  šarac  (ohd.  u  šav).  OHn.  341. 

HilvolJ,  m.  tu  vojv.)  vom  dsterr.  iSebafl'el.  das  Wasser- 
i^chaff',  ras  a^uitrium.  Kj.  riđi  sidlo,  »i^lo.  Jkaf.  .^ud 
sa  rodu.  isp.  mć,  i  syn.  oudje.  —  Idi  Kokane,  evo 
Ka  vratima  i'-abar  vina  i  pet^oua  svinja,  i  harolj  valju^ 
šaka,  te  čalabrt-ni  malo.  Rj.  818a. 

si\vriint  f/t.  Kj.  vidi  .šafran,  eafran.  —  1)  der 
Safi'rait,  crocus  aatirtis  Linn,  Rj.  biljka.  —  Ž)  ein 
J'ftrdename,  nomen  effui:  Pa  uaede  na  kouj&  šai^rana. 
Rj.  »me  konju.  —  glait  f  u  tugjim  riječima  «  našem 
se  jezika  r^esto  pretrara  u  gla»  v.  t*p,  f. 

Navntnjlkn,  f.  der  Siiftor,  carthamujt  tinctoriu« 
Linn.  Kj.  hiljkn.  vidi  Safranjika.  —  osn.  Gavran.  (.)i*m. 
277.  rijeci  .s  takim  na.tt.  koa  aptika. 

sj'dkanjr.  n.  J.  Bogdanović.  verh.  od  ^il'i^kati.  radija 
kojom  tko  šv^ka  zean, 

h^^kati«  k^ekam,  r.  impf.  »evo  Hčdtam  zeca«.  J. 
Botrdanovi«^.  s-^ekati  promijenivši  se  »pred  ć  na  S.  isp, 
k^ekivuii.   v.  pf.  .40?*kali. 

^{•dkuti,   ičekam,   v.  pf.  —  J)  erH'arten,   e,vp€vto:  1 
Ja   ne   amedoh   Ačekati   Bo^;da»a.    Ni  Keuilja  ^a  živa 
ne  .HČckata.  Rj.  vidi  na^okati.  i\  impf.  S^ekivati.  A^^- 
kati.  —  Pojavio   «e  veliki   bhir  .  .  .   nekakav   Turein  ' 
otišao  te  ga  nbio:  ali  ui  un  kuf,u  da  ija  nn  ain  tiije  i 
Bmio  šćekati,  nego  opali  na  nj  dvije  male  pu^ke,  pu 
okrene  at«  i  pobjegne  bez  ob/Jni.  Rj.  31b.  —  2)  sa  \ 
»e,  recipr.:   >Je»*te  li  j*c  švekuli  jutra^ke?^   »Je«mo,  i 
brate.«  J,  Hogdanovit'. 

»fokivnnje.  n.  J.  BojrdanoviiV  vidi  sa^ekivuuje, 

^eckivnli,   *'e^kujem,   r.   impf.   ?t(i^kati.   r.  pf.  — 
J)  vidi  Mićekivati.    isp.  W^kati.  —  2)  sa  Ke,   recipr. 
t  »vdje  se  na  raskrMiici  svako  jutro  šćekujemo.  J.  Bogda- 
nu vir. 
SČilUi  se,  d^t^tun  se,  vidi  aućeliti  ae.  Bj.  u.  r*pf» 


'  a-i^eliti  se.   riđi  i  aaćeliti  ae.   v.   impf.   ^čeljaTati   se. 
isp.  uectiti  ne. 
^eeljilvrinje,  «.  rerlml.  od  S^eljavati  se.  Rj. 
M'eljiVvati  so.  5i'feljavam  «e,  v.  r.  impf.  kad  su  dvije 
Btvarl  (n.  p.  ku(^e)  okrenute  licem  (čelom)  jedna  drugoj : 
moja  se  ku6i  sćeljava  a  njegovom:  f^djv  se  one  dvije 
njive  ščeljat^nju.  Kj.  s-čeljavati  »e.  vidi  Haćeljavati  se, 
Ku(^eljflvati  se.  p.  pf.  šfeliti   ae.   suprotno    ea^eljivati. 
se^parifi,   rlm,  r.  pf.  vidi  Sfepati.   Rj.  a-fepariti. 
drukć^je  se  glugol  ne  nalazi. 

^^6pBlt,  j^&pttm.  V.  pf.  packen,  urripio,  prehendo. 
Rj.  e-cepati.  vidi  ft^epariti.  AtVpati  kao  prost  glarfol 
ne  dolazi,  isp.  doi^pati.  vidi  ajakariti,  ujakariti,  do- 
kopati 2  (i  ae).  Hknpali,  Mpopasti,  alapiti,  spodbiti; 
jamiti,  uhvatiti,  zgrabili.  —  Gjevojka  odraate  .  ,  ,  u 
jedan  mah  doleti  ir.  neba  zmaj,  ščepa  gjerojku  izmegju 
brat'^e  i  odne«e  je  u  oblakp.  Npr.  7.  Dogjo^e  vile  te 
tla  (voifjeka)  ščepa^e  za  četvrti  pa  ga  raHlrgoSe.  87. 
Samson  kieiia  vrata  gradsku  a  ooa  dovratka  i  ii^^upa 
ih.  Sud.  16.  3.  sa  se,  reciproč.:  Od  dobrijeh  konja 
odskoOiJe,  ščepaše  ee  u  kosti  juna^^ke.  Kj.  21*3a. 

»einjiinjc.  n.  das  l'nschlii'^.tifjnein,  cunctatio.  Rj, 
ceri),  od  sOinjati  »e.  stanje  koje  bira,  kad  se  tko  šetnja. 
šMnJati  so,  6ćinjam  se,  r.  r.  impf.  unschliissig  sein, 
cunctor.  Rj.  s-^jujati  ae.  isp.  oklijevati,  t  syn.  ondje. 
—  Ako  ne  ćeh  li,  ono  i^e  druga  tri.  (Kad  se  ko  sćinja 
da  prosi  pjevojku).  Poal.  B.  Na  .Jordan  Salje  (JoHaije) 
kneza  Sirijskog  Nemana  ...  i  Neman  se  iz  prva  m- 
njaše  mislea  stii  je  mutua  voda  Jonlauska.  £>P.  311, 
Keku  augjeli  IjOtu  da  pohita,  a  on  se  stane  šćinjaiu 
Prip.  bibl.  16. 

š^AnJiti  se.  k^Gojlm  se.  šfnelli'njitt  ao*  ^^^iinjim 
se,  r.  r.  pf.  sieh  dueken,  verkriechai,  skriti  ae.  Rj. 
3-^unjiti  se,  (od  korijena  udvojena:)  s-Ćn^unjiti  se, 
čućnufši  skriti  se.  glagol  se  drnkćije  tte  nalasi,  isp, 
Si^ui^uriti  se,  savrijeti  se. 

Sćap,  S6ipa,  wi.  (u  Poljieium)  vidi  Štap.  Rj.  »  ta- 
podnom  govoru,  isp.  ždedjeli  Hy.  Štedjeti,  šžeta  ny. 
Ateta,  ^(?ila  mj,  .Uita. 

^ćiUpiti,  Sc^pim,  r.  pf.  rukom  ugrabiti,  erhusche*ij 
intercipio.  Rj.  9-<?apiti.  v.  pf.  je  i  prosti  Aipili. 

šf*6djetl,  šdi^dTm,  r.  impf.  dijalektićki  mjesto  Žte- 
djoti,  koje  riđi.  —  .Ta  ne  .k^egjtih  moje  Crnogorce, 
pa  ni  moju  glavu  na  ramena.  Npj.  0,  439.  sa  hi 
mj.  St  isp.  ^Aip. 

BĆMrovu,  n.  ostrvo  u  moru  viSe  Braia,  i((i/.  Tor- 
colo.  Rj. 
|eftla,  /*.  (u  C.  G.)  riđi  tikela.  Rj. 
Srftpin,  w.  vidi   t^ijepan.   Rj.  iS-tjepan,  S-i^epan, 
Atfepan.   hyp.   Šćepo.   —    I   sokolu    i^alic^u    Šćepanu. 
Npi*.  ,^  66. 

Si'ćpa,  m.  hyp.  od  ^<Vpan :  Pa  no  ode  ^iepo  niz 
rudine.  Rj.  -^  Valji^a  se  jabuka  od  Marina  koljena 
do  Sćepova  koljena,  prol>i  i^t^epu  koljeno.  Herc.  259. 
arer,  i*^ri,  /'.  upravo  četvrti  padei  od  šći,  koje  vidi; 
ali  po  nekojim  se  krajevima  i  u  prvom  padežu  govori 
»Oer,  kao  što  se  govori  i  kiSer  mjesto  kei.  isp.  Obi. 
25.  vifli  i  ćif.  —  Pogje  hitro  u  onoga  kralja  §to  mu 
bješe  šćer  gutntra.  Npr.  86.  Prevari  i*e  careva  šćet, 
102.  To  je  moja  jedina  šćei'.  25<). 

Ai'^ra,  /*.  hgp.  od  ^v\:  ljuba  moja.  ni'  je  sćera 
tvoja,  ljuba  moja,  mila  šćera  tvoja.  Rj.  vidi  rera.  — 
l>a  nm  ne  bude  iao  na  odgovor  moje  savtosione  ščere, 
Npr.  227. 

M-Crati,  ft(^ram,  v.  pf.  vidi  »tjerati.  Rj.  s-tjerati, 
ft-ćerati,  Jćerali.  v.  itnpf.  A4*erivati.  —  ^DnOovek  u^me 
batinu,  pak  da  vas  obojicu  šoera.*  Onda  sja;Su  obojica. 
t»aoica  3.  ^3^. 

š^<^rea,  /*.  dcm.  od  SOi:  U  popove  ićerce.   Rj.  vi^ 

ki?erc'ft,    i^erca.    —   Ti,   šćerce    moja,    hajde   s  Bogom 

kuda  Kn«5.  Npr.  261.  A'^erca  udala   susjeda   na/vaia. 

Posl.  361. 

Sć6rda(l|  daui,  v.  pf,  vurtkunt  aUkanden  hringen. 


S^rlmnje 


pessumdo,  cf.  Batariti,  izgubiti.  Rj.  a-t^rdati.  nidi  an- 
(5erdati. 

S^crivanjc,  n.  vidi  Pijerivauje.  Kj. 

Aovrivnti,  št^ferujem,  nrfi  stjerivHti,  Rj.  r.  impf, 
B-tjerivftti,  «-<^erivati,  Sćerivati.  v.  impf,  prosti  Oerati 
(tjerati),  r.  pf.  S<5erati. 

ft^ftta,  f.  (u  Poljicima)  vidi  §teta.  Bj.  isp,  &^ap 
mjesto  Stap. 

£ćftiif  oi^u,  Pi'rf*  htjeti :  A  ona  se  ne  sće  uklonili. 
Kii  Li  sćeo  nauditi,  ue  dao  mu  Bop.  Rj.  htjeti,  hčeti 
(I  vreivorivši  se  h  pred  6  h  h:)  štfeti.  hp.  Obi.  97. 
wa»  t  botjeti.  i  od  ićeli  je  pritesens  ho(?u.  —  Ako  li 
ne  ne  šćenu  predati  i  predali  carevo  oružje  . . .  Npj. 
5,  330. 

SeT,  &ćeri,  f.  die  Tochtcr,  filia,  cf.  k<^i,  ^er:  U  Ilije 
u  KJidije  lijepa  je  šći.  Rj.  vidi  i  š^er,  <?i.  postanje 
viai  kod  kri.  deru.  š(?area.  Ai/^.  ^em.  —  Da  mu  ž«na 
ragju  dobre  junake  i  lijej)c  h'eri.  Rj.  r>3a.  DoSao  aam 
du  i2lije<!;itu  kraljevu  šćer.  Npr.  86.  .Sto  ae  zbilo  sa 
»ceri  njegovom.  250.  Kakva  mati  taka  i  §(':i.  PohI.  121. 

Štita,  /*.  (u  Baranji)  der  lUgen-  oder  Sunnenschirm^ 
umbracvlnm  conira  plurium  iHU7iieiis,  amhdtu,  cf. 
Štit  Rj.  ono  čim  se  čovjek  štiti,  brtini  od  kiše  ili  od 
aunca.  m/i.  kišobran.  —  šćita  (kor.  kod  itit).  itp. 
Oan.  210.  za  šć  mjesto  St  isp.  šćap. 

Seurdriti  se.  StSiiiSilrTni  se,  v.  r.  pf  sich  duckeft, 
dditetfco,  cf.  sftvrijeti  ae.  Rj.  a-dutfuriti  ee.  kuo  duč- 
tiui*ši  skriti  ne,  glagol  se  drukčije  ne  nohodi,  isp. 
šćuujiti  Ne,  §<^učumiti  se. 

S^'Dhali  se,  iić^lLam  se,  r.  r.  pf,  raspasti  se,  sleći 
BC  (osobito  kad  »e  &to  kuha),  cf  raskuhati  ae.  Rj. 
a-(*uhati  ne.  drukčije  se  gUtgol  ne  nahtsi. 

SeDkuti,  dćukaiu,  v.  pf.  kokofii,  zummmenrufen, 
ooncoco  gallinas  roče  ćuk  I  Rj.  8-(^uknli,  ćuk^juiii  sn- 
ivati, skupiti  kokoNi.  v.  impf.  ćukaii. 

hft.*  ^t'a,  ffl.  vidi  žeh:  On  podvikou  odže  i  šeore.  Rj. 
u  knijtrvimii  gdje  se  i/Uts  h  m  (focoru  ne  čuje. 

šdboj,*  ^^^>ojn,  m.  Rj.  vidi  &ebnj.  —  J)  iuii,  Gold- 
lack,  chciruMthus  cheiri  Linn.  Rj.  hiijktt.  —  *4)  crveni, 
i^Sommer'Lt'vkoje.  Rj.*),  cheironthtis  annmts  Linn  (mat- 
thiolti  unnita  L.  Rj.')  biljku. 

fi^buJ,  Sfebuja.  »i.  Pidi  6elK>j.  —  Poraale  bu  do  tri 
jele  .  .  .  od  s^uja  i  ru^.ice,  boj  mili  moj !  Herc.  Ž83. 

hćra,  f.  —  J)  siisses  Kind,  mellitu:  i^ećer  sećo, 
da  se  ne  varamo.  Hj.  hpp.  ud  dećer.  tup.  Osn.  370. 
vidi  Se(5eri5e.  —  2)  der  Spasirgang,  amhnlatio,  cf. 
Šetnja:  Sevn  Seta  koji  noga  nema.  Rj.  i  stjn.  kod 
ftetnja.  za  postanje  vidi  Šetati,  riječi  n  taktm  nuftf. 
ku(?a,  le<5a,  meoa.  —  Šeću  Aeta  lijepa  Fatima  po  so- 
kaku šeher  Sarajevu.  Her.  170. 

SWpr,*  m.  der  Zucker^  gdccfiarum;  h\\],  Kundi^l- 
SHcker,  saccfmrum  crpstallinum ;  ledtMii ;  crni.  Rj. 
vidi  c'ukiir,  cukor.  —  Glura  .^ečera.  Rj.  8l»a,  M'/er 
$  mortf,  smokve  h  MoHiar,i.  Npj.  1,  2t^l. 

9^4rnr,  Seć^rca^  m.  grah  koji  fte  ćore  i  vi^njuk. 
viSnjica,  merdianac.  ittp.  Rj.^  8ti7a.  akc.  Rj.*  XXXI. 

swiprćp,  ifeoert'eta,  n.  !*xt^sc^  Kind,  mrllitus:  Ja  joj 
rekoh:  dobar  vet'e,  dilberfcl  Ona  mene:  dogj'  dovet-e, 
icčcrče!  Rj.  kao  >tećerno  čeljade,  riđi  rie(*a   1. 

s^erei^jp.  n.  rr^b/d.  od  ^ceriti.  Rj. 

ftWerltl,  i^m,  r.  impf.  suckem,  sacchuro  eonđio, 
Kj.  što,  šećerom  ga  znčinjatij  posipati,  vidi  cukoriti. 
V,  pf.  sloi.  u-?e(5erili,  za-. 

se^^rli,  iudecl.  gesuekerft  aaccharo  conditus:  Na 
ie^li  kavu  i  rakiju.  .Set^er  jela,  ^erbel  vodu  pilii, 
»ćcerli  se  vodom  umivala.  Rj.  rit/i' Aećerui.  Ho  je  r«- 
ićdereno. 

^A^frlija*  f.  (n  Už.  nab.)  nekaka  jabuka.  Rj.  i^c- 
tierlt  jahuka. 

N^^orn1,  adj.  euekersuss,  dulci^Himns:  .iedorni  i  me- 
deni muj  I  Rj.  reV*  Seeerli;  c\ikorn\.  što  je  zašećereno. 

S^^prov.  (tdj.  D.  p.  glava,  der  Hut  Zucker*  meta 
8acchari»  Rj.  Ho  pripada  Šećeru*  ta  tukva  uf^.  *^- 
.aptov. 


§^dba,  f.  Set-ba,  «  promjenom  glasa  t  pred  b  nn  d. 
vidi  Šetnja,  i  syn.  ondje,  za  ««,■*(.  Mp.  berba.  —  Kad 
8e  pobri  .šcdhe  nasetali.  HNpj.  1,  SO. 

^edrvun  .*  šedrA-ina ,  m,  Springhrunnen ,  at[Hite 
salientcs:  Nek  presuši  vode  šedrvono.  Uj.  bunar  iz 
kojega  vodti  skače  u  vis.  isp,  Hkakavac  2,  skokovac. 

Sfter,*  m.  vidi  Seher.  Rj.  u  kn^evima  gdje  se  u 
govoru  ne  čuje  ghis  h. 

Sef,  m.  Franc.  cbef,  ftluva,  starjc^ta,  roijj.  vidi 
•Sev;  branik,  ^onik.  —  Vojaku  Rusku  razrede  u  va- 
roSi  po  ku^amii,  a  njezinome  „sef^  odredi  se  kuća 
Ku^uk-Alijna.  Hovj.  52.  Mluden  pozove  ua  ru<Jnk  sefa 
Bnske  tvjske  .  .  .  Kara-Gjorgjije  stane  mu  govorili: 
».^/if,  tako  ti  hljeba  carevoga!  kuži  rai  pravo.  54. 

SftfiMija,*  f.  Vidi  ^optelija,  ševtelija:  U  ruci  joj 
dvije  seftelijc.  Herc.  107. 

»e^u,  f.  (po  jugozap.  kraj.)  riđi  pila.  Rj.  vidi  i 
Segar^  testora,  teatcre  (n.).  od  Njem.  Sitge. 

s^^nc,  5i*kca,  m.  (u  0.  G.)  tcstero  B  drškom,  Haud- 
sdae,  hipus.  Rj.  isp.  tega. 

h^jTU^JCi  n.  lu  C  (t.)  vidi  piljenje  1.  Rj. 

b^irafi,  Sfejjiiui,  V.  impf.  (u  C.  U.)  vidi  piliti.  Rj. 
vidi  i  testerali,  testerisaii.  v.  pf.  slož.  od-4egati,  pre- 
Senati,  od  Njem.  sa^en. 

tidgvi'kdt  f  coll.  od  iepri:  I  pet  8t<ilin' pjece  šegr- 
čadij  Sto  mu  Skalju  i  pržinu  vuku.  Rj.Slla.  segr(tV'ad. 

ft^grt,*  m.  d^'  Lehrjunge,  tiro.  Šegrti  au  u  nas, 
osobito  u  8rbiji  i  u  Bosni,  kao  pravi  robovi.  Rj. 
coll.  Še^rćad.  —  Osloboditi,  2)  n.  p.  šegrta.  Rj,  472a. 

S^grtiea,  f.  das  Lehnniidchen^  discipula,  alunma: 
Premami  ga  moja  segrtica,  segrtica  dilber  Ajkunica.  Rj. 

»^iriiov.  ud),  des  Lehrbuben,  Uronim.  Rj.  sto  pri- 
pada Šegrtu. 

Šftgrtovanjc,  n.  verbal.  od  Jlejjrtovali.  Rj. 

36grioviili,  i^grtnjem,  v.  impf.  Šegrt  ficiw,  sum 
iliegrt.   Rj.  hiti  šegrt. 

.4fth/  m.:  On  podviknu  bodže  i  aehove,  Rj.  se  (sehh 
nekakav  Turski  »veštenik.  kao  svetae..  Npj.'  4,  852.  — 
lieh  (fieib?)  uopče  znači  poglavivA. 

šfther,*  ffi.  vidi  varoš.  Rj.  —  >^e<^u  zeta  lijepa  Fa- 
tima po  sokaku  keher  Sarajevu.  Herc.  170.  8  tel>e 
mi  se  vidi  Snmjevo,  u  šefieru  Seherli  nbari.  181). 

soh^rli,*  iudecl.  što  pripada  šdieru :  S  tebe  mi  so 
vidi  Sarajevo,  u  {ieheni  ^hcrli  aJiari.  Herc.  189. 

šok.'^ana/  {u  0.  O.)  vidi  žeSana:  Noai  Tun?iu  ;iii«fcM 
seiAann.  Rj.  vidi  «#/«,  kod  ^!cAana. 

^(■itaa,*  m.  tjjavo,  sotona :  Diia  ba^ka,  šeitan  ba&ka. 
^Drugo  je  div,  a  drugo  gjavo).  Po»i.  351. 

Si^kAlur.  ^ekulAra,  m..  .\  na  onom  lomnom  Scku- 
iaru,  ongjc  bješe  Petar  i^ekularae.  Uj.  kraj  i  pleme 
naTne<iJi  Crnogorsko'  Turskoj  prema  liožaju.   Rj.* 

Šekiiltlrnv,  SekuUrra,  m,  Einer  vou  Sekidar.  Rj, 
čovjek  13  Si^ulara,  —  Ongjc  bje^  PetJir  Sekularac, 
Rj.  835b. 

NeinikdiHU,  f.  riđi  ^umadina.  Hj.  vidi  i  iumariua. 
keJi  dok  nije  uvijen  n  glavtce. 

^tfninn,*  fc^Srnua,  ndj.  vidi  veseo:  Svi  svatovi  šemni 
i  veseli.  ICj.  r(V/i  i  I  Seu.'  —  udv.  Svi  svatovi  šrtRno 
i   vest'Io.  Npj.  3,  479. 

šeMUnika,  /'■  (u  O.  G.)  nekakva  trava,  eine  Art 
Pftanzc.herhae  tjfnus.  Rj.  ndi  med vegja  lijeaka.  Rj.^ 
—  riječi  .•*  tukim  nm^t.  vidi  kud  iiptika. 

^emlsljikov,  adj.  von  ^emi.Mjika:  Pa  ću  vatif  listak 
šemislfikov.  po  listu  Oii  pikali  jnziju.  Rj.  što  pripada 
ifemijšljici.    -    adj.  takva  kod  aplov. 

&taluk.*  m.  vidi  ftenluk.  vidi  i  ^mlak.  veselje.  — 
Tadaj  paSa  šemluk  učinio.  Npj.  4.  43S. 

§6aiov,  cf.  remov.  Rj.  —  Nekad  io  šemovii  a  nekad 
reraova,  t.  j.  danas  jednoga  sjutra  drugoga.  Rj.  K4^a. 
možć  hiti  da  hi  trebalo  pisati:  Nekad  je  t^cmovu  a 
nekad  Remova. 

Sfins»»ta.'  s?iu^etii,  «.  pl.  eitie  Art  Schnurc  wrn 
am  Kleide  (wi€  die  Freikorps  hatten),  funiculi  adsuti 


I.  ieu 


—  524 


fi^rpanje 


(praeicjti)  rtuti.  Rj.  nekaki  ijajUtni  prišiceni  uprijal 
na  kaliini,  kao  kio  .<»  imali  fra/korci.  —  (Halkaril 
Nekoliko  momaka  olmćenijeh  u  uiirodiie  nvoje  ha- 
ljine .  .  .  (lolama  bh  arebrnijem  pucima  i  šemBctima. 
Kj.  aoib. 

1.  khnf*  ađj.  vidi  Teseo,  cf.  fteman:  Ide  Ture  ieno 
i  veselo.  Kj. 

2.  stn.  &?ina.  »i.  vrlo  krupno  samljeven  kukuruz, 
u  baniji.  P.  Leber.  vidi  buni^r,  prekrupii. 

K^na,  f.  —  1)  hyp.  od  ženica.  Rj.  —  !i)  cidi  p^ćna. 
Rj.  crijeće. 

j^^oatt  ^enilta,  m.  (u  C.  G.)  Rj.)  po  izgovoru  Crno- 
ffomkom  mj.  HenaL  —  t)  Senat,  Acnattt^.  Rj.  tidi 
senat  1,  vije<'-e»  savjet  2.  —  2)  senator:  Tu  skočilo 
dvanaeii  H^nata,  dok  njep'ovu  kui^u  oltrnni^.  Rj.  vidi 
senat  2,  Heniitort  senaiur.  sinator;  vije<^nik,  s^ivjetnik. 

ftl^ndolr  b^ndclv.  kaže  »e  kad  ko  .^tn  poiako  radi.  Uj. 

N6nif  a,  f.  dcr  Weizey\,  trtticum,  cf.  pšenica,  všenica. 
Rj.  vidi  i  pćeniai.  —  pienica,  i  s  promjenom  glasa 
p  pred  8  na  v:  v^cnira,  i  odbarirH  p:  ženica.  <.)«n. 
370.  i  H  promjenom  tjlasa  fi  iea  p  na  i:  pečenica. 

ftJSnlt^an,  šJ^iii<^na,  adj.  n.  p.  hljeb,  Wfizen-^  triticetis. 
Rj.  sto  pripada  hnici.  vidi  pSenićan. 

^l^ni^K'U,  f.  Art  Krauf,  herhac  gena.i,  Uj.  nekuka 
trava  (SrhabzicgerklecV  melilotus  rueralen  Ltim.  ?  Kj."). 
tnp.  Sestoredica,  gd^e  «  kaže  da  je  Senifica  ^estoredica, 
ićftica  koja   trna   n  klasa  ricst  redoca.  vidi  p^eoiOica. 

K«VniC'Ts(C,  M.  -Icfccr  ico  einmal  IVeizen  gestuntUn^ 
ager  olhn  tritho  ronsitus.  Rj.  mjesto  gdje  je  bila 
Hcuira  posijana,  riđi  pAeni^iAte. 

sfiiikuvati,  &c^nkujčm,  t<.  imp^.  i  pf.  (u  Baranji)  tidi 
di.irovali,  pokloniti:  Ko  senkaje,  taj  »e  ne  svetkuje 
(Senkoeuft  [od  Nji'm.  ttchenkcn]  xuaei  pokloniti  i  po- 
klanjaiiy  i  valja  dii  znaci:  ko  drugima  poklanja,  laj 
sam  bez  uiUu  ostane.  Fosl.  1511).  Rj. 

>t6n1nk,'  ui.  riđi  veselje:  Gje  je  senlak,  nek  i  iila 
gori  (Valja  daje  nt'ggje  nn  mkakrom  šenlukn  r.apa- 
Ijena  ala.  Po«l.  75).  Rj.  ften-liik.  i>m.  Sen."  vidi  i 
i^Mnluk,  ^fltnlak.  —  t^inluk  čini  \i\^  džeuerale. 
Rj.  80a. 

Nanuli,  ^eneni,  v.  pf.  Rj.  fiŽnuli  (korijenu  je  otpalo 
y  preil  n)  po-^nuli,  zao-Seauti;  ftepav,  ftepeljiti.  Ko- 
rijeni 312.  —  /.  1)  n.  p.  8  puta,  svrnuti,  ablenken, 
dcterio,  Rj.  —  2)  nia^,  riihren,  inoveo:  Ni  petom 
ne  Ženu.  Rj.  —  Vesnuti  se,  3)  Hentiti  sohom.  Rj.  Se- 
nuli  nogom,  nikom  eto.  IiL.rarc  pcUm^  nianam  etc. 
J^tiilli.  r.  j.  iščašiti,  uganuti  nogu,  raku  itd.  —  .'<)  {po  ' 
jugozan.  kraj.)  poludjeti  (valja  da  «e  miHii:  razumom),  j 
vermckt  tcerden,  mente  aipi.  Ki.  ŠoniiLi  glavom,  deli- 
tare.  tfluUi.  —  Ii»  sa  se,  rcfkks.  sirh  riUiren,  morcri, 
cf.  uiaći  ife:  Ja  se  jadan  ni  senul*  ne  mu^u.  Kj. 

!46pav,  adj.  der  den  Fass  Kvhleppt,  hinicend^  vlandus. 
Rj,  koji  šepclji,  isp.  hrom,  ftantav,  topabisL 

>>op4>Ijeiijl*,  w.  virrhal.  od  Aepeljiti.  Kj. 

.^ep^ljlea,  f.  koko&  kratkijeb  nogu.  Kj.  kito  da  se- 
pelji. 

S4'pcljiti,  Ijim,  r.  impf.  i(?i  na^pnjui^i  se  za  svakijem 
korakom  i  na  desno  i  na  lijevo  (kao  n.  p.  fito  5ine 
oni  u  kojijeh  sn    noge  krive),  tratneheln,  racillo.  Rj.  | 

šleper,  StJpera,  m,  debeli  kraj  od  pnilji,  žto  ostaue 
kad  se  suOe   gužva   la   tako    i  od  obriića  kraj  preko  I 
ouoga,    ^dje  je   obruć    sastavljeni.    Rj.   —  «eper  (od  ' 
kor.  od  tojra  je  i  šepai).  Omu.   111.  riječi  s  takim  I 
Ha>ft.  kod  ^emer. 

^^picH,  /*.  vidi  (Hepica.  RJ4  vidi  i  kapica.  I 

Hepfrenjo,  n.  das  Stoliiren  wie  rin  Pfau,  napet- 
bitio  at  paioniK^  e.rfditatio  i^Htlam,  Kj.  vtrb.  od  že- 
piriti  se.  radnja  kojom  kc  tko  šepiri. 

Aepiritl  .se,  H^plrTm  se,  r.  r.  impf.  sirh  briisten 
tcić  ćin  Pfaa,  mperbio  ut  pam.  Rj.  riđi  šepurili  se. 
iči  ponoiieći  ne  gisdarim  odijclvut  kao  paan  perjem 
tivojiiit,  r.  pf.  Aloi.  m(Kl-§epiriii  se. 

i^prt^a,  /.  —   1)  d<*9  PalUircHj   rcfti^dium  od 


tempan:  to  je  ^eprtlja;  udario  u  ieprtiju.  Rj.  pallija' 
ttrno  srcdsfio.  —  2}  onaj  koji  Seprtlji.  Rj. 

s<>prlljenje,  n.  daif  Palliiren,  remedin  ad  temptts. 
Rj.  rcrlt.  od  žeprtljiti.  radnja  kojom  tko  keprtlji. 

šAprllJUi,  Abprtljim,  r.  impf.  paUiiren,  mulin  ad 
fempas  mederi.  Rj.  raditi  kojeMa  nerješto:  Sepitljaf 
Aeprtljiti,  uSeprtljiti.  Korijeni  ^*5. 

scpf^lija,'  f.  {u  Slavon.l  ndi  ^evlelija  2.  Rj.  1) 
hreskra.  2  kajsija.  riđi  t  Žeftelija.  —  gla»  f  «  tugjtm 
riječima  u  našem  se  jezika  pretrarn  a  glasore  p  •  v 
i»p.  f. 

&epdrč^Je,  n.  riđi  šepirenje.  Rj. 

^epdrikfl,  f.  (oko  8inja  i  Imosk.)  bokor  o<l  divlje 
ruže,  die  Hugerose,  frnttr  ronae  raninae.  Rj.  tup.  5i- 
purika,  ^ipak  '2.  —  »eparika^  koja  glasi  i  »ipurikn 
(od  osu.  od  koje  je  sipak).  Oan.  27B.  riječi  s  takim 
nant.  kod  aptika. 

^cpArinn,  /*.  Rj.  ndi  dipurina,  Sapurina.  —  1)  (u 
Uan.)  tidi  ^ipurina  1.  Kj.  riđi  i  ozobina.  kad  se  grozd 
ozoblje,  ono  nn  čemu  su  bila   rinoca  puca  (jagotle). 

—  2)  (u  Bftfkoj)  riđi  okomak.  Rj,  riđi  i  ;^ipunna  % 
i  klas  3,  t  x^n.  ondje,  ono  u  kukuruza  na  čemu 
fu  zrna. 

šppdriti  sr,  n^pOrlm  se,  (u  Srijemu)  riđi  špiriti 
»e.  lij.  r.  pf.  sloi.  ralzj-^piiriti  se. 

.sftpitt  m.  die  /^'.'hlinge,  lafineut:  svezi  na  Seput. 
vf.  inmkfL  Rj.  riđi  i  maAIija  dcm.  seputi«?, 

šopAtle,  w.  dem.  od  žeput.  Kj, 

sćpatka,  f.  ono  savijeno  drvo  oa  lijevći  oko  oso- 
vine. Rj.  riđi  tnlija  3. 

sor/  m.  riđi  Sehcr.  Rj.  riđi  i  5eer,  od  čega  je  sa- 
ziffianjem  postalo  3er. 

.sćrbe,'  žt-rbeta,  n.  vidi  medovina.  Ri.  riđi  i  Serbet. 

—  Hexakonil^e  jedan:  Ko  će  ti  ugoiiili?  Sad  iSteS 
tterbeta,  sad  meda.  Rj.  83lib.  Ja  mu  Tuiljem  šećer-serbe 
da  pije,  a  on  ne  6e  »ercr-»trbc  da  pije.  Npj.  I,  351. 

.ntrbet,'  m.  riđi  žerbe,  medovina.  —  Nalijeva  vino 
i  rakiju,  priaiplje  im  ^eri>ei  medorinu.  Rj.  31t3b.  .Serbe- 
Ui^čf^  je  rei''  Turska,  i  zna<5i  poklon  na  nerbet  (na- 
pojnica). Danica  5,  89. 

s^rbotasre,*  S^rbeta^Ceta,  n.  ein  Gestkenk  auf 
Serbe.  Rj.  6erbet-a5(5e,  draga  pola  od  Tarskoga  akć« 
(Dovac).  isp.  binjaMe.  —  tSerheiašće  je  re(5  Turska,  i 
r.nnč'i  poklon  na  Aerbet  (napojnica).  Danica  5.  89. 

šrrbHlija,*  f.  (u  C.  G.l  Art  Apfelj  mali  gemit. 
Kj.  nekaka  jabuka  (slatka  kao  kerbe?). 

s6rC|ir,  r/l.  Kompagnie,  turma,  cf.  eeta:  Nebranim 
li,  more,  ni  sav  sereg.  Rj.  Madž.  sereg. 

Norinu^i,'  m.  u  ovoj  »ajroneci :  '^emet  niel,  kraljev 
Kot,  zn  vratima  stoji,  gjevojko  prosi.  Rj.  odgonetljaj: 
maćka  i  mi».  —  u  Zagrebačkoj  okolini  ima  prezime 
iSertniet.  isp.  Seremetovid. 

S<*rtmvtovlt,  m.  (st,)  —  1)  pjevaše  kako  je  Moa- 
kovska  carica,  gospa  .Telisnvka,  pisala  knji^ru:  Petru 
Zetu  S<:remetociču.  —  2)  u  ženidbi  Maksima  Crno- 
jevi6i:  A  Oeivrtu  u  I)re^aIovi(?e  na  Mili<5a  ^^reme- 
tovića.  Rj.  isp.  Seremet  (Seremet). 
,  ^^roJtnntn«  m.  [pl.  S^rei^anii  Serezaner,  militis  genua. 
Serežani  su  (bili)  kao  panduri  u  Hrvatskoj  na  suhoj 
meiurji  . .  .  Njihove  starježine  zovu  se  oberbafie.  *S?fe- 
zani  se  ka^to  vode  i  na  vojftku  pouajvite  dike  radi. 
Rj.  onn.  u  Sereg. 

.^fcrit,'  «i.  dif.  Borte,  limbtis.  Rj.  kao  pantljikn  što 
se  udara  na  haljinu^  n.  p.  na  dolamu.  sa  sirane  n. 
p.  od  vrata  do  pasa,  po  rukarima,  itd.  riđi  Sirit; 
galun.  isp.  galoS.  —  Mer^cjuo,  zlatan  strit  koji  se 
udara  po  dolaml  sa  strani'  od  vrata  do  pasa  Rj. 
353a  Dolamu  ostrap  **  kcritima  i  kitama.  Kj.  SOlb. 

^^rpiu  f.  hgp.  od  šerpinja.  Kj. 

.š^rpiinjc«  n.  das  lAiaern,  Heramgt^ten  am  ettcats, 
ambitio  rei.  Kj.  ccrb.  od  ierpali.  radnja  kojom  tko 
šerpa  oko  ata. 


Urpatl)  Si&rpHin.  r.  ittipf.  oko  Atn.  auf  etuas  hiutrn. 
Hm  ettcuft  hrrumffehenj  amhio  rem.  Rj.  vrehajuri  ohi- 
latiti  oko  Hiit. 

^i^rpf^nja,  .s^rpinja,  f.  tin  irdener  Ihrifnuft,  fripHtt 
fictilit,  lij.  zemljan  sud  na  tri  noge.  vidi  li^an,  tijTrtnj, 
pniMuljib.  tava.  hjfjt.  S«rpa.  d^m.  »erpinjica.  —  PrSli 
moHt  {U  šerpenji,  kad  »e  Ato  prf.i).  Kj.  til9b.  ^ij/jri 
ru>ć.  Onn,  197. 

st^^rpinJic-H,  /*.  //«wi.  od  ierpinja.  Rj. 

ServAnJoiije,  n.  vtrhal.  od  Jervanjiti.  Rj. 

^orvAnJill,  S&rvanjim,  r.  impf.  klonili  se,  oklije- 
vati, zaudern^  tcrgiverMari.  Rj.   i  .tifn.  kod  oklijevali. 

s^set,  riđi  šezdeset.  Rj.  Scsitdesiot.  —  .Tanko  Katif? 
pecnuo  od  puAke  koja  nije  vrijedila  šeset  paru. 
Posl.  194.  Dru^a  (zrna)  donoSahu  rod,  jedno  po  ato, 
a  jedno  po  »esei,  a  jedno  po  trideset.  Mat.  13,  8. 

-s^sotero,  vidi  desetoro.  RJ.  riđi  i  Jezdesetero.  sa 
postanje  iftp.  5e»el. 

N<»sćti,  adj.  riđi  ^ezde^eti.  Rj.  za  postanje  \xp. 
Se-set. 

fi^sf^toro,  riđi  ftezdeMptoro.  Rj.  vidi  i  fteaetero.  en 
postanje  itp.  Aeaet. 

.^(^.snncftt,  secJieehn,  sedeciin.  Rj.  ^eii(t)oa(d)efl(e)t 
vidi  i't.'storoiiaeat. 

s^snuestoro.  riđi  Sesuaestoro.  Rj. 

Mt^snnesti,  adj.  der  secJisefinte,  decimus  «e.T/"s.  Rj. 
—  Pade  prvi  ždrijeb  na  Jojnriva  .  .  .  kesnaeMi  na 
Imira.  Onev.  I.  24,  14. 

s^snnestoro,  Anenkl  ron  sechgen  (fr.  une  seizaine), 
Redeeim.  Rj.  riđi  Scnnaentero.  sfi  značenje  i  upotre- 
hljaranje.  isp.  Oetvori. 

S«Sl,  }iee/is,  sex.  Rj.  —  Kojih  je  bilo  oko  ncst 
sedam  stotina.  MiloS  U)3.  Jer  mu  rodih  š&ft  »mora. 
Moja.  I.  -Ml,  2i). 

s^Sta,  »».  koji  ima  J^est  prsta,  (fer  Scchstinricrige, 
sedigitus:  Da  vidimo  Šestu  od  Zadvaija.  Rj.  Hffp. 

£^sluk.  Aestdka,  mi.  —  1)  der  Scrhficr,  scnartut 
(z.  B,  Pferd,  Munze.)  Rj.  n.p.  konj  od  ae^t  tjodinn; 
novac  od  šest  jedinica^  n,  p.  od  šfiM  iHira.  —  2)  (u 
Biogradu)  Ari  'I'eppicfi,  stragiUi  genus,  Rj.  nekaki 
ćihm. 

sestikkiniiif  f.  —  1)  n.  ji,  kobila.  (State)  ron  »echs 
Jahreti,  fefjfiia)  sex  aunornm.  Rj.  što  god  žcmtko  od 
Šest  godina.  —  J^fj  riđi  &e«torka.  Rj.  hare  od  šest 
akora. 

S6s(anl,  m.  ph  pleme  u  naliiji  Rarakoj.  Rj. 

šAstiir  »*.  —  2)  der  Zirkel,  rircnlus.  .la  sam  ovu 
rijet''  najprije  t^uo  u  TrSif^u  nd  ljudi  koji  j^rade  kaee 
i  offtalu  biirad.  Njihov  je  šestar  (onda  bio)  od  raC- 
vaste  grane,  pa  ako  je  sjruk,  oni  ga  kakom  sve/.om 
pou/e,  ako  li  je  nxak,  oni  ga  kakijem  drvetom  ra- 
Sire;  pa  kad  jedno  bure  zadae,  oni  šestar  onaj  buce 

fa  za  drugo  prave  drugi.  rf.  tientilo,  Sestati.  —  2)  (u 
'ruskoj  Gori)  ono  ^uiiie  (Šezdeseti  dijeli  Sto  je  odre- 
gjeno  za  jednu  godinu  da  ac  «ijeĆc.  Rj. 

MeslArOnjo.  ?i.  dus  Zirkcln,  circinatio.  Rj.  verb, 
od  fieataritJ,  koje  riđi. 

šestAriti,  St^tiirlm,  r.  impf.  zirkeln,  circino.  Rj. 
iestrtrom   mjeriti,   ndi   Seatati.    r.  pf.  sloz.  oSeatarili, 

KĆsCuti.  ^tiim,  r.  iwpf.  Premudri  rKskre<'iv5i  ka- 
Žiput  i  arednji  pn^l  naćini  od  njih  kao  šestar^  pa  na- 
alonivSi  kažiprst  na  ne.Ato,  okrene  njima  kao  šestarom 
govorei^i;  »Dosta  je  šestao,  dok  je  ošestao^.  Po  Lome 
Be  ljudi  dosjete  te  nad^ine  j^Rtar  pa  njime  prema  ve- 
liOiui  bureta  izmjere  dno  i  xRdne  bure.  cf.  Seetar. 
Rj.  šestarom  mjeriti,  vidi  leetariti.  v,  pf.  nlok.  o5e- 
Btaii. 

Ncsl^rica,  f.  riđi  ^torica.  Kj. 

»1^8t«ro,  vidi  ^entoro.  Rj. 

SesCi,  adj,  der  sechste,  sejctus,  Rj.  —  I  bi  veiie  i 
bi  jutro,  dan  šesti.  Moj«.  I.   I,  31. 

s^stiea,  f.  die  SecJts  (im  Kartenspid),  unariu«. 
Rj.  kartu  koja  broji  iest. 


.s^Sfilo«  n.  (u  Moslavini)  vidi  centar  1.  \V].  —  n- 
jeći  s  takiin  vast.  kod  lnićkalo. 

s^slinIlt  /".  —  X)  dti<i  Sfchsfel,  se.rluns,  fmrs  se.rta. 
Rj.  ie'^ti  dijel.  —  2)  An^ahl  iv«  sedis,  sex,  Rj.  šesf. 
strari  od  jedne  t^ste  ijedno,  isp,  šcatinja. 

^^stinjn,  f,  (n  8rijemu)  n.  p.  ovaj  vo  vozi  na  še- 
stinji,  t.  j.  naprijed  kad  je  Sent  upregnuto  (prva  «e 
dva  /ovu  polkonjaci,  druga  dva  pogouaSi  i  pogt)- 
ujal^i).  Rj.  tsp.  $e8tiua  "2.  —  sa  nast,  iestiaa  i  ^a- 
tinia  iap.  babine  t  babinje. 

sostAkrilT,  adj.  seohsgeflugelt,  sct  alis  instraftait: 
sveti  šestokrtli  Arau^elo!  zakrili  me  krilom  tvojim. 
Rj.  ^esto-krili,  koji  ima  šeH  krila,  vidi  šcstokrilni. 
inp.  tako  sloz.  adj.  dvukrilni,  zlatokrili,  zlatunkrili. 
—  Liaica  pobegne  ...  i  pretvori  ne  «  ntau  šestokrila, 
alt  sokolovi  oduiab  za  njom.  Npr.  204.  Stvori<:*u  »e 
zmijom  še'^tokrilom.  Npj.  2,  &tl7.  S\v  Kokole  šeslokriii, 
brate,  srečo!  Kov.  107.  /borovi  anidel^ki  .  .  .  mnogo- 
oki  heruvimi  i  šeslokrili  serafinu.  UP.  25. 

.še.st6krilka,  f.  die  Sechsgeffiigelte,  scjr  alas  ha- 
hens:  Na  katarei  r.mija  šeštokrilka,  Rj.  koja  je  šesto- 
krihi. 

^ost6krilnl,  udj.  riđi  ^eatokrili.  —  Već  tn  bila 
svela  erkva  ^^fija,  u  ujoj  poju  šestokritni  angjeii, 
Npj.  1,   121. 

1.  .sest6|»fr.  adj.  (at.)  roti  sechs  pera»  7.  r.:  Ti  si 
poftejala  še.^itoper  kaloper.  Rj.  Aeato-per,  koji  ima  šest 
pt'rA.  isp.  pero  3.  —  tako  slož.  adj.  isp.  kočoperan. 
Hhoper,  okoperan,  ^roper.  zlatoperni. 

2.  NpstApPr,  NestAperni'.  ^eatopcrca,  m.  buzdovan 
od  že.Mt  pem:  Jer  vioiS  li  šestoper  pozlaćen.  AT  on 
skida  zlatnu  šestoperra.  Rj.  ^esto-per.  flieato-perae.  za 
druga  pola  vidi  pero  li  (pera),  i>y».  ^estoperai. 

.MesIdpertiT,  adj.  (st.)  ron  wrft«  pera:  Buzdovane 
šestopfriu.  Rj.  isp.  2  seatoper. 

sCNfdrpilieii,  f.:  To  začula  §enićiea  jiMtor<siAw,  Rj. 
I  §e«to-redioiL,  t^cnioa  koja  ima  u  klanu  ^est  redova.  Rj.' 
I  iy).  .^enićfca,  gdje  se  kaže  tla  je  to  nekaka  trava,  — 
'  A  jesti  i^n  JenitMcu  šestorctUm.  Npj.  1,  448. 
I  scstdrira,  Anzahl  ron  sechs,  tej-.  Rj.  riđi  J»€8le- 
rieji.  za  znaCer*.ie  i  upotrehljftranjr  iKp,  t^etvoriea. 

šdstorka,  f.  bure  oi  Ae^tt  akova,  čin  scrhfteimerifjes 
Pa^s,  doliam  sex  amphorus  capicns,  cf.  &ealAkiuja 
2.  Rj. 

isSstoro.  Anrahl  von  .terhs,  Kex.  Rj.  riđi  Sentero. 
za  značenje  i  upufreldjavanje  isp.  ćetvori.  Tako  krene 
.lakov  u  Misir  na  Hvojom  djecom  i  unut^adma,  na 
broj  svega  njih  ^ezdeaet  i  šestoro.  Prip.  bibl.  3f). 

sostDr6iriib.  adj.  Sestoro-gub.  i«p.  Kj.'  XI>IX.  isp. 
-gnb.  ridt  AestnrtMttrufc. 

scsloriVnarst.  (u  V.  G.)  riđi  ^eanaeat.  Rj. 

i4Cstor6striik,  adj.  Aeatoro-atruk.  i»p.  Rj.'  XLIX. 
isp.  -stmk.  riđi  fteatorogub. 

sp.sti'^složaii,  ?.na,  adj.  šesto- složan,  što  je  od  šest 
slogova :  PjeHinieji  i/.mije.^ana  »n  šestosioznim  »tiho- 
virna.  Npj.'  1,  LX.  isp.  ?«A'ivi  «d/.  fcorf  (>etvoro«loian. 

.šosjkna/  f.  eine  Art  t'linte  (osterr.  der  iiitHtsen). 
teli  genuš.  lij.  nekakn  paška,  vidi  ^ei^ana,  §i^anu; 
kautunat-a,  5ica,  Muc.  —  Kaval  je  »polja  kao  i  .•**- 
šann,  samo  Sto  iznutra  nema  aneia.  Rj.  257b.  Kare- 
I  div^i  šešanu  sakrije  ac  m  kuću  u  grah  pri^anik;  kad 
hajduci  dogju  pred  ku(^u.  on  potegne  iz  šešane  te 
jednoga  obori  na  /emlju.  Rj.  HiMto.  USavSi  iznenada 
k  spahiji  n  aobu,  skreše  mu  šešana  u  prsi^  no  ie- 
šantt  plane,  a  ne  BJiatavi.  Npj.'  1,  XXX. 

NVsarU'n,  ^^.sarka,  /'.  der  (iaUapfcl,  gnlla.  Rj.  riđi 
ži&arica,  SiSarka;  Siftka;  babu^ka.  —  Poneo  na  va.4ar 
vreću  šešarica  da  protla  mesto  oraha,  kojima  je 
odozgo  8  vrha  šešarice  bio  malo  pokrio.  Npr.  Ititt. 
Tm  mu  pod  rep  (i  borova  .šešarka).  Posl.  321. 

šesCt  f.  pl.  (u  I>ubr.)  vidi  boginje,  ospice.  Rj.  riđi 
i  kozice,  kraatc.  —  Maksima  bu  dopanule  še.^,  Mak- 
aimo  RU  izgrdilo  lice.  HNuj.  1,  33iK 

&6&iri  secira,  m.  der  Hut^  pileus,  cf,  klobuk.  Rj. 


.^eStrđžlju 


—  526 


£ex4lesct 


đ^m.  SeSiri<?.  augm.   fcftirina.   piV/i  i  Žlcriljuk,  fkrljak. 

—  Oklopili  n.  [>.  obod  u  šešira,  i.  j.  spusiiti  gA  na 
ni^.e.  Ui.  453a.  Skine  šešir  i  stane  se  moliti.  Žitije 
f)3.  tugja.  Obu.  113. 

!tc^lr<liijn,  »J.  (hi'  Hutmaeher,  pilfutriuti  (opifex). 
Rj.  5c.5ir-tU.i(jftV  nant.  Tunuki.  koji  građi  šcAire.  vidi 
klobut^ar.  —  U  S^rijemu  je  drnda  (n.  p,  w  HcširdHia) 
kao  pruglo.  Rj.  140b.  Kao  Bog  i  scš/rrfz»/(i.  (Kad 
h(M?t'  da  se  kaže  da  su  dvii  ^oekn  vrlo  razliOni  jedan 
od  drugoga).  Posl.  V2i*.  To  je  »auio  pritiskivanje  <ga- 
žeuje,  udaranje)  i  ovo  se  zove  »valjati,  kao  Što  čine 
Mdštf  še^irdnje  (klobnćari).  Priprava  14*2. 

.šošlrdžljin.  udj.  des  Hutmavhers,  pileurii.  Rj.  sto 
primtda  šeširdiiji. 

scsirir.  rtt.  detn.  od  h»hit.  Rj.  vidi  klobuci«^. 

šoMriiiii,  /.  augtu.  od  k'.^ir.  Rj.  vidi  klobučina. 
takfii  augm.  kod  bardat^ina. 

^,  iikc.  Rj."  XXXI.  interj.  uzvikotn  se  ovijem  kuit 
u  šali  ktio  da  neta  onaj  koji  ne  trčavši  na  pOljc  po- 
vrata, u  rijevimu:  Trć  na  polje,  šel  u  ku(5u  {h\6e 
noĆRs).  Rj.  T.'JSa.  Trk  na  na  polje,  Het  u  kiKtii.  [Kud 
koga  t^era  na  polje).  Posl,  321. 

!*6t«,  /'.  (at)  vidi  šetnja:  setu  Seta  ago  Mema.  Rj. 
i  sijn.  kod  Sctnjn.  —  Setom  se  Metala  sveta  devn  Ma- 
rija. HNpj.  1,  5. 

j^ćtfllac,   S^taoco,  m.   ambulalor.   Štuli,  koji  fieUi. 

—  zn  nast.  isp.  ćuvalac. 

ftĆtfllica,  f.  —  1)  dtr  Pettdtlt  perpetidicutuw.  Rj. 
u  sahnta.  vidi  ^etaljka.  —  2)  žena  što  seta.  prema 
fi«talao. 

j^ćtališto,  n.  vidi  Šetniea.   Rj.  injento  gdje  se  neta, 

—  riječi  »  tukim  tiast,  kod  daništo. 

&(^tnljkii.  f.  vidi  Betalica  1.  Rj.  rijeci  s  iakim  mi9(. 
kod  kay.aljka. 

siAfunJo,  M  dns  Spasiren,  Wandelu,  anibiilatio. 
RJ.  rerh.  od  *^etati   (i  hc).   koje  vidi.  dem.  AeLukauje. 

—  Ja  so  mlada  boljem  dobru  nadam  ...  od  gevera 
daUku  šetanju,  od  suiova  dragu  milovanju.  Npj. 
1,  63. 

ft^lnoniea,  f,  vidi  šetnioju  isp.  luža.  —  Ako  po- 
gledamo nn  8adaJnjo9t  Dubrovnika  .  .  .  ovdc  en  ti 
šetaonive,  koje  koliko  su  za  varoS  prijatJiost,  toliko 
HU  i  (^vedadiluH  njene  »lavne  proMo^li.  7Av»,  117.  /» 
nrtsi.  isp.  djoIjaoniCR. 

išetati,  heiAva  (Jcćem),  v.  impf.  Rj.  r.  pf,  uloi.  do- 
ji^tAti,  i{z)-,  na-  (se),  od-,  pre-,  pro-,  ea-,  u-,  r.  impf. 
xlot,  proSetivati.  d^m.  Seluknti  se.  —  1  a)  nandeln, 
amhitlo.  Rj.  riđi  hodati,  ncptchtzno:  Sedne  na  konja, 
ptt  sve  pored  jezera  še<;e  .  .  .  usedne  na  konja,  pa  sve 
pokrflj  jezera,  ali  uije  bte«  šetttti,  nego  sve  Htane 
trt?Hti.  Jspr.  lb.  Dogje  u  nekakav  veliki  g^ad  i  itettt- 
JHĆi  kroza  nj  opazi  ga  careva  fitl-er.  117.  Stoje  tebe, 
od  Cuea  serdaru,  le  ijetko  proz  ardiju  šet'iš'/  Npj. 
4,  35KI.  Begamina  šcta  po  bijelu  dvoru.  Herc.  '2^'2. 
opttmo  ide  i  6ivy  primjer:  i  dva  grada  nešeiane  i 
dva  konja  nejahane.  Rj.  420a,  sa  »e,  pjtss.:  NeSetan, 
adj,  kuda  se  nije  .šetalo.  Rj.  42(>a,  ^etnica,  mjesto 
g((je  se  ^eta.  Rj.  H37b.  —  h)  preUu:no,  šetati  n.  p. 
konja,  (.  J.  vodati  ga:  S\n  svatovi  konje  provagjaju, 
aalt  ne  sela  :vuja  LastavicUj  eama  joj  Re  po  avliji 
§ela.  Npj.  ^,  57.  Turski  konji  noge  iskidajte  scfajuiH 
jutrom  i  veĆeroni.  3,  52  (T.  j.  ^taju(?i  [vodajn(?ij  ih 
[konjej.  Vnk).  —  2)  m  ee,  refleks,  spnziren^  trandeln, 
obunihulo.  Rj.  znuC:4!njc  kao  pod  1  a)  bez  refleks,  se. 

—  Izigju  u  fielDJu,  i  šetajiići  j^e  opazi  Stoj^n  .  .  .  Npr. 
34.  &tajući  so  tamo  uvto  krOT  kamaru  ugleda  ue- 
kaJcav  Map.  tl5.  Po^e  nekakav  ear  »a  svojom  ženom 
i  aa  k)?eri  da  se  šcta  po  moru  na  lagji.  173.  IFzjabao 
na  konja,  te  se  šeće  po  bašći,  a  konj  da  se  pomami 
pod  njim.  *206.  tteia^iči  se  s  prot^e  na  krmu  opuzi 
gjevoJKu.  219.  Čudo  liudi  za  gjevojku  kažu  .  .  .  Kad 
M  šeće  kao  paani€'^.  Npj.  3,  516. 

»fttlja  petlja,  f,  cf.  L'iiriban  (samo  u  onoj.  sago- 
neci).  Rj.  eagonetku  vidi  kod  cicibau. 


NĆtniea,  f.  (u  I>ubr.)  mjesto  gdje  se  heia,  der 
Spazirplatž,  ambulacrum,  cf.  AetaliJue.  Rj.  po  na- 
staccima  rtkno  bih,  da  je  šetalište  mjesto  gdje  se  šeta^ 
a  ^inioa  zgruda  gdje  se  seta,  n.  p.  što  Nijemac  kaše 
]Vandelbah}i.  ridi  i^clAonica,  In^ji. 

.s^tnjn,  /*.  der  Spazirgang,  amhulatio:  otiiUo  ii 
Šetnju.  Rj.  vidi  Seda  2.  6edi)a,  Seta,  pro§elnja;  prohod 
1.  —  Izigje  s  bni(;om  malo  pred  dvor  u  šeit\jn.  Npr. 
7.  Vodio  ga  sa  sobom  u  šetnju.  Miloš  143. 

šetAkniije.   n.  verb.  od  Setukati.  dom.  od  stanje. 

šctdkad,  ^^tCjkiim,  t\  impf.  dem.  od  Šetati,  isp. 
roBv'ikati,  rJ^sukam,  dan.  od  rositi.  —  Sveti  I*etar  i* 
raj  šetukaše,  za  njim  stara  majka  pristajaAe.  Herc. 
307.  JA  paune  zlatopere!  ne  šetukaj,  ne  zagut^j,  ne 
^boći,  ne  klopotSi.  347. 

Sov,  nt.  vidt  5ef.  glas  f  u  tugjoj  rijeci  promijenio 
se  u  našem  jeziku  na  glas  v.  isp.  f.  —  Jer  si  vazda 
hrabro  vojevao,  za  lo  sam  te  ševom  U(^ioio.  Npj.  5, 
321.  Pogibe  nam  jedan  silan  junak  šev  od  garde, 
vojevoda  Gjuro.  5,  346. 

s6va,  /'.  di£  Lercfie,  alauduj  cf.  ćevrljuga.  Rj.  ptica, 
vidi  i  ševrljiipa,  krunica  .%  kuknija^a,  kiikuljava.  — 
Zaj)jcvaia  mu  ševa.  (Na.Ma  ga  sreća).  Posl.  86.  Svabio 
šerc.  (Ho(?e  da  umre).  276. 

K^rar.  feevAra,  m.  —  1)  arunđo  arenaria  Linn. 
Rj-  biljka  [a)  Schilfrofir,  phragmites  communis  Trin.: 
h)  Ti'ohr,    Ttichkolbe,    tgpita  L.   Rj-'J:    isp,  Sevarika. 

—  Tako  postane  platno.  A  mofe  bili  da  je  to  h  po- 
četka prije  bilo  ojB^ledano  od  &aAn  ili  ševarn,  vrbe .  .  . 
nego  li  on  predenijeh  vunenijeh  konsea.  Priprava  142. 

—  2)  die  Staade,  der  StraucJi,  frutex.  cf.  grm.  Kj. 
vidi  i  grmen,  cesta,  džbun,  megja  2,  omegjak,  Mprag, 
sib,  žljun.  dem.  5evari<?.  coll.  ^varik,  ževarje. 

Sev/lri^.  m.  dem.  od  Ševar  2.  Rj.  vidi  bus  2,  grmić. 

Mtvi^rik.  sevarika,  m.  das  Gesirdudt,  fruticeiam. 
Ri.  gdje  ima  ševdr^.  vidi  Sevarje,  grmenje,  .^^ibljak, 
Mblje.  isp.  Jikara.  —  za  nast.  rijeci  kod  aptik. 

Š4n'flrlka,  /.  isp.  6evar  1.  —  U  kojoj  je  (tavnioi) 
voda  do  kolina,  ševarika  tratnt  do  ramena.  HNpj.  4, 
724.  za  ntist.  i.^p.  aptika. 

stvnrje,  n.  riđi  Scvarik.  —  Na  jedan  mah  i  ovce  i 
koze  grnu^e  s  phindi^ta  u  ševarje.  /im.  121. 

^ev^ljajka,  f.  u  pripjevu:  O  ti  gusko  šereljajko! 
Bj.  isp.  ^ever  pever.  —  ševeljajka  (pred  j  osn,  oil 
koje  je  ševrljiti).  Osn    3<)1. 

scvMjenjo,  n.  vidi  vrdanje.  Ri. 

sf»vMjiti,  Ijim,  V.  impf.  r«i»  vrdati.  Rj.  I'  značenju 
mahali,  mirali  se  lamo  amo,  ljuljati  w,  okretati  se: 
šereljiti   (vrdati),   .Vveljajka;   piv^vica.   Korijeni  262. 

^ćvin,  adj.  Lervhen-,  alaudae.  Rj.  n^o  pripada  ševi. 

^evpr  p^ver,  u  pripjevu:  Ja  bih  patku  podranila: 
o  li  pate,  šet^er  perer!  Here-.  286.  isp.  5igo-migo.  za 
značenje,  isp.  Ševeljajka,  i  Sevrdali. 

^ovrdnnjc,  n.  —  1)  das  unstiite  Bewcgcn^  bald 
her,  bald  hiu,  mutas  incon^tans :  Pravda  ne  treba 
mnogog  Aevrdanja  (Posl.  258).  Rj.  —  2)  die  Unbe- 
sidndigkeit,  tnconstantia.  Rj.  i.4p.  nepostojaustro. 

^ev^dati,  dam,  t?.  impf.  s^vrdniilt.  dnem,  p.  pf.  — 
J)  unstfit  sein,  sum  ineon.<ttans.  Rj.  kao  vrtjeti  se, 
tamo  amo  micati  se,  okretati  se;  tamo  amo  maci  stj 
okrenuti  se.  —  2)  fig.  unbestandig  ««»,  sum  incon- 
sians.  Rj.  u  prenesenom  smisla :  nepostojan,  prevrtljiv 
biti,  poslati. 

^evHJu|ra»  f.ridi  fteva.  Rj.  i  ondje  syn.  —  A  pro- 
pojn  tica  šerrljugn.  Rj.  61  la.  ćevrljuga  (vidi  šctyrljuga, 
kojoj  (^e  biti  samo  dodano  sprijeda  f,  te  od  iš  postalo 
rj.  <5sn.  367.  riječi  s  takim  nast.  kod  bjeluga. 

sevlMIJa,"  f.  Rj,  vidi  Aeftelija,  Septelija.  —  1)  vidi 
breskva.  Rj.  —  2)  (u  Hlav.)  vidi  kajsija.  Rj.  —  Ara5- 
lame  u  medu  kuvanc,  šePidije  ta  rose  notirane.  Npj. 
1,  56V».  u  tutpoj  rijcbi  fteftelija  promijenio  se  «  našem 
jeziku  glas  t  na  v  i  p.  isp.  f. 

Kezdesot,  sechztg,  se.Taginia,  cf.  Seaol.  Kj.  6eB(t)- 
deaet,  a  9c  pretvorilo  pred  d  u  x.  —  S'  eobom  vodi 


fiezđesetoro 


527 


3.  Sik 


N 


tri  fttotin*  Mnclžam   i  šezdeset   dece  Kamvlaha.   Npj. 
2,  481. 

Sezd^selero,  vidi  ŽesMleaetoro.  Rj. 

Šezdeseti,  adj.  der  sechriffste,  sexaffesmiis.  Rj,  vuU 
Se»oti. 

so7.d^sp(oro,  eine  Anzahl  von  ttechsifft  sexaginta. 
Rj-  vidi  Sezdesetero,  Seactero,  desetoro.  —  ea  snačenje 
i  upotrehljutanje  isp,  ćetvori. 

>6ianj>  fteinja,  vi.  tu  C  (}.)  vidi  iwžaiij.  Kj.  —  Zlo 
dohodi  na  težnje  a  ishodi  na  dlake.  1  >roi*l.  15o.  seiaHJ 
(gdje  jrdje  i  8a  s  mjesto  s:  Hcžanj);  sezati  se.  posezati. 
Korijeni  213.  po  krivom  izgocoru  Crno^o rakom. 

ftlb,  Sibn,  m.  dna  Gestrauch,  rirfjult um.  Rj.  vidi 
Sevar  2,  »  *vn.  ondje,  iap.  ftibljak,  MliIjc. 

Slba,  f,  Kj.  dctn.  iiljica.  coil.  ftibljak.  SiMje.  iap. 
Sib.  —  i)  din  Ituthe,  vinja:  Dvije  Hihe  do  neba  fiibaju 
(o<^i),  cf,  Sibljika.  Kj.  vitli  i  fiibika,  Sipka  1,  ^ipraSka, 
prut.  —  2)  dif  SpietmrtttheHf  poena  rirgarum:  metnuli 
ga  (udarili  ga)  na  žjbu.  Rj.  (m  kusan).  —  3)  TSrun- 
tunatnngt,  hnrpago.  Rj.  u  bunara,  isp.  Sipka  0.  — 
4)  eine  Art  hmgcr  Kanom  (ron  kleinerm  KuUher), 
Feld^cJdtinge,  lormenti  genus:  Dok  mi  ^ieda  Krnjo 
nu  Zcmiinn,  tanku  šiba  nn  miUu  Vlšujicu.  Rj.  nekakav 
dugi  iop.  —  Pu  im  huber  ori  Rudina  dogjc,  da  pu- 
atjn  šibe  i  topovi.  Npj.  4,  3b9. 

Mbnk,  Aipka.  m.  {u  V.  0.)  drvo  hto  je  privezano 
7Ji  slojido  te  se  njim  žito  mlati.  Rj.  vidi  cijep. 

šibalo.  «.  die  Jinfhe  des  TrommcUchUigera^  virga 
ttfmjHini,  r.f.  nipka  4.  Rj,  i*ibulo  btthnjarsko.  vidi  i 
batuga  i,  niHljie-a. 

islbaliik,  VI.  na  ^jermi,  Brunnensehwen<fel,  tolleno, 
RJ.  vidi  njenim  1,  (rjerma.  na  bunaru  putnga  o  kojoj 
itsi  iipku  (a  o  šipci  kahaoj, 

.slbun,  »I.  u  pjesmi  nekaka  trava:  S  onu  btuidu 
Šibeniku  ^iban  trava  do  koljena.  Rj. 

^Ibanjp,  II.  das  Slreichen  mit  Ruthen,  caesi/)  (vitgis). 
Rj.  verb.  od  Šibati,  koje  vidi  vidi  oSibivanje. 

ribati,  biim,  r.  impf.  Rj.  v.  pf.  sloi.  i(z)-*ibati,  na-, 
pro-;  V.  pf.  prosti  Sinuti,  odatle  v,  pf.  alož.  o-&inuti, 
po-,  pri-,  prio-;  V.  impf,  sloi.  oĆibivati.  —  1)  VeCv 
tiiba  dout  konja  ncvga,  da  uhvati  Skadarku  djevojku. 
Npj.  1,  6(W.  Odmah  (jei  po^eo  preatapnike  šibali  i 
sje^n  i  iz  pištolja  gragjati.  Daaioa  3,  VM't.  Napravi 
zlatnu  tiibikn,  pa  mene  šibaj  u  dvore  po  onotn  skncu 
svilenu.  Kov.  4y.  Otac  vas  je  moj  šibao  hieevtmo. 
Car.  I.  12,  U.  —  2)  kud  to  &iba,  siden,  apecto.  Rj. 
isp.  gftgiaU.  —  Okom  Uha  Ibro  bajraktaru.  HNpj. 
4,621. 

Slbe!  interj.  no  jngf  wan  die  jungen  Hunde  fori, 
vox  pellcndi  catulos  f>«  ervachscnen  sagt  man  oS»: 
li'ibe  Verfe.  ne  laj  na  ftvalerće.  Rj.  tievikom  ovim  od- 
goni  se  mlado  pakče  (u  pas  uzvikovi  ok). 

Slbt^nai',  Kibeucft,  m.  u  MaOvi  Prinska  otoku.  Rj. 

S1b<^nK-anin.  m.  DRj.  2,  4.  čovjek  iz  Šibenika 

Slbt^Rik*  m.  iSebeniko^  ^benicvm.  Rj.  varOA  u  Dal- 
fnaciji. 

slbiro,  /".  —  1)  dem.  od  diba.  Sj.  —  2)  ponaji?i.He 
pl.  kibice;  die  ZUndholzchan.  u  Hrv.  vidi  Bumporača, 
I  gi/n.  ondje.  \ 

^tbika,  f.  vidi  sibljikn:  U  ruke  joj  od  rAaia  šibika. 
Rj.  ridi  i  5iba  1,  i  si/n.  ondje.  —  l*ri  tom  bijaše  i 
lijepa  kao  vila  od  gore,  vi(«oka  kao  jela,  a  tanka  kao 
šlfnka.  Npr.  130.  Pamet  je  caru  zlatnti  šibika  a  voj- 
niku bojno  kopje.  OPosl.  ;»3. 

sibljuk.  .iibljdka,  vi.  siblJe.  n.  das  HuthengeHtrnuch^ 
rtrgaltum,  cf.  žib:  I  uteV^e  niblju  bukovome,  coll.  od' ^ 
5iba.  vidi  Sevarik,  grmenje,  Aikarn.  —  Guju  ssa  rep  ue  ' 
bi  izvukao  (taki  je  sibljak).  Foal.  4*5.  I 

Šlbljif'e.  n.  u  ovoj  zagoueci :  Zmija  Rit>e  kroz  si- 
bljite,  za  njom  ne  meće  junačko  pleće.  Rj.  odgonetljaj: 
kosać  i  kosa.  '  j 

Mbljika,  f,  di^  Ruthe,  virga,   cf.  fiiba  1 :  Budila 
me  tananom  sibljikom.  Rj.  i  gt/n.  kod  ^ibu  1.  —  Pru-  i 
dika,  šibljika  koja  iz  pruda  raste.   Rj.  BlSb.  —  Ta  \ 


Ijep^  je  od  bijele  vile  ...  a  tanka  je  kako  i  šiltjika, 
Npj.  3,  257.  Ali  Ue  iza(5i  Šibljika  iz  Klahla  JeHejev.'i. 
Ib.  11.  1. 

Mbiit.  m.:  Pn  g'  ostavi  u  .^t^iMfic  živa.  Rj.  — »ibiU 
(znamenja  neznana.  bii5e  Hil*^  koji  uui  je  i  osnova).  0«n. 
222.  rijeci  .i  takivi  nnsl.  kod  bntkut 

h\el  riječ  kojom  ae  mačka  tjera,  J.  Bogdanovi^. 
usvik, 

Sle«,  f.  eine  Art  Flinte  (dei-  StHtgenjt  teluni  accn- 
ratiu.%  cf.  se^ana.  Rj.  i  spn.  ondje.  —  tugjn.  0»n. 
33  [od  Njem.  Schutze). 

cicanje,  ii.  verb.  od  cicati.  J.  Bogdanorić.  radnja 
kojom  tko  mačke  kiču. 

^tenr,  m.  der  SdtarfurJiutzc,  jacalator.  Rj.  isp, 
pui^kar  1,  slrjeljaĆ.  od  tugje  rijeci  .Aica,  pa  ae  c  nije 
promijenilo  na  e.  isp.  harmicar,  ouear.  —  Kod  njih 
ima  §e»t  stotin  ^cara.  HNpj.  4,  a22. 

Mcarski,  adj.  Scharfschiitsen-.,  jucalttorins*  Rj. 
kto  pripada  šicarima  ili  šicaru  kojem%t  god, 

šfoati.  cam,  v.  impf.  sniftta  ne  radi  manj  vavijek 
mačke  hica,  .1.  Hogdanovi<^.  f«riftfy'u<5i  ftici  žic!  tjerati 
mačke. 

.^Irar,*  5i(*ira,  m.  /»citim«,  lucrum^  Beute^  praeda, 
cf.  dobit:  Ij  bet^ara  svakoga  šičara^  ponajviSe  buha 
i  uSiju  (Posl.  32f)).  Rj.  vidi  i  šitfarina,  ćkvar  2,  plijen, 
^elepir.  —  Kad  je  vojaku  vojevali,  onda  se  vitie: 
kamo  junak  Kraljevi(!u  51arko?  A  kad  je  šičar  dijelili^ 
govore  mu:  Otkuda  si  neznana  delijo?  Posl.  117. 
Nema  <^ra  ni  nieara,  dok  nt;  dogje  Karo  iz  Montara: 
gro.^p  daje,  a  zolote  prima.  2(>-l.  Od  Turaka  kiv.ar  do- 
bijemo. Npj.  4,  24B.  A  dobar  li  kićar  zađohi.tmo. 
4,  4iri. 

.sfeftrdžjja,*  wi.  der  gem  Jieute  macht,  praedator: 
Gledale  ga  jos  tri  šićardžijc.  Rj.  koji  je  takom  n« 
ki/rar.  isp.  pljaOkadžija. 

.<)i('ftHnA,  f.  cf.  {vide)  plijen.  Rj.^  vidi  i  Sidar,  t 
8gn.  ondje. 

Nl<*drlti,  Sićartm,  r.  pf.  erbenten,  lucror:  Uje  bi 
a  mojom  Čelom  Hmrio.  Rj.  šičar  dobiti.  —  E  da 
bismo  iičar  sićarili  i  dosta  ae  blaga  nnuzoli.  Npj.  4, 
&0.  I>a  se  danau  nakidamo  glava,  itimrimo  konja  i 
oružja  i  s  Turaka  ćarkor'  i  kulpaka.  4,  4rM». 

Mgo-ralgo,  u  pripjevu:  .\  ti  patko  .sif/o-m/i/o.  Rj.  — 
Sige  mige.  DPosl.   121.  isp.  5ever  pever. 

slja,  f.  der  fJals  (der  Gdnse,  Kre1)!ieJ,  collum:  Ta 
po  šiji,  ta  po  vratu  (Posl.  312).  Nije  po  šijiy  već  pa 
vratu  (Posl.  21*>).  Rj.  vrat  u  ati-itaka,  raka,  ifd.  — 
Neka  doneat*  na  Žrtvu  Gospodu  za  prijestup  dvije 
grlice  ili  dva  golubu'-.a  ...  a  aveStenik  neka  prinese 
prvo  ono  ftto  je  za  grijeh,  i  noktom  neka  mw  saj^iječe 
glača  k  šiji,  ali  da  ne  razdvoji.  Moja.  TlI.  .'»,  8. 

Mjai'kT,  udj.  nchijahisch,  -n«  .^ijiici.  Rj.  što  pfi' 
pada  Sijačima  iU  Sijaku  kojemu  qod. 

Sljak,  »I.  Hercegovci  zovu  ^Qncima  ave  Srbije 
koji  ne  govore  kao  oni  (n.  p.  lijepo,  bijelo,  mlijeko, 
koljeno,  nego  lepo,  belo,  mleko,  koleno  itd.);  n  8ri- 
jemei  i  Baćvani  zovu  Sijačima  Hercegovce,  Dalma- 
tince i  Hrvale.  Rj.  —  Dosjetljiv  kao  A/rtA.   Poal.  67. 

Sijfikinja,  f.  die  Schijakin,  femina  e  terra  t'^v 
^iija^•i.  Rj.  icH>A'fi  glava  iz  zemlje  ^^ijačke. 

Slj^HJ^f  ".  <^'*^  Nnhenj  natura.  Rj.  verb.  od  Siti. 
radnja  kojom  tko  šije  što.  vidi  ftivenje,  švenje. 

šlju<',  cf.  pipavina  2.  Rj.  unuk.  —  »Pipaviee,  mi- 
pavice...  1  dva  konja  vrana,  i  četiri  plava,  od  mora 
do  ntora,  do  beloga  Dunava.  Stjnc.^  Na  kome  ae 
rekne  šijuc,  onaj  valja  da  Žmuri.  Ri.  fj^Mb. 

1.  hlk,*  tu,  vidi  klobodau.  Rj.  viilt  i  £ik ;  kozar  2, 
telej,  varak  (das  Jtauxchgold,  hHUtcrgold).  —  PoSe- 
tfllo  je  pet  gjevojaka,  piper-peana,  šikotn -bojana.  Rj. 
36a.  Dvori  au  mu  kikotn  šikovati.  Rj.  83l>a.  U  ruci 
joj  ogledalo,  kikli  šikom  šiklutato.  Herc.  ^iib. 

2.  itilk!  vidi  &ike.  Rj. 

3.  SIk,  tti.  u  šturim  poslovicama:  Bp'o  mu  je  nik. 


Alka 


—  628  — 


šfljfie 


Dl*iwl.  Iin.  Zalomin  mu  ho  kik.  IM.  Aik  n  Stiili*?« 
J»to  i  ftip,  vrh,  iiljat  XVIT.  i>/>.  Aiklja. 

&1ka«  /.  —  /^  duf  Zinchen  s.  li.  a«r  (kins,  »Htiluft 
(unneris):  »toji  pa  fikn.  Rj.  ia^Z  -ši/'c  n.  n.  (fw*ka.  i^p. 
Mkaoje  1.  —  i)  ipo  ziip.  kraj.)  vidi  Kolijevka:  U 
malenoj  ^ici  kolijevci.  KJ.  riđi  i  kolijcpka,  be^ika. 
Up.  Mkati  (ftikam)  1. 

iiikitlo,  n.  kod  uzdara  od  drveta  čim  Vozu  glade, 
cf.  koHtilo.  Kj. 

§fkunjc,  n.  —  1)  (Ui8  Zischen  tler  GnnSj  sibilatio. 
Rj.  —  ŽJ  dan  Wie4^en,  cMnttrum  aciio.  Rj.  rerh.  od 
Siknti  (dikam),  Mkati  fle  {^ikam  »e),  i  od  Pikati  (Mfcmi. 
Mkaru,  f.  Rj.  [cf.  palufak,  žlmn?).  Rj.*  om  riječ 
u  Hrv.  snaći  što  i  ^evarik,  ^eviiije.  jrrnieuje,  «iblj:ik, 
žiblip.  (J.  Boj?d»uovi(?:  OeHruppc). 

j^lkiirćnjo.  n.  r/««  Keichen  hetm  nchveren  Trugen, 
anhehitio    hajtUantijt.  Kj.  rer'*.  od  Aikariti,  kojr  riđi.  , 
j^ikariti,    nm.   r.    ivipf.   keichend   iragen^   unhelutt 
bajitlo.  Hj,  du»ćući  ttonti  što. 

s)karjn.  b.  riđi  šikara,  tito  enači  n  Hrr.  —  Oko 
kule  Htkarjc  porsalo,  a  na  kuli  ptice  viju  gn'jczdo. 
HNpj.  1.  172. 

1.  .šikati,  ćikam,  r.  impf.  (po  jufrozap.  kraj.).  — 
/-  Jj  dijete,  utegen,  Citnatf  ago  (itifantiit):  l>a  mi 
gjecu  u  bežiku  štku.  Rj.  r.  ;>/.  slož.  pri^ikati,  unikati. 
r.  ;>/',  proMi  Niknuli  1.  —  Mene  je  ;tora  rodila . ,  . 
od  fiote  vjetrić  puvno,  1«^««  je  vilu  šikao.  Npj  1,  65. 
Najležt  mu  ono  ludo  bilo  u  beMci  bez  maj^'ine  hrane; 
šikao  je  Kopi>i(;  nlajbego.  nikao  je  i  u^ikao  je.  Herc. 
224.  —  2j  šikdla  ga  krt\  1.  j.  toOila  pa,  i?!«  ovi 
njega:  Ko  je  pogj  ainie  izio.  braca  Milivoja  krv  vi- 
kala iKud  na  kogu  /.a  Hva^to  krivicu  bacaju.  Fnsl. 
141).  Rj.  isp.  hikljnli,  ^ikiati.  —  //,  sa  »e,  refleku, 
—  i)  Hich  foripacken,  faceaucre:  Sikajte  se.  prndi,  od 
kuda  fite  doMi.  Rj.  odlaziti  )i.  vidi  prtljati  2.  tontjnli 
8e,  vu^'i  se  3.  —  2j  cidi  ljuljati  »e,  njihati  se:  Sikala 
8e  barka  put  ftvetopa  Marka.  Rj.  —  Na  ovi  glaa  poOe 
8e  src  kamenje  i  drve/^e  sikati.  Npr.  152. 

3.  .^iknli,  fti<^em,  r,  impf.  sittchen  tjcie  die^  fjanu, 
mOiHo  ut  nnser:  Siče  kao  gueak  ^roHl.  352).  Ato  kiće 
na  flveca?  (Poni.  1).  Rj.  r.  pf.  protdi  šiknnti  2.  r. 
impf.  hIoš.  priSikivati.  —  Zmija  kiće  kroz  ^ibljiće,  za 
njom  se  meee  juuai'ko  ple(^'e.  Hj.  8:38b  (kosa  i  kosa^). 
jiikfi!  tnterj.  spricht  tnan  za  jungen  Schiceinen, 
um  gie  fortzHJagcn,  rns  pellendi  porcellos,  cf.  2  »ikl 
Rj.  uzvikom  ovim  odgone  /^e  mladi  praščići. 

>i\k\\,*  adj.  indecl.  mit  UauHcfiijold  gcurJimUckt. 
auro  iremulo  ornalu;*:  Te  uljeze  u  itikli  oditju.  ZlKire 
Turci  H  iikli  odaji.  lij.  Sik-li  (»  'J'ur.  zuvršetk(fm),  sto 
je  8»A7w/*wo,  Mrt  itto  je  udaren  šik.  ndt  varakli.  — 
Odvede  je  dvora  bijelome,  pa  je  sjede  rw  ^dli  bc- 
šiku.  Herc  IHl.  U  ruci  joj  ogledalo  sikli  štkom  ii- 
klutato.  265. 

ifiklisatl,*  AlkliSem,  r.  impf.  i  pf.  vidi  SikoRali. 
Sikovati,  teleinati,  varak  leiftali,  žikati.  za  pontanje  i»p. 
šikti.  —  U  raci  joj  ogledalo  ^klt  jiikom  niklisuto. 
Herc.  265. 

ftikljn,  f.  Art  ftpitziger  ScJtiffct  navigii  gentifi.  Uj. 
tiekaka  siljanta  lugja.  (/.im.  će  hiti  «  3  Sik.  deiH,  šikljica. 
fttkljiinjr,  fi.  das  UervorrauscheUj  jiromptio.  Rj. 
9erb.  od  i*ikljati,  koje  vidi. 

j^lkljilti,   Mkljam^    r.  impf.  fteri"or.*pn«W«,   emico, 
proftitio:  Siklja  krv  iz  rane,  vino  iz  bureta.  Rj.  vidi 
iiktati.  lopili,  blju/gati,  brizifflti. 
Mkljie«,  (.  deni.  od  Mklja.  Rj. 
^iknatl,  ŠTknSm,  r.  pf.  (u  Crmn.)  —  1)  dijeto,  i.  j. 
Ijuljnuli.  Rj.  r.  impf.  proati  1  Siknii  1.  —  2)  zinchen. 
nihilo.  Rj.  H.  p.  gujika  šikne,  v.  impf.  prosti  2  .4ikati. 
siku!snnje,  n.  rerbal.  od  ^ikonati.  Rj. 
sikusnti,   *"iko?em,  r.  impf.  i  pf.   mit   Hauifchgold 
Uberziehen,   auro   tremulo  inducere.  Rj.  Hikosuti  »io, 
udarati   ili  udariti  na    nj   Hk.  vidi  &ikli»>ati,  i  8yn. 
ondje.  —  MlelaOkijeui  zlatom  šikotnne,  Rj.  23lb  ((^i- 
jeikom  mjesto  Sikosaue  ili  Mkovaue''j. 


Mkovaiijc«  u.  rcrhal.  od  likovali,   riđi  -iko^anje. 

1.  likovali,  slfcujem,  r.  impf.  mit  Ututuchgold  vher- 
siehen,  auro  tremulo  indurere,  ef.  Aikoa«ti:  Dvori  »u 
mu  sikom  šikocani.  Rj.  hice  i  v.  pf.  vidi  ngn.  kod 
^iklirtati.  —  Na  nope  mt^tve  i  papuće,  pa  su  me^tve 
zlutovi  ^ikocoMC.  Npj,  3,  ISt, 

2.  sIkoVHtI  S*,  Aikuje  *e,  r.  r.  impf.  (u  vojv.isich 
achicken,  decet.  cf.  prtlikovati,  Ii(?ili,  dolikovati,  od- 
likovati. Rj.  Njem.  meh  erhicken, 

slklfil^c.  n.  riđi  Mkljanje.  Rj. 
šlkfati,  ^k<%m»  V.  impf.  riđi  Mkljatt.  Rj.  i  «i/h. 
ondje. 
hikundjed.  m.  vidi  ^ikungjed. 
Aikunajcd,  m.  (u  C  G.)  vidi  ^nkungcd.  Rj.  djedov 
djed.  vidi  i  r^akundjed,  t  sgn.  ondje. 

»Uer,  m.  (u  Srijemu)  der  Schiller  (WeinX  vinum 
helcohtm.  Rj.  Hilerasto  (rujno/)  vino.  vidi  Hljer. 
iifp.  vinoS. 

»Uernst,  adj.  n.  p.  vino,  schiUcmd,  Mroiu«.  Rj. 
vidi  ?iljeraflt.  v^p.  rujan  (adj.)  od  Njem.  acbillernd. 
hlla,  die  Ahlc,  cuhula:  tSilo  ka  ognjilo  (Jedno  sa 
d/upo,  ili:  jednako  za  jednako.  Poal.  352).  Rj.  — 
Silo  u  vretirii  (Kad  se  Sto  flitno  u  veliki  sud  metne). 
PohI.  352.  Proroci  Valovi  8lado5e...  parati  «e  ooiima 
i  Ailimn  po  «vom  obii^aju,  dokle  ih  krv  ne  obit  Car. 
L  1«,  28. 

šiljak,  Mljka,  m.  eine  kćlzerne  Alde,  subula  iifmem. 
Rj.  hHo  drteno,  t.  j.  Hiljaf*to  drrve^  ili  utrar  fcaira 
god  SfiHiljentt.  da  se  moie  njom  n.  p.  ftoiti.  up.S9BL 
dvvt.  ^ilj(''iLV  —  I§pilja,  drven  Mljak  kojim  m  fAaAa 
dva  kraja  n.  p.  na  ^atri.  Rj.  242iu  Praljak,  ^n^m 
šiljak  kojim  »e  i^nide  opanci.  Rj.  5<>4a.  O^  F*^** 
tfjeljati  jedan  mati  šiljak . . .  domisli  ne  t«  •■•  Mpi^ 
zavrti  dirtjaiui  u  oko  i  oflijepi  jra.  Npr.  148.  Gfe» 
da  mu  Jtfo  šiljuka  pod  kozu  ugje  (tako  je  nemiraai. 
P<»fl].  13(1.  i  il.ive  im  ( hajducima )  panauri  odnesa 
Turcima,  te  se  po  f;radovima  ntt  šiljcima  metnu  na 
bedcne.  Panica  2,  y4.  Šiljkati,  siljkont  ftodući  goniti. 
DaniOiiS  OPobI.  XVm. 

>i1IJiiinc.  n.  rf*w  Schicken^  miasio,  Rj.  vcrb.  od  6i- 
Ijati.  radnja  kojom  tko  ftilje  Kto:  Ne  vjerujem  da  će 
vam  je  (knjigu)  poslati  ...  a  osobito  ova  njegova  i 
nije  za  ndjunje.  .straž.   1887,  175. 

,«i1IJa.sl,  tidj.  zugejipitzi,  acutu«.  Rj.  vidi  i  ftiljat, 
šiljkaflt;  o.^iljat,  zao.^iljaAt;  oŠtrljnt,  zaoitrljaL  suprotno 
asarubnat,  zatuba?(t. 

^Itjnt«  adj.  Rj.'  vidi  Šiljast,  i  syii.  ondje.  —  Had 
^•a  Lcrni  prišt)  najviAe  žegu  (u  vrh)  usjalijem  šiljatijem 
groigjem  (n.  p.  Mpkom  od  puSkel,  Rj.  745b. 

Aitjati,   Siljem,    r.  impf.   Achicken^   m»7(o,  e/*.  »lati : 

Da  mi  sitnu    knjigu    napravimo,  ttdjemo  je  frradu  u 

Nik^i<'e.  Pa  je  šdje  Petru  vjereniku.  Rj.  silati  i  »a  « 

mjeMo  j*  (prema  aadnSnjem   vremenu   glnirola  slati: 

šljem,  gdje  š  stoji  radi  Ij):  šiljati,  odašiljati,  poAiljali. 

Korijeni  217.  i  v.  impf.   alož.   mza^iljati.   r.  pf.  sloL 

kad  stali.  —  On  (Sultan)  ptišiljc  na  Hosnu  vezira... 

7J»to  iiilje  prvoga  vezira,  da  po  Bosni  <^era  jaramaze. 

Npj.  4.  36f».  Ne  ^ilji  mi  sacmane  koralje,  da  ih  dere 

I  čooaniue  Jovo,   Herc.  KK)  (tiačmanu   koimlja   =   od 

!  postava  i  tovile.    Herc),   sa  ae,   pass.:   Kuriri  M  ne 

šilju  ftvuke  nef^fclje,  nego  samo  kad  se  dogodi  poaao 

:  za  oiih.  Strai.  18«7,  14. 

§l(ib6f«nje,  n.  das  Sehildicach-xUheHt  Statio.  Rj. 
rerh.  od  §iljhot^iti,  koje  vidi. 

Niljb4elti,  SUjboCim,  r.  impf.   Schildirat^he  stehen, 
sto,  aum  in  »tatimie.  Rj.   Inii  sUjbok   (8childwacbe), 
.^traUti. 
j      .silJbOk.   ^iljbćka,  m.  fli«   Schildvvache,   milčs  in 
I  stationt :  •'ttitio.  Rj.  vidi  stražar. 

siljbokikna,  f.  f^i  Htrtdsira.  Rj.  ^iljbok-ana,  od 
Njem.  Sehild>vache  i   Turske  (h)anR.  isp.  ajmflna. 

AllJ^ić*  m.  dem.  oti  feiljak.  Rj.  —  ."^to  w  u  Tećo 
govori,  ujutru  se  ue  spominje.  (. .  .  od  uceo  nož  pa 
gradi  sm  male  šiljeiće;  kaa  ga   oni   zapitaju  ^  6e 


m^^ 


—  59d  - 


Slpcr-poana 


mu  to,  A  on  odj^Tori:  *Dn  Itiramo  u  nos  onome  koji 
bi  »Domenuo  za  ono  Stoj«  »inot*  govoreno-, 1.  Poal.  HO), 

Mljeir.  *».  «'»  janger  \\'ul(lcr,  iin>.«  juv^nis,  Kj. 
mlad  oran,  —  riječi  n  tulim  nust.  kod  ćepOeg. 

sUjoi^vira,  f,  ein  jun</eft  Srhn/]  opts  jurcniK.  Rj, 
tnhuht  orcft. 

iiljflr,  m.  vidi  Mler.  Rj. 

siljora.st,  adj.  vidi  fiilenifit.  Rj. 

»lljež,  f.  {coll)  jnnge  S'^hftfe  (hcidtrUi  Gesdtiechlit), 
oivs  juvcueA.  Rj.  mladi  ofrioci  i  mlade  ovce.  jedno 
od  logu  Ailježe. 

sllJ6ic»  Silj^Žeta,  «,  ein  jange*  Stark  Schnf,  o*>i^ 
jucenis.  rf.  uliotkji.  Rj  coll.  Šiljei.  —  t^iljeie  se  (liuinu 
oApurito.  Rj.  4m:11>.  u  nroije(*e  japnjo,  u  JMcn  siljeie, 
na  drupro  proljede  dvizu'ji,  k  na  Lrc<^e,  ako  se  ne 
ojagnji,  onda  je  ubotka.  Rj.  7'J4a.  Uogjo  k  ovrama 
i  uagje  ib  sve  na  lirojn  i  na  miru  . .  .  »Kad  hi  y,uao 
ovaj  ^oban,  ovde  ;:de  leži  ono  cnio  šilješe  ima  u 
zemlji  pun  podrum  F^rebra  i  zlata.«   Npr.  12. 

NUjkhnjCi  n.  trrb.  od  Siljknti  (i  t*e|.  rndnja  kojom 
tko  šiljka  II.  p.  vohi,  i  kojom  ne  Hljka. 

^Iljkasf,  <tdj.  riđi  ftiljiut.  Rj.  *  ntfn.  on^e. 

sipkAsI,  m.  pl.  l.  j.  opani'i,  sitgeA^iiUt^  cuapidaUt.t. 
Rj.  siljkuFft  opuHci. 

AUJkaf  i,  ^iljkani,  r.  impf.  -  1)  »i{jkom  bodut^i 
goniti.  DaniiS«?,  DPosl.  XVUI.  --  Drial*  silom,  a 
aijkaV  da  uiOL-e.  DPohI.  2(J.  Množi  eiljkuJH  ro/<i,  da 
mali  su  orači.  *>3.  —  2)  m  w,  refleks,  SUjkati  ae, 
bojti  ae.  u  Sarajevu.  l)r.  Gj.  .'*iunnip, 

oime»  m.  hup.  od  i^imun.  gen.  Sima,  voc.  Šlme. 
—  A  to  vidi  Ame  laltinlnl^  Npj.  H,  547.  takva  hi/p. 
kod  Me. 

»tntja«  f.  (u  Booi)  vidi  majmun.  Rj.*  Lat,  simio. 
vidi  i  mojemuD. 

fiimUir,  u  ovoj  zagoueci:  Ja  umjah  »twi^ir,  pod 
livadu  pod  Aim^ir,  nnvrnni  ne  kordovan,  ixoba  mi 
Hmišir,  pod  livadu  pod  ^ini^ir.  Rj.  odgondljuj :  Snijeg 
kad  panc,  pa  kad  udari  kiša  te  ga  rastopi. 

šTmln,  f.  (u  Hrv.l  vidi  §indra.  Rj.  —  Te  a  Misir 
b'jele  dvore  gradi :  teniclj  me<?e  od  dragog  kamenja, 
Hmlu  te^e,  u  zlatu  je  me<^o.  Herc.  12G. 

Slm^lr.*  m.  der  Bucfif^haum,  huTua  iiemper  virens. 
Rj,  biljka,  vidi  buH  3,  rar(5eln,  zelenika  2.  —  Poaa- 
di^u  u  pustoj  zemlji  jelu,  brijent  i  šimšir.  U.  41,  19. 
Sjedištu  ti  gradile  od  slonove  koati  i  od  simiira 
s  oatrva  Kitejskih.  .lezek.  27,  B. 

.sinislr-kA.su,  f.  ^imiiirova  karika:  Kad  ponesem 
Himštr-kam  kii  grlu,  ćini  mi  ne  9iodiif-gvo^.gje  na 
grlu.  Ri. 

himsirov,  adj^  von  Buchshaumf  burinufi.  Rj.  Ho 
pripada  šimširu.  —  .^im^ir-ka-^a,  šim^irova  kašika. 
Va.  83%.  Jedina  vrata  drva  šimsirova,  druga  vrata 
od  «ruu*  žežene.  Herc.  182. 

^ini>irovina,  f.  BuctisbaundioU,  lignum  buxi.  Rj. 
drro  šim.iiroro, 

^  Slmon,  m.  ime  mu&ko.  vidi  Simun,   Simeun.  hi/p. 
Hinie,  —  i^Umuna  inkat'  po  Zadru.  DPo**l.  121. 

Sina,  f.  (u  brijemu)  die  /i*«<:(Hcliiene,  ferrum  quo 
rotae  vinciitntur.  Rj.  »a  točku.  —  Moroklinac,  klinac 
kojim  Be.  kina  prikiva.  Rj.  StiSb.  Ova  ho  karta  pruža 
samo  dokle  dopirn  željezničke  6ine.  ZIok.  68. 

Siadnit  f.  (coiI.)  die  ScJtindfln,  scandulae.  Rj.  vidi 
Simla.  jedinica  Sindrika.  —  SiL^ovuk,  bukova  daska 
08je6)na  kao  šindra.  Rj.  U34b.  Kude  hu  pokrivone 
dukom  (sindrom).  Danica  2,  100.  Krov  joj  je  (crkvici) 
visok  i  »trmen.  a  pokrivać  —  »itna  gruničcva  sindra. 
Zim.  n. 

i^indr^liju,  f,  zgrada   pokrivena   Modrom.   M.   Uj. 

Mili('-i>vid  —  ŠeljaO.ke  ku<^e Ima  istina  i  poneka 

Hndralija^  ali  bu  druge  krovinjare,  lubnioe  i  kulake. 
Zim.  173. 

^kndrlk«.  /*.  die  Schindd,  gcandttla.  Rj.  jedinica 
onofjH  što  zuaći  iindra.  dašrica  n.  p.  xu  pokrivanje 
kttća.  —  Podvlaćak.  Rj.  i)li>b(*iru/nA((  koja  se  podvuče 


pod  dmge  dvije),  Skudla  je  Vrai^a  i  uŽa  od  nindrike 
i  J^iUioIika.  Rj.  miB, 

»inik.*  Ainlka,  ni.  (u  Herc.)  ein  Otireitiemagjif  men^ 
sttrae  getuM  (od  deset  oka).  Rj.  iitna  mjera,  vidi 
bagaA.  —  Od  »inika  vftri6ik  (u  pripovijeci).  Rj.  Ma. 
Pa  ću  ti  onda  pokloniti  sinik  prosa.  Rj.  !Žl2a.  Oprigam 
mu  Hinik  priganica.  Rj.  4r>4b.  Dobro  ti  je  rodila 
Scoica,  ftvalco  zrno  po  sinika  dalo.  Here,  335. 

.slnfi*r.  T".  (u  voiv.)  der  Schiuder,  qui  peca«  mor- 
ticinutu  deglahit.  Rj.  koji  mrcine  dere.  vidi  Živoder. 

A)ntorov,  adj.  des  iH-UimUrs^  ejus  qui  peeus  morti' 
cinnm  dcglulnf.  Rj.  Ato  jtripada  iinteru.  vidi  £ivoderov. 

siBti^rski,  adj.  Schindcr-,  zfov  šinter.  Rj.  ito  pri^ 
pada  ginierima.  vidi  fjvodcrski. 

slROti,  Alnem,  r.  pf.  Rj.  .!ii(b)nnti  (u  StuUija  i 
Aibnutt  i  minuti),  r.  pf.  sloL  o-Ainuti,  prioAinuli,  pri- 
šiniili.  V.  impf,  «ibali.  —■  I,  1)  cinen  Buthemttreicht 
VeitHi^ienhir.h  veracteettf  caedo  virga,  flugcHo.  Rj.  sinuti 
koga,  udariti  ga  šibom,  —  Pristao  ka?  ^ipka  uz 
bubanj.  (Turski  bubnjari  u  lijevoj  nici  drie  Sipku, 
pa  kad  bubanj  sprijed  udare  maljicom,  onda  ga  i 
oetrag  šinu  šipkom).  Posl.  263.  S  njime  šinu  o  stiui* 
studenu,  pn^  njemu   ^elo  na  petero.   HNpj.  4,  \i^, 

—  2)  ujesti:  {toganar  ga  .nnt^.'  zmija  ga  sinula!  A 
kakva  je,  sinula  je  guja  I  Rj.  —  1/,  sa  ae,  refleks, 
n.  p.  nn  xendju,  sivh  hinuerfen,  jnojicere  fte,  Rj.  kao 
baciti  se, 

.sip,  trt.  (u  rSumail.)  —  J)  ono  gvožfge  Sto  se  na 
njega  uabij«  ere/a  ili  prijevoruica,  te  ae  o  njemu 
objesi  katJinac.  Rj.  —  2)  acies^  cuspis,  muvro,  acumen. 

—  Gunduli«^:  f^prijed  mu  i/.idc  sip  proz  ple^L  Htulli. 
vidi  3  .tik,  ftiljaV,  vrh.  šip.  6ipak  5.  Korijeni  312. 

Sipuk.  čipka,  m.  —  J)  (u  0.  O,  i  u  primorju) 
Granatapfet,  malmn  granaium.  Rj.  vidi  glavata,  Ijulak 
(ljuti  nipakl,  mediin,  paoovni  (.Mpuk),  pukla^,  Bladuu. 

—  Uoka  je  zemlja  zdrava  ...  u  njoj  rastu  limuni, 
uarau6;,  sipvi  (Granataplel),  smokve  i  masline.  Kov. 
33.  —  2)  (u  Lici)  (fer  Jtosenstrauch,  rosae  frutex, 
Rj.  vidi  Mpćanira,  ruža.  —  S)  (osterr,  Hetsdiepetsehe) 
dte  Hagebuttc^  fructus  (hacca)  rosae  caninae :  lakcaio 
zube  kao  lisica  na  šipak  (Poal.  li>4).  Rj.  vidi  dipurak, 
avrbiguz.  ~  4)  lio<5eft,  Sipak  I  (Od  toga  nema  niSta. 
PoaL  342),  eine  Feige,  u;ira  niditn  darans^  non  auferes. 
Rj.  vidi  DJaka,  cic!  hoće6  batinu.  boće&  brus,  lioif'eA 
kijakt  kaže  se  nculjitdno,  kad  se  što  zakračuje.  — 
Svaki  bratac  sebi  za  užitak  a  krajini  šipak.  (Potisku, 
kad  je  krajina  —  granica  —  1751  godine  ukinuta). 
Po-sl.  277.  —  S)  u  junca  ono  na  vrh  roga,  žto  pt»ftlije 
spadne:  jo.^  mome  volu  ni  šipei  nijesu  spali.  Rj.  Mp* 
šipftk  ■'i.  Korijeni  312. 

Hipaa,  m.  tuftcl  Giupanna.  Rj.  ostrvo  u  Dalmaciji, 
hipar,   ftipiira,   »i.  Kj.  kgp.  Aiparac.   dem.   .^ipari^ić. 

—  J)  oko  Dunava  dolje  od  Poreća,  der  mannlictie 
Hausen^  h two  mas,  Ri .  moruna  m aškoija  roda.  — 
2)  kaže  se  i  poodraalu  djetetu  muškome.  Rj,  isp» 
djećak,  djećko. 

šipftrae.  SipArca,  m.  —  i)  hyp.  od  fiipar.  —  2)  [u 
Jaeeuici)  klen  manji  od  oke.  Rj. 

hlpjlW'ir,  m.  dem.  od  Siparac.  Rj. 

isipenluk,  m.  ridt  JipOi&te.  Rj.  ^ipi^a-luk.  naša  riječ 
sa  lamkim  nast.  i»p.  takc  rtjeći  kod  bezobrazluk. 

hlpćani.  adj.  n.  p.  zruo,  (hranntdpfel-,  mali  gra- 
nati. Rj.  što  pripada  šipku  J. 

skpj^aniea,  f.  (u  Lici)  die  Rose,  rosa,  cf.  ^ipak  3, 
ruia.  Rj. 

»1||£feai  f.  dem.  od  gipka.  Rj.  ~  8rdaika,  u  Ounku 
ona  siphica  ftto  na  njoj  stoji  cijev,  Rj.  7088. 

Mp^L^^to,  n.  (u  C  0.)  das  HeJtaliniss  fiir  dm  Ij*tdf- 
stock  on  der  l'^lintr,  locus  virgae  Kclupcti  iuaerendae, 
ef.  eipiialuk.  Rj.  mjesto  »a  pušci  gdje  stoji  šipka.  — 
riječi  s  lakim  nant.  kod  bliit'iAte. 

&lp<^r-pinna,  f.  u  pripjevu:  PoAotaloje  pet  gjevo- 
jaka:  šipcr  peana,  iikom-bojana,  '\  ^\xi^\^n^^  mimo- 
prosava,  peta  gjevojka  vipiruzana.  Rj. 

34 


sipiiit 


—  630  — 


šišati 


Hpllat  ^\i\\ii,  M.  n?.  —  t)  n.i  razboju  one  dvije 
đa&Ciee,  sto  drže  bruiln  r.a  zfibrdnjnču,  Hj.  —  Zabrd- 
njfiČa,  im  razboju  Icao  raala  gredica  5lo  »toji  odozgo 
|ireko  atativica,  te  o  njoj  vise  Htpili4  i  brdila.  Uj. 
164b.  —  2)  (u  Hrv.)  kad  se  drva  užUjebe  jedno  u 
drugo.  Rj.  —  USipiliti  t  j.  brvna,  cf.  šipiln.  Rj.  795b. 

šlpUHK  Hm,  V.  impf.  zitmmmenfiigeH,  coagmen- 
iare.  Rj.  .iipilili  hrtna,  IdO  uffhbljaVfUi  ih.  t'.  pf. 
slož.   n.^ipiliti. 

Slpllo,  «.  (iie  Anshohln7ig,  HohlkfMe,  canaliodu^, 
cf.  nsiipiliii.   Kj. 

šipitjrnjc.  71.  rerh,  od  Mpiliii.  Kj. 

hipku.  /.  Kj.  Mb-fea  (osn.  a  šibu).  Clnn.  21«».  b  rc 
pretrorilo  pretf  k  «  p.  —  J)  tlic  liuthe,  rtrgu.  Bj. 
vitli  šiba  I,  i  nffn.  iumIjc  —  '•£)  n.  p.  olova,  zlata. 
ein  t^hlngltin  (Hlei),  rirtju  phtuihi.  Kj.  ovamo  će  ići 
ovaj  primjtv:  Ako  li  tra  sablja  ne  -»ijetV.  na  njemu 
HU  šipke  od  celihrt,  ndri  njcpa  i'elikli  nndžnkuni.  Npj. 
3,  387.  —  3)  pu&OauB,  tler  Ladet^iock^  virtju  gfuntii 
pluinheai  nnitjemlae.  Kj.  vidi  bnrbija.  —  Travljaća, 
uckakiiv  zli  priU  .  .  .  ftiid  pn  najviše  žegu  lu  vrh) 
UHJalijem  žiljalijeni  }rvožjyein  in.  \i.  stpko$»  od  ;>u-šfc<). 
Rj.  745b.  —  4J  Imbujarska.  vidi  šibalo,  i  Hyn.  ondje. 

—  Pri(*tao  kao  sipka  uz  bubanj.  (Turski  bubnjari  u 
lijevoj  nioi  držo  .npku,  pa  kad  bubanj  sprljcd  udare 
maljicom,  onda  gti  i  osmip  šinu  šipkom).  l*osI.  y*>2. 

—  ii^  bunar?»ka.  i>p.  iiba  3.  —  Tulija,  ono  ffvožjge 
najipci  od  pjermc  o  kouie  jo  olijfsen  kabao.  Rj.  755a. 

^tpi^dor  (vojvodaJ.  m.  («t.)  cin  poctincher  Eigen- 
nnme  »n  cinetn  Aoti^risrhen  Gcdirhtc  mit  AnupiKlunff 
auf  žib,  q.  d.  der  Strauchdtirrhhrerhrr  (tiuf  dcr  inu- 
thiaeji  l^lucUt):  (bio  j' glavpm  Sipoder  vojvoda,  ono 
ti  le  BUfijen  gjuvefrija.  Rj.  f^ipo-der.  iimišljcno  ii»e  u 
šaljivoj  pjesmi  kojim  »e  šihn  ttn  ?ib:  koji  je  hještt'i 
junački  kroz  šib  prodirao.  —  tako  hIoš.  riječi  kod 
grebodtT. 

šlprag,  SiprjSga,  m.  (u  Srijemu)  vitli  Sib.  Rj.  i 
Ževar  '2,  i  sj/n.  ondje.  coll.  Sipražje.  —  riječi  s  takim 
nant.  kod  krćiig-. 

štpraskn.  f.  {u  Kačk.)  kno  Sibljikii.  Kj.  .^ipraž-ka 
(promijenirši  ne  f.  pred  k  n«  h).  om.  h  ftiprag.  Oan. 
yft9.  vidi  i  Mba  1,  i  ffijn.  ondje.  —  za  nast.  ij^p. 
bilikn. 

sipraljr«  n.  (u  BaČk.)  coll.  vd  ^iprag.  Ri.  vidi 
^ibljak,  I  Ki/n.  ondje.  —  Te  se  od  opalopa  liSoa  i  od 
oborenijeh  »tarijch  drvcta  i  šiprnzja  na  DPpUm^ke  i 
vulkantike  tavane  nasUgali  i  vegelabiini.  Priprava  I0(i. 

NipAmk,  ftipnrka,  m.  (n  Srbiji)  vid*  Sipak  3.  Rj. 
vidi  i  svrbignz. 

sipilrlkn.  f.  (\\  (-.  0.)  dr\'o  bodljivo,  kao  ruža,  eine 
Art  Struurh,  frutirin  genu^.  Rj.  isp.  ^ipak  2.  —  sa 
nn^t.  !>;>.  aptika. 

sipiirina,  /".  Kj.  vidi  ^apurina,  Sepiirina.  —  1)  der 
Stfhtgel  der  TviHhen  heranht^  sr-npnA  itivic,  cf,  oso- 
bina. —  V>  riđi  okomina,  komuiina.  Rj. 

sira.'  f.  der  Most.  mustum,  cf,  m'iiM.  Kj.  vidi  i 
mnatikn.  mual,  vinkot.  —  IzgnjetVno  grožgje  su  širom 
Kiijedno  zove  ac  kljuk.  IMh.  78. 

šlr^J,  IH.  (u  Srijcinnl  vo  koji  u  širina  Ijera  rogove. 
Rj.  riđi  birvolju.  —  rijei'i  ft  takim  ti««/,  kod  dogo^jiij. 

^lrajtls<,  adj.  n.  p.  vo  ili  krava  n  kojega  rogovi 
rastu  u  širina.  Rj.  omi.  u  ^iraj. 

»ir^nj**«  II.  dan  Jireitmavheu.  dilatatio.  Kj.  verh. 
od  U  Sirili,  21  mirili  »e.  —  1)  radnja  kojom  tko  Uri 
što.  —  2J  Htanjf  kojf  hivrt,  htd  H'  što  širi. 

j^irellnk,^  m.  J'ahvhheit,  fal>tnm.  Kj.  laćnofit. 

šlrimlef,  t'ldi  Mrom.  Kj.  adr.  —  AV  udari  Ijfki 
Wu8tAJbc*e,  širitnive  s  vojskom  udario.  HNpj.  3,  iH3. 
l^rimire  i^otu  ispustio.  4,  2<)8. 

širina*  f.  {acr.  .^Irinu)  dic  Jfre.ite,  Intitado.  Rj.  — 
/ban  nije  oknigno,  negn  je  u  širini  plof^an.  Kj.  'Jfifib. 
Mahnijka  je  «  širinu  m  dtfbre  šake.  Kj.  H48a.  Siraj. 
vo  koji  11  širina  Ijera  rogove.  Rj.  H4(hi.  Ho«io(^e, 
bosioče,  u  širina  tašti.  Npj.  1,  7.  Srbija  \mIx  tzmegju 


iri  i  4'>  slepenii  širine,  i  37  i  4i)  dužine.  Uaniea  2, 
'i7.  Prolazi  tu  zeudju  u  dužinu  i  u  širinu.  Moja.  I. 
13,  17.  Načini  sto  od  drveta  u  širinu  od  lakta.  II. 
37,  10. 

iirit,*  m.  vidi  ^erit.  Rj. 

siriti,  »Tt^iti,  r.  impf.  Rj.  v.  2>f.  stloz.  pro-Siriti,  raz-. 
V.  impf.  sto:.  pro-Mrivati,  raz-.  —  J)  hreitt'n,  dilato. 
Rj.  —  A  on  pogleda  i  pozuade  svoju  Rcaini  najata- 
riju:  rake  sire^  n  lica  se  ljube.  Npr.  10*>.  —  2)  sa 
He,  rejleks.  sich  ansbrcitert,  e^tendi,  fjrfninlhun,  jnctare 
se.  Rj.  —  Siri  .<(•  kao  paun.  Posl.  3.V2.  Plodio  ti  se 
u  zeiidji  plod,  f^tado  ti  se  širih!  Kov.  126.  Krajnje 
se  »u»  širi  t*  -au  .  lutor.  20. 

hirnk.  nir^ku  (.^IrokT,    comp,  Hri),  adj.  hreitf  latuft, 

Rj.  —  U  sud  vrata  široka,  nli  hu  iz  suda  uska.  Posl. 

337.  Ima  V  što  šire  ud  mura?  Sive  ji'  nebo  od  mora. 

Npj.  1,  l'JG.    Kopajte  mi   raka   u    polju   široka,   dva 

I  koplja   široka,    SeUrt    du^ai^kii.    I,  .'W3.   V  visinu   da 

'  ve(;ega  nema,  it  plei'iuut  pošircffa   nema,   k.'iko  li  je 

lice  u  junaka!  %  "i'lH.  Za  zdravlje  njegova  Mada  Širo- 

I  kofpt,  i  rala   dubokoga!  Kov.   119.   Istorija  ic  ovoga 

'  prijevoda   i   duga   i   široka.   Nuv.  Zav.  1.    Koliko   »e 

ovnj  posao  iMni  Uisjiu  toliko  je  i  jo?  vi.^e  širok  i  du- 

gin^ak.  Npr.  HI.  UgjiLe  na  uska  vrata;  jer  ftii  široka 

vrata  i  širok  put  »-to  vode  u  propast.  Mat.  7,  13.  Da 

j  će  to   djelo   obogatiti    na5u   književnost   namijenjenu 

I  širim   kraijovima.    Rnd    13,  1(19.  —   adv.  Vojvoda  je 

,  Pelar  Moler  imao  običaj  o  ftvućemu  pisati   dugo  i 

:  široko.  Rj.  3ii>i}ii.  I>n  mu  ralo  ore  u  duboko,  a  stado 

j  ide  n  široko.  Kov.  120. 

I  >iirok(>,  f  pl.:  Pocmilio  Perović  Đatrića  u  Široke 
u  pleme  Uanjanjc.  I?j, 

širuni,  u.  p.  otvorena  vrata  širont,  wćit^  lat^e;  idn 
'  ljudi  širom,  (jedrantjt,  catervatim.  cf.  sirimice.  Ri.  riječ 
I  upravo  u  t>.  patUia,  drarjoga  padeža  i  nemajući,  u 
£nat:enju  adverbijalnom.  isji.  Sint.  67b.  —  Jape  vrata, 
t.  j.  stoje  otvorena  širom.  Rj.  247a.  Vita  jelo,  pusti 
širom  grane,  aačiai  mi  zaručnici  hlada.  Npj.  3,  5^1. 
Hai  ae  Turska  ra.^irila  širom,  a  (<rna  se  gora  aiijea- 
nila.  4,  330. 

sirun,  m.  (u  Dubr.)  nekaka  morska  riba.  Art  Meer- 
/iV(7*,  piscis  (ptidam  marinu^.  Rj.  gemcincr  Stovker, 
tracbarus  tradiurus  Vastdii.  Rj.'  /?*<y*i  rijeć.  Osn.  174. 

.^irvolja,  ih.  vidi  Siraj.  Rj.  &ir-volja  (dragoj  poli 
osn.  u  vo?) 

sls.*  »I.  gvozden  ražanj.  Rj. 

Niša,  f.  —  1)  velika  upletena  bora.  M.  KrkljuS. 
vidi  damižuna.  —  2)  kad  je  doSIa  u  obiCai  »Ui»ela- 
Frisur,*  prozvali  su  je  u  Ku«tajniri  šiša.  m.  Krkljui^. 

nIšA^'C,  SisAMa,  «.  vidi  SiAe.  Rj. 

»ilšak,  siAAka,  »n.  —  i)  dan  eru'achtene  Fiillen 
(dem  man  dir.  Mahne  siutzi),  pulli  etpiini  fienu-t.  Rj. 
odraslo  idrijche  masko  kojemu  se  šiša  griva.  —  2)  tu 
Hjelopavl.)  (.'rnogornku  i  Uereegovai^ka  kapa,  koja  fu* 
n  Srbiji  zove  kariklija.  Kj. 

sišitkiiiju,  /'.  eine  junge  cncocftnene  StuU,  etfua 
jupenli*.  Rj.  tMlraslo  idrijebe  iefinko  kojemu  ae  kika 
grivfi. 

AišAna,  f.  vidi  SelSnna.  Kj,  *  ont^je  sijn.  -—  I  do- 
bvati  hurršli  šišanu.  Kj.  8<h.*b.  Za  pojas  mu  dvije 
pu-ke  male.  a  u  rnke  re2cna  šišana.  Npj.  4,  ir>H. 

.sisanje,  n.  dax  Stuf^en,  Ahneherenf  detanitio.  Rj. 
verb.  od  5i§ati,  koje  vidi. 

sisikrien.  si.sarkn.  f.  vidi  Ae-inrica,  fiefiarka.  Rj.  vidi 
i  ftiika;  babuAka. 

si>nti,  žlnfun.  r.  impf.  ahftrjierm,  toudeo.  I>a  mu 
šišam  sina  milosooga.  Kj.  š(.^ati  koga,  niriri,  t/c"  *  *"•* 
koHu.  r.  pf.  ,slo£.  oAiSati.  —  Šišano  kumstvo,  n  kome 
kum  djetetu  \cć  poodraalu  sijei'e  koftu,  Rj.  3lfta. 
fkafito  i  Hri5<?ani  Ttireima  šišaju  djeca.  Rj.  840b. 
fSisobrk,  koji  šiša  t.  j.  podsijeea  brkore.  Rj.  841a.  Ali 
si  mi  pranicu  šišao'f'  (Kad  koji  koga  zovne:  kume,  a 
nije  mu  kum).  Posl.  10. 


SlSatovae 


531  — 


fikloea 


SlŠntovnc.  ŠlUt6vca,  m.  namastir  u  FruSkoj 
(lOri.  Rj. 

^  Sisatovnt' kT ,  adj.  von  J^i^tovac.  Rj.  nto  pripada 
Sisatovffu. 

1.  sisi*,*  §15eta,  m.  eine  {JlomtjUo-)  Flasche,  am- 
pnllae  genuF.  Rj.  hoea,  Rialtlo  od  rozolije. 

2.  sise*  &i5eta,  n.  em  jurtfies  FiilUn,  drvt  man  die 
MiVme  gesrhoren,  puUi  e<iHini  gtnm.  cf.  šiAak.  Rj. 
mlud^  šarijehe  kome  se  ošišala  griva,  iridi  »»iSaće.  — 
Namef^e  »o  kno  Siše  na  rudu.  {Kud  ee  ko  uple<5e  i 
trtM  naprijed  pje  mu  nije  mje«la).  Posl.  189. 

sisf*iijc,  n.  vidi  dažjgenjo.  Rj.  vidi  i  rti^uljanje. 

sisitcIJ,  H).  rf.  kum.  cf.  Aižati.  Rj.  koji  šisn  dijtte 
prvi  put.  —  hoditelj,  spasitelj,  prema  lijem  riječima 
mće  načinjena  i  šisiieij  fod  sisati).  Ortn.  218. 

hishi,  M.^,  r.  impf.  {u  Pod^or.)  vidi  daidjeti.  Rj. 
vidi  I  fti^ulj&ti,  1  81/u,  kod  daždjcti. 

§Kkii,  f.  —  1)  der  Gallupf'ci^  galla,  cf,  §i-Wica. 
Rj.  1  sj/n.  ondje.  —  Trn  mu  pod  rep  (i  borova  Se- 
larka).  (Mjesto  šesnrka  govori  se  i  štška).  Posl.  32!. 
[Plije  kao  ši.šA-d.  D Posl.  96.  —  2)  }Au]e^*.n  mjcSinu  katl 
Ipoalije  šil^anja  prodaju,  zovu  sifikom.  >Je  U  to  .štj^^ei?« 
l%Je9t«.   kE  onda  je  duplo  vrijedna«.  J.  Bogdanović. 

fil&knnjc.  n.:  Veće  ide  b  dikom  u  iiskaf^etU  vis- 
'kanje  u  vra£ko  sigranje.  Rj. 

^KkAti,  »iSkam,  r.  impf.  dijete,  eiHHMnfern,  be- 
schicichtigenj  »opire.  Rj.  kao  uspavljivati,  utje&avati 
1,  miriti,  r.  pf.  uSi^kati.  —  Pod  bajrom  se  dorat  po- 
mamio,  šiška  dom,  a  njim  se  prigovara.  HN'pj.  3,  432. 

^Ij^ko.  m.  djeca  kad  se  oSifiaju,  jedno  drugom  reče: 
»ti  si  kisko.*^  J.  BogdaDovi6 

SiSmauin.  m.  ime  mmko.  —  Ougje  nema  za  mene 
Kjevojke,  o»ini  jedna,  moja  etara  majko,  a  pod  dvorom 
kralja  Sišmanina.  Npj.  2,  331.  od  toga  imena  hvp. 
SiSo? 

Vi.^iniS,  M.  (u  HfT.)  vidi  alijepi  mU.  Rj.  tidi  i 
Ijilink. 

sUnjaiijo,  n.  (u  C.  G.)  vidi  orvanje.  Ri. 

M&Ojatli  SiSnjam,  (u  C  0.)  vidi  orvali.  Kj.  v.  impf. 
tražiti  što  eavirujmii  tamo  i  amo.  vidi  i  eunjati,  lu- 
njati. 

fiT.snJavac,  JilSnjavca,  m,  (u  0.  G.)  der  herumstobert, 
qui  ijuacritat.  Rj.  koji  šisjija. 

Siso,  t)i.  mu^ki  nadimnk.  Kj.  itfp,  i^išroanin.  —  /a 
rJnoga  vremena  bio  je  u  Troiio^kom  prnjavoru  neki 
Mihailo  Siso.  Rj.  ttOOa.  Poklonit'  je  mome  zetu  milu, 
po  imenu  .s'i««  Omer-agi.  Npj.  4,  316. 

.t^isobfk,  rn.  (u  C  G.)  koji  sisa  t.  j.  podsijecA  Itr- 
kore,  Rj.  RiSo-brk.   —  tako  sloz.  rijeci  kod  bjelobrk. 

hljiiiljn«  f  vidi  opipaća.  Kj.  rinuva  losa  (čokoi),  na 
kojoj  grozgje  potjera,  ali  u  crijeta  opadne  (ospe  ae). 
.—  kiiulja  (oso.  o<l  koje  je  kiMiti  t.  j.  daždjeti).  Osn. 
13.3.  rijeci  »  takim  nnid.  kod  bnkulja. 

hi.sAljHDJo,  n.  indi  SiSenje.  Rj. 

i^lsćlljati,  Sicilija,  v.  impf.  (u  Podgor.)  riđi  Sišiti. 
Rj.  riđi  i  daAdjeii,  i  si/n.  ondje. 

sili,  Uljeni,  V,  impf.  (part.  paiw>.  51ven1  n^r/teT*.  »mo. 
Kj.  ima  i  §v?n,  Rv^na,  .Sv^no.  Rad  G,  5il.  /.  pregj. 
ith,  JI.  preqj.  6lm!i,  zapovj.  Slj,  prilog  jtregi.  Aiv, 
liiv^i.  /.  prtf(ici\  fto,  fe*ila.  r.  pf  fdoz.  nik-ftiti,  ob-,  od-, 
po-,  pod-,  pre-,  pri-,  pro-,  ra(z)-,  na-,  u-,  za-;  ispre- 
livati,  ispn-Mvftti.  r.  impf.  »los.  na-MvatI,  ol)-.  po-, 
Itd.  —  Petljati,  rgjavo  Ato  radfti,  osobito  ^tti.  Rj. 
41)lšb.  Tipa  na  tipu,  krpa  na  krpu,  ni  konreiR  itreuo, 
ni  iglom  bodeno?  (kokoA).  Rj.  74(>a.  Jedna  veze,  druga 
plete,  a  lre<?a  pjevajutM  prćiju  kije.  Npr.  III.  Krojač 
kad  Htane  »ifi,  ne  šije  koneima,  kakve  rukom  napipa. 
Pift,  67. 

»tlva{*T,  d@,  ae{j.  n.  p.  igla,  Nah-,  autorius,  ad  su- 
endum,  Rj.  Ho  pripada  Hranju.  —  Padne  mi  na  um 
da  imam  n  zubunu  jednu  sivrttH^  iglu.  Npr.  162.  takta 
adj.  kod  brijari. 

^Ivatlea,  §)ra(ka,  /.  hiitk^a,  igla,  die  Ndhnaddt 


aciis  sutorius  (ad  suendum).  Rj.  —  za  nast.  u  Sivatka 
isp.  rijeci  kod  krupaika. 

šl višnje,  n.  verb.  od  Siti.  vidi  šijenje,  5venje.  — 
Od  predenja  i  tkanja  do  šivenja  ima  veoma  mnogo. 
Priprava  142. 

sivefn,*  Aivetil,  ti.  pl.  die  tnelen  Zdpfe  der  Tilrkinef\^ 
niu'Jalue  capillorum  apud  femivan  Tarciras:  Jedna 
glava  Iridertet  Kiveta.  Rj.  oni  mnogi  perčini  u  Tur- 
kinju. 

skftf,  Skiifa,  m.  (u  Srijemu  po  varovima)  i^tdt  Savolj. 
Rj.  I  si/n.  ondje.  }iud  za  vodu,  —  od  Lat.  scaphium. 

škjkkljrinje.  »I.  vidi  ekafcljnnje.  Rj. 

skikkljntr,  škiikljam,  vidi  i^aktjati.  Rj.  vidi  i  Ska- 
kljili.  i'tknkljili;  galicati. 

šktkkljoiije,  II.  vidi  Okakljcnjc.  Rj. 

ski^kljiti.  kljTm,  tidi  likakljiti,  Kj.  vidi  i  škakljati,  i 
stfn.  ondje. 

ski^kljiv,  adj.  vidi  ćkakljiv,  Rj.  koji  ne  može  ška- 
kljanje da  podnosi,  vidi  i  tugaljiv.  —  Škakljiv  «uu 
oko  vrata.  (Rekao  Ciganin  kad  su  ga  ođaudili  na 
vje.S.'ila).  Posl.  352. 

sk&l»njn.  f.  (u  Bori)  vidi  aljma.  Rj.  vidi  i  ljutika 
(luk).  -    tuma.  Osu.  196. 

skihljii,  f  —  1)  vidi  Okaljtu  Rj.  rurja  rupa.  — 
PuziJH,  nekftkft  riba,  imla/i  »e  po  škaljnma,  Rj.  620b. 
—  Vj  (u  (J.  (1.)  komadi  od  kamena,  koji  se  u  zidauju 
me(*u  u  klak  ixmegju  kamenja  velikog:  I  pet  stotin' 
gjocc  iegp'adi.  što  mu  .ikalju  i  pržinu  vuku.  Rj. 

SkAljari,  Trt.  pl.  mjesto  (selo)  viAe  Kotora,  Rj, 

.škikmut,  m.  das  Hdffzen  eines  janoen  Hunden, 
gannitusr  stoji  ga  Žkamut.  Rj.  kad  mtttao  pašče  ška- 
muće.  isp,  Skmnutanje. 

skiimOlanJe,  n.  das  Biiffsen^  gannitio.  Kj.  verb. 
od  skaniutati,  koje  vidi.  i.^p,  Akamut. 

skamdtali,  ^ki\mu(^em,  v.  impf.  hiiffzen,  hdffen, 
gannio.  Hj.  mlado  pašĆe  škamaee^  kad  kao  viči.  za 
pga  kaže  fte  <?evkaii,  kevtati,  Stebiali,  Štektati,  ževkali. 
V.  pf  prosti  škamutnuti. 

.sknmdfnun,  AkamOtnem,  v,pf.  aufbciffzen,  gannio. 
Rj.  V.  impf.  .^kamulnti. 

^kaiij,  m.  Rj.  ^kanj,  Ski^nja,  m.  (u  Boi-i)  vidi  bIo- 
lica  I.  lij.*  t  »yn,  ondje.  —  isp.  Jjat.  »ramnuui. 

Nkitnjnc.  §kđnjca,  m.  (u  Hrv.)  vidi  kobac.  Uj.  ptica. 
vidi  i  pitjuga. 

.sknrAinbef,  m.  nekaka  bubina.  U  kojoj  ku(?i  ima 
mnogo  šknrttmheai,  kažu  da  neko  od  kuhana  ima  sa- 
krivcnijeh  novaea.  Rj.  —  lagja  ili  od  tugje.  Osn.  352. 

.skAro.  /.  pl,  (n  Slav.)  die  Scheere,  forfex,  cf.  ma- 
kaze,  nožice.  Rj.  —  Tugje:  škare.  Osn.  19. 

ikikrl^i.  sktirT^u,  «j.  pl.  vidi  svraćine,  Svračice,  u 
rude  »trahiji  kraj  koji  je  raHiasi.  govori  .««-  po  xjep. 
J{rv.  OAn.  H  Škare. 

skAhilu,  f.  (U  gornj.  primor.)  Schatnilc,  Rcrininm: 
I  .ikatulu  grožgja  od  Levanle.  Rj.  vidi  akatula,  kutija. 
dem,  škntulion. 

NkiMulien«  f.  dem.  od  Akatulu.  J.  Bogdnnovi(?.  vidi 
akatulim. 

^k^mbo.*  »k^mbcta,  n.  vidi  burag.  Rj.  icludac  u 
čivmčeta.  vidi  i  lapalke. 

^kiljn.  /*.  žensko  koje  škilji.  J.  Ilogdauovid.  upravo 
hup.  Skiljava  Jiena. 

sklljav,  adj.  idinzend,  connivenn.  Rj.  koji  škilji. 
vidi  ?.mirav. 

skiljrnjo,  ri.  verhal.  od  škiljiti.  Rj. 

škTIJota,  m.  muAko  koje  škilji.  J.  Bogdanović. 
upravo  Jnjp.  ikiljav  iSjv^ck.   takva  hyp.  inp,  Haj^eta. 

Piljiti,  .^kilJTm,  )'.  tvtpf,  blimeln,  conniceo.  Rj. 
Vidi  Žmirali  1,  žmiriti. 

.šklp,  ^ki'pa,  Ml.  —  J)  (u  Herc.  i  u  V.  (}.)  vidi 
karlifA.  Rj.  poveća  drvena  zdjela.  —  2)  (u  Bo<'.i)  ko- 
rito u  kom  se  peru  koSulje,  WasrMrog,  alveus  la- 
vando inuerviena.  Rj. 

SklAca«  f.  —  J)  britva  drvenijcb  kora,  ci'n  Taischen- 
messer  mit  hOUernen  Schalen,  cultelli  genns.  Rj.  takav 


iU#f«4e 


-532  — 


ftkffabttica 


fioiy-  Hto  H€  uoHt  U  tUeuUf  ima  gntoro  u  mmkom  iraju 
fuirodit  mtMrgtt  liruijojaiijt  ime.  vidi  \wkuta,  bi^flk, 
brirB  I,  lirilvft  I,  britvica,  keba,  kiulura.  —  Hj  pra- 
HtArA  jtuAkA.  J.  lUtKiitKtiović. 

j^klornnjr«  n.  ruli  klorauji*.  Hj. 

Aklfti'atl,  nitn,  r,  (r«/*/".  (U/ii  klomll;  Mator  kurjak 
Ako  i  ni>  ii)o/4t  iij^tit  on  opot  riklora  {Vt>»\.  175).  Rj. 
KJ,  Hv(^  nd  Ijutino  suhima  iklocu.  J.  [log<JHiiović.  r. 
/>;.  fcklorntili.  —  /niuViij«  (korijenu)  wrf(irafi  f'/ttb  o 
tuhjf  lupati:  Aklociili.  Korijeni  24fl. 

Aklfti*«,  fikliVti,  f,j)l.  (ti  llrv.i  od  ilrvetA  kao  kmelc, 
u  SUj  IM'  rni^'^u  konji,  kao  n  htikatijc.  eine  Ari  runft- 
fei*ncl  fiir  Vfndr.,  pedica.   lij.  vidi  kloc/). 

^klOcniill.  rni«in,  r.  pf.  —  itklocnune  (rvo*j2Jft, 
uhvati  Hp  liHita.  J.  Un^'tlnriovit^  r.  iuipf.  Aklocati. 

Akl&par,  Akrr»iK'«.  m.  dtr  Stich  iden  l'lohn,  iUr 
\VanBe),  rcHiiiji'i  ictun  n'w*>M,  puUr:iH:  iziMi  jiklopci 
po  njoiiiit.  KJ.  f/dje  iovjr.ka  ugrize  buhu  ili  Hjtniai, 
ntintune  iiklottar.  —  OSklop^ali  ho,  kad  iziđu  kklupci 
|M»  knine.  Kj.  •iK.'tb.  IvaJtii  da  mof^ti  i/ii^i  po  čovjeku 
n«kakvi  nklopri  kad  iiuKHzi  na  HU^reb  I'ft  "C  pljun<» 
u  nj.  Hj.  72aW.  Hlaitda,  f.  kao  Aklopuc^  n.  p.  kad  ujede 
kiunarac  lij."  Hlb. 

ftkUftkn,  /'.  vidi  Ataku  2.  Rj.  rifJ*  i  Aljnko,  »«/(. 
dtida.  .»f«)!  Ti/(  koji  He  opire  hrovi  čovjek. 

ftkftiin.  /".  (u  lloci)  koji /.avrsujo  kuku  ifini,  Permn 
die  ein  8iiift  Hrhtie>*»t,  pontrrmns  aut  pontreinn  ludi. 
]{j,  iHp.  dn  Mi>  igramo  ru/lH/n. 

AkMAtJi  ikolK^lja,  n(.  /)  Art  I'^srh,  pincis  gcnufi. 
Uj.  Hf.kakit  riha.  chonduntroinu  nanuft  Agasft.  Rj." 
rtdi  Hkobnij.  —  2J  kod  tifw  W)vu  škohuijem  neice 
vrlu  Nitud  bubice,  koje  Ntuno  u  vr«lu  plivaju,  i  to 
ne  u  hVrtknin  vrdn.   »VidiA,  ovo  ti  jo  vrelo  »dravo  i 


fils^,  jer  u  rijt'imi   ima  ^koha{ja^.  J,  ]k>gdauovi<^. 

Sk«l»i\llu:! 

Jliokovu.   li]. 


Skijoiiliusji,  /.  ^»liininM    ixmef^u    Imoakoga  polja 


HkSUii,  /.  (II  voiv.)  der  Sihatitn,  duvtumn,  cf.  Meta. 
lij.  vidi  I  kvar,  /^kv«r  I,  jay.»k,  pai>uri^  /.arar,  /ijan. 

—  Veliii  mi  y^  itkodit  mUnio.  Npj.  5,  227. 
jSik&uUI.  (Hm.  r.  inipf.  scha<lcn,  noi^eo^  cf.  udili.  Rj. 

vidi  i  piu''iti,  doHii^jivati  3.  r.  pf.  itloL  na-Akod^Li.  — 
Kn  zlima  ouraftla,  dobrimtt  škodi,  Pusi.  138.  otH  80 
kouiHai^  udiKo,  mani  hv  (o^^l^  nanio  »cOi  ^kodii.  M. 
Medu^  AUj.  V.  2Ma. 

Ak6dyiv,  adj.  nrhdiUirU,  no^rinK.  Kj.  Hto  škodi  kome, 

—  Koji  h«<^*  da  ne  obof^ate,  oni  upadaju  u  mno^e 
bidr  itkodtjive  Ulje.  Tim.  1.  tj,  9,  Akoseovfg  vjuduh 
napuni  Akodljirijem  djelićima,  ouda  <Jc  tovjek  da 
oalnbt.  FrtprnvH  10. 

&kft|rJ£lO^*  ***  ^*^  Schtvicn,  detritMHti  tidluth.  Rj. 
vtrh.  oa  Ukodili.  radt%ia  kojom  tko  ,ikodt  kome, 

i^kdkci,  j^kokioil,  tu.  pl.  (u  Sinju)  riđi  koloture. 
Rj.  na  rtubq;H  ono  o  ćohh  vine  niti,  vidi  i  školjci. 
Bk<H>ki ;  koloturico.  koloturiOi,  koiuri(^i.  —  škokct  {^ 
atoji  mjeato  k;  umi.  u  Mkuk).  Ohu.  XU^. 

hkdiii,  f,  {pl,  gen.  AkCda)  di4  Schule,  nchola,  Kj. 
riđi  i  (^kola,  akola,  akula,  učionica,  dlajram,  niejtef. 
dem.  Okolini,  -  Da  neki  ^gaci,  kad  iritr«  dvanuent 
iikola,  otidi)  na  virino  kolo.  Rj.  TOa.  Kakogod  iloje 
uCitF\j  pii  fivojoj  volji  itkoln  otvorio,  tako  ju  je  i  la- 
ttorio  knd  mu  jo  bila  volja  .  .  .  bile  su  pontavljcne 
šhde  ^>lovo  po  Hviina  gradovima  .  . .  l^  lbogra<Iu  osim 
m»il<  dvijtf  iiolr  bila  jo  i  rflika  t^kola  .  .  .  Irgom^ka 
i  n\jHi^kn  i^kola  i  iH^z^onlovija  .  .  .  Mi)  jr  malo  ljudi 
M  kkoU  Uh  .  .  .  imstala  jo  likota  tu  u^HHje.  Rj.  .S42a. 
A  )ito  aarn  blesan,  nreblcsijan.  mloge  sutm  škoU  tu'io. 
Npj.  I.  ;tt*l.  KilipovK*.  koh  je.  stršji-iti  u  Madiarakoj 
ikMt^  bio  otimao  u  Ruttiju.  Dnniea  5.  28.  Ali  kako 
$€  me^^u  ujima  *koh  podi&nn^  i  oni  Oe  . .  .  Kov.  t^. 
Ko  će  Kjcou  ^M>diKi)UtiT  ko  li  itkoli  naućU*/  VM.  iSiua 
je  bio  aiAO  M  <irku  m  školu.  Npj.^  -1,  XU.  Po  tom 
sf  i^utra  dan  počela  .ikolit.  Sovj.  81.  U  lekcija  pro- 
fenoiM  relikt  AoU.  Dioba  I. 

IkftlJuOCi  n.  v^Hh  od  ikolaU;  k<^0  vidi. 


ftkJ^lar.  tn.  vidi  nkolar,  akular;  prema  akoUr  i  ikola. 
riđi  j  djnk.  gjak,  oĆl^nik. 

^koUrieđ,  y.  (u  Roči)  di£  Schulerin,  diitciptda:  Po- 
kraj vode  Žnbc^r  atoji,  te  ho  ve«ele  škularice  are  gje- 
vojkf%  divno,  nimene.  Rj.  vidi  u(!'enicfl. 

.skolArinn,  f.  dan  Schulgeld.  J.  Ro^anović.  ito  $e 
pliva  za  školu.   —  iakce  riječi  kod  dimariiut. 

.^k&lantfro.  n.  vidi  akoUnitvo;  prema  akolaralvo  i 
gkola. 

fikilllli«  lim,  r.  impf.  vidi  Akolovati,  akol&ti.  — 
ikolafi:  I)  hoditi  w  školu;  2j  nUtti  kofja  u  ikolu: 
liako  tebi  jedinea  aina  školati.  J.  Hogdanović. 

;k&lleit,  f,  dem.  od  Škola.  Rj. 

šk5lnlk.  IH.  rećo  otac  malom  gjaćelu:  *ti  ai  moj 
mnti  školnik.*  J.  Bogdanović.  u  ^er.  Hro,  ^kolnik 
je  uiMtelj. 

šk&lovnnjp,   n.   rrrh.   od  školovali,    riđi  školanje. 

—  'lako  da   popunjamo   svoje   školovanje.  ZIob.   27. 
*)na  <?<;  biti  ve<^  na  avrjiotku  svojega  školovanja.  123. 

šk&lorntl,  školujem,  r.  impf.  riđi  j^kolati.  —  Knezu 
flu  najviSe  mnnituili  ljudi  m!agyi,  viSe  i!i  manje  ško- 
lot'uni.  Mil.  2(>4.  Ovi  j^.ele  da  školuju  i  četniku  decu. 
/Ins.  214. 

^kALskl,  ftdj.  iS'tVi«/-,  srholastirus.  Rj.  što  pripadtt 
školiiuta,  školi,  —  Direktor  školfiki  u  genemlatii  Va- 
radinskorae.  Npj.*  4,  XXXIV.  I  u  samijem  škohkijan 
knjičiramu,  kojf  su  pinnne  za  djecu.  Pis.  18. 

Ak&IJ,  m.  rtdi  ostpvo.  Rj.  —  Tnl.  scboglio,  kao 
iffr.hen  it   moru. 

skOlJar,  m,  riđi  oatrvljanin.  Kj.  i.^.  Jlkotj. 

^k6lleii  ^killjakn«  m.  pl.  (u  Dubr.)  riđi  koloture. 
Kj.  vidi  i  Akokt'i,  i  ittfn.  ondje. 

Hkdljeien,  /'.  detn.  od  školjka.  Ri.  —  Zalistavac, 
vezen  la  kasto  i  naki<?en  n.  p.  kojekakijem  pjinRJu- 
hama  i  malijem  škotjćicama  i  t.  d.)  komad  iUikna. 
Kj.  IHIa. 

skoljkn.  ffi.  die  Mujtchel,  concha.  Rj.  vidi  čkoljka; 
brbljavica,  jc^Jna,  kopittiik  2,  kopitnjak  %  konjako 
kopitu,  praci,  pu<!^ica,  sedef.  tlem.  ftkolji^ica.  —  Kućica, 
3)  nckaka  morska  riba  (ili  školjku'^).  Kj.  319a.  Po 
dolinama  iiabodi  ae  neiakazaua  množina  poKnatijeh 
pu?.i<''a  i  fikoljaka.  Priprava  Ufi. 

Nkdptic,  hk^pca,  m.  vidi  u^kopljeoik.  Kj.  uškop- 
pljen  1)  ovan  {vidi  i  ftkulj,  škuljevit  ovan,  pretuka*^, 
jalovar),  2)  čovjek. 

£ik6jieevlnii,  /'.  (po  Jugozap.  kraj.)  Seh&psenfteischt 
caro  oćn^^cina.  RJ.  meso  od  škopea,  uškop\jena  optia. 

—  riječi  koje  mače  meso  a  takim   nasl.   kod  j&nj- 
fievina. 

^k^pk*a,  f.  (u  primorju)  britva  kojom  a«  ^koue 
HviDJe,  ein  Kastrirmegfter,  scalprum  cutitraiorium,  Rj. 

—  Evo  ti  jedan  zmai  dolete  ili  leie  u  jednu  Mimu,  te 
ovi  mladih  malom  škopicom  izvadi  mu  oći.  Npr.  263. 

Skdpiti,  pim,  r.  impf.  ridt  šlrojiti.  Rj.  vidi  i  atro- 
jiti,  podmetAti  2,  tu<y  5.  wp.  uvrtati.  r.  pf,  sloi.  n^ko- 
piii.  —  Kako  ^  navede  kao  da  će  gti  sko{)iti.  (Rekn 
Crnogorci  kad  ko  koga  12  družine  njihove  izvede  na 
stranu  da  s  njim  progovori  na  samo).  Poal.  125. 
Potgi  šturke  .ikopit'.  DPosl.  97. 

šk6pyvnji«,  H.  riđi  itrojeuje-.  Rj. 

HkOni\,  $k&rt^ar.  adj.  [u  8rijemui  d.  p.  pregja, 
platno  I  kao  rgrOenoi  runtettg,  rugosuK.  Rj.  —  o»n. 
i'o  biti  u  koni  »u  sačuvanim  ili  na  novo  dometnutim 
.<  pa  promijenjenim  na  š.  Oeu.  8S. 

KkornJM,  f.  vidi  ttkornja,  i  sjfn.  odje.  ta  oftn.  tAp. 
^korav  i  Akomiav.  —  Obuci  .ikort^^  ne  imam  konja. 
DPa'tl.  Hl.  Trbuh  nije  škon^.  137.  ikon^ja^  vidi 
Hkomja.  XVin. 

*.kr&b(jH,  f.  tu  Bosni  i  u  C  G.)  die  ikkuUude^  cf. 
boka.  ^j.  n   ;r.  H  stiAa.  vidi  i  fijoka,  dekmedle. 

Škrihaira,  f.  Almo$atbuch^,  J.  BogdanoTić.  ^ 
roti  M  a  fikrabljica.  škrii^icn   u  kojn  m  mrft 
«fiiV«-  i*f'  »krab^iL  IvekovitL 


Skranlea 


533 


^knOic« 


ikrAmica,  f,  (u  Srijemu)  oema  oi  šknimice^  i.  j. 
nimalo,  cf,  mrva.  Rj.  o«a.  ii  Hlarain  f^krama  (vidi  u 
Stulićft)  i  star.  ulov.  i:Kp.iu.i.  Osn.  317. 

Škršpa,  f.  (u  Kiistelima)  Kitau  kamen,  kUine  Suine, 
lapilU.  Rj. 

škrAp^lv.  mij.  n.  p.  zentljn,  hleim  Stcine  entkal- 
tend,  lapidoniis.  Rj.  gdje  tma  skr'tpe, 

&krb,  f.  {]H}  zup.  kriij.)  vidi  »krb.  \i}.  i  fftfH,  one{fe, 

skrba.  /'.  j.ena  koja  ima  škrhustn  i^uh'ivM:  »Ali  da 
ja  onu  Hrhu  ii/mein,  nikada.^  J.  Hoj;ilanovi<*. 

§kfban,  Akfbna,  (irf;.  vidi  »krLmii.  Kj.  vidi  i  brižljiv. 

ftkFbnst,  adf.  tonrii,  rnkatki  /einljiinoj,  ako  ne  ko- 
madii^  odlomi,  reku:  -^Nkrlmst  jp  lanai\  riivaj  j;:i,  eto 
se  vert  naćco«.  Pa  i  t-eljadctu  reku:  ^škrhastn  nui  je 
gubica.«  J.  bogdanovi<^.  vidi  ikrbav. 

^kirbav«  udj.  n.  p.  nož.  st:hariiq,  ucrrntim  scisKua. 
Rj.  fi»  ćemn  imti  škrhintt.  ridi  ^krbiinl. 

.škrbina,  f.  (u  0.  (t.)  komad  u.  p.  /uba,  kad  ostane 
n  viliti,  dcr  Stuuimel,  tnincm.  Kj.  vidi  Akrbotina, 
isp.  odljuf<ak. 

skrbili«  bTm,  r.  impf.  (u  Hrv.)  vidi  akrbiti.  Rj. 
naJkrbiti.  ostala  p.  pf.  ftlož.  kod  skrbili,  škr'biti  w, 
blm  8c.  (U  Lici)  cidi  skrbili  pe.  Kj. 

.^krbtjćnje,  n.  \*idi  skrbljenjo,  lij. 

.^krbu,  m.  J.  Bogdanovi«^.  ćovjek  »krbuaie  gubice, 
hifp.  isp.  balo. 

skrbdtiinjo,  h.  J.  Bogdatiovii*.  ccrb.  od  ftkrbotali, 
koje  vidi. 

ftkrbdtAti,  tam,  r.  impf.  svu  noć  miA  gore  na  poda 
kkrhotti.  J.  Boj^danovi«'^.  if*p.  akrbotali. 

^krbutlnu,  /'.  ridi  ;)krbina.  Bj.  —  rijeci  s  takim 
mtst.  kod  bljuvotina. 

^krob^tiiljku.  f.  djeea  kalolii''ke  vjere  naprave  od 
drvela  nekakvu  Mpravu.  pa  inom  na  veliki  četvrtak, 
petiik  i  subotu  Skrebeču.  J.  Bo^danovit?.  —  sn  Htt*t. 
iap.  kazaljka. 

škreb^tanje,  ti.  radnja  kojom  se  Akrebede.  J.  Bog- 
danovič. 

skreb^tnH,  ?kr^be^em,  f.  impf.  vidi  Skrebetaljka. 
J.  Bogdanovi^. 

1.  sicfni«  f.  (u  Spljetu)  mala  poljska  jarebicu  (n 
velika  u  koje  su  crvene  noj^e,  kljun  i  oko  ufiju,  zove 
se  jareh).  Rj.  ptica. 

2.  škFipo,  Hf^a,  f.  pl.  u  ribe,  die  Kiernen,  Kiefern^ 
bntnchifte.  Rj.  kao  uH  »  rihc.  vidi  krelje  (krelja). 

skrffut,  m.  dux  (ieknirsch,  frcndor  dcntium.  Rj. 
—  Sinovi  carstva  iz-jrnat'e  ae  u  lamu  najkrajnju;  ondje 
6c  bili  plafi  i  škrgut  suh/i.  Mat.  8.  12. 

AkrprAlanJe,  n.  duff  Knirst:hen,  frcndor.  Rj.  perft. 
od  *krf;:utati.  radnja  kojom  tko  škrguće. 

skffitkiHtU  ^k^irui^era,  t.  impf.  t.  j.  zubima,  knirschen, 
frendo.  Rj.  indi  Jkrkotati.  isp.  Akripali.  v,  pf.  &kr- 
putnuti.  —  Eto  prebu  mači^Kr<?b4?5iaci,  av' ikrgućii 
koHfi  o<l  junaka.  Npj.  4,  258.  Škrgute  subivia  na  me, 
po<4Uv^i  mi  neprijatelj.  Jov  Hi,  9. 

skr^dtanti,  .ikrpntnem,  r.  pf.  hnirschcH,  frendo: 
ftlavom  manu,  subima  šknjutnu.  Kj.  isp.  Akripnuti. 
c.  impf.  škrgutati. 

Okrilja,  f.  plosnati  kamii^ak  kojim  se  čobani  vje- 
žbani u  |;kriljanjn.  J.  Bot^danovi^. 

.^kriljiik,  ^kriljika,  m.  dcr  //ut.  malo  ko  reće  oalm 
inteligencije  KeAir,  nego  najviSe  škriljak.  J.  Bogda- 
novic^  vidi  i  ^krljak,  klobuk. 

^kriljanje.  n.  radnja  kada  se  tko  skrilja.  J.  Bog- 
danovi(\ 

skriljati  s^,  škrTljam  »e.  v.  r.  impf.  i'obannka  icra: 
baejiju  .ikrilje  u  vi«,  ko  <?e  dalje  i  u  via  i  u  daljinu 
i  u  ftto  pogoditi  .^kriljom.  J.  Bogdanovi*^. 

^fcrTnuUi  nSm,  r.  pf,  $krilp)nuti.  vidi  ^kripuuii. 
V.  impf.  škripati  i  §kripiti.  —  Kad  škrintifte  na  avliji 
vrata,  to  ne  čuje  Hrnjetimi  Mnjo.  HNpj.  *1,  ^^5. 

škrinja,  f.  (po  ju^rozap.  kraj.)  vtdi  škrinja.  Rj.  i 
stfu.  ondje.  dcm.  ikrinjica. 

Skrli^ica,  /'.  dwi.  od  škrinja.  J.  Bogdanović. 


fikrip,  m.  mdi  procijep:  drSi  i^a  u  škripu  (Ne  da 
mu  se  maci  po  volji.  Poal.  70),  Rj.  vitli  i  Akripac  1, 
prarijep.  tsp.  Skripina.  —  Stavio  je  prate  viegju  škripe. 
brosl.  115. 

škrtpa,  /'.  —  ])  das  Knarren,  a'cpitu^.  Rj.  kad 
škripaju  n.  p.  kola.  isj).  i^kripanjo.  —  Stade  škripa 
iTaia  od  hajala,  a  mi  vrata  sumbiilj-udovice.  HNpj. 
4,  5M  (aumbuH-iidovicA,  koja  je  lijepa  i  mlada,  ali 
ne  če  ila  (*e  mia.  4,  723).  —  2)  dns  Sausen  seidener 
KlcideVj  slridor:  StJide  kkripa  Hvilenih  kavada.  Kj. 
(isp.:  Iie£  je  Ijiko  opredeii  i  otkaii  da  čiato  žuttori). 

—  Stoji  škripa  skuta  od  aan<lala.  Kj.  G(>5a. 
škripa«*,   Akri^M-a,  m.    —    J)  vidi   Akrip:   on  je    u 

Akripru.  Kj.  vidt  i  (trocijep,  prarijep.  —  2)  ponajviAe 
pl.  .škripci,  vidi  Akripavac  1.  Kj.  nckake  gljive  Mo 
rastu  na  drcetn  i  jedu  se. 

.skripiiajp,  n.  das  Knarrcn,  stridor.  Rj.  twr6.  od 
nkripati.  ku^je  ridi.  vidi  Akripljeiije. 

.škripali,  .ikripam  (nkripljem),  t».  impf.  knarven^ 
sfrido.  Rj.  vidi  škripiti.  r.  pf.  prosti  ^kripuuti.  r.  pf. 
slož.  za.^kripati.  r.  impf.  sloz.  pot^kripivati.  —  Sto  bi 
kola  škripala,  to  volovi  ričii.   Posl.  3.5.S. 

skripuvac  Škripavca,  m.  —  />  einc  Art  essbaren 
liaumjichtcamms  [KoraUcnsclnramm.  Rj.*},  fungi  come- 
vttlnlis  ijenus  [htfdnam  cortdloides  Svop.  Rj.'l.  Rj.  ne- 
kaka  gljiva  nto  raste  na  drveiu  i  jede  se.  vidi  Škripac 
2.  —  2j  frižki  air  koji  škripi  u  zubijeh,  kad  w  jede. 
J.  Bogdanovič. 

^kripina,  m.  augm.  od  Škrip?  —  Ranjena  ga  Turci 
dofatifie,  «  skripinH  momče  zaturile.  Npj.  4,  40&. 
takva  augm.  kod  banlaČina. 

skripfll,  ?kripun,  r.  impf.  vidi  škripali.  Rj.  v.  pf. 
proHti  Škripnuti;  sloi.  zaAkripiti.  r.  impf.  sto:,  po- 
-tkripiviui.  —  Kola  nenauiaiiaua  škripe.  Posl.  144. 

skriptjonjo,  u.  vidi  ikrijtanje.  Rj. 

skHpljovinn,  f.  kakva  je  to  ne  znam  vavijek 
škripljevina  na  vnitijeh.  J.  Bogdanovič.  wp.  žkrip- 
Ijenie.  —  r«  na.«t.  i^p.  branjevina. 
,  .^krlpnuli,  ^kripuem,  v.  pf.  aufkuirschen,  frendo: 
Skripnu  zubma,  a  povadi  sablju.  Rj.  vidi  Skrinuti. 
r.  impf.  prosti  »kripati  i  Akripiti.  —  U  Gjura  se  srce 
razljutilo,  zuhom  škripnu,  var.  glaM  viknu.  Npj.  4,  163 
(isp.  §krgutnuti  7.ubima). 

Skripov  dan,  Akripova  dne,  m.  u  riječima:  0  ikri- 
povu  dne,  kad  se  baraci  strigu  (Nikad.  Poal.  245), 
i.  e.  nie,  ad  calcndas  graccas.  Rj.  takve  rečenice  vidi 
kod  nikad. 

škrkdlanlfft  «.  vitli  škrgutanje.  Rj. 

jskrkćtnti.   Aklkočem,   v.  impf.   vidi  škrgutati.  Rj, 

skrlja.  f.  h\jp.  od  Skrljak.  tsp.  ftkrljka.  —  Buć 
ojrriie,  a  paloS  pripale,  a  naturi  škrlja  nad  obrve. 
HNpi.  4,  32. 

i^krljak,   ^krljlika,  m.   vidi  ^kriljak,   i   stjn.  ondje, 

—  Na  kapiju  ishode  aoldaii  pod  likrljaci  i  pod  tele- 
rtaci.  HNpj.  3,  5<)7.  govori  se  i  u  Hrv,  isp.  škrlja, 
Akrlika. 

.škrljf  tka,  f.  (u  Slav.)  dcr  Kdfig,  eavea,  cf.  krletka. 
Rj.  vidi  i  kavez,  kobača. 

Skrljovo,  n.  (oko  Rijeke  Senjske)  cf.  frenga.  Rj. 
vidi  I  frenk:i,  vreujka,  vrenjak.  nekuka  kožna  bolest. 
i.sp.  vrane  (sramna  bolest). 

skrljka,  /'.  *sp.  i^krlja,  Skrljak.  —  8  vrana  frci, 
škrliku-kapn  snimi.  HNpj.  3,  428.  Sa  glave  mu  skrljka 
poskočila,  a  iz  škr{jke  knjiga  iskočila.  4,  70.  Onda 
škrljJcH  turi  nad  obrvu,  mrka  5tita,  fekrlja  pozlatila, 
4,  5(>S. 

Skrnja,  f.  (u  C.  G.)  ien»kj  nadimak.  Rj.  vid%  Skr- 
njic4i.  —  osn.  u  krnj.  Onn.  70. 

>ikfi^eta,  m.  (U  C.  O.)  muAki  nadimak.  Rj.  vidi 
Skrujo.  —  takva  h^tp.  kod  Baičeta, 

ftkrajetica.  /'.  oi  /-emunu  kod  čurči^a)  mala  jagnjeća 
kožica,  LuMoisfcll,  pellis  agninti.  Rj. 

Ski^njicn,  f  (u  C.  G.)  teaski  nadimak.  Rj.  vidi 
Skmja. 


.^krnjo 


—  i>34  — 


§)Je|Hića 


Skrnjo,  m.  (u  C  G.)  muSki  uadimak.  Bj.  vidi 
Hkriijctft.  isp,  krnjo. 

hkr&b,  »I.  (u  Hentandriji)  Starke,  Stnrkmehl,  umij- 
Ittntt  cf.  akrob.  Uj.  vidi  i  Atirak,  Alirka;  ponin?:  2. 

&kr&k«  »1.  ipl.  gen.  ^kroka)  (u  Uirtiiu)  ikr  i^-hritt, 
pnidtii,  cf.  korak:  Koliko  škroht  pojiUipila  otJ  Uoga 
rodu  do  tvoga  doma,  toliko  ti  Bog  dao  dobrijeh  i 
srelnijeh  ^asa!  (u  dobroj  molitvi).  Hj.  —  korijen  isti 
kofja  je  kročiti  a  dodatim  sprijeda  »,  koje  se  protni- 
jenilo  na  k.  isp,  Ortii.  26.  S-krok  (krok)  iitp.  ftkropiLi 
i  kropiti. 

škrAknnjc*  h.  lerbal.  od  Skrokati.  Kj.' 

škrdkatit  kam,  v.  pf.  [w  V.  C.)  temagcn  (ron  drr 
Vlinte),  falio:  ^kroka  mii  pu^ka,  cf.  Klagati,  frHnuli. 
RJ.  u  Rj.*  popravlja  se:  &kr(^kaii,  kam.  c.  impf  m 
8r^emu).  prema  tome  ima  u  Rj.*  verh.  žkrokšiDJe.  v. 
pf.  pro9ii  ftkrokuuti, 

»kr5knuti,  hkfoknera,  r.  pf.  lij.  škrokne  puAka^ 
kad  sruč.  vidi  Hrocnuti,  nRgati  "2,  frsDitti.  t\  impf. 
^ikrokati. 

^kr&Duil.  nem,  v.  pf.  »ne^to  malo  Ekranu  ki^a.* 
J.  Bopdanovi«^.  —  Akroipjnuti.  isp.  skropac\   Akropili, 

škripu«',  ^kr^poa,  »i.  (u  Lm)  kad  vjetar  s  planine 
nanosi  po  gdjekoju  kap  kis*e,  dan  Benet^en^  irritjatio: 
ovdjo  je  svagda  ftkropac.  Kj.  ^a  postanje  isp.  Akropiti. 

hkropilit'n,  f.  nekolika  »trtika  ukićena  boHioka, 
kojim  St'  Ukropi  pri  ftvetoj  vodici.  J.  Bopdanovi^. 

skrApiti.  |.Hm,  r.  impf.  fiidi  kropiti.  Hj.  vidi  i  jtlra- 
pati,  iitrftptali.  v.  pf.  slo^.  na-kropiti,  po-.  —  s-kropiti, 
donu'tuuto  Hprijeda  h  promijenilo  se  n«  5.  isp.  dkrok. 

skrupljenjc,  n.  riđi  kropljenje. 

skrpimi.  /.  (u  l>ubr.)  nekiika  mornka  riba.  Uj. 
hruuncr  Uruchenkopf,  Hcorpuena  porcns  L.  Ki.-' 

sfcrt,  adj.  -on  je  skri  ćoek.<  Knicker.  J.  IJogda- 
novif?.  vidi  tvrd  5,  i  Sffu.  oiu{je. 

NkrtArenJe.  n.  njegovo  škrtarcnje  ne  fe  iadobreli. 
.1.  Bo^danovii^  verb.  od  i^krtAriti,  kiije  vidi. 

Skrtftriti.  fkrt.^rtm,  v.  impf.  knickern.  J.  Đogda- 
novič,  hiti  skrin. 

skHavac,  dk^rtavca,  m.  dcr  Knicker,  .1.  Bogdanovid. 
škrt  voojek,  vidi  tvrdac,  i  stfn.  ondje. 

.škrtuvicu,  f.  J.  Bo<:danović.  škrta  šena. 

AkAdn,  /.  em  8cu<lo,  nutuui<:  scatutus.  Rj.  novuc 
srebrn  koji  je  vrijedio  dvije  forinte. 

£kuU,  —  I)  (u  Herc.^  ufikopljen  ovan,  dei'  SWiwps, 
tJervejs.  Rj.  vidi  Akiiljevit  ovan,  jalovae,  ^kopar.  I, 
uškopljenik  I,  preiukat?.  -  2)  (u  Baranji)  vidi  piljak. 
Rj.  sitan  kantenčir,  na  kakav  se  djeca  škuljaju, 

6kĐlJH.  f.  dtui  Loch.  J.  Bogdanovie.  vidi  jaiiin, 
runa,  hnrta. 

.skdljauje,  ».  vtrhal.  od  »kuljati  ec.  Rj. 

Kkdljati  se,  hkfiljam  ee,  r.  r.  impf,  {u  Baranji) 
mit  kleinen  Steinen  spielen,  lapilUs  ludere.  Rj.  igrati 
8e  na  šku!je,  na  piljke. 

skulj^vit,  adj.  t  j.  ovan,  c'/.  gkulj  1:  Ijoftdodva 
ovna  skuljeiHla.  Rj. 

skvOr,  /'.  plic«,  sturnmt.  Htulli.  vidi  i^kvorac. 

skvćrne«  !^kvorea,  »i.  i^ovori  s»c  u  Hrv,  vidi  Skvor, 
»kvorae,  i  si/n.  kod  Ovorak,  ptica,  sttirnuSf  der  Staar. 

M&kaja.  f.  die  Hehlacke,  scoria,  cf  trojka.  Rj. 
vidi  i  tara  3,  truaka  1.  isp.  copina.  —  što  ostane  ktui 
se  kakva  ruda  istopi. 

illnprovati,  Sllngujem,  v.  impf  (u  vojv.  po  va- 
rovima) (ju'hlingen)  stickcHj  pingerc  ficu,  cf  v^ati 
(vĆKem):  Svuleri  ti  kn(!ii  prokopali,  i  odneli  šlingo- 
van  a  Amizlii.  Rj. 

h\\s\  kad  He  kaeiije  du  je  ko  koga  udario,  Schall- 
wortt  einen  Hicb  zu  bezcichnen.  Rj.  interj. 

i^Aka,  f,  (po  jiigozap.  kraj.)  vidi  ^taka:  Niti  use 
fiarcH  ni  oružja,  no  drenovn  sljtiku  dohvatio.  Rj.  vidt 
i  ^kljaka«  štap  na  koji  .«  opire  hrom  čopjek.  —  .leđan 
starac,  bijele  koae  i  brade  kao  ovca,  n^i  dvije  dvo- 
riHfoHtc  šljake.  Npr.  95.  Zlatna  šljaka  starc^i  despot- 
Gjura,  ošun  sablja  Miloš-Obilića.  Npj.  5,  27(>. 


isljApanJe,  n.  das  Watent  vadatio.  Rj.  verb.  od 
^Ijapati,  koje  vidi. 

NlJAnaU,  Jiljapam,  v.  impf  n.  p.  po  blatu,  iraUnt 
rado.  Rj.  —  Žnućenje  ttorijenu)  ićit  gaciti:  Sljapati. 
Korijeni  222. 

NiJ&pitl.  ^Ijapuu,  V.  pf  scMagen,  percuiio^Rj.  vidi 
Sopili,  udariti. 

t^lJŠrl,  Mjegnem,  v.  pf.  s-Ijeći.  a  se  pred  Ij  pro- 
mijenilo na  s.  kao  prost  glagol  ne  tlolasi.  isp.  \\eću 
Vidi  Ujesti  i  sljesti ;  saći,  aii^i.  v.  impf,  sloš.  sl&ziti.  — 
Dft  sam  šljegla  u  Žećevo  ravno.  Rj.  20S>a. 

šljftilaik,  »I.  (u  1-.  <i.)  der  Spiirhundy  canis  vesti' 
ijator,  cf.  kcr.  Koji  vodi  hrte  i  šljcdnike.  Sljednici 
le  ćelu  opaKiLi.  A  toliko  brtii  i  šljcdnika.  Hy  pas  koji 
dobro  naUui  elijed  dirijači.  vidi  sljednik. 

sljfim«  M.  Brev.  glag.  cassis.  ^tulli.  der  HeUn.  vidi 
kacida,  kaciga;  kalkei.  —  Kakogod  Mo  se  u  Ilijadi 
blistaju  šlemovi,  vrište  konji  i  vit^u  junaci,  tako  i 
ovgje.  Nov.  Srb.  1817,  502.  I  načini  Ozija  evoj  vojsci 
Štitove  i  koplja  i  šljemove  i  ok!o]>e.  Dnev.  II.  26,  14 
(galeas,  Uelme).  Jer  se  obu^e  u  pravdu  kao  u  oklop, 
i  šljem  spasenja  metnu  na  glavu.  la.  Of),  17.  Posta- 
vit« RG  S'i  šljemovima:  utrite  koplja,  oblačite  se  u 
oklope.  Jer.  46,  4. 

>»IJ6aiO,  Sljemena,  ii.  der  Tratnbanm  auf  dem 
JJucMf  cttluien  teci  i.  Rj.  vidi  sljeme.  —  Bapka,  1) 
načinjeno  kao  f*oha  (prava  odozgo)  te  Ae  na  nju  na- 
slone dra  sljemena.  Rj.  I.')b.  (Jravalja,  velika  tigla 
§to  (te  me<^e  po  sljemenu  i  po  ostalijem  injeatima  gdje 
su  ligle  onako  sastavljene.  Rj.  07b.  I*fiatovica,  3)  »a- 
Btavljeni  rogovi  u  kure,  na  kojima  sljeme  stoji.  Bj. 
f^i2b.  Kad  padne  sljeme  na  tjeme.  (Kad  padne  ku<5oa 
briga  na  glavu,  n.  p.  »inu  poalije  oOine  amrti).  Po«<l. 
119.  Da  mu  je  sljeme  tvrdo,  od  zemlje  iyisoko,  oa 
zidu  stasito,  a  na  daleko  glasilo!  Kov.  120. 

.šlj Emisijo,  n.:  Vn  ga  pokri  ^u^njem  i  šljemi.šljem.  Bj. 

slJi'ifinTk,  šljemnika,  m.  isp.  61emnik,  m.  cassifer. 
Siulli.  }"!,  prema  Mjeui  n  Danići/kt,  »Ijemnik.  koji  nosi 
.šljem. 

.slji^pai-kl,  adj.  Blinđer-,  cocrorum.  Rj.  što  pripada 
slijepcima  ili  slijepcu  kojemu  god,  vidi  eljepail'ki.  — 
Poblijedio   kao   sljepačka    tikva  uz  burbu.  Poal.  250. 

iljepAroiij<s  ;i.  radnja  kojom  8e  žljepari.  J.  Bogda- 
iiović. 

.sljt'iti^rija,  f  Rj.  vidi  sljeparija.  —  I^  riđi  Aljc- 
pota.  Kj.  riđi  i  Mjepo(^a.  —  ič)  \i  pripovijeci  mjento 
eparhija.  V  lirvatskoj  na  brdu  Hjedila  baba;  u  tora 
udari  od  nekuda  vladika,  i  doftavAi  ondje  znpiai  kakva 
je  to  crkva,  a  oun  mu  odgovori:  VaAe  blaženstvo! 
Atojegod  vaSe  sljeparije,  uiggje  iiurod  toliko  ne  do- 
lazi koliko  ovome  hramu  .  .  .^  Rj.  u  Hrvatskoj  u 
gd^jvkojim  krajivima  Štjeitarija  (sljeparija)  znah  kao 
varancija,  prijevara ,  opsjena,  štono  Ao^mac  kaše 
Hch^viudel,  t^chnindeloi,  a  ftljepar  (stjepar)  što  «  Nije- 
mara  Scbuindlcr.  kao  varalica,  opsjenar,  to  isto  snaii 
sljeparija  u  pomenntoj  priporijevi.  i.ip.:  Magjejeto 
poflao,  gje  je  to  rad,  to  je  nama  sljeparija.  J.  Bogda- 
nu vii'. 

.•iljepArBi,  iljfeparim,  r.  impf  on  »e  nau^o šljepariti, 
kao  i  klija  ^.rvauj  lizati.  J.  Bogdaaović.  fcAirinde/ti, 
sljepariju  činiti'^ 

Kgcpedvogja,  m.  der  Blindenfuhrer,  dax  caeci, 
Rj.  Mjepfo-vogjft,  slijepcu  i^ogj,  koji  slijepca  vodi. 
vidi  filjcpi*'Ovogja.  —  iako  slož.  rijei^'i  kod   i^elovogja. 

šlji^plca,  f.  die  lllinde,  raeca.  Rj.  .cijepa  hna, 
vidi  sljepica.  ~  1  aame  sljepice  pletu.  Priprava  14ti. 

>iytpi4%  ^ljcpi(?a,  ttj.  —  ]){u  \Ac\)die  BHndschleichei 
caecilia.  cf.  slijepac  2.  Rj.  vidi  i  sljepi«?  (slepii!'  1). 
životinjiat  tialik  na  uniju  a  broji  se  u  guštere,  — 
Vj  Mj epici  u  ^Ijiviku,  1.  j.  mali  MjiviOi,  koji  h  zemlje 
oko  Mjiva  izuiknti.  vtdi  alepi^i. 

§IJep6ea,  /'.  vidi  sljepotJa,  Sljepota,  sljeparija  1.  — 
iSlepora,  f.  {iM.\  Vidi  šljepoča.  Rj.  (JiUb.  rijeci  «  lakim 
naet.  kod  bi»tro6u 


blj^pU^U 


—  535  — 


Smuknutt 


Nijcpdta,  f,  die  BUntlhcil,  ouvilas.  Rj.  vidi  slje- 
pota,  Mjeixt^a,  Aljeparija  1.  —  Kail  rovjek  o«tflri,  onda 
dogJ6  na  njf^K'i  Hvukft  ncliifrod  (n.  p.  knAnlj  i  sljepotii). 
I^.  4l(ih.  .^ijejiotii  Izmiljii  pado  u  dijel.  Rim.  II,  25. 
Udarif^p  te  Cioi^pod  ludilum  i  AljtpotoM  i  bjcanilom. 
fMoja.  V.  *28.  28. 

šljftsti,  SljT'zein,  r  /»/*.  (n  (.'.  (i.)  hcruhutcigen,  de- 
»ccmio.  Uj.  ^-Ij«iiti.  s  se  pred  Ij  protnijenilo  na  ž.  riVii 
iljesti,  JIje(5i;  saći,  si«?!,  i  ^i/»,  kod  tmC'i.  v,  ivipf.  sloL 
flla/iti. 

>dJJ6vAk,  Sljovkji,  »1.  snd  nn^'injpii  nd  liinn  u  koji 
8P  hvnta  innst  i/,  jnjftijctfi  ili  prnHPlH.  kad  8e  na  ra^.njii 
jjc^e.  *'  hnniji.  M.  Krk)ju^l.  wd  slijevati  se  ^ftljevati 
«e).  9iQ  ne  u  ttj  xlijcfii  muKt.  iyi.  Idatika. 

slJ6z,  tu.  —  J)  bijeli,  df.r  KibiscJi^  idlhnea  offi- 
einmis  Linn.  Uj.  hi^ka.  vidi  slije/.,  sljez,  Ajjezoviim, 
—  2)  crni,  Mtilve,  Ktinepuppel^  mahu  L.  Rj.*  biljka. 
slj(»z)Da,  f.  1-idi  slezlna,  dic  MUz,  uplvn.  —  Pja- 
Stanica,  riđi  Sljezina.  Rj.  5()4a.  pja^taniea  (.tUzina). 
Korijeni   29H. 

&IJ6zovii^».  f.  vidi  alezovRĆa  (u  istoćnom  govoru), 

prema  Mjex,  »Ijez  i  »lez.  —  SljezovaOa  velika,   Wtild~ 

vinlre,  nialva  silvcfdriH  Linn.  hiijku.  cidi  i  nljezoviu^a. 

^IJ^zovina.  f.  Ktlti.^rh kruni,  ulihaeu  offninaliH.  Rj. 

riđi  Hljezoviijfi,  .^Ijez  I. 

sIJiib;:.  mi.  (lor.  Aljign)  Krd^  ntid  JaihU  zipiummen- 
fuuleud,  foliu  hiiiiio  mio'tu.  Rj.  liš'''t:  pomijeHuno  sa 
zemljom  što  ovako  z'ijediio  truhne. 

šljivu,  /*.  {pl.  gni.  AljTval.  Rj.  vidi  Hliva,  i  kao  sto 
se  mjestu  šljivu  fforori  i  fllivn,  tako  se  govore  i  ni'c 
rijei:i  koje  pripadaju  u  la-u  i-etn  na  Mj  i  ga  hI:  ^Ijivak 
•  slivak,  ^iljivar  t  «livur,  .^Ijivii*:  tftlivio,  iljivov  »  bMvov, 
'»  f.  d.  dem.  !>Iiivirft.  —  1)  der  I'ihiamcnhunut,  prumu*. 
Rj.  drvo:  Ali  se  iiujviSo  sade  i  jiaje  šljive.  Dnnitti  2, 
HM.  —  2)  dic  I'fhiumc,  prauum.  Rj.  rod.  —  Štjira 
ima  od  muo^o  ruku,  n.  p.  madtaruxe  i  pozckkinje, 
kojijeh  iiuu  najvisp;  rane  šljire,  koje  uije**ii  plavetne 
ne^o  zeleno  ili  žiu^kaBie  i  krupnije  su  od  požebkinja; 
iurfjnlje,  koje  lako^jer  dospijevaju  prije  pože^kinju, 
ni  one  nijesu  vrlo  plavetne  kao  požeikinje,  nego 
crvene  i  ne  mogu  *>e  cijepati ;  trnoračc.  koje  sii  okrnj^Ie. 
Rj.  riđi  i  bardaklijn.  bjeliea,  bjciopandara,  lilju/.iraviic, 
«jei>at^a,  džannrikn,  i?locji,  jajara,  Jiijtira.  irim-avac, 
^BKor,  iljiviu-,  zenlejijn.  Sljire  ziiplave,  zaplavljujii. 
(Rj.  l.Š9n.  Opasiiljile  .sr  Aljirć,  kad  ii  zeleni  joA  po- 
bijele pa  opadjgii.  r/\  kilav.  Rj.  IHIb. 

šljivuc.  Aljivea.  m.  nchaka  ifljiva^  koja  je  sitnija 
•od  jHJ^eitkinjc  i  rano  dotipijera.  drro  turaste  viwko, 
u  hauiji.  1*.  Ivebor. 

šljhuk.  &!jivAka,  m,  —  I)  vidi  Sljivik.  Rj.  vidi  i 
itjivnr,  bK«Oa  3.  ohO  mjesto  kud  su  posaiijciie  »O***''. 
^ —  '2j  duk«l  MleiaOki,  cf.  ru^pa.  Rj.  vidi  i  ni&pija, 
-cekin. 

1.  vIJTrar.  »i.  ~  t)  der  PfiaumeuhandUr,  7M1 
pruna  vcnditat.  Rj.  koji  irtjujt-  šljivama:  Ml' »u  ovo 
Bosanski  šljivari^  nit'  bu  ovo  vla-^ki  jrovedari,  koje  »»i 
ili  Hkoro  prevario.  Npj.  f>,  lliti.  ^  !£)  entc  Ari  Fisrh, 
pim^M  fienus.  Rj.  nckaka  rdta.  riiii  skobalj.  Rj.*  Wdt  1 
Akobalj. 

2.  Nljtvar.  ^Ijivfira,  m.  vidi  Aljivik.  Rj.  citU  i 
51jivak   1. 

s^lviirka,  /*.  (u  Hlav.)  ^faikafer^  st*araha&us  melo- 
lontlia.  Rj.  hubitta.  rt'cli  gundcij,  hru&i  2,  kokica,  pop 
zlatar,  zluini  pup. 

hljlvira.  f.  dcm.  od  -iljiva.  Rj. 

^Ijlvie,  m.  ein  klvincr  VfhiHuictthauitu prunas  parva. 
R}.  viala  šljivu  (drvo).  —  t?lepiiU  u  *iljiviku,  t.  j.  mali 
idivići,   koji  iz  zemlje   oko   Šljiva  izniknu.   Rj.  Gi'lb. 

Mjnik.  »Ijivfka,  m.  der  PlUtHmentfarieti,  pruuttum, 
Rj.  mjesto  kud  su  šljiee  posagjene.  cidi  Sljivak,  V. 
Šljivar;  haS^i  2.  -  :Slcpiri  a  Ujiviku^  l.  j.  mali  Mji- 
viei.  Rj.  691b.  V  Runjanim' iJi^eknt  »e  hoOe  kod  stu- 
dene vode  Tefcric^u  u  Runjanskim  sdcnim  »{jivicim', 
Npj.  4,  253.  riječi  8  iakim  nunt.  kod  aplik. 


>»ljlvov,  adj.  Zwelschken-,  nranorum.  Rj.  sto  pri- 
pada Ujiri.  tukca  adj.  i-ip.  koa  aptov.  —  (^iinko  se  uz 
jelo  najviše  pije  šljivara  rakija,  koju  je  srećom  vrlo 
meka,  i  zato  zdravlju  ni  malo  ne  udi.  Danica  2.  103. 

sMIvovae.  flfivovca,  m.  —  I)  der  Slab  vou  J'flau- 
mcHftolzy  Oactduif  prnncus.  Kj.  isljieov  štap.  —  2)  s//i- 
roru  juha  (kad  se  šijtvc  skuhaju  za  jelo),  u  mojem 
zavićaju.  isp.  Mjivovik.  Iveković. 

sljivovaea,  /'.  Stock,  Kmtttel  von  PlUtumenJudZf 
fustis  pruneus.  Rj.  .^Ijivoca  batina. 

.šljivovica.  /'.  t'tlauiticnhruttuttrviiu  riunm  ustum  e 
prutiis,  Rj.  .šfjivova  rakija.  —  l>a  se  kakav  t>ovjek 
primi  toga  posla,  ne  Iti  manje  dobio,  nego  n.  p.  na 
mariiiiianiH  ili  ««  šljirovui.  Pi.«.  73. 

.šljivovik,  m.  PjlainucnKasstr,  aqua  pruuorum.  Rj. 
i/jivova  voda.  inp.  ftljivovfto  2. 

slj<'»ka,  /*.  dte  Flittev,  der  FUtter,  der  Flinder, 
hrnctra  aurickulci.  Rj.  vidi  jflKprica  3.  L^p.  titreikc. 
—  tmfja.  Osn.  27. 

sljAbili  sr.  Mjfiblm  se.  vidi  sljubiti  se.  Hj.  s  w 
pri'd  Ij  promijenilo  na  A. 

^IjAeur,  w.  —  Jj*iovjek  koji  Mjnkebvata,  Svhncpfen- 
famjer^  'im  svolopaves  cuplat.  Rj.  —  2)  der  die  Schnejtfen 
fjerne  isst.  Rj.  koji  rado  jede  šljake.  —  3)  pas  koji 
šljuke  KO"'»  ^*''  '^chnepfenhund.   Rj. 

j!ilJAkn«  /*.  die  .'^'vhtttvfc,  svolopa,r :  Na-^la  .šljuka 
prdavcu  tKa<l  se  dva  jeu?iaka  Ki.Mtann.  Posl.  If'Si,  no- 
hiic  par  fratrum^  ditjnuin  pntclla  operculum.  Kj.  ptica, 
vidi  kova(^  2.  isp.  koku^ka  4. 

hljiinak,  Šljunka,  m.  (u  Srijemu  i  u  Uai'*k.)  d<r 
Kies,  iftarea.  Rj.  sitno  kattivujc,  kau  krupan  pijesak, 
isp.  grub,   gruhae.   —  Salutak,   poveliki  šljunak:  Rj. 

(;r,:in. 

.šmTirniiti.  5m1jj;nfm,  e.  pf.  kradom  pobjet^i.  aivh 
darou  svfUcichcn,  dam  se  subduccre.  Rj.  isp.  Smuk- 
tiuti. 

smilaiijo,  u.  vcrh.  od  .^mitali,  koje  vidi. 

.šuiMiili.  smltiim,  r.  impf.  (u  fioi:i)  svhlendern,  ijrudi 
lente:  Snii/(y,  štuiluj,  jedva  dosmitab.  Ri.  kao  turi  se, 
jedra    ići,  sascijem    polako  ići.  V.  pf.  sloz.  doAmitati. 

smizla,  f.  {n  vojv.  po  vuro^imal  <'hemiacttc:  I  ofl- 
neli  .iliiij^ovanii  .hnizlu.  Rj.  vidi  primeta<^a  1. 

šmokljan.  w(.  der  JJuminkopf,  stupidtts,  stiptat.  Rj. 
vidi  luđak.  syn,  kod  bezjak. 

.smrk.  m.  [pi.  ^nirkovi).  —  1)  die  Spritse,  Fcuer- 
.•<pritze,  sipho  tnctndiarius.  Rj.  vidi  Htrealjiea,  strcnljka ; 
itr<-ali<-a,  slp.-aljka.  —  ^)  die  I'ricse,  mtva:  duj  mi  jedan 
Hmrk  burmula.  l^.  riđi  t'npak.  toliko  barmntu  koliko 
AC  uzme  mcflju  dva  prsta,  kad  se  šmrec.  —  ca  postanje 
i.^p.  ^iiirkati.  ^^mrknuti. 

šm^kalj.  .^mfklja,  m.  bule  u  nosu,  osobiUj  u  djeoe. 
M  hnniji.  M.  KrkljuS.  govori  se  u  ostaloj  Hrv.  sa  nast. 
isp.  ve^alj. 

srarkanjc,  ».  dus  Svhnupfvn^  attraciio  ad  nare«. 
Rj.  rcrlt  od  Amrkati,  koje  vidt. 

.šinrkafi.  .inift^em,  r.  impf.  srhnupfen,  attraho  na- 
nhits.  Uj.  r.  pf  prosti  smrknuti.  —  sa  se,  pans. 
Jiunuut  valja  da  se  ju5  malo  doeuije  poiVo  praviti  i 
smrkati.  Nov.  Srb.  1817,  495. 

sHirkav,  adj.  riđi  balav,  koji  imn  no«  pun  bala. 
II  hauiji.  M.  KrkljuS.  ijovori  .se  i  u  usttdoj  Ure. 

.suii^kavai-.  sm^kavca,  »1.  koji  je  uvijek  šnirksv.  cf 
balavae.  M.  KrkljuH. 

smrknuti,  imfknem,  v.  pf.  .^chmtpfen,  aitraho  Ha- 
riltus.  Rj.  V.  tmpf  Jmrkaii.  —  Smrknuo  bi  ga  11  sriku 
rakije.  DPosl.  P2t. 

sinfljika,  /'.  vidi  smrdljika,  Rj.  drro. 

smupriintl.  n6m,  v.  pf.  umaei,  uieei  kuda  da  »e  ne 
zna  kud.  M.  Gj.  MiliOevie,  —  /aklikc^e  orao  n  vaz- 
dubu,  a  zeja  tuda  šmtujne  potl  prvu  jelovu  granu,  pa 
bti'Z  brige.  .Mil.  170.  isp.  imukniiti.  i  nju-  ondje. 

šmAkniiti.  irauknem,  vtdi  munuti.  Rj.  n.  p.  u  kuru, 
ii  kuć<;,  hrso  uei,  i:ući,  otvJi,  proM.  adi  smuknuli  2, 
smuruuti.  i^p.  Amignuti,  ^mu^nuti. 


Hi 


Smurnuti 


—  536  — 


^panska 


Hnifirniitl,  SimOrnem,  v.  pf.  vidi  ^mukonU.  Bj. 

iujey6pa«lnn,  Snjegftpndna,  adj.  vidi  snjegopadiin, 
gdje  mnoifi  snijeg  pada.  —  ifip.  Bnjplan  i  Snježan. 

§njMi»  gmm,  r.  pf.  (u  Boci)  riđi  »niti.  Rj.  vidi  i 
nnjeti. 

SnJAžan,  5npJtiina  i  finji&žna,  adj.  vidi  enje^nn  (snje- 
Žaiift)  2,  snježnu  isnježnn).  —  Kao  Ato  snSn  i  vrii6"tm 
rrabi  vode  šttježne,  tuko  j^rob  f^rjeSnike.  Jov  "24,  19. 
Vjeran  je  poslanik  kao  siuden  mjc^fiti  o  žetvi ...  i 
rashlagiuje  duSu  svojim  goflpodarima.  Prić.  Ž5,  VX 

&njolt\nien,  /'  (iV/»  snježanira,  roda  od  snijega,  — 
Da  86  izmiiem  vodom  snjehiuicom.  Jov  '.i,  3u. 

^nJi*£Anik,  Anježuntka,  »».  riđi  Bniežanik,  po  vrhu 
egufi7iut  itnijeg.  —  i.**^.  snježan  i  ftnjeian. 

Šnjim  13  njim),  mit  ihm,  cum  eo.  Rj.  u  govoru  se 
B  pred  nj  pretvori  u  K  ifsp.  ft. 

£ob6iijdnje,  ti.  verh.  od  Soboujiti,  kcfje  vidi^  vidi 
Sobotanje. 

^obdnjiti,  njim,  v.  impf,  (u  Srijema)  vidi  Šobo- 
tati.  Rj. 

šObnt,  IM.  ein  dumpfer  Hallt  /tonitus  carua:  stoji 
Sobot  Rj.  isp.  veaak. 

fHob6fanJe,  n.  das  Hohlklingcn,  Dumpfhallcn,  so- 
nituft  cavuit.  Rj.  rcrb.  od  ftobotati.  slanje  koje  frii'a, 
kad  što  iioboie.  vidi  &obonjenje. 

§ob6tatit  š(M>oćem,  r.  impf,  dumpPiallen,  vie  eine 
unterminirte  Jifatier^  resoHo  cavunt.  Rj.  vidi  Sobonjiti 
kao  iz  šupljine  kake^  iz  duplje  zujati.  —  15  paune 
zlatopere!  no  ^etukaj,  ne  zagnćaj,  ne  sohodi,  i\e  klo- 
po(!i  .  .  .  krirma  Jovii  hlada  ćini,  da  on  npava  u  hla- 
dini.  Here.  347. 

£5ea,  /".  die  SoldatenflintCt  flinta  militis  gregarii. 
Rj.  vojnička  pmka.  vidi  tnuJket.  —  I  ponesi  »oca 
Islamovu,  ti  objesi  iocu  o  ramenu.  Npj.'  I,  XXIir. 
tugja  riječ.  Oi*n.  111. 

sUfKH,  f.  (u  C.  G.)  vidi  itu^a:  I  njega  je  ioga  po- 
pnnnbt.  Rj.  vidi  i  fivr&b  1^  grab. 

^5gav,  adj.  (u  C.  G.)  vidi  Siigav:  Posilio  ae  kao  i 
šoguc  kapicom  (PobI.  256).  Rj,  vidi  i  svrabljiv,  —  So- 
gava  ovca  Hve  stado  u.^oga.  Posl.  352. 

SopTolj,  t/t,  dicke  Fliivsigkeit,  n.  p.  džibra.  Rj.  gusta 
tekuća  stvar.  —  tugja.  Onu.  131. 

^ogoiija.  m.  (u  0.  (i.)  čovjek  kmatave  glave.  Rj. 
—  osn.  togav.  Osn.  105,  riječi  «  Utkim  nosi,  kod 
hakouju. 

.sAjj^or.  m.  (u  vojv.)  Rj.  Mudž.  «t»gor  od  Apem. 
Seh^vager.  —  1)  vuii  Sura.  Rj.  ženin  hrat.  vidi  i 
žiirak,  »urjak.  —  2J  vidi  pažeuog.  Rj.  spuittin  muž. 
riđi  i  pa«^auac. 

SojK^riea,  /'.  vidi  avaat.  Rj.  setuna  sestra,  vidi  i 
sviifltika. 

SAkae.  S-tkea,  hi.  (vvin  ititl.  8fio<M!o?)  der  SchokatZj 
scrhuM  latini  ritus:  Od  volje  nui  (je  ili, stoji),  kao 
.Šokcu  pos*t  (PokI.  2;H2).  Kako  ooii,  lako  i  St/kcu  ^valjn 
MAvn  činili.  Posl.  12H)  (Hnpnrteiinch).  cf.  krS^anin. 
Rj.  iŠokiic  je  pravoslavnomu  Srbinu  Hrvat  katolik, 
ft  Hrvatu  je  katoliku  pravo»latmi  Srbin  Vlah.  augni, 
Suk^inu.  hyp.  Šoko.  —  Šokci  ubokci,  Vlasi  sirouuiHi 
(daklem  nijedni  nemaju  ništa,  nego  oboji  jednaki). 
Posl.  352.  šokac  (postanja  neznana).  Usu.  335. 

hdkaekl,  adj,  schokziscfi,  serborum  latini  ritus.  Rj. 
što  pripada  »"^okcima  ili  ,^kcu  kojemu  god.  —  ttdv. 
Njih  radi  (Kaeif^evih  pjegama)  mlogi  su  naAi  trgovd 
nay(^ili  Oitali  Šoknčki.  Nov.  Srb.  1821,  33*5. 

ouki^dija,  /.  (coU.)  die  Meitgc  Schokzen,  m^tltitatlu 
nertioruvi  latini  ritus  (per  convicium).  Rj.  kaže  se  za 
Sokce  X  porugom. 

^«Ok^all, ./.  ^eoll.),t*(f2i  iS)k^i<5i.  Rj.  mladeS  Šokaćka. 
jedno  od   Sokćadi  Šokće. 

Sdk?^,  iN'>kceta,  «.  cin  junger  Sckokaz,  serbus  Ju- 
rcMM  tatini  ritu:!.  Rj.  momče^  dijete  Šokaćko.  coll. 
š>k6id.^ 

.s6kf  e^jCi  n.  (2a#  Machen  lum  SeJiokar,  dan  ScJtokuz- 
foćrdćnf  Mutatio  i'ii  serbum  latini  ritus,  Rj.  terb,  od 


1)  ^kčiti,  2)  šokĆiti  se.  —  1)  radnja  kojom  tko  iokii 
koga.  —  2)  stanje  koje  hira,  kad  se  tko  ^okči. 

SAkeif'i,  ffi.  pl.  die  jungen  Schokzen,  juventus  ser^ 
hira  latini  ritus.  Rj.  mladi  Šokci,  riđi  i^nkfad. 

>i6kr'ina,  /.  augm.  od  Sokae.  Rj. 

^6k^*iti,  ^int.  V.  impf.  Rj.  o.  pf.  slož.  i(z)-5okcMti  (i 
se),  po-AokOili  i^i  se).  —  J)  zum  Svhokaz  machen^ 
facio  csife  serbum  latini  ritus.  Rj.  šokriiti  koga,  činiti 
ga  !^'okc4tm.  —  2)  sa  se,  refleks,  ein  Schvkas  iverden^ 
trunseo  in  castra  serborum  latini  riti*s.  Rj.  postajati 
Šohtr. 

Nok^tiinjet  «,  dan  lieđen.  des  Bokac.  Rj.  verh,  od 
^okctjili,  koje  vidi. 

^okMiiii,  Ar>ke**em,  r.  impf.  reden  trte  ein  f^okac 
(d.  A.  lipo  statt  lijepo  oder  lepo  usw).  Rj.  govoriti 
kao  Sokac^  n.  p.  lipo  mjesto  lijepo  ili  lepo  itd. 

^klcn,  f.  eine  Schokzinj  mnlier  serba  latini  ritus. 
Rj.  Šokica  je  pravoslavnomu  Srbinu  ITrvatica  kato- 
Itkinja,  kao  stoje  katoliku  Hrvatu  Srpkinja  Vlahitsjcu 
dem.  Sokčica. 

Sdkifiea,  /*.  dan.  od  kokica.  Rj. 

>>dko,  m.  vertrauHch  fUr  i^okac.  Rj.  Aj/p.  od  ^kac. 
—  takva  hyp.  kod  BoSujo. 

&6piti.  p'im,  r.  pf.  udarili,  schlage^i,  percutio.  Rj. 
vidi  gljapiii. 

SOpot,  vt.  izvor  u  selu  Benkovcu  u  Dalmaciji,  cf, 
SopoL  Rj.  kvarno  se  govori  gdješto  osobito  po  pri' 
tnorju  s  vij.  a,  i  nasuprot  a  vij.  S. 

S6pronJ,  m.  (tedrnhurg,  Sopronium.  Rj.  varoš  u 
(Ugarskoj.  Madz.  Sopronv. 

.^ftr,  &«%ra»  m.  {\\  vojv.)  die  Gasse^  platea,  cf.  Bok»k, 
ulica:  Mojim  šorom  nikad  blata  nema.  Rj.  Madz.  sor, 
Itnija,  niz,  redy  vrsta,  i>p.  ftoriti.  igp.  Ajem,  Zeile, 
linija,  vrata  i  ulica. 

iftrak,  &orka,  m.  (u  C.  G.)  das  Los^  sors,  ef.  ždrijeb, 
kocka.  Rj.  —  Uigja.  (Jsn.  292. 

sdrtinJCt  n.  Rj.  rerh.  od  borati.  —  1)  radnja  kojom 
tko  šora  n.  p.  nogom  kapu  (daa  Fortatosaen,  impulsjo, 
trusio.  Rj.).  —  x)  radnja  kojom  tko  šora^  piša  (pi- 
sanje. Rj.). 

SAmtit  Sonun,  p.  impf.  —  ^J  L  j.  kapu  nogom, 
fortstos'ien^  trudo,  cf.  (Jufikali.  Rj.  otnrivati  što  uda- 
rajući u  nj  nogom  ili  štaiHtm:  Svinjari  uzmu  zao&tren 
klipit?  (viriz)  pa  ga  jedni  šoraju  štupum  u  visinu,  a 
drugi  ftUipovima  n  visiui  ke«^e  (zgagjaju).  Kj.  Il3a.  — 

2)  lirunsen,  mejo,  cf.  piSati,  Rj.  vidi  i  buriti,  miiati, 
moćati,  mokriti,  r.  pf.  slož.  poAorali  se. 

šbniv,  ofij.  vidi  oapićav.  Rj.  vidi  i  rohav,  boginjav. 
kojemu  je  obraz  nagrgjen  od  ospica. 

Ndri^njo,  n.  rcrbal.  od  ?oriti.  Rj. 

sdriU,  Sl^rlm,  r.  impf  n.  p.  sela,  vidi  usoriii.  lij. 
u  ior,  u  liniju^  ured  p(/:ftavlj'tti  n.  p.  seloj  da  budu 
šorovi,  ulice  prave.  Madz,  sorolni. 

H^rknpa.  /*.  vidi  ćukkapa.  Rj.  sor-kapa,  igra  nekaka^ 
u  kojoj  se  kapa  nogama  šara,  čuška, 

N5(ka,  f  {\\  Srbiji,  osobito  k  istoku)  vidi  patka. 
Uj.  vidi  i  plovka,  racu,  i  ontala  sgn.  kod  patka. 

hpAdit.  /'.  vidi  Špa^a.  Kj.  la  spada. 

spAfK,  ftp/lga,  m.  vidi  *^pag:  Pa  »e  nia^i  u  špagove 
svilne.  Rj.  vidi  i  džep.  —  Pak  je  ti§le  fi  špag  oil 
dolame.  Rj.  74(jb.  Spagarica,  mali  pii^luljii!  žto  »e  nosi 
u  šitugu.  Rj.  845a.  Rgja  mu  špag  ubila!  \He^e  se 
tvrdici  .  .  .).  Pusi.  271. 

spii^ii.  f.  (la  spada)  der  Degen^  gladitts.  Rj.  vidi 
-ipuda,  vn6i<'  "J.  nckaki  mać. 

špft^urleu,  /*.  (u  Risnu)  mali  pi.Mo1ji(^  Sto  se  nosi 
u  Apniru,  das  Tcrzerol,  sclopetum  forma  minuta. 

spikliN  f.  pl.  (U  Risnul  novri,  trud  (Alo  čovjek  sam 
sleOet,  der  Enverb,  t^naestus.  Ri.  vidi  tecivo,  tečevina, 
icdibina,  tekovina.  —  tugja.  Osn.  121. 

Spanska,  f.  adj.  t,  j.  zemlja,  riđi  .'^uanjolska,  — 
Portugalska  sa  Španskom  i  jeduijem  dijelom  Fran- 
cuske postane  ostrvo.  Priprava  17. 


S|MiiOolao 


—  537  — 


fiUmpaU 


* 


Spunjrilnf«^  Španjolca,  m.  (meni  8e  Hn\  da  pravi 
Srbiji   kažu    ^panjur)  der  Spanier,  llispantin.  Rj. 

'Španjolska,  /*.  adj.  Spanien^  hispanu^.  Rj.  t.  j. 
zemlja,  vidi  Spanska.  —  Ako  pogjem  u  Španjolsku, 
doći  ćii  vam.  Kim.  15,  24. 

Spiknjolski,  udj.  spanisch,  kispanus.  Kj,  što  pri- 
pada Španjolcima,  vidi  hpaiijurHki,  —  Ledenjača, 
SpanjaUki  talijer.  \iy  324a. 

SpAnJilr,  Spanjura.  m.  vidi  ^^nanjolac.  Rj. 

Spi'injurskT,  ndj.  aIo  pripadni  Španjurimn.  vidi 
Spanjoli^ki.  —  Izvadio  ,^panjursko  odilo.  HKnj.  3,  417. 

§p&rla.  /■  igrati  se  žparte,  eine  Art  Ktniierupicl 
mit  Ocldstitcken,  Itfdi  tjetimi.  Kj.  neka  igra  djećina 
novijma.  —  iugja.  Opii.  224. 

§p1fa,  /*.  ( pL  gen.  SpTcii).  —  1)  die  Speichc,  raditts, 
cf.  špica.  Rj.  riđi  i  palac  2  (pl.  paoci).  u  točka.  — 
2)  Bjemenka  od  bundeve,  lubenice,  dinje,  i  od  tikve, 
der  Kern  (rom  Kiirhi^Sf  dcr  Melone,  u  dgl.),  nudeus, 
Hemen.  Ri. 

Sp^erileR,  /".  (u  Dubr.)  vidi  Spirlit-a.  Rj. 

špijun,  Spijiiua,  ni.fferHpioii,  explorai(frt  vidi  uboda. 
Rj.  —  A  U)  Turski  špijuni  zaćuSe.  Npj.  4,  173. 

.^plJAniti,  ?(pjjQaim,  v.  impf.  spioniren,  ejt-ploro,  cf. 
uhoditi.  Rj.  —  Stanu  govoriti,  da  on  nije  doSao  da 
se  bije  »  Turcima,  nego  da  su  pa  Tur»i  poslali,  d:i 
špijuni.  Danica  4,  18. 

^plJiin.skT,  adj.  Spionen-,  erploratoriuji.  Rj.  Hu 
pripada  spijitnima. 

špfjrtnjrnje.  «.  das  Spioniren^  exploratio.  Rj.  verb. 
od  r<])jjuuili.  radnja  kojom  tko  špijuni. 

^iplka,  /*.  (u  C\  G.)  das  Bajonei,  pngio.  RJ.  vidi 
bnjunet.  panganet.  — Tunge  ili  koje  mogu  biti  tugje: 
špika.  Dttn.  33. 

Apio4ii,  /'.  (u  Baranji)  vidi  Ćioda.  Rj.  igla  het  usiju 
a  s  glavom,  vidi  i  bablja^a,  i  syn.  ondje.  —  Pjever 
ovda  poneoe  snasi  rnana^  .  . .  gurgjela  (pantljika), 
špioda  (ćioda).  Kov.  51. 

hpirlifa,  f.  (u  Dubr.)  vidi  lijevak.  Bj.  piđi  i  jipijer- 
lica,  lijev,  lakomioa  3,  jpirija. 

špiliilj,  $pitil]ja,  VI.  das  Hospital.  nosocomuiHi  pto- 
chotrophium.  Ri.  riđi  bolnica. 

špitiiljao,  Spitžljca.  wi.  der  Spitalbctcohner,  qui  est 
in  nosocomio.  Rj.  koji  je  u  špitalju. 

špklAljskt,  adj.  Spitnl-,  iiosoeovii i.  Uj.  što  pripada 
špitaljn.  tidi  bolnićki  1. 

hprliljii,  /'.  (oko  8ptjcta)  diigarkn  motka,  kojom 
n,  p.  djwa  lulatv  ea  zemlje  vo<?e,  eine  Stange,  per- 
tica.  Rj, 

^pugr«  "'■  Ui  Rot'i)  vidi  snu^..  Rj.  riđi  i  puž. 

špl^nik,  I«.  |u  C  (i.)  der  .^^korpion^  scorpio,  cf. 
jakrep.  Rj.  mdi  i  akrep,  nkorpija,  Stipavac.  —  (bitfe 
od  tu^e  riječci  scorpio  a  premještenim  p  pred  prvi 
vokal).  Osn.  2«4. 

?itK  —  1)  vidi  §U).  Rj.  —  a)  vidi  ^^to  1 :  Ai^ttt^ 
a§to?  UHM?  tjuid?  Rj.  Db  (a^šta?).  Kaži  li  meni  štrt 
je  njegov , obrok.  Npr.  2*.l.  Sta  ja  nuirini  za  vuSega 
cHra,  30.  Staje  fo  da  sam  /)i>4lu/,io  »amo  jedan  uovi^ii^. 
40.  Sta  XI  ono  li  meni  dao?  43.  Znate  li  šta':^  (i2. 
Da  se  mati  upropiu-tli  šta  joj  je.  141.  Ali  ima  šta 
vi^jjeti.  144.  .SVd  pobratime,  ako  Boira  /.na*  f  Pa  to 
tvoja  ženul  145.  Sta  naopako!  i/.išla  tvoja  itena I  147. 
Sta  imate  žiro?  (U  Kotoru  upitaju  ovako  i  za  čeljad 
kn(!nu).  PobI.  352.  Šta  nenm  u  ejireviui!  352.  !>a  ne 
svi  nu^i  namaHiiri  opi^u...  sta  ima  u  njemu  od  starih 
knjiga.  Danioa  1,  1.  Ne  mogtuM  šta  drago  ćiniti.  3. 
li>0.  l)a  mogu  narodu  ka/ati,  šta  je  i  kako  je.  Miloi 
145.  I  Bog  xna  šta  se  joA  u  SI?ivenskoin  jc/.ikn  nije 
lako  izostavilo  i  izgubilo  I  Rj.'  I.IV.  Kad  tHmo,  šta 
dft  vide  i  ^ujul  Hovj,  35.  A  vi  iUt  tni^litc  ko  sam 
ja?  Mat.  U»,  15.  Šta  dakle?  Jesmo  li  bolji  od  njihV 
Rim.  3,  9.  Šta  (čovjek  poaije  o$io  t*e  i  požnjcti.  (Jal. 
6,7.  *S^(  Bte  to  uOinili?...  Šta  da  ti  rećemo,  goHpo- 
dani?  šta  da  govorimo?  Moj«.  I.  14,  15.  Šta  riše,  ti 
ga  ^aveU)  miioJ  ue   razlikuješ  ni  od  prošloga  ulja, 


koje  se  blagoHilja.  DP.  353.  —  b)  riđi  5lo  2)  tcarum, 
quare,^  Rj.  847ft.  kao  za  što?:  Sta  se  geai^iJ.  RJ. 
84b.  Šta  da  ne  mučite  tako  daleko?  Npr.^6.  Sta  CekaS 
one  zmajeve  5lo  beže  u  onu  jazbinu?  Stn  si  doSao? 
Hi.  Molim  vas,  šta  se  ta  plac  u  brodu  vaSem  t^uje? 
247.  Šta  popujeS  kad  pop  nijesi?  Po«I.  352.  Šta  sme- 
tate ženu?  Mat.  26,  W.  —  2)  šta  vaajel  Kt«  je  drva  I 
ran  einer  grouMn  Menge:  Sla  je  ljudi  tu  izginulo  I 
Rj.  kad  je  vetia  mnogo;  kao  koliko  (mnogo).  —  U 
razgovoni  Snjnna  »tane  sn  faliti,  šta  je  on  junaštva 
pO(^inio.  Npr.  192.  Šta  ga  pasa  laje,  da  8vako  ujede 
(zlo  i  naopako)!  Posl.  352.  Šta  ih  laje.  da  svaki  ujeda 
izlo)!  352. 

ht&rijii,  f.  (u  vojv.)  dl«  Station  (bei  den  Pošten), 
stalio.  Rj. 

štftčiea,  f.  dem.  od  fttaka.  Rj.  —  Kavazi  imaju  u 
rukama  po  Slap  okovan  arebrom,  i  gdjefcoji  gore  sa- 
vijen kao  štaćAca.  Rj.  257b. 

stAgnIJ.  StAgljrt,  m.  (u  Lici)  die  Scket^er^  korreum. 
Rj.  vidi  iitniea.  —  riječi  s  takim  nast,  kod   badalj. 

£tiki|rlae,  cf  pipavica.  Rj.  —  Pipavice,  mJpavice  . . . 
kome  red  konja  pa»ti?...  ŠiaglaCj  maglac,  kućni 
rogljac  ...  Rj.  5U»b. 

It&ffod  (§La  god),  $t&g:o|Hij  (I^U  gogj),  vidi  Sto- 
govi, žtogogj,  i  primjere  Oiuije. 

SlAJorska,  f.  t.  j.  zemljo,  Steiertnark,  Stgria.  —  Novi 
»lovenski  jezik  «  Štajernkoj,  KoruSkoj  i  Kranjskoj. 
Dioba  5. 

§t%kn,  f.  —  1)  der  Bisdiofsstabi  pedum  epincopi. 
RJ.  biskumki,  ept^kopskt  štap.  mdi  patariea  2.  —  (iia- 
voli  nagju  Hvetoga  Jovana  štaka  i  kapu  i  odeiau. 
Npr.  158.  Vladika  tiho  zahvali  Gospodu...  i  uzevM 
štaka  pogje  za  njima  sa  slavom.  DP.  34tJ.  —  H)  die 
Kriicke,  fnlcrum,  rf  Šljaka.  Rj.  vidi  i  gkljaka.  štap 
na  koji  se  opire  hrom  čovjek. 

stftkor.  in.  vidi  stahor,  t  sgn,  ondje,  govori  se  u 
Hrv.  odatle  i  ime  sela  Štakorovac. 

štikla,  f.  (u  vojv.)  der  Slali,  stahalam,  cf.  ahar, 
konjuSnica.  Rj.  vidi  i  ar,  har,  kolaru,  kli^uiea,  podrum, 
pojata  1,  prezid,  stajm  stajnica,  fttalog.  —  Stalara, 
krava  koja  se  drži  u  štali.  Rj.  Š45b.  Dobar  se  konj 
i  u  štali  nagje.  Poal.  59. 

štšlara,  f.  krava  koja  se  dr^.i  u  gtali,  Stallkuh, 
vacra  in  .^tabulo  aervata.  Rj.  —  rijei^i  s  taktm  nast. 
kod  badnjura. 

Ntiklog,  m.  der  Stallf  stahalum.  Rj.  vidi  «tala,  i 
ugn.  ondje.  —  rijeci  «  takim  nant.  kod  brlog, 

f^tiiiDpii,  f.  dei'  JJruck,  imjtrcnfio.  Rj.  Tal.  stauipa. 
riđi  pećatiijit.  —  Ikouji,  kuju  je  skoro  izdao  rt  kamenoj 
štampi  Al.  Dilrib.  Danica  I,  190  (Sieindrack,  litogra- 
fija). Veliki  svei^.anj  razlićnib  narodnih  pesaniAt  iz 
kmih  re  ili  se  njot^i  lepih  za  štampu  izabrati.  Npj.'  4, 
XaV1.  Izdanje  i  štampa  državne  .štamparije.  (Mn.  1. 

^tampunji\  a.  das  /Jracken,  impressio.  RJ.  vcrb. 
od  Aiampftti.  radnja  kojom  tko  štampa  n.  p.  knjigu. 
vidi  pec'atanjo.  —  < Jd  kako  Je  izmi&ljeno  štampanje 
knjiga.  Danica  1,  5.  Ovo  je  uOinio  ^laiupar  u  štam- 
panju. Nov.  /uv.  X]TI,  Imam  jo$  nekolike  pesme  za 
.itampanje.  Npj.'  4,  XXI. 

štjimpar,  šl«mp:lra,  i/».  der  Bachdrackert  tgpo- 
graphus.  Rj.  —  i )vo  je  ut^inin  štampar  u  .Htam- 
panjn.  Nov.  Znv.  Xni.  Tako  korektura  ove  knjige 
ostane  na  štamparima.  Poal.  XXVI. 

Ntampiirljn.  /'.  die  liiuhdruckerei,  tgpographia. 
RJ.  vidi.  peOalujft.  fal.  stampariiu  —  Pošlo  je  ovo 
već  bilo  napisano  i  u  štampariju  predalo.  Pis.  39. 
f  štampariji  Jermonskoga  manastira.  Posl.  I.  U  lir- 
žticnoj  štampariji.  DRj.  1,  1. 

stjkiaparski,  adj.  što  pripadu  štamparima^  štampi. 
vidi  pe<>atni  2.  —  Štampantkijeb  pogrje^tika  mote 
biti  da  oe  se  i  viŠe  nan.  Posl.  LIV, 

>tiimpatl,  ^uimpam.  r.  impf.  \  pf.druckeH,  imprimo, 
Rj.  Tal.  Htampare.  vidi  pe^aiati.  v.  pf.  tdož.  naštam- 
pali, pružtamputi.  v.  itnpf.  sloL  do&uuupavati,   uru« 


fitap 


—  538  — 


Kemlni 


^inmpavftli.  —  Gclekoje  od  onih  l'nji(jn,  jtfjt"  jff  (Ma- 
ticn)  do  Hfid  arojim  troškom  Htumpuifi.  Danica  5,  77. 
( >d  rijeka  prepiiem  kako  ove  pexwe,  koje  sa  štfim- 
patCj  tako  i  joS  tri.  Npj.'  4,  XU.  Ju  ('ii  nm.  knd  th 
(riječi)  nztistuinptttn,  jrtvno  blagodariti.  4,  X  1,11 1. 
PoSljit*«  mi  va^u  ttiulu,  kako  ste  rn<\\  ifu  je  iktnmpam 
u  Rječniku.  Stmž.  lS8rt.  Ifili.  Ne  znam  jo  li  koja 
od  ove  dvije  knjige  kad  sfatupanu  Florem^kim  je- 
zikom. 8tHr.  4,  1:J0.  sa  se,  patm.:  G\eda6u  da  se  ovo 
pitmo  trn  hitncuu  itittnpn.  Sovj.  19. 

š(an,  Atiipa,  m.   rfer   *S7«/i,    haculus.    t:f.  8trt|),  5i^u[i.  : 
Kj.  *■t</^  hrttinn,  i  sjfn.   onffjc.    ndi  i  jjlo^ovnc,  hrn«-  ' 
tovar,  klenovat',  ockorn^ovao  (i  i.  d.  od  svakoga  dr-  I 
veta  fftup:  bukovac,  drenovac  i  t.  d.);  ojilja^  ?:ako- 
vauit*n.  dcm.  h»pi(;  uutjvi.   .Hapina.  —  Ihatuti  se  u 
Htip:  kad  se  hoeo  da  presudi  ko  t^e  Sto  po(^eti  ili  ko 
t*e  u  ćenm  bili  prvi,  onda  >r  hrntitjn  u  štnp:  jcdnn 
uhvati   Sakoin   dolje  nadito   štnpa   pa  dnipi  gore  do 
njep;ove  &ake  .  .  .  kome  zapadne  te  uhvati  za  rrfi  ud 
štapa  (da  drup;i  već  nemaju  ta  Što  uhvatiti),  onaj  jo 
dobio.  Rj.  Raba  korizma  .  .  .  noseći  ua  rainenvi  .^entim  i 
Htapova  i  7.a  ^obom   vuku(?i    komostre   ide  pa  viiroSi.  I 
Rj.  [ta.  Volali  se,  l.  i.  Htaj.ovima.    Rj.  71a.   Zaharao  \ 
»tup  pa  uie  udario.  Kj.  l*»3a.  Kopijama.  2)  š/**p  .f/jaii- 
(janetotn.  Rj.   29<)a.   ObuOe   pastirske   haljine   i  uzme  I 
jttjst irski  štap  u  ruke.  Npr.  4K.  Kto  ti  jcinog  tttnrr'i  \ 
na  ^titpu  pokraj  mora  jrje  ribu  lovi,  252.  Kako  Ooek 
dojrje   lui  prosjački   stup,    svak    jfii  hc    kloui.    Posl. 
I??.  Kao  da   j?a  je  s  gvozdenim  štapom  ipo  svijetu^ 
tra^.io  (tako  pa  je  na^ao  ba5  kao  što  treba).  l!2*.l.  Trista 
Mapa  po   tiigjemu   hrbalu    ne   ćuje   se.  3*2(>.  Hvatati 
ne  s  kim  u  štap.   (Gledali    ko   ima   pravo,    ili    ko  je 
Htariji).  341.  Pak  ti  svrni  u   Šumu  le  oseci  dohar  Map^ 
te  uhvati  gizdavu,  taukti,    beln.    rumenu,   pa  je  udri 
podobro.  Npj.  1,  rtll).  Bećari    pohvataju  oo  Hioprad- 
»kijeb  trgovaca  ...  i  udare   im  po   UH)  slapu.  8ovj. 
yl.  Neka  dom   .lonvov   ne   bude    nikad  bejt  ^ovjekn, 
koji  ide  o  stapu.  t^am.  U.  -i,  t?y. 

Stiimf,  Stiioca,  w.  der  Qiier»tah  (bci  dcn  W€bC' 
rinnen)^  luinllus  trans rcrsun,  rf.  ?la|M'i  1,  cijepao. 
Rj.  Cijepei.  oni  štapa  što  utaje  h  preffji  i'zmcfjju  nita 
i  gornjega  vrntila. 

štilpunjv,  n,  icrh.  od  stapati  »e.  radnja  kojom  se 
tko  štaptt  štapom,  riđi  poltlapauje. 

.^lAptirii,  /.  »prava  gaje  se  drže  Stapovi  (a  i  kišo- 
brani, .ititori),  Siock-  (n>td  Pegetmchirm  — j  liehaltcr. 
za  nast.  isp.  badnjarn.  —  UnenavSi  Atap  n  Vnću,  ne- 
mah »Tcn  slaviti  ga  u  štapara,  gde  Ktoje  oeevi  Stu- 
povi i  kii^obrani.  Me^'j.  1>W'. 

NtAptiU  Si*;  Stafijim  (Hapljem)  ae,  r.  r.  impf.  ići  o 
šta}}u,  opirufU  se  na  štap.  c.  impf.  alož,  polupati 
He.  r.  pf.  siO£.  pošiapili  »e.  —  Slapat  se  žtaponi  od 
botura.  DPoal.  121. 

i^tdpei,  MapAcH,  m.  pl.  —  S)  pl.  od  Stapao.  Rj.  —  Nn- 
niliti  t.  j.  niti,  t.  j.  nai^iuiti  ih  povezavSi  one  vunene 
konee  za  štapce  kao  Sto  treba.  Rj.  3itHa.  —  2)  ne- 
kakve (5etiri  zvijezde,  koje  stoje  jedna  prema  drugoj 
kao  Stapci  u  pregji,  iViinic  eiM»  Slernoildes,  rf.  SU- 
povi.  Rj.  >/K>;a««  u  zvjezdanom  jatu  Orionu.  Rj.*  pidi 

i   HtHpi. 

stApi,  m.  pl.  (U  Ditbr.i  riđi  SlApoi.  Rj.  riđi  i  Ata- 
povi.  —  Onoga  trajf.ite  koji  je  stvono  zrijetde  kola 
i  Htapč.  AmoH  .'i,  S. 

ilit^jlI^S  »I.  dem.  od  stap,  Rj.  —  jCapiniaOa,  drvo 
(kao  stapir).  Mo  ženp  wvpinju  vratilo  (kod  razboja). 
Rj.  188b.  Ko  je  u  Kranruskoj  izmifilin  stoiićiee,  koje 
se  u  jednom  štapiću  na  sobum  nosili  mogu?  Pri- 
prava .%. 

Kltiplntii  /'  ttutjM.  od  6up.  Rj.  —  takva  augm. 
kod  bardačina. 

»Iftpiivt,  m,  pl.  (U  Boci)  vidi  Stnpci  3.  RJ.  vidi  i 
^Lapi. 

&Uvn,  f.  doM  Legtn  dtr  Uaui  ins  IVattsert  um  tfi«  j 


tuichhtr  ZH  gerhm,  immissio  pellium  subigendnrHm 
in  atfHnit:  melnno  kože  u  stara.  Rj.  itp,  fin  4. 

^lAvatj,  St&vlja,  stuvolj,  m  Uubr.i  w.  r/V/ Mavlje. 
Rj.  —  riječi  s  takvim  nast.  kod  ('ešalj ;  !>rzelj. 

.slAvKI,  vim,  r.  impf.  t,  j.  kožu,  (utaren/)  die 
tlaat  cnticcicken,  aqHae-  imma'ijo  mllem,  cf.  t'inUi  li. 
Rj.  kan  kiseliti  kožii  a  rodi.  ixp.  Korijeni  261.  v.  pf. 
hIoL  tlšlftvilj. 

slavlje,  H.  Rj.  riđi  binvalj,  AUvelj.  —  J)  der 
Ampfer,  rame.r  Linn.  lij.  hiljka.  —  ^)  Httscii; 
Krautcn- .impfcrj  rumcx  crifpas  L.  Rj.*  biljka. 

AliVvlJenje,  n.  dtts  Einvtichen,  marcratii*.  Kj.  verh. 
od  Maviti.  radnja  kojom  tko  štaci  kozu. 

š(c,  na  Me  =  nii  tašie.  od  iaMe  postalo  btc:  taSte, 
l'Me,  Ste  (nije  umetnuto  u,  pa  je  i  t  otpalo),  inp. 
Korijeni  H)0.  pišu  obično  sastavljeno  na^te  (od  čega 
je  postalu  naStinai,  naU^tt*.  —  r>n<^ett^  joj  ovu  travu 
du  popije  ujutro  rta  šte  sna  u  vodi  nenaćeloj-  Npr. 
112.  Na  šte  mke  u/.eo  je.  UPusl.  <i7.  Na  šte  rukn 
)p  primi.  *>T.  Tko  je  na  šte  srot,  I  y.a  maslinom  bi 
'pio.   121J. 

šifeeenjp,  ».  rerltal.  od  sletili.   Kj. 

NtčdiunleH,  f.  zgrada  i  zarod  gdje  se  prišlegjeni 
nnrac  ulaze  na  kamatu :  dte  Spnrkassc.  —  Ni^ka 
štedionica  (ali  nije  šteiionit'a,  kao  Slo  bi  kakav  topo 
iitgovorio)  jioHlata  je  za  tu:  da  pozajmi  seljaku  no- 
vaca. Megj.  43.  za  nast.  isp.  dieljaoniea.  netnalice 
držeći  da  je  nast.  tlcm.  ptšu  Sletliona. 

št^di&n,  m.  koji  štedi,  fUr  Sparer,  parcim:  U  ra- 
dije svega  bi(*e,  \\  štedišc  joUe   vi^e  (Posl.  354).  Bj. 

—  rijeci  s  takim  nast.  kod  hvalila. 

N(4>dji*li,  ^i^dim.  r.  impf.  sparen,  za  liathen  ludtent 
parco.  Rj.  r.  pf.  slož.  do-ili'Mijeti,  po-,  pri-,  u-,  aa-. 
r.  impf.  slož.  pri-flegjivati,  u-.  —  1)  koga,  kao  ne 
činiti  $nu  ništa  kad  bi  trebalo;  schonen.  isp.  žaliti 
3.  —  Novo  sito  o  klinu  visi.  (Kad  je  ko  u  km^i  nov 

—  n.  p.  mlada  ili  »luga  —  pa  ga  štale).  Posl.  2Ž*i. 
IV  će  ih  pobiti  ma(^eni,  ne  '^e  ih  žalili  ni  štedjeti 
niti  (V  se  »milovali.  Jer.  21,  7.  Niti  .šft^gjaše  stHtjegu 
tijela  (nee   proprio   eorpori  parcehat).   GIiw.  21,  281. 

—  2)  »to,  kao  ostarljitti:  Sledila,  kojt  štcdif  der 
Sj)arer,  pareus.  Kj.  }j4(ju.  Ko  ne  zna  eapom,  a  on  <*e 
vraujem  (točili).  (Ko  ne  zna  šiegjed,  br/,o  ^e  mu  ne- 
fltJiU).  Posl.  14il.  sa  se,  pas.s.:  Pogača  ne  prijatelju 
štedi.  Posl.  260. 

$ft(d|jiv,  (tdj.  sparsnm^  parcus.  Rj.  koji  rado  štedi. 

stt'diijll,  f.  die  Sparsamkeit,  parsimnuia:  Ro^ja  je 
štednja  nego  i  dobra  radnja  (Posl.  22).  Rj.  inp.  8w- 
gjenje.  —  »štednja  je  prvo  tečenje.  Posl.  SiVS.  rijeci 
s  takim  nuHt.  kad  L'e&nja. 

Sl&tlrina,  /'.  selo  u  Rutu.  Kj. 

Site;iyonje,  »t.  rerb.  od  Jtedjeti,  toj«  vidi.  —  Šte- 
gif%ie  pravu  je  dobit.   I  »Posl.  121. 

MfrhtH,  f.  (U  (■.  G)  das  Bafzen,  gannitu$:  Stoji 
štt'hta  hrta  i  bijednika.   Rj.  isp.  Alehtanje. 

stMilii^Je,  n.  (u  C.  (I.)  doJi  Bdfzfa,  gannitio.  RJ. 
rerb.  snpst.  od  Acehiali.  radnja  kojom  štešće  pas 
(šljedvik). 

Nli^htali.  fite5(?em.  v.  impf.  (u  C  U.)  ttdfzen  (vom 
Spiirhunilti,  gannio,  cf'.  ^{^ki^ii.  Hj.  štvščt  pas  (šljed' 
ntk)  u  loiH.  tidt  i  Cevkati,  kevtati,  ževkati.  ifp.  fka- 
mutati. 

Mt^knvit^,  f.  r»V/j  skukaviea  1.  Rj    riđi  t  skaeatur. 

št^ktillljc,    n.    riđi  kevtanje.  Rj.  riđi  i  ?.tehlanie. 

Nt^klnll.  >itvk(55m,  r.  impf,  riđi  kevuui.  RJ.  vidi  i 
?ttehlati,  (  St/n.  ondje. 

strnar.  ^Lenea.  m.  der  jange  Harni,  caiultai,  Rj. 
mladi  paji.  pl.  ^tenei   I. 

NlftnitO.  f.  K'oll.)  die  jungen  Ht^ndc,  caiuli.  Rj.  vidi 
kuOad.  jedno  od  štenadi:  Mene.  —  Mater  njegovana 
mjesto  ovo  dvoje  gjece  podmeltu*  droje  malo  šte- 
nadi . ,  .  Kod  nje  sa  štenad.  Npr.  233. 

Mldnarii,  /'.  n.  p.  torba,  Schimpftcort  ftir  eine  torba, 


MeKcI 


—  539  — 


Stimatl 


convicium  in  pcram.  Kj.  poruga  torbi  (kao  da  su  u 
njoj  fUnnd?).  ~  rijeci   s  Utkim  ncust.  kod  biidnjarn. 

htunri.  ^temu'ji,  m.  pl.  —  1)  jnn^e  Humle,  catttU. 
Rj.  ntlmli  psi.  vidi  V\xi'\('\.  sinri.  vi<ii  šlenar.  —  Od 
zle  kućke  nek  iiiije*  ni  titenuea!  PINpj.  1,  11".  — 
3)  die  Sprin^fedei-  beim  S'ddos^e,  motncntHm,  ferrum 
rt  sud  rccetUfts.  Kj.  vidi  Stene  2,  p«ro  f>. 

sifno.  M^neUi,  w.  —  J)  ein  jutufcr  Hund,  oiUr 
Kiindin,  caiuluif,  Kj.  mlado  paato,  tuuAko  ili  icnsko. 
vidi  kuće.  coU.  Menad.  —  Naduo  bo  kno  Htcne  u  bari. 
PobI.  18(j.  Hranit'  tutjc  štene,  DPoal.  27.  Od  zln  pseta 
nek  nema  šicneta,  Npj.  2,  625,  Ni  .Htne  tek  što  xe 
okoti.  Priprava  116.  —  2)  u  putu,  cf.  Steuui  y.  Kj. 
vidi  i  pero  5.  —  Ja  je  Ćela,  ja  je  brus,  ja  od  tnotike 
Hene.  (. .  .  Sad  se  reće  kad  ko  dvije  vrlo  nurAićne 
stvari  poredi  jednu   a  drugom).  Posl.  107. 

^ti^nftj,  šiJ-nim,  v.  impf.  Kj.  mdi  kotiti  U  se),  i'. 
pf.  sloe,  \{z)-^Xen\u  (i  se),  o-&tenili  (i  se).  —  7)  uerfen 
(con  d«r  HUndin),  pario.  Rj.  knćka  sieni  (koti)  Menad. 

—  Ode  Tomi(?.  kuja  ga  šteniht!  HNpj.  4,  222.  — 
2)  sa  se,  refleks,  uerfenf  pario.  Kj.  kučka  se  šteni, 
kad  iteni  štenad,  značenja  kao  pod  1)  s  rathkom  Mo 
se  ovdje  ne  nasnaČuje  ohjekat. 

Stdnjj^nje,  «.  das  M'erfcn  der  HiindiH,  pariua,  Rj. 
verb.  od  Meniti  i  iiteniti  »e,  koje  vidi. 

Siftin.  /'.  der  Sdiade,  damnum^  cf.  S^cta,  Kj.  mtU 
i  6koda,  i  -vf/n.  ondje.  —  »'^rdobona  sida,  U  j.  lako 
reiika  da  srce  boli  za  njom.  Rj.  7HMa.  Ubila  (fa  staJoHt, 
uesretfa,  šteta.  Kj.  Ttila.  Upadak,  kao  itetu  ili  pomor, 
n.  p.  ove  je  godjue  veliki  upadak  od  bojriuja  (1.  j. 
umiru  mnoga  eeljad  od  njih).  Rj.  783b.  .Sietan,  1) 
koji  je  u  šteti,  štetu  trna  u  čemu.  Rj.  846ft.  Ne  <?ele 
vi  učiniti  štete  mome  gospodaru.  Npr,  13.  Čini  štetu 
(maćak),  pak  bot^emo  da  fra  ubijejno.  41.  Ohl  tu  6/ 
mnogo  štete!  165.  Dobar  sir,  ncfro  šteta  šio  je  u 
pasjoj  mjeftini.  Poril.  5i^.  Ko  se  fajdi  nada.'onaj  valjn 
I  štfta  da  trpi.  ibi^.  Tako  mi  sve  crna  šteta  ne  po- 
mela! 'SH.  I  valiu  mu  crn  komad  u  turbu.  (Ućtnio 
mu  štetu).  320.  Mnoge  l'urske  ktiC'e  poharale  i  živijem 
ocnjem  zavatriAe,  od  Turaka  štetu  ačiuiše.  Npj.  4, 
4w.  Srbi  .1«  velikom  ncojom  štetom  ustupe  nalrapj. 
Danica  8,  lli8.  Plaćati  štetu,  koju  (bajdud)  p(M!^iue. 
4,  29.  Ali  bi  sa  sttkon  na$  bila  to  celihi  šteta.  Kov. 
6.  Brbi  posle  tolike  štete  u  tjadnia  ostanu  u  lanjskim 
granicama.  Miloš  17.  Onda  će  ono  Mi  na  štetu  na- 
šemu narodnom  jeziku.  Pis.  27,  Bilo  bi  na  štetu  je- 
zika našega.  83.  Oije  djelo  \7.^oi\,  otit'i  će  u  štetu. 
Kor.  I,  3,  16.  Promjenljivost  njegova,  koja  od  tohke 
štete  bi  i  njemu  i  narodu.  DM.  111.  Za  dru^u  se 
kragju  šteta  naknagjttla  <*elvoro.  307.  Nije  ni  od 
štete  za  utvar.  O  8v.  <».  7.  Zemlja  bi  vukla  štetu  od 
te  sramote  i  materijalnu  i  moralnu.  Pom.  lOO.  .Sto 
je  gragje  za  rjetifnik  ve<^  toliko  sabrano  da  se  bez 
štete  za  knjićevnost  ne  Hmije  više  ostavljati  da  se 
uregjuje  tek  pripadom.  Rad   13,  171. 

NtfttilM,  Milina«  adj.  —  ])  koji  je  u  Meti,  Metu  ima 
u  ^emu,  Schaden  habend,  damnum  f'aciens.  Rj.  — 
Od   tugjcira  je  ^ock  štetan   ili  sramotan.  Posl.  236. 

—  2)  vidi  kilav.  Kj.  riđi  i  kvaran,  prosut. 
Nt^tltl,   jitTa'im,    r.  impf.  Rj.  r.  pf.  sloz.  i(z)-5ietiti, 

o-,  po-.  —  J)  vidi  kvariti:  A  dva  lakta  šteti  zemlja 
crna.  Rj.  —  Muk  prijazan  šteti.  DPosl,  (jTi.  Sieteći 
u<)i  se.  121.  —  3)  fia  »e,  reflekn.  vidi  kvarili  se.  Kj. 

—  Ateta  se  ne  šteti.  DPosl.  121. 

^iStaik,  »1.  (u  V.  G.)  —  1)  koji  ćini  Sletu,  der 
Besehiuliger ,  Schadcnmacher ,  damnificus,  cf.  Šteto- 
(■'inja.  Rj.  vidi  i  Hctoćinac.  —  Tko  na  svnj  dinar 
Aiete   kupuje,  ludo   se   riu  štetnika  infA.  DPosl.  1343. 

—  2)  (u  Kucima)  r*ovjek  koji  w*  o#.eni  po  dmgi  pnt. 
Rj.  875b. 

st4^toi'inni',  .s(P(Aeinjn,  m.  der  Schaden marher, 
damnifkiis,  cf,  ^letuik  1.  Kj.  steto-iSnac  Stelo-^iiija. 
za  prru  r^jcč  isp.  dobroćinati,  za  potonju  išp.  tako 
»los.  mlado-žeiijsu 


slrlA('iiijast.  adj.  koji  ćini  Metu,  den  Schaden 
vuichend,  dtnnni^cus.  Rj.  Atelo-ćinjasl.  isp.  Metoćinja. 

.sl^luvnli.  ritctujem,  r.  pf.  Kj.  r.  impf.  Metovavali. 
—  J)  h'vhaden  machen.  damnum  infero:  fttetovali  ga 
Turci  100  groza  (t.  i.  globili  ).ra).  Rj.  kao  učiniti  štetu 
(kume).  —  2)  Schaden  btdten,  damnum  facio:  fttelovao 
sam  na  tom  ^u  trgovini).  Rj.  rirf*  zijsniti.  kao  pretr- 
pjtli  štetu.  —  Zarariti.  štetovati  na  kakvoj  trgovini, 
cf.  izgubiti.  Rj.  ll)2a.  Izgoni  groš  .-.olotu  (t.  j.  od  groAa 
postala  zolota,  štetovao).  Rj.  22Ia.  Povukao  barova 
ZH  rep  (rci^e  se  kud  ko  štetuje).  Rj.  831a.  Kolje  je  na 
luckiujama   dobiti   ne|j:o  m(  zlatu  štetovati.  Posl.  24. 

^totovAi'unjo,  «.  dati  Schadcnbringen  oder  Leiden, 
ddtnnum  (davini  pcrpessio  aut  illutio).  Rj.  verb.  od 
><telovavati.  —  1)  radnja  kojom  tko  štetovaca  koga 
(globljava  ga).  —  2)  stanje  koje  bira  kad  tko  šteto- 
rava  (štetu  ima). 

siPloi'AvnU,  fttctovavam,  r.  impf.  Rj.  r.  pf.  ftteto- 
vali.  —  1)  Srhaden  verursachcn,  damnum  infero.  Kj. 
koga,  kao  činiti  mu  štetu.  cf.  globljavati.  —  2) 'scha- 
den haftenj  damnum  facio.  Kj.  biti  u  šteti,  štttn  imati, 
trpka. 

1.  Stlca.  f.  Rj.  dem.  StiČica.  —  1)  (po  jugozap. 
kraj.)  vidi  daska,  đaSiMca.  Rj.  vidi  i  platiea.  ij<p. 
Mica  (d'ščica).  —  Glaviua,  2)  prednji  kraj  od  samara 
(ft  stražnji  se  zove  krstina,  glavinu  i  krstinn  sasta- 
vljaju šitce.  Rj.  8iib.  Patalica,  sumarna  štica,  Rj. 
41lla.  Patarica,  1)  šticu  u  samara.  Rj.^  5(N»b.  —  2)  đie 
Ffihrstonge,  contus,  Kj.  motka  kojom  se  lagja  oti- 
skuje^  štići. 

2.  >ilit'i4,  f.  daa  Abc-Taflein^  tabula  abecedaria. 
ilementaris  {q.  d.  dS<Mca).  Rj.  tablica  (daščica)  is 
koje  se  uči  poenavaii  sloca.  vidi  bukvar  (nije  li  osn. 
u  žiiii,  fttijem?). 

šitconje,  n.  das  l'^ortstoHseti  des  Schiffes  mittclst 
der  Ftihrstunge,  navis  protrusio.  Rj.  verb.  od  fttićiti. 
radfija  kojom  tko  sliči  lagfu. 

Stičien,  /'.  {\i  0.  (i.)  7-  J)  dem.  od  žtieu  1.  Rj.  — 
2)  rf.  (^eralica.  Rj.  —  Ceraliea  (u  0.  G.)  igra,  kao  u 
8rbiji  klis,  samo  se  baca  s  konja,  koji  se  zove  čera- 
lit-a,  palic  lakat,  a  klis  šti^a.  Rj.  751>b. 

stK'm.  ftiK^m,  f.impf.  (das  i'irJiiff'j  mit  der  Fdhr- 
f^tange  fortstosaen,  protrudo.  Rj.  lagju  stičitij  i.  j. 
šticom  je  otiskivati. 

!s(i*H»nJ(»,  H.  das  Beschirmen,  Schiiizen,  tectio.  Rj. 
verb.  ml  Aiititi.  radnja  kojom  tko  štiti  koga  (od  čega). 

šllj^MiJCi  «.  verf>.  od  Sliti,  radnja  kojom  tko  Štije 
a.  p.  knjigu,  vtdi  Mivenje,  iiilanje. 

Mllkla,  /'.  (u  vojv.l  der  Ab»aix  (am  Schuhe),  calx: 
Mojim  torom  nikad  blata  nema,  sve  i^valeri  na  štikla 
razneli.  Rj.  (na  štikla  ^^  na  štiklah.  stariji  oblik 
mjesto:  na  štiklama),  od  NjemaČk.  ^tBckel.  »i  ćizine 
ili  cipele  peta.  dem.  ^tiklica. 

^flklica.  f,  dem.  od  fitikln:  Papućine  crvene  iti- 
klice.  Kj. 

Hllkoratl.  ftCJkujem,  v.  impf.  {u  vojv.)  sticken,  pin- 
ijere  ucu:  I  cipele  zlatom  .*(ttkovane.  Rj.  vidi  v^sti 
(v^zem). 

Stiliu*,  Slile«, »«.  Uctor.  8tulH  (upravo  fetioc  krarnc). 
koji  .itijcj  čita.  vidi  ^aiae,  i  sifu.  ondje.  —  ea  ohlOJć 
isp.  jHlar,  pllca  od  p*Tti,  pijem. 

milija,  f.  {M  O.  (t.)  vidi  drl^ga,  ftliljega.  Rj.  tfidi  i 
mabaljku  2.  dem.  Stiljica. 

Snijoga.  f.  (ti  Herc.  i  u  C.  <».)  vidi  drHgH.  Rj. 
t>w/i  I  ^tilJHj  mahaljka  2.  rfnv,  kao  veliko  rretenOf  što 
žene  kunce  preprcduju  na  njega  i  pletivo  predu.  dem. 
fttiiježica.  —  /natJenje  (korijenu)  udarati:  Stilja,  6ti- 
Ijega;  5t>a  (contus),  štit^iti.  Korijeni  257. 

Hllljeiicii,  f.  dem.  od  itiljega.  Rj,  vidi  fitiljiea, 
drTi^.irii. 

stTIJIfU.  f.  iem.  od  ^tilja.  Rj.  vidi  Stilježina.  družica. 

.sdmiii^p,  n.  vidi   poUovanjc.  Rj.  vidi  i  stimanje. 

>tTinHli«  H'imoai,  v.  impf,  uio  zap.  kraj.)  vidi  po- 
štovali. Kj.  i>idi  i  stimati.   Tim.  sLimare.   —  Ako  ne 


AtliinUlui 


—  540  — 


Sfo 


stinmš  Ibre  bajr»ktani,  a  ti  binij,  dra^a,  po  Budimu. 
HNpj.  4,  530.  Gdje  god  za  se  štimuM  diviiicu,  ja  ću 
li  ie,  ftobro,  zaprositi.  4,  572  (cijc»iti,  držati,  misliti). 
stkpaUkA,  f.  aicLichtpHtze,emuncioTinmy  cf.  iiseka<5, 
mumakaze.  Rj.  sprava  kojom  se  sluie^  kad  hoće  .<rrt- 
jcću  da  usektiu,  uhrišti.  sa  postat^e  inp.  štipati.  — 
ry>či  a  ttikitn  naat.  kod  kazaljka. 

fitipuigc,  «.  da»  Kneiptttj  velUcatio.  Rj.  verh.  od 
ŠtipatJ,  koje  vidi. 

Mi|Mlti,  štipam,  (StlpljSra),  c.  impf,  kiteipen^  vellico. 
^}-  *'-  Pf:  6loJ.  iiRl-Mipati.  r.  pf.  prosti  AtipDiiti,  od 
toga  sit)!.  V.  pf.  preilinuti,  uStinuti.  v.  impf.  slol. 
poMipivali,  EaStipivati.  dem.  Štipkati,  StipiiUli.  —  I 
do  Bad  se  gjeverivaio,  aP  nije  ovoifu  poJitinivanja  bilo. 
(Valja  da  je  kaka/a  nekalca  snaha  koju  je  gjevor 
Hivao).  PobI.  %. 

Mipnvac«  »ilpavca,  m.  acorpio,  Fcorpiun,  Sttilli.  vidi 
^puralc,  i  nyn.  ondje. 

^ITiiaTicn,  f.  —  i)  cf,  pipavica.  Hj.  {kod  pipaviea 
nema  niRta  o  §tipavici).  —  !i)  nrkuka  .iprnvu  sa  šti- 
panje? —    U  kolu    ^e  biti    moja    inajkit,   ntara  će  se 
ispustiti    majka,   pa   će    iiljest'  n  bijele   dvore,  pa  ^-e 
uzet'   od  zlata  oia^trafe,  joSl  i  one  Hutne  kiparice, 
prevaljivat*  st'jene  valovit«,  dokle  na^je  ^uju  jinrovitu. 
HŠtinuće  zlatnom  Mipnvicomi  utopiti  u  maAtrafu  jeda, 
polu  meda,  (>oloviuii  jcda,  t^nće  tebe,  moja  duAo  draga, 
nemoj  piti,  moje  arce  dra^ol  Herc.  8. 
Anpkaiijc,  ».  deiH.  od  Mipanje.  Rj.  vidi  ^tipiitnuje. 
fitipkilti,  Atipkam,  dem.  od  .Mipali.  RJ.  nidi  ^tiputnti. 
Sllpniitl,  Mtpnem,  r.  pf.  einmal  stcicken^  vdlcre.  Rj. 
p.  impf.  ^roKti  štipati. 

KUpfttiiBje,  n.  vidi  Štipkanje.  Rj. 

Stipt^diti.  $ilpu<5eni,  vidi  Štipkati.  Rj.  dem.  od  štipati. 

£(Tr,  m.  Atnaranl,  amaranthus  blitum  Linn.  (mlad 

se  šfir  kuha  i  jede  kao  zelje);   Gje  šlir  kouju  raste 

do    koljena.    Rj.   rauhhanrifjer  l'ucftsschtcans ^  ama- 

ranMtM  retroflextt^  L.  Rj.'  biljka,  augm.  ^tirina. 

8llm,  /'.  Fliisit,  dcr  Ijotauca  durchfliejuft.  Rj.  voda 
eto  teče  kroe  Loznicu. 

Stirak,  Štirka,  m.  Atirka,  f  (u  vojr.)  die  Stdrke^ 
atn^iumt  cf.  škrob.  Rj.  vidi  i  fikrob,  pomnz  "2. 

Stlrina*  f  augvt.  od  Stir.  Rj,  —  takva  augm,  kod 
bardaćtna. 

.štirkanje*,  n.  das  BtiirkeD  (dćr  Wdsche),  roboralio 
liuUorum  ope  amtfli.  Rj.  verb.  od  štirkati,  radt^u 
kojom  tko  štirka  n.  p.  kohtlje. 

.štirkati,  krim,  r.  impf  (u  vojv.)  sifirken  (die  Wnsche), 
nmt/lo  rohoro,  c/".  wiškrobiti.  R'}.  štirkali  n.  p.  košulje, 
isp.  skrohili.  r.  /)/'.  slož.  iiAtirkaii. 

»Ilrkinjn.  /".  ?.ena  nerotkinja,  die  Unfntihthuref 
sttrilis.  Rj.  —  usH.  pred  k  u  Mir,  star.  dot,  UITM(H 
inLe>rrr.  (>»n.  I91»  (iiitejcer,  cijel). 

SlTrnik,  i;i.  planina  u  Hjelopavlićima  (kažn  da  je 
u  njoj  zima  usred  ljeta).  Kj. 

^iti^Avnlk,  Atinivnika,  m.  brdo  u  Lovćenu.  Rj. 
šlll,  Slita,  »H.  Rj.  Injp,  .^titnk.  dem.  Atilii'*.  —  1}  der 
Schild,  Hcutmi:  Od  koplja  ti  pradili  nosila,  a  od  štitu 
grobu  poklopnicc.  Rj.  vidi  šlito.  —  Na  glave  im  kano 
od  tri  vuka,  na  ramena  bijeli  štitom.  Npj.  3,  353. 
Ne  boj  se,  Avrame,  ja  »um  ti  štit.  Moja.  I.  15,  1.  — 
2)  SOiia,  tlcr  Uegen-  oder  Sonnenschirm^  nmbraculum 
cttntra  plavium  muntetiv,  mnbella,  cf  štit.  Rj.  848b. 
štit  od  daida  ili  od  sunca,  vidi  i  tuurel,  hliidnik, 
kiftobran.  —  U  Kaiea,  moje  redo  drajfo !  moj  pernati 
od  miHdšca  štite!  Npj.  2,  484.  Od  suueu  »e  štitom 
za?(ti(5aše.  HNpj.  1,  liH), 

stilak,  .Plitka,  »i.  htjp.  od  štit.  —  Bojno  koplje  nosi 

u  rukama,  zlatan  sjaje  ua  plet^ima  štitak.  Npj.  2,  553. 

Rlltl^,  m.  dan.  od  Stil.  —  :*olomun  naćini  uuUijeh 

^titova,  po  tri  mine  zlata  dajući  ua  svaki  štitić.  Uir. 

J.  H),  17. 

htiti.  šiljem.  V.  impf  (osobito  po  zap.  kraj.)  Icšen, 
lego^  cf  ^'^atiii,  rilali:  Knjigu  šttjc  Omerova  majka. 
jKnjigu  ii{je,  suze  prolijeva.  Rj.  vtdi  i  citati,  uOiti  3. 


part.  pass.  praei.  ^ven,  fttiv^na;  Uiveni,  Obi.  85.  v. 
pf  probili.  —  ćatili ;  fetiti  (a  nije  umetnuto,  te  se  ć 
pred  t  promijenilo  na  šj.  Korijeni  '258. 

Ntitlli,  Hitim,  r.impf  (u  Diibr.)  beschirmen,  sckuticn^ 
tego:  &iiti  kuća  ovu  lozu  od  vjetra.  Rj.  r.  pf  šloš, 
zaštititi,  r.  impf  kIoz.  zaštićivali.  ^ 

.^OlnTk,  štitnika,  m.  ri^ii  AlitonoSa.  ttundulić:  Štit- 
nika mu  dva  nu,  nosi  jeilan  bat  zlaćeoi.  8tuIIi. 
AUtOi  n.  (Ht.)  vidi  Htit  (1):  O  ramenu  šiito  objesio, 
'  a  uo  konju  koplje  položio.  Rj. 

.stitAnusa,  m.  »cntigerulus.  IStulli.  vidi  štitnik,  štito- 
Doša,   krtji  (kome)  nvxi  štit^   (oruije);   hrhildtrdaer ; 
,  armiijer.    SVuffentrdger,  —   tako  sloz.  riječi  kod  bre- 
menošn. 

SlHAvIl,  adj.  n.  p.  nerast,  bik,  svinjće,  što  nije 
ujalovljeno;  tako  i  štiturito  meso.  t.  j.  od  ueujalor- 
Ijena  živinćetji.  Rj.  —  Zn.ićenje  (korijenu)  čisttu  biti, 
nepomijvšanu  hiti,  cijela  hiti:  Štitovit;  Hirkinja  (ne- 
rotkinja), šlir,  i^lirnik,  Stirovnik,  f^tira.  Korijeni  iJ57. 
NtitovOt  H.  plauiue  od  l^ukavice  (k  jugu).  Rj.  iz- 
megiu  Rovaca  i  lijelopavlića.   Rj.' 

šnvei^e,  «.  vcrb.  od  Hiti.  radnja  kc^jom  iko  Štije 
H.  V.  knjigu,  vidi  fttijonic. 

stft,  šta  (ć^gA,  ("^esa).  Rj.  —  /.  f)  gram.  ć-to  {o»n, 
ć  i  zamjenica  to)  ć  pred  i  pretvara  ne  «  š:  š-to, 
nom.  i  akus.,  i  stu  u  tijem  pade^.ima.  n  ostalim  jHide- 
zima  ostaje  cista  oitnova  (hti  zamjenice  to).  zutO:  ^ega 
(ćesa),  femu,  ćim  (cime),  ćem  (ćemui.  oldikom  Šta 
moie  se  zamijeniti  i  dragi  podtip  '*-,  P-  *"^*  ^^-  '^P- 
Obi.  33.  vidi  šta.  —  2)  nomiiuitio:  Stoje  pofrnpjenn 
ono  valja  da  bude.  Njpr.  25.  Onda  mu  ona  pripovedi 
šta  je  i  kako  je.  8^5.  T)ade  mu  nekoliko  aapri  što  će 
i  mu  dosta  za  put  biti.  217.  t'oeku  ,koji  nije  ništa  a 
!  gradi  He  da  je  što  i^eliko.  Po»1.^34.  »Sto  izigje  iz  usta, 
I  to  se  ue  povrće  u  usta.  355,  .Sto  po  dvoru  pauoice, 
to  nn  moje  zaovire.  Npj.  1,  (i4.  A  što  bude  pešaka 
,  suviše,  onć  izvede  te  namesti  oko  Morave.  Miloš  95. 
I>a  se  i  njemu  tako  što  ne  dogodi.  179  (^  takovo 
što).  Tmena  koja  pokazuju  kakvo  je  što,  oda  šta  je 
što.  Nov.  8rb.  1818,  391.  .*5frt  je  u  drupjeh  naroda 
jezik  mfladilo  .  .  .  ono  ga  ie  u  nas  iskvanlo.  Od^.  na 
nit.  18,  Nigda  unesu  gledali  da  hb  ućini  što  dobro  i  pa- 
metno.  Pis.  5.  Kada  im  se  (djeci)  h  najboljom  namje- 
rom kaie  što  što  im  je  dobro,  to  ona  opet  ne  će  da  ćine. 
Priprava  (JO  {isp.  niše  pod  ii)  pritnjer  is  Rim.  15,  18: 
govoriti  Što  koje  .  . .).  Što  «  tiče  ovgje  Njemaćkoga 
i  Latinskoga  jezika,  o  tom  sam  radio  9  G.  Kopitarom. 
Rj.'  Vili.  Dokle  je  putovao,  i  šta  mu  se  ::nttmeHito 
d(»giigjalo.  Siraž.  IHHfi,  12!2»>.  Dok  se  što  knjiaa  ras- 
proda. 1886,  1602.  Da  ne  ućiniS  što  što  ne  bi  bilo 
milo  knezovima.  Sam.  I.  2!*.  7.  Svi  bijasmo  kao  ne- 
čisto  što.  Is.  »>1,  (i.  Knjrel  veli  da  je  Maćedonija  cesto 
što  1  Akaruauija.  t>M.  77.  —  S)  genitiv.  —  a)  6« 
prijedloga:  Pak  se  onda  natrpa  paprati  ili  drugoga 
i!;4ga.  Rj.  4Bi>a.  AH  mjesto  ćarapa  ili  eega  drugoga 
izvadi  iz  bisaga  buzdovan.  Rj.  83Bb.  .\Vo  ljeto  ne 
dade,  jesen  nema  če^a.  Posl.  5.  Kad  se  ćoek  šta  pri- 
hvati, onoga  nek  se  i  dr^.i.  121.  Čega  se  ćoek  najviše 
boji,  ono  će  mu  na  glavu  doćt.  345.  Ćesa  nije,  ni  car 
uc  ije.  34G.  Šta  je  najviše,  onoga  će  bili  najmanje,  u 
šta  ic  najmanje,  onoga  će  bili  najviše.  352.  slavna 
crkva,  koja  nema  mane  ni  mrŠtine,  ili  takoga  čega. 
El'es.  5,  27.  Niti  nam  čega  nesta.  bam.  1.  25,  15.  — 
p)  sa  prijedlozima:  bez:  Pasati  se  Iteia  šta.  Rj.  4W>a. 
yto  i  vojska  bez  kisela  mlijeka.  (Kad  ko  reć«  što  će 
se  bes  čega).  Posl.  355.  —  do:  (Jzdušio  ka'  i  suhi 
potok.  (Kad  ko  o<l  ništa  dogje  do  šta).  Posl.  330.  — 
od:  Nešio  igjc  u  dvor  od  čega  niiesu  mogli  vigjeti 
drugo  uištA  oflim  vatre  da  sipa.  IS'pr.  185.  Oda  šta 
svinja  sita,  od  log  i  debela.  Posl.  231.  .':?to  oti  šia 
palo.  (l'orod  je  kao  i  onaj  koji  gn  je  rodio).  359. 
—  oko;  OA:w  .š^«  je  ruke  ukrstio  I  Posl.  237.  —  preko: 
Udo  mesa  .  . .  inio  je  tanko  a  dugačko  iJa  se  mo^e 
prevjeaiti  jireko  št<i.  Rj.  77Ua.  —  radi:  lUšl«  (Vadi 


sto 


—  541  — 


Sfo 


štit).  Hj.  64f>n.  Vladika  poknzujnt^i  ćegu  radi  aveti. 
DP.  342.  —  8a:  Satjerati  odakle,  ili  sa  «ta  (od  četta). 
Kj.  (M»7a.  —  4)  dativ:  Ćemu  zeaian  tome  i  vrijeme. 
PoaI.  34fi.  Ćemu  a\  »e  udavala  mlada?  Npj.  1,  G3.  za 
taj  primjer  iifp.  nn  Mo?  —  S)  Rkiisativ.  —  u)  hts 
prijedloijH.  ovf\j  je  pade:  (Sio,  5ia)  i  «r  poricanje 
obiimiji  od  drutfoffn.  isp.  Sint.  133.  pa  knko  je  akus. 
6U)  I  štAf  «iJbf>  imri  tfz  poricanje  ^ta,  »6  freh/t  namaA 
uzeti,  da  je  to  drugi  padež:  Nemara  ti  Ma  do  grdila 
kazat\  Rj.  H9b.  Kad  je  meui  ko  x/(i  liiiifin  pa  mi  da 
ili  lićiMi  »to  što  vrijeiii  više  od  duga,  ja  DJemu  valja 
da  doplatim.  Rj.  132b  (iiip.  niže  primjer  iz  Kim.  15, 
lb:  govorili  Ato  koje  .  .  .).  Stane  »e  Čuditi  gde  ćoban 
dolazi  ku<^i  svako  veće,  ito  pre  nijedan  nije  mogao. 
Npr.  48,  Ako  ti  w«e  što  ne  enaŠ,  to  je  Hve  ui5ta.  IGO. 
^ta  ti  čini  otac?  —  Ktariia.  —  Nta  ti  ćuii  mati?  — 
Krsti  se.  —  A  Ha  činiH  li?  —  Ja  stojim  raepji)  njima, 
pa  »V  kamenim.  Posl.  358.  t^'tu  ga  nije  na  ući,  nije 
ga  ui  ua  srcu.  354.  Kad  udari  u  kalane  Marko,  kako 
soko  megju^golubove,  Mo  po*?«^*  sabljom  okovanom, 
što  pogasi  fSarcem  od  mejdana,  što  poduvi  u  tibom 
Dunavu.  Npj.  2,  250.  Kad  ko  o  meni  što  dobro  rekne. 
Danica  5,  82.  A  što  me  pitaš  za  mal  tvoj,  ja  bib 
rekao  . .  .  Kov.  68.  Da  ifttu  što  rojshe  Hunke  u  Srbiju. 
Miloš  18.  Bo£e  saruvaj  takuiso  što  i  pomisliti.  Nov. 
Srb.  1817.  477.  Pjevači  mlo^i  pjevaju  i  ne  vtiale'U 
ata.  Npj.^  XXXIII.  Zapita  me,  sta  ouo  ja  kazan  da 
ćine  hajduci.  Odg.  na  uL.  21.  Kako  Ham  Vam  obećao 
•napisati  što  o  na.^oj  ortoj^rafiji.  V\^,  3.  i^to  ne  znaš 
Srpski,  metni  Slavenski.  Rj.'  VI.  Dosta  puta  i  pa- 
metan na  irae  društva  ontikovo  što  uftpi:5e,  šio  pod 
svojim  imenom  ne  hi  nipo.^io  izdao.  XIV.  Kad  hi  se 
htjelo  redom  pobrojiti  sve,  što  se  on  nmgao  tužiti  na 
Srbe  i  šta  su  se  Srbi  nn  njega  tužili,  valjalo  bi  na- 
pisati ćitav  poveliki  ćlanuk.  Sovj.  37.  Jer  ne  smijem 
gotoriii  što  koje  Hristos  ne  ućiui  kroza  me.  Rim.  15, 
18  (aliguid  ]o<iui  eorum,  quae  .  . .  etuas  zu  redcn, 
wa8  .  .  .  isp.  poviše  primjer  is  Rj.  132b:  nćini  šio  što 
vrijedi).  Saćuvaj  Bože  da  sluge  tvoje  ućine  tako  što! 
Mojs.  I.  44,  7  ('==  takovo  stoj.  Ako  li  što  novo  ućini 
Gospod  .  .  .  IV.  IB,  30.  OućcS  šta  govore.  Sud.  7,  U. 
Da  oi  napredovao  u  svemu  što  uzradiš.  Car.  I.  2,  3. 
Da  ti  je  kazao  prorok  šio  veliko^  ue  bi  li  ućinio?  II. 
5,  13.  Ja  nijesam  imao  šta  iz  toga  spomenika  upO' 
trebiti  u  svojem  rjećniku.  Knjiž.  3,  I4l».  m  priwjcriinaj 
koji  idu,  akitsutiv  dobiju  značenje  adverb{jaino:  Ovaki 
je  stećak  oko  dva  ar&ina  dugaćak  i  malo  što  manje 
visok.  Rj.  715a.  Može  biti  da  će  se  u  napredak  što  i 
popraviti.  Npr.  144.  Kakoće  kao  kvoćka.  (Osobito  se 
govori  ženama,  kad  ae  .što  innugo  karaju  i  vicu).  Posl. 
127.  Hljeb  miUo  će  što  biti  skuplji  nego  u  Madžarskoj. 
Kov.  40.  Kad  sam  ja  od  njega  peHme  prcoisivao,  ne 
znam.  je  li  bio  što  stariji  od  40  godina.  Npj.'  4,  IX. 
Niemaćki  je  buk  var  slabo  što  bulji  oil  »ćitaouice«. 
Pis.  25.  isp.  Sint.  411.  —  b)  ta  prijedlozima:  na: 
Na  što  bi  vam  dva  Jednaka  pismena?  Spisi  1,  10. 
Ako  se  Jakov  oženi  Hetejkom,  na  što  mi  život?  Mojs. 
I,  27,  4(i.  Može  biti  da  ćeft  reći:  na  .šfo  je  danaa  taj 
obićaj?  DP.  22.  za  sntićcnje  isp.  poviše  pod  4)  ćemu? 
—  po:  HriSćani  mnogi  imali  svoje  Ćitluke,  pa  im 
Turd  na  silu  pouzimali  po  što  za  što.  Rj.  82Gb.  I 
toga  harana  kupi  po  što  po  io.  Npr.  69.  Osim  trgo- 
vine, za  koju  je  Dubrovnik  svagda  po  što  god  ugo- 
varao, u  njima  se  ugovara  i  z&  druge  državne  Rtvari. 
DM.  225.  Da  se  ni  jedan  briićanin  rimske  orkve  ne 
Dagie  na  misi  po  što  au  mu  oči  mile  (sub  privatione 
oculorumj.  Glas.  21,  285.  —  u :  Pretvoriće  te  u  ribu 
ili  u  što  drugo.  Npr.  122.  —  ra:  Za  što  kupio,  za 
to  i  prodao  ^kakav  nov  glas).  Posl.  88.  SvaSto  mu 
Bog  dao  što  u  njega  žudio,  i  za  što  mu  se  molio,  to 
mu  udijelio.  Kov.  120.  Sredina  joj  (.vinovoj  lozi)  iz- 
gori, hoće  ii  iott  biti  za  što  ?  Jezek.  15,  4.  —  H)  instru- 
mental: Paljka  od  drveta  kao  duguljasta  tepsija,  čime 
jelunekćije  ćine  žeiiicu.  Bj.  48tia.  ćm  se  nov  sud 


napuni  na  ono  uvijek  udara.  Posl.  347.  Čijem  se 
koza  dićila,  tijem  se  ovca  sramila.  OPosl,  13  i^ćijeoi 
dijalektički  mjesto  ćim.  isp.  Obi.  33).  *<H  čim  ti  si 
lice  umivala?  su  što  li  ni  mlada  otirala?  Npj.  1,  iwi 
(HU(?)  ćim...  su  Sto!).  1  poveze  tope  baljemeze,  i 
kumbnrc,  ćira  gradove  prima,  i  lubarde,  čim  grndove 
pali.  4,  21V».  A  umaljenoga  nialijem  ćim  od  angjela 
vidimo  Isusa.  Jevr.  2,  9.  —  7)  lokativ:  Da  vas  ne 
će  moći  pohoditi,  o  čemu  žali.  StraŽ.  188(>,  771.  Sve 
«a  čem  bija.Ae  što  bijelo.  Mojs.  I.  30,  35.  Po  četnu 
ćemo  poznati  da  snio  na^li  milost  pred  tobom  ?  II. 
3.3,  IG.  V  čem  te  zakidamo?  MnI.  3.  8. 

//•  JJ  nas?  qaid?  qwMi.  Rj.  vidi  Šta  la.  —  AMa? 
Asto?  was?  uuid?  lij.  9h  (a  sto'/J.  Eda  što?  Eda  što? 
Rj.  152ii.  Kud  je  iguman  umirući  govorio  što  če  na- 
mastir  bez  njega.^  Rj.  217a.  Ona  se  stane  ćuditi  što 
im  je.  Npr.  83.  Čoban  prihv|iii:  »Valaj  uiie  dobro, 
no  je  zlo.«  A  kralj  reće:  »Sio,  jadan?<  lb5.  Hraćji 
se  vrlo  zabrinu,  što  se  učini  s  ujihovijem  sestrama. 
1H7.  llalev  joj  reće:  što  ti  je?  Sud.  1,  14.  Reće  car 
llaju :  što  i  ti  ide^  s  nama?  Sam,  II.  15,  19.  — 
2)  varam,  qwire?  što  si  doS-ao?  što  su  ti  ruke  kr- 
vave? ef.  za5to.  Rj.  vidi  i  zara^ta.  —  Pomisli  u  sebi: 
Ao  bih  ja  i  za  ovoga  Icnivca  radio.  Npr.  71.  i'^to 
vazda  Hoga  spominješ?  85.  Kaži  mi  što  ona  gora 
gori.  119.  /apita  ga  wir.  što  nije  majstor  doMo.  150. 


ije  I 
fzivi 


Kad  te  ko  ne  zove,  što  se  o«IziyuSf  Posl.  122.  Sto 
popujeS,  kud  pop  uijesi?  359.  Sto  me  kuSate,  lice- 
mjeri? Mat.  22,  18.  —  3)  je,  quo:  i^-o  je  vLše 
jaja,  to  ie  gtiSća  Ćorba   (Posl.   355).  Rj.  corr.  kadšto 

10.  —  Usjennu  na  dobre,  i  što  je  moguće  ljepše  na- 
kićene   konje.    Rj.   Soib.   Samo  hajde  što  brže.  Npr. 

11.  Ali  što  se  on  više  branjaV,  oon  sve  vi^e  nava- 
ljivale na  nj.  13.  Onila  oni  bježi  gorom  što  bolje 
liutgn.  94.  Izojgene  se  što  najljepše  mogaše  i  pogje 
prot^iti  u  cara  gjevojku.  102.  Pa  se  stisne  što  je  cečma 
mogao.  178.  Lajav  (jezik)  što  više  zbori,  uiauje  se 
mori.  ^Tosl.  105.  Sto  blize  k  NiSu,  sve  gore  pi^u. 
353.  Sto  Je  veča  iic4i,  veće  joj  gnijezdo  treba.  355. 
Osedla  ga  što  se  tvrgje  more.  Npj.  4,  324.  Vojske 
kupi  što  možeš  najviše.  4,  418.  Sto  je  koji  bogatiji^ 
onaj  je  i  u  ostalome  sve  od  naroda  dalje.  Kov.  15. 
S'to  većma  vi^jaće  (Saul)  da  je  narodu  David  omi- 
Ijeo  (o  OD  sve  veĆma  stane  mrziti  na  nj.  Prip.  bibl.  67. 

—  -4)  wie  das  DcuLfche  so  fur  welcher,  welcheT 
welohes,   mit  eiijenthiimlicher   Syniax,  cf.   le  3.   Rj, 

—  Kad  je  govor  o  trciem  licu,  najvi.^e  se  govori 
:  što  mjesto  koji,  koja,  koje,  ali  po  osobitom  sintaksisu, 
I  H.  p.  ćxivek  što  je  bio  kod  mene;  žena  što  smo  je 
\  vigjcli;  vino  što  smo   (ga)   pili;    ćovek,  što  smo  kod 

njega  noćili;  ćovek  što  su  ma  konja  ukrali;  ćovek 
šio  smo  ga  danas  vigjeli ;  ćovek,  što  smo  do&li 
8  njime;  stolica,  što  ae  n«  njoj  sjedi;  knjiga,  što  se 
i>  nje  ući;  pero,  što  se  (njim)  piAe;  ćovek,  što 
smo  0  njemu  govorili;  podaj  onomu  ćoveku,  što  je 
donijo  vreću ;  metni  kod  onoga  Ćoveka,  što  sjedi 
onamo;  podaj  onim  Ijudma,  ^o  stoje  na  polju  i  t.  d. 
Rj.'  LlII.  (=  ćovjek,  koji  je  bio  kod  mene;  žena, 
kq}u  smo  vidjeH;  vino,  koje  amo  pili;  ćovjek,  ki»emu 

I  smo  konja  ukrali;  ćovjek,  kojega  smo  danaa  vinjeli; 

j  ćovjek,  8  kojim  smo  doAli;  stolica,  na  kojoj  se  sjedi; 

I  knjiga,  iz  koje  se  ući;  pero,  kojim  se  pifie;  ćovjek,  o 

I  kojfm  smo  govorili ;  podaj  onomu  Ćovjeku,  koji  je 
donio  vreću;  metni  kod  onog  ćovjeka,  koji  sjedi 
onamo;  podaj  onim  Ijudma,  koji  stoje  na  polju  i  t.  d.) 
Kad  se  govori  o  bezduJnim  stvarima,  onda  se  u 
muAkome  i  u  srednjem  rodu  ga,  i  u  ženskom  Je  može 
izostaviti;  n.  p.  ru)i,  što  smo  danas  kupili;  da  ti 
platim  čašUf  što  sam  razbio;  dobra  je  onapMjiA'a,  ^^o 
si  mi  poklonio;  kakvu  je  ono  vino,  što  smo  danas 
pili  i  t.  d.  Kj.'  LIII.  —  5)  Kod  ovakovijeh  rijeci, 
kojima  se  Sto  radi,  cesto  se  u  govoru  izostavi  ono 
njime  (njivi)  i  njome  (njom),  n.  p.  brus,  §to  se  britva 
oštri;  lopata,  6to  »e  žito  vije,  gvožgje,  ito  se  ka&ika 


što 


—  542  — 


Stoko 


dubu  i  t.  d.  Rj.^  Lili  {=^  bruft.  Mo  se  njime  britva 
oStri;  lopato,  sto  se  njome  fMo  vije;  f^vožgje,  h/o  m 
njim  kaMke  dubu).  —  Vuk  fcsče  -itpotrehljuva  relativ 
5to  mjesto  koji,  koja,  koje  netfo  li  Daničitj,  pn  remo 
ovdje  nareifti  sumo  primjere  iz  Danidireiuh  djelu: 
Voda  pokri  sca  najvifta  brda  što  su  pod  cijelijem 
nebom.  Moja.  I.  7,  19.  Uav  reče :  a  ono  da  ti  os- 
tavim nekoliko  ]judi  sto  su  sa  mnom.  33,  16.  Kakva 
8U  to  svjedoianatva  i  uredbe  i  zakoni,  što  vam  je 
zapovjedio  Gospod?  V.  (>,  20.  Koji  si  ti  što  vii!5e5  na 
cara?  Bam.  I.  2(>,  14.  Onaj,  sto  Aivi  na  nebesima, 
smije  flc.  P«.  3,  4.  Ne  bojim  no  mnopjo  tiaut^a  naroda 
6to  aa  Bvijeb  strana  navaljuje  na  me.  3,  H  (naroda 
gen.  sina.  zato:  navaljuje,  millia  popnli;  Tau^endc 
den  Voikes),  Sila  ih  ima  što  me  nenavide.  3^,  1^. 
Ravnile  put  onome  što  ide.  08,  4.  To  nije  onnj  je/.ik 
»to  sad  njim  u  crkvi  pojemo.  l^ioba  3  (oraka  reče- 
nica rijetka  je  u  fJaniciću,  Ato  njim  wy.  kojim:  isp. 
niie  primjer  iz  VljiziĆ  1,  1).  iSelima  koja  je  ciir 
La^tar  dao  Ravanit^i  .  .  .  nelima  Ho  jo  kralj  Vladistlav 
dao  Bv.  Nikoli.  DKj.  I,  217.  Odnesite  Henica  uvoju 
sto  Bte  kupili.  31.  Da  je  izmegju  ucijeh  jezika  bIo- 
venskih,  šio  ih  danan  znamo,  najstariji  —  aa$,  hr- 
vatiiki  ili  srpski.  Rad  1,  1*21,  ISta  Je  rekao  onaj  što 
se  na  njga  V.  liazii^  onako  nizgoropadio.  \Lsiz\6 
1,  1  (—  onaj  na  kojega  fe.  isp.  poviše  primjer  iz 
Dioba  3).  —  5^  pred  ftto  6o  (n.  p.  on  doći),  hevor, 
ante.  Rj.  isp.  pnje  dok  ne  .  .  .  prije  dokle,  ne  .  .  .  prije 
nego.  —  \  idite  li  ljudi  to  brdo?  to  bio  već]  grad 
pa  Bu  ljudi,  pred  što  <':e  Turci  obladati  ovom  Remrjom 
natrpali  u  njega  pužaka  i  topova.  Kj.  asib.  IJvod- 
nica,  ćela,  koja  pred  štu  će  ne  ćele  rojiti,  izijye  iz 
koiiniee.  Rj.  ibGa.  —  (i)  anstati^  non  modo  non:  Mo 
bi  trebalo  da  se  stidi,  to  se  on  još  smi^e.  Rj.  nidi 
mjesto  (pra&pQ».  conj.)  2:  mjesto  da  .  .  .  miesto  Sto  . . . 

—  iS'/o  bi  valjalo  da  su  i  popova  prasad  mudra,  to 
Ru  mu  i  gjeoa  luda.  Posl.  24(5.  .^Jo  bi  valjalo  da  vo- 
lovi riću,  to  kola  Akripe.  353.  iSto  bi  kolu  škripala, 
to  volovi  riću.  353.  —  7)  bin,  doner,  cf.  dok;  ne  ću 
piti  vina,  šio  ne  <5eš  vode  usuti.  Sto  ti  ue  6n  oblju- 
biti lice.  »S'/o  ja  ujnu  okom  vipjet*  ne  ća.  Ri.  —  Jakov 
ne  ^e  sa  Turcima  mira,  što  mu  ne  6e  predati  senete. 
Npj.  4,  44lj   (seuet,   u   Turaka  dokumenat.  Popovit?). 

—  S)  što  ti  bi  ime  (brate)  ?  kad  ae  ko  lijepim  na- 
činom pita  kako  mn  je  ime.  Rj.  —  0)  oda  Ma  ne 
daA  to?  tfoft  ist  der  letzte  Preist^  Rj.  —  JO)  kazi{}e 
ne  razlog  —  a)  kao:  Irndio-i  da,  kako.  corr.  ?yito, 
a  toga,  to,  itd.  i  bez  njega.  ~  Sto  je  ona  (anaba)  tako 
inilotstiva  bila,  svekrva  jo  mrzila  na  nju.  Npr.  83. 
Sto  sam  lioga  moliin  da  me  ^alje  ti  onoga  aveta,  ea 
to  mi  je  Rugjeuo  dii  dolazim  na  ovaj  svet.  84.  Sto 
6e  se  bezakonje  umnožiti,  obljadnjet^e  ljubav  mno- 
gijeb.  MaL  24,  12.  Sto  je  Dubrovnik  imao  malo  zemlje, 
ft  toga  Dubrovčani  na  svojoj  zemlji  tiijesu  mogli  imali 
žitakoliko  im  je  trebalo.  DM.  197.  sto  pismo  Ste- 
faoa  Prvovjenčanoga  kaŽ«  cln  hp  u  Rijeci  i  Žrnov- 
mci  nalaze  crkve,  po  tome  valja  misliti  da  .  .  .  n*9. 
Sto  dolazi  samo  nu  lom  jednom  mjestii,  i  što  pred 
aobom  ima  predlog,  sa  to  bib  rekao  .  .  .  i>Rj.  1, 1>5. 
Ali  ifo  sam  lijen  na  pisanju,  to  neka  me  u  tebe  i»- 
prioa.  Kolo  15  (14).  —  b)  zato  .  .  .  s/o,  kao:  jer,  da: 
Moli  se  Bogu  sto  sam  zaspala.  Npr.  73.  To  je  sve 
ea  to  što  ne  po-^ituje  o<*a  i  matere.  77.  Da  im  oprosti 
šio  ga  ne  mogu  doi^ekati  kako  bi  želeli.  82.  Htane 
ienu  grditi  što  ib  (svinjo)  nije  hranila.  83.  ,Ta  ć\i  tebe 
ućiniii  čestita,  što  si  me  od  nje  izbavio.  146.  195. 
Buntovnici  održe  mejdan,  ieduu  zato,  što  su  s  Mi- 
lodem  bili  ljudi  s  reda,  a  Jrugo  što  MiloŠevci  aiau 
bafi  ni  bteli  upravo  da  se  biju.  Milo6  G3.  Kajem  se, 
što  nijesam  isKao .  .  .  Pia.  30.  Resavsko  se  samo  po 
tom  razlikuje  oil  Srema^^koga,  Što  se  u  njemu  i  on^e 
govori  *e*,  gje  u  8remai>kom  'i  .  Rj.*  X\'1I.  Pravo 
je  što  mu  je  ime  Jakov,  Mojs,  I.  27,  3G.  Zlo  ste  ra- 
dili šio  ste  to  ućinili.  44,  5.  —  XIJ  kao  što,  kakav: 


»Ja  ću  se  stvoriti  lep  konj,  što  ga  ne  6e  biti  u  ćelom 
vfij^aru«  .  .  .  dete  ae  pretvori  u  konja  što  ga  nigde 
nema .  .  .  Šatra  puna  robe,  što  je  na  važaru  ne  6e 
biti  lep^L'  i  bogatije.  Npr.  38.  Sad  se  obraduje  gde 
je  ubio  zbuoruna  ovna,  što  ga  u  carstvu  nema.  ti5. 
Nije  vize  ni  (*elav  nego  lep  momak  što  može  biti. 
2o0.  Nema  dvora,  sto  baba  mojega.  Npj.  1,  4.  — 
—  12)  Sto  «  rcčemci  saHavljato  sa  riječima  kao 
(Mo),  mjesto  (Ato),  nego  (.Uo),  osim  {hio},  samo  (^to),  tek 
(Stol  itd.  pidi  kod  tijeh  rijeci. 

fttdvij,  Mlorija,  je,  einigcr  rerschiedencn,  alitjnorum, 
Rj.  Slo-t'^ij,  što  pripada  šlokumu.  JJauićić  piie  &tW"iji. 
Korijeni  31). 

.st deliji,  adj.  vidi  ŠtoĆij. 

><(&li:od.  ^Uigod  (čogagod),  šiflgodijor.  vidi  štogod, 
hlOgogJ.  Magogj  (ćegagod),  u'as  immer,  irgeud  iran, 
riaodcanipie  devium.  Rj.  i  Stogodi.  vidi  štogod.  Stagogj. 
kao  štit  kod  gdjegod  tako  i  otdje  po  akcentuaciji  raz' 
likuje  se  i  značenje.  —  t)  u  relaciji  rastavlja  se  rijee 
i  akcentujt  se  i  druga  pola  dolazc/n  megju  njih  cnkli- 
tike:  St-ii  god,  Stil  gcid,  štS  godijer,  &tB  gi5gj,  itd.  kao: 
šio  mit  drago,  makar  što.  Pogrjc5ko  su...  štogod  hi 
hleo  mjesto  što  bi  god  hteo.  Bukv.  3.  alt  isp.  niže 
primjer  iz  Kov.  67.  —  Štogod  /.aceniš  on  ('&  dati... 
Što  }v.  god  stHrao  zaiskao,  Tur<Mn  mu  odmab  izvadi 
gotove  novce.  Npr.  38.  Car  izda  zapovest,  da_  svako 
ide  na  vojsku  štogod  može  sablju  pasati.  206.  Stogogj 
Srbi  ugovaraju  da  rade,  avagda  obii^no  govore:  »Ako 
bi  Bog  dal  Posl.  1.  I  maćka  se  ispod  sebo  brani. 
(Ako  je  Oock  i  nejak,  opet  se  u  nevolji  brani  Hm  se 
gogj  može).  H^.  SVo^ofit)  jedeA,  drobi,  a sfo  nosiš,  prti. 
3.V4.  Sto  je  god  krajina  ućinila,  mir  jo  platio.  355. 
Šio  je  gogj  naiie,  to  je  lože,  355.  Šio  su  gogj  Turci 

fori,  to  je  vi^e  bajduka.  Danica  2,  94.  Srbi  au  mu 
avali,  šia  mu  je  gogj  trebalo.  3,  208.  Štoaod  smo 
imali,  sve  smo  In  po(hlar(^ili.  Kov.  B7.  .5tagoa  zai.*lete, 
ono  ću  vam  učiniti.  Jov.  14,  13.  —  2)  u  značenju 
ncodregjenom  sastavlja  se  r^ed,  i  druga  pola  nema 
akcenta;  tako  je  gore  u  početku:  Štogod,  štagod,  itd. 
kao  nešto.  —  Preuba(h),  stogogj,  srednje  ruke,  efttas, 
non  nthih  cf.  uba(h;i.  Rj.  583b.  Bolje  štogodi  nego 
niSta.  DPosl.  9.  Kad  na  svrSetku  mladijenci  i  svatovi 
cjeloj  u  krst,  onda  ae  raeĆe  na  nj  po  štogod  popu  za 
vjenčanje.  79.  Ovgje  možemo  napomenuti  i  one  gla- 
gole, koji  nemaja  uviju  vremena,  nego  samo  štogogj. 
Rj.'  LV.  Jamačno  \n  štogod  bio  ?»oi[;i  od  kneza  Šima. 
•Sovj.  (55.  Ovo  je  što  god  sa  svim  noro  u  Srpskom 
jeziku.  Spitti  1,  M.  Dogodilo  mu  se  što  god,  te  nije 
čisL  Sam.  I.  2(J,  20. 

.^t6gjp,  hier  iind  da^  pasaim.  Nekakvoga  popa,  koji 
je  rgjavo  čitao  i  preskakao  riieči,  zapita  neko  gdje 
je  učio  knjigu,  a  on  odgovori:  štogje^  štogje;  onda 
mu  onaj,  koji  ga  je  pitao,  rekne :  va  istinu  čitnS 
štogje^  štogje.  Rj.  adr.  5to-jge  (Sto-gdje).  tKp.  gdjeftto. 

.4t6kad,  mtmchmal,  aliaaando.  ef.  katkad.  Rj.  t%de. 
Ato-kad.  vidi  i  kadSto,  *  kad  i  kad,  i  syn.  ondje. 

i^tAkanJc,  n.  das  Klagen  Mo  ču!  ton4fuestio  (quid 
faciavi  ?).  Rj.  verh.  od  Stokati.  radnja  kojom  w  tko 
tuH  govoreći  što  ću! 

št6kiiti|  Močetn,  r.  impf.  klagen  Ato  ću  I  conquen: 
(jtiid  agam.  Rj.  tuieći  .-te  govoriti  što  ću! 

^t6kavae.  ^ti'ikavca,  m.  koji  govori  $to  i7i  ftta  (a 
ne  gorori  ču  i7i  kaj).  —  Kako  bi  se  Štokavei  svi 
zajedno  mogli  zvati  Hn*ati?  Kov.  7.  Koje  se  govori 
I  ko<l  Štokauaca.  19.  Riječi  »po^tc  i  *trnc  u  štokavaea 
gla.se  .  .  .  Rad  20,  152.  za  akc.  inp.  ^tdkati,  čAkavac 

stdkavski,  a4j-  što  pripada  štokavcima.  —  O  kojoj 
se  veli  da  je  s  njom  jednaka  bila  štokavska  (akceo- 
luacija).  Rad  20,  151. 

$il^ko*  ^tok^go,  jemand,  ein  und  anderer,  unus  H 
aiter.  Rj.  ftto-ko,  Sto-koga.  zamjenica  trećega  liea  ne-, 
poznatoga  za  ćeljadc,  prema  Mokoji  kao  ko  ili  tko 
pi^ma  koji.  vidi  fitolko.  išp.  gcyeko,  gdjetko.  —  Stau^,] 


fitokoji 


—  548  - 


Stakaaje 


opet  nanovo  advokatima  i  drugomu  .?/oJtoH«r  koješta 
prepinivati.  Opit  V. 

&(dkoji,  JliMcojepa  (Mftkoga),  einitft!,  nliqui.  Rj.  m* 
žt?tkoji  ide  janutimo  jcš  akc.  HukojT.  i»nt  i  lenski  i 
srednji  rod  kao  pridjev:  SU^kojS,  &t&koj@.  Ho-koji. 
isp.  gdjekoji. 

filfl  mi  (i  jo  zil  sto,  (u  vnjv.  dtiMo  mi  ti  da-^to,  a 
u  r.  (I.  ftto  mi  ti  se  ncnu  ^onenii?)  ruth*  einmal  trna 
ist  tla>t  (hetm^Anficerfeu  eints  Rothseh)  diilnu  quid 
sit—,  Kj,  —  Sto  wi  ti  Je  BaHo?  Kaie  onaj  koji  hoće 
da  zagonene,  i  /.naći:  Pogodi  mi  štu  je  to,  n.  p.  sto 
mi  ti  }c  za  Mo?  Bijela  njiva,  orno  HJemt*.  mudra  i^lava 
koja  sije?  (odgonotljaj :  pismo  po  nartiji).    Posl.  ^OM. 

sISlio.  cf.  Mo  i  no:  Slonu  ib  je  ii  Mletku  kovao. 
Zar  nema  one  milosti,  Utono  je  bila  kod  majkt'.  I 
koitilja.  i  ti  u  ko-ulji,  štono  »i  jo  po»!  orahom  vezla. 
Rj.  vidi  2  im  I.  —  Ui?ituj  hrže,  nilaui  gonpodare,  štono 
poju  dva  buuibulsL  mbula?  Ileu*.  124.  Za  »poslo- 
vicu«... Štono  (ima)  rijer;  ili:  Slovo  stari  vele;  ili: 
Štono  bnbe  kažu  i  t.  ti.  Poal.  VII. 

sfdpcili,  f.  III  Dubr.)  vidi  papuća;  uajviiie  se  go- 
vori Htopdica;  ali  se  čuje  i  ovako,  n.  p.  kad  ko  orevlju 
potpeli,  kaže  se:  stavio  crevlju  im  atopclUj  t  j.  pot- 
petio  je.  Uj.  vidi  i  pnčmngn.  pa§mag,  paSmaga. 

stApolica.  f.  (u  Dubr.)  vidi  papuča,  cf.  i^topela; 
stopelica  moja  vjerenica  (u  pripovijeci):  tSkidc  s  nogu 
žutu  stopelica.  Uj.  riđi  papučica,  pa«mngi(*. 

hld^ta.  Hot^fega  (Sti^^ta),  t/ies  und  dus^  hoc  ei  illud, 
ruria.  Hj.  sto^la.  i  £to»lo:  Kad  idje^i,  ui^ta  drugo 
ne  vide  nego  haljine,  postelju  i  još  što  što  careva 
»ina.  N'pr.  260. 

KtAšlo,  Atofi":'ga  (?tWta),  vidi  HoAta. 

slAlko,  .itokr>ga,  vidi  Moko.  Rj.  ^to-tko. 

s(«ivnln(S  stovaora,  m.  rencrator.  StuUi.  koji  sUije. 
vidi  .štovatelj ;  po.slovalac,  po.iitovatelj. 

.stAvniijp,  n.  vidi  poštovanje.  Rj. 

s(Avut<']j,  m,  vidi  Atovalae.  Stulli.  •  syn.  ondje, 

stitvati,  ^lUiem,  r.  impf,  (po  /,ap.  kraj.)  vidi  po- 
slovati. Rj-  tiai  i  postiti. 

štriinjga.  f.  fu  vojv.)  der  SlranOf  reitlis,  htqiteu!t, 
cf.  liže,  uziia,  konopac.  Rj.  od  Njem.  fcjirang.  vidi 
Slraujka.  —  Konj  ^nkoraći,  kad  nogom  prekorači  preko 
Hranfje»  te  mu  štranga  dogje  megju  uoge.  Rj.  llHn 
(fttranga  griješkom  mj.  Straujga). 

straajka.  f.  vidi  ^tranjga.  —  KlaAnja,  4)  na  amu 
ono  oil  kože  krox  koje  su  provuiVrie  siranjhe,  da 
ne  bi  »irugale  konja  po  rebrima.  Rj.  iŽ73a. 

^Ir&piinjc.  n.  vcvb.  od  ^trapati.  rudtija  kojom  tko 
iitrnptt  ih  siraplie. 

^trApali,  Hrapljem,  r.  impf.  nspergerc,  Stulli.  u 
praenenfdi  *  ^trapam,  prewti  r.  pf.  poHrapali.  po- 
Strapam.  vidi  Skropiti,  kropiti;  Straptati  (dem.?).  — 
Kvo  me  Nikola  štrapa  vodom.  J.  Bogdanovi^. 

£lrikp(aoJe,  n.  vfr}ml.  od  MrapUiti.  Rj.  dem.? 

Atrikptatt,  Jtrapi^em,  r.  impf.  [u  Hrblju)  kropiti.  Rj. 
vidi  i  .^kropili,  dciu.  od  širnpati? 

š(rbr*kuuj(*,  H.  verh.  od  Sirbekati.  Rj. 

strb^kati.  Jt^bekSni  (StVberem),  r.  impf.  radhrechen, 
rerba  corrupte  enundave.  Rj,  r.  ;j/'.  j)ro5/i  Strbeknuli. 
—  Zna<!enje  (korijenu)  govoriti  kojeknko:  Hrbekati, 
žtrbcknuti.  Korijeni  255. 

htrb^ktiuti.  Atrheknem,  v.  pf.  vidi  Urbeknti:  ne  zna 
ni  ^Mrbeknuti.  Rj. 

Stl^blna,  f.  hi'do  izm(*;yu  Cminioe  i  PftStrovii5a.  Rj. 

§ti>ealica,  sireuljka^  f.  die  *'ifpritzvt  sipfto.  Rj.  vidi 
Htrojiijica,  štrcaljka;  Smrk   I. 

.štreanjo,  n.  .1.  Kogdanovi^.  vidi  štrcanje. 

^itl^cati,  cjlni  |i'  ne),  v.  impf.  J.  Bogdanovit*.  vidi 
HtrcAti  ii  M»).  r.  pf.  Mrcnuti.  fIoL  uAtrcati.  —  -A  iz 
nie^a  (gjoge)  crna  ^trca  krvai.  HNpj,  3,  162.  u.  impf. 
stfif.  udtrcAvati. 

slj^rkanjc,  n.  J.  Bogdanović.  riđi  strckauje. 

&(fekutl,  ckSiu,  r.  ivipf.  J.  Bogdanovid.  vidi  etrckati. 


NlK*BU(i.  nSm,  r.  pf.  J.  Bogdanovii^  vidi  atrcnuti. 
—  Od  Kužioe  crna  Mrenu  krvcit.  HNpj.  3.  422. 

šlrk.  in.  —  I)  vidi  roda:  (iledi  kao  »trk  u  jaje 
(Posl.  42).  Rj.  vidi  i  l^ek*.  —  2)  vidi  obad.  Rj. 
vidi  i  Štrkalj. 

šCrkiilJ.  »I.  (u  Ba^oj)  vidi  štrk  2.  Bj.  tn<2i  «  obad. 

sfj'kanjo,  «.  verhnl.  od  -trkati  se.  Rj. 

st^kall  .se,  sirkam  ne,  v.  r.  impf.  n.  p.  krava,  vidi 
Mrkljati  se.  Rj.  vidi  i  obadati  ae.  isp.  Strk  2.  v.  pf. 
slo2.  poStrkati  se. 

N(rkljrinj(*,  n.  vidi  obadanje.    Bj.   vidi  i  5trkanje. 

sdrkIJMSt, '((?;'.  diigijeh  ao;,^u  (kaontrk?),  Uingheinig, 
longia  <;ruiihn'i,  Kj.  Vidi  dugonog. 

Ntrkljiiti  sc,  štrklj.im  se,  r.  r.  impf.  vidi  obadati 
se.  vf.  .^trkiilj.  Rj.  vidi  i  dirkati  se.  Rj.  —  »Tn5;io  mi 
se  domaćin  kako  mu  hg  goveda  ne  dadu  nego  sve 
uatra.ske  idu«.  A'L'sud  mu  odgovori:  »To  je  za  to  .5to 
011  0  krsnom  imenu  najgore  zakolje,  a  da  zakolje  $lo 
najbolje  ima,  sv;  hi  se  štrkljala  goveda*.  Npr.  77. 

slrOciinjc,  n,  vcrbid.  od  &trocati.  Rj. 

.slr&cati,  cam,  r.  impf.  pu^ku  praznu  zapinjati  pa 
obarati.  Rj.  isp.  r.  pf.  Atroenuti. 

sfrOenali,  ciiem,  r,  ;;/'.  .^trocnula  puSka,  oborila, 
ali  nije  upalila,  rcr>((n)cn^  ffillo.  Rj.  vidi  Skrokuuli,  i 
ondjć  ,'it/n.  t.  impf.  Aitrokati.  tup.  žiroe^ti. 

sirdjar.  firoj4^4i,  .strAJar,  StmjAra^  m.  ćorjek  koji 
po  svom  sanain  stroji  ćivotinju,  n.  p.  vola,  konjti, 
svinJCe,  itd.  vidi  jalovae,  jalovan.  dcr  Versckneider^ 
caHrutor.  —  CastraLor  zove  »e  \to  Srijemu  i  oko 
Osijeku  šfrojac,  oko  Travnika   strojar.    Mojo  Medii'-. 

širdjenjc,  n.  d»s  Vcrsrhneiflen  (dea  ScUutineA), 
cautV'ttio  porri.  Rj.  i^rh.  od  Airojiti.  radnju  kojom 
tko  Mroji  u.  p.  sri/ijće. 

slrnjili,  jim,  r.  impf.  verschneidcn^  cuniro  (porcum). 
Rj.  vidi  stroji.li  1,  i  Skopiii,  i  ondje  si/n.  v.  pf.  hIož. 
ulirojiti.  —  Jitroji  muhe.  (Kad  Be  za  koga  noće  da 
kaže  da  je  sa  svim  bettpoalen).  Fosl.  BGl. 

^(rOka,  f.  —  J)  vidi  široka.  Rj.  nekakve  ovčje 
kraste.  —  2)  (n    Boci)   nekaka   svinjska   boleat.  Rj. 

»(rĐkav,  udj.  mit  itroka  behuftet,  morbo  Stroka 
dido  laborant.  Od  Mrohtva  svinjCeta  ne  jede  se 
meao.  R|.  bolestan  od  široko,  vidi  atrokav. 

^ti^pkaiijc,  n.  verb.  od  &trpkaU.  radnja  kojom  tko 
štrpka  što. 

htrpknti,  kam,  r.  impf,  otkidati  malo  po  malo  od 
^eta  bilo.  JI.  Gj.  Milićević.  —  Vlaat  koja,  rude<?i 
jednostrano,  samo  iitrpka  mrvu  po  mrvu  po^lu^noati. 
/los.  V.t.  ilrb-kati,  s  jiromjenom  glasa  b  pred  k  na 
p.  od  korijena^  kojemu  je  značenje  cijepati,  komiti, 
i  od   kojega  au  i  žkrbav,  Strbina.  i>/).  Korijeni  254. 

sIDo,  Siilca,  m.  dcr  Stutzcn  (Art  Flinte),  teli  acru- 
raiiorifi  gcnua.  ef.  (Sc.^ana.  RJ.  i  Kun.  ondje,  nekaka 
pH^ka,  —  Opravi  se,  Stopo«!  Ijepne  možeć...  i  ti  uzmi 
celikli  iiadžaka,  i  u/.mi  mi  stttva  zelenoga.  Npj.  3,  'SHi^. 

st&«anjc,  M.  das  HitifUen,  crnctatio.  Rj.  verb,  od 
stucati  se.  atanje  koji  bira,  kad  .te  kotne  ilova.  *>;). 
fttukavica.  —  Bog  s  dobrijem  I  (Kad  se  kome  stane 
^tucati . . .  gjekoji  pogagjaju  ko  ib  spominje,  pa  ako 
štaeanje  u  pogagjanju  prestane,  ontla  miale  da  sn 
pojrodili).  Pnsl.  10. 

stneali  ^<\  ^ttlca  ae,  v.  r.  impf.  kome,  riilpsen, 
crudo.  Kad  se  kome  staca^  onda  kain  da  ^a  neko 
spominje.  Rj.  rudi  žlukati  ae,  ^tuktali  se;  icali  se, 
podrigivali  «e,  rigati. 

NfOrlert.  /.  dem.  od  Atuka.  Rj. 

slOfJi.  adj.  flechten-t  lucU,  luciorum.  Rj.  što  pri- 
pada Hukama,  stuci. 

sliidirati,  ^ti^diram,  v.  impf.  {u  vojv.  po  varo.^ima}, 
atudiren,  medifor:  Sve  studiram  koga  da  i^biram.  Rj. 
kao  promišljati,  razmišljati. 

isinka.  f.  {pl.  gen.  kOki)  der  Hecftt,  luciun.  Rj. 
riba.  ilem.  Mušica. 

ŠtAkiinJe,  «.  verb.  od  štukati  se.  stanje  koje  bira, 
kud  se  kome  stuče.  —  Srce  joj   prekide  aje  glas,  te 


Stnknll  so 


ne  mo^  viSo  hrojiti  niti  imricali  .  .  .  uo  je  nnpadt* 
iiukanje  od  nje  ŽAlostivog  itrca.  Npj.  5,  461.  i>p. 
fttn  kavica. 

§l(kkafl  se,  Hflre  8e  (kome)  tJ.  r.  impf.  sa  potvrdu 
vitli  fttnkanje,  imkavicA.  vidi  Atucali  »e,  i  «»/».  ontije. 
Ht^kati  se  prema  Rtfiklati  se  frao  bilkali  (hfi(?em), 
Hiikati  (»Qćem)  '2  prana  hfiktnti  (hTlk<%m),  fltiktnti 
(sllkeSm). 

&lQknvira,  f.  (u  Koci)  der  JdUps,  ructm.  cf.  rijra- 
vicR,    Stuoanje.  Kj.  vidi  i   ikavka,    Ijučavioa,   podrijj.  , 

stOkiiiifi,   žtiiknem,   r,  pf.   Rj.  —  J)  n.  p.   Sluče 
nekud,  t.  j.  nestade  ga,  verschu-tnden,  ccadere.  Rj.  —  1 
2)  Stuknuo   pnine<*«,  t.  j.   polndio,    vfrruekt   icerdcn,  , 
mente   capi.   Rj.    t*iV2i    {»oSentiti    pnmef''ii ,    razumom ; 
šenuli  3.  —  S)  [u  Dubr.)  tidi  f.voknuiL  Rj.  poljiibiti,  , 
cjelunuti  da  m  čuje.  \ 

6f  j^kfanjo,  n.  (u  RisDU)  vidi  Mucanje^  Rj.  vidi  i  i 
Rtu  ka  nje. 

fitAktatI  se«  MTlki^e  pe,  r.  r.  impf.  kome,  (u  Bianu) 
vidi  Mucati  »e.  Rj.  •  >\v».  ondje. 

fitnia*  f.  htiUerner  Ftisft.  Rj.  drvetut  noifa.  isp,  Hule. 

fttBIc,  ^tula,  f.  pl.  die  Stetzen,  galine^  cf.  hodulje. 
Rj.  vidi  i  pigalje.  isp.  fttula. 

stfir,  Mura,  o,  adj.  n.  p.  Ailo,  hutt,  rcrlummcrty 
marcidiM.  Rj.  Zuut'enje  ikorijeuu)  duplju  hiti,  pr<t£nu 
hiti:  fttur,  Kuirac.  Korijeui  2fi().  HHprottio  jedar.  — 
l.julj  u  ^nici,  nekakav  i/.rod  ualik  na  Hur  jecam. 
Rj.  .'Wi*a.  Ovejci,  ono  ^to  ne  pada  upravo  kad  »e 
žilo  ^nje,  nego  itto  je  Muro  pa  ga  vjelar  malo  Kanoni 
zH  pljevom.  Rj.  43tja.  Sedam  klanoi-H  jedrijeh  ...  a 
iza  njih  iaklija  sedam  klasotut  mat ij eh  i  štnrijeli.  Moju. 
I.  41,  (i. 

Slikrae,  StOruji.  m.  der  Mdmte  Gipfel  đcs  Rudnik 
Bergen.  Rj.  ncy ri^»  vrh  hrda  Ttiidnika, 

htdrnk*  žitirkn,  m.  —  Pogji  Mttrke  ftkopit'.  DPo»L 
97.  Pogji,  Hturke  vabi.  1*7.  šturitk,  neki  skakavsc, 
ari/Uus  u  Mikalje  i  Stuli(<a.  XVin.  u  .SiuHija  Mnrak, 
Stdrko,  zvijer  koja  u  većer  sktrd  (zvijer  ^  tivotinjaj. 
isp.  cvrćak,  i  sj/n.  ondje. 

&Abn»*  f.  (u  Plankome  u  Hrv.)  dugačka  ieneka 
haljina  a  nikaviroa  od  plavetne  čehe  postavljene 
ko^om.  Rj. 

&jkbara,  f.  eine  Pdsmiitze,  galcruH  pellicetis.  Rj. 
kapa  od  krzna,  augtn*  šubarelina.  —  Na  njeg'  meće 
tananu  koSulju  i  na  gkvu  Bugarnku  šuhitru.  Npj.  % 
138.  Kara-Gjorgjije  ^skinurši  svoju  šnbaru  s  tjlure 
ataue  mu  govoriti:  »Hefe,  tuko  ti  hljeba  carevoga!, ..« 
8ovj.  54.  —  osn.  u  šuba.  *>sn.  UH),  riječi  s  takim 
nast,  kod  badnjara. 

silbarii^,  m.  der  eine  PcUmiHee  trdgt,  t^efttuns  gu- 
Icrum  peliicenm.  Rj.  koji  noH  nuharu.  —  r\}eči  s  takim 
n(in1.  kod  bradat. 

Subar^lina,  f.  augm.  od  Subani.  Rj.  avgnu  takva 
kvd  babetina. 

sDe  m&^.  tamo  amo,  c/.  trt,  mrt.  Rj.  utvik,  vidi 
i  trc  mre,  tuc  muc.  isp.  te  ura  te  fura.  —  »To  je 
sve  niMa,  šuć  mitć  pa  prolij.*  »buć  muć,  amo  pa 
tamo  pa  uiSta.«  J.  Bogdanović. 

j^AćenJ^t  ^  dna  Schireigetit  ^lentium.  Rj.  verh.  od 
Audetl.  ifta^je  koje  hita,  kad  tko  šuti. 

sA^etl,  fiiltim,  vidi  Šutjeti.  Rj. 

1.  6ftfur,*  m.  —  i)  ^  ovoj  zagoncci:  Šu^r  ejcdi 
na  moru,  u  zeleDu  javoru,  Hogogj  ljudi  ateko&e,  sve 
hičunt  dadoS^e  (mliu).  Rj.  —  fi)  sućitr  Bogu!  (po 
Hosni,  ponajviše  Turei  govore)  GotiJ^h!  graies  sini 
Ih'o.  Rj.  hvttla!  —  Jalab  sut'ur,  milu  Bogu  fala,  ve- 
sele li  daue  dočekasmo.  Npj.  5,  521. 

2,  ^tkHiTf  m.  nekakva  tikva  (može  biti  tutliĆ) 
n.  p.  u  djeteta  glava  kao  hućht  (ili  sućurica),  Eier- 
kUrhifts.  Rj. 

s&^urieu,  f.  vidi  2  ftu^ur:  Ko  je  god  b  f^'avoHma 
šućurice  f^ijao,  sve  su  mu  se  o  glavu  razbijale  (Posl. 
140).  Rj. 

&kćurovo  jftje,  n,  u  ovoj  x&goneci:  »Na  sred  mora 


tutituroro  jaje«.   Od    drupijeh    NliiJno   sam   kućarovo 
mjesto  tauturoro.  Rj    455b.  odgonetljnj :  pilpak. 

nAdikovn,  /*..*  A  aluga  mu  crkvu  ŠiuUkovu  n 
onome  Hajtu  gizdavome.  Rj.  u  BoiUdarovu  zl>ornikn 
od  1538.  godine  ipi^e)  da  je  manastir  i^lndikova  blizu 
Budimlia    Rj.® 

sikdljrir,  hudljfira,  vi.  vidi  trlja.  Rj.  owij  sto  trli  u 
hannnju  i  «*  drugoj  kakoj  igri. 
sCidlJenje,  h.  vidi  trljanje.  Rj. 
SAdlJiti.   ACidljim,  v.   impf.   {u   Srijemu)  vidi  trliti 
1.  Rj. 

fiudrc  budro  Milica,  kamo  piple  piplieaf  DPosl. 
125.  Audre  budre  ka^e  ne  Ciganinu  ili  Ciganči.  ixp. 
6unte.  hiee  kome  nestalo  pileta  (piplcta),  pa  izne- 
eavši^  na  Ciganku  Milicu  da  ga  je  ukrala,  rekoše 
joj:  Sudre  budre  Milica,  kamo  piple  pipliea?  a  odatle 
postala  poslovica. 

Šfl|ra,  f.  die  Kratsc,  Kaude,  scahies^  cf.  svrab.  Rj. 
r»^*  I  iogft,  svrab.  —  KaŽalj,  .iugu  i  aj^ikovanje  ne 
mo^e  se  sakriti.  Posl.  133.  Nii«;«  iiuga  nagje.  3t>l. 

ŠingAnJo,  ti.  das  Anstccken  mit  Maude,  dns  Be- 
kommcn  der  liattde,  scahiei  infecti^t.  Rj.  vcrh.  od  1) 
ftugati,  2l  Hugati  ae.  —  7)  radjtja  kojom  tko  ši^a 
kv(^a.  —  i£)  stanje  koje  hiva^  kad  se  tko  saga. 

hDgiiti,  gSm,  p.  impf.  Rj.  r.  pf.  nhž.  o-Sugnti,  po-. 
—  1)  mit  Krdtse  anstecken^  scalne  inficio.  Rj.  ingati 
koga,  činiti  da  liude  .sugar.  —  2)  sa  ^e^  refleks,  die 
Kr'itse  hckommen,  scahic  ad/ici.  Uj.  postajati  xugav. 

Kfl^^aV,  adj.  krtUtig,  raudig,  scabiosus.  Rj.  vidi 
Sogav,  avrabljiv,  —  Pa  se  Ivo  vere  oko  klada,  k'o 
sugara  ko::a  od  obada.  Npj.  3,  lb7. 

^AirnvnOt  Šilg^vca,  m  der  Kriittige^  »cabiosus.  RJ. 
koji  Je  sagav. 

£&gariea,  f,  die  Krdteige,  scainosa.  Rj.  koja  je 
sngnvn. 

Sni^avit'ti,  /'.  ein  Donaitarm  bei  Buja,  Rj.  otoka 
JJunavffka  kod  Baje. 

^Oipil,  f.  planina  u  Bosni  blizu  ECupreza:  Paala 
ovce  tSuit^kinjft  Mara,  u  Šuici  povrb  Malovana.  Rj. 
Danieić  piAe  ,^ujica.     ^ 

SDifktnja,   f    ton   Suica:    Pa.sla   ov^    ^ličkinja 
uice.  Daničić  piše  iSujićkinja. 

^   ,  i  262.  vidi  Šuica. 

S&Jit^kinju,  /".  korijeni  262.  vidi  i^uii^kinjiL 

Sujo,  m.  (u  C.  Q.)  niu^lri  nadimak.  Rj.  isp.  §ule, 
SuSo.  —  ^?n-jo.  taka  hyp.  kod  Bajo.  osn.  čc  biti  u 
Šngav.  isp.  Sole  {osn.  ftogav)  prema  Sule. 

§Okii«  /'.  ungehomte  Ziege,  capra  sine  cornihus,  cf. 
Šuša.  Rj.  kozu  štikava,  šusavit^  šuta,  hes  rogova. 

SOknre,  /'.  ;>/.  (u  Baranji)  vidi  tralje  2.  Kj.  vtdi  i 
prnja,  t  sgn.  ondje. 

%Qkiiv,  adj.  vidi  SuSar.  Rj.  vidi  i  Sut  što  je  hes 
rogova,  isp.  .^ukji. 

sAkumbubu,  /'.  vidi  ćukumbaba.  Rj.  iukuu-baba, 
D  pred  b  pretvorilo  se  u  m.  vidi  i  Sukunbaba.  babina 
baoa. 

J^ikkumbiibiD,  at^.  vidi  Ćukumbabin.  Rj.  sto  pri' 
pada  šukumltahi. 

šdkuubiiba,  f.  ~  ^akunbaba,  vidi  htkunhaba.  Rj. 
832b.  Mikiunbfthft. 

Sukund4^kA,  f.  vidi  i  Haaa.  Rj.  biljka,  vidi  Sukun- 
djed  2.  isp.  djedovati.  —  hvp.  bAka.  DAka  —  tuko  i 
sukundrka  icuiHa,  nd  sakunded).  (.>sn.  312. 

^CLkuodjed  (&ukftndjed),  m.  —  1)  vidi  ^ukundjed. 
Bj.  vidi  i  iukundjed,  SikuudjeU;  unipradjeJ.  —  2)  (u 
Baranji)  vidi  Mikuudeka.  Rj.  tnai  i  aaaa. 

ftDktindJedov  (Sukivodjedov),  a^.  vidi  čukundjedoT. 
Rj.  što  pripada  sukundjedu. 

SuIe,  w.  (u  C.  Q.\  mu^ki  nadimak.  Rj.  vidi  Sojo, 
Su5o.  —  Au-le,  osn.  hice  .^ugav.  isp.  ."^ole.  takva  hyp^ 
imena  Krile,  Vule;  rijeci  htd  brale. 

&ulj,  m.  —  1^  [U  Crmn.)  t'idi  Šuljak  1.  Ri.  —  Sf>(u 
Baranji)  ponajviše  pl.  žuljevi,  kao  Ai^rice,  Icoje  rasta 


Šut 
^fijiea,  f.  Koriieui 


Mara.  Rj.  zcna  iz 


SiilJalT 


—  545  — 


Sppi 


u  vodi  pa  se  pečene  ili  kuhane  jedu  {cf.  1  vtAaM.  1.). 
Kj.  Silljevi,  šulj(*va.  A.  Pavitf,  Rad  69,  10. 

sulj&iv,  adj.  n.  p.  žito  (a  kogft  na  vrhu  zrua  ostanu 
kno  dlačice,  pa  bra^oo  od  takovog  žita  bude  plavet- 
nikanto),  spifehrandig.  Rj.  isp.  Šuljak  3.  —  Dunicić 
piiie  Suljajiv. 

SulJ&Jiv.  adj.  Osn.  vidi  fiuljaiv.  —  adj.  s  lakim 
nast.  kod  bli/.niijiv. 

AAlJuk,  Silljkft,  m.  —  1)  ein  Blocfc,  aegmenUtm 
caudicift.  Rj.  vidi  štilj  1,  ćulak,  krlja,  krljnd,  »pića  2, 
tafliflk.  iap.  hroh,  hrek,  kladfl,  panj.  —  ^)  (u  Račkoi) 
dti^  unterMe  mit  Spreu  am  mciMen  cermengtc  Getrcidc 
heim  iVorfeln,  dan  dim  ScJnceincn  gegeben  unrd,  ^»is- 
quiliae  triiici  ventiluti.  iij.n  r(/(inju  mtjdotije  *f  pljevom 
nitjrećina  pomiješano  ztto,  Mo  se  daje  sDinJHUia.  i>/>. 
Suljkara.  —  3)  (n  Srijemu*  pljevua  ljuska,  koja  ae  u*? 
da  da  »kino  wi  zrna.  Spifrhraiid.  Hj.  ixp.  žuljnjiv. 

.sAlJrvi,  I«,  pl.  (lie  floldene  Ader,  hacmtfrrltoides, 
cf.  sinijcle.  Rj.  holest.  —  Udarile  te  Gospod  priAte- 
vima  Misir«kini  i  šuljctiifut  i  Šuffom  i  krastama.  Moju. 
V.  28,  27. 

sfkljkiira,  f.  (u  Ba£k.)  ona  rupa  gdje  stoji  Siuljak 
3,  die  Gruhe  fur  §u)jak  %  fonea  sert>ai\din  tfuiiguiiiia 
tritici.  Rj.  —  rijeci  «  takint  nuHt.  kod  bacltijara. 

fium,  m.  *aV  pa  vjetra  u  Velebitu  atoji  mm*.  J. 
Bopdanovie.  kad  kto  mmi.  Ronitua,  sonuH ,  Bonor. 
Stuili.  Gernuftch. 

&&ma,  f.  Rj.  det«.  žiiniica.  —  i  a)  der  Wald,  ttilva: 
Šuma  ti  mati  (Bježi  u  šumu!  Pnfil.  3(11)  relie  dich, 
fuge.  Dopje  kao  u  »umu  (roku  Srbi  kad  im  ko  do^e 
kući,  pa  ga  nićim  ne  [>oča»te).  (I^ohI.  02).  Rj.  vidi 
dubrava  1.  pora  2,  lijes  1,  planina,  isp.  handraća, 
omors,  zabran,  zabrana,  riđi  i  boiik,  brezik,  bukvik, 
cerik,  drenik,  prnblk  (prabrik),  p;rmik  yi  grmljak)  i  t.  d. 
t.  j.  8\tma  borora,  .iuma  hrcsuva,  Imkova,  cerora,  dre- 
nova, grahora  (grahrova),  nrmona  i  i.  d.  ima  ijotuvo 
od  svakoga  drva.  —  Brijejr  obrastao  j^rnbidinia  i 
druirom  kojekakvom  stimom.  Rj.  2Sla.  Mrčava,  relika 
glista  Huma,  gdje  He  ne  vJdi  sunca.  Rj.  373a.  Napupi, 
napupči  htma.  Rj.  4*J3a.  t^itnogorica ,  Aiina  suma. 
Rj.  G82b.  Pojeli  «ve  kao  skakavci  (...  kad  padnu 
KJe  na  zelenu  sumu.  za  nekoliko  minuta  ostane  šuma 
crttfi).  I*09l.  25*2.  —  b)  šamnato  gr/injc:  f^umujača, 
koliba  od  .sume  ili  .šw/mom  pokrivena.  Rj.  K41}h.  Narod 
ne  bez  duhovnog  znaiV.njn  nakitirsi  Humoiii  crkvu  i 
ku(?e  pretvara  ih  u  zelene  puinic^ke  sjenice,  koje  za 
malo  iraju.  J)M.  286.  ~  2)  (oko  Iraosk.)  dunen  Holz^ 
lignum  aridnm:  ili  no»)  šuma  ili  mroviue?  ja  »amo 
kupim  šumu;  donesi  malo  nume,  da  »pirim  vatru.  lij. 
ftuha  dren.  riđi  euvad.  —  Tanka  iiima  oganj  užeže, 
a  debela  ga  drva  uzdrže.  DPohI.  125. 

SDmil,  f.  knežina  nabije  Trebinjnke.  Rj. 

><unii\liljn,  /".  ein  Theit  Scrbiens  cu'if^chen  dcr  Ko- 
lubnra  und  der  Morava.  Rj.  kraj  Srbije  megju  Ko- 
lutmrom  i  Moravom.  —  Anma,  Sitmadija.  Korijeni  2fi3. 

Ntimudijnuc,  ^umadSjuea,  i».  Ji'iHčr  ro«  t/tr  I^utna- 
đija.  Rj.  čovjek  iz  Sitmudijt; 

^{unlf^dTJnkIl,  f.  Kine  ron  rZ<:r  pumadijn:  Porobi&e 
tanke  Sumadijnke.  Rj.  ien«  iz  Snvtndije.  —  No  ae 
miHli  skoro  ožeoiii  . .  .  »Stimailinkovi.  Npj.  4,  350  (ijn, 
Tn  Huieto  od  ijin^. 

SumjkdiJnskT,  adj.  i'on  der  Šumadija.  Ri.  Ho  pri- 
pada 6umadiji  i  sažeto  Aumkdini^ki.  iftp.  abadžinaki. 
—  Niiea*  ovo  buhe  ^nmadijunkcf  da  ra/goniš  i  da 
nabrekujcH.  Npj.  2,  281. 

šumaJcidlLS  tvtcrj.  (Hcher.:haft)  er  rannie  dem  Walde 
su.  Rj.   žuma-gele,   rtjcč  nusa   ft  Turfikim   dodatkum 
koji  znači:  dogji  (u  Mimu  1).  isj).  ARj.  ITI.  I27b.  kaže 
se  u  fiaii.  —  Sumagele!  (Bježi  —  u  iSunujIt.  P<wl.  3(H. 
I  Ndmiinjn«  n.  dan  Schleichcn,  grudnu  .tititpen.iUM.  Rj. 

i  rerh.  od  §umati  ae.  radnja  kojom  ne  tko  suma. 

I  SDinur.  m.  dtr  H'aldhuter.   Fornter,  ctistoa  /fiivae. 

^^      Rj.  koji  nastoji  oko  šume.  vidi  lugar.  —  U  Hrvuiakoj 


vojvoda  se  danas  zove  iumar  koji  ide  na  konju. 
Rj.  70b.  •* 

.^Dmilrcv,  a^.  vidi  fiuoiarov.  Rj.  Ho  pripada  Šu- 
maru. 

filinitiriea,  f.  z.  Ti.  dtr  Kohl,  der  oder  so  lange  er 
fiich  nicht  in  Kopfe  schlieMict,  Fiatterkraut,  hramca 
hirta.  Rj.  lidi  šamadina,  Samadine  (Jnmadine?),  5e- 
madina.  dem.  Sumnrit^ica.  zelen  kaka,  n,  p.  ketj,  što 
se  ue  ucija  tii  dok  se  ne  uvije  u  glavice. 

ftumtirieieu,  f.  dem.  od  .Sumarica.  Rj. 

^Dniarov.  adj.  de^  \Valdhutersj  custodis  silvae.  Rj. 
n/o  pripada  šumaru,  riđi  iiuraarev. 

Admntl  se,  ftumam  fie,  r.  r.  impf.  i(^i  polako  na 
prstima,  kao  n.  p.  lova«  kakoj  zvjerci,  sich  scfUeichen, 
»utfpvHno  fjradu  placide  ire.  Rj.  vidi  Sumke  (ići),  isp, 
lunjati  8e.  x\  pf.  sloz.  priSumati  se. 

sDmiva,  /'.  dem.  od  Suma.  Rj,  —  OJ  šumica  trnjana 
i  vodicu  lagjana,  |>rt  njoj  plovi  devojka.  Npj.  1.  204. 
l-6f)o  pfva  Hlavujiik,  u  zelenoj  šumici.  1,  482. 

ftOinUi,  Miinilni,  r.  impf.  >alft  ga  vjetar  u  Velebitu 
kumi,  —  sve  neAio  koža  na  meni  Aiimi,  —  sav  od  jeze 
i  studeni  mmimt.  .1.  Bogdaiiovit'*.  rausc/ien,  strcpere^ 
strtpiium  edere.  isp.  SuSkati  1,  &udtati.  —  za  pofiiafije 
i9p,  šum. 

S&mke  (Surnkcl,  (u  Boci)  u.  p.  ići,  t.  i.  navrh  prsta, 
da  se  ne  bi  fulo,  ttchleichend ^  gradu  saapenso.  Uj. 
ade.  sumke  ići.  tidi  Atimati  se.  —  Loveifi  ou  ugleda 
jedno  jezero  te  se  .^umkc  primakue  k  njemu  eoa  bi 
Ho  niovio.  Npr.  152. 

A&Binilt,  adj.  n.  p.  grana,  hdaabt,  frondo.'ittft:  MnSka 
glavu  V\y  šumnala  grana:  udri  granom  o  zelenu  travu, 
UhL  opadue  a  grana  OHtaue.  Rj.  vidi  snSnjat,  lisnat, 
na  čemu  ima  Ušća.  —  Suiuždili  n.  p.  šumnat  prut, 
grozd.  Rj.  (i97b.  Noseći  svaki  pred  sobom  po  zelenu 
iii$mnatu  granu.  Npr.  Idite  u  goru,  i  donesite  granja 
od  Httmnatijeh  drrtta,  da  ria'jiniLe  sjenioe.  Nem.  8,  15, 

sDuinJnrn,  f.  koliba  od  sume  iti  kumom  pokrivena, 
die  Lauherhiitte,  cufta  frondea.  Rj.  koliba  oa  iumnatih 
grana. 

^Umskl,  adj.  što  pripada  sumi^  Kumam<t,  —  A  stra- 
?.ar^e  doleile  «i  straže,  gologlavu  bje^e,  bez  obmVt;  od 
šamskotja  trn^ja  oderano.  Npj.  4,  179.  Tada  neka  se 
raduju  drvtia  šumska  pred  (loapodoni.  Onev.  I.  16, 
,'^3.  Neprijatelji  fio3po<ltiji  kao  ljepota  mm^hi  prolaze. 
l\  37,  20. 

Sunda,  t».  riđi  8undo.  Rj. 

Siindo,  m.  (u  C.  ii.)  mu.&ki  nadimak.  Rj.  vidi  Sunda. 

^n  nkn«  f.  der  Scft  inken  {iitttcrr.  tler  Sob  u  nkcn), 
pet'tto,  pcrna,  vf.  pršutu.  Rj.  r/>/i  i  pr^it. 

§Qntc  fbraoo)!  kad  se  kazuje,  da  je  žto  govorio 
Ciganin,  cf.  mako.  Uj. 

sanjalo.  I/I.  koji  se  Sunja,  Rj.  —  rijeH  s  takim 
nast.  kod  bajalo. 

1.  ^rtnjrinjf*,  n.  dufi  Mftsftigtfcluin,  oUamUulaiio 
otiosa.  Rj.  rcrh.  od  2  lunjati  se.  radnja  kojom  ae 
(ko  šunjtt. 

2.  hOMJasJe.  n.  rerhaL  od  1  £Tlujati.  Rj. 

1,  ADnjAlI,  ftUnjam,  v.  impf.  umhentchnuffeln,  cir- 
cumodoro:  štn  ti  jiuuja.^  tamo?  Rj.  kao  nju^katif  i^u- 
.<eći  truUti. 

3.  .šAnjati  se,  lunjam  se,  v.  r.  impf.  schleichett, 
repo:  On  se  sanja  od  jele  do  jele.  Rj.  vidi  fulati  ae, 
ulati  ae.  ii*p.  smucati  se.  ^nmati  se,  vuili  se  3.  — 
Sunjalo,  koji  ae  kunja.  RL  JSllJb.  Sanja  ne  kao  pa.i 
iz  grožđa  (t.  j.  iz  vinogradu,  kad  ide  te  jede  grožgje). 
l'osl.  3G1. 

JtA^Jav.  adj.  (u  Boci)  koji  govori  kroz  noe,  cf, 
bunjknv,  Rj. 

iunjka,  f  (u  Hrv.  i  u  D&Im.)  vidi  uju-ik.i.  Rj.  u 
pfta  ono  čim  njuši,  vidi  i  tiirin.  —  njuška  (govori  ae 
i  s  premještenim  glasovima:  šuv^ka).  Oan.  298.  ali 
inp.  Stlnjati- 

^Qpn.  /'.  (vojv.)  Schoppen,  8chuupen,  tectum  tuga- 


riiiiH»  cf.  pojata  2.  Rj.  isp.  suza 


35 


fiapak 


SuSImTae 


AApak,  Štipka,  m.  vidi  giizica.  Bj.  vidi  %  stražnjica, 
i  onaje  ntfn.  detn.  fiupčić.  augm.  SupČiua. 

fiApa^,  fidplje  (^upljil,  adj.  durchbohrt,  ditrchlochert^ 
perforatu9.  Kj.  vidi  utao.  iftp.  šupljiti.  —  Badanj.  I) 
velika  Hupljci  klada  što  kroz  nju  teČe  voda,  te  obrće 
kolo  na  kuMćari  vodenici.  Rj.  Ub.  Vratila  su  dva: 
prednje  (ili  »upije)  i  stražnje.  Kj.  73a.  ProvrtaČ,  šupalj 
Kolač.  Rj.  6<Ma.  i^tlpljč  kolo,  n.  (u  C.  G.)  Qaarr(?, 
orbia:  i^itplje  kolo  a  vojskom  utiuio.  Rj.  849b  {vidi 
kod  ugal:  \ame8tiv&i  svu  vojsku  na  četiri  ugla),  /a- 
vuće  se  n  jedno  šuplje  drvo.  Npr.  224.  To  ti  je  (tvrdo 
ili  pouzdiino)  kao  u  htpljim  njedrima.  Posl,  31t>. 
Sapljtt  para  cijenu  jrubi.  301.  Šuplje  je  ispod  nebft. 
(Ima  se  kud. u  svijet  otići).  ^'2,  Iz  HuplJA  itntila  pit*. 
DPoal.  34.  išuptilj  kako  mijeh.  125.  U  koju  se  (kosu) 
pozadijeva  oko  20<)  i<jida  na  »uplijem  glavnrna.  Kov. 
9G.  Naćini  od  drveia  oltar  ...  od  dasaka  načini  ga 
šuplja.  Mojs.  II.  38.  7. 

sdpf'i^.  m.  dem.  od  Supak.  Rj. 

.^Apčinn,  f.  augm.  od  šupak.  Rj. 

ŠtUppr,  m.  der  Kulfaterer,  (fui  picat  navcs.  Rj.  kcji 
iupcri  lagjč.  —  rijec  lugja.  O-^n.  111. 

sAppronJe,  n.  vcrb.  od  ?Superiti.  Rj.  wp. kalava(5eDJe. 

^Cipcriti,  rTm,  r.  impf.  n.  p.  lagju,  a  i  kacu,  Ara/- 
fatern,  nnvem  picare,  ohturare.  Rj.  popravljati  w.  p. 
lagjn  smoleći  je.  isp.  kalavntiti. 

Silplja^n,  f.  (u  Sinju)  mala  daSčicn,  koja  je  izbu- 
šena na  mDog:o  mjesta,  pa  ae  provuće  kroz  zapinjać, 
a  u  one  se  jame  me(?e  klin,  te  drži  vratilo,  kako  »e 
ho^c.  Hi.  u  rashoja. 

.šCkpljnk,  suljAka,  »đipljun,  m.  d^  Dammkopf^ 
HiAUtu»,  cf.  župljiun  2.  Rj.  kao  šuplja,  luda  glava, 
vidi  be/jak.  i  .syn.  ondje, 

sAplJonJo,  n.  vtrh.  od  i)  šupljiti,  2)  šupljili  se.  — 
J)  radnja  kojom  tko  šuplji  kto.  —  V^  Htanje  koje 
biva,  kad  se  što  šuplji. 

§&pljiekT,  u.  p.  i>orubiti  maramu,  Art  zu  sfiumenf 
Umhum  rirrumdanai  modua.  Rj.  iftp.  Siipljika  1. 

SClpIjiku,  f.  —  1)  dic  duTchlocherte  Stickurbeit  an 
den  Ilemdarmelnt  ««ir.,  foraminu  ncu  picta.  Rj.  nekaki 
vess  1.  ittp.  (5egma,  glasak  2,  gre-Spn,  kubruz,  prijeplet, 
rasplet,  splet  4.  —  Ja  poznajem  jednu  Sljepicu,  koja 
i  supljike  na  Čarapama  plete.  Priprava  14H.  —  2)  kao 
mala  šupljina:  Hljeb  sa  ^upljikama,  a  sir  bez  .*u- 
pljika  valja.  Posl.  ;U2.  ittp.  Supljikast. 

Ailpljiknst,  adj.  UirMerig,  loeker  (z.  B.  Brot)  rarua. 
Rj.  li  t'cga  ima  »apljika  ;?.  n.  p.  supljikaat  hljeb. 

£upljinnt  f.  —  1)  Durchlticherung,  foramcn.  Ej. 
g^  je  Hto  šuplje,  vidi  utlina.  isp.  i^jpljika  2.  — 
2)  bafi  ai  prava  šupljina,  indi  ^upijate.  Kj.  vidi  i 
fiupljao. 

sAplJKii  Suplfim,  r.  impf.  Rj.  —  J)  što,  ćim/i  da 
bude  .Huplje:  (-ar  šuplji  zakon.  DPosl.  10.  t>.  pf.slos, 
pro^upljiti.  —  2)  aa  ae,  refleks,  durchnichtig  aein^ 
pcrluceo.  Rj.  supija  se  stvar  proridi,  šuplji  ne. 

%ani«  m.  (pL  »ure,  a  u  pjesmama  i  ATlrevi)  der 
Frau  Bruder,  Schicager,  afpnia,  usoris  frater:  Po- 
glediijo  di'vet  svojih  sura,  a  šureci  u  zemljicn  emu. 
Rj.  ženin  brat.  rtdi  i  .^urak,  šuijnk,  l^opor  I.  —  »A 
^la  je  l<»,  zeleV'  'E  moj  sura,  nv  mngu  ti  od  sra- 
mote ni  kazali  Atn  je  to^ .  Npr.  34.  Vjerenik  ponese 
šurerima  jk)  crevlje.  Kov.  46. 

fiAriik,  AurAka,  ni.  rtdi  ^ura.  Rj.  raniti  brat.  vidi 
i  Aurjiik,  Vtj^or.  L  —  Onda  ^ena  velir  -Oo-^o  je  moj 
iifnmlagji  brat  a  troj  šurak-,  »Uobro  do^ao,  .ŠKratV«. 
>Bolje  tebe  na-^ao,  zete!-  Npr.  107. 

fturAkor,  adj.  des  ^urak,  affluin.  Rj.  kto  pripada 
kuraku.  vidi  ^urin,  ^unukov. 

AArenje.  m.  rerh.  oo  fiuriti.  Rj. 

Alkrii^le.  vt.  (u  Boci)  fiurin  sin.  Kj. 

&lurin,  ndj.  des  Sura,  affinis.  Rj.  što  pripada  suri, 
vidi  Sy  rakov,  Surjakov.  —  .Surićić,  .^urin  sin.  Rj, 
849b.  Surnaja,  šurina  žena.  Rj.  »oiJa. 

^Ikriti,  Ai'inm,   n.  p.  krme  u  koritu,  brOfienj   a^Mu 


ferventi  pefundere,  Rj.  vrelom  vodom  polijevati,  tndi 
prljiti  1.  r.  pf.  sloz.  oSuriti. 

IdrjAk,  ^urjiika,  m.  vidi  Mirak.  Rj.  ženin  brat.  vidi 
i  Aura. 

SurJAkov,  adj.  Hdi  šurakov.  Bj.  sto  pripada  »ur- 
jaku.  vidi  i  Surin. 

^arka,  f.  (u  C.  G.)  vidi  gala.  Rj.  vidi  i  durkuliia. 

^tirkiklijn.  f.  Spass,  jocas,  cf.  Surka:  Nije  d^a, 
nije  šurkulija.  Rj.  vidi  i  feala,  i  sifn.  ont\je,  —  *Vur- 
kulija,  mala  stvar,  Npj.'  3,  3i»9, 

SArnaJn,  f.  Surina  žena.  des  Sch\cagers  Frau,  uxor 
af finiš.  Kj.  vidi  Surnjaja. 

šdrnnjin.  adj.  der  Surnuja,  uxoris  affinis,  RJ.  sto 
pripada  šurniiji. 

^Arnjajn.  /*.  vidi  Šurnaja.  za  mist.  isp.  slrnjaja,  — 
No  bijaSe  to  devet  šurnjaja,  no  šurnjttje  dvore  upo- 
redo.  Npj.  2,  2*i3. 

^nrdvanio,  n.  verb.  od  Surovati.  Rj.  —  Pop  Milovan, 
kojega  je  Jakov  ebog  surovanja  a  Kara-Gjorgjijem  i 
posjekao.  Suvj.  14. 

šnrdvnli,  Sfirnjem,  v.  impf.  h  kim,  ztisnmmen- 
steckcn,  hcimlich  mit  einander  sprechen,  conspiro.  Rj. 
kriš')m  dogovarati  se,  raditi  s  kim.  —  Kara-tijorgjije 
je  znao  da  Luka  s  Jakovom  šuruje  protiv  njega. 
■Sovi.  48. 

siru,  mflru!  interj.Jn  der  Verv:irrHng  des  Schre- 
ckens,  in  confusione:  Suru  muru  adnagj  za  furunu. 
Rj.  usvikom  se  ovim  kaže  smetnja  od  c/ru/i«. 

ŠQSn,  f.  —  1)  sidi  Auka:  Ja  vuk  ne  doći,  ja  «m4c 
ne  nti6'\  (Poal.  107).  Rj.  kosa  šušava,  bee  rogova.  — 
Izagnala  sam  roguSii.  Poal.  97  (ovdje  je  Sufta  krava 
Huiava).  Teško  šuši  s  vukom  raiuju(^i.  31G.  —  2)  Ne 
boji  se  svaka  šuša  Boga,  nego  batine  (Posl.  195).  Rj. 
viai  šuAka.  isp.  SuSica.  —  J  već  s  njima  nigda  niko 
nema  do  pedeset  šuša  i  mrkama,  to  bijahu  ljuti  si- 
romasi: stoji  piska  šuša  i  mrkama,  sve  se  boje  ođ 
Cmogorao«.  >rpj.  4,  422. 

&u>iaiij.  HU^uja,  »I.  —  1)  das  ahgefallene  JLanb, 
Nadeln,  folia  qu'te  deciderunt:  Snijela  voda  sušanj, 
pa  naćiuila  kr>>  (Kad  ko  kaže  da  je  s  kim  rod,  a  ae 
zna  se  po  čeuau.  Posl.  2^H),  sprichta'irtlich  fQr:  sie 
sind  ireitldufig  verirandl^  cousins  a  la  mode  de  Br&- 
tagne.  Kj.  lišće  spido  sa  drveća,  vidi  .^u.ikor,  ftuftije; 
listopad  1.  —  2)  Pe^'cnjo  je  sve  pokriveno  kolačima 
tako  Kvantni  >.siikamu,i  otmjeniji  ljudi  zovu  ih  ma- 
visima,  a  u  Hrbiji  zove  ae  sušanj.  Živ.  319.  —  Zna- 
čenje (korijeuu)  otpadati:  iu^a  {riđi  fiut),  Pu^v,  tm- 
6ica;  šnšatij,  ^uftkor,  ftuftije.  Korijeni  262.  riječi  s  takim 
nast.  kod  bacanj. 

dn^v,  adj.  oline  Utkner,  <Utsq\te  comibus.  Rj.  bez 
rogova,  vidi  nukav,  Aut. 

sAsHo,  tnAsnle,  u  djetinjoj  igri:  »^ušele.  muieU, 
gde  ćemo  ga  baciti?  pod  policu,  na  stolicu.  Rj. 

§&Mlca,  f.  kleiner  unbedcutender  Mcnsch,  homuncio, 
Rj.  malen  neugledan,  neznatan  čovjek,  isp.  ?iuSa  2, 
zgeba,  ?.urH;  ćovjećić,  ćovjećuljak.  —  Kakova  je  to 
lepa  ba^ća  i  kako  ^e  ura^^jena,  a  radi  je  samo  jedan 
čorek,  pa  joA  da  je  kakav  nego  mali  kao  »ušica ! 
Npr.  205. 

sAška,  f.  n'di  6u8a  2.  —  Reče  čoek  koji  se  janači: 
»nijesam  ni  ja  šuška'.  J.  Bogdanović. 

^Askitnjc.  ri.  vcrb.  od  suSkati.  Rj. 

&&&kntl,  ^il.^kiim,  r.  impf.  —  1)  rauachen  (wie  die 
Eiderhfie  im  diitren  Laube),  strepo.  Rj.  Mka  n.  p. 
gušter  iduči  po  suhu  lišću,  vidi  lui^tati.  v.  pf.  prosti 
HU^nuti;  sloi.  za^uAkati  (i  zanu^tati).  r.  impf.  slož. 
po&uStivati.  ~  Mačka  tražeći  miSa  stane  šu.škati  po 
slami.  Npr.  17G.  —  2)  vidi  ^uftketali.  Rj.  govoriti  kao 
šapćući  ili  tepajući,  vidi  i  »uMjetati.  —  3)  oko  šta, 
t.  j.  kojekake  sitnice  raditi,  n.  p  AuAka  koješta;  vacdan 
*am  kojeAta  AuAkuo,  a  niAla  nijesam  svrAio.  Rj, 

SD^karatf,  ^ilAkavca,  m.  trava  u  livadi,  žuta  i  okrugla 
crijeta  {e  obadvije  strane  stabla),  eine   Art  Pftuntt 


iuSkeUi^e 


-647-^ 


Svapead 


{Klappcriopfj  groRser  Huhnenkamm.  Rj.*)  herbac  geniM 
(rhinanthus  m<y&r  L.  Rj.*)  Uj. 

susk^tai^p,  n.  vcrb,  od  Šu^kctati.  Rj. 

Su&kćtatI,  ^fi^kctam,  r.  impf.  lispeln,  blaese  loquL 
Kj.  govorili  kao  šapćući  ili  tepajući,  vidi  šuškati  2, 
šu&Iietati. 

šuškor,  m.  (n  ^uinad.)  vidi  §u^fuij :  baci  u  fiuSkor. 
Rj.  vidi  1  JuMje;  Hatopad  1.  —  od  osn.  od  koje  je 
Sušanj.  Ofln.  110.  rijeci  s  fakim  nast.  kod  divor. 

^UNlJftfra,  f.  (8t.)  Art  MUtae,  galeri  gcnus:  Na- 
krivio krivu  ^HŠljaicH.  Rj.  nekttkeu  kiiptt.  Danica 
piše  Susljajica. 

^UNlJikJiva,  f.  Osn.  326.  vidi  Su^Ijaica. 

suSIJ«*,  n.  vidi  Auftauj:  UneaoSe  ranjen'  Radivoja, 
lurifte  ga  u  bukovo  šutilje.  Zatrpa  ga  štdljetn  i  Alje- 
mi.iljeni.  Rj.  ^ioc  n  đrt>ečn  spalo,  riđi  i  ftu.ftkor;  listo- 
pad 1.  —  za  nast.  isp.  ko&Ij*?. 

^a.>lj4^lalo,  «.  dcr  Sturntnler,  blaegus.  Rj.  čeljade 
koje  šušljcta.  —  r^jeni  s  takim  naM.  kod  bajalo. 

NU.šljt''tanJc,  n.  vidi  Au^ketAnjc.  Rj. 

hUhg^tatf,  &{i^IjetilnL  tfidi  ftugketatt  Rj.  vidi  i 
ftu^kati  2. 

sO^Duti,  Mii.^neni,  r.  pf.  raiwc/i«n,  fdrepo,  inhorreo. 
Rj.  i?,  impf.  j<ui^kati  1,  An^tati.  —  Nešto  sušnu.  (Ne- 
kakav (Vek  kazao  da  je  tu  i  tu  vigjeo  deset  kurjaka  . . . 
otkud  ongjp  kurjak!  i  t.  d.  onda  ret^e:  > Nešto  hišnu^ 
meni  se  urini  ima  de«et  kurjaka*).  Posl.  '212.  Metnu^u 
strah  u  8rea  njihova,  te  (?e  ih  goniti  list  kud  htšne 
zaljuljavši  hp.  Mojs.  HI.  2<i,  3fi. 

»n.snjat,  tidj.  heiauhi,  frondo^ns^  cf.  ^umnat:  Kurjak 
88  šusnjatom  granom  ne  ))laM  (PorI.  ir)4).  Muzika  gUavn 
i  šitšnjittu  grana.  lij.  na  retiiu  ima  lišiht.  vidi  i  lisnat 

8ufiO,  m.  (u  U.  G.)  niu?'ki  nadimak.  Rj.  S^u-»o.  hyp. 
s  tokim  nu«t.  kod  Dido.  &ioc  os>i.  Jtoja  m  tšnjo,  §tile 
(Augav). 

.sd>itunjl>,  n.  (ZfZ.q  ffausrhen  (de.t  Stroms),  strepiius 
lluminis.  lij.  verh.  od  ^uStnli.  Tudt\ja  kojom  šušti  n.  p. 
voda  ili  drugo  šio.  —  Eto  ide  žena  Jerovoainova... 
Ahija  čurši  suštavje  nogu  vjtzinijeh  kad  upje  na 
vmta,  re<V:  bodi,  ženo  Jerovoamova.  Oar.  I.  14,  0. 
Žali,  raju,  i  kuštanjan  lišća  svojega  nnoioli  stvoritelja 
da  .  .  .  IH*.  90.  Glas  »e  »j«  pred  samoglasnima  iVsto 
nalazi  i«a  Ruj^IfL^nih  u  kojima  je  štišlanje.  Gla.s.  U, 
197  (sihihis?). 

i^ttšlati,  ^đStim.  t'.  itnpf.  raunehen,  derurro  mm 
strepitH.  Rj.  ŠHŠti  roda  tekući,  li^ne  kad  se  ljulja, 
i  t.  d.  vidi  AnJkati  1.  isp.  Sumiti.  r.  pf.  prosti  SuSnuti; 
Blok.  za.^u^tati.  v.  impf.  sUn.  po^ustivati. 

i^llf,  adj.  vidi  j^u^av.  Rj.  hc£  rogom,  vidi  i  Aukav. 

—  IJaura,  štUa  ovea,  Rj.  17b.  TeSko  je  huIh  n  rogatim 
bosti  »e.  Posl.  314.  Šuto  ije)  %ale<^i,  rogato  (biće)  go- 
vore<5i.  369. 

sDtntJ,  m.  (u  RiBnu)  no£  u  koje^  hu  innle  knms»*, 
ein  Mćsner  mit  kurstim  Griff,  cidter  manubrio  eriguo. 
Rj.  —  osn.  u  Sut.  Osn.  131.  rijeci  s  takim  nast. 
kod  bogalj. 

Sainn,  m.  (u  C  G.)  piu^ki  nadimak.  Rj.  —  osn. 
14  Sut.  Obu.  140.  vidi  Sutiua,  Šuto.  imena  s  takim 
naši.  kod  Gvijan. 

§Atll4^,  m.  |u  Grblju)  ime  ovnu.  Rj.  —  osn.  u  Sut. 
za  nast.  <s;).  bokile  (ime  jarcu), 

^Ollna,  m.  (n  G.  (i.)  mu.^ki  narlinink.  Rj.  —  osn.  u 
»Šuto.  Oan.  l^t>.  nasi.jeaugm.  kao  u  bardai'ina.  vidi  i 
i^uUn. 

Sdtjetl,  idtim,  V.  impf.  sch%teigen,  sileoj  taceo.  Rj. 
vidi  cutjeti  1.  mucati,  r.  pf.  slož.  u-fiutjeLi.  za-6utj«ti. 

—  t^ute  kao  braća.  (Jer  »e  obii^no  misli  Ua  bra64 
i^Kmegju  sebe  u  kući  najmanje  govore).  Poal.  362. 
Šuto  (je)  šuteći,  rogato  (biće)  govoreći.  362. 

^Btkae!  vidi  ćutkac.  Rj.  usmkne  se  kome^  da  ušuti 
i  TiJie  ni  rijeci  ne  prog:ovori.  —  takve  utvike  kod 
ćifltAe  3. 

$&tkiiaj(^i  n.  Sdifteig/tnheissen,  impositio  silefUii, 
Rj.  verh.  od  dutkati.  radnja  kojom   tko  iutka  koga. 


SAtkatit  ST^tkam,  v.  impf.  kof^ft,  einen  schtceigen 
heis.^en,  juheo  sUere.  Rj.  činiti  da  šuti.  indi  ćutkati, 
mućkati,  umućkavati.v.^/'..42f>i.  f^^.  ućutkati,  umućkati. 

Šuto,  m.  (u  C.  Q.)^niuSki  nadimak.  Rj.  akc.  je 
Šuto,  u  vok.,  «  nom.  tfdto.  isp,  Osn.  49.  51.  —  osn, 
Sut.  Oku.  49.  i^p.  Sutan,  Sutina. 

^Atonja.  m.  vo  bez  rogova.  Rj.  Šut  vo. 

šJkvak,  ^uvrika^  i».  der  Linkler,  qui  sinistra  manu 
utitur  pro  dertra,  cf.  Auvaklija,  ljevak.  Rj.  čovjek 
koji  lijevom  rukom  radi.  vidi  i  ljevoruk.  —  Mislim 
da  je  iz  Tui^koga  jezika:  šueak,  šucakit^  šuvaklija. 
Korijeni  263.  Popović  ne  drei,  da  je  iz  Turskoga 
jezika, 

šikraka,  f.  die  linke  Hand,  laeva.  RJ.  lijeva  ruka. 
vidi  ljevaka  2,  ljevica. 

šuvAklija,  m.  vidi  §Hvak.  Rj.Auvak-li(ja),»a  Turskim 
nast. 

.s&vftan,  ^i^vi'tna^  adj.  vidi  ćanuL  Rj.  tidi  »sulud, 
i  budalast,  i  syn.  ondje. 

Sv&ba,  ta.  (iat.)  vidi  ^vabo.  Rj.  vidi  i  Nijemac, 
Tudedak. 

|vAbA.  m.  (u  vojv.)  die  Schahe,  blatta.  Rj.  bubina, 

8vt\bica,  f.  die  Schvabin  (Deutsche),  Suecn,  Ger- 
»nafm.  Rj.  vidi  Njemica,  TudeAkinja.  dem.  I^vabićica. 

8vi\biei<*a,  f.  dem.  od  Svnbica.  vidi  Njemićiea. 

ŠvAbo,  »I.  (juž.)  dcr  Schirabe  (ettras  verachtlich  fitr 
Deutscher)j  Suevus  (per  contemptnm  pro  Germano). 
Rj.  ktiše  se  Nijemcu  kao  sa  porugu,  vidi  Švaba.  — 
oles  ajna,  kao  Hvali  tralala.  (Pripovijeda  bo  kako 
811  ^Javo  i  Scabo  pogodili  da  jedan  drugoga  not^i... 
>lvabo  uzja.^e  na  gjavola,  ali  mjesto  kake  prave  pjej^me 
zaintaći  pjevati  tralala,  i  tjiko  Soubo  prevario  gjavola). 
PoMi.  238. 

Svabfirija,  f.  tako  se  nad  (kao  za  porugu)  u  Srbiji 
zoj-u  Srbi  iz  Ausirijakijeh  država.  Uj. 

švAgulo.  m.  vidi  f^eg.ivac  2.  Rj.  koji  se  švaga,  tromo 
ide.  —  rijeci  s  takim  nast.  kod  bajalo. 

hviliraiije,  n.  verh.  od  Jvagati  »e.  Rj. 

^vAgati  se,  ^vagam  se,  v.  r.  ivipf.  vidi  gegali  se. 
Rj.  tromo  ići. 

Sv&jear,  m.  čovjek  «>  Šoi^jcarske;  Sehweizer,  Hel- 
retius:  Tako  au  činili  stari  Jevreji  u  Palestini ...  a 
S'vajcari  na  goleti  izmcgju  Lozane  i  Veveja.  Priprava 
23.  —  ru  akc.  i  obličje  isp.  pKlcSr,  šTioSr. 

svAlcr,  ^VHl^ra,  m.  (u  vojv.)  (chcvalier)  vidi  mi- 
loHnik:  Svaler  bio,  pak  se  oženio,  a  ^valerka  ontala 
devojka.  Rj,  vidi  i  drfigi,  ljubavnik,  Ijubovnik.    ^ 

ivaH^ree,  fivalćrćeta,  «.  der  jumje  iivaler:  Šibe 
kerće,  ne  laj  na  Švulcrče.  Rj.  mladi  švaler. 

^v^lorka.  f.  [U  vojv.l  vidi  milotinica:  Od  .^valerm 
bolja  roila  m*mn,  od  šralerke  bolje  roditeljke.  Rj.  vidi 
i  draga,  nulii,  Ijiibaznica,  Ijubovniua. 

5val6roVt  adj,  des  .svaler;  Oj  devojko,  šralerovo 
cveće.  Rj.  što  pripada  švuleru. 

si'alja,  /'.  die  Ndhterin,  quae  acu  victum  fjuueritat, 
cf.  ŽHvae.  Uj.  koja  sije,  vidi  krojaćica,  terzilicA.  — 
riječi  s  takim  nast.  kod  grebenalja. 

MVftnja,  m.  Rj.  isp.  sramota  I.  —  Svaka  j'  fala 
jnnakova  sranju,  Alo  s'  falite,  većma  ae  ^vanjitc. 
HNpj.  3,  :i(K). 

NTAnjonJf^,  n.  verb.  od  -vaujiti  se.  Rj.  i  od  liva- 
njiti.  —  1)  raduju  kojom  tko  švanji  koga.  —  Ji)  radnja 
kojom  se  tko  švanji. 

&vftnji(i.  Avanjim,  v.  impf.  —  1)  koga,  sramotili  ga 
ružno  o  njemu  govoreći,  govori  se  u  Urv.  isp.  panjkati, 
*  «!/».  ondje.  —  2)  sa  »e,  refteka.  SvAujiti  »e,  AvaujTm 
He,  V.  r.  impf.  .tich  heacliamen,  pudore  affici:  Ne  fali 
a«,  ne  švanji  se.  Rj.  kao  sramotiti  se.  v.  pf.  slož. 
oilvaajiii  se.  —  t^to  a*  falite,  ve^ma  se  švanjit^.  UNpj. 
3,  800. 

hiv&pead,  f.jcoi].)  junge  Sohicaben^  auevi  juvcnes, 
Rj.  frvab-Cad.  iŠrapskn  djeca,  mladci,  jedno  od  Švap- 
čađi.  Svapće.  vidi  Njemćadija. 


^vApCo.  ^vđp^ta,  n.  das  Sehujfiblein^  fiuevulus. 
Rj.  Hvttb-^e.  thapRho  momće,  dijete,  coil.  ftvapt^nd. 
vidi  Nijemce. 

SviipL'ići,  m.  ph  vidi  SvapČAd.  Kj.  ^vab-f i<!i.  taluđi 
Svahi, 

SvftpskT,  (uij.  schirtibisch,  suevicus.  Rj.  Avab-ski. 
što  pnpadu  iSoubimu  ili  Švabu  kojemu  god,  vidi  Nje- 
mni^ki. 

$vedsktt,  f.  adj.  t.  j.  zemlja;  Schiceden,  Sueda. 
—  II  velikoj  t^cedskoj  ima  aada  malo  ljudi.  Pri- 
prava 22. 

J^TĆiiJOt  «.  Rj.  vidi  Jtijenjc,  Sivonje.  —  1)  das 
Nnhent  to  sitere.  Kj.  rndnja  kojom  tko  šije.  —  2)  dic 
NtViierei,  res  suenda:  Kad  nema  stenja,  ontlu  ^e.  Rj. 
ono  što  se  kijc 

Srlg'ar,  m.  J«s  StUck  der  Peitschej  das  8chn(tlit 
(kntiiltj,  scuticae  uppendix  qii'i€  cfcpftf.  Rj.  ono 
na  doiijem  kraju  bita  »to  puca.  —  Islcrzao  švigar 
na  biiSi.  Rj.  234b.  t^viqar  se  otrzao,  okrerao  hc.  Kj. 
4dOA.  švigar  se  oirza,  kad  tte  mnogo  bićem  puca. 


Svrif'l4*c,  /*.  pL  Deirhselarmej  cf.  avrnćine.  Rj.  ti 
rudf  stražnji  kraj  koji  je  rnčtast,  vidi  i  SkaritH. 

^rri^ku,  f.  —  1)  riđi  svrnka  (tnit  alUn  Ableitungen), 
Rj.  kao  sto  se  mjesto  eivraka  govori  ^vraka,  iako  i 
ntjesto  fivra(?i<^,   Bvničji  i  t.  d.  Avrat^ić,   nvraćji  i  t.  d. 

—  Vrtoglavat-,  *i|  tica  nalik  na  svrakn.  Rj.  *7b.  Kad 
Hc  ženi  vrabac  Poduuavac  ...  pa  od  kupi  gospodu 
svatove:  knma  srntku  darjačkoga  repa.    Npj.  1,  532. 

—  2)  onaj  klin  u  prvom  vratibi,  kroz  koji  da.Hka 
probn>>enA  sioji,  te  ae  u  njn  opet  drugi  klinae  (klinčić) 
zftbode,  da  se  vratilo  ne  odvrt'e.  Rj.  vidi  »vrtK^ak  2. 

Svri'a.  m.  (ist.l,  ^vreo*  m.  <juž.),  der  Weichlingt 
homo  inoUif<.  Rj.  niekant  mekoput  ćoojek. 

švrljiinje.  Tt.  terbnl.  od  švrljati.  Rj. 

§TrlJiitl.  švrljam,  r.  impf.  (u  Srijemu)  po  kiit^i 
koješta  raditi.  Rj.  vidi  ^asoljiti.  isp.  i^u.^kati  3. 

^vradanjo,  ».  verb.  od  Švmdati.  radnja  kojom  tko 
švmda. 

svi'ndiitf,  dilm,  r.  impf.  (u  Srijemu)  po  kai5i  kojcAta 
prcmcuui  i  tražiti.  Rj. 


T. 


I.  il,  —  T)  inierj.  doch^  sane:  ta  ne  i?e£  ti  to 
učinit],  ved  ako  Ja  umrem;  ta  nemoj  ^ovjc^e;  ia 
pomozi  ako  si  (čovjek!  A.  Gje  hi  bio?  li.  Ta  ifeao 
mun  da  zovnem  Mirka,  pa  ga  niMna  kod  ku(^*e.  A. 
Je«i  li  nii^ao?  R.  Ta  jesam  (ali  — ).  Rj.  —  »Eto  od 
dvanaest  konja  biraj  kojega  liot.^e?'.'^  Aon  reOe  babi: 
>7Q  lita  6i  birati,  daj  mi  onoga  iz  budžaka,  guhnvog, 
3W  mene  nian  lepi.«  Npr.  25.  ^V*  ti  li  si,  mnj  brate 
Nenadel  Npj.  2,  80.  Ta  pametan  bi  se  ('ovek  utidio 
i  snebivao,  da  mu  ovakovo  Sto  i  drugi  ko  rc(^  u  oti, 
a  kamo  li  Ram  da  govori  1  Nov.  Srb.  1817,  (137.  Za 
fito  dakle  ne  poslufea  glaaji  GoHpodnjega?  A  Sau! 
odgovori  HamuiUi:  ta  poslu&ao  sam  glaH  Cioiipodnji. 
Ham.  J,  15,  2t>.  ^Vi,  li  ai  me  (Gospode!)  izvadio  iz 
utrobe.  Pb.  22,  5>.  —  2)  co»j.  tt—  et — ,  sotiohl  ~ah 
ai«.7i — ;  ta  po  Mji  ta  po  vratu  (Poal.  312)  das  ist  ja 
(im  Griinde)  altes  ein.t,  Rj.  —  Ta  ae  u  bari,  f«  n 
moru  udavii)  ^j*i'f  jedno  je).  Poal.  312.  \yidi  ja  2.  — 
3)  na  nokijem  mjestima  ^u  pjcamnma)  ne  znaci  nj^ta, 
nego  flo  samo  doda  da  je  puna  vrsta,  n.  p.  Na  ruei 
mu  tri  zlatna  prstena,  ia  sva  tri  mu  erkla  na  prstima. 
Kad  pogleda  vojvodu  (iruira  ia  gje  Tupiti  grozna 
Hu/.e  lije.  C'upi^  sluAa  pa  Huze  prnljevu  ta  od  jada 
gledajuC  oCima.  lij.  —  A  jednome  »koei  na  ramena, 
ia  Turćinu  Gri5evi(5-Aliji.  Npj.  4,  8.Š.  Kad  vit^e^e 
robinje  ostale  ia  da  Fvan  mo*e  pomoi-'  robljti  ...  4, 
ll»8.  »No'  ov^e  gjeftto  ne  zna^i  niAta,  nego  aamo 
da  je  puna  vrsta  (kao  na  drugom  mjestu  »ja«  i  ia). 
Njy.'  3,  39«. 

2.  ta,  toga,  (u  (J.  G.l  vidi  laj.  Rj.  tjl  (m.),  tfl  (f.)^ 
tp  (n.).  —  Ona  u  tu  ć<w  iiapi.Ao  knjigu.  Npr.  IStJ. 
Sta  ^eli^^  ''*  šiljak'^  148.  .^La  se  ta  plač  u  brodu 
vadem  čuje?  247.  Ko  bolan  nije  bio,  ta  Rogu  nije 
mio.  Posl.  135.  Koji  pije  a  ne  pla(?a.  ta  se  u  krfmu 
ne  povra<^a.  143.  Ko  me   gazi,  ta  me   ne   paxi.  147. 

•^  tA,  diese  hier,  diese  aa,  ista,  fcm.  od  taj.  Rj. 
Ulj,  ta,  to.  —  Nije  to  ta,  (Nije  lako).  Posl.  218.  3« 
He  ne  broji  koliko  ni  lanjnki  snijeg.  312. 

IftbncIaAt  f.  (U  Boci),  tidi  tabakana.  Rj.  igrada 
gdje  1  tabak  ;.^  kozar  radi. 

1.  tAbak,*  m.  —  J)  ein  Bogen  (Papier),  plagula. 
Rj.  tabak  hartije^  papira,  viai  Rruk.  —  Poalao  mi 
je  u  nekoliko  pula  oko  sto  napipanih  tabaka  janačkih 
pcsama.  Npj.'  4,  XXVI.  Knjižic«  ie  ova  naMnimpana 
na  jcdnomf  tabaku  «  osfnitti.  <>ag.  na  sit,  4,  To  je 
velika  knjiga...  na  po  tabaka  (in  folio).  Rj.'  XJX. 
Ima  ga  (rukojdsa)   25^1   lieta  cijda    tabaka.  Živ.  sv. 


Save,  III. 2)  der  Ltderbereitcr^  Gerber,  eerdo, 

coriaria^  cf.  kožar.  Rj. 

2.  li^bak.  tabdkn,  m.  (u  Dubr.)  vidi  duvao.  Bj. 
vidi  i  duhan,  i  syn.  ondje. 

tttbnkiVnn,*  f.  die  Gerberci,  officina  coriaria.  Bj. 
vidi  tabaOina.  —  rijci'i  iake  kod  ajmkna. 

ti\ban,'  m.  Rj.  —  1)  die  Svhle,  soha,  cf.  stopa: 
U  širinu  od  trista  tabana.  Rj.  vidi  i  poplat.  —  U 
noge:  ozdo  je  taban,  a  o7.go  grana.  Rj.  08a.  l^jeaica, 
2)  u  noge  protiv  tabana  a  u  ruke  protiv  dlana.  Rj. 
337a.  Tako  Bog  uredi,  te  ii  sviju  ljudi  postane  na 
tabanima  u  obadvije  noge  kao  mala  dolina.  Npr.  02. 
Zenanui  su  oblačili  ga(?e,  pa  ih  bili  po  tabanima. 
Milos  t>8.  —  ^)  {u  lioei)  udarac  po  tabanu  {naS 
taban  onamo  se  zove  •'poplat« :  'Sto  tabana  po  tugju 
poplatu  ne  bole  (Poal.  2iJ5).  Gdbili  mu  JX^  tabana  po 
poplatu.  Rj.  —  3)  ein  Theil  dcs  Pffugts,  pars  aratri. 
kj.  njcito  u  pluga.  —  4)  vidi  tab.indže.  Rj.  i  on^e 
sgn.  —  Pločica,  2)  u  tabana  pušćanoga  ona  daAćiea 
na  kojoj  su  lukovi  i  ostalo  kojeJta.  Rj.  5*J8b.  t^amokren, 
mo^.e  biti  da  je  ova  rijer  pofltala  kad  su  se  na  puAke 
naanlli  tabani  h  kremenjem,  jer  flu  ih  iz  početka 
palili  (itiljima.  Rj.  ()(>3b.  —  .5>  u  brazdi  dno.  W. 

labJkndJte,'  tabiAndŽetii,  n.  dan  »Sdiloss  an  der  Flinte^ 
clnustrum,  vf.  gvožgja.  Rj.  «  poftke.  vidi  i  taban  4, 
oganj  3.  —  Ti  objesi  Aotu  o  ramenu,  n  tabandže  u 
zobnicu.  Npj.'  1,  XX III  (Tako  je  opravna!  Vuk). 

t&banjo,  n.  d(LH  Treten,  Stampfent  ctUcatio.  Rj. 
vidi  toptanje.  dem  tapkanje. 

liibiirka,  f.  die  k'iihluanne  (beim  Branntivćin- 
brctincit),  lacus.  Rj.  rkli  aUibarka  2.  u  pečenja  rakije 
badanj  koji  ne  itapuni  vode,  pa  se  krosa  nj  provučc 
kavanska  lula,  te  se  rakija  prolazeći  ^i/o»t  krot  vodn 
rashlagjaje.  —  od  tugje  riječi.  Gstn.  3t>2. 

t&bnti,  tabum,  v.  ivipf.  tretcn,  stanipfen^  calco.  Rj. 
vidi  loptati,  kao  gaditi  xA  r.  pf.  sloi.  po-labati,  u-tabati. 
dcm.  uipkati. 

lAbii{ja,  f.  (U  Dubr.)  nekaka  morska  riba,  der 
Zungenfisch,  solea.  Rj.  vidi  svoja. 

tdblfif  /'.  {u  vojv.)  fo.  dein.  tablica.  —  J)  đie  Tafd, 
tabula,  n.  ]).  u  Akoli.  Rj.  daska  na  kojoj  se  piše.  — ^ 
H)  u  .^umi;  na  njivama.  Rj.  kao  slog. 

Ublieu,  /'.  dem.  od  tabla.  Rj.  —  HoOe  li  se  ove 
tablice  Štampati  u  ovom  istom  formatu,  kao  Sto  su 
napiHane!  hftraž.  1887,  2()7, 

tftbUn,  /'.  (iihituMe  fur  die  Kanone,  časa  tormenti. 
Rj.  naprava   gdje  sit^i  top.  —  Pa   namjeMi   tah^e  i 


tnhor 


—  549  — 


m 


topove,  te  na  Petra  vntrii  oborio.  Npj.  4,  290.  Vi 
ćuvajt«  ttihlJH  i  topove,  oek  top  puca  h  prnda  bez 
preslanka.  5.  2^3.  Tuku<?i  se*  a  Turcima  zakopa  šaoae 
1  načini  tuUjc  /.a  topove.  MiloA  88.  Tu  je  radost 
objavila  grndjava  topova  su  srijti  tabalja.  Nov.  Srb. 
1817,  781.  tmjja.  Osn.  130. 

tAbor,  m.  —  1)  dtut  Lager,  mttra^  cf.  laobor:  Da 
razbijem  tabor  na  MiSam.  Rj.  rtdi  i  lanibor,  6ko. 
wp.  padaliAte.  —  Tu  je  pasa  Uibfir  udimo  i  raspco 
bijelo  ^atoije.  Npj.  4,  31.  Stadoše  se  tri  tabora  vojake, 
4,  81(i.  —  '-i)  (u  Dubr.)  riđi  parlatorija.  Hj.  mjcjito 
gdje  se  ljudi,  rantavljcui^  razgovaraju  h  onima  koji 
»«  u  lazarttUj  da  se  ne  bi  kuka  priljepljica  boient 
prenijela. 

taboro^jo,  n.aettis  rallandi,  circumvalUindi.  StuUi. 
verb.  od  taboriti,  koje  vidi.  vidi  logorenje. 

tiiboritl.  rtm,  r.  impf.  valtare,  circumvalhire,  rallo 
circitnidare.  K}\\x\^\\\\^:taboreći  i^cte  svoje.  Stulli.  na- 
fuještati  u  tabor  n.  p.  vojaku,  vidi  logoriti.  —  I.J17.0 
de  nam  polje  ujagmiti,  pa  ne  ćemo  taboriti...  Tamo 
ćemo  tabor  učiniti.  HNpi.  1,  2G(3.  r,  pf.  utaboriti  [i  »e). 

tšelije,  /'.  pi.  (u  vojv.)  iogtvrr.  die  Tazela),  die 
Munschttten,  manicae  linlcae.  Kj. 

tftf'aOt  tiična,  adj.  koji  n.  p.  čovjek  čini  ace  taman 
lr«đ  treba,  ili  ura  koja  ijerno  pokazuje  vrijeme; punkt- 
Ucf^,  uccurat,  religiosun,  diligens.  eu  postanje  i^p. 
tačka  2.  —  Te§ko  onom  ko  a  vremenom  snreie,  a  ne 
ume  biti  tačan!  Megj.  30(.K  ade.  Izvrftio  je  nekakvu 
Durudžbinu  tako  saveHDO  i  fućrio,  da  . .  .  Megj.  70. 

ffteka,  f.  —  1)  die  StUtze  {z.  B.  der  Fiftole,  Jiebe), 
fulcrmn,  statumenj  cf.  pritka,  trklja.  Rj.  fnotka  što 
se  iidari  u  zemljUj  te  se  n.  p.  groti  ili  loza  po  7tjoj 
i  penje,  vidi  i  tMklja,  rozga.  —  znamenje  (korijenu)  uda- 
rati, dodijerati  .«:  tak,  yjitka,  prilka,  pri^anik;  taklja; 
tačka;  taknuti;  dota»5i  se.  Korijeni  82.  —  2)  mdi 
lunkai;  piutctum,  der  Punkt:  U  prvoj  re(5enici  po- 
ičke  treba   iataći    rije^   »okrivljenika-^.  Kj.' 


puncai;  pnm 
filjedme  ^(ićil'< 
XXX1Xr.   S 


izinenom  tačaka  koje  oni  (putovi)  «pa- 
jnju,  menja  se  i  linija  kojom  ide  putna  pruga.  Zim. 
290.  rijeć  načinjena  od  taci,  taknuti  prema  /»'Msiyj 
toi.%a.  gen,  pl.  taČaka. 

(&rka8,  tačkš^,  m.  v^idi  pri^anik.  Rj.  grah  koji  uz 
■ttif'kii  pašta  vrijeze.  vidi  1  trkljaS,  prilkaA. 

tAfkr,  iA<^ka  1  tAčki,  f.  pl.  cisinm.  .Stnlli.  u  Hrv. 
IJtolica  ff  jednim  točkom  Uto  se  ozada  potiikuja.  vidi 
likolica  3.  der  Schiettkarren.  —  postanja  može  biti 
kojega  i  toćak  ir  promjenom  glasu  o  nu  a.  isp.  Kori- 
>ni  82. 

Iftt'ndžifjn,*  )fi.  koji  jiravi  kape  od  kože.  Rj. 

iiti'i,  takueui,  t'.  pf.  riđi  U'tknnti.  —  Tiknuti,  vidi 
ta-H.  Rj.  739b  (a  glagola  ta«''i  «  Rj.  nema  na  mjestu 
srojem,  niti  .vc  drugdje  nam  nalazi),  v.  impf.  pronti 
ticati.  —  (T.  pf.  sloi.  do-tiV'i  [na),  i?;-tu<^i  (se),  na-,  ik>-, 
pod-ri-(ta<*i).  pri-,  nu-,  s-,  uz-,  /.a-»  »-po-ta<?i  (»e).  liod 
taknuti  vidi  v.  pf.  sloi.  do-tJiknuti  (j*e),  i/.-  (Be),  i  t.  d. 

ihdt  ikda,  fiidaj,  ti\<Ur,  dann,  damal'*,  tam,  rf. 
onda:  u  rije<^ima:  kad,  tad  {Vo»\.  121).  I  tadar  moi 
suknju  iiifubila.  Rj.  vidi  i  tade.  tnden,  lader,  tadycr. 
Vanićiču  se  čini,  da  je  akc.  tada.  Rad  2it,  lU^^.  — 
Kad  hoi'e  da  ustane  iza  trpezo,  tadaj  kaie:  »Rop... 
Rj.  3(»(>b.  lađa  mu  rete  .  .  .  Onda  rcće  .  . .  Tadar 
(Bjegov  brat  izvadi  no*.  Npr.  85.  7ade  bere  t^tariua 
"Nova<?e,  bere  Novak  ki(*ene  cvatove,  Npj.  3,  25.  Tader 
revV  od  krajine  Mujo.  3,  217,  Kako  tade,  taku  i  da- 
naske.  4,  330.  Nekoliko  Dugo  prohodiAe,  tad  ^ciLvika 
.\irovi(5  Ibro.  4,  386.  .Vko  u  »vaćemu  pravda  i  iHlina 
nu)ra  kad  tad  nadvladati.  Slav.  Bibl,  1,  1*2.  vidi  slož. 
dotada;  otada,  otadaj,  itd. 

t^du^jit  adj.  vidi  tadašnji.  i^tiilU. 

ti^da^njl,  Snie,  adj.  damalig,  illiua  tempnri*.  Rj. 
koji  je  bio  tada.  vidi  tadanji.  i.*ip.  ondašnji.  —  Iz 
razUčnih  tadašnjifi  opstojatdjstvti  najposlije  pristanu 
Bvi.  Danica  3,  219.  Kad  bi  crkvene  knjige  IX.  vijeka 


bile  prevofyene  na  tadašnji  jezik  sadašnjih  Bugara. 
Dioba  4. 

tikdblua,  f.  riđi  kragja.  Rj.  vidi  i  kradbn,  lupe^tina, 
brsuzluk.  —  tat-bina  (i  ne  pr^d  b  promijenilo  na  d). 
osn.  u  tat,  riječi  s  takim  nast.  kod  ćazbiniv. 

tjkdis  vidi  tada.  Rj. 

Tuđe,  m.  kyp.  od  Tadija:  Bogme  nam  je  Tadc 
poginuo.  Rj.  rtdi  Taia,  TafSo.  —  Tade,  takt  je  akc. 
u  roknt.;  u  nom.  je  T/ide,  gen.  TidtL  wj>,  Osn.  61. 
taka  hnp.  kod  Ale. 

Itidr^n,  akc.  Rj.*  XXXI.  r(ff»  tada:  Triffca  opet  na- 
trag uplovio.  Rj.  784b.  —  tade-n.  itp.  n. 

thdčr,  vidi  tada:  Kako  tader  tako  i  doaader.  RJ. 
ta<le-r.  vidi  tade  i  r  (koje  ne  nekim  riječima  na  krnju 
dođ<tje}. 

Ti\dHn.  m.  ime  rau^iko  (Tbaddaeus).  Rj.  hifp.  Tade, 
Taia,  TaAo.  dem.  Tadijca.  —  l>no  ti  je  kur\ino  ko- 
pile, a  na  ime  od  Senja  radiju.  Npj.  3,  158. 

Tftdijea,  m.  dem.  od  Tadiia.  Kj. 

titdijt'r,  (u  C.  O.)  vidi  tada.  Rj.  vid!  i  tader.l 

(riin."  in.  die  Uation,  demenaum  ciltariorum,^ ef. 
obrok  2.  Rj.  —  Evo  vanm  vojske  sto  hiljada  i  za 
vojskom  fum  i  topovi.  Npj.  5,  171*.  1  ea  vojekom  Bo- 
sanskog vezira,  da  im  tain  i  zahiru  »prema.  5,  313. 
Srbi  »lanu  dolaziti  u  Bijograd,  i  donositi  tain  Bei^ir- 
pH.4i.  Danica  3,  210.  Imali  su  platu  na  godinu  po 
B(X)0  grofia,  a  uz  to  i  tain  u  nic.f«,  hljdm  i  ječmu. 
Sovj.  58. 

Inindžija,*  m.  rf«*  Vtoviantkommissdr,  eiftariorum 
praefectun.  Rj.  nasiojnik  oko  taina.  —  Mula  Jusuf 
veliki  dabija,  DerviA-aga  gracki  iuindiija.  Npj.  4,  132, 

tiij,  ta,  to,  der  da,  iste.  Rj.  vidi  2  tii  (loga),  3  til. 
taj  (koji  se  tiče  tebe  ili  vas),  isp.  ovaj,  onaj.  u  Uuhr. 
i  ti,  tega  (»I.  toga)  i  tezi  {mj.  tizi  =  taj),  isp.  l'oal. 
XXXIII.  prema  tome:  Kamatnika,  seko.  i  mitnika, 
do  dva  tfsi  BoJ.e  prokletnika.  Npj.  2,  12  (dva  te  Božje 
prokletnika,  tnje.tto  dva  ta  Bočja  prokletnika).  vi- 
dite li,  moja  bra(^o  draga!  kake  muke  jesu  na  tem 
jarcu.  Npj.  3,  177.  isp.  lator.  lld.  genittvu  i  akusa- 
tivu  toga  nalazi  se  na  kraju  dodan  glan  j :  Neko  od 
nas,  a  ko,  togaj  će  Bog  i  »ro^^a  danas  pomoći.  Npr. 
104.  Komu  8€  vi^e  da,  od  togaj  se  vi§e  i  pita.  Posl. 
148.  Na  koga  su  množi,  na  togaj  su  rozi.  188.  isp. 
Istor.  158.  ta  neutrum  to  fm«  i  oto. 

I.  ttopve:  Idem  na  vo<lu,  da  vode  i  mene  i  tebe  i 
tu  sto  gleda  pro  tebe.  Rj.  l.'>la.  Ova  je  kobila  i*dri- 
jebila  te  sve  konje,  Rj.  217a.  Ćcato  su  (mlada  mom- 
Ćad)  nudili  jedan  drugoga:  >Ajde,  more  da  ti  oiniemo 
tu  ili  onu  djerojku.'*  Rj.  47Bh,  Coek  mu  (MeKJ*^^*- 
vi<5u)  odgovori  .  .  .  Megjedovi«?  na  to  rekne  .  .  .  Npr. 
4.  »Hodi  ieno  da  ti  kiiiem.'^  Va  »ve  batinom  po  njoj  : 
»Kto  to  je,  ženo!  Kto  tojc^  ieno!*.  14.  *Kud  ne  to  (feva 
rod  H  na^e  jabuke !s  .. .  >Ja  ću  no(*asOuvati  jabuku,  da 
vidimo  ko  je  to  bere.«  15.  Stane  misliti  u  hebi:  ^Štu 
bi  to  bilo  u  dvanaestom  podrumu!«  20.  Kakt'a  to 
sila  goni  od  mojega  dvora!  2!>.  <.tospo<iar  i/.vadi  jedan 
novrić  pa  mu  Huzi)  reće:  >Na,  (0  ti  je  služba.<  40. 
Toga  šarana  kupi  po  hlo  po  to.  OH.  »Mene  je  Usud 
tebi  dao.^  <>n  je  onda  zapita:  »Agdeje  taj  tjifud^f 
Ili.  iSimio  ie  nesretan  u  tome  što  mu  se  čeljad  nikad 
ne  mogu  tla  nasite.  77.  Stanu  ga  pitati:  >l  ija  su  ti 
to  goveda?-  78.  Kako  j«  to,  brate,  rt  vus  Kve  veselo. 
Sf».  Trogj'  ae,  ko  si,  te  rabote  dano^!  IM).  Su  stHJem 
tijcm,  ako  prebrojim  sve  izvore  . .  .  makmiću  ti  so 
a  mjesta.  100.  Rekne  joj  da  ac  ra  to  ne  brine  ni- 
malo .  . .  pristane  i  un  na  to  .  .  .  pastorka  za  to 
dozna.  Npr.  12(i.  .\ko  su  je  ubili,  to  je  i  zaMlužila. 
164.  A  ribe  nestane  s  te  stope.  214.  »Kamo  mi  žena?« 
Ona  se  smeie  ne  znajući  mu  .^ta  odgovoriti,  nego  to 
toliko  da  ni^ta  ne  zna.  2U>.  Kad  je  vidi,  Bože!  te 
radoiti  i  toga  vese{ja,  Ato  je  ćinio!  A  onu  babu  Sto 
je  nju  itćila,  ^to  je  ona  i  njen  muž  obdari,  to  oiatt 
trojinom.  22ii.  Postane  zdrav  i  mlad  kao  da  mu  je 
to  dvadeset  godina.  241.  Vozimo  roblje,  sto  smo  kroz 


i»i 


—  660  — 


m 


Bvijet  wirobilit  i  to  oni  vezani  platfu.  247.  A  ta  sta- 
rica, to  je  od  mo^u  dvora  b»bie>a.  250.  Pjesme  za- 
gonetke i  jiriuovijeHt),  to  je  gotov«  narodna  književ- 
noat,  IV.  Ka(i  ko  /.a  uianu  kakve  atvari  kaže  da  je 
to  fn'Ha.  Poal.  12.  Blago  tome,  kome  Iio>;  pomaku  I 
16,  Držati  jalovu  kravu  i  siihat  to  je  spc  jc4no.  UK 
Za  to  i  Bog  zna.   87.   Za  Sto  ku]>io,  su  to  i  prorlao. 

88.  Taj  jo  bio  i  na  vrsiinii  kolu.  (Kh<1  sp  wi  koga 
miali  daje  mnogo  m^io  i  zna).  297.  To  mi  je  zubna 
bolest.  (To  me  muci  vrlo).  3iy.  To  um  ujegova  dobra 
uHta.  (Odgovori  onaj  kume  ae  kaže  da  ga  je  neko 
hvalio).  319.  Čija  busija,  tOfiu  i  junaštvo.  3i(i.  Sto 
je  (t)ogi)  ua^o,  to  je  loše.  355.  Ja  ka  &to  se  ne  ožeoiii. 
Ivo?  da  li  nemah  z&  Ženidbu  blaga,  da  1*  ti  nJko'ne 
daje  devojku?  ...  To  od  toga  nije  ni  jednoga:  imam 
bbign,  koliko  mi  drago,  svnk  bi  dao  za  mene  de- 
vojku. Npj-  H,  174.  Je  li  doma  llrnjo  Mustaf-aga? 
da  1'  je  domu  Gledič*  Onman-agii?  da  V  je  doma . . .?« 
•Tu  od  iijeh  neina  ni  jednogu*^,  3,  Ibl.  Društva  malot 
a  i  to  nerjcAto.  4,  182.  To  su  oni  u  rijeci  Inli,  al' 
hajdučka  straža  dopanula.  4,  380.  U  orotn  je  nama- 
stiru  naj/nametija  knjiga  jedno  jevangjelije  . .  .  Na 
kraju  logti  jevnngjeUja  »toji  napisano  . .  .  Danica  1,  f). 
Zlatica  ovgje  znaiM  upravo  gro.^  ili  40  para  {to  ae  vidi 
iz  aapril.  1,  10.  Ono  He  (Jevnnpjelije)  meni  po  tom 
najznamenitije  Oint,  Mo  u  njemu  ima  alovu  li.  1,  16. 
Govoreno  j«  i  to,  da  (?e  ne  .  .  .  1,  30.  A  ftto  kažu  .  ,  . 
to  He  moglo  i  u  pisanju  lasno  pogriješiti.  1,  40.  U 
kojima  je  (rijetkima)  pred  >ak'  umetnut  ju^  kakav 
drugi  »log,  i  to:  at .  .  .  ad  .  . .  olj  .  .  .  3,  17.  Kakvu 
to  vojsku  misli  car?*  3,  154.  Gjorgjije  je  i*  fo  ifiiu 
vrijeme  liio  poi>eo  zbijati  svinje  da  i^i*ra  na  nknlu.  3, 
156.  Ali  pri  sremu  tome  Turci  opet  uc  amjeduu  uda- 
rili na  Smrdao.  3,  197.  Neka  se  te.-e  i  pravdaju  Uvi, 
da  su  oui  a  dobrim  uamjerenjem  diUi  Matici  po  &U.> 
forinti.  5,  82.  Obadvije  su  preporuke  važe  n  lome 
mnogo  pomogle.  Glas.  (J3,  153.  Vino  pi^e  tri  delije  . . . 
»Kakve  bjehu  tcdelije?-^  Krčmarica  odgovara:  Jedno 
bjeftc  taj  delija  i*'jede  brade  do  pojasa,  drugo  bje.ie 
t(tj  delija  crna  brka  do  ramena  .  .  .<  Kad  je  care 
razumio,  krt^marici  besjedio:  Sto  je  bio  taj  ddija 
s'jede  brade  do  pojasa,  to  je  bio  Ugrin  Janko.  Kov. 

89.  Na  svršetku  ovoga  narodnog  naricanja  doduiliu 
jo^  . .  .  Ji^vo  toga  naricanja;  Kuda  »i  mi  uletio  .  .  . 
114.  Viču«5i,  da  to  nije  pravo,  £oveka  noi^u  hajdučki 
hvatali  i  vesati.  Milo5,  181.  Ali  je  opet  teSko  naći 
ćoveka,  koji  zna  pje-sme  lijepo  i  jasno,  t'  tom  je  po- 
kojni Fodrngovif'  bio  prvi.  Npj.'  1,  XXXTn.  (in  dissei' 
Hinsicht).  Pjevaju  )w  gusle,  i  to  najviSc  pjesme  od  haj- 
duka.,!, XXXIV.  L'imlija,  ne  znam  kaka  je  to  igla.  1, 
316.  lim  ga  vigje,  tttn  ga  i  poznade.  3,  399.  Kaku  re- 
cenziju zaslužuje  to  šest  liffta  i  po?  Odg.  na  alt.  4.  Broj 
slogova  i  odmor  to  su  u  na^im  narodnim  pesmama 
glavna  i  jedina  pravila.  0{n{,\W.  Kad  skupimo  na- 
rodne rijeci,  koliko  se  to  može  u  živome  jeziku.  Pis.  75. 
Ja  i  va«  dva  to  au  trojicu.  Sovj.  53.  Zapitajte  o(ia  8te- 
faua,  Maje  to  'fllremcn.*  Straž.  lS8ti.  -šf>3.  Propovijedi 
Kuske,  i  to  je  »išta,  ISStJ,  1705.  Otide  jo&  taj  dan. 
Žilije.  74.  Ko  je  to\'  .  .  .  Ovo  je  Isus.  Mat.  21,  10. 
Ako  se  ko  kune  oltarom,  »i^ta  je  to.  23,  18.  Imaju 
grijeh  ftto  prvu  ljubav  odbacile.  A  k  tome  i  bespos- 
lene uće  ne  skilati  po  kucima.  Tim.  I.  5,  13.  Ous 
mu  r(xli  Aronu  i  Uojsija  .  .  .  To  je  Aron  i  Mojsije 
kojima  reće  (iospod  .  .  .  7«  hh  koji  govoriSe  Bara- 
onu  , . .  to  je  Mojsije  i  to  je  Aron.  Mojs.  II-  H,  26. 
27.  Kad  vam  reku  sinovi  va^i:  kakva  vam  je  to 
8luiha?  Kecito;  ovoji?  žrtva  ...  12,  26.  Prvoga  dana 
trećega  mjeseca  . .  .  togu  dana  dugjok''  u  pustinju. 
19,  1.  Ljudi  nevaljali  rekoSe:  tt\j  li  će  naa  izbaviti? 
1  prezirabu  ga.  Hum.  1.  10,  27.  Jesu  li  ti  to  ttvi  si- 
novi? ...  I  Gospod  retV:  ustmii.  pomaži  ga,  jer  je 
to.  16,  U.  12.  Ko  će  vas  poslušati  n  tome?  30,  24. 
Sluge  njegove  rekoše  mu:  š/^i  lo  radiš?  11.  IS,  21. 
Da  ae  prenese  kovčeg  ix  grada  Davidova,  a  lo  je 


8ion.  Car.  I.  8,  1.  Ko  god  ho<*a5e,  tome  on  poavefi- 
vaj^e  ruko  i  ftij  pustaja.^e  sve^teuik  visinama.  1.  13,  33. 
Tada  so  pomoli  toga  radi  car  Jezekija  i  prorok  Isa- 
ija,  i  vapile  k  nebu.  Dnev.  II.  32,  20.  Bože  moj  1 . . . 
To  i:e  proči,  a  ti  ćeS  ostati  ...  ti  *»  taj  t.*f(i  i  godine 
tvoje  ne  <?e  iste(*i.  Ps.  102,  27.  Stari  slovenski 
jezik  .  .  .  to  nije  ovaj  jezik  ?to  sad  njim  u  crkvi  j«- 
jemo.  Dioba  3.  David  reće:  Tako  mi  Boga!  i(y  (*e 
poginuti  koji  je  to  uf^iuiol  Tada  mu  reće  Natan:  Ti 
u  taj!  Prip.  bibl.  72. 

Ji,  napone.  —  1}  hz  poricanje  je  običniji  četvrti 
padež  to  nego  li  drugi  toga.  iap.  Sint.  123.  —  J>to 
ga  nećas?  (kad  se  ko  ponudi  čime  pa  neko  drugi 
re^e  »ia  on  to  ne  će).  Kj.  419b.  Kad  ae  kome  reče 
gospodin,  koji  to  ne  sanlazuje.  Poal.  44.  Nijesam, 
trojstva  mi,  ja  to  ni  jedno  odniu.  Straž.  1886,  1223. 
Ne  enaš  ti  to:  zar  ni  to  ne  snan^  DaniČid,  iSint.  123. 
(di  ne  nttlasi  i  drugi:  Ali  ona  toga  i  ft«  sluša^  ve6e 
ide  u  6irdake  gornje.  Npj,  1.  611,  >Evo  mi  svi  . . . 
odsele  smo  tvoji  robovi-,  Josif  odgovori:  Toga  ja  ne 
trtUim!  Prip.  bibl.  33.  —  5?>  to  jest  (t.i.):  Svako  je 
O  u  poi'etku  dvogubo,  t  j.  jedno  pravo  0,  i  u  srijedi 
ovoga  jedno  malo  O.  Danica  I,  IB.  I  mi  smo  ustali  na 
zulum,  to  jest:  na  ^itluksahibije  i  na  subaAe.  3,  193. 
Prvi  MU  senatori  bili  ona  trojica  Ato  Rti  bili  u  Rusiji,  to 
jeM:  prota  Neuadovit!- ...  5.  51.  Golgota,  to  jest  kostur- 
nica. Mat.  27,  33  (dtvt  ist).  Želim  vidjeti  vaa,  da  vam 
dam  kakav  duhovni  dar  . . .  tojest^  da  ae  s  vama  utje^im 
vjerom  op^dom.  Htm.  I,  12.  —  3)  taj  i  taj,  to  i  to,  kad 
se  ne  rc  da  kuže  izrijekom  tko,  »to:  Naručio  sam  mu 
da  kaže  tottte  i  lome  to  i  to.  lij.  4(»5a.  fJ  toj  i  u  loj 
planini  ima  jedna  baba,  pa  ima  .  .  .  Npr.  22.  U  tome 
i  u  tome  sela  ima  jedan  bogat  seljak.  7U.  Ona  pusti 
glas  i)o  svijetu  da  <*e  u  taj  i  »  taj  dan  na  tome  i 
rirt  tome  mjestu  biti  trkija.  103.  Zapita  je  li  to  kuća 
toga  i  toga.  170.  Nego  ću  ti  pola  (Carigrada)  dati  po 
1(1  i  to.  Danica  5,  91.  Da  je  to  preveo  prijatelj  moj, 
po  imenu  taj  i  taj.  Odg.  ut.  24.  Udri  rgjom  o  z«mlju 
Um  utMni  to  i  to).  Idite  u  grad  A'  tome  i  tome,  i  ka- 
žite mu.  Mnt.  26,  18.  Sluge  sam  opravio  u  to  i  to 
mjesto,  ^atu.  I.  21,  2.  —  4)  itoto,  fo-.š/o,  s  kompa- 
rutirima:  Al  šio  je  ona  (ma<^ija)  uju  (piiatorku)  gore 
držala,  to  je  oua  sve  zdravija  i  lepša  bival^.  Npr. 
141.  Todore!  svaki  dan  to  gore.  Posl.  317.  Čavka  i 
zla  ž#»na  Sto  se  (gogj/  više  pere,  to  je  crnja.  345.  Što 
je  više  jaja,  to  je  gust**  ćorba.  355.  Što  ko  više  ima, 
to  se  piše  steAe.  357.  Što  pas  duie  na  repu  (sjedi), 
to  ovce  sve  diije.  359.  Da  ('•e  poregjonje  biti  to  veće 
i  to  ho{je  što  se  više  i  bulje  poznaju  jezici.  Rod  2, 
193.  protiv  toga:  NeareOa,  koja  je  za  nas  s  tijem 
ttća  ,Uo  je  u  uregjenoj  i  gotovoj  knC-i  lakše  upravljati 
nego  je  iznova  naćinili  i  urediti.  Kov.  16  (a  [?]  tijem 
ve(*a  mjesto  to  veća).  Velika  vam  hvala,  tijem  veća 
što  .  . .  Kolo,  10  (to  ve<:a  Ho . . .).  I  ta  je  žt«ta  to  veća, 
što  je  bliži  bio  taj  jezik  narodnom  .  .  .  Slava  .  .  .  tim 
je  jofi  veća  .što  ae  mi  daoaa  . ,  .  Vid.  d.  1862,  19 
(iijetn  =  po  tom?)  —  5)  megju  tim,  o  vremettu:  Kad 
ee  nebo  otvorilo,  i  ne  imajudi  kad  izići  na  fK^lje  (da 
se  ne  bi  megjutim  zatvorilo),  promoli  glavu  kroz 
prozor.  Hj.*  3H  (u  Kj.  33b  ima  to  ovako:  ne  ima- 
jući kad  izići  na  polje  [da  ae  u  tom  ne  bi  zatvorilo], 
promoli  glavu  kroz  prozor),  ostale  privnjere  vidi  kod 
me^u  112.  —  fJJ  u  lo,  o  vremenu:  A  on  zavika: 
.Pobratime I  pogiboh!«  /:' /u  doleće  mu  pobratim  go- 
voreći: ip'vo  me,  5ia  je?«  Npr.  96.  >Wlan'I  kuda  će5? 
natrag!  jerc  si  uoginuo«.  V  to  se  povrati  te  k  carevoj 
gjcvojci.  101.  -V'rag  uzeo  i  ovako  ribanje  .  .  .*  U  to 
jedna  od  ono  tri  jegulje  progovori  .  . .  116.  //  to  Juda 
dotrćno,  pa  govori  svetoj  majci.  Herc.  331.  i»p.:  U 
taj  muh  nestane  i  konja  i  kupca.  Npr.  38.  1  ozdravi 
sluga  »  taj  ćas.  Mat.  K,  13.  i.^p.  i  u  tom  koje  odmaM 
ide.  —  7)  u  tom,  o  vretnenu.  —  riđi  prin^jtr  pouiie 
pod  h)  iz  Ri.  ij3b.  /'  tome  eto  ti  gjevojko  s  rućkom. 
Npr.  3.    Kad    prijegjem   preko  mora,    h  tom  stigne  i 


1.  tj^ai^e 


561  — 


fnkmfic 


no<S,  161.  Pti  86  povrne  (fioek)  da  p!»  (opiinHli)  uzmu. 
//  tome  MG  on  (HiiioviLc)  pri^^iiiim  pii  odriješi  dvn  brava. 
1G7.  U  tom  stiže  KraljeviiJu  Marko.  Npj.  2.  42«.  fj 
tom  Turci  .  .  .  navale  na  Srpako  carntvo.  Danica  2, 
75.  U  tom  se  stane  i  jelo  donositi.  Kov.  82.  Snim 
ft  ja  stojiDi  ...  ('  tome  se  probuditu.  Prip.  bibl.  29. 
wp.  u  to  pod  6.  —  vidi  sastavljeno  potom,  /.aiim 
(zRtijem),  zato.  —  A^  to  ti ...  to  ti,  ili  .  . .  ili:  To  f 
velikoj«  to  i*  matahno]  pogacM,  ho(5e  joj  se  crepulja. 
DPohI.  13G  (ii^p.  Ili  mala  ili  velihi  [bila]  nevjesta, 
ho<!e  ee  svatovi.  P«>h1.  102).  To  ti  pepeljuha,  /o  ti 
crnttkriig,  sve  je  Ijiilioa.  l^H. 

1.  tjkjanjc,  n.  dns  GeheimhalieH,  cdatio.  Rj.  verb. 
od  tiijati.  radnja  kojom  tko  Utji  sto.  vidi  tajenje. 

2.  (iljanjo,  n.  đa,t  Sintern,  stillatio.  Rj.  terh.  od 
lajati.  fttuHJe  koje  hiva  kad  što  taje. 

1.  ti^JiitK  lujlm,  V.  impf.  tjeheim  halten^  oelo.  Rj. 
vidi  tajiti,  r.  pf.  sloz.  po-tfijati  (ne),  pri-tnjati,  u-,  za-. 
—  Pak  sam  iajno  i  nikad  nikomu  ka;^ao,  pa  ni  popti 
na  ispovijeali.  Npr.  1)8.  Tajala,  lujala,  jm  i  popi  kazala. 
Posl.  2ft7.  Nješto  spovijedal',  a  njtMo  i  tajni\  DPosI. 
8.'i.  Kako^i^t  t<tjao  od  Avrama  šta  radim.  Prip.  bibl.  15. 

2.  tftjttfi,  taje,  r.  impf.  sintern  ^  Milio.  Rj.  isp. 
kapati  1,  prokapljivati. 


tt^jeilje,  n.  mdi  lajanje.  Rj. 
(AJili.  tlUTm,   mli  tAJiiti.   Rj. 
ostala  V.  pf.  rIox.   kod   tajali.  —  Jeilni  jadi,  ženi  mi 


r.  pf.  slož.  po-tHJiti, 


se  dragi .  .  .  Tre<?i  jadi,  šio  taji  od  mene  Npj.  1,  2B6. 
Evo  danaske  devet  godina,  kako  ja  tajim  holttoij 
Ojuricu:  danjom  boluje,  no<5om  vojuje.  I,  491.  Kako 
bih  ja  tajio  od  Avrama  s/o  ('■u  ut'^initi.  Mojs.  I.  IS, 
17.  Nijcftam  tajio  rijevi  svetoga.  Jov  H.  It).  sa  se, 
reftdcs.:  U  toj  travi  zmija  se  taji.  DPosl.  143. 

tAjku  (tHJkot.  m.  {U  Pa^r.)  hi/ft.  o*i  otac:  Imau 
tajka,  iniam  milu  majku.  Kj.  vidi  i  LAku>  tJile.  tata. 
ostala  hyp.  kod  otac.  —  od  osu.  lajo  koja  nije  m 
ohičaju  a  koja  Je  portala  od  tata.  isp.  brajko,  ujko. 

tajkov,  adj.  [u  Boci)  des  Vatcrs,  patris:  Ma  se 
^esto  obrtaAe  na  tojkore  b'jelc  dvore.  RJ.  Uto  pripada 
t^jku. 

t^BAf  /".  da«  (rtheimnisH,  secretnm.  Kj.  isp.  otajstvo. 
—  uti  se  otkriju  tajtie  koje  nijenu  bile  javue  do  omla. 
Npr.  124.  Sav  je  od  pukotina.  (Koji  nikakve  taJ7te  ne 
može  rf<i  sačuva).  PosL  273.  Tako  je  bio  iskren  i  pro- 
stoduftan,  da  mu  (^ovek  nikake  tajne  nije  mogao  Ara- 
zati.  Danica  1,  8B.  Po  zakouu  će  ko  osuditi  na  dan 
kad  Bog  uzasudi  tajne  ljudske.  Rim.  2,  16.  Jer  vam, 
bra<5o,  ne  ću  tatajati  tajne  ove,  đa  šljepota  Tzrailjn 
pade  u  dijel.  11,  2S.  Koji  imaju  tajnu  rjere  u  <^iftt<»j 
savjesti.  Tim  I.  3,  9.  Velika  je  tnjna  puholnosti:  Bog 
se  javi  u  lijelu.  3,  16.  I'  tajne  njihove  da  ne  ula^i 
du^a  moja.  Mojs.  1.  4^,  (j.  Tako  se  javila  svijetu 
tajnu  svete  Trojice.  DP.  30tj.  Tada  nastaje  tajne 
puno  prepiranje  izmegju  Ilrista  i  preteće.  .'30V.  Runo 
tajne  puno  ostade  suho.  812.  Željah  da  poznati  koliko 
nmm  aobra  ćini  stetijeh  sedam  tajna  za  svega  iivola 
naSega.  870. 

t^lB^nt,  adj.  hto  pripada  tajnih  sto  je  tajne  puno; 
gclietmnisscoll^  mi/stcriosus.  isp.  otajslven.  —  (torskom 
tajnenom  tišinom  okružene,  bogomolje  te  .  .  .  Megj. 
156.  Zelena  je  gora  neiito  divno,  nc^to  tajntno.  157. 

tajni«  adj.  ^eheim,  secrctus.  Rj.  —  Tajno  mito  krv 
pije.  Poal.  2I»7.  VjeJl  stolarski  majstor  nai^ini  jedan 
osobiti  sandufi<'  sa  tnjnijem  preklecitHma,  trov}.  38. 
Uvedi  ga  m  najtttJHijn  klijet.  Car.  TI.  9,  2.  Tajno 
jatjnje  pashalno  . . .  ovdje  ne  stavlja  u  oblii^ju  jagnjeta 
Bnžijega  Iflnsa  Hrista.  DP.  153.  Da  glt'daju  tajni  lov 
Hristov  .  .  .  mreža  koja  uas  izvlaCi  iz  bezdane  ze- 
maljskoga živolM.  318  (u  (/trt  posljednja  primjera: 
Uijui  ^=  tajne  puni), 

tajaieki,  adj.  Stulli.  šio  pripada  ittjnicima  ili  laj- 
niku  kojemu  jfod. 

tajnik,  m.  minister  a  secretis.  Stalli.  vidi  sekretKr. 


tajništvo,  n.  dignitan  rcl  munus  ministri  qui  est 
a  secretis.  Stulli.  čast  ili  slakha  tajnička. 

(aJBu,  adv.  vidi  tajom,  i  st/n.  ondje,  —  Da  bi  ae 
atvar  tajno  svršila.  Kj.  69i'a.  8tane  tajno  pisali  i  po- 
ručivati vezirima.  Danica  3,  14U.  Da  «e  ne  bi  tajno 
dogovarao  s  Redžepom.  MiloS  39.  Za  Sto  tajno  po- 
bjeJ^e  i  kradom  otine  od  mene?  Mojs.  T.  31,  '27  On 
je  (sv.  Ignjatije)  tajno  vidio  angjele.  DP.  18.  slošeno 
sprijed  s  prijedlogom  na:  Ona  se  prepade  i  ispovigje 
mu  na  tajjio  da  je  ona .  .  .  Npr.  259.  Te  na  stranu 
Pera  povukoSe,  i  na  t<ijno  njemu  govorile.  Npj.  5,  4. 

tikjno.st,  Uljnosti,  f.  das  Ocheime,  die  Verhor<jenheil, 
ahsconditum.  Rj.  kao  tajno  mjesto,  tujni  način.  — 
Pomoli  se  ocu  svojemu  koji  je  u  tajnosti.  Mat  6,  6. 
Diir  u  tajnosti  utišava  gnjev,  i  i>okIon  u  njedrima 
žestoku  srdnju.  Prič.  21,  14. 

(ajom,  heimlit'h.  ser-reto,  elam.  Rj.  riječ  je  upravo 
11  i),  padežu  i  ne  imajući  oištaUjei\  padeža.  ri(2t  tajno, 
Ivvdil.  isp.  kradom,  kridimice,  krimiće,  krikom;  isjiod 
Žita,  —  A  on  tajom  ide  uz  merdiven.  Rj.  353a.  Ispod 
žtta  otići  {tajom,  utc(5i  —  kao  krajem  gradine  kud  su 
žita  posijana?)  Posl.  ll>5.  Da  ni  jedna  nije  govorila, 
neg'  prigjoše  tajom  do  konaka.  Npj.  3.  190.  Majka 
me  li^om  <lala,  nisam  ni  znala,  pa  sam  joj  za  to 
jutros  zaspahu  Živ.  307. 

1.  tak,  (U  Boci)  vidi  tako.  Rj.  kase  se  za  hroj  koji 
je  )i«  par,  kufj  što  su  brojevi  2,  4,  6,  8  i  t.  <i.  *u- 
protno  Uh.  —  Ili  tak  ili  lih,  i  dolu  i  goru  bih. 
DPohI.  32. 

2,  tftk,  m.  {u  0.  (i.)  direk  *to  drži  gredu,  Balkent 
trah^i.  Kj. 

Iškanje.  ».  vcrb.  od  takati  se.  Rj. 

tAkati  se.  liikam  se,  r.  r.  impf.  igrali  se:  lako  ili 
liho?  unglei<:h  oder  tjUicfi  spielen,  ludi  gcnus.  Kj. 
gltujol  se  drukčije  ne  nalasi. 

tjfckav«  tilkva,  adj.  solchet,  tališ.  Rj.  vidi  Uk?, 
tiikov,  takovi,  takav  (kao  ti  ili  troje  ili  m  ili  i^ase). 
isp.  ovakav,  onakav,  a  korrclaciji  takav  kakav,  kakav 
takav,  takav  kaki,  laknv  kao,  kao  .^to,  kako  Ato,  takav 
koji,  takav  da,  i  t.  d.  —  Bnija?'.  Takovi  je  bio  i  tako 
ae  zvao  koftj  kojega  je  .  .  .  lij.  44b,  Progje  li  nvnda 
taki  i  taki  čoek?  Npr.  5,  Kako  bi  ti  uzeo  ouoga  kod 
lakih  krasnih  konja !  25.  Pa  bolje  da  si  taki.  54. 
Sjedne  ispod  jeduoga  visokoga  drveta,  da  tukorfa  « 
svijetu  nije.  UHJ.  Kakav  dan  taka  Ctvtt  {n.  p.  kad  se 
posti).  Posl.  123.  Kakva  jegja  takva  ntrg^ja.  (Kako  ga 
nrani  onako  mu  i  radi).  124.  Kakvi  »valovi  takova  i 
ojevojka.  125.  Tako f i  se  ova«  ragja  i  u  nas.  297. 
Kolje  ih  je  »a  takovo  što  \t  nn^u  zemlji  ui)olrebili. 
Danica  1,  30.  Po  svoj  prilici  bi  jedan  fakori  privatan 
ćovek  mogao  viSe  učiniti  nego  Matica.  5.  76.  Dobri- 
njac  se  onda  poplaAi,  da  se  i  njemu  lako  što  ne  do- 
godi. Milori  179  (^  takovo  što).  Znam  da  ih  ima  i 
takovijeh,  koji  će  po^'ikftti  .  .  .  l^is.  81.  Kako  što 
munja  izlazi  .  .  .  taki  ve  bili  dolazak  sina  (^ovje«^ijega. 
Mat.  24,  27.  Biče  tama  taka  da  će  je  pipati.  Moja. 
II,  10,  21.  Da  ne  ^inc  tako  sto  usred  tel)e.  V.  19, 
20  (=  takovo  zlo).  Neka  car  ne  bijedi  takim  čim 
sluge  svojega.  Sara.  I.  22,  15.  I  ne  bi  takoga  kao 
Ahab,  koji  se  prodade  da  ćini  ^lo  je  zlo.  Car.  L 
2!,  25. 

1.  tftki.  (vojv.)  vidi  odmah,  ef-  sad.  Rj.  ttdv.  j/o- 
rori  se  i  u  lirv.  ostala  sj/n.  kođ  odmah. 

2.  tAki,  adj.  solcher,  tališ,  cf.  takovi.  Rj.  vidi  i 
takav,  takov  i  primjere  ondje.  isp.  ovaki.  onaki. 

tAkl^n.  f.  (gdjeMo  i  tAkuša).  Art  Birnen,  piri 
tfen}is.  Takišc  (kru§ke)  su  maie  (malu  vei^e  od  oraha) 
i  okrugle;  dok  ne  ugojile,  opore  su  za  jelo,  a  gnjile 
Hu  vrlo  slatke;  osobito  su  dobre  za  suSenje  i  za  tur- 
piju; a  i  pekmez  je  od  njih  vrlo  dobar.  Rj. 

tftklja.  /'.  in  Zadru)  vidi  trklja.  Rj.  vidi  i  taĆka  i, 
pritka. 

t&kmac,  m.  —  Ima  sila  takmaca  oko  one  gjevojke, 


takmaj^c^jo 


552  — 


tAJambns 


Bog  zna  koga  će  ona  dopasti.  J.  Bo^danorič.  der 
Uiral,  Nehenbuhl^.r.  ko  »e  takmaci  s  kivi. 

tkkmnvenjfn,  n.  .1.  Bo^danovid.  verb.  od  takmaCiii 
HC.  mdnju  kojom  xe  tko  takmaci  s  kim  oko  čega. 

UkniaeUi  se,  i?im  se,  r.  r.  impf.  —  .*>ta  se  momaka 
oko  oae  cure  takmaci  i  otimJje.  J.  Bog(iaDOvi<5.  kuo 
nutjecuti  se,  rivali^iren.  sa  postanje  isp.  takmen. 

t^kmen,  adj.  vidi  jednak,  m  xf(irim  posJovicama : 
Dvorit'  starijega  dugovanje  je,  sehi  takmcnu  dobrota 
je,  a  mlagjepa  potiAtenoPt.  l>Po3l.  'JI.  Pamet  stavi, 
ere  ćtMu?«  nije  tnkmi'ria  batri.  i*;i.  takmen^  j(^diiak, 
nalik,  n  Mikalje  i  Delabele  (simile)  i  u  Ktuli(5a.  KVJII. 
i»p.  iHtilkmiti.  sa  snačettje  korijenu  iiip.  \itakniice. 

t]kkini4*a,  /*.  kao  natjecanje;  die  (.'oncHTrenz^  duA 
Vcberhietcn:  Ovom  korisnom  preduze(?u  želimo  svaki 
napredak  u  borbi  ita  ailnom  tujzjinskom  takmicoml 
Meftj.  269.  —  za  obličje  isp.  iltakmii-e. 

tt'hknud,  Inknem,  v.  ;»/*.  hervhrnt,  hincinfahrf.n  (mit 
đ^r  Ilandj,  tanffO:  Tukni  u  oganj  i  ii  /,ub,  jednako 
je  (Posl.  ai)7).  Rj.  vidi  tRĆ\,  teknnti  2,  tikuuU;  dar- 
nuti, dirnuti;  klju^iti.  v.  pf.  slož.  do-takuuti  (se),  iz- 
(se),  na-,  po-,  pn-,  raz-, »-,  uz-,  za-,  s-po-  (»e);  nalnuti 
(ivpulo  je  k);  ponalicati,  v.  pf.  slož.  od  ta(5i  vidi  kod 
njega.  v.  impf.  prosti  ticati,  i  kod  njega  v.  impf.  hIož. 
—  t^tamo  ^a  zapita  jede  li  konj  travu  . .  .  izipje  n 
konjuAnicH,  kud  tamo,  a  konj  nije  ni  takao.  N'pr.  88. 
Ali  ona  la^c  ntapom  h  rodn^  voda  so  razdvoji  na 
dvoje:  te  ona  za  njima.  94.  Kalu^er  laćc  .štapom  naj- 
prije voeka,  pa  konje  redom.  Tek  sto  kojega  taknit, 
mrtvi  oživlje.  98.  Nilco  te  uo  će  ni  prstom  taknuli. 
21^1.  Tako  me  ne  takla  ljuta  zmij;i  ii»rcd  oka!  Posl. 
299.  Kud  će  diva  nesretna  taknuti!  Npj.  2,  34.  S  njiio 
{m  Haulom)  otido.ie  vojnin",  kojima  Boj?  taknn  »rca. 
Kam.  I.  10,  2i>.  Tada  Dartda  taknu  a  itn:€,  i  reče 
David  (ioHpodu:  «agrijoMli  veoma.  11.24,  10.  Polom 
leže  i  zaspa  pod  smrekom.  A  jjlc,  nn^jeo  taknu  ga 
i  reOe  mu :  ustani,  jedi.  (Jar.  I.  19,  5.  Niko  ne  će 
očekivati  da  ae  »tvar  dosele  netaknuta  a  vrlo  teška 
ua  jedau  mali  rju*pmvi.  Rad  20,  150.  sa  »e,  refleks. : 
Vukli  8u  ft  DJef;a  i  haljine,  ali  se  njega  uisu  Hmeli 
taknuli.  Npr.  03. 

1.  lako,  lijo  ili  tako?  ungleich  oder  gleich,  par.  tf. 
tiik.  Rj.  tfiku  Arednji  je  rod  prema  muAkom  tak,  koje 
tndi.  nuprotno  Uho.  —  Takati  ae,  igrati  .se:  tako  ili 
liho?  Rj.  729b. 

2.  tAko,  A*y,  sic:  tako  tuko,  t.  j.  kojekako,  svako- 
jaka. Rj.  adv.  —  ttj  Kako  taku,  Rj.  ^Ottb.  J)«  im 
svakome  po  konja  i  ostalo  ^>to  treba  n.i  put,  i  tako 
oni  otidu.  Npr.  7.  Vč\  zanat  kad  li  tako  «rce  inle. 
36.  t'ekini  iz  kamena  porevft>ie  tuko  da  njepa  prJli«- 
ko.ie.  9<».  A  pde  ni  mi  talco  bila?  140.  7*ar  t\  jf  tako 
omrznulo  življeti,  te  ni  ae  vratio  po  moiie!  202.  Ima 
ih  ka'  i  kuHijeh  pasiu  Mno^ro  (ali  kusijeh  puaa  nema 
tako  mnogo!).  Po&I.  103.  Kakav  je  ko  tako  i  *>ini. 
128.  Mrtva  glava  nizam  daje.  l/loOioee  ue  plusi  tako 
ui  zntvor,  n\  boj,  ni  jilobn,  kao  kad  vide  pogubljena 
ćoeka).  IHJ.  Kako  ti  pervnzi,  tako  i  pismo,  flve  je 
jednako.  Danica  1,  5.  U  Ijozniri  tako  isto  popule 
Hve.  rt,  203.  Kakogod  što  m\  od  oviid  ulazili  u  Aiinai*, 
tako  Hu  onamo  na  drugu  atranu  iirlazili  iz  njega, 
Miloi  9*1.  Nnrod  naA  imti  svakojiikih  pripovijetki  tako 
tulogo,  kao  \  pje.'uuua.  Rj.'  IX.  On  je  Luku  jednom 
i  tukao  tako  jakOj  da  je  Luka  od  loga  dobio  ne- 
kaku  bolent.  Sovj.  4S.  Prvi  dan  bi<^e  Hveti  aiibor.  iako 
i  aedmi  dan.  Mujh.  U,  12,  ll>.  Ret^e  mu  (IluHajii) 
Avesalum  )fovore^i:  tako  i  tako  rcto  Ahitofel;  ho- 
(!emo  li  <5iDid  kako  on  rer'^e  ili  ne  ćemo?  Sam.  II. 
17,  6.  tiradeći  za  jezike  indoevropnke  tako  tvane 
»grundformen«.  Rad  2,  193.  —  bj  budmU  da  .  .  . 
tako  =^  budinH  da  ...  to:  Tludiu^i  da  ne  on  tvrdo 
izgovamo  . . .  tako  pa  puste.  MiloS  IS7.  No  budaci 
da  je  već  bila  noi^.  tako  zanoći  prema  njima.  Žilije 
57.  Budući  pak  da  djeea  imaju  lijelo  i  krv.  tako  i 
0Q  uze  dijel  u  lome.  Jevr.  2,  14. 


3.  tAko,  80  [ioahr  ich  Z«6ff,  h  dgl,),  ita  (ita  me 
dii  ament):  tako  mi  vjere t  tako  mi  Žir  brat!  tako 
mi  Bopa.  Tako  me  no  klelo  mnio  i  veljel  Vjera 
moja  tako  mi  pomoB^la !  Oj  tako  me  ne  rodila  majka. 
VBĆ  kobila  koja  pjogu  moga.  Tuko  t\  konju,  zdravo 
putovali  I  O  tako  mi,  mladi  Pavle!  Kujuu<lžija,  tako  ti 

I  zanata  1  sakuj  meni  od  zlata  juu.ika.  Tako  mi  neba 
,  i  zemlje!  ne  ljubim  nikog  do  tebe.  Rj.  interj.  u  za- 
kletcama.  —  Tako  duMi  paski  ne  iz>rubio!  Posl.  297. 
Tako  mi  Bogova  doma!  illJO.  Tako  mi  dnAa  caro- 
vala!  HOl.  Tuko  mi  mnji^inc  hrane!  302.  Tako  mise 
tupra  na  srce  ne  savila!  305.  'Tako  mi  umrijeti  Boga 
zovući!  306.  Tako  mi  Ato  vedri  i  oblaci!  M07. 

4.  lAko,  m.  tA-ko.  hjfp.  od  tata  (vidi  iakva  hyp. 
kod  euko).  isp.  tajko,  tale.  —  Nova  mlada  svima 
kušanima  nadjene  nova  imena;  lako  n.  p.  nekoga 
zove  (starije  djeti^^e)  takom,  nekog  bdbom  .  .  .  Rj.  211a. 

ttkkui^o,  conj.  riđi  takoj^er. 

tj^ko^er,  (nnjviAe  u  vojv.)  ebeiifulln,  aegne.  Rj. 
vidi  takogje,  i  (3).  —  Bopot,  viJ^e  Po^,arevwi  brdo 
(ispod  kojega  takogje  ima  izvora).  Rj.  70<ib.  Pisao  je 
savjetu  u  Bijograd  .  .  .  Takogjer  je  piHao  •  Mladenu, 
da  uHi  se  uošlje  pomoć.  Danica  1,  t^f).  U  njima  (pri- 
jateljima) da  imamo  dobru  uzdanicu,  a  takogjer  i 
oni  u  nas!  Kov.  122.  Jonil",  koji  je  takogjer  bio  ućenik 
Isusov.  Mat.  27,  57.  Ubi  Safa,  koji  bijaSe  od  sinova 
Rafajevijch  . .  .  (čovjek  vrlo  visok,  i  on  biju^  ta- 
kopje  roda  Rulajevii.  Sam.  II.  21,  20.  lakogje,  i  a  do- 
dat'jeni   na  kraju  gltinom  r:  takogjer. 

()\kuv,  adj.  iz  brevijara  glagoljaškoga,  i'alisj  si- 
mili».  Stulli.  vidi  takovi,  koja  riječ  po  starinski  inoie 
bes  i  oHale  oblike  imati  i  kuo  ncodregjeni  pridjev, 
inp.  Dbl.  34.  vidi  i  takav,  laki.  —  Takov  snaći  ito  i 
Uiki.  J.  Itogdanović. 

Iftkavi,  adj.  vidi  takav.  Rj.  vidi  i  takov,  2  taki. 
primjere  vidi  kod  lAknv. 

lAksa,  /.  odregjeDB  cijena,  die  Taxe,  tasatio,  prc- 
tium.  Rj. 

tiiksanjc,  n,  J.  Bogdauović.  vcrb.  od  taksati.  rad9^a 
kojom  tko  ttiksa  sto. 

titksati,  ksani,  r.  impf.  iaxiren.  Koliko  B u  ti  vola 
taksali  da  je   vrijedan.   ^.    Bogdnnović.   isp.  cijenili. 

tAkst^n,  adj,  šio  pripada  taksiy  Tax-.  —  Polictski 
ćinovriik  mora  da  prodaje  taki^cne  marke.  Megj.  18. 

I&klim,'  m.  dan  GefiCJiirr,  Gcrdth,  armatnenta,  cf. 
oprava,  n.  u.  takum  konjski,  t.j.  oprava  (sedlo,  uzda 
i  ostalo);  tlao  mti  konja  pod  svim  takumom,  t.  j. 
pod  Hvom  opravom.  Rj.  isp.  aersan,  timar  2.  —  Bio 
jedan  vraui  konj  za  jnslima  privezan  »  cijelijem  Ca- 
katnom  od  listogit  srebra.  Npr.  8. 

liikusa,  f.  vidi  laki.^n.  Rj.  nekaka  kruHka. 

fi'ikvli'a,  /*.  (U  Boei)  kad  se  kn/uje  kako  je  ko 
psovao  kakvo  žensko,  r/*.  onakvioa.  Rj.  tup.  i  ovakvica. 

lal,  m.  der  Theil,  Antheil,  pars,  portio:  na  moj 
tal  došlo  toliko.  Ri.  ctdi  dijel. 

talaiiiika.  /'.  riai  tarlabuka.  Hj. 

tiilalMikanjo,  »■  ddi  tarlaltiikanje.  Rj. 

tiilahukiiti.  talAbrićem,  vidi  tarlabukati.  Rj. 

liVliie,  tiio<:a.  w.  Cieii<sel,  obses:  V/.  gjevojku  dva- 
naest talaca.  Rj.  —  Tako  oni  od  poslanika  postanu 
pravi  taovi  (deissel),  i  ostnn-.i  u  Carigradu  retiri  go- 
dino i  po.  MiloA  \fki.  Talac,  onaj  sto  je  u  zidozi  frfei' 
fteisselj.  Npj.'  3,  399.  Uze  sve  y.liito  i  srebro.,,  i 
taoce,  pa  se  vrati  u  tfamariju.  Dncv.  II,  25,  24.  Talac 
(upravo  založeni).  Korijeni  89. 

Iiili^jljrnn/  «*.  lu  L\  U.)  Art  Oberkleid  der  MAmier, 
pallii  geuus:  Izvadio  jatag:ina  noža,  jatagana  iHpod 
talagaiM.  Rj.  nekaka  muška  kabanica. 

lalilimbas,*  m.  die  J*anke,  tgmpanum:  talamba-^je 
od  lui'a  kao  mali  eanak,  pa  se  podapnc  kožom  i  u 
Turskoga  ćati^a  na  vojsci  visi  o  unkaAu,  to  udara 
po  njemu  debelijcm  kaićem,  kad  vojskn  valja  da  Mi 
sprenui.  a  i  kad  putuje.  Izio  pas  talambus,  rgjava 
Oust  u  golem  glaa  (,Posl.  98).   Rj.   vidi  talaabas.  — 


taUniit 


-  653  - 


tama 


U  tom  wtare  bubnji  i  talambani  od  Lježnice.  Da- 
nica đ(  18^2.  Veljko  odmah  zapovjedi  svome  ćaužu 
te  u^ari  u  tnlamhns.  Sovj.  51?. 

ttManat,  tklanta,  m.  vidi  talenat;  das  Talent^  ta- 
Icnium,  ■:iXxvTov.  —  Gospodaru  t  prcduo  si  mi  pet 
ialavta  .  .  .  onaj  ho  je  primio  ieda7i  talani.  Mat.  25^ 
20.  24.  Hiram  bjeSe  uoalao  eiiru  sto  i  dvadeset  tatu- 
mttu  zlatA.  Car.  I.  0,  13.  Daj  za  njih  taUinat  srebra . . . 
U£iiii  dva  talanta.  Prip.  bibt.  S6.  Za  Daničićeco  ta- 
lannt  prema  Vukova  lalant  isp.  ngenat. 

taljmbns,^  m.  vidi  talambAs.  —  ZH(^uŠe  i»e  jasni 
ialuHhasi  i  veliici  (5eflarnki  doboši.  Npj.  4,  34ti. 

tnlikndnru,  f.  (u  Srijemu)  žensko  koje  sviiMo  go- 
vori, Plnudcrmaul,  garrnla.  Rj.  vidi  blebctu^a,  go- 
voruža- 

tulnpi\  diidiin.  —  Ondnn,  jjrekHJutra.  l'oalije  oudan 
ide  ta  (ili  ćil)  oudau,  za  Ujem  talitpa  onaan.  Kj. 
4»K)a. 

tikltls,  m.  (ftiXa7i3al,  (li>  ir^fc,  iro^c,  fiuctw,  cf. 
v:il:  A  po  zemlji  nrokleti  vjetrovi,  oodigo^e  na  mom 
talase.  Ki.  —  Poliieže  Jordan  viile^^i  tebe  naga  u 
st'ojiin  tuUmma.  DP.  308.  (ine  da  ono  odsjauje  n 
dutfi  iinAoj  kao  u  čistijem  talasmu  tihoga  (ialdejskog 
mora.  3IH. 

(ttlAsiiiiJc,  H.  verb,  od  talasati  se.  stanje  l'oje  bico^ 
kud  te  šio  ttiluna. 

UiMiištttl  se.  talJUiS  ae,  r.  r.  impf.  —  J)  n.  p.  voda. 
Žilo,  icallen,  fluttuare.  Rj.  —  2)  feon  rjeicnaserfeiti 
SeidcneeugJ  tnoirirt,  Htulatum  eA.iC.  Kj.  tulnAU  nr.  n. 
p,  sciletM  haljitia.  isp,  prelijevati  se.  —  oi'*{fol  ac 
drukčije  ?it'  nahodL -        ~ 

tiilo,  m.  —  J)  (u  Diibr,  i  PrfjinJiO  Aiy/>.  od  otac, 
cf.  tajko.  Kj.  Mpruro  je  hup,  od  tala.  iftp.  4  lilko. 
vidi  ostala  ht/p.  kod  otac.  —  ^l'ale  Mirko,  ti  ne 
niSi  liee!«  Vojvoda  mu  Mirko  odgovara:  »O  Nikola, 
moj  jedini  sine  .  .  .*  Npj.  5,  451.  —  2)  (u  Oiibr) 
vidi  svekar:  Ovo  mije  talov  tVSalj,  ćim  mi  t<Ue  bradu 
feMja.  Rj.  —  ta  Ic.  riđi  takva  hyp.  kod  brale.  nom. 
tAle.  gtn.  t/ila,  voc.  tale.  iap.  Oan.  1Ž7. 

Tali*,'  m.  Tursko  ime.  U  pjesmama  se  mnogo  spo- 
minje me^u  TurHkijem  junacima  i  i^etoba^ima  lule 
od  Orašcu,  ili  Tale  hidulina^  a  onako  samo  fale. 
Rj.  nom.  Tale,  gen.  TAl«,  toc.  Tale.  isp.  Osn.  127. 
Drugn  Mujo  knjigu  nakitio,  te  je  Saljc  u  Liku  kr- 
bnvu  na  Tnrt'ina  Ličanina  7'titu.  Npj.  ii,  KID.  Te  je 
^aJje  Liki  i  Krbavi  na  koljeno  Utrkom  Miintaj-begn 
i  do  njega  od  Onižca  Tatu.  3,   141!. 

(i^lenittp  talenta,  m.  Obi.  3.  prema  Lut.  talentum, 
kou  Uilanat  što  je  prema  Ori:  -.JXx\':bt. 

trtlib/  m.  lu  (.*.  (i.)  vidi  tilija:  I  u  slnri  talih 
Crnogorski.  Kj.  vidi  i  sre(!a. 

tAlijn/  f,  vidi  sreća:  rgjave  sam  tulije.  Rj.  vidi 
i  talih. 

Tiillhi,  f.  Jtalivn,  Italiu:  Iz  Talije  ?.emlje  preko 
muni,  Kj.  vidi  Itulija. 

Tanjan,  Tnlij.4nn,  Tnlijihiac.  Talijanka,  m.  der 
Ituliencr,  lfidw>i.  Hj.  vorjck  i>  Tulije.  vidi  Italijanac. 
isp.  potalijaniti,  —  Kao  ^to  lu  i  Arnautiti  Rimnknga 
zakona  ubio  deset  Talijanucu  Ka  jednoga  Aruatttiua 
Turskogii  /ultona.  Kov.  3. 

TuUJiiiikn,  /'.  dic  Italietierin,  ItaUt.  Rj.  žena  u 
Tulije. 

taUJJinkn,  /".  L  j.  puJka;  nuiku  Talijiin4^ka.  — 
D&^o  huić.i  pu4ko  Talijunkt''.  Npj.  3,  298.  Dok  pre- 
Btade  nu^ka  tuUjunku.  .\  314. 

Tnlijanhki,  ad}.  iiulienisdi,  itrdus.  italicus*  Rj. 
što  prtjHidu  J'ahjit  'J'alijanivta.  vidi  Italijanski.  — 
Mjesto  samoga  geu.  nalazi  se  gen.  s  prijedlogom 
»od«  po  tulijuHskom.  lJanit^i»S  ARj.  K72a.  udv.  V 
jednoga  pisca  sa  svijem  talijanski  Aniirari.  Danici«^, 
AKj.  yjb. 

(iMijer.  talij^rs,  (Wir,  talira,  w.  der  Thaler,  thtt' 
Urua.  Rj.  nW»  direka^^,  rfireklija,  karlovac,  krslaS,  le- 
denjaća,  orla«.  —  f<ćepan   uze  gro.^e  i  dukate  i  na 


golo  krupne  talijere.  Npj.   2,   f>30.   Sve   su  sami  At- 
stati  taVjcri.   3,  437.   Pohlji  nama  Njeguje  trgovce  1 


I 


-  TuBJe   (rijeci)   u   kojima   mjesto  tugjega  e 
iie:  naciier  .  . .  talijer.  Osn.  S13.  isp.  i  naie 


o  njima  tulijcra  »ovce,  o  6c  knpii'  ArbanruSke  ovoe. 

,  424.  —  1 
i  i  stoji  i  je:  aacijcr 
pastir  i  pasiijcr. 

I&log,  m.  der  Niedcrsddug,  Bodensatz,  seđimentum. 
Rj.  ono  .što  se  od  hga  slegne  na  dnu  kao  mutcz. 
isp.  utaložili  (i  se),  vidi  stelja  "2,  tuaka.  i5^.  buza  3, 
Slaknja,  trop,  troska.  —  Jer  je  ćum  u  ruci  Gospod- 
njoj ...  I  talog  će  njezin  progutati,  ispiAs  svi  oez- 
božnici  na  zemlji.  Ps.  75,  8. 

tiilov,  adj.  des  tale,  Tri  tale:  Ovo  mije  talop  čeSalj, 
Bm  mi  tale  bradu  fešlja.  Rj.  f<to  pripada  tulu,  akc. 
biće  tAlov  prema  tjlle, 

(AložiDU.  f.  (u  Boci)  mjesto  gdje  ue  grije  sunce, 
ein  ncliattiger  Ort,  hats  opavus^  cf.  japad.  Rj.  vidi 
i  osoje,  zApad  ((".).  suprotno  prisoje.  —  osn.  u  tidog. 

o.-*n.  im. 

talpn,''  ti\lpiiin,  f.  kao  <]ebela  velika  dartka,  u.  p. 
hio  se  me(*e  [»prijeko  kad  se  ćuprija  gradi,  die  Plankc, 
tubnla.  Rj.  pl.  gen.  talpi.  —  Kad  eagleda  <^upriju  i  vidi 
da  je  sva  od  srebra,  polakomi  se,  pa  sjaše  s  konja, 
te  istrgne  jednu  srebrnu  tulpu...  Kad  dogje  na  onu 
ćupriju  /aćudi  se  njenoj  krasoti,  ali  mu  6\Mo  žao 
bude  §to  joj   nema  i  onih  dreju   talpi,  Kpr.  88.  89. 

tiMpani ,  /".  kulu  od  talpi  sugragjenu :  Onda  su 
kuće  bile,  gotovo  sve,  ili  zemunice,  ili  lubniee,  ili 
talpare.  Ziin.  U.  —  ta  nast,  isp.  badnjara. 

taljls^š,  taljigJl.5a,  m.  i.  j,  konj,  der  Einspdnner 
(Pferd,  d(t'<  allein  cingespunnt  ist),  c^um  solitartuSj 
cnrrui  laljige  dicto  junctus.  Kj.  kon)  sto  se  prele  « 
tuijige.  —  riječi  s  fakim  nasl.  kod  bradaiš. 

fiilji|i;e,  tiUjiga.  /'.  pl.  ein  eintp'tnnigtr  Wagen, 
cttrrun  unijugus.  Kj.  kolu  u  koja  se  uprezc  jedan 
konj  (ta{jigaš).  dan.  taljiike,  taljižii'c.  —  Jami  mrtve 
prćije,  već  drži  za  moć.  (. ..  kad  im  se  poplavio  konj 
u  tidjigama  . .  .).  Poal.  108.  Sto  je  veći  teret  na  ta- 
Ijigu,  to  je  rigji  dika.  {V  Srijemu).  3ij5  i—  na  taljigah 
storiji  oidik  mjesto  na  laljigama).  Filip  \'ižnjić  .  .  . 
imao  je  svoga  konia  i  tuijige^  i  cisto  se  bio  pogo- 
spodio. Npj.'  4,  xn. 

ti\ljišk(S  /*.  pl.  deni.    ud   laljige.  Rj.  vidi  tidjižice. 

taljizaalu,  m.  koji  taljizga.  Rj.  is;p.  gnjevetjdo.  su- 
protno  lirgljalo.  —  riječi   s  lakim    nast.  kod    bajalo. 

(aljiz^iinji*.  «.  vcrbul.  od  taljizgati.  lij. 

luljizvtttl,  tiMjl/gani,  t'.  impf.  polako  govorili  ko- 
ješta, (schimplUch)  lungsam  reden.  Rj.  knže  ne  $a 
kogu   s  pogrdom,    isp.  gnjevetati,   snprotno   )>rgljati. 

laljižiee,  f.  pl.  dtm.  od  taljigc.  Kj.  vidi  i  taljižke. 

likor  aniu,  okrnjeno  mjesto  tamo  amo.  —  Pretvori 
se  u  ovcu  i  tam  urno  kroz  kamaru  stane  blejati.  Npr. 
2l<).  Dosadi  mu  se  čekati  te  porue  tatn  amo  kroz 
goru  šetati  se.  2U>.  .\  u  kolu  ostarala  majka,  tam* 
ovatno  kolom  okretala.  Herc.  8. 

tilmn,  f.  1)  die  Finstcrniss,  tenebrae.  Rj,  vidi 
trna,  tmioa,  tmina,  trnu^a;  nevidjelica.  isp.  tamnilo, 
tamnina.  —  Kvo  ima  tri  godine  dana,  ka^  je  .lanko 
tame  dopadnuo.  Kj.  267a  (u  tamnici).  Dvori  su  ti 
tamom  potuci\jtU  u/diSući  za  upravom  svojom,  Hj. 
7>(ob.  Ljudi  koji  sjede  u  tumi,  vidješe  vidjelo  veliko. 
Mat.  4,  Hj.  Zvijezde  lažne,  kojima  se  ćuva  mrak 
vječne  tame.  Jud.  13.  —  '-či  Nehvl,  nebulu:  Svu  je 
Maćvii  tumu  priti.*tnnln:  nije  tama  oda  /la  vremena; 
već  je  tamu  od  pra'  puSćanoga.  Kj.  r(V/*  magla. 
—  Dok  se  pramen  /.apogjede  tame.  Kj.  UM)a.  1  pri- 
tiSte  tama  pod  Trel»injem  .  .  ,  a  k\o  kažu  tamu  pod 
Trebinjem,  to  ue  bje««  tama  od  sumraka,  veće  tama 
od  pHŠvanog  praha.  Npj.  4,  8.  Svu  je  Maćvu  tama 
popanala.  4,  lOG.  —  3j  i  t^mni  viiaet.  Pripovijeda 
se  kako  je  nekakav  car  do^avSi  a  vojskom  na  kraj 
svijeta,  po^ao  u  tamni  vilaet,  gdje  se  nikad  niSta 
ne  vidi . . .  Kad  se  vrate  is  tame  na  svijet,  a  to  ono 
ave   bilo    drago    kamenje  ,  .  .   Valjada  se   ua  ovu 


I.  taman 


—  554  — 


tamnićki 


tarttti  i  ono  misli  pilje  hc  pjeva:  Vn  se  no»e  jio 
Koflovu  mvnii,  rlnk  mi  tutnu  poćiiinlo  »unce.  Rj.  — 
4)  tiiAla  i  tamii,  t.  j.  vrlo  mnogo.  Rj.  —  Kad  evo  ti 
nu  jedan  put  Hvnnu  u  pećini  kao  dnn,  i  tuHa  itatrm 
od  svake  vrate  ljudi ...  a  pred  njima  jedan  etarac. 
Npr.  9r>. 

1.  tftinaiit*  gerade,  eben,  jitst,  commode,  rede,  ncc 
jiisto  minHs,  »Krt*  plus:  taman  do  koljena;  taimm  si 
došao  kud  treba.  A.  Je  li  ti  dugačka  ta  haljina?  B. 
Nijo,  nepo  laman.  Rj.  riđi  na  ugod,  t.  j.  tavian, 
kao  ftlo  treba.  —  Taman  kad  sveti  Aranpjel  koraČi 
jednom  no^om  k  Bogu  na  nebo,  onda  gjavo  stigne. 
Ni)r.  1*2.  Videći  da  joj  je  (pHpuća)  taman  na  nonii, 
oavede  je  «vouie  dvoru.  13<).  Taman  amo  ee  jgido 
natnižili.  (Kad  koji  koga  u  ćem  ulovi).  Poal.  311. 
l^to  Momčilu  taman  kalpak  hio,  Vuka^inu  na  ramena 
pada;  5to  Momčilu  taman  ćirma  bila,  tu  Vukasin 
oJij«  noge  mcć'c.  Npj.  3,  U4.  7'aman  oni  u  rljei^]  tdli, 
blizu  MU  im  Turt-i  prigrejali.  4,  328.  Kao  gluv  ^vcli) 
taman  je  za  tobdžtju.  NpJ-'  I,  XXVIII. 

3.  lAmun  (taiimnK  mna  (tiimniK  adj.  Kj.  vidi  tavan 
(tavna),  tmaHi.  —  11  finsttr,  ottscunis:  Tamnoj  dqH 
uema  svjedoku  (PohI.  311).  Za  tri  daua  i  tri  noH 
tamne.  Rj.  —  Fotmnrno  vrijeme,  tamno,  oblai^no.  Hj. 
5f>4b.  Tamni  riluet,  m.  vidi  tama  3.  Kj.  731a.  Iliri 
ili  Ilirci,  to  je  mrtvo  i  tamno  ime,  koje  danan  ne 
znači  niAui.  Kov.  y.  Da  o<lbui-iuio  dakle  sva  t^ela 
tamna.  Rim.  13,  12.  Ancla...  tamna  postanja;  može 
biti  od  arap.  euhS.  UanlOit^  AKj.  S^tta.  FreiavAi  na 
stvar  vrlo  tamnu  istnižuje  kako  je  poHtao  rumuuHki 
narod.  Vid.  d.  1861,  71.  iPolitićka  i^ftorija)  koja  je 
joMe  vrlo  tamna  i  zamn^enB,  1802,  18.  —  !čj  kao 
jadan,  žalostan:  Tako  mi  majka  tavne  vijence  ne  »a- 
vibi  prieje  Hjutral  Portl.  IM^Ž.  JokieA  ae  na  put  opra- 
vljale, /.a  njim  tamna  majka  pristaja^e,  /hitana  majka 
i  braua  taloanu.  Kov.  li^J.  Ma  ae  saže  .Jokićina  majka, 
jadna  majka  i  tamna  Ijubovca,  1(H.  Kada  dogjem  u 
dom  tamnij  tamnoj  metie!  6ta  ću  gjeoi  kazivati,  gjeci 
lelb!  111. 

tamAolti.  titmSnim,  v.  impf*  vertUgen^  ausrotlen, 
deico.  Rj.^  za  značenje  vidi  iskopavati,  zatirati.  — 
tamaniti,  nema  u  Vuka.  Rad  K,  1)5.  r.  pf.  slok.  do- 
tamaniti  (se),  u-,  za-,  v,  impf.  slož.  utamanjivali. 

tiiiuAuJenJo,  n.  verh.  od  tamaniti,  radnja  kojom 
tka  tamani  šio. 

tumhjirtnn,  /*.  (u  C.  G.)  kao  guni  veliki,  [lostavljen 
jagnjetiunm,  eine  Art  Mantel,  pallii  genus:  A  ua  uj 
bjeSe  crna  tamhurina.  Rj. 

tninbor,  m.  (u  C.  G.j  vidi  tabor:  Doveo  je  tri 
t4tn\hnra  vojake.  Rj.  rijeii  tabor  mnetnuto  m.  iftp. 
dumlek  {t  dulekj,  trumpa.  vidi  i  taobor.  coll.  tam- 
burje.  —  Tu  tambor  Turci  postitvise.  Npj.  5,  129.  Tu 
je  a  vojskom  tamhor  učinio.  5,  200. 

(nmborJiN  h.  (coll.)  jedinica  tambor.  —  PovukoSe 
pase  u  iamhorje.  Npj.  5,  96.  Kad  razbiSe  paćino 
iamborje,  i  veliku  odoru  dobiAe.  b,  125. 

tambura.*  /".  die  TamburiuCj  cifharae  genu? :  Lulu 
pije,  u  tambura  bije.  Rj.  dem.  tamburica.  —  Stoji 
ciiik  lira  i  tambura.  Rj.  32db.  !>arkija,  velika  tam- 
bura od  dvije  zicc.  Rj.  834a.  Omer  uze  seđefH  f.am- 
bum.  Npj.  1^  34>t.  Na  marami  ttrebrna  tambura.  I, 
352.  Udaralo  u  tamburu  c^a^c;  tambura  mu  od  su- 
roga £lata.  Žice  su  mu  KOde  devojafke,  a  terzijan 
pero  Bokolovo.  1,  451.  One  su  na  be»polici  igrale  us 
hnnbure.  Danica  2.  95. 

lAmbilranJe,  n.   Tambnrinspielent  cilharae  lusns. 
Rj.  rerh.  od  tamburati,  radnja    kojom    tko   tambura. 
tAmbdrii.s,  tamburAAa,  m.  vidi  tambiirdžija.  Rj.  koji 
tamlntra.  —  riječi  s  tajcim  nast.  kod  bradat. 

tambikrati,  tambj^ram,  v.  impf.  die  Tumbitrinc 
spielen,  eitliara  cano.  Rj,  tidaruti  u  tamburu.  — 
Tamburice^  moja  dangnbicei  kome  ću  te  oHtaviti 
pusta!...  pa  dc  drugi  h  tobom  tamburati.  Herc.  l^. 


I  lamliArdžijn,*^  m.  der  Tamburinapleler^  fjui  cithara 
ranit,  cf.   taiubtiraA.   Rj.  koji  tambura. 

li'tinbiirirA,  /'.  dem.  od  bimbura:  Tandnirice^  moja 
daugubicei  (Kome  ću  te  oataviti  pustu!  Herc.  19o). 
Rj.  Hag]ania,  2]  mala  tamburica  od  tri  žice.  Kj,  11a, 
Vije  li  um  bandijeni»  udara  li  tamburica^  poje  li  mi 
uz  tamburu.  Npj.  1,  2l>3. 

ti\mburov.  aaj.:  A  sleme  ću  đrvo  tamburovo.  Rj. 
ttdj.  s  takim  nast.  kod  aplov. 

tArabiirski,  adj.  n.  p.  Žica,  Tumhurin-,  cithararum. 
Rj.  sto  pripada  tamburama,  tamburi. 

t&min/  {ake.  Rj.'  XXXII,  tcminiti,  Hdi  misliti,  cf. 
tamin.  Rj.  73Ba  (a  riječ  tiunin  nije  u  Rj,  na  svotu 
mjenin).  misao?  n  Rj.'  »ma  tamin,*  terainiti.*  «  Po- 
poviv.erom  rječniku  taminili,  procijeniti. 

T&miš,  m.  Temcuch,  Teme^tis.  Uj.  roda  u  Ugarskoj. 

ti'tmjan,  m.  d^r  }ycihrauch,  thus  (ftu;if3fii);  Ne  bi 
dao  ni  Rogu  tamjana  (Tnko  je  tvrd,  PorK  193).  Rj. 
riV/i  tjimnjan,  tamljan,  timjan. 

InmJ&nlka, ;'.  Art  icohlriechender  Trauben,  Munka- 
tellcr,  ttrue  vdoratae  genn%  cf.  tamjaiiku  I.  Uj,  t^dii 
tamjaiiika,  lumljanika.  nekako  miruiavo  aroigje  (mi- 
rii^e  kao  tamjan  i*),  vidi  uiiritMLvka.  —  riječi  g  takim 
MuM.  kod  uptika. 

ti^injAilka,  /.  —  1)  vidi  tamjunika.  Rj.  i  sgn.  ondje, 
grozgje.  —  2)  {\i  IJžiĆ.  nab.)  Art  Aepfel^  pomi  genus. 
Rj.  nekaka  jabuka. 

ti^nijanov,  adj.  što  pripada  tamjanu.  ~  Dok  dan 
/idila<li,  i  sjenke  otidu.  ići  ću  ka  gori  amirnovoj  i  ka 
humu  tamjanoca.  Pjee.  nad  jjje«.  4,  H.  takva  adj. 
vidi  kod  aptuv. 

Tjhmluvtt.  /'.  t'ffit  Tamnava.  Bj.  glas  se  u  isa  m 
promijenio  na  \.  vidi  Tavnava. 

tikinljan,  m.  vidi  tamjan.  Rj.  riđi  i  tamnjan,  od 
čega  je  poatalo  taniljati  pretrorivni  se  glas  nj  isa  ta 
a  Ij.  —  Potpisi  mi  tri  tovara  vo«ka,  tri  tovara  voska 
i  tuntljiina.  Npj.  3,  <iO. 

tumlji^nika,  /'.   vidi  tamjunika.   Rj.  i  sgn.  ondje. 

Tt^mmivat  /*.  —  i)  u  Srbiji  voda  koja  izvire  pod 
planinom  Vla.Mćem  i  iitjet^e  u  Savu  i/.megju  Zabreiya 
i  Paleža,  ein  Flass  in  ,Sert)itn.  Rj.  —  2)  kneiiua 
oko  te  vode,  degend  an  dem  FIuhhc  gleidien  2{amens. 
Rj.  —  vidi  Tamlava,  Tavnava.  imena  mjestima^  vo- 
dama i  t.  d.  s  takim  nast.  kod  Bregava. 

TumniU'Ui*,  TamuJlvca,  m.  Ki%ier  von  Tamnava.  i^. 
čovjek  JI  Tamnave.  vidi  Taviiavac. 

TJkmnavski,  adj.  von  Tamnava.  Rj.  sto  pripada 
Tamnavi.  vidi  Tavnavski. 

t]\iBniru.  /*.  das  (ftnsterej  Gefdngniss,  vincula,  carcer: 
Tamnica  je  kuća  neobićua  (Po&l  311).  Rj.  vidi  tavniea, 
sužnjara,  aužujica.  —  .A  to  nije  ledena  (aMiica,  no 
uekaka  jama  bezdanica.  Rj.  2IJa.  Otruhlio  u  gvo£gju 
(u  tamnici).  Rj.  4^0b.  Veće  tamni  u  tamnuri  tamnoj. 
Rj.  731b.  Eno  je  satvorcfie  u  tamnici  u  gvofgju. 
Npr.  234.  Te  ga  odmah  okuju  i  bace  u  tamnicu.  237. 
Vojnici  nesretne  tfeljane  po  gradu  hvataju  i  u  tamnicu 
meču.  248.  U  Ćijoj  ui  tavnov'o  tavnici/  Npj.  3,  134. 
Turio  ih  ua  duu  u  tavnicu.  4,  19.  Baci  seljaka  u 
tarnitu  na  ti  dana.  Danica  3,  239.  Kako  ftu  je  (Kosara) 
nekakvi  ljudi  izveli  iz  tarnice.  Nov.  Srb.  1817,  47X. 
U  tamnicu  da  te  ne  rrgnu.  Mat  5,  25.  ^fetnite  ovoga 
u  tamnicu.  Car.  I.  22,  27.  ('ar  Vavilonski  izvadi  iz 
tamnice  Jo(thina.  U.  25,  29.  Krivac  pored  globe  joŠ 
je  trebalo  da  trpi  tamnicu.  DM.  311. 

tiimnK*iir,  m.  1)  Kcrkermeister,  carcerum  custos. 
Kj.  nabtojnik  nad  tamnicom.  —  Car  doziva  mlada 
tamničara,  da  izvadi  kosti  Jovanovo.  Uerc.  65.  Po- 
vjeri tamničar  .loaifu  ave  sujlnje  u  tamnici.  Moja.  I. 
39,  21.  —  2)  ein  Gefnngener,  captivits:  Mi  imaamo 
mnogo  tamničara.  Rj.  koji  je  u  tamnici,  vidi  sužanj, 
snžnjtćar.  j.*p.  rob.  —  VidiS,  brate,  suinićara,  »(ii£ni- 
rara,  tarnirara,  koj'  ne  vidi  žarka  aunea.  Npj.  I,  140. 

ti\mnif''iirka,  /'.  Rj.  vidi  tavni^arka. 

ItVmnK'ki.  (ikmiiicm,  adj.  n.  p.  vrata,  Kerker-t  car- 


tanBllo 


^  555  — 


(aiiuk 


N 


(Npi. 


ceriš.  Rj.  sto  pripada  tamnici.  —  Onu  ide  na  tuL'nička 
rnttu.  Npj.  3,  122.  f'romijeui  mu  haljina  tamnićke. 
Car.  II.  25,  29.  Kula  koa  trijema  Uunničkoga.  Nem. 

a,  25. 

tihmnilo,  ti.  vidi  Uimninn.  Kj.  vidi  tavnilo.  inj). 
Umu  1.  —  I  o  njima  tri  kamiMia  drajfn,  koji  »jaju 
nof'fi  na  tttrttilu.  Kj.  72^11.  Kako  li  je  u  taninilu, 
tamnoj  mene!  h  tamnilu  bez  vigjola,  vigj'  ine  jadi! 
Kov.  ILI.  riječi  s  tukim  nast.  kod  bjesnilo. 

tiimiihiii,  f.  die  DunkeUieit,  FinsterntJiH,  tenehrae: 
Momrt'  mi  promćc  kroz  ado,  tnmninti  bjefte,  ne  vij^eh 
ij.  1,  41&).  Kj.  vidi  tavnina,  tamnilo.  iap.  tnma  1. 
Ijiibovca  u  iiid  oataoula!    koja  će  ti  tainnjet'  u  J 
tamnifiH  prijed,  brate,  reda  i  bremena.  Kov.  105.        I 

tiiinnoviiiijc,  n.  dits  Lieijeit  im  Geftingnisse,  vin- 
culit,  captiritas.  Kj.  vtrii.  od  tiininovati.  stanje  koje 
biva,  kiid  tko  tamnuje,  vidi  tavnovanje. 

tiimiiAviiti,  tAmnujem,  i\  impf.  im  Cefdngnissc 
Uetjen,  ftchtiiachten,  in  vinculis  easc.  Rj.  hiti  u  tamnici, 
vidi  tavuovali.  tamujeii  2.  sužnjevati.  i'.  pf.  ulaz.  ito- 
tomnovali.  —  I'  (^-ijoj  si  tavnov'u  tavuiiii?  .  .  .  Bog 
li  ni.'  do  on^e  tavrivi'/tti.  Npj.  3,  IS^t. 

(i^mnjnii,  »i.  vidi  tanijim.  Kj.  vidi  i  tauitjan  {od 
čctfit  je  postalo  tamojnu  promijenivši  ae  glas  Ij  izu  m 
na  nj),  tinijan.  —  Ne  bi  dao  ni  bogu  tamnjana.  (Tako 
je  tvr*lj.  Pn8l.   li»3. 

taiiinjftnlkn,  f.  —  MiriHavka,  cf.  tamnjanika.  Rj. 
851Ih  {'ft  rijcv  tntnnjanika  u  Rj.  nije  na  urom  ptjesiu). 
riđi  tnmjanika,  tauiljanika. 

t&mnji^ti.  tAmnun,  f*.  impf.  Rj.  vidi  tavnjeti.  - 
IJ  dnnkel  icerdeji,  obscuror.  Kj.  postajati  tamno.  v. 
pf.  slož.  potnmnjeti.  —  O  tako  ti  moje  :<uuce  žarko! 
tako  »jalo,  nikad  ne  tamnjelo!  Kov.  GO.  I  tjuhovca 
u  JHd  OMianulal  koja  će  li  tamnjet^  u  tamninu  prijed, 
brate,  reda  i  bremena.  lOo.  Oći  mu  po^'iujahu  tamnjeti 
te  ne  mogaše  vidjeti.  Sam.  I.  3,  2.  —  2)  vidi  umuio- 
,Tati:  Vede  tamni  u  tamnici  tamnoj.  7'umni  junak  xa 
devet  godina.  Kj. 

(Amo,  "  1)  vidi  jMjtamo.  O^p.  onamo.  —  a)  dort, 
ihi.  Rj.  na  pitanje:  pdie?  —  Kaže  mu  i  vreme  u 
koje  valja  da  je  tamo.  Npr.  21.  On  je  ć«k  u  dru;;ome 
carstvu,  tamo  se  oženio  i  caruje.  5)3.  Sine  I  tamo  na 
•OnOine  sifettt  ja  Ham  ti  u  mukama.  84.  Dobar  veće, 
ima  li  ko  tamu¥  14H.  1  Dobrinjcu  dovede  ii  Krnpi- 
Jevae  ...  A  posle  dugoga  tamo  ispitivanja  i  dokazi- 
vanja olpuati  ili  iMiloA  o1>ojiru,  dn  idu  svaki  avojoj 
kući.  Milnž  170.  Olide  u  Sli^ir.  I  bi  tamo  do  umrti 
Irodove.  Mat.  2,  15.  (strijele  su  pred  tobom  tamo 
,dalje.  Sam.  1.  21),  22.  —  h)  dorthin,  eo.  Rj.  na  pitanje: 
(kamo)?  —  Zavabi  le  svinje  kudn  iamo.  Rj. 
Ne  moie&  ti  tamo  otići.  Npi*.  45.  Ja  mu  tamo 
kolaca  ne  apreiuam.  (Ja  mu  ne  velim  tamo  da  ide, 
jer  može  z.lo  proči).  Poal.  lOS.  Ovamo  je  tamo.  {K&ć 
:o  ne  6g  pravijem  pntem  da  ide).  33().  Kad  lamo 
to^e.  n  to  ima  ^ta  videti.  Milost  181.  U  poOetku 
iDJeH«ca  Maija  mislim  »i(5i  tamo  k  Vamii.  Stniž.  ltJ86, 
60.  amo  idu  i  rijcCi  kad  tamu:  Otide  da  vidi  Staje. 
Kad  tamo,^Jtli  »e  ^požarilo  pa  u  požaru  zmija  pi$ti. 
;Hpr.  10.  >!:?la  je  to'N  Kail  tamo^  ali  liftba  pod  kre- 
vetom. I<i.  Prele<?e  kao  munja  do  je/.era.  Kad  tamu, 
vidi  car  sina  mrlva.  153.  ta  vrijeme:  Vukodlaci  se 
najviše  pojavljuju  eimi  (od  Božida  ttivto  do  Spasova 
dne).  Kj.  79a.  —  e)  tamo  amo,  tamo  i  atno,  tamo  i 
ovamo,  i  tamo  i  amo:  Sud  mut''.  iamo  amo,  ct  trt 
mrt.  Rj.  850a.  U>;leda  tri  konjn,  gje  obigravaju  tamo 
amo  okolo  grobova  i  okolo  crkve.  Npr.  1*7.  Bilo  jada 
i  tamo  iamo.  Od  Turaka  niko  ne  uteće.  Npj.  3,  244. 
Živijem  ae  ognjem  pogoujabu  po  megdanu  iamo  i 
ovamo.  4,  82.  Proleti  j>o  ^lobi  dva  Iri  put  i  tamo  i  amo. 
Danica  2,  130.  Desno  pleće  obnui  Aron  iamo  i  amo 
na  žrtvn  obrtanu  pred  Gospodom.  Moj«.  III.  1»,  21. 
okrnjeno  lam*,  koje  vidi.  —  2)  tamo  njemn  i  tako 
njoj  trckavSi),  cinv  Art  iJuphemisvtn.'i,  irenn  man 
erzahleti  iciW,  tcie  dcr  odcr  aic  geschimpfi  hatte,  nr,i, 


su  verhutcn,  damit  der  Zuhnrer  dicses  nicht  auf  sich 
bežiehe:  tamtt  njemu  rekavAi  jedi  govna;  tamo  njega 
ujela  zmija;  tamo  uju  i  t.  d.  Rj.  —  Onaj  matori  paa 
slane  govoriti  kurjaoima:  >Tumo  njima  to  i  to!  Dok 
su  joft  ova  dva  zuba  meni  u  glavi,  ne  Ceie  vi  ućiniti 
Žtete  mume  gospodaru.«  Npr.  13.  Onda  ie  (devojku) 
žena  pogledi,  pa  joj  reče;  *Tfimo  njoj  krvave  »ure 
iz  očiju  leteie  kad  plakala,  a  kad  govorila,  tamo  ona 
prskala  i  balila  te  te  ne  mogli  ljudi  slušati.*  141. 
Stane  vikati  na  njih  (na  devojkel:  »Tamo  one  ovakvice 
i  onakvice!  toliko  me  godina  služite  venio,  a  Rad  me 
izncvoriau.'.«  24<).  Otac  napadne  na  nj  (na  dijetei  i 
fllaue  pa  karati:  »(ide  ti  je  prase,  ubio  tamo  vjega 
Bog!  Ju  gledam  da  Kapatira,  a  ti  ra^ćerdava^.«  25*). 
Tamo  njemu  (rekavši).  (Kad  se  izrijekom  kazuje  kako 
je  nekom  Sto  opaovato  ili  onako  ružno  reO«uo  Gledaj :) 
Tamo  on.  (Oovori  se:  D  kad  se  ij-rijekom  Sto  ružno 
/.a  koga  kazuje  ili  govori,  n.  p.  tamo  on  pan  i  t.  d. 
2)  Kad  Be  kazuje  da  r^e  kome  dogodilo  .Ho  zlo,  n.  p. 
tamo  on  £nklao  ne  i  t.  d.  Ovo  hl'  ovnko  govori  kako 
u  drugim  rodovima,  tako  i  u  padežima«  n.  p.  ia%no 
ona  kučka!  tamo  nju  ujela  smiju!  iamo  njemn  otpala 
ruka!  tamo  ttj€qa  ubio  grom  i  i.  d.  FohI.  311. 

titmoSnJi,  a<tj,  doriig,  nui  isthic  est.  Rj.  koji  je 
tamo.  isp.  onamoAnji.  —  Vrlo  su  dobri  glaaovi  iz 
Tunisa  o  tamošnjem  stanja  zdnivlja.  Nov.  Srb,  1817, 
772.  PoMjite  dakle  toliko  ovda.^njemu  knjižaru  Valo- 
žit^u  preko  tamošnjega  knjižara  l^cona.  Krdo  13. 

tAon«*,  tanca,  m.  die  irme,  Mclodie  (Tanz),  modi^ 
moduli:  Opa  ćupa  tanca.  Rj.  vidi  Igra  2,  pIcM.  dcm. 
tauCac.  —  Najvifta  Ivuvćeu  planina;  vileuski  u  njoj 
stanovi,  svegj'  vile  tance  izvode.  Npj.  1,  191.  Pnvra- 
tanće!  Zelen  bor!  liorkoviću!  Zarukavjel  Sitni  tunee 
moj!  1,  32G  (Ovako  se  pripijeva  u/a  avaku  vratu. 
Vuk),  igre,  plesovi,  tanci:  hum,  koltt.  mađŽJLrac,  po- 
lonika,  povralanar,  provlak  2,  treakavoc  1. 

Tilnneku.  m.  ime  muSko  (od  Taiuisija).  Kj.  —  Ata- 
nacko  i  bez  prvoga  (i :  Tdnacko  (c  pred  k  btoji  mjesto 
s  kao  u  akrarn).  Osu.  292. 

t&nuhnn,  lauabua,  adj.  dem.  od  tanak,  vidi  tanan, 
tanu&an.  adj.  a  takim  nast.  kod  grubahau.  —  Ta- 
nahan kupac  nigda  dobar  objed  ne  irije.  DPoal.  125. 
tanahan.  Ola«.  12,  489. 

tiVnak,  tjinka  (tJ^nki,  comp.  tanji),  adj.  Rj.  dem. 
tanfiiian,  taDan,  tanu^n.  —  J)  fetn,  dtinn,  finhtilif. 
Rj.  —  Oragjn  gradi  tri  godine  dana,  b'jelu  kulu  i 
ttinku  avliju.  Kj.  98a.  1  na  domet  tankom  puškom 
ubit'.  Rj.  131b.  Zalij  cvijet  kroz  tanku  sviralu.  Rj. 
18la,  Librasto  uvinjče,  t.  j.  tanko,  koje  se  ne  moie 
lasno  ugojiti.  Kj.  327a.  'J'anak  bez  kao  makovina.  Rj. 
343a.  Uveo  a  tanke  niti.  Rj.  422a.  Kad  se  pokažu 
mali  tanki  oblaci.  Rj.  523a.  Tanka  kost,  f.  ju  Dubr. 
kod  uiesara)  gu/.na  ko.st,  Stoi*wbftin,  os  coccvgi«.  Rj. 
73lb.  Tanak  kao  irst.  Rj.  75lb.  Uperak.  u  debem 
konca  ili  druge  kakve  vrvce  tanji  kraj,  koji  se  uvrazi 
u  iglu.  Rj.  784u.  Pri  lom  bijaSe  (žći)  i  lijepa  a  tanka 
kao  šUtika.  Npr.  130.  Po/ua  da  to  nije  onaj  tanki 
gla^  lisičin.  177.  Navesti  koga  na  tanak  led  (pre- 
variti gai.  Pohl.  185.  Ovgje  sam  najtitnji.  (Dotaknuvši 
se  rukom  do  vrata  reOe  onaj  koji  se  pravda  za  sto, 
i  značci:  ako  ne  bude  ovako,  posijeci  me).  230.  Tanka 
kao  konopljika.  312  (lijepa  rasta).  U  cista  pruaca  tanku 
slanina.  338.  ('iju.  miju,  da  ratftež.  (Kazala  nekakva 
žena  dujući  paslorćeiu  tanku  krišC-icu  hljeha  .  .  .).  344. 
Tud  se  dala  tanka  staza,  Npj.  1,  118.  Gje  je  zaklala 
Sećerli  Stana  tankijem  nožem  po  grlu  b'jelu.  1,  21(i. 
Seja  tfe  za  brata  tanku  prvgju  preaLi.  1,  218.  Ako 
sam  tanak,  pretanuk,  a  ja  sam  roda  gospodska.  1, 
391.  Idu,  brate.  »wr  tanke  čardake.  2,  231.  Spremi 
mene  tanke  brasnjenice,  da  ja  idem  prositi  gjcvo^jku. 
2.  331.  Snabo  moja,  tanku  Angjelija!  2.  464.  Visok 
junak,  tanak  u  pojasu.  2,  4K3.  {vidi  lankovjjaHt,  tan- 
kovit.  isp.  vitak).  Milas  je  bio  tankih  podugačkih 
brkoou.  Daaica  1,  30,  Razlika  izmegju  tankoga  i  de- 


tAnan 


a5(j  — 


tanjir 


belopr  jiTit.  Nov.  Srb.  1818,  397.  Jugovi(?  niti  je  bio 
vrlo  tanak  ni  Hel)po.  8ovj.  88.  Iza  ognja  do^je  fflit.-* 
tih  i  tanak.  Car.  I.  19,  12.  Bližika  .  .  .  dolaBi  o  rodu 
po  debeloj  i  po  tankoj  krmi.  Dani^^id,  ARj.  44(ib.  U  ovoj 
je  tankoj  razlici  izmetu  rijeci  »djedina«  i  »otačastvo« 
dubok  smisao.  DM.  12.  adv.  8(ane  po  obi^iju  na 
vratima  tanko  jcovoriti.  Npr.  177.  PoUikože  tanko 
glasovito.  Npj.  "2,  G:.19.  —  2)  slab,  n.  p.  razgovor, 
schvach,  exiUs:  Tu  su  majci  tanki  razgovorci  (Poal. 
323).  Rj.  —  Al'  je  tanka  vjeru  u  Turaka  ka'  od  vune 
konac  n  veziiku.  Npj.  4,  121.  Može  ae  t^nti  tanak 
izaovor  slova  »h«  (od  prilike  kao  u  Niema<!^kom  jo- 
Kiku  »h<),  Posl.  XXIII.  —  3)  tunkijm  rebara,  t.  j. 
Biroumšiin,   nema   uifita  u  njedrima   (oko  rebara),  l?j. 

—  Tanak  oko  rebara.  (Siromab,  neona  novaca,  koji 
se  obićno  nose  u  njedrima  i  u  džepovima  oko  rebara). 
Tosl.  311. 

(i^niin,  lunan.i,  adj.  kao  d^m.  od  tanalr,  fein,  dann, 
tćHuiji,  cviliš.  Kj.  r(c2i  tanahan,  tnniiAan.  — Vozila  se 
tanana  galija.  lij.  2oIb.  SluSala  ga  tananu  robinja, 
Npj.  2,  23.  Da  joj  druge  u  svu  zemlju  nije,  ni  bijele 
bule  ni  vliibinje,  uiti  ima  tanane  Latinke.  2,  223. 

(iinaiiann,  u  pripjevu :  U  kovat^a  guatji  ba^ča,  ta- 
tmnana^  ^usia  baSća,  tininini,  gusta  banča,  eto  velju, 
gusta  ba^ća.  Kj. 

Tanilsiju,  TllUl^siJ4^.  m.  AthanasiiiA.  Rj.  vidi  Ata- 
nasije,  bc^  prvoga  n:  fanasije,  /  odatle  TRus^'i^fi  prema 
Ilija,  Zarija  (Zaharija).  uip.  Osn.  75.  isp.  Tanacko  i 
Atanaeko.  hjip.  Tuna,  Th.io. 

(Anenlnc,  tikaeaoca  (ikncnio.  m.  ballarino,  saltator. 
tflulli.  koji  tanca,  vidi  igraS  2. 

tAiicitlien,  /*  ballarina,  saltutrLe.  Stulli.  koja  tanca, 
vidi  igračica  2,  igralica. 

tjincrinje,  n.  das  Attfspielen,  cantatio  (fistulae). 
Rj.  vcrb.  od  taucali,  koje  vidi, 

ti^ucttti,  lilncam.  v.  impf.  auf^pielen,  cano  ad  mo- 
dalog.   Bj,  vidi  igrati  1,    plesati  2.   od  A'jcm.  tanzcri. 

—  H  Hrv.  pjevajn  djeca:  Tancajj  tancaj  crni  ko«; 
kak'  bi  tancal,  kad  sam  bos. 

Uttc6vu|ijn.  m.  đer  V'oriamer,  qni  choream  dtt^t: 
Vai:  nam  kokiu  tancovogju.  Uj.  tanoo-vogja,  kuji  vodi 
tanac.  isp.  kolovogja  1.  —  rtjeći  tako  sloš.  kod  čelo- 
vogia. 

uknj'-nc,  tnnčikca,  m.  dem*  od  tAoac.  —  Mirno  srce 
tanćac  vr>di.  OPohI.  61.  su  oblik  i  akc,  isp.  Ijitpfac, 
IjupOaru  ud  Ijubac. 

(tkiieenje,  n.  ludi  Leulanje.  Rj. 

taiu-i<*n,  /*.  —  J)  dvin.  od  tanka.  Rj.  —  Jč)  tanka 
pu^ka:  Pa  tana'vii  puAku  dohvatio.  Rj. 

(uni'iun.  f.  suhtilitU'*,  e^iilitas,  tenuitas.  (.ijorgji: 
svoui  laniinuiH  pogled  vam  kopreuica,  kum  put  resim. 
Htulli.  Hdi  utnko(5a,  laukota,  tankoHt. 

lanfiti.  tant'Mm,  (u  Uubr.)  vidi  tentali.  Rj.  tentati, 
koga,  navra<:ati;  veilciten,  iuduco.  vidi  i  navoditi  2. 
V.  pf.  sio:.  natanciti.  —  Ne  (<iiic»  odve<5e,  da  li  »e 
ne  »lomi.  DPo«l.  T."*.  zaačenje  ^korijenu)  tipkati,  na- 
vraćati ;  titnriti.  Korijeni  M.^. 

tftBdam/  /'.  —  J)  (u  Srij.)  vidi  prčvarnica.  Kj.  kuo 
daran,  kantara,  gdje  se  kobasice  i  takve  »tvari  prcvftre 
i  prodaju.  —  2)  tandara  mandani,  durchcinandcr, 
susijuc  deqtie.  Rj.  Tandara  uiandnra  (kad  se  5lo  ue 
uradi  kao  Mo  treba).  Rj.  314b.  Tandara  luandara^ 
cicvara  bez  masla.  Posl,  3U.  inp.  dar  mar. 

Iftndfkt  wi.  das  (iepolter,  xtrej)itug:  ptoji  tandrk. 
Rj.  stoji  tandrk  n.p^kola,  kad  trče  po  tcrdu  drumu. 

—  tidi  tarlabuka,  i  M/».  ondje. 

tandrkanji',  ».  das  Polfern,  strepiias.  Rj.  vcrb.  od 
tandrkati,  koje  indi. 

tundrtcAtI,  liindMgm,  v.  impf.  poltern^  atrepo,  Rj. 
r.  pf.  prosti  tandrknuti.  —  Tako  debelo  'jer*,  u 
ostalim  rećma,  ontaje  peti  to<^ak  u  kolima  .  .  .  Koga 
ne  mrzi  da  mu  tandrće  oHtrag,  neka  pa  priveže,  a 
ko  vuli  bez  ujega,  neka  se  ue  boji  da  će  ga  kola  iz- 


dati, samo  ako  su  mu  ona  druga  četiri  toćka  zdrava 
i  opravljena.  Nov.  Srb.  1S17,  344. 

tandrknuti,  t.^ndfkn@m,  v.pf.  einmal poltcrnj  strepo. 
Rj.  V.  ivipf.  tandrkati. 

tilne,*  tdneta.  h.  t.  j.  pu5<5ano  ili  topovsko,  di^ 
Kugel,  ghjbua  (plumbenu),  cf.  zrno.  Rj.  vidi  i  pnrak 
1.  —  Sav  barjak  izrcftetala  tancta.  Rj.  229a.  Gosino 
mu  tanel  (Psuju  obiiJno  IJaiVani).  PohI.  i\.  Kao  da 
h!  pred  svakoga  metnuo  rankriljenu  vreću  taneta,  pak 
da  zahvata  šakama  i  Imea,  tako  česta  lete  tanetiu 
Danica  3,  173.  Udarilo  ga  tane  vi5e  leve  »ise.  MiM 
45.  Tane  iz  Francuskoga  topa  skine  Sent-Priesta 
B  konja  bez  duSe.  Žitije  tif*. 

tanfeec*  n.  Blech,  laminn;  tanede  je  najviSe  žuto, 
a  Ho  je  bijelo  zove  Be  lim  n.  p.  sto  crkve  pokrivaju 
niime.  Rj.  —  Mazalica,  1)  ona  je  od  znta  tanećeta 
ili  od  mjedi  i  nn  kaiSu  visi  o  pojasu.  Rj.  34la. 

tanku,  /'.  tanak  hljeb,  panis  suhtilis.  Rj.  denu 
ta  n  cica  1. 

tnnkd^ii,  f.  dic  Viinnc,  ftnhtUitas.  Rj.  osobina  onoga 
što  je  tanko,  i^idi  tančina,  i  sgn.  ondje.  —  riječi  a  lakim 
nast.  kod  bistromu 

tftnkopreljn,  f.  die  Feinspinnerin,  qnae  sitbtile  net: 
Ja  sam  ćuo  da  »i  tankoprcija.  Rj.  tnnko-prelja,  koja 
tanko  prede.  iAp.  prelja,  bitroprelja,  zloprelja. 

Titnkosa,  f.  ime  Žensko  (V|.  d.  subtilis  cutmic).  Uj. 

—  mjesto  tank-kona,  a  to  opet  mjesto  tanko-kosa, 
ih\\.  44.  u  koje  je  tanku  koaa. 

Tilnkosava,  f.  ime  Žensko.  Rj.  —  Tanko~s(l)ata. 
takva  ženska  imena  kod  Dikoaava. 

tAnkd>t,  tuukostit  /'.  vidi  t^inkoćji.  Kj.  vidi  i  Ud- 
Oiuu.  tankota.  —  Da  kod  nas  još  ue  mo£e  spisatelj 
na  nujmanje  tankonti  jeitka,  gramatike^  stila,  i  mc*- 
terijc(.'?J  paziti.  Pia.  I»l. 

taiikdta,  f.  vidi  tančina,  i  iiyn.  on^je,  —  Niz  rijeci, 
kojima  razUkosti  u  značenju  do  najnjeznije  lankcit 
oHro  obilježi.  Rad  6,  liJ2.  —  rijtU  s  lakim  nast.  kad 
čiHtota. 

tank6iimHa,  tankoumna,  adj.  ingcniosu8.  StulR. 
Lanko-uman,  u  koga  je  tanak  nm,  ili  ćemu  treba 
tanka  uma.  isp.  oStroumau,  gdje  se  nalaze  i  druga 
adj.  tako  složena.  —  l^to  uči  tankonmna  bugoslovica. 
.\.  Tomiković.  D.\Rj.  498a. 

tiiiikuvijii  I  kudjelja),  f  (st.)  fcin,  Kublilis:  I  kudelju 
tankocija.  Rj.  tanko-vijn,  dnujoj  poli  09ftora  koja  je 
I«  viti  (vijeni). 

tank6vija>r,  adj.  sdilank^  gracilis.  Rj.  «.  p-  čovjek 
n  pitjasn  iankovijast.  vidi  tankovit,  lanuk.  inp.  vitak. 

—  osn.  n  tankovjjji.  Osn.  214. 

(nnk6ri1,  adj.  u  pjesmi  mjesto  Uumk,  scJilank^  gra- 
cilis: I  u  pasu  lankovita.  Rj.  vidi  i  iJuikovijaaL  isp. 
vitak.  —  Vit  (kor.  koga  je  i  ritt),  tank(Vn7.  Mo£e 
biti  da  nije  složena.  Onn.  2U>.  uko  riječ  ni/e  slozenaj 
onda  pripada  vtegju  adjektira,  koja  vidi  kod  barftvit. 

tiinkAvrb,  adj.  schUivken  \Vipfelsy  rcrticis  tenuis 
et  graritis:  Megju  njima  taukoi^rha  jela.  Rj.  lanko- 
vrh,  u  t'cga  je  tanak  vrh.  za  obličje  tsp.  sunovrh. 

trniOSan,  tami^na,  adj.  dcm.  od  tanak.  Rj,  vidi 
tanahan,  tanan.  —  isp.  takva  dem.  adj.  lagunan,  ma- 
jušan. 

tiktijn.  f.  (u  Srijemu)  mjesto  gdje  se  riba  ansi,  iht 
IVO  die  J''isthe  gcdorrt  tcerdeii,  loms  piscibuf<  torren- 
dis.  Rj.  —  /inuo  kao  Avrum  na  tanji.  Poel.  9<). 
riječ  tutjja,  OKn.  r>8.  Madz.  tanva  (nian,  uinjnrj. 

tAujnr.  taujđra,  m.  ribar,  koji  je  na  tanji.  Rj. 

tf^nJeBJc,  H.  das  iMnnen,  ej:tenuatio.  Rj.  verb.  od 
tanjiti    rtulnjtt  kojom  tko  tanji  Alo. 

tftnjir,  tanjira,  w(.  dcr  Tellcr,  orbis^  cf.  tanjur.  Rj. 

—  PrMjčnjak,  u  pripovijeci  kao  drven  tanjir.  Rj.  H19d. 
Kao  hrtleljski  tanjir.  (Ka£e  se  dvoličnu  čoeku,  koji 
se  pretvara  svakojako  —  kao  Sto  je  i  fJrdeljski  tanjir 
s  obje  strane.  Posl.  131.  ^ena  je  mor»la  .  .  .  donositi 
jelo,  dvorili  i  tanjire  m{jenjait.  Danica  1,  90.  Glava 


ta^Jiniča 


-667- 


tMsU 


He  Milojcva  na  tanjim  poatnvi  aa  »tolicu  za  ugled. 
4,  2r». 

tnnjlrac'a,  /.  Art  Apfel,  pomi  genus.  Rj,  nekaka 
jabuka. 

(fli^itit  tSnjTm,  V.  impf.  n.  p.  hljeb,  tlrvo,  diinn 
vmchcn^  €xtenuo.  Ej.  činiti  da  bude  ktogod  tanje.  hp. 
otaijčnvali.  r.  pf.  sloš.  iz-tanjiti,  o-,  pro-,  niz-,  u-,  v, 
impf.  »luž.  raHtniijivati. 

tiinjfir,  Uinjurm  m.  vidi  Uiijtr,  Kj. 

Itlobor,  m.  vidi  tabor:  Gje  je  ćador  silnog  car' 
Uuratar  usred  Turslcog  silna  taobora.  Rj.  bii}e  samo 
H  pjesmi,  da  se  dobije  jedan  slog  vise.  vidi  i  tambor. 

tHondun«  (u  C.  fJ.)  vidi  ondan.  Rj.  —  t)ndan,  |>rek- 
Bjutra.  PohHjc  ondan  ide^fS  ^ili  r«)  ondan,  za  tijem 
talopa  oiidaji.  Rj.  4>>0a.  f^aondan,  iza  iaonđan.  Rj. 
833a. 

(AostvOi  n.  dic  fietKsdschaft,  obsidium.  Rj.  kao 
taloga^  kad  se  čovjek  dude  za  taoca,  u  salotja.  i-^p. 
zaloga  la.  —  Tre<;i  put  morao  je  Knra-Ujorgjije  <ia/r 
Turcima  «  taoatro  kneza  fijuka.  tSovj.  28.  Ostario 
mu  u  taOHtro  aina  svojra.  I>M.  1(>I.  taoštoo?:  Talat*, 
onaj,  Mo  je  u  založi,  der  OeiRsel.  Tako  se  govori  i 
taoštro,  daA  Pfand.  N|g.*  8,  39d.  osn.  u  starom  TAAh, 
od  koje  je  nada  lalac.  Osn.  24;^  tal-stvo,  s  protnjenom 
glasa  1  na  kraju  sloga  na  glas  o:  tnostvo. 

t&0fi(V0,  n.  vidi  uioBtvo  (talaAivo?). 

tApiJa,'  f,  Grundbrivf,  liteiae  possessoriae.  Rj. 
pismo  o  vtiljka  ćijetn, 

tApkunJo,  II.  dcm.  od  tabanje.  Rj. 

tiVpknti,  tupkiim,  v.  impf.  dem.  od  t:ibati.  Kj.  tab- 
kati,  s  promjenom  glasa  h  rired  k  na  p.  v.  pf.  sloz. 
po-tapkali,  pri-,  n-,  za-.  —  Neka  mi  igrari  i  igračice 
tapkaju  po  jrrobii.  Megj.  "žlU. 

tjkplun,  tapliina,  m.  riđi  vrnnj.  —  Malijera  <':rpi(5em 
zatisKuje,  a  vclikijem  laplunom  oliskiiji^-.  IjTubI.  r>!). 
Zadani  ('^epi^em,  a  otisni  tnplunom.  156.  /Mu^un,  vraiij 
u  Slulit^a.  XVm. 

Ulp^enje,  ti.  rerb.  od  tapSiti.  radnja  kojotu  tko 
tn]xh  koga  ili  Uto. 

tiinslti,  tapinm,  v.  impf.  milovati  nikom  koga  ili 
što.  M.  Oj.  Milif'evitf.  —  On  se  razgovara,  tapsi  pi- 
tomije (od  goveda)  rukom,  kori  i  kara  nestaNnijc,  kao 
god  kakvu  čeljad.  Mil.  Gl.  vidi  i  blazniti.  streidteln, 
bla  ndiri. 

tar*  m.  (u  Baranji)  na  vrcaju  sitna  i)«kr^eua  slama 
kao  pljeva^  sertretenes  Stroh,  stranienium  voinminutmn. 
Rj.  —  tur  (kor.  koga  je  trti),  isp.  Oso.  17. 

Tikm,  f.  eincr  d^r  beiden  Flitsse,  die  nadt  ihrer 
Vereiniguiig  die  Ttrina  uttJimachen:  NaSa  TuVft  ne 
boii  se  Turskoga  cara  (l*osl.  19*2).  Mutna  tere  Tara 
valovita.  Kj.  jedna  od  obadvije  rode,  koje  sastanuvši 
se  :oca  se  Drina. 

ihnu  /'.  —  1)  lu  Hrv.  u  hriW,,  a  krA6ini  sovu 
krosna)  riđi  natra,.  ni/.boj.  Kj.  riđi  i  stan  I.  HLative. 
—  A?^  (u  C.  O.)  troska  (Ato  ostane  kad  se  kakva  rnda 
istopi),  Schlacke,  scoria^  cf.  Alaknja.  Kj.  troska,  truska. 
isp.  copina.  —  od  trti  kao  i  tar.  isp.  Korijeni  87.  — 
ii)  iu  baniji)  veliki  maljj  kakvim  se  n.  p.  stupovi  u 
rodi  zabijajn;  tari  se  unaokolo  utcrde  savijena  dr- 
veta,  koja  oko  nje  stoje  od  prilike  kao  pero  iz  haedo- 
vana,  pa  za  ova  drveia  nsme  po  nekoliko  ljudi  te 
ga  podižu  i  njime  udaraja.  P.  Leber.  —  od  trti  kao 
I  tar.  isp.  Korijeni  87. 

fjtrabii.*  f,  die  Vcrplankang,  »eptnm  tabulinum. 
Rj.  zagrada  od  dasaka.  —  Stohorje,  »loborina,  iaraha 
oko  kuće.  Rj.  71Gb. 

tiiniea,  /'.  (n  primorju)  das  Vilaster,  ria  stratti^  cf. 
kaldrma:  Igralo  je  divuo  horo  «(i  taraca  pred  Koto- 
rnui.  Kj.  —  tugja  riječ.  Osn.  313. 

tiLraeku,  f-  (u  Haranji)  mali  top.  kao  Ato  u  Srijemu 
mnoge  opAtine  kod  ^tItvo  im^u.  der  POllcr,  mortaritim^ 
cf.  prangija.  Rj.  vidi  i  možar,  mužar.  —  Mad:. 
taruczk. 

tdrAkr  tarka,  m,  kao  velika  perajica   (ali   uijesu 


zupci  u  gomili,  neiio  poprijeko,  kao  u  grebena).  .%to 
žene  lan  rede,  Art  Fluchsraufe,  pectinia  linarii  gcnas, 
Rj.  —  od  osnove  koja  je  postala  od  kor.  trti.  isp. 
Osn.  2H3. 

(arAuA,*  f.  Art  Mchhpeise^  cihi  geaas.  Rj.  —  Sa- 
trica.  Uspe  se  malo  vode  u  Senilno  bračno,  pa  j*c 
onda  dobro  šatre  rukama,  te  ne  načini  gotovo  kao 
turana.  Kj.  tJG7,s.  Moja  je  mali  i  njegova  na  jednom 
suncu  taranu  sadila.  Posl.  IŠl.  Turei  vele:  tttrana 
je  hrana,  a  sva  raja:  kupus  i  slanina...  tarana  se 
od  tijenta  gradi,  lierc.  211*. 

(ilrniij,  liirnja,  im.  dtts  TnHrument  der  Jttitficher, 
um  die  Vertiefiing  fiir  den  Boden  in  die  Danhen 
za  scUneideUj  scalpri  genus  fvietorum).  Rj.  oritgje 
hačrarskOt  iito  se  njim  na  dugama  izdube  dolina,  u 
koju  se  umetne  dno.  —  od  osn.  od  koje  sa  i  rijeci 
tar.  tjiru,  tarak.  isp.  Korijeni  87.  r^cči  s  takim  nast. 
kod  bacauj. 

IJlK'UjRf,*  tarčiiga,  m.  eine  grdssere  liiementusche, 
pcrae  genus  e  corio:  Mrka  kapa  r.\i\  biljega:  masan 
farćug,  a  jareta  nema  (Posl.  1H3).  cf.  janrfžik.  Rj. 
nekakva  povelika  torba  od  koze.  —  Prazan  turčug 
zla  prilika.  Posl.  259. 

tAriprom,  f.  (u  pripovijeci)  koji  goru  tare.  Rj.  isp. 
tarikainen.  —  luri-gora.  tako  sloz.  riječi  kvd  ćisti- 
kuf'a, 

tArikamen,  m.  (u  pripovijeci)  koji  tare  kameo.  cf, 
tarigora.  Rj. 

tftrkanjiS  n.  das  Schiiren  (des  Feaers),  trritatic 
ignis.  Kj.  verh.  od  tarkatl.  radnja  kojom  tko  tarka 
n.  p.  H  oganj. 

tilrkati,  tilrkiim,  r.  impf.  (Vener)  schiiren,  ruo.  Rj. 
vidi  ćarkali,  nturkuti,  sticati.  v.  pf.  tarniiti.  —  Mi- 
lenko  pu^i,  a  Petar  tarka  n  rutnt.  !?ovj.  54. 

tarliibiika«  f.  das  Ger<it^ch,  slrepitas.  Rj.  vidi 
talabuka^  trlabuka,  tandrk;  treska;  glomot,  gromot, 
tropot. 

tnrlnbdkanjc.  n.  das  Gerausch,  strepitus.  Rj.  verb. 
od  larlnhukati.  koje  vidi. 

tarlabAkatl.  tarlJlbO^em,  v.  impf.  Gertiusch  machen, 
strepo.  Rj.  činiti  tarlabuku.  vidi  Udabukati. 

tlirni  (LTirnt),  adj.  n.  p.  kola,  Frachtvcagen^  plau- 
Hirum;  konji,  cf.  tirniOni.  Kj.  vidi  i  tovami.  —  <«rnl 
i  ^irrif  (od  tiigje,  madžarske  tdrt  koja  je  postala  od 
tovar).  Osn.  181. 

tArnieo,  f.  pl.  beschlagener  Meiertcagett^  planstrum. 
Kj.  tama  kola. 

tfirnieni,  adj.  n.  p.  kojiji,  die  Wag€tipferdef  equi 
veciarii.  Rj.  sto  pripada  tnrnicama.  isp.  tarui^  to- 
varni. 

tjirnuti,  tTirnem,  r.  pf.  (Feuer)  Hchiiren,  ruo,  Rj. 
tarnuti  n.  p.  u  oganj,  vidi  ćamuti.  v.  pf,  slož,  star- 
uuti.  i\  impf.  t^irkaii. 

tirpoš,'  Urpc»<<:i,  m.  čine  Art  FraHenm&iee,  ritiae 
genti9.  Tarpo^e  su  nosile  žene  od  prije  u  .Tadni  i  u 
Kagjevini,  i  to  je  može  hiti  n  svemu  svijetu  najvera 
ženska  kapa  .  . .  ProSavAijeh  godina  (od  18(»;t  -181-i) 
tarposi  su  gotovo  sa  svijem  ukinuti,  i  postale  su 
mjesto  njih  manie  kape,  s  kojima  je  lakše  bježati  po 
sumi:  Na  glavi  joj  tarpos  od  bisi-ra.  Kj. 

tikrtanj,  m.  (u  t?rijemu)  govori  kao  u  tarlanj,  in 
den  Tag  hiueinsprechen^  incomposite.  Rj.  govoriti  bez 
slike  i  Itez  pravt>ga  reda. 

Tftrza,  f.  ime  žensko.  Rj.  —  Tamno  je  ime  ieuako: 
2'arza.  Osn.  3(>8. 

ris/  tAsa,  m.  Rj.  dem.  tasić.  —  1)  eine  Tasse, 
patella;  tasom  se  na  putu  pije  voda,  a  kod  kuće  i 
vino.  Tasovi  su  ponajviše  od  bakra  pa  kalaisani  a 
kod  gi)spodff  (za  vino)  i  ^rebrui  pa  i  pozlneeui.  vf. 
sftplak.  Rj.  —  *^)  die  Tasse,  der  Teller  zar  Kirchen- 
kolkkte,  patella.  Rj.  plitica  ili  ianjir  na  što  se  u 
crkvi  sttttintju  7iovci  kao  darovi  crkvi. 

t&sie,  m.  dem.  od  uis.  Rj. 


mm 


(asIa^iHA 


—  5&8  — 


t&slA? inSt  f.  aufim.  od  Ualak.  Rj.  takva  aiij/m.  "kod 

barda<Mna. 

tasl&isunj«*,  n.  doa  Stohiren^  auperbitio.  Bj.  vcrh. 
od  laslai^nti,  kojo  vidi. 

tiisl&isnfi/  tasIjMšem.  p.  impf.  stohircn,  supabio, 
cf.  jortlamili :  A  subaSe  titsiuišu.  Kj.  riđ*  »  kerebe<^iti 
(te.  iftp.  koćiti  se,  kokotili  se,  kopuaiti  se,  kao  diHti 
se,  rmdimati  w,  ponositi  me. 

tilslnk,*  m.  diift  unhearheittic  Stitck  HoU  (um  da- 
ffiiM  SchfiftCt  Wagenacfiscn  u  s.  ic.  zu  machenl  dcr 
Block,  coder.,  Ugnum,  Rj.  ntohragjeno  drvo,  od  kojega 
SG  pravć  k(dske  osovine^  kojekaku  držala  i  t,  d.  vtdi 
fculjak  1,  i  fiyn.  ondje,  angm,  taslaćina.  —  Koleoika, 
tasiak  od  vretena.  RJ.  2y5a. 

T&slidžu,*  f,  vidi  Pljevlja:  Pa  i  tre<;u  knjigu  opra- 
vio, u  Taslidku  i  u  Foću  ravnu.  Rj. 

t&St,  tasta,  m.  dcr  Schicirgercatefj  socer,  cf.  punac, 
starac  2.  Rj.  ietiin  otac. 

fftstov,  pdj.  des  SchniegermterSj  ftoceri,  Rj.  nto 
pripada  tasttu. 

TAša.  mu  (ist.)  vidi  TaSo.  Rj. 

tdšc'i,  tašaka,  m.pL  (\^j^v  )  dne  Mddsptiite  (eina 
osterr.  Broistrudel), placeniae gen^is :  Uredio  kaoNuflta 
iaike  (Kad  ko  ^U>  rgjavo  svrči.  Poai.  335).  Rj.  i%€kaka 
pUa. 

tiUee,  (»  Hrv.)  u  rijetki :  ja  sam  joSte  ««  inki^,  i.  j. 
nijesam  ni?ita  jeo,  of.  naftle  srca.  Rj.  vidi  Rte,  tažttna 
i).  —  tnkde  {»ć  mjento  it  po  nekim  krajevima).  Ko- 
rijeni 10(). 

TA£o,  IM.  (jnf,.)  ime  muSko.  Rj.  vidi  TaSa.  —  Svoui 
pieverii  Nikolit'u  Tušu!  Npj.  3,  -l^Jti.  Ta-Šo  (Tailija, 
TanaKije).  (Jsu.  3li3.  taktu  hyp.  kod  Viko. 

tJIŠt,  a,  0  (adj.  srednji  rwi  po  orome  tilAto;  uli 
vidi  niže.  Ivekovid).  —  1)  lecr,  vucuu,*,  n.  p.  konj, 
vo  i  t.  d.  (t.  j.  prazna  trbuha  —  gladan),  cf.  prazan. 
Rj.  —  2)  PiVii  Hnjeian;  eitel,  itKtnatt  ranus.  -  Takta 
slava  cvjela,  a  no.  ozrnja.  DPohI.  125.  Ljupkost  je 
prijevarna  i  ljepota  lu.^ta:  žena  koja  se  boji  Uoepoda, 
ona  /.aRlužuje  pohvalu.  Prif.  31,  30.  Ko  zna  Mo  je 
dobro  ćovjeliu  u  živoiu,  zti  malo  dana  toštega  života 
njegova,  koji  mu  prolaze  kao  HJen?  Prop.  H,  12.  is 
otoga  se  prifnjera  vidi,  da  je  u  Rj.  grijtska:  taAt,  a, 
o  (tflMo  mjesto  taAte);  svrh  toga  tsp.  (na)  ta.štc,  (nai 
t($»će,  %  Uftni^i^:  ne  broji  ovoga  adj.  mcgju  vjeAt,  ue- 
vjest,  okoM,  koja  st.  rod  imaju  vjcftio,  nevjeAto,  okofito. 
Osn.  (>7.  taH  i.<ip.  OHn.  r>9. 

t&£(il.  f.  vidi  punica.  Rj.icnm«  mati  (tafstuva  iena), 
-   Tittita  zetu  rouaJo  vari,  dokle  mu  zlo  u  kuću  uvali. 
PohI.  312. 

t^tin.  adj.  der  laSta,  t^;  tažta:  Kada  budeS  u 
taitinc  dvore.  Rj.  ito  pripada  tu^tn,  vidi  puniOin. 

tiislinn,  f.  lu  l>ubr.)  —  1)  die  Ltfre,  iiinuitoji,  cf. 
praznina.  Rj.  —  3)  na  taMinu  (n.  p.  popili  Ma),  aaf 
dc%i  nucUterncn  Magen,  jejtntU9,  nnSte  nrca.  Rj.  vidi 
i  nata.iie,  nalflJ(?c.  —  3)  vidi  sujeta;  die  Kitclkeit, 
vanitas,  inanitas.  —  liUigo  koje  se  taštinom  leće, 
umaljava  bc,  Prić.  13,  12.  Taština  nad  tiiStiftama, 
sve  je  taština.  Prop.  1,  2.  Ja  rekoh  »rru  uvom:  uživaj 
dobra.  Ali  lE^le,  i  to  bjeće  taština.  2,  1. 

thi^un,  n.  p.  kad  zabavljaju  djecu  govore  (udarajući 
djetinje  dlano  jedan  odrupi):  Tasun,  ttiiun  tanana,  ko 
tašitnu  hljiba  ds,  rodila  mu  ženica  i  vinova  lozica.  Rj. 
tn^ilniinji',  n.  verhal.  od  ta.^unati.  Rj. 
tn^ilnnU.  la^hnSm,  v.  impf.  lulleit,  sopire  infantcm. 
tf.  laAun.  Rj.  zaharljati  dijete  udarajin'i  mu  dlanove 
jedan  o  drutfi  i  govoreri:  tahin,  tahtn,  —  korijenu 
enarvnjr  koje  je  *i  tih,  utjeSavali.  Korijeni  100. 

tttt,  latn,  m.  koji  krade,  koji  ja  ukrao  ^to;  der  IHeb, 
fnr.  vidi  hrj*uz,  hreuzin,  lopov,  lupež.  ir'p.  buni^tnr. 
konjokriuiicn,  kradljivac,  polit^ar,  poloJar.  dtfH.  tatii?. 
augm,  tatino.  —  Kakav  tat  kraiHi,  taki  se  kleti.  DPosl. 
44,  govori  se  i  po  svoj  Jlriat^kojt  »  M  štokavaCa.  i^p. 
tadbina. 
tAt«  (tAta),  m.  t^t  otac.  RJ.  *  «yH.  ondje.  dem.  ta- 


ticA.  hyp.  tajko,  tale,  4  tako,  tato.  —  Milij'  mi  je 
svekar  moj  no  rogjeni  tata  moj.  Rj.  423b.  Vigji  tata, 
kako  mi  lijepo  stoji.  Npr.  115.  Tako  mi  živio  tata! 
Posl.  'iOl.  Al'  mu  mudro  !>inak  odgovara:  >Mili  tata, 
ti^rpekii  vojevodo!  Npj.  5.  451. 

Tiitur,'  m.  vidi  Tatarin.  Rj. 

tatArJin,*  tatarana,  m.  (st.)  der  Tatar-chan,  Tata- 
rorutn  rex:  Tatarana  od  Tatarbudžaka.  Rj.  tatar-(h}aD. 
Tatarski  han,  Tatarski  vladidac. 

latiirankii,  /'.  (strijela)  (at.)  der  Taiarenpfeil,  sagttia 
tatarica.  Đoneai  mi  Rtrijehi  Taiaranka.  Rj.  Tatarska 
strijela. 

T^tarbudžiik,*  m.  (der  Tat  arenu- inkel)  ein  Landes- 
narut,  notueti  terrae:  Tatarana  od  Taturhudiaka.  Rj. 
Tatar- Uudžak.  Taiurski  Budzak^  ime  zemlji. 

Tiktarin,  m.  der  Tatar,  Tataras,  1^.  vidi  Tatar.  — 
Vojsku  kupi  care  Otmanine  od  istoka  Saja  bijeloga . .  . 
Tatarina  li^pod  jf^ore  svete.  Npj.  3,  45. 

tAtarln,  m.  dtr  Tatar  (Courier)  tahellarius^  eque8 
tatiiras.  Rj.  vidi  kurir,  ulak.  glasonoša  na  ko^ju,  — 
Knjigu  svr^i,  dndc  tatarinu.  Kad  caru  sitna  knjiga 
done  .  .  .  Npj.  5,  11*8. 

titarka,  tifcturkAndžija,*  f.  der  Tataren-Kandsdtu, 
flagellum  tataricum.  Rj.  tatar-kanđžija,  l'aiarska  kan- 
džija. 

Tjktarski.  adj.  tntarisch,  tataricus.  KJ.  sto  pripada 
Tatrtrima  ili  Tatarinu  kojcntu  god. 

1.  tAtlea.  tn.  detn.  od  tata.  Rj.  —  U  naiega  tatice 
rnnjnte  gat^ice  d^n^V  Rj.  657b. 

2.  tj^tiea,  f.  koja  krađe,  govori  se  kud  i  tat;  o.  p. 
Maćkit  tatica  dobra  lovira. 

(Atie,  m.  dein.  od  tat,  govori  se  svuda  gdje  i  riječ  tat. 

tfttiii  lUitin),  udj.  des  tata,  tatae.  Rj.  Ho  pripada 
tati.  —  Ubodiina  i  siromaStina  i  rgjava  batina  baština. 
Posl.  325, 

lAHiio,  vt.  atigm.  od  tat.  govori  se  u  Hrv,  u  sio- 
kavaca  gdje  i  rijeć  tat.  —  takva  augm.  kod  hardat^ina. 

tflto,  »1.  ef.  zlatoje.  Ri.  X:ođ  zlatoje  nema  riječi  tAlo 
nego  lAko,  koje  je  sve  jedno,  jer  jedno  je  i  drugo  hyp. 
od  tata,  pa  nova  mlada  nekoga  od  Harijili  djetića 
zove  tfikom  ili  tilloni,  nekoga  b&bom  i  t.  d. 

TAtumir,  m.  ime  muško.  Rj.  —  Tato-mir  (prvoj 
poli  osn.  tata?),  iako  sloš.  imena  A'orf  Dragomir. 

tlifski,  adj.  Htiilli  što  pripada  tatima  ili  tatu 
kojemu  god. 

tlVt  lila«  /'.  rfet-  gemeine  Stechapfel^  datura  stramo- 
«iuw  Lifin.  Rj.  biljka.  —  No<Surak,  nekaki  cvijet  koji 
se  noću  razvija,  kao  (»(ufa,  ali  bez  botilje.  Rj.  425a. 

(iiVrt/  /'.  die  Pfanne,  truUa,  cf.  tiganj,  proBuIja.  Rj. 
vidi  I  li^fan,  ierpenja,  ^erpiuja.  isp.  tendiera.  den\. 
Uivica,  —  Prieuica,  kao  ^'alika  gvozdena  tava  na  če- 
tiri U]^la,  u  čemu  se  zob  prži.  Rj.  585a.  DobiŽaSe 
momak  aveŠtenikov  s  viljuškama  trokrakim  u  ruci,  i 
sahadase  u  tavu  ili  u  lonac.  Sam:  I.  2,  14. 

1.  (&van/  m.  (pL  gen.  tSvanii).  —  t)  der  Boden^ 
Plaftind,  die  Feldcrdecke,  larunar:  udario  glavom  a 
tavan.  Rj.  vidi  lftvnni'?e,  potkuplje.  dcm.  tavanac.  — 
2)  dtr  Boden,  tahulatnm  supremum:  ua  tavanu.  Rj. 
prostor  po<l  krovom,  isp.  tavanski,  n.  p.  tavanska  vrat«. 

—  3)  Schicht,  Lage,  tabulatum:  jedan  tavan  kupusa, 
jedan  tavan  mesa.  Rj.  —  Na  Imkovima  ovijeh  olvo- 
renijeh  bunara  i  jama  od  gline  i  nida  v\de  se  raz- 
lični  tavani  minerala  od  svake  ruke.   Priprava  HM. 

—  4)  Stocktrerk,  tabulatum:  Kubi  gradi  od  dvadest 
tatanti.  Rj.  vidi  boj  3.  kat,  pod  1,  podina.  —  S)  dcr 
Fusshoden,  eoassatio:  Od  tavana  na  noge  skorio.  KJ. 
vidi  pod  3,  patos,  tle,  tli.  isp.  podboj. 

3.  f&van  (tEvnn).  vna,  adj.  vidi  taman.  Kj.  »  obli- 
cima u  kojima  dolazi  m  pred  u,  može  se  m  promije- 
niti na  v:  tanina,  lamno  i  t.  d.  :=  tavna,  tavno,  pa 
V  ostaje  gdje  n  i  nije  više  pred  m:  tavan. 
InvAnac.  tavAnca,  m.  mali  tavan  1.  Rj.* 
tavjinie«*,  /.  pl.  (u  Srijemu)  die  Zimmerdecke,  la- 
cunar,  cf.  tavan  1.  Rj.  vidi  i  potkuplje.  dem.  tavanac 


Uvanlfl 


^569  — 


1.  t« 


tftranili.  nTni,  r.  ittipf.  hodmett,  fundo  aut  Utcu- 
TMcr*  instmo.  Kj.  tavuniti  n.  p.  ^ofi«,  ćiniti  joj  lavan 
(1  ili  5).  vidi  po<imoA<^avati.  v.  pf.  »lok.  potavauiti. 
—  sa  se,  p/Ms. ;  Tavanjaća,  daska,  kojom  se  tavuvi. 
Rj.  729a.  8fl>ovciina  se  tuvane  sobe  iznutra.  834b. 

l&vanskT,  <if{j.  n.  p.  vrata.  Boden-,  ad  tabuiatum 
pcrfinens.  Rj.  ^to  priuada  tavanu  (2). 

tftvalHll^n,  f.  i.  j.  uHska,  kojom  ae  tAvani,  ein  Bret^ 
80  zum  Bodvien  gArauckt  toird,  tabula.  Rj.  —  riječi 
8  iakim  ttast.  loa  ajgirača. 

ti^TanJcnJo,  ri.  tUis  Bodmen^  fundi  aut  tubulati 
adsirnctio.  Kj.  verb.  od  tavaniti.  radnja  kojom  tko 
tuvuni  što. 

tiivica«  f.  dcm.  od  tava.  Rj.  vidi  prosuljica,  Šerpi- 
njica,  tiganjica,  liganji(5.  —  Zgotovi  jelo  pred  nym  i 
skuha.  Po  tom  uze  tavicu  i  iznići  predu  nj.  Pam.  II. 
13,  9.  Po  tom  uzmi  tancu  (fcosdenu.  Jczek.  4,  3. 

(flvlija.*  f.  (St)  t.  j.  svila:  Nestalo  mi  je  arUe 
iavlije,  svile  iavlije  i  pjulvezije.  Rj. 

TATna,  f.  —  1)  rijeka  u  Bosui  u  Zvomi^koj  na- 
hiji.  Rj.  —  2)  uamastir  na  toj  rijeci  (taj  se  namastir 
zove  i  Trojicu).  Ri.  *—  sa  v  mjesto  m  pred  n:  tavnik. 
ovamo  može  biti  Ua  ide  i   Tavna.  Korijeni  87. 

TAvnftva,  f.  vidi  Tamnava.  Rj.  vidi  i  Tamlav:i. 

TrtvnAvaet  vca,  hi.  Eiimr  ton  Tavnana.  Rj.  Hdt 
Tamnavnc. 

Ti^vnavski,  adj,  ton  Tavnava.  Rj.  vidi  Tamnavaki, 

ttivnicii,  f.  vidi  tamnica.  Kj. 

ttivuff-iir,  m.  vidi  tiimniftir.  Rj. 

tfLvjiii-arkn.  /".  vidi  tamnu'rarka.  Rj. 

tfivnitki,  adj.  vidt  tiimiiii-ki.  Rj.  —  Pa  spado^e 
do  tavniikih  vrata.  HNpj.  4,   18. 

tfivnifnt,  itdj.  vidi  tiimnii^-ni.  Rj. 

tJlTnik.  tavnika,  »i.  Rj.  stt  v  mjesto  m  pred  n: 
tavnik.  Korijeni  87.  —  1)  (u  Srijermi)  okrutna  kota- 
rica,  na  kojoj  je  odo/go  mala  rupa  na  <;etiri  ugla,  u 
kuju  jedva  orah  uC\  mo^.e;  u  ovakijem  se  kotaricama 
ostavljaju  orasi  za  boži^.  Rj.  —  2)  prokop  ispod 
zemlje,  die  Mine,  cttniculua.  Ovakovi  je  prokop  bio 
1813  godine  u  Ivoznici  ii  Sanen,  kroz  koji  se  i.^Io  tia 
vodu.  Rj.  vidi  laguin  2.  —  8rbi  su  iz  šani'A  bili  na- 
činili kroz.  zemlju  iavnik,  kroz  koji  su  silazili  nu 
htiru  te  znhvaiali  vodu,  8ovj.  B7. 

tiivnUu.  M.  vidi  tamnilo.  Ri. 

tavniua,  f.  vidt  tauinina.  Rj. 

tavn6viinjc,  «.  vidi  tamnovanje.  Rj. 

tavn6vati,  tftvnujem,  vtdt  tamnovati.  Rj.  vidi  tav- 
njeti  2. 

tivRjeti,  vnim,  vidi  tamnjeti.  Rj.  —  Jer  taj  tttvni 
dvaneat  gmliuiea:  HNpj.  4,  301.  vidi  tamnjeti  2. 
tavuovati. 

tftToreoJr,  n.  das  kiimmerlifhc  Lehen,  vita  mineru. 
Rj.  rerh.  od  liivoriti.  stanje  koje  biva.  kud  tko  tavori. 

tikvoriti,  rtm,  c.  impf.  kummerlich  leben,  viiscrnm 
ritam  rivo.  Rj.  sir/eti  kvjekuko,  shtbo,  teško,  vidi  ku- 
buriti, komrai^iti,  kunatorili,  petljati,  teturati  1,  živa- 
riti,  životariti,  živucati.  r.  p}'.  sloš.  iz-tavoriti,  pre-, 
pro-. 

tazblna,  f.  die  Schitiegerelternt  das  Haus  (die 
Fatniiie)  der  Srhtriegcreltern,  domus  soceri:  Oti?ao  u 
tazbinu  (ud  80cero,t).  Rj.  Uiat-bina  {otpalo  t  «  «  pro- 
mijenilo «e  pred  b  na  z).  tast  i  ta^ta,  njihova  fciM?a, 
knvani.  —  Raširio  se  kao  da  je  u  tuffbinu  do&ao. 
Poel.  270.  Otiš'o  je  gjelić  »  tasbinu,  u  punice  u 
krAno  primorje.  Npj.  3,  90.  rijeci  s  takim  nast.  kod 
Ćazbina. 

tAze,'  frisch,  recens,  cf.  prijesan.  Rj.  vidi  i  friftak 
1,  vriSak,  malopre^nji,  prva.*nji,  aknraAnji.  —  Kroz 
nju  teće  zelena  Bojana,  po  njoj  pliva  riba  svakojaka, 
kadgoiy  ho^e.5,  da  je  Uize  jedeš.  Npj.  2,  106. 

tikžonjo,  H.  pucificatio,  placaiio.  8tuUi.  verh.  od 
lažili.  radnja  kojom  tko  taži  koga. 

tiižiti,  žim,  0.  impf,  pacificurc,  sedarct  pacare,  pla- 
ćate.  StuUi.  vidi  miriti,   ti&ili,   tjećiti^  blaiiti.   v.  pf. 


hIo:.  utažiti.  —  Tasio  je  Maksim  svoje  drago.  HNpj. 
1,  349.  C'mili  Mare  i  suze  prol'jeva,  tažio  je  od  Ru- 
dima kralju.  I,  3yy.  Još  pop  jeva  avatski  starježina  . . . 
7'azio  ga  Sibinjanin  Janko:  »Nu  umukni  ...  2,  69. 
1.  te,  —  J)  acciis.  od  ti  (prcmr*  tebe  kao  sam 
prema  jeaam),  dich,  te.  Rj.  i  gen.  n.  p.  bojim  te  se. 
Obi.  26.  —  2  a)  Rj.  vidi  tcno,  ter,  tere,  tereni.  — 
und,  et  (bei  Verhia^  die  ':um  ndmlichen  Subjekt  ge- 
horenj:  otiSoo  te  donio  vode;  idi  te  ga  zovni;  u'/mi 
te  jedi,  Rj.  savez  te  siezuje  glagole  koji  pripnduja 
k  jednomu  podmetu;  u  krnjim  rečenicama  glagoli  su 
iso^tavljeni.  Zapalio  Inlu,  te  pui^i.  Rj.  187b.  Imaju 
ljudi  obićaj  te  govore  gotovo  uza  svaku  rijeć  „kanom«. 
Rj.  202b.  A  bjelofSa  bjež'  te  doma.  Rj.  74;^a.  Tuta 
tJimo,  mt'  ovamo,  tnta  te  za  vrata.  Rj.  757a.  I/vadi 
onu  lisit^ju  dlaku  i  proire  je,  a  lisit-a  u  jedan  put 
tfi  preda  ni:  »Štn  je  pobratime?*  Npr.  24.  A  Ato  si 
hul  te  uosi?  tu  alu.  26.  A  psi  »kofe  te  za  njim.  49, 
;  Poćne  mrzjeti  na  svoga  brata  kralja,  fe  5ta  ('.e  kako 
I  U  će  da  ga  smakne  s  ovoga  svijeta,  naumi  da  ga 
ubije.  lOi).  A  on  fuk  te  u  jezero  onako  ranjen.  153. 
Otrčim  ku^i  te  donesem  motiku  te  se  otkopam.  162. 
l'arov  sin  kad  to  ^uje,  on  odmah  Snjome,  te  doma,  |>a 
u  crkvu.  221K  Pa  onda  otido  u  galiju,  le  je  brže 
bolje  krenu,  pa  bježi !  Volim  vjerovati  nego  i('i  te 
pitati.  Poal.  38.  Kud  de  »teta  te  na  rgjava  kmeta. 
Iti3.  Pravo  reci,  pa  gledaj  te  uteći.  258.  8ve  zlo,  te 
gore.  2K0.  Naj'  ti,  Stevo,  dva  dukata  žuta,  te  ti  idi, 
te  se  napij  vina.  Npl.  4,  224.  Što  hinite  te  se  ne 
bijele?  4,  319.  Svud  valja  i<*i  te  novrR  te<^i,  pa  ih 
donijeti  n  Koku  te  trotiili.  Kov.  40.  Znao  ^nm  da  Hi 
ti  tvrd  6ivjek  .  . .  pa  se  pobojab  i  otidoh  te  sakrih 
talant  tvoj  u  zemlju.  Mat.  25,  25.  Za  to  car  smisli, 
(e  uaOini  dva  teleUi  od  zlata,  pa  rei^e  narodu  .  .  .  Car. 
I.  12,  28.  —  b)  u  rečenici  ftarezom  \e  privezanoj  po- 
kazuje se  sto  kao  ponljedak  onoga,  sto  se  radi  h  pre- 
gjašnjoj  rečenidf  pa  se  sai^s  te  gotovo  u  svakom 
primjeru  mole  zamijeniti  snveziiJM  tako  da,  da,  Sto : 
Zabavi  me  i»n,  te  ne  dogjob  odmah.  Rj.  163a.  Zapo- 
vjedi kavedžiji  te  da  kavu  svima.  Rj.  830  (zapo- 
vjedi .  .  .  da  da,  te  da  . .  .).  Natjeraju  mladoženju  i 
nevjestu,  te  se  i  oni  uhvate  u  kolo.  Rj.  834a.  Ako 
Bog  da  te  ih  nagjem.  Npr.  28.  Kog  joj  da  te  za- 
trudni.  51.  Hvala  ti  Rože,  te  možemo  gosta  ugostiti! 
82.  Zar  ti  je  tako  omrzuulo  življeti,  te  si  se  vratio 
po  mene.  2<J2.  Zapita  Sta  je  skrivio  ...  te  ga  na 
smrt  osudiSe.  218.  8to  je  .  .  .  te  ti  roni&  suze  niz 
obraze?  Herc.  3.  Sad  možemo  znati  kako  je  doSlo 
te  Hc  i  u  nas  gdje^to  govori:  ni»iuu.  Kov.  19.  Po- 
Saljii  mu^tiihigdžijii  naprijed  te  javi  da  svatovi  s  dje- 
vojkom idu.  79.  Dogodi  se,  te  pojrleda  Avimeleh 
6  prozora.  Mojs.  I-  26,  8.  Kda  li  nema  Boga  u  Izra- 
ilju,  te  idete  da  pitate  Velzevuhi?  Car.  U.  I,  3.  Dva 
BU  uzroka  te  je  postavljen  ovaj  pra/nik.  DP.  332. 
u  ovom  pvimjcru  te  =  ako:  r>la  bi  me  no  rodila 
majka,  vc<^,  kobiln,  koja  konje  ždrebi,  te  ja  Turke 
osvetiti  ne  ^-u  i  sve  vlahe  pod  mtič.  okrenuti.  Npj. 
4,  368.  —  S)  (u  C.  fl.)  tvie dna  deuisvite  w  fiir  nelcher, 
welchc,  welches,  cf.  Ho  4:  Gledaj  brate,  Ktrndic^u 
Vasilju,  na  doratu  onoga  junaka,  te*  je  ua  uaa  zagou 
uOinio.  Rj.  vidi  i  pa  3.  —  BAiialj,  oStro  gvožgje 
usagjcno  u  ostanj,  te  se  njim  volovi  tjeraju.  Rj.  11b 
(Ho  se  njim).  Zlijeb.  drvo  iskopano,  kao  korito,  te 
voda  ide  njim.  Rj.  160a.  (Hto  ide  njim).  Diže  oni 
zaklop  od  zlata  te  ua  džari  bjeSe.  Npr.  100.  Ti  me 
pri^ekaj  ovgjcn  pod  ono  drijevo,  te  je  od  suhoga 
zlata.  218.  No  ne  dadu  neki  izdajnici,  te  od  Kuc>s 
bjehu  starješine.  Npj.  5,  235.  Pa(?u  tebe  moju  Wenni, 
te  je  kod  mene.  Herc.  248.  Te  u  CVnoj  gori  zna^i  i 
Kio  (koji),  n.  p.  feek,  te  je  bio  s  nama;  žena  te  amo 
je  areli;  jjugji.  '^^  »u  tamo  bili  i  I.  d.  Posl.  XLVI. 
—  4)  Suffir  der  ztceit^  PersoH  plur.:  jelte,  dete,  nete. 
Ovamo  te  Hijenjska  potero.  Rj.  te,  u  glagola  na- 
stavak drugoga  lica   množine:  Mrtvil   kamo  t€  se? 


3.  te 


—  560  — 


te^i 


Npr.  172.  Ka  noge  te  do  dva  pobratima.  Npj.  5,  6(5. 
Na  noge  /e  moji  sokolovi  1  5,  92.  —  /i)  rr<ićujući  se 
nt*  ono  što  je  prije  rećenOf  rijećcom  te  pokrepljuje 
$e  ono  ito  tko  icrđi  često  sazidjavujnH:  Ođrjinio- 
tUnio  se  —  ie  jako,  jako!  Rj.  245b,  Uniijo,  iieborc, 
i  LatiuHku,  tt  da  /uii§  kako  (rekao  pulaža  kad  je 
laJ^a  kft'/fto  7Ai  nekoga  da  iitnije  knjigu).  Kj.  413a. 
»Popo!  zar  i  ti  iHiva.5  p;oveda?t  a  on  mu  odgovori: 
•  K  moj  ainko!  ic  joA  da  »u  moja!«  Kj.  541a.  »h« 
Srbiji  nemaju  ni  u  kakvoj  rijcLi.  n  ostali  Slavenski 
uarodi  imaju  {te  kako.)  Kj.*  X.  Ouda  ku  me  preko- 
rili {te  jako!),  XV,  Ja  Rum  hvala  i>uj?u  zdravo,  koje 
i  vama  žele<?i  da  bude  —  te  svagda  ostajem  vaA 
Vuk.  Straž.  iyW,  «72.  Hvala  vam.  te  velika  hvala! 
1SS<J,  122«>.  ovamo  fte  ptoh  dodati  oca)  jirimjcr:  .\k?> 
će,  niSta  zato,  tef.lo.  Kj.  3a  {te  &t«).  —  ti)  kud  ite 
jedna  vfta  riječ  udvaja  pa  se  n  srijedu  \ncrc  te,  onda 
se  ponajviše  izrire,  du  sto  sve  jednako  hivn :  Ivanjsko 
Cveće  Petrovako,  Ivan  ga  hcre  te  bere.  Rj.  2lBa. 
Žena  ti^n  te  /ršn,  a  elu;;e  bo^'me  prupanii  He  i  avc 
jedno  po  jedno  kažu  ?to  je  i  k;iko  je  bilo.  Kpr.  132. 
Govedar  kaže  jedno  te  jedno:  >dok  carev  «in  ne 
nauci  kakavgo^i  zanat,  dotle  nema  niMa  od  prija- 
teljstva!« 174.  Mi  u  nas  zovemo  psa  kad  nema  repa 
ku80v,  a  onoga  ftto  cijele  nSi  nema  kudrov,  a  pas 
te  pas  vazda.  2H3.  Hi  jaje  kamenu  ili  kamen  jajetu 
(prikučio,  rive  jedno,  jaje  6e  se  razbiti  te  razbiti). 
rofli.  102.  Nju  (devojku)  mi  prose  svatovi .  . .  majka 
dajcj  ie  doje,  a  ja  «c  dam,  te  ne  dam,  Npj.  1.  417. 
Udri  je,  utnjko,  ne  udri :  ona  je  moja  tt  moja.  1,  4J4. 
—  7)  isp.  pa  2  (pod  haj)  i  3.  —  Od  doganje  iedue 
ie  do  druge.  Rj.  127it.  Ud  nedjelje  jedne  te  do  druge. 
Rj.  414b,  Pa  otolen  te  »u  polei'^ele,  doklen  doAe  nad 
Kotorom  gradom.  Npj.  4,  6.  Na  njepa  se  Ture  na- 
gonilo, te  da  bi  nm  obiuulo  glavu.  4,  1(1.  Od  Vidina 
pak  do  vodo  I>rine,  od  Kosova  ie  do  Biograda.  4, 
151.  u  tijcfn  primjerima^  koji  su  sci  tz  narodnih 
pjesama^  te  je  dodano  da  se  ispuni  vrsta,  isp.  a  b; 
da  17;  i  la;  pa  4.  —  S) ponavljanje  rt jcčce  ie^  kakvo 
je  n  primjerima  koji  idu,  znači  iurbu:  Sjutradan 
jrlas  kroz  narod:  «umro  kralj!  koga  C^emo  za  kralja?^ 
J'e  lamo  ie  amo,  te  vi^e  te  u\f.e  te  ura  te  fiira,  bogme 
brala  mu,  njega  te  njega.  Npr.  110.  Vide<?i  da  ovaj 
bjegn,  naturi  se  za  njim  te  uvgje  te  ongjc  da  ga 
posijeee,  dok  ga  stigne.  30fi. 

3i  Ie«  Jre'''e  lice  množ.  sadtts.  od  bili.  cf.  će:  oni 
te  doći  Sljedoii'i  te  ćelu  opaziti,  i/tp.  lij.  —  (iježto 
se  govori  te  mjesto  t':e  za  pravilo  tbi  se)  nzeli  moglo 
samo  u  mn.  broju:  tć  i  bdtv.  Posl.  XLV{I. 

t^atnr,  teatra,  m.  dan  TUeuter,  teatrum,  iHi-yjy.  — 
Visoki  ljudski  um  ...  ne  stoji  manje  u  ukrasima 
kakoga  teatra,  nego  u  samome  djelu,  koje  se  na 
teatra  igra.  Priprava  171. 

t^bCi  dat.  i  nccus.  od  ti,  tihi^  te.  Nuroti  gotovo 
svuda  govori  tdte  u  obadva  padeža,  n.  p.  daću  tebe 
i  viffjeo  sam  tthe  ...  Po  nekim  mje«tinm  (kao  po 
Haškoj,  po  Kanalu  i  po  vSrijemu,  a  može  se  ćuli  i 
po  Srbiji)  uarod  dodaje  ^u  obadva  padežu)  joS  ka,  a 
kaAto  i  kur^  i  (u  dali)  karcna,  n.  p.  iebeka^  iehekar, 
i  tehekurena.  Bi.  —  Tette  hvale,  a  mene  ne  kude. 
Posl.  313. 

tvb^lcA,  t«tbĆkiir,  lebckArenii,  cf,  tebe.  Rj.  —  Ono 
pobro  posKo  srelAoee,  da  su.-irotu  mene  i  tebeka.  Npj. 
3,  37H.  lU'-uvaj  se  od  grada  Zvoruika,  da  tebeka  Turci 
ne.  prevare.  4,  288. 

tebi.  cf.  tebe.  Rj.  dai.  i  loc.  od  U.  —  Tebi  u  ust* 
a  Rogu  u  u.^i.  (Odgovori  se  kud  Sto  ćoek  dobro  reče). 
Posl.  313. 

tebika.  (obikar.  (obikiircnu,  cf  tebe.  Rj.  dat.  tebi 
aa  dodacivt't   kao   kod  tebeka,    tebekar,   tebekarena. 

l^biNĆrka,  f.  erdichtetcr  Name  eincs  Vogcls^  avis 
fida,  cf.  jatiserka.  Kj.  tcbi-serka,  prva  pola  dat.  od 
ti,  drugoj  poli  ošh.  u  srati,  i^nii^^mo  ime  ptiei.  vidi 
i  paaerko. 


(&elkut'n,  f.  i  m.  dcr  Haushalter,  die  Hauahalterin, 
putcr  ct  mater  famiiias.  Kj.  teci-ku(?a  koji  i  koja  teče 
kuću;  domaćin  i  domaćica,  isp.  suprotno  raspikui^a, 
raskuc%.  —  tako  sloi.  rijeci  kod  (?istiku<:a. 

ffeeivo,  «.  vidi  tei^evina:  Nepravedno  iecito  nn 
tret^e  koljeno  ne  slazi  (Posl.  208).  Rj.  ono  što  se  steće. 
riđi  i  tedfluna,  tekovina;  ispale.  —  rijeci  s  tak'im 
nust.  kod  jedivo. 

tĆ^A,  »I.  (U  vojv.)  hifp,  od  tetak.  Rj.  tc-6i.  isp,  ea 
n(Lst.  bača. 

tćcan.  t(5ćna,  adj.  (u  Baranji)  schmackhtift^  jucnndi 
saporis:  tako  je  danas  bilo  tehio  jeio,  da  vei?  ne  može 
biti  bolje.  Kj.  —  od  osn.  ud  kuje  je  te<5i,  vtdi  potok. 
i^p.  Osn.  ly!. 

t^ffMiJp,  ».  Rj.  vcrb.  od  teći  —  1)  stanje  koje 
hivu  kud  lede  n.  p.  mda  jdas  Kliessen,  flumen.  Rj.): 
^-ena  je  dvanaest  godina  bolovala  od  tečenja  krvi. 
Mat.  9,  20.  Kome  (čovjeku  te^e  sjeme  od  tijela  nje- 
gova, nečist  je .  .  .  tako  (5e  ga  otMstili  sveStenik  pred 
Uospodom  od  tečenja  njegova.  Mojs.  111.  15,  16.  — 
3)  radnju  kujom  tko  teče  sto  (daa  Kruerben,  lucratio. 
Rj.):  Bolja  je  dobra  Štednja  ue^o  rgjavo  tečenje.  Posl. 
21.  —  3J  stanje  koje  biva,  kad  te^  čega  h.  p.  sunca 
(da«  Dauern,  duralio.  Rj.). 

t^f'ovinu,  f.  das  AV«yr?>«ic,  res  quaesita  meo  ta- 
bore, cf.  teeivo,  tedžbina.  Rj.  ono  sto  se  steče,  tidi  i 
tekovina,  fipale.  —  Za  to  (*e  srce  moje  pi^lati  za 
Moavom  kao  svirala...  jer  6e  mu  sva  t^eoina  pro- 
patiti. Jer,  48.  36. 

l^^•ip,  m.  der  tetka  Sohn^  filius  a7nitae  aut  mater- 
teme.  Rj.  sin  tetkin.  vidi  tetifi<?.  —  Moj  tečiću,  Faz- 
lagi<?-Ahmete!  HNpj.  4,  101*  Uz  nieg  ja&u  dva  agina 
sina,  jer  im  se  je  tečić  prigodio.  4,  448.  tečić  (osn.  u 
tetka).  Osn.  231. 

I&cićna,  f.  con.^obrina.  iStulli.  kĆi  teikina.  ga  nast. 
iitp,  bratiOna  {prema  tome  tcćična?). 

t^('lt  teOeni,  r.  impf.  Kj.  r.  pf.  sloz.  do-tfe<5i,  iz-, 
na-,  o-,  ob-,  po-,  pre-,  pri-,  pro-,  raz-,  a-,  u-  (»  u-tek- 
nuli),  za-;  poutjecaii.  v.  impf.  slož.  do-tjeeati,  iz-,  na- 
(se),  o-,  ob-,  po-,  pre-,  pri-,  pro-,  nu-,  e-  {sel,  u-,  za-; 
inje^to )e  {i)  govoi'i  se  i  i:  uticati,  gram.  eapovj.  t^i. 
J.  pregj.  ttkoh  (tefe).  II.  pregj.  ti?cijrdi  (t  t&tfah). 
prilog  sad.  liikrj^'-i.  prilog  prcgj.  tfekavši,  tžkfiv.  i. 
pridjev  tekao,  tfekla.  II.  pridjev  tftćen,  teĆ^na;  t^sćent, 
t^*'enn.  —  J.  1)  ftiesscn,  fhio.  Rj.  —  Angjeo  otide 
k  onome  Mo  mu  potok  tećo  vinom  .  . .  potok  potege 
vodom  kao  i  pre.  Npr.  81  (pre  =  prije).  Baka  uzme 
u  rukavicu  osjevina,  i  stane  prosipati  za  sobom  va- 
beći jarca  .  .  .  Jarac  igja^e  za  babom,  dokle  tecijaše 
iz  tijezine  i  ukavicc  osjcrina.  245.  Kudgogj  sunce  teće^ 
svud  se  bljebao  peće.  Posl.  lt>2.  Kud  je  voda  prije 
tekli,  opet  će  teći.  HJ2.  Mladom  zetu  jaja  peku,  a 
starome  suze  teku.  180.  Ne  bi  ine  doteklo  prsta  omo- 
citi.  da  rijeka  medom  tete.  DPosl.  70.  Tekla  zvijezda 
danicu,  da  pretec^e  mjeseca.  Npj.  1,  294.  /.'.j).  le^eti: 
leti  voda  niza  (»tranu,  t  j.  brzo  teće.  —  2)  ku(5u, 
novce,  ei-verbent  gettinnen,  lucror.  Rj.  vidi  zametati 
4.  —  Nekakav  bogati  i^ovjek  jedinka  Bina...  po&Ije 
po  svijetu  da  teće,  ali  ne  teče  da  aspri  steće  nego 
da  steče  pameti.  Npr.  217.  Gje^svinja  stdo  teč^y  tu  i 
ostavlja.  Posl.  7tj.  Mrzua  narav  prijatelja  ne  teće. 
183.  Ni  zlu  teci  ni  dobru  ostavi.  2t3.  <>na)  (tekao) 
s  duAinom,  a  ovaj  (jede)  s  družinom.  2.38.  Neka  ti 
večere  Bogom  tećene.  DPosl.  77.  Svud  valja  UH  te 
notv^  teći,  pa  ib  donijeti  u  Boku  te  troMti.  Kov,  40. 
Mulo  tekao  a  puno  stekao.  \2{\.  sa  se,  pass.:  Mruv  i 
ćeU  \\će  kako  se  teće.  Posl.  18.3.  —  3)  dauern,  duro. 
—  a)  Dugo  ti  se  ime  spominjalo,  dokle  teklo  sunca 
i  mjeseca.  Rj.  dok  teče  ćegot  dok  je  čega^  dok  traje: 
Da  ne  dava  cro^a  ni  baraba,  dok  o\\  njega  teče  muške 
glave.  Npj.  4,  99.  Procvjetaće  u  dane  njegove  pra- 
vednik i  svuda  mir  dokle  teče  mjcsecM.  Ps.  72,  7. 
Domu  tvojemu  pripada  svetinja.  Gospode,  dokle  teće 
ddnć.  DP.  301  (m;>.  Domu  tvojemu  pripada  avetoftt, 


ledurue 


5<U 


teguba 


b 


*i08pf»le,  *ia  dugo  vrijeme.  Pe.  93,  5).  —  bj  sa  nom.: 
Po^rihe  ti  osam  Juf;ovii5A,  gje  bmt  br»tn  izdati  ne 
Mi'dp,  dokle^o^ti  jedan  Ur.ijaht.  Npj.  2,  294.  Dot 
jedini  tele  dn  so  teraju  s  Turcima.  MiloS  82.  —  //.  s« 
se,  refleks,  teče  se  koza,  prca  se,  kad  se  npuljuje: 
Frcati  se,  prca  se,  t.  j.  koza,  sich  begaiien  (ton 
jiicgen),  cofo  (dc  cttprisj,  cf.  te^-l  se.  Rj.  (i  19a. 

tpilAriK^i^  m.  n.  p.  živi  iia  tedarnćti^  herjuetn^  bene, 
comntode.  Uj.  žiri  ugodno^  dobro,  besposleno. 

It^iU^na,  u  pripjeva:  O  jabuko,  tedejta^  zeleniko, 
rodona.  Rj.  dolazi  i  ledenom,  tedenki  (?):  Oradilu, 
iidenovt,  nela  vila,  oj  ladom!  iedenkif?)  zelen  bor, 
Arbannflki  mind  javor,  beli  Vide,  mile  moj!  Živ.  13. 

(ftilžbinn,  /*.  vidi  tetievina.  Rj.  »  sy»».  ondje.  — 
tedž-bina.  prva  osu.  u  sad.  wejH.  tečem.  Osn.  Ififi 
(prttvorivh  se  0  pred  h  «  di.  i«p.  svjedodžba),  rijeii 
K  tnkim  nuftt.  kod  ta/.bina. 

(efArie,*  w.  Rj.  vidi  teveriĆ.  —  1)  die  Landfahrt, 
Ltindpurtie,  epulam  rusticunt:  oti»Ii  na  teferii^.  Rj. 
(otišli  %ui  rrjtelje  na  selo):  (Jdjekoje  ^ititik-sahibije 
imali  po  flelima  i  avoje  kii(!e,  ii  koje  su  izlazile  a  po- 
rodicom  ljeti  na  tef/rič  i  /iini  u  lov.  Rj.  H2(>a.  I  niti 
<?eA  kadundilika  mladu,  i  C-eflto  ćes  na  feferič  iVii  8  kn- 
dniiama  od  petka  do  petka.  Nj>j.  3,  3H.  Kiijax  Da- 
nile Ilije  na  Cetiiije,  no  je  posa'  s  njegovom  kne- 
}nojom  na  teferidk  na  IvOv^-cd  planinu,  h,  42iJ  (te- 
ferirfi.^  vidi  teverif',  gdje  ima  jedan  pitt  griješkom 
štamparskom  teveridž).  —  2)  das  Lattdhaus,  vitla: 
Pa  popali  Tursko  karaule  i  obori  Turske  ieferile.  Rj. 
kuAa  naseoska  kud  se  ide  na  teferič. 

(cft^dar.*  teftedAra.  m.  der  Mtcfimingsfnhret,  qHae- 
stor:  Ve/.ak  vezla  »eja  teftedura,  Rj.  koji  zapisaje  u 
tcfier,  u  knjigu  o  računima;  koji  vodi  račune,  vidi 
rai^unar,  rft(>undžija.  —  O  moj  babo,  timar  iefiedare! 
pro.fi  mene  Adiagijno  zlato.  Herc.  175. 

t»'fledAn»V,  adj.  vidi  teftedarov.  Rj.  što  pripada 
teftedaru. 

tel'tedfircvtcti,  f.  vidi  teftedarovica.  Rj.  iena  iefte- 
darera. 

(crtiMlAroT.  a^.  de«  teftodar,  ^itaestoris,  Kj.  sto 
pripada  teflcdam.  vidi  teftedarev. 

tcftedArovlea,  f.  die  Frait  des  teftedar,  uxor 
qnaesloris.  Rj.   žena   teftedarova.   vidi  teftedareviea. 

tcft^durski,  adj.  Teftedars'j  qHaestorius.  lij.  ^(o 
pripada  Uftedarima  ili  teftedaru  kojemu  god. 

IJftller,*  r".  (5!s»ffpa)  dag  Itechnungsbuchf  r«/to)i(»- 
rium,  codex  ttccepti  ei  expensi.  Rj.  vidi  tevler.  knjiga 
0  raćunima.  —  Tefter;  kad  ga  ja  otvorim,  a  lo  u 
tfjemu  ptše:  meni  po^ća.  Npr.  1(53.  Kad  livulin  osi- 
roma.ii,  on  premeće  tefteie  (te  |?leda  ko  mu  je  fito 
dužan).  Posl.  122.  U  crn  tefter  koga  zapisati.  (Zabi- 
lježiti ga  kao  rgjava  ćoeka).  338.  I  mi  tefter  udariše 
ovce,  a  silne  au  ovce  u  Turaka:  sedamdeset  i  sedam 
hiljada.  Npj.  4,  40.  I  na  tefter  vojsku  prebrojio,  izi^je 
mu  sto  hiljada  vojske.  4, 219.  Kad  se  Turci  pod  Zvoruik 
alepoSe,  te  ih  pasa  na  tefter  Uieo,  ai*  Turaka  sto  hi- 
ljada dogje.  4,  248.  Drina  voda  ne  traži  teftcra^  ve<^e 
ždere  bez  broja  junake.  4.  25iK  Azbučni  tefter  runkih 
knjiga.  »Straž.  18WJ,  1768  (aibučni  spisak).  Niti  da 
glcdiijii  na  laži  i  na  teftere  od  fdentena  kojima  nema 
kraja.  Tim.  I.  1,  4   (gencalogiae,  Geschleiht^register). 

t6rter«»njc,  ti.  das  Aufsdtreiben  der  Hechnung, 
rationuvt  adnotatio.  Rj.  verb,  ođ  tefteriti.  radnja 
k(^om  tko  Icfteri. 

t&rteriti,  rim,  p.  impf.  buchhaitcnj  rationea  curo. 
Rj.  tapiitivati  u  tefter,  voditi  račune. 

Ifertik/  w.  (u  C.  G.)  vidi  letik.  Rj.  vidi  i  2  lQk  1. 

tenis,*  tefd^a,  m.  die  Unter^udiungskommission, 
daš  Unierguchungs-Kommando  an  Ort  und  Stelle, 
quae8tio  (de  latronibus).  Rj.  komisija  koja  istražuje 
hajduke  (i  uopće  krivce).  —  Turci  izi^ju  na  teftis, 
i.  j.  kakav  veliki  starješina  Turski  izi^e  a  podosta 
momaka  u  narod,  pa  zatvorom,  bojem  i  globama  na- 
goni kmetove  i   rodbinu  bajdućkn  da  se  traže  haj- 


đućki  jataci  i  da  se  hvatiiju  hajduci  .  .  .  Tefiiši  su 
osobito  bivali  poslije  ratova  kad  mnogi  ljudi  od  straha 
Tursko;?a  pobjegnu  u  hajduke.  Rj.  8<X>a.  I  odoše 
H  vojskom  po  tcftisH.  Np).  4,  143.  Serdari  i  teftiši 
zagju  po  selima  jedan  za  drugim,  i  stanu  istraživali 
i  kupili  od  ljudi  oružje  i  lepe  haljine.  MiloS  57. 

teftiSenJe,  n.  das  tcfti^-haltent  qufi€stio.  Rj.  verb. 
od  tefti«iti,  koje  vidi, 

teftiSIfi,  tfeffiftim,  V.  impf.  teftis  haltenf  qu(testio- 
ncm  habco.  Rj.  izlaziti  na  ieftiš  te  istraiivtiti. 

tOjBT,  w.  (loc.  t^'gu).  ^  1)  der  Zug,  tractus:  Pri- 
makli  ti  konji  na  putu,  a  volovi  kad  bili  na  tegu 
(kad  ac  napija);  konji  jednaki  (ili  nejednaki)  na  tegu. 
Rj.  kad  tegle  (vuku)  konji  ili  volovi.  —  2)  (u  Hrv.) 
das  Gewicfit,  poiulus:  deset  vagana  teškoga  tega; 
kruh  lakoga  tega  (t.  j.  ovas,  sitna  proba,  i  t.  d.).  Rj. 


—  3)  (u  Hrv.)  die  Saat,  senientis,  cf.  uaiev,  ljetina: 
■   *    ■  Rj.  —  i*j  (u  c.  a      ■" 

vjesmo  {cf.  tfežina).  Ej 


kakvi  su   tezi   u  vas.   Rj.  —  rfj  (u  C.  Q.)  vidi  po- 


(fejtleeT,  će,  adj.  u.  p.  vo,  Zug-Ochs,  veetarius.  Rj. 
koji  pripada  tegljenju.  —  particip,  sad.  vr.  postao 
adj.  isp.  Osn.  2l)4. 

t&rllca.  f.  (u  Slav.)  vidi  n^tegft.  Rj.  ono  čim  ne 
iz  bureta  vadi  piće.  vidi  i  nittSg  1,  natega<''ji,  hajduk 
3.  —  sa  postanje  isp.  tegliti  1.  ea  nust.  isp.  izjelica. 
On.  334. 

tegliti,  teglim,  t'.  impf.  Rj.  v.  pf,  slos.  iz-tegliti, 
po-,  pro-.  —  /,  1)  vidi  vući.  Rj.  —  Oranje  je  ftetanje: 
sij,  vij,  pa  u  koA;  ali  je  mučno  čuvalduse  t-egliti. 
(Kazao  Ciganin  seljaVn).  Posl.  241.  Kad  u  gori  ui^li 
u  Turke,  svaki  tegle  po  trideset  strijela,  mloge  Turke 
oborili  bili.  Kpj.  3,  341.  Pa  je  (mevojku)  te(jU  na 
konja  UJM  se.  HNpj.  1,  91.  Tegli  kuli  Bartur»5-8er- 
dara  .  .  .  Kad  se  aga  kuli  prikučio.  4,  114  (ncprelazno: 
kao  vući  s€,  ići.  isp.  niše  primjer  iz  Pom.  123).  Ako 
budeš  mudar,  sebi  ćei  biti  mudar;  ako  li  bnde^  pod- 
smjevaČ,  sam  čes  tegliti.  Prič.  9,  12.  Ja  sve  tealim  na 
Tjukovo.  Pom.  123  [isp.  poviše  primjer  iz  HNpi.  4, 
114).  sa  se,  pass.:  Ploča  čurčijskar  na  kojoj  se  Kose 
tegle.  Rj.  50ob.  —  2)  loiegcn,  valeo:  Hvaki^nosi  jednu 
kupu  viua,  svaka  tegli  po  dvanaest  oka.  t^to  je  puce 
poa  grlom  bijelim,  ono  tegli  šest  litara  sluta.  Na 
puftci  je  trideset  karika,  svaka  tegli  po  tri  litre  zlata. 
Rj.  vidi  težili  2,  micati  2,  vagati  2.  —  3)  (u  Risnu) 
tvdgen,  pendo,  cf.  mjeriti  2,  n.  p.  tegli  mi  to.  Rj.  vidi 
I  vagati  1.  —  /i.  sa  se,  reciproč.  Rj.  vidi  vuči  ae. 
—  Tegli  se  kvakCf  kad  dvojica  zakvače  sredtije  prate 
od  ruke,  pa  se  vuku  koji  čo  biti  jači.  Rj.  2ti7b.  Tegliti 
se  kiipka  (h  kim  —  t.  j.  čerati  se).  Posl.  313. 

t&glji^nje,  n.  das  Ziehefi,  Strecken,  irucius.  RJ. 
verb.  od  tegliti  i  tegliti  se.  koje  vidi. 

1.  t&Kliuti.  iegnem,  v.  pf.  (u  Jhibr.  dijalektu),  znači 
sto  i  taknuti  2  (od  čega  tegnuti  postalo  naopakim  ir- 
qovorom?j,  taknuti,  (larnuti,  dirnuti,  ključiti.  akc.  od 
Budmana,  .\Rj.  II.  7(l7b.  —  Ne  tegni  fratru  u  vijenac. 
DPosl.  75.  Ne  ttgni  kako  u  ženicu  od  oka.  75.  Tegao 
bi  da  je  jo^  tuj  zmija.  12i>.  Tko  u  pak'o  tegne,  opakli 
se.  134. 

Z.  -tćgnuti,  -teguem,  ovako  prost  plagol  ne  mdazi 
se,  nego  samo  kao  slošcn:  do-t^gnuti  (du-tegne),  iz-, 
na-,  o-,  \yo-  (i  po-t^Či),  pre-,  pri-,  pro-,  raz-,  s-,  u-, 
uz-,  za-,  popri-,  pou-,  zauz-.  v.  impf.  sloz.  iz-t^uti, 
na-,  o-,  po-,  prc-,  pri-,  pro-,  raz-,  a-,  u-,  uz-,  za-, 
zauz-. 

legAba,  <e|:6tA«  f.  die  Schtccre,  scltv:ere  Arbeitt 
i^daa  res.  Rj.  tešku  stvar;  osobina  onoga  sto  je  teško, 
vidi  i  teža,  težina.  —  a)  U  brdima  ima  dosta  ruda 
svakojakih  .  .  .  njihovo  je  kopanje  i  topljenje  na  oso- 
bitu tegobu  narodu.  Danica  2.  28.  Pored  sviju  tegoba 
i  smetnji,  koje  svaki  pinatelj  iatorije  Živih  ljudi  mora 
imati,  ja  opet . .  .  AliloS  IX.  Onda  mi  so  radost  okrene 
na  novu  tegobu  i  muku.  Npj.*  4,  XIV.  S  tijem  tego- 
bama ou  se  borio  za  cijelo  vrijeme  svojega  vladanja. 
Sovj.  12.   Za  što  si  me  metnuo  sebi  na  biljegu,  te 

86 


I 


tegoban 


562 


tele 


sebi  HU  tegobu?  Jov  7,  20,  —  b)  Zemlja  jiored 
»▼e  Bvoje  velii'-ine  i  tegote  opet  ne  bez  prcsUinka  okre^f. 
Priprava  93.  Nemoj  da  idemo  Hvi,  da  ti  ne  budemo 
na  iegota.  Sam.  II.  ili, '■2b.  riječi  s  tukitn  nastaccimn 
kod  gnusoba,  ćistota. 

tft^i^obun,  loj^obua,  adj-  —  Težački  je  posao  i  kriili 
tegoban,  J,  Bo^danović.  vidi  težak  1,  tegotan  3. 

t&i;;u(uD.  ti^golDii,  adj.  —  1)  vidi  težak  2,  trudan 
2.  vidi  i  Hudružnn,  i  ondje  st/n.  Bresy,  zdjctan,  zbabim, 
tegotarii  težak,  priHoban,  Uuhla.  DiiiiitMć,  AKj.  ()22n. 
{u  Sarajevu).  Dr.  nj.Žurmin.  —  !č)  (jravis,  pojirfero^M'«. 
8tulli.  riđi  težak  1.  n.  p.  tegotno  breme.  T7t)otan, 
tna,  zuaci  Sto  i  iegohun.  J.  BoKdanovi(;. 

t^linrfl.  /'.  vidi  teliarit-a.  —  Božid  bikove,  uskrs 
tchare  mijc«i.  DPoal.  9.  tlhara,  neki  kola^  uskršnji, 
u  8tuli<5a.  XVIU. 

tUinricat  /*.  (u  Dubr.)  kolac  s  bijelijem  jajetom  u 
srijedi  za  uakr«  kao  luk  za  božić,  eine  Art  Oster- 
kuchefij  cpirae  genus.  Rj.  vidi  tehara,  od  čega  će  te- 
harica  hiti  dem. 

tehnika,  /.  die  Technik^  ■r«yvty.T|:  Kako  pripovedaćka 
tditiika  nije  moje  blago,  bojao  aam  86  da  se  ne  o^^rej^im 
o  formu.  /im.  v. 

iej«  tSja,  m.  vidi  fuj;  Thee,  thea  cAi«c»wm.  —  7>J 
JOB  nmte  namo  u  Hini  i  Japanu ;  a  može  biti  dii  će 
se  i  cijele  ^ume  u  Kvropi  od  ovoga  teja  zelenjeti. 
Priprava  26. 

I^k,  Uj.  vidi  teke  1,  tefcer.  —  1)  kanm,  t^xdw»: 
tek  Re  »unce  rodilo.  Kj.  riđi  iatora  %  nelom,  toprv. 
—  »lakom,  Had  tek.  Uj.  Si.'tb.  Ali  tek  Hto  izigje  pred 
dvor,  u  jedan  mah  doleti  i/  neba  zmaj.  Npr.  7.  I^rcte 
^oekn,  koji  tek  Uto  vigje  jaja,  pritrOa  k  njcuui.  UH 
7eh  potone  jeflti,  al  eto  ti  jednopa  |>etla.  VM.  Tek  de- 
vojka  zaviri  u  glavu,  »tane  pljuvali.  1413.  Od  kud 
njemu  bimbuiiji,  kad  je  on  tek  samo  buljubaAal  Da- 
nica 1,  76.  Ovako  poderan  i  odrpan  ne  idem  ja  tek 
od  danas  ili  od  juće.  2,  128.  Ovaj  poMjednji  razdijeli 
se  —  i  to  tek  u  poznija  vremena  —  opet  na  dva. 
Rad  1,  l(t8.  —  2)  tek  da  vidim,  »mr  um  eu  sehen^ 
solum.  Rj.  vidi  istom  1,  samo.  —  Naumi  da  sam  sebe 
ubije  .  .  .  popne  se  na  jedan  veliki  stanac  kamen,  i 
tek  da  se  baci  niza  nj,  zuc^uje  Jedan  glas  gje  mu  go- 
vori: »Ne,  ne,  čovjeć«!  Npr.  220.  Lijepo  zvJždiS,  f«^- 
da  ho4^e  ovce  za  tobom.  (Kad  ko  ljude  ua  Mo  nago- 
vara, a  oni  ne  <^'e  da  ga  posluAajn].  Posl.  H\ii.  Tek 
Ho  mu  koža  kosti  drži  {Kad  je  ko  malo  živ).  3in. 
No  i  nad  .  .  .  samo  ^u  Mogod  o  tom  da  Vam  naznačim, 
teft  da  Vam  hp  odužim.  Pi«.  3. 

Iftkar,  cf.  islckar.  Rj.  vidi  i  potckar,  nanovo.  — 
Znamenje  koje  u  taknuti:  teknuU:  tek,  tSJt^dr.  Ko- 
rijeni b3. 

t*ko,  —  1)  samo,  istom,  cf.  tek  (I  i  2).  Rj.  —  a)  Ali 
teke  se  obrnu,  okameni  se  i  on  blizu  brata.  Npr.  231. 
Kad  je  treći  danak  dolazio,  tćke  bje^e  prevrnulo  podne, 
pa  lijepo  vojsku  razregjiva.  Npj.  5,  24(>.  —  bj  8to  daS, 
teke  da  mogu  kupiti  za  sebe  i  za  svoiu  ćeljad  kruha. 
Npr.  108.  Oli  tanko,  al'  debelo,  teke  da  je  na  vreteno. 
Posl.  238.  Nije  teke  tebe  provirio,  no  je  mnoge  Srbe 
izbavio.  Npj.  5,  471.  —  2)  dodaju  Hercegovci  i  Ar- 
nauti  kad  govore,  u.  p.  tcrA«  Božja  vjera:  7'£A:f  nemoj 
da  zadeneć  kavgu.  Teke  mi  ie  gjogat  ncpotkovat.  Uj. 

tekftlUa,  f.:  Tekla  voda  Ukelija.  Pijo  li  se  tekc- 
lija.  Rj. 

t^ker,  vidi  tek:  Pa  jo5  boja  teker  lametuusmo.  Rj. 
vidi  i  teke.  teke-r.  m/i.  r. 

t^kno,*  t^kneta,  n.  vidi  korito.  Tckneta  grade  FCara- 
vlajiki  Cigani,  pa  ih  varošani  u  niih  kupuju  (n.  p.  za 
pranje  košulja,  m)je.^enje  hljeba  i  t.  d.),  a  prosta  ko- 
rita (n.  p.  za  pojenje  stoke^  za  luženje  kofiulja  po 
selima  i  t.  d.)  grade  seljaci  svaki  sebi.  Rj. 

t^knati,  teknS,  r.  pf.  sa  iinpf,  inp,  ticati.  —  I)  ein~ 
fallcn,  venit  (redit)  in  mcniepi:  tekuu  me  um  (und 
dtis  ndntliche  komiseh)  teknu  me  za  vrat.  Uj.  tekuu 
me  za  vrat>   kase  se  iaie  radi,   va^ja  da  minleći  pri 


tom  na  značenje  pod  2.  —  2)  (u  Dubr.  i  taknuti, 
tit^knem)  vidi  taknuti,  darnuti,  prihvatiti,  ha'iihren, 
tango:  mukar  ^ta  da  ostavit,  ne  će  teknuti.  Rj.  vidi 
i  1  tSgnuti,  dirnuti,  kljućiti. 

tekom,  instrum.  od  riječi  koju  nije  u  običaju  tek 
(tijek?):  »Sveti  Petar  u  raj  pogje,  za  njim  majku  tekom 
teče.  Npj.  I,  133.  isp.  cikom  pocikivati.  —  kako  je 
pjeitma,  ie  koje  je  primjer  uzet,  spjevana  po  istočnom 
govoru,  može  biil  da  je  tek  po  istočnom  govoru,  a  po 
južnom  tijek,  koje  vidi. 

tekovina,  f.  riđi  tečevina.  Rj.  i  syn.  ondje,  oitn. 
koja  je  n  te^i  2. 

tdkueT.  adj.  upravo  patiic.  praes.  od  te^i  1.  — 
U  Maćvi  nenui  tckučijeh  voda.  Rj.  349a.  l%kil(u%  rada, 
1".  flieascudea  VV'asser,  aqua  viva.  Rj.  735b.  m/i.  te- 
kut^ica. 

tikitćioaf  f.  rijeka  teku(!ica  Hi  teku6i.  Stutli.  — 
Voda  tekučica  zdravija  je  od  leže<^e.  DPosl.  IM). 

t^kuii,  teki^na,  m.  (u  G.  G.  i  u  Zeti)  das  Rad, 
rota.  cf.  kolo,  točak.  Uj.  —  osn.  sadaš.  rretn.  glagola 
teku  (teci).  !>p.  Osn.  173.  riječi  s  takim  ita.it.  kfnl 
bogatun. 

(okftnlca,  f.  das  Erdzeisdein,  mus  norit^M  citelluit 
Linn.  Rj.  nekaki  mi,^.  —  osn.  u  tekun,  kome  je  steg- 
nuto značenje  na  kolo.  Osn,  335. 

Ićlnc.  t^lui,  VI.  reče  se  u  HhUzak')ga:  tehic  Božji 
(lud  kao  vo.  Posl.  313).  Kj.  telac:  ntmkn  tele.  inp, 
leoci.  i^p.  i  juTiac.  d^m.  tclčii'. 

t^lad,  f.  (coll.l  Kdlber,  vituli.  Rj.  jedno  od  teladi 
tele.  vidi  teoi'i.  inp.  junad.  —  8loji  rika  krava  sa 
teladmu,  a  teladi  meka  za  kravama.  Npj.  4.  187. 

talili, *  tchila,  m.  der  Iferold,  Au.Hrafer,  praeco  ; 
telali  po  Biogradu  i  sad  noHC  različue  haljine  i  druge 
stvari  te  prodaju,  cf.  zdur,  telar:  Te  on  inif'i^  lakoga 
telaia.  Tclul  vika  grada  Vučitrua.  Uj.  vidi  Lelar.  — 
Ličiti,  2)  vikati  kao  telul,  n.  p.  kad  ko  ^to  izgubi  ili 
nagje.  Uj.  33la.  Štono  dolje  u  čar^iju  telal  telali? 
Herc.  24*1.  MiloA  pusti  po  vojsci  telaia:  »Kogod  iuui 
Turskoga  roba,  da  ga  dovode  pred  gospodarski  ćador«. 
Miloš  ii)2. 

t^LiMinu,  f.  die  Aujtrufs-GehtVir,  praeconis  merce«, 
Uj.  plutrt  telulu.  —  take  riječi  što  znače  platn  kod 
herbcrina 

tolAlUi,  tMalim,  v.  impf.  anu-rufen,  pronnndo.  Rj. 
cikuti  kao  telal.  vidi  telariti.  i.tp.  ličiti  2.  —  HtODo 
dolje  u  čar^iju  teini  felulil  Herc,  24G. 

tol&lov,  adj.  dcs  telal,  praeconis,  Kj,  kto  pripada 
ielalu^ 

tMiilskT,  adj.  Auffn*ftr-,  pi'aeconnm.  Rj.  što  pri- 
poila  teliilima  ili  telalu  kojemu  god, 

lolAljetnje,  n.  </at  Amnufen,  pronunciatio,  Rj. 
verb.  od  teUlili.  radnja  kojom  tko  telnli. 

I6lur.'  telAra,  hi.  (u  C.  G.)  vidi  telal:  Tri  telara 
mlada  postavio,  telar  viče  od  jutra  do  mraka.  On  u 
vojsku  izb.aci  telara.  Rj.  —  Pa  u  vojsku  pustio  te- 
tare.  Npj.  4,  440.  J^ve  tri  paSe  telar  ueinise,  i  svoj 
vojsci  zapovijed  daše:  >Kada  mrkne  i  poćine  sunce, 
taner  i'emo  s  vojekora  udariti.«  5,  117. 

tclArci^iN  H.  vidi  telaljenje.  Rj. 

teliirili,  tf^liirim,  v,  impf.  vidi  telaliti.  Rj. 

iMbiz,*  telbiiui,  w.  vidi  kalpo/an.  Uj.  kalp  čovjek^ 
iazan,  prijevaran  čovjek. 

t6le,  tftieta,  n.   <latt  Kidb,   vitulus.  Rj    vtmko   ili 

žensko  tele.  coll.  telad,  dem.  teleuce,  teleftce.  m/>.  jun«. 

—  Doogoče,  n.  p.  Ždrijebe  ili  tele.  Rj.  112b  (od  dvije 

ijodinej.   Jalovica,   3)   malo   tele  koje  jo&   santo  sisa. 

Kj.    34f>a.   Morsko    tele,   vidi    morski    vo.    Rj.    368b. 

(morska  riba).    T^okl    Rj.   338a   (uzcik  k<ijim  ee  tele 

odffoni  od  krave).   Ljokač,    1)  drvo  Ato  se  tele   ^joka, 

kad  80  krava  muze.  Rj.  338a.  Oeimče,  Rj.  451a  (UU 

koje  krava  oteli  zimi).  Pos,  posl  .  ,  ,  po«  voko,  po«! 

j  Rj.  546a  (uzcik  kojim  .te  tele  vabi),  isp.  poakati.  JW« 

I  vele,  koka   malo.  jagnje   Žao,   te  zetu  jaje    na  tavu. 

'  Posl.  313.  Tele  3a  tele^  ako  i  nije  &areno.  (.Sto  si  ti 


teleeak 


663  — 


ti^niplo 


meni  —  zlo  —  učinio,  vralidu  ti,  aVo  baS  onako  i 
ne  »izmo^u).  313.  UzevM  tri  teletu  i  mijeh  vina. 
8um.  I.l,  24. 

(ftl^/'Hk.  telećdka,  m.  d/tr  Htimen,  sarcina.  Rj. 
torlmk  vojnički  (od  tele<':e  je  kose  bio  nekad)*  ea  ob- 
ličje iap.  jare<?ak.  —  Na  kapiju  ishode  Holdati  pod 
ftkrliaci  i  pod  telećaci.  HNpj.  3,  507. 

til<H'T,  l'8,  adj.  Kalhs-j  knlherrt^  vHulinits.  Rj.  Ho 
pripada  teletu.  —  takva  adj.  kod  jagnjetfi. 

tHrffrAH.snnJe,  n.  rerb.  od  tele^rafiRaii.  radnja 
kojotu  tko  telegrafije;  dan  'J'eleffraphiren. 

teli*gr^nsnfi.  t«Ie^r&lirtSm,  r.  impf.  i  pf.  tele- 
(frapkiren:  Knez  Miloš  odmah  ielearafiše  u  Beć. 
m.  177^ 

tcldisunje,  n,  perh.  od  teleiaati.  radnja  kojom  tko 
teleiie  n.  p.  cvijeće. 

tH^isnti,  tel^iSem,  v,  pf.  i  impf.  tdej  n«  »to  uda- 
riti ili  udarali,  vidi  Aikli«ati,  ftikesati,  likovati,  vara- 
Vlcisali ;  za  t\  pf.  požifcati.  —  U  veće  nkupc  se  dje- 
vojke pa  teleifiu  cvijeće  Sto  će  ajutra  svatovima  dati. 
Ziv.  305.   Kazdaiu  svatovima  teleisano  a^ijetie.  309. 

tMoJt*  m.  (u  Brijemo)  vidi  varak.  Kj.  vidi  i  Mk  1, 
i  »yn.  OH^e, 

td^iieo,  tel^nceta,  m.  dern.  od  lele.  Rj,  vidi  teleSoe. 

—  taka  dem.  kod  parfeace. 

tMesi'o,  tMe^oeta,  n.  tidi  telence.  Rj.  dem.  od  tele. 

—  takva  dem.  kod  djeteSce. 

tdletlRR,  f.  —  1)  KaUtfteiKcJt,  cara  ritultnn.  Rj. 
tel»če  meso.  —  2)  Kalhfell,  pelUs  vituUna.  Rj.  te- 
leća kota.  riječi  take  wp.  kud  divljetina. 

t&lftt,'  f.  (u  vojv.l  der  Jiuffeesatz^  sediinentum  cof- 
feae.  Rj.  talog  od  kate. 

tMk*a»  /'.  žensko  irit^  govori  se  u  Hrvatskoj  kao  i 
tclait.  Mp.  jnnii;a.  dem.  telii^ira. 

t^HMni.  f.  dem.  od  telioii.  ixp.  junirica. 

taliri,  l'tVRt^U  »I.  ph  ndi  leoci,  u  Hrr. 

li^lUi.  tT^lT,  v.  impf.  Rj.  v.  pf.  sloz.  iz-teliti  [i  se), 
o-teliti  yi  8P).  —  1)  wcrfen  (von  der  Kuh)^  pario: 
ova  krava  teli  sve  voOiifo.  Rj.  —  2)  sa  »e  refleks. 
tfeliti  ae,  t^fi  se,  v,  r.  impf.  kalhen,  pario.  Rj.  zwi- 
cenje  kao  pod  1)^  samo  se  ovdje  ne  kttie  ol/jekut.  — 
fljo^ogi  HC  krava  vodi,  doma  se  teli.  Fosl.  73. 

tMri?6,  ».  der  JiUcken  des  Menaers^  dorsum  cnltri. 
c.f.  tihil.  Rj.  H  noža  kao  hrbat,  suprotno  o«lrioe,  oji- 
trlce.  —  tMariti  koga  noiem  li<Mmice,  t.  i.  ni  ofi- 
trijera  ni  t<-lu'^em^  nego  pljoSUmice.  Kj.  33la.  teluće 
(korijen  je  isti  koga  je  tilut).  0?».  238.  tilui  (oan.  u 
flt.<irom  T*U.\%,  o<l  koje  je  zatilak).  Oan.  ^ž'Ž. 

tfljei^O,  n.  dait  Kalbenj  partns  vaccae.  Rj.  verh. 
od  It  teliti,  2)  teliti  hc.  —  J)  radnja  kojom  krava 
teli  n.  p.  voči^e.  —  2)  radnja  kojom   se  JfcniP«    teli. 

tMji^.  m.  —  J)  (u  Srhiji)  oko  dva  dobra  prsta 
poSiroko  drvo  koje  ae  savije  kozi  ili  ovoi  oko  vrata 
te  o  njemu  dalje  visi  zvono.  Kj.  —  2)  (u  Hrv.*  sa- 
vijen prut,  kojega  tte  krajevi  dolje  /.abodu  u  jaram 
volu  oko  vrata,  cf.  teljiga.  Rj.  odaile  ne  u  gdjekojim 
krajevima  Hrvatske  i  sav  jaram  zove  teljige,  f.  pl. 
isp.  teljiga. 

t*li»irn,  A  (u  Ormo.)  vidi  teljig  2. 

TMjign,  /*.   nekaka  planina:  Gaze  Tnrci   Te^igu 

pLiuinu.  iy. 

tMjIžnJak,  m.  svrdao  kojim  se  vrte  ftkulje  na  te~ 
Ijusima.  J.  Bogdanovid.  rid%  jarmeniak,  palifujak. 

tdneU,  m.  tiVe;i£Xiov)  der  Grunđ,  fundamerUum.  Rj. 
vidi  podunienta,  iM>damijt)uta).  —  Kola^,  6)  u  bunaru, 
1.  p".  drven  temelj  na  kome  »e  zid  počinje.  Rj.  284b 
{vidi  krug  2).   Ondje  se   io&  poznnie  temelj  od  kule.  , 
Rj.  422a.  Omegjina,  temelj  oa  meme  (sida).  Rj.  458a.  I 
<idje  će  Arilju  postaviti  temelj.    Rj.  f>l6b.  Kopajući  ' 
crkvi  temelj   na)gu    majstori  jednu   ploi^u.   Rj.   5fi8a.  ! 
<_>pel  se  zatrese  Jt^  temelja  dvor  od  velike  sile  i  tut- 
njave. Npr.  186.  C'ijn  sestra  na  Bojanu  dogje,  da/  « 
temelj  kuli  uzidamo*  tako  će  se  temelj  obdriati,  tako 
ćemo  sagraditi  grada.  Npj.  %  liti.  Kmko  Turci  naglo  I 


udaraju  .  .  .  Loznica  se  iz  temelja  kreće.  4,  243.  Svu 
mu  kalu  iz  temelja  krenu,  po  duvara  voda  odnijela 
4,  448.  B'jele  dvore  gradi:  tenielj  meće  od  druijoga 
kamenja.  Her(^.  12tJ.  Udrila  je  (robinju)  nal^om  i  pa- 
pučom, dva  joj  zdrava  salomila  zuba,  a  ćetiri  is  te- 
melja krenu.  181.  Može  biti  da  bi  najbolje  i  naj- 
prili(^nije  bilo.  da  -te  one  (narodne  pjesme)  pofttaoe 
ea  temelj  i  za  ugled  učene  nose  poezije.  Opit 
XXIir.  Ako  i  nijeeu  u  ovoj  knjizi  skupljene  sve 
Srpske  rijeci,  ali  je  postavljen  temelj  da  se  skupe. 
Rj.'  VIII.  Ako  daft  ovaj  narod  meni  u  rnke,  do  te- 
melja ću  raskopati  gradove  njihove.   Moj«.   IV.   21, 

2.  Jer  Bu  Gospodnji  temelji  zcmaljftki.  i  na  njima  je 
osnovao  vasiljenu.  Wam.  J.  2,  8.  Zatrese  se  i  poko- 
leba se  zemlja,  temelji  n^esima  sadrmaše  se  i  pomje- 
riie  se.  II.  1.  8.  Zidari  polagahu  temelj  crkvi  Go- 
spodnjoj. Jezdr.  3,  10.  Zidove  opravljaju  i  iz  temelja 
podižu,  4,  11.  Kad  je  postavljao  temelje  zetnlji.  Prič. 
8,  20.  Niti  ću  dokazivati  da  ona  (bukvica  novoga 
bukvara)  nema  ni  najmanje  rastimnoga  trmelj<i. 
Bukv.  5.  Položi  temelj  samodritavnoj  rlasti  n  »Srbiji. 
DM.  8.  Zakon  i  vla^t  —  to  je  temelj  svakome  ilr- 
^.avnom  početku.  H.  I^ažue  nauke  .  .  .  jer  se  valjalo 
bojati  da  ne  pomjeste  temelj  vjeri.  DP.  106. 

tem^ljak,  temeljfika,  ni.  temeljan  ćovjek,  ein  kem- 
festcr  Mensch,  rohustus^  cf.  temelinjak.  Rj.  vidi  i  te- 
mcljnik.  vrlo  krepak,  jakostan,  zdrav  sdravcit  čovjek, 
isp.  temeljan  2,  po  čem  moie  tko  temdjak  biti  i  u 
umnom  muislu,  zimnom  poslu. 

temeljan,  ir'meljna,  adj.  Rj.  vidi  temeljit  —  J)  n. 
p.  rovjok,  kerngesund  sfark,  valens.  Rj.  vrlo  krepak, 
tvrd,  jukostan^  n.  p.  ćovjek.  —  2)  koji  stvari  ide 
do  temelja;  sto  tiimi  razuman  ienv^,  osniva  se  na 
valjan  u  temelju ;  grU  ndlich :  Od  kojega  (mladoga 
piscu)  kad  su  mu  prvine  već  ovako  temeljne,  h  pu- 
nijem  pravom  valja  se  nadati  velikomu  dobru.  Kuji*. 

3,  586.  Ne  znaš  »^emu  više  da  se  (?ud)S:  ili  temeljnom 
znanju  predmeta,  ili  neobi<5noj  veAtini  Zloa.  160.  su- 
protno bestemeljftn. 

tpm^lJAnJe,  n.  rerb.  od  temeljiti,  radnja  kojom 
tko  temelji  s(o. 

lomt^lJUi  adj.  vidi  temeljan.  Rj.  —  1)  Da  mu  je 
(domaćinu)  sljeme  tvrdo  .  .  .  bilo  mu  tefneljiio  prije 
zcmana  uepromjenito.  Kov.  12<).  —  2)  Da  bi  ouo 
(poregjenje)  i  pravije  i  tetneljitije  bilo.  Rad    16,  197. 

temeljiti,  Ijtm,  V.  impf.  Ojorgji:  on  svijet  temelji; 
fundare,  Stulti.  temeljiti  sto^  temelj  tnu  postavljati; 
grUnden.  isp.  osnivati,  v.  pf.  slos.  o-temeljiti  ^se), 
u-  {i  ae). 

tem^lJUdst-,  temeljitosti,  f.  osobina  onoga  što  je 
temeljito:  die  Griindlichkeit.  Njegovi  (Svetlćevi)  isto- 
niski  poslovi  u  temeljitosti  svojoj  nijcsu  niti  mogu 
biti  drukčiji  od  ostalijeh  poslova  njegovijeh.  O  Sv.  O.  6. 

lemMjnTk.  temeljnika,  tem^U^jak,  temeljnjilka, 
m.  vidi  temeljak.  Rj.  za  nast.  isp.  anatcmnik,  ana- 
temnjak. 

temdriitiu,  m.  (u  Srijemul  zlopamtilo,  tem^riitka, 
f,  (u  Srijemu)  žensko  takovo.  Rj.'  XXXVnb. 

(eininiti,*  l^mlnuu,  r.  impf  (u  Rianu)  vidi  misliti. 
cf  tumin.  Rj. 

tonifnjenje,  n.  vidi  miSIjeuje.  Rj. 

Trmi^vur*  TemiŠvdru.  jn.  Temesvoarf  Temesvarinum. 
Rj.  grad  u  tjgarskoj.  Madz.  Temeavfir. 

TemiŠTArii«.  TemiŠv4rea,  m.  Rj.  čovjek  is  Tetni- 
ivara. 

TemUviirka.  f.  Rj.  ie^iska  iz  7emi^ara. 

Ti^Bil.^varsIcT,  adj.  Ri.  Ho  pripada  Temišvaru. 

Tftmnle,  m.  ein  Theit  der  Jaoodittcr  nahi}&,  nomen 
regionis.  Rj.  krtij  naJiije  Jagoainake. 

t^mpnl  (t^mpao).  t«mpla,  m.  Stulli.  vidi  templo  2. 

t^mplo,  «.  (u  vojv.)  —  1)  der  Ikonostas  in  der 
Kirche^  iconostasis  templi  graeci.  Ri.  ikonostas  u 
crkvi.  —  2)  templum:  opet   na   um  do{ge  objema  u 


dl 


tcnac 


—  5G4  — 


ter 


veliko  templo  poi'i.  Pahnotid.  Stulli.  vidi  tempol,  hram 
1.  sveto  n}jesto,  hogoniolju^  crkva. 

t^nac,  itucH,  m.  (u  Boci)  vidi  jwlogonja:  Debeo 
kao  tcnac  (,ReČe  »e  debelu  foeku.  Vo^].  Th).  Kj.  riđi 
i  tenjac,  vjedogonja,  ćovjek  is  kojega  u  nntt  iiifjje 
duh  (od  prilike  kao  iz  rješticr).  atigm.  teuČina. 

I^niin/  m.  i  f.  u  rijci>tinn:  na  tendnii  (na  tenllni'), 
hei  MuHh'f,  hrijocm^  eommode,  pcr  otiam.  Uj.  vidi 
iiatenAni.  fV/?.  dokolun,  dokoHcn,  dokon,  kolje.  — 
Hajde  Had  tia  tenanu  da  vnm  pišem  Ato  go;£J.  Sirtdf., 
188*1,  IKM. 

t6nt*inA,  m.  augm.  od  tenac.  Kj. 

t^ndžora/  f.  eiftt  Art  tiefer  knpferner  Pfanne, 
uciidiae  genit-t:  Ruj;ao  se  lonac  Undieri  [^Xo  je  crna. 
Posl.  272i.  Rj.  iiekuhi  duboka  mjedena  tara,  deiri. 
tendžericfl.  —  Kapak,  1)  a.  p.  od  ka/.anA,  od  tcndrere, 
€'f.  zftklopac.  Rj.  i!ti3ft.  Sto  i5c  mene  kula  na  pendžere, 
kad  jn  nemuni  nifttn  r*  iendhrc?  Poal.  301. 

t^ndžorica  ilendžtrieui,  /'.   dcm.   od    tendžera.  Rj. 

ti^nef.*  IH.  tidi  u;dca,  vrvca.  Kj.  —  Kadlvoja  vodi 
savezana  ...  pa  dopade  deli  Radivoju,  presiječe  iint 
tenef  tui  rukama.  Npj,  3,  13.  1  ja  {'u  pleftti  tenefe^  \ 
ja  ću  vc^at^  fyevere.  Herc  279. 

tenn,  le-no,  sares  te  i  no  4.  rijft'ra  koja  ae  doditje 
gdjekojim  rijetifna  na  kraju  hes  i  kakroga  rnai'enja^ 
n.  p.  gdjeno,  kadno.  kojino,  kaonu  i  t.  d.  —  Tamo 
im  je  Bibić  na  palan/.i,  teno  klance  ćuva  od  hajduka. 
Npj.  4,  389.  Zmija  puva,  trno  gatnjik  iHuiva.  Herc. 
78.  Po  njem  Seta  Sehova  kaduna,  u  rnci  joj  od  zlata 
^ibika.  teno  Aiba  tridest  dmiraricn.  189. 

t^ndlnje,  n.  Rj.  icrh.  od  tentati.  —  I)  radnja 
kojom  tko  tcnia,  ide  ne  enajući  ni  ^am  kttda  (dn.<* 
Schlendern  ohne  zn  wis.fcn  wohin,  dcanibnlatio.  Uj  ). 

—  A?j  radnja  kojom  tko  teftta  koga  {vidi  navra- 
ćanje.  Rj.). 

tenlati,  tfentfun,  v.  impf,  —  1)  schlendern  ohne 
recht  zu  tcisffen  uoAiH.  deamttnlo  otiosus,  Rj.  ići  otuiko 
bez  posla  i  ne  snujući  ni  sain  kuda.  vidi  basuti,  ba- 
vrijali,  bazali,  bazdrkati,  bluditi,  glavnjati,  laudati, 
lutati,  tialaba/ati,  §mitati,  trapati,  trljali,  tumarati, 
vrljali  1.  —  2)  koga,  riđi  navraćati,  nj.  vidi  i  t4in- 
ćiti,  navoiiiti  2.  t.  pf.  hIoš.  natentati.  od  Lat.  tenuire. 

—  Tebe  gjftvo  na  avažto  Unta.  Tenta  ga  njegova 
uesreča,  pa  će  i  kazuje  zlo  proći.  Nemoj  ga  ua  rgjav 
posao  tentati.  J.  Bogdauović. 

tdiiliti,  tenem,  ipo  i8toc\  kraj.  Srbije)  vidi  htjeU: 
Bad  ako  fto,  kurvo,  tenes  vezati.  Rj.  htjenuti.  gdje  at 
h  ne  čuje  u  govoru,  i  n\,jesto  je,  ije,  govori  se  e.  po 
moj  prilici  je  inf.  tenuti  [mjesto  teti,  htjeti)  nućinjeti 
prema  .*tada^.  vr.  tenem  (htjenem)  a  da  se  «  narodu 
I  ne  govori,  isp.  dorenuti,  izrenuti  itd.  —  u  lavićaju 
mcjem  kasu  n.  p.  djecu  kad  sto  rade,  la  koje  nijesu 
rada  da  ih  tko  vidi:  hteoe  mati  dojti«  a  &ta  onda? 
kao:  može  da  dogje,  ako  dogjc.  takvo  značenje  ima 
V,  impf.  tevati.  Iveković. 

t6njn€,  tćnjca,  ni.  vidi  tenac.  Rj. 

t&orl,  ti^liica,  tn.  pl.  (coll.)  Kdlhcr,  rituU.  Ri.  sing. 
telac  (tele,  telicn).  vidi  tellći;  telad.  —  Kan  raftc 
teoce:  poa  voko  post  ma  voko  ma!  Rj.  7la.  Pomoinc 
babi  teoce  vraĆ4i.  PomI.  255.  Car  untMni  dva  tclcta  od 
/.lata .  .  .  prinOHedi  Žrtve  teocima  koje  naćini.  Car. 
1,  12,  32. 

tCovar,  m.  koii  ćuva  teoce.  J.  Bogdanović, 

Tftodor,  m.  'JheodornJt.  Rj.  ime  mttiko.  vidi  Todor. 
hyp.  Teža,  Te^in,  TeSo;  Toiio  [od  Todor). 

Tftodorova  Sbbota,  f.  der  Theodors-Samstag  (der 
erste  in  der  grossen  F<^te,  das  Fent  der  liackerzunft), 
sabhathum  s.  Theodori,  pittlomm  patroni,  cf.  Teodoro- 
vica  2.  Rj.  auhota  sv.  Teodora,  pokrovitelja  pekarskoga, 
prva  n  iaunom  pofttu, 

T^duruvien,  f.  —  J)  Teodorova  žena.  Rj.  takve 
riječi  kod  Gojkovica,  —  2)  vidi  Teodorova  Hubotn.  Rj. 

Tl^odoa^ei  m.  Theodosius,  ime  muško,  hgp.  Te^o, 


Tc^an.  —  Tosjin  (r>sn.  u  Tei^o  od  ^Teodor  i  Teodon^e). 
0«n,  140.  llilaudarur  Teodo^ije.  Živ.  bv.  Sim.  i  S.  X, 

T^piin,  m.  ime  muiko.  Rj. 

tfipailjoi,  n.  diis  Stammcln^  os  blaestim.  Bj.  vtrb. 
od  tepali,  radnja  kojom  tko  iepa. 

tftpMti,  tepam,  v.  impf.  —  1)  stammeln,  bulhutio^ 
hhte^t*  sum.  NVki  koji  tepnJH,  promijene  r  na  r,  n.  p. 
drro  kažu  r/iro,  knit  kitt,  prat  piH,  strina  stinu  (pred 
>  izostave  r)  i  L  d.  A  neki  ga  (r)  promijene  na  I, 
n.  p.  divo,  kht,  plst,  stlina  i  t.  d..  tako  mijenjaju  i 
druga  »lova,  n.  p.  ljetu  kažu  jeio,  cura  tuja^  ia&K 
tasa  ili  ca«a,  žena  sena  i  t.  d.  Rj.  —  ^)  tepaju  djeca, 
kad  Hlann  govoriti  te  govore  riječi  djetinje,  n.  p. 
iMiinbn  (voda),  bumbiii  (piti),  pi^pa  2  (hljeb),  papa 
(otacK  pApati  ijesti),  itd.  i  mnjke  tepaju  djeci  od  mila 
sUt-zeči  fc  djetinjim  riječima,  n.  p.  pajiti  (spavati), 
cukiti,  paciti  (poljubiti).  —  Rak,  tako  žene  tepajući 
7,ovu  Tiube  u  mnle  djece,  kad  im  jKiiMnju  nicati.  Rj. 
12b.  Ve(^  nažoj  literaturi  ima  37  godma,  pa  Jok  u 
kolijevci,  i  tepa  jednako!  FIh.  63.  sa  se,  pasm.:  RijeĆi 
(hvpncoriatica)  s  kojima  se  kome  laska  i  te^m.  [>aai('A 
Ht'jl  fs?  kojima). 

t^utiv,   adj.  stnmmelpd,    blaesus.  Rj.   koji    tepa  1. 

—  Se  moie  »e  hrom  naliodii'  a  tepav  imgovorit'. 
DPosl.  73.  Malo  dijete  megju  tepavcinia  može  oatati 
teparo  do  vijeka.  Pi«.  <i3. 

(SpAvae,  tV'pilvca,  tn.  der  Stammler,  hlaeaus.  Rj. 
tepav  čovjek.  hyp.  tepo.  —  Nit'  se  može  tcpavac 
(tepav)  na^rovoriti  ni  lirom  nahoditi.  i)Po§1.  84.  Malo 
dijete  megju  tepaiKima  može  ofltati  tepavo  do  vijeka. 
Pl8.  «i3. 

t&pnvira«  f.  die  Stammlerin,  hlaesa,  Rj.  Upavn 
ženshi  glava. 

Ifipo/  lopeta,  «.  (u  Srijemu)  kotrlj  Bvrh  tjemena 
u  džoga,  cf.  icpehik  1.  Kj.  vidi  i  tcpelak,  tjemenja^4i  2. 

tftpelak.*  tepcoka,  «i.  (u  Boci)  vidi  tepeluk  1 :  Divno 
ti  ie  Ture  pogodilo  pod  tcpdak  u  čelo  junaf^ko.  Rj. 
tiai  i  tepe,  tjemenjaća  2. 

Top^len,  v\.:  Opremi  je  k  Teptlenu  gradu.  Rj. 

t^poluk,*  m.  Rj.  —  1)  silberne  oder  goldene  ge- 
lilickte  Platte  anf  den  (metst  rotbeti)  Franenmutzen, 
\  ornatuft  liarae  muUcbris^  cf.  tjemenjaca  2.  Rj.  srebrom 
ili  zlatom  izrezani  vrh  u  ženskih  kapa  dzt'gfi.  vidi  i 
tepe,  tepelak.  —  2)  \x  duge  puške  kraj  dolje  od 
kundaka,  a  u  pje.imama  i  jabuka  u  male  pu.^ke,  der 
Flinten-  und  I'istoknkoUien,  ma7iubrium  flintae  (fi- 
ptulae  igniferae):  I  pokrili  puskam'  tepeiuke.  Rj. 

t^penjc,  n.  da^  liernmschiceifen,  tagatio.  Kj.  rerh, 
od  tepHti  i  tepati  se,  koje  vidi. 

tftpka,  f.  (u  Lici)  divlja  ili  kakva  druga  kruška, 
koja  »e  ne  može  jeati  dok  ne  ugojili.  Rj.  vidi  gnjilica. 
mekii?<a,  ognjilaća. 

t^po,  T/l.  hjfp.  od  tepavac.  —  NiSka  Štedionica  (ali 
nije  Htelionica,  kao  Sto  bi  kakav  Upo  izgovorio). 
Megj.  43. 

tepsija,"  f.  ipl.  gen.  t<5pslja)  ein  kupfernes  Becken, 
pelvis  »«FH«u.-  u  tepsijama  He  peku  najviše  pite,  a  i 
riba  i  meao.  Rj.  kao  plitica  od  mjedi,  dent,  tepflijca. 

—  aiegjeisati  a.  p.  /.emljanu  Oiniju,  tepsiju.  Rj.  8Sb. 
Paljka  (pahaljka?)  o<l  drveta  kao  daguljasia  tepsija, 
Čhne  jekmekćije  ("^inc  Senicu.  Rj.  48tia.  Ako  je  pa« 
pitu  iKio,  tepsija  je  ostala.  Poal.  4.  Zgotovila  co- 
Rpodake  ponude:  gjul-baklavu  u  elatnoj  tepsiji.  Npj. 
1,  569. 

t^p.sijf*a,  /'.  (Um.  od  tepsija.  Rj. 

t4>p:i)ti,  It^pem,  r.  impf.  ~  1  a)  buttern,  hutjfrum 
facere,  u  stapu  razbijati  mlijeko  da  se  odvoji  maslo, 
vidi  bućkali.   mćsti  2,  prepirati  2.  govori  se  u  Hrv, 

—  b)  šta  tepefe?  kažu  u  firv,,  kad  tko  goivri  kttj^^^ 
bee  prilike,  vidi  baljezgati,  i  sifn.  ondje.  —  2)  r.  r. 
impf  herumschtreifen,  vagor.  Rj.  vidi  skitati  ae,  • 
sgn.  otylje.  r.  /;/'.  slnz.  potepsti  se,  stepsti  «e,  —  Okreni 
legja.  (Idi,  tepi  se).  Posl.  237. 

liri  vidi  te  2.  Rj.  te-r.  up.  r.  xidi  i  tere,  teretu. 


1.  it^mk 


—  Bfi5  — 


N 


terno;  leno.  —  Crn  paa,  bio  pa?,  Bve  pfti.  ter  psi, 
DI'tt»»l.  11.  I  muha  je  u  mlinu  bila,  ter  je  rekla  da 
je  i  on«  mlinnrica.  29.  Dabo  pa  ne  će,  ter  ne  će. 
Njij.  1,  2<)2.  Dnigi  gn  hoc*o,  ter  ho(?e.  1,  203.  Al'  evo 
ti  vojvodine  Jele:  Oamanova  mrmbila  vmnca,  do 
(Jjomije  ter  ^a  privogjaže.  4, 161.  I  S  njima  se  drafro 
poljnnio,  poljubio,  ter  im  zafniio.  fi,  3<)5.  Na  koja  ti 
vrata  pristupali  zlotvori,  ona  ti  vrata  ilračom  zarasla, 
ter  ne  mogli  pristupiti  ni  lebe  nauditi.  Kov.  12(1. 

t.  li&rAk.'  Icrka,  tn,  n.  p.  od  haljiue  ili  od  crevaljii, 
diis  Mii!<frr,  forma,  Rj.  iap,  kalup. 

3.  Ieri\k,  (u  C.  Q.)  vidt  te^to.  akoče.  Rj.*  ter-ak', 
ter  ak(o)?  ako<5e?  te  što?  tntU  i  ada?  ada  kako?  ada 
nT)?  totnjenui.  —  nistu  sa  to:  es  iJint  niehtit,  mcinct- 
ivctjen,  rjuid  tum?  per  vte  licet.  —  du  je  terak  riječ 
sanlavljcnUf  vidi  se  odatle,  što  je  akc.  «a  kraju,  koje 
drukčije  ne  biva,  zu  akc.  isu.  ah%  alil. 

It*rankii,  tj^niiidja,  /*.  Štreit^  litt.  cf.  raspra.  Kj. 
vidi  i  terba;  parba,  parnico,  pravda  3,  proces«,  proće«. 

—  od  osnove  od  koje  jt  tjerati  se  (s  kim  n.  \u  po  sudo- 
vima); po  tome  «M  rijeci  ove  i:  kvajevu  intočnihf  gdje 
se  mjesto  je  fjovori  e,  te  po  južnom  ijoijoru  ghise  Ije- 
rauka,  tjerauL'ija,  tjerba.  (>p.  tjeranje  112.  ta  naši.  u 
t£ranka.  isp.  pijanko,  pjevanka.  naH.  u  terancija  došao 
je  iz  tufJUi  rijeci,  iftp.  varancija. 

lL'nVMJi't%  /'.  pL  deiH.  od  terapije.  Kj.  vidi  terezijee. 

ti»nWiiji*,'  /".  pl.  (U  vojv.)  vidi  lerezije.  Bj.  vidi  i 
mjerila. 

TrrAzije,'  f.  pl.  in  Belgrud  ein  Stadiviertei,  Rj. 
M  JiiotjradM  mahala^  krnj  puroskl. 

t^rlim  /*.  Sfreitj  Vtozess,  lis.  Bj.  vidi  terankn,  te- 
rancija, I  .syii.  ondje,  od  kor.  od  koga  je  tjeniii  se. 
iiip.  Usu.  260.  —  eidi  tjorba.  rijeci  8  tukim  nust.  kod 
berba. 

(6n'*ijiit*  f.  vidi  terkija.  Bj.  —  I  razgrnu  mepje- 
dinu  »uru,  te  izvadi  topuz  i£  terčije.  Npj.  3,  220. 
Pogubi  im  dvije  poglavice,  pa  im  veza  u  terčiju 
gliive.  3,  281.  Obori&e  sve  Turske  Mtore,  u  tcrćije 
šatore  savije.  4,  30y. 

tfere,  [st.l  vidi  te  2:  Tei'e  nama  sade  indat  stigne. 
Od  lakata  tcre  do  nokata.  Oni  sjede  tere  piju  vino. 
Rj.  Ic-rc.  odhacimi  e :  ter.  iap.  Korijeni  G8.  vidi  i 
lorno;  teno.  —  Ispraznio  bisake,  tere  k  majci,  a  na- 
puutv.  tere  k  djevojci.  Urosl.  36.  Nabregja  se  zemlju, 
tere  rodi  miža.  67.  Ko  je  ono,  moj  mili  gjevere,  tere 
s  (rjurom  ide  u  poredu.  Npj.  5,  2UU. 

t^rcfcnje,  n.  verbal.  od  teretiti,  ratfrtja  kojotntko 
tereti  koga  ili  što. 

tftreiie,*  f.  pl.  dna  Modeli  (dcr  (roldariteiter),  pro- 
plit^ma  {aurifnltrorumj,  cf.  kalup.  Rj.  kal^tp  kujun- 
džijski,  datar^ki. 

tftron,  vidi  tere:  Terem  Boga  molila.  Bj.  tere-ai, 
m  niistalo  od  n.  i^;).  n  (dodutak). 

(frrel.  Hl.  lu  vojv.)  die  Ln»t.  Fracht,  onu8  veJ^ieuli^ 
nitrin,  cf.  tovar  1.  Bj.  —  1)  što  fte  nof*i  na  kolima, 
««  latjjit  ««  }fcimni:  .4to  je  vet^i  teret  na  taljiga,  to 
je  rigji  dika.   Posl.   355   l,nA   taljigali,    na  taljigama). 

—  2)  teret  na  knči,  na  lemlji,  kao  ;t.  p.  dug,  danak, 
đaeija:  Seljaci  ...  i  sumu  zemlju,  ako  se  je  ko  nn^ao, 
mocli  Hu  prodali  na  onijcm  teretom  kao  Mo  su  je  oni 
držali.  Rj.  82*Ul 

l^retnn,  teretna,  atlj,  n.  p.  kola,  heladen.  hefravhtet, 

toncraius.  Bj.  šio  pripada  teretu^  na  icvtu  je  teret, 
i^.  tarni,  tovarni, 
{(urotiti,  tim,  i'.  inipf.  vole  teretili,  sa  se,  refleks.: 
ftti>  ne  tci'ctis  i  trpa-^  na  se  Ho  ne  moiej^  nositi.  J. 
Bogdanovit^.  teretiti  koga  ili  što,  teret  metati  na  nj. 
r.  pf.  slož,  ob-teretili,  i'.  iinpf.  »loz.  ob-tcreAivati.  isp. 
tovariti, 
ril 
L 


l^^^7.Ij^(^  f.  pl.  dem.  od  terczije.  Kj.  riđi  tcrazijce. 

ti»rfrzije/  lerczljil,  f.  pl.  Schitiuitge,  Ubra,  cf.  mje- 
rila. Bj.  vidi  I  terazije.  u  ierezija  su  dvije  kantar- 
ni'ccr,  t.  j.  kao   zdjele j  od  kojih  se  u  jednu  meću  po- 


teti  a  u  drugu  ono  ćemn  se  tnjeri  ieiina.  isp.  kant&r. 
—  Dukalue  tcresije.  Hj.  141b. 

<i^rkijn/  /'.  Kj.  vidi  ter<5ija.  —  1)  der  Maniehack 
dcs  Jietici'n,  niantica  equitis.  Ri,  torba,  kao  himge  u 
konjika:  Da  mi  dobre  konje  oajaSemo,  pa  da  s  konja 
zbacimo  terkije,  da  mi  dobrim  konjma  oblakšamo, 
Npj.  4,  184.  —  2)  der  Jiicmen  am  Sattel,  uoran  dcr 
Mantelmck  hefestitji  iHrd,  lora  nmnticac.  Rj.  kai-š  na 
sedlu,  što  se  tcrkija  (1)  njime  pritvrgjuje. 

Icrlidiba,  lorlldivn.*  f.  (sL)  Ari  Zeug  eu  Klei- 
dungen,  (exti  genus :  Po  jeleku  tcrlidilni  do  zemlje. 
Kaza<Ui  ti  4to  su  dara  dali :  Dva  paSit^a  dvije  terlidive. 
Bj.  nekako  tkanje  (platno). 

t&rluci/  tT'rluka,  m.  pl.  u:ei(Jdederne  Unterschuhe 
dci'  Vrautn,  calcei  intcriores  feminarum.  Rj.  ze^iske 
cipele  od  vteke  kozice,  na  koje  se  mozejoš  drugo  obuti. 

tfiriio,  vidi  te,  ter:  Soko  sjedi,  icrtio  gledi.  Bj.  vidi 
i  terem,  teno.  ter-no.  ru  dodatak  no  vidi  teno  (te-no). 

t^rzibuSa,*  m.  der  Zechneister  dcr  Schntider^  sar- 
torum  collegii  pruefectus.  Rj.  lerzi-baža ,  tertijama 
glavar,  starješina;  tersijski,  krojački  eehmujstor :  Na 
doganju  terzibase  Muje.  Rj.  I27a.  —  iako  sastavljene 
riječi  kod  haSa*  3. 

l^rzIbiLŠin,  adj.  Rj.  Mo  pripada  terz^aii. 

(ćrzibu^inica,  f.  Kj.  iena  terzibasina, 

torzija/  VI.  {pl.  gen.  t^rzTj«)  der  Sclineider^  sartor, 
cf.  krojai5.  U  Srbiji  su  po  Helima  tcrzije  seljaci  kao 
i  ostali  ljudi,  pa  kad  kome  treba  ^to  da  um  štje  (n.  p. 
gunj,  čakSire,  zubun),  on  ga  zove  svojoj  kući,  te  ondje 
radi.  Rj.  vidi  i  Savao.  isp,  abadžija,  sabov,  sursabov; 
k^pa,  krpedžija.  —  Poslije  ve<5ere  tereija  tizme  itcoj 
posao  i  stane  siti  .  .  .  terzija  svojijem  nožicama,  koje 
.lu  mu  se  u  ruci  desile,  dlaku  presiječe.  Rj.  308a.  On 
oomuće  žestoke  terzije,  te  bu  Gjurgju  skerlet  pokrojili. 
Npj.  2.  571. 

ttrzijan,'  m.  der  Schlngel,  der  Kiel  des  Cithers- 
pielers  u  s.  \c.,  plectrum :  Tamburice,  moja  dangnbice  1 
Terzijancj  moj  golem  zijane.  \\\.  pero  ili  drvce  kojim 
se  udam  u  tambura  itd.  —  Udarilo  u  tamburu  gja^e, 
žice  su  mu  kose  devojačko,  a  tereijan  pero  sokolovo. 
Npj.  1,  451. 

tćrzljin,  adj.  Rj.  ko  pripada  tcrziji. 

t^mjnski,  t^rzijski.  adj,  Bj.  i  saiHo  t&rziuskl 
(isp.  abadžiuski).  što  pripatUt  tesijama  ili  terziji  ko- 
jemu god.  —  ade.  Pruži,  Maro,  uoge  niz  ćefeake,  da 
uzimani  mjeru  po  ierzijski.  Herc.  it>2. 

t^rziliea,  f.  die  Schneidcrin,  vestifica.  Rj.  keja  Sije. 
vidi  kmjiićica,  §valja. 

tcrzlhik,*  tn.  das  Sehneiderhandverk,  ar/t  sartorin, 
rcutifieina.  Rj.  zanat,  posuo  ierzijski.  riđi  Aarturina. 

ttVsiiJ^.  tesA^Ji,  tn.  koji  tetie  (drvo  ili  kamen),  vidi 
tesar.  —  lma.^e  »^olomuu  »edamileset  tisui^a  nosilaca 
i  osamdeset  tisuća  tesača  u  planini.  Car.  I.  5,  15 
(Stcinhauer,  koji  teše  kamenje). 

lesAi^CV,  adj.  što  pripada  tcnaću. 

t^Mački,  adj.  što  pripada  temčima  Hi  tesaču  ko- 
jemu Qod. 

I6.snnjc.  n.  das  ZimmetHt  Behnuen,  exasciaiio.  Bj. 
verh.  od  tesali,  radnja  kojom  tko  teše  6to. 

ibsar,  tesAra,  tn.  —  Imam  danas  dva  tesara,  koji 
to5u.  J.  Bopdanovi<f.  vidi  tesaO. 

(6sati«  It'Sem,  r,  impf.  bahauen,  simmern,  exa$cio. 
Rj.  tesati  n.  p.  drvo,  kamen.  v.  pf.  slos.  iz-tesaU,  o-, 
pro-,  sa-,  8-,  za-,  v.  impf.  sloi.  zatesivati.  —  Zapo- 
vjedi car  da  snose  veliko  kamenje  —  tesano  kamenje. 
I  tetiohu  poslenici  Solomunovi ...  i  pripravljaliu  drvo 
i  kamenje  da  se  zida  dom.  Car.  I.  5,  17.  18.  sa  se, 
pass.:  TcHujak,  drvo  orf  A*o^/i  se  lučkti  teše.  Rj.  73Sb. 

laskom,*  /*.  duH  Zettd,  Scliein.  scheda,  tessera.  Bj. 

vidi  cedulja.  —  Bcratlija  po  sokacima  ne  smiju  uMav- 

Ijali  i  pitali  jesu   li  platili   buraC  i  imaju    li  teskern. 

Rj.  22b.  MiloS    Dimitrija  s  vckakim  starim  harackim 

I  ieskerama  opremi  u  uaUiju  Rudničku,  da  kupi  harać. 


MiloS  74.  One  je  turske  teskere  uzeo  Kopitar.  StraŽ. 
1886,  771. 

tfisln,  f.  dne  Art  Uacke  (der  Ttogmacher)  ascioe 
genus  ad  excavanđum.  Rj.  ortujje  kto  fte  njim  kopaju 
TI.  p,  korita,  dem.  teelica.  —  zdjela  se  od  ^nnka  raz- 
liknie  po  tome  5lo  je  ćanak  strugan  i  vi&e  je  okrugao, 
a  e(ijel(t  je  kopana  teslom  i  u  vrhu  je  mnogo  ;^ira 
nego  u  dou.  Uj.  20Gb.  od  kor.  od  koga  je  teaati. 
OsD.  12<). 

t^slar,  teflUra,  m.  (u  Srijemu)  bijela  vodena  ttca 
ve6i  od  patke,  Art  Wn8fiervogel,  avis  aquaticae  gcnus. 
Rj.  —  09H.  u  teflin.  if^p.  Korijeni  83. 

teslicu,  f.  dem.  od  tesla.  Kj. 

tpstikmoiiat,  testamenta  {po  Budvianu  test&menta). 
m.  iefitamentum.  za  akc.  isp.  H^gl^menat.  Danićić,  ARj. 
106a.  vidi  oporuka.  Vladika  mu  je  u  testautefiiu  bio 
ostavio  300  torinli.  Opit  V.  Mjesto  u  kojem  je  Jelena 
piaala  testatnenat.  DRj.  1,  2V,K  isp.  ravjet  (Despoti 
»u  srpBki  čuvali  imanje  umrlopa  dubrovačkog  trgovca 
i  predavali  ga  po  zavjetu  pokojnikovu.  DM.  3<i4), 

tdsle,*  t^teta,  n,  das  Ihiieendt  dvodecim.  Rj.  riru- 
naest  komada  čega.  —  Pa  fte  brani  malijem  puškama, 
dok  i/.goije  tri  tesle  fiseka.  Npj.  4,  428  (tri  teste  = 
tri  testeta?) 

t^st«ba5a,*  m,  das  MtiMerstUck  eines  Dutzendes 
(das  nicht  mit  eingetcickelt  ist),  ex€vtplwn,  specimen 
d^Mjdecim  ejtttniem  generis  rerum.  Ri.  teste-hnia  (kao 
glumo  teste.  ifip.  ba8a*  3).  jedfio  od  testetft  koje  nije 
untotano  nego  se  vidi,  sa  ugled. 

l«sl4^ra,*V.  {u  vojv.)  n'rfi  testere.  Rj. 

tobt^rfiiijef  n.  das  iSagen,  serratttra.  Rj.  verb.  od 
testerati.  radnja  kojom  tko  testera  n.  p.  drao. 

testirati,  rum,  v.  impf.  adgen,  serrOf  serram  duco, 
cf.  testeriftiili.  Rj.  vidi  i  pilili,  -legati. 

lest^re,*  test^reta,  «.  die  Sage,  seira,  cf.  pila, 
Sega.  Rj.  vidi  i  lealera.  —  Segac',  testere  8  drekom. 
Rj,  835b. 

tosIdrlNanJe,  n.  vidi  teeteraoje.  Rj. 

tesl^risati,  lestbriSem,  v.  impf.  riđi  testerati.  Rj. 
—  sa  He^pass.:  Griz,  Jto  otpada  kad  se  drvo  tesierišc. 
Rj.  101a. 

t^sttja,*  f.  ein  JVasscrkrug,  urcens,  cf.  krčag.  Rj. 
sem^jan  sud  sa  vodu.  riđi  i  bardak,  kor^ov,  pehar, 
vr5.  d^im.  tostijea.  attgm.  testijetina.  —  U  prvu  ne- 
djelju u  jmrn  itlo  mlada  sa  novim  test^anui  i  obra- 
nioom  prvi  put  n.i  vodu.  Živ.  '6^2. 

I^slijoa,  /■  dem.  ud  testija.  Rj. 

lestij^tinn,  /'.  augm.  od  testija.  Rj.  —  augm.  takva 
kod  babetina. 

Iftstir,*  tCHtira,  m.  Rj.  kao  sloboda.  —  1)  die  Frei- 
sj)reehung   (eines   Lebrhurschefi),  etnancipatiof?):  je 
li   uzeo   tcstir?  dao   mu    je   testir.    Rj.   oslobogjenje, 
oslobogjavanje   šegrta.   —    1   zanallijt!    su   spravljale 
svoje  šegrte,  kojima  su   osim   novih  haljina  i  blago- 
slova davali  i  sav  alat  od  svoga  zanata,  cf  lefltir. 
Rj.  705a.  —  2)  i^Hauhniss,  veniti,  Itcentia:  Ne  mogu  | 
ti  dati  Biograda  hex  testira  careva  vejsira.  Je  li  teatir  | 
malo   poigrati.  Rj.  vidi   dopuštenje,  isp,  stobrnlan,  2)  i 
je   li   slohoilno.    —    Je   li    testir    pristupit'    gievojci.  , 
Herc.  77.  i-        ^'       feJ      j       ^ 

T6^,  m,  (iBt.)  vidi  Tešo.  Ri.  | 

T6&aB,  m.  ime  mu^ko  [od  Teodor).  Rj.  —  osn.  u  i 
Te6o  od  Teodor  i  Teodosije.  Osn.  140.  imena  s  takim  , 
naši.  kod  Ovijan.  I 

-t^Sfatl,    -l^Sc^am,    ne  dolazi  ot^ko  prost  glagol^  ' 
nego  samo  kao  složen:  do-t^^ti,  o-,  za-;  t  št  mjesto 
&ć:  do-t%itatir  s-teSt&ti  ae.  u  Daničića  dolaie  i  o-teićati, 
za-  sa  fit  ruj.  dč:  do-teStali,  o-,  /.a-.  Rad  6,  121. 

tCSkanJe,  n.  dan  Bereaen,  poenitentiiu  Rj.  vtrb.  ' 
od  ic^kati  se.  radnja  kojom  se  tko  t^a.  i 

t^Skatl  se,  tt'Akara  ^e,  v.  r.  impf  govoriti:  teftko 
meni  I  hereaen  (mit  dem  \Vort  losku!)  poenitet.  RJ. 
kajati  se  guvoretU:  tećko. 

(9Ako,  —  JJ  u-eli,  vuct  male  nit:  tćkko  meni  I  teško 


njemu  t  TeSko  loncu  iz  sela  začine  £eltaju(5.il  (Posl. 
315).  Rj.  vidi  kami  (adv.).  suprotno  bUigoI  blaSko! 

—  Kakav  si  da  si,  teško  onom  ćij  sil  Post.  124.  Mene 
vele  da  ožene.  blaSko  li  si  menel  Ali  žena  hljeba 
hoće,  iesko  li  si  vtene!  176.  Tesk'  onontc  koga  vode, 
a  još  gore  koga  nose  I  316.  Ah!  teško  si  meni  mladoj 
neudatojl  Npj.  1,  334.  Teško  tome,  ko  pameti  nemal 
1,  513.  Teško  onome  od  hajduka!  Danica  2,  03.  Teško 
»vijetu  od  sablasni.  Mat.  18,  7.  —  2)  stark,  sehr, 
valde:  I  teiko  se  kneže  dodvorio.  z&  svaSto  se  umolit' 
mogaSe.  Rj.  riđi  jako,  veoma,  vrlo,  zdravo  2.  a>p.  ljuto. 

—  svekrva  se  teško  razboli.  Npr,  83.  Al*  au  teško 
hrti  navalili,  bije  neko  halkom  na  vratima.  Npj.  1, 
476.  Taj  se  njemu  i  zaklinje  teško.  2,  76.  Al'  Osmaua 
Šalim  prekorio  i  teško  mu  rijeć  besjedio.  4 ,  156. 
Teško  mu  je  vojska  izginula...  »Mloga  mi  je  vojska 
izginula«.  4,  921.  2'esko  su  vas  prevarili  Turci.  4, 
263.  Dorat  mi  je  te&ko  ostario.  4,  302.  Al*  se  jeste 
teško  zamislio.  4,  331.  To  djevojci  teško  milo  bilo. 
BNpj.  1,  310.  Jer  se  bijahu  teško  zakleli . . .  rekavgi : 
da  se  pogubi.  l!?ud.  21,  5.  —  3)  vidi  jedva:  Htara 
mati  teško  doćekala.  Uj,  vidi  i  gjorgjorice.  —  Iz  vrane 
što  ispane,  teško  soko  postane.  Posl.  97.  Živko  pro- 
govori, da  <^e  Turci  teško  gradove  dali  Srbima  u  ruke. 
Danini  5,  30.  Mlogo  niiAih  čitatelja  ima,  koji  bi  bez 
prenumeracije  teško  i  «5uli,  daje  knjiga  na  svet  iziMa. 
Npj,*  4,  XLIII.  Tftko  da  je  teško  misliti  da  bi  .  . , 
Dioba  6.  /a  prvoga  ću  spomenuti  da  je  teško  bio 
živ  u  to  vrijeme.  DM.  85.  U  Dubrovniku  teško  da 
je  bila  l."j*''^  vitez)  u  običaju.  330.  isp.  suprotno: 
Lako  može  biti  da  Dra<^  bješe  skoro  ztidobio.  DM. 
91.  —  -4)  te^ko,  kao  mućno.  suprotno  hisno,  lako, 
bez  muke;  8cbwer,  dtfficuller,  graviter:  Ako  teško 
Žive^  podaj  im  bolju  hrAou.  Npr.  81.  1  u^inia  teško 
^ujii.  Mjit.  13,  15  (gruvUeVj  Kchwer). 

Uv^kAća,  f  das  fruhsal,  res  afjticMe:  Od  teSce 
teškoće  ne  može  Čovjek  da  Živi.  Rj.  isp.  bijeda,  jad, 
nevolja.  —  riječi  s  takim  nast.  kod  bisiroća. 

Ivsnjak.  teSnjfika,  m.  (u  Hrv.)  drvo  od  koga  »e 
lu<5ka  teše.  Rj.  —  tesati,  tešnjak.  Korijeni  83. 

T^šo,  m.  (juž.)  hifp.  od  Teodor.  Rj.  •  (Mi  Teodosije. 
isp.  TeSiin.  gon.  T^Sa,  voc.  Tefto.  —  Te-k).  hyp.  taktxt 
kod  Dišo. 

I^Sto,  (te  Ato)  was  isVs  darnach,  t^uid  tum?  nil 
inde  muli.  Rj.  ništa  zato.  vidi  akoi^e  (ako  t^e),  ter&k, 
tot  njemu. 

ić(a,  f.  hijp,  od  tetka.  Rj.  dem.  tetića,  —  U  narod- 
nijem  pripovijetkama  lisica  kurjaka  zove  ujom,  a  on 
nju  tetom,  Rj.  776a. 

Ićtak«  Ićtka,  IH.  Kj.  hyp.  t^a.  —  1)  oćine  ili 
materine  sestre  muž.  tler  Tante  Mann^  mmritus  amitae 
aut  matetierae.  Rj.  —  '^)  stao  kso  tetak,  trie  ein 
Lumthel;  pnivi  je  tetak  (budala.  Posl.  258),  cf.  dedak. 
Rj.  isp.  bezjak,  i  sjfH.  ondje. 

tlKti,  bća,  vidi  hteti:   Ne  te  ga  Toda  ljubiti.  Rj. 

—  Ne  htje  ga  Toda  ljubiti,  vij.  htjeti  i*  istoč.  krtije- 
vima  gdje  se  glas  h  u  govoru  jošte  cujt:  hleli,  gt^je 
se  više  ne  čuje:  teti  (o<fu).  i^^p.  tenuti. 

IdtIcA,  f  dem.  od  teia.  Rj. 

t^tik,'  m.  vidi  -2  luk  1.  Ri.  vidi  i  leftik. 

t^tin,  adj.  Rj.  što  pripada  teti  (ieni  ili  liniei): 
Onda  se  dignu  svi  zajedno,  eda  bi  kako  uveli  tetu 
(lisicu)  u  njezinu  kuiHi  .  .  .  Kad  dogiu  pred  jamu, 
poviče  jež:  »Tko  je   to  «  tetinoj  kuci?*    Npr.   ŽltJ. 

totfva,  f  Rj.  vidi  tetivo.  —  J)  dtc  Sebne  des 
JSogenSf  nervus:  Zape  strelu  za  zlatnu  tetivu.  Rj,  « 
strijele  1.  —  Luk  koji  dugo  strijelja,  ali  on  pukne 
ali  mu  tetiva.  DPosl.  58.  —  2)  aie  Seite  von  iieitnej 
chorda^  nervus.  Rj.  —  U  Srbiji  je  drnda  dugaćka  i 
prava,  pa  je  uza  nju  raspeta  tetiva.  Kj.  140b.  Žica, 
4)  vidi  tetiva,  u.  p.  na  drudi,  ua  egedauia.  Rj.  160a. 

—  3)  {u  Itjelopavl. )  preda  preko  ostalijeii  greda 
odozdo  na  Hivauu.  U  Trfiiču  u  kući  uaSoj  ovaka  se 
greda  /.valu  okaguća.  Rj.  —  korijenu  tnačen^e  nate- 


(<^tivika 


—  567  — 


2.  te£ak 


zati:  tetiva  Ckorijenu  je  otpalo  p  pred  i  od  nw»tavkR). 
Korijeni  86.  riječi  s  taJcim  nnst.  kopriva,  Rlitiva; 
otlivft  (ako  je  doista  sprijeda  otpalo  h).  Oan.  94. 

totivtkn,  f.  (u  Diittr.)  die  Stcchwind€,  atuilar-  as- 
pera  L.  Rj.  biljJca.  —  oitn,  u  tetiva.  Osn.  276.  r^fČi 
H  iakim  Hast.  kod  aptika. 

tAtiVO.  n.  riđi  tetiva:  Ja  bih  svaŠto,  majko,  ras- 
kinuo do  prokleto  dmdarsfco  teliro.  l'ožikao  žicom 
od  tetiva.  Rj.  —  riječi  s  takim  nast.  kod  jestivo. 

C^tkai  f.  0(Mna  ili  materina  sestra,  die  Tante^  amitu 
sen  matertera.  Rj.  vidi  Ijelja.  /(i/jo.  teta,  dem.  tetica. 
—  Nećak  je  samo  ujaku,  a  teci  je  aamo  sestrić.  Rj. 
4iyb.  Hvala  mu  kao  i  tetki  be?.  kolaca.  Poal.  341 
[L  j.  nehvala  mu!  Rj.  284h).  IT  sirote  mila  tetka 
ima,  ona  fe  je  zorom  okupati.  Npj.  1,  573. 

tStkle*  m,  tetkin  nin.  vidi  tecitS.  —  Stamena  je 
bila  za  Cvejom,  a  (.-veja  je  Mirku  tetkić,  ain  od  oCine 
sestre.  Megj.  112, 

t^tkln,  adj.  Rj.  sto  pripada  tetki,  —  Kogjak,  uja- 
kov i  tetkin  fiiu.  Rj.  653a<  Rogjaka,  tetkina  ili  uja- 
kova kći.  Rj.  H53a. 

I^tkov.  udj.  Hj.  sto  pripada  tetku.  Rj. 

(6l(>^enJ4N  M.  (iu.t  Vfhgen,  curntio.  Rj.  verh.  od 
tetošili,    radnja  kojom   tko   tetoši   n.  p.   oko  djeteta. 

tftto^ilf,  ATiii,  r,  impf.  (ii  Srijemu)  pfUtjeH,  foveo: 
kako  joj  ne  bi  zdravo  dijete  bilo,  kad  sve  oko  tijetjn 
tetoši,  cf.  njegovati,  snažiti,  blažitt  'i.  Rj.  vidi  i  pa- 
jiti.  gojiti  2.  —  znaćenje  korijenu:  truditi  $c  oko 
četju.  Korijeni  .S5. 

TRtovo,  n.  mjeMto  u  Htaroi  Srbiji  k  jn^foistokii.  Rj. 

(Nrljfb,  m.  der  Aucrhafin.,  tetrao.  Rj.  ptica.  — 
(tledi  kao  tetrijeb  (bialro),  Poal.  42. 

It^IrlvHD.*  tetrivAna,  tH.  der  Palanktn.  sclhi  ffcfta- 
foritt,  Icrtica.  Ttinjki  veziri  OHobito  putuju  u  tctriva- 
nima.  Rj.  kao  stolac  «  kojem  sjedi  n.  p.  gospodin, 
pa  5/«  dvojica  nose.  —  Pa  pogleJnj  onog  ihtijiira 
fitono  >y>rfi,  kan  efendija,  «  crveuovi  sni-^ikom  tefri- 
vaitH  . .  .  ono  ti  je  nuj^en  gjuvegija.  Npj,  3,  546. 
Sutradan  ranjenima  pogradi  nosila  (kao  tctrivanc), 
pa  ih  8VP  iM])rati  n   l'žice.  MiloS  I()*>. 

((^IHJnn,  m.  Uj.  vidi  totrljan.  —  JJ  bijeli,  wam- 
brinm  vulfjare  L,  Rj.  biljku,  *4)  modri,  Ballote, 
bailutu  nitira  Linn.  Rj.  biljka.  —  3)  vodeni,  Smnpf- 
Ziest.  Rj.=*,  .9taclit/s  a^uaticu  lAnn.  Rj  (sUtchys  pal- 
lustris.  L,  Rj.^).  biljku. 

lotflrnnjts  n.  Rj.  verh.  od  teturati.  —  J)  stanje 
koje  biva  kad  tko  tetura  (tavori)  \dn»  kiinimerliehe 
FiObeii,  vita  iimps.  Rj.|.  2)  radnja  kojom  tko  te- 
tura (kao  pijan)  (daa  Taumcln,  titubalio.  Rj.). 

If^tArnll.  tettiriim,  r.  itupf  —  1)  kiimmerlich  leben^ 
parcc  ne  duritcr  se  habtrc.  Rj.  tlo  iirjeti.  vidi  ta- 
vorili. I  sifH.  ondje.  Rj.  —  2}  tantncln,  titubo:  tetura 
kao  pijan.  Rj.  tetura,  koji  ide  kao  da  ćt  pttKti  jedra 
se  drUri  na  nogama,  vidi  kudecati.  v.  pf.  »ioi.  do- 
teliirati. 

(evftbija/  f.  da.t  Oefolge,  Snite,  fomitutas:  Arain 
vama,  moje  tevahije.  Rj.  t^idi  pratiluo,  prntidAija.  tsp, 
jaaak^ija.  —  Da  potnrfii  pet  atoiin'  gjakovn,  da  su 
njemu  icAfu)  mloge  tecabijc.  Npj.  3,  67.  Vezir  izbečio 
oći  sa  svojima  tecabijamu,  5,  '18r>.  iecabije,  uiomei  i 
ćinovnin.  Npj.^  4,  351. 

IĆVRti,  tevam,  v.  impf,  n.  p.  Utva  tako  biti,  t.  j. 
valja  lako  da  bude,  tako  Ce  biti,  tevafu  do<5i,  t.  j. 
valja  da  dogju,  do^i  će,  durfen,  fortasse  (venicnt): 
Teva  m'  koja  sukobiti  bedn,  te  me  trva  na  mejdan 
RjL/vati.  Rj.  V.  pf.  lennti.  —  Htjeti;  nehtježa;  6(?eti; 
po  istočnom  govoru:  zahteti,  »  sa  k  mjesto  h;  pro- 
kleti Bc,  i  bez  h:  tevttti,  icnuti.  Korijeni  212. 

lAi'dil/  heimlich^  clam:  Da  ja  idem  tevdil  u  Td- 
binu.  Rj.  tevdilj  incognito.  Npj.  4,  361.  vidi  tajom, 
i  sf/n.  onci;«. 

t<M'^rlf,"  m.  vidi  teferif.  glas  f  u  tugjim  riječima 
u  našefn  se  jeziku  cesto  mijenja  na  glas  v.  —  Ho<'e 
biti  u  grudu   grngjani,   da   klanjaju    i   tcvcriilz  daju. 


Rj.  16b  fteveridi?).  ««p.  Hoćeh'iii  u  pradu  gragjani, 
da  klanjaju  i  ter^ric  daju.  Npj.  4,  41G.  ieceriće  Turske 
obali^e,  a  palanke  carske  zapalile.  4,  434. 

tftvter*,  m.  vidi  tefter:  U  rukopisu  .  .  .  kojijeliio 
irvtcr  manastira  Voljav?e.  Rad  1,  1K9. 

(ftzira/  f.  ~  1)  die  Werkhank  dcs  Tischlers  {cf. 
struŽntca),  Schneiaers,  u.  a.  Rj.  klupa  na  kojoj  strme 
stolar,  šije  krojač,  ili  radi  drugi  kttkav  sanatlija. 
vidi  tezjaj,  mijolj.  —  2)  (u  Vukovaru)  kod  vode 
ono  mjesto  gdje  se  grade  lagje  i  vodenice.  Rj.  das 
}Verft. 

thzgera*,  f.  pl.  die  Trape,  feretrum.  Uj.  vidi  civi- 
jere,  tranja.  sprara  na  kojoj  nose  što  dvojica  megju 
sobom.  isp.  nosila. 

Ift^jitjf*  w.  vidi  tezga  1.  Rj.  —  Mijolj,  majstoralti 
teijdj,  ili  kod  ćizmara  panj.  Rj.  356b. 

t^zmnnje*  n.  das  Žuhen.  iractio.  Rj»  rerb.  od  1 
tezmali,  2)  tezmati  se.  —  J)  radr^ja  kojom  tko  tesmu 
koga.  —  2)  radnja  kojom  se  tko  tesma. 

I^zmati,  t^zm^lm,  r.  impf.  —  1)  (u  Srijemu)  kao 
vu<^i,  n.  p.  ne  tezmaj  to  dete,  siehen^  trmo.  Rj.  — 
2)  sa  se,  refleks,  (u  Šrijcnni)  kao  vući  se,  sich 
schleppeny  trahi.  Rj. 

teža,  f.  die  Scftmre,  gravitas,  pondus.  cf.  tegoba. 
Rj.  vidi  i  tegota,  težina.  —  Onda  onu  i.ženal  verige 
ispusti,  te  sve  .ta  jnrerelikom  težom  svojom  pritisnu 
Premudroga  u  kovčegu  oa  dnu  mora.  Npr.  158.  To 
je  (Hkcentuacija)  za  tugjinu  najvef^a  teža  u  oaSem 
jeziku.  Rj.'  LXXI.  Pomjeride  se  klin  ...  i  teia  Sto 
je  na  njemu  propa5(?c.  Is.  22,  25. 

težAfe,  težfičola,  m.  der  Ackerbursch,  agricola  ado- 
lescent ulus.  Rj.  momče  što  težaci. 

(ežAf*enjo,  «.  rcrb.  od  težaC'iti,  koje  vidi,  —  Tako 
je  isto  ve<;  bilo  i  glavnijch  načina  življenja,  dr£anje 
stoke  i  težačenje.  Priprava  195. 

(eJliiMtl,  t^ža(^lm,  V.  impf.  raditi  kao  tezakt  živjeti 
od  težačkoga  poida.  potvrda  h  verh,  težačenje;  a  i 
govori  se  u  Hrvatskoj. 

tMo^kii  adj.  der  Ackersleufe,  agricoUtrum.  Rj.  što 
pripada  težacima  ili  težaku  kojemu  god.  Miliolj  dan 
i  (TJurgjev  dan  .  .  .  jedan  (je)  od  njiu  stajao  na  svr- 
šetku težačke  godine   a  drugi    u   pot>etku.  DM.  266, 

1.  tdiuk,  težAka,  m.  —  1)  der  Ackersmann,  Acker- 
mann,  Feldhuućr,  agricoUt.  Rj.  koji  /ci?  temlju,  koji 
ratli  po{JHki  rad.  rtdi  radnik,  rataj,  ratar,  aebar,  ra- 
hatlftiju.  —  Jezgra  ovoga  uarmla  gotovo  su  sve  nami 
HclJHci  i  težaci.  Od  onijeh  zakona  Turskoga  vrlo  malo 
ima  seljaka,  nego  su  najviše  varošani,  megju  kojima 
ima  i  težaka.  Kov.  11.  Zcml^tL^  ^.uiosno  obrasla  u  truje 
HtrAsCi,  pozivlje  se  na  veselje,  jer  ide  težak  Itesrartui, 
da  skine  s  nje  kletvu.  DP.  321.  —  2)  u  Urv.  {oko 
Zitgreba)  teiak  je  nadui6ir,  der  Tagl*>hncr.  Ivekovid. 

2.  K^Žak,  i^^Va  ueSki  i  i^W\,  comp.  leii),  Rj.  P& 
DaničifUi  je  akc.  teAkl  i  iHk'i  [n  ne  t^Ak-Tl.  Ran  14, 
93.    —    J)  schicer,    ffravis.    U\.  isp.  teSko  4.  vidi  te- 

foban,  tegotati  2.  I^rckri  kulu  teskijem  olovom,  Rj. 
57b.  Teže  preteže.  Post.  313.  7'esko  kao  zemlju. 
314.  Vozite  mu  ruke  uaouako,  a  na  uoge  želc£- 
gvoigje  te-^ko,  Npj.  4,  355.  Vežu  bremena  teška  i  ne- 
zgodna za  noženje,  i  tovare  na  pleća  ljudska.  Mat. 
23,  4.  —  2)  teška  Žena,  schtcanger,  gravidus^  cf. 
trudan  2.  Rj.  vidi  i  sudružan,   i  OTUiJe  sifn.  —  Ona 

j  će  ti  ostanuti  te.ska,  i  kada  dogje  vrijeme  da  rodi .  .. 

'  Npr.  212.  —  3)  vrlo  veliki,  eu  gross,  nimius:  U 
pii^u  je  ljuta  pijanioa,  a  u  kavgi  teška  kavgadiija, 
Rj.  isp.  leSko  2.  —  A  Bog  pusti  tegku  bolezanju, 
Rj.  36b.  Od  te^ke  tuge  i  žalosti  otide  (lisica)  pa  se 
umrtvi  na  putu.   Npr.   178.   J!?lepo<?a  je  teška  muka^ 

,  teSka  muka,  teška  patnja.  Npj.  1,  I4f).  U  Indiji 
teško  hesakonje.  2,  1.  Pak  se  Marko  bolan  učinio 
bez  bolesti,  od  mudrosti  teške.  2,  357.  Ono  j'  irJak 
bojak  bez  prestanka.  4,  252.  I  tu  težak  zulum  no- 
gradili.   4,    471.    Tesktjem  se  dudom  začudili.  HNpj. 

I  1,  154.  —  df^  su  vielf  nimius:  nabuo  od  teškog  spo- 


te£atAk 


5B8 


tleai^e 


vatija;  od  ie^ke  vrućine  oe  zna  Sta  da  radi.  Rj.  kad 
je  čega  vrlo  mnoao.  —  Na  vodici  vila  baidaricK,  te 
uzima  teiku  baždarinu:  Oba  crna  oka,  a  od  konja 
noge  sve  četiri.  Rj.  12a.  —  /i)  Ttži  ie  hater  od  silo 
(Pofll.  313),  t.  j.  i^ovjek  kaMo  nizini  kome  žto  za 
ljubav  na  5to  bi  ga  fco  tcžko  natjerao.  Rj.  Usko  je 
u  ovom  smintlu,  ccmu  nije  lasno  odolijevati,  sto  do- 
dijuva,  što  se  ne  radi  lako.  što  je  zlo  i  vi^ićno,  sto 
se  8  mukom  podnosi,  isp,  teSko  4.  —  Pa  mije  h  naj- 
prije istina  bilo  teiko^  a  poslije  Bara  se  bio  kojekako 
navikao.  Npr.  145.  C'uje  gje  ao  tuži  na  tezuk  život. 
Poel.  13.  Mene  je  ie^ko  za  onoga  koji  ne  zna  plivali, 
a  koji  7,na,  onaj  je  moj.  (Kaže  pjavo  .  . .).  177.  Siro- 
tinjo, i  selu  si  tcska,  a  kamo  li  kwH,  u  kojoj  ail 
385.  Jer  ue  vidim  bela  danka,  t&ike  pute  da  putujem, 
teške  brode  da  brodiijem.  Npj.  1,  140.  Nije  meni 
zemlja  doteSČala,  već  je  teška  matertna  kletva.  2,  2G. 
Pust*  ih  (Turke)  nu  me,  ako  8u  ti  teški.  4,  289.  Stoji 
napisano  ružnim  i  ea  čitanje  teškim  rukopisnim  slo- 
vima. Danica  1»  16.  Što  je  stanje  naSe  literature 
tenko  i  preteško.  5,  73.  On  mora  pesme  poznavati  i 
razumevati,  a  to  je  ea  đanaHnje  naAe  književnike 
dosta  teško.  Npi.'  4,  XXXVni.  Imali  sto  le-^ko  Go- 
spodu? Moje.  I.  18,  14.  Bijaše  čorjek  star  i  težak. 
Sam.  I.  4,  iy  (schicerfCdiig).  Prepja^nji  upravitelji 
bijahu  teški  narodu  uzimajuiJi  od  ujejfa  hljeba  i  vina 
osim  četrdeset  sikala  srebra.  Nem.  5,  15. 

teŽAlak,  teMtka,  m.  (st.)  vidi  težatnik:  Jer  Vla- 
fliraa  Turci  no  vjeruju,  a  Šenica  težntka  ne  ćeka.  Rj. 
t^atni  dan.  vidi  i  rabotnik  2. 

(dŽutnT,  adj.  t.  j.  dan,  Werk,  operarius,  profestun. 
Rj.  riđi  rabotni,  radni,  posleni.  —  Neka  au  zatvo- 
rena (vrata)  u  t^est  dana  tečatuije}*.  Jezek.  46,  1. 

t^iatnik,  wi.  đei-  iVerkeltatj,  dies  profestus^  cf.  te- 
iatak.  Rj.  teiatni  dan.  vidi  i  rabotnik  2.  —  Tezat- 
niJcom  ćiĆa  nosi  dto  se  kad  desi :  Kakve  stare  pan- 
talone  .  . .  Zim.  331. 

1.  t<^i€nje,  n.  diis  Sehne^i,  desiderium  loci.  Rj. 
rerb.  od  1  težiti  1,  koje  vidi.  isp.  težnja.  —  Kogod 
upravo  poznaje  G.  Svetica  i  razumije  njegovo  na- 
nijerenje  i  tečenje  . .  .  on  mom  pn/.nati,  da  .  .  .  Odg. 
na  ut.  B.  Da  ne  ue  bi  u  njima  (u  i^rbimal  ogasila 
mržnja  na  Turke  a  s  njom  prekinulo  i  teženje  ia 
slobodom.  DM.   118. 

2.  tMćnJe,  ".  d'18  (Feld  =)  Sniten,  cidtus  (agri). 
Rj.  rerh.  od  2  težiti,  radnja  kojom  tko  teši  zemlju. 

1.  tetlnn,  f.  vidi  teža.    Ri.   vidi  i  tegoba,  te^ot«. 

8,  tMion,  f.  nabijena  kunjeljo,  gebrocJtener  ftanf, 
cannabis  decoriicata.  Rj.  vidi  kanava.  —  Seljaci  su 
t<^illuk  Hahibiji)  davali  po  koju  junjjru  masla  i  po 
koju  oku  težine.  Slav.  Bibl.  1,  87.  tižina  (oan.  u  teg 
(labor).  od  koje  je  i  i^iiti  raditi,  dakle  uragjena  ku- 
djelja). UBn.  163. 

I.  (AŽiti,  t^fim,  r.  impf.  Rj,  —  1  a)  sich  »ehnen, 
hitigezogcn  tcerden  nach  einem  (hrte  (s.  B.  der  Hei- 
mat),  desiderio  dud:  Sve  teži  na  svoj  zavičaj.  Rj. 
iezi  na  suvičaj:  jednako  Seli  đa  ide  onamo.  —  h)  te- 
liti nu  Ho,  ta  čim.  k  čemu :  jednako  misliti  i  nattto- 
jati  oko  čegUf  da  ee  postiijne,  da  se  tbude:  Kol'ko 
Marko  (<iiio  na  pravdu,  toVko  moli  Jevromma  majka. 
Npj.  2,  193.  Sve  je  težio  na  Nemttvke  uredbe^  Mo  je 
U7.  rat  video.  Daoiea  4,  20.  Turci  jednako  teže  na 
samovoljno  vladanje,  i  pomalo  pokazuju  znake  toga. 
Miloš  140.  Svi  teže  mi  >rari  zakon.  Djel.  Ap.  21,  20 
(aemulatores  sunt  legis^  Eiferer  fiit  das  Uesttz).  Ne 
obrada  »e  oholima  i  onima  koji  teže  na  laž.  Pa.  40,  4. 
Kako  je  Du&an  težio  sačttvati  od  zla  i  k  napretku 
uputiti  državni  žicot.  DM.  70.  TeSko  je  kazati  sa 
hm  je  težio.  158.  Ali  je  Srbija  silno  težeći  k  napred- 
nom grugjanukom  i  državnom  žiivtu  dobila  .  .  .  319. 
sti  8e,  pitsft.:  Cilj  .  .  .  ^to  8e  ho(5e  kakoni  radnjom  da 
udini,  da  dokupi,  za  6'w  se  teži.  VaiiiCiC,  AKj.  795b. 
—  2)  (u  Dubr.)  teži  jednu  oku.  mcgtn,  pondo  valercj 
cf.  teglili  2.  Rj.  vidi  i  micati  2,  vagali  2. 


3.  tl^žltl,  tSžim.  V.  impf.  zemlju,  (Feld)  bauen,  co- 
lere  (ngrunO.  Rj.  —  znamenje  (korijenu)  radtti  (vidi 
teg)j  truditi  se:  težatan,  težak,  težina;  težili;  (v.  pf. 
alož.):  potežiti  i  potežiti  se  (potruditi  ae).  Korijeni  84. 

težnja,  f.  radnja  kojom  tko  teži  na  Ho,  sa  čim  ili 
k  čemu.  isp.  1  tričnje.  —  Za  lijepijem  ruvom  i 
oružjem  naS  narod  najviSe  mari,  i  ta  težnja  pokazuje 
da  ,  .  .  Živ.  305.  Pokazuju  težnja  srcu  k  Bogu.  DP. 
78.  U  kom  se  (pokretu)  javljale  težnja  nažeca  na- 
roda da  . .  .  Rad  5,  192.  i'ciiyu  pojedinih  ljudi  k  Jc- 
dinstvu  narodnom.  Vid.  d.  18fj2,  18.  Težnja  za  većim 
ličnim  pravom  rusi  zadrugu,  Zlot*.  285. 

1.  ti,  rf«,  tu.  Rj.  zamjenica  za  drugo  lice  jedn. 
1.  i  5.  pad.  ti.  S.  i  4.  t>he,  te.  .9.  t^hi  {i  tbbe),  li.  6. 
t<5bom.  7.  tfebi  (i  tfebe).  množ.  i.  i  5.  vi.  2.  i  4.  vSa. 
3.  vilma,  vam.  6.  vSma.  7.  viima.  u  4.  padežu  mjesto 
vas  govori  se  f  ve;  m  5.  padežu  mjestu  vam  i  vi. 
Obi.  25.  —  I  ti  li  si  moja  8re(5a,  Bog  te  ubio  I  Npr. 
73.  Ti  kaži  Jakovu  a  Jakov  će  svakomu.  Posl.  31G. 
Ti  Čeh  bolje  i«pe<5i  nego  ću  ja  re^i.  317.  Ta  ti  li  »i, 
dijetp  MiloSuI  Ta  ti  U  si,  moj  mili  ne^u^e!  Npi.  2, 
154,  Brate  (Jojko!  zelena  jabukol  Al'  ti  nejak  ti 
pogibe,  brate  I  4,  331. 

3.  (i,  dat.  od  tt  (stoji prema  tebi  kao  te  prema  tebe). 
isp.  Rj.  —  1)  dir,  libi  (kao  enclitica).  Rj.  —  Oj  Boga 
ti,  crni  kalugjere!  Npj.  2,  371.  Turci  su  tt  žalost  ućinUi, 
jer  su  tvoga  brata  poj^ubili.  4,  330.  —  2)  dao  sam  ti 
sinu,  dein^m  Sohtie,  tuo  fdio;  bio  sam  ti  kod  ku(5e;  vidio 
sam  (i  brata.  Rj.  duo  sam  tvojemu  sinu;  bio  sam  kod 
tvoje  kuče;  vidio  sam  tvojega  brata.  —  S)  scheinbar 
plconastit^t  (das  gried^.  toij;  Gjeno  sino<^  na  konaku 
bjeamo,  gospodsku  ft  ve^er*  većera.smo,  lijepu  t\  gjc- 
vojku  vigjesmo!  Dobro  ti  je  rano  poraniti!  Caroa 
goro,  puna  U  si  hlada!  Rj.  Mi  i  ti:  ka^tu  ne  /.naći 
gotovo  uiSta,  nego  se  govori  (osobito  tij  kao  za  neko 
ćudo,  n.  p.  lijepa  ti  je,  jadi  je  ubili  I  C'udno  ti  ga 
prevari!  Kj.*  L.  —  Davori  pusta  crna  gorii^e!  dosta 
ti  sam  po  tebi  v<yevao.  Rj.  UWb.  U  tome  eto  ti  pjo- 
vojke  rt  rm'^kom.  Npr.  3.  A  moj  ti  jarac  bježi!  246. 
Dobro  ti  ste,  Turci,  uranili  I  Npj.  4,  U)7.  Kra*''o  moja, 
lude  ti  vc  nagjrtb!  A  vojvoda,  ludu  ti  le  naj^oh!  4, 
323.  Da  je  MiIoS  sad  samo  duo  ziuvk  ...  tu  bi  ti 
odmah  svržili  i  Moler  i  Cukl<?.  Milo^  90.  —  4)  rijećoa 
kojom  «e  samo  utvrgjuje:  ti;  saj^tuvljenu  sa  ui:  ni(i; 
u  tom  je  poslu  i  nn-ti,  ili-(i,  kakono-^',  kaono-t». 
Korijeni  81.  —  Srbi  su  nas  pohvatali  i  porobili,  kaono 
ti  roolje,   ali  u  rz   naS  niko   nije  darnuo.  MUoS  102. 

U.  ti,  til,  to,  iste,  ista,  iatud.  StulU.  vidi  taj,  tTi,  tfl. 
isp.  ovi  i  ovaj,  oni  i  onaj.  —  u  staroj  poslonci :  Ko 
86  prije  javi,  ti  pomeljavi.  DPosl.  46. 

tica,  /.  ipl.  gen.  ticai  der  Vogel,  avis,  cf,  tjeca. 
Rj.  vidi  ptica.  —  na  strani  27 Ha  kod  riječi  ptica 
kaz^ju  se  imenu  pticama,  što  se  nalaze  u  ovom  rječ- 
niku, sve  do  uoj,  a  dalje  su  slučajno  izostavljenu; 
zato  ih  eto  ovdje  dalje:  norac,  njorac,  orao,  ovćJIrica, 
[>auaCr  papagai  (papagao),  para,  paserku,  paticvrk, 
paun  (pavun),  pelikan,  pigovna,  piljuga.  pjevaćioa, 
pjevica,  pliska,  jKdetar,  poletanu*,  popić,  prepeliiMi, 
prozorkinja,  puzavac,  ražiinj,  roda,  ronac,  sakatusa, 
Hiirku,  Hija(%  sjenicu,  skvorac  («kvor,  ^kvorac),  slakoper, 
slavuj  (slava,  slavic.  slavica.  slavi«?,  slavja,  slavje, 
slavlja),  amrdibabu,  amrdivraiia,  .smrekar,  sojka,  sofco, 
8ova,starka,8lrijež  (striježi(5),  struadica,  8vraćak(sraćak, 
sraćka),  svraka  (Svraka),  HJiljutij,  fteva,  fievrljuga,  Ska- 
njac,  ^krga,  Aljuka,  tebiserka,  tcslur,  letrijob,  Irćka, 
tre9iga6i,  tuslokljunac,  urankinja,  uiara,  uinika,  utina, 
utva,  vabac,  venjar,  vijoglav,  vivak,  vodcnbika  (vo- 
deni bik),  vodeni  kos,  vrabac  (brabac,  bravac.  vrebac, 
srobac).  vran,  vrana,  vranj,  vrtiguz,  vrloglavac,  \UfCAt 
zebo.  zloprodnica,  ulo^lutnica,  ždrai  (žiTralj,  ždrao), 
žerav,  žuja,  žunja,  žurica,  žuturica,  žuiovoljka. 

licaojo.  n.  das  Jtuhrcn^  AnrUftren  y  tactus.  Rj. 
verb.  od   Ij  ticati,  2)  ticaU  se,   —    J)  radnja  kojovt 


tlMtl 


—  6^  - 


tijelo 


tko  tiče  Mo  iii  u  Ho.  —  2)  sUtnje  koje  &iva,  knd  ae 
šio  iiic  četja. 

tienti,  tiCem,  v,  impf.  Rj.  v.  i^npf.  »loz.  do-tioftti; 
nii-tionti,  p6-,  p?id-s-(tiertlit,  pr\-,  «-uciili,  ili:-,  zA-,  »-po- 
tirjiti  80 ;  V.  pf.  po-niVlieiiti.  v.pf.  proAti  X^i%  tukniui, 
i  sloi.  ondje.  —  J)  riihren,  unruliren,  uttingo.  Rj. 
—  a)  ticati  u  što.  vidi  dirati  (u  sio).  —  l>obro  ti»i, 
(i  u  tjlavu  ne  tiči.  PosL  61.  7*c«*'  u  osiujak.  DPoal. 
12(1.  ljestve  stajahu  na  zomlji,  a  vrhom  ticahu  n 
ucho.  MoJH.  I.  ify,  12.  Jedno  krilo  (benivimu)  iicttse 
u  zid  od  doma.  Dnev.  11.3,  U.  —  it)  ticati  do.  ifp. 
doticati  do  ^'ega.  —  Divno  bjc.5e  konja  okitio  .  .  . 
zlatne  kite  tiču  do  kopitrif^,  aiuzdan  je  fuzdom  po- 
zla(!enom.  Npj.  4,  57.  —  v)  ticati  koga.  vidi  dirati 
koga.  —  Svcžu  jednome  o^i,  pa  ^a  dnijri  diraju,  a 
on  nu  pitanje  (ko  te  tiče),  pogagja.  Rj.  G04a.  Šup 
vaa  od  suhoga  /.iata,  na  kojemu  pi§e  krvavijem  hIo- 
viuia:  ,ne  tiči  me^.  Npr.  1!G.  I  mačka  kralja  gleda, 
i  joS  ga  nogom  tiče,  i  ne  haje.  Dl*oa!.  2W.  —  !i)  sa 
8c,  rcjleks.  —  a)  ticati  s«  «  ^to:  UstadoSe  »vi  ćetiri 
kralja,  ('raogorskog  knjaza  pokazaAe,  ftto  se  tiče  u 
7'urHke  gradove.  Npj.  5,  4()0.  iMp.  ticati  In.  —  b)  »(o 
se  tiče  toga ;  iros  das  anbelamjt,  hr.tri/}t.,  tiuod  (ttlinct 
ud  rcm:  Ovaj  vojvoda  Turke  zatvora  i  za  manje  im 
stvari  sudi,  a  za  veče  gdje  se  tiče  čittotja  sudu^  &alje 
ih  kadiji.  Rj.  70a.  Da  ja  dangubim  (ili  j)la(?am)  zn 
tugju  guzobolju,  t.  j.  u  čemy  ja  ni  malo  nijeaam  kriv 
niit  me  se  tiče.  Rj.  I0<jb,  <!ija  je  kobila,  onaj  inaj- 
viže)  z&  rep  vufe.  (koga  fte  stvar  hce,  onaj  najvifte  i 
radi  oko  nje).  Posl.  34*J.  »Što  se  pak  tiče  dmgift  iros- 
konOf  to  sad  da  se  odredi.  Milo^  31.  U  poslu,  koji 
se  tiče  časti  i  slave  na.if>ga  naroda.  Odg.  na  ut.  24 
Oatajem  (Ato  se  glavne  stvari  tiče)  nti  onome,  Sto  aain 
ondii  kBKao.  Opit  XIX.  Sto  se  tiče  onijeh  ifiicncit 
koja  se  proizvode  od  rijeci,  u  kojima  je  na  kraju 
»ć«,  0  onima  se  mora  re^'i  koja  rije^  oRobito.  l'ia. 
i*J.  Što  se  rječnika  s  le  strane  tiče,  nije  dobro  aprio 
risti^ki  suditi.  Kolo  U  (15). 

Tlear,  m.  eine  Ebene  nnter  Loznica:  S  vojakom 
sii^i  do  polja  Tičara,  na  Tičaru  a  vojakom  Drinu 
prccH.  Rj.  polje  pod  Jjoznicom. 

tl^c,  tlOeta,  n.  vidi  tić.  Rj.  vidi  ptifc. 

ticj^tinii,  /'.  vidi  tićurimu  Rj.  vidi  ptil^etina. 

tli'icii,  /'.  Utm.  od  tiču.  Rj.  vidi  ptičica. 

tU'inii,  /*.  vidi  tićuriuu.  Rj.  vidi  ptiOina. 

ticja  iravii,   f.  vidi  travu  7.   Rj."  vidi  kod  ptičji. 

(tčji,  čje,  adj.  Vogcl-f  *u>w,  adum.  Rj.  vidi  pti^i. 

tlćjT  ii&kti,  m.  pl.  Ari  P/lunze,  hcrhae  genus.  Rj. 
vidi  kod  ptičji. 

tii'Ctrina«  /.  augm.  od  lica.  Rj.  vidi  ptifuriua. 

tle,  tn.  {pl.  gen.  li<!ii),  —  I)  ein  )unger  Vogel, 
pnllus,  avicula:  Rani  Ući  odIije»5u.  Rj.  vidi  ptiO.  — 
2)  (n.  p.  u  kukuruza)  onaj  luali  »truk  koji  pored 
glavnoga  struka  i/.nu*le»  lianber,  stolo^  cf.  libiti  se  2. 
Rj.  vidi  čuperak,  isp.  odvoda,  odvodnica,  otoka  2. 

tić{*njc,  «.  vcrhal.  od  \\č\i\  »o.  Rj. 

X\č\i\  so,  tu5im  »e,  v.  r.  impf.  —  1)  n.  p.  tiče  se 
kukuruzi,  t.  j.  pored  glavnoga  struka  rastu  mauji 
(tići),  koji  »e  ohićno  čupaju.  NchenaproKsen  treiheit, 
atolunes  agere.  Rj.  r.  pf.  shž.  rantićiti  »e.  —  Taj  se 
korijen  nigiia  ne  iftlrn?.i,  no  se  viAe  i  tiči  i  Mri.  Npj. 
5,  4ilH.  —  2)  vidi  ru/uietali  »e,  ponositi  ae.  Rj.  i  kod 
ponosili  Ho  sjfn. 

tlltik,*  m.  (u  vujv.)  vidi  maveK.  Rj.  plavi  pamnk, 

t\giin,  tigdua,  tiffnnj.  tigilnja,  r».  vidi  6eq)iuja, 
tava,  drr  'VWfic\,  vutiUu'i  fiiflmus.  Kj.  vidi  i  proMulja, 
fterpenja.  ^/j.  tendžera,  dem.  tiganjic«,  tigaujit:,  ~ 
Klinćorha  (..  .  »A  ti  dai  mi  Imrcni  tiganj  i  nmto 
vode,  da  načinim  klinčornti«.  Habn  mu  to  da,  a  on 
metnnvM  fi  tiganj  gvozden  klin,  nalije  vodo  i  metne 
nad  vatru  , .  .1.  Posl.  V4(.k  Nema  ga  a  po  liganja  zemlje. 
iKuže  ae  za  koga  u  Mi,  kao  n.  p.  Mo  ne  reO-e:  noma 
^ouakog  ćoeka)  u  čitavoj  nabiji  i  1.  d.).  202. 


tiffjhnjiea.  /'.  (iirikiiji^«  m.  dem.  od  tiganj.  Rj.  vidi 

i  proHuljicii,  ^'e^p^njic4». 

tigrtr,  tllgra,  w.  akc.  Rj.^  XXXI.  der  Tiger,  fclis 
tigris.  zvijer.  hyp.  tigro.  —  Tigro,  Uyp.  od  tigjir.  Rj. 
73tih  (a  riječ  tigar  ne  milasi  se  m  Rj.  »te/  svom  mjestu}. 
Lavovi  i  tigrovi  hiuI  Žive  onudiu  Priprava  77.  Dogje 
prcH  njogn  tigar,  koji  ho<?e  da  ga  raskine.   12H. 

tlKlfti  /'.  ["kc.  Rj/*  XXXI).  —  i;  riVi*  cigla,  crijep 
2,  opeka.  tup.  Ocrpić*.  —  Eno  babe  korizme  aa  stapo- 
vima pod  tiglitma  (na  tavanu).  Rj.  i)h.  Gravalja,  i'€- 
likit  tigla  Što  He  maĆa  pu  .sljemenu  i  po  oatulijem 
inje^^liraa  gdjo  au  Ugle  onako  miHtavIjene.  Rj.  97b. 
Kad  He  gjeti«^  rodi.  i  tigle  ae  na  kuĆi  obesele.  Posl. 
12U.  Najprije  su  pisali  na  opeci  (cigli  ili  tigli).  Pri- 
prava l«2.  od  Lat.  tegula.  —  2)  vidi  ulija.  J.  Bog- 
fianović.  orugje  kojim  se  tiglaju  (glade)  kostdjc;  das 
Bugelei^en.  t  u  t'tulUja:  tigla,  vidi  utijo. 

tJirltlnii'a*  f.  kosu  ^to  ljudi  u  dui'anima  kupuju, 
koje  it  fabrike  dolaze,  kovu  tiglanicom;  a  kosu  k{a 
naM  kovači  kuju,  zovu  kovanicom.  J.  Bogdauovič.  Mo 
je  glatka  kao  da  je  tiglana? 

tliclanjc.  «.  djelo  kojim  se  tigla.  ^.  Bogdanovit?. 

n&:lnti,  t'iglfim,  t'.  impf.  evo  tiglam  pranje.  J.  Bog- 
danovič.  riđi  utijati.  bilgeln.  r.  pf.  utiglati. 

tlflpriei ,  m.  pl.  junge  Tiger,  pulli  tig^ridis:  Na- 
vranl  se  tigro  s  tigrićima.  Rj.  mladi  tigri. 

ti^ro.  m.  hgp.  od  tigar:  Navrani  ae  tigro  a  tigri- 
ćima. Rj. 

tili.  adj.  siillj  tacitus:  Tiha  voda  brijeg  roni  (Poal. 
317 1.  Rj.  vidi  tij.  comp.  CiSti.  Obi.  44.  dem.  tiban.  — 
Tiho  more  kao  ulje.  Posl.  317.  Hitar  bmli  šta  čuti, 
a  tih  govoriti.  341.  Da  ne  padne  dnžda  iz  oblaka, 
plaha  dažda  niti  rosa  tihu.  Nj>j.  2,  2.  U  obrazu  b'jcla 
1  rumena,  kao  da  je  do  podne  uzraala  prema  tihom 
Huncn  proljctnome.  3,  643. 

tllmn.  adj.  dem.  od  tih.  vidi  iijan.  —  adv.  Podiže 
joj  puti  duvak  8  lica,  te  gjevojci  ^apti  po  tihano. 
Herc.  72. 

tllio,  ttdv.  •  Tijom,  adv.  vidi  tiho.  Rj.  73(»a  (a  riječ  tiho 
XI  Rj.  nije  na  svom  mjesiit).  Počne  ga  tiho  moliti  da 
bježi  dok  Pt  nije  zmnj  probudio.  Npr.  8.  Mlada  Stane 
progovara  tiho  smjereno.  Kov.  ^it).  vidi  tihom  (tijom), 
iaiiha  (iz-tihn). 

lihAhui^H,  m.  t  f.  tibo-hogja,  koji  ili  koja  tiho 
hodi.  //  narmlnoj  poslovici:  Ouui  ide  tihohogja,  t 
uhvati  pancipera.  odgtmetljnj :  Mačka  i  miš.  —  tako 
kIo^.  riječ  isp.  nairagogja  [ natrag- hogj a). 

tlhum,  vidi  tijom. 

(Ij,  lija,  tjjo,  nrfitih.  Rj.  u  krajevima  gdje  se  glas 
b  u  govoru  prrtvava  u  glas  j.  drm.  tijan. 

ftja,  {u  Ilrv.)  vidi  tja.  Rj,  vidi  i  ča;  čak,  dori. 

njnn,  adj.  dem.  od  tij.  vidi  lihan.  isp.  tij  prema 
tih.  —  adv.  Druga  dragog  po  tijanu  kara.  Herc.  108 
(po  lijano?  ittp.  kod  tihan :  po  tihano). 

Tkjana,  /'.  planina:    U  Tijani  viKokoj    planini.  Rj. 

tl^ek,  w.  u  pjesmi,  der  Lanf  (dts  Wasscrs),  lapsus: 
/iincMe  ga  tijvk  vode  hladne.  Rj.  kad  što  teče  n.  p. 
voda.  i.sp.  tek(om).  vidi  tok.  —  Na  dugu  tijeku  hrt 
zevn  Htigne.  DPoal.  W>. 

tijelo,  u.  Rj.  mnoz.  tijela,  tjel^'^a.  aagm.  tjelesina. 
—  J)  der  Leih.  Korprr,  rorpus:  Tako  mi  se  tijela 
ne  razlijevalo  kao  pjena  morska  1  iPosl.  305).  Rj.  vidi 
Huaga  2.  —  Očajnik.  2)  ncrastvt/rcno  tijelo  u  gn>bu. 
Rj.  482a.  Htajalu  je  glava  u  kladencu  lepo  vreme 
četrdpsfl  leta,  a  nbaro  na  Koi^iovu  tclo,  ni  ga  jedu 
or]i«ni  gavrani.  Npj.2,  .T24.  lati  Marku,  $to  aamrtnu 
treba,  na  zemlji  ma  t'jftu  opojno.  2,  414.  tM>gradiSe 
groba  Kaičina,  da  Mad^^tiri  k  njemu  ne  dolaze^  da 
mu  mrtvu  ne  pretrenu  tvlo.  2,  4rtl>.  Ko  ne  mo?,e  da 
»tigne  II  telo  da  p<AjaUi  K  um  ncn- barjak  tara,  i\  oni 
ga  ljube  u  odelo.  3,  tttl.  (  eivrti  dan  pokalu  ao  i 
tlniga  nebeska  ttjcla^  kao  Sto  je  aunce,  mjesec  i  pre- 
mnoge  zvijezde.  Priprava  3.  I  izvan  Srbije  bio  je 
(sovjet)  jtoznat,  Hko  ne  kao  največa  vlast,  a  ono  ju- 


na« 


maćno  Icao  i  tijelo^  Icoje  je  8  Kara-Gjorgjijem  d^elilo 
TlflHt.  Bovj.  11.  ^'iko  viSe  ae  kupuje  ijelesa  \  duža 
iocječijih.  Otkriv.  IH,  13.  Mrtva  6e  tijela  njihova  biti 
hrana  pticama  Del>eskim.  Jer.  34,  20.  Da  nam  ae  oćiste 
duše  i  tjciesa.  DP.  67.  —  2)  OeKhlechtsglUd,  mem- 
brum  gentiU.  Itj.  sramni  wi.  —  Kad  se  kurvaSe.  i 
upaljivafte  ae  za  »vnjim  miloanicima,  ti  kojih  je  tijelo 
kao  u  magarca.  Jesek.  23»  20. 

t^olovo,  n.  (te'ovoi  rtV^'braSaoČevo.  SUiUi.  blagdan 
presvetoga  tijela  Hristova. 

tUenje,  n.  das  Ftltvadcn^  pinguefuctio.  Rj.  terh. 
od  tili  (lijem).    —   stanje  koje   biva,   kad   tko  ili  što 

tijcsak,  fijcaka,  m.  di^  Pre^ne  (z.  B.)  Orf-,  toradar. 
fUj.  vidi  tijeat,  mengjelo,  stupa  3.  —  Kobila,  3)  na 
tijeaka  ona  poreda  gore  koja  M^tavlja  loze  i  omflima 
66  dolje  pritiskuje  kad  ne  tiješte  miifllinc.  Rj.  2^)b. 
^amotok.  2)  nljo  koje  samo  iz  ma^tlinii  iKteće,  prije 
nego  se  metnu  pod  tijcsak.  Rj.  664u.  Hodite,  »iRJite, 
jer  je  tijesak  pun,  kace  se  preljevaju.  Joil.  3,  13.  od 
osnove  koja  je  u  tjeskoba,  Uještiti.   isp.  Korijeni  84. 

tiJ6^ftn,  tijfesna  tf5jcj*nT,  romp.  tjiSSiijT),  adj.  — 
J)  cng,  kunpp,  aiigustuA.  Hj.  riđi  tjeHkoban,  Ije«- 
kolAi).  suprotno  prostran  \ifip.  u/.ak  suprotno  AirokJ. 
—  Zarozjiti  n.  p.  tije^te  gaće.  RJ.  lD2b.  Vidi  mu  se 
Kvaki  zglob  (kad  je  ko  u  tijesne  haljine  obućenl. 
Kj.  2f>5b^  ZagH7.ii5e5  u  klance  tijesne.  Rj,  "JiAh.  Od 
kuda  TM  klanci  jHtnajtješnji.  Rj.  272b.  iSaviUali,  s'.ao- 
kiipiti,  dotjerati  u  tijesno.  Rj.  CGOa.  Spr^iti.  Kad  se 
što  tješnje,  uže  ili  manje  »ti^iHi  nego  hio  treba;  tako 
ae  kaže:  npn^io  baljinn  kad  je  tijesno  nminjena.  Rj. 
70Kb.  l'pno  u  kljnsii.  (Kad  se  ko  uhvati  u  tijesno), 
kpoal.  SSi.  Rokelj  noHi  bijele  i  tije-^ne  cnrupe.  Kov. 
40.  Kao  Mo  AU  UHkn  vrata  i  tijesan  put  Ato  vode  u 
život.  Mnt.  7,  44.  Navalite  da  u^ete  na  tije»na 
vrata.  Luk.  13,  24.  Zemlja  tcoja  b\će  tada  tijesna 
za  stanovnike  .  .  .  tijesno  mi  je  ovo  mjesto,  poiimkui 
ae  d:i  se  mogu  ua&taiiiti.  Is.  49,  VJ.  20.  —  ič)  (u  U. 
G.)  Oovjek,  t.  j.  koji  ue  moie  da  otrjji  kad  mu  se 
Mo  nepovoljno  rekne,  gallsiicittig.  stotnadiosus.  Uj. 
isp.  mrzovoljaat,  osorljiv,  proMjiv,  UHOvan  1, 

tijesniti,  fijesnlm,  i\  impf.  enge  maehen^  angunto. 
Rj.  «(o,  viniti  da  bude  tijesno,  tješnje,  v.  yf.  sloi. 
o-tijesniti,  pri-,  »-;  otje^njali.  t;.  impf.  slož.  priljež- 
nJHvuli.  pritjeAujivati. 

Tlj(>>»ii6,  ».  adj.  varošica  na  oetrvu  ismegju  Zadra 
i  ."^ibenika;  tu  je  most  na  otoci  morskoj.  Rj. 

tIJVHt,  w.  (u  Rofi)  vidi  lijesak.  Rj.  i  si/n.  ondje, 
za  postanje  isp.  Iije-.4titi.  —  Ijoml,  4)  m«  tijestu  ona 
dva  direka  ili  »tuba  sa  Htnine  koji  su  na  zavoj  izre- 
tuni.  Rj.  332b.  Pod,  2)  ono  drvo  najdonje  na  kome 
■toji  tijdst.  Rj.  518a,  Tijes(t)  wivit',  neka  vino  brizga. 
DPohK  127. 

njoN(o,  n.  der  Tcig^  massu  (rarinacea).  Rj.  i9p. 
adj,  tjestav,  tjestavan,  tje^tan.  —  DoAao  hljeb  za 
rukom,  t.  j.  nskislv  tijesto  u  naćvama,  može  se  ra£- 
mješivati.  Rj.  iy6b.  Ostavljale  djeou  nepovitu.  ostav- 
Hale  Vješto  zakuhato.  Rj.  17ld>.  Vzhujalo  tijesto.  Rj. 
772«.  tid  tijesta  is^pek'oie  pogače  prijesne,  }fiT  ne  h}0^e 
u-skislo  kad  ih  imjIutiii^p  Misirci.  Mojs.  II.  12,  3&. 

tlJ^ste^JPt  n.  aas  Pressen,  prtssio.  Rj.  verh.  od 
tijcStiti.  radf\ja  kojom  tko  tijesti  n,  p»  grosgje, 

tiJA^tUi,  tije^tlm,  c  \%npf.  d.  p.  grožgje,  masline, 
pressen,  keltcrn,  prelo  premere.  Rj.  za  postanje  isp. 
tijesak,  tjeskoba,  r.  pf.  slor.  iz-tijeAtiti.  —  Tiješte 
ga  ispod  dvije  kobile.  DPosl.  127.  sa  se.  pass.:  Ko- 
bila, 3)  ua  lijesku  ona  greda  gore  koja  sastavlja  loze 
i  orasima  se  pritiskuje  kad  se  tijeite  masline.  Rj. 
280b. 

njom,  adv.  riđi  tiho:  Pa  je  vili  tijom  besjedio. 
A  vuk  vrsnu  tijom  besidio.  iy.  tijom  (tnjesto)  tihom, 
w  krajevima  gdje  se  glas  h  «  govoru  pretvara  «  glas 
j.  Vidi  Uho,  tikom. 


nk,  (u  Hrv.)  n.  p.  moja  jo  ku<5a  tik  do  njegove, 
ganz,  pnene^  cf.  ba*.  Ri.  tako  da  se  nje  doiiće.  adv. 
—  tiiati,  doticati;  tik.  Korijeni  83. 

tikaf,  tik&ĆH,  m.  (u  Srijemu)  vidi  tkalac  Rj.  vidi 
i  tkać  (TlKavk),  od  čega  je  u  tugjinstcu  poslalo  tikač, 
Osn.  348. 

tikanje,  n.  rerh.  ud  tikati  i  tikati  se.  —  J)  radi\ja 
kojom  tko  tiče  koga.  —  2)  radnja  kojom  se  tko  tiee 
8  kim. 

(Ikad,  tićgm,  V.  impf.  u  Hrv.  —  J)  koga,  govo- 
toriti  tnu  >ti«:  on  njega  tiče;  dutien,  frutrem  appel- 
lare  aliqacm.  —  2)  sa  se,  recipr.  oni  se  liOu,  govore 
jedan  dragome  >ti*;  sick  mit  Jemandem  dutsen. 

tiknilti,  tlkncm,  v.  pf.  riđi  taČi:  Momak  viknu, 
^  pjo^ta.  tiknu,  Rj.  vtdi  i  st/n.  kod  taci.  a  impf, 
ticali. 

llkva*  f.  Rj.  dem.  tikvica,  augm.  tikvetina.  tik- 
vina,  tikvurina.  —  J)  der  (Flaschen-)  KUrbiSf  cu~ 
curbita  laoenaria  Linn.  Tikava  ima  od  mnogo 
ruku.  Rj.  dem.  likvi<5,  —  a)  tikva  rorf^n/i,  koja  je  n 
dnu  ^iroka,  po  tom  gore  sužena  pa  opel  malo  u 
dugulj  raširena  . . .  poSto  se  osu^i,  u  njoj  se  nosi 
rod«  .  .  .  jedna  je  vrdta  od  njih  tako  mula  da  ne 
moAe  ni  litru  vode  UKeti,  i  ovo  se  zove  itaratna  tik- 
r.icUj  jer  .su  u  BrbiJI  od  prije  ljudi  u  njima  nosili 
barut  o  pojaau.  Rj.  r*di  grliat^a.  —  b)  rrg  ili  krbanj, 
koji  je  u  dnu  takop^jer  Mrok,  ali  ima  držak  taoak  i 
jednak...  Rj.  —  cj  natega  iti  nategača;  ova  je 
dolje  okrugla  iti  duguljasta,  ali  ima  vrlo  dugn6ik 
držak.  Rj.  —  <fj  plusni^,  koja  je  plosna  gotovo  kao 
ploška;  ona  se  prubuAi  sa  strane  pa  se  u  njoj  nosi 
rakija  i  drugo  pi^e.  Ri.  —  fj  jurgcta  (TrompetcH' 
Kurbissj,  ona  je  vrlo  du^ruljasta  i  na  zemlji  ne  može 
drukčije  stajati  do  polo^ke  ...  Rj.  —  Tikve  se  naj- 
više siju  oko  plotova  ili  se  it/ji  njih  udaraju  ro7.ge, 
da  bi  im  vrijeđa  iSla  u  visinu  te  lako  du  bi  im  rod 
visio  i  pravo  rastao.  Rj.  vidi  i  debela  tikva,  ^uc^ur, 
tutli«^,  vavenjaka,  vodenjak«,  vodnjaka.  —  l>oue«u  tikvH 
s  rodom,  pa  kad  slanu  niti,  a  to  h  tikvi  vino.  Npr. 
82.  Kad  se*  tikva  pokonJiri.  (Kad  se  pogospodi  onaj 
kome  ne  prilikuje).  Posl.  121.  Ko  s  vragom  tikve 
sadi,  o  glavu  mu  se  razbijaju.  1.^3.  Poblijedio  kao 
sljepačka  tikca  uz  berbu.  2.^).  Kait  n.  p.  Ato  se  mt- 
dijevaJH  tikve  ili  kclerabn.  Pis.  40.  (>n  bi  i  Srbije 
sve  u  jednu  tikvu  saćerao  pa  zatisnuo,  da  ne  ^uje 
svijet  kako  oni  govore.  Rj.'  XII.  —  2)  gdjokoji  novu 
i  bundeve  iikve.  Rj.  si/m.  kod  bundeva.  —  3)  divlja 
tikva,  (u  Dubr,)  (tiditiuhe,  brvonia.  Rj.  {dioiva  L. 
Rj.*).  —  4)  debela  tikva,  bnjonia  ulba  L.  Rj.*  — 
5)  der  Schudel,  calra.  Rj.  kaU  ve  pogrdno  za  glava, 
vidi  pasiaća.  inp.  lubanja.  —  'likva  ti  je  šuplja, 
Htulli.  VniŽija  je,  brate,  u  tebe  tikva.  ,1.  Hogdanović. 

likv^Di,  atij.  n.  p.  sjeme,  Kitrbis-,  cuburbitae,  eu- 
curhitiniL'i,  Rj.  sto  pripada  tikvi. 

likvMinii,  f.  augm.  od  tikva.  Rj.  vidi  tikvina, 
tikvurina.  —  takra  augm.  kod  babetina. 

tikvica,  f.  dem.  od  tikva.  Rj.  —  Ve/ma,  kao  mala 
rožuna  fikvtca  kojom  se  puSke  polpraAuju ;  cf.  b^ma 
2.  Rj.  Sfjb  {vidi  i  <5ila  2).  Viri  k*o  miS  iz  tikvi*:e. 
DPosl.  150.  Za  pojasom  dva  pištolja,  a  oko  pojaca 
nuutalicA  i  barutni  rog  ili  tikaica.  Danica  2,  10(i. 
Nagle  divlju  lo«u  i  nabra  s  nje  divljih  tikvica.  Car. 
II.  4.  39. 

tlkvi^,  m.  cin  kleiner  Kiirbiss,  cucurbittUa:  Daj 
mi,  prijo,  jednu  tikvu.  Ne  dam,  bogme,  ni  tikvica, 
Rj.  mala  tikva  1. 

tlkTisa,  /'.  augm.  od  tikva.  Rj.  vidi  tikvetina,  tik- 
vurina. —  takva  (lugm.  kod  hardaćina. 

llkrCkrina,  /.  augm.  od  likva.  Rj.  vidi  tikvetina, 
tikvina.  —  takva  uugm.  kod  bsburina. 

tlla,  f.  Art  haam,  ttrboris  gcnas.  Hj.  nekakvo  drvo* 
ireisklee,  cgtisae   Weldeni  Vis.  Rj.* 

tili,  adj.  vidi  tinji.  —  Seflne  na  konja  pa  teraj  m 
Đjiiua,  i  sa  tili  čas  ih  stigne.  Npr  21.  Kud  seduu  v&- 


Čerati,  onaj  veliki  kazan  a  jelom  za  tili  iS&s  pro^je. 
74.  I  IaVo  sa  tili  ćas  vojska  neprijateljska  prsne  i 
razhegne  ae  kud  koje.  207. 

tlUsnm/  ni.  der  Tulvtmnn^  signum  mngicum,  cf. 
homajlija:  ona  bije  Avako  tiliAume.  RJ.  vidi  i  zapin  1. 

tilov,  adj.  što  pripudtt  tili.  potvrda  «  riječi  koja 
ide.  —  na  akc.  isp.  iva,  Ivov,  Ivovina. 

tilovina,  /".  tioU  von  tila.  Rj.  drro  tihvo. 

tllu*,  tiliita,  m.  (u  C.  (jr.)  vidi  teluće.  Rj.  u  noia 
^Jcnu  hrhitt,  suprotno  oštrice,  oŽtrice.  —  tilut  {o»a.  u 
starom  T'UAI.,  od  koje  je  zatilak).  *!)sn.  ^222. 

tlllltic«^,  (u  Boani)  vidi  na^Htire.  Rj.  n.  p.  udario 
(fa  aahljom  iilutice,  t.  j.  tilutom,  a  nije  oslricem  niti 
pljoštimice  iii  litUinice. 

Tima,  wi.  (ist.)  vidi  Timo.  Rj.  —  hjfp.  od  T'imolije. 

tliDAr,*  timira,  m.  —  1)  dua  Strieifehi,  uhus  siri- 
giltH  in  eqHis,  lahor  stritjilis.  Rj.  tup,  liraarenje. 
Htara  mati  rano  podranila,  pa  dorata  timar  učinila, 
nahranila,  ala  napojila.  lINpj.  4,  4(i7.  —  2)  (u  C. 
G.)  vidi  taknm:  A  vojvoda  konja  pod  timarom.  Rj. 
oprava  konjska,  vidi  i  florsao.  —  3)  Art  Lehu^ul, 
pruedii  heneficiarii  geniia,  cf.  zijnmei:  Odu/.'o  mi 
zemlju  i  timare.  Rj.  nekaki  spahiluk.  —  Imao  flftm 
nešto  malo  Magu,   mlojre   luve   i   mloge  timare.  Npj. 

2,  y75.  I'a  ja  iniaai  tri  timara  raje  .  . .  tSvaki  limar 
daje  na  godinu  za  tre<5iou  po  trideset  kesa.  HNpj. 
4,  bi\'2.  timari^*  i*p«iluk.  Npj.'  '2,  lM)b  {i  lav*  hice  ne- 
k'tkri  ftpahilukj. 

Timur,  Timfira,  m.  kne^.iua  nahije  TrebiuJHke.  Rj. 

HmiVrvnJOi  n.  dan  .Striegeln,  strigilis  tisun.  Rj.  verh. 
cd  timariti,  radnja  kojom  tko  thiuiri  n.  p.  kot{ja.  isp. 
timar  1. 

timAriU,  timarim,  r.  tvipf.  strteijelu,  idrigilt  rado. 
Rj.  timariti  konja,  čcšagijom  tja  čistiti,  v.  pf,  sloš. 
iz-limariti,  o-limariti.  —  Seprti  6i«te  barove  i  ko5.are, 
timare  i  poje  kouje^  ild.  RJ.  830b.  Na^e  o<>ina  kotiju 
i  stane  ga  hranili  i  timariti,  te  zu  meaec  dana  opravi 
86  konj  kao  k«ka  tica.  Npr.  "£6.  Metne  šdrijebe  u 
kolaru,  i  »tane  ga  timariti.  177. 

tiranrdvlinjc*  n.  verb.  nup.<tt.  od  tiniarovati  ao.  — 
radnja  kojom  «c  n.  p.  paun  timariije. 

timnrdvati  .se,  tim^rujSm  ae,  v.  r.  impf,  (nt)  sich 
putjen^  componere  pennan:  Paun  nam  se  timaruje. 
[Ej.  perje  svoje  (tstiti. 

timjiin,  m.  vidi  tamjan.  Rj.  vtdi  i  tamljan,  tamnjan. 
od  Grč.  thvmiama.  —  Pa  ču  odsad  luinir  d.-ivjit' 
crkvi  . . .  jedan  (tovar)  voflka,  a  drugi  limjana.  Npj. 

3,  7G. 
Tfnio.  m.  (ju*-)  f*itp.  od  Timotije.  takva  hj/p.  kod 

Dulirif.  vidi  Tima. 
Timoniiiiii,  m.  {pl.  Tlmo^ani)  čovjek  iz  Timoka.  Rj. 
Tini(M''Hiikti,  f.  vtdi  Timo<^kinja.  Rj.  ževa  iz  Timoka. 
Timoeki,  udj,  ron  Tiraok.  RJ.  što  pripada  Timoka. 
Timoekinja.  /'.  žena  iz  Timoka.  Rj.  viai  Timoćanka. 
imp.  PeAuinkiuja  i  PeStanka. 

Timuk,  Timska,  m.  —  i)  voda  na  granici  mctjju 
Srbijom  i  Uaijarmkom.  isp.  Rj.  —  Na  Timoku  rhil- 
uome  potoku.  Rj.  —  *i)  kraj  az  vodu  Timok.  inp.  \i). 
(Imor,  m.  (u  Dalm.)  der  Felnen,  rnpes,  vf.  kamenjak, 
Htjenjak.  Rj.  mdi  i  krS  1.  iftp.  stijenje.  —  Oro  p:n'je/.do 
vrh  timora  vije,  jfr  nJobode  u  ravciui  nije.  Iv.  Ma£n- 
',  rnni«?.   Jnkra.   Zagreb.    1WG.   etr.  197.   rtjeci  s  takim 

n<t!ft.  kod  divor. 

Tlm6(ija,  Tini6(iJ<^,  m.  Timotheus.  Rj,  ime  vtuško. 
ht/p,  Tirna,  Timo.  —  rmst.  u  Tiraotija  nastao  prema 
^^  muškim  imenima  Ilija,  Zabarija  (ZarijaJ.  ittp.  Antoniia. 

^H  Mn,  »I.  (n  Hrv.)  die  .Svheidetvund,  p/*ne«,  cf.  pretin, 

^V  Rj.  ^to  dijeli  n.  p.  jednu  sobu  od  druge,  vidi  i  perda, 

f  pre^rniia,  prijeboi  1. 

^^  tindirikt  m.  nekakc  tre}»etljike:  Mepju  no^e  velikof^ 

^^L  vezira,   do   vezira   trista   tindirika,   vezir  dri^i    teskn 

^^P  dejfeneka:   ko   pomrsi   trinUi   tindirikUf   da   mii    udri 

^^  trista  degeneka.  Rj. 

L (inininl,  u  pripjevu,  ef.  tananana.  RJ* 


tiniti,  tinim,  v.  impf.  (u  Hrv.)  kuću  preffrajgivati, 
vcritchlagen,  pai'ietem  duco  per  — ,  cf.  pretiniti  (v.  pf.). 
RJ.  tm  graditi,  v.  impf.  uloe.  prelinjivali. 

tinta,  /".  J.  Ho^danovif*.  die  Tinte,  vidi  crnilo,  ma- 
fltilo  1,  m»re(5ep  1.  —  Dai  de  oieni  tinte  i  papira, 
da  ja  pi.icm  lifltak  knjige  bile.   HNpj,  2,  'd'ž. 

tinj,  m,  (u  Srijemu)  aijeuo  ili  paprat  IH  slama,  Sto 
8e  nuM^e  izmeKJu  dva  plota  kad  se  Sto  optinjtijo.  cf. 
optiujiviiti.  Rj. 

tlnjanje,  n.  das  GUmmen,  iguia  gliscena.  Rj.  verh. 
od  tinjali,  stanje  koje  biva,  kad  tit^a  vatra, 

tlDJnH.  tinja,  r.  impf.  (jlimmen,  rjlifico:  tinja  vatra. 
Rj.  —  tinjati  (alabo  gorJL'li,  prestajati  gotjeti).  Kori- 
jeni 1(X>.  V.  pf.  sloz.  Btinjati  se. 

tinjeige,  n.  Rj.  verh.  od  \)  tiniti,  2)  tinjiti.  — 
1)  radnja  kojom  tko  tini^  prepratijnje  kwiu.  —  2)  ra- 
dnja kojom  tinji,  optinjuje  s/o,  n.  p,  svinjac,  košaru. 
vtdi  optinjivauje. 

tinji.  nje,  adj.  n.  p.  za  linii  čaa,  hald,  httrtig^  in 
knrzer  Zcit,  brevi,  impigre.  Rj.  vidi  Uli.  kao  takit 
odmah,  sa  jedan  t'<w. 

tlnjicifa,  f.  u  ovoj  zagoned:  Tinjičiea  vitgi^ica, 
u  nju  pojc  vitikos  (dijete  u  kolijevei).  Rj. 

Unjiti.  tlnjlin,  v.  impf  (u  .Srijem«)  vidi  optinjivati. 
Rj.  tinjiti,  optinjivati  n.  p.  kosara,  ffvinjuc:  metati 
tinj  izmegju  dra  plota,  što  se  i^pleta  od  prava  n.  p. 
oko  košare,  firinjra.  v.  pf.  slož.  optinjiti. 

tip,  tipa,  m.  der  Tifpui*,  tjko:.  adj.  tipski.  —  I 
raz(?ovori  o  drupim  nnrodinm  i  državama  nemaju 
i^ada  onoga  utarogn  tradinonoga  tipa.  Zlna.  386. 

tlpn,  /'.  n  zagoneei:  Tipa  nutipi,  a  nigdje  krpljena 
nije?  ili:  Tipa  na  «»/ji«  krpa  na  krpu,  ni  koncem 
dveno,  ni  iglom  bodeno?  (kokoS).  Rj. 

fipulu,  »I,  H  klaviru  uprava  jto  kojoj  se  udara.  P. 
Bndmani,  AKJ.  V.  4tjb.  die  Claviutur,  Tastatur.  biče 
od  tipati,  koje  ima  StuUi  iz  Muliha,  a  znači  uingere, 
attingere,  pipati,  ticati,  dirati  akc,  biće  Gpalo.  — 
za  nast.  isp.  bn(!fkaIo. 

tipnr,  tipfira,  m.  u  rijefima:  po  ticani,  n.  p.  gnvori, 
t.  j.  polako,  gospodski  (kao  iz  knjige,  po  tipiku?), 
Utngsam,  lente.  Rj,  i'fp.  tipav. 

tipni',  adj.  lang^fim  und  ungenehickt  (hei  der  Arbeit)^ 
tarduH  et  ineptus.  Rj.  koji  polako  i  smeteno  radi.  isp. 
ti  par. 

tlpsn,  f.  vidi  stipsa.  Rj.  vidi  i  kocelj,  »lanac  2, 
ffnp  1 ;  der  Alaun,  alamen. 

ttpsiinjo,  n.  vidi  stipsauje.  Rj. 

tipsnti,  tlpftjim  u'ip'^faO,  vidi  atipaati.  Rj.  variti  k 
tipsi.  V.  pf  stož.  olipsati. 

tlpHki,  ((rf>..  Ho  pHpada  tipu,  tipovima;  igpi^n-.K 
tffpiats.  —  ("esto  nekoga  ili  neJto  po(?4i»tim,  po  obi- 
ČHJ^i  dobrih  naSih  etarih,  kojom  tijpskom  rečenicom. 
Zim.  321). 

1.  (Ir,  sugt  man  tur  Ziege,  damit  sir  beim  Mclken 
still  halte,  vox  -listcntis  capram  ad  mulgcndum,  cf. 
tiri.  Rj.  uzvik  kozi  da  stoji  mirno,  kad  se  muze, 

2.  tir,  m.  (u  Dubr.)  mah,  Stoss,  pulsus:  Od  pr- 
voga tira,  dobroga  sina,  —  Utko  Ceatitaju  mladeni.*ima 

1  poslije  vjenčanja  bez  i  kiikoga  uHiručavanJa  —  i  »nm 
I  Hve.^tenik  u  crkvi.   Rj. 

i      tiranin,  m.  vidi  lirjauin;  I  to  zafiu  pa*a  tiranine. 

I  Tre<*i  truži  onki  tiranine,  Rj.  isp.  r.u\umčar.  —  Zava- 

difte  braću  Pelroviće,  tiraninu  ftrce  nasladise.  Npj.  5,  4. 

tirJknUanJe.  n.    verb.  od  tiranisali.   radnja  kojom 

tko  tiranise  koga. 

tiriknisnti,  tirftniAein,  v.  impf  tirani^ati  koga,  ti- 
ranski s  n^jimv-  postupati:  tgranni.'iiren.  t^rannum 
esse  in  tdiquem,  tifranniva  crutklitate  redare  aliqueni. 
za  akc.  isp.  d&ugerin,  d^ngj^riftllli.  —  Kad  »u  ih 
obladali  a  oni  nijesu  onda  niima  upravljali,  nego  »u 
ih  upmvo  mučili  ili  tiranisali.  Priprava  G7. 

tiranski,  adj.  što  pripada  tiranima,  prema  Urauiu 
kao  tirjanski  prema  tirjauin. 
tJri:  cf  Cirl  Rj.  uzvik. 


tiripllk 


—  579  — 


1.  (ili 


llrfplik,'  m,  bijeli  konci  Mo  Be  orodaju  po  duća- 
nima, Ladensvrirn,  fila  cmta  (non  aomi  fucta):  i  bi- 
jela ttripttka.  Rj.  —  Raitmctati  iiregju,  t.  j.  u  navi- 
janju nfitnje.^iiili  pamuk  ili  tiripltk  za  uzrod  ili  ua- 
Dovkf.  Ri.  t>H3b.  Ucvesti  platno  (pamukom  ili  tiri- 
plikom),  Uj.  772a, 

lirilTiiiirnskc,  f.  pl.  rf.  opeiSeni^elo  (aamo  u  onoj 
/.apoui'ci).  Rj.  vitli  lilirin^ruske.  —  PolcfSsle  guske 
tiritingtiitket  susrete  ih  opec^enćelo?  (t.  j.  vnroice  i 
verige).  Hj.  462a. 

tirjanin,  m.  tkr  Tffftnrt,  ft/rannus:  Bre  tavnice 
cara  tirjaniun.  Rj.  riđi  tiranin. 

IkrJanskT,  adj.  ri/ninuMc/i,  tjfrannietis:  Tirjansk^iga 
cara  iSulejmana.  Rj.  ito  pripada  tirjunima  ili  Ur- 
juninu  kojejmt  god.  vidi  tiranski. 

lir&e.*  UrSeta.  n.  u  ćurčija  tanka  kožica  koja  se 
sgeCe  na  vrlo  uske  kaiiiće  te  se  njima  Šaraju  ha- 
ljino. Rj. 

Il.s,  »1.  TATchenbaum  (gcmeincr  Tajftaum.  Botheihen. 
Rj-'K  f»»'"  larix  Linn.  [tasiM  iKicotta  L.  Rj.')  Rj. 
Vidi  tisovo  drvo. 

Tisa,  f.  "  J)  die  TheiM,  TihL^cus.  Rj.  roda  u 
rgtirskuj.  tup.  Totiski.  Poiisje.  —  2)  planina:  Da 
idemo  u  Tifu  planinu.  Rj. 

tls«,  (U  C.  G.)  n.  p.  »nijeaam,  tisa  i  vijek!«  t  j. 
»ikad.  Rj. 

tlsle,  m.  mlado  tisovo  drvo.  Rj.  —  tal^  riječi  kod 
hretič. 

tlskii^J«,  H.  dits  Drndien,  pretaio.  Rj.  verb.  od 
tiskati,  radnja  kojom  tko  iifiku  što, 

tlskAli,  ilakam»  r.  impf,  Rj.  ridi  tištati  1.  r.  pf, 
profti  ti#nuu.  r.  j)/.  sloi,  na-tif^kati.  po-,  pro-.  r.  iwpf. 
tUti^  iz-tiakivatj,  na-,  o-,  po-,  pri-,  pro-,  raz-,  8-,  u-, 
lui-tihkivati  i  jcaLiskati.  —  I)  dritckcn^  prcmo,  Rj.  — 
2)  stoascn,  irudo.  cf.  turati.  Rj.  —  Brat  brata  nad 
jamu  vodi,  ali  po  h  jamu  ne  fi>Jlvj.  PmI.  28.  «<i  se, 
reciproc,:  Hrkati  »e,  kao  tiskati  a«,  ćupati  ae  s  kime, 
sireiten,  riro,  Rj.  HfiGb. 

lisnati,  toanem  ^ilsnuh  i  ilakoh,  iSsan  i  iUte),  r. 
pf,  Rj.  u»tk)nuti.  prilog  pregj.  t'iaoOvM,  fl<tDUv.  /. 
pridjrr  ilsouo,  ttsnula,  i  tiskao,  ^la.  II.  pri^v 
tlsnut.  r.  pf.  sloi,  U-tienuti,  na-,  o-,  po-,  pri-,  pro-, 
nu-,  sa-,  »-,  u-,  za-,  r.  nmpf,  presti  tiskati,  listati  1. 
—  i.  J)  rfnJoJtcH,  proHO.  Rj.  —  2)  fteckcn,  immifo: 
Pak  je  tiii€  u  »pag  od  dolame.  Rj.  riđi  turiti  3.  — 
Uhvatiš«  jedan  drugoea  xa  glavu,  i  /i>fiM  jedan  dru- 
gomu arać  xn9  h  hSc,  Sam.  II.  2,  lt>.  —  3)  rer- 
Mosatn,  detrudo:  Sataru  majku  u  svijet  ti/tnuo.  Rj. 
riđi  turiti  1.  —  Oivljan  primakne  se  uprav  nad  vodu, 
a  tgak  ma  onda  pntrći  iza  legja  i  tisne  ga  u  vodu. 
Npr.  150.  —  i/.  8ti  se,  rtfttkt.  siek  mer/en,  «r  eonji- 
cerr:  l>orinu  ff«  tiite  u  ramena.  Tifkoie  se  uprav 
k  plaititiMuuk.  Rj.  nWi  turiti  se  3,  baciti  se  2. 

i\sm\\  adj.  Lerchtnhaum-,  litngnus,  Rj.  što  pripada 
ti$u.  —  Ttnora  žgjrlica,  u  nju  dvanaeai  jabuka,  u 
araku  jabuku  po  četiri  ^ioe?  (godinal  Rj.  I56b. 
Tuai^,  mlado  tt*oro  drro.  Rj.  740b. 

Tlsuvar.  Tis^ovca.  ■.  planina  u  Cucama:  V  Tttoroc 
Ivnii  osvanula.  Hj. 

ClsvviR«,  f.  LerrhmhoUt  lignum  /ortjjnMm,  RJ. 
'  r-o,  —  Napravio  mali  ftbaujic  od  (iaormc 

fiM»%u  4Ft*.  #.  dtr  Lerdtenbaum^  pinus  iaris  L, 
Rj.  tidi  tta. 

tlSHĆa.  f,  Tau^rmd.  mille.  cf.  hiljada:  Jedna  amrt 
tisišAi  uf.rxika  <Po«l.  I12l.  Rj.  —  Jer  »am  ja  ItcMT 
TVTaiS«li,  koji  ^inim  miUi«l  ua  tisn^ma  ooijeh  koji 
wa  ttlibe,  Mo^R.  II.  tfti,  6.  liospod  da  vas  umnoii 
tkmA  puta  vifte.  V.  1.  11.  Bog  drti  tavjet  svoi  i 
nuloei  (tvoju  po  ttjm^  ko^jema  onima  koji  ga  Rube. 
7f  9.  «>(aiute  prrd  l^podom  po  plcfluenima  svojim  i 
p9  tinimmm  fiyi.  daa.  L  llV  19.  Cw  ValtMar 
Telikv  goBDa  ftnići  ^»nofia  tnrjiM.  Dan.  b,  1. 


tUiićan,  fi«u(*ua,  adj.  millesimvs.  Slulli.  f  to  pripada 
tisući;  dcr  taunendstc.  tidi  hiljndnn,  hiljndit. 

tlsnvnik,  I«.  —  1)  RtttrjeHirHt  nad  tisućom  Ij^idi. 
vidi  tisutnjik,  bimba^.  —  To  su  kuPT-.ovi  u  plemenima 
olara  svojih,  tisudnici  Israiljcd.  Moja.  IV.  1,  16. 
Mojsije  se  razgnjevi  na  vojvode,  tigućnike  i  atotinare. 
3L,  14.  Ovijeh  deset  mladiieh  siraca  odnesi  tisueniku. 
Sam.  I.  17,  1«.  —  2)  riđi  tisulnjik  1. 

Ilsntnjilt,  fN.  —  Ij  vidi  hiljadar.  Rj.  koji  ima 
novaca  na  tisuće.  —  2)  vidi  tisućnik  1.  —  Mp.  a^. 
božitnji  i  božićni,  kojima  h  :nučenju  nema  nikake 
raslike;  po  tome  ti.suOnik  *  tisulnjik  enače  natima  ixto. 
inp.  i  ku(^nik  i  kulnjik,  nemof^nik  i  nemotnjik,  ne- 
srećnik  i  nesretnjik,  noi'nik  i  notnjik,  pomoi'nik,  i 
pomomjik,  itd. 

(Ise,  comp.  od  tiho:  Tiše,  tise,  bi(*e  vi*e.  Rj. 

(IsvDJOt  H.  (zap.)  vidi  tjeienje,  Rj.  rerb,  od  tiSili. 
radnja  kojom  tko  tiši  n.  p.  dijete. 

tišlua,  /■.  —  1)  die  Stdle,  ^lentium.  Rj.  hid  svi 
xniey  niiko  ne  govori.  —  Nekolike  paSe  i  vi^e  od 
Aeset  bimbala  sede  u  naokolo;  no  kod  s^njn  njih  taka 
je  bila  tišina^  da  bi  <S)vek  mogao  ćuli  muhu  da  leti. 
MiloA  12*J.  Kad  otvori  sedmi  poĆa!,  poftta  tiiina  na 
nebu  oko  po  sabata.  Otkriv.  8,  1.  —  2)  die  M'ind- 
stille  auf  FlQ&sef\y  silcntium  renti.  Rj.  kad  na  vodi 
rjetar  ne  duha  te  je  are  ntimo:  Tada  ustavni  zaprijeti 
vjetrovima  i  moru,  i  postade  tišina  velika.  Mat  8, 
2*3.  UDIO  pristaje  i  oraki  primjer:  Nema  ti  vi&e  ni 
kamena  na  kamenu  od  oiiijeh  gradova,  svuda  je  oko 
njih  puiUo  i  prazno;  mrtra  tiiina  sre  je  prttisla.  Pri- 
prava 77. 

Ilslll,  flfiim,  (zn^.)  vidi  tješiti.  Rj.  r.  impf,  biće. 
kao  ^to  pokazuje  i  primjer,  i  u  južnom  goront  u 
snačcnju  tjeMli  1,  /.  j.  tir<iti  što  činiti  da  bndt  tiho. 
isp.  tipkati.  —  l>obro  tiši,  a  u  glavu  ne  tići.  <Re^ 
ae  za  ćele  kad  se  sabijaju  u  kornicu,  i  znaci  da  ih 
zvižde<^t  valia  Kvati.  a  u  glavu  od  kollnic«  ne  ticati, 
da  budu  dobre.  U  Risnu).  Po»l.  61. 

tl&kanje,  h.  das  BeMhwiehtigen .  -n  fopire.  Rj. 
rerh.  od  tipkati,  radnja  kojom  tko  tiska  n.  p.  dijete, 

tiskati,  tipkam,  r.  impf.  beschvirhtigen,  wpio.  R^. 
N.  p.  dijete,  činili  da  btide  tiho.  isp.  tješiti  1,  li&iu. 
r.  pf.  sloi.  sti^tJ,  uticati  2.  —  Starija  braĆa  skoće 
na  nj  (na  najmlagjega^,  gotovo  da  ga  ubiju  . .  .  Otac 
ih  stane  opet  umirivati  i  ti$kati.  Npr.  63. 

tl^nn,  f.  (u  Srijemu)  riđi  naloga.  Rj.  eidii  naval, 
navala.  —  Danas  je  na  sajmu  na  kukuruzima  reiika 
tišma  fjagma).  J.  Bogdanoviif,  tiHt>ma  tispalo  je  t 
i/megju  š  \  m).  od  tiStati  »e-  isp.  Korijeni  M. 

li^iBJa,  f.  vidi  protisli.  Rj.  riđi  i  protisc-i,  probodi, 
provor.  sandiije.  ti^itavci;  d<is  SeitenMeefint,  plenritis. 
—  pritisak,  protisci;  tišnja  (fr  je  ispalot:  tii^kati.  Ko- 
rijeni aS,  tiiMk)-nja,  iKpadarši  k,  s  «-  prnl  nj  pro- 
mijeniio  na  i.  njen  »  tnkonm  iw«t.  tod  reioja. 

ti^ai^c.  M.  ./.(«  lirttckei*.  pre*.^io.  Rj.  rerh.  od  1) 
ti>lati.  2>  tiitsti  se.  k'>jr  \tdi. 

(i&tali.  tištim,  r.  impf.  Rj.  tištati  («t  stc^i  mjeato 
ic  o<l  xk:  tiskati  I ;  r.  pf.  slo:.  iz-tjltali  se.  po-tiStati^ 
pre-ri?tati.  —  i.  1)  druckcn,  premu.  Rj.  nrfi  li^Vaii 
1.  —  Nitko   ne  ma  gdi  haljin*»  ali  crr  'i 

ako    dobro   stoji,    nego   tko  je   nosi.    l'i  — 

S)  dngftttgeHt  kUm^itern^  attgo:  to  me  u^ii.  Kj.  ktto 
ma  duš*j  fHi  fcrcuj  u  tjcd:oh»  jwi«i,  u  brizi  fMom.  — 
/I.  »rt  ae,  rtciproč.  einander  lirMcktm,  premerr  tt 
imvicem:  Dva  še  STJeda   tt>te.   a   izmetu    njih    bijela 

brml«Q^  Rj. 
geu.  iBuvarft.  9idi 
tiAnja.  <  .<yii.  ondje, 

ifia!  ir<9  da  (tu  Kindem,  dđn  aiš  9ium*  mitH 
amgrrifm  foUfm),  var  impedieniia  imfmwttm  mr  f«Mf 
t«fi^t.  Rj.  mrtik  djtti,  dn  uf  tiht  u  ^f#, 

I.  tili,  đjem,  r.  impf.  ftU  vrrdem^  pimfmuc9.  1^. 

freii9,  ImC  Mto,  riđi  d«Ujaii  %  w)».  gojiti 

ct.  pf.  a<M.  utati   —  Tiju  pum  po  iniaftnjama,  i 


pjena  piSti  (vodeniihio  kamenie  i 
lišlavri,   m.  pl.  SeitenMmeu. 


2.  im 


573 


tji^rai^o 


humovi  se  opasuju  ratloSčii.  Ph.  65,  12  (pimjucMceni 
speciosu  deserti,  es  irerJen  fcutt  die  Triften). 

3,  tl(i,  o6i,  vidi  hliti:  Otlbigla  pa  majka  i  Ijubovoa, 
A  ne  tUa  HPftira  DorotiJH.  Kj.  u  zapadnom  gnroru 
gdjć  .tfl  1  gliit  h  ne  i^uje,  mje.^to  litjeti,  ho(^n. 

titlrin^iisko,  u  ovoj  /.iigoncd:  Polcćole  titiringuake, 
lamojrorjen  po  nn>liU>opi),  Husretc  ib  opepenćclo:  »Uje 
idete  titirimjtt.'^ke?*  >(ije  nlemo  ilii  idemo,  tebe  ne 
pitamc.  (varnice  od  ognja  i  vorige  ili  tavan).  Kj.  vidi 
tiritingu«ke. 

titUu  ~tTXQ;  {od  fMt.  titulus).  znnk  tind  riječima, 
u  kojima  je  isftfrtnrljeno  po  (jdjrkoje  tthno  krarfffa 
pisanja  radi.  —  Nt^  Cc  nestati  ni  najmanjega  alovcn 
ili  jedne  tiile  i/,  /nkona  dok  hp  avo  ne  izvrAi.  Mat.  f), 
18  (unaf*  upe;  hUn  Vuuki).  Starali  su  «e  dii  pi.^ii 
što  He  inoj'.e  krui^e;  i  Utko  Rti  pojeli  nadmetati  titlv 
i  fikrai'ivati  onakove  rijeci,  koje  tJe^to  dolaze.  ItJ/ 
XXXIV.  Sveta  crkva,  ni  za  jedna  titlu  ne  odslu- 
pajui^i  od  rijeiM  Hristovijeh,  dovodi  na*i  niegju  djeeu 
ĐJc«;ovu.  r>l*.   177. 

tl(i^aii|i\  ».  vf^hal.  od  litnjftti.  Rj. 

ntnjiili,  tUnjum,  r.  impf.  kad  malo  dijete  spava, 
reOe  j*e:  tiinjn,  t.  j.  goji  ae.  rartte,  rnuclinien,  rror^iv. 
Kj.  —  ziiuiVnje  (korijenu)  jačati:  lilnjnti.  Korijeni  iMi. 

tttor,  m.  [A'.iihK)  drr  M'ofiUliMer  eincK  A/osfrrs. 
hcnefactor  viottasferii  aut  ecclesittc,  rf,  priložuik.  Rj. 
dohročinitc  inavastiru  tli  crkvi. 

tll6riju,  /".  {ii  lioci)  vidi  nurija.  Rj.  i  ondje  «/♦•. 
—  tngja.  iap.  titor. 

tlloriiif  l/l.  der  Vetivalter,  curaior:  KV  jn  nomam 
blagu  titorina.  Rj.  is/>.  upravitelj.  —  iugja.  ii*p.  lilor. 

tttoriti,  rTin,  v.  impf.  pfhgen,  colo^  u  ovoj  pjesmi : 
Svu  no(5  flvoga  konja  titorio.  Bj.  vjegovaii,  sa  postatijc 
isp.  litor. 

tltorkn,  f.  die  IVohUhiit^in  de.i  Klostern,  dei' 
Kirche,  heneftu:trix.  Rj.  koja  priloli  manastiru  ili 
crkvi.  !>/;.  tilor. 

titra,  f.  —  1)  igra  u  kojoj  8e  okrugli  karoi&i 
bacaju  iz  ruke  u  viiiina  i  doćekuju  opet  na  ruku  i 
hvataju  u  ruku  ...  Rj.  vidi  titrnlica  2,  piljak,  škiilj 
2.  —  Hi)  pl,  tllre  (u  5aH)  die  Iloden,  tcsticnli.  Rj. 
vidi  mudo,  jaje  2.  —  S)  (u  Hrv.  oko  Peruži6i)  vidi 
kukurjak.  Rj.  veknkva  trava. 

tTtmIfrn,  /.  —  I)  jabuka  Sto  »c  njom  titra,  der 
M'urfapfćl,  pomum  jacalum.  Rj.  —  2)  vidi  titra  1. 
Rj.  I  810.  ondje. 

titranje*  n.  das  Werfen  der  Aepfel  rn  die  Hohe 
um  sie  viedci-  in  die  Hand  anfzufangen,  projectio 
putHorum  in  ultum^  eorumtfue  eaceptio.  Rj.  verh.  od 
titrati  se.  radnja  kad  se  tko  tttfa, 

titrati  SIS  itiram  se,  i'.  r,  impf.  —  2)  im  Falle 
aus  der  Uohe  au^angen,  eieipto  projectum  quid7na- 
nthmt.  Djevojke  se  titraju  jabukama:  uzme  djevojka 
dvije  jabuke,  pa  ih  brzo  jednu  »a  drugom  baca  u 
nebo  1  dot^ekuje  u  ruke:  Pa  se  titra  /.latnim  buzdo- 
vanom k*o  jnpvojka  zelenom  juhukom.  Rj.  —  2)  kim, 
eineti  zum  oefttcn  hahen.  ludifico  ffuem.  Rj.  —  Titra 
se  njime.  (Drži  ga  za  budalu).  PosL  317. 

titr6ik(*!,  f.  pl.  daa  Flitieriferkj  die  Qu%neaHle, 
bracteac  tremulae:  Na  sindžirim'  situe  titreike,  Ho 
gjevojke  nose  o  gr'oeu.  Rj.  —  zoatJenje  ikorijenu) 
bacati,  mahati,  treptjeti:  titra,  litrica,  titrati  ee,  litra- 
lica,  titreike.  Korijeni  1*0. 

tllrlra,  f.  (u  Baranji)  die  gemeine  Kamille,  matri- 
caria  chamomilhi.  Rj.  biljka,  vidi  i  carev  cvijet,  li- 
piea  2.  pnitcnak  8,  raman,  ramcnak.  —  snačet^e  ko- 
rijenu vidi  kod  titreike. 

tituhti  f.  tittduH,  der  7\tel.  —  Po§ljite  mi  vaSu 
tiiulHj  kako  ate  radi  da  je  štampam.  StraA,  I88f>, 
lf>14.  U  titulama  uekih  srpskih  vladalaca  nema  Z«te. 
DiM.  U. 

Tiiika,  f.  (u  STnemu)  Lungcnsucht,  phthisis  putmo- 
nalis.  Rj.  vidi  suha  bolest,  t  syn.  ondje.  —  tiiika 
(ital.  tisica,  phlhisia).  <>Bn.  277. 


tja,  (u  Hrv.)  tndi  i5a,  c/*.  tija.  Rj.  adv.  kojim  se 
pokazuje  daljina  vremenu  ili  mjestu,  vidi  i  ćak,  don 
do.  —  7;Vi  foi  prije  Turaine  kuge.  Tju  «  Mirunov 
džardiu.  l>Po»I.  V21.  Tko  okusi  meda  od  vladanja, 
žegja  njim  tja  do  smrti.  131.  7 ja  (u  ovoj  knjizi  mjesto 
Slavenskoga  ^dažc«  i  Turskoga  ^ćak«!  govori  se  u 
Dubrovniku,  a  u  Boci  i  n  Crnoj  (lori  kaže  se  >6i«. 
Nov.  Zav.  VIU.  i'arova  smrt  od  Adama  tja  do  Moj- 
sija.  Rim.  5,  14.  Urijeai  njezini  doprijeSe  tja  do  neba. 
Olkriv.  iy,  5. 

tJAca.  f.  (u  Omi^u  i  u  Pubr.)  tridi  tiea.  Rj.  vidi  i 
ptica. 

tJMe.san,  tjMeaua,  adj.  sto  pripad-a  tijelu,  suprotno 
beHljelesan.  riđi  tjelesni.  i'*p.  puten. 

IjnliVsina,  /'.  amjm.  od  tijelo.  Rj.  —  Oaze  jadne 
krvi  od  junaka,  prevra('aju  mrtve  tciesine.  HNpj.  1. 
285,  takva  augm.  kod  bardaćina. 

tj(^lcsill,  ndj,  kirrperlich^  corporin.  Rj.  neodrctfjcHO 
tjfek'*»an.  što  pripada  tijela.  iMp.  puten,  saprotno  bea- 
lielesHii.  —  Po  srcu  i  po  telesnom  junaštva  bio  je 
(Voljko)  prvi,  Danica  1,  88.  Znamo  da  je  zakon  du- 
hovan, a  ja  s«m  tjeldsutUf  pro<]an  pod  grijeh.  Rim.  7, 
14.  Jesu  li  u  l«?be  (Rože!)  oči  tjelesne?  vidiš  li  kao 
5ti>  vidi  ("ovjek?  Jov  It),  4.  Boljeti  ...  u  tjelesnom 
smislu,  kad  je  hol  koji  se  o-^ijeća  tjelesan  ...  u  pre- 
Descuom  smislu  Hubjekat  može  hiti  umno  i  tjelesno 
što.  DaniOit;,  ARj.  Olllia.  Malo  krivica,  z»  koje  bi  bile 
odregjene  tjelesne  kmni.  DM.  297.  Du  prirodne  kako 
tjeltsne  tako  i  duAcvne  snage  Slavena  ni  najmanje 
ne  zna.  Rat  3'.l.  adv.  Koji  su  po  tijelu,  tjeh^no  misle. 
Rim.  8,  U.  Po.Hte(ji  se  tjelesno,  dajte  da  se  postimo  i 
duhovno.  DP.  KKI. 

tJ^loKnnst,  tjelesnosti,  f.  Stulli.  osobina  ili  stat\je 
onoga  sto  je  tjelesno;  Korperlichkeit^  corporalitas. 
suprotno  heotjelejmosL  isp,  putenost. 

IJ<*liifai  f.  vidi  stražnjica,  i  sgn.  ondje.  —  I  tko 
god  omrči  tjelicu,  a  pak  reče:  i  ja  sam  kovač.  DPoal. 
3(1.  Košulja  mu  ijeiice  ne  dotiče.  411.  tjelica,  zad- 
njica. xv"ni. 

Ijl^mo.  tjemena,  n.  der  ir'cheitd^  vertex.  Rj.  dem. 
tjemešce.  —  Kad  padne  Sljeme  na  tjeme.  Posl.  UJI. 
Udarii^e  te  Gospod  nriStom  zlim  .  .  .  od  stopala  noge 
tvoje  do  tjemena.  Moja.  V.  28,  35.  Od  pete  do  tje- 
mena ne  bjo&e  na  njemu  mane.  Sam.  II.  14,  25. 
Gospod  satire  glavu  neprijateljima  svojim  i  vlastUo 
tjeme  onoga  koji  ost-aje  u  bezakonju  svojem.  Ps.  08, 
21.  Za  to  će  Gospod  učiniti  da  oćduvi  tjetne  kćerima 
Sionskim.  K  3.  17. 

IJ6inonJa/^a,  /*.  —  1)  n  djece  na  glavi  kao  putnjiea 
ili  kraste,  eine  Art  Ausschlag  nm  Kopfe  der  Kinder^ 
pustulamm  genus,  Rj.  na  tjemenu,  der  Schmeerfluss, 
der  (ineis;  eczema  seborrhoicum  (neonatorum).  Rj." 
—  2)  vidi  tepeluk  1.  Rj,  vidi  i  tepe,  tepelak,  — 
rijeci  s  takim  nast.  vidi  kod  ajgiraća. 

Uftmo.^cc*,  M.  dem.  od  tjeme.  Rj.  —  takva  dem, 
kod  djet^Ace. 

tj^aa,  f.  (u  Bosni  i  Herc.)  n.  p.  na  jajetu,  die 
Metnhrune,  das  ffdutehen,  membrana^  cf.  tjenica,  opna. 
Rj.  kao  tanka  kozica,  vidi  deno. 

tjftnicn,  f.  dem.  od  tjena,  n.  p,  u  jajeta,  povrh 
mlijeka.  Kj.  vidi  ženica,  tijeuica;  opmca.  —  Polje 
nam  rodilo  vinom  i  ženicom  . .  .  [ilauine  urdom  i  tje- 
nicom.  Kov.  71   (Tjenica  ovdje   znači   skorup.  Vuk). 

tj&ralav,  tjt^raoca,  m.  expuhor,  qui  in  fugam  agit, 
conjicit.  Stulli.  koji  ijera  koga  ili  sto.  —  sa  nast. 
i«p.  Čuvalac. 

tjiraneljn,  (J^ranka,  f.  vidi  tcrancija,  teranka. 
w/),  tjeranje  II  2. 

tjJl^raDJo,  rt.  das  Treiben,  agitatio.  Rj.  vidi  čerauje. 
rerb.  odi.  tjerati,  II.  tjerati  se.  —  1.  radnja  kojom 
tko  tjera  što:  Gjijotaljka,  gjijolka,  veliki  bič,  kojim 
se  četiri  konja  tjeraju  (u  kojemu  se  tjeranju  često 
viče:  gjijol)  Rj.  14i>b.  —  JI.  J)  radnja  kojom  se 
ijert^ju  lećeci.  —  2)  radnja  kojom  se  tko  s  kim  tjera 


tjerati 


674  — 


OMBl^iea 


fi.  p.  po  audu:  Kolja  je  mrftava  pogodba  nego  pre- 
tila prRvdft.  (Pmvdii  ovgjc  znii^i  raspra  i  ćeranjć  po 
Rudu).  Fosl.  21. 

tjerali,  tjerum,  r.  impf.  Kj.  vidi  ćerati,  gonid, 
jiSriti  1,  pucliii,  tSJrU  1.  v.  pf,  sloi.  dMjerati,  iu-,  na-, 
o-,  ob-,  po-,  pre-,  pri-,  pro-,  raz-,  «a-,  8-,  u-,  za-,  r. 
impf.  sloi.  do-Uerivati,  iz-,  na-,  ob-,  Itd,  —  /.  trcihen, 
atjito.  Rj.  —  Oxlotrbio  namAe.  t.  j.  tjcru  me  na  polje 
(]h)H  me  Irbiili).  Kj.  451  h.  l^irnj,  Sirvolja,  vo  koji  u 
širinu  tjera  rogore.  Rj.  H-lOn.  Ondu  aodne  nn  konia 
pft  t4!raj  ea  njima.  Npr.  21.  Devojka  tr  te  ternti  da 
jcj  doneaeŠ  Žive  vode.  70.  JSiromaha  ne  ternju  prazna 
ittprcd  Hvojih  kut^a.  90.  Na  ti  ovi  žiap  da  ćeruš 
gtokn  .  .  .  ćerttjufU  pred  nobom  »toku.  149.  I^'ura,  ne- 
volja me  tcra  .  .  .^211.  Bolje  |ti)  je  da  te  *'era  Tarvin 
na  aahijom  ne^co  »Švabo  aa  perom.  Poa!.  27.  Vjetar 
l'upotn  ćerati.  (Misliti  ili  hiniti  ono  Sto  bili  ne  može; 
biti  vjetrogonja).  3<>.  Klin  Jclin  tjera,  a  sjekira  obadva. 
134.  Propj'  ae  vraea,  ne  Ćeraj  mu  traga!  2fi3.  Cera 
mak  tta  konac.  32'1.  Parbu  ijera  rad  orlove  sjene. 
DPoal.  93.  Ne  verajte  oateeie  na  r^^ji.  Npj.  4,  134. 
Ja  ć'  Omcra  černt'  Bijcijini,  vi  ni  jedan  za  mnom 
ne  trćite.  4,  332.  NrkoUka  voveka  tuotjn  pred  aoboin 
tetati  te  dvotolice  /aklonivfti  se  zti  daske.  MiloS  86. 
On  je  Bttd  tnži  i  cera  s  njom  procea!  Straž.  1887,  14. 
Tada  ho  vrali  »Sanl  ne  ijenijaći  dalje  Davida.  Sam. 
I.  23,  28.  .*>■(«  te  ijera  da  lako  odjfovaraš?  Jov  1*J,  3. 
Ilijeflno  Hvhiče,  kad  tjera  svoju  volju.  DaniOić,  AKj. 
298a.  On  (8veli(5)  jednako  (jera  poznatim  natSnom 
Kvojini  bez  baziaa  i  metoda  ućene  radnje.  O  8v.  i). 
4.  Aa  »e,  piix$.:  Uikdalj,  o5lro  jrvožjge  uflapjeno  n 
ostanj,  te  se  njim  volopi  tjeraju.  Rj.  llb.  Klin  se 
klinom  cera.  Po8l.  135.  —  //.  sa  »c,  recipr.  — 
J)  ramtneln  (ron  tJasen),  coi-o.  Rj.  zetTri  nt  tjeraju, 
kad  ne  upi$lji{ju.  indi  poniti  »e  2.  i>p.  upaljivati  se. 
krava  ac  vodi;  krmača  ac  buea  i  bukari;  kucka  se 
biiea  I  kuca;  mačka  se  frcii.  —  2)  sidi  verfolgen 
(mit  I'Toiessenj^  persegui  se  in  foro.  cf,  gonili  rc  1. 
Kj.  —  Tegliti  »e  klipka  (s  kim  —  t.  j.  (derati  tte). 
Posl.  318.  Dok  jedan  te^e  da  se  feraju  kako  r  Tur- 
cima, tako^  i  )ta  Srhitna,  koji  ih  tako  ostavljaju. 
Milo5  82.  ISain-Avdija  otide  nejfj*;je  u  vet''e  »amo  nam 
da  ubije  nekaka  spabijn,  koji  ne  n  uckakim  njet/otim 
momkom  ćtrao  oko  nekake  zemlje.  Npj.'  I,  XKX. 

(j^rbii,  f.  vidi  terba.  isp.  tjorancija,  tjcranka;  tje- 
ninjL'  U  2. 

Ijeskdbft,  f,  die  Knge^  angusHar.  Rj.  vidi  <?e»koba, 
tjeakotA,  tjeaiioea;  tjeftnjak.  rijeci  a  lakim  nnat.  kod 
gnusoba.  —  1)  u  tjelesnom  smislu:  Ovaj  je  uamaHtir 
w  neiskušanoj  vrleti  i  tjeskobi,  hanica  1,  2.  Ali  ja 
ne  moffu  izlaziti  »>  tjeskobe  ovoga  pisma,  nego  i5u  Li 
samo  opiftati  zavjete  kaluđerske.  l)P.  250.  —  2)  u 
duieouom  sminlu:  iStejroAe  me  zamke  smrtne.  !•  tje- 
skobi svojoj  prizvah  Gospoda.  Sam.  U.  22,  7.  V  tje- 
skobi mm  ljutoj;  ali  neka  zapadnemo  Gospodu  u 
ruke.  24,  14.  U  tjeskobi  od  navaljivanju  zapadne 
crkve.  Milutin  nije  rnuojiro  birao  kako  (?b  radili.  DM. 
31.  vidi  stinkolj. 

tJ6!»koban.  ije^kobna,  adj-  vidi  tjeskotan.  Rj.  vidi 
i  (^eskoban,  tijesan. 

IjH.skAta.  /.  (u  C.  G.)  vidi  tjeskoba  (1  ♦  2).  Bj. 
viai  i  ^Seakota,  ijesno^^a.  riječi  s  takim  nojđ.  kod 
fiistota.  —  Radi  krfua  njihova  predjela,  rad'  i'e-skote 
Djiuijeh  klanaca.  Šćep.  mal.  74  (ocSkota  grijeikom 
mj.  t^eskola). 

Ij^skolan,  tj?.skoloa,  adj,  cnge,  angustus,  cf.  tijesan. 
Rj.  vidi  <?ertkoinu,  tjeskoban. 

lj4>snHr,  tjeamlca,  iw.  der  Kngpass^  unguaiiue^  cf, 
klanac.  Rj.  vidi  i  bogaz,  grotlo,  kliatira,  tdrijelo. 
ftdrlo,  zvalo.  i$p.  i  grlo  8. 

tJt^NIlM'ai  /*.  die  Knge,  angustiae.  Rj.  vidi  tjeskoba 
1  i  2,  tjpskota.   —   ryctH   s  takim  nattt.  kod  biRtro<?a. 

tjftstn)',  udj.  *EU)  sn  mi  ruke  tjesttive^  istom  sam 
kruv  zakuvuU«.  J.  Bogdaaović.  vidt  tjeatavau,  ^efttan. 


(J^Stamn,  Ijeslavna,  adj.  vidi  tježtan.  Rj.  «.  p. 
tjcMavna  ruka:  sa  koja  prioi^  tijesta,  mdi  i  tjCJrtav. 

(Jf  Aonjo,  H.  Rj.  vidi  ćefeenje  1.  verlt.  od  tjeSiti.  — 
i)  radnja  kojom  tko  tijeM  n.  p.  dijete  (das  Beruhigen, 
pacatio.  Rj.).  —  2)  uldf\ja  kojom  tko  tješi  n.  p,  ia- 
losnti  {das  Tro8t«n,  conaolatio.  Rj.). 

'  tj^šllae,  tj^Moca,  m.  koji  tje-si.  vidi  tjeftitelj,  ntje- 
ftitelj.  —  Shiftuo  sum  mnogo  takih  stvari;  svi  ste  ao- 
sadni  tještoci.  Jov  16,  2.  riječi  8  takim  nosi.  kod 
riivalac. 

IjfftltoIJ,  m.  koji  tješi,  vidi  t^eftilar.  utjeMtelj;  tler 
7'rOster,  consolator.  riječi  a  takim  na^t.  kod  boditelj. 

—  ^dr^AO  sam  49  riic^.i  Rlavenskijeh  .  .  tjesitelj, 
utježitelj.   Nov.   Zav.  V.  Ako  je  tjeaitetj,  neka  tjeJii; 

i  koji  daje.  neka  daje  prosto.  Rim.  12,  8. 

tješiti,  tjoiim,  r.  impf.  Rj.  vidi  deJiti  1.  v.pf.sloi. 
po-ljeSiti,  pou-ljeSiti,  u-tjeftiti.  v.  impf.  sloi.  utjeAavati. 

—  I)  beruhigen,  paco,  n.  p.  dijete,  iij.  vidi  ti&iti. 
tiskati.  —  Kad  je  vidi  gje  plaće  .  .  .  r)nda  iješeći  je 
rekne  joj  da  se  za  to  ne  brine.  Npr.  12B.  Pijete  piUi 
i  eiiM,  te  svi  u  plač  i  u  vrisku,  a  proroi'^ica  *V*  stane 
''■e»iti  i  govoriti  da  se  ne  boje.  214.  Biive  se  oko  dje- 
vojke i  tyu  nizgovaraju,  od  placa  ije.Ke.  Kov.  ti4. 
Žiile(?i  ga  ijeiiise  ga  za  sve  slo  &Lo  bjeAe  Goapod  puatio 
na  nj.  Jov  42,  11.  —  2  a)  trosfen.  consolor,  Rj.  — 
Mnogi  bijahu  do^Ii  k  Marti  i  Mariji  da  ih  tješe  ea 
bratom  njihovijem.  Jov.  11,  IH.  Jakov  tuŽaSe  za  sinom 
svojim  .  .  .  ustadoše  oko  nie^a  tjeseći  ga,  ali  se  on 
ne  dadijaAe  utjejiiii.  Moja.  I.  37,  35.  Ne  trudit«  se  da 
me  utješite  ta  pogibiju  k(-eri  naroda  mojega.  Is.  22, 
4.  —  b)  sa  se.  refleks,  —  Zu  muku  smo  sannani.  (Kad 
se  ko  tješi  Sto  se  mnCi).  Poel.  84.  hto  pogaća  vi&«  a 
vatri  stoji,  to  boljega  gosta  ^ega.  (Ovijem  se  tješe 
djevojke  koje  stoje  neudate).  359.  Onda  bismo  se  za 
prošatše  iumaranjc  mogli  tješiti  i  fijem,  Mo  su  i  Rusi 
i-ili  od  prilike  ovijem  pntera.  Pis.  21.  7'jcii  se  Gospodom, 
i  u(^ini(*e  ti  Sto  ti  srce  Želi.  Ps.  37,  4.  7'jeiivu  se  eapo- 
vijestima  tvojim,  koje  ljubim.  119,  47. 

tJ^^llJak.  Ije&njiikfi,  m.  —  .Sn  sviju  me  strana  stislo, 
pa  sam  li  u  vražjem  lješnjaku.  J.  Hogdanoviil  osn. 
u  tijesan,  rirfi  tjeskoba,  tjeakota,  tje.8no(?a;  stiskolj. 

IJ^Stno,  tj<^Maua.  itdj.  u.  p.  ruke.  beteigt,  maflsa 
iilit\is.  Hj.  (ruke)  za  koje  prione  tijesta,  vidi  tjestav, 
tje,Htavan. 

IJftll,  (Vu,  riWi  htjeti.  Rj.  u  krajevima  g<\^  se  glas 
b  Md  i-itje  u  govoru. 

tkA^t  lk^6i,  m.  koji  tka.  vidi  tkalar,  tikn^  sa  nagi. 
isp.  brać,  kluĆ.  —  Preajekoh  Život  svoj  kao  tkaL  Is. 
38.  12.  Tikafi  je  u  tngiinstvu  postao  od  ikač  (Tl««yfc). 
Osn.  348. 

tkAfcv,  adj.  Mo  pripada  tkaću.  r«ii  tknlćev.  — 
Gperem  po  obii>iLJu  oba  komada  (svile),  du  bi  ih 
oiMstio  od  pogunStine,  koja  je  za  njih  prionula  od 
ruku  tkai}evih  i  trgovać'kiii.  Danica  2,  128. 

Ika^ki.  adj.  Ho  pripadni  tkačima  ili  tkaću  kojemu 
god.  vidi  tkala<^ki. 

tkAlai%  ikAlca,  m.  der  Weber,  tertor.  Rj.  koji  tka. 
vidi  tkae,  likać. 

tkAla^kt,  adj.  što  pripada  tkalcima  ili  tkalcu  kojemu 
god.  vidi  tkaćki. 

(kAlder,  adj.  sto  pripada  tkalcu,  ndi  tka^sv. 

Ikiilja,  /'.  die  \yehcrin,  textrijc.  Rj.  koja  tka.  isp. 
zloikalja.  r(ieći  s  takim  nait.  kod  grcbenalja,  —  Nova 
tkalja^  nova  natra.  Posl.  225. 

tkftNiea,  f.  ein  geKchter  (jUrteh  Scharpe,  cingulum 
t€xtum.  Rj.  pojas  tkan.  mVit  ksnicA  1.  dćtn.  tkanitSca. 

—  A  po  dibi  sGJ'Srmali,  tkanica,  pri  tkanici  soj-srmali 
noževi.  Npj.  1,  .359.  <Ju  oblaci  po  dolami  od  srme 
tkanicu,  po  tkanici  pasa  mukadema.  3,  53fi. 

Ikftnlce,  f.  pl.  Art  Frauengvrtel,  cintfuU  genus, 
cf.  pafte.  Rj.  nekakav  ženski  pojas,  vidi  i  pavte, 
udŽbaAlije;  pafta  2,  pupta.  pavta  2.  kolau  2. 

LkanlMt^,  /.  dem.  od  tkanica.  Hj.  —  Devojka  im 


tkan  Inu 


—  675  — 


tobđi^nskl 


ćobariica,  na  njoj  kratka  kabanica  i  sr^rtui  tkanićiea. 
Npj.  1,  431. 

tkiknina,  /".  sta  gođ  tkano,  vidi  tkanje  2,  tkivo, 
ćivo.  (frts  Oeieeht,  tea'tnra.  —  Oibn,  skupa  Rvilcna 
tkujiiHU,  n  koju  je  zlato  uiknnft,  brokat.  Uj.»  12Ma. 
Skupu  »v'}]eua  tkanina.  Budmani,  AKj.  II.  3(i9b.  Prei 
njene  Btezao  je  jeleOii?  ckI  vunene  tkanine.  Zim.  57. 

tkft^Jc,  «.  —  Ž)  dan  Wtben,  textHft.  Kj.  radnja 
kojom  tko  tka:  Jilizna  zove  se  ono  kad  ae  u  tkanfu 
prekine  jedna  žica  i  tako  ae  otfe  te  ne  u  platnu  po- 
»naje.  Rj.  Hla,  Lasnn  je  tkati,  kad  je  tkttnjc  otko. 
Hj.  -ITHa.  Knd  djevojka  nagradi  tkatije,  ona  tka  a 
nikad  ne  njeri  ktdiko  je  oikala.  Živ.  324.  —  2)  das 
Cetrehr,  te.rtura.  Rj.  Mo  fjod  tkano,  n.  p.  platna^ 
eukao.  vidi  tkanina,  tkivo,  ćjvo.  —  JoS  i  anda  tkajn 
Indijani  na  razbojima  vrlo  prohtira  ,  .  ,  oni  prave  na 
ovima  prekra.^ua  platna  (tkanja),  ali  im  posao  ide  od 
riiki*  o<lve<?  »poro.  Priprava  142. 

(kikti,  Oem  (tkam,  u  Sarajevu  i  tkeni)  v.  impf. 
rcchen,  t€xo.  Rj.  iftp.  klTi^ati.  tkati,  tkem  (govori  s«  i 
w  JIri\),  i  pretvorirni  ne  k  pred  Htneikotn  e  u  6'.  t&pm, 
«  t  otpad't:  ćeni.  u  3.  licu  uinor.  o.nm  pravilnoga 
tku  ima  i  ću  po  drugom  razdjelu  pete  nmfe.  Obi.  lil 
f».  pf.  /(loš.  dt)-tkati,  izil-,  na-,  o-,  po-,  sn-,  u-,  r,  impf, 
sloi.  dotkivalj,  po-,  u-.  —  Dvocjepna  jutntljika,  t.  j. 
«  diut  nita  ikumi.  Rj.  lUa.  Po  selima  »e  pokriva 
guberima  i  ponjavama  koje  žene  same  ču.  Rj.  355b. 
Prvfiorsji'i  tkati.  Rj.  5()7a.  Kad  nema  .ivenja,  onda  će. 
Kj.  S3r»a.  Ti  namenti  prema  earevome  dvoru  tfij  razboj, 
pa  tkaj.  Npr.  58.  Kroz  plot  tkato,  kocem  /.bijato.  iRei'e 
He  za  rijetko  platno).  Po8i.  161.  Svaka  đ-.ena  prede, 
(ka.  Danica  a,  lOl.  Tkaju  platno  i  sukno.  J,  1C3. 
»a  »e,  pusif.:  .lediniea,  'J)  rijetko  sukno,  »to  se  tku  n 
jednu  rica.  Rj.  25l)b.  RaSa.  rijetko  sukno  u  L^etiri  nita, 
kojega  .te  tnnogo  će  u  Dubrovniku.  RJ.  (i45a. 

(kito,  n.  Ho  se  tke,  tkano  što.  vidi  ćivo.  tkaniun, 
tkanje.2.  —  Iz  toga  uzajamnopi  popufitanja  kle^a 
se  ono  šareno  tkivo  koje  se  zove:  redovni,  napredni 
Život!  MepJ.  1S7. 

tkft.  ki>ga,  vkti  ko.  Rj.  i  ondje  primjere, 

tk&god,  kotragod.  vidi  kojrod.  (kO^opJ.  kogag^gj, 
vidi  kogogj.  Kj.  I  ondje  primjere. 

tlAf'cnJe,  «.  Kj.  rerb.  od  tlačiti.  —  1)  radnj'i  kojom 
tko  tlaci  sto  (dasTreten,  conrulcatio.  Rj.).  —  '4)  stanje 
koje  biva,  kud  tko  tlači,  kulakttje  (u  Hrv.  das  Frohnen, 
praestatio  operae  servae.  Rj.). 

lldHti,  llacini,  V.  impf.  —  J)  trorauf  ireten.  calco: 

Jelen  popaao  smilj  po  znporju,  višega  tlaci  ne^ito  ga 

pa.Me.  Rj.  kao  gaziti  po  trmn.  v.  pf.  .nloi,  ^ollaCili.  — 

Kako  on   uleti  u  boj  .  .  ,  ne  i-.na  se  ili  vi5e  on  aefe 

iJi   mu  više   konj  tlači.   Npr.  207.    Ko  je  jaci,   taj  i 

tlatu.  Posl.  141.   Opkolile   sinove  Venijaminove,   ^o- 

niSe   ih,   tlaćiše   Hi    od    Menuje   do  Uavaje.  Sud.  20, 

43.  —  2)  (H  Hrv.)  frohnen,  prae.tto  operttm  aerravi. 

jRj.  hoditi  na   tlaku,  biti  robijak  1.  vidi  kulnkovali. 

Hsp,  tlaka.  —   znamenje   ikorijenu)  mučiti  se,  truditi 

ise:  tlaka,  tlačiti.  Korijeni  iii. 

tlak.  Ili.  ono  ^to  se  iz  pljeve  na  protak  protoci: 
tlak  saineljn  te  zimi  pse  i  krinke  njim  prehrane.  J. 
Bo^danovi^ 

tlAka,  f.  [U  Hrv.)  vid«  robija  1.  Rj.  vidi  i  kalnk. 
iFp.  tlačili  2. 

tlApnJa,  f.  da.t  Darcheinandertraum^H,  i^omnia 
promi-tcua,  cf.  klapa.  Rj.  htd  tko  tlapi  koješta,  itp. 
llupljcnje.  —  riječi  u  takim  naH.  kod  ćeŽnja. 

tlupiti,  tUpim,  r.  impf.  svu  noć  sam  llapio  kojeSta, 
'4nrcfteinaiid^  truunten^  somnio  swtdeqi4ej  cf.  klapiti. 
Kj.  itanjiUi  koješta. 

tlikpljrrnj<*.  n.  tltut  Durcheinandcrtrdumen,  somnia 
promiscuu,  Rj.  verb.  od  tlapiti,  koje  tndi.  isp.  tlapnja. 

ll^,  tAIS,  tfl,  /'.  pi.  der  Boden^  solum:  na  tlima, 
pade  na  tle.  Pade  tama  od  neba  do  tala.  jV«  tle 
pade,  i  (aSu  ispusti.  Skrojio  joj  iuti  kavad  do  hu- 
mijeh  tli.  1  sve  ih  je  s  tlima  poravnio.  Rj.  vidi  i  tlo. 


vtp.  zemlja  lb;  paiOH,  i>od  3,  tavan  5.  —  Nekakijcm 
Mapom  takne  u  vratnice  te  vrata  iedanak  hašiše  tM 
tle.  Npr.  215.  ICad  se  kokotu  tU  dadu,  i  petra  se  primi. 
DPosI.  49.  Gjergjevom  je  o  tle  udarila.  Herc.  67. 

tla,  «.  vidi  tle,  tli.  —  il1>,  tfi,  tl^S.  Korijeni  89. 
govori  ne  u  Hrvatskoj. 

UJfnii'a,  f.  {u  Orbljn^  vidi  tjeniea.  Rj.  —  tjenicu, 
nalazi  se  i  umetnuto  I  pred  j:  tljcnica.  Korijeni  257. 

ti^h,  f.  vidi  tiuna.  Lmica,  tmina,  tmu^a;  nevidjelicn. 
—  Čuvaj  se  po  tmi  mraka.  DPoftI.  13.  Jedan  je  samo 
Vukov  (pravopis)  kojega  se  vize  njih  drii,  a  ostalijeli 
je  trna,  niti  im  se  zna  broja  ni  imena.  Rat  3  (ittp. 
tu^La  i  tuuia).  tm<i.  Korijeni  K7. 

imhsi,  adj.  obHcuruR,  tenebroHun.  Palmoti*^:  aad  se 
pamet  vrnt^-a  meni,  sad  me  tmasta  noč  OAtavi.  8tulli. 
vidi  taman. 

tmlcn,  f.  (u  Dnbr.)  cidi  tmina:  kud  će5  tjuno  m 
imicu?  Ry  gorori  se  i  «  Urvatskoj.  tmica  nije  mola 
tama,  nego  je  jo5  velika.  Osn.  325.  po  nast.  upravo 
dem.  od  trna,  ali  nije  po  značenju,  kao  i  tmina, 
tmtiSa  Uto  nijcsti  po  značenju  augmentatita. 

tminu,  f.  angm.  od  tama:  Na  njima  se  tmina  nfa- 
tila.  A  u  tminu  pii^ke  Hijevaju.  Ri.  po  nast.  je  augm. 
od  trna,  ali  nije  po  značenju,  vtdt  imui^a,  tAma,  tmicn. 

tniAra.  f  ne  ide  ki^  \eć  onako  nekuka  tmorn. 
cf.  natmuriti  se.  Rj.  —  osn.  može  biti  u  trna.  Osn.  110. 

tmn^a, /'.  Finsterniss,  cnligo,  cf.  Uimn,  uevigjelica. 
Rj.  po  nast.je  upravo  augm.  od  Ima  (isp.  taka  attgm. 
kod  aj^iruAa),  ali  nije  po  inaćenju,  vidi  tmina.  — 
Mala  ti  je  lAkra  ostanuU,  i  iskni  je  imuxa  priliannla. 
Npj.  5,  554. 

tniR^v,  adj.  ma  nekud  je  on  u  glavi  tmmav,  nije 
dotupavun.  J.  liogdanovit?.  «  glavi  tnu  je  tmušu!^  isp, 
ncdotnpavan. 

tinDšuvae,  m.  J.  Bogdanović.  gen.  tmiiSnvea.  tmuiat) 
čovjek. 

Imn.šuvira,  f.  ^.  Bo^danovit^.  tmušava  :ena. 

1.  15,  >i.  —  1)  od  taj.  ta,  to,  das,  iitud.  lij.  vidi 
olo,  za  ncutrum  to  primjere  vidi  kod  taj,  ta,  to.  — 
2)  als  conj.  im  Nachi^atze  (iteltett),  so,  — :  ako  ti 
dogje§,  io  će  i  on  doći,  po  vird  auch  er  kommen, 
icntet  et  ille;  aku  tako  bude,  to  smo  mi  propali  (ako 
tako  bu<!e,  propali  amo).  Kj.  kad  je  rečenica  prive- 
zana savtiom  ako,  da  ili  kad,  »  st^i  pred  glavnom, 
glavna  se  može  početi  domctnutom  tamjenicom  lo.  ali 
9e  ponajviše  počinje  ^e^  takvti  domctka;  kao  što  po- 
ka£Hju  pomenuti  reč.  primjeri:  ako  ti  dopjeft,  to  6e 
i  on  do<?i,  češče:  ako  ti  ilogje?,  do<?i  će  i  on,  Hi:  i 
on  će  do^i.  —  fJa  ti  ataS  za  lim,  to  bi  ti  naučio. 
Rj.  8a  (ti  bi  nnuć'io).  K  kad  je  tako^  to  Oemo  mi 
naniti  da  on  takav  ostane.  Nur.  55.  Ako  je  kvasac 
svet,  lo  je  i  tijesto.  Rim.  11,  16. 

3.  tft,  sflslavljeno  «  rijeifima,  n.  p.  tSbotjS,  (SgorS, 
(omanje,  /oviAe,  i  t.  d.  (desto  besser  u.  s.  w.,  eo  meliu/t 
etc).  Kj.'  to-holje,  to-aore.  ali  to  ttu  dvije  riječi,  koje 
se  rasiavlje)W  pišu,  i  treba  da  se  piMi:  to  bolje,  to 
gore,  to  manje,  to  viAe,  x  t.  d. 

tdbAliea,  /.  (u  Hrv.)  vidi  vodijer.  Rj.  vidi  i  bru- 
sara,  bni5nja6i.  «  čemu  stoji  hrus  koscu. 

tAbdžibn.sn,*  m.  der  Oberkanunier,  tormentariorum 
prnefectus.  Rj.  tobdii-ba§a.  starješina  tobdšijama.  isp. 
baza'  3. 

fdbdžija,*  m.  der  Kanonier,  emiltens  iorntenta, 
miles  tortnentariua.  Rj.  topdžija,  p  aepred  dž  mi- 
jenja na  b:  tob-džija.  vidi  lopcija.  —  Topa  slomi,  a 
pobi  tohdzije.  Npj.  5,  197. 

Idbdžijin,  adj.  des  Kanonicrs^  torvtentarii  militis. 
Kj.  što  pripa  tobdhji, 

tdbdžrjnicn,  /'.  Rj.  iena  tobdiijina. 

tdbdžijnski,  tdhažijj«ki.  adj.  Kanonier-,  tormen- 
tariorum. Rj.  što  pripada  tobdiijama  ilt  tohdiiji  ko- 
jemu god.  «aieto  tbbdiTnakT.  i.^p.  abadžintiki.  —  Iz 
pnAke  [bu)  ubili  kozaćkoga  iobdiijskog  oficira.  Žitije  71. 


lobiižUiik 


—  !>7r>  — 


tOgOTiĆ 


tobdžlhik,*  »1.  Kttnoni€rdi€n.nt^  ars  vtilitii*  tormeu- 
tarii.  Kj.  tohdeijski  posao,  tohdiijska  uluzha. 

tdbo,*  n.  p.  iirinio  tohe  da  ne  pije,  t.  j.  xarftkno  ne, 
cr  hat  ein  (idiVide  tjcihan^  npupondit^  cf.  znvjetovnii 
se.  l?j.  \*idi  zavjet. 

Idbd('ii',  m.  (lem.  od  tobolnc.  Kj.  ioho(l)či6. 

tdbolnr,  tiibojca  {\\  Boci  ifihoca).  Rj.  dem.  tobo^i*^. 
—  J)  dcr  Icdern?  lientel,  Schnurbeutel  (tiux  cineftt 
tSttickej,  ci'umena,  il\.  norlana  kaa  od  kože.  —  2)  (po 
jugnzjip.  kraj.)  Hvaka  kesa.  Rj.  —  primjeri  za  1)  i 
U):  bra(^i  ka'  i  bratio,  a  tohoci  ka*  i  krvnici.  Poal.  iJi). 
U  lakonu'a  tri  tohocn.  332.  Nevjpala  flarnje  nm  nia- 
ranui  i  tohcdar  sa  i^latnijem  kiticama.  Kov.  90.  S\*ejia 
dva  talnnlA  srebra  u  dva  tohoca.  Car.  II.  5,  23.  Uz«) 
je  aa  sobom  ioboluv  $wrčuni,  Prić.  7,  20. 

(6božCt  runjehUcK  ^«d  ftolUnd^  f^iviululc,  non  Ha 
ut  oporteni ;  dem  Ntwien  »acJi,  nomine,  non  re,  cf. 
tokoree.  Rj.  to-bofte.  tjotori  «f,  kud  ne  hoće  da  kaže, 
đu  sto  ne  hita  doista  nego  mhiho  da  se  vini.  riđi  i 
bojapi,  pjojn,  kao  12,  korsem.  —  (JreA.  grnžpje  koji' 
gotovo  nipda  ne  možp  nazreti,  a  .'Sto  bi  tohozr  i  aa- 
zr«lo,  svagda  je  Hitnije  od  o.4tfllo)?ft.  Rj.  loin.  I  tako 
Be  toho^e  ućini  mir,  Uanicn  3,  212.  Književnin,  koji 
tobožt  sve  jTOvore  o  pravilu,  a  u  aaniome  <ljelii  uiti 
kakvopa  drugog  pravila  boce  niti  poznaju  oaim  avoje 
volje.  l*iM.  2y.  Pogju  tohoie  Jx>znii'i  u  pomot^,  ali  je 
Turaka  bilo  toliko  mnogo,  da  nijeau  smjeli  na  njih 
udarati.  Sovj.  44. 

t6božnjT,  nje,  ndj.  vidi  toVorAnji.  Rj.  koji  je  Ho 
tobože  a  n^je  doista.  —  Da  ni  na  onoj  tobožnjoj 
kritici  nije  niko  potpiean.  Odbr.  od  niŽ.  I.  Tobožnji 
car  Irofl  Edemae  upravljao  je  zemljom  pod  rirankom 
vlaali^  Prip.  bibl.  11)2. 

tOeilJ,  m.  der  Schhifsiein^  cos.  cf.  brua.  Rj.  vidi  i 
točio,  gladilica,  gladilo.  —  Brusom  ae  oStri  rukom,  a 
tocilj  se  obrće  i  na  njemu  se  drži  ono  Sto  se  oStri, 
gladilip^m  se  obifno  oSlre  kose,  ali  ne  kao  brusom, 
n.  p.  nož,  nego  s  obje  strane,  a  brija<^ii  ac  britva 
oStri  na  gludilici.  Rj.  45a.  za  nast.  i>p.  nokilj. 

(ociKjaJknt  /*.  die  EisUahn^  Gleitbuhn,  planitien 
ghiciata.  Rj.  na  ledu  gdje  se  tljeca  tociljojii,  vidi 
todljavka,  smucaljka;  klizaliSte.  —  riječi  8  takim 
nast.  kod  dubajka, 

(ooUJunje,  n.  verbal.  od  tociljati  se.  Rj. 

loeUjuli  st%  Ijam  se,  r.  r  inipf.  scJileifen  (auf  dem 
Kise)^  in  glade  deCHrro,  fcror.  H].  po  ledu,  vidi  smu- 
cati se  2.  r.  pf.  sloi.  stoeiljati  se. 

luciljiivkii,  f.  Rj.  vidi  toeiljajka,  i  syn.  ondje. 

tociljhi,  i^e'iljTm,  v.  iiupf.  iretzen^  scMcijen,  aracuo, 
cf  lomiti  2.  Rj.  na  tocilju  oštriti.  vidi  i  brusiti.  — r 
Nit'  ga  pilji,  niti  ga  tocitji,  Rj.' 

Ifti'io,  toi'Tla,  m,  vidi  tocilj.  Rj.  i  sijn.  ondje. 

(5cokljuii,  wi.  (u  Ilrv.)  vidi  puzavac,  Hj.  ptica. 
to»»-kIjun,  prvoj  poli  osn.  u  tocilj  iti,  ptica  koja  io- 
ciJji  kljun  svoj  (kljujut^i.  i.'<p.  kljuj-drvo).  inp.  tako 
sloz.  riječi  M§obrk,  tukoluk,  vijoglav,  vijorop.  isp, 
Osn.  46. 

lA£ai',  tft^cn,  m.  (u  pripovijed)  koji  tofi,  dcr  Schenki 
pociliutor.  cf.  tofajlija.  Rj. 

t4>ei\Jlija,  »I.  (u  miranji)  na  »vadbi  ili  ua  kakvoj 
časti  koji  toOi  vino,  dcr  ocitenk,  pocillntor,  ntiniatcr 
vini,  cf.  to<?ac.  Rj.  —  otn,  a  našoj  riječi  toOiti,  su 
TiiTitkim  završetkom  li{jd).  isp.  dugajlija,  granajlija, 
uovajlija,  /.Utajlija. 

tdrak,  t<Vka,  »a.  Rj.  za  postanje  ieč\...  po-tok  . . . 
po-tofi...  toć(ak)...  točac...  Korijeni  82.  —  1)  duA 
JUid,  rota,  cf.  kolo.  Kj.  kota<^,  tekun.  —  Vmdulji, 
sainottH>ri  točkoci  kao  vodenićno  kamenje,  ili  kola 
od  takovijeh  točkova.  Rj.  76b.  Kotur ašan  točak,  kad 
ae  glav(>ina  izjede  iznutra,  pa  točak  klamiče  i  krivo 
ide.  Rj.  2yr)a.  Obuli  kolo  (točak).  Kj.  4;V>b.  Srčauik, 
2)  klin  gvozdeni  u  srćanivi  kod  siražnjijch  točkova. 
RJ.  710b.  Ukočiti,  upaočiti  točak  kad  se  ide  niz  brdo. 
RJ.  777b  {riđi  kočili,  paoćiti).  8oIomuQ  se  krox  koln 


bio  zagledao  « prednje  toikove.  Npr.  157.  Haziir  kola 
bez  torkoca.  Posl.  .SJJO.  Tako  debelo  »■jer«,  ostaje  prti 
točak  u  kolima.  Nov.  Srb.  1817,  344.  Sto  se  tako 
polako  mičH  točkori  kola  njegovijeh  ?  Sud.  5,  28. 
Naprava  u  tijcb  točkooa  bijaše  kao  naprava  u  točkotu 
kolukih.  Car.  I.  7,  33.  —  i)  die  Jivhre  am  Brunnef}» 
fintitla  putri.  Rj.  cijee  na  koju  istječe  voda.  —  S)  ein 
Jiohrhrniinen  selb.^t,  puteus  fistularis.  Kj.  naprava 
kao  bunar  gdje  istječe  voda  dovedena.  —  t'esma  «e 
upravo  »Srpski  zove  točak;  studenac  i  kladenac  je 
bunar  (gdje  se  voda  zabvata  ili  vnfe).  Pis.  42. 

lAepnjfi,  JI.  Rj.  verb.  od  1)  toi5iti,  2)  topiti  se.  — 
/.  J)  radnja  kojom  tko  toćin.p.  vino  ida.«  Scbenken, 
Hchiltten,  infusio.  Rj.).  —  2}  radnja  kojovi  tko  toči^ 
tocilji  w.  p.  sjekiru  (das  Wetzen,  Hrhleilen,  esaculio. 
Rj.).  —  5"^  stanje  koje  hira,  knd  tko  tovi  krvlju,  ili 
tja  tolH  krv,  ili  wtii  toči  krv  iz  nosti.  —  4)  radnja 
kojom  n.  p.  vrvi  toče  što.  —  //-  stanje  koje  hivit, 
kad  se  tko  tovi,  često  ide  na  polje  (da«  Ijaxiren, 
frequens  dejiHendi  cnpiditas.  Rj.K 

tAf'ilo,  it.  (u  Lici  i  II  ('.  <j.)  gdje  ne  drva  otiskuju 
niz  brdo,  die  Uolzrutsclic,  tocus  dejin'endis  litjnis 
ex  tnonte.  Rj.  vidi  tokatci,  pla7Jiji<*n.  —  CJdizgar  to- 
čilo a  od/.gor  močilo.  l>Poa!.  Sil.  od  osnove  od  ki^c 
je  točiti,  teci.  rijcri  s  lakim  naat,  kod  bjelilo  1. 

t6f'iinbn»ia«  tdi-lnbasil.  m.  znači  što  i  doIiba.4a.  J. 
Bogdanovič.  —  točim-baSa,  toOin-baAa,  basa  koji  toči 
vino  u  čašfi,  kao  daje  i  doliUa.^  od  doliti,  dolijevati. 

(AfKI,  ttV^m,  ti.  impf  Rj.  činiti  da  teče  što.  v.  pf. 
prosti  toknuti  (dem) i  v.  pf.  sloL  do-t6i5iti.  iz-,  na-,  o-, 
ob-,  pre-,  pro-,  raz-,  u-,  t\  impf.  sloz.  do-tikati,  iz-,  na-, 
o-,  ob-,  pre-,  pro-  raz-,  s-  (se).  —  J.  Jt)  schenken,  schiit- 
ien,  fundcre.  lij.  —  Dogje  jedna  gospa  po  vodu  i  opazi 
StojŠu  kraj  česme...  foče« rodi*jeduakoje  u  nj  gledala. 
Npr.  28.  Ko  ne  zna  Čapora,  a  on  će  vraujem  {točiti), 
(Ko  ne  zna  Slegjeli,  brzo  Če  mu  nestati).  Posl.  I4y. 
'I'oči  puno  za  gotovo.  (Evo  novaeji,  daj  da  se  pije). 
319.  Ne  zna  od  kud  koza  bob  toči.  DPosl.  77.  Pop 
damanski  \z  patrinc  juhv  toči.  98.  Krčmari  toče  vino 
i  rakiju.  Danicu  2.  1()B  (isp.  Rj.  3f}&a;  Krčmari  krčme 
vino,  rakiju  i  jabukovaču).  Poftlo  je  (krčmarica)  dugo 
vremena  vino  iz  bačve  točila,  stane  se  čudili  .kako 
vino  jednako  teče.  Kov.  12o.  O  da  bih  bio  kao  pre- 
gjaSnjih  mjeseca  .  .  .  kad  se  trag  moj  obliva§e  maslom, 
i  stijena  mi  točašc  ulje  potocima.  Jov  2U,  6.  isp,  si- 
pati. —  2)  n.  p.  sjekiru  wetzcn,  sčfileifen,  exacuo. 
kj.  na  tocilj  ostriti.  tiV/*  tociljlti.  isp.  brusiti.  — 
S  a)  laa:iren,  dejicio:  kr^-liu  točio!  Rj.  —  b)  flikala 
ga  trr,  L  j.  točila  ga,  iSla  od  njega.  Rj.  839a.  — 
r)  Počne  mu  točiti  krv  ie  nosa.  Npr.  92.  —  4r)  zeh- 
ren,  absumo:  Živina  ga  toeihit  (ili  jela.  Posl.  81). 
Rj.  isp.  rjistakati  3.  —  Tako  me  crvi  ne  (o«3iZi.' Posl. 
3U(».  —  JI.  sa  se,  refleks,  tftčiti  se.  Čim  se,  p.  r.  impf. 
(U  Boci!  laju'rcHt  tdeum  d-ejicio.  Rj.  često  iči  na 
polje. 

T6du.  f.  {hyp.  od  Todora)  ime  Žensko.  Rj.  —  Ljubi 
me  7'odo  Todioe.  Kj.  742b. 

Tlldica  (Todica),  f  dem  od  Toda:  Ljubi  me  To<Jo 
Vodice,  ljubi  me  du.-o  i  srce.  Rj. 

TOdor,  m.  vidi  Teodor:  Živ  mi  Todor  da  se  čini 
govor  ikad  se  Što  govori  uzalud.  Posl.  81).  Hj.  dem. 
Tadorčič.  hgp.  Tofta,  ToSo. 

Tftdorn,  f.  ime  žensko.  Rj.  Theodora.  hyp.  Toda. 
dem.  Todicft. 

TodArčir,  m.  dem.  od  Todor.  Rj.  —  takta  dem. 
vidi  kod  (ijukančič. 

T6dorova  Cliea,  f  brdo  izmegju  Crmnice  i  Pa- 
Strojeviča.  Rj. 

(ijirovir,  (U  C.  G.)  u  riječima:  Nije  toffovič,  i.  j. 
nije  za  taj  posao,  er  taugt  nicht  daiU,  9ton  est  ad 
id  idoneas.  Rj.  —  osn.  u  taj,  toga.  isp.  takce  ime- 
nice čegovič.  kogoviči  nikogović. 


toj 


-577  — 


toliko 


P 


N 


t5J,  to-j.  tS  {neutmm  od  tuj)  b  dometnuitm  nn 
l'rujn  j.  txf>,^  j  2.  —  i^to  feoRa  ne  izije.  toj  i/.p:nuKi. 
DPa^l.  122.  Sio   ti   od   mene,    toj    Ito;*  od  tebe.  124. 

rftjaictl.  f.  i'idi  batina  1.  Rj.  ♦  ondje  ^i/n.  vidi  if>- 
Ijapi.  —  Mojfl  njerčmm  tojmjo!  iKad  se  kome  hoi^'e 
da  kiiie  du  je  ii  njemu  «Ijib:i  uzdunicji).  Posl.  182. 
Izvadi  joj  obje  otS  crne.  pn  joj  (bide  tojuf/u  ii  ruke. 
nebu  prooi,  da  se  hljebom  bmni.  Npj.  2.  633. 

(ijn»ket  vidi  toIjnAke.  Rj.  adv.  kuo  tojagom,  vidi 
tojnj^ki. 

tujilnkT.  odi\   vidi  toljuiki.  Itj.  vidi  tojnike. 

t6jiisni,  6,  lOJuMiiJi,  nje.  J.  Uogdnuovid  w\j.  dem. 
od  toliki,  i'idi  tolicDi,  toli^ni.  ea  fMist.  isp.  majdi^an 
{prema  tome  ttkc.  tojilHni?} 

tsk,  m.  —  1)  Ovo  je  vino  nn  toku  Hjepo  f^le- 
diui,  samo  ne  znarr.  kako  je  jako.  .1.  Botrdanovii*. 
—  :i)  dcr  Luut\  curnun:  Da  životu  tome  olakSaju 
tok,  redovun  hod.  /im.  2iM).  V  toku  Ijiidakojra  na- 
predovanja. /!()?.  47.  vidi  tijek.  —  tok  od  teći,  kuo 
rok  od  reći,  ttd. 

tftkalijnf'  »n.  dćr  die  toke  tragt,  qm  ornatum  toke 
dii'tnm  hahet :  Sve  atlije  i  ave  tokuUjt,  Rj.  koji  toke 

(ftknio.  u,  J.    Bogdanovit?.    vidi  loćiln.   koje  je  od 
jedne  osvove  od  koje  i  toknlo.  vidi  i  pla/aji(^JL 
(5k*?,*    tokil,    f.  fd.    iCj.    rtdi    ("^eknie.    kabare.    — 

1)  etne  Ait  stlhei'nen  (uuch  fncAsintjcnnenj  Aiin*.««, 
der  zttr  Zierde  rorne  amjesrltnalli  aifd,  ornntuH  lif 
ricfte  argenteur.  Rj.  kno  oklop  od  srehru  (n  i  od  žute 
mjedi)    što    fte   njtnjcd    privezan    tiosi    dike    radi.  — 

2)  eitte  Art  knopfiiriifjeVt  IdngUfher  Plntten,  die 
vorne  un  die  JJolmiitt  genilht  ircnUn,  l'unintie  ra^U 
adftuiae  rplendori^i  cinsfut.  Kj.  ncJiake  dnguljute  plo- 
vice  sto  se  kao  puca  nprijed  nii  dolami  pribivate 
nose  dike  radi.  —  3j  (u  ]lrv.  i  Dnim.)  •*ednni  do 
devet  Hrebroijeh  kolutova,  kao  ^n/,ve  oko  '  4  ar&ina 
Mroke,  koje  o  pul(^a/.iniM  viso  na  pjećermi  a  hjeve 
strane  niz  prsi,  a  kad  ne  p]e<5erma  spući,  onda  aloje 
posred  prHijn.  vf.  puh'az.  Rj.  vidi  koIa.hje  2.  isp.  er- 
Jfelijc.  —  primjeri  :a  i).  ;.')  i  :ij:  Niz  prai  je  toke 
tupHvio,  Rj.  Udb.  Iz  vode  se  niSta  no  vijrjaSe  do  zla- 
ćene  toke  Ivanove.  Npj.  1,  4(1.\».  Svrh  jeeerrae  toke 
uhojitc,  zlatne  toke  od  retiri  oke.  4,  5*1. 

t6kBinr*i(%  T».  dem.  od  tokniak.  Rj. 

(dkmiik/  m.  riđi  ^ulumak.  Rj.  kao  mali  topuz. 
dem.  tokniai'i<5. 

I&knitli.  inknem,  r.  pf.  deiit.  od  utopiti.  Rj.  n.  p. 
toktti  djetetu  rina  H  rasa:  utotri  wH  ga  malo. 

tftkorNC.  vidi  tobože.  Rj,  i  .'M/n.  tmdje.  to-korse, 
vidi  kor^em,  —  OatavivM  Kaiii^,  du  ]m/j  na  Gu- 
ftanni,  h  kojim  ^u  jofi  tokorse  u  prijateljstvu  bili. 
Danicji  if,  '3l. 

(Akor^ltjl.  nje,  adj.  xo  genannt,  Kein  AoHend,  r/m 
irntncrito  twwen  hoc  gerit :  kamo  taj  nai  lokoršnjt 
eospodar?  cf.  tobožnji.  Rj.  koji  je  .^to  tokorse  a  nije 
aoista. 

(Alafit  toldSfl«  m.  u  zagonen :  Zailenih  1ola&%  a 
iolaš  jrrbo5u,  a  prboAa  bjolo5n,  a  bjeloSa  bje*'  te 
doma.  Rj.  mlin  i  hrantio.  —  znaiVnje  (korijenu)  umi- 
rili: toliti.  moliti,  lulnva  (ime  koko.M),  toluH.  Kori- 
jeni yO.  rijeci  «  takim  »uttt.  kod  brada.A. 

tOlnvn,  /.  kod  kuf^e  u  Tr^i^u  zvali  »u  tako  jednu 
kokot*,  a  i  jcduu  ženn  u  selu,  kojoj  je  pravo  ime 
bilo  .Anini.  Rj.  —  snaženje  korijena  vidi  kod  tolai^. 
rijeci  s  takitn  noftt.  kod  država. 

l5ltlos,  samo  a  ovoj  zagonen:  Ozdo  Utltlos,  ozjro 
toldna,  ft  n  arijedi  mićivoldoa  toldon?  {i.  j.  kornjara).  Rj. 

toH«  vidi  akomoli:  t)d  avakoi^n,  toli  od  1'urćina. 
Uj,  tdli,  t.  j.  to  li,  kamo  li.  vidi  hU>h,  t.  j.  a  toli,  ft 
to  li.  a  kamo  li. 

lolieiiiii.  (u  Rinnu)  (6lit'inja  (tolidujal  Ui  Boci) 
f,  8o  viele,  tanti.  Rj.  n.  p.  ljudi;  mka  raf  ne  i<U  toli' 
čina  (icHcinja).  isp.  nekolicina,  nekolicinja.  —  jsa 
U  i»p.  babine  i  babinje. 


lullroi  (tAlieo'i),  adj*  dem,  od  toHki  2.  vidi  toliSnt, 
tojužni.  toju^nji.  —  Zar  ne  ti.  ućitelju,  bojiS  tolie- 
nutfa  vdrića?  /lo».  2ii8. 

iftlli*.  [n  Uitlm.)  vidi  otoliO.  Rj.  tuli;,  vidi  i  otoif, 
oti^ićke.  to-lić.  vidi  ov  Oas. 

(olihtiT,  adj.  tanUUus,  Stulll.  dem.  od  toliki  2,  i 
SI/H.  ondje. 

tdlikii(*ki.  adj.  augm.  ad  toliki  9.  —  Tolika^ki 
)ri«ć»k.  pa  se  ne  sramit  avaSta  divaniti.  .1.  Bogda- 
novitV  ixp.  ovoIiknOki. 

lolikT.  tolika,  adj.  —  J)  ho  vieh  tanttut.  Rj.  ra 
mnoUtio.  isp.  toliko.  —  Kako  ^e  on  pojenti  i'diko 
jelo  što  je  donefieno  za  toliko  sLotiua  ljudi.  Npr.  2. 
Ono  ie  nždaja.  Toliki  mrct  pomori  i  zatomi.  44.  Za- 
pita uoraai?iiiH  za  Sto  on  toliko  silno  jelo  gotovi.  7'J. 
ICako  hi  on  car^^ki  ain  nzeo  govedarsku  k<^er  kod 
toliki jth  drngijeh  carakijeh  i  kraljef^Akijeh  k^eri!  173. 
On  ih  zHpita,  Ma  rade  u  društvu  toliki.  24t>.  Kod 
(tolike  Urare  i  kod)  tolike  kragje  pa  na  božii5  bez 
mefia.  I'osl.  l.*J7.  Ko  tolikoj  Pe>;>ci  konje  oHi-dla?  157. 
Od  tolikoga  vreruenu  nižta  mi  ue  pijete  I  SLrai.  lliS6, 
HiOI.  Otkuda  nam  u  pu^^iinji  toliki  fUjeb  da  se  na- 
j*ili  toliki  narod?  Mat  1.^.  33.  .Sto  ti  je,  te  si  akupio 
loUke  ljude?  t^ud.  18,  23.  —  2)  .'*o  groxs,  tanltM.  Rj. 
za  v^ićinu.  dem.  tolicni,  tolihni,  tojušni,  tojuAnji, 
toliSni.  augm.  tolikaćki.  —  Tako  je  bio  star.  da  \eć 
nije  ni  i>uo  ni  video.  T  tolikoj  staro&ti  iive<fi,  usni 
jednu  no*?,  da...  Npr.  23*J  (=^  u  toliko  vdikoj, 
u  tuko  velikoj).  Tolike  ti  bundeve  rodile  1  (Kaže  ae 
kad  ko  padne).  Posl.  318. 

toliko   itiMiko),   so  vieiy   taniam.   —    1   a)  toiiko, 
toliko  .  .  .    koliko,   toliko  .  .  .   kao,   koliko  .  ,  .    toliko: 
Toliko  i  t^'ini  (Ništa  za  to,  ne  marim  ftto  je  lako.  l*osI. 
318),  gleichviel,  nUiil  intercat.  Rj.  »Kamo  mi  žena?« 
Ona  stf  flmete  ne  ziiHJu(?i  mu  ^ta  od^'o%'oriti.  ne^o  to 
toliko  da  ui^ta  ne  zna   Npr.  21H.  I'lati  toliko  i  toliko, 
pa  evo  ti  <5ovjeka.  218.    Kad  brat  moj  toliko  ne  do- 
lazi .  .  .   idem   ja  da  tražim  laj   grad.  2.37.  Koliko  se 
ov.ij  poaao  v'im  h^jin,  toliko  je  i  joA  viSe  širok  i  du~ 
gnhik.    III.   Žena   ntužji    korotnjc    toliko,    koliko   vri 
zemljana  pinjuui  kad  se  h  ognja  digue.  Posl.  80.  Nije 
toliko  vra.L'  crn  koliko  se  piAe.  Dl*osl.  83.  Naćetvoro- 
uožim  se  tako,  du  lepja  moja  od  prilike  toliko  vi»oko 
budu  kao  u  psetetii.  Danica  2,  128.  Kto  hoće  da  udari 
kiAa,  pa  <^e  nahim  Ijudma  pu>ke  zaki.sivati,  a  Turcima 
u  fiuvoti  toliko  ne  6?  smetati.  MiloS  114,  Toliko  bolji 
posta  od  anajelii,   koliko  presbivnije   ime  od  njihova 
dnbi.  .levr.  1.  4.   Za  nekoliko  godina  toliko  uldadnju 
(Izrailjcii  zemljom,  da  je    lanu   Navin   mogao  poi^eti 
dijoliti   zemlju.   l*rip.  bibl.  56.   Navedem   razlog  nije 
baruni  toliko  jak  da  bi  se   na  njemu   mogla  osnivati 
dioba  jo/.ika   sloviMii^kih.    R:id    1,    108.    —   h)  koliko 
toliko :   barem    nešto,    harem    malo :   Tako   sti    mof^li 
vatru  na^i   i   koliko  toliko  poznati  Je.  Priprava  ibl. 
A   trebalo  bi  se  i  na   to  oboje  koliko  toliko  obzirati. 
Bukv.  6.  vidi  koliko  2c.  —  2)  sa  gen.   toliko  čega: 
Kako  će  on    pojesti   toliko  jelo   Ho   ie  doneseno  ra 
toliko  Mtotina  ljudi.  Npr.  2.  Kad  p\  brat  ugleda,  ra- 
!  2nli  mu  se  i  zaplai-e:  »Kamo  ae  od  toliko  vremenu?* 
72.  O  laudel    rodilo   se  danaa   toliko  i   toltko  dana, 
nego  daj  im  5ta  <5eS.  75.  Toliko  f*ila  mladica  u  ja^njad 
se   prometnula.  101.   Hluge   se   vruuJe   nakom   toliko 
inle  vremena.  114.  Ja  sam  u  tii  jamu  upao  prije  toliko 
vremena.  \4fi.  Da  ne  mo;f,e  naći  nokom  toliko  silnoga 
I  troska   i   vremena.  220.    Ti    me    toliko   godina   alu^.i 
'  veiTio,  a  aad  me  izneveri.  240.  /Ca  toliko  dana  trajala 
!  je  radost . .  .  pjevalo  se  i  veselilo.  2.'>4  (=  za  mnogo 
I  dana).    Da  će  im  on  do   toliko  i  toliko  dana  doći  u 
|>ODio(^.  MiloS  47.   Ali  je  Turaka  bilo  toliko  mnogo, 
I  da  im  ne  8rbi  u  polju  nijesu  smjeli  ni  (»oka/ati.  Sovj. 
I  41.  ovamo   id^  i  ov(ij  primjer:  More  diko  jfdi  si  za 
'  toliko,  te  te  moje  oOi  ne  vidiše?  Npj.  1,  fVJi*  (za  U)- 
i  liko  vremena).  —  3)  u  toliko,   vidi  u  to,  u  lom.  — 
I  Teke  se  vrća.^  da  uhvati  i  pove<lo  snahu,  priapije  u 

37 


follknit 


—  678  — 


top 


toliko  i  Tije  Rin  ir.  lova.  Npr.  Žlfl.  Po^ne  plakati  i 
ljubili  gft,  a  u  toliko  začu  onu  iiku  i  vriakn,  pak  rp 
prepade.  231.  Obei'a  joj  oarcv  sin  da  će  je  vjent'ati. 
f/  *o/iA:«  dođe  nokaka  potreba  da  carev  Bin  ide  iia 
vojsku,  2tJ(>.  Kud  ^e  izvruu  ^un  ...  on  mopapie  lasno 
dati  (ruku)  tek  du  hu6i$c,  ma  ne  dade  i  u  toliko  w. 
utopi.  Žiift. 

toUkra<,  toUk'-kratj  toliko-krat;  toUko  puta.  ittp. 
kral.  —  Tolikrat  ae  mati  udaje,  kolikrat  je  punica. 
DPosl.  137. 

tollSni  (l61i§ni>,  adj.  dcm.  od  toHki  2.  Rj.  iridi  to- 
licni,  toju^ni»  tojuAnji.  sa  nast.  isp.  koliSan,  onoližni, 
ovoli&ni. 

tdlitl,  li^Iim^  V.  impf.  —  UtaloŽiti.  isp.  dalje  pod 
2  toUti.  Kuat^vnje  umiriti:  taliti^  uldliti.  Korijeni  81*. 
nigdje  drugdje  nema  potvrde  ovomu  prostome  r.  impf. 

tftikiivanje,  n.  ra'b.  od  tolkovati.  radnja  httjom 
tko  tolkujc  sto.  —  Tolkovanje  Hvetotfu  pisma  nije  7Ji 
onoga,  koji  ga  ne  razumije.  Danica  3,  y3ll.  Tulko- 
vanije  nekoliko  riječi.  Npj.*  1,  315  (tolkovauije,  sta- 
riji mt.^tnvak). 

t&lkorati,  lolkujem,  v.  impf.  auslajen,  interprtlur, 
cf.  lumai'-iti:  Un  joj  ode  sanak  tolkovati.  San  lolkuje 
Kružićeva  Jela.  Kj.  vidi  i  tolma<5iti,  tomačiti.  v.  pf. 
itloi.  iz-tolkovati,  pro-lolkovati.  —  »Sada  tolkuj,  Mirko 
eospodaro,  kako  bi  se  Hanlcu  domislio!  Npj.  r>,  434. 
Pa  Jtearetno  sanka  tolkovaiie,  i  žalosne  »uze  otiraSe. 
S,  437.  »Svaki  od  svoje  ruke  tolkovaHe,  šta  iinm  se 
doifodilo,  te  ne  možemo  da  govorimo.  Danica  2,  13j. 
Oui  samo  tolkuju  scelo  pismo  jedan  drugome,  il,  239. 

tdlinaf,  tolmiča,  in.  der  DolmetscJi^  interpres.  Rj. 
koji  tolmači.  vidi  tumuO,  toma<>iteli.  —  ObrStcr  ue 
znainri  b  TurOinom  ^^ovurili,  posadi  ga  u  sobi,  le. 
sjedne,  a  kaplara  poAiilje  po  tolmaća.  Posl,  77.  Po 
tom  se  izberu  novi  poslanici  . .  .  Mnrkn  (reorjrijt'vić, 
kao  toltnač  i  sekretar,  i  oprave  se  u  Carigrad, 
Milo.i  172. 

tolmilrL'V,  adj.  Hj.  što  pripada  tolmaću. 

toldlAčenjo,  n.  das  DoUnctsthcn,  ivtciprctatio.  Kj. 
terb.  od  toimiu'iti.  radnja  kojom  tko  tulmavi  što. 

lolmAeiti,  loluia^uu,  v.  impf.  dolntetschen,  intcr- 
pretor,  cf.  titmat^iti.  Hj.  vidi  i  tolkovati,  lomaćiti.  — 
Iz  tupje^ra  je  jezika  došlo:  tolmaciti,  pa  je  I  izba- 
čeno;  toma^ili.  Korijeni  IK). 

Idljil,  /.  ^u  Srijemu)  drvo  ALo  rp  priveže  U7,  ko.siAte 
kad  SKJ  žito  ko«i,  da  obara  žito  upravo.  Uj.  —  jVtjj. 
Madi,  lolokatuoa;  ko»a  koja  ohttraV 

tdljttga.  /'.  (u  C  Ct.)  v%di  tojaga.  Kj.  t  batina  1,  t 
stfn.  ondje.  —  Uhvati  nam  iKPpa  Uolovi'.'^a,  te  wi' 
udari  stotinu  toljaga.  Npj.  4,  4^4.  toljaga,  i  isha- 
civAi  1:  tojaga,  star.  alov.  Tuura  i  tomm'A.  isf .  0»u. 
86B.  riječi  s  lakim  nasl.  kod  brljaga. 

tdljanjc^,  n.  rerh.  od  toljali.  Rj. 

Idljaško,  tdlja.ski,  (u  r.  (I.)  n.  p.  udario  ga  jui- 
žkom  io{jnffki,  t.  j.  kao  toljagom,  nie  mit  ciuem  KnUt- 
tel,  ut  futiti.  Rj.  adv.  vidi  lojaško,  toja^ki. 

tćljati,  toljam,  v.  impf.  žilo,  t.  j.  kositi,  du  upravo 
pada,  c/.  tolja.  Rj.  glagol   ec  dragojačije  ne  nalnzi. 

TOmii,  m.  Thomas:  Sveli  Toma  (Sera  planinke  doma 
(Posl.  2yi(.  Rj.  roc.  Toma.  vidi  i  Toma4.  /(f//j.  Toma, 
Tomo.  dem.  Tomica.  —  Nevjerni  Toma.  (Kad  ko 
Bumnja  o  svaćemu).  Pos!.  Vi)^y. 

T6uiii,  m.  (iat.)  vidi  Tomo.  Rj.  hyp.  od  loma.  voc. 
Tomo. 

lAinavenJe*  n.  das  Auslegen  (der  h<dl.  Schriftjj 
inierpretatio.  Rj.  verh.  od  tomačiti.  radnja  kqjmH  tko 
tovHtii  štOj   n.  p.  tiveto  pismo. 

tdnmi'iU'fJ,  vk  (u  Dubr.)  koji  u^i  dje<'u  Boga  mo- 
liti, der  Aualcger  (der  heil.  Sclirift)^  interpres,  Rj. 
koji  lomači  sto,  n.  p.  sveto  pismo,  riđi  tolmać,  tuma^. 
—  rijeixi  s  lakim  nast,  kod  boditelj. 

tdniA^iti.  ćim,  V,  impf.  (u  Dubr.)  auslegen  (die 
heil.  Sc.hrift),  interprctor.  Rj.  vidi  tolkovati,  lolmaćiti, 
tumaćiti. 


'      ToiiihniJH,   f.  ime   žtnsko.    Rj.  načinjeno  prema 
'  Toman  {hffp.  od  Toma.  u  prcrintCM«  Tomanovi*'*.  Npj. 
r>.  531).  —  takva  imena  ieaska  kod  (^ijurgjija. 

TOma.<^,  w.  ime  muško  {od  Tamu).   Rj.  —  takva 
imena  kod  .\n(lrijaS.  —   BalriiS  Marlinnvić  sam  pel 
brat,  Tom<ii,  Jovan  .  .  .  Npj.  5,  531. 

Tdmrlino  P6ljc,  n.  ravnina  navrh  Maljena.  Rj. 
(šio  pripada  Tomeii?  Tometa  hyp.  od  Toma  kao 
Bajćeta  itd.?). 

Tnmira  [TomJc^l,  m.  dem.  od  Toma,  Rj.  dem.  od 
Toma  i  'i'iima. 

lAmlti,  t»^mim,  r.  impf.  sloL  t».  pf.  po-tomiti,  za- 
tomiti. —  Znamenje  pritiskivati:  tiimiiij  potomiti,  za- 
tomiti. Korijeni  Sti. 

tAniljeBJe«  n.  verb.  od  tomiti.  radnja  kojom  tko 
tomi  što,  H.  p.  tngje  blago. 

TAmo,  Hl.  (juž.)  htjp.  od  TTima.  Rj.  gen.  Toma.  voc. 
Tomo.  vidi  Tiima. 

lAitiriK-1,'  tomruka,  m.  ph  vidi  klade.  Rj. 

1.  I6n,  »I.  (Mt.)  das  VersinkfiHt  submersus:  Tonom 
tone,  lonuf^i  besjedi.  Rj.  isp.  takne  itričnje  kod  cikum 
pocikivali. 

2.  ton,  tona,  m.  der  7bn,  lonus,  b  t^vo;.  —  Podn 
zanie  i  spuštanje  glasa  u  pevanju  (mclodijski  ton). 
Opit  XIa.  Matica  je  odmah  uzela  ton  uĆenog& 
druSlva.  Pis.  4. 

Tonkn,  f.  ime  žensko.  Rj.  biće  hgp.  od  .\ntouija, 
bes  prvoga  sloga.  isp.  Savka,  hjfp.  od  Jelisaveta. 

t6nu(l,  t(>nem,  v.  impf.  Rj.  topili;  tonuti  (p  je  ot- 
palo pred  »,  i  ne  povraća  se),  v.  pf.  sloi.  po-t6nuli, 
u-tonuti;  tSn.  isp.  Korijeni  8*j.  —  J)  su  Grundt 
geftcti,  versinken,  mergor.  Rj.  —  Birlija  dobrija  u  ritu 
tonula,  iz  rita  govori.  Rj.  27a.  Tonom  tone,  tonući 
liesjedi.  Rj.  743b.  Tonu  vrancu  konju  do  koljena  m 
zemljica  noge  «ve  tVHiri.  Npj.  2.  282.  —  2)  fah:  Kudije 
ga  bićem  udarane,  košulja  mu  u  meso  tonjase,  Rj.  u 
prenesenom  smislu. 

(Oi|J,  m.  (U  (irblju)  (Jeruch,  odor:  Kakvu  baćva 
laki  i  tonj  dava  (1  osi.  124).  cf.  tonja  2.  Rj.  vidi  i 
vonj,  vonja;  zadah,  zadaha,  zaduh.  ore  riječi  pont^j^ 
više  inače  rgjav  miris,  i.  j.  smrad;  ali  ntogu  značiti 
i  protivno,  t.  j.  miris  (lijep,  sladak,  ugodan),  mirli«, 
mir  3,  blngovonje. 

li^iijii,  /".  —  I)  Ari  Welter8j  tempesiatis  penus: 
uopata  ga  tonja.  Rj.  kuo  omara  isu  mule  kiše.  — 
Mai^a,  2}  kiu)  plamenjaču  ili  tonja  ^lo  padne  u  malom 
daždu.  Rj.  347b.  —  V>  (u  C,  G.)  rgjav  miris,  der 
Oestank,  foetor.  Rj.  vidi  tonj.  —  Znaćenje  (korijenu) 
tci^i,  vlažnu  bili,  preneneno  na  vonju  od  vUgo:  tonj, 
toaju,  tvttjuti.  Korijeni  85. 

tdnjriiijv.  M.  das  tStinken,  foetor,  Rj.  vcrb.  od  to- 
njati.  stanje  koje  biva,  kad  što  tonja. 

t6djati,  ujiim,  v.  impf.  {n  Roci)  stinken^  foeteo,  ef. 
smrdjeli.  Rj.  zaudarati  »«  vlagu?  glagol  se  drukčije 
ne  nalazi,  isp.  tonj^  tonja.  vidi  i  pa&iiii  i  ostala  8yn* 
ondje. 

t5p/  t4>j)at  Hl.  i]j/.  gen,  tupOvii)  dio  Kanone,  tor- 
mcntum  (belUcum):  Malo  ga  nije  u  top  bacio,  t.  j. 
vrlo  ga  je  ifkarao  i  ispsovao  iPosl.  Ii5).  Kj.  isp. 
baljeme/,  glasnik  2,  haberdar,  babernik,  kavalija.  lu- 
bardn,  IudUi,  mo^.ar,  muj'.ar,  prangija,  ^iba,  taracka, 
zeljoft.  isp.  Krnjo,  Zelenko,  dem*  lopić.  —  Bije  iz 
tojta  ili  topom.  Rj.  28a.  tiru/utju  topovi.  Rj.  1<»6a. 
Stoji  gudnjuva  topova,  Kj.  lUtia.  Pa  on  drmuu  oa 
gradu  topote.  Rj.  140b.  iSaglaviti,  laglarljirati  top. 
Ej.  169a.  Kad  sagude  topovi*  Kj.  171«,  Zapalio  iz 
topa.  Ri.  187b.  Izbacivati  topove,  izbaciti  top.  Kj. 
218a.  lop  ispuve  ka'  da  progrmjelo  .  . ,  Ispucaju  se 
topovi,  Kj.  23ya.  Metati  puške,  topova,  strijele.  Rj. 
3&4b.  Napuniti  top.  cf.  nal*iti.  Rj.  4(l3a.  I<»ačićkati 
topove  po  bedema,  ili  bedem  topovima.  Rj.  4lSa. 
8t«ne  grad  topovima  potdravljati.  Npr.  24y.  7'op  j« 
pukao,  a  barjam  je  prodao.  (Bilo  i  prošlo).  Posl.  319. 
Zlattti  topi  u  grad  udariiet  a  devojci  srasoTi  do* 


1.  topAl 


—  679  — 


topoljak 


gjoŠe.  Npj.  I,  22.  'J'opi  hiju  za  ne^ji'lju  dnim,  jye  fie 
caru  rodna  jfjevojka.  !»  470.  Pa  o^ufi  (o>>u  uhojnotfn, 
4»  71.  l'iik  iiii  grudu  haciše  topove.  4,  Hi).  Tu  ?irt- 
mjesii  sablje  i  topove,  le  im  Pelni  vHtni  oborio,  oborio 
tope  i  kumbare.  4,  22<).  PuSke  praAie,  n  topovi  (jtide. 
4,  251.  Ve»?  on  vuče  od  trešnje  topove.  Od  kud  Ojorjrju 
NjeiHitćki  topovi?  4,  2114.  Ontia  (ijorpje  veselje  uVini, 
i  isvrtc  trideftet  topova  ...  na  pnulov'ma  pucaše  to- 
povi, 4,  309.  I  ooi  Bu  veselje  činili,  na  gradova  httctili 
topove,  i,  i^Ui.  V^odi,  Itrat'o,  dva  topu  viteška.  4,  34<j. 
Oleo  iui  <im  topu  vitezu.  4,  ^48.  i^«/*  dohro  iibojut* 
topove,  4,  374.  S  druge  stmne  lagum  zakopale,  a 
a  treće  */«  toporimu  tuku.  4.  442.  Pa  zelene  tope  opa- 
liSe.  5,  47.  lIzei*ino  im  ognjene  topove,  f),  34ti.  Turski 
ga  (Veljka)  tobdiija  zagleda,  pa  potetjne  iz  topa,  te 
gft  udari  isprijeka  krosred  ple<5a.  Danica  1,  H7.  Po- 
zdrave ih  pucnjavom  is  topova.  Kov.  04.  Pot^nu  .se 
liti  zvona,  pa  i  topovi.  Milo^  13.  Turci  ostave  po- 
saglavljivane  velike  topove,  koje  Srbi  prije  nijesu 
mogli  izvm'i.  vSovj.  32.  8a  6  konjičkih  topova.  Žitije 
iy.  ye8t  topova  konjičke  artilerije.  21.  Nejro  m*  kc 
(mA/»  samo  iz  topova.  43.  Posle  zdravoga  hoja,  oso- 
bito w  topova.  57.  Odgovor  dadu  is  topova.  »)2. 

1.  topili,  l(>p]aT  adj,  htutvann,  tepidas.  Rj.  r^eć 
topal  ovdje  nije  Njemački  i  Laiinaki  dobro  preve- 
denu; lBUwarni  i  tepidus  maci  mlak  •  a  topal  ^;c- 
mački  wama,  Lat.  calidus,  —  (Jbjiižiio  je,  t.  j.  toplo 
je,  Ri.  430a.  Tople  hu  pa  suze  propauule.  Npj.  2.  82. 
Izjavljujući  najtopliju  sahvahiost  ua  »vakom  daru. 
Rad  5,  201.  adv.  (.Crkva  je)  rada  privesti  oaa  da  u 
paloine  čovjeku  ponovimo  oblik  Božji  toplo  vjerujući 
Isusa  Uridta.  DP.  74. 

2.  tdpHl,*  top&la,  ?/i.  fler  lAihiue^  chiudnu,  cf.  hromo. 
Rj.  vidi  i  hromae  2.  —  Pa  je  druRu  knjigu  nakilio, 
te  je  žaljc  od  Avale  PorĆi  i  do  nje^a  Topal-Kiunn- 
taru.  Npj.  3,  149.  Evo  na  me  Turci  udarifie,  Topui 
pasa  od  ^rrada  Mostaru.  4,  442. 

topjfclast.  adj.  vidi  hrom.  Rj.  i«p.  2  topal, 

t6paX(  topAza,  m.  iuti  dragi  kamen ;  :o.*:3^tov,  to- 
pazias,  Topas.  —  Prvi  temelj  bijaše  jai^pia...  deveti 
topaz.  Otkriv.  21,  20.  UdariSe  po  njemu  (po  nnpr- 
aniku)  četiri  reda  kamenja:  u  prvom  redu:  .tardonih, 
topaz  i  Hmara^ad.  Moja.  U.  30,  10. 

Tdpf'idKr,  m.  —  1)  rijeka  u  Hiograd.skoi  naliiii 
(utjeće  n  Savu  vize  Biograda).  Rj.  —  2J  \  mjesto  do 
Biograda.  Rj.' 

topf'IJa,*  tn.  vidi  tobdžija.  po  tome  i  lop^ibiUa, 
topćijin,  topćijiiica,  topČijski,  topćiluk.  —  Tu  pogibe 
padina  iopćija,  a  topovi  pusti  ostadoSe.  Npj.  4,  443. 
Topovi  mu  pusti  ostadoSe,  pn  topvije  topove  vratile. 
5,  117.  za  Turftke  završetke  džiija)  i  i!i(ja)  u  jedne 
riječi  ittp.  tufegdžija  i  lufek^ija. 

tApi^,  wi.  dem.  od  tup.  lij. 

(Apinnk'a,  f,  zgrada,  pec  gdje  »e  tope  rude;  der 
Sdin\eUofen,dieSdimelzU\itt€,  aerariu,  fornax  aeraria : 
KoHti  moje  kao  topionica  ogorješe.  Ph.  102,  3.  Topi- 
onicti  ie  za  srebro  i  peć  za  zlato,  a  srca  iskušava 
Gospod.  Pri^.  17,  3.  Srebro  «  topionici  i  zlato  u 
pe<5i  poznaje  se.  27,  21.  riječi  s  takim  rntst.  kod  dje- 
ijaonica, 

tApiti,  ifiplm,  r.  impf.  Rj.  v,  pf,  sloi.  iz-t5pitl,  na-, 
o-  (sel.  po-,  pre-,  niz-,  8-,  aa-,  u-,  za-,  v.  impf.  sloz. 
na-t^pati,  po-,  pre-,  raz-,  a-,  u-.  —  /.  1)  8<^melien, 
liipiefucio.  Ri.  topiti  sto  w  ognju:  Lojar,  koji  loj 
tuče  i  topi.  Rj.  332b.  Jedne  £eno  »toku  muzu,  jedue 
maslo  tope.  Npr.  80.  Dobar  prtlojr  care  upiRao,  da 
ca  daje  crkvi  na  godinu:  po  uto  olui  voska  topljenoga. 
Npj.  3,  72.  Tek  onda  kad  »u  ljudi  vatru  poznali, 
mogli  8U  pofl'eti  i  gvozgje  topiti.  Priprava  53,  8  po- 
moću vatre  naučio  je  čovjek  jo.^  topili  rmle.  1H4.  aa 
se  pa88.:  Ovožgie  se  vadi  iz  praha,  i  iz  kamena  se 
top%  mjed.  Jov  28,  2.  Gore  kao  vosak  tope  se  od  lica 
Gospodnjega.  97,  5.  Kako  se  topi  srebro  m  peći,  tako 
ćete  86   VI  istopiti.  Jezek.  22,  22.  —  2)  ovu  njivu 


topi  voda,  iiherschivemincn,  innnd^t.  Rj.  vidi  plaviti 
1.  —  fX.  .m  ae,  refleks.  —  J)  n.  p.  topi  se  snijeg, 
anfthauen,  schmelzen,  tiqucsco.  Rj.  isp.  kraviti  se.  — 
Ona  srijera  klapi,  kad  gori,  1.  j.  topi  se  mnogo,  Rj. 
272b.  Kako  s'  topi  o7ia  gruda  snijega,  tako  s'  topi 
srce  moje  za  tobom.  Npj.  1,  402.  —  2}  topiti  «,  kao 
lomiti:  Petar  igjaSe  po  vodi  da  dogje  k  Isusu  .  .  , 
počevši  se  topiti,  povika  provoreči :  (iospode,  pomagajl 
Mat.  14,  30.  Tada  se  podiže  velika  oluja  na  jezeru, 
da  se  BtAdc  lagja  topiti,  Prip.  bibl.  124. 

t6plirn,  f.  tvarme-s  Bad,  thermae.  Rj.  vidi  banja, 
ilidža.  gdje  izvire  topla  vodu  te  se  u  njoj  ljudi  ku- 
paju. —  t^tuda  su  sumporite  toplice  (ilidže)  i  kisele 
vode.  Prijtrava  9. 

Tdplfeu,  /".  —  I)  potok  koji  utječe  u  Kolubaru 
s  desne  strane.  Rj.  —  2)  selo  u  Srbiji,  i  odatle.  — 
3)  [irc/.ime  ili  nadimak  oru  Milana  Topliianina,  po 
kome  se  n  pjesmama  i  on  lako  zove:  I  puf^li  mi 
starofjft  Toplicn.  Drupo  jeste  Toplica  Milane.  Rj.  isp. 
(rjakovicn,  I.ika,  Podporica,  Tuzla. 

T6pUfnnln,  i;i.  {pl.  T?>pličani)  Kiner  von  Toplica. 
Rj.  čovjek  IZ  Toplice,  —  Toplica,  urezime  ili  nadimak 
ocu  Milana  Topličanina.  Rj.  743d. 

tApltk,  toplika,  »I.  t.  j.  vjetar,  (st.)  der  Siiditind, 
warmer  Wind,  ventns  tcpiaus:  Toplik  vjetar  \i  stre' 
udario,  a  bijeli  snijeg  okopnio.  Rj.  topal  vjetar^  jug. 

—  od  osfiova  koje  se  nahode  u  adj.:  cmik.  jarik, 
mrtvik,   ranik,   toplik,  vedrik,  veselik,  itd.   Osn.  271. 

toplina,  f.  die  laue  Wnrme,  tepor.  Rj.  vidi  toplota. 

—  Zfl^lo  mi  za  nokte,  kad  ruke  vrlo  ozebu,  pa  poAto 
se  dogje  u  toplinu  pod  noktima  stane  zdravo  boljeti. 
Rj.  199b.  Vrijeme  vremenom  valja  da  propje.  (Zima 
sa  /.imom  a  ljeto  s  toplinom  i  t.  d.\.  Posl.  39  (valja 
da  8  vremenom?).  Zakiselila  žena  u  sobi  lonac  mli- 
jeko, da  bi  ae  n  toplini  jirije  ukisclilo.  134- 

tdpliti.  toplim,  V.  impf.  n.  p.  nof^u.  ruku,  glavu, 
urinu  machen,  tepefacio.  Rj.  topliti  što.  činiti  da 
bude  toplo,  vidi  grijati  1.  v.  impf  »lož.  otopljavati 
se,  utoi)ljavuti  se.  r,  pf.  ottJpliti  se,  utopliti  {i  se), 

toplota,  f.  vidi  toplina.  —  Vatra  se  uti^a  ...  to- 
plota i  svjetlost  biln  ga  je  (čovjeka)  razveselila.  Pri- 
prava 51.  Sunce,  koje  im  daje  kretanje,  svjetlost  i 
toplotu.  94.  Uspe  se  u  putir  malo  tople  vode  s  ovijem 
riječuna:  *toplota  vjere  puna  je  Duha  svetoga, t  da 
bt  se  bolje  spomenula  toplota  krvi  i  vode  što  isteče 
na  kr*tu  iz  probodenoga  rebra  Hristova.  DP.  33. 

topIjčnU-a,  f.  —  J)  kriška  hljeba  Sto  se  natopi  u 
vreloj  masti,  Schvnalzhrot,  frustum  panis  adipe  im- 
hutum.  Rj.  topljena  krinka.  —  2)  voda  topljena  od 
suijepa  ili  leda.  .1.  Bogdanonč. 

tAplJrujc,  n.  Rj.  verh.  od  I)  topili,  11)  topiti  se; 
III)  topliti.  —  I,  1)  radnja  kojom  tko  topi  n,  p, 
srebro  (dua  Schmelzen,  liquatio.  Rj.):  Vatra  i  topljenje 
ntda  ne  mogu  se  razdvojiti.  Priprava  lliO.  —  2)  rad' 
nja  kojom  rodit  topi  n.  p.  njivtt  (das  Ueber»cbwem- 
men,  inundatio.  Rj.).  vidi  plavljenje  1.  —  II,  X)  stanje 
h'je  biva,  kad  se  topi  h.  p.  snijeg  odjuaa,  —  2)  stanje 
koje  hira,  kad  se  n.  p.  čovjek  topi  u  rod*.  —  //i,  rad' 
fija  kojom  tko  topli  n.  p.  ruke. 

top6la,  f.dieu:eis,'(e  Puppel,  popuhis atba,  r/".  jablan 
1,  Rj.  drvo.  —  Jablan,  topola,  jagnjed  i  jasika,  sve 
je  nalik  jedno  na  drugo,  ali  se  opet  jedno  od  dru- 
goga razlikuje  koje  manje  koje  više...  topola  i  jagnjed 
uioie  biti  da  je  isto.  Ri.  243a. 

t«p6lTk,  topolika,  m,  der  Pappelicald,popul€tum,cf. 
topoljftk.  Uj.  topolova  .šuma,  mjesto  gdje  t4ypole  rastu. 
—  riječi  s  takim  nast.  kod  aptik. 

(op6luv,  adj.  PappH;  populeus.  Rj.  isto  pripada 
topoli.  —  l'ze  Jakov  zelenijeh  prutova  topolovijeJi  i 
Ijeskovijeh.  Moja.  I.  30,  37. 

topdlovino,  /'.  Pappelholz,  lignum  populeum.  Rj. 
topolom  drvo. 

top6IJak,  lopolj^ka,  m.  vidi  topolik.  Rj.  isp.  dreuik 
i  dreujak,  •  r^eči  s  takvim  nustavciina  omfje. 


<opot 


—  680  — 


Urni 


(npot.  Hl.  der  ScJtall,  stonitHft  pahtut,  cf.  bnhat.  Rj, 
hipu,  oHobito  ml  uofju  ijudffhih  ili  konjskih,  stt  oHirJc 
ittp.  glomCt.  —  Od  topoUt  kopitu  jakih  konja  ojejro- 
vijeb  (Famoiiovijeh),  od  tuUijave  kola  »jegovijeh  . . . 
ridju't'  rtvi  Hlunovniui  zemaljski.  Jer.  47,  3. 

top6tJiuji%  H.  duH  tš'challen,  tntessttg  ciun  soniiu, 
Rj.  rerb.  od  topotati.  radnja  kojom  tko  toporc.  i»p, 
topot 

toh&hitlt  iftpo(^?m,  r.impf.  tiiit  dent  i'^i.s.«  8t<wtpfcn, 
inceao  cuni  ttonihi.  Uj.  i^'i  lupnjua  nogama  da  ne 
čuje.  —  Narod  velik  i  Hilnn  .  .  .  i^^kakaOe  povrh  jroni 
topoih$di  kao  kola.  .loii.  2,  5.  Pucaju  birevi,  i  lorkovi 
prnSle.  i  konji  topuću,  i  kola  skaču.  Niuiui  3,  'J. 

t6|iuvski,  adj.  n.  p.  kola.  tnne,  Kanone*^-,  tormen- 
inriuA.  Rj.  Hto  pripada  topu,  topoviitm.  —  NeHlune 
loporftke  dšchrtne,  Zitije  -11).  Posle  nekoHfcosaliie  silne 
topovske  i  pu.it^ano  pncnjure  no(^  prekine  boj,  7t». 

(Aprv.  eiftt,  riadum,  cf.  tek  1.  Rj.  Hdi  kod  tek  1 
i  sirn.  to-prv,  prva  pola  itr&lnji  rod  od  taj.  drugoj 
poli  o^n.  n  urvo.  Korijeui  21.  283.  —  Jt^Ini  istom 
Hflvu  prelažanu,  drugi  topro  na  Savu  dobize.  Npj. 
4.  2S<). 

TAplAn«  ni.:   V  Toplana   pokraj   mom  ;^rada.  Rj. 

TAptan^kit  adj.  r.on  Toptan:  Na  onofra  bej^a  Top- 
tanskotffi,  Kj.  sto  pripada  Topianu  (gradu). 

I4^phinj4».  «.  t'idi  tabanje.  Kj. 

fAJitali.  top(16in,  r.  intpf.  riđi  tabati.  Rj.  i«/3.  lap- 
tali.  kao  ganti  V,  tlačiti. 

t<^puk.*  m.:  Kad  mu  vidim  nogu  u  lopuku.  Rj. 
trsta  obare.  Rj.^ 

lApu%»*  tn.  eter  ."iftnitkolheti,  tudi  buzdovan.  Rj.  vidi 
i  bnl  3,  (Sihiniak,  gvozdenjak,  »alma,  .^dHtoper,  ^^eMo- 
perac,  toknnik.  augut.  topu/ina. 

l(ipU7Jnu,  /.  augm.  od  topuz.  Kj.  takva  augm.  kod 
bardn<>ina.  , 

tujid/lijii,*  f>  —  J)  koji  Dosi  topu«,  Keulentrdgert 
datiger.  Kj.  —  i^)  (u  I  Ž.  Dah)  Art  Birnen,  piri 
geniis.  Rj.  nekaka  kruška. 

tor,  tura,  m.  dte  Uurde  (fiir  das  Horniteh),  crute-f. 
Rj.  [loc.  ti^ru).  Hj.'  ogradu  za  utoku.  dem.  lonVt.  augm. 
2  torina.  —  Pritvor,  pred  naslonom  kao  tmdi  tor  j^dje 
se  ovce  najprije  utjeraju,  pa  odanle  ulaze  u  naslon. 
Rj.  599b.  sirupa,  3)  cdiki  tor  u  kojemu  ima  po  3— 4lK) 
ovaca.  Kj.  T20b.  jmihar  je  magarac  jak  u  kaslima. 
koji  Ictii  u  toru.  3!ojb.  1.  ii\  14.  iffto  si  8Je*lio  mcgju 
torovima  8luj>aju^-i  kako  bleje  stada?  fSud.  5,  IG.  Dogje 
k  torovinto  orčijitn  ukraj  puta  gdje  bija.Ae  pećina. 
Sam.  i.  24,  4.  Načini  sebi  torove  sa  orce.  Dnev.  II. 
82,  28.  Ne  treba  uu  uzimati  jarića  ij;  torova  tvojih. 
Pa.  50.  9. 

toralu,  /'.;  Cijena  kako  lomli:  ćetir  mjed.  DPool. 
11  (ćetjri  mjedi),  toralaf  nekakav  koIuci(J.  XVIiI. 
dem.  toraJica. 

(orttlioa,  /'.  patuA  genus  ad  formam  anuli.  t^tvdli, 
dem.  od  torala:  Koleprjaui  kolo  frraile  fita  ćemo  im 
darovati?  'l'oraljicu,  bokariL'u,  i  dva  ovna  vitoroj;a. 
Herc.  343.  toraljira  grijcškom  wj.  loralica.  Stulli  kaže, 
da  je  Afi4/i  ohlivjem  tiatik  7»a  prsten. 

t6niiij*  tdrnjji,  ni.  ni  vojv.)  der  Kirchlhurm^  iurrvi 
aedift  (mcrue).  Rj.  tuli  zvonik. 

Idrhu*  il'Orba), /*.  der  Tur nisier, pera.  Uj.  vidi Lorbadtn, 
torbnk.  torbicu  2,  torbii^ina:  grudujaća  2,  ubrnniuica 
2,  prleujani,  raćarica.  slninjara,  Jlcunra,  upita  2,  uprL- 
njaća.  užinura.  dtut.  torbica  I.  aagw.  torbeiiiia,  tor- 
biirinn.  —  Brahiena  torba.  Hj.  4  hi.  Doćerao  do  torbe. 
(do  prošnje).  Posl.  Hti,  Žena  je  nehotice  bila  zapela 
nof;;om  sa  uprtu  od  tortte  134.  Koji  šakom,  koji 
kapom,  eto  ti  (^al  punu  torha,  143,  Tu  uprtiše  lorhe 
prUnjafe,  otvonše  drvene  ćuture.  Npj.  4,  278.  Iz  to- 
raba  ploake  povadile  HNpj.  3,  102.  Eivaki  aUine  svojti 
torbu  prtiti  na  legja,  Danica  3,  19^.  Zobnica  (torba, 
u  koje  kojtji  2oh  jedu).  Npj.*  1,  XXXIX.  Uavid  izabra 
ou  potoku  pet  glatkih  k&uiena,  i  metnu  th  n  torbu 
pastirsku,  iisan.  L  17,  40. 


(Arhadžii.*  /'.  (u  Hrv.)  vidi  lorbak.  Rj. 

t6rbak.  torbiika.  m.  \u  Hrv.l  vunena  Šarena  torba 
koju  ljudi  nose  o  vratu,  eitut  Art  Tvrnister,  pvra  .  ,  . 
(ćini  mi  se)  hri^ćani  imaju  plttcctne  torbake  a  kršćani 
crvene.  Uj. 

I^rbttr.  t4)rbAra,  m.  —  J)  der  lorhe-Maehert  con- 
fector  perurum.  Kj.  koji  pravi  torbe.  —  '^)  koji  u 
torbi  na  lecjima  nosi  rubu  po  aclima  te  prodaje, 
Kriimer,  Hausirer,  institor,  cf,  kalajdžija.  Rj.  vidi  i 
torbica  r. 

lorhotiuil,  f.  nug.  od  torba.  Rj.  vidi  torburina.  — 
Jao  moje  poveaanice!  kuda  će$  ae  povta(')iti,  po  brdlua 
po  dolina,  po  nlepavkim  torbetina!  Npj.  1,  133  ijk> 
t*k'parkim  tobeiinam'.l.  tnkvu  augtH.  kod  babelina. 

t6rbJeu.  f.  —  £)  dem.  od  torba.  Rj.  —  'J)  n  Onoj 
fJori  povori  se  mjesto  torba,  i  za  to  se  onamo  govori  i 
torbiHna.  Rj.  —  primjeri  za  l)i3):  Kalujrjer  izvadi 
/*  torbice  petrailj  i  trebuik  i  oćita  im  opro^>leini  mo- 
litvu. Npr.  9b.  Tuko  me  ('igatiitka  torbica  no  hranila! 
Poal.  3(X).  U  svakofTH  popa  torbira  dnttoka.  335. 

tArbii'o«  /'.  pl.  [U  V.  (i.)  —  i)  darovi  koje  po  ia- 
proRn  nilndoženjina  ku(*a?alie  djevojačkoj  i  djevojačka 
uiladoženjinnj.  —  ^)  darovi  koje  punica  nosi  kad  ide 
n  pohode  i  kad  joj  kći  rodi  prvo  dijete.  Rj.* 

tArbičar,  in.  der  llattsirer,  institor.  cf.  kalajdžija^ 
torbar.   Uj. 

I6rbi(-inii,  f  (u  C.  G.)  cf.  torbica  2.  Rj. 

torb6iiosn,  im.  —  J)  der  Sacktnige-r  (-.  B.  bri  d^n 
Rdubern),  perae  portaior:  llarambaAe  zemlju  poha- 
rale, iorbunoke  blajjo  odnijele.  Rj.  koji  torba  jtosi^ 
n.  p.  u  hajduktt:  .*\ko  bio  tortionosa,  liio  maici  živi 
Ako  l>io  (joćoblja,  ne  bio  joj  živi  Posl.  1.  Koji  su 
bili  torbono^e^  oni  au  sad  uaiarnbaAe.  143.  —  1S)  (u 
Srijemu)  na  plugu  u  osovini  uHa;rjen  kao  raćvaat  kobie, 
0  kome  .'*e  vje.ia  torba  i  ostalo  kojf-Ata,  cf.  maj^rac.  2. 
Rj.  —    torbo-noSa.  tako  ttlož.  riječi  kod  bremenoda. 

turbikriiiii,  f.  vidi  torbetina.  Kj.  —  takva  utigot. 
kod  baliurina. 

t6rr*nje,  «.  dtift  Misten  des  Viehct,  stercoris  posiiio. 
Rj.  rcrb.  od  toriti.  radnja  kojom  fdoka  tori. 

t6rjcuiija,  f.  (u  h^lavon.)  vidi  turgnnja.  Rj.  nckak(t 
Ujira.  vidi  i  tur^ulja,  crveuja6i. 
I      Idrie,  m.  dem.  od  tor.  —  Htruj^a,  2)  na  vratima  od 
lora  muli  torić  u  kome  se  ovce  kad  se  iz  tora  izgone, 
doćfkuju  i  muzu.  Rj.  72<)b. 

1.  Idriniit  f.  Boden,  iro  eheror  das  Vieh  genlatideH, 

und  i7in  dudurch  gediingt  tiat,  locujt   strrcore  fecuH- 

datus.  Rj.  zemlja  gdje  je  bio  tor  te  je  naiorena. 

\  ^  2.  Idrinii,   f.  augm.    od  tor.   U    Hanjoj    I.uci.    Or. 

j  iSurmin.  vidi  Blruga  3.  —  To  ee  inaćenje  biti  a  oritn 

\  primjerima :    Za>*lružiti    brave    u    torinu^    zatvorivši 

I  Htrupi.  Kj.  I0*}b.  JeHam  skoro  u  c^eiu  bodio,  tu  muu 

I  jfradskc   UKltdao  ovw,   aedamdeset   i   aedam   toriwi, 

Npj.  4,  41*).   On  poznava  Hve   gradske  torine,  na  /o- 

rine  Turke  Arbanase;  i  Hvakoga  ata  i  paripa;  on  ć« 

divno  uvodili  ovco.  4,  418. 

(drl(i.  t<\rtm,  t\  impf.  mistlen,  fitercH!<  fario:  Rgjava 
ie  tira,  koja  u  Hvoje  K'i'jpzdo  tori  (Poal.  270).  Kj.  vidi 
balrgali.  n  pf.  shfi.  natoriti. 
I      t6rlak,*   w.  ein  Orossspreefter,  glortosus.  Rj.  kt^Ji 
torla. 

T6rluk/  Torhika,  m.  ćovjek  koji  niti  govori  čisto 
f^rp)*ki'  ni  lUi^^an^ki.  Kj. 

tdrlanjts  n.  dan  (irofsaprecitcn,  jaclotio,  clamitaHo, 
Kj.  terb.  od  torlati.  rudnja  kojom  tku  torUt^ 
,      Idrhiti.  tr>rlam,  v.  impf.  grotaHvhreien,  clamitOt  glo- 
rior.  Kj.  ričuči  razmeiati  se.  vidi  trlaOiii. 

loruu.  /'.  tu  t\  It.)  vidi  kurjnk  3.  Kj.  u  puike  ono 
na  što  je  »uvrnuta  cijev,  vidi  i  bazna  2.  2  tVnjii^te, 

tfirni,   adj.  n.    p.  malj.    pas,    sur  Hiirde   geJiorig, 
HiinUn-,  ad  crales  pa^orulejt  spectuns:  Ni  torni  ni 
lovni  (piut,  koji   niti  je  za   tor.   da   ćuva  ovce^   ni  xa 
!  lov.  Poid.  224).  Rj.  što  }tripada  turm. 


to»/illljO 


—  681  - 


tovjollen 


f6rnJanJo.  n.  dtvt  ^fachnH,  dana  man  fo>ik<immt, 
vHtiuvff'io.  Rj.  rfrfc.  od  tornjati  se.  radnja  kojom  se 
tko  tornja. 

Idrajalf  m\  njani  hp,  v.  r.  impf.  skh  fortmachcfij 
maturo :  tornjaj  »e  odatle.  Uj,  odlaziti  ii.  riđi  JikAli 
Re  I,  prtljati  '2. 

lordronjn,  f.  i  m.  riđi  (or(»kii4ii.  Uj.  koja  iii  koji 
toro'^e.  —  £u  nast.  rijtvi  kod  bukotija. 

fnrAkanJr,  /*.  da.-*  Ijartucn,  Si-lireicn.  vlimiiaiio. 
Rj.  vcrh.  od  torokati.  radnja  kofiim  tko  fttrnfr. 

forćkali,  1^^ol^eIIl,  r.  inipf.  srhrcitn,  InrmtHt  tia- 
mito.  ii).  vidi  turcnuti.  t  aifii.  ondje.  r.  pf,  slož.  ra«- 
lorokati  »c. 

torAkiisil,  f.  die  LUrnujlockt  (als  Sdtelttrort  ron 
fiiuetn  \\'eihtt),  femimi  thunftnua.  Rj.  kuja  torof'f.  vidi 
loroponjii.  —  rijeci  ft  tukim  nust.  kod  aji^iniAa. 

tordi,  /*.  die  Torte.  —  Vroha,  'i)  u  Krapnjevcii  i 
|M>  liniKiuiit  nijt«liiiia  kod  vflike  pospoUc  zove  se 
ijiko  torta,  ilie  Turi?,  pftiiis  (tulcioris  ^eiiiiH.  Uj.  (ilCia. 

Ifls,  vidi  loz.   Uj. 

T&Kkn,  tu.  Arnaiitin  iz  jiifroistoi^nijeh  krajeva:  I 
povede   Toskn  Ijulii  vojf»ku,   Uj.  i-<p.   llepa. 

t&skn,  /'.  duga  pii^ka,  kakovu  iiohp  Toske.  Uj. 

IdskanJ«*.  n.  dua  Zururkstunscti^  t*)  retradere.  \i\. 
rerh.  od  tnskivli.  radnja  kojom  tko  tonka  konja  iti 
kolu. 

t&.skati.  tuitkuui,  r.  impf.  suruckstos^n^  retrudo. 
UL  n.  p.  konju,  uinikujnći  to«!  Lo.s!  tjerati  tju^  da 
idi;  Hutritike;  ili  kola,  i.  j.  natriiške  ih  turati,  vidi 
107M\.  r.  pf.  probiti  tosnuti,  fdož.  iz-ta'tkali,  na-toskati. 

t5.sauti,  t5«nenj,  v.  pf'.  £uriicksto.t.tifti,  retrudo.  Uj. 
V.  impf.  toskftli. 

Tćsn.  m.  (i^t.)  Tdšo,  vt.  (juž.j  hyp.  od  Todor.  RJ. 

—  takva  In/p.  kod  Di>o. 

T6J,  T<5ta,  VI.  Madžari  tako  kaza  Slovaku  i  uopće 
Sloccninu  (Tiit  nem  ember,  Slovak  ili  Slovenin  «r;c 
čovjek).  —  liojim  »e,  da  mu  ae  ne  djisdiiju  Totoct; 
zaAto  mi  oni  rnkiju  zato  nazvati  >paleno<,  itto  je  »pa- 
ljenu .  Nov.  fcirb.  1817,  53(5. 

t5f,  ndt'..  —  J)  (»jor^ji.  erffo,  iffitur.  Stulli.  dakle. 
hih  to-l',  to-li.  —  Je  li  zmijinji  skot,  tot  peiM.  DPoal. 
37.  Kad  se  želi,  tot  je  lugje.  43.  —  ^)  kao  i  .  .  .  i, 
ili  .  .  .  ili:  Tu  V  velikoj,  to  V  mulahnoj  pngaiJi,  ho(?e 
joj  se  crepulja.  PI'omI.  131).  To  ti  |>epeljiih:i,  to  tt 
cruokriig,  sve  je  ljuticu.  l.*tG.  —  ^J  tot  njemu,  siio 
damno,  ipfe  vtderit:  tot  tebi,  tu  ipse  vidcrin;  tol 
vanii,  rofiuetipiti  vidcntiM.  8lulli.  Kao  da  se  kale: 
ne  marim;  za  to  je  nii  od^^ovoriiik,  ti,  vi  ato  odgo- 
vorniri.  riđi  uitnjemii. 

I&(iijeinir.  i\i  Ki<'nu)  ako  će.  ništa  za  to,  es  thtU 
nitlitM,  vieinittvc(jcny  »ptid  tuin,  pcr  uic  Uctt,  cf,  loMo. 
Uj,  to  l'  njemu,  vidi  tot  3.  ako  tv,  ne  mufim,  *«  to 
je  on  odgorortiik.  'idt  i  tcrak. 

lotrkAnJe,  n.  d>is  Klopfcn  </c«  Jtaainspciht^;  pul- 
ffotio  at  ptciat  facit  ni  arhore.  Uj.  verh.  ud  totrkali. 
radnja  kojom  lunja  totrve. 

lod^kml,  lotf^ein,  r.  impf.  lotrknuM.  t^tfkiieiu,  r. 
/*/'.  klopf'ea  ttic  ein  Uitutnsperlit,  puhu  (du  piuo).  to- 
trie  lunja.  —  Kad  lunja  u  firoljei^e  .mane  totrkati. 
Uj.  477b.  Ototoli  debelo,  kao  moje  koljeno;  ako  li 
Ć0ft  i  deblje,  kao  moje  i  bedre.  (Ka^u  du  ^jvori  cunju 
preljama  koje  »u  »e  zado«:niIe  kad  u  proljeće  udu- 
rujuri  kljunom  u  šuplje  drvo  iutrvc).  Poal.  'J43. 

folrljiin.  wi.  vidi  utrljan.  Uj. 

(6v,  iT^va,  m.  die  Ftttiifkeit,  pin<piitia:  ?iirok  od 
lova.  H).  isp.  debljina^  pretilina,  tiiatiha  2.  ca  pofdanje 
isp.  Loviti. 

tu  VAB ,  tuvnu,  udj.  irohlheUihi ,  varnoKH9 :  Toi>ni 
konji,  a  bijeaui  Turei.  Ui.  ntp.  debeo  '2,   pretio,  tust 

—  Volovi  nadi  ueka  budii  <ophi.  T«.  U4,  14.  Jutrom 
Hu  katl  UHtajti  kao  tovni  konji,  svaki  rie  Ka  ženom 
bliŽnjejra  avojejra.  Jer.  o,  8.  Pretitiun  jedet«  i  vunom 
(w  odijevate,  koljete  (tfenOj  »tada  ne  pni*ete.  Jexek. 

34,  a 


tAvttr.  I«.  —  J)  die  Sautulofttt  Ortrw  jumenti  (maehi 

KM)  Oka).  Uj.  riđi  teret.  dcm.  lovarae.  —  Voz,  torar 
na  kolima  ili  tia  saonima,  n.  p.  vo/  drA'a,  ^*ije^a.  Rj. 
<>ltb.  Jedna  Mlrana  bra^nn,  vnne.  d.  i.  die  čine  Seits 
dcr  l'fvrdla'^t  tr»0  okai.  Uj.  TlHa  (—  pO  tovara^  50 
oka^  kottko  neimna  nosi  na  jednoj  fitrani).  Kome  nijo 
II  orahti,  nije  ni  u  toraru  (drt>*ta|.  I\i8l.  148.  Ne  bi 
p^  ora/.umiu  torar  oraha  (kan  ^lo  obićno  prosti  Ijndi 
raeune  u  grah  i  u  kukuruze).  l;»3.  Ono,  Ato  ae  u 
jedan  piil  natovari  nu  konja  (nbii^no  KKI  oka),  zove 
He  tovar.  Duuiea  2,  UX  Tr<jovci  zemaljski  zaplakai'c, 
ftto  njihovijeh  toraru  niko  vi^e  ne  kupuje ;  tovara 
slala  i  srebrn,  (»tkriv.  18,  II.  Nntorarifvi  svaki  svoj 
torar  na  uvojetja  matjarca  vratiSe  ne  u  jrnid.  Moj«. 
I.  44,  13.  —  2)  (u  Uubr.)  vidi  majramc:  Ne  zna  tovar 
Mo  je  niajdonos  (Posl.  \\fJ\.  Ne  zna  tovar  Sto  je  pe- 
irusin  (Posl.  l?*iM.  Uj.  riđi  i  osao.  dem.  tovar<^i^  lo- 
viirić.  —  Fratar  ki  ne  pro«i  tovar  je  ki  ne  nosi.  DPosl. 
2^.  7t;rMr  oalu  brat.  22.  —  S)  (u  Dubr.)  nekaka 
morska  riba.  Uj.  Kuvimel,  merhicimi  v^ilgnris  Flem. 
Uj.'  isp.  oj^alj. 

(Ai'jirae,  lAvarta,  «i.  dem.  od  tovar  1 :  Sto  je  tebi 
buba  u  tovavcu,    n  tovarcu   na   malom  ma^ircn.    Uj. 

tdviiree,  t^varćeta,  u.  (u  Dubr.)  vidi  im^^are.  Rj, 
mladi  tovar. 

tAvilrei^  (tovikrie)  m,  d^H.  od  tovar  3.  Rj.  vidi 
magarci  (5. 

f6viir4*nJ4**  H.  d>af  Aaftttd^n,  BchiMen,  oneratio. 
Uj.  vvrl>.  od  tovariti,  radnja  kojom  tko  tovari  što: 
Kijji  MU  u  jorradu  porc'd  mora,  aad  zbog  paroplova, 
koji  ondje  radi  tovurenja  tttflja  gotovo  svaki  drnjri 
dan  ?^iaju,  «vc  više  i  viAe  mije.5aju  avoj  jezik.  Srb. 
i  Hrv.  4. 

fdviirfen*  f.  (u  Dubr.)  rHdi  magarica.  Rj.  vidi  i 
o^ilie*. 

fovi^rh',  m.  dem.  od  tovar  1.  riđi  tovar^ić,  ma- 
garćić.  —  Tovar^i^'  (tovari''},  Uj.  742b. 

luvi^rija,  /'.  (u  \.\a)  vodeni  nud,  nalik  na  plošku, 
eine  Art    \\'afi^ergefms,  rasiit  arpturit  ijenua.  Uj. 

t6viirili,  rmi,  v.  impf.  n.  p.  konja,  kola,  lagja, 
beladen,  heluaten,  nnero.  Rj.  tovariti  koffa  ili  kto 
vim,  ili:  dto  tki  Jluf/^i,  na  sfo.  r.  pf.  uloi.  iz-lftvariti, 
tin-,  o-,  pre-,  pri-,  raz-,  t*-.  v.  impf.  nloi,  iz-tovarAvati, 
iz-tovarivati;  pre-tovArati,  raz-tnvArali.  —  Dok  .se  mi 
tome  jo5  iugja^mo  i  kon^je  tovuraiano,  ne  lezi  vraže  I 
elo  li  pudara  od  onijeh  vinograda.  N'pr.  7.  No  tovari 
mazije  i  sej.*iune,  i  na  mazge  mlogo  svoje  blago.  Npj. 
4,  311.  Vazda  .tw  me  brukom  tovarili,  ft,  492.  Krć- 
mari  odmah  stanu  tovariti  ar.oje  mjeAine  s  pit'em. 
Danica  3,  It>7,  Tovarite  nu  ljude  ttremcna  preteška 
/a  noćenje.  litik.  II,  \i\.  mi  Ke.  rvitck^.:  <)  ne«revOi 
lioji:  da  te  ubije!  vazda  1'  Rt  $e  na  nus  tovuriloj  na 
Kuće  ne  danM.s  rastovari.  Npj.  5,  252. 

l6vuniT.  udj.  n.  p.  kola.  uže,  Last-,  oncraritm: 
O^ibnju  dva  konja  tocarnu,  Rj.  šio  pripada  toraru  /. 
vidi  tarni,  larnićni. 

f6v»rRii*a,  /'.  vidi  samar  2.  —  Jednoj  osliei  jednu 
je  torarniat  doMa.  1>Poh1.  31'.  *>ttUi  ae  ne  prifttoji 
Hedlo  nefj;  tovurnica.  1*1.  torarntca,  namar.  XvUI. 

Id^nrnina*  f.  die  Strivke  sur  Jiefestigung  dcr 
Santnlant.  funca  firmando  jumenti  onvri.  Rj.  Mi« 
tovarna  za  pritvrgjivanje  tovara  1. 

l6vurski,  adr.  (u  Duhri  rtUi  ma^are^i.  Rj. 

toviirusu,  /'.  f.  j.  kobila,  torama  kobila:  .\  Ata  ti, 
more.  ćintA  h  onim  konjem?  .\?  —  Nije  ona  kobila 
tovarutia.  Mil.  3t).  £a  naitt.  isp.  njiriniAM. 

lAvlli.  If^vTm.  V,  impf  n.  p.  konja,  vola,  gat  fut- 
lern^  fctl  mavhen^  pahalam  umplum  praebeo.  Uj.  to- 
viti »to:  činiti  da  (ije.  vidi  pojiti  2.  r.  pf.  doi.  uto- 
vili. —  sa  ae,  ftfiekn.:  Tavi  se  jak  bubreg  n  loju. 
DPohI.  137  (jak,  a  Vubr.  dijalekta:  kao). 

lAvji^lIra,  f.  I  u  Dubr.)  ein  Stuhl  ohne  lAhney  »e- 
divuiac  gepua.  Rj.  ntolac  na  kojem  ajedet'i  nemai  ne 
tU^f^je  nashaUt,  —  Tovjeiice  se  uzviduju,  n  »loli  po- 


tATlJe^Je 


--  582  — 


trakoll 


iiiŽiiju.  DPosl.  137.  bi^o  od  tngjo  rijeci,  ital.  Uivola. 
Osn.  325. 

tdvljvnjo,  M.  đas  Mastetif  pabuli  ninpli  praehitio. 
K).  verb,  od  toviti,  radnja  kojom  tko  tori  n.  p. 
kotija^  vola, 

tOtt  sagi  man  zum  Pferd  um  es  surucksukomman- 
điren^  vox  ad  cmium  ut  regrediaiur,  cf.  lo«.  Rj.  m* 
vik  konJH  đ<t  ide  uatraUke. 

t5zanjo,  n.  vidi  toakanje.  Rj. 

tOznli,  iX)zhnit  v.  impf.  vidi  toskati.  Kj.  p.  pf.  kođ 
toHkati. 

Idzlnei/  m.  pl.  vidi  iozlukc,  dokoljenice.  Kj.  riđi 
I  dokoljenicA,  dokoljena.  kao  bjccve  od  čohe  što  po- 
krivaju noge  od  članaka  do  koljena,  augm,  tozlućiiie. 

—  Sretoh  dra^  n  usku  Hokakii,  znpe  /.«  nju  kopca 
od  todnka,  zsl  njezine  ga^e  windiilije.  Herc.   1(»7. 

lAzIij^inc.  /*.  pl.  augm.  od  tozluke.  Rj.  —  takva 
augm.  kod  bardaOina. 

(dzlukc*  /.  pl.  vidi  dokoljenice.  Kj.  vidi  i  tozlnd. 
augm.  tozlućine. 

thiju  je,  adj.  (u  Dalm.  osobito  kod  kr&ća&ft)  u 
zaklinjanju  mjeato  Božji  (kao  da  ae  ne  bi  grijeMlo 
Hpominju<?i  ime  Boijc),  n.  p.  po  lioe  tožjt!  imena  mi 
tuzjega!  cf.  brod,  bor.  Rj.  isp.  i  glog. 

trabćznn,  ni.  Vothau^^  prior  domnu  parSj  t^f.  dok- 
aai.  Kj.  prednji  dijel  kuće.  i»p.  trijem. 

Irabun,  f.  u  rijerima:  u  trabant  n.  n.  f^ovnri,  die 
Fasetei,  Tramncrti,  alucinaiio.  Kj.  —  Znaćenje  (ko- 
rijenu) govoriti  kojeMa  (i^p.  Ilapa,  Linpnja.  tlapiLi); 
traOun  (f.),  trabuniti,  trabunjati.  Korijeni  HK.  n^c  li 
ukc.  trabun,  loc.  trabnni  prema  vrlet,  loc.  vrleti '^ 

trabdtiitt,  tr^bfinTni.  r  impf.  fasclti,  alucinor,  cf. 
buncfiti.  Rj.  vidi  i  trabunjati,  gurorili  kojcMa  (u  stnu 
ili  u  teškoj  bolesti).  vi4i  i  t)nlii7.niti,  bunacali,  ćava- 
rijati,  klApiii,  petljati  2,  tlapiii.  —  l'okrij  pa,  teto, 
da  ne  trabuui.  (Rekla  nekakva  žena  kad  je  tioleat&u 
ćoek  kazivao  za  nju  nekaku  jstiuu,  koja  njoj  nije 
bila  po  volji.)  Posl.  253. 

IrnbAnjiiBJe,  n.  das  Fascln,  alucinatio.  Rj.  verb. 
od  trabunjati,  radnju  kojom  tko  trabunja. 

trnbbnjnit,  njam,  r.  im;^/'.  riVii  trabuniti:  trabunja 
po  cijelu  no)5.  Rj.  *  spn.  ondje. 

trabiknjenje,  «.  rfa>t  l^ineln^  alucinatio.  Rj.  verb. 
od  trabuniti.  radnju  kojom  tko  trabuni. 

trAeak,   IrA^^ka,    m.   dem.   od   trak.  Kj.  vidi  traCii!. 

—  riječi  s  lakim  nant^  govore  se  od  miln  (hi/p.)  isp. 
0»n.  27'J. 

trAirK**  m.  don.  od  triik.  Rj. 

tr&jonj«.  n.  vidi  ^»»bljenje.  Rj.  rtrb.  od  tratiti. 

tril«tf«loiii,  adj.  Hto  pripada  tradiciji,  traiiitionalis. 

—  I  razgovori  o  drugim  nnro<lima  i  držHv.una  ne- 
maju »ada  onoga  at&roga  trac/eeiOHoc/a  (^;;fi.  7Jo^.  2Mi, 

Irapr.  m.  [loc.  irtlgii)  —  1)  die  Fiutstapfe,  Spur, 
ve»tigiumi  n.  p.  zeOji,  kouJBki:  oli^ao  tragom  la 
njim:  bajde  bet  traga!  (Kad  ko  tjera  kogui;  otide 
bez  trapa,  apnrloH;  ući  kome  ili  Ćemu  u  trau; 
I>otjeratj  kome  trag:  na  trag!  zurUck,  rccede.  Pn 
se  8  društvom  vra<?a  na  tragove.  Rj.  tup.  trakanae 
2.  —  Zatražili,  traiili  trag:  Pa  zatraži  oko  vode 
hladne,  nićem  traga  naći  ne  mn^n^e.  Rj.  108a. 
Ker  njuška  i  nanjuši  trag  secu.  Kj.  42(Jb.  Potjera 
alarae  liairji  trag  po  Huijegu.  Rj.  5t.)la.  Nema  mn  ni 
traga  ni  strva.  Rj.  7U»a.  Po>yem  iraiiii  »Selca.  Kad 
doćeram  trag  do  mora,  a  to  ou  otišao  preko  moru. 
Npr.  IfK).  »Stanu  gledati,  da  V  ima  kakoga  god  traga, 
kuil  je  ona  sila  i«ia,  nli  nigdje  nikakoga  traga  ni 
glftsa.  l^(j.  U  dvoru  ovoga  careva  »ina  sa  nj  ni  glasa 
ni  traga.  237.  Zavirićemo  i  mi  njemu  pod  košulju. 
(Vokataće  se  njegovi  tragovi).  Posl.  82.  Pak  po  traga 
poćeraie  Turke.  Npj.  4,  207.  No  za  l'som  potekao 
tragom.  4.  42!).  f^to  oni  najbolje  znadu  hajduvkc 
tragove.  l>auica  2,  !>4.  A  i  u  »auiim  Slavenskim  kuji- 
gaiua  nalasi  se  traga  od  onh  pravila.  Kj.'  XXX. 
NalMimo  ueke  tragove  ud  neprijateljstva  njihova  sa 


I  Ruajedima.  DM.  225.  I  doista  se  tragovi  tome  nala/.o 
u  spomenicimn.    245.   Najstariji  trag   hiljezenoj  ak- 
cenlaariji    u    naSoj    književnosti    nagjoh    u    srpskim 
»pomenit'ima.   Rad   20,    150.   —   2)   u.  p.  »kupo  bez 
I  traga,   ^d>€rmasšeny   ungeheuer^  immensum  guantutn: 
I  daleko  bez  traga.   Rj.   kao  preko  mjere.  —  Ovaj  ne- 
1  sret^ni  dopajrjaj  ])okvari  »ve  napretke  po  drugim  kra- 
I  jevinia   i   u  malo   svu    zemlju   ne   okrene   bez  traga, 
j  Danili  4,  24.  Sad   ima  priliku   uhn  ites  traga  po- 
stati. Htrflž.    1886,   833.   —    S)  Nachkommen,  genus, 
cf.  rod,  porodica:  8ve  su,  care,  od  traga  mojega.  KJ. 
vidi  i  utražiuH,  pleme  1,  stežer.  ijip,  koljeno  4,  loza  3. 
—  Ako  me  ne  ponlušad,  od  tebe  ne  ostalo  traga.  Npr. 
114.  Tako  mi  ^e  trag  ne  zatrto!  Tako  mt  se  trag  nu 
iskopao!  Tako   mi   sr  trag    »e  istražio!  Tako  mi  ae 
trag  po  tragu,  ne  iHlropao,   kao  i   Mrenijem  konjmal 
fosl.  305.  A  Manojle,   trag   ti  poginuo!  Npj.  2,  21, 
Čestita  bih  tebe  uanio.  dok  je  traga  i  koljena  moga. 
4,  487. 

irifa.  f.  (u  C.  <T.)  die  (Thier-)  lia^ei  genus:  Da 
mu  ViUJH  tragu  iskopamo.  Kj.  t^f rit  bagra,  fajta,  pasma, 
pasmena,  pasmina,  »oj,  vrsta.  i>p.  trag  3.  —  Sagleda 
se  k'o  pavunska  traga.  DPosl.   109. 

Irfijiinjo,   n.    dan   Dautrn,   duratio.   Kj.    verb 
trajati,  stanje  koje   biva^  kad  »to  trnje:  Posao  (per- 
fektivnoga)  ghi^'ola  nema  trajanja  ni  malo.  Rj.*  LIV. 

trftjiišaii,  trlijiUno,  adj,  sto  (dmfo)  traje^  Ho  mole 
(dugo)  trajati,  vidi  dura^an.  vitli  vijećan,  i  agu* 
ondje.  —  potvrda  u  imenici  koja  ide. 

IrnJAsnOsI,  IrajiUnoati,  /*.  otobina  onoga  što  je 
trujasno;  die  Dauerhaftigkeit.  —  Ti  narodi  naskoro 
opa/e,  da  im  piK^iuje  venuti  i  ta  niža  nastava,  lifiena 
^.ivotue  snage  i  trajušnosti.  /Ion.  41. 

trftjiitl,  trajem,  v.  impf  Rj.  v.  pf.  ftloi.  d5-trajati, 
iz-,  po-,  pre-,  za-.  —  1)  dauern,  duro.  Rj.  riVJi  du- 
rati,  tet?i  3.  —  Kod  Srba  traju  bubitie  obiiSno  sedam. 
dana.  Rj.  lOa.  Uurnfti,  .što  dugo  traje,  n.  p.  ra&a.  Rj. 
145b.  Ovaj  običaj  u  krSt^ana  j(w  traje.  Rj.  285a.  Žk 
toliko  dana  trajala  je  radost  i  veselje.  Npr.  254.  Ako 
je  sila  silovita,  ma  je  malo  mjehovita  fne  tri\je  sa 
dugOj  nego  progje,  kao  iz  mjeSine  para  žto  izigje). 
Posl.  4.  I  on  (se)  tukao  ondje,  dok  je  god  boj  trojao. 
Npj.  2,  fifi3  {Vuk).  Malo  bilo,  ni.Ha  ne  trajalo,  ali 
ide  paAa  iSkopljanine.  4,  316.  Ime  njemu  poginuti  ne 
Oe,  dokle  traje  sunca  i  mjeseca,  b,  *^M).  Svaki  (casar) 
traje  po  tri  nedjelje.  Danica  3,  212.  Kako  je  mir  na- 
činjen, onako  je  i  trajao.  .*>,  25.  Vrane  prenuraeraciie 
trajare  do  polovine  meseoa  Avpusta.  Milož  229.  No 
to  prijateljstvo  njihovo  niie  moglo  dugo  trajati,  Sovj. 
25.  (»ni  misle  da  će  kure  njihove  trajati  do  vijeka. 
Ps.  4J*,  11.  —  2)  (u  *'.  <r.)  verireilcHj  manco:  Dogje 
vojska  u  MonitHi  tvrdu,  i  tri  dana  troja  u  ^[ora^u. 
Rj.  t'*(/i  boraviti  I,  provoditi  2,  ~  Drugu  kitu  tra- 
lora  evijei?«,  da  on  tr<tje  u  jaJu  godine.  Npj.  1,  385. 
Kako  i'u  U  u  doiu  stajat";  Trajat^  mhuloU  u  uerudoat!^ 
Kov.  111. 

1  (rftki  (U  (\  Ct.)  ein  Schalhvorf,  den  KnaU  des 
versagvnden  Feuergeicehrs  za  hczeichnen,  sonas  sclO' 
peti  fallcntis.  Kj.  uzvik,  kad  skrakne  puška. 

3.  trak,  m.  (u  Dubr.)  der  Strcif,  das  Band,  die 
Binde^  taenia:  trakovi  su  i  ono  crveno  što  djevojke 
nose  u  kosama.  Kj.  vidi  pantlika,  paniljika.  hyp. 
traćak.  detn.  tni^ić. 

trJiknlha,  f.  u'  C.  G.)  od  kukuruzovine  icrat^ka 
za  djecu.  Art  Spitltverk^  cr^ufuiia.  Rj.  mkttka  ču- 
grtaijkii.  —  osu.  biće  u  1  trak. 

IrakAniic,  trakAnea.  »i.  —  1)  {u  Osijeku)  siib 
.4aran  isječen  u  kai^.  Rj.  i>p.  trak.  —  2)  n.p.  radi 
da  je  za  njim  trakanae,  die  Spur,  vestigium.  Rj.  isp. 
trag  1. 

rnVknInIea,  /'.  (ti  IJoi)  vifii  obodniea.  Rj.oan.koja 
je  u  'J  Iriik.  i8p.  i)sn.  333. 

tr&kiUi(;),  akc,  Bj.'  XXXI.  dolusi  u  moUtoi  ito 


i  ralala 


—  683 


trava 


r 


se  vuii  od  more:  Tniika  joj  traktUi^  vragu  joj  gIftTa. 
Kj.  3t;7b. 

traltilu,,  pripjev  I^emuvki:  Olea  ajns  kao  .^vnbi 
trulala.  (Svubo  uzjjiSe  u\\  ujftvol«.  nli  mjesto^ kake 
pnive  pjeamo  zainUri  pjevati  tralata,  i  tako  hvabo 
prevario  ctjivoIii,  te  ga  je  morao  nnr»iti  i'itnv  (Ihii,  n 
pjemU  ni  Krnju  ni  Tconeuj.  Vasl.  "23^. 

Iralaliknli,  tniiririOčm,  r.  impf.  hoc'o^  danas  gdje 
tnihtltkuti.  J.  Bofrdanovic:.  truluht  pjevati. 

lrA]Ja,  <r&IJn.  f.  eenitko  traljavo.  3.  Bogdanović. 
buie  hffp.  od  triiljavica, 

IrftIjaT,  {nlj.  lij.  imp.  rgjav.  —  1)  n.  p.  obiičn, 
lie<l<irlicher  Ans^tg,  dissolattts,  T\€<flcct\is.  Rj.  wp.  traljt 
*\  iJip.  drapav,  dronjav,  hrapav  2,  prnjav,  rapav  2, 
ritJiv,  truljav,  —  2)  (im  Sciicrse)  posuo,  liederlicbe 
Arhciit  opus  male  factum.  Rj.  —  Traljav  posao.  (Nije 
kao  6to  ui  valjalo).  PohI.  3'JO. 

IrAlJavac,  triiljavcji,  m.  Siulli.  traljav  cOijek. 

(rilljaviea,  f.  traljavo  žaisko.  3.  Bogdanović.  vidi 
t  ralja. 

frftijc,  triilja,  f.  pl.  —  1)  vidi  kroSnje.  Rj.  na  dva 
Hrtvijona  drveta  iaprn'plL'tiuio  uzicama,  te  se  u  njemu 
no«i  Hlama.  od  jV^Vm.  tf«;  Trajjo,  Trag^^i^ire.  —  2)  die 
yttzcn,  Lumpcn,  laciniae,  cf.  fukare.  Rj.  vidi  i  prnja 
(prnje),  i  st/n.  ondje. 

trampa,  f.  dcr  7au»ch,  mutatio,  cf.  promjena.  Rj. 
vidi  i  razmjena. 

trampiO.  piiu^  (u  Haćhoj,  a  u  Hrbiji  trdmpiti)  v. 
pf.  tauschetif  tnato^  cf.  promijeniti  1:  da  trantpimo 
konje,  t.  j.  daj  ti  meni  tvoga  a  ja  ću  tebi  dati  mo>;a. 
Rj.  riđi  *  razmijenili. 

(nindfti'TIJo,  n.  (-:f!aiv:3eu>Xr/),  Stockrose^  althaea 
rosea  Linn.  Rj.  biljka.  vi<U  trendofio,  ireuda, 

Iriknjn,  f,  (u  C  G.)  vidi  tezgere.  Rj.  sprava  na 
kojttj  Hose  što  dvojicu  megju  mboni.  ti<li  i  civijere, 
isp.  nosila.  —  Tagja  tranja  {inp.  Iralje).  Osn.  21)8. 
Korijeni  87  naša  riječ. 

trhnjav,  ndj.  (u  Boci)  n.  p.  (^ovjek,  lijen,  iipor  u 
rtvome  poflbi,  trag,  aegni^.  Rj.  vidi  tutljav. 

1.  trftp,  trilpa,  n\.  —  1)  die  liuberigrnhe,  fovea 
adservandia  rapis.  Rj.  rupa  rejina,  n  kojoj  se  repa 
čuva.  —  2)  (u  Konavlju)  vidi  bostan.  Rj.  —  3)  (u 
Pafetr.)  mlad  vinojrrad,  ««»  angelegter  Wernherg,  vinea 
rectns,  cf.  i&d.  Kj.  vidi  i  potrap,  mlagj.  —  značenje 
kor^ena  kod  trapiti  1. 

2.  trap,  m.  [u  Srijemu)  kola  na  Široki  trap  ili  uzani 
trap,  da.9  hreite  otler  scJtmale  Glein  eines  Wagen$, 
kola  na  dugai?ki  Irap,  ci'n  ans^ezogener  WagCH,  Rj. 
—  Znamenje  (^korijenu)  ići,  gaziti:  irttp^  trapati.  Ko- 
rijeni 02. 

rrapAnatl,  nam,  o.  pf.  (u  Boci  i  n  C.  G.)  glava 
bolesniku  (otvoriti  je),  trepaniretij  calvariam  »todiolo 
ptrfonne.  Rj. 

trApanjv,  m.  duit  Duhtrfcchlendern,  incesMUi  incon- 
stiltUfi.  Rj.  vcrb.  ud  trapati.  radnja  kojom  tko  trakta. 

trApiitt,  pflm,  r.  impf.  uH  ne  pledajui^i  kud,  daher- 
schlendentf  inccdo  taucre,  cf  baaati.  Rj.  vidi  i  ten- 
taii  1,  1  sgn.  ondje.  v.  pf.  tdoi.  uatrapnti. 

triVpava  n^fljolja,  /'.  vidi  sebična  nedjelja,  Rj. 
vidi  i  trapavica.  —  nedjelja  koje  se  svtiki  ditn  može 
mruti  (i  »rijcda  i  peiak)^  n  zove  se  i  pretila,  ursena, 
umna,  urSa,  uža,  uMbuSina,  urAi  burJi,  uk\  buSi.  stut- 
čenje  korijenu  vidi  kod  trapiti  2. 

Irikpaviea,  /'.  (u  Dalni.)  vidi  trapava  nedjelja.  Rj. 

trjkpczaf  /.  trpeza  u  crkvi;  ^  rpiniCa.  vidi  oltar.  — 
Ne  gh'da  Bog  na  kaljave  noge,  vo<^  na  cisto  srce. 
(Ka/.ao  nekakav  koji  je  barajui^i  crkvu  stao  kaljavim 
nogama  na  čaAnu  trapezu  da  dohvati  kandilu,  pa  ga 
drug  opomenuo  na  lo).  Po«l.  196. 

IrftpUi,   pim,   r.  impf   —   1)  (u  C.  G.)  vinograd, 
t,  j.  saditi,  seiiett,  .fcro:  Nego  vino  kratoSiju   kukom 
trupljcnu.    Hj.    m/*.    1  imp  3.   v.   pf  alor.  pft-rrapiti, 
raz-,  U-.  intšćetije  (korijenu)  prevrtati,  jedno  na  drugo  I 
metati,  pokrivati,  zakopavati  (isp.  trpati).  Korijeni  {):}.  I 


—  2)  n.  p.  srijedu,  petak,  t.  j.  mrsiti,  cf.  trapava 
nedjelja.  Rj.  značenje  jesti,  blagovati.  Korijeni  i*2. 

Irftpljffuj**,  n.  verbal,  od  trapiti.  Kj. 

Irilipovijesaii,  trapovije»na,  adj.  iza  sna,  dok  se 
(''ovjek  jo5  nije  dobro  razabrao,  bunovan,  gclUaftrunken, 
somno  gravi.i.  Rj.  —  trapo-vijesan  (drugoj  poli  korijen 
kod  z&po-vijest,  a  prvo  kod  trap).  Om.  184. 

trAsknla,  n.  vidi  sprdalo.  Rj.  i  mjn.  ondje,  čeljade 
kojr  tra.'ika.'  —  riječi  s  takvim  nast.  kod  bajalo. 

trAskaujtf,  n.  vidi  sprdanje.  Rj. 

(r^.sknti,  traskara,  r.  impf.  vidi  sprdali.  Rj.  i  9yn. 
ondje,  govoriti  koješta  bez  prihke. 

lrA§enJo,  n.  vcrbal.  od  tratiti.  Rj.' 

trASifi,  tratim,  v.  impf.  (u  Bačk.)  uStvom  taujili 
kožu  na  kntju.  Rj.* 

trAtIna,  f  (u  Hrv.)  zemlja  kud  je  porasla  sitna 
trava,  dcr  J^aneUf  licrba,  cf  utrina,  rudina.  Rj.  vidi 
i  potriai  'i.  —  znat^enje  (korijenu)  trti  kako  je  u 
t*(rf>irt;  tratina.  Korijenu  97. 

trfttiti,  Iratlm,  r.  impf,  (^osobito  po  jugozap.  kraj.) 
I  cerlierrn,  perdo,  cf.  gubiti:  Ko  staro  krpi,  konce  trati 
I  (PohI.  15G),  Rj.  V.  pf  sloL  potratiti,  stratili.  —  Teče 
I  a  ne  rasljei^c  tko  dobro  trnti.  DPosl.  12G.  Tko  umije 
I  iratiV  dinar,  on  je  gospodar,  a  tko  ne  umije,  on 
;  robuje.  131.  ot7^;>  tratiti  enaći,  kao  i  ti  sjevernoj 
Hrvatskoj:  trošiti  1. 

IrAtur,  ni.  das  Tau^cndscJiOticJien,  amarantus  Linn.: 
Drugu  kilu  tratora  cvije(5a.  Rj,  ixp.  siralor.  —  Gje- 
vojke  su  ružu  brale  .  .  .  od  tratora  granatoga,  od 
nevena  okatoga.  Npj.  I,  234.  riječi  s  lakim  nast.  kod 
divor. 

Triltor,  m.  u  pjesmi  nekako  mjeato:  Piju  vino 
Turci   Traloraui,   Jnjima  pije  od    Tratora  Rado.   Rj. 

(i^torak,  iratdrka,  m.  derei^te  Barenklau,  acanUia^ 
(mollift  L.  Rj."^  !./.  ćurauova  kreata.  Rj.  tnijka. 

Tnltoranhi.  m.  [pl.  TrStorani).  Rj.  čovjek  iz  Tro- 
tora.  —  Piju  vino  Turci  Ih-atorani.  Rj.  746a. 

h*llvn.  f.  {pl.  trave).  —  Ij  das  Gras,  gramen.  Rj. 
dem.  travica,  augm.  trnvuljica,  travurina,  iap.  avrlje. 

—  Guliti  travu,  vidi  čupati.  Rj.  107a.  I  za  mekanu 
travu  (i  poSlo  se  pokosi  i  osuSi)  kaže  se  inekida.  Rj. 
352b.  KoDJ  zelenko  roftnu  trntm  pa/te.  Npj.  1,  220. 
U  livadi  biiel  !>ator  razapet,  pod  Aatorom  sitna  trava 
zeUna.  1,  JM«J.  Mujagiiu  konji  .  . .  niti  trave  jedu, 
niti  vode  oiju...  Ho6i  I'  i(5i,  majko,  trave  nakotiti. 
1,  387.  Hoiovala  devet  go<lin'  dana,  kroz  kosti  joj 
trava  pronicala.  2,  17.  Kad  je  vigjeh,  moja  stara 
majko!  oko  mene  trava  okrenu  se.  Evo,  mati,  za  mene 
gjevojke.  3,  331.  Pa  iznese  zelena  barjaka,  te  ga  pol)i 
14  rudinu  travu.  3,  150.  —  2)  ein  Kraut^  eine  PiUinze^ 
herha.  Rj.  vidi  biljka  I.  —  !i)  od  groznice  trava,  vidi 
raaslaćak  2.  Rj.  —  4)  trava  od  uroka,  vidi  gujavica, 
Rj.  —  !>)  od  zuba  trava,  Bcrtramsicnrz  (romi^cher 
Bertram.  Rj.'),  anthcmia  (anacgelun)  pgrefhrum  iDC). 
Rj.  —  fi)  od  biiva  trava,  [\\  ffriieruu)  —  a)  Kamitle^ 
tnatricarift  chamomilla.  Rj.  (od  buha  trava,  cidi  ti- 
trica).  —   b)  Flohkraat,  pidivaria   vulgarts  Gacrtn. 

S.*  —  7)  tiCJH  tniva,  (u  ??rijemu)  knduelblutiges 
'Trnkraut,  cerantinm  rulgatum  (gtomeratam  Thuil). 
Rj.  —  .V^  Balučka,  balnk.  inilukut.  papa,  riblja  travju 
Rj.  13b.  —  U)  Bengjtluk,*  trava,  -ito  se  meće  u  vino 
i  rakiju  da  se  i^ovjek  opije  i  da  zaspi  kao  mrtav.  Rj. 
22a.  —  IO)  Bogorodičinti  trava,  c/.  pljuakavica.  Ri. 
34a.  —  i/;  Vazii-trare.  Rj.  51b.  —  12)  Vidicak, 
vidovita  trava.  Rj.  »>0a.  —  JU)  Vranilova  trava.  Rj. 
72b.  —  14^)  Dokričava  trava,  dobrćanova  trava.  Rj. 
126a.  —  IS)  Žablja  Uava.  Rj.  154a.  —  i«;  Žri«* 
trava.  Rj.  15Ha.  —  17)  Žutilova  trava,  vidi  zanori)et* 
Rj.  I62a  (Žatilica).  —  IS)  Zmijinja  trava,  cf.  iu*':a- 
nim.  Rj.  2l3a.  —  J»;  Od  Utjedi  trava.  Rj.  223b. 
Odoljan,  odoljeti  trava.  Rj-  U7a.  —  20)  Utudevt: 
trava.  Kj.  477b.  —  2 V  Od  pomame  trava:  No  joj 
dade  <rar«  oiđjJoMamf.  kojom  mami  momke  ne>.enjene. 
Herc.  li>7.  —  22)  Od  srdoboljć  trava,  srCanik  1.  Rj. 


i- 


Tiflfr,  —  Z9)  Jmmf^  tnw%,  riđi 

iMta,  ptmpimtati  mgifrm^  U  DABJ.  847b. 

CrftvaaL  trivaj«,  m,  (a  f>obr.»  JfMM  J^rđ.  wKm»i» 
ApriUi^  Kl.  «•«.  «  tr»T*.  Om.  901,  /ffrft«  nj««^  « 
ftdimL  vMi  tfmvvft  ^  «friL  —  n>i&'  f  CoiMi  »at«. 

Trif»^|i*1,  «<>.  ^  P^ip^^  Tntm^tu.  riđi  Tnr- 
RlAi  ^,  TravljttMkš.  —  IT  Trm^nilru  k'>imk  n^nilj 
a  TarAiiB,  Trummjttkof  mofttjr,  H.Npj.  :t,  41. 

tHkvam,  /*.  L  j.  žena  koja  4 »jV  trare,  di£  Krdnilertm, 
KrAuUrfrau,  krrhnria  Rj.  -  fr/e^đ  «  fćfjfc/in  na*t. 
iufd  bfldjoivm. 

<l<«  WeidemteH^,dAM  Weid4^r 

ef.  travnioA.  Bj.  «>/*  i  pou» 

paii.  '   f/va  ka^a  plafa  oa  fro4inii  rirade««(  i  j«daii 

Ulij«r  Irnrarine.    Hj.  173a-   up.    f/ii«   rijtći  ktii  Ai- 

marina. 

trsr^lra,  f,  4em,  od  trnrkjc  Rj. 

travrr^tt,  /*.  nV/i  k»'  m.  ondje.  —  Potkmi 

na  <Jar  [irijatrljicjuiia  yr  <  Lkeceljti),  prijatelju 

Ućojak.  Kov.  i*).  />»/?*  ry?L  laltjanška. 

trkw\tu,  f.  Hem.   od   trava.  Bi.  —  Svaki   <)aĐ   mu 

Npr  177.  MfTAv   '  ..  Nj»j.  4,  a^3. 

1.  Travica,/,  tf.......   ;...■.  .-.uj^k.j.  m  vratima.  Rj. 

2.  Trtrica,  /*.  imr  jtentko.  Kj. 

iruw\ul%t§it,  n.  f'tif  itUtTm'ttiige  Eitaen,  mundueatio 
i^mođerntu.  Rj.  r«r6.  od  (mviojali.  radnja  kojom  tko 
Irarinja. 

tratlajali,  njnm,  r.  in*pf.  twmer  nichtu  ah  t$$en, 
nil  niMi  mandtiro.   Rj.  irr  jednako  J€»U  U  jesti. 

irAf  Itl«  (rnvim.  r.  impf.  u.  p.  konju,  mU  Oran 
fiittern,  jframtuihim  alere.  Rj.  trarom  hramti.  c,  pf. 
»loi.  f/travili.  M-travitL  r.  impf.  zniravljivatl 

frarka,  f.  em  Siuck  fira*,  {franun.  Kj.  jedinica 
onoffu  Ho  tnuH  trura.  tuke  r^ječ*  kod  Viljkft.  detn. 
travćira.  —  lUupn  i/,  zemlje  jednu  travku^  i  pruii 
je  ćoekii:  »na  ti  ovu  travu,  te  je  oAtavi.  S'pr.  145. 
•Traka«  n«  tnai'i  -ktu\  je  mala«,  nej^o  uino  jedna 
H  cijeloga  Hvogu  dnUlva,  kiio  n.  p.  i  tračka,  alnmka, 
buiaika,  vo(^ka  i  i.  d.  Pirt.  43.  liog  Hivori  zemlju  i 
nrhn,  i  Hvaku  biljku  poljttkii,  i  waht  travku  poljidcu. 
Mr,j«.    I.  2.   .'). 

Irihvijnrii,  /.  (u  Irnoiik.)  nekakav  tli  pri^l  (daš 
Jiratid(je*:hti  tift  uirujt  ijaitijrttcHtMfum.  Uj.*i,  za  koji 
»p  ((ovori  <1a  j«f  kii)rinft  Atf^lra;  ima  crn  vrh.  Tltljekoji 
navijaju  na  nj  ko^.ii  ud  bijele  lAf>ice  metnu vfi  da 
njii  malo  katranu  i  niiadnra  |dok  8t>  ne  provali),  a 
nad  ^a  nnjvi&e  žvpu  (u  vrh)  UMitlijem  ^iljntijom  frvo^- 
l^etu  in.  p.  sipkom  od  pu&kt*).  Kj.  rijeci  k  takim 
nuMt.  koti  HJ^rit<Si. 

Trnvljnaiu,  »i.  {pl.  TriivlJHui),  ćorjek  *s  Travnika, 
fiidi  Travničanin.  —  ti  'Iravniku  konak  uiinili  u 
Turčinu,  Trnv(inj«ko^  muftije.  Alufliju  im  najttavi 
Tradjane.  IINpj.  '.\,  41. 

TruvlJiinNkl.  adj.  Mo  pripada  'J^ravljanima,  pa 
Travniku,  isp.  TravuniHki,  TrnvniĆki.  —  Njima  veli 
Tratljanaki  muriiju.  HNld.  3.  42. 

4rAvlJčiiJi«(  n.  dutt  l'tdtern  t$itt  Oran,  :'o  ifra- 
miitifiun  aUre.  Rj.  tferh.  od  trflvili.  nulnja  kojom  tko 
Iran  n.  p.  konja. 

(ravni»  at^.  firan-,  .i/rawimw.  Rj.  Ho  pripada  travi, 

Trikvnifnnin.   w.   ip/.  Trivni^&ni).   Bj.   čoi^ek  t> 
"  Hvljiinin. 
f.  Rj.  •;/ 

Travftnjrtki.  itp.  TnivljitnHki. 

Triiviiik,  m.  Kj.  varon  u  /Jo.vni. 

iriivnik.  w.  —  1}  /H^rm^jeno  mjesto,  n.  p.  gdje 
«•  ifori  /.nlvorHJii  le  piwii.  Rj.  —  ^)  (u  ITrv.)  vidi 
livada,  •  iiyn.  ondje.  Travnik,  1)  pratam.  Stnili.  isp. 
Lravnlk  1.  H)  četvrti  wjcwc.  u  godini,  vidi  travanj, 
April.  —  1  dobar  i  mo  lan  travnika  cvjol*.  DPosl. 


Travmka.  vidi  Trtivliiinin. 
Tnivnlrki.    adj.    Kj.    sto  pripada    Travniku,    vidi 


K  Trmwma  tfmdm.  ko«  fnnjm;  Mfcaiv  i  k«l  i 
fvriMK   137.   »■■■■đ.   ■ufMif   mvu|,  apafl.  XVin. 

triTBiM,  /I  (n  V,  G.)  9idt  brntaraa.  Bj.  riđi  i 
poccaTiiiflA.. 

CnvrA^iM.  tnrifffM,  f.  «itfH.  md  tnTa.  Sf.  — 
HafaifSB,  S)  fi4i  tnumijima^  kmov.  Bj.  f^lh  m  im- 
▼nljua  «■».  gnkifiiiMk  kiiwtuA.  irMljina.  i^  icft- 
vunM  idi  talwo  Mf«.  i«d  Muma. 

tr*ift4«^  ».  iCm  ^bdb«iiw  taJytii^  B^  mi.  •< 
UatilL  rmdmjo  kaifom  tlo  tntii  ito:  Njuvis«  od  je 
CNMDOfdov  i  to  «  frai«jvv  tonjirna,  dj«io  A.  fHut, 
Ota.  UL 

rrkžfM«  /.  (a  O.  G.)  amB  pat.  d«r  5fc^  Mmla. 
oOfOMtop  I,  pataaja,  stauL  —  mm,  m  ua^ 

IrAžiti,  tr&iim,  r  <aqi/'.  ^  v.  pf.  doL  H-uUSA, 
ob-,  po-,  pre-,  za-,  r.  i'aip/'.  jni.  iz-trafirati,  pie-ua- 
iivaa.  —  1}  smeken,  ymaero.  Hj,  vidi  iakasi  2,  ma- 
kartiiati.  tmjiii  Ho  (aecue,),  trtuiii  it^  (ff^.  i*p- 
Sint.  85i.  —  Kad  aam  olifcao  o  crkvu,  odmah  aMM 
oeima  tralio  Bofoio^  Giteuna,  ali  DJ«fa  oo4i^*i^ 
oema.  Rj.  81a.  Zatraliti.  fraiiti  trag.  B^.  ISSa.  »vm- 
dati,  p/i  iiuri  ke^eHa  premetali  i  trusiti.  Rj.  835ft. 
Onda  ae  on  digt»e  u  arei  da  traii  Tomita  >'pr.  36. 
PoKJe  da  ^oii  drugoga  ioni.  44.  Ntfjote  onoga  koii 
bje^  dotao  traiiU  graSu.  87.  Po«la  m  liln^)  po  bi- 
jelome svijetu  da  trase  eda  bi  se  po  »re^i  koja  (©e- 
vojkat  na.ilfi.  114.  Svakojako  je  trnćUa  ujroke  da  je 
kftra  i  maci.  126.  Vdare  ftvud  po  caracru  tražiti  joj 
I  lijeka.  14*>.  Po  svijetu  da  traži  ta  f>ebt  gieri>jka.  "/H). 
I  Kao  da  ga  je  -m  seije^om  tražio.  (Kad  ko  iui  osobito 
r^avo  Daej(^>.  Poal.  1:^.  fhi  jatore  krave  mlijeka 
traži.  (Rad  ko  udari  u  bijedu t.  233.  Tražeći  veee  ix- 
tfubio  (i  ono)  iz  vrv^c.  310.  Trasi  kirije  oa  aoha 
putu.  (TraU  zloj.  3iy.  TraU  u  jajetu  dtakn.  319. 
iVait  hljeba  preko  po^aƫ.  3ai<).  Evo  pune  iri  jEodioe 
dana,  kako  tražim  za  Mebe  SO^rojke:  ^e  ja  ua^em 
I  xa  fiebc  pjevojku.  Npj.  3,  đ*i7.  Koji  k^tege  po  ^njeta 
traži,  jjjt  je  kavpi,  da  ne  on^e  oafrje.  4,  '2*27.  na 
uioni  HHm  du  se  čuva  i  .tebi  pravicu  da  traeu  Danica 
2.  !MX  Kao  da  (raži  nor<aca  u  ^ojam.  3.  213.  Nego 
je  to  tražio  lepim  rečma.  MiloA  5*J.  ZnajuOl  da  imamo 
neprijatelja,  koji  će  n  turem  tračH*  putirje^ke  u  oa> 
šijem  djelima.  Pia.  71.  Da  trtižt  kakvu  Rusku  daittm* 
Hovj.  7H.  ( >d  tndft  trašftše  (Judn)  zfjodu  da  gii  izda.  MaL 
2ti.  li>.  Karuon  ćtiv  za  to  traiuke  da  pog^ibi  MoJB^a. 
M*»jrt.  11.  2,  15.  t'ini  dobro,  traži  mira  i  idi  za  njim. 
Pa.  31,  14,  Ijivovi  ririi  zii  plijenom,  i  traže  od  Botia 
hrane  .^etti.  1(4.  21.  Zvjerke  pnrske  traže  «cfr»  hrana 
vd  Jioga.  DP.  3i».  »a  se,  ptui-H.:  8  kebom  u  kori- 
jenje ...  da  ne  traži  korijenja.  Rj.  2t>lb.  —  Hj  sa 
ne,  refUkis.  tražiti  »c,  Spur  zuruckla^tfcn,  vesligia  facio: 
«ad  (TU  »e  \eC  tražtU  secoi-i  (rekne  se  nekolika  dana 
polio  padne  veliki  unijeK).  Rj.  traže  se  «.  /».  teeori, 
kad  itn  mc  Utifioci  pokaiuja. 

Irbn.  /".  hup.  mI  trbuh.  Ri. 

I rboholj  u,  /■.  dtiit  Ha nvh urM,  der  Ha urVi-^cAmcr^, 
da't  JiituchtirimmcHf  tonntna^  dolar  alci.  Rj.  trbo- 
boljtt«  kad  trbuh  bvti.  ctdi  griz  3.  —  lako  gloi.  r^fedi 
kod  glavobolju. 

tj-buk,  w.  {u  Vukovnmi  pretka  na  drveiu  (za  hva- 
tanje ribe),  eme  Art  I''n<cht}um,  rett^  ijenue.  Rj.  vidi 
Irbuk.   —  biče  riječ  tugia.  Usn,  27U. 

Irbonjii,  tii.  dcr  JJickbauch,  homo  abdomine  magno, 

Rj.    «    A'o^rt  je  veliki  trbuii.   —   od  osu.  od   koje  je 

trbuh,   a    koju   Kama   nije   u   obii^aju,   Dep>  dolui   u 

I  Hlo:^.enoffl  adj.  ^o\o-trh.  Oan.  195.  rijeci  »  takim  našt, 

kod  hakonja. 

irbuh,  M.  dcr  lianch,  alrus.,  eenter.  Rj.  vidi  kulje. 
detn,  trhu&^it^  hi/p.  irba.  augm.  trbu.^ina.  —  Rrzelj. 
tica  plavu  u  po  trbuha  ća<^astii.  Rj.  43a.  Guja  At4ila 
se  tuf':i  po  trbuha.  Kj.  UH\h.  Liucura,  nekakva  travu 
rIo  he  jede  ud  trbuhu.  Rj.  321>a.  Ozlotrbio  »um  se,  t. 
j.  tjera  me  na  polje  (boli  ine  trbuh).  Kj.  401b.  Qjc 


<rbuk 


-586  - 


Trebioje 


P 


veljizi  konji  igraju,  uialijemA  trbusi  pi*cuju.  PobI. 
72.  Nijesu  trhuai  8  meiioin  jpdntici.  DPosl.  81.  Udari 
pn  DoŽfm  po  pnjuE^ii  i  pror^u  inu  trhuh  po  dolini, 
Npj.  4.  I()2.  Ne  Wi(ie  Hristu  nego  »vojciuii  triuhn. 
Rim.  IH,  IH. 

Irbdk,  m.  (ffVit  Irbok.  Rj. 

trbuljii,  (rhuljikii,  /'.  vidi  kukiita.  Uj.  kukutu 
mula  i  veliku,  htljku.  —  osn.  od  koje  je  i  trliiih. 
Ottn.  18.-t.  za  nuf^t.  u  tihiilja  rijeci  kod  bakulja;  ta 
trbuljika  vtJi  aplika. 

I^bll.^ll.st,  udj.  vidi  trUuSau  —  Btišav,  vidi  trint- 
iust,  Rj.  &0b  [a  rijeć  trbudasl  nijt  n  Kj.  na  Kvom 
injeatuj. 

trbiiSat,  a4j.  dickbauchigt  veniriosufi.  Rj.  koji  ima 
poveliki  trhuh.  tidi  trbudast,  bu^v,  kuljav,  pupav, 
trobok. 

trbus^io,  m.  dem.  od  Irlmb.  Rj. 

t^bii^inn.  /'.  autjm.  od  irlmh.  Rj.  —  tnkva  augm, 
kod  ItiLrdaćiun. 

ifv  \H%  interj.  con  der  VerUtfenheit  eines  durch 
Kiniriirfc  nnd  Krtigen  i'ebernif.'ieHen,  dc  Urgivrr- 
xutione  concicti,  vf.  trt  mrt.  Rj.  riđi  i  sn<?  luuć,  luc 
muo ;  tamo  iimo.  isp.  te  ura  te  l'iira.  U£nk  kojtm  te 
kftit,  kuko  je  bio  tko  n  suhitni  i  smetnji,  kad  »ii*  .-ic 
iupitiranjem  i  prigocaranjcm  dokazalo,  da  je  učinio, 
gta  nije  htio  da  pritna* 

tPealo.  n.  (u  Roči)  vidi  crtalo.  Kj.  u  pluga,  vidi  i 
<5rialo.  —  crtaloy  i  a  prcuije§tpnim  glasovima:  trčalo 
Korijeni  2.W. 

lirf  iiH  pulje,  i^t  u  \iu6ii  {h'iće  no^ui.  Kad  kt>^a 
tjera  iia  polje.  i«p.  Posl.  321),  sdieriliaft  fiir  Lojtreu, 
ulcus  ftuct,  Rj.  vidi  trk.  za  Irt  ittp.  lr<5ftti. 

iK'alk'ii,  /'.  ^.enako  koje  vavijek  kojekaino  trci.  J. 
Kopdaiiovi*'*. 

(K'aIu.  ih.  koji  trei:  i'ri'do  i  ia«iIo  suyn  se,  ni  ue 
druže.   I)1\ksI.  137.  —  riječi  s  tukim  nast.  kod  bajalo. 

Irč*nnjr,  «.  (/«<  iMufcn,  cursu3.  Rj.  vab,  od  tr- 
fati.  radnja  kojom  iku  trči. 

I^fati.  l><Hin,  r.  impf.  Utu/ctt^  currđ.  Rj.  itip.  juriti 
2.  t.  pf.  sloš.  do-th5ttti,  iz-,  na-,  o-,  ob-,  po-,  pre-, 
pri-,  pro-,  rt-,  u-,  uz-,  za-lse).  i".  *mpf.  sto^.  do-trća- 
vali,  ix-,  na-,  ob-,  pre-,  n-,  uz-,  za-  («e).  dem.  ir.  impf. 
Iri^kali,  tr^:karati,  irt^karili.  —  I)a  ljudi  trče  u  pomoć. 
RJ.  (»4iL  Trči  kao  jroran.  Rj.  IMb.  Miče  ne  velika 
bijela  dinkn  Lako  br/.o  kao^rfitja  kad  trči.  Rj.  3(>^)l 
nptrka.  koji  tnnotjo  kojekuda  htHpoMlctt  trči,  Rj.  4()tJa. 
I  kopce  trii  kao  /.olja.  Rj.  777b,  J'roatt  hulku.  Hi, 
tSOlb.  Kad  li  iije/.ina  lUtUcr  r«  ujima  trti.  Npr.  Iti. 
Na^rje  8ve  kako  je  Hoio  i  trči  trkom  doma.  132.  l'rčt 
ualratj  svojoj  kutH,  2r»0.  N'jeAlii'A  na  ifrtiju  kn:  trči. 
(f'leduj:  Kud  čt*  v)Pi*lii'rt,  tlo  u  Kvoj  vodi)  Posl,  3li. 
Mn]i;urur  u/  brdu  idi*  polako,  ali  kad  po^je  ni/  Itrdo, 
onda  trči  na  nrat  ua  nos.  iVi.  Ne  trči  kao  §i^e  na 
ri$du.  210.  Obodi  ga,  Ojurol  (Kad  ko  riflavo,  a  aso- 
bilo  Ha  njjavu  konja  trči).  229.  Trči  kuo  ove«  iin 
solilo.  321.  Rr/o  dobre  konje  po.-*jcdnttc,  pak  f  rći7tf  h 
»Wo  Topolu.  Npj.  4,  I4t;.  Jrčt  de,  Milovane,  vitifi^ 
»la  ona  dvojira  oniuno  rin«.  Daniva  .'},  23^>.  Ste  trči 
ćela  na  ljepotu  <-vijc<?a,  tako  i  ja  »vo  Icbc  le  tplie. 
Kov.  7i).  Na  rojftku  da  trči,  MtloA  ;^i>.  Milan  nije 
rado  napred  u  Loju  tnlao,  4.'j.  Trči  (bo/.bos^.nikl  is- 
pravljena vraUi  na  uj  (na  Jioga).  Jov  15.  2H.  Na 
ovo  .šestoro  ajrxi  (lospod  .  .  .  nwfc  kaje  brzo  trč<s  ne 
zlo.  Prić.  ti,  l>*. 

tKHlužii.  /*.  i  »ff.  dat  Liitfentnanl,  fwtno  uiendax. 
Rj.  tr<5i-laža.  koja  ili  koji  late,  trčuH  raznoai  last, 
t'idi  laza,  i  stfH.  ondje.  —  riječi  tuko  »loš.  kod 
ćistikut^a. 

tri'kanjts  n.  dem.  od  trranje.   Rj. 

trf'ki'iranjt^.  u.  vi4li  Irčkarenje.  Rj. 

tri'kikratt,  ram.  c.  tmpf.  ridt  irOkarili.  Rj.  dem,  od 


trt'^aii.  riđi    i    trokuti. 


dedan    trčkara^   laruu  aiuo, 


trdkMtU  trdkarlm,  dem.  od  trgati.  Rj.  vidi  trćka- 
rati,  tr^knti. 

(K'kati.  irOkam,  v.  impf.  dem.  od  trčati.  Rj.  vidi 
irOkiirati.  trćknriti.  ~  Za  Alo  trčkas  tako  mijenja- 
jući avoj  put?  Jer.  2,  30. 

Irekts  ut  Risnu)  tri^ei^i,  laufend^  rurtens.  Rj.  adv, 

—  Djevojka  he  razljuti  te  baci  oa  put  i  maramu  i 
faeulet,  te  trčke  u  potjeru  za  njim.  Npr.  124.  Trćke 
otide  onamo.  231. 

Irt'i^ljuk*  irnlljka.  m.  rf.  vi^uljak  \fiamo  u  onoj 
xaj;ou(ici).  Rj.  —  .Troi  iriS  trčatjuk,  visi  vitsi  vimiljak; 
Ro;;a  moli  trčnljak,  da  otpadne  visuljak.  oogoncilfuj: 
svinjče  i  žirka.  riječi  h  taktm  nast.  kod  brežuljak. 

iN'^nj**,  n.  dan  J^icken  dr.t  Hmtereu  in  die  ilohe, 
arrectto  natium.  Rj.  verb.  od  tr<^ili  au.  radnja  kojotn 
.■«c  tko  trH. 

iiH\\  so,  tft^m  Bc.  r.  r.  impf.  den  Hiniern  in  die 
Ilohe  recken.  urritjo  uatefi.  Rj.  prcgihuti  fte  ili  pu- 
zati tako  da  se  Htražnjica  diže  u  ri«.  riđi  guziti  se. 
'.  pf.  aloL  nutri^iii  se, 

tf^ka,  f.  (n  Srijemut  Teickhuhn^  galliuula  cholo- 
roptis.  Kj.  ptica,  imp.  liska  2.  —  sa  postanje  i^p. 
irč'iil  se. 

Tr^bai'iiTk,  m.  pbuiina  u  DiUniHeiji  izmejcju  Ae- 
gani  i  manastira  Krupe.  iCj. 

trMuV^jo,  H.  rerh.  od  trebati,  stanje  kojfi  hira,  kad 
kome  Mo  treJia  ili  tko  treba  šta.  riđi  trebovanjo. 

trebati,  tivbam,  i\  impf.  Rj.  riđi  trebovati.  r.  pf, 
sloi.  po-trebaii,  za-.  —  l)  ronudlhcn  sein,  optiftctt: 
no  treba  mi  on  i  ue  trebam  nje*ra.  Rj.  —  Oa  im 
svakome  po  konja  i  osUilo  što  treba  za  put.  Npr.  7. 
Ja  ču  ti  kadjiod  trebati.  21.  Stajie  raspitivati  kome 
Irtba  pa.ttir.  4(3.  Svinjar  »?e  vn**!  koUkotjud  u-itrcba. 
210.  Carev  sin  da  slugama  da  nose  što^  treba.  310. 
Pravda  ne  treba  mnogog  Se rrdanja.  2'>8.  t'istu  obracu 
malo  rode  trelta.  'MH.  Zlato  mi  Ireho  konju  na  u/jlu. 
Npj.  I,  211.  Luka  je  ovake  re«*i  upotrebljavao,  kako 
mu  je  kad  kakav  slotj  trebao.  Opit  XVI.  Kad  dru- 
pijcb  kujifja  niti  je  bilo,  niti  su  trebale.  Pi*.  72. 
Može  nau<^iti  i  presti  i  tkati,  ako  joj  uttrehn.  ŠlraŽ. 
ISHti.  1224.  8vaka  stvar  koja  treba  za  kukac  posuo, 
neka  se  metne  u  vodu.  Mojs.  III.  U,  o2.  JoS  mn 
samo  varstro  trch'i.  Saui.  I.  IS,  S.  Piša«"  iz4>stJtvio  na 
niuugo  rnji-ata  rijer  koja  treba  fimisln.  Živ.  kralj,  i 
arb.  IX.  —  5y  treba  ii^i,  man  »iush  gefien,  oportei 
ire.  Rj.  riđi  trijeba,  valjati.  2)  valja  i<?i.  t^p.  monili, 

—  Sad  trcha  i  gjavo  da  zaroni  Npr,  Dl.  Da  ini 
treba  vodu  tmati.  1H7.  Za  lo  im  trrba  dati  dvana*^st 
nvnova.  231*.  Ko  boce  samljeli,  treba  stišati.  Poal. 
IfiS.  TI  trrha  mene  da  krstiš.  Mat.  H,  14.  Nije  ti 
trettato  d-a  se  i  ti  smiluje.^?  l.S,  33.  Ne  treba  da  mi 
daA.  Mojs.  I.  .10,  31.  t>stane  trebaše  zaoštriti.  Sam. 
1.  13,  21.  Ti  si  HristoB  sin  Božji  koji  je  trebalo  da 
dogje  DH  svijet.  Prip.   l)ibl,    142.   Siuuo   treba   malim 


aogje  DH  svijet,  rrip.   hibl.    142 
biti  zaducoljnu.  Rad  20,  15r», 


Htarkii  vatni  i  vii!^e  . . .  Mej»j.  \x\K 
Irćk&riMiJtf,  n.  d€m.  od  trćamje.  Rj. 


Tr<^b6vii',  >u.  planina  u  Itosni  b)ixu  Sarajevu: 
Trvbenču  visi»ka  [daniiio!  a  tebe  mi  se  vidi  Sara- 
jevo. Kj.  U  Rosni  narod  govori:  Treb^vul,  Trcbe- 
vičn..  Dr.  Gj.  ."^iirmin. 

I^^bl'}.illa,  f.  vidi  kr(\!vinu.  Rj.  temUa  iskrSeua* 
—  od  korijena  od  koga  Je  IrJjebiLi.  Oso.  163. 

(r^bi»£nik.  vi.  vidi  krćilai.'.  Rj.  —  od  kor.  od  koga 
je  trcbežniua. 

Tr^Sbljt's,  VI,  planina  Rovju^ku  do  Lukavice  (k  is- 
toku); na  crh  'irehiješa  je  Kapctjinovo  jezero.  Rj. 
747.  —  i%p,  riječi  s  takim  nast.  kod  jemjei. 

Trobfnjnr.  Trebinjca,  m.  čorjek  is  Trcbinja.  tidi 
Trebiujanin.  —  I  I/mi  noboni  Turke  Nevesinjee,  Ne- 
vesinjee  i  na*e  Trebinjcc.  Npj.  n,  77.  za  akt\  tsp. 
Petrinjiu-  od  P&irinja. 

Tri^binjaniii,  m.  )7;^  TrebinjSni).  Hj.čorjeku  Tre- 
tnnja.  ridt  Tiebinjnc. 

tr^biajer  n,   Rj.  varoi  u  Ucrco^ocini.  —  imena 


1 


Tn>blqjskl 


—  686  — 


trep^uni 


tnjesnu  s  takim  neut.  Cetinje,  Giiainje,  Tjnbinje,  Ne- 
vesinje. 

Tri'binj.skT,  mij.  Kj.  sto  pripada  Trehin,ju. 

Troliišnjirtt,  f.  rijeka  u  Heroe^oviui,  Uj. 

TrMij«»s»rt,  f.  iiekuko  nijoMo  iia  primici  tVnoKOi"»koj : 
E  Je  momak  t*koro  iiekoĆio  od  Trebjesc^  t/d  gradske 
krnj  i  ne.  Uj. 

trftbnik,  m.  dan  ItitiirU,  Uber  rituaUs.  Kj.  oltredna 
Jinjitjft.  —  U  naMjem  Atarijem  trchnicima  (SrhiilJAmn) 
ima  ottobita  molitva  koja  ne  r*iia,  kad  m  ko  fl  kim 
pobratimi.  Hj.  512a.  Cicvaraž.  Irebnik.  Kj.  .Sl3a  (kaže 
se  u  šali).  Tada  kahij^er  izvadi  iz  torbice  petrnilj  i 
trebitik  i  oi/ita  iiu  oproHeiiu  molilvu.  Npr.  MH.  —  od 
obnove  koja  je  složenu  u  ^o-trebn.  Osu.  274, 

t robovanje,  n.  dn,s  Brauchcn,  VonnOtfien'hahen, 
indifjeutia,  usna.  Kj.  rerh,  od  tri'bovati.  atunje  koje 
hiru,  kud  kome  što  ircbujc  ili  ko  trcbuje  sta.  vidi 
trebanje. 

lr6boTa<i«  trebujSm,  r.  ivipf.  Kj.  vidi  trebati.  — 
1)  vonni}then  haheo,  egto,  Rj.  vidi  trebali  U  potre- 
bovati (o,  pf.  i  iiHpf.J:  Ja  ĆH  tebi  jedared  vrlo  trc- 
bocaiL  Npr.  ^.  Ovo  drvo  ponej*i  t-aru  neka  mi  od 
njega  napravi  kuiajelju  ...  i  ostalo  »fo  trcbuje.  lOti. 
Zla  ne  trdtoralo!  (Kad  se  Sto  ofttavlja.  pa  ko  rpt'e; 
fi(o  (5e  to?).  PohI.  iia.  .*^to  o^i  vide,  hdaiua  ne  ire- 
biije.  359.  A  dobar  jitnak  avii^e  trehuje.  Npj.  I,  78. 
Gje  popodi,  vielem  ne  irebnje.  4,  iW»2.  Vi.Se  vieni 
vojflke  ne  iTcbnje.  h, '^h^.  iia  bratoljtibljo  ne  trchnjetc 
d»  vaiu  fte  piJe.  6oI.  I.  4,  i).  —  ^)  ronnothen  ftein, 
opus  cnt.  Uj,  vidi  trebati  2.  —  Kako  »carski  valja  i 
trebujc  poMnkUi  krsno  ime  svoje.  Npj.  2,  i»3.  Lepo 
Hu>jaii  opravio  majku,  kako  carski  valja  i  trebuje. 
3,  172. 

tr<^t*ji/'a,  f.  fehris  tertinfut.  Stiilli.  groznica  koja  se 
pot^raća  tre/H  dan.  iap.  retvrta^i. 

tr^eiik,  IrećAka,  m.  —  J)  n.  p.  konj,  dreijiihrig, 
triittus.  Kj.  od  tri  godine,  takve  rijeci  kod  dcdmak  2. 
—  Jare  je  do  godine,  pa  onda  dvi«e,  pa  trečak.  Uj. 
282b.  —  2)  sto  u  Vuku  logov:  Morao  bi  gje  trećaka 
nad,  ova  mi  dva  konja  ne  će  ovakog'  voza  uzvesti. 
J.  Roffdanovitf. 

trcćAklnJOi  f.  n.  p.  kobila,  dreijtihritfe^  trima.  Rj. 
ienuko  što  od  tri  godine,  —  l^ta  ćemo  im  darovati  ?  . . . 
Jednu  kravu  tr&jakinj^  koledo,  koledol  Herc  343. 
Bjej^'unci  njegovi  pobjegofto  dori  do  Sigora  kao  ;ii- 
niat  irećakinjii.  Js.  15,  5.  rijeH  h  Uikim  nast.  kod 
desetakinja. 

trfteobnltiu-cd,  m.  tr&rcbr&turedn,  f.  brntućcd  i 
.hritftiČcda  n  trećem  koljenu.  DaniOii?,  ARj.  tiCJb.  isp. 
[iprvobraiutfed  (i  prvobratučeda).  dnigobralućed,  Čet- 
vrtobrainćed,  petobratuiVd. 

(rtfi,  i%  ndj.  der  dritte,  tcrtins.  Ej.  redni  broj: 
Ja  i?u  umrijeti  prigjc  no  treći  kokoti  zapoju.  Npr. 
IH.  Bez  treće  nije  sreće.  Poal.  12.  Dva  bez  duJe, 
treći  bez  i^rlave.  5»i.  Dva  puta  mjeri,  a  /reći  kroj.  57. 
Dva  trećegti  ue  čekaju.  57.  Kodi  dva  sina  i  trc^u 
^cvojku.  22il.  Kao  da  trevi  dim  hljeba  ue  jede  (tako 
jc  rgjav).  131.  Nema  treu  daske  u  glavi.  (Gledaj : 
Nema  četvrte  đaake  u  glavi).  304  (čanut  je  malo). 
Ir^'ina.  /'.  cin  Drittel,  triens,  pars  tertia.  Kj.  treći 
dijd.  —  Može  biti  da  bi  «e  moglo  tizeii  da  au  dcije 
trećine  zakona  Turskoga,  a  jedna  trećina  Rimakoga. 
Kov.  2.  Trećinu  sažezi  ognjem,  drutju  trećinu  inijeci 
mat-^em,  a  ontalu  trećinu  razmetni  u  vjetar.  Jezek.  5, 
2.  Trećina  će  tvoja  pomrijeti  otl  pomora,  druga  6e 
trećina  pasti  od  maca,  a  ircHnu  ću  rasijati  u  sve  vje- 
trove, h,  15. 

freWjn|lijonlca,  f.  ein  Schaf,  das  sum  dritten 
Mule  lammet,  ovis  tertium  pariens.  Rj.  tre(''o-jagnje- 
nioa,  ovea  .ito  se  trećom  jagnji.  r*p.  prvojagnjenica, 
drugojagnjenica. 

tr^rom,  sum  dritten  Mate,  tertiutn.  Rj.  trtdi  put. 
inp.  prvom,  drugom,  i  U  d.  —  Dvaput  mjeri,  trećom 
kroj.  Poal.  57  (iap.  DvapiUa  ageri,  u  treći  kroj.  Posl. 


57).  Znpp  fttr'jelii  za  zlatnu  tfiivu  .  .  .  drugom  zape 
flir'jelu  za  tettvu  .  .  .  trećom  zape  str'jein  za  tetivu. 
Npj.  %  512.  Prorokuj  i  pljeskaj  rukama,  jer  će  mać 
dovi  i  drugom  i  trcfjom.  Jezek.  21,  lii. 

trojT^disnJf,  kue,  adj.  drcijahrig,  trimus:  Iznosiću 
trcaotlišnjc  vino.  Rj.  tre-godiSnji,  od  tri  godine.  i9p. 
godižnji,  ovogodišnji,  vidi  troljetni. 

Irftm,  (U  Rooi)  trdn,  (u  Dalm.)  m.  dcr  AugenhUck, 
momentum,  vf.  trenu^e  oka:  u  oni  trem,  t.  j.  u  onaj 
mah ;  za  tren;  u  onaj  tren.  Rj.  vidi  i  trenutak.  — 
Prekrati  se  prema  i^unou,  koje  u  oni  tre^n  izlažade. 
Npr.  91*.  Kad  gjevojka  rukom  o  ruku  pljasnu,  avi 
poteko^e  u  jedan  tnin.  104.  //  ta  isti  trem  zamuti 
8e  bratu  mu  boOica  vode.  118.  —  trenuti  (korijenu 
je  otpalo  p  pred  n  od  nastavka),  trenućoj  tren;  Ire- 
pavit-a ;  trepolali .  treptati.  Korijeni  92.  trey^,  i  sa  m 
mjcftto  u:  trem.  Dan.  136. 

Tr^^iidfi,  f,  ime  žensko.   Rj.  ifp.  trenda.  —  imena 
j  renitku  uzeta  od  Inlja  kod  ViSnja. 
I      trendu,  /*.  (u   Hlav.)  vitli  trandovilje.   Rj.   vidi  i 
i  trendoiio. 

tr^ndolio,  Ir^ndotita,  m.  (u  Dubr.)  vidi  trandovilje. 
Hj.  biljku,  vidi  i  trenda. 

tr^nieik,  f.  —  1)  datt  HeUteiscn  ({mterr.  Tiiebei$en), 
radnla  scrviena  iritui.  Kj.  vidi  erende  1.  i.Hp.  noževi, 
ribaonioft,  riboft.  —  2)  daska  testerom  naCiujena,  ein 
gemgtcH  Jirett  (u»terr.  Pfoftten)^  fabula.  Rj.  —  u  nekim 
oltlicima  glagol  trti:  ir6m,  ire.^;  trrn/ca,  nnlrenik, 
utrenik.  Korijeni  89. 

ir^niiće  (trondee)  ftko,  n.  der  Augenblick,  mo- 
mentnm:  za  trenuće  oka,  cf.  tren.  Kj.  riVii  i  trem, 
trenutak.  —  Dok  bi  dlan  o  dlan  udario  (t,  j.  bnco, 
za  tremtće  oku).  Poal.  t>3.  Zn  nekolika  trenuća  oka. 
Nov.  Srb.  1817,  7H3.  A  ti  se  ne  8tidi§,  ne  plaćeS  za 
sebe  Barooga  ftto  ae  u  ovo  trenuće  ne  moliš  ni  za  sebe 
ni  za  druge!  DP.  29. 

trondtak,  tremStka,  7«.  vidi  trem,  treu,  ti-enui!e.  sa 
nast.  isjK  vrutak,  oHmStak.  —  »Ja  mogu  sa  devet 
trenutaka^  ...  i  donese  zaista  ea  devet  tt'enutaka 
vode  s  Jordana  Npr.  203.  To  potraja  nekoliko  tre- 
7intaka.  ZIor.  1G4. 

(r6nQtfin,  tri^nutna,  adj.  6to  pripada  trenutku,  tre- 
nuću,  trenu;  inomentan,  momentanenfi.  —  Koji  »u  ta 
neku  trenutnu  'korist  uieVi  na  dužu  nekoliku  svoju 
bradu.  Zim.  2B. 

trgnuti,  IrenSra,  i'.  pf.  das  Auge  su  ihnn,  claudo 
ocalum:  eijelu  uo<5  nijesam  trenno.  Rj.  isp.  kod  trem, 
tren  korijen  i  riječi  koje  se  od  njega  dovode,  omhito 
V.  impf.  treptati.  —  Kolovogja,  diko  naža !  okom  ireni^ 
kolom  kreni.  Npj.  1,  17*5.  Malo  trenuh,  iHidan  sanak 
usnih.  2,  100.  Malo  trcn»  na  gjergjevu  glavom,  malo 
trenu,  al"  ae  brie  prenu.  Herc.  29. 

lr<^nj(»,  n.  [n  i^njcmu)  dan  Iteiben,  frictio.  Rj.  per&. 
od  trti.  radnju  kojom  tko  tre  »to. 

lr(ypu<''a«  /'.  (U  Ilat^k.)  sprava  kojom  «e  nabija  ku- 
djelja (u  Srijemu  se  zove  trtica  1),  i/(/i  »tupa  2.  Rj. 
—  i'rejmČn  (osn.  u  starom  TpeiUTM).  Dsu.  349.  rijeci 
X  takim  nast,  kod  cjepai^a. 

trepavicu,  f.  dic  Augentcimper,  ciUum.  Rj.  vidi 
trepuSa  {koje  će  hiti  augm.  od  trepavica).  —  Kroz 
konmate  gornje  trepavice.  Rj.  292b.  U  Milice  duge 
trepavice,  prekrile  joj  rumen*  jagodice,  jagodice  i 
bijelo  lice.  Npj.  1.  431.  Obrvice  s  mora  pijavice,  tre- 
pavice krila  lastavice.  3.  257. 

Trftpeu.  'fr^piiL-a,  u  pl.  planina  u  Kudiimum:  8vrh 
Trepava  do  dno  KijeiSiua.  Doklen  dogjei  «  Trepća 
široka.  Kj. 

trftpf-ana  ^la,  trepf'Anicii.  f.  die  Zitternadel,  ««« 
tremitia.  Kj.  igla  Što  trepeće  —  TarpoS  je  opleten  od 
bijele  loze  ...  po  c^osi  je  priMvena  šamija,  a  preko 
šamije  prihodena  iglama  (trepćuninui  i  kolarailama) 
bijela  maramica.  Rj.  732b. 

trAp^ani,  adj.  što  treoetSe.  vidi  trepC'ana  igla.  — 
tr'hpćUnl  (od  korgona  od  koga  je  trepet).  Uao.  147. 


trepeeti 


—  687  — 


tri'iM'<*ti,  trfeptlm,  oidi  treptjeti.  Rj. 

tr«>|ieljka,  /■-  (U  Vržfu)  vidi  peteljka.  Hi.  n.  p.  u 
tre«njf\  ono  za  što  je  driimo,  vidi  i  atabnljka,  i  syn. 
ondje.  —  od  korijena  od  koga  je  trepet.  iVrp.  Ko- 
rijeni ''*2. 

(rcp^renjo.  n.  verbal.  od  treperiti.  Rj. 

treji^rid.  treperim,  f,  impf.  dem.  od  treptjeti.  Rj. 
vidi  trepkati. 

trfipet.  m.  dan  Heheuj  tremitut.  Rj.  i^p.  trepptanje. 
—  J)  u  pravom  snii^ti:  Ne  umiju  dvoru  puta  nkč\ 
nd  miriBa  rana  hoaioka  ...  od  trepeta  tiir^eh  sokola. 
Kov.  59.  —  2)  trepet  od  straha,  riđi  tres,  tn^^uja  1, 
drhau  isp.  jeza,  ježnja.  —  Spopašae  ih  strah  i  trepet. 
Moja,  II.  15,  10.  ^^trab  i  trepet  t*««  pu<tiče  Uosuod 
na  /n>ii  zemlju.  U,  ar>  (=  trtpet  od  vas).  PiepaaoAe 
se  i  poljego^e.  Trepet  obitže  ih  ondje.  1*8.  4S,  tJ.  Strah 
i  trepet  dcifje  na  ?««,  i  ^roza  poduze  me.  f».'>,  5. 

tr^p6tttnj4^,  n.  dan  Zittern  (ae«  Laubcak  tre.pidatio. 
Rj.  r«/i.  od  trtL'pelati,  koje  riđi. 

trop^tnti,  irf'pci'eiii,  v.  impf.  žittern  (poni  Laube), 
trepidat  (folium).  Kj.  irepei^e  n.  p.  list  na  drretu.  v. 
pf.  filoi,  Katrepctati.  —  'J'repevu  li  novi  renci  na  ua^oj 
Hna&i?  Npj,  I,  4vJ.  \eć  jnsika  trcpetala  usred  ljeta  i 
bez  vjetral  1,  11!1.  Na  katpaku  trepe*:c  mu  jierje.  3, 
r»19.  Trepetula  trepelljika,  puna  bisera.  Herc.  y4H. 
Kad  svatovi   prohode,   neka   fctstT  trejteće.  203.    Radi 

Srt^rokrt  pina  sreo  u  meni,  trepeta  sce  kosti  moje. 
cr.  23,  0. 

trrp^djika,  f.  —  I)  das,  iras  an  tler  Xitiernadel 
sittert,  anjentum  tremnlum  de  ncu:  Na  ćelenki  trista 
Irepetljiku.  Rj.  onu  n.  p.  na  irepćtmoj  igli  Mo  trc- 
peče,  —  C'uk,  21  žeuaka  kapa  iMkii5eua  i  navrh  nje 
pače,  o  kojemu  vise  pare  i  različne  trepet ij ih  e.  Rj, 
761b.  Poslanu  ti  sitnu  trepetljiku.  Npj.  1,  IGtJ.  Tre- 
pctala  trcpetljika,  punn  bisera.  Herc.  24^.  —  2)  (u 
ltoi:il  riđi  ja^ika,  Rj. 

trApkni^«S  n.  verb.  od  trepkati.  radnja  kojom  Ho 
trepka. 

(r^pkntK  trepknm,  v.  impf.  deni.  od  treptjeti.  vidi 
vidi  treperiti,  isp.  treptati.  —  Trepkaju  }f>j  u  nidrima 
dojke.  IlNpj.  4,  5413  (u  oidrima  r«p.  u  njedrima  JMi.j 

tr4>ptR^Jo,  n.  diis  Zittem,  treptdatio,  tuotux  tre- 
iintlt4~s.  Rj.  verh.  od  treptati,  koje  vidi. 

treptati,  trept^em,  v.  impf.  (mit  den  A%tgen)  hlin- 
cehif  nieto.  Rj.  treptati  (tičimaj.  v.  pf.  proitii  tronuti 
(okom);  fttoi.  uz-trentati,  za-troptati.  —  Jedan  od  njih 
trepće  uiko  (.^esto  da  »e  upravo  ne  znu  kud  gleda. 
Megj.  128  (potfije^ka  Štamparska  treplje  mjeHto  trepće. 
Al.  (ij.  Mili»?evii'). 

tr^pljoli.  trfepilm,  r.  impf.  ffutiern^  tolito,  moveo 
nlas;  flimmcni,  mico,  tremo:  trepti  y.lato  na  njemu. 
Paun  trepti  da  poleti.  Rj.  v.  pf.  ulor.  po-treptjeti, 
«i-lreptjeli.  dem.  treperiti,  trepkati.  —  Dnu  smo  (dje- 
vojku) poslali,  pa  se  ne  vraćk.  mof.e  hiti  da  do  nad 
zlato  na  njoj  trepti.  Npr,  135.  Na  glavu  joj  zlatna 
kruna,  njf  glavu  joj  krana  trepti.  Npj.  I,  342.  Zdrav 
si,  o  barjaktaru !  vazda  barjak  nosio,  barjak  ti  treptiv, 
a  li  pod  njiui  kako  pelivan  letio.  Kov.  72. 

(rt^piisa.  f.  vidi  (aagm.  od?)  trepavica.  —  Pop 
Jevrem  kresnu  trepuHotn  od   levoga  okn.  Megj.  lOi. 

1.  tres,  nt.  lokoUraiSal  doA  Zittern,  tremor:  uhvatio 
ga  tres.  Rj.  vidi  tr^Snja  1,  trepet,  drhat.  xa  postanje 
tsp.  trei*ti  8e. 

2.  trfis,  popadc  ga,  pa  s  njim  fr«  o  zemlju.  ,1. 
B(^danovi(!.  u^vik.  i>p.  tresnuti  2,  tresui  ga  o  zemljti. 

(rftKaf,  tresAća,  m.  (u  C.  G.)  vidi  pucar,  Rj.  vidi 
i  drn<tar.  koji  raibija  utma.  —  od  osnove  koja  je 
od  tresti  u  sadaš.  vrem. 

Ir^sat'ffn.  /'.  (u  Risuu)  bolest,  kad  kome  drS(?u 
ruke  ili  glava,  das  ^ittern,  tretuor.  Rj.  ktui  .te  tresa 
ruke  ili  glavti. 

(ri^s^njis  n.  đa.f  SchAtteln,  (lannAutio.  Rj.  verh.  od 
1)  treBti,  2 1  tresli  se.  —  1)  radnja  kojom  tko  trese 
što.  —  H)  stanje  koje  bim,  kad  $e  h(o  trese:  I  ongje 


ne  tresla  zemlja ...  i  Hvaki  je  put  trajalo  tresenje 
oko  dva  minuta.  Nov.  Srb.  1817,  74K.  PoBtaSe  gla- 
sovi i  gromovi  i  sijevanje  munja  i  tresenje  zemlje. 
Otkriv.  8.  5. 

tr]^iiv(.  Trt.  u  ritu  ili  onako  na  podvodnu  mjestu 
zemlja  koju  He  kao  uliježe  kad  (?ovjek  ide  po  njoj. 
Rj.  Vidi  tresVavica  2.  —  znaOenje  (korijenu)  ćiniti 
da  Uo  drMi'e:  tr6*ti;  tres;  tresać,  treset;  treskavica; 
tresnuti.  Korijeni  93.  r^eči  s  takim  nast.  klepet, 
trepet,  zveket. 

Trfs^t,  »j.  velika  bara  i  rit  kod  Negoltua.  Rj. 
i»p.  treset. 

tr^sivaeu.  f.  der  Mdusefalk,  falco  buteoy  cf.  mi&o- 
lovka  2.  Kj.  ptica,  vidi  i  uii^ar.  —  tresi-gac^a.  riječi 
tako  slož.  kod  ćistikut^a. 

tr(>silae,  tr^sioca,  m.  Čovjek  koji  Mjive  ire»e,  Rj. 
muze  tresti  i  orahe  it<l.  riječi  s  takim  nttst.  kod  ču- 
valac. 

triftska,  /'.  —  J)  dcr  SpUtter,  tissula.  cf.  iver,  treA- 
tina.  Rj.  coU.  triježde.  vini  treskoline.  —  2)  (u  Dubr.) 
da.t  (ierdasćh,  strcpitus.  Rj.  vidi  glomot,  gromot, 
tropot;  talabuka,  Inrlabuka,  trlabuka,  urnebes.  — 
Oni  kriluti  konj  potone  u  ciucvoj  konjn^nii.'i  vrištati 
i  krilima  udarati  da  bc  od  velike  uke  i  treskc  i  sav 
carev  dvor  zatrese.  Npr.  153.  Znaćeuje  (korijenu)  raz- 
bijati, cijepati,  udarati,  po  lom  i  praskati  (u  najviAe 
je  rijeci  i  praska  uz  drugo):  trije.^  [k  je  otpalo),  tri- 
jesak,  tresku,  trijekće^  treUtina;  tre-iljen  (otjialo  je  k 
pred  Ij;  gcnicidum^  kao  gdje  je  odijeljeno)  —  zna- 
ćenje  hi(*e  udarati,  uatresti,  nabiti  (vinomi :  trešten 
(jako  pjjau),  otrijeakati  se  (jako  se  opiti);  isp.  sa- 
triMan.  Korijeni  94. 

trf  skavne,  m.  (trvskavea,  Ivekovid).  —  /^  (u  Pro- 
mini)  onaj  Što  trese  novce  u  kapi,  kad  se  igra  tre-s- 
kavica  1.  —  2)  (u  Kotarima),  onaj  sto  lovi  sjenice: 
nzme  se  mjehurići  od  Imbine  šumice  ili  od  Božjega 
drvca,  u  mjehiirii?  «e  alavi  nekoliko  zrno  prosa,  mje- 
huri*^ se  drfi  procijepom  i  irestka  se  njim,  te  se  ^uje 
glas  nalik  na  cvrkutanje  sjenica  koje  dolijeću  i  hva- 
taju se  na  lijcpak;  treskavac  je,  razumije  se,  sakriven 
za  granom  ili  za  ^.bunom.  Rj.'  XL1]. 

tr&skuviea.  /".  —  1)  Art  Tama  in  Slatonien, 
8aUati4>  (jnaedam.  Rj.  tanac,  igra  nekaka  u  Slavo- 
nyi.  *n«cc  vidi  kod  tanac.  —  3)  vidi  treset.  Rj, 

treskoline,  f.  pl.  die  SpUtter.  »ajte  mi  djeco  na- 
kupite treakolina  na  vatru.«  J.  Bogdanović.  vidi  tri- 
jcfti^e.  Ring.  treska  1. 

treskdvit.  adj.  fnlmineus.  Falmotić:  Ho£ja  r»ka 
tremkovita  svud  se  siere.  plam  trestoFit,  Bvjetlosi  tre«- 
kovitn.  i^tulli.  u  čemu  ima  treskc  3. 

treslov,  adf.  rOH  Iriiesla.  Rj.  Ho  pripada  trijeali. 

Ir^slovioa,  f,  das  lloh  ron  irijesla.  Rj.  tre^floco 
drvo.  ' 

trftSDnti,  trPsuem,  r.  pf.  —  1)  er:fchuiterH,  coh~ 
cHtio.  Rj,  V.  pf.  shz.  pritresnutt.  filo:.  r.  pf,  od  tresli 
cidi  kod  njega.  v.  impf.  prosti  tresti,  tresnuti  što  iH 
ćiui:  KavKzi  kad  kakoga  velikoga  gostpodina  sretnu, 
oni  stapom  tresnu^  te  »indžiri  ili  praporci  zazvei^e. 
Rj.  257b.  Gje  se  Čuje,  nek  se  kupi!  (Kad  «e  gjeca 
igniju  kupe.  pak  kad  koje  dobije,  onda  udariv^i 
rukom  ili  tresnur^i  ono  gje  su  mu  orasi,  reće).  Posl. 
I  77.  Zdrav  zdravljaće!  nov  novlja^^el  (.  .  .  gjekoji  joS 
I  izvade  i  fiorvanti  kemi,  te  je  tresna  prema  mjesecu  . . .) 
I  89.  sa  se,  pas«.'.  Zukvaja,  nekaka  jabuka  slatka,  u 
kojoj  sjeme  zveči,  kad  ae  tresne  njome.  Rj,  215a. 
.'^itokve  H  ranijem  rmlom;  kad  se  trestni,  padaju  u 
usta  onome  ko  hoče  da  jede.  Naum  3,  12.  —  2)  tresni 
gtt  0  zemlju,  niedertterfen,  prosterno.  Rj.  udariti 
koga  o  zemlju,  r.  impf.  prosti  trijeskati.  i>p.   2  tres. 

tresti,  trčsem,  v.  impf.  Rj.  p.  pf.  prosti  tresnuti 
1;  c.  pf.  fdož.  iz-ir#«ti,  na-,  o-,  po-,  pre-,  pro-,  raz-, 
»-,  u-,  za-;  pri-tre«niiti.  r.  impf.  slot.  iz-tr^saii,  o-, 
po-,  pre-,  pro-,  raz-,  s-;  natresivati.  —  1)  scJu'tttcln, 
fpm8$o.  Rj.  vidi  cimati,  drmati.  —  ^  koga  drccta 


t»«>eU 


•-586  — 


l«U 


TO<*e  Mdft.  n#i  Tuljii  ga  trfHti.  Po«l.  2H8.  Vidje 
talta  gdje  leži  i  grortttnt  je  trfJte.  Sinu  8,  14.  — 
9)  fa  »»•,  rcfUki.  stitem,  bčben,  concutior,  tremo.  Rj. 
i9p.  cokolnij.  drhtHit.  —  l.a«Do  je  rer^i  ptr^e,  ali  « 
unne  trttn.  Po«).  167.  7'rcj«  mixcirrcfu  pi^simn.  Npj. 
6,  452.  Zrmljn  re  te  trtnti  po  «vijetn.  iMnt.  24,  7. 
^va  .«r  (;yrri  trttitjuaf  reom«.  Mojjt.  JI.  I'.i,  la. 

(r^»4*lj,  m.  rirf*  antrfeieli  I.  rni  rtij.t  je  okrnjeno. 
M  đamaru  na  nutururttnu  kljutetu  tujtuto  tnetjju  olijf 
ittrttntr,  tt  polom  i  ono  ito  .ne  nu  rtatonirciiit  konja 
metit€  vdvzgo  inefjjn  Mirttne:  1  Sea;dcwi  kofija  dovcMlio. 
te  tovari  Turke  i  hanove,  on  tovari  po  dva  na  jed- 
noira;  i  Hofati  firiihai*-<h(man-a^.  U»  ga  bai^i  n^^  treieJj 
dnid*i.  N'pj.  3,  TAl. 

Ir^.^ljen.  m.  (u  Hoei)  koljeno  u  trske,  zove,  Iow 
ild.,  AitsitU,  tfetkiculum.  Hj.  cidi  i  prcSljen  2.  —  sa 
postanje  tMp.  Korijeni  '.»4  koti  treflka. 

1.  Ir^>injn.  /*.  ipl.  //cm.  irr-anjru.  Kj.  litrn.  ire.^njii*a. 
ridt  iiHvB,  nr^lamn.  bnhaje,  bjelica,  erntoi.  drenova«^*, 
fru^kinja.  hrdiit,  hr^kavnc,  hrskavice,  hrnjii.  kara- 
^InaiH.  inlelkinja,  rnnic.i,  nimka,  vidovfca,  oru^kinja, 
zaki^evka,  xvoi-nikliju.  —  J)  dfr  Kirnchltutmf,  ce- 
ranitA.  Rj.  tirro.  —  !?>  ftic  KtrHehe,  tcrojtum.  Kj.  rod. 
—  Trešnje  znrHtlt.  zarmjJMJu.  Kj.  i;i:ia  (i»p,  zunidak). 
Ljudi  sohlju  trešnje,  grožfrje.  Rj.  'Jiab.  Nije  dobro 
H  velikom  goHpodom  iz  jednoga,  ćankn  treinjć  jesti, 
PoaL  214. 

2.  fr^snja,  /".  fn  Dnbr.)  —  i)  dm  Zitiern,  iremor, 
cf,  Irc«.  Uj.  riđi  i  trepet  %  i  Hyu.  ondje.  —  ^)  dns 
Jirdbchcn.  tcrruc  Mio/uf,  rf.  poire)«.  Kj.  vidi  i  iru.^. 
iHp.  ire.ienje.  —   rijeti  tt  takim  nnst,  kod  ćežnj.i. 

Trftsnjevo,  »».  polje  i  selo  u  Crnoj  Gori:  Kad  do- 

oAe  II  iM>|je  TrcHnjcvo.  Kj.  —  Te  «e  kule  po  Tnk- 
njemi  pale.  Npj.  4,  45:?.  I'ohIh  nje^^a  nolju  Trcsnjt- 
rowe.  o,  214.  iz  oroffa  se  primjera  vini,  dn  ./Vr  Trr^ 
ujevo,  n.  ndj.  treAnjev  tnjefifo   ireJnjov    Itire  dijalekt. 

IrPiiijiea,  f.  dem.  od  iri^-inja.  Kj. 

Ir^siijiiv.  odj,  Kirf'hcn-,  ceraifinun,  Kj.  ito  pri- 
pndit  Iri'Hnji.  i'>p.  Tre*T»jevo.  20  nas/,  aplov.  —  y,Wo 
treknjova,  «no  «*to  ne  okuH  «  trcšujore  hore  kao  bar- 
tijji.  Rj.  328b.   1  on   Iriinioo  kami^  »apalio.   lINpj. 

&.  ;wo. 

(r^ftnjovne.  in-Snjovcn,  m.  —  i)  KintcJtenHtab, 
tmculH^t  vi'rri<dtntft.  Kj.  Iresnjov  Htttp.  -  2)  iresnjovo 
Htn  niu^hitffi  rodo,  n.  p.  riltuk :  A  pobaci  triSH;ovca 
ćibuka.  HNpj.  4.  UŽA. 

IrAsnjovai'il,  /.  —  t)  ,^tovk  von  h'ir^chhoh,  /»u- 
ctiiuM  cvraninun.  Kj.  trcknjoro  batino.  —  *4i  i^idt  IrcA- 
njovidji,  Kj.  IreinjoiUi  rakiju,  —  riječi  9  takim  uust. 
kod  jijw-iraL'Ji. 

Ir^NiiJolM'U.  f.  Kir.ichbrannttccift,  rHnnui  uslam  e 
cerofiiM,  fj'.  Lri'injovara  '2.  Kj.  triHnjuru  rakiju. 

tr^siij^vina*  /.  KirachUolz,  lujnnm  ccrintinntH.  Rj. 
freiiHJiHU)  drt'o. 

IrAnfen,  odj.  u  riječima:  pijan  treAten,  tUrJttirt 
bcnehrit,  cino  ohrutun.  Kj.  jfiko  pijun.  i>tp,  otrijes- 
kaii  (te  (jako  «e  opiti),  vidi  Korijeni  iM  kod  trertka. 
—  <»n»j  Kiiplar  beja^e  neku  oojiilena.  krnjonosa 
MAtvar    hiiiliivL-na.    lupa,    a    C'chU*  i   trrMcHa  pijana. 

Trost(*^nik,  1'ie^tenika,  m.  voda  na  l«ov(^«nii,  k  jn^rn 
od  Ivanovijnb  Kuritii,  oko  tri  sabata  od  iVtinja,  Rj. 
:a  po.ftanjc  inp.  ireska. 

tr^.^(ina.  ;.  ein  SpUtter.  asKnla.  cf.  tre^ka.  Kj.  cotl. 
irijtf^re.  -  po  na^t.  iipravo  uut/m.  od  irenka  \,  po 
inoi-etiju  što  i  tre^ka  1,  koje  riđi, 

trt^m.  -  1)  dif  H'aai'e,  dos  KonfwnnnMijui,  wer:v: 
I  u  la^ju  Inja  Hvakojaka,  ponajviše  »jajolh  ojriodiilu. 
Rj.  i'idt  hespap,  rob«,  ruba,  ftlokn  *i.  —  Krijunirarili, 
trg  kakav  pronosili  krijiif^i  bez  carine.  Kj.  3(J3a.  Ua 
8tt  uučiui  dvadcHet  dii^aita,  i  u  Mvakoina  duranu  da 
ttudi*  trg  od  druge  ruke,  .-it  hol^ji  ud  h'Ajcga.  Npr.  *i8. 
Buljuk  volova,  natovarenih  r'tzttčntm  trgom  (robom). 
Danica  2, 13iJ.  Trg  ne  xuiići  'Marki«  nego  -die  VN'aare«, 


a  »Markt*  se  u  narodu  nafi4*mu  zove:  Ta.^r.  panflfrjur, 
pazar,  Knjam,  dernek.  t»dp.  na  ui.  1.5.  Dovo^.'jahu 
.■^oloniunu  konje  iz:  Minira  '\  ^mkojakt  trtf.jor  trgovci 
earevi  u/imahn  trg  razUran  /a  cijenu.  Car.  I.  \*t.  ^«S. 

—  2)  n>J€sto  gdje  m  trguje,  ridi  ćarsijn.  pijaea,  pjaca, 
plac:if  pa7.ar.  poljana,  irifovi^le,  triiite.  —  >ada  ču 
UKtati.  da  idem  po  prud«,  p"  irgvnma  i  po  iibeama 
iražit^u  ono^n  kt*^«  ljubi  <\i\'*'.\  moj*.  Pje<  nad  pjen. 
'X  2.  Koji  prol»7^  11  Uijye  remlje,  da  takori  trffovri 
bndu  dij^.ni  najprije  i(^i  n<i  srpske  trge  i  ondje  ilati 
carinu.  i>M.  242.  /a   konja    kupljena    m*«    trgn,  2i*l). 

ifsiiUu',  Irpaoi'a,  m  lu  l'nbr.i  der  M'tinlefier,  cm- 
denitator.  cf.  bera/*.  Kj.  koji  trga  rinojirud.  rUii  i 
braj?,  jenia*V  —  rtjeri  j»  takim  naxt.  ki'd  i^uvalac. 

IrffAnrl,  ii^nnafii,  m,  pt.  (o*tcrr.  der  ^tevi)  eine 
Ari  Potcnla,  potentae  gena^.  Kj.  citli  i;ranei.  i«/),  ka- 
Ćiun.'ik,  i  r*//»i.  ondje. 

Ifrntij**.  «.  Kj.  rcfh.  od  ireali.  —  t)  radnja  kojom 
tko  trgu,  kido  x^*  ulaft  Rei**en,  niplio,  ahruptio.  Ri.i. 

—  2)  (u  Oubr.)  po^o  na  trganje,  ridi  beri>a.  nj. 
ridi  i  branje,  jemaoje.  —  ,3)  stanje  koje  bira  knd 
trga  h.  p.  u  noii. 

tfg}\ti,  t?i;am.  v.  iinpf.  Rj.  r.  pf,  dož.  !z-tr^ti, 
na-,  o-,  po-,  raz-.  —  /)  /reiH*en,  abrriiotcn,  rumpi*: 
trjraju  w  konci,  der  Zvrim  rriA%i,  rumpitur  filum. 
RJ.  ridi  kidati  1.  —  'i)  (u  Onhr  l  (Wein)  iesten,  riH- 
demto:  poi^ao  trj^t'.  cf.  bran  I.  Kj.  ridi  i  jemati.  — 
I  ninjii  ru£o  rumena!  ^to  a*  tJiko  rano  proevala? 
Neuiam  te  kome  trgati:  ako  //  tv  vajci  trgala,  u 
ineue  majke  ne  ima.  Npj.  I,  '2'ih.  Slo  de  tebe  trgana 
lozica,  kad  ti  more  biti  netrgana'/  H«re.  'M\.  Kad 
u|rjeS  u  usjev  bližojeira  svojeirn,  možeA  trgati  kla*je 
rukom  urojoni.  Mojn.  V.  2^1,  25.  —  >i)  ridi  cijepati 
3,  sijevali  2.  trga  a  znim,  n  nozi.  u  Krt:  i}<p.  trpavica. 

tlr^nvirn,  f.  ima  vei^  dva  dana.  da  me  nekakva 
irgnrica  po  svemu  tijela  drži.  J.  Bogdanovit^.  ridi 
mjavic-o. 

t^irljn,  f.  vidi  barbun.  Rj.  morska  riba.  ridi  1 
triirla,  biaJovntica. 

ti^irnoti,  t'ofoem,  r.  pf.  (tT]?ob.  tHe,  ifpu>t  lTf|;la). 
Rj,  V.  pf.  doi.  iz-tnrnuti,  o-,  po-,  pre-,  raz-tr^nuli  fi 
rRz-tr<*il,  u-lr^nnti  ae,  uz-trp-nuti.  v.  impf.  prosti  trzali; 
sloz.  kod  trzrtlt.  —  /.  t)  rciancn  (eincn  Itei  der  Hand. 
die  PiKtole  ani*  dem  O'iirtcl),  rupio,  arripio.  Rj.  — 
Carev  Bin  trgne  f^uldja  pa  ga  dohvati  po  vratu  te 
mu  mUtijee*  friavu.  Npr.  I!M».  (»na  (djevojku)  trgnu 
konja  sa  uzdtru,  pa  okre»'e  dolje  ni«  vodicu.  Npj.  1, 
*KK4,  Vn  OM  ti'Ie  nože  ml  pojasa,  i  udiir.'i  »ebe  u  »r- 
daJ-oe.  1,  (»(»5,  'i'rze  Uakiil  Mabijn  a  de.^nii'a.  4,  2*»y. 
Saldjom  trže,  le  joi  irliivn  ili;^.e.  Hcrr.  »18.  Polom  trgao 
taav  da  pa  lahiri.  Nov.  Srb.  1S17,  f»<)2.  —  Ha)  tarnck- 
ziehcn,  rrti'oho:  trže  ruku  k  »ebi,  Irjrao.  Ky  prclazno. 
—  Tek  Ho  ona  osjeti  silu  vatre,  a  ona  trgne  nogn 
k  8ebi,  pak  pnvifV:  i>08ta!  dosta!  Danicu  2,  137.  — 
b)  ncjn'rUiioo,  kao  udariti:  *  >»!  locn  doba  anaga 
ljudska  irgnv  nntrag  tako  nitgto  da  naKk(»rt>  niko 
viH*  nije  :Kivio  250  ^odinn.  Prip.  bibl.  12.  Na  Kninu 
trgoAe  topoti.  JlNpj.  3.  518.  —  *'f)  trie  mu  vnda  na 
y.ad,  krv  na  nos,  i  t.  d.,  hrrchen,  prorumpo:  Bog  I' 
ubio  lA  Udbine  Miijo,  :tko  \njek  i-rvenikn  vino,  rin^ 
tebe  na  rant<  trgnula.  Rj,  it/j.  udariti  4.  —  Onda 
Rironmh  vuk  loV^i,  loi^i,  dok  mu  trgne  roda  nasad... 
dok  m»  r»d(j  trgne  i  na  uni . . .  liok  ma  rodit  trgne 
rta  noit  i  na  a^ta.  Npr.  179.  Ali  lele  dva  vratui  g:a- 
vrauH,  krv'avH  tm  krila  du  ramena,  na  kljunove  bijela 
pj€na  trgla.  Npj.  2,  3(Hi.  —  //.  »a  ie,  re/lek}*.  rttHAcn 
(i.  ft.  ijii^ka),  unffubren  (iut  Srhlofe)^  Kt'cututr.  Rj. 
Uatila  «e  pii*ku,  t.  j.  trgfa  ne.  Hj.  ITb.  Tek  wii* 
*c  trgla  nuuiuica.  Rj.  414a.  Kad  Rrko  to  c^uje,  on 
.«  trgne  i  skoči  na  no>re,  Npr.  4.  Kad  carević  ave 
to  vidi.  on  «c  vet'mu  zaćudi,  pa  so  trgne  lUiUo  natrag, 
iy5.  Dra^ojlo  w  trže  iza  nanka.  Npj,  1,  369.  1  ia 
lej^oh  spavali;  kad  »r  mi  rma  ja  tnjoftt  palice  mi  li- 
alal«.  1,  01  i.  Ja  kad  Tale  I«  nuabra  riči,  ou  se  (ri^ 


frgovae 


—  689  — 


IrideMf 


od  hega  i  pttse,  Knd  pote^  pucinu   ftei7.11  .  .  .  HNpj. 

3.  51  »8. 

tr^:oviU',  lr>rovoa,  vt.  firr  lIitinhUtnnHH.  iiurC'il'tr' 
Trtjurur  je  lovm*  iPosl.  .'i*2l)i.  Uj.  riđi  hnknl,  i».ik;iliii\ 
liazerpjan,  braAiinr,  Imhar.  (^Hni?,ija.  rifla,  dram<wer, 
jrrk,  (tr;rov»o>  niarvcni,  monki,  ]>ij«vi<^ir.  pomorf*ki, 
pitfkupai*,  Hviniar'J.  itrcovnci  Rvinjsifrt^ii.  Kvinj««kt,  žilnr. 
(iew.  trpovfil?.  —  .lii  Simuiie.  od  imtru  trffurčtf!  Npj. 
3,   451,   NeniHoio   pinvih  knjižnih  traovava.  DauicA 

3,  XXIII. 

IrB^OViU'kl,  uflj.  lianddft't  vicrrtitoriiut.  Uj.  što  pri- 
pudti  trrforrivia  ili  trtjuvru  kojfinn  rjud.  —  lioii6in, 
koji  jroiii  trtfoiurku  stokti.  Hj.  it4b.  ()iuii5*  ćema  ntho 
tnjuCitfko.  Npj.  '6,  1.  **pcreni  po  obit^njn  ob«  koinndit 
(Kvile),  da  bi  lii  oOJ*!io  ofl  pojranMine.  koja  je  xa  njih 
prioiiiila  od  mku  tkii^Tvih  i  trgnravkih.  Dniiifa  ii, 
\'Jii,  MalicH  š?rp*ka  ^leiln  najvi^^e  na  irtforuvki  do- 
hitiik,  f),  77.  Nepo  je  i  trifor-tčkt^  rolore  lerao  na 
more.  Milo^  44.  Pjesme  fcojekake  nove.  koje  prave 
m^eni  Ijmii  i  pjat'i  i  kulfe  trgonii:ke,  Npj.'  I.  aIX. 
Orao  velik  uze  vrh  od  kedra  i  odnese  pa  u  zemlju 
trgovačku,  u  grad  trgornčki  metnu  jra.  Jezek.  17.  4. 
Kako  flu  mu  (Uubrovnikti)  drap(?  bile  trgovačke  slo- 
boite .  .  .  (Tlavno  je  Kviiim  trguvttvkim  ugurorima  bilo 
privo  Kn  irpoviuu  .Hlubuduu.  DM    326. 

trir^vitnje,  «.  //n«  HundHn,  vtcrrntHn.  Rj.  vtrh.  od 
trpovuli.  nidvja  kojom  tko  trguje.  m/>.  paznr  2. 

Irvttvuli.  irpiijeni,  r.  inijtf.  liauddn.  mertaturam 
exerc€re.  Uj.  rtdi  pairpati,  eariti.  —  i)  trgovati  uopće 
(ne  kuže  ifc  uUjekatj  i  s  ktm  [rijttko'  u  kociil:  Tr- 
fairili,  lr>'n\,  poinulo  /rf;or«(/.  Hj.  74Ha.  ( »n  |iol>rMlirna 
»vorra,  «  kojivt  je  toltkv  unuigo  trgovao  i  soli  i  bleba 
jeo,  ni  po  i-io  ne  *5e  OHtavitl.  Npr.  171.  Ae  trguj 
8  ouim  »  kim  i'e.i  se  froloplav  ojtapiti.  Posl.  210.  Te^ko 
Tnrkotn  trgujući  tt  Markom.  Npj.  'J,  34M.  Dok  po- 
gubim <  'rnojra  Cijor^rija,  koji  k  JUHttn  trguje  regatom. 

4,  138.  Do.-ao  u  Dubrovnik,  pdje  i  nad  trgajući  živi 
Npj.  1,  VI.  u  koga:  I  n^pored  da  poredujcrao,  da 
trguje  orvar  u  ociara,  i  dvojica  diivnu  da  punimo. 
Npj.  4,  .Olli.  —  '4)  trgovati  rjm  (rijetko:  »  š/oy: 
Hubur,  koji  trguje  »viiernjeiu  tmhaiutt.  Rj.  •Hla,  AT 
ODog^a  po  moru  trj^uveUt  koj'  trguje  dthom  i  kadi/ow. 
Herc.  1(12.  <>ude  je  živeo  do  rala  (rgnju^:*  koječiin. 
DuntOH  4,  II.  *>n  je  frgorno  .icinjuma.  MiloA  2.  Ona 
nek  ti  bude  zrna;  nli  nikako  da  ir-  ne  prodah  /.u 
Dovee  ui  da  i\jom  trguješ.  Moj«.  V.  21,  'Ai.  IMajro 
čovjeku  koji  najrje  vnidront  .  .  .  Jer  je  ijolje  vjom 
trgovati  nepo  trgovati  srcttrom.  VrU\  3,  14.  Tarsir* 
irgoruše  a  tobom  mnogim  svakojakim  blagom.  Jezek. 
27,  12,  li  ido:  Trgovaše  jedan  ćovjek  »  magarad. 
Hj.  7*j38. 

(rfl^Avelc*.  t«.  dan.  od  trgovac.  Hj.  —  V  »*^rijemu 
pak  .  .  .  rovu  i  najumnjegtt  irgorrir.i  goflpodarom. 
Rj.  IWia.  (rnijo  je  Mehandxijć  bio  trgorćič  i  pomcnute 
godine  i^ao  je  nekakijem  poalom  u  .Srbiju.  N'pr.  VH, 

tf^ovinu,  /.  dcr  Handel,  werratura.  Rj.  —  JJao 
se  na  nauku,  na  trgovinu.  Rj.  Illb.  Odbili  kud  n« 
drugu  /ttrattUy  n.  p.  vodit,  put.  irgorinu.  Rj.  444a. 
Trojak,  u  loniarnkoj  trgovini  lonae.  Rj.  7r>*lii.  Otac 
mn  da  brod  i  u  njemu  trgovinu^  da  kroz  prostrani 
svijet  ide  i  da  (*e  iruili.  Npr.  24G.  Niti  je  i  kake 
druge  rtUke  trgovint>  nioj:ao  ko  voditi  da  oni  u  njoj 
uIhu  bili  powe.mni.  Danica  4,  22.  Matirari  nvi  imaju 
Kroje  druge  trgovine  i  poslove,  a  ovo  rade  aamo  mi- 
mopTed.  5.  7(i.  /nkoni  viomke  trgot^ine.  Nov.  Srb. 
1817.  323.  Trgovina  je  dobru  t.šlft,  1S17,  753.  Kako 
joi  nemamo  prave  knjižne  trgovine.  Npj.'  4,  XLI1I. 
Kao  &lo  ffu  i  u  dvugtjem  ^rotovo  uvijt'iii  znatnijem 
tryocin<tma  u  iemlji  bdi  ortaci.  »Sovj.  22.  Trgovina 
bijaSe  Dubrovniku  glitrni  pouno;  njom  je  utekao  i 
drtao  svoju  ailu.  Za  to  .<«  veoma  poštopaxc  trgovina, 
kojn  rudtšc  ne  «nmo  irrapjani  nejro  i  plemit^i  .  .  . 
(ilavno  je  »vinui  ir^ovaekira  n','ovorima  »ilo  pravo 
£a  tr^ocinu  slobodnu  i  bo/  ^tcle.  DM.  238.  Uauu  tr- 


govine otncnijcm  futvarima  za  putrtsbu  Dubrov^ini  mu 
Irpovftli  i  robljem.  24b  (nasuprot  fame:  L  HoMoi  onako 
dnj^o  tnijalit  trgovina  x  n>bljfni.  24VI). 

t^KOVisd',  H.  vidi  tru^  2.  i  fujn.  ondje.  —  Poinari 
ra/Jop  na  trgovište  ne  i/.In/i.  DI*oh).  19.  ima  1  u 
Stultija:  eniporiuiu  (mje^<to  gdje  se  trguje),  u  Urv. 
.VM  sela  Malo  TrjroviJte.  Veliko  Tr;rovist*».  ndj.  'narod 
govori  Trn;oviski  (lrijovi*ki*.  »«;>.  Ljevi.iki  adj.  od 
Ijjeviila- 

trg-uvka»  t^ffdvkinjn.  f.  die  IfandeUfrau,  mntier 
tuereaturuni  facieuf:  Imam  ujnu  na  morti  frgorku. 
Rj.  žena  koja  trguje.  —  sa  nant.irke  i*p.  boljarfca  i 
boljarkinja. 

Ir^'ovhu'oiijis  n.  dan  IVrsW*»>^fir,  rfi7«f*o.  Rj.  rerb. 
od  trirt)vlaf^iti.  radnja  kojom  tko  trgnvlari  što. 

irgo\UU'U\,  trgftvl.~K'Hn.  v.  imp/.  razvlastiti  kakav 
posao,  rcr.tdtietun^  diffvru.  Uj.  vidi  i  od^fa^jali,  r  sgv. 
ondje,  —  oraj  glagol  opominje  ntt  Lot.  tergiversnri. 
(ri,  drei,  tren.  Rj.  V.  p<ide:  Irijn,  .9.  H.  7.  p,tdei 
trima.  Obi.  47.  —  Tako  njih  tri  vrliri  mogu  popiti 
nekolike  oke  rakije  n.  p.  uk  jednu  jabuku,  lij.  3511). 
Tvojoj  ženi  postavljene  an  fn  od  zlata  trpeze.  N^ir. 
SJ.  Da  daruje^  mojoj  fariei  onoliko  blaira  koliko  /*i 
ntogli  ori  tri  koitja  do<5erali.  120.  (tsp.  nife  primjer 
ir  Npj.  r»,  230).  Odaberi  ouaka  tri  kanju  kakva  ti  je 
moj  olar  narekao  .  .  .  natovari  one  tri  kitnja.  121  (iitp. 
niže  primjer  iz  Npj.  4.  250)  Izvin^e  nva  tri  itirca  \t. 
torbe.  17H.  Tri  je  dobra  te^ko  sat*laviti.  ?o«I.  320. 
l'davab  8e  tri  četiri  puta.  Npj.  2,  13.  Znkuni  ae 
mnome  ^T/;mf  krivo.  2,  H2.  Obnzre  »e.  refe  tri  riječi: 
Moja  bnu*o  ...  4,  lHi>.  Vi  poslnsie  tri  moje  viteza. 
.'».  230.  fu  Vrnogorakom  nnrjcvju  vjento:  vri  luojn 
viteza!.  Ne  dani  tebi  Itb  triju  Knžunja.  HNpj.  4,  522. 
I'roleli  po  sobi  dva  trt  put.  f>aniea  2.  I3<K  -Al*'  H 
srctrimu  knji^'anta  nuMamparo  je  mjesto  -nH*  (•nl'»K 
Npj.'  1,  315.  ?^laba  je  raulikn  bila  »si«*".///?*  ovih  triju 
peitamu,  4,  XX.  1  svctri  ne  ove  prve  rijeci  u  narodu 
vise  jrovore  od  ove  posljednje,  ria.  4o.  Nemani  vi^e 
De^o  tri  buicle,  pak  nam  i  od  njih  tri  obrekno  jednu 
•lati  Oji^ieu  na  put.  Straž.  lH8*i,  1104.  Vlastelin  tri 
ktnlja  bomnska,  Tvrtkov,  DabiSin  i  Ostojin.  DRj. 
2,  (^-2. 

Irleii,  f.  (u  Dubr.)  trojka  u  kartama,  dic  IJret, 
iernio.  Rj.  karta  koja  broji  tri.  i.ip.  jieticA  3,  foatica, 
sedmira  1,  i  t.  d. 

Irlee,  trica,  /'.  pL  Rj.  :a  postanje  inp.  irina,  — 
i)  vidi  mekinje.  Kj.  riifi  i  oflievine,  palje.  posije.  — 
Ko  «j  s  tricama  p(>mijp*a,  viilja  da  j»a  8viuje  izjedu. 
PosL  155.  Viri  k'o  mi»  ts  trica  fpaljn),  DPo.«!.  150. 
—  ^)  die  I'lrkremctite,  recrrmcnta:  Trice  i  kiit^ine 
(Rjrjavo,  zlo.  Posl.  320).  Kj.  vidi  ne*''ii«t  (f.),  1  »f/». 
ondje.  —  I«i    trica^   oka    na    momka.    Poni.   HKJ.    Ne 

!  kopaj  trica!  (Pro^ji  se  be«po«lier  i  budnla^tine).  201. 

'  l^o;rj,  jrgj  trice.  DPo.*»l.  \^1, 

!  trieiin.  tri<':na.  tulj.  n.  p.  kiselicar  Kleien-,  furfureu^, 
Kj.  što  pripada  tritutrna  J. 

Irietlrija,  /*.  dummes  Zeui;,  nugae.  Rj.  inp.  iriee  i 
kurine;  beapo^liea  2,  budalai^tina. 

trledv,  adj.  /Jreck-,  atercoreas.  Uj.  šttf  pripada 
tricama  i*,  ittp.  ^ovnav. 

j  trii'-idti,  /'.  I  meni  m  iMni  kao  Ha  u  Srbiji  (govore 
trirela)  dcr  dreiarmige  Lr.ur.Utei'  mit  rf*»H  der  ftinchof 
ilcn  Segen  gibt.  Hj.  svijetnjak  tta  tri  grane  (na  koje 
j<e  metne  po  jedna  Kvije/a)  te  episkop  d-^tje  s  njim 

[  blagoslov,  u  crkvenim  knjigama  trikirij.  iitp.  Ćimk. 
(irč.  f.^^ry.ur*  (voštana  sviječa). 

tridoSt  ridt.  trident,  kojemu  xc  zudnjt  ulos  t  u  go* 
vom  ptgozapadnom  kadšto  ne  čuje.  vidi  i  trideset, 
trie«t.  —  Oni  vode  trial'  i  tridcJi  robah.  Npj.  3,  270. 
Tad  zakuka  dvnn'ea  adovien,  koje  brane  irida^  širo- 
t'adi.  4,   124. 

(rid4vsi>t.  drciasig,  itigintu.  Rj.  riđi  tridcA,  tridesl, 
trieat.  —  Oni  mu  obreIcoAe  Iruietiei  srehmtku.  Mat 
2(),  16. 


trideseti 


—  590  — 


triM 


IriUeNeli.  adj,  der  drci^fiifMe^  trtcetfivtum.  lij.  vUli 
tridt'Hti;  iriesti.  —  Godine  trttieaeic.  mje«ClCS^  (HvrlogtLj 
peLo^H  (lana  otvorim  »e  uebetuL.  Jez«k.  1,  1. 

tridcseforo,  adj.  st/n.  n.  riđi  tridesetom. 

Iridesi^lori,  e,  ii,  udj.  pl.:  Uac'n  vaiu  lndes*»t  Vo- 
Sulja  i  irideitetore  svečane  huljine,  !^ud.  10,  4.  vidt 
iriili'sifri,   triesiori.   upf)trddjnrnnje  vidi  kud  tVtvori. 

tritlcsel brica,  /'.:  Bje5e  uaji*lavniji  iKiue^jii  Iridc- 
setorice,  ali  oue  trojioe  ne  aiiže.  Dnev.  I.  11,  25.  Ovaj 
Venaja  bjeSe  jnuak  mtgjn  tridesetoricom  i  nad  tri- 
desetoricovi.  "21,  ti.  vputnbijuranjc  vidi  kud  trtvoric«. 

(ridchi'torOt  ndj.  sing.  rt.  vidt  tride^i-tero;  Iride- 
stero,  Iri'iefttoro;  triestero,  triesioro.  —  Pogemo  nas 
desetak  »u  trideset  konja  u  Dubrovnik  .  .  .  dok  avi 
u^emo  i  uvedemo  ste  iridesetoro  lionja.  Npr.  ti.  Inin^e 
trideset  ftinova,  koji  jahalui  na  tridesetoro  magaradi. 
Sud.  10.  4.  upotrthljavatije  riđi  kod  ćetvoro. 

(ridcst,  vidi  irideaet.  lij.  tride8te)l,  irides't.  vidi  i 
tride«,  Iriest.  —  Tridesf  Htojuu  od«ije<''e  glača,  Njij. 
:i,  128.  Oujete  I'  me,  iruUsi  gjece  ludo!  3,  409. 

tridesterl,  e,  a.  adj.  pl.  vidi  trideaetori,  trieatori. 

—  Ne  dam  tebi  tokc  Iridtstere.  Npj.  3,  4.'J0. 
Iridestoro,  vidi  tridestom.  lij.  vuli  tridesetero,  tri- 

desetoro;  trieatero,  trieatoro. 

tridesiT,  ad^,  vidi  trideseli.  Uj.  vidi  i  trieati. 

tridcstoro,  Atuahl  von  dreisnig,  iriginia.  Bj.  vidi 
tride?tero.  i  ondje  ostale  oblike,  —  Tridestoro  goveda. 
lij.*  XLV1I.  upotreblj (trun je  vi<li  kod  Četvoro. 

Iricsti  vidi  trideset  (mit  allen  Ableitimpren).  RJ- 
tri(d)e8i-iriest.  pa  kao  sto  w  mjesto  trideset  govori 
skraretio  triest,  tako  se  i  sve  rijeci  dortdeiie  od  tri- 
deset mogu  goroviti  i  skraćeno:  trieati,  trieatero,  trie- 
Htori,  irieJitorica,  iriestoro.  —  Te  je  Gniji  savesala 
ruko.  i  zamaO«  eiudžir  oko  vmta,  trieat  halki  (četr- 
deset oka.  Npj.  3,  37. 

tri^Ktero,  adj.  n.  vidi  triestoro;  tridesetero,  tride- 
»etoro;  trideatero,  tridesloro.  —  Zadruga.  Po  triestero 
čeljadi  slupao  eam  u  Srbiji  da  se  nalazi  u  jednoj 
kuc'i.  lij.  173a. 

(ri^stori,  e,  u,  at^.  pl.  vidi  trideactori,  trideateri. 

—  Da  Hakuje  toke  triistore.  Npj.  3,  440. 
triftstor«,   udj.    n.   vidi  triefttoro,   i   ondje   ostale 

ohlike..  —  Triestoro,  irideaotoro.  lij.*  Xi^VIll. 

Trlfun,  m.  ime  muško,  vidi  Tripuu,  Trivun.  po- 
tvrda u  presimenu :  Pokazati  (mi)  t'ovjeka  iz  sela 
liigjaua,  po  prezimenu  Tri  fu  no  cica.  Kj.  173n. 

trigla,  /*.;  Prida  ae  glavu  od  trigle,  a  prid  svekrvu 
od  bukve.  DPosl.  100  (prid  t*  zap.  gocoru  mi.  pred). 
ti^igla  riba  k<Mft  se  zove  i  harhin.  Zoro  rib.  18;  u 
Vuka  trglja,  aVIII.  morska  riba.  Grč.  tpifJjt.  vidi  i 
brado  vati  i^a. 

trljiba,  f.  u  riječima:  nije  trijebe  (n.  p.  govoriti 
0  tom),  es  isi  nicnt  ndthigt  non  e»t  opus.  Hj.  vidi 
U^bS  (trebati  2).  —  Kad  se  kuha,  trijeha  je  puhat*. 
ĐPoal.  42.  Kukom  je  tr^eha  Mijat',  a  ne  krošnjom. 
108.  Tko  upade  u  more,  Irijeba  je  imat'  oći  i  aprijed 
i  zada.  137.  Nije  treba  da  s'  u  boju  deai.  >pj.  4, 
170.  Kakva  te  je  triba  natjerala?  HNpj.  3,  125.  Meni 
se  je  triba  oženiti.  4,  270.  Tako  da  nam  nije  trijebe 
Sto  govoriti.  Sol.  I.  1,  8.  Mislim  du  kod  onoga  Što 
je  vec*  rečeno  ny>  trijebe  pojodineo  potvrgjivati.  Isior. 
373.  kao  da  ima  i  tmcu  f.:  1  ku  zlijem  godištem 
trijebi  je  sijat'.  DPosl.  31.  u  Stitllija  ima:  trijeba  je, 
trijebi  je,  necesse  esee^  necessum  esse. 

trijebiti,  trijebim,  v.  impf.  Rj.  odvajajući  čistiti. 
Korijeni  93.  v.  pf.  sloz.  iz-trijebiti,  o-,  raz-;  r.  impf. 
fiož.  rastrebljivaii.  —  J.  stinhcrn^  crpurgo:  pasulj, 
iO<5ivo,  pirinnč:  7Vij'cW(e  grada  bijeloga.  K}.  (graha?). 

—  II,  sa  se,  refleks.  —  1)  trijebiti  se  n.  p.  od  va^iju, 
sich  sfhtbern,  purgari.  Rj.  —  2}  trijebe  ae  šljive  od 
cvijeta,  die  Blute  obvcerfen^  decussisst  folliculos  c«- 
liHa.  Rj. 

trlj^blj««!^««,  w.  das  Sfiubern,  e.rpurgatio.  Rj.  verb. 
od  1}   irijebiiir  2)   trijebiti  su.   —    I)  radi^ju   kojom 


tko  trijebi  štOt  n.  p.  pusulj.  —  2)  radnja  kojom  se 
tko  trijebi  n.  p.  od  lašiju,  i  stanje  koje  biva  kad  se 
n.  p.  šljive  trijebe. 

trlj<^dan,  trijedna,  adj.  tri-jedan,  dreieinig,  trinus^ 
triunHM.  vidi  trojedio.  —  IzretV  na  gla.**  hvalu  tri- 
jednome  Jtogu.  DP.  18.  Prizivajm^i  ime  Vrijednoga 
Boga.  2(11. 

trljcni,  t^ij^ma,  m.  die  I/alle,  poriicus.  Rj.  vidi 
rarapod.  —  Potr^-mak  (potrijemak)  mjesto  pod  tri- 
jemom. Kj.  o.nGb.  Kuga  je  u  Sremu.  —  Nije  nego  u 
tremu.  PohI.  1(>2.  Na  svetom  mjestu  neka  se  jede,  u 
trijemu  od  šatora.  MoJh.  111.  G,  2G.  Bijahu  prozori 
na  klijetima  suženi  unutra,  tako  i  na  irijemorima. 
Jezek.  40.  I«. 

trijes,  m.  vidi  triiesak:  Pn^e  purika  ka*  trijes  od 
neba.  Rj.  trijes  {k  je  otpalo"),  trijesak.  Korijeni  94. 
i^p.  trijeskaii.  vidi  i  grom.  —  Trijes  to  lioćij  ubio! 
PobI.  320.  Trijes  gaje  iz  vedra  neba  udrio.  DPosl.  137. 
trlicsak,  irljenka,  m.  vidi  fijom:  pnće  kao  trijesak 
{isp.ruče  kao  grom.  Posl.  idi);  zdrav  momak  kao 
trijesak  (tsp.  Posl.  89).  Rj.  sa  ^na««/«  i>/j.  trijeskali. 
—  Nujvi^ijfh  se  vrha  treskovi  hitaju.  DPosl.  ti8. 

Trijt^skn,  f.  glaviivi  sa  zidinama  u  RudniiSkoj  na- 
hiji.   Hj. 

trij^skunj«^.  n.  verb.  od  trijeskati,  koje  tfidi. 
(rij^skati,  trljeskam,  v.  impf.  kao  udarati,  lupati. 
V.  pf.  prosti  tresnuti  2.  r.  pf.  shi.  otrije*«kali  se  (jako 
se  opiti).  —  Ni  drijema,  ni  trijeska.  DPoal,  79.  Ni 
svaki  grom  ne  tTijesk'i.  80.  pr««*.  i  trlje^tim  (kao  da 
je  inf.  trijeMatii:  Grom  ga  triješti  Iz  vedra  neba. 
L)Po?»l.  2:'>.  Ofl^t  trijes  triješti.  91. 

trljpsirt,  /".  (n  Houi)  ttilde  Weichsel,  arboritt  genus. 
Rj.  pranufitiuste^a  Khrh.  Rj.'  drvo. 

Trljo.st,  w.  Trieat,  Tergesium^  cf.  Trst.  Rj.  vidi  i 
Trije^-e.  —  Procvjetala  lijepa  ružica  u  Trijestu  mjestu 
pitomome.  Npj.  5,  204. 

Trljestiiiiski,  adj.  što  pripada  Trijestu:  Dinjitrije 
N'ladijiJivljevii^^  ui'itelj  Trijestanski.  Pis.  54.  vidi  Trje- 
stanski,  Tr^6uiski. 

Iriji^šee,  ».  (ooll.)  die  Splitter,  assiUaej  festucae. 
Kj.  riđi  iverje,  tre.'tkoline.  jedinica  onoga  sto  inaH 
trijeJii^e:  ireska  1,  tre^tina. 

Trljtožee,  n.  vidi  Trijeat,  TraL  —  Pak  poleće  na 
kraj  mora  slana,  oa  kraj  mora,  n  Triješće  raimo. 
Npj.  5,  H. 

-triJHi.  -Irem  ili  tarem,  ne  dolasi  ovako  prosi, 
nego  samu  složen  pi>-trijeti  (po-trem),  sa-,  u-,  za-. 
mjesto  njega  dolari  trti  (trem,  tiirem). 

trijezan,  trijezna  (trijezni),  adj.  »AfAtmi  (unbe- 
rausčht),  a'apma  solatus,  sobrius.  Uj.  —  ^to  trijezun 
miftli,  (tol  pijan  govori.  Poal.  StJO. 

trijezniti  sc.  trijeznim  se,  v.  r.  impf.  nikad  se  ne 
trijezni,  er  wird  nie  nUcittern^  sehldft  deft  Baus^ 
nie  aus^  crapulam  edormio.  Kj.  postajati  tr^esan.  v. 
pf.  slos.  o-trijezniti  (i  se),  raz-trijezniti. 

trijeznost,  trijeznosti,  f.  sobrietas,  temperantia  tM 
victH.  Stulli.  osobina  onoga  koji  je  trijezan, 

trij^injenji«,  h.  verb.  od  trijezniti  se.  starce  koje 
biva^  kad  se  tko  trijezni. 

trika,  f.  —  1)  kad  u  trikanju  igrač  postavi  svoja 
tri  zrna  u  jednom  redu,  ono  se  zove  trika  ili  nrJin. 
M.  Krkljuž.  —  Nijesu  li  zar  od  posiav^jai^ja  ona  tri 
zrna  u  jedan  red  postale  i  sume  riječi  trika,  trikati 
se?  ivekoviO.  —  2)  trike  zovu  se  i  same  one  crt«, 
po  kojima  w  povla*?«  zrna  obićno  graliova.  M.  Krkiju*. 
trikanjo,  n.  verb.  od  trikati  se.  radnja  kojom  se 
dvojiva  trikaju. 

trikati  se,  trikiim  se,  r.  recipr.  impf.  igrati  se 
mlina ;  govori  se  i  kozatl  se.  M.  Krkljuft.  MiiMe 
spielen.  vidi  i  lekovi,  miče. 

trikral.  vidi  triput  (tri  puta),  isp.  krat.  —  Trikrat 
omjeri,  a  jodnom  pristrizi,  DPoel.  137. 

trlna,  /'.  ~  1)  aas  BiscJten,  mica,  frustulum:  nema 
>  ui  irinc.  Rj.  vidi  mrvo,  troha.  Znaćuuje  i^kurgenu) 


trinaest 


—  691 


trkUuOe 


koje  je  u  frfi":  polra,  trice:  tn'tttt,  utrina,  triuiti.  Ko- 
rijeni 81).  —  2)  Žto  je  kod  slame  pljevn,  to  jp  koti 
aijeim  irina:  trinom  tiire  kofltobolju.  J.  llogdRnovitf. 
vidi  triue.  —  rfci«.  triniivi. 

trinnpsf,  dreizehn,  iredecim.  Uj.  mW»  trojenfleat.  — 


Sad  je  Muri  tek  trinesi  godina.  Npj.  3,  &01. 

trlniltfSti^ro,  vidi  triimentoro.  Ri. 

trlniiestlt  adj.  der  drcizehnlc^  aecimua  tcriius.  RJ. 
—  Sa  Bvojijeh  dvanaest  deliin  i  s  trinaestim  Kralie- 
vit'ieni  Markom.  Npj.  2.  426.  (5ko  glave  pera  i  relenke, 
devet  pera,  dvan'est  l^eleQaka,  a  trinaesto  noja  tiče 
Icriio.  3,  iTrtl. 

triBn<vstoru,  Amnhl  ton  drei:ehn,  irededm.  Rj. 
M.  vidi  trinaefltero.  tipotrehljavanje  rtdi  kod  ^'etvoro. 

trinc,  ti^ua,  /.  pl.  die  AbfVtUe  vom  Heu  in  der 
Krippe,  frtistulue  foey%i.  Rj.  i«n;c  od  .tijcna  Ma  ostaju 
u  jaaiima.  vidi  trina  2. 

trlnien,  f.  dem.  od  trJna.  Rj. 

trlniri,  trlnlm,  broseln.  fn'o.  Kj.  —  Nemojte  slame 
u  vrSajn  preve<^  triniti.  Presulia  elama  pa  se  preve<5 
irini.  .F.  Hogdanovi^.  vidi  mrviti,  trožiti  2.  v.  pf,  slož. 
ix-triuiti.  za  postanje  i.tp.  trina. 

IrTnkn,  akc.  Rj*  XXXI.  dolaii  u  molitvi  Hto  se 
ćuti  od  more:  Irinka  joj   trakuli  vragu  joj  glava. 

*rlnja,  f.  —  TrBnja,  f,  (u  V.  G.)  vidi  trinja.  Rj. 
lWIh  (a  riječ  trinja  nema  u  Uj.  «u  ftvom  mjestu). 

IrTnJa*  /".  riđi  tniuja.  akc.  Kj.^  XXXI. 

(rTnjf^nJl*,  n.  das  Jtrdfteln,  friatio.  Rj.  verh.  od 
triniii.  radnja  kojom  tko  trini  što, 

TrTiiko,  m.  ime  muSko  (od  Tripun).  Rj.  —  takva 
iit/p.  !:od  iiosko. 

Trfpo,  «i.  ht^p.  od  Tripun.  Rj. 

Tripun.  m.  THphoH.  Rj.  ime  muško,  tidi  Trifun, 
od  čega  je  postalo  promijenicii  se  ttujjc  f  u  našem 
Jeziku  na  p  (i  na  v,  vidi  Trivnu).  fnjp.  Tripko,  Tripo, 
TriAft,  Trišo. 

Tripunj  dun,  'I'rlpfinia  dne,  Fesitag  dcs  hcil.  Tri- 
phoHt  dies  festus  .S*f.  Triphonis  (den  1.  Febr.).  Rj. 
dan  sv.  Tripuna.  vidi  Tripnnjicu.  —  udj,  takva  tidi 
kod  Ivauj  oaii. 

TripjLkiiJicH.  /'.  (u  Rod)  u  ovoj  pcmlovici:  Nije  zime 
ni  zimifc  do  Kotorske  tripunjice  (1.  j.  do  Tripunja 
dne,  kad  slavi  jjlavna  orkva  KutorHka).  Rj. 

triput  (tri  puta),  dreiuial,  tcr,  cf.  U\\  Iriidi.  Rj. 
rtdi  i  triž,  Irikrat,  Irlred.  vidi  primjere  kod  tri  (triput, 
tri  put)  i  kod  put  3. 

tripuhie,  tripuca,  m.  iu  \>uhr.)  vidi  bokvioa  1.  Uj. 
biljka,  vidi  t  bukva.  —  Iri-putac,  ;>rfa/w/«  tri,  druijoj 
poli  osn.  u  put.  isp.  Korijeni  !)7.  125. 

trireil,  vuli  tri  puta  (triput),  trikrat,  tris,  triž,  triidi. 
—  Jedared,  dvared,  trirea.  Rj.  B47u, 

trisla,  dreihuMlert,  iercenti,  Rj.  tri  sla,  tri  stotine, 
isp.  sto,  dvje  sta.  —  Trista  mu  zavjeraka!  Rj.  ICGb. 
Ne,  ne,  ćovjeOel  za  trista  Šezdeset  i  pet  koji  su  u 
godini!  Npr.  220.  Trista  bex  popa  nii^tA  (Oledaj: 
Ako  ćeš  tristOf  bez  popa  nisti).  Posl.  330.  Trista 
jada  (n.  p.  na  njega  —  t.  j.  iaknrali  ^a  — ,  počiniti). 
820.  Trista  sijaseta.  lUledai:  Trista  jadu).  320.  Oni 
vofle  trisC  i  tridea  robah.  Npj.  3,  276.  Učine  od  Tu- 
raka trista  jada.  Dauiua  3,  ItJB. 

trlsvcUi  adj'  tri-itveti.  iz  crkc.  jezika,  kao  tri  puta 
meti,  presteii.  —  Molitvu  trisveiome  Boga  prati  vi- 
djelo. DP.  30.  Pjevamo  triwetu  pjesmu  tivotvornoj 
Trojki.  24. 

triS,  vidi  triŽ:  Tris  6a  vi  ga  premjeriti  zlatom. 
Pak  pritrčfl  brže  k  njene,  /m  me  cjelova,  Rj.  vidi  i 
tri|)ut,  i  sifn.  ondje,  za  nast.  tsp.  dvaS.  —  Jaki  grad 
triš  otrga.  DPoal.  37. 

Tri^,  m.  (isL)  vidi  Trišo.  Rj. 

trl&IJAt  /*.  (u  Dubr.)  der  Masti^baitm  (Mastiar- 
JPiskicie.  Rj.'),  pistacea  lentiscus  /*.  Rj.  drvo, 

Trifio,  m.  hifp.  od  Tripun.  KJ.  —  Utkva  Ayp.  kod 
PiSo, 


TrlvuH.  VI,  riJi  Tripun.  Rj.  vidi  i  Trifun,  od  kojega 
je  postao  Trivuu  promijenivši  se  tugje  f  «  rmšem  je- 
sikti  ua  V.  dem.  Trlvunac. 

Trlvt^MilC,  Trivunea,  tn.  dem.  od  Trivun,  lij.  — 
takva  dem,  vidi  kod  .lovauae. 

(riž.  triždi,  lu  C.  Li.)  dreimal,  ter,  cf.  triput:  Od 
radosti  trizdi  mlada  poflkoi^ila.  Rj.  riđi  i  trifi,  i  spn. 
kod  triput,  ea  mist.  isp.  dvažde. 

TrjčfitnnHC.  Trj^Htnuca,  m.  čovjek  iz  Trijesta:  Dn 
Trjestanci  n  ovukovim  do^ra^ajinm  nijesu  pomagnii 
!!?toi kovinu.  RJ.'  XVI.  vidi  Trdčanio. 

Trjčstanski,  adj.  von  Trijesl.  Rj.  sto  pripada 
Trijtstu.  vidi  Trije^Jtan^ki,  Tri^an^^ki. 

1.  trk,  IM.  [loc.  trku)  der  Laaf^  curstis:  Tako  mi 
moga  brka,  biče  oko  kuče  trka!  (Po«!.  302).  l'bio 
zeca  ?<  trku.  Trkom  trci  uh  bijelu  kulu.  Rj.  i.*;;.  trka 

I,  —  Dig'ne  se,  obuče  se  i  trkom  put  otiuga  mjesta. 
Npr.  99.  Dna  ae  dosjeti  pa  »uatopice  trkom  su  fijim. 
123.  A  Mad^-ttri  ijjru  započeSe,  pr^'u  igru  trka  pesaekoga. 
Npj.  2,  480.  Ugleda  čovjeka  gdje  trči  .  .  .  trk  prvoga 
čini  mi  se  kao  da  je  trk  Ahimasa  sina  Sudokova.  Sani. 

II.  19,  27.  Svaki  je  okrenuo  tiK>jim  trkom,  kao  konj 
kad  nagne  u  boj.  Jer.  H,  6.  7VA:  je  njihov  ruo  i  moč 
njihova  ncprava.  23,  10.  Kod  naj*  krivce  puSkama 
gagjaju.  puSkom  7ut  trk  kako  licu  ua  lel.  iSčep. 
mal.  1.07. 

3.  tfk,  u  riječima:  Trk  na  polje,  ^et  u  kuču  (kad 
koga  cera  na  polje.  Posl.  321).  cf.  trč.  Uj. 

Irka,  f.  —  IJ  das  Lnvfen,  cnrsas:  stoji  trka  oko 
kuče;  otiMa  u  trka  (u  Brodskoj  regemeuti  idu  dje- 
vojke i  momčjul  u  veče  nR.sre<l  sela,  p.i  polrčavrii  svaki 
na  svoj  u  st  ranu  gledaj  u  ko  će  koga  u  h  vatiti).  Rj. 
isp.  trk.  —  Njihova  igra  i  pasja  trka  (sve  jedno). 
(Igraju  ae,  pu  »v  zHvade).  Posl.  227.  —  2J  der  \Veti- 
iaufj  das  IVcttrennen,  cnrriculam.  Kj.  vidi  trkija, 
koSija.  —  Jaračiti  konja  za  trku.  Rj.  4"i7a.  1  doŠ*o 
sam  poteci  na  trkuj  da  oku&am  sreču  u  doratu.  Npj. 
3,  251.  Veliko  je  zimietno  vy*elje:  trke  daje,  a  ni- 
Aane  meč*.  HNpj.  4,  h^\.  Dobar  rat  ratovah,  trku 
sirriih,  vjeru  održah.  Tim.  II.  4,  7.  (itiapod  koji  je 
dao  muč^inieima,  da  trku  pohožnosti  dovrše.  DP. 
348.  —  3)  tst..):  Oj  li  konju,  trko  moja.  Rj. 

trkalište,  n.  (u  Kinou)  aic  Bennbahn.  curriculum : 
Tu  li  nema  brodu  prislanima,  ni  konju  trkališta.  Kj. 
mjesto  za  trku.  isp.  potrkaliŠte.  —  riječi  s  tukim  nast. 
kod  danihle. 

H'knlo,  ».  u  poslovici:  Izići  če  kolo  lui  trkalo. 
(Ili:  Iziči  če  gjelo  na  vigjelo.  Posl.  08).  Uj.  za  nast. 
i:tp.  bjelilo  1, 

Irkahjf*,  n.  das  IferuiHlaufen^  circumcursatio.  Rj. 
verb.  od  trkati.  radnja  kojom  tko  trče. 

trknti,  ti'fem,  p.  impf.  Kj.  v.  pf.  slož.  do-trlcati, 
iz-,  ob-  pre-,  8-,  raz-,  za-  (se);  c  impf  »iyi.  do-tr- 
kivflii,  ua-,  ob-,  u-  (se),  za-  (se).  —  1)  umhcrlaufen, 
circumcurso.  Rj.  —  Dijete  bjeSie  uzjahalo  na  Stap  pa 
trče  po  dvoru  ...  i  stane  opet  trkati  po  dvoru.  Npr. 
154.  Ječam  trče  a  rakija  viče.  (Uhranjen  konj  trči, 
a  pijun  čoek  viče).  Posl.  114.  —  2)  trhUi  n.  p.  konja, 
t.  j.  činiti  da  trče:  Mamiti  konja,  t  j.  ljutiti  ga  i 
trkati.  Rj.  344b.  (»rličicA  grČe,  Jovo  konja  trče,  >što 
ti  konja  ljutih,  Mo  li  razigravaš?«  Herc.  258.  ta  se: 
Bjelojužuji  jaganjci  po  mom  se  trkaju.  DPohI.  6, 

trkijA.  f.  vidi  trka  2,  kopija.  —  Una  (gjevojka) 
pusti  glas  po  svijetu  da  če  u  taj  i  u  taj  dan  bitt  tr- 
kijft,  pa  koji  je  mladič  na  konju  preteče  da  če  biti 
njegova.  Npr.  103.  I  sam  carev  sin  dogje  na  trkiju. 
HM.  iiječi  s  takim  nast.  kod  ietija. 

tPklJii,  f  (u  Hrv.)  —  1)  vidi  pritka:  I  srebrnom 
trkljom  zatrkljao.  Rj.  vidi  i  tačka  1,  taklja.  — 
2)  liozooj  2}  (u  Pafit.  a  u  ostaloj  Boci  irklja,  a  u 
Crnoj  Gori  oštroga)  u  vrhu  granata  pritka  na  kojoj 
se  loze  razilaze  (kao  čardaklije).  Rj.  t>5.*Jb. 

trkljAqJe»  n.  das  PflOcken,  palatio.  Rj.  verb.  od 
trkljati.  radnja  kojom  tko  trkija  n.  p.  grah* 


IrkljAi 


—  582  — 


trm9vmim 


IrlltjA!«.  trkli:i-ii.  m.  n'di  \m^siutk,  tnrkni.  Jt^.  tfnth 
koji  uz  trkifti  ptikta  m'jric.  vidt  i  pritkaA.  —  rijeti 
ft  tuktiH  nti*t.  hnl  brnt^aA. 

Irltljatl,  trkljuHL,  r.  impf.  (ii  Hrr.)  pftoelen^  pfHh- 
Un,  pfiio,  rf.  jiriliiTili.  Kj.  trkljnii  «.  p.  fjruh,  t.  j. 
uthrtUi  trktjtt  ttia  nj.  r.  jrf.  »to:,  o-trkljati,  jm>-,  tn-, 

IfkulJ.  ni.  tlie  Treitlrr,  rinncrn,  rf.  kljtilf.  niR>ui)j. 
Uj-  istfnjfieuo  tjro^fije  «•!  nirrun  FrtjMno,  —  rijefi 
n  tuliM  nnut.  koti  biibnlj. 

Irliibiikii,  f.  riili  inrifilinkft.  Uj.  rlrli  i  talRbiikJi; 
i  lre)«fcft  y,  I  ondje  ftfti.  —  Ali  *vrh  *vijeh  jiidn  ne 
kii7.iijr  niu^.ti  dn  nr  biiiJi*  vi*i?  trl(dnikf.  Npf.  i*l3. 

(rln  vHii.  riđi  iivrlj  Imvrij:  Pinliže  ?e  Kl;ua  bitbH. 
*l»  }M><I  Htaro**t  ia^ikiije,  prbeuooi  pc  tt^e^ljulii  :i  nia- 
«if»joiii  ^luua£u^:^  trln  vrla  te  u  kolo.  Rj.  famo  a*uu. 
orttmo,  li.  p,  kad  to  kaivje^  kuko  je  tumarao  koje- 
kud'i.  d'ik  jr  kto  lutkati.  ij«p.  trljati,  vrljnli. 

iHuri'^RJf.  II.  riđi  loHnnje.  Hj. 

iHAfllt.  fiiii.  r.  iw;)/'.  {u  C:.  0.»  r^di  torlniL  Rj. 
vicut'i  Tuzmčittti  ne. 

IHicn.  f.  —  J)  die  (Flfirhu-)  BrecJie,  frafujihututn. 
Rj.  inp.  Ninpn  "2,  trepaćA.  —  Pn^to  ne  kudjelja  tili 
Iflm  i/vA<li  h  mn^'iln  i  ohu^i,  onda  m  nubija  ntupom 
(u  lan  trc  trltrom).  Kj.  tUTa.  —  5^  ('er  -LW.  vomit 
der  Aufliiutfende  nnf  đrn  kli-*  uHfpitAnt,  rnmu»  cup- 
iunii^  -vt  klJH.  lij.  0»  igranju  kU^a).  —  Trtica  (8u- 
uiDAtu  grtinAf  .  . .  jednn  bncn  klU  n  oiii  dru^i  ^vi 
ćuvEijn  |K)d«leko  H  trlicuiua  i  trip.  Kj.  ^75b.  —  3)  (ii 
Dtihr.)  ri(/i  iržnit'rt.  Rj.  tidt  i  olclngija.  o/i/y  drtu 
što  se  uputrebi jurti  u  prntljenju  n.  p.  rezanaca. 

irUrunJo,  u.  tertml.  od  ulirati.  Kj. 

(rlitriiti*  ('-HiD,  r.  iHff)/'.  (u  I>ttlai>).  Kj.  trlievM  mt- 
hijtiti  konoplje.  Rj.-* 

iHiU,  tHim,  r.  impf,  Rj.  v.  pf.  »hn.  o-trliti,  u-tr- 
Hli.  —  J)  anjfpuMSfen  (t.  H.  im  klia-Spiet).  ftuff,inge»^ 
capto.  Kj.  trliti  in  ipri:  značenje  ikorijcnu)  Miz<tti, 
hiutidtij.  Korijeni  HH.  ridi  Audljili.  —  L  ovoj  ijrrilii 
kiiMit  jedun  biicit  klii^  a  oni  'lrii;ri  •ivi  ćim'hjh  podu- 
leko  fl  irJiiraiua  i  (rit.  it.  j.  Afttftuiu  klts  da  ne  ide 
duleko  i  pteduju  ue  hi  ti  ija  k'iUo  uhrutili  pnjc  nego 
padne  ua  icudju),  itj.  21b.  Pupik  se  iliiponi  pimU- 
mi^kc  odbija  ili  sngotii  a  kerjrje;  drup-i  koji  bu  u 
trlu,  keće  ijn  i  trle.  Rj.  642n.  —  :i)  {\x  pror.  primor.) 
lan,  I.  j.  trti  ^'A  (k:io  kudjelja  Aio  f^  nabijaj  itrcihen, 
t'ruiujo.  I  y.a  f.iikii  onamo  8c  kaže  trtiti  je,  premda  m 
onu  ne  trti  trticom,  nc^)>  drnki'iije  kao  :^to  je  knfuino 
kod  nje.  Kj.  vidi  trti  3. 

trio.  H.  —  J)  (dolje  preko  Morave)  mjerito  gdje 
se  .'»toka  zimi  drži.  Kj.  trio  (jsnatVnje  koje  je.  'U  fori. 
Korijeni  88.  -  Kiio  i'obanin  poneseiii  jednom  od 
kuća  na  trto  Diaeku,  i  povedtMU  dvoje  po^a.  Mil.  3. 
—  !ij  *'  itJT'tnJH  pupikn  mjento  odakle  se  popik  trli: 
Popik  HV  stapom  ]iiiHlinii(''ke  odbija  ili  Kuponi  8  ker^e> 
dmtsi  koji  hii  n  trlu,  kec^c  ga  ili  trle;  kad  t(a  ukeru, 
onda  oni  do^jit  iz  trla  te  j;a  odbijaju  n  oni  );a  dmgi 
kefe.  Kj.  54ifa. 

tUJn.  f.  —  J)  onaj  *to  Irli  n  bmmnjii  i  u  drugoj 
kukoj  ij^ri,  der  Anfpdftsir  iiu  bimati  kc  ^=r  Spiei.  cap- 
tutor.  rf.  butiaii  w,  Kj.  vidi  »udijar.  —  Ji)  das  Auf- 
paMHeM  im  kIii*-fS'/>*W,  vapt<ttio^  cf.  irljenje  1 :  idi  t^a 
trlju.  Kj. 

1.  (rijftnje.  n.  da.^  h'eihrn,  friatio,  fritas.  Ki.  verh. 
od  ti'Ijaii.  rttdiija  kojom  tko  trlja  n.  p.  iukn  o  kamen. 

3.  I^ljrtnjo,  n.  dan  Dahcntrhlcndcrn,  inccHnuu  in- 
conitultun.  Kj.  rerf*  od  trljati,  radnja  Icojom  tko  tr{ja^ 
i.  j.  idt  ne  (]lediijući  kttdft. 

I.  frijfitl.  Ifljam.  v.  impf.  rcihen,  attero.  Kj.  trti. 
trljati.  Korijeni  HH.  r.  pf.^  nloi,  na-ti'ljati.  po-,  pro-, 
rn/-,  1*-.  —  K(i  M',  paun.:  Zaka  umnC'u(l  je  u  »latku 
7odu  trtja  ne  o  kamen,  le  ne  ono  ito  je  kno  drvo 
iitlouii  i  poirtpada;  i  irntane  Mamo  vlakno  kao  u  Un». 
Rj.  IrtU. 

S«  iNJati,  tVljšm,  p,  impf^  ići   ne  gledajući  kuda, 


dtttieritehtenilerh,  inrtdo  temere^  ef.  ba«ati  Rj.  rtdi  i 
tj^nlitii   1,  I  j«v«.  ondje.  r.  pf.  »lor.   natVljati. 

Irljonjr.  n.  rerUal.  od  trliti.  Rj.  —  1)  radnja 
kojom  tko  trli  u  tttri  n.  p.  u  ktign.  ridi  trlja  "i.  «o- 
dljenje.  —  ''i/  radmja  kujom  tko  trli  n.  p.  lan. 

(Hjfn.  ndj.  f/r«  trlja,  eaptaiori.i.  Rj.  iito  pripada 
trlji  I.  —  (U  bannnjul  car  baci  imure^  svoj  itnp 
te  udari  trljtn.  Rj.  lla. 

Crmlzanjr,  «.  rf.n  Uithren.  mofii«.  Rj.  rerh,  od 
Irinizati.  radnju  kojom  tko  trmiie^  pomire  se  «  mjefta, 

Ihttiznfi.  tVmižera.  r.  impf.  )u  Ć.  G.)  poskicati  »e 
s  mje*la:  ne  trmiže.  L  j.  ne  kre<5e  ne  s  nijesia.  .lieh 
tiihren,  se  vtorere.  Kj. 

Irmkfi,  f.  ridi  kovnica*  Rj.  i  9yn.  ondje,  ridi  i 
trnka.  Stnlti  ima  trnjka.  —  Trmke  ti  fie  irrojUe^  »ve 
rojaoi  kn'  oblaei,  krave  ti  *e  istelile,  ?ve  volovi  vito- 
rozi.  'J'Av.  H.  Pred  nama  nkaza  se  veliki  broj  trmaka. 
Me-j.  27<;. 

tmAnJiRii,  f.  ridi  alablina.  Rj.  i  9yn.  ondje,  ku- 
kuruzno ftahlo. 

Irn.  m.  Jhrn,  Kpina.  Uj.  dem.  trni<?.  roU.  trnje.  — 
I)  glogov,  ridi  td*>g.  Rj.  —  ^)  erni.  Sddehdorn 
\S'rhtehe»pfhfime.  Rj.').  prunu^  .fpino/ra.  V  Urldjn 
kafn  da  je  od  vje?tice  dobro  imati  ćibnk  od  crnoga 
)rna.  Rj.  —  3)  re^'ji  trn,  wi.  die  Uauhcrhel.  onontx 
vpiun%a  /.inu.  Rj.  l'flfta.  Onda  ga  (t^oefcat  gjavo  iz- 
vede n  dniro  i  .^irnko  ravno  polje,  gje  nema  ni  trna 
ni  ijrma.  Po.**l.  KO.  Trn  m\\  pod  rep  (i  borova  5e- 
^arkat.  (Kad  ko  otide  OHobito  nisrdivM  Be  nn  §to.  i 
zna(''i:  ja  ne  marim  za  n],  nek  ide  be/  tra^aV  321. 
l*H  pM't'kat'e  od  trna  do  trna.  privlai^i  »e  od  crma 
do  frrma,  i  uteće  ivesela  nui  niajtalt  Npj.  3,  ^Vs, 

Trnurn,  f.  —  1)  voda  u  Slavoniji  kod  Nove  Cira- 
di.ike.  —  2)  munjra  ^  sela  tako  zovu.  Rj. 

I^niea.  f.  (u  C  G.)  <?obanftkn  koliba.  Hirtenhittte, 
časa  pa-itorum.  Rj.  railićnc  kolibe  kod  koliba.  —  osn. 
u  trn.  itp.  i  )an.  Ž"J7. 

(rnić,  m.  dem.  od  trn.  Rj, 

Irnlli,  tfmiJi.  v.  impf.  Rj,  c.  pf.  sloi.  xatrnitt;  r. 
itiipf.  sloi.  utrnjivali,  zatrnjivati.  —  1)  t.  j.  žito  na 
puninu,  rfas  oa>ajeircteue  Gctreidc  (i.  B.  von  Vidtkoti*) 
rcinitfcn,  cverro  recremcnta  ex  area.  Rj.  skidati  sa 
ji7/(  na  gumnu  halegu  i  sitima,  iitp'.  trnometiti.  — 
Snd  flo  HiaAe  dojrovaraii  kako  ^e  vrije(^i.  I^isica  re^: 
•Ja  <^u  svojim  repom  trniti  pljevu  na  šenicc  Npr. 
1 76.  —  2)  irnjem  ogragjivaii,  verdomen,  repribus 
munio.  Kj. 

(rakA,  f.  ovdje  svak  veli  trnka  a  oe  kovnica,  J. 
Ko^^ilanuvi«'-.  noi  i  trnjka,  trmka. 

Irn6kup.  mi.   —    I)  die  Jteute,  Tiodehacke,  rallum. 
cf.  budak,  capun.  Rj.  irno-kop,  orugje  kojim  *r   trn 
kopa,  kojim  ne  krči.  vidi  i  jamiOak,  moiljin,  raAliea. 
—  2)  r'idi  i'iiUja,  kljunf^  kuka  2. 
(rn^inoef'iijr.  u.  ra'h.  od  trnometiti,  koje  vidi. 
Irn6nirt«  m.  (u  baOkoj)  velika  metla,  »to  »e  njom 
rikidn  »lama  i  bate^ra  na  ^.ita  na  i^iimnu  kad  ae  viie, 
der  Jiesen  (ron  D'frnen'O  um  (den  Vidikothj  inm  der 
I>r*'^cU\enne  hinucg  :h  kchren.  scoparum  rtenun.  Kj. 
triio-met  fkao  da  je  o<l  trnju  metla':'),  isp.  tako  slot. 
rijeci  ba<li:omet,  puikomet,  vjelrtmiet.  —  Tmometitii 
trnometom  Hki<lati  slamu  i  balegu  aa  ^.ila  na  fpimnu, 
kad  iw?  vije.  Rj.  7r>0a. 
I      trnAmetttl,  tim,  v.  impf.  trnometom  skidati  »lamu 
i  balegu  aa  Aila  na  gumnu,  kad  ae  vije.  Rj.  ittp.  tr- 
niti 1. 
j       triidšljivn,  f.  ^undat-a,   obir-na   trnonljira.    u    Hr- 
I  vaiMkoj,   V.  Arseuijevie,  AKj.  IJI.  fKKIb.  riili  i   trno- 
i  vairt.  —  trno-Mjiva.  ea  obličje  isj).  bjeloSljiva. 
'      Iriiuv.  adj.   Dom-,  tjtinae.  Kj.  Mo  prtpada   trnu. 
za  nafti,  adj,  kod  aplov. 

Iriioviifa,  /.  (n  L'*.  nah.)  Art  Pliaumtsn.  pruni  gentu. 
\  Kj.  itljiva.  ridi  trno^ljiva,  gnnda^  —  J^ljive,  frriomi^, 
1  koje  8u  okrugle.  Rj.  tt44a. 


Tniovl*«« 


T^noviedt  f.  selo  u  MoraĆi:  Kn  maloiiii  aelti  7Vn(>- 
tiici.  Rj. 
t^novinii,  f,  trnovo  drvo:  Po  dvoru  ti  svnko  <lnrce 

niMlo,  ft  inijvi^e  crna  trfiotHnii!  Herc.  188. 

1.  tl^nnli,  tf  nem,  v.  impf.  —  J)  vatru,  Hvije<*u,  <««- 
lii.-^chen,  exniin*fito.  Rj.  vidi  ^'Aftitt  1,  \\\\\X\.  v.  pf.  ^loz, 
U-trnuti.  po-,  u-,  za-.  —  2)  trni  malo  (n.  p.  brijnuicii 
na  kaiS},  ein  tcenig  reihen,  tt^vo  puulum.  lij.  I?nt<fi 
(malo  protrti).  Korijeni  88.  »170  U  uctlje  Uuuti  t^.  pf. 
pronti  prema  r.  impf.  prvsti  trti? 

2.  taliti,  tFn6m,  v.  impf.  crnturTen^  torjieo.  Hj. 
liuo  postujati  ukočeno,  v.  pf.  fdot.  pre-l^niiti,  pro-, 
u-#  —  Kiaelo  grožgje,  ne  valja,  irnu  suhi  od  vjeiju. 
PoaI.  133  (i>p.  (ikoiuina).  Trne  moje  ttrce  za  tvojijem. 
Npj.  1,  465.  Ko  je  «traftiv  i  trne  mu  srce?  neka  ide, 
da  ne  hi  trnuio  grče  braći  njegovoj  kao  njemu.  Mojs. 
V.  20,  H.  Razmišljam,  i  trne  Stih  moj.  P«.  77,  3.  <>ci 
jedoSe  kiselo  prožj^e,  a  ninovimu  trnu  luhi.  Jer.  31, 29. 

trajuk,  trnjiika,  m,  ein  Dornhuachj  dumetum.  Rj. 
trnor  (irnt,  trnow  fjrmenje.  —  Guju  /a  rep  ne  bi 
izvukao  (lako  je  RuatA  ^«tla  ili  tnijuk).  Kj.  lIlTtb. 
Najbolji  le  izniej^ju  njih  (IjinUl  kao  trn,  najpraviji 
je  pori  od  tmjaka.  Mih.  7,  4. 

Irnjnn.  udj.  (si.):  (Jj  Aumica  Irnjttna.  Rj.  što  pri- 
pada trnju,  gdje  ima  trnja. 

tr^Jo,  n.  (ooll.)  die  JJornen,  špinat.  Rj.  jedmica 
onoga  Uo  Mnaći  trnje:  trn,  —  Dra^v  1)  srako  tr^ije, 
M)  M  trnja  ono  Sto  hode.  Rj.  138h.  Eda  Uog  da,  sve 
krpili,  a  sve  ^fa^•vn  w  (ruju  lelala.  Rj.  349a.  Tmiti. 
2)  trnjem  ojrrapjivali.  Rj.  74Ub.  8eslra  brata  Icpo 
"o6*kala,  konja  me<^e  n  alenn  kamenu  i  pred   njeg:a 

no  trnje  bara,  Npi.  1.  538.  Hai^ka  <*e  nam  dvore 
raditi,  izmegju  njih  trnje  ponuditi.  2,  43.  Pobje- 
polju  delije,  kao  vrapci  od  kopca  po  trnju. 


trnjeBJe,  n.  Rj.  verb.  od  trniti.  —  1)  radnju  kojom 
tko  trni  sito  ««  gumnu  (das  \Vegkehren  de«  Unmlhs 
vou  der  Tenne,  eversio  Htenrori«  tih  area.  Rj.)  — 
2)  radnja  kojom  tko  trni  n.  p.  baSču. 

triijiaft.  /'.  die  Schiehe,  bacca  pruui  spinošue  Linn 
Rj.  rod  od  trna.  tidi  kukinja  1.  dew.  trtijinica.  — 
Tvoje  m  oći  tnorftke  trnjine.  Npj.  1,  324.  Al'  to  nisu 
dve  crne  trnjtne,  ve<*  sii  ovo  dva  ki^erina  oka.  1,  54(). 

Trnjina,  f.  ime  ŽeiiHko.  Rj.  m/>.  trnjina.  —  imenu 
£€n.'<ku  uzeta  od  bilja  kod  ViAnja, 

triijiniea,  /'.  dent.  od  trujina:  Oj  dovojko  ntorska 
tntjinice.   Rj.  cidt  kukinjira. 

trdbojiui,  Ir&bojua,  adj.  iro-bojan,  od  tri  boje.  — 
Jednoga  jutra  i^alaprAa  ae  trottojna  sastava  na  dvoni. 
Mil.  2s:i. 

(rAbok.  adj.  [u  Srijemu)  vidi  trbu^At  (kaže  ae  i 
za  HteoDu  kravu,  su^drebnu  kobilu  itd.).  Kj.  i  6yn. 
kod  trbui*at.  txo-bok,  od  tri  boka. 

trddnevnT,  adj.  tro-dnevni,  od  tri  d<tna:  Morao 
sam  ofitati  od  i^aflti,  asa  koju  »am  se  trodnevnim  postom 
bio  prepravio.  Uanica  "2,  IH'J. 

tridmmlrji,  /'.  puAka  od  tri  dramu  (t.  j.  koja  prima 
zrno  04l  tri  Hrama).  Rj.  tro-dramica. 

TrAgir,  TroKf''».  "'■  die  Stadt  Trau  in  Dalmatien, 
l'ragurtum:  Od  Trogira  te  do  Šibenika.  U  onoga  od 
Trogira  kralja.  Rj.  varoš  u  Dtdmac^i. 

troglav,  adj.  dreikopfig^  iriceps.  Rj.  tro-Klav,  « 
6eaa  »«  tri  gtave.  iitp.  uvoplav,  Redmuf!:lav.  ((»to  slor. 
adj.  kod  bu^^o^lav.  —  HahiOko,  ime  ujekom  junaku 
troglavu  u  pjesmi...  >ha  Ualaćku  jesu  do  tri  glave«. 
Dani^^id,  ARj.  102a. 

TrdjBriuv,  ti».  planina  u  Srbiji  ismegju  C'aćka  i  Stu- 
denioe.  Rj. 

iriigQVi\  trftpoćela,  n.  n.  p.  iidrijebe,  dreijdhriges 
Thier,  trimux  (equuR]:  R^avo  poveće  sve  troguve 
(PohI.  270).  Rj.  lro-f^(dkV,  od  tri  gadine  iirinče. 

triffiib.  fidj.  riđi  trofltrnk.  —  Trogub,  trostruk.  Rj.' 
XLIX.  Dokle  traje  Irogttba  jektenija,  vladika  opet 


t  tMJI«a 


»tane  pred  <5aanu  tr|>ezu.  1>P.  21.  tro-gub.  tip.  dvo;(ub, 

eetvon)gtib,  kolikogiib. 

(rOhit,  f.  riđi  mrva.  Rj.  vidi  i  Irina.  tlem,  tro&ica. 

—  Xnaeenje  (korijenu)  razbijali,  sitniti,  manjiti,  sla- 
biti. (Mniti  da  če^^a  nestane :  truha :  tro.nak,  LroAan ; 
IroAili.  Korijeni  'J'3, 

tr&hej,  troh(^ia,  m.  trochaeus  [ —  *),  o  rpoj^ato?.  — 
Pje-^me.  Od  sedam  »lopova  ili  Iri  Mope,  u  po^tkii 
dva  troheja,  a  na  kraiu  daktil,  i  odmor  poslije  druj;c 
stope.  Npj.*  1,  lA'l.  Po  odmoru  jedan  daktil  i  jedan 
trohej.  1.  lA'U. 

trdbeJskT«  adj.  Uto  pripada  troheiu;  trochdisch, 
trocitaicus.  —  Poslije  petoHlopnib  trohejskih  pjesama 
najviše  ima  Ženskih  pjegama  uiJ  utiam  alo^ova,  koje 
su  po  stopama  dvojake:  1)  od  ćetiri  trohe^fikt  stope, 
Npj.'  1,  LIV. 

trojiifenje,  n.  das  dritte  Pflugenf  tertiatio.  Rj. 
verh.  od  irnja^iti.  radnja  kojom  tko  trojači  njivu. 

troJAfdti,  trftjarim,  r.  itnpf.  njivu,  t.  j.  trefi  put 
preoravati,  einen  Acker  sutn  dritten  Male  pflugen^ 
tertiure.  Rj,  inp.  prvn^iti,  <lvoju(;iti. 

1.  (r&juk,  ntlj.  drcierlci,  trifariun.  Rj.  —  Trojak 
je  saila  nantacak  kojim  postaju  osnove  za  pore^jenje. 
Obi.  43.  U  onaj  se  i^aa,  kad  rtc  Hpasilelj  krstio,  javdo 
svijetu  trojako  lice  jedinoga  boi^mistva.  DP.  177. 
Stavljaju  tri  u^'U-da  xa  trojaki  red  sveHenički.  243. 
udr.  Kad  se  dakle  jedne  rije<^i  u  narodu  pfovore  dvo- 
jako i  trojako^  ne  ueba  U  onda  spisatelji  da  piSu 
onako,  kao  $to  je  najpravilnije?  Pis.  53. 

2.  trAjak.  trojaka,  m.  (u  Srijemu)  u  lon^amkoj  tr- 
govini lonac,  u  koji  idu  tri  loncu  manja,  kad  se  i 
oni  pome(:u  jedan  u  dmjri.  Rj. 

Trdjan,  m.  zidine  na  (Vrti  (više  Dvorifit«).  Onuda 

»e  pripovijeda  daje  u  onom  ^radu  bio  nekakav  kralj 

frigan,  cf.  Trojanov   grad.  Rj.  —   U   cjira   Trojana 

kozje  ufli.  Npr.  150.  iap.  Traianua. 

TrAJnnov  4irntl,  mi.  vidi  'Irojuu.  Rj. 

trtjo.  rfffl*,  (tc",  c/*.  dvoje:  Ubilo  me  troje  xindiir- 

lija.  Kj.  gni.  troga,   dut.  i  loc.   trome,    InSma,    instr. 

tnmia.  lUiI.  49.  takre  oblike  ima  i  svetroje,  koje  vidi. 

I  upotrebljavanje  riđi  kod  dvoje.  —  Klato,  troje  drv* 

I  Ijadi  sastavljeno  krmetu  oko  vrata,   da  se   ne   može 

provući    kroz   ojj^radu.   Rj.  272b.   U  jednoj   k«<^i  jpo- 

/.endjuJi  koja  je  na  troje  rajidijoljena.  Npr.  111.  Do- 

neAe    mu    suvu   drenovinu,    steže   Marko   u   desnicu 

ruku,  pr?te  drvo  na  dvoje  na  troje.  Npj.  2.  406.  Onde 

I  ae  srećom  desi  kftlugjer  Neofit  u  troje  četvoro  mana- 

niirske  momčadi.  Milod  *J2. 

I      trAJediii,  adj.  trinus  et  «niw.  HtulU.  tro-jcdin.  vidi 
trijedan. 

(roj^tiiiest,  (u  C  O.)  vidi  trinaest  mit.  allen  Alh- 
leitfingen.  Rj.  kao  sto  se  mjcnto  trinaest  govori  (a 
C.  (i.)  trojenaest,  Utko  se  i  mjesto  trinaestero,  tri- 
naesti, trinaer*tor",  i  t.  d.  (onamo)  govori  trojenae- 
atero,  trc»jenacsli,  Lrojcnaeatoro,  i  t.  il, 

triji,  Irvje,  troja,  drei,  tres:  troji  jadi,  troje  ga^e. 
troja  vrata.  Rj.' 830.  adj.  pL  za  uputrrbljavanje  vidi 
dvoji.  —  Oprosti  me  danas  od  Arapa,  u  troje  sam 
dopadala  rukf,  evo  danas,  brate,  u  i^etvrte,  Npj.  2, 
373.  Po  dohuni  trojr  tuke  datni\  dvoje  vite,  a  treće 
šalite.  3,  118.  Jedne  u^i,  a  trojr  mfngjiišr.  Ht-rc.  13. 
t.  tr&JIca,  f.  Aniahl  von  «»»•(,  treji.  Rj.  sa  upo- 
trebljavanje isp.  četvorica,  dvojica.  —  Imali  tri  sina... 
Po  tom  oni  pogju  »va  trojica  /Jijedno,  ali  stariia  dvo- 
jica stanu  putem  jednako  mžili  najmla^^ega.  Npr.  »jO. 
Ovi  trojica  cumki  tunovi  tražeći  ^sestre  svoje  dopju 
u  jednu  od  lijeh  mehana.  Iil2.  Četvrti  uzme  ciniju 
8  forl>om  vni<5om,  pa  po  njima  svoj  trojici  frovore(*i: 
>I/lijusja  na  vas  l>lairodftl  BoiHjal  Posl.3'J..Ia  sumnjam, 
!  da  ti  hi  se  me^rju  dnna^^njijem  nabijem  knji>.evnicima 
mogla  mtći  trojica,  koji  hi  to  znali.  57,  rirnuo  trojica 
bila  su  na  skupAtini,  kojima  nije  bila  povoljnu  ova 
uredba ;  ali  xta  su  njih  trojica  mogli  hiniti  protiv 
I  onolike  množine'.'  (?ovj.  51. 

3b 


Z,  trojica 


—  694  — 


Troprojan 


S.  trdjlea,  /*.  rf»>  Drfieinigkeit,  frinitas:  pomori 
sveta  trojicr.  Rj.  vidi  trojstvo.  —  Po  tom  jofi  n  tri 
puta  pripadnu  k  prtMVetoj  Trojici.  DP.  61. 

TrAjicn.  f.  —  1)  namafltir  u  Hercegovini.  Rj.  — 
2)  a&m&t^tir  u  Bosni  (u  Zvornićkoj  ofthijiK  r/.  Tflvnft. 

—  -?)  bnlo  izme^nii  Crniniee  i  PaStrovif^a.  Rj. 
trftjlee.  f.  ;»/.  Pf-ingatcH^  penti-coMc.  cf.  rfuhovi.  Rj. 

hlafjdan.  vidi  i  trojitMn  dan,  riisaljc,  riiftalji. 

tr&jif-in  dan.  troji(!^iiiu  ilne.  ?«.  vidi  tntjice.  Rj.  — 
U  TrMi'ii  uo^e  krsta  tlrntfi  duit  Trajivina  dni\  Rj   l*J7a, 

trttjirinskii  a^djolja,  /".  (u  j^ornj.  jtriiu.)  rfinfiM- 
vocfte,  behdomit.^ pentecoiitaliit.  Uj.  trojićini>ka  sedmica, 
trojitinski,  koji  pripada  trojitinu  dne. 

trfijii'kl  (TrojićkT),  adj.  »to  pripada  (ftrftt*j)  trojici 
(Trojici)-  Svelijom  Puhom  nvuka  je  d«5ji  živa... 
proflvietljiiie  je  Tntjirko  jt'dinntro  u  svetoj  tajni.  DP. 
61.  U  Jordanu  javi  hc  Trojirko  klunjanjr.  3ir>. 

trojinum,  drnmnl  so  r/W,  irifnriam :  Ja  ('U  tebe 
za  trojinom  blajni.  Uj.  upravo  ifistr.  od  Irojina,  uli 
a(  upotnhljapa  advi'rbijalno,  U  snaći:  tri  puta  viSe. 

—  Onu  babu  5to  je  nju  ućila,  -ito  je  oua  i  njen  muž 
obdari,  to  otar  trojinmn.  Npr.  22*) 

trojka,  /".  —  /}  dic  Dr**i  fin  Karii-n^  numcrtM 
tfriturius.  Uj.  karta  koja  hroji  tri,  vidi  trica.  — 
2J  ein  Fojis  von  đrei  Eimern,  dolium  trium  awpho- 
rarum.  Rj.  bure  od  tri  nkova.  —  3)  [u  Hoci  i  No- 
vome) vinova  \o7Ai  koja  vi^e  puta  preko  ljeta  cvate  i 
ragja.  Rj.  —  sa  nast.  isp.  dvojka,  Četvorka,  itd. 

Irtiji^tvo,  n.  -  t)dic  Drcifaltigknt,  irinitaa:  Tako 
mi  trojiftvii!  (PohI.  30*i).  Rj.  vidi  2  trojica.  —  Nijemim, 
trojffiva  mi,  ja  to  ni  jedno  odnio.  Straž.  1886,  l'i'JS. 

—  IČ)  oaobina  onoga  stoje  troje;  die  Dretheit;  tri- 
niiax:  V  trojstvo  Bog  pomaga.  DPosL  143.  isp.  Be?- 
tre^'   nije  srei'e.  Posl.  12. 

trokatnica,  f.  kui5a  na  tri  kata.  J.  Hogdanović. 
isp.  dvokatnica. 

frdkoNka,  f.  (u  C.  Q.)  koza  koja  ae  trc^i  put  kozi, 
Ziegf  die  snvi  drittfn  Malr  icirft,  capra  iertium 
parciis.  Kj.  tro-koska  (koz-ka,  08}u  u  koza),  inp.  prvo- 
koftk:i.  dvokoska. 

trbkruk,  adj.  (u  C  G.)  n.  p.  viljuSke,  vile,  drei- 
sackiff,  iridcus.  Rj.  tro-krak,  od  tri  kraka.  isp.  dvokrak, 
fiedmokrnk  ;  pnlokrak.  —  OoIažaSe  momak  Hvcitenikov, 
dok  »e  kuhale  meao,  s  rdjtdkama  trokrakim  u  ruci, 
i  zabada.^0  u  sud.  Sam.  1.  2,  18.  isp.  trorog. 

IrAkiifei  ».  triangulum.  StuUi.  tro-ku<!^  od  iri 
kuta;  Dn-icck. 

trdkutan,  trukOtiia,  adj,  triangularts.  Btulli.  tro- 
kiititu,  od  tri  kuta;  dreieckig. 

(r5lij<*!*kti«  Harno  u  ovoj  zagoneci :  Lijeska  trolijeska^ 
\\  lijesci  opanj  pori,  i  u  Ognju  Ćovjek  stoji  (t.  i.  ogle- 
didfit.   Rj.  tro-lijenka.  —  ta  obličje  isp.   imSbilijeflka. 

tr6lipa,  f.  O'  »^rijemn)  u  ovoj  zagoneci:  Lipa  tro- 
lipa,  \\  lipi  oganj  pori  (ogledalo).  Rj.  tro-lipa. 

<rulisL  m.  trava,  trifolium.  Stulli.  tro-liat;  Drcildatt. 

(rdlistnn,  tr^lisua,  atij.  trifotflioso,  irifoUo  saiits. 
btiilli.  Iro-li^^Uin,  u  tcqa  sa  tri  lista;  drciblaiterig. 

(rćljiitijc.  n.  rt-rbal.  od  troljati.  Rj. 

tr6l]iLll.  troljam,  r.  iwpf.  (schcrzhafi)  dtinn  Mnd 
horttar  sctinsstn,  caco  trnuc  et  cnm  strepiti*.  Rj.  kair 
8«  n  »(di  ea  koga  d*t  Irolja,  kttd  sire  tanko  a  čuje 
tft.  I',  pf.  sloz.  natroljati  (n.  p.  pnn  tur). 

trAljr^M*,  n.  tricnniam.  Stulli.  tro-ljc(Je.  iri  godine^ 
n'ijcme  od  tri  godine,  za  obličje  isp.  stoljeOe. 

IrAljctni*  adj.  n.  p.  groznica,  drei  Jahre  daufrnd, 
tricu  nis.  Kj,  t  ro-ljctui,  od  tri  ljeta,  vidi  troljetnj  i, 
Irogodiftnji.  vidi  tridjelnica.  —  Kad  ugleda  Kraljevića 
Mnrkii.  t roljetn a  jvi  uhvali  groznica.  Npj.  2,241).  Ima?* 
dati:i8  punu  kulu  blaga,  u  potlrnnie  troljctnoga  cin«. 

2.  :<\:\. 

trAIJMnicji,  /.  t,  ).  troljelna  groznica:  Mui'^i  majko, 
zamukla  se  od  groznico  troljetmce.  1^.  troljetno  sto 
ietiskoga  roda,  n.  p.  grobnica. 


tr6IjetnjT,  tnje,  adj.  vidi  troljetni.  —  Napoji  ga 
rina  trfdihijega.  HNpj.  2,  54  (zap.). 

tr&n»  adj.  scku-erfiillig^  tardus,  gravis.  Rj.  vidi 
lotar,  težak  {primier  is  8am.  I.  4,  18).  isp.  drenjo 
(trom  čoitjek),  —  Brs  ne  mnogo  puta  premetne,  pa 
ga  i  trom  Rtigne.  Posl.  2i). 

trOmi^ffJii,  f.  mjesto  gdje  se  sastaje  megja  od  tri 
države,  kao  n.  p.  što  se  otprije  u  Dalmaciji  saatajala 
megja  Austrijska,  Turska  i  Mletačka,  Ort,  no  drei 
fircHscn  suminvtetitrrffen,  die  Dreimarkt  trifinium. 
Rj.  tro-megja-  —  Žcgara,  nekako  mjesto  Ha  Tromegji. 
Rj.  I06b. 

tnVmirrnje.  n,  rerbtU.  od  tromiriti.  Rj. 

tri^niiriti,  rim,  r.  impf.  {■:^^T^•_lt(.tC^^t)  jesti  trc'H  dan, 
kao  &to  Čiue  gdjekoji  stari  ljudi  i  ^ene.  koji  u  po- 
retku ^asnr^^  posta  ne  jedu  ništa  do  srijede.  Rj. 

trftmjOHoean,  ^nu,  adj.  trimestris.  Stulli.  tro-mje- 
se^-an,  od  tri  mjtseca.  vtcrieljdhrig. 

trftmo.sti  trT^mosti,  /.  pigrititi,  inertia,  segnitia. 
8tulli.  osobina  onoga  koji  je  trojn.  —  Ima  pjaka  koji 
tlrže  da  je  to  tromost  miiiljenja.  Zlos.  42. 

tr6nof,  adj.  tro-nog,  su  tri  noge:  Otud  ide  dvonogo, 
pa  sede  pod  Ironogo.  odgonetJjaj:  ćovjek,  stolica  i 
mai-^ka.  ARj   H.  93t>a.  —  tako  slož.  adj.  kod  bosonog. 

trdnosnnjc,  n.  rerb.  od  tronosati.  radnja  kojom 
tko  tronošc  ft.  j.  crkvu). 

trunosjili,  trouoSem,  «.  impf.  i  pf.  i.  j.  crkvu,  ^Ji« 
Kirche  einireihcn,  consecro  cccte!iiam:  Tronosafie  carsku 
Manasiju.  Rj.  crkni  osvetitij  osvestati,  posvetiti;  osve- 
rivitti,  osvrstavati,  posvećivati;  svetiti,  ave§tati  (v.  pf, 
i  impf.),  sve^tavati.  isp.  0^<wtX">. 

TrAno^tt,  /'.  Klosin-  %md  Fluss  i'n  Jailar.  Rj.  ma- 
Htistir  i  voda  u  Jadrn, 

Trono.šanin,  m.  {pl.  Trt^no^aoi)  Einer  pon  TronofiA. 
Rj.  rovjel'  iz   Trnnoše. 

Tr6iioski.  adj.ron  TronoSa.  Kj.  sto  pripada  Tronoši. 

trdttktii  f.  drvena  mjera  od  iri  oke.  S.  Bogdanovi^!. 
tro- oka. 

trftu,  trupa,  w.  Rj,  vidi  tropine;  drop,  dropina; 
kom,  komina;  bra<3e,  uret^e;  drožda,  droždina;  d^ibni: 
mcT.gn  2;  tuska.  augm.  tropina.  —  I)  dte  ScMinaiz- 
treher,  recrevictita  hutgri  Urpiati.  Rj.  talog  što  ostane 
kad  se  n.  p.  topi  maslo.  —  »Gologuza  sijevala,  golo 
maslo  slijevala,  a  Radit^u  tropi  nekakva  u/jahnia  gola 
na  vratilo,  pa  vraćala  da  joj  se  hvata  debeo  skorup. 
Rj.  i)3a.  »Mlai^enica,  1)  sir  Sto  se  gradi  od  tropa^  koji 
ostane  od  skonipa  kad  se  propita.  Rj.  3G3b.  —  2)  (u 
Boci)  n.  [j.  vinova  komina,    \Vcinttebcr.  cinacea.  RJ. 

tropi^t^nje,  n.  verbal.  od  Iropariti.  Rj. 

tropArfll,  tr^parTm,  r.  i/npf.  (u  Orblju)  »netropari«, 
reće  se  onome  Icoji  mnogo  govori.  Rj, 

trApina.  f.  augm.  od  trop.  Rj.  —  takva  augm.  vidi 
kod  barda^ina. 

tr6pinc,  f.  pl.  (u  Boci)  Trehert  recrenieniutn,  cf. 
džibra.  Rj.  riđi  i  trop,  *  «i^n.  ont^e. 

tropldtvn,  adj.  akc.  Rj.^  XXXI.  tro-pleten  {pari. 
pass.  prart.  od  plesti).  —  Potpregnu  ga  (konja)  zmijom 
troptctenom,  Rj.  f>5(>a. 

tr6pol,  IrApoDi,  adj.  von  drri  StUcken  (TucfifS), 
latns  trt's  panni  latitudines,  n.  p. :  gnber,  t.  j.  o^d 
tri  pulf:  I  otkala  tropolii  ponjavu.  Rj.  tro-pol,  tro- 
po{l)ni. 

trApolao*  m.  biljne  od  tri  poU.  J.  Đogđanović. 
tro-i>ola(',  gen.  tr^i^lca.  isp.  iropol. 

tr6p4ill<^n.  /'.  plahta  od  tri  pole.  J.  BogdauoviĆ. 
isj).  Irmiol. 

tr&pol,  »I.  vidi  gliVmot,  grilmot,  troska,  i  kod  om 
.tj/ji.;  das  Geriiuscb,  strcpitus.  —  Stade  gromot,  stade 
tropot  oko  dvora  Vidojeva...  konji  mu  se  kopitaju, 
raouju  se  gospodara,  da  je  skoro  s  vojske  doA'o. 
Živ.  7. 

TroprAJAii.  t«.  (n  pripovijeH)  koji  tri  proje  ixjpde 
ili  može  i^^e^ti,  i»  der  Anektiote  Same  eines  Manncs 
der^  drei  Kukuruzbrotc  ass.  Rj.  Tro-projan. 


tropski 


—  595  - 


tr^eu 


k. 


trApski,  atl),  tropiicht  tropietts,  ~  Mepju  tropslc^em 
poj(t)itm<i  ima  veHelijeh  zetniilia.  Priprava  134. 

irdroiTi  "^J-  i-  P-  kamen,  areizackitj,  trideufi;  vidi 
trokrat.  Kj."  Iro-rog.  igp.  dvorog.  —  PritiHak,  2Hureža 
n«  trorof/u  drt'etu,  kojom  se  §8ratii  u  vodi  pritiskuju 
i  hvataju.  Rj.  r)9l»b.  Tn  deA  nH<5i  veliki  bor,  i  pod 
borom  trorogi  kam  i/,  koje^  pi5ti  voda  kao  suza. 
Npr.  9y.  Kad  dogjeS  na  jednu  trorogn  tfluncu,  obrni 
se  8  deduo  na  lijevu.  121.  Bijaliu  hc  zalupili  raonid 
i  motike  i  vile  troroge.  Sam.  I.  13,  21. 

tr&sku,  /".  Schlackc,  scoria,  cf\  Sljaknja.  Uj.  vidi  i 
truaka  1,  uira  2.  što  ostane,  kud  se  kukcu  ruda  istopi. 

—  Uxmi  od  Brebra  tronku,  i  ixači  će  livcii  zaklad. 
l'rii^.  25,  4.  Srebro  tvoje  posta  troska,  vino  tvoje  po- 
raijeSa  ae  a  vodom.  Ih.   I,  22. 

tr&sk6l.  f.  Vogelknoterig,  polygonum  ntsiculare,  Rj. 
biljku,  riđi  podvitraica  %  piisti-babu-konju-krv.  alnk. 

—  Tako  rai  iroskoi  na  ognjiSte  ne  izniknuo.  Posl.  SDU. 
Bila  bi  svinja,  kad  bi  imala  iroskotn.  DPoal.  107. 
ryft*i  fl  takim  jiunt.  kod  glomot 

(rAsDopica,  f.  kao  mala  krstića  od  (rt  snopa.  Rj. 
tro  ;*nopira. 

(r6slriik,  itdj.  n.  p.  kandžija,  drnfach,  triplex.  Rj. 
iro-stnik.  iftp.  dvostruk,  celvonMtruk,  itd.  vidi  Irojfub. 

—  <  )u  polrže  irvstrtiku  kandžiju,  Le  udari  Gjurgjevu 
Jerinu.  Npj.  2,  r>Ul. 

Ir6šii<lžija,  m.  koji  mnogo  troAi,  Vcrsi^vrendir, 
»umptiiosus.  Rj.  t'idi  rasipuć,  rasipnik.  i}<p.  raspiku6i, 
prospirnkfl.  —  troš-a-džija,  izmtgJH  okrnjene  vsnoce 
(troft-iti)  i  Turskoga  eavrketka  džilja)  umetnuto  je  a. 

—  ii*p.  takve  ry>ć/  kod  djeladžija. 

irft^Ak,  troSka,  m.  (u  vojv.)  dic  Kosten,  sunitufi. 
Rj.  vidi  aMuk,  Jnlrat"^  (hari^a),  spetigje,  apcnza.  — 
Zagazio  sam  ve<!  m  trostik,  moram  trošiti.  Rj.  168b. 
On  ide  o  scom  trošku  (t.  i.  ćini  po  svojoj  volji).  Rj. 
75In.  Trošak  na  male  žlcolc  i  na  ut^itelje  plai''aJH 
opStinc.  Rj.  842r.  Zidine  gjekojc  bi  se  «  malim  troškom 
mogle  popraviti.  Danit-a  2,  44.  Tako  od^iječf  on  trošak 
ea  žrtve  i  oatale  nužne  potrebe  na  pet  dukata.  2, 
13(3.  Prota  mu  ob(»(?a,  da  će  Srbi  platiti  ste  troškove 
3,  174.  Sastavljen  je  i  ovaj  raćun  od  troškova  ze- 
maljskih  .  .  .  Be<^ir-pa5i  dato  sa  trošak  l3t).7U)  g:ro5a. 
5,  31.  JoS  i  vojttke  po  nekolike  stotine  osliive  na 
trošak  narodni.  Milosi  bi.  Knez  u  porezu  ne  ame 
ni&tA  priresatif  ali  selo  srne  do  UO  para  na  glavu 
seoskoga  troška,  6to  je  ko  do*5ckivan  (u,  p.  poreS- 
fija  . . .).  9i)2.  yto  ju  je  (Vnjižicu)  samu  za  sebe  na- 
Sitnmpao  i  trošak  za  nju  platio.  Odg.  na  sit  4.  Knji- 
žari teško  primaju  f^nmiatike  da  ih  o  ttrome  trošku 
štampaju.  Odjr.  na  ut.  2.').  Tako  bi  druStvo  ...a  sebi  i 

firaviteljstva,  koje  će  mu  s  troškom  pomagati,  osvjet- 
alo  bi  obraz.  Pi«.  27.  Rusi  s  relikijcm  troškovima 
štampaju  DHJslarije  rukopise.  Ul  ('».''  inp.  poviše  pri- 
mjer Dauifa  1,  25).  Ojura^rj  Uvijaše  u  Be(5u  o  svomu 
irošku.  OM.  122,  Krivac  je  plaćao  troskote  sa  umi. 
306.  Koji  je  štampao  trebiiik  troškom  igumana  Danila. 
DRj.  2,  (J2. 

tr&snn,  tri^Sna,  adj.  ecrhrechlich,  fragilit.  Rj.  što 
se  kao  iMroši,  četnu  irtha  popravka;  i  što  ar  lako 
troši,  lomi.  isp.  iroftarnn,  troSa&an.  —  Poslenici  koji 
rađahu  u  doma  Gospodnjem  opracljujući  stoje  trošno 
i  utvr|^ujn<?i  dom.  l)nev,  U.  34,  10.  Carstvo  Ce  biti 
neito  jako  a  nešto  trošno.  Dan.  2,  42.  Bacite  mu  so 
(mom)  na  Icgja  u  malom  kuniću,  u  trošnoj  oranici. 
Zlos.  108. 

(rfisamn,   trT^Aarua,   trdSa^an,  troiii.^na,  ađj.  n.  p. 

ovaj  je  kamen  trošaran,  trošušan,  pa  se  ne  da  Ujeuo 

djelali  ni  izdjeljavnti.  J.  Bogdanovi<!.  up.  trovan,  sto 

Re  troši,  lomi,  mrri. 

trdšc^JiN  "■  Rj.  verh.  od  I.  trošili,   II.  tro&iti  se. 

—  /.  2)  radnja  kojom  tko  troši  n.  p.  novce  (das 
Zehren,  expeu»atio.  Kj.).  —  iČ)  radnja  kojom  tko 
troši,  mrvi,  n.  p.  hljeb  (das  BrOckeln,  friatio.  Rj.),  — 
3J  radnja  kojom   tko  troši,  lomi  što  idaa  IJrecben, 


fractio.  Rj.).  —  f f.  1)  Hat\je  koje  biva  kad  fttt  tko 
troši,  zagaaicši  u  trošak  troši  sve  jednako.  ~~  2)  stanje 
koje  bita,  kad  se  što  troši,  mrvi,  n.  p.  kamen. 

Irdsicn,  /.  deiu.  od  troKa.  Rj.  riđi  mrvica,  Irinica. 

Irftfticč,  malo,  mrvice:  samo  je  uzeo  trošicc  vode 
(n.  p.  bolesnik),  wenig,  paaliilum.  Rj.  adv, 

tr^^ili,  trdđim,  v.  impf.  Rj.  v.  pf.  slos.  iz-tr6fiiti, 
na-,  iM>-,  H-,  sa-.  —  /.  1)  ausgebcn,  zehren,  expendo. 
Rj.  vidi  a&lućiti.  iitp.  tratiti.  —  On  mene  aAhaM,  t.  j. 
troši  na  me.  Rj.  9b.  Troši  novce  nemilice.  Rj.  41*)b. 
Troši  neStedice.  Rj.  42()a.  Ti  saludu  sve  trošiš  okolo 
svoga  sina.  Npr.  262.  Drugi  ljudi  troše  nebrojeno 
blago,  da  dozuadu,  jtta  se  govori  o  njima.  Pi».  71. 
Za  hto  trošite  novce  svoje  na  ono  §to  nije  hrana,  i 
trtid  svoj  na  ono  Sto  ne  siti?  Is.  65,  2.  »a  se,  pass.: 
Kao  da  na  vatru  pada.  {Kad  se  što  vrlo  troši).  Posl. 
130.  —  2)  n.  p.  nljeb,  krumeln,  briickeln,  frio,  cf. 
triniti,  mrviti.  Rj.  —  .?>  lomiti,  brechen,  frango:  Troši 
vrata  tc5kim  buzdovanom.  Rj.  —  Kad  je  bio  preko 
plota,  prosta«  slomio;  kad  je  bio  preko  ku<5e,  čabar 
obori;  <'-ab»r  leti,  lonce  troši,  fileta  se  fiiui.  Npj.  1, 
522.  (ivožgje  satire  i  troši  sve,  i  kao  gvožgje  ftlo  sve 
lomi,  tako  će  satrti  i  polomiti.  Dan.  2,  40.  —  //.  sa 
se,  refleks,  tn^šiti  se.  —  1)  sicft  i«  f^nkosten  setzen, 
ccpcndo.  Rj.  Mp.  iroAiti  I  1.  sagasivši  u  trošak  sve 
jednako  trošiti.  —  2)  mrvili  se,  zerfallen,  dilabi,  n. 
p.  troSi  Hf  kameu.  Rj. 

(rov,  irTjva,  m.  vin  betduhender  und  itrrauschcnder 
T^^isdtkOder,  t'*C(i  piscaria  intbrians.  Rj.  mika  što 
omtimi  ribu.  isp.  umma,  mAmac.  postanja  kojega  je 
i  otrov.  isp.  Korijeni  98. 

Irdvanjo,  u.  das  Vergiften  (der  Fiache),  venenatio. 
RJ.  vcrb.  od  trovati.  —  radnja  kojom  tko  tn^e  n,  p» 
fibu. 

Irivutit  trBjćm,  u.  impf.  vergiften,  veneno.  Rj.  da- 
vati k&tne  otrov,  ribi  trov,  v.  pf.  slož.  iz-trovali,  o-, 
po-,  8-,  sa-,  za-.  —  U  Srbiji  ribu  traju  dlvizmom  i 
/.eleuijeui  orasima.  Rj.  184b.  sa  se:  Riba  se  tako 
može  trovati  samo  na  onijem  mjestima  g^je  voda  ne 
otjeće.  Rj.   l«4b. 

tr6vj«^riiii,  tr^vjema,  adj.  tro-vjeran,  od  tri  vjere: 
Ali  je  mržnja  me^u  troccrnom  bratiom  joŠ  vrlo  jaku. 
Zlos.  153. 

frdvrslan,  trCtvrdna,  udj.  iriformis.  Stulli.  tro-vrslan, 
od  tri  vrste.  isp.  ra/novrstau. 

tr6žičan,  irj^žićua,  udj.  tribus  chordis  instructuSf 
tres  chordas  hubetis  (tie  instrumentis  musicisj.  Stulli. 
tro-žićan,  i4  čega  su  tri  Hce,  n.  p.  u  tambure,  isp. 
dvoŽiran. 

t^paoae,  t^pauca^  tn.  trpanac  u  sobi,  ne  moie  se 
čovjek  okrenuti,  ea  ist  alles  voli  gehauft  im  Zimtuer, 
iHun  kann  sich  kaum  umdrehen,  rix  te  movcas,  ita 
plenum  est  cubile.  Rj.  kad  a«  mnogo  svijeta  gdje  sa^ 
jedno  natrpa. 

trpilndŽuk,"  m.  eine  Ueisescnse,  fal.r  foenaria  pli' 
catili>\  Kj.  ko.ia  koja  se  može  sklopiti  pa  useti  na  put. 

trpai^<^i  «.  das  L'ebereinanderhdufen,  accumulatio. 
Rj.  vcrb.  od  trpati,  radnja  kojom  tko  trpa  što. 

tepati,  trpam,  v.  impf.  Rj.  r.  pf.  sluc.  na-irpati, 
po-,  s-,  za- ;  V.  impf.  sloi.  KatrpavaLi.  —  1)  Ubcrein- 
afideruerfen,  uccumuio.  Rj.  —  Te^ko  onom  kuji  trpu 
na  se  gusto  blago.  Avak.  2,  6.  —  2)  si  so,  refleks, 
stcii  Hohin  drdngcn,  intrudor.  Rj.  n. p.  svijet  te  trpa 
u  sobu.  isp.  trpanac. 

trpeza,  /'.  Rj.  dem.  trnezica.  —  1)  der  7'iseh,  mensa, 
cf.  sto,  AstiU,  sinija.  Rj.  vidi  i  trapeza,  i  s\fn.  kod 
aofra.  —  Namjestiti,  pQ.itaviti  trpezu  .  .  .  Namještati, 
postavljati  trpezu.  Rj.  39Hh.  fSiavtti,  stavljati  trpezu. 
Kj-  71  la.  Tvojoj  ženi  postavljene  su  tri  od  clata  tr- 
peze^  na  njima  snnin  niža  i  ttosiijak.  Npr.  84.  Ne 
govori:  neka!  prije  nepo  vidiž  na  trpezi.  (,Ne  govori 
da  se  ne  d^je  ili  ne  donosi  ono  ito  joS  ne  vidiž). 
Posl.  197.  tSlo  su  bili  stari  gospodari,  one  mećeš  u 
donju  trpezu;  a  koji  su   novi   gospodari,   one   ntc'eš 


trpezar 


—  596  — 


MSak 


u  aornJH  trpezu.  Npj.  2,  35*5.  Oni  njima  u  trpezi 
dftdu  zn  to  nzdarjp.  Kov.  45.  T*oi*ic*ittJH  za  trpesH  i 
stani)  piti  i  jesti.  47.  Vojvode  Rviidn  ftjtdaju  u  za- 
Hjed«,  «  dno  trpeze.  00.  Da  vazda  ujede  trpezi  u  ^elu. 
72.  Knico  ona  (^orba  kan<lžija)  doj^je,  valja  uMajati 
isa  trpcse.  82.  Mlade  i  djevojke  stanu  pripijevati 
svatove  potVvSi  od  popa,  ako  je  n  trpezi.  83.  roi^ou 
i  muSkarci  t^ededi  sa  trpezom  prinijevuli.  83.  Hnahu 
namjesde  «  čdo  trpeze  .  .  .  8vima  koji  tu  za  trpezom 
hiti.  84.  —  2)  Mahl,  epulum:  dao  mu  trpezu  (t.  j. 
da6i);  skupili  se  na  trpezu.  Rj.  riđi  da6i.  —  Kad 
se  pokajnice  vrate  h  jjrohlja.  kod  kni?e  pokojnikove 
daje  Uf,  trpeza  (kao  daĆA).  Rj.  52t»b.  —  3)  trpeza  od 
vražde,  cf.  vrožda.  Rj."  ifip.  krvno  bolo. 

trp4>zar,  trpezdro,  m.  der  Tafeldecker  (in  den  K16- 
Ftern),  vionactiHs  n  triclinio.  Rj.  koji  postavlja  trpezu. 

Irpozilrer,  adj.  vidi  trpezarov.  Rj,  Ho  pripada 
trpezaru. 

irfn^thrijn^  /'.  di^r  l^peineftaal  (in  den  Kl6.Hern), 
cnenttculum  (rr.fectoriam),  Rj.  aohn  gdje  ae  jede. 

Jrpe/rtri»v ,  adj.  des  trpe'/.ar,  triclinarii.  Rj.  Hto 
pripad<t  trpezaru.  vidi  truezarev. 

»Užarski,   adj.   Tafeldecker-,   tricUnarii.  Rj,  sto 

ipmhi  trpczarima  iU-  trpezaru  kojeitiu  god. 

tfpoziea,  f.  tlern.  od  trpeza.  —  l'red  pjevojkom 
Klatim  frpczica.  Herc.  21. 

(rpozin,  adj.  Ho  pripad*t  trpezi:  Antirainu  (komad 
Hvile,  na  kojem  je  ispisau  jiogreb  Hriatov),  koje  <5e 
re(^i  kao  zamjena  trpfsina  .  .  .  vladika  oaveSta  anti- 
mins  nije£!to  same  trpeze.  DP.  Ž2.  —  adj.  «  takivi 
nnM.  od  sujiMantira  zenskotja  roda  koja  enaie  stvari, 
riđi  kod  <^aranin, 

(rpež,  IH.  alc  Oeduld^  tolerantia:  Krpež  i  trpez  po 
avijela  drže  (Poni.  IBI).  Rj.  vidi  strpljivost;  strpljenje, 
trpljenje;  usirpljenje.  —  Ako  Je  sve  Bog  ubio,  nije 
tt^tez  i  lijepu  rijeć.  Posl.  4.  r\)eii  8  takim  nt4Mt,  kod 
derež. 

(^fiožnjak.  tu.  (U  Porastu)  dns  'JmcUCucJi,  menmc 
linteam.  por^toluj-ik.  Rj.  ono  čim  ne  pokrira  trpeza, 
sto.  riđi  i   tWsiif,    t^arSav,  krp?'ta,  plalita  I,  stolnjak. 

—  l'ioHtiriic  ftenic'  slamu  mjesto  trpeze,  a  po  njojzi 
irpelnjakc  zlatom  vezene.  Herc.  H3\i. 

trpijn,  f.  lu  V.  ih  !  u  drijemu)  dujra  bolest^  u  kojoj 
ae  muoj^o  jede:  pojela  ga  ti'pija!  Art  Krankheit,  morbus 
quidam.  Rj.  isp.  Irpuljina.  —  Kad  trpija  na  duSu 
napune,  sve  umlitvo  i  svi  rnuezini  ne  mogu  je  »a 
dn^e  skinuti.  8<^ep.  nial.  I(>0.  trpjeti;  Irpež,  irpuljina, 
trjiij't'  Korijeni  \)'J.  riječi  s  taicim   nauL  kod  letija. 

trpjeli,  ti'pifli,  v.  impf.  Icidcn,  crtratjcn,  pcrpetior. 
Rj*   '*•  vf'  «^"-'   o-trpjeti,  po-,  pre-,  pri-,  a-,  uz-  (se). 

—  Hurali,  uu^danerr^,  durOf  cf.  trpljeti.  Rj.  l45b. 
Ne  tiik  te  trptjeo  da  bih  znao  e  ću  sokola  izvesti  iz 
tebe  (od  tebe.  PosL  1^.  R^.  152a.  (Raja)  koja  ploba 
davati  ne  može  ni  trp^Hi  lurskoga  zuluma.  Uj.  iflftb. 
Opazi  8tojAa  u  avliji  jednu  veliku  jazbinu...  >Kako 
moftes  u  srotnc  drorn  trpcti  toliku  propattt?  Npr.  34. 
Devojka  se  opet  okrene  Turčinu,  ali  od  smrada  i 
gada  nije  mogla  trpcti,  nego  ae  odmali  okrene  svi- 
njartietu.  258.  Bio  je  na  situ  i  na  leAetu.  (.Sraiila  je 
o«;ledat)  i  trptjeo),  Posl.  13.  Ko  se  fajdi  nada,  oiinj 
valja  i  šietu  du  trpi.  156.  Trpljen  suaseu  i  po  gotovu 
blaien.  321.  Ti  me  baci  na  dno  od  tamnice,  te  ro- 
bovah i  tamnicu  trpljeh.  Npj.  2,  274.  Kadno  bjeimo 
na  Kosovu  bojnom,  teški  bojak  mi  s  Turci  trpljesmo. 
2,  S27.  .la  sramote  podneti  ne  mo)ru,  ju'  žalosti  velike 
trpiti,  da  Arapi  taki  zulum  fine.  2,  421.  Al'  junaci 
tvrirji  od  kamena,  trpe  tjlagiu  i  jnnaćku  zegjn,  niti 
kakav  rijed  besjedi.  3,  S^K^.  t^rblji  ga  (i)  ni  na  kraju 
rije<^i,  ili  slo^n,  ne  mogu  da  trpe,  već  ga  promijene 
u  »Os  n.  p.  pisan,  Rj.' XXX.  Dokle  ^u  biti  s  vama? 
dokle  »f«  vatt  frptjcti?  Mat,  17,  17.  Gospod  dugo  trpi 
i  velike  je  milosti.  Ps.  145.  8.  sa  se,  reciproć.:  Ža 
to  ftto  fie  dca  jednaka  gla^a  ne  trpe  jedan  do  dru- 
goga. Had  1,  11*J.  pas^.:  Kad  .s«  u  Austriji  uredi  da 


se  vjere  trpe,  neprijateljska  se  radnja  obrati  na  srpski 
jezik.  DM.  liy. 

topljenje,  n.  dtis  Ertragen^  toleratio.  Rj.  verb.  od 
trpjeti.  —  t)  radnja  kojom  tko  trpi  sto.  —  2)  volja, 
gotomst  trpjeti,  vidi  strpljenje,  nstrpljenje.  strpljivost, 
trpež;  die  Oedtdd,  patientia:  IH  ne  mariS  za  botjaatvo 
njegove  (BoŽije)  dobroto  i  krotosti  i  trpljenja  f  H\m. 
2,  4.  Nevolja  trpljenje  gradi,  a  trpljenje  iskustvo.  5, 
3  (patientiam,  (Jedutd).  (''ekamo  s  trpljenjem.  6,  25. 
Poduio  si  mnogo,  i  trpljenje  imaš.  Otkriv.  2,  3  (pa- 
tiettti<i7H  habes,  hast  Geduld). 

trpitljlna,  ^.  (u  C.  (i.)  Schimpftrort  fur  einen 
Meniirhen,  convicinm  in  hominem:  trpnljino  jedna  I 
cf.  trpija.  Rj.  pi^ovka  Čdjadetu  (koje  kno  boluje  od 
irpije  te  mnogo  jede?).  —  takva  augm.  kod  travnljina. 

tF.s,  m.  vidi  čokot,  krga  1 ;  dcr  Wei8tock,  vitis.  — 
Značenje  pružati  se,  stršiti:  trs  (vitis),  trsje,  tranat  rt 
trSnat),  trsati  ae.  Korijeni  93.  Bilo  mu  u  kla.<*u  kU- 
sato  a  u  bu<4n  busato,  u  trsu  trsato  a  a  gurnu  rpato 
a  u  ambani  mnogo.  Ilerc.  352. 

fKsnI,  adj.  i.tp.  irsnat,  tr^nai;  trsati  se.  —  Bilo  mu 
u  klasu  klaaulo  a  \i  busu  busate,  u  trsu  trsato  a  u 
{^ivnu  rpato.  Hcro.  352. 

trsAti  se,  trsam  se,  v.  r.  impf.  fest  ujerden,  soU- 
denco:  U  duu  mu  se  busalo,  u  srijedi  trsalo  (kad  se 
napija).  Rj.  i.tp.  rvrsnuti. 

thild,  stm,  r.  pf.  (u  0.  G.)  vidi  svršiti,  cf.  otraiti. 
Kj.  riđi  i  otarasiti. 

t?sUI  se,  iPr^un  se,  v.  r.  impf.  sorgen,  Ci$ro,  cf. 
brinuti  se,  »tarati  so.  Rj.  i  kod  starati  ne  !iyn. 

trsje.  n.  (oko  Petrinje)  vidi  vinograd.  Rj.  vidi  i 
lozje.  isp.  trs.  —  Pa  on  skaCe  u  te  vinograde,  pa  ou 
lomi  tr.yc  i  (?oko<5e.  HNpj.  2,  11)1. 

t^ska,  /'.  Jiohr,  arando^  cf.  trsL  Rj.  vidi  t  trsljika, 
trstika,  tršljika.  trska  (osn.  u  trst).  Osn.  21*9.  ali  se 
t  ne  povraća,  te  je  u  gen.  pl.  trsaka.  —  Kunina, 
brada  na  trsci.  Rj.  3l5h.  Paput^ica,  9)  igra  u  kojoj 
Bp  skai^e  na  jednoj  nozi  preko  namjeMcnijeh  trsaka. 
Rj.  4S8iu  Sto  ste  iziSIi  u  pustinji  da  vidite?  7VsX*i», 
koju  ljulja  vjetar?  Mat.  U,  7.  Udarile  Gospod 
izrailja  da  će  se  zaljuljati  kao  sto  se  ljulja  trska  u 
vodi,  t'ar.  1.  14,  15.  Izmjuri  istočnu  strauu  trskom 
mjeračkom,  i  bješe  pet  stotina  tmaka.  Jezek.  42,  16. 

thikovne,  trekOvca,  ih.  rf«s  liambusrohr  (ala  Spazir' 
stock},  buCiUuii  cx  arundinc  Indica.  Rj.  štap  od  trske 
(Indijske). 

ihikoviihu  f.  das  Hambusrottrj  arundo  Bambos  L. 
Kj.  —  u.tii.  u  tr.-*ka.  rijeci  s  takim  natit.  kod  aj^ra£a. 

thiljiku,  f.  vidi  trstjiku.  Rj.  trs(t)ljika.  vidi  i  trstika, 
trska,  trst.  —  osu.  u  trsU  riječi  s  takim  nast.  kod 
aptika. 

(rsDat,  itdj.  (u  Uoči)  u.  p.  čeljade,  atummig^  ro- 
husiuH,  cf.  krupan,  krut  Rj.  riđi  i  tržnat,  sjeuit, 
snopit,  stasit,  zdcndast.  isp,  Irsai,  trsati  se.  ju  postanje 
vidi  trs. 

Irst.  /*.  (U  Dubr.)  vidi  trska:  tAnak  kao  trst.  Hj. 
viiii  i  trstika,  trsljika,  trMjika.  —  Kad  vrag  ne  ima 
Alo  linit*.  tako  i  sviri  u  trti*  (tako  »i  .»ruA-i«  (r*'  :*viri)- 
PPosl.  43  (u  narječju  Vubrovtičkom  ira  n^jesto  trst). 

Trst.  Trsta,  m.  vidi  Trijest.  Rj.  vidi  i  Triješče,  — 
Trut  je  najzapadnija  primorska  opMina  naiođa  naS^a. 
Kov.  27. 

trslon,  tratfena  (iMeni),  adj.  Hto  pripada  trstik  što 
je  od  trnti.  Ne  uzdai  se  u  trsten  filap.  DPoal.  7fi. 

Trst^niea,  f  potok  koji  utjeće  u  Eolubam  s  lijevA 
strane.  Rj. 

Trst^nik.  Trslenlkn,  m,  mnoga  se  mjesta  tako  zoru, 
kao  Q.  p.  u  Hrbiji  (kod  Morave  niže  K&ranovca),  u 
poUiostrvu  Ralu  nifte  Dubrovnika.  Kj. 

trstika,  f.  (u  Dubr.)  vidi  trska.  Rj.  vidi  i  trst, 
tialjika,   tr^ljikn.  —  Hječt  s   takim   nafft,  kod  aptika. 

trSt^nk,  IrJčjikft,  m.  RcthrgchiiAch,  arundinetum,  cf. 
rit.  Rj    gdje  raste  trnka. 


Tr&fABin 


—  697  — 


1.  tUMl 


Tršćanin,  m.  čovjek  iz  TreU.  tuko  govore  po  Hn>. 

viiii  Trj(?3tanac. 

Trftt'iiiiski,  ndj.  ftto  pHpadH  TržAinima  pa  Trstu. 
u  }{ti\  vidi  TrijcaUinHki,  Trjestanski. 

tHenJe,  u,  tcrit.  od  Irniti  se.  radi^ja  kojom  se  tko 
trsi. 

I^NlJaka,  /.  ttkc,  Kj.'*  XXXI.  nekaka  iruva.  mdi 
žHT  a.  Kj.=' 

iHIJikH,  /'.  (u  priDior.i  riiH  traku.  Rj.  vidi  i  traljika, 
(od  koje  je  i  postala  promijenivki  se  s  pred  Ij  na  š), 
Irst,  trstiku. 

t^nnt,  iidj.  (u  pAŠtr.)  vtdttrsa&t.  Ri.  isifH.ondje. 

—  trsrttii  (pred  ii  o»ri.  n  trs).  Po  nekim  krajevima, 
gdje  se  i  u  UruKiiu  prilikama  s  izjednui^uje  »a  š,  glaai 
i  irinttt.  Uhu.  213. 

IH  mH,  in  dcr  jErziihlung,  um  d<us  verUgene  Stam- 
meln  des  ubertciesc^ien  (z.  JJ.  IHebs  u.  dgl.)  ansu- 
deuien,  interjeciio  dc  confusione  criminis  convictu 
Rj.  uzvik,  vidi  trc  mro,  i  sj/n.  ondje. 

trti,  trem  (tllrem),  tro,  trla,  ^trt.  pass.  thren  i  trSn) 
V.  impf.  Rj.  V.  (pf,  prosti?)  truuti  (tmdo  protiii);  v. 
pf,  sloi.  iz-trti,  iza-,  na-,  (>-,  po-,  pre-,  pro-,  raz-,  raža-, 
aa-,  II-,  za-,  v.  impf.  doz.  6-tiniti,  po-,  pre-,  raz-,  aa-, 
u-,  za-.  —  J)  reiOefi,  teto.  Rj.  iitp.  t/ljali,  —  Živi 
ogauj,  2)  ajfaiij  kt)ji8e  vadi  tarući  dvoje  Uporo  drvljadi 
jedno  0  drugo  doklo  se  ne  upale.  Rj.  158a.  Pijevac 
pjeva  da  svane,  daiuk  iarem  da  »pane.  (Babe  kažu 
da  tako  valja  govoriti  tantri  dcdak  u  jutru  kad  pijevci 
učeatajii).  Pn.«l.  247.  Ona  sjeiie  Muju  vi.^e  glave,  pa 
znoj  tare  po  ćelu  Miijovu.  Npj.  1,  669.  sa  fte,  refleks.: 
Uzme  onaj  struk  bosiljka,  pa  ne  stane  trti  njime  po 
lia*.  Npr.  25y.  pass.:  Kad  se  neka  mekmui  drveta 
jako  taru  jedno  o  drngo,  izagje  vatra.  Pripmva  103. 

—  Hi)  koga  točkom  ili  kolom,  rtidern,  illtdo  rota.  — 
SJ  lan.  brechen,  fningo.  Rj.  vidi  trliti  2.  ~  Triiti 
lan,  t.  j.  trti  gtt  (kao  kudjelja  Mo  ae  nabija).  Rj.  749b. 
Trla  baba  lan,  da  je  progje  dau.  Posl.  321.  Ona  ih 
(ljude)  bjefie  izvela  na  krov,  i  sakrila  ih  pod  lan  »te- 
trven.  la.  Nav.  2,  6.  su  ae,  pass.:  Onda  se  (kudjelja) 
nabija  stupom  (a  lan  tre  trliconi).  Rj.  647a.  —  4)  kakav 
usjev,  t.  j.  gazili,  treten,  calco.  Rj.  —  Poljar,  koji 
Ouva  polje  da  xfoitu  ne  tre  ljetine.  Rj.  535b.  —  3):  Na- 
pu&6ijte  rte  i  zagare,  neka  taru  srne  i  košute.  Rj.  — 
(dno  ide  i  ovuki  primjer :  Pa  careve  zemlje  ne  gazimo, 
rftt  Citrcve  ntje  ne  taremo.  Npj.  4,  2iKi. 

trtica,  f.  dan  .'^clnreif.stuck  vom  nebratenen  Geft&gel. 
Rj.  u  pečena  iicaeeta  onaj  komadić  zadnjice  gdje  je 
rep.  Ropu  od  pe<5ene  peradi  vele  ovdje  *bi.^kup,<  a 
trticom  zovu  rep  od  bravčadi  bio  pe^l^en  ili  varen. 
*Tr(ica  pripada  kozbaM«.  J.  Bogdanovi^.  —  Repnu 
mu  je  va§u  saderao  od  trtice  do  vrh  rtenice.  Rj.  55b. 

tAot  in.  [voc,  trto)  SdnmpfKOrt.  Rj.  psovka,  isp. 
trtositi.  iakvft  hyp.  kod  balo. 

Iftositi,  s'Tm,  F.  impf.  scJinell  dtiherplappern,  bla- 
tero  indiffiincte.  Rj.  hlebetuti  brzo  da  se  ne  mohe  ra- 
zumjeti, vidi  brgljitti.  isp.  čavrljati,  mrndžati, 

trtošei^e,  ».  verhnl.  od  trtositi.  Rj. 

trAba,  f,  Rj.  dem.  trubica,  —  i)  die  Trompete, 
iutm,  buccina.  Rj.  vidi  trublja;  borija,  —  Kad  čuju 
truba  da  satrubi,  unda  da  idu  na  njezin  glas  njemu 
u  pomoč  .  .  .  Zapovjedi  da  se  tri  putu  sutrttbi  u  trahti. 
Npr.  166.  Kako  čuju  trubu  vojnici  t>olomunovi,  oni 
se  krenu.  157.  I  tatrubi  trubu  eeoma  jako.  Moja.  II.  I 
19,  16.  —  2)  truba  jdatna,  cin  Stitrk  fest  zusammeiL-  , 
getcickelte  Leinteami,  masAn  Unten.  Rj.  vidi  truhla. 
—  iSelo  Ribarica,  pi.sala  Rinc'aniea,  trubu  čira  i  čabar 
sukna*  (pripovijedaju  da  80  naMo  n  tofteru  nekakvog 
kalngjera).  Kj.  5*)2ii.  —  3)  eine  lioUe  iibcrhaupt, 
volumen,  Rj.  eavitak.  smotuljak  kuki  god.  —  ^)  das 
fest  ausgezonenc  Oarn  nm  WvberbaHm,  tfluAs«  telae: 
Dovedi  mi  dugonoktu  drugu,  da  prokopa  nn  vratilu 
trubu,  RJ. 

trdibae,  trubAč«,  «i  rfrr  7'rompeter,  ttibicen.  Rj. 
k<^i  trubi  u  trubu.  i«p.  bolbitau.'   —  Glas  gudaća  i 


pjevaČ4i  i  svirača  i  trubača  ne  če  se  vi$e  čuti  u  tebi. 
Otkriv.  18,  22.  A  trubač  stajaf^e  kod  mene  . .  .  Gdje 
t>ujet€  trubu  da  trubi,  onamo  trčite  k  uama.  Nem. 
4.  18. 

trubi'kljlkn,  f.  —  1)  svirala  oil  kore  svruule  hjl 
odebflu  lipičn  ili  lijeske.  —  2)  čoljmic  kuje  HvaSta 
brunda.  »Odlazi  trabatjiko,  fila  tu  trubiš  i  brundah. 
J.  BogUanovič.  iap.  trubilo. 

trAbiea,  f,  dem,  od  truba:  »Saviču  se  u  truhicUf 
ubo§ču  te  u  guzicu,  lij. 

trAbilo,  n.  isp.  trubaljika  2.  J.  Uogdaiiović. 
trAbiti,  tnllmn,  r.  impf.  trompeteti,  huccina  cano. 
Bj.  V.  pf.  aloi.  za-trubiti.  —  I>a  džamije  od  kamena 
gradiš,  i  ooc  ti  samo  prazne  trube.  Rj.  3^b.  Bog  ne 
trubi  za  §to  čocka  gubi.  Posl.  iy.  Nočas  rubi,  sjulra 
trubi.  (Rekne  se  lui  (K)klade,  i  zrmči:  noćas  jedi  i 
suviAe,  a  sjutra  jauci  od  gladi).  226.  No&ahu  kovčeg 
< Gospodnji  podvikujući  i  trubeći  u  trube.  8am.  11. 
6,  15. 

Trdbjela,  f.  nandurnica  u  Rudinama.  Rj. 
Irnbitt,  f.  tu  Risnu)  n.  p.  platna,  rt'rfi  truba  2.  Rj. 
(rijbljiu  f.  (u  Dubr.)  vidi  tniba  1.  Rj. 
Irdbljenjts    n.   das   Trompeten,  cautus  buccinae, 
Rj.   vcrb.    od  trubiti,  radnja  kojom   tko  trubi,  vidi 
Irnbnja  2. 

trObDl,  adj.  šio  pripada  trubi;  Trompeien-,  buccinue, 
—  I^oalače  angjele  svoje  s  telikijem  glasom  truhnijetn. 
MaL  24,  ol.  Prvi  dan  sedmoga  mje^etMi  neka  vam  je 
I  odmor,  spomen  iruhni,  rfabor  aveti.  Moja.  III.  2.'S,  24. 
j  Blago  narodu  koji  zna  trubnu  poklič.  Ps.  81»,  15. 
I      tri^higa.  f.    —  J)  riđi  praska  1.   Rj.  —  2)  tubao 
clangor^  Oundulić:   od  pakljene  oHre  trublje  razdira 
se  trubnja  mukla.  Šlulli.  vidi  Irubljeiije  (pukljen  di- 
jalekt, mj.  paklen). 

trOc^kanjc,  n.  das  ScbUttdn  (im  Wagen).  (juassatio, 
Rj.  vcrh.  od  truckati  se.  stanje  koje  biva,  kad  se  tu^c- 
cki^H  n,  p.  kola.  isp.  iruckavica. 

trAcknti  so,  triickiim  ac,  v.  r.  impf.  geschuttelt 
werd*nt  guassor.  Rj.  značenje  (korijenu » ?rejrf/:  iruekati 
se  (c  stoji  mjesto  s  pred  k)  .  .  .  tresti,  činiti  da  štu 
dršČe.  Korijeni  94.  vidi  truukati  se;  trusati  »e,  od  čega 
6e  biti  truckati  se  i  truskati  se  dem.  —  Truclaiviea, 
kad  se  kolu  vrlo  truckaju^  u.  p.  po  smrzlu  putu. 
Rj.  763a. 

trAeknvicA,  f,  kad  se  kola  vrlo  trm;kiiju,  n.  p.  po 
smrr.Iii    putu,   fiuf  Sehuileln  (im   Wagtn),   quassatio. 
Rj.  vidi  truiskalica,  truskavica. 
trAt'aiiJo.  n.  vidi  bacanje.  Rj. 
trAenti,  č3m,  v.  impf  vkH  bacati.  Rj.  i  sgn.  on(^ic 
V.  pf.  tručiti, 

frAeiti,  čun,  v.  pf.  achmeissenj  projicio,  cf.  baciti. 
Rj.  i  sijn.  ondje.  r.  impf.  tručati. 

1.  triiU,  Inida,  m.  di^  Muhe,  opcrtij  tabor.  Rj.  isp. 
truilba.  —  Ne  šali  trtula.  Rj,.li»-lb.  Izdlralo,  n.  trud 
nnogft  koji  izdire.  Rj.  22»lii.  iConobali  H<%_^/f«*/rtirt  oti- 
mati 86  od  zla  i  od  sirotinje.  Rj.  289a.  Spiile,  novci, 
trud  {Mm  Čovjek  aam  steče)  Rj.  846a.  /'  sanutu  ima 
brige  i  truda.  Npr  3(1.  Pored  see  muke  i  truda  opet 
ostaju  pogrješke.  IV.  <V  celikijem  trudom  i  uinoroui 
udride  im  su  četiri  strane.  Nuj.  4,  'M'J.  Numiistirič 
ponovljen  trudom  jeromonaha  Nikifora.  Dunica  1,  18. 
On  ga  za  i\jcgovc  velike  trude  i  verne  službe  uzme 
kao  brala-  MiloM  49,  Odgovori,  da  će  trud  lnj  drago- 
voljno t)rimiti  na  sebe.  Odg.  na  ui.  25.  Ne  primivši 
la  trud  oko  nje  [oko  gramutikc)  ni  jedne  krajoart'. 
26.  Vidim,  da  su  ori  rodoljubivi  trudovi  mo^ji  na- 
gragjeni  bogatijem  plodom.  39.  Osim  ?rr/(/a,  koji  sam 
podnosio  riječi  kuped.  Rj.'  XIV.  .Mi  svijem  trudom 
svojijem  alabo  vi6e  i  ou  mogue  itto  učiniti,  i^ovj.  iJ6. 
l>ovoljna  nagrada  za  sav  trud  moj  o  Srpskom  lijcC' 
niku  i  0  narodnim  tijtsmatna.  8traž.  1886,  702.  (t^T*. 
truditi  se  o  Čemu).  Kaka  je  korist  čovjeku  od  svega 
truda  njegovftf  kojim  se  trudi  pod  suncem.  Prop.  1, 
3.  Omrz<*  mi  .sur  irtui  moj  oko  kojega  se  trud  ih  pml 


S.  trnd 


—  598  — 


trnhlt 


suncem.  2t  17.  Tako  se  i  n  drugn  (nedjelju)  apominju  1 
U'udi  svetoga   Oripforija   profita  jeresi  .  .  .    DP.    UU. 
Šesta  je  nedjeljn  Uno  neki  počinak  od  teskifi  trndona.  \ 
115,  HriWani  se  hrijejjljahu  na  i*elike  trude  nebeskim  i 
liljebom.  2(K>.   Nagrnua  ruskoga  cara  za  vaše  drago- 
ccnc  trude.  Pora.  12.  Koji  najviže  koristi  mo^  donijeti 
književnosti  trudom  što  će  ga  polagati  oko  njega  (oko 
DuSanova  zakonika).   Rad  15,  17*J.   Nn  i?cć<  poslove 
akademija   (je)   bez   prekida   ohmćala  iBto  staranje  i 
isti  trua  kao  i  pregjaSnjih  godina.  21,  1%.  Na  svijet 
isdalo  »Društvo  .  .  .<  trudom    Gj.  Daničića.  Živ,  av. 
Save.  I. 

2.  irGd,  trOda,  m,  (u  Đačkoj  i  u  Srijemu  f.)  RJ.  I 
vidi  guba  3.  —  IJ  der  Fettemchtramm^  boietuft  igni<t~  i 
rius  Linn.:  trud  Dukov,  cerov,  ili  od  gljive.  Kj.  IVei- 
densehictimm,  pohfportis  igniarius  Fries.  Rj.*  vidi  »&- 
mokreti  2,  uie»a,  ii«jeka.  —  (iuka  truda,  zhita.  Rj. 
lOtib.  Kad  zaknnp,  kno  «  trud  (primi  mu  ftc,  fltotfc 
mu  se).  PohI.  UtJ.  Kad  ko  valru  ukreSe,  on  onaj  ko- 
viadić  trudu  /.amota  u  suho  sijeno  ili  u  uaprat,  pa 
ma^e  u  rut'i,  dok  »e  ne  xapali.  17(J.  —  2)  Jhicfiejt- 
nchv'wnr>,  poUiporus  fomentaritift  Fries.  Itj." 

(rAdulinn.  {rfidnliuH.,  adj.  dan.  od  trudan.  —  I  on 
uagje  malo  hlnda  blizu  jer-ora,  tn  je  Kosto  poi^.iiiuo 
sanka  truduhnn.  Kov.  55.  takta  dcm.  vidi  kod  gni- 
bahan. 

trfidan,  IrOdna,  a4j.  —  1  a)  ertnudet,  lasnus.  Rj.  nidi 
umoran,  deni.  trudahau.  —  Ljumati.  Rj.  'd'S^h  (ići  kao 
trudan  čovjek  što  ide).  Trudni  konji,  vojno  le!  i 
umorni.  Npj.  1,  49.  t*ngje  trudna  četa  poči7iula.  3, 
143.  —  h)  vidi  teiak,  —  7Vwrfnjc  je  puhat'  neg 
udarat'.  DPo»l.  137  (triidnje  dijalektički  mjesto  trud- 
nije).  Trtidno  je  uz  vodu  plivat*.  l'HS.  Koja  (žena) 
nije  bila  naučena  taknme  trtidnom  piitu.  Danica  !^, 
139.  Bih  OBUgjen  da  jedem  hljeb  tnidni.  DP.  89.  — 
2)  tnldna  Žena.  schivanger,  gravida,  cf.  bregj,  zdjetan, 
truo.  Rj.  vidi  i  »udružan,  i  spn.  ondje.  —  Žena  s  bre- 
menom, t.  j.  trudna,  lij.  42b.  Zahoditi,  2)  vidi  za- 
trudnjeti:  Ne  bi  1'  ljuba  trudna  sahodila.  Rj.  201a. 
Ixa  oara  ostane  cnrica  trudna.  Npr.  27.  Kako  ti  8<i 
gmijom  osdade  trudna?  53.  Ona  se  oseti  trudna.  54. 
Kazav&i  joj,  da  se  a  djetetom,  ft  kojijem  je  bila  trudna, 
ne  će  raatati,  dokle  . . .  Npj.  2,  iii)  (Vuk  a?  kojijem. 
iap.  protiv  toga  primjer  koji  ide  iz  Ph.  7,  14).  Nagje 
ae  da  je  truana  od  Duha  nmtoga.  Mat.  1,  18.  Gle, 
beebožnik  zaOe  nepravdu,  trudan  bijake  zločinstvom^ 
i  rodi  sebi  prijevaru.  Ps.  7,  14. 

trfldbii,  /.  die  licmUhung,  Muhe,  opera  impensa. 
Rj.  isp.  trud,  tru|y>nje.  —  .fa  bi  ti  ga  poklonio,  sine, 
i  tvoju  bi  trudbu  naplatio.  Npi.  %  454.  Da  budemo 
gotovi  na  trudim  k(}^u  post  zadaje.  DP.  79.  tnid-ba. 
riječi  s  takvim  nast.  kod  berba. 

trAdbenicH,  /*.  i^.eua  »iratt  nebi  reče:  ja  Bam  velika 
trudbenicu.  J.  Bogdaoovič.  koja  se  trudi  i  7nuči. 

trddbenik,  m.  der  tiich  bei  etuas  Miihe  gibl,  der 
Eifcrer,  qui  enititur.  Rj.  koji  se  trudi  oko  čega.  — 
Crkva  spominje  trudhenike  u  pustinji,  koji  viiek  svoj 
VjekovaSe  u  postu  i  u  molitvi.  DP.  73.  Kako  se  to 
radi  i  koji  su  trudbenici  oko  toga,  valjade  potanko 
kazati  kad  rječnik  bude  gotov.  Ogled  Ili. 

(rAdlli,  trudim,  r.  impf.  Rj.  v.  pf.  slor.  po-truditi 
(I  se),  u-trudili  (i  se),  sia-truditi,  ?,a-trudnjeti.  v.  impf, 
8loe.  utru|yivali  (i  se),  zatrugjivati.  —  /.  1)  einen 
bem^henf  ihm  Muhe  mnchen,  fatigo,  Kj,  tnuiHi  koga, 
činiti  da  w  trttdi:  Kči  tvoja  umrije;  fita  več  trndii 
učitelja?  Mark.  5,  35.  Nijeaam  te  nagonio  da  mi 
»\\ii\h  priDoairaa,  niti  sam  te  trudio  da  mi  kadii.  Is. 
43,  23.  Opot  da  te  trudim  molbama.  Pom.  123.  — 
if)  (a  Boci)  raditi,  trudili  se,  arbeiteu^  laboro:  Ne  če 
da  trudi;  trudi  pa  če5  imati.  Rj.  —  Tko  ne  če 
trudit\  nije  se  imao  ni  rodit'.  DPosl,  131,  —  II,  sa 
»e,  refleks.  —  1)  aich  Muhe  geheu,  fatigor  circa  reni, 
dcvudo  in  re.  Rj.  truditi  se  da,  truditi  ae  učiniti  što, 
truditi  se  uko  čega    i7i   o   četnu,   ia  koga  ili  m  štoj 


sebi.  —  7Vu^t7(  se  oka  sta  iz  petnib  Sila  (t.  j.  iz  sve 
snage,  Sto  se  gogj  viJle  može.  Posl.  lOtJ).  Rj.  49rtb. 
Kamo  onaj  Sto  se  trudio  sa  mene?  Npr.  70.  Onaj 
drugi  brat  trudio  se  oko  svoga  dobra  Ham.  72.  Puk 
se  progji  gjavoljijeh  aspri,  nego  se  trudi,  97.  Da  «« 
truni,  ne  bi  li  u  starost  roditeljima  avojijema  od  po- 
moči  bio.  34B.  Trude  se  da  bi  mrzost  iskorijenili. 
Kov.  6.  Kad  bi .  .  .  bezobrazno  se  trudio  druge  ljude 
utjeriti,  da  .  .  .  Odg.  na  ut  32.  I  ona  su  dnica  Iri 
gospodina  govorila  koješta  trudedi  se  dokaiati  na  .  . . 
Pia,  30.  l^deči  se  o  srerH  (roda  srpskoga).  Spisi  1, 
4.  Srde  ae  i  na  mene  Sto  se  o  tome  trudim,  Srb.  i 
Hrv.  3.  Pogledajte  na  ljiljane  u  pulju  kako  rastu; 
ne  trude  se  niti  predu.  Mat.  *>,  28.  Ko  se  trudi,  sebi 
se  tr^tdi,  jer  ga  nagone  usta  njegova.  Prič.  16,  iMi. 
Kaka  je  korist  čovjeku  od  svega  truda  njegova, 
kojim  se  trudi  pod  suncem.  Prop.  1,  3.  lJ)mrze  mi 
sav  trud  moj  oko  kojega  se  trudih  pod  suncem.  2,  17. 
Taki  če  biti  oni  s  kojima  si  se  trudiia  .  .  .  razbicči 
će  se  svaki  na  svoju  stranu.  Is.  47,  15.  Teftko  onima 
koji  .  .  .  o  slu  Afi  trude  na  iioeioljanui  svojim.  Mib. 
2,  1.  Trudiše  se  u  teftka  vremena  sa  dol>ro  svojega 
stada,  DM.  120.  (tiospod)  koji  je  dao  svetim  svojim 
mučenicima  da  se  u  dobrom  trudu  trude,  da  trku 
pobožnoHti  dovrSe.  DP.  .H4>(.  —  2)  trudi  se  žena,  t. 
j.  poragja  se,  tM  (ieburtaschmeržen  Itegen,  kreissen, 
parturio.  Rj.  —  Onaj  čaa  počne  se  ona  truditi,  I 
rodi  mu  rauSko  čedo.  Npr.  59. 

(rudao,  adr.  prema  udj.  trudan  lb.  vidi  teško.  — 
Da  vidi  iduči  po  svijetu  kako  ae  trudno  živi.  Nur. 
217.  Ja  sam  va^a  prava  dufta  trudno  svijet  preživ- 
Ijela.  Herc.  324. 

Irudnbea,  f.  stanje  u  kojem  je  trudnu  žena:  die 
Sehwangerschafi,  graviditas.  —  Gravidita-s,  trudnoća. 
Daničič,  ARj.  (>22a.  riječi  s  takim  nast.  kod  bistroča. 

trudolJi^biT,  adj.  trudu-ljubiv,  koji  trud  ljubi,  koji 
se  rado  trudi,  fuko  sloi.  adj.  vidi  kod  bogoljubiv. 
—  Veliki  dio  Uolandske  trudoljnbivi  i  mudri  Nijemci 
pretvorile  nasipom  i  kanalima  u  suhu  zemlju,  Pri- 
prava 18.  Možemo  poznati  veliki  gubitak  naneseni 
narodu  hrvatskomu  smrču  toga  trudoljuhivoga  kt^ 
ietmika.  Rad  13,  lt>5. 

trOjigenje,  n.  das  Bemikhen^  defatigatio.  Rj.  verh. 
od  I)  truditi,  U)  truditi  »e.  —  i>  1)  radnja  kvjom 
tko  trudi  koga.  —  2)  radnja  kojom  tko  trudi,  radi, 
vidi  ragjenje.  —  //,  1)  rudr\ja  kojom  se  tko  trudi 
oko  čega.  —  2)  radnja  kojom  se  trudna  iena  trudi, 
vidi  poragjanje. 

,  truht  m.  isp.  tnihliiia.  —  Značenje  (korijenu)  sa- 
tirati  se,  rasipati  se  (sagnjivAi):  truk;  truhnuti;  truo 
(mjesto  Iruhao),  truhlina,  tru(hllež,  truhliidak ;  trub- 
liU,  trublja,  trubljar.  Nema  u  Vukovu  rječniku,  ali 
vidi  poslovicu:  Lijep  kao  tru(h)  u  po  noći  (Posl. 
1G9).  Korijeni  99.  Trusni  (osnova  če  bitJ  u  (ruh,  is- 
poredi  truluio).  Osn.  181. 

trtthao,  trtllila,  iuij.  vidi  truo,  trlttla  (triihla).  Rj. 
752b.  i  primjere  ondje,  odregjeni  triihfi,  truhlS, 
upravo  je  part.  pract.  od  truhuuti. 

truhlddnk,  trubMlka,  m.  ein  Stuck  faules  Uolt, 
faulcr  Apfelf  putre  lignum,  malum.  Rj.  tmlAdak. 
truhlo  Sto,  n.  p.  komad  trubla  drveta^  truhla  jabuka. 

irAhlež,  w*.  verfauHes  Zeug,  res  putres.  Rj.  trulež. 
trnhle  tflvari.  —  Vrijedna  je  Žena  vijeuau  mužu  svo- 
jemu ;  a  koja, ga  sramoti,  ona  mu  je  trulei  u  kostima. 
Prič.  12.  4.  ćuli  . .  .  usne  mi  uzdrkta£e  ua  glaa,  u 
kosti  mi  ugje  trulei.  Avak.  3,  16.  Izvedi  is  truleću 
Život  moj,  mnogo  milostivi.  DP.  364.  u  ovijem  pri- 
nijerima  Irublei  ušima  se  u  »minlu  ap.Hraktnom,  kao 
truhlost.  i  čudno  je  što  Ihtničić  riječ  pisc  bez  gloKu 
h,  koji  je  n  korijenu:  tnib;  tmhnuti;  tru(h)lei,  truh- 
lost. Korijeni  99.  —  riječi  s  takim  nast.  kod  dere£. 

trnhii,  trĐhla,  16,  cf.  truo.  Rj.  adj.  neodregjeni 
truhiu).  primjeri  kod  Iruu. 


troUma 


—  599  — 


trapkA 


I 


* 


friihUna,  f.  der  Moder^  das  mor/tcJie  tSttick,  pars 
putridit.  Kj.  trulina.  ono  što  je  u  čega  truhlo.  isp. 
^iijiliiia  1.  —  On  hc  raspada  kao  trulintt,  kno  haljina 
koju  jedo  moljnc.  Jov  13,  28. 

trQlil i t i ,  t  rti hll tu,  v.  impf.  faulen,  puiresco.  Rj. 
truliti,  riđi  trnhtiuti.  f-sjj.  gnjiliti  1.  c.  pf.  slož.  Iz- 
imhliti,  0-,  i>o-,  mz-  (»e). 

IrOhlo.st,  truhloRti,  f.  die  FnulnisSj  putredo.  Rj. 
LruloBL  osobina  onoga  što  je  truhlo.  —  Jer  ne  će 
auLaviti  duk>  moje  u  paklu,  uili  dcš  dati  da  Hvctac 
tvoj  vidi  irtilont.  1*8.  IK,  10. 

frllhljn,  f.  r/</t  truijji.  —  Iruh;  truhiiuli;  Iruhlina; 
Iruhliti;  iru-fhjljti,  tfti(h)ljar.  Korijeni  yy. 

(rAbljar,  truhljArii,  wi.  iap.  Korijeni  95*.  vidi  trnljar. 

Irniiljuv,  udj.  riđi  iruljnv.  iap.  trublja, 

(rniiljr>njo,  II.  dtta  Modern,   putror.  Rj.  truljenje. 

verh.  ud  tnihliti.  Jitunje  koje  biva,  kad  Ho  iruhlL  — 

VAi\  li  i'c  ae  u    groUu   pripovijedati   miloet   tvojs,   I 

iHtina  tvoja  u  truhl jenja?  Ps.  88,  U. 

trniiniUt,  trtih neiu,  r.  impf.  vidi  Iruhliti.  Rj.  tru- 
nuti, isp.  (!:njiiili  1.  r.  pf.  stloi,  Iz-truhuuti,  o-,  po-, 
raz-  (8e).  —  Spomen  pravednikov  OHtaje  blagosloven, 
a  ime  besbozniiko  Irune.  Pri«?.  lU,  7.  Bira  drvo  kvje 
ne  trune.  Is.  40,  20.  m  po:  Oa  »e  okupaju  u  bntiji 
novoga  rogjcnja  i  obuku  n  haljinu  n  kojoj  se  ne 
trune.  DP,  t>5. 

triil  .  .  •  vidi  iruhl  ...  Rj. 

(rdlo.  n.  (u  Srijemu)  die  Kuppel  in  der  Kirche^ 
tholuft.  cf,  kube.  Rj.  u  crkvi  svod  nalik  na  tmikti 
(u  jajeta),  vidi  i  kuba  1.  od  riječi  irullus,  trulla,  koja 
dolazi  u  Lat.  i  Grč.  jtsika^  i  imajući  raslična  ena- 
Čeuja  znači  i  svod,  okrugla  zgrada. 

trftija,  f.  (n  Baranji)  vidi  rita,  prnja.  Rj.  i  kod 
prnja  svn.  uidi  trublja. 

trikljar,  trutjiira,  m.  koji  tnilje  kupnjo,  dei'  Lum- 
pcnfnanUt  qui  punniculos  ostintim  colligii.  Rj.  vidi 
InibJjar. 

trftljav,  uc^.  vidi  ritav.  Rj.  vidi  trulijjav;  i  pr- 
nJHV,  4  ai/n.  ondje. 
triktabetat  f.  u  za^oneci.  Rj.  f/i«  Trompete,  fn<^a.^ 
(rhmpA,  f.  dcr  Tnipp,  HanfCj  turba,  cf.  gomila: 
Koj'  H  malijem  boja  bili  ne  k%  \eie.  želi  da  na  trumpu 
udri.  Rj.  od  die  Truppe  fi  umetnutim  m,  sa  koje  itfp. 
dumlek  (dulck),  tambor  (tabor). 

lrQB,  m.  der  i>'plitter  dm   Aitge),  feiftucula:  nema 
ni  truna,  t  j.  ni  malo.  Kj.  vidi  trunka.  hyp.  trunak. 
vvU.  trunje.  —  Sjedne,  pa  »ve  opncka  do  trttna.  Rj, 
4ti6b.  On  mu  je  trun  u  oku.  Poni.  231*. 
IrAnak.  tninka,  w.  hifp.  od  trun.  Rj. 
trunj^ifa,  f.  dem.  od  tninkii.  Rj. 
trAnlli,  irnnTm,  v.  impf.   Rj.  v.  pf.  fdoL  ijE-tnSniti 
(»'  ae),   na-lruuiii,   o-,   po-,  §-  (se),  u-;   v.   impf  »hi. 
strunjivati  ae.  snaćetije  korijetm  kod  trunja.  —  1)  an- 
siduben,  verunreinigen,  nordibus  cowpergo.  Kj.  tru' 
niti  šio,   kao   irunjem  posipati,  pHjati.  —  2)  truni 
snijeg,  r«  »loberU  nives  circnmvolitant.  Rj.  kad  stane 
pomalo  ftniježiti.   —  3)  n.   p.    u^i  iz  glave,   heraus- 
Hobcrn  (mit  dem  Kamm),  expurgo.  Rj.  [kao   truneći 
Činiti  da  Što   ispadtt,  spada,    n.  p.  cvijeće  8  hUjke; 
fructUH,    florea  ex(:utore   de   arboribuH,    vel   etiam  de 
plantifl.  HluUi).  —  Lak'  polako,  jedinice  Falo!  ti  po- 
digni  kr/Ii  nognvic^e,  ne  t%-nni  mi  po  botitanu  co^jeće. 
Herc.  17.  vidi  runili,  kruniti. 
truaka,  /'.  vidi  trun.  Ri.  dem.  trunčica, 
IrAotas,   truutJlAii,  m.  der  Faulemer,  homo  deset. 
Rj.  Vidi  lijenac,  Ujenitina,  Ijenivac;  dcmbcl.  —  Trut, 
irutinu;  truntas  {n  je  naš.  umetak).  Korijeni  97.  rijeei 
8  iakiiu  nast.  kud  bradaš. 

IrAntcIJnsf,  adj.  ttntersetzt,  hahitu  corporis  hrctti.i 

et  ohe»m.  Rj.  ponizak  a  krut.  vidi  zdejmat,  zdepnaHL. 

isp.  ileimekasjt.  —  od   tugje  riječi  koja  se  u  nas  ne 

govori.  Osn.  217.  ali  isp.  truntaS. 

trDnuti.  ncm.  vidi  trubnuli.  Rj. 

trllqju,  /*.  lidi  trinja.  Rj.  dem.  irunjiea.  —  Znamenje 


(korijenu)  trti,  satirati,  uditi:   trun,   trunje;   truniti; 
trar^ja,  trunjica.  irunjav.  Korijeni  98. 

tr&^jnri  <idj.  mit  Splittern  verunrcinigt,  aqua  fe- 
stuculis  turbida:  trunjava  voda,  1.  j.  nije  čista,  ved 
imu  u  njoj  kuježtu.  Kj.  u  čemu  ima  trilnja,  stoje  kao 
posuto  trunjem. 

trunje,  n.  (coU.)  Staub,  SpUitcr,  pulvis.  Rj.  jedi- 
nicH  onoga  što  inači  trunje:  trun,  trunka.  —  Nije 
nnŽno  na  «vakoj  rijeOi  postavljati  takrente),  jerl«>  ono 
pećatano  bilo  bi  kao  da  je  kakvim  trunjem  posuto. 
Spiai  1,  U. 

(rOnJenjc,  n.  das  Anstnaben,  adspersio  pulveris* 
Rj.  rerb.  od  truniti,  hjje  vidi. 

trQnjica.  /'.  dem.  od  trunja.  Rj. 

(rfto,  trVila  (trtibla,  trUblT).  Rj.  tHdi  truhao.  — 
J)  mor^ch,  verfauU,  putris:  Ne  staje  on  na  truhlu 
dasku  (Zna  on  Ata  radi.  Posl.  209).  Rj.  —  Babino 
uho,  malo  kno  ;rljivica  crveno  pri  korijenu  kakva 
drvetu  (truhia,  mokra).  Rj.  10b.  8tar  je  vojno  trula 
j<ihuk<h  Rj.  241u.  Trula  kobila,  f.  u  igri  uskuć-kobik*. 
Uj.  75^1).  ObaHJao  sjajan  mjesec  kao  bio  dau,  prema 
njemu  stari  Jero  kao  iruo  panj.  Hetc.  237.  'IVuo 
(mjesto  truhao).  Korijeni  99.  —  2)  (u  Dahu.)  truhia 
ienii.  t.  j.  trudna,  Hchuunger,  gravida.  Rj.  vidi  i 
Hudnii^an,  i  sifn.  ondje. 

1.  Irfip,  m.  —  1)  der  liuinpf,  truncu,^.  Rj.  onaj 
dijel  tijela  h.  p.  čovječjega  na  kojem  su  glava,  ruke 
i  noge.  uugm.  tiupina.  coll.  irnplje.  —  Nema  busa 
fije  ne  ima  trupa,  nili  trave  gje  ne  ima  glave.  Rj, 
49b.  Ništa  nije  gore  od  debela  buka  is  rgjavu  trupa. 
Posl.  225.  1  dobru  mu  posjekože  glavu  . .  .  TriS  mu 
je  trup  bez  glave  skorio!  Npj.  4,  88.  Da  uagjei  u 
tvome  cardLvu  jednoga  bogalja,  koji  nema  ni  jedne 
noge,  uego  snmo  trup.  Danica  5,  92.  Metnu(?u  trupove 
v'vie  na  trupove  gadnih  bogova  vašili.  Mojs.  III.  2G, 
30.  -;-  2)  (u  Dubr.)  nekaka  morska  riba,  .Irt  Ftscft^ 
piscis  genus.  Rj.  gemeiner  Thunfisch,  scomber  thi/unus 
L.  Rj.*  Daničić,  Rad  2<J,  199,  kaže^  du  trup  [ribaj 
ima  akc.  trtip  (Irdp,  trilppa.  .Stulli). 

Z.  trftp,  m.  vidi  trOp  2  (if.  j.  trilp,  trlipa). 

1.  trjkpae,  trilpca,  m.  (u  Orblju).  —  1)  nekaka 
čibuljioa.  Rj.  puštala  in  labii9.  B^.*  na  usnama,  — 
2)  (rnbuljioa)  onobito  oko  usta,  za  koju  se  mit^li  da 
»e  za  to  ispenjc  Sto  je  onaj  čovjek  nešto  jeo  Ato  je 
prije  nmćka  jela.  Rj.  IVeberaussdUag,  herpes  labialis. 
Rj.-'  —  Matrici  irupar,  meni  kru^ac.  iKad  se  vrača 
da  progje  čibulpva  trupav).  Posl.  176.  čini  se,  da 
tnipac  1)  i  2)  jedino  snaći. 

3.  (rApac,  trtlpcH,  m.  ljudi  poaijeku  veliku  bukvu, 
pa  je  na  viAe  komada  prepile,  i  svaki  taj  komad  seovu 
trupac.  J.  Bogd>umvi(^.  isp.  trupieji,  trupina  2. 

trilpa^>kf^,  Irdpa^ki,  (u  C.  u.)  n.  p.  skoi^^iti,  t  j, 
H  mjesta,  aus  dem  Stande,  ohnc  Anlauf.  Rj.  iHai 
uskonke.  suprotno  zagouaćke,  zflgouH<?ki,  iz  zatrke. 
—  kao  s  trupom  samo,   bes  nogu  i.  j.  ne  mičući  ih. 

triipf}\n?l[,  m.  zimi  kud  jedan  (.^)  trupac  po  sniiegu 
progje,  tud  i  drugi  i  tre(5i,  itd,  pa  onua  reku:  lijep 
je  trupčanik,  lako  je  truptc  njim  vuei.  J.  Bogdanovi^. 
put  kojim  se  vuku  trupci,  gm.  trupćan!ka.  ft  tttkvim 
nast.  riječi  što  znače  put  kod  ćavlenik. 

(rdplea,  /".  (u  C  (».  i  u  Dubr.)  vidi  trupina  2: 
Zufljekuo  brke  kao  m*  trupici  (u  C.  U.f.  L'  Dubrov- 
niku stoji  vitao  na  trupici.  Ri.  isp.  2  trupao. 

trupina,  f.  —  1)  uugm.  oa  trup.  Kj.  takva  augm* 
kod  bnrdacMna.  —  Bila  .iždaba  strahovitu  ...  on  po- 
tegne nož  i  udari  je  i  glavu  joj  odftijeće . . .  tnipiuu 
i  glavu  baci  u  vodu  natrag.  Npr.  187.  —  2)  der 
Klotz,  cafui€X.  Rj.  vidi  trupica.  i.i/>.  2  trupac,  klada, 
panj.  —  ^t4)  som  njemu  ruiblju  sakovao,  kad  udari 
njome  po  nakovniu,  ni  trupina  zdrava  ne  ostade. 
Npi.  2,  406.  —  s)  u  kola,  u  nju  se  paoci  udaraju  i 
zadijevaju.  J.  BogdanoviĆ. 

trApkn,  f.  der  Pass,  gradus  tolutilis:  Da  a'  naslu&am 
trupke  od  konjica.  Rj.  isp.  trupkahon,  kos. 


tfupkaliea 


—  (iOO  — 


turali 


trflpkallcii,  f.  (u  Srijp.mu)  mali  kRfl  koninlri,  der 
Pussdauff,  pradus  ioliUili^:  8vnba  vozi  trupkalicom. 
Rj.  tsp,  trupka. 

trCiplio,  n.  cotl.  od  trup  1.  Bj.  —  Truplje  slugs 
tvojih  JadoAe  pticama  Debenkijem  da  ih  jedu,  tijela 
svetaca  tvojih  zvijerima.  Pa.   »5,  2. 

trfis,  m.  vidi  potres,  trešnja  2;  drnt  JCrdbeheni  ierr(t€ 
motus:  Iza  vjetra  do^e  irus,  ali  Gospod  ne  bjefle  u 
tru9H;  ft  iza  trusa  do^e  oganj.  Car.  I.  iU,  U.  (ioflpod 
pohodlće  ga  gromom  i  tntsom  i  hukom  velikom.  Ib. 
29,  0.  Za  vremena  Jerovooma  cara  Izrailjevii,  dvije 
godine  prije  trusa.  Amos  1,  1.  —  za  postanje  tsp. 
truftati  ae. 

triksiiiije,  n.  J.  Bogdauovi<^.  verb.  od  truanti  ne. 
stanje  Jiojc  biva,  kad  se  tko  trusa  «,  w.  na  kolima. 

trHsati  se,  »am  ee,  v.  r.  impf.  »Volim  ići  pješice 
neg'  se  po  ovakom  rigavu  putu  u  kolima  tnisati.  J. 
Bogdanov1(?.  vidi  iruakali  ae  (dein.). 

Trn.sina,  f.  Kj.  gora  u  Hercegovini:  Drugi  mejdan 
pod  gorom  Trusinoin.  Rj. 

trdska,  /'.  —  1)  uoria^  feccia  di  tfictalli^  scoria. 
StuUi.  vidi  troska,  i  »i/n.  ondje,  isp,  tuska.  —  2)  (oko 
Zagreba)  staro  kolje  ie  vinogradit.  vidi  prukolje.  od 
kor.  od  koffii  je  trulMiuti.  Ivokovi(5. 

frn>knllfa,  trDskavica, /*.  po  ovoj  iruskalici  (iru- 
ikavici)  vozeći  se  glednA  kiikn  60^  hea.  džigerica  ostali 
(po  HDiTzloDi  aeoakoiu  putu  vojiei?!).  J.  Ilogdariovii^ 
vidi  tniok.iviea. 

frQ,skuiijc,  rt.  viiii  truaniije. 

IrAskati  »e«  skSm  ae,  r.  r.  impf,  vidi  tmaati  ae.  J. 
Bogđaoovit?.  dan.  prema  trusati  ae?  tidi  truckati  se. 

trttsoTinAr  /*.  voda:  Pod  pazuho  bocu  irusovine,  u 
koju  3u  bilja  od  planiue;  e  aam  čuo,  kazivali  au  mi, 
da  to  jeste  i'oda  zaboravna:  ko  a'  umije  i  ko  se  na- 
pije,  Bvoja  (je  mu  vjera  omrznuti,  zaboravit'  svoju 
porodicu.  Rj.  —  trnsorina  lueka  iHidotvorna  voda  od 
koje  se  zaboravlja,   isp.  »u-trusun;  prva  6e  osn.  biti 

trilSni,  adj.  n.  p.  hljeb,  Kleien-t  furfureus.  Rj,  sto 
je  od  mekinja.  vidi  trudnica.  —  osn.  će  hiti  u  truh. 
Obu.  181. 

trdSnivti,  f.  (u  Baranji)  trui^n]  hljeb  za  pse  £0- 
bauakc,  Klcienhrot,  pania  farfureus^  cf.  otruSnica. 
Rj,  hljeb  od  tuekinja. 

trut.  in.  Rj.  au<jm.  irutina.  —  1)  die  DrohnCt  fucus. 
Rj.  augm.  triitiuH.  —  2)  (u  Srijemu)  trutovi,  ein  bog- 
artitjcs  Fingergescfncur  (der  JNagclKurm.  Rj.^),  ulcus 
(panaritium;  cf.  zlid  1.  Rj.^).  Itj.  pl.  irtitovi.  Glas.  8, 
10.  St/n.  kod  zli<?  1. 

Irlita,  f.  {\i  Boci)  mladica  riba,  kakove  ee  n.  p. 
hvataju  u  jezeru  Bkadarskome.  tidi  mladica  3.  Rj.' 
dent.  trutica. 

IrDlica,  /*.  deni.  od  truta.  Ri.* 

(rdUna,  /'.  augm.  od  trut.  lij. 

trv^aik,  Irveulka,  ih.  vidi  utrenik.  Rj,  kao  utrven 
jpuf,  drum.  vidi  i  utrvenik.  —  rijrći  s  takiin  nast. 
koje  snaće  pnt^  kod  ć-avlenik. 

Clrza^Jo*  n.  das  lieinsen  (scknelle  Ziehen),  ruptio. 
arrcjitio.  Rj.  verb.  od  trzati.  radnja  kojom  tko  trže  što. 

th^ati,  tTiem,  v.  impf.  Rj.  praes.  i  i^zam.  i^tp. 
istrzati.  v.  impf,  slož.  \z-trzaii,  iio-,  raz- ;  r.  jtf.  sloš. 
&trz)Ui  ae,  v.  pf,  prosti  trgnuti;  v.  pf.  s  njim  she. 
vidi  ondje.  —  J)  reissen  an  cticas,  rapio.  Kj.  kao 
trgati  1.  —  Što  1'  opali  b'jela  manoatira,  to  ai,  pato, 
Hvima  niue  /.ad'o;  §to  li  znadeš  ua&c  Koš(*elice,  lo 
«ai»  triaš  sade  utrobice.  Npj.  4,  73.  —  2)  sa  ae, 
refleks,  reissen  [s.  B.  puSka),  auffahren  (im  Schlafe), 
excutior.  Rj.  trre  se  n.  p.  piiska,  trže  se  tko  iza  sna, 
oda  sna.  —  l'naju  se  džamali  pondžcri,  na  pcnd£ere 
divojaćke  glave    HNpj.  4,  534. 

trže,  tiketa,  n.  jagnje  koje  ae  vrlo  kaauo  ojagnji, 
tnko  pocVtkom  julii.  .1.  Rogdnnovi<*. 

tr/manjis  n.  das  Jieisscn   um  etwaSi  raptus.  Ej. 


verb.  od  trzmati  ae.  radf^a  kejom  se  n.  p.  dvojica 
trsmaju,  otimaju  se  oko  Ha. 

Ifzmati  se,  t^zmam  ee,  r.  r.  impf.  otimati  t*e  oko 
&U^  sidi  reissen  um  etxcas,  rapio.  Rj.  isp.  krzati  se 
(oko  koga). 

tržAreaJe,  n.  das  AVunum,  mercatura  t^nuis.  Bj. 
verb.  od  trinriti.  radnja  kojom  tko  triari. 

trŽl^riH,  tHarim,  v.  impf.  kramen,  mercaturam 
tenitem  facere.  Ri.  pomalo  trgovati,  vidi  tržiti. 

irioDjo,  n.  vidi  trŽarenje.  Rj.  ^ 

tržTMe,  ».  vidi  trg  2,  i  st/n.  onc^e.  —  C'arfiija . . . 
^tiroka  ulica  ili  pro»tninije  mjeato  s  dut^anima,  trsiite^ 
pijaca,  forum.  Dauičić,  AKj.  8%b. 

triiti,  t^im,  v.  impf.  pomalo  trgovati,  vidi  trža- 
riti.  Rj. 

iH^nka,  f.  —  i)  (u  Dubr.)  dfut  Nad^lhoU,  lignum 
etflindratum  iurundarium,  cf.  oklagija,  Rj.  oblo  drvo 
sto  8€  upotrebljava  n.  p.  u  pravljenju  rezanaca,  vidi 
i  trlica  3.  —  2)  tržnice,  f.  pl.  (u  Dubr.)  tržnice  bu 
bile  žene  koje  au  —  za  vremena  republike  —  peiSa- 
rima  pomagale  za  platnu  vla.^leo)4ki  kruh  mijesiti  i 
peći.  Rj.  —  Neka  ti  na.nijch  tržnica  s  gluuicom  de- 
nelljem.  l)Po«l.  77  (a  glumcnin  dijtdekt.  mjetto  s  glum- 
cem). 

Ifi,  dortf  da,  istie.  Rj.  pidi  i«j,  tujbe,  tuka,  ttma, 
tunak,  tune,  tule,  tutcna,  na  pitanje:  gdje?  ta  (gdje 
si  ii  ili  gdje  ste  vi),  isp.  ovdje^  ondje.  —  »Evo  ovgje 
me  neSto  kolje«  .  .  .  »Ne  kolje  tebe  tu  nii^ta,  nego 
te  evo  Čoek  bije.«  Npr.  4.  Nazvavši  materi  dobar 
veče,  re*5e  joj:  »Majko I  tu  miri&e  rajska  dušica.«  D(i. 
Nemoj  da  ae  plašili,  tu  će  uočas  dolazili  i  lupati  oko 
tebe.  61.  Kad  dogješ  na  lagji  ta  i  tu  izmegju  dve 
planine.  67.  U  dvoru  kao  da  je  carevina,  tu  au  aluge 
1  8lu5kiujc,  ave  ae  užurbalo.  75.  AH  aad  ve<!  pomiali: 
sto  je  tu  ic  pa  reće  dosu:  »Hajde  de.«  100.  Pa  ioi 
onda  kaže  ko  ji*  on  i  kuko  je  tu  doSao.  174.  Tu  ga 
čuj,  tu  ga  vigji.  (Kad  ae  kazuje  cla  je  ko  utekao,  ili 
onako  da  ga  je  nestalo).  Poal.  3^1,  Tu  jo  vjetar,  a 
tu  je  gnmno.  (Ta  je  sve,  niti  ae  ima  ftta  više  tražili 
ni  Čekati,  n.  p.  kad  ae  paroi  aastanu  kod  sudije,  koji 
ima  pumi  vlast  presuditi).  322.  tide  je  on,  tu  je  sva 
raja.  Milo§  111.  Va5e  ljubavi  koju  ate  mi  tu  pokazi- 
vali. Slav.  Ribi.  1,  90.  Mislim  airfl  tamo  k  Vama  i 
S oduže  se  tu  zabaviti.  Straž.  1886,  (JO,  Reće  Ilija: 
eliaije,  ostani  ti  tu.  Car.  U.  2,  4.  (Iz  Biograda  MikJo- 
&ii5u  II  Rci^ui .  .  .  evaugjeliHtar  Mo  je  aad  skoro  tu 
Štampan.  Kolo  16  (14)  (tu  ■=  u  Bećn). 

tftbiti,  bim,  (<.  impf.  vidi  turiti,  Rj.  vidi  i  pam- 
titi. V.  pf.  sloe.  utubiti. 

tObljćnJ«,  ri.  vidi  luvljenje.  Rj. 

tAbok,  m.  m:di  mrilć,  ho  ae  daje  djeci.  Rj.  — 
biće  riječ  iugja.  Osn.  270. 

ttte  lafle,  cf.  trt  mrt.  Rj.  u;rtJt.  —  1)  viČi  i  tro 
mre,  t  syH.  ondje.  —  2)  »Ima  velika  jama  u  zemlji . . . 
po  Hvoj  prilici  bi(*e  u  njoj  novaca*  .  .  .  ovaj  po  jami 
ti«:  tamo  tuc  nmo   no  na^e   uiAta  do  žila.  Npr.  HtT». 

ti!keaj*ki,  adj.  Ikitlcr-^  mrndici.  Rj.  sto  pripada 
tncadma  ili  tucaku  kojemu  god.  —  Pa  ti  skini  gjuzel 
odijelo,  a  obuci  tucačke  haljine.  Npj.  3,  132. 

tdeak,  m.  dtr  JiHtlert  mendiats,  cf.  proajak,  rob: 
Udijeli  tucaku  junaku.  Rj.  k4fji  se  2>otuea  po  svijetu 
prosaii.  inp.  Korijeni  iH.  —  (tdjekojijem  au  (robo- 
vima) Turci  oaijecali  otkup,  pa  ih  ua  jemce  ili  zalogu 
puMali  da  proae  i  otkup  da  Miftavljaju.  Ovakovi  je 
rob  imao  oko  vrata  gvozdenu  balku  a  kaUuicem  pod 
grlom,  i  pouajviSe  se  u  uarodu  naAemu  zove  tucak. 
Rj.  b5lb. 

tftealo,  n.  vidi  tućak  1.  Rj.  isyn.ondje.  —  rijeci 
8  (akim  nast.  kod  budkalo. 

tneuaj,  tOcnja.  m.  vidi  tućak  1.  Rj.  i  syn,  on^j«, 
—  KulijeŠki  tucanje  kojijem  ae  tu?e  kukuruz  sa 
kulijcS.  Rj.  314a.  rijeci  s  takim  nttst,  kod  bacanj. 

tdeiinje,  n.  dem.  od  tni^njo.  Rj. 

tneali,  tticum.  Rj,  v.  impf.;sloi.  v.  impf.  na-incati, 


Iu«lla« 


—  601  — 


iaAm 


h 


po-iuoati  Rc.  r.  pf.  slož,  iz-tuc»ti.  dein.  tucknti.  v.  pf. 
prosti  tiiknuli,  8  njim  nioš.  r.  pf.  nH-Lukiiuti,  u-,  iiz-, 
—  J)  finu.  od  hu'-i.  Uj.  —  Kupljahu  (tuKinOi  i  ine- 
Ijahu  DR  Irvnjima  ili  incaiiu  n  MujmuHi.  Moj:^.  IV. 
11,  b.  l>Ji  bezumnoga  tncaš  «  stnpi  tučkmn  «  pre- 
kntpoin,  ne  bi  otiftlo  od  ujegn  bezumlje  njegovo,  l'ri^. 
27,  iJ2.  —  'i)  sa  flp,  recipTOČ.  iTioali  se,  dem.  od  tu<*i 
He.  RJ.  —  Ijomiti  jaJR  na  uakrn,  vitli  tneati  ne.  Hj. 
B33u.  ^tn  biHjno  dobili  a  lim,  kad  bi  imrod  preatao 
o  VaskrKeiiiju  tucati  se  crvefUm  i  mrenim  jtijimtt. 
Nov.  fcjrb.  1817,  478. 

(Aciiuc,   ttic'iocH,  m.  koji   rai  tuče,  J.  Bogdnnović. 

t&4rjn  dan,  tucina  dne,  m.  vidi  tućiu  dan.  Kj.  »uči 
badnjegit  dne. 

tncktinjc,  n.  dent.  od  tucanje.  Rj. 

Ittckati,  tuckam,  dem.  ml  tucali.  Rj.  v.  impf. 

tQf,*  liiOa,  m.  die  GlofkenApei^c,  Bronzc,  atA  (iHim- 
punarium,  tormenttirium).  Rj.  vidi  bronzn.  metal  od 
kojcff'.t  ne  grade  n.  p.  zrona^  topovi.  —  Dok  nt*  napjes 
tri^tji  ueiuinra.  Ja  bijelu  napriive  li  crkvu,  podlisUiA 
je  teftkijem  olovom,  a  pokrije?i  iučan  zHcnijem.  Npj 
3,   120. 

tOfa,  f.  vidi  gr^d.  Rj.  —  Kako  ne  ^e  biti  Aalosuo, 
kad  u(ts  tuca  tuce  svake  godine.  Npr.  rS*J.  Kud  ko 
kaže  da  je  tuea  pohiici,  ili  da  f'^e  pobiti,  vinotjr\tde. 
Posl.  iSd.  —  od  os«,  koja  je  h  IihH. 

tDi'sk.  tTl4'!ka,  wi.  —  J)  die  Morserkenlet  piHiillnni, 
cf.  tucanj,  luciilo.  Rj.  oruiije  kojim  se  što  tnve,  tnc« 
n.  p.  u  stupi.  —  Na  badnji  dao  ujulru  sakrije  se 
vatralj  i  stupa  s  tuvkom  i  ave  utolice.  Rj.  12a.  Žena 
ii/Die  soni  tufak  te  metne  »ebi  mepju  nope,  te  onako 
s  talkovi  kolje.  Rj.  đ7*2b.  Ima  maljeva  rlu^ni'kijeh ... 
njima  ne  n.  p.  nabija  z/^mlja  od  prilike  unako  kao 
Sto  se  relikijem  turkotn  so  ili  kava  tuče.  Rj.  344a. 
Palj,  "2)  drven  tućak  kojijcm  se  zbija  sir,  a  i  kuptM 
i^ecncuc,  Kj.  IBCa.  Solotuk.  Rj.  7tX»a  (»oui  tućuk). 
Tukoluk,  taćak  kojim  se  luk  tuče.  Rj.  7Mb.  Da  be%* 
umnoga  tacttš  u  Rtupi  tučkom  8  prekrupom,  ne  bi 
otiMo  od  njega  be/.umije  njegovo.  Prić.  97,  '22.  — 
2)  das  Ustereit  das  die  andern  zusatiimenscltlntitf  ovum 
pnschalc  foric.  Rj.  tvrdo  jaje  kojim  se  druga  jaja 
rozbijoja  (o  uakrsu).  vidi  natncak. 

(Qt*an,  ti^^na,  adj.  govori  se  u  Hrvatskoj  za  iivad, 
kad  se  uhrani  te  bude  puna  i  poteska,  n.  p.  kokoi 
je  tućna;  a  i  la  djecu  i  zu  djecojčadj  kad  su  pu- 
nijeh  obraza,  i»p.  čvrat. 

tflčar,  wj.  —  i)  koji  tJuva  tuke,  der  l'iuthahner- 
hirt,  pHStor  gidlinaram  indicarum.  Rj.  —  Dogje 
k  tui\trima  i  sai^t«  jedno  tuce  u  ujib,  a  ona  njima 
da  da  medenijeh  kolaca.  Npr.  176.  —  2)  koji  trguje 
tukjuna,  der  Truthuhncrkdndicr,  ipU  galliims  indicas 
vcnditat.  Rj. 

t&ce.  tUf«ta,  n.  junges  Trutkufin^  pulUui  gallinae 
indicuct  cf.  cure.  Rj.  pile  (hI  tuke.  ndi  i  bu^e,  in- 
tuAac.  isp.  tuka,  lukac.  —  Dog^je  k  lućarima  i  xaiSte 
jedno  tuče  od  njih  .  .  .  Tucari  joj  no  56?nu  dati  tu- 
ceta. Npr.  17*i. 

tuJ^^nikt  tnćenika,  im.  Art  S'chiesspulvtr^  pultcrif* 
pgrii  genus:  Te  obori  do  dva  vedenikn,  koji  tdern 
litru  tuženika.  Kj.  nekakav  puHčani  prah.  —  osn. 
part.  pass.  od  lu(?i. 

tueenjak,  luOeujAka,  m.  (u  Hrv.)  sir  koji  se  tućo 
u  kaOici  i  ostavlja  se  za  zimu.  Rj. 

lAfenjc,  n.  rcrbal.  od  tući.  Rj.  —  Ujalorljeno 
vrtanjem,  taćenjem,  kidanjem  ili  redanjem,  ne  pri- 
nosite Gospodu.  Moj«.  III.  '■/2,  '2i. 

(Df'evinn,  f.  meso  o<l  tttke.  J.  Rogdauovič. 

ftli'in  dan,  tuđina  due,  m.  der  Tag  vor  dem  badnji 
dan,  der  Sdiluchttag,  diejt  mactaiionis,  cf.  babine 
rubi.  Rj.  uoći  badnjega  dne,  kad  tuku  (kolju)  peir- 
nicu.  vidi  i  tucin  dan.  —  PeOenica  ae  obi<}no  ubije 
na  Tučin  dan.  Rj.  IbSa. 

(&eili  He,  tB<^  8«,  v»  r.  pf.  aufeinunder  tstmsen 


(von  Armeen),  eoncurro.  Rj.  tttće  se  vojske^  kad  se 
skobc.  V.  pf.  shz.  stu^Mli. 

tAjniea.  /".  kao  skitnica  (ko  se  luće  ili  potuca  po 
svijetu),  der  Jlerumschireifer,  erro.  cf.  protubii.  b'j. 
vidi  i  skitač,  skitaćicn,  loncija. 

in^ojtik,  w.  der  TrulhuhncrstaHi  stahulum  galli- 
fiaram  indicarum.  Rj.  gdje  se  drte  tifke, 

(JkeTunJc,  n.  riđi  potucanje.  Rj. 

tikćvnil  so.  tCiCvara  se,  vidi  prebijati  se,  potucati 
Bc:  tućra  se  po  avijetu  kuo  novt\j\  Rj.  r.  r.  impf. 
vUli  i  tući  86  2,  skitali  se. 

tAri,  i\Xthn,  v.  impf.  Kj.  f.  pf.  sloz.  do-tri<?i,  iz-, 
na-,  o-,  po-,  pre-,  pri-,  pro-,  raz-,  s-,  u-,  /ji-.  dem. 
tucali,  tuckati.  gram.  sapovj.  tiici.  /.  pregj.  trikoh 
(tQče).  //.  pregj.  tucijah  i  UtiJah.  prilog  sad.  trikrn^i. 
pregj.  tlikavSi,  tiSkav.  7.  pridjev  tfikao,  tttkla.  IT. 
tilfen,  tiV^ena.  —  /.  I)  schlagen,  tnndo.  Rj.  —  a)  riđi 
biti  1,  derati  3  (drijeti),  devctati,  lijemnti,  Hujati  1, 
mazati  3,  mukljati  2,  mlatiti,  mlavili  3,  voStiti  2.  — - 
(Iradobitinn.  ono  što  je  tukao  grad.  Rj.  D7b.  Uruhati, 
"J)  Sta  gnihaS  to  ilijele.  Rj.  lOfib  (ludi  ga  da  sr« 
praska),  Odndirati  4.  Kj.  4lt»a  (jako  tutH).  Kad  nas 
tura  tui'e  »vafce  godine.  Npr.  811.  Tri  konja  dogjoSo 
na  jedan  grob  i  nad  njim  stadoSe  nogama  tući.  97. 
Nije  dobro  a  velikom  goapodom  \r.  jednoga  Č4inka 
trešnje  jeati.  (Ne  znam  za  .^to,  ako  nije  za  to  Sto  dc 
kao  igrajni^i  ac  koš^teama  siromahn  u  oci  tući).  PohI. 
214.  kV  katane  ^^arac  opazio,  poiJe  nogam'  o  zemljicu 
tuH.  Npj.  2,  20().  Nagna  konja  niz  ćarSiju  mlada... 
ispod  nogu  kamen  izlijec-e,  na  du6ine  tuče  tnuergjane. 

3,  351.  (lOle,  bose  topuzima  tuku.  4,  151.  Sabljom 
s'jeće,  ft  mrkovom  gazi.  drugom  rakom  husdoruuom 
tuče.  4,  UXI.  Grlom  viOi,  u  talavdias  tuci.  HNpj.  i, 
42.  —  b)  vidi  biti  4)  n.  p.  grad;  bili  5)  iz  pii.^kc  ili 
po.^kom,  i  ST/H.  otufje:  Ko  je  Turt-Mn  i  Turstog  ple- 
mena, nek  se  diže  tući  gjaurina.  Npj.  4,  240.  Tuku 
gruda  aa  ćetiri  gtrane,  sjedne  strane  topovima  tuka. 

4,  256.  —  2)  svinje,  schluchtenf  macto.  Rj.  tidi  bili 
2,  klati  1.  —  3)  ćele,  ablodteut  melationem  perago. 
Rj.  rirf»\biti  2.  —  4)  stossen  (Sah,  Kaffcrj^  tando. 
Rj.  —  Žita  nisu  imali  da  mcse  pravi  bleb,  nego  su 
tukli  koru  od  kojekaka  drveni  i  od  toga  bleb  mesili. 
Npr.  tJ2.  Voda  u  (h)avanu  tući.  PorI.  37.  Tući  kome 
luk  na  glavi.  (Koriti  ga  ^ime  ^esto,  dosagjivali  mu). 
323.  GoBpmla  Turska  uzimaju  an  sokaka  i^rbe  za 
razlifine  posluge,  n.  p.  da  tuku  kavu,  da  donose 
vodu,  da  sijeku  drva  i  t.  d.  Danica  2,  88.  —  ^J  vo- 
love, bikove,  contundo  tauri  tesiiculos.  Rj.  cidi  pod- 
mouti  2,  Birojiti,  Mrojili.  ftkopiti.  —  i/,  sa  ac.  ti5^i 
«e,  Uičem  se,  v.  r.  impf.  Rj.  —  1)  (reciproi.)  sidi 
schlagen,  pugno.  Rj.  vidi  biti  se  1.  —  Toliko  [)uta 
mido  se  ntjesu  iz  pušaka  tukli  za  to.  Rj.  262b.  Tu- 
kući  se  sa  Srpskim  četama  progje  do  u  ICragujevac. 
Danica  3,  163.  Nego  su  ne  Hikli  aamo  i'i  iopoiH». 
Zilije  43.  —    2)   (reciproć.)  jajima  (su    Osicrn),  Hj, 

—  O  vaakrsouiju  ac  tuku  sirenim  i  crvenim  jajima^ 

1.  j,  udaraju  vrbovima  jaje  ojaje,  pa  koje  se  razbije, 
ono  uzme  onaj   koji  je  razbio.  Rj.  55a.  vidi  t;ic.ali  so 

2.  —  *i)  (refleks.)  tući  se  po  svijetu,  po  mraku,  vidi 
potucati  se.  Rj.  vidi  i  tućvati  »e,  t"  sgn.  ondje. 

fflfiirovo  jijc,  M.  vidi  tunturovo  jaje. 

tnd,  adv.  —  J)  BTid,  tcenn  ancJt^  riuamqwim 
(eigentlich  so  riel  nls  budi.  cs  set,  esto)  cf.  tud.  Rj. 
46b  (a  tud  nije  u  Rj.  na  svome  mjestu).  Bml  sualia 
u  rod,  tud  Bvckrva  u  i>oprd.  Posl.  30  (isp.  Fnaba  n 
rod.  a  svekrva  u  popra.  Posl.  2iM).  —  2)  vidt  UuIjl 

—  Kuda  vojsku  prol.izi,  lud  se  trava  ne  ualnzi.  Posl. 
162.  Kud  je  prt,  tud  je  put,  162.  Kud  svi  Turci,  tud 
i  t^elavi  Mujo.  U>3.  Kud  iiSlo,  tnd  JziSlo!  (Reće  se  u 
Sali  nazdravljajući).  163. 

Iilda,  tAdar.  hierdunh,  hae:  Ne  penji  mi  Šator 
tudur.  Tudar  paaa  čelebija  Mujo.  Tuwtr  pasa  Biglić 
IJscine.  Rj.  riđi  tnd  2.  tndijer,  tugjer.  n«  pitanje 
kud?  kuda?  isp.  ovud,  ovuda;  onnd,  onuda.  —  /ec 


Tudošak 


—  603  — 


tuKilU  80 


je  (Lisicu)  zapiu,  hl&.  Iraii  tutUt  Uiko  ueveaela.  Npr. 
;?45.  Baii^'ovan  pn  oiole  aćem  govoredi  mu,  da  ćf.  ajuI 
car  ttidtt  pToći.  252.  Kad  su  hili  kroz  Koriui  ravna, 
tntin  ouj  mirno  projczdUe.  Npi.  3,  456.  Kud  otitiili 
unotiki  narml,  tudit  ću  i  ja.  MiloS  5^3.  I  tako  po  tim 
mjentimu  junaOke  (ili,  kao  Sto  ne  tadii  već  zovu,  »le- 
naćke)  pjesme  niko  drugi  i  »e  pjeva  omai  8liicpaca. 
Npj.'  1,  XVIII.  Ako  popjrm  u  I^paigoUfcu,  aoi^i  ću 
vniii:  jor  «c  nadam,  da  ću  tuda  proĆi  i  vaa  vidjeli 
Kim.  15,  2i. 

Tildosak,  TildeSka,  ih.  (po  ju^ozap.  kraj.)  vidi 
Nijemac:  l'ijc  kuo  Tudtšuk  (Hosl.  247).  Rj.  mdi  i 
Hvalio.  Tttl.  Todeftco. 

TA(lo^kl,  udj,   vidi  Njenuićki.  Rj.  vidi  i  Svapski. 

Tikdoskinjn,  f.    vidi  Njemica.  Rj.  vidi  i  Hvabica. 

tAdijor,  riđi  tuda:  Titdijcr  mi  minu  mlad  junak 
na  konju.  Rj.  tudije-r.  za  završelak  isp.  kudijer, 
ovndije,  onuiilje. 

tuf^/tdiija,*  tii.  nidi  Infekcija  (mit  allen  AbUiUin- 
gen).  Rj.  vidi  i  tufek,  pii-nkar  pu  kao  što  se  govori 
tufe^džiJH  I  tufekL-ija,  tako  i  tuJVgdžibaŽ,'*,  tutVgdiijin, 
tutegdžijnski  i  t.  d.  i  tufckćibaša  itd.  —  zh  oba 
Tursku  zurradl'ft  d)M}tt)  i  ćitja)  ifp.  tobdŽija  i  topćijii. 

(Cirek,'  m.  vidi  tufekćija  (cf.  puSkar).  Rj.  vidi  i 
tnfe((d?.ija.  —  I  iniade  puAka  MleiaOkinja,  kojano  je 
u  Mletku  kov&ia,  tri  tufeka  za  peinaeat  dana.  Npi. 
3.  484. 

(uf^kribn^o«*  m.  der  /Cechmeifttcr  drr  liucJtsen- 
mttcher,  j:raefectaH  coUcgii  tormeniariorum.  Rj.  tu- 
fekći-baža,  tafekč{juma  giavttr,  starjesinut  cehmnjstor. 
isp.  ba^a*  3. 

(iir^k4'ija/  m,  der  BnchAcnmaclier,  tvrmerituriuSf 
cf.  puškar.  Uj.  koji  pravi  piL^ke.  vtdi  i  tufek,  tu- 
fegdžiia. 

turiVkeijiii,  adj.  des  tufekćija.  Rj.  gto  pripitdu  tu- 
fckčiji. 

tiiTi'kl'ijnski,  tuf^kfTjskT.  adj.  liuvhfuninadu'r-, 
tonncHtiiriurum.  Ki.  t  sažeto  luOkcinski.  utp.  abad- 
žiuHki.  što  iiripada  tufckćijama  ili  tufekčiji  ko- 
jemu ifod. 

I&K.*  «*.  der  liomschtreif  (tdt  h'hrCHStunditrte  d^r 
'J'urkischen  PuHchtn)^  insirfue  caudne  etjuituie:  pai^u 
od  Iri  tujjja.  Rj,  konJ9ki  rrp.  —  Ići-tuglija  pafta,  od 
dru  tHffu.  Kj.  24lii.  UO-luglija,  t  j.  pa^a.  Rj  TUSa 
(od  tri  tuga).  Vm  im  dade  htjele  tngove  i  veziretvo 
na  te  Jiemlje  dvije.  Npj.  2,  567. 

tikjfii,  f.  —  1)  tuga  me  je,  cj/  schuudert  viich,  cohor- 
rcsco:  (ije  je  »uma,  a  ne  ima  dru^a,  da  je  nije  od 
gorire  tuifu.  Kj.  —  2^  tupo  i  nevoljo!  aafjt  die  im- 
iviltige,  aber  immer  Ucbendc  Mnttcr  £wh  Kitidt,  das 
itir  Kummer  %ind  Noth  muchi,  cOhvicium  viutris 
uuiuntis  in  inf'antem.  Rj.  fugo  i  nevoljo!  k(tie  vtuti 
djetetu,  koje  joj  zadaje  tugu  uli  koje  joj  je  sve  jed- 
vtiko  Vitlo  i  drugo.  isp.  tugoviun.  —  Najpoalije  od 
teške  tuge  i  žalosti  otidc  pa  ae  umrtvi  na  putu.  Npr. 
178.  Hmrini  gu  znoj  dopade  od  velike  tuge  i  žalosti. 
234.  Tada  nuHlane  tuga  i  plac  u  earakom  dvoru  za 
mtm^'o.  252.  Ko  »e  duga  ne  oduži,  ta  se  tuge  n«  I 
otužL  Posl.  153.  Od  lugjega  tuga  bije.  23t>.  Tako  | 
mi  se  tuga  na  srce  ne  savila!  305.  »Slavuj  ptica  mala  i 
Kvakom  pokoj  dala,  a  meni  juuaku  tri  tuge  stidala: 
prva  mi  je  tuga  na  srdašcu  mome,  šio  me  nije  majka 
o^.en)Iu  mlada.  Npj.  I,  H\f2.  Molitva  nevuljnuga,  kad 
mu  je  to.^ko,  jia  pred  Gospodom  tzUvu  tugu  svoju. 
l*n.  102  (naipia).  /.'  svak(ij  tuzi  njihovoj  on  bijuHC  , 
luAaa.  Ih.  G3,  \I.  Da  {mjemo  ?>aloKuu  pjesmu,  koja 
probija  srce  tugom  za  zuvićajcm,  1>1\  Hl  [—  Hcivt- 
irehj.  —  3)  nema  ni  tuge,  u  j.  uiUiv.  Rj. 

tuffjlljiv.  udj.  kitselich^  titilluttonem  acgre  st^ti- 
»nm,  cf.  (^kakljiv.  Rj.  vidi  i  žkakljiv.  koji  ne  moie 
ikaklfunje  da  po<ifi09i. 

tilff{iviinj4s  n.  das  Kluge^t,  M'ehklagvn,  lumen- 
tatio.  Rj.  i.sp.  lugovina.    verb.   supst.   od  1/  tugovati, 


2)  tugovati   ae.    —   2)   stanje  koje  hira,  kud  tko  ttt- 
guje.  —  2)  radnja  kojom  se  tko  tuguje  kome. 

tugdvati,  lilguj^m,  v.  impf.  Rj.  —  f)  trehklageHt 
lamtntor.  Rj.  kao  tužan  ttitt.  —  fidjo  je  negda  bila 
gusta  ^uma,  gdje  je  i  samo  nebo  tugovalo,  tuda  su 
!*ad  gradovi.  i*riprava  7i>.  —  2)  sa  »e,  rcjteks.  klageti, 
lamentor:  Poče  im  se  i'upić  tugovati.  Rj.  vidi  tuiiti 
se.  —  Tu  iiagjo^e  svoga  gospodara,  stadoše  se  njemu 
tugovati,  kako  .^u  ih  Turci  osvojili.  Npj.  5,  143. 

t&irovinn.  /'.  (u  Boci)  kao  tuga,  tugovanje,  der 
Schmeri,  dolor,  u  ovoj  poalovici:  Trgovina  oekom 
bude  tugovinu.  Kj. 

iaf(},  litgje  itfipjl),  adj.  freind.  ulteMM.  Rj.  vidi 
sljanjski.  jabanski.  —  Nema  lica  bez  crvena  vinca, 
ni  milosti  hcs  ttigja  junaka,  Kj.  357b.  Tagjii,  f.  die 
Fremde,  aliena:  IS,  tugja!  Kj.  753b  (f.  adj.)  RijeJe 
ruke  tugj  posao  miluju.  PohI.  12.  i  ^  svom  komadu 
tugja  goveda  ćuvati.  241.  Tugja  Žena,  a  svoja  sje- 
kira (pa  je  bisno  tući).  321.  Tugja  koza  go  loj.  321. 
Tugja  uttraua  ajen^an-i  tojaga.  322.  Tugjemu  se  poh- 
vali, a  stojeinu  pravo  kaži.  322.  Tugjim  rukama  zmije 
hvatati  ila.<«uo  je).  322.  Tugj  nikad  neka  ne  bade, 
koji  svoj  biti  može.  322.  Vjera  (religija) .  .  .  olUao  m 
tui{j  zakon.  Danica  5,  t>4.  NakitivSi  se  i  nadaravM 
tugjijcm  perje^n.  Odg.  na  ut.  3.  A  ćije  je  »ubo«? 
Nama  tugje.  Straž.  I88tj,  709.  Da  na  tugjoj  zako- 
pini  ne  zidam;  nego  . .  .  Rim.  15,  20. 

inijbina,  f.  alitnum,  res  aliena:  u/eti  tugjhinu 
grijeh  je  umrtni.  8tulli.  sto  tugje.  vidi  tugjinstvo.  — 
Nije  ga  u  tugjbini.  DPobI.  81.  riječi  s  tukim  nast. 
kod  ćazbina. 

tdKJenJe,  n.  das  -*fr/*awie»,  Veriegensein  in  einem 
fremden  liause,  verevundia  in  domo  aliena.  Rj.  verb. 
od  tugjiti  se.  stait^jc  koje  biva,  kad  se  tko  iuaji. 

tikijcr,  vidi  tudijer:  Eda  bi  se  tugjer  oabranili. 
Kj.  vidi  i  tuda,  tudar.  tttgjc-r. 

li^lCJira,  f.  —  J)  ćela  iz  druge  koAniee,  die  fremde 
Jliene  (atts  einem  andfrn  Hienenstock),  apis  ex  alicno 
ulveario.  Rj.  —  2)  tugje  čeljade:  Tugjica  bome  kuće 
ne  kući  (n.  p.  »luga).  J.  Kogdanović. 

tAiiJIii.  fuijinae,  tugjhica,  m.  der  Frcmdling,  pe- 
rcgrinus:  Ujevojkn  je  tugjina  bratila.  KJ.  vidi  tngji:^; 
jabanac,  jalianlija.  isp.  inostranac,  tugjoxemac.  — 
Ko  ne  drži  brata  /.a  brata,  on  će  tugjina  za  gospo- 
dara. PobI.  141*.  Tugjinu  se  hvali  a  svojemu  se  po- 
žali. 323,  iSvaki  put  se  svagjamo  i  krvimo  ili  ae  tu- 
gjiui  umiješaju.  Priprava  74.  Na.iljedstvo  nafte  pri- 
vali  se  tugjtnnma.  PlaĆ  5,  2.  Ime  »Bijele  Orkve« 
dola/i  u  tugjinca  putnika.  Dauićić,  ARj.  293b.  — 
riječi  s  lakim  nast.  isp.  domaćin,  gonćiu,  radin. 

tfigjTnka.  f.  die  Frcnide,  peregrina:  .Mi  mi  ne  da 
tugjinka,  tugjinka  dobra  pjevojka:  ja  dobra  konja 
osedluni,  tugjinka  mi  ga  rasedia.  Rj.  isp.  tugjozemka. 
—  ( )dvojte  se  od  naroda  zemaljskih  i  žena  tugji- 
nuka.  Jczdr.  10,  U. 

<OKJin.skit  adj.  sto  pripada  tugiinima  ili  tugjinu 
kojemu  god.  riđi  jaban.Hki.  isp.  tujHoj'.emski.  —  Iz 
ruke  tugjinnke  nemojte  uzimati  nijeuue  utvari.  Mojs. 
ili.  22,  25.  Pohodiću  sve  koji  injw  iug}inf<ko  odijelo. 
8of.  1.  b. 

tn|iJin.stvo,  n.  das  Kremde,  res  aliena.  Rj.  tugje 
što,  n.  p.  tuqja  scmija.  vidi  lupjbina.  —  Njegove  Će 
ga  noge  zanijeti  djileko  u  ttigjinstro.  Is.  23,  7.  Hijeć 
nam  Ke  i  jio  tutfjinstvu  raznosi,  a  mi  ne  ćemo  za 
nju  da  znamo!  IJiikv.  24.  Mnogi  na  prenuo  pomri- 
jts^ip  14  tutfjinstvu^  izgiboAe  na  maru  .  . .  DP.  82. 

(Ol^is,  tugji^a.  m.  u  poslovici,  cf.  nažifi.  Rj.  vitli 
lugjin,  i  sijH.  ondje,  —  Na^i^u  |io  punlJu,  a  tugjišu 
po  ponji^u.  (Narouui  punu,  n.  p.  ća^u  vin.i,  a  fu- 
gjinu  po  uje).  Posl.  193.  rijcći  n  taktm  nast.  kod 
blutis. 

tdjiJili  9«,  tOgjim  se,  r.  r.  impf.  sidi  fremd  be- 
tragcn,  verlegen  sein  uie  cin  Fremder,  verecundor. 
Kj.  držali  se  kuo   tugjin;  stidjeti  se^  ustruiavtiti  M, 


tngjozemac 


603 


tuaaAlU 


iapati  .«  l'ao  tugje  eeljntU.  r.  pf.  »loi.  o-tuprjitj  se, 
po-tii|9;jiti  »e.  —  Hrii<5u  moju  udnljio  je  od  mene,  i 
£nnuri  umji  tiitije  se  od  tnnie.  .lov  19,  13. 

(iiji^ozAiuilt*,  tugjoi'/'mcft,  m.  iler  Frcmde.  p^ve- 
ffrinits,  Kj.  tupjo-zenmc,  koji  je  U  tngle  zemlje,  isp. 
tugjin,  I  tff/n.  ondje,  suprotno  doniorodao,  olAdžbenik. 

tiijVJdzrMnkn,  f.  die  Frcmde,  jteregrinu.  Rj.  tugjo- 
zeuikii,  koju  je  iz  tngje  zefrdje.  iftj).  lugjiukH.- 

tii|(J6zouiskT,  iidj,  f'remd,  extcrH)<.  Uj.  tugjo-zeiuski, 
što  je  iz  tufije  semlje.  suprotno  Qn&07.emBki. 

tnhniiti,  tllhnem,   v.  impf.   vidi  tukcnti,   v.   iinpf. 

Iftj,  vidi  tu.  Rj.  (tdv.  tu-j.  itp.  j  (■•iu/f.).  —  Teguo 
bi  da  je  joft  fffj  Rinija.  DPosl.  126. 

(Qj,  fDJ!  rijeć  kojom  se  tuke  vabe  i  tjeraju.  J. 
Bogdunovi(5.  usvik. 

tAJAnJe.  n.  J.  Buf^dnnović.  vcrb,  od  tujati  fte.  radnja 
kojom  se  titke  tujitju. 

(AJaM  se,  r.  r.  impf.  ^ittJaJH  li  se  vg(-  tvoje  luke'N 
^djeko  re^e:  >gaz€  li  se  tvoje  tuke?  J.  Bogdanovi(5. 
praes.  tuja  ae  (tuka),  irijajfi  ae  (tnke).  ».tp.  mrijeatiti 
8c,  raatiti  bc. 

(ftjk(\  (u  Hnr.)  rirfi   tu.  Rj.  tuj-kc.  isp.  ke  (dod.), 

(ftK,  tCjku,  111.  —  t)  der  Winkel,  antfulu^,  cf.  kut. 
Ri.  od  kut  8  premješlevim  iilasovima  tuk.  Ohu.  370.  — 
si)  udario  tak  uh  luk  (k.id  udari  jednak  na  jedna- 
koga. Poel.  327),  £uei  httrte  Slcine  Aind  uneintttuler 
iferuthefi,  diffniis  difinutn  rcperit.  Rj.  (itjt  (kor.  biče 
koji  je  u  tući).  O.^n.  22. 

1.  t&ka,  f.  {pl.  gen.  tQka)  vidi  budija.  Rj.  x>idi  i 
<5ura,  <?urka.  indijoui,  intnsa,  uiisirkn,  {juc^kn.  pnjka, 
pura,  purka.  isj).  lukm.%  tuiJe.  —  Tuka,  budi  ftiuka! 
(Kazao  pop  ili  kalu^jcr,  kad  bu  negdje  uz  post  preda 
Hj  donijeli  pečenu  tuku).  Hosl.  322. 

2.  (flka*  (u  Rijeci}  tu.  Rj,  tu-ku.  it)).  ka  (dod.). 
tAkac,  ti'ikca,  »j.  vidi  budac.  Rj.  riđi  i  <*iirak,  in- 

dijot,  morae,  pui^nk,  puran.  i^p.  tuk«,  tuet' 

1.  Iftknutl,  tukneni,  v.  pf.  ctn  uenig  {KunhU\\ivU) 
atosseuj  contutido:  tnkni  nudo  soli.  pj.  r.  pf.  sloi. 
uiVluknuli,  u-,  uz-,  v.  impf.  prosti  tucati. 

3.  tOknall,  tiikuein,  v.  impf.  schhgen  (dcm  Oe- 
Tuche  niichj,  oleo,  suholeo;  ovo  me0o  iuktie  uialo. 
cf.  udarati,  paliti.  Rj.  tidi  i  zaudarati,  Kildnjati  {zk- 
davati),  luidiaati  2.  —  k  (t  tuknuti  biće  postalo  od 
h\  jer  se  «  Hrtnitskoj  tfovari  tuhnuti.  isp.  u  >Suk- 
hoptt  rječniku  kod  rijetki  riecben:  meso  (M/mc  (ttikne), 
tAjt.  i  u  Stullija  tuhten  (vlažan). 

I&koluk,  m.  (u  C.  G.)  tu^ak  kojim  ae  luk  tut^e, 
dcr  Knoblaucfuitossel,  pistillum  ud  tundendum  alium: 
)i8pomcni  ae,  Hoaho  moja,  da  nam  ja  tebe  luk*  — 
rekla  evekrva  nevjesti,  a  nevjesta  joj  odgovori:  >l 
ti,  moja  svekrvo,  spomeni  se  ua  sam  i  ja  tebe  luk  i 
i  tukoluk*.  Rj.  luko-luk,  prvoj  poli  o-hh.  od  koje  je 
tufli.  tako  sloz.  rijcH  isp.  Sižobrk,  tocokljnn,  vijoglav, 
•vijorep, 

likkv&^l.  tukvAnja,  ni.  (u  Slavon.)  vidi  Husak.  Rj. 
ridi  t  krl)anj,  krpa  2,  tikva  lb,  vrg.  tikvu  kojom  se, 
prohuiiirši  je  sa  strane,  zahvatu  i  pije  voda,  —  riječi 
9  tftkrijn  naši.  kod  6>kuuj. 

Itilt  lula,  m.  pharctru.  StulU.  otto  u  ćtfm  se  note 
strijele;  dei'  Kocfter.  —  Uzmi  oružje  svoje,  tul  i  luk, 
i^  i/Jdi  u  planinu,  te  mi  ulovi  lova.  Moji«.  1.  27,  3. 
8to  au  strijeie  u  ruci  jakome,  koji  Je  njima  napunio 
ifd  sooj.  p8.  127,  5.  Ustrijeli  me  u  bubrege  atrije- 
lunin  iz  UUa  svojega.  Plaf^  3,  13. 

(Ala(.%  \\\  Bovi)  u  riječima:  do^Io  mi  nhiulae,  tj. 
na  zp:(Klu,  na  ruku.  Rj.  —  osn.  u  tul.  isp.  Oan.  34<). 

lulAIra,  /'.  u  Hrijemu.  Rj.  Daničii:  piše  tulajic«,  — 
J)  u  gajdi  ono  Jio  je  »vezano  u  mje»iau,  te  se  u  nj 
stadjenu  karablje  i  prdaljka.  Rj.  —  ^)  um  lijevku,  div 
Hinsteckrohrc^  infund4huli  pars  vaši  inserenda.  Rj 
na  lijevku  ono  Hto  .vc  zadjene  u  sud. 

tiilikjlt^t  f-  ^'^'  tulaiea.  —  tulajica  (od  uan.  koja 
je  u  aUtrum  TO^Al).  <>8n,  326. 


tiilb^nCa,*  f.  Ari  Kopfhedeckung  tler  Frauen,  mitrae 
gcntiJi.  Hj.  nekaka  ženska  kapu. 

lOlcod«!,  u  zajroneci,  cf  va/.Ii-trave.  Rj.  —  Ja  pi»;ijoh 
po  Bopotii,  a  »tadoh  ua  grijotu,  pozvali  mrdeljai^«;:  do- 
nea'te  mi  ttileode,  e  au  došle  vazlitrave.  Rj.  r>lb.  od- 
gonetljaj:  čobani  kad  zovu  žene,  da  ponesu  muzlire, 
da  muzu  oiKe. 

tfklijo,  f.  (u  Srijemu)  —  1)  ono  gvoigje  na  žipci 
od  jrjerme  o  kojoj  je  objeSen  kabao.  Rj.  —  2)  vidi 
^eputka.  Rj.  ono  savijeno  droo  na  lijeoći  oko  osovine. 

—  osn.  će  hiti  u  tul.  riječi  s  tukim  nast    kud  ielija. 
tulipan,  tulipana,  m    (u  Hrijemu)  die  Tulpe,  tulipa, 

cf.  lAle.*  lij.  cvtjd. 

(dllti,  tulim,  V.  impf,  (u  C  D.)  lUscken^  ex£tinguo: 
Vatra  se  uljem  ue  tuli  (Posl.  32).  Rj.  vidi  truuti  1, 
gasiti.  V.  pf.  sloš,  po-tuJiti,  u-;  v.  impf  sloi.  prelu- 
Ijivati. 

tnium,*  m.  vidi  mješiua.  Rj.  augm.  lulumins  I.  — 
8ta^  piti  is  tuluma  vino.  Npj.  3,  143. 

tAliimhasii,"  m.  u  pjei^mi  (valja  da  je  onaj  koji  to^i): 
Rajom  rajom  Raire,  tulumhaša  eaMco.  Rj.  tulum-ba^. 
isp.  basa*  3. 

IDliimina,  f,  —  1)  augm.  od  tulum.  Kj.  vidi  mje- 
Setina.  takta  utt^m.  kod  oardačiua.  —  Pa  uatoći  iu- 
luminu  viua,  objesi  je  o  uukaS  £?ariuu.  Npj.  2,  248. 

—  2)  Sto  spabije  uzimaju  od  vinograda,  W€instetter, 
vcctigal  *'«  Hnam  impositum.  Rj.  —  Davala  se  spa- 
hijama  ua  vinograde  tulumitia,  na  svinje  žirovnica. 
Rj.  7()2a.  Spiihija  u/ima  od  vinograda  po  ncsto  tulu- 
mine  (ili  dt.'.setnk  od  grožgja).  Milo.*,  203. 

(ikliiz,  m.  Ifiluzina,  /'.  (u  Banatu)  r»^«  okomak.  Rj. 
ono  u  kukuruzu  na  čem  au  zrna.  vidi  i  klas  3,  i  8*tn. 
ondje. 

Iflijuc.  tiiljca,  taijak.  tdljka,  m.  —  1)  die  Ein- 
steckroftre  in  der  kabliua,  fistida  minor  inserta  ma- 
jori (in  mola)y  cf.  cipuu.  Rj.  it  vodenice.  —  Badanj 
KC  nsmjcsti  na  nkok,  pak  se  dolje  udari  u  nj  kablina; 
u  kablinu  se  udaraju  tnljci:  kad  ima  doHia  vode,  reći, 
a  na  manjoj  vodi  manji,  a  kad  vode  ima  vrlo  mii07o, 
onda  se  i/.bije  i  veliki  tuljac^  pa  melje  na  kabtiuu. 
Rj.  llb.  —  :i)  dne  Art  Falle  fiir  FHchse  «.  dgL, 
geniis  dccipulue,  latjuei;  ovaj  je  tuljuc  hiplje  drvo 
kroz  koje  se  lisica  ili  jazavac  j)rovu<?i  može,  pa  se 
polo^ke  utvrdi  na  vratima  od  jame  gdje  se  misli  da 
je  koja  od  ovijeh  zvjerki  unutra,  a  ua  srijedi  se  odozgo 
prosijeće,  i  pod  onu  jamu  metne  se  dolje  racWaHto 
drvo  kroz  koje  zvjerka  ne  može  prof^i  dokle  ga  oe 
obori,  a  na  gornji  kraj  njegov  uamjeati  ^q  veliko  le^ko 
drvo  kao  malj,  koje,  Kad  zvjerka  ra<^ve  obori,  udari 
je  za  vrat  i  lako  je  ili  ubije  ili  zadrži  dokle  ujutru 
lovac  ne  dojge.  Rj.  —  (i^tuljivati);  zatuljili  n.  p. 
rupu  kakvu,  t.  j.  metnuti  na  nju  tuljac  da  se  uhvati 
lisica  ili  jazavac.   Rj.  lilUa    isp.  pastuIjiL 

lUlJenjf^,  «.  Rj.  *w/*.  od  J)  tulili,  2)  inljiti  »e.  — 
I)  radnju  kojom  tko  ttlll  n.  |).  eutrfi  (das  Loacbcu, 
exrttinetio.  Rj.).   -  2)  stanje  koje  biva,  kad  se  tko  tiUji. 

(dtjiti  he,  Ifllfim  se,  v.  r.  impf  (u  Baranji)  sich 
geniren,  Terecunavr.  Rj.  vidi  ustručavali  su,  itapiiLi  se. 
isp.  V.  pf.  slož.  zatuljiti. 

lAmuts  lumfiCa,  m.  koji  tumači;  der  DohnetsvJt, 
inierpt'cs.  vidi  tolmar,  toma^itelj.  —  < »rujovit'  pre- 
poruci im  sw  (poslanicima)  le  ga  uzmu  za  tumača  i 
sckrelara.  Hovj  2.  Oni  ne  znadij.ihu  da  ih  Jo?>it'  ra- 
zumije, jer  se  s  njim  razgovarahu  preko  tumača.  Mojs. 
I.  li!,  33.  tumač.  Korijeni  89. 

lumAe4*njo,  n.  verb  od  tumačiti,  radnja  kojom  tko 
tumači  što:  TumaOeuje  jevangjelja.  Hinr.  3,  12. 

(umilt'CV,  adj.  Mo  pripada  tumat'u    vidi  tolm»<^ev. 

tnaiA{*itl,  tfimai^m,  v.  impf.  vidi  tolkovati,  toltna- 
<^iti,  toma^iti.  v.  pf.  hIož.  iz-tumaćiti,  pro-tumaćiti.  — 
Tolraačili,  cf,  tumačiti.  Rj.  743a  (a  tumačili  n*^ma  u 
Rj.  na  svome  mjestu).  Kao  Jto  obit^no  roditelji  različne 
ikone  po  crkvama  i  po  uamaHtirima  d[;eci  tumn/V,  tako 
je  i  mboi  . .  .  Rj.  SIa.  Ako  gdje  .^to  ne  bih  razumio, 


tumnnlljo 


601 


Uplati 


y 


u 


QIM  hi  mi  iunmcio.  Sovj.  80.  Sixj€  izmej^u  ovijeb 
niiih  rijeci  i  litvniiskili,  kojom  sam  ih  prije  iumat'io. 
findii  mif^lim  da  iicuia.  Osn.  51.  U  ovom  ćiftnku  tunuv'i 
Konstansiin  te  rijeci  bogosloralci  .  .  pa  i  tu  fnolitvu 
imnuH  hogoslovski.  Btnr.  1,81,  Sne  mudard  tutnućiie 
Hrt  Ho.  2,  301. 

liiDiftnliJc/  f.  pL  pnistraiie  turnke  SiilvHni:  I  velike 
gm'^e  tuttiuulijf.  Kj. 

lamiirn,  m.  Irrijciftt,  homo  varjm,  R}.  koji  tumara, 
vidi  ttimnralo. 

(iiiiii!lraf*a,  f.  —  1)  Žensko  koje  tumara,  Hcrum- 
la\ifaiuy  mnlier  vaga,  Uj.  —  iS'^  8vije<?a,  KiUhculichi. 
Jij.  hthinjitkd.  —  riječi  s  takint  nant.  kod  cjepatJa. 

tiimtkrtllu,  m.  JrrtjeiM,  homo  tuttjns.  Rj.  ko/i  iutnara. 
vidi  tumara.  —  rijeH  s  tttkim  nant.  kod  bnjalo. 

tamitrfmje,  n.  diis  i-onvitcige  Umhergehen,  tuigatio 
curiosti.  Ri.  rerh.  od  tumarati,  radnjti  kojom  tko  tu- 
maru:  Onda  bismo  »e  za  prošar^e  tumuranje  mogli 
tješiti  i  tijem,  t^to  su  i  Rusi  i^li  od  prilike  ovijem 
putom.  Pi)^.  23. 

tiiDiiVriiti,  tunuiram,  r.  impf.  vormttig  umherschlctt' 
dcrn.  vagor  curiositji  Rj.  vidi  viirdati  9.  irt  kojekuda 
(nz  to  i  kojefita  premetoli).  f.  pf.  sloć.  uz-lumanUi  hc. 
—  2'nmara  kno  pijan  po  praznom  hajatn.  Posl.  322. 
Tako  tumurajuH  ovamo  onamo,  dok  jedan  nd  nnn 
Hrei'-om  ual»aHn  na  jednu  pei^inu.  Npr.  l».  Tumarala 
je  ćilav  dan  po  himi.  1H3.  Deca  tumarajući  kojekuda 
po  planini  najposle  dojrju  na  jedan  izvor.  131*.  Kuda 
su  srne  i  veprovi  gomilom  tumarali^  tuda  su  pad 
gradovi.  Priprava  70.  Tumara  za  hljebom  y;0vore<?i: 
gdje  je?  Jov  15,  23.  Dokle  i'^ete  tuuiorati  tamo  t 
amo?  . ,  .  ako  je  fioapod  Bop,  idite  za  njim,  ako  li 
je  Val,  držite  se  njega.  Prip.  bibl.  Ki 

tiimAritI,  ifunartm,  r.  ;)/'.  hineinplumpen  (in  ein 
7/f(«t,  ohne  amuklopfen),  intro  improcinns.  Rj.  naglo, 
iznenada  doći  ili  poći  knda^  n.  p.  n  kuću  ne  za- 
kitcavHi  na  vratima,  iacp.  bahnuti,  brupili.  —  lirbu- 
ćiti,  tumariti  «  što  rukom  ili  glavom,  schnell  biueiu- 
fnbren,  immitto  manum.  Rj.  41b.  Kojet^i  ae  da  ne  bi 
filoj.ift  tumario  «  scct  da  ih  trnŽi.  Npr.  27.  Već  56i§e 
tid  jfida  da  se  ubije,  kad  tumaricsi  onako  /.airie  u 
nekaku  {dnninu.  227.  Posle  topa  doprju  nckaki  cfrupi 
Turci,  i  tnuiare  ustred  vojske  Srpuke.  Daniea  4,  6. 
rbijn  trjakova  brata,  koji  u  Kusatku  (jnenada  tu- 
PHiri  viegju  njih,  MiloJ  194.  Istinita  revnont  k  roiht 
mome  prinudila  me  da  zai^.murim  i  da  jedan  put  iu- 
'mnrim  glavom  kroz  ovo  trnje,  makar  na  onu  stranu 
»Av  poderan  i  krvav  izišao.  Spisi  1,  5. 

tOmbii,  udty.  vom  Fass,  wcnn  es  aufredU  steht,  de 
dolio  creeio.  Hj.  o  huretu  kad  stoji  nspravo.  suprotno 
poloSke.  ifp.  tumbati. 

Ibmbitk,  IH.  Afessing,  orichnlf^m,  ef.  pirina^  2.  Rj. 
vidi  i  mjed  2  (žiiUi).  —  \eć  pi>tc?,c  troHtruku  kan- 
diiitj,  tri  »u  ua  njoj  lule  od  iumhaka.  Npj.  3,  2  (Lula, 
umlH  faMca^  kao  poveliki  uapr»ttak.  Vuk).  I  daj  meni 
SAudŽiik  barjak  ear«ki,  i  iumhaka  topa  velikoga.  f>, 
('863.  7''um?>'ifc-biikarlija,*  bakraćiija  od  tnmltaka,  Npj.' 
3,  3!«). 

mniliaiije,  n.  dag  UmUgen  (einea  Fasses)^  inversio. 
Rj.  rerh.  od  tumbati,  radnja  kojom  tko  tumba  n.  p. 
bure. 

tanbuj;,*  f«.  —  /;  dcr  Ponton  (Schi/f'  zar  Schiff- 
hrtitkc),  ponto,  Hj.  lagja  od  kukuvijeh  hc  gradi  most. 
—  2)  Dobar  iambaii  vatre  na<^inile,  izvedite  Lakii'- 
HuHoiua,  na  vatri  pi  kurvu  izborite.  Npj.  3,  34tj. 

innibntK  tTimbam,  p.  impf.  n,  p.  bure,  amlcgen^ 
amdrchcn,  everlo,  Tumh>i  kao  pivar  be<!iku  (Posl.  322). 
Rj.  tumbati  bure,  postavljati  ga  da  stoji  tumba  (a 
ne  poloike). 

tdnii,  riWi  tu:  Tuna  ko  je  nad  vojakom  vcxire.  Rj. 
tu-na.  DO  dodaje  ^e  gdjrkojim  r{jrčima  na  kralju,  n.  p. 
gdjeno,  kadnn.  u  tom  poslu  sam  oglas  nn  jtkj  gla  ni  i  a: 
tuna,  ovdjen«.  i  e:  U\ve,  hne.  itn).  Korijeni  IIH.  — 
Tuna  ima  selo  Zaravauje.   Rj.  ifca.  Tu  pogibe  Tu- 


raub^;:ovi6i  .  .  .  tuna  Srbi  dobro  za4b>bik'.  Npj.  4, 
292.  Mlo>!rim  tuna  planuAc  dinilije  .  .  .  tuna  dobro 
•Srbi  zadobi.^e.  4,  352. 

Tlinn^  f.  u  pjesmi  nekaka  vodu:  Tuna  jeste  mutua 
i  krvava.  Rj.  Tuna,  {*  ^^  Dunav?).  Ri.^ 

Idnnk,  ade.  vidi  luna,  ćcmu  je  doaano  k:  tuna-k. 
i-^p.  ondaA*,  ovpjc««^',  odit,  potaft.  —  Tu  će  do<5i  pje^ci 
i  konjici,  i  tunak  ne  ?^  njima  pokoljit«,  ja  ću  ov^en 
H  Novicom  Čekati.  Npj.  0,  182. 

lAndJela.  f.  (u  Dnlir.)  du9  Kiasen,  dus  J'ttLsteTt 
jiiilvimitn,  cf.  blazirui,  jastuk.  Rj.  tfUU^  I  bbuinjii. 
uzjrlavlje,  vankuS,  vanjku^. 

Tuiidža,  /'.;  Me>rjn  vodom  TuihtUom  i  Maricom. 
Rj.  rijeka  u  Trakiji.  Rj.* 

Idne,  vidi  tu  :  l.e/j  iunčj  draga  dušo  moja.  Rj.  vidi 
i  tuna. 

lunij^skn^Je*  n.  (u  C,  G.)  cerbal.  od  tunijeskali 
se.  Rj. 

(uuij6»kati  se,  tElnijeaka  »e,  r.  r.  impf,  (u  C.  G.) 
ne&to  mi  se  tunijeska^  t  j.  ćini  mi  se,  es  scheinti 
rUletnr,  Rj.  vidi  i  prianjati  »e;  (Hniminke. 

tiinuft^*^  m.;  CJJL'vovanje,  moje  carovanjel  Nećab 
rarnivo  ni  za  tStjimbol  dati,  tanofeaa  /.a  Bosne  veziratvo. 
Herc.  llit  I  (TU  perrin  kad  niz  plodi  »pusti,  tunofcsa 
na  oći  namakne,  a  iz  feaa  flviien'  kita  gusta.  164. 
Tunofen,  najfiniji  crljeni  fes.  359.  isp.  tinofes. 

tikiifuruvu  jilj(\  u  ovoj  juigoneei:  »Nasred  mora 
tvnturovo  jaje*.  Od  druj^ijeb  »lu^ao  sam  švćuroto 
mjesto  tunturovo.  Rj.  pTipak. 

IDiiJA,  f.  vi'li  gunja.  Rj.  i'idi  i  mrkatunja,  dunja. 
(mćk(t  i  od  nje  rod.  die  t^nilte,  malnm  cijdonium. 

iniijuiijo,  H.  das  Schiiobtrn,  Hcrumschnuffeln ^ 
ifunt^itatto.  Rj.  rerbal.  od  tunjati.  radnja  k<^om  tko 
tuuja. 

ihnjnlt,  tTiuiilm,  r.  impf.  hcrunii^chnoberth  (piocrHoj 
cf.  (.'unjati.  J<j.  tražiti  što  zavirujući  tamo  i  amo, 
i'idi  i  orvali,  ^Hujali. 

(Dnjav,  atUJ.  stumpfsinnigj  hebes.  Rj.  t>idi  tup  2, 
tiipotrlav. 

tflujavositt /*.  Stumpfsinn,  ingetiium  he^tes.  Hj.  aen. 

lunjavoHti.  osoltina  onoga  kojijetunjav.  r«J»  tnpoat2, 

thnjgii,  /■  (u  Baranjii  žen.ski  potkapak  od  krpa, 

oko  kojega  w  veže  ubrada?.  Art  Vrauenhaube,  mitrae 

genus.  cf.  dže^a.  Rj.  vidi  i  kongja. 

t&njov.  adj.  sto  pripada  tunji.  potvrda:  dunjov 
(dunjoviua),  gunjov.  i.tp.  aptov. 

tup,  tupa  ttript,  vomp.  tilplji),  st^tmpf,  hcbes.  Rj.  — 
t)  n  tjelesinom  smislu,  sto  «ye  oštro:  Tupara,  tupa 
sjekira.  Rj.  75nb.  —  2)  u  umnom  smislu,  koji  nije 
oštrouman:  Ao  moj  fMpi"  tupancl  S  tobom  zlo,  a  bez 
tebe  i  gore.  Posl.  10.  Hdi  tupoglav,  tnnjav. 

(Apan,  m.  der  >9tumpfsinnigc,  hebes  homo:  Ao  moj 
tupi  tupane,  s  tobom  zlo,  a  bez  tebe  i  gore!  (Poftl.  10). 
Rj.  tup  čovjek,  vidi  tuponja.  —  Miniraea  nema  viSe 
na  svijetu  . ,  .  ljudi  žive  u  njoj  (u  njibovoj  zemlji); 
uli  i/.rudi,  tupani,  vitrvari,  a  vrlo  malo  ljudi.  Pripr.  78. 
TdpHlii,  Tupiina,  m.  pl.  selo  u  Hercegovini:  Vrag 
done.Ho  od  Tiipan't  Panla.  Rj. 

tttparM,  /'.  tupa  HJokini,  eitie  Art  stumpfer  Hacken, 
securijt  obtusior.  Rj.  —  riječi  »  takim  nast.  kod  bad- 
njara. 

taplti,  ifliVim,  r.  impf.  ahstumpfen,  obtuudo^hcbeto. 
Rj.  tupiti  sto,  činiti  da  bnd^  tupo.  v.  pf.  slož.  iz- 
tiipiti,  u-,  za-;  r.  impf.  slož,  zatupljivati. 

(Dnkitnje,  n.  das  Stampfen  (aer  Ztvgcn,h  tundo. 
suppiodij.  Ri.  T'i  tundere,  -•>  sapplodetCj  supplosio. 
Vtrb.  od  tuj»Viiti.  radnja  kojom  tko  tnpka. 

tnpkaH,    tTipkiim,  r.  impf.  mit    Fiissen  statnpfćn^ 

aupplodo.  Rj.  kao  udarati  nogama,  n.  p.  htze  lupkaju 

(nogama),  idu.  isp.  tapkati  (Ijibati).  f .  pf  prosti  tupnuti. 

tapljOnje,  n.  d(ts  Abstampfen,  hebdatio.  Rj.  iw^. 

od  tupiti,  rodnjn  kojom  tko  tupi  st^t. 

tnpnilti.  t't'ipnem,  r.  pf.  tttampfen,  pulso.  Rj.'  VllL 
kao  lulariti  nogom.  c.  impf  tupknti. 


tnpMa,  f.  die  Sttimpfheii^  li^tetmio.  Kj.  riđ«  tupost. 
osaibtna  1)  onoga  što  je  iupo,  «.  p.  sjekira;  2}  onoga 
koji  je  tup.  —  riječi  s  takitn  nast.  kod  bistroga. 

tupAglav,  oilj,  stumpfen  Kopfes,  capitui  ohtuni:  iHi 
pop^ani  tupotflavti!  (kaiii  djetetu,  n.  p.  kad  ne  maže 
Sto  Ha  upamti I.  Rj.  tiipo-glav,  tupe  glave,  vidi  tup  2. 
tDiijav.  —  bto  su  neki  plupi  (tupoglaci)^  a  drujri 
mudri,  i  to  dolazi  od  frornja  tri  uzroka.  Priprava  40. 
Utko  slož.  riječi  kod  bu(!ioplav. 

(uponjn,  r.  f/. /lUfNO  hebea.  Btulli.  ittpo  čeljade,  iftp, 
tupan.  —  za  nast,  iap.  bakonjn. 

tCipost^  tiipoHli,  f.  hebetalio.  Stnlli.  osobina  onoga 
ito  je  tupo.  vidi  lupoi^a. 

tur,*  m.  (loc.  ti'iru)  u  gai%  (i  n  (^nkiiim  i  u  finlvara) 
ono  u  Brijedi  ?to  stoji  izmpgjii  nopu,  der  HosmUtt:, 
teguntenium  braccantm :  Oa  ne  pra-^i  tura  oil  zatvara. 
Rj.  cidi  gjotink.  —  Derein  nogavicu,  pa  krpim  <«r. 
(Kuburim).  Posl.  ;'>8, 

tflra,*  f.  —  J)  n.  p.  kordovana  ili  ibriSima,  ein 
Bundel,  fasciculus.  Itj.  svežanj  (čega).  —  lU  igri  go- 
netalici)  .  .  .  Ako  li  ne  bude  [prsten  u  onoga),  onaj 
M  (popagjaća)  udari  turom  po  mri.  Kj.  i*4b.  J>a  si- 
Igramo  iz,  kola  kućke .  .  .  jedan  kuji  8e  zove  knrka 
Btatie  u  srijedi,  kojega  oni  iz  prijevure  biju  ponajviSo 
turovi  (opleLenom  maramom).  Kj.  224b.  Od  miline 
Bvak  Fatu  dariva .  .  .  llerviž  mom<}c  turu  imbrišima. 
Heru.  170.  U  tre^Se  su  pletenice,  prekrile  joj  dva 
ramena  kako  tura  ihriiima.  247.  —  2)  aufder  Munze 
die  Kopfseitc^  pars  ndcerta  numi.  Kj.  u  novca,  vidi 
bVe  2.  suprotno  nalif^e. 

TQrnrkT,  ndj.  vidi  Turski :  Obrivala  kosu  na  haj- 
dučku, ostavila  pertMn  na  Turafiku.  Rj.  —  Od  Turaka 
od  Bioprapjanu,  od  četiri  Turnčke  dahijc.  Npj.  4,  15a. 
Utekoše  u  Turuike  ruke.  £/,  40. 

TDrad,  f.  {coll.)  junge  Turkcn^  juvcnitts  Turcica. 
Rj.  inladi  l'urci,  mladež  Turska. 

TuriiUija,  f.  (eolK)  die  'Jurken.  Turcue.  lij.  Turci. 
—  riječi  s  takim  nast.  kod  Arapija. 

TArnk,  Turkn,  nt.  dd'  'Jurke  {Itejionders  irenn  man 
die  Deutsr.hen  rfdend  einfiihrt ;  denn  gut  scrhisch  heiaftt 
er  Turčin,  ^I.T\itc\),  Turca.  Rj.  oru  riječ'  upoirehija- 
taJH  nusi  ljudi  osobitot  kad  boce  du  govore  kao  Nijemci 
Ho  govore^  kt^i  tobože  vtjesto  Turćin  kasu  Turak.  tidt 
Turko. 

tt^nilo,  m.  koji  ide  kao  da  neJto  pred  sobom  tura. 
J.  Uogdanovid. 

tdralk'ii,  f.  koja  ide  kao  da  neSto  pred  sobom 
iura.  J.  Rog^lanovic^ 

(driinjc,  n.  Kj.  vcrh.  od  I.  turati,  U.  turati  se.  — 
J.  1)  radnja  kojom  tko  tura  (baca)  Uto  ^das  VVerfeu, 
jactus.  Rj.).  —  2)  radttj^t  kojom  tko  tura  (riva)  sto 
(der  tSchub,  pulsu«.  Rj.).  —  //.  radnjtt  kojom  se  tko 
turuj  btica  se. 

tAniti,  ifiram,  r.  impf.  Rj.  r.  impf.  sloi.  đo-ldrati, 
iz-,  na*,  o-,  po-,  pre-,  pro-  (i  se),  raz-,  b-,  h-,  uz-,  za- 
(*  BC);  o-turivati;  v.  pf.  sloi.  do-titrati,  na-,  u-,  r.  pf. 
prosti  turiti,  c.  pf.  s  njime  sloi.  indi  kod  njega,  dfitt. 
t.  impf.  lurknti,  r.  pf.  turnuti.  —  /•  J)  verfen,  jacio. 
Rj.  vidi  bacati  I,  met^Ui  \S.,  G.  i  }).).  —  To  ne  ik'-p 
Petar  ni  le]e<?c,  da  ne  tura  strave  u  družinu,  da 
ne  kvari  <5efa  vojvodama.  Npj.  4,  221.  Pak  na  sebe 
odijelo  tura,  pripasuje  svijetlo  oružje.  4,  324.  Sjede 
pope  u  travu  zelenu,  preko  krila  tura  džeferdana, 
pa  ovako  rij eć  progovara .. .  4,  307.  —  2)  schieben, 
StossčHf  trudo.  Rj.  vidi  gurati,  porivnti,  2  pUjali,  ri- 
vati, tiskati  2.  —  Bvoj  svojega  ukmj  vode  vodn,  u 
fyM  tura,  aV  ga  oe  upuMa.  PoaI.  283.  A  vila  .ro  načini 
jevojka,  pa  ae  vije  Grku  oko  grla,  i  tura  mu  ruke 
M  njedarca.  Npj,  3,  33.  sa  ac,  pass.:  OLiBui,  potisni, 
Toei  ti  korianil  (Kad  se  što  te^ko  u  društvu  valja  ili 
tura  pred  sobom).  PobI.  343.  —  //.  sa  «e,  refleks. 
tiirati  se,   icerfenf  jacio^  jacttlor.  Rj.  vidi  bat-ati  se. 

(nrbCf*   turbeta,  n.  kao  mala  crkvica,  sto  Tuni 


obićno  grade  na  grobovima  svojih  avelaca  i  poboJinili 
ljudi.  Npj.'  1.  3l(i. 

ti)r«^alo,  m.  da'  geirohnlirJi  tUrkisch  spricht,  »itigt, 
Turcicus.  Kj.  koji  obično  turča,  govori,  pjera  Turski. 

—  riječi  s  takim  nast.  Jcod  bajalo. 

tjkrfalov,  ntlj.  des  Turi^alo,  Turcici,  Rj.  iito  pripada 
turčudu. 

tikreanjo.  n.  das  Tiirkischschprechcni  Turcismus. 
Rj.  t'erb.  od  lurčati.  radnja  kojom  tko  turča. 

t  Areal  i,  t&r(?am,  v.  impf.  turkinch  sprechen,  logui 
turcice.  Kj.  govoriti  Turski,  v.  pf.  sloz.  zaturfati.  — 
isp.  mad>.arnti,  njcmt^ali. 

TOrfc,  Tiirc'pla,  «.  viili  Ture:  A  7*«rć«  je  silno  i 
l)ijp!<no.  Kj.  mlad  'J^určin. 

inri'cnjc,  n.  das  VeriiirkeHt  turcisntio,  Rj.  rerb. 
od  I.  turciti,  U.  turćiti  se.  —  /.  radt^ju  kojom  tko 
turč^  koga.  —  //.  1)  stanje  koje  biva^  kad  se  tko 
iurči,  postaje  Turčin.  —  2)  radnja  kojom  se  to  turć«, 
gradi  se  Turčin. 

TArein,  m.  —  1)  {pi  Turci,  Tunika)  der  Turl-e, 
Turca.  Rj.  iidi  Tunik,  Turko,  TuikuPa;  .Muhame- 
dovac.  Hulurica.  augm.  Turke.iina,  Turke^anja.  — 
Okroj^fl,  koji  je  ol>rewin,  n.  p.  Turčin  ili  I  ivutin. 
Rj.  4r)<Ia.  Knd  ustane  kuka  i  motika  llli(5e  Turkom 
po  ]\Jcdiji  muka).  Poal.  122.  T-.trč^rm  pre&,  a  Turćin 
li  sudi.  323.  Turct  vino  piju,  a  vlasi  »unitkn.  DPosl. 
13S.  Sedmu  posla  cv*  knjigu  kletvenu  na  liošnjake 
Turke  Muslomane.  Npj.  4.  240.  —  2)  nadimak;  ime 
masko.  —  U  Ornoj  se  Gori  uzimaju  i  prava  Turska 
imena  za  nadimke;  i  samo  ime  Turčin,  n.  p.  Turčin 
Perović,  Daman  Turćinov.  Rj.  3S(ia.  hfjp.  Turćo. 

Iiin>innk,  turćinkn,  m.  Feldmohn,  papavcr  rhoeas 
Linn.  Kj.  crijet.  vidi  ćanibula. 

lOrcin-cvIjci,  m.  (u  brdima)  bijeli  cvijet  planin- 
ski, koji  lijepo  miriie,  Ari  Pffanze,  herbac  genus.  Rj. 
indi  i  dokoljena  2,  gorska  ru^..i. 

TClreinoVi  adj.  —  1)  deji  Turken,  Tureae.  Rj.  što 
prip'tda  Turčinu  (Mubamedovcu).  —  2)  sto  pripada 
Crnogorcu  kojemu  je  nadimak  Turčin:  (Jttman  2'urči~ 
noo.  Ri.  38(in. 

IDrtHi,  tilriTim,  t;.  impf.  Rj.  v.  pf,  slos*  iz-tur^itit 
0-.  —  /.  zum  TUrken  machtn,  facio  essc  Turcam. 
j.  tnrčiti  koga.  činiti  du  bude  lurčin.  Turskoga 
zakona:  A  na  silu   ti   turčii  divojke.  IINpj,  4,  44l). 

—  JI,  sa  se,  rclUks.  tilr^'ili  se.  —  1)  ein  Turke 
uerden,  Turca  fw.  Rj.  postajati  Turčin.  —  8vi  go- 
spodari od  robova  navrn(;ali  su  i  nagonili  roblje  da 
se  furt'i,  osobito  djecu  i  mlade  žene.  Rj.  651b.  — 
2)  als  ein  TUrke  sidi  betragen,  Turtutm  simulo.  Rj. 
činiti  «c,  graditi  se  Turčin. 

Tiir^o,  m.  ime  viuiko,  hyp.  od  Turčiu(2):  Crno- 
gorci: Vuk  Mićuuović .  .  .  iHrćo  Oavrilović,  serdar 
Vukale.  Npj.  5.  031. 

fftrćija,*  f.  eine  inrkisdte  Arie,  modits  canendi 
turcicuH.  Kj.  Turska  popijevka.  Tursko  pjevanje. 

Tikr^ija,  f.  die  Tiirkei,  Turcia:  Malo  jada  po  Tur- 
t^iji  radili,  pa  joS  traziS  po  zemlji  Njemaćkoj.  Rj.  vidi 
Turska  (zemlja).  —  Knjaz  Danilo  osamovoljio,  pruži 
mi  se  u  zemlju  Turt'iju.   Npj.  5,  35<*. 

I      Tftro,  llireta,  w.  mlad  Tnrćin.  vidi  Turije.  —  Turc^e, 

!  (ieUi,  n.  vidi  Ture.  Kj.  Tšfib  (a  riječ  Ture  ni;«  m  Kj- 
na  svume  mjtMu).  Tiire.  Turće.  ()«n.  241*. 

tikrsrulja,  tdrgunja,  f.  t.  j.  šljiva,  -'Ir^  ftiihzeitigcr 
Pflaumen,  pruni  genus.  Turguljc  su  i  zrele  nakisele 
i  ne  IjuKte  ae  od  koSćioe.  Rj.  vidi  i  torgunja,  crve- 
njaća  1.  —  (J^ljivej  turgunjcj  koje  takogjer  dosĐijev.ijn 
prije  pože5kinj.i,  ni  one  nije^^u  vrlo  plavetne  cao  po- 

I  Žcškinje,  nego  crvene  i  no  mogu  se  cijepati.  Rj.  844a. 

I  (£trfra,  f.  —  J)  [\\  Dubr.rW</i  »oroje.  Rj.  —  (U 
Dubr.).  ('orojc,  vila  i  tnrica  izli  su  za  vremena  re- 
publike uz  mesojegje  kao  maškare.  Kj.  H28b.  Turica 
je  i  djt'i.-i  strašilo  i  Ijudem  zabava.  DPoal.  138.  — 
2)  (u  Uocit  vidi  klip  1.  Rj.  kukuruz  sa  trnimu.  vidi 
i  kliut  2,  kukuruz  2,   mosur  2,   sara^ika  2.  —   3)  (u 


I 


lurUar 


imsi 


HriiKtnu)    riđi    vnJiliim    I  ;    IrKOvri    turicu    kujmju  jHi  { 
(Mfliuia  jm  J(*  oni  rm  uovo  injcic-  u  »LiipAriia.  Kj.  fa/09 
*fo  09ianc  hid    ne  mt/tk    f  ijedi.   tnp.  v(»«koviiriuft.   — 

htfriinofilA.  Hinili.  —  b)  luricii  vctijit,  {rtfi%  UppA 
|>(;riu)rml».  htiill). 

lOri^kr.  vn.  <^ovj(*k  koji  turicu  (3)  kupuje  i  nooovo 
dijwli,  Kj.  iw.  vdikovMnlžijii. 

lArin.  tunuA«  r»,  (u  (*.  <i.|  r^ii  njiir^kn:  Ja  poHUli 
tiinn  II  Kim,  Hii  promijr^ni  tHrin,  n  ou  Uad  'lojfje  ix 
Kimu,  <loiM»wi  r/ii«  turina.  (Turin  znti^i  utta  ili  upravo 
rilim.  Vftm\,  t^f.i).  810  t urinom  rilin  a  ritfM)m  ^.ile 
viuli?  (if/:ia).  Kj.  nV/i  1  Nutijku.  ^(nliMMi. 

IDrlll.  lOKlin,  K.  ///'.  Kj,  1;.  pf.  hIos.  ilo-,  h-,  na-, 
f»-,  p»)-,  prc-,  pro-,  Tfir.-,  n-,  sa-,  u/.-,  tA~.  v,  impf. 
jtrmli  liiriill.  vidi  ondje  r.  impf.  i  pf,  nloi.  r.  pf. 
dpm,  U\fm\\\.  /,  1)  ficrfen,  Htiirjmn.juniot  iictrudo. 
lij,  rjJi  Imoiti  I,  iimAiti,  mi-lnuti  W,  rinuti  1,  vrčl.  — 
lirikl«*  iui  «<■  pol(>miA<*  (5or<Iu  .  . .  tAutn/me  u  irutiu 
turtie.  Kj.  itt*At.  hfi  ^tivlauio  du  buhu  turimo  u  jtf/:. 
Npr.  IIIll.  Turi  ylan  po  Hvt«mii  Hvijolu.  iJ27.  /V/ni 
haljinu,  t\  ii/mi  uŽinu.  Toni.  ;*ai!.  Na  tvr<lu  ih  vjnni 
ilainiimJo,  turio  ih  na  dno  n  tavniru.  Npj.  4.  i\K 
iVol  vln<liku  mrfpf:  turi  fflavc.  4,  .Hii'.l,  Vfžit«  mi  po- 
nliikii  Militftii,  titriU  fjn  n<i  kfm)e  TH«*/«Ar,  priilite  xft 
mvnv  k  Kio^riiflii.  4,  i^rifi.  A  kn<i  p;i^i  tftnKii  knjiiju 
'loKJr\o(1  muke  j>  rui  ni/fM  ^/ri«.  4,  440.  —  !d)  nuilUn, 
ponn:  i'nr  Je  turi  iiiitl  vnJMknm  rctirom  IN'Ur  turi 
tnouihf  u  pufudu.  Kj.  r/V/»  niciniili  !),  poKliiviti  *K  — 
ZtiMO'loAi!  /,ji  riolVu  jiiiitu'i,  n  turiste  KonuuMi-liiirjnktiirti, 
/(4i*M«  ///(  i(  (V/o  trprse.  Npj.  3,  PJl.  —  *H)  Httfcken, 
vntto:  Oil  HVotriKii  Kuke  tur*  u  njedra  ruke  (IVhI. 
TSb),  vidi  liirlli  n«  4.  —  Kii^-u  dn  uvo  tt(tc  (}>jeU)- 
tftiKi*)  /imujt^  u  Kemiji  u  rnlii  OoirMi  ^(;un  je.dnn 
druijoj  II  iJci'jd.  Uj.  *2*Mi.  David  turi  ruku  hkoju  tt 
lorhu  MvojH,  i  l/vadl  ix  iijo  kamen.  Ham.  I.  17,  i\). 
tup.  7.uhn^\nl\.  —  //.  *rt  Ho,  rt'fUha.  ~  t)  kiunenom, 
Hierfen,  jaculor.  Kj.  riV/i   hncili   no    1,    motnnti   n«  "ž. 

—  2)  vidi  vri'i  ar,  niclnuti  ms  I :  Tak  ne  Marko  Itiri 
na  ujaka.  Kj.  vidt  i  umetnuli  W'  *i.  —  .V>  r/f/i  bacili 
Ho  J},  ninnili  MMll<*r['<  1^>).  liiinuti  hc.  —  ropi  Marko 
InUJcniru  vina,  l»n''i  lcjrj»»n  11  xt<loini  travu,  yi\  ne  turi 
nu  ramenu  .S^lr'*14.  Npj,  ^,  2Nl.  Ta  na  tur*  konju  o 
ruvtfinn.  nn^iia  konja  niir  jfrudskr  aoknkc.  'J,  *iHH.  — 
4J  riđi  turiti  3.  -—  I  (uri  ne  rukom  u  dcejiove,  i  dade 
joj  dvnnarNl  (^ekinn.  Moro.  l&  [isp,  maniLi  se.  Npj. 
!,  \m). 

lOrklinjo.  h,  {t/rtn,  od  turanje)  duu  FortHiuHtten^ 
pnmotio.  KJ.  rtrb.  od  turkali,  rudnju  kojota  tko 
iHtkii  koffu. 

tOrknll.  llUkiUu.  v.  impf,  {de.m,  od  tumti)  fori- 
ntofPfH,  promoreo  /i.  7t.  ueun  vitde  Iteifummnt  itit£eu„ 
»ud  vincr  dm  unuem  rum  \\'cH0rrtickru  Htoant).  Kj. 
r.  ii/*  pruHti  tnrnuti;  'toi.  dotttrkaii.  —  [huh  po^iJi*; 
A  Knil  l^,)a^i',  tnrkuAe  (ju  HiiroJ,  jer  flvak  hijaAp  rail 
(In  jr  *to  hV\i.o  do  njrpa.  Prip.  bihl.  12'). 

Turk^%lnn,  f.  uufiw,  od  Turćin.   riWi   Turkc^anja. 

—  Od  l'uraka  niko  nr  ostadr,  t«amo  jrdna  drevna 
Tvrke^tnu.  U  Npj,  y.  .'»i. 

Tiirk^^it^n.  /',  uH^^na.  od  'l'iir^Mn.  Rj.  vidi  Tur* 
kfMtia,         M  H.i«/.  i^p.  SrUoknuja. 

TfirkInjH.  /'  dtr  iurkin,  /iir.'ii,  />fHtn<i  7'Hrr«N». 
Kj.  Tur-tku  ima  ili  djrti^jka,  dtm.  'rurkinjira.  — 
Ikoiall  «•  Turk-tHji  ajfvojt'i.  Kj.  Ii.*8h  Oiide  nckakoj 
7>trJtiHji  na  |^>r<'lo.  hanira  i,  8. 

Idrki^Jn.  /.  lubenica.  Ari    \\'usxfrm^UHe.  Hj. 

Tnrkh\JI(-iii  f.  ii«w.  oii  Turkima.  Kj. 

TOrkliUin.  ii<^,  i<rr  7uri»m    ii»ro»c!.  Kj,  ito  pn- 

TArk«,  *H.  itfltTiirak:  Tnrke  mala  |>ant  bekrtteoa 

a9r*   {U   (truKiviJroiK  K}<   ~  K«  ^*  skakat'  TmHtm 
■  Kotare,  t^j.  t^b. 

IttrilAvA^it*,   ■    das  Mmi  matA   r«)r]turA<T   .4rr. 
turciei,  1^.  Nrk  vd  UukoTKli.  «l4v<  it«i/c  kira. 


Jt'aii  /Jtro  htrkuje.  —  O  Turčine,  tako  t'  turkovanja, 
i  Lako  U  Kojpi  Teliko^a.  oemoj  ...  flNpj.  4,  333. 

lurk^vati,  tdrkujeiu.  r.  impf.  nacH  turkiđdier  Ari 
Uhert,  vtr-ere  viore  turde^k  Hy  iitjeti  po  ^Turski.  — 
Hrblj)  «rbui«,  a  Turci  lurkuju,  Rj.  707b.  Sto  eu  nafii 
MtJiri  prijea  bili,  pa  su  oni  bare  turbotnU,  ovaj  svijet 
dobro  prohodili.  Npj.  6,  505. 

Tnmvlttll.  m.  lombito  u  Dalmaciji)  Vlah  {%  3) 
iz  TufHke,  z&  razJikii  o<l  onjieh  ix  <'eaarske,  dn  Vlali 
uug  def  Tftrhri,  cf.  Vlah.  Rj.  Turko-vlah. 

TilrfcuHn ,  w«.  pnivi  Turčin  koji  ne  7.na  Srpski, 
Stoekturke,  Turea  offirnuitui.  Rj.  oftobito  koti  Bo- 
šrijaka  zakona  TurHkoga.  Hj.*  —  utp.  au^a.  kod 
An^rjuSa. 

tftrma«  /*.  (u  V.  G.)  đer  Zuff,  Karavane,  commeatus. 
Kj.  inp.  karvan.  —  riječ  tugja.  Oan.  101.  LttL  tunna. 

fdrmar,  tnmi&ra,  m.  (u  Hrv.)  onaj  koji  noai  &to 
jfod  p*>d  kiriju,  Frarhlfuhrmann,  Truger,  tnereium 
vcrtor,  biijaltif(.  Kj.  t«p.  kiridžija. 

lurnndžijn.'  m.:  No  a*  kazujf^  jedan  turnadžija.  Kj. 

tOrnuti,  tt^rnem,  0.  pf.  (z.  B.  mit  detn  Ellhogen) 
Hooien.  impeltu.  KJ.  turnuti  kuga  n.  p.  laktom,  c. 
pf.  9loL  o-tumuli.  V.  impf,  prosti  turkati. 

Tdro.  w,  [voc.  TiJro)  (u  C  G.)  mu^ki  nadimak: 
A  doziva  Vujaćića  Tura:  A  moj  sinko  Vujaćii^a 
'/'uro.  Kj.  ht/p,  od  Tnromau.  O^n.  40. 

tDrdban,  tHrobn.i,  adj.  vidi  turovan.  J.  Bogdanović. 

Turdniiin,  m.  iwe  muško.  —  Turomun.  <>sn.  16. 
tnrica.  turovet,  Turomun,  Turo.  Korijeni  271.  i»p. 
Vukoman.  h*/p.  Turo. 

tikroviin,  tQr<lvna,  uđj.  bei  ftMer  Ijaune,  male 
a/fectu.H.  Rj.  ridi  turoban;  nujan.  wp.  zlovoljan. 

Iftrovčl,  f.  (u  V.  Cl,)  nekaka  trava  koin  djeca  jedu, 
liockshart,  trngopogon.  Kj.  iuro-vet  (ciniga  (5e  pola 
hiti  iftta  koja  je  u  rukovet;  a  prvoj  je  poli  oan.  u 
TOrpi).  Osn    22«. 

tiirpMsunJts  n.  mdi  turpijanjo.  Rj. 

tiirpi'isHti.    lurp^i.^em,   vidi   turpijati.  Uj.  r.  impf. 

fdrpijn.*  f.  die  UoUfeile,  lima  lignariu.  Rj.  dein. 
lurpijca.  —  Lima,  1)  turpija  za  gvožjge-  Rj.  32bb. 
.5(0  jo  lima  za  gvožgje^  ono  je  turpija  ta  drco. 

tiirpljaitje.  n.  dus  Feilen  (des  Holzes),  limatio 
Ugtii.  Kj.  verb.  vd  turpijali,  rudnja  kojom  tko  tur- 
pija drvo.  vidi  turpeinanje. 

turpUali,  turpijam,  r.  impf.  feilen^  Urno,  Bj.  f»r- 
pijuti  drvo.  ri^H  turpei»ati. 

tdrpijen,  f.  dem.  od  turpija.  Rj. 

TOrskii,  f.  dic  lurkei,  Turcia.  Rj.  t.  j.  zemlja. 
vidi  Turt^ja. 

TDrski,  udj,  turkisch,  turcictin.  lij.  sto  pripada 
7^rcitMa  Hi  Turćinu  koje^uu  tjod.  vidi  Taraćki.  — 
Jao  li  jo  jož  kako  jo  Lazo  na  Kosovu  pooriucio.  iReće 
Hl*  onome  koji  (uribito  iliog  Turskoga  tuluuui  reće: 
jiu)I).  Posl.  UK).  Turski  dttr,  koji  veće  odnosi  nego 
duuotti.  Dl'osl.  1315.  adv.  l'urskt  ue  snam.  a  kobne 
no  dam.  Posl.  322.  Oko  ^lave  aaruke  Knvijle,  a  po 
Turski  sablje  pripa&ite,  i  po  7MrsJW  konje  razi^pujte. 
Npj.  4,  1S5. 

tftrSU«,' /*.  AHfbevfihr^ing  dtr  Fi-Uchte  in  Wa»ter, 
Ksiig,  Wein,  adserrntto  |Mitiit»nifn,  uvarum  i'n  a^MO, 
rtHO.  V  turitju  at*  mt'<^  ^mi^^e.  kni^ke,  jabuke, 
kniatavci,  i  t,  d.  Rj.  kad  se  u  vinu,  oetu,  todi  oltari 
rofV  ili  ifroigjr.  —  TakiAe  (jabuke)  osobito  aa  dobre 
u  su^i\jo  i  £a  turfiJH.  Rj.  7:^b. 

InruMdiJi,  /'.  riđi  na^lD(^a:  iSu  ti  raste  u  njedrioA? 
al'  9t)  dunjo  nV  turumdief  Herr.  :23^.  Turunđim, 
namn<^a.  Herc,  iihB. 

lA!»k«,  f,  ui  1^'i)  talog  Mo  ostane  kad  se  Mo  topi« 
n.  pw  maalo,  olova,  skorup,  die  Sehliteke^  die  Trther, 
stvrio,  rteremeMttmt  ef\  trop.  Bj.  i  9yn,  kod  tropu 
rtdi  I  tni»ka  1. 

lAftlt  <n4/.  \u  l^ubr.)  /*€fl.  pm^nia.  cf.  pretio,  debeo 
%,  Hi.  %*p,  tovast.  —    7Wt>  j«'kako  pokUJi.  DIVmL 


tnstina 


-  607 


Tuzla 


138.  Tiisti  četvrUlc.  vidi  lakomac  3,  lakomi,  pretili 
četvrtak. 

tnstimi,  f.    Rj.   vUU  del^ljina  '2.  —    1)   iJafi   Fett, 

£ingue,  ađ^ps.  Rj.  vidi  pretilitia.  —  2)  die  FetUg- 
iit,  pinguitudo.  Rj.  Mohinu  onoga  Ho  je  tusto. 

(us(dklJuHne»  lu»l^kljrin'Aa,  m.  conothraujiter  vul- 
gnris  lir.  ptica,  ARj.  II.  32&a.  vidi  batokljuu,  lie- 
belokljuu.  —  tusto-kljunac,  što  je  u  nje  tust,  tleUco 
liljun,  kao  hai  9 

tdSae,  tilAoa,  m.  (u  Boci)  nekakva  Ralata,  koja  je 
sama  od  Hcbc  malo  kisela.  Ari  Salafkraiit,  luctur/te 
genus,  cf.  tust.  Rj.  —  Ui.H  i  oiibaoiv^i  t:  tuMc,  Kori- 
jeni J»f). 

ti^^ien,  vtinii,  /*.  (u  Bod)  6to  be  brije  8  koia  (u.  p. 
fl  opiitei.  Rj." 

tdsćnjc.  n.  verhal.  od  X.\\k\l\.  Rj. 

tdsika,  /*.  (n  Srijemu)  u  jajeta  /.atnbastija  strana 
koja  se  zove  i  guzica,  Uumpferc  Spitze  cinat  Eis. 
Rj.  suprotno  vršika  2. 

td.4iti,  luSIm,  r.  impf.  Itj.  r.  pf.  ttloz.  po-tii§iti,  u-. 

—  1)  (po  ziip.  krnj.)  dumpfen ,  schitoren,  in  olln 
clansa  coqucre.  Rj.  kuhati  i*  sudu  zakloplje^iu.  vidi 
pinaniti.  —  2)  (u  Srijem«)  n.  p.  t^aIl^e  od  svilenijeh 
buba,  U  j.  moriti  Ui  vru(5oj  peći),  todUn^  interimo 
(nymphf^  calorej.  Rj. 

tDskInjn,  f,  (u  Boci)  vidi  narikaća.  Rj.  luž-kiuja, 
A'Cf/Vi  tuži,  iiurifie,  sa  mrčem,  vidi  i  pokajniea,  wipi- 
jevalja.  —  £u  nuat.  isp.  slujikiuja. 

lOMintl,  tiiSnem,  v.  pf.  (u  Srijemu)  stecken,  condo: 
tuAni  to  pod  krevet.  Rj.  tu^nuii  (kno  kradom  —  tiho 

—  metnuti).  Korijeni  IMJ.  vidi  tutnuli  2.  sa  v.  impf. 
vidi  tiitkati  "2. 

tu.št,  w.  |u  Herc.)  Poriulak,  poriuhca  oieracea. 
Rj.  vidi  liiJar. 

tnšta,  unzaiiiig  tiel,  inniinierns:  A.  Ima  li  raka  u 
tom  potoku?  B.  Ima  tu-^tn.  Rj.  tridi  tuSle.  —  Tti.Ha 
i  lama  m.  p.  ima,  t.  j.  vrlo  mnopo).  Poal.  3:ž.S.  'J'u.Hti, 
pa  ni^ta.  323.  Kad  evo  ti  na  jedan  put  avanu  u  pe- 
ćini kao  duu,  i  tutita  i  innia  od  sv*tKe  vrate  ijudt  u 
ra/,lićite  haljine  obućeni.  Npr.  %. 

tO.^te,  (u  C  (i.)  vidi  luSia.  Rj.  —  tust,  tuRtina; 
tuHa,  tuHte.  Korijeni  ^3. 

t&(a.  —  1)  luta  vuni,  t.  j.  drži.  udri;  iti  polegni, 
povuci.  Rj.  —  S'j  u  poslovici :  rutu,  smr^e,  na  nnn^c 
(.  .  .  baba  govorila  da  bi  već  željela  umrijeti,  a  kad 
■e  neko  preobukao  i  doSavJši  noću  preda  nju  kazao 
joj  da  je  Hmrt  i  da  je  doSla  po  njn,  ona  rekla:»  7W«, 
mnrće,  na  unuće,«  pokazujući  nikom  dijete.  PnsK393l 
^j-  -~  »^)  "  Kagoneci:  'luta  tamo,  tuC  ovamo,  tuta 
te  za  vrata?  (t.  j.  £ena  kad  cisti  sobu  ili  kuću  pa 
smetlište  smete  za  vrata).  Rj.  —  4)  u  drugoj  ziiponeci; 
JaSe  tutn  na  bauri?  (t.  j.  svraka  na  krnmći).  Rj. 

(utaiij.  trttnia,  m.  das  Drofnu^n,  fremiiutt:  stoji 
tutauj.  Rj.  vtai  tutljevinn,  tutnjava,  tulnjavina.  — 
Ondolen  se  sila  pndipnula.  stoji  tutanj  konjak  i  ju- 
nakah.  Npj.  4,  112.  Oko  njepa  tJibor  ui^inifte,  tutanj 
ode  n«  četiri  strane.,  otlc  tutanj  Skadru  na  Bojani. 
5,  919.  riječi  a  takim  nast.  kod  bacanj.  —  Sta  go- 
voriž  w  tutanj  (umaonst)?  Ne  divani  ništa  u  tutattj, 
J.  BogdanoviĆ  (usulud). 

tClte,  (u  Palm.)  tAtt^nu,  riWi  tii.  Rj.  tfi;  udr^^ja 
se:  tnte,    tutena.    Korijeni  81.  sn   liite-na   isp.   tuna. 

—  (ioniSe  se  ćetiri  sahata,  niko  nikog  ne  pomaće 
tute.  HNpj.  4,  438. 

ti^tilo,   u    rijeĆima:   Tu  i  tuiilo   (Kako  je   omla  o 
tom  bio  govor,  Ijiko  je  i  ustalo.  Po«l-  322|,  nnd  dabci  \ 
iftf.  '»  geblieben,  nec  praeterca   iptid  fuctum.  cf.  Inni  ■ 
(kako  onda  i  lani).  Rj.*—  ta;  udtaja  se:  tute,  lutena;  ' 
tako  će  udvojeno  biti  i  u  tutilo.  Korijeni  81. 

tAtkal,'  »II.  der  Tisc?tlerleim ,  gluUn.  Rj.  mVt  2 
kelj.  kelie. 

fu(kmisuiij<^*  ^'  "»<^*  tutkaljenje.  Rj. 

totkfiU.suti.  tutkuliSem,  latkalili,  ttitkalim,  r.  imp/*. 


leimen,  gluHno.  Rj.  tutkalom  sustnvljuti  n.  p.  dvije 
daske,  cidi  keljiti. 

tJltkaljdnjo.  n.  da<i  Leimcn^  glutinatio.  Rj.  rcrh. 
od  tutkaliti.  radt\}tt  kojota  n.  p.  stolar  tutkali  daske, 
vidi  lutkalisanje. 

tnikanjo,  n.  verhai.  od  tutkati.  Rj. 

inikiifi.  tlltkiim,  v.  impf.  Rj.  r.  pf.  prosti  tutnuti. 

—  1)  riđi  drukati.  Rj.  tutkdti  n.  p.  pseto  ?u/  koga. 
vidi  i  pujkali.  p.  pf.  stož.  natutkali.  i^p.  potutknć.  — 
2)  stcH'en,  rondo.  Rj.  n.  j}.  (utkud  što  pod  postelju, 
kradom  —  tiho  —  metati.  isft.  tutoljiti. 

fdtkiin/  adj.  inded.  kao  nevjeAt,  unkuudig,  im- 
perifus:  Tii  si  zupjnr   kesom   ili   tutkun    sobom.    Rj. 

—  Sad  mi  kaži  i  odgovori:  ili  hi  tutkun  sohom  (koji 
ne   znal  ili  Kugjur   b  ćesom  (nemnlac)?  Kov.  ti7  ta?). 

tIktIU'.  m.  eine  Art  eiffirmiger  Kiirhisse^  eucurbi- 
tarmn  gevus.  Rj.  tikca  v.kiika  naiik  iin  jaje.  — 
i^mhir,  nekakva  tikva  (mo^e  biti  tutlić)  n.  p.  n  dje- 
teta i^lava  kao  šuc'rcr  (ili  šueuricaj,  iMerktlrbiss.  Rj. 
85()a." 

tntljnv,  adj.  (u  SriiemD)  n.  p.  ćovjek,  ein  trdger 
Men-'^dtf  ignavm.  Rj.  f^Vn,  spor  m  srnnie  poslu,  vidi 
tranjav. 

(iiitljnvinn.  f  vidi  tutnjava,  i  sjfn.  ontJlje.  —  Stade 
crne  zemljo  tiUljcvina.  HNpj.  4,  147. 

tAtmisi.  m.  (u  Sum.)  vidi  žmura,  »ilijepi  niis  2.  Rj.^ 
tndi  i  tntiimijt.  —  Da  se  igramo  slijepoga  miAa.  cf. 
tuimiš.  Kj.  H92a. 

tninuti,  tiiluem,  r.  pf.  Rj.  v.  impf.  tutkati.  — 
JJ  pseto,  n.  p.  na  svinje.  Rj.  —  3)  Intnuti  n.  p. 
kome  sto  u  ruku,  stecketij  inscrOf  condo.  Rj.  ridt 
tutnuti. 

ttltajavn,  tiMiijiirinu,  f.  das  Dr^hnen,  fremiias: 
Kad  poteće  konja  pet  stotina,  stade  crne  zemlje  tul- 
njavina. Rj.  vidi  4  tutanj,  tutljevina;  gudnjava  2, 
gudljevina.  —  Od  topota  kopita  jakih  konja  njego- 
vijeh.  od  iutnjaie  kola  t^rgorijth,  i  praske  loćkova 
njegovijeh.  ne  će  ae  obazrcii  očevi  na  sinove,  jer  će 
ini  ruke  klonuti.  Jer.  47.  3.  —  ga  nast.  isp.  država, 
državi  na. 

lAtnJIti,  thtnjTm,  v.  impf  drithnen,  frcmo.  Rj.  v. 
pf.  sloi.  za-tutnjili.  —  Kad  bude  oko  ponoći,  stane 
atraŠHO  tutnjiti  i  iz  tutnjave  znćuje  se  glas.  Npr.  75. 
Ja  kad  puce  trideset  topova,  polje  tutnji,  a  planina 
jeci.  Npj.  2,  543.  U  nutra  u  zemlji  airaSno  velike 
nttre  gore.  One  tutnje  aamo  ispod  zemlje.  Priprava  1(B. 

inioljr^njc,  n.  vcrbal.  od  tutoljiti.  Rj. 

(O(olji(i,  Ijmi,  r.  impf.  raditi  alo  kao  krijući,  n,  p. 
knd  mati  u  zadružnoj  kući  daje  svome  djetetu  6lo  sa 
jeln  krijući  od  ostale  djece,  stecken,  condo.  Rj.  isp. 
tutkati  2.  r.  pf.  potutoljiti. 

tdtumis  m.  (II  Ir^um.)  vidi  slijepi  m\k  2.  Bj.  vidi 
i  tnimiž,  ^.mira. 

titinn,*  m.  (rijetko  ae  govori,  i  ponajvifte  ti  Srbiji 
i  n  Bosni  po  varošima)  m<ii  duvan:  Kafu  pi5e,  tutun 
zapalile.  Rj.  vidi  i  duhan.  —  Mi  amo  silnu  vujsku 
ugledale,  megju  vojskom  od  Cuca  serdara,  gje  du- 
garki  lutun  sapaiio.  Npj.  4,  31M)  (tntun-cihttki  t,  j. 
dnhtn  u  iihnku). 

iatiindiljiu*  "'■  rii/i  ćibukćija  1:  Tututidžija  ]ze»e 
i  kamilo.  Rj.  tulun-džiija),  momak  u  Turske  gospode 
koji  tuiunom  služi. 

(Afun-k(«sn,  f.  vidi  duvankeaa:  Baba  smo  ti  živa 
oderali,  na  tutun  ga  kes«  izrezali.  Rj.  vidi  i  duhaii- 
kc8R,  (duhanska  ke^),  duhanćosa.  đuvanćesa. 

tOviti,  l'0v7m,  V.  impf.  pamtiti.  Rj.  vidi  i  tiibiti, 
petiti,  V.  pf.  alož*  utuviti. 

tnvIJe^JCt  n.  lidi  pamćenje.   Rj.  vitli  i  tubljenje. 

(Q7.la.^  /'.  das  gesottenc  Saiz,  sol  excoctum  cj  aqua 
salifcra.  Rj.  su  što  se  svari  iz  slane  vode. 

Tflzla,*  f.  (Donja  i  Gornja)  Katnen  einer  Stadt  in 
Jiosnien,  wo  so  eine  Siederci  hesteht,  nomen  oppidi, 
Rj.  varo.H  u   Itosni   gdje  se  sft  (tuzla)    vari   ii  slane 


mm 


Tnzlanin 


—  608  — 


ivarJzati 


tOiJe.  —  On  pokupi  po  BoMni  junnke  . ,  ,  i  oii  Tuste 
Ttizlu  kupetittui.  Npj.  3.  255  (wp.  Ojakovicn). 

TDzIniiiii.  IH.  {pt.  Tilzlani)  ćovjek  iz  Tuđe.  Rj.  — 
sa  ohlirjc  isn.  Biirvatiin. 

TOzlanski,  ađj.  vrm  Tuzla.  Rj.  ^to  pripada  7'uzla- 
nivHt  p(t  Tuzli 

tu2i\kanjc,  ff.  J.  Ik)g(lauovi<5.  verh.  od  1)  tu2akAti, 
2)  tit?,akati  »e.  —  1)  radnja  kojom  tko  tuzuka  koifu. 

—  ^)  radnja  kojom  ttc  n.  p.  dvojica  iučakaju. 
Iiiiftkuti,   kam,   t'.  inipf.   frctju-ent.  od  2  tužiti.  — 

1)  on  vnviiek  leti  i  gonpodi  jednog  po  jednog  t'oeka 
ivzaku  i  nblflfriije.  —  ^)  na  se,  rccipr  vivs  se  dva 
VHvijek  7.a  nc^lo  tninknir.   .1.  Bogdanovi<*. 

lAžulJka.  f.  dat  Kla^elied,  itenia,  cf.  Uižhalir'i: 
(►kroniiŠe  pjesme  na  tažid'fke.  Uj.  vuricanje  nii  nit- 
hoBfj  ktto  pjcHma.  vidi  i  jaukalini.  zapijevka,  zapjevka. 

—  riječi  8  t'ikim  nuH.  kod  ka/.aljka. 

lujtan,  tužna,  adj.  hctriiht^  ann,  rontelifj.  mi^er: 
Tužna,  jadna,  da  sam  voda  hladna.  Ili.  vidi  jadan.  — 
Ej  (uirtii .'  pde  ne  nhvalih  za  osovinu.  Kj.  30a.  Kako  6n 
joj  tužan  djever  bili.  Npj.  1,  il'.»4.  Loris^lon  bižan  i 
žalofitjin  progovori.  Zilijo  f)*J.  Ana  uaUi  i  tužna  h  .trat 
pomoli  se  (fOHpodii  plaćmM  mnogo.  Sam.  T.  1,  10.  adv. 
Cur  kiiji  je  inzno  8uxe  prolijevao.  Ato  mu  narod  u 
gradu  od  divova  strada.  Npr.  191.  Tužno  tuži  Jeli- 
ćioa  majka:    »Oj   Jelice,   mila  jedinice!   Npj.  1,  b<H. 

tikžha,  /'.  die  Klage,  accii-^atio.  Rj.  \gen.  pl.  lužbi). 
vidi  požara.  Žalba,  žnlovanje;  dava/  davija.'  —  Ub- 
srdi  Hc  lisica,  pa  otide  na  tuibii,  i  kaza  im  da  će  im 
dovesti  jednoga  cjirakog  (5ocka  koji  C^  žito  pravo  raz- 
dijeliti. Npr.  115.  ObrSier  hodaju(?i  po  aobi  nizini  onu 
iatn  pogrjei^ku  ^'^i  koju  je  Turčin  došao  na  tuUnt. 
PohI.  77.  U  inie  avega  naroda  napiiu  caru  tužhu,  u 
kojoj  mu  kažu,  da  .  . .  Ovu  tužbu  predadu  apiihijama, 
a  spahije  opreme  u  Carigrad  .  .  .  Caru  je  jo^  od  prije 
bilo  po/.tiato  iz  razlićnih  Turskih  iuzhi,  5ta  rade  da- 
hije  po  Srbiji.  Danica  3,  153.  Da  ne  idu  Turcima  na 
furfrti  ta  svake  hespo.^lice.  4,  5.  Pa  ti  svi  ljudi  da 
nude  i  prefiupJHJu  sve  vede  raspre  i  tužbe  eemalj'^ke. 
5,  60.  Kara-CTJorgjije  na  iusbu  i  n.i  iskanje  Auidrij- 
Hkojfu  praviteljstva  preda  glavnoga  ud  onijeb  lopova. 
Sovj.  38.  Podignu  Pocerci  nekake  tužbe  i  viku  nti 
svojega  rojvodu  Stoičevića.  48.  Najviše  mi  je  za  ćudo, 
da  se  i  Voli<^  potpisao  n«  tu  tuibu,  Strnž.  1887,  239. 
Jer  je  ćitao  lužhu  proticu  vas.  1887,  281.  Kad  .^e 
zacari  A»vir,  napisale  inžhu  na  .tlanocnikc  Judrji^ke. 
Jezdr.  4,  H  (acctMulionem  adrersus  hal/itatores ;  Au- 
kluge  tciiiei'  d!c  EintroUnci).  Ko  »c  u  sudu  zaklinjao? 
ili  onaj  koji  »e  luŽio  ili  onaj  na  koga  je  tuzha? 
DM.  -2\)2. 

likžbalicu,  f,  (u  Bocil  Ktagelied^  nenia,  cf,  tužaljka. 
Rj.  i  ggn.  ondje.  —  »Svi  pjevači  i  pjevačice  apomi- 
uja^e  u  Uiihalicama  svojim  Joaiju.  Dnev.  II,  35,  25. 

luičnik«  tuženika,  m.  koji  je  tuien,  koga  tuže;  dei- 
Angeklagte.  riđi  optuženik.  —  Haalu«avAi  i  tužioca  i 
tuienikii.  Mi).  210. 

tAžeiiiJp,  n.  Rj.  rcrh.  od  I.  tužili,  II.  tužiti  me.  — 
7.  1)  radnja  kojom  tko  titct  n.  p.  za  %nrcem  (da« 
Klagen  oach  einem  Todten,  ululatua  de  mortuo.  Rj.): 
blabo  ko  i  mari  da  pnnili  zjipijevke  u  kojima  nema 
DiMa  do  tuženja  i  žalonti.  Kov.  1)5).  isj>.  tužujava.  — 

2)  radnja  kojom  tko  tUži  koga  smlu  (das  Klagen  vor 
(lerieht,  accusalio.  Rj.).  —  i/,  radr\ia  kojom  se  tko 
tuži  kome  na  koga. 

t&Žiea,  f.  u  pofliovici :  Na  putu  ružica,  a  kod  kuće 
tuiira  (Kad  je  koja  na  putn  i  u  druStvu  nakičena  i 
vesela,  a  kod   kufie   lijena  i  Žalosna.   Po»l.  100;.  Rj, 

tdillHt*.  thžiocB,  m.  riđi  tužitelj ;  tlcr  Klagcr,  accH- 
saior:  Kad  tužilac  nije  imao  svjedoka  kao  Sto  treba, 
onda  je  bivao  prav  tuženi.  D.U.  293.  vidi  i  parac, 
priča;  davudžijn.  —  rijeci  s  tuki m  nast.  kod  i^uvalac. 
su  nkc.  inp.  krćilac;  krčiti,  kfčlui. 

iCitidOj,  m.  koji  tuži  koga  stidu  ili  koji  se  tuži 
kome  na  kogt.  vidi  tužilac,  i  $gn.  ondje.  —  Tužitelji 


pvi  prifllann  na  to.  Danica  2,  127.  Da  ne  Mu^IuAa  { 
četvrti  tužitelj.  2,  l.ti.  —  riječi  s  takim  nant.  kod 
boditelj. 

1.  tAžiU,  ti'ižlm,  r.  ittipf.  Hj.  r.  pf.  stož.  do-ti)Žiti 
(do-tiiifi),  na-,  pri-,  pro- ;  do-tužati.  r.  impf.  nloš.  na- 
tuŽivati,  pri-.  Plakati  iza  gljiaa  (osobito  za  inreeml  i 
uaricaU ;  einen  Todten  befreitien ,  plango.  Mati  ea 
sinom  i  setitra  za  bratom  tuži  ka.^lo  po  dvije  i  po  tri 
godine  .  .  .  Rj.  riđi  naricjiti  "J;  jaukati,  kukati,  p'  - 
tovati  2.  —  Tužjela  je  pjevojka  jedinita  kraljeva,  fij, 
250b  {dijalekt,  mj.  tužila  je).  Pa  joj  brat  umro  i  ona 
za  njim  mnogo  tuUtu  i  kukala.  Rj.  SVJh.  Panoice 
vi-^e  ne  ilftgju  na  jabuku,  i  za  to  je  carev  sin  j&hiako 
iutio  i  plakao.  Npr.  Ili.  Titžno  tuži  alajbegoviea  alaj- 
begu kraj  desna  kolenn.  Npj.  1,  210.  Ona  tuži,  kano 
kukavica,  a  previja,  kano  laataviea.  1,  219.  Znamo 
da  sca  tvar  uzdiše  i  tuži  a  nama.  Rim.  8,  22.  Koji 
tuže  za  praznicima^  aabraču  ih.  Sof.  3,  18.  sa  se, 
pass  :  Kod  kuče  pokojnikove  izneau  haljine  i  oružje 
te  <tc  nad  tijem  tuži.  Rj.  529b. 

2.  IdiitI,  tnžTm,  v.  impf.  Rj.  frer/uent.  tužakati  {i 
ftC).  —  fj  koga,  klagen  (cor  Gericht),  aceuao.  Rj.  tu- 
žiti koga  n.  p.  sudu.  vidi  preti.  v.  pf.  slož.  ob-lužiti. 
V.  impf.  sljž.  ob-tnživali.  —  Kad  ko  tuži  koga  kadiji, 
kadija  podalje  po  nj  muraselu  po  kadincu.  Rj.  375a. 
Ovome  sudu  mogao  avaki  čovjek  tužiti  i  Poji\Aia. 
8ovi.  10.  Inače  ću  vas  tužiti  u  novinama,  tla  ste  mi 
oteli  Mirabova.  Slraž.  188*5,  1579.  sa  He,  recipr^^h: 
Miftli  megiu  soljom  tuže  se  ili  pravdaju.  Rim.  'ž,  15 
(ifitei'  se  invicem  cogitatiojiibus  accu'ianiibus ,  aut 
ciiam  defcndeniibus ;  die  O'edanken  sich  unter  cin- 
under  anklagen  oder  lonsprcdicn).  —  2)  sa  ae,  refleks. 
Utžiti  se  kome  na  koga,  sidi  beklagen,  €onqucror.  Rj. 
vidi  tugovati  se,  žaliti  ne  (na  koga),  v.  pf.  slož.  o-tu- 
žili  se,  sa-tužiti  se,  s-tužiti  ae;  v,  impf.  slož.  a-tuži- 
vatt  se.  —  »Opet  «i,  brate,  neveseo  i  plačan«.  .\  on 
joj  se  .Hane  tužiti  Šta  mu  je  sad  zaj»ovje(yeno.  Nor. 
i'u.  Tužio  mi  se  domačin  kako  mu  se  goveda  ne  dadu. 
77.  Do^li  amo  i  mi  zli  i  opaci,  pa  i  brijeme.  (Kad  tte 
ko  tuži  na  zla  vremenaj.  Poal.  (i9.  Psujuči  i  govorcdi 
da  tu  Dcma  suda,  kad  sudija  čini  ono  za  što  je  on 
doSao  da  se  tuži.  77.  Ko  hc  a  zlijeui  združi,  on  se 
vazda  tuži.  155.  Svaki  se  čovek  može  tužiti  w<t  kne- 
žinakoga  i  na  areskog  knejtu  mtigi^tratu.  192.  Krsta 
mi  se  podlije  tužio  govoredi:  »Nije  mi  žao  . ,  .  Sovj. 
19.  u  pjesmi  dolazi  s  tim  mućenjem  i  bez  refleks,  se: 
Do.'^adi  mi  ljuta  sirotinja  sve  tužcH  na  ^fnx^4  pro- 
kletog. Npj.  2,  4*4.  A  na  Luku  Turske  majke  tuze^ 
mlogo  ih  je  stari  ucv'jelio.  4,  226. 

tiižljiv.  adJ.  (n  Uoči)  eckclhaft,  fastidium  crearu'. 
kad  ae  u  kako  jelo  utopi  mi^  ili  Ho  dru^  tuiljivOt 
cf.  pogan.  Kj.  od  čega  se  može  kome  stuztti. 

lAžnjavn,  /*.  die  Wehklage,  ululilus:  stoji  tuž- 
njava.  Rj,  kad  tko  tiižl  n.  p.  za  mrtvijem.  \sp.  tu- 
ženje  1  1.  —  Pa  onda  udri  u  plač  i  «  tužnjavu  iza 
glastt.  PohI.  X.  Postelja  čc  mi  moja  oldaksati  tui- 
njnpti.  Jov  7,  13.  Zvuče  ratare  nn  žalost  i  na  tui- 
njavH  one  koji  umiju  naricati.  Aoios  5,  16.  r«  naši. 
tup.  tutnjava. 

(var,  f.  das  GescjtOpf,  creatura.  cf.  stvar.  Rj.  riđi 
i  stvorenje  1.  dem.  tvarca.  — Većma  poStova^e  i  |K)- 
služiže  tvar  nego  tvorca.  Rim.  1,  25.  Ni  druga 
kakva  tvar  muže  nas  razdvojiti  od  ljubavi  Božije.  8, 
39.  Hriste  .  .  .  svaka  tcur,  koju  si  stvitno,  prinosi  li 
bvalu.  DP.  297. 

tvArcn,  f.  dem.  od  tvar.  Rj.  —  Od  Ijudskijeli  ko- 
stiju ne  naboiii  se  ni  traga,  ne  jedne  tcurce  za  koju 
bi  valjalo  uiialili  da  ju  je  um  čovječji  načinio.  Pri- 
prava lt)9.  t^di  fltvarca,   stvore,   za  titis/.  vidi  djeca. 

fvnrfzanjo.  n.  d'ts  oftmalige  Auf- und  Znimackenj 
apertio  frcqueHs.  Rj.  verb.  od  tvarizati.  koje  vidi. 

Ivariznii,  tvilrlžem  (Iviirizam).  r.  impf.  ofter  auf- 
i  und   zuinachen,    saepe  apcrire.    Rj.    često   otvarati   i 


troj 


—  609  — 


trrd 


P 


iaitH^aii.  —  Otroriti,  zatvoriti;  otvorttti,  xatvornti; 

—  tvttrižnfi.  Korijeni  y9. 

tvoj,  tv<Sj}i,  tvftje,  tlrin,  deine,  (lein,  tuM.  Rj.  Sto 
Uhi  pripiuht.  Rj.  inp.  svoj;  moj,  njegov,  njezin.  — 
Tvoja  hahn  i  moja  hnim  ihIc  dvije  hnlie.  Poni.  .')12. 
7Wj*i  jahnk'i  ne  A;  pogintili.  (Katl  ko  kogu  xa  Sto 
moli;  i  /.naći  tla  mu  ne  t-e  hiti  ^nbndnvn  . .  .).  31*2. 
Tvoje  je  dijete,  li  mu  ime  gjoni.  lt-)dgovori  ne  pro- 
(Ihvcu,  kad  pita  kiipra,  ^tii  Cv  mu  i\M\  'm\  slvari.  312. 
Tie  nevolje  sama  ku<^u  nek  li  zua.  Ul'osl.  1IW  (tve 
sažeto  od  tvoje),  .\  ?to  me  pita?^  zn  tti<tl  tivj^  \Me 
najbolje  da  poiuirtMuio  ovjgo.  Kov.  (18. 

IvBr  (Lvor),  m.  —  J)  Illix,  tnnstcht  pntiniut  Linn. 
Rj.  životinja,  u  Hturoiit  slov.  tViOplt,  T  -iioji  uijeato  A; 
od  ounove  koju  je  .-ilo-CHn  u  ziiduh  (AISI-K  i.yi.  Osn. 
UK.  —  SkupiAe  ae  eje.  aovuljaj;«?,  vrane,  kurjai-i.  li- 
»ice,  jazjiVL'i,  ivvrori^  kUt  ie  god  u  Itojtra  iivotinje, 
sve  se  rtkupi  na  hnuiu.  Npr.  142.  —  2)  (u  l^iu^lr.) 
Iijelance  ra/muOeuo  dto  se  uieOe  na  prijesnu  rnnu, 
Piluiitei;  citipl'tstrum,  cf.  tvorac.  Kj.  iap.  melem,  stm- 
čcttje  (korijenu)  Oinili,  praviti:  tvor  (empliialrum). 
otvor,  pritvor,  slvor;  potvonv,  ulvora;  tvorac,  ivi^rar: 
tvorilo;  tvoriti,  otvoriti  .  .  .  Korijeni  !HI. 

1.  Iv6rnr,  tvon^i,  vt.  {roc.  tvnn^c)  —  I)  SrJtupftr, 
cretitor.  Uj.  hoji  trori,   stvara  (liog).  vidi  »tvuriteij. 

—  Ve<5ma  poStova^'e  i  poflluži^e  Iviir  rie^o  tvorca.  Kim. 
1,  25.  Jer  je  ivorac  svemu,  ime  mu  je  Uo^pod  na<l 
vojskama.  Jer.  10,  10.  Tvorce  avetja,  pomiluj  i  ne 
odrini  djela  ruku  avojib.  DP.  3ti0.  -  2)  čovjek  koji 
tvori  štOf  Čini.  —  Budite  pak  tvorci  riječi,  a  ne  sanui 
slušači  .  ,  .  koji  ne  bude  /.auonivni  aluSai^,  oe^o  trorar 
djela,  onaj  će  biti  l>la:^.en  u  djelu  svojem.  Jak.  1. 
23.  25.  Ako  xukon  osujrjuies  nijeHi  tvoriu'  zakona, 
nego  sudija.  4,  U.  isp.  lijelalelj. 

2.  tvoriK*,  Ivitrca,  m.  riđi  tvor  "2.  Kj. 
tvi^raeki,   utO-   f*'«  pripada   tvorcu;   sdtOpf'eriseh. 

—  Kolika  je  joS  ttoravka  moć  u  ovoga  narotla.  Jurui. 
48.  I>riig:i  pisci  isbivljahii  tvoračku  «wć  njegovo^ra 
dulia.  Zlo«.  tj<). 

tvoraoi  tvornn,  adj.  uctnalis.  tox  Gram.  t^tulli. 
u  (fram.  n,  p.  tvorni  j^laRol. 

tv6rbn,  f,  acius,  udio,  opcra^  operatio.  Ounduli<5: 
No  bi  o^la  tvorbe  hudc  za  utvrditi  se  vik  cfirica. 
Btulli.  vidi  djelo. 

tvdn»nje,  ti.  Kj.  vert).  od  tvoriti.  —  J)  radnja 
kojom  Bo<j  tvori,  stvara  Mo  (das  bchatl'en,  freatio. 
Rj.).  vidi  atvarauje.  —  2)  radr^a  kojom  tko  toori, 
čini  sto,  ri4i  Oinjenje  1. 

tv6rilo,  H.  —  1)  dic  EitifiiMunff  dct  h'dfiplaih.% 
atnhitiia  (canei  t  cortice  tiiiae).  Obifino  je  da  »lann- 
ricA  ^robaniraa  uBiri  po  sirae  uk  Petrove  posle,  pa  ga 
metne  u  toorilo  te  atoji  do  Petrova  dne.  'Tvorilo  na- 
Oinc  (čobani  od  lipove  kore:  o^ule  koru  (b  dva  ili  tri 
prsta  široku)  s  lipiOa,  pii  saviju  i  »vežu  te  načine 
onoliki  kolut  koliki  će  sirac  i>ili.  Rj.  —  2)  forma 
metallis  infundendis.  Stulli.  tvorilo  je  uopće  kao  sitd 
u  koji  se  Ujera  njcMo  žitko  {kao  n.  p.  metali)  i  u 
čemu  ofitajc  dok  ae  utordi,  te  dobije  oblik  prema 
samom  sudu.  vidi  kalup  1.  r^eči  s  tahim  nast.  kod 
buĆkalo. 

tvdritl,  Ivftrtm,  r.  impf.  Rj,  r.  pf.  sloz.  o-tvftriti, 
po-,  pre-.  pri-,  raz-,  sa-,  b-,  u-tse),  za-;  (a  promjenom 
glasa  o  na  a:)  po-s-tvarnti.  v.  impf.  »loz,  B-tvorati, 
po-,  pri-,  ztt-;  (a  promjenom  glai*a  o  na  a:)  pre-tvA- 
rati,  raz-,  8-,  u-,  (ae).  —  1)  schaffen,  ereo.  Rj.  vidi 
stvarati.  —  2)  scha/f'enj  (/juh,  faao,  Rj.  riđi  (hiniti 
t.  —  Žene  su  da  zbore  a  ljudi  da  tvore.  (Žene 
samo  govore,  a  ljudi  mogu  tvoriti).  Posl.  SO.  Jedno 
misli,  drugo  govori,  a  fretce  tvori.  [Kaie  se  za  dvo- 
lična ćoeka).  113.  Usta  su  da  zbore  a  ruke  da  tvore 
336.  Dobar  izgled  dobrt*  drorhu  tvori.  DPottl.  17. 
Sr^  dakle  Sto  vaui  reku  da  držite,  držite  i  tvorite; 
ali  što  oni  čine,  ne  činile.  Mat.  23,  3.  Pred  Bogom 
nijesu  pravedni  oni  koji  slučaju  sakoHf  nego  če  ae 


oni  opravdali  koji  ga  tcorc.  Kim.  2,  13.  Hpomcnuću 
njegova  djela  koja  tvori  ruie^l  nas  zlijem  riječima. 
Jov.  JII.  10.  Uiue  nam  pravda,  ako  u/.dr^.imo  i  ri«- 
tvorimo  sve  zapovijesti  upe.  Moji*.  V.  (i,  2ii.  Ciospod 
Irori  pravdu  i  Aud  .^viiua  kojima  .se  krivo  čini.  Ph. 
103,  6. 

tvurnU*4i,  f.  vidi  fabrika,  napunili  riječ  knjUev- 
niei,  junže  ae  reći,  dobro.  ijtp.  putnica,  prema  puMti 
He.  is7>.  Kabrik,  tvornica,  .^nlek.  :f}rada  fjdje  se  tvori 
u.  p.  dahaa,  papir,  koža^  itd.  Ivorniai  duhanska, 
papirna,  ko/na,  itd. 

tv6rov,  udj.  dcs  Jltissen^  musttlae  putorii  L.  Rj. 
šio  pripada  tvoru  1.  —  ui  nast.  isp.  kod  aialov. 

tvrd,  tvrda  (ivrdl,  ntmp.  tvrgjT}.  —  1)  hart,  d**ru.«. 
Kj.  suprotno  mek,  mekan.  —  Oskoruša  derigu.5a 
(r^i-kiLO  <'i;^aniii  kai)  je  pripovijedao  kako  je  btio  da 
izjeile  icrdn  oskorušu).  Rj,  llHb.  Tvrdo  kao  kamen. 
I'ohI.  313.  Slo  ./>  tcryjc  od  tjcožgja?  pa  ga  opet  rpja 
ixije.  .'  5tj.  Neka  tcrde  rijeci  unu'k?^ava.  Nov.  Ibl7, 
iiiiii.  Mjera  kako  trrdih  tako  i  žitkih  stvari.  1817, 
781.  Kad  u  kakvoj  riječi  dogjo  koje  od  ovijeli  mekših 
slova  pred  tvuijff  onila  se  ono  mek^e  pretvori  u 
dru4jo  tprtjje  0(^  njega.  Rj.>  XXX.  Znao  sam  da  si 
ti  tvrd  čovjek.  Mat.  2ft,  24  (durus;  ein  hurter 
Mann).  Jer  znam  ucpokornoHt  tvoju  i  tvrdi  vrat  tvoj. 
?^loJH,  V.  31,  27  \,isp.  ivrdovrat).  On  bijaše  tvrda 
srca  i  opak.  Sam.  I.  25,  3  (duruH:  hart).  isp.  supst. 
tvrdiua,  Ivr^u  lt\  —  2)  u.  p.  grad,  konac,  /"«(,  /i>- 
mas.  Kj.  kao  jak,  siijuran,  stalan,  stanovan,  sta- 
novit,  pf)uxdan,  valjan,  suprotno  slab.  —  Moraboral 
ne  prelazi  prek*  ovoga  Vjela  dvora,  e  su  na  ujem 
tvrdi  kljuii.  Kj.  3i>7b.  Trrde  petlje;  alaln'  petlje.  Rj. 
4iHJb.  Malo  je  prave  mjere  i  tvrde  vjere  (već).  Posl. 
175.  Tvrdu  vreća  probu  drži.  312.  Ttrda  muka  kad 
dogje  na  ćoiika,  valja  da  trpi  dok  skaplje.  312.  To 
ti  je  (ifyrdo  ili  pouzdauoi  kao  u  šupljim  njedrima. 
3iy.  .leste  vjvra  tmjja  od  kauieua.  NpJ.  3,  I3'J.  Pa 
spadoAe  i«  hogazc  tvrde.  3,  451).  Imai*,  pobro,  tvrde 
jamce  za  se?  4,  lO'J.  Pogradili  mctvrize  tvrde.  4,  338. 
I>a  budemo  tvrdi  prijatelji.  HNpj.  1,  310.  Ku<Ht  ima 
dobrih  i  tvrdih.  Dauii-a  2,  ltK».  IM  bi  taj  Htjovor 
trrtjji  ostao,  uredi  ne,  da  se  .  . .  3,  136.  Srbi  u  zcmiii 
sami  da  sude  i  da  upravljaju;  i  da  hi  im  to  tvrgje 
i  pouzdanije  bilo,  da  im  se  dopusti.  lU  ...  5,  30. 
Trrda  ti  je  vojvodina  zasjeda.  Kov.  84.  On  siromah 
misli,  da  ;e  Srpska  crkva  tako  tvrda,  kao  §tt»  je  on 
vjeAt  u  njeziuu  i  u  Srpskom  jeziku.  Rj.*  XUI.  Da 
ol>ećunje  tvrdo  ostane  svemu  sjemenu.  Kim.  4,  IH. 
Rog  pusti  tr.rd  san  na' Adama.  Mojs.  I.  2,  21.  Vi- 
dite kakva  su  mje.'^ta  u  kojima  l^.ive,  je  li  pod  šato- 
rima ili  u  tvrdim  pradovima.  IV.  13,  20.  Kad  čvije 
otac  j:a  saviet  nje/.in  (kčeri  svoje),  pa  joj  niAla  ne 
reče,  onda  da  .st*  tvrdi  svi  zarjeli  njezini,  i  sve  čim 
je  vezala  dušu  svoju  da  je  tvrdo.  3t),  5.  Bija.^e  od 
starine  običaj  o  otkupljivanju  i  promjenjivanju,  da 
6«  svaka  stvar  bila  tvrda,  da  jedan  izuje  obuču  svoju 
i  dade  drugomu,  i  to  bijaše  svjedodžba  u  I/railjn.  Rut 
4.  7.  David  m*  bavlja.V  u  pustinji  po  trrdijein  mjes- 
tima. Sam.  I.  23,  14  (in  iocis  firmissimis:  in  sehr 
festtn  Ortcn).  Jer  čo  Oospod  zacijelo  načinili  tvrdu 
kut'ui  gospodaru  mojemn.  25,  28.  Ro<l  koji  ne  bjeSe 
tvrd  areem  svojim,  niti  vjeran  Bogu  duhom  svojim. 
Ps.  7p,  8.  Srce  njihovo  uu  bjeSe  njemu  (Bogu)  vjerno, 
i  ne  bijahu  tvrdi  u  zavjetu  njeqova.  78,  37  (fideles; 
treu).  Ja  mečem  u  Sionn  temelj  tvrd.  I«.  28,  18.  — 
3)  tvrd  od  zime,  đer  die  Kdlte  ertragen  kanu.  Rj. 
koji  zimu  može  podnositi,  suprotno  zimogrižljiv,  zimo- 
grozan, zimomoran,  slab  od  zime.  Rj.  210a.  —  Žena 
je  (tvrda  od  amrtij  kao  mačka  |jer  se  govori  da  je 
mačku  vrlo  teSko  ubilii.  Pot^l.  1^.  Tvrd  od  zime  kno 
paa.  313.  —  4)  (u  Dubr.)  n.  p.  jelo,  juha,  (Ucht, 
denMis,  cf.  gust.  Kj.  vidi  i  čest.  —  motc  biti  da  amo 
ide  ovaj  primjer:  Pa  ti  uzuii  vojske  ponajviše,  pa  te 
spusti  pokraj   vode   Drine,   ttfrde  slr-de  pokn^j  vode 

30 


trrđ«e 


—  610  — 


tvrfđa 


trzij  da  ne  može  tica  prole(?eti,  a  kamo  li  tatar  pro- 
kazati. Npj.  4,  'JHl.  —  S)  knickeriitch,  htrg,  parct*.^. 
Rj.  vidi  flkup  1.  srebroljubiv,  člem.  pritvrd.  HUprottio 
izdaian,  podatan«  podatljiv.  —  Hogati  (iavaa  da  je 
pored  ave^ii  pn-velikojE^a  bogaalva  bio  vrlo  ivrd  i  rie- 
miloBliv.  Rj.  Hla.  Ne  bi  dno  id  Jlo^jfu  lamjana.  (Tnko 
je  tvrd).  Poal.  U>vJ.  V  tvrdu  ocu  kradljiva  gjeca.  337. 

(vrdae,  tvrca,  m.  der  Knickcr,  parcu9,  cf.  tvrdica. 
Rj.  tv^d  čot\jck.  vidi  i  skupne,  srebroljubat',  Skrtavjie; 
ciciju,   cipija,   cjepiillaka  2,  džiinrija.   isp,  ga^rrica  2. 

(vrdifMi,  f.  tler  Knicker,  purcns.  Rj.  t  muškoga  je 
rodu.  tirdo  čeljade,  riđi  tvrdac,  t  syn.  ondje.  isp. 
stvrdnuti  ae.  --  t>ok  no  t*tei^e,  inal'  ne  erče,  a  kad 
Bteče,  a  on  crče.  (luid  umru  kakar  hogat  tvrdicu). 
Poal.  tiG.  Kiti  će  se  itrdicu  uazivati  izduHuiJeiu.  Ih. 
32,  5. 

tvi'diein,  <tdj.  sto  pripada  terdid:  Sprave  tcrdićine 
zle  8U.  Irt.  33,  7. 

iTrdiJOt  f.  (u  UŽ.  nah.)  Art  Birnen,  piri  genua^ 
cf.  Ivrdokorka  1.  Rj.  n4;kaka  krftska  Urdc  kore.  — 
rijeci  a  tukim  nast.  belija  (bjelija),  po^uijn. 

tvrdiuu.  /".  die  Hnrte,  dnrities:  dajde  malo  oue 
tvrdine.  Kj.  o^ohina  onogu  što  je  tprdo,  n.p.  kamen. 
(u  primjeru  biće  što  god  it>rdo?). 

TvrdJsUlv,  m.  ime  miižko:  Od  U^IjeSe  ontaSe  tri 
Bina:  Jovan.  Tcrdislav  i  8lefan.  DM.  84. 7*i/;>.,Tvrdoje, 
Tvrtko.  —  Tvrdi-slav.  imena  tnko  .i/oi.  kod  Ro^osav. 

Ivirillli,  tvrdim,  r.  impf.  Rj.  v.  pf.  sloz.  po-lvi'diti, 
pri-,  u- ;  r.  ivtpf,  tdoz.  pa-tvrgjivati,  pri-,  u-.  —  1)  hari, 
feat  macUen,  befeJttigtm,  firmo:  Dobro  ttrdi Klobućkog^a 
jrrada.  Rj.  isp.  utvrvjivaii.  —  Tvrdi  skele,  (i)  pazi  sebe. 
Poal.  313.  Pa  je  /.a  se  tvrdi  na  doratu.  Hp.  Tcrdi 
stope  moje  u  riječi  srojoj  (tJospodel),  i  ne  aaj  nika- 
kome  bezakonju  da  obhida  mnom.  Pn.  Itlf,  133.  sa 
se,  panfi.:  Kobasica,  2)  od  vaAina  naKtavlJcui  Bnopi(?i 
kad  se  brijeg  tcrdi  da  odbija  vodu.  Rj.  ti>M)a.  —  2)  (po 

i'ugozap.  kraj.)  bcitauptefi,  ajo,  ufftrvio,  cf.  dokazivati. 
ij.  govoriti  da  je  što  tako  i  tako.  suprotno  uijekati. 
—  Doeniie  je  sa  svijem  prii*tjio  mi  uju  (na  diobu 
sloveuHkin  jezika)  tvrdeći  da  se  negdašnji  zajednički 
jezik  sloveu.ski  najprije  razdijelio  na  dva  dijela.  Rad 
1, 107.  Ko  može  tvrditi  da»n  rijeci  >stado«,  *ćopor* ... 
pridjevi.  Vid.  d.  18G!,  8. 

tvl^diiuti,  tvrdnem,  v.  impf.  postajati  tvrd.  v.  pf. 
sloi.  6-ivrdnuti»  s-tvTdnuti  ae.  —  Znamenje  (korijenu) 
prebizi  u  silnu  biti,  jućati,  tordnuti.  Korijeni  IIU. 

tvrdo.  adv.  prema  adj.  tvrd  2.  —  Pa  se  Ajke  tvrdo 
zafalio.  Rj.  200a.  U  »obi  jedan  ćoek...  tako  je  tvrdo 
okovat  b%Oj  da  »e  nije  mogao  nikako  micati.  Npr.  Ut5. 
Ko  tvrgje  reic,  lak^e  odrješuje.  Posl.  156.  O  moj 
dragi  I  opaši  se  tvrdo,  da  ti  ruža  kroz  paa  ne  pro- 
padne. Npj.  1,  489.  Oftedla  ga,  Sto  se,  tvrgje  može, 
pa  zauzda  gjemom  od  čelika.  4,  324.  L'ivutin  ostane 
tvrdo  pri  svome.  Danica  4,  40.  Da  se  ni  sami  ovi 
Turci  ne  drže  tvrdo  ugovora.  Milo^  140.  Rudut^i  da 
S0  on  tvrdo  izgovarao,  da  o  tom  ue  /.na  niSia.  tako 
ga  puste.  Iti7.  >'ije«u  pravibi  u  ovome  držali  iako 
tvrdo  kao  stari  Urci.  Pis.  21).  Za  to  žive  oni  u  društou, 
ali  ne  baš  (rrdo  skopčanom.  Priprava  136.  Da  bu  pro- 
tivnici njihovi  terao  naumili  Kara-Ojorf^iija  ograni- 
čiti. Bovj.  [H».  Tvrdo  nam  se  zarekao  onty  iV)vjek. 
Moja.  I.  43,  3.  Ako  li  rob  recć  tvrdo:  ljubim  goHim- 
dara  svojega,  ne  ću  da  idem  da  budem  »lobpdun; 
onda...  II.  21,  5.  Tvrdo  zasvjedoiavah  očima  vašim  . . . 
jednako  povorcći;  alužajt«  elas  moj.  Jer.  U,  7.  Nego 
jR  »am  bio  irrdo  uvjeren,  da  je  .  .  .  DP.  371. 

tvrdbra.  f.  dcr  (ieie,  avavitint  cf.  tvr^Ja  2.  Rj. 
osobina  onoga  koji  je  fiTd  ('.'»j,  flkup,  kojt  tvrdnje. 
vidi  i  skuposl,  srebroljublje.  —  rijeći  s  takvim  nast. 
kod  bifltroća. 

tvrddffitiv*  adj.  starrkopfig,  )uirtnfivkig,  pcrtin<tXj 
c/".  jogiinajtt.  Rj.  tvrdo-glav,  koji  je  tvrde  glave,  vidi  i 
tvrdovrut,  jednoum.  isp.  zloglav.  —  Jednouraac.  čovjek 
tvrdoglav,  koji  sve  radi  po  avojemu  umu.  Rj.  251a. 


Da  ne  dete  prokleti  ni  moju  (ortografiju),  nego  joA 
da  četa  kajati,  da  i  njom  tirdoahivi  spisatelji  mogu 
knjige  štampati.  Pis.  8.  adv.  Ne  dižite  u  vis  roga 
svojega,  ne  govorite  tvrdoglavo.  Pa.  75,  5.  riječi  tako 
slos.  kod  bućoglav. 

(vril6|rlAVStV0,  ».  die  Hartndekigkeit,  pertinaciti. 
Rj.  stut\je  onoga  koji  je  tvrdoglav.  —  Prikor  za 
tcrdogluvstvoM  dohodi.  DPosl.  102  (prikor  rap.  mjesto 
prijekor). 

TvMojc,  rt.  ime  muSko.  Rad  9fi,  56.  hpp.  od 
TvriHMnv.  vidi  i  Tvrtko.  —  takva  htfp.  kod  Blagoje. 

(vrdokljiin,  adj.  citjtts  rostmm  est  duram.  •Stulli. 
Ivrdo-kljun,  n  čega  je  tvrd  kljun.  isp.  žutokljun. 

(vrddkornn,  tvrdtikorna,  adj.  dnrae  corticis.  Blulli. 
u  čega  je  tvrda  kora,  n.  p.  kruška,  u  Ure.  govori  «  i  u 
prenesenom  smislu,  u  smačenju  tvrdoglav,  tvrdovrat. 

tvrdokorkn.  f.  Rj.  tvrdo-korka,  a  koje  je  tvrda 
kora.  —  J)  kruška.  Rj.  vidi  tvrdiia,  —  2)  bundeva, 
Art  Kurbiss,  CH<^HrbHae  gentis,  Rj.  sttprotno  meko- 
korka. 

tvrdAkoŽnn,  tvnlokožnn,  adj.  duram  pellcm  hubens. 
Slulli.  tvrtio-kožiui,  u  čega  je  tvrda  koža. 

Ivrd6san,  tvrdi^sjiuiiiu  Rinuu),  adj.  koji  tvrdo  spava, 
einen  fcstcn  ^Schlaf  habend,  ijtii  arie  ct  gratiter  dormit. 
Rj.  tvrdo-Han.  tvrda  snu. 

Ivrd6«»tjeu,  adj.  tvrdo-aljen,  u  čega  au  tvrde  .Hijene. 

—  'i'prdo.-itjvne  kotar  i.^te  megjaše.  DPoal.  138. 
Tv^do^i.   Tvrd^Ra,   m.   —   J)  pust   veliki   mauasiir 

kod  Trebinja  na  TrebiSniti.  —  2)  planina  u  Bjelo- 
pavlićinia.    Rj."  —  imena  s  lakim   na«t.   kod   Ujelo*. 

tvrddilHnn,  tvrrtCtuHua,  adj.  tvrdo-usan,  w  koga  stt 
tvrda  usta.  vidi  Ivrdoust.  —  Tobolac  trrdousan  nije 
vragodusan.  DPosl.  I3*J.  upravo  tvrdo-ustan,  pa  prema 
drugim  padežima  (tvrdousna,  tvrdouHnu,  i  t.  d.)  bee  L: 
tvrdoiiflan.  {isp.  milosan  prema  milontan). 

tvrddii.st,  ndj.  t.  j.  konj,  hartrndulit),  duri  oris.  Rj. 
Ivrdo-UBt,  u  koga  nu  tvrtia  usta.  vidi  ivrdousan.  *«- 
prolno  mekouBt.  —  Konju  Indoustu  tvrdu  žv&lo  (po- 
trebno je).  DPomI.  49. 

Ivrdovnnje.  m.  das  Knickern,  illiberalitas.  Rj.  rerb. 
od  tvrdovjiti,  koje  vidi. 

Ivrd6vali»  tvMujem,  r.  impf.  knivkern,  illiberalem 
esse:  ftto  tcrduješ  kod  tolikog  blaga?  Rj.  hiti  ii*rđ  (.'i), 
tvrdac,  trrdica.  vidi  cincariti,  ojcpidla<^iti  2,  dromo- 
seriti,  »komraćiti.  —  Jedan  prosipa,  i  sve  vi&e  ima;  a 
drugi  ttrduje  suviše,  i  sve  je  siromašniji.  Pric.  U,  24. 

tvrddvraU  adj.  tvrdo-vrat,  koji  je  tvrda  vrata.  Ptdi 
tvrdoglav,  i  syn.  ondje.  isp.  riječi  tako  slož.  golovrat, 
krivovrat  —  Ne  ću  sam  ići  8  tobom  za  to  fito  si 
narod  tvrdovrat.  Moja.  11.  33,  3.  Ne  budite  dakle 
tvrdoirati  kao  oci  vadi.  Dnev.  II.  30,  8. 

tvrgJA,  f.  —  1  a)  die  Festigkeit,  firmitas,  Rj. 
djtlo  kojim  se  sto  potvrdi^  učini  da  bude  iorgje, 
pouzdanije,  tttalnije,  jače;  sigurnije;  die  GarantiCj 
Biirgschaft,  Geunihrleistun^j.  isp.  garantiia.  jamstvo, 
jemstvo,  —  0«taue  mu  ih  idva  novca)  Južan,  i  kao 
za  bolju  tvrgju  da  će  mu  ib  za  ćelo  vratiti,  pobrate 
se.  Npr.  ltjy.  tSrbi  u  zemiji  sami  da  sude  i  da  uprav- 
ljaju, i  jo§  za  pouzdanu  tvrgju  da  im  se  dadu  gra- 
dovi. MiloA  4.  Za  tvrgju  i  postojaustvo  ovoaa  mira 
pisao  je  RuAić-paAa,  da  će  biti  jemac  Napofeon.  26. 
Ali  su  znali,  da  je  sva  tprgja  i  dugovećnost  ovoga 
mira  a  Ali-pa.H  i  u  ^flloHu.  1.39.  Indžilal,  j>iBmo. 
koje  se,  bolje  tvrgje  radi,  noćini  na  audu.  Nuj.*  4, 
351.  Crkva  Boga  živoga,  atap  i  torgja  istine.  Tim.  I. 
3,  15.  l*isa  carica  Jestim  i  Mardoliej  mvakom  ivrgjom 
poivrgjt^jači  knjigu  za  Kurim  druj^i  put.  Jest.  y.  2l». 
Blago  onome  koji  je  milontiv  i  daje  u  zajam  1  Od  ^ 
dati  tvrgju  riječima  avojiui  na  sudu.  Pa.  112,  5.  — 
b)  isp.  tvrg^Hva.  —  Ulogore  vojsku  (be/.  ftanoa  i  hex 
i  kake  tvrgje)  po  jednom  brdu.  Danica  3,  203.  Hva- 
lite Bo^  u  svetinji  njegovoj,  hvalite  ga  na  trrgji 
slave  nijegove.  Ps.  150,  1  (in  der  Veste  seiner  Kraft), 

—  c)  isp.  tvrdiaa.  —  Mojs^e  je  vama  dopustio  po 


•g|«T« 


—  611  — 


p 


tvrffji  vašega  srca  pii§Lati  svojo  2eue.  Mat.  19,  8  C«(idu- 
ritiam  cordis  vestri;  eurcr  HersentthariiakeU  fcegen). 
Gospode!  ...  ne  glednj  na  tvrtjj't  rmrodit  ovogtt^  uh 
oevAljaUtvD  njegovo  i  nn  ftrijebc  njegove.  MoJ8.  V. 
0,  27  (duritiam  populi.  IJahstnrritikeit),  —  Ž)  drr 
Geitj  ttraritia,  cf.  tvrdoc^a.  Rj.  osohinu  onoga  koji  je 
tvrd  (a),  skup,  koji  tvrdnje,  riđi  i  akiipoHt,  srebro- 
ljublje. —  DfAiuosor,  1)  ovako  (u  Hrliiji)  seljaci  zovu 
trgovce  varoSane  (koji  oi  icrgje  ua  dramove  sve  ćiue). 
Kj.  ISHa. 

tvrpJitVA,  /'.  (u  Hrv.)  l'estniigf  locns  vtuniiuSf  cf. 
grad  1.  Rj.  tird  tjrad^  tvrdo  mjesto.  i.<p.  tvrgja  lb. 
aem.   tvr^avira.  —  rijeci  s  takifn  mist.  kod  državo. 

tv^ljavii'A,  /*.  dem,  od  Ivrgjava.  isp.  forteca.  — 
Omutid,  Kelo  i  ni'.valine  od  tcrgjavicc  u  l-'nioj  Gori 
kod  Nik-^it-'a.  Rj.»  XU(u 


I  <v^yjenjp,  H.  Rj.  rerh,  od  tvrditi.  —  J)  radf^ja 
I  kojom  tko  tvrdi  n.  p,  grad  {duu  Hilrteo,  Feeimaohen, 
,  (irmaiio.  Rj.).  —  *^)  radnjo  kojom  tko  trrdi  štOj  do- 
I  kumuje,   govori  dn  je  tako  i  tako   (das  Beiiaupteu, 

at'firmatio.  Rj.).  suprotno  nijekanje. 

Tv?lko,  IH.  hyp.  od  'J'vnJislav.    vidi  i  Tvrdoje.  — 

Godine  U()o  kazaSe   Dtihrovi'ani    Tcrtku    Trrtkoeiću 

dn  im  je  dnno  cijelo  primorje.  DM.  ŽOti.  Ban  Tvrtko 

piša  Dubrovčanima  da  mu  poMjti  f>iK)  perpera  ?.&  8toQ. 

yil.  Tvrtko.  Rad  2B,  54.  sa  akv,  isp.  liutko  (prema 

RadJHlnv). 
tvrtko,   in.  Locjek  tvrd  (t  i  3),  koji  je  uitrdnuo 

pu  mu   n.  p,  zdravlja    ne  mole    lako    Ho   naitditi; 

cin  abgfJmrteter  Mami,  durutas.  suprotno  mekufta 
.  2.  —  Tirrtku  veli  mekuž,a:  udri  u  bubanj,  eora  je. 
I  DPosI.  VSS. 


U 


n,  Rj.  prtiepoa.  dolatii  i  sloi.  udno,  iikraj,  usred, 
uvrh. 

A»  (sa  gen.)  hei,  apud.  Rj.  [u  star,  slov,  OV).  S  ovijem 
prijedlogom  rijet^  u  drugom  padežu  pokazuje,  da  ono 
Ito  aama  znaćI  —  1)  ima  što  god,  pokazaje  imUnjc: 
V  Boga  je  »važlji  dosta;  ima  n  njega.  Rj.  Brate,  po- 
znajem »  tebe  maramu  &to  sam  je  svojom  rukom  ve/la. 
Npr.  28.  U  Joga  cara  bile  su  uSi  kozje.  15*).  U  koga 
je  pogača  a  toga  i  nož  (pa  dijeli  kato  ho(^e).  Posl. 
332.  V  moga  eu  draga  oči  plave.  Npj.  1,  314.  Onnka 
je  vjera  u  junaka.  1,  38i>.  C  n/s  je  i  kosa  na  glavi 
izbrojena.  Luk.  12,  7.  Kad  u  iovjcka  ili  a  zcne  budu 
bubuljice,  svc^lcuik  uekn  vidi.  Mojs.  Itl.  13,  3y.  — 
2)  mjesto  —  a)  na  pitanje  gdje?  (a  znači  od  prilike 
Sto  i  prijedlog  Kod):  Bio  aam  u  Jovana  na  pit'ii.  Uj. 
Ondje  zauot^i  u  jednoga  ptistinika.  Npr.  19.  U  dobra 
gospodara  gosti  razblugjeni.  Po.'il.  327.  Kavade  aam 
tt  majke  razdrla.  Npj.  1,  39<).  Niti  zabadava  hljeb 
jedojiuo  u  koga.  tiol.  II.  3,  8.  —  b)  kudSio  (osobito 
uo  iugozap.  krajevima)  pokazuje  i  mjesto  na  pitanje 
Kuita  (kamo)?  (a  zuaći  od  prilike  j^lo  i  prijedlog  /:, 
ka):  (JLiJao  u  sebe,  L  j.  doma.  Rj.  ti74a,  ro  tom  za- 
hvati u  Bud  vode  i  i>opje  hitro  u  onoga  kralja  Uo 
mu  bjeJe  šćer  gubava.  Npr.  80.  PuMi  zniaje  gjevoj- 
ćicu,  da  «  majke  scoje  pogje.  Npj.  1,  ISK).  DogjoSe 
mi  tri  delije  baž  «  mene  krčmarice.  Kov.  81».  —  3J  uz 
glagole  iskali,  iivtuliti,  izvarati,  kupiti,  kupovati,  tiari\ 
odmoliti,  iraiitijukrasti^  zaprositi, zcljtii,  sujeti,  it.  c/. 
—  Iste  u  mene,  Rj.  Izvarao  u  njega  deset  g^o^a.  Rj. 
219a.  Kum  u  kuma  ukrao  breme  slame.  Rj.  S14b. 
Traži  u  Ciganke  kisela  mlijeka.  I'osl.  320.  V  veeilje 
svile  kupovati.  320,  iSto  sam  junak  «  Boga  hlio,  Lo 
sam  daua«  jedva  dočekao.  Npj.  2,  234.  Zaprosića  u 
cara  gjevojku.  2,  387.  U  cara  ga  vezir  od»)o/io  i  caru 
ga  blagom  prerajerio.  2,  tXftl.  Al'  ne  mogu  medovine 
naći  do  u  neke  krčmarice  Mare.  3,  39.  Da  avu  fami- 
liju izmoli  u  drora  Austrijskoga,  sitije  11. 

B,  Prijedlog  u  r  nkuH.  i  lokat.  u  star.  hIov.  Kl, 
koje  u  nas  i  sada  gdje  gdje  glasi:  va,  ili  kako  je 
glasu  "^  neslalo  u  uasem  jeziku,  te  ostalo  samo  r,  ođ 
njega  je  opet  postalo:  u.  Korijeni  tS. 

i,  sa  akus.  S  ovijem  prijedlogom  rije^.  u  Oetvrtoni 
p&dein  pokazuje  —  J)  mjesto  na  pitanje  kuda  (kamo)?  , 
(protivno  prijedlogu  iž):  Otiiao  u  crkvu;  otimao  u  Iteč. 
lij.  K&gje  u  polju  jednoga  foeka  gjc  je  upregao  « 
ralUiu  wfa  vola.  Npr.  3.  tfutradan  otide  sluga  M  drva. 
43.  r>ft  nijesam  patila,  ne  bih  se  u  srijedu  spratila. 
PobL  53.  Iz  tvojih  usta  u  Božje  uši.  ltX).  Jednoiu 
nogom  stao  u  grob.  113.  Leti  u  oči  kao  /.olja.  1B3. 
Metnuti  kome  crva  m  tjlavu,  178,  fJ  grožgje  me  po- 
stavit. Npj.  1,  £>itK  A^ittlim  gjoga  konju  umoriti  i  u 


gosti,  gjeco,  odlaziti,  u  tazhinu  u  bila  KruSevca.  3, 
2G2.  Nok  ti  i  on  u  svatove  dogje.  2,  580.  Sa  ^ta,  brate, 
ode  n  hajduke?  3,  1.  To  se  <5udo  dalek'  Ćulo,  do  U 
CaHgrad.  llerc.  2(ilJ.  Hajdemo  u  vlat  (L  j.  da  kupimo 
vlaee  po  strujici).  Idemo  u  ribe{U}.  da  ih  hvatamo). 
Otišao  M  soldate.  DanićiO,  Sint  535.  —  Hj  pokiuuje 
upravljanje:  Niko  mi  nije  do  sad  ulagao  u  iivot.  Rj. 
778b.  Udari  se  rukama  «  prsi.  Npr.  27.  Ili  se  u  što 
upoznaje^?  28.  r  nj  se  smrtno  zaljubi,  117.  Gledi 
kao  tele  u  šarena  igrala.  l*oal.  42.  Dnruuo  mu  «  sje- 
nicu. 54.  Kovati  koga  u  zvijezde.  (Hvaliti  ga).  135. 
U  srebro  ti  se  okovnlal  (Iie<'"e  se  ununie  ko  mudru 
rijef  progovori).  336.  Ruke  sire,  u  lice  se  ljube.  Npj. 
2,  40.  Dobar  doro  na  kolače  škare,  a  prijeko  dva- 
naest arsina,  u  dužinu  dvadest  i  ćetiri,  u  visinu  tri 
koplja  junaćka.  2,  'Si^.  Jer  (*ele  govoriti  u  vjetar. 
Kor.  1.  14,  9.  —  3)  pokazuje  kao  oslanjanje  ili  opi- 
ranje: Hajde  da  se  okladimo  ...  I  tako  se  okladiAe 
H  stotinu  zlatnijeh  cekina.  Npr.  85.  Ko  se  u  kolo 
hvata,  u  nuge  se  uzdu.  Poal.  15tJ.  A  ja  idem  ua  boj 
na  Kosovo  m  presveto  ime  Isu>iovo,  Npj.  2,  303.  Stara 
majko,  ne  nadaj  se  u  me.  3,  349.  Ućiui  to  u  moj  od- 
gvior.  Pis.  40.  Nijesmo  li  u  ime  tvoje  prorokovali. 
Mat.  7,  22.  Svjedočeći  vjeru  u  Gospoda  našega.  Djel. 
Ap.  20,  21.  —  4)  pokazuje  način  na  pitauje  kako: 
Bosonog,  u  jednu  nogu  obuven  a  u  drugu  bos.  Rj. 
38a.  Ima  zrela  grožgja  u  velike;  rade  ljudi  u  velike. 
Rj.  TiTa.  A.  Ima  li  i  sad  grožcja?  B.  Ima,  sad  u  najveći 
jek.  Rj.  252b.  Knijača,  kukuruzan  hljeb  u  kiselo,  Rj. 
3()5a.  Pogača  i  prigauica  uije.Hu  n  kras.  nego  u  pri- 
jesno.  Rj.  497b.  Ide  u  raskornk.  Rj.  G38b.  Raša,  kao 
rijetko  sukno  u  četiri  nita.  Uj.  045a.  U  jednu  ruku 
ima  pravo.  Rj.  O&Ob.  Trgovale  jedau  ćovjek  m  ma- 
aaran.  Rj.  703a.  Hvatati  se  u  štfip.  Rj.  845b.  Tri 
Konja  atadoAe  u  sru  vrisku  drijeli  se.  Npr.  07.  Knam 
ja  u  ikoju  hramljem.  Posl.  93.  On  je  prosi,  u  brat 
sestre  no  da,  sestra  bratu  i  u  silu  po&la.  Npj.  1,  537. 
//  obras  je  sjetno  neveselo,  mrke  brke  nisko  objesio. 
.  .  .  ila  sam  s  &uram'  bio  m  lijepo.  2,  207.  Je  V  ti  u 
ćud  moja  Angja  »eka?  3,  200.  AI*  ti  nije  u  voljit 
većera,  3,  488.  Koji  se  za  jedan  čiis  mogu  u  prste 
izbrojiti.  Pis.  02.  Va  tstinu  i  ti  si  od  njih.  Mau  20, 
73.  —  5)  pokazuje  namjenjivunje :  t'zeli  mu, sve  « 
begluk.  Rj.  19b.  Prodat>  u  htavjtnje.  Rj.  23b.  Stocod 
stekli,  sve  Turcima  u  bijedu  dali.  Rj.  349a.  (iludnu 
svatu  i  divljake  u  slast  idu.  Poal.  42.  T  zajam  do 
vijeka  (U.  p.  kad  se  Ato  da  u  zujam  onome  za  koga 
se  sumnja  da  će  vratiti).  329.  Ko  vince  pije  u  slavu 
Bozu.  Npj.  I,  77.  //  zdravije  domaćinovo.  I,  78.  1 
onoga,  koga  Bog  mi  u  »rer^u  dadne.  1,  420.  1  daĆu 
ti  Sremaku   banovinu   u  driavu  za  života  tvoga.  2, 


—  612  — 


Hbic« 


258.  pR  p\  (epahilulc)  neknkom  Turi^inu  dnli  u  zalogu, 
Daiiicn  2,  8().  Diif^u  avoju  w  otkup  da  xj\  muojre.  Mat. 
2t),  2!^.  rtvi  ovi  metnuRe  i»  prilog  liogii  od  8a\-i&ka 
flvojegfl.  I^uk.  21,  4.  Sljepota  Izrailju  pade  u  dijel. 
Rim.  11,  '2(k  —  G)  pokazuje  mtstavljavjr,  raatiirijttnjć 
i  prct ittrunjf :  ^^ve  te  »vije^^e  Rastavi  u  jednu  ntkoret. 
Hj.  ll'Sh.  Di/ati  bc  kvrge,  t.  j.  Oovjpka  i*  kt-rgu  ve- 
/jina  preko  Rcbe  prcmctati.  Ri.  iJlJMa.  Sijeno  so  naj- 
prije po  njivi  pokupi  u  nttviljke.  Kj.  3Jk>ft.  Ono  mi 
na  Dijelili  prodavali  i  einili  u  nurce.  Uj.  39(ia.  Tm- 
kanaf,  suh  ^niu  inje^eu  u  kuiše.  Hj.  Tiob.  Konji  ne 
M  ljude  provrgoSc.  N'pr.  98.  Afco  ovo  Rve  danas  ne 
opredcš  i  h  kokoškn  ne  smotaS,  ubi6i  te.  125.  Pa  sa- 
vija cv*jeec  n  kitice.  Npj.  1,  4U.  Ja  ^u  s'  stvorit'  u 
hda  le.ptirn.\,'^(iX.  Ijuni  rte  opet  ntann  kupiti  n  eeie. 
Jianica  3,  2lK).  Knezovi  Be  «  /n  rcJu  mopii  razdeliti. 
MiloS  IbS.  —  7)  poknziije  vrijeme  kad  t^tn  hiva:  U 
nedjelju,  nm  Sumit^tg^  die  soUs.  U  tri  dana,  hinneti 
drei  Tngen,  intra  /rcs  dics.  —  »iih,  — ;  doiii  u  dva 
RAliata,  nvi  ztvei  TVir,  xecunda  horu.  Kj.  f'  taj  čas 
doleti  devet  zlatnih  paunica  .  .  .  K:\d  bude  opet  « 
veće  .  .  .  Npr.  15.  I  n  Utj  je  muh  neslane  . .  .  dok  u 
jednu  put  izigju  dvc  stare  oklepane  vesti.  73.  74. 
»Pobratime  pogibob!«  //  tu  dolc^'c  mu  pohrnlim  go- 
vore<5i:  »Kvo  me,  >itA  je?«  D6  (riđi  taj  II  (i).  Da  će 
je  «  iaj  I  u  taj  duu  zaklati.  12G.  (jutro  u  promu- 
tnnje  u*»tfinu  Hliij^e.  131,  Ko  u  ljeto  ne  radi,  «  rimu 
gladuje.  Posl.  158.  Ko  u  mludost  »tenje,  u  starost 
sjede.  J5W.  Prispio  si  kno  ESlojan  u  posljednje.  (Kad 
HC  ko  pridornil.  2ti2.  U  koje  Ki  doba?  (Zapitaju  onopi 
koji  sto  radii.  ;132.  I'  nestašicu  ljudi  i  l^tani^a  sudi. 
S^M.  Pa  mo  «  rek  srce  boli.  Npj.  1,  339.  I  jiod  jelu 
piju  vino  hladno,  »  vino  ih  sanak  prevario.  2.  49. 
Hrani  luajka  dvu  nejaku  »ina,  u  slo  dohtt  u  gladne 
godine.  2,  75,  'i'a  m  prvo  vreme  je**le  bilo.  2,  15(J. 
Ne  znate  kjid  ^e  do(5i  .  . .  «  veče^  ili  '*  po  uori  ili  n 
pijetle  ili  u  jutru.  Mat.  13,  35.  t^eal  je  dana  n  koje 
treba  radili,  ijik.  13,  14.  U  oru  iiOf.'  stade  preda  me 
nnjgco.  Ojel.  Ap.  27,  28.  V  prei  moj  odgovor  niko  ne 
oflta  «i  mnom.  Tim.  II.  4,  IH.  Evo  dan  .  .  .  radujmo 
»e  i  veselimo  ae  r*  nj.  Ps.  118,  24.  Svetite  Bubotu  ne 
rade(?i  ti  njn  nikakup^a  posla.  Jer.  17,  24. 

11,  sa  lokni,  fcs  ovijem  prijedlogom  rijeć  u  aeduiom 
pade/.u  pokftzuje  —  J)  mjesto  gdje  što  biva  ili  radnju 
ili  stear  ili  stanje  oko  kojega  ido  bira:  Bio  sam  u 
crkvi;  ajedi  u  lictu.  Ry  Badlje,  nekaka  bolest  u  oviina, 
Rj.  llb.  On  je  to  u^mio  uncsnani;  leži  u  neznani. 
Kj.  415b.  Uzcblo  voče  u  crijetu.  Rj.  801»a.  »U  ribe 
Inirvo.'t  »Ja  aam  bila  u  ribama.  Npr.  24.  Ko  li  je  u 
hi^i^  31.  Sad  BC  oiae  nagje  «  tictolji.  GO.  Boj;;  im 
da  te  Hleku  i4  sraćeinu:  u  govedima,  «  konjmu,  u 
ovcama  i  u  svemu  drugome,  ti.  Bolje  je  poštenje  u 
siromaštvu  ne^o  bogatstvo  bez  poštenja.  Posl.  25. 
Ni  w  tikvi  Buda,  ni  u  Vlahu  druga.  224.  Tako  mi 
krsta  u  kom  sam  krsten!  3U2.  U  snu  ee  ne  snilo! 
335.  r>a  ljude  nalaze  u  junackome  sdraclju  i  u  ve- 
selju. Npj.  1,  81.  Je  1'  ovo  i  ggie  u  fn^^jetu  bilo.  1, 
217.  Dvoje  milih  u  milosti  nuslo.  1,  262.  Od  onda 
me  svaka  are^a  srela,  i  u  putu,  i  u  trgovanju,  1,463. 
Mufi,  5<ierce,  t4  judu  kukala!  1,  4fi<>.  A  u  licu  b'jela 
i  rumena.  1,  548.  V  pićti  su  tc^ke  pijanice,  a  u  kavsi 
fiKute  kavgadžije.  2,  13S.  ZatekoSe  cara  r*  Urotu.  2, 
tf87.  iMtom  oni  u  besjedi  bjehu.  2,  220.  Nit'  joj  druge 
u  Erdelju  ima  «  ljepoti  niti  »  doltroti.  3,  50().  /■  tim 
rojvodama  bude  i  Miloš.  Milo.%  47.  l*^to  u  mraku  re- 
kcMte.  čuče  se  na  vidjelu,  f.uk.  12.  3.  Kolike  znake  i 
(uđeau  uNni  Bog  u  neiuahtt.icima.  Djel.  Ap.  16,  12.  — 
$)  pokazuje  (ali  rijetko)  vrijeme  kad  što  biva:  Dann« 
jeste  nedjelja,  u  njoj  a*  ništa  ne  delja.  Npj,  1,  136. 
Da  vam  bude  u  pomo(*i  i  u  danu  i  u  noći.  1,  141. 
U  jutru  je  Bvaka  voda  bieira  studena.  1,  293  (Hamo 
je  jutro  ovako  najobilnije.  Sint.  tj42).  U  tom  niiie 
Kraljeviću  Marko.  2,  428  l^rMii  tSj  II  7).  Nijesi  noznao 
Tremena  u  kqjetnu  »i  pohogjeo.  Luk.  lU,  44  Juće  u 


sedmom  .^ahutn  puf*li  ga  groznica,  Jov.  4,  52.  —  isp. 
Šint.  3(«»-318;  530-54H;  *i35-t;43. 

II,  intcrj.  vidi  uh.  Rj. 

ilnbnti.  bani,  vidi  uhabatt.  Rj. 

iiabftnoNiti  sp,  si  se,  v.  r.  pf.  drvo  u  vodi,  im 
IFcH;*«***  »Ml*  noch  dancrUafter  u^crdent  humore  fir- 
mari.  Rj.  u-abonositi  se,  otvrdnuti  kao  kamen,  glagol 
se  drukčije  ne  nalaii.  —  Abouos,  drvo  &to  u  vodi 
otvrdne  (unbonosi  se)  kao  kamen.  Vi],  la. 

iiarAciti,  uarnćim,  vidi  uhiirat'ili.  Rj. 

Tb,  "T'ba.  IH.  Rj.  voda  i  varoš  u  Vtdjcrskoj  nahiji, 

Aba,  adv.  einzeln,  hie  und  rf(»,  kauvi,  vi;r:  A.  Ima 
li  jabuka  na  jabukama?  B.  Nema,  uha  gdjekoja.  Rj. 
jedva;  gdjcšto,  štogogj.  vidi  preiiba.  —  bah  (udariti 
u  bah);  ovamo  može  biti  da  ide  i/giibivM  u  nas  A; 
Tdm  (non  nihih,  prcabu.  Korijeni  liti. 

iibdvUI,  tibaclm,  i;.  ;;/'.  nbiK'ivntJ,  ubtuujem,  v, 
iiiipf.  hineimccrfeUj  injuio.  lij.  u-baoili,  u-bacivati, 
baciti,  bacati  šio  u  što.  vidi  uturili,  utuniti  1.  —  I 
tu  njega  Tun'i  iifatiže,  u  higju  ga  bjebu  ubacili. 
Npj.  4.  12r.  (ultaćiti  po  Crnogor.  govoru  mj.  ubaciti). 

ilbai'ivaiijc«  u.  das  Hiucinirerfen ,  injectio.  Hj, 
rcrb.  od  ubacivati,  radnja  kojom  tko  lihacuje  ito 
u  što. 

iibuh,  udmb,  iz-ubalia,  izubaha  (iznenada)  koje 
cidi.  isp.  i  b:)H. 

iibAjittUi  se,  iTm  se,  t'.  r.  pf.  verliegen^  situ  cor- 
rumpi,  rcdolcrc  situm.  Rj.  u-bajaliti  se,  postati  ba- 
jato,  kvarno  od  duga  stajanja,  glagol  se  drukčije 
ne  nahodi. 

nbnu.  ubla,  m.  iii  V.  i\.)  jama  kag  bunar,  iz  koje 
se  vadi  v(k1:i  niprorn:  Na  uble  je  l'evske  pof-iuuo. 
Rj.  {pl.  Obli,  iihrdu.  Uj.  7t54a).  isp.  stubhna  1.  — 
Studeniu'  i  ubuo^  gdje  se  voda  alcupljn,  biĆe  ćist. 
Moja.  111.  li,  3(3. 

i^lbnritl,  rim,  i'.  pf.  u  djetinjoj  pjesmi:  Pis,  ma^a 
preko  bare,  dc  ai  nogu  ubarila.  l<j.  u-bariti,  u  bari 
umrljati,  drukčije  se  glagol  ne  nalazi. 

nbav,  adj.  (rijeiko  se  govori,  nego  se  Cfujc  u  pje- 
sniama)  vidi  Iije]>:  Na  ubavu  na  polju  Kosovu.  Rj. 
vidi  hubav.  —  Pruži,  bralo,  desnom  rukom,  pred 
ubavom  svojom  t?iMom,  jedan  mali  darak.  Npj.  1,  145. 
Tret^i  dukat  Bvake  gjakoulje  i  ubace  one  jasne  sccćc. 
2,  97.  .\  earini  Oedo  prihvatila  u  scilvriu  uf/uru  ke- 
celju.  2,  157.  A  ubavo  na  Kosovu  telo,  ni  ga  jedu 
orti  ni  gavrani.  2,  324.  Bogom  brale.  Kraljeviću 
Marko!...  po  ubavu  zakonu  vaiemu!  2,  3(>1.  Marko 
služi  vino  svećenikom  i  ubavoj  gospodi  hri^6iDAkoj. 
2,  433. 

Cbarnt*.  UbAvca,  »i.  Rj.  vidi  Hubavac.  itvor  u- 
megju  Jiemete  i  Krušeđola  u  Srijemu. 

ub&vit'n,  f.  cf.  zlatoje.  Rj.  vidi  hubavica.  —  Nova 
mlada  nadjene  nova  imena;  tako  n.  p.  zove...  dje- 
vojke ubuvicom,  ljepoticom,  sekom  ...  Rj.  21  In. 

iibnvlj^titi,  ubtivijestlm,  vidi  obavij^Uti,  Hj' 
ob-a-vijestiti  (a  je  umetnuto  izmej^u  prijedloga  ob  i 
v;  govori  Sfl  i  izbacivši  b:)  onv^jestiti^  ubavijesiiti' 
Korijeni  2D9.  vidi  i  orazumiti.  ubavijestiti  koga^  uči* 
niti  da  sna,  razumije  što.  ta  impf.  isp.  obavješćivati. 

ubi^zdjoti  .so,  iibiVŽKJotl  se,  ubfizdim  se,  v.  r.  pf. 
vidi  usmrdjcii  se.  Rj.  u-bazdjeti  se,  ii-baž^eti  se.  v. 
impf.  prosti  bazdjeti,  bažgjeti  (Hmr(\joti). 

nbevdtiti  se,  ubfevijfim  se.  i;,  r.  pf.  (u  Zemunu) 
obeznauiti  se,  n.  p.  u  bolesti,  tn  Ohnmacht  fallcn, 
deficio.  cf.  bevut  Rj.  n-bevutiti  se,  doči  u  bevut. 
glagol  se  drukt:ijc  ne  nalazi,  vidi  i  obneznaniti  se, 
obnesvjcanuti,  onesvjesnuti,  pasti  u  nesvijest. 

iib^zekuiiti  se,  nem  se,  v.  r.  pf.  vidi  prepasti  se. 
Hj.  isp.  zabezeknuti  !«e.  vidi  i  poplavili  se,  uplatiti 
ae.  —  Mladić.,  koji  je  mislio  da  mnogo  traži...  i*A<- 
eeknu  se,  ćtiv^l  «ita  miBli  o  reformama  aedi  nanćnik, 
ću  veni  vladika.  Megj.  121. 
ublesi  m.  suieto  od  ubgca,  kqj«  vidi  (isp,  ub^jstvOj 


nbiće 


(>13 


ubomri 


iibittlvo).  vidi  iibiliiL*,  ubivalnc.  —  Mnt^  je  uaušlrea  i 
ugiflgjeu,  da  tte  dii  u  ruku  ubici.  Jezek.  !^1.  1(>. 

ubife,  n.  (u  C.  G.)  rf<r  Mord,  caeđea,  cf.  ubistvo. 
Kj.  verh.  od  ubili  1.  djelo  kojim  tko  ubije  koga.  vidi 
i  ubijeijjo,  ubijaivo. 

ubijanje^  ^i-  Hj.  verb.  od  I.  ubijati,  II.  ubijati  ne. 
—  7.  J)  radnja  kojom  tko  ubija  (zUjcdi)  koga  (das 
Verk'tzen,  lucsio.  Rj.).  —  i^)  radvja  kfijom  tko  ubija 
(mori  1)  koga  (dna  Ererlilngeu,  occii^io.  Rj.).  —  3)  rad^ 
nja  kojom  tko  ubija  gumno.  Rj.  —  Ji,  radnja  kojom 
se  tko  uif^ja  (zlijtdi  se). 

ubij«ti,  ubijam,  v.  impf.  Rj.  u-bijati.  i'.  impf.  prosti 
biti  (bijemV  r.  pf,  sloz.  ubiti.  —  /.  1)  vei-tetzen, 
Utćdo.  Rj.  kao  zlijfđiii  koga,  dosagjivati  hi«,  i/ni- 
itavati  (ga)  2.  —  Mati  opcL  stane  naricati:  >Ktiku 
meuc  kukavici f  za  Mo  me  lako  ubijaš?  Xpr.  G4. 
Danju  we  fibijaše  vrućina  a  uotfu  mraz.  Mujh.  I.  31. 
Uh  —  ii)  todten,  occido.  Rj.  imii  moriti  1.  —  Ubija, 
nadezdv^  da  će  se  od  te  nei^reće  na  skoro  moći  iz- 
liječili. I?is.  54.  Koji  fte  uijesu  mogli  držati  konju, 
on«  8u  ubijali  i  »jekli  im  u5i.  Sovj.  G6.  l>avid  od- 
govori da  je  on  lava  i  medvjeda  ubijao.  Prip.  bibl. 
66.  —  3)  frumno  a  koojma,  stamufen,  calco.  Kj.  kao 
tabati,  toptati.  —  //.  sa  se,  refleks,  ubijali  sei  aich 
anacklagen^  illidor.  Rj.  kao  udarati  .ne  u  sto. 

ubijen,  m.  riđi  ubicji,  »  sgn.  ondje:  Da  bude  brauič 
od  ubijca,  bajduka  i  od  svake  druge  nt'volje.  Pri- 
prava t>3.  isp.  bratoubica,  O(.'oubica.  —  za  ubiJL'u 
prema  ubica  isp.  ubijetvo  prema  ubistvo. 

iihfj^litt,  Ubijelim,  r.  pf.  a.  p*  platno,  bletchen, 
insolo.  Rj.  u-bije!ili.  v.  impf.  proati  bijeliti.  —  /latom 
vezeii  i^agluk),  u  gjuUu  tib'jeljen,  da  od  nje^a  bijel 
dvor  mirile.  Npj.  1,  5lU.  OpraSc  baljine  svoje  i  uhi- 
jclise  haljine  svoje  u  krvi  jagnjetovoj.  Otkriv.  7,  14. 
sa  se,  pass,:  I  od  razumuijeU  će  pa»ii  tieki  da  bi  Ht 
okupali  i  oćistili  i  ubijelih  do  roka.  Dau.  11,  35  (ut 
dcalbentur). 

ubijt^nje,  n.  Erucfdagen,  occisio:  nije  za  ućenje, 
voć  £a  ubijenje  (Posl.  215).  Rj.  verb.  od  ubiti  1.  vidi 
ubićc,  iibiJHtvo,  ubistvo. 

ub^.stvo,  H.  vidi  ubiflivo,  i  8yn,  ondje.  —  To  je 
zakolj  i  ubijstvo.  Rj.  177b.  >Vražda<  i  >krv«  to  je 
oboje  ime  za  ubiJ!<tio.  DM.  261. 

ubilntr,  ubilca,  m.  der  'Jodter,  occisor.  Rj.  koji  je 
ubio.  vidi  ubivalao,  ubica,  ubijca.  tup.  krvuik.  — 
Jedan  o<l  ubilaca  Glacasevih,  ndevM  Miloša,  upita: 
Vide  li,  kneže,  glavu  OlavaSevu  ?  Mil.  114.  riječi 
8  iakim  Host.  kod  i'uvalac*. 

llbifitvo,  ».  der  Mord,  nex.  Rj.  sažeto  od  ubiJRlvo, 
hoje  vidi.  tidi  i  ubiće,  ubijenje.  —  Niti  Me  pokajaSe 
od  ubistva  srojijeh.  Otkriv. !),  21.  DuAe  kuje  uteko^ 
od  ubtJttva  i  pustoM  §to  ćinjabu  Turci  dolje  iapod 
planina.  DM.  101. 

Abiti,  ubijem,  r.  ^/*.  Rj.  u-biti.  t\  impf.  ubijati.  — 
X.  J  a)  eruehlagen,  oecido.  Rj.  vidi  krv  kome  popiti, 
krv  U4>initi.  priuilatiti,  ukinuti  ko^a  s  ^laKa,  umlatiti, 
umtaviti,  upljeliati,  uurdjeti,  UMniriiii,  utuci  3.  —  Ubio 
ga  na  vjeri.  Rj.  G6b.  Di^ll  na  nj  prokletu  j^^omilu,  i.  j. 
ubili  ga  kamenjem  UKevSi  avalri  po  jedan  kamen  i 
bac'ivši  na  nj.  Rj.  GOTa.  On  od  žalosti  da  mm  sebe 
ubije.  Npr.  216.  Bolje  je  biti  i  izbijenu  nego  po  sve 
Ubijenu.  Posl.  22.  —  h)  vidi  zaklati.  —  Kad  dojrje 
krizno  ime,  domaćin  n6*jc  najboljega  junca.  Npr.  78. 
•^  2)  abschlageH^  vcinuudetit  verletžeti,  lacdo:  ubi 
'ttie  u  nogu,  u  ruku.  Kj.  kao  pozlijediti,  udnritit  r((- 
Hiti.  —  Pusline,  kao  ja^tućići,  kio  se  meće  na  Jaram, 
le  ubije  vola  u  vrat.  Rj.  H22a.  Nije  toliko  zlo 
^kad   koga   ubiju ,   koliko   kna   mu   ne   nadu   plakat'. 


PPoal.  83.  —  3)  ubila  ^a.  žalost,  ne.sreća,  žteta, 
mieđerschla^en,  affligo;  ubio  ^rad,  nlaua.  r^rja.  RJ. 
riđi  uništiti  2.  —  Ubila  plamenjaču  Inbeniee,  groigjc 
itd.  Rj.  5U5b.  Đh  je  posijao  doc'kHii,  pa  abda  slanu  ; 
kukuruze.  Rj.  7lJ2a.  Mlada  momka  ubila  sramota. 
Npj.  4,  423.  —  4)  ubiti  iz  puSke,  erjchiesseti,  tr^jido.  \ 


Rj.  —  Ubiti  (ig  puške)  na  domet:  I  na  domet  tankom 
^u.ikom  ufjii'.  Rj.  1311).  Za  Hiurt  Kraljevića  M;irka: 
jedni  vele,  da  ga  je  ubio  vojvoda  Mirćeta  zlatnom 
strijelom  u  tista.  li\.  34tJft.  MrĆiti  koga  pužkom,  t.  j. 
ubiti  ga  is  puške.  Rj.  373a.  .Sretoh  naa  dvije  zmije 
ljute.  .  .  jednu  ubih  puškom  srmalijom.  Npj.  4.  328. 
—  Sj  ubiti  kop^a  na  mjesto,  mausetodt,  eneco.  Rj.  — 
Ukapiii.  ubiti  na  mjesto  (da  padne  kao  kap).  Rj. 
776a.  Sre<k>m  ne  ubije  ga  na  mjesto,  nego  ga  vrlo 
rani.  Danica  3,  1^2.  —  0)  u  kartama,  uherstechent 
vinco.  Kj.  ubiti  kartu  slabiju  jačom.  —  7)  boj  ubili. 
isp.  boj,  bojak  bili.  ridi  ubili  »e  2.  —  Ima  li  mlogo 
vojske  u  Turaka?  Je  V  podobna  da  boja  ubije.  Rj. 
523b.  —  //.  sa  se.  —  1)  refJeks.  sich  verleisen,  laedi: 
ubib  ae  u  nogu.  Rj.  i.tp.  ubiti  I  2.  vidi  udriti  se, 
udariti  se  lb.  —  Jesi  li  ti  padao  a  tavana?  ^Piiao 
Nusradin  bodža  Ijckara,  kog'a  su  bili  dozvali,  da  ^a 
lijeći,  kad  je  pao  s  tavana,  pa  se  ubio...).  Voal.  114. 
Ubićeš  se  u  vrat!  (Kad  ko  iile  ili  želi  ^to  mnogo). 
325.  —  2)  reciproč.  zusaminenstossen ^  congredi: 
Ubise  se  oj^ujem  iz  pušaka,  Rj.  —  Bolje  ti  se  8  čoe- 
kom  libiti  no  b  rgjom  ljubiti.  Posl.  27.  f^iše  se  bojem 
niz  Rudine.  Npj.  4,  ^\i.  Ubiše  se  boja  niz  Kopilje.  4, 
124.  Ne^o  s  prijed  Turci  dofiekaSe,  ubi^e  se  s  Vukom 
kuburama.  4,  430.  —  3)  refleks,  sich  entleiben^  vianus 
šibi  inferrCf  cf  samodaviti  se.  Rj.  —  Osmrtiti  ae, 
uhiti  se  na  mjesto.  Rj.  472b. 

ubivahic.  ubivaoca,  m.  vidi  ubilac  Rj.  vidi  i  ubica, 
nbijca, 

ilbjo(*l,  fibjegnem,  v.  pf.  (u  C.  G.)  sich  fUichten, 
confugio,  cf.  uteći.  Rj.  u-bjeći.  v.tmpf.  prosti  bježati. 

(Iblatitl,  tim,  r.  pf.  u-blatiti.  r.  impf.  blatili.  — 
])  luto  infieere.  8tuUi.  n.  p.  haljinu,  blatom  je  umr- 
ljati. —  2)  sa  se,  refleks,  paludejn  /?>n.  8tulli,  ubla- 
tilo  se,  postalo  blatno. 

ublažAvanJo,  ti.  verb.  od  ublažavali,  radnju  kojom 
tko  ublažava  koga. 

ilblaiAvatii  ubli^žavam,  v.  impf,  besan ftigen,  miti- 
gare.  u-blažavati.  ».  impf  prosti  blažiti  2.  v.  pf.  slož. 
ublažiti.  —  sa  se,  pasa. :  strpljenjem  se  ubluiava 
kftez,  i  mek  jezik  lomi  kosti.  Prić.  25,  15. 

ublii£Ui,  bbia£iu},  v.  pf  besanftigen.  mitigo.  Rj. 
u-biažiti.  vidi  utažiti,  i  8yn.  ondje.  r.  impf.  ublaža- 
vati. —  Miloje  nije  gledao  Petra  lijepijem  riječima 
da  ublaii  i  s  njim  da  ee  »loži.  Sovj.  28.  Ublaiiću 
ga  darom.  Mojs.  I.  32,  20.  Tatavio  ai  svu  jarosl  svoju, 
ubhtiio  žestinu  gnjeva  svojega.  Pa.  H5,  3, 

Cbll,  tlbala,  m.  pl.  (donji  i  gornji)  vi.^e  Rimia  na 
planini  mala  knei.inica.  Rj.  isp.  uhao,  pl.  fiblT,  ubrdii. 

ubliJ6UJ»fi,  ublij^dim,  c.  ;;/*.  u-blijedjeti,  blijed 
postati,  isp.  poblijedjeti,  prebUjedieli.  t'.  itnpf  prosti 
blijedjeti.  —  Bolje  je  ato  krat  zacrljeuit' uegli  jednom 
ublijedtti.  DPosl.  S. 

Oblizu,  (U  blizu)  nahe,  prope.  Rj.  adv,  vidi  blizu  Ic. 

iibljfiviiti,  ftbljujem,  v.  pf.  bespeien,  convomo.  Rj. 
U'btjuvati.  isp.  pobljuvati.  v.  impf.  prosti  bljuvali. 

Abodlea,  f.  pndjevak  koplju,  što  se  s  njim  hotle: 
Kada  braća  konje  razigrale,  otiskuju  koplja  ubodicc. 
HNpj.  3,  4.  l)/.e  bojno  koplje  uhodicn.  3,  456. 

Jlbog,  adj.  (u  Dubr.)  arm^  misa:  cf.  t^imma^un: 
Ubog  muž  j;otova  laž.  (Posl.  325).  Rj.  comp.  ub&žiji. 
vidt  i  ubožiik.  ubozan,  nebog;  nist,  praznu  2;  po- 
treban ^2,  potrebit.  —  Razdelite  nistu  i  ubogu.  Kj. 
422b.  ."^lo  ubog  sjedi,  to  je  ubožiji.  DPoal.  \^2^>.  bogat; 
8  prijedlozima,  kojima  se  odriće,  biva  znaćenje  pro- 
tivno: uhtg;  nebog.  Korijeni  137. 

i^bofril,  f.  adj.  (U  Dubr.i  die  BettleriHf  mendica, 
cf.  proHJakinia.  Rj.  isp.  ubogi. 

Abngav.  iibokca,  m.  ein  Armer,  miser:  ^okci  ubokci, 
Vlasi  jfiroma«!  (Posl.  352).  Rj.  ubog  čovjek.  «'(>/#  uboŽar, 
pra/nik  2,  potrebujak,  sirom.ih. 

JibogT,  m.  adj,  (u  Dubr.)  der  BeitUr,  mendicus^ 
cf.  prosjak.  Rj.  vidi  i  )x>g«c,  bogoradnik,  božjak, 
džebrak.  isp.  tuoak. 


nboj 


—  614  — 


ubrus 


Aboj,  liboja  (ftboj,  ill>oja),  m.  ilie  Sthhige,  verbera:  [ 
leži  o<l  uboja.  Rj.  ono  ftto  ne  tiHni  kad  tko  ubije 
koga  n.  p.  u  ruku  ili  se  tko  sam  ubije  (udri  se)  n, 
p.  u  nogu.  iifp.  boj  2.  —  Marulja,  uekaka  trava  koja 
ae  mz^e  nn  ubuje.  Kj.  346b.  Isprebijaju  ga  nekaki 
Turci,  pa  on  umre  od  uboja,  Npj,'  4»  IX.  Od  pete 
do  f^lave  uema  ništa  zdrava,  oego  ithoj  i  modrice  i 
rane  gnojave.  Is.  1,  6. 

ubdjntl   se,   ubftjim  se,   r.   r  j>f.  mit  der  bloa^en 
Purcht  daron  kommen^  (en  ćtre  tptitte  pofir  Ut  penr),  ' 
timore  Uto:  bojao  nam  ae,  ali  Ae  nijeaam  ubojao.  KJ. 
u-bojai)  se.  —  Ko  se  ftta  boji,  ti«  će  se  ubojati.  Ili:  ! 
Ko  80  Ma  boji,  ono  će  mu  ua  glavu  doći.  Voa\.  15<5. 

Abujica,  w».  ti«"  mich  gut  schliigt,  pugnuior  acer. 
Rj.  koji  je  ubojit,  koji  se  dobro  bije.  vidi  ubojuik; 
bojac  1,   bojadiija  2,   bojnik    1.   tup.  ratnik,  vojnik; 

iiinak,  krvavno,  mejdanaiija.  —  Pa  ^ii  zvali  mlope 
apeiane,  krajišnike  ljute  ubojice.  Npj.  4,  236.  H'ičc 
(Ismailo)  iovjek  ubojica;  ruka  <?e  se  njegova  dizali 
na  8vako)^L.  Moja.  ].  16,  12. 

Ubojit,  adj.  (at.)  vidi  ubojni:  OadoSe  mu  koplje 
ubojito.  Rj.  »to  pripada  boju,  Ho  je  za  boj.  fiai  t 
bojni.  —  Vrh  ječerme  toke  ubojite^  zlatne  toke  od 
četiri  oke.  Npj.  i,  56.  Kako  padok^  junaci,  i  propade 
orusje  ubojito!  Sam.  II.  1,  27.  InmSe  Ozija  ubojitu 
rojvkUf  koja  igja:^e  u  rat  u  <5eUima.  Duev.  11.26,  11. 

dbojni.  adj.  —  J)  n,  p.  topovi,  Kampf-,  Schlucht-, 
zersttrrend^  praeliarin:  Oagja  njega  kopljem  n^toj' 
nijem.  Rj.  vidi  ubojit,  bojni.  —  Pa  opali  topa  nboj- 
noga.  Npj.  4,  74.  Mi  nijeamo  jedne  ženHke  glave  .  . . 
već  hajilud  ubojni  junaci.  4,  170.  Vojska  podiiEaAe 
ubojnu  riku.  Siun.  J,  17,  20.  —  2)  nio  pripada  uboja: 
L bojni  kiluien,  m.  (ContusionSHteinj  dem  man  den 
in  einer  Schlag&rei  Zerschlugeiten  zerrieben  eingibt, 
lapiit  ud  contuaivnes.  Bi.  kumai  od  uboja.  kamen 
se  rastre  pa  se  da  ĆeljtuUtu  uprebijauu  za  lijek. 

Abojnie«,  f.  n.  p.  pu4ka.  i^c^lacht-,  praeliaris: 
Kamo  tebi  puSka  ubojnica.  Ja  eradiin  ubojnicu  kalu. 
Rj.  ubojno  (1)  hio  gotjj  što  je  ženskoga  roda. 

(tbojnik.  m.  (u  C.  G.)  koji  je  ubojit^  der  sich  gut 
schlngi,  pugnttior  acer:  Sve  bećara  ljutih  ubojnika. 
Rj.  vidi  ubojiea,  i  s«/m.  ondje.  —  I  sa  pftk»m  pet- 
naertl  hiljada  ubojnika,  ljuta  Amauta.  Npj.  4,  345. 
Hrabar  je  junak  i  nbojnik.  S.im.  I.  16,  IH. 

ilbokdrili  sv,  ubokftrim  f*e,  v.  r.  pf.  buschig  ucr- 
den,  sich  bestaudcn,  (rntico,  n.  p.  Seniea,  jeOani,  raž. 
Rj.  u-bokorila  hc  pšenica,  uzratua  je  na  bokore,  vidi 
nbusati  se.  r.  impf.  bokoriti  ae. 

ubdUotli  ubftJim,  r.  pf.  erkranken,  morbo  corripi. 
Rj.  H-boljeti.  nrf«  razboljeti  »e.  —  Ja  aam  ti  se  po- 
težila,  sestro  jadna!  Ljuto  .ti  me  uftoljela  od  žalosti; 
jer  ai  ovo  dočekala,  mnogo  jadna!  Kov.  101  (Ljuto 
si  mi  uboljcla?) 

(^burnk,  iibOrkn,  m.  lu  Slav.)  Ari  (Utreidemass, 
niodii  genus.  Rj,  nekaka  mjeru  za  Uto,  —  Vborak 
ti  mjerica.  DPosl.  144. 

Ubdsti,  ubftdcm,  r.  pf.  durch  Stechen  rtruunden, 
pungOy  puHgfrtdo  Inedo:  ubola  ga  krava.  Rj.  u-bosti. 
r.  impf.  proffti  bosti.  —  Kako  je  digao  rep  kao  du 
na  je  obad  ubo.  (Kad  ^e  kakav  ćoek  poneae  ili  ras- 
komadiO.  Posl.  125.  Ja  sam  jefc,  svemu  »ehi  knez, 
suvidu  se  u  irubieu,  uboiću  te  u  guticu.  Npr.  246, 
Ha  se  refleks.:  Ubode  U  ««  Mujo?  —  Srce  mi  ga  zna. 
Po8l.  .325, 

Abo&kl,  adj.  sto  pripada  ultogima  ili  koJ€%nu  god 
ubogu  čeljadetu,  vuli  «iromaftlri.  —  U  uboikoj  kući 
i  paučina  je  potrebna.  DPosl.  143. 

dbo^tinii,  f.  (a  1'.  (S.)  bboftfvo,  n,  (po  zap.  krnj.) 
Armuih.  paupertas:  ubo5tina  i  airomaStina.  Kj.  vidi 
i  ^iromaitvo,  sirotinja.  —  zu  noM,  u  uboJ^tina  Mp. 
gonpoAtina. 

oboink,  tiboAkfl,  adj.  (u  Uci)  vidi  ubog.  Kj.  i  sj/n, 
ondje. 


ćibožiin.  (ibo£na,  adj.  (u  Imosk.)  vidi  ubog.  Rj. 
r  sitn.  ondje. 

dbolHF,  m.  (u  Imoa.)  dm"  Arme,  miser.  Rj.  vidi 
ubogac,  I  sijn.  ondje. 

Abožnicn,  /.  ku6v  za  uboge,  Armenhaus^  ptocho- 
trophium.  riječ  u  novije  vrijeme  (dobro)  načinjenu, 
iftp.  zbornica. 

ilboŽBU-kT,  adj-  što  pripada  uboinici.  isp.  xbor- 
niOki. 

iibriidaf,  ubradiir-a,  m.  eine  Art  leinenen  Kopf- 
tudi,  vittae  geiiiL*.  Rj.  nekaka  zemka  povesam  od 
krpa.  vidi  konpja,  vat^el,  vft(V>v.  u-brndoć.  ofl  osn. 
koja  je  u  bradiu  iap.  ubraditi.  Uhu.  34i>.  —  Tuniga, 
j.enski  potkapak  od  krpa,  oko  kojega  se  veie  ubra- 
dać.  Uj.  755b. 

ubn\(ltl(i.  ubrt^idarn,  r.  pf.  ubradali  kukuruzi,  kao 
brada  narasla-  im.  r.  impf  bnidati.  —  Uvilati,  i«vi- 
Inli  kukuruzi,  t.  j.  ubradali,  Ki.  232b. 

ubrftditi.  flbrndlni,  r.  pf.  den  ubradai''  umthun, 
sitmere  vittam,  circnmdure.  Ubragjena  bez  igala  (t.j. 
pijana).  Rj.  u-braditi  djerojku,  povezati  joj  glavu 
ubradačem.  v.  impf.  ubrapjivatj. 

ubrasjivitnjc,  u.  das  umthun  dcs  ubradač,  rttto« 
circumdatio.  Uj.  rerb.  od  ubriigjivati,  koje  vidi. 

ubriii^ivftli..  ubritgjujem.  v.  impf.  den  ubradaC 
(tntlian,  cirntmdo  rittam.  Rj.  u-bragjivati  gjevojku, 
poresirati  joj  ubrada^..  r.  pf.  ubradili. 

Ohrnti,  fiberem.  r.  pf  Rj,  ubrati,  r,  impf.  brati. 
f)  pftitcken,  deverjio:  uberi  jedan  grozd.  cf.  uza- 
brati.  Kj.  riWi'  i  uzbrati,  ii^<^upali,  ukinuti,  isp.  ukr- 
siti,  unkrAiti  —  Doigm  Kosto  iz  lova.  i  ubra  utrućak 
ruzire,  da  Itije  ^^tnnu  po  licu.  Kov.  49.  —  2)  an- 
klauben,  anle^en,  lego.  colligo:  uberi  jednu  kotaricu 
grožgja,  cf.  nabrati.  Rj. 

iibr^zdifi,  tibn'izdtm,  r.  pf.  ubražjRJivHlJ,  iibri^ž- 
gjujem,  r.  impf.  »ich  iu  ein  Oetichdft  einlassen,  im- 
mittere  ^e  in  negoiium.  Rj.  u-]»razditi,  u-bražgjivati, 
uprtiti  ne,  uvaliti  ne^  uvaljivati  se  (u  umnom  »miitlu) 
u  kakav  posao,  isp.  v,  impf.  brazditi,  vidi  ubroiditi. 
ubrožgjavati. 

iibrnisjivanjo,  ».  dan  Untemehmen  (eines  Ot- 
.lehaftcs),  molimen.  Kj.  verb.  od  ubražgjivati,  koje 
vidi. 

i'khrinutl  se,  D@m  se,  v.  r.  pf,  vidi  zabrinuti  Be. 
Rj.  u-brinuti  ne.  v.  impf.  brinuti  se.  —  A  nemoj  ae, 
titste,  prepanuti,  ni  sa  troju  gjecu  uhrinuti.  Npj. 
2,  26S. 

dbrf.sati,  hbri^enj,  v.pf,  Rj.  ii-briHati.  —  1)  visdien, 
tergo.  Kj.  vidt  utrti  3.  inp.  obrisati,  otrti.  r,  impf. 
nbrt!*ivati.  —  A  on  brže  ubriita  pepeo  s  lica,  i  car 
Izrailjev  pozna  ga  d»  je  jedsn  od  proroka.  Oar.  I.  90, 
41.  Taki  je  put  ktirvin:  jede,  i  uoriše  iwta,  pa  veli: 
nijesam  učinila  zla.  Prić.  30,  20.  PokropivM  ga  svetom 
vodom  ubrisao  bi  ga  »ungjerom.  DP.  193.  —  5^  svi- 
jeću (u  Dubr.t,  noa,  schnnuzen,  emungo^  cf,  uaek- 
uuti.  Rj. 

ubri&ivunje,  n.  das  Ab^iscken,  ahstersio.  Rj.  eerb. 
od  ubriflivati.  radnja  kojotn  tko  ubristtje  što. 

iibrisivnli,  ubrUnjern,  v.  impf.  (dnvischen,  abstcrgec: 
UbriHUJe  svilenom  maramom.  Rj.  u-brisivati.  vidi  uti* 
rati  1.  V.  impf.  prosti  brisati,  r.  pf.  ubri»ati  1. 

ubrljnti.  tibfljam,  r.  pf.  bcsrhvtutženj  ini]uino.  cf, 
uprljati.  Rj.  u-brljnii.  r.  impf.  pronti  brljati  2.  — 
9a  se,  refleks.:  Opr^njak,  komadi«^*  krpe  Ho  se  maloj 
djeci  meće  ispod  brade,  da  ^e  ne  bi  jedući  ubrljala, 
Rj.  465a. 

iibr6iditl.  fibroidim,  v,  pf.  \u  0.  <t.)  vidi  nbrazdiU. 
Rj.^  u-brožditi.  r.  impf.  uuro#.gjavati. 

llbni^gJAvanjc.  n.  rerb.  od  iibrotgjavati.  Rj-' 

iibroŽKJi^vnli,  ubroifijrtvam,  r.  impf.  od  ubroiditi. 

I  Rj.^  n-liro*gjavati.    tfidi  nbraigjivati.  r.  impf.  pr0»H 

brortditi, 

I      Abras,  m,  Oi  Dnbr.)  dits  Tiicbely  TucU,  •iudariutn^ 

pe^kir,  rida.  Rj.  t^i  sj/n,  kod  pe^ir.  dem,  ubruSćić. 


iibnisae 


—  «15  — 


učenost 


—  ZnaĆeDJe  (korijenu)  tttrti,  tanići  »mmiti:  ubrus, 
ubruaac,  —  zoaćenje  koje  je  u  utrru9:  brisati.  Ko- 
rijeni 151. 

Clbrusac,  ilbriit*ra,  m.  (u  Dubr.)  fhis  Tiichcl,  ftuckt- 
nunt,  cf.  mahnima.  Rj.  vidi  i  faculet,  koprena,  ma- 
rama,  rubac.  isp.  ubruB. 

dibru^f  U%  m.  dem.  od  abrua.  Kj. 

abtziifi,  juLm,  v.  pf.  u-brzaii,  u  breo  učiniti  što, 
n.  p.  rećif  poći^  iid.  c.  impf.  hnsati:  >l$ta  si  U  ovde?* 

—  sUospodaru,  uhrea  Barlovac,  ja  sam  Vafi  agju* 
tauat.«  Mil.  305.  Kud  si  li  tako  ithrsao?  J.  Bogda- 
DOviĆ. 

ubfzitf,  dbfzim,  v.  pf,  ubm<5u  ja  tebet  sagi  man 
dem  Kinde^  d^m  man  mit  der  Strafe  droht,  faciatn 
te  celeretn.  Rj.  u-brziti  koga,  učiniti  da  ubrsa,  bude 
hrži.  V.  impf.  brziii. 

ubAriti  se,  ubiirim  se,  v.  r.  pf.  u-buhti  se.  tidi 
nmižali  se,  umokriU"  se.  r.  ivipf.  buriti.  —  <>tidoh  se 
%ihurit\  tako  mjesto  i  izgubili.  l>l*osl.  92.  i*6un^'  se, 
poburiti  se.  XVI U. 

ubi^sati  so,  ubilsam  se,  r.  r.  pf.  n.  p.  ubuaalo  se 
tito,  buschig  uerden,  sich  hestanden,  fruticOj  cf.  uboko- 
Iiti  se.  Rj.  u-bnaati  se,  busato  postati,  v.  impf.  bii- 
•ati  se. 

De,  fle!  De!  vox  ona  IlUjrii  ad  hitrandum,  mor- 
đendumve  canef^  incUant.  Stulli.  uzvik  kvjim  Hrvali 
đrškaju  pse  da  laju  i  grizu.  isp.  uckati. 

uelJ6di(i,  ilcijedim,  v.  pf.  hineinaeiheu,  incolare. 
Rj,  u-cijediti.  r.  impf  ucjepjivatL 

u«ij6iil(i,  ftcijeuTm,  v.  pf  schatten,  aestimo,  n.  p. 
hajduci  kad  uhvate  ćovjeka  (ili   mii   dijete  odvedu) 

r  ucijene.  Rj.  ucijenili,  v.  impf.  ucjenjivati.  ~ 
pomo(?u  njegova  (Jakovljeva)  topa  preaaui  su  i 
uctjenjeiii  Turci  u  Užicu.  Sovj.  13.  Kad  ko  zavjetuje 
du§u  avoju  Gospodu,  ti  ijn  ucijeni.  A  ovako  i^eS  cije- 
niti: rauSko  cijeni<5eS  pedenet  sikala  arebra.  Mojs.  III. 
27,  3.  so  se,  reciproć.:  Lasno  se  niamae  s  skupijem 
ucijeni,  —  ali  ugodi.  DPosl.  53  (upijeniti  se,  d€  pretio 
convenire.  Stulli.  ==  pogoditi  se  sa  cijenu). 

nejei^fvanjc.  n.  das  JJineinaeihent  incolatio.  Rj. 
*verb.  od  urjcejivatit  fc<ye  riđi. 

urjp^lvatl,  ucj^gjujem,  u.  impf.  hineinfteihenf  in- 
colo.  Rj.  u-cjegjivali.  r.  impf.  prosti  cijediti,  v.  pf. 
ufijedili. 

firjeno,  f.  die  Abschnizung,  aeaiimaiio.  cf.  ucije- 
niti. Rj.  —  Hajduci  odvedu  dijete  pa  ucijene.  Kalto 
hajduci  vode  dijete  po  mjesec  dana  sa  sobom,  dok 
mu  otac  ne  sastavi  ucjenu  i  ne  da.  Rj.  794r.  Sve 
ae  robijo  natrag  povratilo  za  »činu  i  /,a  gotovinu. 
HNpj.  3,  321.  tlžiiani  im  se  predadu  \  platč  iK^enu. 
Sovj.  2.  Ucjenu,  koju  *m  uieli  od  Turaka.  12.  ^av 
novac  posvetJeni  i  novac  o<l  «y«;»«  Aeačije  neka  sve- 
ćenici uzimuju.  Car.  II.  12.  4. 

urJenjhaDJe.  rt.  dan  Abschfitzen,  uentimatio.  Rj. 
verhtil.  od  ucjenjivati,  koje  vidi. 

iiojenjivati,  ucjenjujem,  v.  impf.  Rch/Uzen,  aestimo. 
cf.  ucjena.  Rj.  u-cjenjivati.  v.  impf.  arofiti  cijeniti. 
V.  pf  u(*ijeniti.  —  Oni  su  ^krdialijel  naandi  na  varoši 
i  utjenjieali  ih  da  ih  ne  pale  i  no  haraju.  Hj.  30db. 

Avkai^e,  n.  inciiatio,  irritatio.  Stulli.  vcrb.  od 
uckati.  radnja  kojotu  tko  ucka  pse. 

Ikckatl,  lickum,  r.  impf.  irritaret  incitare.  Stulli. 
uckati  n.p.  pse  na  koga,  drškati  t/i  na  nj  uspikujući 
im:  uc,  ucl  c,  pf.  niluckati. 

ucrvati  se,  vam  ao,   ncrvljati  so,  Ijum  se,  r.  r. 

pf.  vurmig  u'ertUn,  vermino,  rermicftlor.  Uj.  u-crvali 

se,  n-iTvljati  se,  crvljiro  pontati.  v.  impf.   crvati  se, 

crvljali  se.  —  Kad  grmi  na  Ilijin  dan.  kažu  da  će  se 

„  onoga  ljeta  ncrcljati  orani  i  Iješnici.  Ej.  U^u.  Neki 

I  ostavide  od  toga  (od  mane)  za  sjutra,  te  se  ucrva  i 

I  usmrdje.  Mojs.  II.  16,  2i>. 

I  ucvik.sti  (ucvitem  Rj.*),   ucvilllO,   ucvaiTm,  r,  pf. 

^^  aufbluhtn^  efHorencO:  I  bijelim  ucvtttila  c vetom.  Rj 

^K         u-cvaati>  praes,  ucvSttSm  (iap.  cfaaU),  u-cvatiii,  t.  j. 


n-cvatjeti  {isp.  cvaljeti),  pracK.  cvatim.  vidi  ocvjetati. 
itp.  procvasU,  (jroovatjeti,  procvjetati,  r.  impf.  cvasti, 
cvatjeti,  cvjetati.  —  Ure^,  grožgje  koje  ncvuti  docnije 
od  ostaloga  grožgja.  RJ  101a.  Od  koga  povn!a  nijedan 
struk  prvoga  ljeta  ne  proraste  i  ne  ucvati,  od  onoga 
ae  u  jeseu  ostave  izvode.  Rj.  22()a.  Loza  vinova  ucvtUa 
miriše.  Pjea.  nad  pjea.  2,  13. 

ucviilji^n,  ucvatim,  cidi  ucvatiti. 

ucviji'lUU  ricvijefim,  V.  pf.  u^einen  7nachen,  facio 
/teret  cogo  i»  iucriinas.  Rj.  u-cvijeliti  koga,  učiniti 
da  cvili,  plače.  v.  impf  cvijelili,  cvijeljati.  —  Siraka 
je  lako  ucvijcliti.  Posl.  285.  Kom  ostavljah  tvoju  jadnu 
majku,  ucv'jeljenu  braću  i  aestrice?  Kov.  104.  Ako 
qa  i  ucvijcliie  ljuto  .  . .  opet  osta  jak  luk  njct^ov. 
Mojs.  I.  49,  23.  Pustii^u  na  vju  strali,  Mubu  bole.st  i 
vrutjicD,  koje  će  vam  dušu  ucvijeliti.  III.  26,  1(>. 

ucvj^tuti,  tam.  t'.p/'.  u-cvjetali.  r«Vii  ucvasti,  ucva- 
tjeti.  V.  impf.  cvjetati.  —  imao  zlatnn  jabuku  koja 
za  jednu  noć  i  ueveta  i  uzre  i  neko  je  obere.  Npr. 
15.  Kad  će  badem  ucvjctati  i  skakavac  otežati  i  želja 
pro<*i.  Prop.  12,  5. 

flfa,  m.  list)  hyp.  od  uititelj.  juz.  učo.  roc.  fit5o.  -~ 
E,  moj  ućo,  moj  brate!  .  .  .  veli  učitelj  .  .  .  imam  u 
Školi  onoga  maloga;  srna  ga  gospodin  uea.  Megj.  Iit4. 

AiaCf  vidi  vućac.  Rj.  m.  gen,  dćca;  d^r  Brand^ 
gangraenrt.  —  ZniK^enje  (korijenu)  trzuti,  trgati,  ču- 
pati, derati,  kidati:  vuk...  vućac.  i^p.  ćeš.  vlćek, 
lupia;   govori   se  i  odbacivSi  r:   učac.   Korijeni   11^. 

i^cajnik,  m.  tovjek  koji  posti  i  jednoudi  vi*e  nego 
ostali  ljudi  (i^ini  mi  se  da  fić(yniVt  u  poretku  i^asnoga 
posta  ne  jedu  niHa  do  srijede),  dćr  I'aster^  jejunator. 
Kj.  isp.  posnik.  —  Vaničić  dovodi  riječ  od  korijena 
od  koga  i  kajati,  kajati  se...  ćajati,  rtOaJHtJ,  oO&jati; 
oi^ajnik,  učujnik.  Korijeni  32. 

llćaD,  il^na,  adj.  kundig,  erfihren^  peritus:  Kojino 
Bu  ućni  boja  biti.  AT  da  vidi^  puste  bedevije,  koliko 
je  učna  ea  majdana.  Rj.  i>;>.  vićan. 

Aeašiti,  STm,  v.  pf.  .{n  Unranji)  vidi  iS^aŠiti.  Rj. 
u-6iSiti  n.  p.  ruku,  nogu.  glagol  se  drukčije  ne  nahtsi. 
isp.  4'aMca  2.  pidi  i  uganuti,  ganuti. 

ueMIti  se,  tuSelim  se,  r.  recipr.  pf  u-čeliti  se  a  kim, 
Bustati  se  8  njim  čelo  u  čelo:  Kad  se  oba  popa  »će- 
lila.  UNpj.  4,  729.  vidi  uočiti  se.  inp,  sat^-eliti  se, 
sučeliti  se,  .Kiselili  se. 

Q£en,  adj.  upravo  je  part.  praet.  pass.  od  ućiti. 
vidi  ui5evan,  naućan,  naučen;  gelehrt,  aoctus,  eruditus^ 
literatu.^,  vidi  visokouOen.  isp.  književan.  —  Kalugjeri 
su  kao  i  ostali  ljudi:  on»j  je  najučeniji,  koji  zna  dobro 
<5itati.  Danica  2,  111.  Ali  se  sad  nai^iuila  učena  ilite- 
raturna)  partija.  5,  92.  Recenzija  štampana  u  učenim 
riovinania  slavnoga  učenog  društva.  Npj.'  1,  V.  Tako 
je  ona  pr>'a  naša  narodna  pjesma,  koja  se  pojavila 
H  učefioj  Et^ropi.  Npj.  3,  527  (Vuk).  Da  bi  mogao  i 
učen  Ćatiti  i  prost  sltiSati.  Npr.  IV.  Pa  se  one  (na- 
rodne pjesme)  postave  za  temelj  i  /.a  ti^rled  učene 
uaie  poezije.  XaIII.  ^to  mo?.e  pred  ućenijem  srijctom 
braniti  i  odgovarati.  tJO.  Jugovi(?,  za  kojega  sara  ja 
slufiao  da  je  vrlo  učen.  Sovj.  79.  Sad  ima  priliku 
w}eH  hce  traga  postAti.  .Straž.  1880,  833.  (iosikkI  dade 
mi  jezik  učen  da  umijem  progovoriti  Kgoitnu  riječ 
uutoruoin.  Is,  50,  4  (linguam  eruditam). 

Dčciiica,  f.  die  Sdiulerin,  discipnla.  Rj.  vidi  ško- 
la rica. 

nčeni^*kT,  a^j*  Ho  pripada  učenicima  ili  učeniku 
kojemu  god.  —  Ako  ko  napoji  jednoga  od  ovijeli 
malijeh  u  ime  učeničkOf  zaisui  vam  kažem,  ne  <.^e  mu 
plaia  propasti.  Mat.  10,  42. 

tkcuDik,  m.  Lehrlinij,  SchuUr,  di'n.ipulus.  Rj.  vidi 
djak,  gjak,  »kolar,  skular,  žkolar,  —  MoliČu  vam  mo- 
litvicu  .  . .  aa  paj*tira,  granatira,  zarad'  gjaka  učenika. 
Npj.  1,  139.  Kći  mu  ae  uda  za  učenika  velike  »kolc 
Beogradske.  Danica  4,  27. 

Q^ends!i(,  Tlćenosti,  jf.  osobina  onogu  kmi  je  uien; 
die  Getc/trsamkeitf  doctrina,  eruditio.  —  fza^o  je  na 


ifonjc 


—  616  — 


aoiniti 


priflfl  dft  je  vrlo  ii^en,  premHiL  učenosti  nije  niCIm  po- 
knzfU).  M.  HveuY  poet.  1. 

At'tmjc.  M.  lij.  rcrhal.  od  I.  u^iti,  U.  iiOiti  se.  — 
J.  ij  riulr\ja  kojom  tko  uči  kotja  (»Ion  Ijehreii,  ''> 
docero.  Kj.)-  —  H)  rmhtjtt  kojom  tko  \U'i  što,  uvi  le  ' 
(dafl  LerDen,  to  dUcere.  Rj.).  —  !f)  rminju  kojom 
tko  ući,  čita,  «.  p.  knjigu.  —  //.  radnja  Vojom  se 
tko  iifi,  n.  ]».  pisati,  vidi  učenje  I  2  (da«  Lcrnen,  to 
disoerc.  Rj.):  Vt'enjc  knjige  bilo  se  iK>vratiIo  aa  ovijem 
na  Rinro.  Uj.  8-12a.  I>a  su  imena  noSih  slova  teška  i 
pretefeku  su  učenje  ritati,  Danica  2,  3. 

Afeslan,  tidesiia,  adj.  fre<fHcHtativus.  (u  j^ram,"^  — 
Pravi  Cruotrorci  u  ^ekojiui  rijeOima  pretvaraju  s  u 
u  i.  s  u  8  ...  u  glat/olima  učeatnim,  u.  ji.  kaževuii 
(wi.  kazivati),  opisivati  (»i.  opisivati)  Toal.  XXIX. 
ftlneoli  (učestni,  uče$ni?J.  verba  freiiuentativa.  Rj.' 
LXV. 

ufčstuH,  n^&8tmn.  r.  ;>/*.  o/"«  thun,  freguento:  Včc- 
stali  pijevci  (skoro  će  Hvamilil  Rj.  u-t^cj'lau.  cento 
učiniti  što,  cento  ne  dotjoditi,  vidi  zat^Hliti.  drukčije 
se  rjUujol  ue  ualazi.  —  Ali  toliko  uće»tav6i  jako  uz- 
nemiruju i  oni  lelabiji  potresi).  Pom.  i'*2. 

tl{*tfVHn,  lićSvna,  udj.  geichii,  doctua.  Rj.  riđi  učen, 
i  atm.  ondje,  —  Osobite  struke  prosvjete  jesu :  mo- 
ralna .  .  .  enteli^ka  .  .  .  uajponiije  učevna,  knjii^.evntt 
proapjeta.  Priprava  170. 

A^'ilui  i»,  sprara  r«  učenje;  duu  Lehrmittel:  Pred 
tićiteljem  neum  Rtola;  o  zidovima  nikakih  ućiiu.  Megj. 
61.  —  la  nast.  inp.  but^knlo. 

ik^in,  m.  Rj.  u-Oin.  />;>.  uOiniti  1  t  3.  —  1)  {\i  C. 
G.)  Htif^a'  ga  uHn  (feto  je  on  ili  mu  ko  od  aUirijob 
xlo  učinio),  đie  That,  facium,  Rj.  vidi  ćin  3,  ćiuje- 
uica,  djelo.  —  2)  (u  8rijemul  das  Oarhen,  coriorum 
pcrfectio:  uzeo  naru/jdžija  kožu  na  inHn^  t.  j.  da  je 
uf'ini,  pa  učinjenu  da  jt?  vrati  onome  iMja  je.  Rj. 

uJ^lniCli  tićiiiim.  r.  pf.  Rj.  u-ćiniti.  vidi  uiMnjeti.  t*. 
ivipf.  prosti  f'initi. 

/.  J  a)  Ho,  thun,  fucio:  Pa  učini  da  ae  natrag 
vrne.  Možemo  li  hoja  ui'imti.  Rj.  ridi  srediti,  udjelati. 
—  Da  Bo)?  nitfpori  i  beriret  učini f  Rj.  23a.  Da  sva- 
tiroa  ja  učinim  puta.  Rj.  Ihia.  Cčiniše  nrnhus.  Rj. 
97b.  Daj  de  more,  od  Hufiima  kralju  1  —  Dade  kralju, 
riječ  ne  ućini.  RJ.  Ulb.  Pa  dotforor  zgodni  učinise. 
Rj.  118b.  Eja  i/»  «i  hajter  učinio.  Rj.  152b  (ni  = 
nuw).  Te  pred  pa&om  :ntbu  učinise.  Rj.  lf)4a.  Zavjet 
učiniti,  ili  zavjetovati  se.  Rj.  166b.  Pa  ua  Turke  eagon 
učiniše.  Rj.  16Ub.  Ovo  se  kaŽe  <5Jniti  ili  nčiniti  su- 
dnjbinu.  Rj.  173b.  Pa  je  sakrič  Sefer  učinio.  Rj. 
178b.  Krvniiiu  ne  plača  »amo  onaj  koji  je  urinio  krv, 
nep)  sve  ono  selo  pdje  je  krv  učinjena  (kad  se  krv 
učini  u  varoM  .  .  .).  Rj.  3(X)a.  U  pono^'-i  učinio  londru. 
Rj.  333b.  Učini  milj\ihttv.  Rj.  338ji.  Natniniii  kome^ 
t.  j.  učiniti  što  nepovoljno.  Rj.  41l>a.  AViy>re  ti  uči- 
niti ne  ču.  Rj.  413b.  On  je  to  učinio  a  neznani. 
Rj,  415b.  Xa  Jezerini*  okCi  učinio.  Rj.  454a.  Učinio 
is  pisme.  Rj.  41H)«.  Pa  je  jui^er  polom  učinio:  po- 
sjekao dvadeset  hajduka.  Kj.  543b.  Potrirar,  koji 
učini  potricu.  Rj.  557a.  Nu  dovedi  8trahini<^a  bana, 
da  inu  neku  pošttt  učinitno.  Rj.  5H2b.  N'a  nimo  mu 
runu  HČittjeln.  Rj.  7941)  (dijalekt.  Crnoqor.  mj.  uČl- 
nila).  t'čiiii  veselje  za  nedeljn  dana.  Npr.  3(1.  Vidi 
kakvo  je  Bojr  učinio  čudo.  43.  ."^anu)  «ii  nemoj  ništa 
učiniti.  49.  Kako  hi  učiuUa  da  on  ouaki  oE*liine  do 
veka.  53.  IJjepe  haljine  mnogo  koješta  učine.  HXt. 
Mladić  učint  kletih  da  se  ne  <?e  oieuiti,  129.  Bog 
učini  te  ocu  nje/.inu  dopje  u  snu  nekakav  ^oek.  181. 
Ja  ću  tebe  učiniti  čestitu.  145.  Dopju  jednom  je/.eni 
pa  tu  konak  učine  .  . .  Aitdalin  strahovita  juriš  na 
njeg  učini,  187.   Car  učini  rapoiijest    na  sve  strane 

So  njegovom  earstvu  i  osiimi  .  .  .  192.  Kad  si  ve^ 
va  dohru  učinio,  učini  i  treče.  195.  Carski  sin  iteiui 
veliku  čast  i  sazove  mnogo  pospode.  224.  f 'čini  veliki 
objed  i  dozove  cara.  232.  Dede  kombija,  učini  i  meni 
jedan  put  oo!  PorI.  5^.  Drugom  mi  coiju,  a  sebi  ne- 


volju (u^nitt).  71.  TJ^niAt  te  đa  vidiš  /.vijendn  usred 
podne,  (Udarit'u  te...).  338.  f^činio  velje  jude,  Sto 
ustavi  nuiku  tvoju.  Npj.  1,  91.  Ne  čoili  se,  u  vodu 
ue  skaći,  nemoj  sebi  umrli  učiniti,  2,  419.  Iz  gore  ih 
ugledale  Turci,  vie(0u  sobom  žuhor  učiniše,  kako  de 
ih  uailak^e  udriti.   3,  339.   Martinit^ma  haber  učinio, 

4,  113.  Kavu  pi^,  lutnn  zapaliAo.  učiniše  malo  rat' 
govora.  4,  iiH4.  Tu  su  meni  ori  izvadili,  i  protii^no 
knjmu  učiniti.  5,  403.  Neki  veli:   učinjeh  junaštvo. 

5,  405  (Crnogoi'.  dijalekt,  mj.  uriuihi.  Pozdrav  ti  je 
učinio  Juvo,  da  sakupi/^  momke  ueženjene.    U^rc.  5. 
Kome  je  od  na«  (četvorice  poklon  učinio  .  .  .  koga  je 
pozdravio.    Danica  2,  125.    Učini  toliko   drugih  bes' 
poftlica^   da  . .  .  2,  135.   PaAa   sazove   dahlje  .  -  .   kad 
izisju   od  paSe,   oni   nanovo  učine  vijeću.  S,  153.  Iz- 
daleka ne  moguOi  im  ništa  is  pušaka  učiniti.  3,  176. 
Učine  odmah  sa  Srbima  mir.  3,  186.  Srbi  učine  skup- 
štinu u   Osiružujifi.  5,  2^».  Fajdu   dijeliamo,  od  koje 
i  vama  Mjc  dijel  ut^nifimo.  Kov.  71.  MiloS /("wi  ućini 
ha§  ono,  »to  je  hteo.   Milo.5  (53    i^tane   se  izgovarali, 
da  su  to  ljudi  učinili  preko  njegove  volje  i  zaporenti. 
77.  ttprostiv^i  jedan   drugome   ako  je  koji  kome  što 
7ia  :ao  učinio.  78.  Nego  je  toliko  pogrjemka  učinio, 
da  .  .  .  Odg.  na  sit.  9.   Da  je  Matica  do  dana.s  na^j 
literaturi  učinila  me  štete  i  itramote,  nego  koristi  i 
časti.  Pifl.  3.   Da   bi   ovoj   sirotinji  i  avijcm  Turcima 
učinili  po  volji.  Sovj.  72.  Kad  Magdonald  sihm  uvojotn 
učini  naredbu  i  stane  prelazili,  on   (Emanuel)  ae  iz- 
makne k  varoSi.  Žitije,  26.  \eč.  je  učinio  preljubu  u 
srt'u  svojenm.  Mat.  5,  "JH.  U  tebe  ru  da  tu'inim  pashu 
s    mjenicama   svojijem.   26.   18.    Ma(!edonija   i   .\haja 
ui'inišc  đragovuljtut  neku  porezu   /.a  siromalie.  Rim. 
15,  26.  Dobro  ćeš  učiniti  ako  ih  apremiS  kao  Mo  treba, 
.lov.  III.  1).  Ide  (tospod  da  učint  sud  sirima.  Jud.  15. 
Od  Isusa  Hrista,  koji  naa  Ijnbi  i  učini  nas  careve  i 
sveštenike   Bogu.   Olkriv.  1.  6.   Evo  ću  ih  učiniti  da 
dogju  i  da  se  poklone.  3,  9.  Koji  pobijedi,  u('ihi  ga 
stub  u  crkvi.  3,  12,  Ali  ću  s  tobom  učiniti  zavjet  svOj. 
Moja.  1.  tj,  \H.  Kaži  Arouu:  pruži  ruku  svoju  i  učini 
nek  ižagju  žabe   na   zemlju   Misirsku.  II.  b,  5.  Koji 
sve.^tenik   učini  njom   (irtvom)  očišćenje,  njegova  je. 
(U.  1,  7.  Radi  požara  koji  urini  Gospod.  10,  6.  Koji 
učini    i^hka   djela.    Dnev.    1.    II.    22.    Učinih    kćer 
Sionsku   da  je  kao  lijepa  i  nježna   djevojka.  Jer.  6, 
2,  Do  Dušana,   koji   učini  kraj  svima  porodi<^nijem 
ra(5uuima.   DM.  11.   Za   to  Ivan  dužan  bi  učiniti  su 
svoju  Crnu  Goru  isto  što  je  učinio  Duftan  za  Srbiju. 
101.  sa  se,  pass.:   Kad  mu  se  što  nepravo  učini.  Rj. 
I54b.  Stanu  puSke  pucati  i  učini  se  buna.  Rj.  477a. 
Glas  koji  se  učini  stisnutim  usnama.  Posl.  167.  1  taj 
se  poretak  urini  u  selu  f'ibnifi.  Danica  3,  158.  Dalje 
se  učini   megja   Cerom  do  nabije   Zvornii^ke.  3,  176. 
—  b)  učiniti  koga  ili  što  čim:  Učini  ga  družba  sta- 
rešinom.   Npj.   2,  75.   Mi   ćetno  te  pašom   učiniti.  4, 
141.  1  Milošu  knezu  otidoSe,  njega  i^rbi  glavom  uči- 
niše. 4,  344.  Jer  sam  te  učinio  ocem  mnogih  naroda. 
Mojs.  I.  17,  5.  A  kake  su  te  rgiave  smokve . ,  .  takim 


veli  Gospod,  učiniti  Scde 


gjJive 
^iju  c 


ara.  Jer.  24.  8.  Za 


to  i  ja  vas  učinih  preerentm  i  potištenim  u  avega 
naroda.  Mal.  2,  9,  —  r)  učiniti  što  od  koga  ili  od 
čega:  Uzmi  lo,  i  od  toga  imn5  učiniti  guminu  i  jedru. 
Npr.  106.  Za  .5to  si  ti  to  od  mene  učinila?  108.  Car 
andar  stavi  5<*er  pod  stražu  da  ne  bi  opet  što  od  svoga 
života  sama  sebi  učinila.  115.  Od  muhe  vola  učlniV, 
DPosl.  88.  Uuako  ljutiti  učine  od  Txtraka  trista  jada. 
Danica  3,  168.  Za  Sto  učini  ovo  (Jospod  od  ove  zem\jeY 
Dnev.  II.  7,  21.  su  se,  pass.:  Ribe  nestane  .  .  .  niko 
ne  vigje  što  se  od  nje  ućini.  Npr.  214.  *^to  «'  ui-ini, 
Mo  s'  ogradi,  od  sokobt  popa  Marka!  Kov,  112.  — 
<l)  nčiniti  što  s  kim  ili  sčim:  Šta  učiniste  sodama 
Caru  i  Carici?  Strnž.  1886,  1386.  Ali  vam  kaJem  da 
je  Ilija  ve<*  do.Ano,  i  ne  po/.naSe  ga;  nego  učiniše 
s  njime  šta  htješe.  Mau  17,  12.  Ja  ti  prSiajcm  ne- 
prijatelja u  ruke  da  učiniš  8  njim  sto  ti  je  ro(fa. 


nftoalcA 


—  817  — 


ueiti 


Sam.  I.  24,  5.  Tako  utHniše  i  a  govedima,  Dnev.  II. 
35.  12.  stt  rte  pnss.:  Ura<?ft  se  vrlo  znbrinu  Mo  se  urini 
8  f^ihot^ijem  nr^trama.  Npr.  189.  —  e)  u<-initi  Uto  u 
sto:  I'  komtuh  knjige  učinio,  pa  ih  biid  na  trn  vi  /e- 
leiioj.  Rj.  r>;'>7tt.  Pftk  trgo^  noie  od  pojimji,  u  kabliec 
hega  tuiniše.  Npj.  3,  37G.  Baciše  K»<*i-^lH  u  »i^ta. 
(.  .  .  godine  (starost)  ih  u  ništa  uriuišc).  I'obI.  U. 
Ako  Ili  ti  bio  put  dniek,  te  ne  bi  mOjErno  odnijeti . . . 
oiidii  urini  u  iiocuc,  i  uzcv  uovac  u  ruku  svoju  otiđi 
u  mjesto.  Moj«.  V.  H,  a,0.  —  3)  kome,  ttttthun, 
(verhea^en),  /luremo.  Hj.  —  »Onn  vam  je  urinilit 
rinix  .  .  ,  -OĆini  p^ani,  što  ni  uHnilat*  »Ne  otMnih, 
sto  nam  ueiniUt!  l'inila  sam  devetore  Oini*.  Npj.  I, 
H2().  —  S)  koJin,  iuricfitcn,  pniepnro.  Kj.  vidi  ustrojili 

2,  užUiviti.  —  r^eo  uarugd*ija  kozu  na  ućin,  t.  j. 
du  je  ućini,  pa  ui-injenu  da  je  vrati  onome  ćija  jt?, 
Uj.  7y4b.  —  ^  žilo,  r^jfem,  crihro.  Hj.  —  5^  (u 
Uiibr.)  kafu,  U  j.  načiniti,  skuhali.  Rj. 

//.  sn  se,  refkks.  —  1)  mir  kommi  ea  vor.  Hdetur 
viihi.  Rj.  isp,  pričiniti  »e.  —  Kovnc*  se  primi  topa 
poslu,  ali  mtt  se  učini  dtt  je  gvoŽpja  mnopo...  -Vc- 
gjedociču  se  učini  buzdovan  muli.  Npr.  2.  (Mladih), 
koji  joj  se  ljepši  učini  od  i  kakva  nu  ovomo  «vijetu 
ćoeka.  l'JO.  Oogje  na  dućan  pje  se  pletu  rogožioe,  i 
tfj  T/IH  se  učini  nujlukši  zanat.  17-1.  Raza«j:L  ^e  soba 
od  kamenja,  tuka  mu  se  učini  gjei'ojku,  da  je  IjepSa 
od  bijele  vile.  Npj.  2,  134.  Kad  to  ftoko  upleda 
ver.irev,  vrlo  mu  se  teško  učinilo.  2,  42li.  Kad  to 
vipje  Murate  vezire,  vrlo  mu  se  hto  učinilo,  2,  427. 
Nagne  u  Boanu  kud  mu  se  preče  učini,  Danica  3, 
172.  I  nro  uiu  se  učinilo,  nego  je  pofrrej^io,  Sto  nije 
kazao,  kao  i  malo  pre.  »ćini  mi  ae«.  Nov.  8rb.  1818, 
38i).  No  njima  se  učini  sad  sramota  vračali  «e  natrag. 
Sovj.24. —  ti)  sićh  anstellen,  simulo:  ucHnio  se  mrtav. 
Rj.  vidi  uhiujiti  se,  ulukaviti  ae.  isp.  uHpaiti  se,  ulju- 
nili,  umrtviti  se.  —  Kad  leg^nu  u  krevet,  on  se  unni 
kao  da  spava.  Npr.  69.  Tako  dopjc  red  na  jednog 
berberina,  ali  se  ovaj  učini  bolestan  pa  poSlje  svopa 
momka.  l.')0.  Pa  se  onda  ftcine,  kao  da  noće  s  njim 
da  pazare  piiiiolje.  Danica  3,  2(MJ.  (Faalam)  Davidov, 
kad  se  pred  Avimelebom  učini  lud,  i  on  ga  otjera, 
le  otide.  Ps.  34  (natpia).  (Jn  pak  nozn«  njih,  ali  se 
učini  da  ih  ne  poznaje.  Prip.  bibl.  31.  —  3)  kao 
stvoriti  «c,  prometnuti  se,  postati:  Te  joj  poftalje 
neftto  te  popije  pa  se  učini  kao  mrtva.  Npr.  156.  E, 
viw  mi  ae  poAteti  smok.  i  učini  se  anoj,  lf>5.  fCo  se 
oreom  učini,  kurjaci  ga  izjedu.  PoaL  164. 

fteionicu,  /'.  schola,  SiuHi.  vidi  žkola,  i  sijn.  ondje. 
—  i^Ui  maui.5em  loj  visokoj  učionici.  7Ao».  34.  Dve 
Bu  sobe  za  moj  atan ;  dalje  je  učionica.  220.  V  pri- 
vatnoj učionici  daje  lekcije.  338.  sa  nast.  isp.  dje- 
Ijaonk'a. 

Ai'itolJ.  Hl.   der  Lehrer.  dorens,   magi.fter.  Hj.  koji 
uri    koga  čemu,  hgp.    uO«,   uf'o.    vidi   mapjiKtor.   isp. 
profesor,  riječi  s  takim  nast.  kod  boditelj.  —  Ti  sa 
kupi   tvoje    kalugjere  i  popove    vlaske   učitelje.  Npj. 

3.  ii4.  Kogod  ne  poznaje  ovijeh  razlika  ...  ne  moite 
biti  dohar  učUelj  ni  u  Slnvvuskome  ni  u  Srpskome 
jeziku...  i  opet  najviše  ua.4ijeb  učitdja  Slavenskoga 
jezika  misli  i  govori,  da  . .  .  Pid.  22.  Ko  ga  nagoni, 
da  se  nameće  svijetu  za  učit^^ja  u  onome  ftla  »am 
ne  zna?  47. 

&j-itclJpT.  adj.  des  Lehrers,  magistri.  Rj.  sto  pri- 
pada učitelju. 

ftritoljrvica,  f.  die  Frau  des  Lehrers,  uxor  ma- 
gistri. Rj.  učiteljeva  :ena.  vidi  magjistorovica. 

ikeitvljf«?a,  /.  kt^ja  uč-i  koga  čemu;  die  Lehrerin, 
mtigiiitra.  vidi  ui''ittljka.  —  Onu  kaže  to  i  avojoj 
učiteljici,  a  ova  4ta  joj  odgovori  I  Priprava  37. 

ilt'lteljlt'jn,  udj.  .Kto  pripada  w  itdjici. 

fkritelJiekT,  adj.  sto  pripada  uriteljivatna  ili  uči- 
teljici kojoj  god.  za   nast.  isp.  doma^ićki,    udovički. 

ili'iteykii,  /.   tndi   učiteljica.   —    U  isto   vrijeme 


molim  da  se  pobije  učileljka,  Zloa.  250.  sa  obličje 
isp.  roditeljka. 

deiteljovanji«.  ».  das  Lehrersein,  mugisterium. 
Rj.  rerb.  od  uil^iteljovati.  stanje  koje  biva,  kad  tko 
uritcljuje. 

AfitcIJovatl.  ti(?iteljujčm,  t>.  impf.  Tjehrer  sein, 
magistrum  essc.  Rj.  biti  učitel}.  za  glas  o  iza  Ij  isp. 
božićovati.  —  Ozebao  u^vci  n  vrui5u  »obu,  oglune 
u  jedanput...  vi?e  nije  mogao  učiteljovati.  Opit  IV. 

Ueitoljski,  adj.  Lehrer-,  magistrorum.  Kj.  što  pri- 
pada  w-iieljima  ili  učitelja  kojemu  god.  —  Pribiranie 
učiteljskih  sila.  Rad  G,  iOti.  adv.  Svaki  Ziipovijeda 
i  radi  učiteljski.  Pis.  94. 

Oi'iteljstvo.  n.  učiteljska  slurba;  dag  Lehramt, 
magistri  mnnuu,  maqisterium.  —  OslavivM  nčiteljstvo, 
stane,  kao  jurat,  pJaau  kod  advokata.  Opit  IV.  Ne 
dobivSi  nikake  druge  službe  oaim  učiteijstva  u  ve- 
likoj školi.  Sovj.  60. 

ftfili,  G^ui,  r.  impf.  Rj.  r.  pf.  sloz.  iz-ilćiti,  ns- 
(»  se),  ob-,  od-,  po-  (j  se),  pro-,  za-,  pona-  (i  se),  r. 
impf.  sloz.  ob-ućavati,  od-,  po-  (i  se). 

I.  1  a)  koga,  ^iirii,  doceo.  Rj.  učiti  koga  što  ili 
čemu:  .la  ću  tebe  učiti  svemu  njegovu  rauatu.  Npr. 
37.  ^tane  ga  sveiovati  i  učiti:  -Ima  onde  jedno  je- 
zero'..  4*5.  Wer  i  oca  svoga  učaše  kako  će  prositi. 
105.  Svaka  4teta  uči  čoeka  pameti.  Poal.  277.  <aplja 
je  avaku  tiču  učila  da  pliva,  a  sama  se  udavila,  34:'). 
Kada  muha  uzuri  pčelu  med  nositi,  tada  je  pOeli 
poginuli.  DPosl.  43.  Nek  prestane  dr^tgc  učiti  unotne, 
Što  ni  aam  dobro  ne  umije.  Pis.  63.  Bilje...  0  njemu 
uči  botanika.  Priprava  b.  No  zabidu  me  poSlujn 
učeći  naukama  i  zapovijestima  ljudskima.  Mat.  16,  9. 
Ovo  je  ćovjek  koji  protiv  naroda  i  zakona  i  protiv 
ovoga  mjesta  uči  sve  svuda.  l>jel.  Ap.  21,  28.  Bog 
je  krjepoHt  moja  .  .  .  Uči  ruke  moje  boju.  Ham.  II. 
22,  36.  Upućuje  (Go.'ipodi  krotke  isliui,  uči  krotke 
hoditi  putem  njegovijem.  Ps.  25,  9.  Uči  dijete  prema 
putu  kojim  <^e  ići.  Prić.  22,  (5.  Da  dovede  mladića 
dji  ih  uči  kt^jigu  i  jezik  IlaUUjski.  Dan.  1,  4.  Učiče 
nas  .•tvojim  putovima,  i  hodićemo  njegovijem  stazama. 
Mih.  4,  2.  sa  ae,  pass.:  Zlo  je  ko  ne  zna  a  učiti  se 
ne  da.  Posl.  92.  PoSto  je  ftkola  ova  malo  pomalo 
urejgena,  u  njoj  su  se  učile  {na  Srpskom  jeziku, 
kako  je  koji  ućitelj  znao)  ove  nauke  .  .  .  Sovj.  82.  — 
b)  mujezin  uči  sa  munare:  A  munare  popast'  pau- 
čina: ne  6c  imat'  ko  jczan  učiti.  Rj.  252.  D  jutru... 
onda  se  popne  hodia  na  džamiju  te  uči  saoa  (t.  j. 
viče  da  idu  Turci  u  dtamiju  da  se  mole  BoguV  Rj, 
658b.  NiijljepSa  je  careva  munara,  na  njoj  uči  hodža 
Alil  hodža.  Herc.  207.  —  2)  $to,  ^^nifii,  đisco.  Rj. 
vidi  uiMii  se.  ■  Koji  su  mislili  biti  popovi  i  kalu- 
gjeri  učili  8U  po  namastirima  kod  kalugjera.  Rj.  841b. 
Idem  u  svet  da  u''<;/i  kakav  zanat  ...  -  Hajde  za 
mnom  skači  u  vodu,  i  uči  plivati. <  Npr.  36.  A  Sto 
sam  blegjan,  preblegjan,  inlogc  sam  škole  učio.  Npj. 

1,  391.  Knjigu  je  učio  u  manastiru  Tronovi.  Danica 
4,  2.  (.)ni  koji  velikijch  Škola  i  nauka  rtyV.«M  učili. 
Kov.  14.  Spominje  n.  p.  da  sam  ja  od  žene  svoje 
Uuoje)  učio  Njemački.  Odg.  na  ut.  7.  Pjesme  su  več 
štampane  . . .  ljudi  lA  na  hiljade  Čitali  i  mnogi  na 
pamet  urili.  2><.  f'lo  su  oni  proveli  mladost  učeči 
nauke  na  ovijem  tugjijcm  jezicima,  17.  Gledačerao, 
da  naš  posuo  učimo  sve  bulje  i  bolje.  71.  —  3j  lesen, 
lego,  cf.  čatili.  Rj.  tiWi  i  čalali.  čitati,  Hiti.  —  Uči 
knjiga  Lazarevič  l,uko,  uči  knjigu,  grozne  suze  lije. 
Npj.  4,  240.  Uze  Jovo  knjigu  grjehovnicu,  pa  on  uči. 
Sto  nin  knjiga  kaže.  Herc.  1.  sa  se,  pass.:  I  do  sad 
su   knjige  dolazile,  al'  se  nisu  sa  suzam'  učile.  Npj. 

2.  137. 

//.  sa  se,  refleks,  lernen,  disco:  uči  se  knjizi  i  uči 
»e  pisati,  čitali  itd.  Mator  se  konj  ne  uči  igrati  (Poal. 
I7t>l.  Rj.  vidi  učiti  I  2.  —  Dobar  pop  do  smrti  se 
ttći.  Posl.  59.  Voj§ka  se  stane  učiti  eksercint  po 
Klvropaki.  Miloš  13.  Knjige...  iz  kojijeh  djeca  učeći 


BČkA 


—  618  — 


udalJuTiuiJe 


čitati  uie  se  jošte  *>»i«.  PU-  73.  K  tome  i  besposlene 
uče  A€  xkitnti  po  ku<^nniA.  Tim.  1.  5,  13.  Niti  ć«  se 
vifte  učiti  boju.  Ir.  "2,  4. 

ai*kn,  /".  vika  ili  mnla  liuna,  i  ponajvi&c  u  fimijeSnomo 
i  sramotnome  amislu,  gotovo  kan  kućnima,  der  Liimit 
tumultits.  Kj.  —  osn.  u  uk,  iika.  Oau.  29^.  vidi  hućka. 

6i*kur,*  t/f.  vidi  gratujik.  Oalujik  je  oplcten  kao 
uzica  (vunena  ili  prteDa),  a  ur-kur  Je  od  platna  i  im 
krajevima  ponajviše  vezen  svilom  i  zlatom.  Oatnjici 
su  u  neljaka  a  učkitri  u  varo^ana.  Uj.  —  Te  ra-spori 
Mu8n  kenedžiju  od  m'kura  do  bijela  grla.  Npj.  2, 
4(19.  Te  mi  pređi  ga(*e  i  koftulju,  i  učhtr  mi  u  gade 
navezi.  3,   UJH. 

ut'ki^rhik/  ih.  der  Theil  det  (turkischen,  unffrischen) 
Uoscu,  durch  den  dei-  Gurtcl  gesogen  ist^  caligarum 
turciearum  para.  cf.  oveujatVi.  Uj.  nu  hlačama  <^no 
gd,jc  uikur  stoji. 

urmjkniiti,  učmi^sti,  t^<?manem  (ai!-m^nuo  i  Cićmao, 
ufimMo),  r.  pf.  ttelk  icerden,  marctHco.  Rj.  tjltigol  ae 
drukvije  ne  nuluzi.  U"'munuti,  i  grijeJtkom  aa  a  u 
infiuiuvu  (kuko  se  gdje  gdje  govori  i  mesti  mjcHto 
uzeti):  učmasti.  Korijeni  1237.  is^j,  uvenuli. 

ArOi  liOa,  m.  [voc*  ućo)  juz.  hyp.  od  ućit«lj.  takva 
hi/p.  kod  balo.  ist.  uOa, 

ikrtiv,  adj.  kao  udvoran,  uljudan;  hofUch,  urbanus, 
hene  moratus.  —  Pametno  momče  i  urtico!  Nov.  Srb. 
1817,  479.  Onaj  odgovor  moj  nije  bio  vrlo  uHiv.  Odg. 
na  ut.  *>.  Dokazuje  da  je  ono  sve  jo5  učtivo  i  pre~ 
učtivo.  Pifl.  47.  Pravi  spisatelj  kaže  u  predgovoru, 
da  će  njemu  biii  mila  avaka  recenzija^  bila  gruba 
ili  učtiva.  t>3.  ade.  Ja  bi(h)  rad  G.  Dobridu  tako 
učtivo  na  ove  poglede  odgovoriti,  kao  i  ou  Mo  ih  je 
pisao.  Nov.  Šrb.  1821,  388.  ima  riječ  i  Blulli  (iz 
Jiuskoga)  u  inačeftju  podleti. 

ft^tivosl*  ftftivosti,  f.  osobina  onoga  koji  je  učtiv, 
isp.  uljudnost;  die  Uollichkeit,  arbunitas.  u  StuUija: 
poStenje.  —  To  je  učtivost!  Nov.  Srb.  1817,  485. 

ii£-tdj|;IIJa,*  »f.  t.  j.  paAa,  Pnscha  von  drei  lioss- 
achireifeti,  pa,isa  trium  cnudarum  cijuintirum :  1  osmoga 
paSu  uč-tugliju.  Rj.  paša  od  tri  tuga.  uć-  (Turski  tri) 
tug-]i(ja).  isp.  tug,  i<?i-tuglija.  —  Ou  sazivlje  lule  i 
vezire,  sastavio  sto  i  dvadeat  paia  i  <?etr'e9t  učtugli- 
veeira.  Npj.  3,  8tj. 

.  U4'ikrisnti,*  ućdri^em,  v.  pf.  vidi  sakriti.  Rj.  glagol 
se  drukčije  ne  nalasi. 

uf Avnti,  ti^uvam.  r.  pf.  vidi  sačuvati:  LaJRva 
kučka  ado  učuva  iPosI.  IC>5).  Evo  ć\i  ti  učuvati 
glavu.  Rj.  u-ćuvaii.  v.  impf,  fuvali.  —  Tko  fiuva, 
učuva.  DPosl.  127,  .ta  se,  refleks,  učuvati  ne  Hega,  od 
čega:  Majka  svoga  sina  sjetovala,  da  se  čuva  i  da 
se  ućuta  od  ujamka  i  od  uresnika,  da  gu  tanka 
puSka  ne  ubije.  Rj.  775b.  Lupeža  kućnoga  učuvaV 
se  ne  moreS.  DPoal.  58. 

nćoha,  f.  (u  C.  t;.  i  u  Dubr.)  vidi  utjeha:  Matfeha 
zla  učeha  (Posl.  17ti).  Rj.  i 

uećjfiti  .se,  ui^fejffm  ae,  r.  r.  pf.  u-ćcjfiti  se,  čeif  i 
(čt^f)  ćcf  zadobiti,  isp.  (5eif.  —  Hegleni-^u  (Turci).  | 
učejfHi  sgj  rakijom:  obregjivaju  se,  puSe  tutum.  Npj.  i 
5,  494. 

nter  .  .  .  vidi  utjer  .  .  .  Rj. 

d^ešiti,  Sita,  (juž.)  ric{»  utješiti:  Samohranu  majku 
uče.iiii.  Rj. 

rtei,  ngjem,  (ftSao,  flMa),  r.  pf.  hineingthen,  intro. 
Rj.  u-iti,  MJtij  utji,  uči.  vidi  ui(^i,  \m\č\:  ulje(*i,  uljeati, 
i'.  impf.  ulaziti,  uhoditi  1.  —  Vukodlak  se  zove 
čovjek  M  koga  poslije  amrii  40  danu  utije  nekakav 
gjavolski  duh.  Kj.  lita.  I'o.^ao  na  domazetstvo,  t.  j. 
uiao  ieni  u  kuću,  postao  domazet.  Rj.  l*^la.  Izobi- 
^ajiti  86,  uobi(^jiti  se,  «(?»  u  običaj.  Rj.  228a.  Cči 
kome  ili  (S*mu  a  trag.  Rj.  745b.  Tako  ugju  unutra 
u  jednu  sobu^  a  u  drugoj  ve«elje.  Npr.  (>4.  Tada 
ugje  stric  unutra,  a  sinovac  izigje  na  polje.  168. 
Posle  ugju  obojica  k  devojci.  258.  Kao  da  mu  sto  | 
šiljaka  pod  kožu   ugje  i^tako  je  nemiran).  Potfl.  130.  > 


Kako  glas  pukne  po  logoru,  da  su  Turci  pre.ili,  odmah 
ugje  huna  u  ljude.  Danica  3,  197.  Mislim  da  je  ove 
obadvije  pjesme  niu'inio  Crnogorski  vladika  Petar  I.« 
pa  su  po.-dijo  uile  u  narod.  Npj.  4,  68  (Vuk).  Kad 
SVIO  vei}  ovako  u  razgovor  ušli,  neka  nam  se  dopusti 
jož  nješto  napomenuti.  Pia.  73.  On  ugje  kadetom  u 
regerf:cntn  barona  Spleui.  Zitije  G,  i'gjite  na  uska 
vrata.  Mat.  7,  13.  Drugi  se  trudiže,  a  vi  u  posao 
njihov  ugjoste.  Jov.  4,  38.  Po  sikla  od  glave,  od  sva- 
koga koji  ugje  «  hroj,  od  dvadeset  godina  i  viAe. 
MoJR.  II.  38,  2fi.  Ho)5e  li  uči  u  rječnik  i  kajkavske 
riječi^?  Ogled  IV. 

urAditl  se,  tićudim  se,  r.  r.  pf,  stutsig  tcerden, 
obstupcfio,  obstinor.  Rj.  u-iHidi  se,  koji  stane  biii 
ćudljiv,  isp.  V.  impf.  prosti  ćudati  se. 

u^dtati,  ui^iUim,  V,  pf.  u-ćutati.  vidi  u<::utjeti,  i 
SI/U.  ondje,  V,  impf.  (iutati.  —  Ućutaše  buJtnji  i  svi- 
nde,  mukom  idu,  mukom  jadikuju.  Kj.  374a. 

ućdtjcti,  ueill'im,  r.  pf  Rj.  u-(^uijeti.  t\  impf.  (šu- 
tjeti. —  J)  still  u:erden,  verstummen,  obmuiesco.  Rj. 
vidi  udutati,  užutjeti,  ,amu^ati.  umukuuti.  ^^restaft  </a- 
voriti  ili  vikati.  ~  Coek  udari  ženu,  pa  joj  Htaae 
vikati  da  učuti;  a  žena  stane  vikati:  »Strižeoo!  stri- 
ženol  »trižeoo!  Npr.  144.  Oni  se  stanu  odgovarati. - 
Onda  ona  nćuti  i  pomisli  u  sebi  da  je  »ama  kriva. 
241.  Dva  slijepca  povikale  ...  A  narod  prijeća^  im 
da  ućute.  Mat.  20.  31.  —  2)  sa  se,  relleks.  rerstum- 
men,  conticesco.  Rj.  vidi  uiutjeti  se.  —  Kako  zaapi 
(gost) . .  .  stane  vikati  .  .  .  terziia  dlaku  presijei^e,  i 
gost  se  odmah  uCuti,  i  tako  je  spavao  mirno.  Rj. 
3(JSa.  Ev*  Boga  mi!  nij'  umr'o  Kade.  uij'  umr'o.  već 
se  učulio;  naložHe  mu  vatru  ua  pr«ima,  hoče  li  se 
pomaknuti,  kurva.  Npj.  3,  3MK 

Aeiitkatf,  ftrutkiim.  r.  pf.  zum  Schiccigen  bringenj 
siUre  juhco.  Rj.  u-ćutkati  koga,  učiniti  do  u'htti,  vidi 
umu(^kati,  utajati  2.  v.  impf.  i^utkati. 

1.  ud,  tlda,  u<^.  vidi  hud.  Rj.  vidi  i  Odan  (budan), 
u  krajevima  gdje  se  glas  h  ne  čuje  u  gocoru. 

3,  ud.  nr.  das  Glied,  membrum:  svaki  me  ud  boli. 
Rj.  pl.  udi,  ildovi.  isp.  (Jlas.  8,  10.  —  Ubrczotina, 
kornad  inena  ili  sala,  ko  se  obrezuje  od  udova  srir\j- 
skijdi.  Rj.  4.34a.  Niti  daiite  udova  scojijeh  grijehu  za 
oružje  nepravde;  nego  dajile  sebe  Bogu  i  ude  tvoje 
Bogu  za  oružje  pravde.  Rim.  6,  19.  U  jednom  tijelu 
imamo  mnoge  ude  a  udi  svi  nemaju  jedan  posao. 
12,  4.  Ni  slijep,  ni  hrom^  ni  u  koga  bi  bio  koji  ud 
prever  mali.  Mojs.  III.  21,  18. 

ddndba,  f.  n.  p.  djevojka  na  udadbu,  ef.  udajo. 
Rj.  die  Verehelichung  (vom  Mddchen),  Vertnčihlung, 
nuptiae.  —  Svojdba,  prijateljstvo  po  ženidbi  i  udadbi. 
Rj.  U73a.  Stade  moma  na  udadbu;  ne  kće  moma 
za  jednijem,  ue  kćeSe  je  dva.  Posl.  293.  nastavku  se 
mijenja  Iv  na  db  ^iida-tva):  udadho.  (")sn.  241.  isp. 
sjedba  (sjetva),  usjedba. 

dđndboni,  adj.  n.  p.  košulja,  VcTrnčihlungs-^  nupti- 
alis.  Rj.  što  pripada  udadhi 

ddHdbeniva,  f.  Rj.  uopće:  udadbeno  sto  ženskoga 
roda,  —  J)  t.  j.  udadbena  koSulja,  dtM  V'ermtihlungs- 
bemd,  inducium  nuptiale.  —  !^)  djevojka  koja  se 
udaje,  cf.  udava<^a.  Ri. 

Adnju,  f.  vidi  udadba.  Rj.  —  Po  tri  djevojke  koje 
su  r«'.'  za  udaju  na  Ujurgjev  dan  rano  otidu  na  vodu. 
Rj.  I51ft.  Djevojka  na  polici,  t.  j.  na  udt^u.  Rj.  534a. 
Kad  nura.stu  za  udaju,  pusti  ih  otac  prvi  put  u  kolo. 
Npr.  27.  Jedinicu  s(*er.  koja  već  bježe  prispjela  ia 
uai\ju.  113.  Ugleda  njegovu  ^ćer,  kojaje  već  dorada 
do  udaje.  173.  Ovde  nama  kaŽu  brata  i  sestricu;  ^'a 
na  udaju,  bratac  na  ženidbu.  Npj.  1,  107. 

odaljAvanjo,  n.  verb.  od  1)  udaljavati,  2)  uda- 
ljavati se.  —  1)  radnja  kojom  tko  udaljava  Ho  (od 
čega).  —  2)  radnja  kojom  se  tko  udaljava  od  ćeaa. 
—  An  ti),  korijen  prijedlogu  kojim  ae  poriće  i  ka- 
zuje uđaijavaf\je.  Korijeni  8. 


u4ayaviitt 


—  619  — 


udarati 


uttalj&ratl,  udaljavam,  v.  impt\  u-daljavati.  vidi 
udaljivati.  r.  pf.  udaljiti.  —  1)  itiUiljtivat i  ito  od 
cttja:  S  loga  je  (ZetJi)  bila  xijedinjeDa,  a  to  je  opet 
ne  samo  nije  udaljavalo  od  jtoslova  rijele  Srbije 
nepo  je  il^inilo  te  je  mnogo  mogla  nn  8r|wkom  dvoru. 
DM.  101.  —  H)  8(1  se»  reflekn.:  Za^avira  (voda)  pri- 
kiićuje  se  k  ^av\  mi  jedan  piit^knmet,  pak  se  opet 
od  nje  udaljava.  Danica  2,  40.  Uovore,  da  se  orf  iiiti- 
renskoga  jezika  ne  treba  udaljavati^  nego  da  mu  «e 
valja  približavali    Pi«.  81. 

iidAljitJ,  fidaljim,  r.  pf.  Rj,  u-daljili.  r.  impf. 
udaljavati,  udflljivali.  —  /.  J)  udaljiti  »to  od  fetjfi, 
uriHiti  d^t  hade  od  njegu  daljč  ili  daleko:  Srbin 
aamo  udaljen  od  'Tun'ina  može  mirno  živili.  Danica 
2,  9().  Braett  moju  udaljio  je  od  mene,  i  znanci  moii 
tu^e  Be  od  mene.  Jov  19,  13.  —  2)  (u  C  O.)  vidi 
udaljiti  ne:  (>u  da  vidi  j>  li  udaljio.  Kj.  neprelaznv. 
isp.  odaliti.  —  U,  sa  ec,  refleks,  sich  entf'ertten,  dc- 
cedo,  loftgius  procedo  (e.  c.  a  castrisj.  Uj.  vidi  uda- 
ljiti 12.  —  Izigje  iza  »ela  i  podobro  se  od  njega 
udalji.  Npr.  ti6.  Bože  moj !  za  rito  ei  me  ostavio 
udaljivši  se  od  spasenja  mojega,  od  rijeci  vike  moje? 
Pr.  22,  1. 

udaijiviinjf!,  n.  daa  Entfemtn^  decesstis.  Rj.  vidi 
tidalinvADJe. 

iidaljU'iUi,  udfkljujem.  v.  itnpf.  u-ilaljivati.  vidi 
udulj»v.ali.  r.  pf.  udaljiti.  —  J)  uduljirati  sto  od 
vega,  riniti  da  bude  od  njegu  daleko  ili  dalje:  Mi- 
lostiv je  i  dobar  Gospod  .  .  .  Koliko  je  istok  daleko 
nd  zapada,  toliko  uaaljuje  od  uas  be-zakouja  nma. 
Ps.  103.  —  2)  sa  se,  refleks,  sich  entfemenj  det:^ere, 
Kj.  Kakogod  Ho  bi  bilo  nerazumno,  ila  se  u  pipanju 
Srpekijeh  knjiga  k  Slavenskome  jeziku  približavamo 
ili  od  njega  udaljujano,  iatfi  bi  taku  .    .  Pi^^.  US. 

udnn,  udna,  adj.  vidi  budan;  Moja  zmijo,  moj 
ndni  porode.  Kj.  vidi  i  1  ud  ihud).  u  krajeoima  gdje 
se  (fUis  h  ne  vujc  «  govoru. 

Adar,  m.  der  Schlag,  tetu«:  Od  jednoga  udara 
dub  ne  pada  (Posl.  233).  Rj.  vidi  udarac  1,  udorac 
2;  dotekf  dupac.  —  Ddvrakati,  oaje/i  Sto  veliko  ili 
velikijem  udarom.  Rj.  442ft, 

fidunie,  iidarca,  m,  —  1)  der  ScMag^  ictwi:  Od 
jednoga  itdarca  ni^ta  mu  biti  ne  ^e  (ne  može.  Poal. 
233).  Bez  starca  nema  udarca  (Pu.sl.  12).  cf.  udar. 
Rj.  I  sgn.  on^e.  —  Taban.  2)  udarac  po  tabanu. 
Kj.  728b.  Jer  te  udarih  udarctrn  neprijateljskim  za 
silne  grijebe  tvoje.  Jer.  iW-),  14.  Tim  tadade  prvi 
udarac  atarim  poro<li*^nijeni  računima.  DM.  3.  — 
2)  (U  C  G.j  tUr  Angriff,  impetus:  Kad  idemo  rif* 
udarac  Turcim\  sve  li  idcs  za  družinom  Htraga.  Ko- 
gogj  »a  mnom  na  udarav  ne  (?e.  proklet  biu  na  oba 
svijeta.  Kj.  vidi  udorac  1,  zagon  1.  —  Prvi  udarac 
Turski  na  Orahovo  (1836).  Npj.  4,  433  (natpis  pjesmi). 

ddara^JCt  tt.  Kj.  verb.  od  J.  udarati,  U.  udarati 
se.  —  i.  1)  radr\ja  kojom  tko  udara  u  što  (das 
t»chlagcu  auf  etwaR,  percuasio.  Rj.):  Koji  ae  pak  »lo- 
govi izgovaraju  oStro  (sa  znakom  )  ili  bez  i  kakva 
udaranja  glasom.  Slav.  Bibl.  1»  93.  —  2)  radnja 
kojom  tko  udara  na  koga  (daa  Stosaen  auf  et\vas, 
ineursio.  Kj.).  —  3)  radnja  kojotu  djeca  udaraju^ 
huče,  larmaju  (das  Ldrmen  fdcr  Kindtr],  alrepitutt. 
Rj.).  —  ^)  stanje  koje  bića,  kad  udara  n.  p.  meso 
(der  Geruoh  nacb  etwa«,  odor.  Rj.).  —  S)  radnja 
kojom  tko  udara  na  koga  n.  p.  porezu  (das  Legen 
auf  etwafl,  impositio.  Rj.)-  —  G)  radnja  kojom  tko 
wiara  (ide)  kuda.  —  7)  slanje  koje  bira^  kad  udara 
snijeg,  kiSa,  i  t.  d.  —  S)  radnja  kojom  tko  udara 
muke  kome.  —  IL  stanje  koje  hiva^  kad  se  što 
udara,  podudara  s  čim. 

(Udarati,  Cidaram,  r.  impf.  Kj.  r.  impf.  sloi.  pod- 
udarati (9e\  za-ftdsrati.  v.  pf.  udariti,  udrili  (udrijeli). 

—  i,  1  a)  n  što,  auf  cttras  schtagen,   percutio.  Kj. 

—  Bubnjati,  1)  udarati  u  bubanj.  Rj.  4Ha.  Kad  grom 
udara...  kad  grom  gdje  udari...  Kj.  102b.  Gadtjar 


u  karablje  udara  prstima.  Rj.  264il.  Ka^r  udara  u 
njega  (u  potuk)  maljicom  kad  [lokucuje  obruče.  Rj. 
r>f>7b.  Gdakokom  skoći  jabuka,  udara  Budvi  u  vrata, 
Npj.  1,  42.  Pa  udara  pasmagom  u  tTata.  1,  250.  Pa 
tidara  sebe  u  srdašce.  1,  480.  Ili  grmi,  il*  ae  zemlja 
lrcj*o!  i!'  udara  more  u  bregove?  2,  1.  (u  prenesenom 
smislu):  Biljeg.  Poslanjem  od  bio,  bijela,  te  je  upravo 
ftlo  ae  bijeli,  Sto  Be  vidi,  što  udara  «  ovif  a  po  tom 
u  o\>če  po  <?emu  rc  Ato  poznaje.  Dnnit'i(5,  ARj.  30Ga. 
Udara  u  oči  kako  je  malo  ovijeli  primjera.  Rad  20, 
PJlj.  sa  se,  pass.:  U  kablintt  se  udaraju  tu{jci.  Rj. 
llb.  —  b)  udarati  u  musirku  spravu:  Pred  njima 
jo  i>iao  jedan  muškarac  udarajući  u  lijericu  ili  u 
miješnice.  Kj.  7tM-b.  Udaralo  u  taudniru  gjat'^e.  Npj. 
L,  451.  Slijepci  udaraju  u  gusle.  Danica  2,  109.  Dvije 
atarije  sestre  udarale  mu  u  arfu.  Nov.  Srb.  1^17, 
4i)3.  David  mu  udaraše  rukom  svojom  u  gusle.  Sam. 
I.  iy,  10.  amo  mogu  pri'itaii  i  ori  primjeri:  Jedri  li 
mi  drago  moje,  udara  li  tamburica,  poje  li  mi  uz 
tamburu.  Npj.  1,  263.  V  njegovom  je  logoru  udtiruo 
doboš  da  se  ide  na  Kara-Gjorcjijev  logor.  Sovj.  12. 
—  e)  udarati  ćim  (kio)osto:  Udaraju  vrhovima  jaje 
o  jaje.  Kj.  55a.  Uzme  nabijenu  rukicu  konoplje  ili 
lana,  pa  .Htojei!i  udara  njome  o  mahaljku,  te  ispada 
pozder.  Kj.  34ya.  Kako  koga  rukam'  dohvata^e^  te 
0  zemlju  njime  udaraše.  Npj.  3,  IIH.  Koljena  udaraju 
jedno  0  drugo^  i  bol  je  u  Hvijem  bedrima.  Naum  2, 
10.  —  d)  udarati  što  (čim):  i>ni  krilati  konj  počne 
vrištati  i  krilima  udarati  da  ae  od  velike  uke  i  trenke 
i  HAv  cjirev  dvor  zatrese.  Npr.  153.  Udarajući  ga 
rukom  prijateljski  po  ramenu.  Kov.  (>(i.  sa  bo,  pass.: 
Da  se  kod  »tebi«  (kad  »e  re^e:  dao  sam  tebi)  udara 
glasom.  Nov.  Hrb.  1818.  392.  isp.  mlaviti.  —  2)  na 
koga,  stossen  (auf  den  Feind),  incurro.  Rj.  —  Biamo 
)^e  s  ljudima,  i  udarasmo  na  kule  i  dvorove,  i  ui  oda 
6ta  «te  ne  popla^i^mo.  Npr.  172.  1  prinasa  sve  sretno 
oružje,  rta  kojim  je  na  boj  udarao  i  zoravo  se  natrag 
povraćao.  Npj.  4,  209.  Slanu  udarati  na  Turke  po 
selima.  Danica  3,  15J>.  Poslije  nekolika  dana  Turci 
su  opet  udaralit  ali  sve  uzalud.  43.  —  3)  udaraju 
djeca,  Idrmeti,  tumultuari.  Rj.  kao:  larmaju,  bućo. 
ovamo  idu  i  ovaki  primjeri:  Po  crkvama  suona  udo- 
raju.  —  4)  nieao,  riecht  ein  Kenig,  olei,  foeiet  ali' 
qtuiHtum.  Kj.  vidi  tuknuli  (tubuuti),  i  sgn.  ond^je.  — 
Ak*  udara  gjeteljinom  travom,  to  je,  vuće,  od  Ijeliena 
krvca.  Kj.  l4'Jft.  Udara  n«  zagorijel  (n.  p.  rakija, 
mlijeko).  Kj.  17f>a.  Vidite  ona  bara  za  to  udara  na 
harut.  Rj.  2Slb.  Udara  na  mrtarština.  Rj.  372b. 
Udara  na  paljtvinu.  Rj.  48tiii.  Udara  na  prčevinu. 
Rj.  (>U)a.  f'd'tra  iz  njega  vino  (ili  rakija)  kao  iz  mje- 
Mne.  Posl.  326.  (.'im  ee  uov  Rud  napuni,  na  ona 
u%*ijek  udara.  347.  —  tS)  auflegen,  impono.  Rj.  kao 
metati  što  na  koga  ili  na  što.  —  Poreze  je  paM 
udarao  na  nahije.  Rj.  279n.  I  oblatM  dijele  <imiru: 
na  ple*H  mu  udara  ko.Hulju,  po  košulji  tdenu  dolamu, 
Npj.  3,  6.  I  sad  stoji  mramorije,  koje  je  udarano  na 
grobovima  onijeh  ljudi  ^Ko  ib  je  on  poubijao.  4,  94. 
Nikakav  krojać  .  .  .  niti  udara  puca  kakva  napipa, 
n.  p.  B  jedne  strane  bijela,  a  s  druge  žut^i.  Pis.  67. 
Za  mrtvacem  ne  režite  tijela  svojega,  ni  udarajte  na 
se  kakvih  biljega.  Mojs.  III.  19,  28.  MućiSe  uas  i 
udaraše  na  nas  teške  poslove.  V.  26,  6.  Dubrovčani 
se  zftdužiSe^  kad  hi  (kralj)  došao  u  njihov  grad,  pri- 
miti ga  kao  Sto  se  pristoji  .  .  .  niti  mu  udarati  veru 
cijenu  na  stvari  sa  jelo.  OM.  99.  sa  se,  pass.:  Bio 
obi(^aj,  da  se  na  sinma  snntnijim  pismima  tidara  pečat 
pored  imena.  8ovj.  18.  To  će  reći  da  se  bogatijim 
plemićima  udarala  veća  globa.  DM.  312.  —  6V  ud(^' 
ruti  kuda,  kao  i'U,  den  \\  eg  einschlugen,  viam  ingredi 
versus — ,  isp.  udariti  13.  —  Na  bregove  voda  imtanula, 
a  udara  voda  na  vtdove,  ona  nosi  jele  od  planine. 
Ri.  52a.  Dubovics,  planina  izmegju  Pažtrovića  i  Arba- 
nije,  udara  u  more.  Kj.  t42b.  A7i>i  u  prednje  osovine, 
koji  kros  srCanicu   Udara.  Kj.  274b.   Glavna  ^raoa 


—  620  — 


adarltf 


(Dlauiiie)  ido  u  I^u^arsku...  jcdua  ^rana  od  nje  vtšc 
Nifift  udara  u  Nmiru.  Dnnifn  2,  32.  Otuda  ide  vicffja 
na  Tavor  i  vdaru  u  Jordan,  Ih.  Nav.  19,  22.  sa  se, 
pftss.:  S  ovijem  koševima  uiUiralo  se  preko  pijact. 
Rj.  7)Hb.  ovamo  idu  i  ovi  privtjrri:  Ne  valja  plju- 
vati pfi  Iir,ati.  i^Ne  valja  od  svoje  rijeci  natrag  uda- 
rati). Fosl.  195.  Pi5e  im,  da  ne  ttdarajti  natratf^  nefro 
da  «e  drže  jiinfi^ki.  HovJ.  f>6.  —  7)  udara  kiAa,  unijet), 
krv  13  nosa,  w/?.  udariti  4.  —  TBtrpsine,  3)  posljednji 
tsnijeff^  koji  u  proljeće  na  poSljetku  udara.  Rj.  'J-iOb. 

—  S)  tuake  udaniH  kome.  inp.  udrili  8.  riđi  meiatJ 
koga  na  muke,  —  Sto  rupjak'  od  jadnijeli  Srbji,  kakve 
njima  tnuke  udaraxe.  Npj.  4,  b\.  —  //.  sa  se,  re- 
ciproC'.  stisummenpuaHtri,  congruo.  Kj.  riđi  podudarali 
flc.  l<tp.  slasti  se.  —  Kako  se  ulaže  Hristoa  s  Veli- 
jarnm?  ili  kuko  se  udara  crkva  Jiotija  *  idolima? 
Kor.  II.  ti,  10. 

Udarili,  ftdarim,  r.  pf.  Kj.  r/rft  udriti  (t  udripeii). 
p.  /;/".  N?oi.  od-bdnrili,  podu-  (đe),  9-  (se),  za-,  v.  impf. 
udarnti.  —  /.  riđi  bubniili,  biipiti,  ćopiti,  (!epiti, 
depnnli,  deruuli,  diipiti,  garjiuti,  i^enuli,  krnuti,  lu- 
piti, hipnnti,  Ijopili,  odjepili,  udsidrijeti,  odnjn^iLi, 
odalHt^iti^  okrpiri,  opalili,  opatrnuti,  opnui-Mti,  o*iiiuLi, 
pljt'nnti,  potegnuti  2,  privrućiti,  raspaliti  2,  raspreći, 
Mjapiti.  Aopiti,  vrezmiti,  /vekuuti  (ko;^a  po  fi^lavi), 
iicnati.  —  1  a)  u  ftto,  uuf  ettvas  sdtVigcn,  percntio. 
Ej.  —  Krsl,  rt  koji  grom  ne  će  udariti.  Rj.  I()2b. 
Ciganin  Hvaki  po  jednom  udari  maljan  a  nakovanj 
te  pritvrde.  Rj.  144b.  Tad  ndri.^e  u  krilu  pijerci.  Rj. 
674a.  Carev  ya  (zmaju)  aiu  još  jednom  udari  u 
glaru  .  .  .  sestra  rukom  pokaže  da  ga  uduri  u  iitot, 
1  on  ga  udari  onuvio.  Npr.  8.  Udarila  ga  ćutura  « 
glaru.  (Opio  »e).  Posl.  H26.  Metnu  mu  »e  dtmjom  i 
jabukom,  dunja  mu  je  «  pan  udarila,  a  jabuka  u 
njedra  panola.  Npj.  t,  461.  Pa  kakra  je  (kobiHia  n/.- 
dija),  jada  dopanula!  u  junačke  ori  udurihi.  %  S52. 
Svakoga  Hi  «  srce  itdrio.  4,  73.  Pa  je  nogom  u  vrata 
ndrila.  Herr.  b.  Ja  minlim,  da  flu  Srbiji  i  prije  Ko- 
sova imali  i  junaćkih  pjesama  od  Hlarine,  no  budući 
da  je  ona  premjena  tako  silno  udarila  u  narod,  da 
su  jfotovo  sve  zaboravili.  Npj,'  1,  XXXViI.  Zapo- 
vjedi svome  ćanšu  te  udari  u  lulamhuM.  8ovj.  52. 
(w«.  udarati  I  1  b.  prema  ovom  onamo  idu  primjeri: 
Vuarise  sitne  davorije.  Rj.  109b.  I  pred  crkvom 
zvona  udariHe.  Npj.  2.  195.  U  tom  udare  huhnji  i 
ttdamhasi.  Danica  3,  182).  na  se,  refleks.:  Mali  kad 
to  ćuje,  udari  s«  rukama  n  prsi.  Npr.  27.  Kad  vidi 
šta  je,  udri  se  šakom  a  (elo  i  zafeleće  Sto  je  više 
mogao.  109.  —  b)  udariti  čim  (što)  o  što:  Udario  o 
kamen.  Rj.  426ft.  »Nego  udri  alurom  o  zemlju  -  ..  . 
t)n  onda  mlari  ularom  o  semlju.  Npr.  24.  Dok  bi 
dlau  o  dlan  udario  (t.  j.  brrx>,  za  trenuće  oka).  Poftl. 
63.  Udri  rgjom  o  zemlju  (pa  ućini  to  i  to.  n.  p.  kupi 
sebi  Žto;  najviše  ac  govori  tvrdicama).  328.  Puk  je 
nogom  o  taran  udrila,  dva  tavana  nogom  prolomila. 
Npj.  1,  459.  Gjergievom  je  o  iic   udarila.  Herc.  Ii7. 

—  8a  se,  refleks. :  iCo  odmiće  kamenje,  udariće  se  o 
njih.  Prop.  10,  9.  —  c)  udariti  koga  ili  što  (ćim,  po 
i'emu):  Oni  ga  »vaki  udari  po  jednom  šakom,  ili 
drvetom  po  zadnjici.  Rj.  14b.  Cdariti  koga  hahom. 
t.  i.  poplaviti  koga,  osobito  vikom  i  prijetnjom.  Rj. 
17d.  Bodimicp  udariti  koga.  Rj.  34a.  <>ni  odinali 
kažu  da  Ae  mn  toliko  i  toliko  štapa  udariti.  Rj.  89a. 
Udario  ga  gurimicc,  t.  j,  gurnuvSi.  Rj.  I()7b.  Nijcaam 
ga  ni  rirčkom  udario.  Rj.  205a.  Unario  ga  batinom 
izrućke^  vidi  rrzimice.  Kj.  229b.  Udare  mu  trnje  pod 
nokte.  Ri.  251b.  Komnuti.  udariti  vime  okomica  Rj. 
287b.  Udario  ga  nemilice.  Rj.  41Hb.  l'dario  ga  pupkom 
okomice.  Rj.  454b.  Udri^  pope,  grom  te  udrio,  Sto  ne 
uloži*,  nego  sve  kaniS.  Rj.  779b.  .Slie!  kad  se  kazuje, 
da  je  ko  koga  udario.  Rj.  843b.  Pa  udri  po  njoj 
palicom.  Npr.  168.  Tako  me  strijthi  uvrh  poćeoka 
ne  udrila!  Posl.  299.  Udario  aa  kud  se  teoci  vežn 
(Jio  glavij  ili  po  vratu).  327.  idariću  t*,  da  ti  jedno 


uho  pjeva  a  drugo  plaCe.  327,  Udri  gromom,  gro- 
movit Iliju.  Npj.  1,  16y.  Udnri  ga  rukom  w*  ottrasc, 
kako  ga  jo  lako  udarila,  tri  puta  se  deie  premetnulo, 
tri  mu  i^dr.'iva  iskoćiia  zuba,  a  ćetiri  s  me^<tu  s'  po- 
merila.  3,  35.  Žensko,  muško,  sce  pod  mač  udari,  4. 
149.  Oje  je  gled'o,  Rade  udario:  ev'  pogodi  Mulu 
evendiju,  udari  ga  megju-  ohje  oči.  4,  283.  Udri 
puškom  Gjurgjcvić-Murata.  4,  393.  Sind:irli  ga  ertut 
udariše,  razbiže  mu  srce  na  sedmero.  4,  333.  Do<?e- 
kiiju  na  za.sjedamii,  koje  su  već  bili  namjestili,  pa 
udri!  i  ore  i  one.  Danica  3,  172.  Povii^u:  »Aj  more! 
udrite  hajduka,'  i  odmah  ga  oni^ko  u  bjcžaiiju  udari 
seđiimnuest  pušaka.  3,  207.  Na  Caćku  ga  je  udarilo 
pušćano  tane  tisred  prsiju,  pa  izižlo  na  legja.  Npj.* 
4,  XXII.  Udariće  (c  Gospod  suhom  holcšću  i  vrućinom, 
i  groznicom  i  hgom  i  mačem,  i  suAom,  i  medljikom. 
Mojs.  V.  28,  22.  sa  se,  refleks.:  Udari  se  rukom  po 
koljenu,  ćoha  nova  prftte  na  koljenu.  Npj,  4,  312.  — 
2)  na  koga,  stossen,  incurro;  uberfallen,  inrado,  Rj. 
i  udariti  kome.  vidi  jurnuli,  narinuti,  navalili,  ovlai- 
sati.  —  Uložiti  na  koga,  t.  j.  prvi  udariti  ntt  nj.  Rj. 
779b.  Hajduci  ka^to  udare  i  fia  kuću  kome  za  koga 
misle  da  ima  novaca.  Rj.  799b.  Hajde,  zete.  da  u*/«- 
rimo  na  nj  (na  zmajevskoga  cara].  Npr.  34.  Udarila 
lima  na  acid.  Poal,  326.  l'dario  tuk  na  luk.  (Kad 
udari  jednak  na  jednakoga).  327.  Tu  au  Turci  pri- 
mrkiudi  bili,  na  jadnu  se  uagoujahu  raju,  ja  sam 
tada  njima  udario,  te  posjekoh  dva  sina  Atuzina. 
Npj.  4,  43.  Koji  može  stici  i  uteći,  i  na  o.itru  udariti 
ćordu,  kome  nije  žao  poginuti.  4,  47.  Juri^  brate,  da 
im  udarimo,  da  se  kući  ni  vratiti  ne  će.  4,  101.  1 
udriću  nasred  Šumadije,  opflUću  ognjem  svekoliko. 
4,  315.  Oni  će  mi  a  pleći  udariti.  4,  489.  Udrili  su 
Turci  nn  granicu.  5,  3o(].  Suinu  ae  spremali,  da  udare 
na  .ianac  jurišem.  Milo.^  104.  Turci  udare  na  Resavški 
šariac  na  juriš.  Sovj.  29.  Kad  ćuje  da  je  on  udario 
u  Srbiju .  .  .  D5I.  226.  —  3)  na  koga,  na  Sto,  den 
Weg  einschlagen,  viam  ingredi  versui — .  Rj.  vidi  ri- 
nuti 2.  udariti  kuda,  pući,  doći,  namjeriti  se  »a  »fo, 
naići,  isp.  nastati,  obratiti  2,  obrnuti,  pojaviti  »e.  — 
Belaisati,  udariti  na  belaj,  vidi  ograisati.  Rj.  21b. 
Zavarćili  kakvu  boljetica  da  ne  ide  u  napredak,  nego 
da  udari  natrag.  Rj.  lf^5b.  MuSkinje  i  žeD.<)kinje  udari 
po  selu  u  skitnju.  Rj.  317a.  Ostrokale  se  ovce,  t.  j. 
udarila  u  njih  široka.  Rj.  474a.  Pregorjela  krava, 
kad  je  nekolika  dana  t^le  ne  sisa  i  ne  muze  se  pa 
mlijeko  zidari  natrag.  Rj.  569b.  tSjeknu  kuga,  t.  j. 
M(/«r»,  pojavi  se.  Rj,  683d.  U  tom  udari  od  nekuda 
vladika,  i  do^av^i  ondje  zapita  kakva  je  to  crkva. 
Rj.  844a.  Skoći  da  traži  kobilu,  i  tako  tražeći  je  udari 
na  nekaku  vodu.  Npr.  23.  Pa  ga  najposle  oterajti  od 
sebe,  te  on  udari  drugim  putem.  (lO.  Na  to  udari 
onuda  jedan  putnik.  79.  Putovao  nekud  ćoek  sa 
ženom,  pa  udare  preko  livade.  144.  Udare  svud  po 
carstvu  tratiti  joj  lijeka.  146.  Pa  ga  vopauak}  baci 
na  put  kuda  će  utlariti  onaj  s  bravima.  166.  A  sa 
Što  Mće  na  sveca?  (.  .  .  po^ao  u  pustinju  da  se  po- 
sveti. Udarivši  u  tom  patu  neggje  pored  gu-HukOf 
gusak  stauB  ftikati  .  .  .).  Posl,  1.  Od  jalove  krave 
mlijeka  traži.  (Kad  ko  udari  u  bijeda).  233.  iSa  sla 
na  gore  (udariti).  274.  Tako  i*  mahniti  rjetar  ne 
udrio!  311.   Udario  joktur  «  kemi^.   (Nema  novaca), 

327.  Jedrio  ma  prnjie  pod  rep.  (Kad  je  ko  nemiran). 

328.  C  dvorove  kuga  udarila.  Npj.  2,  275.  Mutup 
I^a/ar  za  dva  sata  dogjc.  Kad  na  straže  Gjorujine 
udari,  stražani  ga  jedva  doćckaAe,  do  b'jela  ga  dvoru 
dopratile.  4,  31K),  Plijeuimo  konja  i  BrgJHuku,  e  na 
bolji  šićar  udrit*  ne  ćeš,  4,  362,  Sto  je  voda  u  crkvu 
udrda.  4,  4.'')0.  Al'  ne  spava  ljuba  Vidosava,  u  velike 
misli  udarila.  HNpj.  1,  205.  A  i*  misli  Meho  udario. 
4,  307  (eidi  zavesti  se,  n.agnati  se  u  mi^U).  l^ćini  mi 
se  sramota  od  svoje  riječi  na  trag  udariti.  Odg.  na 
ut.  3.  Odmah  udare  za  njima  u  potjeru  na  sve  strane. 
t!?ovj.  69.  sinovi  njegovi   udarišc  za  dobitkom^  i  pri- 


udariti 


—  621  — 


udebljati 


mahu   poklone.   Sam.  L  8,  3.    Udari  pomor  u  njih. 
Prip.  Til.  aii  »e,   pa^it.:  Pošto  bc  obreće,    ne  može  se 
natrag   udariti.  i)ani<;a   5,  91.   —   4-)  kiSa,  aich   cr- 
gienaent  fffundi:  snijeg;  krv  iz  no«i.  Fij.  —  Kad  udari 
snijetj  ili  cigani.  Kj.  lOn.   I  t^iko  ćine  dok  ne  uduri 
Atp  i£  nosa*  Ki.3ir)l>.  Tri  m!:L/.a  krvi  udauše  iz  njegu. 
Kj.  3G!Jb.  Kaa  dogju  na  onu  vodu,  a  to  udarila  plaha 
kiša  i  mo«t  odneU.  Npr.  139.  Pljusak  od  jezera  udari 
po  vatri  i  za^a^i  je  jKilovinu.  Ibi*.  Tz  kamena  hi  srna 
udarila.  (Kad  »o  ^to  žaloHtivo  govori  ili  čini).    Pop). 
99.   SrknuvSi   vrii<?a  jela  tako   ae   ožeže  da  jim  nuze 
udare.  154.  rdartla  tuećuva,  203.  Pr5tc  drvo  iia  dvoj? 
na   troje;   tiV   iz  t\iega  voda  ne   udari.   Npj.  Ž,  AOb. 
Udriše  uru  suze  o<l  oćiju.  3,  17.  Jeršćete  ga  tmt'rta)  t'io 
mjeaee  daua^  dokle  vam  ua  nos  ne  udari  i  ne  ogadi 
vam  Be,  Moju.  IV.  11,  tJO.  —  5)  legen,  thun  (ii«/Xji"W, 
impono,  u.  p.  obruć  na  kacu,  aedlo  ua  koujft,  haljine 
na  se  ili  na  sluge,    l^dri  piće  ua  goliv^  (Posl.  328}.  ' 
Udri,  braca,  put:«  ui/.  MJe<larca.  Rj.  —  lUlarili  hrkljc 
po  !^ancu.    Rj.  44a.   /ubunati,   udariti  u  zanlju.   Rj.  I 
165a.  Udariti  na  kalup.   Hj.  2t'tla.   Udariti  deset,  ili  | 
sto  tnHaniju.  Rj.  3.>lii.   Podaj  ic^izme)  ćizmaru,  neka  i 
udari  pendieta.  Kj.  4iHa.  PožioC'iii.  udariti  zioke.  Rj.  | 
527a.  Slelnuli  ^n  (udarili  y a)  h«  Šibu.  Kj.83.Sa.  Vik^ 
glave  kopjc  tidarise.  Npj.  1,  II.  Postavi  trga  fivakoga, 
najviše   svile  zelene;  udari  ližbn  u  građen   tu  će  ti 
doi*i   žugienje.  1,  419.   I>a   udarim  pecat    na  ohluke.  j 
2,  "2.  Kao    s'  obuće   Kraljeviću    Marko,   udri  ćohu  i  \ 
udri  kodifuj   i  na  glavu  knlpak   i   i^eleuku.  2,  224. 
OliŽlo  je   tridt'flt  ee^a  binga    ilok   iznutra  \idrio  po- 
stava, a  H  liea  joj  ni  he.sapa   nema.  2,  228.   Kad  je 
Arap  kulu  načinio,  utlttrio  tttidia  u  jic»d:ere.  2,  ^iš7. 
I  7111  ieftcr  udariše  ot'ce:  sedanideHot  i  t^edam  liiljada. 
4,  49.  Po  bedemu  udrili  hurjukc.  4,  248.  Ondje  vojsku 
mt   broj  udari.He:  sedain   stotin*  i   sedam  junaku.  4,  i 
391j.  a  ostale  Drobnjaćkc  glAVflre  pod  žtstoka  globu  j 
ti  udari.  4,  492.   Poreze  paAa  udari  ua  nahijc.   Da-  | 
nic«-  2,  98.   Pusti   dosta  svjetlosti  u  kovfieg;  i  udari 
rrata  kovčegu  sa  strane.  Mojs.  I.  fi,  IG.  udarili  pečatt 
žig.  Rj.'  7ylb.  —  OJ  koga  na  kolac.  Npiesfien,  adigcie 
Hiipiiemper   medium   hominem:  A  vojvode  ua  kolje 
utfriše.  Rj.  unio  ide  i  ovak i  primjer :  Udarili  {i\\  met- 
nuli)  ga   na   muke.   Rj.  374a.   »>/>.  ponize  pod  s.  — 
7)  u  sto,  sich  hgetif  nitor:   udarilo   sve   u   trgovinu,  I 
u  pisanje  knjiga  i  t.  d.  Rj.  i-fp.  dati  se  1 )  ua  žto,  za 
čim.  prema  tovie  idu  ovamo  i  ovaki  primjeri:  Udario 
u  vagjccinu  (kad  hv  nr.Una  Žito  na  veresiju  do  druge  | 
godine).  Rj.  5Ib.  Poskitati  se,  udariti  u  ukituju.    K\.  | 
548a.  Udario  u  šcprtlju.  Rj.  83Ga,  Aždaja  kad  to  vidi, 
udari  u  svieh.   Npr.  45.   Otide   na  stranu  i  udari  u  ' 
plac.  Prip.   bibl.  32.  i  ove  riječi:  Udario  u  bah.   Rj.  I 
17b.    Udario  u  inćar.    Rj.  232a.   Udariti   u  hažu.  Rj.  j 
803b.  —  S)  muke  udariti  kome,  aufdie  Folter  hrtu-  I 
gen^  in  tormenta  dare.  Ri.  vidi  poviše  pod  G.  —  Opet  i 
su  ne  (=  nas)  osvojili  Turci,  Hvake  su  ni  {=  nam)  I 
jade  udarili  ...  Ojulek  bego  ml   Stambola  grada,  | 
»vake  ni  ^=  nam)  je  i/ittifee  udario.  Npj.  5,  64.  isp. 
Udario  sam  na  muku.  Rj.'  7i*4b.  —  9j  udariti  nokat, 
t.  j.   pobje<*i:   Udariše  nokat   uz  Banjane.  Kj.  isp.: 
Nokat  u   ledinu  (bježi  1)  —  10)  udan  ga  guja,  t.  j.  i 
ujede:  Prevari  ga,  udari  ga  gf^a.  Rj.  —  Udarila  te  . 
krilatica!   (Kletva).   Posl.  320.   Ali  nemoj   s  vojskom 
udariti,  zmija  da  te  ne  udari  ljuta.  Npj.  .\  313.  | 

II.  sa  se.  —  I  f')  reciproć.  handgemein  u-erden, 
confHgo,  c&t\gredior,  Rj.  riđi  ubili  se  2,  pobiti  se.  — 
Zmf^evski  car  s  nama  t^esto  ima  rat,  i  sad  skoro 
imamo  cok  da  se  udarimo.  Npr.  34.  Udari  se  junak 
na  junaka,  udari  ne  pamet  na  pameću.  Npj.  2,  233.  ! 
Vojske  su  se  juče  udarile,  obadva  su  cara  poginula. 
%  298.  Gje  ft'  udesii,  udri  se  s  7'urcima.  4,  14r».  Xa 
ljuto  se  gvozgje  udarile  i  najposlje  studenim  kame- 
njem. 4,  4()9.  Udarivsi  se  tu,  Dili  su  se  od  jutra  do 
mraku.  Danicu  5,  44.  Kto  vam  polja,  pa  se  udrite 
$ami»  5oyj.  39.   Četiri  i^etra  nebeska  uđarOe  se  na 


velikom  m^ru.  Dan.  7,  2.  —  b)  refleks.:  Udriti  se, 
vidi  ud;iriii  se  gubiti  »e,  sicJi  tveh  thun,  corpus  lae- 
dere).  Uj.  770b.  vidi  ubiti  se  1.  utlariti  se  n.  p.  u 
nogu,  u  vrat  (o  što):  Ko  odmiT-e  kamenje,  uđarice  se 
o  njih.  Prop.  10,  \)  (affligetur  ineis;  wird  sich  damit 
irehe  thun).  —  2)  re/leks.  zusammenpdssen^  congruo: 
Oba  dobri  h  dviie  krajine  i  s  blagum  se  mogu  uda- 
riti. Rj.  vidi  poundariti  se.  isp.  nloi^.iti  se, 

i^diitl,   iidiini,   v.  pf.   Rj.   u-dati.  v.  impf.   udavati. 

—  J)  verheirathen,  adloco  fdiam.  Itj.  vidi  udomiti, 
dati  le  (dati  djevojku  sa  koga).  —  Ona  se  vrlo  obra- 
duje kad  vj^di  si:oju  kćer  sa  carskim  sinom  udatu. 
Npr.  13H.  Ženi  sina  otklen  snaS,  a  udaj  ščer  kud 
iiioieS.  Posl.  8().  Mati  njegova  bila  je  prvi  put  udata 
u  naJiiju  Jiudničku  u  selo  Brusnicu  ca  Ohrena  .  .  . 
Stanu  je  odvela  »a  sobom,  i  onamo  je  posle  udala 
za  SacH  Nikolira.  MiloS  43.  Vidje  daje8ilom  odra- 
stao a  f\ju  (Tamarti)  jo^  ne  udaše  za  nj.  Mojs.  1.  38, 
14.  ^  2)  sa  se,  refleks,  heirathen^  nuho.  Rj.  riđi  udo- 
miti se,  pirovali  se,  pnh  za  kopa.  —  Nije  se  udala 
vcd  ac  zarobila  (kaže  se  za  djevojku  koja  se  zlo  uda). 
Rj.  lD2b.  8tji  se  utrini  s  nabijem  sestrama  . .  .  kud 
odoSe  i  2a  koga  se  udadoše.  Npr.  187.  Udala  hi  se 
i  kćerca  i  majka,  no  nema  su  ("rim,  a  nema  za  kim. 
Posl.  32tJ.  Kad  se  Vi?iuja  uditla  iz  Brusnice  u  Do- 
hrinju,  Milnn  i  Jakov  ostali  su  na  svojoj  očevini. 
Milo^  43. 

udfivaća,  /*.  djevojka  koja  se  udaje,  die  Braut, 
.spoffSrt,  cf.  udiidbenica  2:  Sve  nadigra  svate  i  junake, 
nadigrnlu  utlavača  Ana.  Rj.  —  rijeii  s  takim  nast, 
kttd  rjepiiOa. 

udilvanjr.  n.  das  Verehlichen  (ron  Mddchen),  eol- 
locatio  ji^^eilne.  Rj.  verhal.  od  \)  udavHti,  2)  udavati 
se.  —  1)  nulnja  kojota  n.  p.  otac  udaje  kćer  svoju, 

—  2)  stanje  koje  biva,  kad  se  koja  udaje, 
udArati,  fidiijem,  r.  impf.   Rj.   u-davnti   ipraes.  i 

ftdiivflm.  Obi.  108).  vidi  udomivati.  v.  pf.  udati.  — 
i)  vcrchlii'hen,  colloco  fiiiaiti.  Rj.  —  Ženi  sina  kad 
hoi5c5,  a  krer  uda,ii  kad  niožcS.  Posl.  80.  Ko  ženi, 
jetino  veselje  (ima);  ko  udava,  dva.  138.  A  udaje 
Jelu  sestru  dragu  za  nekoga  popa  Mrkonji(5a.  Npj. 
4,  155.  Sćeri  udarala  za  vr^fmm  i  pribranim  Srbima 
o  pravom  vaktu.  Herc.  355.  —  2)  sa  se,  refleks,  hei- 
rathen,  nubo.  Rj.  —  Udaji  se,  moja  fireri  draga!  Npj. 
3,  473.  U  Dubrovniku  .  .  .  djevojt'rica  zove  se  svaka 
ona,  koja  se  nije  udavala,  i  nije  sluškinja,  makar 
bila  i  usit^ielicji  od  80  godina.  Posl.  X?jIV. 

udAvlll,  tidiivim,  v.  pf.  Rj.  u-daviti.  isp.  udušiti, 
ugušiti,  r.  impf.  daviti.  —  I)  encurgeu,  strungulo. 
Rj.  —  Hlor  može  i  goceie  udaviti.  Rj.  3lb.  Carev  «a 
(vrapca)  »\u  odmah  za  vrat  le  udavi,  Npr.  50.  0  vodot 
nisi  nikad  i'oveka  udavila^  za  to  roda  nemai.  77. 
Cekini  iz  kamena  poreva^e  tako  da  njega  [ćoeka) 
pritiako^e  i  zamalo  ne  udavise  90.  Zakla  me  i  udati. 
Posl.  83.  —  2)  sa  ae,  refleks,  ili  vass.:  Bar,  nekakvo 
vrlo  sitno  žito  kao  proso  (kažu  aa  bi  se  čovjek  n  oto 
žito  mogao  udaviti  kao  u  vodu.  Rj.  15b.  Ko  više 
založi  no  moŽe  proždrijeii,  udaviče  se.  Posl.  13(i.  Ko 
.se  u  bari  udan,  onom  drugo  more  ne  treba.  155. 
Tako  se  ovijem  ne  udavio!  (Kad  jede).  310. 

Cdbari,  m.  pl.:  Ono  ti  je  Dmitar  od  Udbara.  Kj. 

Udbiim,  Cdbinja«  f.  Stadt  in  Kroatien,  notnen 
urbis.  Vdbinja  se  u  narodnijem  pjesmama  spominje 
od  strane  Turske  kao  Senj  od  naše.  ^ad  je  Udbinja 
kao  malo  selo.  Rj.  u  Urv.  —  za  nast.  na  i  nja  isp. 
blazina  i  blazinja. 

Cdbinjnniu,  m.  tV>vjck  iz  Udbinje.  Rj. 

Cdbinjku,  f.  žena  ili  djevojka  iz  Udbinje.  Rj. 

LdbinJ.ski ,  adj.  ron  Udbinja.  Rj.  što  pripada 
Udbntji.  i  Udbinski :  /aguri  te  IJdbinski  poznaju. 
Rj.  168b. 

ild^bMati,  udt^bljam,  r.  pf.  u-debljali,  postati  debeo. 
vidi  odeoljaLi.  p.  impf.  debljati.  ~  Ali  se  Izrailj  ugoji^ 


uUeUti 


—  622  — 


udlvIJeiO« 


pa  80  9tAde  ritali,  ulio  hi,  udebljao  i  znsalio;  pa  OBtavi 
Boga.  Mojrt.  V.  42,  15. 

(Idelati,  Imii.  v.  pf.  {u  Ilrv.)  vidi  uiMniLi.  Kj.  u-delAli. 
po  isioč.  govoru,  po  jnivom  utijelati,  koje  rifti. 

ftdes,  fM.  (po  jiigoziip.  kraj.)  vtdi  neare^A.  Kj.  a-des. 
isp.  desiti,  desiti  so;  udeaftn  2. 

Adosnu.  iidcsna,  adj.  —  J)  in  Ordnumj,  richtig, 
ordinatHf.  lij.  hto  (dobro)  itdcficn,  ugogjen,  ^'  pri- 
l'laditn^  zgodan.  —  Zu  tu  da  bi  bilu  liik&e  i  ndcsnijr, 
pulovB^'enio  po  uialo.  Triprava  82.  Put  je  tuvhu. 
ubijen  je,  i  po  tome  za  putovanje  %ideAini.  Megj.  7. 
Ne  imajući  u  Hrbiji  udcsna  voreka  za  initropoliUt 
Mil.  24^.  .St^ud^aniji  Icnjiževni  ohlik  za  sve  to  bila 
bi  pripovelkft.  Zini.  IV.  —  12^  (po  jupt>/.:ip.  kraj.)  vidi 
nearećau:  l^desnoj  ^evojci  hrooii  svatovi  (l*ofll.  337 K 
Rj.  —  Da  8C  od  njej;ovo  miilere  ćuvii  i  krije,  >jer 
je«  veli  »onu  iiekaku  žena  luhisne  ruke  tako  du  »u 
moja  «vft  bra<?a  i  seaire  pa  i  sam  olJit*  na  pret'ao  po- 
mrli«. Npr,  215.  Vidi  oni  utUsni  prsten  u  kamari,  i 
pruži  ruku  da  ^a  uzme,  a  ovea  na  ujega  Hkot^i  i  ue  da 
mu  ga  uzeti.  *JUi. 

udftsHi,  iidejiim,  v.  pf.  Kj.  u-de«iti.  v.  pf.je  i  prosti 
deaiti  (i  ne),  v.  ivtpf.  ude.^avaii.  —  I,  t)  richtcn, 
surechtmachen,  corrigo^  cf.  ugoditi  2.  Rj.  —  Onda 
pogju  k  ocu  njegovome,  i  tMese  te  noču  dogju  u 
ujepovo  Helo.  Npr.  G3.  Ali  joS  treba  udesiti  tipravo 
u  podne  du  je  eovek  onamo.  23y.  Kud  i^te  gusle  lako 
uuesili,  I?lraŽ.  188*1,  lG\f.  Obogatile  njima  (pjesmama) 
crkvu  za  sve  praznike  i  udexiše  ih  na  ostnn  ghtsuru. 
Dl'.  62.  Opijelo  ae  započinje  psallirom,  orupjem  ;ca 
molitvu  aa  mnofro  Hat,  koje  je  car  prorok  ud€xio  uu 
ftoe  glase  oovjećije^a  Brea.  3ti2.  —  S)  ko^a,  treff'cn, 
auf  jcrnand  stosacn,  offcndo^  occurro:  udeaio  sam  ga 
na  putu.  Kj.  vidi  desiti,  Hreuli.  —  Osvetnik  neka 
pogubi  lo;yt  krvnika  kad  ga  udcui.  Moj«.  IV.  35,  21. 
kad  otide,  udasi  gn  lav  na  putu  i  zaklu  ^a.  Car.  I. 
13,  24.  Kao  ftto  necda  Cleazar  udesio  Jtcvekn  na 
studencu,  tako  »id  Jakov  udesi  Itahilju,  Prip.  bibl. 
23.  —  11»  sa  se.  —  1)  recipr.  sich  ht'tje<jnen,  occurro: 
udesili  snio  ae  i  udesio  aam  »e  r  njim.  Kj.  vidi  Ai*t>,\\\ 
se  2,  sresli  se.  —  Ne  mogu  »c  u  njima  utlcMti.  Npj. 
4,  179.  Kto,  vlaAe,  sad  se  tirfexwmo  u  po  polja  sv'jetu 
na  vidiku.  4,  234.  —  2)  refleks,  vidi  desili  ae  1  t  3. 

—  Tako  viu  se  sreću  udcsila^  te  od  lova  niMa  ue 
ulovi.  Npj.  2,  155.  Tu  se  vojska  carsku  udenila.  fj, 
i^.  Hercegovac  pak  udesi  se  neSto  rgjave  voije,  ziuo 
ga  nijesflm  mogao  namoiiti  da  pjeva.  N'pj.'  1,  XLVU. 

udcsAvHiije,  n  Rj.  verh.  od  I.  udeSavati,  II.  ude- 
lavati  ae.  —  /.  1)  radnja  kojom  tko  udešava  sto 
(das  Richten.  aceomodatlo.  Rj.j.  —  2)  stanje  koje 
biva,  kad  tko  udešava  koija  n.  p.  t«*  putu.  —  ,3j  stanje 
koje  hira,  kad  udešava  n.  p.  kiša.  —  II»  stanje  koje 
birut  kad  se  tko  udešava  s  kim  (dus  ZuHammenlrcn'en, 
oceursus.  Rj.). 

ude.^ArHti,  ud^vSim,  t.  impf.  Rj.  u-de^vati.  v. 
pf.  udesiti.  —   J,   1)  eureditmuchen^   accomodo.  Rj. 

—  Jer  je  Goapod  Bog  koji  sve  zua,  i  on  udešava 
namjere.  Ham.  I.  2,  8.  tioapod  koji  ijini  to,  Gospod 
koji  uiUsava  i  potvrpjuje  to.  Jer.  33,  2.  Izvadi  j/p<,«/c, 
i  poče  ih  udešavati.  Jurm.  i>*J.  —  2)  iu-tammen(re/fent 
occurro.  Rj.  udtšavati  koga  n.  p.  na  ulici.  —  3)  ude- 
šava ki&a,  t.  j.  kao  ugagja,  po^'inje  ići  polagano.  Rj. 

—  //.  reciproć,  sich  begegnen,  occurro.  Rj.  udešavati 
se  8  kim  n.  p.  nn  ulici. 

ftdica,  f.  der  Fischanfjel,  hamuft  piscaritis.  Kj.  — 
Pari,  na  užetu  sitne  udict,  koje  se  u  vodi  rasprosir« 
po  dnn,  te  se  na  njih  hvataju  jegulje.  Rj.  4^i*a.  idi 
na  more,  i  baci  udicu,  i  koju  prvu  nhvati^  ribu, 
tumi  je.  Mat.  17,  27.  HoĆe^  li  udicom  izvući  kroko- 
dila? Jov  40,  20.  TuŽiće  ribari  i  »jetovaAj  svi  koji 
bacaju  udicu.  Is.   \\t,  8. 

ndirAr«  m.  ribar  udicom.  Stulli. 

lldtJMtti,  i^dijelim,  r.  pf.  (Almosen)  geht^,  pruHiro. 
Rj.  u-dijeliU  kome  iiOf  kuu  duU   mu,  vidi  podijeliti 


2.  V.  impf.  prosti  dijeliti.  —  Vdijeli  za  Boga!  Rj. 
32b.  Zamoli  se  da  mu  utUli  krišku  sira,  a  on  ga 
odbije.  Npr.  82.  Hnaha  bi  svoj  zalogaj  siroti  udclila. 
83.  Dogje  jednom  sirom.ih  k  caru  da  mu  štogogj 
udijeli.  105.  No  zafali  vi&niem  Ho^u,  koji  ti  je  wVjel 
mlada  mhru  gospodara.  Npj.  1,  fl.  Bog  udijelio  d 
dogjc...  Kov.  122.  Jer  mu  (noju)  Bog  nije  dao  mudroHti 
niti  mu  je  udijelio  r«fum«.  Jov  39.  20.  sa  se,  jHt»s.t 
Onda  iJtu  (slijepci)  da  im  se  udiitii,  Npj.'  1,  XXXiV. 

udijfrvaigc,  n.  das  Ifiueinthun.,  KinfdtUin,  im- 
mM.sVo.  Rj.  rerh.  od  iidijevati.  radnja  kojom  tko  udi- 
jeva  što  u  što. 

ndiji^viitl,  tidijevam,  r.  impf.  u.  p.  konac  u  igUi, 
einfdaeln^  fdum  in  acum  insererc.  Kj.  u-dijevali  što 
god  u  što.  V.  impf.  prosti  dijevati.  v.  pf,  tidjenuli, 
iidjesti,  udjeli.  —  l'gleda  je  (gjevojku)  nad  jezerom 
gje  zrake  sunrane  u  icjlu  mlijeva^  te  po  ^ergjefu 
veze  na  postavu  kojemu  su  *iee  od  juna^kijoh  per- 
ćinfi.  Npr.  123. 

iidika,  /'.  irolligcr  ScktieehaU,  riburnum  lantanut 
cf.  udljika.  lij.  biljka,  riđi  i  udikovius;  fudljika,  fu- 
Ijika.  —  rijeci  s  takim   nast.  kod  aptika. 

jldikov,  adj.  n.  p.  drvo,  von  udika.  Rj.  vidi  udljikov. 

—  la  tta^t.  isfK  aptov. 

ildikovina,  f.  riđi  udika.  Rj.  udikopo  droo.  vidi 
udijikovina. 

Qdi{J,  —  J)  trum«r,  semper,  Rj.  u-dilj.  isp,  dilje 
{mjesto  dalje),  sve-udiljan.  ridi  sve  2,  »  sgn.  ondje. 

—  2)  stotim,  confestim.  HtuUi.  ridj  odmah  I.  i  sgn, 
on4ie-  —  fc've  Sto  pita  Angjelija  mlada,  sve  joj  kraljn 
udtlj  poklonio.  HNpj.  !,  101. 

1,  Uditi.  lidim,  V.  impf.  —  1)  me«o,  zerstucken^ 
dispertio.  Kj.  kao  komadati,  rastavljati,  dijeliti  na 
ude.  drukiije  se  ne  nalazi.  —  Znamenje  rastavljati^ 
dijeliti:  ud,  udo,  Ttditi.  Korijeni  103,  —  2)  kome 
§lo,  iibel  tkun,  facio  male:  udi  mi  kozje  meao;  udi 
mi  nioni.  Kj.  star.  slov.  O^AITM.  Korijeni  11*3.  riđi 
pm^iti,  .škodili,  r.  pf.  .4oL  na-uditi.  —  Dim  ne  udi 
lezcćim  nego  stojećim.  DPosl.  1(».  Ljut  ocat  najgora 
Hvomu  ffudu  udi.  56.  Tko  zlijem  prašta,  dobrijem  udi, 
135.  t?ljivova  rakija  zdravlju  ni  maJo  ne  ttdi.  Danica 
2,  1"4.  Repovi  njihovi  (konjski)  bijahu  kao  zmije  i 
imahu  glave,  i  njima  ugjahn.  Otfcriv.  9,  li*,  (in 
nocent;  mit  dcnsethen  schnden  sic). 

3.  i'iditi,  ijvrim,  V.  impf.  —  i^  za  kim  ili  za  ^im, 
sich  sehneu^  schinachten^  dcsiderare.  Kj.  vidi  ćeznuii. 

—  2)  kad  svinje  pred  veće  kao  c'ite  polako  ili  ste^jui 
kaže  se  dii  ud<!.  Uj. 

iidiviti,  iidivira,  v.  pf.  u-diviti.  r.  impf.  udivljavuti, 

—  7)  udi  viti  koga,  itriniti  du  se  divi:  Tako  će  opet 
udinti  mnooe  narodcj  carevi  će  pred  njim  zalisnuti 
usta  svoja.  is.  52,  14.  Udiviću  tobom  mnoge  narodi 
i  carevi  će  se  njihovi  zgroziti  od  tebe.  Jer-ek.  32,  10 
(siupescere  fuciam  populos  muUosJ.  —  2f  sa  se, 
refleks,  ."tich  veru'undern,  miror  rem :  Udivi  se  kao 
ruža  u  ćnnu  (Portl.  327).  Rj.  riđi  zaeudiii  se.  —  Kad 
je  (kutiju)  otac  otvori  i  izvadi  iz  nje  zlatan  lanac, 
oni  se  svi  udive.  Npr.  ()3.  Ktid  car  vidi  gotov  grad, 
vrlo  se  udivi.  68.  ObmdovaćeS  se,  i  srce  vc  ti  se 
udiviti  i  ruSirili.  h.  t>(),  5. 

udlvlJAvanJc,  n.  die  Venpunderung,  miratio.  Rj. 
verh.  supst.  od  li  iidivljavati,  2)  udivljavali  se.  — 
J)  radnja  kojom  tko  uditijava  koga  (»Hm),  —  2)  stanje 
koji  hiru,  kad  se  tko  wlivljava.  isp.  udivljeuje. 

udlvljiivati,  udhljavam,  r.  impf.  u-divljavati.  r. 
pf.  udiviti.  —  I)  udivljavati  koga  (*im),  i'initi  da 
se  divi.  isp.  udiviti.  —  (Heće  koje  udiv^ara  i  živoSću 
svojih  boja.  Me^M.  4<S.  ~  2J  sa  m,  refleks,  udivljdvati 
se,  sich  vervunilern^  miror,  Rj. 

udhiJ^Dje,  n.  kad  $e  tko  udivi  ćemu;  die  Ver- 
feundtrung,  udmiratio.  —  No  sad,  na  osobito  moje 
udirljenije,  pi^u  mi  iz  /omuna.  da  je  mjesto  u  Srb^u 
otimao   u  Tr^cat  btraž.   18tt7|  285.  sa  »turim 


udjeink 


ndoviein 


» 


\.H\iv\]enije  {isp.  bofrojflvijenije)  isp.  iidivlJAvanje.  — 
ttthut  iierh.  imhtit.  kod  flopufttenie. 

Cldiclak.  itdioka,  vi.  vidi  poajcla.  Rj.  ono  što  tko 
udijeli  komu,  n.  p.  pronjuku.  —  Svnkome  vinio  t*«st 
i  udjelak;  Avnkome  dijelio!  Herc.  352.  Dohodili  niHi 
i  ubo^  na  glas  i  sreinji  ndjelak.  Kov.  121. 

Adjelati,  udjelam,  t>.  pf.  u-djelati.  vidi  udeUti; 
ućiiiiti.  V.  impf.  djelali. 

ddjenuti,  ikdjosti,  (Idjoti.  iidjenom.  iidjedem, 
r.  pf.  n.  p.  konno  u  iglu,  einfutUln,  filuin  in  ttcuiii 
ifistro,  cf.  uvreti,  lij.  (Njcmnrkim  i  Lntinskim  rije- 
čima tumači  se  sinuo  rnačenjc  priinjera),  u-djonut), 
u-djo8ii,  11-djeti.  r.  pf.  je  i  prosti  djT^nuli,  dje«li, 
djT?ti.  r.  impf.  udijevati. 

Adljfkil«  f.  vidi  udik.'t,  mit  nllcn  Ahlcituiifjen.  Rj. 
biljku,  pa  kao  vto  ima  udikov.  iidikovina  ort  itdika, 
iako  inta  i  iidljikov,  udtiiktiviiia  1x2  udiiikn. 

ildljtkov.  aaj.  vidi  uJikov.  ifp.   iidljika. 

ildljikovina,  /'.  vidt  iidikovina.  i^p.  ndljika. 

ildno,  (u  dno)  udno  Aeta.  untcn^  am  Eade  des 
DorfcM,  in  imo  pago.  Vut  istoka  udno  polja.  Sjedi 
MiloA  dolje  udno  sovrc.  Rj.  prijedlog  složen  od  ri- 
ječi dno  t  (hI  prijedlogu  u,  koji  značenje  »voje  dodaje 
tnaćenju  riječi  <lno.  iako  hIož.  prijedlog  ima  usu  se 
riječ  u  drugom  padeiu,    i>/j.   dno  2.  suprotno  uvrh. 

—  Bolje  udno  laza  nejjro  navrli  laza  (doj»ovarati  se). 
Posl.  27.  bude  Hka  lankijeh  pu.iuka  tuino  Kite  ze- 
lene planine,  a  planinu  magla  popanula.  Npj.  3,  321. 

Ado,  n.  n.  p.  mejia,  cin  Stuck  P'Utfch  (zumJiuuchern), 
Begmenium  carnis  (uppendendum  in  furnum);  udo  je 
tanko  n  diiga<.''ko  da  »e  može  prevje^iii  preko  &tu.  cf. 
vješalica.  Rj.  udo,  komadf  n.  p.  mema  sto  se  u  dim 
rjesa.  ixp.  ndiii  1. 

AdobMn,  Cidobna,  adj.  vidi  koniod,  narur-an ;  beqnemf 
commode,  pa^scnd^  commodan,  ccpcditas,  opportunus. 
u  t*i>tuUija:  Bpin«,  opporlnnnp,  dignua.  —  Da  bi  to 
udolmije  za  »re  naa  i  skorije  bilo^  izbrao  aam  put . . . 
Spitti  1,  !i4. 

Udobnost,  hiiidvnosti,  f.  osobina  onoga  sto  je  udobnu, 
u  Stnlliju:  oppurUiuitas. 

udobrAvunJo,  n.  dns  Gutu:erden,  Guterschnnent 
oatensio  houiiutin.  Uj.  vcrb.  od  udobravati  se.  stanje 
kcfje  biva,  kud  se  tko  udoffruva. 

udobrAvuti  sPi  ud6bravam  »e,  v.  r.  impf.  sich  gut 
seigen,  ostenticre  se  bonum.  Rj.  u-dobravali  ne,  po- 
kazivati se  dobar.  r.  pf.  udobriti  rc. 

uddbrlll  se.  Odobrim  se,  r.  r.  pf.  nch  gut  teipen. 
ostendere  se  bonnui.  Rj.  u-dobrili  se,  pokaeati  se 
dobar.  i>p.  podobriii  w,  predobri  ti  se.  r.  impf.  udo- 
bravati se.  —  Knko  svjetujete  da  odgovorim  uarodn? 
A  oni  niu  (Htarci  Ro\oainn)  odgovorile  govore(!i:  ako 
se  udobriM  narodu  i  ugodiš  im,  oni  će  ti  biti  sluge 
svagda.  Unev.  II.  10,  7. 

iidomdeiti  se,  udi^mat^un  sf,  v.  r.  pf.  heimisch, 
vertraitt  tcerden,  familiareseo.  Rj.  u-doma(*iti  se,  po- 
stati domaći,  ponerljiv.  isp.  odoma^^iti  ae.  «.  impf. 
domai^iii  (ae).  —  l*ok  ja  gledam  moj  rep,  a  ti  tvoga 
aina  grob,  nema  pravog  prijateljstva  mcgju  nama. 
(.  .  .  sin  zmiji,  kqja  se  bila  kuo  udomaćila  i  nije  &e 
od  njega  (od  bIdu)  ni  bojala,  pred  rupom  odaijet^e 
rep;  a  zmija  se  rosrdi  te  njega  ujede  i  zada  mu 
smrt,  pa  uteće  u  fnvoju  rupu  .  . .).  Posl.  G3. 

uddmiti,  fidomim,  r.  pf.  Rj.  u-domiti  v.  impf. 
ndomivati.  —  1)  n.  p.  t^er,  i^erhcir(it}ten^  colloco  fUiam. 
Rj.  i*wii  udati,  dati  le  (dati  djerojku  za  koga).  Da 
iaproaim  u  I^eke  gjevojkii...  i  tebe  (fu  (sestro!)  ondu 
uaontiti.  Npj.  2,  224.  Turkinje  si  mlogc  pokrstio...  ea 
Srbljina  ndogu  udomio.  4.  2^5.  —  i)  sa  se,  refleks. 
V,  r.  pf.  —  a)  tnch  rerheirathen,  nuberc:  Od  kad 
sam  ae  udomila.  Rj.  vidi  udati  se.  yoć\  (xa  koga).  — 
Knjiga  glasi  od  moje  gjevojke,  uh  se  skoro  misli 
udomiti  za  nekakvim  Jiegić  Asan-agom.  Nj>.i.  1,  3!*5. 

—  bj  kao  oženili  sCj  načiniti  sebt  dom,  obitelj;  i>uh  i 
iMUiiich  emric/flMi,  etg^n«  Familte  tfriinden:  liuAJ  1 


prije  neg  te  udomiš  dom  u  kom  (*e^  pribiva*',  zemlju 
Icu  ('•efi  oiat',  vinograd  ki  c^eS  rezat'.  DPosl.  32  (pri- 
bivati rajt.  mjesto  prebivati). 

udumivriiiji*.  «.  rerb.  od  ndomivati.  radija  kojom 
tko  udomtije  n.  p.  kćer. 

uduniivuli.  ud^mujem  {dijalektićki  ud^mtvam),  v. 
impf.  u-domivali  {za  obličje  isp.  spomenivati  se,  spo- 
menujera  se),  riđi  udavali,  c.  pf.  udomiti.  —  Jovan 
pali  Kelene  lubarde,  da  se  glasi,  |»obre,  na  sve  strane, 
j  Kako  Jovan  šćercu  udomiva.  Uerc.  21>f». 
I  Adorar,  ftdnrea,  m,  —  J)  (u  V.  G.\.  Kad  feta 
!  lio^e  da  ndari  na  Turske  Oobano,  ona  se  razdijeli  na 
dvoje,  pa  jedan  dijel,  koji  se  zove  udordiije,  idu  na 
uduruc,  t.  j.  upravo  di*  udiirc  na  i^obane,  a  drugi 
ostane  u  zastavi :  kad  udordžije  stoku  dotjeraju  do 
7,aj*tave,  oni  je  mimo  nju  ])rotjernju  i  dalje  otjeraju, 
a  Kiistnva  ostane  za  iijiuin  bijut^i  se  s  potjerom.  Ako 
su  dva  l>rata  u  ćeli,  jednn  ide  na  udorac  a  drugi 
ostane  u  zastavi,  Angrifl,  iinpetus.  cf.  udarac  2.  Rj. 
vidi  i  zagnu  I.  —  2)  vidi  udamr  1,  i  sun.  ondje: 
Od  jednoga  udorca  nub  ne  pada.  DPosl.  «S.  l'dorac 
od  prosulje  ako  i  no  boli,  ali  nmrći.  145.  —  za 
postanje  udor(ac)  isp.  u<lriieti,  kao  odor  prema  odri- 
jeli,  razd<tr  prema  razclrijeti;  zudorirn  prema  zadrijeti. 

iid6rdžijo,  m.  pl.  (u  C.  (K)  Augreifer,  uggressores, 
cf  udorac  1.  Kj..  udor-dži(je),  riječ  nasu  's  Tamkim 
završetkom,  isp.  djeladžija.  —  Zastava,  koji  ostanu 
kao  u  zasjedi,  te  ("^ekaju  dok  udordiije  mimo  njih 
Htoku  ne  dognaju,  pa  se  onda  oni  biju  a  potc^ju,  a 
udvrOzije  tjeraju  stoku  dalje.  Rj.   195b. 

udostfVjiti.  udostojim,  r.  pf.  Rj.  u-dostojiti.  —  1)  (u 
vojv.  po  vjirittiiiua)  trurdig  jiiadtent  trttrdigen,  dignor. 
Rj.  udostojili  koga  čegu,  učiniti  ga  dostojna  onoga; 
udostojiti  koga  da  .  .  .  učiniti  git  dostojna,  vrijedna 
da  .  . .  —  Za  Ou<lo  mi  je  Sto  me  iic  udostojiste  od- 
govora na  pismo  moje  od  14.  dek.  .Straž.  1880,  59. 
Ali  ae  nadam,  ila  ćete  me  dolle  udostojiti  odgovora 
188<t,  (>(►.  Vdostoj  i  mene,  ntJtrećnogu,  da  fe  sretem, 
Hriste,  na  oblacima.  DP.  84.  I  nus  na  zemlji  adostoj 
da  čistijem  srcem  tebe  slutimo.  IHJ).  Koji  si  we  obličja 
svoga  božansttenoga  udostojio.  363.  —  2)  sa  se^ 
reflekfi.  u^urdig  sein,  dignus  habeor.  Rj.  udostojiti  se 
čega,  postati  dostojan  onoga,  vidi  doat&jati  ae  (i  bez 
se),  dostAjtm  se  [i  bež  se)  v.  r.  pf.^  dostdjati  se,  do- 
stftjim  se.  —  Da  se  udostojite  carstva  Boiijega.  Sol. 
II.  1,  5.  Molitvom  svetog  Simeuna  Bogopnmca,  koji 
udo.<itojirsi  se  vidjeti  mesiju  od  radosti  povika:  Sad 
otpuStaS.  DP.  43.  Kao  vjerni  km''aniei  blagodati  udo- 
stojičemo  se  radosti  gospodareve.  125. 

ndov,  udj.  vencitiret,  viduas.  Rj.  —  Bio  čoek  udov, 
pa  se  oženi  na  novo.  Npr.  137.  Briga  babi  za  udova 
starca.  Posl.  30.  Rila  udata,  i  ćujem  da  s  jeduijem 
sinom  sad  živi  udova  ovdje  u  Biogradu.  Sovi.  77. 

udAvfte  (udf'ivac),  ud6vca  (udtSvca),  m.  dcr  tViifper, 
iyiduus.  Ri.  udor  čovjek. 

ud<^VAf'KT  (udi'ivaćk'n,  ndj.  Ho  pripada  udovcima 
ili  udovcu  kojemu  god.  —  rdovačka  nevolja.  Mil.  13. 

fidOvttM,  Udovna,  adj,  oke,  Rj.*  XXXr  ?*  molitvi 
od  more:  Mora  bora!  ne  prelazi  prek'  ovoga  b'jela 
dvora  ...  ni  nametna  nametnica,  ni  adov^\a  udovica, 
ni  magjiona  magjionica  ...  Rj.  367b.  isp.  udov.  — 
u  Stuuija:  iidovan,  vidauSj  adj.  udovuo  sjedalidte, 
sede^  vucans  (post  cujuscunipte  prae.tulis  mortem). 
n.  p.  stolicu  je  biskupsku  udovno  po  smrti  svakoga 
biskupu. 

ndovica,  f.  die  Wittcc,  vidua.  Rj.  udova  žena,  dmi. 
udovi^iea.  —  Vdovica  se  na  kola  i.ili  na  konja)  penje. 
a  sve  veli :  ne  <?u  (udati  se).  Posl.  328.  Vdovica  hudo 
ime.  328. 

iid^vic^ipti.  f.  dem.  od  udovica.  Rj. 

ud^vij^ić,  m.  (i«r  fKifire  jSoAti,  fiiius  viduae,  Bj. 
udot'ičin  sin. 

uddvli'in,  a4j.  der  \\'itice,  viHuae.  Rj.  Ho  pripada 
udovici* 


niorllU 


—  624  — 


n4T«rirm 


udAviekT,  udj.  M'itvcn-,  ridmtrum.  Kj.  ito  pripada 
uđocicanm  tlt  uiluctci  kojoj  god.  —  L'Joiuko  dijete. 
DPosI.  U5.  ['ilovičku  najbolje  ctuo.  145.  Te4ko  vaida 
Mo  jedete  htee  utiotirke.  Mat.  23,  14.  On«  eVide  »a 
Mebe  udoeirko  rulto  »eoje.  Mojs.  I.  3H,  14.  Siroti  oc 
ilaju  prAvii*«,  i  parnicu  udovitka  ne  dobui  pred  njih. 
Is.  1,  23. 

ad6vf»lvo,  n.  sUtnje  udovićko}  der  H'itvenatand, 
riduiiiM'.  —  Prijekora  tuloriitca  $coje4ja  oe  (JeA  ee  vifee 
KJe^'Bti.  U.  54,  4.  Staoie  u  kom  se  tko  ili  6to  nabodi 
po  ženidbi,  udadbi,  djevojaAtvii,  mlori^tvu,  po  tom 
]^  li  ćeljade  muAko  ib  tensko.  Diinici^,  AUj.  28*»h. 
Cdriji^ovo,  n.  u  Bosni  planina  ir-mo^u  Have  i  pU- 
nine  Maevice.  Kj. 

AdriJ(*(l.  ildrem  (Tidr'o.  i^dria).  u-driieti  (v.  itnpf, 
pronti  drijfti),  riđi  udnriti.  udriti.  —  Kud  vrag  ne 
udre  kolijepkom,  takuj  udre  ;;rubuiu.  UPt>til.  4^  ilako-j. 
d^jiiUkiičkt  mjcuto  tako.  isp.  j  nuffia,).  govort  ste  u  sjev. 
Ilrvuitikoj^  «  knjuectiom  se  jeeiku  »ada  »«  upotre- 
bljava; ali  inp.  udorac 

6drif  i(  tidriin,  r.  pf.  Kj.  u-driti.  vidi  otbinti,  adrijeti. 
V.  impf.  udarati.  —  i^  tuli  udarili  (i»ci»l  ttur  im^at. 
udri).  Kj.  kaže  Me  Njfnmćki^  du  se  ndriii  nujrise  go- 
vori u  tmperatiru  udri;  ali  vidi  primjere  kod  udiiriti. 
it  k€fjih  ne  moie  razarati,  da  ne  udriti  gotovo  toliku 
gotari  koliko  i  udariti.  —  2)  tta  se,  refleks,  tidrili  »e, 
Mnm  »e,  r.  r.  pf.  (u  Uubr.l  rrV^  udarili  h«  (ubiti  m>, 
nich  ireh  thun,  corpns  luedere),  Kj.  udriti  »«  n.  p.  u 
nogu,  »  rrat  fo  što), 

udrAbiti,  Eidroblm,  r.  pf.  hineinhrftcken^  infrio. 
Kj.  u-drobiti.  vidi  podrnbili.  i^p.  unirviti.  r.  impf. 
drobiti.  —  IJiiiijeftio  a<1  njej^a  (oil  protui)  tiljeb.  ua 
udrohio  u  vruće  ml^eko  te  jede.  Npr.  16*2.  Kuko 
udrohiA,  ounko  Ćei  i  kusati.  Posl.  127.  T  ilo  ai  udrohio. 
DPohI.  143.  Bu  Ke,  pasu.:  Padne  mu  na  um  na  inlekv, 
pa  da  se  adrohi  hleha,  Npr.  225. 

udrAžili,  {hJružTiu,  r.  pf,  u-družiti.  tidi  združiti. 
V,inipf.  udruživati.  —  J)  odraz Ui  koga  8  kim:  Žena 
koju  iti  udružio  sa  mnom,  oua  mi  dade  ft  drveta,  te 
jedob.  MoJ!i.  I.  3,  12.  Najiioslije  peti  put  opet  se 
(vladika)  obrati  k  istoku,  C-im  »e  flpominje  pci  udra- 
lenijeii  raseljenakih  crkam,  I)P.  335.  —  2)  su  se, 
reciproć.  aieh  auaammengtsellen,  socior:  udružili  amo 
86  »  udruiio  sam  bo  a  njim.  RJ.  —  Vdrašc  ne  megjed 
i  HviHJu  i  lisica,  pa  ae  dogovore  du  oru  zemlju  i  da 
BJju  j^euieu  du  ae  bruue.  Npr.  175.  Mibin  Obrenovii? 
udruiitni  »e  s  Takovom  pritittiio  gotovo  i  lW.e£ku 
(Đabiiu)  pod  svoju  vlast.  Ilanica  5,  4.S,  Protiv  i}jcga 
({j'rosa  Sj  udriiUše  se  Dubrovčani  a  boaiinakim  knezom 
btefanom.  I  »M.  225. 

udruživanje,  n.  verh.  od  1)  udruživati,  2)  udra- 
živali  86.  —  I)  radnja  kojom  tko  udružile  koga 
s  kini.  —  Si)  radtija  kojom  se  tko  udružuje  s  kim. 

udruživali,  udriižujcmf  v.  impf.  u-dru2ivuti,  v.  pf. 
udru^.iti.  —  J)  udruživati  koga  s  kim,  isp.  udružiti. 
—  2)  reciproč.:  Tri  puta  pitaju<?i  pitaujem  utjehe 
punijem:    ^udružuješ   li   ne  s  nrintom?'*    i   tri   puLa 


udružujem  ««/   ioi^  tri  pata  zapita: 
UP. 


Čuv6i  odgovor: 

»jeai  li  se  udruiio  fl  Uriatom?i.  UP.  185. 

udHntl,  udHim,  v.  j>f.  crhalten,  conservo:  feto  li 
Bog  dao,  Bog  ti  i  udmuo  (kad  »e  napija);  doHta  je, 
d&  Bog  udrii!  Rj.  u-drtall.  v.  impf.  drijiti.  —  Bog 
ti  poitu  udreao!  Poa).  19. 

adngo  (u  dugo),  adv.  vidi  dugo  21)^.  —  Da  je  (ćaet) 
parićaje  (domaćica)  u  dugo  i  u  mingo,  nama  i  oata- 
i^emiL  Npi.  1,  81  (zdravica). 


udn^uležlti«  udug6te2im.   r.  pf.  Kj.  u-dugotežiti 


neprekuiHO  kao  tadugo  potrajati,  vidi  zategnuti  2.  — 
U  proljeće  kad  se  tope  snjegovi,  a  kaSto  i  ljeti  kad 
uduguteit  velike  kiie^  utga^i  joj  »e  (vodi  l''eru(''i<-i) 
pODor  te  u  8Uvnju  postane   veliko  je/ero,   Kj.  4D5b. 


adttljitl,  bdiiljim,  r.  pf.  rerliingem,  produco:  ako 
I^g  tmulji  l'ivol.  Kj.  u-duljiti  Što,  učiniti  dulje,  riđi 
udugotežili   1.  r.  impf.  duljiti. 

duuDUti,  tldunem,  r.  pf.  n.  p.  svijeću,  aueblasen, 
esMinguo.  ef.  ugasiti.  Kj.  i  kod  ugasiti  svn.  u-dunuti. 
drukčije  $e  glagol  ne  nalasi.  —  aa  se,  pa»8.:  Ali 
majka  gjevojćiua  pljune  n  oga^jt  te  se  u  oni  čas 
udune.  Npr.  1*4. 

odnr^fili  se,  udiirei^m  se.  r.  r.  pf.  lu  Boeil  vidi 
ukoriti  w.  Rj.  u-dure^*iti  ^e.  dntkčije  se  ne  nalazi, 
inp.  u^tapiti  *e.  —  i>no  je  ćndovita  gora  .  .  .  kogogj 
k  njoj  pogje  da  vidi  ^to  je,  ostane  u  oni  treai  niulav 
i  na  ono  meato  utlurečen.  Npr.   IIS. 

udAMti,  iidu^lni.  r.  pf.  |u  Dubr.)  Kj.  u-duHiiti.  isp. 
ugušiti,  udaviti,  i*.  impf.  duMti.  —  1)  ersticken,  fuf- 
fot'O.  Kj.  mlušiti  kuga.  —  2)  na  e&t  refleks.  udđSitl 
»e,  efitUcken,  »affocor.  Rj. 

udAiili,  iidu^m,  r.  pf.  Kj.  u-ilužiti.  t\  impf.  duiiti 
l»  »e).  —  J)  lu  DaluLl  dati  u  dug,  t.  j.  iia  veresiju, 
kreditiren,  credere  cui  tjuid.  cf.  suidužiti.  Rj.  riđi  ■ 
uveresijati.  —  2)  sa  ao.  refleka.  udiUiti  ne,  ersiickctt^ 
Hu/focor.  Kj. 

uddžiti,  hdu£un,  V.  pf.  Rj.  u-dnžiij.  r.  itupf.  dužiti 
(i  se).  —  i)  (u  Dalm.)  dali  u  dug,  t.J.  na  vereaiju, 
kreditiren,  credere  cui  quid.  cf.  zadužiti.  Ri.  i7ifli  i  uvere- 
HijiiLi.  —  2)  sa  tte.  refleks,  (u  Boci)  riai  zadužiti  »e. 
Kj.  —  Ne  može  m  udužif  kako  i  kupit\  DPoal.  74. 
Tko   ve  uduH,  trebuje  da  tuzi,  ali  da  eluži.  133. 

ndv^ii^je,  n.  r^'>.  od  udvajati,  radnja  kojom 
tko  udraja  kto.  —  U  lOm  udvajanja  dolazi  korijenu 
i  na  krnj  ono  Miglaano  kojim  iv  pm'inje.  Osu.  3. 

udvujnli.  iidv.^jtim,  r.  impf.  u-dvnjati  ifto,  činiti  da 
Uude  drojalo;  rtrdoppeln.  griititiare.  v.  impf'.  prosti 
dvojili,  riđi  udvojavnti.  v.  pf.  udvojiti.  —  sa  se,  patm. 
ili  relfekit.:  U  ohug^t  može  biti  udvojen  isti  korijen; 
:i  utlrttja  »t^  korijen  na  dva  glavna  načina:  1.  Korijen 
udvajajući  me  dobija  jo»  jednom  sruio  sugUano  koje 
\eC'  ima.  te  ostaje  od  jednoga  slo^a.  l>!*u.  3. 

ddvoj,  m.  vidi  megdan,  mejdau;  dei-  Zveikampf, 
daa  Dueli,  certamen  singulare,  pugna  si7igularis : 
Dok.'uali  mogahu  za  neke  stvari  i  sud  božji:  udt<\j 
imejdan  izmegju  dvojice),  i  voda  i  željezo  (mazija). 
bSL  73. 

iidvojflviinjc,  n.  verbal.  od  udvojuvati.  —  0  udvoja- 

canJH  Hlova  ide  lilerarum  gominatione),  Kj.*  XXX1U. 

udvojAviiti.  udvujilviim,  r.  impf.  u-dvojavati.  riđi 

udvajati,    v.  impf.   prosti    dvojili,    r.  pf.    udvojili.  — 

\  sa  se,  pass.   ili  refleks.:  Ohuovu   prve    vrste   šestoga 

I  razdijela    >da,*    koja  se  u  Bada^njem   vremenu  udvo- 

java,  ali  na  drugom   mjestu   odbacuje   >a,<   te  glaai 

!  »dad«.  Islor.  25(>. 

I       (Idvuje,   (u  dvoje]    ums  doppeltc^   duplo.    Kj.  adv. 

—  Te^ko   vama,   Sto   prcbodite    more  i  zemlju  da  bi 

I  prisvojili  jednoga,  i  kad  ga  prisvojite,  hinite  ga  Binom 

I  pukleuijem  u  dvoje  vet^ijem  od  aebe.  Mut  ^'^,  15. 

I       udvdjitl,   tidvojim,  V.  pf.  u-dvojiti  što,   učiniti  tUt 

bude  dvojako:  verdoppeln^   gemivare.  t.  imvf  udvo- 

javati,  udvajati.  —   U  ottnovi  može  biti   uavojen  ieti 

korijen.  Osn.  3, 

ftdrdriio,  Bdvorna,  adj,  dienstferttg,  officiosus: 
Rovci  »n  mi  brdo  najmilije,  najmilije  i  najudrarnije. 
Rj.  kao  gotov  ponhižiti  kopa  čim.  inp.  uljudan. 

advorilvanj<%  m.  rfas  Einschma'didn  (durch  Ho- 
firen),  insinuatio.  Kj.  verb.  od  ndvoravati  se.  radnja 
kojom  86  tko  udvorava  kome. 

udrorAvati  se,  udv(Nravam  ae,  r.  r.  impf.  »ich 
einscl^mei€heln,  se  in»tnuare.  Kj.  u-dvoravati  ae.  isp, 
ulagivali  se,  uvoditi  ae.  p.  pf.  udvoriti  ae.  —  Udvo-- 
rica,  čovjek  koji  se  udvorava  kod  koga.  Kj.  7G9b. 
Savi  nije  bilo  milo  ^to  mu  se  brat  udvorava  rim- 
skome sty€Šienstvu.  DM.  21. 

Advorien,  f.  ćovjek  koji  ae  udvorava  kod  koga, 
der  HiifUng,  Scfimeichler,  adalator:  Turaka  udvorica. 
Rj.  vidi  phdvoriua;   oiazalica  4,   ulažic«,   ulizica.  — 


advorlH  se 


635 


Ofpusltl 


P 


^ 


I  sam  MiloS  . .  .  zvao  se  i  potpisivao  vrbovni  knei;. 
dokie  ^ft  njeeovi  pisari  i  druffe  uihorice  nijesu  na- 
govorili da  Hii  najiove  knja?..  Rj.  279b. 

udv6riti  se,  (idvorim  ae,  v.  r.  pf.  bod  koga,  sidi 
hei  jammd  einsdtmeiclieln,  sich  Jtelicbt  machen,  in- 
sinuo  ine  apud  uHquem.  Rj.  i  kovttt.  u-tlvoriti  »e. 
riđi  dodvorili  ae.  inp.  uiagnii  se.  v.  impf.  ndvoravati 
ae.  —  Sve  se  tthe  (=  tebi)  slur/e  uduiriše^  ^vf.  fli 
eluge,  care,  ižeaio,  a  jti  ti  se  udt'orit*  ne  mogoh.  Npj. 
2,  181.  MIoi(i  Hc  kod  paie  udvore.  Dauiea  3,  141. 

Cldj,ns,  ni.  vidi  užas;  džua.  žas.  kuo  veliki  strah; 
der  Schauder,  ScJtauGr^  duft  Entsetzen^  horror.  ifip. 
džaanuti  se.  —  Vas  »e  »vijet  od  njega  treaa^c,  od 
njegova  ijroina  i  potresa,  od  rijegora  straha  i  udiiisa. 
Npj.  5,  522.  in  aKc.  isp,  dža».  Korijeni  37U. 

CfdžbSr.  1)1,:   Kad  je  bila  do  Udžbura  cerada.  Kj. 

AdžhašlijC  (pavtel,  f.  pl.  Art  pavte:  Zagio^  ae 
xla<?eui  pištolji  za  njesine  ptivtc  uđMm^Uje.il}.  ne- 
kake  parte,  nekuki  ženski  pajas.  vidi  i  pafte,  tkanice. 

Dđiera,*  f.  Scfilmpltart  auf  eine  eletuie  liiUie^ 
convidum  in  cosam.  HJ.  kuže  se  za  hitdn,  rtfjdvn  ko- 
libu. —  gdjekoji  ])ist*  budžeta  dovoiUći  riječ  od  hud. 
igp.  ARj.  3,  728a. 

t^diumn,*  f.  ženski  nadimak,  Rj. 

■fal,  vidi  nehotice.  Rj.  u-fnl.  vidi  i  nefalj,  nehote. 
rotno  hotimce,  fjdje  vidi  i  sifti.  —   li  vala;  nava- 
liofi  [h  }e  otpalo);  na  f  mjesto  htr.    neTulj  (nehotice), 
ufal  (nehotice;  u  kao  u  uhop).  Korijeni  315. 

tti^njti,  H.  (po  zap.  kraj.)  das  Hoffen^  apes.  Rj.  vid* 
nađanje.  —  U  ufatiju  oda  psa  u  pljevniii  vuk  Icia. 
DPoaL  143. 

Ofutl  se,  ulTim  ae,  ti.  r.  impf.  (po  zap.  kraj.)  hof- 
fen,  8perOy  cf.  nadati  se.  Rj.  SUrortlov.  o^ntS^^H  .^u- 
st<tV8i  ac  p  I  V  tt  f.  isp.  Korijeni  130.  —  Ua  ja 
pi^em  listaVknjigii  b'jelu  . . .  Ua  «0  majku  nt  Mva  u 
Marka,  HNpj.  2,  268. 

Afatiti,  tim,  vidi  uhvatiti:  I  ufati  na  ^radu  kapiju. 
Kj.  u-fatiti.  t.  pf.  je  i  prosti  fatiti.  v.  impf.  prosti 
fatati.  —  slovo   f  zamjenjuje  ovdje  slova  hv.  w/i.  f. 

dnclti,  tim,  r.  pf.  (u  Boci)  i;iWf  uhititi.  Rj.  u-tUiti. 
V.  impf.  prosti  Htati.  —  siooo  I'  ztimjenJHJe  ovdje 
slovo  b.  isp.  f. 

AFrijniti,  gram,  v.  jff.  vidi  uprigati.  v.  impf.  frigati. 

ttijfneitl  se,  (Tini  se,   v.  r.  pf.   f^tiće  navu<?i.  StuIH. 

—  »Sta  .TI  se  ti  ranije  ugano?  A  ."^nijei^  evo  jo6  do 
koljena?«  >Mamim  prolje<5e«.  J.  BogdanoviĆ.  isp»  raie- 
ga<5iti  se. 

uiritijrjanjet  n.  Rj.  verh,  od  I.  ujragjati,  II.  uga- 
giiiti  se.  —  /.  3)  radnja  kojom  tko  ugaaja  kome 
(das  Rechtiuachen,  satUfnclio,  probatio,  acconiodalio. 
Rj.):  Da  se  inva  da  tijelo  sa  uf/agjanjit,  kao  dru;^ft 
robinja  Ajijara,  ne  bi  rodilo  uovojja  iHmnita,  slobodu 
u  j^rijehn.  OP.  1M>.  —  2)  radvja  kojom  tku  Hijagju 
Ho,  71.  p.  gadlje  (da.s  Richten,  .Stimmen,  oorrcciio, 
tempcratio,  conatilutio.  Rj.)  —  S)  fiidnja  kojom  tko 
ugagja  (pogagja)  što.  —  4)  stattje  koje  bira,  kud 
uga^ja  n.  p.  kiša.  —  //,  radnja  kojom  se  tko  ugagja 
8  kim. 

iigdgjiiti.  hgiigjam,  r.  impf.  Rj.  u-gagjati.  r.  impf. 
Rj.  u-gagjati.    r.   impf.  prosti   goditi,  a.  pf.  ugoditi. 

—  /.  J)  kome»  cs  einetn  recht  mmfien,  probo 
alicui  alitjuid.  Rj.  —  Ja  mu  uginjjam  kao  ^.iru  na 
prstu.  Posl.  H>8.  Koje^'ogj  naS  brat  <loma(*in  sjeme 
IZ  doma  i/.nosio .  .  .  Gosood  mu  Bog  puMavao  i 
uaugjao  po  njemu,  od  nona  mu  rosjelol  Kov.  120. 
Utjelu  ne  ugoffjajte  po  željama.  Kim.  18,  14.  ISlave 
tebe,  Sto  ugagjui  sebi.  Pa.  49,  IH.  Ja  sam  Bog  tvoj, 
ugogjaj  tneni  i  budi  pobožan.  Prip.  bibl.  14.  sa  se, 
pa88.:  Po  selima,  gdje  se  ni  očima  ni  ušima  ne  može 
mnogo  ugngjati.  DP.  7.  —  2)  Sto  (n.  p.  gadlje),  au- 
redtt  nuichen,  richten^  tempero,  constttuo.  Rj.  vidi 
ude^avati  1.  —  3)  vidi  pogagjaii  1.  —  Fendura 
benum,  bad  at   ugodio,   Adžajlijo,  sve  dobro  ugagješ. 


Npj.  r>.  513  (ugajrjeS  »  Crnog,  dijalektu  mjesto  uga- 
jrja^.  i>p.  Obi.  Klij).  —  4)  ugatjja  kiša:  Udetova 
Visa,  t.  j.  kao  ugagja,  počinje  iŽi  polagano.  Rj.  7G9b. 
—  //.  sa  se,  reciproć.  indi  slagati  se.  isp.  ugoditi 
se.  —  Koliko  se  zlo  ugagja  rep  i  glava.  I^Posl.  48. 
f'gugj'iju  se  kako  luk  s  očima.  145.  Vgagjnju  se  kako 
pKS  i  niaćka.  145. 

iigi^ipiti  sOt  p7m  se,  riđi  gaip  se  iifiuiti.  Kl.  v. 
r-  pf  u-gaipiti  ^t^  otvH  nevidom.  glagol  se  drukčije 
ne  naUui. 

Hiipil,  Oglu.  IM.  vidi  kut.  Rj.  Mi  ugao,  nugao. 
vidi  i  bndžak,  (5o5nk.  isp.  kut,  gdje  se  kaie  razlika 
ismegju  ugla  i  kuta.  —  Kamen  bjelutak,  glatko  7.a- 
tcsan  sa  mnogiitsh  strana,  te  su  na  njemu  postali 
mnogi  uglovi.  Kj.  lU2b.  Žvalav,  kad  se  u  koga  u 
uglocivm  nakraj  utkana  kao  ojede.  F4j.  155a.  Ova  ka- 
mara nije  okrugla,  nego  je  na  četiri  uglu,  Bamo  s^lo 
je  duža  nego  ^ira.  Rj.  2Glb.  Xam**6tivM  svu  vojsku 
na  četiri  t^jla,  izvedu  ga  ((Jjaka)  na  njegovu  konju 
u  »redu  . .  .  obore  iz  pušaka,  te  ubiju  njega  i  konja 
mu.  MiloS  185  {(Juarri'e.  vidi  šuplje  kolo).  Vrata  ko- 
jima pragovi  s  dovratniciraa  bjehu  na  pet  uglova. 
Car.  I.  (>,  31. 

&gfilj.  tlglja.  m.  die  Sdimiedkohlen,  carhoncs,  ef. 
(^iimur.  Rj.  vidi  i  ugljen  3.  —  Ugleda  tri  konja  .  .  . 
drugoga  crnu  kao  agalj,  Npr.  1)7.  Ka.'iplete  joj^Ao«* 
koja  pade  po  dolini  sva  ci^a  kao  vgalj.  22«.  <  uvaj 
se  od  uglja  potajna.  Posl.  350.  luia  i  kumenoga 
uglja,  ali  ga  niko  ni  na  ^to  ne  upotrebljava.  Danica 
2J  29.  Zbog  paroplova,  koji  ondje  radi  tovarenja 
*^glj»  gotovo  svaki   drugi    dan   niaju.   Srb.  i  Hrv.  4. 

Uganuti,  Eigaui^m,  v.  pf.  ruku,  nogu,  vci'rcivken^ 
luao.  Kj.  u-ganuti.  vidi  ganuti,  u  ovom  se  snučenju 
drukčije  glugol  ovuj  ne  nalazi.  wp.  ugon.  vitli  i 
uća^ili,  i.^ća&iti.  isp.  SenuLi  2.  —  Llzdanje  je  u  ne- 
vjernika   u   nevolji   zub   slomljen    i    noga   uganutu. 

iigAnjati,  iiganjam,  i*.  pf.  jedva  sam  ga  upanjao, 
fniden,  atitrcffen,  invcnio.  Rj.  u-ganjaii,  naiM  (ga- 
njajući načifj 

Q|^ao,  ilgla,  m.  vidi  ugal,  i  sgn.  ondje,  — Kad  po- 
bratim vkli  gde  ljudi  b  oružjem  ulaze  u  crkvu,  on 
se  sakrije  u  jedan  ugao.  Npr.  171.  Ugul.  ugao^  i  s  do- 
metnutim  .sprijeda  n:  nugao.  Korijeni  5. 

Diralnn,  ugaonu,  adj.  što  pripada  uglu.  vidi  kraje- 
ugalan,  —  Gdje  ai  ti  bio  kad  ja  osnivah  zemlju?  Ili 
ko  joj  je  metnuo  kamen  uifiioni?  Jov  38.  B. 

Drur,  /".  die  zum  kiiuftigen  Anbait  aufgerissetie 
(unS  d€7H  Durchtrdrmcn  ausgesetste)  Erde,  ager  pro- 
scissus.  Rj.  ugarcna,  preoraiui  njiva  ili  zemljit.  vidi 
ugarnica,  ,^preorica.  isp.  ugorjeti  se. 

Durar,  Ugra,  m.  (pl.  Ugri  «  ITgrevi^  vidi  Ugrin: 
Da'ko  sretež  od  Ugreta  koga.  Kj.  vidi  i  Madžar. 

0|t:arak,  ugarka.  m.  der  lirund^  Htio:  Kratke 
glavnje  gotovi  ugarci  (pozna  gjeca  gotove  sirote. 
Posl.  ItiOi-  Rj.  tidi  ugarica,  ogorak.  dem.  ugarći(!. 
—  Značenje  (korijenu)  gorjeti:  gar.  garište.  ugarak, 
ugarica,  gareviun.  garav;  gariti.  Korijeni  71. 

ugikrćie.  m.  dem.  od  ugarak.  Kj. 

Cigariva,  f.  vidi  ugarak.  Kj. 

ugftriti,  Ggartm,  r.  pf.  t.  j.  ujivu  (ili  zemlju),  »uf- 
reissen  (die  Erde  mit  dem  1*(tuge)t  prosdndo.  Rj. 
kao  preorati,  glagol  se  drukčije  ne  naltodi.  isp.  ngar, 
ugarnica;  ugorjeti  se.  —  Prijelog,  njica  neugaren't, 
n.  p.  ovaa  ne  može  na  prijelogu  dobar  biti.  cf.  ledina. 
Kj.  590b. 

ugAruttru,  f.  aufgerissener  AckeTt  ager  proscissus: 
Padofee  lice  nii  ugarnice.  Rj.  ugarena  njiva,  vidi  ugar, 

Cgarski,  adj,  vidi  Madžarski:  Vino  piju  tri  f'garska 
kralja.  Rj,  što  pripada  l'grimu. 

Ogasil,  udj.  dunkclbraun,  fu^cus.  Rj.  vidi  zago-^it. 
ktiu  tamno  .^mcg/. 

ugi\sitl,  tigasim,  o.  pf,  —  1)  lUscken,  refitinguo. 
Kj.  u-gasiti.  riđi  iatruuti,  iStuvati,  obeMliti  2,  smiriti 

40 


■&I 


agftslloplavctan 


—  626  — 


afleđan 


3,  uduDuti,  utješiti  3,  iltrnuti,  utuliti,  utuviti,  r.  impf. 
Kflsiti.  —  SvijeOe  mulo  pogore,  pa  i7i  ugatie  onim 
tiioM.  Rj.  34b.  Kadn  ne  kome  kuću  »ipfili,  kako  će  je 
moi5i  on  sam  ugasiti?  Priprava  Ij2.  Tako  hot^e  da 
Hgme  iskru  koja  tni  je  ostala.  Pam.  II.  14,  7.  S(5a5e 
da  ubije  Davida  .  .  .  »ne  6.el  viže  i<5i  s  nama  u  boj 
da  ne  ugaais  vidjela  Itrailjera.<  21,  17.  m  bo,  patift. 
ili  refltkf!.:  i^ito  ftc  upali  i  Btane  goreti  ...  I  tako  se 
žito  odiimh  ugasi.  Npr.  79.  Vatra  se  od  onog  velikog 
pIjuHka  ugaitila  Ha»vijein.  ISI*.  Tako  mi  se  ognjište 
mojom  krvljH  ««  ngusilo.'  Poal.  3*>fj.  NaAi  žišci  hoC<i 
da  se  ugase.  Mat.  25,  8.  —  2)  učiniti  da  koga  ili 
Čega  nestane,  da  što  prestane  {updeniio  značenje  kO' 
rijenu  riječi  eta^lth  isp.  Korijeni  KB):  .Sto  uguai  glasnu 
kuru,  Rj.  [^Lavilc  hiibnie  i  sviralo,  ugasite  aoirke 
svekolike.  Npj.  3,  159.  Nek  uptave  sure  bedevije,  nek 
ugase  snrkc  i  pop'jcfke,  3,  520. 

ik|(n.sitopl)iv«^fan .  dgimiloplavMnu,  adj.  ugnaito- 
plaveUiu.  i»p.  ugaait,  plavetan;  dunkelblau.  —  CJ 
ugasi toplaivtnitn  (mor)  ćuhanim  fak^iriuia.  Panici) 
2,  105. 

ftgazttl,  Ogazim,  v.pf.  Rj.  u-gazUi.  v,impf.  gaziti. 
—  J)  u  Sto,  hincintretcn^  cnUio.  Rj.  gaeeči  unići. 
AV  se  Imne  malo  prepaiiuo,  pii  pomonti  Boj^i  intinogu, 
u  ordiJH   Tursku  vgazto.   Npj.   2,   272.    Kad  bu   bili 
grin  riemoljevu,  «  Seinoljaku  goru  uaazike,  i  Seraoijaku 

foru  prijegjoSe.  Npj.  4,  325.  A  Itann  je  za  sljemena 
io,  (*  sadnji  je  plijen  ngario.  4,  407.  Pa  je  nogom 
11  vrata  ud  rila,  ugazila  u  krv  do  koljena.  Hen*.  f) 
{isp.  u^reznutil.  —  2)  susatninenireton,  conculco:  uga- 
zile svinje  i.Hpred  kude;  agaziii  /.ciniju  (za  ue<5  i  L  d.). 
Rj.  vidi  utabati,  utnpkati.  isp.  utrti  2.  —  Ganjevi... 
pa  ae  onda  naLjeraiu  konji  kao  kad  ne  vrSe,  t^  ono 
uga^e.  Kj.  bžb.  Mura,  blato  8  vodom  ugaleno.  Rj. 
375a.  Te  staze  ne  zna  ptica  .  .  .  t\e  agaii  je  mlado 
zvijerje.  Jov  28.  8.  l'gji  u  kao  i  ugazi  blato,  opravi 
pei?  za  opoke.  Naum  3.  14. 

oiribatijc,  n.  vidi  ugiDJanjo.  Rj. 

ugibati  se.  figlbljem  ftig^bam)  se,  vidi  uginjali  hc. 
Rj.  V.  r.  impf.  u-gibaii  se.  v.  pf.  uguuti  se.  —  Lib« 
kad  čovjek  »toji  na  zemlji  ili  na  tavanu  pa  wu  h 
pod  nogama  kao  ljulja  ili  ugiba.  Rj.  327a. 

ftjlfli',*  »I.  (u  0.  0.)  ovan  de«et  puta  kad  prehodi, 
onda  je  ugič;  na  njemu  je  zvono  i  on  vodi  ovce,  i 
obilno  Be  ne  atriže.  Rj.  —  A  ugiča  ispod  klepetara. 
Rj.  273b.  Te  8  ugiču  ealomi  ćaktara.  Rj.  817b.  Ostade 
mi  trista  jalovijeh  (ovaca),  i  oetade  atotinn  agiča. 
Npj.  3,  430.  ^ 

dirinutj,  nem,  v.  pf.  umkommen,  pereo.  Rj.  uginc 
sivoiinja.  v.  impf.  ginuti  1.  —  Da  ne  bi  kakvo  tn«r- 
vinče  uginulo.  Posl.  323.  Sva  stoka  Miftirska  uginu , 
a  od  stoke  sinova  I/railjevijeh  ne  uginu  ni  jedno. 
Mojs,  II.  9,  »i.  Kad  ugine  tirotiya  od  onijch  koje 
jedete,  ko  ae  dotakne  strva  njezina,  da  je  nećiat  do 
večera.  HI.  11,  39. 

^finjanjc,  n.  daš  6injt:0n,  -□  sideie.  Rj.  verb.  oti 
uginjati  He.  .stanje  koje  tiua,  kad  se  sto  uginje  pod 
kint.  vidi  ugibanje. 

Jk^injnti  se,  njem  ae,  r.  r.  impf.  sich  senken,  sido: 
uginje  ae  zemlja  pod  njim.  Rj.  u-ginjati  se  (b  otpalo 
pred  nj),  vidi  ugibati  se.  v.  pf  ugnuti  ae. 


UfrIJifatI,  ugltkiVim,  i^idi  ugtaditi.  Rj.  v.  pf.  u-gla(d)- 

je  i  tigiati,   utijati, 
bugcln;  uglačati  ausbilgeln. 


čati.  u  Suleka  glačati   snači  sto  jt 


AjTlnditl.  iTim,  V,  pf.  glatten,  polio^  vf.  uglačati.  Rj, 
U'gladiti  što^  učiniti  ga  glatkitn.  vidi  i  aulaisali.  r. 
impf.  gladiti.  —  Tako  da  je  u  uas  jezik  ono  iakva* 
rilo  i  nagrdilo.  Mo  ga  je  u  drngijeb  naroda  ugladilo, 
ofistilo.  Pia.  18.  Morali  su  ljudi  sve  knji^^e  pisati  na 
pergamentu  (uglagjcnoj  koh).  Rj. '  XXaIV.  .dudovi 
sto  načini  Hiram  bjpbu  od  mjedi  uglagjene.  Car.  I. 
7,  45.  sa  Bc,  reciproč.:  Metni  svijeh  dvanaest  (ugla- 
atijeh)  kumeua  zajedno  u  joduu  tsamo  vrec^u,   pak  ih 


stresaj,  oni  će  se  megju  sobom  trti  i  ugladiti.  Pri- 
prava 49. 

Dflast,  a4j.  M  iega  ,^u  uglovi;  eckig,  eckichi,  angu- 
laris,  angtdatmt,  angulosus.  riđi  čoSfeli.  —  Metni 
ilvanaeat  ugUtstijeh  kamena  u  dvanaest  vrcča,  i  slreaaj 
ih  koliko  ti  drago,  oni  ^e  ostati  svagda  onako  uglttstt. 
Priprava  4(!.  takva  adj.  kod  budaliuit 

j^glati,  tiglum,  vidi  ugledati.  Rj.  v.  pf.  u-glati.  v. 
impf.  glati  (gledati). 

OjClitrn,  f.  (po  juž,  kraj.)  vidi  ugovor:  Danas  mu 
je  za  Bvate  uglava.  Rj.  isp.  uglaviti  2,  uglavljivati  2. 

Qgljl%'itl,  dglavlm,  v.  pf.  Rj.  u-glaviti.  v.  impf. 
uglavljivati.  —  JJ  bcfestigen^  ^go.  Rj.  kao  utvrditi 
što  na  eem  ili  u  što.  —  Gdje  si  li  bio  kad  ja  osnivah 
zemlju?...  Na  čem  su  podnožja  njezina  uglavljena? 
Jov  38,  (j,  (injati  su  mu  kao  i^tiipovi  od  mramora, 
uglavljeni  na  zlatnom  podnožju.  I^jea.  nad  pjee.  5, 
15.  sa  ne,  pass.:  Lastavica,  3)  un  glavćini  ona  jama 
u  koju  fte  uglavi  špica.  Rj.  322b.  —  2)  fetdsetzen, 
statuo:  Ti  si.  pobro,  svadbu  uglavio.  Rj.  vidi  ugo- 
voriti, ugodili  5.  —  t^Ho  su  radili  i  uglavili,  sretno 
bilo  i  dugovječno.  Kov.  47.  U  ugovoru  već.  uglaviše 
kako  će  megju  sobom  živjeti.  DM.  28. 

uglavljivaige,  n.  Rj.  vcrh.  od  uglavljivati.  — 
1)  radnja  kojotu  tko  uglavljuje  n.  p.  špicu  u  jamu 
što  je  na  glavčini  (das  Uefesligen,  Kinatecken,  fisio, 
Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  uglavljuje  (ugovitraj 
n.  p.  ."tvadbu  (da«  rt'fllsetzen.  Rj.). 

njiclnvljlratl,  uglavljujem,  v.impf.  Rj.  w-glavliivati. 
V.  pf.  uglaviti.  —  i)  befestigen,  figo.  Rj.  uglavljivati 
n.  p.  špicu  u  jamu  što  je  na  glavčini.  —  2t  fest- 
seiien,  statuo:  Prsten  daje,  svadbu  uglavljuje.  Rj. 
vidi  ugovarati,  t.  impf.  prosti  glaviti  1. 

Q|:led,  Hl.  —  J)  d4:r  Augenschem,  conspectun :  Izvedi, 
brate,  sealru  no  ugled.  Rj.  (daje  riditiioj.  vidi  zagled. 
isp.  ugledaČi.  —  2)  vidi  izgled,  primjer;  .l/MJ*f*r, 
Beispiel,  UichUićinur,  Vorbild;  eremplumj  tTCinplar^ 
forma,  auctoriiaa.  isp.  ftgledati  ae,  ugičdati  se  (na 
koga).  —  Kain  i  Avelj  &to  se  vidi  u  mjesecu  kno 
nekaka  sjeuka,  i  da  ih  je  iiog  ondje  naznačio  svijetu 
Zli  ugled  kao  preveliki  grijeh  4to  je  brat  brata  ubio. 
Rj.  259a.  Da  ne  uzimamo  za  ugled  narode  drugih 
zakona  i  plemena,  no  evo  Rusa.  Danica  2,  3.  Izneau 
8VU  trojicu  mrtve,  te  hu  onde  onaj  gotovo  čitav  dao 
stajali  na  ugledu.  4,  16.  Glava  se  Milojeva  pred 
crkvom  na  tanjim  postavi  na  stolicu  za  ugled.  4,  3G. 
Da  se  one  (na^e  narodne  pjesme)  postave  ta  temelj  i 
za  ugled  učene  naše  poezije.  Opit  XXIII.  .la  aam 
izdao  na  svijet  PiHmenicu,  samo  kao  mali  ugled  kako 
Srbiji  sklanjaju  imena  i  sprežu  glagole.  Rj.'  VII. 
Mishd  da  si  vogj  slijepima...  učitelj  djeci,  koji  imaš 
ugled  razuma  i  istine  u  zakonu.  Rim.  2,  29  (fyiben$ 
formam  scientiae  et  veritatis  an  lege;  die  Ri<^ttschuur 
dcr  Wis3€Hschaft  und  Wahrheit  im  Gesetee).  Svaki 
ud  vas  da  u^agja  bližnjemu  na  dobro  za  dobar  uoUd, 
15,  2.  Naa  imate  za  ugled.  Filib.  3^  17.  Postanoslo 
ualed  scima.  Sol.  I.  1,  7  (facti  forma  omnihus;  ein 
vorbild  fiir  allc).  ISodom  i  (Jomor  postaviše  se  aa 
ugled  i  muče  se  u  vječnom  ocnju.  Jud.  7.  Spali  ih 
oganj  dvje  ala  i  pedeset  Ijaai^  koji  postuše  u^Uti. 
\loJ8.  IV.  2ti,  lu  fWarnuugszeichent  Strafcstmpel). 
Baci(^u  na  tebe  gadove  i  naružiče  te,  i  načini''^u  od 
tebe  ugled.  Naum  3,  il.  U  tom  je  pismo  bana  KuHua 
kao  ugltd  za  sve  druge  pogodbe.  DM.  238.  Mariju 
Miaireka  bješe  ugled  kakav  a  pomoču  blagodati  Boiije 
može  biti  ifrjcšntk  koji  se  pokaje.  DP.  94.  On  joj 
(duši)  stavlja  na  ugled  mirni  Život  svedteniku  Boinega 
Melhisedeka.  9tj.  Urim,  kojega  je  izabrao  MiluoSić 
sebi  za  ugled.  Rad  2,  195. 

uglcdAdi,  ugledfića,  m.  pl.  vidi  uglegjani.  —  Ugo- 
vore kad  čedu  o<I  strane  djevojačke  doći  da  vide  kuču 
momačku.  Ti  koji  idu  kuču  da  glede,  zovu  se  u^tg- 
dači  ili  uglcgjani,  '/a\.  304- 

Agledan,  izgledna,  u^;.  ansefmlicht  conapicuva,  n.  p. 


agle4u4e 


6«7 


uirnJiHti 


w 


(bvjek,  ^.cna.  Rj.  vidi  divan,  lijep,  kriisan,  naaČit, 
viyj*^ii,  UKorit  (h  smislu  tielesnom  i  umnom).  —  >Ca- 
robiii  .fakMĆu  .Sljepiina...  koliko  je  diintn  i  u'jledan, 
ne  (hlćeše  ^^a  i/pibili  Turci.  Npj.  2,  007.  A  od  nehe 
divna  i  utjlfuhia,  ljepša  rura  no  bijela  vilo.  Npj.  4, 
62.  AT  dji  vidiA  vojvodiiui  Jelu,  koliko  Je  krasna  i 
ugledna!  4,  155.  Zornija  je  bihi  t^ovjekii  HJluopi.  i 
ugledni }v  sjedio  u  njoj.  Jov  22,  tt  (potentiasimus :  dtr 
MAtkUiiste^dcT  Angcsehcnc).  Gospod  uzeće  Jerusalimu 
i  Judi  uotponi  i  poiuuć,  junaka  i  vojnika,  pedeseloika 
i  ugledna  ćopjeka,  i  »uvjetulkn  i  vje^la  uinjeLuika.  U. 
2, '6  (fwnorfihilem  vultu,  den  AnfjMeh^nen).  Kaaprava 
pokojnoga  pravo^^a  elana,  da  bi  bila  svomu  piet'U 
ugledniji  apomcnik  u  književnonti,  štampa  se  na  po  ae. 
Kud   13.  IGS.    . 

ii^l^danje,  n.  verh.  od  ii^lćdati  «*.  radnja  kojom 
ae  tko  ugleda  na  sto:  Moralni  kvar,  koji  UKima^e 
mah  od  ughdanjn  na  susjedno  carstvo,  učini  te  .  .  . 
DM.  aa.  Ugledanje  na  znatne  rinuske  patricije  obuze 
i  druga  sva  bogata  plemena.  328. 

1.  ^jrledilli,  ilgledrim,  r.  pf.  Kj.  h-gledati.  vidi 
uglali.  —  1)  crsehen,  conapivor.  lij.  riđi  i  namotriti. 
amotriti.  umotriii,  iismoLriti,  /.auiotriii:  opaziti;  noćiti; 
?^u;dri.>(i.  c.  impf.  gledati,  i.-*^.  ugled  1.  —  Otac  kako 
ga  ugleda,  daleko  istrOi  preila  nj.  Npr.  37.  Vgled\t 
jednoga  kalugjcra  u:i  jednome  i^o^l^kn  |y>  Hjedi  i  bm- 
Janiec  n  nikama  drži.  IKi.  ('gledaju  oganj  daleko  u 
jednoj  pećini.  148.  l'gUda  ga  pasa  sa  čardaka  kako 
jaže  poniamna  dorata.  Npj.'  1,  XLVIII.  sa  se,  puJts.: 
A  kad  bilo  na  Veliki  petak,  te  ^'  ugleda  to  p<ilje 
Vidinsko,  onda  Lazar  mudro  uredio.  Npj.  4,  3(H.  — 
2)  su  »e,  re/leks,  hgledati  8C,  na  koga,  Betspiel  nehmen 
un  einetn,  exemphtin  capio  (bonum  aut  77}alum).  Rj. 
vidi  ibretiti  b«.  i-,  impf.  ugledati  se.  —  Milan  Obre- 
nović  ugUdarsi  se  na  ry,  pritisne  gotovo  i  Poiežkti 
(nahiju)  pod  svoju  vUat.  Danica  5,  48.  Vi  »e  »gle- 
daste na  nas.  Sol.  I.  1,  ft. 

2.  uirU'dnti  se,  ftgledam  se,  v.  r.  impf.  u-gltfdati 
se  »la  koga,  v.  pf.  lb  Ugledali  se.  isp.  ugled  2.  — 
Ljubazni  I  ne  ugledaj  se  na  zlo,  nego  na  dobro,  Jov. 
lU.  11.  Da  je  ona  (.\ngjelinai  ugledfijuvi  se  na  djeda, 
darovala  pomeuutoui  manastiru  .  .  .  DM.  116.  U  njega 
[u  vladike)  treba  da  su  dobra  koja  bi  pokazivala  da 
se  ugleda  na  Hrinta.  DP.  13.  Ne  ugledahu  se  na  oca 
svojega.  Prip.  bibl.  l>3. 

DglecJABl,  m.  pl.  vidi  ugledači.  —  Ugovore  kad 
ćcda  od  Birane  djevojačke  doći  da  vide  kut^u  momaćkn. 
Ti  koji  idu  kuću  da  glede,  zovu  ae  ugledaći  ili  ugle- 
gjajii.  Živ.  304.  za  ofjličje  isp,  pohof^iini. 

uglibili,  tlgUblm,  r.  pf.  u-glibiti.  isp.  zaglibiti  se. 
zagljbljivali  se.  drukčije  se  ghigol  ne  nahodi.  — 
1)  ugiihiti  koga,  ućintti  da  ugasi  u  gUh:  Oje  su 
brodi  na  toj  vodi  hladnoj,  da  ja  moga  konja  nt 
uglibim?  Npj.  2,  276.  —  2)  sa  se,  refleks,  uglibili 
8c:  ugasiti  u  glib.  —  Zaglibiti  fle,  uglibili  ne  (nema  u 
Vuka).  Rad  6,  91. 

ugl6bUi,  figlobim.  v.  pf.  einfUgeHt  insero  (clavam 
in  forameut  ad  continendum).  Rj.  u-globiti  H,p.klin 
H  rupu.  V,  impf.  uglubljavati. 

a$;loblJ&VAnJei  n.  d us  J^^infiigcn,  i nscrtio.  lij.  verh. 
od  uglobljavati.  radnja  kojom  tko  uglobljava  što, 

uglobljlivdti,  ugli>l>ljaviim,  v.  impf.  einfvgcn,  in- 
sero. Rj.  u-globljavati  n.  p.  klin  u  rupu.  v.  pf.  uglo- 
biti.  isp.  v.  impf.  prosti  globiti. 

ikffljar,  ugljđra,  m.  der  Kohlćnbrenner,  carhonaritts. 
Kj.  Icoji  ugulj  pali.  vidi  ugljenar,  ćumurdŽijn. 

Agrara,  f.  KohleHbrennerei,  carhonuria.  Kj.  jama 
gdjt  se  pali  uga^j.  lidi  ćumurnica,  ćumurujaća.  — 
riječi  9  takim  nast.  kod  badnjara. 

djfCljiir.ski,  adj.  Kohler-^  carbonarioi'um.  Rj.  Ho 
pripada  ugljaritna  di  ugljaru  kojemu  god. 

Ogljon,  Hgljena,  m.  ^oc.  ugljenu).  Hj.  vidi  iiglijen. 
uglijev.  dem.  ugljenćić,  iigljićjik.  —  1)  eine  Kohle^ 
carbo.  Živ  ugljen,  brenuendc  KohU,  carbo  vit^uH.  Bj. 


W(2i  i  iifika.  eoU.  ugljevljc.  —  .Jedan  od  fleratimB  do- 
lelje  k  meni  držeći  u  ruci  iir  ugljen,  koji  uze  a  oltara 
klije.^lima.  Ih.  G,  0.  —  2)  (u  Dubr.)  vidi  ngalj  (Ćumur). 
Rj.  —  *.'ruo  kao  agljen.  Posl.  345. 

-  U^ljcuiir*  m.  carhonariuH.  Stulli.  vidi  ugljar,  i  agn. 
ondje. 

llglJ^ln*l^,  m.  dem.  od  ugljea.  Rj.  vidi  ugljićak. 

Cgljoštt,  m.  ime  raiiAko.  Rj.  —  isp.  ime  s  fakim 
mri.  (rrubeSia. 

dflrljčvlje,  ».  (coU.)  die  Kohlen  im  OfeUf  carbones. 
Rj,  jedinica  onoga  sto  znači  ugljerlje:  ugljen  1.  — 
Gadili  ugljerlje:  kad  se  za  koga  misli  da  je  urećen, 
onda  mu  bajalica  gaai  ugljedje,  i.  j.  iivo  ugljerlje 
bacji  u  nena<5etu  vodu  namjenjujući  na  one  za  koje 
ae  misli  da  hu  ga  urokli.  Rj.  83b.  LT/.me  onu  glavu 
i  odneiie  kući;  pa  je  kod  kuće  aažeže,  i  ono  ugljevlje 
od  i\je  požto  se  ohladi,  stuče  u  prah.  Rj.  8(XHa,  Ka' 
i  kovać  bes  ugljevlja.  Poal.  123.  t)prćio  usnu  kao 
Uižau  bubreg  (kad  ne  peće  na  ugljcvlju).  240.  Ako  je 
dakle  gladan  neprijatelj  tvoj,  nahrani  ga,  jer  ćineći 
to  ugljedje  ogi\jcno  skupljah  na  glavu  njegovu.  Rim. 
12,  20. 

lljrijff'nk,  ngljfćka,  m.  vidi  ngljenćić.  Rj.  dem.  od 
ugljen.  —  đcm.  s  takim  n*/.<(.  kod  grumićak. 

ftltnali.  fignam  ifiženemt.  r.  pf.  Rj.  u-gnati.  r.  impf. 
ugoniti.  —  1)  hincintreihen,  ago  in — .  c«liV/u :  ugnati 
koga  u  laA,  cf.  utjerati.  Rj.  vidi  i  Haljerati  1,  »tjerati 
2.  —  Ugnuo  mu  je  misa  u  brke.  (Priniio  ga).  J*oal. 
32)i.  Konju  ugna  u  Tursku  oniiju,  te  on  goni  .Si^ov* 
Omer-sgn.  Npj.  4,318.  Kad  vidi  kakvu  im  je  maglu 
bio  ugnao  u  tikvu,  i^ćep.  mal.  III.  —  2}  (u  C  O.) 
negiretben,  abigo:  L'tckoSe  Turei  u  Hunjane.  i  ugmtie 
otce  svekolike.  Turaka  je  vojska  .  .  .  ovce  ostavila,  ne 
ugnula  bruva  gjavoljega,  Rj.  vidi  utjerati  3.  isp.  oda- 
gnati. —  Ne  cei  ugnut*  mala  velikoga  bez  mrtvijeb 
i  bez  ranjenijeh.  Npj.  4,  408. 

uirnij^zditi  s«,  Ugnijezdim  se,  r.  r.  pf.  «icfc  ein- 
nisten,  nidum  construere,  stdrm  figtre.  Kj.  n-gnijea- 
diti  se.  gnijezdo  sehi  satfiti.  isp.  nlćći  ^e  (uldžSm  se), 
useliti  se.  u.  impf.  gnijezditi  i.i  se). 

ujaruUsitl,  figuuMut,  v.  pf.  (u  Dubr.)  beschmuteen^ 
inqainOt  cf.  uprljati.  Kj.  u-gnueiti  6to.  v.  impf,  gnu- 
aiti  1. 

fignat,  adj.  vertieft,  depressus.  Rj.  ufjnuta  n.  p. 
zemlja,  koja  .'ie  ugnula.  isp.  ugnuti  ae.  —  t*aka,  vlaka, 
prodo,  koja  nije  crlo  ugnuta.  Rj.  321a, 

bgiiuti  sp,  ijgnčm  ne,  v.  r.  pf.  sieJi  senken,  sido. 
Rj.  u-guuii  se  \h  pred  u  otpalo  kao  kod  uginjati  se). 
ndi  uleći  ae  (ulekue  ae),  ulekuuli  se.  isp.  ugnut.  v. 
impf.  ugibati  se,  uginjati  se.  —  Visina  ljudska  ugnućc 
se,  a  Gospod  će  vam  biti  uzvi&en  u  onaj  dan.  Ift.  2,  11. 

iiftnJAviti,  agnjavim,  v.  pf.  erdrilcken,  elido.  Rj. 
u-gnjaviti.  r.  impf.  gnjaviti.  —  Zapovjedi  kavazima 
te  obojicu  (dva  bega)  pritisnu  i  ugnjave.  Odbr.  od 
ruž.  10. 

u|rnj^či(i*  tignič^im.  v.  pf.  kneten,  subigo.  Rj. 
u-gnjećiti.  v.  ivtpf.  gnječiti.  —  sa  se,  pass,:  Papula 
od  graha,  t  j.  kail  se  kuvan  gralt  ugnječi  bez  ćorbe. 
Rj.  488a. 

UffTtO^Sti,  ugnjfctem,  v.  pf.  u-gnjeeti.  tJ.  impf.  gnjesti. 

—  A  ćuvajte  straže  po  granica(h)  od  Turćina,  atarog 
du^manina,  koji  nam  je  Srpstvo  ugnjetio.  Npj.  5,  2 
(lw^e  dijalektički  mjesto  ugnjoo,  kao  da  je  infinitiv 
ugnjetiti,  koje  maze  biti  da  se  u7M?n0f  po  Crnoj  Gori, 
i  govori). 

ufnjilili,  ugnjin,  v.  pf.  miide,  weich  H:erdtn  (vom 
Obste,  z.  B.  der  Misptl),  mitesco.  Rj.  u-gniili  vo6e, 
n,  p.  mušmula,  kad  postane  gnjila,  nuka.  viai  umek- 
Duti.  r,  impf.  gnjiliti.  —  Tepka,  divlja  ili  kakva  driiga 
kruška,  koja  se  ne  može  jesti  dok  ne  ugnjili.  Bj. 
73(jb.  Takiee  ^kru-^ke)  au  male  i  okrugle ;  dok  ne 
ugt\jiley  opore  au  za  jelo,  a  gnjile  su  vrlo  alatke.  Rj. 
729b. 


ili^aJUI,  T^pnjijem,  t».  fif.  u-gnjiti.  mdi  up;njiliti.  r. 
impf.  ngnjivaii.  —  Gnjilioji,  njokn  jefti^nja  tvrda  kriiSbn, 
koja  ne  može  jesti  snmo  onda,  kad  ugnjije.  u  IJtM. 
ARj.  III.  2iJ»U>. 

il|tDJivaiijc,  n.  vcrbal.  od  up^ujivati,  kojč  vidi. 

ui^Jivali,  tignjivam,  tt.  impf.  {u  Risnu)  u  poslo- 
vici (Posl.  110):  Ja  agtiJivaV  a  neko  uži  val'  i.  j.  ja 
da  radim  i  da  ne  nmčim,  a  dnipi  rad  moj  ck  nživa. 
Rj.  (valja  dtt:  drugi  rad  moj  da  uživa,  dok  ja  uz- 
gnjijem  u  grobu),  u-gujivati.  isp.  sagnjivati.  r.  ivipf. 
prosti  gujiti.  n.  pf.  ugniiti. 

Sgod,  (u  (J.  G.)  in  der  Hedcnsart:  oa  Mgod  t.  j. 
taman,  kao  Sto  treba.  Kj.*  vidi  god  4. 

iUgodnn.  ft^odna,  adj.  —  1)  recht,  an/fencJtm,  gratua. 
Rj.  !>/).  prijatan.  —  Situ  trliuhu  i  dobar  hljeb  nije 
ugodan,  Posl.  28*i.  Ja  Ham  Bvjema  ^.aloiit  oprostio  .  ,  . 
poalao  vam  vojnit^ke  barjake.  Npj.  5,  'J31.  Da  je  on 
(gluKj  ugodan  bio  i«  »Srpifka  unt'i,  ne  bi  ga  f*rblji 
ni  znbonivili.  Spifli  1,  10  (ovaj  j/rimjer  moie  hiti  da 
ide  pod  2).  1)0.  date  tjeleaa  svoja  u  rr(ri*  živu,  »vetu, 
ugodrm  Jiogn.  Rim.  12,  1.  Za  to,  care,  da  /»  je  ugo- 
dan moj  uvjet,  oproHti  se  grijeha  HvojiU  pravdom. 
Dan.  4,  27.  i'godno  bi  tvorcu  oduzraii  (jra)  u  vjećni 
pokoj.  Uad  9,  IJK).  —  'Z)  hequ€m^  cmnvuulus.  Uj.  vidi 
udeaan  1.  isp,  ugoditi  2.  ^  U  zlato  je  nabija  obli- 
vena, u  oKtriiMi  oslra  i  ugodna.  Npj.  2.  224. 

jlgodbtl, /'.  die  liefriedigunn,  aaiiftfavtio :  Svemu  je 
rodu  omiljelii,  murne  babu  Jvoibom  i  ugodtfom.  Rj. 
i^p.  ugaejanje  I,  ugogjaj.  —  ugod-ba.  rijeci  9  tukim 
ntpit.  kod  herbn. 

iigAiliti,  figO(tim,  r.  pf.  Rj.  u-goditi.  r.  impf.  uga- 
gjati.  —  /.  J)  kome,  es  einevt  rccht  machent  facio 
satiti,  probo  rem  alicui.  Rj.  vidi  ugoveti  J,  umostili, 
povdijiti.  —  Slunc  je  (djevojku)  psovnti  i  bili  »amo 
da  bi  ženi  ugodio.  Npr.  VAS.  Koji  bo<?e  ifVtiHU  svijeta 
du  ugodi.  Danica  3,  23G.  1  UriHto.«;  ne  ugodi  sebi. 
Rim.  16,  3.  sa  ee,  pass.:  Gizdavoj  nevi  ne  možež  ovrlj 
oko  plave  obmotati,  t.  j.  ne  može  joj  ae  ugoditi  (Po«I. 
41).  Rj.  437 it.  —  2)  ^to,  ridtten,  eurcchimadicn,  coii- 
Btituo,  n.  p.  p:adljc.  Rj.  vidi  udediti  1.  —  Od  Će.lika 
Bablju  pretopili,  u  oštricu  sablju  ugodili.  Npj.  '2,  283. 
isp.  ugodan  2.  —  3J  ireffen,  feria:  A  nijesam  druma 
ugodio.  Rj.  ridi  pogodili  [i  i  2}.  —  N.  p.  pet  groSa 
u  god,  1.  j.  nivno  (kao  agogjeno)^  geradc,  ipttt.  Rj. 
91b.  U  feiroka  vrata  i  »lijojt  ugodi.  l>PoiiI.  142.  Sa 
svijem  m  (Jauo  ugodio,  da  (nama)  j*  to  Božja  08itd- 
bina.  Npj.  5,  biXi.  —  4)  ugoditi  što,  ućiniii  da  8c 
dogodi,  vidi  dogoditi,  r.  impf.  goditi  1.  —  Bogu  fle 
molio,  i  Sto  mti  .se  molio,  to  ti  ugodio.  Herc.  3.'>1. 
—  OJ  vidi  uglaviti  2,  ugovoriti.  —  I  s  banom  ^«7/i 
sradbu  tufodio  o  jenen'i  kada  mene  drago.  Npj.  2,  678. 
l'oSto  ugodiše  mnoge  ugovore.  Glas.  21,  2t>6  (multis 
tractatibua  concordatisj.  —  //,  ^a  »e,  reciproč.  vidi 
pogoditi  oe,  sloJtiti  se.  isp.  ugagjati  se,  ugogjaj.  — 
Ku(?ni  pas  kad  godi  s  mučkom  se  ugodi.  DPoal.  51. 
Ugodite  se,  da  vam  daždim.  145. 

agddljh",  adj.  gefallig^  comis.  Bj.  koji  rado  ugodi 
irvakome. 

Agudiiieu,  f.  alivnjus  favore  uUna,  Stultl  k<^a  je 
ttgodna,  ugagja  kome. 

^godoik,  m.  u.  p.  Božji,  der  es  u^etti  recht  mncht, 
gratuSt  qui  gratum  mtitt  facit;  I  radi  au  Bo^ji  ugod- 
nici.  Rj.  koji  je  ugodan,  ugagja  komu.  —  Prizivajući 
u  pomoć  sve  nebeske  sile  i  svete  ugodnike.  DP.  42. 

A^oduos^  Li^odnoMi.  f.  apstrakt.  osobina  onoga 
sto  je  ugodno,  die  Anviuth,  Annehmlichkeit,  das  an- 
geuciime  W€sen,  grada,  jucunditas;  konkr.  ugodnu 
sivur,  das  AugenAme,  rat  grata,  jucunda.  —  Pa  mu 
(Čovjeku)  već  nije  dosta,  da  »o  moŽe  aamo  u  naj- 
većoj svojoj  potrebi  pomoći,  nego  stane  tražiti  io» 
ugoftnoHttj  pak  najp08lye  prijegje  i  na  veselja.  Pri- 
prava l^}. 

(igOf;i&j,  ni,  H  StuUiju :  ugogjaj,  mdi  ugodba,  con- 


cordia  ^  (sloga),  ittp,  ugoditi  se.  —  Vgogjaj  vola  si- 
}*i^^.  DPosI.  146.  Vgogjaj  zakon  ra/.bija.  145. 

ugAJili,  iSgojTm.  i'.  pf.  —  1)  futtem,  rndsten,  aa- 
gino.  Rj.  u-gojiti.  vidi  utoviti,  isp.  ubmuiti.  r.  impf. 
gojili.  —  Uzobili  konja,  t.  j.  ugojiti  ga  lobiju.  Rj. 
774b.  Vreme  »lamu  jede,  jecam  blato  gazi.  (Jecam 
ovgje  znači  konj  ugojen  jamom).  Posl.  ft9.  Ne  ću 
pogledati  na  sriLiivulne  Hrlve  od  ugojene  stoke  mse. 
Amo«  5,  22.  —  2)  sa  ee,  refleks,  vidi  odebljati,  ude- 
bljati, opretiliti,  opreiljati,  polkožiti  se,  utiti.  utoviti 
se.  —  Ka^.u  da  takovoga  vukodlaka  nagju  o  grobu 
a  on  se  ugojioj  o&duo  t  pocrvenjeo  od  ljudske  krvi 
(crven  kao  vampir).  Rj.  79h.  Gojazno  marvinće^  koje 
se  lasno  ugoji.  [i].  S*2b.  Zdepao  »e,  L  j.  ugojio  se  i 
odebljao.  Rj.  206b. 

uiifon,  m.  die  V'errenkung^  lua-atura.  Rj.  u-gon, 
kud  se  uganct  ueaši,  isćasi  kome  ruka^  noga,  — 
iigon  (u  ijećuiku  flgon).  Korijeni  70. 

ugodAnuti,  ug^ueuem,  r.  pf.  (u  Perastu)  vidi  od- 
^oueuuti.  Bj.  u-gone(t)nuti.  vidi  i  ugonetatt.  sfiprotno 
gonenuti,  zagouenuti. 

Ufcon^^tnli,  ug^netura,  v.  pf,  {u  C.  Q.)  vidi  ugo- 
ncnuti.  Rj.  n-gonetati.  vidi  i  odgonenuti.  r.  impf. 
odgonetali.  —  (Jrgur  mrgur  zgrgukljnla  ti  se  »Tijeva, 
dokle  ne  ugonetaš  (verige).  Rj.  2Uia.  ć'iKlićala  jar«- 
Linn,  ćiglićala  drvetina,  ćiglieam  li  dufta,  dokle  mi  ne 
ugonrtaš  (dipli).  Rj.  70Ob. 

iigfkiiiti,  iigonim,  v.  impf.  Rj.  u-jconiti.  r.  impf. 
prosti  goniti,  t'.  pf.  ngnati.  —  1)  hineintreiben,  ago 
in — ;  uronili  koga  u  laž.  Rj.  rj(/*  utjerivati,  satjerivati 
1.  —  liitro  Jovan  fc  vodi  dolazio,  i  h  rodu  ugoni 
Labuda.  Npj.  2,  32.  /a  gdjekoje  Pivari  ugoni  me 
U.  Gj.  M.  u  laz.  Odbr.  od  ruž.  *>.  —  2)  icegtreiben^ 
uhigo.  Rj.  vidi  odgoniti. 

ugdnjvujc,  t).  lij.  verb.  od  ugoniti.  —  IJ  radija 
kojom  tko  ugoni  što  u  što  (das  iliueintreiben,  actio 
iu — .  Rj.).  —  2J  radnja  kojom  tko  ugoni  (odgotii) 
n.  p.  ptice  (das  Wegtreiben,  iibaetus.  Rj.). 

Dgor,  m.  jegulja  leža  od  [io  oke.  Kad  se  jeeulje 
u  (iabeli  hvataju  i  prodaju,  koja  je  manja  od  po 
oke,  onijeh  se  300  broji  u  tovar,  a  ugori  ne.  prodajn 
osobito  ua  mjeru.  Rj.  —  ^Poćerala  svinja  K^m'u  ispod 
smokve  kroz  k'Upus<  (t.  j.  meso  je  najbolje  svinjsko^ 
riba  ugor,  voće  smokva,  a  zelje  kupus).  Posl.  XJ. 

ugdreti  se,  ugori  se,  v.  r.  pf,  n.  p.  zemlja  kad 
postoji  neko  vrijeme  uzorana,  cf.  ugar.  Rj.  u-eoreti 
se.  isp.  i  ugariti.  Daničić  piie  ugoijeti  (se).  Kori- 
jeni 72. 

ugdrjeli   se,  ugftr'i  se,  v.  r.  pf.   vidi  ugoreti  se. 

ugdstlfl,  ^g08t7m,  V.  pf.  bcwirlhen,  hospitio  excipio. 
Rj.  u-gostiti,  V.  impf.  gosliii.  —  U  dvoru  sestra  brata 
lepo  doćeka  i  ugosti.  Npr.  29.  Hvala  ti,  Bože,  te 
mo^.emo  gosta  ugostiti !  b2.  Isprati  suru  neugošćena, 
iMi.  IJgoHti  ga  vinom  i  rakijom  i  gospodskom  svakom 
gjakonijom.  Npj.  2,  114. 

ug6tovitl,  vim,  t'.  pf.  a.  p.  rućak,  većeru,  bereiien, 
adparo,  cf  uvigjati.  Rj.  u-gotoviti.  vidi  i  uzgotoviti, 
zgotovili,  uparićati.  v.  impf  goioviti.  —  Da  sjedete 
H  desne  strane  meni  i  s  lijeve,  ne  mogn  ja  dati,  nego 
kome  Je  ugotovio  otac  moj.  Mat.  20,  23.  Evo  mm 
objed  svoj  uaotooio  .  .  .  dogjitu  na  svadbu.  22.  4. 

ugovliranjo,  n.  tlus  Verftbredenj  coMiitutio,  con- 
dtclto.  Rj.  verb.  od  ugovarati,  radija  kojom  tko  ugo' 
vara  sto:  Posle  mlogoga  razgovaranja  i  ugovaranja 
pristanu  obojica  na  ovo:  1)  da  brbi  .  .  .  MiloS  124. 

urovlkruti,  ug(Nvariim,  i>.  impf  verabreden^  constitu<^ 
conaico.  Rj.  u-govarati.  vidi  uglavljivali  2,  glavitl  1, 
^-  pf'  ugovoriti.  —  Jadrani  stanu  s  Turcima  ugo- 
varati kako  će  unapredak  pod  vladom  njihovom  ii- 
vljeii.  Rj.  S2fib.  Govori  se  da  su  gdjekoji  ugovarali 
ako  jedna  rodi  mudko  a  druga  žensko  da  ^  se  oi>ri- 
jateljiti.  Kov.  43.  tJovore  rijeci  kunući  »e  lalno  ud 
ugovaraju  vjeru.  Os.  10,  4.  Ugovar<^ući  8  Imgar^m 
carem  Miliailom  Aseuom  ugotsfr  radi  ec^jedničkt  tf^vNM 


ngoreti 


629  — 


vgrlztiil 


p 


I  vojevaf^a  Dubroviinni  potanko  kftr.aSe  svoje  rnepjc. 
DM.  210.  (JgoniruJtiiU  tirnžba  s  liadosUtrom.  318. 
Ne  vidimo  du  je  što  novo  Ufjot^arafio  rn  trgovinu,  267. 
Uftr6TCli.  ng^vom,  r.  2)f.  (u  Srijemu  i  u  Ba^k.) 
Utko  po  istočnom  govora;  po  juinom  u-KOvjeli,  uj^&- 
vijem.  isp.  Rad  G,  82.  —  1)  vidi  ugodili  1.  Rj.  p. 
*^*^pf-  gi^vjeti  (g^vijem).  —  >KaVftv  ćei  mi  «ftda  nauk 
dnti,  kal'o  eii  ti  itutjci  Htjoecli.'  •'fAtko  ćeš  mi  majci 
ttgoi^eti:  docnc  legni,  a  rano  nntitni.«  N"pj.  I,  *J().  — 
^)  uf^oveo  nešto,  t.  j.  i>o'rgjao,  uhfidien^  nmrccaca,  Rj. 
iipfdvjeti,  ug'ivijtiui.  v,  pf.  vidi  ugoveti. 
&|:ovdr,  w.  fii«  VerahrcAung,  dic  Bcs^treciiung, 
coUoquium  (hctonders  die  Vcrahrcdung,  tcttnn  und 
fffie  die  erbetene  JiruHi  idigrJioU  trerdcn  soli),  cf. 
iiglnvR,  kolali.  Kj.  vidi  »jabuka  .^;  pogodba  1,  uvjet; 
der  Vertrag,  Kontrnkt,  pactio,  pttcttUH^  contxntum, 
foediM.  —  (Hisli  na  prnten;  nn  tnjovor;  na  jabuku.  Uj. 
286a.  Oni  su  i/.  poOetka  t^as  (ircinui  (po  ugovoru)  po- 
magali pnHiv  AvHra.  Danica  2,  74.  Da  /;*  taj  ugovor 
tvrgji  osbio,  uredi  se,  da  »e  .  .  .  8,  VMj.  Srpnki  jć 
prvi  i  potljcdnji  vgi/ror  o  min*  bio,  da  im  Be  dabije 
predadu  u  ruke.  •},  IH.'V.  Dokaznjut^i,  da  ne  ni  nn  kakav 
ugovor  osloniti  ne  može,  dok  .  . .  6,  3().  Turski  ear 
pogasi  i  Akermanskr.^  ugovore.  MiloS  172.  Jer  se  Pariz 
predaje  M«  ugovw'.  ?,ilije  77.  Pokvari  ugovor^  odbaci 
gradove,  ne  mari  za  čovjeka  Is.  38,  tS.  If  ngoi^oru 
već  i^glavine  kako  će  megju  sobom  živjeli...  dubro- 
vačka vlatitela  Htima  ućinišc  ovaki  ugovor  s  littdo- 
slarom.  DM.  28.  Uvinjen  bi  izmegju  njih  ugovor.  3(i. 
Zakonik  u  njoj  razumije  7.emlju  danu  kome  Ja  je 
uživa  pod  naovorom^  kao:  da  je  ne  pokloni  dru- 
gome ni  proaa.  59.  Potvrdi  Dubrovniku  pregjaiinje 
ugotvtre  za  trgovinu  i  za  .tud.  K»7.  Ugovarajući  s  bu- 
garskim carem  ugovor  radi  zajedničke  obrane  i  voje- 
vanja.  210.  Da  au  Dubrovčani  u  ugovoru  s  Nemii- 
HJom  ugovorili  da  .  .  .  211.  Kako  bu  Dubrovčani  ci- 
jenili stare  prohitaćne  utfovore,  vidi  »e  h  toga  sto 
sa  tt  ugovoru  ugovorili  da  mogu  ostati  .ta  Srbijow 
H  pregjaHnjiin  ugovorima,  214.  Koji  s  Dubrovnikmn 
imahu  ugovor,  ne  mog.olui  ućiniti  mira  bez  njegova 
snanja  i  dogovora.  217.  Tnda  se  ugovarao  ugovor  za 
obranu  i  napadanje.  218.  (Hneći  ugovor  r  Radonlavom. 
232.  t^ve  pogodbe,  koje  nalazimo  u  drugim  trijot^ačkim 
ugovorima,  238.  S  njim  učinise  ugovor  protiv  Vrosa. 
246.  U  ugovoru  Balkića  Zetskoga  s  Dubrovnikom. 
267.  PoSto  ugodine  mnoge  ugovore,  Glaa.  21,  286 
(muitis  tractatibus  concordotis). 

iigovdriti,  ugBvorim,  v.  pf.  Rj,  u-govoriti.  vidi 
uglaviti  2,  ugodili  5.  r.  impf.  ugovarali.  —  J)  ver- 
iibrcden,  condico.  Rj.  —  2J  flvadbu,  Hcirnth  stiften, 
KapliaH  concUio.  Uj.  —  primjeri  za  t  i  2:  Ne  mo- 
gući Be  u  tome  izmogju  sebe  drukt^ije  pogoditi  ugo- 
vore: jedan  da  prezigjuje  planine,  drugi  da  gradi 
erkvu.  Kj.  7ya.  Dao  volove  pod  izor,  ili  na  izor,  Uj. 
d:io  drugomu  da  njima  ore  pa  da  mu  da  za  to  žita 
koliko  ugovore.  Kj.  228b.  Nije  mene  care  opravio,  da 
ja  pijem  po  Legjanu  vino,  ve<^  da  n  tobom  svadbu 
ugovorim.  Npj.  2,  133.  Ugovore  kad  <?«  biti  svadba, 
koliko  će  biti  svatu,  i  t.  <1.  Kov.  47.  Ugovore  mir,  da 
Srbi  plH6»jn  Turcima  .  .  .  Milo.5  8.  Za  godinu  1808, 
ugovore  Jiusi  s  'JStrcima  primirje.  Sovy.  2ti,  Liuar 
uOini  a  njima  (h  Tureima)  mir  ugovorivsi  plaćati  im 
godišnji  danak.  DM.  87.  Da  3U  Dubrovt^Jini  u  ugo- 
voru s  Nemanjom  ugovorili  da  Itmiu  itlobodni  od 
dauka  .  . .  Jednu  (»oloviuu  Konavlja  dobi  Kado.H^lav  . . . 
ali  ugovori  za  nju  du  mu  ne  duje  po  *»00  perpera  na 
godinu.  211. 

u^ov6riiTk,  ugovornfka,  m.  KontrahetU,  conlrahens. 
Rj-  koji  ugovara  ili  ugovori  što  s  kim.  —  U  ugo- 
vorima Dubrovnik  ulvrgjivaAe  da  mu  ngonortiici  po- 
mažu. DM.  217.  Dubrovnik  no  obricflSe  ni  jednome 
Hcom  ugovorniku . . .  Dubrov^mi  obećavale  dali  pomoi* 
svojifu  iMovornicnua  na  moru  i  na  t>ubu.  218. 
■^gnibnl,  bim,  v,  pf,  Rj.   u-grabiti    r.  impf.  gra- 


biti. —  1)  erkascJten,  arripio^  comprefiendo,  Rj.  viđ4 
ujagmiti,  Sćapiti  (rukom  uorabiti).  —  Čiji  čobani  u 
proljet*;e  9  ovcama  navrh  Kape  ugrabe^  oni  piwu  pla- 
ninu ono  ljeto.  Rj.  2(i3:i.  8koći  sfugn,  zmiju  dofatila, 
i  baci  ju  moru  u  putMnu.  A  kad  sluga  doma  doho- 
dila, al'  je  zmija  prvu  ugrabila,  i  doSla  je  u  krioce 
majci.  Npj.  2,  ()2.  Koji  v;nadu  ugrabiti  pohtenje,  gje 
He  ft'ieku  glave  od  Turaka.  4,  56.  Br^.e  bježi  vojvo- 
dinoj kuli,  eda  bi  ga  skapulala  kula  .  .  .  pak  je  bjelu 
knlu  ugrabio,  ter  utei'^e  u  bijelu  kulu.  4,  1(12.  Pop 
zapovjedi  niladijencima  da  Re  ondje  odmah  poljube. 
Ako  ndaduženja  . .  .  uzda  S'j  da  tV  iznenada  modi 
ugrabiti  te  iljevojku  poljubiti,  on  poalnSa  popa.  Kov. 
7*j.  —  ^j  (u  Dnbr.)  kome  hIo,  L  j.  oteti,  enireih'sen, 
cripio:  Sto  ti  Kog  da,  niko  ti  ne  ugrabi  {Vo»\.  3*10). 
Rj.  —  Od  dželatu  sablju  ugrabio,  njom  mu  rusu 
oKijcrc  glavu.  Npj.  4,  22.  AI'  zaludu  braću  klikovaSe, 
orutjc  im  Turci  ugrabise.  <l,  616. 

iijB^rAditi.  hgradim,  v.  pf.  einbaueu,  injttruo:  Dva 
ujevpra  Crojkovice  mlade.,  uzeSe  je  za  bijele  ruke,  po- 
vedože  u  grad  du  ugrade  I.Npj.  2,  122).  Kj.  u-graditi 
.^to  u  sto.  i.tp.  uzidali.  t\  impf.  ugragjivati. 

ufirrttKjirrinjo.  h.  dus  JCinbauen,  instructio.  Rj. 
verb.  oa  ugragjivati.  radnja  kojom  tko  ugragjuje  što 
H  sto. 

iiffrn&ljivAM,  ugri^gjujSm,  v.  impf.  einbauen,  in- 
strno:  Turi5e  je  u  grad  ugrugjivar  . .  .  uzidflAe  dori 
do  koljena  (N^ij.  2,  122).  Kj.  u-gragjivali.  wp.  azi- 
gjivRti.  r,  impf.  prosti  graditi,  r,  pf.  ugraditi. 
(larrci«  m.  pl.  u  /.ngoneei,  cf.  ugrkinja.  Hj. 
iilCTeslll,  nT,  r.  pf.  (u  fcirijemu)  poćelo  greš  bivati 
(poMo  se  grožgje  oćisti  od  cvijet*  i  puca  narastu  kao 
u  gresaJt  Jieeren  hekommen,  ansetscn,  bačene  existiint, 
cf.  n.sa^tmiti  se.  Rj.  u-greSiti.  drukčije  se  glagol  ne 
nalazi,  isp.  greft. 

Agroznuli,  znSm  (bgreznah  i  tigrezoh,  tlgreznu  t 
ftgnszue),  stecken,  versinken,  demergi:  Ugre^oSe  u  krv 
do  koljena.  Rj.  {za  primjer  i^p,  kod  ugaziti:  ugazila 
u  krv  do  koljena  Herc.  f)).  u-greziiuli.  prosti  gre- 
znnti. 

Cp^i£i6,  m.  ein  junger  Ugrin :  Da  se  tebe  pogle- 
dati golemoga  UgriHća.  Rj.  tnlud  Ugriti. 

iifirijniU  tigrijcm.  r.  pf.  enenrmen,  calefacio.  Rj. 
u-grijati.  r.  impf.  ugrije  vati.  —  I)  Važicu  pritiskuju 
ugrijanijem  lućem.  Rj,  5<ia,  Uarija6u.  ja  tebi  uši. 
[\7h\^vi  te,  proiupa^^u  te  za  uJi),  Poal,  32*5.  Ni  Danila 
ne  može  umiriti,  jer  je  momče  vrlo  iiarijano.  Npj.  5, 
22.  —  2)  sa  iie,  refleks,  i  pasa.:  Užuili  se,  vidi  za- 
paliti se:  uždile  mi  se  nogc^  t.  j.  ugrijale  se.  Rj.  770b. 
Ko  V  Hurij'o,  vodom  a'  razlagjnje.  Npj.  4,  263. 

ii^rijernnjet  n.  das  Wdrmcn,  calefactio.  Rj.  verb. 
od  ugnjevttti.  radnja  kojom  tko  ngrijeva  što, 

tigrij6vnli.  ilgrijevmn.  v.  impf.  iciirmen,  vdcfacio. 

Rj.  u-grijevftti  što.  r.  impf.  />ro "ih"  grijali,  r.  pf.  ugrijati. 

fl^in,   M(.   (St.)   u»(?i   Madžar :  ^alur   penje    Uarin 

Jaoko.  Rj.  pl.   t\om.   Ugri,  gen.  Ugftrii.  vidi  i  Ugar. 

mhtd  Ugrin :  Ugrii^ii^. 

tTgriigA«  f  ime  žentiko.  Kj.  imena  ženska  s  takim 
nast.  Despinja,  KrHtinja. 

djtristi.  ugrizem,  v.  pf.  Rj.  u-gristi.  c.  impf.  ugri- 
zati. —  1)  anheissen,  admordeo.  Rj.  vidi  zagristi  1. 
—  2)  lu  Dubr.)  vidi  ujesti.   Kj. 

Asrlzak,  Clgriska,  m.  das  AngehiMsene,  admoreum 
guia,  e.  g.  pomum,  panis.  Svak  se  t^uva  da  tugj 
ugriiak  nehotice  ne  zagrize,  jer  kažu  da  će  .ne  sva- 
diti  9  onijem  ćiji  je  on.  Rj.  r*rfi  zagrizak.  Moje  ugri- 
zeno, zagrizeno^  n.  p.  ugrizena  jabuka,  ugrizen  kruh. 
iigrfznnjiv  u.  das  Atibeissen,  admorsio,  Rj.  verb. 
od  Ugrizati,  radnja  k(^om  tko  ugriza  sto. 

iiKTiKnUt  iigriziim.  r.  impf.  anheisseuj  admonUo: 
Ako  je  med  i  sladak,  ama  ne  valja  pr.tt  ugrizati, 
lPo8l.  4).  Rj.  u-grizati.  ^sp.  uijedati,  ujedati.  t\  *m/j/'. 
prosti  gristi,  v.  pf.  ugristi. 


mk 


ngrrk 


—  G30  — 


uhoboljn 


A^k,  m.  <TV,  Sio  živi  ljeti  u  goveda  ispod  koie. 
Rj.  —  Znnćenje  (korijenu)  koje  je  u  gorjeli:  grnai*, 
može  biti  i  u^k  (isp.  sUak).  Korijeni  72.  isp*  21žnk 
3  (crt  M  Htxi). 

dja^rkinju,  f.  u  ovoj  z&gODeci:  Uffrkinja  vodu  nosi, 
ugrči  je  suaretoSe,  ugrkinja  zemlji  pude,  ugrcima 
vode  dflde.  Kj.  oAgonetljnj :  krniara  i  pranci. 

ik^uilatl  so,  hKrndiim  se.  p.  r.  pf.  :iich  kliimpern, 
8ich  in    Kiumper   zu<iammenR€tzeii,  khunpig  icerden, 

?lehofium  fieri:  ugrudala  se  zemlja.  Kj.  u-grudati  se, 
ao  sahiti  se  u  grude,  vidi  ulopmti  ne.  c.  impf.  wp. 
grudati  se. 

ugrdhati,  ft^ruham,  r.  pf.  u-grtibali  «.  p.  jebani. 
V.  impf.  ^nihati  4.  —  Imadeš  li  .  .  .  i  mom  atu  arpe 
ugnthutcP  HNpj.  3,  5KI  (arpa*  jeram). 

u^rAiiatt  s<^t  ui^rh^ii  hp,  tndi  pro^ruSati  se.  Rj.  r. 
r.  pf.  u-pruftati  se.  r.  impf.  g:ruSati  se.  (IruScvina, 
ugrtmino  slatko  mlijeko,  lij.  100a.  8umnzga,  kad  se 
snijeg  i  t/rad  i  kiAn  ugm^a,  Kj.  725b. 

U^rdSili.  Iigruslm,  «.  pf.  serntoHsen,  contunđo,  cf. 
rp^rušiti.  Kj.  u-grniiti  n.  p.  mli,  utti^':i  je,  »li  dit  ne 
hude  rrlo  ititna.  tup.  islući  2,  utu(5i  1.  v.  impf.  jrružiti. 

iliri^rsilskT,  udj.  JudunkiKck,  tiehnlnnum :  ugursu/.t^ 
ugursit.'iki!  Rj.  Ho  pripada  ugurnuzimaili  ugurnuxu 
kojemu  god. 

iigikrsiiz,'  m.  der  Halunke,  nehido.  Rj.  ćm^jck 
rgjav,  bez  poštenja,  vidi  Uorjaliii.  bula  2,  hulju,  hua<:'iil, 
buiK'utiu,  kalaš  1,  ui^ta-ćoekt  niAtavac,  nitlcov,  nitko- 
vić,  vuiit'ul.  isp.  potigiirsuKiti  ae  (posrtati  uipirauz) 

uiTiirsAzItik/  m.  die  Htdunkerei^  Liedcrlitrfikctt. 
ueqmtia.  Kj.  ugur^unki  posao,  riđi  viinontariia. 

H^aSiti,  iipM.^m,  p.  pf.  er.Hticken,  fiii/foco.  Rj.  u-jrii- 
$iti.  riđi  zavu»it1.  iap.  uduMti,  udaviti,  v.  impf,  ugu- 
ši vati. 

ugiisiviinjo,  ».  rf*w  iVs^jcA'cn,  suffocatio.  Rj,  verh, 
od  ugu.^ivuLi.  radnja  kojom  tko  ugušuje  šio. 

ugu^'Svati.  u^j^ujem.  r.  impf.  crsiicken,  suffoco. 
Rj.  u-)ru5ivati,  t.  impf.  prosti  guSiti.    ».  pf.  ugušiti. 

AiruŽvati,  ilgu^.vam.  v.  pf.  n.  p  haljinu,  eerkni- 
cken ,  infringo.  Rj.  u-gužvali.  vidi  iifružvcljaii.  v. 
impf.  gužvali. 

ii^užv6IJsti*  Ij^ni,  r.  pf.  vidi  ugužvati.  u-gužve- 
Ijali.  r.  impf.  gužveljaii. 

1.  nsji'njo.  71.  Rj.  rerh.  od  ilditi.  —  IJ  radnju 
kojom  tko  iid'i  meso  (das  Zerstucken,  dispertitio.  Rj.) 
—  2)  stanje  koje  hira,  kad  Uto  t'tdi  kome  (daa  Scba- 
den,  llebelthun,  no.\ietAfl.  Rj.). 

2.  Acjvnjt\  n.  verh.  od  liditi.  —  1)  stanje  koje 
hiut,  kad  tko  itdi  za  kUn  ili  za  čim.  —  2)  radnja 
kojom  srinje  i'tdč. 


Qh!  interj.  uh  I  ach!  ah  i  cf.  u.  Ri.   uzvikt^e  se  u 

Iprea  Vuče  zati'ujeoe, 
i*/i  mi  vazda  I  Rj.  198b. 


Muci  ili  n  jadu.  i^p.  te^ko! 


Ahabati,  Cihabam,  r.  pf.  (cin  neues  Kleid)  Hrapa- 
£ireuy  attero  (pannani)-  Rj.  u-biibati  tt.  p.  haljina, 
cidi  poliabati  1.  iiharaii.  v.  impf.  habati. 

Ahabiti  sr,  fihabim  ac,  v.  r.  pf,  u-hnbiti  se.  vidi 
onerediti  w,  okihaii  se,  opogauiti  «e,  osrati  »e.  isp. 
pohiibili.  —  l«i«no  se  je  u  »voje  gai'o  uhabit*.  DPopI. 
OCt.  NiijisloOi'sLija  se  k*)/.a  u  slap  ahabi.  fitl.  PritiSteu 
prdi,  rt  nhahljen  smrdi.  KTJ. 

Ahapsili,  p-sTm,  r.  pf.  J.  Bogdflnovi6  u-hapsiti 
koga,  metnuti  ga  a  hapti.  v.  impf.  hapsiti. 

Ohar,  (u  Duor.)  vidi  /.ativur.  Uj.  u-har,  na  korist^ 
probitak,  za-u-hnr,  s  promjenom  glttsa  h  na  v:  za- 
u-var.  —  Iz  tngje  njive  i  vagan  prge  zauvur  je.  Poal. 
lOl.  J^trano  je  staro  har  {X'^?k)  a  od  loga  će  bili  aa- 
danje  m  har,  sa  uhar.  Osn.  54. 

iihariiC^Mi,  nhAraĆTm,  v.  pf.  koga  ili  ?to,  einahar 
machen,  tribniarium  facere :  ITharaći  mjesta  i  gra- 
dove. Rj.  u-hara<^iti  koga  ili  Ho,  u^iutii  đu  hude 
pod  haračem,  riđi  putbaraćiti.  drukčije  ne  glagol  uc. 
nahui.  —  NavuhoaonoHor  najprije  uiiaradi  Judeju., 
Prip.  bibl.  94. 


illiarafi.  iMiarum,  r.  pf.  (u  Dubr.)  u.  p.  haljinu, 
ahtrageti,  ahnulzen^  usu  deiero,  cf.  uhabati.  Kj.  u-ba* 
rati.  vidi  i  pohabali  1.  v.  impf,  harati. 

Uhat,  adj.  koji  ima  uši.  suprotno  ćubrast.  —  No4 
je  uhata,  a  dan  okairt  DPosl.  85.  takva  a^,  kod 
bogat 

iihUMi/  hh7Iim,  r.  pf.  {u  C.  G.)  kao  prenemo<5i 
ae,  in  Ohnmacht  fallen,  deficio  prae  dolore.  Rj.  u-hS- 
liti,  kao  onesvjesnuii  od  bola  ili  od  jada.  drukčije 
fte  glagol  ne  itahodi. 

ubiljuditi  SO«  dim  se,  r.  r.  pf.  vidi  utiKućitt  ae. 
Slulli.  u-biljaditi  se,  umnožiti  se  na  hiljade,  r.  impf. 
liitjaditi  8e. 

uhinjiti  so,  Miinjim  se,  v.  r.  pf.  vidi  uinjiti  se. 
riđi  i  ui'initi  «p  IT  2.  —  uhii\}i  se  n.  p.  zdrav,  da 
je  hole/itan.  isp.  ulukaviti  se. 

(khitatit  ilhilam,  r.  pf.  u-hitatL  vidi  pohitati,  po- 
bitjeti.  V.  impf.  liitali  2  (hitjeti,  žuriti  xe).  Pak  uhitu, 
vatri  džefenlanom.  Npj.  4,  412. 

Abitit),  tim,  V.  ;)/■.  (u  Dubr.)  vidi  uhvatiti,  Rj, 
u-hititi.  riđi  ufiliti.  f.  impf.  hitati  3  (hvatati).  — 
I 'hitio  me  drhat.  Rj.  I42a.  Ako  ga(?e  ne  »kvaai,  rif>tf 
7«!  uJiiti,  DPosl.  1.  Uhitio  ga  je  za  srce.  146.  UldtiV 
miAa  u  stupicu.  14G.  Ona  S<5a5e  bježat'  u  Turaka,  ne 
dade  ioj  t^trahini^^u  bane,  zu  deanu  je  ruku  uhitiOf 
privede  je  k  puljiitu  gjogntu.  Npj.  2,  286.  su  se,  re- 
fleks.: Uhitio  se  vrla  slupa,  DPuhI.  146. 

bho,  H.  [pl.  Tl5i).  Rj.  gen.  ftJ7.  Ci^ijij.  dat.instrum.  ilok, 
tiSima.  (uvo,  pl.  uvetal.  dual  dvije  usi,  dva  idia.  (I^m. 
lisice.  —  JjdasOhr,  auris.Hj.  učovjeka  iuiivotinje. — 
/aglnhmii^e  mi  usi  (n.  p.  kad  na  bli/u  pukne  iop).  Rj. 
KJttft.  Krnjo,  fiovjek  hcs  uha.  Rj.  H()CiA.  NaroguSiti  usi. 
Kj.  4l>4b.  Na(=uliii  um.  Rj,  4U'a.  ('uliti  imi.  Rj.  7»i2a. 
Umom  umi,  n  ušima  striže.  Kj.  78lb.  (-'ubrast,  hee 
ušiju.  Kj.  82i)a,  To  ae  odmah  razglasi ...  te  dogje  u 
nxi  i  bratu  njegovu.  Npr.  8H.  U  toga  cara  bile  «u 
uH  kozje.  ]5().  Rila  ai^daha  stnihovita  na  dvije  uši. 
187.  >f>d»ijet?em  joj  iaždahi)  glavu  .  ,  .  evo  joj  ureta 
od  glave*,  pa  izvadi  mi  i  na  sto  ih  bad.  193.  Zar  rui 
ušima  sjediA?  (te  ne  ^ujeS).  Posl.  «<>.  I  duvar  uii 
ima.  %.  Ja  govorim,  a  on  ul  u  uho.  107.  Jedno 
drugom  do  uha.  113.  Vgrijaćn  ja  tehe  uki.  ilzbi(hi 
le,  pro'Hpnću  te  za  mi).  32*i.  Udaridu  te,  da  ti  jedno 
uhfi  pjeva,  a  drugo  plaće.  327,  Ušima  a  ne  očima 
valja  «e  *eniti.  339.  Tu  se  gjogat  boju  osjetio,  uo- 
gam'  kopa,  a  ušima  strike.  Npj.  4,  229.  Duvafc  mei^em, 
a  «ri  uvo  Hap<':cm:  >0  gjevojko,  jedna  nevjernice!« 
HerL-.  129.  Dogagjaj  moje  žene  dogje  na  skoro  do 
miju  njezina  roda.  Daniea  2,  141,  Pravila,  na  boja 
je  pesmotvorac  pazio  (no  i  to  ne  osev'ajutM,  nego  aamo 
dneći  se  uva  i  glasa  u  pevaujn).  (^pit  XIX.  Grk  1 
Talijan  sutisnuo  bi  u§i  od  ovakih  riječi  iprst.  krat). 
Kj.'  XXX.  Kvo  u^ini<?u  nešto  u  Izrailju  da  6e  zujati 
oba  idiu  srakome  ko  (?uje.  Sam.  I.  3,  11.  Dobar  hajvan 
ne  /.na  govoriti.-  mirna  munja,  a  kopa  nogama.  B. 
Inlamovii'.  37.  Kp.  —  2)  n.  p.  n  loncA,  der  Henkel^ 
ansn.  Kj.  uho  ili  mi  u  s1.rari:  BradaS,  lonac  najveći 
od  jednoga  uha,  pa  ima  nanu  kao  bradu  otobotionu. 
Rj.  39a.  Motirnc  uAi.  Rj.  3()9a.  Nadžak  ...  8  druge 
strane  ium  dugačke  uši.  Rj.  412b.  Sjekirue  uH.  Kj. 
ti83b.  U^periem  uspernica.  lijevi  (debeli)  kraj  u  rao- 
nika  t)d  ušiju  pa  gore  do  nokta.  Rj.  7t>9b.  Cuhratc 
iiM.  Rj.  Hl7a.  IT  naiega  izabra  gvozdene  mi.  Posl.  333. 
LakAe  je  kamili  proi'i  kroz  iglcne  uH  nego  li  bo- 
gatome uć\  u  carstvo  Hožije.  Mai,  19,  24.  —  3)  (u 
U.  G.)  neum  je  u  kennkome  uhu,  t.  j,  megju  benama 
Rj.  —  Xa  Sto  baS  u  rod?  Ta  nije  ne,  veseo  bio,  ro- 
trlo  žensko  ufto.  Megj,  107.  —  *^  u  imenima  bilju: 
Jtahiuo  ubo  (gljivica).  Kj.  lOa.  Zere  uho  Urava).  Rj, 
2tH)a.  Lt.^ičjc  uho  (trava).  Rj.  330a.  Mačicoro  uho 
(truvu).  Rj.  349b.  Piujv  uho  (trava).  Rj.  490a. 

ilbAbolja,  /'.  nek  te  Bog  sačuva  uvobolje  i  xubo- 
iKilje.  J.  Bogdanovi(?.  uho-botja,  kad  uho  boU.  tako 
alu::.  rfjeM  kod  glavobolja. 


uhodn 


—  631  — 


ul«l 


Uhoda*  /*.  —  1)  der  Spion,  Kunfhchnfter^  explO' 
rutOTi  cf.  uvoda:  (haht  je  uhodila  divno.  Kj.  u-hoda, 
ko  uhodi 2.  vidi  uhodnilj.  Špijun,  zbir.  —  8tanu  Jakovu 
tftjno  govoriti,  da  je  ((.tirftijn)  Turska  uvodn.  Danica 
3,  181.  —  2)  djelo  kojim  tko  uhodi,  špijuni,  iftp. 
uho^jenje  2.  —  Ko  ć.e  kuli  na  uhodu  aidi,  uhoditi 
be;^a  Ahmedbega.  HNpj.  4,  583. 

Ahodica,  f.  u  Mithtnnedoraca  sensko  koje  uhodi 
prije  vjenčanja  vwmkovu  kuf^u  (u  Sarajevu).  I)r. 
Gj.  Šunniu. 

uliddUlf  ilhođim,  t.'.  impf.  — J) hineingehcH^  iniro: 
Na  litre  ufiodi^  na  dramo  iHhodi  [n.  y.  holeaL  Po«i. 
1881.  Rj.  u-hodili.  riđi  ulazili,  v.  pf.  hIož.  u{:u  i  -st/n. 
ondje.  —  S^)  HH'^kimdHrhttftcn,  ersjiiihent  rxpIoro:  Vii 
uhodi  teatru  kod  KiiHidf.  I>ohar  i7i  j>  hajduk  M/rodio. 
I)obar  sam  li  šićur  uhodio.  Kj,  (n  ol^om  je  snuvenju 
vini  sc^  (jlagol  i  perf'cktiran).  vidi  fipijuniU.  —  Da 
otide  dolje  ni/,  phininu,  da  i*tWi'  siln  i  svatove,  je  li 
mlogo  konja  i  junaka,  možemo  li  boja  učiniti?  Npj. 
3,  195.  PoSlji  ljude  da  uhode  zemlju  Hananaku.  Mojs. 
IV.  V^.  3. 

i^ltodiiiva«  f.  —  1)  Kolegjani  kalo  grade,  ftta  demo 
im  darov.iti ? . . .  jednu  kravu  tre6ikiniu,  jednu  koKU 
ležflkinju,  i  gjevojku  uhodnicu.  Herc.  343.  —  2)  uhod- 
uita  picla.  vidi  uvoduica  1.  —  3)  uhodnica  ovca.  vidi 
uhodnica  2,  uliotka,  uvotka. 

Ohodnik,  m.  vidi  uvodnik,  i  uhodn  1.  —  »Da 
uhndi  kulu  i  nvlihu  .  .  .  ^Lako  b'.  beže,  naSo  uJtođ- 
nika.^  HNpj.  4.  429. 

uhdn^oiijis  n.  Rj.  verhal.  od  ahodUi.  —  1)  radt\ja 
kojom  sto  nhvdi  (masi)  u  što  (das  Hineingebcn,  in- 
troitufl.  Kj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  uhodi  (Hpijuni) 
n.  p.  tu^u  zemlju  (d(U4  »Spioniren,  expIoratio.  Kj.). 
i9p.  uhoda  2. 

iihdU^ii,  (U  Dubr.)  Dholaia,  f.  dćr  Ohrwurm,  for- 
ficula  auriculariu.  Uj.  itho-laža,  drugoj  poli  osn.  a 
laziti,  i  s  promjenom  fflam  I  na  Č:  uhfVla^A.  tup. 
Osn.  58.  viai  i  (uholež,  uholjez)  UToleŽ,  uvoljez;  alož. 
crv  (koji  u  uiio  ulazi?). 

nholož.  m.  vidi  uvoleŽ. 

OholJC'z,  ffi.  vidi  uvoljez. 

&hor,  m.  (u  Herc.)  ndi  ober.  Uj.«  kokota  ono  crveno 
vtesno  na  glavi,  vidi  i  huhor,  bober,  kresta.  —  Sta- 
rinska je  priča  ostanula,  kako  tu  su  it/ior  otkinuli, 
hez  uhora  mogaše  živjeli...  pa  oatJi<fe  pri'5a  ka'  kokotu. 
I»pj.  6,  499.  —  iz;^uDJvM  u  dob  aprijed  h:  uhor.  Ko- 
^Tijt'ui  319.  rijeci  s  tukim  na^i.  kod  divor. 

Ahotka,  f.  (u  (J.  (f.)  u  proIje<3e  jagnje,  u  jesen 
Mljeie^  na  drugo  prolje(*e  dvizica,  a  na  ire<5e,  ako  ne 
ne  ojagnji,  onda  ie  uhotka^  cf.  kozle.  Rj.  vidi  uvotka. 
—  Dok  fliaa,  donde  je  kozh,  a  poslije  jare  do  godine, 
pa  onda  dvise,  pa  trećak  a  ienako  uhotka,  uvotl'a. 
Rj.  2821).  uhod-ka.  osn.  nhod.  Ofin.  3iX). 

uhrllnhi.  Clhritnim,  v.  pf.  mtUten,  sagino.Rj.  u-hra- 
niti,  iitp.  ugojiti,  utoviti,  r.  impf.  hraniti.  —  Žirovnjnk, 
krmak  ultranjen  širom.  Rj.  lo9b.  KukuruŽnjak,  krmai: 
koji  je  uiiranjen  kukuruzima  {za  mzliku  od  žirov- 
Djaka).  Rj.  3l3b.  JeOaiu  trče  a  rakija  viOe.  ijliranjen 
konj  trči,  a  pijan  čoek  viće).  Posl.  114.  .Vi  «c,  poAit.: 
Kad  ne  dete  dobro  uhrani  i  ugoji,  C  ivuti  leapovede 
maiori  da  ga  ispeče.  Npr.  139. 

Ahrpiiti,  pnm,  t*.  pf.  —  (Prpaj  to  Žito.  pa  aiplji  u 
vreće.  J.  Bogdanovi(^.  u-hrpnti  sto,  u  hrpu  snijeti, 
glagol  gc  drukčije  ne  nalazi. 

Ahvatuk,  iihvaika.  i/i.  t.  j.  junac,  koji  »e  hvata  u 
pliijr.  U"Hyci*)  jC>ujochs,  jnmcntuvi.  Rj. 

iIlirntiH,  tlhvatlm,  v.  pf.  Rj.  u-hvatiti.  vidi  uhitili, 
JtlHtiti;  ujakariti,  !*jukariti  2.  ičepaii.  r.  impf.  hvatati. 
j,—  /,  i)  ertappen,  fangen,  capio,  prehtndo:  Od  kule 
lu  haber  uhvatili.  Rj.  —  Vhraiio  mi  gr^  nogu.  Rj. 
'105a.  Uhvati  ga  drhtit  i  groznica.  Rj.  I42a.  JJjerojke  ] 
uhvatile  kolo  pa  igraju.  Rj.  147tt.  f'hratilo  ga  ludilo. 
iRj.  334b.  Uhvati  ga  mei^ara.  Kj.  537a.  Kad  dijete  uhvati 
mali  fraSf  kažu:  prekojuHilo  ne.   Rj.  &73b.  Kada  bi 


(ja  volja  nfatila,  il' junaka  žegja  presvojila.  Rj.  580a. 
Da  rauije  konak  uhvatimo,  Rj.  594a.  Uvjeriti  se,  2l 
/.adati,  uhvatili  vjent  .  . .  Uvjernik,  jedan  od  oniieh, 
koji  .tu  uhvatili  vjeru  mcgju  sobom.  Rj.  7(J5b.  Kad 
gtt  prvi  san  uhvati^  Žena  mu  polako  izviiće  koSuljii 
iapod  glave.  Npr.  55.  Zet  i  njega  uhvati  u  laži.  88. 
Te  ou  nju  (tičicu)  uhvati . . .  tira  anijela  dva  jaja . . . 
ova  dva  jaja  da  proda,  i  sto  od  njih  uhvati  da  tra 
idjeci)  za  ono  kruha  kupi . . .  >što  6u  za  ovaka  mala 
dvn  jnja  uhvattti?<  liti.  Kuda  ga  car  ugleda,  uhvati 
maJitnluk  st'cri  govoreči  joj:  »Evo  ti  muža!-  120,  Pa 
ih  ongje  uhvati  no<^.  147.  Pa  scntru  uhvati  sa  ruku. 
IHi].  Riba  uhvati  dijete  u  t}rJJHsti.  214.  /ametnuti 
knme  mref.li  (kao  da  bi  ga  uhvatio  u  nju,  t.  j.  na- 
nijentiti  j)letkel.  Po^l.  84.  l'hvatio  šarova  za  rep.  lOpio 
He).  338.  Kad  to  vidje  lijepa  "ijevojkii,  pod  Maksimom 
konja  ufatila.  Npj.  1,  ;S9y.  ^a  livadi  kolo  uhvaćeno, 
u  tnm  kolu  ljuba  Diimljauova.  1,4<)5.  Ihvatiše  konje 
u  l'orije.  1,  539.  1  mnogo  je  roh^je  uhvatio.  4,  7. 
Z<'stoke  me*  uhvatiše  misli.  4,  4i).  Jednom  rukom  ufati 
orah,  drugom  hrata  pod  pazuho  Marka.  4,  8H,  Ko- 
liko je  grlo  u  gjevojke,  što  joj  nije  gjerdan  ufatio^ 
bi  joj  Htnia  ruka  od  hajduka.  4,  156.  Koji  bratac  mile 
Heje  nenm,  Had  je  može  za  blago  kupiti,  svojoj  dusi 
mjesto  uht^iliti.  4,  201.  Ja  ne  uiogu  rala  utivatiti, 
nit'  umijem  orat*  ni  kopati.  4,  239.  Mogu  mene  opko- 
liti Turci,  pa  u  ruke  riva  uhvatiti.  4,  303.  Kod  ovaca 
iiiko  biti  ne  će  .  .  .  sade  smo  im  zgodu  uftvatili,  da 
udrimo  na  gradaku  planinu.  4,  417  {isp.  ulučili  pri- 
liku. Npr.  2<J1).  U  široko  Turci  uhvatiše  od  Rahljaka 
zelene  planine  do  dno  IJwa  visoke  planine.  4.  441. 
A  oni  uhvativši  busije,  Htnnu  t»e  Itranili,  Danica  3, 
182.  Da  trči,  da  uhvati  Beograd,  dok  jo.s  nisu  Turci 
stigli.  Milo$  52.  Ostalo,  koje  ftrzicn  uhvatila  i  odnela. 
Maiiranjivano  je,  gde  je  koje  hvatano.  93.  Načinile 
viječu  kako  bi  ga  (Inufta)  uhvatili  u  riječi.  Mat.  22,  15. 
Kako  bi  Istisa  iz  prijevare  uhvatili,  2»>,  4.  Preii  i 
idi,  da  te  ne  uhvati  daid.  (Jar.  I.  18,  44.  Složno  pri- 
BtaJ^e  i  suprot  tebi  tjeru  uhvatiše.  P.s.  83,  5.  sa  »c, 
pass.:  Dft  se  oni  u  tom  ne  ^i  uhvatili  u  laži.  Danic^i 

3.  188.  Ko  ižljeze  iz  jame,  lUtvatiće  se  u  zamku.  lu. 
24,  18.  H valiža  se  spuza  uiza  ntepenice  i  uhvati  maglu ! 
Mil.  B  (pohjeguCj  usme  utrenik).  —  3)  kad  se  vatra 
krefic  pa  trud  ne  če  da  se  zapali,  kaže  se:  ne  če  da 
uhvati,  Feuer  fangen^  scintillas  excipere:  Ne  uhvati^ 
daje  Bog  ubije.  Rj.  —  //.  sa  se.  uhvatiti  se.  Rj.  — 
1)  unbcKieglich  blalten,  nicht  hcrvegt  tvenkn,  erstarrent 
consistOf  non  inoveor,  n.  p.  ruka,  noga,  miesec,  sunce 
(kad  ]>omrči).  Rj.  uhi'ati  se  ruka,  noga^  kad  se  kao 
ukoči,  —  Izjelo  se  sunce,  cf.  pomrčali,  uhvatiti  se. 
Rj.  224b.  lltvati  se  mje-fcc  u  prolje^ie,  jedan  danak 
tri  puta  se  hvata.  Npj.  4,  132.  —  !č)  refleks,  ttlirati 
se,  ito  se  postavši  kao  raširi-  Rirza,  plijcsan  koja  se 
uhvati  povrh  vina.  Rj.  27a.  Žabokrečina,  kao  (zelen) 
kajmak,  koji  se  uiivuti  po  vodama  koje  ne  otječu. 
Rj.  164a.  Pokoru6iti  ee,  smrznuti  »e  malo  (kao  da  se 
po  zemlji  uhvati  kora).  Rj.  53lb.  Kad  se  mrak  uhtHAti, 
oni  se  dogovore  da...  Npr.  187.  —  S)  refleks,  uhi^a- 
titi  se  za  sto  ili  čega:  Niz  prozor  nekaka  žena  spuAta 
svoje  kose  zlatne,  te  on  pritrči  i  uhvati  se  za  one 
kose,  te  ga  izvuče  u  fcuču.  Npr.  94.  Urod  je  jedrio, 
i  on  se  več  nije  mogao  itjega  uhvatiti.  251.  Ivanu 
se  za  skat  uhvatiše:  »0  Ivane  i  otac  i  majko!«  Npj. 

4,  198.  Onda  se  gdjekoji  starci  ufivafe  za  bradu. 
Dauica  3,  192.  —  4)  rectproč.:  Iz  kola  kučke  da  se 
igramo.  Igrači  stanu  u  kolo  i  uhvate  se  za  ruke.  Kj. 
22lb.  Uhvatiti  se,  ili  obrvati  se  a  kime  u  kosti.  Rj. 
293a.  hijevke.  Igraći  se  uhvate  jedan  drugome  za 
pojas  ostrag.  Rj.  327b.  Ali  tek  ftto  se  uhvate  u  kolo, 
dune  nekakav  vihar  i  sve  tri  odueae.  Npr.  27.  Kako 
a^daja  izigie  uhvati  se  s  njim  popojaske,  pa  se  pouesi 
letni  dan  do  podne.  4ti.  Pa  se  uhvate  popojaske.  47. 
Ko  se  8  kime   tUtvatio,   dji  se   ljubimo.   Npj.  1,  173. 

uiH,  bigjem,  v.  pf.  vidi  ući:  Pa  uigje  u  aviiju 


nijcđaide 


Uj/'CV 


Vuče.  Pa  on  begu  pod  žntor  uigje.  Rj.  u-ićl  «»/".  A'orf 
nći.  f.  iiHpf.  ulaziu,  uhoditi  1.  —  ^cA5e  Arap  da  ra- 
mptno  kiiv^u,  ali  Šarac  RveJ'Jiii  na  vratima,  ne  dade 
mu  unutra  iu6i,  Xpj.  2,  3J*7.  Kad  ti  pori  uinU  u  Turke. 
3,  341.  Pred  crkvom  je  koDJa  odsjednuo,  pa  uifpe  « 
bijelu  crkim.  i,  lt>. 

iiijcdiinjc,  n.  datt  Beissen,  morsus.  Rj.  verb.  od 
uijeaati.  radnja  kojom  tko  nijedtt. 

niJ6dati,  iiijedtim,  v.  impf.  heissen,  mordeo.  Bj. 
u-ijedati.  vidi  uvijedati,^  ujedati,  isp,  ugrizati,  r.  pf. 
ujesti.  —  Paa  koji  (mnoj^o)  laje,  ne  uijeda.  Posl.  9i(>. 
llijeati  ližin**!.  a  izljeati  uijedajući.  DPofll.  14«i. 

Olmiinje,  n.  verhal.  od  iiimnti.  Rj. 

ikimati,  himam  (tiimljem),  v.  impf.  Rj.  u-imati.  v. 
pf,  ujniiti.  ixp.  ujiuu. 

iiini^liti.  n  /.uj^oDeci:  ViniMi  ga,  ukladufiti  ga, 
poiego  se,  zaunijti  j;a  (stative).  Kj. 

uinjtti  se,  ftinjim  »e,  v.  r.  pf.  (u  Srijemu)  xic/i 
verstelUtif  (zdrav  da  je  bolestan),  simido.  Kj.  n-injiti 
ae  (A  je  otpalo).  Korijeni  'M)S.  u-hiiijiti  ae,  itćiniti  Ae 
JI 2,  isp,  hiniti;  himba  (m  sU^i  n^jesto  n  pred  b), 
op-hiuja  iobinja). 

jlisati,*  Cii&e,  r.  impf.  tfut  ausiehen,  decet,  cf.  do- 
likovati, libiti:  ])aj,  Simune,  dvije  puAke  male,  da  ja 
vidim  bi  V  mi  nicale.  Rj.  glagol  se  drukčije  ne  na* 
hodi.  smi.  kod  priiicMti. 

u)§f*rU(i,*  rini,  V.  pf.  (im  Bing.'tpiel)  errathent  di- 
vino, cf.  poj^oditi.  Rj.  n-iS(^ilili.  glagol  nc  drtikrije  ne 
nalazi,  isp.  ^^(•\\.  —  Po  voroSima  gdjeMo  kriju  prst&n 
pod  fddžaue  mjesto  kapa,  i  oodu  je  luiiopo  teže  tiits- 
ć.iliti  (t.  j.  pogoditi  gdje  je).  Rj.  OlSiu 

flj!  Oj!  iJiterj.  schrcit  «»/(?i  /«  den  Krahetif  die 
man  vcrndieucJten  uill,  vox  di^pclletitif  cornicen.  Rj. 
H2x*ikom  se  opim  razgone  vrane.  isp.  ujkati  (ujkula 
kolutiću  djevojčica.  Herc.  2471,  ujnuti. 

1.  flja,  m.  hyp.  od  ujak.   Rj.  vidi  ujo,  ujko. 

3.  DJn,  u  pjesmi:  Aja,  tf/a,  pusta  luuja.  Rj.  nzvAk 
tobože  u  hdosti.  i^p.  uja  2. 

3,  Ojn,  /■.  die  liuHt.  J^Jrholung,  das  Ajtsscfinauben, 
re<ipirafio,  retpties.  Rj.  odyf\or-  i^p.  ftjati. 

fljac,  Qjca,  m.  vidi  ujak.  Rj.  materin  brat.  hgp, 
uja,  ujo,  uiko.  —  Drugi  otkup  od  mojega  vjca^  od 
mog  i*Jca,  brata  materin«.  Npj.  3,  548. 

iijtii^miti,  fija^rmim,  v.  pf.  —  1)  eriHArhenj  erha- 
ttehen,  apprefiendo,  cf.  ugrabiti.  Rj.  ti-ja^Tiiiti.  vidi 
i  &6ipiti.  V,  impf.  jagmiti.  —  Iz  oblaka  prsten  pade, 
Hjagmi  ga  kolovo^ju.  Npj.  1,  114.  Pa  od  be^'n  sablju 
ttjagmio.  11  Npj.  »i,  118.  ifajmo  ujemu  8f(i2u  ujagviitt. 
M,  WD.  —  2)  ncprclasno.  kao  uteći,  pobjeći:  Hitro 
gospe  niza  Vratnik  ekaću,  one  a*  jagme  do  ćardaka 
Hvoga,  Hjogmi^e  a  (ardak  drveni.  IlNpj.  4,  414.  Kad 
ri  ktilu  ujiigini  divojka.  4.  54fc!. 

AJaliati,  iijažem,  v.  pf.  vidi  ujezdiii.  (runduli^S; 
Tijeni  poklisiir  eam  Osmana  ko  u  Bogdanska  jiolja 
ujalta.  iStuIli.  u-jabati,  jašući  iwi. 

OJak,  m,  materin  brat,  der  Oheim,  avunculits.  Rj. 
riđi  ujne;  daidža.  hup.  uja,  ujo,  ujko.  rorrelat.  ne(?nk, 
nWaka,  netjak.  —  Ne(5ftk  je  aamo  ujaka,  a  teei  je 
sumo  sestrić.  Nećaka  je  samo  ujakuj  a  teci  je  sumo 
t4e8tri<''Da.  Kj.  419b.  Za  nevolju  i  kimka  ujakom  zov- 
nuli.  Posl.  S4.  ^foj  ujaie,  od  8onja  Ivane!  Npj,  3,  i;>5. 

iiji'kkariti,*  rim,  v.  pf.  erfamten,  npprehcndo.  Rj.  vidi 
^jakjmti  2.  glagol  se  drukčije  ne  nalazi,  vidi  i  uhititi, 
uhvatili,  A^'epfiii. 

AJitkov,  adj.  des  Onkcls,  nrnncttii.  Kj.  ^o  pripada 
t^akn,  vidi  ujt'iev ;  duidiin.  —  Kogjak,  ujakov  i  tetkin 
rtiH.  Kogjaka,  tetfcina  ili  ujakom  koi.  Rj.  i>53a. 

iljaloviti.  vuH,  r.  pf.  verscfineiden,  gelten,  caHro, 
crseco.  sterthm  rcddo.  Rj.  n-jaioviti.  vidi  napraviti  2, 
ustrojiti  Ž,  ustrojiti,  nfikppiti,  uvrnuti.  —  Praz,  oron 
neujalovljen.  Rj,  5B3b.  Šlitovit,  n.  p.  nerast,  bik, 
Hvinjče,  Mo  nije  tijalorljeno;  tako  i  Siitovito  meso, 
t.  j.  od  neujalovljeaa  živinfeta.  Rj.  847a.  Vjalovljeno 
uvrtanjem,  tućenjcm,  kidanjem  ih   rezanjem,  ue  pri- 


I  nosite  Gospodu.  Mojs.  IH.  22,  24.  m  se,  p«.<«.:  Popu- 

I  ^tenik,  konj  koji  se  dobro  ne  njalovi.  Rj    544b. 

I       tkjani,  »Sjma,   m.   die   Mullergebuhr^  portio  debita 

I  molitori.   Ponio   fovjek   žito   u  vodcnieu  i  opazio  da 

je  njegov  kura  vođeni6ir,  onda  pomisli  u  sebi:  >Blago 

meni!  evo  moga  kuma.  samljeće  »u  hez  ujma*.  A  kad 

vodeni(jnr  ugleda  avoga  kuma  sa  žitom,  onda  opet  on 

ret^e  u  sebi:  ■Blago  meni!  evo  moga  kuoaa,  daće  mi 

dva  HJmu€.  Rj.  što  se  rodcni6aru  daje  za  mljevenje. 

i^p.   uimati,   ujniiti.   —    lijom   i   pridatak   uzimaS,   i 

tražiš  dobitak   od   bliiEujih   svojih  prijevarom.  Jezek. 

22,  12. 

Ajnraak.^iijamka.  m.  onaj  konac  kojim  je  5to  bilo 
ujamćeno.  Žene  gataju  da  ujamkom  nikakvijeh  haljina 
ne  valja  Mti:  Majka  svoga  »ina  sjetovala,  da  se  čuva 
i  Ha  se  ućuva  od  njamka  i  od  urezuika,  da  ga  tanka 
pufika  no  utuje.  Rj.  vidi  ujemak. 

Ajnmi'Ki,  čun,  r.  pf  Kj.  u-jamćiti.  vidi  ujeroćiU. 
V.  o/ip/*.  jamćiti.  jomćiti.  —  /•  J)  n.  p.  ftelo  ili  seljake, 
t.  j.  da  se  ujamći  jedan  za  drugoga  (a  za  koga  se  ne 
nagje  janinr,  onaj  je  kriv  ili  mu  se  u  napredak  ne 
može  vjerovati;  prvo  biva  kad  se  iatmžiije  kaka  kri- 
vica, a  drugo  kad  ae  ljudi  jamt'^e  da  se  u  napredak 
Sto  zlo  ućiaili  ne  će),  car  JUirgschaft  aaffordern, 
vador.  Rj.  —  2)  kad  se  žto  houe  da  žije  pa  se  naj- 
prije u  razdaleko  prihvati  koncem  (koji  se  poslije, 
kad  se  izvuće,  zove  ajamak),  vorscJdagen.  Rj,  — 
//,  sa  se,  reciproč.  xich  vcrbiirgenj  vu.t  fio.  Ujamfii 
se  iedan  za  drugoga  — .  Rj.  —  Sva  četiri  tu  se  do- 
goaiSe,  sa  Ivana  tako  s'  ujnmeike^  sedmog  dana  da 
donese  blago.  Npj.  4,  200. 

1.  JkjiiiijOt  n.  duH  lianten,  Aus9cfimtubent  res^iratio. 
Kj.  vtrb.  od  Cijati.  stanje  koje  biva^  kad  tJco  uja,  od- 
mara se. 

2.  lljaDje,  n.  das  Heulai  (der  ^Vogen,  des  "^indes), 
ululiitus.  Rj.  verbal.  ođ  djatl.  staf^je  koje  biva,  kad 
uji  voda,  vjetar.  —  Oj  ujanja  vode  mnoge  i  sUnCt 
od  vala  morskih  silniji  je  na  visini  Uospod.  Pa.  £13,  4. 

njArnelli.*  ćim,  v.  pf.  t.  j.  konja  za  trku,  (ein  Pferd) 
zum  Weitrennen  vorbereiten^  exerceo  ad  cursam  (durcft 
Diiii  u.  s.  ic.)  Rj.  i^jaraćiti  konja,  t.  j.  pripremiti  ga 
za  trku.  oidi  najaraćiti  {kod  njeći  sokolar).  v.  impf. 
jarac  iti, 

iijarilnili  se,*  ujiraulm  se,  r.  r.  pf.  b  kim,  sich 
hefreunden,  nece.'isitudinem  jungo,  cf.  sjaraniti  se.  Rj. 
u-jaranitj  se  s  kim,  postati  w»  jaran,  v.  impf.  jara- 
ni ti  flC, 

iijdrmili.  fijarmlm,  i\  pf.  einjocJien,  ins  Joch  span- 
nen,  jungere  Jugo.  Kj.  u-jarmiti  «.  p.  volove,  uhratiii 
ih  u  jaram,  mtprotfio  izjarmiti,  r.  impf  ujarmljivati. 
—  Ti  si  mi  bio  malj  .  ,  ,  tobom  aatrh  oraća  i  volove 
njegove  ajarmljene.  Jer.  51,  23. 

iijarmljivanjc.  n.  das  Spannen  ins  Jocfi,  impo- 
sltio  jiiiji.  Rj.  verbal.  od  ujarmljivati.  radnja  kojoM 
tko  ujarndjt^e  n.  p.  tolore. 

iiJHrnilJivuti,  uj.^rraljujem,  p.  imvf  ins  Joch  span- 
nen^ jungo  jugo.  Kj.  u-jarmljivaii-  n.  p.  volove,  h 
I  ptram  ih  hvatati,  v.  pf.  ujarmiti.  —  t'etvoriti,  četiri 
vola  uj'trvdjivati,  na  ćetiri  vola  voziti  ili  orati.  UARj. 
n,  15a. 
I  1.  ^ati,  Cijam,  v,  impf.  ausrasten,  ausschnauben^ 
respiro.  Rj.  Avro  odmarati  se,  isp.  3  Uja. 

2.  djnti,  djim,  v.  impf.  heulen  (vom  Meer,  Wind)f 
ululo.  Rj.  djl  silna  voda^  vjetar,  v.pf.slož.  pro-iijali, 
za-,  gdjckoji  pišu  riječ  sa  h  sprijeda  hujati,  liujiin. 
isp.  ARj.  III.  72ttb.  —  Dogju  na  jedan  veliki  potok, 
voda  tvce,  sve  uji.  Npr.  80.  Idi,  jedi  i  pij,  jer  ty» 
velik  dazd.  Car.  1.  18.  41. 

iiJAvili.   tijSvim,   v.  pf.  u-javiti  orcc,  iduči  pred 

njima  uvesti   ih.    r.  impf.  javili.   —   Gliia  rasturi  na 

I  ćeiiri  strane,  te  ovi^ari  ajavise  otce  u  kamenu  zemlju 

[  oeaarevu.  Nnj.  4,  454. 

'■      uj^ov,  aaj.  ŠtuUi.  Ho  pripada  njon.  vidi  ujakov. 


t 


Hi^6vii 


ukazivanje 


k 


rijt'ovlnat  f.  Ort,  tco  der  Oheim  (und  sein  Anhantj) 
irohnt,  tcrra  uvunculL  Rj.  ttjčcva  postojbina,  gdje 
ujtic  »a  9wjiwa  i»w', 

■«ftj<l6!  vidi  \ihe\   kaže  ae  u  tali  i  onome  kome  se 
podrijrae.  Kj.  uj-*io.  tt:ril'.  riđi  i  uši 

iljdjkrisnti,*  uiduriSera,  v.  pf.  einrichten,  ordino^ 
instituOf  cf.  urediti,  opraviti*  namjestiti.  Rj.  glagol 
8e  drukčije  ne  nalazi. 

iijt'MlnnJc,  n.  riđi  uijedanje.  Rj. 

ujedali,  tiiedam,  u.  impf.  vidi  uijedati.  Rj.  u-jedati. 
vidi  i  uvijeaati.  i*p.  uprizftti.  r.  impf.  prosti  jesti  2. 
V.  pf.  iijpsli.  —  Ja^  pseto  iz  bunara  vadim,  a  ono  me 
^jedtt.  Poal.  109.  Sta  ih  laje,  da  tvaki  ujeda  (zlo)! 
352.  Ono  (sjeme  ftenino)  će  li  (tebi.  zmijo)  na  ^lavii 
stajati  a  ti  ćes  ga  u  jietu  ujedati.  Moja.  I.  3.  15.  Guja 
mi  sUizi.  koja  njeda  konja  zn  kićicu.  49,  17.  sa  se. 
refleks.:  Ujeda  se  «ida  za  usta.  Po**].  331. 

njcdinili«  njfed7n1m,  r.  pf.  einig  inacJit*a,  reddo 
concorđem:  Ne  ujedini  Uože  Vlaha!  tkažu  daše  tako 
Turci  mole  Bogu  avaki  dan.  PobI.  211).  Kj.  u-jediniti. 
vidi  izjediuiti.  —  sa  se,  rtciprov.:  Ono  je  nHrjei'^ije 
i  u  l>ubrovafkijeh  upisatcljn,  i  tako  se  samo  i'-rez 
njega  moiemo  ujediniti  s  tuišotn  hnv^om  Rimskoga 
zakona.  Pia.  20.  Da  bi  se  .9r/i»  Ortake  vjere  8  liim- 
skom  crkvom  ujedinili.  \\,Kr.ić  1,  fi. 

ujednArlU*  ujMniićim.  v.  pf.  [u  Banatu)  u.  p.  lagju, 
t.  j.  natovariti  je  jednako  na  obadva  kraja,  da  ne 
preteže  na  jednu  stranu.  Rj.  u-jednaćiti.  r.  impf, 
jedoaćiti. 

fijcdnoi  n  jedno.  ado.  o  vremenu  i  o  mjestu,  vidi 
zajedno,  uzajedno,  nkupa;  susnmmen^  sugleich,  una. 
—  Ono  sve  pvožpie  siuluve  u^VrfHO  i  akuju  buzdovan 
vrlo  dobar.  Npr.  3.  *Da  carev  aiu  zna  ita  bih  mu  ja 
rodila . . .  Dva  aiua  i  5(5er  od  prve  ujedno^.  22'.l.  Mui^uo 
je  ujedno  »rkaf  i  |)ulial'.  DPosl.  64.  Slama  i  upuij 
u  jedno  mimo  atat'  ne  moj!;u.  112.  Ruke  rui"'e,  u  lica 
ae  ljube,  pa  ujedno  društvo  aaatavi-^e.  Npj.  4,  270. 
Sva  gospoda  ujalno  ae  krenu.  5,  4li.  Ja  mialim,  da  ato 
već  primili  moje  pismo  (ili  dva  ujcdtnA.  Ptra*.  18Sri, 
833.  Nego  je  još  i  prijedlog  pisao  a  njom  (a  rijcego) 
H/erf/io.  Rad  6,  207. 

jljeđriti,  diim,  v.  pf.  hineinsegdn,  navigo  in — .  Rj. 
u-jfdri  n.  p.  lagja  u  pristanUte.  v.  impf.  jedriti. 

djcinak,  bjemka^  m.  (u  C.  G.)  vidi  ujamak.  Rj. 

djemelli.  Čun,  v.  pf.  —  J)  vidi  ujamtl'iti.  Rj.  — 
2)  iijemćiti  ne,  t^m  se.  vidi  ujamt^iti  se.  Rj. 

(Ijesli,  hjedem  (i^jem  i  iMjem),  r.  pf.  bei.iseH,  mordco: 
Vrlo  ai  me  za  arce  ^tjio.  Rj.  u-jeAti.  vidi  uvjesti,  ugriati 
3.  c.  impf.  ujedati,  uijednii,  uvijedaii.  —  Drnnio  ga 
pseto,  t.  j.  ujelo  ga  m<do,  Kj.  Mob.  Opila  ga  xmija. 
1.  j.  ujela^ga.  Rj.  402a.  Udari  ga  guja,  t.  j.  ujede 
Uj.  7t>9a.  Sinuti,  2>  ujesti:  poganac  ga  $inuo  t  zmija 
ga  minula!  Rj.  b39b.  Idući  Uko  (lisica)  i^iukobi  »e 
8  vukom,  koji  joj  je  ulr^jebe  ujio.  Nnr.  17''.  Kazaće 
i  sto  je  mater  za  sina  ujco.  Po»l.  123.  Hrani  pseto 
da  te  uje.  342.  t  udo  pasa  ujedo^e  ruku.  350.  sa  se, 
refleks.:  Za  jezik  se  uio!  (Gledaj:  Presjekao  jezikl). 
Posl.  83. 

ilJ6zlllti,  zdiui,  V.  ^f.  equiiando  ingrcdi.  Stulli. 
u-jezditi,  ■jezdcći  u<5i.  iW»  ujabati. 

djin,  rtdj.  des  rija,  avunculi.  Rj.  sto  pripada  ikji. 
cidi  ujkov. 

DJkanjCi  n.  das  uj!  schreien,  elamor  hui!  Rj.  ceHt. 
od  iijkaii.  radnja  kojom  tko  ujka. 

QJkntf,  iljkain,  r.  impf,  huj  schreien,  damo  hui. 
Rj.  vikati  uj!  v.  pf.  j)ro.«yi  ujnuii.  —  U  jasena  ailna 
resa,  po  njoj  pala  medna  roan,  kupila  je  kohittca, 
ujkala  je  gjevojOiea:  -»U  oiole,  koMiticet  Eto  lovca 
Hercegovca,  lovac  <Je  te  uloviti.  247. 

AJko,  w  (voc.  njko)  hi/p.  od  ujak:  Kto,  ujko,  lijepe 
gjevojke.  Rj.  vidi  i  tija,  ujo.  takva  h}tp.  kod  bapko. 

i^kov,  adj.  d€$  ujko,  avunetUi,  Rj.  što  pripmla 
ujku,  vidi  ujiu. 


AJmili*  fjjmTm,  r.  pf.  Rj.  u-jmiti.  sa  postanje  iap. 
dojmiti.  V.  impf.  uimuti.  isp.  ujam. 

iijna,  /*.  uialerina  brata  žeua.  des  Oheims  FraUt 
HXor  atiunculi.  Rj.  ujakova  žena.  dem.  ujnica.  — 
Svojoj  ujni  sanak  kaževao;  »C'u  li  mene,  niojavUla 
ujna  I  malo  zaspali,  vigjeb  sanak  ružan  za  ujaka 
vojevodii  Jankat.  Npi.  3,  218. 

QJniea,  f.  dem.  od  ujna:  A  ujnice  sitnim  vezom 
veMi.  Hj. 

lijnln,  adj.  der  ujna,  avunculi  urorijt.  Rj.  ito  pri- 
pada  ujni. 

njnuti,  *»ljn6m.  w.  pf.  huj  sagen,  dico  hui.  Rj.  vik- 
nuti Uj!  V.  impf.  ujkati. 

djo,  m.  hyp.  od  ujak.  U  narodnijem  pripovijet- 
kama lisira  kurjaka  zove  ujom,  a  on  nju  tetom.  Kj. 
—  H  Npr.  li'j.  u  pripovijeci:  Lisica  ae  oavetila  vuku, 
li,tiv<t  raka  tove  vujom  (vujo!),  a  ne  ujo. 

fijtiiru,  (u  jutru)  des  Aforgens,  mane:  rano  ujuini, 
summn  mane:  Kj.  olnčnije  je  nego  u  jutro,  vidi  u 
(praepos).  IH  3. 

ujveaik,  w.  pojas  vrlo  dug  koji  ae  njekoliko  puta 
uvija;  hi6e  od  uvili,  uvijenik  pa  stiha  radi  uvjenik, 
i  premctmn\ii  se  ujvenik.  —  Pa  iste£e  pasa  njvenika^ 
na  iiezdeaet  uvijen  je  miaia  .  .  .  umota  se  pašom  uj- 
venikom.  IINpj.  3,  510.  Pa  a'  uteže  pašom  ujvenikom, 
4,  381. 

uk(  m.  n.  p.  kad  svjetina  usme  uk   (kad  se  nnrml 

DA  Ho  izuzme   i  ataoe  vikati.   Posl.  12U),   Gesehrdf 

clamor.  Uj.  pidi  nka.  inp.  u<5ka;   vika.   —  vidi   huk. 

Ako«  f.  das  (ieschrcit  clamor.  Rj.  vidi  uk.  isp.  u^ka, 

vika.  —  vidi  huka. 

Akar*.  ukAća.  m.  n.  p.  vepar  koji  učući  pla&i  i  raz- 
goni druge,  der  Schreiert  clamator.  Rj.  koji  uce.  — 
vidi  hnkiK^. 

likiklinuli  .se,  flkahnS  mi  se,  v.  r.  pf.  [u  Pr^anju) 
vidi  dosaditi  se  :  ukahlo  mi  se.  Rj.  u-kahnuti  se. 
drukčije  se  glagol  ne  nalazi. 
Aknlieu.  /'.  I^j.  koja  uce?  —  vidi  hukalica. 
iikAlJali,  ftkfdj.'un,  r.  pf,  (mit  Koth)  bescbrnuizen, 
luto  mncftlo  Rj.^  VnJ.  u-kaljati,  kalom  uprljati,  v. 
impf.  kaljati. 

ukAniti  se,  t^k^nim  se,  vidi  nakaniti  ae.  Rj.  r.  r. 
pf.  u-kaniti  ae.  vidi  i  nkaniti  s«^  zakaniti  se,  nakan 
biti.  isp.  namjerili  I,  naumiti,  u.  impf.  isp.  nnkanji- 
vati  se,  skanjivati  ae,  zakaniivati  se:  nakan  biti. 

ukipiti*  (ikapTm,  v.  pf.  uoiti  na  mjcato  (da  pailno 
kao  kup),  iodten,  eneco.  Rj.  u-kapiti. 
I       nkAhanJc.  ti.  verlutl.  od  ukapati.  Rj. 
I       ukA^a(i,  tikrišiilm,  r.  impf.  vidi  ukosili.  Rj.  u-fcaftati. 
[  V.  tmpf.  proMi  kositi. 

Akanjo  (huknnje),  n.    verhal.   od   nVati;   vidi  »,  r. 

hukanje.  Rj.«  akc.  Rj.»  XXXI. 

I      Aknti,  Oi^em.  t>.  impf.  Rj.  v.  pf.  prosti  uknuti.  sloS. 

\  zaiikaii.  v.  impf.  slož.  poukivati.  rtni  huknti.  buknuti, 

I  zahukati,   pohukivati.    —    t)  hu!  sdireien,   dico  Uu 

(vocati  sodalis  gratia  in  saltuj:  Te  ne  uOe  PetJtr  ni 

lelefe.    Rj.    otiaie   primjere    kod    luikati.  —    2)  hn! 

machen   (in   die   ihinde  ror   Kalte):  8veti   Luka   u 

nokte  uka  (uka  mjesto  uie  ovgje  je   da   se  »lofti   sa 

Luka.  Posl.  281).  Kj. 

ukAzati,  Cikažem,  v.  pf.  Rj.  u-kazati.  v.  impf,  uka- 
zivati.  —    J)  zeigen,    ostenao:    UkaŽi    mi    ple(*i    na 
Tnrćinu.  Rj.  riđi   poka/ati.  —  Ui(*o  ukazan  od   sva- 
koga tko   svakoga  prstom  kaže.  DPosl.  5.  Ne  ukazi 
mu  bijela  zuba.  7<>.  Ne   Žnlim   toliko   Sto   me   ujede, 
koliko   er  zlt*  ćud    ukaza   77.  —    2)  sa  se^   refleks. 
sich  seigen^  aj/parto.  Rj.  riđi   pokazati   ee,  prikazati 
se,  —  On  so  u^tegne  i  ne  videći  nikoga  upita:   »Koji 
'si   ti  . . .«    Na   to   mu  se   ukaie  nekakav   čovjek   vtus 
:  sijed  kao  ovca.  Npr.  220.  l'kaii  se  kuli  na  pendžere, 
da  t©  vidim  rnrkijcm  ocMma.   Ni>j.  3,  97.  I  gle,  uka- 
paše im   stf   Mojsije  i   Ilija,    koji   a  njim   \fi  Isusom) 
I  govombu.  Mut.  17,  .'JI. 
1      ukazivA^Je,  ».  vidi  pokazivanje,  fij. 


iiknzivttti 


—  634  — 


iiklinjntl  se 


nknzfivnti.  uki^zujem,  r.  impf.  —  1)  riđi  poka- 
zivati. Rj.  —  2)  ukazivati  se,  i^idi  pokazivati  se.  Rj. 

akćbati,  Dkebam,  t>.pf.  erlauern,  €i£  inttidiis  capio, 
cf.  uvrebnti  Rj.  u-kebnti.  vidi  i  iipreŽAti.  wp.  uvar- 
dati.  V.  impf.  kebati 

iikeMli,  ćim,  v.  pf.  crAnjJcAen,  intercipio,  cf.  utrliti. 
Rj.  u-kećiti.  v.  impf.  kečhu  —  Popik  .  , .  kad  (ja 
ukeće,  omia  oni  dogjii  iz  trta  te  ga  odbijaju  a  oni 
jra  drugi  ke(5e.  Kj.  5't2a. 

ukčropiti,  piDi,  V.  pf.  cf.  kerep.  Uj.  u-kcrepiii 
htipct  Kvezttii  ih,  da  budu  kereji^  akcla,  ghtgol  se  druk- 
čije ne  n(Uazi.  —  Korep,  1)  skela  od  vi?ie  l<ujjtt  »ve- 
zanijeh  (uktrepljćnijchj.  lij.  i^fiSb, 

ukE/'ttnJo,  n.  daA  Hinduflechteti,  implfuu'o  Rj.  verh. 
od  uki(^nti.  radnja  kojom  tko  uki'^a  n.p.  cmjet  u  kitu. 

okirAfit  fiklćam.  V.  impf.  hineinfkrhtev,  iniplecto: 
U  kitu  ga  ukićašc.  Kj.  u-ki6iti  n.  p.  cvijet  u  kitu. 
upletati  gn.  r.  impf.  prosti  kititi,  i',  pf.  sloL  ukititi. 

ukidiinjc,  n.  dus  Aufhehen,  ahoUtio.  Uj.  vcrb.  od 
ukidati,  radvjn  kojom  tko  ukida  šfo. 

ukidati,  iikulam,  v.  impf.  aufhehcn^  aholeo,  Rj. 
u-kidati.  r.  impf.  prosti  kidati,  r.  pf.  ukinuli.  —  Kad 
je  sedmi  vasdjenski  siibor  na  novo  poKinvio  da  3p 
poHuju  »vele  ikone,  koje  bjeSe  po(?eo  bezbožno  uki- 
dali Lav  Itiaureki.  l)p,  li»5.  Knjim  ^zapisom)  kraljirn 
bosfinska  Jelena  ukida  Dubrovćauima  carinu.  DRj. 
1,  3B2. 

dkiiiuti,  nem,  c.  pf.  Rj.  u-kinuti.  r.  impf,  ukidati. 

—  1)  auptehen ,  uliftrtuifffH ,  aholeo.  Rj.  —  MiloJi 
tikine  imena  knez  i  knei.ina  u  Srbiji  .trt  .trijem.  Rj. 
279b.  Otprije  ru  mnogi  kaluKJeri  imali  osop.^iinp,  ali 
je  to  ukinuto  pod  mitropolitom  Nenadoviijera.  Kj. 
473h.  Kad  je  krajina  —  granica  —  1751  godine 
ukinuta.  Posl.  277.  Sve  eulume  ^eitdjt  ukidosmo,  ne 
mogosmo  crno^  Arapina.  Npj.  3,  14.  (irijotK  je  iidrit' 
na  svatove  i  njevojci  sre*^a  ukinuti.  3,  458.  Oni  Sto 
je  na  o<*a  mahnuo,  zamahnuo,  a  ne  udario,  polak 
ognja  njemu  ukinite.  Herc.  30(1.  Kako  mi  Orci  uit*- 
«m/i  Srpsku  patrijaršiju.  MiloS  1.  Ukidoate  tupovijeJ<t 
BoŽiju  za  obilje  avoje.  Mat.  ITj,  (>  Ukide  ave  gadne 
hogoce.  Car.  1.  15,  12.  U  Jiosni  ukinuo  parohije.  DM. 
314.  sa  H€,  pass.:  l^kine  ne  ova   uredba.    Miloš  2(J(). 

—  2)  abreiasen,  avcllo,  cf.  u»i!upati,  uzabrati:  Uki- 
nttia  cvijet  od  ružice,  pa  je  ružu  Viisu  darovala.  Rj. 
vidi  i  uzhrati,  ubrati  1.  iap,  ukržiti,  uskrAiti.  — 
3)  n.  p.  glavu,  ahhau-en,  praecido:  Nekoliko  ghivn 
ukinuo.  Ri.  vidi  odmjeri,  osje^'-i.  —  On  će  tvoja  glatu 
ukinuti.  Nig.  4,  327.  —  4)  ukinuti  koga  a  glasa, 
t.  j.  ubiti:  roared  pnaa,  ukide  ga  a  glasa.  Rj.  — 
t5)  kao  ukinuti  1:  l>ževerdanii  živu  vatru  dade,  ukinu 
ti  puiu  sa  labuda^  mrtav  puile  u  vodu  Moravu.  Npj. 
4,  348.  m  se,  refUkn.:  i'kinui*  se  a  konjn  ua  osin. 
UP    14t>. 

ukipili  se,  fiklplm  ae,  r.  r.  pf.  starr  da  Mehcn, 
eratarren,  ohstupesco.  Rj.  u-kipili  .se,  tsiati  kao  kip, 
postati  kao  kip.  glagol  ne  drakvije  ne  nalazi 

Aki.si*lili  St«,  lim  se.  m.  r.  pf.  u-kinolili  se,  kittelo 
povtati.  v.  impf.  kiseliti.  —  /iiki&elila  žena  lonac 
mlijeka,  pa  ^a  pokrihi  i  povezala  torb  jui,  da  bi  se  u 
toplini  prije  ukiselUo.  l'ostl.  134. 

Akititi,  itm,  v.  pf.  cvijet  u  kitu,  eimvindcfi  (s.  U. 
in  rinen  Kram}^  intejio  (coronacj:  J  u  kitu  ukitiSe. 
\i\.  u-kilili  n.  p.  cvijet  u  kitu^  uplesti  ga.  v.  impf. 
ukii^uli. 

ukiraf*,  ukivCiL^A,  m.  u  i'izmam  kao  kratko  i  po- 
jako  AilOt  *^inie  ac  grade  jume  zu  kline  odozdo  na 
Jiiklaina.  Rj.' 

ukivauje,  n.  Kj.  vcrb.  od  ukivati.  ~  1)  nidnja 
kojom  tko  ukira  ».  p.  dragi  kamen  a  zlato  (diius 
.\nHchmieden,  iacusio.  Hj.).  —  2)  radnja  kojom  tko 
ukira  korija  (das  Verletzen  dnrch  Beschlagen,  laeaio 
etiui  sotearum.  Rj.). 

■kivfiti.  ilk'Tvam,  r.  impf.  Rj.  u-kivati  r.  impf. 
proHti  kovati,  r,  pf.  ukovati.  —  1)  anscktnieden,  *«- 


I  čudo,  concudo.  Rj.  nkivati  u.  p.  drtigi  kamen  u  iloto. 

I  —  2)  im  Jieschlagen  verlefsen,  laedo  dum  ittunio  equi 

solcam.  Rj.  ukivuti  konja,  potkivajući  slijediti  ga. 

liklnda,  f.  (u  Boci)  tidi  oklada.  Rj.  u-klad.i.  vidi 
i  oklad,  opkladu;  oblog  1;  zarok,  zatoć. 

(ikladicn,  /'.  (u  Raćk.)  onaj  kom.idi(!'  ko£e  (kao 
uzak  remik)  Sto  se  metne  u  srijedu  kad  se  šiju  aare 
ili  uumine.  Kj."  u-kladica,  kuu  umetak  1  ( nkUtsti, 
umetnuti);  dcr  KinJ^atz.  vtp.  zakrcka. 

i'ikladlti  so,  dim  se,  v.r.pf.(n  Boci)  vidi  okladiti 
»e.  Rj.  u-kladiti  se.  vidi  i  opkladiti  se,  obložiti  9e  2. 
V.  impf,  klnditi  ae,  klagjati  ae. 

uklndiištitl,  u  zagonei-.i,  (/.  uiništiti.  RJ. 

Aklunjaiijo,  n.  vtdi  uklonjanje.  Rj.  —  Put  je  pra- 
vedniieh  uklunjattje  oda  zla.  Pri<5.  KJ,  17. 

ilkliinJHii,  nj3m,  Rj.  i$p.  odstranjavati,  odstranji- 
vati (t  Bc).  —  1)  vidi  uklonjuti:  Ve»l  je  doni  bo^u  i 
mvjdanu,  dora  re  te  sobom  zaklanjali,  ispod  bntke 
nabije  uklanjali  (Npj.  3,  394).  Rj.  t.  impf.  u-klanjati. 
r.  impf.  prosti  kloniti  se.  v.  pf.  ukloniti.  —  Ne  od- 
metnuli se  Roga  svojega,  i  zapovijesti  njcgovijeh  ne 
uklanjam  od  ftche.  Sam.  U.  22,  23.  —  2)  fiu  se,  re- 
fhk^.:  Tako  ne  od  mene  .svijet  ue  uklanjao!  PoaL 
31(>.  Strahom  tJospodnjim  uklanja  se  čovjek  oda  sla. 
Vn^.  l(i,  i>.  Vidimo  gje  stf  ncMo  uklanja  na  svoga 
mjesta  gubet^i  silu  držali  se  ondje.  Rad  2li,  (>o. 

uklilpanje,  n.  dtLs  Uineinftlgcn,  inuertio.  Rj.  verb. 
od  uklapati,  ratinjn  kojom  tko  uklapa  što  u  sto. 

uklAiinri.  ukla])am,  r.  impf.  hineinfUgen,  insero. 
Rj.  n-klapaii  Uto  kome  n.  p.  u  ruke.  v.  pf  uklopili. 

AklnsU.  ukUdSm,  v.  pf.  »gle  tebe  roda  zaboravila, 
nije  ti  ni.^ta  u  tvoju  zdjelicu  uklala.*  J.  Bogdanovi«?. 
u-klitsti  Ho,  metnuti  ga  u  što.  v.  impf.  1  klasti. 

uklAfiti  SO,  iikiritira  se,  v.  r.  pf  vidi  umoriti  se: 
nklatio  !»e.  vazdan  rade<^i.  Rj.  u-kintiti  ae.  isp.  klatiti  ae. 

iikk'pati,  uklSpSm,  r.  pf  kome  Sto  u  ruke,  vidi 
uklopiti.  Rj.  u-klepati.  isp.  okl^pati  ae  topiti  ae), 
drukčije  se  glagol  ne  nalaH. 

Clklvti,  uktinem,  v.  pf.  verfhivhen,  dirts  devoveo: 
Kako  se  klele,  tako  se  uklde.  Kj.  u-kleti.  v.  impf. 
iiklinjati  se.  —  Koliko  me  rodio,  toliko  me  ukleo! 
fKad  ko  kune  koga}.  Posl  I4ti  <0  prokleta  neznana 
delijo!...'  Tako  klela  Dunavka  gjevojk.%  tako  klela, 
i  ukUlfi  ga  je.  Herc.  sa  se,  rtfleks.:  Tako  me  »uva 
munja  ne  osmudila,  a  prav  .se  Bogu.  ukleo!  Vo»\.  299. 

AKletra,  f.  der  Fhu'h,  exsecratio,  cf.  kletva:  Na 
tebe  će  ostati  ukletva.  Rj.  u-klelva.  isp.  ukleti,  ukH- 
DJati  se. 

ClklijH,  f.  nekaka  mala  ribica,  cf.  ukljeva.  RJ.  a) 
Lauhe,  aVmrnu*  iMcidus  Heck.;  b)  Uckeiei,  album. 
(dt^orella  Heck.  Rj.» 

nkUjati.  uklljam,  v.  pf.  u-kljjati,  početi  klijati,  isp. 
proklijati.  r.  impf.  klijati.  —  (rdjcMo  djevojke  posiju 
nekoliko  zrna  keMice,  pa  na  Petrov  dan  gledaju  kako 
je  nikla  ili  uklijala.  Kj.  21(>a. 

ukltJtV^tlti.  ilklijeSlun,  v.  pf.  oćima,  vidi  auikrljeStiti. 
Rj.  u-klije5ti  oćima  pijan  ćovjek.  glagol  se  drukčije 
ne  naliodi.  isp.  kliješta. 

i^kliu,  jn.  (u  U.  U.)  kakva  stvar  rgjava,  kojom  se 
Hudi  mogu  uktiujuti,  tako  se  onako  ne  dogodilo: 
Osla  za  uklin.  Rj.  ii-klin.  isp.  ukleti  se,  uklinjati  se. 
—  Da  te  Gospod  postavi  za  uklin  i  za  kletvu  u 
narodu  tvom  iićinivAi  da  tf  bedro  spadne  a  trbuh 
otet^e.  Moja.  IV.  5,  21.  Vi  ćete  vikati  od  žaloail  i 
ostavii'^et^  ime  svoje  izabranijom  mojim  sa  uklin.  In. 
*>5,  15.  Kvo.  ja  ću  ih  predali  u  ruke  caru  V^avilonskom, 
da  ih  pobije  ua  va-^e  otM.  1  od  njih  će  se  uzeti  uklin 
megju  sve  roblje  Judiuo  ^tu  je  u  Vavilomi,  te  ćv 
govorili:  (lospod  da  ućiui  od  tebe  kao  od  Sedekije  i 
kao  od  Abava,  koje  ispeće  car  Vuvilonski  na  ognju. 
'  .Ter.  29.  22. 

I      (ikliitjiiBJ<s  a.  verbal.  od  uklinjati  se.  Rj. 
I      ilkli^jnli  se,   njem  se,  r.  r.  impf.  lu  C.  G.)  tako 
I  se  sa  ranom  avijci  ne  uklinjao!  cf.  ukliu.   Rj.  (.%a'/ 


nklonitt 


-  fi35  — 


akopnik 


N 


mnom),  n-klinjati  se  kim.  v.  impf.  prosti  kleti  se. 
V.  pf.  ukleti  se.  —  Neprijatelji  moji,  i  koji  bu  se 
pomamiti  ua  mene,  mnom  se  uklinju.  Ps.  1U2,  8. 

ukl6iiit:l,  iiklonlm,  r.  pf.  Rj.  u-ktoniti.  r.  impf.  ukla- 
ujati,  uklonjati.  —  I)  ice^riiumen,  hei  Seite  bringen, 
retnoveo.  Rj.  kao  metnuti  na  stranu,  isp.  odstraniti 
it  Be),  —  Tako  me  Bog  od  ljudske  napasti  uklonio! 
Poel.  298.  Bo^  mite  uklonio  muha  zadarskijeb  i  djece 
dubrovat^ke.  f>Po«I.  0  {za  (fen.  isp.:  Ukloni  se  luda 
kao  i  Hceta.  Poal.  832).  Srhi  ostave  ianac,  i  pobe;;nn 
u  Juor,  te  uklone  zhefioce.  Milo?i  122.  Kogod  opazi 
u  tome  i  kakn  nmetnju  .  .  .  pak  ^crao  se  svi  starati 
Afi  je  sputa  uklonimo.  Pis.  2(K  Kam-Ojori^ije  uklotii 
Veljka  i>  Biograda,  fi^vi.  54.  One  ploče  nema  viAe 
ondje,  nego  je  nekud  uklonjena.  IM.  Za  to  tjii  ukloni 
Saul  od  sebe.  Bam.  I.  1)5,  13.  Kao  Sto  sam  je  (milost 
svoju)  uklonio  od  Snula,  kojetja  uklonih  ispred  tebe. 
IX.  7,  15.  Put  larni  ukloni  od  mene  i  /ukon  svoj  daruj 
mi.  Ps.  119,  2^.  m  se,  pafts.:  Ono  (vlasteo-'lvoj  je  naj- 
vi5e  ućinilo  te  .se  Hadoalav  ukloytio  od  vlade.  DM.  132. 

—  2)  m  se,  reflekR.  ukloniti  se  kome,  ispred  koga, 
ili  odakle,  aus  dem   Wege  ffehen,   deceđo  de  via.  Kj. 

—  *Lliloni  ee  malko  za  vrata  . .  .«  I  oua  se  skloni 
%&  vrata.  Npr.  &b.  Od  ile  žene  i  njjara  druga  ukloni 
se,  da  te  ne  obrugs.  Posl.  233.  Ukloni  se  luda  kao 
i  ateta.  332.  ('kloni  se  pijanu  kao  i  Ittdtl.  3;j2.  Da 
ogledamo  mjesto  zaklonito,  da  s*  odavde  malo  uklo- 
nimo. Npj.  2,  346.  A  iguman  Adži-Konstantinc  nije 
treba  da  a'  u  boju  desi:  Kon.Htantin  se  iguman  ukloni. 
4.  170.  Srbi  izigiii  na  polje  i  uklone  ne  na  sirana. 
Danica  3,  171.  Ouda  iia.ni  da  /.apale  Ix>zuiL'u,  pa  da 
*c  uklone  u  planinu,  3,  VJb.  ('klonio  se  (Jeremijn) 
odande  megju  narod.  Jer.  37,  12.  Ako  bi  se  taki 
naćin  naSao  .  .  .  ispred  njega  bi  se  morala  ukloniti 
svaku  misao,  koia  bi  samo  ta  jedan  ir.megju  jezika 
»lovenskih  vrijedila.  Rad  1,  117. 

Akloojanjo,  n.  das  Wegrnumen,  remotio.  Rj.  verb. 
od  1)  uklonjatit  2)  nklonjati  se.  vidi  uklanjanje.  — 
J)  radnja  kojom  tko  uklonja  što.  —  2}  radnja  kojom 
se  tko  uklonja  n.  p,  kome  s  puta. 

Akloiijati,  njfi-m,  r,  impf.  Rj.  u-kloiijati.  vidi  ukla- 
njati, u.  pf.  ukloniti.  —  1)  vegrdamen.  removeo:  Ispod 
britke  sablje  uklonjati.  Rj.  —  2)  su  se,  refleks,  aus- 
tceidisn,  deredo  de  via.  Rj.  —  I  joS  me  je  tfesto  r.a- 
klinjala,  da  se  nikom  ne  uklanjam  s  pata.  Npj.  2,  407. 

ukl6pUI,  iikloplm,  v.  pf.  hineindrucken  (z.  B,  in 
4ie  Hand),  adprimo  »h — .  Rj.  u-klopiti  što  kome  n.  p, 
u  ruke,  kao  prost  glagol  ne  dolazi,  isp.  klopiti.  riJi 
uklepati.  isp.  utisnuti,  r.  impf.  uklapati. 

Aklititii,  /'.  (U  Diibr.)  nekaka  riba  morska,  cf.  crno- 
rep.  Rj.  melanurus.  Htulli.  cidi  i  ornogUK. 

ilkljrvtt,  f.  (u  C.  G.)  mala  riba  (malo  ve<^a  od 
Brgjele)  u  jezeru  Skadarskome,  koja  se  Talijanski  zove 
acoranza.  l^kljeve  pred  samu  zirau  navale  kraju,  oso- 
bito u  ona  mjesta  gdje  se  voda  drukOija  vidi.  i  koja 
8e  zovu  oka  (cf.  okoV  Rj.  vidi  tiklija.  —  Rodać,  21 
mreža  u  koju  se  ukljeve  vere  bvntaju.  Rj.  34a 

Okliukali,  kam,  r.  pf.  hitieinthun,  indo.  cf.  klju- 
kaii.  Rj,  u-kljukati  što  u  ito.  riđi  skljakati.  t;.  impf. 
kljukaii. 

Akljuiiutl,  nem. /;  pf.  picken,  rostro  tundo:  Do^c 
koka.  ukljunu  ga,  Kj.  u-kljunuti,  kljunom  udariti. 
V.  pf.  prosti  kljuuuii.  i\  impf.  prosti  kljuvuti. 

6kJjuvak,  fikljuvka,  m,:  Manji  se  vidi  ukljuvak 
t>-oje  kaplje  nego  moje  koko&i.  DI'osl.  b*J.  Mo  uk{june 
n.  p.  čaplja. 

dkniiti,  Oknem,  v.  pf.  Rj.  vidi  buknuti,  r.  impf. 
ukati,  hnkali.  —  I)  hu!  schreien  (im  Walde)y  divo 
hai.  Rj.  viknuti  u!  hu!  —  2)  hu'  marJien  (ror  Kalte 
in  die  Finger),  facio  hui!  Rj.  uknuti^  huknuti  u  prste 
(ud  studeni). 

itkRJižifi,  žim,  r.  pf.  iiknjiživtiti,  uktijUOjem,  v. 
impf.  u  knjigu  zamotati,  charta  involvcrc.  btiiUi.  sada: 


u  javne  knjige  upisati^  upisivati  n.  p.  dug;  intabu^ 
Hren. 

ukAblti,  fikobim,  r.  pf.  Hj,  u-kol>iti.  v.  impf.  ko- 
bili 2.  —  1)  vidi  sresti.  Rj.  —  Da  otisne  koplje  ubo- 
dic'U.  mogo  bi  ga  kopljem  ukohiti.  HXpj.  4,  t>0(J.  ritani, 
janjci,  kapetjin-divojko!  iAih  te  soko  n{je  ukobio.  4, 
T2\i.  —  2)  sa  se,  reciproć.  viiit  sresti  se.  Rj. 

ukćeiti,  ftkot-tm,  r.  p/".  Rj.  u-kočiti  [u-koićiti.  Stulli). 
r.  impf.  prosti  ko(^iti  (t  se).  —  1)  n.  p.  toćak  kad 
se  ide  niz  brdo,  das  liud  sperrcn,  henimnif  retitieo, 
impedio  rotam,  rf.  upaoćiti.  Rj.  —  2)  sa  se,  refleks, 
starr  u'crden,  torpesco.  Ri.  vidi  udurećiii  se.  isp.  uftta- 
piti  se.  —  Vrgao  se  u  devetnaest.  (Rei^e  se  onome 
koji  se  ukovi  u  norijeni  haljinama).  Poal.  39.  I 'kočila 
se  kao  ruža  u  (?uuu.  332.  Uu  se  podiže,  i  bi  Filisteje 
dokle  mu  se  ruka  ne  mori  i  ukoči  se  pri  maču.  Sam. 
II.  23,   10 

uk61eiii'iti,  L^m,  r.  pf.  (u  Srijemni  ispod  koljena 
konja  ninrom  sapeti.  Rj.  vtp.  užiliti.  n-kolencHti  u 
istur.  govonif  u  juinom  ukoljcnCitl. 

iikdljćnf'ili.  ćTm,  r,  pf.  vidi  ukolenćiti.  —  uko- 
Ijenčiti.  Rad  B,  111,  r,  impf.  koljenOiti. 

itkuljiea,  f.  ko  ne  rado  inati  i  kolje,  der  Stdnker^ 
homo    litigi'jsns.    Ri.   u-koljica,    drugoj  poli  osn.   u 
i  kljftti  (se),  lidi  svadljivac,  *  sgn.  kod  nalet. 

Akop.   »I.   riđi   pogreb.    Rj.   u-kop    {isp.    ukopati). 
vidi  i  pokop,    pokopsnje.    —   Kad   se  poslije   ukopa 
vruii  pop  u  kuću.  mali  ili  žena  pokojnikova...  Kov. 
110.  Ona  izliv^i  miro  ovd  na  tijelo  moje  J«  ukop  me 
prigotovi.  Mat.  2)>,  12. 
uk6patK   rikopam,  r,  pf.  ea  akc.  isp.   Rad  6,  111). 
'  u-kopftti.  V.  impf.  ukopavati.  —  /.  2)  eintjrahen,  de- 
fodio.  Rj.'  58^.  ukopati  što  n.  p.  u  zemlju:  Varnica, 
I  2)  kaca  ukopana  u   zemlju,   u   kojoj   opančari   Vole 
■  zalužuju.   Rj.  Mb.  —  2)  ukopati  mrtvaca,  vidi  po- 
I  grepsti,  sahraniti  1.  —  Lovac  nadne  ua  meato  mrtuv^ 
I  i  dru-Hvo  njegovo  odnese  ga  km?i  i  ukopu.  Npr.  65. 
Buhu  po  smrti  carski  uhtpa.  2(>2.  Kazuj  groblje,  gdi 
je  ukopa7ta.  Npj.  2,  23.  —  //,  sa  se,  refleks,  ukftpati 
se,  sich  verschansen,  circumvallor.  Rj.'  851).  vidi  opko- 
pati se.   uAanĆiti  ae.  —  Koaa  im  je,  njom  bi  se  po- 
krili, nokti  su  im,  ukopali  hi  se.  Npj.  2,  523. 

iikopAvnoje,  n.  das  J^ingraben,  Vergraben,  defossio. 
Rj.  cerb.  od  1)  ukopavati,  2)  ukopavati  se.  —  Jf)  radnja 
kojom  tko  ukopava  sto.  —  2)  radnja  kojom  se  tko 
ukooava. 

iikopAvnti,  uk^paviim,  r,  impf.  Rj.  u-kopavsli.  r. 
impf.  prosti  kopati,  r.  pf.  ukopati.  —  /•  1)  vergraheUj 
defodio.  Rj.  ukopavati  što  u  što  n.  p.  kacu  u  scmlj**- 
isp.  ukopati  1.  —  2)  ukopavati  mrtvaca,  vidi  poere- 
bavati,  sahranjivati  1.  —  Hajde  za  mnom,  a  ostavi 
neka  mrtvi  uh'paraju  mrtvace.  Mat.  8,  21.  UzeSe 
tijelo  Isusovo...  kao  žto  je  obif^aj  u  Jevreja  da  uko- 
pavaju. Prip.  bibl.  163.  sa  »e,  ptufs.:  Četiri  manastira, 
kod  kojijeb  se  i  ukopavaju  sci.  Kov.  34.  —  II,  sa 
ae,  reflek.t.  ukopAvati  se,  sich  verscftamen^  drcum- 
tallor,  Rj.  vidi  opkopavaii  se. 

ufcApeet  ent^egen,  conira:  ukopce  trČi  kao  /.olja. 
Rj.  H-fcob-ce  {isp.  ukobiii  se,  sresti  se)  kao  ua  .ntsret, 
na  suprot. 

iikopfstttt  svt  uk^pTafim  se,  p.  r.  pf.  sich  hart- 
ndckig  icidersetzcUr  niefit  mtchgeben  teollen  (beson- 
ders  im  \\'ortstrcite),  restitere.  Rj.  u-kopistiti  se,  upri- 
jeti se  tvrdoglavo,  ne  popustiti  (osobito  u  riječunju). 
glagol  se  drukčije  ne  naloii. 

Okopni,  adj.  Grab;  Begrdbniss-,  funerarian.  Rj, 
što  pripada  ukopu,  vidi  pogrebni.  —  Ukopniea, 
ukopna  košulja.  Rj.  777b.  Za  spomen  ukopnoga  uh- 
ritsa  kojini  je  bilo  povezano  mrtvo  6clo  spasiieljii. 
Dl'.  343. 

Akopnicn,  f.  t.  j.  uko|>ua  košulja,  I^chenhand, 
funcbris  tuuira,   Rj. 

Akopnik,  m.  Todiengrdber,  respillo.  Rj.  koji  uko- 
pava mrtvace,  vidi  grobar,  isp.  greboder. 


okopniiia 


—  636  — 


nkrftslti 


fikopiiina,  f.  *Ue  TjekhcnkoitUn,  sumptnu  funerift. 
Rj.  ukopni  trošuk,  pinta  za  ukop.  riđi  pamrMma, 

nkiinnjrti,  ukopnim,  r,  pf.  zerchmdscii,  litpicsco. 
Rj.  ii-lo|>njeti  (n.  p.  anijetj),  početi  kopnjeti,  v.  impf, 
kopnjeti. 

^kor,  III,  die  Vortriirfe^  ea:proWatio,  criminntio. 
Kj.  u-kor.  inđi  ulcorba,  korba ;  prijekor.  —  Izjedv  tfti 
ukor  i  sramota.  Rj.  Ne  inreA  ti  ori  itii^ko.  [Ukor 
onouif  koji  nije  junnk).  Pos].  207.  Oa  bo]ura  jo  ve- 
lika prijnUi,  ft  Ofl  ljudi  ukor  i  araniota  isdttvati  Br- 
fgjinc  junnko.  Npj,  -1,  72.  Navali  na  mene  s  ukorom 
i  sa  pftovkom.  Dnuica  3,  131.  IJolji  je  javni  ukor 
nego  tuinn  ljubav.  Pri^;.  27,  fi.  Da  je  sduluiia  ukor 
Stoje.'.  .  Kad  2,  192. 

nkomn.  flkOriiii,  adj,  vidi  prijekor:  Bolje  jednom 
poSteno  umreti,  no  ukoran  na  av'jetu  živjeti.  Rj.  šio 
easluhijc  ukor,  riđi  prekoran,  prijekoran. 

ukartUniijo,  n.  Hj.  rerh.  od  ukoraviiti.  —  1)  radnja 
kojom  tko  nkaruvu  (prckvnnutj  kotja  (dua  VorwerfeH, 
t'riiniiiiuio.  Rj.).  —  2)  rndtiju  kojom  tko  ukorava  noz 
(daft  Sibalen  des  Mesi^er«,  ciiltri  int-ortieatio,  miini- 
Uo.  Rj.) 

nkorAvati,  ukftrSvani,  v.  impf.  —  1)  kora,  einem 
Voruiirfe  machcn^  criminori  autm:  Pa  Bop:aana  jsintt 
ukoruva.  Rj.  u-koravali.  mVi*  prekoravati.  r.  impf. 
prosti  koriti,  v.  pf.  ukoriti.  —  Koji  jede  neka  rte 
ukoraru  onoga  koji  ne  jede.  Rim.  1 J,  3.  Ko  uko- 
ruva Čovjeka,  naći  će  poslije  vedii  miioat  ne^o  koji 
Inska  jezikom.  Pri(S  28,  TS.  —  H)  cin  Mctuer  scha- 
len,  vmnnhriuin  cuUdli  corttce  firmo.  Rj.  u-koravftti 
iioi,  udaruti  na  -nj  ktrrv.  v.  pf  1  tkoriti,  vuproino 
Iskoriti. 

Akorbn,  /".  vidi  ukor:  Naopak'  se  od  MJtor^c  nagje. 
Rj.  vidi  i  korba;  prijekor.  —  ukor-ba.  riječi  s  tak  im 
'  na$t.  kod  berba. 

Akorlt^ili,  i5Tm,  r.  pf.  Vnjigu,  ein  JRuch  hinden, 
compingcre  (librnm).  Rj.  ii-konViti  knjigu,  udariti  na 
uju  korice,  v.  impf.  korit'ili. 

ukorijAnifi  .si\  ukorijenim  se,  r.  r.  pf.  einirur- 
xeln,  rudices  ago,  Kj.  u-korijeniti  se,  pustiti  kori- 
jene dolje,  suprotno  iskorijeniti  (ee).  ne  nalasi  se  kao 
prost  glagol.  —  Arnantski  narod  ,  .  .  Hri^anitki  se 
sakou  nikad  megju  njima  nije  hio  ukorijenio.  Kov. 
6.  Ja  vidjeh  bezurnnika  gdje  se  ukorijenio;  ali  oilmah 
prokleb  stan  njegov.  .Tov  5,  3. 

iikorij^piti  sp,  ukr»rijeplm  ae,  r.  r.  pf.  vidi  oko- 
reii  se.  lij.  u-korijepiii  se,  o-koreti  se,  ft-koreti  se, 
pontati  kao  kora.  isp.  iskorijepiti  (=  iskorijeniti). 
drukčije  se  gl'tgol  ne  nalaci, 

1.  ilkoriti,  ftkorim,  v.  pf.  achtilen  (doA-  Messcr), 
cortice  firmo.  Kj.  u-koriti  Moi,  udariti  na  nj  kore. 
suprotno  L^ikoriti.  r.  impf.  ukoravali  2. 

S.  tikdritl,  i^konm,  r.  pf.  koca,  Vortcilrfe  nutdten^ 
crimtHor  qnein.  Rj.  u-koriti,  t^»V/t  prekoriti,  r.  impf.  nkn- 
ravali  1.  —  U  to  ukori  jetlan  rfrH<yof/a^  cc  prioSinui^c 
i  obodoSe  konje,  i  pristigoAe  gjevojkii.  Npr.  U4. 
Tamo,  i'^oet^e,  i  viie  mi  je  gjavo  ponio.  i.Rekao  Grno- 
gonie,  kada  (ja  je  neko  ukorio  sto  se  u  ne?.Danju  pre- 
krstio pred  Latinskom  crkvom).  Posl.  311. 

ukdsiCi,  tlkoHiui,  V.  pf  Kj.  u-koHiti.  —  1)  riđi 
uftkoaili.  Rj.  r.  impf.  kositi.  —  Nije  ukosio  ni  paulia 
sijena.  Hj.  401b.  —  9)  ćiju  livadu,  vidi  zakoaiti.  Rj. 
ul'os'io  siMJedovu  tiradu,  zakosio  u  su/tjedotm  livadu. 
V.  impf.  nkn.iati.  —  3)  namjestiti  fito  ko«o,  .mtwttrts 
riditen,  heugen^  ohtiaue.  Rj.  —  Kad  hoc^e  žena  da  se 
wigne,  onda  treba  (Ta  dr*i  sprijed  Uirpo.5  rukom  .  .  .  | 
kad  lio(*e  žena  <ia  ngjo  na  kakvu  vrata,  onda  treba 
da  »e  Hiigne  i  da  ukoni  glava.  lij.  732b.  | 

Akosnlec.  /'.  pl.  vidi  unkoanici.  —  DoJli  su  li  pre- 
mlogi  darovi:  od  svekra   ti   crven    kavad  doS'o  . .  .  ! 
od  jetrva  btwr-»ko9niw,  0*1  zaova  jtt&tne  narukvice.  , 
Npj.  1,  280. 

Akosnici.  ilko-^nlkn,  m.  pl.  Maarkdtchen  mit  ^fun- 
ien,  I*6rlcuj  tf  dgl.  als  KopfpuU,  catctiae  crinalcs,  , 


Rj.  u-ko«5iiici,  veritice  od  kose  8  ukoranim  novcima, 
hijicrttm  itd  .  Ho  hnskinjc  nose  na  glavi  sa  nakit, 
vidi  ukoaniee.  —  Tada  6e  Gospod  akinu^  nakit..  . 
ukoantke  i  podveze  i  poja.se.  Is.  3,  2U. 

ukAlili  sc»  iikotuu  rtc,  r.  r.  pf.  u-kotiti  se.  v,  impf. 
kotili  se.  —  KrfijelJ.  nekakav  mali  krpelj,  koji  se 
ukoti  psima  u  u§i,  Kj.  31(>a.  i»p.  ugnijezditi  se. 

nkdvali,  fikujem,  r.  pf.  Rj.  u-kovati.  ti.  impf. 
okivati.  —  1)  im  licAchhtgen  rcraunden,  la&lo  dnin 
inunio  eqni  peda.  Rj.  ukorati  konja^  potkirajmH 
pozlijediti  ga.  —  2)  Munren  auf  čine  Ifalnkette 
amtchmieden^  incudo,  coneudo,  accudo.  Rj.  ukovati 
n.  p.  novce  »a  r^criHcama  što  se  nose  o  vratu.  isp. 
kov  ženski,  ukovica.  —  Ukovane  dva  kiimeua  oniha 
u  tlato.  MoJ8.  IL  39,  6.  Na  rukama  hu  mu  /.latai 
prsteni,  na  kojima  su  ukoruni  virili.  PjeK.  nad  pje«. 
5,  14  (virilij  ^»Jvu^^ot,  heryU\). 

Dkori,  m.  pl.  akc.  Rj.*  XXXI.  vidi  babini  ukovi, 
babini  dni,  babini  jarci,  babini  kozlitti,  babini  pozaj- 
rocniei,  ono  rrijemc  kad  na  svr^tku  Marta  ili  u  po- 
retku Aprilija  udari  snijeg  ili  eignni.  Rj.  10a. 
fikovi  =  kukovi?  sing.  uk-bAkV  inp.  Isto  se  vrijeme 
zove  u  Bosni  i  h(ihine  huke.  ARj.  133a. 

£lkovi(^a,  /.  auf  Draht  ungeschmiedete  MUnsen 
uls  Kopf£ierdi\  ornatti$  cupitis  e  numix.  Uj.  na  me- 
talnoj cici  ukovani  novci  Mo  se  nose  na  glavi  na- 
kita radi.  vidi  kov. 

nkuvitlae.  burzelnd,  praeceps-:  akofio  ukovitlac. 
Ri.  adv.  ali  je  upravo  u  kovitlac,  .tupst.  kovitlac  ti 
ahis.  su  prijedlogom  u.  isp.  premet,  m  premet,  pre- 
metnnti  se  1. 

Akožiti.  žTm,  V.  pf.  pelle  tegere  obduccre.  btulli. 
11-kožiti  n.  p.  kptjigu,  uteiaii  je  u  kosu.  isp.  potko- 
žiti  se. 

iikraćiTiinje,  n.  der  AUtruch,  imminutio.  Rj.  verh. 
od  ukra(*ivati.  radnja  kfijom  tko   ukrar.uje  kom^  što. 
ukra^ivati,  ukriicfujem,  v.  impf.  rerkiirzcn,  fickma- 
lem,    Ahhruch    thun,    imminuo.    Rj.    u-krai^ivati.     r. 
impf.  prosti  kratiti,   v.  pf.    ukratiti.   —  Gonpod  Bog 
;  onima  koji  hode  u  bczazleno»ti  ne  ukraćuje  ni  jed- 
I  noga  dobra.   Ps.  84,    11.   Ne   ukraćuj   kara  djetetu: 
I  kad  ga  bije.i  prutom  no  Ce  umrijeti.  Prif.  23,  13. 
I      Clkn^,  {sa  gen.)   nehen,  juxta :  Tre<:i   mije  ukraj 
dvora.   Kadih    krušku   ukraj  puia.   Kupila   bi   ukrt^ 
I  Sa\i6  baSiu.    Rj.    u-kraj.  prijedlog  sloren   od  prijed- 
'  loga    u  i  od  prijedloga   kraj ;  prijedlog   u  cnačenju 
prijedloga  kraj  dodaje  svoje  snačei\}€.  —  Kad  sijale, 
:  jedna  zrna  padoše  w  kraj  puta.  Mat.  13,  4  (tako  u 
'  izdanju   latinicom   štampanome;   u    ćirilovskom   po- 
grijcšcno:  kraj  puUt).  kao  adrcrbi jalno:  Obadva  mu 
I  oka  izvadile,  ba^iSe  ga  ukntj  od  pet^ine.  Npj.  2,  33. 
I       fikras*  m.  formositas,  palchritado,  spevic^,  renustas, 
I  forma^  elegmntia.  8tidli.  u-kraa.  *sp.  uKra.aiti.  uhstract. 
■  djvJo  kojim  se  što  ukrasi:  die  Vcrschottcrung,  VVr- 
sierung,  Ausschmilckung,  t.rorniitio,  adornatio.  concret. 
ono  čim  se  Mo  ukrasi;  der  ScJitnack,  onmtus.  inp.  nakit, 
llrea.  —  Visoki  Ijuilski  duh  ne  stoji  u  ukrasima  ka- 
koga  poveza  umuje,  nego  u  samoj  dobroj  knjizi.  Pri- 
prava 171.  To  je  sad  samo  ukras.  Zloa.  20G. 
Akriisan,  aua,  adj.  »Stiilli.  riđi  uresan. 
ukri^sJti,  tikraHUu,  v.  pf  Rj.  u-kraaili.   vidi  uliep- 
!*ati.  isp.  uresiti,   nakititi.   r.  impf.  nkra-Savati,   ukra- 
5ivati.  —   i)  verschiinern,  reddo  pulcriua.  Rj.  ukrasiti 
što,  lu'initi  da  hode  kra.sno,  kratnije.  —  Soba  «l*ra- 
šena  zlatom  i  svilom  i  kadifom.  Npr.  Ifll.  Jedua  mA- 
?>tmva    ukrašaia    dragi jem    kamenjem,    1115.   Dn    ovti 
nim)dnu   knjiga    ukrai*im    imenom,    koje  ^e   se   Mjaii 
kao  zvijezda  dauica.  Noj.*  3,  V.  UmhAo  «ve  djevojke 
i  ukrastše  žiške  avoje.  Mat.  25,  7.  Kao  nvifjesta  ukra- 
šena mužn  svojemu.  Otkriv.  21,  2.  —  2)  sa  se,  refleks. 
(im  ^'chcrze)  sich  svhon  macJien,  i.  c.  stch  cinen  mri»- 
sigen  HatMch   trinkcn,    inebriari.  Rj.  kaže  se  u  sali 
za  čovjeka,   k^ji  se  malo  opije.  —   Ala  se  ukraaio! 
^Opio  Be).  Pual.  1). 


nkrasti 


—  687  — 


■kiMiitl 


i^kra.s(i,  uknUiC'm,  ?•.  pf.  Rj.  u-krjwli.  v,  impf.  prosti 
krn»ti.  —  t)  stcJilen,  fitror.  Kj.  vidi  gjiknuti.  —  Kad 
8«  /npa/.nri,  1jwuo  je  od  trgovca  ukra.fti.  Kj.  1671). 
Onu  ialu  no('  ukrade  ocu  i:  pot»4jr  jedan  čudotvorni 
nos.  Npr.  120.  TeSto  je  ori  hmuzitm  Mo  ukrasti. 
PobI.  314.  Kako  je  Madžur  ukrao  u  Srbina  ognjilo, 
pa  kazao  da  je  U)  njegovo  orilo.  33().  JJkrakće  iz 
otHju.  332.  —  2)  sa  se,  refleka,  iikrasti^Ke,  fticfi  dacon 
siehlen,  dam  aheo  Kj.  otići  kradom-  Žena  xc  nekako 
ukrade  i  uteće  ti  selo  ku(^i  8vojoj.  Npr.  i.  On&  se 
iztnetjJH  naroda  nekako  ukrade^  te  bježi  V\\i\.  128. 
Ti  nju  (devojku)  zavedi  gde  u  šumu  ...  &  ti  ac  tikradi 
od  yije  pa  beži  kudi.  13^.  U  tom  se  mavku  ukrade 
meijjedu  iz  očiju.  17<>.  Ali  DaAa  majke  ne  sUiSnže, 
ukrade  fie  od  ovija  majoi^  jm  potrga  u  be:titit(>n  .Tnvu. 
Herc.  203.  Tako  sam  ja  želeo  i  trudio  se,  svuda  da 
kažem  istinu;  a  ako  se  proLiv  le  želje  i  Irudn  hudc 
ttto  ukralo^  to  je  bilo  iH  iz  ue/.oniijaf  ili  po  slabosti 
Ijiidpfeoj.  MiloA  X. 

iikrasilvanje,  n.  vidi  ukra^sivanjc. 

iiknisAvati,  ukn\$rivan],  v.  impf.  U'krn^avgti.  vidi 
ukraAivali,  iiljep^ivati.  v.  impf.  prosti  kraniti.  v.  pf. 
ukrasili.  —  Dolcle  god  živi  jezik,  dokle  ga  umno- 
žavamo i  ukra-^avufHOf  dotle  živi  i  narod.  Spisi  I,  Ui. 
(ioepod...  ukrašava  vjerne  apn.savajut'i  ih,  l's.  149, 
4.  sa  sei  Zenica  vra6iju(^i  nebu  blaj(ofllov  koji  joj 
je  dat,  ukrašava  se  ljepotom.  I>1*.  330. 

iikrai^iviinjo,  n.  dte  VerscUoneraug^  adornaiio.  Uj. 
vcrft.  od  ukra?«ivati.  radnja  kojom  tko  ukrahije  što. 
tidi  ukrašavanje. 

ukrašfvttti,  nknVšujPm,  v.  ivipf-tsernchUnem^adomo. 
Rj.  u-kra.^ivuti  š(o,  činiti  da  bude  krasno,  krasnijc. 
riđi  ukraJiiavali,  uljep^ivaii.  v.  impf.  krasiti,  v.  pf. 
uknvHiti.  —  Hilje  ukrušuje  ^cvi^ju.  Priprava  f).  Tako 
i  žeue  da  ukrašuju  sebe,  ne  pletenicama,  ni  zlatom, 
nejro  dobrijan  djelima.  Tim.  1.  2,  *).  Sijeku  dtTo  u 
šumi;  srdnmu  i  zlatom  ukrašuju  ga.  Jer,  10,  4. 

ukrnti,  ukr&m,  vidi  ukrhali.  Kj. 

iiknUili,  iikratlm,  v.  pf.  —  1)  rcrkiimcn.  »chmd- 
lem,  Abbnich  thun,  imminuo.  Kj.  u-kratitt.  mdi  »kra- 
tili, a.ikratiti.  r.  impf.  ukrai^ivatj.  —  Da  Bog  ne  ukratif 
(Kad  se  govori  o  kakvu  dobru).  Posl.  48.  Ne  tfw  ukra- 
titi  milosti  avoje  doniu  mojemu.  8um.  I.  20,  15.  Skupi 
»e  narod  Izrailjnki  da  izbere  novoga  cara  .  .  .  Još  ue 
bijaše  zakona  koji  bi  narodu  ukraiio  da  ne  može 
izabniti  koga  hoće.  Prip.  bibl.  79.  —  ^)  ukratiti  što, 
tičiniti  da  bude  kraće,  vidi  skratiti  2.  isp.  oferatiti, 
pokrstiti,  r.  impf.  prosti  kratiti  1,  s/oi.  pokraćivali, 
8krftc*ivati.  —  I  vifie  bi  govorila  ...  ma  ć«  malo  ukra- 
titi. Npj.  5,  4flO. 

ukratko  (u  kratko),  adv.  vidi  kod  kratak. 

iikrrnlii  ukreiim,  v.  pf.  Kj.  u-krcati.  v.  impf.  kr- 
cati. —  J){u  primorju)  einschiffen,  imponcre  in  navim, 
cf.  natovariti.  Rj.  —  ič)  sa  se,  refkks.  (u  primor.), 
»ich  einsclii/fen,  cottscendere  (nttvem).  Rj.  —  Ukrcati 
$e  u  brod  bez  bradna.  DPosl.  140.  l/krc^o  se  i  bes 
hrane.  146. 

ftkrditi,  dim,  r.  pf.  ovce,  r«  einer  tfcrde  versam- 
meln,  siu^ammentreihcn,  congrego.  Rj.  u-krdid  ovce, 
u  krd  iit  skupiti,  stjerati,  glagol  se  drukčije  ne  na- 
hodi,  —  I  najavi  ovce  očupane,  povede  ili  >Svijezdi 
planini,  i  tu  staja  za  devet  godina,  na  hUjadu  oi>ce 
ukrdio.  Npj.  2,  631. 

ukrisuti,  ilkreSSm,  p.  pf>  Kj.  u-kresati.  v.  impf. 
kreirati.  —  ])  (FetierJ  sddagen^  excutio  ignem.  Uj. 
vidi  uajekouti  i.  —  Izvadi  jedno  perce  .  .  .  -na  &uro, 
kad  ti  bude  nevolja,  ti  ukreši  tratru  pa  ga  /.apaJi.-; 
Npr.  2<Jo.  —  2)  n.  p.  li«ta  kupuanoga,  lukovijeh  pera, 
abpflucken,  decerpo.  Rj. 

ukrhatt,  ukrham,  t.  pf.  erschlagen,  violenta  mortc 
perimo.  Rj.  u-krhati  koga,  ubiti  ga  (krkv^ući).  vidi 
ukmli.  r.  impf.  krhati  1. 

ukrijćpiti,  fikrijepim,  v.  pf.  u-krijepiti  Ho,  učiniti 
cia  bude  krepkog  kraftigen,  coitfortarej   corruborare. 


V.  impf.  ukrjepljivati.  —  Pšenicom  i  vinom  ukrijepih 
ga.  Mojs.  1.  27,  37.  Gospod  ukrijepi  Eglona  cara 
Moavskoga  na  Izrailja.  Kud.  3,  12.  JoualAn  dogje 
k  Davidu  u  žtinui,  i  ukrijepi  mu  ruku  u  tiospodu; 
i  reće  mu:  ue  lioj  ae  .  .  .  Sam.  1.  23,  16.  Prva  pola 
prve  tno<'^iJ  ukrijepila  me.  Pom.  ili.  sa  se,  rc(iekii.: 
Tada  ne  zacari  .ToHiifal,  i  ukrijepi  se  na  Izrailja.  Dnev. 
II.  19,  1  ■  -  "  - 

Israel). 


II.  19,  1  (invaluit  contra  Israel}  untrd  mdchtig  nnder 


!u>  .te 


Ukrina,  f.  u  Hosni  rijeka,  Icoja  viSe  Broda  utjehe 
u  Savu,  Name  eines  2*^lus6es,  /luvii  uumen.  Uj, 

Akritf  se,  ilkrijem  se,  v.  r.  pf.  Uj.  u-kriti  se.  v. 
I  impf,  nkrivati  ae.  —  J)  pokriti  se  dobro,  u.  p.  ha- 
ljinama, sich  gut  sudecken  (i.  B.  um  t\i  svhnitsen), 
se  ohtvgcre.  Kj.  ukrtje  se  tko  dobro  čim,  da  se  ti.  p, 
oznoji,  —  2)  vidi  sakriti  se:  Sudi  pravo,  lako  bio 
zdravo !  bi  V  se  ovgje  nkrila  jabuka,  a  nekmo  li  ćedo 
pod  pojiiaom,  Rj. 

iikrivrinjo,  n.  das  Zudcckcn,  contectio.  Rj,  verintl. 
od  ukrivati  se.  —  J)  radnja  kojom  se  tko  ukriva 
n.  p.  haljinama.  —  2)  radf^ju  kojom  se  tko  ukrtca 
JI.  p.  ca  kuf'om. 

ukririiti  .s«,  hk  rivam  «e,  n.  r.  impf.  Rj.  n-krivati 
se.  r.  impf.  prosti  kriti  se.  v.  pf.  ukriti  se.  —  I)  ftich 
gtit  zudecken,  (z.  li.  um  zu  schtcitzen),  se  eontegere. 
Rj.  nkriruii  .«<:,  pokrimtti  se  dobro  n.  p.  haljinama, 
isp.  ukriti  se  1.  —  'J)  vidi  sakrivati  se  (c.  pf.  ukriti 
se  2):  Sve  to  Petar  i  slu^a  i  gleda,  al'  se  ljuta  guja 
ue  OujaSe,  t4/iTn«  se  ^a  jelovom  granom,  lioga  moli, 
puAku  potpmSuje.  Npj.  i,  58. 

Dkriviti,  likrivlm,  r.  pf.  Sto  krivo  namjestiti,  kri'nn- 
men,  inviirvo.  Rj.  u-kriviti.  v.  impf.  ukrivljivati. 

iikrivljivnnjo,  ti.  das  Krummen,  iucnrratio.  Rj. 
vcrb.  od  okrivljivali,  radnja  kojom  tko  ukrivljuje  sto, 

tikrivljiruti.  ukrUljujem,  r.  impf.  kritmincn,  in- 
cnrto.  Rj.  u-krivljivati  Sto,  krivo  namještati,  v.  impf. 
prosti  kriviti  i  (što),  r.  pf.  ukriviti. 

likrjppljiviiiijo,  »1.  verbal.  od  ukrjepljivati.  radnja 
kojom  tko  ukrjepljuje  sto. 

ukrjepljfrnti.  ukri^pljujem,  r.  impf.  ukrjepljivati. 
štOf  činiti  da  bude ^fcreiiko.  v.  impf.  prosti  krijepiti. 
V.  pf,  uJtrijepiti.  —  (.ine  preljubu  i  hode  u  laži,  ukrje- 
pljtiju  ruke  slikovcima,  da  se  nitko  ne  vrati  od  svoje 
zloče.  Jer.  23,  14. 

ukrooilvanjo,  ti.  verb.  od  ukročavflti.  radnju  kojom 
tko  ukročava  što. 
f  tikrocAvtUi,  ukr&ćavam.  v.  impf.  u-kro^vati  štOf 
činiti  da  se  ukroti,  da  bude  krotko;  zahmen,  bnn- 
digen,  domare,  vidi  smagati  1.  v.  pf.  ukrotiti,  r.  impf. 
prosti  krlfUti.  —  Kad  Bog  ustuie  na  sud,  on  ukro- 
čai:a  duh  knezovima.  Ps,  76.12.  Ti  vladaš  nad  silom 
morskom;  kad  podigne  vale  svoje,  ti  ih  ukročavaš. 
S9.  i*. 

jkkrop,  m.:  Ut'ini^eS  u  njemu  ni  juhu  ni  ukrop. 
DPosl.  144.  u-krop.  isp.  kropiti.  —  Ukrop,  t.  j.  kad 
»e  kupus  obari,  ona  se  prva  voda  vrže.  btulli. 

ukrAthi,  {ikroitm,  r.  pf.  zdhmen,  domo.  Kj.  u-kro- 
titi.  —  Pa  ti  idi  u  ravno  primorje  i  ukroti  crnog 
Arapina.  HNpj.  2,  170.  Otac  mu  je  utvrdio  vlasi 
svoju  ukroticši  neprijatelje  svoje.  DM.  24. 

ukrstiti,  ukrstim,  v.  pf.  Rj.  u-krstiti.  t\  impf. 
ukršćati,  ukršt'avati.  —  J)  iibers  Krtuz  legen,  decusno. 
Rj.  ukrstiti  «.  p.  dva  štapa,  postaviti  ifi  tako,  da 
čine  ktto  krst.  —  2)  munje  ukrstile,  $ich  hreuzen, 
decmsor.  Rj. 

ukr^eanjc,  n.  das  Krcuien,  Kreusueisclcgen,  de- 
cu-fnatio.  Rj.  verhal.  od  ukr.^dati.  radt\ja  kojom  tko 
ukršča  što.  vidi  ukrSćavanje. 

ukrSi'ati.  tikfšćam,  v.  impf.  kreiuen,  kreuziveise 
legcfi,  decoitso.  Rj.  u-krSćati  n.  p.  dva  štapa,  postav- 
ljati ih  tako,  da  budu  kao  krst.  vidi  ukr&ćavali.  r. 
pf.  ukpttiti.  —  sa  se,  rectpr.  Vrlo  je  teiko  proroko- 
vati gledajući  na  one  težnje,  na  sile  i  uticaje,  koji  se 


■krMuTA^I« 


—  638  — 


uliizifl 


r.  impf. 


—  Metne  ondje  neko- 
mivae.  Uj.   533tt.   vidi 


«ir.H/ty**  (1  umilDiAnjem  životu  BoRnn^fae  prentonice 
ZloH.  145.  ii^p.  kriŽNli  (He)  3. 

ukrsf'iUniiJc,  h,  vidi  ukrAuinje.  Bj. 
nkrsriUafi.  nkr!^61vilm,  riđi  iikrAćati.  Rj 
llkrsiti,   tikr^ira,   r,   pf.  n.  p.    cvijet,    vini 
Rj.  u-tr>iti.   vidi  i  ukinuti  2,   •  (*yn.  OH^je. 
krMli. 
nkrJIt«  .  .  «  r/i»  ukr$(^4i .  .  . 
Kkrupn«  (u  knipnoi.  udr. 
like    pare   ili    ukrnpnu  kukiiv 
kruuHH  3. 

ukrAthi,  iikrPitiin,  r.  ;>/'.  Uj.  u-krtitili.  isp.  prikratiti; 
okrurnti.  drukčije  Si  (flngol  ne  nuhisi.  isp.  krut.  — 
JJ  festhaltcn,  slringo,  Rj.  fct*»  fitei}n\tU.  —  2)  ftif.: 
li  nijii-*!  ko!*li  nkrntio,  da  ne  drtiš  pelivnr/  ciorina. 
Kj,  —  S  poiVtkn  bphu  defa  zbunjena  .  .  .  ukrućeno 
i^abtL  ZloH.  221. 

iikflburiti*  rini,  v.  pf.  in  }ioih  und  Kummer  ge- 
rtiUteih  <td  tniseriuM  redigi.  Rj.  u-kuhuriti,  «  kuburu 
ntptiifii.  vidi  uskuburiti,  umaraditi,  uteprtljiti.  uve- 
Ogaditi,  r.  tmpf.  kuburiti.  —  l'k^^Hrio  kao  gjavo  ua 
plitkoj  vodi.  Po«l.  .XS2. 

Akiirali,  enm,  v.  pf.  hitiein  nchlatfen,  in/igo.  Rj. 
u-kiicati  n.  p.  klin  t*  jamu,  utjcrnii  gii  kucujutH  po 
njemu.  iVtp.  utjerati  2.  r.  impf.  kucali. 

Akućailiiii  m,  {pl.  Tikut^ni)  —  1)  der  Invohnerj 
MicthiioUncr,  inquilinu».  ilj.  koji  statmje  u  i\igjoj 
kntU,  tidi  kiriid^.ija,  žiljer.  —  2)  (u  Kru^koj  Gori) 
Beljuk  koji  uemn  omi^e  zemlje.  Rj.-'' 

ukučAnkn,  /".  die  Mlethhctrohnerin,  inifuHinu,  Rj. 
isp.  ukiK'uniii. 

Akut^ttMstvo,  n.  (11  Srijcmii)  Sto  neljak  plaća  ftpa- 
hiji  od  kiivć  U  for.  ii  »rehni).  die  Hausateutr,  ittquili- 
natv^.   Kj.  iap.  kui!urinfl. 

dkiK'iiicn.  f.  u  (ijesuii,  HdH'ifn'ilteriHt  qttuc  res  do- 
mt&ticaa  di.tpensut:  L>a  mi  budei'  mlada  za  .sna.^icu, 
a  u  kuću  ku<^na  tiknćnica,  i  mojemu  bbigu  ra/loŽnica. 
Rj.  koju  kiu'om  uprarlja. 

Akuhnti,  ham,  v.  pf.  Rj.  u-knhati.  vidi  ukuvati. 
V.  impf.  kuhali.  —  J^  hljeh,  ri\I*  umijesiti.  Rj.:  Niko 
mi  ncmn  hlibtt  ukuvnti.  HNpi.  4,  4f»4.  —  2)  kodtcu 
(du8  Easttijf  coqiiOj  paro.  Rj,  ukuhati  jelo.  vidi  svariti. 
—  sa  se,  pas8.:  Po  tom  ae  (pfieuica)  u  stupi  obije,  pa 
se  onda  s  kokosima  ili  s  ov^^jim  meaom  tako  ukitha 
u  kotlu  da  8€  mcHO  sve  raspadne.  Rj.  2G9a. 

&ku!^,  m.  vidi  2  ku9  2b.  đei"  0'e»chmack,  Gusto.  — 
Vrlo  siadovoljni  Mo  on  lako  otvoreno  ugagja  Rcom 
ukHSii.  Mil.  252  (jedu(^i).  Gdelo,  koje  mi  je  za  onda 
bilo  neopioano  lepo,  a  sada  »e  aam  rimojem  svome 
ukusu.  Zlo9.  16.  ■»- 

nkiisiin,  ukusna,  («/;.^<o;/rijjM</u  ukusu : geschmacks- 
voll.  —  Bataci  od  žaba.  —  »Istina  je  to  ukumot  ali 
BumnJBm  da  de  pa  Gospodar  jesti«.  Mil.  2n3.  adv. 
Samo  joj  je  to  ruho  ukusnije  sredino.  Zlos.  232. 

Ukuvati,  vam,  vidi  ukuhati.  Rj.  u  krttjeinma  gdje 
se  u  govoru  mjesio  glasa  h  čuje  glas  v. 

ukr&rilit  ilkvArmi,  v.  pf.  u-kvariti.  isp.  pokvariti. 
V.  impf.  kvariti.  —  Na  loie  ea  mjesto  pogodio,  gje 
spufava  toke  na  prsima,  ne  ttkvari  toka  na  junaka, 
no  ukvari  srce  u  junaku.  Npj.  4,  358. 

ftla.  f.  der  Hulufike,  nebulo.  Rj.  vidi  ulja.  —  vidi 
hula  2,  hulja 

ulA^anjts  n.  Rj.  verb,  od  ulagati.  —  J)  nidnja 
kojom  tko  ulaže  n.  p.  novac  u  p08«o,  trgovinu  kakvu 
(das  Hineinatecken  des  Geldes  in  eJne  Unternehmun^, 
colloeatio  pecuniae.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  ulaze 
n.  p.  nogu  %ilomljenu  (daa  Kinrichten  [dcs  gebroche- 
nen  Fussea], daa  Einrenkeu,repositio.  Rj.).  —  Šjradnja 
kf^om  tko  utaže  kome  u  život, 

1.  nlAgatl,  blftžSm,  p.  impf.  Rj.  u-lMpiti.  v.  impf. 
prosti  ložiti,  v.pf.  uložiti.  —  1)  hineinitttckeit,  coHoco. 
Rj.  ulagati  što  u  što,  n.  p.  novac  U  posao  kaki.  — 
2)  einrenken,  restituo  (membrum  frartum).  Rj.  ula- 
gati n.  p,  notfu  ulomljenu.  —  ć^  (u  0.  U.)  Diko  mi 


nije  do  sad  ulagao  n  život,  t.  j.  nije  radio  dn  me 
ubije  ili  drukčiju  kako  umori,  Hand  an  jemand  legen^ 
manufi  a/farre.  Rj.  —  Avram  izmalirie  no?.em  da  za- 
kolje  sina  svopa  .  .  .  Avramel  Avrame!  ne  ulaH  na 
dijete.  Prip.  bibl.   18. 

3.  aljigati  so,  illažčm  ne.  r.  r.  pf.  kod  ko^a,  eich 
(durch  Lugen)  eitmchmcichdtt,  insinuart.  Rj.  u-la^ati 
se,  udcoriti  se  kod  koga  lažima,  r.  impf.  ulagivati  se. 
ulagrivanjc,  n.  das  J^inschmeicJiehif  infinitatio,  Rj. 
verb.  od  ulagivati  »e.  radnja  kojom  se  tko  ulaguje 
kome. 

ulaprivati  so,  uliVgujSra  se,  r.  r.  impf.  sich  dn- 
schmcicheln ,  blandiiii.^  se  insinuare.  Kj.  u-Upivati 
se,  udvoruvati  se  kod  koga  laiivvi.  vidi  uvoditi  se, 
7Jilipiv«t,i  I  oko  ko»a}.  v.  pf.  ulAsrali  ae.  —  IMažicn, 
onaj  koji  se  kome  ulaguje.  Rj.  778b. 

jklak,*  m.  ist.)  dcr  Kuricr^  nunciuf,  tabelUiriw: 
Pusla  Janko  dva  laka  ulak".  Rj.  vidi  kurir,  tatariu. 
isp.  peik. 

aliVksati,  siiui,  «  pf.  erleichiern,  In.ro:  8voje  dobre 
konje  id'ikšaw,  skidoi^  im  sedla  l^amajlijc.  Rj.  n-lak- 
^ati  koga,  učiniti  da  mu  Itude  lak.^e:  ulakAati  .^to, 
učiniti  da  bude  lakŠe.  isp.  oblaknali.  kao  pro^t  gUtgul 
ne  nalazi  tic.  f.  impf.  isp.  oblaksavati.  —  Podajte 
slavu  Uo^ii  Iziailjevu.  Može  biti  da  će  ulakŠati  ruku 
svoju  nad  vama.  Ham.  1.  B,  5. 

Alakiili.  filaktim,  r,  pf.  Rj.  u-laktiti.  glagol  se 
inaće  ne  nalazi.  —  1)  koj^a,  t.  j.  svezati  mu  po  la- 
ktovima  ruke  naopako.  Rj.  —  2)  ulakti  ruke,  ko  ne 
podboči  mHnuvši  ruke  u  džepove  koji  su  povisoko: 
U  pasu  tanke,  a  taman  visoke,  ulaktUe  u  džepove 
ruke.  HNpj    4,  hili. 

ulJkinn.*  f.  (u  >Srij.i  /blatan  ve/.  kRO  lozion.  na  ubra- 
da^imn,  --Irž  tStickerei,  picturt^e  acu  factae  genus.  Rj. 
iilđoianje,   ».   rerbal,   od  ulamali    radnja  kojom 
tko  uluma  »to. 

alAmatl,  ftlamam,  v.  impf.  u-himati.  t\  impf.  prosti 
lomiti,  r.  pf.  ulomiti.  —  Vlama  s^ub  na  mene.  DPoel. 
146.   VlamnV  tuh.  14(1. 

ulikndnli  so,  dam  se,  r>.  r.  pf.  sie^i  bia  ans  Knie 
heschmutien  (im  Thau,  Koth),  maculor  ragando.  Rj. 
ulaudali  se,  landajući  do  koljena  se  uprljati  (u  rosi, 
kala),  vidi  ulopali  se,  ulof^kati  se.  v.  impf,  isp.  Ua- 
dati  1. 

Alnnjo,  n.  das  Schleidien,  Vmherstrcichen^  su9pen' 
sus  gradus.  Rj.  vcrbal.  od  uljati  se.  radnja  kofom  M 
tko  ula. 

Alar,*^  uMra,  m.  die  Halfter,  capistrum,  cf.  povodac, 
jular.  Rj.  riđi  i  povod,  ono  uže  na  kojem  se  konj 
vodi.  iap.  izulnriti,  zauluriti  (konja).  —  Ukoljenćiti, 
ispod  koljena  konja  ubtrom  sapeti.  Rj.  7i7a.  Po>EJe 
vodeH  konja  na  maru.  Npr.  25.  Iflar  a  konjem  ide. 
Posl.  332. 

Alati  S<*,  filiim  se,  v.  r.  impf.  hcrum.^chteichen,  cir- 
cumrepio.  Rj.  vidi  fulati  se.  kao  vukući  se  hoditi 
kojekud.  glagol  se  drukčije  ne  nahodi.  vidi  i  fiunjati 
se.  ii*p.  smucati  se,  Aumati  se,  vu<^i  se  2. 

DlaVf  adj.  ulo  ulaval  du  hundsfutischer  Salunkt 
n^ulonum  maxime.  Rj.  vidi  huluv. 

iilaz,  tfi.  vidi  ulazak,  za  obličje  isp.  dolaz  t  dolazak. 
—  Pod  tijem  klijetima  bijaše  ului  s  istoka.  Jesek. 
42,  9.  Pazi  srcem  svojim  na  sve  uloie  u  dom.  44,  5. 
iklazjik,  iilaska,  m.  der  Eintritt,  ingressus.  Rj. 
U'Iar.ak.  vuli  ulaz.  isp.  ulaziti,  ući.  —  Dvorova  jama, 
t.  j.  koja  ima  dva  ulaska.  Rj.  113b.  Pokaži  im  oblik 
od  doma  i  red  i  iilaske  i  ulaske.  Jezek.  43,  U.  (tOBpod, 
koji  otvori  ulatak  u  raj  Hajduku.  DP.  (U). 

dlttzlti,  ^m,  V.  impf.  hincingcheny  itigredior.  Rj. 
u-laziti.  vidi  uhoditi  1.  v.  impf,  prosti  laziti.  v.  pf, 
uči,  I  ayn.  ondje.  —  U  praznu  kuću  ni  miSi  ne  ulase. 
Posl.  331.  Kakogod  i^to  su  ud  uvud  ulazili  u  itanac, 
tako  su  onamo  na  dnigu  islazili  iz  njega.  Milofi  9(y. 
Tu  je  po  jedan  Srbin  u  stotine  Turaka  ulmiOt  te 
Tursko  roblje  hvatao  i  izvodio.  100.  Ulaseči  k  f^emu 


alamatl  se 


—  «39  — 


ulizicA 


14  kolibu  rekne:  »K  kojoVuđe  .  . .«  Sovi.  48.  U  taJ9te 
nj(ht>ve  tla  ne  ulazi  dnfta  moja.  Moj«.  I.  49,  G.  sa  ae, 
pass.:  Kui^a  bez  vrata  a  aamo  jedan  prozor  na  kući 
kroz  koji  ne  uhu  i  i  ičlazi.  Npr.  i)2. 

ul&zniili  se*  blaziiein  se,  r.  r.  pf.  tfich  messefi  (av 
einem  Banme  de^'isen  Hinde  man  heleckt)^  wetiri,  com- 
pamre  magnituđineiu.  RJ.  u-lazuuti  »e.  tidi  uli/auti 
»e.  V.  impf.  ulizivati  se  1.  viomrad  ulaznu  se  u  drvo, 
da  mV/c,  kolik  je  koji  od  njih. 

dlaienje,  «.  das  Uineimjehen^  initua,  ingressm. 
Kj.  verbat.  od  iila/iti.  radnja  kojom  tko  ula'gi  n.  p. 
u  kuću. 

Alažien,  f.  onaj  koji  se  kome  ulaguje,  der  Schmei- 
chler^  adiilator,  vf.  udvorica.  Rj.  i  sitn.  ondje. 

OU'er,  m.  u  ćohe  ona  »traua  h  koje  se  obi^uo  po- 
ćiuje  »}e<'i.  Rj.  —  riječ  lugjn.  0«n.  Hl. 

Ilfin,  m.  riđi  Ocln:  Zemlje  tvoje  Bara  i  Urina. 
Kj.  vidi  i  Oeiiij.  Tul.  Diileij^no.  »>/>.  ViU'inje. 

1.  iiKVel  se,  uU''?.em  se,  u.  r.  pf.  nirk  rm»i>/^«, 
scdetrt  pono,  nidifieo.  Rj.  u-lci5i  se.  inp.  ugnijezdili 
ae,  uHelili  se.  r.  iffipf.  l^t^i  (se),  IćŽem  t^«). 

2.  iihVI  so,  filežem  ifdegneinl  ae,  v.  p/".  u-le(*i  se. 
V.  pf.  je  i  prosti  ]e.6\.  f.  ijupf.  ulijetati  ne.  —  Le/i 
dolje,  uUgla  se,  zla  ti  godina!  llert".  241.  ^Jl*  je 
svuda  na  dvije  nope  .  .  .  n*  je  »mRlo-  od  prilike 
kao  znak  od  dukata  samo  Mo  je  odoznro  malo  ulc- 
ffnuto.  Sovj.  19. 

:{.  ul^iil  .so»  ul^kniili  se,  illckneni  ap,  r.  r.  pf. 
nich  senkeu,  depriuior.  Rj.  u-l^(^i  ae,  u-lhknuti  se  (ca 
tikc.  Rad  6,  76).  vidi  up^nuli  se.  iftp.  pri-«leC'i,  pri- 
al^knuti.  drukčije  ne  ovaj  glagol  ne  nalazi.  —  I'od- 
bole  se  kraste  (boginje),  t.  j.  na  arijedi  kao  uleklo  »c 
malo.  Rj.  518b. 

uliTa,'  /'.  plata.  vidi  uleva.  isp.  lever.  —  Ropr  r.na. 
koliko  joA  pustih  zidina  u  Srbiji  ima,  koje  au  u  Cari- 
gradu sve  gradovi  zapiaani,  i  dizdari  njihovi  ulefu 
je9u.  Danica  5,  30. 

uletjeti,  ulfetim,  v.  pf.  Rj.  u-letjeti,  r.  impf.  letjeti. 

—  1)  hineiHfJiegen,  inroio.  Rj.  —  Usedue  na  konja 
i  odmah  uleti  u  hoj.  Npr.  207.  Oolema  ae  ćudestvu 
stvorifte:  a  iz  neba  luća  pole(5ela  i  kroz  kube  crkri 
ule^ela^  ona  pade  ua  svetoga  Savu.  Npi.  3,  74.  — 
2)  (u  (J.  U.)  dnron  fiiegen,  avolo.  Rj.  vial  odletjeti. 

iilćvn,'  f  Sold,  riđi  lever:  lako  mi  uleve  kraljeve. 
Rj.^  ;*//i(a.  vidi  i  ulcfa.  —  Al*,  tako  ti  ulcve  od  kralja! 
jieniuj,  sine,  zametali  kavge.  Npj.  2,  484. 

ulibatl  se,  fitibura  ae,  v,  r.  impf.  (u  C.  G.).  — 
jy  od  ko^a,  kao  bojali  ae,  ustručavati  se,  sich  ge- 
niren,  rerecundor.  RJ.  i>p.  libiti  se  (stidjeti  ae).  — 
2)  pred  kim,  kao  ovijati  se,  sich  schmitgen,  adulor.  Rj 

fliien.  f.  Rj.  dem.  ulićica.  —  1)  der  Ilof,  die  Flur, 
auirt,  areu.  Rj.  vidi  avlija,  dvor  2,  dvorište,  ohor  2, 
Btobor.  —  Te^ko  nunici  na  zetovoj  ulici!  Posl.  31B. 

—  2)  (u  Dubr.)  aie  Ga^se^  plateuj  cf.  sokak.  Rj.  vidi 
i  ior.  —  PoŠetala  dva  božja  prosjaku  po  ulici  po 
gr'ješnoj  zemljici.  Herc.  316.  Idući  po  ulicama  gdje- 
Ho  bi  se  uatavljali.  Pis.  33. 

Aličar,  m,  qut  per  iias  huc  illucque  vapatur.  StuUi, 
koji  ae  po  ulicama  skice;  der  Ga$jienbuhe. 

nilMeo,  f.  Stulli.  dem.  od  nlieju 

iilii'iti,  ftlTčIm,  V.  pf.  Rj.  u-lifiiti.  r.  impf.  prosti 
2  ličili  II.  —  /)  eine  (Jeschichte  sdiOn  rnacA«*,  como. 
Rj.  —  sa  se,  pags.:  Samo  treba  joS  neSlo  da  se  pre- 
gleda, neSto  popravi^  sastavi  i  dotjera  . .  .  poslaraću 
ae  eda  bi  bg  joMe  $to  otelo  od  smrti,  makar  se  i  ne 
moglo  uve  uli^iti  kao  ftto  bi  ae  htjelo.  !5ovj.  111.  — 
2)  sa  »e,  refleks,  ulićiti  ae,  JiHi^lm  se,  t\  r.  pf.  die 
Toiiette  machen,  comi.  Rj.  kao  uljepšati  se. 

aligiinj,  ulignja,  tn.  (u  Boci)  ritia  morska,  koja  se 
jede  i  na  veliki  petak,  der  Jilakfisch.  Tintnifti^ch. 
sepia  loliffo  L.(?).  Rj.  (sepia  oflicinalis  i  loligo  vul- 
garis  L.  Kalmare.  Rj.').  tidi  oligiinj.  —  tugje  riječi. 
Osn.  194.  od  loligo. 


iilijeganjo,  n.  verbal.  od  ulijegati.  Rj.  f  od  uli- 
jetati se. 

uliji>pcnti,  fjlijeŽ5m.  r.  impf.  Rj.  n-lijepati.  r,  impf. 
prosti  lijegrati,  r.  pf.  I^ći,  ložom  (Icjrnetn)  -  J)  nurh- 
lusifenj  intermitio:  ne  uliježu  ćete,  jedne  pn(*i  a  druge 
dofi.  Rj.  kao  pi-cs-tajati.  —  2)  i^a  se,  refleks. :  Treset, 
u  ritu  ili  onako  na  podvodnu  nijustu  sevdja  kfjja  ne 
kao  ulijcže  kad  t^ovjek  ide  po  njoj.  Rj.  747h.  Njihati 
ae,  zihati  se,  ljuljati  se,  ulijetititi  se.  DaniOi<?,  ARj. 
2H()ft.  r.  pf.  nlN*i  se  (Olef^m  se,  lilegnem  ae). 

nlljrnitl  sp,  rilijenim  se,  u.  r.  pf.  faul  irerden, 
pigri'jico.  Rj.  u-lijeniti  se,  lijen  postati,  vidi  obiijeniti 
se,  olijeuili  se.  r.  impf.  lijeniti  se. 

iilij^piti ,  iilijeplm ,  r.  pf.  hcklebe7i ,  illino,  Rj, 
u-lijepiti.  V.  impf.  lijepiti,  —  Ulijepio  ku^u  s  dvora. 
Rj.  IKJa.  Na  glavi  fes  odozdo  od  snoja  malo  ulije- 
pljen.  Rj.  279a.  KoSnice  su  spolja  ulijepljeiie  goveg^jom 
balegom.  Rj.  2lMia.  l*ijep  kao  lijep  na  ploiu  (kao 
blato,  kojim  je  sto  ulijepljeno).  Posl.  16I». 

ulij(>vanj(.%  M.  da-M  Kingic^en,  infunio.  Rj.  verb. 
od  ulijevati,  radnja  kojom  tko  ulijeva  ^to  u  sto. 

iilijevnO,  illijevmii,  v.  impf.  eingiessenj  infujido, 
Rj.  u-lijevali.  vidi  utivati,  uljevati.  v.  impf.  prosti 
lijevali.  V.  pf.  uliti 

uli|»si(i  s<»,  firipsTm  se,  r.  r.  pf.  Kich  todt  stellen 
(von  'Iliteren).  mortcm  simulo,  cf.  imirtviti  se.  Rj. 
u-lipfli  se  životinja,  kad  se  utini  da  je  liptala,  vidi 
uliv.Hili  se. 

aUsU'iti  .S0(  ^m  se,  c.  r.  pf.  u-Haifftti  ae,  postati 
kao  lisica,  v.  impf.  prosti  liftićiti.  —  Ako  s  Iisi<'om 
op<^ifi,  »tuvi  pamet  da  ne  ne  uli>^iCiA.  UPosl.  3. 

iiUstati,  Mlara,  r.  pf.  sirfi  belauben.,  frondeftco: 
Paviua  se  suva  pomladila  i  zelenim  uliMtula  tintom. 
Rj,  u-listiti  i'.  impf.  prosti  listati.  —  Od  smokre 
nnaf'ite  se  prići :  kad  ae  vef'  njcj^ine  grane  pomlade 
i  uliHt'iju,  znate  da  je  bli/u  Ijein.  Mat.  24,  32. 

illiSte  (ftliSte),  «.  (po  jufTOzap.  kraj.)  riđi  ko.^nioji. 
Rj.  i  sgn.  ondje.  —  Smiri  mati  medena  (kucajn<H 
kakim  žUtpom  po  ttUštu)  evo  domak  majko  I  (govori 
onaj  koji  5ele  zove  u  kovnicu).  Posl.  lt>!).  Ako  j^a 
ne  »maS  m  uliMijeh,  ko  ti  ga  hrani  u  ustijeh?  DPosl. 
1.  —  od  oxn.  od  koje  su  uljevi.  riječi  s  takim  nast. 
kod  dnnlMe. 

ulitiiM,  ftlitam,  *;.  pf.  bemdeln  (mit  tteichem  t^tuhl- 
gang),  concaro.  Rj.  ti-lita  n.  p.  majku  dijete,  kud  ima 
protoč.  V.  impf.  litati.  —  sa  se,  refleks.:  Sulitnja.  kaže 
ae  lijenu  t>o^eku  [kao  da  se  ulitao).  Rj.  724b. 

blUi,  Tllijem,  v.  pf.  Ry  u-liti.  r.  impf.  ulijevati, 
ulivati,  vdjevKti.  —  J)  hineingics.'tenf  infuudo.  Rj.  — 
RaOiin  je  predavao  naizust,  i  za  ćudoje  u  tome  bio 
vjeH  —  jilono  se  u  nas  k.iže.  i  u  drvenu  ijlaru  mogao 
bi  uliti.  Sovj.  82.  Preko  svesienstva  uli  bratu  duboku 
poboinost  i  čisto  kajattjv.  DM.  31.  sa  se,  refleks.: 
Vardar,  od  Skuplja  dolje  po  Sto  se  u  uj  ulije  Velika^ 
zove  se  veliki  Vardar.  RJ.  325b.  —  2)  [n  C  Ci.)  kao 
nasrali.  Rj.  isp.  ulitati. 

Aliriik,  dlivka,  m.  neMo  na  satu  u  kolnici.  Rj. 
isp.  ulivati. 

ultviiiije,  n.  vidi  ulijevanje,  iiljevanje. 

ahviltl,  iiHvam,  r.  impf.  gorori  se  ne  samo  na 
zapadu  nego  i  na  jugu  i  istoku,  r.  impf.  prosti  Hvati. 
i>;j.  ulivak.  vidi  ulijevati,  uljcvati.  «.  pf.  uliti. 

ulivsiti  se«  iilivsim  so,  (u  C.  Q.)  vidi  ulipaiti  se. 
Rj,  p  se  pred  s  promijenilo  se  na  v.  iap.  vaeto  »v'. 
pseto;  vŽenica  mj.  pcienica. 

AliMk,  Ciliska,  m.  das  StUck^  der  Klumpen  Sah, 
d*rt  man  dem  Vtehe  su  lecken  gibt,  suHs  frusium 
linctui  c^tpositum.  Rj.  ti-lizak,  grumen  soli  što  se  daje 
stoci  za  lizanje. 

alluifi,  tilUem,  r.  pf.  Rj.  u-lizati.  v.  impf.  prosti 
lizati.  —  I)  ablecken,  deiingo.  Rj.  —  2)  sa  se,  refleks. 
u  lizati  se,  d.  p.  Čobii,  sich  ablecKen^  abreiben,  ({eteri. 
Rj.  isp.  izlizati  se.  iskoaiti  se. 

Cdiciott,  f.  der  ::ipeidielleckert  adulator,  cf.  udvorica. 


nllalru^e 


—  640  — 


nUmOe 


Rj.  i  stm.  kod  u<lvorica.  —  u-lizica-  sa  postanje  wp.  i 
ulisak.  I 

ulizfTAnJCi  n*  t'^f  Anlocken  des  Baiitns^  um  dantn  . 
die  Grosne  iu>  mcssen^  comparutio  mttgnitudinis.  Hj.  ! 
rcri}aL  od  uli/.ivati  He.  raat\ja  kqjom  se  tko  ulituje  i 
«  drvo.  I 

iillzlrati  se,  iilknjetn  »c,  r.  r.  iinpf.  RJ.  n-li/.ivati 
se.  V.  pf.  ula/nuii  «e,  uliziiuti  se.  —  J)  Kich  w»tfAseii, 
icer  grosser  is/,  esperiri  magnitudinem ;  kaŽu  <la  «<? 
mladoj  Dioiui'^tLdi  koju  jo^  riuttc,  ue  vnlja  ulUicuii  u 
auho  drvo,  jer  vi^e  ne  bi  rasla.  Rj.  luomćad  uližuju  \ 
ae  u  tirro,  da  vide  koltkje  koji,  kuji  J6  veći.  —  2)  /iy.  ! 
experior  uter  plus  rttlctU.  Rj.  u  prenetienom  smislu: 
oglttUui  se,  koji  moic  više. 

dllzniitt  se,  KDcm  se,  vidi  ulazDUii  se-  Rj.  v.  impf. 
iiHzivati  ao. 

dlo('kati  se,  ćkani  ae,  vidi  ulopali  ne.  Rj.  v.  r.  pf. 
ti-loćkati  »e.  glagol  se  drukčije  ne  ntihodi.  isp.  loda, 
lućka.  nJi  i  uluiidati  kć. 

Alogoriti,  nm,  v.  pf.  Rj.  a-loporiti.  t?.  iwpf.  logo- 
riti (I  »e|.  —  1)  n.  p.  vojsku,  lagern,  coUoco  ejccr-  \ 
cituvt.  Rj.  vidi  utaborili.  —  Driuu  prelje,  ukraj 
Ma<^ve  Htadc,  pored  Drine  ulogori  iY>j>ftu.  Npj.  4,  194. 
Turci  Bu  do  »ad  bili  ulogorcni  u  polju  Ue/  ilanca.  I 
Sovj.  43.  —  2)  8(1  se,  refhks.  tildf^oriti  «e,  nich  lageru^ 
custra  pono.  lij.  riđi  utaboriti  se.  —  <)ndje  se  nekad 
hio  ulogorio  Turski  car  s  vujskotii.  Uj.  80^:*.  l'ojsktt 
se  hiln  ulogorila  protiv  Waraili-Ali-pji.ie.   MiloS  lliJ. 

dlom,  m.  ova  je  trava  do!)ra  od  tdotua.  Rj.  {der 
Kttochenbrui'h,  frttvtnra  osatuui.  Rj.').  u-lom,  kad  se 
ulomi  kome  koit.  —  Ko  rani  bližnje^fu  svojej^a,  kako 
ućioi  tako  da  mu  bude:  uiom  ra  tUom,  oko  ka  oko, 
rub  za  zub.  Moju.  III.  24,  20.  Kad  Gospod  eavije 
utom  nnrodu  svojemu  i  iscijcli  rane.  Is.  30,  ^6. 

Alumaki  Momka,  ih.  Bruchsiuck,  fragmeutum*  Kj. 
kad  se  šio  ulomi,  komad  od  onoga:  Puslt;  sablje  oui 
IzlomiSe ...  Pa  uzimlje  ulomak  od  ćordcj  Musovu  je 
glavu  okiuuo.  HNpj.   I,  224. 

ul6niiti,  illomim,  v.  pf.  vidi  alomiti:  11'  ću  skoćii' 
sa  bijele  kule,  te  bijela  alomiti  vrata,  Ulomi  mu  nogu 
po  koljenu.  Kj.  u-lomili.  r.  impf.  ularaati. 

ulAjiati  svt,  tilopiim  se,  v.  r.  pf.  vidi  ulandaii  se. 
Rj.  u-lopaii  ee.  glagol  se  drukčije  ne  mdusi,  vidi  i 
ulu(;kati  He. 

iiloptuti  86,  tam  se,  v.  r.  pf.  n.  p.  brahuo,  sich 
ballen,  couglohari,  cf.  ugrudati  se.  Rj.  u-loptati  se, 
kao  sahiti  se  u  lopte,  u  gnide,  da  postanu  grude  kao 
lopte.  V.  impf.  loptati  se. 

ul6vltl,  iilovim,  V.  pf.  fangei\,  ci'jttgcn,  capio.  Rj. 
u-loviti.  V.  impf.  loviti.  —  Jedan  dan  love<'i  on  .  .  . 
ugleda  jedno  jezero  ic  se  isumkc  primnkne  k  njemu 
eda  bi  sto  ulovio.  Kpr.  152.  Za^jom  u  Aumu  da  ulorim 
kaku  zrjerku,  Itil,  Tanuiu  amo  se  ]j;jido  iiatružili.  (Kad 
koji  koga  u  can  ulovi).  PosL  311.  Dobro  ti  »te,  Turci, 
uranili!  i  dobar  ste  lovuk  itlonli.  Npj.  4,  1!»7.  Izidi  u 
planinu,  te  mi  ulovi  lova.  Mojh.  i.  27,  3. 

Alozi,  liloga,  m.  pl.  die  Gliedersncht,  arthrifis.  Rj. 
die  (iiehi;  Gtlenhtrheumatismus,  rheumatismuft  arti- 
eulorum.  \iy^  u-lozi,  drugttj  poli  osnova  koja  je  u 
\ef'i,  leJiati.  isp.  Osn.  24.  bolest,  riđi  bogavieu,  koato- 
bolja.  »^.  nogobolja. 

oiuii  m.  vmt  uvole£.  Kj«  u-IoŽ,  dru^  poli  osn, 
koja  je  u  le(^i,  leiali.  isp.  Osu.  60.  vtdi  i  uhola^a, 
uholaža;  uholei.  uholjez. 

uložiti.  filoŽTm,  V.  pf.  Kj.  U'lo^.iti.  v.  impf.  ulagali. 
—  1)  Uineinlegen,  hineinutccketi  (Oeld  aufcine  Unter- 
nehmutig)t  colloco.  Rj.  uložiti  što  u  što,  n.  p.  novac 
u  posao  kakat^,  u  trgovinu.  —  l'lozio  je  prste  mepju 
ikripe.  ĐPosl.  146.  Ulavnica  ttloUna  na  zakonite 
kamate.  Rad  5,  200.  —  2)  einrenken,  restituo.  Rj. 
uloHti  n.  p.  nogu  ulomljenu.  —  3)  (u  C  G.)  dte 
Hand  anlegeu,  anfangen,  aggredior:  Udri,  pope,  ^om 
le  udriu,  &to  ne  ulvitSt  oegusve  k&oii  (u  pripovijeei); 


nloze  najprije  u  zelje.  t.  j.  poHu  ga  jesti.  Kj.  — 
Onako  Ham  ulvki  kopati,  i  tek  ^to  je  treći  put  kljukom 
ud  rio  u  zemlju,  začu  ozdol  je<lan  glas...  prigje  nego 
počne  nibotati  prekrsti  se...  Te  uloii  da  kopa  zemlju, 
ali  B  nekim  Airahom  da  ne  bi  opet  čuo  kakav  gU*i.s 
ozdol.  Kpr.  01).  —  4)  (u  C.  G.)  na  koga,  i.  j.  prvi 
udarili  na  nj,  Hand  nn  Jenmnd  Icgen,  manus  inji- 
ecre.  Rj.  vidi  miložiii  3.  —  •  IjHlani  ti,  uloži  na  nfW« .. . 
1  UHtavži  Gedeou  pojrubi  Zevaja  i  Sfalmana.  Sud.  8, 
21.  Car  reče  slugama:  pogubite  sveStenike  .  . .  Ali 
alu^e  eareve  ne  htjede  podignuti  ruke  svoje  da  uloše 
na  svettt^nike  (iospodnje.  Sam.  I.  "J'ž,  17.  Gjuragj  uloži 
na  Hcot  Silagjijama,  burama  Jankovijem.  DM.  114. 
ulrij^illi  ftliioim,  v.  pf.  u-lu<?iti  priliku,  kuo  uhva- 
titi: die  (relege-nficit  ergreifen,  arripere  occasionem. 
isp.  poluiMii.  —  Kad  dogje  blizu  ove  pećine,  uluči 
priliku  kad  BoJ^-Ćelik  bude  otimao,  pa  ženu  opet  po- 
vede sa  sobom  da  bježe.  Npr.  201. 

ulikkArMi  Sis  vim  ae.  v.  r.pf.  ^h  rerstellen,  simulo. 
Rj.  u-lukaviti  *e,  kau  postati  lukav,  isp.  uliiujiti  se, 
ućiniti  aa  II  2.  isp.  isluknviti.  drukčije  se  glagol  ne 
nahodi.  —  A  tako  mi  Boga  i»tinoga)  nij'  umrla,  več 
-f'  ulukavila.  Npj.  I,  5ft3  (wp.  uljnnili  «e). 

uldpiti,  iilOplm,  V.  pf.  u.  p.  kotao,  einbiegen,  vcr- 
hiegen,  inflecio.  Kj.  u-lupi  Be  kakav  metal,  kad  se  na 
kojem  mjestu  ugne  te  ostane  ondje  kao  jama.  isp, 
poditipiti  Be.  pouhipljivali  se.  drukčije  se  ne  nulaii 
ovaj  glagol. 

&IJa,  /'.  (u  vojv.)  tidi  ula.  Rj.  —  vidi  hulja,  bula  2. 
ulj^oi,  tuij.  {u  Boci)  n.  p.  mlin,  Oe/-,  olearius.  Rj. 
što  pripada  ulju. 

iiijhnU'U,  f.  sud  :a  tdje.  vidi  uljarica,  uljeniea, 
uljenka,  mazulira  1,  zoilinira.  —  Snmuilo  uze  ulja- 
nicu, i  izli  mu  ulje  na  glavu.  8am.  I.  10,  1. 

uljjinik.  uljanika,  m.  (po  jugozap.  kraj.t  vidi  ko- 
vaaluk.  cf.  ćelinjak.  Kj.  vidi  i  piielinjak.  —  Pružio 
i  tebe  Bog  sreću  u  domu,  primakli  ti  kouji  na  putu  T.. 
a  ćele  a  medom  u  uljaniku.  Kov.  126.  osnovu  vidi 
kod  uljevi. 

ftljiir,  uljara,  m.  —  ])  olearius.  Stnlli.  koji  praci 
i  prodaje  ulje.  osn.  u  ulje.  —  2)  riđi  pćelar,  ko- 
vandžija.  —  Kad  mi  ugjosmo  u  uljanik,  uljar  beSe 
u  uekom  poslu  megju  trukama.  Mcgj.  276.  osn,  u 
ulj(evi). 

uljiiriea,  /*.  (u  C.  G.)  dus  (hlgefdss,  vas  olearium, 
cf.  ma/alica  1,  zeiiinica.  Rj.  sud  ta  u^je.  vidi  t  ulja- 
nica, •  si/n.  ondje. 

ulje,  ».  dtts  Baumćl,  oleum.  Rj.  vidi  ol^,  zeitiD, 
w;».  mniila.  —  Obuljiti,  politi  sto  uljem.  Kj.  435b. 
Premilak,  ulje  koje  se  izvadi,  kad  ae  komina  pro- 
molja.  Kj.  57Ga.  Bnmotok,  2)  ulje  koje  aamo  iz  ma- 
slina isteće.  prije  nego  se  metnu  pod  lijevak.  Kj. 
)>(i4H.  l^ljiti,  posipati  uljem  n.  p.  jelo.  Rj.  780a. 
IJ/jem  oganj  gu-^it .  DPual.  14G.  t^olomuo  davafie  Hi- 
ramu  pSenice  i  ulja  cijegjenoga.  Car.  I.  5,  11. 

il1J4»4*i.  illjegnem  (iiljegoh)  v.  pf.  vidi  uljesti:  Bje^ 
uljega'  mjeaec  u  oblake.  Kj.  u-ljeći.  kao  proat  glagol 
H€  nalazt  se.  isp.  Ijeći.  vidi  i  ući,  uiĆi,  unići.  ti.  imp/*. 
ulaziti.  —  Ir  ovoga  doma  ižljegla  u  dobri  ćas!  a  m 
druai  dom  uljeglu  u  bolji  ćasl  KJ.  125a.  Kad  liaica 
dofge,  ćuje  da  ima  neiko  u  njezinoj  kući,  i  ue 
smjedne  uljeći  unutra.  Npr.  245.  I  careve  otido6« 
sluge,  uljegoše  u  bijelu  crkvu,  tu  nagjode  kalugjer« 
Sava.  Npj.  3,  (ib.  Vljegaoje  mrzluk  u  nas.  Posl.  333. 
Aljcnftk,  »t.  pita,  koja  se  u  Kartelima  od  zelja 
pravi  na  badnji  većer  i  uljan  pomaže  (jer  ako  su  i 
Icršćani.  ne  jedu  onaj  dan  maala),  eine  Ari  Kuchen 
su   IVeihnachten,  placentae  genus.   Rj. 

uljanica,  illjenka,  f.  Iecythu3.  Stulli.  sud  sa  ^^ 
vidi  uljanica,  i  sgn.  ondje,  sa  obličje  uljenka  urp. 
octenka. 

nijčoje,  n.  das  Oelen,  undio.  RJ.  verh.  od  uljiti 
radnja  kojom  tko  u{ji  n.  p,  jelo. 


i\Jt!>fnk 


—  6il  - 


anJicluiH 


rtlj''P'il^»  filjepka,  m.  die  Schmeerkappe,  cucullnt 
pingurdine  inuculatu8.  Rj.  masna  kapa^  od  niastt 
uUjtpljena, 

uljepšati,  SAtn,  v.  pf.  —  1)  verschonernr  exorno, 
ercolo.  Rj.  n-ljepnati  što,  m'initi  du  bude  lijepo, 
Ijepie.  riai  ukrasiti,  im}.  tireaiti.  t;.  tmpf.  uljepšavati. 
—  2}  ita  Hp,  refleks.  ProljepSavali  se,  r.  r.  pf.  vidi 
uljepšati  se.  Rj.  G09a.  u-ljep§ati  ho,  positiH  lijepa 
ljepši. 

uljcpsAvunjo.  »-  da»  Ventchimem,  adornatiu.  Rj. 
verh.  od  uljep.Savnti.  radnju  kojom  tko  uljepšava  što. 

alJcp^Avnn,  uljf;p!*avum,  v.  impf.  verschdnerti,  ex- 
ornOf  excolo.  Rj.  u-ljepSavali  što,  ćiniti  da  liude 
lijepo^  ljep.i€.  vidi  iikraSavati,  iikraSivali.  u.  impf. 
prosti  ljep?^aii.  r.  pf.  uliepSati.  —  sa  se,  pnss.  ili 
refleks:  Kad  hi  do&ao  reci  na  koju  dievftjku  da  ugjn 
k  caru  Asviru  .  .  .  toliko  vremena  treba&e  da  se  uljep- 
šavaju uljem  i  mirisimit  i  drutjim  stvarima  za  lje- 
potu žensku.  Je^t.  'J,  12. 

AIj«Stl,  filjerem,  v.  pf.  hineingehen,  intro,  cf.  uči. 
Rj.  u-ljesti.  kao  prost  glagol  ne  nalazi  se.  isp.  Ijesti. 
vtdi  i  uljetfi,  uit^i,  unit^i.  r.  impf  ula/iti.  —  Vrati  ne 
jadon  i  ifllontan  <lomn.  Tek  Ho  utješe  u  ktiću^  eje- 
ćica  akoće  oko  njepft.  Npr.  tOi.  Tako  ćcta  dooi  u 
jedan  j?rnd,  te  tUjezite  unutra.  235.  Sluge  uljesu 
k  caru  i  kažu  niu,  da  jedau  utarau  želi  k  njemu 
uljtsii.  254.  Kad  se  hladnu  napoiiilie  vina,  te  lui  vince 
uljeze  u  lice^  progovara  Ivo  Senjaiiine.  Npj.  3.  204. 
A  da  dogje  Mutape  I^azare,  da  uljeze  Kulušinu 
gradu,  primio  tti  KolaJSina  Ivogn.  4,  314.  Ja  da  vidi& 
iCArad?,i(!'a  Snja,  pje  uljeze  agi  pod  čudme.  4,  478. 

Aljt^tnli'a,  f.  \J^  CViiui.)  $to  ac  Ciganinu  daje  na 
godinu  /a  kovanje:  od  vola  i  od  koL>ilo  po  bagftSa 
£ita  lili  prema  tuuie  vina),  a  od  uia»ke  po  jedan 
baga5,  das  Jaiirgeid,  der  Jahrlohn,  annua.  Rj.  u-ljet- 
nica,  drugoj  poli  osn.  u  ljeto  (=  godina),  što  se 
kmne  daje,  2)laća  ot^jekom  na  godinu. 

Aljevanjo,  n.  vidi  ulijevanje.  Rj.   vidi  i  ulivanje. 

Aljevnti,  ftijevam,  vidi  ulijevati.  Rj.  r.  impf.  u-lje- 
vati.  vidi  i  ulivati.  r.  impf.  prosti  Ijevati.  c.  pf.  nliti. 

Aljovl.  m.  pl.  (u  Srijemu)  die  Bienettbrut,  apicum 
fetus.  Rj.  pčelinje  leglo.  —  Hlara  rije^  O^Allll,  koja 
je  ftiuia  u  obi(^aju  aauio  u  ninu^.ini.  Osn.  134.' 

bljvz,  ni.  6>vjek  knji  ugje  ženi  n  ku6i,  der  in  das 
Jiaus  stiner  lUau  eingeheirathet  hut,  gui  itupsit 
ux4iri  suae,  gucm  ifuasi  ujior  duxit^  cf.  pripuK.  Rj. 
u-lje«.  koji  uljeze  ženi  u  kuću.  vidi  i  dohodar,  do- 
mazet, donia/.elovir,  priAnpak,  privnk,  uU^nknlo.  — 
Oti-Eiao  1)  InJ!,  kad  ko  u}^e  ženi  u  kut^ii  (poAtane 
ftijpj),  Rj.  m>h. 

Aljozioa,  f.  (u  Boci)  u  male  djece  neknke  kmnte 
po  jrlnvi  i  po  licu.  eine  AH  filnttcrn,  ptitlularmn 
genus.  Rj.  vidi  rusa  bolest,  Rj.*  —  uljviina  jkor.  kod 
u-ljcz).  <h*n.  li»4. 

dljika,  f.  (u  Tratu)  vidi  moaliua  (na  (emu  uije 
rodi),  Oelhaum,  olea.  Rj.  —  uljika  (ohii.  u  ulje).  Oan. 
27(^.  riječi  s  takim  nast.  kod  antika. 

nijid,  'iMjlm,  r.  impf.  (u  Unbr.)  posipati  uljem  n. 
p.  jelo,  Olen,  oleo  perfundrre,  untjcre:  »ad  je  ko- 
rizma, pA  se  mnogo  u/71.  Rj.  vidi  zeitiniti.  r.  pf.  sloz. 
obuljiti.  —  i^enn  tko  Uudi,  kupus  svoj  ulji,  a  tko 
ženu  hv.ili,  bradti  sebi  pali.  DPoel.  UK). 

llljdbitl  M\  (iljnbun  se,  v.  r.  pf.  (u  (*rblju)  nicJt 
rerlief^n,  cujus  amore  capi:  uljubi  se  bula  u  ne- 
kakva Arapa  (u  pripovijeei).  Rj.  u-ljubili  se.  vidi  za- 
ljubiti se,  zadrai^iti  se,  zii^ledati  (i"  se)  2,  MevdiHati. 
isp.  zainiliti  ae;  zainilovati.  —  AMk,  w.  amore  cAplua, 
uljuhljen,  dragi . .  .  amore  capi,  uljuhiti  se  .  .  .  amare, 
amori  opcram  dare,  ljubiti,  uljubljenu  biti.  Danici«!, 
AKj.  117b. 

illjiidnn,  fiHndna,  adj,  leuiseUg,  hmmtnus,  comis. 
Rj.  —  Vifiji  klasu  u  narodu  valjalo  bi  da  je  od  na- 
roda urenija,  mudrija,  uljudnija,  »kladnija  i  rodo- 
Ijubivija.  Kov.  13.  ^Vo  au   ueki   uljuiluit  a  drugi  zli 


i  pakosni,  i  to  dolazi  od  gornja  tri  uzroka.  Pri- 
prava 41. 

liljdiliO,  iiljudini,  r.  pf.  schOn  machen,  facio 
pulchre,  ingenue,  ui  hominem  dccet.  Rj.  u-ljudlti,  uči- 
niti,  pripraviti,  opraviti  ljudski,  v.  impf.  uljuKJivati. 

Aljudno.st,  illjiidnosti,  f.  die  Leutseligkeit^  huma- 
nitus,  comitas.  Rj.  osobina  onoga  koji  je  u^jttdan. 

uljugjiviinjis  n.  das  saubere  Zurichten,  comtio. 
Hj,  cerhal.  od  uljugjivati,  koje  vidi. 

uljugcjivati,  uljrifgujem,  v,  impf.  (von  ljudi,  \cie 
es  Menschen  hahen)  sauber  surichieUt  humane  prae- 
paro.  Rj.  u-ljugjivati,  činiti,  pripravljati,  opravljati 
ljud.tki.  V.  pf  uljuditi. 

uljdaitl  se,  hljunlm  ae,  v.  r.  pf.  sichtodt  stellen^ 
mortem  simulo:  nije  mrtav,  vei5  se  uljnnio.  Rj.  u-lju- 
nili  ao.  glagol  se  drukčije  ne  nahodi.  vidi  umrtviti 
Be.  isp.  ulukuviii  se. 

1.  Rin.  (luin,  m.  —  J)  die  Vernunft,  ratio:  Vm 
caruje,  a  pamet  imaju  i  sve  životinje  [PobI.  333).  Um 
za  morem,  a  smrt  za  vratom  (Foal.  333)  (ara  lou^^'i, 
vita  brevia).  Rj.  riVi*  umije.  —  Jednoumac,  čovjek 
tvrdoglav,  koji  sve  radi  po  scojemu  umu.  Rj.  251a. 
Umom  umi,  a  uAima  Htrižo.  Rj.  78lb.  A  u  moje  Bogom 

K0fl08trime  .  .  .  rusumna  je  uma  i  pameti.  Npj.  2.  35. 
',&d  to  vigje  Strahini(?u  Dane,  prohenapi  i  tiuiom  pre- 
tnisli,  boS  je  čador  ailna  Vlah-Alije.  2,  272.  .Može  niti, 
da  Hu  oni  ljudi  jači  i  iivlji  umom,  kao  Sto  b\\  i  ti- 
jelom. Nov.  Srb.  18L7,  519.  Jer  bismo  inače  na  sra- 
motu umu  Ifud'ikome  kvarili  svoj  jezik.  Pis.  29.  Krojač 
predstavi  «  umu  svome,  kakvu  ča  haljinu  da  kroji. 
*>6.  Hodite,  vjerni,  na  vi-sukora  mjestu  da  ae  nasla- 
dimo goflpodarcve  gozbe  i  besmrtne  Irpiv.R,  uzriUrnijem 
umovima.  DP.  131.  —  2)  das  (rcđiichtniss,  inens^ 
memoria:  piide  mi  na  um;  ui  do  sto  umu,  ich  habe 
es  auf  dvn  Tod  rcrgessen,  7.  d.  si  centum  ment&t 
haberem,  non  meminissem.  Rj.  (ni  do  sto  unuj;  tu- 
mači se  latinskim  riječima:  kao  rla  se  kaže:  da  imaui 
»to  uma,  no  bih  se  sjetio),  vidi  pamet  2.  —  Razbo- 
ljela se  žena  usred  /ime,  pa  joj  palo  na  um  na  bi*- 
kovu  mesgru.  Rj.37a.  /V»/)a^i  M/e  um,  beifallon,  venit 
(in  mentem):  Dockan  Simu  na  um  pripauulo,  Rj. 
595a.  SifTf'.i  s  uma,  vergessen,  uegligo,  excidit  cx 
animo.  Rj.  (}73b.  h'mctnnti  s  umri,  vergessen,  obli- 
vi8e4»r.  Rj.  tiiHb.  Kinfallen,  venit  (redit)  in  mentem: 
teknu  me  um.  Kj.  735a.  BolujuL^i  dugo  vremena,  pa^ne 
mu  H't  um  na  vdeko,  pa  da  se  utlrobi  bleba.  Npr. 
225.  I  jedem  i  pijem,  a  pesU^  mi  je  na  umu.  Posl. 
101.  U  gjevojke  kolo  igra,  u  gjetiikt  ni  um  nije.  (i 
ne  misli  o  tom).  3211.  Sto  na  um  (dogje),  to  (i|  na 
usta.  (.Sto  t^oek  misli,  ono  I  govori).  35b.  Jgumanu 
«(»  um  pade  Simo.  Npj.  2,  70.  Palo  ti  je  na  um 
poginuti'!  2,  335,  Nikad  uiNam  sburio  s  uma  ialine. 
MiloS  X.  Poslije  mi  je  tek  paio  na  nm,  da  on  ono 
nije  c^inio  za  to...  Pis.  5i).  <>vgje  treba  uzeti  nu 
um:  1) .  .  .  Rj.*  XL  {isp.  Ovgje  treba  upamtiti.  Rj.* 
XXXIX).  A  .\masA  ne  usinut-ic  nn  um  tnača,  koji 
bijnAe  .loavu  u  ruci.  Sam.  I [.2(1,  10.  Ako  se  ko  i'nvAi 
trubu  ne  uctne  na  nm  .  .  .  krv  će  njegova  biti  nn 
njegovoj  glavi.  <fezek.  .33,  5  {tsp.  uzmi  ae  u  pamet). 
l'smi  na  um  sve  Ato  ću  ti  kazati.  40,  4.  Nije  mu  za 
cijelo  ni  na  kraj  uma  bilo.   Rad  2,  11)5. 

2.  um.  lima,  »1.  vidi  bum.  Rj.  Ura,  tima,  »1.  brdo 
u  Hrvatskoj  kod  Planskoga.  Magla  na  ('mu,  kiia  na 
guvuu.  Rj.  vidi  Hum.  u  krajevima  gdje  se  glas  h 
ne  i'ajc  u  gifvoru. 

Amii,  riđi  umab:  I  unni  se  jodu  osjetio,  f'ma  ga 
je  se.-ftra  poznavala.  Rj,  u  rnu(h).  re<i»  i  ondje  sjm. 

Amiic,  iimea.  m.  vidi  bumnc.  Rj.  Imn^-«  Uiucji,  m. 
glaviea  u  Unihovu:  Sirokijem  drumom  niz  GraJiovo 
a  do  i'mca  i  MeOita  starog.  Rj.  vidi  Huniac.  «  kra- 
I  jevtma  gdje  ne  glas  \i  ne  čuje  u  govoru. 

iKilA^kati,   iimackum,   vidi  nmacupati.  Rj.  u-muc- 
kati.  drukčije  se  ovaj  glagol  ne  nalazi,  augm.  prema 
I  uuui/ali,  koje  vidi. 

41 


m 


aidiicupati 


—  643  — 


am<^ljAti 


iiiDacCipnti,  pam,  v.  pf.  uugm.  od  umazati.  Rj. 
n-nift*npati.  (/lugol  se  drukčije  ne  nahodi.  vidi  umac- 
kati. 

uinJiendUi.  dim«  r.  pf.  (u  Ba6k.)  vidi  uve&iditi. 
Rj.  u-maćaditi.  glagol  ne  drukčije  ne  nal<ui,  vidi  i 
tiAeprtljiti,  iilcuburiu,  uskubiiriti. 

umA^l,  umakuem  (umiAkoh,  um&^el,  v.  pf.  Rj. 
u-uiaći.  vidi  umiikuuti.  v.  pf.  je  i  prosti  maci,  ma- 
kunti.  V.  impf.  umicati.  —  1)  entitincheUf  effugio. 
Rj.  —  Seduu  na  konje  pa  heiRi.  Kako  oni  umaknu 
i$  dvora,  a  /maj  terai  za  njima.  Npr.  21.  KonjuSari 
odmah  ZA  ajom  (za  lisiooDi)  u  pD(?eru,  ali  ona  hjetie 
već  dahko  umakla  na  svojoj  dobiti  (na  ždrebetu).  177. 
Goni  ga  <iii  ue  nagje  za  se  koji  tvrdi  grad  i  ne 
umakne  nam  iz  očtju,  Sam.  II.  20,  6.  —  2)  sa  se, 
refitkf.  vidi  pomatfi  se.  Rj.  —  Ali  sjede  ava  tri  kape- 
tana .  .  .  Njima  Nuko  Božju  pomo<5  daje,  i  oni  mu 
IjevŠe  prifatili,  umače  se  jedan  do  drugoga,  i  Nukici 
mjeato  naćini^e.  Npj.  3,  288. 

Anab,  vidi  odmao.  Rj.  i  st/n.  ondje.  —  I  uma(h) 
se  jadu  oajetio.  UnM(h)  ga  je  sestru  poznavala.  Rj. 
780b. 

lUaAhflti,  drnaiSm,  v.  pf.  vatru,  ackvcingaid  die 
I'Hamme  erregen,  vibrans  eiicio  flummum.  Kj.  u-ma- 
hati  vatru,  mašući  izviti  plamen,  v.  impf.  mahati. 

On&k.  m.  ohari  jaje  na  umak,  veicheH  i^i,  ovum 
iorbile,  ef.  rovito  (jaje).  Rj.  u-mak.  tup.  umakali.  vidi 
i  rofitano  jaje,  ogruSano  jaje. 

uidAhanje«  n.  dtt^  EiittuHkcfi,  immerffio.  Rj.  verb. 
od  umakati.  radnju  kojom  tko  unmče  sto  «  ito. 

umAkati,  smičem,  v.  impf.  eintunken,  immergo, 
cf.  kvasiti  2.  Rj.  ii-m:tkati.  r.  impf.  prosti  moliti,  v. 
pf.  umoćiti.  —  i^iUka  se  najprije  metne  ii  more  .  .  . 
po  tom  umaćući  je  u  slatku  vodu  trlja  9>c  o  kamen. 
Rj.  181a.  Da  bih  znao  hljeb  u  pf:pto  (mjento  noli) 
umakuti.  PohI.  47.  na  se,  pass.:  Pisaljiea,  pisaljka. 
Od  tanka  tanećeta  naćini  se  kao  miili  lijevak  . .  . 
uski  se  (kraj)  umače  u  ruskravljen  vosak  i  njime  se 
Sara  po  bijelu  jaju.   Rj.  502a. 

umftkntiti,  umaknem,  vidi  umaći.  Rj. 

umAliff,  ttmaTim,  r.  pf.  n.  p.  slufri  platu,  verrin- 
aern,  verkiireen,  imminuo.  Rj.  u-maliti  ^to,  učiniti  da 
Itude  maleno,  manje,  i  učiniti  da  ga  bude  malo^  manje. 
vidi  umanjiti,  v.  impf,  umaljavati,  umaljivati,  uma- 
njivati. —  Ko  n«  umali  guzi,  tai  ne  ugodi  druži 
Posl.  150.  Pro^v&i  Srpski  i  Ruski  rat  umulio  ih  J€ 
(krdžalije).  Danica  2,  %.  Opet  on  s  onijem  ue  bi 
pogrješke  nroje  umalio.  Odg.  na  ut.  19  («?).  To  Ga- 
jevu slavu  He  bi  umalilo,  nego  bi  je  jo^  umnožilo. 
Pis.  21.  Sta  je  ćovjek  da  ga  obigjei?  Umalio  si  ga 
malijem  nečim  od  angjSlu,  slavom  i  6isti  vjenćao  ni 
ga.  Jevr.  2,  7.  Puaiicu  na  vas  zvijeri,  koje  će  van 
umoliti.  Mojs.  111.  2(»,  22.  sa  se,  pas«.:  Sto  mu  se 
vlaat  i  područje  lako  umuli.  Miloft  4G. 

Amalo,  vidi  malo  2.  Rj.  u^miUo.  vidi  8yn.  i  pri' 
mjere  kod  malo  2. 

amaljAvKoje,  n.  verb.  od  umaljavati.  radnja  kojom 
tko  Hnmljftva  što. 

■maljiVvnli,  umiiljavam,  v.  impf.  u-maljavati  Ho, 
činiti  da  bude  maleno,  manje,  i  činiti  da  ga  hude 
mtdOf  manje,  vidi  umaljivati;  umanjivati,  r.  impf. 
profiti  malili.  r.  pf.  umnliti.  —  Po  (praep.l  sastavlja 
se  s  pridjevima  i  prilozima  umaljutajući  %m  inaćenje. 
DRj.  2,  321.  aa  se,  refleks,  ili  pasa.:  liiudski  se  rod 
ne  uvuiljava,  nego  neprestano  rniite.  Priprava  113. 
8amo  se  po  tome  kaean  uvelićava  ili  umaljava. 
DM.  31«. 

umaljivai^o,  n.  vidi  umaljavanje,  umanjivanje. 

umaljtrati,  umiUjnjem,  v.  impf.  u-maljivati  Mo, 
iiniti  da  bude  maleno,  manje,  i  činili  da  ga  bude 
malo,  mat^e.  vidi  umaljavati;  umanjivati,  r.  impf. 
prosti  maliti.  r.  pf.  umaliti.  —  Kad  će  proći  mla- 
dina, da  prodajemo  Žit^i  umaljujuri  efu  \  povećava- 
jući aikal  i  vari^ući   lažuijem   ujerilima?  Amos  8,  & 


(efa  biblijska  mjera;  sika!  biblijski  novac).  $a  ae, 
refleks,  ili  pa.s$.:  Poslije  idui^i  (pjesma)  od  UBta  do 
uflta  raste  i  kiti  ac,  a  ka.^to  »c  umaljtijc  I  kvari.  Npj.^ 
1,  XXXII.  Time  se  ni  mido  ne  umaljuje  njihova  slava. 
Odg.  na  sit.  3.  Jer  ću  ih  umnožili,  i  ne  će  se  uma- 
Ijivati.  Jer.  30,  19. 

umftmiti,  Cimamlm,  v.  pf.  a-mamiti  koga,  mameći 
učiniti  da  ugje;  hereinlocken  r.  impf  mamiti.  — 
Junak  mami  djevojku  na  zelenu  jabuku:  umnmi  je 
u  čardak.  Npj.  1,  4^W.  Turci  se  ućine  kao  da  bježe 
i  tako  ih  umame  me^ju  se.  4.  459  (Vuk). 

funan,  umna.  adj.  —  1)  vernUnftig,  intelligens: 
Ne  boj  se  majko,  ne  boj  se,  ju  sam  ti  umna  razumna. 
Rj.  ^to  pripada  umu  1.  —  O  ortograliji  Raića  i  drugih 
umnih  i  ućenih  Srba.  Danica  1,  102.  Bdjeti,  u  umnom 
sminlu:  imali  pomnju,  biti  na  oprezu,  paziti,  starati 
ae,  nastojati.  Dauićić,  ARj.  217b.  Svijetle  zvijezde  na 
umnom  svodu  nebeskom.  1)P.  280.  Koliko  mi  god 
umne  sile  dopuštaju  odbijati  r.lo.  G.  P.  N.  15.  — 
2)  nijetiam  ui  uman  bio  to  i  to  ućiniti,  vornehment 
decerno,  cf.  namjeran.  Rj.  vidi  i  uauman,  nakan. 

umftiiikn,  /'.  trava  dugaćka  li^Ća,  koja  se  daje  uoći 
Ojurgjeva  dne  i  na  Gjurgjev  dan  kravama  poradi 
mlijeka,  cf  vratić,  Rj.  ndi  i  povratiĆ.  —  riječ* 
8  takim  mtst    kod  aptika. 

umiilijltii  ilmanjim,  v.  pf.  rerringern,  imminuo. 
Rj.  u-munjili  Mo,  učiniti  da  bude  munje,  maleno,  i 
učiniti  da  ga  bude  manje,  malo.  vidi  umaliti.  o.  impf* 
umaujivati. 

umanjivanjo,  n.  das  Vcrmindem,  imminutio.  Rj. 
verb.  od  umanjivati,  radnja  kojom  tko  umanjuje  što. 

umanjivati,  umiVnjuJem,  v.  impf.  vcrringern,  immi- 
nuo. Rj,  u-manjivati  sto,  činiti  da  bude  manje,  wa- 
leno,  i  činiti  da  ga  bude  manje,  malo.  vidi  umalji- 
vnti,  umaljavati.  v.  impf.  prosti  manjiti.  v.  pf.  uma- 
njiti. —  Gospod  umanjivaše  glavu  svoju  krotkim 
oblijem  ćovjećijim.  DP.  327.  sa  ae,  pass.:  Daje  (ae) 
strućnim  knjigama  u  opće  prevelika  vuin(>ff<  za  rjećnik, 
kso  hto  se  opet  drugima  umanjuje.  Kolo  14  (15). 

dmaSili,  §im,  c.  pf  fehlen,  (im  banati  se  Spiei), 
aberro.  Rj.  u-maSili,  (ne  pogoditi)  n.  p.  u  batianju. 
isp.  proma.5iti  [v.  impf  proma.^ati).  c.  pf.  je  i  prosti 
mamiti  *1.  isp.  ma^a  1.  —  Car  baci  žmureći  svoj  Atap 
te  udari  trljin  (ako  li  umaši^  onda  on  bude  trlja,  u 
trlja  car).  (Jijim  hlapom  pogodi,  onaj  bude  trlja;  ako 
li  svima  štapovima  umagi,  onda  .  .  .  Drugi  put  car 
ima  tri  maAe  (t.  j.  pogagja  u  trljin  štap,  dok  triput 
ne  uma^i).  Rj.  14b. 

jlinaxatl,  timažcm,  v.  pf.  beschmutten,  commaculo. 
Rj.  u-mazuli.  augm.  umaokati,  umacupati.  t.  impf 
mahati.  —  sa  se,  refleks. :  Pa  uzme  i  on  ...  te  m 
dobro  umaže  po  ot>rasu.  Npr.  258. 

umćcati,  iimecaiu,  v.pf.  u.  p.  jabuku,  useidtklopfeHj 
contundo.  Rj.  u-mecAti  jabuku,  učiniti  (tucajući)  du 
bude  mekana,  v.  impf.  mecali. 

Amekiiuti,  nSm,  v.  pf.  mUde,  tveicfi  tverdtr^  mi- 
tesco.  Kj.  u-mcknc  n.  p.  jabuka,  kad  potitane  mekana. 
V.  impf.  mekuuti. 

nm6k.^ati,  ^m,  v.  pf.  ertceichen,  emollio.  Rj.  ti-mek- 
6ati  fito,  učiniti  da  tiude  meko,  mekše.  r.  impf  umek- 
siivati.  —  Može  bili  da  Rusi  mogu  njim  (znakom  i*) 
umekiiati  i  ostala  poluglasna  slova.  Rj.^  XXX1\\ 
I  umeksAviinje*  n.  das  Erneichen,  emollitio,  Rj. 
verbal.  od  umekAavali.  radnja  kojom  tko  umekšava  sto. 

um(^k.šAvali.  umJ^k&avam,  v.  impf.  eineichen,  emol- 
lio. Kj.  u-mek^avati  sto.  činiti  da  bude  meko,  meksc 
p.  impf.  prosti  mekSati.  v.  pf.  umek&ati.  —  O.  V. 
oatavtjamo,  neka  tvrde  riječi  umekšava.  Nov.  Srb. 
1817,  536.  Ko  će  naći  u  Slavenskom  je//iku  h  pred 
samoglasnim  slovom  da  umcksava  polugloftna  slova? 
Rj.'  JX.  Nastavak  umekšavit  kofutonante.  Rad  26,  fifi, 

um6IJa(i.  hmeljam,  v.  pf.  beschmieren,  illino.  ^j. 
u-meljati  sto  u  sto,  meij<tju*)i  umackati  ga  u  nj.  — 
ša  se,  pass.:  lajeca  se  sitno  prijesno  meso  i  meloe  ee 


onerati 


—  648^ 


iiQ« 


u  njcjra  malo  bibern  i  Bitno  isjecana  crnogA  luka,  pa 
se  onda  uai^iuv  kao  orasi  i  ume{jc^ju  se  u  Mnićno 
brusno  (i  to  se  zovu  ^ufteU).  Rj.  7tj8a. 

{Imerali,  &meram,  i\  pf.  t  j.  vosak,  icmch  Hehcn, 
duco  cera$n.  Rj.  u-merati.  ».  tmpf,  merati,  gdje  vidi 
turntičenje. 

umisli,  um^tcm,  Mi  zameti.  Rj.  r.  pf,  u-mćati. 
V.  impf.  prosti  m^aii  1. 

ftmetti,  f.  der  Kehrlappen,  det-  Ofenicuchj  laHnia 
ad  ttretulum  fornacan  unteqitam  panem  ivimiitus. 
Kj.  u-meta  {drugoj  poli  usn.  u  u^ti  1).  vidi  oamlo. 
krpa  kojom  oineiu  peć  prije  nego  će  nietnnii  u  nju 
hljeb. 

dmctak,  timetka,  m.  —  1)  d^  EitisaUf  insertio, 
Rj.  što  se  umetne.  isp.  ukladica,  uflperak,  zakrcka.  — 
Barbiikati  .  .  .  hrbiikati.  i/moprju  «b<  i  »ri  bi^Se  »a« 
noviji  umetak.  Dariići(^,  ARj.  18-la.  Nafltiirui  ae  u  sa- 
dašnjem vremenu  vežu  Ka  osnovu  umetkom;  a  umetak 
je  u  prvom  lieu  jedn.  i  u  trc<5em  mn.  >o«.  a  u  os- 
talim je  licima  «e<.  Obi.  53.  Dan.  III.  izmegju  »tihn 
23  i  24  umetak  apokrifski.  Star.  3,  7.  —  :i)  (u  Paćtr.) 
Blendling,  nothus^  n.  p.  koDJ,  cf.  melez.  Ej.  vidi  i 
Buetrimak. 

iiiiit>tanštc,  n.  mjcflto  gdje  se  ume6e  kamenom  a  ra- 
mena. J.  Bogdanovid  sa  obličje  isp.  potrkallSte. 

iiini^taljka,  f,  kamen  povelik  &to  »e  njim  8  ramena 
Htjuće.  J.  BogdnnoviĆ.  sa  nttst.  itp.  kazaljka. 

umetanje,  ».  Rj.  verb-  od  I.  umetati,  U.  umetati 
8e,  —  7,  radrija  kojom  tko  umeće  što  «  šio  (da«  Ein- 
getzen,  insertio.  Rj.):  Bj^glac  .  . .  umetnuto  u  nom. 
Ring.  »a«  može  ostati  i  u  ostalijem  padežinia,  a  tada 
nema  drugoga  umedinjVi,  nego  e\m\  bieghVa  itd. 
V&niC'ić,  ARj.  377b.  —  i/.  1)  raanja  kojom  se  n.  p. 
Cigani  umeću  kamenom.  —  2)  sUinjc  koje  biva  kud 
se  umeće  n.  p.  sin  na  oca. 

umatati,  time<5em,  i\  ivipf,  Rj.  u-melati.  t>.  impf. 
prosti  metali,  v.  pf,  umetnuti.  —  /.  hineinsetzen^  »k- 
sero.  Rj.  —  Zakrcka.  komadić  ćohe  što  surdomari 
itmegju  nva  umet'^u.  Rj.  178b.  sa  «e,  p<iss.:  U  naftemu 
narodnom  jeziku  u  ovftkijem  se  riječima  umeče  „n"  iz- 
megju „«•*  i  „sivo/  n.  p.  Dožiiniitvo.  Pifl.  48.  ^  11,  «.i 
se.  umMati  se,  tuuećem  se,  v.  r.  impf,  ~  1)  rociproć. 
vidi  metali  se  n.  p.  kamena:  A  umedu  se  glacom 
VJlkovi(?a.  Rj.  —  Čari  se  diilitovt,  a  Jegjupci  kn- 
me^iom  (kukom)  umeću.  DPosI.  11.  —  2J  refleks,  na 
koga.  vidi  umetnuti  se  2.  Rj.  n.  p.  djecu  se  umeću 
Mti  roditelje  scoje. 

Amctnud,  nem,  o.  pf.  Rj.  u-metnuti.  t.  pf.  je  i 
prosti  mc^tnuti.  r.  impf.  umetati.  —  T,  hinetntliun, 
ifisero.  Rj.  —  sa  hg,  pass.:  U  >djevojka<  u  gen.  množ. 
umetne  ne  megju  dva  poluglasna  slova  na  kraju  „«'," 
te  postane  »djevojaka«.  Pis.  7.  —  i/,  su  se.  —  1)  umet- 
nuti se  čijom  gbivoia,  vcrderhen,  eneco.  Rj.  vidi  met- 
nuli se  ćim,  baciti  se  Čim.  isp.  umetati  se  1.  umet- 
nuti se  čijom  glavom,  t.  j.  pogubiti  ga.  —  2)  na  kogn. 
vitli  vrči  se.  Rj.  vidi  i  metnuti  se  1,  turili  ae  2.  — 
Kad  se  svatovi  krenu  a  djevojkom  .  .  .  zovne  otac 
djevojku  du  bi  se  obrnula,  da  bi  joj  ae  porod  umetnuo 
nn  njesin  rod.  Kov.  78. 

AmieanJ«*,  ti.  Rj.  verh.  od  umirati.  —  1)  radnja 
kojom  tko  umiče^  bježi  (diia  Entttjschen.  fuga.  Rj.), 
—  2)  radija  kojom  tko  umiče  što  (.das  Reiaaen, 
avulsio.  Rj.). 

Amic^ati,  iimičem,  c.  impf.  Rj.  u-micnti.  v.  impf 
prosti  micali,  r.  pf.  umaci,  umaknuli.  —  1)  enticischen, 
cffugio.  Rj.  kao  bjeiati.  —  2)  reissen,  avcllo:  A  prekri 
ga  surom  mcgjedinom.  da  mu  gora  svilu  ne  umtće. 
Rj.  kao  otkidati, 

umij^hiti.  iiimijetnun,  r.  pf.  i.  j.  hljeb,  einteigen, 
niiscere  jnassarn  farimiceam  ei  facere  panem.  Kj. 
u-mijesiti.  vidi  ukubaU  1.  v.  impf.  amjeftivati.  —  Tom 
vodom  umijese  ćesnicu.  Rj.  34d.  Somun  je  svagda  m 
kiselo  umijesen.  Rj.  7(K)b.  lakovi  hleb  ume.<ti  žena  i 
sad  ea  gosta,  Npr.  ^2.  UajUe,  sinko,  da  um\jesimo 


kolar  od  tvoga  brašna.  IBO.  I  moja  bi  majka  znala 
gibanicu  umijesiti  da  je  sira  i  maslo.  Poal.  104.  {'mt' 
jesi  prvo  meni  jedan  kolačić  od  toga.  Oar.  I.  17,  13. 
sa  se,  pass.:  Igrali  se  grada,  t.  j,  lopte  koja  se  umijesi 
od  govegje  dlake,  Rj.  y7b. 

tkmijo&au,  lauiije&na,  geschickt,  er/inderiscfi,  inge- 
niostis.  H],  koji  umije  svašta  uraditi  i  izmisliti,  vidi 
umjetan  1,  običan  2,  prikladan,  sposoban,  vjeM. 

iimlj^^tl,  t»mije-yim,  o.  pf.  mischen,  misceo.  Rj. 
u-mije5ati.  v.  impf.  miješati.  —  1)  Ne  zna  ni  ko  je 
ukrao,  niti  ko  je  u  taj  posao  umiješan.  DM.  2fi9.  — 
2)  sa  se,  refleks.:  Ljudi,  koji  su  se  megju  Turke  uvic- 
šali  i  ostali.  Milofi  10.  Onda  onaj  Tokatlijćev  momak, 
Stoje,  umešarsi  se  u  Srbe,  ostao,  stane  govoriti  Lomu  . .  - 
77.  Petar  je  molio  da  se  pored  Gennana  umijesiš  u 
Srpske  poslove,  t^ovj.  7f).  za  ov<ij  posljednji  primjer 
isp.  uple.sti  se,  usijati  se,  utrčati  se. 

timiliti  Hfl,  rim  se,  v.  r.  pf.  kod  koga  ili  kome, 
sich  lieliebt  machcn,  gratiam  inire  apud  aliguem.  Rj. 
u-militi  se.  v.  impf.  umiljati  se,  umiljavati  se.  — 
Kako  bi  uzeli  vodu  od  svoga  najmla^nega  brata,  da 
se  ocu  umile  kao  da  su  je  oni  nažli.  Kpr.  242.  PoAlji 
natrag  toga  čovjeka  .  .  .  jer  čim  hi  se  opet  umilto 
gospodaru  svojemu  ako  ae  glavama  ovijeh  ljudi?  Sam, 
1.  29,  4.  Da  bi  se  umilio  papi  Milutin  preko  majke 
svoje  Jelene  obeča  uvesti  u  Srbiju  rimokatoličku  vjcni. 
DM.  32. 

dmilno,  adv.  kao  umiljato,  umiljeno:  Jeste  U  vi- 
gjeli,  kuko  me  osobito  i  umilno  pozdravi ?  Danica  2, 
124.  Pozdravi  kralja  kao  5to  se  pristoji,  osobeno  i 
umilno.  Glas.  21,  283  (gratiosc). 

flmilostlviti,  vim,  r.  pf.  geneigt^  gnildig  machen, 
concilio.  Rj.  u-milostiviti  koga,  učiniti  da  bude  mi- 
lostiv, da  se  smiluje,  glagol  se  drukčije  ne  nalazi. 
—  Kad  kuga  mori,  onda  joj  slabo  govore  kuga,  nego 
kuma  (kao  da  bi  je  s  tim  umiiostivili),  Rj.  3ila 
^5.^  tim).  Oprosti  (Gospode!)  narodu  svojemu  ...  i 
umilostiti  im  one  koji  ib  zarobe  da  se  smiluju  na 
njih.  Car.  I.  H,  50.  sa  se,  refleks.:  Gospod  se  umilo- 
.stiri  zemlji,  i  presta  pomor  ti  Izrailju.  Sam.  II.  24,  25. 

umiljiiujo,  «.  vidi  umiljavanje.  Rj. 

dmitjnt,  adj.  einschmeichelnd,  blandus:  Umiljato 
jaguje  i  dvije  ovce  pose  (Posl.  333).  Rj.  i-oji  se /a«no 
svakome  nrnili.  riđi  umiljen.  isp.  umilno.  —  Onda 
gjak  najumitj'itijim  glasom  reče;  »Dela,  duhovniće, 
Boga  ti !  da  kupimo  onoga  jednog  gjavolka.«  Rj. 
147a.  Na  ranu  bi  ga  privio.  (K.id  koga  bvale  da  je 
dobar  i  umiljat).  Poni.  191.  ricir.  starica  se  oko  vratu 
fieče,  pa  xavika  krotko  umiljato;  >Otvor  vrata,  moj 
Jovane  sine  I  IJerc.  5. 

nmiijnti  se,  ftmiljam  se,  vidi  umiljavati  se.  Kj. 
V.  r.  impf.  u-miljati  se  kome  ili  kod  koga^  oko  koga 
gledati  da  mu  se  umili^  da  mu  bude  mio.  v.  pf.  umi- 
li ti  se. 

umilJilTanJe,  h.  das  Schmeicheln,  ađulatio.  Rj. 
verhul.  od  umiljavali  se.  radnja  kojom  se  tko  umi- 
ljava kome.  vidi  umiljanje.  ~  Od  imena  narodnijeh 
i  ne  znače  umiljavanje  i  laskanje,  nego  onako  od 
prilike,  kao  ^to  Nijemci  kažu  *vertraiilich*,  n.  p. 
BoSnjo  od  lio.Sujak.  Vlabo  o<l  Vlnb.  Danica  2,  79 
(vertniulieh  =  povjerljivo). 

umilj&vatj  so,  umiljavam  se,  r.  r.  impf.  kome  ili 
kod  koga,  oko  koga,  sclimeicheln,  adulor,  cf.  umiljati 
se.  Rj.  u-miljuvaŠ  se  kome,  gledaš  da  mu  se  uMiliš, 
da  mu  budeš  mio.  v.  pf.  umiliii  se.  —  Kad  zma_j 
dogje  kudi,  ona  (carica)  mu  se  stane  umiljavati  i 
previjati  se  oko  njega.  Npr.  22.  Dogje  i  jedna  mala 
voščica,  stane  se  oko  nje  (oko  djevojke)  umiljai^ati. 
134.  Komu  se  mačka  umiljava,  onoga  i  ogrebe.  PohI. 
149.  Ko  čer  hoče  da  dobije,  materi  valja  da  se  umi' 
Ijava.  157. 

ftmiljr,  n.  die  Belicbtheit,  caritas:  I  s  njom  svaka 
dobra  donesite,   a  uajvi&e  bilja  od  umilja.  Rj.  oso- 


Umlljeii 


—  644  — 


iimjf^renost 


bina  onofja  koji  je  umiljenj  koji  se  umije  HmUiU 
kod  druffih. 

iUn\\}tn,  m.  ime  muSko.  Rj,  —  tuka  muška  imćtta 
kod  MiMjeD  1. 

1.  Ainiljcnt  nc^'.  vidi  umiljat:  {7mi(;eno  jagnje  tlvije 
ovce  doji  (Poal.  333).  Rj. 

2.  Omiljen,  m.  lnv£  im^  izmišljenoj  irttvi.  u-miljen, 
"U-minuti?  isp.  oduuiiljen.  —  u  pripjevu:  Poranle  »u 
do  tri  jele,  od  odoljeua,  od  uiHiljena.  od  trntora  gra- 
natoga, od  nevena  krai:iano<;a,  od  Sebujn  i  ružico,  hoj 
mile  moj!  Herc.  283. 

iimiljoti,  tinailim,  v.  pf.  Rj.  u-milieii.  v.  impf.  mi- 
ljeti. —   1)  hineinkrieciient  iirepo.  Rj.  mileći  uljesti. 

—  2)  davonkriccheHf  se  subducere.  Rj,  vidi  odmiljeti. 
Auilnat   /*•    (u   *^-   GO   vidi   župa,    Rj.    kraj  prema 

sunciit  gdje  gofoto  nikad  neinn  snijega,  pa  uko  i 
ptuJne,  odmah  okopni,  kao  n.  p.  primorje,  i^p.  pri- 
soje. —  hamina.  isp.  hiinitiiiia.  AHj.  III.  TS-la. 

uiiiiniili,  ftminem,  r.  pf.  Rj.  ii-minuii.  v.  pf.  je  i 
proHti  minuli.  —  1)  n.  p.  mulca,  bol,  nachlttsseit^  re- 
miito.  Rj.  vidi  odminuti,  odominuli,  oduminnti.  »ma- 
niSkati  2,  utoliti.  kao  preffttUi.  —  Rana  jsa  dugo  ne 
će  isnjeliti,  niti  boi  uminuti.  Kad  13.  UJ4.  —  2)  prod 

1,  durch — ,  rorbeiijeltent  paasircn,  trunsev-  Uniiuu^c 
poljem  Ornćftćkijem.  T  Župinii  gont  titmnii^e,  ii  Pi- 
pere  tvrde  uljcgoSe.  pa  i  Crnce  Belo  uniiniisc.  Rj. 

Amir,  VI.  {M  ('.  (5.)  —  1)  der  I^'iede^  pitJt  (af.  uvje- 
rical:  nemamo  umiru  b  Turcima.  Rj.  ]Vaffen.sUll- 
Biuftd,  induciae.  riđi  i  primirje,  isp.  siivjerica.  »u- 
vTOino  razmirica,  ra/uiirje.  —  2)  cf.  krvuo  kolo.  Rj. 
kad  se  skupe  kmetovi  te  $itde  ta  krv  i  mire  krvnika 
fi  rodfiiiifim  ubijenoga, 

i^uiiralne.  iimiraoca,  m.  moriens,  8lutli.  koji  umire. 

iVluiranJr,  u.  dus  Slerben.  viorn.  Rj.  rei-htd.  od 
uiniriili.  slanje  koje  biv<i,  kud  tko  umire,  dem,  mi- 
nieanjc. 

umirati,  rein,  v.  impf,  sierhefi^  mit  dem  Tuderingen, 
»tori.  Rj.  u-mirati,  vidi  odmirati,  pomirati;  poimati 
3.  i'.  impf.  prosit  mrijeli.  dtvi.  uiirueati.  r.  pf.  umri- 
jeti. —  Ove  je  godine  veliki  upadak  od  boginja  (t. 
j.  umiru  mtvftga  čeljad  od  njih).  Rj.  7H3b.  Da  ne 
^leda  jada  grje  mu  od  gladi  (fuccti)  umiru.  Npr.  12d. 
Nekakvome  i^oeku  umivahu  gjcca:  neka  jedva  krst 
dot^ckaju  a  neka  ni  pL'laacst  dana.  212.  (lovorii^u: 
umrijeb  ti,  Mnro!  Mara  i^e  ho  odma  prepanuti:  Ne 
umiri,  moje  milovanje  I  Herc.  217.  Ako  li  ne  im)8Ki- 
ft^u,  jj^inu  ofl  ma6i  i  umiru  s  bezumlja,  Jov  3*i,   12. 

arairhi,  umirem,  v.  pf.  u-miriLi.  v.  impf.  umirivati. 

—  1  a)  berultigen,  puco.  Rj.  —  Pctao  mu  odgovori: 
»V  mene  ima  hIo  žena.  .  .  ako  li  Me  koja  atane  sr- 
diti, ja  je  odniflb  kljunom;  a  on  (fevjek)  nije  vrijedan 
jednu  da  umiri  Npr.  H.  t^a*!  t^'e  dobro  biti,  ide  t'clo, 
OH  Će  neprijatelje  potrti  i  umiriti.  '201.  A  on  Bjede 
u  zemlju  Huj^jirsku.  i   umiri  zemlju   Jiuguriju.  Npj, 

2,  171.  Gospod  umiri  ItruUju  od  siHjeh  neprijatelja 
njegovijeh  u  naokolo.  Ih.  Nav.  23,  1.  —  b)  umirili 
glavu,  viir,  oprošienje  joj  dobiti,  đa  ne  bude  poi^je- 
vena  ta  krivicu  kaktm:  Da  ujagraii^  tSmailbegpvicu 
i  /dnliju  8mAi]-ntnjl>egii,  za  njili  bi  mogo  glaru  umi- 
riti, da  ib  flvedeS  u  Mletke  prinrinu.  HNpj.   3,  3*.M). 

—  2  aj  na  ne  refleks.:  Otac  dn  »i  ili  umirio:  rere 
im:  >Znate  li  ^ta?  .  .  .  Tako  se  braću  umire  i  Htarija 
dvojica  olidu  kuda  »u  /.nali.  Npr.  G2.  Da  {;le<liiju, 
da  ne  zemlja  umiri,  da  naiod  ne  prupiula.  Milo$  118, 

—  b)  reciproč.:  I  kraljevi  (V  =  se)  «  carem  umirike., 
le  He  nema  8  kime  vojevali.  Rj.  3I)7b  (u  govoru  se 
H  (=  He)  slilo  sa  »,  praepos.).  l'opito  se  Nemci  umire 
s  'J'urcimu  .  .  .  Danioa  4,  12. 

iimiriviitijo,  n.  verb.  od  umirivati,  radnja  kojom 
tko  umtruje  koga. 

imirfviiti,  nndrujem,  t.  impf.  u-mirivati.  v.  impf. 
prosti  mirili,  v.  pf.  umirtti.  —  Starija  bra('-a  «ko«*e 
na  n j  .  .  .  Oluc  ih  aUuie  opet  umirivati  i  tiškuli.  Npr. 


63.  MiloS  tako  predaju(!^i  i  umirujući  fmrod  otide 
8  Turi'ima  n  Heograd.  MiloA  .05. 

itminiik,  ut.  (11  0.  G.)  jedan  od  onijeh  koji  hu  u 
miru,  Jiinei'  von  dene^i,  die  den  M'affenetiUfitand 
geschlossen  haben,  gui  fecit  inducias.  Rj,  jedan  od 
onijeh  koji  su  se  uvjerili,  uhratUi  vjeru  meg^ju  sobom, 
ugovorili  umir,  primirje,  vidi  uvjernik. 

1.  OiuiU.  ilmijem,  r.  pf.  Rj.  u-miti.  vidi  omiti.  v, 
impf.  umivati.  —  1)  nasehen,  lavo.  Rj.  —  U  na- 
rodu Re  najviAe  govori  ?.n  pbivu  izmiii,  xa  ruke  i  r.fi 
obraz  kaže  »e  umiti,  a  7Ji  noge  oprati  ^koje  bi  se  i 
2a  ruke  i  za  obraz  moglo  ret*i),  za  bvo  tijelo  pak 
kaže  se  okupati.  Rj.  227a.  DobaU  do  vode,  pak  naj- 
prije umije  oći  i  odmab  progledju  Npr.  86.  Vmij  mene 
studenom  vodicom^  i  znlij  me  crveuiiem  vinom.  Npi. 

2,  293.  Koji  naa  ljubi  i  umi  nas  od  grijehu  naSijeh 
kTclju  svojom.  Otkriv.  1,  5.  Umij  srce  svoje  odu  tla, 
JeruHalime,  da  bi  se  izbavio.  Jer.  4,  14.  —  2)  na 
HP,  refleks,  sich  uaschen,  lavor.  NaSi  ljudi  kažu  da 
se  ujutru  svagda  valja  umiti  prije  sunca,  jer  vele 
da  je  onome  koga  ono  vidi  ficumitena,  osam  dana 
nazntka,  a  osam  bez   napretka.    Rj.  Bolesnik  od  one 

I  rode  u  triput  srkne  i  umije  se  njome.  Rj.  8yb.  Umi- 
'  vaonica  je  . . .  namjeMena  tako  visoko  da  se  čovjek 
!  može  umiti  ni\d  njom  ne  saginjui^i  ae.  Kov.  85.  Po 
;  tom,  umivai  se  od  plača,   opet  izipje.  Prip.  bihl.  32. 

2.  Omili,  Tlmlm,  r.  impf.  fthtnlegen,  sinnen,  ratio- 
cinor,  ugito  mevte:  Umom  umi',  a  uAima  striže.  Rj. 
r.  pf  sloL  bfcz-uniiti,  iz-bez-,  o-bez-,  iz-,  na-,  od-, 
po-,  pre-. 

umivanje,  n.  das  ^uscJten,  lotio,  lavatio,  Rj.  tvrft. 
od  umivati,  radnja  kojom  tko  umiva  sto:  Neoa^etu 
vodu  upotrebljavaju  za  pi<?e  i  za  umivanje.  Ri.  417h. 

umivaonica,  f.  das  U''aschbecken.  pelvis.  lij.  sud 
sa  umivanje.  —  Umivaonica  je  (kao  bijela  okrugla 
činija)  ponajvi&e  namjeMena  na  tri  drvene  noge  tako 
visoko  da  se  Oiovjck  može  umiti  nad  njom  ne  aagi- 
nju<?i  se.  Kov.  84.  Pomiua  oltar  i  umivaonicu  i  pod- 
nožje njezino.  Mojs.  IH.  b,  11.  rijeci  s  iukim  ncmt. 
f:od  difljaoniea. 

umivati,  umivam,  t).  impf.  truschen,  lavo.  Rj.  u-mi- 
vati.  V.  impf.  prosti  miti  ( mijeni ).  r.  pf.  1  umiti 
(umijem).  JJ  Čistac,  2)  nekaka  trava,  koju  žene 
kubaju  pa  rmom  vodom  umivaju  djecu  od  uroka.  Rj. 
825b.  Da  mi  dade^  vode  u  kakav  8uđ  da  kvasim 
tista  i  da  umicum  raUe.  Npr.  85.  I  od  toga  ruke 
umivam.  DPosl.  29.  Ruke  Sire,  u  lica  se  ljube,  jedno 
dntgo  suzama  umiva  od  radosti  i  od  želje  žive.  Npj, 

3,  171.  --  2)  su  se.  refleks.:  Muškarci  (po  ftlo  ae 
umiju;  jer  se  obićno  svagda  pred  jelo  Mmir(yu  po 
rukanut  .  .  .)  »Umu  naprijed.  Rj.  3<«Gb.  Zabranjivala 
joj  je  da  se  umiva,  <*-eMja  i  preobla^i.  Njir.  12r). 
mlcKom  bi  .se  umivala^  da  bi  bela  bila.  Npj.  1,  427. 

umižall  KO.  undžiink  hc,  r.  r.  pf.  n-mižnti  ae.  ri^i 

uburiti   se,   umokriti  se,  v.  impf,  mižati.  —  Može  *e 

j  umisut'  u  odar,  a  rijef  paka  da  se  je  optttio.  DPosl.  03. 

Amjeitjc*  n.  svicntia,  sapieniiu,  dactrina^  cruditio. 
i  Kktorovit?:  Ki  iije<*a  umjenja  i  iMsta  življenja  svudi 
I  poznali  bje^e.  iSlulli.  Kto  Nijemaca  I  svojim  novcem 
I  i  svojim  umjcnjem  pritisnu<:e  oni  zemlju  na^u.  /Ion. 
I  15(1.  —  verb.  od  umjeti;  kad  tko  umije  iito. 

umjorAviii^c,  n.  das  Abmci.tcn.  JiemesMn,  dcmensio, 
I  Rj.  rcrb.  od  umjcravnti.  radjija  kojom  tko  umjetuvu  što, 
I  Uffljt^rAvnti.  nmj^ravnm,  r.  impf.  hrmessen,  deme- 
'  tior,  Rj.  u-mjemvati.  r.  impf.  prosti  mjeriti,  r.  pf, 
I  umjeriti. 

Omjeron,  adj.  u-mjeren,  sto  je  kao  mjerom  a  nije 
I  preko  nje;  masjfig,  inodci-atu.9,  tcinperatu.^^  tempcram*. 
'  wy>.  umjeriti.  suprotno  neumjeren.  —  V  nekijeni  je 
I  stranama  veoma  toplo  i  vrut^ina;  a  u  drugima  o{»et 
I  veoma  blailno  i  zima;  a  u  nekima  je  opet  umjeremi. 
Priprava  4. 

Aa^oronćiMl)   (tmjerenosti,  f.    temperatUia.   StuUi. 


nmleiitt 


—  646  — 


nmnožUI 


osobina  onoga  Uto  je  umjereno,  dic  MnasigJeeit.  su- 
protno neiimjerenoflli  koje  riđi. 

AmJerUi,  nm,  c.  pf.  nbmessefif  detnctior. Bj. u-mjeriti. 
i\  impf.  uuijeravaii. 

Amjt^sn,  /'.  »sami  »mo  bex  »vake  umjesc^  pa  amo 
slo^^ni  i  etlti.^nmo  se< .  J.  Hogdatiovič.  u-mjesa.  isp. 
umijesili. 

flmjesliti,  stim,  i\  pf.  d.  p.  razboj,  tou,  stelleu, 
statuo.  Rj.  u-nije«titi.  kao  prost  glagol  ne  dolazi,  isp. 
mjc<tiiu.  Uf.  impf.  iimje.^tiUi. 

DmJpsivaDJo,  /i.  verhal.  od  umjcMvnti.  radnja 
kojom  tko  unijesujo  što. 

umjeli viiti,  iiiiij«>^(ijein,  r.  impf,  u-mjeSivati.  r. 
impf.  prosti  mijesiti,  r.  pf.  uuiijefiti,  —  »a  se,  ptt98.: 
Opazi,  da  se  ora  gltna  daje  svakojako  itrtijesivati  i 
savijali.  Priprava  108. 

i^inj^stiinjo,  tt.  d€is  Stellcn,  tnstructio,  disposiiio. 
Uj.  Pcrh.  oil  nmjeStati.  radnja  kojom  tko  umješta 
n.  p.  top. 

dmjestuii«  SUim,  v.  impf.  stellen^  statuo.  Rj.  u-mjc- 
rtlati   ri.  p.  razboj  7,  top,  r.  pf.  umjestiti. 

Omjohtinn,  f.  (u  U.  O.)  das  Wis8en,  scientiu,  Rj. 
kao  znanje,  vidi  timjeSlvo.  suprotno  DeumjeAtiua. 

Aroje^tvOt  n.  Amo  znanje,  aie  KeniUnisUj  Gesciuck- 
lichkeit,  Kuitift,  notitia,  peritia,  ars.  vidi  umježlina. 
—  Tako  je  Relig  donio  u  Evropu  umještvo  kako  se 
krompiri  siju  i  presagjuju  .  .  .  Izmišljena  amjcštva, 
ako  hoće  u  istoriji  dn  8e  spomiiiju ,  valja  da  bu 
voiruf,  a.  ne  kojekakve  lakrdije.  Priprava  5.^.  Po- 
ćetak  ljudske  prosvjete  izui^ljavunjem  mefuniičkije}! 
urnještiHi.  121).  iSto  je  do  sada  o  uinještvimu  reOeno, 
ne  ra/uinije  se  samo  za  ona,  ?to  se  zovu  finoj  sitna 
i  gotponka  amjestva,  nego  i  za  ona,  koja  su  potrebna 
u  sva^hiMijem  životUi  ili  za  zanate.  171. 

ilmjetiio,  ilinjetna,  adj.  —  J)  n.  p.  fovjck,  ge- 
schickt,  habUia,  aptun.  vidi  umijoSan,  i  syn.  ondje: 
Bolji  mudri  jea(,l)  protivnik,  ncumjetni  ueg  prijazoik. 
DPofll.  !'.  —  2)  iito  je  načinjeno  prema  umjetnosti; 
kiinstlich^  artificioaun.  —  Ljepota  i  z^oda  naŽijeh 
amjttnijeh  djela.  Priprava  138.  adv.  A  koliko  je 
awjctnije  uaćiujeua  i  nj^lavljena  svaka  lravk.%  svaka 
mušica  kud  se  isporedi  sa  sidiatom.  Pripniva  'J7. 

dmjAtl,  umijem,  v.  pf.  mss^en^  verstehen,  intelligo, 
scio:  Holje  je  umjeti  nep)  imati  (Posl.  26|.  Kj.  akc. 
iimijem.  Rad  B,  83,  v,  pf.  sloi.  iz-umjcU,  (i  impf.) 
raz-.  V.  impf.  slos,  razumijevati.  —  Umijct  nebore,  i 
Latinsku^  te  da  znii^  kako  (rekao  polaita  kail  je  laj^.a 
kazno  za  nekoga  ila  timijc  knjiga).  Rj.  413n.  l>a  Li 
nije  meno  bilo,  umio  bi  kazati  ^ta  bi  ti  hc  dogodilo. 
N'pr.  'l'J.  Ma  ju  prije  nego  se  dogovorim  sa  svojijem 
bratimom  zmnjem,  ninta  ti  ne  umijem  reći.  217.  Oni 
$e  Htsu  umeli  rludati  tako  mndro  kao  ti.  241.  Kn- 
lugjcr  koji  ne  ttmijc  pnmti,  i  mag.ire  koje  ne  umije 
no.-*iti,  ne  valjaju  niSla.  Posl.  l'J8.  I  ostale  neke  po- 
glavice, no  ih  redom  brojiV  ne  umijem.  Npj.  o,  135*. 
Umijftše  svašta  graditi  od  mjedi.  l'ar.  I.  7,  14.  Ja 
rte  umijem  iskazati  koliko  ste  dobro  utMnili.  Kolo  13. 

ilmji^inivkh  adj.  sto  pripada  umjetnicima  ili  umjet- 
nika kojemu  god;  Kiinsttcr-^  artifieum.  —  Koji  bi 
načinio  lik  rezan  ili  liven...  djelo  ruku  umjetniikift. 
Mojs.  V.  '27,  15.  8rebro  kovano  donosi  se  iz  Tarsisa 
i  zlato  iz  Ufoza,  djelo  utr^jetnU'^ko  i  ruku  zlatarskih. 
Jer.  10,  9. 

ftmjotnik,  wi.  der  Kiinsiler,  artifcx.  —  Otac  mu 
bježe  iz  Tir.v,  umjetnik  mjedortiki.  Car.  I.  7,  14.  Pa 
rudi  g  umjetnicima,  koje  ju  dobavio  David.  Dnev.  II. 
2,  7-  Oot*pod  uzei?e  Jerutudimu  savjetnika  i  vješta 
umjetnika  i  ćovjeka  rjei^ita.  Is.  3,  3.  Umjetnik  lije 
lik,  i  zlatar  ga  pozlaOuje.  40,  ID. 

Anjetnost.  timjetnosti,  /'.  dić  Kuntit.  ars.  —  Vla- 
steli potpomagane  nauke  i  umjetttoftti.  i>M.  33t). 

Amkn,  /'.  vidi  humka.  Rj. 

iimllkf'Mi.  ilmla<^m,  v.  pf.  lan  machcn:  umlaiM  de 
mi  vodo,  da  noge  operem.  J.  BogdanoviC'.   u-mlaćiti 


POdCf  načinili  je  mlaku,  vidi  uzmla^iti.  v.  impf.  prosti 
mla(Hti. 

omlAtUi,  brnlfitim,  r.  pf.  Kj.  a-mlatiti.  v.  impf. 
mlatiti.  —  1)  su  'Jode  drescJtim^  interficio  verberibus, 
Uj.  umlatiti  koga^  ubili  ga  mlateći,  vidi  smlaliti, 
upljeliati.  —  2)  hcrabachlagen  (ObM),  decutio.  Rj. 
umlutiti  voća  sa  drveta. 

iUmlaviti*  vlm.  V.  pf  u-mlaviti  koga,  ubiti  ga.  vidi 
umlatiti  J,  i  ttpn.  ondje.  v.  impf.  mlaviti.  (u  Sarajevu). 
Dr.  Oj.  Nmnin. 

nmliJtNj^lH,  findijecTim,  v.  pf.  umlije<5ile  ^ele,  t-  j. 
zatvorile  na  satu  Oaiirice  odozgo,  rcrmac/je«,  obiftru- 
xcre  cellas.  Rj.  u-mlijc^iti.  kao  prost  glagol  »c  na- 
lazi se, 

Anilogo  (u  mlogo),  adv.  vidi  umnogo.  —  Da  je 
(čast)  pari(*aie  (domaćica)  u  dugo  i  u  mlogo,  u&mu  i 
ostalijema.  Npj.  1,  81  (zdravica),  kuku  je  adv.  sa- 
stavljen, treba  ga  i  pisati  sastavljeno  umlogo. 

iinilo£ATai^o,  n.  verb.  od  umložavnti.  radnja  kojom 
tfto  umlosuva  sto.  vidi  umnožavanje. 

umlojtAvall.  uml?)žavam,  v.  impf.  u-mložavali,  rer- 
mehren,  uugerc.  i*idi  umnožavnti.  v.  impf.  prosti  mlo- 
iiti.  V.  pf.  umlužiti.  —  Srbi  otidu  u  Guberevac,  od- 
me(5u<5i  narod  i  umložavajući  čete  jednako.  Daniea  3, 
162.  sa  se,  refleka.:  Nijesu  bili  radi,  da  se  'l*urci 
niepju  njima  umlokavaju.  Danica  3,  189. 

Amlož^An,  finiložna,  mlj.  muUiplieativ^ui.  vidi  umno- 
žan.  —  Umlozna  (imena),  kojima  se  odgovara  na 
pitanje  kolikogub?  ili  kolikostruk?  n.  p.  đvogub,  ili 
d%08truk.  Rj.*  XLIX. 

umldžiti,  (imlofim,  v.  pf.  vidi  umnožiti.  Rj.  u-mlo- 
žiti,  vermehrc^ii  augere.  v.  impf.  umložavali.  —  7J  Ja 
ne  mislim  njegovu  slavu  umlošiti.  Danica  4,  27. 
Umlozi  ovu  prednju  vojsku.  Žitije  Bt).  —  2)  sa  ae, 
refleks,  ili  pass. :  Kad  se  htijduci  rrlo  umnože  .  .  . 
Kesedžije  su  se  bile  umlozile  na  hiljada.  Danica  2, 
IM.  Male  se  skoJe  u  Beogradu  umloie.  MiloA  12. 

fimljo,  n.   (at.)   die   \'crnunft,   ratio.  Rj.  riđi   um, 

—  Nemoj  dati  um{je  za  bezumlje:  ti  ne  streljuj  zuiiju 

5e.HtokriIu,  već.  ti  stroljaj   sivoga  sokola.  Npj.  2,  508. 

Amljeti ,    Hmeljcm ,   v.  pf.    RJ.    u- mljeti,   r.   impf. 

mljeli.  —  J)  vidi  sajuljeti.  Rj.  —    2)  ta  se,  refleks. 

fimlieti  se,  hinelje  se,   p.  r.  pf.   sich   einmahlen,   mo- 

lendo  deteri.  Rj.  umljeti  se,  u  mljei'cnju  umanjiti  se. 

ikmnoc;o  (;i  mnogog,  adv.  vidi  umlogo. 

liranust.  dmnostt,  f   iStulli.  osobina  onoga  koji  je 

utnan. 

Oiuiiožun,  hniDožua,  adj.  multiplicaticus.  vidi 
uiuložan.  —  l'rnnoinu  imeua.  Spisi  1,  32. 
iimnožilvanjo,  ti.  vidi  umložavanje. 
ummiiiVvnd  (  umntV.av.^im ,  r.  impf.  u-mnoj^.avftti| 
i'crmchrcn,  augere.  vi4i  umložavati.  t*.  impf.  prosti 
množiti,  r.  pf.  umnožiti.  —  Majstorija  koze  pase 
I  dvije  o<5era,  a  tri  doćera).  (Valja  u«  je  nekakav  tako 
Hvinožavao  koie  kragjom).  Pusi.  174.  Dokle  god  živi 
jezik ,  dokle  ga  umnožavamo  i  ukni-^avnuio ,  doUe 
živi  i  narod.  Spisi  1,  IH.  A  Gospod  svaki  dan  umno- 
žuvtiše  druHco  ouijeb  koji  se  spašavahu.  I>joI.  Ap. 
2,  47.  Vi  još  umnožavale  gnjev  (Božji)  na  Izniilja 
akvrne<5i  subotu.  Nem.  13,  18.  —  2)  sa  se,  refleks, 
ili  pass.:  Mi  se  umnožavamo  od  godine  do  godine 
ave  vi^e.  Priprava  113.  Kako  su  se  nauke  u  ovoj 
^koli  sve  viAe  umnožavale,  tako  su  ae  dodavali  i  novi 
učitelji.  Sovi.  82.  Znamenito  se  umnoiavala  DJesEina 
biblioteku.  Rjiil  It,   V.HK 

iimndžlti,  ttiimožlm,  v.  pf.  vermehren,  auget).  Rj. 
u-množiti.  vidi  umložiti.  v.  impf.  umnožavati.  —  i^To 
Gajevu  slava  ne  bi  umalilo,  nego /)i  jc  jop;  umnožilo, 
Pis.  21.  i'mnozirši  je  (knjigu)  poslovicama  iz  ovijeh 
krajeva,  oojmivljao  sam  rukopis  po  ovome  narjei^iju. 
Posl.  XXV.  .loS  će  me  tražiti  dom  Izrailjev  da  im 
uiMnim,  da  th  umnožim  ljudima  kjio  stadu.  Jezek.  3(», 
37.  —  2)  sa  se,  refleks,  ili  pass.:  Kako  se  u  Srbiji 
po  razlićnijem  kancelarijama  otvorilo  i  umnožilo  pi- 


Fm  nj  ne  i 


—  646  — 


anrli 


sanje.  PU.   18.  Hto  <5e  ne  bezukonje  umnožiti,  ohlad- 
nje<*e  ljubav  mno^ijeh.  Mai.  24,  VJ. 

UmiOii«'!.   UinnjAkil.  m.  pl.  nekako  pleme  ncpdje 
u  Hercegovini.   Kj.   Unmnjuci.   ixp.   AKj.  Ul.  734b. 
imnjilrkT,   adj.   von    UmnJHci.   Hj.   Ho   pripmU* 
Umnjncim'i. 

ftmo,  ititerj.  uiHo,  (»o^ani  jednal  danu  di<^ — /  vahl 
Bj.  H^t'j^'iyV  J»c  «  nezadovoljatou  ili  u  Ijulini. 

Iin6(iti,  i)nio('?im,  v.  pf.  eintunkai^  immergo.  Kj. 
u-motMti.  pidi  okvftsili  "2,  Hkvjisiti  Ž.  r.  impf.  uniakati. 
—  I  u  Klatnu  pjenu  um*>ecn€.  RJ.  211a.  Kako  je  Srbin 
umočio  pero  i  poćeo  Srpski  da  pifitf.  Rj.*  XI.  Jedi 
hljeba  i  r*mcjći  zalogaj  svoj  »  ocut.  Kul  *-i,  14. 

tini6kriti  se,  fuui>kr^ni  se,  v.  r.  ^/*-  i?f(^i  iimif^ati 
ae.  Stulli.  u-mokrili  se.  u.  iiptpf.  mokriti  »e.  cidi  i 
obu  rili  ac. 

iimAliti,  ilmolim,  u.  pf.  Rj.  u-moHti.  r.  impf.  mo- 
liti. —  jj  kuj^a.  ro«  «'«<?»*  «r/«7£cn,  crory.  Rj.  — 
Bo^a  moli,  pa  gii  umolio,  te  mu  puhnu  vijor  od 
iKioka.  Npj.  4,  7.  Mi^liS  ti  da  ja  ne  mopu  »ad  umo- 
liti ocu  svojega  da  mi  posije  vifie  od  dvanaest  legeona 
aoRJela?  MhI.  26.  53.  —  tč)  m  t*e.  rcflefiS.  umtMiti  se 
kome,  kod  kopa,  crbittcn,  exoro.  Rj.  —  Pade  pred 
njom  na  gola  koljena  kao  da  joj  se  umoli  i  opro- 
&taDJe  iMe.  Npr.  215.  Ko  se  jaćcmu  ne  umoli^  ta  se 
ne  obrani.  Poal.  153.  Moli&e  »e,  i  umoliš  se:  Bog  im 
dade  od  nebena  kljućc.  Npj.  2,  3.  I  tcČko  se  kne£e 
dodvorio,  za  svašta  se  umotiC  mogaše.  4,  ll»5. 

umdliv,  adj.  impetrahilisj  e^orubilis.  Stulli.  kome 
se  i^ovjek  vioie  umoliti,  suprotno  neumolan,  neumoliv. 
dmor,  »I.  —  1)  na  umoru,  ih  den  letiten  Ziigen, 
moribuuda  est:  Stara  mije  na  umoru  majka.  Jn  sam 
bio  caru  na  uuioru.  Rj.  u-mor.  triVit  aamrt,  smrt, 
umrtve,  isp.  umrijeti  —  2)  rfiV  Knnudung,  dcfati- 
gatio:  ne  moj^.e  od  umora  (n.  p.  da  jede).  Od  umora 
nek  se  odmarnju.  Rj.  isp.  umoriti  2.  —  S  velikijem 
trudom  i  umorom  udri&e  im  sa  ćeiiri  strnne.  Npj.  4, 
3iy.  Težko  ga  je  umor  OHVojio,  ue  pogodi  Husović- 
JaSara.  4,  405.  Mnogo  ćitanje  umor  je  tijelu.  Prop. 
12,  12. 

Anidnin,  Umorna,  adj.  mude,  lassus.  Rj.  vidi  loman 
1,  Hustjio,  inidan  1.  —  Te  »e  oni  vrate  prazni  i  umorni 
natrHp.  Npr.  177.  Vmornoj  lisici  i  rep  uosapjuje.  Poel. 
333.  Pade  junak  trudan  i  umoratu  pa  ga  bjeSe  sanak 
prevario.  Npj.  4,  y<).  Pa  odsjede  umortioga  vravea. 
4,  412.  Umoran  od  puta  sje^jaSe  na  izvoru.  Jov.  4, 
G.  Uzalud  ranite,  doekan  liježete,  jedete  h{jeb  umorni. 
Ph.  127,  2. 

iimdriti,  itmortm,  v.  pf  Rj.  n-moriti.  p.  impf.  mo- 
rili. —  J)  todtćH,  tieco.  Rj.  umoriti  koga,  učiniti  do 
umre.  —  Kuga  ga  umorila!  Posl.  U\'2.  >Iei!Ju  sobom 
vijei*'  uOinile,  kojom  će  ga  smrti  umoriti.  Npj.  1,3118. 
1  rubnom  ih  smrti  umorise.  4,  li'ii.  /no  agi  sefltrit'a 
Omera:  'Kako  C'u  pa  jadan  prepurji*ti?  i  kakrom  ga 
mukom  umoriti?  H^re.  (J7.  Morila  ih  i  glagju  i  žepju, 
doklen  sam  ih  smrću  Mwion/rt.  3I>9.  — ^ajermiidenj 
lusso:  Mali'ua  je  tica  prepelicii,  al'  umori  konja  i 
junaka  (Poal.  174).  Kj.  umoriti  koga,  uHniti  ga 
umornim,   vidi  amoriti,  samoriti,   /juuoriti;   Kiharati. 

—  /eko  pogjc,  pa  s  društvom  poćiva,  ne  će  svoga 
druHea  da  utnori.  Npj.  4,  278.  A  Brgjani  umorili 
ruke,  sijekući  poplavite  Turke.  4,  474.  —  b)  sa  se, 
refleks,  mdi  uklatiii  ae.  —  Sve  jednako  MiloS  e'jeće 
Turke,  jer  se  MiloS  ne  zna  umoriti.  Npj.  4,  244.  bmo- 
rila  si  se  od  m»o.itra  namjera  svojih.  Is.  47,  13. 

iimArnJi'a,  f.  ćaSa  rakije,  koju  umoran  r*ovjek  po- 
pije, der  Labetrunk.  potun  rires  reficiens.  Rj.  —  Ne- 
umivenicA  i  umomica  najbolje  pristaju.  Rj.  41  Hb. 

iimAstiti,   i^mostim,   vidi   ugodili  1.  Rj.    it-mostiti. 

—  Ko  *.'c  umostiti  ovoj  posj)odi?  Megj.  101.  Tu  je, 
dragi  (^oko,  teeko  pisati,  i  piSuc^i  umostiti.  Zlos.  175. 

um6tii(i,  tam,  v.pf.  einnivkeln^  incolvo.  Hj.  u-iuu- 
tati.  r.  impf.  umotavati.  —  Peć  žari  i  golim  rukama 
vatru  izgr^.  A  ona  kad  to  vidi,   br2e  bolje  odreže 


svoj  ak!il  pa  joj  ruke  njim  umota.   Npr.  56.  Narod 

iizc  tijesto  .«(voje  joS  aeuskislo.  umotavši  ga  u  haljina 

wojc.  Mojs.  II.  12,  ?H. 
umiitAviinJe.   n.   das   Einirinden.,   involutio.   Rj. 

rerbal.  od  umotavati,  radnja  kojom  tko  umotava  Ho 

u  sto  ih  čim, 

nmntAvali,  umfttiiviim,  v.  impf.  einitickeln,  inrolvo. 

Rj.  u-motavati  što  u  što  ili  čim,  v.  impf.  prosti  mo- 

!ali.  V.  pf.  umotati. 
iimoirilt.   fimotrtm,  v.  pf  ernd^en^  conspicor,   Rj, 

u-motrili.  riđi  ugleibili,  i  sgn.  ondje.  r.  impf.  motriti. 
umdtvorina,   f   ono   ^to   um  satvori,  umna    trar. 

lako  složenu  riječ  isp.  riikfttvorina.  —  Za  to  se  umo- 

tiJorinamu    ruir<Kla   rm^epa  sva  ut^ena   Evropa   t.^udi  i 

divi.  Kov.    15.    Rječnik   radi   primjera  ig  nurodnijeh 

nmotcorina  i   iz   etnrijeh    knjiga   ne   može   se   madi, 

dokle  se  lo  ne  uredi.  Ogled   VI. 

rmovi,  m.  pl.  brda  u  Reativi.  (/.   um   (hum).  Bj. 

Hamovi. 
limrlli'ili   se,   rimrai^   se,  v.  r.  pf.  fht^ttr  verden, 

ohseurur.  Kj.  u-mrai^i  se,  kud  se  uhvati  mrak.  v.  impf, 

umnirivati  se. 
iimrneivttnje,  n.  daa  FirtsterKcrden,    obscuratio, 

Rj.  ivrb.  od  umračivati  se.  stunjc  koje  bitHi,  kad  se 

umraćuje. 
ainraJ''ivati   s<»,  umrii'aje  se.  v.   r.  imvf  finster 

verden,    ohscuror.    Rj.    u-mraćuje   se,    ktut   se  mrak 

hvata.  V.  impf.  prosti  mračiti  se.  r.  pf.  umrafiti  se. 
iimrec,  «.  {u  I^ubr.)  das  Sterben^  obitus:  Nije  ta 
Taca  o<l  umrća  (Faca  Tal.  znimVi  lice.  Poal.  218).  Rj. 
vidi  samrt,  smrt,  umor  I.  —  U  nje  bVjedo  od  umrcu 
lice.  HNpj.  1,  2.12. 

jlmHjcIi,  umrem  (limr'o,  Timfla),  v.  ff.  sierben, 
morior.  Rj.  u-mriieti.  vidi  du&u  ispustiti.  auSu  pustili, 
duMcu  ispustiti,  dui^icu  pustiti,  lepunuti,  odapeti,  otid 
na  istinu,  pT-muti  3,  po<!*inuti  2,  poći  5,  premiuuti, 
pre.ttaviti  se,  rastati  se  »  du&om,  r:i/.dijeliti  se  m  dui'Om, 
upokojiti  se,  usmrtili  se.  v.  impf.  umirati.  —  l'mr'o 
od  kapi.  Rj.  2i>3a.  Vmr'o  naprečac.  Rj.  Hfžh.  ljmr*o 
od  srdobolje,  od  groznieej  od  irutnce.  Rj.  44»)a.  Tu 
če  mu  i  grob  pući,  t.  j.  tu  će  i  umrijeti.  Rj.  (>23a*.| 
Narod  na^  miah  daje  svakome  Covjnku  supjeno  kakom^ 
će  smrti  umrijeti.  Rj.  724a.  Car  so  razboli  i  od  žalosti 
umre.  Npr.  27.  Pa  je  wmr'o  pre  vremena  i  u  dvoru 
ma  oBtala  jedinica  kći.  &.)  (pre  =  prije).  Kad  carev 
sin  vidi,  ra.t  umre  od  vuda^  dosjeti  se  daje  ovo  koaa 
ujegove  drage.  2(}1.  DuSa  mu  u  oosu  stoji  (gotopo , 
umr'o).  Posl.  71.  Miri.ie  na  koljivo.  (Gotovo  umr'o)^* 
I7i>.  Otegao  papke  (umr'o).  242.  Repom  o  ledinu. 
(Vmr'o).  271.  Svabio  Ševe.  (Hoće  da  umre).  27l>.  l'mn 
ja,  umri  vas  svijet  DPosl.  147.  Kad  ja  vidim  svoga 
draga  oći,  ev'  umrijeh,  evo  duka  skoči.  Npj.  I,  237. 
»Koja  mi  je  crn'oka  djevojka,  za  njom  c'u,  majko. 
umrijeti.^  1,  23i).  I'opibc  mu  starac  t'eivane,  a  mnrtje 
licna  na  mukama.  3,  2W.  Pao  s  konja  i  umr^o  prijekom 
smrću.  Dauica  1,  40.  Ne  samo  kad  takovi  ol>or-kuex 
umre  svojom  smrti,  nego  i  kad  ga  Turci  po«ijeku, 
njegov  sin  ili  brat  i>ostano  na  njegovo  mjesto.  2,  97. 
Koji  ustupi  natrag,  onaj  će  jamaćno  umreti  od  mene, 
MiloS  llW.  f'mr'o  je  upravo  od  sirotinje.  8traž.  lf<87, 
2()7.  Koji  opsuje  oca  ili  mater,  smrću  da  umre.  Mat. 
15,  4.  Koji  umr{jesmo  grijeftu,  kako  ćemo  jo5  življeti 
u  ujemu?  Rim.  G,  2.  On  pade  ondje  i  umfijc  na 
injesto.  Sam.  II.  2,  23.  u  Hrv.  ktiiu  i  za  pćeica  uiui'o 
je  n^esto  upiouo  je. 

AmHf,  adj.  Rj.  upravo  je  ođregjeni  prvi  pridjev 
glagola  umrijeti.  —  1)  n.  p.  ća«,  Todef-,  mortis:  Tuko 
mi  umrloga  časa!  Rj.  što  pripada  smrti,  vidi  s.imnni, 
smrtni.  —  Tako  mi  ove  svijeće,  i  tako  mi  se  nn^la 
na  umrli  čas!  Posl.  34)3.  Tako  mi  umrle  čaše^  -HlHt. 
^užan  će  se  oprostiti,  ja  slepoće  ni  do  veka,  ni  do 
časa  umrtoqa  i  do  konca  samrtnoga.  Npj.  1,  140.  J<>i 
na  rasputici  života  vremenoga  i  vječnoga,  na  umrlom 
časUf  ima  jednu  moljenje  koje  daje  snagu.  DP.  35^. 


umrljaU 


r>47 


unosroćaratl 


—  2)  koji  je  Mniro,  koju  je  umrlu,  koje  je  umrlo, 
vidi  pokojni;  der  rcrstorhene,  mortttus,  defunclus.  Bog; 
neka  vam  uil^ini  milost  kao  što  vi  iićiniste  umrlima  i 
meni.  Rul  1,  8.  Treba  da  uzmeA  ženu  umrloga,  Ja 
[MKii^iicS   ime  umrlomu  u  nasljedstvu  njegovu.  4,  5. 

unir^ntit  timfljiim,  v.  pf.  UeAchmieren,  iHquino: 
Na^o  njega  u  krv  umrljana.  Sve  se  bjeSe  u  krv 
umrljno.  Kj.  u-wrljalt.  vidi  uprljati,  r.  impf.  mrljati. 

umrtviti  so,  fioiftvlui  se,  x\  r.  pf.  u-mrlviti  ae, 
nHniti  se  mrtav,  glagol  $e  drukčije  ne  nalazt.  vidi 
aljuniti  se,  ulipsiti  ae.  —  Lisica  od  teSke  tuge  i  ža- 
lortti  otide  pa  se^umrtvi  na  putu.  Npr.  178. 

lliinrvitit  vim,  c  pf.  u-nirviti.  tjip.  udrobiti.  v.  impf. 
mrvili.  —  Sto  ni   umrvio,   trehiije  jesti.    DPoal,  124. 

umuas^ritii*  run,  helagern,  obsideo,  cf.  opkolili. 
Kj.  u-niuafieriti.  glagol  se  drukčije  ne  nalusi.  isp. 
niiiasfera.* 

umAC'iiti,  umuOFIm,  v.  pf,  u-mu£ati,  Hiill  uerđen, 
verstuinmen,  ohmutesco.  mdi  umući,  unmknuti;  uću- 
tati,  u(?utjeti,  ušiit^eti.  v.  impf.  mucati.  —  Dojno&e 
inonK'i  Davidovi,  i  kazaAe  Navalu  u  ime  Davidovo 
sve  ove  rijeci,  i  amučaše.  iSam.  I.  25,  9. 

ilmut'kati,  £kam,  t'.  pf.  kof^a,  dnen  schtceigen 
heivsen,  »ihre  jubeo:  A  jaaike  ne  umučka.  Rj.  u-mu(^- 
kati  kugu,  učiniti  da  muči.  vidi  iiC'utknli,  ut^jati  2. 
V.  impf.  umućkavati.  —  Ho<5e  li  tvoje  laži  umučkali 
ljude?  Jov  U,  2.  Jer  nas  je  Gospod  Bo^  oaS  nmućktio 
napojiv^i  nas  inči,  jer  zgrijeSisrao  Gospodu.  Jer.  8,  14. 

limurkilvanjc,  n.  das  Scftucigenheisten,  impoaitio 
itiieniii.  Hj.  vcrhnl.  od  nmuĆkavati.  radr\ja  kojom  tko 
umučkava  koga. 

umut'k&vnti,  nmtićknvilra ,  v.  impf.  koj^a,  einen 
schtceigen  heissen,  silere  jubeo:  »Slupala  ih  BoŽja  majka, 
svako  čedo  umučkava^  i  po  gori  avako  drvce,  a  jii»ii£e 
ne  umućka,  već  jaaika  trepetala  usred  ljeta  i  bez 
vjetra.  Rj.  u-mućkavati  koga,  činiti  da  muči.  u.  pf. 
u  mučka  Li. 

dmući,  iimuknSm,  d.  pf.  (dmukoh,  DmuĆe,  iimukao, 
iimukla),  verstummen,  ohmutesco.  Rj.  u-mu<H.  vidi 
uiuuknuti;  umu6Ui,  t  syn.  ondje. 

umudnlvunjo,  n.  vtrh.  od  umadravati.  radija 
kojom  tko  umudrava  koga, 

iiiuudrAvnti,  umCidnivrim,  v.  impf.  u-mudravati 
koga^  činiti  ga  mudrim,  v.  impf.  prosti  i>tp.  mudrati 
(mudar  postajuti).  v.  pf.  umudriti.  —  Duh  sveti,  koji 
je  umudravdo  proroke  i  apostole  da  imm  pokažu  is- 
tini put^  i  and  živi  vjernima  u  srcu.  DP.  1U7. 

umAdrlti,  timudr^m,  v.  pf.  u-mudriti  koga,  učiniti 
ga  mudrim,  kao  prost  glagol  ne  dolazi,  isp.  mudriti. 
e.  impf,  umudravaii.  —  Da  ga  Bog  prosvijetli,  L  j. 
Htnudri.  Ki.  GV2&.  Imate  jeuuu  §ćer,  koja  bijaše 
mnogo  muara  .  .  .  Bog  je  nju  (šćer)  umudrio  i  ua^ 
jadna  sirotinja.  Npr.  105.  A  oni  bili  od  Gospodu 
Boga  umudnni  i  ponjegovani.  Kov.  72. 

AmukniiU,  ttmuknem.  vidi  umu^^i.  Rj.  ttidi  i  umu- 
t-aii,  i  St/n.  ondje.  —  Porttavih  straŽJire,  koji  ne  će 
amuknuti  nigda  ...  I  ne  dajte  da  se  umukne  o  njemu 
(o  Gospodu).  Is.  62,  i\. 

iimusii,  umiizem,  v.  pf,  einmelkenf  mulgere  in— . 
Kj.  ii-musii.  V.  impf.  musti.  —  UStrknuti,  malo  nmusti. 
Kj.  7%a.  sa  se,  ptMS.:  Urtpe  se  n  kakav  sud  kisele 
i^urutke,  pak  se  u  nju  nmmc  slatko  mlijeko. ^\iy  llSlb, 

iiiniiz»  u  poslovici:  yto  umuz  to  u  gux.  i.^lo  umur.e 
to   pojede,  a  ne   ostavlja  nižta  /.a  poslije).  PosJ.  3tJl. 

Cna,  f.  đie  Una  (Pluss  in  Kroatien),  Una  flumen. 
Kj-,  voda  u  Hrvatskoj. 

rtiite,  Unca,  m.  voda  u  Hrvatskoj.  Rj. 

rnn£.  tlnća,  m.  aelo  u  Hercegovini:  Kneza  s  Unca 
stotinu  ovnova.  Rj. 

iinAvUti*  uiulgam,  c.  pf,  >ptaX\  nemoj  samo  pri 
pogodbi  unagliti  .  J.  Boguanović.  u-uagliti,  naglo  uči- 
niti, p.  impf.  uagliti. 

iinAkrst ,  ins  Krem,  in  formam  crucis.  Rj.  u-na- 
krat,  kao  nalik  mi  krstt  onako  kao  ato  je  krst.  vidi 


uprijekrst.  —  Ilika,  na  gjeĆerrai  sprijed  kao  puca  od 
kositera  krox  koja  sn  unakrst  isprovIaOeui  gajuiui  te 
se  ćini  kao  da  su  toke  na  prsima.  Rj.  230b.  l'olako 
sigje  dole  u  grad,  onda  pog/e  po  gradu  unakrst,  ali 
nikog  živa  da  <inje,  sve  pusto!  J^pr.  IIH.  Tako  mi 
unakrH(t)  Xiem\}e:  i  svijeta!  Poal.  30ti.  Vladika  pokropi 
svetom  vodom  ćetiri  stuba  na  kojima  čc  stajati  ća.**na 
trpeza  i  zalije  ih  od  o/.go  unakrst  vru(*om  mastikom. 
DP.  337. 

unAkrstan,  uudkrsna,  adj.  ^o  je  unakrst,  što  se 
ukrŠćnva^  kriza  se;  dcr,  die,  das  sich  kreuzende.  — 
Sarajevci,  nahode<5i  se  tako  pred  unakrsnom  radnjom 
raznih  utioAJa  i  težnja,  ne  znaju  cesto  6ta  da  misle, 
kuda  li  da  tegle!  Zlos.  148. 

Onaokolo,  vidi  naokolo.  Rj.  adv.  u-na*okoIo.  — 
Vrt^anci,  opanci  koji  nemaju  vrnčanica,  nego  su  samo 
nabrani  unaokolo,  pa  se  od  OT-.go  vežu  kaišima.  Rj. 
78a.  Maljevi  drugi  nemaju  dr.^kn,  nego  se  unaokolo 
utvrde  .savijena  drveia  pa  za  ova  drveta  uzme  po  ne- 
koliko ljudi  te  ga  podižu  i  ojime  udaraju.  Hj.  344a. 
Gpauci  se  onda  nabodu,  t.  j.  vrhom  od  noža  načine 
se  svud  unaoko  jamice  kroz  koje  se  provlači  oputa. 
Rj.  377a  (unaoko  hi^k  pogrijeieno.  u  Kj.*^  ima  unao- 
kolo). Djever  pogje  k  vjerenici  i  ohrnurši  je  unao- 
kolo tri  puta  put  istoka,  ona  mu  se  pokloni.  Kov.  65. 
Do^e  Ali-pa/i  u  sobu,  a  to  nekolike  paše  sede  u 
naokolo.  MiloS  129.  Na  jednoj  mitri  u  riznici  vladike 
Crnogorskoga  na  Cetinju  ima  dolje  u  naokolo  (kao 
na  obruču  srebrnome  i  pozln^enoml  ovaj  potpis  .  .  , 
Pis.  4.  Opornjak,  t.  j.  ona  duguljasta  maramica,  za 
koju  su  crijeva  M  7uwkolo  prirasla.  2(5.  Ondje  načini 
Sanac,  a  unaokolo  utvrdi  ae  zasjekama.  Sovj.  43.  Po- 
digni  oH  svoje  u  naokolo,  i  vidi:  svi  se  skupljaju  i 
idu  k  teti.  Is.  60,  4. 

unftprljcd*  adv.  u-naprijed.  —  Obečavajuči  se  da 
če  unaprijed  bolju  pamet  imati.  Npr.  ''JHi.  vidi  na- 
prijed, i  ont^e  primjere. 

unAiol%  sutoider,  contra  (aliguem  facere):  Kad  smo 
bćeli  unatoč  činiti,  jera  si  naa  od  Zeke  iskao.  Rj. 
u-na-toČ.  kao  adv.  na[»rotiv,  nasuprot,  isp.  Sint.  374. 
—  Ne  može  dakle  biti  da  vlada  želi  u  ovome  poslu 
raditi  u  natoč  vo{jt  svojijeh  Srba.  Bukv.  G.  nto  to- 
likim primjerima  u  natoč  ima  bez  promjene  grlenih 
glasova,  10  će  biti  onako  kao  naprijed  str.  116.  Istor. 
121.  zA-tO(''  (ifcor.  te<ii),  nA-toč  (u  natoč).    Oan.  60. 

dnutra^C,  u  pjesmi  mjesto  natrag:  Samo  ne  daj 
Turkom  unairage.  Rj.  ade.  u-natrage.  vidi  natrag.  — 
Hajde,  Lazo,  brže  u  natrage.  Npj.  2,  25. 

un&tr^,  (u  (drijemu)  ima  unatrč„  n.  p.  trešanja  na 
pijaci,  t.  j,  dosta.  Rj.  u-nalrč.  ua-tro  (drugoj  poli 
kortjen  koji  je  u  trčati,  trkali.  Korijeni  90). 

unJivilJ{*iti,  čim^  v.  pf.  sijeno^  t.  j.  skupiti  u  na- 
viljkc.  Kj.  u-naviljčiti.  v.  impf.  naviljčiti. 

unAziid,  rtirku^drts,  retro:  Unazad  babi  svatovi 
(Kad  ae  5to  učini  poslije  nego  5to  treba.  Posl.  333). 
Rj.  u-nazad.  na  pitanje:  gdjeY 

An^u,  /'.  (po  7,ap.  kraj.)  die  Ume,  uncia:  Bolja  je 
unca  pameti  nego  sto  litara  snage.  Rj.  —  »Izmjeri 
mi  jednu  uncu  slata*.  >Ja  ne  mjerim  na  uncama 
zlato,  no  na  oke  i  na  litre  ravno;  eto  tamo  kujnn- 
džije  Mata,  on  na  unce  mjeri  i  prodava«.  Herc.  193. 

undiiruljii,  f.  (u  Dubr.)  Bog  sreću  dijeli,  a  Vla- 
hinja undnrnlja.  Kj.  kisela  surutka.  Rj.*  —  Bog 
sreču  dijeli,  a  Vlahinja  surutku.  (Miej*to  surutku  u 
Dubrovniku  se  kaže  undundju).  Posl.  19. 

uništi,  unfeftSm,  v.  pf.  u-nesti.  isp.  ObL  67.  vidi 
donijeti. 

unesroćAvai^ei  n.  vćrb.  od  unesret^avati.  radnja 
kojom  tko  unesrećava  koga. 

une.snH*Ava(i,  unearfičavam,  c.  impf.  lako  je  ku- 
kave  djevojke  uncsrećuvati,  ali  treba  sr  na  duAu  uba- 
zreii.  J.  Bogdanovič.  u-nesrećavaii  koga.  Činiti  ga 
nesrećna.  v.  pf.  unearečiti.  suprotno  uarečavati. 


MH^frfPrtO 


—  M8  — 


flt.  ff,  koBif  I  ■/gjfa—  fmem, 

ffe4mc  narafiCi.  ^  Kjeaio  je  »▼«  jcdAo,  jedo«  ii>r- 
M^lit  mNiTiiiVh'  «  fofiiti  fcf^csr  rtkije.  J.  ftipliiaoTi& 
■•M«  flalo^  r«4li  o«:  Kafco  dom  p>d  ^ador 
umifft.  Bf.  o-n-kd.  r«  wriiedU»§^m  u  «M(tf4  /«•  i  a. 
im.  BBatftT  raA'  mmu  cm  afi.  r.  ■m/'.  ntend,  ab»- 

nUsIM.  A  <0!>n.i  din  Jm^end  der  VrnirUm,  jm- 
f«iaw«  wfvt>'»ryw.  Rj.  vfi<>'aUni  4/eea,  mbidei,  J4dno 

iin   ,  jftJeU,  n.  «n  junger  l'nirieTj  jmrtmis 

«9ic(u«.   Kj.  untjaUko  dijete,   mlad  mnijat,  ettiL  ant- 

■BlJji/^Bje,  H.  4l<i4  f'nircn,  uniti^.  Rj.  ftrbal.  od 
iinijttiti.  ra/lnfa  tojom  tko  unijati  ko^a, 

um\iaU  m.  d<T  l'niriK,  itomo  tjr«ur.i  ritu*  uoitiM 
rum  eceteMUt  romana.  Kj.  rorjet  (Jrekogn  oftreda  uje- 
dinjen f  rrkcam   Jtimgkom. 

ttBkjmiti,  fiiti.  r.  im;:^/'.  —  1)  uniren,  linire  W£fe- 
$itu  romana^  )'>  ••.. inatiti  jt/>^a,  riniti  fjn  uKijtitom. 
V.  pf.  iioi.   f'«  -    ^)  *'*  **»  ^efUks.  unlifl- 

iJU  iw«  iiic/i  M/  Tc   te  tccUnioc    romanae,    Bj. 

■■IJalkn,  iinkJntkiBja,  f.  du  t'nirte,  unita.  Uj- 
iđtuku  f/rtkijga  oijTtda  ujedinjena  a  crkom  Himskom. 

aokJalMki*  adj.  u.  p.  p(jp.  r/er  »nirte  Pop,  uni- 
tuntm  nai^crdon.  Kj.  tito  prtpmla  Hntjntinia.  Nictnaćkitn 
i  hniinnkim  rijthma  tunutći  ne  primjer :  unijatski  pop. 

AniJHl.  lln^Men)  (Tiiiio.  Anijeln,  lo),  r.  p/*.  Bj. 
ii-nijcli.  ffidi  iini*nti.  p.  impf.  unositi.  —  /.  1)  hi- 
nf.intrni)m,  infero.  Uj.  — ■  Kud  se  u  vcČe  ainrkne, 
milili  tloiiift^^iii  uii^Ne  htidnjnke  u  Iru/ru.  Kj.  11b. 
Kkmuv&i  s  iijili  (s  koin)  velikn  (H>bnn  vniia,  uneM 
i/j  ifHU^ru.  l>8i)i('A  3,  24<t  Dii  MfoUivim  ocu  ivojeniu 
jrlo  ...  I**  ''^ci  unijeti  ocu  iln  ^eilf.  Mojs.  II.  27,  10. 
Koji  su  i  Uiliki*  vrjetlonit  unijeli  u  jezike  stovcmke 
kolik<i  HA<1  \vi''  II  njimii  vidimo,  liad  1,  KNi.  —  2)  (u 
(i,  (i.)  liaroH  truffcn,  au/eru,  cf.  oilnijeti:  Iznese  j;r 
na  ple<:l  jiina/ki'.  Kj.  —  Pade  Ture  u  vodu  studenu, 
U*  fin  toda  Zeta  unijela  .  .  Vvidc  Turfin  a  vodu 
suidcnii,  i  nirj^R  je  voda  ponijclu.  Npj.  1,  ))*>.  Koji 
ii4()ffu  slif^i  1  utuci  <  .  .  a  ranjena  dru*ju  unijeti,  i, 
117.  --  *^}  (u  (-'.  <J.)  iiuijeti  uof,  u  stoku,  l.  j,  po- 
Ovli  sjeći  /.aplijeiijenii  etoKU  kiu)  suMlifiiic  pou^*^  pft 
hoćf  dft  je  otin«.  Kj.  —  JI.  $u  se,  rcilckn.  hnijcti  sr, 
die  Na»e  in  etw<it  stecken^  irntnincere  se.  Kj.  kao 
HHiijemiti  ne  u  »to,  n.  p.  u  Imjj  ponuo.  vidi  upl<!«ti 
St',  tisijmi  Hf,  utržiti  sr. 

OnIrBnt«**  it.  rtdt  ponintnJL*. 

Anlrnti.  reiii,  r.  iiHjtf.  (u  tlrv.)  Ptdi  puoirati.  Kj. 
u-riiriili.  r.  pf.  uronili. 

unlAtAvnoJo,  ?i.  Kj.  vcrlml.  od  \m\hUv;i\\.  vidi  unl- 
itivsiijr.  -  J)  radnja  kojom  tko  uniMtnra  ito  (die 
Vcmichtunj?,  :o  tollfrt.  Kj.):  'J'rud  nji-jrov  niknko 
nije  :a  uniHtuninje  x\v^n  nokii  gi\  i?uvil  i*om.  45.  — 
—  7i)  rminjrt  k"join  tko  uniMuru  kotj't  (dns  Nipder- 
schlHjfon,  artlirtio.  Kj.). 

iiniAtAvall.  nrilAitivilin,  tf.  tthjftf.  Kj.  u-nlStAvati. 
*'i'(//  uuiMtivmi.  V.  impf.  pronti  tup.  nftiiii  se.  v.  pf. 
iiuiMili.  i)  ••«  uiihtc  ntiufun,  ud  nihilmn  rediffo. 
Kj.  nnijttttrnji  «^^  kttu  hiniti  da  hudc  nišfu,  da  (jo 
ne  bude.  —  -V  li  unihlanik  fttrah  Jiorji  i  ukidah  mo- 
litve k  Ho^fu.  dov  ir>,  i.  liof*()()d  razi)ija  namjere 
ne/nai)o%c'inLn,  nniitafft  pominit  narodima.  Ps.  čt3. 
m.  —  V  ti)  rticdcTHchlogent  nfj'titjo.  Kj.  koq<t^  kao 
upropa&C-ivuti  pu,  —  ft)  H  pftrnejfcnofti  8vuittt4,  «w*- 
«f(im((  k<Kjn,  dt'ittti  git,  ia  niitn:  hromima  koji  mi- 
ftljahu  /.u  sobi*  da  su  prnvrdniei  i  dmut  nniMuvahu, 
Ua»i  (Isus)  pni>u  ovu  .  .  .  I.uk.  18,  0  (uApcnuihantur 
ctttroH;  die  ilbrijfen  rertichteten ;  ISo-zOivoCvra?  t«>t  X«t- 

duKlAnJo,  TI.  verhat.  od  uniAiiti.  i^Wo  kojim  m* 
ito  itniMi.  '-  Jvr  bi  lo    biu   oga^j    kuji  bi  pruždimo 


it 


dm    bm^ 
&uaimm  li- 


I  dm  ■■■lnnf«,  i  vm  H  maim  lađa«  ■iiMjiiBiii  Jov 
I  31,  U.  ladbM  fcrk  m^ 
tottUU,  moD,  r.  pf.  Bj, 

^tend,   inikivat}.   —  /.    i) 

mAdum    rtdigo.    Rj.    ■ 

Mtfte,  il«  ^   IM  fciMie.   — 

kATi  TsU  k^iefi  ^  ae,  i 
;  Jcaek.  €,  fiw  —  !»>  niaJtriiJIlijfii,  mfU^  E^  JU« 

npmmatiH  h^ftt   tidi  vbiti  3.  —  JT.  am  m,  n^kš. 

—  1}  mdk  4nmivd$ifiim^  m  dtmUtere.  Bj-  tn. 
I  Ithi  te.  —  7>  4o  £hibc>  oriabiti  i  oartaviii 
I  ae  miii«),  terfnUett,  tobeac«.  Bj.        * 
■»liliTBBJ^,  H.  t-MN'  nmiCaTane. 
BBlštfTBti.  unUuijfm.  r.   impfi  riđi  ODtMaTaki.  r. 

pf,  nniMiti.  —  t'niitt^em  snake    lalljiTcima,  i  vraće 

<^l«ziimljujem.  Is.  41,  25. 

BaJrer^ilet,  aoirerait^  m.  rdika  ikola;  die  Hmek- 

tehtde,  Cnieermtdi,  MMjrersitas  literamm. 


^htd  preiB«  oTome  koliko  bi  trebalo  da  ae  ^^rpafcili 
mUdsćs  po  umieertitetima  uĆi?  Not.  t>rb.  1817,  3S4. 
Rakopš  Ode*kofca  unirerfUeta.  i^u  pis.   bnr.  -I.  X. 

OBlversUfl^kl,  tidj.  ito  pripada  mnirersttetu.  — 
Ponajvi<«  ra  učenike  unicerMteljike.  Rad  15,  182. 

DBlsI  (a  niži)  unten^  *tifra,  iuferius.  H}.  ktto  d«4je. 
riđi  Diz  /'. 

UBizili,  finmni,  r.  pf,  u-oiziti.  igp,  poništi  se,  sni- 
ziti, kao  proft  glagol  ne  naitui  xr.  —  J)  Ne  da  niko 
da  ira  Caruni  zuve,  tam  je  rr^jc  ime  »niriu  i  njuva 
se  Sćep&nom  malijetn.  KS^p.   niaJ.  ^6.  Kad  ti,  \^  — 

—  2)  na  ae,  refiekit.  ili  |#ftM.;  Gdje  li  ćete  ontaviti 
nlavu  svoju?  I>a  se  ne  hi  uniiila  megju  robije  i  megju 
pobijene  pala?  la.  IO,  4. 

Anku.  f.  vidi  umka.  Kj.  riđi  i  unjka.  riđi  hunka. 

flnkuN,*  f/l.  die  Erhi'hang  um  Sattel^  tome  und 
hifitcn,  der  Sattelkttvpf,  pila  fdd«.  c/*.  5bluk,  oblu^e, 
jiibtika;  On  buzdovan  u  uukaiu  nosi.  Kj.  vidi  ikah. 
H  Mcdia  što  je  ispeto  na  prednjoj    i  stračnjoj  »truni. 

—  Zaturi  mu  dizjhn  sa  nmkaša.  Kj.  VJiHi  (pogrije- 
HCno  za  nink:i^a  mjesto  /Ji  unjcajuii.  Pa  natoči  tulu- 
luinu  vina,  objedi  ju  o  unka^  t^arinu.  Npj.  'i,  241$. 

UB6fatl  Kr,  unrn^  se,  f.  r.  pf.  kad  se  unotvi.  ir«Hn 
t«  def  IM  der  Nacht  irirt/,  de  multa  nocte:  Kad  se 
lavua  DOL'L'n  unoćal(t.  Kad  se  malo  noći  unor^alo.  Rj. 
u-no6i  se,  kud  se  noć  uhruti  (Njemačkim  i  Latin- 
skim rijećtma  inmači  se  primjer:  Kad  se  tavua  n04^ 
unoćala).  glagol  «t'  drukčije  ne  nalati,  —  O  bezumna 
iidiidii'n  ...  u  sumrak,  u  veće,  kad  se  anoča  i  sotri^ 
I'ri^.  7.  0. 

itBdsitf,  iinojiim,  v,  impf.  Hj.  u-nosili.  v.  impf. 
pruMti  nositi,  r.  pf.  une^li,  unijeti.  —  J.  I)  hincin- 
tragen,  infero.  Kj.  unositi  ito  u  sto,  n.  p.  badnjake 
M  kučn.  —  !i)  daron  tragen,  aufcro:  I)a  nijemi  mene 
unonio,  Kj.  vidi  odnositi.  —  l*red  Petrom  sam  tri 
puta  bježao,  da  me  konjic  nije  unosio^  ju  hc  glave 
ue  bih  nanosio.  Npj.  4,  3t»'J.  —  //,  sa  se,  refleks, 
unosili  He,  die  NuJte  hincinsievken,  immisceo  mv,  Kj. 
kao  niijeMti  se  u  što,  n.  p.  «  ittgj  jtoHuo.  vitli  uple- 
tati Hc,  utri^aviiti  oe.  inp.  miješati  se,  pac'ati  se,  plesti  »e. 

undse^je«  n.  Kj.  irrb.  od  1.  unosili,  II.  unoititi  se. 

—  /•  J)  radnja  kojom  tko  unosi  što  u  ttto  (das 
Hincintra^cn,  illaiio.  Kj.)  —  2)  radnja  kojom  tko 
unosi  (odnosi)  što  n.  p.  odatie  onamo,  (dtt8  Davon- 
tni^en,  »blatio.  Kj.)  —  II,  radnja  kujom  se  tko  unosi 
n.  p.  u  iugj  pomo. 

iiniif'ild,  /'.  (eoll.)  dic  Knkel,  nepotes.  Kj.  djt^a 
^movija  ili  kčcriHa.  cidt  unuOiOi.  jedno  od  unur-adi: 
unuL'c.  —  U.liubi  (Kavani  aroju  untivad  i  ki^eri  svoje. 
Mojs.  I.  31,  :>;>.  Tada  krenu  Jakov  u  Misir  sa  svojom 
djeeom  i  ununfdma.  Pri]),  bibl.  ^5. 

ftnilfc,  iluiuVtJt,  rt.  cin  Enkcikind^  Kindeskind, 
nepoa  aut  neptii^.  Kj.  dijete  atnovljc  ili  h'^eriHO,  coU. 
iiuuOad.  pl.  unućiei.  —  Tuia,  smrće,  na  unučc, 
P()k1.  :123. 

i^Bueiei,   m.  pl.  die  Enkelj  nepotes,  cf.  unuCud.  Rj. 


—  649  - 


jlniik,  {pl.  gen.  tlofika),  der  Enkel^  Mpofi^  filii 
filitis.  Kj.  sin  sinoriji  ih  k'krin.  —  'An  njom  ne  tfc 
nitko  (In  izagje,  doli  y}t\na  dva  mlada  unuka:  iVrnt' 
se  natritg.  nana  Htnru  majko!'  Npj.  1,  125. 

ilnukn.  /'.  [pl.  (jen,  uiiukn)  aie  Enkeiin,  nepiis, 
Rj.  kni  sinorlja  ilt  kveritHt. 

iinAtarf  vidi  uniitrn.  Rj.  u-o-iilar.  —  H/roba.  »  pri- 
jedlogom «  (m.),  za  kojioi  dola/.i  jo5  i  m:  ii-n-K/rd, 
UDnLar,  iinutra.^iiji.  prijedlof^  8e  r<&  odtmrtije  ali  »  opet 
ostaje:  nutarnji,  mitraflt,  mitrnk,  ir.niitni.  Korijeni  .S. 

Aniitnrnji.  udj.  internuH,  interior,  8tulli.  koji  je 
unutiir.  vidi  unutrašnji,  i  Sf/n.  ondje. 

uiiiitnnijust,  ftnutarnjoHti,  f.  i^tuUi  »io  je  u  ćeipt 
■unninrnje^  unutarnju  iitrtma;  dim  Innere,  intcrioni, 
pars  initrior.  vidi  unutra^njoHl.  —  Kako  su  postale 
ove  rnvnioe  .  .  .  kuko  površina  i  unutarnjost  ove 
zemlje'/  Priprava  DO. 

iinAtrn»  Rj.  vidi  unutar.  —  J)  drinnen,  intu/t. 
Rj.  na  pitanje:  tjdjč?  —  HrvaStina  (u  Daluuieijil 
vino  koje  unntrtt  u  zemlji  raste.  Kj.  8(Hilt.  Narod 
proHti  Vi.  obližnjih  nahija  također  prebegne  preko 
oave,  a  oni  untifru  pobeg'uu  u  planine.  Milo^  4^. 
Koji  dolaze  k  vama  n  odijelu  ovćijeuiu,  a  unutra 
su  vuei  prabljivi.  Mnt.  7,  1.0.  —  *4)  hincin,  intro.  lij. 
nu  pitanje:  kudu  (kumo)?  —  Oebrc,  .**elo  od  iSavc 
kofi  maloga  Ouhokoga  malo  unutra  u  zemlju,  Rj. 
lUa.  I^.enii  doKJ«  pred  jednu  perimi  i/,  koje  ii'.ifrje 
niejyed  te  je  uhvati  i  odvede  Hnutru.  Npr.  1.  1  tako 
u^u  nnuiru  u  jednu  sobu.  a  u  drugoj  venelje.  tJ4. 
rdare  ua  juri§,  i  provalivSi  unutra^  zapale  varoA, 
Danica  3,   U\H. 

ilnii(ra*!injT.  udj,  inncrliclt^  internus.  Rj.  ridi  unu- 
tarnji ,  nutarnji ;  izuutra^nji.  suprotno  izvanji ,  na- 
dvonii.  .-»[tolJHAnji,  siMiljni.  —  I'operitelj  unntrašnjijeh 
2)oslova.  ^ovj.  lA).  Inuini  radoni  u  siuikonu  no/.ijemu 
pu  unutrašnjemu  čovjeku.  Kini.  7,  2'i.  Oblak  napuni 
unutrahtji  trijem.  Jezek.  10,  3.  Koj*f  Neiunnja  dade 
f^rbiji  w  unutrašnju  upravu,  1>M.  IH.  Lnutraitnjii, 
nu.ndna  sila.  Vid.  d.  186:?,  1«. 

ilniitrn.snJoNt«  iinutr;i.^njo»ti,  /*.  vidi  uuutanijoat.  — 
O  unutrašnjosti  ove  zemlje  znamo  od  prilike  toliko 
koliko  kaka  mušica  o  dubu  kojemu  iia  koru  padne. 
Priprava  UH.  GorStari,  koji  saruvaju  i  prijjilutt  spo- 
Ija-^nost  i  krepku  unutrašnjost.  Mepj.  '<:7il. 

u  nj,  rtnjii^a.  1.  j.  u  njega.  Kj.  uftraro  ralja  piaati 
u  nj,  u  njpa  {ovdje  u  tmutarku  ispao  je  tflas  t).  atp. 
Ubi.  32.  i'tdi  nj,  pron. 

Anjka,  /'.  tu  Hrv.  OloOk.  reg,)  Mi  unka.  Kj.  vidi 
i  umka.  ridt  hunjka. 

Onjkiinjc.  n.  terbal.  od  unjkati.  Rj.  vidi  hunjkauie. 

Dnjkmi,  kilni,  r.  impf.  govoriti  kroz  nos,  ndsetn, 
de  nare  loipii.  Rj.  cidi  bunjkati.  —  Kad  (jovori. 
utijku  kroz  nos.  Zim.  355. 

Dnjkav,  udj.  koji  j^ovori  kro/:  no.s.  Rj.  vidi  hunjkav. 

Anjkuvica.  /'.  (u  iSrijemu)  tidi  balaban.  Kj.  cidi 
bunjkavica. 

Qo,  n.  ridi  uho.  Kj.  u  krajoiimn  gdje  ^e  glatt  b  u 
govom  ne  čuje. 

llubirAJMi  se,  uobU-ajI  ae,  c.  r.  pf.  u-obii%jiti  »e, 
lići  u  oidčaj.  —  Izobifajiti  se,  i/.obićaji  se,  r.  r.  pf. 
u<5i  u  olufaj,  c/.  uobii^jiti  se.  Kj.  iW8a  (a  uol»i(^ajili 
8C  «  Rj.  ntjć  nu  svojem  mjeittH).  glugol  ne  drukčije 
ne  $i(Un£i, 

uublieiti  sr.  uublTClm  ae,  o.  r.  pf.  u-obli(iti  Be, 
primiti  oblik,  n._^  p.  jyavo  se  uobličio  u  Iliju,  (u  8a- 
riijevu).  Dr.  Uj.  ^^urulin.  isp.  za  obličje  ulioiti  se. 

lldbliM.  fiobrim.  i.  pf.  rnnd  natvhen:  na  de  mi 
ovaj  komad  drvela  uuUli.  d.  Ko^Manuvic^.  u-obliti  što^ 
učiniti  da  Itudt  ohlo.   vidi  /.Hoblili. 

iiubriizTIJil«  f.  moi:  uobražmanja,  die  Einhildungtt' 
kraft :  cif  imaginandi.  za  obličje  iap.  bjelilja.  —  IT 
nameJtaju  ove  kut'e  uije  samo  ći.^iota  i  uredno.st,  nego 
ćuk  i  oeka  i^ra  uobrazilje,  /los.  204. 

udbrazUi,  z7m,  v.  pf,  u-ubnuili.  kao  prost  glagol 


ne  dolazi,  isp.  obraziti.  r.  impf.  uohrAŽavati  —  J)  u 
brevijara  plapoljnŠko^a.  figurarc^  fortnare. Stulli.  obraz, 
lik,  shku  4  a  učiniti,  jiačiniti.  —  2)  predstaviti  sthi 
što.  H  wisli  načiniti  nchi  obraz,  sliku  od  onoga;  sicfi 
einhilden,  imaginuri,  —  Koji,  iz  Hohruzenog  straha^ 
ostavljaju  Kvoje  dužnosti.  Zlos.  212. 

iiobnižiVviinjr,  n.  verb.  od  uobrailavati;  das  Ein- 
ifilden,  iiuoginatio. 

uobrađtAvaU ,  uohr:\^Jivam .  r.  impf.  vidi  v.  pf. 
uobrn/.ili,  i  značenje  ondje.  —  On  viSe  sebi  voobra- 
rava  nego  fito  biti  može.  Straž.  l.S8(J,  70i  (vo-obra- 
žuvati,  po  pisanju  Slavenosr pitkom  uij.    uolinižavati). 

Aoetiti  se,  l7m  se,  v.  r,  pf.  u-octiti  se,  postati 
oi'ut.  govori  se  u  Hrt.,  ridi  uHirt5eliti  se.  v.  impf. 
octiti  se. 

HoC^I,  (t.  j.  U  DĆil  im  Angesichte,  dcn  Tag  torher, 
pridie:  uofi  Bo?.i6i;  uoči  nedjelje  [t.  j.  u  subotu). 
Kj.  dan  prije.  —  (U  BoW)  na  veOer  n.  p.  Ivanja  due, 
iJjnrpjeva  dne,  vidi  uoči.  Kj.  5lta.  Nakjuf'e,  trc(^i  dan 
uatni«?  (t.  i.  uoči  prekjuče),  kao  naknjutra  u  napreilak. 
Kj.  3iHb.  u  veOe  uoči  svadbe  /.nište  kadu  vode,  N'pr. 
223.  Dupa  noć  kao  r«  oči  boii'ht.  (Jer  se  onda  jedva 
reku  kad  će  svanuti).  Posl.  71.  Kao  uoči  kijameta. 
(Kad  je  vrlo  niino  vrijeme,  a  osobito  kad  je  me- 
ćava). 133. 

u6elti,  iionm,  r.  pf.  Rj.  u-otiii.  —  /)  koga,  merkcn, 
erblickcH,  conspicor,  vf.  ugledati,  zunmtrili  Od  Nik- 
M6i  uočio  Turko.  Rj.  kod  ugledati  riili  s;/n.  —  2)  sa 
se,  refleks,  (u  V.  <«.)  vidi  suot^iti  ae.  Rj.  uočili  se 
8  kiuij  sastati  se  s  njim,  dn  govori  jedan  druguiHH 
u  oči.  V.  impf.  sloi.   »uot^ivali   se.   vidi  i  ui^cUti   se. 

flolažjt,  /.  vidi  uhola^.a.  Kj.  u  krajevima  gdje  se 
glas  b  ne  čuje  u  gocoru. 

Ctupee.  adp.  u-op(1e;  iih  Allgemeinen,  uherhaupt,  m 
generVf  gcncrutim,  universe.,  summattm.  vidi  tiopi5eno, 
uopMe,  vaop^i*!,  isp.  opći.  —  S  loga  sr  baština  zove 
i  svako  d(dtro  koje  njetko  ima,  u  opče  ibibro.  imanje. 
Uauiiić,  AKj.  202a.  Kaštiua,  oil  mjesta  ili  kraju  gdje 
je   kumu    pu!itoj])ina   prelazi   znareuje   na   mjesto   ili 


kraj  u  up':ey  reicio,  kao  od  dobra  oćina  na  dobro  u 
opće,  203a.  I^jkI  F>ani  rtamo  reei  da  se  s  nekih  strana 
daje  litruenim  knjigama  i«  op'':e  prevelika  vajtmmt  za 
rjećiiifc.  Kolo  14  (15). 

Aopeeno,  (u  Dahu.)  im  AUgetneinen,  in  genere. 
Rj.  u-opt;ono.  vidi  u\Hy*'v.  i-tp.  općen.  —  Tako  se 
pot^'ne  o  lome  i  uoui'eno  o  Srpskome  jeziku  ćilava 
rasprava.  Pia.  23.  jcr  sam  ja  govorio  o  jeziku  uop- 
(ftinv,  a  kako  ćemo  rijccM  pisati,  oslavio  sam  za  drugi 
put.  2S.  Oakavei  govore  uopćeno  jezikom  I^almalin- 
ukijeh  prlmoruca.  <S<». 

(topite  (u  0p5tel,  iz  rrkrenofja  jeziku,   vidi   uopće. 

—  f  opšt^,  gragjausko  se  pravo  oslanjalo  više  mi 
obićaj   nego  ua  pijane  uredbe.   liM.  7i). 

CiorirI,  rlni,  r.  pf.  recUtc  Zeit  trrffen,  sur  rethtcn 
Zcit  tfiun^  teiitpesticuH  intercenio.  Ri.  ukoriti,  kao  u 
oru  započeti  sto^  ustatit  doći  Ud,  glagol  se  drukčije 
ne  nahodi. 

u6rhifl(f,  ćlni,  v,  pf.  Rj.  u-orlJićili.  r.  impf.  ortaćiii. 

—  J)  IH  tiundlungstjc^eilscUafl  vcrsetzen,  ajisoiiiren^ 
Hssocio.  Rj.  uortučiti  koga  x  Aiiii,  ui-intti  ga  ortakom 
njegovim,  suprotno  razortaćili.  —  2)  sa  se,  reciproč. 
sich  aasoziiren.,  eine  Handluntfsgtsellsihaft  eingchen, 
iuire  soeielatem  eommercii.  ftj,  uortačiti  se  s  kim, 
postati  mu  ortak,  suprotno  razortaćili  se. 

ii6s(rltl  sp,  iiostrim  »e,  r.  r.  pf.  vidi  razljutiti  se: 
Koliko  se  no.-itrio  bane,  on  ne  traži  niSta  od  oniijn, 
no  mu  bijelim  grlom  zapinja^e  a  pod  grlo  zubom 
dohvaĆH.ie.  zakla  njega  kjiko  vuće  jagnje.  M}.  u-osirili 
se.  glagol  se  ovaj  u  ovom  značenja  drukčije  oe  nu- 
lasi.  i.sp.  ^strica  (sablja),  oštrice;  oAtriti.  vi*U  i  raz- 
gnjeviti (.HO),  i  st(u.  ondje. 

Apadak,  fi))atkn,  »i.  —  I)  kao  .^teta  ili  pomor,  n.  p. 
ove  je  godino  veliki  npadak  od  boginja  (t.  j.  umiru 
umoga  ueljad  od  njih),  der  StcTbefali,  die  Sterblich^ 


opa^Mj« 


—  650  — 


■lH»«i(l 


fcp/iE,  ifiors.  Rj.  —  2}  invutiio.  |ti  f'arajt'vn).  Dr.  Cij. 
f^iirniin.  hiti  Hfmrie  n.  ft.  neprijuUlj  m  iemlJH;  đer 
Ktnfall.  tup.  nftje/.<Iji.  —  u-i>adak.  i»p.  upiiHti. 

ApndHMJt',  n.  duu  IfineinfatUn,  canus  in—.  Bj. 
rrrhtd.  od  upadnti,  koje  viHi. 

dliailtilif  drtm,  v.  irnpf.  kineinfalten^  inciđo,  Rj. 
u-pailuli.  r,  impf.  proHii  pndnti.  r.  pf.  iiimdnuti,  npft-. 
nuti,  iipfiHii.  -  Jtio  iiokHknv  rtilun  <'o*'k  koji  ho  miw\ 
Hojrii  ne  moljftfte,  nego  u  Avaka  bezakonjn  upadaše. 
Npr.  96. 

ApAdmid,  dnom,  v,pf.  StuUi.  vidi  iipaoiiU^  upnflti, 
r.  itfipf.  iipad:ili. 

D|iilla,  /  —  t)  die  Brutišt^  ardor,  Rj.  u-pala,  kad 
M  ieljtuU  ili  ririnve  upali  sa  drugom.  —  2)  uopre 
kad  Uf.  ^tfi  upali.  iftp.  iipnliti  (i  se)  u  srijrin  inačenjimfi. 

upAlhi,  uprUTm,  V.  pf.  Kj.  u  puliti.  r.  impf.  tipn- 
IjiviUi.  —  i,  1)  anziindcn,   arccndo.  Kj.    vidi   uže<?i. 

—  (Ijaci  u  iiekiikome  ntunuHtirii  uzmu   iivijph    rnkii, 

f»a  prilijepivM  »vakoiiu^  upaljena  vof<tanu  »vijeću-  ua 
ejrja,  puste  ih  noou  po  [lorti.  l*osI.  lU  —  2)  apuliti 
pauku,  vidi  inpaliti  3,  opaliti  3.  kod  )7:l>uc'iti  3  ostala 
Hyn.  —  A  upali  Luka  dUferdara^  te  je  Kamu  srce 
apnlio.  Npj.  4,  i(3.  amo  idu  i  otntki  primjeri:  V%\ 
upali  žestoku  strijela,  te  po^oiii  ono  jfttmje  crno. 
Npj.  2,  2().  i^trocnula  punka,  oborila  se,  ali  nije  upa- 
lila. Kj.  847b.  Planulo  mu  na  i^anku.  (Izišlo  mu  kao 
Slo  je  Žoljeo,  kilo  puitka  kad  upali).  PoflI.  24iL  — 
//.  »a  ue,  rcjleka.  —  1)  u.  p.  upalila  »e  kućii,  Fcucr 
famjen^  ipian  concipcre.  nj.  Žito  »e  upali  i  etaue 
poreli.  Npr.  7'.t.  —  2)  in  Ilitze,  Brunst  geratlun, 
crariiesco.  Rj.  upali  tte  ćcŽjftde  ili  heinee  za  drugom, 
iap.  upaljivftti  se  2.  —  3)  tidi  nspaliii  He,  u^.e<*i  se.  r. 
impf.  ližizati  »e.  —  Upalio  Hc  kao  neslan  air.  Poal.  334. 

iipAlIv.  atlj.  accendi  facilis,  ^ai  eic.  facile  acccndi 
potcfit.  Slulli    ito  se  (tako)  nio::e  upuliii. 

il|»llj^niciu  /*.  die  BriinHiffe,  fanina  ard^na  desi- 
dtno  roitUH.  Rj.  ien^ko  čeljade  koje  8c  upaljuje  (ta 
muškima). 

iipnlj^nlk.  upikljeiifka,  m.  dcr  liriinaiitfe,  arđen« 
dcniderio  coitun.  Hj.  mn.sko  kqje  se  upaljuje  (za  zen- 
HkinjetnJ. 

iiunljivilujr,  n.  Uj.  vcrbal,  od  I.  tipaljivati,  II. 
uuuljivuli  HG.  ~  I,  radnja  kojom  tko  upaljaje  hto 
(uaa  AuKundeu,  iucensio.  Kj.).  —  //,  Matfje  koje 
bira,  kad  se  što  ili  tku  upaljuje  (daa  Kotbreojieu, 
ardor.  Rj.). 

lipnljfvilli«  up^ljujern,  v.  impf.  u-puljivali.  r.  impf. 
prosti  paliti,  r.  pf.  upiUili.  —  /,  auciittden,  incendo. 
Kj.    upaljivati   n.  p.  siujf^c.   —   JI,  sa    se,    refttks. 

—  J)  rom  l'cHćT  vrgriffen  u'erdeu,  ftammiR  airripi. 
Kj.  upaljaja  se  n.  p.  kuće.  —  2)  in  lirunul  geralhen, 
erardesco.  Hj.  upaljuje  se  čeljade  Hi  Strini^  za  dru- 
gom, isp.  tjerati  se  1.  —  Jakov  inetaže  oafruljene 
pruluve  pred  i*tokn  u  jtljebove  i  korita  kad  dolaža^e 
»toka  da  pije,  da  Iti  se  upuljirala  kud  dopje  da  pije, 
[  apaljivah  ne  stoka  K}edi\}uC'\  u  prutove.  Moja.  I. 
30,  3S.  (>U  kad  bijak*  moju,  kurvale  se,  i  upaljivase 
sč  za  .trojim  vtilo.^nicima.  Jezek.  23,  ft. 

Apamtilt,  tnu,  r.  pf.  im  (ieddchtniss  ttehalienj  mC' 
moria  Unco.  Rj.  u-pnmtili.  vidi  ^apiiintili,  upetiti, 
uliibili,  utuviti,  2Up]L/.iti  3.  —  Je«tc  li  vi  dohro  upam- 
tili, i  u7.UHli  i  o^im'  vi^'eli...  tko  uajviAe  i>ete  dovo- 
j^Hžv?  Npj.  3,  370.  Koji  jo  vrlo  malo  mario  isa  pesme, 
nejjo  samo  koliko  ih  je,  j^otovo  nehotice,  upamtio 
od  št?oi/a  oca  Jokaima.  Npj.'  4,  XXVIII,  Poslovica 
koja  sam  ja  jos  iz  Trii>'a  upamtio.  Poal.  VJII. 

itpiitiun,  iiem,  V.  nf.  vidi  upadnuti.  t^tuUi.  pidi  i 
upiLiti.   r.  impf.  upadati. 

upAi^iti  st».  fipruijim  ne,  r.  r.  pf.  Htali  kao  panj, 
ersturrcn,  ohstuposcOt  cf.  uproSliti  »e.  Rj.  u-panjiti  bc. 
vidi  /.aputijiii  »e.  riđi  i  u]>ropa»titi  se,  preueraziti  se. 
iitfi.  pre|)a.*»ti  »o. 

ApaoritI,  ^uu,  v.  pf.  kolo,  deri  Hcmmschnh  anlcgenj 
AuflMmifU).  Rj,  u-paoćiti.  vidi  uicoĆiti.  v,  impf.  paoćili. 


—  Palac  kad  znn^'i  die  Speiche  (u&  toćku),  onda  se 
u  ni!i-  bn>ju  kft?.e  paoci  (i  otuda  po»Hje  upaoćiti  točak 
i  puoiantca).  Pin.  39. 

UBArAiliU,  up]\radTm,  r.  pf.  d.  p.  vojnku,  in  Parade 
(Tteth  und  Otied)  stclleti,  instruo  aciem.  Rj.  u-para- 
dili  koga,  u  paradu  ga  staviti,  turiti;  upanuliti  vojsku, 
ucrstatije.  r.  impf.  prosti  paraditt.  —  Jakov  Hparadi 
scu  apoJH  vojsku.  Sovj.  33. 

apari^ali,  (Sam,  v.  pf.  (u  C.  G.)  riđi  upotoviti.  Kj. 
u-piirićati.  riđi  i  Kj^otoviti,  uvigjaU.  r.  impf.  parirati. 

upilrloiiM,  žini,  c.  pf.  —  J)  i.  j.  viu<^r«d,  ver- 
icftfiriuten,  negligo.  Kj.  u-parlo2iti  vinograd,  buUdiii 
ga  da  postane  parlog.  v.  impf.  prosti  parložiti.  — 
f'ada  Ću  vam  kazati  Ato  ću  učiniti  vinogradu  .hvo> 
jenui .  .  .  VparloHru  g/L,  oe  će  »e  rezali  ni  kopati, 
nepo  će.  raHti  (^kalj  i  troje.  la.  6,  G.  —  2)  sa  ^ 
reiieks.:  Vino|rrad  ae  zaležao,  vidi  uparloziti  se.  Rj. 
lS()a.  postao  parlog,  zalciaj. 

npi\roiiti.  lim,  r.  pf.:  Kad  delija  konje  uparoii, 
Rj.  ii-parožiti,  yie  kaže  inu  .^e  značenje,  i  druki^e 
glagol  ovaj  ue  dolazi    isp.  pirojr. 

dpA«ttl,  iipadnem.  r.  pf.  hineinfallcn,  incido.  Rj. 
riđi  upndnnti,  iipanuti.  n-pa»ti,  r.  p/*. ^>  t  ^Jro^th  paati 
Ipndoein).  v.  impf.  upadati.  —  Nagiuti  ua  nekakvu 
jamu,  i  u  nju  upadne.  Npr.  144.  Upao  u  kljusu, 
iKad  se  ko  uhvati  u  tijesno).  Posl.  334.  Ne  novokrStcn, 
daše  ne  bi  naduo,  i  upao  u  sud  g/arolji.  Tim.  I.  3,  6. 

upA^iti  se,  $im  ne.  v.  r.  pf.  (u  Hrijemu  i  u  Ba(k.) 
£u  stinkcn  nnfangen,  siium  redolere:  upafiilo  se  meao. 
( f.  usnirdjeti  ne.  Bj-  u-pa§iti  se.  vidi  i  utajati  se.  v. 
impf.  pftSili. 

fk|iazlti,  ilpazim,  v.  pf.  u-pasdti.  tfidi  opaziti,  i  »i/n. 
undje.  r.  impf.  paziti.  wahrnehmen,  bemerken,  erhlicken, 
animadcertere,  observare,  cftnspicere.  —  Vjleuik  upazi 
oro^a  t'oeka  i  re^e  mu  da  ide  na  ono  blago  i  da  pi 
uosi,  Npr.  H>1>,  i'pazi  izvan  jezera  jednu  senu  aredo- 
vjet'^nu  gje  raspletenijeh  koaa  plaće.  153.  Kad  doj»je, 
upazi  jednu  veliku  j>f(?m«  i  u  njoj  vidi  tiru.  232. 

upecati,  ^*am,  r.  pf.  (u  Dubr.)  kruh,  t.  j,  ispeći, 
lutckeu,  pinso.  Rj,  u-pei^ati,  v.  impf.  po<?ati. 

1.  iip^AI,  upN'^m  (iipeknem),  v.  pf.  [n  Duhr.) 
stechen,  pungo:  upekla  zmija,  muha,  komar:  Bolje 
je  da  te  zmija  upekne,  ue^o  da  te  sunce  Marćaoo 
ojiriJB  (U  Dubrovnik«.  Ongje  »e  miali  da  je  sunce 
Marta  mjeseca  vrlo  nezdravo,  Posl.  23).  Kj.  u-pećL 
riđi  upeknuti.  vidi  i  pcenuti,  pećiti.  v.  impf.  pecati  1. 

—  Dprij'o  je  zmiju,  da  ga  upekne.  DPosl.  90.  Ne 
;^ledflj  na  vino  kad  se  rumeni  .  .  .  Na  poSljedak  de 
kao  zmJiii  ujesti  i  kao  a-^ipida  upeći.  Pn^.  23,  32. 

2,  upp«'i  so,  uptćem  se,  v.  r.  pf.  sich  cintfttckeu, 
hcim  Jiratcu  an  Inhalt  einbiissen.  assaado  deminui: 
u  devet  oka  mesa  upcći  će  se  dvije  oke.  Kj.  u-pe*$i 
w,  u  pečenju  umanjiti  se.  r.  impf.  upirati  se. 

tipMi^iti  se,  Ctm  se,  r.  r.  pf.  stali  kao  pelk.  Bj. 
u-|>ei<Hti  »e.  glagol  se  drukčije  ne  nalazi. 

Opeku,  f.  die  SonnenhUze:  od  ove  upcke  Božije 
ne  moŽeS  putem  maknuti.  J.  tiof^danovit.^  u-peka,  kud 
Hunrc  pere.   vidi  uitepja  2,  i  prigrevica,  i  sgn.  ondje. 

iipcknutl,  ktiem.  [\i  Dtibr.)  vidi  1  apedi.  Rj. 

iipepMJavith  vim,  r.  ;*/.  "***  Aschen  bescftmatzeny 
ciuere  muculo.  Rj.  u-pepeljaviti  Mo,  ućiniti  du  bude 
pepeljavo,  uprljati  pepelom,  r.  impf.  pepeljaviLi. 

itperak,  ilperka,  m.  n  debela  konen  ili  druge  kakve 
vrvcti  tanji  krai.  koji  se  uvrazi  u  iglu,  das  sugespitste 
I'hule  eincs  l'\uU'ns,  ^ni,<<  funiadi  tcnuior.  cf,  naperiti. 
Rj.  u-perak.  isp.  na-perili  4. 

iipeti  Si\  Dpnem  se,  r.  r.  pf.  sich  tHitttMosBen 
uidarsetun,  ohstirntri.  Rj.  u-peti  se,  kao  li*rdo  mprot 
stati,  uprijeti  se,  oprijeti  se  (U)  sdom  nnagom.  v.  impf. 
upinjati  se. 

np<^titi,  ftpSt^m,  r.  pf.  vidi  upamtili,  i  spn.  ont^je, 
r.  impf.  petiti.  —  Jer  možeS  li  upetiti  vrime:  kad 
nam  paSa  ućini  veaelie  na  Kaniži  lliisanpa.^  l^ro, 
evo  uema  ueg  tri  godinice,  HNpj.  4,  455. 


apirai^e 


—  651  — 


■]ilestl 


Oplcnnjo.  n.  rerhal.  od  npicati  se.  Rj. 

Opii'alf  se,  ripi^Pm  8e,  r.  r.  impf.  itich  einfmrl'cn 
(einbrateti)^  heitn  Jiackeit  (Jiruten)  un  Inhall  elnhfisiten, 
(ts.s(nuio  detiiinui:  koliko  m  upiće  u  japnjetu  o<l  deset 
okn?  Rj.  ii-pi(*Ati  ae,  u  priinju  utnanjirnti  ae.  v.  pf. 
3  tipe^i  se. 

upijanje,  m.  lioit  liufeti,  cluvtor.  Rj.  verhai.  od 
upijnli.  rndvja  kojom  tko  npiju  (vivr). 

upijati,  tipnara,  v.  impf,  (u  C,  G.)  rnfen,  ctamOf 
cf.  vikati.  Rj.  glagol  nije  shucn  (u  nije  prijcdiotj  nego 
pripada  korijenu),  vidi  vnpiti  (v.  impf!);  i  klikovalir 
zvati.  r.  pf.  prosti  iipiii  (upijem),  r.  pf.  sloi.  po- 
upiti,  za-. 

Jipiiminje,  M,  dtis  enistd^loucne  M''iderMtd>en,  ohstt' 
ntifio.  KJ.  t'erh.  od  upinjali  se.  radnja  kojom  se  tko 
upinje. 

Apiiijntl  se,  njem  ae,  r.  r.  impf.  sicJt  fmt  icidtr- 
ttttzen,  nbslinure  se.  Rj.  u-piiijnll  He,  urom  smagom 
suprotni  se,  tordo  ne  opirali  (2).  r.  pf.  upeti  hc. 

Apiranje,  «.  das  An-^iterntnen,  .S'/ufren,  innimi.  Rj. 
verh.  od  i)  »pirati,  2)  upirati  ae.  —  1)  radnja  kojom 
tko  upire  što.  —  2  <i)  radnja  kojom  se  tko  upire  » 
ito.  —  b)  radnja  kojom  .te  tko  upire  t^emu:  Tada  ve(5 
bude  suviŽD  Mtraonova  upiranja.  Prip.  bibl.  42. 

dplrati.  rem,  v.  impf.  Ri.  u-pirati.  v.  pf.  uprijeti. 
^  1)  anttemmen,  inclino.  Rj.  ^  2  a)  srt  se,  refleks. 
fipirati  se,  rem  se,  r.  r.  impf.  sich  anlehnen,  innitor.  Rj. 

—  h)  kao  protiviti  se:  Svi  stihovi,  kao  tajni  ukori 
našoj  Havjesti.  potresaju  duSu  i  uzalud  se  upire  po- 
nosito srce.  DP,  80. 

npiriti,   tipfrtm,  r.  pf.  Rj.   a-piriti.  o.  impf.  piriti. 

—  J)  n.  p.  vatru,  anfacften,  a^iccendo.  Rj.  —  2)  (u 
C.  G.)  vidi  opaliti:  Pak  upiri  sjajna  džoferdara.  Rj. 
vidi  upaliti  2,  i  kod  izbaciti  3  Si/7i. 

iipirJAniii,  uplrjunim,  r.  pf  n.  p.  mc--4o.  kuko^, 
diin^Un,  /tchmoreu,  in  ola  clausa  coijuo.  Rj.  u-pirja- 
niti.  (ndi  podučiti,  v.  impf.  prosti  pirjauiti. 

Apis,  w.  djelo  kojim  se  Ho  upise:  »Idem  amo  Školi, 
danas  je  upis  i  ispis  gjaka.<  ,1.  Bofrdanovii?.  ARj. 
rt  I.  ^22h. 

upisati,  i5|^.5cm,  r.  pf.  Rj.  u-pisati.  —  J)  ein- 
schreihen,  inseriho.  Rj.  v.  impf.  upisivati.  —  Da  liog 
M  grijeii  ne  upiše!  Poal.  48.  Spisatelj  se  piMK^i  stara, 
da  može  za  svaku  rijeO  kazati,  za  Sto  je  ovako  upisao, 
a  ne  druktiije.  Pis.  t>2.  U  Mlecima  bili  upisani  za 
gragjnne  muo^fi  srpski  i  bo>(anMki  vlntlaofi  i  vlasteli. 
1>M.  221.  To  Je  mjesto  otac  Milutinov  bio  apimo 
drugoj  crkci.  DRj.  1,  2&  {cf.  pisati,  zapisati  3,  dnti, 
priložiti).  M  se,  ptjss.  ili  refleks.:  Mi  se  u  tvoje  itne. 
Bože  na5,  koji  postade  čovjek,  upisasmo  viegju  vjerne. 
I>P.  21*8.  —  ^)  malen,  pingo:  Lijep  kao  upisan  (P(wl. 
l6Jt|.  Kj.  r.  impf.  prosti  pir*ati  4 ;  slikovati,  niolovati. 

upisi vanj<s  n,  das  Kin^direihen^  inucriptio.  Hj. 
oerbal.  ud  upisivali,  radnja  kvjom  tko  upisuje  što. 

upisivati,  ujtisujeai,  v.  impf.  etnschreUH'n,  inecriho. 
Rj.  u-jjisivati  sto  u  sto.  v.  impf.  prosti  pisali,  v.  pf 
upisati. 

Apisni,  adj.  n.  p.  vojnik,  fiirmlit'h,  rerus  (ij.  d, 
inscriptun  protocollo).  koji  pripada  upisivanju;  kao 
pravi,  kuji  je  ver  upiiian. 

upisati.  Aara.  riđi  popiAati.  Rj.  v.  pf\  u-piAati.  indi 
umižati.  v.  impf.  pikati. 

upitati,  fipTtam,  *'.  pf.  Rj.  u-pitati.  ^.  m/;/'.  upilivati, 
upitovati.  —  i)  befragen,  interrogo,  lij.  —  i  )uiia  on 
upitu  tlomačina:  »Sta  ti  je  ono  za  p<H'kom,  brate'/* .. . 
l'pitaju  ya  kiula  ide.  Npr.  74.  Pa  ga  upita  ne  bili 
mu  moj^HO  kazati  Mo  za  Usuda.  Tfi.  Srete  jeilnu  babu 
i  upita  je  ima  li  ine  takijeh  gjevnjaka.  1(2.  Upita 
ranu  zu  Uder.  132.  I>obavi  prfirorit-u  i  uuita  jv^  du 
mu  kažCf  sto  će  mu  žena  roditi.  233.  Kaa  V  ugledah 
gjevojčicu,  pjepjevojkft  ružu  bere...  Upitali  :)oj  kitu 
cv'jeat^  ona  mene  ni  [»oirledom.  Npj.  1,  423  [vidi 
pitati  2,  begehren.  peto;  iskali).  I  ja  ću  vas  upitati 
jednu  t'ijeć,  koju  ako  mi  kaiete,  i  ja  ču  vama  kajati 


kakvom  vlasti  ovo  ^niui.   Mat.  21.  24.  —  !i)  sa  Be, 

recipro''.  upitati  !*e  s  kim  r.ii  zdnivlje,  sich  begrilssen, 
salulurc  se  invicem,  dare  redderequc  salutetn.  Rj.  — 
Ruke  Sire,  u  lii-a  se  ljube,  za  tdravlje  se  oni  upitdie. 
Npj.  1,  40ri.  Daleko  ga  neka  iipledala,  jož  je  dalje 
prida  nj  iŠetala,  rri  zdravlje  se  »njime  upitala.  1,  (i22. 

1.  ftpiti,  hpijeni,  v.  pf.  (u  V.  (J.)  aufrufen,  rftW«mo, 
rf.  vapiti,  viknuti,  pokliknuti.  Rj.  riđi  i  zovnuti.  P. 
pf.  slos.  po-ttpiti,  ai-.  p.  impf.  upijali,  i  vapiti  je  v, 
impf.  —  Ni  bih  ra*l  vuka  vidjet  ni  na  nj  upiV, 
DPofll.  7V». 

%,  Apiti  .S<^,  (Ipijem  se,  v.  r.  pf.  n.  p.  upio  se  krpelj 
<u  meso),  sich  einsaugen,  adfmereseo.  Rj,  u-pili  se,  pi- 
ju'H  (čemu  krv)  uljesti  (u  nj). 

Upitivanjc,  «.  das  hefragen^  inter-rogatio.  Rj.  t^rrbid. 
od  \)  npitivati,  2)  upilivati  ne.  vidi  upitovanjo.  — 
i)  radnja  kojom  tko  upituje  koga  za  i<to,  —  2)  radnja 
kojom  se  tko  upituje  s  kim  za  zdravlje. 

npitivati,  upltujGin,  r.  impf.  Rj.  u-pitivati.  vidi 
upitovati.  r.  impf.  prosti  pitati,  r.  pf.  upitali.  —  1)  be- 
fragcH,  interrogo:  V&  sUi  Drapo  npitiraV  Turke.  Rj. 

—  ^)  sa  se,  rectproč.  npitivati  se  s  kim,  sich  hegriissen, 
salutare  se  invicem:  Ruke  Sire,  u  lice  se  ljnl)e,  xa 
jiLDa<^ko  zdravlje  upitaju,  tiospodski  se  a  kraljem 
upituje.  Rj. 

upit6vunje,  n.  v^idi  upitivanje. 

upitovati.  upitujem,  c.  impf.  (u  C.  G.)  mdi  upi- 
tivati:  No|jca('irak  upitoiHiV  pogje.  Rj. 

upiahiriil.  upliihlrim,  v.  pf.  Rj.  u-plabiriti.  vidi 
uaplaLiriti.  uspairiti.  drukčije  se  glagol  ne  naltui.  — 

1)  vuli    uspairiti.    Rj.    kao    uplašiti^    uztiemiriti.    — 

2)  sa  se,  refleks,    uplahiriti  se,   vidi  uspairiti  se.  Rj. 
uplairlti,   upliVirtm,   —    t)  vidi  uplabiriii.  RJ.  — 

2)  upUdriti  se,  upliilrim  se,  vidi  uplahiriti  se.  Rj.  u 
krajevima  gdje  se  glas  h  ne  ćujc  u  govoru. 

1.  dplalinli  se.  Ciplaučm  se,  v.r.pf.  za  kim  ili  za 
čim,  iu  tcanen  beginnen,  illacrimari.  Rj.  u-plakidi 
se,  udariti  u  plav  (za  kim  ili  sa  (im)'  t'-  if'pf-  pl''^" 
kati  (pilićem). 

3.  iiplAlcati  se,  (tplarem  se,  v,  r.  pf.  kao  uvuC'i  se 
n.  j).  u  kakav  pf>ano  ili  me^ju  kopa,  sivh  cinscldeidienj 
irrefio.  Rj.  u-plakaii  se.  r.  impf.  pUkati  (^plačem). 

uplilstiti,  iiplastim,  v.  pf.  i.  j.  si)euo,  das  Heu 
aufschoberH.  meiam  feni  construtfre.  Rj.  u-plastili.  v. 
impf.  plaatiti. 

ClplaAiti,  Sim,  f.  pf.  Rj.  u-plaSiti.   v.  impf.  platiti. 

—  ij  ei'schrevken,  extcrreo.  Rj.  vidi  ustražiti.  isp. 
uplahiriti.  —  Probudi  se  uir  i  uplašen  prevrne  uz- 
^lavnic'u.  Npr.  113.  Uplaši,  Bože,  ali  ne  umori.  Posl. 
334.  Kad  zarula  mlada  Anirjelija,  Sto  povori  (Jarvau 
bnrjaktjire,  da  ga  Petar  ljutu  uplašio  .  .  .  Npj.  4,  362. 
I  sjimo  je  to  bilo  Turke  dosta  uphišiUi.  Milod  ittf.  — 
2)  sa  se,  refleks,  vidi  uspla^iti  se.  —  Ona  kad  vidi 
brata  svojepa.  uplaši  se  i  no<^ne  pa  tiho  moliti  da  bježi. 
Npr.  8.  Mai'^ija,  kad  je  vini,  uplaši  se  d<i  nije  pastorka 
do^Ia  da  joj  se  osveti.  135.  Od  sta  st  sCj  more,  upla-siot^ 
Npj.  4,  17.  Bio  sam  se  uplašio,  da  nijesfe  propali, 
i^lraž.  188G,  1733.  I*ade  na  zemlju  kolik  je  dup,  jer 
se  i?rlo  uplaši  od  riječi  Saniuilovije)i.  »Sam.  I.  38. 
2lK  Oni   se   uplaAiše,   i   onako    uplaJieni  miAljabu  du 

I  vide  duha.  Prip.  hibl.  I(t7. 

uplAJaii,  fiplejam,  list.)  vidi  upljehuti,  Rj.  —  xna- 
c?enje  (Korijenu)  uflarati:  zapl^hati,  i  sa  j  mjesto  b: 
uplrjaU ;  jrlanu  /  domcn^e  se  j,  koje  se  b  njim  nastavlja 
u  iedau  ^»las:  zapljehaii,  upljehati,  pljenuti  \h  je  ot- 
palo). Korijeni  2Hlt. 

uplesti,  upl*>tem,  e.  pf.  Rj,  u-ple»ti.  r.  impf.  uple- 
tati. —  i)  cinftechteu.  impleeto.  Kj.  —  No  koSulja 
lui  j)rstc  pletena,  it  kol^fct  upletena  (/ttjf/,  a  pod 
grlom  izv»Miena  plava.  Npj.  2.  551.  Koji  je  uepoštenjem 
svojim  uphtvn  u  same  dogaiijaje.  tj  tfv.  O.  12.  — 
V^  sa  se,  rvfleks.  uplfesii  se,  w*c}*  vetfleeUteH^  eimneng^n, 
imviisceor,  Rj.  kao  umiješati  se  gdje  kome  nije  mjesta. 
vidi  usiJaLi  se,  utrOali  se. 


MpleUk 


—  6M  — 


apofcsiti 


iipicfak.  (»plelkii,  m.  [u  Hrv.  *)U>t>.  reg.)  vidi  iiplet- 
nj:ik.  Rj.  lidt  i  ii[>lt-lnik.  —  u-pletak,  vrvcu  što  se 
uplct-e  u  ko%ii,  u  percin. 

Apleiainjr,  n.  das  EinfUcftten,  impleiio.  lij.  rerb. 
od  upletati,  radnja  kujoni  tko  upleće  štv  (u  ^to). 

Apldati,  tipletem,  c.  iwpf.  Uj.  u-pletaLi.  v.  impf. 
proiti  plt'Hti,  r. />/*.  uplesti.  —  1)  ehtflechtcii,  implcdo. 
Rj.  —  fta  se,  pfti>x.:  (taloS,  crna  pnntljika  ifo  se  uplo''e 
H  kosu.  Rj.  ti'ib.  —  2'J  Hti  se.  refltka.  hpletiiti  ne,  x('c/i 
einmenyeu,  immisca'i.  Rj.  r*V/i  titrraviiti  h<?.  i>;>.  nii- 
Jt'Snti  Ht\  piuaii  »e.  —  Namere  »c  kao  M^  na  rudu. 
iKtid  /(^  Ao  u/)^ey;<r  i  trci  nftprijed  jrjo  mii  nije  mjestA). 
Poml.  !;<!».   l'plc^e  se  krnj  »ire  pred  rudu.  334. 

OphMko.  npletuka,  f.  pl,  tidi  uplitke. 

fiplrlnik.  i'lplt^lnjflk.  ni.  daii  Ihind,  dus  in  <hii 
Zopj  tjcflvchten  trud,  faxcia  cntudis.  Rj.  rrrc«  šio  se 
upleće  rt  periin,  «  kom.  vidi  npletak.  ^^alo^,  ffalun, 
8a<Uba>;.  sa  nantatke  i^p.  anateinnik  *  anutcinnjak.  — 
(SroftitH,  novci  «a  uphtnjaku  n  djcvojakiu  Rj.  U)la. 
AH  mlofjo  iftte  Ijckarine  ...  od  »cHlrice  koan  a  uplet- 
njakoni,  a  od   Ijulie   gjerdau   od  bisera.  Npj.  1,  430. 

Aplilko.  i^pliiukii.  f.  pl.  {u  8pIJetu)  Art  Kopfputz 
der  Mitdrhen,  orntttuenttttn  tpi-oddum  citpiiia.  Rj.  ne- 
kakav nakit  sto  djevojke  tiusc  na  ijlati.  —  u-p!ilke, 
hiix  hc£  sumnje  po  zapadnom  ijoKofH,  dijalektički^ 
utjtato  uplelke.  V^|dotaka,  kako  se  na  eapadu  govori 
i  uplititt)  (iiplit^atii  mjesto  uplotati. 

^plivali*  vam.  v.  pf.  u-plivati.  piivajUfH  m'i.  vidi 
uploviti,  r.  ivipf.  plivati.  —  Tade  rare  n  More  upliva, 
a  polcĆL'  Jovan  na  uebcsa  .  ,  .  Hveli  .lovan  alei'e  ua 
pržirui.  Tadc  carv  i/  mora  i/.id«.  Npj.  2,  82. 

iiplorili  se,  clni  hc,  r.  r.  pf.  u.  p.  uploOile  «e  prsi 
od  novaca,  L  j.  po(<lale  kao  ploća,  "'«  ^»^e  J'latte 
steif  trerdcn,  starr  stehcn,  ntjeaco.  Kj.  u-plot^iti  ho. 
gliifjol  se  drukčije  ne  nalaii. 

uploviti.  fii>luviin,  v.  pf.  (u  0.  O.)  untertatichent 
sahire  UffUam.  ef.  aironili:  Taticn  ouet  ualrup:  uplovio. 
Rj.  u-ploviti,  plotcri  ući  u  rodu,  viai  uplivaLi.  r.  impf. 
ploviti  1. 

iltiljackali.  ćkUin,  r,  pf.  erheuten,  praedor^  cttpio, 
cf.  tloliiii,  zaplijeniti,  lij.  u-pljackati.  v.  impf.  pljačkati. 

upljćbali,  npljcliuni,  r.  /*/'.  erschl(ujvn,  interimo. 
Rj.  cidi  uplejali.  u-pljehati  /:"//",  uhiti  ija  tidarajut':i. 
riđi  umlatiti,  tfp.  st/n.  kod  uhiti  I.  isp.  /apljdiali,  pljc- 
niili.  drakvije  se  iil<t<Hil  uc  nalazi.  —  KoćijaS  ubije 
.levrcjinn  . . .  -Pravu  «i  imao  Sto  si  tja  upljchao  . 
Mil.  21  »7.  iSoba,  u  kfljttj  je  Vukosava  puikom  uplje- 
haltt  jednu  sroju  inočicu.  Zini.   iLll. 

Apljtfsnivjli  se,  vlm  »c,  r.  r.  pf.  n.  p.  hljeb,  ver- 
fichiiiimeln,  situ  ohdnci,  Rj.  u-pljesnivili  «?,  postati 
pljesniv.  V.  impf.  pljei*riiviti  8C. 

rtpljovak.  i"i|iljevka,  vi,  (u  Risnu)  vidi  upljuvak. 
Rj.  u-pljcvak.  zit  postanje  i-^p.  pjcvak. 

i'tpljiiruk,  Ispljuvka,  m.  dte  I''lic!ienhral,  mnscarum 
fetus:  Ima  in  nekakav  np^uvtik  fjiijl  Rj.  n-nljuvak. 
vidi  npljcvak.  onu  što  muha  ttpljuje,  letjlu  od  *ytf.  — 
I  muha  eini  npljavak.  IU*ohI.  '2\). 

iipljdvanjis  n.  Rj.  rerhni  od  Muljiivati.  -  1^  radnja 
k'ijom  tko  tipljnva  (u  što)  (dan  lliueini^peitiu,  iuitpuuu. 
Rj.).  —  H)  radnja  kitjom  muha  upljuva  {dim  tlineiu- 
Mchmei.'iHen,  injeotio  IVtUB*  muMcuium.  Rj.). 

1.  upljdvaii,  fipljuvam,  v.  impf  Rj.  u-pljuvati.  r. 
impf  prosti  pljuvali,  t*.  pf.  "2  upljhvali.  —  J)  upljii- 
vati  (u  što),  itineinspeicn,  inspncrc.  isp.  upljuvanje  1. 
—  '^)  dic  (Flii'fftn'}  Brut  hineinsvhmcissen,  iujicio 
feium.  Kj.  muha  itpljara  (Injlo). 

2.  iiplji'ivati,  fipljujeiu.  r.  pf.  Rj.  u-pljuvati.  p. 
impf  1  upljiU'ati.  —  I)  hmcin^peien^  inspno.  Ki. 
upljitvatt  u  Hto.  -  tč)  bespcien,  conspuo.  Rj.  vidi 
popljiivali.  —  3)  muha  itpljuJL'  (leglo),  isp,  upljilvati  2. 

i'tnonik«  i^poćka.  m,  (u  ihibr.  poprdica)  ein  Kom 
in  a€r  Leinuand,  granulum  in  linteo;  Te&ko  U}to(ku 
ua  babinu  opivćkn!  U'o»l.  317).  Uj.  vidi  i  upoliea. 
f*  i"*<^il/*   y"'y   va  vol  jak   g({jc  je  prcgja  debija,  isp, 


upotljiv.  —  Majstor-drndato  uMtane,  otrew  «e,  koliko 

može,  od  dlaka  i  upot'aka^  n^e  u  džamiju  . . .  Mepj.  B3. 

iipdjmlfi.    iipojniTm.    v,  pf  u-pojmiti.  isp.  pojmiti. 

—  stoje  b.'ibo  svitovao  Malu.  to  je  .Mato  lipo  upojmio, 
pa  se  ujeda  na  dobm  dorata.  HNpj.  2,  2^2. 

upokdjiti,  updkojmi,  r.  pf.  u-pokojiti.  glagol  se 
drul'ćije  ne  nalazi.  —  I)  koga,  dati  mu  pokoj:  8a 
svetima  upokoj,  Hriste,  duša  sluge  svojejra.  Dl*.  36i. 

—  2)  sa  ne,  refleks,  upokojiti  se,  in  Frieden  dahin 
fahren,  sur  Huite  aidi  Itegchen,  8terhen,einorior,  decedo, 
abeo.  Rj.  vidi  umrijeti,  *  8gn.  ondje.  —  Oca  i  matere 
ne  podtiijoA,  a  da  ih  roeineS  u  zaćelje^  otac  i  mati  bi 
ti  se  upokojili .  .  .  doTua»'in  ih  posadi  u  zaćeljc  .  .  - 
Aulra  dan  i  otjic  i  mali  pretttave  se.  Npr.  7b. 

upolcž&fiti  so*  upolcJtaOi  se,  c.  r.  pf.  i,  j  kuku- 
niznica  u  vatri,  aldiegcn,  lange  Ucgen,  diutius  javai.s'*e. 
Rj.  u-poležaći  8e  što^  kad  dugo  gdje  ledi.  glagol  .se 
drukčije  ne  nalast. 

iipolovAcRi,  upolova^m,  iipoldvIH,  upulovlm,  r. 
pf.  bifi  sur  lidlfte  gut  (fertig)  sein,  pcrvenisHe  ttd 
ditaiilium,  Kj.  u-poluvai!'itt  (ovt^  se  glagol  ne  nahui 
drukčije),  u-poloviti,  do  polovine  doMf  »triiii.  o.  impf, 
poloviti. 

iipO|irlj6eili,  upiSprijeflm,  v.  pf.  u-poprije£iti.  vidi 
ispopnjoiili.  —  Na  nje^  ua^a  oH  upoprivi:  »Ja  ko- 
pile. I5orćulovlć-Ibro  .  .  .  HNpj.  3,  345. 

dpor,  m.  vjcUir  na  blatu  Skadarskom,  kuji  du.^  od 
xapada,  citi  U'esturind  um  L^tgo  di  Skutari,  renttu 
'[uidam.  Kj.  u-por.  isp.  sa  postanje  ufirijeti. 

Apani.  /'.  ^u  Urv.)  vidi  lijevOa.  Rj.  ti  kola.  Bj. 
u-(M>ni.  za  jHJStunje  Mp,  uprijeti,  upinUi. 

ftppran.  upOrna.  atlj.  tvidcrspcnstig,  }tcrtinu;v,  Rj. 
koji  se  upire  te  ne  ve  da  sUtša,  kao  nepokoran,  ne- 
poslušan. —  ( »tvrdnu  duh  njepov  i  srce  njegovo 
posta  uporno.  AIoJ8.  V.  2,  IM).  Da  ne  budu  kao  oci 
njihovi,  ruđ  nevaljao  i  uporan.  1'h.  7S,  S  adv.  l>a 
Hav  narod  eujc  i  boji  ac,  i  n  uapredak  da  ne  r»di 
uporno.  Moi«.  V.  17,  13. 

iip6raTili,  vun»  r.  ^f.  (po  »ip.  kraj.)  tidi  opora- 
viti. Kj.  u-poravili.  vidi  i  ovariitati,  uputiti  »e  (u  ćurnu). 

nporoil,  adv.  vidi  uporedo.  —  IJpored  ždralje\i 
kao  moji  zubovi!  (Valja  reći  kad  se  prvi  put  u  pro- 
ljeću ili  u  jcHcn  vide  ždralovi  nje  lete.)  l*osI.  334. 

lipdrodili,   dim,  r.   pf.  gleich  stcllen,  compuro^  cf. 

i.Hpnrediti.  Rj.  u-poredili.  v.  impf  porediii *ru  »e, 

refleks,  ili  uuss.:  Ali,  po  Boku  I  .^la  ie  on  m^inio? 
(im  će  on  da  se  i  uporedi  s  Vukom Y  Kat  tiS. 

Aporedu,  vidi  uaporedo.  Kj.  mlv.  vidi  i  upored, 
harabar.  —  l>ete  akoći  u  vodu  i  at;ine  plivali  s  maj- 
storom uporedo.  Npr.  37.  Konja  j.iJe  .■*  kumom  upo- 
redo. Npj.  1,  (115.  Djeveri  dovedavši  »uabu  namjoi^te 
je  u  ćelo  lrpe^.e  *"  mlado:enjom  u  puredo.  Kor.  84. 
S  pravijem  poznanjetii  iuiro<luoga  jezika  i  njegove 
vrijeduoHti  ide  uporedo  poxnanje  ovako  i  staroga  je- 
zika.  PlH.  Dl. 

i'ipornieii,  /*.  J.  Uojrdanović.  uporna  lena. 

iipumik,  /'.  i'oijck  uporan.  —  »Ne  mogu  Dibako, 
kncie  .  .  .v  Kud  knez.  vidi  da  ne  a  ovakim  npornikom 
ue  mo]^.e  uis'ta,  opttnvi  ga.  Zini.  7. 

updrno.'st.  uporuo.sti,  /.  die  \\'iiiersct£liehkeitt  pcr- 
tinacia.  Rj.  osobina  onoga  koji  je  uporan.  —  Spre- 
uuiju  uiun  da  u  misli  nulasno  sretemo  liriatji .  .  .  od- 
vuiivAi  kamen  upornosti  od  Hrca.  DP.  115.  Dijete 
lauB  raHtija^e,  i  jača.^  u  duhu  .  .  .  Uponutst  ni  tuko- 
umuosi  ni  paku.st  nikad  se  ne  mogaše  ua  ujemu  opa- 
zili. Prip.  hibl.  113. 

ilpusmuk«  presti  (kad  se  ne  cmilji),  Art  )Veberei^ 
Rj.  cmiljiti,  vrlo  tanko  presti.  Rj.  8136.  —  viići,  rnći 
ae,  trzati:  »muk.  posinuk  («  posmuk  presti).  Kori- 
jeni 31)3. 

ikputan.  uputna,  adj.  (u  Ki^uu)  uezdravijeh  nogu 
i  ruKii,  Ari  Krankhcit,  rnorbus  iptidam.  Rj. 

iip6l4'si(l,  8un,  V.  pf  ubthetleHt  dat  Feld  in  Acktr, 
W%ciitn  u.  s,  to.,  divid^e  agrum  in  pratUt  urva.  cf. 


o|ii»ilen 


~653 


upravili 


potes,   Rj.   u-potesiti  polje,  nizdijtUti  ga   na  njive, 
livade  i  i.  d.  ffUtgol  se  di'ukćije  ne  na/cm. 

ilpotii^fl,  /".  vidi  npo^'ak.  Rj.  vidi  i  pioprdioa. 

Apofljiv,  adj.  D.  p.  platno,  kad  se  u  ifcanju  prepjn 
mnogo  okida,  pa  bc  naveziije,  rieic  WebcrhnotteH 
htihend,  nodiv  ptenus.  Rj.  tup.  upodak. 

iipotr^biti,  tipCilrebiin,  r.  pf.  gebraHcIieHf  adhibeu. 
Rj.  ixt.  poT\ttjvtše  kod  književnika.  Kj.'  po  južnom 
fjovoru  upotrijebiti,  kuje  cidi,  i pfintjere  ondje,  v.  impf. 
iipoUtfUljavAii,  upotrebljivuli. 

upotrebljAviinje,  n.  dtts  Gebrnuchen,  usu/i.  Kj 
rerhal,  od  upotrenljavati.  radnja  kojom  tko  upotre- 
bljava Sto,  vidi  upotrebljivanje.  ixp.  poraba.  —  Mlopa 
imena  imaju  >a«.  koje  se  u  fwemu  daljetn  upotreblja- 
runju  izbacuje.  Danica  3,  3.  Kako  »e  može  vatra  sa- 
čuvati sa  neprestano  upotrebljavanje.  Priprava  159. 
Pretvorile  putno   upotrekljaranje    u    benputno.   Rim. 

upotrebljavati,  upotrebljavam,  v.  impf.  gebrauchen 
usurpor.  Rj.  u-potrehljaviiti.  vidi  upotrebljivati.  r. 
pf.  upotrijebiti.  Ima  i  kanient^^  "sU",  rH  ffa  niko 
»11  na  hto  ne  upotrebljava.  Danica  2,  2i).  sn  se,  pans.: 
Tnki  (tfi  op:anj  onnino  upotrebJjuiui  i  u  bajanju  od 
raziifnijeh  bolesti.  Rj.  220a.  (H)ren  ,  .  .  samo  ae  upo- 
trebljava za  lijek.  Daniea  2,  103. 

iipotrcbijivnnjc,  «.  vidi  upotrebljavanje. 

unotrebljivati,  upotrtbljnjem,  r.  impf.  vidi  upo- 
trebljavati. V.  pf.  upotrijebiti.  —  Ne  poznajem  ja  nn- 
.4epx  buupura.  (Kazao  nekakav  Hercegovac  kad  je 
^uo  (rje  Turri  bangur  7X»vu  pilavom  i  upotrebljuju 
—  kao  pirinat).  I'osl.  20H.  Sto  su  drugi  to  nn  elo 
upotrebili  i  upotrebljuju,  da  oni  tome  nisu  krivi. 
DanJL'a  5,  83. 

upolrij^bin,  upotrijebim,  r.  pf.  (juž.l  cidi  npo- 
trebiti.  Rj,^  u-potrijebiti,  ii-po-lrijebiti  {isp.  trijt^bii). 
V.  impf.  upotreoljavati,  upotrebljivati.  —  t5tu  »u  drugi 
io  na  zlo  upotrebili  i  upotrebljuju,  da  oni  tome  uimi 
krivi.  Dnniea  5,  83.  Da  bi  ga  (Molera)  u  napredak 
^}rotiv  AfiloAa  unotrebiti  nio^ao.  Miio^  138.  Narod 
loS  bjeAe  slab,  Nlanujilo  Knmrin  upotrebi  to  na  stnju 
Korutt.  DM.  3.  Ko  bi  njezino  iwe  na  zlo  upotrebio. 
2I>5.  sa  86,  pass.:  Da  se  i  ovo  narionnje  ovako  no 
nioi^.e  ta  svakoga  upotrchiti,  to  avak  može  doznati. 
Npj.  1,  iX)  (Vuk).  Sto  bi  »e  i  kritika  uio^la  za  vre- 
mena ćuti  i  sud  se  njciin  upotrcbUi  dokle  »e  rjei''nik 
joS  radi.  Ogled  III.  8to  se  ni  ta  drugi  posao  ne  mo/.»* 
upotrebiti.  Rm\  U\,  Ul7. 

updKDnti,  njHVnHm,  v.  pf.  Rj.  u-poznali.  r.  impf. 
upoznavati.  —  /.  kopra  h  kim,  bekannt  mathen,  t(ueui 
ud  t/uem  deducere.  Hj.  —  Koji  je  Podruirovi^i  joi 
olpre  poznavao  i  sa  mnom  ga  ti  Karlovcima  upoznao. 
Npj.'  4,  X.  —  2)  upoznati  kopu  a'kt'nnen,  kennen. 
nosse,  cognosccre.  riđi  u>(po/.nati.  isp.  jm/uali.  — 
Skupi(5n  ti  gospodu  svatove  .  . .  braU  moua  na  uinme 
konjicu,  u  mom  ruhu,  u  otrjelu  momo,  ii  mojemn 
svijetlu  orti^ju.  da  7ne  prije  ti  uposttaš,  duSo.  Kov. 
'*tK  —  //.  sa  Re.  n[MV,nnti  «e.  —  J)  refleks,  u  kojjn 
ili  u  ^to,  irrig  fiir  sein  halten,  etedo  ma$m  tjuad 
non  esi.  Rj.  cidi  prepo/.nati  s*e.  —  Pole^'ela  dva  so- 
kola siva  od  Stanina  mila  roda  svojta.  Mu  se  Htnne 
upoznala  u  nje,  na  suzama  njima  projrovam:  v()j 
Itoga  vi,  dva  sokolu  siva!  jeste  I'  sada  od  babova 
dvora?«  Kov.  !U  (u  nje  dijalektički  mjesto  u  njib, 
accus.  pl.).  —  2)  reciproi'..  s  kim,  llekanntschaft 
inacJteHj  cognoseo.  Rj.  vidi  poznati  se. 

lipozal&Tanjt\  n.  das  Verkennen  (d.  A.  AnHchen 
einrr  Sut'he  fur  rttras^  das  sii:  nirhi  ist),  nialiis  iac- 
twt.  Rj.  ry/j.  od  upoznavati  i  upoznavati  hp,  koje 
vidi. 

upoKiiilvati,  upiV.niijSm  (upn/.navrtml  ih  impf.  ii-po- 
xnavati.  v.  pf.  upoznati.  —  /.  koga  ft  kim  ili  s  Hm. 
isp.  upoznati.  —  (spoznaje  nas  sa  zametkom  pina- 
koteke u  Biogradu.  Rad  0,  20^).  —  //.  sa  se.  npo/.nil- 
vati  se.  —   JJ  u   koga   ili  u  Ato^   verkenneHf   initf  I 


fur  ettca$  halten,  credere  suum  (juod  est  alienum. 
Rj.  —  >Sto  je,  snaho,  §to  me  tako  glediS?  Ili  davno 
nisi  videla  t'^oveka  ili  se  u  sto  upoznajes?*  (h  Njem. 
prijevodu:  oder  du  glaubst  mich  ch  kennen?)  A  ona 
mu  odgovori:  »Brate,  poznajem  u  tebe  maramu  Što 
sam  je  svojom  rukom  vezla.«  Npr.  28.  —  2)  reci- 
proč,:  upoznavati  se  s  kim:  Može  u  jednoj  zemlji 
vize  ovakovijeh  porodicji  živjeti  ne  daleko  jedna  od 
druge.  Njima  bi  se  moŽe  biti  kad  kad  dojadilo  biti 
samijemii,  zji  to  bi  se  upotnarale  jedne  s  drugijem, 
i    pohodile   bi   se   megju   sobom.  Priprava  48. 

iipnlsiti,  hprii^im,  p.  pf.  u-praSiti  n.  p.  huljinuj 
uprljati  )e  prahom,  napuniti  je  praha,  vidi  ispra- 
titi, v.  impf.  pratili  1. 

ispratili,  tim,  v.  pf.  {po  jugozap.  kraj.)  vidi  pro- 
praiiti:  uprutt  me  od  kui'-ka  d:i  me  ne  bi  uvio.  Rj. 
u-pratiti.  v.  impf.  pratili. 

Oprav,  adv.  (uprav*?)  vidi  opravo.  —  Uzja^e  na 
onoga  gjevoj^iua  konja ...  pa  uprav  k  onoj  gori 
uputi  se.  Npr.  121.  Divljnn  prlmukne  se  uprav  rnid 
vodu.  a  gjak .  .  .  tisne  ga  u  vmlu  te  ae  divljan 
utopi.  lf)0. 

nprnva,  f.  die  Leitung,  regimen:  Dvori  au  ti  ta- 
mom potavnjeli  u/di§u(*i  sa  upravom  svojom.  Rj. 
«-pravji.  inp.  upravljanje  1.  —  Gdje  uije  glave,  nije 
ni  uprave.  HNpj.  4,  24.  Daje  narod  najt  imao  prema 
sebi  ljudi  za  upravu  po  današnjem  vremenu.  Kov. 
16.  Po  zemlji"  (fa  se  postave  Turski  sudovi  i  ostale 
uprave,  kao  i  pre  Što  je  bilo.  MiloA  32.  Valja  u 
njemu  (u  dmStvu)  da  bude  uprava  ili  vlnsi.  Pri- 
prava f>8.  Du  imaju  uredna  upravu.  135.  Ali  Srbi  i 
Kimi  pod  upracom  grafa  Cukata  istjeraju  ih  (Turke) 
iz  sviju  ^an^evn,  t^ovj,  40.  Za  mudru  uprava,  kojom 
je  Oilnv  korpus  sin^uvan,  car  je  dao  Emanuelu  4  sela. 
Žilije  07,  Ima  ko  propada  su  zle  uprave.  Prić.  13, 
23.  Koje  Nemanja  dade  Srbiji  u  unutrahiju  upravu. 
DM.  18.  Koji  <^e  upravljati  pirgom  ,  .  .  Bez  dovolj- 
noga uzroka  ne  može  mu  se  uzeti  uprava  pirgom. 
34.  Diii^an  d4thi  Zf.tu  u  uprava.  42.  8  državnom  bc 
upra^Htm  nad  zemljom  oko  Kotora  joft  pominje  u  cara 
Uro§a  knez  Voislav.  r>Rj.  1,  4r>l.  Sto  se  pod  mojom 
upravom  .skupljala  gragjii,  koliko  je  tomu  trebalo 
uprave.  Ogled  III. 

ApravieOt  (u  PaPtr.)  flpraviekr,  (u  O.  ii.)  vidi 
ujinivo.  Rj. 

iiprikvitoU,  m.  der  Leiter,  liegierert  rector,  cf. 
urednik.  Rj.  koji  upravlja  vim.  riđi  i  upravnik,  ko- 
mendal,  poglavar,  ticorin.  —  Jemin,  upravitelj  onijeh 
sela  koja  npinaju  spahije.  Rj.  253b.  Kapetani  »larje- 
Sine  i  upravitelji  od  gradova  i  od  ujihocijch  okolina. 
Rj.  2i>3b,  <>vo  Mve  joA  ovekujc  pravoga  urednika  i 
upravilelja.  Kj.  Si2b.  Kao  lagja  bez  kormana.  ^Kad 
Ato  nema  upravitelja,  n.  p.  kakva  ku60.  Posl.  131. 
Kapelan-pniia,  koji  je  bin  glavni  upravitelj  nad  tom 
vojskom.  Danica  3,  IH).  Ibraimii,  upravitelju  Aft^t- 
knlskome.  3,  210.  Da  nn  ove  sve  stiircAine  bile  samo 
rojnii'ki  upravitelji,  fi.  40.  Ojiominjem  se,  da  su  Ju- 
govii'-i  postacljeni  kao  na-stojnici  i  upravitelji  zidanja. 
Npj.  2,  2*)r)  (Vuk).  Da  je  l\ara-(fjorgjije  glavni  ujtra- 
ritelj  nad  srijem  starješinama.  f>ovj.  14.  Miloje  je 
bio  upraritelj  Uiogradskijch  bcf'-ara.  II*,  /evul,  upra- 
vitelj gradski,  razgnjevi  se  vrlo.  Hud.  U,  30.  Ahisar 
upravitelj  dvorski.  Car.  I.  4,  H.  Sto  dobojijiijle  ml 
svijeh  t^reva  Ariipskih  i  upravitelja  zemaljskih.  IO, 
15.  f'praritelj  od  lagjt  pristupi  k  njenni.  .Fon.  1.  *J. 
upravitelj  istr.  gimnazije  g.  (fj.  Maleti('.  Rad  *},  20fi. 

upriivlteljien,  f.  rectriXt  modcratrir.  iStulli.  koja 
upravlja  vtm. 

llpra^'itelJskT.  adj.  n/o  pripada  upraviteljima  ili 
upravitelju  kojemu  god:  (»d  kad  mi  ciir /.npnv^edi  da 
im  budem  upnivilelj  u  zemlji  .ludinoj  ...  ja  i  bra<*a 
moja   ne  jedosmo  hrane  upraviteljske.   Nem.   5.   !4. 

ikpraTili,  vim,  v.  pf.  Rj.  v.  impf.  upravljati.  — 
J)  ćim,  verfahre^\^  tr<*c(o  remj  versor  in  re:  Upravio 


uprav  Ijui^o 


664 


apr4]etl 


kao  hiijtluk  kućom  (PohI.  334).  Kj.  —  Ziihitiu  ]e  za- 
ćina,  kad  nije  Daciaa.  (Ziiludu  čovk  hLu  ium,  kad  ue 
umije  njime  upraviti).  Posl.  83.  Mi  »ino  kadri  upt\t- 
viti  tiradom,  oko  grada  sirotinjom  rajom.  Npj.  4,  13i». 
Bijela  Uroš  koji  upravi  Sonuom  reć  kao  svojom 
davši  je  u  miraz  ux.  k(?er  ugarskom  kraljevi(^ii.  DM. 
3  (»>p.  raspoložiii  iž).  —  J?^  upran'fi  ^to  kudu,  kao 
ućiniii  da  pogje  (uinaro)  onamo;  hinrichtcn,  hin- 
lenken^  hinf'uhrcit,  hinleitcn,  dirigere.  —  8aiu  Bog 
da  upravi  put  jkis  k  rtima.  Sol.  1.  3,  II.  Goi»pod 
da  upruri  srca  r{*šu  »m  ljubav  Božijii  i  na  trpljenje 
Hrisiovo.  II.  3,  6.  Vpratite  ftrce  moje  i  dušu  svoju 
da  tratite  Ooapoda  Bo>^ft.  Dnev.  I.  22,  1!*.  Ne  bjefio 
narod  upravio  srca  stojeću  k  Tio/fu  otaca  avojih.  11. 
20,  33.  Nije  n«  me  upravio  besjede^  ni  ja  mu  ne  (5u 
odgovarati  va^m  riic<>iina.  Jov  32,  14.  Oći  nn  mi 
svagda  upravljene  ku  Gospodu.  P.t.  25,  15.  Oći  bu 
Gospodnje  upravljene  na  ovo  grješno  carstvo  da  ga 
zatrem  sa  zemlje.  AmoB  y,  8.  Bog  upravi  srce  tamni- 
čaru^ te  Josif  »le<Je  vjeru  u  njega.  Prip.  bibl.  27, 
Nije  nmio  upraviti  acoga  manja.  Rad  IG,  198.  sa 
ae,  refleks.-  Uže,  ždrale!  (Govore  }yeca  kad  »e  pometu 
ždralovi,  kao  da  hi  ac  upravili  jedan  sa  drugim  — 
kao  uže  kad  se  otegne?).  Posl.  329. 

A^iruvlJanjOi  n.  das  Vcrfahreut  Leiten^  Lenken, 
redio.  Kj.  cerbal.  od  upravljali.  —  1)  radnju  kojom 
tko  upravlja  ćiiii,  f/*. /*.  zemljom)  ili  što:  Vladiki?  se 
uiSia  nijesu  miješale  u  uprarljat'je  nam  aut  trsko.  Rj. 
y9oa.  Od  nije  gledao,  da  ljude  ntrahom  natera,  da 
ga  paze  i  »luSaju,  netro  je  to  tražio  lepim  rećma  i 
pametnim  i  pravednim  vlidanjcni  i  upravljanjem. 
MiloA  bO.  —  ii)  radnja  kojom  tko  tiprarlja  što  kuda. 
(tpnivljuti,  fipravljum,  c.  impf.  Kj.  v.  pf.  upraviti. 
—  i)  rcgicren,  Iciten.  rego.  Rj.  —  a)  t^tm  ili  kim: 
liodža  koji  je  upravijtiv  rukupom.  Kj.  52a.  Koji 
čamcem  upravlja.  Kj.  2y-lb.  Krmiti  čini,  ef.  uprarljnii. 
Bj.  3134b.  Kutnji  starješina  vlada  i  upravlja  kućom 
i  svim  imanjem.  Kj.  713a.  I'ok  mi,  brate,  skupa 
prebivajmo,  i  majka  nam  dr^ri  ttpracljaše^  tad  se 
nafti  dvori  bijeljene.  Npj.  2,  )>34  (dvori  stari  inslrum. 
wje8to  dvorima).  Senat,  koji  će  upravljati  ecndjom  i 
narodom.  Miloš  30.  Bio  je  kuOevni  ćovek,  kao  i 
ostali  Ijudif  kojima  je  vladao  i  upravljao.  Lt*J.  Jednim 
od  ovu  dva  »kadrona  upravljao  je  Emauuel.  Žitijf 
13.  t^tvari  Bog  dva  vidjela  velika:  vidjelo  veće  da 
Hprarija  dttnom^  i  vidjelo  manje  d.i  upravlja  notUi. 
MoJB.  I.  1,  Hi.  Uza  i  Ahijo  upravljahu  kolima.  Dnev. 
I.  13,  7.  Koji  upravljahu  poslom.  Nem.  2,  17.  (io- 
spmie,  vodi  me  i  uprarljtif  mnom.  Ph.  31,  3.  Srcem 
svojim  upravljnjući  mudro.  Prop.  2,  3.  —  b)  upra- 
vljatif  hes  objekta  i  s  objektom  tt  akus.:  Dok  »u 
Dubrovaćku  vlastela  sama  sebe  upravljala.  Kj.  1\)U\. 
Un  pali,  on  žaii.  (Radi  i  upravlja  po  svojoj  volji). 
Posl.  239.  U  zemlji  sami  da  sude  i  upravljaju.  Da- 
niea  5.  3*X  MleOi(5i  nikad  ore  zemlje  n^jcsu  upra- 
vljfUi  «a  svim  po  »vome  oaćinu.  Kov.  3B.  8ve  ove 
poslove  rade  i  upravljaju  ponajviše  onaki  ljudi.  Pis. 
\S.  Um,  koji  bi  valjalo  da  upravlja  postto  u  sva- 
koga pametnog  Ćovjeka.  88.  sa  se,  rcfleka.  ili  pass. : 
Opeltiiio  koje  su  se  same  ujjravljale.  Kov.  4.  Jedni 
se  (kao  u  Dalmaciji)  upravljtiju  po  uaćinu  Ausirii- 
skome.  f.  —  i^)  upravljati  što  Aud«,  kao  ćiniti  Ja 
id€  (upravo)  Of\amo;  dirigere.  isp  upraviti  2.  —  Go- 
spode, upravljaj  srce  njihovo  k  nehi.  Dnev.  I.  2i»,  18. 
Uzdnj  se  u  Gospoda,  i  on  će  upravljati  staze  tvoje. 
PriO.  3,  (i.  Srce  ^ovjećije  iami^lja  sebi  put,  ali  Gospod 
upr(tp{ja  korake  njegoi^.  IH,  IK  Ne  upravljaju  djelat 
svojih  da  se  vrate  k  Bogu  svojemu.  Os.  6,  4.  Na 
saf^edc  upravljaju  srce  svoje.  7,  G.  I>riiga  (knjiga), 
koia  potiOftva,  upravlja  nas  u  djelima  ovoga  života. 
Dr.  101.  sa  se,  refleks,  ili  pass.:  Gći  tvoje  neka 
gledaju  upravo  i  vjcgje  tvoje  neka  se  upravljaju 
pravo  pred  tobom.  Prit>.  4,  25. 

Opnivnik,  mi.  vidi  upravitelj.  ESiulli.  i  «^».  ondje. 


—  I  koji  bi  paša  bio  ^ovek  dobar,  opet  je  kao  upra- 
vnik  tetak  ouini  saltanatom  (velikim  gospostvom).  M. 
Cl).  Milit^evit:.  Jurm.  85. 

ftpriivo,  cf.  upravice,  upravifke.  Kj.  vidi  i  uprav, 
pravce.  —  I)  gerade^  rede,   reda:  ode  upravo.  Rj. 
vidi  i  pravo  2.  airect,  unmittelbar.  —  Onda  on  upravo 
k  c«ru.   Npr.  4G.   Zapali   pješice   u   carsku   stolicn,  i 
upravo  u  careve   dvore.  14G.    Nego  se  tužite  upravo 
caru.  Danica  3,  151.  JSvatovi  a  djevojkoui  idu  upravo 
k  crkvi.  Kov.  78.   Da  će  te  novce  sami  alati  «;wrtro 
u  Garigrad.  MiloS  31.  Velikim  krivcima  ne  sudi  ma- 
gistrat  nikako,   nego   ne  upravo  šalju  odmah  Milošu 
i  velikom  »udu.  li*2.  .Slira  (voda)...   ispod   Ix>znice 
se  savija,  pa   ide   gotovo   upravo   k  Zapadu.  Npj.  4, 
253  (Vuk),  ^   :2^  da   ti   kažem   upravo^   upravo   re- 
kavši. Kj.   kasati,  reći  upravo:  kao  bes  okolisenjuj 
onako  kako  jest,  pravo;  eigentlich,  proprie.  —  Onima 
§to  sjede,  stane  govoriti,   ili   upravo  reći  proklinjati 
ib.  u.   p.  ako   ste   vi   to  učinili ...  da  Bog  da  da 
vam  .  .  .  Kj.  453b.  Znatna  ravnina  Kosovo  polje  (ili, 
upravOt   ravnina  u  Kosovu).   Danica   2,  34.   Ali    mu 
Miloš  na  to  odmah  kaže.  upravo,  da  od  toga  ne  može 
biti  uižta.  Miloš  135.  No  Miljko  mu  odgovori  upravo^ 
da  on  na  to  ne  će  pristati.  176.  No,  upravo  uievH* 
[li  ovim  se  pogreSkama  ne  treba  ćuditi.  Npj.*  4,  XLu 
Sta  velite  za  moj  Zabavnik?   Ali   «;;r«co  da  uii  ka- 
žete, Straž.  1887,  2<>i.  Predgovor  ili  upravo  pogovor 
i  spisak  upotrebljenijeh  izvora  izaći  će  a  poMjeuujim 
dijelom.  AUj.  li  (na  zamotljajui.  —  3)  vidi  bal;  eben, 
gcrade,  sane,  tiuidan,  ipsum:  Treba  udesiti  upravo  u 
^Oi^Kc  da  je  ćovek  onomo,  jer  u  to  doba  carica  svagda 
spava.  Npr.  230.   Poslanicima  jo  taki  ćovck   upravo 
trebao.  Danicu  5,  2li.  Ja  sam  uvjeren  da  upravo  ovako 
loJsliie,  kao  i  ja.  Pis.  7.  Upravo  kad  sam  razmižljavao . . , 
uagjem    u   Poduuavci  .  .  ,  30.  Vilaud  kaže  ...  a  Živ- 
ković  ksJ.e  {upravo  uasuprot  Vilaudu),  da  kod  uiuj... 
61).    Iskaže  sve   ^to  je   god   znao  (a  znao  je   upravo 
sve).  48.  —   '^)  kao  pravo,   doista,  zaista;  tcirklich^ 
tcahr,  riditig,  genau,    vere:  Za   to  u  poćetku    rekoh 
»zaista«  se  zna,  jer  se  upravo  jol  ne  zna  dokle  Srba 
ima  u  Arnautakoj.   Kov.  1.   Onome,  koji   se  ponosi, 
misleći  da  je  ne§to  veliko,  a  upravo  nije  niSto.  Npj. 
1,  88  (natpis).  Treba  onako  da  pi^e,  kako  ć*e  se  do- 
pasti  Ijudma,  koji   stvar  upravo  pozuaju  i  nizumiju. 
Pis.  70.  Zvslo  se  da  je  izbirao  narod,  ali  su  upravo 
izbirale  starješine.  Sovj.  10.    Kako  je   (Mdenko)  kod 
Porcća  zagragjivao  Dunavo,  hajugi  radi  hv.ttanja  ribe, 
a  upravo   da   hvata   ljude,    koji   bi   na   Ć4unc.initt   i^li 
a   pi.smima   u    Karavla^ku.   f)5.   —   ,%)  vidi   uspravo. 
pravo  3;  uufrecUi,  ereetus.  —  Bauljati,  ići  pobaućke, 
najvi&e  se  govori  za  malu   djecu,  kad  jo&   ne   mogu 
upravo  da   idu,   nego    tako    pužu.   Kj.   17b.   Diibiii, 
stajati    upravo.    Kj.    142b,    Marko    vola  drži   za  rep 
preko   ramena  i  nosi   ]ta   legjima   idući  upravo.    Rj. 
34Ga.  Toliko  mnoUvo  ove  ribe  navali  u  oka,  da  me^u 
njom   veslo  u  vodi   može  stajati  upravo!  Kj.  4&4a. 
Ako  je  dimnjak  nakrivo,  upravo  dim  izlazi.  Posl.  H. 
Dpnizniti,   iipraznun,   v.  pf.  iz  brevijara   glugo^j, 
Stufli.  u-prozuiti.  sa  a«,  pass.:  uprazni  se  n.  p.  hi- 
skup-ika   stolica  .tmrć^i  biskupottomj   vakant  trerden. 
Iveković, 

i!ipražiti.  £im,  v.  pf.  u-pražiti.  t^idi  upržili.  Mp. 
zapražiti.  r.  impf  pražiti  (=  praskati).  —  A  kakve 
su  to  mn^e?  Ud  kukuruza  u  mosti  upraJteni  ćokvvi. 
Živ.  321. 

lip^Jitl,  iipfcAm,  V.  pf.  vidi  uteći;  u  Srbiji  ae  po- 
najvi^  kaie:  uprcu  i  uteće,  a  u  Dalmaciji  slu^o 
sam  samo  uprca:  Upreašc  zdravo  i  veselo.  fcU.  u-pn*JUi. 
u  ovom  značenju  glagol  .te  drukčije  ne  nalazi. 

uprijeti,  upi'diin,  v.  pf.  ubiti,  erschlagcn,  percuiio, 
U  orbiji  se  ovo  govori  kao  u  .^oli,  ali  u  Dalmaciji  i 
u  Hrvatskoj  govori  se  ba£  od  zbilje...  »Evo  gospo- 
dine, ovijem  je  (hićeo  da  me  uprdi.*  lij,  u-prdjeti. 
V,  impf.  prosti  prdjeti.  —  Da  vas  Bog  živi,  dok  vai 


uprofi 


655 


nprosnik 


ja  (ne)  uprdim!  (a  ja  lo  ne  du  ufiiuiti  nikad;  tako 
mole  življeti  Hto  j^odina  i  viS«).  Pos^l.  48. 

upr^^^i,  ftprejfuem  (t»pregao,  iiprt^gln),  v.pf.  u-preći 
n.  p.  konje  u  kola.  vidi  uprejfniiti,  Rapred  (i  «e)  2; 
aH^anneii,  eiiisjmnnen  (Pferde)^  (equos)  ctitrai  jan- 
gere.  i:.  impf.  uprpzati.  suprotno  ispre*?!,  ianregniiti. 
glagol  se  ne  nalasi  kao  prost.   isp.   prignuti   (prei^i). 

—  Ajara,  ono  6to  stoji  upregnutn  kotiju  oko  vrata. 
Kj .  2b.  Kolećhd  to,  koj i  j e  odmah  do  kole^^nk ii 
U2)reynut.  Rj.  285b.  Upregao  u  raltm  dva  vola  te 
ore.  Npr.  3.  l'pregoie  konje  u  kočije,  Npj.  1,  f»l)5. 
Josif  upreze  «  kola  gvoja,  i  izagje  na  aasret  Izrailju 
ocu  svojemu.  Moja.  1.  46,  *29.  Upregniie  krave  u  kola. 
8am,  I.  K,  7.  sa  se,  puss.  ili  refUkn.:  Kad  se  šest 
volova  upregne  u  plug,  onda  dva  dog;ju  pod  kolećke, 
dva  DB  pofcomt,  a  dva  naprijed.  Kj.  &17il  Potpre^Dti 
se,  t^.  r.  pf.  u.  p.  u  kola,  vidi  upreći  se.  Kj.  5&t>a. 

iiprćdanje,  »i.  Rj.  terbuL  od  upredati.  —  J)  radnja 
kojom  tko  upreda  što  (diu*  Aimpiinieu,  Audrt.*bon, 
torsio.  Rj.).  —  2)  vUli  nnpredanje.  Kj.  —  3)  radnju 
kojom  se  n.  p.  svilena  buba  upreda  u  čahuru. 

upredati,  fipredam,  v.  impf.  Rj.  u-predali.  t".  iwpf. 
prosti  presti,  r.  pf.  upresti.  —  Ij  drciten  (Zmrn, 
Sti-ick),  torqueo.  Rj.  upredati  konce^  uie.  —  2)  vidi 
napredati.  Rj.  —  3)  sa  se,  refleks,  upredati  aensto; 
aich  eiiuspinnen,  filis  snis  involvi.  —  Čahura,  kao 
mjehur  u  koji  se  upreduja  njeke  bube,  kao  »vileua 
buba,  te  «e  zatvore  sa  «vake  strane.  Daoićič,  ARj.  S80a. 

upr^^^nuti,  fipre^nem,  v.  pf.  vidi  upreći,  i  primjere 
ondje,  vidi  i  zaprej^niiti  [i  se)  2. 

dpn*sti,  upr^dem,  v.pf.  Kj.  ii-preftli.  f.  impf.n^rv- 
dati.  —  J)  zmirchen,  intorqH€o  (filum).  Rj.  U})iesti 
n.  p.  konce.  —  2)  vidi  napresli.  —  3)  .sa  se,  refleks. 
n.  p,  upredt  se  svilena  httba  u  čahuru,  isp.  upredati  se. 

Apret,  m.  (u  C.  Q.)  vidi  popret;  mi<^i  mises  upreUi, 
i.  j.  o^ujiita,  od  moje  kut-e.  Kj.  u-pret,  upretanu 
vatra,  zerava.  vidi  i  supret,  zapret. 

uprdtati,  iiprei^em,  u.  pf.  vidi  zapretati.  Rj.  u-pre- 
lati,  na  vatru,  na  icravicu  nagrnuti  pepela,  ttdi  i 
popretati.  r.  impf.  preiati. 

uprĆKOi^Đ,  n.  vcrbal.  od  uprezati.  radnja  kojotu 
tko  upreže  n.  p.  konja  u  kola.  —  Pre/auje,  ii.  vidi 
vjiregar^e.  Rj.  571a  (a  uprezanje  m  Rj.  netna  n«  «rajV)« 
mjestu], 

uprtiti,  iiprežem,  r.  impf  anspannen,  einftpnnnen 
(Pferde),  currui  jungere  (eqH08).  u^presati  n.  p.  konjt 
u  kola.  vidi  prezati,  rjiprezati  3  (i  ae).  r.  pf.  iiprc^i, 
upregnuti.  Huprotno  ipprezatt.  —  Pr^.nt,i,  preJiem,  vidi 
upreiuti.  Rj.  571a  (a  uprezati  nema  u  Uj.  »a  !tvqjein 
n\jesiu).  Pripovijeda  se  da  hu  nekaka  čovjeka  u  ropstvu 
uprezuli  u  plug.  Kj.  69()b. 

upr^^inti,  upreima,  v.  pf.  crlauern,  aucupatido  dc- 
prtJiendo,  cf  uvrebati.  Rj.  u-pre?,ftti.  vidi  i  ukebati. 
V.  impf.  prezati.  —  Od  brata  se  svoga  uklanjale, 
prezao  je,  dok  je  uprežao.  Herc  <>2. 

Apriffntt,  pam,  vidi  poprifrati.  Rj.  t*.  pf  u-pri^ti. 
vidi  ufripatj,  i  upražiti.  upržili.  v.  impf.  ]>rigati. 

Dprijcko,  adr.  guer,  per  transveraum:  Po  iri  kopija 
uprijeko  skače,  l'phjcko,  ali  poprijeko.  Kj.  u-prijeko. 

—  Vreteno  se  obrne  dolje  kad  ne  prede,  a  driiga  Fe 
obrne  uprijeko  od  pebe,  Rj.  141b.  Dokle  Tale  zaho-  ' 
gjaki,  KOravo  doma  dohopjn.^e;  u  kad  popje  u  prijeko,  i 
đoneie  ga  poprijeko,  Posl.  ii6.  Pa  se  gjogu  fati  na 
ramena,  tun  ljubu  za  se  na  gnogina,  pa  pobjezc  bane 
uprijeko^  uprijeko^  ali  popnjeko,  otkloni  se  od  te 
sile  Turske.  Npj.  2,  2hH. 

iiprfj^krst,  (u  0.  G.)  t>idi  unakrsL  Ri.  adv.  u-prije- 
krst,  nalik  na  krst,  onako  kao  što  je  irst. 

AprijetI,  Tlprcm  (ilprijeh,  ilprije,  Tipr'o,  lipfla),  v.  pf. 
Rj.  u-prijeti.  glagol  se  ne  nalasi  ktw  prost.  inp.  prijoii 
(prem).  v.  impf,  upirati.  —  J.  J)  amftetttmen,  adclino, 
Itj.  —  U  kam  uprio!  (Kao  kletva.  Ili:  ti  kam  uda- 
rilo I).  Po«l.  332.  (t'pri)  H  se  i  u  svoje  kljuse.  334. 
8U  se,  refleks.:  UprijeV  se  u  nos.  DPoal.  147.  —  2)  oći 


u  koga,  die  Augen  heften,  flgo.  Rj.  —  Go.'^podaru 
moj,  OČI  su  svega  Israilja  uprte  u  tebe,  da  im  kažeš 
ko  će  sjesti  na  prijesto  tvoj  poslije  tebe.  Car.  I.  20, 
1.  tiprvii  oči  u  nj  pledaSe  dupo  i  zaplaka  se  čovjek 
Božji.  IL  8,  11.  Kao  što  su  oči  slugama  uprte  u  ruku 
gosptMiara  njihovijeh,  tako  su  0Č\  na$c  u  (lospoda. 
Pa.  123,  2.  ovamo  ide  i  ovaj  primjer:  Vpfo  je  u 
sunce  očima.  DPosl.  147.  —  II,  sa  se,  refleks,  tiprijeti 
se,  sifh  entgegen  ntemmen,  ohnitor.  Rj.  —  Onda  j?a 
(Koću)  Turt'i  stanu  svjetovati  da  se  ukloni  sputa... 
on  se  sam  ne  može  uprijeti  carskoj  sili.  Rj.  2*J5b. 
Najbolje  pseto  kad  pobjegne,  sva  pa^Ćad,  i  najgora 
tr(^e  za  njim;  a  najgore  kiid  se  upre,  ni  naj  jat^i 
ne  smiju  liisno  na  njega.  Poal.  248.  8rbi  .  .  .  protiv 
Bošnjaka  se  upru  na  MiAaru.  AJilo^  7.  One  (Srbe)  u 
donjemu  dancu  opkole  Turd  sa  sviju  strana,  i  iako 
se  upru  braniti.  ^filoS  pak  iz  uajpre  bio  se  sa  jednom 
stotinom  ljudi  upr'o  u  lugu,  te  se  branio.  97.  Otvrdnu 
vratoui  svojim  i  uprije  se  src««  svojim  da  se  ne  obrati 
ka  Gospodu.  Dnev.  II.  36,  13.  Uzalud  se  upru  dvo- 
jica od  uhoda,  e<la  bi  narod  umirili.  Prip.  bibl.  51. 
Pogje  (8aul)  da  prinese  na  žnvu.  Ali  st  Samuilo 
upre  <jororeći:  »Zar-,  .  .?  64. 

uprljati,  tipfljilm,  v.pf.  —  Jj  bcschmutze^i,  inquino. 
Rj.  u-prljati.  vidi  ubrljnti,  obrijati,  pobrljati;  umrljati, 
pomrljati;  uguusili,  ognusiti;  pohabati  2.  v.  impf  \ 
prljati. —  Gnuaau,  Duprljan,  schmutzig,  immuudus. 
Rj.  9()b.  Susjed  ga  svaki  čas  opominjao  da  mu  mas7iom 
rukom  ne  bi  kapu  uprljao.  Poal.  321.  Neki  listovi  od 
ruknjiiHa  |K)derani,  neki  uprljani  (n.  p.  on  zavijao  u 
njih  kobasice  ili  pećeno  meso).  Opit  VI.  —  2)  sa  se, 
pass.  ili  refleks.:  Da  ja  svuCem  zelenu  dolamu.  da 
s'  (lolama  krvlju  ne  uprlja.  Rj.  A  slnižarće  dolet^e 
su  straže,  grosnijem  se  suzam'  uprljalo.  Npj.  4,  179, 

upropastiti,  upropastim,  v.  pf  Rj.  u-propastiti.  v. 
impf.  upropUMrivati.  drukčije  se  ne  nalazi.  —  1)  lu 
Grunde  richtcn,  an  d^n  Abgrund  fuhrcn,  cverto.  Rj. 
koga,  uvaliti  ga  u  propast:  Opremio  ga  u  suho  grožgje. 
(Upropastio  ga),  rosi.  240.  Molili  ga  (Miloša)  i  uslav- 
tjtUi,  da  ne  trči  napred,  da  ne  bi  poginuo  i  smrču 
avojum  mtrod  Srpski  upropastio.  Milo.^  109.  Jesi  li 
vidio  slugu  mojega  .lova?...  ju§  se  drži  dobrote 
svoje,  premda  si  me  nagovorio,  te  ga  upropastih  ni  za 
ito.  Jov  2,  3.  —  2)  sa  »e,  refleks.  uproi)istiti  se,  sich 
entseteen,  obstupcsco.  Rj.  vidi  uproMiti  se,  upaujiti 
«e,  preneraziti  ae.  i«p.  prepasti  se.  —  Kra^'a  se  upro- 
paste i  popliL^e  i  stanu  ga  moliti  da  im  oprosti.  Npr. 
t)4.  Kad  ona  (djevojka)  progovori,  stane  prskati  i 
bftlili,  da  se  muti  upropasti  sto  jaj  je.  141.  Govedar 
ga  (vezira)  zapita:  >Kakav  zanat  zna  carev  siu?« 
Vciir  se  upropasti:  »Jiog  s  tobom,  t^oečel  kako  će 
earev  siu  znati  zanat?  173.  Naši  se  kiy':nHi  upropaste 
od  čuda,  kad  vide...  Danica  2,  13.5.  Turci  se  upro- 
paste videvSi,  Ata  raja  iste.  5, 39,  Kad  ovaj  gliu*  pukne 
po  Srbiji,  vojska  se  upropasti  od  straJia  i  od  čtttiu, 
pa  odmah  pranc,  kud  je  ko  mogao.  M'\Wa  41.  Čudite 
se  tome,  nebesa,  i  zgrozite  se  i  upropastite  sci  Jer. 
2,  12. 

upruna.M'h'HDJo«  n.  die  Vernichtung,  cversio,  Rj. 
rcrb.  od  upropažJivali.  radnja  kojom  tko  upropašćuje 
koga. 

iipropni^4''Svatl,  upropii.Vujem,  r.  impf.  zu  firunde 
ricJiten,  cverto.  Rj.  koga,  uvaljivati  ga  u  propast. 
r.  pf.  upropastiti.  —  (io.<»podc!  Koji  izbavlja^  niAtega 
i  ubogoga  od  onoga  koji  ga  upropaščuje.  Ps.  35,  li). 
Sin  sramotan  i  prijekoran  upropttsćuje  oca  i  odgoni 
mat^T.  Prič.  19,  26. 

ikpropnico,  u,  p.  skočio  kooj  upropnice,  t.  j.  propeo 
»e  na  stražnje  noge,  das  Pferd  buutnte  .«c/i,  ctjuus 
tollit  se  arrectum.  Kj,  adv.  u-propuice.  vidi  usprop- 
nice. 

AproNiiTk,  m.  (Bt.)  (icr  Brautvserher,  petitor  pu^loćt 
rf.  prošao :  Oj  I  i  dva  svata  i  dva  npromika.  Kj. 
u-prosnik.  koji  proni  djevojku,  vitli  i  pn^tac 


iiprosCili  *^o 


m\ 


t.  uputUI 


iiprOstili  se,  tiproSiTm  se,  v,  r.  pf.  vidi  iipropaatiti 
se.  Rj.  ii-proStili  ee,  siuti  kuu  proštiic,  od  čađa  ili 
od  straha,  glaijol  ae  drvlcćije  ne  iiaUui.  vidi  i  upanjiti 
ae,  preiieraziti  ae.  iap.  prcpnsti  se. 

uprskati,  ftpfskam,  v.  pf.  benpritzen,  consperifo. 
Hj.  u-prskali  Jcotju  n.  p.  vodom.  v.  itnpf.  prskati. 

ftprt,  u  riječima:  »a  uprt  n.  p.  uoeiti  ho  na  le- 
nima, t  1.  uprtivJi,  auf  dcn  liiickcH  nehmen^  in 
(JorHum  tJtlo.  Kj.  n-prt. 

DpHn.  /.  Rj.  u-prlR.  iftp.  uprtiti.  —  1)  dcr  liiemen 
(dus  Ifand)  um  die  lorTjft,  die  auf  devt  Jh'ickcn  hdngf, 
fibcr  die  AcJmeln  zn  hcfei^tiijcn,  loruvt  perae.  Uj.  kaiš 
ili  stcfii  ('•im  se  torba  Hprtnja'\i  priređuje  preko  ra- 
mena: Onda  ja  nprlini  torbu  8  prosom  na  legja  . . . 
ODtia  mi  nekako  pukne  jedna  uprtu  na  torhi,  te  eo 
ave  proso  prospe  u  more.  Npr  161.  —  2)  čine  solche 
torba  selbst,  pera,  cf.  uprtnjiiČa:  Doueftite  tri<le»et 
uprta,  evo  bla^^a,  koliko  varu  drafco.  Rj.  *  sama 
torba,  koja  se  uprtitjua  privele  na  Uffjima,  sove  se 
uprliL.  i^idi  uprtica,  uprtnja^a,  i  sifn.  ondje. 

ttprtU'a,  f.  t.  j.  torba,  vidi  uprta  2,  uprtnjaćnf  i 
St/u.  ondje.  —  Preprtio  uprticu  torbu,  r  th  torbu 
savi  kabanicu.  HKpj.  4,  iii\b. 

Oprtiti,  tim,  r.  pf.  Rj.  u-prtiti.  v.  imnf.  prtiti,  — 
J)  (tuf  dcn  Jiuckcn  nehmen,  accipio  in  aorsum^  tollo. 
Kj.  itto,  dići   na  Irgja,   da  se  tiasi.  vidi  ouprliti.  pri- 


rtiti.  —  Kuf^a  na;rje  rovjeka,  pa  mu  kuta:  -ja  »nm 
ug^a,  ver  iiajde  da  me  iiosiSi  lamo  i  tamo.-  <>naj  je 
Hprti  na  krkurc  drujfovoljno  i  odnese  je  bez  ikake 
muke  kud  mu  kflže.  Rj.  311a.  Ti  uprti  torba  obmm- 
iiicu.  Rj.  4^J;^.  f'prtirši  rrciUi  s  pobratimom  »la  legja. 
pobegnc  preko  Bela.  Npr.  170.  Kako  pravo  bla^  po- 
dijeli, »vc  na  mrlva,  kao  i  na  živa,  Uvi  Rcoje  hlago 
uprttše,  a  mnvij«m  oyla  ua  kupove.  Npj.  3,  'dUi.  sa 
se,  pusu.:  harilo  se  u  CVuoi  Gori  uprti  na  legja  po- 
prijeko, kao  breme  drva.  Rj.  H>a.  —  H)  sa  se.  — 
a)  refleka.:  Oprtiii  %e  u  kakav  posao,  1.  j.  primiti  ga 
se,  zaplesti  se  u  nj,  unternehmen,  suscipio.  Kj.  — 
Teftko  onom  do  smrti,   ko  ne  u  cio  uprti!  Posl.  Stf). 

—  b)  reciproć.:  u  ovoj  zagoneci:  (upra  sjedi  na  trklji, 
te  sve  neSto  Ceprlji,  te&ko  lome  do  anirti,  ko  ne  *  njome 
uprti  (7.mija).  Rj.  830b. 

nprtnjara.  /'.  t.  j.  torba,  dne  Hiicken-torhH,  pera 
in  nor'io.  Rj.  torba  s/o  se  prti  na  leiija  i  tako  nosi. 
vidi  uprta  "2,  ujirtica,  obraninica  2,  valjevicn.  —  Do- 
bvfttiSe  torbe  uprtnjaCe,  tanke  puiki-  u  ruke  deaniee, 
pa  odo^  preko  (Jore  (Vne.   Npj.  4,  75. 

l"! pržiti,  žim,  vidi  popržiti.  Itj.  p.  pf.  u-pržtti.  %)idi 
i  iipražiti,  ufri;,^1li,  uprigati.  r.  impf.  pržili. 

uplati  Si*,  upDam  se,  riđi  upuhati  se.  Rj.  u  kraje- 
vima ijdje  se  fflas  h  u  tfororu  ne  vuje. 

CipiK'is  H.:  Kad  sam  sinoć  na  upuru  bio,  ostade 
mi  prsten  dijomanat,  Mo  mi  ga  je  tvoja  majka  dala. 
Ifore.  23.  u-pu«5e.  isp.  put;  puŽe.  ea  obličje  iap.  i 
b6»pu('e,  riispu<5e,  križopude. 

llptli^fvanjp,  »I.  das  AnKei)ttn,  directio.  Rj.  verb. 
od  ujnitivalj.  radnja  kojom  tko  upuvuje  koga. 

upuei%'iiti,  upflc'iijSm,  v.  impf.  amceisen^  anletteit, 
monstro  rium.  Rj.  u-pii(!;ivati  koga,  kao  pokaiitfnii 
mu  put  (u  prenesenom  ftnn'ftlu),  nanraćati  ga  nn  što. 
riđi  napuhivati,  r.  iutpf.  prosti  2  piiliti.  v.  pf.  uputili. 

—  Na  ^to  je  .\fian-beg  molei^i  knezove  Srpske  n7.aliid 
iuij?ovar;m,  na  to  ih  »ad  zulum  i  nevolja  stane  same 
najroniti  i  npui'ivati.  Danica  3,  14y.  iSami  dovoljno 
ne  poznaju  ono,  u  m/tM  su  du/ni  druge  upuHritti. 
Pis,  "ili.  Nejjo  i^u  vas  upuvirati  na  put  dvhar  i  prav. 
Sam.  I.  12,  23.  (ioapod  ujiur-uje  krotke  istini,  tu^i 
krotke  hoditi  putem  njej^ovijem.  Ps.  25,  9.  Ttog  ga 
njegov  u^i  i  uputhtje  kuko  ve  radili.  Is.  28,  2il.  Kad 
Njemat^ki  bukvar  na  kraju  upu^tje  n  tom  Njemuv.ke 
uritdje,   kako  ne  bi  trebalo  uputiti    na^e!  Bukv.  li*. 

upOhati  8e,  npOhmn  se,  v.  pf.  u-puhati  se.  r.  impf. 
prost)  pubali.  —  1)  still  furzcn,  emitto  venttim  tucite, 
lij.  tiho  prdnuti,  isp,  puhati  2.  —  :ij  in  dte  Hoscn 


HcheisHcn,  deri  Muih  verlieren,  cxpavesco,  Kj.  uplatiti 
se,  duhotn  klonuti  tfd  straha. 

iipAstUi,  (ipustun.  c.  pf.  Rj.  u-pustiti.  vidi  upuititi, 
iipuiitati,  tipuš6iti.  v.  pf.  je  i  prosti  pustiti,  puMiti, 
puStati.  r.  impf.  upuštali.  —  1)  nuslassen,  dimitto.  Bi. 
isp.  pustiti ;  propustiti  2.  —  Slane  ženu  grditi  Ato  ili 
(svinje)  nije  branila,  već  ih  tako  uptistila  du  izmrsave, 
Npr.  83.  Ćock  so  uplati,  pa  pogje  da  ^tp%^^ti  lUe,  n 
ejavo  povii^e:  »Drži,  da  si  mi  po  Bo<^u  brati  14:6. 
Pone»^eu  pa  upusten.  (i'almut  kao  da  je  upušten  na 
zemlju,  te  se  razbio  kao  lonac?).  Posl.  255  (ponesen 
pogriješeno  mjesto  ponesen),  Bele  joj  dvore  otvori,  i 
M  dvore  je  upuHi.  Npj.  1.  bSS.  Te  udara  (fuju  fiesto- 
krilu,  pi^nu  pujn,  upusti  sokola.  2,  512.  Janko  skide 
koplje  sa  ramena,  upusti  ga  u  prsi  Milu.  3.  1 15. 
>Nc  mogu  to,  Alek^a,  pustiti,  da  mi  dadeS  i  ato  kesa 
bla)|ra  ...  Tko  bi  gorskog  upustio  vuka?*  4,  140. 
Drž'  se  malo,  ne  upusti  gradu,  prati<?u  ti  Memed- 
paiu  stara.  4,  211.  Pa  megju  se  upustiie  Turke,  na 
Djib  živu  vatru  oborile.  4,  353.  Ne  ću  lasno  upustiti 
ovce,  no  če  mnoge  majke  zakukati.  4,  422.  —  ^J  sa 
se,  refleks,  upftstili  se,  sieh  einlassen,  immittere  ne. 
Rj^  —  Tako  on,  ne  smijući  se  upustiti  kroz,  Kitog 
k  Sapcu,  namisli  nnjprijc  udariti  na  CokeSinu.  l>anicii 
3,  179.  Atis-piiAa  nije  smeo  ni  poSto  i\a  se  upusti,  da 
i<l€  onuda.  5,  44.  Kad  (Milo^)  tamo  prispe,  a  to  ffff 
Hrtfi  s  Maražli-AIi-pafiom  upustili  t*  Imjc  i  priličnijc 
ratgovore  o  miru.  MiloA  121. 

ilpu^^*a(i,  6<*um,  r.  pf,  riđi  2  iipuštati,  upnj^titi, 
upustiti.  —  Pa  spado.^e  u  bojraze  tvrde,  rasjedotie  u 
boga/im'  Turke,  rnefirjii  use  upušvase  Turke,  na  njih 
živu  VJitru  oborile.  Npj.  3.  459  (Memu  use  je  [mjesto 
megju  sv]  siuuu  da  ue  ispuni  stib.   vuk). 

iipd^tanj<*,  n.  das  Austassen,  dimissic.  verb.  od 
1)  upiUtati,  2)  upuštati  se.  —  1)  radnja  kojom  tko 
iipuštu  koga  ili  što.  —  Jč)  radnja  kojom  se  tko  upušta 
u  što. 

1.  upAStati.  tipOStara,  v.  impf.  Rj.  u-pu§tftti.  v,  impf, 
prosti  piUtftti  (pi'iS^^ati).  v.  pf.  slož.  upustiti,  upuj^titi, 
2  hpu.itati,  iipui<'aii.  —  J)  auslassen,  flimitto.  Rj.  — 
Svoj  svojega  ukraj  vode  voda,  u  nju  tura,  al'  ga  ne 
upušta.  Poal.  283.  —  2)  sa  se,  refleks.  Lsp.  upustiti 
se;  sich  einlasscn,  immittcre  se,  —  Vidi,  da  ovi  ne  će 
u  boj  da  se  upuštaju.  Žiiije  ol.  Ne  vu  se  upuštati  u 
st^e  pojedince  Mo  biva  n  liturgiji.  DP.  12,  Suviše  bi 
bilo  ila  se  dalje  upuštamo  u  pojedinosti.  Rad  15,  tt»l. 
Mifliim  da  mi  se  u  to  nije  potrebe  ovdje  upuštati. 
2fl,  ii5. 

2.  {ipiistatit  tipu^nm,  ».  pf.  vidi  upustiti.  Rj.  u-pti- 
Stati.  (('.  pf.  je  i  prosti  pTiMatit,  Wdi  i  fipuAf^aii,  upo- 
sliti. —  Tu  ih  drugu  (''eta  susretnula  a  megju  .se,  Ka<lo, 
upuštala,  na  njih  živu  vatru  oborila.  Npj.  4.  ,S5'i. 

iipd^ititi,  ripiisum,  r/dl  upustiti.  Rj.  u-puftuti,  i*. 
pf.  je  i  prosti  pu&titi.  riđi  i  iipu§6ili,  2  ilpuAtnli.  r. 
impf.  1  upilStati.  —  Ka'  mi  klete  upušti.<imo  Turke, 
te  MoratSi  pohara.Jie  gornju.  Npi.  4,  37(i. 

I.  fiput,  Hogleivh,  continuo:  Podiji  luda  na  put,  pn 
hajde  Ka  njim  uput.  (Posl.  257),  Rj.  adv.  u-pul,  vidi 
odmidi,  I  fii/H.  ondje.  —  Obeseli  se  otac,  i  no(!a§e  i* 
put  da  se  (lijcte  krsti  hojeiH  se  smrti,  ali  mu  ne  dade 
proroiMoa.  Npr.  213.  PoMji  lijenn  ^na  pos'o  i  bodi  tu. 
njim  iiput  po  pos'o.  DPosl.  1)9.  l>nje  poleee  Iridesit 
kukavica,  kako  pak%  uput  znkukale.  Npj.  4,  44W.  Kad 
je  Kosio  Stanu  raxnmio,  uput  mi  je  njoj^i  porubio. 
Kov.  54. 

3.  Apiitt  nt,  vidi  uputstvo.  —  Bimii?  koji  je  vetf 
imno  od  kneza  MiloAa  uput  Ma  da  radi.  Mil,  134. 
Olae  ne  može  dovoljno  da  mu  (irinu)  nadaje  ponkS. 
i  uputa.  /im.  IV. 

1.  iipdlili,  iipritTm,  P.  pf.  Rj.  u-pulitj.  v.  impf. 
upuć'ivftti.  —  f,  Icoga,  a^uvcisen,  momttro  riam,  dirigo. 
Rj.  uputiti  koga,  kao  pokazati  mu  put.  vidi  napuUli, 
proputiti,  navijestiti  2.  -  Nego  ga  uputi  gdje  moiv 
noćili.  Rj.  309a.  Sre&ui  si,  sam  te  Bog  uputio  kuda 


2.  a  patit  i 


—  657"— 


arftZDn^lvaii 


treba.  Npr.  19.  VidiS,  ja  aam  te  na  iu  sreću  uputila, 
135.  Ovaj  bješe  upućen  na  put  Gospodnji.  Djel.  Ap. 
18,  25.  jRffuje  poSće  ih,  i  upuiv*e  ifi  na  itvore  žive 
vode.  Otknv.  7.  17.  Uputi  me  istini  svojoj,  i  nauci 
me.  Ps.  25.  6.  Kako  jo  težio  k  napretku  uputiti  dr- 
iavni  Hvot.  DM.  70.  Koliko  mogu  ove  molitve  ćo- 
f^eka  na  dobro  uputiti  i  u  njemu  utvrditi!  DP.  37. 
Ti  si  uputio  iHudarcef  da  ti  se  poklone.  301.  Jer  ga 
duh  Božji  bijajte  u  crkvu  uputio,  Prip.  bibl.  114. 
Koji  je  u  tom  tako  dobro  upu'':en.  K4td  2,  232.  — 
11,  sa  8e,  refleks,  —  1)  kao  poći  (nn  put);  den  \Vefj 
einschlagen,  riam  ingredi.  vidi  zaputiti.  —  Uputi  se 
u  nekaku  pustinju  gje  bu  stnUnft  jezera.  Npr.  95. 
OproHtivM  ae  s  pobratimom  uputi  se  te  k  jcdnume 
gradu.  %.  Pa  se  uputi  planinom  doma.  10-1.  Hajde 
u  lov.  i  uputi  se  k  ntijbližemu  selu.  111.  Dobrovoljno 
pristane  i  knjima  se  uputi.  131.  (Jnda  se  on  uputi 
%roe  onu  planinu.  23b.  Te  se  on  opet  uputi  natrag. 
a9t).  Uputio  se  kao  praae  u  polje.  Poal,  334.  Uputim* 
se  i  bez  itapa.  DPoal.  147.  Kad  bismo  se  mi  sad 
uputili  u  napredak,  onda  bi^imo  se  xa  pro^avtie  tu- 
maranje  mogli  tjeftiti.  Pi«.  21.  u  pjesmi  i  hez  refleks. 
»e:  Oe  sij  hane,  uputio?  Zar  u  b'jelu  manastiru? 
Npi.  1,  91  (ge  —  gdje),  —  2)  uputiti  se  u  čemu; 
sich  einUben,  condiscere.  —  Ovarinati  Sto,  t.  J.  uputiti 
se  u  čemu,  sich  einjiben,  ('X)ndiHro.  Kj.  43Ha  (a  upu- 
titi Re  u  ćemu  nema  u  Rj.  na  srojem  mjestu,  tnrft  i 
oporaviti,  uporaviti). 

2.  jkpuliti«  V.  pf.  (u  Dubr.)  vidi  flputiti.  Rj.  u-pu- 
titi.  vidi  i  zaputili. 

iipulstro,  n.  kao  uredha  kojom  se  tko  upućuje  sto 
će  i  kako  će  r.initi;  die  .{niceisang,  Instruction.  vtdi 
2  uput.  —  Koji  Jia  pristojnu  nagradu  po  uputstvu, 
koje  im  je  datOi  aabiraju  gra^u  za  rječnik.  Rad 
5,  195. 

updvati  SL\  tlpfivam  9q,  vidi  upuhali  at.  Kj.  u 
krajevima  gdje  se  glas  h  tt  govoru  pretvara  u  glas  v. 

Apuzati.  iipuj.cnif  r.  pf.  hinein  kriechen,  irrepo. 
Rj.  u-puzati,  ptuuć%  ući.  v.  impf.  prosti  puzati. 

1.  Aru,  f.  #—  1)  (u  Dubr.)  die  Uhr^  Stunđe,  hora, 
cf.  aahat:  koje  su  ure?  t.  j.  koliko  je  aahati.  Rj.  — 
Da  će  ajutra  k«  devet  ura  iijutru  cat  doi^i  na  njegov 
brod  .  . .  Dok  ajutridan  deret  ura  sasvo^ti,  evo  cara . . . 
Pozove  kapetana  na  dvije  ure  poslije  podne,  da  pogje 
u  njegov  dvor.  Npr.  249.  Nit'  so  muitn  bojim,  ni  ure 
brojim.  (Kad  ko  kakvoj  ženi  govori  da  pobiti  ku£i). 
PobI.  224.  Žto  HtiKoSe,  sablji  predadoSe,  la  tri  ure, 
uije  vi.ie  bilo.  Npj.  5,  2G3.  Dvije  ure  jeste  noći  bilo, 
kad  od  boja  vojske  poĆinuŠe.  5,  335.  Osam  uri  od 
Varada  ]Krada,  od  Varada  kuli  na  Bepaju:  sve  Jo  u 
dvi  ure  pokupio.  HNpj.  4,  598.  —  2)  tJra  pi<Su  cijeni 
(Posl.  335)  {rechte  Zeit,  cf.  ora,  ćaa).  Rj.  —  Evo  ee 
približila  posljednja  ura  moje  ća5e.  i  ja  ću  umrijeti 
prigje  no  treći  kokoti  zapoju.  Npr.  114.  Tako  mi 
najzadnje  ure!  Posl.  302.  Tako  mi  strašne  ure  (koja 
me  čeka),  30G.  Nestade  im  praha  i  olova,  dpgjc  ura, 
da  im  se  predadu.  Npj.  5,  103.  —  3)  sprava  koja 
pokait^e  koliko  je  ura  (1),  sahati.  vidi  urica,  sabat 
2,  suDĆanik.  —  Kad  u  uru  gospe  pogledala,  ura  kaie 
Četiri  sahuta.  HNpj.  4,  186. 

3.  ura,  u£vik^  u  riječima:  te  ura  te  fura.  isp.  take 
tuvike  kod  trc  vrc.  —  Koga  ćemo  za  kralia?  Te  tamo 
te  amo,  te  viSe  te  niže,  t«  ura  te  fura,  bogme  brata 
mu,  njetra  te  njega.  Npr.  110, 

uraefinuti,  n5ui,  v.  pf.  ridt  uraćuniti.  —  Nude  mi 
uraćttmtj  sve,  da  vidim,  koliko  imam  dobiti.  J.  Bog- 
danovii!. 

nra^iiniivanje,  n.  verb,  od  uraĆunavati.  radnja 
kejom  tko  uračunava. 

unieunAvuti,  uraćOnAvam,  v.  impf.  u-raćunavati. 
t».  impf.  prosti  računati,  ra<^uniti.  v.  pf.  uraćnnati, 
araćuniti.  —  Uračumwa  on  sve  i  soldu^  kad  si  gdje 
Sto  pazario.  J.  Bogdanović. 


ariLcAuili,  ur^Ćunlm,  t*.  jj/*.  u-raćuniti;  einret^nen, 
inferre  rationibuSf  computarej  annumerure.  vidi  ura- 
čunati. V.  impf.  uračunavati.  —  Joft  ni  sad  oijesrao 
veoma  duboko  u  zemlju  doprli  . .  .  ako  uračunimo  i 
vrbove  najviMjeh  brda,  onda  nijeamo  ni  za  */flooo  ^^ 
sredine  doSli.  Priprava  101. 

nriidili.  dradim.  v.  pf  machcn,  perficio.  Rj.  u-raditi. 
vidi  u/raditi,  uzrabotati.  isp.  učinili.  —  Žena  ga  (mu^) 
posluh  i  uradi  sve  kuko  je  zupovodio.  Npr.  12.  6'ta 
to  uradi,  da  od  Boga  nagjefil  55,  Ona  mu  reče: 
»PuSti  mi  krv  .  .  .«  On  tako  i  uradi.  103.  Ako  ovo 
no  donesu,  reče  im  i  zaprijeti  da  će  ona  to  od  njih 
mjesto  paHtorke  uraditi.  131.  Ali  mu  je  bašra  tako 
bila  uragjena  kao  da  je  u  ujf»j  radilo  deaet  ljudi.  205. 
t-'oek,  koji  je  odnekud  gledao  stu  je  on  sa  sinjim 
miigartem  uradio.  Posl.  17.  U  koje  si  doba?  (Zapitaju 
onoga  koji  ho  radi  i  znači:  koliko  si  uradio,  koUko 
li  ti  joS  ima  nenr'tgjeno?).SS2.  Milod,  videči  šta  ćaja- 
pft5ii  uradi  od  ljudi  u  Ćačku,  ne  ktedne  dalje  ići. 
MJloS  *>5.  Medvjedi  mu  (djetetu)  ništa  ne  urade,  nego 
ga  puHte.  Priprava  43.  Kako  bjefte  zapovjedio  Gospod 
Mojsiju,  onako  uradiše  sinovi  Izrailjevi  sve  ovo  djelo, 
Mnjs.  JI.  39,  42.  Dubrovnik  je  izvozio  iz  Srbije  si- 
rovu robu  i  motale,  a  uvozio  urafijcnu  robu.  DM.  346. 

drantik,  tiranka,  m.  das  friihe  Aufstehen,  surrectio 
maiutina:  srečaii  uranak,  minui  danak!  ikad  se  na- 
piju). Kaž'  ujaku  iutros  na  uranku.  Rj.  u-ranak,  kad 
se  urani,  vidi  podranak.  —  A  vigje  ga  starac  Jug 
Bogdane,   vigje  zeta  jutru   na  uranku.   Npj.  2,  267. 

Amnitf,  nlm,  r.  pf  friih  aufstehen,  surgo  mane. 
Rj.  u-raniti,  rano  ustati,  vidi  poraniti,  v.  impf.  2  ra- 
niti. —  Drugo  jutro  careva  kći  urani  vrlo  rano,  i 
stane  da  gleda  u  baAču.  Npr.  205.  Ko  rano  uranij 
Iako  zeca  ulovi.  PohI.  152.  Jedno  jutro  junak  uranio, 
uranio  vojvoda  Jovaue,  po  Ljubicu  Sance  ogledati. 
Npj.  4,  340. 

unlnili,  hranim,  ifidi  uhraniti.  Rj.  u  krajevima 
gdje  se  glas  h  ne  čuje  u  govoru. 

iliranktnja,  f  ptica  koja  urani  te  u  protorje  poene 
pjevati.  t.«p.  prozorkinja.  —  ZapivaSe  tiče  urankinje.  Rp. 

Driir,  ni.  koji  ure  gradi.  Iu  Hrv.)  vidi  sadžija,  sa- 
li ad^ij  a. 

Araskonik,  vidi  raskorak.  Rj.  u  raskorak. 

urAsoliti.  urAsolTm,  v.  pf  muria  conHire.  Stulli. 
u-rasoliti  nto,  metnuti  u  raso;  einbcieen.  u  baniji.  P. 
Leber.  m/;.  usalamuriti  se;  t  zavariti. 

iinivljanjc.  n.  das  Eitigrnhen  der  Planken,  sepi- 
menti  genus,  Rj.  verb.  od  uravljati.  radnja  kojom  tko 
urarlja  prošćc. 

urAi'lJntl.  Orilvljiim,  v.  impf.  t  j.  proSče,  die  Erde 
aufgraben  fur  die  Plankenhecke,  sepevi  plancar^tm 
insero  ierr(W  utrinque  effossae^  tt  povtea  rejiciendae. 
Rj.  u-ravljati.  r.  impf.  prosti  roviti.  v.  pf.  urovili. 
kad  grade  ogradu  od  prošća^  ond^  iskopaju  zemlju, 
pa  u  07tu  jamu  (kao  rov)  ntimještaju  t.  j.  uravljaju 
uporedo  prostac  do  prasca.  —  sa  se,  pass.:  U  ma- 
lijem  ogradama  prosće  se  podoštrava,  a  u  velikima 
se  uravlja,  a  odozgo  se  avagda  popleto  pručem. 
Rj.  616b. 

urftvniti.  iiravnim,  v.  pf.  gleich  mactten,  acquo:  A 
dvore  mu  sa  zemljom  uravni.  Rj.  u-ravnili  što  sa 
čim,  učiniti  da  bwle  ranio   »  njtm,  v.  impf.  ravniti. 

nrazAmiti,  urtizumim,  v.  pf.  belchren,  moneo.  Rj. 
u-razumiLi  koga,  lUtniti  da  rasumije.  v,  pf.  je  i  prosti 
razumiti.  i'.  impf.  urazumljivati.  —  IJrusumi  me  (Go- 
spode!) o  putu  zapovijcflU  svojih.  Vn.  119,  27.  Danilo, 
sada  izidob  da  te  urasumim.  Dan.  9,  22. 

urnznmlJSranJr, «.  rcrbiU.  od  urazumljivati.  radnja 
kojom  tko  urazumljuje  koga. 

arazumljivail,  urozilmljujem,  v.  impf  u-rozumlji- 
vati  kuga,  činiti  da  razumije,  v.  impf.  prosti  razu- 
rnljivati.  r.  jpf.  urazumili.  —  Dao  si  im  (Crospodel) 
JoDri  svoj  duh  da  ih  urazumljuje.  Nem.  9,  20.  Hlii- 
goaUjam  Gospoda,  koji  me  urazumljuje.  I'h.  16,  7. 

4đ 


mk 


ard« 


—  668 


nrOTAtf 


Crkva  dubokim  mislima  urazumlji^je  nas  Ha  snuce 
te  graniMce.  DP.  118.  Da  urasumljuje  nenke,  da  bude 
ii^iteli  djeci.  249. 

Qraa,  /'.  vidi  gru^vina.  Rj.  ugritsano  slatko  mli- 
jeko koje  se  OHobito  piari  prvijeh  dana,  kud  se  kr<tra 
oteli.  —  Polje  nam  rodilo  vinom  i  ženicom,  planine 
urdoiti  i   tjenicom!   Kov.  71.  tngju  riječ.  (h^i.  'J.">7. 

urfrći,  urWcm,  v.  pf.  henchreien,  fascino.  Rj.  n-rcf*i. 
vidi  podreči.  isp.  uroci.  —  Kad  »e  /a  ko^u  uUli  da 
je  ureven,  ondu  mu  bujaltea  gaisi  u^rljevlje.  Kj.  b3b. 
Ne  budi  uroka]  (Kad  uti  Mo  hvali  kao  da  se  ne  bi 
ureklo.  Mjesto  >uroka«  govori  se  i  urečeno).  Poal.  1&5. 

lired  (u  red),  cf.  red.  Rj. 

Ckredan,  Oredua,  adj.  ordentlicJij  wie  »idCs  gefivrtj 
ut  decet.  Rj.  što  je  onako  kako  red  iste.  —  Ovijana 
Žena,  t.  j.  ^iata  i  uredna  u  Hiemu.  Rj.  4))Gb.  Kra.san 
bježe  i  mnogo  uredan,  pak  je  dobro  školu  uaučio. 
Npj.  5,  48b.  Grad  na  polju  kad  je  tvrd  i  uredan, 
pa  kad  ti  i»igie  kakav  du^manin  da  f:a  na  silu 
uzme,  valja  tatJa  grad  zatvorit',  top  namjeatil' .  .  . 
Kov.  ti7.  Ove  je  godine  vojsku  iirpnka  bila  ve<5  dosta 
uredna.  Milo.^  11.  Da  bi  it^ori  bili  uredHijij  potttavi 
ee  u  svakoj  nahiji  magistrat.  l*i.  On  imaju  urediiii 
upravu  i  da  r.nadu  pifMiti  i  t.  d.  Priprava  135.  adv. 
Te  8u  se  fišeci  vojsei  uredno  razdavaili.  MiloS  12.  Ou 
će  uredfio  caru  platJati  ua  godinu  odsekom.  31, 

Jiredba.  f.  die  Einrichtung^  institutio.  Rj.  u-redba 
{isp.  urediti),  vidi  ustanova,  riječi  s  tnkivi  nast.  kod 
berba.  —  Idi  ne  govnaj  tu  (otac  reče  sinu,  n.  p.  kad 
sin  viče  Što  na  odin%t  uredbu).  Rj.  91b.  Svitak, 
uredba  po  kojoj  se  popovima  plača.  Rj.  671b.  Nemne 
svetac  (Sto  se  tiče  suda  i  uredbe  sema^ake).  Posl. 
31)4.  Toder  knjaže  postati  uredbu:  tStriko  Ujuro  . .  ■ 
ti  pojasi  tvojega  gavrana.  Npj.  5,  88.  PaSina  napi- 
sana icapovijest  ih  uredba  zove  se  buruntija.  Danicu 
9,  84.  Postavijajući  razllĆne  uredbe.  4,  IŽ.  Sve  je 
težio  na  Nemaike  uredbe.  4,  20.  On  počne  odmah 
ieduvad  uredbe,  n.  p.  za  novce.  MiloJi  12.  Navale,  da 
tu  uredbu  pokt^are.  23.  Ukine  se  ova  uredba.  2(X) 
Kako  je  kvarenje  jezika  preSlo  i  u  .Srbiju;  i  ako  mu 
se  kakcijem  nimlrijem  knjičevnijern  uredbama  ue  sUiiie 
na  put,  otiči  če,  kao  kuga,  po  svemu  narodu  na  sve 
strane.  Pi«.  85.  Sovjet  je  raRglasao  po  nahijuraa  kratke 
uredbe  kako  valja  suditi.  iSovj.  10,  Oni  smisle  oru 
uredbu:  1  ..  .  TiO.  Ondje  »m  aade  (Gospod)  uredbu 
i  Mkon.  Mojs.  JI.  15,  a5.  Ako  povrgnete  uredbe  moje, 
i  ja  ču  vama  učiniti  ovo . .  .  III.  21),  15.  Holomun 
ljub]ja.*e  (iospoda  hinleći  po  uredbama  oca  svojega 
Davida.  Car.  I.  3,  3.  Fostavih  sa  nj  (za  more)  uredbu 
svoju.  Jov  38,  10.  Ako  pogaze  uredbe  moje,  onda  ču 
ih  pokarati  prutom.  Ps.  89,  31.  Uredaba  njegovijeb 
ne  driaše.  Amos  2,  4.  Sam  post  nije  noca  uredba 
u  crkvi.  DP.  207. 

uraditi,  iircdim,  r.  pf.  Rj.  u-rediti.  —  J)  ordncn, 
conatituo,  ordino:  Uredio  kao  Kasta  ta:^ke  (Kad  kn 
Sto  rgjavo  svtSi.  Poel.  335).  Rj.  v.  impf.  uregjivati. 
—  Sredili,  1)  vidi  učiniti,  urediti,  svršiti.  Rj.  708b. 
Ujdurisati,  cf.  urediti,  opraviti,  namjestiti.  Rj.  775b. 
Da  mu  guhftTOga  konja  .  .  .  otre  na  i  uredi^  a  konj 
sine  kao  da  mu  je  zlatna  dlaka.  Npr.  26.  Nagje  na 
tavanu  oruftie  sve  prašno  i  zaVgjalo,  ali  ga  on  lepo 
očisti  i  ur^ii  te  sine  kao  novo  kovano.  28.  Znate  li 
5ta?  Otuko  da  uredimo:  neka  uzme  devojka  tri 
loze  ■  *  .  81.  *.]%  Ču  narediti  da  svi  ljudi  imaju  uiko 
DB  tabanu  |cao  malu  dolinu.«  I  tako  Itog  uredi  te 
a  snju  Uudi  postane  kno  mala  dolina.  U2.  .Mi  čemo 
proso  polapiti  i  ostalo  sve  urediti.  127.  Ta  ne  /.nadu 
od  kud  udnt'  valja,  valja  tebe  urediti  vojsku.  Npj. 
4,  255.  Onda  lAzar  mudro  uredio:  svoje  dniStvo 
pn  gori  aakrio.  4,  304.  Berberin  joj  (ženi)  obrije 
glavu .  .  .  videči  njihovu  kćer  tako  uregjenu.  Da- 
nca d,  132.  Ovu  knjigu  bace  u  dvor  velikoga  ve- 
zira, i  Mr^dtf,  te  se  nagje,  \  iznese,  gje  treba.  3,  187. 
Da  ide  a  vojskom,  da  amv  kruj  uiiuri  i  uredi.  3,  206. 


Senat  uredivh  svoju  kancelariju,  stane  se  i  u  uredbe 
zemaljske  me^'ati.  5,  52.  U  Beogradu  ču  ja  tako  isto 
»rediti,  da  se  vatoh  popali  i  vojska  u  grad  zatvori. 
MiloS  41.  Knd  pomislimo,  da  se  u  dans^nje  vreme 
po  najnregjeniiim  Evropskim  državama  nala/j  ljudi, 
koji  podižu  buue  .  .  .  172.  Neka  uredi,  ko  će  mu  kod 
kuče,  mesto  njega,  raditi,  dok  se  on  odovud  vrati. 
Npj.'  4,  XIV.  Jx)ristou  pa  zapita,  kako  je  car  sa 
njega  uredio.  Zilije  54.  (ija  je  bila  (baština),  onaj 
je  mi>gao  za  nju  urediti  kako  je  htio.  DM.  58.  Za- 
konik ostavlja  puno  pravo  bažtiniku  urediti  svojont 
baMinom.  09.  sa  se,  pwts.:  Dn  bi  taj  ugovor  Ivrgji 
ostao,  uredi  se,  đa  »e  u  Bijognid  ne  vračaju  ba*e. 
Danica  3,  136.  Da  č.e  ^e  u  napredak  za  7ijih  druk- 
čije i  bolje  urediti  3,  l*jl.  —  2)  lan,  kudjelju,  vor- 
richten^  praeparo,  cf.  rediti.  Rj. 

urednica,  f,   niođcratrix.  Stulli.  k(rja  što  uregjnje. 

urednik,  m.  koji  sto  uregjuje.  Yeru:alter,  Leiter^ 
redor,  administrator.  Rj.  vidi  upravitelj,  i  8;fn.  ondje, 

—  Ali  ovo  sve  jo5  očekuje /)>v(ro(;/i  Mednika  i  upra- 
vitelja, Rj.  849b.  (^=  Organ i^^alor).  Boinovič  . .  .  Bio 
je  i  mudri  urednik  i  veliki  zapčija  u  vmsci.  Danica 
4,  20.  f'rednik  oniieh  novina.  Odbr.  od  ruŽ.  I.  On 
je  kao  glavni  urednik  svetkoi^ina  i  odgovornik  sve 
opAtine.  DM.  343.  Vanilije  veliki,  glavni  urednik 
crkvenijeJi  običaju.  DP.  33fi. 

uredništvo,  n.  I)  slučba  urednička;  H)  čeljad  koja 
imaju  aluzbu  uredničku.  —  Napifie  odgovor  na  to, 
pii  ga  bez  potpiria  svojega  imena  odnese  uredniktrn 
novina.  Odbr.  od  ruž.  1. 

flrcdnost.  Prednosti,  f.  venustas,  cUganUa,  nitor 
etc,  StuUi.  osobina  onoga  sto  je  ttredno:  die  (Jrdent- 
liclikeit.  —  Baba-Katfi  je  udvojila  ljubav  k  radu, 
k  urednosti.  Zlo«.  203. 

urojcjivunje,  n.  das  Einrichten^  ordinatio,  Rj. 
verbal.  od  uregjivati.  radnja  kojom  tko  uregjuje  što: 
Da  bi  se  bolje  videlo,  kako  je  senat  Srpski  onda 
zapovedfto,  vredno  je  ovde  dodati  jedno  njegovo 
pismo,  pisano  u  saniora  početku  njegovu  urrgjiranja, 
Danica  5,  53.  Ne  bi  li  ga  oslobodio  uregjivanja  no- 
vina. Mil.  15.  ♦ 

urciirjivutl,  urfegjnjSni,  i\  impf  einricMen,  ordino, 
Rj.  u-regjivati.  r.   %mpf.  prosti   rediti.  *'.  pf,  urediti. 

—  Oni  (Srbi)  sami  izmegju  sebe  dn  sude  i  uregjuju 
po  svojoj  voUi.  ]>ani(*a  3,  215.  I  tu  je  mudro  ure- 
gjivao,  i,  kad  Turci  udare,  hrabro  se  branio.  4,  17. 
Koji  će  .  .  .  sudove  i  druge  vlasti  po  zemlji  postav- 
ljati i  uregjivati.  Miloš  149.  Sve  bi  decu  kao  soldate 
urcnjirao  i  na  prijatelje  i  neprijatelje  delio.  Žitije^  t>. 
Kvnokijii  uregjuje  porodičnim  imanjem.  DM.  STi.  i^ta 
vrijede  Ljetopisi  koje  je  Svetič  nregjirao.  (U'N.  10. 
Valja  poi'eti  urcgjivnti  prikupljenu  gragju.  Rad 
0,  106. 

iir^phl,  iirepim,  r.  pf  Htulli.  u-repitl.  isp.  pore- 
pili,  podropiti  se;  podrepljivati  se.  —  i)  jumentum 
sarcinarium  alierius  caudue  alligare.  StulH.  tovar- 
nomn  živinčetit  «.  p.  konju  sa  rep  privezati  drugo 
takvo  Hvinče,  —  2)  sa  se,  refleks,  ulteriutt  ve^tigia 
sequi,  Stulli.  povesti  se  za  kim,  kao  iivinče  urepljeno 
što  se  povede  ta  prednjim. 

ftrcs,  m.  tu  I>ubr.)  der  ScJtmuck,  ornatus.  Rj.  u-ree. 
{isp.  uresiti),  i.'t;).  nakit,  ukras. 

nrr^siiii,  iireanuj  adj.  vidi  ukrasan.  —  1)  aiojm- 
pada  uresu,  što  je  za  ures;  decorativ  (isp.  u  Stite- 
kocu  rječniku  Decorateur,   DecoralJOD;  Oraumeutik). 

—  2)  elegans,  vcnustus,  aptuSf  concinMts  —  Pal- 
molič:  Cudnji  uzrasta,  Ua*  ureSHu  nad  svijem  ćačkf 
Abmm  stase.  Stulli.  isp,  2  lijep,  i  syn.  ontlje. 

uresiti,  Aresim,  v.  pf.  schmucken,  esomo:  Livade 
su  ureSent  b'jelira  cvjetovi  i  crvenim.  Rj.  u-resiti. 
isp.  nakitili,  ukrasiti,  uljepšali,  v.  impf.  resiti.  —  sa 
se,  refleks.:    Krnlji^-a  se  Ijepo   uresila.  HNpj.  1,  71. 

ur6vitti,  urbvčm,  t',  pf  (u  (Jrabovu)  eindringett, 
siUrzen,  irruo.   Rj.   u-revati.  kao  prodrijeti,  v.  impf. 


urezati 


—  669  — 


nronHi 


revati  I.  —  Oje  je  hladua  voda  porevala  .  .  .  dok 
nareva  na  Nikoijf^ku  crkvu,  »  bijelu  urevala  crhftt, 
i  od  crkve  oltar  odnijela.  Npj.  4,  448. 

drczati,  ftrežem,  r.  pf.  Rj.  u-rezati.  v.  impf  ure- 
zivati. —  1)  riđi  zarezati.  Rj.  —  sa  i^  pass.:  O 
kad  bi  se  nanisjile  rijeci  moje!  Pimljkom  ifvotdtmom 
i  olovom  na  Kavunu  za  vječni  Bpomen  kad  bi  se  ure- 
zale! Jov  19,  24.  —  2)  hii\ein8cUi\eiden  (d.  p.  luka 
u  lonac),  addo  sectum.  Rj. 

urezivafU«,  n.  daa  Hineinuchneident  inci*lptiOy  ad- 
diiio  secii.  Bj.  verbal.  od  urezivati,  koje  vidi. 

ureizivaU.  urfezu^em,  c.  iitipf  Ki.  u-rezivati.  — 
—  J)  hineinuchHetd^Hj  inscutpo.  Rj.  urezivati  Ho 
H.  p,  nu  kamenu;  ureiivati  n.  p.  luka  u  lonac.  v. 
impf.  prosti  rezati,  v.  pf.  urezati.  —  2)  ein  weni^ 
beissen  (angenehm)^  n.  p.  jabukovača,  admordeo,  cf. 
reziti.  Rj.  drukčije  se  glagol  ne  nalazi,  jabukovača 
urezuje,  kad  malo  kao  reže  u  ustima  ali  godeći. 

ćircznikf  m.  (najvi&e  »e  govori  pl.  ureznici)  bei 
den  \Vebern  das  Ende  des  Zettds,  tcelches  nicht 
mehr  getcebt  tcerden  kann,  ilas  Zettelende,  fines  tej:ii. 
Žene  gataju  da  ureznicima  ne  valja  Mti  ni^a  6to  se 
uoai  na  sebi:  Majka  svoga  sina  avjetovala,  da  se 
ĆDva  i  učuva  od  ujamka  i  od  ureznika.  Rj.  u  tkanju 
krajeti  od  osnove. 

Urica,  /*.  iine  žensko.  Bj. 

Brlea«  /.  (u  Dabr.)  die  UJtr,  horologium,  cf.  sohat 
2.  Rj.  vidi  i  ura  3,  Runčanik. 

ArijcKan,  tirijezna,  adj.  n.  p.  nož,  scharf^  acutus. 
Kj.  vidi  oštar  1.  suprotno  tup. 

iirinuti,  nSm,  r.  pf.  |u  C.  O.)  Rj.  u-rinuti.  đ.  pf. 
je  i  prosti  rinuti,  r.  impf.  rivati.  —  1)  st^rzen,  irruo: 
uriuiio  u  boj  ;  urinuo  saijeg.  Rj.  u-rinuti  (neprdazno), 
kao  udariti.  i.tp.  rinuti  3.  —  2)  prelasno  urinuti, 
vidi  utisnuti.  StuUi.  iap.  rinuti  1,  turiti. 

ttrTš,  w.  (u  C.  O.)  vidi  jurift.  Rj.  isp.)  (praetix).  — 
Opazi  ga  nesita  aždatia,  »u  Jovana  uris  uiHnjela. 
Npj.  2,  32.  Turci  čine  uriš  bez  preetanka.  5,  H7. 


urišanj«,  n.  vidi  juriSanje.  Rj. 
^  G. 


Bj. 


urlsati,  §iidi,  v.  impf.  (n  C  6.)  vidi  juri&ati 
činiti  uris.  i*idi  i  uriSivati.  r.  pf.  juriMti. 

urisiranje,  n.  verb.  od  uriSivati.  rMJi  uriftanje,  ju- 
riianje. 

urinirati,  uriSuiem,  v.  impf.  činiti  uris.  vidi  uri- 
ftati,  juriSnli.  r.  pf.  juriMli.  —  Sve  na  crkvu  urUuju 
Turci.  Npj.  5,  116.  Turci  gaze,  za  krv  i  ne  mare, 
urisuju  vazda  bez  preslana.  5,  121.  Al*  ne  hoče,  da 
uzmiče  garda,  no  jednako  bojevi  urint^e.  5,  *S^2. 

drivuK,  hrlvka,  m.  (u  O.  U.)  u2e  dto  žeue  nose 
breme,  «n  Strick  der  Lastiragerinnen.  Rj.  u-rivak, 
drugoj  poli  osn.  kqja  je  u  rivati,   isp.   Korijeni  178. 

urica,  f. :  Korisnije  je  otroku  od  urke  nek  gosparu 
od  bnriće.  DPoal.  49.  Valja  se  k'o  Sagrovida  urka. 
149.  urka,  BogiSič  mi  piaa  da  se  tako  eove  velik 
brod  holaodski.  XVIII. 

urlAkftnJc«*  n.  vidi  urlikanje.  Rj. 

iirli^knli,  iirlilčeni,  (u  (irblju)  vidi  urlikali.  Ri. 

Arlai^t*.  n.  das  Hculen,  nlulatus.  Rj.  verbal,  od 
urlati,  rndnjfi  kojom  tko  urla. 

drlati,  lam,  r.  impf.  hetUenj  ululo.  Rj.  vidi  urla- 
kati,  urlikali,  vljali  8,  zavijati  3.  r.  pf.  zaiirlati.  — 
Vrla  kao  kurjak  sa  skelom.  PohI.  335, 

iirlikiinje*  n.  das  llerden,  ultdaius  (osterr.  das 
Jodeln)  Rj.  verbal.  od  urlikali,  radnjvt  kojom  tko 
urliCe. 

urlikati,  iirličem,  v.  impf.  heuien  (osterr.  jod^n), 
fciu/o,  {cf.  franc.  huricr  i  ital.  urlarc).  Rj.  riat  urlu- 
kati,  urlati,  vljati  3,  zavijati  3.  v.  pf  urourlikati.  — 
I  velu  noČ  flu  kurjaci  ^o  zeml^ji  lapou  nje  urliktUi 
da  je  sirota  od  straha  jedva  živa  ostala.  Npr.  133. 
Gje  nije  pasa,  tu  vuci  urliču.  Posl.  76.  po  Njemačkom 
tumučettju  i  čdjade  urliče,  kad  pjeva  vijuSi. 

ilirma,*  f.  die  Dattel,  palmula.  Rj.  plod  od  palme, 


phoenix  dactylifera  L.  ^}.*  gen.pl.  urmi.  vidi  datala, 
datula.  —  Palma,  drvo  na  kojemu  ragjaju  urme.  Nov. 
Zavj.  XI,  Hiker,  nekakvo  jako  piće  .  .  .  od  meda, 
urmi  i  palmova  soka.  Xn.  Ondje  same  rastu  palme 
i  datule  (urme).  Priprava  124. 

iirm&Slea«  f.  (u  Bosni  i  Herc.  po  varošima),  pita 
koja  se  u  Loznioi  od  prije  zvala  pita  na  brdu.  Rj. 
—  I  urmašica  je  pita,  ali  nije  od  obgi,  nego  od 
tijeftta  zakuhana  maslom  i  Čini  mi  se  cijc^iom,  od 
kojega  ae  tijesta  načine  mali  kolačiči  od  prilike  kao 
ur/h«,  i  pofito  se  na  brdu  obrnu  te  na  njima  postanu 
prutaste  Sare,  naregjaju  se  po  tepsiji,  te  se  peku,  pak 
se  najposlije  zaljevaju  medom  razmučenijem  vodom. 
Rj.  503a, 

urmMaS,  urmet/Ua,  m.:  Ko  plača  pun  danak  zove 
se  ćela  glava,  ko  polovinu  —  poluglavao,  a  ko  če- 
tvrtinu —  čerečar  ili  urmetas.  M.  Gj.  Miličevič. 
DARj.  948b. 

urnMiii,  urmetina,  m.  (po  jugozap.  kraj.)  vidi  ku- 
kuruz: Dosta  vina,  duHta  urmetina,  dosta  ima  bijele 
vSenice.  Bj.  obijeni  kukuruz,  vidi  i  rumetin,  i  *y». 
ondje. 

Drnebes,  m.  das  Getose,  strepiius.  Rj.  vidi  tre»ka  2, 
i  syn.  onc^je.  —  Stade  je  najedanput  urnebes,  vika  i 
pomaganja.  J.  Bogdanovič. 

ftrncbosan,  'Omebesua,  ot^'.  ato  pripada  um^eitu, 
Ho  biva  s  urnebesom.  —  Cuie  vifte  sebe  umjesan 
huk  aliti  zvizd.  J.  Ujorgji<5.  ARj.  UI.  V29b. 

arnebftsati,  sam,  r.  impf.  Getose  machen:  Ko  ono 
tako  «mc6««a,  zapomaie  i  viče.  J.  Bogdanovič,  činiti 
urn^es. 

flmek,*  m.  das  Muster,  e.rem^lar,  cf.  poĆetak  2, 
Rj.  ono  na  sto  se  vezilja  i  pletilja  iigltdći. 

brocl,  t^rdkii,  ni.  pl.  die  Jieschreiung,  fascinutio: 
Ne  budi  uroka!  (Kad  se  ftto  pohvali).  Rj.  u-roci  {isp. 
ureči).  nalazi  se  i  sitig.  urok.  ndi  zle  duJe.  —  Gu- 
Savica,  od  uroka  trava,  Rj.  108b.  ».''isUc,  2)  nekaka 
trava,  koju  žene  kuhain  pa  onom  vodom  umivaju 
djecu  od  uroka.  Rj.  H25b.  Da  nije  urok!  Ili:  Da  niie 
ur&kA!  (Kad  ko  želi  da  ae  5to  ue  urečo.  Gledaj:  Ne 
bud'  uroka).  Posl.  53.  Kad  su  bili  gorom  putujući, 
stiže  urok  na  konju  gjevojku.,  .  > Ljuto  me  je  zabo- 
ljela glava,.  ."  On  je  spusti,  ona  duSu  pusti.  Npj. 
3,  519. 

iird^ttt.  ftroČTm,  v.  pf.  festsetzen,  statuo:  Nafi  aa- 
etanak  kog  smo  uročUi.  Rj.  u-ročiti.  v.  impf.  ročiti. 
llroeniea,  f.  dić  Beschreierin,  fascinans  mulier.  Bj. 
kqja  je  kadra  ureći  koga,  —  Po  lom  idu  te  poeiplju 
njome  (varivom)  uljanike  ^ovoreči:  »Uročnici  i  uroč- 
niče  niz  ulicu;  nenaviduici  i  ueuuvidnice  niz  ulicu... 
a  moje  čele  put  istoka  uz  ulicu.  1^.  54b. 

ilTO^Bik,  I«,  der  Đcschrcicr,  q\ii  fascinat,  Rj.  koji 
je  kadar  ureći  koga.  —  froćnici  i  uročnice  niz  ulice . . . 
Rj.  54b.  Neka  se  ne  nagje  u  tebe  ni  koji  gata  po 
pticama,  ni  nroćnik.  Mojs.  V.  18,  10. 

jirodiea,  f.  der  Kuhweizen,  melampyrum  arvens« 
lAnn.  Rj.  biljka. 

urddlti,  tirođim,  r.  pf  Rj.  u-rodili.  —  1)  eintreffen, 
in  Erfullung  gehen,  cxiinm  htihco:  urodila  moja  rijtč. 
Bj.  vidi  ispuniti  so,  izvršiti  se,  zbiti  ae.  —  2)  vidi 
roditi:  Nije  1'  majka  urodila  sina.  Crna  gora  listom 
urodila,  ('rodile  borovice.  Rj. 

Arok,  VI.  vidi  uroci,  gdje  su  primjerii  za  jedninu, 
rikrokijlv,  adj.  n.  |>.  dijete,  leicht  zu  b€8<^reien, 
incantabiliSf  fascinaUUs  (d.  i.  sdton  und  zart).  Nije 
urokljiv  (koji  ne  bira  mnogo).  Bj.  urokljivo  dijete, 
koje  se  lako  ureče  (t.  j.  lijepo  i  njeino).  —  Nije  urokljiv 
(ne  če  mu  niSta  biti).  Posl.  219.  Pali  od  zlijeh  oči. 
(Ko  je  urokljiv).  24*J.  Ni  jedne  ib  nije  pohodila,  jer 
su  judue  roda  urokljivti,  ua  putu  ih  ustrijeli  atr'jela. 
Npj   3,  518. 

ur6nUi,  tiromm,  v.  pf.  «kA  inu  Wtu8er  tauchen, 
»ubire  aquam:  Pa  u  smje  more  uronio.  Rj.  u-roaiti 


■resiti 


—  660  — 


BMiniiiti 


{u  vodu).  V.  impf.  prosti  rODiti,  doi.  unirAti  {oA  pro- 
stoga r.  impf.  nonti). 

nr6sltl,  firnAim,  v.  pf.  n.  p.  kofiniju,  nlcutP,  hsthtiuen, 
irroro.  Bj.  u-roRiti  Uto,  učiniti  da  hude  rosno,  kao 
roHom  okropiti.  vidi  obroBJeti. 

Croš,  rn.  ime  muško.  Kj.  oen.  u  starom  OVPV  Oan. 
359.  vidi  Juroš. 

Aroto,  f.  conjuratio,  conspiratio.  StuUi.  u-rota.  isp. 
rotiti  »e,  die  Verschicoi'ung. 

Urotnici,  ilrotnlkn,  m.  pL  conjutaiorcs,  covspirfiii. 
StuIH.  osH.  u  urota,  koji  učine  urotu,  die  Verschuorer, 
Verschtcoren^n. 

ArornnJ,  «i.  (n  C.  G.)  poduporanj  uror^jen  u  zemlju, 
Pfahl,  palus.  Kj.  —  JJanidić^  (>8U.  201,  nteie  ocu 
rijeć  metjju  riječi  koje  imuju  nast,  kao  bacao] ;  prema 
tofne  je  gen,  Tirovnja. 

iirdviti.  tiroviiu,  r.  pf.  t.  j.  pro§(5e,  Plunken,  P/Iocke 
eingrubeft,  infodio  9cpem  plancaruni.  Kj.  u-roviti.  ti. 
impf.  iiravljftii,  gdje.  vidi  značenje.  —  Urovanj,  podu- 
poranj urovljen  n  zorniju.  Rj.  7K7a. 

ursoiia  nedjelja,  f.  vidi  ursna  nedjelja,  t  !tyn. 
ondje.  —  Sebićna  nedjelja,  koja  se  ongje  lii  Kotoru) 
zove  vir5a  i  ursena.  Po»l.  335. 

Orsna  nedjelja,  /'.  (u  Boci)  vidi  ur^  Kj.  vidi  i 
ursena  (nedjelja],  u^n,  uMbušina;  iiM  buSi,  urdi  bur^i ; 
sebična  nedjelju  (i  ontijc  značenje). 

firsa  ni^djplJH,  f.  (u  Boci)  t.  j.  nebićna.  Kj.  vidi  i 
tirana  nedjelja. 

ursi  bur.ši,  (u  Kotoru)  TWši  hurši  ka'  i  Turci.  (Re^c 
ae  u  Kotoru  za  sebičnu  nedjelju.  Posl.  335).  Kj.  vidi 
ufti  bu^i,  »  ursna  nedjelja,  i  sj/n,  ondje. 

Artija,*  f.  vidi  krov  (u  Srijemu  se  govori  samo  za 
krov  na  la(yi).  Rj. 

t'rumolija,  trumcnUjn,  f.  vidi  Kumelija:  >Sken- 
derijn  i   Urumeliju.    Sve   apaliije  od    Vrumcidije.  Rj. 

ftrvHiijo,  n.  (i«5  *S'c/ii«7t;n,  demolitio.  Viy  vcrhal.  od 
urvflti.  radnja  kojom  tko  urva  Ho. 

1.  i'irrati,  drvam.  r.  impf.  schleifen^  demolior.  Kj. 
kao  obarati,  r.  pf.  ob-urvati.   po-urvati,   f*-urv(iti   se. 

2.  u'rinti,  u'rvem,  v.  pf.  u-rvati,  rruai  predohiti, 
pa  porušiti,  unt.štiti.  —  Ti  otvaraj  od  kamena  kulu  I . . . 
da  ne  uhrvam  kule  od  kamena.  HNpj.  4,  VJ  luhrvain, 
h  pogrješno  umetnutoi.  v.  impf  rvati. 

Drvinn,  f.  dcr  steile  Ahhang,  von  dem  Krde  herah- 
rollt,  mons  praecepa.  Rj.  kao  .Hrm  ohronak,  s  htjcga 
ae  kad  i  kad  aurca  eetnlja.  —  Mlogi  (Turci)  ht^iečl 
udare  isnad  nekake  urcinc ...  te  se  tako  z^^mlja 
otinue,  i  vifte  ih  od  atotine  pritisne  i  Žive  pogrebe. 
Mi!o5  101. 

Crrioa,  f.  (st.)  nekakva  planina:  Pokraj  mora 
Urcinom  planinom.  Rj. 

D.s,  in  der  Zusammenutzung^  vidi  uz,  n.  p.  ako 
u^ii^m.  Rj.  riječca  uz  pridijeva  xe  aprijeda  glagolima 
iniperfektivnim,  da  hi  se  rutenaćila  hudućiw.ti;  glas 
se  z  pred  nekim  sugltvtnima  mijenja  nn  glatt  a:  uh. 

—  Ako  car  uspostavlja  i  mitropolite,  jamačno  Će. 
Btaukovid  biti  mitropolit.  8traŽ.  1887,  382.  Ako  mu 
gdje  Uftpisete,  pozdravite  ga.  1886,  771.  Ako  ko  još 
usprorokuje,  reći  ča  mu  otac...  Zah.  13,  3.  vidi 
primjere  i  kod  uz  II. 

iisi\^nilti  SP,  il(*ac'mt  fie,  v.  r.  pf.  n.  p.  Kro?.gje,  t.  j. 
otrijebilo  ae  od  evijeta  i  nam.*»Io  koliko  aac^ma,  korncn, 
fešte  KOrner  (Tieeren)  hekommen,  bacctis  emiito,  cf. 
ugreftiti.  Rj.  u-saćmiti  se,  postati  kao  sačma,  glagol 
se  drukčije  ne  nalazi. 

usftdifl,  {IsadTm,  r.  pf  Rj.  u-aaditi.  v.  impf  saditi. 

—  1)  stielen,  manuorio  initero.  Rj.  ua(taiti  n.  p. 
gtoigje  «  ostanj.  isp.  nasaditi  3.  —  Badnij,  oštro 
gvoi^'e  usagjeno  u  ostanj,  te  se  njim  volovi  tjeraju, 
Kj.  llb.  I)oma<^iu  pokupi  sve  one  svijcče  u  jeanu 
rukovet  i  usadi  u  žito,  koje  stoji  ua  sofri  u  kakvoj 
karlici.  Kj.  34b.  —  jž)  n.  p.  voćku,  lozu,  seteen, 
pflansen.  sero.  Rj.  —  Ja  u.nmih  višnju  na  igriStu,  i 
zagledah  u  selu  gjcrojka.  Bj.  169a.  Ja  usacUh  viiu 


jelUf   a   do  jele   tanku   lozu.    Kov.  56.    Ili  usadile^ 
dobro  drvo,  i  rod  njepov  bi(*e  dobar;  ili  usadite  drvo 
tlo,  i  rod  njegov  zao  bide.   Mat.  12,  33.  On  je  kao 
drvo  usagjeno  kraj   potoka,  kojo  rod  evoj   donosi  a 
svoje  vrijeme.  Ps.  1,  3. 

us&hutiti,  iisahnem  (uB&hmila  i  usAbla,  usilfamilo 
i  usfihlo),  V.  pf.  Rj.  u-salinuti.  vidi  osahauti.  r.  impf, 
usisati.  J)  aukrocknen,  verdorren,  ezaresco.  Rj.  vidi 
uauSiti  se.  —  Tako  ne  lijevom  ne  krstio,  a  dejtna  mi 
u-tafila!  Posl.  3(>i».  Laka  lapjo,  vatra  t*  izgorelal  a 
vodice,  ti  ga  unuhnula!  Npj.  1,  324.  Udri,  Grujo, 
usala  ti  ruka!  3,  16.  Unahnu  voda  na  zemlji;  i  Noje 
ugleda  zemlju  suhu,  Mojs.  I.  8.  13.  —  2)  {\i  Boci) 
vidi  uvenuti.  Jij,  —  OmuŠit^avi  se  n.  p.  bob  (selen)^ 
kod  nekakve  male  mušice  na  njemu  postanu,  od 
kojijeii.  usahnc.  Kj.  45i>b.  Sanak  snio  mali  Haflan 
aga,  da  g'  zapade  unahla.  jabuku.  Herc.  8*5.  Reče  joj 
(Isu!«  smokvi)  da  nikad  na  tebi  ne  bude  roda  do 
vijeka.  I  odmah   nnahnu  smokva.  Mat.  21,  19. 

n.snlfkmuriti  so,  rtm  se.  v.  r.  pf.  već  se  ooo  meso 
usalamurilo,  more  se  na  dim  vješati.  J.  Bopdanović. 
u-salamuriti  se,  «  salamuri  savariti'se,  vtp.  salamura; 
i  ura.Hf>liti. 

U8i\initi  se.  ilsamim  se,  0.  r.  j?/*.  u-samiti  te^  ostati 
sam,  vidi  osamiti  {i  bez  se),  drukčije  se  glagol  ne 
nalazi.  —  Prava  udorica  i  usamljena  uzda  se  u 
Boga.  Tim.  I.  5,  5  (deHolata;  rerlas^en). 

iisrtnnti,  fisnnPm,  riđi  usahnuti.  Kj.  1  privijere 
ondje.   -  u  krajevima  gdje  ae  glaft  h  ne  čuje  u  gnroru. 

Asilr  uHflra,  iksiirin,  m.  rit/t  gusar:  U  njoj  ima  do 
dvnu'eal  usura.  U  gori  je  u.^ariH  Milela.  Rj.  vidi  i 
hajduk,  haramija,  pustidiija,  ra/.bojnik,  žalac. 

usikrit,  adj.  Biinditen-,  ubi  latrona^  versanlHf: 
Pred  njima  je  gora  unarita.  Rj.  gura  usarita,  u  kojoj 
ima  usara.  vidi  gusarljiv. 

usAvjotovnti  se,  usAvjetujem  se.  v.  r.  pf  in  sieh 
geJtcn,  besser  u'erden,  fid  frugem  redire:  valja  dii  se 
je  od  tolikoga  stradanja  usucjetovao^  tf.  osvjelovati 
»e.  Rj,  u-Buvjetoviiti  se.  vidi  usvijestiti  se,  dozvati  »e, 
popraviti  se.  v.  impf.  savjetovati. 

iiMivr^Aranje,  n.  verhal.  od  usavršavati,  radisja 
kojom  tko  usavršava  »to:  Za  15  potonjih  godina,  koje 
u  zemlju,  koje  u  zgrade,  a  koje  u  ui^acrsavanje  mlinftj 
ulo^.eno  je  do  »ada  oko  50.(KKJ  dukata.   Megj.  263. 

UMllTsilvati,  URiivHAvum,  r.  impf.  u-savr^vati  j5/o, 
činiti  da  bude  savršenije,  .navršeno;  rcnollkommen^ 
excalere.  —  sa  ee~,  refleks.:  I  narod  naž  irebn  da 
ostane  ouo  &I0  ga  je  stvorio  Bog;  to  jeat  treba  da 
se  u.savr.iava  i  napreduje.  Zlos.  212. 

u-^iciktatl  >)0,  Ciscikćem  sc^  r.  r.  pf.  recht  ina 
Sdireien  kommeut  clanio:  Ne£to  joj  .se  čedo  uscikitilo. 
Rj.  uz-ciktati  se,  kao  započeti  cikianje,  dati  se  na 
cikUtnjc.  V.  impf.  prosti  ciktati. 

fl.sohii'iti,  Ćim,  r.  pf.  sum  tdgliclten  Gel*rauch  be- 
stimmen,  incipio  uti  quoiidie.  Rj.  u-»ebićiti  rf(o,  %iei- 
niti  da  bude  sebično,  da  se  svaki  dan  upotrebljava, 
isp.  sebični  1.  v.  impf.  prosti  sebičiti  (ima  sagvim 
drugo  značenje). 

us^lnbojifuvnf^a,  f  (n  JađruT  Art  Birnen,  jtiri 
genu.'i.  Kj.  nekaka  kruška,  ime  joj  je  jamačno  od  n^a- 
kvoga  l/sein-bega. 

usdkaf',  usek&ća,  m.  die  Licfitputze,  cmunctortum, 
cf.  mumakaze.  Kj.  ono  čim  se  sriječa  xisekne,  kad 
rgjavo  gori,  riđi  i  klijeHe  2,  Štipaljka.  —  Načini  mu 
(svijctnjaku)  sedam  Žižaka  i  usekače  i  spremio«  sa 
gar.  Mojs.  II.  37,  23. 

iis6kanj(*«  n.  das  AusschnUugen ,  emunetio.  Rj. 
rerh.  od  iisekaii  se.  radnja  kojom  se  tko  useče, 

us^kati  se,  ftsSčSm  se,  v.  r.  impf.  sich  sdinduteHt 
emungero  se.  Kj.  ubrisivati  sebi  nos.  v.  pf  uaeknuti  se, 

useknati.  Ciseknem,  v.pf.  Rj.  vidi  ubrisati.  r.  impf. 
usekati  (se).  —  1)  n.  p.  dijete,  schntiusen,  emungo. 
Rj.  useknuti  dijete^  ul}rtsati  mu  nos.  —  sa  se,  refleks.: 
Saltirl  (. . .  gjače  useknuvH  se  prstima ...  Za  to  0« 


nsoHH 


—  6tit  — 


iisjokoTnniJo 


to  obilno  i  ead  g^ovori,  tad  ae  lo  rnhio  u»tkne). 
Posl.  274.  —  2)  avijec^u,  schntiuicMj  cmtiH(io.  lij.  iftp. 
usekflč. 

(isjtlili,  itaonm,  V.  pf,  Rj.  u-fleliti.  r.  impf.  UHcIja- 
vati.  —  /.  1)  anfiiedcln,  coloniajn  deduco.  Kj.  useliti 
II.  p,  iugjince  u  zemlju.  —  2)  useliti  komo  5to  o 
glavu,  »rt  den  Kopf  sđse^i^  in  animum  induco.  Rj. 
vidi  uvrijeti  2.  —  //.  sa  (*e,  refickf.  it^tMiti  se,  sicU 
mistedelnt  eiuninicn,  nidum  ponere,  Rj.  iap,  u^iiijuzditi 
80,  ulćći  flti  (ulćžeDi  se).  —  Budući  da  ac  Turskili 
rijeci  u  »a.A  jezik  uselilo.  SpiHi  1,  1)3. 
iLsoljAvuiijc,  n.  verhal.  od  useljnvati.  Rj. 
iisoljiivtili,  uHMjavHin,  r.  ivipf.  Rj.  u-^eljivvati.  «. 
i«i;>/'.  proHi  seliti,  v.  pf.  UBclili.  —  t)  anaiedeln, 
eoloniam  deduco.  Rj.  tiMcljiiruti  n.  p.  iugjince  v 
geuilju.  —  2)  kome  tito  u  glavu,  in  den  Kopf  seUeftf 
in  animum  indueo.  Kj. 

i!lsbUtiti  .se,  tam  se*  r.  r.  pf.  cilen,  propero:  kud 
si  se  tako  nshiUto?  lij.  ii2-Iiit«ti  se.  /sp.  pohitati  1, 
pohitjeli.  r.  impf.  hitati  2,  hitjeti. 

ushoilati  se,  i'i.Hhndrim  ne,  t?.  r.  ;>/*.  anfangen  tu 
uandcln,  inambulo:  Ato  m  ac  l\  ushoduo?  Rj.  iiK-ho- 
dati  »p,  početi  hodati,  dati  ae  h»  hodanje,  r.  impf. 
hodati.  —  U  to  doha  Turci  privigjeSe,  privigjeSe 
.Simu  i  busiju;  pa  se  bolau  Turci  uiodašej  8ti»5e  svoje 
potpraaivat*  puSke.  Npj.  4,  283. 

iisieiti  s<s*  iWi<^im  se,  t\  r.  pf,  ijrollen,  infensus 
SH1H.  Rj.  u-sic^iti  86,  kao  opizmiti  se  na  koija.  glajfol 
se  drakaje  ne  nalazi. 

iliiidjelinu  f.  riđi  uaijfjelica  isp.  uAJeftti  se. 
usldj^^Mi'liia,  /'.  vidi  usi^elićina. 
u.sl^elleii,  /'.  die  Ritzen  gebUeben^  keinen  Mann 
hekommen,  alte  Jtingfer,  vir(jo  coelebfi,  a  nulln  expe- 
tita.  Rj.  djevojka  koja  se  usjedne,  ne  udava  ae.  vidi 
uiiiidjelica,  ot^ijegjelica,  osedilirina,  sustalica  2.  aufjm. 
usigelićina.  —  Djevojćica,  *2)  ( u  Dubr. )  djevojka 
koja  .^e  nije  udavala  i  koja  nije  rdu.^kinja,  pa  makar 
bila  i  HAifjjelica  od  pedeset  godina.  RJ.  12':Jft.  Usje^ti 
ae,  ufljedem  se.  ostati  usigjdica.  Rj.  788b. 

us)|i^o]U'''inn,  f.  atitjm.  od  n^ipjelitm.  Rj.  vidi  un\- 
djeliOiim. 

1.  dhijati,  {isijem,  v.  pf.  Rj.  u-»ijati.  r.  impf.  1 
aljati,  sijeni.  —  /.  J)  siien,  sero.  Rj.  usijuti  n.  p. 
iUa  kakvoga,  —  2)  schershaft  fiir:  oerliercn^  jocose 
pro  perdo.  Rj.  «  šali  kuže  se  mjesto:  izgubiti:  Jii  i;u 
svoju  sestru  povratiti,  ja  i  svoju  glavu  uaijuti.  IINpj. 
•  4,  699.  —  yi,  5a  se,  refleks.:  fisijati  se,  sich  eiiiniengen, 

non  vocatus  me  infero.  Rj.  kao  umiješati  se  u  sto  bez 
nevolje,  vidi  uplesti  sl>,  utn^ati  ae. 

Z,  iisUnti,  jiiui,  vidi  uejaii.  Rj.  r.  pf.  u-sijati.  v. 
impf.  usjavati.  —  1)  metne  joj  (Žeui)  usijanu  sipćicn 
ua  tabnu.  Danica  2,  137.  —  2)  su  se,  refleks,  riđi 
usjali  se.  Rj.:  Metne  Aip^ieu  u  vatru,  te  stf  asija  ve<: 
gotovo  da  se  rastopi.  Danica  2,  130. 

ANiIiti,  fisilim,  V.  pf.  (u  BoL-i)  vidi  oaflici.  Bj.' 
u-siliti,  postati  silan.  v.  impf.  siliti  sr. 

iiNiluviiH,  tisilujem,  r.  pf.  natjerati  koga  na  Sto, 
ztcingen,  rogo.  Rj.  u-silovati.  vidi  i  nagnali  2,  pri- 
morati, prinuditi,  r.  impf.  usiljavati. 

usilJAviiDj4%  n.  verhid.  od  \)  usiljavati,  2)  usilja- 
vati se.  —  1}  radnja  kojom  tko  asiljava  koga  (tva 
Ho).  —  2)  radnja  kojom  se  tko  usUjara  da  čini  sto: 
Ti  imad  toliko  snage  da  sloboduo  možv§  započeti  niz 
tmijavanju  na  bolje.  Zlos.  226. 

usilj&vnti,  usllj.uv.'im,  v.  itnpf.  u-siljnvati.  vidi  na- 
goniti, natjerivftti  2,  primoravati,  prinuirjuvati,  p.  impf. 
(i  pf.)  prOHti,  silovati   (djevojku),    r.  pf.  usilovati.  — 
aa  se,  refleks.:  Baiati,  hoditi   asiljavajući  se  kao  &to 
L  biva  od  slabosti  ili  od  umora  ili  od  tromosti.  Danici^ 

ARj.  207a. 
I  u*4lria«liti  se,  fuu  se,  r.  r.  pf.  u.  p,  vino,  t.  j.  uz- 

I  viMalo  i  postalo  sirce,  saaer  tvtrdeHf  acesco.  Rj.  u-sir- 

^^^B^etiti  ne.  vidi  uoctiti  se;  usjeknuti  2.  v.  impf.  sirćetiti. 
^^^^^■ftsiritl,  run,  v.  pf.  Rj.  u-siriti.  i;.  impf.  siriti  1.  — 


I  1)  n.  p.  mlijeko,  sirac,  ftasen,  cogo^  coagulo.  Rj.  — 
Snježanik,  po  vrhu  zgusnut  (kao  itsircn)  snijeg,  po 
kome  se  može  i<H.  Rj.  G08b.  Obilno  je  da  stauarica 
čobanima  asiri  po  sirac  ux  Petrove  poste.  Rj.  733b. 
Sav  je  peAkir  u  krvi  asiren.  HNpj.  3,  314.  —  2)  sa 
se.  refleks,  ftsiriti  se,  gerinnen,  cogi.  Rj.  usiriii  se  n.  p. 
vUijeko. 

A.sisrinjo,  M.  das  Verdorren,  Aastrocknen,  exsie- 
ctttio.  Rj.  r-erhal.  od  usisati,  stanje  koje  biva,  kad 
sto  uttiše. 

ikaisiitl ,  iUsiJ^em ,  r,  impf.  au-strockrten ,  exsiccor, 
exaresco.  lij.  u-siaati.  n.  p.  gdjekoje  bare  Uti  usišu. 
r.  impf.  prosti  sidinuti.  v.  pf.  usahnuli. 

u.sUtiili,  ftsiiuim,  r.  pf.  klein,  zart,  delikat  thiin 
(im  ffelien,  Trinken),  faeio  delictUe,  u/fticto  elegantiamt 
venustatem.  Rj.  u-sitnili,  učiniti  se  sitan,  njesan,  fm 
(n.  p.  u  ftorf«,  u  pila),  v,  impf.  prosti  sitniti. 

jksjnu.  rifjala,  adj.  gluficnd,  cttndens.  lij.  što  se 
n.yalo.  —  llzvare  pun  kazan  (ili  veliki  kotao)  vode, 
pa  u  onu  vrelu  vodu  metnu  komad  truća  usjala 
0vožgja,  a  onaj  na  koga  vele  da  je  ukrao,  xasu£e 
rukave,  pa  objema  rukama  izvadi  ono  gvožjrje  iz 
vode.  Rj.  341b.  Travliai^a,  nekakav  zli  jirišt .  .  .  sad 
ga  najviSe  žegtj  (u  vrh)  usjalijcm  šiljutijem  gvozgjem 
(u.  p.  Mpkom  od  puSkc).  Rj.  745b. 

Asjiiti.  flsjiim,  V.  pf.  Rj.  u-sjuli.  vidi  2  usljati.  r. 
impf.  usj  a  vati.  —  1)  gluhend  madi  en ,  catuiefacio. 
Rj.  usjati  n.  p.  gcožgje  u  imtri.  —  2)  sa  se,  refleks, 
ClKJati  se,  ergliihen,  candefio.  Rj.  vidi  2  usljati  se.  kad 
se  metne  n.  p.  gvoigje  u  vatru^  ovo  se  u^a. 

usjAvunJe,  n.  dus  (iliihenđmachefif  candefactio. 
Rj.  rerbal.  od  usjavati,  radnja  kojom  tko  ui^java  «.  p. 
gvoigje  u  vatri. 

UNjiiviiti.  fiHJavfun,  r.  impf.  gliihend  macHen,  can- 
defttcio.  Rj,  u-sjavali,  ».  p.  gvoigje  u  vatri.  v.  pf, 
usjali,  2  usljati. 

iiNJecati.  CHui,  v.  pf.  dem.  od  usjeci,  anschneiden, 
indo,  inseco.  Rj,  u-sjecati. 

t^sjoei,  usiječem,  v.  pf.  Rj.  u-sjetfi.  dem.  usjecati. 
r.  impf.  aje(^i.  —  I)  fallcn,  genug  anhauettj  caedo 
satis  Ufjnorum.  lij.  HsjaH  n.  p.  dosta  drva.  isp.  na- 
Mje^'i  2.  —  2)  hineinsihneident  irtseco.  Rj.  u^eći  što 
u  što.  —  Ku6l  od  sjeka,  t.  j.  od  dugačkijeh  i  debe- 
lijeh  hrvana,  koja  su  na  krajevima  uyečena  jedno  u 
drugo.  Rj.  Gii3b. 

i'isjiMi,  i».  bol  u  kriiima  od  teškoga  dizanju  Hi 
velikoga  truduj  a  i  od  nahlade.  u  ajev.  Hrv.  KreuZ' 
schmerBt  Hexenschuss.  isp.  prijet.  u-sjed.  za  postanje 
isp.  usjednuti,  usjesti. 

A.sjRdnnje,  n.  dtijt  Aufsiteen,  conscensio  equi.  Bj. 
verhitl.  od  usjedati.  radnja  kojom  tko  usjeda  n.  p. 
na  konja. 

ilsjodati,  diim,  i;.  impf.  n.  p.  na  konja,  aufsitzcn, 
conscendo.  Rj.  u-sjedati.  isp.  u/jahivaii.  v.  impf.  prosti 
sjedati,  r.  pf.  usjednuti,  usjesti. 

iisjcdbii.  f.  (u  0.  U.)  vidi  usjev.  Rj.  u-sjedba,  druga 
pola  post'tla  od  sjetva  promjenom  glasova  tv  na  gla- 
sove <lb.  Osu.  241.  vidi  i  teg  3.  isp.  IjetiniL 

jisjcdnutl.  du8m,  vidi  u.sjeeti.  Rj.  v,  pf.  je  i  prosti 
sjeduuti.  r.  impf.  usjedati. 

Asjoka,  f.  [u  C.  Ct.)  der  i'lMwr»c/iwa»iwi,  boietus 
igniarius  Linn.  ef.  trtld  (trOda).  Rj.  u-sjeka.  isp, 
usjekouti  (oganj)  1.  vidi  i  užega.  —  Kresivo:  kre- 
men  .  .  .  čelik  ,  . .  trud  ili  užega  ili  ii^eka.  Priprava 
155  (ovdje  je  bez  sumnje  grijeikom  isjeka  mjetto 
usjeka!. 

A.sjckn[itl,  kngin,  r.  pf.  Rj.  u-sjeknnti.  r.  pf,  je  i 
prosti  sjeknuti.  ^  j)  (u  Ć.  G.1  oganj.  Feiter  smhtgenf 
e:TCUtio  ignem,  cf.  ukreaati.  Rj.  isp.  usjeka.  —  2)  (u 
Risnut  usjekuuln  bevanda,  sauer  icerdeHt  acesco.  Bj. 
isp.  usir^etiti  se. 

u.sJckovAnlj4^,  n.  Johannis  - Knthauptung,  decol- 
latio  ii,  Joannis.  Rj.  u^ekovanije  so.  Jovana  Krsti- 


nsjokoraDje 


—  662  — 


nskolebatl  se 


telja.  riječ  sa  starim  noftt.  ušeta  it  jezika  crkvenoga, 
vidi  ofliei^enije. 

iiMckorAnjc.  n.  coUi  amputatio.  Stnlti.  %i^ćkovai\je 
«f.  Ivana  Krstitelja,  govori  ae  u  Hrv.  vidi  oBJečenje, 
glftvosiiek  2. 

ftsjoiinu,  f.  ein  ahncHiissi^  Ort,  locns  pratceps. 
Bj.  mjesto  presrino,  !<trmeno,  vrletno.  wp.  strmac  I, 
i  8yn.  ondje.  —  a-BJelion.  osn.  koja  je  u  nsjednuti, 
usje«U.  «.*p.  Osn.  164. 

itsjomcniti  se,  nTm  ne,  ».  r.  pf.  n.  p.  luk,  Satnen 
liehen,  in  d^i  Samen  tjehen,  in  semen  ire.  Rj.  u-sje- 
meniti  »c,  proretati  gore  i  procvjetati,  r.  impf.  prosti 
Bjemeuiti  se. 

ft^estt,  tisjedem  (iVjeduem),  v.  pf.  Rj.  a-sjenti.  vidi 
usjeonutj.  V.  pf.  je  i  pro.^ti  HJCHti.  r.  impf.  uHJedftti. 
—  1)  n.  p.  konja,  na  konja,  aufsitren,  conscendo: 
Pa  carevog  ut^ednu  gjogata.  Rj.  \yidi  uzjahati  1,  i 
ayn.  ondje.  —  Kad  bude  u  vei^e,  usedne  on  na  ko- 
bilu pa  u  polje.  Npr.  23.  8  konja  »a  magarca  (doći 
ili  uajesti).  (Kad  kome  po^e  are!^a  u  aasuidak).  Poal. 
288.  Vsedni  kot\ja,  pa  beži.  Npj.  1,  5.  —  2)  sa  ae, 
re/ieks.  i^BJesti  se,  ostali  usigjelica,  ttitztn  Meibert, 
maritum  non  inrcnirc:  Koja  ajedi,  usjHa  se,  Hj. 

Osjetiti  se,  ftajetim  se,  r.  r.  pf.  u-ajetititi  »e.  u. 
pf.  je  i  prosti  sjetiti  ae.  v.  impf.  »je('«tf  ae.  ui^etiii 
se.  Rad  6,  108.  —  u  Rj.  ivia  po  ist.  govoru:  Ctaetiti 
ae,  tim  se,  v.  r.  pf.  (u  Vukovaru  i  Baranji)  koga, 
n.  p.  u  bolesti,  ili  u  BiromaStvu  (ćim  n.  p.  darom, 
ponudom,  pohodom),  gedćnken,  memini.  Rj.  788a. 

jisjor,  m.  die  Saat,  senientis.  Rj.  u-ajev  {isp.  I 
i^aijati,  iVijem).  vidi  iiHJedba,  teg  3.  iso.  ljetina.  — 
Žito  se  zove  svaki  usjet^  od  kojega  ae  obilno  hraSno 
melje  i  hljeb  mijesi  (n.  p.  Sonica,  ieČam.  kukuruz, 
ovaa,  raž,  eljdn,  proflo,  krupnik  i  t.  u.).  Rj.  IfJOa.  'Ao- 
bovi,  zobeni  uvjeri,  lij.  SJ13bk  Ozimac,  n.  p.  luk,  lan, 
je^m  (ili  drugi  kakav  «ir;Vr,  što  se  sije  pred  sitnu). 
Bj.  461a.  Kako  vam  vinogradi  i  Aljive?  Kako  li  žita 
i  ostali  usjevi?  Strai,  1886,  1313.  Ifna^e  Uur  u  su- 
botu kroz  usjeve.  Mat.  12.  1.  Čovjek  poBiiu  dobro 
»jeme-  A  kad  niče  usjev  i  rod  donese,  onda  se  po- 
kaza fcuko^.  13,  2ii.  U^ima<5e  desetak  od  unjeva  vaHh 
i  od  vinograda  va^ih.  >^am.  1.  8,  15. 

usk&kanjo.  n.  das  Jiineinspringen,  transultus.  Bj. 
verb.  od  uskakati.  radnja  kojom  tko  tittkače  kuda. 

uskiknti,  fiMkiLĆem,  v.  impf.  hineintpringen,  salio 
in — .  Kj.  u-akakati.  r.  impf.  jc  i  pro.^i  skakati,  v.  pf. 
nakoćiti.  —  (ParaAnicu  su)  naselili  prckodrinoi  i  goli 
sinovi,  koji  su  iz  Bo.ine  uskakali  u  Srbija*.  Rj.  489a. 
Bježe  njemu  Srbi  na  slobodu,  i  uskavu  njemu  na 
Četinje,  Npj.  5,  73  {isp.  prebjegavati). 

nskAkavrlti,  iTim.  v.  pf.  U  j.  noge  ilegavAi  na  legja 
skupiti  malo  noge  dft  se  koljena  i7.dignu,  kao  u  ska- 
kavca kad  stoji, dic  Stellung  eiitcr  lletmchrecke  nehmen, 
contraho  crura  ut  loaista.  Rj.  u-skakavćili.  glagol  se 
drukčije  ne  nalazi. 

usklUanJe,  n.  das  Abpfliickenj  decerptio.  Rj.  verb. 
od  oskidari.  radnja  kojom  tko  uskida  sto. 

usk\dai\,  t'inkidum,  v.  impf,  abpftiicken,  abrcisaent 
carpo.  Rj.  uz-kidati  ».  p.  granu  s  drifeta.  v.  impf. 
je  t  prosti  kidati  1.  v.  pf.  uakiuuti. 

Ckskfnntl,  uem,  r.  pf.  abp/tUcken,  abrei^sen,  carpo. 
Rj.  uz-kinuti.  r.  impf.  uskidati.  —  Na  koji  brMjac 
bacilo  je  sunce  zrak,  omlandje  uskine  {djtvojk&)  granu. 
Živ.  326. 

uskipjetl,  uakipim,  r.  pf.  aufhrausen^  efferteseo: 
Bve  je  uskipjelo.  Rj.  uz-kipjeti.  v,  impf.  kipjeti.  /. 
pridjev  uskipio,  uskiujeia.  —  Narod  uskipi  osvetom 
i  ostane  na  lurke.  Miloš  74.  Miloi  . .  .  jest  uzavreo 
i  uskipljeo  na  Vuka  i  na  njegov  prijevod  Novoga 
cvjeta,  ali  to  ui  malo  ue  aviedovi  da  je  i  sav  narod 
Srpski  uzavreo  i  uskipljeo.  VLazić  2,  1. 

iiskisivnnjo,  n.  das  SauertverdeHt  acescentia.  Rj. 
verbol.  od  uskisivati.  statije  kqje  biva,  kad  ito  uski- 
auje. 


nskisfvati,  uskisuje,  cv  impf.  sauer  ^erden^  ac^aco. 
Rj.  uz-kisivati,  postajati  kiselo,  v.  impf  prosti  kianuti 
1.  V.  pf.  uskisnuti. 

ilsklsnuU,  anc,  v.  pf,  sauer  ^erden,  aee»co.  Bj. 
uz-kisnuti,  postati  kiselo,  v.  impf.  uskisivati.  —  DoSao 
hljeb  za  rukom,  t.  j.  uskislo  tijesto  u  na(^vama,  moie 
ae  razmieSivati.  Rj.  135b.  Komadam  (rakija)  .  .  .  na- 
mijese  dosta  hljeba  i  ispeku,  pa  iskomudaju  u  kacu 
i  naliju  vodom;  kad  to  uskisne  i  prevri,  onda  peku 
rakiju.  Rj.  286b.  Srarekovača,  smrekova  voda  (kad 
se  uspe  na  smrekove  bobe  te  uakisne).  Rj.  61l8b.  Uz- 
vidtati,  \^skisnuti  samo  od  sebe.  Rj.  772a.  Kvasac  koji 
osme  Žena  i  metne  u  tri  kopanje  brojna  dok  itve  ne 
uskis^ie.  Mat.  13,  33.  Narod  uze  tijesto  svoje  jofi  »0- 
uskish.  Mojs.  II.  12,  34. 

ftsklik,  m.  —  i)  uz- klik  {isp.  klik,  kliknuti,  kli- 
kovali);  der  Anruf,  erocatio:  On  de  iznijeli  najviSi 
kamen,  s  usklicima:  milost,  milost  njemu.  Zah.  4, 
7.  —  2)  H  gram.  vidi  uzvik;  interjeetio,  die  Tnter- 
jection:  V  srednlem  rodu  dolazi  kao  usklik.  DRj.  2, 
202.  Vokatir  jeunine.  Nije  pravi  oblik,  za  to  nema 
ni  nastavkii,  nego  je  samo  usklik,  te  se  osnovi  na 
kraiu  glas  skra<^uje  ili  produljuje.  Istor.  30.  Oaim 
priloga,  prijedloga,  saveza  i  usklika  sve  druge  rijeci 
mijenjaju  oblike.  Obi.  1. 

AsKoMna,  m.  augm.  od  uskok:  No  je  ono  jedna 
uskočina.  Rj.  po  primjeru  je  riječ  ženskoga  roda.  — 
takva  augm.  kod  bardoi^ina. 

uskMitt«  Oskoćim.  V,  pf.  Rj.  u-sko^li,  r.  pf,  je  i 
prosti  sko^Mli.  r.  impf.  uskakati.  —  1)  entspringenj 
effugio:  uskot'io  u  t'rnu  (Joru.  Rj.  inp.  prebjei5i.  — 
llflkok  Kariman  . .  .  olole  uskoči  u  Trebinje  1  potur- 
civili  se  onamo  »tane  ćetovati  na  (Vuu  Goru.  Npj. 
4,  94  (Vuk).  Koj*  je  k  nama  nskoHo  davno  od  na- 
Sega  krSna  Kolažina,  4,  463.  Ifiijde  da  uskoi'inu)  u 
oko  Sirski.  Car.  U.  7,  3  (trunsfugere ;  hinaberfUehen), 
—  2)  na  noge»  vidi  akoiHli :  Pa*  uskoći  na  noge  vi- 
leSke,  i  okroči  dora  debeloga.  Rj.  ovamo  idu  i  ocaki 
prin^jeri:  Ona  savi  skute  i  rukave,  i  uskoči  u  to 
more  sinje.  Npj.  1,  536.  S  ata  sko^i,  pod  ćador  iw- 
koii.  DoĆeka  ga  bego  Miralaj-beg.  4,  471.  S  jedne 
strane  topovima  tuku  ...  a  tre(?e  atrane  stube  prisla- 
njaju, da  uskoče  u  bijele  kule^  ml'  ae  brani  vojvoda 
Jakove.  5.  187. 

&skofkiqJa,  f.  (u  Baškoj)  djevojka  što  za  momkom 
usko<5i,  riđi  dobjeglica.  Rj.  vidi  i  uskoćnica,  samo- 
d6Sla,  ftftmod^SIicA, 

ji.skofkoblla,  /.  vidi  usku^kobila.  Rj.  uskoć-kobila. 
nekaku  igra. 

ik.skoi'nira,  f.  vidi  uskoćkinja,  i  syn.  ondje.  — 
SamodoAla,  samodoSIiou,  djevojka  koja  sama  dogjo, 
cf.  uskočnicii,  dobjeglica.  Rj.  663b  (a  u  Bj.  nema 
uskočnica  Na  svojem  mjestu). 

u&kdća,  f  angmtia.  Stulli.  vidi  uakoet,  uzinat  3 
užina.  —  ta  nosi.  isp.  bistroga. 

dskok,  m.  (pl.  gen.  Tlskoki),  der  Fhitsprungene, 
Emigrant,  exu!,  fugitivus:  Pije  vino  iwJl:oJt  RaiJoica. 
Rj.  u-skok  (isp.  uskočiti  1).  vidi  prebjeg.  —  augnu 
usko^na.  —  KrivoSijani,  koji  su  ponajviAe  uskoci  ig 
Hercegovine.  Kov.  40. 

uskuk6tlti  80,  uskdkdi'im  se.  t*.  r.  pf.  oz-kokotiti 
se^  ponijeti  se  kao  kokot,  ptn'eti  iiH  ponosito  Jboo 
kokot,  vidi  nakokotiti  se.  t\  impf.  kokotiti  ee.  —  I.*- 
kokotif  se.  DPoftl.  148. 

nskol^bati  se,  ham  se,  o.  r.  pf.  sich  verrUdttnt 
dimoveor:  uskoUbao  se  svijet.  Sva  se  Turaka  zemlja 
uškoM)a.  Rj.  uz'kolebati  se.  vidi  uskomeSati  »e.  o. 
impf.  kolebati  se.  —  Kad  ugjc  u  grad,  sav  se  grad 
uskoleba  i  stane  se  čuditi  gde  čoban  dolazi  kudi  svako 
veće,  Sto  pre  nijedan  nije  mogao.  Npr.  48.  Bezbož- 
nici Bu  kao  more  iiskolebano,  koie  se  ne  može  umi- 
riti, la.  57,  20.  Pogledai,  Gospode,  jer  mi  je  tuga, 
utroba  mi  se   utkolebala,   arce   se    moje   prevrče    u 


tisknmošati  se 


^  Gm  -^ 


usmeii 


I 


meai.  PUt^  1,  ^.  UsEđajući  b«  u  Gospoda  ne  ću  9e 
n.'^kolehtUi.  DP.  344. 

iiskomfthutl  sp.  S3m  »e,  p.  r.  pf.  vidi  uBkolcbati 

se.  Kj.  iiz-koracJnu  hc,  r.  »m/*/*.  konic^ati  ne. 

iiskunke.  (u  vujv.)  akoOiti,  1.  j,  »  mjeiiUi,  vUH  trti- 
piiOke.  Uj.  r/f^"  I  trupat^ki.  suprotno:  iz  2Atrke  zago- 
imćke,  za^onaćki. 

liskd|»ati,  ilskopilm  {tikc.  Rad  fi,  119|,  p.  ;>/*.  auf- 
grahen,  refodio.    Kj.   tiz-kopali.    r.    iinpf.  nskopavati. 

—  Mnogi  na  muOenikc  impaljiiju  niHadnikc,  t.  j,  na 
jedno  mjesto  nuuesii  il  rva  pa  zapale  le  izgore,  po  tom 
ono  vijcfto  UHkoptijft  i  pimiju  kupiisrii  ra**ad.  Kj.  376b. 

UskopllTHiijo,  »■  *luM  Aufgrahcn,  fossio.  Rj.  verb, 
o4  u»«kopavati.  nidnja  kojom  tko  tukopava  n.  p. 
gmnlju. 

iiskopAi'ali,  iiskoprivam,  r.  itupf.  nu/jfrnhen,  rc- 
fodio.  Kj.  uz-koprtvati  «.  p.  zemlju.  t\  impf,  proMi 
kopati,  r.  pf.  nHknpaii. 

usk6rftt,  iiskorim,  v.  pf. —  J)  UBkori!  mach  ucJmcll, 
propera!  cf.  pohitjeii.  RJ.  u-«korili.  phiffol  se  druk- 
iije  ne  nalasi  {isp.  skoro  l,  i.tp.  ushitali  «e.  —  2)kuo 
glagol  prehuan:  uskoriti  što,  ućititii  da  bitd^  (fut- 
skoro)  skoro,  ttkorije:  Poi/ne  misliti,  kako  h\  ne  na- 
i^inila  maAinfl,  koja  hi  pUtcuje  olakšati  i  uskoriti 
mopla.  Priprava  14«.  aa  j^o.pu.tH.:  (iledati  [fiu)  da  bi 
se  sa  akupkiinom  uskorilo  prije  dolatika  UiiRke  vojsko. 
Sovj.  51. 

AskoM.  tu  brijcmu)  uz  prkos,  shih  TroU,  per  con- 
tumttciam,  lij.  iiz-kos.  isp.  prkos. 

&Skusti  'ilRkoftlt,  f.  augttstin.  ^^tlllIi.  otnhtua  onoga 
ito  je  Ufiko;  die  Knqe.    vidi   uakot^a,   užina,  2  užina. 

—  Ima  ^aka  koji  drip  da  je  to  troaiont  miAIj^^nja, 
ufkofit  »hvatanja.  Zlos.  i'2. 

Askosen.  adj.  (u  Dubr.)  rignve  volje,  bei  mmt- 
rischer  Ltiune^  inulcn/fcctiLs.  Rj.  uz-ko^en.  itp,  UH^van. 
I  8yn.  ondje.  —  k*Vso ;  iskositi  se  (na  koga ;  na  pu»ku), 
i^^kusen.  Korijeni  37. 

HSkoH'iJati,  Ijam,  i),  pf.  eei'triihlen,  durcheitutiuUi- 
uerfen,  diruo.  Rj.  UK-kotrljati.  v.  impf,  prosti  ko- 
trljati. 

dskrs,  »I.  vidi  vaflkraenije.  Rj.  uz-kra.  riđi  s  us- 
krsenje,  uskr.snu(*e;  voakra,  vaakrsenje;  vazam;  velig- 
dan,  —  Mladi  ititkrs^  prva  ncdjvlia  po  tiskrsu.  Rj. 
363a.  Svijetli  itskrs  njegon  fGospoanJOt  Praznik  nad 
prazuicjma.  DP.  317.  (Vrijeme)  za  kajanje  pred  ve- 
liki /tpomen  slavnoga  uskrsa  HrL^tova.  37(1. 

Mskr8^nj<^  (u-d[)-Henje),  n.  i'idi  voakrcsenije:  A 
Hjutra  je  slamo  uskrsenje,  (Iskrsenje  i  piarena  jaja. 
.leđno  j\itro  uakmenje  dogje.  Rj.  vidi  i  iinkrn,  i  ostale 
oblike  ondje,  —  Da  i5c  »e  i  na&a  tjeleaa  preobraziti 
kad  bude  opšte  uskrsefije.  DP.  328.  Samo  nebeski 
glaa  0  uskrsettju  mrtvijih  može  pomiriti  duhovno  je- 
sta."!tvo  u  čovjeku.  365. 

AskrsnT,  adj.  što  pripada  uskrsu.  riđi  uskrSnji, 
uakrflov;  vazmeni  Oster-,  paschalia:  Takršnjaća,  n. 
p.  koftulja,  t-  j.  uskrsna.  Rj.  789a. 

askrsnAćo,  w.  (u  Dubr.)  riđi  uakrseuje.  Rj.  riđi 
i  Uftkrs.  i  ondje  ostale  oblike. 

dskrsniiU,  8oem,  r.  pf  vidi  vaskrsnuti.  Kj.  uz- 
krsuuti.  i*.  impf.  uskraćivati  (vaskrftavati).  Znaćenje 
(korijeuu)  skakati^  ttstajaii,  disati  se:  iskrsnutit  !«• 
Arv*H«(t,  vaskr^niui.  Korijoni  '2!i(j.  —  J)  ncpreliuno. 
witati  iz  mrivijfh,  (vom  Todc)  auferstehen,  resurgcre: 
Mrtvi  se  začudo  kako  nskrsnttsc.  Npr.  113.  Ali  (fa 
askrsHuV,  ali  popinui'.  DPosl.  4.  Kada  Hriatofl  »w 
netto  uskrsnu;  nebeano  t^e  kulo  uhvatilo.  Herc.  32<X 
Svojom  rlašću  on  uskrse.  DP.  137.  Ili  pogrebnoira 
neka  vrate  ili  tiskrslomn  neka  se  poklone  a  nama. 
272.  Da  je  Hristos  doista  u^krsao.  343.  —  J^)  prc- 
laeno.  ttskrsnuti  koga,  učiniti  du  uskrsne;  aufcr- 
tcecken,  ej:citare  ab  infcris.  vidi  vaakrsnuti  2.  —  Da 
bi  on  ^(lospod)  do^vAi  nskrsao  um  uai,  koji  mrtav 
leži  u  grobu  nemarnof^ti.  DP.  116. 


AskrsOT.  adj.  n.  p.  jaja,  Oster-,  paseftalis.  Rj.  ato 
pripada  uskrsu.  vidi  unkrsni,  ukrAnji;  vazmeni. 

Askrsovrinip,  w.  riđi  vaskntovanje.  Rj. 

(kskrsuvati,  iiakrsnjeiu,  vidi  vaafcrsovati.  Rj.  v. 
impf.  i  pf.  uskrs  provoditi  i  provesti. 

iihkrsi^vanjo,  n.  vidi  vaakr§avanje. 

uskršt^vati,  uskrsavam,  p.  impf.  prema  v.  pf.  us- 
krsnuli (I  i  2).  vidi  vaakr&avati  prema  vaskr^nuti. 


I  uskHiiti,  iiakrSTm,  v.  pf.  abhreciien,  defringo.  Bj. 
.  uz-kršit).  vidi  ukrMti.  n.  p.  cvijet.  Mp.  ukinuti,  ns- 
i  ifupati,  uzabrati.  t».  impf.  krSiti. 
I  askrNiiJni'A,  f.  n.  u.  koSuIja,  t  j.  nakrana,  Oitter- 
r.  Ji.  Heuide,  paschalis.  Rj.  uskrinje  šio  god  što  je 
ženskoga  rotUt.  —  riječi  8  takim  nast.  kod  iijgiraCa. 

Onkr^njak,  m.  (u  U.  G.)  jaje  (ol>ojeno  ili  i  šareno), 
koje  80  o  uskrsu  kome  daje^  Osterei,  ovum  paschale, 

ilskršiijT,  Snje,  adj.  n.  p.  posi,  Oster-,  paschalis. 
Rj.  Hto  pripada  uskrsu.  riđi  uskrsni,  uskraov ;  vaz- 
nieni.  —  Knlugjer,  2)  uskršnje  samo  omaSt^eno  jVyc 
(a  koje  je  i  pisano  i  omafićenu,  ono  ae  zove  ^ono). 
Rj.  2<)0b. 

uskrvKi  se,  uskrvlm  se,  v.  r.  pf.  od  krviti  ee? 
Rj.*  tup.  iskrviti  ae,  pokrvili  »c. 

iiskfkburifi,  i^m^  v.  pf.  vidi  ukuburiti.  RJ.  uz-ku- 
bnriti,  u  kuburu  zapasti ;  st/n.  kod  uktiburili.  r.  impf. 
kuburiti. 

Askuf  kobila,  f  nekaka  igra,  Art  Spielj  ludi  genus. 
Itj.  UHkuć'-kobila,  vidi  uskookobila. 

AskuslJAli  SO,  Mjain  se,  v.  r.  pf.  n.  p.  nskuMjalo 
se  Žito  ikad  polegne,  pa  ne  polepne  sve  na  jednu 
.stranu,  nego  «e  kao  zamrsi),  sicfi  veruirren,  contur- 
bari.  Rj.  nz-kii.^ljati  se,  kao  postati  ktišljavo.  v.  impf. 
ku.^ljati. 

ii.slAdUJ  sp,  ftHladim  se,  r.  r.  pf.  u-sladiti  se.  v. 
impf.  prosti  sladili.  —  tjo  jelu:  Jedno  jelo  toliko 
se  usladi  kne^u^  da  je  u  tri  maha  trfl:^.io,  da  ga  njim 
posluže.  Mil.  2{>y.  postade  mtt  slatko,  potjje  mu  u 
■slast:  appeiitlich  garorden.  —  2)  gratiam  inirc  ab 
alitjuOf  apud  aliquein,  cum  aliguo:  ne  Cq^  se  tijem 
^utnm  ocu  ui^laditi,  hac  ria  gratiam  eum  patre  non 
tnHiis.  Stulli.  usladiti  se  kome,  dotH  u  milost  kod 
njega,  omiljeti  mu. 

iifiMsUU  ^ni,  v.  pf.  erhOrmit  exaudio:  kako  ti  napio, 
Rog  molitvu  Hslišiol  (kad  napijaju),  Rj.  u-alifiiti.  u. 
impf.  sli-^iti,  slupati.  Kad  se  molite,  ne  govorite  mnogo, 
kao  neznabo.^ri,  jer  oni  misle,  da  će  ta  mnoge  riječi 
.traje  hiti  uslišeni.  Mat.  0,  7.  (Reče  Bog  Avrama): 
A  i  za  Ismaila  uslišio  sam  te.  Mojs.  I.  17,  20.  Vsliiio 
sam  molbu  tvoju.  Car.  I.  9,  3.  Hot:e  li  Bog  usliAiti 
viku  r^egovu,   kad   na  nj   dogje  nevolja?  Jov  27,  9. 

iksiov.  m.  vidi  vivjet,  pogodba  3.  ait  Bedingung^ 
das  Đedingniss,  conditio,  e.xccptio.  —  Pod  kakvim 
uglovima  pristaje  dati  Srbima  mir.  Mil.  120.  hai  go- 
vorasmo  o  uslovima  za  bolji  napredak  u  školama. 
Zloa.  101. 

AsIovnOf  adv.  pod  u^lovom.  Mi  pogodbene.  — 
Oni  §to  sn  uslovno  pufiteni  h  robije,  Megj.  17.  vidi 
uvjetan. 

Usluga,  f.  Rj.  obseguium,  gralia,  servilus.  Stulli. 
u-sluga.  učiniti  kome  uslugu,  kao  posluiiti  ga  cimi 
učiniti  mu  Ijuttav;  dt-n  Gefallen  thun,  sich  verditnt 
machen  fur  Jemand;  promereri.  vidi  zasluga  2.  — 
Matematika,  koja  je  nebrojene  iuiluge  uHnila  nehro- 
jenim  umještrima.  Priprava  170.  Srpskom  bi  jeziku 
učinio  veliku  ufihigu  i  čast.  Pom.  8.  Učini  uslugu 
ne  malu  i  isioriji  opće  književnosti.  Rad  13,  ^65. 
otprije  je  sam  Dan ičić  pisao  protiv  ove  riječi:  Srpska 
su  dje<'a  i  do  sad  činila  ljubav  jedno  drugome  i  jedno 
dnigo  hvalila  za  to,  pa  nijesu  govorila  da  čine  „k^/mj^c" 
niti  da  su  „tuluina".  Bukv.  22. 

nsmen,  adj.  us(t)men,  sto  pripadtt  ustima,  vidi 
\Utven.  viun<Uitb,  oralis;  correl.  pismen.  Opomenuvfti 
se  mojih  ustrntnili  i  pismenih  molbi.  Npj.*  4,  XIV. 
Usmenim  pripovijedanjem  od  koljena  do  koljena,  i  to 


UHIDlUa 


—  664  — 


osplabnutl  50 


se  70ve  tradicija.  Priprava  173.  To  je  pismo  g  drtttfivt 
uantenim  porukuvin  pred^ln.  poplimifimn.  OM.  *ill^- 
adjekiiv  koji  se  u  književnika  nahodi:  uAtne?i,  oJ 
OAnove  koja  je  u  unta,  Osn.  103.  adp.  Da  zahvalim 
itsme^io  gospodi.  Glas.  63,  153.  Koje  saiu  (mij^li)  imao 
ćiLflt  i  pismeno  predati  i  o  ujima  ustme^io  govoriti. 
PiB.  24.  Ovako  HU  imj  mogle  misli  javljati  samo«,smt7io. 
Priprava  17G.  I  ustmrno  smo  se  razpovarali.  Straž. 
1880,  7G9.   Udtveno,  usmetio.  Korijeni  i!(>5.  up.  usU. 

fismfnii,  /*.  (n  Ranatu)  pidi  »ara.  Rj.  o^n.  u  starom 
0VCU1..  Ofln.  1G3.  —  Ukladica,  onaj  komadi**  kože  što 
Ho  metne  u  srijedu,  kad  se  siju  sare  ili  usmine.  Rj.^ 
802b- 

iisnidlriti,  ilsmotrlm,  r.  pf.  vidi  ugledati.  I^.  i  syn. 
ajti{fe,  u-flDiotriti,  u-B-motriti.  c.  impf,  motriti. 

iismrt'fviinje,  n.  vcrbal.  od  namr^ivali.  radnja 
kojotn  tko  U!imrčuje  koga. 

iismn'iviifi,  nsmi"6ijem,  v.  impf.  u-ftmr(!ivati.  v.  pf. 
usmrtiti.  —  Doista  bezumnog  ubija  gnjev,  i  ludoga 
uftmnUije  ardnja.  Jov  ft,  2. 

u.smrdjrti,  usmrdimj  v.  pf.  u-amrJjeli.  p.  impf. 
Hmrdjeti.  —  1)  prdazno  iismrdjeti  što:  uHniti  da 
sjfirdi:  Milostiv  Ijekar  u.snirdi  ranu.  DPoal.  (51.  — 
2^  sa  se,  refhks.  vidi  iiba/.djeti  se,  upaliti  se,  uvo- 
njati  se,  uzvoojati  se,  utijati  se.  —  Uvonjati  se,  vidi 
utnnrdjeti  sp.  Kj.  7(pGa  (a  tt  Rj.  tuma  namrdjeti  .<te 
na  svojem  mjestu).  —  Neki  ostaviSe  od  topi  zn.  sjntra, 
te  se  ucrva  i  itsmrdjc.  Mojs.  II.  Ifi,  20.  Usmrdješe  se 
i  za^noji^e  se  rane  moje  od  htsmnlja  mojega.  Ph. 
38,  D. 

AsmrlifU  tim,  v.  pf.  Rj.  u-smrtili.  vidi  osmrtili. 
v,  impf.  usmrćivati.  —  1)  todjcn,  occidoj  cf  ubili: 
Doklen  ga  je  ongje  u,wirtu}.  t'erek  hoda  tf smrti  ju- 
naka. Rj.  —  l'stnrtiV  qa  i  Pilatu  predat'.  DPosI.  148. 
Za  to  ga  dade_^OoBpod  lavu  *la  ga  niHtrgne  i  usmrti. 
Car.  I.  3,  26.  Sto  me  ne  usmrti  u  utrobi  materinoj. 
Jer.  20,  17.  —  2)  sa  hh,  refleks.  fiHmrtiti  ae,  vidi 
umrijeti  i  ubiti  ae:  smrtan  bio  onaj  koji  ga  je  rodio, 
pn  se  i  on  usmrtio.  Rj.*  vidi  oamrtiti  ae. 

llsniii  /.  (j>l.  gen.  u»auA)  đie  Lippe,  labiutn.  Kj. 
usna  (OlfCTtllđ,  osn.  u  usta).  Oan.  I7f».  U  rijeci  usna 
Ba  svijem  se  zaboravilo  da  je  \i  obnovi  i/megju  s  i 
n  otpalo  t,  pa  se  t  ne  {>ovra<*a  ni  u  dnigom  pad. 
mn.  kad  i)ren  n  dogje  «,  nego  ima:  usana.  Obi.  31. 
riđi  labraa,  labrnja.  rf«».  iiflnica.  nugm.  usnctina.  — 
RradiiA,  lonac  nnjvp(5i  od  jednoga  uha,  pa  ima  twn« 
kao  bradu  otoboljenu.  Rj.  39a.  Brujica,  kolutić  gvo- 
zden, u.  p.  Sto  metnu  medvjedu  na  usnu^  kad  ga 
vode.  Rj.  44b.  RrC:iMe,  ijonija  usna  gdje  ra-stu  brkovi. 
Rj.  45b.  Zvala v,  kad  se  u  koga  u  uglovima  nakraj 
usana  kao  ojede.  Rj.  i55a.  Naprćiti  t.  j.  usne.  Nii- 
prt^iti  se.  Rj.  -iOSa.  Opijati  usnama.  Rj.  4G2a.  Olavu 
r^vaku  poma:?J  njome  (kr^'ljn^  po  donjoj  usni.  Npr. 
103.  Oprćio  usnu  kao  liižan  bubreg  (kad  ae  -pefe  na 
ugljevlju).  Poal.  240.  Otobolio  usnu  kao  logovski 
am.  243. 

&5iiat,  adj.  ijrosslippig,  labeot  lahiosus.  Rj.  u  koga 
8U  usne  (povelike). 

Ii9)n6tlnii,  f.  augm.  od  usna.  Rj.  takva  augm,  kod 
babe  ti  na. 

Usnie«,  f.  dem.  od  usna.  Rj. 

llsnili,  dfluun,  v.  pf.  Rj.  u-aniti.  vidi  Baaniti,  aa- 
Snjoti.  r.  pf.  je  i  prosti  auiti,  snjeti,  6njeti.  r.  impf. 
snivati,  snijevati,  ganjati.  —  1)  Sta,  trdumcn,  somnio. 
Rj.  —  Nekakav  čoek  usni  blago: .  .  .  t digni  zaklop 
i  ODgje  ostavi  a  aspre  noai*.  Npr.  98.  Usni  jednu 
tiočf  da  ima  negde  .  . .  pripovedi  im,  kakav  je  san 
usnio.  236.  Jer  sara  noćatt  C'uda7^  san  itsnio,  gje  moj 
kulpak  pliva  po  Neretvi.  Noj.  1,  4l)4.  ZIje  zai!tpa]i, 
zao  san  usntU!  4,  2t)3.  Koji  lepii  san  usni,  onaj 
^am  neka  pojede  sve.  Daniea  4,  37.  Zaspa  na  onom 
mjestu.  I  usni,  a  to  ljestve  stajahu  na  zemlji  a  vrhom 
ticahu  u  nebo.  Mojs.  I.  28,  12.  Usni  Karaon,  a  on 
stoji  na  jednoj  rjjeci.  41,  1.  —  2)  sa  ae,  refUks. 


iisniti  se,  OanT  ae,  v.  r.  pf,  kome  6to,  mir  hat  ge- 
triiumt^  somnio.  Ri. 

Asnovak,  fianovka,  m.  oke.  Rj.*  XXXI.  Razmetati 
prcgju,  t.  j.  u  na^'ija^ju  namještati  pamuk  ili  tiriplik 
za  uzvod  ili  usnovke.  Rj.  633b.  u-anovak,  drugoj 
poli  usn.  u  snovati,  isp.  usnovica. 

A.snoviea,  f.  eine  Art  \Vebereij  tavius  genus;  iiauo- 
vica  je  deblja  od  ravnika.  Rj.  nekakvo  tkuf^je.  itp. 
u.snnvak. 

Asnuti,  fisnem,  r.  pf  (u  Diibr.)  vidi  zaspati.  Rj. 
n-snuii.  r.  impf.  apati,  spavati.  —  Ko  ne  ljubi  crne 
ori,  ne  usntw  sna  na  ot^i.  Hcr«.  262. 

Usov.  iisovH,  m.  {pL  ilsovi)  (u  0.  G.)  di€  Lavine^ 
nivium  molcs  vento  vumulnta.  Rj.  kao  veliki  smeti 
gomila  snijega  što  sne^e  t^jetar. 

Osdviin,  usovna,  adj.  (u  U.  G.)  Rj.  vidi  oporit  — 
i)  čovjek,  miirrisch,  morosus,  cf.  mrzovoljast,  osorljiv. 
Rj.  i.fp.  uskoSen.  —  2)  jelo.  ekclhaft,  ieter^  cf.  pnje- 
tran,  otužan.  Rj.  usovno  jelOj   na  koje  ae  tko  gttdi. 

nspnirltl,  uspiMrim,  r.  pf  —  1)  koga,  in  Unruhe 
verset-€H,  inqui*ito.  Rj.  vidi  usplahiriti,  uplahiriti.  kao 
uplašiti,  uznemiriti.  —  ;!^JuBpairiti  se,  unruhia  icerden, 
€xcitai%  cf.  usplahiriti  se.  Rj.  riti*  t  uplahiriti  «c. 
kao  uplušiti  se,  uznemiriti  se.  —  usplahiriti  (i  iz- 
gubivM    1:    uspairiti).    Korijeni   298  (usp(l)u(h)iriti). 

iispAliti  se,  uspatim  ae,  vidi  upaliti  se:  Vspalio 
se  kao  neslan  sir.  Rj.  uz-paliti  ae.  vidi  i  u£eči  se.  v. 
impf.  užizati  ae. 

iispitvafi«  uspilvurn,  r.  pf  cinschhlfern,  sopio.  Rj. 
u-Bpavati  koga,  učiniti  da  tiS^ne,  ea^pi.  v.  impf.  uspa- 
vljivati, —  Tada  reče  DaUla  Samsonu:  jednako  mo 
varad  ...  A  ona  ga  uspava  ua  krilu  svojem.  8ud. 
U\,  VX 

iispnvljivnnjo,  n.  das  EinschldferHt  sopitio,  Bj. 
verb.  od  uspavljivati,  radnja  kojom  tko  uspavljuje 
n.  p.  dijete. 

uspavlJiviUI,  uspavljujem,  v.  impf.  einschldfern^ 
sopio.  Rj.  u-spavljivati  koga,  činiti  da  usne^  zaspi. 
V.  pf.  uspavati.  —  Paji,  huji,  zlato  moje!  iene  go- 
vore, kao  pjevajući,  kad  uspavljuju  djecu.  Rj.  4^a 

dsperak,  usperfca,  m.  —  J)  der  Einsate  (im  Bein- 
kleide),  jmunus  ifisertus  in  latus  caligarum:  Na  us- 
perku  pa5in  delibaSa,  Rj.  uz-perak.  drugoj  poli  osn, 
u  pero.  vidi  projjarak.  umetak,  ukladica  na  hlačama 
sa  strane.  —  2)  ufiperci  su  šare  na  jaci  od  haljine 
koji  liče  nn  pera:  U  jedno  vrcme  beSe  u  modi  da 
gjaci  nose  neku  uniformu  od  plave  *iohe,  s  belim 
okmjoima,  i  6  helim  i  zlatnim  uspercima  na  ogrlici^ 
B  obe  atraue  grliL  Zloa.  lo. 

iksporica,  Aspernica,  f  (u  Slav.)  lijevi  (debvli) 
kraj  u  raonika  od  u^iju  pa  gore  do  nokta,  a  lijeva 
(oUra)  strana  njegova  zove  se  pero,  cf.  branik  2.  Rj, 
uz-perica,  uz-pernioa  {drufjoj  poli  osn.  u  pero). 

iispfjrtfi.  uspTjam,  ti.  impf.  usnama,  vidi  opijati  2. 
Rj.  uz-pijati  usnatua,  kao  stiskivati  iJi  te  budu  manje. 

(ispjt^li,  m.  kao  napredak,  kad  ide  kome  što  za 
rukom;  der  Erfulg,  successus^  erentnSj  exitus.  u-spjeh, 
ia  postanje  isp.  po-spjeSiti.  —  Treba  gledati,  da  uvek 
bude  neke  jednakosti  u  oaećanjima  do  uspeha,  i  u 
osećaojima  posle  uspeha.  Megi.  185.  Stariji  goste  ae 
i  slade  se  uspehom  svoga  truaa.  Zim.  22. 

(IspJcSnn,  Sna,  adj.  Stulli.  što  pripada  uspjehu; 
crfolgreich.  —  adv.  Ima  puno  interesa  o  kojima  »e 
aamo  Ženska  glava  može  uspcšno  starati.  Sleirj.  268. 
Did)rovnik  mo  od  sviiu  branio  usj)eŠHO.  Zloa.  118. 

iisplnfairhi.  UHphm!r!m  —  1)  vidi  uapairiti.  Rj. 
riđi  i  uplahiriti.  —  2)  usplahiriti  ae,  vidi  uspairiti 
be.  Rj.  vidi  i  uplahiriti  se.  isp.  uaplafauuti  ae. 

ft.Hptuhnufi  sp,  ii8plahn€m  ae,  v.r.pf.  u£-p]ahnuti 
se,  postati  plah.  glagol  se  drukčije  ne  nahotli.  isp. 
UBolaliiriti  se.  —  Vigje  Turčin,  pak  se  usplahnuo, 
tad  viknuSe  8rpske  poglavice:  >btau*,  Turi^lno,  kud 
ai  naklopio.«  Npj.  4,  340. 


nsplJuskiraiO« 


—  665  — 


usta 


nspljiisklviinjn,  n.  verhal.  od  iiapljnakivnti  no. 
stattjt  koje  hira,  kad  ne  rodu  it^ljuifkvje, 

uspIJuf^kU'uti  sf)f  uspljfiakujeni  ne,  v.  r.  impf, 
Welltii  u'crfen,  undare:  Celiuja  se  vodu  uspljuskujc. 
Rj.  uz-pljuskuje  ae  voda^  kad  se  silno  (alttsn  pa  ta- 
lasima  luiara  o  hregore.  v.  impf,  prosti  pljdHkati. 

flspomenn.  f.  (u  Dubr.)  vitli  spomen.  Rj.  vidi  i 
HpoineriR,  pomon.  —  Kažu,  da  ee  lo  (hinilo  ea  uspo- 
menu Djegda^njemu  minorne  bopru  Turu.  Pis.  83. 

Asnor*  m.  udario  uBpor,  d^r  klcinerc  Fluss  ist 
durcit  das  Anschuellen  dea  griissercHt  in  dcn  er  ffich 
ergiesst ,  zuriickgetreteti ,  redunHatio  fluminis,  Rj. 
iiK-[K}r  (rd  osn.  isp.  u-por).  kad  roda  n.  p.  u  i<ari 
ustane  na  bregove,  onda  manje  rutie,  koje  u  nju 
utjeću,  udure  natrag;  pa  se  kaže,  daje  udario  uspor 
(Savski).  —  Kolubara  je  kod  Paleža  slabo  žto  vaćA 
od  Timoka  kod  Bregova;  no  zbog  Sarnkoga  tispora 
alabo  se  knd  gasiiti  nioJte,  nepro  hc  voki  na  tfkcli.  Da- 
nica 2,  3J>.  Voda  u  ovom«  zalivii  nijo  ave  morska, 
nego  jc  ima  muo^o  slaik**,  koja  izvire  ispod  Orno^or- 
skijeh  gora,  pa  od  usporu  viorskoga  uaraslu.  Kov.  28. 

ns'purrdo.  fteben  einander,  simul.  KJ.  u/.-poredo. 
uporedo^  upored,  naporedo;  barabur. 

u«ipi>/.nati,  u«p(>znain,  r.  pf,  u/,-po7,nftti.  riđi  upo- 
znati 2.  —  Kogogj  bude  ro<la  gospodskog«,  priina(*e 
mi  kite  /.a  darove;  ko  ne  bude  rodu  gnttpoditkogfl, 
on  Dft  kite  ne  če  pogledati ;  jer  je  lako  rlah<t  Uftpo- 
s^utti.  Npj.  1.  41. 

(ksprnvhi,  vim,  v.  pf.  aufrichten,  erigo,  statuo,  lij. 
uz-pravici  što,  učiniti  da  u.tpraro  stoji,  vidi  izdići, 
poperili.  i\  impf,  uspravljati. 

Aspruvljiinje,  n.  das  Aufrichteti,  erectiOf  allevaito, 
Bj.  verh.  od  uHpravljali.  radnja  kojom  tko  uspravlja  Što. 

i!liipravljuti,  vijara,  v.  impf.  aufrtchteti,  erigu,  al- 
lepo.  Rj.  uz-pravljati  što,  Činiti  da  stciji  usprave,  vidi 
izdizati  1. 

nspravo,  adv.  tiK-pravo.  vidi  upravo  5,  pravo  IH, 
dtipke.  aufrecht^  erecte.  —  Žhan  je  od  inalijeb  duga 
i  stoji  uspraro.  Kj.  15fta  [suprotno  ])olo^ke).  Kaca 
je  upravo  svaka  odozgo  bez  dna.  i  stoji  uspraro,  i 
ponajvifie  je  u  duu  Sira  nego  u  vrhu.  Kj.  3H(>b. 
Prazna  vre<*a  uspravo  ue  moie  da  stoji.  Posl,  259. 
«»n  opazi  kalu  dajidžinu,  usjtrav^  mu  je  ktila  daji- 
dŽina,  nije  bila  kula  i/gorila.  lIN'pj.  4,  H'O. 

tlspriležiti  se,  žiiu  se,  i^.  r.  pf.  (schtrzhaft)  in 
Verlfgei\h(it  kommen,  confundi.  Rj.  uz-pfdežili  »e, 
kaže  se  u  šali  mjesto:  zabuniti  se,  snebili  se  I,  8m<5ali 
8C.  drukčije  se  glagol  oriij  ne  nahodi.  isp.  prdež. 

liNpr6f|rnutl,  uapreguSm,  vidi  uzmaci:  Ništa  Turu 
iispregnuti  ne  će.  Rj.  nz-pregnuti.  kao  prost  glagol 
ne  dolasi,  isp.  prćftnuti.  Hdi  i  usleguuti  1  b.  r  impf, 
usprczati.  —  Na  Iliju  oganj  oboriSe,  al'  Ilija  uspre* 
gnuti  ne  4<5e.  Npi.  4,  257.  Od  tog  raja  umpregnuti 
n€  će,  no  ^e  k  tebe  raju  pohitati.  4,  4Š8. 

(kspremii,  f.  Hrdnung,  dispositio:  Zla  usprćma 
Šteta  jijoiova  (Posl.  yi).  Rj.  djelo  kqjim  se  što  uspre^ni. 

lispri^mrinjc,  «.  das  Aufrdumetij  dispositio.  Uj. 
CćrhiU.  od  uspremati.  radnja  kojom  tko  nspremn  što. 

UNpri^mali,  i:iapremam,  v.  impf.  aufriiumeH,  dispofio. 
Kj.  uz-premati.  v.  pf.  uHpremiti. 

uspr^miti,  fkspremini,  v.  pf,  nufrdumen,  dispono. 
Rj.  nz-premiti.  r.  itnpf,  uspremati.  —  Sve  hu  grablje, 
nema  vila.  (8vak  »ebi  grabi,  a  uiko  ne  će  da  u^tpremi 
što  i  da  OKtavi  za  druHvo  ili  oi(^tinu).  Poal,  2WI. 

MNpreAanje,  n.  riđi  uzniic-anje.  Rj. 

uspr<^zali,  iiriprežem,  vidi  uzmicati.  Rj.  r.  impf. 
uz-prezali.  r.  pf.  uspregiinti. 

iisprApadatl  se,  dam  se,  v.  r.  pf.  hin  und  her  taufen, 
cursito.  Ri.  uz-propada  »e  tko,  kad  uzme  trčati  tamo 
i  amo.  riđi  ustumarati  se,  uzražnjati  t>v,  r.  impf.  pro- 
padati 4,  ražnjati.  —  Straža  opazi  gdje  se  mnoitro 
uzbunilo  i  uspropudalo.  !?am,  I  14,  16  (maltitudo 
hac  iUHcquc  diffugicns ;  Uaufe  der  hierhin  Mnd  dort- 
hin  fhh). 


Aspropniee,  tuV/i  upropnioe:  8ko6i  doro  gore  iw- 

prtipnive.  Rj,  uz-propiiice. 

iisprhhi  .'<)».  El8prHim  ae,  t.  r,  pf.  uz-praiii  se,  uči- 
niti da  se  prsi  napnu.  isp.  ispmiti  se.  —  Onaj  ito 
se  Hsprsi  kao  gajdnS!  Megj.  09. 

ilspiij^hi  sCi  5im  se,  u.  r.  pf.  uz-puSi  se,  n.  p.  odžak 
(u  Sarajevo).   Dr.   Oj.   Snrmin.   kad  se  stane  puHti. 

dsniti,  ftserem,  v.  pf.  an.'icheissćn,  concaco.  Rj. 
u-srati.  r.  impf  srati.  —  Kazat'  usrane  gače.^  DPosI. 
46.  Usra  krava  držak.  14H.  sa  fie,  refleks,:  Čijem  se 
vuk  usere,  ovea  utct^c.  l>Po»l.  13.  l/srao  se  Radoje 
na  dvoje.  118.  UsraV  se  komu  godi  na  grob,  148. 

(ktirtliin,  usrdna,  adj.  gefdllig,  eifrig^  ulavtr,  offi- 
ciosus.  Kj.  u-srdau.  drugoj  poli  osn.  koja  je  u  srce 
(ardce).  koji  (od  srca)  rado  učini  kome  što,  koji  je 
gotoo  učiniti  kome  Ijtihav,  uslugu.  —  adv.  Opa£ah 
da  se  ti  zafuv^i  poznatu  molitvu  usj-dno  Bogu  mo- 
IjaAe.  I>P.  4.  Da  se  viSe  i  usrdnije  Bogu  moli?.  371. 

usriU'AviinJc,  n.  rerlt.  od  nsre(^avati.  radnja  kojom 
tko  usrećava  koga. 

UKroćilvnti,  uBr^t'avilm,  p.  impf.  J.  Bogdanovi^ 
u-arećavati  koga.  Činiti  ga  srečnim.  c.  pf.  u«rećiti. 
suprotno  uneareOavali. 

fksrcćltl,  (^11,  r.  pf.  n.  p.  kćer,  begliickeHt  felicem 
rcddo.  Rj.  u-arećiti  koga,  učiniti  ga  srećnim.  v,  impf. 
iisretSavati.  suprotno  unesrećiti. 

usr^d,  mitten,  in  medio:  usred  sela,  usred  ku(5e. 
Rj.  u-sred,  prijedlog  s  kojim  dolasi  riječ  a  drugom 
padežu,  u  složen  jc  od  prijedloga  RroA  i  prijedloga  u, 
koji  potonji  :načenje  sroje  dodaje  značenju  pregja- 
šujega.  -  J)  sa  mjesto:  Uzme  oćiu  bandžar,  te  njime 
sama  aebe  usreti  srca.  Npr.  115.  (.iladau  kurjak  usred 
sela  ide.  Posl.  41.  Pade  listak  naranče  usred  čaše 
junačke.  Npj.  1,  84.  Te  **e  polako  privuku  i  ugju 
usred  Turaka.  Danica  1,  76.  —  2)  za  vr^eme:  Nema 
bolećega.  (Nekakoj  bolesnoj  Ženi  padne  na  um  usred 
zime  na  bukovu  mezgru  .  .  .).  Poal,  2fr2.  Ućiniću  tfl 
da  vidiS  zvijozdu  ustred  j)odne.  338.  Već  jaaika  tre- 
peuila  usred  ljetu  i  bez  vjetra.  Npj.  1,  119,  Tako 
usred  noći  Izrailjci  ugju  u  more.  Prip.  bibl.  43. 

Asr|iJCi  n.  Oefdlligkeit^  Eifer,  volunias  ofliciosa. 
Kj.  osobina  onoga  koji  je  usrdan.  —  Zahvaljam  ti, 
octena  starino,  sa  veliko  tvoje  usrdije.  Sćep.  mal. 
[sa  starijim  nust.  isp.  bogojavljeuije). 

iisrnuli,  iisPnera,  v.  pf.  Clundulić. —  J)  in  aUquid 
offendere^  incidere,  Stulli.  kao  udariti,  naići  na  što. 
isp.  rinuti  2.  —  2)  irTumpere^  irruerc.  Stulli.  kao 
bahnuti,  hrupiti  kuda,  n.  p.  u  kuća.  u-?rnuti.  kao 
glagol  prost   ne  dolasi,   isp.  srnuti.  v.  impf.   uartali. 

d&ro.  m,  hifp.  du  kleincr  Seheissttr,  cacator  par- 
vulus.  RJ,  voc.  Osrol  kaže  se  mališu  kad  se  usere. 

Asrlanjc,  n.  Stulli.  verb.  od  uartati,  koje  vidi 

Asrluti,  ćSm,  r.  impf.  vidi  usruuti.  Stulli.  ondje 
značenje,  v.  impf.  prosti  ertati. 

lisla,  n.  p.  —  J)  der  ^fundy  os.  Rj.  vidi  čeljusti, 
rilica,  žvale  2,  žvalifo,  dcm.  usiaSca.  —  2)  das  Muul, 
die  Zungc:  Ima  zla  usUi  {Up.  odmah  niže  primjer  ii 
PosL  103],  cst  dicax:  Ne  govori  na  ara  uita  tkad  ko 
ho  zlo  govori  za  u  napredak).  Rj.  —  primjeri  za  i) 
i  3:  Bučo  usta  [n.  p.  od  paprike).  Rj.  50b.  Kad  su 
u  ženskoga  mala  lijepa  usta,  reće  se;  kao  da  sa 
dinarom prorczana.  Rj.  120b.  Poskurnjat^Ji  (jabuka)... 
kad  se  ustoji,  prosipa  se  u  ustima  kao  brašno.  Rj. 
54ab.  Ima  pogana  unta,  (liovori  zlo  za  svakim.  Ovdje 
ide  i  ono  ito  Ke  pjeva:  Pjesma  ide  od  asta  do  usta, 
pak  će  doći  u  pogana  usta).  Posl.  103.  Kao  da  luiijim 
ustima  žcai'u;.  (Kad  ko  polako  jede).  I3I.  Kao  Sara- 
jevska gospa  (n-  p.  .Htiskuje  u.flu).  132.  Kome  su  gogj 
(Mf/(  prorczana  (kogogj  usta  imrt  —  n.  p.  govori  to 
i  to).  148.  Ne.slan  ćoek.  (Koji  govori  što  mu  na  usta 
dogjej,  20i>.  Usta  velika,  a  stvora  nikakvoga.  336. 
Usta  zatvori,  n  otM  otvori.  336.  Usta  sprdaju,  a  novci 
govore,  336.  Da  mi  lećrS  moje  grdne  rane:  zavijaj 
ih  belim  ispod  grla,  a  ispiraj  mednijan  ustima.  Npj. 


pi> 
2 1 


nsfaći 


—  666  — 


DStfflV 


1,  352.  Da  besjedim  s  tvojim  ušima  se^emitn.  1,  386. 
Usta  su  joj  kutija  hedera.  3,  5i3  Proćitaju  joj  »e 
{»kup5tini\  ovi  aktovi.  koje  ona  i  i>  usta  potvrdi . .  . 
Po  tom  dozov«  i  ^lilo§a,  te  inu  biaj^dnre  iz  usUt 
na  njegovu  irudu.  Milo^  170  (iz  usta  =  usmenoj. 
Kad  8C  ovo  proi^ita  i  gdjcfcoji  veii  namjeste  t*sta  da 
inu  Bc  »miju,  ja  reknem,  da...  Pit).  22.  Po  tome  ae 
odmah  kako  otvore  usta  poznaju  da  su  Šokci.  8rb. 
i  Hrv.  5.  Du  se  svaka  usta  satisnu.  Kim.  3,  19.  Jer 
se  n.idnm  da  ću  do(5i  k  vama  i  iz  usta  u  usta  gotoriii. 
Jov-  II.  1*2.  Njemu  ^Moj»iju)  govorim  iz  usta  k  ttstima. 
Moja.  IV.  P2,  8.  Blapoflloven  da  je  Gospod,  koji  je 
govorio  sroj/m  ustima  Davidu.  Car.  I.  8,  15.  Da  bi 
8c  ispunila  rijc5  Gospodnja,  koju  reče  na  usta  Jerc- 
mijitia.  Jezdr.  1,  1.  Jiazvaljuju  na  me  usta  sroja^ 
sramotno  me  biju  po  obrazima.  Jov  16,  10.  Neka 
onijeine  usta  lazljira.  P«.  31,  lb.  Skupi<5e  neprijatelje 
njegove  ...  ie  će  ždrijeii  Jzrailja  «u  sva.  usta.  Ij», 
*J,  12.  Sudilo  se  na  usta.  DM.  73  f=^  usmeno). 

iislA^i,  iiHtaknSm  (untilkoh,  iii^tAtV^,  untiikao,  n»tikla) 
vidi  postaviti  2.  Rj.  uz-tft<?i  n.  p.  kapu  na  glavti.  vidi 
UBtakouti.  r.  pf.  je  i  prosti  taci,  taknuti,  r.  impf. 
usticati.  —  A  za  koplje  vranac  konjic  svezan,  sitna 
mu  je  sopca  ustakmtta.  Npj.  2,  f>(»5.  Dobre  konje 
Turci  izvođače,  pa  im  onda  zopct*  ustakoše.  3,  102. 

(Ist4ijatiji%  H.  (hts  Aufstehču,  surrectio.  Rj.  rerh. 
od  iiHUjati.  radnja  kojom  tko  ustttje. 

1,  ikstajnti,  ustajem,  v.  impf,  —  J)  anfsteftcn,  surgo. 
Rj.  u-stajati.  r,  pf,  ustanuti,  ustati.  —  Tako  slave 
(krsno  ime)  tri  dana  (samo  Ato  ne  ustaju  više  u  shtru). 
Rj.  306b.  Pa  ga  stane  grliti  i  l)uditi:  ^I'staj  hrano.' 
ustaj  srce!  itstaj  dušo!*  A  on  niAta  ne  zna  kao  da 
je  mrtav.  Npr.  17.  ('stftj  gore,  na§a  neve,  aaba  zora 
je  I  Npj.  I,  72.  Čorba  kandžija,  t.  j.  da  nema  niSta 
viSe,  nego  kako  ona  dogje,  valja  ustajati  ifU  trpeze. 
Kov.  82.  Raspire  knjige  na  sve  strane,  da  ustttje  na 
oružje  i  maio  i  i^eliko,  Milo5  79.  PaAa  reće,  da  su 
one  paSe  bile  lude,  koje  su  pred  njim  na  noge  usta- 
jale. Npj.*  1,  XLLX.  Spisatelj  .  .  .  kadgod  sjeda  da 
piSe,  i  kad  ustaje  od  pisanja.  Pis.  60.  Kako  je  mnogo 
neprijatelja  mojih!  Mnogi  usta^ju  na  me.  Ps.  3,  1.  V 
po  no<''i  uslajahu  Ifrišćani  na  prvu  molitvu.  DP.  36. 
sa  pe,  pass,:  Poslije  ove  zdravice  usiuje  se  u  slavu. 
Kov.  118.  —  V^  M  pjesmi  prehizno:  ustajati  koga, 
činiti  da  ustane:  U  veOer  me  rano  lijcgaže,  a  u  jutro 
docua  ustajnše..,  A  ti  sade,  huda  sre(^o  moja!  (luuna 
Ieže$,  rano  me  ustaneA.  Npj.  1,  231. 

Z.  astJkjati  se.  ustt^Jim  se,  t?.  r.  pf.  durčh  lAegen 
genifj<shar  tcerden^  mttesco  (de  pomis):  ima  mnogo 
krušaka  i  jabuka  koje  a«  ne  mogu  jesti  dok  se  ne 
ustaje.  Rj.  u-stAjati  se.  —  Poskurnja^a  (jabuka)  kad 
se  ustoji,   prosipa   se  u  istima  kao  bračno.  Rj,  548b. 

iislfikniid,  fistaknem,  tidi  ustaći.  Kj. 

dslnliie,  ftstaocti,  rn.  t.  j.  Oorjek.  der  fieissige  Ar~ 
bciter^  ussiduu^:  Imam,  jadna,  braca  uMaoca  (Npj. 
3,  2ti8).  Rj.  ćovjek  radljiv  (koji  ustaje  runo  na  posuo  ? 
iii  k<>ji  je  voljan  ustati  oko  čega?)  vidi  radin  la, 
radi&a.  —  Jesi  li  vidio  <5ovjeka  ust<toca  na  po.'ilu? 
Tnki  će  pred  carevima  stajati,  a  ne  de  pred  prosta- 
cima. Pri^.  22,  29. 

Cistanak.  ilntiinka,  f/t.  der  Aufstand^  seditio.  Rj.  — 
J)  djelo  kojivt  tko  ustane  n.  p.  u  jutru,  ili  iz  mrt- 
vijeh:  Jasno  uam  (Toma)  svjedoci,  ^ta  znatM  ustanak 
Hfistov  vićudi:  »Gospod  moj  i  Bog  moj«.  DP.  271. 
—  2)  djelo  kojim  tko  ustane  n.  p.  na  tlast  svoju 
(der  Aufstand,  seditio.  Rj.).  isp.  bunit,  pobuna,  rebe- 
lija. 

Iksfanik,  m.  ki^ji  ustane  na  vlast;  der  Insurgent. 
isp,  buntovnik.  —  Delibada  izleti  i  slane  siiz1r)ijati 
Srbe  uiH/inike.  Mil.  116. 

Asluiiuvii,  /"".  Einriehtung,  institutto:  Brigu  o  crkvi, 
kao  o  ustanovi  > koja  se  preŽivela,«  ostavljaju  crkve- 
njaku.  Meg).  9.  Pravo  je,  pri  tome,  zuati,  da  je  &ko1a 


ustanova  društrima.  Zlos.  XIII.  vidi  uredba,  sa  po- 
stanje isp.  ustanoviti. 

Astniloriti,  vTm,  r.  pf.  iz  brevijara  glagolj.   — 

1)  firmare,  ronfirmarc,  stahilirc.  Stulli.  u-stanoviti 
HOf  učiniti  da   huile  stanovno,  stalno,  festsetzen,  — 

2)  sa  ae,  refleks,  firmari,  stahiliri,  eonfirmnri.  certi- 
orem  fieri,  certum  habere.  Stulli.  postnti  stanovno.  — 
isp.  ustanova. 

ikstauiitl,  {istaoem,  r,  pf.  vidi  ustati:  Kad  je  puata 
I  voda  ustanulaj  nosi  voda  jelo  i  borove.  Kad  li  Tisa 
voda  ustannla.  Rj.  u-ntanuti.  ostali  primjeri  kod  ub- 
'  lati.  V.  impf.  ustajati. 

iKstiV^en,  n.  pl.  —  J)  dem.  od  usta.  Rj.  takva  dcm. 
riđi  kod  brdašce.  —  2)  u  kamiša  ono  sto  se  metne 
u  zube,  kad  se  puAi:  Bokin,  usfascUf  grlić.  Danićič, 
.■KRj.  521b.  vidi  i  imam. 

AstAti,  {(Stanem,  v.  pf.  Rj.  u-stati.  vidi  u^tnauti. 
('.  ivipf.  ustajati.  —  /.  J)  aufstehen^  surgo.  Rj.  — 
a)  riđi  ustati  ae,  di^i  se,  dignuti  se.  —  IJui  če  svi 
buknuti  na  telte,  i.  j.  skoriti,  ustati.  Rj.  47b.  Ustiseti, 
1)  kao  ustati^  skoi^iti,  n.  p.  uslišalo  jedno  na  drugo. 
Rj.  790b,  Ti  si  ustanuo,  umio  si  se,  a  prekrstio  Be 
nijesi.  Npr.  99.  Žena  legne  devojci  glavom  na  krilo  . , . 
Onda  žena  t4.9^it^  s  njezina  krila.  140.  I'stuni  lijeni^ 
Bog  Hrcću  dijeli.  Powl.  336.  Budi  ga  Janja  aeslrica  : 
*U.tiani  gore,  Kadojel«  Npj.  1,  162.  Kad  ustanes, 
ujko,  isa  sanka,  nemoj  dati  umije  za  bezumlje.  2, 
50S.  Dolje  pade,  gore  ne  ustade.  4,  ŽOVl.  Znajući  da 
će  uza  njga  tLftati  sav  narod  za  smga  dobroga  pašu, 
Danica  3,  143.  liaja  ustala  nn  oružje.  3,  187.  1  mi 
imo  ustali  na  zulum.  3,  193.  NaSljiedni  kne7A>vi,  za 
kuje  se  govorilo  ila  bi  i  dužd  Mlftarki  pred  ^jima 
a.'tttto  n/l  noge  kad  bi  ih  vidio  kako  »u  lijepo  odje- 
veni i  naoružani.  Kov.  37.  Vazda  na  onom  mjestu 
sjedali  s  kog  mogli  lako  ustati!  124.  Na  Kara-tijoT' 
gjija  ustanu  gotovo  svf  veće  slarešinc,  da  mu  senatom 
ograni<5e  vlaat.  MiloA  13.  Narod  uskipi  <>svetom  -  .  . 
i  ustane  na  7'«rAcprc  odrcfgenoga  vremena.  74.  Kad 
ustane  Smiiil-beg  Beg7.adi(5  protiv  kapetan-pase  Vi- 
dui(5a,  Npj.'  1,  XXX.  <>u  ustade  iz  mrtvijeh.  MaL  14, 
2.  f'staše  mnoga  tijela  svetijeh  koji  su  pomrli  27,  52. 
Da  je  vei5  ćas  došao  da  usianemo  od  sna.  Rim.  13, 
II.  —  ft^  fi  pjesmi  prelueno:  ustati  koga,  titinifi  da 
fistane:  A  li  sade,  huda  sre<?o  moja!  docna  lezes,  rano 
me  ustaneš.  Npj.  1.231.  isp.  ustajati  2.  —  c)  Ustati 
oko  koga  ili  oko  (5ega  (sieh  bemuhen  um  etu'usj.  Rj." 
81 7u.  kao  postarati  se  za  7y.  vidi  nastati  2,  —  ba- 
marjauin  pristupivSi  zavi  mu  rane,  i  ustade  oko  njega. 
Lok.  10,  31  (curam  ejus  egit;  trug  Sorge  fiir  ihnj. 
Jakov  tužai^e  za  sinom  svojim  ...  svi  ustadoše  oko 
njega  tje5e(?i  ga,  ali  se  on  ne  dadijafte  utje-iiti.  Moja. 
I.  37,  :W  Jonatan  ustane  i  »ad  oko  njena  (oca)  eo« 
bi  ga  kako  pomirio  a  Davidom.  Pri().  bibl.  67.  ^to 
proroka  sakn  u  pc<5inam»  po  planini,  i  ustade  oko 
njifi  noseći  im  krsdom  hljeba  i  vode.  81.  —  2)  untala 
voda  l.  j.  došla,  an.*^chitellen,  accresco.  —  Na  bregove 
vodit  ustanula,  a  udara  voda  na  valove.  Rj.  52il  Kad 
dogjo5e  Zeti  vodi  hladnoj,  al'  je  pusta  Zeta  ustanalu, 
e  je  ne  bi  orav  preletio,  a  ne  ranjen  DraSko  pregazio. 
Npj.  4,  65.  —  //.  sa  se,  refleks,  iistati  se,  u  pjesmi 
mjesto  ustati:  l'stade  se  Ale  od  Novoga.  Rj.  — 
l.stan'  se  Mare  duMce,  ovudar  ^usa  prolazi.  Rj.  108a. 
Ustani  se,  moja  dušo  dragal  Npj.  1,  231.  l'stani  se, 
moj  mili  Ivane  I  Herc.  135. 

Jkstar.  m.  kao  uredba,  ustanova,  zakoni,  naredite 
i  pravihif  die  Vcrf'assung,  J'Jinrichtung,  cunstUutio, 
institutio,  instituta  et  leges.  u-stav  (za  obličje  t.tp. 
pftslav).  —  Naš  je  ustac  prava  svetinja  n  smislu  na- 
rodne pnivice  i  slobode,  ali  je  u  njemu  jezik  nikakav. 
Pis.  18.  Društva  je  ovoga'SrpHke  slovesnosli),  po  ustavu 
njepovom,  glavno  namjcrcuje,  starali  se  za  ua^  uaro<lni 
jeztk.  24.  5»;>wt  av.  !:?ave  za  Orahovicu  .  .  .  Tako  evo 
ustava  koji  je  sveli  Sava  srpski  napisao  za  ćeliju 
svetoga  8ave  jerusidimskoga  u  Orabovid.  Knjii.  3, 


ostava 


—  S67  — 


nstisati 


140.  Rusija  nije  navaljivala  na  kueza  (MiloSa)  da 
pofttitci  lijrtiir,  nepn  aamo  da  postAvi  zakonik  pra- 
pjanaki  i  kriminalni.  <>  Kv.  O.  27. 

Dstavn,  /'.  dic  Schlenite,  catmlM  darnuti  od  iempus: 
melie  vodenica  na  ustavu.  Kj.  u-stava.  t^p.  ustaviti. 
—  Na  velikim  Hu^ama  kad  vodenica  ne  može  samo- 
tegom  (ili  na  eamoteg)  da  melje  ui  na  mfili  tuljac, 
onda  melje  na  ustani,  t.  j.  gore  se  voda  ustai'i,  dok 
je  se  mnogo  nakiipi.  pa  ne  onda  put^ta  u  badanj.  Rj. 
I  lb.  Ova  vodenica  ljeti  melje  na  ustavu,  a  ?;imi  aa- 
motpgoni.  Kj.  *»(54a.  <^tvorifte  »e  ustave  netteske:  i  udari 
dažd  na  zemlju.  Moj»,  I.  7,  11.  Ko  po^nc  avngju, 
otvori  Uittavu  vodi.  Pri^.  17,  li. 

ilstavei,  hstavRkn,  m.  pl.  —  J)  trecM  dan  po  krsnom 
imenu.  Rj.  —  Tako  alnve  (krsno  ime)  tri  dana...  drugi 
ae  dan  kranog  imena  zove  pojutarje,  a  treči  u^lat^i. 
Bj.  306b.  Preufltavci,  praiistavoi,  prvi  dan  po  ustttv- 
cima,  Rj.  fiW4a.  Vjerenik  ide  k  njoj  (k  vjerenin)  dva 
puta  u  godini,  i  to  na  Rožij  dan  i  na  ustavke  njezi- 
noga krsnog  imena.  Kov.  46.  —  2)  (u  0.  G.)  prvi 
dan  po  krsnom  imenu ;  drugi  dan  zove  ne  prauiiitavcij 
a  tre<^i  tieliiisiarci,  cf.  okrilje  2,  pojutaije.  Uj. 

lastavica,  f.  (u  Uubr.)  dcr  .Sanoefiftch,  echaieM  re- 
mora  L.  Rj.  Schiffshalter.  Rj.*  riba. 

Ostavili,  vim,  V.  pf.  Rj.  u-staviti  šio,  cimii  da 
stane,  ne  pustiti  od  nelte,  dalje,  vidi  sustaviti  2.  vidi 
zaufltaviti  {i  ae),  zaataviti  2.  r.  pf.  je  i  prosti  ataviti. 
tf.  impf.  UBtavljati.  —  J)  henimen,  nnfhalt^t,  retimo. 
Kj.  —  Nokakiiv  hoteći  ustaviti  tidjvje  tdivatio  za 
čaUov  pa  (»e  ćatlov  skinuo  i  on  a  ćatlovom  pao  na- 
tra.^ke,  Rj.  30a.  Atali  ixvorčiO,  pa  ga  Nijemci  nekad 
zatiftnuli  i  ustavili  vodu.  Kj.  G()a.  I  stavite  sile  i  bo- 
rije.  Rj.  2i)9a.  Kad  ae  onome  Čoeku  što  ora^e  vet* 
dodija^  aluSajuf^i  ga,  ustavi  volove,  pa  otide  i  upiui 
^a:  »C'cmu  ne  ćudiS,  jadan  bio?€  Npr.  Ifi7.  Od  srca 
joj  krvua  udarila,  ne  zna  niko  Icrvcu  ustaviti.  Npj. 
1,  605.  Nek  se  moli  everu  Muhamedu:  nek  uMavi.  na 
istoku  sunce^  i  ustavi  Sarac-vodu  hludnu,  koja  teće 
kroz  tiJtambola  grada.  3,  fi2.  I  na  Dmitra  puSke  obo- 
riSe,  sve  i«  Ihn^ra  ima  ustnrise,  dok  nu  Umitra  bili 
oborili.  3,  340.  (Ostavi  jedan  seljak  kolft  rb  dva  vola 
pred  apatekom.  Danica  3,  24<).  Srbi  ne  smeilnu  ove 
poslanike  pustiti  u  logor,  nego  ih  ustave  na  drugom 
moHtu.  5,  35.  Ovo  je  upravo  flve  za  djevojku,  ali  gdje- 
koja  mati  ustavi  »to  i  za  sebe.  Kov.  Tiž.  .'>to  je  Kara- 
Ojorgjije  bio  /4itvorio.  ili  ustavio  kod  sebe  nekoga 
Mitrića.  Sovj.  13.  Zai&te  u  vezira  da  ustavi  vatru. 
67.  Petrovo  Selo,  koje  je  Nemanja  u  ugovoru  a  Du- 
brovnikom ustavio  sebi.  1>M.  2(>G.  Ne  vjerujem  da 
bi  on  {duboti(5)  ili  njegovi  mogli  ustaviti  raeuidane 
elemente.  Kolo  14  (15).  sa  se,  pass.:  Na  velikim  su- 
Sarna  vodenica  melje  na  ustavu,  t.  j.  gore  se  voda 
Uittavi,  dok  je  ne  mnogo  nakupi,  pa  se  onda  pu6ta 
a  badaui.  Rj.  Ub.  —  2)  sa  »e,  refleks,  ustaviti  ne, 
sich  aufhultenj  stehen  bleiben,  sistere:  Naopako  kolom 
okrenula,  okrenula,  puk  se  ustavila.  Rj.  —  (U  ba- 
nanju) . .  .  gdje  se  carev  Hap  ust^ivi,  ondje  mora  trlja 
flvoj  Map  dazamje«ti.  Kj.  14a.  Ho^-e  tebe  aga  uatav- 
Ijaii,  da  mu  t^ini^  i^met  u  od£aku,  ustavi  se  njemu 
u  odhtku,  le  ti  agu  dobro,  sinko.  ehiži.  Npj.  3,  133. 
Da  se  malo  ustave  Jirgjani,  koji  daju  jade  gradovima. 
4,  12G.  Tu  se  hladna  voda  ustavila.  4.  44^.  Be(!iir- 
pai^a,  do^av^i  k  Bijogradu,  ustavi  se  kod  Jiijelifi  Voila, 
Danica  3,  208.  Zrno  ne  progje  na  drugu  strana  nego 
se  tistavi  w  uekakoj  kosti.  Sovj.  32. 

ANtavlJiinJe,  «.  dus  Aufhalten,  retentto.  Rj.  tw&. 
supst.  od  1)  uatavljaii.  2)  ustavljati  ae,  koje  vidi. 

dstavljati,  uatavljam.  r.  impf.  Rj.  u-atavljati  Sto, 
činiti  da  stane,  ne  puštati  od  sebe,  dalje.  isp.  zau- 
stavljati (1  ae).  V.  impf,  je  i  prosti  stavljali,  r.  pf. 
ustaviti.  —  1)  aufhaltcn,  retinco.  Kj,  —  Moja  kui'a 
moja  sloboda.  (Liitiea  čafttiln  danju  ieža  pa  ga  uve^e 
ustavijala  na  konak^  ali  on  nikako  nije  ^Ćeo  ostati . . .) 
Posl.    181.   Sjed'   maco,   sjedob    i  j»-   (Oovori   onaj 


koji  ttstavlja  roj,  i  govoreni  to  kao  da  sjeda).  286. 
I 'stavlja  ga  gospogjalcraljica  na  ie^erli  kavu  i  rakiju, 
Stmeiin  se  ne  de  uatavili,  već  on  svoga  najede  gio- 
pata.  Npj.  2,  68.  Gura  dere  vezene  jagluke,  te  Titaiji 
krveu  uatav^ase.  3,  167.  Nisam  dož'o  da  ustavljam 
kolo  gievojak*.  Kov.  51.  Molili  ga  i  ustarljali.  da 
ne  triji  uapred.  Miloft  109.  Ihtavljaj  jezik  ^roj  oda 
zla,  i  usta  svoja  od  prijevarne  rijeci.  P«.  34,  13.  Sav 
gnjev  svoj  izliva  bezumuik,  a  mudri  ustadja  qa 
natrag.  Prit"'.  2i).  11.  r)ijele^i  cijelo  ftvoje  imfluje  iz- 
megjii  dva  sina  usttivlja  sehi  pravo  da  može  odvo- 
jiti neMo  od  njega  drugim  kučkama.  DM.  69.  —  2)  sa 
ne,  refleks,  nfltavljati  se.  tich    verueilen,  remoror.  Rj. 

—  Idu<?i  po  ulicuma  gdjekto  tii  xe  itstavljali.  Pis,  33. 
t^puAtaJe  fie  stup  od  oblaka  i  ustarljaše  se  nn  rm- 
timu  od  Šatora.  Moj'^.  II.  33,  i*,  (idje  bi  stao  oblak, 
ondje  se  ustavljahu  sinovi  Izrailjevi    IV".  9,  17. 

iistćjinHiti,  ufltegncm,  v.  pf.  Rj.  uz-tegnuti.  «« tia- 
lazi  se  kao  prost  glagol,  isp.  ti'^gnuti.  r.  impf.  uste- 
zati. —  1  a)  n.  p.  konju  uzdu,  anziehen,  adduco. 
Rj.  isp.  zaustegnuli.  —  Moli  kuma,  moli  starog  svata, 
dn  Hstegnu  konje  vitezove,  da  ustave  svirke  i  bub- 
njeve. Npj,  3,  .^i.  Imena  svojega  radi  ustegnuru 
fltyffi;  »POJ.  Is.  Ah,  0.  zvijezde  će  ustcfinuti  svoju  svjet- 
lost. Joil  3,  15.  Ja  vam  ustegoh  dazd.  Amos  4,  7. 
Molim  svakoga  da  ne  bi  ustegao  svoje  pomoći.  Ogled 
IH.  sa  se,  pass.:  Gdje  je  mnoštvo  milosrgja  tvojega 
i  milo.'fli  tvoje?  eda  11  ce  se  meni  ustegnuti?  U.  63. 
15.  —  b)  neprelaznn.  vidi  napregnuti,  uzmiiclii.  — 
Kad  padoSe  dvije  poglavice,  ondii  Turci  nntrng  us- 
iegnusc.  Ni»j.  4.  27i).  —  2)  sa  se.  refleks.:  Teke  Sto 
zinula  bje^  (riba)  da  ga  (dijete)  pro>.dere  . .  .  vidi  i 
oni  zapin  gjetetu  na  vmiii,  pa  se  nstegne  na  se,  i 
uhvati  dijete  u  iVljiisti  te  .^ujime  oćinoj  kuri.  Npr. 
214.  Krene  uz  jedno  brdo  da  ae  s  njega  baci  atrmo- 
glav  ...  i  tek  na  se  baci  niza  nj,  zai^iije  jedan  gliw  .  . . 
On  se  usivgne  i  ue  videći  nikog.a  upita:  »Koji  si  ti 
Sto  sa  mnom  zborif^?«  220.  Izbavljaj  pohvatane  na 
smrt;  i  koje  ho<^e  da  pogube,  nemoj  se  ustegnuti  od 
njdi.  Prič.  24,  11.  Umivfti  .se  od  pla^a,  opet  izigje, 
ustegne  se,  zaustavi  ih  na  objed,  i  zapovjedi  da  se 
sto  posbivi.  Prip.  bibl.  32. 

us(4^zanjfl^,  n.  das  Atizi(^ien  (des  Ziigtds),  adductio 
freni.  Kj.  verhal.  od  1)  ustezati,  2)  ustezati  se,  koje 
vidi. 

ustezati,  iistSiem,  v.  imof.  Rj.  uz-t«zati  v.  pf.  us- 
tegnuti. —   J)  aneiehcn,  aadueo.   Rj.  isp.  zaustezatl. 

—  Ve<5  MiloSa  zaboljela  ruka  ustezUiH  vilovna  gjo- 
gata.  Npj.  4,  230,  Bog  ne  usteže  gnjeva  svojega,  pa- 
daju poda  nj  oholi  pomoćnici.  Jov  9.  13.  Upravitelji 
ustezahu  glas  svoj  i  jezik  im  prianjale  za  grlo.  29, 
10.  Usteže  rijeci  svoje  čovjek  koji  zna,  i  tiha  je  <hilia 
ćovjek  razuman.  Prić.  17,  27,  Od  nepravde  usteže 
ruku  »i^oju.  Jezek.  18,  8.  sa  se,  pa^s.:  Uzeli  giem 
na  zub.  lOslobodivši  se,  uzeti  mah  —  kao  konj,  liad 
uzme  gjem  na  zub,  pa  ne  mari  sto  se  usteže).  Posl. 
330.  —  2)  sa  ae,  refleks:  Poslije  iimiv  se  izagje,  i 
usttiuči  se  reCc:  dajte  objed.  Mojs.  I.  43,  31.  Ne 
ustelu  se  pljuvati  mi  u  lice.  Jov  30,  10,  Mui^ah  dugo, 
(Mnjah  se  gluh,  ustezah  se:  ali  6i  sada  vikati.  Is. 
42,  14.  Nemoj  me  zgrabiti  dokle  se  ustečem  od  gnjeva; 
znaj  da  podnosim  rug  tebe  radi.  Jer.  15,  ih.  Za  to 
se  iMteiem  od  mnogoga  preporaćivanja.  Pom.  9.  Ja 
se  ni  malo  ne  ustežem  kazati  Rad  2,  194. 

AstieanJOi  n.  Pi</t  postavljanje  2.  Rj. 

jkstleatf,  ustiCcm,  riđi  postavljati  1.  Rj.  *;.  impf. 
uz-ticati  kome  n.  p.  kapu  na  glavu.  v.  pf.  ustaĆi, 
uataknuti.  —  Na  »e  me^e  tok«  Tadijine,  paze  Hablju 
haramba.'^e  PlavAe,  i  ustiće  kalpak  MrkODJi<5a.  Npj. 
3,  425. 

d^itisali,*  ustiSem,  tf.  pf.  H}.  plagol  se  drukčije  ne 
nalazi.  —  1)  kao  ustati,  skočiti,  n.  p.  ustisato  jedno 
na  drugo,  drdngen,  premo,  insto.  Rj.  —  2)  oko  koga, 


HStoi'iĆI 


—  668 


ostup 


Dnv&liti  istupi  čLo  ili  moleći  ee  za  što,  bedrangen,  ur- 
gco,  cf.  suiletjeti.  Rj.  i  .ipn.  ondje. 

dstoMći ,  m.  pl.  cf.  bradici  (wuno  u  onoj  zago- 
neci).  Rj.  iiHto*^i('i  u  zngonetl  znače  tmU. 

Dsluka.  /*.  der  Ostitindj  euru't.  Rj.  istočni  vjetar, 
vidi  iHioćnik,  lApodnunt^nik.  —  Gospod  navede  us- 
toku  na  zemlju,  te  duvu  cijeli  dan  i  cijelu  noć*;  a  kad 
Hvnnu,  %i!ttoka  donese  Bkakavee,  Mojs.  II.  II),  13.  ut;- 
toka,  drugoj  je  poli  osn,  koju  i  drugoj  poli  n  iz-tok 
(ietok).  i»p.  0»u.  '11. 

dstopii'e.  us(6pct»,  uuf  dem  Fattse  (nathfolgen^ 
vestigiis  insisto:  otimao  za  njim  ustopice.  Rj.  udi\ 
ii-Htopice^  u-»topce,  ktiu  h  stope  kome  n.  p.  ići.  vidi 
flufttopice,  »7Ji8topc,e.  Ta/iS  na  sve  staze  moje  i  idd 
sa  mnom  ustopce.  .Tov  13,  27. 

iiHtovuti.  V.  pf.  samo  u  ovim  primjerimu:  Prija- 
telji siuidhu  HStoctiše:  svadbu  kažu  u  godini  prvoj. 
Npj.  2,  52{j.  1  lui  ouda  »tudhu  U5tovaxmo,  i  ti  kaza 
do  prve  godino.  %  5^1.  Uiftovuti,  ugovoriti.  Npj'  3, 
SUH.  riđi  i  uglaviti. 

Dsini.  f.  (u  Hrv.)  vidi  brijaCica.  Rj.  vidi  i  britva 
brija<^a. 

i^trilSlII,  5im,  v.  pf.  u-fltraSiti.  vidi  uplaPiili.  t>j;. 
zafltrašiti.  r.  impf.  straSili.  —  Ko^a  kažu  da  tako^n 
npina,  koji  zornije  ndojre  ustra^t'o.  S'pj.  3,  3''5.  rs-lra- 
šicu  ftree  mnoj^ih  iiartMla,  kad  objavim  propast  tvoju 
me^u  narodima.  Je^ek.  32,  9. 

ustK'iiti,  u«lh5ini,  v.  pf.  hinauflaufen,  citrro  sur- 
8um.  Rj.  uz-trčati  n.  p.  na  brdo,  trčeći  usadi.  v.  impf. 
uštrcavati. 

astreiU'anjf^,  n.  das  Ilinmiflaufen,  cratrsio  in 
(montcinj.  Uy  verh.  od  uatri^avaii.  radnju  kujom  tko 
uštrcava  n.  p.  na  hrdo. 

us(ri*ikvti<i*  ustrćaviun,  v.  impf.  hiftauflaufcn,  curro 
sursnm.  Uj.  u^-trC-avati  n.  p,  na  brdo,  trčeći  uzlaziti. 
V.  impf.  prosti  tri^ati.  v.  pf.  u»lr(5ati. 

nstri^ptilti,  CiBlrepćem,  r.  pf,  erzitttm,  contrantsco : 
Uiut^ela  kako  Žukov  cvijet,  ustreptala  kako  trepet- 
Ijiko.  Rj.  tix-treptati.  iftp.  ustreali  [i  Re),  u/igrati  (i  se), 
uzdrhtnti  se,  uzdrktati  se.  r.  impf.  treptati.  —  Isci- 
jcli  me,  jer  su  kosti  moje  ustreptale.  Ps.  H,  2.  Vi- 
dježe  te  vode,  Rože,  vidjo^e  te  rode,  i  ustreptane,  i 
bezdane  ae  zadrmaSe.  77,  Iti.  Dragi  moj  promoli 
ruku  svoju  kroz  rupu,  a  što  je  u  iiicHt  ustrepta  od 
njega.  Pje«.  nud  pjes.  5,  4.  Nije  li  mi  Jefrem  mio 
»in?  M  to  je  srce  moje  ustreptalo  njegu  radi,  doista 
6i  se  smilovnti  na  uj.  Jer.  31,  2<X  Vidjeb  šatore 
Ktiopske  u  muci,  ustreptuHe  zavjesi  setulji  Madi- 
jiiuskoj.  Avak.  3,  7. 

iistrt^sU,  nstr6*em,  t-,  pf.  Rj.  uz-lre^sti.  r.  impf. 
tresli.  —  1  a)  (u  C.  (J.)  erzittern,  contremisco,  cf. 
uatreflli  se:  Na  meni  je  ustrcslo  tijelo.  Rj.  isp.  uairep- 
Ijiti,  uzdrhtati  se.  uzdrktati  se.  nzigrati  ((se).  —  b) pre- 
lazilo: ustresti  koga,  učiniti  du  se  trese:  Pnu^kom  pa- 
danja njegova  usircnoh  narode.  Jezek.  31,  Ki.  — 
2)  sa  se,  refleks,  iisiresli  se  (u  l>ubr.)  u.  p.  od  zime, 
riđi  uzdrhtati  ae.  Rj-  vidi  uatrej<ti  la.  —  Oiće  zmaj 
da  se  sva  goru  ustre.ie.  Npr.  217.  (uh,  i  utroba  »e 
moja  Uitkolebu,  i  iMtrcjiuh  so  na  mjofltu  avom.  Avak. 
3,  IK. 

ilstrsTiiiiti.  ^ncm.  r.  pf.  ahreissć}»y  dcvvrpo.  Rj.  uz- 
irgnuti  n.  p.  jabuku  su  drceta.  rtdi  utrgnnti;  ukrAiti. 
uskrSiti.  isp.  uSc^upati,  *  sgn.  ondje.  r.  pf.  je  i  prosti 
irguuti.  V.  impf.  prosti  trzuii.  -  Moja  ruko,  zelemi 
jahukv!  gdje  si  rasla,  gdje  /'  si  itMrtfuuiu!  A  nishi 
ai  na  kriocu  mume,  ustrgnutu  na  Koaovu  ravnom! 
Npj.  li,  :W. 

ii^lrij(^li(i.  iiatrijelim.  i^  pf.  Rj.  u-atrijeliti-  v.  impf. 
»irijeljali.  —  1)  erschicssen  (mit  dem  Pfeil),  sagitUi 
trajicio:  ustrijelila  ga  vila.  Rj.  —  Vile  kad  ih  ko 
uvrijedi,  onda  ga  nizlićno  naka/o :  ustrijele  ga  u 
nogu  ili  u  ruku,  u  ohje  noge  ili  u  obje  ruke,  ili  u 
srce,  ic  odmab  umre.  Rj.  (itb.  Ote!  konju,  punt 
ostao  I  strelica  te  ustrelUa  kroz  BedluŠce   u  srdašce  t  I 


kroz  uzdtcu  «  gubicu!  Npj.  1,  178.  Turdiua  je  j>t«fc« 
ratru  prifatila,  ustrtjeli  u  »rcc 
zgrabi   luk   svoj  i  ustrijeli  Jo- 


provarilti,  a  popova  vatru  prifatila,  ustrtjeli  u  »rcc 
Turčina.  4,  329.  Juj  zgrabi  luk  svoj  i  ustrijeli  Jo- 
rama  mctiju  pleti  da   mu   strijela   progje  kroz  srce. 


Car.  II.  If,  24.  sa  ae,  pass.:  kamenjem  da  ae  zaspe 
ili  da  se  ustrijeli,  bilo  živinće  ili  ćovjek.  Mojs.  II. 
19,  13.  —  2)  (n  C  0.)  ustrijelilo  ga,  inom  ^chlag- 
flusse  getroffen  iccrden,  upoplexi  arripi.  Rj.  umr'o 
od  kapi. 

iisirlink,  iVstri^ka,  tH.  —  1)  (u  Dubr.)  striza  Sto 
ostane  iza  kakve  haljino,  knd  se  skroji,  das  Ab- 
schnitsel^  segmcn.  Kj,  u-.Htrižak  [druga  pola  od  »ir'ići). 
isp,  uSkrljak.  —  2)  rescgmen.  Kktorovii^:  Kad  vlaae 
podstrižes,  nad  ivstriškim  n^.  v^io]  Stulli.  tistrikci ;  kad 
se  vliisi  podstrizH,  ono  od  njih  sto  spadne,  isp.  pod- 
atriSci. 

ustroJftTrinJo,  n.  verb.  od  ustrojavati,  radnja  kojom 
tko  ustrojava  iito. 

iiNtrojAviili.  ufttrAjiiviim,  v.  impf.  organisiren,  her- 
richten,  herstellen.  n-strojavati.  v.  pf.  ustrojiti  3.  — 
.\Ii  vi  tek  sad  ustrojavate  vojsku,  pa  ako  tako  po- 
stavljate za  ftefove  ljude  nevojene,  Sto  <^e  biti  od 
vojske.  Mil.  IbH. 

iistrAJitl,  Jislrojim,  v.  pf  Rj.  u-strojiti.  —  ])  n, 
p.  bravoa,  vidi  uAtrojiii.  lij.  riđi  i  uAkopiti,  uta<!i  2, 
počistiti    '2,    podmeiuuti    2.    v.    impf.    Htrojiti    1.   — 

—  2)  kozu,  iurichfcn  praeparo,  cf,  uOiuiti  3,  usta- 
viti, Rj.  V.  impf.  titrojili  "2.  —  On  izmi-tli,  kako  će 
koiu  ustrojiti  i  na  zgodni  način  krojiti.  Priprava  5*2. 

—  3)  organisiren,  herrichten,  hcrstdlen.  v.  impf. 
ustrojavali. 

usirpjcti  so,  usti^pTra  se,  v  r.  pf.  sich  gediUdeUj 
qui€SC0y  expecto:  ustrpi  .se  do  sjutra ;  nije*uim  ae  mo- 
gao ustrpljeti  da  mu  ne  reil'eni.  Rj.  uz-trpjcti.  i3p. 
strpjeti,  t'.  impf.  trpjeti.  —  Kako  ee  nioj  tada  uči- 
nilo, kako  li  se  srce  bilo  okumeuilo,  kad  prsten  ovaj 
vigje;  ali  se  opet  t^trpi  i  premuči.  Npr.  253  Ustrpljen 
spaaen.  PPosl.  148  {isji.   Strpljen  spašen.  Poal.  295.) 

ustrpljcnjc.  »I.  die  Geduld,  paiientia.  Rj.  kad  se 
tko  ustrpi   rirff  strpljenje,  strpljivost;  trpljenje,  trpef. 

—  U  preSi  je  izpiibljenje,  a  u  ustrpljet^u  spasenje. 
DPofll.  141.  f'strpljeuje  je  .Hmok  fratarski.  149. 

usini^'AvuuJts  n.  Art  ghie,  verecundia.  Rj.  verh, 
od  ustručavati  se.  sta7yje  koje  bira,  kad  se  tko  ustru- 
čava: ih\  prvoga  tira,  dobroga  »ina  —  tako  čestitaju 
mladencima  poslije  vjenčanja  bex  i  kakoga  ustr%tča~ 
vunja  —  i  sam  svefitenik  u  crkvi.  Rj.  740ft, 

iistrin^Aviitl  se,  ustručavam  se,  r.  r.  impf.  »ich 
gen  tren,  non  uudeo,  c/'.  Žapnti  se.  Rj.  u-«trućavati  sCf 
drukčije  se  ne  nalazi  u  ovom  £naćef\^ju  vidi  i  akru- 
žavati  ae,  snebivati  se  1,  uUbati  ae  1,  tuljili  se.  — 
/a  sve  er  ljudi  mru  u  boju,  od  hoja  se  ne  ustntćt^JH, 
DPosI.  153  (po  Crnogorskom  dijalektu  mjesto  w\  boja 
se  ne  ustručavaju,  isp.  Obi.  I<>v5).  Nego^sum  se  od  toga 
imena  ustntćnra*  kako  od   gjavola.  ivSep.   mal.  134, 

Astllk,  m.  Rj.  u/.-tuk  (drugoj  poli  osn.  koju  je  i* 
tuči.  isp.  ustuknuti),  vtdi  utuk.  —  J)  bci  den  bajn- 
lic«  der  Sprnch,  iromit  sie  da.'i  f'ebelbcsfH'echen,  ditss 
es  zurucktrt'te,  formula  incantatrici.^  ut  malum  cedttt 
retro,  aheat.  Rj.  one  rijeci  kojima  ^*fy«/»r(*  Ui  bajač 
odgoni  kakvo  cio  (du  ustukne).  —  2)  ein  Kraut  iht£u, 
herbae  venefiMnim  genus.  Rj.  trava  takva^  kojom  t. 
j.  bi{jalica  ili  hajač  odgoni  elo  kakvo.  —  3)  dan 
Gegenmittel,  remedium :  Svako  zlo  ima  svoj  u^tuk 
(Posl.  27S).  Rj.  kui)  lijek. 

Astiiknnti,  kuem,  r.  pf.  sur^cktceichen,  recedo.  Rj. 
uz'luknuti  (u-stuknutiV).   kao  ustupiti  1.    isp.  ustUK. 

iiMtumilrali  se,  ram  se,  c.  r.  pf.  vidi  uspropadati 
«©:  l'.ttumarao  se  kao  kučka  po  mljećari  CPosl.  337). 
Rj.  uz-tumarali  se,  početi  tumamti,  uteti  trčati  lamo 
i  urno.  vidi  i  u/ražujati  Ae.  v.  impf.  tumarati. 

Osfup,  Ml,  u-aiup.  —  Ne^to  svoje  avangarde,  i  evii 
Praiaku  namosli  iza  sebe  m  dru  tistuva  ...  On  u 
stane  uzmicati  tM  svoje  ustupe.  Žitije  40. 


iistfip«Oe 


vsntl 


iistdprmjf^.  ».  das  Zuriicktreten,  recessio.  Rj.  rerb. 
od  ufttupati,  koje  vidi. 

ustftpjif  i.  ustupam,  t\  itnpf.  SHrucktrdetij  recedo.  Uj. 
ii-fttupali.  V.  impf.  je  i  prosti  stupnti.  v.  pf.  ustupili. 
—  1)  »  pravom  sminlu.  vidi  usprcznti,  uzmicjiU,  uz- 
micati 8C.  —  Knd  Ruske  vojsko  Bianu  ustupati  natrag. 
Žilije  18.  Neprijatelji  moji  ^iHi.up(tju  natrag,  kod  tebe 
(Bože)  pririvljem.  V».  5fi,  9.  ~  2)  u  prefiKsenom 
amiftlu,  —  a)  ugiupa  sto  ćemn  u  ćem  ili  ćim:  gore 
je  ili  rgjavije  od  njega  «  čem  ili  čiru;  jemandern 
ivorin  nuchstehent  inferiorem  csne  aliquo^  cedere  fdtcui 
re,  in  re.  —  Sad  vi  sudite,  ustupa  li  i  Ho  ovo  uvjedo- 
eanHfo  ludosti  onima,  b  (?)  kojima  su  vas  moji  «u- 
pamici  zabavljali.  Danica  2,  H2  (ludosti  inatrum.: 
ustupa  li  i  žto  ovo  svjedočanstvo  ludoA(*u  ouima  [svjo- 
doi^anstvimaj,  kojima  .  .  .).  Prosta  klasa  narodn  naAega 
ne  Hfttupa  ni  jednome  od  5  ili  U  sebi  obližnjijeli  na- 
roda ni  u  rasumu  ni  «  poštenju.  Kov.  Ki.  Milan  nije 
rado  napred  u  buju  tr^o,  a  Miloi^  je  to  nnjvoleo.  i 
u  tome  nikom  nije  untupao.  MiloJ  45.  Milo5  u  juna- 
fitvu  nije  u^-^itipao  Veljku  ni  Capica.  M).  Ona  (djela) 
ne  fimtupaJH  najboljim  delima  onif^ih  naroda  ...  ni 
strarju  ni  formom.  Vid.  d.  lfW2,  IS.  Plaf,  koji  A:ra- 
sotom  ne  n^tap<t  najljepšim  mjestima  kojima  je  moplo 
zaslužiti  pravo  djelo  Doineniijanovo  onakii  poliviilu 
u  Safarika.  '?Av.  rv.  8.  i  sv.  8.  XI.  —  b)  uHapnti 
Hu  kome,  kao  rfatviti,  pvštavait  mn  f<voje;  jemundcm 
etuas  ahtreten,  cedere  alicui  aUquid :  Sankovi(5i  ««*«- 
pajm'i  Dui/roKniku  Konarlje  i  Vttaljtna  piAii  n  svojem 
piamu  da  je  .  .  .  I>M.  195.  Ni  pod  koji  nat^n  ue  ustu- 
pam društvu  Srbske  Slovesnof*ti  da  ktnmpn  to  djelo 
moje.  Vid.  d.  18fi2,  y.  —  r)  ustupali  čemu,  Uno  mjeMo 
mu  fft^oje  puštati,  davati;  nachtjehen,  iveichen,  cedere: 
Urupe  oldaati  srpske  ustupaju  driarnoj  misli.  DM.  3. 

llsfApifi,  ustupim,  r.  pf.  surUcktreien,  recetlo.  Hj. 
UHltupili.  r.  pf.  je  i  proHi  stupiti,  r.  impf.  ustupati. 
—  J)  u  pnivovi  smithi.  vidi  priteći,  isp.  u/mat^i 
(uzmaknuti),  uzma^^i  »e,  uspre^uti.  —  Srbi  »a  veli- 
kom svojom  Štetom  ustupe  natrag.  Danica  8,  ItiS. 
»Natrag,  vojvoda,  pojBrinuć-eA!-:  A  kad  Miloš  ne  ktedne 
ustupiti,  onda  Prelo  da  pu.^ci  vatru.  4,  3t).  Kad  Turci 
pred  veCft  uMupr.  od  $an<^,  onda  Srbi  osUivo  ^unac. 
97.  Ustupe  k  Jaoru.  ?.itije  31.  —  2)  u  prenesenom 
smislu,  —  a)  ustupiti  sto  k<pme.  i«p,  ustupati  2  b.— 
Ali  je  gotov  bio  ustupiti  te  zemlje  novome  i  zako- 
nitom caru  srpskom.  DM.  !K).  Mljet  je  Ivojepa  carstva, 
a  ti  si  nam  ga  ustupio.  2()5.  Rado  hih  ustupio  her. 
pare  U<5enora  l>niAtvu  pravo  na  pre-Hampavanje.  Pom. 
116.  —  hJ  ustupiti  čemu,  kao  mjesto  mu  svoje  pu- 
stiti, dati.  iftp,  ustupati  2  c.  —  Hrabro  se  borio,  prem 
da  je  mloHni  Tuiskc  vojske  najnosle  morao  ustupiti. 
Danica  4,  17.  I  on  posle  kratkog  boja  ustupivH 
mhštru  izmakne  se  k  selu  Veltenu,  Žitije  25. 

n.sldriinjo,  n.  das  iCuruckschlagen,  -n  retorqttcre. 
Rj.  verbal.  od  naturati,  radnja  kojom  tko  ustura  što, 
n.  p.  koplje  na  ramena. 

ustđrnti,  iiaturlm,  v,  impf.  zurUckschlagen,  retor- 
queo.  Rj.  uz-turati,  c.  impf.  prosti  turati,  r.  pf.  us- 
turili. 

Astiiriti,  nm,  «.  pf.  zurur.kschlagen ,  retorqueo: 
Usturio  koplje  na  ramena.  Rj.  uz-tunti.  v.  impf.  ua- 
turati.  —  Pred  gradom  je  oajedao  doro,  pa  dorinu 
ustnri  dizainet  sam  se  doro  oko  frrada  voda.  Npj. 
2,  206. 

Astien,  adj.  što  pripada  ustima,  mundiicb,  oralis. 
vidi  usmen.  correl.  pismen.  —  u  Rj.  »amo  udv.:  Uat- 
veno,  (u  gornj,  pnmor.)  vidi  naustice.  Bj.  71*0b.  — 
Ustaeno  (oan.  u  usta  9  umetnutim  r).  Csn.  145.  ustreno, 
usmeno.  Korijeni  206.  kako  je  Daniiidu  ovdje  jedno 
isto  uslveno  i  usmeno,  pa  prema  adv.  usmeno  ima 
at^j.  usmen,  ea  cijelo  se  mo5e  apotrehljntati  i  adj. 
iistven  prema  adv.  ustveno,  ma  mu  i  ne  bilo  potvrde. 

&siifi,  m.  tako  ti  je  usud  usudio  (u  pripovijeci), 
SchiCksal,  fatum.  Rj.  u-sud  {isp.  uaudili).  v%di  sudbinH^  I 


audiSte,  sudnja,  1  ed^enje.  —  pomišlja  se  kao  lice: 
»t  ti  li  si  moja  sreća,  Bofc  te  ubiol  Ko  tebe  meni 
dade?«  A  ona  se  odmnb  utef^e:  »Mene  je  t'.^td  tebi 
dao*  ...  »A  pde  je  taj  Usud?«  . .  .  Onda  Ćovek  pogje 
dn  traži  J'suda.  .\pr,  73. 

usaditi,  lisudira,  v.pf.  Rj  a-suditi.  —  JJbestimmen, 
hesrheiden,  dcstino:  un  Bop  ne  usutUi  Rj.  p.  impf. 
suditi.  —  Bog  je  samo  bezumnim  sivotinjaum  usudio 
da  ostaju  do  vijeka,  kao  6to  su  im  i  stari  bili.  Da- 
nica 2,  3.  On  će  (Gospod)  suditi  vasionomc  svijetu 
po  pravdi,  us-udiće  narodima  pravo.  Ps.  9,  8.  8uiri 
rHfuui  oko  prijestoluoRa  nasljedstva,  kojima  kraj  ući^ 
niti  usugjeno  bješe  Dtišanu.  DM.  14  —  2)  sa  so, 
relteks.  usilditi  se  (u  vojv.),  wagen,  aufleo.  Rj.  v.  impf. 
usugjivati  se.  —  Devetu  da  se  nijesi  usudio  nipošto 
otvoriti.  Npr.  1(14.  No  ti  kažem  da  se  više  ne  usudiš 
da  sti  za  ženu  vratifi.  201.  Te  se  usudth  i  prinesoh 
žrtvu.  8am.  1.  13,  12. 

Usudov.  at^j.  šio  pripada  Usudu:  Kad  dofjjo  u 
Usudove  dvore,  ima  ^ta  i  videli:  Usud  sedi  sam  za 
gotovom  sofrom  pa  šećera.  Npr.  75.  isp.  vjetrov. 

iisng'jivaiijo,  n.  das  Wagniss,  ausit^s.  Rj.  verbal. 
od  urtu^jiv.iti  se,  koje  vidi. 

iisM^irnti  .so,  usiigjujem  sp,  d.  r.  impf.  vagen, 
audeo.  Rj.  u-sugjivati  se.  vidi  smjeti  1.  r.  pf.  usu- 
diti ne.  —  Tako  se  i  ja  UHugjnjem  ovdo  naznačiti 
neAlo  i  o  tome.  Opit  XII 1.  Kam-Ojorgjije  videći  to 
nije  se  ni  usugjicao  da  im  (uabijskim  starjei<innma) 
zapovijeda.  Sovj.  12.  I/Jći  iz  svoga  reda,  sjesti  ua 
prijesto  —  na  to  se  niko  nije  usugjivuo.  DM,  83. 
mdi  kod  petlja:  ne  drži  mu  petlja  (ne  utugjuje  se). 
iisdkntl,  usurem,  «.  pf  Rj.  u-sukati.  r.  impf.  usu- 
kivati.  —  I)  drehen^  intorquco.  Rj.  —  /<ub1ja  se  zove 
usukano  drvo  ljeskovo  ili  dnbovo,  koje  se  suho  pali 
mjesto  luća.  Rj.  2!4b.  Konopac  je  od  konopulja  i 
dobro  je  usukan,  koje  samo  konopari  grude.  Rj.  289iu 
Oputu  ljudi  sami  okroje  od  kozje  ili  od  ovćje  kože, 
pa  poSto  je  p.Ktruiu  i  pokisele,  usuču  je  na  biljku. 
Rj.  4tjt.ib.  Skretanj,  nekolika  usukana  lista  diivana, 
Rj.  08ttft.  On  usuče  nekolike  breze,  pa  sve  poveže  i 
natakne  na  svoju  kijaću.  Npr.  2.  —  2)  sa  se,  refleks. 
usilkaii  se,  kad  ko  oslabi,  abfallen,  corpus  amitto. 
Rj.  kud  ko  spadne  u  mesu.  očitala  Sfin.  kod  oslabiti. 
nsukivanjCi  n.  dan  Dreben,  intorsio,  Rj.  rerb.  od 
u^ukivali.  radnju  k'jom  tko  uKukuje  n.  p.  ličinu, 

iisukirati,  usukujem,  v.  impf.  drehen,  torqueo.  Rj. 
u-sukivati.  v.  impf.  prosti  sukati.  r.  pf.  usukati.  — 
Uzicu  pletu  žene  same,  a  ličinu  usuknju  ljudi  od 
lika.  Rj.  770b. 

ns6mit,  vidi  sumitice.  Rj.  adv.  u-sumit  vidi  sumit. 
ns£iprot  (u  suprot),    vidi  nasuprot,  isp.  protiv,  su- 
prot. —  Ajde  s  Bogom,   moje  lale  drage,  baS  u  su- 
prot din.fkom  dušmaninu.  Nj.  5,  534. 

U.surii,  f.  rijeka  koja  utječe  u  Bosnu  s  lijevo 
strane.  Rj, 

Dsururitl  m\  ć7m  se,  r.  r.  pf.  u  surutku  stvoriti 
ae,  serescere.  Stulli.  u-suru(t)(5iti  se,  k  pretvorilo  se  u 
Čj  a  i  pred  ć  otpalo.  —  Jutroske  mi  se  sva  varenika 
usuru^a,  nijeaam  od  nje  imala  nikakve  vajde.  J. 
Bogdanovid 

n.sA.^Ki  so,  uflOSim  se,  v,  r.  pf.  eintrocknen.  Rj.* 
U'Su^i  Bc  n.  p.  bara  ljeti,  vidi  nsalinnti  1.  t).  impf. 
suSiti  se.  isp.  sabnuti;  presisati,  usisati. 

Asudt  UspSm,  V.  pf.  hineingiessen,  schUtten,  in- 
fundo.  Rj.  U'Suti.  ovako  prost  glagol  ne  dolazi,  isp. 
»liti  (spem).  V.  impf.  sipati.  —  Zagradi  rodu  Sto  je 
onde,  pa  uspi  u  i}ju  sve  vino  i  rakiju,  Npr.  67.  Snaha 
gde  bi  go<l  videla  nipicu  na  putu,  odmah  bi  rekla: 
»Ovde  mora  biti  kaka  bubica,«  pak  bi  joj  usula 
mleka  . . .  Odncjio  pomije  u  valov  svinjama,  te  uspe . . . 
Ona  kaže  mužu  da  on  u.tpe  .<ivi>^jama  da  jedu.  83. 
Uzmi  ovu  muAtrnvu,  natopi  jo  pa  mi  uspi  na  glavu. 
195.  Izvuće  kabao  vode,  pa  uspe  volovima  u  valor. 
211.  Tokatlgć  uspe  soli  na  komad  fUebUj  pa  gu  po- 


asutoniti  se 


—  670 


a&iT«t1 


Ijabi,  i  po&a]je  Lomu.  Miloft  76.  Susiječe  ih  (đirlje 
tikvic«)  u  lonac  ...  I  muse  Ijudma  da  jedu.  Car.  U. 
4.  40.  41. 

nsatonUl  so,  m  se,  r.  r.  pf.  dtimmerig  tcerden, 
nod  appćiil.  Rj.  u-8utODi  He,  kad  m  uhvati  suton. 
glaijol  fte  dnik^ije  ne  naUm, 

usvij6stiil  sr,  uRvijeatuii  se,  v.  r.  pf.  u-8vijeMili 
se,  kao  doći  k  mijefiti.  kao  prost  glagol  ne  đoltui 
(iap.  osvijestili  se),  vidi  dozvati  se,  ui*avjetovati  se, 
usvjetovati  8e;  popraviti  »e.  —  I  mahnit  pedepsan 
ustHJiati  se.  DPoal.  Žll.  Lud  pedcpaan  ttftrijtjfti  se.  57. 

A.svlstfl,  /".  (u  Sinju)  kao  čudo  (2):  Za  uftvistu  ja 
ostflb  u  majke.  Rj.  Icao  bijeda  ili  nesreća,  —  u-s-vistA 
(kor.  može  bid  isti  koga  je  lapovijest).  Oan.  209.  Mp. 
UHvijoMliti  ne. 

dsvjetovati  se,  u«vjetujem  »e,  v.  r.  pf.  vidi  naa- 
vjetovati  ne:  Da  se  dru^  mlagji  usvjetnje.  Rj.  u-svje- 
tovati  ae.  .vi/n.  kod  usnvjetovati  se. 

us%'6Jiti,  usvojim,  r.  pf.  u-svojili  sto,  kao  ueiniti 
stojirUt  pristtati  sa  svoje.  v.  impf.  svojiti.  —  Ako 
nijesam  pinao  (kritike),  ja  sam  je^4Si^ojio  i  odgovaram 
TM  nju.  i)dbr.  od  ru^..  1, 

1,  u&,  iiSi,  /.  (pl.  tiži,  geft.  uSi  i  iiSijfi).  Rj,  vidi 
vaS.  detn.  u$ica..  iitp.  ui^enjuk.  —  J)  die  Laus,  pedi- 
culiis.  Ri.  —  Camak,  nekaka  mala  t«t,  koja  se  jedva 
može  viajeti.  Rj.  8l8rt.  Bila  bi  (jlava  zdniva,  ali  je 
puna  uAiju.  Posl.  13.  l^  be45Am  svakoga  Sirara,  po- 
najviše buha  i  us\ju.  325.  —  2)  bijela  uS,  Kleidcr- 
laum,  pediciUtitt  vesstimenii.  Rj.  h»  u  odijelu. 

3.  QS!  interj.  stuji  man  aum  Scfitaeine  um  es  iceg- 
zujagcn^  vox  pellendi  »ues.  cf.  u6e.  Rj.  uzvikom  se 
otnjeiit  odgone  svinje,  vidi  i  ujdo. 

jiŠA  o^ilJclJH.  /".  (U  G.  O.)  rndi  aebi^na.  Rj.  vidi 
i  ursenft  nedjelja,  i  .ti/n.  ondje. 

iktianHU,  čim,  r.  pf.  Rj.  u-5ančiti.  drukčije  se  glagol 
ne  nalazi.  —  1)  u.  p.  vojsku,  verschai^en^  vallo 
munire.  Kj.  tišančiti  što^  napraviti  ^anac  oko  njega. 
—  2)  sa  se,  refleks.  uSančiti  se,  sich  vertchangen, 
vallo  se  munire.  Rj.  naprariti  sunac  oko  sebe,  vidi 
opkopati  KO,  ukopati  se. 

Asanjo.  «.  rerhU.  od  iiftati,  radnja  kojom  tko  vsa. 

A.^nrn,  /'.  (u  »SUv.)  vidi  sova.  Rj.  i  st/n.  ondje.  — 
ttAnra  (oan.  u  uho).  <  )8n.  109.  kao  uhata  ptica.  rijeH 
s  lakim  nast.  kod  badnjara. 

u&AmU,  uSarum,  v.  pf.  anfangen  su  liigen  (es 
bunt  zu  treiben),  inentiri  coepi.  lij.  u-iSarati.  potrti 
šarati  X',  dati  se  na  šaranje  3.  v.  impf.  piosti  Šarati  2. 

AŠatJ,  il.Aam,  V.  impf.  u  riječima:  bluSaju,  ali  ae 
aŠajn  (Gledaj :  *  uje,  aV  m  huje.  Posl.  a90).  od  kor. 
od  koga  je  nno  (uAi).  wj}.  ICorijeni  25. 

ASfttka,  f.  (u  C.  G.)  bijela  vodena  tica,  koliko  vrabac, 
einc  Ari  Wasaervogel,  avis  quaedam  aquatica.  Rj.  od 
kor.  od  koga  je  i  ušani.  bi<ie  ia  ptica  uhata.  —  rijeci 
8  takiiH  7^ust.  kod  krupatka. 

U&ato,  mjesto  uhu,  u  pjesmi  u  kojoj  se  pjeca  kako 
goisori  Turćin:  DUber  Fato,  zlato  1  izigji  ua  vrato 
(na  vrata)^  da  ti  vidi  ušato,  da  ti  kupim  mengjušto 
(mengjuSe).  Here.  295. 

liSoi^,  n.  dic  Milndung,  ostia.  Rj.  upraro  je  coll. 
od  usta.  kao  da  vodu  ima  ustii  ondje  gdje  utječe  u 
dr^tgu  vodu  iii  u  more.  vidi  utok  1.  —  Siigo5e  ih 
na  prvom  konukti,  l>aS  na  ušću  kod  vode  Hosuta. 
Npj.  4,  2(»7,  Fobugue  niz  Dunavo  do  ušća  Mlavskoga. 
Danica  5,  28.  iSvu  ovu  zemlju  oko  zalivu  xvali  hu 
MJeči6  Bocche  di  Cattaro  (usćc  Kotorsko).  Kov.  W. 
Na  uscu  rijeke  Kosalnico.  DKj.  1,  58. 

nfi^Alili  sr,  ii^ćrdim  se,  v.  r.  pf.  uz-<5uli  se  konj 
Ku  koga,  kud  mtćuli  na  nj  usi.  v.  impf.  ćiditi.  — 
Pa  floratu  mamuti  poletio,  dobar  se  donđ  na  njeg 
ušrulio,  on  se  ne  da  sebi  prikučiti.  HNpj.  4,  150. 

n^^bpati.  a^čfipiuu,  p.  pf.  u£-čupad  n.  p.  cvijet  ud 
ruie.  V.  impf.  prosti  čupati.  —  Ukiuuti,  2)  abreissei\y 
avellOf  cf.  uičupali,  uKabraii:   L'kiuula  vvget  od  ru- 


žice. Rj.  77Gb  (a  u  Rj.  nema  uičupati  na  »vojem 
n^estu).  isp.  ukrMti,  uskrSiti;  ustrgnuli,  otrgnuti. 

nSe!  interj.  vidi  tj$!  Rj.  vidi  i  ujdo. 

uS^^oriti  se,  nm  se,  r.  r.  pf.  su  Zucker  teerden, 
mit  Zucker  iiherzogen  trerden,  in  saccharum  ahire^ 
saccharo  ohduci,  K}.  u-žečeriti  se,  postati  šeder;  uše- 
ćeri  se  takogjer  što  god,  kad  se  po  njemu  uhvati  šećer, 

asćnjak,  u^ćujka,  m.  kleine  LauSf  pedicutus  parvus, 
Rj.  mtUa  us.  isp.  u^ica. 

ON^prdJitL  tljTm,  V.  pf.  i«  hfimrncrliche  Lage 
jtommett,  in  angustios  incido,  cf.  niruburiti.  Rj.  u-Se- 
prtljiti,  zapasti  u  šeprtlju.  —  l^ukutriti,  kao  «ibu- 
niti  se,  ct.  ušeprtljiti.  Rj.'  i^p.  uKvrdati  se.  vidi  i 
uskuburiti,  umačaditi,  uvečaditi.  v.  impf.  6eprUjiti. 

uS^tatii  iitietam  {uSećem),  r.  pf.  hine  i  nsp  umiren, 
intrare:  U  careve  dvore  uSetati,  Kj.  u-Aetati,  šetajuči 
ući.  V.  impf.  Šetati.  —  Več,  goapogjo,  ušetaj  u  lagju. 
Npj.  2.  640.  Užeže  mu  četiri  sviječe,  pa  ušeta  u  šikli 
odaju.  Herc.   13. 

1.  niti,  uS!  (iiAiju),  f.  pl.  —  J)  die  Ohren,  aurea, 
pl.  od  uho.  Rj.  —  2)  das  Oefir^  ansa,  foramen,  n.  p. 
u  kotll^  u  čabra,  u  i^le,  u  sjekire,  u  srpa.  U  naSega 
čabra  gvozdene  uši  (Poel.  333).  Kj.  za  t)  i  2)  vidi 
pritf\jere  kod  uho.  dew.  od  X)  %  H)  a&ice.  —  9)  pl.  od 
flii.  R^ 

2.  vA\  b&§i,  vidi  ur^i  bur^i.  Rj.  vidi  i  arsena  ne- 
djelja, I  s*jn.  ondje. 

Qslbu$lnN  nedjelja,  f.  (u  Hoci)  L  j.  sebična.  Rj. 
r«i«  i'  ursena  nedjelja,  t  syn.  ondje. 

&&ic«,  f.  dem.  od  uS.  Rj.  isp.  ušenjak.  —  Jal*  MsicM, 
jal'  buAicu.  Nar.  prip.  DARj.  747a. 

(khiee,  f.  pl.  dem,  od  1  u§i.  Rj.  ušice  (male  uši)  u 
čovjeka  ili  u  životinje;  u  čabra^  u  igle,  u  ^ekire,  i  t.  d, 

—  Keaer  a  druge  strane  ima  kao  podugačke  ukice. 
Rj.  268b.  Nije  mogla  odmah  da  nvrze,  nego  proma- 
.^ala  mimo  ušice  iglene.  Rj.  .'t58b.  Obu^ica,  oba&ka, 
igla  bez  ušica.  Rj.  436a.  Udario  ga  sjekirom  uSimice. 
t.  j.  ušicama.  Rj.  795b.  Vidite  me  očicama,  a  čujte 
me  ušicama,  darujte  me  ručicama.  Npj.  1,  140. 

u.4ikatl,  u^kam,  t*.  pf.  Rj.  u-šikati.  t.  impf.  Pikati, 
fiikam  1.  —  1.  (po  jugo^ap.  kraj.)  dijete,  einlullen, 
infantem  »opire.  Rj.  šikujuci  dijete  uspavati.  —  8ikao 
je  Kopčič  alajbego,  Aikao  je  i  ušikao  je.   Herc.  224. 

—  II,  sa  ae,  refleks.  uMkati  se.  —  1)  (u  Bačk.)  hinein- 
schleichen^  irrepo:  Kad  .^e  dika  u  dvore  usika.  Kj. 
kao  uvući  se.  —  2)  (u  gornj.  prim.)  einschlafen^ 
ohdormisco:  8au  te  ljubi,  i  govori:  Ušikaj  SCj  drago 
moje.  Rj.  (u»ikun)  usuutit  etutpati. 

nsimice,  adv.  udario  ga  sjekirom  ušimice,  t.  j.  uši- 
cama. Kj. 

u.H)piliti,  lim,  V.  pf,  tu  Hrv.)  t.  j.  brvna,  cf.  dipila. 
Rj.  u4ini)iti  drva,  nglobiti  ih,  užlijebiti  jtdno  u  drugo, 
V.  impf.  ^ipiliti. 

u&lAikali,  kam,  v.  pf.  Rj.  u-Ai^ikuti.  vidi  uM&katL. 
V.  impf.  isp.  SiSkati.  —  1)  ein  unruhiges  Pferd  be~ 
sdnftigen,  heruftigcn,  mitigo.  Rj.  ušišikati  konja  ne- 
mirna, plahu,  umirili  ga,  —  2)  Uberhaupt  einen 
Zomigen  besdnftigenj  lenio,  mitigo.  Rj.  uopće  ubla- 
siti  srdita. 

dMSknfi,  Akam,  v.  pf.  indi  uM^ikati.  Rj.  n-Mikati. 
V.  impf.  ^lAkati. 

dSitl,  TiAijem,  v.  pf.  hineinnfihen,  insi^.  Rj.  u-UtL 
r.  impf.  uMvati.  —  Meni  je  Petar  pripovijedao,  kako 
au  mu  Jakovljcvi  momci  donosili  pisma  ušivena  u 
sedlo.  Sovj.  47. 

ftSiv,  adj.  koji  je  pun  tiši,  vidi  uSIjiv.  —  Otreai 
ga  ae  kako  ušiva  ko£uha.  DPosl.  92. 

ASlviie,  uSivca,  m.  —  I)  (u  Diibr.)  eine  Art  2flanUy 
liCihttc  gemts.  Rj.  nekaka  biljka.  —  2)  vir  pedicu- 
losus.  Stulli.  čovjek  iišiv.  vidi  uSljivac,  vaSljivac. 

ušivanje,  n.  das  Hineinudficn,  in.iutio.  RJ.  verbal. 
od  uAivati.  radnju  hijom  tko  usita  .Hto  (u  Sto). 

iLslvati,  ilAlvam,  v.  impf.  fUneinniJiien^  in&uo.  Rj. 
u-Sivati.  I',  impf.  prosti  Siti.  r.  pf.  uditi  —  Da  jk 


nSirlea 


—  671  — 


nMi  se 


žcnukft  glavo,  ito  j'  od<tljan  trava,  avagda  bi  ga  brala, 
it  pas  ti,iirul(i,  iiwi  »e  nosila.  Npj.  1,  149. 

ik^lvleii,  f.  Smili,  iena  ušiVa.  vidi  ušljivica,  vaS- 
Ijivit'a. 

ftŠivost,  dt'ivOflti,  /'.  genuu  morhi^  rum  quist  pedi- 
eulis  abundat,  iđ^uc  €x  sanguinis  cofrupli4)H€.  8tu]li. 
bolest,  kad  je  tko  u6ii\  i  to  od  iskvarene  krvi;  Ldmtt- 
krankheit. 

il^kApiti,  GAkoplm,  r,  pf.  vidi  uStrojili.  ttj.  u-§ko- 
pili.  rmi  i  ustrojiti,  utu(?i  2,  poćiatiti  2,  podmetnuli 
a,  uvrnuti.  /*.  impf,  Skopid.  —  Ima  uftkopljenika.  koje 
mi  ljudi  uškopili;  ii  imu  uSkopljenika,  koji  .tu  ttami 
nehe  uškopili  ourutva  radi  nebMtoga.  Mat.  1!*,  12.  L' 
sabor  Ciospodnji  da  ne  uliui  ni  ulučen  ni  uskopljen. 
Mojft.  V.  23,  1. 

u^koplj^alk,  u^kouljeijfka.  m.  Kj.  koji  je  uškop^en. 
riđi  skopAc.  —  J)  der  Schif])s,  Hammel,  r^rex.  Kj. 
uHkopljen  oran.  vidi  i  jalovac,  pretuknč,  Skulj,  ^ku- 
Ijevil  ovan.  —  2)  der  Verschnitlene,  eunuchits.  Rj. 
nakop^en  ćofjek.  vidi  i  ba^luin,  hndumnt*.  —  Ima 
uškopljenika^  koje  bu  ljudi  uškopili.  Mat.  10.  12.  NVka 
ne  j?i>vori  u^kopljefiik :  ple,  ja  aam  suho  drvo.  Jer 
ovako  veli  (loepod  ca  nškopljenike :  koji  drŽe  zavjel 
m<»j  .  .  .  ime  vjerno  da(Jii  svakome  njih.  Ih.  5(j.  4. 

dskrljak,  ft^kfljka,  tti.  (u  Slav.)  pan^e  od  platna 
ili  i^ohe,  dits  Ttirhschnitsel,  »eumentum  panni.  Ki.  isp. 
URtriiak.  —  od  kor.  koji  znaci  ajet^i.  malu  bili.  wp. 
o&krt,  hkmjo  {isp.  krnjo).  Akrnjetioa.  iap.  Korijeni  238. 
Oen.  2»ii. 

A^tjiv,  iidj.  laimg  (LHune  huhend),  pe^ietUosus. 
Rj.  koji  je  pun  mi.  vidi  uAiv,  varljiv.  —  (.'ovjek  se 
viva,  kad  ramenima   kosi  kao  da  je  ttAljir.   Rj.  r>Stb. 

ft.šljivar«  fi^ljTvca,  m.  der  Lauskerlf  homo  pedicu^- 
loauA.  Rj.  ukljic  ćorjek.  vidi  vaSljivao,  uživao  2. 

bsljivirii,  /*.  dic  TutUHitje,  pcdiculosa.  Rj.  koju  je 
ui^ica.  vidi  va^lljivicfl,  ušivica. 

B£hT,  adj.  ad  tiiires  ttpectann.  udna  boleat.  StuUi. 
sto  pripada  uha.  a^ima, 

uSHJ&ei,  ui^njAkn,  m.  pl.  (u  Srijemu)  tit^i  oboci.  Rj. 
nakit  koji  se  nosi  u  u6ima.  onn.  w  usoi.  vidi  i  brnjice 
2,  men^auže,  miugju,*e.  —  Malabarke  imaju  osobite 
uinjake,  /a  to  im  narastu  uSi  tako  velike  da  im  do- 
sežu do  ramena.  Priprava  3'J. 

UM^riti.  tiAorun.  r.  pf'.  selo,  reguliren,  ordino,  Rj. 
u-^>riti  selo,  u  šor,  u  liniju,  u  red  qa  po:itariii 
(zgrade  mu),  da  budu  norovi^  m/iV?  prtive.  r.  impf. 
boriti,  isp.  &or. 

ttsU.  /'.  n.  p.  on  je  neka  uftla,  «in  Sckimpfvort^ 
homo  nihili.  lij.  vidi  u^tva,  vuSta.  biće  nekako  orugje 
tantUlijsko,  pa  se  teljadttu  kate  la  pogrdu,  kao  da 
je  nistU'i^aijek.  vitli  kwi  u^lva.  —  tamna  je  ušUa, 
koja  gloiti  i  uMa.  Osnove  42. 

bitilp,  III.  Vollmond, plćnilnniHm :  kad  i^e  biti  uAtap? 
da  ako  bude  ki^e  oko  tištapa.  Kj.  pun  mjesec,  vidi 
uibo.  —  To  bijaše  oko  pouoiM  o  uštapu^  i  nebo  bija^ 
vedro.  Npr.  171). 

nSlApIti  86*  il>tiipTm  se,  r.  r.  pf.  erstarren,  obri- 
gesco :  I>ake  mi  se  noge  uitupih.  Rj.  u-8tapiti  se. 
stuii  kao  kap.  drukčije  se  gUtgol  ne  nalasi.  isp.  udu- 
reiiti  se,  iiko(^iti  se. 

usl&pnuti  se«  iištapnS  ae,  r.  r.  pf.  t.  i.  mjesec, 
ahnehtnen,  decresco.  Rj.  ititapn^  se  (mjesee),  kad  po 
mtapu  ide  na  manjtik.  vidi  uSnuti  se.  drukčije  hv 
ne  nahodi. 

dStavitI,  Vim,  v.  pf.  t  j.  kolu,  cf.  utMniti  3.  RJ. 
u-Ataviti.  vidi  i  ustrojiti  2.  r.  impf.  Slaviti. 
y^  ASteda,  /*.  oho  što  se  uštedi;  die  EruparnisSj  das 
tiTAparte.  cidi  prižtedii,  —  Pa  »e  vruti  u  sobu,  da 
istresa  svoje  U8t4ide,  ne  će  li  nakrpiti  IHl  dukat 
Meg-.  119. 

usil^djoti,  uStMm,  r.  pf.  ersparen^  comparco,  cf. 
zažtodjeti.  Rj.  u-Stedjeli.  r.  impf.  u^tegjivati.  —  su 
w,pass.:  Tim  hi  se  koti  nas  moglo  uštegjeii  nekoliko 
vrsti.  Rj.'  XVm. 


uStegJivanje,  «.  das  Ersparen,  to  comparetre.  Ry 
i^erh.  od  uitejfjivati.   radnja  kojom  tko  uslegjnje  sto. 

usterlival),  u§t^gjujem,  v.  impf.  erspartn.  com- 
parco.  Kj.  u-AiefTJivnti.  r.  impf.  prosti  j^tediti.  v.  pf. 
uStedjeti. 

aštinntl,  iikinSm,  n.  pf.  kneipen,  $wicken,  nelUco. 
Rj.  u-5Li(p)nuti.  v.  pf  proati  ^tipnuti,  v.  impf.  štipati. 

—  Dokle  nagje  guju  t^arovitu,  nstinure  /.latnom  6ti- 
pavicora,  utoćiti  u  maitrafu  jeda.  Hert'.  8. 

r.Uipa.  ni.:  Kralj  ffštipa  bijelu  Petrovu,  a  sluga 
mu  bijelu  Pavlicu.  Rj. 

A^tlpuk,  iltHipka,  m.  (iisterr.  die  Z%cickkrnpfen)j 
phtcentulae  genua.  cf.  kotai^ić  2.  Rj.  vidi  i  priganiea. 
dem.  uHipfiitf.  —  Devet  baba  po  ledu  se  plaža  (t.  j. 
uiitipci).  Kj.  505a  U&Lip(W,  1)  koji  mijeai  i  prodaje 
uštipke.  2)  koji  rado  jede  mtipke.  Rj.  7%a.  Ko  o 
femu,  baba  o  uMipcima.  Posl.  lol. 

A^tipi^ar,  »i.  —  1)  koji  mijeai  i  prodaje  nAUpke. 
Rj.  —  2)  koji  rado  jede  iifttipke.  Rj. 

uštlprarn,  f.  —    t)  koja  mijesi  i  prodaje  uStipke. 

—  2)  Icoja  rado  jede  uštipke.  Kj.  —  riječi  a  takim 
nast.  A'oa  badnjnra. 

Abtipeić,  m.  dem,  od  uKtipak.  Rj. 

ASdrkati,  kam,  r.  pf.  (u  vojv.)  st^rken,  amjflo  cor- 
roboro  (linten).  cf.  7.a«krobitt.  Rj.  u-Alirkati.  vidi  i 
z.aSkrobili.  r.  impf.  Štirkati. 

uStreAvanj«^,  ti.  J.  Ro^anovit^  rerb.  od  ui^treavati. 
radnja  kojom  n.  p.  liječnik  u.itrcaca  sto  «  ranu. 

n.štreArnd,  u^lK-avam,  r.  impf.  »nežto  mije  (lijefinik) 
u  ovu  ranu  uštrcavao,  ja  ne  znam  ^to  je.«  .1.  Bogda- 
novi^-  u-Mrcavali,  einspriUen.  v.  impf.  prosti  StroAti, 
štrcati,  r.  pf.  uštrcati. 

Aiiitreati,  com,  v.  pf.  kad  malo  dijete  o^i  bole  iti 
mu  oći  /akrmelJHJu,  onda  reku:  *uitrc^j  mu  malo 
varenike  h  sise  u  o^i.<  J.  Bogdanovi^.  n-Strcaii.  isp, 
uStrbniiti.  r.  impf.  uaireavati. 

dstrknuti,  kuem,  v.  pf.  malu  umusti,  ein  icenig 
melken,  parum  mulgeo.  Kj.  u-^trknuti.  isp.  uMreati; 
uštrcavati. 

n^tr^JIti,  ii*trojim,  i'.  pf.  tersehntiden,  casiro.  Rj. 
u-Strojiti.  vidi  ustrojiti  I,  i  syn.  ondje.  v.  itnpf,  Stro- 
jiti.  —  Brav,  2)  uitrojen  vepar.  Rj.  39a, 

Oštra,  f.  (u   Srijemu)   vidi  uftta.  Rj.  vidi  i  vuAta. 

—  Trošili,  uštvom  Linjili  kožu  na  kraju.  Rj.*  770a. 
po  ovom  uMva  će  biti  nekakvo  eanailijsko  orugje,  pa 
se  čeljadetu  kaže  za  potjrdu,  kao  da  je   niita-čovjek, 

a&Akutriti,  IrTm,  r.  pf,  kao  zabuniti  se,  c/V  u8e- 
prtljiti.  Rj.''  u-6ukutriti.  isp,  i  si/m,  kod  zabuniti  se. 
drukčije  se  ne  nalazi. 

Asur.*  ffi.  Rj.  —  Ij  vidi  ujam.  Rj.  —  2)  uzeo 
Bog  od  njega  usur,  hat  gleichsam  die  MOlugebUhr 
von  ihm  genommen,  ihn  gezeichnet  (durch  herauhu/ng 
Hnes  Oliedcs).  Rj.  nakasio  ga  Bog  (ne  davii  mu  ili 
useosi  mu  koji  ud,  n.  p.  oko). 

UŽAtJcti,  iiliiltTm,  r,  pf.  Kj.  u-Sutjeti.  vidi  u^utjeti, 
I  syn.  ondje.  r.  impf  iutjeti.  —  1)  i^erstummen,  con- 
ticesco.  Kj.  vidi  uSutjeti  se.  —  2)  sa  se,  refleks.  uSd- 
Heli  se,  Virstummcn,  contitrsco.  Rj.  vidi  uSuljeti.  — 
fj^šutio  se  kao  malo  dijete,  kad  se  posere.  Posl.  B39. 
Ušutio  se  kao  mii^  u  mućnjakii.  •'139. 

AtabatI,  bom,  r.  pf.  einsta$npfen,  conculco^  inculco, 
RJ.  u-tabati,  kao  tigaziti  2.  ii^i.  i  ulrU  2.  dem.  utap- 
kali.  V.  impf.  tabati. 

AtJiboriti,  rlm,  v.  pf.  Rj.  u-taboritl  i'.  impf.  tabo- 
riti.  —  1)  vidi   ulogorili,  Rj.  utahoriii  n.  p.  vojsku. 

—  2)  sa  se,  refleks,  utaborili  »e,  vidi  ulogorili  se.  Rj, 
ufAći  se,  utaknem  w,  v.  r.  pf.  ii-Uič'i  se.  t^di  uta- 
knuti se  kao  umiješati  #<'.  v.  pf  prosti  taci  (taknuti). 

—  »Sad  kazuj  Sta  im&m  na  grudima«.  Dečko  od^- 
vori:  »ImoS  sunce«,  A  Turčin  se  odmah  utakne:  »Viuaj 
i  bilo,  bod  sam  to  hteo  da  izreknem.«  Npr.  257.  Pa 
će  doći  joć  i  druge  sluge,  njegovi  drugari,  kojima  se 
u  posao  utakaot  i  re>či  ^e  mu:  sebi  rake  djevere  1 
Bal  ti. 


1.  DtaJaH 


—  672  — 


DtezaH 


1,  iiMjiiH,  utfijim,  V.  pf.  Rj.  u-taiati.  t,  i^ipf. 
muti  (tnjitn),  tajiti  (tajim).  —  Z.  1)  viai  zatajad.  Rj. 

—  2)  heschtcichtigen,  enm  Si'hiccigen  hrhifien,  com- 
primo:  Pa  utaja  iridest  dovojaka.  da  ni  jt^dua  nije 
govorila.  Rj.  riđi  iićntVRU,  unui^knti.  —  //.  su  «<», 
refleks.  uUijati  se.  —  J)  sich  verbergen,  (UniConAor, 
n.  p.  zec.  Rj.  —  Lisica  otido  pa  ee  umrtvi  na  putu . . . 
LiBica  koja  se  hila  uUijaln,  tl'iene  ee  polako  pak  iz- 
vuče »va  tri  sirca  i«  torbe.  Npr.  178.  —  2)  unier- 
brodieti  nerdcn,  einige  Zeii  aufhoren,  inttrmUto,  in- 
termittor.  Rj.  kuo  prcitati  sa  neko  rrijetne. 

2.  lUAjutf  s<%  ulAjun  se,  v.  r.  pf.  vidi  upašiti  ae. 
Rj,  u-lajjili  ae  (drukčije  «  ne  nalazi).  tficU  i  uamr- 
djc'li,  i  8701.  ondje. 

Atak,  iitka^m.  fMt  potka,  pontka,  poui'Mca  (u  tkanju), 
ea  poAtanje  isp.  iilkati.  —  Knslelani  imaju  mnogo 
rijet^  koje  ne  idu  u  ^isti  Hrpski  jez.ik,  n.  p.  potku 
zov«  ntnk  (ali  znadu  i  Sto  je  potka),  razboj,  krosna. 
Rj.  -26^). 

iklakmicts  geffencinanđcrj  altcrum  ^tro  oZf«ro:  daje 
voće  za  iito  utakmice,  t.  j.  mijenja  jedno  za  dni|^o. 
Rj.  u-tiikmice.  —  Značenje  tkorijenu)  podudarati  se, 
slagati  se:  tak,  tako  (par),  takati  se;  taki  (odmah); 
utakmice.  Korijeni  82.  isp.  t  iatakiiiiti;  takmen. 

uliVknuti  se,  ntaknčm  bc,  vidi  uta(';i  hc 

Atili  ('Otrto),  litla,  adj.:  U  kopa  je  glara  «(/«,  za- 
ludu mu  je  baretfl  dupla,  DPohI.  140  (ovu  Ihihro- 
ručku  poslovica  narod*  Daniiić  i  «  Radu  12,  2()3). 
tttao,  Supalj,  probušen,  u  Mikaljc  i  u  Stuliča  uili. 
XVIII.  (jor&ri  se  «  //Vi'. 

utAložiti,  ž^m,  r.  pf.  u-taložiti.  isp.  talog.  —  1)  vidi 
stišali,  utišati  2.  —  Nu  de  utaloH  djecu  da  ne  lar- 
maju. .1.  Bop^danovič.  —  2)  sa  ao,  refleks,  stch  legen 
(vom  Aufsiand,  Slurm),  remitto,  eomponor.  Rj.  u-ta- 
lo{i  se  n.  p.  rihor^  huna.  vidi  utidaci  1}  stišati  ne, 
utoliti.  glagol  se  drukčije  ne  ttuhodi. 

fituman,  zu-ecklos.  Znači  &lo  u  Vuka  utoma,  >Ma 
&ta  titavHin  govorit.  Utaman  ti  sav  posao.  J.  Bog- 
dauovič.  u-tamau.  isp.  taman,  vidi  badava  2,  t  ir;/ti. 
ondje. 

utaiiiAniti,  utamanlm,  v.  pf.  vertUgen,  tollo,  perdo, 
cf.  zatanuiniti.  Rj.  u-lamaniti  sto,  fcoo  iutrti.  v.  impf. 
utamuujivati. 

utamiinjivunjei  n.  die  Vertilgung,  deletio.  Rj. 
rerhal.  od  utamanjivali.  radnja  kojom  tko  utama- 
niuje  što. 

iitumntijiviiti.  utami\njujem,  r.  impf.  rerlilgen, 
tollo,  perdo.  Kj.  u-lauianjivati  što,  kao  eatiruii.  v. 
impf.  prosti  tamaniti,  v.  pf.  utamaniti. 

utAnJiti.  &t3njim,  v.  pf.  —  J)  neprelazno.  diinn 
icei'den,  extenuor,  irntninuor,  n.  p.  utanjila  voda,  t,  j. 
gotovo   presudila.  Rj.  n-tanjiti,   postati  tanko,   tanje. 

—  ^)  prclatno:  utanjiti  Mo,  učiniti  da  hude  tanko^ 
ianje.  —  Utanji,  Bože,  ali  ne  prekini.  PO0I.  337.  v. 
impf.  taujiti. 

iiti\punjp,  n.  verb,  od  utapati,  radr^ja  kojom  tko 
utapa  n,  p.  konoplje. 

iilApati,  iiirip^,  V.  impf,  «evo  utapam  konoplje« 
reče  ^djekoja  iena.  J.  Bogdanović.  u-tapati.  v.  impf. 
prosti  topiti,  r.  pf.  utopiti. 

Otapkati ,  kam,  r.  pf.  stampfcn,  conculco.  Rj. 
u-tapkati,  upravo  je  dem.  od  utabati,  kao  što  je  tap- 
kati dem.  od  tabati. 

AtažftI,  ftlailm,  v.  pf.  pacare,  placarcj  eedare,  tran- 
guillare.  Stulli.  u-taiiti  Ato.  Wrfi  umiriti,  ublažiti,  utje- 
filtij  miSati  9.   isp.   uSižikati,   uSiSkati.  r.  impf.  taiiti. 

—  I  mao  daždic  velik  vjetar  utetii.  DPosl.  29.  sa  se, 
pQ98.:  MiloADOga  Boga  zamolimo  ...  da  bi  «'  sinje 
more  umirilo,  a  Božija  uttUila  pravda.  HNpj,  1,  117. 

ftteci&te,  n.  (u  C.  O.)  der  ZufUtchtsortj  refugium, 
cf,  utočište:  Jer  ovamo  t*  utecista  nema.  Rj.  mjesto 
kuda  može  tko  uteći,  tndi  i  utok  2,  pribježiSte.  — 
r^eči  8  tukim  nast.  kod  daniSte. 


iliftel,  utfečem,  v.  pf.  (ut^koh,  titeče,  iitekao,  ut^Ua). 
Rj.  u-teči.  V.  impf.  utjecati  i  uticati.  —  1)  *nfl«u/>n, 
evado.  Rj.  vidi  utoknuti,  ubje<!i,  uprcati.  —  tiensL  ae^ 
nekako  ukrade  i  utei^e  u  selo  ku^i  svojoj.  Npr.  1. 
('tekla  mi  hahina  kobila,  pa  ne  :enam  gde  je.  23.  Ali 
mi  uteći  ne  ćes.  149.  Zagrepsti  (n.  p,  u  svijet,  t.  j. 
uteći),  Posl.  82.  Nokat  u  ledinu  (uteče,  ili  bježi  !)j  226. 
Uzeo  sujrreb,  (Ili:)  Uzeo  utrenik.  (Utekao).  330.  Uiatac' 
kolovojrjtt!  (Bježii  utei-ef).  348.  Ne  uteče  oka  za  eje- 
doka,  ni  da  kaže,  kako  po^iboi&e.  Npj.  1,  158.  Ne  uteče 
druga  nikakioga,  ni  da  kaže.  kako  a'  poginuli,  3,  71. 
A  Nukici  oči  utekoše,  te  pogleda  na  Tursku  Udbinu.  3, 
234.  Sto  Turaka  od  sablje  uteče,  na  Urinu  ih  vodu  uaČe- 
raAe.  4,  958.  Ta  ne  bježe  da  'I'urcim'  uteku,  veče  mame 
Turke  na  pjoSake.  4,  270.  l>a  nijesmo  utekli  od  »yi- 
Aore  osvete.  Danica  2,  141.  ]>a  iflproSena  jyevojka 
uteče  žu  drugog  viotnka.  Nov.  Srb.  1817,  d)l&.  Od 
lica  tvojej^H  kuda  Itih  utekao?  Pa.  139,  7,  Ti  ne  ć«5 
uteći  is  tijegovc  ruke.  Jer.  34,  3.  sa  ae,  pass.:  Od 
sugjenja  se  ne  može  uteči.  Poel.  23(>.  —  2)  einen 
im  iMufe  hinter  sicit  lassett,  cursu  supero.  Rj.  isp. 
natrčati  3  (nad-trčati).  —  Obdulja,  ono  §to  8e  da 
onome,  koji  uteče  na  trku.  Rj.  427h,  Broi  cekine, 
d/.aba  ti  divojka,  ako  uteče  dorat  na  ohdulji.  HNnj. 
4,  146.  —  Ji.  sa  8e,  refleks,  utfei^i  ae.  —  1)  AicA 
hercorthun,  exsisto.  Rj.  —  Al'  Srbini  ne  dadoSe  Luki, 
več  s*  uteče  jedan  2)red  drugoga,  da  .Srbima  Luko 
ne  pogine,  Srbima  je  žao  poglavara;  uteče  se  Bakal 
Miloftave  .  .  .  >Ja  ču  za  te  na  raejdan  iziči.«  Npj.  4, 
267,  —  2J  kome,  vidi  zateČi  ae.  Rj.  jtao  ohreći  se, 
zadužiti  se.  —  3)  uteči  se  kome  u  riječ:  »Bako,  znaS 
li  Sta  je?  Ja  znam  da  ai  i  ti  rada  da  se  oprostiS  te 
napasti.«  A  baba  mu  se  uteče  u  rcč:  >()  moj  sinko, 
kako  ne  bih!«  Npr.  4&.  »I  ti  li  bi  moja  areća, 
te  ubio  I  Ko  tebo  meni  dade?«  A  ona  se  odmi 
utei-e:  'Mene  je  Usud  tebi  dao.«  73.  A  čoban  na' 
dade  čoek  da  odgovara,  nego  se  sam  uteče  i  rečei 
»Ako  sam  ja  vlah  . .  .«  I(i5, 

Oti'irn.  /'.  ono  čim  ae  uteže  —  1)  n.  p.  kilav  Čovjek, 
das  liruchbund,  fascia  hernialis.  Rj.  vuli  polpasaS,, 
—  2)  die  Schnilrbrust,  thorax  linteus.  Rj.  ono  Hml 
iene  uteJu  sebi  tijelo  (da  budu  tanje). 

ut^^gnutU  ili^nera,  c  pf.  stark  anziehen,  stringo. 
Rj.  u-tegnuti.  kao  prost  glagol  ne  dolazi,  isp.  ičgnuti. 
r.  impf.  utezati.  —  Donesi  mi  jednu  krpu  platna, 
ntegni  me,  aele,  od  bedara  do  vitih  rebara,  da  ae 
moje  kosti  ne  rtizminii..,''  A  seja  je  donosila  platno, 
utepoše  bolana  Dojčina  od  bedara  do  vitih  rebara. 
Npj.  2,  405.  Pa  na  jatak  pobru  povalio  i  utegnu  ran$ 
po  njemuka.  HNpj.  4,  69. 

utaknuti,  ut^knera,  v.  pf.  u-teknuti,  1*  pjesmi  mjesto 
uteči.  r.  impf.  utjecati  i  uticati.  —  Pogrubijie  tri  atotin" 
Turaka,  iiva  oka  tUeknulo  nije,  tek  uteče  Frčič  Ibra- 
hime.  Npj.  3,  341.  Al*  kako  če,  brate,  uteknuti  crna 
vrana  sivome  sokolu.  5,  340. 

ut4!mčlji(elj,  m.  conditor.  Stulli.  koji  utemelji  ito. 
vidi  utemeljuik. 

utemčljiti,  ut?imeljim,  v.  pf.  Rj.  u-temeljiti.  v.  impf, 
temeljiti.  —  IJ  griindenj  fundo.  Rj.  utemeljiti  sto, 
kao  postaviti  mu  temelj.  —  )fi)  sa  se,  refleks,  otem^ 
Ijiti  ae,  sich  etabliren,  niederlassen,  consido.  Rj.  kao 
useliti  se,  okućiti  se,  otvoriti  trgovinu,  posao. 

utcmćljniea  /'.  quae  fundut.  Stulli.  koja  utemelji  Što. 

iiteni6|JnTk,  utemeljnfka,  m.  isp.  utemeljitelj.  Stulli. 
koji  utemelji  što. 

fttCK,  Hl.  ut6zn1o.  n.  contrapeso  negli  oroloQJ;  hi 
rarii  momentum  (h.  e.  pondus  motum  efficiens, 
dirigens).  Stulli.  ono  teško  na  uri  sto  čini  te  ura 
(i  na  vagi);  das  Getcicht  an  der  Vkr  (und  an 
Waage),  za  postanje  isp.  utezati. 

iitczanje,   n.  das  Ansiehen,  strictio.  Rj.  verb» 
utezati.  radnja  kojom  tko  utc^e  što> 

utčzafi,  iMeŽem,  1;.  imjif.  anzicken^  adČMCo,  stringo, 
Rj.  u-tezati.  r.  pf.   utegnuti.  —  Tu   ranjena    knjoz« 


i 


nteiati 


—  e73  — 


n^ecatl 


nfthodill«,  i  knd  niegn  (Ivniiaesi  metlika,  te  mu  grdne 
rane  uiesnhu.  Npj.  5,  488. 

tiU>£jiti,  iiit'žum,  r.  /}/*.  u-teSnti,  icšho  posiuti.  vUH 
otežati.  wp.  doležali.  hto  proat  tjlttgol  ne  doliusi.  — 
U  dn^'u  putu  t  slamu  uteze.  UPoal.  \3\)  (uteže  diju" 
tcl'titki  mjato  iiteža.  inp.  Obi.  l(Xy).  Zločestoj  ovci 
vuna  ute^Cj  a  /loi^^atu  pamtim  $tnp  i  bisnoi.  15K. 

-uli,  -ujom,  dolazi  samo  kao  iflaijol  slou'n  iK-uti^ 
ftb-uti,  mVz-uli  (s  uwetnuttm  z).  r.  impf.  -uvali,  -uvam: 
iz-Uvati,  ob-uvali,  na-z-i'ivaLi. 

ntic^,  m.  riđi  utjt'caj.  sa  nttst.  ifly.  doKaKJ**J*  '^J*^'« 
kojim  tko  ili  Mo  (moću  srojom)  utiče,  tUjcie  mi  kotju 
ili  na  kta,  prema  Njemačkom:  Eintlusa.  —  Vrlo  ne 
mno^  IB^ovori  o  ikoli  i  o  ujeuoin  hUujodcinovi  utici^n 
na  dru,itvo.  Zlo«.  XIJI.  Sin  jednopa  čoijeku  od  uti- 
čaja.  3B.  Ipak  je  ona  (najveći  ^kala)  od  prdežnotja 
uticaja  na  avo  uižo.  alupnje  Školovanja.  40.  Njemački 
je  uiicnj  vrlo  veliki  i  vrlo  opasan.  75.  Nahodei'i  se 
i  Harne  (^k(»le)  pod  titicajeni  svih  ncorilika  koje  po- 
mi'nuh,  možda  i  potirn  uticaj  jedna  arutjoj.  147.  isp. 
utjtfOiti  4,  I  sa  takve  po  Njemačkom  načinjene  riječi 
isp.  odnos. 

ikti(*unJo,  n.  vidi  uijccanjo.  Uj.  —  Staui  Marko, 
uticanju  nejtua!  HNpj.  8,  y!ia  (ne  mozčs  utćfU). 

MvniU  htii^ein.  Rj..u-liwili.  r. p/".  utei'-i. —  i^  riđi 
utjecali.  Uj.  mjesto  je  (*)  govori  se  i  •*:  Hlirati.  Ko- 
rijeni S2.  —  2)  ilticali  se,  Wrfi  utjecali  fle.  Rj. 

Ati^lnti,  jrlam,  e.  pf.  »jesi  li  mi  utitjlala  ko.iulju? 
J.  Bogdanović.  ii-tiglati.  v.  impf.  tiglali.  vidi  uglačati. 

titlja,*  f.  das  liUgeleinen,  ferratuentnm  laerigato- 
rium.  Hj.  vidi  tigla  2. 

fttijanje,  n.  rcrh.  od  uiijati.  radnja  kojom  tko 
utija  n.  ;).  komljc, 

Atljntl,  iam,  r.  ivtpf.  StnlH.  uiijom  gladiti  n,  p. 
kosuije.  vidi  tiglati.  r.  pf.  ullei:wti,  uliplati,  uplačuti. 

dtlntl,  f.  vidi  sova:  Trepavice  od  uiinr  krila.  Rj. 
i  *«/w.  tmdjt\ 

Atiranj«",  n.  Rj.  rcrb. 
hojout  tko  utire  «to  {doA 
—  2)  radnja  kojom  n.  p 
weiden,  depjustio.). 

fttirnti.  iltireni,  r.  impf,  Rj.  u-tirati.  v.  impf.  prosti 
trli.  p.  pf.  utrti.  — 
vidi  ubrisivati.  —  A  jug 
441.  Ko  jako  non  utire,  i/goni 
livfti  njom  (vodom)  trpezu  tri  putii  Htiuie  je 
1)P.  iW).  —  bj  ftfi  «e,  reflekn.:  Ja  ga  ljubim, 
niire.  Posl.  lo7.  Hužom  hi  se  utirala,  da  b'  rumena 
bila,  Npj.  1,  427.  —  2)  ahneidcn,  dcpai^cor.  Uj.  — 
E  ua^ne  njega  Crnogorci,  pa  i*nm  »ebe  kida  desnu 
ruku.  i  dn  Hvojf  utire  koljeno.  Npj.  r»,  '20,  Hanan  Aga, 
ne  gaz*  viuogradat  ni  utirt  zemlju  oko  loza,  Herc, 
215.  sa  značenje  iftp,  trti  4,  utrti  2.  Njemačko  i  Im- 
iinako  tamačetije  hice.  kriro. 

tilirfsUi,*  utlKi^im,  v.  pf.  riđi  ntikll'iii  (schershaft): 
uliri.^ila  ga  žena.  Rj.  u-tiriViti.  reče  se  «  »ali  mjesto 
nakititi.  drukčije  se  ne  nalasi, 

iltfsnk.  ftti«ka,  w.  sto  ae  kome  sUtUajuči  ili  ffleda- 
jwH  kao  utisnc  a  firce  ili  dum;  der  Eiudruck,  im- 
prefitio,  animi  motua.  —  Tvoii  su  utisci  onaki,  kakvi 
obično  srelaju  mladoga  putnitn,  ZIoh.  81. 

atiskivanje,  n.  da,s  Ifincindrilcken,  imprcMto.  Rj. 
verhal.  od  utiflkivati.  radnja  kojom  tko  uti^kuje  kio 
(u  šio). 

uOskivali,  utlskujSm,  v.impf.  hineindnleken,  pretno 
in — .  Rj.  u-tiskivati  Ho  n.  p.  kome  u  ruku.  v.  ivtpf. 
jfTusti  linkali.  v.  pf.  utisnuti. 

(kliknuti,  nnem.  v.  pf.  hineindrUcken,  inprimo.  Bj. 
u-tiRnuti.  vidi  urinuli.  v.  pf.  je  i  prosti  tipnuli.  v, 
impf.  utiskivati.  —  Po  tom  joj  (vjerenik  vjerenici)  u 
ruke  utisne  cekin,  a  na  prst  natakne  prsten.  Kov.  45. 
sa  ovaj  primjer  inp.  uklopili. 

4iisu«Ui  SOf  <iun  Ml,  V.  r.  pf.  in  infinitum  mtUti- 


J  u)  af 

jiiatuka 


ahu  isrhrn,   ithutergeo.  Uj. 
suze  utirtu'i.  Npj.  1, 


krv.  Prić. 


od  utirali.  —  1)  radnja 
Abwi8chen,  abaternio.  Kj.). 
goveda  utiru  što  (daii  Ab- 


M\  n:J.  To- 
Htirati 
a  ON  se 


plieari,  augeri.  StnlH.  u-tiflu(?iti  se,  na  tistuće  se  wtino- 
siti.  vidi  uliiljatlili  86. 

uli^afi,  utUam,  r.  pf.  Bj.  r.  impf.  ntiftavati.  — 
X  n)  still  iverdcn  (z.  B.  vom  \Vinde),  conticeaco.  Rj. 
neprelasno;  n.  p.  rjelar  utiša,  kad  prestane  duhati, 
vidi  utoliti.  tranquillari,  bivSi  uti^ilo.  Stulli.  ali  drM- 
(fofja  primjera  nema  za  to,  nego  —  b)  u  tom  zna- 
čenju glagol  je  refleksivan,  u-ti.^ati  se,  kao  postati 
tiho:  Cur  kako  legne  u  po.Hlelju,  on  se  zanese  i  kao 
mrtav  nti^Htt  t(c.  Npr.  r>il.  Tako  se  utiša  buna.  Miloš 
ti3.  Tako  posle  Milo^eva  dokazivanja  narod  se  uti-^a. 
^1.  I  vikabu  na  tij  iiinwko  .  .  .  Tada  se  utika  duh 
njihov  prema  njemu  kad  lako  govori.  Sud.  8,  3.  Car 
gnjevan  uBta  .  .  .  g^*jec  carev  utiša  se,  Jestir.  7,  10. 
vidi  stiftali  se,  Klijati  ne.  —  2)  stillen,  sedo.  Rj.  pre- 
lazno  utišuli  što,  učiniti  da  bude  tiho:  I  tako  ga 
jedva  utiš({ju.  Npr.  54.  Pošto  mu  vrijeme  žalost  malo 
niika.  Poel.  63.  l>ogju  u  Požarevae  i  utišaju  bunu. 
Milo.S  47.  Nemoj  se  žeHtiti .  .  .  Utišaj  gnjev,  i  ostavi 
jaro«t.  1*H.  37,  8.  riilt  »liftati. 

uti^Aviinjc,  n.  verbaL  od  nti^vati.  radr^ja  kojom 

tko  utišava  koga. 

iliisdvati,  utl^.~ivam,  r.  impf.  koga,  činiti  da  se 
utiša.  V.  pf.  ntiSati  [i  w).  v.  impf.  }WOsii  isp.  tiSili, 
liAkati,  IjeSiti  I.  —  Narod  ho  pobuni  .  . .  MlloS  stane 
narod  utišavati,  gororet^i,  da  .  .  .  MiIo§  91.  Koji  uti- 
šavuš  huku  vafraku,  huku  valova  njibovijeh  i  bunu 
po  u^rodimu!  Pa.  05,  7.  Odgovor  blrtg  u(wrtUrt  gnjet:. 
Vtič.  15,  1.  Ko  je  spor  na  gnjev,  utišava  srag}u.  15, 
18.  Posnu  pucinu  tiho  preploviti  udostoj  me,  Hriste, 
ntisarajuri  talase  misli  moje.  IM*.  1(W. 

ii(itl,  iitijem,  v.  pf.  fctt  icerden,  pinguesco,  cf.  opret- 
Ijati.  Ri.  u-lili.  vidi  i  utoviti  se,  ode1>yati,  udebljali. 
r.  impj.  titi.  Da  je  (kozu)  ostavi  do  jeseni,  dok  utijc. 
Pof»l.  63.  AH  se  Izrailj  ugoji,  pa  se  stade  rilati;  uiU> 
si,  udebljao  i  zjwalio.  Mojt*.  V.  3:;?,  15.  Prah  će  njihov 
utiti  od  prciiliue.  l».  34,  7. 

ntjpeaj.  in.  vtdi  ulicaj. 

Otjeetioje,  n.  Rj.  vidi  uticanje,  rerh.  od  1.  utjecali, 
II.  utjecati  se.  —  /.  i)  radnja  kojom  ».  p.  voda 
utječe  u  more  (das  Krgiesscn  cines  FIuRses  in  eiueu 
andern,  influxu9.  Rj.).  —  9)  radnja  kojom  tko  ntječv 
kome  (das  Kutlaufen,  ellugium,  Rj.).  —  3)  radnja 
kojom  tko  utječe  na  trku  (das  >ie«iegen  im  Laufe, 
victoria  curnua.  Uj.).  —  4)  radnja  kojom  tko  Hi  što 
utječe  na  koga  ili  na  što;  das  Einfluss-Hahen.  — 
lit  radnja  k'ojom  se  tko  utječe  pred  koga  (das  Vor- 
nebmen,  Vorhnben,  propoaitum.  Rj.). 

iltjei-ati,  t»tje(^4!'m,  V.  impf.  Rj.  u-tjeeali.  vidi  uti- 
cati, r.  impf.  pratiti  te(*i.  r.  pf.  utei?i  {%  utekuuti).  — 
/.  1)  sich  ergitttHen,  in/luv.  Uj.  Ur'iuH  utječe  u  Savu, 
Panicfl  2,  34!  —  2)  entlaufen,  effugio.  Rj.  —  (»dje 
Rub  boli,  tu  jezik  utječe.  UPosI.  23.  Ta  ako  ću  jadna 
biježali.  Gruji  nisu  konji  utjecali,  a  kamo  li  jedna 
icnska  glava!  Npj.  3.  42.  Kad  ne  kar-oh  za  te.  hiire 
uoge,  kojeno  #u  konjma  utjecale  ...  ja  ne  kazali  za 
lažljive  oči.  3,  357.  Odijeli  Mojsije  iri  grada,  da  hi 
utjecao  a  njih  krvnik  "koji  ulnje  bližnjega  svojega 
nehotice.  Mojs.  V.  4,  42.  —  3)  hinter  sich  lasKcn, 
praecurro.  Rj.  utjecati  na  trku.  isj).  ui^č'i  12.  — 
4)  utječe  tko  ili  što  na  koga  ili  ««  što  ('mof.'«  siXfjom), 
prema  Njem.  Kinllns«  haben.  isp.  utjecaj,  ulicaj.  — 
Dubrovnik  je  znatno  uticao  kako  na  društveni  Hrot 
tflko  i  H«  politički  život  na.^ega  naroda.  /los.  112. 
Hv.iki  od  ovih  agenata  »tiče  viSe  ili  manje  na  mišljenje 
Sarajevaca.  146.  i$p.  Zeta  je  mnogo  mogla  na  SrpakoHi 
dvoru.  DM.  101.  Ona  je  prerajena  sUno  udarila  u 
narod.  Npj.*  1,  XXXVlt.  Dubrovatiko  pravo,  koie  se 
razvilo  pod  vlašču  gradskoga  naroda.  DM,  2l»3.  — 
//.  sa  se.  reileks.  sich  Itercvrthan,  euisto,  cf.  zatjecati 
ae.  Rj.  -  Al'  8rbini  no  dadoie  Luki,  već  a'  utječvt 
jedan  pred  drugoga,  da  »Srbima  Luko  ne  jiogiue.  Npj. 
4,  207. 

i3 


n^eka 


—  674  — 


atoplltl 


Atjeha,  /'.  der  Troši.,  solfUium.  cf.  inieha.  Rj.  vidi 
razgovor  3.  u-tjeha  (s-a  postanje  isp.  utjeJiiti).  —  Ma 
ćcha  zla  učeha.  Posl.  176.  Utjeha  je  ne  inttla  dru^a 
imat'  u  Irudu.  DPosl.  MH.  Ne  (?e  im  ne  Jati  hljeba 
u  Žalosti  da  ae  potjere  za  mrtvijem,  niti  će  ih  aa* 
pojiti  iz  ćaie  radi  utjehe  tu  ocem  Hi  sa  muterom. 
Jer.  16.  7. 

btjcrati,  raru,  v.  pf.  Rj.  n-tjernti.  r.  impf.  utje- 
rivati. —  1)  n.  p.  ovce  u  tor,  hineintreihen,  tntro 
cogerBj  cf.  satjerati  1.  Rj.  vidi  i  stjerati  '2,  ugnati 
1.  —  Utjerati  koga  t*  /ai.  Rj.  32i>h.  Nude  se  kao 
Grci  u  ariŠte.  ( . . .  Grke  pocendi  u  ariSle,  pa  su 
ua  vratima  8ve  uudili  jeduu  drugoga  da  prvi  iigje 
unutra,  dok  ih  nije  pandur  batinom  ućerao).  Posl. 
227.  ~  2)  D.  p.  klin  u  knku  jumu,  hineinuchlagcn, 
udigo.  R^.  isp.  ukucati.  —  3}  utjerati  «(o,  (.  j.  otje- 
rati, vidt  ugnati  2.  —  Tako  »tric  i  sinovac  ućerajv 
volu  i  dva  brava.  Npr.  187. 

nfjrrivuajo«  n.  vctIkiI.  od  utjerivati.  Rj. 

atjrrivati,  utjerujem,  v.  impf.  Rj.  u-ljerivati.  vtrfi 
ugouiti,  satjerivati  1.  v.  impf.  prosit  tjerati,  v.  pf. 
utjerati.  —  V&  ih  tuce  pletenom  kandžijom,  ućcriva 
u  koHulju  meso.  Npj.  4,  54. 

iitjcSAvilige,  n.  dan  Trosten,  consolatio.  Rj.  verh. 
od  utjcAavati.  radnja  kojom  tko  nijekara  koga. 

iiMc.^dvatl,  utj^savam,  t'.  impf.  Rj.  u-tje5avuti.  v. 
imph  proaii  tjeSiti.  i'.  pf.  utješiti.  —  J)  dijete,  be- 
8chwimiigen,  lento.  Rj.  riVii  t  tiSkati.  —  2)  trOstph 
eonHolor.  Rj,  uiješavati  koga,  davati  mu  utjehu.  — 
Svakoga  vt^  kao  otac  djecu  »voju  molismo  i  utje- 
iavaemo.  8ol.  I.  Ž,  12.  THko  utješavitjte  jedan  dru- 
goga ovijem  riječima,  i,  18.  ^a  se,  refteka.:  Nego  se 
utjesavajtc  svaki  dan,  dokle  ne  danas  govori.  Jevr. 
3,  13. 

Utjošen,  m.  ime  mu^o.  Rj.  —  takvu  ivtenu  kod 
Umilieu. 

utjdšitolj,  »«.  kifji  (jeH.  vidi  tjeSitelj,  tjefiilac;  der 
Troster,  consolator.  rijeci  s  takitn  »as't.  kod  boditelj. 
—  Zadržao  sam  41)  rijeĆi  SlavenBkijeh :  ^onitelj  . .  . 
tjeSitetj,  utješitelj.  Nov  Zav.  V.  Ja  Cu  umoliti  ncn, 
i  daće  vam  drugoga  utjcšitelja  da  bude  h  vama  na 
vijek.  Jov.  14,  16.  Ofi  moje  liju  uuze,  jer  je  daleko 
oa  mene  uCjeiiielj,  koji  bi  okrijepio  du.^u  moju.  P!kć. 
1,  IG.  Blagodat  utjcsitclja  duha.  L)f.  274.  Krasan 
molitva  utješitelju.  282. 

utj^siti^ljcv,  adj.  što  pripada  utješitelju.  —  Vi- 
djelo utjcšite^cco  prosvijetlilo  je  svijet.  DP.  284. 

jitjc^itl,  žim,  V.  pf.  Kj.  u-tjeRiti.  V.  impf.  utjeSa- 
vati.  —  1)  n.  p.  dijeto^  besc}iwiditigć^i  (ein  Kind), 
tranquillo.  Rj.  —  Dijete  navali  h  plačem  ua  oca  .  .  . 
Otac  da  hi  utješio  dijete^  Kovne  dervi&a  i  /.amoli  pa, 
da  mu  da  komudii5  kolaOa.  PohI.  364.  sa  »e,  refleks.: 
Da  se  željno  izgrlimo,  i  od  plača  ućešinio.  N}ij.  1, 
93.  —  2  aj  trosteti,  consolor:  Pa  utjtši  iin»u  staru 
mitjku.  Rj.  —  On  ^e  ti  utješiti  «it«it*  i  biče  potpora 
starosti  tvojoj.  Rut  4,  15.  sa  se,  pass.:  On  se  no  da- 
dijaSe  utješiti.  iUojs.  I.  37,  36.  —  b)  sa  »e,  refleks: 
Nikako  se  nijesu  mogli  u^e»iti  i  za  najvifte  njegova 
fiena,  jer  »u  se  premnogo  parali.  Npr.  251.  Da  se 
B  vama  utješim  rjerom  opstoin.  Rim.  1,  12.  Iftak  se 
utjef!*  sa  materom  svojom.  Moja.  I.  24,  67.  Umrije 
iena  Judioa.  I  kad  se  Juda  utješi,  \to^e  u  Tamnu. 
38,  12.  Vtješićete  se  ta  zlo  koje  6\x  pustiti  na  Jeru- 
aalim.  Jezek.  14,  22.  —  3)  (u  Boci)  RvijeČu,  t.  j. 
ugasiti  je,  cf.  utješiti.  Rj.  428a. 

dtkutt.  liCein  jtitkam),  v.  pf  einiceben,  in(exo.  Rj. 
u-tkati,  Titkam  i  Titkem,  ti(t)<Sem  (=  nt^em),  fj.  impf. 
utkivati. 

iilkivADjp,  n.  verbal.  od  utkivati.  Rj. 

utkirati,  htk'ivHm,  v.  impf.  eimcehcn,  intero,  Rj. 
u-lkivati.  r.  impf.  tkati,  r.  pf  utkati. 

uIIi^InhU',  ntlMSeni.  r.  pf.  nu^Mtgein,  Inevigo.  Rj. 
utijum  Hijhiditi.  vidi  uglaćati.  utiglftti.  r.  impf.  uti- 
jftli,  tiglati. 


ntli,  vidi  profinpljen.  Stnlli.  adj.  odregjeni  prema 
neodregjenome  utao,  koje  vidi. 

iitllna,  f.  riđi  £upljotina.  HtuUi.  gonori  se  w  Hrv, 
oko  Karlovca  i  od  stukaviica.  osobinu  onoga  sto  je 
utlo, 

iltof'TSte,  «.  (u  Dubr.)  vidi  uteciSte.  Rj-  i^idi  i 
pribježiSte,  otok  2.  —  Ti  6e  vam  gradovi  biti  uto- 
čište od  osvetnika.  Mojfl.  TV.  35,  12.  Bog  je  utočište 
ubogome^  utočište  u  nevolji.  Pb.  9,  9.  Jer  si  bio  uto- 
čište od  poplave,  zaklon  od  žege.  la.  25,  4. 

u(dt'iti,  tito(nm,  v.  pf.  einschenkeHf  infundo.  Rj. 
u-toćiU.  V.  impf.  prosti  toćiti.  —  UtoHla  po  kondira 
jeda,  ono  dru^;o  vinom  dotoćila.  Rj.  250a.  Utoćio  bi 
ti  i  krvi  ispod  grla.  (Tako  je  dobar  i  podatan,  ili, 
tako  ima  koga  rado).  Pos).  337.  (ftočiiu  u  kondijer 
vina,  jedan  vina,  drugi  vode  hladne,  pa  iznom  ua 
drum  pred  junaka.  Npj.  1,  416. 

AloK,  m.  Hj.  u-tok.  sa  postanje  isp.  uLedi,  utjecati. 
—  J)  die  Miindung,  ostia:  na  utoku  Save  u  Dunave. 
Rj,  vidi  uiCe.  gdje  vodu  utječe  u  drugu  vodu  ili  u 
more.  —  Zabijale,  grad  n  Zeti  više  atoka  Morave  u 
Skadursko  blato.  Rj.  154a.  Skradin,  u  Dalmaciji  blisu 
utoka  rijeke  Krke  u  more  mala  varo-iica.  Rj.  688a- 
Nu  utoku  velikoga  i  maloga  Timoka  imaju  zidine^ 
koje  He  zovu  Zajaćnr.  Danica  2,  51.  Vije<'^1a  gospoda 
banovi  na  utoku  mora  debeloga:  *Kome  (^emo  dati 
banovinu?*  Herc.  U)9.  —  2)  (u  C  ti.)  Zuflucht,  re- 
fugiam^  cf.  uteciftie:  ovgje  mu  je  utok.  Rj.  vidi  i  uto- 
čište, pribjeiiSte. 

iktoka«  f.  das  Enllanfcn,  effugium:  ja  ću  imat' 
konja  od  utoke  bracu  od  osveta,  ja  <5u  imat'  »ablju 
od  poflieke.  Rj.  u-toka,  djelo  kojim  tko  uteće^  uhjesi. 

utAlui,  {^tolim,  r.  pf  still  tcerd^n,  contiveaco:  utolio 
vjetar;  utoli!  ^rekne  fle  djetetu,  kad  nkaće  i  viće  po 
Bobi).  Rj.  u-toliti.  vidi  Htijati  »e,  ntiSati  Be,  uticati  ae. 
isp.  (^mauiSkati,  2)  n.  p.  bol,  vidi  utolitit  umiuuti.  Rj. 
694a.  za  v.  impf  2>^osti  iitp.  toliti.  —  0  da  me  hoćeS 
u  grobu  Kakriti  i  skloniti  me,  dokle  ne  utoli  gnjev 
tvoj.  Jov  14,  13.  Gnjcve^i  ne  ne  griješite;  razmislite 
u  Hrcima  »vnjim  na  posteljama  Hvojim,  i  utolite.  Pa. 
4,  4.  ITzmite  ma  i  baeite  me  u  moro,  i  more  će  vttm 
utoUii.  Jona  ],  11. 

ntomu  ^luomah?),  u.  p.  ići,  govoriti  što,  t.  j.  na- 
Humce,  ue  /uajnći  kuda  i  za  što,  ztvecklos,  incaeaum. 
Rj.  vidi  I  Huujice,  utamau.  —  ta,  t&j  . . .  netom; 
u-toma  (na  sumce).  Korijeni  81. 

Ut6iiatl,  iitončm,  r.  pf.  ersaafcn,  ertrinken.  mergi. 
u-tonuti.  isp.  utopiti  kc.  v.  impf.  tonuti.  —  Ko  fte  ra 
vješala  rodio,  ne  če  utonuti.  Poftl.  153.  Mnogo  puta 
najbolji  jjlivafi  utone.  181.  Ti  (Gospode!)  dunu  vjetrom 
i^vojim,  1  more  ih  (Mlsirce)  pokri,  i  utonuie  kao  olovo 
u  Hubokoj  i^odi.  AIoJH.  II.  lo,  10. 

iitopac,  titopca,  iltopak,  Citopka,  m.  (u  C.  O.)  ua 
ka^iluKu  ono  u  $to  udara  kremen.  oHobito  u  AruAUt- 
Hkijch  ili  Turskijeh  pušaka.  Kj.  —  Znamenje  (kori* 
jenu)  udarati:  utopak,  utopac.  lupanje:  topot,  topo- 
tati.  Korijeni  85. 

fttopalae,  iitopaoca,  m.  koji  se  topi,  tone  ili  koji 
se  utopi4).  vidi  utoniiik,  utopljenik.  —  Ut4>palac  xa 
nag  Be  maČ  hita.  DPosl.  148. 

ut6nltl.  tttopiin,  v.  pf.  u-topiti.  —  1)  koga:  Ojak 
vidi  Ja  če  na  (divljana)  vec  moći  u  rodu  utopiti. 
Npr.  15().  Hajde  t«  ovijem  kt)vćežićem  te  ga  utopi  H 
rijeku  kaku.  234.  Druga  veli:  »Da  ga  utopimo*  .  .  . 
■Nit'  sara  riba,  da  me  utopite  Npj.  1,  398.  —  ^^  «a 
ne,  rtfUks.  utopiti  t*e,  ertrinken^  mergi.  Rj.  isp.  uto- 
nuti, r.  impf.  prosti  toniti  se.  —  Pa  oe  globa  pla- 
ćala i  kad  se  (ćovjek)  ul>io,  ili  se  utopio  u  rodu.  Rj. 
89a.  Sudeći,  da  se  (na.^1jednik  carski)  notnjo  satu  ne- 
hotice utopio.  Npr.  251.  Ode  be^.  nvijeće  (d.  p.  kad 
X«  ko  utopi).  PobI.  232. 

iittVpIiti,  iituprim,  r.  pf.  u-topliti  štOf  učiniti  dn 
bude  toplo.  t.  impf.  utopljavati.  —  1)  Vtopliu  je 
gUvu.  DPoal  148.  —  2)  sa  ee,  refleks.:  ^teraću  lau 


ntopljavonje 


—  675  — 


itrojieitifsc 


kopriv  jastuk,  da  fle  n&spava,  »  pokriti  trnov  jorgan, 
da  s«  utopU.  Herc.  238.  Ako  me  nijesu  blaposiljaln 
bedra  njegova  (siromahova),  Ato  se  runom  ovaca  mojtft 
utojdio,  neka  mi  ispadne  rame  iz  p]ei5a.  Jov  81,  20. 

iHoplJilvaitJe,  n.  verh.  od  utopljavati.  radija 
kojom  tko  uiopljara  Ho. 

iitupliilvati,  ut^pljavim,  v.  impf.  o-topljavati  Mo^ 
einiii  da  bude  toplo.  v.  impf.  prosti  toplitl.  V.  pf- 
utopliti.  —  su  fte,  reflekti.:  Ta  eto  se  ^oBpoda  zavija 
i  utopljavu  kno  božituje  testo.  Zlos.  293. 

utoplj6nik,  utopljeuika.  Atopnik  (u  Riituu),  m.  der 
Ertrunkcne,  mersus:  Uhvatio  kao  utopljenik  (Posl. 
388).  koji  »e  tovi,  tone  iU  koji  se  utopio,  vidi  i  uto- 
palftt*.  —  Ode  iao   i   utopljenik  (na  dno),  i'osl.  232. 

iito'pntvat  f.  koja  se  topi,  tone  ili  koja  se  utopila: 
OV  me  baci  u  vodu  Dunavo.  Volim  biti  vodi  utop- 
nica  uer^o  Tureka  poturica.  HNpj.  1,  195. 

fitar,  in.  (u  Boci)  u  duga  ooo  gdje  se  dno  umeOe, 
cf.  utore  y.  Uj.  u-tor  {isp.  utrti),  r-  Znamenje  trti 
prelazi  u  rezati,  žlijebiti,  uglaviti,  utvrditi:  utor,  utore, 
utorni,  utornjak,  torna.  Korijeni  87  (titomi?). 

A(4>rafc,  utorka  (tltornk,  iltorka),  in.  vidi  utorni  1.  Ri. 

fltore,  f.  pl.  —  1)  die  Kimme,  das  Vorspringenae 
der  Fassdauben  aiisserhalb  des  Bodens,  quod  pro- 
currii  de'tahulis  extra  fundum.  Rj.  ono  Uo  se  n  &u- 
reta  vidi  od  duga  izvan  dnu.  —  2)  u  duga  ono  gdje 
se  dno  umeće,  —  Utor,  cf.  utore.  Kj.  79tib  (a  u  Kj. 
nema  na  svom  mjestu  utore  u  ovom  tnačenjnj.  la 
postanje  isp.  utor. 

dtdmT,  adj.  —  1)  (u  C.  G.)  n.  p.  utorna  puška. 
koja  je  jaka  u  kurjuku,  a  u  Sali  reće  »e  i  Ženi  kad 
je  temeljna,  griindfeH,  kcrnfest,  firmus,  robustus.  Rj. 
isp.  utorni  2,  od  inaćenja  kojega  moglo  je  ovo  po- 
stati. —  2J  što  pripada  utorku^  niorniku;  dicnstiigig, 
Dienstag-,  diei  Martin.  —  Utorna  zima  kU  zima.  (Kad 
je  božić  u  utornik^  reku  u  Krivo^ijama  da  je  i  Kim& 
zla).  Post.  334.  vidi  utorni(^Di. 

AtornloDi,  adj.  diei  martist.  Stulli.  Ho  pripada 
tilorniku.  vidi  utomi  2.  is/>.  arijedni. 

Atornik,  m.  —  1)  der  Dienstag,  dten  Martis,  cf. 
utorak.  Ri.  od  osnove  koja  je  u  KlTO^^lilfi,  drugi  (isp. 
Vladika  Petar  Crnogorski  vtori.  Npj.  5,  630.  is  Ru- 
skoga): druffi  dan  po  nedjelji.  —  ZavrSuie  poklade, 
utortiik  uof-i  pepeljave  srijede.  Rj.  lB8b.  Utorna  zima 
7Ja  /ima.  iKad  je  boiić  u  utornik,  reku  u  KrivoSi- 
jama  da  je  zima  zla).  Posl.  337.  Dok  utornik  na 
zdravlje  stuinuOt  Srbima  je  sretna  priakocHla.  Npj.  5, 
3K2.  —  2)  (sdierzhaftj  der  Kolbenpriigel,  i>idi  kija<$a. 
Rj.  u  ^a^r. 

Otoriijaki  m.  t.  j.  obruO,  der  lieif  an  den  utore, 
OfbiH  dolii  vrira  fundum.  Rj.  obruč  na  utoravia. 

iitosknio  (uUS^kalo),  ni.  (u  Srijemu)  vidi  uljez.  Rj. 
i  syn.  ondje,  ćorjck  koji  ugjc  teni  u  knću. 

utAvHi.  iltovun,  i'.  pf.  Rj.  u-toviti,  v.  impf,  prosti 
toviti,  —  JJ  fclt  maeheti,  wohl  fiktlcm^  ptj^co^  cf. 
ngojili.  Rj.  utoriti  sto^  učiniti  da  utije.  —  2)  sa  bc, 
refteks.  utoviti  »e.  vidi  utili.  Rj.  i  sgn.  ondje. 

blrapitit  pTm,  v.  pf.  eingraben^  infodio^  defodio. 
Rj.  U'trapili  n.  j).  vtnograd,  v.  impf  trapiti  1. 

utrčati.  (Hm,  v.pf.  Rj.  u-trćati.  v.  impf.  utrčavati. 
—  1)  hincinlaufenj  ci*rro  in — .  Rj.  —  A  deca  onda 
kroz  pendž^r:  >Evo  nas  majkol«  pa  utr^t  unutra. 
Npr.  138.  t'uvadari  jedanak  sko^e  i  u  kuHnu  utrče 
te  je  (pjevojku)  uhvate.  251).  Ona  minU,  niko  je  ne 
vidi,  aP  je  gleda  mila  /.aovira,  pa  utrča  u  htjele 
dvore.  Herc.  147.  —  2)  sa  se.  refleks,  ntr^aii  ae,  .9ich 
unberufen  in  ctwas  m^igcn,  ingcrerc  se  alicui  ne- 
gotio.  Rj.  kao  umiješati  se  pdje  kome  nije  n^esta* 
vidi  unijeti  He,  uplesti  ae,  usijaLi  He. 

iitr^Aranje.  n.  Rj.  verb.  supst.  od  1)  utrt^avati,  2) 
utrt^avati  se.  —  1)  radt^a  kojom  tko   utriara  u  što 
das    Hineinlaufen,    incurttatio.   Rj.).   —  2)  radnja 
k<tjom  .te  tko  utraiva  (upleće  se)  u  knke  postove, 

VLM&vatij    utHaviim,   t'.   impf.  Rj.  u-tr&ivati.  v. 


impf.  proati  trćati.  v.pf.  utrpati.  —  1)  hineinlaufen^ 
incurso.  Rj.  trćeći  ulaziti  kuda.  —  2)  sa  se,  refleks, 
sidi  unberufen  in  ettcas  mcngen,  ingerere  se  alicui 
negotio.  Rj.  miješati  se  hes  nerolje  n.  p.  u  tugj  posao. 
vidi  nnoaiti  se,  upletati  se.  isp.  miješati  ae,  pa6iti  se, 
ploBti  se. 

atrAnIk,  utronfka,  m.  die  Heerstrasse^  via  trita: 
Uzeo  utrenik  (Utekao.  Posl.  33(J)  (er  ist  davon  ge- 
Utufen).  Rj.  kao  uirven  put,  drum.  vidi  utrveuik,  Ir- 
venik.  —  rijeci  s  Udcim  nast.  koje  snače  pui  kod 
Čavleuik. 

Jttrg'Biiti,  titrgnem,  v.  pf.  u-trgnuti.  v.  pf.  je  i 
prosti  trgnuti,  r.  impf.  trzati.  —  3)  utrgnuti  sfo, 
n.  p.  cvijđ.  ifidi  uslrgnuli ;  ukr&iti,  uskrSiti.  isp,  uS- 
ćupati,  *  sifn.  ondje.  —  Tu  prolazi  mlado  momffe«  i 
utrie  rumen  cvijet.  Herc.  244.  —  2)  sa  se,  refleks. 
Otrgnuti  BC  (Citrgnuh  se  i  btrgoh  ae,  tltrgnuo  bb  i 
htrgao  Re,  titrgnula  h»  i  tttrgla  »e),  n.  p.  od  posla, 
Wrfi  prelrguuti  »e.  Rj.  vidi  i  prekinuti  se. 
I  dtrijetl,  iltrem,  i*.  pf.  u  dijalektima  Crnogorskom 
i  kajkavskom  mjesto  utrti,  koje  vidi.  isp.  trijeti.  v. 
impf.  utirat).  —  sa  ae,  pass.:  Vidi  dobro  Petrović 
(jjorgjije.   da   re  mu  se  uirijeV   koljeno.  Npj.  5,  22. 

Dtrina,  f.  die  Trift,  pascua.  Rj.  semlja  kud  je 
porasla  sitna  trava,  i^ai  polrica  2,  rudina,  tratina. 
—  Rudača,  trava  aitna  po  utrituima.  Rj.  655b.  Zna- 
i^enje  (korijenu)  koje  je  u  trti:  potrica;  utrina.  Ko- 
rijeni 89. 

utrkiviinjc,  n.  das  Wetilaufen,  cursus.  Uj.  verh. 
od  utrkivati  ae.  radnju  kojom  se  tko  utrkuje  s  kim, 

utrkivati  se,  utrkujem  se,  v.  r.  impf.  irettlaufenf 
curro.  Rj.  u-trkivati  se,  m  trku  ae  nadmetati,  isp. 
natrpavati  se.  —  Prkos  kola  lomi.  (Kad  se  utrkt^ju 
na  kolima).  Posl.  263. 

dtrkiuiti.  km'im.  v.  pf.  [a  C.  G.)  koga  s  kim,  n.  p. 
kad  se  svađe,  vergleichen,  componOi  cf.  pomiriti.  Rj. 
ii-trkmiti.  drukčije  se  ne  nalazi. 

fttrliCi,  lim,  v.  pf.  n.  p.  klin,  erpussen,  excipio,  Rj. 
u-trliti.  vidi  uke^ili.  v.  'impf  trliti.  —  Kad  ga  (klis) 
iiirU  (t.j.  uhvate  dok  nije  pao  na  zemlju),  onda  oni 
^to  su  trUli,  dogju  le  igraju,  a  oui  idu  te  trle.  Rj.  275b. 

1.  Atrnutit  Cilrnem,  v.  impf.  □.  p.  Mvijt^ću,  vatru, 
ausldschen,  exstinguo.  Kj.  u-trnuti.  vidi  ugasiti  I,  i 
syn.  ondje.  v.  impf.  tTiiuti.  —  sa  se,  pass.:  Niko  ne 
č'e  ostat'  od  Srbina,  Srpska  će  se  svijeća  utrnuti. 
Npj.  4,  254. 

3.  ufrnuti,  Citfncm,  v.  pf.  starr  icerden,  obtorpcsco: 
utrnula  mi  noga,  ruka.  Rj.  u-ti4iiiti,  kao  ukoćiti  se. 
V.  impf.  trnuti.  —  Dobro  slugi  legrja  naraek^iSc.  Kad 
junaku  bojak  dosadio  i  junačka  pleća  utrnula,  ode 
Murku  n  dvore  plat.^utfi.  Npj.  2,  434. 

iitrnjfvnnjo,  n.  vidi  trnjenje.  Rj. 

utrnjivnti.  uthijujem,  r.  impf.  riđi  trniti  2.  Rj, 
u-trnjivati,  trr\jem  ogragjivati.  isp.  zatrnjivati.  v.  pf, 
Kat  miti. 

Atro.  n.  (u  Dobroti)  vidi  jutro.  Bj.  isp.  zautra 
(yntra).  —  jutro  (gla.^u  u  priđjeveao  je  sprijeda  j). 
Korijeni  2))5.  iutro  «VT0O.  Oso.  205. 

Otroba,  f.  nas  JSingeiccide,  intestina.  Rj.  osn.  adr. 
ATpk  koja  je  i  u  nutarnji,  isp.  Osn.  2()b,  200.  — 
Tako  mi  ae  utrobu  ne  prosjelu  kao  Ariji  bezumnome  I 
Po»l.  3tJ6.  Blagoaloven  je /)fofi  utrobe  tvoje.  Luk.  1,  i'2. 

fllrobieii,  /.  (po  jugozap.  knij.)  vidi  džigericai  Kad 
u  Meju  dvije  utrobi'^e.  Kj.  dšigerica  crna  =  jetra; 
dčigcrica  bijela  =  pluća  —  Ka'  i  po  ma*5ki  ntrobicu 
(poslati).  Posl.  123.  Svaka  utrohica  o  svom  grkljanu 
visi.  277.  Tako  ovi  nož  krvav  iz  mojih  utrohica  ne 
vadio  1  3()8.  Grduu  mu  je  ranu  načinio,  vide  mu  ee 
crne  ufrobice.  Npj.  2,  632.  l>a  gospodin  Orne  Gore 
Hraute.  smutile  se  njirna  utrobice.  5,  48. 

AtrobDi,  a<y.  ad  uterum  spectans:  utrobne  bolesti. 
StiiUi.  što  pripada  utrobi, 

btnijii'itl  se,  fi  ae,  v.r.pf.  kažu  da  se  od  velike 
Ooflpogjo  utrojicij  jer  su   od  onda  tri   nedjelje  do 


ntrostruf^ifl 


—  B76  — 


uivrmi 


male  Gospode,  a  od  male  Goapogje  do  Mibolja  dne, 
.1  od  MiholJA  dne  od  prilike  toliko  do  Lućina  dae. 
Rj.  u-lrojićiti  se.  drukčije  se  ne  mtlftii. 

iitroslriii'iti,  ffiin,  i\  pf.  drcifucJt  niachen,  rcrdrei- 
fadien,  triplicnre.  Hj.  ii-trofllniČili  što,  učiniti  da  hmle 
irostntko,  glagol  se  drukčije  ne  nakodi.  isp,  predvo- 
HtriiOili  (c.  pf.)t  prcdvoatručuti  (r,  impf.). 

iiirSf  in.  (u  Boci)  kad  se  (ovjek  (n.  p.  ud  mQO)2:o^ 
hoda  na  vrućini)  olre  ili  ojede.  Rj.  u-trs.  značenje 
trfi.  MikloMč  dovodi  upravo  od  »^ir»,  uzimaju(^i  s  u 
nastavak.  Korijeni  !)3. 

ftlrtl,  iltrčm  (fitrli.  ilir,  htr'o,  Mria),  v.  pf.  Hj.  ii-trti. 
vidi  nlrijcti.  r.  impf.  utirali.  —  /,  J)  cinrcihev.  tero 
(Jieiiig).  Rj.  riirti  n.  p.  hrena.  —  2)  hart  treten^ 
couchIco,  iero:  ulrla  goveda  oko  sela.  Rj,  isp.  iilabnti, 
ugaziti  2.  —  3)  ahuische^i,  ahsteriico,  cf>  otrli:  IJlri 
»uze  od  bijela  lica.  Kj.  vidi  i  iibriMAti.  —  LImij  mene, 
ueno,  prjulnijom  vodicom,  a  niri  we,  neuo,  riimenoni 
rttiicoii*.  Npj.  1,  2(i0.  A  kad  Ivan  me^u  Turke  upje, 
utr  suše,  pa  «e  silom  »mije.  4,  IJ»7.  —  //.  aa  ae, 
relhka.  htrti  se.  —  1)  ttich  ahttijtchen.  ali.ttf!rgere  m. 
Rj.  vidi  otrti  se.  —  Kad  bi  zuHla  muAka  glava,  Sto 
j'  rukavom  utrti  ^c,  oigda  jt*  ne  bi  njim  utrla.  Npj. 
1,  14''.  —  2)  (u  Boci)  vidi  ojesti  ae.  Rj.  vidi  i  ogu- 
zati  »e.  —  Utrs,  kad  se  ćovjek,  n.  p.  od  mnogoga 
ho<la  na  vrućini,  utre  ili  ojede.  Rj.  7B^a. 

utrAUUI,  ilirudnn,  r.  pf.  Rj.  ii-tniditi.  r.  impf. 
nlniCTivati.  —  t)  hemuhen,  d^efatigo,  cf.  Kfttrudili.  Ri. 
utrnaiti  Ho,  učiniti  da  huiie  trudno  (umornoj:  vi 
Hte  danas  iz  daleka  hodili,  ^elo  oznojili,  a  noge  utru- 
dili.  Kov.  *j5.  —  2)  sa  se,  refleks,  utruditi  se,  postati 
trudan  (umoron).  isp.  ulru^Jivau  ae. 

utrugjiviitge,  n.  verb.  oa  1)  iitrugjivati,  3)  ntru- 
gjivati  »e.  —   1)  radnja  kojom  tko   utrugjuje  koga, 

—  2)  stanje  koje  hiiutj  kad  se  tko  utrugjuje. 
iirrugjfvati,   utril^jujem,   v.   impf   u-lrujyivati.  v. 

impf.  prosti  trudili  1.  r.  pf.  nlructiti.  —  J)  uirugji- 
vati  kopit  ili  što.  isp.  utruditi.  —  2)  sa  «e,  refleks.: 
Gospod,  koji  je  stvorio  krajeve  zemaljske,  ne  Hugtaje 
niti  se  utrugjnje.  Is.  40,  28. 

utrAnitf,  fttrumm,  v.  pf.  Rj.  u-truniti.  v.  impf. 
truniti  1.  —  J)  koga,  Splilter  m  die  Augen  ^erfen, 
festticaa  injicio  in  ondum.  Rj.  ubaciti  kome  trtlnja 
u  oko.  —  2)  sa  fte,  refhk.t.  utrunio  sam  ee,  es  ist  mir 
ettt'us  in,t  Auge  gefallen,  incidit  tniiii  aliquid  in  oculum. 
Kj.  upalo  mi  neMa  u  oko  (kao  trun). 

utrv^nik,  utrveuika,  ni.  (u  Hrv.)  vidi  utrenik.  Hj. 
uiri'cn  put,  drum.  vidi  i  trveuik.  —  riječi  s  inkim 
n4i»t.  kuje  znače  put  kod  ćavlcnik. 

(ktubiti,  blm,  V.  pf.  vidi  utuviti.  Rj.  vidi  i  upam- 
titi, mutiti.  V.  impf.  tubiti. 

iitA^^i,  utrt^em,  t>.  pf.  Rj.  u-tu(*i.  r.  impf.  tu^i.  — 
J)  luka,  soli,  .ttoi^aen^  contundo.  Rj.  istupi  "2.  ij^p. 
ugruSiti,  zgniSili.  —  Gru^iti  so,  t  j,  utuci  je,  ali  da 
ne  bude  vrlo  sitna,  Ri.  Ufcm.  Mrazovuik,  Inivii,  korijen 
(joj  je)  kao  glavić«  luka;  gdjekoji  ov(t,i  korijen  eub  i 
ntu€$H  pij»-'u  crnom  vinu  od  srdobolje.  Rj.  3T0a. 
(-'imbur...  gdjekoji  joS  «(wAm  bijeloga  /f/Ari  te  zalure. 
Rj.  825a.  —  2)  vola,  durch  Zer.ttoitsen  knutriren,  te- 
sticulos  contundo.  Rj.  vidi  usknpiti,  (  si/m.  ondje.  — 
Pretukarf*,  n.  p.  oran  t.  j.  utučen.  Rj.  5830.  —  ,3)  riđi 
ubili  1,  »  sgn.  ondje.  —  I  na  nas  ao  bješe  rnsrdio, 
im  nas  puMi  studeno  kamenje,  »reC'c  moje,  le  ma  ne 
utuče.  Npj.  &,  516. 

jiluk,  w.  Gegeumittelt  reutediunh  cf.  ustuk.  Rj.  u-luk. 

—  Odgovor  na  Utuk  g.  M.  SvetiĆa  od  Vuka  H.  Kn- 
mdiićii.  Odg.  na  ut.  1. 

Cktukn&t,  adjyiu  Boci)  vidi  lud:  Nulu,  nuta.  glava 
utukntUa.  Rj.  adi  i  sulud, «  «v"-  ojidje.  —  u-tuknut, 
part.  pass.  pruet.  od  glagola,  kojega  mmuga  nana. 
isp.  nft-tnitnuli,  hz-tuknuii.  vidi  Korijeni  Dl.  <>sn.  22.S. 

iilAliH,  dcuHin,  u.  pf.  (u  C.  G.)  n.  p.  svijci^u,  ^lei^ 
žegj,  losrhen,  dCtmpfen,  stillen,  reJttingiio,  ext{tiHguo, 
cf,  ugasiti:  A  utuh  lojanu  svijeću.  Pivom  iegju  utuliV 


—    Ml 

nema,  srneća  se  ne 


I  ne  moi^^.  Rj.  i  kod  ugasiti  »ifn.  v,  impf.  tuliti. 
'  80,  pass.:  Ovgjcn  vjetra  niknkova  nema,  srneći 
hi  ututila.  Npj.  5,  405. 

nlApRI,  iltQpim,  r.  pf.  nhalumpfcn^  obtunđo^  nh- 
iusum  reddo.  Hj.  u-tupili  Hto,  n.  p.  /tjekiru.  v.  impf. 
tupiti. 

utArunJo,  n.  dus  Uineimcerfcn.  injectio.  Hj.  rerb. 
od  uturati.  radnja  kojom  tko  utura  (ubacuje)  što  u  Ho, 

I.  ufArati.  ilturiim,  r.  impf.  h  ine  i  me  er  fen,  injicio, 
Rj.  u-lurati.   riđi  ubncivati.  t'.  impf.  prosti  turati   1. 


r.  pf.  uturili. 


iifArnti,  tlturam,  t.  pf.  hiueinachieben,  ivtmiito* 
Rj.  u-turnti  ifto  u  Mo,  turajUfH  umetnutij  unijeti*  0. 
impf.  pronti  turati  2. 

Aturiti,  ruu,  r.  pf.  hincinschleudcrn,  injivio,  cf\ 
ubaciti.  Rj.  u-turiti.  r.  impf.  1  uturati.  —  11  ku^istć 
oganj  uturiHe,  dva  osto^Ja  »lame  zapaliAe.  RJ.  473b, 
Te  veliku  slamu  prinijeAe,  pu  u  slamu  vatru  uturi^e, 
Npj.  5,  j:;3. 

iitd.^ili,  tttnAim,  r.  pf.  n.  p.  svijenu,  ^le,  vidi  utu- 
liti.  Rj.  u-tušiti.  vidi  t  ugasiti,  i  Hyn.  ondje.  t*.  impf. 
tuMti. 

dtilTltii  vun,  vidi  upamtili.  Rj.  r.  pf.  u-tuviti.  riđi 
i  utubili,  upetiti.  v.  impf.  tuvili.  —  >lure$  ouo  utuviti 
vrimct  kad  si  jednoć  vojsku   pokupio.  HNpj.  3,  3r>4. 

Diva.  /'.  (st.}  nekakva  lica  vodena;  kažu  da  je 
po  trbubu  žuta  kao  zlato;  i  za  to  se  svagda  pjev» 
utva  zlatokrila,  einc  Knte  in  Volksliedfrn,  anatiiT 
genns  cantibu.i!  celebratum.  Ju  .snm  u  Itesarubiji  gledao 
dirljijeh  putakaj  u  kojijeb  su  krilu,  kao  pozlaćctia, 
i  to  6i  jamaCno  biti  nuse  uilre,  kojijeb  u  ua&ijein 
zemljama  danas  nema.  Rj.  vidi  zlatoutvu.  —  Lisica 
pretvori  se  u  utvu  šestokrilu^  ali  sokolovi  odmah  za 
njom.  Npr.  201.  Zlatnu  mi  je  utru  odletjela.  Npj.  1, 
570.  Na  zeleuo  u  gori  jezero,  po  kom  plove  Htve 
zlatokrile.  2,  426. 

Dtva,  f.  ime  žensko.  Rj.  tidi  Utvija.  imena  šenifka 
od  životinja  vidi  kod  Golubica. 

Otvara,  f.  dis  Oespenstf  spectrum,  cf.  avei,  Rj. 
ono  Mo  se  kome  uicori,  sto  u  utraranju  vidu  vidi 
utvor,  titvora,  utvorica.  —  VidjevSi  ga  (Isusa)  učenici 
po  moru  gdje  ide,  popla^iJe  se  govoreC'-i:  to  je  utcara. 
.Mat.  14,  2(J.  Tuko  lugjeh  u  utvari  kouje,  i  one  ftto 
sjcgjahu  nn  njima.  (!)tkriv.  9,  17  (in  riaionc.  im  (it- 
sichte).  Bog  reče  Izrailju  no<^u  u  utvari:  Jakove!  Mojs. 
I.  40,  2.  Pogledu,  a  to  kupina  ognjem  gori  a  ne  sa- 
gorijeva. 1  Mojsije  re*5e:  Idem  da  vidim  tu  utvant 
veliku,  za  ho  ne  sagorijeva  kupina.  II.  3,  3.  Kaže  onaj 
kt»ji  i'uje  riječi  Božje,  koji  riai  ii(r«rw  svemogućega. 
IV'.  S;4,  4.  RijeO  Gospodnja  bjeSe  rijetka  u  ono  vrijeme, 
i  m  jai^^jahu  se  utvare.  Sam.  I.  3,  1,  Mene  dult  po- 
diže i  odnese  u  utvari  dubom  Hožjim  u  llaldejsku 
k  robiju;  i  utvara  koju  vidjeh  oti<i«  od  mene.  Jczek. 
U,  24. 

iilvArunJo,  n.  die  Ersdicinung,  visio.  Rj.  verh.  od 
utvarali  »c.  stanje  koje  biva,  kad  se  što  kome  utvara, 

iilviimli  se.  fttvara  He,  1.'.  r.  impf.  kome  Sto,  er- 
sdieincn,  video.  Hj.  u-tvarati  se.  r,  pf  utvoriti  ae. 

rtvijn.  f.  ime  žeusko.  Rj.  vidi  Utva.  —  ra  lavrlietak 
ijtp.  Gjurgjija. 

iktvor,  m.  (u  IV»ci),  Atvora,  f  iltvorira,  f  vidi 
utvara:  Niijotragu  n'aka  utvorica.  Rj.  —  Al  si  viln, 
ali  ai  utvorica,  al  .si  kakva  kit'ena  divojka?  HNpj. 
3.  443. 

Ulv6riti  so,  fttvori  se,  r.  r.  pf.  kome  ?to.  eivcheineit, 
video:  utvorilo  mi  se,  ich  glaubt^  zu  selien,  es  crschie^ 
mir  (als  Gcspefist).  Rj.  učiniio  mi  se  da  vidim,  jari 
mi  se  kao  utcara.  v.  impf.  utvarati  se.  —  IsuiavH 
(Zarija)  ne  mogai^e  da  im  govori;  i  razumjefte  da  mu 
se  n£Što  utvonlo  u  crkvi.  Luk.  1,  22. 

iltvrillli,  titvfdira,  t*.  pf.  befcsUgen,  firmo.  Rj.  u-tvr- 
diti.  r.  impf.  utvrgjivati.  —  1)  uti-rditi  što:  Hakiijft 
gvozden  kovćeg;  nu  zaklopiti  ovot.i  kovrcga  utvrdi 
jeduH  kn^  od  gvozdenijeb  veriga.  Npr  If)^.  Adakale, 


fe 


ntvrjBiJo^Je 


-  677  - 


nvollfatt 


koje  .«M  Nijemci  pmvilno  sazidali,  i  utvrdili,  osobito 
gntdit-em  prema  njem«.  Danica  2,  45.  ljudi  h  Ifri- 
Smtiskome  (zakouu)  jo5  ovnVo  nije«u  bili  utrr^jeni 
kao  danas.  Kov.  5.  Na<?ini  mali  SanČic',  i  utmuU  ga 
velikim  topovima  prutić  Turskih  vojnii^ih  lajrji.  Miloš 
38.  Prva  auiuost,  da  jezik  naA  oćisti  od  avcfra  tiigje^. 
da  utvrdi  njegovu  praciUt,  i  da...  Pis  26.  VideŽi  da 
je  grud  vojskom  potpunjen  i  utcrgicn.  Žiiije  61.  Oni 
otiŠavži  8a  stražom  uiirdtše  groh^  i  zapfOati^e  kamen. 
Mat.  27,  GlJ.  Xe  poy.naju(?i  pravde  Boiije  i  glednju<*i 
da  ffeoJH  pruvdu  utvrde  ne  pokoravaju  se  pravdi  Uo- 
žnoj.  Rim.  10,  3.  Da  ttlrrdi  obećanje  očevima.  15,  8. 
Uze  knmen  i  utvrdi  gn  za  Apomen.  Moja.  I.  28,  18. 
Ludo  f*i  radio...  jer  bi  sada  (iospod  utvrdio  curatvo 
Ivoje  nad  Izrailjem  do  vijtka.  Sam.  I.  13,  13.  RnKumje 
David  dnnaje  Gospod  utvrdio  za  cara  nad  iKrailjem. 
II.  5,  12.  Oborivži  neprijateljsku  prepradu  utvrdi  mir, 
DV.  162.  —  2)  «r*  se,  puss.  ili  refleks.:  Badanj  se 
namjesti  na  skok,  pa  se  dolje  udari  u  nj  kablina, 
koja  se  utvrdi  drvenijem  klinima  da  ne  može  ni  iapasli 
oiti  se  lasno  i^.vaditi.  Rj.  11b.  Dokle  spisatelji  ne  po- 
stave u  pisanju  pravila  i  tami  se  u  njima  ne  utorde. 
Od\r.  na  ui.  18.  Na  nekolika  mjesta  bili  su  po^radib 
Sani^eve  i  vrlo  se  utrrdili.  I^ovj.  40.  NatHiii  ftauae,  a 
unaokolo  utvrdi  ne  zaAjekavtu.  43.  Kao  6U)  se  avje- 
dočanstro  Hriatovo  utvrdi  mejrju  vama;  lako  da  .  .  . 
Kor.  I.  1,  f>.  Ne  čes  ne  nltrditi  ni  ti  ni  carstvo  ivoje. 
Sam.  I.  2(),  31. 

iitrr|;]6nje.  n.  verb.  od  utvrditi,  djelo  kojim  sekto 
utv-rdi.  verb.  supgt.  od  v.  pf.  kod  dopuStenje.  —  Ima 
rijcCi  84  (koje)  .  .  .  sam  ja  nai-Mnio:  primirenje,  utt^r- 
njenjc.  Nov.  Zav.  VII.  Želim  viditi  viis,  da  vam  dam 
kakav  duhovni  dar  zti  vaše  ntvrgjenje.  Kim.  1,  11. 

utvrKJivanJe,  n  da.t  BefesUgcn,  jlrmatio.  Rj.  verb 
vd  utvrpjivati.  radnja  kojom  tko  utvrgJHJe  što. 

iitrrirjiviitit  utvrđujem,  r.  impf.  befettigen,  finno. 
Kj.  u-tvrjjjivati.  v.  inipf.  prox(i  tvrditi,  r.  pf.  utvrdili. 

—  J)  utrrgjivati  Mo:  Da  utvrgjuju  i  ćupnju  Ćupriju. 
Dauiea  4,  13.  8ložni  smo  u  tome,  da  jezik  naS  valja 
Oisliti  i  pravila  njegova  istraživati  i  utnrgjivati.  Pm. 
34.  Ondje  šanac  utvrgjuju  i  čuvaju.  Sovj.  31.  Du^ 
molitva  uivrgjuje  nas  da  sami  sebe  i  jedan  drutro^ 
i  sav  život  svoj  predajemo  Ilristu  Bogu,  DP.  17.  — 
2)  sa  ne,  refleks.:  DoSavJ'i  u  Uzice  stane  se  uti>r*iji- 
vati.  Mi)nš  54.  Došle  8c  ni  ona  vojska  Turska  ne  bi 
smji-la  ondje  uivrgjivati.  Sovj.  65. 

(Iviidieii,  /'.  consuttndo.  Stulli.  inp.  navada,  obijaj. 

—  PoSlo  mu  ie  po  uvadici.  DPosl.  yy.  uvadica,  obii^aj 
u  Delabele  tabiioi  i  u  titulii?a.  XVIII.  u-vadiea,  drugoj 
poli  osn.  koja  je  drugoj  poli  u  na-vnda. 

OtiiIa«  f,  kao  dolina  ili  Ždrijelo  i/.me>;ju  dva  brdn, 
das  Thalj  rallin.  Kj.  vidi  vala,  diibodolina,  presjeka. 
w/»,  doliuH,  i  tttjn.  ondje.  aagm.  uvaiina. 

n^iillna,  /*.  iiugm.  od  uvala.  Rj. 

nviUtti.  iivalim,  v.  pf.  ^^l,.  \\-\ii\\\\.  kao  pro.^t  ghtgol 
ne  dolazi,  isp.  valiti.  r.  impf.  uvaljivati.  —  1)  hinein- 
wdlzen.  inroho:  uvaliti  koga  u  /.lo,  /ttiirien,  itif'ero. 
Kj.  —  TaSia  zetu  ma*<lo  van.  dokle  mu  zlo  u  kuću 
uvali.  Posl.  312.  Izvalio  mu  crn  komnd  u  torbu. 
(Ufiuio  mu  Jletul  32t>.  Sto  ti  je  uiMnio  ovaj  uan)d, 
te  ga  uvali  u  toliki  gnjcfi?  >1ojd.  II.  32,21,  Nepra- 
vednoga će  zlo(5a  uvaliti  u  pogibao.  Pa.  110,  11. 
Dnižba  s  Gviskarom  uvali  ga  (Dubrovnik)  u  rat 
s  Alekrtijcm.  DM.  226.  Maniusija  uvali  narod  ojiet  u 
nezMahostro.  Vt\[\.  hibl.  *.)].  sa  se,  refleks.:  Jer  <i«!  se 
uraUti  u  zamku  nopima  Avojim  i  naii^i  6g  na  mrc^n. 
Jov  17,  8.  —  2)  (u  i^lav.)  iivhlio  mi  vuk  kljuse,  t.  j. 
zaklao.  Rj.  —  Jadno  ždrijebe  prevari  se  te  otvori 
vrata,  a  vuk  njega  za  vrat  te  ga  uvali  i  svega  po- 
jede. Npr.  178. 

nvA^nh,  Civrdjam.  I',  pf.  Rj.  u-valjaii  Mo,  valjajući 
unijeti  ga  kuda.  ti.  impf.  valjali.  —  /.  hinctntvalsen, 
roho  tu — .  Rj.  Uvaljao  sam  u  prah  slavu  svoju.  Jov 
1(>,  15.  Jer  (^  obuća  svakoga  ratnika  ...  i  odijela 


u  krv  uvaljano  izporjeti.  Is.  t>,  5.  —  II,  1)  sich 
durch  Wiilzen  ffcscltmutzen^  volutando  maculor.  Rj. 
oaljajući  se  umrljati  se.  —  2)  *ic/i  einivalken^  im 
iruUvH  eingehen,  minui  sulngendo.  Rj.  u  valjanju 
umanjiti  se. 

uvaljivanje«   n.  das  Hineinu'dlsen,  involutio.  Rj. 

verhal.  od  uvaljivati,  radnju  kojom  tko  uvaljuje  koga 

M.  p.  a  zlo. 

I      tivaljivati,   uvaljujem,   t:.  impf.  hineinv-rilt^n,  im- 

i?oho,  volvo  in — .  Kj.  u-valjivati.  v.  pf.  uvaliti.  —  U 

nevolja  Hvuljicati  koga^  jade  mu  zadavati.    Dauičić, 

I  AKj.  20U\.   DiiSu   erniU,    kao  uvaljivati  je  u  gnjehe. 

I  843b.  (Definieije)   postavljene   za   pravilo    uvuljnju  u 

I  dosadnu  i  rento  smiješnu  pedanteriju.  O^led  V. 

Avar,  vidi  za  uvar  (je).   Rj.  «  krajevima  gdje  ne 
gltis  h  u  govoru  pretvara  u  glas  v.  vidi  zanhar  [za- 
!  u-hnr),  ««  koristt  probitak:  i  zauvar. 

Avarnk«  iivarka.  m.  decoctura^  decoctum^  decoctus 
(un).  StuUi.  ono  sto  sv  uvari;  das  Decoct. 

AviirdatI,  dam,  v.  pf.  errathen^  bedenken^  repuf^: 
Nu  uvardaj  i  pravo  mi  kali,  gje  su  brodi  na  toj 
liLidnoj  vodi.  Rj.  u-vardali.  v.  impf.  vardati  I.  — 
Stojann  jo  /latka  besjedila:  »Kurvo  shijro,  od  Dobuja 
Mujol  zar  si,  more,  dobro  uvardao,  gje  mop  baba 
doam  ne  imnde.  te  si  meni  doft'o  u  kaveza?  Npj.  3, 
138.  t'vardati^  uvrebati.  Npj.'  3,  3Ii9.  isp.  i  ukebati, 
up  režati. 

uvi^rlsati,*  uvUriScm,  r.  pf.  errathenj  co^jectura 
itsscqui,  cf.  ovarisali.  Kj.  u-variaali.  kao  prost  glagol 
ne  nahiti  se.  ovarisaii  .^tu,  t.  j.  uputiti  i^e  u  ćemu. 
Rj.  43i>a. 

nvArili,  tivnrim,  v.  pf.  percotiucre*  Stulli.  u-variti. 
vidi  ukuhati  2. 

uvat  .  .  .  riđi  uhvat  .  . .  Rj. 

iivAžaiijet  n.  das  Einfuhren,  inrectio,  importaUo. 
Rj.  vidi  uvoženje. 

llvAJtati,  ilvažam,  r*.  impf.  hincinfuhrcn,  inveho, 
iviporto,  vf.  uvoziti.  Rj.  u-važati,  biće  riječ  is  kraja 
gdje  se  štokavski  govor  miješa  sa  kajkavskim  ih  ča- 
kavskim, pa  se  čuje  i  uvažati  mjesto  uvoziti,  v.  pf, 
uvesti  (uvezem). 

uvai&vdnje,  ti.  verbtd^  od  uvažavati,  radnja  k<dom 
tko  urakava  što. 

uvažilvnli,  uvilžavrim,  r.  impf.  u-važavati  stOj  kao 
držati,  priznavati  važnim,  cijeniti;  prema  Njem.  er- 
wii^en.  r.  pf.  uvažiti.  —  i  ova  su  mi  Gospoda,  »tvi- 
zarajući  ovu  droftocefiu  narodno.tt  sroju,  slala  pesama. 
Npi.*  4,  XXXIli.  ljudi  poznaju,  uritžavaju  i  upo 
trebljavaju  glarne  proizvode  prosvijei5enib  narolia. 
Priprava  130.  Znadem  narod  da  me  uvažava.  :?dep. 
mal.  26.  Knez  ga  je  rcoma  rtražarao.  Mil.  13. 

uvažanje,  m.  verbal.  od  uvažiti,  djelo  kojim  se  što 
avazi;  dic  ICrtcagnng.  verb.  od  v.  pf.  kod  dopuštenje. 
—  Iz  utaženija  njegovifi  zasluga  sveili  i  (''osiiti  knez 
.  .  .  dade  mu  ženi  i  detetu  bezbrižno  nživljenje.  Da- 
niea  4,  Ili  luvaženije  su  starijim  nust.  mjesto  novijega 
uvaŽenje.  isp.  bogojavljenije). 

iivilžiti.  iivažtm,  v.  pf\  priznati  vttšnim,  prihvatiti. 
V.  impf.  uvažavati.  —  sa»v,pass.:  \hi  se  uvaže  ^re<\- 
stavljenija  i  molbe  naroda  tfrpfiko^;a.  MiloS  151. 

tivi^eudili,  duu,  V.  pf.  (U  Bai^k.)  vidi  uAeprtljiti. 
Rj.  u-vc(^aditi.  drukčije  sti  glagol  ne  nalazi,  vidi  i 
timai}aditi. 

nvef«  (U  vo&),  Attćnditf  temperi.  Rj.  u  voć©(r).  vidi 
voi'e,  veiVr. 

Avrhnuti*  fivehn^m,  t,pf.  u-vehnuii.  tidi  uvenuti. 
c.  impf.  vebnuti.  —  Udati  me  uvehlom  jabukom, 
uvehlo  mu  srce  i  s  materom!  Herc.  14.5. 

Avelak,  flveoka,  m.  (u  lioci)  voĆka  koja  na  drvetu 
svom  ne  sazri,  nejjo  prije  vremena  nvene  i  opadne.  Rj. 

llVcHeuti,  uvelKiitu,  v.  pf.  u-velieati  sto,  učiniti  da 
bude  veliko,  reče,  v.  impf.  uveli<*avati.  —  Umnožio  si 
narod,  a  nijad  mu  uveličao  radosti.  Is.  9,  3.  Htuno 
stara  mala  lima  joi  ne  uveličana  osoojenim  zendjama 


uTcIiJ^avnnjo 


—  678  — 


uvirnfi 


nazvana  bi  djedinom  n  istom  smisla  u  kom  i  Zeta. 
DM.  14. 

ni'i'lir-Aviiiijc,  n.  rcrbal.  od  uveli^ivati.  radnja 
kojom  tko  uvelimvfi  što. 

aveli^*AvHti,  uveHćiivfim,  v.  impf*  ti-veličavnti  Ho, 
činiti  da  bude  vfliko,  veće,  v.  impf.  prosti  veli<?ftti. 
p.  pf.  uveličati.  —  su  se,  pase. :  Samo  »e  po  tome 
ktuan  uvcličava  ili  nmaljava.  DM.  318. 

avoltke,  adv,  u-velike.  vidi  u  velike  [kod  veliki). 

—  Kad  fte  ve<^  uvelike  znalo  na  lak  način  vatru  na- 
ložiti (ukreaati),  snjevjerje  atarome  dado  trvenju  vatre 
BvetoHt,  Priprava  163. 

Uvenuti.  nem»  u.  pf.  veneelken,  mareesco*  Rj.  u-ve* 
nuti.  M  krajevima  gdje  se  u  (fovorn  ne  ćuje  ijlas  b. 
tildi  uvehnuti.  vidi  i  usahnuti  2,  učmauuti.  r.  impf. 
veli  nuti,  venuti,  korijenu  je  pred  n  otpalo  h  (a  ne  đ, 
kao  što  midi  Daničić,  Korijeni  310).  isp.  ARJ.  IV. 
32tih:  Izvehnuti,  posve  uvehnuti  (nvonuti).  —  Uvelak, 
voćka  koja  na  drvetu  svom  ne  sazri,  nego  prije  vre- 
mena uvcne  i  opadne.  Kj.  765a.  Uvenulo  njeno  srce, 
k'o  &to  je  moje  I  a  moje  je  uvetuito,  vetima  ne  može. 
Npj.  1,  42').  inp.  loćkav  list  (koji  je  urenuo), 

uvcselJAvanje,  n.  verbul.  od  uveseljavati  se,  koje 
Mi, 

uvcsoljAvatl  se,  uvesMjSvam  se,  r.  impf.  u-ve«e- 
Ijavati  se  čim,  kao  pof^tajati  veseo  s  njega.  r.  impf. 
prosti  veseliti  se.  —  Kitje  ukraSuje  zemlju  .  .  .  njim 
se  čovjek  hrani  ...  i  uveseljava   se  njim.  Priprava  5. 

ovoreNiJall,  jam,  t;.  pf  (u  Risnul  kopa,  U  j.  dati 
mu  na  veresiju,  kredit iren,  uuf  Kredit  gchen,  credo, 
cf.  udužiti.  Rj.  u-veresijati.  druk^je  se  ne  nalasi.  isp. 
veresija. 

1.  UF^stl«  uvSdera,  V.  pf,  Rj.  u-vesti.  kao  prost 
glagol  »w  naltui  .«.  tup.  ve-sti  (vedem).  v.  impf  uvo- 
diti. —  1  a)  Uineinfahren^  duco  in — .  Rj.  u  pravom 
smislu:  Nabaj^a  na  jednu  pećinu  i  poviče:  *(.)vamote 
braćo!  Evo  suhotelt  Onda  svi  ugjemo  i  uvedemo  sve 
tridesetoro  konja,  Npr.  6.  Pozove  k  sebi  Iliju  i  Milka 
i  uvedavM  ih  u  neAd^ri*  so6h  uzme  stolicu  pa  i  sudiju 
i  popečitelja  sve  njome.  Sovj.  4y.  Da  otjera  ispred 
tebe  narode,  i  <la  tebe  uvede  u  njihovu  settdju.  Moje, 
V.  4,  38.  m  se,  pa»s. :  Bi(5e  otvorena  vrata  tvoja,  Jeru- 
salime,  da  se  ui^ede  u  trbe  sila  nesnabozaca.  DP.  331. 

—  b)  u  prenesenom  smislu;  kao  postaviti;  einfahren^ 
introducere^  inatituere:  Jezik  naA  najprije  valja  čistiti 
od  ouijeh  pogrješaka.  koje  su  naži  književnici  u  nj 
uveli.  Pis.  34.  SnomiuiaAe  u  tužbalicama  »vujim  JoHiju 
do  dana^iije^a  aann,  i  uvedose  Hi  u  obit'^aj  u  Izrailju. 
Dnev.  U.  35,  25.  Obe6i  uvesti  u  SrHju  rtmokitiolu'.ku 
vjeru.  DM.  32.  Ako  je  i  rad  bio  vladalac  uvesti  ličnu 
odgovornost.  59H.  sa  »e,  pass.:  Kad  se  ovo  pravilo 
unedc  i  u  Shtvennku  gramatiku.  Rj.*  LVI.  Kat!  .tu 
se  uvele  ostale  srpske  .^kole  po  ^ladža^skoj.  Straž. 
I88<i,  1513.  —  2)  uvesti  prejyu  u  brdo,  anzetteln^ 
ordior.  Kj.  —  Jednožičuo  sukno  ^koje  je  uvedeno  u 
jednu  j^.icu).  Rj.  251a.  Uveo  u  tanke  niti.  (£?pje9nu, 
propao).  PosI,  32*i.  —  H)  mit  jemund  davon  lattfen^ 
ihn  uegfiihrcnt  abdttco^  c/'.  o^lvesti:  I  uvede  tri  četiii 
dnif^n.  (»je  Alija  uretie  gjevojku.  Rj.  —  .Ak'  ulečem 
i  puiku  uneriem  i  uvedem  vrancu  debeloga,  kunem  vi 
se^  a  vjeru  vi  davam,  ne  ću  laano  upustiti  ovce.  NpJ. 
4,  422. 

2.  uvesti,  nv^-ZBm,  v.  pf.  Rj.  u-vesti.  ne  nalaii  se 
kao  prost  glagol,  isp,  vcsU  (v&;&era).  v.  impf.  uvoziti 
(dijalektički  uvažati).  —  /)  hineinfahren,  inveho; 
uvesti  žito,  sijeno.  Rj.  —  2)  sa  se,  re/leks.  uv^ti  se, 
vidi  uavesti  se:  ucese  se  blatu  Širokome.  Rj.  —  Krenu 
vojske  dvanaest  hiljada,  hvcsU  se  u  more  debelo^ 
zdravo  CAre  more  prebrodio.  Npj.  3,  59. 

3.  uvesti,  uvt'zom,  r.  pf.  hineinsticken,  indudo 
picturae  acus:  Uvezla  sam  tri  dukata  zlata.  Rj. 
u-ve«ti.  p.  impf.  v<?ati  (v&sem).  —  Dra^a  mi  je  i  ko- 
šulja, Modo  ai  je  pod  orahom  vezla,  uveila  si  tri  du- 
kata glata  i  četirt  svile  Carigradske.  Npj.  1,  322. 


iiT^ZAti,  tiv8*3m,  V.  pf.  binden,  colligo.  Rj.  u-ve- 
z&ti.  V.  impf.  uvezivati.  —  >Pa  m'  otpaSi  pasa  svi- 
lenoga, to  uvezi  moje  rane  {jute^  ...  A  uzima  ma- 
rame od  svile,  pa  uve^a  Đrasku  rane  ljute.  Npj.  4, 
64.  sa  se,  refleks.:  Jedna  se  djevojka  »vuče  do  ko- 
šulje sa  svijem,  pa  se  onako  gola  uveše  i  obloii  raz- 
lićnom  travom  t  cvijećem  ...  i  to  se  zove  dodola. 
Rj.  198a. 

nvffzivnnjo,  n.  das  Sinden^  ligatio.  Rj.  verbal,  od 
uvezivati,  radnja  kojom  tko  uvezuje  ito. 

uvezivati,  uv&zujSm,  v.  impf.  binden,  colligare, 
Rj.  u-vezivati.  v.  impf  prosti  vezatL  v.  pf.  uvezati. 
—  sa  se,  pass. :  t)brvka,  3)  onaj  konac,  kojim  se  brda 
I  uvetuju.  Rj.  434a. 

uvf|ijati,  l^vT^am,  v.  pf.  ntbereiien,  apparo,  u.  p. 
jelo,  cf.  zgotoviti.  Rj.  u-vigjati.  vidi  i  ugotoviti,  upa- 
rićati.  V.  impf.  vigjati  2. 

uvljaf',  uvijAča,  m.  (u  0.  G.)  Zigarrt,  herha  nico- 
tia7iu  coiitorta.  Ri.  duhan  uvijen  sa  pt^Act\je, 

uvijAJra.  f.  vidi  olovnica.  Rj.  na  pušci  u  Ho  je 
krtmen  savijeft.  vidi  i  olovnjuća.  —  u-vijaća.  za  po- 
stanje isp.  uvijati,    riječi  s  takim  naši.  kod  cjepača. 

iivijitiije,  n.  Rj,  rerhal.  od  I.  uvijati,  II.  uvijati 
ae.  —  /.  1)  radnja  tko  uvija  sto  ćim  {da*  Umwiuden, 
involuiio.  Rj.).  —  2)  reulnja  kojom  tko  uvija  ito  u 
sto.  —  //.  1)  radnja  kojom  se  tko  uvija.  —  2)  stanje 
koje  biva,  kad  se  n.  p.  kupus  uvija  u  glavicu. 

uvijati,  tivTjam,  v.  impf.  Rj.  n-viiati.  r.  impf.  prosti 
viti  (vijem).  v.  pf.  uviti,  —  i,  1)  n.  p.  pojaa.  um- 
tcinden,  involvo.  Rj.  —  Da  ja  znadem,  moj  gajtane  I 
da  če  tebe  mlad  nositi,  svilom  bi  te  opletalii,  ilaiom 
bi  te  uvijala.  Npj.  I,  291.  —  2)  einwickeln,  involvo, 
Rj.  —  Na  dan  perce  uzimala,  u  cjenac  ga  uv^ala. 
Npj.  1,  54.  Ja  sam  Marka  vrlo  milovao,  u  sviUn*$ 
njedra  uvijao.  2,  194.  sn  ae.  pass.:  Čovjek  .  .  .  kao 
trava  suM  se,  uvija  se  »  kipu,  pokriva  se  zemljom. 
DP.  368.  —  li,  sa  se.  refleks,  —  1)  sich  schmie^en, 
se  inflectere,  appUcare:  Divno  li  se  Mihat  uvijaše. 
No  se  pusnik  A;  zemlji  uvijaše  (od  čistoga  i  »rebra  i 
zlata.  Npj.  2,  549),  Idi  sine  Angjeliji  majci,  uvijaj 
sCf  sine,  i  previjaj,  kano  svila  oko  kite  smilja.  Kj. 
vidi  ulibati  se.  2.  —  Ovca .  .  .  okolo  nogu  mu  *e 
uvija  i  neprestano  bleji.  Npr.  216.  —  2)  isp.  uvi- 
jati 2.  —  Glavića  se  kupus,  L  j.  uvija  se  u  glavim, 
Rj.  86b.  _ 

iivij<>daujis  n.  vidi  uijedanje.  Rj.  vidi  i  ujedanje. 

HVijčdad.  iivi^cdain,  v.  impf.  (u  Bm^i)  vidi  uije- 
dnti.  Kj.  u-ijedali,  s  umetnutim  v:  u-(v)ijedati.  vidi  i 
ujedati,  v.  pf.  uvjesti  (ujesti).  —  Koji  mo  pas  uvi- 
jedao,  svojom  dlakom  liječio.  Posl.  1'13. 

Rvijob  {»  vijek),  immer,  .tempcr.  Rj.  vidi  udilj, 
sve  2,  i  ngu.  kud  ave  2,  —  Uvijek  je  rumena  i  Jtar- 
kiisia.  Rj.  155a.  Onda  mu  car  da  ilvanaest  dukata  i 
TG{:e  mu  da  od  sud  nrek  dolnzj  on  da  ga  brije.  Npr. 
IbO.  Ko  jedan  put  ukrade,  uvijek  se  za  hrsu/ji  Jr*i, 
Pot*l.  141.  U  tujrjoj  ruci  vrijtk  je  komad  veći.  337. 
Ja  uvijek  i>o  tri  jamca  držim:  jednog  jamca  Roga 
velikoga  .  .  .  Npj.  4,  1LI9.  Diž'  gjevojka!  sii  li§ca  du- 
vaka,  da  te  vinim  jednom  sa  uvijek.  Herc.  3.  Uvijek 
ćaatio,  a  Boga  falio,  uvijek  toOio  a  nikad  istoi^iol 
Kov.  126.  L'niSti<^e  smrt  za  uvijtk,  i  utrine  UoHpod 
Huzc  sa  svakoga  licA.  Ih.  25,  8.  A  mi  ^emo  hoditi  u 
ime  Gospoda  Roga  svoga  u  vijek  i  do  vijeka,  Mih. 
4,  5.     ^ 

Aviraii]e,  n.  Rj.  verb.  supst.  od  I.  uvirati,  O.  uvi- 
rati  He.  —  /.  J)  stanje  koje  biim  kad  što  uvire  (das 
Eiusjedcu,  Kiukochen,  decoctio.  Rj.).  vidi  saviranje 
3.  —  2)  vidi  poniranje.  Rj.  vidi  i  uniranje.  — 
//.  stanje  koje  biva,  kad  se  što  uvire  (das  Dureh- 
schmiegen.  t*!  iibdere  se.  Ri.|.  vidi  saviranje  2. 

dvirati,  iivir6,  r.  impf.  Rj.  u-virati.  —  /.  J)  ^"m- 
kocheft,  decaqi4i,  coqH€ndo  evaporari.  Rj.  vidi  aaTi* 
rali  2.  u  vrct\ju  hUpiti,  umanjivati  se,  v.  impf.  prosti 
vreti.  V,  pf.  iivreti.  —  2)  vidi  pouirati.   Rj.  vidi  i 


nvis 


—  679  — 


nvodUi 


unirati.  tj.  pf.  inp.  iironiti.  —  //,  sa  «e,  rcfteks.  ftvi- 
mii  «e.  skh  tcohin  durchsdtmiefjen,  nrcte  perlahi.  Ui. 
vidi  Ravirati  se.  v.  impf.  prosti  vrijeti  ne.  v.  pf.  livn- 
jeti  se. 

IVvis,  cf.  vis.  Bj.  u  vis. 

uvftttk,  iivItlcB,  m.  das  Eingeivickelte,  voJumen. 
Rj.  ii-vitHk,  uvijeno  što. 

CivUi,  llvijem,  r.  pf.  umitinderif  circumvolvo.  Rj. 
ii-viti.  t'.  impf,  uvijati.  —  Kojega  biju,  onaj  legne 
na  lepjn,  a  dvojica  drže  inej^u  Babom  vulake,  u  koje 
»H  noge  uvijene,  a  tre<*i  bije  po  tabanima.  Rj.  521). 
Starješina  ili  kolovogja  oa  prporu-ia  7ove  fte  prpai\ 
*  njega  uviju  pavitinom  i  th-ačom,  Rj.  fil7a.  Ovdje  je 
mač  Golijata  Filiatejina  uvijen  u  platno.  Smn.  I.  21, 
y.  »rt  se,  refleks.:  Iđuse,  kojega  iiialo  prije  sunce  ugle- 
davši ua  krelti  Hvi^e  u  mruk.  DP.  143. 

ikvitliti.  liim,  r.  pf.  n.  p.  daake^  Uhereinandcr- 
legen,  ponere  aliud  super  aUwi.  Rj.  u-vitliti  ».  p. 
daske,  metnuti,  složiti  ih  jednu  »a  drugu.  v.  tmpf, 
isp.  vitlati   1. 

dv^odžbati,  iivjedžbam,  r.  pf.  vidi  uvježbati.  — 
1)  einlernen,  aidi  einubcnt  condinco,  CTpcrtus  fio  »« 
rc:  Dobar  gjogo  pute  u\}jedžhao,  Rj.  u-^edžbati  4/o, 
hm  uvjeititi  «,  uputjti  se  u  njernu:  DevojCica  je 
bila  uvedibula  nešto  Civutski,  te  je  raztimela  Sto  hu 
Civuti  materi  kazali.  Npr.  ISD.  —  !i)  uvječbati 
(uvjedžbati)  lotja,  insirueret  docere,  edocere,  monere. 
Štulli,  kao  učiniti  gu  vještim,  poučiti  gu;  jemunden 
einuhen. 

uvjcnivanjn»  n.  das  Bereden^  Veherseugen,  per- 
suusio,  coHcictio,  Rj.  verb.  od  1)  uvjeravati,  2)  uvje- 
ravati .se.  —  1)  ruduja  kojom  tko  uvjerava  koga  o 
čem.  —  2)  radnja  kojom  se  tko  nrfjerava  o  čem.  — 
Zairttn  tako  pn>Ht  i  lak  uaćiu  unjeravanja  kuo  Slojt' 
rukovanje  mogao  -^e  dr^.ati  »amo  u  narodu  ijtto  tako 
prostom  i  bez  lukavstva.  DM.  2!)l. 

llVjordVAti,  uvjeravam,  r.  impf.  Rj.  u-vjeravati.  t). 
pf.  uvjerili.  —  J)  glauhen  mdckcn,  permadeo.  Rj. 
^  Car  ga  Htanc  utjeravati,  da  to  nije  nikaka  Sala. 
Danica  4,  35.  Knezovi  su  ga  razgovarali  i  uveraKtdi, 
da  .te  ne  boji  prevare.  MiIo§  128.  Bilo  je  ljudi,  koji 
su  0  tom  druge  uvjeravali.  Rj.  XIV.  Milutin  aduiali 
stnde  uvjeravati  papu  o  ljubavi  svojoj  k  rimskome 
katolicizmu.  DM.  36.  —  Vj  sa  so,  refleks,  uvjeravati 
fle,  siW»  UherredeHj  persundeo  mUn.  Rj.  —  Molref^.i 
^ta  ae  pod  oraaima  zbiva,  uveraram  se^  da  hii  moji 
orasi  drve<?e  dobniivorno.  Mi*gj.   301. 

uvjcrćnje,  n.  verh.  od  uvjeriti  ae  1.  atnnje  onoga 
koji  je  unjcrcn  o  čem;  die  l'ehcTzeugung,  pcrsuasio. 
verh.  od  o.  pf.  kod  dopuštenje.  —  Za  poSteuo  držei?i  i 
ne  o*iricati  «e  uvjerenja  svojega  .  .  .  odbijati  zla  koja 
s  nujduhljim  uvjerenjem  nalazim  da  <^iui  srpskoj  knji- 
ževnosti Svetitf.  Ol'N.  16. 

Avjorirn,  /*.  (ii  C.  (t.)  \Vaflcn»iiUstaHd,  Inducutc: 
onda  je  bila  uvjerica,  t.  j.  bili  zadali  vjeru  jedni 
drugima.  Rj.  u-vjerica.  ludi  i  nmir  1,  primirje.  i><p. 
suvjerioa  1 ;  uvjeriti  se  2. 

Avjorili.  rlm,  r.  pf.  Rj.  u-vjeriti.  v.  impf,  uvjem- 
vati.  —  /.  glauhen  machcn,  persutuleo.  Rj.  koga,  uči- 
niti da  vjeruje,  —  Vi  se  varate,  jer  vas  mogu  Mtyc- 
riti,  tlft  je  njegov  pozdrav  »amo  za  mene  bio.  Da- 
nica 2,  134.  r^alju  Leontija,  ne  hi  li  i/i  on  kako  s  po- 
fNO(fu  zakona  mjerio  o  boljem  životu  u  napredak.  3, 
Hji2.  Sama  (jlava^«>va  glava  dosta  bi  bila,  da  3filom 
uveri,  sta  .ne  \  o  njegovoj  radi.  MiloS  70.  Makar  ko- 
liko Oovek  bio  uvjeren  o  vrcdnodi  svoga  posla.  Npj.* 
1,  V.  if«  kojega  (^mitropolitu)  hu  Srbi  veC  bili  uvjereni 
da  voli  Turcima  nego  njima.  Hovj.  wJ5.  Ja  sam  i  sam 
uvjeren  sa  vas,  bratV>,  da  ste  i  vi  sami  puni  blago- 
dati. Rim.  15,  14.  —  II,  sa  se,  reflekn.  —  1)  sich 
uberzeuge^i,  persnadeo  mihi.  Rj.  —  (^nda  se  enr 
Trojan  uoeri  da  se  na  zemlji  niAta  ne  može  sakriti. 
Npr.  152.  Da  bi  se  u  tom  uvjerio,  privežem  .  .  .  Da- 
nica 2,  129.  Da  bi  $e  narod  o  pokroviteljstvu  liuskom. 


uverio.  MiloS  9.  Da  bi  se  moji  iSilatelji  o  tome  još 
bolje  uvjerili,  evo  dodajem.  ..  Odg.  na  sit.  11.  — 
2)  (u  C.  G.)  zadati,  uhvatili  vjeru,  Wa/fenstillsiaHd 
sckliessen,  inducias  facerc.  Rj.  tsp.  uvjericA,  uvjeruik; 
zavjeriti  se. 

ftvjornik,  m.  (u  U  O.)  jedan  od  onijeh  koji  su 
uhvatili  vjeru,  eintr  von  denen,  die  den  Waffei^<itill' 
stttnd  gesddossen  hahen,  qui  inducias  fecit.  Rj,  isp, 
uvjeriea;  u%'jeriti  se  2. 

iivjeruvati  se,  Civierujem  se,  v.  r.  pf.  u-vjerovati 
se  u  koga,  kao  pousatUi  se  u  nj.  v,  impf.  (i  pf.)  prosti 
vjerov.ati.  —  Ovi  bu  Turci  bili  u  takoj  nevolji,  da  ih 
J6  (Milož)  onaj  dan  mogao  predali  kakogod  i  one  u 
Batočini;  ali  on,  jedno  ftto  su  se  tako  u  njega  uve- 
rovali  i  želeli  baS  njemu  da  se  prcđadu,  a  drugo  za 
ljubav  Adem-paM,  ne  htedne,  nego  ih  lepo  ispusti 
B  oružjem.  MiloS  113. 

fi vješti,  ftvjedcm,  v.  pf.  (u  Boci).  —  1)  vidi  ujesti: 
Prevari  se,  urjede  je  guja.-  Rj-  u-vjesti,  od  u-jesti 
8  umetnutim  v:  u-vjesti.  v.  impf.  uvijedati  (uijedati, 
ujedati).  —  Uprati  me  od  knćka  da  me  ne  bi  uvio. 
Rj.  786b.  Da  te  ljuta  zmija  tie  »ry>.  Npr.  12*2  (ujesti, 
ujedem,  njem  i  uijem,  i  ovo  potonje  s  umetnutim  v: 
uvijem).  Stekoh  muža  kao  spuža  ...  ja  ga  sakrih  u 
pojatu,  dogje  kuca,  uvjede  ga.  Herc.  285.  —  2)  sa 
se,  reciproč.  favjesti  se,  tivjcdem  ae  (i  ilvijem  se),  v. 
T.  pf.  s  kime,  vidi  zaujesti  se,  zavaditi  se.  Rj.*  791a. 

^TJ4«ŠUtl  SO,  5tim  se,  v.  r.  pf.  geschickt  iverden  (in 
einer  Arbeit),  ejrpertus  fio.  Rj.  u-vie-^titi  se,  postati  u 
čemu  vjeit.  isp.  izvjeStiti  se.  drukčije  se  ovaj  glagol 
ne  tutiazi.  isp.  i  uvjedžbati,  nvježbati- 

ivjet,  m.  (u  Dubr.)  riđi  ugovor.  Rj.  u-vjet,  za  drugu 
polu  i^di  savjet  (sa-vjet).  vtdi  i  pogodba  1.  —  S  ne- 
[jrijateljom  jedan  uvjet,  a  s  priialeljom  pet.  DPosl. 
10-^  (neprijnteljotn,  prijateljom  dijalektički  mjesto  ne- 
prijateljem, prijateljem). 

iivjetan,  tna,  adj.  padione  constitutus,  coniitionem 
hahens  adjunctam.  Stnlli.  &to  pripada  uvjetu,  vidi 
pogodben.  isp.  uslovno. 

dvloŽbaU,  Stulli.  hvježbiim,  v.  pf.  n-vježbati,  vidi 
uvjeJžbati.  od  uvjeSt-bnti,  pa  mjesto  H  pred  b  stoji  Ž 
ili  a  umetnutim  d:  dž.  —  Ja  ne  znam  kto  ću,  nijesam 
ovdje  uvježbao  ovo  n^esio,  ne  umijem  je  (jeln)  pre- 
turiti.  Npr.  UK). 

AvlaJ^MiJ,  m.  Ato  se  jedan  pat  u  igla  uvući  mole: 
»posudi  mi  konca,  ma  nemam  ni  samo  mdaćr^ja*.  J. 
Bogdanovit*.  —  sa  nasf.  isp.  dogHiyaj. 

urififnijka,  f.  sprava  kojom  se  svitujak  u  gade 
uvlači.  J.  Bogdanovii?.  —  za  nast.  isp.  kazaljka. 

uvlAi'onJo.  w.  das  Einziehen,  retractio.  Rj.  verbal. 
od  nvla<^iti.  radnja  kojom  tko  uvlači  sto  (u  ito). 

UTlAi^Ui,  ftvblfim,  V.  impf.  hineinziehen,  retraho, 
contraho.  Rj.  u-vlaćiti.  r.  impf.  prosti  vući.  v.  pf. 
uvući.  —  Žene  poslije  uvlače  iglom  konce  u  hlisne 
da  se  ne  hi  poznavale.  Rj.  3lb.  sa  se,  pass.  ili  refleks..' 
Da  ae  ne  hi  uvlućile  krive  misli  u  poznavanje  naiegu 
jezika.  Rjid  2,  2<M. 

flvo«  n.  vidi  uho.  RJ.  u  krajevima  gdje  se  u  govoru 
glas  h  pretvara  u  glas  v. 

Avoil,  m,  djelo  kojim  se  što  uvede;  die  Einleitung, 
introdttctio,  institutio.  —  (hod  u  istoriju  svega 
svijeta.  Priprava  III.  To  je  zamijenjeno  ovijem  kratkim 
urodom.  8tAr.  1,  K. 

fivoila,  f.  vidi  nhoda.  Rj.  —  A  tvoj  pa!^a,  stari 
varalica,  posla,  kado.  dvanaes  uvoda,  da  uvode  vojsku 
Milo.Sevu.  Npj.  4,  347. 

uv6dlti.  fivodim,  »,'.  impf.  Rj.  u-voditi.  v.  impf, 
prosti  voditi,  v.  pf.  uvesti.  —  1,1a)  hinemfuhren, 
induco.  Rj.  u  pravom  smisla:  Po  svili  uvodt.  a  po 
tmju  izvodi.  Posl.  25lJ.  1  opet  uvodetH  prvorodnoga 
u  svijet  govori:  i  da  mu  se  poklone  svi  angjeli  m- 
žiji.  .levr.  1,  ti.  f^vodiste  tugjimr,  da  budu  u  mojoj 
svetinji.  Jczek.  44,  7.  —  (>)  u  prenesem/m  smislu,  kao 
postavljati:  IsmiMjava  i  uvodi  koješta  nooo  u  jezik. 


iivodnien 


fisn  — 


uvrh 


Nov.  Srb.  1818,  399.  Zakoni,  koji  nvodisc  u  ohićaj 
opšie  jcmstvo.  DM,  302.  Malo  je  vije(?e  pisalo  pisma, 
udarulo  pecate,  uvodilo  n  dainosti,  primalo  tužbe  ild. 
341.  —  ^)  pregju  u  brdo,  anrettein,  ordior:  Kupi<5ii 
ti  nove  niti  i  pomot^i  uvoditi.  Rj.  —  I  evo  ti  aeuam 
boS&iluka,  nit'  au  tkani,  niti  au  prcdeui,  ni  u  sitno 
brdo  uvogjeni,  \ei'  od  cista  zlata  »aljeviini.  Npj.  2, 
31)2.  —  3)  vidi  uhodili.  Uj.  isp.  uvoda  (uhoda).  — 
II,  stt  se,  re/iekif.  uv^diLi  ae  kome,  schmeichcln,  blan- 
ditiis  ei  assefiiutionibus  ctijus  amicitinm  colligere. 
Kj.  vidi  ulagivali  He  (kome),  uđvoravali  «e;  la.-<kati, 
*  syn.  ondje. 

fkro(lni«'a,  f.  —  1)  čela,  koja  pred  Sto  će  ne  ćele 
rojili,  izi^je  iz  fcoSnire,  te  tr:iii  mjesto  pdje  če  ae 
naseliti.  Rj.  biće  uhodnica,  koja  uhodi,  tup,  uvoda, 
uhoda.  —  2)  ovai  koja  a«  na  treth  ptoljcie  jok  ne 
ojagnji.  vidi  uliotka,  uvotka.  —  Dobro  su  ac  izjagnjile 
ovce,  svaka  ovca  uo  jagnjicu  dala,  uvodnica  janoa  i 
ja^njicu.  Hero.  33b  ua  ukus.  janca  isp.  janjac),  b  je 
mjesto  V.  vidi  uhodnica. 

ft  vodnik,  m.  (u  Uaranji):  A  vi  dva  svata,  dva  uvod- 
nika, otvor'te  vrata.  Hj.  bide  uhodnik,  koji  uhodim 
traH  djevojku.  tVp.  uprosnik.  vidi  uhocLnik. 

urA|i^eiije,  n.  Kj.  rcrbal.  od  I.  uvodili,  II.  uvoditi 
»e.  —  /.  J)  radtiju  kojom  tko  uvodi  što  (da»  Hin- 
einfuhren,  iaductio.  Rj.):  Du§an  dovrši  (u)  Srbiji 
uvogjenje  driaimoij  načela,  DM.  11.  Pobožno  ćeii  ae 
obratiti  i  k  njezinom  (previste  djevice)  rogjenju,  i 
tajne  punome  vavedenju  (uvogjcnju)  »  crktu  Solo- 
muitovti,  DP.  317.  —  2)  radnja  kojom  tko  uvodi 
preijju  u  brdo  (das  Anzeiteln,  orana.  Rj.).  —  3)  vidi 
uhogjcnjo.  Rj.  —  //.  radnja  kojom  se  tko  uvudi 
(ulaguje)  kome. 

ftvujak,  i^vojka,  m.  (st.)  Xoc/;«C?^,  cincinnus:  Kako 
nutte  trava  na  ucojke,  Bj.  u-vojak.  za  pOitta}^e  isp- 
uviti,  uvijati,  vidi  zavojak. 

&volat(t,  f.  vidi  uholaža.  Rj.  u  krnjevima  gdje  m- 
glas  h  u  gocoru,  pretvara  w  glas  v.  tako  i  kod  uvolcŽ, 
uvoljez,  uvor,  uvotka. 

Dvoloi,  m.  (u  Srijomu)  vidi  uholaža.  Rj.  vidi  i 
uUolež. 

Rvoljvz,  m.  vidi  uholaža.  Rj.  vidi  i  uholjei^. 

uvdDJnti  si>.  njam  se,  v.  r.  pf.  \yidi  uamrdjeli  se. 
Rj.  I  sifn.  ondje,  u-vonititi  ne.  v.  impf,  voujali  2. 

Q%'Or,  m.  vidi  uhor.  Bi.  vidi  i  buhor. 

ilvotka,  /*.  vidi  uhotka.  Bj.  vidi  i  uhodnica  3, 
DVOiloica  2. 

ftvotklnjft,  f.  junicu,  koja  ne  vodi  kad  joj  je  pri- 
rodno doba  i  vrijeme,  nego  Cak  treće  gouiuc,  zovu 
tivotkinjuvi,  L  j.  jedno  je  tele  urela.  Roku  u  Sali  i  gje- 
vojei:  ne  žali  ^to  au  mlada  ne  udajc^,  makur  ćeS 
koje  dijete  uresti.  .1.  Uogdanovie.  ovdje  se  riječ  uvot- 
kiuja  dorodi  od  uvodili,  uvei*ti;  ali  isp,  uvolka,  uvo- 
dioa  I  uhotka,  uhi^lica. 

Ckvo7..  m.  u-vox  {s'i  postanje  isp.  uvei*ti,  uvoziti ; 
dić  Einfultr,  dtT  hnport.  suprotno  izvoz.  —  Dubrov- 
čani ...  dji  bi  umulili  ili  sa  svijem  ukinuli  (^nti 
ga  uror,  prodaju  ili  provoz  robe.  DM.  '2i'2. 

uvoziti,  tivozTm.  c.  impf.  cinft'ihren,  inveho,  importu. 
Rj.  ii-voziti,  {dijalekt,  uvažali)  v.  impf,  prosti  vozili. 
r,  pf.  uv^ti  (uvezem).  —  sa  8e,  rcfkks.:  Ivan  pade 
ij  ono  vode  hladne.  l*a  ondolen  Turci  otidoiie,  pod 
/abljak  se  bjehu  uvodili.  Npj.  4,  15J7.  sa  »e,  p<tss.: 
Jeaam  li  ja  kazao,  da  se  tuda  vodovi  ne  mogu  uvo- 
ziti. J.  Hogdnnović. 

uvdŽ4^nJc.  n.  das  Kinfiihren^  invectio,  importatio. 
Rj.  rerb.  sujtat.  od  uvoziti,  radnja  kojom  tko  uroti 
što  n.  u.  u  t/rad.  riđi  uvažanje. 

uvra(*flti,  hvrilt^am,  v.  pf.  treffen  (durch  TTa/ir- 
saguntj)^  dlrino,  Rj.  u-vraeati  što,  vrućajuiH  uHnit-i 
da  se  doifodi,  v.  impf.  vm»?Jiti. 

dtrNĆdiijc,  n.  da,*  Kinspredten,  ingrcssio,  Rj,  verb. 
od  uvfHĆati  se.  ratinja  kojom  se  tko  urrat^a  ka  komu. 

Ovrai*ati  so,  03m  »e,  v.  r.  impf.  einspreeft^n,  de- 


versor.  Rj.  u-vraćad  se.  vidi  navraćali  »e.  r.  impf. 
je  i  prosti  vraćati  se.  c.  pf.  uvratiti  se.  —  Od  tada. 
kad  god  uroIažaSe  uvraćtMe  se  k  »joj  da  jede  hljeba. 
Car.  II.  4,  8. 

flvriiti,  f.  pl.  koja  je  njiva  posve  dugaćka,  nju 
onda  ne  oru  uza  svu  duljinu,  nego  je  podijele  po- 
prijeko na  dva  ili  tri  dijela,  i  svaki  taj  dio  zovu 
Hirati;  >na  prve  uvrati  posijaću  žito,  na  druge  uvrati 
kukunize,  a  na  treće  urrati  krumpijera«.  J.  Bogda- 
nović. 

uvn\tinc«  f.  pl.  die  Pflugwende,  versura:  Bolje  se 
navrh  njive  dogovarati,  nego  se  na  uvraUnanKt  karati 
(Posl.  2<i).  Rj.  od  njive  u  kraju  ono  što  ostane  ne- 
uzorato.  vidi  ftkrajak  "2.  —  Izdire  kao  revka  na  uvra- 
tinama.  Posl.  98.  u-vratine,  od  osnope  koja  je  u  uvra- 
titi ae. 

UTr&tili  so,  {ivrafim  ae,  v.  r.  p/".  einuprechen,  «n- 
kehren,  dcverio  od  aUqu€m.  Rj.  u-vratlti  ae.  vidi 
uvrnuti  se,  navratiti  se,  navruuii  se.  v.  pf,  je  i  prosti 
vratiti  ae.  r.  impf.  uvraćati  se.  —  Uvrati  se  k  wi«n«, 
ako  ti  nije  zamet.  Rj.  lS3a.  Kad  je  bio  pokraj  Bijo- 
grada,  ucrati  se,  te  se  napi  vina.  Npj.  2,  248.  Kada 
sigje  pod  goni  jelovu,  uvrati  se  nrt  vodu  ćatrnju,  da 
poćino  i  da  vocfe  pije.  3,  118.  Juda  otidc  od  braće 
svoje  i  ucrati  se  koti  nekoga  Odolameioa.  Moja.  I.  38, 
1.  Ko  je  lud,  neka  se  uvrati  ovamo.  rrić.  9,  4. 

uvrnzitit  (Ivra^m,  v,  impf.  u.  p.  konac  ii  iglo, 
einfiid^n,  insero  filum  in  foramcn  acns.  Rj.  u-vra- 
ziti.  r.  pf.  uvrsti  (uvrzem).  isp.  povrazilt  (v.  impf.; 
V.  pf.  povrati),  drukčije  se  glagol  ne  nalazi,  vidi  udi- 
jevati  {V.  pf.  udjeati).  —  Mini  ga  aablja,  mini  ga 
puSka!  (žena  ucraeila  konac  u  iglu  da  ucSto  zaSije, 
ali  budući  da  nije  dobro  vigjela,  za  to  nije  odmah 
mogla  da  uvrse,  nego  sve  promašaja  mimo  uSice . . .). 
Posl.  17ti.  sa  se,  pass.:  Uperak,  u  debela  konca  ili 
druge  kakve  vrvce  tanji  kraj,  koji  se  uvrnsi  u  i^lu. 
Rj.  7K4a.  M  trećem  isdanju  Vukova  rječnika  kod  nječi 
uvraziti  ima  v.  [pf.]  impf.  umetnuto  pf.  kao  da  je 
uvraziti  r.  pf.;  ali  nije  tako. 

U\rAi.en\i*i  n.  das  Emfiid-eln.  immissiit  fdi  in  acum. 
Rj.  verb.  od  uvrazili.  radnja  kojom  tko  uvrazi  n.  p. 
konac  u  iglu.  vidi  udijevanje. 

uvrćbnti.  tivrebam,  r.  pf.  crZducrn,  depr^enđo 
aucupando.  Rj.  u-vrebati  koga  ili  što.  vidi  tikebati, 
uprežati.  i^p.  uvardati.  v.  ivtpf.  vrebati.  —  Uvrdta 
maca  miSa.  J.  Bogdauović. 

(IV  rodu.  /*.  djelo  kojim  se  tko  Hi  Ho  uprij^4i*  — 
Agnra  poneae  se  od  goapogje  svoje  (Sare).  A  Sara 
reće  Avrainu:  uvreda   moja  p:ida   na   tebe.   Moja.  1. 

1  n;,  5. 

iivroni&nili  se,  ovr&meni  se^  v.  r.  pf.  sich  auf- 
heitern  (vom  \V'etter),  coeli  serenitas  redditur.  Rj, 
u-vremeniti  se,  lijepo,  vedro  vrijeme  postati,  glagol 
se  drukčije   ne  naltui. 

QvrotC*B  (skućiti).  —  1)  unf  dcr  namlicftcn  StcUc 
in  die  lloUc,  adsiiio  in  altum:  Triput  tlorat  uvreten 
.<»koćio.  Rj.  u-vrelen,  .^  mjesta  gdje  tku  stoji  {a  ut  iz 
:atrke)  u  vis  n.  p.  .^kućiti,  ziuu^enje  (korijenu)  vrleti, 
vreien  (u  vret^n  sko(?iii),  vreteno,  iz.vretenati.  Korijeni 
202.  —  t)vaj  (konj)  mu  (konju)  odgovori:  >.\  ho  ai 
lud  to  DOsi.A  tu  ulu'/  Nogama  uvreien,  te  njega  o  kamen 
pa  hajde  sa  mnom.«  Npr.  "M.  —  2)  i  ovo  značenje: 
Moj  je  jecam  već  nrrctctt,  t.  j.  već  ae  kbu*  poćeo  ^a- 
predati.  J.  liogdanović.  Poći  u  rreten,  vidi  usjemeniti 
ae.  dtulli.  isp.  vretenati. 

livretćnati  so.  nam  se,  v.  r.  pf.  moj  se  je6im  već 
sav  uvretenao.  .1.  liogdanović.  u- vretenati  ae.  iJip, 
uvreten.  isp.  i  izvrctennti.  r.  impf  vretenati. 

ftlTtitl,  ftvri,  V.  pf.  cinkochent  vcrdauipfen,  decoq}ti. 
Rj,  u-vreti,  u  vi'enju  ishlapiti,  umanjiti  se.  r.  impf. 
uvirttti  I. 

tivHi,  o6tfr,  supra:  uvrh  glave,  uvrh  vrha.  Rj.  n-vrh, 
prijedlog  slohn  od  prijedloga  vrh  i  od  prijedloga  u, 
koji  značenje  svoje  dodaje  značenju  prijedloga  vrh. 


urrUedltl 


-  681  — 


fk% 


iako  složeni  prijedlog  ima  uta  se  riječ  m  drU(joni 
padežu,  suprotna  udno.  —  Popne  ne  na  jedno  (^rvo 
visoko,  pa  kad  izai^je  u  rrh  drveta,  pogled«  na  ave 
strane.  Npr.  181*  (*MrrA  drreia).  Tako  me  strijela  urrh 
poćeoka  ne  udrila!  Posl.  2^.  Kad  sjedoše  za  Htolove 
zlatne:  uvrh  socre  silan  car  .Stjepane,  a  do  njpfra 
»tari  Jtig  Bof^dane.  Npj.  2,  184.  Ode  A[arko  bijelu 
Prilipu,  o«t*i  MuBa  nvrh  Kačanika,  2,  410.  A!i  puce 
puSka  od  Turaka,  te  Muratn  po^rodila  divno  uvrh 
glave  me^ju  oći  cme.  5,  (iO.  U  »elu  ima  kamen  . .  . 
uvrh  koffti  je  izrezan  krat.  Danica  1,  25. 

uvrijediti,  Cevrijeđim,  v.  pf.  Rj.  u-vrijedili.  r.  impf\ 
vrijegjati.  —  1)  un  eine  Wutidc  ajistosuctif  ofjcndo 
m  vulnus.  Rj.  itrrijediii  runu.  h  tjelesnom  smi^thi, 
vidi  po/Jijediti.  —  Raujenojra  je  lako  Hvrijediti.  Posl. 
270.  —  2)  u  inondnotn  smislu,  vidi  zatatii  3,  —  Niko 
Htkoijtt  uićim  du  ne  uvrijedi,  ueiio  »vaki  svakoga 
bratiiki  da  eretne  i  pozdravi.  Kov.  58.  Ti  ljudi  ne  će 
vidjeti  zemljo  .  .  .  ne  <?e  vidjeti  nijedan  od  onijeh  koji 
MIC  ucrijedise.  JIojs.  JV.  14,  23.  isp.  Darnuo  mu  u 
Živau.  Darniiu  mu  u  zjcuiou.  Poel.  54  (ljuto  rf/i  uvri- 
jedio). 

jlvrijeli  se.  uvrem  »e  (livr'o  ae,  Dvfla  ae),  v,r,pf. 
sidi  htneinschmieyetu  »rvte  perUtbi.  Rj.  u-vrijeti  ae. 
isp.  aavrijeti  ae.  v.  impf.  prosti  vrijeLi  se,  sloi.  uvi- 
raii  se.  —  Nije  se  gdje  uvrijeti,  prižlo  je  umrijeti. 
OPo.-!!.  83. 

uvrnuti,  tivfnem,  v.  pf.  Rj.  u-vrit)nuii.  i'.  pf.  je  i 
prosti  vruuti.  v.  impf.  uvrinli.  —  1)  n.  u.  ovna  (t.  j. 
ujulovJli  ga),  ubdrehcn,  durch  Drehen  veracrhen,  eneco 
torfjncndo  iteslifulos).  Rj.  isp,  uAkopili,  i  «//'*•  ondje. 
—  8ubidua,  bik  koji  uijc  dobro  uvrnut.  Rj.  722b.  — 
2)  sa  fte,  re/teks.  uvi'uuti  «e,  vidi  uvruliti  se.  Rj. 

uvrsitili.  (iliiui,  V.  pf.  u-vrstftti.  v.  impf.  vrHtati.  — 
/.  ucrntuti  vojsku,  postaviti  je  u  i^ste;  in  Ueik  und 
(ilicd  sielleti,  in  ordiiic  collocare,  ncietn  insiriitrc. 
isp.  uparadili.  —  Avija  iziđe  na  boj  ...  a  Jemvoam 
Hcrsta  premu  iye)»M  vojsku.  Dnev.  11.  13,  3.  isp.  uvr- 
»taii  86  2.  —  //.  sa  sv,  rcileks.  —  J)  uvr»tao  »e  vino- 
grad, t.  j.  veliki  nura«lao.  Rj.  —  2)  uirstn  se  vojska. 
tsp,  1.  —  Uvrstase  se  »iuovi  Izrailjevi  da  udare  na 
Gavaju.  Sud.  2t),  2U.  I  »vrMusc  se  pretna  tmvaji.  2U, 
30.  uvrstase  se  rojske  u  dolini.  Onev.  II.  14,  10. 
Dovo?i(!;ii  n«  Vavilon  zbor  velikih  naroda,  koji  vc  se 
uprstati  da  se  biju  s  njim.  .ler.  5l),  9. 

uvrsti,  uvfzem,  r.  pf.  n.  u.  konac  ii  iglu,  čin- 
ftideln,  ii^sero  fdum  in  acum.  Rj.  u-vrati.  cidi  udjeHli. 
V.  impf.  uvrazili.  —  Žviui  uvruztlti  konui*  u  iglu  dit 
ueAlo  zjižije,  ali  budući  da  nije  dobro  vi^^ela,  zji  lo 
nije  mogla  o<lmiili  dii  uvrzc.  Posl.  178. 

ikvrSan,  (ivr-ma,  adj.  n.  p.  ćanak  braSna,  HUi/e- 
stricheues  }fass,  mensura  ctifuminatu.  Kj.  kao  preo- 
puno,  kud  ima  ćetja  ri.«  mjerice,  tt  nije  ražom  pre- 
vučeno. —  Puno  krcHto,  l.  j.  nvrhio,  nabijeno,  Rj. 
3<WSb.  Za  Sto  jo  prva  polovina  ove  knjige  vee  hva- 
ljena .  .  -  Kve  je  ono  u  uvrinoj  mjeri  i  u  ovoj  polo- 
vini. Rad  2,  231. 

uvr^iti,  ilviHTm,  t\  pf  nnftjipfeln^  cncumino.  Hj. 
u-vrftiti,  kao  criuk  nučiniti  «.  p.  od  :itu  nše  mje- 
rice, p.  impf.  uvrAivati.  —  Riiz,  21  kao  nnila  tl.HA(>ioH 
koja  »e,  kad  iw  žito  mjeri,  prevuee  preko  mjerioe  te 
ae  akine  ono  &lo  je  vifte  mjeriee  urrseno.  Rj  H27a. 
ade.  iToapod  drži  vjeru;  i  uprseno  vraća  onima  koji 
postupaju  oholo.  p8.  31,  23. 

uvrsiviinjv,  w.  (ftsterr.  das  Auftfipfeln  dcs  Ge- 
treiiles)f  deinensio  exunduns.  Rj.  verb.  od  uvrSivati, 
koje  tidi, 

uvršiviili,  uv>5ujcm,  p.  impf.  uufifipfehi,  cacu' 
mino.  Rj.  u-vrrtivali,  ktto  cr.<ak  činitt  n.  p.  od  žita 
više  mjerice,  v.  pf.  uvrJili. 

uvHuf*,  uvrtdća.  »i.  koji  uvrćo  ovnove.  Rj. 

CtvrtanJCr   n.  das   EindreUen,   rctorsio,  contorsio. 

.  verb.  od  uvrtati.   radnja  kojom  tko   ui>rće  n.  p. 


ovna.  —  Ujalovljeno  uiirtanjem,  tućenjem,  kidanjem 
ili  rezanjem,  ne  prinosite  Gospodu.  Moja.  III.  29,  24. 
ftvrtAti,  ftvrćein,  c.  impf.  eindrehen,  retorqueo,  con- 
toraueo,  cf.  uvrnuti.  Rj.  u-vrtati.  isp.  Skopili,  i  syn. 
onaje.  r.  impf.  je  i  j)T03ti  vrtati.  —  UvrtAć,  koji 
W(TĆc  otmove.  Rj,  766b. 

nrrtjeti,  uvrt7ra,  t».  pf.  Rj.  u-vrtjeti.  v.  impf.  prosti 
vrtjeli.  —  J.  J)  hineinhohren,  ierehro.  Rj,  miljeti 
n.  p.  svrdao  n  dasku.  —  2)  uvrtjeli  što  (sebi)  u 
glavu,  in  den  Kopf  setsen,  in  (tnimutn  indnco.  Rj, 
vitli  useliti  2.  isp.  tilcopiRtiti  »e.  zainatiti  se.  —  Ni 
a  i^eliri  konja  ne  bi  mu  iz  glave  izvukao.  (Kad  ko 
sto  sebi  ut^ti  u  glavu).  PohI.  223.  —  /I.  sa  ae, 
refleks,  uvi'tjeli  ee  kome  u  glavu,  sich  in  den  Kopf 
setsen^  in  animum  induco.  Rj.  —  M^ui  se  ovaj  ne- 
povoljni i  žalosni  posao  tako  onda  uvrtio  u  pamet^ 
da  ne  i  danas  opominjem  i  ćovjeka  i  konja  mu. 
Sovj.  21. 

uvAi'i,  uviićcm,  V.  pf.  hineinsiehen,  traho  in—.  Rj. 
Li-vući.  V.  impf  uvlačiti.  —  1)  uvući  Ma  u  sto  iVro- 
raoli  glftvn  kroz  prozor  ...  U  taj  ćaa  postiine  mu 
glava  koliko  oamak,  tiiko  da  je  nije  morjao  kroz  onaj 
prozor  Hvnći  «  sobu.  Rj.  33b,  Pa  odo5e  na  Rudine 
8  vojnkom,  urukoše  u  Turke  hajduke.  Npj.  4,  47,  Vi- 
deći,  da  ,'^U'sku  armiju  nikako  ne  može  u  boj  da 
uvuče.  Žitije  30.  —  2)  sa  ae,  refleks,  ili  pass.:  Manji 
badanj  (u  koji  se  ni  ruka  ne  može  uvući).  Rj.  Mh. 
Brk,  2)  ono  zemlje  što  se  uvuklo  u  vodu.  Rj.  44«. 
Naćini  kćeri  svojoj  dvor  od  stakla,  u-  koji  se  ni 
mrav  nije  mogao  uvući.  Kj.  721a.  l^plilkati  se,  kao 
Hv^iiH  se^  n,  p.  u  kakav  po^ao  ili  megju  kopi.  Rj. 
784b.  .\li  kako  zoru  zabeli,  on  f>*e  opet  uvuile  u  svoju 
košulju.  Npr.  Sij.  DošavM  jež  do  jedne  klade,  uouće 
se  pod  uju  u  bukovo  lišće.  Poal.  182.  Kad  «  Vuče 
u  Turke  hduć«,  tri  »totine  glava  odlijeće.  Npj.  3,  2C1. 
*G:iie*  ...  po  svoj  prilici  se  njekako  uvuklo  iz  .Sfu- 
skoga  jeziku,  Pis.  50.  Pogrješke,  koje  su  .vt*  mogle  gdje 
gdio  uVHf':i  Aamo  stiha  radi.  t^bl.  102.  Nego  se  sva- 
kojaka idolopoklonstva  u  narod  urukn.  Prip.  bibl.  81. 
uz.  UAii.  Rj.  vidi  nuz.  —  I,  prijedlog  —  J)  »  kujim 
rijeć  u  4.  padežu  pokazuje,  da  je  nii  onume  ^^to 
Hama  znaci  wjcs/t>,  po  kome  se  Ato  miće  ili  je 
upravljeno  s  donjega  kraja  na  gornji.  —  Uz,  uaui, 
auf,  in  (sursum):  ode  uz  brdo;  uz  vodn;  uz  drvo. 
Rj.  Kad  se  pogaća  iapeće  .  .  .  izvade  je  iz  vatre  pa 
prisloH/:  uza  zid.  Npr.  IrtO.  Uz  put,  Ružo,^  niz  put, 
Peruniko!  (Nek  ide  kud  hoće).  Posl.  331.  Sto  iM>gje 
niz  voilu,  ne  vrnu  se  us  vodn.  3f)t),  L'jep<i  li  je  po- 
gledati uz  vi!*oko  tedro  nebo.  Npj.  1,  52.  I  pogledah 
HI  prozor,  1,  2S7.  U  to  doba  ćelebija  Imhro  .ictujuSi 
uz  rosne  livatle.  1,  472,  '.Te-s*  hoilio  uz  Krccgovinu? 
Ja  sam  bio  uz  ICrcegovinn.  1,  5')3.  5ii4.  tuko  jc  i  ovo: 
Ka<la  Marko  bio  az  rn*inn,  poće  njemu  Šarao  po- 
srtati. I,  430.  —  2}  pokazuje  bavljenje  pored,  iega, 
A  Sto  je  pored  ćega  može  biti  .zajedno  s  njim:  Suo 
I  uza  me.  nf.bcn.pone:  oti?iao  u:  gospodara.  Kj.  Vodo- 
I  krSće.  najviše  govore  Kr^Ćtini,  nli  tMid  uza  njih  i 
,  Hri&ĆHni.  Rj.  HOb.  Pa  je  t^lrjeUru)  mnogi  nagju,  i 
OHtuve  je  ili  ttose  nza  »c,  kao  kiikvii  amajliju.  Rj. 
102b.  A  ždrebe  trči  us  kobila.  Npr.  23.  Ugju  oI)0- 
jiea  k  devojei,  i  legnu  uza  nju.  258.  Napeo  se  kao 
svećarski  lonat*  us  vutrn.  Posl.  lOO  Pripjevi  uza  zdra- 
vice ,  .  .  asa  srtiku  zdruHcu  imaju  mali  pripjevi. 
Npj.  1,  77  tVuk^.  (hm  mi  ga  (evijeće)  u  kitu  navija, 
pa  je  ?alje  Petru  vjcreniku,  uz  kilu  mu  porućuje 
I  mlada:  *(>  moj  Petro  .  .  .>'  2,  235.  Tambur'  bije,  us 
!  tambur*  jtopera.  I,  240,  1  ja  vukob  drvlje  i  kamenje 
sve  uz  moja  kolu  t  volove.  3,  1.  l/s  njih  malu  po 
malo  pristanu  i  ostale  RtarjcMne.  Sovj.  16.  ZakleAe 
«e  Gospodu  glasom  velikijem  i  uz  kltkovanje  i  uz 
trube,  Uucv.  U.  15,  14  Uza  sve  to  ne  sagrijeSi  Jov 
uanamn  svojim.  Jov  2,  l*i.  Ruka  Salanova  bi  uz  Jc- 
remijUy  le  ga  ne  predade  u  mke  narodu  da  ga  po- 
gube. Jer.  2G,  24,   Dolazi  i   uz   riječi  koje  i  same 


iiznbrntl 


G82  — 


uzAsiopce 


KnaČe  isto.  DRj.  1,  52.  Josifu  braća  Btanu  zavidjeti, 
Ue  to  joS  uani  jednom  Josif  da  .  .  .  Prip  bibl.  25, 
—  3)  na  vrijeme  kad  ae  prenese  ovo  znn«5enje,  po- 
kazuje, da  Sto  biva  dok  vrijeme  traje:  Uz  krajinu, 
wahreHd  des  Kriegest  dum  bdtiim  geritur;  uz  kugu. 
Kj.  Rodio  se  m  ftječan.  Rj.  28b.  l's  kućno  doba 
oboru  selo,  da  kuga  u  nj  ne  bi  doJla.  Bj.  432b.  Baba 
starca  zvala  ui  vrtiopuc^  a  starac  joj  se  odazvao  us 
vinohcr.  l'osl.  10.  Pieaine,  koie  se  pjevaju  t«  časni 
post.  Npj.  1,  IIS  (Vuk).  RaaiĆ  posle  us  ovaj  rat 
postane  kapetan.  Danica  4,  12.  —  isp.  Sint.  549—552. 

//.  ah  Vorsetzmjlbe  hei  dcn  verhisimpf.  tnit  ftitur. 
Sedeutung:  ako  uzide;  ako  uzdolazi;  ako  uzjedem; 
ako  u»pi§em;  ako  nakosimo  i  t.  d.  Rj.  vijenca  v\7. 
pridijeva  se  sprijeda  glagolima  imperfektivnim,  da 
bi  se  nmmtćiift  budućnost:  Doći  ću  ti  gdjepod,  kad 
U£iwam  kad.  lij.  84b  Ako  tebi  Kuna  uzgovuri,  da 
ti  najpre  zahodiS  pjopata.  Npj.  3,  3.Hi3.  Da  se  brane 
dok  se  uzmože.  Milo?i  78.  Ako  van  azasramote  i  ua- 
progone  i  reku  .  .  Mat.  5,  11.  Ako  uiides  mojim 
putovima,  i  tdo  uzdržiš  Sto  sam  naredio  da  ae  drži, 
tada  ćež  ti  suditi  domu  mojemu,  /ah.  3,  7.  To  će 
biti  ako  ustifilH^ute  ^\an  (loapoila  Boga.  (I,  15.  kuko 
se  gUts  ■/.  pred  tiekivi  Huglaunicima  vt^jenja  na  glas 
s»  vidt  prnnjcrc  i  kod  ua. 

iiz^brati,  nziiberem,  r.  pf.  pflucken,  decerpo.  Itj, 
iiza-brati.  vidi  i  uzbrati,  ubrali  1,  ukinuti,  u^ćupati. 
inp.  ukr^iili,  u»*kr5ili.  r.  impf.  brati  1.  —  Žena  videći 
da  je  rod  nn  ilrvctu  dobar  za  jelo  .  .  .  azuhra  roda 
s  njega  i  okusi.  Moj.s.  1.  3,  B  sa  se,  pas$.:  »SIafya 
stHokvu  preko  plota  (nego  ona  što  se  mozc  usabrati 
kad  t^o«k  hoće).  PohI.  289. 

Q7.Aeiik,  Uzaćka,  adj.  dvm,  od  uzak.  Kj.  takta  dem. 
kod  dugiu'ak. 

ikzadnjts  h.  (u  C  G.)  sh  spdt,  ttero:  Uzadnje  c« 
nema  tuMa  ni  u  crkvu  hod'iti.  (f' sudnje  Aan6\,  pozno, 
tioi^kan.  Po-*l.  .']2tt).  u-zftdnje. 

UKUgr^pre,  n.  p.  potrt'niio  konji,  t.  j.  u  skok,  za- 
prebavsi,  uturcen,  proriptre  se.  Rj.  uza-greb-ee. 

iizikiinunjr,  n.  dtts  Enthhna\^  Borgen^  mai\Mtio. 
Rj.  rerhnl.  od  u/aimali,  koje  vidi. 

liziiimuti,  uzilimam  (mljem),  r;.  impf.  Rj.  u-zainiaCi. 
vidi  pozaimali,  i  i\  impf.  prosti  zaiuiali,  zaimavati.  v. 
pf.  uzajmiti.  —  J.  J)  entleJnien,  mutav.  Rj.  maimuti 
n  koga  sto.  —  Ko  uzaimljc^  laj  je  i  dužan.  PohL 
I5H.  Već  u  jednih  panestitlo  bli;;;H,  uzaiinu  jedan  od 
dragoga.  Npj.  2,  Hil.  Ni  jedan  (vladikai  ne  uzuinitjc 
na  sebe  nego  ntt  eparhiju.  MtloS  11*7.  Nastajali  dii 
valra  nei>re«liino  nii  ojjnji.^tu  :^:()ri  iti  tt^aimati  je  u 
Hu.*j^uta,  r>ilo  je  trutJno.  Priprava  lt>2.  Već  sam  poćeo 
nzatinnti  da  nt^  hranim.  Slraž.  18HtJ,  77(J.  —  2)  borgen^ 
mutuiim  do.  Rj.  uzaimati  kome  štu.  —  /J.  su  He» 
rcciproč.  u/.Mmuti  se,  .'iich  gegenseittg  (bei  der  P'ehl- 
iirheit)  nushelfen^  mutmtm  operam  fcro.  Rj.  a  kim,  ići 
mu  n  znjnm  te  roditi  .ilo.  cidi  po/.aimiiti  se. 

iiznjnninT,  udj.  vidi  uzajmićui,  zamjeniL,  meizjuaobni. 
^  ln,  ttijra  uzajamnoga  popuMuiuja  kleca  »v  ono  šareno 
tkivo  kuje  se  zove:  redovni,  napredni  život.  Mejrj.  187. 

fl^uji'ilno,  (St,)  t.  j.  u  jednu  (zajedno),  zusaminen, 
ZHglfivh.Htmul:  Uzajediio  sićar  ponijeSe.  Rj.  u-zajeduu. 
vidt  i  zajedno,  skupa. 

ihKitJNiirv,  adv.  —  Pozajtnice,  gegenscitig,  mutuo, 
cf.  uzajmiee.  Rj.  527b  (a  uzajmice  nema  u  Rj.  na 
srojem  u^jcstu). 

iizajmU'ni,  adj.  sto  imaju  čeljad  ili  .Hvuri  uzaj- 
mice, niegju  sobom,  vidi  uzajamui,  zamjrnil,  me^ju- 
rtoluii;  gegenseitig,  ireviittelseitig,  mutuus.  —  Neprija- 
teljstvo po  svoj  priliei  postaja^  od  uz({jmiine  nesloge. 
DM.  225.  Od  kolike  etete  može  biti  tako  pomijeranje 
asajmične  vjere.  31)4. 

iizAjmili.  Cizajmlm.  r.  pf.  Kj.  u-zajmiti.  vidi  zaj- 
miti 2.  pozajmili,  isp.  posuditi,  r.  impf.  uzairaati.  — 
A)  u  ko>;a  sto,  tutlclmcn,  mutno.  Rj,  —  Na  10  ae 
raardi  Mart,  pa  uzttjmivsi  u  Fctn^tMtrija  nekolika  dana^ 


]  navali  sa  anijeprom  i  «  mrazom.  Rj.  10a.  Uzujmi  od 
nekakva  poznanika  dcc^tu  dukata.  MiloJi  71.  Da  uzaj- 
mimo  novaca  ))/t  polja  svoja  i  vinograde  za  danak 
eAraki.  Nem.  5,  4.  —  2)  kome  ftta,  horgen^  mutuum 
do.  Rj.  —  Ko  Uo  usajmi,  ono  će  mu  ae  i  vratiti. 
Poftl.  160. 

Oznk,  Tftaka  (iiski,  comp.  Mi)  enge,  knapp,  anguftus. 
Rj.  vidi  uzun.  suprotno  SJrofc  {v^p.  tijesan  suprotno 
'  prostmu).  dem.  uzaćak.  —  D  svijetu  gjevojke  ne  na- 
I  jnoSe  koioj  ne  bi  ili  prevelik  ili  preuzak  ovi  prsten. 
I  Npr.  114.  U  sud  vratu  široka,  ali  su  iz  suda  liska. 
'  Posl.  337.  Nad  grobom.  Jesu  V  ovo  tvoji  dvori? 
Ljuto  Hski  i  lijeani,  a  bez  vrata  i  prozora.  Npj.  1,  93, 

Oznlud,  umson.H,  rergebens,  frustra.  Rj.  u-zalud, 
u-za-lud  (zadnja  trećina  lild)  isp.  Korijeni  185.  kao 
bez  koristi,  bez  potrebe,  samo  onako,  vidi  zalude  za- 
ludu, nazalud;  zaman,  zamance;  badava  %  zabadava 
2;  naprazno;  asli  vasli;  laći.  —  Da  imena  ĐoŽijega 
ne  pomiuj©  uzalud.  Rj.  32b.  Sve  Sto  radio  i  o  ćemu 
se  Bo^u  molio,  sve  li  uzalud  i  naopako  obr.^ilo.  Npr. 
114.  Re-Hjedi  u  vjetar  {uzalud,  luduje).  PohI.  12.  Zali 
Bože!  (n.  p.  tolike  muke,  lolikijoh  novaca  i  l.  d.).  Kad 
se  Sto  uzalud  potroši.  7^.  Izaa  zapovijest,  da  se  po 
logorima  ne  meću  puške  uzalud.  Danica  3,  191,  Turci 
im  86  ne  dadnu  ui  prikučiti  k  ^ancu,  nef^o  ib  uzbiju, 
i  uzalttd  pogube  im  nekolika  ćoveka.  MiloS  115.  Zali 
jto  se  uzalud  nadamo  napretku  literature  na^c.  Pia, 
62.  Jer  će  Misirci  uzalud  i  na  prazno  pomagali.  la. 
3i\  7.  Dniffom  opet  pripovjedi  im  (Joait*  hraći):  »Snio 
sam  ...»  Za  to  ga  otac  nakara  .  .  .  Ali  je  otac  njegov 
mislio  da  ovo  ne  biva  uzalud.  Prip.  bibl.  26. 

n%amau,  vidi  svagda:  VItn  jelo,  usuman  ztilena,  a 
družino,  uzaman  venela.  Rj.  u-zaman.  sgn.  kod  svagdiu 

Oznaiuneo,  nach  cinandcr,  dcinceps,  cf.  zasopce : 
popio  je  dve  olbe  vina  uzamnuce.  Rj.  u-zamanee,  kao 
jedno  za  drugim,  vidi  i  uzasoi)ce,  uzaaebice,  zaaob, 
zasobice,  zaoaob. 

flzan,  adj.  enge,  angu.Hus.  Rj.  vidi  uzak.  dem, 
uzaćiik.  —  Rl  kao  da  je  bio  aamo  jugoistočni  Užani 
kraj  poluostrva  od  kojega  je  dru^  kraj  PeljeAac. 
DRj.  3,  67. 

fiziinj,  nznnjirii,  t.  j.  uz  njega,  n^en  ihm,  proptcr 
eum.  Rj.  valja  pisati  uza  nj,  uza  ajga.  ifp.  nj,  pron. 

Azno,  iizla,  m.  der  Knotetu  nodus.  Rj  vidi  ćvor  3. 
isp.  zavezak,  zavežljaj  2.  ihm.  uzlić.  —  Kaza  da  »e 
njoj  (mladi)  ili  njezinu  mužu  na  ventn  qod  od  haljine 
zareze  ušao  na  vjonćaniu,  da  ne  hi  nigdu  djcee  imala. 
Rj.  65b.  Zavežem  na  dlaci  jedan  ttzao.  Npr.  U>2.  Ne 
bi  tu'utio.  da  mii  aUt  uzlova  na  jeziku  svežeš.  Posl. 
lt*4.  Pnu«e  repom  zameće,  ali  ni^r<la  uzla  ne  zaveže.  259. 

Azaplid,  plim.  r.  pf.  mit  Bescblag  belegen^  sup- 
primo ,  deprchendo ;  Uzaplio  skele  i  druuiove.  Kj. 
u-zaptiti.  isp.  po-zaptili ;  pro.iti  1  zAptili  ^iaptijem). 
—  A  od  ljudi  zazor  i  »rnmota  gjevojačku  .<ire*'.u  za- 
tomiti i  M  njena  rodu  uzaptiti.  Npj.  2,  532.  Kuko 
ac  je  kurvić  odmetuuo  hajdukovat'  gore  po  planina, 
uzaplio  državu  Budimsku,  sve  drumove,  kad  skele 
prt/lazc:  nit*  se  dava  ženil',  ni  uduvat\  nit'  mirija 
earevu  da  prugje.  ',)f  323,  ina  phinina(h)  stari  lokat. 
mjesto  novijega  ua  planinama).  Na  mene  su  vIhmI  na- 
silili,  i  vodu  su  mene  uzaptili,  evo  danas  tri  negjelje 
dana.  4,  357.  Vzaptitit  zatvoriti,  zabraniti.  Npj.'  3, 
31)9.  po  snaćet^u  ovaj  hi  glagol  mogao  biti  složen  od 
prostaga  zilpliti,  zaptijem:  uzaptiti,  flzaptijem. 

ii/.t\si^bici^  (u  Srijemu),  uzaflopce  rtV^i  zaaop<re.  Rj. 

vidi  i  uzamancc,  i  Hgn.  ondje.  —  Koje  kad  se  učini 

jedau  put,  zuari:  nije;  a  kad  ae  vi^o   puta  uzasopce 

iićiui,  on<la  pokazuje  da  se  ćovjok  Ćemu  Ćudi.  Rj.  62t)a. 

Stana.    Mnogi   ovo   ime   nagjenu    kad   im   ae  i^.enaka 

usasopcc  ragjaju,  kao  da  bi  .ftalo,  i  mu^ka  da  bi  se 

poćela  rapjati.   Rj.  71 IK    uza-sebiee,  uza-sobce  |,b  m 

'  pred  c  mijeti)a  na  p),  drugoj  poli  osn.  koja  je  u  »*be. 

;      uza.st6peć,  vidi  ustopoe,  Rj.  uea-atopce.  vidi  i  ua- 

!  topice,  sustopice. 


aznvtranj« 


—  683 


uzda 


nzjivirnnjei  n.  verhal.  od  uzavirati.  Rj. 

iizilvirati,  rem,  v.  impf.  vidi  uzavreti.  Rj.  urA- 
vire,  «.  p.  lonac,  voda  us  vutrUj  počinje  vreti,  v. 
impf.  proitti  vreti. 

Auivniea«  f.  vidi  zvanica:  U  Marka  je  cilogo  uzav- 
nica.  Rj.  u-ziivnica  biće  prcniještanjcm  glasova  z  i  v 
posudo  od  uzvftnioa.  uzidani  gost.  vidi  i  zvanik. 

uziVvrpti,  uzftvrim,  r.  pf.  Rj.  uwi-vreti.  r.  impf. 
uzavirati.  —  1)  aufsiedcin,  ehullio:  lonac,  voda.  Kj. 
us  vatru.  —  Uzvariti,  u.  p.  mlijeko,  vodu,  t.  j.  met- 
nuli ga  na  vatru  da  ttsavri,  Rj.  773a.  Ne  um'je  Jaue 
kući  razloga,  neg'  uzavrela  kazan  lik«ije,  pa  zove 
svekra,  da  pa  izmije.  Npj,  1,  510  (ondje  je  uzavrela 
prelazno:  učinila  aa  uzavri  kazan  Itksije.  ittp.  uzva- 
riti). Pa  ih  Bože  &unce  izgorelo,  gorelo  ih  tri  godine 
dana,  dok  uzavre  mozak  u  junaka,  2,  5.  Kao  $to  voda 
uzavri  od  ognja.  la.  G4,  2.  —  2)  uzavrele  Ijiidi,  die 
Leute  fingen  an  zn  liirmcn^  ortus  eM  ttimultus.nj.Jjudi 
uzeše  bucati,  lannuti,  vardati.  —  Uzavreli  kao  (_  ivuti 
u  avri.  Rj.  lb.  Kad  do^joSe  u  Vitlejera,  sav  grad 
uzavre  njih  radi;  i  govorahu:  je  li  to  Nojeraina? 
Rut  1,  19.  Otidoše  odanle  veseleći  se  tako  da  je  ««f 
grad  uzavreo;  to  je  vika  kojn  Čiiste.  Car.  I.  1,  45. 
Teško  usavrelijeni  narodima,  kojih  atoji  vreve  kao 
»ilniieh  voda.  Is.  17,  12.  Milofi  Obrenovi(5  u  ovoj  po- 
slanici jest  uzavreo  i  uiikipljeo  na  Vuka  i  na  }\jegQt 
prijevod.  VLazi«5  1,  1. 

nzt^zuRti*  uz^oam,  v.  pf.  uza-znati.  vidi  uznati, 
doznali.  —  Najposlije  «am  Čovjek  svoju  sramotu 
uzazna.  ĐPosl.  6o. 

iizAŽditi,  ždim,  v.  pf.  uza^dio  da  hjeŽi,  vidi  zapa- 
liti i\.  Rj.  utza>-?,diti.  v.  impf.  idili. 

iizbAcili,  i^zbricTni,  v.  pf.  hinuuftrcrfen,  auhjinoj 
sunfum  jacio.  Rj.  uz-baciti  sto,  baciti  gore,  n.  p.  na 
drvo.  iHp.  nzmetnuti.  r.   impf.  uzbucivati. 

iizbiielvunje.  das  Hinuufuerfenr  nubjectio,  jactatio 
in-.  Rj.  verb.  od  uzbaoivati.  radnja  kojom  tko  uzba- 
cuje  sto. 

llXbtti'fVAti,  uzbJ\cujem,  v.  impf.  hinauftrerfen,  ttub- 
jicio,  .tursum  jacio.  Rj.  iiz-bacivali  »to,  bacati  gore, 
«.  p.  na  kror.  iap.  u/.nictati.  v.  pf.  ii/biiriii. 

uzb^/.(M'Ul  .sp,  čun  «e,  v.  r.  pf.  (u  Dubr.)  vidi  obe- 
zobru/iti  kg.  Rj.  uz-bezoi^iti  hc,  postati  bezočan,  vidi 
obe/ot^iti.  drukčije  se  glagol  ne  nalazi. 

uzbiJHis  u/.bij6^H,  ćim  se  uzbija  trvka,  ktid  ne 
ku6i  prikriva.  Kj. 

uzbijuiijot  "•  dita  Zuriickscfdagcn ,  rejcctio,  Rj. 
verb.  od  uzbipitt.  radnja  kojom  tko  uzbija  što. 

lizblJiUl.  iSzlujrim,  f.  impf.  ZHrurk,ftiilHifcu,  r(jicio. 
Rj.  UK-Iiijali  kogoj  bijući  pa  tjerati  natrag,  riđi  ob- 
iizbijati,  rtiizbijiui.  r.  impf.  prosti  bili  ^biiem).  r.  pf. 
uzbili.  —  Gdi  se  godi  kri\iina  uzbija,  uzbija  je  Alil- 
aga  «  Markom.  Npj.  2»  ii\V2.  Iz  kule  mi  .niplje  ogauj 
živi,  ter  mi  natrag  uzbijašc  Turke.  r>,  ^(M».  Tako  su 
Turke  svagda  hrabro  azhijali  i  preko  Morave  pre- 
gonili.  Milo^  84  N.iliodi  su  svagda  bezumuika.  Icoji 
no<*e  da  prelaze  preko  ledu,  i  bi  st^  podavili,  da  ih 
straža  kundacima  ne  uzttija.  Priprava  I'>1.  V  ono  će 
vrijeme  (roapod  biti  gita  onima  koji  uzbijuja  tutj  do 
vrata.  Ih.  28,  *i.  sa  kc,  pass.:  llzbijac^  čim  se  uzbija 
irska,  kad  se  kn<^'a  pokriva.  Rj.  j71b.  vidi  i  poviše 
primjer  iz  Npj.  *2,  3iJ2. 

axbij^hiti  so,  tizbijetiim  hc,  v.r.pf.  (u  i*.  <r.)  kao 
prozliti  se,  pobjesniti  {ddi  pobjeSnjeti).  Rj.^  uz-bije- 
rtiti  se,  postati  bijes,  zao.  glagol  se  drukčije  ne  nalazi. 

Azblti,  Hzbijžm,  r.  pf.  zuriickschlagcn,  r^icio.  Rj. 
uz-biti  koga,  l/ijm'i  ffu  protjerati  natrag,  vidi  obuz- 
biti,  suzbiti.  t\  impf.  uzbijati.  —  Ljc%ni<^ni  dočekaju 
ih,  i  mhge  pobivSi  uzbipt  natrag.  Danica  3,  175. 
Turke  na  Varvjurinu  slavno  razbiju  i  uzbija  u  Nu^. 
Miloš  U',  l'zbijn  Francuze  opet  I  Jaoru.  Zilije  27. 
Posla  Bog  vjetar  iia  ZL'iidjii  da  uzbije  voda.  Mois.  I. 
S,  1.  sa  ae,  puits.:  .Mi  se  Turci  ovi  uzbiju  i  razbiju, 
Danica  3,  184. 


(Izbjeći,  tkzbjea^nuti,  {izbjegnem,  r.  pf.  zurUck- 
fliehen,  refugio:  Od  njega  je  jelen  uzbjegnuo.  Turska 
vojska  natrag  uzbjegnula.  Rj.  uz-bje(!i,  uz-bjcgnuti. 
V.  impf.  prosti  bježati.  —  Svi  Izrailjci  kad  vidjefie 
toga  čovjeka,  uzhjegoše  od  njega^  i  bježe  ih  strah 
veoma,  Sara.  I.  17,  24. 

iizbllkfifi  se*  h/blfitlm  se,  v.  r.  pf.  (ii  Risnn)  kaže 
se  za  vino  kad  ae  pokvari,  kahmig  u-erdeUf  mucesco. 
Rj.  uz-blutili  se,  postati  hluta.  glagol  se  drukčije  ne 
nalazi. 

ilzbniti,  tizberem,  r.  pf.  vidi  uzabrati.  Rj.  i  sgn, 
ondje,  uz-brati.  v.  impf.  brali  1.  —  On  uzbere  od 
»vi^jih  krušaka,  pa  mu  da.  Npr.  79.  Oj  nevene,  moj 
nevene,  blago  onom  ko  t'  mbere!  I  ja  bih  te  mlada 
brala.  Kov.  63.  Da  ne  pruži  nike  svoje  i  uzbere  i 
s  drveta  od  života.  Moja.  I.  3,  22. 

Dzhrdlca, /.  die  Anhohe.  clivus,  declivitas:  Koliko 
je  nizbrdica,  toliko  i  uzbrdica  (Posl.  145).  Rj.  uz-br- 
dica,  gdje  se  ide  uz  brdo.  vidi  uzgorica.  isp.  uzbrdo. 

Ozbrdit.  adj.  bcrgan  geftend,  acclivis.  Rj,  uz-brdit, 
Ho  je  uzbrdo,  isp.  uzbrdo,  suprotno  nizbrdit. 

Ozbrdo  (uz  brdo),  adv.  vidi  uzgor,  uzgora,  uzgori; 
bergauf,  sursum.  isp.  gore  2.  suprotno  nizbrdo.  — 
/iiviliAiti  brkove,  t.  j.  zjisukati  ih  da  stoje  ut  brdo 
(kao  vile).  Rj.'  174a.  Prazna  vreća  stat'  uz  brdo  ne 
more.  DPobI  100. 

jkzbrižiti  st*.  Hm  se,  v.  r.  pf.  (u  0.  ij.)  viili  za- 
brinuti se:  Marina  se  uzbrižila  miyka,  e  je  skoro 
Maru  zaručila.  Rj.  uz-brižiti  se,  brižan  poslati,  vidi 
i  uzdertiti  se.  v.  impf.  brižiti  se. 

uzbArati,  fi,  v.  pf.  Rj.  uz-bućali.  r.  impf.  bućati, 

—  I)  n.  p.  mlijeko,  venn  sie  saucr  ivird,  acc^cn  (de 
lacte).  Rj.  —  UzviSlJiti,  uskisnitti  samo  od  sebe,  n.  p. 
iizvištalo  mlijeko,  t.  j.  uzhucalo  i  pokvarilo  se.  Rj. 
772a.   vidi  i  prokisnuti  2,  prozuknuli.   isp.  bućati  1. 

—  2)  isp.  bueati  2;  uzavri-ti  2.  —  b'zbučaše  narodi, 
zadrmaSc  se  eiirstva;  ali  on  (Uospod)  pusti  glus  svoj 
i  zemlja  se  rastapaSe.  Ps.  4B,  ti. 

uzhAjilti,  jim,  V.  pf.  auflanfen,  aufsch\ccllen,  tur* 
gescjiy  intumesco:  uzbiijalo  tijesto.  Rj.  uz-bnjatl.  v. 
itnpf.  bfijati,  biljsim  (an.^rMrrllen,  intumesco.  cf.  na- 
bujali. Rj.  47a).  Nabftjati,  nabiljam,  v.  pf.  n.  p.  ua- 
bujalo  tijesto,  aufsdiwellen,  intumesco.  Rj.  378b.  ig 
ovoga  sto  se  kaže  u  Rj.  47a.  i  u  Rj.  378b.  vidi  se 
oiiio,  da  je  ovtije  pogriješe  no:  iizbi'ijati,  uzbi^jim, 
jtego  treba  čitati:  nzbujati,  uzbitjain  (kao  uabiljnti, 
nabrijam);  u  bujati,  bujTm  znaci  hiUtati,  buC'im. 

&zbiina,  f.  Aufstandt  Aufruhr,  sediiio,  cf.  pobuna, 
užbiitiii.  Kj.  u/.-buna.  isp.  za  postanje  uzbuniti  se. 
r«/*  i  buna,  rebtdijii,  u.stauHk. 

uzbAniti,  uzbunim,  v.  pf.  Rj,  uz-bnniti.  vidi  uz- 
bunili, pobuniti,  pomutiti  2,  smutili  1.  p.  i$upf.  buniti. 

—  J)  aufnihren,  concilo.  Kj.  —  Kail  je  *tjoqye 
iSrbije  uzbunio  i  •* Turcima  veće  zavadio,  oml:i  (»jorgje 
projne  kroz  nabije,  Npj.  4,  14'.i.  Oa  ne  slu^a  kralja 
nijednoga  .  .  .  sru  je  muju  raju  uzbunio.  5,  3(i*J. 
Obratii^e  oOi  na  njegova  sina  uzbuiUvUi  ga  ua  oca. 
DM.  130.  —  2)  sa  se.  refleks,  n.  p.  svijet  se  ne.4lo 
n/.linnin ,  giUin^i ,  movcri.  Rj.  Hai  uzrujali  se.  — 
Pomutili  se  ljudi,  t.  j.  uzbunili  se,  pozavagjali  se. 
Rj.  r)3!lA.  Kako  on  uleti  u  boj,  sva  se  neprijateljska 
trojska  uzburii.  Npr.  207.  Onda  se  svi  uzbane  t>U\  će 
C^iuiti.  257  (zabune  se'O*  Tako  malo  pomalo  usbunt 
se  za  nekoliko  dana  •'olovo  sva  Sumadija.  Daniea 
3,  15*.i.  Kad  on  (Isus)  ugje  u  Jerusalim,  uzbuni  se 
sav  grad  govoreći:  ko  je  lo?  Mat.  21,   10. 

ilzbClrlJud,  Ijam,  c.  pf.  izmije^.ili  i  uzmutili  sto 
(žitko),  zernthren,  vommisceo.  Rj.  uz-burljiili.  v.  impf. 
burljali  1. 

Azda,  f.  der  Zaum^  frennm,  habena.  Rj.  vidi  fuzdtu 
dcm.  uzdieu.  —  Zansieznti  konja  uzdom,  uzdu  konju. 
Rj.  200a,  Sinji,  munjo,  da  katarmu  nagjem  —  mislim 
da  katanua  zuaći  uzda.  Rj.  2ij5b.  Xz  uzde  u  Budim. 
(Kad  ko  ono  §to  je  teSko,  veli  da  je  lako  učiniti.  X$ 


nzdah 


—  6&4  — 


n/'đm£ntf 


usđ-e  valja  da  sp  misli;  nzjahavM  tonjn  i  uzecH  «*rfu  I 
M  ni^'c  otit?i  ue  odmorivfi  se).  P03I.  1(K).  Vrani  se 
koDJi  igmju  .  .  .  zlaćene^  uzde  irgftjn.  Npj.  1.  303. 
Junak  konju  povorio;  *r^la  je  lebi  dodijalo...  ili  li 
je  dodijala  /e*^n  ti^J«  iskiiena  ?<  1,  454.  0|)reiu'te 
mi  doru  o<\  mejdtinji.,.  zauzdajte  uzd^vt  pozlaćenom. 
4,  2JKK  Pu4«u  caretvo  razdijeli  na  vojvode  i  na  kne- 
zove, koje  l'ro^  ne  bude  kndar  j^od  uzdom  držati.  I 
Danira  2.  7f>.  I 

AkiIhIi,  ih.  Seufzer,  gaititus,  cf\  uzdisaj.  Rj.  uz-dah.  ' 
1'«^.  uzdahnuli,  U^iui  (Gospode)  kao  5lo  ei  ui^iniu  ' 
meni  za  »ve  ^^rijehe  moje;  jer  je  mnogo  uzduha  mojih  \ 
i  srce  ie  moje  ž:dosno.  Plač.  1,  22. 

uzdiihiiiin,  ii/.dahnem,  v.  pf.  auf^cHfzefi^  ingetno, 
suitpiro,  Rj.  uz-dahnuti  f.  pf.  je  i  prosti  đahnuti.  v. 
impf.  uzdisati,  —  Znpila  mater  svoju:  »Za  Boga. 
majko,  kako  . .  .?*  A  ona  uzdah^ie  i  zaplai^c  ie,  Npr. 
27.  Jedno  vcCe  molet-i  se  lako  uzdahne  i  reCe:  »Ta 
daj  mi,  Hožo,  od  sreii  poroda.  5^1.  Tre<5a  Hzdiiiinxiv»i 
reee:  »Ab,  da  enrcv  sin  zna  .  .  .  22t).  Prepade  eo  Si- 
jcnjauiit  Iva  od  besede  Arnaut-Osmanii,  te  od  srca 
lo^e  u:damio  cvi  scojega  mhuhi  Marijana.  Npj.  3,  213. 

&£|IaJ»  m.  vidi  uzdah.  Rj.  u  Irajeviinft  gdje  se  t$ 
tjovoru  ght><  \\  prcicara  u  ghta  j.  i.tp.  Posl.  XII. 

nziirilan,  Vizdajiia,  adj.  ti  kog/t  ne  je  moći  ucduti. 
cidi  uzdan.  pouztmn;  si;;uran.  —  Kma  bjehu  usdajna 
dru^.in.i.  Xpj.  o,  183. 

Qzil»n,  udj.  [n  C.  O.)  eidi  pouzdan:  ^u  ćelrdent 
drii;rn  uzdanijeh.  Kj.  vidi  1  uzdajan;  Hiirnrau.  —  Sa- 
kupise  peinae.Ht  »toiina,  sve  uzdana  biranu  junaku. 
Npj.  4,  5<.NJ. 

Dzdnneii  (u  Iloei),  ftzdaniea,  /,  dan  Verirauen,  die 
SlutzCt  fiducin,  cf.  pouzdanje:  (^ijepo^jj  kopa  ima  od 
vjere  i  od  uzđuniee,  da  ih  pomožt:  j^ospodini  liop! 
(k»d  se  impija).  O  Alija,  nam  uzdanice.  >Sobom  nemn 
driif^a  nijednoga  nep:  sabljicu,  britku  uzdunicu.  U 
Turtina  uzdanice  niie.  Kj.  ndi  i  Uzdnnje.  —  Moja 
»jereana  tojaj,'o!  (Kau  se  kome  hoi?o  da  kaže  da  je 
u  njemu  stalni  uzdanicu).  Posl,  1H2.  AH  imu  uzda- 
nicu K  tu  troju  juudru  glacu.  Npj.  1,  *J4.  Al'  evo 
U(tm  zle  uzditnce!  Kov.  113.  (J  njima  du  imamo 
dobru  uzdanicu,  a  iHkojrjer  i  oni  u  nas.  122.  VideiM 
Kara-(ijorj!Jije  daje  Petroat  jedina  uzd<tnic<t  Hajduk- 
Veljko.  t*ovj.  52.  Kakva  je  to  uzdanica^  u  koju  se 
rtzdas?  Oar,  U.  18,  19.  lJo;ie,  Hpaaitelju  naS,  uzdanico 
Hvijeh  krtijera  zanoljskihf  i  naroiUt  preko  mora  da- 
leko. Ptt.  60,  D. 

IIKiUMUti,  ilzdanem,  riđi  uzdahuutt.  Rj.  u  kroje- 
i'ima  gdje  se  glaf  h  ne  čuje  u  gocoru. 

1.  dzdnnjc,  w.  datu  Znamen,  injectio  freni.  Kj. 
verhul.  od  \i-/.\\:i\\.  radnja  kojom  tko  uzdu  n.  p.  kouja. 

2.  Azdrinjo.  n.  dan  Uoff'en,  npci,  fidiuia.  Rj.  rerb. 
od  uzdali  se.  stanje  koje  /»u'd,  kad  so  tko  uzda.  isp, 
pouzdanje,  uzdanica.  ~-  <>mer  pa^o.  sce  moje  uzdanje! 
Npj,  .*>,  11»S.  A'u>  u  konju  uzdattjc  du  i^e  pomo<;i. 
Prt.  33^  17. 

ftzdiir,  uzddra,  m.  koji  uzde  (!:raili,  der  JUemer, 
ffui  habenius  conficit.  Kj.  —  Sikalo,  kod  uzdara  od 
drvelii  rini  kožu  j;lade.  ef.  kot*tilo.   Kj.  S3<^1>. 

iizdalrov,  <idj.  riđi  iizdarov.  Rj. 

ilzdfirje,  ».  da.t  (Ugtngf>ichenk,  donuin  mutuum: 
Kuma  kumu  svilenu  koAulju,  kum  uzdarju  kumi  ni 
dinara.  Itj.  uz-durje,  što  se  daruje  :u  primljeni  dar. 
—  Ko  li  veliki  dar  dade,  ou  gleda  i  rcliko  uzdarje 
ida  mu  dai).  Posl.  157.  Svaki  dar  w(c  uzdarje.  277. 
Derviš  dade  j.'jetetu  t^itjivu  pog.t*^ieu...  DerviS  uzevSi 
od  TunMun  kao  uzdarje  za  pogaču  nekolike  pare 
otide  Hvojim  puti-m.  Posl.  354, 

uzdArov.  ailj.  deit  J{iemcr.%  ijuit  //«t  hultenus  con- 
ficit. Rj.  Uto  pripada  uzdaru.  riđi  ii/darev. 

Azdiirskl,  <tdj.  Itietner-,  corum  qni  hahcnas  confi- 
ciunt.  iCj.  Ho  pripada  uzdarima  ili  uzdaru  kojemu  god,  I 

I.  Azdnli,  iizdam,  r.  impf.  zaumen,  freno.  Rj.  uz- 
dati n.  p.  konjUi   n'ctati   mu   uzdu.  vidi  zauzdavati,  I 


vili^iti,  zaČeviljivati  2,  Žvaliti.  ».  pf.  slos.  ob-tlzdnti, 
•  id-,  raz-,  za-  (*  za-fuzdati).  r.  impf.  slož.  raz-uzdavati, 
za*.  —  Gdjekoji  povore  da  takove  ljude  (žvahive)  tjjet- 
voU  u  Huu  uzdaju  ili  zaćeviljuju.  Rj.  15.')«.  Koujit 
urdaj,  i  viSe  se  u  piće  ne  uzdaj,  no  na  noge,  sokole, 
put  kr(:i,  a  svatove  vitH !  Kov.  73. 

3.  nzdati  sts  lizdiim  se,  v.  r.  impf.  u  koga,  u  Sto, 
hofftn,  confalo.  Rj.  uz-dftti  se.  v.  pf.  slos.  pouzdati 
ne.  —  Ju  se  uzdum  u  Boga  da  on  može  tu  aždaju 
svladati.  Npr.  48.  Scaki  se  u  sebe  uzdaše  da  će  za- 
dobiti pjevojku.  104.  Ko  tie  uzda  u  prošnju,  zlu  se 
brani.  PohI.  150.  Konja  uzdaj,  i  viSe  se  u  pive  ne  uzduj., 
no  na  noge,  sokole,  put  kri?i.  Kov.  73.  Sad  se  viSe 
ni  u  što  uem&mo  iizclati.  Sovj.  53.  .\Ii  se  ti  uzdaS  u 
Misir  za  kola  i  konjike^  U.  Sti,  9. 

Azdertiti  sv.  fim  se,  t.  r.  pf.  uz-dertiti  se,  virli 
razdertiti  se;  uzbii^iti  se,  zabriuuti  se.  glagol  se  druk- 
čije ne  nalazi,  isp.  dert  (briga).  —  No  se  bjehu  te^ko 
usdertili,  gje  im  nema  popa  na  doriau.  Npj.  4,  39B 
{štampano  je  griješkom  nzdrlili), 

Azdica,  /'.  —  I)  dcm.  od  uzda.  Ej.  —  2)  uzdjce 
(pl.J,  die  Xugcl  den  Wagcnpfcrdcs,  frcna  egui  currum 
trahentin.  Rj.  od  uzde  oni  kaisi  ili  uzde  što  drži  u 
rukama  kovijai.  isp.  vogjiee,  1  sgu.  ondje.  —  J&iui 
mrtve  prćije,  ve<5  drži  za  mo<?.  (U  Srijemu  pripovijeda 
»e  u  »ali,  da  je  ko/ao  Hrvat  svoiue  drugu,  koji  je 
vukao  za  uzdice,  kad  im  se  popla.^io  konj  u  taljigama, 
na  kojima  su  sjedili.  Mjesto  >pr(5ljet  —  kao  da  «u 
uzdice  hite  od  prtcnijeh  uzica?  —  jedni  vele  »kože- 
liae*;  a  unoi^«  ovgje  zauL'i   »rep«).  Poal.  108. 

Azdiei,  i^zdi|^uu(i.  iizdignem,  r.  77/*.  («u/7f<;^e»,  au/*- 
richten,  alleco,  tollo,  effcro'.  A  visoko  glavu  uzdigao. 
Rj.  uz-dit'i,  uz-diguuti,  kao  dići,  diifnuti  u  vis.r.pf. 
je  i  prosti  dići,  dignuti,  r.  impf.  uzdizali.  —  Povisoko 
kalpuk  uzdigao,  ima  biljeg  viž'  desne  obrve.  Npj.  3, 
L40.  strašna  vatm,  koja  u  uutra  u  zemlji  gori,  ucMni 
potrese  i  uzdigne  dno  morsko.  Priprava  111,  sa  se, 
refleks.:  IJzdiie  se  hutun  fSunmdija,  zadrma  se  Turnka 
carevina,  Npj.  1,  499. 

Dzdisuj,  NI.  Seufzer,  gcmitus,  cf  uzdah.  Rj.  — 
r?vaka  sirota  *to  je  uzduhnula  kad  sjim  je  s  vrata 
olerahi  —  onaj  uzdisaj  scuki  se  pretvorio  ondo  u 
trn.  Npr.  K-1.  Kn(»  teAki  uzdisaji,  koji  nehotiec  i  aanio 
za  tren  u  će  oka  olak^aviiju  stije^njene  grudi.  DP^  302. 
riječi  »  t(fkim  nast.  kod  dogagjaj. 

AzdiNanjr,  n.  dus  Scufien,  suspirittis,  Kj.  veHt. 
od  nzdisati.  radnja  kojom  tko  uzdiše.  —  lM)ilo  Ie 
mrtje  uzdivanje.  Rj.  074a.  Moli  se  za  naa  uzdisanjem 
neiskuzanijcm.  Rim.  8,  20.  Rog  ^u  usdisur^e  njihovo, 
Mojs.  II.  2.  24. 

iizdisnllt  i^zdi.^em,  v.  impf.  mmfzen^  suspiro.  Hj. 
uZ'dirtjiti.  r.  impf.  prosti  disali,  r.  pf.  uzdahnuli.  — 
i'zdtfie  kiio  siroee  za  daćom.  (U')-  I  zdise  kao  Oigaui^ 
:a  da'''om.  iVsl.  330.  Ona  kuka,  kanu  kukavica,  u 
uzdiše,  kano  ndoricu,  piAti,  plaiV,  kaun  i  djevojka. 
Npj.  1,  2f)0.  Vzdisahu  od  ucrolje  .«iuovi  Izrailjevi  i 
vikuhu.  MoJH.  II.  2,  23.  Miii.''im  se  i  uzdtšem  ud  uda- 
raca.  IV.  88,  15.  Sine  i^ovjeOji,  uzdiši  kao  da  su  ti 
bedra  poloinljeiiH,  i  iturko  uzdiši  pred  njima.  Jozek. 
21,  11.  l>jevojke  njezine  pratii'e  je  tizdisufti  kao  go- 
lubitr,  bijuri  se  u  prsi.  Nainn  2.  7.  Na  tužnom  istoku, 
koji  uzdiše  pod  jarmom  Muhamedovskim.  1>P.  37. 
sa  se,  neutrnm:  isešto  mi  se  di^  i  uzdiše,  ćiai  mi 
se,  Mpomiiijt'  me  dragi.  Herc.  102. 

fizdiziinjr,  n.  das  Aufheben,  elecaiio,  Rj.  verbal. 
od  uzdizati,  radnja  kojom  tko  uzdiže  š(o. 

AzdiZHti,  h/.dižem,  r.  impf.  aufhcheu,  alhvo.  Bj. 
uz-dizali  što.  n.  p.  glacu  tisoko,  kao  dizati  je  u  ri*. 
V.  impf.  prosti  dirjvti.  r.  pf.  uzdit^i,  uzdignuti. 

tizdrtkžaii,  žiim,  r.  pf.  {u  primor.)  thcunr  tcerden, 
fio  carii>r.  cousto  majori  pretio,  cf.  poskupljeii  Rj. 
ux-dr:ižati,  postati  droffo,  draže  (skupo,  skuplje),  r. 
impf.  dražaii. 


nzdrhUH  8C 


—  686  — 


me^ 


W 


iizd^htfit]  so,  iix(lr^<1Sm  set  v.  r.  pf.  ersittern,  con- 
ircrntitco.  Rj.  uz-drhtnti  se.  vitli  u/,drktati  se.  isp. 
UHtreptati,  uHlresti  (i  se),  uzigrati  (•"  iw).  r.  itupf,  iix- 
(IrhUvuli  He.  —  Sad  će  se  u^drfttati  oštrim  knd  pHdaeS. 
Jezek.  2<>,  iy.  i  (*M  refleks,  mi:  Uplati  so,  i  srce  um 
uzdrhid  i'eoma.  Sam.  I.  28,  5. 

nz<lrli(Avuiij«',  n.  veriml.  od  u/.ilrhtiivaii  sft.  Rj. 

uzdrhtAvafi  se,  n/.drhlavam  se.  r.  r.  impf.  criiHern, 
contrctnisco.  Rj.  iiz-drhtavuti  ne.  liJi  u/drkuivaii  se. 
t*.  impf.  /H'ot/i  drluaii-  p.  pf.  iizdrhuili  se  {i  his  8u). 

uzurktaU  se,  fizdrkc^em  se.  vidi  uzdrhUivuli  »e: 
Bele  iiui  St  uzdrktnle  ruke,  Uj.  u/,-drkmti  se.  v.  impf. 
ludrktavali  se.  —  Angjeo  Gospodnji  aigje  s  neba... 
1  od  stratili  njegova  usdrktnse  se  atntzari,  i  postadože 
kao  mrtvi.  Mat,  2H,  4.  t  bee  rcfUks.  se:  Src£  je  moje 
uzdrktulo  ti  mem,  i  strah  »mrlni  popadc  me.  Pa.  55. 
4.  Vidjefto  te  gore  i  uzdrkUtse,  [jovoilanj  navali.  Avak. 
3,  10.  ćuli  .  ,  .  wtne  mi  uzdrkta^e  na  ^Ift-s.  3,  IG. 

(i%drktiU'anjo,  n.  tidi  uzdrliUivauje.  Rj. 

uzilrktilvali  KO,  uzdrktavurn  »e,  vidi  undrhtavati 
»e.  Rj.  V.  impf.  prosti  drkl4iti.  v.  pf  uzdrktali  ae. 

iizdrinuii  se,  umui  se,  v.  r.  pf.  erschutterl  uerdcu. 
cuni^Ui.  Kj.  uK-druiati  fie.  isp.  zadrmaii  se.  v.  impf. 
drmati  tne). 

ii%drii)uje,  n.  die  Mnssigkeit,  ahittiHcntia.  Rj.  rerh. 
od  u/driLali  He.  djelo  kojim  ne  tko  uzdrži  od  čega,  te 
je  umjeren,  vcrh.  od  r.  pf.  kod  dopuštenje,  isp.  uz- 
držIjivoHL  —  loia  47  rijeci  koje  au  od  t^laveuakijeh 
posrbljene...  enzidanje,  uidr^anje,  neuidrAanjc.  Nov. 
Zavj.  VI.  l)u  pokažete  u  vieri  Hvojoj  razum,  a  u 
razumu  uzdršanje,  a  t*  u^arianju  tipljenje.  l*etr. 
II.  1,  i;. 

iizdriiiti,  iim,  v.  pf.  Rj.  tiz-držati.  v.  impf.  uzdH^a- 
vati.  —  1.  J)  erhalten.  conscrro,  ef.  održati.  Rj.  m- 
drhiti  ko^  kao  učiniti  da  ofthinc  kuko  je:  \>au  Uog 
usdrii  sve  dosadašnje  prijatelje.  Here.  354.  .Štogod 
mu  je  Ho;;  darovao  i  udijelio,  to  tnu  usdrittu  i  k  onome 
pridao.  Kov.  119.  —  '-Č)  htimiten,  retitteo,  cf.  zadr^^li: 
A  oružje  »ebe  uzdriuo.  Rj.  uzdržati  kotia^  kiio  učiniti 
da  stane,  da  ostane  gdje  je :  Nje^'ove  roditelje  car  primi 
1  kod  «ci«  ih  uzdrsi  kao  Siojeobet'ao  bio.  Npr.  2.'»2. 
—  //.  a«  ae,  reflekn.  uzdr;^.ati  »e.  —  J)  sidi  crhaltenf 
con.terenri:  Vitom  krava  iz  vinoka  pjila,  svu  se  krava 
rasprsla,  u  tele  se  usdria.  Rj.  iodgoneiljnj:  orah). 
usarzuti  ne,  kao  ostati  kao  sto  je  hiio.  vidi  održati 
»e.  —  2)  sich  enthalten,  se  ahstinere,  amtiuere.  Rj. 
uzdržati  se  od  cetja,  ne  uriniti  ono:  Kad  oar  lo  vidi. 
flyc  »e  mofjao  uzdržati  da  ga  ne  zapita  za  Sto  m? 
smije.  Npr.  160.  Obr^ler  dozuav^i  iJta  je  i  kako  je. 
nije  Re  mogifo  od  »tuijeha  uzdržati.  Posl.  77.  »Ti  ne 
kazuj  ataroj  majci«...  Ali  te  ona  uzdržaV  ne  maijla, 
ve(?c  ide  u  čardake  porme,  pak  dozivlje  hvoju  atnru 
majku.  Npj.  1,  fil(>.  Napuni  »e  Anian  gnjeva  nn 
Mardolieja. .  Ali  se  uzdria  Aman  dokk'  dogjc  kii(''i 
avojoj.  Jesttir.  r>,  1(^  l'-driat'U  se  prema  tehi,  da  t^- 
ne  istrijebim.  Is.  4i5,  1*.  Sve  5Lo  nam  bjrie  drago, 
potrveno  jo.  TToi-eš  li  se  na  to  uzdržati^  liospode,  i 
m utkali?  Ui,  l'J. 

iiK(lr},t!LvaiiJe,  n.  vcrh.  supst,  od  X)  iizdrŽAvati,  2) 
u/državati  ae,  koje  vidi. 

uzdrždvnti,  u/.<ll-2avAin,  u.  impf.  uzdržavati,  r.  impf. 
prosti  držati,  v.  pf.  uzdržati.  —  Ji  uzdržavati  koga, 
kao  činiti  da  stane,  da  ostane  gdje  je.  riđi  zmlria- 
VHti  1.  isp.  uzdržati  2.  —  foOuu  ne  obe  (armije) 
k  Mottkvi  uzmicati,  on  ne,  kao  upravitelj  aviju  avau- 
gardnih  konjifca,  jednako  tukao  »^neprijateljem  i  tu- 
driavao  ga  do  eamog  Uorodina.  Zitije  U».  —  2)  sa 
86,  refleks,  uzdržavati  se  oda  iHa,  ne  (initi.  ne  uži- 
vati o$io.  isp.  uzdržati  se  2.  —  Hvnki  pak  koji  ae  bori, 
od  svega  se  uzdržava.  Kor.  I.  9,  25.  Zapovijedaju 
uzdržavati  se  od  jda,  koja  lio^  »tvori  za  jela.  Tim. 
'I.  4,  3.  Neka  se  uzdržava  od  vina.  MoJk.  IV.  G,  3. 
I)a  se  nedržavamo  od  strasti.  UP.  (»7, 

UftdHtIJiv,  adj.  koji  se  um^jc  uzdržati  od  t^o,  te 


je  umjei'efii  enthaltsam,  miissig,  ahstinens,  coniinenn: 
Te  je  u  tom  bila  nedržljira  poznnjut^i  f^ile  »voje.  Rad 
6,  19!).  On  ti  je  u  svaćcm  uzdržljir  (ioek.  J.  Hog- 
dauovir. 

lizdržljivo.st,  uz<rržljiv08ti,  /'.  stat\je  onoga  koji  je 
uzdržljiv;  die  EnthaUsamkeil.  Mnssigkeii,  ahstinentia, 
f.ontineniia,  potvrda  u  adj.  uzdržljiv.  isp.  u/,<lržanje. 

Dzduh,  VI.  brevijar  glagolj.  arr.  Stulli.  c/fi*  vazduh, 
*  ayn.  ondje. 

uzdiivSiti,  uzdfjAim,  v.  pf.  anschu'ellcn,  intumcseo: 
Uzdu^o  ka^  i  »ubi  potok.  (Kad  ku  od  ni^ia  dogjo  do 


čega,  pn  se  ponese  —  kao  suhi  potok  kud  do^e  od 
kiie.  PorI.  33(>).  Rj.  uz-du^iti,  kao  naduti  se.  v,  impf 
duftiti. 

nzdušiiT,  adj.  brevijar  glagolj.  aHiua.  SuUli.  Pidi 
vazdu.^ni,  t  st/n.  ondje. 

Dzduž  (UZ  duž),  nadi  der  lAnge,  in  longitndinem : 
uzduž  i  poprijeko,  vf.  duž  1.  Rj.  valja  pisati  uz  duž, 
jer  je  uz  prijedlog  ,v  imenicom  ciuž  u  Četvrtom  padežu, 
primjeri  kod  duž  1. 

uz^'O,  n.  die  Einnuhme,  occupatio.  Rj.  verh,  od 
uzeli,  djelo  kojim  uz$ne  n.  p.  vojska  grad.  takca  rerh. 
kod  ilopii-itonje. 

llZ4■!Ufri-b^ng'i.  u  ovoj  zagoneei:  Uzengi-hengi,  u 
zemlji  leži,  ki^  |j:)l  bije,  ki^u  begeuiiie.  Rj.  odgonet- 
Ijaj:  glista;  žito. 

uzvnffjijii,*  /'.  der  Steigbiigel,  stapia^  cf.  alrcmon. 
Rj.  ono  na  čem  jahač  drži  noge.  vidi  i  bakarlija, 
bakraćlija.  isp,  prać«  2,  pradca  2. 

uzvpsli,  \i/.<5bČ,  V.  pf.  n.  p.  voće,  eifrierm,  gela 
corrfimpi.  Uj.  u-/.e|»*ti.  vidi  prezopsti.  r.  impf.  zepsti. 
—  Vzeblo  voće  u  cvijetu.  Rj.  8i)i)a.  Ot^blo  ali  uzchlo. 
(Kaže  ao  za  (V')eka  koji  je  na  oćima  veliki  i  pun  a  u 
sebi  slab).  Posl.  58. 

JlIZtfNii.  ibmein.  (u  Ku^telimai  vidi  uzeti.  Rj.  dija- 
lektički. —  Uzeli.  Gdje  gdje  se  umetfe  s  prema  dragim 
glagolima:  aze^iti.  Korijeni  II. 

lizof,  adj.  gichtbrachig,  parulffticns.  Rj.  upravo  je 
part.  prati.  pass.  od  uzeti  »e  4,  kojemu  se  uzda  n. 
p.  ruka.  noga;  kojiUoUijcod  uzme.  r/J*  klijenil.  m/>. 
uzeti  fte  4,  nzma.  —  Ako  nam  i  »pela,  nijesnm  uzda. 
i>l*08l.  3.  Sluga  moj  leži  doma  uzet,  i  muei  j*e  vrlo. 
Mat.  S,  G.  Doueso^e  mu  ilsusu)  lUfta  koji  leža^  na 
odru.  I  reće  uzetome:  ne  boj  »m>.  9.  2. 

Azeli,  iV.mem,  v.  pf.  Rj.  uz-eti  {za  pontanje  isp, 
izelii,  r.  impf.  uzimati.  —  J,  2  n)  nehmvn,  sumo, 
Rj.  kao  primiti  /;  Uzeo  pod  arendtt,  rt',  zakup.  Rj. 
7a,  Na  va-skrsenijo  treba  svako  da  uzme  narora.  Rj. 
65a.  Uzeo  na  veresiju.  Rj.  58a,  i'zeo  ga  na  svoj  vrat. 
Rj.  73a.  <  )nda  ovoga  uzmu  u  demliele.  Rj.  1  l(>a. 
ZaŽanj,  granica  dokle  želeoci  uzma  jednu  pnutnt.  Rj. 
I74a.  I'  zajam  uzdi.  Rj.  1751),  f'zeti  što  ua  ditšn  . . . 
uzeti  koga  $ia  vjeru  da  mu  uiAta  ne  će  bili;  uzeti 
Mo  u«  vjeru,  t.  j.  na  vere«ij»i.  Uj.  377a.  Uzeo  u  naruč. 
Rj.  4ti4b.  Ali  je  jedna  vrstu  od  njih  (od  tikavn(  lako 
mala  da  ne  može  ni  Utra  rudr  uzeti.  Rj.  73;ia  (vidi 
u/imati  5.  isp.  stali  4).  Pritrt^i  bratu  Kvome  .  .  .  uzevši 
ga  sa  ruku  Rtane  ga  vodili  kroz  sve  nobe.  Nj»r.  S. 
»Kad  progjeS  ono  vratnice,  drži  denno*  .  .  .  naigje  na 
velike  vratnice,  i  proAav^i  ih,  odmah  nsme  de-sno.  19. 
l^zme  pJiHtin*ki  etap  a  ruke  .  .  .  uzme  sa  sobom  dva 
hrta.  40.  Kad  oiiileA  kti(?i,  a  ti  uzmi  k  sebi  Milicu. 
7t).  I>osjeti  «?  da  .i«  ga  uzeli  na  mjesto  brata.  118. 
f'zeo  zub  nn  njega.  (Po«tao  mu  tit'inijatelj).  Posl.  33i>. 
I'zeo  srijet  na  glaru.  \(^tif'ao  je  u  svijet).  33t).  deti 
(IJrM  na  sult.  (Osloboditi  Ke.  uzeti  mtdi  —  kao  konj, 
kad  uzme  gjem  na  suh,  pa  ne  mari  ^to  se  usteže). 
33(1.  Uzeo  sugreb.  (Ili):  Uzeo  utrenik.  (Utekao).  330. 
Poslovice  i  druge  razlićne  k.ao  one  u  ohuaj  uzete 
riječi.  I,  Nakon  godišta  sluga  uzme  6ud  gosparevu, 
1)Poh1,  it9,  Tii  ja  nagjoh  dvoje  pantori^di,  uzeše  me 
gjecii  Bogom  majku.  Npj.  2,  14,  Pa  nanese  jednoga 
Juuakn,  uzela  ga  t^oda  na  maticu.  2,  34f).  Pipori  //'( 
na  otkup  useše  . . .  od  paše  ga  use  na  otkupe.  4,  21. 


nzetl 


ntgorl  "v 


K&d  se  Turci  pod  Zvornik  BlegoSe,  te  ih  paša  na 
tefter  uzeo,  al'  Turaka  ato  hiljada  dopje.  4,  24!.  Kad 
MiloSa  8rbi  razumijete,  vatreni  ih  usc.se  plaviovi,  u 
lice  Be  Srbi  f.ažagrišo.  5,  5fi6.  Kako  se  lijeamo  od 
njega  prepali  i  strah  od  njega  useli.  Kov.  (>8.  Onda 
i  ja  uemem  moj  put.  Danica  2,  140.  Dok  on  usevši 
na  stranu  nekulicinu  od  knezova,  ne  pokaže  pravi 
uzrok,  xaSto  ««  avi  odriču.  Daniea  3,  164.  Utrne 
Milošu  k  sebi  u  vMmitšlvo.  MiloS  44.  Ako  aniemo 
useti  za  fiudiju  isgoi'or  narodni.  Nov.  Srb.  1818,  221. 
Matica  je  odmidi  usda  ton  n^enotfa  drustm.  Pi«.  4. 
Da  uzmemo  za  primjer  Uuse.  00.  Kaži  su  književnici 
uuli  *ra  slova  u  srednji  rod.  Kj.*  XXIX.  Oni  koje 
Dubrovnik  uze  za  si:oje  gragjune.  DM.  217.  Ovaj  n;ie 
na  ae  za  gospodiua  papu  i  crkvu  i  da  ugovara  \z- 
megju  crkve  i  <?e8ara,  Glaa.  21,  281.  sa  se,  pass.: 
Nahranka.  nalirankioja,  djevojka  koja  se  upme  pod 
gi^oje.  Rj.  411b.  Ne  pristaju  na  to,  da  se  zapadno 
nurjcHje  uzme  sa  književni  jezik  Bviju  Srba.  Pift,  93. 
vidi  rećcnictt :  uzeti  mali  kod  mah  2 ;  i  rečenicu ; 
UEeti  Sto  na  um  kod  um.  —  b)  uzeti  kome,  od  koga, 
u  koga  Ho^  kao  oduzetit  Kegnehmai,  demo:  Aloaan, 
poluaio,  usele  mu  ale  pamet  ili  zdravlje.  Rj.  4b,  Uzeli 
Hl«  sve  u  becluk  (kouliazirt).  Rj.  19b.  Uzeća  ti  glavu. 
Npr.  23.  Kad  doprje  vreme  da  me  uzmu  od  tebe.  39. 
Vrag  itzeo  i  ovako  ribanje.  IIB  [isp.  Neka  idu,  vra^ 
ih  i  odnio!  Npj.  4,  340).  Blizu  stolice  onoga  cara  .■i(<» 
nt«  je  uzeo  ženu.  Npr,  156.  Nego  mu  Gjorgjije  malo 
po  malo  i  nahiju  Kragujcvaćku  uzme  svu  pod  svoju 
vlast.  Danica  3.  217.  Što  sam  u  njega  upravo  ueeo, 
kazao  iw»m  u  predgovoru.  (*dg.  na  ul.  20.  Vidiuio  da 
ienskinju  nije  uzeto  pravo  imati  baHinu.  DM.  68.  sa 
K,  pass.:  Vide6,  da  mu  se  gleda  vlast  iz  ruku  da 
uzme.  Danica  5,  20.  —  2)  uzeti  grad,  Šanac  itd.,  ein- 
nehvu'n,  cnpio.  Rj.  vidi  primiti  3.  —  PetraA  kapetan 
bio  ueeo  Zvornik  od  Turaka.  Rj.  497a.  i^abac .  .  . 
za  to  ga  je  vrlo  teško  i^seti .  .  .  Soko  .  ,  .  gotovo  ga 
ništa  osim  gladi  ne  može  uzeti.  Danica  2,  46.  JoS 
kako  je  Jieogrud  uzet,  senat  je  u  njega  prenesen. 
MiloS  12  (prenežen  kvarno  po  narodnom  govoru  mjesto 
prenesen).  Po  tom  opkoli  Novi  pa/ar  i  varoš  uzme 
na  juriš.  14.  Rusi  ovaj  šanac  uzmu  na  juriš.  Sovi. 
42.  sa  se,  pass.:  Dogje  k  meni  jedan  koji  ute^e  iz 
Jeruaalima,  i  re6e:  use  se  arad.  .lezek.  33,  21.  — 
3)  djevojka,  em  Madchen,  d,  i.  sie  heiraihen,  ducere 
uxorem.  Rj.  uzeti  djevojku,  t.  j.  za  ženu,  oženiti  se 
njome;  uzeti  djevojku  za  koga,  udati  je  za  nj^  oženiti 
ga  njome.  —  Oj  »tarice  Oamanova  neuol  uimi  mene 
$a  Osmana  tvoga.  Rj.  417a.  <'ar  je  mislio  onu  carsku 
kitr  sa  sebe  useti.  Npr.  70.  Ja  hoću  da  te  uzmem; 
ho<5e5  li  po^  za  mene?  135.  Car  poSlje  po  nju  i  uzvte 
je  za  svoga  sinu.  141.  Uzevši  je  ta  ženu  Atane  s  njome 
Življeti.  155.  ,Ta  uzeJi  sehi  gjerojku  omt  za  ženu.  248. 
Svile  mu  se  ko^ti  od  boleali!  Ato  me  ne  sve  za  sina 
useti.  Nuj.  1,  26B.  Uzeću  te  ja  za  brata  moga.  1,  621. 
Koji  pustenicu  nzmCt  preljubu  (Hni.  Mat.  5,  32.  Nje- 
govu ženu  uzeo  si  za  se.  I'rip.  bibl.  72.  —  4)  kaufen, 
crno;  daiier  der  Scfterz,  (odatle  se  kaše  u  ialtj  n.  p. 
A.  Uzet'ru  ti  kapu.  H.  Uzeo  bih  i  ja,  da  mi  ko  da, 
nego  li  meni  kupi.  Rj.  vidi  kupiti.  —  Da  je  nani^io 
i  uzeo  ćakiiire  za  /iO  for.  na  vereMju.  Straž.  1886, 
1460.  —  Ji)  n.  p.  gta  si  useo  ti  vikati,  cf.  stati,  za- 
okupiti. Rj.  vidi  i  po*^oti,  i  ondje  syn.  —  Najposle 
uzme  Je  svekrva  pitali:  »Snaho  moja,  kako  je  to?« 
Npr.  o3.  —  G}  meti  n.  p.  kuću  na  se,  i,  j.  zakloniti  se 
£11  nju  pa  otići  od  nje  upravo  da  se  a  druge  atraue 
ue  može  vidjeti.  Opominjem  se  da  su  jednom,  jo$  u 
mome  djetinjstvu,  uoSli  ku6  uaAoj  Turci  koji  su  go- 
niti nekakvoga  popa.  Ujulru  prcu  ito  te  po<5i,  zai.*te 
se  pop  da  izigje  za  vajat  na  polje.  Turci  mu  to  do- 
puste, i  jedan  od  njih  o^Uine  a  ovu  stranu  vajata 
Čekajući,  dok  on  za  vajatom  svoju  potrebu  svrSi  i 
vrati  se  na  trag;  ali  on,  kao  ^to  aam  onda  čuo  gdje 
se  ^vorif  usme  vajat  ita  sCj  i  preko  ba.^će  pobjegne 


u  Sumu.  Rj.*  —  7)  useti  Ho^  u  umnom  »misdu,  kao 
pomuiliti,  (razun^eti,  v.  pf.);  annehimn,  setzen  (đćn 
Fali),  ponerc,  fingere.  —  Upravo  uzevši  može  se  re<5i 
da  au  nadimci  dvo_Jaki.  Rj.  385b.  Onaj  glas  kojim  se 
pHetu  pokazuje  da  ide  odande,  koje  se  u  takom  doga- 
gjaju  retje  i  ćoeku  —  uzevši  ga  za  pseto.  PosL  167. 
Tako  bi  ćovek,  od  prilike,  mogao  uzeti  »va  sela  s  jed- 
noga na  drugo  po  50  kućtu  Danica  2,  99.  JoS  kad 
uzmemo  da  su  primorci  ua  ja^u  braću  svoju  preko 
brda  mrzili  .  .  .  Kov.  5.  Bokelji  rade  i  zemlju,  ali 
uzci\u  jedno  s  drugijtm  inože  se  reći  da  Roka  iivi 
najvi.^e  od  mora.  40.  Niko  ne  može  reći,  da  Matica, 
uzevši  je  (tvukovu,  kao  što  se  u  poćetku  sama  obja- 
vila, nije  od  potrebe.  Pis.  3.  Ljudi  . ,  .  ali  su  još,  kad 
ih  si.^  skupa  uzmevto,  za  ćudo  ludi.  Priprava  127. 
Raspalio  se  na  me  gnjev  njegov,  i  uzeo  me  je  megju 
neprijatelje  svoje.  Jov  19,  11  (me  habuii;  hielt  er 
mich).  Pod  BaUićem  treba  razumjeti  Crnojevića  .  .  . 
us(M  obojicu  sa  jednoga  čovjeka.  DM.  104.  sa  se, 
pass.:  Kad  vidimo  kako  Sava  sad  roni  svoju  deanu 
obalu,  onda  se  mora  uzeti,  da  je  u  stara  vremena  . .  . 
Rj.  U4b.  Može  li  se  ono  sve  za  pravu  istinu  ueeiiV 
Odg.  ua  sit,  6.  —  ii,  sa  se,  ftzeti  se,  —  2)  sich 
ndnnen  (bei  der  Handjj  prehendere  invicem  manus: 
UzeSe  se  za  bijele  ruke.  Rj.  reciproć.  —  Ona  kad 
čuje,  dotrči  pa  usevši  se  s  t\jim  po  rMJfcc,  uvede  gA 
u  dvore.  Npr.  19.  —  2)  heirathen,  connubio  jungi. 
Rj.  reciproć.  vjenčati  se.  —  Ja  sam  Milić  manun 
gjetić,  Uf  mimo  se  mi!  —  Ja  sam  rađa  i  vesela,  tek 
ak'  hoćeS  ti.  Npj.  1,  427.  —  5^  uzmi  se  u  pamet, 
sicft  in  Acht  nehmen,  cuteo.  Kj.  refleks,  kao  patiti^ 
biti  va  opusu,  na  oprezu.  —  Uzmider  se  «  pamet, 
jer  će5  sad  izvući  lutriju,  t.  j,  zlo  ćefi  proći,  bić«S 
bijen.  Rj.  336a.  Uzmi  se  t*  pamet  (vide,  attende  quid 
rgas).  Rj.  486a  (gledaj,  pazi  šta  radiš).  Ali  se  gjavol- 
ski  car  osjeti  §ta  on  hoĆe,  pa  se  dobro  usme  u  pamet. 
Npr.  91.  Ako  se  ko  OuvM  trubu  ne  usme  na  nm  .  » . 
krv  će  njegova  biti  na  njegovoj  glavi  ...  da  se  usđ 
na  um,  sačuvao  bi  du&u  svoju.  Jezek.  33,  4,  5  (Mp. 
uzeti  ua  um  kod  um).  —  4)  uzela  mu  se  n.  p.  ruka, 
noga,  geldhml  ^rerden,  torpescere,  cf.  uzet  Rj.  — 
Uzma  te  uzela!  (Kletva,  i  znači:  da  ti  se  tismu  noge 
i  ruke,  t.  j.  da  se  ukoćiS?).  Posl.  331. 

ing&}An}^,  n.  verh.  od  uRgajati,  koje  vidi.  iap.  od- 
gajanje. 

UKg^uti,  tlzg9j&m,  V.  impf.  vidi  uzgojiti.  StulU. 
07\dje  značenje,  uz-gajati.  isp.  odgajati. 

ftZj^luvnk.  i'izgiavka,  ni.  (u  Slav.)  iizg-lnvlje.  n. 
Azillavnica,  f.  (u  Risnn)  das  Kopfkissen,  jmlrinus: 
Ako  ti  dogjem  na  snu,  prevrati  usglavnicu  [isp.  Posl. 
5).  Rj.  uz-glav  .  .  .  xidt  blozina  (i  blaziaja),  jastuk, 
tundjela.  —  On  »vuće  kodulju  zmijinju  sa  sebe,  te  je 
kao  i  prije  metne  pod  uzglavlje,  pa  legne  spavali. 
Npr.  55.  Car  bolestan,  boli  g.T  glava,  ne  može  da  je 
podigne  s  uzglavlja.  Danica  5,  93.  Metnu  mu  pod 
glavu  uzglavlje  od  kostrijeti.  Sam.  1.  19,  13.  Odar  je 
naćiniu  sebi  car  Solomun;  stupce  mu  je  načinio  chI 
srebra,  uzglavlje  od  zlata,  nebo  od  Hkerleta.  Pjes.  nad 
pjes.  3,  10  (reclinatorit4m;  die  Lehne). 

UKfdJid,  iizgojTm,  t>.  pf.  gross  Mien,  educo:  (io- 
jila  me,  dok  me  uzgojila,  uzgojila,  vama  darovala. 
Ja  sam  svatom  uzgojila  ev'jeĆe.  Je  li  majka  rodila 
jtinaka,  al'  sestricA  brata  uzgojila.  Dura,  doro,  pust 
mu  ofltanuo!  za  što  sain  te  zajud  uzgojila,  nego  dft 
mi  valjaA  u  nevolji.  Bj.  uy.-gojiti.  isp.  odgojiti,  zgojiti. 
p.  impf.  uzgiyati. 

Uzgor,  adv.  uz-gor.  vidi  uzgora,  uzgori;  uzbrdo. 
isp.  gore  2.  —  Prazna  vreća  usgor  stat'  ne  nioie. 
DPoal.  100. 

&Z)rorA,  adv,  uz-gora.  vidi  uzgor,  i  8yn.  tmdijs,  — 
Savi  8e  tica  «okole,  pokupi  hiser  pod  perja.  sUide  mi 
lećet'  uzgora.  Herc.  260. 

nzicorjf,  (u  Dubr.)  hergauf,  surstim.  Rj.  adv.  uz-gori. 
vidi  uzgor,  t  syn.  ondje.  —  LaAnje  je  mladu  u^foH' 


u^rlra 


-  687  — 


ozlnatr 


nego  staru  ni/.doli.  Posl.  54.  Prije  ćeS  bc  nogami  ut- 
gori  obrnut'.  101. 

Azgoriea,  f.  vidi  uzbrdica.:  Koliko  je  uzgorica, 
toliko  je  nizgorica  (Poal.  145.).  Rj.  u«-gorica.  isp. 
uzgor,  uzgom,  uzgori. 

uzgdtoviti,  Vim,  f.  pf,  (u  Boci)  %ndi  zgotoviti.  Rj. 
uz-potoviti  M.  p,  rućak,  jelo.  vidi  i  ugotoviti,  i  flyn. 
ondje.  V.  impf.  eotoviti. 

QZ|K;red,  im  \orbeigehen,  da  dn  dorl  ohnehin  vor- 
heiaehst,  ob  itcr  in  transitu.  Rj.  uz-gred.  za  drugu 
pMU.  isp.  greaii  (gredem).  vidi  uz^redom,  gredom, 
mimogređ.  suprotno  kasten,  kaatilc,  k&stilice;  cAva- 
lice,  uuvIaA,  nnvo.  —  Otimao  mu  kaatilc,  za  to  (ue 
uzgred  IH  (5ega  drugoga  radi).  Rj.  2(J5b.  Sobom  uzeh 
ravnu  Rumeliju,  uzgred  uzeh  5  ujomo  Arbaniju.  Npj. 
5,  528.  Popravljao  aam  rukopin,  koliko  ae  usgrcd 
moglo.  PoBl.  XXV. 

flz^rcdom,  ade.  vidi  uzgred,  t  stfn,  ondje.  —  I 
glavari  od  krvave  Džupe,  da  hu  poSli  sprešuo  na 
Cetinje,  pa  us^redom  da  au  govoriH,  da  če  novog 
kajaza  postaviti.  Njij.  b,  495. 

uzjicrnuti,  bzgfneiu,  t'.  pf.  hinanfscharren,  zuriick- 
schiebcHj  rejiciOj  subjicio*  Rj.  uz-grnuti.  vidi  zavrnuli 
4.  isp.  zasukati  1,  zavratiti  2.  v.  impf,  uzgrlati,  — 
Dunu  vijor  vjetar  iz  planine,  na  gjevojci  duvak  uz- 
grnuo,  »inu  lice,  k'o  na  gori  sunce.  Npj.  3,  537.  Ko 
(•e  mu  uegrnuti  gornju  odjeću  ?  Jov  41,  4.  Uegrnuču 
U  fikute  tvoje  na  lice,  i  pokazaću  narodima  golotinju 
tvoju.  Naum  3,  6. 

Azgrtanje,  n.  das  ZurUckschiebcn ^  rejectio.  Uj. 
verbal.  od  uzgrtati.  radnja  kojom  tko  uzgrće  n.  p. 
skute  kome. 

dzgrtati,  iizgrćem,  v.  impf.  zuruckschiebcHj  rejicio. 
Rj.  u7.-grtati  šio,  n.  p.  skute  kome.  riđi  zavrtati  3. 
isp.  za-sukivati  1,  zavraćati  2.  v.  impf.  prosti  grlati. 
t*.  pf.  uzgrnuti. 

uzgužvi^ljiiti,  Ijam,  v.  pf.  vidi  izgužveljati:  sve 
mu  se  haljina  usgusve^jala.  Rj.  uz-gužveljati.  v.  impf. 
gužveljati,  gužvati. 

flzica,  f.  ein  Strick,  restis.  cf.  uže.  Rj.  vidi  uzlica. 
isp.  konopac,  kuakun,  Hćina,  matuzica,  palamar,  pod- 
repina,  po<irepiiica  1,  porožje,  povi,  povrazaća,  pra(!a 
2,  pračica  2,  pripon,  prtilioa,  spuStcnjaća,  žtraojga, 
lenef,  tovarnina,  urivak.  dcm.  uzitMca.  —  2b)inu  je 
sjedne  strane  Jedna  poMroka  duga..  .  probu&eoa,  te 
8c  provuće  uztca,  za  koju  se  shan  no.n.  Rj.  966b. 
f'ztca  može  biti  i  od  konopalja  i  od  vune,  ali  nije 
usukana,  nego  je  opletena  i  svaka  je  žena  sebi  plete. 
Rj.  2yi»a.  Uže  m  kupuje,  a  uzicu  (prtenu  ili  vuncnitj 
pletu  Žene  same  ...  (u  Dalm.)  uže,  uzica  od  vune 
(veliktij  a  uzic<i,  mala  n.  p.  na  vrc6).  Rj.  770b.  (!>d 
Ma  vrc6i,  od  t<^  i  uricu.  Poni.  23li.  i'.sp,  nirtvouzioe 
(n.  p.  ftvezali  Ato). 

Uzif'irn,  /\  dem.  od  uzica.  Rj.  —  Pa  ae  mjeato 
koiijit^a  provuČ'e  kao  nuUa  uzieica  od  vlaknn,  te  niza 
nju  ide  rakija.  Kj.  289lt.  Koaica.  ona  uziiictt,  kojom 
je  bii.'  Z!i  drialju  privezan.  Kj.  2y2b. 

nzićl,  ClzTgjgm,  v.  pf.  hinaufsteigen,  a.'icendo.  Kj. 
uz-ii?i  vidi  izaći  2,  izi<Ji  (2);  popeti  se.  r.  impf.  uzi- 
lazili,  uzlaziti. 

uzidati,  ft^^dam  (?izTgj?m\  v.  pf.  einmauem,  muro 
incl}idere.  Rj.  u-zidali.  isp.  ugraditi,  r.  impf.  nzigjivaii, 
—  Čija  Bjutra  na  Uojnnn  nogjo,  da  j*  u  tetHrlj  kuli 
uzidamo,  tako  Će.  ae  temelj  obdržati.  Npj.  2,  118.  Ne 
dajt«  me,  ako  Boga  ^nate'  uzidati  mladu  i  zelenu. 
2,  132. 

nzigrad,  tizigrilm,  i*.  pf.  Rj.  uz-igrati.  —  1)  auf- 
hHpfat,  cxi*//o:  uzigrao  oko  njega.  Rj.  kao  igrajwi 
skočiti,  početi  igrajući  skakati.  t\  impf.  uzigravali.  — 
l*a  se  bjeSe  vojaka  opremila,  i  radosno  boju  uzigrala. 
Noj.  4,  112.  —  2)  erzitUm,  contremisco:  Hvc  usigra 
ruho  i  oružje.  Rj.  istp.  uatreptati,  uetresti  (i  bo),  uz- 
drhtali  ac,  uzdrklAti  ae.  —  LjepSa  cura  no  bijehi  vila 
A  kad  vigjc  Grj56evid-0smane,  uigrane  toke  na  ju- 


naka. Npj.  4,  63.  ICad  ae  Zlatks  vina  napojila,  pa  joj 
vince  oSinu  uz  li5ce,  a  rakija  okom  uzigrala.  HNpj. 
4,  518.  sa  ae,  refleks.:  >Prvu  zvijezdu  kad  ugledaft, 
izvadi  tu  travu  .  .  .«  zvijezda  se  uzigra,  te  preda  nj 
prsten  pade  i  u  njemu  ona  iata  zvijezda.  Npr.  228. 

uzigTiivauJc,  «.  r.  impf.  das  Auffiiipfen^  exuUaiio. 
Rj.  verbal.  vd  uzigravali.  radnja  kojom  tko  uzigrava, 

uzigrllvati,  uzlgravam,  v.  impf.  aufhiipfen,  ejrulto. 
Rj.  uz-igravati,  kao  igrajući  skakati,  v.  impf,  prosti 
igrati,  v.  pf.  uzigrati  I. 

uzigjivanje,  n.  das  Einmaiurn,  Vo  muro  iucludere. 
RJ.  verb.  supst.  od  uzigjivaii.  radnja  kojom  tko  uzi' 
gpije  ifto,  n.  p.  kući  u  temelj. 

uzigjivnti.  uzlgjujem,  r.  impf.  einmauem,  muro 
includ^e.  Rj.  u-zigjivati  što,  n.  p.  kući  u  temelj,  isp. 
ugragiivati.  v.  impf,  prosti  zidati,  v.  pf.  uzidati. 

uztlazlti,  z^m,  t.  impf.  hinaufsteigen,  ascendo.  Rj, 
nz-idaziti.  vidi  uzlaziti,  izlaziti  lb,  penjati  se  1,  peti 
se.  r.  impf.  prosti  laziti.  v.  pf.  uzići. 

uzilaž«?nje,  n.  das  Hinaufsteigen,  ascenttio.  Rj. 
verbal.  od  uzitaziti.  radtija  kojom  tko  uiilazi.  vidi 
uzlaze  nje. 

(kzitnnlo,  m.  der  gern  wegnimmt,  qui  solei  prehen- 
dere.  Rj.  koji  rudo  viima.  riječi  8  takim  nasL  kod 
bajalo.  —  Uzimalo  davalo,  a  kokošima  spavalo,  ko- 
ko5i  ga  litale.  (Govore  gjeca  onome,  koje  -ito  pokloni, 
pa  opet  uzme  natrag).  Poal.  330.  uzimalo  spavalo, 
srednjega  roda? 

Clzimanjv,  n.  1)  das  Nehmen.  2)  das  Kaufen,  emtio. 
Rj.  verb.  supst.  od  uzimati,  koje  vidi.  —  Uzimanje 
Užiea.  Npj.  4,  176  (natpis).  Da  ae  čuvamo  uzimanja 
Slaveftskijeh  riječi  bez  uevolje.  Pis.  yi.  Za  zaaluge 
učinjene  pri  uzimanju  Pariza.  Žitije  81. 

ikzimati,  m^m  (mljSm),  v.  impf.  Rj.  uz-imati.  r.  pf. 
uzeti.  —  Ja)  nrJivten,  sumo.  Rj.  kao  primati.  — 
Na  vodici  vila  baždarica,  te  uzima  tešku  baždarinu. 
Kj.  12a.  Dovod,  dohod,  što  gospodar  uzima  od  se- 
ljaka na  svoju  zendju.  Rj.  12(ib.  Kala&,  varalica,  oao- 
bito  koji  uzima  u  zc^jum  ne  misleči  vratiti.  Kj.  260a. 
Ktimatnik,  koji  uzima  veliku  kamatu  na  nowe.  Rj. 
2iJlb.  Podupr'o  dužom  kao  (-uskijom^tKad  se  koza  što 
kune  i  uzima  na  dušu).  Posl.  252.  .Sto  bih  ja  pasju 
krv  na  ifvoj  vrat  uzimao?  353.  Za  Sto  kurvo,  Golo- 
trbe  Ivo!  tugje  ime  ti  uzimaš  na  se?  Npj.  3,  101. 
Ugimam  te  Bogom  pobratima^  prcneai  me  preko  vode 
hladne.  4,  65.  Jankovi(^u,  zlo  ti  jutro  bilo,  a  gore  ti 
kafu  uzimao!  HNpj.  1,  436.  On  je,  kao  kalupjer, 
od  bogatih  uzimao  milostinju.  Danica  4,  5.  Izda  ne 
tiredba,  koliko  će  uzimati  vladike,  koliko  li  popovi . . . 
Vladika  da  uzima  od  manastira  (na  godinu)  X'.'»  groita. 
MiloS  194.  Sloboilno  nek  ne  uzima  pera  u  ruke.  I'ia. 
62.  ("arevi  od  koga  uzimttju  poreze  i  harače?  Mat. 
17,  25.  .\matui  ne  uzimaše  na  um  mača,  koji  bijate 
Joavu  u  ruci.  Sam.  U.  20,  10.  sa  ac,  patm.:  Udario 
u  vajrjevinu,  kad  se  uzima  žito  na  veresiju  do  druge 
godine.  Kj.  51  li.  Oko  iVgn  treba  Ho  radili,  ono  se 
zakupljuje  ili  uzitnfi  pod  zakup.  Rj.  31K)a,  —  b)  uzi~ 
mati  kome  kto^  kao  oduzimati  mu,  v^egnehmen,  demo: 
i^lo  ti  ljeto  da,  ^imu  ti  ne  uzimlje.  Posl.  360.  On  mi 
hvata  Pivljane  junake,  uzima  im  sjajne  dzeferdarć. 
Npj.  4,  3HI.  .ta  se,  pass.:  Carstvo  nebesko  na  ailu  se 
I  uzima,  i  ailedžije  dobijaju  ga.  Mat.  \\,  12.  —  2)  kaufen, 
emo.  Kj.  vidi  kupovali,  isp.  kupiti  4.  —  3)  uzimati 
grad,  šanac  i  t.  a.,  ciimehmen,  capio.  isp,  uzeti  2.  — 
Škod  raja  sa  četiri  kraja,  pa  uzima  Šabac  od  Turaka. 
Npj.  1,  494.  Polje  Krćagovo  (odakle  si*  negda  Nemci 
Uzice  uzimali).  Danica  5.  37.  Tako  ae  straAno  bio 
ranio  na  Uzicu,  kad  su  nekakav  šanac  uzimali  na 
juriš,  da  .  .  .  MiloS  45.  —  4)  uzimati  t^jevojku,  t.  j. 
za  ženu,  zeniti  se  njome.  itp.  uzeti  3.  —  Oni  su  mi- 
slili, da  će  to  za  govedara  biti  najvet%  sreča  i  dika 
Ato  mu  carski  sin  uzima  kćer,  a  on  pita  kakav  zanat 
zna  carev  sini  ...  Ovi  »e  onda  obra^luju  joS  ve(5ma, 
'  Sto  uzimtiju  gjcvfjjku  od  curu  a  ne  od  govtktira.  Npr. 


—  688- 


■lUstUI 


174.  Robe.  pnle,  a   lujeku   Turke  . .  .  povedoie  bule 
kadudiike,  ueimlju  ih  sa  vjerne  Ijtthorce.  Npj.  i,  367. 
Vldeći  HiDOvi    Ho/ji   ki'eri  ćovjcćijt'   kako  su   lijepe, 
usima/ić   t/i   ra   zem  koje    htjcst.    MoJR.   L  C,   2.   — 
a)  vidi  brnti  3,  primati  2,   K^i  1  foc;   fasHn,  eapere. 
i>p.  Mati  4.    —   Požuiiski   merov   uzima   40  oka,  Rj. 
35:1b.  .Stnr,  nijem,  koja  Uiima  40  oka  žitu,  Ko%'.  3bt. 
i^  ćctrtietći  vata  u^tmaše  jednu  umiTBODK'ii.  Onr.  I. 
7,  38  (vat,  biblijska  mjcrn).  za  v.  pf.  hp.  Ali  je  jedua  i 
rrvta  o«l  njih  (tikava)  tako  mala  da  ue  moie  ni  litra  ' 
todr  uzeti.   Kj.  73',ia.   —  OJ   u   umnom   šuiiglu,  kao 
pomiHljati,  razumjeti  (c.  impf.):  annehmen,  šeizen  (clen 
Fali),  ponere,  fingtrc.  itp.  poimati  1.  iap.  uz<»li  7-  — 
Na^i  mno^i  ljudi  u  govoru  uzimuju  oro  ste  la  Bokn  ' 
kao   i  ja   uvdje  alo    uztwaw.   Kov.  32.   i^vetić  mefU  i 
usimtt  la  najrt^e  nesnanje  i<U>  sam  se  usudio  izreći ... 
Udg.  na  ut  i^).  Narod  k  Trstu  20ve  >doljc,«  a  ka  Ko-  , 
toru    »jiorc,*  kao  i  ja  ovgje  što   %tziwam.   PosK  XV. 
Ntorija  kakvoga  ;rrada  uzima  da  je  ljudi  vet*  bilo  —  | 
Ali  i^oriju  Nvijeta  uzimu,  da  nije  bilo  ljudi  na  zemlji,  i 
Priprava  \H).  Prezren   UjeAti,  prezren  da  ga  ni  ea  iito 
ne  usimamo.   Is.   53,    3.   Oq  je   na  lijem   glasovima 
osnovao  svu  diobu,  ovim  ovu  koju  uzima  za  naj.^tct-  \ 
riju.  Kad  1.  ItKI.  Protiv  Kopitara,  koji  je  uzimao  da 
poAtnnje  rumunskoga  jerika  pada  jo»  u  ono  vrijeme.  ' 


Vid.  d.  ItHil,  71.  na  Ae,  pasJt.:  PuPlinJA  postane  njiva 
a  njira  ne  Mtane   uzimati  ra  him 
tahitur;  fur  einc   WitdHixi  ht'tlt). 


PlinjA  porttani 
ti.  U.  32,  15 


(repii- 


uziau,  f.  dic  Enge,  angu^iine,  ef.  3  uHna.  Rj.  tidi 
I  uako4^n,  uskosL.  —  Takf*  je  jednn  Misireki  kraJj  pro- 
kopao zemaljsku  užinu  Suec  iViprava  17.  Njegove 
la^e  vraif-ale  su  se  oku  Afrike  morH'UPi  urinom  kod 
{španjolske.  Prip.  bibl.  7tS. 

dzilnti  sp,  tam  w,  vidi  u«hitAti  se.  Rj.  uz-(hUtati 
»e.  tt  krajnima  gdje  se  glai  h  ne  čuje  u  govoru. 

filili«  u/lrn,  p.  impf  einengen,  grhmalern^  coar- 
tare.  Uj,  u/.iti  «(«,  činiti  da  hwle  wtko,  uže.  r.  pf. 
$loi.  po-iizili,  B-uziti.  r.  impf.  iduz.  H-u^Jvali. 

A^^antl,  iizjaA<)in,  vidi  u/.hajiili:  Da  Bo^  da  ga 
tujunli  Turci.  Kj.  u7.-jaUi)uti.  u  krujecima  gdje  »e 
glas  ii  ne  ćuje  u  gororu.  riđi  i  uxjSli. 

Ozjabnli,  tizja^čm.  c.  pf.  Rj.  uz-jabati.  ridt  iix- 
jaati.  uzjati,  uTijabnuti,  uzjunati.    r.  tmpf.  uj^jahivati. 

—  i)  konja,  na  konja^  tiufHitsen  (aafn  Pfcrd).  ton- 
fteenatj  effuam.  Kj.  vidi  klipiti,  oklopiti.  oknWiti,  op- 
krot-^ili.  UHJednuti.  uflje«ti.  zakroriti.  Car  hc  prepane 
te  onako  mt  konja  gula  utjake.  Npr.  153.  Dijete, 
koje  bjeSe  uzjahalo  na  Utap  i»a  trt^e  po  dvoru,  154. 
X  Bvojcju^  itzjuha  ijuhuda.  Npj.  2,  SB.  Uzjahao  t*a 
veljega  ata.  (Kad  kome  pogje  arefti  u  napredak). 
Po«l.  330.  tJnda  usJHiu  ohojica,  i  po^ju  tuko.  Danica 
3,  235.  —  m)  kojra  n:i  konj."*,  uHfxciztH  (aufs  Pferd), 
impono  equo:  Uze*e  je  (jrjevojkui  dva  banova  sina, 
usjaie  je  na  labuda  ^vogn.  Rj.  {uz june  je  ^  uzja- 
haM  je.  riđi  u/jati).  uzjahati  koga  na  konja,  tuiuiii 
da  UijuM  »u    konja,  ponuditi  ga  trn  koitja  da  jaiie. 

—  Uudar  on  brže  bolje  ustade  ua  konja  a  »u  dru- 
goga Uljane  baln*,  te  H  igoin  u  ooo  selo  gje  baba 
tivi.  Npr.  261. 

uzjaliivaojf«  u.  das  Aufjtitzen,  councenitio  eqtii. 
Rj.  rtrh.  t)d  u/jahivali.  radnja  k(^om  tko  uzjahujc 
n.  p.  korjit.  »if*   konja. 

uiJnhSvatf,  uzjMiujem,  r.  impf.  uufititsen  (aufu 
Pferd),  votmccndo  ttjuum.  Kj.  nz-jjdiivati  n.  ]>.  konja 
ili  na  konja,  vidi  tiHJedali.  r,  impf.  proiiti  jnliati.  r. 
pf.  uzjabati,  uzj.ihnuti.  —  m  w,paM.:  llirytaA,  kamen. 
K  kojega  se  uzjahuje  konj.  Kj.  2(ib. 

ftzjubonli,  hnem,  r.  pf.  vidi  nxjabaU.  Rj.  uz- 
jiibniJti. 

iiKJaiv  .  .  .  vidi  uxjabiv  . .  .  Uj.  rt  krajemtna  gi^je 
ne  glajt  U  ne  ćuje  u  gororu. 

^Zjtknnli,  nem,  r.  pf.  vidi  u:ejalinuti:  Jo^  wj;7VjnM 
Pri/renka  di-vojka.  Hj.  govori  ae  gdje  i  uzjaivati. 

O^ilrilip  iV/Jarlui,  v.  pf.  u^e-jariil   ivp.  v.  impf.  ja- 


riti  «e.  —  Vedriti.  P.  Petrovih  Nje^ui,  ^^p.  aal. 
10.  Rad  6,  89.  VzjarUa  braća  pravoalarna  okolo  naa 
na  ćetiri  »trane.  N5ep.  mal.  10. 

Az}ali,  lugaHMu.  vidi  azjahati.  Rj.  oz-jati  <^ja- 
(b>aii,  iiziaati,  9'iieto  ilzjiti.  r.  impf.  pfoMi  jati.  ia- 
bati.  —  Uzeie  je  dva  banova  »ina,  uzjttAe  je  na  la- 
buda svo^A,  predai«  mi  konja  i  djevojku.  Rj.  774a. 
Tomaji  uzja  na  alata.  Npj.  1«  2iS^  l'zja  Ivan  đ4»rH 
pomanuioga.  4,  200.  Pa  ma  ne  da  jagrza  u^ati, 
4,  2(51»._ 

UKJ^eati,  flm,  c.  pf.  erluiUen,    intono.   Rj.    ua^je-  ! 
tiati.  i>//.  uzjektail.  r.  impf.  pro»ti  jecati.  —  Te  id- 
zirom  brdo  uziečal'K  8int.  56.S. 

lu^^klali.  uzjekćem.  r.  pf,  Gundulić:  f'ijAimk 
piaćnim  glajnom.  8tulli.  az-jektati,  početi  jektali.  r. 
impf.  jeklatu  tsp,  zajećati. 

azjofffiiiili  se,  nzjo^jnim  k,  r.  r.  pf.  ake^  po 
}iudtuantty  .\Rj.  IV.  655a.  ux-joguniti  se,  p09fnii  jo- 
gunant,  jtokazati  jogunluk  Kvoj.  isp.  jogiinaat.  —  lxa 
t<>p:a  po.%to  ne  kralj  uzjoguni  te  ORta  u  nevjeri.  Glaa. 
21,  2^7  (rege  o^miinatoj. 

ftzlst.  adj.  HodošUM.  Stulli.   na  eemm   imm  mcIoul 
iizlaK,   m.   adseenšHS,   adsceneio.   8tolU.   riJi   ob-^ 
lazak. 

Azlazalc,  (Izlaska,  m.  <^Wo  kojim  tko  ntinje^  % 
mjesto  gdje  »«  može  Hzi*Si.  vidi  izlazak  2,  uzlaz.  — 
Ciospod  irliizi  na  nebo .  . .  nebesa  mu  pripravite 
prijetio,  oblaei  uzlaiak.  DP.  277. 

Azlazid.  :^m,  r.  impf.  uz-laziti.  riđi  uzilaiHi.  v. 
pf.  uzlći.  —  .\ngjeli  drkt'u<^i  pjevahu  sUtu,  u  kojoj 
IlriMOH  uzlaz'tše,  i>P.  277. 

ikzlaženje,  v.  vtdi  n/ilaženje,  —  Ljestvica  zoak 
je  uzl>i:e»ju  u  radljtvvsti  i  penjanja  u  razumu. 
DP.  H7. 

Dzlei^iU'a«  f.  (u  Baranji)  onaj  vijenac  za  koji  se 
oanova  privele,  kad  se  poćnc  tkati.  Rj.  ixp.  nacra- 
gju^a.  —  0^.  u  uwio.  isp.  Korijeni  6.  rijrći  «  tnkim 
na^t.  kod  aj.^ira^ 

nzleljeti,  nzK-iTm,  r.  pf.^  Rj.  uz-letjeti.  r,  impf. 
uzlijetali.  —  J)  hinaHffliegent  suhrolo.  Rj.  u.  p. 
ptica  uzleti  ita  zemlje  na  drro.  —  <,^pB7.i  navrh  dvora 
i^ecn  gde  stoji  ...  on  uzleti  na  konju  pa  f^kine  zeoL 
Npr.  34.  —  2)  uzletio  oko  njepu  drnngend  Ifrlatt' 
tigeo,  keine  Itnhe  Jansen.  urgeo,  cf.  saletjeli,  obrla- 
titi.  Rj,  kod  sAJetjeti  Kt/n. 

Ikzllcn,  f.  hi-'^e  9to  i  uzioa.  od  jednoga  su  korijena 
Mzi(^a  i  nzao.  i>«.  Korijeni  6;  a  uzao  jV  osn.  urlici. 
—  Su«tignn  ie«lnoga  tV>eka  gje  vodi  dva  brava  na 
jizUci ,  .  .  ■>  Hajde  da  ukrademo  ona  dva  brava«  .  . . 
>K;iko  ^emo,  jadan  bio.  ukrn)«ti,  kad  ih  vodi  ta  iw- 
lica?<  Npr.  !*>»>. 
Dzlić,  m.  dcm.  od  nzao.  Rj. 

uzlijetanje,  n.  rerhal.  od  uzlijetati.  radnja  b^m 
sto  uzlijerc. 

uzlijclati,  iizlijei^em,  r,  impf  uz-lijetati.  r.  impf. 
proiti  Djelati,  letjeti,  r.  pf.  uzletjeti.  ~  Kuko  mu 
dufia  itzHjetake  k  Bogu.  DP.  50.  Da  biamo  OMJe<*aju<^ 
ih  (tajne)  duhom  uzlijetali  da  ib  gledamo.  173.  Misao 
da  bi  uzlijetala  gore  k  radonii  nebeskoj.  224.  Kao 
I  Slo  iHkre  iz  ugljevlja  uzlijtću  u  via.  Jov  5,  7. 

uzldtrili.  i^zlotrim.  v.  pf.  u/.-loLriti.  kao  prunt  glagol 
ne  dolazi,    ukc.   po    Jiudmann,    AUj.    IV.    223b.    — 

1)  ko>!a,  fioccordia,  demlia  africcre.  fcStuUi.  urintti  pa 
latrim,  tromim,  lijenim:  /a  ruku  ne  uzlolrit',  kad 
nije  _evozdja,  nakovnn  bit'.  liPosl.  153.  I'lntnti,  uH- 
niti  lotrijeui,  lijeuijem.  ima  i  u  Stulića;  u  Mikaije  udo- 
tritt  se.  XVIII.  —  Sf>  t«  se.  refleks:  u  Mika^e  us- 
lolrili  se.  DPosl.  XVriI.  po.Htati  lotar.  isp.  loUr.  — 
8ada  sve  tte  uzlotrilo.  stulli. 

ik-zlu-dSbtir,  lu  IkM-i)  ii-zlu-d6bra,  (u  Dubr.)  pidi 
Ćuvaku^i.  Rj.  vidi  t  Ouvarkuća.  biljka. 

uzljAlifi,    ilRljuttm    —    J)   vidi    uiljutiti.    Rj.    — 

2)  uzljutili  se,  Ozljutlm  se,  cidt  uiljutiti  se.  Hj. 


ui0KftrtTa^6 


I 


ftzma,  f.  u  rijećiniK:  Uema  te  usela,  da  Bog  dal 
(Kletva,  i  »naći :  da  ti  se  uzmu  nojre  i  ruke,  t.  j.  da 
se  ukočiš?  Pasi.  331).  c/.  uzeli.  tij.  boUst  onogn 
koji  je  uzet;  der  Oichtbruch,  puruhjHs. 

uzin&el,  dzinakn^m,  t>.  pf.  Rj.  vi7.-ma.6i,  vidi  uk- 
miiknuli.  r.  pf.  je  i  prosti  m\\(-\,  maknuti,  v.  impf. 
uzmicati-  —  1)  eurSckn'ickefit  u'Cichen,  recedo.  Rj. 
vidi  azmaći,  nsprcgnuti,  ustupiti.  —  Jeau  1'  Turei 
iJ^to  uzviaktiMli;  Turci  nisu  ni^ta  usniaknuUt  već  ac 
gradu  bliže  primaknuli.  Npj.  4,  245.  Kako  Dcmir 
utmaknnti  ue  će,  no  za  sestru  ho^e  pogiautj.  4,  432. 
Sinovi  Izrailjevi  uzmakom  ispred  smova  Venijajoi- 
novyeh.  Sud.  20,  3t>.  Ne  htjede  alu^tati,  i  uzmakošc 
ramenom  natrag,  i  zatiskoSe  uSi  svoje  da  ne  ćuju. 
Zali.  7,  11.  —  2)  sa  se,  refiekt.  u?:ma<5i  se,  sich  zu- 
rUckziehen^  recedo,  cf.  uzmaci,  uzmaknuti  se.  Rj.  — 
Narod  vidjevši  to  uzmace  se  i  8tade  iz  daleka.  Moj«. 
n.  20,  18.  Namjestite  Uriiu  gdje  je  najžešći  boj,  pa 
se  uzmukniie  od  njetja  da  L>i  |;a  ubili.  Sam.  II.  11,  15. 

uzmahiranjet  n.  das  Winken,  Scfncinpen  (def 
Schicertes),  iigitatio.  Kj.  verbal,  od  uzmAhivati.  ra<it\ju 
kojom  tko  uzmaliuje  čim. 

uzmnhfvnil,  uzmMnijcm,  v.  iwpf.  tninken,  nchicin- 

fen,  agiio  sursMti:  Vranac  zlatnom  uzdom  uftna- 
^je.  Rj.  uz-mnhivati.  v.  impf.  prosti  mahati,  r.  pf. 
Dzmahnuti.  ~  Oko  kola  igra;  wučem  uzmahf{jef  nn 
»e  pogleduje,  stoji  li  joj  lepo  rubo  sakrojeuo.  Npj. 
1,  10y.  TomaS  kolotn  uzm(uiuje^  a  nii  »luge  nami- 
guje. 1,  282.  Ima  gjoga  konja  od  megdana  .  .  .  uz- 
mahuje  i  aUtvom  i  snagom,  te  u  sedlo  baca  gospo- 
dara. 2,  282.  Pod  Ovijanom  konjic  uzmuhuje,  te  pre- 
tura  pjenu  preko  Bebe.  3,  2H9. 

UKDiiIhniitl,  iizmdhnSm,  v.  pf.  mnken,  innuo.  Rj. 
uz-mahnuti  eim  n.  p.  maćem.  v.  pf.  je  i  prosti  mah- 
nuti.  1!.  impf  uzmaiiivali. 

uzmniv  .  .  .  vidi  uzatabiv  .  .  .  Rj.  u  krajevima  tftlje 
se  ne  čuje  u  govoru  gUts  h. 

ikzDiMk,  w).  (u  C.  U.)  tler  liiicksmg,  receptus,  fuga: 
Kad  udari,  usmaka  nema.  Jedan  drugom  Hožju  vjeru 
daju,  na  Kosovu  da  uzmaka  nema.  Taj  de  juri4  bez 
uzmaka  ćinit'.  Rj.  nz-mak.  za  ponta^je  isp.  nzmiići, 
uzmaknuti  (se). 

nzmftknuti,  iizmakuem  —  1)  vidi  uzmaci.  Rj.  — 
H)  u/.tuAkuuli  se,  vitli  uzmaci  se;  Tako  su  se  oni 
uzmaknuli.  Rj.  —  primjeri  kod  uzma<*i. 

uzmiinuti,  tizmanem,  vidi  uzmahnull.  Rj.  u  kra- 
jevima gdje  se  glas  h  ne  čuje  u  govoru. 

uzm^lAiiJe,  n.  das  Ilinuuficcrfen,  suhjectio,  jac- 
tatio  sursum.  Rj.  v^rh.  od  uzmetati.  radija  kojom 
tko  uzmeče  što. 

nzmM4itl,  tizme(^m,  v.  impf.  a.  p.  iiito  i  slamu 
na  gumnu,  kad  se  vrSe,  aufteerfeH,  jucio  sursum. 
Rj.  uz-metati.  isp.  uzbacivali.  v.  impf.  prosti  metjiti. 
V.  pf.  uzmetnuti. 

^zmetnuii,  tnem,  v.  pf.  hinuaftcerfen,  suhjicio. 
Rj.  uz-metnuti.  v.  pf.  je  i  prosti  metnuti,  isp  uzba- 
citi.  V.  impf  iizmeiaii.  —  Ako  ti  nije  priliko,  uzmetni 
vence,  j>a  beži.  Npj.  1,  ft. 

&zniieanj(*,  ti.  das  Zururkweichen,  recessio.  Rj. 
verbal.  od  uzmicali,  radnja  kojoni  tko  uzmiče,  —  U 
ovome  njegovu  uzmicanju  njegove  su  ćete  pobvatale 
viSe  od  7*X)  Franeuza.   Žitije  27. 

AzinicAti.  rizmićeiu,  v.  impf.  zuruckriickenj  recedo. 
Rj.  uz'micAti.  vidi  izmicati  se  1.  usprezati,  ustupati. 
V,  impf.  je  i  prosti  micati  (se),  v.  pf  uzmaČi  {i  se), 
uzmaknuti  (i  se).  —  Ne  plaM  se  niti  usmiče  ispred 
maca.  Jov  39,  25.  Lav,  naj  jn(?i  izmegju  zvjerova, 
kqji  ne  uzmiče  ni  pred  kim.  Prić.  30,  30.  sa  se,  refleks. 
{iitp.  uzmaci  i  se,  uzmaknuti  i  se):  PoĆnu  se  obe 
(armijo  k  Moskvi  uzmicati.  ZJtije  li).  Olide  sa  vojakom 
AustriJHkom,  koja  se  natrag  uzmicala  k  Varfiavi.  21. 

UzaiJ66ftii«  ilzmije6am,  v.pf.  durchein<indermengen, 
corntniscerCj  cf.  izmiješati.  Rj.  uz-mije6ati.  v.  impf 
mijeiatL 


iizmlAJ^iti,  iizml&dim,  v.  pf.  lau  icanntfti,  tepefaeio, 
Rj.  uz-mlačiti  n.  p.  vodu,  uHniti  je  mlakom,  vidi 
umlaĆiti.  v.  impf  uzmlačivali.  —  AI  ne  da  mu  vina 
ni  rakije,  van  tizmlači  ledena  bunara,  mlake  vode 
konja  napojila.  HNpj.  1,  2rK>, 

Dzmlnrdrunjo,  n.  das  Laaicdrmen,  tepefaciio.  Rj. 
verb.  sapst.  od  uzmla^ivati.  radnja  kojom  tko  ugmla* 
čuje  TI.  p.  vodu. 

iizmlneiinti,  ozmltlćujem,  v.  impf  lau  ujarmen, 
tepefacio.  Rj.  uz-mlaćivati  n,p,  vodu,  ćiniiije  mlakom, 
V.  impf.  mlaćiti.  v.  pf  uzmlaiMli. 

Azmunti  se,  am  se,  vidi  uzmuhati  se.  Rj.  u  kra- 
jct^ima  gdje  se  u  govoru  glas  h  ne  čuje. 

Ckzmiieiti  .se,  Ćim.  —  i)  t?.  r.  pf  unruhig  tcerden, 
inqui€tor.  RJ.  uz-mu^iti  se,  kao  od  muke  uznemiriti 
se.  V.  impf.  muCiti  ee.  —  lIzmuH  se  kralje  od  Ru- 
dima .  .  .  »Što  je  tebe,  kaka  ie  nevolja?  te  si  mi  se 
tako  utmučio?^  Npj.  2,  54.  A  kad  c&ru  dari  dopanuSe, 
od  dara  se  care  uzmučiOf  jer  ne  ima  dara  za  uzdaije. 
3,  78.  Jakov  se  je  teško  uzmucio.  5,  133.  Uzmuči  se 
po  kolu  gjevojka  rapjaju^i  Ćedo  prenejako.  Herc,  28. 
UzmuČi  se  kralj  kako  ce  spomenuti  caru  za  gjevojku. 
Npj.'  I,  XI. I.  NestA  hljeba  u  svoj  zemlji...  i  uzmući 
se  zemlja  Misirska  od  gladi.  Mojs.  I.  47,  13.  Miairci 
če  se  uzmtićiti  tražeći  vodo  da  piju  iz  rijeke.  11.  7, 
l^j.  Vojnici  će  Moavaki  vikati,  ausa  če  se  u  svakom 
azmućiti.  Is.  1&,  4.  8aula  pak  ostavi  duh  Gospodnji 
i  on  se  vrlo  uzmući.  Prip.  bibl.  65.  —  2)  utmućiti 
koga,  i^initi  da  se  od  muke  uznemiri:  AV  MiloAa 
Turci  opkolili,  Lazar  vigie,  gjoga  uzmučio,  pa  ga  ugna 
u  Tursku  ordiju.  Npj.  4,  319.  ovamo  ide  i  ovaj  priit^er: 
Onako  uzmaccn  u  mislima^  baci  oni  praten.  Npr.  114. 

itzinueiva^Je,  n.  verb.  od  uzmućivati.  radnja  kojom 
tko  uzmućuje  sto. 

uzmiićivati,  uzmCićujem,  v.  impf.  uz-mućivati.  v, 
impf.  prosti  mutiti,  v.  pf  uzmutiti,  i  značenje  ondje. 
—  sa  se,  refleks.:  Kad  to  ćuje  Kraljeviću  Marko,  u 
svomu  se  srcu  uzmučuje.  HNpj.  2,  298. 

AzmuhiiH  se,  bani  se,  v.  r.  pf.  sich  unruhig  be- 
tceacn,  jactari.  Hj.  uz-muhati  ae,  uzvrpoljiti  se  kao 
koji  se  muha,  koji  se  brani  od  muha?  v.  impf.  ma- 
hati se.  ~  Kad  bi  da  se  C-'iia  apostol,  utmuvaše  se 
za  pevnieom  i  u  oltara  i  popovi  i  učitelji:  nema 
uigde  knjige  apostotal  Mil.  85.  Volovi  .  . .  uznemire 
8^  uzmuaju  se.  /im.  33G. 

uzindtiti,  i^zrautlm,  v.  pf.  lij.  uz-mutiti.  v.  impf. 
prosti  mutiti.  —  ij  triiben,  turbo.  Rj.  uzmutiti  n.p. 
vodu,  učiniti  je  mutnom:  Uzburljati,  izmiješati  i  uz- 
mutiti što  (i  itko).  RJ.  772a.  u  pretučenom  smiJtlu:  Izda- 
doSe,  pa  se  predaaoSe...  s  lijem  oni  Brda  usmutise. 
Npj.  .'»,  213  (s?  tijem).  —  2)  sa  ae,  refleks,  uzmiititi 
se,  trUhe  userden,  turbor.  Rj.  postati  mutno.  —  Oči 
mu  se  bjehu  uzmutile^  k'o  u  gladna  u  gori  kurjaka. 
Npj.  2,  428.  $to  se  poljem  voda  uzmutila,  to  je  polje 
vojska  pritisnula.  4,  450. 

ftznnti,  iiznam,  t^.  pf  vidi  doznati.  Rj.  biće  u(z)- 
znati,  vidi  uzazujiti.  v.  impf  prosti  znati.  r.  impf. 
isp.  doznavati.  —  »Jeste  li  vi  dobro  upamtili,  i  ugnali 
i  o^im'  vigjeli,  kade  Turske  čete  dolažahu?«  ...  »Mi 
znademo,  i  jesmo  vigjeli  i  vrlo  smo  mladi  upamtili, 
kade  Turske  6ete  dolaiahu.«  Npj.  3,  370. 

Aznatriipfe,  (st.)  zuriick,  retro.  Rj.  adv.  uz-natrage. 
vidi  natrag,  i  syn.  ondje. 

uzDCmiriti,  uznemirim,  v.  pf.  den  Frieden  sidren 
unter  den  Leutcn,  turbo  pacetn.  Rj.  uz-nemiriti  koga, 
pokvariti  mu  mir,  vrći  ga  u  nemir.  v.  impf.  uznemi- 
rivati. —  Da  mu  oprosti,  Sta  ga  je  uznemirio,  i^itije 
80.  8amuilo  rećo  fcaulu:  sa  što  .ti  me  uznemirio  i 
izazvao?  8am.  L  28,  15.  sa  se.  refhks.:  Metnuti  kome 
bubu  u  uho.  (Ili):  Metnuti  kome  crva  u  glavu.  (Ka- 
zati mu  ^to,  da  se  uznemiri).  Posl.  178. 

aznemirii'iiiOe,  n.  das  Storen  des  Friedens,  paeiji 
turbatio.  Rj.  vero.  oti  uznemirivati,  radnja  kojom  tko 
uzne^niruje  koga. 

44 


uKRemiriTati 


—  690  — 


uzrok 


uznemirivati,  aznemirujeni,  v.  impf.  koga,  den 
Fritden  storen,  hntnruhigimt  turho.  Rj.  uz-nemirivati 
koga,  kvariti  viu  vtir.  i\  pf.  uznemiriti.  —  Da  i7» 
Turci  onako  na  granici  ne  bi  harali  1  usnemirirali, 
Rj.  62Bb.  Sto  U  u  ruci,  to  ti  na  vratu  (bilo)!  (Kletva 
zvonaru  kad  zvotieći  koga  uznemiruje).  Poal.  360.  sa 
se,  pasa,:  Od  Boga  zdravo,  a  od  cam  mirno.  (Odgo- 
von  »e  kasto  na  pitanje:  Kako  si?  .  .  .  tako  Be  pod 
Turskom  vladom,  gdje  ac  ljudi  od  raslicnijek  sliko- 
vaca  cesto  uznemiruju  na  kućama^  pita :  Joni  li  mimo 
oBvanuo?).  Posl.  231. 

nzB^sti,  usnhaSm,  ».  pf.  uz-nesti.  inp.  Obi.  67.  vidi 
aznijeti. 

Azniri,  {ismiknem  (ttznikoh,  {tzuiće),  v.  pf,  (nt)  9%ch 
aufrichttn,  erigere  se:  Ne  ponire,  ve<^  junak  u;&niće. 
Rj.  u/>-uići,  kao  izdiH  w,  napravo  stati,  vidi  uzuiknuli. 
%Kp.  nik. 

AzDileli,  uzn^m,  v.pf-  Rj.  uz-nijeti.  vidi  nznesti. 
V.  impf.  uznoaiti.  —  /.  n.  p.  na  tavan  vret'u,  hin- 
aufiragcn,  efferre.  Rj.  sa  se,  pftss.:  Bog  ae  javi  n 
tijelu  .  .  .  uznese  se  u  slavi.  Tim.  I.  3,  16.  —  //•  sa 
»e,  refleks,  bznijeti  Be..  Rj.  «  umnom  smislu.  1)  Hher- 
muthig  tccrrf*«,  efferre  se:  Drobnjuci  se  tvoji  uznijeli. 
Rj.  kao  uenos^iv,  oftol^  ponosit  postali,  isp.  us&obije- 
štiti  ne.  —  2)  kao  OBloboditi  se,  po»oko)iti  se,  den 
Muth  bekommen,  animarii  Uznese  se  junak  uz  ju- 
nakA.  Rj. 

{■zniknati,  iiznikneu],  vidi  u^nii^i.  Rj. 

uzn6Nhi,  tiznoMim,  v.  impf.  Rj.  uK-nositi.  r.  impf. 
prosti  nomti.  v.  pf.  uznijeti  (uzne«ti).  —  1)  hinauf- 
tragen,  efferre.  Rj.  umositi  sto  n.  p.  na  turan.  — 
2)  sa  se,  refleks.  uzntViti  se,  iihermiithig  werden^  efferre 
se:  Ali  mi  se  nemoj  uenositi,  hez  potrebe  rata  zame* 
tati.  Rj.  postajati  usnokljiv^  ponosit,  ohol.  isp.  iiznijeti 
se  1.  —  Kako  je  ćinio,  onako  mu  učinite,  jer  se 
suprot  Gospodu  usnosio.  Jer.  60,  29. 

uzn6sonJfl,  n.  Rj.  vcrbal.  od  X)  uznoaiti,  2)  uzno- 
siti  se.  —  i)  radnja  kojom  tko  u^tiosi  što  n.  p.  na 
taran  (das  Hinauftragen,  olatio.  Rj.).  —  2)  stanje 
koje  biva,  kad  se  tko  usnosi  (da«  Hocumnthig-werden, 
inBolenlia.  Rj.). 

uzn6sljiv,  adj.  riđi  ponosit:  A  »eatrice  mnogo  uz- 
noUjire.  Kj.  koji  se  uznosi. 

uzoblj^stltl  so,  nzftbiJRstim  fle,  v.  r.  pf.  (u  Diibr.) 
posiliti  se  od  dobra,  iihermiithig  u:erden,  superhirc. 
Rj.  uz-obije8titi  se,  obijesian  postati.  —  Oci  naŠi 
utohijestise  se  i  otvrdnuše  vratom  svojim  i  ne  sluSaže 
zapovijesti  tvojih  iGospude  liožcl).  Nem.  9,  IR. 

uzdbiti,  ilzobim,  t*.  pf.  konja,  t.  j.  ugojili  ga  sohlju. 
Rj.  u-zobiti.  17.  impf.  zobili,  —  A  Turski  au  konji 
uzohljeni,  Npj.  3,  340. 

Ckzoetiti  se,  h7.onTm  se,  v.  r.  pf.  uz-octiti  se,  po- 
stati ocai.  vidi  lisirdetiti  se,  i  syn.  ondje.  v.  impf. 
octiti  se,  —  Za  sve  u  tikvi  er  nije  bilo,  jur  se  dobro 
ueoctilo,  DPosl.  153.  Utoctiti  «e,  obratiti  se  u  ocat 
XVUI. 

iut6đati  SO.  iizodam  se,  vidi  ushođati  se.  Ri.  uz- 
(b)odati  se.  u  krajevima  gdje  se  glas  b  ne  a^e  u 
govoru. 

Dzopet,  adi\  uz-opet.  Stulli:  contra,  nffiniti  komu 
fito  uzopet,  —  Mučno  je  rijeku  uzopei  vra(*at*.  DPosl. 
64.  akc.  po  Budmanu,  ARj.  IV.  280b. 

uzvrati,  ilzorem,  v.  pf.  aufackern,  exaro.  Rj.  iiz-orati. 
V,  impf.  orati.  —  Zaorati  n.  p.  kukuruz,  t.  j.  posijati 
ffa  po  neusoranoj  umlji  pa  ouda  uzorati.  Rj.  187a. 
Jft  uzeh  plug  i  volove,  pa  uzoruh  tri  stotine  dana, 
te  sve  posiiab  fienicu.  Npr.  165.  Svinja  reće:  »Ja  om 
svojom  »urlom  uzorati*.  Mef^ed  reće:  >Ja  ću  posi- 
jati« ..  .  Uzorase^  uosijaSe.  176. 

Azurit,  adj.  vidi  ugledan.  Rj.  i  syH.  ondje.  — 
u-zorit,  drugqj  poli  osn.  u  zreti  (gledati). 

Azoritdst,  {UraritoBti,  f.  StuUi.  osobina  onoga  kqji 
je  uzorit. 


Azov,  m.  mi  smo  (i  ja  sam  s  njime)  na  turo«,  t.  j. 
zovemo  jedan  drugoga  na  krsno  ime,  Einlcuiungj 
invitatio.  Rj.  u-zov.  isp.  uzvati.  za  obličje  isp.  ozov, 
pozov. 

JlzSvno!  (u  RisDu)  kao  čudet^i  se  za  ^to,  n.  p.  uzovne^ 
zar  nijesi  ćuo!  ei«  \Vort  die  Vertcunderung  zu  be- 
seichnefif  vox  mirantis.  Rj.  uzvik,  —  Uzot,  uzovne^ 
zovnuti.  Korijeni  78. 

uzrnbd(4iti,  tani,  r.  pf.  (u  Boci)  vidi  uzraditi.  Kj. 
uz-rabotaii.  v.  imnf.  raootati. 

uzridlti,  fizi^im,  r.  pf.  hearbeiten,  colo,  cf.  ura- 
diti (kao  uzoraU,  uskopati).  Rj.  uz-radtU.  vidi  i  oz- 
rabotad. 

ftzr&sif  m.  (st)  der  WuchSt  statura,  cf,  rast: 
Krasna  ti  si  stasa  i  uzrasta.  Rj.  i  syn.  kod  rast. 
uz-rast  isp.  uzrasti.  —  8vemu  mi  je  roau  omiljela... 
mojoj  braći  stasom  i  uzrastom.  Npj.  1,  372.  Usrast 
ti  je  kao  palma,  i  dojke  kao  grozdovi.  Pjes.  nad 
pjes.  7.  7. 

(hzrii.stan,  llzroana,  adj.  Ho  pripada  uzrastu,  — 
Kad  si  tako  lipa  i  nzrasna^  §io  će  tebi  krćma  na 
Kotaru?  HNpj.  3,  532. 

uzrilsti.  uzr^tem,  r.  pf.  anfujacksen,  excresco.  Bj. 
uz-raati.  vidi  uzresti,  porasli,  r.  impf.  rasli.  —  Bu- 
knula p^evojka.  t.  j.  uzrasla.  Rj.  47b.  Uzra.^tose  dojke 
u  njedrima.  Rj,  IŽiia.  Oni  isti  Ćas  uzraste  straina 
gora  da  ne  znadoše  prosci  gje  će  ni  kuda  će.  Npr. 
104.  Proso  palo  na  vlaAno  mjesto  pa  uzraslo  do  neha. 
161.  Jesi  li  veliki  uzrastaoV  Pis.  36.  Jadar,  gje  sam 
ae  rodio  i  uzrastuo.  Rj.'  XV.  Uospod  Bog  zapovjedi 
te  uzraste  tikva  mul  Jonom,  Jona  4,  6. 

uzrtViiiJuti  se,  ^.njam  se,  v.  r.  pf.  vidi  uspropadati 
ae.  Kj.  u/-ražnja  se  tko^  kad  stane  trčati  tamo  i  amo. 
riđi  i  ustumarati  se.  v.  impf.  ražmaiL 

Qzre80,  /*.  pl.  (M.)  (u  Boci)  Art  iCopfputt,  ornatus 
capitis  genus :  Cijeno  sinoć  većeranmo ,  zaboravih 
v'jencu  rese,  v'jencu  rese  i  uzrese.  Rj.  uz-rcse  (za 
drugu  polu  isp.  resiti),  nekakav  nakit  što  žene  nose 
na  glavi. 

uzrasti*  uzrćstem,  v.  pf.  (u  Dubr.)  vidi  uzrasti.  Bj. 
uz-resti.  v.  impf.  resH  (rasti),  dijalekt. 

flzreti,  iizrem  (iiznm),  v.  pf.  reif  u-erden^  matu- 
resco.  Rj.  u-zreti,  postati  zrelo.  v.  impf.  prosti  1  zreti. 

—  Imao  zlatnu  jatmka  ko^a  za  jednu  noĆ  i  ucveta 
i  uzre  i  neko  je  obere.  Npr,  15.  A  to  moje  proso 
uzrelo.  161.  Zamabnite  srpom,  jer  je  zetra  uerela. 
Joil.  3,  13.  (jrožgje  zarudi  i  uzr\.  Prij>.  bibl.  27, 

bzroćan,  ilzro(}na,  ud!;.  —  t)  (u  Boci)  kao  neareĆao, 
ungliicklich-,  inftlix.  Rj.  tidi  i  bijedan,  derni,  jadan, 
udesan  2.  —  2)  ad  causam  spectans.  Stulli.  što  pri- 
pada uzroku;  ursfichlichj  causalis. 

bzrociti,  čiin,  efficere,  gignere^  parere.  Gjorgji: 
ter  konop  odnijeće,  da  mu  smrt  ne  uzroci.  Stulli. 
biče  V.  impf.  i  v.  pf.,  kao  što  je  i  uzrokovati,  s  kojim 
je  i  jednoga  značenja,  uzročiti  što,  biti  mu  uzrok. 
sa  ae,  pa$s.:  Badnjega  dne  u  noći  nijedna  se  eled 
uzroci.  DPosl.  5  (dijalektički  n^esio:  n^edos  ae  zleđ 
ne  uzroci  |. 

uzro|Cob&titl  so,  uzrog6bEtim  se,  v.  r.  pf.  hOkeiig 
werden,  anceps  fio.  Rj.  uz-rogobatiti  se,  postati  rogo- 
batan, isp.  porogobfttiti  se.  v.  impf.  rogobatiti  se. 

Azrok,  m.  die  Ursttclie,  eausa,  ratio.  Rj.  uz-rok 
fi  odbacivsi  u:  zrok).  reći;  rijeĆ;  rok,  narok,  obrok, 
prorok,  srok,   urok,  uzrok^  zarok.  isp.  Korijeni   14. 

—  Zagjeviea,  1)  uzrok  sa  koji  se  kavga  zagjeoe.  Bj. 
174a.  lo  bez  neke  nije,  t.  j.  nije  Itez  osSfitoga  uzroka, 
Rj.  416a.  Može  biti  da  je  u  (>noj  Gori  osveta  nof^l 
reći  uzrok  sto  ljudi  drže  svoja  stara  prezimena.   Bj. 
571a.  Svakojako  je  tražUa  uzroke  da  je  (pastorku) 
kara  i  muci.  Npr.  125.  I  tu  ima  njegova  luaala.  (Ot% 
je  uzrok  sto   se  to  dogodilo).   Posl.   106.  Jedna  ja«: 
amrt,  a  sto  uzroka.  DPosl.  38.  Kažem  im  pra^  uirolL- 
zaHo  sam  tako   učinio.  Danica  2,  133.  Ovo  za  aad 
neka  bude  dosta  o  tusrocima  buna  u  8rbyi.  Milo^l 


azrokoTnIae 


—  691  — 


173.  Ib  tOffa  ueroka  trebalo  bi  pisati  .  .  ,  Nov.  Srb. 
1818,  389.  Vtroci^  iu  ft/yr  »e  Jakov  ovako  bio  ponio 
i  posilio,  Htjcsu  hili  mali.  Sovj.  13.  Nikalcfa  usroka 
da  ne  daju  protivniku  z(k  huljenje.  Tim.  I.  5,  14 
(nuUam  occasioncm  dure ;  keinen  Anltias  gehcn). 
Uzrok  BG  poifrje^ci  vidi.  DM,  2^.  Obojica  biSe  uzrok, 
te  Turci  po  dni^i  put  dogjoSe  u  Kvropu.  83.  (Opisuje 
uzrok  ore  svetkovine,  DP.  110.  Ormi*  ima  dovoljan 
i  lijep  uzrok,  Pom.  125.  A  osim  totfa  uzroka,  po 
kome  već  moj'.emo  minliti  .  .  .  in3ft  i  drugi  ueroka  po 
kome  »mo  dni^ni  to  misliti.  Vid.  d.  18B2,  18. 

AzrokovHlnc ,  ilKrokovnot'a,  m.  uitctor,  effecior. 
StulH.  koji  uzrokuje  šio. 

Azrokovuiijf^t  n.  das  Verursachert^,  causa.  Uj.  verb. 
Hupst,  od  uzrokovati,  radnju  kojom  tko  uzrokuje  što. 

Uzrokovati.  ilzrokujSm,  v.  impf.  i  pf.  verurAachen, 
in  cauHa  suru.  Rj.  ind*  uzroćiti.  —  Kad  je  radnja 
ili  stanje  ono  odakle  se  kaže  da  je  Čeljade  ili  »tvar, 
a  čeljiide  ili  stvar  vrfti  ili  uzrokuje  onu  radnju  ili 
stvar.  Danici*',  ARj.  34fib. 

uzrdjati  se*  uznijt  se.  v.  r.  pf.  n.  y.  uzrujali  se 
ljudi,  kad  se  narod  uzruji  {cf.  uzbuniti  se).  Rj.^  uz- 
rujati se.  glagol  se  drukčije  ne  nalazi. 

Aznn,*  veliki,  hoch^  longus.  lij.  visok. 

ftzfir«*  azt\ra,  m.  n.  p.  livi  rta  uzuru;  to  je  uzur, 
die  Mussej  otium:  Caru  zevka  nema  ni  uzura.  Koji 
Turci  IdEe  na  uzuru,  njima  radi  i  h  okola  raja.  Rj. 
kao  dokolica,  besposlica  I,  zgoda. 

Dzuran,  t^ssurna,  adj.  n.  p.  čovjek,  bequem  lebend, 
mussigf  sorgenfrei,  curiš  vacuu,%  otiosus.  Rj.  kpji 
živi  na  uzuru;  kao  dokolan,  hetsposlen^  bezbriiun, 
komod. 

uzAreiiJe,  n.  das  Mušseleben,  otiatio.  Ej.  verb.  od 
U7uriti.  stitnje  koje  biva^  kad  tko  ururi. 

nzAriti ,  ftzurim,  v.  ivipf  Musse  haben ,  ofiari: 
Niti  kiflne,  nit'  ga  Hunce  Ježe,  nego  uzuri^  jede  i 
pije  (Kad  ae  kaže  za  ko^,  da  dobro  Živi.  Posl.  223). 
kj.  živjeti  na  uzuru.  mdi  zevkariti.  v.  pf.  razuzu- 
riti  se. 

iizArllja,*  m.  beqttem  lebend,  otiosus:  Sto  mi  kažeš 
uzurlije  Turke,  iasno  im  je  činiti  junaštvo.' Uj.  čovjek 
uzuran,  koji  na  uzuru  živi. 

nzTJkpiti,  ftzvnpim  (tizvapijSm),  v.  pf  oxclamare, 
vocifcrari,  voćem  extollere:  nzvapi  Iflrael  glaaom  veli- 
kijcm.  SluUi.  uz-vapiti.  v.  impf.  vapiti  (vapijem).  uz- 
vapi  Izrael  .  .  .  aorist  je,  i  prema  njetnu  krivo  je 
zabilježeno  sadašnje  vrijeme  uzvapim  mj.  uzvapijem. 
za  ovo  i  za  akc.  isp.  Kad  6,  60. 

iizvArlti,  (izvćlrlm,  t>.  pf.  u.  p.  mlijeko,  vodo,  t  j. 
metnuli  ga  na  vatru  da  uzavri,  kocheu,  coqao.  Rj. 
uz-variti.  vidi  uzavreti  u  primjeru:  Ne  um'je  Jane 
kui-i  razloga,  ne^  uzavrela  kazan  liksijcj  pa  zove 
svekra,  da  ga  izmije.  Npj.  1,  519.  v.  impf.  variti.  — 
Onda  uzvare  pun  kazan  (ili  veliki  kotao)  lorfc,  pa 
u  onu  vrelu  vodu  metnu  komad  \r\i('&  usjalu  jrvožj^a. 
Rj.  341b.  RazvaruSa,  kukuruzno  i  SeuiOno  brii^uo 
zakuha  ne  cijegjem,  pa  poStu  se  u  tepsiji  inpe^'^e,  za- 
lije se  pekmezom  razuiuC-enijcm  vodom  i  uzvarenijem. 
Rj.  B28b.  Pristavi  louac,  i  nalij  u  nj  vode  ...  i  na- 
puni ga  najboljih  kostiju  i  uzrari  dobro  da  hc  i 
R08ti  raskuhaju  u  njemu.  Jezek.  "M,  5.  sa  ne,  priss.: 
Grepsti  n.  p.  kotao,  poSto  8c  u  njemu  mlijeko  usvari. 
Rj.  100b. 

ikzviiti,  uzbvem,  v.  pf  fterein  rufen,  introvocare. 
Rj.  u-zrati  n.  p.  koga  u  kuću.  v.  impf.  zvati. 

UZV^sti.  uzvMem.  v.  pf.  Kj,  uz-vei*li.  v.  impf. 
uzvoditi.  —  1)  hinau/Juhrut,  duco  sursum:  Uzvede 
ga  na  bijelu  kulu.  Rj.  —  2)  platno  (pamukom  ili 
tiripHkomJ,  cinzetteln,  stamini  insero.  RJ.  —  Ravnik, 
platno  koje  nije  uzoedeno  ni  malo,  nego  ravno.  Rj. 
(i2f)«.  Uzvod,  platno  uivedeno.  Rj.  712a.  Obu(^e  nm 
tananu  košulju  au  auvijem  uzvtdenu  zlatom.  Npj.  3, 
19  (9a?).  O&^e  platnene  (načinile),  od  tankoga  platna 
ttMvedenoffa.  Mojs.  U.  3U,  28. 


uzv^anjo,  n.  das  HinaufiPinden  j  suhlatio.  Bj. 
verhal.  od  uzvijati.  radnja  kojom  tko  uzv\ja  n.  p. 
obriutrna. 

UZTiJntl,  iizvtjam,  v.  impf  hinaufvinden,  toUo: 
B'jelo  lice  umila,  obrvama  ucif^a.  Rj.  uz-vijaU.  v. 
impf.  prosti  viti.  v.  pf.  uzviti.  —  sa  se,  refleks.: 
Turska  se  vojska  uevijala,  uzvijala^  ovce  ostjivila,  ne 
ugnala  brava  gjavoljega.  Rj.  7H7b.  Ugledao  ^e  se 
grane  od  drveća  i  dolje  savijaju  i  gore  uevijt^u  .  , . 
Kad  dihue  iz  sebe,  onda  se  grane  uzvijaju  u  visinu. 
Posl.  228.  Kada  junak  iz  travice  dihne,  us  jelu  se 
usvijaju  grane.  Npj.  3,  119. 

uzTlJdjlR,  f  žensko  Čeljade,  koje  se  rado  klati,  t* 
haniji.  M.  Krkljuš.  koje  uzcija  plavom  i  očimu.  .1. 
Bogdanovič.  —  za  tiast*  isp.  Ravijojls. 

AZTik,  m.  grarn.  interjectiOt  die  Interjection,  vidi 
usklik.  —  »A«,  interj.  u  Oudu  se  uevik  i  udvaja: 
»Aa«.  Daničić,  ARj.  la.  aAman.«  dolazi  i  kao  uzvik, 
kojim  tko  moli  za  milost  Ui  oproStenje,  i  uzvik  od 
iuda  ili  od  tuge.  78b.  Uznik:  ol  —  on  bc  sastavlja 
s  uzvikom  «i«,  te  biva:  oj  I  Korijeni  1.  uzvici:  Ae 
(hne)I  (govedima),  aiBl(ili)  ajsl  (volo\ima),  biri,  biri! 
(ćurićima),  cukil  (psu),  liejal  (govečetu),  ćuk!  (koko- 
šima), gic  I  (svinjćetu),  gus!  (guskama),  gja,  gja  1  (konju), 
gjijo!  (konjma),  išl  (^kokoSima),  jac  jaco!  (jarcu),  joja ! 
(volovima),  kisi  kis!  (psu),  kit,  kit!  kit  lući  (jaganj- 
cima),  koti  (guskama);  Ijokl  Ijoket  (teletu);  Iju  Iju! 
(dijete  ljuljajući);  ma,  m^I  (kravi);  maci  (maćki); 
musi!  musjol  (magarcu);  ofi!  ošu!  (psu);  ote!  (konju); 
peci  (djetetu);  pial  (maĆki);  pos,  posl  (teletu);  rftke 
de!  (volovima);  6ibe!  (paSćetu);  šici  (maćki);  §ikl  žikel 
(praŠćićima) ;  fturu,  murul  (a  smetnji  od  straha);  tiri 
Uri!  (kozi);  tiUl  (djeci);  toal  tozi  (konju);  trakl  (kad 
^trokne  pu^kn) ;  tuj,  tui  I  (tukama) ;  uc,  uo  I  (psima) ; 
uj!  uji  (vranama);  ujdol  uSl  uše!  (svinjćetu);  važi 
(guskama);  vit,  vit!  vita,  vital  (golubima);  voći  (ili) 
voćke  1  (govcćetu);  žiža!  žiža!  (djeteta),  uzvike  sa  za- 
vršetkom ac  kod  ćistacl  (3). 

uzviklTu^JĐ,  n.  vcrbal.  od  uzvikivati,  radnja  kojmn 
tko  uzriki^je:  Izvan  pitanja  dolazi  (li)  jednom  kao  u 
uzvikivanju  potvrgjujući  misao  prema  drugoj  protiv- 
noj. DRj.  2,  10.  Zapovjedni  naĆin  . . .  Kako  je  upravo 
samo  uzvikivanje,  dolazi  i  za  IreĆe  lice  jed.  n,  p.  Spasi 
Bog!  Poraozi  Bog!  Obi.  60. 

uzvikivati,  uzvikujem,  v.  impf.  uz-vikivari,  aus- 
rufen,  aufsehreienj  exdamare.  v.  impf.  prot^ti  vikati. 
V.  pf.  uzviknuli.  —  sa  ae,  pass.:  »A«,  glas  koji  se 
■uzvikuje  i  korijen  pronomiuu  za  prvo  i  treće  lice. 
Korijeni  1. 

uzviknuli,  ii/vTkn§m,  v.  pf.  ue-viknuti.  o.  pf  je  i 
prosti  viknuti,  r.  impf.  uzvikivati,  koji  je  i  potrrda 
otH>MU  imperfektiou.  i^p.  za  oblitije.  podvikivati,  |>od- 
viknuti. 

iizvisitf,  uzvlaim,  v.  pf.  ei-Mlien,  crigo^  effero:  vrlo 
Hl  uzvimo  Utj  krov.  Rj.  tiz-visiti.  i;.  impf  uzviAavnli, 
uzvisivati.  —  Krevet,  2)  oko  \a.riuce  pousviseno  vijeato, 
ua  koje  ćnrugdžije  kože  iz  varoic«  meću.  lij.  3(J0b. 
Sve  bi  uaAe  carstvo  proSirili  .  . .  uzviitili  razrusetic 
crkve.  Npj.  5,  54il.  Kojega  vi  ubiste  . .  .  Ovoga  Bog 
desnicom  svojom  uzvisi  za  poglavara  i  spasa.  Djol. 
Ap.  5,  31.  Tvoje  je,  Oospodc,  cjirstvo,  i  ti  si  uzvihn 
svrh  svega  poglavar .  .  .  i  u  tvojoj  je  ruci  uzvisiti  i 
ukrijepiti  sve.  Dnev.  I.  20,  II.  12.  Ik)g  caruje  nad 
narodima  .  .  .  l)a  je  uzvišen!  Pa.  47,  9.  Da  »e  u 
tmjeti  svojoj  ottjećao  uzvišen  nad  njim.  O  fcJv,  O.  17. 

uzvišdvrinjis  n.  verbal.  od  uzvi^avati.  vidi  uzviki- 
vanje. 

uzvii^Avnti«  uzvl5avam,  r.  impf  uz-viiavnti.  vidi 
uzviSivHli.  t'.  impf  prosti  visiti.  it,  pf.  uzvisiti.  —  sa 
se,  refleks,  ili  pass. :  .Svetijein  Duhnm  svaka  je  duša 
živa  i  čistotom  vc  uzvišara.  DP.  51. 

uzvikivanje,  n.  d<is  Erhohen^  elatio.  Rj.  verhul, 
od  uzvisivati.  radr\ja  kojom  tko  uzvisuje  što.  vidi 
msviiavanje.  —  Ne  dižitu  u  via  roga  svojega  .  .  .  Jer 


ozviSiTati 


-  699  — 


uiM 


usviHvaf^e  ne  dolazi  ni  od  istoka  ni  od  /.npflda  ni 
od  pustinje;  ue^o  ie  Bog  audija,  jednoga  ponižuje  & 
drugoga  usvmtje.  Pa.  7&,  6. 

uzvisivati ,  uzvlžujem,  v.  impf,  erhofient  effero, 
erigo.  Rj.  uz-vi&ivati,  vidi  tizviSavali.  v.  pf.  uzvisiti. 

—  On  je  liog  moj,  i  slaviču  ga;  Bog  oca  mojega,  i 
utviMvaSu  ga.  Moja.  IL  15,  3.  Koji  (Bog)  podiže  po- 
nižene, a  ealoane  ueviiuje  Je  spasenju.  Jov  5,  11.  Bog 
višnji  uzvi&ivaie  koga  ho^afio,  i  poniživah  koga  hoćaše. 
Dan.  6,  19.  sa  8C,  refleks,  ili  pass.:  A  nad  svima  se 
usi^iiuje  veliko  šupansko  pleme  Nemanjino.  DM.  14. 

uzviStali,  šti,  V.  pf.  uBKiBnuti  sanio  od  Bebe,  saucr 
ioerd^j  acesco,  n.  p.  uzvišialo  mlijeko,  t.  j.  uzbućalo 
i  pokvarilo  se;  uzviJ^t&lo  vino,  t  j.  ueirćetilo  ae,  itd. 
Rj.  uz-viStati.  glagol  se  drukčije  ne  nalazi,  isp.  viši 
(r^kaka  kiselina). 

Osviti,  uzvijem,  v.  pf.  Rj.  nz-viti.  v.  impf.  uzvijali. 

—  1)  hinaufteindeti,  tollo,  Rj.  utviti  n.  p.  obrvama. 

—  2)  sa  se,  refleks.  &zviti  se,  sich  emporschtcin^enj 
sublime  ferri.  Kj.  n.  p.  grana  se  utvije  (u  vistnujt 
kad  vjetar  dune. 

Ajtvjerati  se,  ram  se,  v.  r.  pf.  scheu  um  sich  schauen, 
oeulos  pavidos  circumferre.  Kj.  u-zvjerati  se,  koji  se 
počne  pltLsljivo  obtirati  na  sve  strane^  kao  n.  p.  konj, 
V.  impf.  zvjerati. 

dzvod,  m.  platno  uzvedeno,  eine  mit  s.  B.  seidtnen 
Sireifen  durclitogene  Leinvand,  linieum  UmitUms 
editis  distinctum.  Rj.  uz-vod  [isp,  uzveati  2,  iizvodiii 
S).  vidi  ćere<!elija,  suprotno  ravnik,  aade'  (bez).  — 
RazmeUti  pregju,  t.  j.  u  navijanju  namještati  pjuuuk 
ili  tiriplik  ea  uzvod  ili  uBoovke.  Rj.  ij:531>. 

luvdditi,  ilzvodTm,  v.  pf.  Rj.  uz-voditi.  t).  pf.  uz- 
vesti.  —  1)  hinau/fuhren,  duco  sursnm.  Rj.  uevoditi 
koga  n.  p.  na  kulu.  v.  impf.  prosti  voditi.  —  2)  ein- 
eettelnt  intersero  atamini.  Rj.  usvoditi  platno,  n.  p. 
pamukom  ili  tiriplikom. 

uzvdiliijn,  f.  koSulja  od  iizvoda.  Rj.  uzvod-li(ja). 
riječ  nusa  sa  7'urskim  tavrsetkom,  riječi  takve  kod 
bakarlijo. 

uzv6gJeiijo,  n.  Rj.  ticrbaUod  ozvoditi.  —  1) radnja 
kojom  tko  uzpodi  koga  n.  p.  na  kulu  (das  Hinaul- 
fuhren,  dut'iio  super— .  Rj.).  —  2J  radnja  kojom  tko 
uztodi  platno  n.  p.  pamukom  (das  Kinzeitoln,  inaertio 
in  stamen.  Rj.). 

uzv6t^nU  HVf,  njam  se,  v.  r,  pf.  (u  Dubr.)  vidi 
uamrdjeti  se.  Rj.  i  8yn.  ondje,  uz-vonjati  se.  v.  impf. 
VOnjaU. 

Azvraćunjo,  n.  Rj.  verbal.  od  uzvraćati.  —  JJ  radnja 
kojom  tko  uzvraća  n.  p.  rwtaw  (das  Hinaufkebren,  rb 
succingcre,  rejicere.  Rj).  —  2)  vidi  povra(?auje  2.  Rj. 

ikzvrnćaii,  ćam,  v.  impf.  Rj.  uz-vra<^ati.  v.  impf. 
prosti  vraćati,  t.  pf.  uzvratiti.  —  1)  hinaufkehren, 
sucdngo.  Rj.  n.  p.  rukare.  isp.  zasukivati  1.  —sa 
se,  pass.:  iCapci  na  rukavima,  t.  j.  ono  dolje  Sto  se 
može  Hpućiti  oko  ruke  i  što  se  uzvraća  kad  nije  spu- 
ćeuo.  Rj.  263a.  —  2)  vidi  povraćati  1.  Rj.  vidi  i  ue- 
vrtati. 

ftzvnita,  f.  ritomo;  reditus,  reversio.  Stulli.  djelo 
kojim  se  Ho  uzvrati.  —  za  oblice  isp.  prt^vrata. 

nzvn^titi,  ftzvratim,  r.  pf.  Rj.  uz-vratiti.  v.  pf.  je 
i  prosti  vratiti,  t'.  impf.  uzvraćati.  —  1)  n.  p.  rukave, 
eurndisciilagen^  recingo,  succingo.  Rj.  vid*  uxvrnuti 
2.  isp.  zasukati  1.  —  2)  vidi  povratiti  1,  obrnuti: 
Tade  natrag  uzvrati  gjogina.   Rj.  vidi  i  uzvrnuti  1. 

£iz vrdati  se,  dam  se,  t-.  r.  pf.  verlegen  uerden, 
tergiversor:  Uzvrdao  ae  kao  gjavo  ispred  groma  (Pri- 
povijeda se  da  Bog  gromovima  bije  gjavole  .  . .  Fosl. 
380;.  Rj.  uz-vrda  se,  koji  počne  vrdati,  kao  zabuniti 
se.  isp.  uSeprtljiti,  u^ukutriti.  v.  impf.  vrdati. 

uzvrnuti,  uzvhiem,  v.  pf.  Rj.  uz-vmuti.  v.  pf.  je 
i  pro.tti  vrnuti.  v.  impf.  uzvrtati.  —  1)  vidi  povmtitt 

2)  tfttži  uzvratili 


1.  Rj.  vidi  i  uzvratiti  2,  obrnuti. 

1  (n.  p.  rukave):  Raspućila  jclok  na  prsima,  uzvmula 

w  ruke  rukave  i  uz  noge  šarene  dimije.  Herc  130. 


uzvrpoljiti  se,  liim  se,  u.  r.  pf.  unruhig  u^erden, 
moveri.  Rj.  uz-vrpoljiti  se,  vidi  uzvrtjeti  ae.  wp.  ux- 
mubati  se,  r.  impf.  vrpoljiti  se, 

ftzvrtiiDJo,  n.  vidi  povraćanje.  Rj.  vidi  i  uzvra- 
ćanje 2. 

(Izvrtati,  Clzvrćem,  v.  impf.  vidi  povraćati:  I  s  njime 
je  popadija  mlada,  te  usvrče  ovce  po  planini.  Rj.  uz- 
vrtati. vidi  i  uzvraćati  2.  v.  impf.  prosti  vrtati.  v»  pf, 
uzvrnuti. 

uzvftjeti  KCi  uzv^lm  se,  v,  r.  jaf.  unruhig  u)erdcnt 
commoverif  cf.   uz-vrpoljiti  se.   Rj.  uz-vrtjeti  ae,   t$p. 
1  uzmuhati  »e.  v.  impf.  vrtjeti  se. 

I  OŽApuuti  so,  nem  se,  p.  r.  pf.  kao  zastidjeti  se, 
sich  geniren,  verecundor.  Rj.  u-žapuuti  se.  vtdi  i  v. 
pf.  prosti  žapnuti  se.  r.  impf  žapati  se. 

Ažiir,  už&ra,  m.  der  Seiler,  restio.  Rj.  koji  pravi  uza. 

uždrili,  iižar'im,  v.  pf.  Rj.  u-žariti.  o,  impf.  prosti 
Žariti.  —  J)  peć,  (Backofen)  gluhend  machen^  cande- 
facio.  Rj.  —  Hajde,  snaho,  da  mi  njegov  svlak  izgo- 
rimo:  ja  ću  užariti  peć  i  u  vatru  ga  bacili  neka  iz- 
gori. Npr.  53.  Užari  baba  peć  i  izvede  dete  da  ga  u 
nju  tun.  139.  —  2)  {u  Hrv.)  pogaću,  t.  j.  posuti  je 
vrućijem  pepelom,  pa  vatraljem  potrljati,  po  tom  je 
poklopiti  orijepnjom  da  se  peće.  Kj. 

AŽas,  m.  tidi  udžas;  dŽA.s,  žas,  kao  veliki  sirah^ 
der  Sehauder,  Schauer,  das  Ensetsen,  horror.  — 
7-  Vražja  sila  mali  uzela,  na  sve  strane  užas  sij&. 
Sćep.  mal.  102.  kao  sto  je  sos  prema  dŽas,  tako  je 
uias  prert\a  udias.  —  Značenje  tkorijenu)  straAiti: 
dzas  mjesto  iasj  čemu  je  u  naa  pridjeveno  sprijeda 
<i,  koje  se  sa  i  sastavlja  u  jedan  glas:  i,t;  iat'ati  se. 
Korijeni  77. 

&žnsan,  iižasna,  adj.  u  Sudlija:  strahotan.  —  Iladi 
toga  Što  veselo  snose  sve  tegobe  rata  užitsnoga.  Sćep. 
mal.  74.  Molitva  silnih,  koji  Žele  da  sila  njihova 
bude  jača  .  . .  takva  je  molitva  užasna.  Zlos.  118. 

Clžba,  f.  (u  Lid)  vidi  udtap.  Rj.  —  užba  {mjesto 
OVUiTtnLB.t).  Korijeni  233. 

Dibuna,  f.  lu  Dalm.)  vidi  uzbuna.  Rj. 

užbtiniti,  Clžbunim,  (u  Dalm.)  vidi  uzbaniti.  Rj. 
rgjiivo  izgovaranje,  r.  impf.  prosti  buniti. 

Ožditl,'  iiždTm,  v.  pf.  vidi  uteći.  Rj.  n-žditi.  vidi  i 
užgati.  V.  impf.  fA'ili.  —  1)  vidi  užeći:  Tu  Matyai 
^emluk  učinio,  on  pedeset  usdi  lubarada.  Rj.  i  ffyn. 
kvd  užeći.  —  U  Ćeliju  te  ih  zatvorio,  pa  uždio  aa 
četiri  strane.  Npj.  2,  128.  Od  obraza  uzdi  dieverdana, 
te  Turčina  dobra  pogodio.  4,  514.  Dade  uždit^  sto- 
tinu topova.  6,  347.  —  2)  sa  se,  refkks.  ilžditi  se, 
vidi  zapaliti  se:  uždile  mi  se  noge,  t  j.  ugrijale 
86.    Rj. 

Až,o,  i1f.eta  (liža),  n.  Rj.  gen.  sing.  fižeta  (tižeta?). 
fJlas.  11,  14.  —  1)  das  Seilj  funis,  cf.  konopac 
Uže  se  kupuje,  a  uzicu  (prlcnu  ili  vunenu)  pletu 
Žene  aame,  a  ličinu  uaukuju  ljudi  od  lika.  Rj.  vidi 
uzica,  i  sifn.  ondje.  —  Pari,  na  užetu  sitne  ndjce, 
koje  se  u  vodi  rasproatru  po  duu,  te  se  na  njih  hva- 
taju jegulje.  Rj.  48t^a.  Cecka,  kao  uže  od  pruća, 
kojim  se  privezuju  vodenice.  Rj.  811a.  Dobro  se 
sveže  užem.  Npr.  Iij9.  Svezafie  ga  u  dva  nova  uža. 
Sud.  16,  13.  —  2)  [u  primorju)  ein  Mass,  memmra: 
Od  njih  Vuko  daleko  tri  uža.  Rj.  nekaka  mjera  ta 
i^eličinu.  može  biti  da  ovamo  pristaje  ovaj  primjer: 
David  razbi  i  Moavce,  i  izmjeri  ih  užem  povaliavAi 
ih  po  zemlii,  i  izmjeri  ih  dva  uža  da  se  pogube  a 
jedno  uže  da  se  ostave  u  životu.  Sam.  II.  8,  8.  — 
3)  (u  Dalm.)  uzica  od  vune  (velika),  a  ušica,  mala 
u.  p.  na  vreći.  Rj. 

uit6ei,  užt^žem,  tt.  pf.  Rj.  u-Ž^ći.  vidi  užditi,  uigaii, 
r.  impf.  užizaii.  —  1)  anzilnden,  accendo.  Rj.  vidi 
i  zažeći;  prižditi,  zažditi;  prip.iliti  1,  upaliti,  zapa- 
liti 1.  —  Užegla  oči  kao  čengija.  Poal.  329.  1  meao 
ispe<M,  i  ražanj  ne  užezi.  DPosl.  29  (užeži  kvarno 
vješto  užezi).  Izmegj'  sebe  venjer  užegose*  užegose 
venjer  jasnu  aroću.  ^pj.   2,  325.  sa  se,  refleks*  ili 


nUg 


niaUetl 


W 


jtHW.i.:  U*egao  ac  opinj  u  njemu.  Rj.  437b.  —  2)  xa 
ae,  refleks,  u^t^i  bc,  Hich  (durck  (hihrung)  eiUsundciij 
corrumpt>T  fermentotione.  Rj.  vidi  uRpnliti  ac,  upa- 
liti se.  3.  —  Sit  pali,  kntl   se  malo   uieze,  Rj.  4twb. 

AŽC)!^.  ?H.  ii-žeg,  fJjfc/o  AfviHi  tko  uie^e  koga,  i  po- 
šljeduk  Utkvogu  djela;  der  Hntnd^  (tdusiiu:  AIco  li  se 
dogodi  Bmrt,  Uida  M  u/eli  f.ivot  za  Život,  užeg  za 
w:cg,  ranu  /a  ranu.  Moja.  II.  21.  25. 

nžcga.  /".  —  1)  vidi  samokrert  2,  trflcl  (IrDda), 
UHJeka;  der  yeučr.tcltvramm,  boletun  igniariuti  Linn. 
u-?.ega.  za  postanje  isp.  užct^i.  —  Kako  je  umijeSna 
i  BloŽena  stvar,  Sto  m  zove  kresivo  ...  1)  kremen  .  .  . 
2)  Čelik  ...  3)  trud  Ui  uzet/ft.  Priprava  155.  —  2)  die 
Sonnenhitee:  ^uprla  ova  Božiia  užega,  pa  sve  iz- 
gone.« J.  Bogdanović.  pirf*  upeka;  i  prigrevica,  t  ayn. 
on^e. 

nij^ljotf  se.  nžMim  ae.  c.  r.  pf.  (jul)  vidi  ufteliti 
HC.  Rj.*  IIžMiti  Ho,  lim  se,  v.  r.  pf.  schunirMem  nach 
ettraa,  Aich  ftcJnien,  (Usidiro:  Ali  si  se  silan  uždio, 
uželio  mlade  kaurkinje.  Rj.  u-željeii  se  bega.  vidi  po- 
uželjeti  se.  r.  impf.  željeli.  —  Koliko  se  brata  \i£t- 
IjetUf  od  zmije  fte  odvojit'  ne  hoiie.  Npj.  2,  62.  Ako 
ste  se  uže^eli  mesa,  U\  ja  imam  tri  atotin'  ovnova. 
Ako  ste  se  uželjeli  rina  .  .  .  avijeh  more  napojiti 
vina.  4,  422.  Idi  dakle  knd  si  se  tako  uhlio  kućs 
oca  svojega.  MoJ8.  I.  31,  30. 

dŽenje,  n.  das  Eiticngcn,  coarctatio.  Rj.  verbal. 
od  u/Mi.  radnja  kojom  tko  uzi  što. 

u£(^^stUi  s»,  {lŽĆ8t!im  se,  u.  r.  pf*  (u  Dubr.)  d.  p. 
uSestio  se  ocat,  i.  j.  postao  ljut*  ieetoK.  Bj.  ii-Žeatiti 
se.  r.  impf,  žeatiti  se. 

Aigrati,  iiigum,  v.  pf.  (u  iSiuju)  vidi  uže^i.  Kj.  i 
syH.  ondje.  u-2gati.  isp.  prižgati.  drukčije  se  glagol 
ne  nalazi,  v.  impf.  uiizati.  —  Zlatarić:  Da  ognjem 
ja  zgaram,  ki  t'  oči  užame.  Stulli. 

Cik'C,  n.  Siadt  unaFestung  in  Serbien.  Rj.  varoš 
i  grud  u  Srb^i. 

Cžir'anin,  m.  {pl.  Uzidani)  čovjek  iz  UŽica.  Rj. 

UžiOka.  /.  žena  iz  Uiica.  Rj. 

ViUki,  adj,  von  Uzice.  R^.  što  Ušicu  pripada. 

Ažiliti,  rtm,  v.  pf.  u.  p.  aviujće,  vidi  iihtu  Kj.  u-ži- 
liti  svinjče,  svezati  mu  stražnju  nogu  iznad  koljena, 
da  ne  može  bježati,  isp.  ukoljenćiti.  r.  impf.  žiliti. 

1.  Džina,  f.  dieJausen,  mercnda.  Rj.  užiti  (nžijem), 
uživati;  žito;  tHina^  užinati.  Korijeni  83.  sto  se  jede 
poslije  rućka  a  prije  rciere.  isp.  lovra.  —  Paužina, 
u  Srbiji  kaŽe  ae  mala  uiina.  Rj.  491b.  Pogledaj  mu 
ua  lubinu,  pa  siguravaj  tUinu.  Posl.  250.  Opravi  mu 
gospodsku  užifiu,  i  »premi  mu  viua  rujevnoga,  a  zove 
ga  sebe  na  ve<?eru.  Npj.  2,  259. 

2.  užina,  f.  die  Enge*  angustia.  Rj.  vidi  uzina, 
uako<5a,  uakoat. 

nžina^JiS  n.  d^is  Jausnen,  coenatio  meridiana.  Rj. 
vcrh.  od  užinati.  radnja  kojom  tko  užina. 

iižinura,  f.  t.  j.  torba,  die  Tasche,  vorin  die  Hirten 
ikre  Mahlzeii  (Hrot  und  Kase)  trujfen,  pera  nieren- 
daria.  Rj.  ti^rba  u  kojoj  se  nosi  nhna. 

džinati,  uam,  r.  impf.  i  pf.  miitagmalen  (Ssterr. 
juusnenjj  prandeo  (?).  Kj.  jesti  užinu,  vidi  užina- 
vati.  isp.  lovrati.  —  Tu  sprtiše  torbe  prtenja^e,  otvo- 
riSe  drvene  čuture,  ave  dva  i  dva  ajete  uživati.  Npj. 
4,  278  (ajefie  ==  ajedoSe). 

uŽinAvanJo,  ?i.  das  Jausnen,  sumtio  merendae.  Rj. 

uŽIn&THti,  nžInSvam,  r.  impf.  jausnen,  sumo  me- 
rendam.  Rj.  vidi  užinati,  premu  kojem  glagolu,,  Im- 
duH  r.  impf.  i  pf  u  uiiuavaii  istiie  se  imperfek- 
tivnost. 

užiriti,  hfirim,  r.  pf.  u,  p.  avinje,  mit  Eicheln 
mdsten,  glandibus  saginare.  Rj.  u-žiriti  ffriiy>,  žirom 
ih  ugojiti,  r.  impf  žiriti. 

užitak,  užUka,  »t.  l/nterhaltf  victua.  Rj.  M  po- 
stanje isp.  nžili.  —  Svaki  bratac  sebi  sa  užitak  a 
krajini  Sipak.  Posl.  277.  tiada  ćemo  napiti  u  zdravlje 


oaAega  brata  domat^ina,  za  njegov  Žitak  i  užišak. 
Herc.  3.')9.  StHtijc  su  pravi  i  najretH  užitak  narodni. 
Danica  2,  KH.  Turci  samo  su  gdjekojim  većim  ^na- 
mastirima)  ostavili  za  užitak  po  jedno  aelo.  2,  111. 
(Bog)  koji  nam  sve  daje  izobilno  za  užitak.  Tim.  I. 
6,  17  (ati  fruetidum;  zum  Gctiusse).  Vlctstelima  Du- 
brovnik je  davao  ne  malo  novaca  iiu  užitak.  DM. 
236.  u  primjeru:  MiloS  .  .  .  dade  mu  ieni  i  detetu 
bezbrižno  uživljenje  (Danica  4,  i}),  biće  uživljenje 
mjesto  uSitak.  kako  nema  glagola  uživiti,  biće  uživ- 
ljenje  rgjavo  načinjen  verb.  od  uf-iti. 

Ažitii  (iŽijem,  V.  pf.  (u  Krv.)  aeniessen,  pcrfrui. 
Rj.  u-žiti.  prosto  žiti  (fijem)  od  Kojega  je  žiće,  sad 
se  već  slabo  govori,  p.  impf.  uživati.  —  Dvori  moji, 
tko  6e  vas  dvoriti,  a  imanje,  tko  će  vas  užiti?  HNpj. 
I,  141. 

uživniao,  uživaoca,  m.  ažiralica,  f.  qui^  guae 
frnitur.  8t»^IIi.  koji,  keja  uživa. 

uživanje,  n.  das  Geniessenj  uawt.  Rj.  v^b.  od 
uživati,  radnja  kojom  tko  uitva  Sto:  Kako  jo§  i  sad 
malo  roda  za  uživanje  daje  noSa  zemlja  »ama  od 
sebe  I  Priprava  121. 

uživati,  iiživam,  v.  impf.  geniessen,  frni:  Ja  »gnji- 
vat'  a  neko  uiivaV  (Posl.  110).  Kj.  u-živati.  vidi  ra- 
dovati 1.  V.  pf.  užiti.  —  Alije  (zemlje)  daiu  spahije 
ljudima  te  rade  i  uživaju  kako  ae  pogode,  Kj.  4a. 
Tako  mi  duša  na  oni  svijet  uživala  (a  na  ovi  kako 
mu  drago)!  Posl.  301.  Imanje  je  onoga  tko  ga  uživa^ 
ne  tko  ga  dobiva.  DPosl.  33.  A  dušica  raj  dopala, 
rajske  stave  uživala  ta  u  carstvu  nebeskome.  Npj. 
1,  147.  Ma  ja  Žalim  konja  krilatoga,  ko  će  dobra 
kottja  uživati?  HNoj.  1,  430.  Jedni  uživaju  sa  avijem 
prava  MadŽaraka.  Kov.  9.  Pop  koji  uživa  dohotke 
od  crkvenoga  imanja.  232b. 

CkŽlz&nJe,  n,  das  Ansiinden,  EntsUndenj  aecensio, 
succensio.  Rj.  rerh.  vd  1)  užizati,  2)  uŽizati  ae  — 
J)  radnja  kojom  tko  užiže  n.  p.  svijeće.  —  2)  Stanje 
koje  biva,  kad  se  užiže  n.  p.  gjubre. 

AŽizatl,  užižem,  v.  impf.  Rj.  u-žizati.  v.  impf  ieći. 
V.  pf.  užedi.  —  1)  anziinden,  entzunden,  aceendo, 
incendo.  Rj.  lurft  prizivati,  zaiizati;  pripaljivati,  upa- 
Ijivati,  zapaljivati.  —  Cesto  junak  topa  usižase.  Npj. 
5,  335  {po  rgjavu  izgovoru  mjesto  uŽizaSe).  sa  ae, 
pass:  Niti  se  užiže  svijeća  i  mei^e  pod  sud  nego  na 
avijetnjak.  Mnt.  5,  15.  —  2)  su  se,  refleks,  ližiaati  ae, 
{ižiže  ae,  r.  r.  impf.  sidt  entziindrenj  euccendif  n,  p. 
gjubre.  Kj.  isp.  uieČ'i  se. 

DŽlŽIJiviti  so,  vTm  ae,  v.  r,  pf.  brandig  werđmt 
uredine  corrnmpi.  Kj.  u-žižljiviti  se,  postati  šiž{jivo 
«.  p.  žito.  drukčije  se  glagol  ne  na)iodi. 

užliji^bili,  džlijebim,  V.  p/*.  u-žtijtibiti.  isp.  uglobiti. 
p.  impf.  ilijcbili.  —  sa  se,  pass.:  Šipila,  2)  kad  se 
drva  užlijebe  jedno  u  drugo.  Kj.  840.  u  Rj.  nije  nu 
svom  mjestu. 

už^iktiti,  {ižljullm,  tJ,  pf.  Rj,  už-ljuiiti,  z  se  pred 
Ij  promijenilo  na  Ž.  vidi  uzljutiti.  v.  impf.  ljutiti.  — 
i)  vidi  naljutiti:  Pa  dorina  dobro  iiiljutio.  Kj.  i  8yn, 
kod  naljutiti.  —  2)  sa  se,  refleks,  užljiititi  ae,  vidi 
naljutiti  ae.  Kj. 

iiž^vnjall,  užVvnjam,  v.  pf.  an  dćr  HandmOhU 
mahlen,  molo  mola  trusatili.  Rj.  u-žrvnjati,  na  žrvr\je- 
vima  unUjeti,  samljeti,  v.  impf.  žrvnjati. 

užurbati  Ke,  užurbam  ae,  v.  r.  pf.  u-žurbati  ae 
{t,  j.  uz-žurbftii  ae,  už-Žurbati  ae,  u-£urbati  ae),  sureći 
se  potrčati  tamo  i  amo,  učiniti  žurba,  glagol  se 
drukčije  ne  nalazi,  isp.  žurba.  —  Kad  dogje  u  Usu- 
dove  dvore,  ima  Šta  i  videti:  u  dvoru  kao  da  je  ca- 
revina, tu  au  sluge  i  sluilkinje,  sve  .te  užurbalo,  a 
Uaud  aedi  aam  za  gotovom  aofrom  na  večeri.  Npr,  75. 

ažAtJeil,  nžrttim,  p.  pf.  gdb  tcerden,  ftavesco:  Uffu- 
ćela  kako  iukov  cvijet,  ustreptala  kako  trepetljika. 
Rj.  u-žutjeti,  postati  žut.  v.  impf.  žutjeti. 


—  694  — 


vusJeTina 


V. 


V*  u  ovo  se  slovo  ti  nas  hidSto  pretfori  slovo  f  u 
tugjivt  riječima,  n.  p.  Vilip  wy.  Filip,  vrator  Mij.  frator 
(fraler),  viiliti  tnj.  faliti  (fehlen),  valake  mj.  falnke*,  itd. 

va,  »n,  in  (rijetko  se  govori,  n.  p.)  va  ime  ocu  i  mna 
i  avetoga  linlia;  vu  ii^tinu  Božju  (govore  popovi  i  ka- 
Uigjeri);  va  vijek,  va  slavu  i  t^aat  (kad  ćatc  ahiva). 
cf.  u.  Rj.  vidi  i  ravcdeniji',  r(«krH,  roBkreuuti,  i  t.  d. 
mje.sto  uvcdenije.  i*Hkr«,  HskrHuuti.  kiko  se  va  jfretna 
stitr.  slov,  KT>  '(  rijetimu  i  rečenicama  uzetim  iz  crkvenih 
knjiga  (/ovori  mjesto  sadušnjeija  prijedloga  u  (s  aki^s, 
i  luk.).  '—  IlristoB  caskrs!  (...  odgovori  »e:  Va  istinu 
tHukrs.').  Po«l  343.  Hogii  Ćast  i  slava  iw»  vi/cfc  vijeka. 
Amin.  Tim.  I.  1,  17.  Vn  istinu  ave  je  sujeta.  DP.  3B3. 

vab,  »1.  dus  Locken.  allectatio:  naućio  sviuje  ili  pse 
na  vaby  pa  dok  se  javi,  dogju  mu.  Rj.  isp.  vnbljeuje. 

vAbae,  v^đch,  m.  tica  koju  se  metno  da  vtibi  druge 
tiče,  kad  se  hvataju,   der  Lockvogel^   gni  allicit.  Rj. 

TAbitI,  vabim,  v.  impf.  koga,  locken  (die  ThiereJ, 
alUcio.  Kj.  V.  pf.  slož.  do-vabiti.  od-,  po-,  s-,  za-.  — 
Vabac,  iica  koja  se  metne  da  vabi  druge  tice^  kad 
se  hvataju.  Rj.  51a.  V<5ko,  osobito  kad  vahe  teoce: 
poa  voko  pos!  Rj.  71a.  Poge  baba  vabeći  jarca:  »Jsc 
jaco,  jae  jaco!*  ripr.  245. 

vAbljćnUs  n.  aas  Locken,  allectio.  Rj.  verb.  od 
vabiti,   radnja   kojom   iko   v(d)i  n.  p.  teoce.  i»p.  vab. 

vAbnuti.  vabnem,  r.  pf.  jedan  put  učtniti  ono  što 
gnači  vabljcnjc.  isp.  povabiti.  —  >0,  majol  More 
vabni  de  ove  pse  kuĆi  . .  .<  Mnjka  mi  odvabi  pse. 
Mil  4. 

vA^el,  tA^oTi  m.  vidi  ubradaf.  Rj.  vidi  i  kongja. 
nekaka  scnaka  povesača  od  krpa.  —  Pile  bo  vince 
do  tri  jetrvice . . .  Prvn  je  popila  tanan  vaćov  s  glave . . . 
»Imam  seju  mladu  i  prelju  i  tkalju,  otka(^e  mi  vaćov 
i  tanji  i  lepii.<  Npj.  1,  429.  vaćov,  jamačao  od  tugje 
vaćo,  koje  se  ue  govori  a  sažeto  je  od  vaćeo,  koje  se 
takogie  ne  govori,  nego  vaćel^  faizoletto.  Oso.  91. 

tAJo.  f.  Rj.  —  J)  vidi  rok.  Rj.  vada*.  Ej.»  — 
2)  (u  Dubr.)  žena  je  na  radu,  t.  j.  na  tom  doba; 
tako  se  kaže  i :  dijete  je  na  padu,  t.  j.  ve<S  mu  je 
vrijeme  da  bc  rodi.  Rj.  vada*.  RJ.'  —  3)  (u  Spljctu) 
vidi  mora.  Kj. 

1.  rftditl.  va<rim,  V.  impf.  herausnehment  promo: 
Ne  Žali  iii  mnoga  pueta  blaga,  no  mtf,  brate,  radi  iz 
tamnice.  Rj.  značenje  korijenu  usimati.  isp.  Korijeni 
192.  r.  pf.  sloi.  Iz-vaditi,  na-  (2),  od-,  po-.  t».  impf. 
sloi.  odvftgjati.  —  Kamenja,  koje  je  vagjeno  u  Vi- 
H(*kome  humu.  Rj.  79a.  U  Srbiji  im  do  akora  kaMo 
vadili  marijn.  Uj.  341b.  Bunar...  da  su  stari  Senjani 
arebrnijem  verigama  u  srebrnom  kotlu  vodu  iz  njega 
vadili.  Rj.  745a.  Brat  bratu  najdublje  oći  radi.  Posl. 
28.  Muka  duie  ne  vadi,  no  stigjen  dan.  184.  Pavle 
uze  zlatfene  noževe,  pa  ih  vadi  iz  srebrnih  kora.  Npj. 
2,  l(j.  Stado  ti  se  Širilo,  a  iz  njega  vadio  sir  kolifco 
braftnjeni  mlin.  ICov.  126.  Ako  li  me  ne  poslu^afi, 
Tiego  staneft  harati  i  robiti,  ja  vadim  rtike  iz  naroda, 
a  ti  robi  i  radi  kako  ti  drago,  pa  će^  videti,  na  Sto 
ĆG  izići.  MiloS  ii4  (ne  ču  se  riie  miješati  u  narod?), 
sa  se,  pass.:  Živi  oganj  2)  koji  se  vadi  taruH  dvoje 
lipovo  drvljodi  jedno  o  drugo.  Rj.  15^8  {isp.  izvijati, 
izviti  oganjV  fz  toga  se  vade:  narav,  krv...  Spisi  1, 
17  {vidi  )zu/.iraati).  U  dolini  bijaSe  mnogo  rupa  is 
kojih  se  vadila  smola.  Mojs.  I.  14,  10.  sa  se,  refleks.: 
Sama  mi  se  sablja  vadi  na  te.  Npj.  1,  371. 

2.  TAdifi,  vadim,  (u  Spljetu)  v.  impf  hoditi  polako 
i  pomnjivo,  langsam  una  beddchtig  gehen,  incedere 
eaute.  Rj.  isp.  badati  2. 

3.  -vAdlti,  -vEdlm,  ne  đoUiei  kao  prost  glagol  nego 
sajno  kao  sloeen:  ni-vnditi  (1),  raz-,  s-vadili  (i  se), 
6-8vadili,  za- (i  se);  po-a-vaditi  se;  po-a-vagjaU  (.ise). 
V.  impf.  sloi.  uft-vagjaLi  (i  se),  raz-,  »-,  za-. 


vAdIvop,  ni.  u  Stullija  ima  jamačno  krivo  n«pi- 
sano  ili  štampano:  vadoiJepn  f.  cavastrat^ci,  stnimento 
che  s'  »isa  per  trarre  lo  stoppaociolo  đall  archihnso, 
e  simili;  instnimentum  (|U0  obluramenta  e.x  balisiie 
igneia  ote.  estrahuntur.  Stulli.  vadi-iep,  orugje  kojim 
se  vadi  ćop  is  čega,  n.  p.  iz  boce;  StopscUtelicr.  — 
tako  sloi.  rijeH  kod  kiižiput. 

vAdIvcki  m.  (u  f^ai^k.)  kakav  težak  ponuo  ili  zao 
put,  gdje  čovjek  svoj  život  gubi,  dne  viit  grosser 
Anstrengung  verbumlcne  Arbcit,  nimius  labor.  Rj. 
vadi-vek,  po  istoČ.  govoru;  po  juhtom  vadi-vijek. 

vAdiviJi^k,  w.  vidi  vadivek.  —  vadi-vijek,  težak 
posao  ili  zao  put,  koji  Čovjeku  kao  vadi,  uzima  vijek, 
život. 

VAg,  m,  (u  Jndru)  motka  ili  greda  kojom  ae  Sto 
podiže,  dcr  IlcbeJ,  vectis.  Rj.  vidi  cuskija,  ozib,  poluga. 
vag,  po  Hvoj  prilici  Wage.  Osn.  17.  —  Podignuti  Sto 
na  o/.ib,  t  j.  vagom.  Hi.  451a.  Prekret,  1)  podvalnk 
(okruglo  debelu  drvo)  koji  se  podmetne  pod  vag  te 
se  vag  po  njemu  pomiće,  n.  p,  kad  se  prevlaci  ^itAva 
zgrada.  Rj.  574a.  Jarel>i<?ka  t-rkva  prevm^enaie  čitava 
na  prekretima  i  vanovima  35  stopa.  Rj.  719b. 

vaga«  f.  die  M  age,  tratina,  Ubra,  statera,  vidi 
kantar,  mjerila,  lerezije.  —  »VaŽi  sablju,  Mermedu 
kovahu  [•>  . .  .  Baci  sablju  na  vagu  kantare.  HNpj.  2, 
18.  isp.  vagati,  vagnuti. 

TAgan,  m.  Rj.  Tamne  su  i  ponajvi&e  tugje :  bavau . . . 
vagan.  Oso.  140.  —  Izmjera  žitna,  ein  Getreidemass, 
menaura.  Rj.  isp.  merov,  ftioik.  —  2)  (u  Herc.)  Čanak, 
eine  holzerne  Schiissel,  scutra  lignea,  cf  zdjela:  Gje 
se  Bvekri  kotlom  biju,  a  svekrve  vaganima.  Rj.  —  Je 
tujge  njive  i  vagan  prge  zauvar  je.  Posl.  1(XI.  Ne  dadu 
poganu  k  vaganu.  197.  8nm  ^oek  nije  dobar  ni  na 
cagann  [t,  j.  na  jelu).  274. 

vAgiinjf^,  rt.  verb.  od  vagati,  koje  vidi. 

vAgaS,  vagitia,  m.  das  Geleise,  orbita,  Rj.  Madi. 
v&gfSs.  ona  jamica  što  kao  usijeku  (vfigni)  tockovi  na 
}mtu,  vidi  kolomija,  kolosijek. 

vn^A^ljIv.  ndj.  n.  p.  put,  volles  JVageng^eisCt  orbi- 
tosu.^.  Rj.  gdje  i7na  mnogo  vagaŠa,  mnogo  kolomija. 

vAgnU«  vnžem,  u.  impf  prema  Nj&n.  Wage.  v.  pf. 
vagnuti.  —  1)  vagati  Sto,  gledati  koliko  jt  teško; 
u:dgenf  pendere,  Itbrare.  vidi  mjeriti  2,  potezati  na 
kantar,  tegliti  3.  —  Mene  m^a  svjetovala  m^ka,  da 
ne  vazem  u  nedjelju  zlata.  RNpj,  1,  4G2,  Važi  sablju, 
Mermedu  kovaču!  2,  18.  —  2)  važe  Sto  n.  p.  10  kilo- 
grama, i.j.  toliko  je  teiko,  xcUgtn,  pondo  valere.  vidi 
micati  2.  tegliti  2,  l^iti  2.  —  Sabija  vaze,  kolik* 
Turčin  kaže.  HNpj.  2,  19.  Trepe(*e  joj  dukat  nad 
očima,  koji  vaše  četiri  cekina.  4,  64. 

vAgnii<i.  vagnSm,  r.  pf.  Rj.  v.  impf,  vagati.  —  1)  (u 
vojv.)  ahivdgen,  ponderare:  vagu!  de  mi  to.  ^,  ind%  ii- 
mjeriti,  odmjeriti  1,  potegnuti 6,  razmjeriti.  —  ijwiegev^ 
pondo  vulcre:  vo  vagnuo  pet  centi.  Rj. 

vAgdv,  viSgova,  wi.  (u  drijemu)  eine  Ari  gros$fn 
\Vinzerviessers,  zum  Schilfscnyiei<len,  scalpmm  arun» 
dini  secandae.  cf.  kosijer.  Rj.  kao  kosijer  kojim  se 
siječe  trska.  Made.  vAg<5  (vAgni,  sjeći).  —  tugje  riječi 
s  takim  nast.  kod  akov. 

1.  TAgJenJe.  «,  das  Herausnehmen,  promiiof?).  Ej. 
verhal.  od  1  viiiHti.  radnja  kojom  tko  vtidl  sto  ii  ćega: 
Od  dugoga  vagjenja  vode  kamen  je  gore  oa  buiiani' 
isjećeu  uzetima  ili  verigama.  Rj.  ^45a.  < 

Z.  vAgJo^Jo,  n.  das  langsame,  beddchtige  G^en^* 
incessus  cautus.  Rj.  verb.  od  2  vfiditi.  radnja  kojom 
tko  vadi  (hodi  polako  i  pomnjivo),  isp.  badanje  2. 

vAnJevina,  /.  (u  C.  G.)  das  Vorausnehmen,  anti- 
cipaUof?):  udario  u  vamevinu  (kad  se  uzima  iito 
na  veresija  do  druge  godine).  Rj.  kad  se  tuVmo,  kao 
vadi. 


—  695  — 


valalAti 


viAodt  m.  (U  4!rblju)  vidi  prijenos.  Rj.  va-hod,  is 
crkvenoga  iezika.  it*p.  va.  kud  se  po  crkvi  prenosi 
putir  i  dutios. 

Vitistlno,  NI,  ime  inufiko:  Pa  porivu  slugu  Va- 
istinu:  Vaistino^  moje  čedo  drago.  Bj.  Vn-istinn. 
isp.  va. 

vAiz,*  IM.  l*red%get^  pracdicrUor :  K  uama  brže 
liodŽe  i  vairi!  (ponesit«  knjige  indilijele.  Rj.  232a). 
Rj.  vidi  iivaiz.  propovjednik  u  Muhumedovaca. 

viij!  u  ovoj  zafi^oiieci:  Vuj,  raj,  ^e  je  moru  kraj? 
Rj.  upravo  je  uzvik  ttUKeći  gotovo  uto  i  avaj  (a  vaji. 
W|).  vajni.  —  Viij  liop^a  U,  Kraljeviću  Marko  t  KnAto 
fl'je<3oS  po  Kosovu  vojsku.  HNpj.  2,  15. 

Vllja,  f.  hi/p.  ud  Vaailija.  Rj.  Va-ja.  taka  ccnska 
ht/p.  kod  Buja, 

vi^at.  vajl^la,  m.  vidi  kliiet.  cf.  sprema.  Rj.  vidi 
hajat,*  i  kod  sprema  syn.  dem,  vajati«?.  augm.  vaja- 
tina.  —  Ziiklopitif  n.  p.  kuću,  sobu,  vujat,  cf.  za- 
ključati. Rj.  177a. 

vaJiVtU',  m.  dem.  od  vajat.  Hj. 

VRJfktinu,  f.  augvi.  otl  vajnt  Rj.  taka  augm.  kod 
banlaćina. 

vAJatskT*  adj,  u.  p.  vraUt,  Kamvicr-,  Kerntrni-,  cd- 
luriwi.  ad  cellam  periintms.  Rj.  što  pripada  vajutu. 

vAjda,*  f,  Nutien,  utihUis,  cf.  korist.  Rj.  vidi 
tajda,  od  čega  je  vajila  pretvorivši  se  glas  (  na  gUts 
V.  inp.  V.  vtdi  i  baflna.  dem.  vajdica.  —  El  od  drunta 
niUa  viijde  nema.  Rj.  152b.  Od  te  k^de  nema  vujde. 
Hj.  259a.  Ona  ^a  razbijafie  da  im  nije  vajde  bje^ti, 
jer  će  ih  aiići.  Npr.  201. 

vj^dlva.  /.  dem.  od  vajda.  Rj.  —  KaAto  j«j  i  glav- 
uica  iijepa  vajdica.  Poal.  138. 

vJVJdisnn^e,  n.  vidi  fajdisnnje.  verb.  od  vajdisnti 
(I  se),  stanje  kojt  biva^  kad  kome  što  vajdiict  ili  se 
tko  vajdiše. 

vjhjdisali,  vAjdiSem,  v.  pf.  Rj.  vidi  fajdisati  (i  se), 
konatovati  (»  ae).  —  /.  Ž)  niitzen,  j/rodense:  to  ti 
ne  će  vajdiaati,  cf,  pomoa.  Rj.  —  2)  ne  Će5  vaj- 
disati,  A'ufren  haheu,  lucror.  Rj.  ne  ćvs  dobiti,  ne 
ćes  se  korisiovaii,  —  J/.  sa  »e,  refleks.  vAjdisati  bc, 
vidi  vajdisati  2:  akupo  je  kupio,  ue  će  se  vajdisati 
kad  proilu.  Rj. 

viijkada,  adv.  schon  lange,jain  diu:  to  je  vajkada 
bilo.  Rj.  vMJ-kada,  već  dajmo.  isp.  vaj  *  Itada. 

VHjkadašnJT,  adj.  Mo  je  od  vajkada:  RarJnpao  je 
staro  rajkadasnje  kupatilo.  Zim.  I2t>.  Neki  su  pod- 
aticali  ncalogu  koja  je  vajkadašnja  mcgju  pravoalav- 
uima  i  katolicima.  ZIoh.  liG. 

vaJkHoJe,  n.  Rj.  verb.  od  vajkati  se.  —  1)  radr^ja 
kojom  se  tko  rajka,  sto  nije  dočekao  gosta  kako  bi 
želio  (daj)  Entschuldigen,  jemand  oicht  uacJi  seinem 
\Vunsche  bewirtliet  zu  liaben,  excuMilio  de  coena 
minus  lauta.  Rj.).  —  2)  vidi  kajanje.  Rj.:  Ako  pra- 
voga pogubimo  danaa  —  sutra  mtjkanje  no  pomaže. 
Meg.  297. 

vajknti  se,  vSjkani  ne,  v.  r.  impf  Rj.  kao  govoriti 
vaj,  avaj!  —  J)  stch  entsekuldigen,  dass  man  Jetnand  • 
nidtt  nach  seinem  \Vunsche  bewirttiet,  excusare  se 
de  coena  minus  laata.  Rj.  vajka  se  tko,  kad  se  %9- 
govara^  sto  nije  gosta  dočekao,  kako  bi  telio.  — 
2)  vidi  kajati  ae:  tn^jka  se  Sto  nije  nneo  djevojku 
koju  su  mu  davali.  Kj. 

riijni,  adj.  Stulli:  vajni,  doloroso,  dolorem  afferens 
(što  uzrokuje  da  Iko  viče  raj  od  jada  ili  ialosti,  Ui 
Što  je  jtulvn,  tievoljno.  ialosno):  Da  »e  pomogne 
nafinj  mukotrpnoj  i  čajnoj  bra^i.  Crvena  Hrvatska 
UM  Kl,  7.  Naatavnicf  a  gimnaziji  koji  nikoga  ne  ljube, 
u  uajmanie  naa  Igjake)  koji  »mo  njihovi  rujni  umni 
sinofi,  Zloe.  28.  Mi  amo  ouda  bili  deea  i  znali  amo 
koliko  je  kućanskih  novaca,  a  ja  aam  dana«  rujni 
sadrugitr,  pa  ue  znam.  284.  isp,  žalostan,  i  fly«.  ondje, 

VAka,  m.  (ist.)  vidi  Vako.  Rj. 

Tikkarleft,  /'.  kad  se  ijcra  lopte,  Ari  BallenspielSf 
ludi  genuft.  Kj. 


1.  vAktJa,  /'.  (u  Baranji]  od  grabovine  kao  ivenu 
koje  se  pali  mjesto  luća,  Art  Lichte,  luminis  gentts.  Kj. 
riđi  liić,  zublja,  isp.  2  vSklja. 

3.  vaklla,  f.  ttkc.  Rj.*  XXIX.  vidi  valka.  Hj.>  Điđt 
i  baklja.  fakljiL.  isp.  1  vdklja. 

VAko,  m.  /(»/».  od  Vaflilije.  Rj.  vidi  Vaka.  —  Va-ko. 
takthi  hi/p.  riji  Dako. 

1.  vftko,  u  pjesmama,  vidi  ovkko:  Kako  ne  bi 
zeleno  'vako  poleglo.  *Vako  bilo  avakoj  druži,  koja 
mnjke  ne  slufiola!  Rj.  (o)vako.  —  Pa  mu  'vako  Bjelić 
besjedio.  Npj.  4,  275. 

2.  vako,  (U  O.  G.  i  onuda  po  prim.)  vidi  već  ako. 
Hj.  sažeto  od  van  ako.  riđi  ako  4('..  —  /aknnu  ae 
da  ih  ne  će  druTO  niSta  razdvojiti  vako  crna  «cmlja. 
Npr.  120.  Da  arukćij«  ne  smiju  vako  dn  obadva 
glavom  plate.  131. 

Vi^kup.  vt.  u  TurHkoj  Hrvatakoj  varoft  ua  Uni  4 
aata  od  Udbine:  Od   Vakupa  dva  KiiHnovića.  Rj. 

T&kop,*  m.  Kirchcngut,  bonuvi  ecclesiasticum.  Pri- 
povijeda ne  kako  su  pitali  nekako^a  hodAu  koji  je 
upravljao  vakupom :  >Kamo  hodža  vakup  ?*  a  on 
uhvativši  se  ^akom  ispod  nosa,  i  povukavAi  je  preko 
Li9la  dolje  niz  bradu:  *  Vakup  hupi«  (t.  j.  pojeo  ga). 
Rj.  dobro  džumijsko. 

1.  val,  m.  {pl.  vi'di  •  vilovi)  die  Welle,  unda,  cf. 
tala«:  Na  bregove  voda  udtanula,  a  udara  i^oda  n*t 
fulove,  ona  nosi  jele  od  planine.  I  ugleda  avoga  go- 
spodara jsrje  ga  vnli  tain'  i  luno  vuku.  Al'  ne  m(^oh 
pristupili,  od  mirisa  žuto  dunje,  od  ralova  guber- 
rode.  Rj.  vidi  vao.  —  Megju  otocim  veći  valovi. 
DPoai.  bO.  Oje  je  hladna  roiht  porevala...  pa  otolen 
pada  na  valove  a  do  knie  protopopa  Šćepa.  Npj.  4, 
448.  Bijesni  rulort  morski,  koji  se  pjene.  Jud.  13,  Di£e 
se  silan  vjetar,  i  ustaju  vali  na  niemu  (ua  mom), 
diiu  ne  do  nebesa  i  spuštaju  do  bezdana.  Pa.  107,  25. 
Ja  Ctoftpod,  koji  raskidam  more,  da  valovi  njegovi 
bule.  I«.  51,  15. 

2.  v&l,  m.  (bL)  dolasi  samo  u  ivuttr.  adverbijalno : 
valom  navaliti,  ts/j.  takve  izriiaje  kod  cik:  cikom 
pocikuje.  —  Dok  aaui  put^a  ua  noge  skoćio  i  na  silu 
Turke  naćerao  na  bijelu  voj%'odiuu  kulu,  pa  ua  vrata 
valom  navalile.  Npj.  5,  188. 

1.  vikla,  f.  (u  Konavlju]  kao  uKalti  ili  dubodoHna. 
Rj.  isp.  dolina,  i  sgn.  ondje.  dem.  valicjL  —  od  ko- 
rijena od  koga  je  -vdliti,  val  (unda),  uaval,  uvala, 
i  t.  d.  isp.  Korijeni  196. 

2.  vAia,  f.  vidi  hvala.  Rj.  u  krajevima  gdje  se 
glas  h  ne  čuje  u  govoru. 

3.  vAlii  tvBla)!'  itei  Goti!  herde!  Ri.  kao:  Boga 
mi!  vidi  valaa,  valaj.  od  Arapskoga  ailah  (BogJ.  — 
»Ti,  pobratime,  prevari  mene*  ...»  Vala,  pobratimo, 
i  ti  si  mene.«  Npr.  IGII.  E  vala,  dobro  kad  je  tako, 
sjedi.  1WI.  Hodža!  Ne  bojo  te  se  gjoca,  —  Vala  ni 
ja  gjoce.  Posl.  342. 

v&laa!  u  pjesmi  mjesto  3  vala!  bei  Gott!  herde: 
Ar  valaa!  sirotovat'  ne  ću.  Rj.  vidi  i  valaj. 

\h\i\j,  (po  jngozap.  kraj.)  ii'dt  vAIa.  Rp.*  j  je  mjesto 
h  {od  allah).  isp.  t  bilaj.  kao:  Boga  rni.'  vidi  i  vulaa. 
—  »To  je  dobro«  ...»  Valaj  nije  dobro,  no  je  zlo.« 
Npr.  16:>.  >  Valt^j  ba&  smo  u  jednoj  misli«  -  .  .  « Valaj 
i  bila,  baA  sam  to  hteo  da  izreknem.«  257  (valaj  — 
ft  —  bila(j).  Vaiaj  si  i  ćoek  i  žena.  (U  Risnu  rede 
se  valjanoj  ženi).  Poal.  31.  Valaj  biaj  1  tako  mi 
dina!  Npj.  5,  352. 

vUako,*  vlUaka,  f.  pl.  das  Werkseug  nm  die  Fiisse 
tusammen  su  tvinden,  bei  der  Padogenstrafe,  instru- 
mentum  pedibus  ligandin  ad  ferienaas  »oleits.  Kojega 
biju,  onaj  legne  na  legja,  a  dvojica  drže  megju  sobom 
valake  u  koje  su  noge  uvijene,  a  treći  bije  po  taba- 
nima, cf.  falage.  Rj.  vidi  i  falake.  ta  promjenu  slova 
f  nn  v  i'ip.  V.  sprava  u  koju  se  uvi^u  noge  onome, 
koga  hoće  po  tabanima  da  b}ju. 

val&tanje,  n.  t^erhal.  od  ralatati.  Rj. 

val&latl,  tam.  r.  impf.  o§tro  govoriti.  Rj. 


T&]diyu,  m.  vidi  hvaldžija.   Rj.  govori  §e  gdfe  i 

v&Ia  ff^'.  hvaljL. 

%']klit*a,  f.  dem.  vd  1  vUla.  Bi. 

vAHnUu,  f.  (u  vojv.)  đer  FehUr,  Mangeit  viHutnj 
đ^fecths.  Rj.  vidi  falinka.  sa  promjenu  slova  f  na  v 
i$p.  T.  riđi  i  j^riJGška,  pogrješku,  mahnu  (mana). 

1.  vškUiU  vanm.  —  J)  vidi  hvaliti.  Rj.  —  2)  vA- 
liti  «e,  vultm  se,  vidi  hvaliti  ne.  Bj.  govori  se  gdje  i 
2  vAlft  vijento  hvala. 

2.  vRliti,  vulim,  v.pf.  (u  vojv.)  fehlen^  Utbor,  desum. 
Bj.  vidi  ialiti.  vidi  i  pojrriješili. 

3.  -vAlitl,  -vaTim,  ne  dolazi  kao  prost  glagol  nego 
samo  kao  složen:  r.  pf.  iz-vAlili  (Iz-valiin),  na-,  nad-, 
ob  (v)atiti,  od-valiti,  po-,  pod-,  pre-,  pri-,  pro-,  raz-, 
8-,  u-,  za-;  i)o-iz-vaijivati,  po-»-valjivati,  no-iz-jire-va- 
Ijivati.  r.  impf.  sloz,  iz-valjivati,  nn-,  ob-(v)aljivali, 
od-valiivati,  po-,  i  L  d. 

valka,  f.  u  pjesmi,  valja  da  je  ono  Sto  i  vaklja 
ili  faklja:  A  na  glavu  talpnk  i  Čelenke,  a  pokraj 
Djih  talku  pozla<Senii.  Kj.  —  vulka  mjeHlo  faklja  sa 
premještenim  plaaoviraa.  Oftn.  3(X).  vidi  2  viiklja.  i 
Bgn.  oni^je.  od  Lat.  facula. 

vAldv,  vAIova.  m.  der  Schtveinstrog,  alttus,  cf, 
korito.  Rj.  —  Ixjpnrica,  kao  mala  lopatica  n.  p.  Cime 
se  čidti  ttvinjuki  valov.  Rj.  333b.  Snalia  opere  »udove, 
pa  odnese  poraije  «  valov  uvinjama , . .  svinje  dotrče 
valovH,  Npr.  83.  Volovi  drežde  oko  valopa^  ćekaju 
da  iin  ae  da  voda  .  .  .  izvuče  kabao  vode,  pa  uspe 
volovima  u  valov,  211.  Made.  vAlu.  tugje  rijeci  8  taktm 
nast.  kod  akov. 

T&ldvan,  viilovna,  ađj.  gdje  ima  mnogo  valova, 
vidi  valovit  1.  —  Pravo  bježe  Vva*  vaiomome  .  .  . 
do  Uvaćkop  DiOHla  velikoga.  Npj.  4,  527. 

VAl6vlt,  a,  o,  —  1)  irellenreich,  undosns:  Valovit« 
Drinu  prebrodile.  Rj,  gdje  ima  mnqgo  vaiova.  vidi 
valovan.  ad^'.  takva  kod  barftvit.  —  Žderi,  Zeto,  vodo 
valovita!  Npi.  &,  105.  —  2)  eem[ja  valovita,  vidi 
krfian  1,  krSak,  laman  2.  isp.  valovlje.  —  PomiBlite 
ca  tu  Ooru  Crnu  ...  i  da  ima,  §to  ima  Srbija,  je- 
danak  bi  Bosnu  prihvatila,  vidovitu  Bos$tu  osTOJibi, 
Bosnu  tčmlja  i  Hercej^ovinu.  N]»j.  5,  fU.  Ta  ^e  uzet' 
od  zlata  maStrafe,  joSt  i  one  zlatne  ^tipavice,  preva- 
Hivat*  st'jene  valovite,  dokle  iiagje  guju  ftarovitu. 
Herc.  8. 

vMovUe.  n.  (u  C.  O.)  gdje  su  veliki  kr£i,  die 
Jf^lsen,  rupcu:  Tamo  dalje  u  crno  t>aiovlje,  Rj.  isp. 
valovit  2.  osn.  u  val.  igp.  Usn.  80.  vidi  sfijeuje,  i 
8yn.  ondje, 

Valpovo,  n.  mala  varošica  u  Slavoniji.  Rj. 

Viilp^Vv^Una,  f.  zemlja  oko  Valpova,  đas  Gebiet 
roH  Valpovo,  tcrritorium  -.ou  Valpovo.  Rj.  isp,  Gja- 
kovfitina,  Smederevina. 

vAlag^,  f.  vidi  haluga.  Rj.'  u  krajevima  gdje  se 
glas  h  u  govoru  pretvara  u  glas  v.  vidi  i  aluga. 

Tftl&t(  m.  (u  Dalm.)  obal  kamen,  kao  uusuica  ve- 
liki, kleiner  randcr  Stein,  lapillus  t^res.  Rj.  isp.  va- 
lutica.  —  valut  (osn.  u  val).  Osu.  222.  rijeci  8  takim 
nast.  kod  braku  t. 

valAtiea,  f.  (u  Dalm.)  jedan  valut,  ein  kleiner 
runder  Stein,  lapillus  teres:  udri  ga  valuticom.  Rj. 

T&IJ,  vtlljo,  m.  (u  Hrv.j  veliki  valjak  koji  ae  po- 
prijeko na  konjma  ili  na  volovima  vu^e  preko  po- 
slana žila  da  se  busenje  salre,  die  Ackertcahe,  cj/- 
lindr^ts  aequando  arvo.  Rj.  ia  postanje  isp.  vfiljati  3. 

Viklja,*  /.  das  ^undloch  (an  der  Flinte,  Kanone), 
foramen  incendiarinnu  cf,  falja.  Rj.  rupica  na  pušci, 
top^i  9^^  se  pripa^i^e,  vidi  i  kopanjica  2.  isp. 
prašnik. 

TAlJada  (vtlljii  da),  vidi  valjati  2,  i  valjda. 

vflgak,  vlUjka,  m.  die  IValee^  cijlindrus,  scutida, 
cf,  valjuga.  Rj.  —  Valj,  veliki  valjak.  Rj.  52b.  Valj- 
kovast,  valjkovit,  kao  valjak,  Rj.  &3a.  Poljeno,  po- 
debela  cjepanica  ili  valjak  luča,  Rj.  535b.  Haponi, 
<ma  dva  valjka  na  kojima  stoje  statirice.  Bj.  665b. 


vii^alitia,  f.  vidi  valjariva.  Bj.  vidi  i  valjaonica, 

stupa  6.  sgrada  ili  eoha  gdje  «e  talja  sukno. 

villjaii,  vidj&na,  adj.  %vttcke%\  tiiditig,  prohus,  bonus, 
cf,  vaJjasL,  valjnlan.  Rj.  vidi  i  dobar,  hr'o  (hrli),  krfcau 
2,  sposoban,  vr*o  (vrli),  vrstan  1,  vrijedan  3a,  zdrav  4. 
sttprotno  nevftljao.  —  Opran,  svijetao,  valjan,  otre^sao. 
Rj.  iCAii.  fSablja,  2)  rećo  se  i  la  čoijcka  valjana.  Rj. 
65i>a.  Vi§e  valja  jedan  valjan  nogo  slabi  da  je  zlatan. 
Posl.  35.  Ko  nije  ea  se,  nije  ni  ea  drugoga  (dobar  ili 
valjan).  150.  I  tu  najge  tridest  (.imbovljana,  sve  bo- 
ljega i  valjanijega.  Npj.  4,  454.  Ili  ne  ooznajete  sebe 
da  je  Isue  Uristos  u  vama?  već  nko  aa  u  ćemu  ni- 
jeste  valjani.  A  nadam  se  da  ^:ete  poznati  da  mi  ni* 
jesmo  nevaljani.  Kor.  II.  13,5.  (valjani,  i^o  okušani, 
ogledani:  nevaljani,  kao  neokuiani,  neogledani).  Jer 
su  smrski  i  neposlušni,  i  ni  za  kakvo  dobro  djelo 
valjani.  Tit.  1,  IH. 

valJAnivo,  f.  pl.  (u  O.  G.)  drva  Sto  se  valjaju  niz 
planinu,  das  J{oh,  so  vom  Uerge  herahgeu!(dst  wird, 
ligna.  Uj. 

vAljanJo,  n.  das  WdUen,  volutio,  Rj.  verh.  od  J. 
všljati,  II.  vdljati  so^  koje  vidi,  isp.  valjavica. 

viklJaODiea,  f.  (u  Srijemu)  vidi  valjarica,  Rj.  t>idi 
I  valjalica,  stupa  (i.  sgrada  ili  solia  gdje  se  va^a 
sukno.  —  Lakomat',  2)  «  valjaonici  od  drveta  kao 
veliki  lijevak,  u  koji  voda  leće  ozgo  Alijebom,  a  iz 
njega  dolje  u  kaeu  u  kojoj  su  (^obeta  koja  ae  valjaju. 
Rj.  321b.  riječi  s  takim  nast.  kod  djeljaonica. 

v&ljarlca,  /*.  die  IValktnuhle.  fuUonica,  cf.  valjao- 
nica, vnljaiica,  Htupa  (f>).   Rj. 

Tftijafit,  vi\IJataii,  inu,  adj,  (u  C.  G.)  vidi  valjan: 
Va^Jatnu  mu  ^lavu  otkinuo.  Rj.  —  I  junaku  valjatnu 
ftojniku.  Rj.  3(>a.  Te  ćuvahu  carevu  granicu  od  va- 
Ijatne  lomne  Gore  Crne.  Npj.  4,  433. 

1.  vitlJaH,  vflljum,  r.  impf.  Rj.  v.  pf.  slož.  do-vA* 
Ijati,  na-,  od-,  po-,  pri-,  pro-,  e-,  u-,  za-,  dem.  valjuS- 
kati  (»se).  —  /.  J)  u'aUen,  valuto,  Rj.  viiii  kobeljati. 
tsp.  kotrljati,  koturati,  kovrljati.  —  Grozne  suše  valja. 
Uj.  l()3a.  (Jedogonje) .  .  .  oni  i  onako  lome  gore  i 
valjaju  veliko  kamenje.  Rj.  251b.  Lak5e  je  kamenje 
u£  brdo  valjati  nego  b  ludim  razgovarati.  Poal.  166. 
sa  se,  uass.:  (stisni,  potisni,  voci  ti  korisni  (kad  se 
sto  te^ko  u  društvu  va{ja  ili  tura  pred  sobom).  Hj. 
Tla.  Valjani(-e,  drva  ito  se  valjaju  nis  planinu.  Rj. 
—  2)  sukuo.  umlken,  subigo.  Bi.  —  sa  ne,  pass.: 
Lakomac,  2)  u  valjaonici  ...  u  koji  voda  teče  OKgo  . . . 
a  iz  njefja  dolje  u  kacu  u  kojoj  su  ćebeta  koja  se  tu- 
Ijaju.  Rj.  321b.  ovamo  ide  i  ovo:  Vavoljiti,  valjati 
^togogj  megju  prstima,  ili  u  ustima,  Rj.  51a.  —  3)  (u 
Hrv.)  oranje,  Kalten,  cylindro  aequare.  Rj.  valja  m 
posijano  sito  valjetn,  —  II.  sa  se,  refleks.  vAIjati  se, 
sich  vahcn,  volutare  se.  Rj.  —  Na  Gjurgjev  dan . . . 
gdjekoji  se  voljt^u  po  zelenoj  ženici.  Rj.  15la.  Dok 
ne  vidim  tvoga  brata  ^lave,  gje  se  mrtva  po  avl^ji 
valja.  Npj.  2,  44.  Niti  bi  se  različne  novospisane  i 
prevedene  knjige,  kod  siromti&nih  spisatelja,  valjale 
po  budzacima.  Spisi  1,  4.  A  Amaaa  se  valjale  u  svojoj 
krvi  nasred  puta.  Sam.  II.  20,  12. 

2.  vJ^Uati,  valjam,  v.  impf.  Rj.  —  I)  v}erth  sein, 
valere:  valja  »to  dukata,  valja  careva  grada,  cf.  vri- 
iediti.  Rj.  valjati  čega.  vidi  i  vrijedan  hiti  (f^ga),  vrstan 
uiti  (ćoga).  —  Jer  im  nijedna  dogovorna  srna  boba 
valjala  nije.  Rj.  127.  ^Koliko  valja  moja  brada?«  . . , 
>Careva  brada  valja  koliko  tri  kifie  ljetne«.  Npr.  107. 

I  Svaki  će  mu  skok  valjati  madiarije.  (Kad  se  za  koga 
kazuje  kako  će  dobro  bježati).  Posl  21b.  Koji  mole 
za  nas  gre&nel  Da  ni  njihove  molitve  valjaju  pred 
sudbom  pravednijem!  Npj.  1,  79  (u  zdravici,  ni  = 
nam).  Valjadu  joj  ruke  .S'rtny«>o.  Flerc.  166.  u  ovom 
primjeru  glagol  je  isostavljen:  Kite  kiti  (djevojka), 
podvezice  plete:  svaka  kita  od  dukata  zlata,  podve- 
zice careva  harača.  Npj.  1,  158.  ~  2  a)  valja  iči, 
man  muss,  oportet.  Rj.  vidi  trebati,  2)  treba  ići,  nutn 
mi^ss  gehen,  oportet  irc.   Rj.  746b.  vidi  i  morati.  — 


valjarlea 


-  697  - 


Va^ 


o)  valja  (9  infinitwom  «.  p.)  <}initi:  KaŽu  da  se  Iju- 
dinm  ikK'u  fte  ralja  ogledati  na  ojrledulo.  Rj.  438b. 
Dft  vifii  knko  s«  ra/jVi  mutiti  dn  ne  ovo^a  kralkojja 
vijeka  poStcno  živi.  Npr.-  217.  Valjtdo  hi  ga  hiti,  pa 
mu  ne  dati  plakati.  PoaI.  31.  Kof^a  valja  moliti^  ne 
vaija  pra  itrditi.  13*1  (t.^.  Koj^a  je  moliti^  nije  pa  nrditi. 
Poal.  13B).  Kako  se  to  radi,  valjaće  potAuko  kazati 
kad  rjei^nik  bude  gotov.  Ogled  III.  Njima  je  valjalo 
čekati  dn  liof;  hhui  svoje  obei5anje  ispuni.  Prip.  liibL 
23.  —  fJ)  valja  to  (n,  p.)  da  činiš:  Jedan  spolja  kr- 
maču tjera  Stapom  i  hoće  da  je  natjera  u  kazan,  a 
ostali  svi  valia  to  da  hrane  j  avojijem  Stapovima  da 
je  odb\jniu.  Rj.  304a.  Nije  drukčije,  valja  ta  mene 
da  pofijeŠ,  Npr.  222.  Kad  ni  u  kolu,  rulja  da  tfjraš. 
Poal.  121.  Sto  hi  valjalo  da  volovi  ri('u,  to  kola  Skripft. 
353.  I  tako  ffonpoda  ta  . .  .  valjalo  hi  najprije  u  tome 
da  poKtave  pravila.  Pis.  2H.  —  b)  konj  valja,  hljeb 
valja,  Pferd  ronntithen^  Urod  ronnothen,  valjsn^e  to 
meni,  das  Kcrde  (kanti)  ich  hrauchen^  povedi  pi  valjaće 
gdje;  valjao  mi  je  mnogo,  von  Nutsen  sein.  prodejtfte. 
Rj.  kao  biti  od  potrebe,  trebati  J,  trebovati  H;  hiti 
od  koristi,  korisno  biti;  valjano,  dohro  hiti.  —  Treba 
da  proslavi  «vojc  krsno  imo  makar  prodao  Itakvo  ži- 
vim'e,  te  kupio  rakije  i  ostalo  .'i fo  nttt  ralja.  Hj.  3<16b. 
Kad  stane?  provati  jodtjii  po  jednu  od  ovijcb  haljina . . . 
ako  ti  valjaše,  lasno  <?emo  f*e  pogoditi.  Npr.  \02  Kad 
vidi  Čoek  gje  ne  ona  (žena  mu)  strovali  i  »imukuu 
u  jamu,  a  on  refe:  >AI  tako  tebi  valja!*  144.  Mokroj 
Jtemlji  malo  daždti  valja.  Poal,  182.  U  mlin  gusle  ne 
valjt^u.  333.  Sakuj  meni  statve  i  brdila,  i  ostalo,  što 
stanu,  valjade.  Npj.  1,  1(J6.  Ono  je  momCe  grapjanće, 
momčetu  i'nlja  rakija,  momčetu  volja  večera,  i  gradsku 
vteka  postelja.  1,  416.  Piši,  kao  Mo  narod  govori,  pa 
ako  ne  uzvalja,  ne  (!e5  ti  biti  kriv  nego  narod.  Nov. 
Srb.  1817,  Ml.  Ovdje  je  vi5c  što  ne  valja,  nego  6to 
je  dobro.  Pis.  25.  Ciue  6to  ne  valja.  Kim.  i,  28.  — 
r)  valja  da,  govori  W  kao  advcrbijalno,  kao:  može 
hiti,  po  svoj  prilici,  sva  je  jnrilika;  ivahrscbeinlich, 
prohabilitcr.  vidi  valjda.  —  Belćim,"  cf.  valja  du, 
može  biti :  belt^im  će  i  on  doći.  Kj.  21b.  Tevati,  tevam, 
D.  p.  tova  tako  biti,  t.  j.  valja  tako  da  bude,  tako 
će  oiti;  tevaju  doći,  t.  j.  valja  da  dogju,  dot^i  će, 
dUrfen^  fortaase  (veiiient).  Rj.  734b,  Tu  8\i  valja  da 
i  moju  dva  brata  propala.  Npr.  44.  Ovde  valja  da 
je  kaJco  veselje  ih  slava.  73.  Suleman-paSa  .  .  .  valjada 
je  preko  Staroga  Vlaha  došao  u  Srbiju.  Npj.  4»  293 
(Vuk).  Evo,  trgovce,  valja  da  su  ovo  tvoji  novci,  Sto 
Bi  izgubio.  Danica  4,  39.  Srbi  govore  u  brzom  govoru 
raJta  .  .  .  valj  da  .  .  .  mjesto  radi  5ta . . .  valjada.  Nov. 
Srb.  1817,  534.  Ali  valjada  vi  nijeste  pisali  one  kri- 
tike? Odbr.  od  niž.  1.  ViĆite  veĆma  .  .  .  valja  da  se 
neSto  zamislio,  ili  je  u  poslu,  ili  je  nn  putu,  ili  može 
biti  spava,  da  ae  probudi.  (Jar.  I.  18,  27.  Ta  valja 
da  zuate  ^ta  govorim.  Prip.  bibl.  33. 

vAlJnvicn,  f.  mitatio,  ftuciuatio.  8tulli.  stanje  koje 
koje  hipa  kad  se  sto  vfil}{t,  isp.  valjanje. 

valjda  (valj  da)  skraćeno  mjesto  valja  da  [vidi  kod 
2  vMjati  2c).  t.^.  možda  prema  može  biti  da,  Srbiji 
govore  u  brzom  govoru  nUta,  ništ,  valj  da  .  .  .  mjesto 
radi  Sta,  ni.Ma,  valjada.  Nov.  Srb.  1817,  534.  ali  se 
ne  govori  samo  u  hrsom  govoru.  —  Da  bi  1'  mu  mila 
moma  i  sama  dofla.  Valjd^i  Je  luda  da  nama  dogje, 
uego  mu  ifite  kola  sedmora.  Živ.  309.  Tražio  sam  .  .  . 
o  Štapu.  —  Valjda  nisi  tražio  Duftanove  Stapove? 
Meffl-  185. 

vS^e,  (u  Hrv.)  vidi  odmah.  Uj.  i  8yn.  ondje. 

vAljenjp,  «.  vidi  hvaljenje.  Rj.  govori  se  gdje  i 
v&la  ny.  hvala. 

V&^crne,  Valjevea.  m.  Einer  von  Valjevo.  Rj. 
čovjek  iš  Valjeva. 

TalJ^vica,  f.  (u  C.  G.}  vidi  nprtnjaća.  Rj^  I.  ;'. 
iorha. 

Vftijdvka,  f.  Eine  von  Valjevo.  Rj.  &ena  is  Valjeva. 

Valjevo,  n.  nom.  propr,  einer  Stadt  in  Seritcn: 


Polećela  dva  bijela  goluba  od  onoga  valjenoga  Va- 
ljeva. Rj.  varoš  h  »Srbiji. 

Vaijevski,  udj.  von  Valjevo.  Rj.  što  pripada  Va- 
Ijeru. 

valjkAvast,  valjkAvU,  adj.  kao  valjak,  walxen- 
formig^  cyliudratuR.  Rj. 

v&ljuffil.  /".  (u  C  G.)  vidi  valjak.  Rj.  —  vsn,  u 
valj.  Osn.  367.  riječi  8  lakim  nast.  kod  bieluga. 

viMJiisak.  villjuSka,  m.  akc,  Rj.^  XXIX.  vidi  va- 
ljuška. —  Golubići,  mali  valjušci,  koji  ae  uz  post 
kuhaju  u  rasolu.  Rj.  94a.  Idi  Kokane,  evo  za  vra- 
tima .  .  .  savolj  valjusaka.  Rj.  818a. 

vMjaSka,  f.  fosterr.  der  KnOdel),  Klosa,  glohultM 
e  farina,  pastilUis.  Rj.  vidi  valjuftak. 

vMjul^kanJo,  n.  dem.  od  valjanje.  Rj. 

vAlJui^kntl.  fikani,  —  J)  dem.  od  vAljati,  Rj.  — 
2)  viMjn^kali  se.  dem.  od  vAljati  se.  Rj.  v.  pf.  pro- 
valj utkati  se. 

viimiliJA«  f.  vidi  familija,  Rj.  sa  promjenu  glasa 
f  )*M  V  ifip.  v.  vidi  i  familja,  obitelj,  porodica,  rodbina. 

vfimpTr,  vampf  ra,  m.  vidi  vukodlak.  Rj.  der  Watnpiir, 
vampifrus.  isp.  povampiriti  ae.  —  Zacrvenio  ae  kao 
vampir.  Poal.  87. 

vin,  —  1)  praep.  auMer,  ertra:  van  pameti,  cf. 
izvan.  Rj.  —  Drugi  padeŽ  a  prijedlogom  ran  ili  isvan 
pokazuje,  da  mjesta,  na  kojem  Što  biva,  ne  izuzima 
ono  Sto  zuaći  rijeć,  kuja  stoji  u  drugom  padežu: 
Fratar  ran  ćelije  riba  je  ran  mora.  DPosL  22.  Galija 
ae  kreće,  a  ran  luke  ne  će.  22.  I^aAnje  side  neg  uzide, 
van  puta  tko  izide.  54.  U  nevolji  nemara  prijatelja 
f:an  mog  aia  i  evella  oružja.  Npj.  3,  498.  mdi  izvan. 
isp.  Sint.  139.  —  2)  hinaus,  foras:  otiSao  ran  t  j. 
na  polje.  Rj,  na  pitanje:  kuda?  —  Jcrko  Keke  ne 
će  smokvo  meke.  želi  bo  ćim  stisne,  mlijeko  i7«n  da 
brižne.  DPoal.  39.  —  3)  druussen,  foris,  cf.  vanka: 
on  je  van,  i.  j.  na  polju.  Rj.  »«  pitanje:  gdje?  — 
4)  als,  ausser,  prneter.  cf.  osim,  uego,  do:  Ništa  ljepše 
i  krasuije  run  ćarapa  i  opanak.  I'an  stajala  i  gledala. 
Rj.  i  stfn.  kod  osim  II.  —  5J  van  da,  ausser  trenn, 
nisi,  cf.  već  ako.  Rj.  ridt  i  vako.  —  Osam  ih  je  od 
urok'  umrlo,  i  Ivan  će,  ran  da  Bog  ne  dade.  Npj. 
3,  512. 

vknragn,  f.  {u  Srijemu  i  u  Slav.")  vidi  bradva.  Rj. 
vidi  i  keser.  orugje  drvodjeljsku  kojim  se  teše,  nalik 
na  ^ekiru.  —  tugja  riječ.  Oan.  3')6. 

vjknvika,  f.  {a  C.  G.)  vidi  ovancika.  Rj.  vidi  i 
cvancik,  pIĆta.  riječi  cvancika  {koja  je  od  Njem.  Zwan- 
ziger)  otpao  sprijed  glas  c.  nekadašnji  Austrijski 
srebrn  novac  u  koji  je  išlo  dvadeset  {zwauzig)  kraj- 
cara starih,  a  tri  taka  novca  vrijedila  su  forintu. 

vftndrSa,  f.  vidi  vaJSa.  Rj.  komad  kože  Što  se  odadre 
s  tijela.  —  tugja  riječ.  Osn.  363. 

vftngne,  m.  u  ovoj  zagoncei:  Crno,  malo,  zove  se 
vttngec  (buha).  Rj. 

v&BgJellJe.  v&ogjeljc.  n.  vidi  evangjelje,  jevan- 
gjelje,  od  čega  je  otpao  prvi  slog:  (Kad)  Bude  vreme 
celivat'  vangjelje,  car  će  gledat'  i  desno  i  levo,  da 
B  Momirom  celiva  vangjelje.  Npj.  2,  159.  Pomenuo 
oca  Nikolaja  i  nedelju  i  vaakrsenije  i  veliko  Časno 
vangjelije.  2,  490.  sa  nast.  isp.  bogojavljenje. 
vAnka,  draussen^  foris,  cf.  van  3.  Rj. 

vftnkGS.  m.  vidi  tudjcla.  BtuUi.  vAnJku.^.  m.  vidi 
jaatuk  1,  I  sijn.  ondje,  govori  se  u  Urv.  isp.  Madi. 
vflnkoB. 

vfto.  viila.  m.  vidi  1  vSJ.  —  Kad  me  jedan  vao 
pusti,  drugi  me  stigne.  DPosl.  42. 

vAopi^te,  ade.  va-op§te  {isp.  va  i  opštil,  is  crkv. 
jezika,  vidi  uopl^te,  uopće,  uopćeno.  —  &to  je  u  Aker- 
manu  vaopHe  zaktjućeno.  MiloS  172.  Sve  ovo  kasaoo 
je  o  kuji/i  vaopšte.  Opit  XI. 

vap.  m.  {vapor  u  Btullića.  u  starom  slov.  KAIIl, 
color).  Korijeni  9.  vidi  vapa. 

A^Apa,  f  voda  u  (Staroj)  Srbiji  blizu  Sjenice,  ein 
Fluas  in  Serbienj  jluvius  Serbioe,  Rj.  "i-.-j      t 


VSf« 


698  — 


Torileft 


v&pa,  f.  \v<ipoT  i  balitiis  u  Sltili^i,  u  Htamru  8Iov. 
humor).  Korijeni  y.  upa  (odor).  snmoglHHUom  ae  do- 
m&Ć0  v:  vTipa,  Korijeni  y.  jm  ovom  vap  i  vajMi  snaći 
fto  i  apji,  /.  j.  vonj. 

V&paJ,  m,  t^ox,  clamar,  vuciferatio,  e^chtvmtio,  in- 
vocalio,  precatioy  deprecatio,  suppUctUio.  (»u»duli(5: 
eto  od  truhalj  i  od  vapaju  zamoje  okolo  sva  dubrava. 
•Stulli.  kad  tko  vapije. 

vikpili,  v:\pijem,  (u  C  G.)  ntdi  npiti.  Uj.  m  Kj. 
iwu:  ilpiti,  flpijeni,  r.  p/".  (u  U.  0.)  aufrufeii,  uiulnino, 
cf.  vapiti,  viknuti,  poklikmiti.  Kj.  7JWh.  po  ovom  je 
npili  t  vnpiti  i\  pf.;  ali  Duničicu  je  vapiti  v.  impf., 
kao  kip  se  evo  vidi  iz  prit^jera:  Ne  preataj  vapiti  za 
}}tus  ka  GoKpodit  eda  bi  naa  izbavio.  Sam.  I,  7,  S. 
tuj  molitveni  glas  moj,  kad  vapijem  k  tehi,  kad  dižem 
miie  Bvoje  k  svetoj  erkvi  tvojoj.  Pa.  28,  2.  Srce  moie 
vapije  za  Moarotn.  Ifl.  15,  5.  Nemojmo  »o  uionti 
brigama  /.eiualJHkiui,  uei;o  u  unutru^njim  »tiuiovima 
avojim  vapijmo:  Oće  na-^.  DP.  135,  m/;.  t?.  iinpf. protiti 
upijati.  V.  pf.  sloi.  uzvapiti. 

vi\pnon,  <idj.  što  pripada  vapnu,  poti^rda  a<^.  u 
supttt.  vapnenica.  ridi  jnpnen,  krefui. 

T^pncnicii.  f.  —  1)  vidi  klu^Mna.  Stulli.  peć  u 
kojoj  ne  pali  nipno.  govori  se  tjilje  i  vapno,  vidi  i 
japnenica,  kre6\ua.  —  '^)  raprheiut  sendja;  Kutkerde: 
Tii  Ru  zemlje  od  mnogo  ruku  (k«o  »to  je  glina,  rup?!«- 
nica,  vrtnrska),  pijeaak  .  .  .  Priprava  7. 

viSpnnr,  vnpnAra,  m.  ki^i  vitpno  peH  ili  prodaje. 
u  Hrv.  govori  fte  (fdje  se  god  govori  vapno,  vidi  krct-ar. 

vnpnArev,  rapnilruv,  adj.  što  pripada  vapnuru. 

vi^pnarskT,  adj.  što  pripada  vapuarima  ilivapnaru 
kojemu  god. 

vdpBO,  n.  (po  wip.  kraj.)  đer  Kalk,  CHh\  cf.  kreC. 
Kj.  vidi  i  jupno,  klak. 

1.  var.  Ml.  (u  Srbiji)  n.  p.  is  vara  klopati  Sto,  t.  j. 
vrlu  iigrijati  pa  iHklepati,  die  Gluthf  dio  OlMiitse^ 
ardor.  Kj.  —  /nai^euje  (korijenu)  itc(»,  od  tuda  6'nit« 
da  sto  vri  i  ugrijati:  var  (m.,  f.),  varica,  varuica, 
varnjjic'it,  varak,  varivo;  variti;  vareoik,  i  t.  d.  Ko- 
rijeni 194. 

2.  var,  f.  (u  Hrv.)  die  Hitu,  fervor:  prošla  ju  je 
var  (re^e  se  xfl  ženu,  koja  je  ti  godinama  ve<5  pre- 
valila). RJ.  inp.  1  var,  i  ondje  značenje  korijenu. 

Vftra,  f.  (u  Hoci)  Hveta  Vara,  t.  i.  mučenica  Var- 
vara,  koja  pada  4.  DekemTrija,  S.  Barbara.  Rj.  vidi 
Bkr&  {od  Barbara). 

v&ni,  /■-  —  1)  (u  Boci)  vidi  varica.  Rj.  —  2)  n 
pripovijeei:  navrela  vara  od  Dundiilova  dola.  Rj.  vidi 
mJeAanija.  —  Varica  se  obiĆDO^  gotovo  avuda,  pri- 
Htavi  još  u  veće  (noći  Varina  due),  pa  »e  ujutru  gleda 
8  koje  je  strane  navrela,  to  ua  onoj  strani  siju  žita 
one  godine;  jer  kažu  da  <5e  onamo  najbolje  roditi. 
*Nuvrcla  vara  od  Dundulova  dola«  (pripovijetka  Her- 
cegovačka). Kj.  54a. 

Vi^rad.  m.  —  ^^  u  pieami  nekakav  j^r&d:  Uo  Vu- 
rađit  u  kraj  mora  grada.  Kj.  —  2)  Veliki  Varad^ 
Orosstrardein  in  Ungarn.  Uj.  ^rad  u  Ugarskoj.  Madi. 
Naffv-VArad. 

Vari^din,  Varadina,  Petervnrdein,  Petrm?armUnufn. 
Kj.  grad  u  Slavoniji,  pišu  Petrovaradin. 

Varadhiar,  Vanidinca,  m.  Rj.  čovjek  iz  Varadina. 

VarAdinku,  f:  Platno  bcli  Varadinka  Mara  na 
Dunavu  prema  Beograda.  Rj.  sena  is  Varadiiia. 

VarildTiiskT,  adj.  Kj.  Mo  pripada  Varadinu. 

Tarag:ovuiiJp,  «.  das  AbfleiJK^eft,  to  scahere.  Rj. 
cerh.  od  varagovati.  radnja  kojom  opančar  varagttje. 

vi^raffovatl,  vikragujem,  v.  impf.  slrugati  izluženu 
kožu  (kod  opanćara),  abfleiscKeri,  scabcre,  Bj.  iap. 
Madi.  varga  (opančar). 

1.  V&rak,*  m.  das  Itauschgold,  Flittergold,  Inaclea 
auricJtaici,  cf.  kozar,  klobodau,  telej,  fiik.  Kj.  vidi  i  iik. 

2.  V&rak,  varka,  adj.  (u  Dubr.)  Sto  se  lasno  svari, 
u.  p.  aočivo,  grah,  leidU  kochbur^  co^uibilis.  Ej. 


variikaiijei   n.    dan   Auatoeictien,    declinaiio.    Bj. 

verhal.  ud  vjirakatl,  varakati  se,  koje  vidi. 

varjikati,  kum,  rarAkall  se,  kam  se,  v.  impf. 
cinem  nuitzuiccichen  suchen,  dcclino  aUquem.  Rj.  kao 
varajući  gledati  da  što  lU-uvaS  od  koga  ili  od  čega, 
ili  da  se  učuvaii  od  njega,  vidi  varati  2.  v.  pf.  vara- 
knuti  (I  se).  —  VSrati,  rSm,  v.  impf.  2)  vidi  varakati. 
Rj.  i^p.  vrdnti,  šepeljiti. 

varaklMsaaJc,  «.  da.^  Bekleben  mit  Flittergold, 
induciiu  hracleae  aurichalci.  Rj.  verb.  od  varaklei^ati. 
radnja  kojom  tko  varaklrine  Mo. 

varaklMsati,  varakl^išPm,  t'.  pf.  i  v.  impf.  mit 
Flittcrgold  beklebcn,  bractea  aurichalci  induco.  Bj. 
sto,  varak  na  nj  udarati  ili  udariti,  indi  Ćiktituiti, 
^ikosati,  žikovati,  teleisati ;  za  v.  pf.  požikati. 

varj^kli/  ttdj.  mit  varak  uberzogen,  bractea  auri- 
chalci inductuK:  I  daj  moni  varakli  prefllicu.  RJ. 
varuk-li  (.•!  Turs^jfii  završetkom),  Sto  je  varakleisano, 
na  Ht<j  je  udaren  rurak.  vidi  ^ikli, 

varAkniiti,  v}\raknem,  v.  pf.  vari^knntl  so,  varak- 
nem  ae,  r.  r.  pf.  ausitcichcn  suchen,  (hcliiio  aliquem. 
Kj.  kao  rarffjući  učuvati  9to  ili  sebe  od  koga  Hi  od  čega. 
V.  impf.  varakati  (i  se),  isp.  mrdnuti,  vrdnuti.  —  Opa 
ou])a  lijevke,  rar{tj  dupe  dijete!  Vartij  ovdje  znači 
čuvaj,  uklanjaj,  kao  Jt«  se  govori  i  varaknuti,  Rj.  327. 

vAralicA,  f.  Jiefriiger,  frandator:  I^atini  »u  stare  va- 
ralice. Rj.  ženskoga  rodu:  čeljade  koje  rara;  muškoga 
roda:  čovjek  koji  vara.  wp.  varavac.  —  Oći  su  fwra- 
Uce.  Posl.  244.  A  tvoj  paSa,  /itari  varalica,  noala,  kado, 
dvanaos  uvoda.  Npj.  i,  Ml.  Mnoge  varalice  izigjofte 
na  svijet  koji  ne  pri/.naju  Inusa  Hridta  .  .  .  ovo  je 
varalica  i  antihrlet.  Jov.  11.  7, 

variineija  (varancija),  f.  der  Betrug,  fraus,  cf.  pri- 
jevaro. Rj.  riječ  puHaia  od  varati  s  tugjim  zavrittkom. 
isp.  tjerancija.  vidi  i  varka  \,  bimba,  podvala. 

V&raoje,  n.  das  lietriigen,  deccptio.  Kj.  verb.  od 
1.  1)  varati,  2)  varali  se.  II,  varati.  —  /.  1)  radnja 
kojom  tko  vara  koga.  —  2)  stanje  koje  biva,  kad  se 
tko  vara.  —  II,  radnju  kojom  tko  vara  (čuva)  Ho, 
n.  p.  dijete  dupe  scoje. 

vliratl*  varam,  i\  impf,  Kj.  —  X  a)  betrUgen,  rfc- 
cipio.  Kj.  vidi  prela^(?ivati.  r.  pf.  slos,  d6-varati,  i«-, 
na-,  pre-,  s-,  xa-;  prfevariti.  v.  impf.  sloi.  zavaravati. 
—  Vara  ga  kao  dijete  Šarenim  jfijetotn.  Posl.  31. 
Varaše  ga  stari  patrijare,  al'  se  paAa  varat^  ne  davale, 
sabljom  manu,  osječe  mu  |;lavu.  Npj.  H,  82.  Sio  do- 
pn^ta^  ženi  Jezaveli,  da  uč-i  i  da  vara  sluge  moje  da 
Ćine  preljubu.  Otkriv.  '2,  20.  —  b)  sa  se,  refleks,  va- 
rati »e,  sich  tntMdten,  decipior.  Rj.  —  Prevari  se, 
žalosna  uiu  majka!  Ke  vara  se  Filip  na  dukate^  ved 
na  Vjepi  čitluk  na  Zagorju;  te  zapliva  u  vodu  Ne- 
retvu ...  te  potoim  Filip  i  Aneta.  Npj.  1,  465.  — 
r)  sa  se,  redproč.:  Ajka  <*'  s  atom  cara  po  avliji,  jer 
joj  gavran  ne  da  uzjahati,  jedva  lipa  privsra  gavrana. 
Kad  se  vranu  u  sedlo  poviia  .  .  .  HNpj.  3,  612.  Pa 
se  s  atont  rara  po  avliji,  lipa  bi  ga  rada  prevarati. 
4,  510.  —  3)  kao  čuvati,  uklanjati.  —  Varati,  rfim, 
V.  r.  impf.  2)  vidi  vanikati.  Rj.  Opa  eupa  lijevke, 
raruj  dupe  dijete!  Varaj  ovdje  zna(>i  čuvaju  uklanjaju 
kao  ho  se  govori  i  varaknuti.  Rj.  327b.  vidi  varovati. 

rftravac,  vMvea,  tn.  koji  vara.  vidi  varalica.  — 
Vrtravac  varavca  vara.  DPoal.  144*.  sa  oblice  isp, 
pTlwivau,  ptlwivea, 

Vari^idin,  Varaždina,  m.  Wara$din,  Vurasdinum- 
Rj.  varoš  u  Hrc. 

Vnraidinae,  Varaždlnea,  m.  Čovjek  iz  Varai- 
dina.  Kj. 

varaidinais  Varaždinca,  m.  Va^dinski  bunuut, 
WaraKdiner  ^Unupftahavk.   Rj. 

VaHlidinskt,  ac^.  von  VaraJ.din.  Bj.  Što  pripadti 
Varaždinu. 

vArMpH,  cf.  pipavica.  Rj.  —  Od  Dunava  do  Du- 
nava, du  dva  uara   carevina .  .  .    Kliućica,   vurUca, 


Tardft^la 


—  6W  - 


Tftrme^ki 


zveckaci  Ovgje  žmiiri  onaj  na  kome  dogje  iveckac. 
Rj.  5(K>b.  rijcc  tamna.  Osn.  396. 

viirdnnjii,  f.  {\\  i).  U,)  Geschrei^  clamnr.  Rj.  r«V?t 
vrdanja,  vika  1,  breka,  hukii,  uĆka.  iugja  rijev.  Oa\\. 
ll»-4.  /-S|>.  vAnlftli, 

1.  vurdniijc,  n.  Rj.  vtrUU,  oil  viirdati.  —  1)  radnja 
kojom  tko  vunia  (pazi)^  (AcUtgeben,  atienUo.  Rj.)  — 
2)  vidi  LuDiarHiije.  Rj. 

2.  vArilanJis  h.  dnn  Ldrmen,  dtttnutio.  Rj.  perhat. 
od  v^inliui.  Tddtiju  hojo^H  tko  varđa  (i'Ue). 

VArdar,  VardAru,  hi.  voda  u  staroj  Srbiji:  Do  Ve- 
leza  i  voile   Vardaru.  Rj. 

1.  viirdaU.  vardfim.  r.  impf.  Rj.  —  1)  Adtt  (fchen, 
altcndo.  Turski  su  Btraiari  na  Drini  za  vremena  O- 
Boga  Ojor^ija  vikuli :  rurdcjl  a  druj^i  mu  odjjo- 
varao:  vurdam,  vurdum !  Kj.  pnziUf  atvati:  Ne  dam 
tebe  konja  moga,  da  mi  davaS  i  tri  tvoja  i  tri  gruda 
nevurdana  i  tri  mome  ncljubljene..Kov.  8<j.  Od  ttigjib 
ie  biti:  rardnii.  isp.  tal.  guardare.  Korijeni  108.  v. 
pf,  sloL  uvardati.  —  2)  (u  (irblju)  vidi  tumarati: 
•vo  nešto  kroz  (deliju  varda  \  kojeSta  premeće.  Uj. 
ići  kojekuda. 

2.  vArdati,  vjirdilm,  i',  impf.  (u  0.  (i.)  ldrmen, 
dauture,  Rj.  Od  tiijrjili  iie  h\ii  rdrdati  (elamare).  Ko- 
rijeni 198.  tyidi  bu6ui   '2,   hirmati.  torokati,  vikati  1. 

vnr^nii^iir,  m.  J.  Bi:igdanovi<?.  koji  scako  jutro  nofti 
V  grad  vareniku  prodavati,  vidi  mlječar  2,  mljekar. 

viir^nif'iirica,  /*.  —  l)  j.en^ko  koje  svako  jutro 
uo8i  u  ijrad  vareniku  prodavati.  J.  Bopdanovii?.  — 
2)  pita  H  varet}ikom.   (u  Sarajevu).   Dr.  (rj.  i^urmin. 

var6nik.  varenfka,  m.  vru^e  zamcjrjeno  i  zabibe- 
reno  vino,  Sto  se  po  ol>i(.^ju  pije  na  BoŽi(5  prije  jeln 
(u  Hrijemu  i  u  liaćkoj),  čine  Art  W€insuppe  mit 
Honig  und  Vfeffer,  hesonders  auf  H'eihnachteH  iiblich, 
potionis  geniis.  Rj.  rareno  rino.  i^idi  muselez,  vinkot. 

—  Neki  prije  svega  itrću  vnrenik.  Rj.  34b. 
vur6nika»  f.  Rj.  riječi  s  takim  nosi.  kod  aptika. 

vidi  varevina.  —  1)  itanne  Milch^  lac  calefactum. 
Rj.  vareno  mlijeko.  —  2)  (u  Hrv.)  svako  mlijeko 
koje  nije  kiselo,  »iisse  (ungesduerte)   Milch^   lac.  Rj. 

—  Kiselina,  kiselo  mlijeko  (kao  alatko  vareniku),  Rj. 
27Ub. 

vnr&njnka,  f.  (u  Risnu)  tikva  koja  se  vari  zajelo, 
ein  Kochkiirbi^s,  cttcurhita  quam  coquuni  {suprotno 
vodenjaka),  cf.  tikva,  jurget.  Rj.  —  varenjaka  (pred 
»ja«  oi»n.  u  iviren).  (Jsu.  270.  riječi  s  takim  nast. 
kod  divljaka. 

1.  vftrenje,  n.  das  Kochan,  coctio.  Rj.  verbal.  od 
variti,  radnja  kojom  tko  vari  što. 

2.  vtir6nje,  n.  (u  pripovijeci)  peće  li  se  pečenje 
i  varili  se  i^arenje,  aas  Oekodite,  coctum,  Rj.  ono 
Ho  ite  vari.  za  vir§nje  i  varanje  iap.  pfećenje  {verb. 
od  peći)  i  pet^^nje  (pecivo). 

vkrcvlnAf  /".  (u  C.  G.)  vidi  varenika.  Rj. 

vjkrgnnj,  vargfinja,  m.  (u  Srijemu)  eine  Art  ess- 
hare  trockene  Schtcamme,  fnngi  edulin  siccati  genus. 
Rj.  boletus  eđulia  Buli.  Rj.' 

v&ri«a,  f.  —  1)  idem.  od  Vara?)  žito  6to  se  po 
običaju  kuva  na  Vurin  dan:  metne  se  u  jedan  lonac 
ili  u  kotao  od  svakoga  j^.ita  i  variva,  te  se  skuva  za- 
jedno, pa  86  jede  poslije,  drugi  i  treći  dan,  po  Sto 
se  ohladi .  .  .  Kad  se  tarica  varij  djeca  pjevaiu :  Vara 
vari  t'«rtcc,  da  se  ragju  jarice  i  bijele  jagnjice  i  gje- 
ti(^.i  i  jnnčiči.  Rj.  značenje  korijenu  kod  1  var,  m.  — 
2)  u  pjesmi  kad  nose  vučinu,  mjesto:  senica:  Podaj 
vuku  variccj  da  ne  kolje  jarice.  Rj,  tako  pjevaju 
vučari. 

vjiritakt  m.  eine  Art  Getreidemojts  [in  Hercego- 
vina), mensjtrae  parvae  genus:  od  cinika  varićak  (u 
pripovijeci).  Rj.  iitna  mjera  (mala).  —  Koljivni  va- 
rićak (šenice),  Sto  ae  daje  sveMeuiku  o  krsnom  imenu 
(u  ime  koljiva).  Rj.  286b.  Ako  je  i  ambar,  varičak 
je  mjera.  Posl.  3. 

V&rić&k,   m.   maiki   nadimak :  Ti   posovi   starca 


Varićaka,  nek  povede  svojn  porodicu,  porodicu  Vari" 
6akot*iće.  Rj. 

vkrimo.so,  »i.  (u  Srijemu)  vidi  sukalo,  krčkalo.  Rj. 
vari-meso,  kao  koji  vari  meso.  svat  koji  od  mlado- 
ženje djevojačkoj  kući  nosi  uoči  svHtWe  meao  i  drugo 
kojcMa  Ra  jelo.  »y».  kod  slikalo.  —  riječi  tako  slo- 
ženii  kod  čistikuča. 

Vftrin  ditn,  Variua  dae,  hi.  St.  Barbara-Tag,  die$ 
festus  S.  liarbarae,  Rj.  dan  sr.  Vare  (Varvarc,  liare^ 
B'trbare).  —  Varica  se  obično  pristavi  jo»  u  veče 
(uoči  Varina  dne)  ...  pa  ujutm  (na  Varin  dan) 
gledaju,  kjikva  je  odoz^ro.  Rj.  54a. 

v&rlti,  vSrim,  n.  impf.  Rj.  vidi  kubati  1.  v.  pf. 
slož.  ob-(v)firiti,  od-variti,  po-,  pod-,  pre-,  pro-,  s-, 
uz-,  za-,  r.  impf.  sloč.  ob-(v)arivati,  otl-varivati,  po-, 
pre-.  za-.  —  1)  kochen,  coijuo.  Rj.  —  Kako  može 
roditi  vareni  bob  .  .  .  >kiio  i  iz  rarenijch  jaja  izleči 
se  piplftd.-^  Npr.  105.  Ixbuljio  oči  kao  varen  zec. 
Posl.  *.►?.  Koči  se  ka'  i  noga  nevareiM.  159.  TaSta 
zetu  maulo  fari,  dokle  mu  zlo  u  ku^u  uvali.  312. 
S  pomoču  vatre  naučio  je  čovjek  i  kuvati,  variti, 
peči,  pržili.  Priprava  164.  —  2)  ."»a  se,  refleks.  vA- 
riti  se,  A'ocftc«,  siede^i,  coqui.  Rj,  refleks,  ili  paft«.: 
Varenjaka,  tikva  koja  se  vari  za  jelo.  Rj.  54h.  Sla- 
nina ite  na  kupusu  vari,  a  dobrota  na  daleku  hvali. 
Posl.  mj. 

TftrTro,  n.  Hiilsenfriichtej  legumina,  Rj.  vidi  so- 
čivo  2.  u  varivo  pripada  bob,  grahoricUj  grašak, 
if^rvt,  i  t.  d.  varivo  je  i  jelo  Ho  ne  vari,  »vari  (u 
prvom  primjeru).  —  Nagju  sve  pečenje  i  varivo  \»- 
kotrljauo  kroz  kužinu  i  sve  prosuto  tamo  amo.  Npr. 
'Jo9.  Neka  nam  se  daje  ran'ro  da  jedemo  i  vode  da 
pijemo.  Dau.  1,  12.  —  rijeci  s  takim  naat.  fcođ  jedivo. 

vArJnča.  /'.  der  Kochloff'el,  li^ula.  cf.  varnjača.  Rj. 
od  korijena  od  koga  je  variti,  isp.  Korijeni  li*4.  ?'c- 
lika  drvena  žlica  u  kuhinji  kojom  ne  n.  p.  m{ješa  Mo 
se  varij  kuha.  vidi  kuhača,  mjeSajica  2.  —  riječi 
s  takim  nast.  kod  aj^drača. 

varkn,  f.  —  1)  dan  Schvanzstiick  vom  Fischc, 
cauda:  Karta  pred  Marka  (Sjela  četiri  kalugjera  da 
ručaju...  iguman  uzme  glavu  [od  ribej  govoreči; 
^Glava  pred  glavu;  «...  treči,  kome  valja  da  je 
bilo  ime  Marko,  uzme  varku  govoreči:  »F/(rfcapred 
Marka  .  .  .  Posl.  31).  Rj.  rep,  stražnji  kraj  od  rilte. 
—  2)  (im  Sčherze)  der  Uintere,  hesonders  bei  dem 
Frauenzimmer,  podex,  praesertim  feminarum.  Uj.  u 
sali  kaže  se  za  stražnjicu,  osobito  u  žene.  —  3)  Fara, 
strsžnji  kraj  od  lagje,  gdje  se  dumeni^,  cf.  varka, 
Rj.  79Ba.  1—3  riječ  iugja.  Osn.  SOJ).  Madž,  fark 
(rep.)  —  4)  fruus,  dolus.  MinČetič:  Lud  bez  varke, 
i  u  hitrini  razbor  stavne  od  pameti.  Stulli.  vidi  pri- 
jevara 1,  i  syn.  ondje.  —  Ovo  je  varka  Sokolovič 
Ibre,  a  namama  Hasanpsfie  Tire.  HNpj.  4,  552.  Ne 
vjeruj  to,  to  je  samo  neka  varka.  J.  BogdanoviČ.  7a 
postanje  isp.  varati. 

vArljIv,  adj.  —  1)  koji  rado  vara,  vidi  prevarljiv. 
betrUgerisch,  fraudalenius.  isp.  Stulli.  —  3)  na  što 
se  tko  lasno  vara;  tduscJiend,  triigerisch,  fallax.  isp. 
prijevaran.  —  Nije  li  sve  slabije  od  sjenke?  nije  li 
sve  varljivije  od  sna?  DP.  3'>4.  liez  nje  (bez  naučne 
radnje)  nam  je  sve  druge  zaludno  i  varljiiXi.  Rad. 
15,  178. 

vanneekii  adj.  sto  pripada  tarmcgji.  vidi  var- 
mepjski.  —  Varmegjskt  (varmećki),  ska,  sko,  t'omi- 
tats-,  comitatus,  comitaten.tiH.  Rj.'  VII.  bez  sumnje 
su  gospoda  po  varošima  i  manastirima  po  Bačkoj 
i  SriJetHU  govorila  varmegjski  kao  što  su  goiH>- 
rila  i  Pečski,  ali  narod,  kojemu  usta  n^esu  iskriv- 
ljena tugjim  jezicima^  govorio  je  varmečki  (a  to  je 
Vuk  u  zagradama  vjtrno  zabilježio),  kao  što  je  go- 
vorio i  Pečki;  kako  u  adj.  iza  6  otpada  s:  PeC-ki 
mj.  Peč-ski,  tako  i  iza  gj:  varmcgj-ki  {mj.  var- 
megj-ski)  a  gj  pred  k  mijenja  se  na  č:  varmeč-ki 
{isp.   naiećke   mj.  oalegjke;  voč-kati    mj.   vugjkati; 


TanMgjft 


—  700  — 


lUli 


ome^nk,  ometfkn  mj.  omcgjka.  d  stoji  mjeflto  gi  pred 
k.  Korijeni  19JJ).  Ivut  tomu  već  nmoi/o  i  mnotfo  tjodiva 
što  sam  1*  nckakoj  knjizi  fh-pskitj  ćiiuu  ;^o-iiio(?ki 
(Mij.  Somopj-aki),  tia  žulosl  ne  mogu  «  sjetiti,  kojft 
je  ono  knjipa  bila  (sve  mi  se  ^ini,  Ljetopis  Srpske 
Matice;   ali  od   koje  godine?).  Ivekovi(?. 

viirmc^n,  /.  (u  vojv.)  dte  Oeaiiftntchuft,  comi- 
iftiuti:  Mog  Avalcin  u  rarniegji  uemn.  Kj.  riđi  župa- 
nija, —  Madz.  vArmepj'e.  (vAr-mepye,  drugu  pola  od 
naSe  rijeć'i  nipgja),  —  U  Za^ropskoj,  Varaždinskoj  i 
i  Križcviu^koJ  luirmctiji.  Kov.  7. 

variiit^jKjn^.  m.  (hmitHts-Herr,  tnhulae  comitntus 
usnesaor  eiv,  Kj.*  VH.  gen.  varmeju^^ft-  koji  imn  pnttHf 
dolaziti  hm  skupštine  varmeeke^  koji  je  ćinovnik  »'»r- 
mečki,  i  t.  d.  —  riječi  s  takim  nati.  kod  bradač>. 

vnrmosJskT,  adj.  vidi  kod  varineiJ'ki.  u  Urv^  se 
govorilo  i  još  ftc  čuje  varmeg;jinf*ki. 

vAnilrn,  f.  —  ^  ^)  <^f^  Funke,  scintilla.  Rj.  vidi 
iskra.  —  Kreae  se  rarnice,  t.  j.  lete  u  nebo  i  rn/i- 
laze(5i  se  jedna  od  druge  nestade  ih.  Kj.  3<)1.  Kad  te 
udarim,  sijevnuće  ti  rarnice  tupred  ociju.  Kj.  67i>b. 
Skoči  rnrnica  te  pref^ori  dlaku.  Npr.  1(»2.  Kouj  da 
86  pomami  pod  njim:  sve  trtu  vnrnice  ii  notdrva  se- 
tutju,  20i>.  t'ignuokft  ^eca  od  rarnica  ae  ne  pliiSe. 
Posl.  ^44.  —  b)  lakra,  f.  (u  C.  G.)  der  Funke,  scin- 
tilla, cf.  varnica  (a  vorniot  ne  u  njih  xove  ono  Sto 
odskac^e  od  vni^a  R^'ožpja  kad  se  kuje).  Rj.  234a. 
2)  kam  ukopana  u  zemlju,  u  kojoj  opiin^iri  kože 
zalužuju,    Gerhergnkiie,   fovett   inacerunao  curio.    Rj. 

—  Kože  opaiiOari  zalužnjn  u  rarnici.  Rj.  181b. 
Krevet,  2)  oko  rfiniice  pouzviSeno  nijeHto,  na  koje 
^anipfđžije  kože  u  turnire  nie(5u.  Kj.  3()(>b. 

Tlirnifav,  adj.  n.  p.  barut,  funkig,  vid  l^'unken 
spruhend,  scintillosus  {?).  od  čega  odxkaČe  mnogo 
tarnica.  rarnićuro  je  i  gi'ožgje,  od  kojega  odskače 
mnogo  ntrnica,  kad  ae  kuje. 

vArnJn^n,  f.  (u  C.  G.)  tfidi  varjatTa.  Rj.  i  8yn. 
ondje. 

vAroS.*  f,  die  Stadi.  Rj.  vidi  grad  2,  mjesto  2, 
Selier.  dcm.  vnroSica.  —  Počinje  se  varoš  Dobrota  i 
oteže  se  pored  vode  ispod  brdji  oko  Čitav  s&hal  boda. 
Kov.  29.  Obladftvi^i  .trom  varoši.  Žitije  57.  Arad,  grad 
u  Ugarskoj  .  .  .  Btnri  Arad,  varoš  kod  onoga  pred- 
njega. Danici^,  ARj.  98ft, 

vftrosfilifc,  vJlroSantfetn,  n.  n  pjesmi  mjeato  varo§6e: 
Kuje  konja  Ture  rarošauče.  Rj.  coll.  varoSČad. 

A'A^o^tnnlllt  m.  ipl.  vflroSflni)  dcr  Stfidter,  urhanwi. 
Rj.  čovjek  iz  varoši,  vidi  prapjnnin,  mještanin  2.  — 
Đramoser,  1)  ovako  (u  Srbiji)  »eljaci  /.ovu  trgovce 
varošane,  Rj.  ISHa.  Nigdje  nijesu  knezovali  varošani 
seljacima.  Rj.  297b. 

vftrosunka,  /*.  vidi  varoSka,  građanka,  mje-4tanka. 

—  Varošanće  (osn.  u  varošanka).  Nema  u  Vukovu 
rječniku.  Osn.  "250.  dem.  varoSčica. 

vArošrad,  f.  (coll.)  die  Stadtkinder^  juventtis  ur- 
bana. Rj.  varošica  djeca^  varoška  mlades.  jedno:  va- 
ništle,  varoSanče. 

vJIro.^fc.  vftroS^eta,  n.  das  Stadtkiyid,  jutenis  ur- 
banus.  Rj.  varoško  dijete,  vitroško  viomce.  vidi  varo- 
&an^e ;  i  gragjanče.  coll.  varoSĆad. 

vikro^rica«  f.  dem,  od  varoSka.  Rj.  vidi  mje^tanćica. 

rardšUMi,  f.  dem.  od  varoS.  Rj.  vidi  gradić,  mje- 
sta£ce;  kasaba,  palanka.  —  GruŽ,  mala  varošica.  Rj. 
Rj,  I04h.  ArangjelovRc,  varošica  u  Srbiji.  Đanićić, 
ARj.  9^tb. 

TArosii^te.  n.  mjtMo  gdjr  je  hila  varoš:  U  Srjtskoj 
varoM  (ili  na  vurttšiHfH)  pohode  na  sokaku  barjak  u 
zemlju.  Danica  3,  192.  riđi  građiSte.  —  rijeci  3  takim  j 
nast.  kud  danifile.  I 

vftroska«   /'.   dic   f^adteriu ,   urbana.   Rj.   icna   is 
varoši,  vidi  varoSanka,  gragjauka,  mjeMunkn  2.  d^i.  i 
varoičica.  I 

vftro^kl*  adj.  itttidtisch^  urbanus.  Rj.  što  jtripada  I 
varoši,  vidi  gradski,  gragjanski,  mjeStanski.  —  I  za  i 


ovo  moglo  bi  se  re<Ji.  da  je  varoški  —  gospodski  — 
(/oror  juJiiioga  naiječija.  Odg.  na  sit.  14.  Vnroškc  op- 
štine  imaju  svoje  kmetove.  81av.  Hibl.  1,  bO.  nar. 
('ovjck  je  ovaj  bio  mlad  i  po  varoški  lijepo  obućeu. 
Sovj.  21. 

vArovnnjo,  «.  verb.  od  varovati  {i  se).  —  1)  rad- 
nja kojom  tko  rart\je  što,  n.  p.  praznik.  —  2)  rad- 
nja kojom  ■<€  tko  varuje  čega  ili  od  čega. 

rkrovnti,  varujem,  v.  impf.  —  1)  cuntodire,  scr- 
vare:  varovuli  ofi;  a  viAe  varujle  na  taku  ljubav  doA. 
Stulli.  vidi  čuvati  1  ^i  7,  i  Ryn.  ondje.  iVp.  varati  2. 
—  Svečanike  male  t  iča  ne  varuje;  ali  u  nedeljujli 
u  koji  veliki  praznik  ne  če  uzeti  motike  u  ruke. 
/im.  332.  Seljaci  u  godini  dana  raruju  jo5  najmanje 
)jO— 65  avećanika.  Z(ob.  2915.  u  ova  dva  primjera  va- 
rovati je  ćuvali  7.  —  2)  $a  se,  refleks,  carere,  vitarc, 
effugere.  Stulli.  riđi  Čuvati  se.  —  Bolje  dobro  dje- 
lovat' neg  fte  oda  zla  varov<tt\  PPosl.  7.  Hain  haina 
zove:  čiiva'mo  «e  0(i  ove  (rarujmo  ste^  veli,  ove).  25. 
Ne  rurtij  se  jiaa  ki  laio,  neg  ki  muče  uijeda.  76. 
Van4J  se  pomno  od  Lukovaca.  149. 

VArviira,  f.  liarbara.  Rj,  ime  semkOj  po  Grčkom 
izgororu;  po  Lat.  Barbara,  vidi  Varn.  dem.  Varva- 
rica.  —  Varvara  vari,  Sav-Sava  hladi,  Nikola  kiuuL 
Pofll.  31. 

Vhrvarlen,  /".  dem.  od  Vnrvara  (Barbara)  samo  u 
ovoj  pjesmi :  VaiTurica  vari,  a  kavica  hladi,  Niko- 
lica  kusa.  Kj. 

VarvJ^rin.  Varvarina,  m.  Ebene  an  der  3Iorava 
bei  tS'taluć.  Rj.  ravan  na  Moravi  kod  J!^talaća. 

v&rvariii,  m.  ^isl^i,«:,  barbarus,  der  Barbar,  akc. 
prema  Dttničičevu  na  riječi  barbar.  ARj.  183a.  vidi 
barbariu.  divljak.  —  Sve  Sto  nije  Evropljanin  i  5to 
uije  briščaniu,  sve  je  to  rarvarin,  viSe  ili  manje. 
Priprava  13.5.  (trci  sve  ostiile  ljude  drže  za  neznalice 
i  varvare.  »Sovj.  2(5. 

viVrvnrskT,  adj.  što  pripada  varvarima,  vidi  bar- 
barfki.  burbarisvtt,  barburicus.  —  Turci  stanu  opet 
kupiti  i  8  najvećim  zulumom  i  tarvarskim  mukama 
istraživati  i  i/goniti  niho  i  oružje.  Milo^  G8.  Srbi  su 
prema  njemu  zaista  bili  svi  prostaci,  i  njemu  su  se 
mnoge  njihove  uredbe  morale  varvarske  činiti.  Sovj.  26. 

viir7iilo,  n.  die  Bra-silie  (Fdrbemittel  von  Brainlien- 
hoh),  color  ligni  brasiliani;  varzilo  se  kupuje  o 
uakrsu,  te  se  njim  boje  jaja.  Rj.  —  riječ  tu^a.  Om, 
195  (postala  s  premještenim   glasovima   od  Brasilia). 

vns,  vidi  sav:  Na  alatu  vas  u  či.«tom  zlatu.  Van 
mu  konjic  u  krv  ugreznuo.  Rj.  gram.  i  prir^jeri 
kod  sav. 

V  Asa,  m.  (isL)  riđi  Vaso.  Rj. 

vandlJenA.  f,  adj.  vidi  vasiljena.  —  Božanstvena 
vojsko  .  . .  Nikejska  slavo  i  nakite  iHiiteljeHOJ !  —  jed- 
nako se  molite  za  du§e  naSe.  DV.  28<».  Vaničić  pi- 
šući VHseljena,  vaseljeni  svijet,  vaseljenski  »ijesto  va- 
ailjeua,  vasiljeni  svijet,  vasiljeuski  kao  da  je  hotio 
ove  riječi  da  dotjera  prema  StaroslovenJikima. 

vas^lJonT  svijet,  m.  vidi  va^^iljeni,  vasioni  svijeL 
—  Po  svoj  zemlji  otide  glas  njihov  i  na  kraj  vasć- 
Ijenoga  svijeta  riječi  njihove.  l)V,  286. 

vaseljenski,  vidi  vasiljenski.  —  Branič  vjere  na 
Aestome  vitseljenskom  saboru  u  Carigradu.  UP.  99. 
Jer  se  UH  kostinui  mučeničkim  utvrdila  crkva  vase- 
IjcHska.  347. 

\^nsUija,  f.  Basilia.   Rj.   ime  iensko.  hyp.  Vaja. 

V&silije.  m.  BasiUm.  Rj.  inie  muško,  po  Lat.  ie- 
govoru  Basilije.  —  vidi  Vasilj.  ftyp.  Vaka,  V*ako, 
VH.*ia,  Vaso.  Vasko,  Vasoje. 

VftsTlj,  Viisilja,  m.  {voe.  ViisTlju)  vidi  Vasilije.  Rj. 

vasUJcna,  /*.  adj.  vidi  vaseljena,  vasiona«  vaHioni 
svijet;  die  ganze  Welt,  orhis  terrarum:  Jer  su  Go- 
spoduji  lejnelji  zemaljski,  i  na  njima  je  osnovao  va- 
siljenu.  Sam.  I.  2,  H,  Otkrifie  se  temelji  vatiljenoj  od 
prijetnje  Go«i)odnje.  n.  92,  16.  Ne  bi   vjerovali  ea- 


vasi^eKl 


—  701  — 


vaši 


W 


p 


revi  7.emnljski  1  8vi  BtaDovaid  po  vasiljenoj  da  će... 
Plftć.  4,  12. 

vaitUjcnT.  adj.  (u  Grblju)  tndi  vaflioni:  Tftko  uii 
Bile  va^iljene!  (PorI.  30(j).  Rj.  šio  pripada  va,iionov}e 
svijetu,  vidi  i  vaaeljeni,  vanilJcnBki.  —  Toliko  sila 
mladića  u  jajj^njad  se  prometnula,  a  sila  vaftitjena 
opet  bez  Klavc  ostanulo.  Npr.  101. 

va.sUJonski,  adj,  što  pripada  vasiljenoj.  vidi  va- 
seljenaki,  vasiljeiii,  vasioni,  vaseljeni.  —  I  tu  dogje 
mlo^o  8vo§tenika  .  .  .  i  ćetiri  stAra  patrijarn:  prvo 
Pedki,  drugo  Carigradski,  vasiljenski  i  Jeruaalimaki. 
Npi.  2,  326.  Vasiljenski,  cijelog  avijcta  (cf.  Sluv. 
vsetensfiij).  Npj.*  2,  304.  Osobiti  potop.  .  .  naziva  ae 
obično  rasiljtnski  ili  Nojev  potop.  Priprava  UB.  JoS 
ne  bJeSe  oaćinio  (Uospoii)  zemlje  ni  polja  ni  poćetka 
jprahu  rasiljenskom.  rr\6.,  8,  26. 

vaslljien,  f.  kolac  6to  fle  po  obi^aiu  mijcai  na 
mali  Boži<!,  eine  Art  Schmalzbrot  auf  acn  Jiasilitag, 
puni.f  S.  liasilii,  Kj,  na  VasUijcv  dan  (kolač),  vidi 
DOftilica. 

rasiona,  f.  adj.  vidi  vaailjeoa,  va^eljena,  vanioui 
svijet.  —  Otkrite  ae  temelji  rasionoj  o<l  prijetnje 
tvoje,  Gospode.  Pn.  It:*,  15  iisp.  OtkriSe  ae  temelji 
vasiljenoj  od   prijetnje  (Jospodnje.  Sam.   II.  23,  16). 

vnslonT  svijet,  wi.  die  gnnic  Well,  orbis  terra- 
rum  (cf.  sluv.  KICCAH:«*«,  dns  der  griechinrhen 
o!xou;i£vri  icortlich  ent'tprich i).  Kj .  sia ra  Slovenska 
riječ  sasmu  je  prema  (irčkoj  <ii«o;>;jf/ri.  riđi  va.siljona, 
vnaiona,  vascljena.  —  JoS  olidc  po  svoj  zemlji  glas 
njihov,  i  po  krttjtrima  rasionoffa  snijetn  rijct'i  nji- 
hove. Kim.  10,  18.  Izlaze  k  carevima  ^tega  vasionot/a 
tvijcta.  Otkriv.  Iti,  14.  Goapod  u  vijek  živi  .  ,  ,  On 
Če  suditi  rasionome  svijetu.  Pa.  9,  8. 

VAsko,  »I.  ime  mu?iko  (od  VaaiHje).  Rj.  —  Vnsko 
(ofliK  II  F«.-?©).  Osn.  293.  Vaa-ko.  takva  hyp.  kod 
iloSko. 

viiskolib«  adj.  ganz,  tolus  quantus.  Kj.  upravo 
VBti  kolik,  Bva  kolika,  sve  koliko,  isp.  krv  kolik. 

vftskrs,  m.  va.skhsi^nijo,  «.  vaskhionje,  «.  Ostern, 
ascha.  Na  vaskrscnije  treba  avako  da  uzme  navor« . . . 

duje  se  si^tom  tutskrsetiju.  Kj.  vidi  uakrs,  uakr- 
Benjo,  uskrsnuće;  vazarn;  veligdau.  za  pnH  slog  va- 
isp.  va.  —  Kade  bude  u  oći  vaskrsa,  ostojimo  to 
Bveto  večernje.  Npj.  2,  158. 

vikskrsnuli,  snŠm,  v.  pf.  Rj.  vidi  uskrsnuli,  v,  impf. 
vaHkr.sHvali.  —  J)  (vom  Tode)  auferatehen,  reaurgo. 
fij.  neprelaino,  ustati  iz  mrtvijch.  —  Onda  Čaani 
\rsti  VH^kfsoše^  vaitkrsoše  gore  na  nebesa,  te  siiaju 
na  onome  svetu,  knko  sunce  na  ovome  svetu.  Npj. 
%  89.  Isus  umrije  f  ca^krse.  Sol.  T.  4,  !4.  —  2)  koga, 
aufertcecken,  ercitare  ah  inferis:  vaakraao  ga  Bog. 
Rj.  prelasno.  vaskrsnuti  kogit^  učiniti  da  vaskrsne 
iz  mrtvijeh.  —  Hriatoa  Lazara  vaskrsne.  Rj.  312b. 
Od  Lazara  (onoga  što  ga  je  Hristos  vaskrsao).  Rj. 
320b.  Čekate  sina  njegova  s  nebesa  kojega  vaskrse 
w  mrtvijeh.  Sol.  I.  1,  10.  Vaskrsnuti  staru  gadrugu 
ne  može  danas  nitko.  Zlos.  285. 

v&skrsovanJ<\  n.  das  Feiern  der  Ostem,  cclebratio 
paschatis.  Rj.  vidi  uflkrsovanje. 

vi\skrsovati ,  vi\skrauj§m,  v.  impf.  i  r.  pf.  die 
Ostern  zuhringeu,  cdcbro  pascha.  Kj.  tn<{i  uskrsovati. 

vaskr.sf^AiinJe,   n.   verb.  od  vaskr^avati,   kaje  i^i<li. 

vnskrsliVAti,  vaskHavam,  v.  impf.  vidi  uskrsavati. 
V.  pf.  vaskrsnuti.  —  1)  neprclittno.  ustajati  is  ?»r(- 
vijeh.  tup,  vaskrsnuti  1.  —  2j  prelmno,  ćiniti  da  Ho 
vaskrsne  iz  mrtvijeh.  inp.  va-skrsnuli  2.  —  Vaskrsnuti 
stnru  zadrugu  ne  moi^,e  danas  nitko.  A  po  duAi  da 
kažem  i  ne  treba  je  vaskrsavati.  ZIoh.  2)^. 

v&sinva,  f.  (po  južn.  kraj.)  ona  molitva  Sto  se  č\l», 
kad  se  ustaje  u  slavu,  i  u  kojoj  se  često  govori:  ira 
slovu  i  čast«  toga  i  toga  svetoga:  Tako  mi  slave  i 
vaslave  moga  krsnoga  imena  t  (Posl.  306).  Ead  vaslaru 
eaće  da  govori.  Kj. 


viisle^en,  m.  (po  ju<<,ozap.  kraj.):  Jedan  tavan 
vaslegjena  cveča.  Rj.  vidi  fealigen,  fealigjan,  mesligjen, 
nuHloi^in,  velsagenj,  vesJigen,  koji  su  oblici  svi  po- 
stali su  od  Grč.  f^ajtMAov,  te  snače  (Bitni)  bosiljak. 

viisU,  u  rijećima:  ilsli  visli,  vcrgeblich^  irrilo^  cf. 
uzalud:  otiiao  osli  vasli.  Rj.  8a,  vidi  i  badava  2,  i 
syn.  ondje. 

VAso,  m.  (juž.)  hjip.  od  Vaailije.  Rj.  gen.  Vđaa, 
voc.  Viiflo.  vidi  Vaaa.  —  Jetrv&ma  drobne  mačurane^ 
V'asu  svome  stručak  miloduha.  Rj.  349b. 

Vftsuje,  m.  ime  mu&ko.  Kj.  hi/p.  od  Vnsilije.  — 
takva  hyp.  kod  Bla^oje. 

Vik.sojcv,  adj.:  (ije  se  povi  jedan  pramen  magle 
od  proklete  zemlje  Vasojeve.  Rj.  što  pripaila  \'aHoju. 

VilsoJtMie,  m.  Einei'  con  Vasojevi^.  ii}.  j&lan  od 
Vmtojevića. 

VJlsoJevli'l»  Vasojeviča,  m.  pl.  Gegend  und  St'imm 
zirisrJien  Montenegro  unid  Lim.  Rj.  kraj  i  pleme  is- 
megju  Crne  dure  i  Lima.  —  Pa  odo.^e  u  Vftsojevit^e, 
b'jelu  dvoru  Nikoliča  TaAa.  Npj.  3,  4(54. 

1.  vis,  vaJi,  /'.   {gen.  pl.  v&SJ,   viAijG)  vidi  u5.  Rj. 

—  Ako  se  čc«to  ne  ćeMjaS,  zaleči  6ek  rašiju  u  glavi . , . 
nije  btio  da  se  Čežlja,  pa  mu  se  zalegle  vaši  u  glavi. 
Rj.  IJSOb.  Trijebiti  «e  od  rašiju.  Rj.  748b. 

2.  vAS,  va-4a,  vaAe,  adj.  što  pripada  vama;  euer^ 
vester.  za  obličje  isp.  nsA.  —  vi,  t;«A.  Korijeni  95.  — 
Vaši  igraju,  a  na^i  ridaju.  Posl.  32.  I'ufli  piju,  a  nn^i 
pjane  biju.  3^.  A  kako  ste  vi,  vaša  ckseteHcija,  moj^li 
onakom  bogalju  pokazivati  stoje  rukopise.  Strai.  Ivi8)>, 
1288.  Kad  vi  umijote  dare  dobre  davati  fijtci  svojoj, 
koliko  če  vike  otac  vaš  nebeski  dati  dobra  oniuia  koji 
ga  mole?  Mal.  7,  U.  Zna  Kog  da  če  vam  se  otvoriti 
oči.  MoJB.  1.  3,  5  (ocuU  t^tri;  euere  Augen  =  oH 
vaie). 

vik.šai  /.  {(ICC.  vikSu  I  vrusu)  konmd  koŽe  Sto  se  odadre 
8  tijela,  ein  Stilck  abgeschundene  Haui^  fruatum  catis 
detractae,  cf.  vandreia:  Kuji  se  rasrdi  da  mu  oda<Iremo 
vaša  {u  pnpovijeci).  liepuu  mu  je  vahi  siiderao  od 
trtice  dovrb  rtenice.  Rj.  —  riječ  tugja.  Osn.  58. 

vi\šnc,  viiŠL^a,  m.  (u  Srijemu)  vidi  va^ica.  Rj.  vidi 
i  va.^tica.  i.*tp.  rujba. 

viUnr,  m.  (u  voiv.)  der  ^faxktJ  die  Messe^  nundi- 
nae:  Kome  vašar  kapu  kapuje,  on  gologlav  ide  (Posl. 
147).  cf.  paungjur,  aajam.   Rj.   vidi  i  pazar,  dernek. 

—  i^ogje  fašar  u  obližnjemu  jednome  »elu  . .  .  »Babo! 
hajdemo  wa  vašar  . . .  ,|a  ču  se  stvoriti  lep  konj,  što 
ga  ne  če  biti  u  ćelom  vašaru.  Sav  vašar  čudiče  mu 
se  .  .  .«  Starac  povede  konja  j:>o  vašaru,  a  sav  se  vašar 
sleže  oko  njega,  pa  se  avi  aladoie  zgledati.  Npr.  38. 
Izvesti  koga  na  vašar.  (Osramotiti  ga  pred  svijetom). 
Posl.  97.  Jzi&ao  na  magaredi  vašar,  (Osramotio  se), 
98.  Glavni  vašaj'i  u  Madžarskoj  .  .  .  svagda  na  jedan 
dan  pre  marveni  vašar  .  .  .  s  marvenim  vašarom.  Da- 
nica 3,  241.  Madž.  \^&t. 

va$irdiija,  m.  der  den  Markt^  die  Messe  hesuchU 
nundinarius.  Rj.  koji  ide  na  v<išar,  vidi  sajmar, 
sajmai,  pazi\rlija.  —  va5ar-dži(jft),  Turski  nast. 

vAŠHrenJo.  n.  das  Markten,  nundinatio.  Rj.  verb. 
od  voSariti,  koje  vidi. 

vn^i^ri^te,  n.  Ori  uo  Markt  (Messe)  gchalten  i«ird, 
locus  nundinarum.  Rj.  mjento  gdje  biva  vašar,  vidi 
sajmićitc,  pana^^juri^t«,  pazariite.  —  riječi  s  lakim 
nast.  kod  dani^te. 

Tftšariti,  rliu,  v,  impf.  Markt,  Afesse,  halten,  nun- 
dinor.  Rj.  na  vašaru  trgovati,  prodavati  i  kupovati, 
vidi  sajmovali.  isp.  pazanvati,  pazariti  (v,  pf.). 

vAsnrni,  ad^j.  n.  p.  doba,  Markt-,  Mess-,  7}undi- 
nalis,  Kj.  što  pripaaa  rasan*,  vidi  pazarni,  pazareki, 
sajmeni. 

vAsMni,  f.  dcm.  od  vaSka.  —  Ne  postaja  malo, 
dogJe  i  jedna  mala  vaščica,  stane  ae  oko  nje  (oko 
djevojke)  umiljavati.  Npr.  134. 

vaši,  m.  pl.  u  staroj  poslovici:  Nalojio  mu  ie  vrlo 
vaše.  DPosi.  G9.   Vaait  dvije  grede  sastavljene  ovjema 


i 


Tafttea 


—  702  — 


TatrnltlM 


manjima,  koje  se  podmeću  pod  brod,  kad  se  RpnMa 
u  more  ili  izvlin^i  na  suho.  XVIII. 

vAsitriit  f.  kao  mula  Cibuljica  §Iq  izigje  na  nozi 
odozd(j  (na  tabanu)  pod  ko'>,om  pa  Hvrbi.  Vukicu  pri- 
tiskuju u^rrijunijem  bićem  i  kažu  da  od  loga  progje 
ili  burem  prestane  svrbljeti.  cf.  vašac,  va.iticii,  rujba. 
Uj.  —   vaS,  u&,  Mtkac,   vašicit,  raštiot.   Korijeni  189. 

vftšinn,  f.  f^ranjfi  sirovo,  fhsdtinen,  faftcin  virgul- 
forum,  ef,  faSina.  Rj.  sa  promjenu  glasa  f  na  v  tup. 
V.  —  Preprave  proŠćc  i  vaHne,  da  udare  na  juriS. 
Milog  85. 

vft!»kA,  f.  vidi  pseto.  Rj.  vidi  i  pas.  i  8yn.  ondje, 
dcm,  vaSćica.  —  Bježao  od  t>nkke^  pak  pao  megjedu 
u  šake.  PohI.  14.  Va&ke  onda  najviše  bjesne,  kad  je 
mnopo  strvine.  32.  Ix  kin?e  ti  javor  raste,  Ta  njom 
sve/an  bavor  vukka.  Uero.  2.'>l. 

vASIjfv,  adj.  riđi  ufiljiv.  Rj.  koji  je  pun  vaši  (usi). 
vidi  i  ušiv. 

Tt\SIJivui\  vilSIjivca,  vidi  uSljivae.  Rj.  čovjek  raŠljiv, 
vidi  i  uiivat\ 

vii^ljiviea.  f.  vidi  uSljivica.  Rj.  koja  je  vasljiva, 
Hdi  i  uSivica. 

rjkštien,  /.  (u  Harajevn)  rirfi  vafiica.  Rj.  vidi  i  vafiac. 
isp.  rujba. 

vat,  m.  vidi  hvat.  Rj. 

rnt  .  .  .  vidi  hvat . . .  Rj. 

ViltolJ,  m.  ime  muSko.  Kj. 

v&tra,  f.  das  Feuer,  i^«»s,  cf,  oganj.  Rj.  gen.  pl. 
vatri.  Rj-*  XL.  vatara.  Obi.  21.  dem.  vatrica,  augm. 
vatruStina.  —  Bjidnjak,  glarn^ja^  ^to  »e  loži  »«  vatru. 
. . .  domaćin  hadr^jake  naloži  na  vatru.  Rj.  11b.  Buknu 
vatra.  Rj.  47b.  Buknja,  bukti  vatra.  Rj.  48ft.  Goniti 
vatruy  8vije<*u,  bunu  .  .  .  gaiti  fte  svijena,  vatra.  Rj. 
H.3b.  GnSliikovo  drvo,  t.  j.  koje  se  gasi,  ne  može  vatru 
da  drU.  Rj.  84a.  Zapretati  vatru  . .  .  zapreci  jaje  t* 
vatru,  neka  se  ispeće,  Rj.  19Ja.  Zvoni  na  vatru.  Rj. 
204b.  Zgori  se,  t,  j.  valra.  Hi.  2<>ia.  Jvkrevati  vatru. 
Rj,  234b.  Navuliti  .  .  .  navaljivati  vatru.  Rj.  379a. 
Nalože  vatru,  pa  ga  (starca)  iiuju  i  poćnu  ga  istiha 
odgrijevati.  Rj.  5(Ub.  Vodjariti  vatru.  Rj.  521a.  Po- 
duzela me  vatra.  Rj.  525b.  Potakni  (vatru)  pod  kaaan. 
Rj.  552a.  Potpirivati,, potpiriti  vatru.  Rj.  555b.  Po- 
tmuli vatre,  svijede.  Kj.  557a.  Po  jednom  se  vatrom 
preturiite.  Rj.  583b.  Prituknuti,  pritaći  vatru.  Rj. 
r)t»9l).  l^opifiti  vatru.  Rj.  611a.  Propuhati  vatru, 
Rj.  mib.  KažarilJ,  žarilom  roigrnuti  vatru  po  svoj 
pei^i,  Rj.  02Gb.  Hazgori  se,  U  j.  vatra.  Rj.  lJ30b.  Stak- 
nuti,  staei  ugarke,  vatru.  Rj.  711b.  Stinja  se  vatra. 
Rj.  71Ga.  Ti7ija  vatra.  Rj.  740a.  Trnuti  vatru,  8vijei5u. 
Rj.  750a.  Vatra  u  ulje.m  ne  tuli.  Rj.  7&5a.  Umahuti 
vatru.  Rj.  7W)b.  f'piriti  vatru.  Rj.  784a.  U  njih  gvožgja 
ni  drveta  nema,  osim  čarka  koji  vatru  gradi,  Rj.  818b. 
Ćarkati  n.  p.  «  vatru.  Rj.  SlDn.  Ćarnuti  n.  p.  vatru 
ili  u  vatru.  Rj.  819b.  Donesi  malo  fiume.  da  spirim 
vatru.  Rj.  849a.  MeS(^i(?,  kojim  ae  vatra  piri.  Npr.  17. 
Liulit  Kmaj  ognjeviti,  -sve  vatra  iz  njega  sipa.  29. 
Vidi  u  selu  veliku  gazdlnsku  kuću  i  u  njoj  veliku 
vatru,  73.  Smotri  na  daleko  vatru  gde  se  »vetli.  141. 
Pljusak  od  jexera  udari  po  vatri  i  sagasi  je  polo- 
vinu ...  ne  imajuf^i  ćim  vatru  zaieči .  .  .  opazi  vatru 
da  se  ^aji ...  u  pe(5ini  gori  velika  vatra.  189.  Stane 
kresati  dok  malo  vatru  priiese.  902,  ViUra  vatru  ne 
žcže!  tili):  Vatra  vatru  ne  prži!  { prikupi vfei  ono  gje 
se  ko  oprii,  kao  da  vatra  ističe  vatru  i  bol).  Pusi. 
32.  Dok  se  ćoek  dJma  ne  uadimi,  ue  može  $e  vatre 
nagrijati.  06.  Kao  da  na  vatru  pada,  (Kad  se  žlo  vrlo 
troši).  130.  Miifutćci  (ti)  vatru  u  kupi.  (.  .  .  kad  ko 
teatru  ukreke  .  .  .).  170.  Laka  Isgjo,  vatra  V  iegorela. 
Npj.  1,  324  (L'  =  to).  Otvor'  vrata,  vatra  me  eapali. 
1,  470.  A  Eii  Boga,  moja  vatro  iiva !  ne  gori  m  i 
pismo  ni  hartiju.  1,  476.  Sarajevo,  žto  si  potav- 
njeloT  Ili  te  je  vatra  pogorela?  1,  493.  Sve  katane« 
kako  ralre  iivc.  3,  230.  Pa  izvodi  obje  puAke  male, 
jed&uuk  im  vatru  naloiio  u  ^tiima  Popoviću  Dra&ku. 


4,  63.  Ugrabi  mu  dvije  kumburiije.  pa  u  Turke  oblje 
obruuo.  no  mu  pu»to  vatru  ne  ho'';ahu,  od  krvi  su 
pu^ke  zaki:*uule.  4,  87  (oblje  =  obje).  lK)bra  pu§kn 
vatr^i  prihvatila.  4,  lOO.  TI'  6cs  vatru  sa  tim  ugasiti^ 
ili  6eš  je  vevma  raspuliti?  4,  142  (sa?  tim).  A  sad 
Dohrić  selo  porobile,  porobiAe,  vatrom  popidiše.  4, 
196,  Bjeo  Sapcu,  ne  bijelio  se,  već  u  šiv<^  vatri  iz- 
gorjeo!  4,  208.  Na  Turke  je  vatru  oborio.  4,221).  Pa 
polrže  dvije  puSke  male,  obadv'jema  živu  vidru  dade. 
4,  235.  Cincara  6u  na  vatri  spaliti.  4,  239.  Crven 
plamen  sveiuin  je  na  nebo  a  od  one  vatre  ie  puiaka. 
4.  244.  Te  s'  pognaže  vatrom  po  megdanu.  4,  348. 
Tebe  živa  hoču  uhvatili,  na  oganj  te  vatru  naloUli. 
4,  439.  A  Jakovu  kulu  osvojiSe,  i  na  kulu  vatru  ««• 
vališe.  4,  445.  I  pod  njime  nesite  haždaje,  ie  zuba 
im  Hra  vatra  skače,  sve  se  kule  po  Grahovu 
pale.  4,  448.  Sa  sabljom  u  ruci  udan  omtmo  na 
vatru  . .  ,  onda  opet  poleti  na  vatru.  4,  402  (Vuk). 
Zapovjedi,  da  svaki  vojnik  u  vc<^  naloci  po  tri  vatre 
od  onih  okomaka,  da  bi  Turci,  vide<5i  tolike  mir«, 
rekli,  da  ima  mlogo  vojske.  Danica  3,  190.  Vatra  za 
jedan  čas  obuivie  svu  varoš,  6,  38.  Kad  Turci  udare, 
tu  su  (Srbi)  za  sedamnaest  dana  takovu  vatru  izjeli 
i  muku  podneli,  kakova  ni  na  jednome  kraju  Srbije 
nije  bila.  Miloš  51.  Onde  na  saboru  baci  i^atru  u 
narod  i  raspali  bunu.  80.  Onda  Miljko  potegne  pi&tolj, 
pu  učini  juriš  na  vatru.  177.  Milcnko  puši,  a  Petar 
tarka  u  vatru.  Sovj.  54.  Zai&te  u  ve^sira  da  ustan 
vatru.  07.  Svi  njegovi  podrućnici  morali  su  ga  se 
bojati  kao  žive  vatre.  74.  Koji  su  junački  davidi  vatru 
»a  Kapoleona.  Zitije  40.  Da  nalože  vatri  što  se  više 
može.  4-4  (vatri  gen.  pl.}.  Za  znak  zaptde  vatru.  Sud. 
20,  38.  vidi  i  primjere  kod  oganj. 

vAfrulJ,  vairfijja,  m.  dic  Feuerschaufel,  batUlum. 
Rj.  vidi  mMii,  ožeg  1,  po.^ipk&.  kuhinska  lopata  (za 
prcfJOsef\}e  vatre).  —  Pogdjekojijera  rajesiimaovrSkom 
od  badnjaka  služi  }^e  mjesto  ratralja  doklegod  pola- 
žajuik  u  ku^u  ue  dogje.  Rj.  11b.  riječi  a  takim  nast. 
kod  bogalj. 

vfttron,  adj.  —  feurig^  igneus,  n.  p.  konj,  (ovjek, 
ot^i.  Rj.  »  prenesenom  smislu,  vidi  ognjan,  ognjaait, 
ognjen,  ognjevit;  žestok.  —  Vatrena  iaba,  po  ba- 
rnma  mala  žaba,  koja  ima  po  trbuhu  Aare  vrlo  žute. 
Rj.  154a.  (.'eskin,  n.  p.  konj,  duvan,  cf.  ljut,  vatren. 
Rj.  700a.  Gosuod  pusti  na  narod  emije  viitrene,  koje 
ih  ujedahu.  Mojs.  IV.  21,  0.  —  2)  u  j}ravom  smislu: 
*A  sad  ti,  znnaje,  brže  pohitaj,«  ovaj  ražiri  silu  po- 
irenu  i  donese  zai-iita  za  devet  trenutaka  vode  s  Jor- 
dana. Npr.  203. 

viktTPitjni'u,  f.  (oko  Muhača)  das  Dampfschiff,  navig 
vaporaria.  Rj.  tagja  vatrena,  t,  j.  koju  tjera  vatra, 
para.  vidi  paroplov.  riječi  s  takim  nast.  kod  ajgiraĆa. 

viV(r6i|jv,  n.  verb.  od  vatriti.  radtija  kojom  tko 
vatri. 

vtktrica,  /".  dem.  od  vatra.  Rj. 

Vfttrfca«  m.  muški  nadimak:  Baš  nevjesta  skoro 
dovedena,  u  vojvode  Vatrice  Stjepana,  ja  je  iosam 
orosio  za  «ina,  pa  preprosi  Vatrica  Sljepane.  Npj.  3, 
89.  isp,  nadimke  Koprivica,  Vrbica,  Žeravica. 

\'tttriSte,  n.  Feuerstatte,  ustrina:  Tražiti  vatrena 
lanjskom  vatristu  (Posl.  319).  Rj.  mjeftio  gdje  je  vatra 
gorjela.  —  Skupo  se  nasred  sela,  pa  nalože  vatru  i 
oko  uje  igraju  i  pjevaju;  i  to  »e  zove  i/uAur«  iJi  va- 
iriHe  (ajdemo  na  bukaru,  pjevaju  djeca  na  bukari). 
Rj.  47b. 

vMriti.  vatnm,  v.  impf.  (i  pf.f)  vatriti  n.  p.  di^ 
j  ferdanom,  paliti  džeferdan.  v.  pf.  $Iob.  na-valritj,  o-, 
i  za-.  —  No  da  vidiš  Rada  TauSana!  od  obraza  vatri 
dćefcrdanom  na  Turčinu  FTuBnvi<5-Jn5ara.  Npj.  4,  405. 
I  A  pope  mu  o^i  prevaiio,  puk  uhita,  vatri  diefcrdanotn. 
\  4,  41if, 

vatrj^tina,  f,  —  1)  die  hiicige  Krankheit,  morbus 
acutiM,  cf.  oganj  2,  vrućica.  Rj.  bolest  kad  se  u  čo- 
vjeku kao  vatra  uieie.  vidi  i  vrući,  ognjuština.  itp* 


Taveden^e 


—  70B  — 


važnost 


vav^dcnije,  n.  das  FeM  Mariac  Rein%gxinriy  m 
ficaiio  Ti.   \.  M.  (deti  3J.  IS'orembčr).  Rj.  vft-veilei 


posilna.  —  2)  avgm.  od  vatra.  —  U  nutra  u  zemlji 
Htraftne  Keltke  vutre  pore  .  .  .  Ove  oduške  zovu  se 
ojrnjevita  brda  (vulkani),  i  oni  su  kao  dimnjaci 
(o(lžar.i)  one  podzemne  vittrnstine.  Priprava  102.  tntfjm. 
,s*  takim  n(uH.  kod  baruština. 

"  ■   "  uri 

enije 
(blagdan  Bogorodicin^  za  spomen  kad  je  poftUje  po- 
TOfijaja  uvedena  u  crkru).  tuko  ne  riječima  Njemačkim 
I  Latinskim  UmiaČi  vavedeuije,  ali  krivo;  jer  je  va- 
vedenije  blagdan  sa  spomen,  kad  Marija  roditelji 
ucedofie  u  crkou  Jeiusulimsku,  da  alati  Bogu.  riječ 
iz  crkvenoga  jezika,  za  va  isp.  va.  vidi  vavedenje, 
nvotrjenje.  sttd  se  u  gdjekojim  Srpskim  kalendarima 
čita:  Uvod  Bogorodi^in.  — Tako  mi  Ćntenija  i  vave- 
denija!  PohI.  307. 

vnvddćnjo.  n.  vnvedenije  s  novijivi  naM.  —  Paui 
tijne  ulazak  male  Marijo  u  ovu  crkvu  ...  i  ovo 
ucedcnje  (uvođenje)  majke  Božije  svetkuju  vjerni. 
Dl'.  323. 

vil^V^tnJief,  v&veJ^nftkn.  t».  pl.  (u  Baranji)  Art 
Mehlspei-set  cihi  e  farina  pnrati  genus.  Nekoliko  li- 
ftlnva  poRuu  so  «irom,  pa  poSto  ac  savijii,  onda  »e 
ispresijecaju  i  kuvajn.  Uj.  jelo  načinjeno  od  hroAna^ 
kojemu  Siorenci  kuzu  Stniklji  {od  Njem.  Strudel). 

viiveiojik,  m.  jedan  komad  od  vaveinjik&;  n.  p. 
izjeo  sum  jedan  vavcinjik,  vise  ne  mogu.  vidi  va- 
vežnjici. 

vftvijok,  t.  j.  va  vijek,  eicig^  aeternum:  Va  vijek 
vijeka.  Rj.  sa  va  isp.  va.  vidi  uvijek.  —  Tvorac,  koji 
je  Ulaj^oslovcn  tvi  vijek.  Amin.  Kim.  1,  2f>.  Vjopno 
su  zapovijesti  njogove  (Goapodnjel ;  tvrde  flu  za  va 
Hjck  vijeka.  Pr*.  lU,  8.  Kratko  nevjerjo  apostola  Tome, 
koje  za  carijek   utvrdi  vjeru   da  je  uHkrsao   Urietoe. 

np.  270. 

v&vijest,  f.{u  Baranji)  der  Begriff,  intelUctn$.  Rj. 
va-vijest.  za  pi'XfU  polu  u*p.  va,  za  drugu  vijeitt.  nema 
varijesti,  ne  razumije. 

vlkvoljtik,  vrivnljkn,  m.  ono  Sto  ae  svalja  rae^u 
preotima  ili  u  ti-itima,  ein  Kugelehen  (ron  Broi  u  d.  g.), 
das  iiw*H  zmtehen  den  Fingern  dreJit,  glohulus  con- 
voluius.  Rj.  —  Poprdica,  u  prejrji  omu  raroljak^  pdje 
je  prejija  deblja.  Rj.  543b.  Kaii,  IVIaro,  otkuda  Je 
svatovi  dođi.  ( .  .  .  djevojke  kaito  natl'ine  mi  zemlji 
o<l  kućina  kao  kolo  i  u^red  njega  posade  raroljak 
od  kumina  —  kao  malu  lutku  —  po  tom  kolo  u  je- 
danput zapale  sa  ćetiri  «itrane,  pa  s  koje  se  strane 
zupnli  lutka,  s  one  stntiie  kažu  da  do  do^i  Hugjeni 
prostri).  Po.sl.  1Ž3. 

vftvutjčiHe,  n.  das  Drehen  eineti  Kugelchcim  zwi- 
schen  den  rtngern,  conglolmlatio.  Rj.  verb.  od  vavo- 
Ijiti.  radnja  kojom  tko  vavolji  n,  p,  megju  prstima 
mrni  hljeba  iU  kučine. 

vftvoOiti,  IjTm,  v.  impf.  valjati  Štogod  megju  prstima, 
ili  u  ustima,  ein  KUgeldien  zwischen  (Un  Fingern 
drchenj  conglobulo.  Rj. 

r&Kam,  vAzma,  m.  (u  Hrv.  i  u  Dalm.  najvi&e  u 
krSd.)  vidi  vaakrsenije.  Rj.  vidi  i  uskra,  i  At/n.  ondje. 
—  raz-am  (Bl^-kUl,  znaćeoje  korijenu  spopasti,  uzeti). 
wj^  Osn.  33. 

v&zda,  vidi  svagda.  Rj.  vidi  vazde,  i  sgn.  kod 
svagda,  vas-da  (b  ne  pred  d  mijenja  na  z),  kao:  »ce 
rrijetne.  —  Kalugjer,  koji  se  vazda  Bogu  moljai^e. 
Npr.  97.  Prigje  no  koju  mu  drago  rabotu  zapo^neS, 
vazda  valja  aa  se  najpri^je  prekrstiš.  99  (sraki  put). 
Vrag  koji  razda  o  zlu  na.-<toji.  130.  Božij  vazda  biol 
(<  )dgovori  se  onome  koji  reće:  Sluga  va5a!).  Posl.  20. 
Vazda  i  Marija!  (Odgovore  kršćani  oko  Spljeta,  kad 
im  86  nazove:  Kaljen  Isub!).  31.  Preporučujut^i  »b  za 
vazda  va&oj  dojakoAnjoj  blagonaklonosti.  Javor  lUSb, 
439.   Vazda  se  sastujiili  i  razda  se  ljubili  1    Kov.  70. 

razdAkttd^ji,  nje,  adj.  vidi  vazdaSnji.  Uj.  koji  je 
vazda,  ridi  i  svagdašnji;  sveudiljan. 

v&ad&n  i^vas  daa),  den  ganzeti  Tag,  totum  diem,  Rj. 


vas-dan,  sav  dan,  upravo  akwi.  mjera  vremenu,  ittp. 
Sint.  412.  —  Nema  kola  bez  Koknna.  (Pjeva  se  i 
pripovijeda  .  .  .  kako  je  gazdarica  Maru  kupila  kolo 
Kazdan  u  subotu,  da  igra  razdun  u  nedjelju  .  .  .). 
Posl.  903,  Tamo  6i  i  ru6iti  i  i^azdan  se  razgovaniti 
sa  gospojom  Macom.  8traž.  ISStJ,  1312. 

Vikzilannkt  v^zdanka,  m.  u  napijanju:  Src(?na 
I  uranka,  a  boljeg  vazdanka!  tler  gnnze  Tag,  totus 
dies.  Rj.  vaz-danak,  t.  j.  vas  danak,  sav  danak. 

vUzdnžnjT,  5uje,  adj.  (u  C.  G.)  vidi  aviigda^nji.  Rj. 
!  koji  je  vazda,  vidi  i  vazdakaduji ;  sveudiljan.  —  Da 
pozdraviš  dobra  dosta,  moga,  pope,  domaijina,  tvog 
vazdasnjeg  prijatelja.  Kov.  113. 

vlizdc,  dijalekt,  mjesto  vazda.  —  Junaci  su  vazde 
od  starina,  a  na  njih  sn  Turci  nasrnuli.  Npj.  5,  142. 
Ti  ai  mene  rasde  vjeran  bio.  5,  320  (mene  dat.). 

vllzduh,  w(.  —  1)  (u  Kotoru)  die  Luft,  aer.  Rj. 
vidi  uzdub,  aer,  aier,  jajer,  povjetarce,  vjetar  3,  zrak. 
—  Vazduh  ipo  daualnjemu  Slavenskom  K03AB,>tl). 
Posl.  L.  Drugi  dan  postane  razduh,  atmosfera  ili  nebo. 
Priprava  3.  Ni  vazduha  nema  više  nego  samo  jedan . , . 
te  tako  postaju  razlićne  vrste  razduha.  »Niko  ne  mo?.e 
živjeti  »0  razduhu't  vele  neki,  ali  ni  hez  vazduha. 
9.  trdje  je  ćovjek  u  tihom  razduhu  mogao  biti  bez 
ikakvog  odijela.  124.  Mnogo  se  Šetati  po  čislom  raz- 
duhu Pom.  23.  —  2)  u  crkvi  ono  čim  se  pokriva  i 
disko3  i  putir  zajedno,  vidi  darak  2c.  —  Jedan  nosi 
na  ple(5ima  razduh,  koji  znaci  ono  platno  u  kojem 
je  Hristos  pogreben.  DP.  26,  Svete  mo&ti  na  diskosii 
pokrivene  tmzduhom  ćekaju  na  ćasnoj  trpezi  vla- 
diku. 347. 

vizduAnT.  adj.  Uto  pripada  varduhu,  Lufl.,  afritia^ 
vidi  u/,duSni,  aeraki.  jajer^ki,  zra6in.  ~  Zemlja  raz- 
li^-na  po  cantivu  biljnom,  životinjskom,  mineralnom, 
vodnom  i  vazdušnom.  Priprava  4.  Gospod  od  mraka 
nnćini  oko  sebe  ftator,  od  mraćnijeU  voda,  oblaka 
i'nzdnšnijeh.  t^am.  II.  29,  12. 

vAzll-trnvo,  u  zagoneci:  Ja  pogjoh  po  sopotu,  a 
stadoh  na  grehotu,  pozvah  mrdeljače:  dones'te  mi 
tuleoile,  e  su  doMc  vazli-irare.  Rj.  odgoneiljaj :  (.'o- 
bani  kad  zovn  žene,  da  donesu  muzHce,  da  muzu  ovce. 

vazuK^nae.  vazrnćucn.  m.  (u  Hrv.)  svijetli  pono- 
djeljuik,  der  Osiermonlag,  prima  dics  lunac  post 
pascha.  Kj.  vidi  vazmeni  ponedjuljnik. 

vnzroini,  adj.  Uster-,  paschalis,  cf,  uskršnji.  Kj.  Mo 
pripada  razmtt.  ridi  i  uskrsni.  —  Va7.mfenu  sv&dba, 
/.  (U  Hrv.)  das  Osterlarnm,  victima  paschalis.  Rj.  51b. 
(razmeno,  uskrsno  jaanje.  jagnjc  koje  se  na  uskrs 
blagoalovi,  uopće  jelo  koja  se  na  uskrs  blugotlore,  koja 
se  po  nekim  krttjevima  zovu  avećenjo).  isp.  svedbn. 
Vazm^ui  ponfegjelju'ik,  m,  (u  Hrv.)  vidi  vazmcnac. 
Rj.  5Ib.^ 

Vj^zOćii«  /*.  namastir  u  Bosni  (mo^e  biti  da  je  sad 
i  pust):  I  Vazudu  kraj  vode  Krivaje.  Rj. 

vhil  ein  Wort  Gdnse  zu  treiben^  vox  agentis  an* 
aeres.  Rj.  vidi  gus!  uzvik  kojim  tko  goni  guske  n.  p. 
na  pasu, 

Vtižail,  v^^.na,  adj.  icicfitig,  graris,  magni  momenti 
(este),  i.tp.  znamenit,  znatan.  —  Hrana  i  obrami. 
(Reće  &e  sa  kakvu  raznu  stvar,  bez  koje  se  ne  mo£o 
iivljeti).  Po.sl.  324.  Budući  da  taj  dan  pijesii  imali 
kakft  važnijega  posla.  Danica  2,  127.  (.inio  mi  je 
razlićae  cazne  službe.  4, 12.  Da  opisom  današnje  pre- 
važne dogagjaje.  MiloS  VIJI.  8va  pravila  važna  su 
i  prevažna  za  sve  naše  stihotvoree.  Opit  XII.  To  su 
vozni  ljudi  u  avjeiakoj  i  ljudskoj  isioriji.  Priprava  50. 
Ovaj  je  južni  kraj  Dalmacije  za  nas  važan  po  tome 
Mo  pomaže  razumjeti...  DSI.  10.  Riječi  tugje  kosu 
vti/ma  razne  za  poznavanje  zAkonfi  u  jeziku.  Oijled 
IV.  Za  tHtžno  drži  spomenuti.  O  Sv.  O.  lo.  rijcč 
načinjena  prema  Njemačkoj  wichlig.  isp.  wiegen, 
wiigen,  die  VVage;  vaga,  vagnti,  vagnuti. 

vAlnosU  v&Žnosti,  /*.  osobina  onoga  što  je  vttžnoi 
die  \ViciUigkcitj   gravituHt   auctoritas^  nHignwH   »to- 


mentum.  isp,  zoamenitoat,  znatnoat.  —  Evo  je  (ovu 
pesmu)  sad  ovde  štampam.  !^amo  radi  istorije  narodnih 
uažih  pesama,  a  ne  radi  kake  ujene  lepote  ili  drutje 
TožnoHtL  Npj.'  XXIX.  Vaifiost  knjige  ne  cijeni  se  po 
njezinoj  veliiJini;  a  ova  knjižica  osooito  zafiUižiije  . .  . 
po  iviiiiosfi,  koju  joj  je  pokazao  njen  spiRfttelj.  Odg. 
na  sit.  4.  Odregjeno  ije)  porotnika  do  12  zu  ntrar 
srednje  važnosti.  DM.  205.  Koji  poznaje  svu  važnost 
svojega  posUf.  DP.  ItiS.  Daje  (»e)  etnifnim  knjigama 
u  opće  prevelika  vainost  ta  rječnik.  Kolo  14  (15). 
Uveren  sam  da  ćete  vi  odmah  videti  važnost  ovoj 
stvari.  Pom.  9. 

TO  {bez  akc.  Rj.*  XXXVUI),  (jugo^ap.  kraj.)  accits. 
od  vi  (mjesto  rus);  ^to  t!e  liranitn  trideset  godina. 
Rj.  dijalekt,  vidi  vi. 

vAranJCi  n.  dan  Meekern,  mutitio.  Rj.  verh.  od 
većali.  radnja  kojom  veći  n.  p.  brav. 

v6itii\,  v^ćim,  V.  impf.  meckern,  mutio.  Rj.  veBi 
kota.  puštati  iz  sebe  glas  rei*,  r^ka.  vidi  veketati, 
kmećati  2.  r.  pf.  veknnti.  —  Tako  ne  većtto  kao  brav 
od  crkavice  1  Poal.  307. 

vMe,  vei^era,  n.  v66er,  vlSćeri,  f.  Rj.  večer^  u  1. 
i  4.  padeiu  jedn.  izgubivM  h  kraja  r  gla.si  veće;  da 
je  mučkoga  roda,  svjedoci:  dobar  veče;  u  2.  padežu 
vecerOf  u  3.  večeru,  u  6.  večerom.  Onako  je  okrujeno 
sada  i  srednjega  roda,  n.  p.  lijepo  reče;  ali  je  aada 
i  žeuskoca  rooa  i  u  tom  »e  roiiu  nalazi  cijela  i  u  4. 
pad.:  jeanu  večer,  prvu  večer;  za  to  i  u  2.  pad.  množ. 
ima  večeri.  Obi.  11.  —  1)  der  Abend,  vesper,  vespera; 
im.  u:  dobiir  ve<?e!  Ri.  —  Kad  se  u  veće  smrkne.  Rj. 
llb.  hadnji  večt,  badnjega  vefera.  Rj.  12a.  Dosadi 
mi  jutrom  i  večerom.  Rj.  69a.  Vaćq  se  obićno  daju 
tri  (i  to  u  subotu  veče  i  u  nedjelju  ujulru).  Rj.  lllo. 
DoveČe,  dovečer,  Rj.  126a.  Onovečeri,  Rj.  460a.  Sutra- 
veče.  RJ.  727b  {isp.  sutradan).  Nazvavši  materi  dobar 
veće.  Npr.  5G.  Sutradan  u  veće  opet  tako.  i  tako  ea 
sedum  večeri.  Kad  bi  osmo  veče ...  83.  Kad  bi  k  ve- 
čeru, pogju  lijegali.  118.  Ako  ovo  sve  danas  ne 
opredeS,  ne  idi  mi  doceće  kući,  ubiću  te.  12f>.  Kad 
se  prikuči  opet  veČe,  ona  stane  tražiti  zgodno  drvo 
za  noći5te.  133.  Kad  bi  ispred  večera^  tcĆQ  baba  kra- 
ljevu sinu:  »Prvu  zvijezdu  ka<J  ugleda.^...*  22^.  Dva 
večera  gostu  dosta.  Posl.  £Jti.  i.  esta  su  jutra  i  večeri. 
346.  NavaUte,  mobo  moja,  pod  reče,  biće  vama  šugav 
jarac  doveče.  Npj.  1,  169.  Namjera  ga  pred  teče  na- 
nese na  zeleno  u  gori  jezero.  2,  628.  iijutra  veče  da 
se  sastanemo  na  ravnome  dolu  Kobiljemu,  da  mu 
ondan  rano  udarimo.  4,  621.  Istu  večer  na  liijeku 
aigje.  5,  193.  1  kad  je  bilo  večer  po  većeri.  Herc.  3. 
Ona  reće:  dogj'  doveče.  Ja  ne  dogjoh  prvu  veče,  već 
ja  dogjoh  drugu  veće.  273.  Kad  u  večer  veče  omrknulo. 
314.  Kad  bi  u  veče,  sjede  za  trpezu.  Mat.  26,  20.  Po 
večeru  suboinom  dojpe  Marija.  2b,  1.  Jutrom  jede 
lov,  a  večerom  dijeh  plijen.  Mojs.  1.  49,  27.  Tako 
dogje  jedno  veće  pod  grad.  Prip.  bibl.  19. 

vfcferti,  f.  dus  Abendessoi,  coena  (in  Serbien  dets 
Hauptesaen,  also  gans  eigentlich  die  klassische  eoenu). 
Rj.  dem.  većericau  —  Gitioviti  n.  p.  večeru^  ručak. 
Rj.  9Hb.  U  zaranku  sigura  večeru.  Rj.  192a.  Istom 
aga  sa  večeru  sio.  Rj.  240n.  Povećerak,  knd  se  po- 
slije večere  opet  jede.  n.  p.  na  igri.  Rj.  &13l>.  Pozove 
go8|)o*lara  ou  galije  na  večeru,  Npr.  42.  Na  vatri 
vehki  kazan,  kuva  se  u  njemu  večera.  73.  Za  večerom 
reće  mu  .  .  .  90.  Kad  su  bili  pri  večeri.  107.  Bili  su 
ga  večerom.  13B.  Da  skuva  večeru.  142.  Koii  je  lani 
uoći  božica  s  njime  na  večeri  bio.  Posl.  155.  /astAumo 
te  sa  večerom,  gde  večeru  ti  večeraš.,  Npj.  1,  115, 
Nek  doveče  na  večeru  dogje.  1,  459.  Čeka  li  te  na 
večeru  majka?  Tu  je  i^ujo  konak  naredio,  naredio 
konje  i  većeru.  4,  476.  Irod  davaše  večeru  kneaovima 
svojijem.  Mark,  6,  21.  Ustade  od  večere.  Jov.  13,  4. 
Ne  )ede  se  večera  Gospodnja.  Kor.  I.  11,  20.  Skupite 
se  lui  ctliku  večeru  Bož\ju,  Otkri  v.  19,  17. 


T^ieraujc,  n.  dus  Abendmcden,  coenatio,  Rj.  verb, 
od  večerali,  radnju  kojom  tko  večera, 

vetr^roM,  več^raslce,  diesen  Abend,  hac  vespera. 
Rj.  veČera-3,  većera-s-ke,  kao:  ovoga  večera,  ovu  večer, 
za  B  isp.  St.;  za  ke  isp.  ke.  —  Udala  se  kurva  za 
gjidiju  od  večeras  do  jesenas.  (Kad  se  jednaki  sa- 
stanu). Posl.  326. 

vce^rasnjT,  6nj@,  adj.  von  diesem  Abend,  hujus 
ves^erae.  Rj.  koji  je  od  večeras f  koji  pripada  ovomu 
ceceru. 

večerati,  ram,  r.  impf.  i  pf.  abendmalen,  coeno. 
Rj.  vidi  večeravati,  večerivnti.  r.  p/'.  slož.  do-vfečerati, 
na-veČerati  se,  po-večerati.  —  Pošto  ivo(T/y«,  rekne 
žena  .  .  .  Npr.  138.  Ko  vina  večera,  vode  ruča.  Posl. 
136.  Ode  hajduk  večer  večerati.  Npj.  3,  366.  sa  se, 
pass.:  U  Loznici  slabo  se  kad  ručalo  ili  večeralo  bez 
pcvača.  Npj.«  4.  XLL 

večeriivanjo,  n.  das  Essen  su  AJbend,  coentUio. 
Rj,  vidi  večerivanje. 

VDircrAvati,  večferuvam,  u.  impf.  nachtmalen, 
cocnoVj  cf.  večerivali.  Rj.  ističe  se  imperfekiivnoat 
prema  oblika  večerati,  koji  je  impf.  i  pf.  —  Ne  znam 
nifila,  nit'  mi  kogo^  ka^^,  a  kim  li  spava,  s  kim  li 
rečd-aea.  Herc.  141.  Svi  au  kod  njega  jednako  i 
ručavali  i  večeravuU  i  čaj  pili.  Hovj.  76. 

v6i'erica,  f.  dem,  od  večera:  Robinjice  nose  veče- 
ricu. Rj. 

ve^t^riii,  večerina,  m.  (u  Imosk.)  zapadni  vjetar, 
jedni  vele  bubin  vjetar,  iVenticind,  venicns  ab  occi' 
dente  ventus.  Rj.  —  osn.  u  RCVe^i,  Us.  151.  sa  oblice 
isp.  fljeverin  (sjeverni  vjetar). 

Voeferiii,  m.  ime  muAko.  Rj.  —  imena  s  takim 
nast.  kod  Bojin. 

večerivunje.  cidi  večeravanje.  Rj. 

veeerivnti,  večfertvam,  v.  impf.  (u  Dubr.)  vidi 
večeravati.  Rj.  riđi  i  večerati,  sad.  je  vrijeme  več6- 
rivam  vijesto  večftrujem  po  dijalektu  Dubr.  od  svijeh 
glagola  koji  imaju  ovaku  osnovu  (-fva-ti),  samo  ovaj 
ima  u  Rj.  praes.  večerivam,  t.  j.  onako  kako  se  go- 
vori  H  huhrotmiku.  isp.  Rad  6,  117  s  141.  isp.  i 
ARj.  U.  t>(72:  »Dokusurivati,  dokusurnjem  i  đokusu- 
rivam  ...  U  Vukovu  rječniku  (samo  s  praes.  doku- 
3urnjem)t  —  pdje  je  dodan  dijalektički  praesens. 

vžćeri^u,  /,  die  Vesper,  sacra  potneridiana,  Rj. 
vidi  večernje,  služba  Božja  večernja,  koja  se  po 
podjic  čini. 

vcf^^rnjrtfa,  f.  t  j.  zvijezda,  Abendstern,  Hesperus. 
Rj.  večernja  zvijezda,  suprotno  danica,  zornja&i. 

V^ternje,  «.  vidi  večernja:  Ostojimo  to  sveto  ve- 
černje (izigjcmo  iz  bijele  crkve.  Npj.  2,  158).  Rj.  — 
Koljiva  sa  večernja  uoči  Todorove  subote  naruči  dje- 
vojka kakvoj  baki  da  joj  iz  crkve   donese.  Živ.  325. 

vfefer^jT,  uje,  adj.  Abend-,  e.  B,  Abendstern,  ve- 
spertinus.  Rj.  što  pripada  večeru.  —  Večernje  doba. 
Rj.  123b.  Ne  boji  se  lisica  večernjega  hvalioca,  nego 
jiitreujega  ranioca.  Posl.  194.  Ne  hvali  mi  večernjega 
sjedioca,  več  mi  hvali  jutreujega  ranioca.  211.  Pali 
žrtvu  paljenicu  jutrenju  i  dar  večernji.  Car.  IL  16,  16. 

vBe,  Rj.  adv.  rifli  veće.  —  J)  schon,  jam.  Rj.  — 
ZapitA  ga,  eda  li  će  joi  sad  za  sina  duti  devoiku.. . 
j  zapita  ga  hoće  li  ioj  vec  dati  devojku.  Npr.  52.  Bjeiečl 
I  obazru  se  ...  a  baba  več  da  ih  stigue.  94.  »^ta  će 
ono  dijete  meui  znati  kazati.  Ali  već  kad  sam  do&ao 
dovde,  hajde  da  vidim.  154.  On  bi  već  davno  bio 
sam  svoj.  Kov.  16.  Ne  pogleda  ni  na  svoje  već  uin(K 
reno  tijelo.  Rim.  4,  19.  Dogodilo  se  je  već  vifie  puta. 
Rad  13, 230.  —  2  a)  sondern,  aed:  nije  tako,  mć  ovkJco, 
Rj.  vidi  nep),  no,  nogo.  —  Ja  sam  kuga,  već  hAJdft 
da  me  uosi^  inmo  i  tamo.  Rj.  311.  On  ne  ftćedne, 
već  uzme  buzdovan.  Npr.  8,  Nego  se  ti  progji  pau- 
nica,  ve<f  evo  ti  moja  kći.  17.  Ujak  ftta  će?  već  sjedne 
ft  njim.  148.  Boj  ne  bije  svijetlo  oružje,  već  buj  bije 
srce  od  junaka.  Poel.  21.  Da  on  toliki  svet  ne  vođi  a 
Beograd ...  već  neka  dogje  samo  sa  dvanaest  knesova. 


1.  vefe 


—  705  — 


redriti 


MiloS  146.  —  b)  iiU,  quaw:  Hndij'  bih  je  i>oHubiti  fcć 
na  Bosni  ve^ir  biti  .  .  .  Radij'  bih  je  poljubiti  nej^o 
H  carem  vei^erati.  Herc.  "JSCk  C'reije  ku  joj  cnie  o^i 
t'eč  n  g^Eivmnn.  Hii.  —  H)  veo  ako,  misner  ivcHn,  Hwi 
sf.  RJ.  ri(U  vako,  van  da,  nako.  —  Već  nko  »e  pre- 
vari, pa  rekne  isliun.  (.Za  koga  se  misli  da  rado  bile). 
Posl,  83.  Nt*  <5e  posiola  re/5  ttko  od  korduvana.  DPof»I. 
71.  Pravi  hajduk  nikad  ue  će  ubili  ^oveka,  koji  mu 
niStft  ne  \\(''m\,  već  ako  tl4t  i»n  nametne  kakav  prijatelj 
ili  jntnk.  i>anic'a  *2,  \i'2.  V  Srbiji  nijrirje  kr(?me  u  zemlji 
nema,  ^'c?  ako  po  velikim  putovima  kud  uouia  .«el«, 
2,  liMJ.  Podajte  im  vi  neka  jedu.  I  rekoše  mu:  rcć 
ako  (in  idemo  da  kupimo  za  dvjesta  gro^a  hljeba,  i 
da  im  danio  da  jedu?  Mark.  iy,  37.  »Svaki  oblik  ima 
svoj  uantavak,  rc:  uho  pi  je  izgubio.  Istor.  1,  — 
4)  <u  goruj.  prim.)  joft,  noch,  mlhnc,  Kj.  vidi  vifte  itc. 

—  Kako  je  to  bilo  davno  i  ISojt  i^a  jesu  li  v<n';  i 
žive.  Npr.  27  (jesu  li  još  i  žive),  ormno  ide  i  primjrr, 
koji  jč  kod  vV'(*e:  Ima5  li  rti''e  koju  ružicu?  (imaS  li 
još  k(ya  rnžiea?).  —  SJ  u  nrenitn  u  kojoj  se  što 
portire  vetf  stmći  kno  (ne)  više  hiicht)  meltr,  (non) 
»m;i/rnff;  Tako  osiromaši  da  već  nije  imao  ni  opanaka. 
Npr.  1'2.  Hvala  Ho^ru!  i'cć  ueniam  ci'kinu,  ali  imam 
svoje  ofi.  Npr.  86.  Kad  ae  u  )jrori  uajjyc,  vcč  se  doma 
ne  vr<?e.  11^.  lUagodat  reć  ne  bi  bila  blagodat.  Rim. 
11,  B  (nit'ht  titrhr).  1  plakale,  dokle  već  ne  mo^a^ 
plakati.  .Sam.  I.  30,  4.  uz  već  dolazi  jo8  i  vifte:  Car 
teć  na  me  Hšc  vojSlit  ne  6e.  Npj.  4,  29G  Hristos 
UHla  iz  mrtvijeh,  t^^ć  riše  ne  nmire.  Rim.  i>»  {'  (/a/« 
non;  nichf  mrhr).  Ne  mogu<?i  ga  rvć  vi^  kriti  uplete 
fcovrežić  i  metne  dijeto  u  nj.  Prip.  bibl.  37.  vidi  viSe 
2b.  —  (i)  M  pjtrann  je  ve«?  inetnuto  čininiiske  tek  da 
ite  dohijc  jedan  slog  rise:  Te  za  vjeni  <5ahu  umrijeti, 
reć  za  vjeru  i  drapru  slobodu  Npj.  5,  140.  Vje.^amo 
ae  0  tvojemu  skutu,  rcć  o  skutu  i  tvojemu  vratu.  5, 
23i{.  JJaeiAe  ne  u  leđnoj  tamnici,  i  sveza:^e  u  Turske 
flindžire,  već  u  ^\of.^ji'  od  »itoiinu  okiL  5,  407,  iap, 
a  pod  8;  da  pod  I.  17,  i  pod  la;  pa  pod  4. 

1.  \'6fe,  riđi  već:  Veće  «am  se  setre  zaželio  [riđi 
\eć  1).  Ne  boluje,  reče  ašikuje.  {vidi  već  '2).  IrnaS  li 
rcće  koju  i-užicu?  [riđi  vee  4).  Rj.  —  Ne  grize.i  ti 
mene  u^i,  rcće  onaj  5io  se  vije  Iznad  mene.  Posl. 
1117  lve<5c  <j»p.  ve^  2).  Od  koga  ae  plaSi  vojevodalda 
0*1  koga?  reće  ni  od  koga,  od  TurOina  jednog  n<y 
vjernika!  Npj.  4,  t)t>  {vvće  i>b.  \eć  3). 

3.  \h('i,  —  1)  neiUr.  od  ve(?i.  Rj.  —  2)  ađv. 
mehr.  plus,  cf.  vi»e:  Kupi  svata  &togojri  riKc  možeš, 
ftlo  je  rnće  to  je  bolje  za  te.  Rj.  —  Ko  traži  rfc-e, 
(on)  izgubi  i  ono  iz  vreCe.  Posl.  157.  i'avka  i  zla 
žeua  Sto  se  cećc  pere,  to  je  crnja.  DPosl.  12.  Veće 
je  tlana  neg  kobaaa.   149. 

V^(•^shlv.  m.  ime  mu^ko,  \VencesluxMi,  Wentel: 
Prinese  napravu  za  iatoriiu  istočne  erkve  u  Ceha  Ra 
Btaronj  službom  sv.  Većc-dmn,  Rad  21,  1V>4.  —  Veee- 
hlav  i  {tupndafši  gUiH  I)  Vet'esav.  imonu  iako  siož. 
kod  IJogosav. 

vCeT,  re,  udj.  comp.  od  veliki,  fjrosner^  mtijor,  Rj. 

—  (iMem,  goR'uia  igolenn),  comp.  kaŽe  se  veći.  ef. 
veliki.  Rj.  *.i2h.  (.»džak  je  od  kućice  irndo  poreći.  Rj. 
482b.  Veća  ah ra  vise  glavobolje.  Po«*!.  33,  Vere  pre- 
kreće,  34.  ^Senat  je  sve  rećn  i  re^tt  vlast  dobijao. 
Milo^  10.  Članovi  su  velikoga  suda  . .  .  gotovo  rrći 
u  rinn  od  nahijskih  knezova.  l\)X  S  najpeće  riMne 
na  dfKiKun  bregu  razgleda.  Žitije  23*.  Veći  će  služiti 
niauieuiu.  Rim.  9,   12. 

vcćil,*  vet'ihi,  wi.  der  StcllrcrtnUr,  rjcrtniM;  Muattij- 
pašu  careva  rcćilti.  Rj.  riđi  t^aja  1,  namjesinik,  za- 
mjenik. —   hervii-pa^a,  mrcri  redile!  Npj.  5,  77. 

vi'elnii.  /'.  die  Mchrhcit.  ntctjoritas.  Hj.  reći  dijel, 
riđi  vekMna,  vekMnja,  —  Senatske  naredbe,  koje  su 
se  ćinile  većitiotu  tilftHorrt.  DM.  '2ti\). 

V^/•mn,  mifir.  vi'ujis.  Rj,  /i*/r.  itp.  \\he  2.  sa  ita>tt. 
isp.  boljma,  li^ma,  manima,  veoma  (vcbna).  <-nr  se 
onda  još  cećrna  obraduje.   Npr.  5<).   U  crkvi  joj  se 


oi>el  zai^udi  sve  još  viSe  nego  prije  ...  U  crkvi  joj  se 
svi  zafude  jos  rećiua.  129.  Pa  se  stisne  što  je  vccmft 
uiopao.  17.S.  Narod  pak  slane  se  i^cćma  i  većma  bu- 
niti. Danica  3,  ]5ti.  Još  većma  nemaju  pravo  oni, 
koji  .  . .  Pitf,  2tl.  Mnogo  ćemo  se  većma  spasti.  Rim, 
5,  10.  Pazi?  sinove  svoje  rećtna  nego  mene.  Sam.  I. 
2.  29. 

vftd»  i'idi  vedi. 

Vitlah,  vidi  vedhi.  Stulli.  vidi  vetnh. 

Tlbdiir,  vtdra,  adj.  heiterj  screnus:  Oblak  ae  vije 
po  vedrom  nebu.  Rj.  —  Vedro  kao  pjena.  Posl.  32. 
Vedro  (nebo,  ili  na  polju)  kao  staklo.  33.  I  govori 
ISudimskuj  kraljici:  »0  kraljice,  prevedra  danice! 
HNpj.  1.  72.  Lubenice  i  dinje  rastu  pod  vedriiH 
nebom.  Danica  2,  28. 

vladaš,  vedik.^ioa«  /'.  re^  ohsoletue.  Stulli  stvari 
redhet  rede,  atare.  —  Ako  nije  reja,  a  ono  je  r^aS. 
lU^osi.  3.  riđi  atarež.  Kumpehrerk,  RumpeUeug. 

Vod^iiiMcT,  (tdj.  n.  p.  pištolj,  zlato,  i'^oba,  Vcne- 
ttancr,  Vcnetu^s:  U  crvenoj  i^ohi  rede^iićkoj.  Rj.  što 
pripadn  Vedenikii.  riđi  Venedii5ki,  Mletački.  —  U 
crveuoj  iiohi   Vedenićkoj.  Npj.  3,  154. 

Ved6nTk,  Vedenika,  w.  Rj.  preinu  adj.  Vedeničld 
ZHiui  Mleci,  s  premještenim  glasovima  od  Venedik, 
rt  oro  od  Njem.  Venedig. 

vcd^n]k,  vedenika,  w.  eine  Art  Pistol  [ron  Ve- 
nedig), teli  minoris  genus.  Rj.  pištolj  Vedenićki  (Mle- 
taćki).  isp.  ledenik;  mljeta^kinja  tpuSka),  —  Te  obori 
do  dn%  redenika,  koji  žderu  litru  tut^enika,  Rj.  757b. 

V^dhi«  adj.  riđi  vegdi,  i  tumačenje  on^/c.  neodre- 
gjeno  vedah.  —  Hitaj  se  srefearcu,  neka  je  i  vedho. 
DPosl.  2*i.  Mrvu  fsrehnt  redha  i  ra/.bijena  za  peču  ve- 
liku ^iata  i  nova  mjeda.  G4.  Tko  redha  ne  Stedi^  nova 
ne  ima.  135.  U  .Tanka  crevljara  veđhe  skon^e^  a  u 
Miljka  kovača  ražnnj  drven.  140. 

v6di.  ftdj.  riđi  vegdi.  neodregjeno  vod?  —  Tri 
kuhcta  noi'u  sagradile  i  četiri  reda  ponoviSe.  Herc.  42. 

\*(dnu(i,  n^m,  (u  Hesavi  i  u  Lijevću)  mdi  vii\jeti. 
Rj.  V.  pf.  Rj.» 

v^drac,  vedrica,  »k.  —  1)  riđi  vrućac,  Rj  i*  todi 
ono  vijesto,  gdje  se  tie  može  da  sjnrzne.  —  2)  čist 
led.  na  kome  odozgo  nema  snijega  ili  čega  drugoga, 
kiareH  Eii,  glacies  UjfipidiMim<i.  cf.  vedrenjak.  Ri. 
gdje  je  kao  vedro,  cisto.  isp.  vedrik.  --  osnova  veur 
{od  vedari.  pred  nast.  c  uzevši  u  i.  pad.  jeđn.  samo- 
glasno  a  zadržava  ga  i  u  ostalim  pttdezima:  v6- 
drac,  vedrAca.  vidi  loznac.  Ijupčac,  mrtvac,  prijesnac, 
Nvjetlac,  tjesnac,  isp.  i  koUac,  kozlao,  mudrac,  isp. 
Obi.  4. 

\'odr0njiik,  vedrenjika,  m.  (u  C.  G.)  vidi  veđrao 
2.  Rj. 

vtdrenjc,  n.  verh,  od  1)  vedriti.  2)  vedriti  se.  — 
1)  radnja  kojom  tko  vedri.  —  2)  stanje  koje  hir^j 
ktul  St'-  redri. 

vdilriea,  f.  Rj.  (Um.  vedričica.  —  1)  vedro  1.  Rj. 
drven  sitd  vodeni,  —  Udarila  ga  redrica  u  ghivu, 
(Opio  se).  Posl.  326.  —  2)  r*(ii  kravljača.  Rj.  indi  i 
dižva.  I  stfn.  ondje,  sud  u  koji  se  muze. 

vt^drit'icu.  f.  đcin.  od  vedrica.  Rj.*'' 

Vedrik,  vedrik.%  m.  u  ritu  gdje  nema  trske,  ne^o 
vmla.  duu  Lichte  in  eincm  Hohng,  locua  luciduA.  Rj. 
gdje  je  kao  vedro,  cisto.  ijtp.  vednic. 

vodrlna,  /*.  dic  lleiterkcit,  serenitas:  Daj  mi  Kože 
od  Drine  vedrine,  jugo  vine  od  Hercegovine.  Rj.  oso- 
bina onoga  što  je  vedro.  —  Zimnoj  vedrini  i  ljetnoj 
oblačini  nije  vjerovali.  Posl.  iK). 

Vedrili,  vedrim,  v.  impf.  tdoi.  r.  pf.  ic-vMriti, 
pro-vedriti  se,  raz-vcdriii.  r.  impf.  nloz.  pro-vedra- 
vaii  se,  raz-vedravati  se.  —  1)  vedriti.  Činiti  vedro: 
Vtjdriti,  im,  v.  impf.  hcitern.  sercno:  Vidi  onaj  koji 
ttfrfri  i  oblači  (Posl.  31).  Rj.'  »IH.  »  Rj.  ne^na  to.  — 
Tako  mi  ^to  vedri  i  oblači!  Posl.  307.  —  2)  sn  ae, 
refleks.  vMn  se,  es  mrd  heiter^  serctuUnr  cwlum,  Rj. 
posUijc  vedro, 

45 


—  706  — 


▼ellka^k 


vftdro,  n.  Rj.  tndi  vjedro,  vijedro.  —  1)  drven 
Bud  vodeni,  rf«*  \yassercimer,  sitnla.  Rj.  vidi  vedrini 
1.  vidi  i  vidra  2,  kR))no,  kablica.  isp.  kova,  piićeritra, 
romijenča,  rumendža,  sić.  —  2)  na  bunaru,  dcr  \Vuh- 
serdmer,  aituiu.  Kj.  tukogjcr  drven  sud  vodeni^  pa 
8yn.  pod  1  idu  i  amo,  i  prift\jer  ovuj  ide  pod  I)  i 
ovamo:  Sinoć  malu  momu  dovedoSe,  a  jutros  je  na 
vodu  poalaSe  .  .  .  »Dugo  polje,  a  voda  daleko;  teška 
redr«,  a  nejake  nike.  Npj.  1,  3<Kj.  —  3)  (u  krajini 
No^otinskoj)  mjera  od  12  oka,  Eimer  von  saolf  Maas, 
amphara:  po  Što  je  vedro  vina?  Rj.  u  Hrv.  vedro 
sto  akov. 

vftfd,  (vfegdT)  at^j.  vidi  vet.  Rj.  —  v^lah  (vlStha), 
star  (sa  stvari);  govori  ae  i  d  mjesto  t:  vedhi  (vedah), 
i  hee  h,  u  krajevima  gdje  se  glas  b  ne  ć^je  u  go- 
voru:  vedi  (ved?);  gotori  se  i  s  vijesto  U,  u  kraje- 
vima gdje  .«»c  u  govoru  mjesto  glasa  h  čuje  glas  g 
(vedgi  tako  ne  dolazi)  ali  se  pretMcita  g  pred  d: 
vegdi  (vegd) ;  i  bez  h  i  prema  paaeiima  u  kojima 
ne  ne  umeće  u  (veth-) :  vet ;  pa  i  sa  f  fr\jesto  v  i  sa 
k  vtjesto  U:  fetnk.  isp.  Korijeni  191. 

vei^etnbilan.  vegetabilua,  adj.  vegetabilis^  vegeta- 
hilitdi:  Svi  ovi  tavani  razdjeljuju  ae  na  tri  klase,  i 
imaju  Bvoja  imena:  neptunaki  (vodeni),  vulkanski 
(ognjeni),  vcgetabUni  (biljni)  tavani.  Priprava  105. 

vohndeOi  n.  cerhal.  od  vehnuti.  stanje  koje  bioa, 
htd  šio  vcJme,  vidi  vcnude. 

vShnuti,  V)&hn8m,  v.  impf.  ponajviše  se  itostavlja 
glas  h:  vl5uuti,  koje  vidi.  —  Već  mi  pada  jad  nasrće, 
a  od  jada  gora  vehne.  Herc.  283.  Vehnuti  za  kijem, 
de^iderio  alivujus  tabescere.  StuUi. 

vek,  m.  rfika,  f.  kozji  glaa,  d(w  Meckemt  mutitio. 
Rj.  u<ip.  većanje,  meketanje.  —  Stoji  bleka  ovac'  sa 
janjcima,  reka  stoji  koza  za  jarići.  Npj.  4,   187. 

vi^kitvitra.  f.  koza,  die  Meckerin  (alu  Apposition 
con  der  Zi^gc),  nnititrix.  Rj.  koja  veći,  vekeće. 

Tok^tunjo,  7«.  dan  Meckern,  muiiiio.  Rj.  verO,  od 
veketati.   radnja  kojom   koza  vekeće.  isp.  vek,  veka. 

Tok^tati,  v&ke<?cm,  r.  impf.  meckern,  mutio.  Rj. 
vekeće  ko£a,  kad  pusta  iz  sebe  glas.  vidi  veĆati.  v.  pf. 
vcknuti. 

vćknuH,  vekaSm,  r.  pf.  meckernt  mutio.  Rj.  vekne 
koza,  kad  pušta  iz  sebe  glaa.  vidi  veĆati.  v.  pf.  ve- 
knuti. 

vokalna,  f.  vidi  vokŠinja. 

vek.^t^ja,  f,  vidi  vef-iua.  —  Veksinjdm,  (u  Hrv.) 
grosstentheiU,  potiori  es  parte,  cf.  ponajvi&e.  Rj.  5Gb. 
osn.  je  vekSi,  koje  se  govori  mj.  veći.  «  govori  se  i 
vckSlna.  vip.  blnzinja  i  blazina. 

vćlu«  f.  (U  vojv.)  die  Art,  Gattung^  genus.  Rj.  vidi 
fcla,  i  si/n.  ondje,  za  promjenu  glasa  f  na  glas  v 
isp.  V. 

Valcer,  m.  (u  vmv.)  (osterr.  der  Feldscherer) ;  chi- 
rurgusy  cf.  vidar.  Kj.  Njem.  f  jtromijenilo  w  na  v. 
riđi  i  Ijekar. 

vili'Orov,  a,  o,  des  Chirurgus^  cJiirurgi.  Rj.  šio 
pripada  relćcru. 

vMrfirovle«,  f.  die  Frau  des  Chirurgus^  uxof 
chinirifi.  R|.  ženu  velćerova. 

v^U^crhki,  adj.  chirurgisch,  chirurgici^^.  Rj.  Mo 
pripada  velćerima  ili  velćeru  kojetnu  god, 

V^l«,  —  1)  (po  ju^ozap,  kraj.)  mnogo,  vid,  imdiam: 
vele  ižte;  vele  jede.  Tcio  rele,  koka  malo,  ja^uje  žao, 
te  zetu  jnje  na  tavu  (Posl.  313).  Rj,  —  Mjeflam  rele 
dobar,  t.  j.  slab  fuim,  malo  sam  bolestan.  Ej.  123b. 
(■ar  vtie  može,  nu  veće  smrt  Hl.  Odi  je  t^cle  smijefm, 
tu  je  malo  pameti.  23.  Mućno  je  malahnu  poraću 
na  tele  kusa  dijeliti.  04.  Ne  može  se  i  vele  i  dobro. 
74.  Ni  to  vr'jeme  ni  sa  vele  bilo.  HNpj.  1,  331.  Ab 
kćeri  moja!  rele  li  me  obori!  8ud.  U,  35.  tJtp.  vele- 
Hrdno  (veie-firdno).  —  2)  (Ht.)  gross,  magnum:  O  moj 
vrane,  vele  dobro  moje.  Rj.  vidi  veljl,  veliki.  — 
3):  Kad  te  vidim,  vele  mene,  kad  ne  vidim,  lele 
mene!   PohI.  121.  otH^e  vele   kao  da  znaiJt:  blago 


(meni!^  ^-  puno,  3)  puno  meni!  cf.  blSgo.  Rj.  621a. 
(i  pod  i.):  nchr^  vnldo.  cf.  veoma:  puno  dobra,  puno 
i^kladuu.  Rj.  ()21a. 

Velebit,  m.  planina  iKmegju  Hrvatske  i  Dalma- 
cije. Rj. 

vMen,  (st.):  Oj  devojko  aeleo  velen!  ne  uzvijaj 
obrvama.  Rj. 

vMcnne.  vc^lSnca,  m.  (u  Srijemu)  vidi  ?iarenica.  Rj. 
šarena  prostirka,  vidi  čilim  1,  i  si/n.  ondje. 

T«ldsrđno,  (u  Boci)  herzensgcrn,  luhentissime,  Rj. 
vele-srdno  [ea  vele  isp.  vele  1),  od  svega  srca,  $a 
svijem  srcćin.  vidi  sveurdno,  flveardo, 

vMe(«,  f.  {U  Dubr.)  vidi  veo:  VeUiu  mva  na  Ukce 
razdrla.  Rj.  i  syn.  kod  veo.  —  od  tugje  rijeci  [Tal. 
veletto),  od  koje  i  velj,  veo. 

Vftiez«  m.  Turski  Kjupreli  (Ćupriliia),  NatM  ciner 
Stadt,  nomen  urbis:  Do  Veleza  i  voae  Vardara.  Bj. 
varo§. 

Tcll^&nstvon,  a^.  Mo  pripada  veličanstvu;  maje- 
sidtisch.  —  (.rospode!  kako  je  veličanstveno  ime  tvoje 
po  svoj  Kemiji!  Pm.  H,  1.  UroŠ  veličanstvenu  driatm 
Du^anovu  dovede  najprije  da  plaća  danak  Turcima« 
DM.  133. 

veličkDStvo,  n,  (u  Hrv.)  Mt^estdt,  mt{jestas.  Rj. 
—  >A  ovo  je  Njihovo  Veličanstvo  RnsVi  car«.  Danica 
4,  35.  Bogu  slava  i  veličanstvo,  država  i  vlast  prije 
Bviju  vijekova  i  sad  i  u  sve  viiekovc.  Jud.  25  (ma- 
gnificentia ;  [ji£|aXtiwuv7j).  Gospoae  1  nemoj  potrti  na- 
sljedstva svojega,  koje  ai  izbavio  veličanstrom  svojim, 
MoJB.  V.  a,  26.  Veličanstvo  njegovo  (Božje)  ne  će  li 
vas  upIa^Aiti?  Jov  13,  11.  Ja  ću  oskvmiti  svetinju 
svoju,  relićanstro  sUe  vaše.  Jezek.  24,  21. 

vclićanjo,  n.  das  Grossthun,  osientaiio.  Rj.  verb, 
od  1)  veličati,  2)  veliĆAti  se.  —  1)  radnja  kojom  tk^ 
veliča  koga.  —  2)  radnja  kojom  se  tko  veliča. 

velK'Uti,  ćam,  v.  impf.  Rj.  v.  pf.  sloi.  nvelićaii. 
V.  impf.  slož.  uvelićnvati.  —  M)  erheben,  magnifico.  Rj- 
koga,  kao  činiti,  priznaiHkti  ga  velikim:  Veliča  du.4a 
moia  Gospoda.  Luk.  1,  46.  Oporainji  se  da  reliraš 
<^efa  koja  gledaju  ljudi.  .Tov  36,  27.  Pozove  vjerne 
da  veličaju  pjcsmanui  majku  vidjela,  DP.  bti.  sa  se, 
pass.:  Neka  se  veliča  ime  tvoje  do  vijeka.  Sam.  H- 
7,  2(}.  —  2)  sa  se,  refleks,  vellćati  se,  grottsthun,  osten- 
tare  se.  Rj.  činiti  se,  pokazivati  se  velik.  —  Hoće  ti 
se  sjekira  veličaii  nad  onijem  koji  njom  sijeće?  Is. 
1(>,  15.  Veličaste  se  suprot  meni  nslima  srojtm.  Jerjik. 
35,  13.  Kralj  pak  mnogo  se  veličaše  i  razmeta.^e  rije- 
čima. Glas.  21.  283. 

roU6av.  adj.  Rj.  ma^nus,  superbus,  Stulli.  koji  se 
rado  veliča;  grosstJiuerisch,  grosssprevherisch^  mugni- 
loguus.  —  Istrijebiće  Gospod  sva  usta  lailjiva,  jezik 
vetičuvi.  Ps.  12,  3. 

veličina,  f  —  1)  die  Grdsse,  magnitudOt  altitudo. 
Rj,  osobina  onoga  sto  je  veliko,  —  Arar  i  vreća  jed- 
nkke  $u  veličine,  a  džalr  je  u/ak  i  ilugaćak.  Rj.  75n. 
Važnost  knjige  ne  cijeni  se  po  njezinoj  veličini.  (>dg. 
na  sit  4.  \  ličinom  mudrosti  svoje  u  trgovini  svojoj^ 
umnožio  ai  blago  svoje,  Jezek.  38,  5.  —  2)  konkr, 
Ho  veliko,  n.  p.  čovjek,  isp.  velikan.  —  Protivnicf 
kneza  Milo^ . . .  junaci  prema  palim  veličinama  Javno 
su  ružili  onoga  kogu  su  pre  dizali  u  zvezde.  Mil.  S6. 

V'MU'ko,  m.  ime  muSko.  Rj.  —  osn.  u  velik.  Oau. 
292.  imena  s  takim  nast.  Balaćko,  Ilićko. 

vMi|ii;duu  (veliki  dan),  m.  (dolje  preko  Morave)  vidi 
vaskrMcnije.  Rj,  vidi  i  uskrs,  *  sgn,  ondje,  veliknlnu, 
k  se  pred  d  mi)e7ija  na  g. 

vMlja,  /'.  (U  Bninićcvu)  krinka  sira.  Rj.'  isjt.  kriAka. 
skala,  skri^kn.  skrižalicji. 

vftlik,  adj.  vidi  veliki,  *  primjere  ondje^ 

Vrlika.  /'.  ime  žensko,  isp.  Vesela. 

v&iikaeak,   vclikai'-.ka,  adj.   augm.  od  veliki« 
gross,  vulde  magnus,   *?(W(tw.    Rj.   —  Na  grobu  »toj 
velikački  sanduK  otvoren  pun  avakojakijeb  dragocje 


nijeh  haljiaa.  Npr.  137.  tnkva  augm.  a4j.  kod  da- 
gaćnk. 

vi^Ukiin,  velikJiDH,  m.  gigas.  StuUi.  >On  i'e  velikan^ 
OD  iit!  jrli'Ja  nii  rae<.  J.  BogdanoviO.  Veliki  ljudi... 
koliko  je  Ijutlnkili  živolaHtaln  W(ira  relikanova.  Mil.  IX. 

veUkaSf  velik&^a,  m.  Magmtt,  muijnnts,  Kj.  riiU 
boljar.  —  S  Kara-Gjorgjijem  ptik  ostane  Mladen  .  . . 
i  Hadži-Melentije;  a  mz  ove  velikaše  i  druge  mnoge 
manje  utarje^ine.  So\j.  17. 

vollki^šiva,  f.  J.  lk>gdanović.  iena  prema  muiu  te- 

lifiUHH. 

volikiiSev«  adj.  Ho  pripada  velikaht;  des  Ma^natetif 

intujnutis.  vidi  boljarov. 

velikiiikT,  udj.  što  pripada  velikašima  iii  velikašu 
kojetm^  god;   Magnutcn-,   magnaium.   i'idi  boliarski. 

vSliklt  adj.  —  J)  gross,  magnus,  cf.  velji.  Rj. 
vidi  i  golem,  uzun.  Vuk  u  Rj.*  iažt  da  pridjepi 
divlji,  mali  i  veliki  kuo  neodregjeni  neviaju  dnu/ih 
oblika,  n.  p.  joai  li  veliki  namatao?  (ovgje  Srbljin 
niti  <?e  re(5i  velik  ni  goletn).  Kj.^  XLI11.  Mi  i  «  na- 
rodnim umotvoi'ima  i  u  Daničića  ima  tieodregjeiio  i 
velik,  kao  što  primjeri  pokatujit,  comp.  veći.  —  Ve- 
lika boljaj  cf.  gora.  Rj.  37a.  Velika  holeU,  f.  vidi 
gorska  bolest.  Rj.  57a.  Velika  nedjelja^  f.  die  Char- 
woche,  hebdoma«  antepanchalis.  Rj.  .OTa.  Velika  straia, 
f.  (u  Srijemu  i  u  Ban  )  Haiiptwarhe,  praetoriiim.  Rj. 
57a.  ViteAka  nei^olja^  t.  j.  velika  (u  kojoj  čovjek  valja 
da  se  bije  kao  vite/.).  Rj.  (Ma.  U  Boci  velika  vodica 
zove  Be  Bogoiavljenska,  a  dru^a  mala  ili  zakrStena. 
Kj.  »i9a.  vSika  i  mala  gonpoma,  Rj.  %a.  Grdosija, 
Ho  veliko.  Rj.  9Sb.  Gromoradau,  veliki,  nezj^rapan, 
»ehrgrosa,  inpens,  cf.  gorostasan.  Rj.  103b.  Živa  muka, 
i.  j.  velika.  lij.  158a.  Svaka  je  knežina  imala  svoga 
knez-a,  koji  »e  radi  razlike  od  »eoskijeb  knezova  zvao 
i  hiL^knez  i  veliki  knet.  Rj.  278b.  Kao  visok  odar, 
rtlo  flo  na^iui  pored  stoga,  kad  se  velika  sijena  djenu. 
Rj.  UOb.  Sjenit  i5ovjek,  i.  j.  krupan,  veliki.  Rj.  684a. 
Te*ak,  3)  vrlo  veliki.  Rj.  734b.  Veliki  ćete  strnh  pre- 
trpeti,  Npr.  70.  Oslnli  momci  .  . .  poatanti  velika  gos- 
poda. 71.  Otac  mu  se  vrlo  obraduje  i  veliko  veselje 
Hćini  ,  ,  ,  od  velike  radostt  i  platna  njemu  na  ruke 
ispijenu.  112.  Da  u  svijetu  gjevojke  ne  oagjoSe  koioj 
ne  bi  ili  prevelik  ili  prenzak  ori  prsten.  114.  r«ijt 
fttrah  ih  popadne.  188.  Za  njim  pogjc  mah  i  veliko, 
2()7.  Obraz  od  obraza  Htidi  se.  (Re^e  hc,  kad  se  ka- 
zuje za  kakav  velik  stid  ili  sramotu).  Posl.  230.  Car 
na  t-ara  hee  velike  ne  će.  343.  Mili  Bože,  čuda  veli- 
koga! Npj.  2,  1,  Koja  tebi  velika  nevolja.  2,  7.  O 
radosti,  velika  dragosti.'  2,  618.  No  evo  ti  velikoga 
vraga!  jednnak  se  vojsko  sastanuSe.  5,  91.  Bio  je  m 
velikoj  briei,  kako  će  ga  pogubiti.  Danica  ."S,  20ti. 
/aliv  .  .  .  krivudaju*^!  izmepju  prcvtlikijeh  kametntijeh 
gora.  Krtv.  :;8.  Zato  velikim  krivcima  ne  sudi  magi- 
»trat  nikako.  Milož  191.  Osloboditi  koga  nd  poreze  . . . 
U)  un  (.Milo^)  e^iui  velikim  niromasima.  202.  Knjiga, 
koja  je  bila  oko  20  tabaka  velika,  8ovj.  80.  Strah  i 
mrak  velik  obuze  ga.  Moja.  1  15,  12.  Hin  čovjeka 
jiiuakn,  velik  djelima.  Sam.  U.  23,  20.  Bje6e  Neman 
i'ovjck  iKlik  u  go'tpodara  svojega.  Car.  if.  5,  1.  Pod- 
smijevaće  ti  se,  pidui  imenom,  veliki  smcttijom !  .lozek. 
22,  .^1.  U  Srbiji  bijaSo  jako  vla,5<5ii  i  veliko  brojem  sve- 
Alenslvo.  DM.  118.  l)a  bi  se  iK)kroviteljstvo  iedinc 
Rusije  zamijenilo  Srbiji  gerantijom  svijeb  fvlikih  sila 
evropskili.  0  Sv.  <).  20  (garaniijomi),  —  af j  u  velike, 
rvdit  miiien  drin,  magnopcre:  ima  zrela  gro^a  u 
velike;  rade  ljudi  u  velike.  Rj.  ludi  uvelike,  prijedlog 
u  *rt  tikuJt.  pokazuje  ovdje  na^in  na  pitanje:  kakot" 
—  Sjedne  ispod  jednog  visokoprn  drveta,  i  začuje 
nnvrh  njega  gje  se  dvojit*a  u  vdike  dvimju,  Npj,  lU), 
I'  velike  {i\.  p.  ima  IreAanj.i.  gjevoiku  Ka  udaju,  vol*c 
cvjeta,  t.  j.  rt  najbolje).  Posl.  32tJ.  (I  nt^jveći  jek  [U.  p. 
\mn  treSanJB,  e\Jeta  voće  i  1.  d.).  Gledaj:  U  rtlike. 
Ii33.  Kad  se  vec  uvelike  znalo  na  lak  naćiu  vatru 
naložiti  (.ukreoati) .  .  .  Priprava  1U3.   Rječnik  se  pe- 


čata M  tselike.  Rtraž.  1886, 1475.  Nepravilnost  se  ova 
javlja  u  velike  od  XV.  vijeka.  Rad  26,  H7  (igp.  Do- 
lari re{-ena  nepravilnost  izobila  od  XIV.  vijeka  do 
danaa.  Rad  26,  68).  Bilo  je  {h}  u  to  vreme  u  obićaju 
u  pelike.  Vid.  d.  1862.  18. 

Tellkddui^an,  velikodušna,  aij^j.  veUko-dušan.  koji 
je  velike  du^e;  groismitthig,  grvsuhersig,  magnanimuR. 
suprotno  m&loau6an.  tako  slož.  adj.  kod  bogoduAan. 
—  Velikodušni  vladaoci  oproste  mu  rado.  Danica  4, 
36.  Njegovo  poSteuo  srce  zaslužuje  sve  te  milosti  i 
tako  velikodušne  nagrade.  Milofi  49. 

velik6dii§Je,  n.  osobina  onoga  koji  je  velikoduian; 
die  Grosstniitfiigkeit,  Grosshersigkeit,  der  Grossmuih, 
magnanimitas.  suproltut  malodušje.  —  Ove  su  Turki- 
nje t^likoduštje  Milo.^evo  podizale  do  neba,  govoreći 
Turcima  u  oći:  'Srji.ska  je  vera  .  .  .*  Milofi  102  (veliko- 
duiije,  sa  ffturiin  na«t.).  akc.  na  ovoj  i  na  prednjoj 
rijtci  prtvui  Danicit'evqj  akccntuaciji.  ARj.  I.  4o8b. 

VoltkAraski,   adj.  sfo  pripada   Velikim   lUisima; 

frossrusaiadt :  Jezik  maloruski.  Velikoruski  jezik. 
>ioba  8.  Može  biti  da  su  neka  izmegju  ovijeb 
(imena)  i  velikoruska.  Rad  26,  58. 

vMikožikpiinski,  adj.  sto  pripadu  velikim  supa- 
nittia:  Vjen<^  ga  i  nazva  velikim  županom.  Po  tome 
vjenčanje  i  velikožupanako  dostojanstvo  bjeSe  sasta- 
vlieno  sa  staijeStvom  i  prije.stolnim  mjestom.  DM. 
18.  Posadi  Vukana  na  velikoćapanski  prijcsto.  19. 

vMim,  {davon  nar  impf.  valjah)  vidi  velju.  Rj. 
ovaj  glagol  ima  samo  praesens  i  impf.  vidi  primjere 
kod  velju. 

V^limir,  m.  ime  muSko.  Rj.  Veli-mir.  tako  sloć, 
imena  kod  Budimir.  hi/p.  Velja,  Ve^jo,  Veljko.  isp. 
Veli  sav. 

V^IliuTrovien,  /'.  rena  VcUmirova:  PoSetala  Veli- 
miiovica,  mila  snaha  Vuće  dženerala.  Npj.  2,  249.  — 
Vidi  takve  riječi  kod  GojkovicA. 

Vćlimlje,  n.  ravnina  u  Banjanima:  Od  Velimlja 
uz  ravne  Banjane.  Rj. 

V^llsaVt  f».  ime  mu^ko:  Okumio  knma  Vladisava, 
starog  svata  mlada  Velisuva.  Npj.  3,  506.  —  Veli- 
s(l)av.  hgp.  Velja,  Veljo,  Veljko.  is/j.  Velimir. 

velsi^i^oiUi  »*•■'  l'broh  kitu  garavilia,  ubrali  dnigu 
vehngenja.  Rj.  vidi  bosiljak.  Rj.'  viai  i  vaalegjen,  i 
sgn.  ondje. 

vi^l&d,  ni.  Na  njojzi  su  gaće  od  veluda.  Rj.  vidi 
kadiva  1.  Rj.'  rijeć  tugja,  Osn.  257.  vidi  i  kadifa, 
kadi  pa. 

v^lj,  vvlja,  m,  vwW  ve<>,  veleta,  —  Korotujle  za  go- 
dinu dana  premiloga  cara  Nikolaja  .  .  .  prevmite  na 
glavu  kapit't%  činovnici  mu"  velj  na  ruci.  Npj.  5,  53 
(iap.  uoAji;  der  Flor). 

Vi'IJn,  m.  hyp.  od  Velimir  ili  Velialav.  Rad  26.  62. 
istoć.  voc.  Veljo.  vidi  Veljo. 

v^yu{*it,  f.  (jedni  govore  aveljaća  i  ove^jača).  — 
IJ  (u  zap.  prim.)  Muuat  Februar^  Februarius:  Ffl- 
Ijava  prevrtaća.  (U  Dubrovniku.  Jer  je  ongje  vrijeme 
u  Veljaći  nepostojano  .  .  .  Poal.  33).  Kad  ve^aća  ne 
daždi,  Marać  dobra  ne  misli  (Posl.  115).  Rj.  drugi 
it\jeH€C  u  godini,  vidi  februar,  hgp.  velje.  —  H)  lu 
Srbiji)  viai  babini  ukovi.  Rj.  vidi  i  babini  dni^  ba- 
bini jarci,  babini  kozli<?i,  babini  poznjmenici.  ono 
vrijeme  kad  lut  *i;rKC/i'u  ožujka  ili  u  početku  travnja 
udari  snijeg  ili  cigani. 

vdlJAĆui,  adj.  [tbruarii.  Slulli.  hto  pripada  veljači. 

vcljiidiua,  f.  (u  Boci)  vuna,  *to  se  ntriže  ljeti  (do 
Petrova  dnevi)  s  ovaca,  (u  s  jaganjaca  zove  se  jarina^ 
a  što  rie  H  kože  brije,  ono  je  tiKŠirn).   Rj.' 

V^^IJe,  m.  |u  Boci)  ht/p.  od  veljaća,  u  ovoj  poslo- 
vici: Kad  velje  ne  veJjuje,  mare  opakuje  (Posl. 
115).  Rj. 

v^UI,  Ije,  adj.  (po  jugozap,  kraj.)  nV/t  veliki:  .\ko 
te  srećci  ne  prićuka,  na  veljega  je  hala  sli*:'  ne  vnfite'i 
(Posl.  9).  Ge  si,  bune,  uputio?  zar  u  b'jelu  mana- 
stiru, ge  su   naša   velja   dobra'/   UOinio  vekje  jade*  I 


TeUko 


—  706  — 


Teres^a 


oa  pelju  arojtu  tvoju,  Rj.  vidi  i  golem,  iiznn.  — 
VHjft  pitAhi,  f.  (u  C.  Ci.)  vidi  dii^ra  pu*kii.  Rj.  57ii. 
Velje  zeljcy  n.  (u  V.  t3.)  neknkva  trava,  od  koje  bi 
ae  čovjek  mof^ao  opiti,  Art  Pflanze,  herliae  penus. 
Uj.  57a.  ligufltum  Sejruieri  Korh.  Rj.'  Velje  hrale  u 
mnlc  bisAge.  Poal.  33.  Ojc  reljizi  konji  igraju,  mali- 
jetna  trbusi  pueuju.  72.  Tako  me  ne  klelo  malo  i 
relje!  299.  Pu  okrenu  vezir  (uprelija  i  njegova  relju 
gilnit  rc^ska.  Npj.  2,  G(K:*.  Da  ga  metne  r^ega  vezitti. 
3,  G7.  A  Stelana  u  BeĆ  zaustavi,  u  \elj\i  ga  skoUi 
postavio.  5,  52.  Gjeneral  je  velje  ime  slavno,  5,  266. 
Vijei^nik  od  reljega  riječa.  DRj,  1.  3.'). 

Vćljko  (Veljko),  m.  ime  muško.  Rj.  hifp,  od  Veli- 
mir  iVi  Veiiflflv.  vidi  i  Velja,  Veljo.  —  Vel'fko  (osd. 
u   Veijo  od   Veiimir).  Osn.  294. 

V^lJOi  ra.  hyp.  od  Veiimir  ili  Velislav.  gen.  VSlja, 
voc.  Veljo.  jut.  vidi  V'elja.  —  V'eljo  nema  u  Vukovu 
rjet^niku,  ali  se  govori.  Onn.  294.  ifp.  takva  htfp.  kod 
AIjo. 

Vi>IJAv§iiJe,  u.  rerh.  od  veljovati.  fttanje  koje  hira, 
kad  relje  teljuje. 

reljdvati,  vMJujem,  r.  impf.  (u  Boci)  v<^lje  *«'», 
sum  v^lje,  u  ovoj  poslovid:  Kad  velje  ne  reljttje, 
mare  opakuje  (Po^l.  115),  t.  j.  ako  u  veljači  nije  zimn, 
biče  u  Manu.  Rj.  hiti  relje. 

vfejjn.  (jni.)  velim,  mgen,  ujo,  dieo.  Rj.  riV?»  kajati, 
ka/ivati;  govoriti,  ima  samo  praescns:  vMim  i7»  velju 
(stariji  oblik  isp.  vigju;  hotfu,  mogu),  i  //.  pregjahije 
vMj^.  —  Kad  na  kakvoga  čovjeka  reku  da  je  &io 
ukrao,  onaj  na  koga  rele  da  je  ukrao,  znftuče  ru- 
kave ...  Rj.  3411).  Prije  Saroa  vele  da  je  (Marko 
Kraljevič)  mijenjao  mnogo  konja.  Rj.  340a.  Od/.ivaju 
se  tene  i  djevojke  u  primorju:  „što  reljaše?""  Rj. 
452n.  Dvorani  izigju  na  Čardak  k  HtojM  pa  mu  kaiu 
Ht(i  reli  zmaj.  Npr.  35.  Vila  jelo.  ja  ne  relim  na  te. 
vcč  na  ono  troje  djevojaka.  Npj.  1,  272.  Star  mi  je 
zaap'o  ua  krilu,  mene  9«  rele  ljubiti,  a  ja  ga  volim 
buditi.  1,  288.  Majka  mu  smjerno  reljuse:  »Ne  umri, 
Hinko,  za  bora!«  1,  418.  To  je  bilo,  istina  je  bila, 
»ad  velimo,  dft  »e  veselimo,  5,  307.  Ja  joj  reljn:  >ne 
poDoa'  86,  dmgu!«  Herc.  IfiS.  Potoiu^tvi),  koje  ne  če 
toliko  pitati  šta  reli  0  njemu  ovaj  ili  onaj.  Pin.  70. 
Zu  Simeuna  reli  da  je  .  .  .  DM.  76.  »Jer  čemO'  re- 
Ijahu    propasti  »vi.«  Prip.  bibl.  43, 

Von^dički,  adj,  Mo  pripada  Vefiediku.  vidi  Vede- 
nički.  koje  je  postalo  od  Venedički  premještanjem 
glasova.  —  iSvrh  ječernie  bijele  dolame,  od  bijele 
Rvite   Venedii'ke.  Nnj.  5,  287. 

Veu^dik,  Veuedika.  m.  prema  adj.  Venedički.  vidi 
Vedenik,  Mleci,  od  Njetn.  Venedig. 

V6wera,  f.  \'"enus  (Veneris),  u  Himljnna  boginja 
od  ljubavi:  Vi  kiižete,  da  za  mene  u  Re^avi  cvjeta 
Venera.  Htniž.  188«,  1101. 

vftni.  m.  (u  vojv.)  u  riječima:  ventn  radi,  der  Vor- 
irand,  vraeUjctus,  Rj.  kao:  pod  izgovorom,  isp,  \r,- 
govor  2. 

vend^c,  ».  verhal,  od  venuti.  atuT^e  koje  liva  kad 
Uto  vene.  vidi  vehnuče, 

venuti,  vcnem,  i'.  impf.  velken,  marcesco.  Rj.  vidi 
vehnuti.  iV/j.  sabuuti.  v.  pf.  aloz.  uo-vetb)nuLi,  pr6- 
venuti,  u-venuti.  i<ip.  uvelak.  —  Momak  ...  te  hc 
počne  gubiti  i  venuti.  Npr.  151.  'Jako  ^«  sestrama 
?<voiima  jednako  renjaše.  i^.  Kako  renc  onaj  stručuk 
ruiice,  tako  vene  srce  moje  sa  tobom.  Npj.  1,  402. 
Da  ti  znadcA,  kako  rcnem  sa  te!  1,  (^19. 

včnjn,  /'.  (u  vojv.)  Rj.  vidi  kleka,  smrekji.  — 
1)  dic  \Vacliholder8tande ,  juniperus  comvtttnis.  Rj. 
biljka,  vidi  i  smrč,  amrča.  —  2)  die  }Vachh<dder- 
beeren  (lum  liduchern),  baccae  juniperi.  Rj.  bobe, 
rod  od  renje.  vidi  t  «unrkinjtt,  smreka,  pnpnljica.  — 
riječ  tu^ja.  (>«n.  20.'*.  Madž.  t'envn,  fenvii.  u  nas  )te 
f  promijenilo  na  v.  i^i.  v. 

v6^|iir,  veuj^ro,  m.  ptica  tako   nofrana  po  cenji 


kojom  se  hrani.  Daničič,  ARj.  613a.   vidi  smrekar  i 

stfn.  ondje. 

V^ujer/  »I.  vidi  fenjer.  —  Pred  njim  ide  Miluline 
knez**,  i  on  nosi  renjcr  i  sviječu,  Npj.  3,  20. 

vfto,  vela,  m.  (u  PaSlr.t  bijela  mahrama  sto  djeveri 
drže  iznad  djevojke,  koja  kleči  drieči  oruije  na  ru- 
kama, kad  joj  za.sji'de  daju  dobru  molitvu:  I  tri 
lakta  rcla  od  Mletaka  (.  .  .  reletu  s^im  na  likce  nviL- 
drla.  Npj.  I,  390).  Rj.  vidi  veleta,  velj ;  perda,  pri- 
jevjes,  koprena  3.  der  Schleier,  relamen.  od  ImI, 
vellum,  Tal.  vello;  8  promjenom  glasa  1  na  kraju 
sloga  na  0:  veo  —  Dva  7A.<^Jede  uzmu  joj  (djevojci) 
veo  B  glave  i  dr2eči  ga  raširena  iznad  nje  jedan  od 
njih  govori:  »Pomozi  Bože...*  Rj.  124b. 

vebma,  sehr,  viddd  cf.  vrlo.  Rj.  adr.  od  velma 
{isp,  vele)  s  promjenom  glasa  I  na  o.  adcerOt  s  lakim 
nast.  kod  večma.  vidi  i  jako,  puno  4,  ftadmHt  zdravo. 
—  Kralj  se  rcoma  obraduje,  i  dade  mu  pola  kraljev- 
9tva.  Npr.  8*3.  I  u  kolu  seja  i?tojanova,  veoma  j<t 
stiilna  t  prikladna.  Npi.  3,  2»>f>.  Sva  se  gora  tresijaše 
reoma.  Mojs.  II.  19,  18.  Avdija  se  hojake  Gospoda 
v€om(x.  Car.  I.  18,  3. 

vftpnr,  vepra,  m.  {pl.  vfeprovi,  vfeprfivil)  krmak, 
bravae,  nazimac,  das  Schu:ein  (Mdnnchen),  porcu<i. 
Rj.  —  Brav,  2)  uHrojai  vepar.  Rj.  39a.  Divljale,  n.  p. 
čovjek  ili  vepar.  Rj.  118b.  Zeljug.  zelen  vepar.  Rj. 
208a.  Nerast^  cf.  repar.  Rj.  418b.  Ukač,  vepar  koji 
ućuči  plfljsi  i  razgoni  druge.  Rj.  77l>a 

vRpurski,  adj.  upragnu^.  8tnll).  .kto  pripada  repru, 
reprurivin. 

vftpruvao,  v^provca,  m,  trava,  ehamaeleon.  Stnlli, 

vj^provinn,  /'.  caro  apntgna,  apruginea.  i^tulli. 
meso  reparsko.  za  obličje  isp.  ovnovina. 

iftra,  /■-  (oko  ISiuja)  riđi  vitiea  2.  Rj.  prstett  beg 
!  kttmeua  i  bez  glave,  vidi  »  burma  1.  dcm.  verica.  — 
I  Značenje  (korijenu)  savijati  se,  opkoljavati:  vcra, 
I  veriga.  Korijeni   I9ii. 

Včra,  f.  voda  u  Pla-^kome^,  koja  ir-virc  ir.  Kapele 
i  utječe  u  Drciulju.  Rj. 

v&ninjo,  II    Rj.  verbul.  od  1)  verati,  2)  verati  se. 

-  IJ  radnju  kojom  tko   cere  (krije)  što  (dna   Vcr- 

stecken,  absoonditio.  Rj.).  —  i^)  radnja  kojom  se  tko 

rere    kud    (dii«    heimliche    Umbergehen,    clnndeatina 

cinuiitio.  Rj.).  dem.  verkanje. 

vfirns,  vSrsa,  m.  der  Vers,  versu«.  pretMa  veraA, 
verJa.  Obi.  3.  riđi  atib,  vrHtji  4b. 

varati,  rem,  r.  impf.  —  t)  Knvlačiti,  kriti,  rerste- 
cken,  fibscondo.  Kj.  —  Grlica  je  proso  brala . . .  »Ja 
Ham  brala,  n'jcHam  spala,  po  gori  ee  ne  igrala,  n 
grm  glave  ne  rcrala.  Npj,  1,  498.  —  2^  sa  se,  reflek'i. 
verati  se,  kriti  j*e,  provlačili  »c,  hcimltcf*  ftniltergeJten, 
dam  circuire:  Ne  čudim  se  liji  ui  gj'erdanu,  več  ne 
čndim  r.eca  i  gačama:  kml  se  vere  kako  ne  izdere, 
Rj.  dcni.  verkati  ne. 

vftreilža,*  Rj.  vidi  foredža.  ea  promjenu  0la»a  f 
na  v  itjh  v.  —  J)  (ihcrkleul  der  iurkisehtu  ^rauen, 
testis  mulierum  tnrcicarnm  grnus.  Rj,  gori^ja  haljina 
u  Turkinja.  —  O  Turčine,  /ukau-barjaklaret  dede 
reci  svojoj  vjernoj  ljubi,  neka  skine  pet'e  i  reraUe. 
Npj.  3,  :M).  —  2}  (u  vojv,)  cin  altes  Kleid,  vestis 
atUiqua:  natukao  nekaku  veredžu.  Rj.  vrtha  (starnj 
buljina. 

veresija,  /'.  Kredit,  fidts:  uzeo  na  veresiju;  oliAao 
da  kupi  veresiju.  Veresija  gola  5ija  (l'osl.  3;i).  Rj. 
vidi  vjera  4,  obduga,  oduga,  priček.  postanjem  bitv 
od  vTSra  (ist.),  vjera  4  (juz.)  sa  nast.  »sa«,  kao  »ile- 
sija  od  »iln.  prema  tome  po  juž.  govoru  ralja  pitati 
vjereaija,  —  Udario  u  va^evinu  (kad  ne  uzima  *it<» 
aa  veresiju  do  druge  godine),  Rj.  i>lb.  Kud  m  koga 
dučaudžije  ujutru  ište  ko  što  ik*  veresiju,  odgovori 
mu:  »nijesam  ae  ručio«.  Rj.  *15Hb,  Uveremjati  kogu, 
t.  j.  dati  mu  na  veresiju.  Rj.  7r)5a,  Od  gotovih  no- 
vaca ne  viilja  veresiju  ćiuiti.  {SUme  može  sad  dobiti, 
ne  valja  /ji  podlije  ostavljali).  232.   Nek  me  pusti  U 


▼MfU« 


—  709 


TimelKf 


tamnice  klet«  «  nn  rjcn*  i  na  vereifiju  i  uh  jeuiea 
Uofrii  iatinojcfl.  Npj.  '2,  .-180.  »IiH  u/.uii  dora  debelog«. 
Ic  pa  vodi  luome  pobnitimu,  da  mi  kuje  veresijom 
dorn<  .  .  .  »Ja  ne  kujem  konje  terrA{}om.*  2,  4t>4. 
Ovo  sve  on  knpi  na  veresiju  dok  izigje  u  vilnet. 
Miloš  70. 

vferKljn,*  f.  ifidi  poreKii.  Rj.  i  syn.  kod  poreza. 
rvh  i  ver^'j*^' 

vor«lJns,  verpiJiUji.  »t.  iltr  der  porezu  nntrnrorfen 
ist,  rccti(_nilis:  A  Turnka  Janji  donesoAu,  pel  ttlolinn 
on^rje  ukopaše,  leriiiUtšft  ni  nosili  uinii.  Kj.  koji  je 
ilu:(tn  rerifiju  tluvati,  —  rij<xi  8  tukim  mtst.  kod 
br:nla5, 

v^ri^jlju,'  f.  vidi  verpija.  —  Ne  dftjn  nam  careva 
luirat^a,  ni  oslatc  careve  ferofije.  Npj.  4,  367. 

V&rit'H,  ^  dcm.  od  vcr«.  Kj. 

V^riira,  f.  lu  liooi)  die  hetie,  caiena.  cf.  Innnc. 
Rj.  vidi  I  !>indjtir.  jd.  verige  1.  detn.  verižtca.  za  po- 
At  II  ti  je  itp.  vera.  —  Kaže  ropstvo,  ft  krije  vcri'jit. 
OPosl.  4r».  Kuje  Hclii  ceriifu.  51. 

v^rl|fe,  vV-rlga,  /.  ;»/.  Kj.  dem,  vorižice.  —  1)  jd. 
od  voripi:  Pii  povede  vniufii  za  verige.  Rj.  ''idi  ko- 
mOHtre,  i  kud  vt'rijrfl  ".'/».  —  Pripovijeda  «e,   da   s*4  , 
se  Ufi  onome  micatu  (gdje  su  Verigie)  nojrda  zupinjule  i 
verige,   tla   brodovi    neprijntelj^ki   ne   bi   pore    mogli 
proi^i.  Kj.  5ya.  ("uje  u  pe('ini  klopot  Hvnkojaktjcft  re-  \ 
riija,  tutujavluu  kao  ^-roiuovi.  Npr.  1*5.  Na  /Jiklopeu  | 
ovoga  kovćejra  utvrdi  jedan  kraj  od  giozdtnijeit    vc-  ' 
ritja.   158.    Uroni   Kiipnui    na  svetoga   Savu  .  .  .   i»inu  . 
munja  na  taffne  verige^   potrese  se  zemlja  od  istoka. 
Npj.  4.  131  (verige  aputiola  Veira  padaju  Hi.  stjentju  \ 
po   Haront   kalendara),   i  )kova^  ga    ii   dvoje   verige 
mjedene.    Sud.  H>,  'JI.   —    2)  die  Ke.tsclketfCf   cuiena  ! 
e  (jua  pendci  acnitm.  U  (irblju    kažn    da   verige  ne  \ 
valja  ostaviti  da  ne  Ijuljajn,  kad  ho  piujiita  ili  kotao  ' 
skine  s  nje  (h  ujih?),  jer  vele  da  su  lagje  mi  moru 
r^i  ono   vrijeme  u  muri  i  nevolji,  dok  se  verige  iju- 
Ijajn.  Kj.  verige  o  kojima  visi  kvfao. 

V6rlgro.  VerTfrii,  /'  ;>/.  jedno  usko  mjesto  u  zulivu 
Kokeljskome.  ^rdjo  su  gore  s  obje  sTratie  zaliv  stijc- 
snile.  Pripovijeda  se,  da  su  se  na  onome  mjestu 
negda  /jipinjnio  verige,  du  brodovi  neprijateljski  no 
ili  Ecore  proi^i  mogli,  i  zidine  od  stražora  aa  obje 
strane  joć  se  vide.  RJ. 

v^rižlrn,  /.  dem.  od  veriga  [u.  p.  salialu).  Rj.  vidi 
lanW,  sind^.irit^.  —  Objesi  mu  zlatna  ivriitcK  o  vratu. 
.Mojs.   [.  41,  42. 

vArlJIoc,  v^rifieii,  f.  pl.  dem.  od  verige.  Rj. 

vi^rUnjlien.  f.  div.   Slange  un  der  die  KeJtsdkette 
hefesiigt  i.^f,  traha  e  qua  pendet  catena  aeni.  Rj.  motka  , 
0  kojoj  vise  tcfigc  :i.  —  OsuSib  se,  kao  da  sam  visio 
na    cerižnjači.   ZIos.    ^0.   rijeci  8   lakim    nast,    kod 
ajgirai^a.  ' 

vl^rkanjo,  n.  dem.  od  veranje  2.  Rj. 

v^rkiUi  se,  kam  se.  datt.  od  verati  se.  Rj.  —  Crni 
iijorgjije  s  onim  O^ubaiiiina.  .  .  sLaue  se  vcrkuti,  da  i 
njega  Turei  ne  ubiju.  Uanieafl,  160.  David  pobjegne 
u  goru  Jndiuu,  i  ondje  se  verkao  po  perinama  i  po 
gudarama.  Prip.  bihi.  157. 

virman,*  vermana,  m.  vvU  t'ermao.  Hj.  ghts  { pro- 
mijcajen  na  v.  —  Pa^a  dade  careve  leniiane  i  nje- 
govo sitne  buruntije.  Xpj.  4.  4i(). 

v9iriiift$.  »H.  {.St.)  der  l'^eldrnamchnU,  »itmmu«  (iux 
v,rercitHs:  Vennui  ode  Ni^n  i  Vidinu;  nze  NiSa  ne 
može  Vidiua.  Rj.  vrhovni  vojskovogja.  pro»ti  narod 
načinio  rijcr  od  Keldmarschall,  mjeMo  prvoga  ghtsa  f 
\izevH  v,  i  u  rijeci  marsohall  prenijcaHrsi  glasove. 

V^rmntl.*  raam.  r.  impf.  uctiten^  fitrditen,  caro: 
011  njegu  ne  vcnna  ni  u  ^to.  Rj.  kuo  mariti  za  Uto: 
Ne  vermaju  dera  roditelje.  Megj.  308. 

Verdvltira,  f.  vidi  Virovitica,  Rj.  TVrovitica  je 
kvarno,  prema  Madž.  Ven'eze. 

T*^rta,  f.  (u  Srijemu)  Rj.  od  Njem.  Funueh,  Vortneh, 
pretvorivši  se  f  u  v.  —   IJ  das  Furtudij  praecincto- 


rium,  Rj.  iHdi  pregazi,  opregaCa,  i  hj/h.  kod  ove.  — 
2)  die  Fiirinchleiiurandt  tintcnm  praecinctoriis  con- 
ficicftdis:  daj  mi  vertc  za  keeelje.  Rj.  platno  od  kojega 
ae  grade  keeelje. 

v^rtop.  Vi.  die  Krippe  (der  Gefmrl  Christi),  die 
die  Schalknahen  um  Weihnachten  nmherfuhren,  praC' 
sepe  Christi.  Rj.  pećina  (klijet)  u  kojoj  .te  rodio  Tsus; 
jaslice  (rogjevja  Ilrtstova)  što  djeca  nosaju  o  božicu. 
riječ  iz  Jiuskoga.  star.  slov.  upiTini.  krv.  vrtep  f. 
koje  vidi.  —  Knez  tada  naredi  da  mu  se  (Myatu) 
nnOini  kapa  i  odeio  od  zlatali-hartije  kao  u  onih  Što 
nose  rertep  o  BoŽi6i.  Mil.  154. 

verdg'fmjo,  n.  dan  Schhingeln,  sinuafio.  Rj.  verb. 
od  verugati  se,  koje  vidi. 

rerdsnill  so,  ^m  se,  v.  r.  impf.  sid^  srhlringeln, 
sinnari.  Rj.  vidi  vijugati  se,  savijati  se  2,  krivudati. 

V6rii.§n.  /.  —  1)  rijeka  u  Kucima,  Name  eines 
Flusaes,  nomcn  fluvii,  Rj.  —  '^)  ime  žensko:  I  Snjom 
hojde  Veruša  gjevojka,  najprva  k(^er  Mibaila  bana. 
Npj.  '^,  (»2.  takva  imena  ženska  kod  AngjuSa. 

vfts,  vesa,  Ml.  das  rothe  turkiscite  Kdppchen,  gah" 
ricniitm  turcicunt.  Kj.  crrena  Turska  kapica,  vidi  fea. 
dtni.  vesii',  intgm.  vcsina;  isp.  hyp.  viuovesak. 

VtVsa,  VI.  (isl.i  vidi  Veso.  Rj.  hgp.  od  Veselio. 

vosak,  vertka,  hi.  (t"  v(^sak.  vtJska,  kao  hvp.  od  tčn, 
koje  može  biti  i1a  se  gdje  i  govori)  glas,  osobito  koji 
se  ćuje  iz  daleka,  tako  da  se  oe  može  razabrati  Sta 
je  i  oiltt  §ta  je,  dne  dumpfe  .^timme,  vox  ohtusa:  Ode 
resak  ot\  brua  do  brda.  Rj.  isp.  vesnuti  se. 

v^sftof**,  u.  dvAH.  od  veslo.  Rj.  veaal-ce  (tako  h 
Stullij<i).  s  promjenom  glas(t  1  na  o:  vesaoee.  takva 
dem.  kod  bariooe.  —  A  kad  ugleda  Zurenje,  zaveže 
tanka  ves'oca,  pa  |>ogje  a  dragom  na  dvore.  Npj. 
1,  4iy. 

Vftsela,  f.  ime  žensko.  £j,  upravo  je  adj,  uzei  kao 
supst.  isp.  Velika. 

vosdiiea,  f.  —  1)  cf.  veselik.  Rj.  veaeliee  jedna! 
kaŽH,  kad  šenRko  žale6i  karaju,  mjesto:  jadnice!  ne- 
srećnice!  —  2)  {u  (Trbliu)  Ziegennume,  nomen  caprae 
indi  solitum.  Kj.  ime  io:i,  —  ^^  u  zagoneci,  ef.  čuč- 
nuti se.  Rj.  (a  u  Rj.  nema  na  soome  mjestu  cncoDti 
86 ;  niti  se  nalaei  zagonetka^  a  kojoj  bi  dolazio  ovaj 
glagol),  —  4)  Veselica,  f.  (u  Cirbljui  vidi  Oesnica.  Rj. 
kao  pogača  od  pšettićna  l/rašna  za  hožić. 

Tft.selik,  m.  veselice  jedan!  kad  koga  žaleći  karaju, 
mjesto:  jadnice,  nesretnice!  kao  Sto  mati  djetetu  reće; 
(n.  p.  ita  si  to  učinio)  veseo  majci  bio!  mjesto:  ža- 
losna li  majkal  cin  mitleidendea  Scheltuort,  eonvi- 
vium.  Kj. 

Vosfrfin,  m.  ime  mudko.  Kj.  hgp.  Vesa,  Ve»o.  — 
imena  muška  s  takim  mtst,  kod  Bojin. 

vcs^lUJ«  Hm,  r.  impf.  Rj.  v.  pf.  slor.  na-veseliti 
(se),  0-,  ob-(v)eselilJ,  pro-  {se\  raz-.  inp.  oueveseliti 
fte,  aneveseliti  se.  r.  impf.  slož.  razveseljavati,  uvese- 
ljavati se.  —  1)  fretien^  gaudio  afficio.  Rj.  vvjteliti 
koga,  činiti  ga  veselim:  1  Kog  mi  te  veselio!  Npr.  96 
(tako  se  zarršijje  pripovijetka).  Ko  napit'  veli,  sam 
se  veseli,  veselio  mu  Bog  ku^  i  vas  dom!  Npj.  1,  i50» 
I  odnese  slavuja,  metnuSe  ga  n  ilvore,  da  im  drage 
reseii.  I,  4SiJ.  Vino  veseli  srce  6ovjeku.  Ps.  104,  15. 
Veselo  srce  veseli  lice.  Prit\  15,  \'3.  —  2)  sa  se,  refleks. 
vesMiti  se,  sidi  frcucn,  gaudeo.  Rj.  —  Te  .te  stanu 
veseliti  za  nedjelju  dana.  Npr.  32.  Veseli  se  ka'  i 
mati  mrtva  sinu.  Posl,  33.  Serdaru  se  srce  vcscljase. 
Npj.  b,  12(>.  liadnjte  se  i  veselite,  jer  je  velika  plata 
va5a  na  nebesima.  Mat.  5,  12.  Vesdi  se  nad  «y»M 
nebo.  <Jtkriv.  18,  '20.  Je<lući  i  pijmJi  i  veseleći  se  ve- 
likim plijenom  koji  zaplijeniSe,  Sam.  1.  30,  16.  Oti- 
doše  k  šatorima  svt^im  radujući  se  i  veseleći  u  srcu 
Ea  sve  dobro.  Car.  1.  S,  tlG.  Oospodel  8  tvoje  se  sile 
veseli  oar.  Ps.  21.  1.  Radovaću  se  i  veseliti  se  o  mi' 
tosti  tvojoj.  31,  7.  Neka  se  tjeJ«  i  vesele  tobom  «w*, 
koji  iraie  tebe,  Gospode.  40,  16.  Vesele  se  s  tebe  i 


k 


TCOcUak 


—  710  — 


T«4£u|to 


jele  i  kedri.  Is.  li,  9.  Jm  ću  «e  vfeUU  radi  /cniM- 
lima.  b.  65,  19. 

TM^ak,  Teseljikm,  m.  luHiger  Kunđej  Morvtof. 
B|.  huj*  umije  veititi  ^ude. 

Ttsiije,  n.  —  I)  iMstigkeit^  hiloriuut.  Rj.  rwJ 
fiftnilak,  Semlak,  tenlak.  —  Ograditi,  riđi  naiinit 
(d.  p.  OMe^'^  Bj.  43Sb.  IH  pacsju  na  tmdje  šio  #« 
FniDcnzi  nfii  a  Moekm.  Rj.  479b.  S  najree^am  re- 
sefjem  rjenCaja  momlcs  i  gjeTOJku  i  provedu  svadbu. 
Npr,  174.  Žiri  kao  svirac  (dobro:  jer  svirac  ide  po 
svadbama  i  po  dru^ijem  tesdjima  te  tvira  i  Časti  se). 
PoaL  bi.  Ali  kola  nikakvofiia  nema,  ni  reae^a  imaAu 
7.A  neeo  rone  suze  od  obraza.  Npj.  4,  159.  Onda 
rijelje  v^i'fii,  i  izvTŽe  mde*ei  lopova...  8n 
r^ruiai  vese^  čiKtie,  na  gradovima  pa«iie  topovi.  4» 
309.  2iii  sw!7«  veselje  pokida&e  volove.  Mojsu  L  49,  6. 

—  2)  ffochgeii,  nuptiae^  cf.  iivadba.  Bj.  —  Cujo  vitu 
i  vide  da  je  veselje:  žene  se  ona  dva  brata  . .  .  >a]i 
imamo  tese\je  a  kuci,  a  nemanio  moogo  aoba«  .  . . 
»Blago  tebi  kad  imo«  dui  teselja  n  jedan  putS  Npr. 
63.  &1.  On  na/4ni  opet  iošt ...  .A  ona  ondar  kad  ae 
veselje  po^ne,  obute  Brcbrae  haljine.  225.  I  prije 
»0  voeiene  pjevojke,  i  prije  su  reselja  birala,  Npj.  2, 
539.  Ho£e  jada  biti  na  tfeaeiju.  2,  260.  AT  Gjor^jija 
dra  ve»eija  gradi:  brata  ženi  a  sestru  udaje.  4.  IfKJ. 
O  Gjorjgije,  re*e^;>  ti  crno!  tebe  Turci  se«tni  odve- 
đoše.  4,  159.  Stara  tebe  pozdravila  majka,  da  (i  ideš 
hratu  «*!  eeAtlje.  Herc.  5*0. 

TMfljfBje,  H.  da/t  Frenen,  hOaratio.  Rj.  cvrb.  od 
veseliti  ii  ael.  —  1)  radnja  Itojom  tko   tendi  koga, 

—  2)  stanje  kqje  Mra,  kad  ne  tko  veieli, 

TM««,  vl&sela,  (tdj.  —  1)  lujftig,  hiUtris:  Vetelo 
9TCe  kuiepelju  prede  (PO0I.  33).  Rj.  riđi  ^emao,  ien, 

—  Veseli  kao  oa  dad.  (Žalosni).  Poel.  .'W  Veneo  ffvrt^ 
A  žalostan  domaćin.  33.  Pa  gjevojku  za  rukn,  govo- 
re^ :  »Na,  vodi  je,  pa  neka  ti  je  sretna  i  tepeta  t  Npr. 
187.  Kad  to  ćiila  alfljbejErovica.  ^jipila  je  rada  i  rescva. 
Kpj.  1,  211.  Kad  ovaj  tt*eli  ghis  dobijem...  Danica 
2,  138.  O  Ko:)to,  nre^  peftehif  Kov,  48.  adfi.  Ona 
onako  u  sirotinji  po^je  rado  i  vest^o.  Npr.  55.  Oni 
ga  odmah  te»do  poslnSajn.  247.  Tako  me  grom  ne 
ubio,  a  vi  svi  zdravo  i  ve^^elo!  Poftl.  298.  —  2)  kao 
eeselik,  govori  se  mjesto:  jadni,  žalosni,  armstlig, 
mi^er:  kamo  uj  moj  reseli  brat.  cf.  veselik.  Bj.  isp. 
i  veselica  1.  —  Avaj  I^ka!  vesela  ti  mnjka!  a  kakav 
b{  Uo  Btaije^a  te  anditi  jednom  zemljom  ravnom, 
pa  se  tebe  sestra  ne  bojati  t  Npj.  2,  236  il  ovdje 
TiMiia  znači  gotovo  ialogna.  Vuk).  Najposle,  starca 
stegnu  nloEJ;  znate  gospodo,  na  oru  iJue/u  siaraa 
ide  svaka  muka.  Megj.  310. 

vMie«  m.  dem.  od  ves.  Bj.  vidi  fesić. 

rfsiaji,  A  augm.  od  ves.  Rj.  takta  augm.  kod  bar- 
daćina. 

veslanje,  n.  das  Hudem,  remigatio.  Rj.  vrrhal.  od 
veslati,  radnja  kojom  tko  reMa. 

vMir«  veeliU'a,  m.  koji  re^la:  der  liuderer,  Huder- 
ftneeAf.  remex.  vidi  ve.«»lai5:  vozač,  vozar.  —  Stanov- 
nici Sidonski  i  Arvadski  bij&liu  ti  veslari,  Jezek.  27. 
8,  Veslari  Ivoji  odvez'j»e  te  na  pučinu;  vjetar  istoi^ai 
razbi  te  usred  mora.  27,  26. 

T6sUreT,  TesUrOT,  adj,  Ho  pripada  veslani,  vidi 
voSćev,  vozarev,  vozarov. 

T^slarskJ,  adj,  sto  pripada  ceslarima  ili  vestaru 
kojemu  god:  n.  p.  radnja  veslar^ka.  vidi  v&zafki,  vo- 
sarski. 

T^eli^«  vesU^  m.  »lako  je  na  mirno  moru  biti 
iv«2ać«.  J.  Bogdanović.  koji  veshi.  vidi  veslar,  t  «y»i. 
ondje. 

veslati.  )t1am,  v.  impf.  rudcrn,  remigo.  Bj.  r.  pf. 
sloi,  do-veiflHti  (1  se),  sa  postanje  isp,  veslo,  vidi  vo- 
zili 2  ina  la^i). 

▼esllgen,  m.  (po  jugozap.  krig.)  nekskav  cvijet, 
Art  Blume,  ftoris  genu«,  cf.  vaelegjen.  R|.  fM>sil)ak. 
kod  vaslegjen  ddi  i  ostale  oblike  ove  rijeci. 


tM«.  m.  ti^eit.  pL  ve^fli)  das  Smder,  rrsnut.  V 

l^emuma  pieva  se  u  ^.  i  rsvteta  (mjesto  rvda):  r>iij 

ti  mene  onutorn  lajg'u   i   res/<<a  firva  iimiirova.  Kj. 

dem.   vesaoce.  —   Neka  zzkS  Čalma,  Ua  pati  gutva. 

^oek  resf»si  pukne  mo  gnlTa,  a  on 

.      V  svoje  ^almu  pak  njeeto  gvžve  sveie).  P« 
2iA>.  rrs/&,  od  kor.  od  koga  je  noftti  i  do-wuw.  isp. 
Oan.  130,  x  te  pred  1  promifemUo  ma  a. 

T^mati  se,  v&oSm  se,  v.  r.  pf.  ^  t)  {a  Lkn 
kao  javouKi  »e-,  mch  melden*  adpitrere.  Bj.  Mp.  \i 

—  2)  {a  C.  G.j  osvetiti  se  kome,  *kA  nidbcn, 
dictam  sumo.  Rj.  —  St  (u  O.  O.)  s-enuti  sobonu 
beiTMCit,  morere  se,  Rj.  tidi  jaa£i  Ml 

vIm*  m.  (juž.)  hup.  od  Veaelm.  Rj.  os«,  V4 
poe.  VSbo.  zidi  \^aL 

1.  T^sti«  vćzSou  7.  impf,  tti^en^  pimgere  ock.  Rj. 
puIi  iUngovati,  AtikovatL  p.  pf.  jJoi.  do-vćsti.  iz-.  n»-, 
o-,  pod-,  nu-,  U-.  isp.  1  vž.  fmai.  Z.  prtgj,  vćzol|| 
^veseV  II.  pre^.  vćzijah  1  v^^Ul  taporj.  v«zi.  vi 
zimo,  vćzite.  prHog  pregj.  vćnv,  vćiav^i.  /.  pritlj 
vSnu,  v^zla.  //.  pridjev  v^een,  vršena.  —  Na  gei 
^efii  ^tan  ttmk  reML  Rj.  149l  Brate,  poznajem  a( 
tebe  maramu  ŠUt  sam  je  mrajerm  rukom  vezla.  Npi 
28.  Ugleda  je  tdevojku)  ^e  zrake  »in**«**  a  igl 
udijeva,  te  po  gjergjeru  ceie  na  pott<tvu  kcijeimi 
£ice  od  junai^kijeh  perćina.  123.  Da  je  ade  i 
gjefu  Ttsli.  Npj,  1,  471.  Pa  devojka  sa  rfjergi 
rese,  slaiom  teie  sve  po  čistoj  srih.  5,  491.  Raja  m 
amiie  nositi  .  . .  n.  p.  ^ova  oko  glavtf,  toka.  liolami  _ 
oflooito  vezenih  srebrom  di  zlatom.  r>anica  2.  87.  Jaoj] 
Andro.  moje  cisto  zlato!  Ako  bi  te  u  rukare  ivzl'  ' 
rokav  će  se  odma  izderati,  pa  ćt  tvoje  ime  pogini 
Kov.  99.  9a  se,  puss,:  Biljorka,  igla,  kojom  ae 
slatom.  Rj.  2fia. 

3.  -ves.ti,  -v^era,  or<u  glagol  ne  dolasi  tako  prost 
nego  »amo  kao  složen  (r.  pf.):  do-v^ti  ido-vddem) 
iz-,  na-,  nad-,  ob-,  od-,  pod-,  pre-,  pri-,  pn>,  proix-^^ 
raz-.  s-,  u-,  uz-,  za-,  gram.  riđi  kod  aovt^ii  {d< 
v&demV  r.  imff.  prom  voditi,  koje  riđi.  i  p.  impfj 
sloL  ondje,  samo  omv  primjer  imamo  sa  prosto  rism 
(v^de^t:  Bjesnilo  je  divlje  Turke  na  sve  oaSe  kraje 
rrfo.  isćep.  maJ.  107.  kao  prost  glagol  je  impf. 

3L  -T^Stl,  -v^zSm.  otvij  glagol  ne  dolasi  tako 
nego  samo  kao  sloien   (r.  pf.):  do-v^ci   ^do-v^ši&nBl 
iz-,  na-,  nad-,  od-,  po-,  pod-,   pre-,  pri-,  raa-,  «-, 
a-,  za-,  gram.    vidi  kod   dovt-«ti   (dovžzem),  r.  imp^ 
prosti  vo/ili,  koje  eidi^  i  r.  impf.  sloi,  ondje. 

veftt,  f :  Mlada  baci  kcmii  za  ped  dok  u  jedan 
put  izigju  dve  »tore  oklepnrte  cesti,  suhe  kao  aveti 
po^ou  8isftti  one  kosti .  .  .  >Odo  je,  brate,  moj  ot 
i  mati,   kao  da  sa  se  okovali  na  ovome  svetu,  ne 
hte&e  crći  jedan  put  ovoga  sveta.«    Npr.  74.  vidi  1 
vjeSt. 

tW  i  u   Herc.   govore  i  vegd),  adj.  alt,  rstms.  cf. 
aiar.  Rj.  vidi  kod  vegd  tumačenje  i  ostale  ohlike.  — 

—  Mjeflto  retki  narod   nal  govori  reti  i  regdi.  Nov. 
i  Zav.  Vni.  V^  (velahl,  veta;  v^6,  v^ta.  Obi  41. 

\^iuh,  vctha  (vrthT),  adj.   Rad  14,  99.  tidi  v^gd 
I  i^vegdT).   j   ondje  ofrtale  oblike,   vidi  star.    isp.   ovvl-^, 

§ati.  I  s  premjdtenim  glttsorima    izveitati,  povcftlal 
'  —   Baština  reiha  plastina.   DPosl.  b.    Tko  ne 
I  teilt't,  ne  ima  ni  nora.  131.  Zlo   novo,  gotovo 

158,  Mjesto  i^thi  narod  niU  govori  tett  i  vegdi . 

vet  1  regd;  vet  je  od  «6TV*,  koje  bi  po  svojstvu  ua- 

§cga  jezika  moralo  biti  vetah  (retku,  retho).  Nov.  Zav. 

Vul.  ali  aocoriti  votha,  veiho  :a  uata  prostoga 

roda  odrise  je  mućno.  pa  tato  je  narod  načinio  rat'' 

lične  druge  oblike,  koji  ifu    mu  lakM  ta  izgovaranje, 
v^tna.*  f.  das  l'etv?a  (Brief  der  AfuftiJ,  reš  ju- 

dicata  a  Muflio.   Bj.  pitmo^  prtsuda  od  muft^e.  v 

je  pottalo  od  i. 

v^tsanje,  n,  R.  inteteratio,  StuUi.   r«r&.  ^  vet- 

&aU,  koje  vidi. 


¥ot&ati 


711 


TeslTatl 


vMSati,  vMASin,  v.  hnpf.  R.  int>€Cchntrsi^  diveuir 
rccchin  (fktto  di  cose),  uau  retertiscere.  Stiilli.  poFtu- 
juti  vttho  (siuro).  tjot'ori  se  sa  stvari,  v.  pf.  sloz. 
o-vetfiati,  (r  premještenim  glasovima)  iz-veštali,  po- 
vefitati. 

1.  vez,  vezA,  m.  die  Stidcerei^  pictum  per  acum. 
Rj.  riđi  vezjtak.  isp.  bod,  bodački  ve«,  (Josma,  grežpR, 
kubruz,  pokratica,  popletica,  povojica,  prijeplet,  nis- 
plet,  splet,  fiupljika,  ulama,  zarukavlje.  hifp.  vczak. 
isp.  1.  vesti.  —  Vogjica,  1)  u  vesu  kao  prulak-  Rj. 
69b.  Zastave  (male  i  velike)  vee  na  čarapama,  kao 
vogiice.  Kj.  IDfib.  Naprva,  vez  u  koftulje  niz  prsi.  Kj. 
402d.  Ni  beza,  ni  rent.  Poal.  912.  Na  pendAer*  »edi, 
ititan  »ej  veee.  Npj.  1,  477.  Tada  6e  Ooapod  skinuti 
uakit  B  obuće  i  resoi^e  i  mjeseifidc.  la.  3,  18. 

2.  vez,  vfeza,  m.  fu  Baranji)  dic  Ulme^  ulmus.  ef. 
brijesL  Ri,  drvo. 

V^Ea,  /.  cf.  flveza.  Rj,*  <yno  čim  ne  što  veže. 
V^zaf,   vezA^a,   vi.  vidi  vezilac.   Rj.  Icoji  vele  štOj 
osobito  vinograd. 

v<^£ak,  v/'ska,  »I.  fti/p.  od  1  vez  (vSza):  Vesak 
vezla  floja  teftedam.  Rj.  —  A  devojka  sitan  verai 
veze.  Npi.  1,  168. 

Tez^oija,  f.  (ii  Baranji)  die  HcJcrntirung.  đchctus: 
Kad  jf  bila  ivzajiija,  t  j.  kad  au  hvatali  u  soldate, 
jer  au  ae  doskora  ljudi  na  silu  bvatali  u  aoldatc.  Rj. 
hvatali  su  se  i  vesali.  vidi  hvalaiiija.  —  takve  riječi 
Jiod  mjeSanija. 

Trzanje,  «.  rJrr«!  Binde$i,  ligaiio.  Rj.  verM.  od 
vezati,  radnja  kojom  tko  veSe  Ho:  Za  tijem  valja 
prije<^i  (ne  s  pogrješke  u  vezanju,  nego  po  preponici 
pisarcvoj)  nn  liBt  670.  Star.  1,  53. 

v^zatif  vežem,  v,  iwpf.  R\.  po  privtjerima  rekao 
bik  da  je  ovaj  ghujol  i  v.  pf. ;  za  to  ima  impf.  i  ve- 
zivati. V.  pf.  sloL  ua-v6zati,  nad-,  oba-,  od-,  po-,  pod-, 
pri-,  raz-,  B-,  sa-,  u-,  za- ;  po-za-vezivati.  r.  impf.  prosti 
vezivati,  sloi.  na-vezivati,  nad-,  na-do-,  od-,  po-,  pod-, 
pri-,  raz-,  u-,  Ta-.  —  J)  binden,  lipo.  Rj.  —  a)  u 
tjelesnom  stnislu:  Vezilac,  koji  reze  cinoyrad.  Rj. 
5tib,  hukovedi  vezioci  vezu  «  snoplje,  Rj.  657a.  Od 
kože  okroji  oputu,  jedan  kraj  od  nje  veze  za  stri- 
jelu, pak  je  pusti  ii!  luka  u  (čardak.  Npr.  8.  Ja  dii 
snoplje  rrsati.  175.  Vozimo  roblji%  wLo  »nio  kroz  svijet 
zambili,  i  to  oni  vezani  plaOu.  247.  Veše  liko  na 
uzicu  (jedva  iivi  kojekako).  Poi*!.  33.  Veži  konja  gje 
(ti)  (rOj«podar  zapovijeda.  33.  Ko  tvrdo  reze,  tasoije 
drijeŠi.  156.  Ne  valja  svoje  zvono  na  tugjcg  ovna 
vezati.  195.  U  ratu  je  bolje  konja  za  nepr^ateljski 
plot  lizati  (nego  za  svoj).  335.  V«ic  »m  gače  do- 
mac^a.  DPoal.  150.  Gjevojke  su  ruŽn  brale  ,  . .  v'jence 
viju,  kite  velu.  Npj.  1,  2:U.  Ulivatit^u  Vuka  Bran- 
kovi(?a,  vezaću  ga  us  to  bojno  kopljet  kao  žena  ku- 
fgelj'  U2  preslicu.  2,  312.  Veease  mu  ruke  naopako,  3, 
11.  Pogubi  im  dvije  poglavice,  pa  im  veza  u  terćiju 
glave.  3,  281.  Obori  ua  zemlju,  pa  pritisne  da  ga 
veže.  .  .  dovedu  Turčina  vezana.  Danica  4,  18.  Jed- 
noga su  ^veka  vezali  Hva  oko  ražnja,  pa  ga  onako 
pekli  prema  vatri.  Miloft  68.  Vežu  breme}ia  teika  i 
tovare  na  pletfa  ljudska.  Mat.  23.  4.  Kad  pročitaš  ovu 
knjigu,  vezi  kamen  za  nju,  i  bace  u  Efrat.  Jer.  51, 
63.  Dvije  riječi,  takogjer  samostalne  jedna  prema 
drugoj,  ali  lizane  za  treću  ili  za  cijelu  rečenicu.  Ua- 
nićić,  ARj.  4b.  Vezanijeh  ekaeinplaru  )oi  nema.  Kolo 
14  (15).  sa  se,  pass.:  Bakaru.^a,  bakreno  zvono  što 
se  veie  n.  p.  na  vola.  Rj.  1^.  Vo  se  rese  ea  rogove, 
a  fiock  za  jezik.  Poal.  39.  Ca  Stevi  ću  poslati  onaj 
Ruski  slovar^  nego  sam  ga  dao  da  se  lijepo  reze. 
StraŽ.  1886,  1677.  —  b)  u  umnom  smislu;  verpfUchten, 
verflichiet  sein,  in  Verbindung  stehen:  obligare;  ob- 
noxium,  ohstriclum  esse  alicui,  i^.  zadužili,  zadu- 
živati. —  Visi  kao  kaplja  o  listu,  (N.  p.  kad  ko  nema 
ni  ku^e  ui  ku<fiMa,  niti  drugoga  i!^ega  što  bi  ga  za 
kakvo  mjesto  vezalo).  Poal.  35.  Lezi  ženo,  zakon  te 
veže.  DPosl.  54,  Da  su  tvrdi  svi  zavjeti  njezini  (že- 


nini), i  sve  č*wi  je  ivro^a  dušu  svoju  da  je  tvrdo. 
Mojs.  IV.  30,  5.  iVlasi«  ili  >arbana*i.  pastiri  .  .  . 
oni  dakle  nijesn  bili  rezani  za  zemlju.  ]>M.  63.  Vla- 
dike ne  smiju  biti  Ženjeni  da  bi  ne  btiduči  rezani 
dužnostima  koje  ženidba  zadaje  mogli  bolje  paziti 
na  stado.  DP.  237.  Jer  su  njih  dvojica  (knjižari) 
vezani  jedan  za  drugoga.  Kolo  13.  Odluka  sabora 
uckonstituirana  ne  može  redati  koustuirana  sabrna. 
Kolo  14  (15).  sa  se,  rejteks.:  Knđ  koji  (''ovjek  uijiui 
zavjet  (jospodu  ili  se  zakunc  vezavši  sr.  dušom  svojom. 
□eka  ne  pc>gazi  riječi  svoie.  Mbjs.  IV.  30,  3.  Kao 
žena  ui^iui  zavjet  Ooapodu  ili  se  veze  u  mladosti 
svoioj  ...  i  čuje  otac  kako  se  vezala  dušom  svojom, 
onda  da  su  tvrdi  svi  zavjeti  njezini.  3(t,  4.  —  *2)  sa 
se,  refleks.  v^rAt'i  se,  sich  tete  gcbunden  rcrfialtcn, 
ligor:  veŽ*  se!  ruft  dcr  Jiduhc'r  beim  Einiriit  ins 
aaus.  Rj.  vez'  se!  stoj  kao  da  si  rezan!  vikne  hajdtik 
ulazeći  u  kući*. 

Vdz@Dta,  f.  u  pjesmama  nekaka  planina:  Primi&c 
8€  gore  %iz   l'ezentu.  Rj. 

Vezenje,  n.  das  Sticken,  piciura  p(*r  arcuta.  Rj. 
rerbal.  od  vesti,  radnja  kojom  tko  veze  što.  vidi  6!iu- 
govanje.  —  Potpuiiiti  dimitom  u  vezet\)U.  Rj.  I20a. 
T^zldbn,  f.  das  Anhinden  dcr  Weinstocke,  cajti- 
stratio  vitium.  Rj.  radnja  kojom  se  ve^e  vinograd,  i 
vrijeme  kad  se  veŽe.  —  u  nitst.  db  postalo  od  tv. 
riječi  8  takim  nast.  kod  bjelidba. 

r^zllnr.  vftzioca,  m.  t.  j.  koji  veže  vinograd,  der 
Uehenbindcr .  tjui  capistrat.  cf.  veziic.  Rj.  i  uopće 
koji  vcic  što,  rijeci  s  tukivi  nust.  kod  ćuvalac.  — 
Rukoveili  žeteoci  bacaju  na  zemlju  pa  ib  vezioci  po- 
slije kupe  i  vežu  u  snoplje.  Kj.  657a.  Bitfe  kao  trava 
na  krovovima  ...  od  koje  ne  će  žetelac  napuniti  ruke 
svoje,  niti  iiaru<5ja  svojega  rezilac.  Ps.  V2ii,  7. 
vdzilieA,  f.  ludi  vezilja.  Rj. 
včzfljn,  /'.  die  jStickerin,  quae  ocu  pingtt:  U  ve- 
zilje svilu  kupovati  (Posl.  326).  Rj.  koja  veze  (na 
gjergjefu).  vidi  vezilica.  —  t?to  se  sjaže  preko  Risua 
grada?  AI*  je  zlato  megju  zlatarima?  al*  je  gjergjcv 
megju  veziljama?  Kov.  80.  riječi  s  takim  nast.  kod 
bjelilja. 

vdzfr,*  veztra,  m.  {pl.  veziri,  a  u  pjesmAma  ima  i 
vezfrovi)  dcr  Vesir,  vezirus:  Ne  bcgi  ao  cara  ni  ve- 
zira. Bra(?o  moja,  osam  vezirovii.  Rj.  —  Podiže  se 
Srpski  car  8tepaae,  podiže  se  bitar  lov  loviti ;  h'  so- 
bom vodi  osrtvi  vesirova  i  Todora  devetog  režira.  Npj. 
2,  155.  SlaraAli-Ali-paSi,  veziru  od  Vrumenlijt.  MiIo§ 
112.  Car  će  ti  dati,  te  ce^  ti  biti  vezir  nad  ovom 
zemljom.  117.  Na  to  mu  MiloS  odgovori:  ^J6k,  čestiti 
veziru!  ako  ti  .  .  ,«  130. 

VGzirev,  udj.   vidi  vezirov.  Rj.   —   Veelrera  dva 

mlada  sestrii^ji.  Npj.  4,  217. 

vczireviea,  f.  vidi  ve/.irovioa.  Rj.  vezireca  zena» 

rezirov,   *idj.  des   Vesir.^   veziri.   Kj.  što  pripada 

veziru,  vidi  vezirev.  —  Beg  Ahmedbeg,  dite  vezifovo! 

HNpj.  4,  563. 

rezfrovlca,  f.  die  »a«  des  Vesirs,  veziri  uxor. 
Rj.  vezirova  žena.  vidi  vezirevica. 

T^zirskT,  adj.  Vesir-,  vezirorum.  Rj.  što  pripad(t 
vezirima  ili  veziru  knjemu  god. 

v^zirstvo,  H.  dan  )'esirthum,  vetiratns:  Dao  bi 
mu  ua  Bosni  vczirstvo.  Rj.  vezirska  rast  i  vlast. 

rezi  tak,  vezftka,  m.  u  pjesmi  mjesto  1  vez  (veza). 
Rj.  —  Al'  je  tauka  vjera  u  Turaka,  ka'  od  vune 
konac  u  vezitku.  Npj.  4,  121. 

vezivfliije,  ti.  verb.  od  vezivati,  radnja  kejom  tko 
vezuje  što. 

vezivati,  vfeznjSm,  v.  impf.  ovijem  se  plagolom 
ističe  imperfektivnost  prema  glagolu  vezati,  koji  če 
biti  r.  impf.  i  pf.  —  >!,*  ^et«  .  .  .  vezuje  riječi  koje 
su  ve<5  vezane  tijem  ho  .  . .  DRj.  1,  387.  Vežite  ga! 
vikuem  ja.  Ljudi  skočiže  i  »tadoSe  ga  t^^ivati,  — 
Vezujte,  vezujte;  ja  jedan  a  vas  dvadeset,  možete  me 
i  ubiti,  ako  hoćete.  Megj.  289.  Jednom  on  vezivaše 


Tezma 


—  712  — 


TiUJelo 


rinogrnd.  Zini.  .^34.  *fi  ne,  pass.:  Porrsfmt  opreliene 
kudjelje  ili  (Vteiin  dva  i  dvu  rcsujn  /»c,  doKPi  ovih 
Kavezalca  zove  Be  defieli(*.  AUj.  II.  352a. 

v6zma,  f.  (u  Hrv )  kao  inak  rožjtna  likvica  kojom 
se  pu^ke  potpra&uju;  cf,  biVma  2.  Kj.  riđi  i  <!ila  2, 
tikvica. 

T^zov,  adj.  n.  p.  drvo,  riđi  brestov.  Uj.  »(o  pn- 
pttdn  i-i-zu  (drtetu)- 

v^zovlia,  /*.  (\t  Baranji)  om/i  bresJovina.  Rj.  vetovo 
drvo. 

V?,  eamjeuica  sa  -drugo  lice  m  7.  *  5.  padežu  mno- 
žine, »  ;2.  I  J.  porf.  va«;  u  5.,  6".  7.  parf.  vliina,  u  3. 
pa(^«^i4  enklit.  vam  t  vi,  m  J.  i  ve  ./Wh.  ti,  /rujV  riđi, 
ifp.  Obi.  26.  —  I^to  te  branim  trideset  godina.  Kj. 
5tia  (ve  ^  ri(s).  Kucnite  ovijem  Stapom  u  vrata,  te 
će  vi  se  vrala  sama  otvorili.  Npr.  2Ž0  ^r*  =  vam). 
Vi  pjevate,  a  nama  krvave  poIije<?ii  (nnze).  Poal.  35. 
Ko  Kaza  vama  da  bježite  ud  frnjcva  koji  ide?  ...  jer 
vtim  kažem  da  može  Bo^  .  .  .  Mat.  3,  7.  \K  Toško  vnmn 
književnici  i  fariseji,  licemjeri,  ho  Kte  kao  okrciVni 
grobovi  .  .  .  Tako  i  ti'  spolja  se  pokazujete  Ijinlimu 
pravedni.  23,  28.  Svi(kow  vas  kao  otac  djeeu  svoju 
molismo  i  utjeSavasmo.  Sol.  I.  2,  11.  Zna  Bog  da  (Se 
tJriM»  ftc  otvoriti  oči.  Moja.  T.  3,  5  (ocuU  ve»tri,  enere 
Auaen:  =  okivaše).  Vas  trećinu  neka  ćuvajn  stražu 
u  avoni  carskom  ...  A  dva  dijela  ran  nrije.h  neka 
ćuv&ju  straža  u  domu  Gospodnjem.  Car.  11.11,5.7, 
I  kuji  mi9  utekli,  opomenuL^e  se  meuo.  Jezek.  «i,  9. 

Vicc,  /".  (n  C  O.)  nadimak  ženski.  Kj,  —  Vlce 
(OSU.  u  Vid^savft\.  Osu.  347.  VTce,  akc,  n  vok. :  « 
Hom,  Viče.  isu.  Oan.  51.  Vi-ce.  ženska  hyp,  a  Utkim 
nast.  DiicA,  J*$ca,  M/ica.  za  e  mj.  a  isp.  Dobro  (Do- 
brosava).  Viče  mtmo  u  /.  i  .5.  2;/(/2.,  m  ostalima  kao 
Vica:  U.  Viče,  3,  Vici,  -/.  Vieu.  Obi.  22. 

vl«kB.s(,  adj.  {dcm.  od  vitAk)  n,  p.  ^-ovjek,  et^htattk, 
tjrn<:iUt!,  Kj.  —  vi(t)  ckaat,  pred  c  je  oan.  u  rit,  kojoj 
je  pred  c  otpalo  t.  Oau.  210.  adj.  s  takim  nast.  kod 
crvenkast. 

vičan*  vii^na,  adj.  beirandert,  versatiis:  nije  on 
ifiČan  tome  poslu.  Rj.ta  postanje  iap.  -vu'ri, -viktiuli. 
—  Ali  gjopat  vična  je  tiujdanu,  kleOe  jzjogo  na  prva 
koljena.  Npj.  3.  38v»  [i.<p,  Veit  je  dora  boja  i  mcj- 
danu.  Npj.  3,  394).  Uolnik  i  vičan  holestiuta,  Is.  53, 
3  (sciens  inftrmitaiem :  der  Schuachheit  erfahren), 

Vi^a,  w.  (isi.)  vidi  Vićo.  Kj. 

Vićan,  m.  ime  mu^ko.  Rj.  —  Vićan  toau.  u  Vi<io). 
Osu.  138.  takva  infp.  kod  Ovijan, 

VU'entiJii,  Viepntije,  m.  Vincentius.  Rj.  imt  masko 
za  nast.  isp.  Antonija,  Antonije.  tjlus  u  na  kraja 
sloga  a  pred  samotjlimnim  otpao :  Vincentius.  isj). 
Koetanrin  preina  KonHtantin.  htfp.  Vićn,  Vicau,  \'irko, 
Vi<*o;  Vinko.  —  Arhipjnkon   yi<'Kjdije.  Gla-s.  9,  247. 

-vWI»  -vlknem;  glagol  se  ovako  prost  ne  nalazi 
nego  samo  kao  složen:  ob-(^v)i<5i  bo,  od-vići,  pri-viri 
ae  ft-vi<5i;  v.  iwpf.  slož.  obicali  se,  privikivati,  vidi 
viknuti  (•♦e), 

vleka*  f.  u  ovoj  zagoneei:  Vićka  visi,  oićka  zja, 
skoCi  vička  pak  u  vićka  a-^ajdal  Rj.  odgotietljt^  : 
Kabao  i  gjeram. 

Vt^ko,  m.  hyp.  od  Vi<5enlijo.  —  ]'^ko  (oan.  u 
Vićo).  Nema  j^a  u  Viikovu  rječniku,  ali  se  govori. 
OsD.  2^.  takva  hyp.  kod  Boško. 

Vićo,  m.  (jiiž.)  Sj.  vidi  Vi(?a.  —  1)  htjp.  od  Vilip. 
Rj.  Vi-)5o  1.  takva  hyp.  Mitio,  4*e(?o.  —  2)  hijp.  od 
Vićeutije.  Rj.  sa  Viiio  2  isp.  Dobro. 

Tid,  rn.  Rj.  £a  postanje  isp.  vidjeti.  —  -2  uJ  das 
Sehen,  AugenJickt,  visas:  Tako  mi  vida  ooinjega! 
(Poal.  300).  Rj.  —  Oti  crne  zatvorio,  očni  vide!  Rj. 
463b.  Rukama  pokaže  da  ie  odlijepio  i  oniiemio  .  .  . 
u  oni  iat  6w  steče  vid  očtnji  i  ra/^ovor.  Npr.  211*. 
Baduf^i  da  nije  dobro  vijgela  .  .  .  Kao  da  muž  ne 
osjeti  da  je  ona  slaha  vida.  Posl.  178.  Darujte  me 
ručicama  zu  očiju  vida  srotju^  /.a  rućice  hrane  svoje. 
Npj.  1,  H3.  —  0)  kako  se  sfo  pokazuje  i  vidi,  kako 


izijlcthi;  dan  j4u.*?c/*f»,  GeMalt,  sj^ecics:  r^amo  Sto  jo 
nri^pa  Oil  ordo  izostavljena,  a  od  ozgo  dodat  repii' 
ijep<ega  vida  radi.  Spisi  I,  12.  wj;.  vip;ienje.  — 
2)  do.iao  Ka  vid.%  das  Tagcslicfit,  lnx.  Rj,  aok  je  jos 
dan  hio.  isp.  vidan. 

Vid,  in.  ime  muJko.  Rj.  Vttus,  Veit.  isp.  VidftČ, 
Vidak.  hf/p.  Vide,  Vidojko,  Vidoje,  Vitko. 

VM«,  f.  ime  Ženr^ko.  Rj.  hifp.  od  Vido^ava.  Ose,  iti). 

vTda^  f.  riđi  ćivijiL  lij.  klin.  —  Tii;rjc  ili  koje 
moffii  biti  lugje:  biza  .  .  .  rida  ićivijai.  Osn.  33. 

vidacs  vica,  m.  (u  Dubr )  Art  Pfhtnzc^  hcrbae 
genus.  Rj.  vidi  vidovita  trava.  Rj.'  *  siin.  ondje. 

Vidaj^,  Vidac^a,  m.  ime  mu^ko.  Rj.  —  osn.  u  Vid. 
i>p.  Osn.  349.   imena   s  lakim  naši.  (Jrubač,  Viikać. 

Vldnk,  m.  ime  mu^ko.  Rj.  —  osn.  u  Vid.  iV/>. 
Osn.  2<>3.  iuicna  s  lakim  nast.  Dujak. 

Vidan.  vKlrui,  adj.  helt^  livht,  lavidas:  vidna  aobiu 
Vidna  no<'cn  kao  dan.  Rj.  //rfje  se  dobro  vidi.  tup. 
vid  2.  suprotno  mratJan.  —  l'o  zemlji  bila  »ama  mić 
i  more  ...  Za  to  je  valjalo  najfirije  du  bude  vidno 
i  suho.  Priprava  2.  Hve  su  sotn'  ctdnt\  visoke,  suve. 
Zlos.  220. 

vidnnjo.  n  vidi  lijećenje.  Rj.  —  Jeaii  l'^  bralo, 
rano  od  viđanju.  Uj.  417a.  Jesu  I'  tvoje  raoc  za  vi- 
đanje. Npj.  2,  ;'i03. 

vidfir,  vid/tra,  m.  vidi  Ijekar,  Rj.  vidi  i  lijoi^iiik, 
i  sijn,  ondje.  -  Zrno  ae  ustavi  u  nekakoj  ko«ti,  i 
naM  sanwuki  ridari  nijesu  jra  mogli  i/.vadili . .  .  dokle 
mu  ga  u  Zemunu  ne  izvade  Njemački  učeni  viduri, 
Sovj.  32. 

vidiiriea,  /*.  vidi  Ijekarica.  Rj.  —  Nekada  sam  d- 
darica  bihi,  ja  bih  tvoga    bratu  izviđala.  Npj.  2.  50. 

vlilikrina,  /'.  vidi  Ijekarina.  Itj,  pluta  za  ridanje. 
vidi  i  iH'riiii^tina.  —  za  nttst.  isp..  iliniarina. 

vidnti,  vid.'un,   riđi  liječiti.   Rj.  v.  iniftf.;  slož, 
pf.  iz-vidati.   —    Ukopale   mrtve   tibojuike,   i  ridaj\ 
seojt  ranjenike,  Npj.  5,  39(>.  »d  se,  pass.  ili  refleks.; 
Od  koje  je  rane  jHislije  ležao  i  ridao  te.  Sovj.  .31. 

Vtde,  m.  fitfp.  vd  \  id;  .leJesije  prosti  sije,  i»fe  }'id 


se 


proHO  si|i'   oko  Vidovj 
dne;  jer  je  sveli  Jelisijo  l-I.  a  Vi<lov  dan  15.  JimiJaV' 


u  noM.  Vide.  Oan.  61.  taki^a 


trava.   Rj.  — 
s  takim  nast. 


da  obiđe   (i  to  Kiuići,   da 

;  jef  je  1 
Rj.  akc.  Vide  m  VOk 
hijp.  kod  .Me. 

vidiC*ak*  viiUćkn,  m.  vidi  vidovita 
osn.  ie  biti  u  vidik.  Osn.  280.  rijeci 
kod  gruminik. 

vidTk.  vidika,  m.  der  Anblick,  conspci^ia'it :  V  pi» 
polja  sv'jetu  na  vidiku.    Rj.    n«    ridtkn  je  kome  štVf 
kad  mio  moU  vidjeti.  —  8veži  me  pa  izveili  ua  p<>lji 
i/a  grada   te   me   pogubi    na    vidiku.  Npr.  I5tj.   f?ai 
dakle  ni^ila  vi^e   nije   trebalo,   nego   ubili    na  vidik 
samo  jednoga  Turčina,  da  ljudi  vide.  Danica  3,  1 
Sto   vam  govorim  u  tami,   kazujte   na  vidiku.   Ma 
10,  27.  Otvori  Jczdra  knjigu  na  ridiku  svemu  uaroiiu, 
Nem.  8,  5. 

Vldin,  Vidina.  m.  Siadt  Widin,  Vidinuvi.  Kj, 
varoš  u  Ijugarshoj, 

Vidiaac,  VidiucJi,  Vidiniija,'  im.  čovjek  i«  Vi- 
dina.  Rj. 

VhlinskT,  adj.  von  Vidin.  Rj.  što  pripada  Vidinu, 

v1dioi'CV»  adj.  sto  pripada  ridiocu.  —  KaŽi  mi, 
gdje  je  kava  vidiočrra?  Sam.  i.  9,  18. 

vldjclnc,  vidioca,  m.  koji  vidi;  der  Sihcr,  ridi^n 
riječi  s  iukim  nast.  kod  ćuvalae.  —  Hajde  da  idemo 
k  ridiocu.  Sam.  L  9,  9.  Jož  re0.e  car  Sadoku  sveMo- 
Diku:  uijesi  li   ti  vidjclac?  II.  15,  27,   Vidioče,  idi, 
bježi  u  /cmljn  .ludinu.  .Amos  7,  12. 

vidjidira,  /".  —  J)  vidi  fenjer-vidjelic«.  —  Ji)  »ri- 
ječa:  l'a  iižeže  svii^u  ridilicu.  HNpj.  1,  206.  Pooeai 
mi  hvicu  vidjelicu.  4,  142. 

vidjelo,  n.  das  Licht,  lumen:  Iii<*i  <?e  djelo  na 
ridjelo  (PohI.  98.).  Rj  isp.  posvjet,  svijet  4.  svjetlost. 
—  Ukloni  Hc  s  vidjvlttt  ne  zastupaj  mi.  Rj.  ItKib.  Kazan 
xa  žene,  knjijeh  rgjava  gjela  izigju  na  r.tgjelo.  Danica 


TiiUeU 


-  ns- 


Vldov  dan 


2.  132.  Kuko  ti  je  u  luuinilu,  u  tiunuilu  hcs  rifjjclu. 
Kov.  111.  Koji  rtjpdr  II  uiitii,  fiiljeM  vidjelo  veliko  .  .  . 
,susp\ictii  ritijclu.  Mnt.  4,  Iti.  V  ]»ixVlku  hje^e  rijfć . . . 
Bjt^Se  ridjelo  istinito  Koje  obunjurn  svakoga  čovjeka 
Jov.  1,  t>.  Mi»li.s  r/^i  ,•(»  vojrj  Hlijqiiin.i.  vidjelo  oninui  koji 
flu  u  Dtrakii.  liiui.  2,  li).  I  u/;Wo  .-t.'iA-u  fic  će  »e  vi^c 
svijetliti.  »)lkriv.  13.  23.  Ne  i)e  potrebovali  vitijcta 
otl  liska,  ni  ridjeUt  sttnranotfd.  22,  0.  I  Btvori  Hop 
*rfrf»  vidjela  rclika:  ritljeh  ttrV  «la  upravlja  d«Dom,  i 
tidjelo  manje  da  upnivljn  no(?u.  Mnjs.  1.  1,  14.  Neka 
li  doiiMii  iiljn  .  .  .  stt  eidjclo  da  žlici  gore  vazda.  UI. 
24,  2.  Tuda  »e  zakleae  ljudi  Pavidovi  rekavSi  mu: 
liti  L^e^  vi^f  \(-i  H  uuma  u  boj,  da  ne  injaaiH  cidjelu 
hrailjcvit.  i^aiu.  II.  21,  17.  htodi  nu  vidjelu  sjcn 
Biurtiii.  Jov  12,  '^2.  l'iih  .  .  .  lidjdo  i  rnzum  i  mudrost 
velika  da  se  natjjc  u  tehe.  Ihiu.  0,  14.  hno'ii  ?k*  vi- 
djelo je/.ik,  kujcira  Rad  nema.  Vid.  d.  ISHl.  71. 

vldJeH,  viiUm  {i  ujrjn,  iiupcrut.  vidi  i  vi;rji,  impf. 
v'i|;;jrih|,  r.  pf.  i  impf.  Rj.  fre^ucuttit,  vi^rjati  1.  c. ;?/'. 
uluz,  jz-vidjcli,  prc-,  pri-,  pro-  (ae),  m/-.  h-  (ae);  ob- 
iievidjeti.  r.  i'mp/'.  sioi.  prc-vi^'jaii,  pri-,  M-vijrjaii.  isti^. 
V.  impf.  uavidjeli  se,  nevidjcti  {i  su),  zavidjeti.  — 
/.  1)  svhen,  ritUv  (kao  r.  act.  [prehižun.  Ivekoviu| 
ovaj  je  jr!.a^*d  iuipf.  sauio  u  ludhii.  vitjiah  i  ndtH, 
ali  kao  r.  ticntr.  \neprcUi:art.  IvekovioJ  i  u  oatalome 
jo  flvcmu.  11.  p.  mokrio  bi  ao  rci'i:  ćiUivu  »ani  ^rodinu 
dobro  vidio:  peri  o^i  ovom  vodom  pak  oeA  opet  vi- 
djeti). Rj.  —  a)  u  tjelcmum  .vnifilti.  isp.  jjjledati,  na- 
zirali,  iiiuroli.  —  Pomet,  kad  na  velikoj  zimi  ide 
zdravo  Hiiijejr  a  vjetrom,  dii  putnik  ne  riđi  pntoviii. 
Kj,  :j37a.  Da  razj^rneino,  ila  vidimo  ko  je  jnri.  Rj. 
G.'Ua.  Vidi  s'c^trti  svojn  t{jc  sjedi.  Npr.  y.  Ne  boj  se, 
kreri  innja,  cidii,  mi  piomenisiuo  tolike  Oobane,  na 
kojijrod  izijrje  na  jezero,  ni  jedan  »t-  ne  vrati.  4i. 
\'idc'H  ijtt  tfol't  i  /"*s<(,  odmnb  mn  da  jedne  opanke 
i  novaca.  72.  Dflj  mi,  bnue,  Miliru  da  je  moja.  Vidii 
da  neiniim  nikojra.  "i^K  Kad  ,/*;  vidi  kaknt  je  j/mućena, 
zaplarr  rte.  tJ4.  Nije  mo^la  svoju  paMorkn  koliko  krr 
na  oi^iiHa  nifleii.  VMS,  Zapita  «/«  .;"<:  a  ujeoit  ttdeo. 
lo().  I>a  vtdtmo,  tko  hi  to  bio,  245.  I)ove<fi  mi  S<5er 
Uiuju,  da  je  ritfjn  jož  jednom.  2r><).  VitCla  žaba  (fje 
se  konji  kuju,  pn  i  ona  dii::la  nojrii.  Pa«I.  34.  Ideino 
da  vidivto.  (Vitiječetno  .Ha  re  hiti  od  toija),  !>*>.  Na 
ji'iliio  je  oko  ^orav.  a  H'J  drupo  ne  cidi.  JKij.  Ne  vidi 
dalje  od  nn»a.  IOt>.  P^to  tMne  pjeoa?  —  Sfo  vide  od 
ocu.  iiGl.  Kalina  je  ridjtV  lijepa^  nu  je  ^orea  od 
ualipa.  DPool.  4o.  Vidite  me  o^itujtna,  a  t^ujie  me 
nšitranuu  Npj.  1,  140.  Tu  tV^  vitjjet'  livakotj  loca.  1. 
11)2.  K:nl  poj^leda«  h  grada  iznad  i^ebe.  ništa  uemttii 
lijepo  rifjfeti^  veii  bijelo  brdo  Durmitora.  2,  HK'>.  Dft 
r*.š,  brate,  ruda  cclikoga!  3,  189.  (vi^  nkračeno  od 
vidi-i.  ijcH.  u  ću^jenju.  i»p.  Sint.  115),  Ja  da  vidii 
juda  saiMf'elkn !  A,  264,  Ja  aam  junak  veće  ostani), 
i  junački  inrjdan  ostavio,  ja  ne  tiditii  mcjduH  dijeliti. 
a  sramota  ne  i/.ie*  TuriMnii.  3.  386.  Ni  tu  bio,  nit' 
okom  vidio.  4,  UM.  Da  1'  ne  lidiš,  njima  ne  vidro: 
4,  221  I  njima,  misli  »e:  o^imai.  Ali  Mutap  i  po  mraka 
tidi,  kano  zvjurka  kurjak  u  po  not-i.  4,  3tX).  A  kad 
eiilje,  e  je  poginuo.  4,  o2i).  Tu  mi  kovali  i  oni,  koji 
cekit'a  pre  niijdu  u  rukama  ridcli  riMtt.  Alilo^  Hti,  Jer 
smo  mi  *  Adži-Muataj-pa^om  dosta  lunke  viđali  i  lu'vi 
prolili  tukući  ne.  133.  .la  moram  one  uamarttire  Hve 
oćima  riijeti.  SlTf\t.  18J!ifx  1224.  Vidite,  J-tJ*  vam 
Kjubil>ratii1  kaže  za  ode;  i  ima  prjivo.  I8S7.  lo.  Sui 
mi  marimo  za  to?  ti  t-eš  ridjdi.  27,  4.  Musa  za  to 
^»Hluvi  u  životu  (ijurirjtt,  5to  ga  vipašc  da  je  zakleti 
neprijatelj  Stefanu.  DM.  U)8.  ]'idi  te  rijeci  u  *Mik)o- 
iii^evu  rjeOuiku.  Rad  1,  1*)^'  f<i  »«»  pusn.:  MrCava. 
velika  guKta  iuma,  ^dje  «<r  ne  vidi  sunca.  Rj.  373a, 
Vidi  mu  se  vince  kroz  ^r'oee.  Npj.  3.  ftlž.  Nigda  .« 
ioga  nije  vidjelo  u  Jzrailju.  iMat.  1>.  33.  —  b)  a  uvtnom 
ftmifilii,  kao  duhom,  u$nom  vidjeti,  razabrati^  razabirati, 
rashirati,  razumjeti,  einsehen,  intelUgere,  perf*jtifvre. 
isp,  doi£nuti  2.  —  Ja  cigju  da  fti  ti  hitre  pameti.  Npr. 


Hj4.  Kad  u  jutru  jutro  o.svauulo,  t?iineuiia  popustilo 
vino,  te  on  r*'yV,  ^to  je  tuiinio.  Simounu  vrb>  mueno 
bilo.  Npj.  2,  tjS.  Ali  Miloii  vidi,  da  tom*'  nije  nad 
vteme.  Milo.A  *»1.  Kako  on  odatle  vidi,  ^la  ga  je  Mi- 
iiailo  odao,  ou  odmah  nri/ua.  187.  Is  ova  tri  priniera 
mD).c  pmnetan  r-ovek  dovoljno  vidrti,  kako  r^javl  pe- 
vać'i  peEime  kvaa«.  Npj.'  4,  XXXVHI.  Srbiji  su  vifjjeli 
prije  6tKJ  podina  da  to  nije  moKuee.  Rj.'  IX.  Kad 
olidcm  u  Karlovce,  ori^^Je  vidim  i  nizumijeni,  da  l(t 
za  vaa  u  ovaj  par  ne  lu  dobro  bilo.  Ktraz.  1887,  Ili). 
Irod  kad  ridje  da  ttu  pa  miidarci  prevarili,  razgnjevi 
se  vrlo.  Mat.  2,  Itl.  h  njigovijeh  riječi  vidimu  ^rje 
ae  Htarija  braća  aloi^.no  opiru  Hvome  bratu  nnjiiilii^rjemu. 
DM.  o.  Vlastela  vidcm  ga  (liad'tdava)  dii  nije  za  vla- 
daoen,  voIje,4e  Vluditulava.  2j.  na  se.  pusu.:  Jz  osta- 
laga  pak  vidi  se,  da  je  muoffo  eitao  t^lavenaki.  Pis.  48. 
1*0  ovome  se  vidi  kako  je  »sovjet'  u  zemlju  jednako 
radio,  iSovj.  11.  —  2)  da  vidiš  kako  nema,  da  cidiH 
ne  će,  i  t.  d.  Rj.  —  /f.  sa  »e,  vidjeli  »f.  —  i)  aieh 
sehen,  cot^tento:  kad  ćemo  .te  opet  vidjeti y  V  zdravlju 
da  se  vidimo!  Rj.  rcciproc.:  Kad  ^jc  nanovo  viticšc  i 
Aa.sta>e,  poćc^e  »c  opet  raz;;ovar»ti  kako  bi  poi»e^ti. 
Npr.  22.  Dok  se  h  njime  na.stasmo  i  oeima  vi<u<"*mo. 
Kov.  t)8.  Na^je  još  u  ?.ivoiu  j»voje  roditelje,  s  kojima 
se  22  godine  ii(;f  bio  vtdio.  Žitije  81.  t>tt  ve  ne  tvoje 
vidjeti  n  očima  cara  Vaviloiis*kojr:i.  Jer.  34,  3.  — 
'■č)  kako  mi  se  vidi.  nchcint,  eidctur.  Rj.  mu.  ćiuiti  se, 
»,  1  .fi/M.  ondje.  —  Ti  ste  vidi.^  junak  od  niejdann. 
Npj.  2,  423.  Ako  gc  i  onda  kome  ne  vidi  po  volji» 
a  ou  neka  mi  oprosti.  tSpiisi  1,  7.  J  u  »ada^njem 
vremiMiu  citli  «:  kao  da  ima  neka  razlif^iost.  1.  311. 
Grobovi,  koji  me  Hpolja  ridc  lijepi.  Mat.  23,  27.  — 
S)  vidi  li   HeV    sieht  mun,  nonue  ctt  obsvnram^^  Rj. 

—  Ko  hoće  da  ma  se  vidi,  neka  no<*i  ;*vijeću  na- 
prijeda.  Poni.  168.  Nc  vidi  »c  olle  ilolle.  illi):  Ne 
cidi  se  prst  pred  okom.  (Tako  je  pomrnna).  4i»h).  Nn 
stotici  aliu  kimioti  dra^i,  da  .se  riđi  sc-ntri  vcicroti 
usred  noći,  kao  uared  podne,  Npj.  I,  »411,  —  4-)  vi- 
djela ftam  ."^e,  i.  j,  dobila  huiu  cvijet  iti  vrijeme.  Rj, 
Vidi  i  mjeucćiiia  2.  pranica,   prauje,  ^.en^^ko  vrijeme. 

—  /p)  ridjiti  St?  na  čem  ili  a  tem,  t.j.  ntu:i  se:  Kad 
■ic  earev  zoL  vidi  na  nevolji,  spi-emi  se  i  oiidc.  Npr. 
147.  Kad  se  Bećir-paAa  viai  n  takoj  nevolji  .  .  .  Da- 
nica 3,  213.  Izrailjci  hc  vidjele  u  nevolji.  Saui.  I. 
13,  H. 

vldlji%%  udj.  sto  Ae  mole  vidjeti;  sichtbar,  visihiliis. 
snprotno  nevidljiv.  —  Voda  je  i^mejrju  ćeiiri  ridijirc 
stihije  'jvijeta  najljepša.  DP.  181.  U  ime  samoći* 
Hriflta,  u  kom  tnio  vidljivi  i  nevitUjivt  svijet  biva 
puti  mirisa.  3i>y.  ade.:  1  same  je  apostol*',  dole  jož 
nije  l>io  vidljivo  mAao  na  ujib  Duh  sveli,  !4pa»itelj 
utvrdio  n  vjeri.  DP.  li'O. 

Vidna.  /'.  ime  Žensko.  Bj.  —  Vidna  (ona,  u  Vida 
od  Vidosava),  Oan.  189.  fntp.  ienska  h  iakim  nusi. 
kud  Rckna, 

VTdoJe.  m.  ime  mu^ko.  Rj.  figp,  od  Vid.  takva 
hup.  kod  Rlagoje.  —  i^ede  Viiie  da  večera.  »Stade 
^romot.  slade  tntpot  oko  dvoru  Vidojcva,  Živ.  7. 

Vidujovlea.  /'.  Berg  obcr  hjeAniea.  mit  Jininen 
auf  seinem  Oipfel.  i^.  brdo  isnad  Ljeinice^  i  navrh 
1  njegu  Hdine. 

V'Tdojkn,  /*.  ime  žensko.  Rj.  —  osn.  u  Vida  od 
Vidosaviu  t>sn.  2%.  takva  ženska  hffp,  kod  Milojka. 

VidAJkOi  m.  ime  niuAko,  Kj.  —  oil  osn.  od  koje  je 
Vidoje.  i<p.  Omi.  2*J4.  /(»/;>.  «  taktm  uast.  kod  Milojko. 

VidusavUi   /'.   ime  žensko.    Rj.   Vido-ft(liava.^  tako 
sloienii  imetui  kod  J)ikosavH.  --  hgp.  Vida,  Vidun, 
Vidojkft;  Viče. 
I      vldovAi'U,  /'■  ui  r^ić.  nah.)  jabuka  i  kruška   koja 
dospijeva  o  Vidova  dne.  Rj.  m/i.  vidovka. 

vidđvčeriea,  f.  riđi  vidovitu  trava.  Rj.  *  *yH. 
ondje. 

\Idov  ddn.  Vidova  dne,  m.  15.  Jmiijn,  kad  »u 
Srbi  izgubili  uaratvo  ua  Koaovu,  SL   Veils  Tagt  •^'<- 


1 


vidovit 


—  7U  — 


1.  TiJatI 


fjleich  Anspicluntj  anf  vid:  dofi  ^e  Vidoc  dao  I  (vigje- 
Ćenio  ko  je  vjern,  ko  li  je  nevjera.  Posl.  88).  Rj.  — 
U  ZRffrebii  nft   Vidov  dan  1878.  Opled  Vi\. 

vIddvK,  udj.  Rj,  —  1)  dijete  kojo  se  rodi  u  ko- 
šuljici, zove  ae  vidovito;  i  takovi  poalijc  i!fovjek  (pri- 
povijedaju), ili  Kena,  ide  en  vilama,  i  zna  vi^e  nego 
drii^i  ljudi,  ein  Sonntagskind,  aUnte  (jallinue  filiu-t(f). 
Rj.  vidi  vjedovit.  i»p.  vjedoponja,  jedogouja;  zduha, 
r.iiihat^  1.  —  2)  vidovita  truvu,  f.  nekakva  trava, 
koja  se  »uha  Hipa,  a  sirova  zacjefrjiije  u  oči;  jedni 
je  zovu  i  vidopčcvica,  a  jedni  vidićak.  Rj.  60a.  vidi 
i  viđao,  euphrasia  offičinalis  L.  Rj."  —  vuiocit  (pred 
V  ofln.  u  vid).  Oau.  ^21.  m^.  s  takim  nast.  kod  ba- 
mvit.  može  hiti  da  oramo  ide  primjer:  Pevaj.  brate, 
ti  He  ue  bfij  vile,^  dok  je  mene  KraljeviiSa  Marka  i 
inojefTii  vidovita  ^'urcu.  Npj.  2,  215. 

vlduvka,  f.  ciuG  Art  Airsche^  ccrasi  genwt.  Rj. 
tre»njtt  koja   dospijeva  o  Vitlovn  dne.  isp.  vidovatJa. 

vidrn,  f.  dem.  vidrica.  —  1)  (Fi^ch-)  Otter,  Itttnt. 
Rj.  žirotinjti.  —  Na  zelenku  konju  mamenoine  .  .  . 
na  ftapima  mudra  vidra  akatV.  Npj.  3,  *i3*i  (Može 
biti  da  V>i  mjesto  mudra  trebalo  kazati  modra  vidrti^ 
t,  j,  koiu  od  f>idre?  Vuk).  Pavutiice,  to  su  mi  »na- 
liče; miidra  vidra,  to  je  naSu  majka.  3,  421*.  — 
2)  vidi  vjudro:  Kud  bi  kada  do  vode  dorasla,  ere- 
bruu  bi  vidru  kupovala.  Rj. 

\^drak,  m.  izvor  na  planini  izmegjii  Paitroviča  i 
Crnio«.  Rj. 

vidricji,  f.  dem.  od  vidra.  Rj.'' 

1.  rljTtinJ«  vi^iinja,  m.  (u  Srijemu)  đas  Frauenkleid, 
ventia  femina-e.  Rj.  halJiiM  ženska,  vidi  fipianj. 

2.  vlpriinj,  višnja,  m.  vidi  kovac^uira.  Rj.  —  Ci- 
jranska  re  biti  i^gniij  (od  korijena  od  ko^ni  je  oganj). 
Osu.  2<J2. 

vfrovi«  vlii^^tvrt,  m.  pl.  (u  vojv.)  xyidi  omČe,  ofiice. 
Rj.  zamka,  n.  p.  od  strane  sa  hvatanje  ptica. 

visjAiiJe,  n.  Rj.  verh.  od  vijgaii  (i  se).  —  1  a)  rad- 
nja kojom  tko  vigjn  sto  (das  (^fnehen,  visio.  Rj.). 
—  h)  radnja  kojom  se  tko  riffja  8  kim  (das  Sich- 
sehen,  Zimammenkommen,  oonventuR.  Rj.).  —  3)  rad- 
nja kojom  tko  vigja  n.  p.  jelo  idie  Antflirht  iiber 
die  K(k'be,  z.  Đ.  bei  Hoohzeiteu,  mtoi^terium  culi- 
narium.  Rj.). 

riiciatl,  vtgJRin,  V,  impf.  Rj,  —  1)  frequent.  od 
vidjeti.  —  a)  oft  sehen,  video.  Rj.  često  ili  vHe  puta 
vidjeti.  —  Koliko  aam  ja  za  vremena  Turskoga  vigjao 
knesa  Jadranskofr^  i  pdjekoje  iz  nabije  SabaČke,  no- 
sili Bu  plavetne  i5ohane  ^akMre.  Rj.  279a.  Srbi  kažn 
da  je  kupa  živa  kno  žena.  Mno^'i  kažu  da  »u  je  vi~ 
fijali  gdje  ide  zavješcua  bijelom  maramom.  Rj.  31  la. 
Bogom  Bcstro,  /.v'jezdo  prehodnice!  dolaziš  li  nad 
Heroegoviou?  i  vigjai  li  Hercega  Stjepana?  Npj.  I, 
fjl^i.  Djeva  bivaju  kakvi  su  im  i  roditelji,  ili  barem 
kakvi  »u  dnuri  veliki  ljudi,  koje  okolo  »ebe  rngjaju. 
Priprava  45.  Niti  (?e  me  vidjeti  oko  koje  me  je  vigjalo. 
Jov  7,  8.  —  b)  M  se.  reciproČ.  vigjati  se,  sich  sehen, 
sMJtammenkommeHj  convenio.  Rj.  ćejrto  se  ih  vise  puta 
oidjeti  s  kttn.  —  2)  (roioviti  jelo,  die  Kilehenaufuirht 
fuhreii^  procuro  culinam,  Rj.  kao  nadgl&iati  kuhanje 
jda,  starati  se  oko  njega,  vidi  i  pari6iti,  spremati. 
V.  pf.  sloz.  u-vigjati. 

Tl^en,  wlj.  —  1)  part.  pass.  od  vidjeti.  Rj.  — 
ii)  vigjen  čovjek,  t.  j.  uaofiit,  ugledan,  lijep:  Kad  »\ 
tako  vigjen  megju  brai5om.  Kj.  «  smi<lu  ^elesnom  i 
umnom,  vidi  i  divan,  krasan,  uzorit. 

rtj^onije,  n.  das  ffehen,  visio:  Sretno  vigjenije^ 
dugu  ljubav,  od  Boga  život  i  zdravlje  (napija  se  uz 
i^iUu).  Ej.  verh.  od  vidjeti  (se)  m  Marim  nist.  vidi 
viđenje. 

vTgJenie,  n.  verh.  od  vidjed  {i  ae).  vidi  vigjenijo. 
—  Onaj  ho  Hjepja^  bijaSe  po  vigjei^H  kao  Kamen 
jaspia.   Otkri V.   4,   3   (simiUif  aspeđui  jaspidis;  wie  ; 
Jaipie  anrutehen).  Nad  glavama  životinjama  bijaše  i 
kao  nebo,  po  vigjei^u  k!u>  kriHtal.  Jezelc.  1,  22.  Za-  ' 


Željeh  znali  isttinu  o  rogu  koji  bija^  po  rigjet\ju  tcćj 
od  drugih.  iJan.  7,  90.  ixp.  vid  lb. 

vigju,  prnes.  o*l  vidjeli:  I>a  ja  vigju  c^ija  vojska 
gine.  Rj.  od  vidjeti  sadaš.  vrijeme  \^dim  i  vi^ii 
(stariji  otUk).  vidi  i  ho^u,  mogu,  velju. 

Tihar,  m.  der  W\rhelwindy  turbo.  Rj.  vidi  vijar, 
vibor,  vijor.  i'ip.  vrtuna,  oluj«.  —  Imao  tri  kćeri . . .  dune 
nekakav  rihar  i  ave  tri  oanesc.  Npr.  'J7.  Vihor  puie, 
alkalmerom  di§e.  Herc.  117.  Jar^e  od  vihra,  brže  od 
strijele,  tvrgje  od  stauca,  bugje  od  vile.  ĐPoal.  36. 
Huro  n\j.  od  vibara.  isp.  Osu.  105:  Vihor  (BIIXfH>; 
negda  je  bilo  i  u  Srpskom  jeziku  gen.  vihra  itd.^ 
uli  se  promijenilo  na  vihttr  pa  rau  a  ne  ispada. 

Tihdlje*  n.  (u  Dubr.)  trava  koja  ima  crven  cvijet. 
Rj.  maihiola  ineana  i^.  Br.  Rj.' 

vihor,  »1.  vidi  vijor,  «  vihar,  i  9yn.  ondje,  megju 
rijeci  divor,  grahov,  samor  itd.  prešla  je  i  rijei*  vihar 
te  glasi  vihor  t  vTjor.  Osn.  110.  —  Nek  se  s  tobom 
svi  Sbiveni  <\iče,  jer  si  stožer  megju  vihorove.  Npj. 
5,  216  {ni  tobom).  Gospod  Straše  uzoti  IIyu  u  vihoru 
na  nebo.  Car.  H.  9,  1.  Rivaju  li  kao  pljeva  na  vjetru, 
kao  prah  koji  raznosi  vihor?  Jov  21,  18. 

v)jA^a,  f.  der  JVinđreiter,  vanni  genus.  cf.  vjetre- 
njača 2.  Rj.  lopata  za  vijanje  Hta.  —  rijeii  «  takim 
nast.  kod  cjepai^a. 

vTJaliea.  f.  spravu,  Sto  žito  pyc,  ovdje  narod  zove 
vijalicom.  .T.  Bogdunović. 

vljalTSte,  n.  Ort  tco  die  Wulfc  Jiculen,  locus  ubi 
idulunt  lupi:  Šator  penje  Mgrin  Janko  uknij  Save 
vode  hladne  na  vilino  igralište,  na  junačko  mzhojiite 
i  na  vuije  vijalište.  Rj.  m,}esto  gdje  vuci  viju.  — 
riječi  8  takim  nast.  kod  daništ«. 

1,  vijfinj«,  n.  Rj.  verhal.  od  1  vtjati  {i  se).  — 
/.  1)  radnja  kojom  tko  vija  (tjera)  koga  (tjeranje, 
dns  .Tagen,  agitatio.  Rj.V  —  2)  radnja  kojom  tko 
vya  n.  p.  glavom  (dm  AVinden,  volur.io,  verBUtio.  Rj.). 
—  TT,  1)  radnja  kojom  se  n.  p.  nekolicina  vijaju 
(tjeraju).  —  2)  radnja  kojom  se  rijV«  w.  p.  orao. 

2.  vlj&l^e.  n.  Rj.  verhal.  od  2  v*ijali.  —  I)  radnja 
kojom  tko  o\je  žito  (daa  Worfeln,  ventilatio.  Rj.).  — 
2)  stanje  koje  hiva^  kad  vije  snijeg  (das  Sobnelen* 
tempeeias  nivalis.  Kj.).  —  3)  radnja  kojoin  vije  n.  p. 
vuk  (da?  Ueuien,  ululatus.  Rj.). 

vljar,  m.  tjidi  vihar:  Da  ga  vijar  vjetar  ne  odnese. 
Rj.  u  krajevima  gdje  se  glas  h  u  govoru  ftretvara  u 
j.  ndi  kod  vihar  i  at/n.  —  Te  napisa  list  knjige  bi- 
jele, vijaru  je  meče  od  planine,  knjigu  mede,  a  vi- 
jara  kumi:  »Ne  nosi  pismo  i  hartiju...«  Npj.  1,474. 

1.  vfjnti,  vijiim,  v.  impf.  Rj.  r.  pf.  prosti  vinuti 
(*  se).  —  J,  vidi  vitlati.  —  1)  tjerati,  jagen,  agito. 
Rj.  i  ajfn.  kod  tjerati,  v.  pf.  sloz.  do-vijaii,  iz-,  od-, 
po-.  —  Na  Božič ...  U  Bačkoj  momčad  posjedaju 
na  konje  pa  po  polju  vijaju  Boži^..  Rj.  35a.  Za  Boga 
brate,  pričekaj  me,  hoću  da  erknem  tebe  vijnjući. 
Npr.  2(i.  —  2)  n.  p.  glavom,  drchen,  turqi4ere.  Rj.  r. 
pf,  hIos.  iz-po-vijati  ae.  Hdi  viti,  i  ondje  v.  pf.  sloi.; 
V.  impf.  slo2,  do-vijati  (ae),  Iz-,  na-,  oba-,  ob-,  od-, 
o-,  po-,  pod-,  pre-,  pri-,  pro-  (ae),  raz-, »-,  »a-,  n-,  ui-, 
za-vijati  (i  za-vijevati).  —  Vijoplava,  1)  nekakva  mala 
tica,  koja  vija  glavom.  Rj.  6fa,  Barjaktar  jednako 
barjakom  vija  na  sve  strane.  Kov.  61.  —  //.  sa  se, 
vijati  se.  —  Djagen,  agiio  alius  tdium.  Rj.  reciproK 
vijfiju  se  dvojica,  t.  j.  vijaju  jedan  drugoga,  isp.  vijati 
1.  vidi  tjerati  se  2.  —  Od  trgovine  stvori  se  gotuh. 
a  od  Turčina  stvori  se  kobac,  pa  poteraj  goluba!  Dok 
811  se  oni  tako  vijuli  ovamo  onamo,  careva  kči  bila 
iziAla  pred  dvor  pa  ih  gledala.  Npr.  39.  —  2)  fatiern^ 
volitare,  ftuitare:  vija  se  barjak;  vija  se  orao.  Rj, 
*>^.  vijati  9.  vidi  pSliuti  2,  vijoriti  se.  —  VeČ  su  ono 
dva  nuada  junaka;  vijaju  se  oko  devojoka,  kao  i  ja 
oko  tebe,  gospo.  Npj.  1,  482.  Sve  s'  vijaju  po  poljn 
barjaci,  kano  mrki  po  neba  oblaci.  4,  2^.  Od  jutra 
se  vijao  barjak  morski  na  pola  visine.  Nov.  Srb. 


8.TU«ti 


-715- 


P 


W 


1817,  763.  Heruvim  h  pliinieDijem  in.iČem,  koji  se 
vijaiie  i  tamo  i  amo.  Mojs.  I.  3,  24. 

3.  vljati.  vljem,  v.  impf.  Rj.  —  t)  icorfeln,  ven- 
iiUire:  ljudi  ryu  žilo.  Kj.  r.  pf.  ifloL  "iz-vijati.  o-,  od-, 
raz-;  r.  impf,  sloz.  iz-vijavaii,  niz-vijavuti.  —  Niiige 
Jjude  n«  gumnn  gje  viju  hnicxi.  Npr.  4.  Ljudi  Uto 
mju  Mrt  Iop«(w,  H  žene  na  rešeto.  Posl  172,  ŽnjeA 
fye  nijepi  flijfto,  i  kupi5  gdje  nijesi  vijuo.  Mal.  25,  24. 
Evo,  nn  C.c  ovu  noć  vtjati  jeČHm  na  pummi.  Riit  3, 
2.  ~  2)  vije  snijeg,  schneien,  nires  decidunt.  lij.  ide 
snijeg  a  uz  to  vjetar  duha,  c.  pf.  uloi.  prt>-vijftti,  zA- 
vijuli  2.  ovamo  idu  i  ovi  primjeri:  Svi  vjetri  njim 
viju.  DPosl.  119.  Tam'  u  nnžoj  aemlji  po  dvu  »uucft 
grejii,  po  dva  vetra  veju.  Npj.  1,  l*)y  (veju  ist.  ntj. 
viju).  —  3)  heiilen,  ululo:  Ne  vij  vu<^e,  ne  grakži 
gavrane,  ne  plaž'te  mi  po  gori  družine.  Neko  dvije, 
neko  prazan  rije  Rj.  c»?*  viti  *2,  zavijali  3;  urlakati, 
urlati,  urlikali,  v.  pf.  prosti  vijuknuti,  dem.  vijncnuli; 
V.  pf.  idoi.  zil-vijaii  1,  ail-viti  2.  —  Vuk  ne  ryV.  Sto 
le  moBA  gladan,  nego  vije  da  družinu  avije.  PobI.  40. 
/a  gosoml  (Kad  vije  čije  p^€io).  82.  Kuko  viju  po 
koBama  vuc/,  a  pjevaju  po  Helima  Turd.  Npj.  4.  312. 

TljavlOA.  f.  SchneeMurtti,  imher  nivium  (?),  cf.  me- 
ćava. Rj,  Jcad  suijeg  i  vjetar  tije.  vidi  i  pomet,  sa- 
laukoviua;  ('oravu  An^jelija. 

Tljceniit  v'ije^na,  adj.  dttHcrhnft,  fUtuus:  inie  ha- 
ljina bji5  vijeena.  Rj.  vidi  vjekovit  1,  dugovjc<Vin, 
dugovjek,  dugovjetan,  dugovremen,  dugoljetan;  držed, 
durii^au,  Irnjanan. 

vlioCnfisI,  vtjet^nosti,  /*.  OHohinu  onoga  stoje  vijećno: 
die  Uauerhnftitf}irit^  firmiius.  vidi  diigovjernost.  i«p. 
dura^noai.  —  Koliko  se  ve*'ma  ntimim  djelom  svi  o 
jeziku  narodnom  staramo,  toliko  smo  dalje  proteguuli 
život  i  viječnost  (iir.«ni(»CTi')  uaSeg  narodu,  t^pini  1,  94. 

vlj^^^n,  f.  Konferenz  {Bernthschlugung)^  dcliberaiio, 
cf.  vije(!e  2.  Rj,  imp.  vije6in)e.  tndi  loudža  2.  —  On 
otide  na  zelenu  londžu,  da  riječu  čini  s  Vdbiujanim'. 
Npj.  3,  125.  Tavnova.^e  tri  bijela  dana,  dok  su  Turci 
viie6^  vijećali,  kaJio  će  ih  hiti  i  mučiti.  3,  3.'>(1.  Mahmut 
vezir  v^cc'  učinio  ....  na  v^ječu  vezir  sukupio  siu 
gospodu  Tureku  izabranu.  4,  68.  Jankovit^-^ftojane... 
sve  u  nću  polego  »erdiire.  HNpj.  3.  31:52.  Načinile 
vijeću  o  njemu  (.o  Ii*uhu)  kako  hi  ga  pogubili.  Mat. 
12,  14.    VčiniHe   vijetht  svi   glavari   ia  Ifusu   d<i   ga 


pogube.  27,  1. 
vij^ranjc,  h. 


da.'i  Berath.tchlogen,  ddiheratio.  Rj. 
vcrh.  od  vijec^ali.  radnja  kojom  tko  vijeća  o  čemu. 
isp.  vijei*"«,  vijede  2.  —  Skuui  so  veliki  navet  Atinski, 
i  posle  dugoga  vcćattjaf  huce  li  RinUjanima  dati  za- 
kone, ili  ne  će,  odretli,  da  -  .  .  Danica  5,  8(i.  U  naj- 
većoj sobi  skupljali  8u  sie  »sovjetmci«  radi  vijećanja 
i  presugjivanja.  Sovj.  10. 

Tij4^r*ttti,  v*ije<5am,  ti.  impf.  bcruthschlufien,  deUhero. 
Rj.  riđi  londžftti,  dogovarati  se.  i\  pf.  sh^'.  3-vije6iti. 
od  kor.  od  koga  je  druga  pola  riječi  aa-vjet.  —  Gjevoj- 
kiuna  bo8ianj  pogazio  ...  Ko  je  njima  bosttanj  po- 
gazio; tnegju  »ohom  mlade  vtjećule.  Npj.  1,  397.  Tav- 
uovaSc  tri  bijela  dana,  dok  au  Turci  vijcć'  vijećali, 
kako  će  ih  biti  i  mu^-iti.  3,  35<>.  Vijećala  gonpoda 
banovi:  »Kome  <5emo  dati  banovinu T*  Kov.  ItJS*.  Pro- 
mislile o  tom,  i  vijećajte  i  ji-ovorite,  8ud.  II*,  30,  na 
ae,  pass.:  Knezu  je  dano  bilo  da  predlaže  o  čemu  ce 
se  vijećati.  DM,  331). 

vij^c*  n.  (u  Dubr.)  ^  1)  sabor  gje  su  se  go- 
8|>oda  Dubrovačka  aaalajala  aa  sude;  oni  su  imali 
mtdo  vijeće  i  veliko  vijeće,  Rath.,  confiilium.  Rj.  vidi 
divan  1,  londža  2,  sabor  2,  savjet  2,  senat  1,  zbor 
2.  —  Misli  da  Će  tu  molbenic-ii  banako  vijeće  poslati 
VaSoj  većoj  vlasti.  Javor  1885,  762.  Vijeće  malo  (con- 
flilium  minus)  umoljeno  (rogatorum),  izabrano.  DRj. 
1,  200.  Vijeće  veljc  .  .  .  vijet^nik  od  veljega  uiječa.  i, 
204.  —  2)  vidi  vije(^a :  »t«lo  drvo  lovorika . .  .  pod 
njom  sjede  sva  gospoda,  mesju  sobom  v'jeće  čine,  da 


ožene  Kraljevira,  Tforo.  344.  Učini  vijei'^e,  narode,  na- 
čini ajen...  zakloni  izagnane.  Is.  Ifi,  3.  iap.  vije(?anjc. 

TljeeolcB,  /'.  cubicttlutn.  Oundulid:  i  velike  i  pro- 
strane tri  v'Jećuice  redom  stoje.  StuUi.  kuća  ili  noha 
gdje  ne  j:i}ećxt. 

vIJet'BilL,  m.  (u  Oubr.)  Rath,  nenutor.  Rj.  vidi  sa- 
vjetnik,  pvjetnik,   senator,   seuatur,   sinatur,   senat  2. 

—  Neki  Grk,  koji  mu  je  bio  glavni  liaznadar  i  v^ijećnik. 
Sovj.  73.  Om  Solomun  oarovaSc  ...  a  Zavud,  prvi 
vijećnik,  prijatelj  carev.  Car,  I.  4,  5.  Vijećnik  \i 
izbranom  vijeću.  DBj.  1,  117.  Vječnih  od  veljega 
vije(*a.  1.  2(M, 

vij^dru.  n.  (u  C  G.)  vidi  vedro:  Po  vijedro  jedaouk 
pijflbu.  1  vijedro  u  rukama  gje  vode  noai,  Rj.  riđi  i 
vjedro,  vidr^  2.  —  Ide  Maro  s  vijedrom  ua  vodu. 
Herc.  207.  Ca§a  se  zlatna  razbije  i  ra»pe  se  vijedro 
na  izvoni.  Prop    12,  6. 

vijek,  Hf.  Rj.  pl.    vijfekovi,   vij^kov^l.   Glas.  8,  10. 

—  /)  Lehenazeit,  pita:  u  mom  vijeku,  »5ovjek  kratka 
vijeka.  Rj.  vidi  život,  žii^e.  —  Da  zajedno  vijek  rje- 
kujemo.  Rj.  (>r>b.  Ja  sam  vei5  izvjekovao,  t.  j,  proveo 
sam  svoj  vijek,  Rj.  220a.  Onde  ostanu  oarujući  do 
svoga  veka.  Npr.  26.  Zua§  li  da  sam  ti  kazao  da  ću 
ti  pokloniti  tri  vijeka'/  eto  sad  ti  treći  poklanjam,  a 
viJe  života  od  mene  uemai.  202.  Snaha  premei^ići 
oni  prsten,  kakog«  jo5  u  ^vome  vijeku  nije  vigjela. 
216.  Kako  se  valja  mućiti  da  se  oroga  kratkoga  vijeka 
no?iteno  živi.  217.  Ćitav  čovječij  rijek  trebao  bijednome 
Ijezbrižnoni  čovjeku  da  skupi  svenaSe  narmlne  pjesme. 
111.  Provode  vijek  svoj  svako  u  svome  mjestu.  Kov. 
36.  Vijt'ka  Avramova  sto  pnzirje  hješc  sto  seilamdeset 
i  pet  godina.  Moja.  1.  2r>,  7.  Hijaše  rat  'ivega  vijeka 
Snulova.  Sam.  1.  14,  .^>2.  Stane  moliti  Gospoda  da  hi 
mu  još  malo  produžio  vijek.  Prip.  bibl,  01.  —  Af)  nitad 
(nii  do  vijeka  (in  mcinem  T^hen  nie.  etcig  nie,  nun- 
([uamj:  na  vijek;  od  svijeta  i  vijeka;  dcikle  je  vijeka 
i  svijeta;  kako  je  vijeka  i  fivijoUi.  t>d  rijeka  do  suda 
Uožiega.  Rj.  tup.  vjeCnost.  rirf*  dovijek,  navijek.  uvijek, 
vavijek.  —  Kako  meni  dauas,  tako  njima  do  veka, 
Npr.  75  1=:  vaz<la).  Nije  muka  za  vijeka.  Posl.  216 
(ga  uvijek).  Aj  gje  si  mi  Petre  uiio  striOel  Ali  sada 
ali  do  vijeka.  Npj,  4,  363  (^  nikad).  Da  nikad  na 
tebi  ne  bude  roda  do  vijeka.  Mat.  21,  10  (in  ftempi- 
temum :  iit  Ktvigkeit).  Kakav  je  znak  . .  .  posljetku 
vijeka?  '2A,  S  (consummationi.'i  secali^  vo»  dem  Knde 
der  lfV/(j.  Spasu  nažemu  vlast  prije  .triju  vijekova 
Jud.  25.  Bvo  dara,  koje  mu  prinijeli  (mudarci):  zlato« 
kao  curu  od  vijekova.  DP.  303.  —  3)  vidi  stoljetne,  doA 
Julitkundert,  centum  anni,  neculum.  —  Na  Hvr.Hctkn 
X)'ir.  rijeku  bio  je  grož  dvije  cvancike.  Rj.  104a. 
Da  su  Srbi  poznati  u  Evropi  od  VI.  vijeku.  Oanicji 
2,  74.  timiljauić  življeo  u  DaUnaoiji  w  drugoj  polovini 
XVir.  Vijeka.  Npi.  3,  142  (Vuk).  Uz  Ostromirovo 
jevancjelije  —  i:  XI.  oijcka.  Pis.  51.  Prošloga  vijeka 
nalazilo  so  ovakovo  momće  u  Pirenejskim  planinama. 
Priprava  120.  Tako  do  kraja  X\ .  vijeka.  129.  — 
4j  kao  vrijeme  od  nekoliko^  vijekova;  dat  Zeitulter, 
aetai,  aevum,  seculum.  —  /ive  dosta  nalik  na  ona 
vremena,  što  poete  nazivaju  zlutaim  rijekotn.  Npj.' 
1,  XX.  Latinski  srednjega  tijeka.  DRj.  1,  X. 

vtJ6iin(s  vijiinctt,  m.  Rj.  dem.  vjen^i«?.  sa  postanje 
i*;j.  viti,  1  vijati  2.  —  J)  iler  A'ranj,  eorotta.  U  nas 
je  u  ovome  smislu  vijenac  samo  od  cvijeću.  Rj.  — 
Ktii,  vijem,  u,  p.  vijenac.  Rj.  64a.  Opletu  vijence  otl 
vrbovijeli  mladion.  Rj.  M2a.  Tako  mi  vijenca  kojijem 
smo  združeni!  (K  ženi).  Posl.  300.  Tako  mi  majka 
tuvne  rijence  ne  savila  prigje  sjutral  309.  Trepcću  U 
novi  vcnci  oa  uažoj  snasi?  Npj.  I,  43.  Pasla  Mare 
pftuui<^e  ...  na  dan  perce  uzimala,  u  c'jenae  ga  uvi- 
jala.  1.  54.  lovila  je  tri  zelena  i^enca  .  . .  »Plovi, 
plovi,  moj  seleni  renće!  1,  232.  A  devojke  vencesple- 
tavaju.  1.  323.  U  njoj  (u  kujizil  nema  venaca  . .  .  nego 
je  samo  cveile,  od  koga  će  mu  potomstvo  takove  tence 
plesti  moći.  MiloA  VI.  —  2)  vijenac  luka,  smokava, 


T^e^J« 


—  716  — 


TfkatI 


paprika,  Kranz^  voropu:  roiJilu  trt^^nja  kao  rijcntir. 
Hj.  —  .Vj  dl  <■,  <T.)  ifiHtfcs  hiipfhiutr,  crincs  lonrfi. 
Kj.  duffe  kv.1t:  —  l'oskidiise  kape  kmiiilRJke,  i  pru- 
mtr>€  do  pasa  vijence.  Npj.  3,  71.  —  4-)  tidi  kruna, 
koniDA;  dic  Krone,  coroiut.  isp.  atlsjvo;  (tijtnac  I 
\  h'tmu):  i  vjent^nti  2,  vjenfavati  2,  —  Oplctavsi 
vtjimttc  od  trnju  nictuutto  mii  iin  ji^^Invii  . .  .  /ikuvo. 
rnre  JmlfJHki!  Mat.  'iT,  111  (flockten  čine  Kronc  ron 
Ditrnern).  I*oifibe  i  Siuil  ...  i  uzeh  rijcnnc  air^ki  koji 
uiu  bjfik'  uii  glavi.  Snm.  II.  1,  10.  Metnušr  mu  nct 
ffimM  Ktjeuiic,  i  zamrise  ftA.  i>nev.  II.  '2'J,  II.  {^leTnii 
moli  ^11  kruljer-ikt  t^ijcnac.  LiM.  10.  T<rt»no  bi  i  J^a- 
zHru  »lupiti  iiu  prijest«)  i  rjeaćati  ne  rijcnctiH  AVin/i- 
ujinim.  HH.  -  Jt)  kitu  kolo  .%  opho^ga,  red:  Vo(\\- 
/Kiije  kmlii  (!(W]jn(Injopi  mvrk\će  li  ovnj  vijenac  rt- 
sokijcfi  prazniku.  Dl*.  31S. 

vljćnjc,  H.  rf^"*  M'(H//rH,  Ti  ricre.  Rj.  rcr/i-  ori  1| 
viti,  "i)  vili  ne.  —  f)  rndnja  kojom  tko  rije  «fo,  w, 
p,  rijcHiir.  —   2)  radnju  ktrjom  Me  rije  «.  p.  soko. 

vij^ranj«*,  »i.  rcrh.  od  vijerali.  radnju  kojom  tko 
rijcrn  djerojku.  isp.  vjeridbil. 

Vij^rnfi.  vljeniin,  r.  impf.vidi  (r.  pf.)  vjerili :  Al* 
u  kolo  mpirj'  frjcvojkt*.  moj  delijo,  dn  ih  bimA  i  ri- 
jera^i  moj  iiihviii'u.  lij. 

vljiTli«.  iHi.i  hijosio  tjerna:  Te  me  u/me  s!.i  vi- 
jernn  ljubu.   Hj.   riđi  vjt'rt'uii.  tKp.  vijcmioa  ljubu. 

vij^rnirii  IJiihii,  /*.  u  pjt'muauiA  uijcato  ijerna 
Ijiibn:  Odmah  viče  rijenitcu  ljubu.  Kj.  tidi  vjere- 
nit-u  ljuba.  iJtp.  njemu. 

vijosi,  /*.  tidi  ^his,  pojriitsje,  haber;  dic  Nuchri^ht, 
Huntitm.  Aturosl.  KtCTk  /■.  nunriu?,  rumor,  fama.  — 
ICail  uij(>r^to  huher  imamo  (flu^,  Ata  i't'  nam  KUCTk? 
ris.  1.0.  ore  rijeci  Vuk  i  Daiiii^'}  nikad  ne  pišn: 
ali  piše  Budvuini:  i>  Oem  iirlnfu,  njef(ti)  5tu  nukanjem 
do  ujekopi  mjfHlu  dopre.  AKj.  U.  biAn.  IJlas,  nuu- 
cius,  vijest.  III.  15r>l),  Jo^  nikada  cjcsti  ni  vjesnika 
ovftkojjft  ovdje  do^lo  nije.  f^iVp.  mal.  125.  dolazi  ift 
složenim  riječitna  s- vijest,  ue-s-vijcst,  tia- vijest,  vb- 
vijest. 

-»*lj6sll(l,  -v*ije)»ttm,  fjUnjol  ne  dolazi  otuiko  prost 
nego  nanio  tdosen  iz-vijt'Miii  yi  wl,  un-vijesiiti,  oba- 
vijcHtili  (»  ishai^irni  b:  ou-vije«iitil  u-B-vijestiti,  uba- 
vij«ftliti;  une-s-vijeHiiti.  isp,  oue«vjeaunli,  obnesvjes- 
nuli.  I',  impf.  i/.-vjei(5ivnti,  ua-,  oba-. 

TiJHltd,  vijeliim.  r.  pf.  ju  V.  li.)  rcr.^prechcn,  pro- 
mittu:  Vijctaj  mi  tri  tovara  blajia.  Vijeta  mu  Bugom 
ptweiitrimsitvo.  i)d  nevolje  viJeta  nui  kum^ivo.  Kj. 
riđi  obe(5ali,  koje  je  postalo  od  vijetati:  ob-tv)ijenili, 
ijdje  je  e  mjesto  i-  (ije).  riđi  i  ohrećl.  v.  impf.  obe- 
i^avati,  obrie,'iu  [i  se). 

vljop^liiv.  iN.  ('*>/*'  vijopiavu  1.  Rj,  vijo-glav,  (ptir) 
koji  riju  tjlarom.  tako  slož.  rijeci  kod  bmJoglav.  — 
U  vijoglara  alabe  nofre.  DPur^l.  143. 

vIJoidAvn.  /'.  —  t)  (u  tSrijemu)  nekakva  malu 
liciu  koja  jednako  i/.vr<'e  glavu  ta«  na  jodnu  6«  un 
dro;;u  tttrauu  \i,  j.  vija  plavom),  der  UViK^/jok, 
JJrehhals,  it/nx  tort/Hilla.  Rj.  riđi  vijoplav.  —  9^  dje- 
vojka knja  ne  pleda  preda  se,  nepo  naokolo  koje- 
kuda, rf.  vižHca  '2.  \i').  koja  vija  tjlarom.  riđi  i  viilja. 

vilugror,  m.  (U  Ra«rjcvinit  navrh  vijogora,  X.  j. 
nnvrn  planine  ili  brda.  Kj.'  vijo-^r. 

vijojim  t\  tidi  vijola,  viojla,  viola,  ljubica  I,  lju- 
bimicu. —  trjevojko  su  ruže  bral«  ...  od  ružice  ru- 
menile, od  rijojle  plemenite .  . .  drobnu  ružu  i  vi- 
jojliu  Npj,  1,  "J'M. 

vijoka.  /'.  lu  Srijemu)  mbidiea  oRJeSena  za  navr- 
liinje,  das  Pfropfrein.  Hurculut.  Uj.  vidi  viokn,  kalam, 
kalem,  nuvrt,  uavriJik  U. 

rijola,  f.  [U  gornj.  prim.)  riđi  ljubičica:  l'oljepsa 
je  ruža  od  rijole.  Kj,  riđi  i  vijojla,  viojla.  Lat.  viola. 

r'Uor.  ff^  ridt  viliar:  Vijor  dolom  duje,  jrradom 
poljuljtije.  Vije  koloni,  kako  rijor  jjorom.  Rj.  riđi 
vihor,  kn:je  ne  h  krojerima,  ijdjc  se  (flas  h  u  porom 
pretcaru  u  j,  govori  vijor.   rtdi  i  viluir.  isp.  vriuuu, 


oluja.  —  1)»  mu  pnhne  vijor  od  istoka.  Npj.  4,  7. 
Ilo/.e!  rijor  od  planine  pu.^tr,  dn  ra/.afrna  maglu  u 
krajeve.  4,  378. 

vijArenje.  ».  rerh.  od  \Hjoriti  ne.  starije  koje  bivet, 
kad  sr  rijcri  n.  p.  barjak. 

vljoreip.  t/l.  (u  Sajk.  biu.)  Art  Spieltt,  ludi  genus. 
Rj.  vijo-rep.  nekakn  i(jra.  —  isp.  tako  aloi.  r^€ci 
crnori'p  (m.),  dujrorep  (adj.K 

Tij6rHI  SP,  ri  se,  r.  r.  impf.  Ihittern,  flniiare:  vi- 
jori se  barjak.   Hj.  riđi  vijati  se  "2,  j»aii:iti  2. 

Tijdenuti,  vljrionem,  r.  pf.  dem.  od  vijuknuti.   Kj. 

viji^irunjo,  H.  dn»  SthlihKjeln,  »intiaiio.  Kj.  ntrh, 
od  vijugali  tie,  koje  riđi, 

viJApiti  SIS  pmn  «e,  r.  r.  impf.  sirh  .tcAMtujcin, 
sinuor.  Rj.  riđi  Havijati  se  2,  vprujrati  si*.  krivudnti. 

—  Lijevate.  Tpraći  se  uhvate  jedan  dnii^ome  /a  |>oJA3 
oslrag.  Koji  je  prvi,  onaj  ima  u  ruei  Ainp  i  Atnpom 
po  nojrania  1)ije  one  koji  za  njim  idu  .  ,  .  laku  ite 
orrt  pororka  jednako  rijngu.  Kj.  ')'2ib. 

vtjAknuti,  vljfiknem,  r.  pf.  henlen,  exHlulo.  Rj. 
dtm.  vijucuuti.   r.  impf.  2  vijati  (vJjem)  3, 

vika«  /'.  —  /)  das  (rcsrlirei,  clttmor:  .^toji  g'a  vika. 
Rj.  riđi  breka,  dreka,  liuka,  U(>kn,  vardanja.  vrdonja. 

—  Oko  ponori  stanP  lupa  po  Aobi  i  rika:  »Ovaj  je 
doAao  da  primi  carstvo  . .  .<  Npr.  111.  Sjedne  na  kamen 
pa  ga  stane  rika:  »ludim  se!  čudim  se!«  IH7.  Na 
rnka  rikOf  u  i/.a  vuka  lie^ire  vuku.  Posl.  185.  Možete 
Kami  hutno  /.nali,  kakn  su  riku  i  bunu  činili,  Da- 
nica 2,  13:?.  NnjriiiU  re  riku  podići  na  mene  oni 
književnici  naži  . .  .  l'is.  81.  *.>vi:ye  će  hiti  tkojreCa 
riku  Hfi  ortografiju.  Rj.*  IX.  Brdovahu  od  Suljeva 
tako  da  se  rika.  h  gradu  podiziise  do  nefta.  5,  12. 
Vojflka  i/tužu^c  da  se  vrata  u  boj,  i  podizaše  uhojnu 
riku.  17.  20.  Ne  mopl^e  r«z:i/.miti  rike  radione  od 
like  plarnc  ...  i  rika  se  čitaše  dtdeko.  Je/.dr.  3,  13. 
~  2)  ein  (ietretdemass  ron  ,'.»  oka  TVi  Vressburger 
Mctzcn),  Mcnmrae  gcnus  (in  Barka).  Rj,  micta  Utna 
od  2(i  oka  (po  ragann  Vožnnskoga),  u  linH'oj,  ^(adi. 
vi'ka. 

vlknJ^,  vikAfa,  r».  <Ur  Sehreier,  rhtmator.  Rj.  kf^i 
rire.  riđi  vikalo,  itp.  drnov.  —  Ovoau  urzadoeoljni 
vikali,  .lud.  1<).  Koji  hitaju  duhum  oruzumiće  se,  i 
rikaći  će  primili  nauku.  Is.  29,  2(. 

vikalo,  m.  der  f^threthids.  rlamosnf,  rf.  vikaiS.  Rj. 

—  rijetki  s  takim  nast.  kod  bajalo. 

vikiinjc,  n.  Rj^  rerhal.  od  vikali.  —  J)  radnja 
kujom  tko  cice  (das  Scbreieu,  clanior.  Hj.):  ya  Kuia- 
uuelovo  treći  pnl  rikanje:  'biiuite  oružje*  polože 
oružje.  Zitije  51.  —  2)  radnja  kojom  tko  viie  (zocc) 
koga  (da4  Rufen,  vocatio.  Rj.):  Ne  ćuo  kukavice! 
(Ki;d  ko  poslije  dugoga  rikanja  odp^ovoii:  trujem  .  .  . 
i  znat?!:  ue  dni^ckao  proljeća !k  Posl.  212.  -  3i  vidi 
karanje.  Kj,  —  4)  radnja  kojom  tko  rive  na  koga 
^das  Murren,  fremitus.  K^.l. 

vikati,  vicem,  r.  impf.    Kj.  t\  pf.  pronii  riđi  vik- 
nuti, i  od  njega  hIož.    c.  pf.   ondje.  r.  pf.    hIož,  do- 
vikati,  iz-,  na  (se).  nad-,  od-,  po-,  pro-,  s-,  la-.  r.  tmpf. 
I  sloz.  do-vikivali,  nd-,  po-,   )>od-.  pri-.  —   /)  srUreten, 
I  damo,  ne  riVi,  govori  lakSe.  Rj,  riđi  dorati  ae,  drij**ti 
'  »e,  jrrakati  "2,  upijali,  vardati,  sijati  2.  —  tirlom  ri^^ 
rukom   dotimhuje.   Rj.   131b.    ]\fu.^ket    nVV    a  kobila 
riće.  Kj.  lH9a.   Vire  iza  ///«*«.  Rj.  217b.  LicSti,  ^  vi- 
I  kati  kfio  tclal.  Rj.  .^2U.  Ooek  udnri  ženu,  pa  i'j;  ntane 
\  rikaft  da  ućuli.  Npr.    144.   .Stane   i  on  srvjim  kmp- 
I  «'!k'»   glasom    rikati:   »Kobo,   kobilice!-    177.  Tane 
I  njima    hoin  pomo'''   riće.    Npj.   4.    45.    Pero  grlom  i 
aiuizom  rika:  »Ko  je  junak,  ako  Bojra  znate!«  4,  B7. 
Pa  (»n  vika  iz  grla  bijela:    ».*r*tnn*    T.awire,  od  kurve 
kopile!*  4,  318.  Pa  ti  svijem  dohar  reee  riee.  4.  478. 
i^.enn   Hnnanejka  povika  k    njemu  .  .  .    »otpunii  je, 
kuko  rire  za  nama.^  Mat.  15,  23.   l&aija  riće  £a  h- 
ratlja:  ako  bnde  .  .  .   Rim.  9,  27.  (.tospod  reiS;  Moj- 
siju:  sto  rieeŠ  k  met*i':*  Moja.   U.   14,  15.  Virite  im 
'  iza  glasttj  mamite  rukom  uekn  ugju.  U.  13,  2.  Za  lo 


1.  vikaati 


—  717 


FileHski 


L 


vii:€m  o  tom:  julMiih  im  je  Ha  »jede  8  mirom.  Ih.  ctt>, 
'7.  Nemn  nikogu  dii  vu'e  za  pracdu,  niti  iinn  koj^ii 
da  se  pre  z&  iiiliuu.  5!),  4.  Gorko  će  uula  vikati 
'uuak.  ISof.  1,  14.  m  tte,  ptijts.:  Kakovijem  bIovIiuh 
leha  da  piSetno.  Evo  \vć  triderfel  godina  kuku  tie 
0  toga  viče  i  prepire.  Itiit  3.  —  ^)  rn/'cn,  i'oco, 
.  7.VAti:  viči  ga  amo.  Hj.  tidi  klikovati-  —  (~jje  si 
?  (u  CJ.  (t.  r/čc  mur  žcnu^  i  y«i<  "jeya  lako).  KJ. 
4!ta.  On  //k  odmah  Mane  vikati  \  moliti,  da  ^a  na 
uho  prt'iiesp.  Npr.  -Ib-i.  Viči  VlnUinja  neka  mijtMi 
poprm"u  . .  .  Poal.  Vj^K  Sve  ha^jcmez  haJJemcza  ti«r, 
ft  lubardu  lubardj  doziva.  Npj.  4,  ^51.  A  drugo  jo 
Moskov  ji^eueraiu,  »u  ime  ga  BrfMfodiJer  vim.  4, 
flJiiJ.  .Sokole,  put  krći.  a  svatove  tia!  Ki»v.  73.  Vi- 
hihu  Lifta  i  govorahu  mu:  y;dje  su  ljudi  hio  dogjoAe 
aino<?  k  lebi?  Mojs.  I.  1%  f>.  Vičem  te,  (lospode,  vas 
dan.  PH.  88,  JJ.  .su  »e,  puna.:  Kako  li  se  po  imenu 
rRw.?  HNpj.  1.  'J18.  —  :i)  (u  Dubr.)  W<i*  karati: 
viće  me  mati.  Rj.  —  4)  mun'^t,  fremere:  vićti  na 
njega,  vicu  na  to,  viće  narod.  Rj.  viče  tko  nu  koga 
ili  na  što^  kad  nezadovoljan  hudwU  tijim  mrmlja.  — 
Idi  ne  govuaj  tu  (otat-  reie  sinu,  u.  p.  kad  sin  tiče 
sto  na  očinH  uredbu).  Uj.  Ulb.  I/.vrali  se  na  kog;a, 
kao  napusti,  omiznuti,  početi  rikati  nu  koga.  Hj. 
Sdla.  I^o^e  8tarou,  i  vičući  na  njega  i  srdedi  »e  kaže 
nui  Hve  kako  je  proAao  *»  Premudrijem.  Npr.  lf>5. 
Sva  je  viku  »a  (utiogaj  Marka  (Kralipvi6il.  Poal.  iJTH. 
MiloS  Obrenovi^,  na  kojega  je  onila  ondje  vikala  i 
aia  i  truna.  Sovi.  5,  %a  vvc  i  ostale  orakc  poslove 
najvir«  je  na  Mladenu  vikao  Živkovi(?.  '22.  Jer  je 
i.'uo  (toRpod  riku  var^u,  kojom  vikaste  na  nj.  MoJH. 
U.  10,  8. 

1.  vikiiiitii  vlknem,  r.  pf.  Rj.  v.  pf.  sloz.  na-vik- 
Duii,  po-,  poil-,  pri-,  ti,  impf.  prosti  vikati,  •  kod  f\jega 
V.  pf.  fdor.  do-vikaii  iid.,  i  v.  impf.  sloć.  —  1)  auf- 
Rchreien,  €xeUtmo.  Kj.  vitli  upiti.  —  Ciknu,  riknu 
Kalima  devojka :  *Oj  Bo^a  mi,  mila  moja  majko! 
Npj.  1,  2U\  Kad  hajduku  ailna  knjiga  do^je.  uamah 
VtJcHU  u  sroju  druUnu;  »kupi  nui  se  trideitt  uila<lib 
druga.  3,  t<S.  U  Gjura  »e  arcerai.Ijulilo,  zubom  ^kripnu, 
iza  glam  riknu:  ^Petre  babo,  otvori  mi  vrata«.  4, 
1^)3.  Kad  je  .luknv  viknuo  (Ut  Krdtu  obale  na  zemlju, 
i  on  }<a  udario  uo;rom.  8ovj.  49.  —  2)  uufrnfen, 
roro,  ef.  zovnuli.  Kj.  —  Viknu  Siiuo  Prckodrinca 
Uadu:  ^/emlji  padaj,  stjime  Kadivoje.  Npj.  4,  283. 
Brzo  riknu  srojc  vjerne  ^luge :  >Slu;ic  moje,  bitnt 
pohitajte.  4,  2;)!'.  Car  usta  i  kad  dojy<i  k  jami,  vikun 
Danila  žalosnijcm  glasom:  Uauilu,  slujro  lloira  živoga. 
l>nn.  U,  20.  —  S)  riknuti  na  koga.  inp.  vikali  4.  — 
Viknuše  ljrraknu!<e)  kao  na  Injelu  vranu.  RJ.  1'2U.  Pak 
Vuioa  riknu  na  družinu:  »A  na  noic^i  moji  »jkolovil 
Npj.  4,  IS-f.  Onda  Knb'n  riknu  na  vojnike^  Turci 
britke  nabije  povadile.  4,  l!»5. 

2.  -viknuti,  -viknem,  glagol  ovako  prosi  naUodi 
se  samo  s  promjenom  glasa  v  iiu  b:  blknuii  se;  hes 
ure  pro}ti,irne  dolasi  samo  kao  sloien:  v.  pf.  n:l-vik- 
nuli,  ob-(v)ikuuti,  fttl-vikuuti,  pri-  (se),  *-;  f.  impf. 
uliic.ui  My  (ob-(v)ii'ati  se),  privikivati-  vidi  -vifu 

Viknni.  instr.  od  riječi  koja  nije  u  oltiettju  v^ik, 
rufend^  damu  hm:  \'ikom  viue  Starina  Novače.  Rj. 
isp.  kod  etk  1:  rikom  poeikujc,  i  1.  d.  —  \'ikom 
prisnu  a  pomasi  d'jcte.  Rj.  r)3<Ui.  Na  j^radu  devojka 
vikom  podvikuje:  -A  vaj  I  dupe  noti  I  Npj.  J.  207. 
\'ikom  viče  Novakovih  Umjo.  i'/A"ow  riče  po  jrori  /.e- 
lenoi.  3,  2t». 

Viln,  f.  ipl.  vile,  gen.  vila)  —  J)  die  Vile  (eine 
Art  I\'f/mphe)^  vila  {ugmpUa).  Vile  žive  po  velikim 
ptuninania  i  po  kamenjndma  oko  voda.  Rj.  vidi  baž- 
<birira,  Imždarkinja,  Nadanojla,  naporkinja,  ohl:»kittja, 
planinkiuja,  prigorka,  prii^^orkinja,  Ravijojla,  7.i\^or- 
kiuja,  —  ^aUlilia  i\u\p\,  vila,  Rj.  177a.  Klikče  vila; 
klikuinje.  Rj.  276il  Ajd'  otole  prebi  jela  vilo!  Rj.  477b. 
Kijepa  ikći)  kao  vila  od  gore,  viiioka  kao  jela.  Npr. 
130.  (Jovorio  je«  tilamu.  DPonl.  20.  \'ila  bijilu,  vda 


I  crna,  sve  vUa   huda   ler   vila.  160.   (l)>Je   kažu   ^oru 
'  viloviiii.  i  u  jrori   zagurkinju  vtlu.    S]i}.  i,  254.  Dok 
proklikta  na   Javora   vilUf   viče  vilu  u  Sjcuieu  grada 
u  tia  ime  Ćavi(S-Mu8laj-bej?a.  4,  2t)3.  Ji'jeln  vilo^  Iva- 
nova Mar«)!   vid'o  sam  ti  Iva   trospodara.  Ilere.  138. 

—  2)  ua  kule  na  vile  (u.  p.  razbi  kakav  posuo),  durch 
vcrAcUiedeue  treffeudc  flrundc  (etu'uft  vireiteln),  cort- 
turhare.  K.-i/iijufii  Srpski  drtigijem  riječima  kako  jo 
kn  razbio  na  kule  na  rile,  reklo  bi  se  kako  je  go- 
vorio: Ovo  bilo,  ono  »c  svilo,  i  t.  d.  Rj.  razbiti,  t.  J. 

I  odvratiti    koga   ra^Hraitn  riječima   od  onoga  6to  je 

I  htw  da  čini;  razbiti  kojekakvim   izgovorima,  odreći 

što,  ili  pokvariti  riječima,  u  Njetn.    tumačenju  riječ 

trefl'ende  (valjani)  biče  suviše.  —  *i)  u  pjesmama  ime 

\  konju:  Da   ko   vidi   Straliiiiića   banu,   pod  njim  v^lu 

I  kot^ja  od  me^^dana.    IINpj.  1,  2.*»5.   Dok  ja  spadneui 

I  nir,  bijelu    kulu,  i  opremim   dvu  konja  viteza,  mene 

VHu,  tebe  Lastavicu.  Npj.  3,  249. 

vilAel/  «i.  —   i)  zemlja,   Land,   tcrra:  otiAao  na 

rilaet,   cf.   postojbinu,   zavičaj.    Rj.   —  2>  Leute,  ho- 

mines:  ćujUe)    cttuete!  cf.   svijet  2.    Rj.   vidi  i  puk, 

narod.  —  U  TrJii^u  se  bilo  skupilo  bježani  .  .  .  Nedi(^ 

za^je  kroz.  tu  bjež^n,  pak  vikne  mdcolifco  puta:  >Ć'(iie 

viluete !  bježite  s  robljem  pr^ko  Cera«.  Danica  3,  Ji>I). 

vilHi>ll)Ju,  m.  vidi  zemljak.  Rj. 

vHAelski,  adj.  Landci-,   s.  H.  Ocld,  IHcJiter,  pu- 

hli^uit.  Rj.    Mo   pripada  vilaetu.  riđi  r.emaljski  2.  ~ 

Knez  od  knežine,   Icoji   se  zvao  i  oborkne/-,  rilaetski 

knez^  ba^kni'/.  i  veliki  kne/..    Rj.  278b.    Veliki  tttulija 

vilaetski  bio  je  pre4byodnik    velikoga  suda.  Sovj.  .'>M. 

rilun,  vibina,  m.  (u  Dubr,)  vidi  seljak:    Rolje  zna 

papa  i  ritan  upjro  papa  sam  (Posl.  22).  Rj.  Tal.  villano. 

—  Kad  se  rilan  naijc,  misli  da  ne  će  nikad  o;rlad- 
njeti.  PokI.  \-2i\. 

viUlii^.*  m.  daa  Klfenhein,  ^mr,  cf.  fildiS.  Rj.  vil-diA. 
viljcp,  filjer,  slonov  suh;  nlonova  kost. 

vlii*,  vila.  f  pl.  Ueugabel,  furca  focnaria.  Rj.  vidi 
ro;iulje.  —  Dr.itVvile.  vile  na  kojima  se  na**i  dra^^u. 
Rj.  138a.  Ituiove.  2)  vidi  rile,  ef.  ra.sohe.  Rj.  (i31»b. 
Kad  dofTJn  vile  k  oOima.  (Kad  do^rje  do  nevolje  .  .  . 
Kud  hoi'p  ko  kojra  vilama  da  udtiri  . .  .  dodaje  «ie  i 
ovo:  Ili  vile  puknuti  ili  o(**i  skoriti).  Vo?\.  ll'i.  Ne  da 
ne  ni  vilama  sedlati.  (Kad  ko  no  da  s.«i  sobom  o  ćemu 
ni  prog:ovorilil  1!)8.  Sve  »u  grablje,  nema  vda.  (Svak 
seb)  obrubi  .  .  .).  281. 

\  il^ndara,  f.  vidi  V'ilindar:  Vilend'tri  prebijeloj 
crkvi.  RJ. 

rUcNi,  adj.  pidi  vilovan:  Na  gjogatu  konju  viU- 
nomc.  Rj.  iicodregjeno  vilrn.  viat  i  vilenski.  vilinji, 
vilovit,  vilovski.  sto  pripada  ritavin:  i  što  je  kao 
bijc^uo^  kao  da  su  vtle  u  njemu.  —  Kvo  li  ovo^a 
konja  ispod  mene,  na  nj  uzjitM  te  br/o  tt  rilenu  goru 
put  istoka.  Npr.  121.  Pa  privede  rmnca  vilenoga, 
Ikouiju  na  vranćii-a  bai'i.  Npj.  2,  GOl.  Al*  li  draj^o 
pje^^ke  uii  opanke.  aV  na  trome  vilenu  labudu.  .\  101. 
Davor  stara  krOuiarice  Pavo!  il*  s'  vitcna,  \V  s  gore 
boIe.'*uH,  il'  s'  u  pieu  vrlo  pre<?craln.  HNpj.  3,  AOl. 

vll^nlr«,  f.  (tjorgji.  viiii  vibu  Slulli.  —  Treba 
eoeka  ko  bi  onu  viletucu  amotao.  J.  Hogdanovli^.  ri~ 
lena  icnu. 

vil6mk,  vilenlka,  iii.  (u  lloei)  (čovjek  kojega  je 
vila  bila  ustrijelila  pa  ga  una  sama  i  izviđala  i  svo- 
jijem  mu  -tkulom  rane  zavijala;  po  tom  je  on  po- 
ftostrio  i  ona  mu  darovala  bilje  da  ga  ue  može  niko 
prevariti  i  da  mu  f.crm  ra^ja  dobre  junake  i  lijepe 
V^eri.  Rj.  —  Po^rleda  (tS)ek)  kad  li  doleero  viUnik  i 
vila,  i  rilenik  UoĆn^e  damu  vila  ne^t^  lilom  knie... 
Vila  negfrjc  polećo,  a  vilenik  upazi  ovoga  Ooeka  i 
reec  mu  da  ide  na  ono  blago  i  da  ga  no^i.  Npr.  100. 

vil^tiMki,  adj.  der  vile,  V'»v  vile:  Vilenski  u  njoj 
stanovi,  svegj'  vile  lanee  izvo<le.  Rj.  što  pripada 
vilama,  vtdi  vileni,  i  sgn.  ondje.  —  VilensKt  konj, 
l/i.  \,\x   b:imuJL)  eine  Art  ScUmetterliuge,  papilioDU 


Vitt«lM 


—  718  — 


«t  koi^ie  3:  Rj.  ^^  UbeOmU  itprtma  Z..  ^.* 

t  muUkOt  Njem.  H'ilfadm.  —  NV 
MoiT  EoflA.  po  Ineiia  VOheimo  U  (Lee).  Pri- 
pfSTs  147. 

rltka«  /.    <i«c    KinmUuU,    muLriUa.    Rj.  riA'  ^iMl 

V.,   IMćimi  ri- 

:'N-^     '.(.MM    kfto   hei  riiUa. 

r    kao  bijeflan    pM.   'Kod  ko 

-■I*.  Tako  mi  ne  propao  j«zik 

priiHi'ia  »v»!4t#aioim»  .  ,  .  da 

,.._..        i  oitje  tiitce  i  £«)u<)ac.  Moj*, 

A^iitti,    kad    vide   Uke   go«te,  /a^rjtla 

i   odjtekoAe   ne   obe   bo^   do  kolena. 


Vod.  43.   ^i 

V.    ! 


Mil.  ;fl^. 

vTIle«,  f.  /;/.  DelU-bella.  f&rekeiin^  furetUa,  futdBa. 
Httilli,  (TOt^or«  w  i»  tjcvs  Brv.  vidi  TiljaAke,  i  «yf». 

vlllf^Mjc«  n-  '^o*  iinlftern,  cnpintratio,  EJ.  Pcrb. 
orf  vili^iti.  radnja  kojom  tko  ciUći   n.  p.  konja. 

tlllflli*  Ctau  r.  impf.  halfUrn,  capijrtro,  cf.  (t.pf.J 
7Ai\YifM\.  Rj.  rduiti  konj'i,  mctftti  ntH  nLir  \utp.  icau- 
luritii,   riđi  /.:i '       '  ;   2. 

Vill*^,  w.  I.  i  kao  kneiina  oko  Olo^ca.  Rj. 

Vill^aiiin.  u,-  j..M</  cun  Vilid  Rj.  iorjtk  %2  Vi- 
lica. Kp. 

Villrki«  *u}j    t*m  Vili«*,  Rj.  kto  pripiuia   Viltru. 

TlIlHan.*  vilioiiin«,  m.  vehki  vir.  ««  groser  WitlKl. 
rcTttjr  major.  RJ.  riVii  filiman  /W  «j>a  j>  viliman 
jfteiroririi  ne  (  u  v).  iUman.  liman. 

vitla,  ofij.  der  vila  ge}u}rig,  tt^;  tila.  Rj.  ito  pri- 
pada vili.  —  Vitina  koM,  f.  Flaohdseide,  cuscuta 
europncn  Linn.  Ri.  *tža  (bUjka.  rwi»  predence).  Vilin 
/AA',  »I.  jprhnufljlntuiifer  Muakari,  liva^vcUiuN  (muKcari) 
com'iAiiK.  Kj.  iVJii  (hiljkaj.  Vitino  »tto,  n.  nekakra 
trava,  koja  kHil  hc  nrjni  u/a  se,  ne  mogu  čovjeku 
naudili  nepriiaU'lji  oiiobito  la^unjeoi  i  opadapjem. 
Ari  iMlnuz«;,  hcrbae  f^eoutt.  Kj.  t>'2A.  i-arlina  aoaDthi- 
Ibtin  Ali.  cf.  ptipft  2.  Rj.^  ittp.  baluOka.  Vilovojaća, 
velika  pf^irfc-i,  za  kakove  «e  govori  da  rastu  ««  vi- 
tinu kotu.  lij.  ti2b.  SaUir  penje  Ugrin  Janko  ukraj 
Havc  vode  hladne  na  vitino  iffralitite,  Kj.  21*)b.  Haj- 
flemo  u  ritinu  goru,  taiuo  <.^eino  naći  jednu  inoju 
iH>Mepttriinu.  Npr.  218.  TriuiiH  kuću  kao  vitina  pećinu. 
Poal.  2fi9. 

Vfillnn  Vddiru.  f.  ima  vitle  izvora  koji  se  tako 
MVM-   Hj. 

Vlllndar,  Vilinddra,  m.  namaatir  u  8vetoj  Gori 
((^bitondar).  Rj.  tiđi  VUendara.  vidi  i  Hilandar, 
Filindar. 

Villndiiriir,  ViliridArcA,  m.  Einer  ron  Vilindar.  Rj. 
l-Otjeh  luluifjer  «>    Vilinditra.  vidi  Hilandaruc, 

VIHndiirHkTt  attj.  ron  Vilindar.  Kj.  šio  pripada 
ViliniliiiH.  Vidi  Hilaiidnrflki. 

vHinJi,  lidj.  Hto  pripada  vilama,  vHi.  vidi  vileni, 
I  *v«.  ondje.  —  Vttinji  tratf  poOe  prije  nejf  gmd. 
I>I*ohI,   1.'»(K  iuktut  adj.  kod  iMidinji. 

Vlllp,  IH.  t'hitij/pus.  Rj.  imr  inuiiko.  oil  VlVut  x pro- 
ntjenoHt  gtaaa    f   nn    \.   riđi  i   Piliji.   dcm.    V'ilipac. 

\'IUpa«*.  Vilipcn,  m.  dtm,  od  Vilip.  Kj.  —  takta 
dtm.  kod  Joviinae. 

1.  rilo,  n.  Hauio  u  ovoj  Ragoueci:  Bprijed  Mio, 
Ktraga   vilo,   o/.dol    linrtiJH.  o/gor  mantija  (ta'ita),  Hj. 

t.  vilo,  H.inio  u  ovoj  Ka^oncd:  Motovilo  viloj  po 
gori   HC    vilo,    kuri   doffi/.ilo,   aoli  ne  li/alo  (ćele).  Kj. 

\|I6(IJ|%  }tt.  J*hitoth(!Hf(.  Kj.  itne  muH/ro.  v  vtjesta 
f:  Kilotije,  Kilolej  {zu  uha  naši.  iitp.  Ooaitije,  I)osiUy). 

v1laVAU»  vllovna,  vIlAvll,  (idj.  viicniiaft,  ti/mpjui- 
ticw4(/i,  cf.  vileni,  vilovHkJ:  Na  ujogiitu  konju  rilop- 
NOTNtf.  kj.  vidi  i  vilennki,  vtlinji.  sto  pripada  vilama; 
i  Htn  je  kao  hijcnno,  kao  da  su  rile  n  njrmu,  —  *>Kic 
kaAii  ftnra  vitovitu  i  n  ({ori   lagorkinju  vilu.  Npj.   I, 


954.  A  miam  na  kona  miieJuit,  vđamjm  ioi^p» 

viUviiM«,  M.  €wiMiL  od  viknwtd,  «tiive  haje  Meo, 
kt»d  Um  fdifže. 

rU^Tati  vUnjSa,  r.  impf.  šitrH  lao  9iUf  bOi 
riZorajt,  b^ftmm  (2)?  i*p.  rilorvnjak,  —  U  da«  nat* 
a  u  DoA  rOoraf .»  DPni4.  I3£».  riUt^H.  Rad  6,  143;. 

TilAvIt,    «4/<     Kj-     ^1    ^^    viloTBB.    —    flM^tatft. 

Gaadotić:  ^Apat  laiaac  uBUJe  vUotišigA  o4  l<nfgii<i. 
Stott. 

TMv^iate.  A  velika  pećarfca,  sa  kakove  ae  ^vofi 
da  raflta  na  vilsao  kola,  eina  Ari  Scjm  «mw,  /^afr« 
(^MiM,  ef.  nidaja^'a.  -  rijfH  $  Ukim  muL  Icod  aj- 
gir»/*a- 

viUvaJak.  vilornjika,  m.  bijeMs  Jorjek  kao  da 
so  riU  o  njemo,  vlicnfltiiki^er  Mensek,  VfhermuiMUr 
(ali  ron  vilo  h^9et$en),  homo  itiMiUmt.  Rj.  isp.  vilovati. 

TiUvski.  lu^i.  nđi  vilovit.  Rj.  i  sjfn,  tmdjr. 

lllis«  m.  selo  u  NikfitHma:  U  FiIimm  sela  male- 
nome. Rj. 

viU.  rflja,  M.  ruJ»  filj.  slon,  elefanat  —  »Ol  vi- 
Ijevslnh  zuImi  »la  mi  aaf^nii  dvor«  .  .  .  »Vit/cr*  ^ 
onaino  do^i  da  piju  rodu.,  pa  (e  se  opiti  i  popadati, 
a  duDgjeri  onda  neka  im  pve   znbe  izrežu.  Npr.  67, 

Tfljev,  adj.  con  Etrphant,  elephantii*:  A  n  rube 
dva  tiljera  zuba.  Rj.  što  pripada  ritju.  vidi  filjev, 
fllonov.  ^u  nust.  isp.  alatov.  riđi  i  viljevski. 

rUjeTski,  adj,  što  pripada  dljevinta:  Od  vUjcrflcik 
Kuba  da  mi  oai5ini$  dvor.  Npr.  67.  vidi  filjevakL  Mp. 
i  viljev,  filjev.  za  viljev  prema  riljevski  isp.  lavov  i 
lavovski 

rmuSkc,  viljuška,  f.  pl,  die  E^isgahel,  furca,  cf. 
pirnn.  Rj.  vidi  i  vilice,  boda  2,  pantarno.  —  Ttokrake 
D.  p.  vUjuike,  vile.  Kj.  750b.  DolažaJte  momak  sve- 
Henikov  s  viljuškama  frokrakim  u  mri,  i  sabada&e 
u  lonac,  i  eto  ne  god  nabode  na  rrOuU'c..  uzimjife 
Rve^teuik.  Sam.  I.  2,  1.3.  rijeci  s  takim  natt.  kod 
baba^ka 

rime,  vimeDa,  n.  dtui  Eutrr,  uber.  Rj.  n.  p.  it  trtVNL 
dem.  viniežee.  —  Zatore,  time  ncinjeće.  Rj,  lt>8a. 

vloieSee,  n.  detn.  od  vime.  Rj.  —  Utkra  dtm.  kod 
djetešce. 

vTaa  \hzA^  f,  (sL)  vidi  vinova:  Vina  loia  ozobaina. 
(>d  rodine  vine  lose,  Rj.  —  vina  (mjento  KNahna), 
0»n.  I7G. 

Vfniirirn,  /".  (u  prini.)  lafyrt  ftto  ae  oa  njoj  noai 
vino,  ein    H'einschif},  navi»  porfando  vino.  Kj, 

Ttnikriaa,  f.  novei  sio  ae  daju  spabiji  mjesto  de- 
setka vinofi;rad(*kojra ,  Weingeld ,  vcelignl  vinariuM. 
Rj.  itopće  danak  od  vina.  —  rtjcei  takt  kod  dimarina 

vince,  n.  Weincitent  vinulunufj :  Vitur  kiselo, 
ftfce  veselo.  Rj.  dcm.  od  vino.  —  Nema  lica  bei  cr- 
vena vinca.  Posl.  2(>3.  Slatko  je  vince,  fnedno  je  vince. 
Npj.  1,  429.  Vidi  mu  ae  vince  kroz  gr*oce.  3,  512- 
Kad  im  vince  izigje  u  lice.  4,  179. 

vTnen,  adj.  ne  lijevaj  u  vinen  »ud  rakije.  J.  Bo«- 
danovic'-.  ti  čemu  je  bilo  reno,  što  caudant   na   tHno. 

vTbT,  adj.  [U  vojv.)  fein,  cletjans,  ezcelletis.  Rj.  riđi 
fiiji,  od  kojega  je  vini  prrtvorivii  4«  f  u  v. 

vlnika,  f.  lahritica.  i^tulli.  govori  ne  a  Hrr.  divlja 
loza.  riđi  vinjjijr».  '  «?/«.  ondje.  —  za  nast.  ixp.  aptika« 

Vlni»)eti,  n.  zidine  od  »tare  kule  vi^e  :5pijeta  a  i»- 
toćue  Htraue.  Rj.  -^će  stai^i  (čakavski  i  kajkavski) 
nast,  mj.  -ite. 

Vinko  L6zi(',  m.  einv  komiicftc  Pernonifitirang  de^ 
Wei>iM  (tfica  Wcinhold  Jicbmann),  Jtacchuit:  Udario 
jTH  Vinko  \j07.i6  u  jrlavii,  i.  j.  opio  »e  il^ot*l.  327K  Rj. 
^<de  radi  načinjena  rijer  bojom  ne  x>ino  uiima  kao 
lice  pu  imenu  Vinko  s  prezimenom  Tx>zi(5  (prema  vi- 
nova loza).  Vinko  je  inače  hgp.  od  Vineentiua,  Vi^n)- 
ćenLijo. 

vlnkoti  m.  (u  Hrv.)  dcr  \Veinmot<i,  mustum^  cf. 
miwt,  ftira.  Rj.  'Jal.  vin  voito,  trino  ivircno.  r4  //rt. 
je  vinkot  varenu  šira.  vidi  varenik,  munelez. 


ViBkOTAikl 


719  — 


Timnti 


Vink«vacki,  adj,  von  VinkoTd.   Rj.  ito  pripada 

Vinfrovcima. 

Vinkovci,  VlukoviU^ii,  m.  pl.  Stddtdien  in  S^rmien, 
Kj,  vitroi  M  Slavoniji. 

Mnkdv^'iiniu,  m.  l^irter  von  Vinkovci.  Rj.  ćovjek 
iz  Vinkovaca,  —  Kao  Vhikbvčunin  ima  ako.  jo§ 
Kurluoćanin.  Vuk  doiaUi  bilježi :  KarlovČanin^  no 
ili  to  nije  prAyo,  ili  nko  je,  ondn  će  biti  i;  Vinkov- 
\ianin.  A.  Pavit«.  Rad  59,  68. 

vino,  ».  —  1)  der  Wein^  ctnum.  Rj.  dem.  vince. 
au(}m.  vinuSina.  vidi  bermet,  bevanda,  bujia  3,  cava- 
rika,  tTvenika,  ćeavinica,  ^n^er,  doljevak,  kratošija, 
lozova  juha,  jelovina,  uialvanija,  mlat^cnica,  muselez, 
mu.^kat,  pelena^,  pelunija,  poloviiik  2,  prijemet,  punje, 
nijevina,  Jiler,  ^iljer,  varenifc,  >'iuoš,  vižujovik.  vino 
je  cijelo,  crno,  crveno,  hladno,  ka&tro,  medno  (inp, 
vince  medinoj,  morsko,  mrko,  novo,  pitko,  nijevuo, 
rujno,  alntko,  BtJiro,  vinovo,  vodeno,  vodnjikasto,  vod- 
njikavo. —  Vri  kominn,  vino.  Rj.  75a.  Nemojte  da 
vam  vino  izlupi.  Rj.  224b.  Po  &to  vino  vinovo?  Rj. 
Mantala,  jelo  od  brasnenoga  cvijeta  i  od  slatka  vina 
(maata).  Kj.  345a.  Nukvasio  se  vina  ...  A  kada  se 
vinu  nakitise.  Rj.  391b.  liasbilo  se  vino  (u  buretu 
na  putu).  Rj.  B28a.  llazblasiti,  razblaiivati  vino 
vodom.  Rj.  (>28a.  Huzvodniti  n.  p.  vino.  Rj.  029U. 
Hant pamti .. .  Kastvoriti  vino  vodom.  Rj.  G42b.  liezi 
vino,  jabukovača.  Rj.  fi47b.  UthUUiti  se,  kaže  se  za 
vino  kad  se  pokvari.  Rj.  773a.  Usvi^talo  t'iiio,  t.  j. 
aairćetilo  se.  Rj.  772u.  Da  poBiidi  vinograd  i  da  .  .  . 
donese  s  njega  nova  vina*  Kpr.  66.  Lozoca  juha  U>- 
bolac  opuha  (vino).  PobI.  170.  Ovo  je  vino  crveno, 
popijmo  ga  veselo.  Npj.  1,  83.  Oblaci  naa  pretekoSe, 
žilo,  vino  porosiše.  1,  113  (losa,  vinograd).  Donesi 
mi  kondir  vina  od  tri  godine.  1,612.  Sitneujut  vino 
prevarilo  .  ,  .  Kad  u  jutru  jutro  osvanulo,  Simeuna 
popastilo  vinOf  te  on  vigje,  što  je  učinio.  2,  67.  Na 
njetja  si  navalio  vino,  od  vina  ga  ljuto  boli  glava. 
2,  161.  Pa  on  sjede  piti  mrko  vino^  ne  pije  ^a  ćii« 
se  vino  pije,  ve<3  legjejiom  od  dvanaest  oka,  2,  248. 
Hladnijem  se  vmom  iskitiiie.  5,  373.  Zapovedi,  te  mu 
donesu  nttjlepšega  morskog  vina.  Danica  5,  93.  Ota- 
rite  vino.  StraiS.  1886,  669.  Idu  na  silovito  pide  . .  . 
dok  t/f  vino  raspali.  Is.  5,  U.  —  2)  nekakva  igra: 
Igra:  klis,  prsten,  krmača,  vino,  zec,  skakanje,  mc- 
taljka,  obrtaljka,  rvanje,  ni^n.  Rj.  216b.  —  Jedan 
od  igrača  metne  preda  se  na  zemlju  svoju  knpu  kao 
da  bi  §to  poklopio  njome,  i  to  se  zove  t^no.  Ostati 
igraći  oblijećuči  oko  njega  gledaju  dn  bi  mu  koji 
kapu  svojom  nogom  otjerali  ispred  njega,  pa  ako  je 
koji  otjera,  onda  pristanu  i  drugi  te  je  nogama  tje- 
rnjii  preko  sve  ravni  .  .  .  Živ.  277. 

vin6bor,  m.  u  poslovici:  Baba  starca  zvala  uz 
vrbopuc,  a  »tame  joj  ae  odazvao  «^  vinober  (Kad 
ko  ne  odgovori  odiimb  na  pitanje,  nego  tek  poslije. 
Poal.  10),  die  Weinle3ej  vindernta^  cf.  berba.  Rj. 
vino-ber,  kad  se  bere  vi7iograd.  isp,  tako  sloi.  riječ 
klasober.  vidi  i  vinobeije,  branje  (vinogratlsko),  je- 
m&nje,  jematva,  trganje,  —  Nije  TAzđa  vinober. 
I>Pob1.  83. 

vindberjc,  n.  vino-beije.  vidi  vinober,  i  sgn.  ondje, 
—  A  kad  mi  ie  doSlo  l'jepo  mnobcrje,  kaja  se  gje- 
vojka,  vinca  da  ne  pije.  Npj.  1,  334. 

vinoboj ,  \'inoboja,  m.  Mkemtes,  phptolacca  de' 
candra  Linn.  Kj.  bi^ka.  viuo-boj,  drugoj  poli  osnova 
od  koje  je  biti  (bijem).  isp,  Osn.  23. 

vindfUclJe,  «.  vino-djelje,  c^eljanje,  obragjivanjc 
vinograda;  Weinban,  vitium  aUtwra.  —  Knez  AliloA 
želed  podii^i  i7inodWjV,  odredi  jedno  brdo...  Mil.  158. 

vlno^riid,  !«.  \Veinbcrg,  vinea,  cf.  traje.  Rj.  vino- 
grad, vidi  i  lo?je,  parlog,  rukoHid,  aad,  sti^rac.  trap, 
hyp^  vino^radac.  —  Mnogi  KarloviTtani  imaju  gjntu- 
ričare,  koji  im  u  vinogradima  sjede  i  vinograde  gju- 
turice  rade,  Rj.  152al  Zagrnuti,  sagrtati^  n.  p.  vi- 
nograd, Rj.  17Ub.  Zakrivati,  zakrili  u.  p.  vinograd. 


Ri.  178b.  Zalamati,  znlofNiti  vinograd.  Rj.  18(hi.  18lb. 
I  inograd  se  zalezito,  vidi  nparloHti  se.  Rj.  lOSa.  Za- 
navijati  vinograd.  Rj.  lS5b.  Isgmuii^  izgrtati  vino- 
grad. Rj.  222a.  Kondir.  u  rezanju  vinograda.  Rj. 
288b.  Oilgrnutit  odgrtaii  n.  p.  vino(frad.  Rj.  443a. 
Oko  i  krmelj  na  !o/.i,  kad  se  reže  vinograd.  Rj.  454a. 
Oprasiti  u.  p.  vinograd.  Rj.  4f>4a.  Orezuti,  orezivati 
n.  p.  vinograd.  Rj.  467b.  (Jsebićiii  vinograd,  koji  nije 
bio  zagrnut,  okopati  prvi  put  u  proljeve.  Rj.  461lb. 
Potrapiti,  posaditi  vinograd.  Rj.  5r)6b.  Ko  se  mraza 
boji,  nek  ne  sadi  vinograaa.  Posl.  154.  J^unja  se  kao  pa« 
is  grožgja  (t.  j.  ie  vinogrudit,  kad  ide  te  jede  ^rožgie). 
361.  Moji  ran*  vinogradi  ni  ragjeni,  ni  gragjeniioo- 
eiokom  posagjeni,  a  nižicom  zagragjeni.  Npj.  1,  7. 
8ve  porasle  smokve  i  masline  i  jod  oni  grosni  vino- 
gradi. 2,  1()5.  Kako  ti  je  poručena  crkva,  kako  su 
ti  parlog  vinogradi.  4,  313.  Jednu  (sestru)  šalje,  da 
Šenicn^  tanje,  drugii  ftalje,  da  innograd  trga.  Herc. 
335.  (Žene)  rade  i  a  Ijudma  u  polju,  n.  p.  žanju  .  . . 
beru  kukuruze  i  vinograde  i  i.  d.  Danica  2,  I(»3. 

vlnoi^rAdiie,    vinu^rAca.  m.  hj/p,  od  vinograd.    Rj. 

vinogradar,  vinogradlira,  m.  der  Weingdriner,  ri- 
nitor.  Rj.  koji  radt  vinograd.  —  Bijitie  (5ovjek  do- 
maćin koji  poAadi  vinograd  i  dade  ga  rifiogradurima, 
i  otide  .  .  .  Kad  dogje  dakle  gospodar  od  vinograda 
$ta  će  ućinili  vinogradarima  onijent.  Mat.  21,  33.  40. 
Inofltranci  će  bili  viuM  oraći  i  vinogradtiri.  Ts.  61,  5. 

vlnogrr&dski  (vinogradski),  adj^  mm  Weinberg  ge- 
hOrig,  vincae.  Rj.  Ho  pripada  Hnogradu,  vinogradima. 
—  Berba,  vinogradsko  branje.  Ri.  221).  Vinarinu,  novci 
Sto  »e  daju  spahiji  mjesto  desetka  vinogradskoga.  Rj. 
62b.  Pra4ak,  2)  vinogradska  kopnja  poslije  pofcopice. 
cf.  pra^idba.  Rj.  565a.  Ne  sij  u  vmogradii  svojem 
drugog  sjemena,  da  ne  bi  oskvrnio  rod  vinogrtmski. 
Mojs.  V.  22,  9.  Ne  će  vidjeti  puta  vinogradskoga. 
Jov  24,  18.  Da  au  doSli  k  tebi  berači  vinogradski. 
ne  bi  li  ostavili  pabiraka?  Avd.  1,  5. 

Vln6pfja«  f.  WeinsaHfer,  vini  potor.  Rj.  vino-pijo, 
wmko  ili  žensko  koje  pije  vino.  isp.  vodopija. 

VIboS  (planina),  m,  Ist.):  Pa  ti  ajde  na  Vinos  pla- 
ninu. Rj.  —  imena  s  takim  naat.  kod  Bjelol 

vlnoS,  tn.  (u  Neg.)  poSto  ae  vino  otoci,  uspe  se 
voda  na  kominu  te  postoji  nekoliko  dana,  pak  se 
onda  otoiM  i  pije  n  kući  gotovo  kao  i  voda.  Rj.'  vidi 
bevanda,  ćinger,  polovnik  2.  —  osn.  u  vino.  rijeH 
s  takim  nast.  kod  bogato^. 

vinov.  adj.  n.  p.  loza,  \Vein-,  z.  B.  Itelte,  ritis,  Rj. 
što  pripada  vinu  (lozi),  vidi  vina  loza.  —  Braće, 
vinova  komtna.  Rj.  41a.  Odrina,  1)  vinova  loza,  koja 
se  pUHti  te  naraste  uz  kakovo  drvo  ili  onako  ur.a  Sto. 
Rj.  447b.  1*0^6  i»i»iofv).  Rj.  623b.  Nagje  če<lo  u  gori 
zelenoj  u  vinovo  liiće  zavijeno.  Npj.  2,  155.  t'olo  n 
drvettt  i  u  panja  vinova.  Danićić,  ARj.  d28a. 

vTnovan,  vinovna,  adj,  (u  Srijemu)  n.  p.  kljuk, 
groigje,  tceinreich,  vini  ferax.  Rj.  u  čemu  ima  mnogo 
vina. 

vinoves,  »i.  feinere  Fesamiitze  iq.  d.  fino  fea?), 
mitrae  <fenus.  Rj.  vino-vea.  fini  fes.  hyp.  vinovesak, 
finofesak. 

vinovesak,  m.  hyp.  od  vinove«:  Na  glavi  joj  vesak 
vinovesak.  Rj.  vidi  finofesak. 

vToMkT.  adj.  n.  p.  sud,  Wein-(geschirr),  vini.  Rj. 
sto  pripada  vinu.  —  Da  ćudne  ti  ovo  hale  vinske f... 
TeAko  I'  nam  je  Hugje  osu&io,  a  podrume  vinske  opu- 
stio I  HNpj.  2,  29.  Neka  ne  pije  octa  vinskoga.  Mnj*. 
IV.  6,  3.  Uze-^e  stare  torbe  na  svoje  mugnrce  i  sliire 
mjehove   vinska,  poderane  i  iskrpljene.  Is.  Nav.  H,  4. 

vinA^iina,  /*.  autpn,  od  vino.  Rj.  —  Nagulio  se 
vodurine,  vinusine.  Bj.  384a.  takva  augm.  kod  bla- 
tuđina. 

vinuti,  vinem,  v.  pf.  Rj.  v.  impf.  prosti  vijati, 
vljam  (i  se);  viti,  vijem  {i  se).  —  1)  iredeln^  agito 
(caudatn):  Dok  kuOkn  repom  ne  čine,  ne  će  pas  za 
njom   potrčati   (Posl.   64).    Rj.   —    IČ)  sa  se,    refleks. 


Tti^agii 


-^  730  — 


riSO^ABStTtt 


vinuti   »e,  sidt  schuinffnu,  s*:   vtrtcre:   Pak   se   vinu  | 
preko  i>oljn  kao  ave/.dn  preko  nebu.  Hj.  | 

vl^Jajra,  /'.  Uj.  tili*  vinikn,  gruMka  '2^  loznioa.  —  ^ 
1)  tcildcr   WeinHtocl',  ritis  ailvestrCi.  Kj.  divlja  Itjzu, 

—  2)  tUe  Frttcht  thn-on,  ura  silreftriii,  Kj.  rod  vjtzin. 

—  od  OHH.  kojrt  je  H  vioo.  Oan.  3tW..   riječi  a  takim  j 
ntmi.  kod  brljftRn.  ^         I 

vlvjii-icilf  /'.  u  zagoneci.  cf.  UnjićicA.  Rj.  —  Tinji-  I 
^'icft  riiJJiVic«,  u  njoj  poje  viiikos  (liijeto  n  kolijevci).  ' 
Uj.  740n  {iiij.  linjićini  im«  •  uinjič-ifriii.  | 

TioJIn,  /'.  (u  prifii.i  tidi  vijolii:  Pored  rasla  ru^.a  i  | 
viojlti.  Rj.  vidi  i  vijojin,  ♦  xi/ii,  ondje.  . 

vloka«  f.  {U  Frd'-k.  (.J.)  oun  ^mućica  kojom  se  voćke 
kftleme.  Rj.'  cidi  vijoku.  —  vijati . .  .  vjetar...  tako 
će  biti:  ri«/.a  (o  oe  b:ti    postalo  od  -^'s  a  pred   njim 
H«  t  promijenilo   nn   i  po  južnom   govoru).    Vuk  u  i 
rjcćniku:  rijokn.  Korijeni  1«8.  I 

vi^lln,  /'.  pidi  vijol.a.  vijojla,  /  l'od  potonje  ostala  I 
stfH.  —  \  nižice  milijem  zaovam'.  a  viole  milim  je-  I 
trvttuifl.   Hj.  i;nb.  Pokraj  puia  ru*e  i  viole.  Kov.  59.  i 

TlpirilziiUA«  u  pripjevu:  PoSelalo  je  pet  pjevojakn,  | 
ftiper-peanu,  Bikom-bojana  i  gjuzelana,  mimopiosava, 
petit  ^rjevojka  vipiru^una.  Uj.  u{ieittu  vipiril^anu  ima: 
Hlpiruzana,  /.  n  pripjevu,  tidi  »Siper-Penna.  Rj.  2tib. 

vir,  vira.  m.  i  pl.  virovi).  —  J)  die  Titfe  in  eincm 
P^luitge,  der  M'irhdi  locus  ilumiuia  profuttdtor,  tjurges: 
stala  voda  «  virove  t.kftd  na  su5i  preslane  let^'i,  nejro 
samo  Bioji  «  virovima;  tako  u  ravni  stanu  u  virorc 
i  one  vode  koje  u  planinama   niu;da  ne  preM^ii).  Kj.  | 
H  vodi  rjdje  je  dublje,  dein.  viri(!.  ttt  ukc,   kaže  Du-  i 
nit'ir,  da  hi  prema  pl.  v"irovi  imao  hiti  «  gen.   Hirtrf. 
vira.  (ilas.  -S,  P2.  u  Parić  i  meće  titkit  akc-  t.  j.  gen.  \ 
stng.  vira.  Kail  5Vt,  If.  —  Viliuiun,*  veliki  vir.  Rj.  t'ria  ' 
iviiii  i  (ilinmi),  iliman,  limanU   jCamlijrriti  kakav  vir  , 
ili  kr.ij  u  jezeru.  Rj.  184b,  Vidi  se  kako  voda  tt  mru  ; 
izvire  iz  dubine.  Kov.  28.  Nekoliko  robova,  koji  su  se  i 
onde  u  rirtt  poiluvili  i  potonuli.  Miloft  1*3.  —  t£)  sca-  | 
larigo,  fona:   Kud   vidjeli  jednu  vil  sUil'  Imira  kon  ^ 
rirtt.  ?SUiIli.  vidi  iavor  1,  t  si/tK  ondje. 

vfrćlljo,  N.  das  Spnhen^  upectUatto.  Rj.  verbtiL  od 
viriti,  radnja  kojom  tko  ri'r*  ii.  p.  iza  rraia. 

virie,  wi.  devt,  od  vir.  Kj. 

virili,  virim,  r.  impf.  gueken,  speculur:  viri  kroz 
prozor,  viri  iza  vrata;  viri  nd^  i/,  rupe.  Rj.  v.  pf.  f^loL 
ir.-vfriii,  na<l-  (se),  pri-,  pro-,  zn-;  /a-virnuii.  r.  impf\ 
sloi.  i/.-virivnli,  nad- (se),  pod-,  pri-,  /.a-:  iz-virkivati, 
wi-.  —  Virke.  adv.  vireri.  |{j,  \iri  kao  mi.^  u  tri'c/i. 
PohI.  3.0.    17/1  kao  Hpuž  ii  (juske.  ^5. 

Tlrix,  m.  {U  vojv.)  Ari  Kittderspieh,  ludi  gcnux: 
Svinjari  uzttiu  /,ao»tren  klipić  (virii)  pa  pa  Sorajii 
<^tnpom  n  visinu,  a  ilruj^i  Mapovima  n  visini  keee 
(zgft^jiijnl.   Uj.  djećina  igra,  riječ  tufpa.  Osn.  ii<»H. 

virizuoJi%  ji.  dns  \nh-Spielc}i,  ludi  gcnita,  Kj. 
rerf).  siipst.  ml  virixnti  se.  radnia  kojom  tte  djecu 
vtrizaJH. 

virizAli  so,  zam  w,  r.  r.  impf.  igrati  «e  viriza, 
viriz-yt<r/cn,  hiderc  viriz.  Uj. 

VirkCs  "''*'.  virt'L'i  Uj.  —  NndnetiAvši  ne  malo  nad 
jezoro  njrleda  krilalii  konja  i  nn  njemu  krilata  ^oeka... 
Kn<l  ili  ear  vi^rje,  potaja  .w  i  HUide  virkc  da  gledu 
gje  eo  &tii  li  <'*c  ovi  ćoek.  Npr.  102. 

Vir6vit.  adj.  H,  p.  voda,  roU  Ticfcn  {von  tinem 
Fluf*H)*  pcr  plara  loca  pro/uudiora  decnrrctis.  Hj. 
Uto  ima  mnogo  virova.   —  takvu  udj-  kod  bnrovit.       j 

Virdvitirn.  /'.  ni:da  varo^lea  u  .Slavoniji.  Rj.  —  ; 
onn.  M  virovit.  i^p.  n«n.  j2H.  vidi  Vorovilica.  i 

vi.S,  Wf.  {loc.  vimi).  —  J)  die  llohe,  altitudo:  ilipnuli  I 
5lo  u  tist  cf.  vinina.  Kj.  riđi  i  visina.  —  .SV;  parom 
i  pepeo  Uiko  u  rin  Httkne  t\ii  onome,  ko  bo  bliz.u  de»i, 
ruke  ili  nluaz  opari.  Uj.  t»l7a  tiris,  rf.  ris,  Rj.  7i>5b. 
U  hcruvirmi  l>jebu  krila  rttiiirrua  n  vis,  Mojt«.  U.  37, 
V*.  Na'''ini  zmiju  od  mjedi,  pa  je  podigni  u  nV.  i'rip. 
bibl.  h'A.  —  ii)  die  HergnpiUr,  cnciimcn  montis:  na 
vUu.  Kj.  vrh  od  hrdu,  od  planine.  —  Kiid  budeš  vtsu 


na  plnninu,  prepledaneA  s  de^na  na  lijevo.  Npj.  S,  410. 
Divlji  mngard  siojedi  na  visomma  vuku  u  se  vjei«r. 
Jer    14,  6. 

Vis,  m.  {loc.  Visu),  Inael  Linsa.  Kj.  ostrro  u  Dal- 
maoji. 

%Tsak,  viska,  m.  vidi  vtaka.  Rj. 

Visoe,  Kl.  pljinina  blizu  Omi-^a.  Rj.  ifip,  Visui*. 

Visibaba,  /".  rfrt«  Schneegloekchen.  ^alanthu^  n$- 
ralis  LiuH.  Rj.  nijet.  riđi  debelo^rlavka.  —  vtai-bRba. 
rijeci  tako  s(of.  kod  ći<?tikm^ft. 

visinili  f.  (are.  vTsinui  die  Ho}\e,  altitudo.  Rj.  rirfi 
viMna,  vis  1.  —  Gavranje,  i^ra  u  kojoj  jedan  baci 
»{ivy  stap  u  ridnn  a  drugi  ga  »vnjini  slapom  po^^a^a« 
Ri.  31.  Kad  dibne  iz  sebe,  onda  se  jarane  mvijuju  u 
rt-iinu^  a  kad  povučt*  paru  u  .ne,  onda  se  navijaju 
k  zemlji.  Rj,  4'2i»n.  Pu  da  te  bacim  u  nebeske  ritine. 
Npr.  47.  Nojevi  pohte  a  nsinu.  150  Rasti,  jelo,  nebu 
H  visine.  Npj.  1,  442.  Odber'te  se  šezdeset  delija,  na 
lepntD  da  nema  lepAe^a,  na  visinu  da  neina  viSej*a. 
2,  72.  Dobar  dont  na  kola^^e  skaCe.  u  visinu  tri  koplju 
imiućka.  2,  3<H4.  Puditjne  prema  njemu  jedan  prnt  n 
rinitiH.  Daniea  5,  88.  Od  jutra  se  vijao  barjak  morski 
na  pola  ritine.  Sov.  Srb.  1817,  7*i3.  S  n(ijfećc  visine 
na  desnom  brepi  .  .  .  raz^'leda.  Zilije  23.  Načini  sto 
od  drveta  sitima,  od  podrug  lakta  u  visinu.  Moja. 
n.  37,  10. 

1.  vlsiti,  visim,  r  iiitnf.  hangen,  pemleo,  vf,  vi- 
sjeti: Sto  visi,  nek'  otpaua.  (Sto  se  mora  t^initi.  nelc 
»e  ćini,  kako  je  moijut^e.  Po«l.  .H53i.  Kj.  —  Meni  nije 
niko  kazao,  da  <^e  dva  olH^ienjaka  o  »v'oj  (o  UC^ui) 
t'iaiti,  Danica  4,  39.  ostali  primjeri  kod  visjeli. 

2.  visill,  v7»1m.  r.  impf,  devare,  StuIH.  hto,  linitt 
da  bude  riaoko,  kan  dizati  u  ris;  erhohen,  esaltare. 
isp.  uzvikivati,  v.  pf.  sloz.  iz-viaiti,  nad-,  po-,  pre-, 
UZ-;  V,  impf.  slot.  nad-visivati  i  nad-viAivaii,  i/--vi.M- 
vati,  po-,  uz-viMvati  »  tiz-vi^iavali.  —  (ta  se,  i/«*.««*,  ili 
refleks.:  Nek  hc  Nl^a  pred  ^oHpodom  Htidi,  nek  se  r*«» 
kuću  Pileti6i  i  bijoe^na  kii6i  Mnrkovit'a,  koji  svoje 
kttZA-ie  poštenje,  te  za  vjeru  ealiu  umrijeti.  Npj.  5, 
139.  Visili  se,  cleeari,  cxtoUi.  SluUi, 

vl.sJolie4l,  /'.  u  za^oneri:  Visjela  je  risjelieu,  pod 
njom  .HJedi  ko.smaiica,  Hopi  moli  knsmatica,  da  joj 
padne  vinjelica  (/(/ttvuiCfi  i  marka).  Uj.  rijeri  n  tukim 
Hrti/.  kod  izjelica. 

vlsj<»li,  visim,  r.  impf.  (po  ju;rozap.  krnj.)  vidi  1 
visiti.  Kj.  isp.  zavisjeti.  drukčije  se  glugtd  ne  naltodi, 

—  Zabrduja<;a  . .  .  o  njoj  vise  šipila  i  Itrdila.  Kj. 
lG4b.  liaba  .so  pOtlvuOe  pod  krevet  .  . .  Uu4la  baba 
polag.'ino  nz«»e  devoji'inu  pletenicu,  koja  je  visila  nt: 
kreret,  pa  je  oset'e.  Npr.  Itl.  \'i.^v.  nm  nOfre  u  ^obu. 
\'(w\.  liii.  }'isi  kao  kaplja  o  lintu.  iiMi.  \'isi  o  dlaci 
(n.  p.  ćij  život).  i35.  S\aka  koza  £a  svoj  pikafj  rwi. 
276.  S  obje  strane  niza  nj  (niz  prsluk  i  rise  o  fre- 
brnijem  sirtdžiriiHma  majslorsld  luiOinjena  srebrna 
puca.  Kov.  41.  Pojas,  o  kojemu  na  srebrnu  tttntlii- 
riču  visi  britva  a  desne  strano  do  »niže  koljma.  1*7. 
(>  ovima  df^cma  zapovijestima  visi  sav  sakoa  i  pro- 
roci. Mat  22,  411.  Književnik,  za  kojega  joA  ninop 
misle  da  o  njcrnt*  vist  riv^i  naša  književnost,  VImmč 
I,  13. 

viskn,  f  Rj.  i'»(J*  visok,  sa  postai^e  isp,  visnutU 
vi^tati.  —  J)dat  )\'iehcrn,  hinnitus,  cf,  vlmki  yi*ka 
konja,  a  jauk  junaka,  Rj.  viiU  i  vriska,  —  ^)  (li  C 
(i.)  vidi  vriska:   Stade   visku  mladijeh   momaka,  lij. 

—  isp.  liska,  biska. 
visniiO,  vtsnein,  v.  pf.  (u  i\  (J.)  vidi  vrisnuti:  Ona 

jnftrio  <ui  radosti  vinnu.  Hj.  vistk)nuti.  k  je  otpalo  i)!- 

uH'jrju  s  i  n.  Korijeni  2«>i.  iftp.  visak,  viska.  r.  impf, 

vinlati. 
visoeAn.sIvo,  n.  die  Hnheit,  crlsij^Himun  (prinvtfps). 

za  obltvjc  isp.  veIiL*:\nsivo.  —  Imao  je  ntt*ć\\  prfMl- 
I  Ktaviti  se^.  .  .  vj.  visucuustvn  nasljetlnouie  kncztu  7a- 
I  t^e  b2.   trto  mi  pi^e&  o  ra/.|j;:ovttru   s  2ijcguvint   luto- 


1.  \\S0HfA 


t.  vISdi^c 


čanstvom  .  .  .  Njezino  Visocanstoo.  Pom.  81  (=  s  kne- 
zom Srpskim  .  .  .  kncginju  Srpsku).  Pom.  Hl. 

1,  VIsMica.  f.  najviši  brijog  u  Velebitu  viSe  Go- 
spića. Hj. 

S.  VksdčieA,  f.  (^iavioA  iy.megju  Martiniča  i  Spu^a: 
Pod  zelenu  gorn    Vutočicu.  Ri. 

vIsdPljTt  (i^.  eomp,  od  visok.  Obi.  45.  običnije 
vi&i.  —  Kad  aogye  u  najvi^očiju  planinu.  Npr.  105. 
Ali  ću  da  ih  (zmajeva)  ima  n  najmjuočijiin  gorama.  263. 

visok,  visMta  (vlsofi,  ailc.  vinhko,  comp.  \\S\)  hoch, 
aliuit,  Rj.  comp.  i  vis6čiji.  primjere  su  comp,  vi§i  i  vi- 
ROĆiji  viai  napose,  rijeć  ite  uzima  «  amialu  tjeirsnom  i 
umnom.  —  V'tifoki  Steff'tn,  m.  Tako  ae  u  oaroda  zove  sin 
knezA  Tjazara  .  .  .  (iradi,  kneže,  bt(^e  ti  ?.&  duSu,  i  /.a 
zdravlje  Visokom  Stefnnu,  Kj.  Giib.  Da  vidite  fiaoke 
Dekane.  Rj.  117b.  Bija&e  (k<!i)  visoka  kao  jela,  a  tanka 
kao  fiibika.  Npr.  130.  Dohvatio  bi  s  neba  tarane  (tako 
je  visok),  Pos!.  <>il.  Otejrao  »e  do  neba.  (Kad  je  ko  visok). 
242.  Uteče  se  Halkal  Milo«ave  na  ja^rr/u  konju  viso- 
kome. N'pi-  4,  2G8.  Namjesti  barjak  da  »e  vije  »d  visoku 
mjestu,  kor.  65.  Visoka  fala  na  lijepom  druStvu  i 
razgovoru.  68.  Da  si  zdravo  naS  visoki  kume!  84. 
Hto  jc  visoko  u  Oiniroroj  Ilijadi,  ono  ne  može  biti 
prosto  ni  u  Srpskom  jeziku.  Nov.  Srb.  1817,  544. 
Ne  mislite  o  pisokijem  9ivnrima»  nego  se  driite  nis- 
kijeh.  Rim.  12,  16.  Bijahu  ljudi  risokih  mii^li.  Sud. 
5,  15.  Bog  koji  sudi  visokima.  Jov  21,  22.  Koliko  je 
nebo  visoko  od  zemlje.  Pa.  103,  11.  Podizanje  kr»la 
Gospodnjega  zavrAi(?e  li  ovaj  vijenac  visokijeh  prat' 
nika.  DP.  318.  l^to  je  ri>oAn  |iofr<y»f'fc  pozorno  pratio 
njezinu  (akademije)  radnju.  Rad  i»,  190.  Koji  po 
inostranih  krugnvih  visoko  cijenjenUt  radnju  a  po- 
hvalom spominju.  9,  197.  ]'iKoka  vlada  zemaljska,  9, 
2*K).  adv,  .larko  sunce  na  visoko  ti  si.  Kj.  137a.  Drži 
ae  na  visoko.  Rj.  139b.  ViwA'0  |K>lijeĆe,  aP  nisko 
pada.  Posl.  35.  Nosi  li  mu  konj  risoko  glavu.  Npj. 
1,  442. 

Visoka,  f.  adj.  planina  n  Dalmaciji  viSe  Sinja.  Rj. 

Vlsnko,  n.  adj.  ein  Stadtchen  in  Bosnien,  nomfu 
arbis:  Od  Visokotj  pa.^a  Asan-paša.  Rj.  mala  varo- 
šica «  Bosni. 

Tisdkorodnn,  vis^ko^^1Ina,  ari/,  visoko-rodan./irrma 
Njem.  horhgeboren.  —  Ima  brata  Ujuku,  koji  je  jemiu 
kod  Ti.fokorodnoga  Gospodaru  Jefreiua  *)orenoTi<*a. 
Danica  4, 31.  Visokorodnim  gospodarima  Jovanu  Obre- 
novi6i  i  Jefremu  nbrenovi(?u.  Milo5  III.  i$p.  tako 
sin-,  fijfvi  blagorodan,  prvorodan. 

viNoknroji^p,  n.  kaie  se  visokorođna.  —  VaSe  ri- 
sokorodijc ! .  .  .  pismo  Vaftcga  vi.vokorodija.  Pla.  14. 
—  na  kraju  -ije  staro  mjesto  nurijeffa  -cje.  isp.  za 
ohlif'je  li!.'»gon)*:je,  od  Daniči^a  u  ARj.  4lla. 

vl.sdka.sliivan.  viH^koBlnvua,  adj.  vjHoko-slavan. 
prema  Njeiti,  honhloUUch.  —  Jedni  su  dolazili  pred 
onu  ku^'u,  p^dje  se  sovjet  sa.<tftjao,  i  vikali:  »Kamo  laj 
visokoHr.imni  (mjesto  visok  osla  v  ni)  sovjet?*  Sovi.  34. 

vis6koQ^f^n,  adj.  visoko-uOen.  firemu  Njem.  hoch- 
gelchrt.  —  Vigjeo  (sam)  guale  u  Budimu  u  ku(^i 
visokoučenoga  frospodimt  Jovana  Beri6i.  Npj.'  1, 
XVIIJ.    VisokoHf'eni    (fospodinel   Slav.   Uibl.  2,  232. 

Vlsiif,  m.  planina  na  lijevoj  strani  Cetine  blixu 
Omifia  .  .  .  Izmeprju  \'ifat'''a  i  Borka  planina  je  Di- 
luini.  Kj.  ifi}}.  Vise<S. 

visCiliiik,  visdijka,  m.  samo  u  zagoned.  ^.  kt^u 
vidi  kod  trćuljak.  -  riječi  s  taktm  nast.  kod  bre- 
^.nljak. 

vTS,  m.  {u  0.  i}.)  eine  Art  Pflanz^,  herbae  genus. 
Kj.  lasiagrontis  calamagrostis  Link.  Kj."  biljka. 

vISak.  viika,  m.  Rj.  dsm.  u  'tdr  vi^e.  (>sn.  291.  — 
I)  doH  Meiir,  fJehvrftast,  plus.  Kj.  isp.  suviSak, 
pretek.  —  ^)  kad  ide  ćovjck  na  visak  t.  i.  n  na- 
predak {napreduje  n.  p.  ii  snazi,  u  imanju).  Rj.'  cidi 
redak  2. 
flinaj,  d^nja,  m.  ipl.  vIAnjcvil  Art  iritdr  Wcichstl, 

assi  austerae  genus.   Vii^jeoa  ima  u  Srijemu  gdje 


6to  po  megjama  oko   vinograda.   Rj.  nekaka  divlja 
viinja, 

1.  t15S,  adv.  —  1^  {cotnp.  od  visoko),  hohcr,  al- 
iins.  RJ.  —  Izbroji  ih  od  dvadeset  godina  i  vise, 
Dnev.  TI.  26,  5.  isp.  suprotno:  Pobifie  svu  djecu  od 
dvije  godine  i  niza.  MaL  2,  16.  —  2J  (comp.  od 
mnogo)  mehr,  plus.  Rj.  —  a)  i^idi  vSti§  2.  suprotno 
manje.  —  Svi  su  naSi  veći  namautiri  imali  od  sta- 
rine (koji  manje  koji  više)  sela  i  zemlje  .  . .  Tronoiki 
prujavorci  niti  su  eia  i'ise  plaćali  osim  careva  ha- 
rala. Rj.  395b.  Odavde  nema  do  njih  riše  od  po 
dan-i  hoda.  Npr.  19.  Ka  belome  svetu  niAta  vi»€  nisu 
iuaali  do  jednu  krušku.  70.  Nagiu  gjevojku  više  mrtcu 
nego  Živu.  132.  Ako  ti  vise  sto  ne  zoaS,  to  je  sve 
niSta.  160.  Više  um  zamisli  nego  more  poneke.  Posl. 
36.  Ko  riše  ima,  više  mu  se  i  hoće.  136.  Munje,  više^ 
svak  ima  ^vog  vrana.  (Svaki  ćoek  —  koji  manje,  koji 
više  —  ima  svoju  nevolju.  Vrana  mjealo  vraga...). 
175.  Kad  već  dahije  svaki  dan  više  t  više  osile.  Da- 
nicA  3,  151.  Kao  Ho  se  onda  po  svoj  xemlU,  gje 
manje,  ^e  više,  dogajgalo.  3.  2<>4.  Jer  se  više  od  sviju 
mežao  s  narodom,  koji  pesme  peva.  Npi.'  4,  XXXIX. 
Zeta  je  od  poCetka  svoga  bila  više  ili  manje  aamo- 
atalua.  DM.  101.  Ne  razazuaješ  svetoga  mira  od  osve- 
ćenoga  ulja  .  .  .  šta  više,  n  ga  ne  razlikujež  ni  od 
prostoga  ulja,  koje  ne  bla^osilja  na  svenoćnici.  DP. 
353.  —  bj  u  rečenici  u  kojoj  *c  što  poriče  vi6e  enači 
kao  (ne)  već,  (nicht)  mehr,  (non)  ampliMS.  vidi  već 
5.  —  Ali  ae  viŠe  ne  vraćaj  ako  li  je  Život  mio.  Npr. 
22.  Da  li  ti  nijcsam  rekao  da  vise  nijesi  moja  žena. 
108.  Ni  reći  više!  211.  Car  vcč  na  me  višt  vojatii'  ne 
r.e.  Npj.  4,  296.  Hristos  unta  iz  mrtvijeh,  već  više  ne 
umire.  Rim.  6,  9.  Više  ne  pij  vode,  nego  pij  po  malo 
viua.  Tim.  I.  5,  23.  Odsele  se  više  ne  češ  zvati  Jakov, 
nego  Izrailj.  Prip.  bibl.  25.  —  c)  vidi  već  4,  joft 
noch,  adhuc.  —  l^ta  nnm  trebaju  više  svjedoci?  Mat. 
26,  65. 

2.  vJSo,  piuep.  qen.  ober,  supra,  Rj.  sloieno  po- 
više, koje  vidi.  —  8  ovim  prijedlogom  rijeO  u  drugom 
padežu  pokiuuje,  da  se  mjesto  na  kome  ^lo  biva, 
nalazi  dulje  od  gornjega  kraja  onom,  Mo  ona  sama 
zuaći:  VisukiL,  planina  u  Dalmaciji  više  Sinja.  Rj. 
63b.  Buzdovan  zauji  više  ku6e,  Nur.  29.  Ko  više  sebe 
pljuje,  na  obraz  mu  pada  (n.  p.  kad  ćovjek  aramoti 
koga).  Posl.  136.  Pi-sc  (jlarc  koplje  udario.  Npj.  2, 
327.  Više  rojskc  oblak  se  navućc.  5,  344.  U  desnom 
podunavlju  od  više  Osijeka  do  Sentandrije.  Kov.  1. 
Sav  ovai  komad  zemlje  granitni  ...  od  sjeveroistoka 
opet  a  Hercegovinom  (do  više  liisna)^  od  pravoga 
istoka  a  Crnom  Gorom  (od  viŠ«  lii^na  do  Omilove 
ulice).  32.  Uzvisiće  t«  Gospod  Bog  tvoj  viU  sv^eh 
naroda.  Mojs.  V.  28,  1.  Namjesti  mu  prijeato  vise 
prijestola  drugih  cjireviL  (.ar.  11.25.  28.  Srce  je  pri- 
jevaruo  višt  srcga.  Jer.  17.  9.  Otvorifte  »e  više  f^ega 
nebesa,  Prip.  bibl.  115.  —  Mp.  Siut.  142. 

VlHPi^rati,  m.  Ori  an  der  Urina,  siidiich  ton 
Zvornik^  lien'thmi  (im  Spriichvorte)  durch  »eine 
Jiriicke:  Ostade  kao  ćuprija  na  Višegradu  (Vinegrad 
je  mala  varo&ica  u  Srbiji  kraj  Drine,  niže  utoka  Lima 
u  Drinu,  i  l,n  je  slavna  ćuprija  na  I>rini  .  .  .  Posl. 
241).  Rj. 

vl.š^K,  m.  riđi  fiSek.  Rj.  promijenivši  se  glas  f  n» 
V.  —  tJ  Nedića  nestade  džebane,  a  ne  mogu  na  noge 
ustali,  da  potraže  po  druStvu  višeka.  Npi.  4,  173.  U 
rtici  mu  vezena  litooA  a  za  pašom  bijeli  višeet. 
4.  443. 

rlj^ok-eeso,  f.  pl.  mdi  HAek-ćese.  Rj. 

viS^kliJe.  f.  pl.  će«e,  t*idi  liAeklije.  Rj. 

vist^kluk,  m.  riđi  ti^t'klnk.  Kj. 

1.  vtfti*nj<?,  M.  r/ew  Hnngen,  ifaspensio.  Bj.  verhfti. 
nd  1  visiti,  visjeti,  slanje  koje  biva,  kad  Šio  iHsi. 

2.  viSdoJo.  n.  verb.  '>d  visiti.  radnja  kojom  tko 
rVn  što. 

4ti 


Tifi 


—  722  — 


TitI 


vTSi,  a4j-  comp.  o4  visok.  —  1)  vidi  visočiji.  — 
Tako  ne  raaUo  vi^i!  Poni.  308.  Ooberte  se  nezdeset 
delija,  na  visinu  du  nema  višega.  Xpj.  2,  72.  Kako 
možemo  saDJatJ,  da  amo  najviša  namjera  fllvoreaju 
svijeta.  Priprava  9ti.  Ali  je  značenje  svetoga  mira 
sa  svijem  drugo,  vmogo  vise.  DP.  353.  Sila  najvi- 
šega oBJeniće  te.  Pnp.  bibl.  108  {za  ovqj  primjer  isp. 
vilnji).  —  2)  u  C.  G.  i  onamo  viSi  snači  sto  i  ve<fi, 
kao  da  je  comp.  od  velik.  —  Doklen  sve  podijele  od 
najvišetja  grada  do  najmanje  ku<*erine.  Npr.  254. 
Mrtva  Re  glava  po  sokaku  valja,  joS  se  vi^em  jadu 
nada.  (Iza  n&^vei^^a  zla  moie  biti  gore.  U  Risnu). 
Posl.  183.  Mijenjaju  Turke  za  veprove,  to  za  višu 
bruku  i  sramotu.  Npj.  5,  71.  Vojaku  dJži  sobom  iz  Zob- 
Ijaka,  ostavile  ga  bez  boja  višega.  5,  235.  Danas  višeg 
dušmanina  nemam  od  Danila  Petrovima  knjaza.  5, 
309.  Tu  se  čini  strašna  batarija,  Sto  do  danas  viša 
bila  nije.  5,  334.  ViM  dio  srebra  bijeloga,  nego  bjeSe 
oil  ljuta  čelika.  6,  875. 

risiiia,  f.  die  Sdhe,  alUtudOt  cf.  visina.  Rj.  vidi  i 
vis  1. 

r1§qja,  f.  die  Weichselkirsche,  cerasum  apronianum 
Linn.  Rj.  drvo  i  rod  od  r^ega.  dem.  vifinjica.  ixp. 
višanj.  —  Oj  višnjo^  viSujice!  digni  gore  grane.  Npj. 
1,  111.  Kad  svati  za  nju  igjahn,  zelene  viittje  tr- 
gahu .  .  .  zelene  t:išt\je  sadili  . . .  eorene  tjisnje  trgalij 
zorene  i  prekorene.  1,  304. 

VISoJa,  f.  ime  žensko.  Rj.  —  Miloš  Obrenović  .  .  . 
Mati  njegova  Višnja,  MiloA  43.  imena  ženska  uzeta 
od  bilja:  Borika,  Bosiljka,  Cvijeta,  Dreuka,  Dunja. 
Orozdana,  Jagoda,  .Taglika,  Kalina.  Konoplja,  Koviljka. 
Kupina,  Liljana.  Ljiljana,  Malina,  Neranća,  Nerandža, 
Peninika,  Rakita,  bmiljana,  fSmoljana,  Trenda,  Trnjina, 
Zrna. 

T)šiiJ»k,  viSnjAka,  »ii.  (u  Srijemu)  grali  višt\jica  (2). 
koji  fle  ovamo  zove  i  šećerac.  Rj.^  vtdi  mcrdžanac. 

vi^nj^vl,  adj.  indecl.  vidi  vi^njika^t.  Rj. 

vl&nji,  inje,  udj.  hOchsier^  summus:  Višnji  Boie 
na  svemu  ti  fala.  Višnjim  Bogom  i  svetim  Jovanom. 
Njima  Va^ko  višnja  Boga  nazva.  Rj.  (vii^nja  kvarno 
nij.  viSnieg).  vidi  samoviŠiiji,  Svevišnji,  najvilii  (u  pri- 
mjeru: 8i]a  najvišega  osjenide  te.  Prip.  bibl.  108).  — 
Jao  meni  do  Boga  višnjega.  Npj.  2,  71.  Višnji!  Višr^i! 
raKberi  me,  snim  li  Kanak,  ili  vidim?  Živ.  34.  Bogo- 
rodice! ti  »e,  gospogjo,  pokaza  da  si  prijesto  višnjega. 
DP.  32y. 

vIsDjiea.  f.  —  1)  dem.  od  viSuja.  Rj.  od  toga  dem. 
opet  dem.  višnjićica.  —  Oj  višnjo,  t^njice!  digni  gore 
grane.  Npj.  1,  Ul.  —  2)  eine  AH  Fiftolen^  pfmseoli 
gmus.  Rj.  nekaki  grah.  vidi  viSnjak,  merdžanac,  6e- 
derao. 

VTSiUlea,  f.  selo  niže  Biogrnda.  Rj. 

v1SnJi£icA»  f.  dem.  od  viSnjicu;  Višnjiiiea  rad  ro- 
dila. Rj. 

vihujikust.  adj.  u'eicftselfurh,  coloretn  habem  ee- 
fitsi  aproniani.  Rj.  što  je  piinjoife  boje.  indi  viAojfevi. 
—  a43.  3  takim  nast.  kod  crvenkast. 

vU^fov,  at^.  der  WcichAelkirsche  gehorig,  certtsi 
aprofiiani.  ftj.  što  pripwla  višnji.  —  ea  nast.  isp. 
aptnv. 

vIsDJuvue,  vldigovca,  m.  ein.Stab  von  }Veichsel' 
holz,  fmculns  e  liguo  aproniana.  Rj.  štap  rišnjoc. 

vTsnJovHJ'a,  /*.  \Veidistlitiock.  funtis  e  ligno  apro- 
niano.  Rj.  batina  višnjova.  —  rijeci  s  takim  nast. 
kud  iijgirftću. 

vl[šiijo\ik,  m.  der  TrrtcAjw/«f«n,  vinum  e  ceraao 
apronittno.  Rj.  rino  rišnjovo.  —  ea  ntt^t.  i.tp.  toplik. 

vKnJovina,  f.  datt  \Veichselhoh ,  lignum  cerasi 
aproniani.  Rj.  drvo  višnjovo. 

vT.^t,  ni.  (u  .Srijemu)  eine  Ari  SaurCf  acidum  iptod- 
dam:  Kiselo  kao  tišt  (Posl.  I33>.  Rj.  —  viit  (neka 
kiselina;  št  od  sk);  usvištati.  Korijeni  210. 

vi&tanj«.  M.  vidi  vrištanje.  Rj. 

vihtalf,  vi.^tiui,  V.  ivtpf.  vidi  vrištati:  lij.  it  oii  ak. 


isp.  visak,  viska.  tf.  pf.  prosti  visnuti  tvi8(k)nuti.  k 
je  otpalo  izmegiu  «  i  n).  inp.  Korijeni  2i)6.  —  Stoji 
cika  gojena  LAouda  . .  .  visti  I.abud  vi&'  UidA  Jo- 
vana .  .  .  >£no  Labud  ludoga  Jovana,  gje  mu  ptisti 
u  planinu  višti;  hajde  braCfo,  da  vidimo  oogje«.  Kad 
do^o^e  na  jamu  studenu,  cisti  Labud,  kopitima  kaie. 
Npj.  2,  34. 

1.  vll.  adj.  vidi  vitak :  Vita  jelo  digni  gore  grane. 
Ri.  dem.  vickast.  —  Koplje  je  vit/t  iizdan  <lnig.  DPosI. 
49.  Te  pogubi  lepu  Janju  .  .  .  Viti  plaH  zemlju  meri, 
je  li  dugačka;  oćicama  zvezde  broji,  je  li  ih  mnogo. 
"Npj.  1,  613  (viiim  plećima  [Janja  Uzeći  mrtva  na 
zemlji]  zemUu  mjert  .  .  .). 

2.  tU,  vit!  vita,  vita!  interj.  Lauty  um  die  Tuubt 
Sli  locken,  sonus  allicicndi  columbas.  Bj.  U£vih  kojim 
ne  vahc  (joluboti. 

vitak,  vttka,  a(\j.  hiegsatn,  fUocibilis.  Rj.  Ho  »e  lako 
vije^  savija,  comp.  vUkiiT.  Rj.^  XLVL  tidi  1  vit.  dtnt. 
vickast,  isp.  gibak»  prfltak,  židak  3.  —  »PoSlji  mi 
siva  sokola«  .  .  .  >V»7Ao  je  krilo  slomio;  ne  mogu  ti 
ga  poslati«.  Npi.  1,  213.  Kakav  je  bio  ćukundjed 
Adam,  i  ćukuubaba  Jeva?  Jesu  bili  crni  ili  bijeli? 
vitki  ili  zdepasti  ?  Priprava  84  {ovdje  vitak  snuH 
tanak  Tu  pojasu],  tankovit,  tankovijast). 

vltalae,  vltaoca,  m.  (u  Đubr.)  obje  đžigerice  i  cri- 
jeva i  inahramica,  das  J^ingeweide,  viscera,  Rj.  išp. 
utroba.  —  osn.  u  vitao.  <>sn.  336. 

vitao,  vitla,  m.  Rj.  dem.  viiUč.  —  1)  der  Garn- 
hasjiel,  rhombus.  Rj.  vidi  navitnjak,  vitnjA,  SDOvatnik, 
Buovaljka.  .sprava  žu  snovanje  prcgje.  —  2)  der  Haftpel, 
rhombus.  Ri.  vidi  motovilo  1 ,  rMak.  sprava  za  mo- 
tanje, —  Konjic,  4)  koćič  na  kome  vitao  stoji.  Rj. 
280b.  —  3)  vodenica  n.  p.  od  tri  vitla,  i.  j.  kola. 
koje  svako  obrde  po  jedan  kamen  (/n  to  bi  se  mjeuto 
tri  vitla  reklo  i  vodenica  od  tri  kamena),  das  Ma)U- 
radf  rota  molaris.  Rj.  —  Ima  pod  Vidojevicom  mali 
izvorčić  . .  .  bio  tako  veliki,  da  .su  vodenice  po  devet 
vitlova  na  njemu  mljele.  Rj.  GOa.  —  vittio  (KnTA1^ 
kor.  od  koga  je  viti),  isp.  0«n.  247.  —  4)  9idi  naaad- 
2.  Rj.  vidi  i  vršaj. 

vllćSki,  adj.  Helden-,  heroicus:  viteška  nevolja  (u 
C,  G.),  t-  j.  velika  (u  kojoj  6)vjek  valja  da  se  bije 
kao  vitez).  Rj.  što  pripada  viteeima  ili  vitezu  ki^c^nu 
god.  —  Eto  na^eg  slavna  gospodara  . . .  vodi,  braću, 
dva  topa  tnteMai  ^ujima  «3mo  »adobiti  Turke.  Npj. 
4,  34«;  (i>j?.  Oteo  im  dm  topu  viieca.  Npj.  4,  348). 
L'Sr  opremi  vojske  sto  hiljada  . .  .  ua  litesku  lomtiu 
(ioru  Crnu.  5,  43.  adv.  Ifi^^eraAe  Crnogorske  Turke, 
i  Viteški  krvaviSe  ruke.  Npj.  5,  84. 

vTtčStvo,  K.  čast  i  služba  viteshi^  stanje  ili  4j^lo 
viteško;  Ititterlichkeit.  —  I  ave  ono  Sto  se  izreć  može 
sa  pohvalu  ^iravome  viteštvu^  sve  vi  ovo  danaa  nad- 
vifliste.  8<^ep.  nial.  83. 

vitez.  m.  ipl.  vitezovi)  —  1)  der  Held,  rir  fortts, 
heros:  Jesu  V  zdravo  »srpski  vitezovi,  u  pjesmama  go- 
vori se  i  konju:  Na  livadi  trt  korija  viteza.  Na  vitezu 
konju  Šarenome.  Rj.  junuk.  —  Ko  je  vitez. '  (Keće  se 
u  Crnoj  Gori  i  u  Hercegovini,  kad  se  zuve  u  pomoć 
protiv  neprijatelju).  Posl.  140.  Hodi  Savo,  moj  hrabri 
viteie!  Npj.  5,  98.  kof\jma:  Kamo  konji  moji  vitezovi? 
Npj.  3.  5GH.  govori  se  i  topu:  Oteo  im  dva  topa  vitAzn, 
Npj.  4,  348  —  2)  der  Eiiter^  eques.  vidi  kavalijcr.  — 
Fflip  Mezijer  bio  vitez  francuski.  Glaa.  21,  27*. 

vitez,  ni.  —  I)  planina  u  Bosni  blizu  »S&rajeviL 
Rj.  —  2)  selo  u  Bosni  blizu  Travnika.  Rj. 

vitoziea,  f.  herois,  mulier  strenua.  iStuUi*  vHeikn 
zefta,  prema  čovjeku  vitezu. 

vili,  vljem  Ivljem),  [partic.  pass.  Vit  »  vljen)  r, 
impf.  Rj.  vidi  i  vtjati  (vijum)  2  (i  se),  i  r.  impf.zdož. 
ondje.  V.  pf.  prosti  vinuti,  v.  pf.  slos.  dft-viti  (se),  ix- 
viti,  na-,  nad-,  oba-,  ob-,  od-,  po-,  pod-,  poda-,  pre-, 
pri-,  raz-,  ra/.a-,  sa-,  s-,  u-,  uz-,  za;  iz-povijati  se.  — 
/  a,)  n.  p.  vijeuac,  lica  vije  gnijezdo,  rrinilc«,  vito.  Rj. 
—  Vije  kolovi,  kako  vljur  gorom.  Rj.  Gib.  Za  pojasom 


Titiea 


—  728 


visirina 


dvije  nu^ke  male,  ni  su  vite  ni  ćekićem  bite,  no  u 
datni  k-alup  slijevane.  RJ.  B92a.  Kojn  kita  prv'jenćeva, 
ta  jo  kita  avilom  Hta.  Npj.  1,  19.  Izvije  ficatre  brata 
ne  imale,  pa  ga  viju  od  bijele  stfilc.  1,  *2iS.  Dve  jctrvc 
kolac  viju  .  .  .  dve  »aove  venac  viju.  1,  414.  DoSavSi 
pred  kuću  poigraju  po  dva  i  dva,  a  baijaktar  a  bar- 
jakom vijući  s  njime  na  sve  strane.  Kov.  47  (a?  njime. 
isp,  vije  kolom).  Zdrav  ai  o  barjaktaru!  barjak  ti 
treptio,  junački  gu  vio  kako  bih  sam  htio  i  želio  1  73. 
lirali  ivanjsko  cvije(?e  i  viti  vijence  od  njega.  Nov. 
Srb.  1817,  47H.  sa  se,  pass.:  KljeStice,  klijeSta  »to 
se  žica  vije.  Rj.  277a.  —  b)  sa  ae,  refleks,  vili  se, 
sich  icindcn,  ambio:  Pa  se  rije  ruža  oko  bora,  kao 
svila  oko  kite  emiljo.  Rj.  vidi  1.  vijati  se,  vljam  se 
2.  —  Vije  se  kao  j^uja  u  procijepu.  (Kad  koga  fito 
boli,  pa  se  previja  i  premeJie).  rosi.  S4.  Ne  gri/.eft  ti 
meni  uŠi,  vet^e  ona]  Što  se  vije  itnad  viene.  197.  Oblak 
se  vije  po  vedrom  nebu.  Npj.  1,  16.  Vijt  li  se  crveu 
barjak  nud  milim  kumom?  i,  43.  Pak  se  smije  po 
kamenju  viju.  1,  125.  Visoko  se  soko  vije.  t,  341. 
Gje  se  munje  viju  po  oblaku.  1,  432.  Poletjela  dva 
vrana  gavrana  ...  ni  na  čiju  kulu  pe  pado&e^  no  se 
riju  od  kule  do  ft»/c  tražec'  kulu  Caja-paže.  4,341. 
Tako  se  i  nama  ljupko  vije  duhovna  staza.  DP.  200. 
u  ovom  značenju  bez  refleks,  se,  kao  neprdasno:  Jedri 
li  mi  drago  moje,  vije  U  mu  bandijera.  Rj.  14b.  Vije 
U  mu  barjak  na  dvorove?  Kov.  60.  —  2)  vidi  2  vijati, 
vljem  3,  i  8yn.  om^c.  —  vUi  (8WTH)  (Jednoatavnoga, 
bez  prijedloga,  nema  u  Vukovu  rječniku),  eaviii; 
r^'a^H  zavijati;  vijuknuti.  Korijeni  30.  Kikai^e  svi  kao 
lavovi  i  viti  kao  lavi<Si.  Jer.  61,  38. 

viUca.  f.  —  IJ  ponajviše  se  govori  pl.  vilice,  die 
liattrlocke,  cirrus.  Kj.  zakovrčeni  vlatfi,  vidi  i  bikulje, 
(Tftporak,  kovrČica,  krkraeta,  pipak,  uvojak;  solufe, 
zulovi.  —  8ko5i  ana^  bunovna,  svekru  bradu  o^upa 
i  svekrvi  vitice.  NpJ.  1,  o21.  06  su  ti  kao  u  golubice 
ismegju  viiica  tvojih.  Pjes.  nad  pjes  4,  1.  —  2)  (oko 
Sinja)  prsten  be<z  kamena  i  bez  glave,  koji  se  zove 
i  vera,  ein  glatter  Fingertin^^  annulus^  cf.  burma  1. 
Rj.  —  vilica,  od  osn.  koja  je  pari.  pract.  pass.  od 
glagolu  viti,  vijem  1.  isp.  Osn.  334. 

vUikds,  m.  u  zagoneci.  cf.  tinjičica.  Bj.  vidi  vinji- 
ćioa,  i  zagonetku  ondje. 

vitilj,  vitiljo,  m.  Rj.  vidi  fititj.  —  1)  die  Lunte, 
funicul%i8  inccndiarius,  Rj.  vidi  brandla,  mića.  uzica 
koja  8«  napali  pu  se  njotne  pale  topovi.  —  2)  der 
JJocht,  ellg&tnium,  cf.  svjeStilo.  Rj.  i  st^n.  ondje.  — 
S)  Slo  se  u  ranu  mače  (savije  se  od  svilca,  pak  se 
namaze  melemom).  Rj. 

vitiljAJ*a,  /'.  U  Hrvatskoj  na  Turskoj  granici  na 
velikoj  moći  vidi  se  kao  kovnica,  iznutra  od  stvari 
koje  mogu  gorjcti,  pa  kad  hi  udarili  Turci,  ono  se 
tuipali,  da  Ijuui  iz  daleka  mogu  vidjeti  i  da  tr6e  u 
pomoi^,  Lnrmstanget  cf.  smoljenica.  Rj.  vidi  litiljntfa. 
ono  isto  je  nu  velikoj  moći  kao  košnica,  zove  se  panos. 

vitka,  f.  na  lijevći  ono  gvu2gje  &to  se  nabije  na 
rukavac.  Rj. 

Vitko,  m.  ime  muSko.  Rj.  —  V'ifito  (Vid).  Rad  26, 
r>5.  more  biti  hyp.  i  od  Vitomir.  takva  hyp.  kod 
BoSko. 

vitkost,  vttkosti,  f.  die  Biegsamkcit,  flexibiliiaft. 
Kj.  osobina  onoga  što  je  vitko. 

vitkdzub,  adj.  lijepo  si  mi  i  ćvrsto  brdo  napravio, 
ali  je  Htko&ubo.  J.  Bogdanović.  vitko-zub  (vitkih  tu- 
tfaca?).  —  iako  slož.  adj.  kod  krezub. 

Titlnnjc,  n.  Uj.  rerb.  od  vitlati  (i  se).  —  /.  1)  rad- 
nja kojom  tko  mila,  mdki  (das  fc*ehwingen.  vibratio. 
RJ.).  —  2)  radnja  kojom  tko  vitla  n.  p.  goveda  (das 
heftigo  Treil>en,  actio  vehemens.  Rj.).  —  i/,  rtidnja 
kojom  ae  tko  vitla  idiis  Hemmlaufen,  discuratis.  Rj.). 

vitlati,  vitlam,  v.  impf.  Rj.  r.  pf.  slož.  do-viUati, 
od-,  »-,  sa-,  za-;  fi-vitliti,  zh-viiliti.  —  /.  If  schwingenf 
vibro.  Rj.  t^.  1  vijati  2,  koIetaLi,  miibati.  —  2)  n.  p. 
goveda,   heflig  jagtn,    tehemcnter  agito.   Rj.   tjerati 


žestoko,  isp.  1  vijati  1.  —  //.  sa  se,  refleks,   vitlali 
se,  herumlaufen,  dincurrere.  Rj.  trkati  kojekud. 

vUUi,  m.  —  1)  dem.  od  vituo.  Rj.  —  2)  n.  p. 
klobodana,  ili  zlata,  dcr  Strt'thn,  cf,  svrtak.  Rj.  vidi 
i  svrCftk.  —  3)  (u  LjeŠkopoUu  kod  Podgorice)  vidi 
stalac.  Rj.  i  syn.  tin<(je.  sprava  kojom  se  dijete  ući 
stajati  i  hoditi. 

TitlijR.  m.  vidi  letipas.  Rj.  koji  ae  vitla,  vidi  i 
vitlov,  vjetrenjftk,  vjetrogonja,  goloigra,  hlapimuha, 
letija,  prolijeL  —  rijeci  s  takim  nast.  kod  letija. 

tUIov,  vitiriva,  m.  vidi  letipas.  Rj.  vidi  i  vitlija, 
4  spn.  ondje.  —  rijeci  n  takim  nast.  kod  (*alov. 

vltiijak.  m.  (u  Boci)  vidi  vitao  1.  Bj.^  i  syn.  one^e. 

VltoDiTr,  m.  ime  mui^Jco.  Rj.  Vito-m.ir.  tako  sloe, 
imena  kod  Dragomir.  isp.  \  itor  1.  može  biti  i  od 
ovoga  imena  hgp.  Vitko. 

vftdporenje,  ti.  verb.  od  vitoperili  se.  stanje  koje 
biva,  kad  se  vitoperi  n.  p.  daska. 
%  rit6periti  se,  r*m  se,  v.  r.  impf.  sich  icerfen,  pan- 
dare.  Rj.  vito-periti  se,  za  prvu  polu  isp.  vito  (reoro), 
za  druau  pero.  Korijeni  208.  284.  vitoperi  se  n.  p, 
daska,  Icad  postaje  lijoperu,  lihopera,  izvrgnuta,  ne- 
ravna, vidi  izmetati  se  1.  r.  pf.  slos.  iz-vitoperiti  se 
{vidi  ishititi  se.  izmetnuti  se,  izvrći  se). 

Vitor,  m.  —  1)  ime  mu6ko.  Ri.  isp.  Vitomir.  za 
nast.  isp.  Midžor  (muSki  nadimak).  —  2J  u  pjesmi 
nekaka  planina:  Ja  se  care  potur^iti  ne  cii,  dok  do- 
vedcš  vodu  iz  Vitora.  Rj.  za  nast.  isp.  imena  plani- 
nama: Durmitor,  Juhor,  Kunor. 

vltor,  adj.  (u  gornj.  prim.)  n  ovoj  zagoneci:  Vi- 
tora  krava  iz  visoka  pala,  sva  se  krava  raspr^a,  a 
tele  se  u/.drŽa.  Rj.  odgonctljaj:  orah. 

Til6  rebro,  n.  faUchc  Uippe.  Rj.  po  pet  dimjih 
rebara  sa  svake  strane  zocu  se  vita  rebra.  —  Namcra 
je  namerila  bila  na  junaka  Orlovića  Pavla  .  .  .  viia 
su  mu  rebra  izlomljena^  vide  mu  se  džigerico  bele. 
Npj.  2,  315.  Pa  ga  malo  ma^cm  zahvalio,  dva  mu 
triia  rebra  presjekao,  vide  mu  ae  džigerice  crne,  vide 
mu  se  i  crne  i  b*jele.  3,  31.  vito  rebro^  vitoperiti  se. 
Korijeni  208. 

TltoroCt  ^d).  mit  getvundenen  Hornem,  comihus 
tortis:  Mlade  voke  vitoroge.  Rj.  vito-rog  n.  p.  oo, 
rogova  koji  se  viju.  —  Za  ritorogijeh  volova  i  dago- 
repijeh  krava  (kad  so  nazdravlja).  Rj.  143b.  Zapoh 
str'jelu  za  zlai!^cnu  tetivu,  da  ustr'jelim  vitoroga  Ije- 
Ijena.  Herc  284. 

vira  erijenn,  f.  (u  Dubr.)  vidi  iva.  Rj.  nekaka 
vrba.  —  (.v)i va ,  «  narječju  Dubrovavkom  sprijeda 
pridjeoeno  v.  —  Zlameuitiji  je  ueg  vita  trikrat  sa- 
gjena.  DPosl.  157. 

vivak,  vivka,  m.  der  Kibitz,  gavia.  Rj.  pticOt  po 
glasu  vil  t*iko  nazt^ana. 

vlvanjo«  n.  das  Putzen  (der  V6gel)f  lectio  pedicu- 
lorunt.  Rj.  i^erbal.  od  vi  vati  se.  radnja  kojom  se 
čovjek  ili  ptica  viva. 

Tlvatl  80.  vlviim  se,  v.  r.  impf.  Rj.  kao  trijebiti 
»e  n.  p.  od  ufiiju.  —  j)  golub  se  viva,  *icA  putztn 
C».ym  aćn  Vogeln),  purgare  se.  Rj.  vivaju  se  ptice; 
golub  se  spominje  sumo  primjera  radi.  —  2)  Čovjek 
se  viva,  kad  cesto  zabada  pr^te  u  glavu,  ili  kad  ra- 
menima kosi  kao  da  je  uSljiv,  auch  vom  Menschen, 
tcenn  er  haufig  mit  den  Fingcrn  in  die  Haar« 
fdhrt.  Rj. 

vizir,  vizira,  t».  (u  vojv.)  Visirstnb,  Eichsiab,  men- 

sura   vinaria   publice  probala.    Rj.    Ktap  od   ublasti 

odobren,  kojim  se  podmjerava  burad.  • —  tugja  riječ. 

Oan.  113.  biće  pOHtala  od  Lat.  visera  (gledati,  ogledati). 

'      vixirdžijn ,    m.    der    Ete!wr ,    mejtsura^   vinariae 

čj-aminutor.  Rj.  ko-ji  podmjerava  burad.  isp.  baždar. 

I  —  vizir-dži(ja),   a  Titrskim  naat. 

I      vizirinu.   f.   die   Eidigcbukr^   fiuod   solvUur  pro 

meunurarum   cxaminatione.  Rj.  novci  što  se  daju  ta 

podiHjeraranje  hnradi.  i.sp.  baždarina  2.  rijeci  8  takim 

I  nust.  kod  dimarina. 


rlžao 


—  724  — 


rjentatl 


TTino,  vižlft,  »i.  vidi  vižle.  Rj.  —  Poveli  su  hrte 
i  pii^orc    HNpj.  3,  443. 

vliladf  /.  coU.  od  vižle.  Rj. 

vlihksi,  adj.  D.  \i.  djevojka,  die  vici  umiicrgaff^i 
pudla  itupndenthr.  Kj.  ko)i  kHU  kitjekud. 

tUIc,  vTžIeta.  h.  der  Wac}Uclhundf  canifi  avicu- 
lariuH  Linn.  Rj  vidi  vižao,  fižlio,  prepelićar  (pan). 
colL  vižlad. 

Tlilica.  f.  —  1)  ženako  vižle,  Weibchen  ron 
Wachi€thHnd^  canis  aviCMluria,  lij.  —  2)  ^-iilasta 
djevojka,  die  tnel  hcrumgafff,  puella  impudentiar.  Rj. 
vidi  vižjjft.  vijoglava. 

viftiin.  vižlina.  m.  Tunki  novfto  od  6»)  para.  Rj. 
vidi  piilja.  —  U  komori  tri  sanduka  blaciv  ave  au 
aami  groši  i  viilini.  Mpj.  3,  437.  —  vizlm  (oan.  u 
Viiuo).  Obu.  151. 

TiŽlitf,  v^žRm,  t,  ivipf.  uinhergaffen,  ocnlos  ctr- 
CHtnferre:  Mn  vUlis  kojekuda,  a  ue  gledaS  ovamo,  cf. 
vižlai^t.  Rj.  gledati  naokolo  kojekuda. 

vlilja,  /".  riHuHta  tena.  vidi  viđilica,  vijo«;lftVft.  — 
Koja  bezumna  riHja  mogla  bi  imati  najbogatijii  i 
najskuplju  haljinu  . . .  ona  bi  ostala  svagda  i^izljn. 
Pripravu  41. 

Tlžljeajc,  n.  (Jmhcrgaff'en,  -b  circumferre  oculo9, 
Rj.  rerbul.  od  vižliti.  radnju  kojom  tko  viiU. 

VjS(an,  vječna,  ^vjećoi,  udv.  vjct^no),  adj.  etcig^ 
aeternuft,  cf.  vjećit.  Rj.  vidi  i  vjekovit  2.  —  Vječnu 
mUktt,  f.  die  HOlle,  infernuH  diriatianorum.  Rj.  (>6h. 
vidi  pakao  1.  Kumovska  alaiua...  onako  Bog  ostavio 
na  nebu  zh  vječni  apomen.  Rj.  314b.  Boie  vječni  i 
presveti  oće!  Npj.  2,  82.  Jednu  buho  flagradio  crkvu... 
knutuu  sbivnu  sobu  zadužbinu,  vjeinukuću  na  onome 
Bv'jetu.  2,  101.  Bt'fr   da   mu   dužu   prosti  I   rečna   mu 

SrtWtf(/ MiloS  169.  Pljevu  če  aaieći  ognjem  vjernijem. 
lat.  3,  12.  Vjećun  zakon  neka  vam  bude  od  koljena 
do  koljena.  Mojs.  III.  3,  17.  Da  bi  (du!^a)  gledala 
Boga...  da  i  ja  vidim  u  umu  tebe,  vidjelo  prerječno! 
DP.  98.  Djevojka  danas  vječnoga  ragja  .  .  .  dijete 
malo,  Bog  prevjećiU,  302. 

vj^it,  adj,  eivig,  aeternttSi  cf.  vje<!au.  Rj.  vidi  i 
vjekovit  2.  —  Odje  bu  same  buretine  ili  vjeHti  uvijeg 
i  led,  ondje  ti  nij^dje  ni^ta  ne  može  nufli.  Priprava 
5.  adv.  Nego  se  to  ober-kneAtvo  poivrjguje  vcčito  na 
potomke  njf^pove.  /ilije  3. 

vjfeenflst,  vjT'(^nosti,  /'.  o,'iohina  onoga  Ho  je  vječno; 
die  Kuigkeitt  aetcrniUis.  —  Tvoje  je,  Gospode,  veli- 
ćansivo  i  aila  i  »lava  i  rjećnont  i  Ćatit.  Dnev.  I.  29, 
11.  Ovako  govori  visoki  i  u/vi^eui,  koji  ćivi  u  vječ- 
ftosti.  [s.  67,  15.  Kad  se  čovjek  sprema  da  OHtavi 
xeuilju,  i  Atrtisnu  ijeinosi  preda  nj  dogje  .  . .  DP.  176. 

vjidfiree,  n.  malo  vjedro,  parra  hgdria.  Htulli.  — 
Ona  poAla  za  goru  na  vodu  i  uzela  vjedarc£  ua  glavu. 
HNpj.  2,  6)!>.  takva  dem.  kod  barioee. 

Vj0il6jroina,  »t.  (u  Roči)  vidi  jedogonja:  Leti  kao 
rjedogonja  (PohI.  I(i8i.  Jak  kao  vjedogonja  (PobI,  1<)8). 
Rj.  ('ovjek  \i  kojega  u  huu  v/a^h  duli  (od  prilike  kno 
iy.  vjoAtie*).  Ovaki  duhovi  po  planini  izvaljuju  drveta 
te  ae  njimn  biju  izme^g'u  sebe  .  .  .  Kad  umre  i^ovjek 
Ktt  kojega  se  drži  da  je  jed^^gonja^  udare  inu  glotjovo 
trnje  pod  nokte  i  nožem  ernijeh  kora  ispresijecaju 
žile  ispod  koljena,  da  ne  bi  mo]Erao  izlazili  iz  perona 
(kno  vampir),  Kj.  251b.  vid\  i  tenac,  tenjae;  zduha 
I,  zdubać.  isp.  vukodlak.  Vje.dft|ionja  /  odbadrH  v: 
jetbVunja.  Pr\a  je  pola  (vjcdo-jsonja)  osnova  od  koje 
je  niska  iir.UMa  (vješli<ta)  u  znaiienjii  koje  je  u  vje- 
štica. Korijeni  2iHt.  Za  drugu  polu  misli  Mikloiić  da 
je  od  goniti,  lako  da  bi  rijeć  upravo  znaćila:  koji 
goni  vještice;  ali  —  gonja  mofce  l»iti  da  su  dva  na- 
HlAvka  —  hiše  Danirić.  <):sn.  KO.  —  Koje  ae  dijele 
rodi  u  koAuljici,  za  ono  se  misli  da  je  vidovito,  cf. 
vjedonnnja.  Kj.  2!Mili.  Kad  li  ev<i  rodi  nina  u  krvavoj 
koAuljiL'i.  Kad  proroiMea  vidi,  sjeti  se  da  je  vjedo- 
gonja,  pa  sutuke  radi  izueae  dijete  ua  dvor  od  kuće 


i  zavika  iza  svega  glaaa:  »(-uj  puČe  i  narode!  rodi 
VHtSica  vuka.*  Npr.  213. 

vjf>ddvil,  a(lj.  rrrfi  vidovit  1.  —  Zduhać,  1)  vjedo- 
vit  čovjek.  Rj.  2()7b.  od  osn.  od  koje  je  prca  pola  u 
vjedo-fronja,  .itarosl.  KM^  f.  znanje,  i^p.  Vidovito 
dijete  . .  .  tjikovi  poslije  čovjek,  ili  žena,  ide  sa  vi- 
lama, i  zna  viSe  nego  drugi  ljudi.  Rj.  *»0a. 

vjMro,  n.  (u  Perastu^  vidi  vedro:  Sretoh  gjevdjku 
8  vjedrom  na  vodu.  Rj.  tfidi  i  vijedro,  vidra  2.  aem, 
rjedarce. 

vJ6džbanJ(S  n.  verh.  od  vjedžbati.  radnja  kojom 
tko  vjed'zha  koga.  vidi  vježbanje. 

rj6d£bati(  vjedžbiim,  r.  impf.  \je5t-bati,  promije- 
nivni  se  &t  pred  b  ti'i  t:  vježliati  (koje  vidi),  i  do- 
šavši d  pred  ž:  vjedžbati  (iap.  t\i).  v.  pf.  slos.  iz- 
vje(d)žbati,  s-vjedžbati,  u-,  r.  impf.  uloL  izvje{d)iba- 
vati.  —  Birati,  kao  učiti,  obučavati,  rjedihnti;  pouz- 
dano samo  konja  (birati).  Daiiičič,  ARj.  322a. 

Vjdj^a,  f.  (u  C.  G.)  vidi  obrva.  Rj.  vidi  i  vtjefga. 

—  Značenje    koje  je  u  vidjeti:  vjegja.    Korijeni  21>9. 
Tjckftvtti^c,  n.  das  JJurdtlcbcn  sciner  Žeit^  vittt. 

Rj.  verbal.  od  vjckovati,  koje  vidi. 

vjekdvati,  vjfekuj5m,  r.  impf.  sein  Lehen  durch- 
It^en,  ritam  vivo:  Da  zajedno  vijek  vjeknjemo.  Rj. 
vijek  provoditi,  živjeti,  v.  pf.  sloz.  iz-vjek(>vati,  pro- 
vjekovati.  —  Boija  pomoč,  moja  tučo  vječna  I  u  tel>«i 
ču  vijek  vjekovuti.  Ivpj.  2,  394.  Koji  vijek  svoj  i^eko- 
vaše  u  postu.  DP.  73. 

vj  ckdTit*  /if?;.  Rj.  takva  a<^\  kod  barovit  —  1)  daucr- 
haft,  diuturnust  ef.  viječan.  Ri.   i  spn.  kod  viječan. 

—  2)  aeternus,  perpetuns.  StulU.  vicli  vječan,  vječit- 

—  I  ostavi  spomen  vjekoriti.  Npi.  4,  l(i4  (»>p.  kod 
vječan:  za  vjvćni  spomen.  Rj.  314l>). 

vJ6ncanT,  adj.  u.  p.  prsten,  koSulja,  kum,  Trau- 
fliing),  copalatoritit.  Kj.  štto  pripada  vjenčanju.  — 
l*rsten  vjenčani  joA  mu  je  ua  ru^*i  stajao.  Npr.  252. 
Kum  svog  kuma  na  sudove  cera  ...  i  nglobi  knvia 
vjefičunogat  vjenčanoga  ili  krStcnoga.  Npj.  2,  2.  Nek 
ti  dogje  na  kumMvo  vjenčano.  2,  333.  Nju  (nevjeatu) 
obuku  u  najljepše  haljine  kao  Sto  su  i  vjenčane. 
Kov.  yH. 

rj^iiJranU'a,  f.  —  1)  novci  ftto  m  daju  popu  (a 
pop  vladici)  za  vjenčanje,  die  Trattgehuhr,  pecunittć 
deliitae  pro  copulatione.  Rj.  —  Vladika  da  ur.iraa  od 
1-ve  vcnčanice  2  groJa,  od  2-ge  venćttuicc  .  .  .  MiloS 
194.  —  2)  vjenčana  koAulju,  Tranhcmd^  tunicu  copu- 
latoria:  Na  to  steri  moju  vjenčanicu,  koju  no  su  tri 
vezilje  ve/.le.  —  3)  die  JJachlatte,  osscr,  cf,  iioka. 
Kj.  vidi  i  letva,   pajantii,   pajvaota,  panta.  pauznica. 

vjfeni'anje,  «.  Rj.  verbal.  od  vjenčati  (i'  sel.  — 
1)  die  'I'ranttng,  copalntto  conjagialia.  Na  vjenčanju 
se  mnogo  koješta  vrača  ...  Rj.  djelo  kojim  tko  vjenča 
koga.  Hi  kojivi  se  koji  vjenča  s  kojom.  ruU  niče*.  — 
Da  te  pitam  je  li  li  potreba  otl  kakvijeh  haljina  sa 
vjenčanje.  Npr.  101.  Već  svi  gotovi  da  idn  na  vtH' 
čanjej  n  nje  joS  nema.  223.  Krečenje  \  rjettčanje  »vr- 
šuju  |>opovi  po  kučama.  Daniea  2,  ItKS.  —  2)  t^eio 
kojim  tko  vjenča  koga  sa  vladaoca:  Vjenča  ga  i  nazva 
velikim  županom.  l*o  tome  rjeyičar\je  i  velikotupauaku 
dostojanstvo  bjeSe  sastavljeno  sa  starje^tvom  i  prije- 
stolnim  mjestom  rijele  Srbije.  DM.  18.  Dul^  se 
vjenčao  na  carstvo  .  .  .  Vjenčanjem  je  Du.^n  ngodirt 
svojoj  spoljaAnjoj  politiei.  tiO. 

Tjonr'atl.  čiim,  v.  pf.  Uj.  v.  impf.  vjenčavati.  — 
1  a)  trauen,  copulo.  Rj.  v.  pf.  sloi.  pri-vjenč«ti,  raz- 
vjenčnti.  —  Tu  vicnčtmno  Janka  sa  gjevojkn,  Rj.fUiba. 
Pa  mu  da  svoju  kčer,  te  s  mcsta  u  crkvu  pa  ih  renraju. 
Npr.  60.  Pomisli  u  sebi:  >0h  da  mije  vjenčati  gjt- 
vojku  daje  bijela  kao  snijeg,  a  rumena  kao  krv!«  tf2. 
Ctjevojku  pokrsti  i  vjenča  je  sebi  za  ^enu.  90.  (Huc 
radujnt^i  se  povede  ih  u  svoj  dvor,  pa  »A  vjenča.  lUi. 
Zaklinjf'tn  le,  da  ona  tjjcvojka  »ehe  rjenhd  mje«ito 
mene,  kojoj  (ovi  prHt43n)  pristane  nujijevto  na  ruku. 
114  (sebe  dativu  Crjevojka  ocu  reče:  »Tata!  ja  bocu 


TjenCiiTMde 


—  7»  — 


▼Jeraa 


vjenatii  ovotja  ndadiva.*  117.  8  najve^'m  veseljem 
vjenčaju  moinka  i  tfjfoojkn  i  provetlii  nvndbu.  174. 
l*fl  OD  uze  aeatru  K^omćilovu  ...  i  vjenča  je  ftehi  ut 
^ubovcu.  Npj.  2,  116.  Te  je  veii6i  sebe  r«  goapotiju. 
2,  643.  Ivau  vodi  u  crkvu  gjevojku,  pokrHii  je  i  rjenćn 
je  tu  se,  3,  102.  I  vjen<5uSe  Konu  su  Todvru,  3,  1G7. 

—  b)  sa  se,  rcciproć.  vjeućati  8e,  tfetraut  tcerdtJi,  nich 
iraUin  Ictssen.  connuhio  jun(ji.  RJ.  reciproć.  vidi  po- 
sakoniti  se.  —  Odvede  carevu  kOer  te  se  vrtača  n  njoHte. 
Nnr.  53.  Cnrevn  k('\  se  8  njime  rer^ča.  fc*3.  Odmah  u 
ertvu  le  ae  penćaju.  81.  1  t^jcnčttju  se  po  sukonu.  1 10 
(1*7?.  puvi«e  poKttkoniti  ac].  —  2)  tjcfn'ati  koga  zu 
rhtff'tucu;  A'nmcn,  cvronure.  vidi  IcriiniKali  (v.  pf.j, 
2  (Mcruuili.  —  !^ta  je  ćovjek,  te  (^  b«  opomiiijefi  (Go- 
spode t)..  .  slavom  i  čitsću  vjenčao  si  pa.  rs.  8,  5. 
8av(i  vjenea  brata  na  kraljcrstro.  DM,  21.  Ovdje  nije 
vainu  8tvar,  koliko  je  puta  i  po  kakvome  pravilu  bin 
rjenran  (Slcl'an),  nef^o  žto  je  prvi  vjcfiiun  :a  vladttocu. 
24.  Najposlije  rjetu'itju  ga  (vladiku)  mitrom  kao  du- 
hovnoga staijrMnu  u  svojoj  crkvi.  DP.  15,  s<t  so, 
pass.:  7^0.  ujim  (za  VukaSiuom)  lasno  bi  i  Lazaru  stu- 
pili na  prijeato  i  vjenijuli  se  rijeuccm  Ncmanjinim.  S3. 

VJeneAviinJe.  u.  Rj.  verhuL   od    vjcnćavuti    [i  ne). 

—  1)  das  Trnuen  (ton  KUeleuten),  copulatio  conju- 
giidis.  Ej.  radnja  kojom  tko  rjenćava  koi}a  ili  se  koji 
vjetičai'a  s  kvjoin.  —  2)  radnja  kojom  tko  ijetiČHva 
koga  sa  aladuoca:  Uejniako  jeviiuirjeliio,  na  kojega 
9U  Hc  rukopisu  do  revolucije  zaklinjali  t'rancuflki  kra- 
ljevi pri  vjenćaviuiju  jiu  kraljcf'iivo.  Pis.  23. 

vjcni'Avati,  vj^nffliviim,  r.  impf.  Rj.  i\  pf.  vjenčati. 

—  1  u)  tranen,  jangcrc  connuhio.  Uj.  r.  impf.  shž. 
razvjenOavati.  —  U/.e  kujicu  Kraljevi(5u  Marku,  kujii;u 
ure,  te  Mina  tjeavnra,  da  *(i  kime,  već  su  svojom 
ljubom!  Npj.  2,  371.  —  b)  s<t  *e,  reciproć.  vjenčavati 
Hc,  sirk  traueti  lasšcn,  jatigi  cotinabio.  Bj.  —  Onaj 
isti  dan  u  koji  se  naJKlariji  hrat  vjencnrao,  on  (naj- 
nilajini  brat)  uzjaSc  na  vranca  .  .  .  Npr.  9.  Kad  se 
mlada  pjenćoruhi  siijimc,  batMla  je  na  acbc  magjije. 
Npj,  2,  13.  Dok  se  mladijenci  u  crkvi  tjenatmju, 
svatovi  pred  crkvom  uhvate  koio.  Kov.  7y.  —  !i)  rjen- 
čacati  koga  za  vladuoct;  kroncUf  corotiare.  riđi  kru- 
niwiti  (v.  impf.),  2  kriiniti.  —  Blagoailjaj,  duSo  moja, 
Cioapoda.  On  ti  pražt«  sve  grijehe  .  . .  vjemaca  te 
dobrotom  i  milošću.  V*.  103,  4.  su  se,  pass.:  Pripo- 
viji^da  ae  da  sh  se  u  Žifi  vjenritndi  na  kraljevstvo 
krtiijci'i  8ipaki.  Rj.  lW)a.  Ludi  na»lje]Eyuje  bezumlje, 
a  ra/boriti  t^enčava  se  znanjem.  Prif.  14,  18. 

vJi^nciL«.  m.  đmn,  od  vijenac.  Rj. 

rJSni,  f,  ipl,  gen.  vjera).  Rj.  dciu,  vjerica.  —  J)  dcr 
Gtaube,  fUits:  koje  si  vjere  f  vjere  mi!  vjera  moja  I 
Turska  vJŠ'a  podnijet'  ne  more,  da  kauria  Turkinju 
obljubi.  Rj.  Vidi  religija,  zakon  1.  suprotno  nevjerje, 
nevjcrstvo.  —  Koji  dragog  Boga  ne  poznaju,  ne  imaju 
ni  vjere  ni  duže.  Rj.  413b.  I  hri.i(;anflku  tjera  da 
ispnnjuš.  Rj.  rt(Xib.  Tako  mi  ijei'e  koju  ejerujcvi.' 
PohI.  3<)L  i^'lo  je  vere  a  Hoga,  sve  t^e  dot^i  pred  Buga. 
Npj.  1,  13t).  Vjera  me  moja  ne  uhil'i.'  b'jele  6\s  li 
dvore  ograditi.  4,  95,  Ako  li  mi  ti  to  dali  ne  tfeS, 
vjeru  moja  tako  mi  pomogla,  ne  ću  služit'  tebe,  go- 
spodaru. 4,  274.  Svi  narodi  obdaniju  one,  koji  njthovu 
vjeru  prime.  Danica  3,  237.  Od  kojegoijj  koji  vjere  i 
zakona  bio,  svakome  Bog  pomogao.  Kov.  121.  Oje- 
koji  govore:  >ni  on  ^Radiv<>ievi^)  ir.  VrSen  ili  mi  iz 
srpfikc  vjere.  8traž.  1887,  239.  Ako  imate  vjeru  i  ne 
posnmnjato . . .  bitfe.  Mat,  21.  21.  Pravoslavni  koji/«' 
predao  na  latinsku  vjeru.,.  aveStenik  koji  bi  obratio 
a  svoju  vjeru  pravoslavnoga.  DM.  314,  —  2)  Treue 
und  (rlaube,  fuies:  zadati  kome  vjeru;  je  u  tvrda 
vjeru?  uhvatiti  vjeru  (a  kim);  ubio  ga  na  tjeri;  pre- 
vrnuti vjerom.  Ne  trun' jadan  u  tAmnici,  Marko!  yeć 
d4tj  mene  tvoju  tvrdu  tjera,  da  ('eA  mene  uzet'  za 
Ijubovcu.  Tvrda  tjera  I  ostavit'  te  ne  i^u,  torđn  vjera! 
prevarit*  te  ne  ću.  I  aunec  je  vjerom  precrnulo^  te 
ue  grije  zimi  k'o  i  ljeti,  a  ja  vjerom  prevrnuti  ne  ču. 


Zaklinje  ne  i  vjeru  zalaze,  da  ga  oua  prevariti  ne  će. 
Rj.  isp.  vjernost  1.  suprotno  nevjera  1.  Doklen  ljube, 
dotlen  Ljeru  di^u.  Kj.  I29b.  Mi  kuio  liočju  vjau  za- 
loiili,  Rj.  I8lb.  Uzeti  koga  na  vjeru  da  mu  iiiAta 
ne  (?e  biti.  Rj.  377a,  Krulj  VukaAin  rjera  pogazio. 
Rj.  fJltJa.  Evo  sada  vjerom  »trnu,  Rj.  fi73b.  Suvjc- 
rica,  \)  kao  malu  tjera  (s  Turcima).  Kj.  723a.  U\'je- 
riti  Be,  2)  zadati,  ufivatiii  vjeru  .  .  .  ouda  je  bila 
uvjerica,  t.  j.  bili  zadali  vjeru  jedni  drugima  .  ,  . 
Uvjerenik,  jedan  od  ouijeh  koji  ^-i*  nitvatili  vjeru 
tnegju  sobom.  Rj.  7tl5b.  \jcra  i  Rog!  (Zakletva).  PuhI. 
3<i.  Vjeru  je  da  se  drži  a  zakon  da  ?c  brani.  3*>.  Tjera 
mjera.  36.  Vjeru  ko  lomi,  njega  6e  vjera.  3().  Ne  (5ij, 
bane,  mujn  mila  majko  I  ta  trrgja  je  vjera  od  ka- 
mena . , .  Ne  ću  tužan  vjere  izgubiti,  makar  zniio  iz- 
gubili glavu!  Npj.  1,  254.  '25^.  Bog  ubio  onu  svaku 
drugu!  koja  drži  vjeru  n  junaku.  1,3^9.  i^to  prevari 
pobratima  svoga  na  lijqiu  Bo^u  vjeru  tvrdu?  i,  tU. 
JAjepu  smo  vjera  ufatili,  aV  je  tunka  vjera  uTuraka, 
ka'  od  vune  konac  u  veziiku.  4,  121,  Da  mi  danna 
vjeru  pretnrimo.  4,  327.  I  koc^emo  vjeru  potvrditi, 
suviše  9e  darom  tlamvaii,  4,  328.  I^obro  inu  se  paAa 
posilio,  stotinu  mu  vjera  zadar^aOie , . .  šarene  sa  vje-rc 
u  Turaka,  b,  134.  Izigje  FoOiu,  ne  bi  li  ih  on  kako 
uzeo  na  rjVru  i  umirio.  Danica  3,  1B2.  .\ko  bi  sam 
te  i  ja  na  veru  zvao,  ne  idi  mi.  Miloš  121.  Slanu 
Srbe  koriti  Sto  tako  na  vjeri  rade.  Sovj.  28.  Blago- 
slovon  da  je  Gospod,  Sto  ne  ostavi  rjere  svoje.  Mojs. 
L  24,  27.  Učini  mi  milost  i  vjeru.  47,  29.  Jonaiau 
wr»ni  vjeru  s  Davidom.  Sum.  I.  18,  3.  Vjera  je  it- 
megin  mene  i  tetie . , .  liajde,  pokvari  vjeru  koju  imiift 
1  s  Vašom.  Car.  L  15,  19.  OoHpod  drži  vjeru.  P«.  31, 
2.3.  Suprot  tebi  vjeru  uhvatiše.  83,  5.  <»na  ti  je  dru- 
garica i  žena,  s  kojom  si  u  vjeri.  Mal.  2,  II.  Josif 
i  .tteic  vjeru  u  njega  lu  tamnicom).  Prip.  bibl.  27,  — 
\  S)  (st.)  Mann  von  Treue  und  Gluuhen,  homo,  amictui 
fidus:  Zdrav  Milošu  rjcro  i  nevjero:  prva  rjero,  po- 
'  tonja  nevjero.  Rj.  čorjek  koji  drži  vjeru.  —  Suvje- 
I  ricft,  2)  za  koga  se  misli  da  je  i  vjera  i  nevjera.  Kj. 
'  723a.  yijednu  vjeru.  {Heće  se,  kao  porugjL,  zlu  i  ne- 
mirnu čovjeku).  Posl.  214.  —  4J  dati  kome  4to  ua 
vjeru.  Kreait,  f^des:  on  nema  vjere  u  t^ar^iji,  ef.  poOek, 
vere«ij:i.  Rj.  vidi  i  prii^k  1,  oliduga,  oduga.  —  Nek 
me  pusti  \t.  tamnice  klete  a  nu  vjeru  i  na  veresiju  i 
na  jcmtia  Boga  iatinoga.  Npj.  2,  380.  —  S)  ipo  ju- 
gozap.  kraj.)  vidi  prosidba:  pod  vjerom  etnjala  lije- 
vojka  tri  godine.  Rj.  rirfi  t  vjeridba.  —  Po  tome  ue 
zove  proaidba  vjendba  ili  vjeru,  n.  p.  otišli  na  vje- 
ridbu  ili  na  vjerv.  Jt-si  li  se  more  oženio,  jal'  gje- 
vojci  dao  vjeru  tvrdu.  Kov.  43.  Od  prije  je  bio  obićaj 
da  vjerenik,  kad  vjerenica  stoji  dugo  pod  vjerom, 
ne  ide  k  njoj.  4H.  —  G)  na  rjeru  aobro  je,  es  isi 
aut,  na  vjeru  uhvflti<*u  ja  tebe,  icart  du!  Rj.  kuo 
bome,  bora  mi,  doista. 

vjeran,  vjerna,  udj.  —  l)  tren,  fidelis.  Rj.  —  Ou 
ga  za  njegove  velike  trude  i  verue  Hlu:be  u/me  kao 
bratji.  MiloS  49.  Dobro,  slugo  dobri  i  vjerni!  U  malom 
bio  si  wii  vjeran.  Mat,  25,  21.  tJd  Isusa  Hristn,  koji 
j«  svjedok  vjerni,  i  prvenac  iz  mrtvijeh.  Otkriv.  1,  5 
(i  r:iar&; :  fidelis;  der  getreue).  Rod  koji  ne  bje.4e  vjerun 
Bogu  duhom  svojim.  Pa.  78,  8.  Tražili  su  nujvjcm{ja 
svjedoćanstt^i  da  je  nismo  istinito.  Dil.  250.  (kojima 
je  moći  ijerovati;  glauhenstciirdig ;  fide  dignus?  isp, 
vjerovan).  ade:  Čoban  koji  ga  je  mnogo  godina  verno 
i  po.^teno  slujtio.  Npr.  10.  Ljuba/.ni!  vjerno  radi§,  $to 
ćiuis.  .lov.  IIL  5  (fidciiter;  treultch).  —  2)  Ho  je 
sasina  prema  čemu;  genau,  accurat :  U  prevogjenju 
svake  knjige  dužan  je  staviti  se  da  prijevod  Ha  Je 
viSe  moguće  bude  vjeran.  Nov.  Zav.  I.  San  je  istinit, 
i  tumačenje  mn  njerno.  Dan.  2,  45.  Koje  opet  niti  je 
vjerno  Vukom  rjeiniku  niti  se  podudara  s  drugim 
značenjem.  Rad  15,  191.  U  njemu  (u  rukopisu  je) 
prijepis  vrlo  vjeran.  Star.  1,  5.  Da  mu  prijei>od  bude 
zaista  vjeran  u  smislu  a  ne  samo  u  riječima.  VLa^ić 


^ 


Tjemlk 


1,  3.  adv,:  Da  su  pjesme  ov«  preŠUmpane  vjerno, 
od  Blova  do  slova,  onda  ja  ne  bih  ni  Bpomiujno  ne- 
pravde . . .  Npj.  2,  384  (Vuk).  Zamolim  O.  Svetica, 
da  stih  po  stm  rjVnio  prevede,  *>(lp,  na  ut.  24.  Ali 
je  svaka  pogojrjena  sa  svijttn  i^crno.  Rad  2,  231.  — 
3)  koji  vjeruje,  aUhiJ}ig,  fidelis  (credulus).  suprotno 
nevjeran  2.  —  Ne  budi  nevjeran  nego  tj/eran.  Jov 
20,  27.  isp.  vjerni. 

vjftrenu,  (»U  mjesto  vjeraa:  Uzeću  je  za  tjercnu 
ljubu.  Npj.  1,  157.  Kom  ostavlja*  tvoju  jiiduu  majku 
ižaloouu  vjerenu  Ijuhovcu  i  nesrei^nu  ^jecu  tvoju  ludu? 
Kov.  103.  vidi  vijerna.  isp.  vjerenica  Ijiiba. 

1.  vjftrenica,  /'.  tndi  zaručnica.  Rj.  koja  je  pod 
vjerom,  koja  je  rjerena,  i}<pro§enu.  vidi  i  proSeiia 
djevojka.  —  Ugleda  na  krmi  od  ovoga  broda  ispisanu 
njegovu  vjerenicu  a  carevu  56cr.  Npr.  249. 

3.  vJer^BieA  IJAba,  f.  (»t.)  t.  j.  vjerna  ljuba:  Veli 
njemu  ljuba  vjere^iiea.  Rj.  vidi  vijernica  ljuba.  isp. 
vjere  u  a. 

vjt^rcnidn,  adj,  ito  pripada  vj'^renici:  Izigju  na 
pjacu  otac  vjerenikov  i  iyjeretiičin.  Kov.  46.  K  vjere- 
nićinoj  ku6i  šalju  zvanice  po  bocu  rakije.  62. 

vJArenik,  wi.  (po  jugozap.  kraj.)  t'*'i*  zarm?nik :  Taj 
ti  je  cvjetak  od  vjeienika.  Jednoga  mi  bratu  vije, 
drugi  Petru  rjeretiihi.  Da  ja  vidim  Petra  vjerenika,  Rj. 

vJ4^renlkov,  adj.  što  pripada  vjejeniku:  Izigju  na 
pjacu  otac  vjereiiikov  i  vjerenićin.  Kov.  46. 

vjor^slja,  /'.  vidi  veresija. 

vjftrie«,  /.  devi.  od  vjera.  Rj.  —  Vjericu  mu  nje- 
govu! Ri.»  73. 

vjčriaba,  /.  (po  jugozap.  kraj.)  kad  se  vjeri  dje- 
vojka, mdi  proaidba.  Kj.  vidi  i  vjera  5.  u  A.  Pavica, 
Rad  .09,  80.  gen.  pl.  vjeritaba  biće,  hujim  se,  po  na- 
uvHOJ  teoriji  a  ne  po  liarodnom  ijovoru.  isp.  itenidba 
gen.  pl.  žeuidbi  a  ne  žeuituba.  Ivekovi^  —  Opominjem 
te  Ae  po  ljubavi  o  vjeridbi  tcojoj.  Jer.  2,  3.  nastavku 
se  mijenja  fr  na  db:  vjeriJfca  to»n.  u  rjeriti).  Osn. 
242  (od  vjeritca).    rijeci  s  takitn  nast.  kod  bielidba. 

vj^rfti,  vj'^run,  v.  pf.  Rj.  u.  impf.  prosti  vjerivaii. 
V.  pf.  slo^.  6-vjeriti  (se),  po-,  pre-,  u-,  za-  (ae);  iz-ae- 
vjorjli.  V.  ivtpf,  sloš,  pre-vjeravali,  u-,  za-  (se).  — 
I)  vjeriii  djevojku  (za  se  ili  za  drugoga),  vidi  ispro- 
siti: Jesi  i*  i^egogj  vjerio  (^evojku  la  Komuena  jali 
sa  Andriju.  Kj.  vMi  i  zaručiti.  —  U  svem  putu  ne 
sretoh  nikoga,  nego  jednu  vjereiia  (jjevojku.  To  za<>ulo 
mlado  momče  skoro  ojertno,  Rj.  tj6a.  —  2)  sa  se, 
rcciproL  sich  rtrhbcn,  sponsalia  fncere:  on  se  vjerio 
H  njome,  ili  ona  s  njim,  ili  vjeriii  su  se:  Je  li  ti  se 
gospodar  vjeHo?  Al'  vjerio,  ali  oženio?  Rj.  vidi  ovje- 
riti se.  —  One  druge  dvije  sestre  pošto  vigjeSe  da 
Im  se  sestra  najmtagja  vjeri  preko  njih  živijeb  i  sta- 
rijih, poOuu  joj  o  glavi  raditi,  Npr,  112. 

vjerivaqjc,  n.  verbai.  od  vjerivati.  radnja  kojom 
n.  jt).  otac  vjtrnje  sina  svoga. 

Tjerirati,  vjftru^em,  v.  impf.  za  praeAeti,s  isp.  Rad 
(>,  139.  vidi  zaručivati  9.  v.  pf.  vjeriti.  —  Ja  imam 
sina,  koga  sa  srećom  mislim  vjerivati.  Kov.  44. 

vj&rntt.  f.  adj,  tamjenjuje  supstantiv;  kuja  vjeruje, 
die  Gldubigct  fidelis,  —  Ako  koji  ^nemi  ili  vjerna 
iuui  udovice,  ueka  se  stara  /.a  njui.  Tim.  1.  5,  16. 

vjftrni,  m.  adj.  samjenjuje  .^pniantiv;  koji  vjen^e, 
der  GldubigCj  fidelis.  —  Ako  koji  vjerni  ili  inerna 
ima  udovice,  neka  se  stara  za  njih.  Tim.  I.  5,  16. 
Ovako  se  na  badnji  dan  duhovno  spremaju  vjerni  dn. 
bi  dostojno  dočekali  iJan  rogjenja  Rristova.  DP.  302. 
Apostoli  i  nmjka  Božija  bijahu  zajedno  u  postu  i  u 
molitvi,  pa  vjerni  treba  da  ae  ugledaju  na  niih.  324. 
Tako  govori  spasitelj  smjima  vjernima,  3*53.  Ko  bi 
od  nu^ših  vjernih  htio  do<!i  . .  .  kad  to  ćuAc  vjerni 
rimske  crkve,  GliiH.  21,  285. 

%'J^rndst,  vjernosti,  /*,  —  J)  die  Treue^  f^delitas 
Rj.  osobinu  onoga  koji  je  vjeran  i.  isp.  viera  2.  — 
Je  li  iko  kad  ćuo,  da  se  obrije  glava  udatoj  ženi, 
keja  dužnost  bračne  vjemoati  nije  naniiiila?  Danica  ^, 


133.  Od  svakoga  svome  vladaocu  pokornost  i  t^emoH. 
Pis.  20.  —  J?J  osobina  onoga  Što  je  vjerno  'J;  die 
Genttuigkeii,  AccurateSMc:  Tako  ja  sam  se  trudio  Sto 
sam  viSc  mogao  i  oho  vjernosti  i^oko  jezika  (prevo- 
deći Novi  Ziivjet).  Nov.  Zav.  U.  Sto  se  tiće  vjernosti 
kojom  jo  tekst  naštampan.  Rad  15,  181.  Za  ljubav 
vjernosti  u  riječima.  Vl^azić  1,  4. 

TjSrovan,  adj.   fide  digm^.   StuUi.  (u^avo  parKt 
pass.  od  glagola  vjerovati),  kojetHU  se  može  vjerovat^' 
vidi  vjeran  u  primjeru:  TraŽiU   su  najvjernija  jM7< 
dočanstva  da  je   pismo  istinito.   DM.  250.  suprotno 
nevjeran   3.   —    Vjerovanije  je  oku  neg  li   uhu    (il-i 
očima  neg  uAima).  DPosl.  lf)0. 

vjftrovanje.  n,  dan  Glauben,  fides.  Rj.  verbal.  od 
vjerovati,  radnja  kojom  tko  vjeruje. 

vjerovati,  vj'erujem,  r.  impf.  i  pf.  Rj.  c.  pf.  aJoi. 
p&-vjerovati,  H-vj*^rovati,  u-vjerovati  se.  —  i)  glauben^ 
crcdro.  Rj.  —  a)  vjerovati  kome  ili  irniu,  i  bez  objekta, 
vidi  vjerovali  se.  —  Žene  koje  mnogo  gataju  i  gti- 
tanju  vjeri^ju.  lij,  251.  .\ko  ne  vjerujete,  evo  Seal 
uveta  od  aždahe.  Npr.  193.  Car  se  udivi  kad  to  čuje^ 
i  nije  Meo  verovati.  207.  .Mi  od  radosti  nije  mogao 
sam  sehi  vjerovati.  249.  Bolje  je  i^ernvati  itvojim 
očima  nego  tugjim  riječima.  Posl.  22.  Ko  vjerov^' 
našemu  pro]>vvijedanju i^  Rim.  10,  16,  sa  se,  pase.: 
Jer  se  srcem  vjeruje.  Kim.  10,  10.  Prvivia  se  rimo- 
valo na  riječ  a  drugima   ua  zakletvu.  DM.  279.  — 

b)  rjeiovati  koga:  On  odgovorio,  da  će  im  ostaviti 
lijepu  Madžarsku  vjeru ;  da  grade  mise  i  da  vjeruju 
Rim-papu.  Npj.  2,  513  (Vuk).  Vjeruj  Boga  i  svetog* 
Jovana.  3,  181.  Ko  jo  Turčin  i  Tur-^kog  plemena,  t« 
vjeruje  sveca  Muhameda.  4,  240.  Neka  sige  «id 
8  krsia  pa  Ainio  qa  vj^ovaii.  Mat.  27,  42.  Koji  vje- 
roitahu  Hrista.  DP.  7.  *a  se,  paas.:  Bog  se  javi  u 
tiielu  .  .  .   ^jerova  se  na   svijetu.  Tim.   I.   3,  16.    — 

c)  vjerovati  što:  Tako  mi  vjere  koju  vjentjetn!  P< 
301.  Dahije  to  odmah  vjeruju.  Danica  3,  209.  MoI< 
nije  vladikama  vjerovao  ni  đrugijeh  stvari  a  kamo 
li  u  takovome  poslu.  Sovj.  t)7.  sa  se,  pass.:  Sultan 
piaa  zapovijest  da  se  trgovačke  knjige  dubrovačke 
t^en^u  po  Kumeliji.  Danićić,  ARj.  177a.  —  đj  vje- 
rovati no  šio,  u  sto:  On  (Avraam)  vjerova  na  mtjd 
kad  se  nije  bilo  ničemu  n»dati.  Rim.  4,  18  (eontra 
spem  IM  spem  credidii;  er  bat  wider  die  Hoffbung 
an  die  Hoffnung  geglauht).  Rim.  4,  18.  Koji  vjeruju 
u  ime  njegovo.  Jov.  1,  12.  —  ^)  vjerovati  la  što: 
Tada  kralj  reče:  >Vaiaj  baŠ  jest  to  laino  zborili«. 
A  čoban  odgovori:  lAko  je  lažno  zboriti,  ti  #«  ^i 
istinu  vjerovao.  Npr.  l(it>  (za  iHtinu  driao).  Kal 
ču  mu  ja  sutra  rerovati  sa  m^jtt  glavu,  da  joj  ne 
nižta  biti?  MiloS  67.  .\ko  li  ea  ova  drn  snaka  ne 
užvjeruju,  a  U  zahvati  vode  iz  rijeke.  Prip.  bibL  39. 
—  2)  sa  se,  refleks,  znači  Mo  i  vjerovati  bez  refleks. 
se.  —  Ako  se  ne  vjerujete,  evo  uveta  od  obje  glave. 
Npr.  193.  Ako  mi  se.  Marko,  ne  vjeruješ,  evo  orade; 
dužda  od  Mletaka.  Npj.  2,  338.  Ako  V  mi  se  t^ero^' 
vati  ne  će^,  pogledače^  s  desna  na  lijevo.  2»  440.  Ako 
li  se  meni  ne  vjeruješ,  eto  sablje,  a  eno  Voina.  3,  317, 

vjfirski,  Hf//.  sto  pripada  i^eri;  Glaubens-,  Keli- 
gions-.  —  Što  u  hrižčana  napreduju  nauke,  to  je. 
vele  oni,  svedočanstvo,  da  su  se  oni  istrgli  ispo<l 
vlasti  verske.  MegJ,  G4. 

-vjftsiti ,  -vjesira,  ovako  prost  glagol  ne  dolasL 
ncffo  samo  kao  složen:  iz-vjesiti,  na-,  ob-(v)je«iti,  pres' 
pn-,  8-,  )ta-.  r.  impf.  vjeSaii,  i  kod  njega  v,  impf. 
sloz. 

rJ6snik.  vjesnika,  m.  koji  donosi  vijesti,  gkuie{ 
Bote,  nuncius.  od   usnove  kojoj  je  osnova  u    vij« 
(vjett[t]-nik).  vidi  gltiauTk,  glfti«)nof a,  oglasnik.  —  Ki 
I  ču  ja  ostaviti  Vai  Vt-stuik  (ili  vesriik  po  na.^mu) 

da  idem  u  Resavu?  Slraž.  1886,  1105.  Kad  krcIčaJol 
I  dogje,  sigurno  je  da  če  i  svatovi  doči;  zato  ga  onakoj 
I  radoflno  i  dočekaju  i  s  njime   se   kao  aa  dobr^em 


vjesnilom  vesele.  Živ,  3<>G.  Jofi  njkada  v*jc«ti  ni  rjest- 
ttika  ovflkuga  ovdje  došlo  nije.  .S(5ep.  mal.  125. 

vJ^Sflr*.  vje.^a,  m.  koji  vj^a  (ljude);  der  Henler, 
rurnifc^.  i^p.  dželat.  —  Osude  nekakva  konjokra- 
dicu  na  vešala.  Po&to  ga  vesać  otisne  s  merdivena, 
on  stane  za  dugo  oCi  bećiti  i  koprcati  se  .  .  .  narod 
atanc  psovati  i  vikali  na  rctiača.  Daniea  4,  33. 

vje.sdi^ov,  adj.  što  pripada  vje^aču;  des  Henkers, 
carnificiti. 

Tjd.^aiki,  adj.  Ho  pripada  vje^ačima  ili  vješaHu 
kojemu  gody  n,  p.  poeao  vješaćld;  Henker--,  čami- 
ficum. 

vJSSnIti.  vpšaia,  n.  pl.  der  Gtdgen,  patihulutn.  Rj. 
—  f^takljiv  aam  oko  vrata  (Rekao  Ciganin,  kad  nu 
ga  (uUudili  na  vješala).  Posl.  3S2.  Vei5  me  g:iibi,  gdi 
«'  pnbe  iiinaei:  odnem  me  pod  laka  tjfMla.  Npj.  I, 
589.  Pou  (-)ridom  vješala  ogradi,  da  objesi  Kralje- 
vica Mnrka.  2,  413.  Objesiš  ie  na  t^jemla.  Moja.  I. 
40,  13. 

vj$£all«a,  f.  t.  j.  meM,  eiu  Stdck  geriiuchertes 
FleiHcit,  ncgtneiitum  carniH  funto  durutae.  Rj.  komad 
mesa  osmena.  isp.  udo.  —  riječi  9  takUn  nast,  kod 
izjelica. 

vjSšfinJo,  H.  dua  Hdngcn,  :<u»penAio.  Rj.  verh.  od 
vjeSati  ((  se),  radnja  kojom  tko  vjeAu  Ho,  ili  se  iko 
i^eia.  —  Pa  on  hvata  age  i  vezire,  pa  ih  vi5a  kuli 
na  re&etke  .  .  .  »Dodija  mi  ljuta  sirotinja,  i  vinanje 
aga  i  spahija.  UNpj.  2,  173. 

vješati,  vj^.iam,  v.  inipf.  hdngen,  suftpendo.  Rj,  v. 
impf,  slož.  ftb-(v)je^ati,  pre-vjeŠati,  §-vjeSati,  /.a-vje- 
Šati.  r.  pf.  »lor.  l/,-vje*ati,  po-,  pro-.  kod  -vjeaiti  ridt 
p.  pf.  uh:.  ua-vje«iti  i  i.  d.  —  0  doratu  vjc^a  kubur- 
lije,  a  pod  kolan  sablju  privezuje.  Npj.  4,  324.  Odje- 
koje  flu  redali  sa  noge  i  sa  ntke.  MiloS,  fi9.  Na  vo- 
danui  Vavilonskinj  sjepjasmo  ,  .  .  o  vrbama  sred  nje;^ 
cjeiotimo  harfe  ttcoje,  Ps.  137,  2.  s«  se,  refleks.:  Paka 
najde  dva  zlatna  gajtana,  pak  se  risa  kali  0  pen- 
dsere.  Npj.  1,  ^4vi.  »Hoću  ti  se  mlada  objesiti  o  ka- 
piji kamenoj  nvliji  .  .  .  »Ne  r^enaj  se,  mila  k<5eri 
moja!  ne  rješaj  se^  ne  p^rijeSi  duSc.  3.  2<>(l.  Ljubimo 
te  u  »kut  i  u  nikn,  iješatM  M  0  tvojemu  akutu,  vetf 
o  skntu  i  tvojemu  vratu,  da  ne  braniS  od  zla  avako- 


j<rft- 


333  (np 


nas). 


vjftšt,  /.  vidi  veSi.  tup.  vjeStica. 

2.  vlftšt,  0,  adj,  Ceniu,  i/i  u  Čemu,  der  es  rerslehf, 
geschirkt,  iKriiug.  Rj.  osa.  n  Vt%CTh,  znanje.  Osn.  ft7. 
ftreduji  rod:  vjeSto,  nevjcMo,  okosito,  kuo  da  im  je 
osn.  na  H^to  »a.<  <')«n.  G7.  tiđi  2  prikladan,  vit^n, 
umjeSan,  umjetan,  auprottio  nevjcftt.  —  /a  kojega  se 
misli,  da  jtf  naji^eMiji  u  tom  poftfu.  Rj.  5fl7b.  Nikomu 
ne  rje»t  ne  Čini  da  te  ljuta  guja  ne  uvjedo,  Npr.  90. 
Vješt  kao  mngorae  u  kantaru.  Posl.  Zia.  VjeH  goru 
lomi,  a  nevjesta  gora  (lomi).  36,  Ne  ćini  se  ni  ^je^t 
(čemu  ili  kome).  (Kad  ko  ue  ć^  Ho  da  zna).  211. 
Svaki  popo  u  »vojoj  knjizi  vješt.  277.  Veit  je  dora 
hoju  i  mejdanu.  Npj.  3,  394.  Ko  vigjaSe,  vjeh  se  ne 
činjaše,  do  jadnoga  LopuJine  Vuka.  4,  429.  U  je- 
ziku vješti  spisatelji.  Rj.*  XXXH.  HjeAe  vješt  kovati 
svašta  od  mjedi  i  gvo*cja,  Mojs.  1.  14,  22.  Posla 
Hiram  la^are  vješte  tnoru.  Car.  I.  9,  27.  Otrdeset 
tisutfft  vojnika  rještijeh  postaviti  se  za  boj,  Onev.  I. 
12,  36.  Književnik  vješt  zakonu  Mojsijevu  .  .  .  knji- 
ževniku vještomu  u  zakonu  Hoga  uebe.'tkoga.  Jezdr. 
7.  (J.  II.  12.  Dubrovački  zlatari  veoma  vješti  bi)ahu 
vaditi  iz  glame  zrna  čistoga  zlata.  DM.  251. 

rj^&ta«,  vj^žea,  m.  der  He^enmeister,  vcTteficua. 
Rj.  muško,  što  je  hnsko  vjeStica. 

rJ6šfnčki,  adj,  ovo  je  rjeita^ki  uregjeno  I  ura- 
gjeno.  .1.  Bogdanovič.  što  pripada  vještacima. 

rj^štiik,  vje^tdka.  wi.  der  fr'eschickte^  peritus.  Rj. 
čovjek  vješt  vcmu  ili  u  ćemu.  vidt  majstor  2. 

vje^tftkiiija,  f.  baka  ona  nije  svakom  ieaskom 
poFtlu  prava  vjeStakinja,  .1.  Bogdnuović.  tena  vješta 
čtinu. 


vJfeStIrn,  f.  die  Here,  veneftca.  Vještica  se  zove 
žena  koja  (po  pripovijetkama  narodnim)  ima  u  sebi 
nekakav  pjavolski  duh,  koji  u  snu  iz  nje  izigje  i 
stvori  se  u  lepira,  u  kokoS  ili  u  čurku,  pa  loli  po 
kućama  i  jede  ljude,  a  osobito  malu  djecu  ...  Ni 
jednoj  mladoj  i  lijepoj  ženi  ue  kažu  da  Je  vještica^ 
nego  sve  babama  ...  Rj.  tsp.  1  vješt  vidi  coprnica, 
kilmenica  3.  konjobarka,  masjionica,  ordulja,  rogulja 
2.  augm.  vjeStičelina,  vjeStičinn.  —  Vještica  na  svoju 
krv  trči.  ((Hedaj:  Kud  če  vještica  do  u  svoj  rod?). 
Posl.  3tJ.  ObUČiSc  vjeHicu  a  otara.  DPosl.  87. 

vjo§tić6<ina,  f.  augm.  od  vještica.  Rj.  vidi  vježti- 
čiiia.  —  iukva  augm.  kod  babeiina. 

vJftštK:ln.  adj.  što  pripada  vještici.  —  Jedno  od 
devetnaest  imena  rještU'inih  u  jednom  rukopisu  na- 
Sega  vijeka.  Daničič,  ARj.  115a. 

vjft.^tlrinn.  f.  augm.  od  vjeAiica.  Uj.  vitli  vje-Ui- 
detina.  —  takva  augm.  kod  bardaČina. 

Tjt^ština,  f.  die  Geschicklichkeit,  Meisterscliaft, 
Hcientia.  Rj.  osobina  onoga  koji  je  vješt,  vidi  maj- 
storija. —  Rvuči  se  ovako  (u  poias)  i  nejači  se  mo^.e 
s  t^eštinom  dugo  braniti,  ali  kaa  se  uhvate  u  kosti, 
slabo  trještina  pomaže,  nego  snaga.  Rj.  2y3a.  Iz  očiju 
krasti  (sa  osobitom  irještinom).  Posl.  100.  I  maslo  je 
začinu,  ali  mu  se  hoče  načina.  (Vještina  se  hoće  svU' 
ćemu).  1(K^.  Umiju  mnoge  vještitie.  Priprava  35  {isp. 
umJG^ivo).  Načini  ulje  za  sveto  pomazanie  i  čiati 
kfld  mirisni  vještinom  apotekarskom.  Mojs.  II.  37,  21». 

vjfttnr,  vj?*t ra,  m.  acr  \ I  'ind,  ve?i t im.  Rj.  dem. 
vjetrić,  vjetrič.  augm.  vjetrinii.  vidi  babin  vjetar, 
bjelojug,  bura,  danik  2,  donjak,  g:irbin,  godinjak  2, 
gornjak,  ^'nihovkinjii,  ispodsunčanik,  istočnik,  jug, 
ko.^avn,  ktivai",  nočnik,  podsunČAuik,  sjever  I,  sje- 
verin,  toplik,  iistoka,  večcrin,  vihnr,  vihor,  vjetar  o<l 
kraja,  zapadnik.  vjetar  čari,  čarlija,  curi,  duha  (dufte), 
duha  na  sagannk,  na  mahove,  iapuSe  se,  lavori, 
naduie  se,  piri,  pirka,  pirne,  poduha,  poduhue,  pre- 
stane, proilči,  prouji,  puha  (puAe),  puhne,  stane,  uji, 
utoU,  vije,  zflpu^.  —  Jiura  se  po  primorju  gdjeSto 
zove  i  vjHar  od  kraja  (t.  j.  sa  zemlje).  Rj.  49b.  f^to 
iiin.tkft  brani  .  .  .  od  vjetra  ljuta.  Rj.  Ibh.  Da  V  dii- 
hnjii  primorski  tfjetrovi.  Rj.  149b.  Vjetar  zalj\iljao 
Ift/^u.  Rj.  lS2a.  Zameo  t>jetar  puL  Rj.^l83a.  Pogan- 
čina,  crtani  vjetar.  Rj.  51fia  (bolest).  Ouvnj  se  date 
vjetar  ne  proime.  Rj.  606a.  Nema  vjdra  ni  čulm  ,  . . 
ni  čuška.  Ri.  7B3b.  Vjetar  jaki  dune  te  odnese  ga- 
liju . .  .  Kad  vjetar  stane  .  .  .  Npr.  42.  Vjetar  kad 
hoče  da  prestane,  onda  največma  duše.  Posl.  36. 
Nema  vjetra  koliko  (ni)  u  tikvi.  202.  Nema  vjetra 
ni  dflha.  202,  Tako  «  mahniti  vjetar  ne  ndrio!  311. 
Svi  vjetri  njim  riju.  DPoal.  119.  Vjetar  ti  u  krmu. 
150.  Po  dva  sum'A  grejn,  po  dca  vetra  veju.  Npj.  1, 
lOtf  (t*  istočnom  govoru  mj.  griju,  viju).  Duva  vjetar 
od  sjevera  vrlo  studeni.  1,  296.  Daj  mi.  Bože,  vijur 
vet'ir  hladan.  1,  370.  Jabuka  se  vjetru  moli:  Da  moj 
vjetre^  ne  lomi  me!  ne  lomi  me,  ne  krši  me.  \,  488. 
Da  pužtimo  og¥ijene  vjetrove  na  Pipcre  i  Bjelopav- 
liče.  4,  69.  vjetar  pomišlja  se  kao  lice:  Dogje  [ftenai 
k  vetrovttj  majci,  te  joj  pripovedi  sve  kako  je  stra- 
dala, i  kako  je  dodla  da  pita  nienoga  sina  vetra  nije 
li  on  gdegud  video  takoga  i  tAKOg  čoveka  .  .  .  eto  ti 
retra,  rfur«,  rwš(,  krši^  pretirće  gdegod  Žto  nagje,  sav 
izgreben  i  po<lerau  .  .  .  ona  i/igje  pred  vttra,  i  pri- 
povedi mu  nevolju  svoju;  a  rrfur  joj  odgovori:  sja 
sam  ga  video  . .  .  Npr.  58.  (trebalo  bi  upravo  pimti 
Vjetar,  Vjetrova  majka).  —  2):  Gje  se  prdi,  ne  da 
»e  kl&njati.  (Ako  (Turčin)  pusti  vjetar  ili  čuje  da  to 
drugi  ko  učini,  več  mu  jo  ardes  pokvaren .  .  .  njega 
tako  rnuce  vjetrovi,  ds  »e  mduje,  kad  to  može  uči- 
niti). Posl.  76.  —  3)  vidi  vazduh  1,  t  «i/n.  ondje, 
isp.  vjetriti  1.  —  GoIubaČke  se  muhe  roje  iz  pečiue, 
pa  se  poslije  rastavljaju  i  po  vjetru  lete.  Rj.  93.  Be- 
sjedi u  vjetar  (uzalud,  luduje).  Posl.  12  {isp.  Njem. 
ia  die  Luft  reden).  Vjetar  kapom  čerati.  (Mialiti  ili 


vjetreni 


728  — 


VlAdtt 


činiti  ono  Sto  biti  ne  može;  biti  vjcirogonja.  Gledaj ; 
Leti  po  nebu).  36  {isp,  Njemi.  in  die  Lufi  fechten, 
schlaj^en).  0.  Uei*.  govori  u  vjetar  \  o  ortografiji.  Dn- 
oica  1,  102.  Stefau  dotrči  u  džebauu  te  jt^  zapali  i 
tako  odleti  u  tetar  b  mlojcim  Turcima.  Unuica  4, 
24.  On  \z  piHoIja  zapali  dzebanti  i  oHde  u  vjetar 
9  mnogijem  Srbima.  8ov.  ai*.  Ofitalu  trei'inu  rae- 
metni  u  vjetar.  Jezek.  5,  a. 

vjetrdnl,  udj.  rnlin  Windmiihle,  J.  Bogdanovič. 
vidt  vjetru  i. 

Vjfttrenjačat  /'•  —  1)  }Vindmuhlet  mola  ventilis^ 
cf.  vjetrni  mlin.  Uj.  isp,  i  vjetreui  mliu.  —  2)  die 
GetrcidescJiicinge,  vannus.  Rj.  vidi  vijaća.  lopata  sa 
vijanje  iita.  —  3)  puSka,  M'indhiichite.  telutn  pneu- 
tnaticum.  lij.  —  riječi  s  taJcim  nast.  )cod  ajgiraCa, 

TjMrenJiik.  vi.  der  WindbcHtet,  vanits.  /floriosua, 
cf.  vjctrofTonja.  Rj.  vidi  i  vitlija,  i  nt^n.  on^e.  — 
Kapom  vjetar  (Jerati.  (Biti  vjetrertjuk).  Posl.  133.  OC- 
nije  i  l'inea  bijahu  vjetrenjači  i  beapoHlićari.  Prip. 
bibl.  bi. 

vj&trdnje*  n,  Rj.  rerhal,  od  rjetriti.  —  1)  stai\je 
koje  biva,  kad  što  vjetri  (das  Au«rftuchen,  evaporatio. 
Rj.).  —  SS)  rtiduja  kojom  tko  vjetri  očima  (da«  »oheue 
Umherblicken,  pavidua  circiimapeciua.  Rj.). 

vjfttric,  vjetrića,  m.  (u  Risnu)  rjfetrie,  m.  dem,  od 
vjetar:  Od  pore  vjetrić  puvao.  Rj.  —  Oo  koji  im  je 
negda  govorio  u  gromovima,  i  muujama  i  u  ttliome 
vjetrioti.  DV.  sa  detn.  vjetrić  cidi  takva  detn.  kod 
daždic. 

Tj^trina«  f.  nugm.  od  vjetar,  Rj.  takta  auftm.  kod 
biirdftćinn.  —  Kad  ii  ve^c,  Bože!  dnva  vetrina,  krSc 
se  drva.  misliš,  sve  (*e  ix  koreiia  izvaliti*  Npr.  14^. 
Ono  jvći  nekakva  vjetrinut  zavire  se  u  've  nafto  gore, 
Npj.  5,  494. 

vjttrili,  vjt'tnm,  r.  impf.  —  IJ  dunstetiy  evuncsco. 
lij.  kao  razilaziti  ic  u  rjcfar  (3^  u  vaeduh).  vidi 
hfapiti.  1?.  pf.  ftlos.  iz-vjetrili.  —  Moie  biti  da  avio 
ide  ovaj  primjer:  Nek  puha,  kad  ne  vjetri,  DPosl. 
77.  —  2)  vjetrili  očima  kojekuda,  t.  j.  kao  uplaćen 
gledati,  ficheu  umherhlicken,  pavide  circamspicerc.  Rj. 
vidi  zvjerati. 

Tj&tmT,  adj.  što  pripada  vjetru,  vidi  vjetreni.  — 
Vjetrni  mlin,  »i.  (n  C  G.)  die  JVindmuhle^  mola 
eentilijf,  cf.  vjetrenjača  1.  Rj.  66a.  U  svojoj  tjeskobi 
prizvah  Gospod-a . . .  Sjede  na  beruvima  i  podiže  se, 
i  poletje  na  krilimu  rjetrnijevi.  P«.  18,  1*1. 

rJi^tWk|fanJa,  m.  vidi  vjeirenjak.  Rj.  vjelro-gonja, 
koji  rjetar  (kapom)  goni.  vidi  t  vitlija,  i  nijn.  ondje. 
—  Vjetar  kapom  čerati.  (Minliti  ih  činiti  ono  5to 
bili  ne  može;  hiti  rjdrogonja.  Gledaj;  Leti  po  nebu). 
Posl.  3(>.  —   tako   i^loh.   riječi  po-gonja,    vjedojronju. 

vjetrdmet,  m.  der  Windstrow,  (tmncn  venti.  Rj. 
vjelro-met,  fjdje  ijetur  mitč,  unjjitče  duŠe.  —  tako 
aiož.  riječi  budžomet,  pu^komet,  trnomet. 

TJBtroT,  adj.  sto  pripada  vjetru,  kad  se  uzme  kao 
lice:  Po  tome  ona  dogje  k  retrovoj  majci,  te  joj 
pripovedi  sve  kako  je  stradala,  i  kako  je  doMa  da 
pita  Hjetioga  sina  vetra  nije  li  on  gdegod  video  la- 
koga i  takog  čoveka.  rcfror«  joj  tnajka  na  to  reče: 
Ukloni  se  malko  za  vrata.  Npr.  &8,  trebalo  hi  upravo 
pisati:  Dogje  k  Vjefrovoj  uiajci ...  da  pita  njenoga 
»ina  Vjetra,  isp.  Usudov. 

vJptrAvit,  adj.  mndig,  ventonus.  fij.gdje  mnopo 
vjetar  d\ise.  takva  adj.  kod  barovit.  —  Tuna  sti  im 
glave  ods'jecali ;  na  Presjeci  brdu  vjetrovita^  i  sada 
00  Tnr.sko  groblje  zove.  Npj.  4,  527. 

v^Mrušnn  vjctrd&nica,  f  (akc.  Rj."  XXIX).  do- 
?a«i  u  molitvi  od  more:  Mom  bora!  ne  prelazi  prek' 
ovoffa  b'jeiu  dvora  ...  ni  kamena  kamenicu,  ni  cje- 
trvsna  vjctrušnica,  ni  nnmetiia  nametnica..,  Rj.367b. 
6rV  nadimak  vještici. 

VJSverifU,  f,  dan  Hichhortt/'hen,  sciurus,  cf,  jeve- 
rica.    Kj.   životinja,   ilcm.    vjeveričica.  —    Viju    vuci, 


grkt*!!  gavranovi^  avo  a  gori  dre^  vjeverice*  HNpj, 
I,  187  (grkču  =  gnik(;ii). 

vjftvorifiea,  f.  dem.  od  vjeverica.  Rj.^  VII.  vidi 
jeveričica. 

vjftvcrieić,  m.  ein  jungcs  Eichhnrnchai ,  sciuri 
putJu/t,  ficiuri  catulu^.  Rj.  vidi  jeverićič,  mla^ht  vje- 
verica; tithtduuče  vjetTerit'je. 

Vjfeverifjl.  čje,  adj.  vidi  jevoričji.  Rj.*  VII.  Ho 
pripada  vjeverici,  vjevericama. 

vj^žbolae,  vj^žbaoca,  m.   doclor,   magisier.  BtuUl 
koji  vježbu. 
vj^žbalica,  f,  magintru,  Stulli.  koja  vjeiba. 
vjfcžbauje,  •».  verh.  od  vježbati  i»se).  radnja  koj<nH 
tko  vježba  koga,  ili  kojom  se  tko  v}e£ba.  vidi  vjedžbatije. 
%'J&j^bati,  vježbam,  r.  impf.  Štulli.  vjeSl-bati,  pro- 
mijenivši ne  ftt  pred   b    na   f.:  vježbatij  i  dodavši   d 
pred  ž:   vjedžbati.  koje  vidi  {ittp.   di).  —   J)  koga, 
;  činiti  ya  vještu,  učiti  ga  vježbanjem;  iibet^  eacercerCt 
I  e-xercitare.  —  i)  sa  se,  refleks,:  Ko  9c  ismalena    ne 
I  počne   u  svačem    vježbati  i   ir.vježbavati ,    ka^nje    to 
I  mučno  ide.  J.  Bcgdanovič.  AUj.  IV,  344b.  —  r.  pf. 
,  sloč.  Iz-vjeibati.  s-,  u-,  v.  impf  sloL  izvjeibavali. 
Vlik,   VlSa  (Via),  w*.   vidi  Vlab.   Rj.   u  krajerima 
gdje  AC  glas  h  ne  čuje  u  gov<»ru. 

vI&i'a,  f.  [U  Slav.)  vidi  drljača.  Rj,  uprava   Ho  ae 
njome  rhtči  oranje,  vidi  i  brana,  zlokop,  zubaca. 
I      vl&ialis  vlućala,  f.  pl.  koze  od  drveta   na   kojima 
,  se  plug  vozi  od   kuće   na   njivu   i   s  ujlve   kuci.   Uj. 
vidi  vlakala.  —  od  korijena  ud  kojega  je  vući. 

vlAeenJe,  n.  Rj.   verbal.  od   vlačiti.  —  1)  radnja 

kojom  tko  vlači  oranje  (daa  Eggcu,  oceatio.  Rj,1.  — 

^   ra  d  nj  a    kojo  m    I  ko    vlači   kudjelju    ili   la  n    (daa 

Kriiuipeln,  čArminalio.  Rj.). 

vl^'iti*  vlaćim,  v.  impf.  —  IJ  oranje  ^t.  j.  drljati), 

I  eggen,  occo.  Rj,  vlačn  vući  preko  oranja,  vidi  i  bra- 

nati,  zubati  2.  —  Sebi  oreS,  sebi  sijeS,  sebi   r/ućw, 

sebi   će5   i   žujeti.   Posi.   28.3.   iložež   li    vezati   u2em 

1  jedno  roga  da  ore?  hoće  li  vlačiti  brazde  za   t4-»bom? 

Jov  3y,  13.  —  2)  kudjelju   ili   lan  (t.  j.  grebenati), 

I  krdmpeUit  curmino.  Rj. 

vla^u^a,  /■.  (u  Baranji)  vidi  paočanica.  Rj.  vidi  i 
I  cokla,  zavornica  2.  ono  čim  se  paoči  točak,  ponajviše 
I  od  gi'ošgja,  a  ima  i  od  drveta,  od  kar.   od   koga  je 
vuči.  riječi  n  fakiin  na»t.  kad  bjeluga. 

Vliič,  w.  ime  muŽko,  Rj.  —  hifp,  Vlač  (VIadi«av>, 
prema  Mićo,  Pečo,  Vičo,  samo  što  u  nom,  jedn,  nije 
ostalo  zadnje  samoglasno  gluseči  o.  itip.  Osn.  *23y. 
vliiee,  ".  (coU.j  die  Aehren,  itriatae.  Rj.  jedinica 
vlat.  vidi  klanje.  —  Hajdemo  u  vlat  (t.  j,  da  kupimo 
vlaće  po  strnjici).  Daničič,  HinL  53.'). 

vli&ua,  /'.   —   1)  die   Herrschaft,  dominaius.   Rj. 
kao  (jospodstvOt  uospodarenje.  —  2)  vidi  praviielJBlvo. 
die  Jicgierung,  Itegentscinift,  regirnen,  —  primjeri  za 
1  i  V:  Za  to  sam  kriv  jere  sam  živ.  (Osobito  govore 
ljudi  koji  žive  pod  vladom  'I'arskomJ,  Posl.  b7.  srp- 
skoga patrijara,  koji  je  svoju  stolicu  imao  u  PeČl,  a 
vladu   od    Mačedonlje  do  ,  .  .  Danica  "i,  114.  Nabija 
Sokoska  ostane  pod  Srpskom  vladom.  5,  39.  t?rpf«kogR 
patrijara,  kojega  stolica  ostane  u  Peči,  a  vUtdn   nad 
Grčkom   crkvom  u  svemu   starome    Iliriku.   Kov,   10. 
Ili  im  (Hrvatima)  Porlirogenit  mjestu  vlatie  nije  dobro 
naznačio.  23.  Ne  mogu  se  načuditi,  gje  odusta  majku 
tvoju,  i  odusta  dom  i  kuču  i  lahsnn  vlndn  tvoju  u 
najviše   nobrijeme.   10:!.  Tako  Srbi  podelc  vladu   i 
j  gospostvo  .■*  Tarcima,   Milož    132.    U   početku    vlade 
I  kneza  Miloša  poslanici  njegovi  .  .  .  Sov.  tJG.  PoSlo  je 
I  Kara-Gjovgjijeva  vladu  propala  u  Srbiji.  75.  Nemaiijti 
I  u£evM  rodu  svojemu  vlada  srpskom  zemljom...  DM. 
,  18.  U  Dubrovniku  jt    vladu   bila   u   vlastele  ...  »vi 
koji  8U  držali  vhulu  u  Dubrovniku.  338.  Visoka  vlada 
getnaljsht.  Rad  y,  200.  l^to  vočma  pro/tvjeta  naprijed 
ide  i  sve  veću  vladu  dolnja.  Vljizič  1,  2. 

VlAdn,  f,:  Tako  mi  Lađe  i  Vlade  i  devet  sjemena! 
Rj.  vidi  Lađa  isp.  Lađo,  lađa- 


vbuliilac 


—  729  — 


rUfSm 


vlitilalac,  vlidaocH,  »i.  dcr  llerrschcr^  rajnuns.  Kj.  i 
koji  rl'ula.  rijt^vi  s  tttkim  uast.  hotl  ćuvalac.  —  Uuski  ] 
car   bio  u   goalima   kod   PraiHtopn   kr.ijju;   ofm    vla- 
^l^ioa^,  wuno  Harni,  stanu   jedan   do   drugoirn.  Ilntiira 
4,34.  Od  svakoga  fti^omc  tladuocu  pokornost  i  vjernoKt. 
PIb.  2<).   U  muogijem   diplomama   na.'^ijeb    kniljeva  i  | 
osialijeh  tladalacu,  29. 

vlA4la1ii{'kT,  adij,  što  pripada  vludiwcima  ili  vla- 
daocu kojenm  ffod.  — Tako  poslaue  vladitlačka  poro- 
dica ili  diiLasiija.  l*riprava  75.  J'ulica  vladalmka  ue  | 
će  se  odvojiti  od  Jude.  MoJ8.  I.  411,  10.  Duh  vlad<ttački 
neka  me  polkriiepi.  Ps.  r>l,  12.  Od  to  se  doba  iato-  ' 
riku  piii^.nja  jednako  pribira  oko  i'ladaluckoy  roda 
NcrnuujtHu.  DM.  X 

vindiinija,  /*.  vidi  vladanje  1.  za  obličje  isp.  mje- 

'•*i\nija.    —    tiospoBtvo   je   meni   poklonio ,    rladauiju 

meni  dupuMio,  da  ja  vladam  uz  oba  Kolam.  HNpj. 

ii,  ^_}t4,  l'esar  pa  je  dobio  pomiiovo,  iludnttiju  njemu 

poklonio.  4,  417. 

rlUdiinJo*  n.  Kj.  ccrhal.  od  1)  vladati,  2)  vladati 
tH'.  —  J)  riidtija  kojom  tko  vlada  »,  p.  narodom 
(da-i  nerrnchen,  dominalio.  Rj.i:  U  Srbiji  za  vladanja 
TurAkogu  nortili  su  ih  (eelcposo)  i  ljudi  i  dii-vojke. 
Kj.  759n.  Tko  okuai  meda  od  rhidunju,  ^.e^ja  njim 
tja  do  smrti.  DFoal,  131.  Ovo  je  bio  prvi  prijepis 
za  vladanja  Kirinova  Sirijom,  Luk.  2,  2.  —  2)  radnja 
kojom  Hc  tko  vlada  (das  Betragen,  j^eiitio.  Ri.). 

vh^daočcv,  adj.  što  pripada  vladaocu;  des  Uerr- 
schera^  rcijnantts.  —  Mnogi  traže /tec  cladaoreno,  ali 
je  od  (lospoda  sud  Avakome.  Prič.  29,  '26.  Da  bi  ao 
osvU'do^iln  pixmo  vladaoćero  itd,,  birahu  se  dobri 
Ijiiai  iz  viSega  ili  vli^teoskoj^a  redu.  DM.  275. 

vlAdnti,  vladam,  r.  impf.  Kj.  riđi  Indaii.  r.  pf. 
sivi.  ol>-^v »Udati,  o-vladali,  pre-,  s-,  za-,  pre-ob-(v)la- 
dati;  i*p.  po-vladiti.  r.  impf.  slož.  nad-vlapji  vati,  po- 
vlađivati. —  1)  herrHfhen,  dominor.  Uj.  —  Pop 
knjiijom,  a  Tnrifin  silom  (rladaj.  Posl.  25r>.  Kura- 
panni^itM,  koji  su  narodom  do!<la  kner.ovski  vladali. 
Danifn  2,  97.  Da  ih  \Srbol  tako  pomiri  s  Turcima, 
da  plat^ajii  onjekom,  a  nami  izmerija  »ehe  da  vladaju 
i  zapovijedaju,  ii,  219.  Njih  au  dvojim  rladali  .wijem 
onijcm  Irajern.  ^ovj.  Iti.  Zakou  vhida  nad  čovjekom 
dokle  je  živ.  Kim.  7,  1.  Svaka  duša  du  tte  pokorava 
cla.stima  kojv  vladaju.  13,  1.  Ženi  ne  ilopn^tam  da 
u*^i  niti  da  vlada  mažem.  Tim.  I.  2,  12.  rilisteji  vta- 
daha  ginotima  Izrniljcvijem.  Sad.  14,  4.  Ne  znaž  li 
da  KiliKteji  i'ladaja  nad  tinpm?  Sud.  15,  U,  sa  se, 
relkks.:  Dok  mi  se  sami  (Poljii^ni)  vladali,  svako  je 
st'lo  imalo  avo^a  kneza.  Kj.  .n3ob.  —  *^)  na  se,  reflekn, 
sich  bttnajcn,  se  gei-ere,  cf,  podnotsiti  se.  Rj.  vidi  i 
ponomli  pe  2.  isp,  voditi  so  3.  Oui  ife  uiau  uiueli 
vladati  tako  mudro  kao  li.  Npr.  241.  Da  ne  mlada 
a  poštenja  rladum;  ja  se  vladaWt  al'  mu  se  ne  nadam. 
Npj.  1,  ti3»j.  Što  se,  bolan,  'nako  ne  vladate,  ko  «» 
»'  stare  vojvode  vladale?  4,  247.  Ja  obei^am  po  nje- 
zinim savjetima  vladati  se  pametno.  Danica  2,  188. 
Jer  i  on  cara  ne  slu^a,  kako  se  po  njetjovoj  capovesti 
ne  tioila.  li,  41.  Ne  vladajte  se  prema  ovome  vijeku. 
Kim.  12,  2.  Da  se  vladate  pošteno  prema  onima  Ho 
mi  na  polju.  ^?ol.  I.  4,  12.  Kaku  su  se  vladali  jedan 
prema  dru<jome  knez   Milo?*  i  Vu(5i<!f.  ()  Sv.  ().  14. 

Vl&deta,  »1.  ime  muiko.  Kj.  —  pred  e  osn.  u 
Vlado  od.  Vladisav.  Os n.  2,54.  taka  lajp,  Jtod  BajOeta. 

viadi^jlnskl,  adj.  bischofjick,  episcopalis.  Ba.  što 
pripada  vladikama  ili  vladtci  kojemu  god.  vidi  epi- 
skopski,  biskupski.  —  Volar,  vladićansko  oko  u  je- 
zeru 8ka<larskomc.  Ri.  71a.  Sinjac,  vladićansko  polje 
u  lijcSant^koj  nahiji.  Kj.  tjdla.  t>pisaćii  ti  službu  vludi- 
ćansku.  DP.  12.  tirigorije  prije  Zlatousta  HJegjaSe  na 
tladićanskum  prijcstolu  Cari^^rudskom.  281. 

vladi^jinstro,  n.  die  btschofliche  iVurde,  dignitufi 
episcopalis.  Rj.  vladićanska  vUist.  tidi  vladiitvo.  — 
Ako  ko  vladihtnstva  teV\,  dobru  stvar  želi.  Tim.  I. 
3,  1  (episeopatum ;  ein  Bischofsamt). 


vlitdi('«f|J4%  n.  das  Kiniveihcn  sam  Bischof,  am- 
serrativ  episcopi.  Bj.  rcrh.  ud  vladi^iii.  radnja  kojom 
tko  vladiii  koga:  Istresa  svoje  uštede,  da  plati  svojoj 
po  Hristu  brat^i  ono  maJo  njihove  trudbe  oko  njegova 
vladičenja.  Megj.  110. 

vl^dif'icH,  f.  kleine  Tochter  eines  vlastelin,  /ilia 
•zou  vlastelin  parcula.  Rj.  kecrktt  rla--iteof*ka. 

vlfkdifio.  adj.  —  1)  des  Jiischofs,  epincopi.  Ri.  što 
pripada  vlttdici,  biskupu,  vidi  biskupov.  —  l>ok  evo 
ti  8taukovi6i  (?leva  i  Jovana  hraia  rladivina.  Npj. 
4,  444.  Opomena  vladivina  narodu  da  *ivi  hrirćanski. 
Rad  1,  188.  —  2){\i  Diibr.)  der  Frau  dca  vlastelin, 
ujcoris  nobilii,  Rj.  sto  pripada  vhtdici,  vlaateoskoj 
ieni  ili  odrasloj  kćeri. 

vlJkdi£ltf,  c^m,  r.  impf.  Kj.  r.  pf.  sloz.  za-v1hdi£iti 
(»  se).  —  1)  zum  fiiscltof  iceiben,  consecrare  cpisco- 
pum.  Kj.  vhuličiti  koga,   osvestavati  gu   sa  vladiku. 

—  2)  sa  se,  refleks,  viildićiti  se,  ium  liischof  gaveiht 
icerden,  consecror  epifcopa^.  Rj.  postajati  vladika. 

vltkdika,  ipl.  gen,  vliidTkfO.  Rj.  vidi  ladika.  — 
JJ  m.  der  TUscfiof,  episcopus.  Rj.  vidi  biskup,  episkop. 

—  Svaki  je  domaćin  domu  vladika.  Posl.  277.  Pasu 
sitnu  knjigu  nakitili  na  Cetinje  Petrovi<;-i'i«(/ici:  »O 
rladiko,  sunce  oprijano!«  Nm.  4,  424.  —  2)  /'.  (u 
Dubr.i  vlasteoska  ieua  ili  odviiala  kri,  die  Frau  oder 
ei'icachsene  Tochicr  cines  vlastelin,  ujor  vtl  fdia 
udulta  Toj  vlastelin.  Kj.  isp.  boljarks,  boljarkinja. 
dem.  vladi^-ica.  —  3)  (u  Dubr.)  eine  Art  Seefisi'hy 
piscia  marini  genus.  Kj.  Eulenrocfic,  mijliohatis  noC' 
tula  lip.  Rj."  morska  riba. 

vliidlkovu^Jo.  H.  das  vladika  sein,  essđ  vUdika. 
Rj.  rerh.  ud  vladikovati.  statue  koje  bivUt  kad  iko 
vladikuje. 

rit'kdikovati*  vladikuj^m,  r.  impf.  vladika  «Nti, 
vLadika-.^iJi/  verrichtcn,  sam  vladika,  frianuit  episcO' 
pale  ot>in:  Kj.  btti  vladika. 

VlikdiniTr,  m.  ime  muiSko.  —  Rudi-mir,  Vcli-mir, 
VUtdi-mir.  Osn.  31.  Jitjp.  kod  Vl.idisav, 

vhldltif  (idj.  Uto  pripada  rlad i.  —  :>u)  vedina  najrje 
sta  dol»ro,  ono  (o.  biti  zapurijest  vladina.  Priprava  71, 
Ne  unijeJe  ili  ne  lujefie  dobru  volju  vladinu  iipotrc- 
biti  sebi  na  korist,  Bukv.   13. 

Vlikdisnv,  m.  ime  muSko.  Kj.  Vladi-s^l)av.  vidi 
Vlaisav,  Vladislav.  —  tako  sloz.  imena  kod  Berisav. 
hi/p.  Vlać,  Vladeta,  Vlado,  Vladoje,  Vladun,  Vlnjko, 
Vlaško,  Vlatko,  svtt  ova  hi/p.  mogu  biti  i  od  Vlji<litiiir. 

VIJkdisnvlJeT.  adj.  .ito  pvipada  Vladisavu,  Vladi- 
slaru.  —  Vlildiaav,  Vladii(av(jev,  Vladisavijević.  Poel. 
XLIII.  Kti   VlaiUsavljeva.  DM.  2ti. 

VlAdisilav,  m.  ime  muiko.  Vladi-alav.  «  dragoj 
poli  sada  ponajviše  ispttda  korijenu  glas  1 :  Vladisav. 

—  Stefau  je  ostavio  nakon  sebe  ćetiri  sinu:  Kado- 
slava,    \'U(di!ilavu,  Vto^a  i  Predislav.i.  DM.  25. 

vh'hdisliivka,  f.  korijen  njeke  trave,  genziana  cn*- 
ciala,  herbae  alicujus  rndix.  Siulli. 
vUdl^tvo.  n.  rlast  rladičanska.  tidi  vladičADstvo. 

—  Da  dogrjeie  u  Beč,  da  gledamo  za  vladiktvo.  StniŽ. 
18S6,  I7ti5.  0*«.  u  vladika. 

Vlild«,  »1.  hvp.  od  Vladisav  i  Vladimir.  Koriieni 
203.  gen.  VlAda.  voc.  Vlildo.  —  takva  hijp.  kod  Dobro. 

VlAdoJi*,  m.  ime  mu^ko.  Rj.  Uijp.  ud  Vladisav.  — 
takrit  fipp.  kod  Blagoje. 

VlAdAn«  w.  ime  muško.  Rj.  hifp.  od  Vladlaav.  isp, 
Osn.  173.  —  takva  hyp.  kod  Krcun. 

viftga,  f.  die  Feticlitigkcit,  humor.  Kj.  vidi  memlu. 
značenje  (korijenu)  močiti,  krasiti:  rlaga,  vlažan,  vla- 
žiii,  ovlažiti.  Korijeni  201).  vidi  vlužiua.  —  Mi\na. 
nekaka  vlaga,  koja  je  s  rosom  kao  mala  bijela  zrnca 
padala  i  hvatala  se  na  liSću  od  gdjekojega  bilju  u 
Arapskoj.  Nov.  Zav.  X.  tidje  gdje  ie  po  koje  slovo 
ižčiljelo  od  vlage.  Živ.  sv.  Save,  III.  Da  im  kišna 
prispit  more  vlaga.  3.  b.  Reljković.  ARj.  V.  llb. 
Vlaga  morska^  humor  mariuua.  tituUi. 


Tlali 


—  730  — 


t1a5< 


Vlah,  VIShn,  m.  Uj.  riđi  }j\h.  đ^m.  VlaSfd.  hiip. 
Viftho  I.  (tufjm.  VInSina.  —  i)  (po  sjevcroist.  krnj.) 
dfsr  Wtdiicft,  VulacftitH:  ove  n«/ic  iiarod  diiijek  jugu 
i  uiunilu  zove  KararUtsi,  a  zemlju  ujiliovu  Ktira- 
vluska.  Rj.  ««(f  se  sovu  Rumuni.  Kumuuji,  —  ^)  Srlii 
»ikona  Turskoga  u  Bosni  i  u  Hercegovinij  a  tako  i 
oni  zakona  lEini^koga,  kako  u  Bosni  i  u  HerceiroviDi 
Inko  i  u  c-ai^lvii  Au8trij<4kome  izvan  Dalmacije  kovu 
i  to  kao  za  ponipn  Vlasima  bra<'u  svoju  zakona 
<tK'kocu;  Ni  u  tikvi  auda  ni  »4  Vlahu  druga  (Poal. 
224).  Rj.  (>|>.  Turkovlah.  —  »S'  Vlahotn  do  po  zdile, 
u  od  po  njom  u  glavu.  PohI.  282.  Neka  zuadu  vIumi 
po  krajini,  da  8u  jodte  u  životu  Turci.  5,  421.  —  ^f)  u 
Dalmaciji  gragjaui  i  varošani  i  oslrvtjaui  zovu  Vlahom 
Rvukogu  eeljaka  aa  suhe  zemlje  koje  mu  drago  vjere, 
a  Ato  ne  OH^ijem  jezikom  onamo  zove  Vlah,  ono  se 
Tiilijanakijem  i  po  ovome  Njemnt^kijem  zove  Morljik 
(Morlacco).  Rj.  —  Reče  onome  bogatom  ćoeku:  »^^to 
je  doJao  oni  vlah  u  gruboj  robi?  Npr.  1G6.  Nije  vlaJt 
iko  n  vlasijeh  »toji,  ueg  Iko  vlažkii  djela  Čini.  DPoel. 
\i3.  Zeue,  vlasi  i  oraai  ne  mute  ueg  buOe.  15^). 

Vliitiinja,  f.  die  Wfilachin,  Vulacha,  cf.  Vlah.  Rj. 
vidi  Lrthiuja.  dem.  Vlabinjiea.  —  Nego  ću  se  oženiti 
V/(//jiHjoin,  Iz  Poceija  glavitom  gjevojkom.  Vlultinju 
6u  obljubili  na  anunoiu  I>azarevi(^  Luki.  Rj.  G8a. 
Igraju  I'  mu  vluhinje  robinje?  Npj.  3,  b^'2. 

Vlithinjiea,  /*.  dem.  od  Vlaliinjo.  Rj.  —  Mislio  si, 
bego  gospodare!  da  (?e  tebe  roditi  vliiiuuja  tvoga  čina 
mlagjana  viažioa,  pa  ue  rodi  nego  rlahinjice.  Herc.  143. 

VlAhilljiu,  adj,  »to  pripuda  Vlahinji:  U  Vlahinje 
čedo  muAko  bilo  .  .  .  »Daj  ti  mene  čedo  Vlahinjino. 
Npj.  2,  11>. 

VlAho,  Ml.  Rj.  ht/p.  od  Vlah.  —  J)  rertraulich 
atatt  Vlah.  Rj.  kaže  ne  povjerljivo  Vl'ihu:  Milo5  dogji' 
na  Ljubić  s  novom  vojakom  i  a  topovima  .  .  -  Turci 
niau  verovali,  da  eu  lo  pravi  topovi  ...  i  zato  au 
govorili:  »Ne  prevari,  Viaho,  ne!«  Miloš  94.  —  A?^  (u 
Oubr.)  ime  muSko,  cf,  BInŽ,  Rj.  vidi  i  Blažo,  Vlasije. 
—  Sveti  Vluho,  der  heilige  Blaaiua,  8t.  Blasius.  Kj. 
H8a.  Sveta  Kate,  k  ognju  gnjate;  sveli  Niko,  na  ognuj 
fiinko;  aveti   Vluho,  nemoj  plaho.  DPoal.  US). 

VI«  .  .  .  vidi  Vlah  ...  Rj. 

\  lj|j?tav«  »1.  ime  muSko.  Rj.  —  Vladi-nav  i  {hes  &) 
VI.'ii-BJiv.  (>Hu.  17.  zu  i20sttivljeno  ii  isp.  Riidii5  *  Rai<^. 

VIAJko.  «i.  ime  rau&ko.  Rj.  biće  hyp.  od  Vlaisav 
(Vlajaav:  Tu  bija.^e   Vlajmrljević  .Tovo.  Npj.  3,  5t>8l. 

vlaki  I«.  —  I)  Ari  FischcrneUt  retis  genus.  Rj. 
»ekaka  rifutritka  mrehi.  —  !č)  nekoliko  željezničkih 
kola  pritesanih  jedna  :a  druga  pa  idu  (vuku  ?et 
SitAedno,  der  Xug.  —  Pieak  oglasi  da  dolazi  vlak.  Zlos. 
li.  od  korijena  od  koga  je  vući.  isp.  Korijeni  200. 

1.  vlakn,  f.  Ui  *^.  0.)  riđi  lak«.  Rj.  kao  prodol 
koju  nije  irlo  ugnntu.  nt/n.  kod  prodol.  —  od  kor. 
od  koga  je  vala,  uvala,  pretttje^tivsi  se  savioglatsno  a 
korijenu  na  kraj  pred  tnut.  koji  se poćit\je  suglasnim ; 
i  odbacivši  v:  laka.  isp.  Korijeui  197. 

2.  rlAkn,  /*.  {u  Urv.)  veliko  drvo  koje  je  teSko  na- 
tovariti na  kola,  nego  se  vuće.  Rj.  od  kor.  od  koga 
je  vyić\. 

vl&kala,  vli^kaia,  n.  pl  vidi  vlačale.  Bj. 

vlakJVnr«,  u.  <Utn.  od  vlakno:  Te  nastavljaj  Rve 
rlakance,  »ve  i-lakance  po  vlakancc.  Rj.  —  dčtn.  takva 
kod  barioce. 

vMku«,  n.  dcr  Flachs  (das  Flachshaar)^  linum. 
Rj.  dem.  vlakauce.  I^em.  i  Laf.  je  tumačenje  krivo; 
vlakno  je  die  Faser,  fibra;  kao  šica  u  /finu,  u  biljke, 
i  t.  d.  —  U  primoiju  se  od  žuke  prede  i  preg,ja.. . 
trlja  ae  o  kamen,  te  se  ono  6to  je  kao  drvo  izlomi 
i  poispado,  i  otitane  «amo  vlakno  kao  u  lana.  Rj.  Itila. 
V  Jadru  je  kazannka  lula  na  dnu  duplja  a  donje 
Htrane,  pa  ae  mjeflto  konjića  kroz  onu  jamu  provuće 
kao  mala  ueićica  od  vlakna,  t«  niza  nju  ide  rakija. 
Rj.  2tiyb. 


vifts,  m,  —  1)  (II  Dubr.l  ein  einzelnen  Tfaar,  piluM, 

f:f.  kosa.  dlaka.  Rj.  jedinica  ovoga  sto  su  vlasi^  kose, 
i  čenskoga  jt  rod<i.  vidi  kod  vla»i  1.  —  (.)o«piu  vlajt* 
Kj.  i>5a  (biljka).  —  ^)  veliki  i  mali,  die  zveite  OatUing 
Flachs,  Uni  genus  minus  longi.  Kj.  —  MAca,  fi)  y>o- 
vjeemH  fito  se  izvlače  u  velikorja  rlasn,  cf.  parmak. 
Rj.  348b.  Odo  6to  ostane  na  ogreblu  i  na  perajici, 
zove  se  »vlak  i  poalije  se  grebena  grebenima,  i  od 
nje^a  biva  vlas  (mali  i  veliki);  a  Sto  ostane  na  gre- 
benima, ono  Bu  već  kućinc.  Rj.  'J47a. 

vUsav,  vUaca,  m.  crvi  (kao  dlake)  Sto  se  u  ranama 
zametnu,  cf  vlasi  2.  Rj. 

Tlasaa,  vlRsna,  adj.  vidi  vlastan.  Rj.  vla.<uiu  Je  prema 
drugim  padežima  bez  1:  vbiatan,  v}aMna,  i  t  d.  ittp, 
mitosan. 

llftsanl«e,  VlAaanTca,  f.  pl.:  Do  Zvomika  pa  do 
Vlasanica.  Ri. 

vUsnti  adj.  n.  p.  glava,  vuna,  haarig,  pilosutt^  cf, 
vlaanal.  Rj.  u  čega  ima  (mnogo)  vlaaa.  —  Gospod 
fiatire  vlasato  tjeme  onoga  koji  oHtaje  a  bezakonju 
avojem.  Pa.  68,  21. 

vlasi.  m.  pl,  (od  vliuj).  —  J)  (u  Ihibr.)  kosa.  die 
Uitare,  crines.  Rj.  —  !.*jepa  li  je  ZrniĆeva  Jele! 
kad...  podvije  pod  obrve  r/as*.  Herc.  21.  i  ženskoga 
roda:  Umna  b«»jeda  i  bijele  vlasi  nathodi.  DPo«I. 
147.  tako  se  gopori  i  u  sjer.  Hrv.  —  2)  riđi  vlaaac: 
vaditi  vlase  iz  rane.  Rj. 

Mftsl^l.  n.  pl.  (u  Dubr.)  tako  ondje  zovu  Ijude- 
zakona  (irćkoga.  cf.  \Tah  2.  Rj.  hice  po  ki'arnu  ii- 
tjorom  mjesto  Vla5iĆi.  —  VlMif  (osn.  u  Vlah;  gdje 
gdje  se  govori  i   Vlasiot).  Obu,  231. 

Vlaslje,  m.  ime  rtiuško  po  Grčkom  izgovoru  od 
Blaaius.  vidi  Vlaho  2,  Blai,  lilaŽo.  —  Kandelora 
zima  fora,  veli  BlaŽ  da  je  laž.  (.  . .  »veti  Blaž  —  bv. 
Vtusij .  .  .  aveti  Vlaho  .  .  .1.  Posl.  128  (Vl.<iaij  stariji 
Barr.ietiik  mjesto  novijega  Vliu^ic.  Tal.  riječi  kande- 
lora  fti*ijeć Ilira,  fora  ran,  napolje).  Budući  da  av.  Vla- 
sije  pada  na  11.  Febr.  Knjiž.  3,  302. 

vlUsnaf,  at^.  n.  p,  ćebe,  vidi  vlasni.  Rj. 

rlhfitiTk,  vlasnika,  ?».  Rj.  vlaaitViik.  osn.  u  vlitatan. 
—  J)  der  Eijfenthimer.  dominu«,  proptietariuš.  Rj, 
o^u^]  Čije  je  sto,  komu  je  što  vlastito,  isp,  gospodar, 
imalac.  —  2)  koji  ima  t^ast  nad  drugima.  Hdi 
oblaanik,  *  kod  glavar  s*/i».  isp.  vlaatelj.  —  On  po^ge 
fc  vlasniku  i  zapita:  >Knliko,  molim  te,  ima  oni  narod 
pohvatani  carevine  da  plati?*  Viisuik  mn  reće  toliko 
1  toliko.  Npr.  248.  Miaao  se  sve  bolje  vidi.  koju  iz- 
radi narod  i  i^aftnici  mu.  DM.  3.  Razgovori  o  državi^ 
o  vlasti  i  vlasnicima,  o  upravi  .  .  .  Zlos.  28*5. 

vliisniStTo,  n.  StuUi.  —  1)  vidi  vlasL  Stiilli.  vlast 
koju  ima  vlasnik  (2)  nad  drugima,  isp.  vlast  2.  — 
89  t»>0  ^to  pripada  vlasniku  (1);  Eigenthum,  domi- 
niu»r,  pceulium,  hana,  possessiones.  iap.  svojina. 

Tinsf,  f.  {loc.  vlilati).  Rj.  vlada,  vladati;  vbist  (pred 
i  od  nastavka  promijenjeno  korijenu  d  na  ,i).  Korijeni 
203.  —  1)  die  Macht,  potcstas.  Rj.  vidi  oblaat  1.  —  Go- 
spodari koji  su  vlast  u  nikavia  imali.  Rj.  95b,  Gospodar 
je  imao  i^last  na  silu  je  (djevojkul  odonud  krenuti  i 
k  sebi  dotjerati.  Rj.  7(Ma.  Oćera  ga.  da  rifte  pod  rlast 
njihovu  ne  pripada.  Npr.  154.  Nuda  lutioin  nemaš  ni 
kake  vlasti.  Poal,  8.  Nijesam  ja  tvoja  žena.  (Kad  ko 
hoće  nad  onim  nad  kim  nema  pravo,  da  pokaže  svoju 
vlast  i  atarjeMoflivo).  217.  Sudija  koji  ima  punu  phL<tt 
presuditi.  322.  VohivH  vlast  i  ailn  u  ruke.  Danica  3, 
216.  Ojorgjije  mu  malo  po  malo  i  nahiju  Kra^je- 
vaćfcu  lizvie  Kvu  pod  svoju  vlast.  3,  217.  Pritisne  go- 
tovo i  Poze.^ku  (nahiju)  pod  avoju  vlast.  5,  48.  Mislili 
Hu,  da  senatom  malo  zausdaju  vlast  Rura-Gjorgjiinu. 
5,  51.  Malo  po  malo  da  vlast  sebi  prisvoji  .  .  .  videći, 
da  mu  ne  gledft  vlast  iz  ruku  da  uzme.  5,  52.  Patri- 
jara  \  oni  ostave  u  pregjahijoj  vlasti.  Kov.  10.  Senat 
je  sve  veću  i  fflću  vla.tt  dolnjao.  Milo5  10.  Da  mn 
senatom  ograniče  vlast.  1.5.  Sto  »mu  se  rlast  tako 
umoli.  46.  Ima  od  cara  vlastj  da  zemlju  silom  po- 


k 


TtastoB 


kori.  118.  Trude  se,  da  otmu  vluitt  i  pjospcKiutvo  onima, 
kojima  .  .  .  173.  Vludalat*  ima  vUtst  nad  životom  i 
mnrii.  Priprava  72.  Ou  »ml  u  tow  vlast  ima  kao  i 
car.  Sovj.  2ti.  Tu  privn  hvc  kimjike  pod  sroju  rlttst. 
Zitije  18.  Kakvom  vlasti  lo  ^iuiS?  i  ko  ti  dade  vhst  tu  V 
Mat.  21,  23.  Da  im  ftudc  vlaxt  na  drvo  i\voin.  Olkriv. 
22,  14  (daa  j*ie  Macht  erkalten  zum  Bauttiedes  Lebcii«). 
Volja  ^e  tvoja  stajati  pod  vlascu  muža  tvojep^a.  Mojs. 
I.  3,  16.  To  n\je  u  moji>j  vlasti.  41,  16.  Tr.iftav  da 
raitri  vlast  svoju  do  rijeke  Efratn.  Sani.  II.  8,  3. 
Narodi  će  pasti  pod  vlast  tvoju.  Pa.  45,  5.  Oni  (db- 
prijat«lji)  bi§e  pokoreni  pod  vlant  njihovu.  lIlHi,  42. 
Samo  ostrvo  podvrgao  Dultrovniku  pod  vrfiocnn  vlasi, 
DM.  21)3.  1>«  ih  (Konavljane)  podlaju  pod  vlast  du- 
brovat'ikii.  210.  Dubrovnik  stojec'-i  pod  vrhvtnovi  vla^aa 
mletačkom  .  .  .  prijegjc  pod  Prhocnu  vlast  ugankim 
kraljevima.  232,  DuDrovaiko  (pravo),  koje  se  razvilo 
pod  vlašću  oradakoga  naroda  i  na  osnovi  rimskoj. 
2<)3  (lo  bi  NijetHuc  rekao :  untcr  dem  EinfluAge  des . .  '.). 
Koji  bi  upravitelj  vlast  na  tlo  upotrehio  .  .  .  315. 
Dobro  kakvo  držati  u  scojoj  rtasti.  DKj.  1,  310.  — 
2)  vidi  poglavarstvo,  die  BehOrde,  Obritjkeit,  matii- 
stratiM.  isv.  vJasni^vo  I,  praviteljstvo,  uprava,  vla<ia. 
—  Misli  na  6e  tu  molbenifu  bansko  viječe  poslati  tu 
Va5oj  većoj  vlasti  i  pitati  kako  Btoji  tii  stvar.  Javor 
1885,  7G2.  Srpska  vlast  piSe  u  Kraljevo  kajmakamu 
da  ae  oni  ljudi  pohvataju.  Kov.  3.  Koji  će  sndove  i 
dniffe  vlasti  po  zemlji  |io«tavljali  i  urepjivati.  Milo& 
14?.  Knezovi  sad  su  kao  vojničke  vlasti.  Milož  192. 
Činovnici  ili  državne  slu^e  ...  »vi  akupa  kad  ee 
uiriiiu,  20vn  se  takopjer  rlast  ili  uprava.  Priprava  61i. 
I  izvan  Srbije  bjo  je  (HovjetI  poznat,  ako  ne  kao  naj- 
iV'la  plijst.  8ovj.  11.  Da  ne  pokoravaju  vUisUma,  koje 
vladaju.  Rim.  13,  1.  Vladika  ae  pomoli  za  vlasti  du- 
hovne i  svjetske.  DP.  51. 

vlastan,  vliUua.  adj.  der  MacIU  hat,  here-chtigt,  jus 
huhenft.  Rj.  vidi  vUsan.  koji  ima  vlasi,  praro  na  sto. 
lAp.  nadležan.  —  Ziit  Ja  Dijesam  rlnstan  u  svojemu 
i'iHiti  žla  ho<5u?  Mat.  20.  15.  L'ovjek  nije  vlufitan  nad 
duhom  (hi  bi  ustavio  dub,  niti  ima  vlasti  nad  danom 
Hmrtuijem.  Prop.  S,  8.  Kad  može  biti  lopov  vlasniji 
od  poMena  doma<*ina?  Meprj.  288. 

vlastMii,  f.  coll.  od  vhiatelin.  Rj.  vinatelin  kao  i 
jrortpoiiin  i  brat  zamjenjuju  se  u  množini  rijevima 
vhiHteta,  cospoda,  bra^i;  ali  vlastolin  i  brat  imaju  i 
a  množini  uOlike.  isp.  Obi.  U.  —  Dot'i  i5e  vlastela 
iz  Minira.  Ps.  6S,  31.  Neka  vlumteta  srpska  i  vojvode 
vlaJke  daruju  manastiru  ruskom  zemlje.  Rad  G,  214. 

vltlst^lln,  tu.  [pl.  vlastMa)  \u  Dubr.)  dtr  Ed^lmann, 
nobilis.  cf.  boljar.  Rj.  ein  Patrisier,  patricius.  suprotno 
pu6inin.  rijeH  ima  i  ohiene  oblike  u  nwiim:  vlasteli. 
*  to  omla  kad  se  mnogi  misle  pojedince  (kao  n.  p. 
cvjetovi)  a  ne  skupa  iVao  n.  p.  evijede),  u.  p.  12 
vlastela.  i«p.  Obi.  11.  žena  vlasteoska  vladika  2.  — 
I  tu  ubi  dva  bauova  siua  i  dvanaest  velikih  vlastela. 
Npj.  2,  213.  Vlu.Htelima  se  zovu  i  veliki  dvorani  i 
:^u])aui  i  vojvode  i  knezovi  i  crkveni  poglavari.  DRj. 
1,  126. 

vlastMinorf^,  m..-  6o^  U  dao  6i.4t  pape  Rimflko>:^fl 
i  vladike  CetinjskoKa,  dva  bana  PaMrovii'a  i  deiiri 
vl'tstclinovića  !  Kov.  126.  sin  vlastelinov  ? 

vlftstelskT,  (uO'.  vidi  vlasteoaki.  Rj. 

TlftstolJ,  «i,  der  MadUhaiter,  potens:  <.)viye  nama 
kažu  Btaropa  ilastelja.  Rj.  koji  ima  vlast  (u  rukama), 
isp.  vlasnik  2.  —  Pred  vlasttlje  i  eareve  vodi^^e  vas 
mene  radi  za  avjedoćanstvo  njima  i  neznaboSciiiia. 
MkL  10,  18  (^^d  oraesides ;  vor  Statikalter).  Ti  si  mi 
bio  nuUj  . . .  looom  satrh  knezove  i  vlastelje.  Jer. 
51,  23. 

vl&!)t(^uka.  f.  vlSstel-ka,  promijenivši  se  1  na  kraju 
sloga  »a  o  (gen.  pl.  vlilstelakli.  isp.  Ubi.  201.  žena 
vlasteoskvga  roda.  isp.  boljarka,  boljarkinja.  suprotno 
pućanka.  —  Da  se  PaHrović  može  oženiti  prvom  .Vic- 


tačkom  vlasteokom.  Kov.  38.  VjeSao  ae  aebar  kad  bi 
ne  na  silu  oženio  vlasteokom.  DM.  815. 

vlftst<*o»kT*  adj.  adclig,  nohilis.  Hj.  sto  pripad*i 
vlastiti  ili  vlasiHinn  kojemu  god.  vidi  vlastelski.  — 
Vladika,  2l  vt(U*t€uska  žena  ili  <xlriiMlji  Ari.  Kj.  67b. 
VlunitvHki  |jrvi  boži(?.  DPosI.  150,  boljarin  ...  u 
staro  je  vrijeme  bio  čovjek  rlasteoskoga  roda.  Da- 
ničir,  ARj.  543a.  adr.:  Izmuči  aebarski,  a  izjegj  vla- 
steoski.  DPoal.  36. 

rl&steostvo,  n.  Adel,  nohiliias:  Bolje  jo  moje  pu- 
ČJinetvo  nepo  tvoje  vlasteostt^o  (rctV  u  Dubrovniku 
imućna  pućanka  siromaAooj  vladici  kad  w  svadel.  Rj. 
stanje  vlastcosko ;  patriciatus,  das  Patriciat,  der  .Sland 
einen  Patriciers.  suprotno  nuć;tnHtvo.  —  UboStvo  vla- 
steostvo  ne  gubi.  DPoal.  144.  Zeta  je  .  .  .  jednako  bila 
osobina  NemHnjit^u,  jfdje  je  živjelo  silno  vlttstevstvo. 
DM.  101  (=  vlasti'laj. 

vljislitf  eigen,  jtroprtus.  —  1)  mqj,  tvojt  njegov 
vlastit^  i  t.  d.:  Kad  ga  (narod)  pritijesni  neprijatelj 
ujepov  «  sanlji  njegovoj  rlusUtojj  svaku  molbu  i 
svaku  molitvu  U  (Gospode  1)  ćuj  s  neba.  Uai.  I.  8, 
37.  —  2)  gram.  —  U  rjećniku  6i>  biti  imena  vlastita 
ljudska.  O^lt'd  IV.  Imena  vlastita:  Milj.  Rojy.  Osu. 
66.  Vlastita  imena  pokrajina,  mjeata,  brda,  rijeka  itd. 
Rad  15,  IH.'i. 

vl&KulJa.  f.  —  1)  dtr  Ganchhafer^  avena  sterilia 
(bromus  iet:torum  L.  Kj.').  Rj.  biljka,  --  2)  partuca, 
perruca;  crines  /iujipo^itif  coma  suppositititt.  Stulli. 
vidi  peruka;  die  Pcrucke.  —  osn.  u  vlas.  isp.  Osu, 
132.  riječi  s  takim  nast.  kod  bakulja. 

TlftSae,  vla^^ca,  m.  Schalottcnlauch,  uUium  ciscalo- 
nicum.  cf\  vla^ik.  Rj.  biljka. 

\ih?sM,  f.  coll.  od  Vlah.  Rj. 

VIftsf'C,  Vlii^t?eta,  w.  vidi  VlaŠe:  Sto  je  mlado 
Vlaši-e  uz  Kotiije.  Rj.    Vlatko  dijete, 

VI)W»i*,  VliUeUi,  n.  der  junge  Vlali,  ptnir  valac/ius. 
Rj.  dtjete  Vlašku,  mladi  Vlah.  vidi  Vla!*i'e. 

vl&sduj C. n. dus  iValach itircn,  tu ut<tlio  in  Valach um. 
Rj.  rtrhtd.  od  1)  vlaiiti,  2)  vlaaiti  se.  —  1)  radnja 
kojom  tko  vlasi  koga.  —  3)  stinjc  koje  hiva^  kad  se 
tko  vlasi, 

V\h?iU,  m.  -  1)  dem.  od  Vlab:  Za  Vlasirem  Pe- 
trom Mrkonjit'em.  Rj.  -  ^)  [»lauina  u  Srbiji  izmej^u 
□liliije  Valjevske  i  Kagjeviiie  tu  amo  k  Drini  izmegju 
naiiije  Sabaćke  i  Jadra  zove  se  Ver).  Rj. 

•  vitV.>iei.  vlU^iča,  m.  pl.  d'ts  i^iebcngestirn,  plejadcs 
Hj.  uck'tke  zvijezde,  sedam  ili  na  broj.  —  MožeA  li 
*vezali  miline  rlasiMma?  MožeA  li  izvesti  južne  zvi- 
jezde na  vrijemeV  -lov  38,31.  vlas...  ovamo  će  i<?i, 
ali  sa  H  mjesto  «,  jamaCno  Alo  ae  zaboravilo  pravo 
oblii^je  rijei^i :  tli^%H  {isp.  atar.  bIov.  KAAC07.eAhi|H). 
Korijieui  2^)5. 

vlaSik.  m.  vidi  vlaiac  Rj.  —  rijeci  s  takim  nast. 
kod  aptik. 

Vliksina,  m.  augm.  od  Vlah.  Rj. 

vl&^iti.  vHUtim,  17.  impt'.  Rj.  r.  pf.  stoz.  piVvlaftiti 
{i  se).  —  J)  zutn  Waltivhen  marhen,  favio  csse  ifu- 
taehum,  —  2)  sa  se,  reilvks.  vliiAiii  se,  sich  zum  Wa- 
lachen  macken^  facerese  valachum.  K^.  postajati  Vlah. 

VliL&ka,  f.  adj.  die  IVuluchei,  Valachia,  cf.  Kars- 
vlii5ka.  Rj.  t.  j.  zemlja. 

VllLSki.  adj.  tvaluchisch,  viUachicus.  Rj.  Ho  pri- 
pada  Vlasitna  ili  Vlahu  kojemu  god.  -  VUiiki  Orad^ 
m.  u  Velebitu  nekako  mjesto.  Rj.  68b.  liegavaeki: 
trava  (se  zove)  jarba  (V7(««A#.  po  lAti uskome  berba). 
Rj.  8oa  (*=  }iumuu.iki).  Nije  vlah  tko  u  vlaaijeh  stoji, 
neg  tko  vlaska  djela  ^ini.  l)Pofll.  83. 

\lft$ko,  m.  ime  mu.iko.  Rj.  —  Vlaško  (pred  š  je 
prvi  alog  od  imena  Vtadislav  ili  Vladimir),  <  Nn.  21*5. 
jjflriUčnise  je  da  je  od  Vlabo  2  (Vlasije).  takva  hffp, 
kod  BoSko. 

vlat,  m.  vidi  klas  1.  Rj.  vidi  lat.  pl.  vlAiovi.  Glas. 
b,  10.  coll.  vla<!e.  hi/p.   vlatak.  isp.  aubovlatan.   — 


Tlatak 


—  732  — 


t»4a 


Hajdemo  n  tlut   (t.  j.  da  kupimo  vla^e  po  Htrnjid). 
Uank^ii'',  8in1.  Mn. 

vMtak,  vlAtka,  »rt.  hjfj).  od  vlat.  Uj.  —  Tri  ptičice 
goru  prelciilc  .  .  .  jedna  nosi  vlaVik  od  pnenice.  N'pj. 
1,  497, 

vIJiiMDjc,  n.  riđi  klndsnjc  Rj. 

vlilltnfl.  lani.  vidi  kloHati.  Rj.  v.  imjpf.  ispuHaUis 
"ehe  vlai-t: 

VlAtkOf  t«.  ime  nmškn.  Rj,  hyp,  od  Vladimir  ili 
Vladi-iav.  Vlad-ko  prothijenivši  ne  d  pred  k  na  t. 
ttikva  hijp.  kod  6o$ko.  ittp.  Ortn.  293. 

vlUžnu,  vlii^-un,  adj.  feucht,  humidun.  Rj  inaćenje 
korijenu  riđi  kod  vlftjro.  —  Mukljivo  drvo,  vlažno 
iznutra,  Hj.  374b.  rolkisli,  kad  voda  opada,  pti  joj 
»e  krajevi  vide  rlnšni  i  crni.  Kj.  r»53b.  Proso  pulo 
mi  riužnv  mjesto  pa  uzroHlo.  Npr.  IGl. 

vlilžčiijo,  u.  du8  Jiefatchien,  hutucctatio.  Rj.  verh. 
od  vla^.iti.  rtidnjfi  kojotu  fkn  rlaži  sto. 

vlAiina,  /.  umorc^  matcria  umida,  humor,  Gkto- 
rovi(?:  Jes'  vidil  vrućinu,  koliku  moć  ima^  da  svaku 
vhuiHU  ])rilcže.  f^iulli.  vidi  vlaj^a. 

vlUitti,  žim,  r.  impf,  befenchten,  huiuccto.  Rj  Sto, 
Hniti  da  bmh  vhižno.  v,  pf.  aloL  o-viažiti. 

vITnlUi  /'.  ipl.  ijen.  vriniliu)  die  Flinte,  /iinta  (telum 
tmiJHs),  i'f.  dujfJi  pu&ku:  Pune  rUnte  u  pleć'  okre- 
nuli. Rj.  iidi  flinta,  od  čtfja  je  vlintu  s  promjenom 
glasa  f  na  v. 

vljfeirjn,  f-  U>  Podjj:ori(!i)'ri(f(  vjojrjii.  Rj.  (jdje  *  (fdje 
ne  po  JHij'jzap,  krajevima  mjeHo  bjo,  mje,  vje  govori 
bije.  niljo,  vije.  cidi  lake  vijeH  kod  bljećva  (Hy. 
bjećva). 

Tijftfif,  (tdj,  (\i  Bod)  mje«lo  ljepši:  A  izvadi  po- 
sjeklicu  ćordu,  a  kakva  jo.  stara  moju  majko,  takva 
može  ft  ilješd  ne  može.  Rj.  m^i'«i'o  je  Ijevii  8  prc- 
titjcUten  im  giuaovima. 

l'o,  vMft,  m.  Rj.  vol,  voo  =  v6.  Glas.  8,  Hi.  Patić: 
vol,  vo.  Rad  59,  U.  —  J)  dcr  Orhs,  hoft.  Kj.  h}fp. 
Toko,  volak.  dem.  voĆić.  augm.  volina«  voluaina. 
imena  tolorima  {sa  savr&etkom  onja:)  bijelonja  (ro 
bijel),  cvjeioDJa  (cvjetast),  i^adonja,  gralonja,  jplonja, 
kikonja,  kitouja.  krilonja  (krila^t),  kuhonjn  (kus),  ma- 
conja  ^mai'a>>t),  medonja.  mladonjiv  mrkonja  (mrk\ 
peronjft,  rogonja,  rudouja  (rudast),  aivonja  (siv),  ia- 
ronja  (Šareni  JiiUmja  (Sut,  Suiavl,  /ckouja  (zekast). 
žeronjii'a;  {.ta  eatjrU.  ota:)  baljota  ihaljast,  bnljavt, 
IjU^pola,  vranoia  (vran);  {na  lar^H.  ać:)  bodać,  buk;u\ 
provaljivah,  zduhać:  {sa  £avrs.  a5:)  brazda?,  ki")le(''ka5, 
pogOD8£,  volaž;  (su  zurrš.  njak:)  potkonjnk.  prednjak, 
stražnjak;  (m  razlićnim  zavrMcima.)  bodao,  bu5ak, 
crijenko,  kaćun,  krnjo,  kandjećak,  popu^tcnik,  plair, 
revka,  rumenko,  Mraj,  zbojak,  zćlja,  z^lja,  ztljo  (zelen), 
iterav.  —  Atskati,  aiunuti  vola.  Rj.  2b.  -IjsAvrd,  aj- 
snuii  vola.  Rj.  iJa.  Hezvonik,  ćovjek  koji  nema  vola. 
Rj.  "ilhi.  Bikovit  vo.  Rj  25a.  Bace  vo.  Rj.  47b.  Volo- 
[la-a,  mjeflto  «a  pafiu  oraćitn  volorim/t.  Rj.  7Ia.  Dno 
valova  pod  izor,  ili  na  izor.  Rj.  9ž8b.  Jaram  vo- 
loru,  L  j.  dva  vola;  vn^'e  na  dva  jarma,  t.  j.  na  če- 
tiri vola.  Rj.  247a.  Muće  ro.  Rj.  374b.  (t^rnt  vo,  koji 
ore.  Svi  Kotamui  oru  nn  šest  ili  na  oiiam  volova. 
Kj.  4(jh{a.  Kad  se  šest  volova  upregnu  u  plug,  onda 
dva  dof^ju  pod  koleOke,  dva  na  poponu,  a  dva  na- 
prijed- Uj.  517a.  Huče  vo.  Rj.  (l^tin.  Ovaj  vo  voei  na 
Mstinju,  U  j.  naprijed  kad  je  $o<»l  uprefrnuio.  Rj. 
K^7h.  Volovi  drežde  oko  valova,  ćekaju  da  im  ae  na 
voda.  Npr.  2lt.  Vo  bez  rogova.  (Re^e  «o  t^oeku,  sia 
kopa  se  misli,  da  je  lud  kao  i  ro).  Poftl.  36.  Vo  se 
veze  ea  rogove^  a  ćoek  za  jezik.  39.  Krave  li  so  iste-  , 
lile,  sve  volove  vitoroge.  Npj.  1,  114.  Bnka  sloji  Mač-  , 
vauKkih  volova.  4.  187.  Poćera  nam  ovee  i  jagaujce,  , 
i  tolovc  niiše  hrunttelje.  4,  463.  Gonjaše  pred  soljom 
im{fuk  volova,  natovurenih  razlićnim  trgom  (robom),  i 
Danica  2,  139.  Jaki  volovi  opkolile  me.  Ps.  22,  12.  , 
Ukroti  zvijer  u  ritu,  krd  volova  s  teocima.  68,  30. 
—  2J  vo  moraki  (u  Dubr.),  das  Meerkalb,  phoca  ci-  . 


tulinn  Liji«.  Rj.  vidi  morako  tele.   i»p.  volak  2.  — 

—  S)  divlji  vo;  der  Au<'rQdis,  nru.'i.  —  4)  Pluff  i 
volovi,  nekake  zvijezde.  Rj.  5<)9a. 

vfif !  inteij.  Laut  um  ein  liind  davon  su  jagen, 
sonns  ahigcndi  hovem,  cf.  ćejavoćke.  Rj.  H^vik  kqjim 
se  odgoni  goveče. 

vćeie.  nj.  dem.  od   vo.   Hj.   rol-čičj  voihčić,  voćić. 

—  Ova  kniva  teli  »ve  voći^e.  Rj.  736b. 
vOeke!  vidi  voć,  Rj.  vidi  i  ćeja. 

vOćfir,  m.  —  1)  der  Ohstliehhuher,  amatis  pomorum. 
Rj.  koji  rado  jede  vo^k.  —  H)  dcr  ObsihdntUćr,  Oeb- 
stlei',  qui  poma  venditat.  Rj.  koji  prodaje  voće. 

vBeo,  n.  —  1)  das  Ohst,poma:  U  svoje  rocr  kad 
ko  hoće  (Poal,  335).  Rj.  rod  sa  voćke  (coll.).  vidi 
raiva.  jedinice:  voćka  '2.  —  Ove  godine  voće  rano 
dosjnjcv'i.  Kj.  134b.  Kuloliue,  suho  voće  što  je  cije- 
pano ili  sjeve-no.  Kj.  2(Jt)U.  Oftaf,  o.^ap,  suho  rrwf,  kax) 
n.  p.  šljive,  jabuke,  kruške,  i  t.  d.  Hj.  483a.  Ponude 
\će)  mi  svake  donijeti,  s  mora  voća,  »mokve  iz  Mo- 
stara. Herc.  217.  Nasadite  svakojakoj^a  voća  ...  pa 
tek  pete  ^o<iine  jedite  roće  s  njega.  MoJ8.  III.  19,  23. 
25.  Voćnjak  o<l  Mpaka  .•*  voćem  krasnijem.  Pjes.  n.-id 
pjea.  4,  13.  Ranoga  voća  želi  du^a  moja.  Mih. 
7,  1.  —  2)  drveće  lui  kojem  voće  fJ)  raste  (coll,). 
jedinica:  voćka  1.  <»UHJenićavo  voće.  Kj.  lOba.  Pre- 
sa(»jejnk,  u  Koci  zvao  (*e  nekakav  ćovjek,  koji  je  rO'^e 
presagjivao,  i.  j.  kalcmio.  Kj.  r>79b.  U  velike  (u-  p. 
voće  cvjeta,  t.  j.  najl>olje).  Poal.  32H.  Vijrjeo  »ne  je 
drijeti  uhvatio  prije  svega  oataloga  roću.  X.  Aruu- 
dite  svakojakoga  roću  ...  pa  tek  pete  godine  jedite 
voće  B  njega.  Sloja.  III.  19.  23. 

v&f>kn.  f.  Kj.  vidi  vojka.  —  1)  der  Ohstbuum, 
pomns.   Rj.   drvo  h'i  kojevi   raste  voće.  voli.  voće  2, 

—  Po  tom  je  zaduibina  usaditi  ili  nakalmniti  voćku 
blizu  puta.  Kj.  173a.  Požnjnka,  požnjakinja,  voćka^  u. 
p.  trešnja,  koja  j^ozuo  doupijevn.  Rj.  527a.  Prijesad, 
1)  Ato  se  presasjuie.,  n.  p.  voćka  kakva,  vidi  pre.fada. 
Kj.  59(»b.  Prijesatfnica,  mlada  voćka  koja  je  za  pre- 
sagjivanje.  Rj.  590b.  Ja  tebe  rogom,  a  ti  mene  i-ndom! 
{.  .  .  udarajući  po  jtilama  voćku  nerotkitfju  rogom  od 
peciva  5to  je  na  božić  pećeno^.  Posl,  110.  —  2J  )&• 
dinica  onoga  ^to  znači  voće  1.  J^nt/alicii,  n.  p.  mn- 
Hliua  koja  sama  opadne.  Rj.  4^S4a  (voćku,  n.  p,  ma- 
slina, koja  samri  upadne).  Uvelak.  voćka  fcnja  ua  dr- 
vetu  svom  ne  sazri,  nego  prije  vremena  uvene  i 
ouadue.  Kj.  7<>5a.  Zrela  voćka  sama  paila.  I'omI  HA. 
Ne  će  voćka  ispod  debla.  210.  Trska  (i  iriitiku)  ne 
/naći  »kad  je  mala-,  nego  sumo  jedna  iz  vijeloij.i 
svoga  druMvd,  kao  n.  p.  i  travka,  slamka,  bujatka, 
roćA«  i  t.  d.  Pie.  43. 

vftekiinjo,  n.  dus  Herumfiihrcn,  dt4vtarc.  Rj.  terb, 
od  voćk.iti.  radnja  kojom  tko  voćka  koga, 

Vftćkuti,  voćkam,  v.  impf.  herumf'iihren,  dnctarv; 
kvoćka  vnrka  piliće,  a  ne  će  na  jt*dnoin  mjestu  Ha 
se  smiri.  Rj.  od  vogj-kati,  pa  se  gj  pred  k  promi' 
jenilo  na  ć  (isp.  varmećki);  roditi  kujekud. 

v6ćkoŠA,  /'.  (U  Kan.)  ovca  koja  rodi  dniee  ovce, 
ein  Schaff  das  andern  vorausgelH  und  sie  fiu\rtfdux 
gregis.  Rj.  za  postanje  isp.  voćkati.  rijeci  s  takim 
nast.  kod  bjelo'a, 

T&enjak,  m.  vidi  votnjak.  Rj.  vidi  i  bal6i  3. 

T^du,  f.  {dat.  vTidi,  acc.  vodu,  p^  vTJde.  r^et«.  vi5dn>. 
Rj.  dem.  vodica,  augm.  vodurina.  —  J)  das  H'<MJtcr, 
<mua.  Rj.  vidi  balim,  blatušina,  bumba,  bunar-v«>da, 
daždevica,  gjuU,  gjulsa,  gjulsija,  izvir-voda.  izvor- 
voda,  jutroSnjica,  kapavica.  (voda)  k^A  ki^e,  kižnica, 
vodaldadcnae.  malopre.^njiea.  ocjediue,  omnja.  (voda) 
Ka  piće,  (voda)  iz  nižci  (voda)  od  ruže.  sinotnjii!«, 
snježanicji,  ^erbet-voda,  .^nježanica,  tcfcui'ica,  vo5», 
žul>er-voda.  vodu  je:  hadnjeva,  lui»lra,  ttitnarska,  du- 
boka, gtavoboljua,  gola,  hladna,  jabtikova,  kisela, 
kiSna,  leieća,  morska,  mutna,  nenaćeta,  plitka,  slatka, 
studena,  sećerli,  tekuća,  Ziiboravna,  zla,  zdrava,  J-ira. 

—  Natnuijila  voda  zemlju.  Kj.  Bije  voda  iz  kameum. 


T04« 


—  783  — 


3.  tcnImI 


Bj.  'JHa.  Vri  t-odti,  vidi  isviroti.  Rj.  75a.  i'ialUn  vodti 
\i  ku(:u.  Rj.  I81a.  Zaljeva  voda.  Rj.  l&da.  Izdim,  1) 
mjento  jjdje  rorf«  »>  semljc  pMti.  Rj.  23*2U.  A*/y«ra 
podrt  Rp'.  277b.  Nakopati  put,  gdje  ga  je  rodu  ulo- 
iculu.  Rj.  3f)!2a.  Odbiti  kud  na  drugu  stranu,  n.  p. 
VfjdUf  [>ut,  trjroviou.  Rj.  4'Ua.  Odvesti,  odvoditi  vodu, 
odvmi^ali,  odvratili  todu.  Rj.  442a.  b  (ovuj  i  prednji 
privtjer  idu  i  pod  "2).  Pljmti,  n.  p.  kiSa,  roda  na 
HHta.  Rj.  511)a.  Proj.iziti,  put  Haviniti  vodi.  Rj.  (iOilb. 
Hknkavftc  .  .  .  mjesto  ptije  voda  skaee  s  velike  piaiiie. 
Rj.  BSSb.  Cvjeta  voda.  Rj.  809b.  Devmka  polcvn  sav 
grad  8flma  i  vuče  todu  na  svojoj  kosi.  Npr.  :J39.  Momci 
5t*)  brzo  zahvale  rode  is  bunara.  240.  \'oda  sve  opere 
do  crna  obra7.a.  t*OBl.  37.  Vodu  ttce  nosi  izvan  »riLmotc. 
37.  Volio  bib  pilit^ima  rodu  sjećati  (nego  to  raditi).  38. 
Mutna  voda  kao  oranje.  1W4.  Ukuburio  kao  gjavo  na 
plitkoj  rodi.  332.  }'o(ta  tekiuHca  zdravija  je  od  leiere. 
DPosl.  15(».  Majko  mnja,  na  vodu  sam  bila,  iduć'  s  vodv 
cvijeće  »am  brala.  Nttj.  1,  233.  Ja  uaadib  vim  jobi ... 
a  navrnuh  cubcr-roau  ...  Ne  mo^oh  se  primnknnti 
od  Itrzine  tuher-vode.  1,  361.  Žuber-voda  presanula . . . 
AV  ne  inogoU  pristupiti  od  valova  suher-rotle.  1,  3<)2. 
Vodu  zahvata .  .  .  vodu  donosi.  1,  420.  1  da  provre 
toda  te  kawena.  3,  70.  Znače  rodn  od  kake  voćke, 
n.  p.  višnJDvik,  jabukovik  i  t.  d.  Danica  3,  20.  Jedna 
vrata  Žarko  sunce  ajaSe,  a  na  druga  živa  voda  vraše. 
Kov.  75.  Idu  na  tiujljepiiu  iiru  vodu.  91.  Mitropolit 
u  najvet^oj  sobi,  gdje  će  biti  &kola,  osveti  vodu.  J^ovj. 
81.  U  primorskijt'oi  mjestima  koja  su  oni  (Mlečani) 
s  vode  branili  i  svagda  držali,  bili  ljudi  t«amo  zakona 
Rimskoj;.  Srb.  i  Hrv.  2.  Ali  je  voda  zla...  iscijcUh 
ovu  vodu,  da  ne  bude  vize  od  nje  smrti  i  uerodnoali. 
I  roda  posta  zdrava.  Car.  II.  2,  lit.  22.  Za  to  »e 
vinom  pomiješanim  h  vodom  od  ru^e  unakrst  prelije 
trpeza.  1)P.  341.  —  iij  der  Strom^  fhiviu.'*:  Preko  iri 
vode  studene,  preko  tri  crorc  zelene.  Rj.  vidi  potok, 
rijeka.  —  Brziea,  voda,  gdje  te<5e  brzo  preko  knmenjn, 
iStelle  II«  Buche  ...  Rj.  43a.  Hrotl,  1)  na  vodi  ono 
mjesto  gdje  se  prelazi  preko  nje.  Rj.  44b.  »Stala  roda 
u  virove .  . .  lako  u  ravni  stanu  u  virove  i  one  rode 
koie  u  planinama  nigda  ne  prcnišu.  Rj.  63a.  Dolazi 
ooaOf  R(iwiilt,  cresoit  /lumen.  Rj.  130b.  Došla  voda, 
d.  i.  angeschwollen,  crevit.  Rj.  135b.  Dretulja,  roda 
n  Hrv.  koja  izvire  iz  Kapele  i  poslije  jednoga  aa- 
liatn  ponire.  Rj.  131ta.  ZaguH\^je  se  voda,  eaaufiila  se 
TXifirt,  kad  ne  može  da  otjeiT'e  koliko  bi  trebalo.  Rj. 
ITIa.  Vif'e  vilu  s  Rudničke  planine  iznad  rode  tanke 
Jasenice.  Rj.  24yu.  1  nn  Tisu  vodu  naguzim,  kadli 
Tisa  vodtt  ustunula.  Rj.  25Wa  (=  došla).  Krbava, 
voda  koja  tcće  ispod  Udbine,  ljeti  vrlo  osUihi.  Rj. 
2inib.  Matomjak,  »tara  voda,  od  koie  se  odvede  jaz. 
Rj.  347h.  Navesti  lagjn  n(t  vodu.  Rj.  37l»b.  Obavit, 
f.  n.  p.  gdje  se  obavila  rvda  oko  zemlje  ili  put  oko 
brda.  Rj.  42i>a.  Os^jecu  votUt.  Rj.  470a.  Osjekla  voda. 
Rj.  471h.  Nije  sila,  veće  dragu  volja:  ja  ću  za  njim 
i  u  goru  i  u  vodu,  Rj.  477a.  ( >vu  njivu  plari  voda 
svake  godine.  Kj.  &05a.  Plima,  1)  veliki  potop,  kad 
dofjje  voda:  plima  vodena  (kad  rr/o  doffje  roda)  .  .  . 
I'UnuUt  voda  po  polju,  i.'].raslila  ^e.  Rj.  508fl.  Pod- 
lace roda  brijeg.  Ki.  .o22a.  Poloj,  1)  mje.'ito  plitko  u 
vodi,  2)  mje.ito  kod  vode  koje  roda  plavi  fpoljeva). 
Rj.  &34b.  Od  izvora  vodi  do  ponora.  Rj.  54i)a.  Ovu 
njivu  topi  voda.  Rj.  74  ib.  Vtanjila  voda,  U  j.  gotovo 
presudila.  Rj.  7'.»lb.  Tako  idući  do^je  na  jednu  vodu. 
Na  onoj  vodi  h  druge  slraue  bio  je  veliki  grad  .  .  . 
zflpovedi  momcima  te  ga  prevezu.  Npr.  (j<K  i'oda  ga 
odnijela  i  (Kletva,  i  /naći  da  ode  bez  traga,  da  pro- 
pane).  Posl.  3tJ.  Voda  riče,  a  nilini  melju.  37.  Mmar 
od  slatke  vode.  DPosI.  b3  {suprotno  more).  I  staće 
vode  Dunari  i  druga  bistra  jezera;  onda  će5  mene 
molili ,  da  tvoje  svalc  prcvi'dpm.  Npj.  1,  11  (vidi 
Ustanuln  voda,'  u  j.  do^la.  Rj.  7^01).  i  ovdje  bi  tre- 
hulo  da  bude:  J  untaće  vode;  ali  je  I  'stače  vode 
stiha  rudi).  Kolika  je  Jaborinn  planina,  kroz  f^ju  teče  , 


voda  r^eku,  na  i\,joj  sjale  dva  dilbern  lijejta.  I,  23*>. 
ej  Cetinjo,  rodo  ponosita.  1,  31B.  Putnik  kaza  na 
vodi  vozam.  1,  324.  Voda  leti,  bregc  dere,  na  njoj 
Jnnja  noge  pere.  1,  3B3.  Tu  dolazi  mlada  moma, 
vodu  zahvata.  1,420.  Vode  se  zimi  zumrznu  i  oslabe... 
ali  onamo  su  naj  jace.  I,  XIII.  I  grade(5i  po  vodam* 
ruprijc.  2,  104.  Pa  nanese  jednoga  junaka,  uzela  ga 
vodu  na  maticu,  nkreče  se  n*z  vodu  Marica.  "2,  340. 
Kftd  je  bio  i-odu  preljegao.  4,  312.  »'^to  je  hlftduM  t^odtt 
porcvala  iz  planine  .  .  .  dok  nareva  na  Nikolj-tku 
crkvu ...  pa  ntolon  prtda  na  valove .  . .  in  se  hladna 
vodu  ustavila ...  a  otolon  voda  porevala  sirokijein 
drumom  niz  Orahovo.  4,  447.  44tf.  ^to  je  hladna  t'ođ« 
porcvala  od  Klulmka  ...  Sto  sv  poljan  voda  uzmu- 
tila ...  Sto  je  voda  u  crkvu  udrila  ...  Sto  su  vode 
raspustile  grano  na  četiri  atrsue.  4,  idi).  451.  Drina 
osim  mlogih  drugih  voda,  rijeka  i  potoka  prima  u 
sebe  Lim.  Danica  2,  34.  Tuda  voda,  sa  svom  silom 
gradeči  sebi  put  preko  i  irmegju  kamenja  Uii  i  uji. 
No  kad  voda  vrlo  opudne,  onda  .  .  .  2,  3G.  Da  ide 
5to  brže  u  Rijograd,  nli  da  ne  ide  suvom  .  . ,  nego 
vodom  da  ide.  8.  100,  Udari  daJ^.d.  i  dogjose  vode. 
Mat.  7,  27  (venetunt  /lumina ;  Wnsserergiisse).  — 
3)  das  Kiuassći;  liiiuar  amnion.  Rj.  —  i$)  pustiti 
vodu,  Wasšer  ahsehlagen,  mingere;  stala  mu  voda. 
Rj.  puštati  vodu.  isp.  pikali,  i  si/n.  ondje.  —  Zamabao 
konj  voduj  t.  j  ne  može  da  mokri.  RJ.  182b.  Voda 
ti  stala!  (Kletva  mani,  a  osobito  volu  i  konju).  Posl. 
37.  Tuko  mi  ne  utrobu  ne  zave/ala!  (da  ne  mogu 
rodili  ili  rodu  puniti).  3(^. 

rddnc,  m.  Rj.  gen.  v6ca.  —  1)  u  riječima:  vodi 
ga  (njegov)  vodac,  t  j.  gjavo.  Rj.  —  2)  dua:,  ducior. 
.SttiUi.  uopće  koji  koga  vodi.  vidi  vodilac,  vogj,  pro- 
vodič.  —  Vodac  ga  vodi.  I»b.  adducitor«.  DPosI,  151 
(adducitore,  koji  kome  što  dovodi). 

vAdinJo,  n.  Rj.  verbal.  od  1)  vodati,  2)  vodati  se. 
—  1)  radnja  hojom  tko  voda  n.  p.  konja  (da«  He- 
rumfiibreu,  z,  B.  des  Pfenles.  eiruumdnelio.  Rj.).  — 
2J  radnja  kojom  se  tko  voda  s  kim. 

vddar,  vodiro,  m.  chi  ru  per  acqua,  aquator.  Stulli. 
vidi  vodono^a  w*. 

vodi^rieii,  f.  žensko  koje  nosi  vodu.  Rj.'  vidi  vo- 
do noSa  f. 

v6dati,  vodiim,  v,  itnpf,  Rj.  voditi  tamo  i  amo.  r. 
/);'.  sloz.  iz-vddati,  pro-.  —  1)  n.  p.  konja,  f^\re%%, 
cirrumduco.  Rj.  —  Svoj  svojega  vikraj  vode  roda,  u 
uju  tura,  hV  ga  ne  upufeta,  PohI.  2^3.  Te  Stujanu 
gjoga  prilivatiše,  vodaju  ga  po  njermer-sokaku.  Npj. 
3,  131.  —  2)  sa  se,  reciproč.  vodati  se,  mit  jemaud 
Hnnd  in  Hand  spasiercH  ge/ten,  deandmlo  >jum  aliauo. 
Rj.  uzevši  se  s  kim  po  ruke  šetati  s  njim.  —  Jesu 
li  noSi  stari  običaji ...  da  se  djevojke  vodaju  s  mom- 
cima ij<pod  ruke.  Nov.  Srb.  1817,  .'rtMi.  ovamo  može 
se  metrmti  i  ovaj  primjer  sa  se,  refleks.:  Pretl  gra^loui 
je  osje<lau  dora,  pa  doriuu  nsturi  diirgine,  sam  se 
doro  oko  grada  votUi.  Npj.  2,  2U*J. 

1.  vOdon,  adj.  n.  p.  kruška,  jabuka,  vino,  tvHsserig, 
(tquosus.  Rj.  u  čemu  ima  vode.  vidi  vodnjikast,  vod- 
njikav.  —  Drijezga  vitdend,    nekaka  trava.  Rj.   l.'iilb. 

vod^nbikn,  m.  vidi  vodeui  bik.  Rj.  vodon-bikn. 
vidi  i  bukavac.  ptica. 

3.  vodani,  udj,  n.  p.  sud,  tikva,  \Vasser-,  atpiatiots. 
Rj.  šio  pripada  rodt,  što  je  za  rodUy  što  je  u  vodi 
ili  na  Vodi.  —  Rakvlcji,  drven  vodeni  sud  Rj.  I3a. 
VođhiiJL  u^djelja,  f.  die  erste  \V^ocbe  naeb  t'ftlern, 
die  weissc  \Vocbe,  hebdomas  prima  a  paschate,  vX, 
svijetla  nedjelja.  Rj.  HOa  (prva  nedjelja  po  IJi*krsu). 
Vodfn.}  bik,  »«.  (u  JSrijeniu)  dio  Robrdonunel,  ardea 
Btellaria.  Rj,  rt9a  {vidi  vodcnbik,  bukavac).  (ptica), 
Vodrni  kos,  m.  Art  NViusnervogel,  avis  aniiutioae  geuus. 
Rj.  t)9a.  \Vasseraniael,  cinclus  cinclas  L.  Rj.*  (vodhia 
ptica).  Vodi-ni  cvijet,  ui.  die  Einta.g'*llieg",  da?*  Uferans, 
ephemera  vulgata.  Rj.  (i'Ja  (bijela  mušicnt.  flitgiiln, 
nekaka  crna  vodena  tica.  Rj.  81b.  Plima  vodena  (kad 


vođealca. 


—  734  — 


voditi 


vrlo  dogje  vo<1h).  Kj.  f»()8a  Tikvu  vodena  ...  pa  ne 
u  ujoj  noHi  voda.  Rj.  7o'Ja  [vidi  vodenjaka,  vodnjakn). 
Peti  dnu  dogju  ribe  u  vodu  i  dni^e  vodeiu  iivutinjc. 
Prij>rHvn  1.  Ali  vodene  putove  ili  prokope  (kanale) 
rado  erade.  17.  Cuh  anifjela  vodenoga.  tHkriv.  16,  5 
(anaeius  mjuurum.  dcr  j^rnjel  der  nu^isei').  ZboriHa 
roihna  iiajsva  more.  Mojs.  I.  1,  10.  Daj  mi  i  uvora 
vodenijefi.  ISud.  1,  15.  Tada  ae  akupi  sav  uarod  ua 
ulii^ti  koja  je  pred  vnttima  vod^nijcm,  Nem.  tJ,  1 
(portu  (tqmtrum ;  M'itsaerihor).  Ti  81  silom  avojom 
fMilr'o  glave  rodt<nitn  nakatama.  Pb.  74,  13  (dracont« 
tn  fjgu^tf;  lifttchenkitpfc  in  <len  Ifas^enij.  UsahnuSe 
potoci  rođeni.  .loil.  1,  20  (fontes  HquaTum;  Wtuifu;r' 
tjtieUen), 

vodenica,  /*.  Was8crmuhle,  »wla  aqHHriu :  Vo  dvaput 
se  u  vodettici  f^uvori  (I'ohI,  251).  Uj.  dem.  vodenićica. 
riWi  mlin,  i  ond/e  rtuličua  imenu  mlinima.  —  VoiU- 
Hica  od  tri  vitla.  Uj.tUa.  Dunavka,  dunupxka  vodenica. 
Rj.  I45h.  Mlinac,  knccnu  vodenica.  Rj.  3f»4b.  OkoliS,  2) 
oiko  brai^no,  itlo  ostane  oko  kamena  vodeni^:no^a,  kad 
M  uAtari  vodenica.  Rj.  4Mb.  Pobiti  kamen  vodenićai, 
vidi  poKJtiH  vodenicu.  Kj.  Olln.  VoTedovnirka  vodC' 
nica.  Kj.  r>44b.  IMario  poslup;  aad  je  postup,  ne  vioh 
vodenicu  da  tneljc.  Kj.  55Ia.  Fostupdu  vodenicu^  kad 
do^e  velika  vodK  pa  kolo  ne  može  od  nje  da  »c 
okre<!e,  Ri.  551  b.  J'romljcUt  vodenica.  Rj.  ftlOn.  Ova 
vodcni<ia  ljeti  melje  na  iwffaru,  a  zimi  ttamotetfom.  Rj. 
(M>4a.  8j(Vnvica,  ono  gvožgje  žto  8c  njim  $ijećc  vode- 
nicu. Rj.  <>85tt, 

vud^nif■n^,  m.  der  Muhlcr,  molitor  Kj.  vidi  mlinar, 
Buvajtl/.ija.  —  Namet,  2)  t^ospodsko  ^.ito  koje  se  razda 
codvnituirinni  da  pi  flamelju  preko  reda.  Rj.  3%b. 

vodftnK'iirov,  vodiiiif-nrov:  adj.  deti  Muhlcrs,  mo- 
litori^.  Rj.  što  pripada  rodt^ničaru. 

vod^nienrkn,  f\  dic  .Mullerin,  molae  domina^  vto~ 
litori^  u,ror.  Rj.  vidt  mlinarima,  gonpodarica  od  vo- 
dcnice,  žena  rodeniearera. 

vodi^nu'iirski,  udj.  što  pripada  vodenićarima  ili 
rudenićnrn   kojemu  god.  govori  se  gdje  i  vodeniOar. 

vod^niMcAf  f.  dcm.  od  vodenica.  Rj. 

Vodt^BieT?t(0,  n.  dcr  (ht  tro  čine  Middc  gentnndcn, 
iocu:t  tihi  mola  fuH.  Rj.  tnjesto  gdje  je  Idla  vodenica. 

—  rijcii  >s  ttikint  nast.  kod  blatUte. 

vod^nii'ni,  adj.  n.  p.  kamen.  kolO|  MUhl-  (udein^ 
-rad),  inolaris.  Rj.  xto  prip<tda  vodenici,  vidi  mlinski. 

—  (rornjak.  kamen  v^odenicni.  Rj.  It5a.  Honjak,  kamen 
rodenični.  Kj.  13:ia.  Motoruga,  na  kolu  votieničnotnc 
one  motke,  za  koje  su  pribijene  Inpacke.  Rj.  Sii^fb. 
Sastavci,  21  u  JI*o.^m  rodeničnom  dolje  gdje  je  ko^  kno 
nA.<ftavIjen.  Rj.  tiHBb. 

vnd^njafa.  /'.  Art  vnxšcriger  Binien^  piri  genus. 
Kj.  Hfkftktt  rudcnn  k'mUka.  itp.  jeribaama,  pljuskala. 
nje^i  A  t(tkim  na^t.  kod  ajgirftiVa. 

vodenjak,  votlcn^iika,  m.  EiSaut^  tnemhrana  ovariit 
cf,  ko^nljir.i,  Kj,  v^di  i  krvava  koJuljica. 

vodihi^nka,  (,  ^u  Kisuu)  tikva  u  kojoj  se  DO»i  voda, 
e.f.  vodnjiika,  Rj.  riđi  i  likva  vodfcna,  —  riječi  s  takim 
nant.  kod  divljakn. 

vddiea,  f.  —  J)  dan.  od  voda.  ^j.  —  Vilima  Vo- 
rfiCA,  ima  vi4o  i/vora  koji  se  tako  kotu.  Rj.  62a.  Svaici 
dan  mu  je  donosila  travice  zelene  i  rorti«  studtne* 
Npr.  177.  Oj  ^nmiofl  trnjana  i  rodica  filatpuiM,  po 
nioj  plovi  dovojka.  Npj.  1.  2t>l.  Podranila  na  vodicu 
Fata,  Here.  ^>5.  —  i)  Weih«-asi[er,  aqna  lustralit; 
u  Koci  velika  vodica  KOve  m<  IJogojavIjeusika,  a  dniira 
mala  ili  sakrstena.  Uj.  ofte'^cno  voda.  t'ip.  /lamenje 
1.  —  /»akntiti  oorfiou  t,  j.  osvetili.- Kj.  ITSb.  TakrS<^a- 
vati,  rjikrA6ni  t'O^^icM,  cf.  svetiti.  Rj.  170a.  Popovi  da 
nititiiaju  zu  ,<iviVb;>  rodice  12  para.  MiloS  ll>5, 

vAdl^&r,  IM.  Ar  \Veih9€a.*gcrtrAger ,  eamiUHnf?): 
ZaSao  od  ku(V  do  km^  kao  vodioir  \yo»\.  87).  Kad 
vodUar  otpoic  »Spasi  Uospotji,*  i  pokropi  vodicom 
pu  kmH,  onua  obicDO  roče:  »isto  je  popovo  da  je  go- 


tovo: čanak  j^raha  i  povjesma  dva,  udo  mesa  i  ČanaJrj 
oraha  i  paru  na  krflt«.  Kj.  koji  noni  vodicu  2. 

vAdU-nT  posl,  m.  krstov  dun  uo^i  Bogojavljenija.  Rj. 
vddijcr.  vo<lijbra,  m.  dtc  Wei£hi8te,  vhh  foenisecac^ 
cf.  briižujaća,  tobalicti.  Rj.  vidi  i  vodir,  brutuUo,  bru- 
aara,  kuzolica.  ono  u  (etnu  stoji  koncu  brus.  —  Kva- 
fliliea,  1)  navrh  drvcta  krpa  ^to  kosci  noae  u  vod^jeru, 
te  kvase  kosu,  kad  ho(ie  ^ladilicom  da  je  oSlre.  Kj. 
2l)7b.  {osn.  u  voda),  Osn.  112  (t*  vodijeru  ima  vode). 
za  nast.  isp.  kosijer. 

v6dllac,  v&dioca,  tu.  Ojorgji.  dus,  ductor.  StuUi. 
vidi  vodac. 

v6dTUn,  f.  koja  vodi  za  obličje.  i>p.  bpelilja.  — 
TeSko  narodu  kad  mu  poćne  da  mrkne  idt^a  t^odilja* 
Zlns.  62. 

v6dlDa,  f.  Toda  koja  se  u  tijelu  naliodi,  humor. 
StuIH.  upravo  je  augm.  od  voda. 
vddir,  vodfra.  in.  vidi  vodijer.  Rj. 
v6dlti«  vodim,  t).  tinpf.  Rj.  v.  impf.  sloi.  do-vftditi, 
iz-,    na-,    nad-,   ob-,  od-,   po-,    pod-,   pre-,   pri-,    pro-, 
proiz-,  raz-,  b-,  u-,   uz-,  za-;   i  8  promjenom  glasa  o 
na  a:  po-vAgjati,  pro-vđRJati.  isp.  vodcati,  vodati,  r. 
;)/".  prosti  ne  dolaci.   mdi  2  -v^ti   (-vfedSm),   i  ondje 
V.  pf.  "loi.  do-ve»ti  i  u  d.  —  !•  I)  fuhren,  duco.  Kj. 
—   Vodi  ga  (njegov)  vodac,   t.  j.  ^avo.  Rj.  Grabao- 
cijaSi  vode  oblake  u   vrijeme  grmljave,   oluje  i  tuče.1 
Rj.  75b.  Kolovogjica,  koja  fro(«  vodi.  Rj.  285b.  Ond^j 
UBevSi  ga  za  ruku  Mane  ga  roditi  kroz  sve  aobe.  Npr^ 
8.   Pogje   vodeći  konja  na  ularu.  25.   Bježi    kud  te 
tcojc  oči  vode.  34.  Kad   ona  dogje,   ti  je  vodi  sve  iz 
I  dučana  u  dućan,  6U.    Ma(!eha   naredila   da  je   <dje- 
I  vojku)  vode  u  proktnju.  131.   Ti    nju  sutra  odnial 
rod*  od  kuće,  pa  je  zavedi  gde  u  &umu.  133.  Susiigai 
jednoga  <^oeka  p^je  vodi  dt}tz  brava  na  uzlici . . .  »Kakl^ 
demo,  jadan  bio,  ukrasti,  kad  ih  vodi  za  uilicu?*  I66ii* 
Ja  sam  do^ao  da  vam   prosim  seniru  najstariju,  i  to 
sad  ovaj  i!aa  da  Je  vodim.  1S5.    Naigju    na  put  koji 
codi  tome  gradu.  VJL  Vidi  da  jednoga  čovjeka  voiie. 
na  vjesida.  217.  Za  nevolju  babu  vode,  kad  gjevojkej 
ne  oahode.  Si  (voditi  babu,  <^evojku  t.  j,  za  ienn] 
Vodi  ga  za  nos.  DPosl.  151.  Po  njoj  heče  Božja  majki 
vodi  Boga  za  ručicu.  Npj.  1.  118.  Jedna  dui^a  grijei^i 
kutna  «*i  Aud  vodila.  1,  135.  Te  ti  vodiš  dora  na  pri 
daju.  2,  4(>4.  Bijele  im  pove^a^^c  ruke,  i^red  Stanojl 
na  danak  ih  rade.  4,  334.   Kvo  oaSeg  slavna  gospt 
I  dara,  rodi  vojsku  od  bogate  Maćve^  a  nosi  ni  hranel 
i  d£el)aue,  vodi.  bru^fo,  dva  topa  viteška.  4,  346  (ui  ^ 
uamK  Uni  ^u  vodili  na  sobom  i  mlade  robinje.  Uanicn 
2,  95.  Kad  vladika  ide  kud.  codi  užase  jaaakčiju.  2, 
117.  Na  boj  au  je  ^vojsku)  vodile  buljubafie.  3,  13^. 
l>a  je  u  Srijemu  rodio  slijepce.  Sovj.  S^.  Ne  znajući 
da  te  dobrota    Rožija  na  pokajanje  eodi.  Kim.  2,  4. 
Vodimo  na  bolje  jedan  drugoga.  14,  19.  sa  se,  p<tM,: 
Koji  M  hrt  silom   u  lov  vodi,  onaj   zcoa   ne  hvata, 
Posl.  143.  —   2)  vodu.   Idtcn,  dnco.   Kj.  —  Nalaril 
»u  od  olova  ćoukove,  kroz  koje  je  voajcna  voda  s  Ct 
ričine  na  I^raovo.  Danica  2,  51.  —  5^  »Jele  vode  »atf* 
(u  kolnici),  einbauen,  fingere  favos.    Rj.  is}'.  isvoiliU 
4,  proixvoditi  2.  —  4)  vodi  krave,  kad  je  vodila  ova 
krava?  rindern^  Utscivire  in  Venerem  (aa  emceU),  1^ 
riđi  voditi  se  2.  —  Pova^a  krava,  povagja  m  kfav% 
I  kad  ^  drugi  put  vodi^  poSto  je  već  jedau  put  vodii^ 
,  pa  uije  tfieona  ostala.   Rj.  5l3a.   —   S)  tio   činiti^ 

S  vojvikdmna  ra^gocur  vogjasct  kako  treba  ^ 
,  dijeliti.  Npj.  .\  323  {isp.  ućiui^  malo  rajgu-.  .  j. 

4,  3S4).  Niti  je  i  kake  druge  velike  trgovtnc  mogao 
ko  roditi  da  oni  u  njoj  nisu  bili  pomeiani.  Umnira 
4t  22  (i>/).  trgovina,  koju  radiie  ne  samo  gra^ijaal 
nego  i  plemići.  DM.  238).  Jovan  Antid,  lU  im  c>o«U 
domać«  račune,  Miloi  172.  Neka  nam  sudi  car  oaJ^  i 
ide  pred  nama  i  voiii  naie  ratove.  Sam.  L  8,  ^!U.  «a 
se,  j>a«s.:  Već  iri  godiae  vodi  m  u  konanloriji  fareie«« 
farniea,  3dil.  231.  —  //.  «a  m.  —  t)«imamitr  f^Om^m^ 


To^ak 


—'735  — 


Tojak 


đuci.  Rj.  reciproč,  vode  se  n.  p.  dvojica  ttjevji  se  sa 
ruke.  —  2j  [u  Boci)  vodi  se  krava,  vidi  voditi  4.  Rj. 
refleks.  —  Gjegogj  se  krava  vodi,  doma  se  leli.  Posl. 
73.  —  3)  refleks,  isp.  vladati  «e,  podnositi  se,  pono- 
siti se  2.  —  Pa  on  «>de  k  padinu  šatoru.  Mudar  bio, 
mudro  se  ^odio,  provuče  se  pa5i  pod  šatora,  pa  ae 
inoli  paši  kod  koljena.  Npj.  3,  92. 

TĐ4jak,  m.  koji  voda  konja,  tako  se  u  Lid  i  po 
obližnjim  kr<ijcvimu  BoRne  govori  i  rtVdjfik  (mj.  rogjnk), 
lulaiijiik  (mj,  mlađak),  nogak  (mj.  ne<5ak).  —  Ne 
prilaz'te  meui  ni  alatu!  Ovaj  s'  alat  nije  naućio,  da 
ga  vođjak  po  aviiji  hoda.  HNpj.  4,  56*. 

v64J©f  Vidi  ovtfle.  Rj.  s  premještenim  glmo cima  od 
ov^je.  pidi  i  voRJe. 

vddniea,  /'.  nekakva  plava  ^mija  kao  i  bloruša.  Rj. 
tropidonoUis  natrij:  Gcsn.  Rj.^ 

v6dniti.  vftdmm,  t?.  impf.  —  1)  prelazno,  vodniti 
viuo,  vinum  diiuere,  Stulli.  razhlaživaii  gu  vodom. 
V.  pf.  sloL  razvodniti,  —  2)  aqu(ifn  manare  8x  rincis 
cujwtcuHque  vasis,  tel  navis.  Stulli.  teče  rodtt  tui  pu- 
kotine kukvoga  suda  ili  broda.  —  Svaki  brod  vodni: 
njeki  u  krmi,  njeki  u  puri,  a  njeki  u  dnu.  DPoal.  117. 

v6dQJaka,  f.  (u  Rianu]  iitfii  vodenjaka.  Rj.  vidi  i 
tikva  vodana. 

vudnjciOe,  n,  verb,  od  vodniti.  —  1)  radija  kojoni 
tko  vodni  vino.  —  2)  stanje  koje  biva,  kad  n.  p.  brod 
r>odni, 

Tdd^llea,  /.  (u  gornj.  prim.)  u  ra]a  ono  drvo  navrh 
kojega  je  jaram  (od  prilike  kao  u  kola  ^to  je  ojei. 
cf-  voprjuica.  Rj.  —  od  kor,  od  koga  je  voditi,  tsp. 
Korijeni  193. 

T&d^JIkttf  /.  Wasser,  das  im  Winier  iiber  Hoh- 
lipfel  gestimden  und  so  angesduert  getrunken  tcird, 
tiquu  acida.  Rj.  voda  što  se  nalije  na  jabuke  divljake, 
pa  tako  žitni  stoji^  dok  ne  wskisnei   te  se  onda  pije. 

—  riječi  s  takim  »ast.  kod  aptiku, 

vddnjikftst,  v6dnjikav,  adj.  n.  p.  vino,  jabuka, 
kruška,  uut.^iscrig,  aquosw<.  Rj.  u  čemu  ima  vode.  vidi 
1   v<Vlen.  —  isp.  za  niift.  crvenkast,  bodljikav. 

vod6derina,  f.  kud  je  voda  odrla,  der  M'usKerrits. 
Rj.  vodo-derina.  —  isp.  tako  sioz.  riječ  gromodorina. 

vud6Južti,  f.  kao  mali  jaz  ili  jaružica,  kud  teče 
voda,  ofiobiio  od  kiSe  ili  Hnijega,  \\^4usergang,  iter 
jter  ijiiod  (ir^Ha  currit.  Kj.  vodo-jaža    isp.   vodovalja. 

Vod6kr§ćc,  n.  (po  zap.  kraj.  najviše  govore  Kr56mi, 
ali  Had  uza  njih  i  HriSi^ani),  vidi  bogojavljenije.  Kj. 
v(Hln-krSre,  kad  jtc  voda  krnti,  sreli.  —  Vodokršie 
zimi  oko  prAte.  (Kad  progje  bogoj a v ljenje,  prošla  je 
i  zima).  Posl.  37. 

V od6iiOMt,  rn.  »/\^  Wasffertrdger,  Wass€rtragei'in. 
rt/^«a/yr,  et  malier  atjuam  ferens.  Ri.  vodo-noSa,  koji 
ili  koja  nosi  vodu.  vidi  vodar,  vodarica.  —  Bogom 
Hestrc,  vodonose  mlade  1  Npj.  ^^  f>39.  riječi  tako  slui. 
kod  brcraeno§ju 

voddpufjnt  /*.  cod-o-pagja,  gdje  (sa  brda)  teče,  pada 
ooda.  sa  obličje  isp.  žiropagja.  —  Na  iatoćnoj  Fodo- 
p'igji  Miroća  izvire  jedan  potok.  Zim,  10y. 

vod6piJn.  Rj.  vodo-pga.  drugoj  poli  osn.  u  pili 
(pijem).  —  J)  /'.  der  iVegicart^  die  Wegćtcurte,  ci- 
chorium  intijbus  Linn,  Kj.  biljka,  vidi  vodoplav.  — 
2)  c-  ff'  ahiitemius.  btnlli.  čeljade  muško  ili  iensko, 
koje  nikad  vina  ne  pije,  jer  ma  f^e  podnosi  nurav. 
oditilc  %me  i  prezime  Vodopija,  suprotno  vinopija. 

vddopinv,  m.  iler  W€gwart,  die  \Vegewartey  cicko- 
rium  int^hus  Liun.  Rj.  vidi  vodopija  1.  vodo-ptav. 
i.^p.  vodoplavan. 

vftdopluvan,  vrnioplavna,  adj.  der  l'eberscJitcetu- 
mung  aus!ge,^eiztj  dUuiHei  obno.riu.^.  Rj,  oodo-platnn 
n»  p.  njir-a,  i.  j.  koju  voda  plavi,  vidi  podvodan.  — 

—  Kue/.  MiloS  je  dizao  varovi  i  sela  «  mesiu  vodo- 
plavnift  i  ue/godnili,  pa  ih  naaeljavao  na  ocedna  i 
zdrava.  Zim.  253. 

Vod6poJ,  vodi^poja,  m.  mjeato  gdje  »e  Btoka  poji, 
die  Trankc,  locas  itqtMndis  pecoribas^  t*/'.  pojilo:  Na 


vodopoj  ovce  dojavit.  Rj.  vođo-poj,  gdje  je  voda  ta 
pojenje.  vidi  i  napojiite. 

voil6tućj(S  u.  l'jorgji.  aquactlucius.  »stulli.  vodo- 
točje.  drngoj  poli  osn.  u  le*^i.  die  Wasserleiiung, 

vodAtorni,  adj.  ad  aguaeductum  specians.  Stulli. 
Ho  pripnda  vodotočju. 

voddvaljti,  f.  (u  C.  O.)  vidi  odovalja.  RJ.  vodo- 
valja, jantžiea  oko  kuće  kojom  otječe  voda  n.  p.  od 
kiše,  isp.  vodojaža. 

vodCtrina,  f.  augm,  otl  voda.  Rj.  —  $ta  guliS  toliku 
vođurinu?  Rj.  lUTa,  Niigulio  ne  vodarine,  vinudine. 
Rj.  334a.  takva  augm.  kod  bnburiua 

Togo,  f.  trava  mor^tka^  alga.  Stulli. 

TOgast,  adj.  alaosus.  Stulli.  što  je  puno  voge. 

Vftifji  m.  der  iiihrer  etnes  Blinden,  dux  coeci.  Rj. 
koji  vodti  koga,  n.  p.  slijepca,  vidi  vodilac,  vodac  2, 
provodič.  hjfp.  vogjo.  u  Njemačkom  i  Lat.  tumačenju 
snačenjcje  kriro  stegnuto  na  šljepčovogju.  —  Takovim 
ljudima  trebaju  tutori...  ili  ro/ju't  kao  Blijepnma.  Pri- 
prava Hl.  Nemoj  nan  ostaviti,  jer  /.naS  mjeata  u  pu- 
stinji gdje  bismo  mogli  stajati,  pa  nam  budi  vogj. 
Mojs.  IV .  10,  31.  Njega  pomaži  da  bude  vogj  narodu. 
8am.  I.  0,  IG.  I  postavi  te  vogjcm   Jzrailju.   y6,   3tl. 

r&i^n.  Hl.  (u  vojv.)  vidi  vogj.  RJ.  blre  hiip.  od  vogj 
u  L'iitič.  govoru,  s  ake.  kakav  je  u  hl^ćstj  bika,  brilca, 
deda,  !  t.  d.  vidi  (hgp.  juž.)  vogjo.  u  StuiUja  je 
vogju  c.  g. 

v6|Jarka,  /.  Rj.  ne  kaže  se  nigdje  što  enavi. 

v6§j*^,  vidi  ovgje.  Rj.  s  premještenim  glasot^ima, 
kao  vodje  od  ovdje.  —  Mene  vogje  kosti  iatruuufte  u 
tamnici  Azačkoj  prokletoj.  Npj.  2.  382. 

vAi^enjCt  n.  das  Fuhren,  ductio.  Rj.  rerb.  od  I. 
voditi,  TI.  voiliti  se,  koje  vidi.  —  Da  je  (djevojka) 
vg6  za  vogjenje.  Danica  2,  138. 

T&jijov.  adj,  des  l^^hrers,  ductoris,  Rj.  što  pripada 
vogju.  —  Držeći  se  tugjijeh  rijeci  kao  elijepac  idući 
vogjeva  štapa.  Sovj.  5. 

Td^cvina,  f.  ono  sto  dovedu  avalovi,  t.  j.  nevjesta. 
n.  p.  Kamo  ta  naAa  vogjeinna?  Rj.  —  vogjevina  (do- 
vedena nevjesta),  Osn.  167,  riječi  s  takim  nosi.  kod 
branje  vina. 

vdgjiea,  /",  —  J)  n  rezu  kao  prutjik,  ein  Strcif 
in  der  Stickerel,  virga  acu  picta.  Rj  Ziustave  (male 
i  velike)  vez  na  čarapama,  kao  vogjice.  Kj.  190b.  — 
Sy  pl.  vogjice,  der  Zitgel,  habena^  cf.  dizgen:  Već 
uhvati  bflrea  za  vogjice.  Desuom  rukom  za  vo<tJice 
6arca.  Rj.  viVi*  i  dizgin,  dizgjeo,  gjizdin;  obo{ye.  i.^. 
uzdice.  isp.  i  povod,  povodac.  —  od  kor.  od  koga  je 
voditi. 

vAfiJnica,  f.  (n  gornj.  prim.)  vidi  vo<lnjica.  Rj. 

vAjUO,  m.  vertr<tulich  ron  vogj;  BjeŽ'  u  selo  vosyo.' 
(Kaže  Hhjeuac  vogju,  kad  mu  ua  pitanje:  kako  je 
vrijeme,  ougovori,  da  je  pavedrlna,  t.  j.  obla(^no  pa 
se  gjeMo  provedrava .  .  .  Posl.  15).  Rj.  bgp.  od  vogj 
»  juž.  govoru,  voc.  vogjo.  vidi  vogja. 

VDlea,  w.  ime  mnSko.  Rj.  —  VT^jica  (oau.  u  Veijo 
od  Vojislav).  ()!*n.  314.  nastavkom  je  d^n. 

V6Uo,  m.  ime  mui^ko.  Rad  2H,  55.  od  osnove  koja 
je  H  Voiea.  —  takva  ht/p.  kod  Drailo. 

VdllovivA«  f.  uamastir  kod  Dunava  blizu  Pančeva. 
Rj.  —  osu,  u  Voilo.  isp.  Oau.  329. 

Vdilovieki.  atlj.  von  Voilovica.  Hj.  što  pripada 
Voilovid. 

VAln,  M.  ime  mužko.  Uj.  Vojin  (OBn.  u  Vojo  od 
Vojisav).  Uan.  I4>i.  takva  hyp.  kod,  Hojin.  —  l.)vgj> 
bježe  vojvode  Voine  aa  tri  siDa  tri  Voinovića.  Npj. 
3,  54. 

vej,  v()ja,  m.  red  u  pletenju  plota  i  ostalih  utvari 
od  pruća,  die  SchicJtt,  siratura:  dovrM  t^  voj,  pa 
hoili  da  rućamo.  Rj.  od  osn.  koja  je  u  viti  (vijem). 
isp.  boj  od  biti  (bijem). 

v6jak,  vojAka,  w.  (U  vojv.  ud  Slovaka)  vidi  vojnik: 
Mlad  lojak  star  proajak  (^l'osl.  iWU).  Rj. 


VeJ^rair 


—  73«  — 


Tojskovogja 


VAJdrng.  wi.  ime  nmiko.  Hj.  Voj-drag,  »>/?.  inko 
sIo}.  riječ  Vu;r-  (Vnk)  dratc-  Voj-drajc,  prva  pola  koja 
je  u  imenu  Voji-slav;  đmga  /;oI«  koja  je  u  imenu 
Pre-dra^. 

vojevanje,  n.  chis  Kriegen,  heUigcrutio.  Rj.  i^erh.  od 
vojevali,  radnja  kojom  tko  vojuje.  —  Vojevatije  Crao- 
porai'a  i  Ruha  na  Nikkiće.  Npj.  4,  3;J*>.  Pienine  jtinaćke 
novijeh  vremena  o  vojevanju  za  ulubodu.  Npj.'  1. 

voj^vnlit  vflijiijem,  r.  impf,  kricijfn,  bcUare.  Rj.  vidi 
voJStiti,  krajiniti,  raiovAli.  v.  pf.  $ht£.  do-voj^vaii.  ght- 
(joli  kojiinn  tumt.  u  osHopi  glasi  eva  joHe  su  ovi: 
kraljevati,  flužnjevati.  vafutprot  riđi  kod  hol\ĆQv&\i. 
—  AjltikAijn,  vojnik  koji  vojaje  ta  platu.  Rj.  ^^a.  Knd 
je  vojsku  vojei-ati,  onda  bc  viće:  knmo  junak  Kra- 
ljeviću Marko?  Posl.  117.  Ja  sam  šnjime  triput  vo- 
jevao, sva  tri  pula  pred  ujim  sam  bježao.  Nuj.  il,  49. 
lia  ne  Ce  vojerati  ]>rotic  liusa.  Kovj.  44.  Vojera'^u 
s  njima  mniem  nata  svojijeh.  Otkri v.  2.  IG.  Sudi  po 
pravdi  i  vojuje.  IO.  11.  FiliHteji  se  skupiSe,  da  r(<;iyi» 
firt  hraitja.  Sam.  I.  13,  f).  Tako  ćo  GoHpod  m6\  da 
vojuje  ra  goru  S tonsku.  I«.  31,  4. 

vAJnvoda,  m.  u  pjesmama  mjesto  vojtHtđa:  A  li 
BtriiV',  rojevotUt  <  Sojko.  Rj. 

vDjovodHtro,  m.  u  pjesmi  mjesto  vojvadsivo :  1 
tadnj  mu  dade  vojevodstco.  Npj.  4,  447. 

Vijicn.  rit.  ime  mu5ko.  vidi  Voicn. 

V6Jiti,  m.  ime  muSko.  vtdi  Voin. 

vA^ino,  u  pjesmama  nalazi  se  mjcato  vojno.  Bj. 
m.  vidi  muj^. 

Vdjisav,  m,  ime  mu^ko.  Nema  ga  u  Vukovu  rjef^ 
niku,  ali  ne  jrovori  i  Rad.  Ubd.  I*.  \'mi-fl(I)av.  tako 
siož.  imena  kod  Berisav.  /»♦/;>.  V^oilo,  Vojica,  Vojin, 
Vojko,  Vojo.  —  sa  prou  polu  i-*j}.  vojno. 

Vftjka,  f.  (u  primor.)  vidi  vo<?kft:  O  narandžo,  vojko 
plemenita.  Rj.  voćka,  i  h  j  mjesto  /f  pred  A*:  vojka, 
nerojka.  Korijeni  191.  isp.  noj(»,  no(!ca.  —  Ka  3e 
vojka  saraa  trese,  na  nju  se  prut  ne  atA(v)IJR.  DPoal. 
41.  Vojka  kraj  svoga  breka  (atabru)  opuda.  161.  Na- 
ranču fttJide  proklinjat':  >Naran(5o,  ro./7cu,  uevojkol  ti 
puno  ev'jeta  oelula,  a  malo  roda  rodilal  Npj.  1,333. 

V6Jk<it  m.  ime  muško.  Rad  2tl,  54.  osn.  «  Vojo. 
/ii/p.  od  Vojiaav.  akc.  prema  B6jko,  od  Daniiića, 
ARj.  .Olfia. 

v6Jnn,  /'.  riđi  vojnica,  i  kod  ral  ostala  stfn.  — 
Oni  (ljudi)  koje  osim  prirodne  miirti  kupa  ili  vojna 
ili  kakvo  nevaljalstvo  pozoblje.  Priprava  114. 

vtijnieii,  f.  licr  Krieg,  dic  KriegFzeitj  helli  tempu.'i. 
ivj.  r'l^  vrijeme  ratno,  vidi  vojna,  i  kod  rat  sj/n. 

Vdjniea,  f.  varo§  u  Ito^ni.  Rj. 

v6Jni^ki,  adj.  soldati^ch,  mihtaris.  Rj.  Ho  pripada 
tojntcivio  ili  rojniku  kojemu  god.  —  Trgovačka  i 
rojniH'a  škola.  Rj.  84<ib.  Nestade  mu  pralK*i  i  olova 
i  o.4ta1e  potrebe  vojničke.  Npj.  5,  205.  Najr.natniji 
čovek  od  vojničkoga  rcdn.  Danica  4,  17.  U  Hrvatskoj 
vojn irkoj  krnjin i.  Kov.  22.  Uz  Du  n av  ( doi^ju )  na 
Veliko  ostrvo  vojničke  lagjc.  Milož  35.  Kueaovi  sad 
8u  kao  vojničke  rlasti.  192.  Popefilelj  rojnickijeh  ili 
ratnijfth  po*ihru.  8ovj.  5(>.  A  vojničkim  redom  izi- 
doSe  ...  iz  zemlje  Miairsko.  Moj«.  11.  13,  18. 

VSJiil^ki,  adj.  von  N'ojnica.  Rj.  Mo  pripada  Voj- 
nici. 

vAJnik,  vojnika,  ni.  dar  Krieger,  miles.  Rj.  vidi 
ajluk<^ija.  be<-ar  2,  bojnik,  i^arapar  %  gola(?,  goli  sin, 
lever,  novak  2,  ratnik,  regula?,  »oldai,  vojak.  —  Voj- 
nici HU  u  mirno  ^ubu  (onako),  kao  furune  u  ljeto. 
Po«l.  37.  Da  n\  ^»pudini  Bog  poniože  njega  i  rij«- 
gure  i'ujnike  i  ttojnike!  Npj.  1,  b<>.  Dude  njemu  pet- 
naest bilja<la  po  i/.l>orti  Hilnijc/i  vojnika.  4,  3(>9.  Tu 
Uf  raznnt'.  brnie,  ne  mo^ai^o  dej*e^'ara,  ni  prostog  voj- 
ni kn.  5,  345. 

vojnfknv,  adj.  Uto  pripada  r^tjnikn:  Pozdrav  roj- 
nikov  tako  im  je  jako  na  »ren  ležno,  da  .  .  .  Danii'A 
2.  12G. 


v6jniS(vo,  n.  Htulli.  vojničko  stanje.  —  VeĆ  vam 
sjede  rgja  na  onižje,  vq6  vojništva  m^u  vama  nema. 
Npj.  5,  BO.  On  je  školan  od  obje  ruke,  i  za  pero  i 
jofi  za  vqjniAtvo.  5,  52H. 

T6Jno,  m.  (St,)  mu?.,  Gemahl,  maritfM:  Kako  ne  ^u 
bleda  biti?  vojtio  mi  je  pijaniea.  Rj.  vidi  vojino,  rahar 
(lirabar).  —  Mlad  je  vojno  ruža  napopila.  Rj.  4i>3a. 
No  je  mene  na  odžaku  zima  koil  mojega  nerufloHna 
vojna.  Npj.  1,  628.  O  Voine,  sa  nevolju  vojno!  I, 
535.  r^j«y,  osn.  u  «««  (voj)^  kor.  *vi«  ići,  tjerati;  isp. 
Vojin.  M\\'i-voje.  Osn.  174. 

v6Jnov,  adj.  (ftt.)  đes  ftemaJiIs,  mariti:  Veaeli  se 
rojnoru  lutijko.  Rj.  sto  pripada  v(^nu. 

V6Jo,  m.  hpp.  od  Vojisav.  —  Vojin  (osn.  u  Vojo 
od  Vojisav).  On.  148. 

v6jska.  f.  [dat.  vOjsei,  acc.  vojaku).  Kj.  gen.  pL 
voJHki.  niigm.  vojStiua.  —  I)  ilas  Krieg>ihecr^  e.rer- 
citus.  Rj.  vidi  annada,  armija  2.  —  Brati,  kupiti: 
jBeri  vojsku  Štogod  vise  moie.4.  Rj.  4*>a.  Razbiti 
vojsku.  Rj.  ^^Hn.  f ^logoriti  vojsku.  Uj.  77yb.  On  je 
st/n«  sakupio  vojtiku.  Npj.  1,  55(i.  Kad  se  sle^c  na 
Kosovo  vojaka.  2,  304.  fcfilnn  vojaku  bego  okupio.  4, 
316.  No  se  Turska  v<tjska  polomila.  4,  317.  Nn  onižjo 
Srbe  podigoše,  složnu^  kado,  vojsku  pokupiše.  4,  345. 
Na  Miloi*t  vojaku  podigao  .  . .  Srbi  l'ureku  nadrttliiie 
voJKku.  4,  34S.  I  na  noge  vojsku  podif^oše.  4,  35<).  On 
pokupi  petnaest  hiljada,  pa  isturi  vojsku  u  Vraćora, 
4,  35K.  Na  prijepis  kazivali  voj.tku^  koliko  im  ]e  iz- 
ginulo vojske  .  .  .  Kad  se  Srpska  iskupila  vojska.  4, 
3(50.  Da  inu  dadem  silnovitu  vojsku.  4,  368.  No  po 
gori  ra:d\irliše  vojsku  4,  372.  Bože  dragi,  ognjevite 
rojfke.  4,  3i)7.  iVri  hoj  su  je  (vojaku)  vodile  hulju- 
ba.^e.  Danica  3,  139.  Ja  ^u  na  rus  diri  vojsku.  3,  153. 
Tamo  dn  kupi  vojsku  poil  phifu.  3,  1(>3.  AJco  vojska 
(h)rupi  u  Srbiju.  3,  ItH.  l*rikxtpc  joft  vojske.  3,  108. 
Boinović  (je)  rojsku  bolje  drino  u  iuptu.  3,  15t6, 
Jakov  ide  na  ttjih  s  vojskom.  5,  3H.  Nakupi  preko 
dvadeset  hiljada  vojske,  5,  42.  Odatle  se  Kva  mjivo- 
semna  vojikn  Turska  vrati  k  Deligradu,  a  ona,  sto 
je  na  hinjama,  otide  uz  Dunav.  Milo.-^  39.  Ne  nmeju^ 
od  naro<lla  ohih\u  vojsku  kupiti  i  povesti  na  nohijit 
Požarevacku,  podigne  Beogradske  bećare.  47.  Stane 
spremati  mjsku  na  MiUmt.  8(J.  Kre^iurši  vojsku,  udari 
preko  Kra^njevon  105.  tS  glucnom  vojskom  prijejge 
preko  Drine.  Sovj.  27.  Upravitelj  aviju  vojski,  j^.itije  .^"»8. 
(lOppod  nad  vojskama  pregleda  vojsku  uimjitu.  Is. 
13,  4-  —  2)  otiiao  uTi  vojsku,  in.t  Fdd,  £U  Feldđ,  in 
bellum.  Rj.  vidi  vojna,  i  ostala  stm.  kod  rat.  — 
Otii^ao  u  vrbovku  .  ,  .  kad  ko  otide  da  izgoni  na 
vojsku  ljude.  Rj.  74a.  Ljudi  zasuli  Kovilja^-u  u  itemlju. 
kad  su  polazili  na  »chikrtt  vojuku.  Rj.  2yib.  Dokleu 
ne  on  s  rnj.'ike  vrati.  Npr.  13(>.  Došavši  s  vojske  odmnh 
upitH  mater,  g}e  mn  je  žena.  234.  Kad  je  rojukn  voje- 
rati, onda  ne  viće:  Karao  junak  Kraljevici  Marko? 
Posl.  117.  1.  .  .  opremao  .<ie  na  vojsku  .  .  .).  17y,  i\iAtji 
luda  na  vojsku  pak  sjedi  te  pla^i.  257.  Pa  ja  odoh 
na  carevu  vojsku,  bih  na  vojnei  devet  godin'  dana. 
Npj.  1,  3(M).  Te  svakoga  na  vojsku  poziraj.  4,  316. 
Ne  tuVdne  narod  sav  disati  na  vojsku.  Danica  1, 
75.  Da  se  narod  slobodi  i  na  vojsku  da  trči.  .Milo* 
36.  }Io<*eS  li  vH  sa  mnom  na  rojttku  na  iCamot  tJa- 
Iftdski?  Car.  I.  2*2,  4.  —  3  a)  {u  Bodi  die  Leutt, 
homincs:  na  ovom  brodu  nema  umogo  voUke;  n 
ovome  JD  mjestu  ohic^na  (gefjillig)  vojska.  Rj.  riđi 
(čeljad  3,  Ijutfi.  ljudstvo,  narod,  puk.  svijet  2.  svjetina. 
—  b)  koUku  inui§  vojske  u  ku?'i;  ima  mnogo  vojske 
u  ku(*i.  Kj.  vidi  Oeljftd  'I\  domai^i,  familija,  glotu  2, 
obitelj,  *upa  .3.  —  Vojska  u  Boci  zunći  čeljad  i ljudi, 
žene  i  djeca),  o.  p.  u  ovoj  knći  ima  mtioiro  vojvkr. 
Posl.  XLVII.  ovamo  prinU\je  i  oru;  primjer:  Kad  to 
Turci  bi.^0  ugledali,  rasn*e  se  kao  rakovu  rof$k49, 
HNi»j.  2,  189. 

voJHkivogjH,  m.  in  *^'.  *^.)  Herrfithrer,  Ue\lida.r: 
Vojakovogje  vojaku  povedoše.  Kj.  vojsko-vogja,  k<^i 


ToJSčei^e 


—  787  — 


VolMler 


vojsicu  vodi.  isp.  vojvodu  1.  —  rijeii  tako  aloi.  kod 

vAJS^^'nJ*'*  '*•  '^<"*  Kriegen,  beliifjertttio.  Rj.  verh, 
0(1  voj-iiti.  radnja  kojom  tko  r(y«/», 

viV|.^rina,  /'.  augm.  od  vojaka.  Kj.  takta  augm.  kod 
bnrdaČuift. 

vdJAtiti,  voJStTiu,  V.  impf.  Kj.  v.  pf.  sloz.  h-v6y 
Štiti,  7..1-.  —  1)  ua  koga,  krietjen,  helligeto.  Kj.  inai 
vojevHti,  i  Hijn.  ondje.  —  Ne  Ću  ni^'da  na  crkvu  voj- 
Hiti.  Npj.  3,  76.  Kad  kraljevi  na  nua  vojštiV  ne  ^e, 
kako  (e  nam  raja  ilosadili?  4,  1.%.  —  ^)  (u  Dubr.) 
s  iljerom,  t.  j.  imali  posla  h  njima,  mut'iti  se  oko 
njih,  zu  thitn  hahcn^  fatigari.  Kj. 

vojta,  /*.  (u  vojv.)  eine  Art  Karitnapiet^  luanhs 
guidain  pagitianivi.  Kj.  nekaktt  igra  karUtUku.  Modi. 
vojta.  i>p.  votn. 

vdjvodii«  wi.  Kj.  vidi  vojevotla.  dem.  vojvodica, 
voj-voda,  zu  prvu  polu  isp,   vojno,  su  drugu  voditi. 

—  1)  der  Ilcrzotif  dux:  Poranile  tri  Srpske  vojvode: 
jedno  bjeie  . .  .  ftj.  i^p.  voj^kovogja.  —  Ima^e  sin 
Sanlov  dvije  vojrode  nud  ćetumn.  Ham.  1 1.  4,  "2. 
DrajraS  je  moj^ao  biti  ntjvotUi  oeinoj  vojsci.  DM.  85. 

—  2)  11  Hercegovini  i  ti  l'rnoj  <ti>ri  ttiarjesinfi  od 
knezine  ili  plemejut  tiovu  hc  i  dana.s  vojvode.  Kj.  — 
S)  za  Karajrjorg^jijevft  vremena  knežinske  HtarjeAine 
i  upravitelji  /.vali  hu  se  vojvode.  Kj.  —  4)  i  duuai«  u 
Kio^^radn  Turci  svojega  staijetiinu  xovii  vojvoda.  Kj. 

—  Munelim,  koji  se  gdjeSto  osobito  k  istoku  zove  i 
V<^voda.  Rj.  375a.  —  5)  vojooda  u  tvutooimn,  koje 
ponajviše  biva  ujak  mladoženjin.  Uj.  indi  vojvod- 
na5a.  —  Stari  avat  od  avatova:  »*>j  vojvodo  moj!^  Voj- 
voda: >t'ujem  t«.  i  vidim  Le  brate  i  diko  nada  atari 
svatel*  Kov.  68.  —  ^)  u  Hrvatskoj  tojpoda  se  danas 
2ove  kunuir  koji  ide  ua  kouju.  Rj. 

vdJTod-liahii,  w.  vojvoda  u  svatovima:  Vojvoda 
hfiHu,  UrKi'o  naša.  Kj.  —  tako  sloL  njcct  A"o(/ baSa  3. 

rftJTodien,  ni.  dem.  od  vojvoda.  Kj. 

Tdjvodir,  m.  Sohn  des  vojvoda,  filiuji  -roS  vojvoda. 
Gje  vojvoda  objeduje,  vqjrmić  mu  konja  drži.  Rj. 
ftin  rojvodin.  —  J^^  njima  unuk  Mine  vojevode,  mlado 
momće  rojvodidu  Sofe.  Npj.  6,  284. 

v8jvodiii»  adj.  den  vojvoda,  roS  vojvoda.  Rj.  šio 
pripada  vojvodi.  —  Do  pomazauika  vojvode  h\će 
Hedam  nedjelja  .  .  .  narod  ća  vi^vodin  doifi  i  ražo* 
riti  },nad.  Dan.  y,  26. 

vfijvodiniea,  f.  đie  Frau  đeft  vojvoda,  ujror  loti 
vojvoda.  Kj.  ieua  f^ojrodina.  i.*p.  vojvotkinja.  — 
I  ^  njima  su  gospogje  oaiale,  serdarice  i  roji'odinicc. 
Npj.  6,  305. 

V&Jvodili.  dim,  r.  impf.  Rj,  v.  pf.  sloi.  /.a-voj- 
vodili.  —  1)  eum  vojvoda  machen,  appello  zov  voj- 
voda. Kj.  činiti  koga  vojvodom.  —  H)  8n  se,  refleks. 
voj voditi  se,  sich  fur  einen  vojvoda  ausgeben,  pro  voj- 
voda ce  gerere.  Rj.  postajati  vojcoduj  graditi  $e  voj- 
voda. 

v5jvodovanJe,  n.  das  vojvoda  seiu,  ■:«>  eaae  voj- 
voda. Rj.  verh.  od  vojvodovati.  stanje  koje  biva,  kad 
tko  vojvoduje:  MiloSjeza  vremena  vojvodovanjn  svoga 
bio  u  reda   najslavnijih   Srpskih   vojvoda.   MiloS   60. 

T&jTodova(li  vtljvodujBni,  v.  impf.  voj^^da  sein, 
Kum  vojvoda.  Kj.  biti  vojvoda.  —  Tako  je  Milau 
gospodovao  i  zapovedao,  a  Milo^  vojevao  i  vojvo- 
dovao.  Milofi  45.  Već  zet  Auri  na  vojvodstvo  ide.  Da- 
mčie  io  tumači  i'iječima:  Da.  mu  vojvoduje  na  svadbi. 
Sint.  480. 

vftjvodski,  adj.  den  vojvode  gchorig,  nT.v  vojvode. 
Rj.  Mo  pripada  vo^jvodama    ili   vojvodi  kojemu  god. 

—  Veljku  Kara-CTJorgiije  pokloni  nekolike  stotine 
dukata  i  vojvodstku  diploma.  MiloS  23. 

v&Jvodstvo,  n.  —  1)  die  M'iirde  eines  vojvoda, 
dignttas  toC  vojvoda.  Rj.  vlast  vojvodska.  —  Kmetstvo 
je  ovo  ostajalo  od  oca  »inu,  kao  t^jrodtico  u  Heroe- 
^vini  danas  Ho  oeti^e.  Rj.  27'Ja.  Već  zet  ouri  na 
tojvoihlvo  ide.  Npj.  1,  13  (da  mu  vojvoduje  na  svadbu 


Dauići6  Sint  486).  Vojvodstvo  si  na  sablju  dobio. 
5,  3ai.  8amo  da  bi  njega  ie  vojvodnUa  izbacili  i 
mjesto  ujega  da  bi  postjio  vojvoda  IJijin  aiu.  Sovj- 
48.  —  2)  d&isen  Gehitt,  llcrzoglhum,  ierra  tou  voj- 
voda, dacntus:  A  ti  strit*^,  vojevoda  Oojko !  hialo 
V  li  je  vojvodstva  tvojega?  Kj,  dokle  jed^m  vojvoda 
drii  podruje  vojvodsio.  —  Gmnatir  (u  vojvodstvu), 
Kj.  98b.  Arifite  . .  .  izmegju  rjećnika  samo  u  Vukovu 
(j.'clje  se  napominje  da  se  govori  u  vojvodstvu).  Vfi- 
niOi(?,  AKj.  I09a. 

rftjvofijeiijo,  «.  Rj.  reffr.  od  1)  vojvoditi,  2)  voj- 
voditi  ne.  —  J)  radnja  kujom  tko  vojvodi  koga  (das 
Emenneu  zum  vojvoda,  T^ii  vojvoda  appellatio.  Rj.). 

—  2)  stanje  koje  hiva  kad  se  tko  vojvodi,  postaje 
rojt^oda:  ili  radnja  kojom  se  tko  vojvodi^  gradi  se 
vojvoda. 

vojvotkinja,  f.  zcna  koja  ima  vhtst  vojvodsku; 
die  Herzoijin,  dux  femina.  vidi  hercejrinja,  berceiioa. 
isp.  vojvodinica.  —  Zapjevaju  pjevaOi  pobjeduu  pjesmu 
majci  Hoj^ijoj:  »i/abranoj  vojvotkinji*.  1)1*.  56. 

V&jvolkinjiii,  adj.  sto  pripada  vojvotkinji. 

vOKnlizdvnnjOi  ».  verbal.  od  vokalizovati  se,  koje 
vidi. 

vokalizćvali  se,  vokallzujSm  se.  r.  r.  impf.  kao 
postajati  vokal:  Kop  nalazi  da  ee  't*  mojte  vokali- 
sovali  u  >i.«  Rad  1,  IK). 

vćko,  m.  tnjp.  od  vo,  osobito  kad  vabe  teoce:  pos 
luko  posl  ma  voko  ma  I  —  Što  gopj  roAo  buće,  sebi 
za  vrat  baca  (.Stogogj  voko  buče,  sebi  za  roge  baca. 
Posl.  354.).  Rj.  vo(l)-ko.  vidi  volak  1.  —  takva  kgp. 
kod  bapko. 

vAlakt  voka,  m.  {pl.  v6ci,  gen.  volAkii).  Rj.  (vol-ka). 

—  1)  hgp.  od  vo:  OŽeui  se,  staće  ti  volak  na  nogu 
(paSće  ti  briga  ua  glavu.  Posl.  237).  Oiisni,  potisni, 
vod  ti  korisni!  (Posl.  243).  Moli<;u  vam  molitvicu  /.a 
sve  kuće  dobre  sreće,  za  težaka  i  volaka.  Kj.  {vo- 
laka aen.  pl.)  Mlade  voke  vitoroge.  Kj.  64b.  vidi  voko. 

—  2}  {u  Dubr.)  nekaka  morska  riba.  Rj.  isp,   vo  2, 
vAlanJo.  ».  igra  u  kojoj  se  baca  ^tap  po  zemlji  da 

se  premeće,  ein  Ilirtenspiel,  ludi  genus.  Rj.  vcrh.  od 
volati  se,  koje  riđi. 

v61ar,  vollra,  m.  koji  čuva  volovO)  Oc^isenliirtt  hu- 
bulcus.  Kj. 

\'Alar.  Voliira,  m.  vladićansko  oko  u  jezeru  Ska> 
darskome.  Rj.  «  Rj.'  ima  V61ać.   tako   i  kod  oko  4. 

volArcr,  volftrov,  adj.  što  pripada  volaru. 

vdliir.ski,  adj.  OcIinentUrten-,  buhulcorum.  Rj.  »to 
pripada  volarima  ili  volan*  kojemu  god. 

vhl&i*  m.  OckscHuame,  nomen  bovi  indi  .tolituuu 
Rj.  ime  vulu. 

vdiati  Si>.  vnliUn  ee,  r.  r.  impf.  t.  j.  Stapovima, 
eine  Art  Hittenspiel,  ludi  gen-us.  Rj.  volaii  se  slapo- 
vima, t.  j.   bacati  stapove  po  zemlji  da  se  premecu. 

v61H,  ja,  je,  (po  ju^ozap.  kraj.)  lieber  Kollend,  ma- 
Icus:  Ja  sam  ro/(;  i/^rnbiti  f^lavu,  ne^o  caru  poklo- 
niti paru.  Rj.  Ja  sam  volij  =  ja  volim,  govori  se 
i  najvolij,  kao  i  najvoljeti.  Dauicv:  ima  uke.  vftlij. 
Korijeni  197.  —  Ja  bih  volij  udariti  na  deset  živih 
uejiTO  li  ua  jednoga  mrtvog.  Npr.  172.  Volij  sam  brata 
jta  krvnika  no  Lubina  Ka  gospodara  (imati).  Posl,  37. 
Volij  sam  da  mi  guzi6  po  grobu  no  po  trbuhu. 
{Volim  poginuti  braueĆi  se,  nego  da  me  živa  mućig). 
37.  Megju  »obom  govorile,  što  bi  koja  najvolija  .  .  . 
»Ja  bih  prsten  mijviAija.*   Herc.  283. 

v6iikat',  vfMikca,  m.  (u  Dubr.)  Art  Pfianget  tri' 
bulus.  Kj.  biljka. 

vdlina.  /'.  hoR  ingens.  fig.  dr.  de  homitie  r«di,  i'n- 
urbano,  crassac  minervae.  StulU.  augm.  od  vo.  — 
volina.  Reku:  za  ćoeka:  on  ti  je  ona  'tJolina;  ne 
zna.  manj  kad  ga  za  uho  povučeš.  J.  Kogdnnović. 
vidi  volusina. 

\'ol6dt^r.  m.  —  J)  brdo  i7:mog)a  Orocke  i  sela 
Kolara.  Rj.  —  2)  gdjekoja  se  brda  tako  zovu  i  po 
dnigijem  mjestima,  n.  p.  u  Hrvabskoj.  Rj.  Volo-der. 

47 


rri>yahi 


—  73fe  — 


T«UMUBatl 


ime  l^o  »loi.  f^ipoder;  i  rijeci  tako  đci.  I»id  gre- 
Uoder. 

OekMcmPtidt,   paseuum   bomlttm    Bj.   volo-pala.   — 

M/7,  (/iito  «ioi.  rijei  k(»xo{wAa. 

T«livii4,  m.  (a  Oabr.i  eine  Art  Pfianse,  herbae 
genus.  lij.  ttrobanche.  L.  Rj*  hUjka.  Tolo-vod,  /tpoj 
^oZ>  Ofn.  u  TO,  dragoj  M  vodili. 

roMvodBfca,  f.  volovi  Mo  idu  ks  Vntrom.  kad 
vodi  krava,  die  Prtier  der  Inufitjtn  Kuii.  racou 
proći.  lij.  ToU>-vodni(*jL,  ta  otn.  i4p.  volovod.  za  sna- 
fanje  išp.  kućniciL 

rAt«Y»ki«  adj.  n.  i>.  meno,  Ochfen-(Flei^rh),  curo 
bi^julfi.  cf,  rolujuki.  Rj.   ^to  pripada  volovima,  toin. 

—  Volornki  jcsik,  m.  die  OcastuMia^e^  andiuaa  olfi* 
dmUi«  Unu.  lij.  Tlu.  (biljka).  ObiULa  je  Ijetioft  od 
niU  voit/rMk€.  I*ri<:.  14,  4. 

VMnjAk,  m.  pUuinft  u  Herrejrovini.  Rj.  —  Ofn.  u 
Hinrom  nđj.  vohij.  iHn.  y»14-  Mp.  volujski. 

vultijar.  voIijj4ra.  m.  vidi  vohijarka  1.   Rj. 

Tol^Jnrn,  /■  nekakva  zvijezda,  koju  ratari  poznaju, 
i  karl  ona  txigje,  onda  rc^  idu  tražili  volove.  Rj.  vidi 
volujurka  2. 

vol&lfirlui.  f.  Rj.  09H.  u  HaroM  adj.  voluj.  itp. 
Vohijak.  ^  3)  uekako  krupno  crno  i  bijelo  grožgje, 
Sa/fil'i  u/fen,  uvue  gcnu$.  ef.  volajar.  Kj.  —  9)  vidi 
voliijanu  Rj. 

votOJ.ski,  adj.  vidd  volovHki.  Rj.  od  »tar.  adj.  voluj. 
išp.  J>Hn.  li.  adj.   s  lakim  namt.  orUijaki,    ovnujski. 

—  Žila  voh^jska  ili  ovnuJKka,  Rj.  ir>9n.  I'letujica  (kod 
plu^ra  i  kod  kola  ovnujnkih).  Hj.  f>i)7a.  l*obi  ieat  sto- 
tina Filinti'ja  oftinnom  volujukim.  bud.  3,  31. 

volćiKinn.  f.  iiupm.  od  vo.  ruU  volina.  ra  9tust. 
iirjt.  orhi^iua,  Turkei*intt.  —  8ve  ou  buf^  kao  voluaiiMt 
a  Hve  ^i^^e,  n  iz  jrrlft  vir«.  IINitj.  4,  357. 

vfiljii,  /.  Rj.  dem.  voliica.  —  1)  der  Wille,  ro- 
luntitu:  Urii^ome  na  votjuj  a  acbi  nevolju  (ućiniti. 
Pofll.  71).  Rj.  Znat^enje  (korijenu)  htjeti:  volja,  voljeti. 
Korijf!ni  li»7.  —  Koji  imaju  svoje  volove,  orali  su 
od  Kvoje  volje  hez  i  kake  plate  onituH  koji  lb  nemaju. 
Rj.  2()a.  Jh-age  volje...  11*  je  »ila  il'  je  draga  volja? 
Rj.  137a.  Iivrfti  $e  volja  čija.  Rj.  221a.  Dosta  puta 
muflelimi  čine  i  be/.  kodijna  suda  Uo  im  je  volja. 
Rj.  37r>a.  Navrkaje  Re  volja  Boiija.  381b.  Preniizgi- 
vatif  jesti  bez  volje,  bode  li  ne  će  li.  Rj.  .''»7'3a.  Kada 
bi  ga  volju  u/atila,  il'  junaka  ^.cgja  preHvojila.  Rj. 
580a.  Proijfra^e  Vlahinje  robinje  7-a  nevolju  ka^  za 
dobru  volju.  Kj.  (>*M»a.  Ne  ra^^i  mi  ae  jeati,  t  j.  nemavi 
volje.  Kj,  fi40a.  On  ide  o  Hvom  Irožku  (1.  j.  čini  vo 
»vojoj  volji).  Rj.  751a.  Uakoften,  rgjare  volje.  Rj. 
THlIa.  Ne  daj  «u  volju  ovcama  kud  one  lio<?e,  nego 
drži  kuda  ti  bot'eft.  Npr.  4H.  Ono  bu  ljudi  Bogu  po 
volji.  iHi.  Mi  roditelja  uvojijeh  nije.nmo  ftt^eli  sluRali, 
fu'go  prolifu  iijiitotc  rolje  »ve  drukčije  radili.  08. 
Oar  rni-e  da  u  njegovoj  volji  to  ne  Moji.  103.  Naumio 
ae  vazda  tako  ^eljati,  pa  ga  je  i  sad  ta  volja  dopala. 
148.  Da  je  na  paiptt  (volju),  ni^u  konja  ne  bi  bilo. 
PomI.  r)0.  JJrijo  U  volje,  a  č«tiri  i5udi  (pa  ^ini  fuid 
kako  ti  drago).  57.  Od  ro{je  mu  (jv  ili  ^toji),  kao 
Dokcu  poMl,  232.  Uaate  mu  pene.  (Kad  se  koine  AtO 
po  volji  dogagja).  270.  Od  doorot«  ne  6e  druoome 
volj«  da  kvari.  2110.  Pun  je  raj  dobrijeb  djela,  a 
pak'o  dohrijch  tmlja.  DPoal.  H)6.  Od  volje  mi  je 
mlađa  (ijevojka  .  . .  dobar  nam  iunak  i  dobre  volje. 
Npj.  1,  Jjl8.  Nije  fajde,  otvori  mi  dvoro,  il'  ta  rtdju, 
il'  tV«  za  nevolju.  1.  53il.  Mije  mi  ga  tt  voljom  po- 
klonio, n|je  s  voljom,  nego  7.a  nevolju.  1.  647.  Tad 
Sovori  Jurifiiću  Janko:  >  Volju  ti  je,  care,  i«oyffWi"...< 
,  830  (odmah  na  str.  3^1  kaie  se  to  isto  riječima: 
Voljan  budi,  care,  govoriti).  Pa  usede  hunx  bedeviju; 
ilobroj  Aari  iloltru  tv)/;u  daje,  cit^i  Šara,  kako  zmija 
ljuta.  2,  453.  Ne  razumije  onaj,  kome  se  to  ostavlja 
na  volju,  3,  43  (VukK  Al'  ti  nije  u  volju  večera? 
3,  488.  Tu  aam  svoju  vo^u  ispunio,  i,  44.  Valja  da 


ti  đMo  voijuj  da  svilo  opei  pođer«i  u  krpe?  1>»- 
nica  %  130.  Praed  je  naroa  is^uhi^  ttiju  opet  bJco, 
posiati  nja  Tanka.  3,  219.  Ne  će  rerovsiC  ^  o^ 
ide  po  carstoj  volji  i  zaporesa,  đ^^to  će 
dft  ide  sam  od  snuje  volje.  5.  39.  S\-ako^ 
mogao,  i  u  naprijed  pomakao,  koliko  je  volja  i 
njegova  1  Kov.  72.  ^  ktimouma  ae  kumili,  vre  # 
Toije,  bez  nikakve   nevolje.  122.  Stase  se 

da  ftu  10  ljudi  oćinili  prAo  njegove  coljt  i  sapori 

Miloi  77.  Ili  će  Oštanii  kome  na  rolju^  d±  . .  .  Opi 
X\.  Niti  kakvoga  drugog  pravila  bo<V  niti  pozoaju 
OMM  svoje  rolje.  Pia.  2tf.   On   ućini   le  dohiju   ftrri 
r*jlju  na  ivtoriju.  Priprava  188.    Pridmii  se  ajinui  i 
bc:   njUtorr   volje.   iSovj.  36.   Pokasao  je  oeru    roijii 
k  vojničkoj  službi,  nego  i  k  ćemu  drugome,  i^tije  & 
Gle,  aluga  moj,  koga  Aaio  izabrao;  ^itbanu  moj,  k^ffi 
je  po  volji  duMC  inoje.  Mal  12,  18  (ijip.   Evo   slu|^] 
moj^a...  izbranika  mojega,  koji  je  mio  duii  mojoj 
la.  42,  It.  Ko  izrršuje  volju  oca  mojega  .  .  .  onaj   j 
brat   moj.   12.  49.  Neka   bude   volju   troja.   2i>.    4: 
Sij^oh  R  ueba  ne  da  einim  volju  svoju,   nego    rf4j\ 
oca  koji  me  posla-  Jov.  6.  38.  Koji  ćini  milost,   n^ka 
eini  s  dobrom  voljom,  12,  8.  Bog  je  dao  u  srca   nji- 
hova da  učine  i'olju   njegovu.   Otkri  v.  17,  18.    Volja 
svoju  o  tom  neka  nam  car  posije.  Jezdr.  5,  17.  Nemoj 
me  dati  na   vulju   neprijateljima   mojim.  Pa.  27,  12. 
Ja  i/i  pustih  na  volju   srca    ojibova,   neka   bode    |h> 
svojim   niiftlioia.  81,  12.   .Sluge   njegove   ((^os|><Mlnje)^, 
koje  t  varite  Vflju  njegovu.  108,  21.  Go.-ipodu  bi  roljm 
da  ga   bije,  i  dade  ga   na    muke.  la.  53,  10.  Ako  tt 
je  volja  poći  sa   mnom    u    Vavilon.  Jer.  40,   4.    — 
!^)  n  govoru   ne   kajito   uzima   kao   mjesto   ili,    n.  p. 
volja  ti  do<?i,  volja  ti  ne  doći.  Volj^  ti  piti,  volf  kapof 
kupiti  (PobI.  39).  Rj.  —  Ja  ču  ovu  Midr*ati  kod  sebe, 
a  vi   8vc   možete   ići   kud    koja   boce,   volja   vam    u 
Tursku  ili  Srbiju.  Sovj.  74.  —  3)  go5a  u  kokoM  ili 
u  lice,  der  Kropf  der  Henne,  des  Vogels,  guttur.  Rj. 
»sjo.  podvoljuk,  iiilovoljka.  —  Ako  li  bof'-e  da  prinese 
pticu  Uospodu   ua  ^.rtvu,  sveAtenik   neka  joj   iKvai& 
volju  a  uetSstotooi.  Moja.  HI.  1,  IG.  ' 

vOlJan.  voljna  (voljni),  adj.  —  1  a)  frei,  sui  juriš; 
voljan  si,  du  kannst  es  thun,  per  te  xtu(.  Tako  imao 
o<l  kuda  davati  i  voljnome  i  nevoljuomel  (Posl.  297). 
Rj.  ro^an  je  kome  sto  stoji  u  volji  pa  moie  činiti. 

—  Nije  voljan  dušom  dalmul'.  OPoaI.  83,  Mog:u  I' 
ja  biti  voljan  7ia  besjedi,  da  ja  uzmem  aeatni  Kan- 
domju.  Npj.  2,  l.'K).  Svakome  dao  dobar  Ćaa  i  voljni 
napitak.  Kov.  121  (objektivno:  koliko  tko  hoi^e  ij 
možej.  —  b)  voljan  je  koji  ima  volju;  kao  hoćak^ 
tctllig,  promptus.  —  Uudi  dakle  voljan  i  blagoeloi 
dom  »tuge  svojega.  Sam.  II.  7,  29.  Jedan  rei^e:  h 
voljan,  pogji  i  ti  sa  Hlugamn  svojim.  Car.  II.  (>,  SLl 
Donese  ko  god  bje&e  voljna  srca  žrtve  paljenice^T 
Dnev.  II.  29,  31.  Gospode,  voljan  budi  izbaviti  me. 
Pft.  40,  13  (complaceat  tii>i  ut  eruas  me;  lass  dw 
gefallen  mich  su  erlosen).  Pomoli  se  Oospodu  tvorcu,] 
koji  je  od  iskona  voljan  bio  ponavljati  svoje  9tv( 
reuje.  DP.  351.  —  c)  voljno  je  Mo  je  od  svoje  r^lj 
(drage  volje)  a  nyc  pod  moranje;  frei^UUg,  volun" 
tarius.  vidi  svojevoljan,  isp.  dragovoljan,  dobrovoljan. 

—  Ko  Će  Jinati  sve  svoje  pogrješke?  Oćiati  me  o*l 
tftjoijeb.  1  od  voljnijeh  sačuvaj  slugu  avojega,  Ps. 
19,  13.  Napominje  nam  i  voljni  polazak  spaaiteljev 
na  stradanje  kojim  nos  i/bavi.  1>P.  It).  Hpase  moj, 
silo  nebeske  TUibunist;  se  radi  voljne  smrti  troje.  14»j- 
ndv.:  I>a  hu  se  zemlje  voljno  pokoravale  vlftHti  nji- 
bovoj.  DM.  1.  —  2)  guter  Laune,  guter  Dinge^l 
laeius:  Voljan  budi  care  gospodine.  Rj.  koji  je 
dobre  vo^e. 

TftUani  Boio!  (veru^Ufidcmd)  guter  maditiger  Gotii 
bone  Jkus!  Rj.  —  Prigrijala  vrućina,  voljani  Boi^i 
da  pogore  Žeteoci.  Npr.  162.  u  cugjenju,  kao  đa 
kaie:  Boie!  kpji  si  voljan  (2)^  M  iijoj  volji  ttoji^  da 
to  biva. 


VoUftTSa 


—  739  — 


ToinjAk 


VOIjavf«,  f.  uiiui«»tir  u  Srbiji.  Ej. 

Vdljoti,  volim  (volju),  «i,  impf.  licbcr  rcollen,  malo: 
Volitn  mftalan  kupati  nego  gbiclan  plaknti.  (Posl.  38). 
Govori  «e  i  ^Mjvoljeii^  am  Uebsten  woUen:  Ja  bi 
burmu  najvoljela.  Jft  bi  JaDk:i  najvoljela,  Rj.  Tako 
Je  isto  jjlaf^olu  volim  (volju)  pravo  i  općeno  znaćenje 
lidicr  tcollen^  malo  ...  a  imam  nto  rado  to  je  pre- 
dielno.  Pia.  77.  vidi  volij  (t  najvolij).  gntm.  I.  pridjev 
volio,  vftljela,  voljelo,  v.  pf.  ftlož.  i?;-vMjetJ,  pri-  (t  se^. 
r.  iptpf.  sloi.  izvolijevati,  izvoljav&ti.  —  a)  voljeti 
koga  Hi  što:  Voliš  li  da  te  ustrijelim  ili  da  te  sabljom 
poHijećem?  Npr.  201.  To  bi  voleo  ne<jo  ave  carstvo 
«voje.  S^3(J.  Volim  vjerovati  ne^^o  i(^i  te  pitati.  Poal. 
38.  Volim  sehc  nego  tebe.  Sii.  l>&  li  mi  te  rastaviti 
H  majkom!...  Volju  a  majkom,  neg'  a  koSiiIjom 
tankom.  Npj.  1,  32'2.  Sto  je  voljco  Srbe  nego  Turke. 
Danica  3,  145  ivoljeo  dijalekt,  n^c^to  volio).  Oatali 
Hvi  voliU  ttu  btdjufmsu.  Sovj.  frl  (griješkom  jry.  vo- 
ljeli), amo  ide  i  ovaj  primjer:  Devojka  je  volela  sa 
Turčina.  Npr.  257  (U  j.  i'H),  —  b)  voljeti  kome  ili 
četnu:  Ova  Žena  sve  je  volela  ftvome  detetu,  a  na  ono 
dvoje  postorćadi  mrxibu  Npr.  137.  8vak  sebi  voli, 
Po8l.  27D.  Za  kojega  (za  mitropolita)  ku  Srbi  vei5  bili 
uvjereni  da  voli  Turcima  nego  njitna.  Sovj.  26.  Niko 
ne  može  dva  gospodara  »lu^Jti;  jer  ili  će  Jednome 
voljeti,  &  za  drugog  ne  marili.  Mat.  6,  24. 

i'ftljiea,  f.  dem,  od  volja.  Rj.  —  Svoja  ku(?iea 
Hvoja  voljica.  Posl.  282. 

-r6IJiti,  -vMjlm,  dolari  sumo  kao  složen  glagol 
po-vi'iljiti;  iz-do-v61jiti,  iia-do-v51jiti,  ssa-do-vdljiti; 
i)-dobro-v«Mjiti  se,  o-7Jo-v51jiti  se,  r.  impf.  za-do-vo- 
Ijavati  |(  8e). 

vAlJndst,  voljuoAti,  f,  voluntas.  BtuUi.  osobina 
onoga  koji  je  ro{inn. 

vOnJ,  vonja,  m.  vfttija.  f.  (po  zap.  krnj.)  der  Gerucft, 
odor.  cf.  mirin,  zadah.  Ri.  vidi  i  lonj,  i  ondje  sujn. 
—  Zapariti  bure,  t.  j.  rialiti  u  nj  vruc-e  vode  |)a  ga 
zatisuuti,  da  voda  i/vucts  ako  u  njemu  ima  kakav 
rgjtiv  cojij.  Kj.   187b. 

v6ajaiije,  ii.  Rj.  verb.  od  vonjati.  —  1)  radnja 
kojom  tko  vonja  n.  p.  rusu  (das  Riecben,  odoratio. 
Rj-).  —  2)  stanje  koje  biva,  kad  što  vonja  (daa  RiecheD, 
odor.  Rj.). 

v6Djufl,  njam,  v.  impf.  (po  »ip.  kraj.)  Rj.  ritij  mi- 
risati, miriti,  isp.  pašilt  amrdjeli,  tonjati,  tuhnuti, 
tuknutif  udarati,  zadiaati  2,  znudarali.  v.  pf.  sloš. 
po-vr>njati.  u-  t«e),  uz-  (se),  za-.  —  1)  voujam  ružu, 
riedten,  odoror.  Rj.  —  :$)  ruža  vonja,  ricdien,  oleo: 
Ni  luk  jeo,  ni  lukom  vonjao.  (Posl.  221).  Rj.  kad  što 
vonja  ć»m,  ono  ili  mirise  (lijepo),  ili  smrdi.  —  Jo5 
mlijekom  babinijem  vonja.  DPosi.  4(J.  Na  mijeh  ec 
tužifi,  cr  vonja  paklom.  6*>.  TeAko  kući  koja  trgovinom 
ne  vonja.  126. 

vonlanje,  n.  vidi  votanje.  Rj.  vidi  i  vortanje. 

VontuU,  tam,  v.  impf.  vidi  voiati.  Rj.  vidi  i  vortati. 

Vorin(n.  /'.   der   Guldcn,   fhrenus,  cf.  forinta.  Rj. 

vGr^nun,  ni.  vidi  voipau.  Rj.'  VX  vidi  i  IbrApau. 
Njem.  Vorspann.  vidi  podvoz. 

vurtanjo,  n.  vidi  votanje.  Rj.  vidi  i  vontanje. 

vortati,  tiun,  vidi  votati.  Rj.  v.  impf,  vidi  i  vontati. 

vOsak,  vuska,  m.  {loc.  v<>Hku)  das  iVacfiff,  cera: 
Kao  u  voflku,  sicker,  tuHu.  Rj.  kiw  u  vosku,  n.  p. 
vtošeH  biti  miran  i  bez  siraHuu  augm.  vofitina.  — 
Kljuk,  2)  med  s  voskom  izmiješao  zajedno.  Rj.  277a. 
Pisftlica,  pi}*aljka  .  .  .  umaćo  se  u  raskratljcni  vomk 
i  njime  se  šara  po  bijelu  jajetu.  Rj.  502a.  Rzan, 
smijeftan  loj  i  vosak  zajedno,  lij.  )i49a.  Baba  mu  [ka- 
lugjeru]  donese  vehki  sirac  voska.  Posl.  3.  Prilog  noae 
Svetoj  gori  slavnoj :  euta  voska  i  b'iela  tamnjana. 
Npj.  2,  100. 

vo.skov]\nlilJn,  m.  koji  voskovarinu  kupuje.  Rj. 
iiqi.  turic^ar.  —  vortkovar-ii*i)ja),  naša  riječ  s  Inrskim 
nast.  take  riječi  kod  djeladžija. 

Toskivarino,  /",   (u  Srbiji)  die  Wactt8tT^ern,  re- 


crc$nenta  cercurin,  cf.  vo.Hina.  Rj.  vosko-varina.  talog 
što  ostane  kad  se  vari  vosak.  isp.  turica.  —  Kaza('m  ja 
njemu  po  Sto  je  voakovarina.  (Kad  ko  kome  pr^eti). 
Posl.  123. 

VdSft,  f.  Kinderwori  fUr  voda,  aqua  sermone  in- 
fantium.  Rj.  djeca  kasu  vodi.  vidi  Duma,  bumba.  — 
upravo  je  hyp.  od  voda.  taka  hgp.  kod  gr&^. 

v6Sfiov,  adj.  što  pripada  voscu.  vidi  vozarev,  vo- 
zarov;  voalarev,  venlarov. 

vdS^'O,  n.  (u  Šlav.)  das  Kannenkraut  (dMerr.  Zinm- 
kraut),  equisetum.  Rj.  biljka,  koja  se  u  Zagorju  (u 
županiji  Varaidinskoj)  oko  Stubice  soH  voSćika,  a 
oko  Klanca  preslica,  ova  se  biljka  Njem*  sove  i 
Pferde8chwanz  (=  konjski  rep)  i  (irčki  T;tT:oy«;  (= 
konjski  rep),  pa  i  u  tu^s  konjski  rep,  koje  vidi;  a  u 
star.  Slov.  jeziku  IIOCTI  Je  rep  ;jo  ovome  mislimo,  da 
je  u  riječi  voS^-e  sprijed  otpao  glas  b,  koji  se  sada 
ne  čuje  ni  megju  kajkavcima  u  Stuiiici.  ea  h  pred  v. 
isp.  i  Hvosoo  (Hvos(t,)no),  Hvoatansko  (epinkopstvo). 
DM.  22. 

v6š(*e^|e.  «.  Rj.  verhal.  od  vofiUti  —  1)  radnja 
kojvM  tko  vošti  sto  {das  NVichsen,  ceratio.  Rj.).  — 
2)  radnja  kojom  tko  vošti  (bije)  koga  (daa  PrOgeLu, 
verberatio.  Rj.). 

vASeika,  /.  vidi  y<^će.  —  u  štokavskom  govoru 
glasila  bi  riječ  vodtika.  —  riječi  s  takim  nast.  kod 
aptika. 

\'Ošpan,  m.  (u  Srijemu,  u  Bafk.  i  u  Ban.)  dit 
Vornpann,  equi  vehiculares.  Rj.*  79.  vidi  foftpan,  vor- 
5pau;  podvoz. 

1*  vo^tae!  interj.  (u  Srijemu)  vitli  pisl  Rj.  usvik 
kojim  se  odgoni  mačka.  —  takve  uzvike  vidi  kod 
ćif^iac  1 

2.  T6&t4ic!  udri  ga,  schlage,  percute!  cf.  voStiti  2.  Uj. 

vdi^ltiB,  adj.  itiichsernj  cereus:  Drži  kao  da  su  mu 
ruke  voštane  (Posl.  70.)  Rj.  šio  pripada  vosku.  — 
Diiblijer,  velika  voštana  svijeća.  Rj.  142b. 

vuhtAnicA,  f.  —  1)  die  Wacfisleintcand,  ceratuin, 
Uj.  voštano  platno,  tidi  mušena.  —  2)  candela  cerea. 
StuUi.  voštana  svijeća :  A  uzela  sviću  vostanicu.  HNpj. 
4,  584.  vidi  dublijer,  duplir. 

v6§tar,  vožtAra,  m.  canddarum  eerearum  opifer. 
•Stulli.  kqji  pravi  stvari  vostanCj  n.  p.  voštanice,  i 
prodaje  ih. 

vdštaru,  TAštaraleii,   f.  das  Waćhshafi8,  wo  das 

\Vachs  gc])ressi   icird,   cella  ceraria  (?).   Rj.  sgrada 

gdje  se  tiješti   vosak,  —    Stupa,  3)   u  voštari,  cl',  ti- 

jesak.  Rj.  722a.  x«  nastavke  isp.  badnjara;  ceduljar- 

nica. 

v6s(ei\Je,  n.  vidi  vo!^tfenje.  Rj. 

r6§tika,  f.  vidi  vo5(5ikfl.  isp.  voS<*e. 

v6.^tlaa,  f.  —  J)  augm.  od  vosak.  Rj.  —  2)  die 
WacJtstrebern t  recrementa  ceraria,  cf.  voakovarina. 
Rj.  isp.  turica  3.  —  S)  »aču  u  kome  nema  meda.  Rj. 

v6fitili.  voStIm,  V.  impf.  Rj.  f.  pf.  sloi,  iz-voHiti, 
ua-voSliti,  pri-,  —  1)  tvichsen,  cero.  Rj.  vostiti  sto, 
voskom  masati.  —  2)  pritgeln,  verbcrare,  cf.  tuči, 
biti:  voStili  3u  ga.  Rj. 

v6U.  f  (u  vojv.)  uekaJca  igra,  Art  SpielSj  ludi 
genus,  cf,  fota.  Rj.  isp.  vojta. 

T6l3njei  n.  dan  Narren,  ductatio.  Ri.  vcrh.  od 
votati.  radnja  kojom  tko  vota  koga^  vidi  vontanje, 
vortanje. 

v6tatit  votam,  r.  impf.  (u  vojv.)  koga,  narren^  bei 
der  Naše  herumfiihroi,  ducto.  Rj.  salu^jivati  koga, 
sa  nos  ga  voditi,  vidi  vontati,  vortati.  biće  glagol 
postao  od  kake  tugje  riječi  (bei'ortheilen?  foppen?}. 

volojftći^.  ni.  dem.  od  votnjuk.  Rj.  t  pred  nj  po- 
stalo  od  č..   isp.   vodniak,   votnjak;   bo^Jtnji,   božični. 

—  Ja  sam  neflto  načinila  kao  mali  votnjaćić^  (t.  j. 
kao  za  voće),  1  od  toga  ostane  Votnjak.  P.l8b. 

vftinjiik,  m.  der  Ohstgatten,  pomarium.  Rj.  gdje  je 
voće  posagjeno,  vidi  voćnjak,  baAća  2.  dem.  votujaćić. 

—  yQt}\jakc  i  vinograde  mogao  je  (čovjek)  dolaziti 


Toti^ttk 


740  — 


TraAoaJe 


te  hrati  flvako  godine  ...  i  saditi  votnjakc  i  vino- 
grade. Kj.  liifJa.  Bilje  je  tvoje  vutnjak  od  Hipaha 
H  voot^iu  krii8iiijeui.  I'jea.  irnd  pjes.  4,  13. 

Vfttnjak,  m.  —  1)  selo  u  KAgjeviui  (blizu  [jozuice). 
Bj.  —  2)  zidine  od  naraastim  (u  selu  Voii^jakUj  na 
lijevom  brijeg^u  rijeke  Štirel.  Rj. 

voz,  m.  tovar  na  kolima  ili  nn  snonicaiun,  n.  p. 
voz  drva,  pijenji,  ci«  M'tigcnvoU,  curi'^i}f(?).  Rj.  i« 
pontanje  u^p.  voKiti.  —  Ponio^-nica,  2)  motkn  kojom 
se  voz  ftijena  mlnxp;o  pritisne  pn  hc  ftveže.  Rj.  r».*5>>l). 
Pat  je  odmah  knjifrii  otpravio  preko  mora  vozoui  ^est 
konaku,  ii  po  snvu  dvades  i  Oetiri.  NpJ.  T),  r>(i7  (vozeri 
se?).  Mnjka  Nizu  na  daleko  d»ln,  preko  nolja  tri  ko- 
naka  lioda,  preko  tozit  6H\rc  konaka.  Herc  92  (vo- 
seći  ae?). 

T6zAe,  v^9(•J^  m.  (n  Boci)  ritU  vozar.  Kj.  knji  rozi^ 
vesla,  vidi  i  veslar.  —  Ve('*e  odmaka  jedan  sam  ^alno 
nego  pomagaju  Jesiii  vozava.  DPosl,  149  (o^lmaga  t 
pomagajii  dijalekt,  vtj,  odmaže  i  pomažu). 

vdznr,  voKiića,  iw.  koji  Sto  vo/.i  na  kolima,  tl4^ 
Fuhrmann,  qtii  i^ectnrum  fadt,  Kj.  riđi  vozilac.  inp. 
ItiridŽija,  rabadžija,  Haltadžija.  —  Car  retV  svojemu 
i50r«m;  »nvij  nikom  svojom  i  i/.vezi  me  iz  boja,  jer 
sam  ranjen.  Car.  I.  :?2,  34. 

voKAtev,  adj.  .što  pripada  posaču.  nitU  vorio^v. 

1.  v67Jir^k?,  adJ.  ito  pripatia  vommti  ili  voscu 
kojemu  »jod;  n.  p.  v&za(5ka  radnja,  riđi  vo7.arwki,  ve- 
Hlnrski. 

S.  vdzat'kT.  adj.  ito  pripada  voiwima  ili  V0£uču 
kojtirnu  gud;  n.  p.  voznćka  radnja,  vidi  vozilaiki. 

vOzakt  vonka,  adj.  guf  tiehend,  bene  vehetm:  ovi 
konji  nijeHii  debeli,  ali  su  voski.  Rj.  koji  dobro  rosi. 

vo/AkanJe,  h.  dem.  od  vozjinje  "2.  Rj. 

Tozi\kn(i  .se,  vftzfikam  flc,  v.  r.  impf.  dem.  od  vo- 
zati Re.  Rj. 

v&znljkii«  /.  drvo  (ponajviše  nii^vaato)  Sto  se  metDV 
na  njepa  pregja  kad  se  navija.  Rj.  —  riječi  8  takim 
mtst.  kod  kazaljka. 

Vdzaqji\  n.  rfu«  Fiihren^  vectio,  vectura.  Rj.  verhtU. 
od  1)  vozali,  2)  vozati  se.  —  2)  radiija  kojom  tko 
voza  Sto.  —  2)  Htanje  koje  bivu,  kad  se  tko  voza. 
dem.  vozakanje. 

i'6ziir,  vozlira,  m.  der  Jluderer,  remex^  ef.  vozač: 
Daj  ti  mene  trideset  vašara^  i  pred  njima  voeara 
Lazara.  Rj.  vidi  veslar.  —  Niko  ne  mo?.'  da  otisne 
lagje.  AT  besede  dva  vozara  wlada  .  .  .  Npj.  1,  557. 
Kade  dogje  Želi  vodi  hladnoj,  nn  fiozara  viku  ućinio. 
5,  216.  Ko  je  vozar  na  novoj  ^emiji,  ne  voz'  bolan ! 
jutroske  nikoga.  Herc.  114. 

vozArCT,  vozArov,  adj.  des  Uuderers^  remigia.  Rj. 
Ho  pripada  rozaru.  vidi  i  vošćev,  ve-fllarcv,  vcslarov. 

i'ozArinn,  f.  der  F\ihrlohn,  vectnfa:  Vozarine  pet 
atotin'  dukata,  Rj.  pluta  vozarska,  za  vožnju,  vidi 
brodarina.  —  Jutros  sam  ti  prevcz'o  gjcvojku,  dukat 
mi  je  vozarine  dala.  Herc  114.  Jona  na^e  lagju 
koja  igjaSe  u  Tareis,  i  plativ  vozurinu  ugje  u  nju. 
Jona  1,  3.  rijeci  s  takim  nast.  kod  dimarina. 

v6ziirski,  ot^'.  ito  pripada  rozarima  Hi  rozaru 
kojemu  god;  n.  p.  radnja  vozarska  vidi  1  vftzafki, 
veHUniki. 

v6zatl,  vozam,  v.  impf.  Rj.  cf.  voziti.  —  1)  fuhren, 
veho.  Rj.  sa  »e,  pa48.:  Sada  se  onuda  vozi  na  kolima 
ili  na  Haoniejima,  kuda  se  prije  na  eunu  vozalo.  Pri- 
prava 18.  —  2)  sa  se,  refleks,  vdzali  se,  vOzRm  se, 
r.  r.  impf.  fahren,  rehor.  Rj.  dem.  vozakati  se. 

v6zldba,  f.  das  Fahrcn^  vectio.  Rj.  vidi  voženje. 
iHp.  vožnja.  —  osn.  u  vozili.  <-)»u.  242.  t*  nast.  pro- 
mijenilo se  tv  fi«  db. 

v6zllae.  v^zioca,  jn.  koji  vozi:  Trpovci,  rozioci  i 
Vlasi  dubrovački  mogTi  slobodno  ho<Uti  u  Dubrovnik 
i  iz  Dubrovnika  preko  Slanoga.  DM.  335.  vidi  vozać. 
—  riječi  s  takim  nnst,  kod  t^uvalae. 

%''ik7iilK('ki,  adj.  sto  pripada  voziorima  ili  rozioen 
kojemu  god;  u.  p.  nidnja   vozilaćka.  vidi  2  vozački. 


vftziofrv,  adj.  sto  pripada  roziocu,  vidi  voza^^jv. 

v6zionU'a,  f.  bure  u  kojemu  se  vozi  Čio  (d.  p. 
kljuk),  das  Fuiirfass^  Fiihrling^  ras  vectorium.  Rj. 
isp.  proaijet*.  —  riječi  s  t^kim  nast.  kod  djeljaouioM. 

v6zUi,  vozim,  c,  impf.  Rj.  r.  pf.  prosti  ne  dolusi: 
vidi  3  -vfr5ti"{-v&zem),  i  ondje  v.  pf.  sioi.   r.    impf. 
sloz.  do-v(izili,  iz-,  na-,  nad-,  pod-,  pre-,  pri-,  raz-,  h-, 
u-,   za-;   >:  promjenom  glasa  n  na  a:   u-vAŽaii.    isp. 
vozati,  vo/.akati  se.  —  J,  i)  fuhrcn,  relto.  Rj.  m.  p. 
na   koliuia.    —  Vozar,    koji   šfo   vozi  na  kolima.   Kj. 
70(1.    Vozi    konj  h   ^ipcla,   t.  j.    k    lijeve   strane    u/. 
rndii.  Kj.  itiOn.  Otelila  krava  vola,  da   rozi  u  jarmu 
kola.  Posl.  "242.  sa  ne,  pa:*s.:  Vozionioa,  bure  u  kojemu 
se  vozi  sto  (n.   p.  kljuk).   Rj.  7(»a,  —  2)  na  lajo^i, 
nidern,  remigare,  rf.  veslati.  Rj.  —  PnISto  av.  Nikola 
upjp  u  lajrjn  i  naveze  se  na  more,  tfovek  skine  svojn 
haljinu  s  legja,  i  ra.AirivAi  je  po  moru,  nedne  na  nju 
i  stane  rukama   roziti  za  njim.  Danica  5,  94.  sit  se, 
pass.:  Ovako  se  po  njoj  (po  Moravi)  rozi  samo  nu  ćn- 
nieatna.  Danica  2,  ,-W.  Kod  PoAarevca  se  vozi  na  skelu 
2,  39.  —  i/,  sa  «e,  refleks.  v6/.iti  ve^  faJiren^  rehofm 
Rj.  n.  p.  kolima    ili    na   lagji.  —  Ko  se    na    tufijit 
kolima  rozi,  ne  i^e  daleko  do<5i.  Posl.  1.^.  Neka  zni 
ćalma,  AlJi  pali  -rtižva.  {\'ozeoi  se  i'oek  veslom  pukne' 
mu  gužva,  a  on  skine  s  t^lave  svoju  t^aloiu  pak  mjesta^ 
gužve  svejle).  'JU).  Kad  tako  rozeri  se  suatigne  lagju, 
on  poviće  svetome  Nikoli . . .  Sv.  Nikola  videri  takoi 
čudo,   pomiKli  u  sebi:    »kad  se  on  tako  mo£e   roeiH 
po  moru  .  . .  i>anica  5,  M. 

vdžeiije,  n.  das  Fiihi'en  (zu  Land  und  zu  \\''asscr)f' 
vectio,  rcctura.  Rj.  verbal.  od  I.  voziti,  IT.  voziti 
isp.  vozidba,  vožnja.  —  1,  radnja  kojom  tko  vozi  ktO 
H.  p.  na  kolima  ili  na  lagji.  —  11,  stanje  koje  bira, 
kaa  se  tko  vozi  n.  p.  na  kolima  ili  )U(  lugji. 

vAŽi^a,  /'.  die  Fahrt^  das  Fahren,  vectura:  Rvaki 
konji  nijeflu  dobri  na  vožnji.  Rj.  itp.  vozidba,  vo- 
ženje. II.  —  rijeci  s  lakim  nast.  kod  Oežuja. 

Vf,  vKa,  m.  vidi  vrh.  Rj.  vr,  praep.  vidi  vr.  Rj. 
u  krajevima  gdje  se  u  govom  ne  ču^je  glas  h. 

vrAbat*,  vrApca,  m.  [pl.  gen.  vrflbaca)  —  1)  der 
Sperling,  passer:  Ko  se  boji  vrabaea,  nek  ne  sije 
proje  (PohI.  ^bii).  Rj.  ptica,  vidi  brabau,  bravar  2, 
jiara  2,  pipac,  srabac,  vrebae.  —  Ima  vrapca  p< 
kapom,  (kad  ko  kape  no  skida  u  vojvodstvu  po  vftri 
roSima).  PohI.  102.  PobjegoSe  po  polju  delije,  kao 
t^apci  od  kopca  po  trnju.  Npj.  2,  428.  —  2}  Popik, 
i^ug,  vrabac.  Rj,  542a.  nekaka  igra. 

vrJkbiea.  f.  dafi  Wcitichen  des  Sperlings,  passer 
femina.  Rj.  ženka  prema  tnažjakn  rrapcu.  vidi  vrebiea. 

TrAea,  vmta<-ri,  n.  pl.  porti^la,  ostiolum.  Btnlli.  drm. 
od  vrAta.  mjesto  vrataSca.  Ulas.  12,  47G.  vidi  i  vra- 
taof^ii. 

vriiž,  vr^ća,  m,  Rj.  vidi  vrafiar.  —  1)  IVahrsager^ 
divimut,  cf.  pogagjać,  gatar:  Ako  nije  vrtti,  a  on  je 
poga{Lga<5  (Posl.  7).  Rj.  koji  vraćaj  kao  proriče  Ho  cV 
hiti  i  pogatfja  svašta.  —  U  nekakoj  zemlji  oglasi  se 
lažljiv  vrač.  Car  reće  mu:  »Ako  pogodiš  6ta  je  u 
toj  vreći,  pravi  si  vrač* .. .  t.uvSi  to  car  odmah  po- 
viče: »Pogodi,  lisica  i  jesti«  I  tuko  ga  otpusti  kao 
pravoga  waća.  Posl.  79.  Ovako  veli  tiospod:  Uni- 
Atnjem  znake  la^ljiveima,  i  vraće  obeznmljujem.  1^ 
44,  25.  —  2)  Herennieister^  magus.  Rj.  koji  rračo,, 
haje.  vidi  bajai^  bajalo,  mai^jionik.  vjeSiac.  —  Da  j< 
moja  žena  vrač,  a  ja  da  sam  trgovac,  nigda  ne  bih 
Hotovao.  PohI.  50  (vrać  mjesto  vrai^ara,  vrai^arica). 

vr&fanjo,  n.  Rj.  verbal.  od  vra6iti.  —  J)  rtvlnja 
kojom  tko  vrača,  kao  proriče,  pogagja  što  (da**  \Vahr-j 
sagen,  divinatio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  rračot 
baje  (dasIIeKeu, incanlatio.  Rj.):  Grabilo,  u  ovom  vra- 
čanju: »Ove  godine  na  vratilo  a  do  gwlinc  oa  j^ra- 
bilo«,  govori  djevojka  da  bi  se  ndala.  Rj.  !l7a.  Vra- 
tari Misirski  u^iniJe  tako  svojim  micanjem,  Kloja.  U. 
7,  11.  Koja  (zmija  aspida)  ne  ćnje  glasa  bnja^u,  rra- 
caru,  vještu  u  vračatiju,  Ps.  58,  5. 


Tra£ar 


-  741  — 


vngolstvo 


vrftfar,  vraćđrat  m.  ndi  vrać  1  i  2,  —  1)  koji 
cracii,  kao  proriče  šta  čc  biti  i  pOfjagja  srusta,  vUU 
gatar.  —  Vogajga^,  cf.  rraatr:  Ako  nije  vrai^,  a  oii 
je  pogagjać.  Rj.  f)I5h.  Narodi,  koje  će»  aaslijediti, 
slti8<^u  gatare  i  rrnčare.  Mojs.  V.  18,  14  (»uffures 
et  divinos:  Wt(hrsager  und  \VeismgerJ.  —  2)  koji 
Trai^Uj  haje,  syn.  kod  vrfti>  2.  —  Nnjposlije  bc  Rvi  u 
tom  alože,  da  oan  je  nekakav  tajni  zlotvor  oi>(?inio. 
Zato  moji  roditelji  Lrže  bolje  dozovii  nekO(f(t  slaenog 
vračara,  dn  luuu  inu  raziIrijeSi.  Danica  2,  135.  Faraon 
doKva  mudarce  i  vraCare;  to  i  vračari  MiairHki  u<5i- 
niŽ.c  tako  svojim  vraćanjem.  MoJH.  II.  7,  U. 

VrAfiir,  VrafiiSra,  m.  die  Umgcgend  voii  Bclgnid, 
die  iwur  in  den  Liedern  polje  heisst,  aher  hiigeUg 
isi:  Dok  mi  gloda  Krnjo  na  Zemuna,  a  Margeta  na 
Vrudar  na  |>olje.  Rj.  okolinu  Biograthika  koju  se  u 
pjesmama  zore  polje  ali  je  humoriUt. 

vn\t'nra,  /*.    Kj.   vidi   vrueariea.   —  J)  die    Wahr- 

»dijcrin,  divimij  cf,  fratara.  Kj.  —  2)  die  Zauherin, 

mtiga.  Uj.  vidi  bajačioa,   bajaiica,   baborica,   majgio- 

nicji,  vještica. 

vraeilrev.  rraeArov,  adj.  Rj.  što  pripada  vračaru. 

vrnćAriea,  /'.  vidi  vrac^ara.  Rj. 

vra^firiMii,  adj.  što  pripada  vrtuariei.  vidi  vrai^arin. 

vri^c'urin.  adj.  što  pripada  rraćari.  riđi  vraćarićin. 

—  A  vi  tfinon  rračarini,  pristupite  ovamo.  la.  67,  3. 

vrar^rhia,   /'.   die    IVahrsuijcgebiih;    quod    divino 

datur.  Kj.  pluta  ^raćarska^  što  se  plaća   rrtiLuru  ili 

rračarici.  isu.  ^^alAriua.  —  r^eči  iake  kod  dijuarina. 

vri^f'Brski,  adj.  Rj._»to  pripada  vračarima  ili  vru' 

caru  kojemu  god.  —  L'ovjek  ili  Žena,  u  kojima  bi  bio 

duh  travaritki,  ili  gatarski,  da  se  pogube.  MoJ8.  III. 

2t),  '21.   Tražite  mi   ženu  8  duhom    cruiiarskim.  Sam. 

1.  28,  7. 

vrAralii  vrai'am,  o.  impf.  Rj.  vidi  vražali.  —  v. 
pf.  nlnl.  iz-vrArnti,  u-vraćati.  —  1)  •u.iahrmgen,  diri- 
nare.  Rj.  vidi  ^^ulali.  —  Kao  da  je  «  bob  vraćao, 
(Kad  ko  ftto  pogodi,  ili  nOiui  kad  Lreba).  Poal.  liM), 
Ko  Sto  xna,  ono  i  vrača.  357.  —  2)  heren^  incanto. 
Kj.  vidi  bajati,  bahoriti,  ćarati,  činili  (kome).  Prvo  i 
drugo  vrača  mlada  »ama  9chiy  a  treće  vračaju  joj 
neprijatelji.  Rj.  »j^b.  Vračala  da  joj  .se  hvnlA  debeo 
nkornp.  Rj.  iiSh,  Pomisli  da  on  ncito  vrača.  Poal.  IH. 
Da  tako  vrača  za  sebe.  19(>.  sa  ae,  patm.:  Na  vjen- 
ćaniu  se  mnogo  koješta  vrača,  osobito  da  mlada  prvijeU 
godina  ne  bi  djeee  ragjala.  Rj.  65a. 
vrAeev,  a(^'.  vidi  vraćarov.  Rj.  vidi  i  vraOarev. 
vrAfevski,  adj.  što  pripada  vračevima  ili  vraču 
kojemu  god.  —  Vrdčevskd  niMitva,  f.  (u  Boci)  nekalca 
molitva  koja  se  ćita  bolesnicima.  Rj. 

\rAH  (VrđOevil,  m.  pl.  die  heiligen  Aerste  (Koaman 
und  Damittn),  medici  (('onmas  et  iJamianuft).  Rj.  sreli 
vrači  (=  liječnici)  Kuiman  i  Uamjan.  —  Besmilni 
vrači,  koji  nijeeu  prinudi  mita.  Kj.  20b.  Jiesrcbrni 
vrači,  vidi  bezmitni  vraći.  Rj.  23b.  isp.  vraStvo. 

vrn<'a,  /".  (.u  <*.  O.)  die  liuckgabe,  restitutio:  bez 
platne  i  bez  vračv.  Rj.  vidi  vra6uu.  ittp.  vraćanje  2. 
—  Da  uinteli  bude  .lovan,  koji  »e  ponudio  drage  volje 
da  uOiui  sefu  tu  uslugu  bc£  plaće  i  vraće.  Zim.  32. 
vrlieahie,  vrii(5aoca,  m.  7««  restituit.  8tulU.  koji 
vrača,  vidi  vratina. 

vrtleam.  vritt^mn,  m.  (u  prim.)  u  poHlovici:  Zajam 
tračam^  vidi  vrada.  Rj.  —  vraćam  je  nad'injeu  prema 
sajam.  Osn.  KK). 

vrikeiiuje,  n.  Rj.  verb.  od  vruiSati  {i  se).  —  1)  radnja 
kojom  tko  vraiUi  n.  p.  ovce,  ili  kojom  se  tko  vraća 
(natrag),  idju*  Umkebreu,  conven»io,  Rj.K  —  2)  radnja 
kojom  tko  vraća  n.  p.  dug  (djis  \Viedereratalleu,  re- 
»titutio.  Rj.):  Nije  poginuo  zajam,  nego  praeai\je. 
Posl.  2U>. 

vrAeali,  vrJi*^am,  r.  impf.  Rj.  v.  pf.  prosti  vidi 
vratili,  i  v.  pf.  slos.  ondje.  v.  impf.  aloz.  iz-vra6iti, 
na-,  ob-(v)raćati,  od-vraćaii,  po-,  pre-,  b-,  u-  (se),  uz-, 
za-.  —    i   a)  urnkekr^Hf  convertOf   r^icio.   Rj.  vidi 


I  vrtuti  1.  vraćati  koga,  kao  činiti  da  pogje  natrag: 
'  Pomolau  babi  tcoce  vraća.  Posl.  255.  —  iSavijati,  3) 
kao  vraćati  u  gomilu.  Npj.  t>5i>b.  —  b)  m  se,  rcfteks. 
vra<?ati  »e.  umkehren,  saepe  rvvertor.  Rj.  natrag  ići. 
vidi  vrcali  se.  —  Koji  god  ćoban  tamo  olide,  onaj 
se  vize  ne  vraća  natrag.  Npr.  4*.>.  Kad  sa  se  moji  iz 
skale  vraćali,  tvoji  su  u  školu  iSli.  Posl.  121.  Pa  se 
H  društvom  vraća  *i«  tragove.  Npj.  4,  385.  Naumi, 
da  se  vih  ne  vraća  u  Beograd^  samo  sad  ako  u.  njega 
glavu  iznese.  Milož  70.  Primivši  zapovijest,  da  se  ne 
vraćaju  k  Irodu.  Mat,  2,  12.  Jedan  starac  vraćale  se 
s  posla  svojega  iV  polja  u  ve^e.  iSud.  19,  16.  — 
2j  Kiedergeben,  restituo.  Rj,  kao  7iatrag  davati,  da- 
vati  što  onome  kome  pripada.  —  Vraćaj  dug  da 
nijesi  tužan.  Posl.  3ii.  Zla  Žena  2ajma  ne  vra6a  (a 
dobra  i  dva  vrati).  yu.  Nikome  ne  vraćajte  zla  za 
zlo.  Rim.  12,  17. 

vrAdžbiaa,  f.  (ponajviše  se  govori  pl.  vrTitđ^iine) 
die  }{exervi,  Zauberei,  artes  mngicae.  Rj.  vidi  vraža; 
car,  čarir  Crarobije,  (čarolije,  c^ini,  magjije. 

vraic,  m.  der  Teufel,  diabolus,  cf,  gjavo :  Ko  s  vra- 
gom tikve  sije,  sve  mu  se  o  glavu  lupaju  (Posl.  l.>3). 
Ne  da  mu  vrag  mirovati  (Posl.  l!i8).  Ne  lezi  vrale 
(kad  se  pripovijeda  da  je  ko  Ho  zlo  jedno  za  drugim 
radio.  Posl.  2(^2).  Nije  mu  ni  vraga;  ne  će  mu  biti 
ni  vraga,  e»  fchlt  ihm  gar  nichts.  Rj.  (=  nije  mu 
ništa,  ne  će  mu  biti  ništa),  vidi  i  vran  3,  nečastivi, 
melun,  paklenik,  sotona,  isp.  bijes.  —  Naijedi  se  i 
rećo:  'Vrag  uzeo  i  ovako  ribanje*.  Npr,  11(>.  Progji 
se  ti,  Suro,  toga  gjavoljeg  vraga.  2O0.  Vrag  bi  i  glavu 
skinuo,  ali  Bog  ni  dlake  ne  da.  Posl.  39.  Vrag  ne 
spava.  (Zlo  se  lasno  dogoditi  može}.  39.  Krpi  ga<5e  i  ko- 
šulju ;  Sto  ga  iragu  većma  krpi§,  to  sotona  ve(5ma 
dere.  Npj.  1,  301.  t?va(5a  Rvnći  odgovora:  »Crna  si 
mi  vraga  dala^.  1,  517  Vrag  nanese  i  ncsret-a  crna 
evo  U  ti  Amze  kapelana.  4,  3b.  Vrag  dogodi,  te  Meba 
pogodi.  4,  23(1.  Neka  idu,  vrag  ih  i  odnio!  4,  340. 
JoS  nije  otimao,  ne  znam,  koga  vraga  radi.  Štraž. 
im),  1475. 

%*rai|rt\f|^ur,  vragagjiira,  m.  Pitali  babu,  kad  je  i&Ia 
ua  panagjur  kuda  će,  a  ona  puna  radosti  odgovori: 
siđem  rta  panagjur  gjur^.  A  kad  bo  vratila  a  pana- 
pjurn,  onda  je  zapitali:  »gje  si  bila  bako?«  »Na  pa- 
nagjur!! i  na  vragagjuru*  (odgovorila  ljutila,  posto 
je  vidjela,  da  na  paua^uru  ne  da  oilco  niSla  bez 
aovfti'a).  Kj, 

vrag6đu§an,  vrag6du6na,  adj,  vrago-du&an,  m  kojega 
je  vražji  duh  ?  suprotno  (?)  bogoduSan.  —  Tobolac 
tvrdouaan  nije  vragodušan.  DPoal.   136. 

vrngAlHD,  vrapoMna,  m.  iler  MuthtrilUgc,  pctulans, 
cf.  vnigulin.  Rj.  čovjek  vragolast,  obijesan,  sudrnut, 
vidi  i  gjavolao. 

vni^đilnst,  adj.  muthv:illig,  petulans,  Rj.  vidi  i 
vraguljast,  vragometan,  vragonietast ;  gjavoUat;  obi- 
jraun,  sudrnut.  isp.  vnigoduAan.  —  Otud  ide  gjaće 
saraouLC,  samouće,  al'  je  vragolasto.  Npj.  1,  452. 

vnig6li<'n,  f.  vidi  gjavolica.  Rj.  vragolasta  čenska. 

vnif?6ll(',  m.  (u  Dubr.)  die  }\  asscrnuss,  trapa  na- 
lans  LinH.f?)  Kj.  biljka,  vidi  rA§ak  1,  isp.  keka,  5ulj. 
2)  Suljevi. 

vra§;61fjc,  vragMtji,  f.  pl.  die  Teufdeien,  ncguitiac. 
Kj.  t^raske  stvari,  vrasko  što. 

iTAgdlistanJe,  n.  vidi  vragovanje.  Uj.  vidi  i  vrago- 
Ijenje;  vnigolulvo,  gjavolstvo. 

vnig6lisa(i,  vragulišem,  vidi  vragovati.  Rj.  r.  impf. 
bili  vragolast,   vidi   i  vragoliti,   irjavolisali,   gjavoliti. 

vrag6Uli,  tim,  vidi  vragovati.  Kj.  vidi  i  vragoUftati, 
i  Sffn.  ondje. 

iTagdlum,  m.  vmgo-lnm,  čovjek  vragolast,  koji  tra- 
gove lomi(?).  isp.  lako  sloz.  riječi  kostolom,  vmtolom. 
—  Djevojke  me  vragom  zovu,  a  nevjesle:  »Vrago- 
lome*.  Npj.  1,  510. 

%*rajr^lstvo.  n.  vidi  vragovanje.  Rj.  vidi  i  vrago- 
liaauje,  i  sgn.  ondje. 


VTAfOlJe^jD 


742  — 


TraqJii^A 


vragdljei^e.  ».  Rj.  stanje  koje  t/m,  kad  tko  vra- 
goli.  vidi  vragoUsauje,  t  .si/n.  ondje. 

vraprdroetan,  tna,  vrnifdmotast,  adj.  (po  jugozHp. 
kraj.)  vidi  vragolast.  Rj.^  i  syn.  ondje.  vnip;o-metiin. 
isp.  tako  slor.  adj.  SaroineUn.  —  Ni  tu  nije  zgoda 
udarili,  (Tlamoćani  vrugomctni  Turci^  dobro  ate  ua 
jnslama  hrane.  HNpj.  4.  3^8. 

vrag6vai||e»  n.  der  Muthwille, petulantiu.  Kj.  verb. 
od  Tragovati.  siaitje  koje  biva,  kad  tko  vragnje.  vidi 
vragolisanje,  t  /jyn.  omlje. 

vmgbvtttlt  vrftgujem,  t'.  impf,  MuthtriUcn  treihen, 
pctuluntem  essf,  cf.  vragoIisaLi.  Rj.  i  8pn.  ondje,  biti 
x^rtigol(^st.  —  Da  l>ih  tebe  u  ložnicii  zvaln,  ne  (?c§j 
Jovo,  hiSeti  mirovati,  \eče  hoĆeš  stali  vragovati,  Npj. 
3,  liH. 

vrajjrAITn*  vragulina,  tn.  (u  Boci)  vidi  vragolan: 
Pošljite  mi  malu  gjecu  da  me  prevezu;  masu  gjeca 
vragiUini,  ulopiće  te.  Rj.  koji  je  vragolast,  koji  vra- 
gnje, 

vragikl^nsit  adj  vidi  vraffolaflt,  i  st/n.  ondje.  — 
Nevjeste  su  vragnljaste,  utopi<^e  me.  iterc.  338.  isjt. 
takva  adj.  dufriUjiiPl,  krivhljftflt. 

vrhjkor,  vrajkora,  m.  das  Freicorps,  manm  volo- 
num.  Kj.  riđi  l'rajkor. 

vrajkdrar,  vrajkćrca,  m.  dcr  Freicoristj  volo.  Rj. 
vidi  frajkorac. 

vrii)k6rija,  f.  die  Freicorps^  volonnm  copiac.  Rj. 
vidi  frftjkorija. 

vrikjkorski,  ao^j.  Freicorps-j  volonum.  Rj.  vidi  fraj- 
koraki. 

vrAJI,  m.  (u  Srijemu,  u  Ba^Hc.  i  u  Ban.)  der  Ge- 
freite,  miles  gregarius  immuniv  staiione.  Rj.^  80. 
isijnik  vtBt  u  (Hni*  od  prostoaa^  a  nisi  od  kaplara, 
Frajt,  m.  riđi  vrajt.  Rj.  797b.  od  Kjem.  Gefreite, 
G'freite.  —  U  vojvodstvu  zovu  draiiva^kama  po  mili- 
ciji vrajtovej  a  po  paoriji  birove  i  pandure.  Bj.  138fl. 

1.   Vran.  m.    Ri.   isp.   2  vrau   (adj.),  cr«,  mrk.  — 

1)  vidi  jjavrau:  Ja  dva  vrana^  dva  po  Bo^  brata. 
Ri.  vidi  I  gnlić.  —  Poletjela  dva  palii^a  vrana.  Rj. 
82b.  Vran  zagraja  u  jelove  prane.  Rj.  170a.  Bogom 
bra<!o  dva  slosluina  vranu.  Rj.  212a.  Obje  lice  dva 
ziosretnja  vrana.  Rj.  212a.  Tako  moje  tijelo  vran  ne 
kljiicao!  Toal.  307.  Dugoljetna  sreća  bio  tran.  DPoal. 
21.  Crni  vrane  preletio  preko  mom  duždevoga.  Npj. 
1,  95.  K  njem'  dolazi  sura  tica  vrane.  Kov.  105.  — 

2)  vidi  vranac:  Potkova  mu  trana  debeloga.  Bj.  vidi 
I  galin.  augm.  vranina.  —  Uzja.Ai  de  vrana  gole- 
moga. Npj.  4,  316.  —  3)  vrag,  kad  mu  ne  ćo  ime 
da  spominju:  Manje,  vi.^e,  svak  ima  svog  vrana  (Svaki 
(^oek,  koji  manje,  koji  vi^e,  ima  svoju  uevolju.  Posl. 
175).  Rj. 

?,  vratit  vrAua  (vram),  adj.  scMcars,  ater.  Rj.  vidi 
crn,  mrk.  —  Vranće,  mali  vran  konj.  Rj.  72b.  Vran 
mu  peršin  bili  vrat  prikrio.  Npj.  3,  512.  Sedlo  puĆCr 
t'rani  konjic  crć-e.  Herc  9. 

vrHna.  /'.  {pl.  gen.  vrana)  die  Krdhe,  cornix:  Vrana 
vrani  o(?iju  ne  vadi  (PopI.  39).  ViknuSe  (gmknu.^e) 
(na  njega)  kao  na  bijelu  vranu  (Posl.  45).  Rj.  za 
postanje  i»p.  2  vran  (adj.).  vidi  gaĆac*,  gagalica,  ga- 
IcuSa,  galovrau.  auam.  vranelina,  —  Rijetko  kao  bijdn 
frana.  Posl.  272.  Milofi  <>brenovi<^,  »ft  kojega  Je  onda 
ondje  vikala  i  aht  i  vrana.  Sovj,  5, 

vr:^nae,  vrjincn,  m.  —  X)  der  Bappe  (schvarses 
Pferd),  efjHus  ater.  Rj.  iTon  koitj.  riđi  1  vran  2, 
galin.  deiu.  vranre,  vrauri*^.  augm.  vranrina.  —  Al' 
ti  drago  pjeSkc  na  opanke  ...  ja  mi  moga  iTanra 
kottmatoga.  Npi.  5,  101.  No  sve  jafte  vranca  debe- 
loga. 5,  135.  U  Vuki(?a  brata  moga  i^ranac  konjic 
bez  biljega.  Kov.  85.  —  2)  (u  t\  G.)  (pl.  vran^cvi) 
crna  tiea  vodena,  malo  manja  od  guske.  Rj.  phala- 
crocorax  carlo  L.  ili  pggmaeufi.  Rj,^ 

Tr&nc,  m.  die  Franzoseu  (Krankhnt),  lues  vene- 
rcn.  Rj.  V  i^jetto  f  vidi  franc  hoUM  sramna  koju 
SU  amo  u  naše  krc^j^vc  doi^jeli  FranuuKi. 


Tr&ncanjo*  n.  das  Angteckcn  mit  Fransosen,  in- 
fectio  eenerea.  Rj.  verbal.  od  1}  vrancati,  2)  vrancaii 
se.  —  J)  radnja  kojota  tko  cranca  koga.  —  2)  stanje 
koje  biva,  kad  se  čeljad  rranctiJH.  —  vidi  francanje. 

vr&neati,  vrSnejlm,  v.  tmpf.  Rj.  vidi  francati  (i  «el. 
u.  pf.  sloi.  o-vraneati  (i  se).  —  1)  mit  Franzosen 
ansiecken,  inficio  morbo  gallico.  Rj.  vrancati  koga^ 
činiti  ga  vraticavim.  —  5?)  sa  se,  reficks.  vmncati  se, 
venerisch  K>erden,  infici  »lorfco  gullico.  Rj.  postajali 
vrancav. 

rrftneuv,  vrikiielji*',  adj.  venerisch^  tnorbo  gaUieo 
infccUi9.  Rj.  koji  boluje  od  t*ranca. 

vrđnfe,  vrAni^ota,  «.  mali  vran  konj.  Rj.  vidi 
vranfii(?. 

vrAnčev,  a^,  Rj.  što  pripada  vrancu  konJH.  — 
za  nast.  isp,  afatov. 

Tr&neić.  m.  dein.  od  vranac.  Rj.  vidi  vran^.  — 
Ar  eto  ti  jednoga  junaka  na  vranćtću  konju  poiruun- 
nome.  Npj.  3,  10i3.  Na  njegova  kosnutta  vrančicii,  4. 
39i.  No  naćera  pretila  vrančića.  Here.  16. 

vrAnrfBn,  m.  augm.  od  vranac:  Pa  on  ukjh  6t- 
jeanu  vrum'inn.  Rj.  po  primjeru  t  vidi  vranina.  — 
takva  aufftn.  kod  bardačiua. 

Vrjioe^,  m.  —  1)  ime  muško.  Rj.  —  2)  nekakvo 
mjesto:  Tu  ib  mnogi  Turci  sustignuli  od  prostrane 
Stitarice  ravne  i  od  polja  iza  btitarice,  od  Vrancša 
i  od  Rogaljeva.  Npj.  4,  4(X).  —  osn.  i*  ud;,  vran- 
Osn.  360.  taka  imena  kod  GoleS. 

vrftnešn,  f.  (u  GrbljiO  ime  kosti.  Rj.  —  osn.  h 
vran.  Osn.  360.  takve  rijcH  kod  brnje^i. 

vrun^ina«  f.  augm,  od  vraun.  Rj.  ^  angm.  s  takim 
naat,  kod  babetiua. 

Trftni«,  m.  dan  Kuchlein  der  KrahCj  pulluM  eor- 
nicia.  Rj.  pile  od  vrane.  —  Vrau  vraniću  oko  ne 
i/bi.  DPosl.  151.  —  Paje  stoci  \tl(u  njezinu,  i  vra* 
ničima,  koji  v\ć\\  k  njemu.  Pa.  147,  9. 

Vr&nie,  m.  planina  u  Hercfij^ovini  viJe  Mostara.  Kj. 

vrtknilo,  »i.  Schicdrzc,  atramentum.  Rj.  ćiin  se  kta 
\-rani.  vrana  hoja.  vidi  crnilo. 

vrftnilovA  trAvn*  m.  der  Doston,  origanum  vul- 
gare  Linn.  Rj.  biljka.  —  upravo  je  adj,  od  vranilo, 
kao  da  je  ow  biljka  {isp.  žulilova  trava),  vidi  vrani- 
lovka.  tnkva  adj.  kod  aptov. 

vri^nilorkn,  f.  vidi  vranilova  trava.  —  Crnovrh, 
isp.  rranilovka,  vranilova  trava,  mravinac.  D.\Bj. 
847b.  vranilovka,  trata,  origanum.  Stulli. 

Trltnln,  adj,  der  Krahe,  cornicis.  Rj.  kto  pripada 
vrani.  isp.  vranji.  —  Vr^nino  <iko,  «-  (u  Srijemu) 
die  Einbecre  (Šauauge),  pariš  qiMdrifolia,  Rj.  72b, 
majantliemum  hifolium  L.  Rj.' 

vrftnina,  f,  augm.  od  vran  2.  vidi  vrančiua.  —  Pa 
izvodi  debela  vramMt-a,  izvodi  ga  na  mermer-avliju, 
a  vranina  od  sedam  gddina,  ni  kovanuj  ni  prije  ja- 
hana.  HNpj.  1,  106.  ' 

vrilniti,  vraulm,  v.  impf.  «c/*W(ir«n,  atro.  Rj.  vra- 
niti  sUt,  činiti  da  bude  vrano,  vidi  crnili,  mrćiti  1. 
r.  pf,  sloL  na-vrilnili,  o-,  po-,  za-. 

THknoka,  f.  ime  ovci  (vr.^nooka?).  Bj.  vidi  &imo- 
oka  2.  isp.  za  obličje  žtitoka;  <^iiloka. 

vrftnotR.  m.  vo  cm  bez  biljege.  Rj.  vo  vran,  imena 
volovima  8  tukim  naši,  baljola,  ljepota. 

vrani,  vrAnju,  m.  —  1)  der  Sjmnd,  oiduramentum. 
Rj.  vidi  taplun.  čim  se  n«  i/urctu  zatiskuje  rupa 
odozgo.  —  /s^ucaraii,  iskucati,  iskuckati  n.  p.  ćcp, 
ili  prrt>u  na  buret%i.  Rj.  235n.  Bure  odozgo  ua  srijedi 
ima  jamu  .  . .  koja  se  vratijem  eavraujftje.  Rj.  26r»h. 
Ko  no  zna  6ipom,  a  on  i^e  vranjem  (toiSti^.  t^Ko  no 
zna  štegjeti,  brzo  če  mu  nestati).  Posl.  lUt.  —  2)  \u 
>Srijemu)  uckaka  tica  kao  golub  grivnjiiA.  Rj.  pJialu' 
crocorax  pigmaeus  Tem.  Rj." 

VrAnJn,  f  —  1)  varoSica  \i  jugoistočnoj  Srbiji: 
Opremi  je  Vranji  na  Moravu.  Rj.  —  :^  u  C  U« 
brdo  kod  Careva  Laia.  Rj. 

Vnli^Hva,  /',  brdo  u  Velebitu  k  Dalmacgi.  Rj. 


J 


TimU^k 


—  743  — 


Tnitarliia 


vrfnjnk,  vMnjka, /".  (u  Dubr.)  Ari  Pflanse,  herhae 
ftetiHs.  Uj.  Kiir.kt<iru$€nst'intlelj  gvmnadćnia  eonopsea 
/.'.  IJr.  Kj.*  hiljka. 

vninjcnje,  u.  rf**s  Scktcurzetit  utriftio.  Rj.  verbal. 
od  vrnniti.  radnja  kojotu  tko  v^rani  što. 

rrfti^T,  udj.  Krdhen-^  i.  B.  Nest,  cornicis.  Rj.  Sto 
pripada  vranama,  vrani.  isp.  vrnnin.  —  Vrtitiji  /iU*, 
m.  eine  Art  (wildeu)  Liiuch,  porri  gcDus.  Kj.  73a. 
Milcbjtiern,  ornilhogalum  L.  Kj/  biljka^  Soko  u  cr«- 
njega  gnjijezda.  (Kad  ae  kome  podsmijeva).  Poal.  2!M. 

Vrftnjinii,  f.  oatrvo  u  bUtu  SkadarHkom  (oko  5U 
pušaka).  Rj. 

vrApircv,  adj.  dett  SpcrlingHf  pusseris.  Rj.  što  pri- 
pada vrapcu,  isp.  vrapi^ji.  —  ta  nast,  isp.  alatov. 

vrApJ^i6.  m.  dem.  od  vrabac,  passerculns.  Hj.  vidi 
piirić.  —  Suit'  Kjaju<!i  kako  vrapćić.  DPob!.  115. 

vnipf'fJT,  adj.  rCdi  vrani^ji.  —  Tako  t5o  očistiti  ku^ti 
ouu  krvljH  vrapHjom.  Moja.  III.  14,  6*2. 

vrApf'jj  (vriljM^jl),  «(().  den  Spcrlingen  gthorig,  pa«- 
fierinuH.ii}.  što  jrripada  i^rapcima,  tmtpcu.  riđi  vrap- 
diji.  inp.  vra|ifcv.  —  Vrapčje  sjeme,  n.  Name  cinor 
Ptlan/o,  planlae  pemi«.  Rj.  TSa.  Stoinsnnic,  lilhoftper- 
nium  oflicinalc  L.  Rj.*  vidi  divlja  proba,  biljka.  Vrapčji 
nokti,  m.  pl.  Nuioe  elaer  FflaD/e,  plnatue  geaus.  Rj. 
73b.  bifjka. 

vnis,  ffi.  {u  vojv.^  đie  Fruisu  (listcrr.  Pras),  epi- 
lepna,  cf.  djetinje.  RJ.  vidi  fraa.  bolest  dječina. 

vriiska,  f.  crespa,  ruga.  Stulli.  stu  ne  nabere,  na- 
vuče na  ko:it  na  licu.  i-idi  bum  2,  j^respa  2,  mrežo- 
tina,  mrska,  mr.Hinn;  die  Jiumel.  —  Na  licu  mrćtina, 
bora,  vraška,  ruga.  L)ani<5i(5,  ARj.  6l3b.  Kp^CKA  ruga, 
koja  u  Mikaljc  jflnsi  frunka.  (Jsn.  140. 

Trik>kT,  adj.  teu!lutchy  dtaboUcun.  Rj.  što  pripada 
vrazima,  što  je  kao  u  vrngova,  t*idi  vražji,  —  Veće 
ide  s  dikom  u  ^iAkaiije,  ii  Si^^kanje,  u  rrasko  sigrar^je. 
Rj.  84Ia. 

rrA&tvo.  n.  vidi  lijek.  —  VraHvo  prije  Demoni 
uximlje.  DPosl.  151.  ittp.  VraČi  (^^lijcćnici).  vrn^-tvo, 
C  mijenja  fte  pred  t  na  5.  govori  ne  u  tom  snaienju 
i  u  sjev.  Hr. 

vnit,  m.  {loc.  vrAlu)  —  J)  der  Uah,  colluin,  V 
Rinnn  kažu  da  ne  valja  djecu  ta  vrat  ljubiti,  dn  ne 
builu  zla.  Uzeo  ga  na  svoj  vrat.  Ima  ^,enu  i  ^ecu 
na  vratu.  Na  t^at  na  nos!  nchn^sU^  eilcnd,  propere. 
Rj.  ^=  brao),  vidi  5ija.  detn.  vratitf.  hpp.  vralflk. 
augm.  vratina,  sa  postanje  vidi  vrtjeti,  vratiti  u  sna- 
č^nJH  okretati,  isp.  Korijeni  201.  Osn.  V>.  —  Klipiti. 
vidi  uzjahati,  n.  p.  kiipi  »ih  na  iral.  Rj.  275b.  Hpala 
mu  re.«iic.a  (jedni  kaiu:  »pao  mu  iTat);  govori  se  za 
djecu,  kad  ih  boli  u  grlu,  pa  je  žene  podiju  prstom, 
Rj.  fUSb.  Ona  kad  vidi  brata,  bri/ne  plakati,  pa 
njeinu  oko  vrata.  Npr.  31.  Gledaj  da  »ju  ftkrhamo 
vrat.  65.  Drogo  je  sam  ttcbi  najprije  vrat  slomio. 
PobI.  '>i).  Ko  ae  dragome  sa  .^to  ruga,  ono  će  mu  na 
iTat  doći,  153,  Sto  bih  ja  pii»ju  krv  na  ttroj  vrat 
Uzimao?  353.  TeSko  tome,  ko  pameti  uemal  a  gjer- 
dauii  na  kaljavu  vratu!  Npj.  1,  513.  Knkva  tebe 
o»^era  nevolja  vrat  louiiti,  po  gori  hoditi.  3,  1.  Mlo^e 
je  obi(\nje  od  njih  (od  Rusa)  poprimao,  n.  p.  koKii 
Btriff't,  maramu  oko  vrata  noititi.  Danica  1,  90.  Odmah 
|jj('snit>ani  navale  na  vrat  na  »09  na  ženama  i  h  ^^^^O"* 
na  Drinu.  3,  174.  Na  vratu  gdjekoji  nose  bijelo  ili 
crnu  marame,  u  gdiekoii  idu  i  gola  vrata.  Kov.  41. 
Milo-^  na^nv&i  uegde  dobo§,  dade  ga  arhimandritu 
na  vrat,  te  »tane  hipali.  MiloS  97.  U  tom  dobiju  na 
vrat  novoga  protivnika,  13t>.  Istina  da  hu  vam  mlogo 
duga  natovarili  na  }'aš  vrat.  Htraž.  l^i,  I7I15.  Kuji 
za  du-iu  moju  nvoje  cratvvc  polozike.  Rim.  1*J,  4.  Za- 
grli ga  i  pade  mu  oko  vrata.  Moja.  I.  33,  4.  Znam 
nepokornost  tvoju  i  tvrdi  vrat  tvoj.  V.  31,  27.  Da 
metnemo  konopce  sebi  oko  vratova.  Car.  I.  20,  31.  — 
2)  (U  0.  G.)  vidi  ljulj.  Ri.  korijen  iHoie  biti  isti  koji 
i  u  vrut  1.  Osn.  15.  —  /avriitati,  opiti  ae  ili  polu- 


djeti, kao  kad  se  najede  vrata.  Rj.  167b.  I  u  pSenici 
ae  vrata  nagje.  DPosI.  31. 

rrAta,  n.  pl.  Rj.  detn.  vrara,  vrataoca,  vraLiSca. 
—  1)  die  Thure,  fores.  Rj.  —  2)  daa  Thor,  porta: 
Gmdu  vrata  rano  zatvorajte.  Rj.  vidi  kapija.  — 
primjeri  sa  1  i  2:  Ambarska  vrata.  Rj.  5a.  BašĆena 
vrata.  Rj.  l*»a  (od  baUe).  Vaiatska  vrata,  Rj.  52a. 
Vratio,  kao  vrata,  n.  p.  eno  broda  na  vratio  (kad 
ulazi  iz  mora  u  zaliv).  lij.  73b.  Vratnice,  \)  vrata  od 
pru<^a  ispletena,  ili  od  drveta  nai^injenn.  Rj.  73b. 
Graduka  vrata.  Rj.  *J7b  {vidi  niče  vrata  od  grada). 
Dveri,  vratft  na  oltaru  (u  crkvi).  Rj.  112b.  Zadvarje 
je  bilo  kao  kljuć  ili  vrata  od  stega  onoga  kraja.  Rj. 
171b.  Zaklipiti  vrata.  Rj.  177a.  Zatvoraii,  zatvoriti 
vrata.  Rj.  iy7a.  Namjesti  ih  na  vrata  od  gradu. 
Rj.  208a  {vidi  povise  vrala  gnidska).  Jape  rrata^  U], 
stoje  otvorena  Sirom.  Rj.  247a.  Knpidžik,  mala  vrata 
izraegju  anajednih  ku6»,  osobito  u  Turaka.  Rj.  2&ih. 
Križna  vrata  otvorai.  Rj.  303u.  Kućna  vrata.  RJ. 
318b.  Treba  da  atavi  za  vrata  od  one  sobe,  gdje  ce 
spavati,  metlu  naopako.  Rj.  368a.  (Jbijaii  vrata.  Rj. 
428b.  Oboma  vrata.  Rj.  433a.  Oduprijeti  vrata.  Rj. 
440b.  Odjapm  kt«*«,  t.  j.  otvoriti  ib  Jirom.  Kj.  444a. 
Otkrenuti,  olkretati  vrata.  Rj.  476b.  OAkrinuti  vrata. 
Rj.  483b.  Oko  pećmskijeh  rr«fa  ,  poznaje  se  . . .  Rj. 
532a  tt'iVii  «(':>  vrata  od  pei^ine).  Cadortika  rrata.  Rj. 
M17b.  (Ukopaju  vrata  od  podruma.  Npr.  12  (=  po- 
drumska). Na  trata  od  pećine  bijafte  privaljcna  ve- 
lika ploćtt.  14H  {vidi  poviR€  vrata  pei^inska).  Kad 
dogju  na  kraljeva  vrata.  1B4-  Da  ne  otvora  vrata 
na  košari.  \n .  Ha^u  m  na  vratima  od  kamare.  "JIG. 
Te  on  B  njim  po  svijetu  prošeci  od  vrata  do  vrata. 
218.  Ona  cakljuća  vrata.  ,  .  nje  joS  nema,  onda  car 
naredi  te  obiju  vrata,  kad  tamo,  vidi  kako  ga  ie 
prevarila.  223.  V  sud  vrata  .široka,  ali  su  iz  suda 
wtka.  Posl.  3;i7.  Na  grad  gradi  troje  vrata:  jedna 
vrata  sva  od  zlato.  Npj.  1,  152  {troja  rrata.  Vuk). 
Otvori  joj  šimširova  vrata.  1,  470.  Kada  dogje  na 
tivlijiu'ika  vrutui  zakucala  alkom  na  vratima.  1,  472. 
Da  razbije  kumcn-vrata  gradu.  1,  484.  Stanu  zdravo 
lupati  u  vrata  naše  sobe  .  . .  drvogjelja  istavi  vrata. 
lUnicMi  2,  135.  Velika  sobna  i^ata  .  . .  Majstor,  ftto 
pravi  vrata.  3,  240.  Ovdje  je  doista  ku<5a  Božija,  i 
ovo  su  rrata  nebeska.  Mojs.  T.  28,  17.  Veliki  kamen 
bijaSe  studencu  na  t*ratima.  20,  2.  Nai^ini  dt^krilna 
vrata  od  drveta  maslinova.  Car.  I.  0,  31.  Ko  ugje 
na  sjeverna  vrata  da  se  pokloni,  neka  izlazi  na  juŽua 
vrata.  Jezek.  46,  9. 

Trdtak,  vr6tka,  m.  hyp.  od  vrat  1.  —  Već  je  meni 
gvoitgje  dodijalo,  meni  lialka  vrutak  itriglodala.  IJNpj. 
3,  1G5.  Jedan  vrutak,  četiri  geraana.  4,  548  (= 
gjerdana). 

vriitn6cii,  n.  pl.  dem.  od  vrutA.  Bj.  vidi  vr&ua, 
vrataAeji,  kapidiik.  —  onn.  u  vratio.  Osn.  345.  od 
vratal-fR  s  promjenom  glasa  I  na  kraju  sloga  na  o, 
ijtp.  takova  d«m.  A:o(i  barioce.  gen.  pl,  vratalaea. 
(ilaa.  U,  12. 

vri^tftr,  vratAra,  m.  der  Thoncdrter,  janitor.  Rj. 
koji  cura  vrata,  vidi  vratardžija,  kapidžija.  —  Tako 
ae  naselii^e  sve.^tenici  i  Leviti  i  vratari  i  pjevaći  u 
svojim  gradovima.  Nem.  7,  73. 

vnitikrdŽHa,  m.  vidi  vratar:  Vratardzija  od  Bn- 
rata  grada.  Kj.  —  naša  rijei  a  Turskim  nast,  take 
rijeci  kod  djeladiija. 

vrat^rev,  vra(aro¥.  adj.  Rj.  što  pripatUi  vrataru. 

vraiiirira,  /".  die  ThorH-arterin,  janitrix.  Rj.  koja 
čuva  vrata;  i  iena  vratarcva.  —  IJua  riječi  84  koje 
sam  ja  načinio:  vikać  .  . .  vruiarica.  Nov.  Zav.  Vfl. 
Petar  stajnio  na  polju  kod  vrata.  Onda  onaj  mH-nik 
reOe  vratarici  te  uvede  Petra.  Onda  reće  sluškinja 
vratarica  Pelru  .  . .  Jov.  18,  16. 

vrntikriHn,  adj.  Ho  pripada  vratarici. 

vratArina,  f.  oirtiarium.  stulli.  sto  se  placa  ea 
otcoranje  i  zatcoranje  vrutij. 


TratarskI 


—  7i4  — 


Traiatl 


vrjktarskT,  adj.  sto  pripada  vratarima  ili  mttaru 
kojemu  god.  —  Redovi  rrutavftki  bijahu:  o<l  sinova 
Korcjevcvih  .  ,  .  Dncv.  I.  26,  1. 

vr&tast,  adj.  acrinuSf  a^rtneus,  StuUl  ito  je  pw/io 
vruta  3,  ljulja. 

vrAtASrii,  n.  pl.  vidi  vrntaoca.  Rj.  dem.  od  vrata. 
Mi  i  vraća,    knpidi^Jk.  —  takova   dan.  kod  brdaSre. 

vriitii%  m.  vidi  povrati*?.  Rj.  vidi  i  vratika,  iima- 
nika,  hiljkn.  dcr  Jiheinfarn,  tajuicetum  crif<pHm  Linn. 
—  om.  koju  je  »  vratiti,  riječi  s  takifn  mtsi.  kod 
braiiić. 

vnUlć,  m.  dem.  od  vrat.  Rj. 

vr&ttka.  f.  trava,  ianacetum,  Stiilli.  vidi  vradč,  i 
*»/«.  ondje.  —  za  nosi,  i«p,  aptika. 

rrMlIo,  n.  vratila  su  dva:  prednje  (ili  šuplje),  na 
kojo  Re  navija  platno,  der  Bru.^tbaum,  jufjum  texto- 
riain,  i  stražnje,  na  koje  je  navijena  pregjn,  Garn- 
baum,  jugnm:  Dovedi  mi  liugonoktu  drugu,  da  pro- 
kopa na  vratilu  trubu.  Rj.  na  rasboJH.  —  Zupinjtića, 
drvo  (kao  Stapi(^),  5to  žene  zapinju  \>Ttiiilo  (kod  raz- 
boja). Rj.  188b.  ProAarulo  se  tratilo  na  razboju  (kad 
ae  dolkiva,  pa  se  kit*/,  prepju  drvo  ugleda.  Rj.  Gltia. 
Kao  da  mu  je  grlo  rrattlotn  provaljeno  (n.  p.  govori). 
Posl.  130.  fisn.  u  vratili.  i.tp.  Otin.  124.  takove  rijeci 
kod  butJkalo. 

vr&tfnn,  /*.  augm.  od  vrat  Rj.  —  takva  augm.  kod 
bardaćina. 

TrAtiša,  f.  der  Zurilckgebort  redditor:  Ni  vratisa 
ni  platiSa  (Po»l.  212),  Rj.  koji  vruća,  df^je  ito  onome 
kome  pripada,  vidi  vra(?alac.  —  takc  rijeci  kod  hvalila. 

vrAtiti,  vratim,  v,  pf.  Rj.  vidi  vrauli  («  se),  r.  pf. 
sloi.  JK-vr/ititi,  ua-,  ob-(v)rfititi,  od-vr4tili,  po-,  pre-, 
8-,  su-,  u-,  tiz-,  za-,  rili*  v.  impf.  vraćati,  »  on<^e  v. 
impf.  slok.  —  1  a)  umkehren  machen,  t^onrcrto  (reice 
cupellas,  Virg).  Jij.  i>ratiti  kotfa,  kao  ućiniti  da  pogje 
natrag.  —  Pa  po^e  da  ide.  <3nda  ga  car  vrati  natrag 
govoreći  mu:  »Stani!  hodi  ovamo,  kad  baS  to  ho<*efi. 
Npr.  11.  »Pričekaj  malo  dok  vratim  ovce*.  Pa  ouda 
ćouau  otrči  te  povrati  ovoe.  164.  Fomolac  babi  teoce 
vraća.  (Valja  oa  ono  ^to  pomoli,  da  da  gjetetu  l^to 
će  joj  teoce  i>ratiti).  Posl.  255.  Vrati  nož  svoj  na 
mjesto  njegovo.  Mat  2G,  62.  Koji  si  nne  za  prijestup 
zapovijesti  opet  vratio  i*  zemlju  od  koje  bih  uzet, 
vrati  me  u  svoju  slikuj  u  obIii5je  pre;rja.«nje  krasoie. 
DP,  363.  —  b)  sa  ae,  refleks.  vrAtiti  se,  umkehrfiu, 
recerior,  Rj.  kao  natrag  poći  —  Onda  se  vrati  kući 
i  pripovedi  materi  .  .  .  Npr.  07.  Pogje  i  ovi  čoek  (na 
vojsku)  .  . .  dokle  se  on  s  vojske  vrati.  130.  Vrati  se 
doma  ovaj  ćas.  131.  Devojka  se  vrati  kući  maji  svojoj. 
141.  ViSe  se  nikad  ne  vrati  megju  ljude.  147.  Vrati 
se  svome  dvoru  i  u  svoje  carstvo.  194.  Pa  se  [igevojkaj 
vrati  natrag  ...  Pa  se  rr«fe  /a  njom.  Posl.  171i.  Vrati 
se  A:  KVrtjini  momcima.  Danica  3,  211.  Da  Bog  da  da 
8€  DiJi  flveti  na  njegu  vrati!  771.  Vratite  ne  sa  zUjdt 
putova  svojih.  Car.  II.  17,  13.  Govori  im  da  se  vrate 
od  t)ezakot%ja.  Jov  36,  10.  —  2)  euruckgehen^  resti- 
tuo:  Zla  žena  zajma  ne  vrati  (Pos.  90).  Rj.  kao  natrag 
dati,  dati  što  onome  kome  pripada.  —  Odvratiti,  4) 
n.  p.  zajam,  kao  vratiti.  Kj.  442a.  <»jefro;rj,  5<^eri,  na 
konakn  liude5.  odMviikle  ini  sitnu  knjigu  vrati.  Rj. 
448n.  Ne  imajni-i  ni  njih  (dva  novca)  kod  sebe  ostane 
mu  ih  dužan,  i  kao  Ka  bolju  tvr^u  da  će  mu  ih  xa 
ćelo  vratiti,  pobrate  rte.  Npr.  IfiO.  TeAko  mi  je  vratiti 
onome  koji  mi  dobro  ućini,  a  ko  mi  kIo  u(fini,  lako 
ću  mu  vratiti.  PomI.  315.  »Kvo  tebi  tri  tovara  blapa«.. 
Marko  njima  tri  tovara  vrati.  Npj,  2,  416.  Suda  mu 
ne  osvetit*  možemo,  i  vratiti  ^uo  sa  sramotu.  3,  4t>3. 
Ja  reĆem  mojoj  ženi,  da  mu  (berberiuu)  da  jednu 
paru;  no  ona  nehotice  dade  mu  dvije.  Zaludu  snm 
jft  iskao,  da  tui  bebcrin  vrati  je^nu  paru  natrag,  on 
uikako  ne  hćedne  lo  uC-initi.  Danica  2,  130.  Praviji 
81  od  mene;  jer  si  mi  vratio  dobro  ea  slo  koje  aam 
ja  tebi   ućiuio.  Sam.  I.  24,  18.  aa  hc,  pass,:  Hraui  i 


I  pfteto  da  te  uje.  (Kad  ko  kome  učini  dobro,    pa  mu 
'  se  vrati  zlom).  Posl.  342. 

AVAtlR,  VralAIa,  n.  pl.  planina  u  Hercegovini.  Rj, 
sa  postanje  i  znaćcnje  isp.  vratio. 

vrAtlu,  n.  (u  Boci)  kao  vrata  n.  p.  eno  broda  na 
vratio  (kad  ula/.i  iz  mora  u  zaliv),  Uie  iMUnduntj^ 
ostium.  Rj.  —  osn.  »  vrata.  Osu.  127.  riječi  s  takim 
nast.  grotlo,  sedlo,  svrdlo. 

Vrtktnii,  /.  adj.  namastir  u  krajini  Negotinslcoj.  Rj. 

rrj&tni.  adj.  n.  p.  kost,  žile,  Hals-,  colli.  Kj.  Ato 
pripada  vratu.  —  Vnitna  kost,  i\  os  bvoideum.  Rj. 
73b.  dos  Zungenbein.  Rj.*  Ne  pogodi  Fazli-liarai^iiju. 
nu  bijela  ata  posred  vrata,  vratne  mt«  je  kosti  salomio. 
Npj.  3,  310. 

1.  rrfttniea,  f.  (u  C.  O.)  —  1)  vidi  dovratnik.  Rj. 
direk  do  vrata,  jedan  s  jedne  strane  vratima  a  drugi 
s  druge,  vidi  i  vratnik,  dovratak,  poboj,  podboj,  jjo- 
ložaj  2.  —  Nekakijem  Stapom  takne  u  i^atntce  te 
vrata  jedanak  bii^^i.-Se  na  tlc.  N^)r.  215.  Svaka  se  vrata 
svojom  vratnicom  zatvoraju.  DPoal.  117.  —  2J  die 
ThUrpfoste,  postiš:  prag  donji,  gornji,  cf.  vratnica. 
Rj.  5(i3b.  a  riječ  je  ova  na  gvojan  mjestu  u  fnnoiini: 
vratnice,  f.  pl,  ^  (u  Risuu)  vidi  pragovi.  Rj.  73b. 
kao  sto  je  vratima  s  obje  strane  po  jedna  vratnica^ 
tako  im  je  po  jedna  i  odozgo  i  odosdo,  gorojn  • 
donja  vratnica,  koje  se  £0vu  i  pragovi,  gornji  •  donji 
prag. 

3.  vr&toico,  f.  pl,  vrata  od  pruAi  ispletena  ili  od 
drveta  načinjena ,  das  O'aitcrthor,  porta  claihrata. 
Vratnice  ponajviše  stoje  na  putu,  i  zatvoraju  se  da 
ne  ide  marva  u  polje;  ili  ua  toru.  Rj.  —  Samo  vaJja 
upravo  da  ideš,  pa  <5eŠ  uK(?i  jedne  velike  vratnica,  kad 
proces  one  vratnice,  drži  desno.  Npr.  19.  Ženo  pred 
kućom  C'esto  pogledahu  kada  će  se  zitdati  koji  g<>8t. . . 
Najedan  mah  njih  uekoliko  izigjože  na  vratnice  pred 
jednoga  eoveka  ...  To  bijiiže  ujak.  Zlos.  303. 

1.  Vrnlnik,  t».  u  Velebitu  mjesto,  s  kojega  se  iz 
Hrvatsko  u  Senj  idući  more  ugleda.  Rj. 

vrAtnik,  m.  (u  C.  G.)  dovratnik  od  kamena,  cf, 
vratnica.  Kj.  t  sgn.  ondje. 

Z,  VrAtnlk,  m.  kod  Sarajeva  brdo  na  kome  je  nai 
Rj.«  ^ 

Vriitno,  n.  adj.  brdo  u  Lov^enu.  Rj. 

vruto.  mjento  vrata,  u  pjestni  u  kojoj  se  pjeva  kako 
govori  l'ttrćin:  Dilber  Fato,  y.latoI  izidi  na  vruto  ma 
vrata),  da  ti  vidim  glavato  (glavu),  da  ti  kupini  fesato 
(fes\  Utire.  29-1. 

Vr&loje,  m.  ime  mudko.  Rad  26,  56.  hyp.  od  Vrn- 
tolomJje^  isp.  Vnujo.  —  takva  hpp.  kod  Blagoje. 

vriit61ara,  m.  —  1)  (SchclticortJ  d«  HaUhrecher : 
ai^dax.  Rj.  prijekor  čovjeku,  koji  od  bijesa  ne  mari 
slomiti  vrat.  isp.  vragolom.  —  2)  u  i)jeami,  Nai 
einer  Za  uberpf  I  ume,  herlia  ficta:  Kad  nnbrala  kosio-' 
loma,  kostoloma  vratoloma.  Rj.  ismisljena  biljka  $t$ 
bajanje.  —  vrato-lom. 

vnit6loniiiU|  vrutMomna,  adj.  praeceps,  pnuTuptu^t, 
periculosut  ctc.  Stulli.  gdje  se  može  vrat  stotititit  n,  p. 
takav  pat.  kao  opasan. 

Vratul6mijc,  n.  Uartholomaeus.  Rj.  ime  mmiko 
S  pretnjestenim  glasovima  od  Vartolomije,  nišaneći 
uz  to  nu  vrfttolom.  hgp,  Vratoje. 

vriitor,  m.  dcr  Fraier  (^ft.lnvh,  Klosterbrudcr),  mo- 
nacfius  latinuSy   cf.   pralor.   Rj.    vidi  i  frator,  fratar, 

vraforov,  'idj.  R^.  što  pripada  vrataru. 

rriitor.skT,  adj.  frtitrisch^  monovhalis.  Rj.  Ho  pri- 
pada rratorivift  ili  vratoru  kojemu  god. 

vriilGriin.  vrHtovna.  adj.  (u  C.  L\.)  n.  p.  žit<>  u 
kome  ium  vriiUi,  pa  od  hljeba  takovoga  žitA  znvrHta 
ćovjek,  t  j.  opije  se,  mit  Lolcft  vermisad,  lolium  cou' 
tinens.  Rj.  —   Vratovna  je  kruha  io.  L>Po»l.  151. 

vriiža,  /'.  riđi  vrad/l»ina?  Rj.* 

vražanj<s  n.  vtdi  vraćanje?  Rj.' 

Triižnti,  žfim,  v.  impf.  vidi  vrat^ati?  Rj.^  —  ynat>ei]jo 
govoriti  onako  kao  u  vraćati:  vraiati.  Korijeni  ^00.' 


VraUft 


—  746  — 


vroenje 


vrAždn.  f.  (u  Orblju)  vidi  krvno  kolo.  Rj.  kud  9e 
skupe  kmetovi  ić  sude  za  krv  i  tniro  knmiku  «  rod- 
binom ubijertom.  —  nružda  ^08D.  u  trag),  Obu.  IJiVi. 

vrjiži,  vrAiijT,  ttdj.  vidi  vražji,  sa  nast,  vidi  kod 
lložji. 

vrii^i,  adj.  tettfU^ch,  dittbolicus.  Rj.  sto  pripad<t 
rrarimrt,  vragu,  riđi  vrazi,  vrnžiji;  vraSki,  jrj.ivMji; 
gjftvolski.  —  Dti  je  fivnki  dau  božii*.  ne  bi  bilo  iluon 
orazijega  iBvi  bi  isjcćeni  bili  rm  badnjake).  Posl.  50 
(itip.  /rjiivolji,  nijedan).  Tu  se  rr«i«  Jtukoli  gnijezdo. 
Npj.  :.,  71. 

VniŽ6gNci,  Vrai^gruRcS,  m.  pi,  selo  na  lijevom 
brijegu  Timoka  u  Crnoj  Rijeci  (onuda  »e  govori  i 
gmuc  i  lonac).  Rj.  —  Vražo-grnci  iprva  pola  adj. 
vrazi).  Osn.  342. 

V^bft,  /".  die  Weidc  [Bauffi)^  mlix:  To  je  na  vrbi 
avirala  (d.  i.  nichU)  (To  je  uiSUi.  Posl.  318).  Knd  vrba 
grožpjeni  rodi  (nie)  (Nikud.  Posl.  110.)  Rj.  denu  vrbit-a. 
isp.  iva,  viva  crljena. 

Vrbas,  m.  —  1)  voda  u  Bosni.  Rj.  —  ,2)  selo  n 
BaOkoj.  Rj.  —  tmcria  s  takim  ntist.  kod  Rabatu. 

vrbicu  (vrbica),  f.  —  1)  dem.  od  vr)>a.  Rj.  — 
Ukraj  puta  rasle  sitne  vrbice,  poinakni  se  du^  k  mene 
mrvice.  Rj.370b.  —  2}  vrbove  grančice  koje  nvešt«uik 
na  Ovij(?ti  ujutru  poslije  mirosanja  rajEduJef  die  Palm- 
zirciac^  tami  pnimurum.  Rj.  (miroaanjcf). 

Vrbira  (Vrbica),  —  1)  «t.  inu^^ki  nadimak:  I  datfu 
li  dva  momka  sokola,  vetf  Vrbicu  od  Njeguša  /ixi,  i 
od  Ziipe  HtjepHDOvić-Tura.^  Npj.  o,  98.  lap.  tuke  na- 
dimke Koprivica,  Vatrica,  Žeravica.  —  2)  f.  selo:  U 
Klj  11(^,11  ima  oko  trideset  »ela  .  .  .  uve  VlaSka,  a  imena 
aela  «va  su  Hrpska,  n.  p.  Grabovicji,  Vrbicu,  Rj.  aU7b. 
ViSu  dftvu  uiMni  Mihajlo  lioranovid  iz  sela  Vrbice. 
Npj.  4.  4:M\.  (ovo  nelo  biec  a  Hercegovini). 

vi'hljak,  vrbljilka,  »I.  c2ie  IVcidengegend,  dus  \Veide- 
gebiL-^ch,  saliciuvi.  Rj.  mjesto  gdje  rastu  vrbe,  ili  je 
vrbovo  grmenje. 

vrbopuL*,  m.  die  Zeit  da  die  Weide  aUHHchiagi 
(mit  naiifrischem  NebenbegHff),  tempus  qHO  $nUx  fron- 
descitj  cf.  vinober.  Rj.  vrbo-puc,  vrijeme  kad  vrha 
puca  (od  mesgre)t  kad  mesgra^  lista.  —  Baba  starca 
zvala  wr  vrbopuc^  a  surac  joj  se  odazvao  iiz  vino- 
ber. Poal.  10. 

vi>hov,  adj.  Weiden-,  z.  B.  Laub,  salicis:  Pouz- 
dati Bc  U  koga  kao  u  vrbov  klin  (Pouzdan  kao  vrbov 
klin.  Poal.  "2^7).  Rj.  sto  pripada  vrbi.  za  u'ist.  isp. 
aptov.  —  Vrbice,  rrboie  j/raMt'»<re.  Rj,  74a.  Opletu 
vijence  od  vrbovijeh  mladica.  Hj.  142a. 

Vi-botTi,  /'.  ndj.:  Kad  su  bili  na  vodu  Vrbovu.  Pa 
objesi  ajxn  kod   Vrbove.  Rj. 

vrbovanje.  «.  verhol.  od  1)  vrbovati,  2)  vrbovati 
ae.  —  1)  radnja  kojom  tko  vrbuje  koga.  —  2)  stanje 
koje  /ura,  kad  ac  tko  vrbikje. 

vrb6vali»  vi-bujem,  v.  pf.  i  v.  impf.  Rj.  od  N}em. 
werbeu,  isp.  vrbuvka.  —  1)  (u  vojv.)  nerben  (zam 
KricgadicHStejf  pcrducere  (ad  miliiiam).  Rj.  kupiti 
vojsku,  nagocurati  i  nagoniti  ljude  da  idu  na  vojsku. 
—  2)  sa  se,  refleks,  vrbovati  se,  vrbujem  se,  v,  r. 
impf.  sich  anivcrben^  do  me  (ad  miliiinm).  Rj. 

vrbov  inu,   n.     \Vci*hnhoh,   lignum  »alignum,  Rj. 
rrbot'o  drro.   —   UaJiljikovo   drvo,    t.  j.  koje  se  gasi, 
ne  može  vatru  da  drži,  kao  n.  p.  vrborina^  jovovina, 
lipovina.  Rj.  84a.  Jer  ja   uiaam   drvo   vrboviua,  kad  1 
pos'jcku,  da  s'   omladit'  mogu,  pa  da  budem  vrba,  i 
k'o  i  bila.  Npj.  4.  lt>».  j 

vrbOvkn.  /'.  Werbang,  comparaiio  (delectus)  mi- 
litum:  otiAao  u  vrhocku  (jrovorilo  !*e  i  u  f?rbiji  za 
vremenu  Kara-<fjorgjijeva,  kad  tko  otide  da  izgoni 
na  roj.^ku  ljude,  koji  ku  ostali  kod  kutfa  ili  a  dopu- 
iitenjem  otiMi  kućama  pa  se  jo»  no  povnitili).  Rj. 
iap.  vrboviuije.  —  Kara-«  ijorpj«  wim  sobom  otide  u 
crbovku  (da  dižo  vojsku  luinovu}.  Danica  5,  Hi.  Svoje 
momke  n&  vrat  na  dob  opremi  opet  u  vrbovku. 
Mitofi  i»8. 


vH',  t/.  trc  vrc.  Rj.  uzvik  kojim  ne  kade,  kako  je 
bio  tko  u  Z'tbuiti  i  smetnji,  kad  mU  se  dokuzalot  (Zri 
je  učinio,  šta  nije  htio  da  prizna,  vidi  kod  trc  vrc 
t  ostale  takve  uzvike. 

vfcanjo*  n.  Rj.  t:erbal.  od  vrcati,  2)  vrcali  ho.  — 
1)  stanje  koje  biva,  hid  vrca  što.  n.  p.  krv  (dos 
Spritzcn.  cmicatio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  se  Hto 
vrrn  (dat*  scbnello  Min-  und  ilerl)ewegen,  micalio.  Rj,). 

vl'rnfi.  cam,  v.  impf.  Rj.  —  1)  spritzen^  emico: 
Crtiii  krve«  kroz  košulju  vrca.  Hj.  znaćcnje  (korijenu) 
prela/i  u  skakati.-  vrcati.  Korijeni  li)9.  kao  skačući 
te/ii.  iifp.  frcati  \.  ^  2)  sa  se,  refleks.  v:?eati  bc,  ciim 
se,  r'.  r.  ijnpf.  sich  sclnell  hin-  und  herbevegen  (s. 
li.  venn  cin  Mnnn  «u  Frauemimmer  micln'iff'cn  icill), 
mico:  Koja  se  vrca^  ona  i  vrže  (kobila,  ali  ee  govori 
i  r.a  žene,  i  znači:  koja  je  ljuta,  ona  je  i  za  posao 
dobra.  Po^l.  140).  Rj.  kao  micati  se  brzo  tamo^  i 
amo.  dem.  vrckati  se.  r.  pf.  prosti  vrcnuli  se.  —  rSto 
kobn  \\-ie  skačCt  to  bolje  vrAe.  ((Jledaj:  koja  se  vrca, 
ona  i  vrSe).  Posl.  3r»7.  ^ito  se  god  Ci.  Svetić  bude  više 
orcao  i  kopreno  protiv  onoga  moga  suda,  ou  će  ao 
Hve  više  zapletati.  Odg.  na  iit.  3s?. 

vlrckanJCt  n.  dem.  od  vrcanje.  Rj. 

vFekati  »0.  vrckam  se,  deuu  od  vrcati  se.  RJ.  v. 
impf. 

vPcnuti  se,  vfcnem  se,  v.  r.  pf.  prema  v.  impf. 
vrcati  se.  —  Kaca  riba,  kad  izagje  navrb  vode  i 
rrcnese.  Rj.  2(iilb  {mjesto  vrcne  so  Htampatioje  vično 
se,  koje  je  očito  grijeska). 

vff,  vKa,  m.  (u  llrr.)  vidi  bokal  1.  Rj.  tnrft  « 
pebar,  i  sgn.  ondje.  —  MaRli(;,  četvrt  vrča.  Kj.  34lib. 

vrisak,  vr<5ka,  ni.  vidi  ma^ak  I.  Kj.  sivotinja. 
ma^ak  zove  se  vrćak,  što  tr^.i. 

vreitnei,  vr^anaca,  m.  pl.  (u  Baranji)  opanci  koji 
nemaju  vrnć-inica,  nego  au  samo  nabrani  unaokolo, 
pa  se  odozgo  vežu  kaićima.  U  Baškoj  se  ovnki  opanci 
najviAe  nose.  -4r(  Fussbedeckung,  calccumcnii  genus. 
Rj.  isp.  vrniJali  1. 

1.  vrcainje,  n.  Rj.  rerbal.  od  vrcati.  —  1)  radt\ja 
kojom  n.  p.  ma^ak  vrči  (diis  Knurren,  miirmur.  Rj.), 

—  2)  rttdnja  kojom  tko  vrvi  na  kotja  (da^i  Unzu- 
friedenflein,  murmur,  cf.  vrnćanje  2.  Rj.). 

2.  vrfanje,  n.  vidi  pcrjanje.  Rj. 

1,  v^(*ait.  vrćim,  v.  impf.  Rj.  —  1)  kao  ma^ka 
[isp.  vrfakl,  ili  kao  prazno  vreteno  kad  se  okreće, 
knnrrenf  murmuro.  Rj.  cf.  kvr<5aii,  presti  2.  Rj.^  — 
2)  vr^i  na  njega,  /tat  etivts  gegen  ihn,  murmurat, 
cf.  vrnfiati  2.  Rj.  trci  tko  na  koga,  kad  budući  ne- 
zadovoljan mrmla  $ta  nj.  —  Knez  Miloi*  i  vladika 
Rade  neSto  su   vrcali  jedan   na   drugoga.    Mil.  274. 

2.  vr^ulf,  vK'um,  i».  impf  |u  Srijemu)  viti/ perjati 
I  (na  gvozdenu  pcraicul,  Povjesma  se  vr6iju,  Rj. 
isp.  vrćica. 

vrMca,  /.  (u  Srijemu)  vidi  gvozdena  peraica.  Rj. 
vidi  peraica  1. 

većina,  /'.  ^u  Hrv.)  dcr  NadUtopff  ma^u/a,  cf.  bokal 
2,  uokšir.  Kj.  sud  sa  noćnu  potrebu,  nidi  i  burež- 
njak.  —  vrćina  (oso.  u  vrć).  Osn.  152.  upravo  jo 
augm.  od  vrć.  takva  augm.  kod  bardaOinu. 

vK'mnnlcii,  f.  (u  C  (i.)  vidi  vrn^iinicA.  Rj.  mdi 
i  rćnmniai,  gornjica.  j>(/aH  od  kaiaa  Uto  su  na  opaiiku 
mjesto  gornje  koze, 

vrćmHHJe,  n.  (u  C  (j.)  vidi  vru(5auj«  1.  Rj.  vidi  i 
rč  manje. 

vK'innti,  vh'inani,  v.  impf.  (u  ('.  U.)  vidi  vrn^ati 
1  Rj.  vidi  i  rćmati.  —  vrćmati  opanke,  na  njih  me- 
tati  i*rčmanicc.  v.  pf.  sloS.  Da-vrćmaii. 

VretnTk,  Vri^euika,  wi.  brdo  izmegju  Njeguša  i 
C^^tinift.  Rj. 

vrA'^nJc,  n.  Rj.    verbah  od  vrtjeti,   dem.  vr(?tftuje. 

—  J)  radnja  kojom  tko  v}-ti  sto  (daa  Bohren,  tere- 
bratio.  Rj.l.  —  2)  radnja  kud  tko  vrti  ».  p.  glumm. 
(daa  Urehen,  volutio   Rj.). 


k 


TlteU 


—  746  — 


rrt^ll.  vAjm,  —  1)  ©iA"  Trtjeti.  Rj.  —  2)  vrteti 
oe,  ridi  vrtjeti  »o.  Rj. 

!•  Tlf  I,  vrpneni,  r.  pf.  Bj.  i/ram.  zapovj.  vTri.  /. 
pfćffj.  v"Fvuh.  pritofj  pregj.  vf^AvM,  vrguv.  /.  pridj, 
VTf^no,  vrgla-  //.  pr*f/;'.  v?gnfit  r.  p/".  «/of.  d6-vrdi, 
iK-.  na-,  od-,  po-,  pod-,  pre-,  pro-,  raJi-,  b-,  wi-.  pwii 
vrgnuti.  i  (mtlje  r.  pf.  fhs.  v.  impf,  nlož.  podvrga- 
vati. —  1  a)  thttn  (Hteilen,  iegcnj^  pono,  cf.  metnuti 
1 :  Nemoj  pa^o  i/.^iibit*  vladiku  ...  no  hodi  ga  vrei 
na  otkupe,  Uj.  viiU  i  tttaviii,  metaiiti  7,  8.  isp.  ba- 
ciU,  turiti.  —  Za  oružje,  Ato  je  ko  uzeo,  a  u  hlngo 
VTffli  gjelndži^jf^  ne  dije!c  brojem  ni  ht^ttapom,  no 
kaipfikom  lionni<!a  Stemnn.  Rj.  148b.  Prvu  flve<;i  rr- 
aitie  pnliktt:  grom  zagrmi  na  svetoga  iSavu.  Ri.  592b. 
Kao  Jto  su  aa,  kad  je  umr'o,  h  grob  vrgli.  Npr.  97. 
Od  ustA  oavrzi,  a  tut  »e  vrzi.  Po»I.  23i3.  Koliko 
oo<!oe  noiJa«  bi,  ne  vrgoh  sanka  na  oći.  N'pj.  1,  2*23. 
VrH  pjesme  na  policu.  1,  301.  Ima  puno  tri  p-odine 
dana.  kako  smn  ga  vr'go  «  tavnicH.  2,  403.  Poturici 
Mf  Bng  le  ne  ubio!  vrči  ću  te  velika  vezira.  %  6'J8. 
Koga  ceino  vrH  ierašnerom?  3,  87.  Starca  Fo<5u  vrgli 
u  začelje.  4,  13."}.  Ko  ne  ima  od  arca  poroda,  ev*  aad 
može  »ree  otvoriti,  kupit'  eina  ili  milu  ćcreu,  svoju 
dušu  vrvi  u  vistoiu*  4,  *^>\.  Cincara  ću  na  vatri  Hpii- 
lili;  kuoku  kurvu  tiogivević-Anlu,  hoću  njega  na 
kolo  vrgttuti.  4,  239,  Tvrde  straže  pokraj  vode  rrji. 
4,  2*14.  I  Stanojlo  svoje  druHvo  vrže  n  mehane,  aiade 
davat'  vino.  4,  335.  Gospod  vrše  u  zaborav  na  Hiouu 
nrfcznike.  V\a6  2,  16.  —  b)  sa  ae,  refleks.  —  a)  na 
koga,  tt'^m  nachartcn,  nnchgt^ratkeH,  imiiory  cf.  tu- 
rili »e.  Rj.  n.  p.  dijeie  se  rrglo  na  oca.  vidi  i  met- 
DuU  Re  If  umetnuti  se.  —  p)  Vrgao  se  u  devetnaest. 
{lieC'C  ac  onome  koji  »e  ukoĆi  u  novijem  buljinama). 
Po«l.  39.  —  2)  (u  C  (i.)  vidi  mabnuli:  Nožem  vrže 
Nikolit^  TomaSu.  Uj,  —  <lje  je  tvoja  kruta  suaga? 
kruti  Binkol  rsom  sneni,  rukom  rr;i,  Ijucki  nm  I 
Rj.  65.Jb. 

2.  vW*l,  vrSem  (vT'ao,  vrla,  vrlo)  u  Hat^koj,  vitli 
vrije(5i.  Uj.  i*  ondje  gram.  i  primjere.  —  Kakvo  sjeme 
puflijeft,  onako  eeS  i  žilo  rm.  PuhI.  125. 

v^^kanjc*  /*.  dcm,  od  vrtSenje.  Kj. 

vpćkati,   ćkiUn,   v.  impf.   kao  dem.  od  vrtjeti.  Rj. 

vNanJn,  f.  (u  0.  G.)  vidi  vardanja.  Uj.  i  syn. 
ondje.  ^ 

Vfdiinjo,  n.  das  Ausweichen,  declinatio,  Rj.  verb. 
od  vrdati,  radnja  kojom  tko  vrda. 

vHali,  dam  i*.  impf.  uus^niccicJten  stK^hen,  decll- 
nare.  Rj.  vidi  ^vcljili,  vankali  se.  kao  micati  se^ 
okretati  se  tamo  i  amo  uklanjajuiH  se  ćemu.  v.  pf. 
proHti  vrdnuti.  v.  pf.  »lož.  fiz-vrdnti  ne.  —  On  /napi 
na  rukama  onih  vojnika  ktiji  ga  vode.  Na  meatu  ga 
t<«fikom  mukom  razbude.  Tu  Htane  vrdati:  te  ovde  bu 
(novci),  te  onde  8u,  te  tiuuo,  te  uvumo,  a  najposle 
rekne:  Ja  ih  ui«am  ukrao!  Me>n.  293. 

VrdnK'nnIn,  in.  Kiner  ton  Vrdnik.  Rj.  ćoojek  iz 
Vrdnika. 

V^dnifkT,  adj.  Rj.  kto  pripada  Vrdniku.  —  VK 
dnlćki'i  Killa,  f.  etaro  zidine  na  brdu  viSo  Vrdnika: 
Dok  je  Vrdnivke  Kule  (n.  p.  tako  ^c  biti,  ili  ne  ču 
n\  ja  iivljeti  i  t.  d.  PohI.  64),  ewig,  in  atternum, 
Rj.  74b. 

VNInIk,  Vrdnfka,  »i,  —  ])  selo  u  Fru§koj  (^ori. 
Rj.  —  2)  namaatii'  kod  toga  nela  (taj  (*e  namastir 
Jtove  i  Haranica).  Rj. 

vfdniiti,  vrduem,  v.  pf.  aiifipeichen,  decUnare.  Uj. 
vidi  mrdnuti,  varakniiti  (i  ne),  kao  ukloniti  se  čemu. 
V.  impf.  proHti  vnliUi. 

vrĆbar,  vri^pca,  w.  mjesto  vrabac  gopori  se  oko 
Oline,  i  sve  is  ove  rijeci  dovedene,  kao  vrcbicu,  vrcpćji 
i  u  d.  ima  onamo  i  nadimak  (prezime)  Vrebau,  pa 
icni  Vrepcevoj  kaiu  Vrepi5evka  f  Vrebica,  P.  Leber. 

Tr^bft^,  vrcbA^'a,  tji.  der  Laurer^  insidiator.  Rj. 
koji  iTcita  »to.  isp.  wwjedji5.  —  Ima  rijeci  8-1  koje 
amn  ju  uaCiuio;  vikać,  vrebač^  gudać.  Nov.  Zav.  VU, 


Poalaie  vrthact,  koji  m  gnigjahu  kao  da  sa  pobožoi: 
ne  bi  li  ga  (laosa)  uhvatili  u  rijetki.  Luk.  2U,  dO. 

VT^bftBje,  n.  dan  TjUHem^  itutidia^.  Rj.  Porbal. 
vretiaii.  radnj-i  kojom  tko  vreba  sto. 

vrebati,  vrebrim,  r.  impf.  lauem,  infiđior.  Rj.  vidi 
kebali,  prezati,  prežiti.  v.  pf.  sloi,  do-vrćbati,  pri-,  a-. 
—  Polegiižke  n.  p.  vrebati  što.  Rj.  &33b.  Moiuei   n^- 
ženjeni ...  i  tihe  vrebaju^  mladu  da  obljube.  Npj.  1« 
99.  A  ti  vrel'aš  dušu  moju  da  je  u^mei.  8am.  I.  24,  i 
12.  Očt  njegove  vrebaju  ubogoga.  P».  10,  8.  8ri  kojii 
bijahu  u  miru  aa  mnom,  vrebaju  da  posrnem:  da  akoj 
ne  prevari,  te  ćemo  gn  nadvladati  i  ofivetićcmo  mn  ae. 
Jer.  20.  10.   Vrebaju  nam  korake^  da  ne  možemo  ho- 
diti  po  ulicama  svojim.  Plac.  4,  18.  Svi  vrebaju  krv, 
svaki  lovi  brata  avojega  mrežom.  Mih.  7.  2. 

vrftem  f.  der  Sack,  saccus  (prava  je  vreća  od  vune* 
ako  je  od  prti&ta,  onda  bo  zove  diaJt,  ako  li  od  ko- 
»trijeti,  onda  je  arar  (harar);  arar  i  vreća  jednjika 
su  velićine,  a  d:ak  je  uzak  i  duga^Ak.  8ve  ovo  rar- 
likuje  Rc  od  torhe  po  tome  Ata  je  ona  manja  i  Atu 
ima  povraz  ili  uprte.  Rj.  dem.  vre^l^ica.  augm.  vreća- 
lina,  Trećina,  vroćurina.  —  Ambulja,  dugai^ka  vi'era, 
Rj.  5a.  Odtistrijeti  n  p.  kola,  vreću.  Rj.  440b.  Kao 
da  8i  pred  svakoga  metnuo  raskriljena  vreću  iancia^ 
pak  da  Kahvata  dakama  i  baca.  Lako  cesta  lete  taneta. 
banicu  3.  173.  Bog  te  sačuvao  pttcnc  vreće  i  zle 
are(5e!  Kov.  127.  On  bi  i  »:?rblje  sve  u  jednu  treću 
strpao  pa  zavesao,  ili  n  tikvu  aaćerao  pa  zatiaDuo. 
Rj.«  Xjt. 

vree^tlna,  f.  augm.  od  vreća.  Ri.  riđi  vre^^ina. 
vrećurina.  ^  takva  augm.  kod  babetiaa. 

vrftćicrt,  /'.  tlem.  od  vreća.  Rj.  —  Ni  mehur  ni 
vrećica  nije  prava  rijeć  za  kesu  .  .  .  vrećica  je  mala 
vret'a.  Pia.  40. 

vrućina,  rrredrina.  f.  nugm.  od  vreća:  Dvije  b&b« 
za  rrećinu  slame,  a  <lvii  Htarca  sui  pelena  jarca,  tuđi 
vrećetinu.  —    taka   augm.    kod   bardncMna,    baburiua. 

vrčdniea,  f.  mulier ' idonea,  solers,  ddigens.  SuiUi. 
vrijedna,  valjana  žena.  aTi  ai  majkina  vrcdnicu**  J. 
Bogdanović. 

vridnik,  vredufka,  m.  vir  idoncus,  eolers.  dUiffffnBm 
Stulli.  čovjek  vnjcdiin,  valjan. 

vrodn6('U,  f.  der  Wcrth^  die  Wurdigkeit^  dignitas. 
Rj.  stanje  ili  osobina  onoga  sto  je  vrijedno,  vidi 
vrijednost  —  Makar  koliko  ćovek  bio  uvjeren  o  rrc 
dnoći  Bvoga  po«la.  Npj.*  1,  V.  rijeci  s  lakim  nttsi. 
kod  hislroĆa. 

vrćdovtu*.  vr<?dovca,  m.  (u  Srijemu)  gelbe  iViesen- 
rautCf  thalictrum  fUivum.  Rj.  biljka.  —  vrijed.  rrć- 
domtc  (u  istoOnom  govoru).  Korijeni  203.  «  juinota 
vrijfedovac. 

vrl^lo,  n.  die  Quellei  đer  Vrsprung  des  7*'iuasvs, 
fons,  cf  vrutak,  izvor.  Rj.  postanjem  od  vreti  4.  vidi 
i  izvir,  i/dan  2,  vir  2.  dem.  vreooe. 

vrfimen,  adj.  vidi  privremen.  —  1)  što  pripada 
vremenu;  iap.  /.emiiljski  i.  j:citlich,  temporaU».  su- 
protno vjeOan,  vječit.  —  MoljiiAe  ae  na  gla«  za  dobra 
vremena  i  vjerna.  DP.  H.  Ima  ljudi  koji  teže  na  vjećno, 
da  ih  gotovo  niSta  ne  drii  za  stran  vrem'ene  i  koje 
imaju  kraj.  253.  Na  raHputici  Urota  vremenoga  i 
vjernoga,  na  umrlom  ^ai^u.  359.  Knko  je  zaludno  sve 
Sto  J6  vremcno.  3(j3.  —  2)  stoje  samo  za  neko  rnjone 
a  nije  za  vazda;  cinslumlig,  intcrimistisch,  jjroti- 
sorisch,  ud  tcmpus.  —  l)a  načini  u  TikoiJinu  vrvm^ni 
špiialj.  Žitije  14. 

vrftmcnit,  vrAmćsnB,  vremcAna  (u  Baranji),  a^j, 
betngtj  provectac  actatis.  Rj.  (dohrdno)  star.  —  /m 
Hovjetnike  bu  i/.birani  ^udi  poHeui,  pametni,  mirni  i 
vremeniti.  Juvtoje  Savić  bio  najmUigji.  ali  je  i  njemu 
bilo  vi^e  od  40  godina.  iSovj.  8.  Knramzin  je  dobar 
čovek;  i  on  je  ve<5  vremenit.  Straž.  188*1,  1767.  Avruai 
i  Saru  bijahu  stari  i  vrcittentti.  Moja.  I.  18,  11.  Car 
David  ostarje  i  bi  vremenit.  Car.  I.  1,  1.  sa  tiaM*  u 
vremešan  isp.  dura^au. 


treuglija 


—  747  — 


TTt^ngJfja,  /".  vidi  frengjija.  u  tuipoj  rijeci  pro- 
mijenilo 8C  f  na  V.  —  Drugi  6\\  ti  megdan  osiAviti 
u  pod  mojom  pod  vrcngjijom  kulom.  Npj.  3,  108. 

vr&njtlk>  vrenjka,  wi.  vr^nj^a,  f.  einć  Art  Haut- 
krankheit,  {ff.nuu  morhi  ctitanei.  Bolesti  ove  imjviSie 
ima  po  nahiji  Požarevai^koj  i  ondje  se  zove  frciufa 
i  frcnkti.  Kj.  holest  »rumna  koju  sh  na  itftok  donijeli 
Franci  (Frenkij,  FrancUBi^  Evropljani,  vidi  i  fraoe, 
vrano;  Skrljevo. 

vrenje,  n.  dati  Sicdtn,  aesttMtio.  Rj.  verb.  od  vreli. 
stanje  koje  bira  kad  sto  vri. 

vrfeo,  vrvla,  heiss,  ferridint.  Rj.  upravo  je  L  pridjev 
ghtgola  vreli,  ndi  vni(?,  klju&io,  že?,ftk.  —  Kud  ^«ek 
tone,  i  2a  tTeio  ne  gvož(pe  hvata.  l'o»i.  122. 

vr6oi*e,  «.  d«»i.  od  vrelo.  Rj-  vrel-ce,  s  pro»y>iw>m 
(jiam  1  na  kraju  ftloga  na  o:  vreo-ce.  —  takva  dem. 
kod  barioce. 

vrftten.  samo  u  nkua.  s  prijedlogom  u:  u  vreien. 
kor.  vrtjeti.  Oan.  14.").  144.  vidi  uvreten. 

vrot^nni^o*  ti.  verb.  od  vretenali.  stanje  koje  bimt, 
kud  vrete^ta  što,  n.  p.  luk. 

vret^nfir,  vretenžra,  m.  der  Spindelmacher,  qHi 
fusos  conficit.  Uj.  koji  pr^tri  vretena. 

vrct^nArn,  /'.  n.  p.  mjerica,  kotarica,  der  Korhj 
tcorin  die  Spindein  gethan  tcerden,  sporta  fusis  asser- 
vandiH.  Rj.  kotarica  u  kojoj  se  drže  vretena. 

vrelcnftrev,  vrcloni^rov,  adj.  K}.  što  pripada  vrc- 
tenara. 

v^ct^nari)kl,  adj,  Mo  pripada  vretenarima  ili  vre- 
tenaru  kojemu  ijod;  n.  p,  radnja  vretenarska. 

Trot^natl,  nam,  v.  impf,  vidi  isklicati.  Stiilli.  kao 
prorantati.  v.pf.  sloz.  iz-vreteuati,  isvretenao  luk,  t.j. 
prorftHao:  u-vretonali  He.  iftp.  vreten,  uvreten. 

vret<^ncc,  n.  dem,  od  vreteno.  Rj.  —  taka  dent. 
kod  liarioce. 

vrMćnka,  f.  (u  vodunici}  iJrUlinrj  (Triebrad)^  tym- 
panoH.  Rj.  —  om.  u  vreteno,  ihn.  "i^l. 

vrc(6no,  v.  Rj,  dem.  vretence.  sa  postanje  iap. 
vreien.  —  IJ  die  Spivdel^  fusHS.  cf.  brcteno.  vrteno. 
Rj.  vidi  kolovrat  2.  —  V'rci  kao  moćka,  ili  kau  prazno 
vreteno  kad  ee  obr(!e.  Rj.  IHa.  Vreteno  se  obrne  dolje 
kad  se  prede,  a  drUga  se  obrne  nprijeko  od  sebe. 
Rj.  14lb.  Kolenika,  1)  toslak  od  vrcttna.  Rj.  2y5a. 
Prepredalo,  od  Rvož^a,  na  sto  se  prepreda  svila  (kiio 
na  vreteno).  Rj.  .'i7l)a.  Kod  moie  <5e&  majke  tanku 
8vilu  prejtti  na  zlatno  vreteno.  Npj.  1,  111.  Poslali 
ti  Misirttko  povjesmo,  uz  povjesmo  iimširli  vreteno: 
opred'  meni  sto  arSina  platnu.  1,  1GB.  —  2)  vreteno 
u  kola  vodeni^noga,  die  Achse  am  Muhlrade,  axis. 
Rj.  —  3)  (u  Dubr.)  proraJIjika  u  crnoga  luka,  Samen- 
utentfd,  germen  cepae,  cf.  baOva  2,  Rj.  vidi  i  bik  2, 
cvolika. 

vrMI,  vrim,  v.  impf.  Rj.  gram.  sad,  vr.  3  lice  mn, 
vrfi.  prilog  sud,  vrilt^i.  zaporjed.  vr".  /.  pregj.  vr?h. 
//.  pretn.  vrah.  prilog  pregj.  vrPvJii.  /.  priaj.  vr?o, 
vrela.  RJid  H,  3().  v.  pf.  sloz.  d&-vroti,  iza-,  na-,  oba-, 
pre-,  pro-,  u-,  uza-,  v,  itnpf.  sloz.  Iz-virnti,  na-,  pre-, 
«i-,  u-,  urji:  —  1)  sieden,  (iM/ito.  Rj.  —  Struci 
voda  a  kotlu,  Hi  struji  kotao  (kad  ho<^e  da  uzavri; 
najprije  struji,  pa  vri,  pa  onda  ključa).  Rj.  721a,  Koja 
je  sirota  na  mene  zaplakala,  srala  iijeiinu  saia  vri 
u  kazana,  u  njemu  »e  kuvam.  Npr.  84.  Žena  muža 
korotnje  toliko,  koliko  tri  zemljana  pinjata,  kad  se 
a  opnja  digne.  Posl.  iM).  Nijo  ongje  Štete,  koja  a  loncu 
vri  Uto  se  icakolie,  nego  ftto  pojedu  kurjari,  ili  ga 
onako  ueatane,  di  se  omreini).  2l(i.  —  2)  vri  tamo 
ne^to,  es  ist  ein  GetosCt  'lumidtt^  tumultuantur.  Rj. 
kad  svijet  huci.  Wf*.  vreva.  —  Sto  vclil«  da  vri  po 
SrijemUi  to  «e  vama  samo  ćiui.  Straž.  I88li,  17tJ5.  — 
S)  vrj  komina^  vino,  gahren,  fermcntare.  R].  —  4)  vri 
voda,  vidi  izvirati.  Rj.  —  A  kudije  Vidak  udaraše, 
onudije  crna  krvca  vrase.  Rj.  4(iOb.  Jedna  vrata  Žarko 
sunce  »jade,  a  na  druga  siva  voda  vrase.  Kov.  75. 


Trft\'a»  f.  Oeunmmel,  der  Tumult,  tumultus.  Rj. 
vreva  {od  kor.  od  koga  je  vreli).  iV/j.  Osn.  S4.  kad 
gdje  tri  [isp.  vreli  3),  kad  svijet  buvi.  —  Metež  i 
vreva*  Rj.  iJ^-lb.  Stade  vika  svega  grada.  A  Ilije  euvSi 
viku  rcće:  kakva  je  to  i-reva?  Ham.  I.  4,  14.  On  se 
»mije  vrevi  gradskoj.  Jov  39,  10.  Vreva  stoji  ndrodU 
kao  velikih  voda.  Xs.  17,  13.  Siće  vreva  od  ljudstva. 
Mih,  2,  12. 

vrlSzniiti,  vre/.nem,  r.  pf.  cinea  S'treich  rerseizent 
bacalo  percHiio  (onoinatop.):  vreznuo  ga  batinom  po 
glavi.  Rj.  vidi  udariti,  i  m/n.  ondje. 

M^iAit  f.  (u  Raćk.'i  tubenioe  i  dinje,  die  Melonen, 
peponeSf  cf.  bostan  2.  Rj.  u  istočnom  govoru;  u  južnom 
vriježa. 

1.  vrg,  m,  krbanj,  ein  Scht'ipfgefnss  von  Kurhis, 
haustruvi  e  cucurbitu,  Rj.  vrg  (bii3e  mjej<to  ,Xpl»ri,). 
Osn.  21.  dem.  vržćid  2.  —  Tikava  ima  od  mnogo 
ruku:  rrg  ili  krbanj  .  .  .  ovom  se  tikvom,  prohuSivSi 
je  sa  »trane,  zahimta  i  pije  vodu,  a  kaAto  i  vino.  Rj. 
73fla.  vidi  i  krga  2,  susak,  tukvanj. 

2.  vr«",  vfga,  t».  vidi  vrh.  u  krajevima  gdje  se  u 
govoru  glas  li  pretvara  u  glas  g.  —  Vfh,  vVha,  m. 
(u  Herc.  i  vrg).  Rj.  77b, 

VrjBTBUtl,  nem,  —  1)  vidi  vr^i.  Rj.  —  2)  vrgnuti 
Be,  vidi  vrći  se.  Rj.  v.  pf.  sloz.  do-vrgnuti,  iz-,  na-, 
od-,  i  t.  d.  vidi  do-vri5i,  iz-,  i  t.  d. 

Vriforae,  Vrgnrca,  »i.  Stadt  im  KOstenlande  un- 
iveit  Nercttm,  nomen  vrbis:  Ti  otiđi  ka  Vrgorcu 
gradu,  te  savezi  Znri<^a  A5uina.  Rj.  grad  a  primorju^ 
nedaleko  Neretve.  —  Vr(h)-gorae.  Ivorijeni  2<H. 

1.  vrli,  v>ha,  f/J.  (u  Herc.  i  vrg),  das  Obvrsie  einer 
SacftCt  die  Spitzc,  der  Gipfel,  sammitas,  cacumen.  Rj. 
ito  je  najgornje  u  t}ega.  dvm.  vr^sk,  vrAći«?  1,  vršeljak. 
augm.  vršiua.  suprotno  dno.  —  Baliuica,  2)  ono  »a 
vrha  roga  u  goveOeta,  dok  a©  rog  ne  oi^isti.  Rj.  17a. 
O  vaskrseniju  se  ttikn  čarenim  i  crvenim  jajima,  L  j. 
udaraju  vrhovima  jaje  o  jajcj  pa  koje  se  rn/bije, 
ono  uzme  onaj  koji  je  razbio.  Rj.  55a.  Kljun,  2}  vrh 
od  opanka,  Rj.  277a,  Lakomioa,  4)  vrh  u  raonika,  cf, 
nokat.  Rj.  32lb.  Saf.njeti,  poSto  kukuruzi  osijeku, 
sai^eći  im  vrhove.  Hj.  tJtilb.  Travljaća,  nekakav  zli 
priAt,  ima  crn  vrh  .  .  .  sad  ga  najviSe  žegu  (u  vrh) 
iisjalijem  »iljatijera  gvožgjem.  Rj.  745a.  Uvrh  rrka. 
Rj.  7ii*ib.  Kome  zapadne  te  uhvati  sa  vrh  od  štapa, 
onaj  je  dobio.  Rj.  846b.  Raacijcpi  dlaku  uzduž  s  vrha 
do  dna  Npr.  124.  Ponco  na  vaSar  vtcćm  fie.^ariea  da 
proda  mesto  oraha,  kojima  je  odozgo  s  vrha  SeSarice 
bio  pokrio.  108.  /maji  slete  i  poiJiuu  po  vrhovima 
planina,  2ti3.  Na  Livadi  trt  konja  viteza,  i  na  njima 
tri  plamena  maća^  vrhovi  im  nebu  ukrenuti.  Npj.  2, 
147.  IJokeljska  je  kapa  gore  nasred  vrha  Igdje  je  u 
fesa  kita  lako  smrskana  da  je  ostala  jama  malo  veĆA 
od  cvancilce).  Kov.  41.  Pometii+e  mu  zi^jede  no  vrho- 
rima  gorskim.  Sud.  9,  25.  Kad  fiijeA  da  zasusti  po 
vrhovima  od  dudova,  onda  se  kreni.  Sam.  II.  5,  24. 
Naćini  car  velik  prijesto  od  slonovo  koHti . .  .  vrh 
okruguo  bjeAe  o/.ad  na  prijestolu.  Uar.  1,  10,  19. 
Dužan,  kad  je  bio  na  rrhu  svoje  slave.  DM.  221. 
Pisan   je    (rukopis)   u   početku    proMoga   vijeka:    na 

rrvom   listu  gdje  je  poćetnk,  pi&o  u  vrhu:   >A.  M. 
).  G.t  Star.  pis.  hrv.  b,  X. 

2,  Trb,  —  J)  praepos.  anf,  fther,  .tupra.  Rj.  S  ovim 
prijedlogom  drugi  patlcž  /.n&^'i  isto  .^to  i  a  prijedlogom 
više,  samo  Sto  je  mjesto,  koje  ae  ovim  drugim  kazuje, 
ponajviše  nu^tavljeno  od  onoga  Sto  xna<ii  rijcć  koja 
uza  nj  stoji  u  drugom  padežu,  a  uz  rijeć  vrh  ponajviše 
s  njim  Haatavljeno,  kao  da  mu  je  na  gornjoj  strani. 
—  Obukao  dvije  dolume  jednu  vrh  druge;  ubio  ga 
vrh  sebe,  X,  j.  na  sebi.   l.>n   oblatM   ud   svile   košulju, 

I  vrh  košulje  zelenu  dolamu.  Rj.  I  mućka  se  vrh  sebe 
brani.  Posl.  103  (T.  j.  od  nećepa  vrh  schc.  D&mć'ić, 
Sint.  144).  Pljuni  vrh  .^ebe,  kad  li  na  obraz.  24U. 
Sramota  nije  vrh  sebe  poginuti.  2i)2  (t.  j.  od  nekoga 
wh  aebe.  wp.  povise,  Poal.  103).  Divno  ga  je  momćo 


vrhovi! 


—  748  — 


TriJOB« 


pogodilo,  BkoČ'iAe  mu  o^i  ua  đo]inu;  a  oči  mu  u 
kondiier  baci,  a  vrh  ovih  vodu  /nfutio,  poučne  je  xa 
pouude  inajfi.  Npj.  3,  5M.  fcJveziiv^i  iHukn  mnu  hvo- 
jegft  metne  k**  "^  žrtvenik  rr/*  (?m<i.  l'rip.  hibl.  lt>. 
—  3?J  l'rijedloff  ovaj  usitna  preda  se  ihurjc  pnjedlogc 
dodajwH  njihovo  snačenje  svojemu :  dovrb ,  izvrh, 
navrh,  odvrh,  povrh,  svrh,  eiivrh.  uvrh.  w/>.  Hint.  144. 

vrh6vll)  adj.  n.  j).  jjora,  pm  Tkrg  uiit  vitlan  Spitzen, 
cacumirtosusCi^J.  l(j.  n.  p.  irhovita  t/ortt,  koja  imn 
vitiotjo  rt'horii.  vidi  vrhovni  2.  —  udj.  8  Uikim  nttsi. 
kod  UiiroviL. 

vrhovni,  —  J)  ^dj,  oberst^  Huminas:  Sve  vrhovni 
aga  i  spaija.  Uj.  sto  pripada  vrhu,  što  je  kao  na 
vrhUj  ktio  najgornje.  —  Siuu  Miloš  prvijeh  podinn 
svojepft  vladnnjii  zvao  ee  i  potpisivao  vrhocni  knez. 
Rj.  279b.  Vino  nije  eare  Ko8t*iaiue,  šnjime  piju  Božji 
ajtoftoli:  sveli  Peiar  i  apostol  Puvle;  al*  besedi  care 
Koatadine:  »0  rr'op«*  Božji  iiposioU.'  gdi  su  sade 
imsi  ni?*ni  krnli?  Npj.  2,  t>ii.  Zdravo  «ii  uani  rrhornu 
gospoda.  5,  7.  Pužti,  >*ine.  glavu  sa  ramena,  a  ne 
puSli  vrhovnu  .ttolicu.  5,  10.  Vrhovni  sud.  Nov.  Srb. 
1817,  770.  Nemnuja  se  upravo  ponositi  može  tijem 
Sto  je  rrhornu  vlast  sju'*tfivio  u  avojoj  porodioi.  UM. 

3.  —  i^)  gdje  ima  puno  tThovu  (i  hrda):  Kano  rani 
Balnć  Mehmed-a^  na  Udviui,  u  vrhoenuj  Lici.  HNpj. 

4,  8*5    vidi  vrhovil. 

Trbuudravan,  adj,  Stulli.  vrhu-namvao,  Mo  je  trh 
naravi,  više  naravi ;  uhernatiirlichj  supranatunilim. 
oidi  svrhiiuaravflij.  isp.  naravan.  —  Jest  ueka  ka- 
kvoi.^A  vrhunaraina  ili  Božji  dar.  T.  Ivanovifi.  ARj. 
IV.  7G2b. 

vrlj^ći,  vrScm,  v.  impf.  (vrhao,  vr'hlfl,  vrlilo).  Rj. 
isioč.  vr(5di.  vidi  vtć'i  (vršćm).  r.  pf.  slož.  o-vrijž^i. 
osn,  vrh.  ,V.  lice  mnoi.  sad.  vran.  vrhQ.  sapoiij.  vr«i. 
/.  prcgj.  vrlioh.  //.  pregj.  vrsijah  ^i  vi'šaiil.  prilog 
sad,  vrlifići.  prilog  pregj,  vrtinv,  vrlifivSi.  /.  pridj. 
vfhao,  vrhia  (Danii-ić  kace  da  je  u  Vuka  akc.  v?hao 
fjogrjtškn.  Rad  G,  51).  //.  pridj.  vržeu,  vijena.  — 
JJ  O'etrcide  austreten  (mit  l'ftrden),  tero  framentum. 
Kj.  —  Oklepine,  ržana  slama,  koja  ae  izlomi  vršući. 
Rj.  463a  {pogrješka  wj.  vrhući.  Obi,  73).  »Ja  ^u  klaHJe 
kupiti«  .  .  .  >Ja  ćn  snopljo  snijeti,  i  ja  tHi  frijetti. 
Npr.  175.  Koja  ae  vrca,  ona  i  vrše  (kobila).  Posl.  140. 
Uedeon  vrsijase  pšenicu  na  i^'umnu.  [5ud.  i'*,  II.  Za 
tri  zla  rtto  ućini  Oamanak,  ne  C'u  mu  oprostiti,  jer 
vrhoše  Gidud  gvosdenom  branom.  Amo«  I,  3.  Ustani 
i  vrsi^  kćeri  Sionafca.  Mih.  4,  13.  sa  »e,  pass.:  Pa  «e 
onda  natjeraju  konii  kao  kad  se  vrše,  te  ono  u^nKe. 
Kj.  82b.  —  2)  (u  Boci)  kukuruze,  vidi  kruniti.  Rj. 
vrijeći  kukuruze,  t.  j.  zrna  sa  klasa  kukuruznoga. 
vidi  I  runiii,  komiti  2. 

vrlji^cl,  m.  u'  Duhr.)  vidi  nepomenik.  Uj.  t.j.prist, 
—  oti  kor,  od  koga  je  vrijepjaii,  uvrijediti. 

vrijedna,  vrijJ'ilna,  adj.  —  J)  tciirdifj,  dignus.  Rj. 
crijeaan  vega,  rali  dostojan.  —  Prvo  je  Damereuje 
Alatićino  zaista  vrcdno  Cc^ti  i  fale,  Danica  5,  i'd 
(cesti  =  ćasti).  Nijeaani  vrijedan  tolike  milosti  i  vjere. 
iMoj.s,  I.  32,  10.  —  2)  kao  tnjcditit  iccrfh  scin,  valet. 
vidi  vrstan  2.  —  Ne  bih  te  ubio  da  te  napjem  u 
kupuft.  (Nijejti  vrijedan  da  le  ubijem  —  nep)  si  kao 
poveOe?).  Posl.  II>I.  Vod'  je,  vodi,  mladi  Jovo,  »rctuja 
ti  bihi!  ...  u  nju  hu  ti  htjele  ruke  gradu  t*rijtdnc. 
Npj.  I,  M.  Uda  He  r.a  .'Vrnaulitko«,'a  kapetana  .lor^^at-a, 
koji. ..  doka/.ao,  du  je  bio  vrijedan  useti  Ženu  Unjduk- 
Veljkovu,  Uanica  1,  1J4.  Vrijetlnoje  ovjfje  jož  spo- 
menuti neke  stare  zidine.  2,  4U.  Curelja  ^a  ispsuje, 
^fovoreri  um,  da  nije  rrijednn  brat  njegov  zvali  se. 
3,  202.  I^tje  hilo  rrijedtio  iak  u  /ngreb  da  pištie. 
Javor  18B5,  7f)^.  Ali  su  riječi  vrijedne  \  danas  da 
ae  prot^iUtju  i  *5uju.  Pis.  50.  —  3)  vrijedan  (dignus; 
iuaustriuM).  U  Vukovu  rjer-niku  samo  prvo  /.mužnje. 
Korijeni  203.  —  a)  vidi  vrstan  1,  valjan,  i  .ngn.  kod 
vaijnii.  —  Ženn  muža  noai  na  lieu.  a  mui  ženu  na 
ko&ulji.  (. . .  ako  je  žena  vrijedna,  muž  lijepu  i  cistu 


košulju  nosi).  Posl.  80.  Vladika  treba  da  je  vrijedan 
da  uvi.  Tim.  T.  3,  2  (^.ooiiTi/.o!,  rwnj  Jjchren  geschicfit). 
Ako  kuje  zuhS  izmejrju  njih  da  su  vrijedni  Ijudi^ 
lM>Biuvi  ih  nad  mojom  stokom.  Mojs.  F.  47,  »i.  Šezdeset 
ljudi  rrijcdnijeh  na  poslu  u  službi  u  domu  (ioHpod- 
njem.  Dnev.  I.  9,  13.  —  b)  koji  moh.  vidi  kRdan 
—  Petao  mu  (psu)  o<lgovori:  >Pa  nek  umre  kivd  je 
lud.  U  mene  ima  ^to  žena  .  .  .  ako  li  ae  koja  ecaoe 
srditi,  ja  je  odmah  kljunom;  a  on  (ćovek)  Jiijc  rredan 
jednu  da  umiri,  Npr.  14.  Pu  je  devel  džigerica  za 
paru,  ne  bi  se  mogan  branili.  (Kad  ko  nije  rrijalan 
ništa  steći).  Posl.  50.  Ni  sebi,  ni  svome  (n.  p.  nije 
vrijedan  sto  dobro  uviniti).  223. 

vrijedili,  dim.  p.  impf.  icerth  sein,  valeo:  Vriiedi 
laircva  prada  (Posl.  3!>).  Rj.  vidi  vrijedan  2,  valjati 
1.  c.  pf.  slos.  pri-vrijediti,  pro-  (se),  v.  Jmpf.  sloi. 
privregjivati.  —  Koliko  to  vrijedi?*  . . .  »i'etiri  pare*. 
Npr.  174.  Vrijedi  roba  (n.  p.  krava).  Posl.  30.  Ono 
.^tvar  i^ijedi,  po  što  se  može  prodati.  239.  (Jra^a, 
koja  vredi  silne  7iqcc€.  Danica  4,  30.  Niti  u  njega 
iTijedi  više  bogati  od  .*irontaha,  Jov  34,  19.  U  loi 
diobi  vrlo  dobro  kaže  ^lajher  da  malo  vrijedi.  Rad 
I,  1(»7.  Oco  isto  vrijedi  i  o  riječima  u  kojima  ae  po 
nekim  krajevima  ne  izgovara  »h«.  15,  lJt2. 

vrijednost-,  vrijednosti,  f.  der  Werth,  valor,  Rj. 
osobina  onoga  što  je  vrijedno,  vidi  vrednoća.  —  Oni 
najveću  vrijednost  u  njemu  (u  pravopisu)  nalaze.  8lav. 
Bibl.  1,  Dl.  Jer  je  vrijednoat  vntdrosti  vcJa  nego  lira^oni 
kamenju.  Jov  28.  18.  Chobite  su  vrijednosti  joS  i  ovi 
zapisi.  Rad  1,  184.  Dvije  lorinte  Ausirijuke  vrijednosti. 
Vid.  d,  1862,  31. 

vrij^dovnci  vrijfedSvca,  t«.  (u  j\d.  govoru),  vidi 
vrcdovae. 

vriji^gjrinje.  «.  das  Anstosseni  Aufreisscn  der 
U'uMf/tf,  divulsio,  offcnsio,  Rj.  verh,  od  vrijegjali. 
radnju  kojofu  tko  vrijcgja  što  ili  koga. 

vrij^iljati,  vrljegjam,  v,  impf.  Rj.  r.  impf,  sloi. 
povregjivatj.  v.pf.sloi,  po-vrijfcdili,  u-,  —  1  a)  auf- 
reisscn  (die  \Vtinde),  rumpo,  offcndo.  Rj.  u  tjelesnom 
smislu.  —  Dika  plava  na  srcu  mi  sp.iva,  dika  smcj^ii 
u  Hvce  me  rregja,  dika  be!a  srL-o  mi  odnela.  Npj.  1, 
H37.  Uhvatile  jan-a  u  ovcama,  ne  zaklaše,  no  iiva 
odreše,  pa  pustiio  opol  megiu  ovce.  Vrcgja  jartxi 
vuua  od  ovaca,  on  »e  krivi,  uo  Boga  se  čuje.  3,  177, 
Nemoj  njima  vrijegjati  runa,  koje  si  im,  pn^o,  za- 
davao. 4,  73.  —  b)  sa  ne,  refleks,  vrijfegjati  se,  seine 
Wunde  aufrtissen,  divello  ipse  vulnus  vivum,  offen- 
dere  se.  Rj.  sam  rrijcqjati  n.  p.  rane  svoje.  —  2)  u 
umnom  smiduj  belcidigen,  injnriam  facere^  inferre 
alicui,  o/fcnderc,  luedcre,  violare  uliquem.  —  Bjekiii 
ka'  zmija  iz  kruga.  (Kad  ko  riječima  koga  rrijegja), 
Posl,  287.  Vas  je  narod  okrenuo  o^i  na  svijetlu  knjit- 
glnju,  i  hoćahu  započeti  štogod,  no  ne  mogu  knja- 
ginju  vrijegjati.  Npj.  .'"i,  475.  Dti  bi  ostali  ntu-odi  po- 
Kuall  njih  (Srbe)  s  najbolje  strune  (koliko  je  moguće 
ne  vrijcgjojući  istine).  Odg.  ua  ut.  21).  I  rei^e  Uospod 
Mojsiju:  dokle  će  me  vrijegjati  taj  narod?  Mojs- iV. 
14,  11. 

vrljtmo,  vr(5menat  ti.  —  J)  die  Zeit,  temptts.  Hj. 
vidi  brijeine,  doba,  zeman.  Mp.  kad  2,  kV'ilje.  —  A,  het 
prijedloga.  —  a)  u  nom.:  Dijete  je  na  vadu,  i.  j.  ve<5 
mu  je  a'ijemc  da  se  rodi.  Rj.  51b.  Da  je  vci5  mjerne 
ftijuti  luk.  Rj.  1)36.  Prvo  kolo,  drugo  kolo.  Kj.  285b 
(prvo  kolo,  trtjtme  kad  prve  «.  p.  bundeve,  lubenice 
dospiju,  drugo  kolo^  hul  druge  itd.J.  Mnlo  vreme 
postojt,  al'  eto  ti  jedne  gospe  po  vodu,  Npr.  30.  To 
je  hilo  vr(wc  kad  nigde  uema  grožgja.  (J7.  Piwle  log;« 
progjc  neko  ifreme.  151.  Dogje  vrijeme  od  rogien^ja, 
213.  Udri,  Mujo,  po  ržanoj  slami  1  (Kad  t'emii  progje 
pravo  vrijeme).  Posl.  32S.  Kad  ^e  ono  krasno  vretne 
doći  i  momci  se  pro^av.iti  pod!  Npj.  1,  3N.  Stalo 
vrijeme  za  negjelj  u  dana,  kada  osmo  jutro  osvannlo . . . 
4,  372.  Kad  bude  vrijeme  sa  spavanje.  Kov.  !)1.  Kjid 


yriJ<iino 


—  749 


vrijes 


itigje  vreme  premirju.  Mi!o§,  13.  Srbi  razvlače  samo 
da  prolazi  pretH«,  dok  i  /im.i  prispe.  Milofi  123.  Vrijeme 
prćHumeraeiJe  trajaće  do  polovine  me«oca  Avgvista. 
229.  Jer  mu  je  vrijeme  odveć  duffo.  fripravii  47.  J*n- 
hlizi  se  vrijeme  rodovima.  Mat.  21,  34.  Odsluži  Jakov 
Ka  Kuliilju  Hednin  godina  ...  I  reče  Jakov  Lavanu: 
daj  ini  ženu,  jer  mi  se  nacrs*  rrijeirte.  Moje.  I.  29, 
21.  U  ^lap:ola  pc  jedni  oblici  /.ovu  vremeHn.  *>bl.  1. 
Vremena  imujn  tri  kao  ofiobitn  oblika:  sadit^nje,  pre- 
flj'tštije  .  .  .  huilm'e  .  .  .  pOffOiJheno.  2.  —  b)  n  (fen.: 
Araa  mnr'o  je  nnserfa  rrevicna.  Uj.  27lJa.  tilin5i  tako 
iliiijo  vremena,  dojrjc  opet  i>od  jedan  j^rad.  Npr  32. 
Pro-rje  neknliko  rrancna  i  carica  ne  vidi  avojo  »nabe. 
215.  l'iinMja  najslavniji  linranibaSn  aroifu  rretuena. 
l>auic-a  3,  171).  Buni  sad  nema  vremena.  Miloš,  liO. 
Pjesme  juuaćke  ftrodnjijeh  tretnena.  Npj.  3,  I,  NaSi 
stari  onijeh  vremena  niti  su  bili  gori  ni  lugji  od  nas. 
!Mh.  2;(.  Da  Vas  pohodi,  ako  nsima  t>temena.  Straž. 
IHNl,  r.a7.  D;i  počini!  jož  malo  vremerut.  Otkriv.  6, 
11.  Vremena  za  koje  carova  nad  Izrailjeni  hijase  t'tf- 
irdćHet  fjodina.  Dnev.  f.  29,  27.  —  e)  «  ttkuR.  — 
a)  mjera  premenu:  Tu  je  (pjovaji'ieu)  drža  d^igo  rrenie. 
Npj.  1,  181),  Te  no  pade  daždn  i«  oblaka  puno  rremc 
m  tri  jfodinice.  2,  3.  Huijula  je  jrliiva  u  kladencu 
hpo  vrctnc  ćetrdeftct  kta.  2,  324.  Pa  ^^ekati  Ho^ 
ena  koje  vrijeme.  Pis.  74.  —  p)  vrijeme  ohjekut :  Na- 
silili  ti  godinu  ili  pogo(iJeno  rrijetne.  Uj.  44Mib.  8ve  se 
ljubi,  i  vreme  ne  gtthi;  a  ti  .  .  .  vreme  (fuhiš,  a  mene 
ne  IjtibiA.  Npj.  1,  39*i.  I  pofile  au  vreme  rivovali,  svetio 
caru  «*.iivali  krajinu.  2,  3fJ2.  Turci  au  gledali  Harno  da 
rasletjnu  vreme  dok  ee  bolje  spreme.  MiloS  33.  ~ 
ti)  u  inair,:  Vrijeme  vremenom  valja  da  progje.  (Zima 
Ha  zimom  a  ljeto  a  toplinom  i  t.  d.).  PohI.  39.  Hijeni 
koje  ftu  vretnenom  izitMe  iz  običaja.  Star.  3,  11.  (isp. 
ni:e:  Taj  obićaj  izišao  po  vremenu  iz  obii^aja.  DM. 
3fK»;  i  s  vremenom  K  —  Ii»  s  prijedlozima.  —  aj  sa 
do:  Hvai}ija  je  sila  do  vremena^  a  Božija  do  vijeka. 
Pofll.  27i».  Da  RU  i  HriA<?iini  do  našijeh  vremctia  bili 
dodr^jili  po  nekoliko  km^  svojega  (čitluka.  Slav.  Bibl. 
1,  88.  latorija  sviju  naroda  od  postanka  svijeta  do 
naxeffa  rrcmena.  Sovj,  82.  —  b)  kroz:  Prem  da,  kako 
se  iz  gonijib  primjera  riili.  kroza  itve  vrijeme  »j«  i 
ostaje  za  se.  Istor.  41  (takovoga  primjera  netna  u 
narodnim  umotrorinoma).  —  r)  iz :  Ipak  i£  toija 
vretncna  imamo  u  litaraturi  maticu  pčelarsku.  Kolo 
14  (15).  —  (i)  na:  Na  vrijeme,  su  rechter  Zcit,  tem- 
pore:  doAao  na  vrijeme.  Rj.  kao:  u  pravo  rrijeme: 
/adocui  se  plata  vojnicima,  to  ne  sn^nc  lili  se  ne 
izda)  na  vrijeme.  Danica  3,  237.  /a  to  vr^i  zakon 
ovaj  na  vr^eme  od  jrodine  do  godine.  Mojs.  II.  13, 
10,  Davaču  vam  dažd  na  vrijeme.  Mojs.  III.  26,  4. 
—  e)  po.  —  a)  Po  vremenu  otkrije  to  Mijailo  drugome 
ucMtelju  Beof^radskom.  AliloŠ  185.  Ovo  je  vrlo  znatno, 
i  valja  da  se  po  vremenu  dobro  istraži.  Npj.'  4,  XXXV. 
Ka*l  nam  se  po  vremenu  pridruže  i  braca  uaša.  Pis. 
20.  .lamačno  im  je  covoreno,  da  će  se  po  vremenu 
i  dr2:avna  saraostJilnoat  njihova  povratiti.  DM.  121. 
Valja  mislili  da  je  taj  obićaj  izišao  po  vremenu  iz 
običaja.  309.  Kad  ae  po  tremenu  uvuko^e  zli  običaji. 
1>P.  W.  ovdje  po  vremenu  snaći  što  povise  u  inatr. 
vreraenoui;  mit  der  Xeit,  snccesRu  temporis.  vidi  i 
niže  »  vremenom.  —  {:)  Po  dugom  vremenu  do^je 
gospodar.  Mat.  25,  It)  (post  mulinim  temporis;  nach 
lantjer  Zcit),  =  poalije  dugoga  vremena.  —  f)  poslije : 
Iduči  tako  posle  dugoga  tjemena  jedno  veČ^  dogie 
u  drugo  aelo.  Npr.  74.  Poale  nekoga  vremena  otide 
nnJRlariji  brat  acslri  u  polinde.  87.  vidi  po  e  ^.  — 
ff)  prije :  Bio  vrlo  zao  i  opak,  pa  je  umr'o  pre  vre- 
mena. Npr,  6(>.  —  h)  a:  S  t^remenom  i  »a  alamom  i 
mušmule  zrenu.  Posl.  283.  Ljudi  prenetfu  je  (travku) 
malo  po  malo  iz  jednoga  kraju  u  drugi,  a  s  vremenom 
i  iz  jednoga  dijela  zemlje  u  drugi.  Priprava  G.  Kako 
se  ljudi  mijenjaju  s  i^efnenom  1 17 .  Ime  (Bijele  Crkve) 
nije  pripadalo  samo   sadašnjoj  KurŠumliji  .  ,  ,  8  vre^ 


menom  je  moglo  ime  ostati  i  samoj  KurSumliji.  Da- 
niČiČ,  ARj.  2li3a.  Iz  toga  dijela  srpskoga  naroda  iz- 
lazile ft  vremenom  junaci,  koji  podržaviu^e  vojnički 
duh  avojili  zemljaka.  DM,  118.  vidi  po  e  «.  titp.  u 
infftr.  vromennu^,  uo  vremenu.  —  i)  i\  s  ukus.:  U 
vrijeme  grmljave.  Kj.  75h.  U  naša  su  se  vremenit  oko 
Or.ibova  bili  Crnogorci  sa  pa.?om  Hercegovačkim.  Rj. 
S>9a.  Pričaju  ljudi  daje  u  stara  vremena  bi  nekakav 
silan  ćoek.  Npr.  95.  C  im  carevič  ugje  u  sobu,  otmu 
mu  se  oči  gledati  gjevojku  . . .  U  isto  vrijeme  »motri . . . 
191.  Ama  čemo,  braco,  izginuti,  da  se  kaže  i«  poštjedno 
trnmc.  Npj.  4,  424  (pošljcduo  dijitlekt.  mj.  po4ljcdnje|. 
<  )ne  BU  im  u  vrijtme  hoja  dr:^le  konje.  Danica  2, 
9.').  Kvo  o  tome  jednoga  primjera,  koji  se  m  naie 
vrijeme  dogodio.  2,  ll.'i.  Ovo  je  po  svoj  prilici  iskva- 
reno u  novija  vrctnena.  Kov.  18.  U  dahij»ko  vrijeme 
prebjegne  u  Zemun.  Hovj.  22.  V  rrijatie  žetve.  Mat. 
13,  30.  XJ  staro  i^rijeme  ko  bi  ižao  da  pita  lioga.  8am. 
I.  9,  9.  —  J)  za  sa  gen.:  /dur,  u  Dubrovniku  za 
vremena  republike  onaj  koji  Sto  liči.  Uj.  207b.  Svaka 
sila  jna  rretnena,  a  kneieva  za  godinu.  PorI.  27t>.  Milofi 
je  za  vremena  eojvodovanja  svoga  bio  u  redu  naj- 
slavnijih Srpskih  vojvoda.  Miloš  50.  Opomiujao  se, 
<la  je  u  Srbiji  sa  i^rcmctia  njegova  bavljenja  onamo 
bilo  vrlo  malo  ljudi,  koji  su  samo  čitati  ^nali.  Hovj. 
38.  Kad  se  rodi  Isuh  u  Viilejemu,  za  vremena  cura 
Iroda.  Mat.  2,  1.  8to  bi  se  i  kritika  mogla  zu  vre- 
mena čuti  i  sud  se  njezin  upolrebiti  dokle  se  rječnik 
jofl  radi.  Ogled  III.  —  k)  za  s  uku'i.:  Tako  je  tnijalo 
za  neko  vrcane.  Npr.  20(>.  Pop,  koji  mu  je  za  vrijeme 
Srpskooa  rata  Srbima  pinao  pisma.  Danica  2,  UH 
(ovdje  hi  trebalo  da  bude:  za  vremena  Srpskoga  rata, 
jer  aupst.  vrijeme  Ttcma  usa  se  adjektivne  rijeri;  ili 
'  da  bude:  za  sve  vrijeme,  za  cijelo  vreme.  Ivekovič), 
i  Poslije  Adama  ojiel  veliki  dio  zemlje  postsiue  more, 
ali  samo  za  kratko  vrijeme  {potopom).  Priprava  14. 
Tu  je  sa  dugo  vrijeme  moralo  u  miru  bilje  rit-^ti.  KHi. 
S  tijem  tegobama  on  se  borio  za  cijelo  vrijeme  svojeija 
rluaanja,  Sovj.  12.  OslaŠe  kod  njega  za  sve  vrijeme 
(U)klc  bješe  David  u  onom  gradu.  Sam.  I.  23,  4. 

2)  IVetter. 
KiSa,  snijeg 

a  i^la  ki^a  i  snijeg  i  cigani.  Posl.  134).  A  pokraj  uje 
krilo  okovano,  ^lo  junaka  brani  od  vremenu,  od  vre- 
mena i  od  vjetra   ljuta.  Rj.  vidi  godina  2.  —  Oolo- 
mrazica,  vrijeme  kad  je  mraz,  a  nema  kiie  ni  snijega, 
Rj.  93b.  Jugovin.i  (ju^no  vrijeme)  .  . .  ju?.i  se  orijeme. 
Rj,  25*5«.   Kimpija,   silno  vrijeme^   n.  p.  kiSa,   snijeg, 
grad.   Rj.  270a.    Kozo<ier,    kozomor,    rgjavo    vrijeme^ 
osobito  u  proljeće,  kad  koze  crkavaju.  Rj.  283a.  Ko- 
Sljivo  vrijeme.    Rj.  296.   Mlakaica,   toplo  vnjeme.  Uj. 
3t>3b.   Muti   se   vrijeme.   Ri.   37&b.    Nakanjilo  »e  . .  . 
namržtilo   se  vrijetne.  RJ.  391a.    NatuStilo  se  .  . .  na- 
sumorilo  se  .  .  .  stuštilo  se  .  .  .  naoblačilo  se,  smrklo 
,86   (vrijeme).    Rj.    410b.    Nahodi    vrijeme.    Rj.   41  lb. 
I   Vrijeme    se    otpu5tji.    Rj.    479b.    Potmnmo,    tamno, 
,  oblačno  vrijeme.  Rj.  .'i54b.   Promjenljivo  vrijeme.  Rj. 
I  610a.  Ra/gali  se  vrijeme.  Rj.  ti30a.  KaSčinilo  so  vri- 
I  jeme  .  .  .  vrijeme  ae  raSčinja.  Rj.  045b.  Huhovica,  s«/io 
j  vrijeme  kad  nema  kiše  ni  snijega.  Rj.  727b.  Veljača 
prevrtaća.   (U   Dubrovniku.   Jer  je  ondje   vrijeme   u 
Veljači   nepostojano).    Posl,   33.    Vreme   »lamu  jede. 
iKad  je  zlo  vrijeme  a   nestane  sijena,   onda  stoka  i 
slamu  jede).  39.   Ijisno  je  na  dobrom  vremenu   kor- 
naaniti.  16(>.    Kad  je   mećava    ili   lapavica   rekne   se: 
■  Kao  uoči   kijamcta;  a   kad   ko  po  tttkome  vremenu 
I  hočc  kuda  dn  ide,  reku  mu :  Kuda  6eh  po  tome  Idja- 
I  metu?  Pis.  41. 

'i)  Žensko  vrijeme,  die  monatli<;he  lieinigung,  men- 
slruum^  cf.  uranje  2,  pranica  1,  mjesečina  2,  Ri.  vidi 
cvijet  4;   viajeln  sam  se,   t.  j.  dubila  sam  cvijet  ili 
I  %>rij€me*  Rj.  liOa. 

vrljes.  vrlj^sue,   vrijt^^sea,  vrTJeSAk.  vnjeska,  m. 
.  trava  koja  povrh  Velebita  mirile,  a  po  Lici  ne,  i  zove 


%  tempesius:  rgjavo  vrijeme,  lijepo  vrijeme. 
i  joS  jedno  vrijeme  (Odgovono  ('iganin, 


Tr^eslo 


—  750  — 


viiudai^e 


flo  i^rL^thui.  Mj.  liesetilieide,  calluna  rulgaris  Salisb, 
Rj."  vidi  frijea,  frcsina,  vriStika;  crnjušiua. 

vrij^slo,  n.  vidi  povraz.  Bj.'  viai  i  riješio,  po- 
vrijetuo,  povrijez,  provrislo. 

TPlJftil  sCt  vrSm  fle,  v.  r.  impf.  —  Kao  da  ima  i 
proBti  vrtjeti  fte  i  sloJScuo  a  oh:  obrijeti  «t,  jer  mislim 
dn  je  od  tijeh  glagola  šUi  itna  u  poHloviui:  Kud  H€ 
vrlOt  dobro  se  obrlo.  Miigu/,.  dalui.  1861.  147.  Obi. 
87.  Nije  se  kamo  vrijcti,  prišlo  je  umrijeti.  DPoal.  y3 
^sa  značenje  iap.  Nije  se  gdje  uvrijctij  priiSlo  je  umri- 
jeti. DPoal.;  t  zftviroti  ae).  r.  pf.  sloi.  mVvrijeti,  pre-, 
pro-.  Ha-,  u-  (BOl,  za-  (»  »q);  podu-vrijeti.  gram.  eaporj. 
vri  sp.  /.  pregj,  vrljeli  ae.  //.  pfenj.  vrah  ao.  pritoff 
prem.  vfv  ro,  vfvJi  hc.  7.  ^rifi.  vro  ae,  vrla  ae.  //. 
pridj.  vft,  vfla. 

rri|6ža.  /".  —  la)der  SUngeh  z-  ^-  des  KUrhis- 
aea,  tter  Melone,  scitpus.  Ki.  kao  Htabaljka,  kao  struk, 
na  ćeiHU  ra-j/i*  bundeve,  lubenice  i  i,  d.  —  Pritka, 
motka  hio  se  u^Iara  u  ku<5ieu  gralm  prićanika,  te  ijrcih 
uza  uju  pnUtit  t^rijćie.  Uj.  (j(i0a.  Tikve  ae  najviSe  siju 
oko  plolnva  ...  da  bi  im  vrijem  Lila  u  visinu.  Rj. 
739a.  T  »lutki  i  ludi  na  intoj  vrijeii  budu  pipuni. 
DPohI.  30  (ludi  =  zeleni,  nezreli),  —  6;  (u  Bačkoj) 
lubenice  i  dinje,  die  Melonent  pepones,  cf.  bostau  2. 
Rj,  74b.  II  istoć.  gororu  vr^ža.  —  2)  pasja  vriježo! 
ScbeUicort  getjen  Kinder,  conriciutn  in  puervs*  Rj. 
psovka  djeci,  n'di  kot,  akot,  podaad. 

vrisak.  Vlaska,  tn.  vrlskn,  f.  ein  durchdringenđeg 
Geschrei  z.  B.  von  Kindern,  iciehernden  Pferden, 
sonus  acer:  napao  mi  na  dijete  nekakav  vrisak^  t.  j. 
plaj^e,  vriSti:  A  za  (ijurgjem  rauSko  ^edo  vriAkom 
vrižte<?i.  8toji  rrtjtku  djece.  Stade  vriska  bijesnih 
atovR,  Hj.  za  poManje  \sp.  vrisnuti,  vriJtali.  vidi  i 
visak,  viska;  tiska,  liiska.  —  Kouji  stadoše  u  scu 
vrisku  drijeti  se,  Npr.  97.  C-ara  stade  lelek  za  sinom 
a  konja  vriska  za  onom  ženom.  153.  Te  svi  u  plaf  i 
u  titisku.  214.  Začu  onu  uku  i  vrif^ku  od  hiljadu 
rarh'ćitijeft  glasova.  231.  .Stoji  vriska  konja  i  volova. 
Npj,  4,  401. 

vrisnuti,  vnsn&m,  r.  pf.  anfschteie^^  exclamo.  Rj. 
Hdi  visnuli.  r.  impf.  prosti  vrifttati,  i  on^e  v.  pf. 
sloh  vri8tk)uuti.  J.  pregi.  vriskoh  (vrište)  i  vrisnuh. 
/.  pridj.  vrTnkao,  vrfala  *  vrisnuo,  vrianula.  —  Hkoči 
mlada  sa  kouja  viteza,  vikotn  i^risnu  a  poma-^i  d'jete. 
Rj.  53(jb.  Coek  padne  a  konja  i  vrisne  od  muke  i 
žalosti  da  se  do  neba  moj^a^e  čuti.  Npr.  152.  Vrisni, 
konju,  dobro  moje,  ne  bi  1'  čula  moja  majka.  Npj. 
I,  108.  Pisnu,  vrisnu  Omerova  majka.  1,  25(5.  Ciknu, 
vrisHu  l'ure  haznadarče.  1,  i>04.  Kad  ču  Isav  riječi 
oca  svojega,  vriite  iza  glasa.  Mojs.  I.  27,  34. 

vrisak,  vrTžka,  adj.  Rj.  vidi  frišak.  —  1)  frisch, 
recens,  cf.  laz«,  prijcsjui.  Rj,  t  «yH.  kod  prijesan,  — 
2)  frisch,  celer,  cf.  hitar,  okretan.  Rj.  vidi  i  brz, 
brzovat,  bitau,  list,  naproMtt  pospje^u. 

vrUko,  <u  vojv.)  geschtvind^  cito,  cf.  brzo:'  Ode 
vrisko  dvoru  pospoclskomo.  Rj.  adv.  od  vrižak  2.  vidi 
fri.'^ko.  —  sa  prijedlozima  na,  u,  adt^rbijalno:  Kad 
gjftvoika  knjipn  napi-siaJa,  na  vrUiko  je  Gruju  opra- 
vda- Npj.  3,  IH.  Te  «  vriško  nabije  pova<nSe.  3,  11. 

vrKsIanjo,  n.  das  durchdringcnde  Šdircien,  clamor 
vehemens.  Rj.  verb.  od  vrištati,  radnja  kojom  tko 
vriiti. 

vrUtatl,  vriAtim,  v.  impf.  durdidringend  sckreien, 
cJamo  acrit4^.  Rj.  vidi  viStati,  fižtati.  ti.  pf  prosti 
vrisnuti;  v.  pf.  sloz.  raz-vriStali  se,  za-vrižtati.  — 
Konj  počne  u  carevoj  konjuSuici  ifriitaii.  Npr.  153. 
Vrisnu  Nenad,  kako  aoko  aivi,  vristcći  ee  po  koDJu 
povija,  Npj.  2,  80, 

TfiSlika,  /'  (u  Lici)  vidi  vrifitina.  RJ,  —  osn.  u 
vrijesak.  <  )sn.  275.   rije<H  e  takim   nast.  kod  nptika. 

vrislina,  /".  augm.  od   vrijesak,  cf.   crnjusina.    Rj. 
vidi  i  vrii^iika;  tVeRina. 
tNcb,  f.  dua   Knurren^  s,  B.  der  Kuiett  murmur. 


Rj.  kad  vrči  n.  p.  maćka,  ili  prasno  vreteno  kad  se 
obrće.  isp.  1  vrcanje  1. 

vrkai^e,  n.  verbal.  od  vrkati.  radnja  kt^jom  tko 
vrka  koga. 

vfknti,  kara,  v.  impf.  aufbetzen,  irriiare^  cf»  pod- 
bunjivati.  Kj.  vidi  i  podbadali,  i  si/n.  ondje.  v.  pf. 
slož.  ni\-vrkati. 

vncdt,  m.  (u  0.  O.)  mala  lagjica.  Rj.  dem,  vrketić. 

—  W/eo  tugja.  (>an.  219. 
vrk^tle,  ni.  dem.  od  vrket  Rj. 

vrknuti,  vPknem,  r.  pf.  wegschmettern,  cum  .«/rđ- 
pitu  avolo.  Rj.  r.  pf  slož.  od-vrknuti.  —  Značenja 
Ikorijeuu)  skukaii  i  zujati  sjistavljeno.  Korijeni  VXi. 
skočiti,  odletjeti  zuje^ii  «  JIrv.  se  govori  frknuti. 

vrkof,  vrk^ća,  m.  kao  kicoS,  der  Stutzer^  homo 
elcgans.  Rj.  muškarac  koji  se  mnogo  kiti, 

Trkć{*č*nje,  ti.  rUis  sich-Zierenj  mollior  incesitus.  Rj. 
vd-hal.  od  vrkočiti  ae.   radnja  kojom   se    tko    trrfroći. 

vrk<)^i(i  s*»,  vrko^m  se,  r.  r.  impf  kao  ponositi 
se,  ili  kicoMii  se.  sich  ziercn,  mollius  incedete.  RJ. 

vrl^sinn,  f.  (u  KrivoSijama)  nekaka  bolest  u  kojoj 
se  kaAlje,  Ari  Uu^ilen,  titssis  genus.  Rj.  r«ii  frleaija, 
(  rorina.  i  syn.  ondje,  infiueniia.  —  tugja  riječ  ili 
od  tugje.  Osn.  1G3. 

vHa,  u  riječima:  trla  vrla.  vidi  kod  Irla. 

vHet,  /*.  die  Steile.  declivitas.  Rj.  loc.  vrl6ti.  KJ.» 
strmo  kamenito  mjesto,  brdo.  isp.  strmac,  i  syn.  onttje, 

—  Grič,  velika  vrlet.  Hj.  103a.  Od  Zadvarja  «e  silajri 
k  Cetini  niz  vdiku  kamenitu  vrlet  i  strmen.  Kj.  17Ib. 
Nasradin  hodža  u  nekakoj  vrleti  »jekao  veliku  btikvu 
za  drvm  pa  kad  vidi  da  če  bukva  da  mu  padne  nir 
brdo,  on  odozf^o  priveže  svoga  ma^'arca,  daje  uate^rne 
uz  brdo.  Posl,  47,  Otide  (Saul)  da  traži  Davida  i  ljude 
njejL^ove  po  vrletima  gdje  su  divokoze.  Sam.   I.  24.  3. 

vrlotan,  vfigtna,  a<lj.  steil,  praeceps.  Rj.  g^c  ima 
vrleti,  isp.  strm,  i  stfn.  ondje.  —  Presrlno,  kao  t^rletno 
ili  na  nizbrdo.  Rj.  581a,  Preleč^eSe  ravno  Dragačevo 
i  vrleinu  IJžičku  nahijn.  Npj.  4,  341.  Zemlja  je  ova 
gotovo  sva  vrlo  vrletna  i  kamenita.  Kov.  32.  (Jolubiee 
moja  u  rasjeliuama  kamenijem,  u  frt^/oNu  vrletnom! 
Pj60,  nad  pjes,  2,  14. 

vHi,  adj.  cf.  vrlo:  vrli  Čovjek,  cf.  hrli.  Rj.  t.  t, 
dobar,  jak,  zdrav,  neodregjeno  vr'o.  vidi  vrlovit  čiai 
i  valjan,  i  $yn.  ondje.  —  Ao,  doro.  vrlo  dobru  moiel 
Npj.  3,  393. 

rrllMna,  m.  vidi  dobričina.  Rj.  vr^o  čovjek, 

vrlina,  f,  die  Tuchligktit,  probitas.  Rj.  osobina 
unoga  koji  je  vr'o.  vidi  vrloča*  isjj.  vrsnoča. 

vHo,  schr,  valde,  cf.  veoma.  Rj,  adv,  vidi  i  jako, 
puno  4,  sasma,  zdravo  2,  —  JiotUlo  kao  guba  (n.  p. 
šljiva.  kruSktt,  jabuka),  t  j,  vrlo.  Rj,  105b.  Spavao 
sara  liječak,  t.  j,  vrlo  vialo.  Rj.  32ya.  Oktepan  Mar, 
t.  j.  vrlo  star.  RJ.  453a,  Prem,  (u  Dubr.)  n.  p.  prem 
sitno,  t.  j.  prevei?,  vrlo.  Rj.  6761).  Tuita  i  tama,  U  j. 
vrlo  mnogo.  Rj.  7581x  Da  vrlo  sam  Bogu  saoreiiia, 
Npj.  2,  73.  Nego  ga  vrlo  rani.  Danica  3,  ISif,  Pro- 
stoti 86  vrlo  dobro  dopao  Doaitije.  PLh.  70.  Ono  mi  je 
vrlo  po  rolji.  79.  Moju  kčer  rrlo  muči  ^avo  ...  I 
neveseli  liijahu  w/o  .  ,  .  iao  im  bi  »tJo  ,  .  .  zemlj«  ae 
zatrese  rrlo.  Mat,  15,  22;  17,  23;  18,  31;  28,  2.  Ali 
ne  htje  momak  ...  jer  ga  bješe  vrlo  strah.  8am,  F.. 
31,  4.  Hio  si  mi  mio  vrlo,  11.  1.  26,  Jer  je  trto  iz 
daleka  bio  n>d.  DM.  7t).  To  je  za  to  Sto  sam  vrlo 
rad  da  jugoHhivenska  akademija  §to  prije  vidi  . 
Ogled  UI, 

rrlA^'A,  f,  vidi  vrlina.  Rj,  —  rijeci  8  Utkim  n^st. 
kod  bistroča. 

vrl6vit,  £»2;.  lcqji  je  pun  \^line.  vidi  vr'o«  vHi.  — 
Vrlovitom  junaku  nebo  je  hram  aavijetatau.  DPotl. 
151.  takvu  adj.  kod  bariivit. 

vrldđanjo.  n.  das  Geken  (und  Thun)  cinfs,  lUr 
nich  nu'ht  nohl  beftndct,  inccKsus  hominiH  aut  be^t^i*»f. 
minus  Itene  valentis.  Rj.  verb,  od  vrludali,  ntdf^ja 
kojom  tko  trluda. 


mi 


vrlndnti 


—  751  - 


vrsta 


vrlAdutl,  vrlfiriiiin,  r.  impf.  idi  /ffhc  (oder  seht- 
mm),  me  einer  iler  sich  nicht  tcohl  befindet,  incedu 
ut  minus  bene  rtUena.  Rj.  vrluda  čovjek  Hi  sivinće, 
kad  ide  i  r(idiy  kao  da  »e  ruti  rgjaro.  vidi  erludati. 
—  Hrvljiva  ovcn,  t.  j.  holesnji,  pa  sve  ostaje  od  o«U- 
lijeh  ovaca  i  poiiajvi^  »e  obrće  u  naokolo,  i  tako 
vrlnda  dok  ne  c-rfcDe.  Rj.  41b. 

vrlJA^jo,  n.  Rj,  terbul.  od  vrljati.  —  1)  radija 
kojom  tko  trlja  (kojekuda)  (daa  »Schlenderu,  ambu- 
lalio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  trlja  (haca)  sto 
{dna  VVerf'en,  jactatio.  Kj.). 

vrljuti*  vfljfim,  v.  impf.  Rj.  —  1)  nchlemlcrn,  am- 
huto,  Rj.  ići  onako  ne  xnujwH  ni  sam  kuda.  vidi 
lenLati  1,  *  s>/n.  ondje.  v.  pf.  alož.  od-vrljali,  pm-.  — 
Kada  rr^u  jedva  dobavrlja.  Rj.  123b.  Pogjii  žene  u 
planinu  da  trn/e  divljega  brotra,  i  tako  vrljujući  po 
planini  jodna  od  njih  /.a^e.  Npr.  1.  Već  tri  dana 
vrlja^e  po  istoj  pustinji  I  nigdje  kraja  ni  knnca  vi- 
gjeii  ne  mogoSc.  IIS.  Odi  be/umniku  vrljajn  na  kraj 
zemlje.  Pri^.  17,  24.  —  2)  tverfen,  jactare.  Rj.  vidi 
bacati  1.  v,  ivipf.Hlo:,  /.avrljivnti.  r.  pf.  sioL  na-vrljati; 
prosti  vrljiti. 

vPIJmv,  adj.  om  Auffe  beschddigt,  laes^is  ocuhy  cf. 
vrljoot.  Rj.  u  kojega  je  jedno  oko  oštećeno,  vidi  i 
vrljonkast. 

vrljif'ieii,  f.  dem.  od  vrljika.  Rj. 

vHJiktt,  /'.  die  Stango  tam  Einzdunen,  iiffnum 
(perlica)  aepiendo  horto.  Rj.  motka  Jcojom  se  sagra- 
gjaje  n.  p.  vrt.  —  Plesuio,  ponnka  daska  kojom  se 
Sto  zajrratyuje  ili  ^radi  (u.  p.  koliba,  kao  vrljikama). 
Rj.  50 ra. 

vrlJlkuS,  vrljikAfta,  m.  (a  Hrv.)  konj  koji  je  Unak 
a  dugatlak,  ein  ftchhtnkes  Pferd,  eqHiMt  gracilU.  Bj. 
koji  je  kao  vrljika. 

vrljiti,  vfljini,  r.  pf.  iccrfen,  ur^trerfen^  jacio,  cf. 
bneiti,  turili.  Rj.  i  syn.  kod  ba«Mti.  r.  impf.  prosti 
vrljati  2.  r.  pf.  sloz.  na-vrljati. 

T#lj0t  m.  der  an  »inem  Auge  beschadigt^  saucius 
altero  oeulo.  Rj.  hyp.  čovjek  vfljm\  gen.  vrlja.  roc. 
v?ljo.  takva  hyp.  kod  balo. 

vrljdok,  vrljdokiistt  adj.  vidi  vrljav:  Ima  jedno 
oko,  pa  i  ono  vrljooko  {Vos\.  1(»3).  Rj.  vrljook  {tako 
."tloL  (idj.  kod  buljook),  vrljo-okast  {vidi  buljuoka.*«!, 
^arnOi>ka8l).  w  kojega  je  jedno  oko  ostei'xno. 

Vi^mo.^a,  f.  rijeka  koja  tetV  iz  Koma,  i  kad  rc  »a- 
siune  m  Perut'irom  u   HaKn,  odande  fle  zove  Lim.  Rj. 

vriif^anitrik,  f,  einer  der  Hienien,  dieam  opanak  .'iUUt 
des  Oberleders  sind,  lorum  crcpitUiCj  cf.  gornjica.  Kj. 
jedan  od  kaina  što  sit  na  opanku  utješio  gornje  kose. 
viili  i  vn'nianiea,  rOmanica. 

vi'Bi'a.iiJc,  n  Rj.  rerhul.  od  vrnćnti.  —  1)  radnja 
kojom  tko  vrnća  opanke  (da,**  Anmachen  der  Dbcr- 
riemen  des  opanak,  apiatio  lororum  superiorum  cre- 
pidae.  Ri.).  —  2)  radnja  kojom  tko  vrnća  budući 
nezadovotjant  ljutit  {das  undeutliche  Redeu  cine,s 
Misaverguiigten,  muBsitatio.  Rj.). 

vi-afati,  iS^m,  r.  impf,  —  1)  opanke,  die  Ober- 
riemen  anmacften,  lora  sjiperiora  apto.  Rj.  vrnčati 
opanke,  na  njih  mttati  ttrnčunice.  vidi  vrzmati,  rćmati. 
r.  pf.  sloz.  na-vrnOali,  —  2)  tornig  redeti^  mussilo. 
Rj.  vrnća  čeljade^  kao  mrmla,  kad  je  nezadovoljno 
iii  IJHtito.  vidi  vrcati  2. 

vrodunjcs  ti.  Rj.  verlud.  od  vrndati.  —  1)  radnja 
kojom  tko  vrnda,  t.  j.  prede  na  veliko  vreteno  (da« 
grobe  Spinnen.  netio  crssaioria  lini.  Rj.).  —  2)  radnja 
kojom  tko  vmdut  t.  j.  brblja  (da«  Daliinplaudern, 
garrituH.  Kj.). 

TrndutI,  dam,  r,  impf.  —  1)  presti  na  veliko  vre- 
teno, grob  spinnen^  nere  crassius  linum.  Kj.  v.  pf, 
sloz.  na-vrudati.  —  2)  daher  plaudernj  nugus  profero. 
Kj.  vidi  blebetati,  i  nyiU  ondje. 

vJ'ndAlj,  vrndiiljfl,  ni.  najviše  ae  fc^ivori  pl.  vmdniji 
I  dem.  vrndMjii'ri  (samotvori  to<5knvi  kiio.  vodenićno 
kamenje,  ili  kola  od  lakovijeb  toćkova.  Nft  takovijem 


toćkovima  stoje  pouiijviSe  Turski  topovi),  eine  Art 
liadesj  aus  cinem  Stiicke,  rotae  genus.  Rj.  —  riječi 
8  takim  nast.  kod  bubuH. 

vrndCkljie,  m.  detn.  od  vrndulj. 

l'tn&t,  vrnilta,  m.  (u  Dubr.)  nekako  morska  riba. 
Rj.  gemeine  Makrele,  scomher  L.  Rj.'  vidi  mladien  3. 

V^uti«  vfnem.  Rj.  v.  pf.  vr(t)nuti.  v.  pf.  sloe.  h- 
vfouti,  na-,  ob-(v)muti,  od-vrnuti,  po-,  pre-,  pri-,  ra/.-, 
9-,  u-,  uz-,  za-,  pripo-,  zapo-,  oa-vriiuti  ne.  r.  intpf. 
vrtati  1.  —  I)  vidi  vratili.  Rj.  —  V'rni  iikce,  koje 
prijed  bilo.  Rj.  328b.  Potrpah  joj  ^'elsamin  i  tri  dunje 
ne/drule  .  .  .  vrnnću  ti  gicitamin  i  tri  <lunje  ne- 
zdrele.  Npj.  1,  287.  —  2)  sa  se,  refleks,  vt'niili  hp, 
rif/»  vratili  He.^Rj.  —  Nakotši  trave,  pa  se  vrne  natrag 
kući.  Npr,  \H).  Sto  pogje  niz  vodu,  ne  vrnu  se  uz  rodu. 
Potil.  3r)ft.  Ko  ne  može  lake  muke  trpel',  sad  neka 
se  H  Sijenje  V}-ne.  Npj.  3,  177.  Kada  se  trnem  iz  lova. 
Kov.  49. 

Vrnjikn,  f.  voda  u  Hrvalakoj,  koja  izvire  iz  Kapele, 
i  u  PlaAkome  ulje(*e  u  Dretulju.  Rj. 

V?*o»  vrla,  adj.  tilclitig,  probaš,  cf.  hr'o,  vrli.  Rj. 
vidi  i  vrlovit,  valjan,  »  sgn.  kod  valjan.  —  naiT-o 
(navrijeti),  zarr-o  (zavrijcli);  vr-o  {tip%A'it),  vrli.  Ko- 
rijeni 195.  za  vr'o  isp.  vrijeti  «e. 

vr'ov  .  .  ,  vidi  vrhovit,  vrhovni,  lij.  u  krajevima 
gdje  se  glas  h  ne  iegovara. 

vrpoljenje,  n.  unruhiges  SieUen,  oder  Sitsen, 
impalientia.  Rj.  verbah  od  vrjioljiti  se.  radnja  kojom 
se  tko  vrpolji. 

vrpoljili  sft,  Ijtm  se,  r.  r.  impf.  kao  dem.  od  vr- 
tjeti se,  unruhig  slehen  oder  sitzen,  impaiiens  sedeo 
vel  incedo.  Rj.  vrpolji  se,  tko  ne  stoji  ili  ne  sjedi 
mirno,  već  se  jednako  okreće,  v.pf.  slož.  nz-vrpoljiii  se. 

vrsun,  viSina,  adj.  vidi  vrMLan.  Rj.  vršan  je  prema 
drugim  padežima  bez  l:  vratan,  vrnna.   isp.  milosan. 

v^snien,  f.  die  mit  mir  gleirhen  Altcrs  ist,  aegualitt^ 
cf.  vr&njnkinja:  Vrsnioi  hc  tvoji  po^.eniSe,  a  trsnivc 
tvoje  poudaže.  Rj.  vrsnice  su,  koje  su  jednih  godina. 
vrs(t)DicB. 

Ti'snlk,  vranfka,  m.  (ier  mit  mir  glcichen  Alters 
istj  aeriualis^  cf,  vršnjak.  Rj.  vrsnici  sa,  koji  su  jednOt 
godina,  mdi  i  suvr^nik,  parnjak.  —  Majka  ti  je  iT- 
snike  prioflcdala,  DPohI.  58.  Kakijem  au  jezikom  go- 
vorili zemljaci  i  trsnici  liema  i  Uomtila.  Npr.  III. 
Kad  ear  vidi  lica  vn^a  lobija  nego  u  ORtalijeh  mla- 
di(^a,  vaših  vrsnik t,  za  Ato  .  .  .?  Dan.  1,  10. 

vrsn6^a,  f.  die  (hdtntUchkeit,  dieBravheitjfrHx(?). 
Rj.  vra(t)no(5ii,  osobina  onoga  koji  je  vrstan  1.  isp, 
vrIo(?a,  vrlina.  —  SveSteu.stvo,  kojemu  vrsnoća  i  dari 
Milutinovi  omiljele.  UM.  30.  riječi  $  lakim  našL  kod 
biatroi?a. 

Trstu,  f.  Rj.  gen.  pl.  vreit  t  vrsto.  Obi.  21.  — 
1)  die  Reihe,  siries.  Rj.  vidi  red  I.  isp,  kat  2.  — 
Re<^ir-pa&a  kroz  Srpnku  voj«^ku,  koja  je  fl  obje  i^trane 
puta  bila  u  vrste  namješteno,  otide  u  Bi^ograd.  Da- 
nica 3,  210.  Zapovjedi  Htotinicimji  i  re^c  im;  izvedite 
je  (Gotoliju)  iz  vrsta  na  polje.  Car.  II.  U,  10.  i,tp. 
vrstati  (vojsku),  vrutati  se.  —  2)  nje^va  vrsta,  seines 
gleichen,  par.  Rj.  vidi  suvrst.  njegova  je  vrsta.  t.  j. 
jedan  je  prema  drugome  (godinama  ili  gospodstvom). 

—  3)  (.u  Dubr.)  od  svake  vrste,  n.  p.  ribe,  t.  j.  sva- 
kojake, Artj  genus.  Rj.  vidi   struka  3,  «  syn.  ondfe. 

—  Ražulja,  najp-ora  vrsta  od  raži.  Rj.  (127a.  Ovijeh 
tikava  ima  vrlo  vclikijch,  ali  jo  jedna  vrsta  od  njih 
tako  mala  da  . . .  Rj.  739a.  NavrvljeAe  okolo  njejLcn 
Bog  zna  koliko  jagnjića  od  svake  vrste.  Npr.  101. 
Ovakih  reći  ima  mlogo  i  od  ruclićniJt  vrsti.  Opit, 
XIV.  Drvo  rodno,  koje  ragja  rod  po  svojim  vrstama. 
Mojs.  I.  1,  11,  —  4  a)  u  knjizi,  vidi  linija,  die 
ZeUe,  die  Zdnie,  versus^  Unea.  —  Kao  5lo,  n.  p.  u 
posljednjemu  Ljetopisu  ua  strani  4.  u  vr»ti  4.  i  5. 
odozgo  izor^tavljene  retM  .  .  .  Dani^ia  5,  82.  Tim  bi  ae 
kod  nas  (u  Ric^'niku)  mo<>lo  u^ie^eti  nekoliko  vrsti. 
Kj,'  XVIII.  Moglo  bi  se  u  predgovoru   naknaditi  u 


■i 


vrstaR 


752  — 


vrtnnjc 


nekoliko  vrata  poukom  n  na^iin  dijololctima.  Rad  t5,  I 
191.  Na  Inj  na^^in  je  i  pisac  ovih  vrsta  otimao  u  Km-  | 
gujeviu'.   Mil.  101.  —  hj  u  pjesmi,   vidi  Htib,   veniH.  | 

—  A,  S)  u  pjeHiiiauiu  Liičio  tie  znnt'i  ni-ita,  nego  se  j 
dodaje  »^anio  du  se  itpuni  rrvta.  Uj.  In.  Ja,  4)  u 
pjcHinaniH  se  dodaje  sumo  da  iiitjje  puna  vrsta.  Rj 
"žA'Sr.  »Le  lelja  le«  pripijeva  se  usa  ftr/tku  vrHu. 
Npj.  1,  1  <Vuk).  Kad  h\  hc  od  kake  vrlo  stare  pesme 
naAle  aamo  nckold'e  vr.^te^  opet  bi  ih  bilo  vredno 
fitiunpttd.  Npj.*  4,  XXXVill. 

vrsdin«  vrsna  (vi'Hri^l.  Rj.  vitli  vr?an.  —  i)  or- 
tl^itUch,  fragi:  vi-ntan  Oovjok.  Hj.  vidi  valjan,  i  j*i/». 
Ondje,  —  Viizdft  druilinu  junaCio  kako  pravi  brat  i 
vrsni  ivad  Kov.  72.  Faln,  druže,  vrani  riie'zc!  73. 
Izljubi  fte  ft  rrmim  prijateljima,  Npj.  .'>,  34.  To  je  u 
fflavnom  sve  što  u  ovaj  par  imamo  od  HajvrftnijiU 
tjitdi  o  diobi  alovenakih  jezika.  Rjid  1,  l&l  ade: 
8ve  flvatove  ivimo  obigrava.  Uj.  42Hb.  —  2)  irerth, 
valet.  ef.  vrijedan  2:  Lice  joj  vrsno  Carigrada.  Rj, 
isp.  vrnedili. 

vrslanjti,  «.  dan  Stellen  in  Jieihe  w%d  GUed, 
coltociUio  in  ordine.  Rj.  verth  ođ  1)  vrHljiti,  2)  vr- 
Hlati  »e.  —  J)  radnja  kojom  tko  vrtid  n.  j).  rojsku. 

—  2)  radnja  kojom  .fe  rr-ita  n.  ;>.  rojsit«. 
vrstati,  vrsuuu,  r.  impf.  sdoz,  r.  pf.  n-vrstati  {i  se). 

—  1)  vrMati  n.  p,  vojaku,  u  vrate  je  nafnjeSitafi.  in 
Heih  nnd  (ilied  fttellen^  in  ordine  collocare,  acictn 
infitruere,  isp.  uvrsiali.  —  2)  sa  ae,  refleks,  vratati 
86}  ftidi  in  iieih  und  GUed  stellen,  in  ordine  collo- 
cari:  A.  V'rstajte  se,  eto  cara  .Mutapa.  U.  l'nttao  se 
ne  vrutao,  nema  nas  viSe.  Rj.  —  Vojaka  izlaiajie  da 
j»e  vrtita  za  boj.  Sam.  I.  17,  20. 

vrslHeii  (t.  j.  vrxi  te  lezi),  (komiftch  als)  ^^iertagn- 
nanie^  dtesi  f'estuA  fictuJ*  jod  cauna:  A.  Kakav  je 
dana«  .ivetac?  B.  Vrnteleži!  Rj.  vrz'  (poaao)  te  lezi 
(da  rtovincs).  «  fiali  ismisljeno  ime  za  blagdan. 

vrsti  se»  vrzem  ae,  v.  r.  impf.  an  einem  Orte 
klehcn  hleihcn,  adhaeresco.  Rj.  gram.  osn.  vrz.  zapovj, 
yf7A  se.  /.  pregj.  vraoh  »e.  II.  vraijSh  se,  vrzab  se. 
prilog  iiad.  vrzQći  se.  preg.  vi'zSv  se,  vrzav6i  »e.  /. 
pridjev  vf/>ao  ae,  vrzla  »e.  II.  (2a)vr/en.  vidi  vrznti  se, 
vrtljali  86.  11.  pf.  hIoš.  iz-vrsti  (ne),  na-  (se),  od-,  po-, 
raz-,  n-,  za-  (*  aei.  kod  vrzati  »e  znat'enjc, 

\'rsrt,  (n  PaMr.),  vK^l,  (n  Imoflk.)  f.  vidi  vrAka.  Rj. 
vidi  i  vrSva.  nehtka  vireža  sa  hvatanje  rtbe.  itp. 
bacanj,  ko5  3,  ko&ar,  porađa.  —  Up'o  je  u  vršu. 
nroaf.  147. 

VHne,  V7'ica,  vi.  die  Stadi  Werscheii  (im  liamU). 
Hj.  grad  i«  Ugarskoj. 

VJršnekT«  adj.   von  Vr§ac.  Rj.  Ho  pripada   Vršeu. 

vrsaj.  HJ.  (ioc.  vrJđju)  einc  Schicht  Garben,  die 
auf  einmal  atingetrctcn  wird,  Atratutn.  Rj.  otio  snoplje 
što  ste  nttsadi  na  gumnu,  da  se  u  jedan  put  vtm. 
vidi  nasad  2.  za  pontanje  i>/).  vrije(^i  (vr.Sem).  rije6i 
6  takim  nast.  kod  doeagjaj.  —  Dok  je  Na  tršaju 
(d.  p.  UKmi.  ili:  da  ti  dam,  i  xna<^i:  dok  Ht  nije  (spre- 
milo i  ostavilo,  kao  žito  b  gumna).  Pođl,  64.  iHtura 
nogama  kao  kulaftica  u  vršaju.  105,  Vršaju  moj,  i 
pftenice  gniuua  mojegal  §to  Cub  od  Oospoda,  javib 
vam.  Is.  21.  10. 

vršak,  vrSka,  m.  vidi  vrWi<^  1.  Rj.  dem.  od  vrh. 
nafiturkom  je  hvp.  od  vrh.  vidi  i  vrSeljnk.  ino.  I  >sn,  2751. 

Vrsavn,  f.  ]\'arsehau,  Varsoiua.  \iygraau  Poljskoj. 

Vi^.šf'anin,  /.  čovjek  iz  VrSea.  Rj. 

TfSAl^,  m.  —  J)  tlem.  od  vrh.  Rj.  redi  vrSak,  vr- 
iioljak.  —  2)  đem.  od  1  vfg  (v?ga).  Rj. 

vrŠ^IJak,  vrWIjka,  m.  (»m.  od  vrh.  »hajdemo  ae 
na  onaj  Jiiali  vridjak  pripeti.«  J,  Ilugdnuoviil  vidi 
vr^ak,  vrSći^  1.  —  sa  naši.  iftp.  brdoljak. 

vrštfD^*»,  »I.  Rj.  verh.  od  I.  vrije(?i,  II.  vr&iti.  — 
/,  radnja  kojom  tko  vrHc  n.  p.  Uto  (das  Austreten, 
trituratio.  Rj.):  Uelnt^u  te  da  hude^A  kao  ttpmva  za 
vrćenje  nova  sa  zupeima:  vrijoi^i  6eh  gore  i  wiln^eA 
ih.  Ift.  41,  1.^.  iA^}.  vršidba.  —  J/,  I)  rndi^u  kojom 


tko  rrši,  Hni  što.  —  2)  stat\je  kqje  hiwi,  kad  m  sto 
vrH  (dio  KrlTilluug,  perfcctio.  Rj,). 

¥Hidba,  f.  dat  Anfiireten,  trituratio,  Rj,  radnja 
kojom  se  vrše  n.  p.  Uto  {vidi  vrSeuje  \)  i  vrijeme  kn^'^ 
se  vrše.  (vrsit-vn,  od  ćega  s  promjenom  tv  na  db: 
vršidba),  riječi  s  takim  nast.  kod  bjelidba.  —  Ako 
uJ^Jvite  po  mojim  ured]>ftma,  vršidba  će  vam  stizati 
berbu  vinogradsku.  Moj«,  fll.  S'i,  fi. 

T^ftfka,  f.  Rj.  o.^n.  u  vrh.  Osn.  275.  rijeH  k  takint 
nah't.  kud  aplika.  —  i)  na  lozi  kao  kont^iiii  koji  su 
najviAe  na  kraju  ratSiwti ,  Uehensiiike,  das  Jieben- 
gaUelehen,  chincula.  Rj.  —  2)  u  jaja  vrb  zao^iljn-st, 
die  Spitze  am  Ei,  acumen  ovi.  Rj.  suprotnu  giizir« 
2.  tunika. 

vHIna,  f.  augm.  od  vrh.  takvu  augm.  koti  banla- 
ćina,  —  I  okreniih  uz  jednu  vrŠinH,  uavrh  vrha 
jedna  razvalina.  Npj.  5,  &12. 

vršiti,  vfSTm,  r.  impf.  sloz.  v.  pf.  do-vftiti,  iz-. 
na-,  ob-(virftltit  po-vrSiti,  rnz-,  a-,  sa-,  u-,  za-,  r.  impf. 
hIož.  do-vrMvati,  iz-,  na-,   rnz-,  s-,  »a-,  u-,   za-.    — 

1)  kao  ćitiiti;  verricftten,  thun,  voUziehen^  ansfnhrtiu 
facere,  fnugi  re,  administrarCf  er-fctini.  —  Tko  atlo 
pOK^nc,  gore  vrši.  IlPoal.  135.  Za  to  >w*«»  zakon  onij 
na  vrijeme.  Moja.  II.  V\  U).  Nije  dobro  Sto  radi*... 
jer  je  to  le5ko  za  tebe,  ne  ćeš  moći  sam  vršite.  18. 
IS.  Kad  ih  aiancft  osveAtavali  da  mi  vrše  službu  ftec- 
itenićku.  29,  1.  Zapovjedi  nam  ( inspod  da  Prsimo^\ 
sve  ove  uredbe.  V.  (j,  24.  Paljahu  na  oltaru  palje- 
nire...  vršeći  sve  ponlove  u  svetinji.  Dnev.  I.  b,  40, 
Vino  veneli  iive,  a  novci  vrše  sve.  l'rop.  10,   19.   — 

2)  sa  He,  refleks.  vftiLi  ae,  vf*i  se,  v.  r.  impf.  in 
Erfiillung  gehen,  pcrficior:  vrSi  se  volja  Božja.  Kj. 
cf.  navršivati  se. 

vr^ka,  f.  die  Fischreuse.  nassa,  ef,  vfJia,  vHa, 
vrSva.  Kj. 

vrAtjaaje,  n.  das  TreUn,  calcatio.  Rj.  verh.  od  vr- 
Mjnti.  radfija  kojom  iko  vrkja  koga. 

vj'.^ljati,  vHljiim,  r.  impf.  koga,  kao  gaziti  koga, 
doHagjiviiti  mu,  treten^  caicare,  Rj.  r,  pf,  etos.  pro- 
vrMjati.  za  postanje  isp.  vrije<Si  (vršom). 

vr^ai,  adj.  šio  pripadni  vrhu.  —  On  je  od  te  na- 
bije Kntunske,  najvrsnije  njihove  nabije,  a  rodom 
je  kuće  Petrovit'a.    Npj.  5,   48B.   vrhovni  2,  vrhovit'/ 

vFNnik,  Ml.  vidi  crepulja.  Rj.  veliki  zemljan  po- 
klopac koji  se  ngrije,  pa  se  njim  poklopi  hljeb  ili 
drugo  što,  Sto  se  bo(^e  da  pefe.  vidi  i  <'.rije[min,  o^^^g  X 
isp.  pT^ka  1,  pekva,  sat:  1,  saksija  (ove  sa  oa  gvoigja), 

vrsajak,  vr^njfika,  m.  vidi  vrsnik.  Kj.  i  stin.  ondjcm 
—  LasĐO  je  tebe,  al'  je  te<^ko  polenom  ^oekti.  (Reće 
u  Sali  iršnjak  vršnjaka).  PohI.  167. 

vrsnj)\kinja,  f.  vidi  vrsnica:  Otvor  vrata,  aeđina- 
kinjo,  materina  rr.injiikifijo.  Rj. 

vršva,  /,  (po  jngozap.  kraj.)  »id«  vrfeka.  Rj.  vidi  i 
vrjSfl. 

vN.  m.  (po  Kap.  kraj.)  đer  Garten,  hortua,  cf.  mt- 
dina,  ba^Oa.  Rj.  vidi  i  vrtao;  bostan  3.  ^:ipur.  džardin, 
trSp  2.  —  Im  vrtu  iznikne  Ho  vrtar  ne  posije.  l.>Poftl. 
31.  Nasadi  Ooppod  Bog  vrt.  Moj«.  1.2,  y.  Zemlja... 
kao  vrt  od  zelja.  V.  II,  10.  Daj  mi  mvoj  vinograd 
da  načinim  od  njega  vrt  za  zelje.  ('ar.  I.  21,  2.  Vi- 
dite vrtove  i  jedite  rod  njihov.  .Ter.  29,  6. 

vHa^a.  f.   —  I)  vidi  dolina:   Urodile  borovnice 
prema   Prari    i*   vrtači.    Rj.    »   ondje  sgn.   —   A?^    (u 
Hrijemu)  der   U'asserivirbd.  vortes;   cf.  vrtlog,  kolo« 
vrnt   1.   Rj.   u  potoku,   rijeci  gdje  se   voda  jednakoj 
obrće.  —  Uprtim  te  u  prtaću,   odnesem  te  u  vrtaru^] 
spravim  ti   spravu,   zai^epim   ti   jamu.   Uj.  C18a.  (od*\ 
gonetljaj:   vućija),   rt;>t'i   s   takim  nast.  kod  rjepn&u' 

vrtay,  vrtAlja,  IM.  (u  vojv.)  da$  Viertheil,  vidi 
<5elvrt.  Rj.  vidi  frtalj. 

vrtAljee,  vrtAljt^eln.  n.  bure  ođ  četvrti  akova.  Rj. 
vidi  frtaljre.  hurence  od  vrtalja  akova. 

vHAbjo,  h.  —  1)  vidi  vnK^anje:  Pogtnuln  je  rr- 
tanje,  ali  nije  zajam  (Poal.  *Jf)it).  Kj.  —  2)  dan  Auf* 


—  763  — 


Traćina 


brecJten  dcr  NUsse  mit  detn  Messer,  effraetura  nueis 
opc  cultri.  Kj.  radnja  kojom  tko  vrćc  orahe. 

vHiio,  vrtla,  m.  vidi  vrt.  Rj.  i  (fyn.  ondje.  —  Buba 
po  vrtlimu  koju  podgriza  zelen.  Danii^ić,   AKj.  135a. 

vHar,  m,  der  Giirtner^  hortulanuSf  cf.  bažčovan. 
Rj.  vidi  i  vrtlar;  baš^ovandčijo.  koji  rtuH  vrt.  —  An- 
drkve  se  vrtaru  ne  podavaju.  DPoal.  5.  I  u  vrtii  iz- 
nikne  Što  vrtar  ne  posije.  31. 

vrlurcv,  vrtiirov,  adj.  Ho  pripada  vrtaru.  govori 
se  gdje  i  vrtar.  vidi  vrtlarev,  vrtlarov. 

%'Harioiit  f.  sena  vrtareva  ili  senska  koja  radi  vrt. 
mdi  vrtlarifa,  hafi^ovanba. 

vHarKrin*  fi4j.  sto  pripada  vriarici.  vidi  vrtlaričin. 

vHarskl,  ai^j,  što  pripada  i^rtarima  ili  vrtaru  Ao- 
jeniu  pod,  vidi  vrtlarski,  bažćovanski.  —  Kao  paa 
vrtarsKt:  ni  sam  ije,  ui  drugomu  da  jesti.  OPosl.  44. 
Tu  su  semlje  od  mnogo  ruku  (kao  što  je  glina,  vap- 
nenica,  vrtarsica),  pijesak,  kamenje.  Priprava  7. 

vl^tatl,  vKem,  v.  impf.  Rj.  v.  impf.  slož.  iz-vrtati, 
na-,  ob-(v)rtati,  od-vrtati,  po-,  pod-,  pre-,  pri-,  raz-, 
s-,  u-,  uz-,  za-,  o-B-  (se),  po-s-,  v.  pf,  prosti  vrnuti, 
i  kod  njega  v.  pf,  sloz.  ~  1  a)  vidi  vrai5ati.  Rj.  — 
Ako  ŽeliS  sina  svojega  živa  vidjeti,  ttc*  vie  na  injesto, 
oklen  si  me  doveo.  Npr.  153.  Ovce  ćuva  Petre  Bofl- 
koviću  ...  no  sa  »obom  dva  luda  sinovca,  te  mu  vrćti 
po  planini  ovce.  Npj.  4,  361.  sa  se,  pass.:  Zajam  se 
dava  da  se  vrće.  Posl.  83.  —  b)  sa  ae,  refleks.:  Kad 
.16  u  gori  najjje,  ve^  se  doma  tie  vrće.  Npr.  112.  Ne 
videdi  brata  da  se  ort^e,  popge  i  on  za  njim.  231.  vidi 
vraćati  se.  —  2)  orahe,  dte  N^sse  aufbrechen,  $(• 
fringo  nncejn  cuUro.  Rj.  raelamaii  orahe  vrteći  nošem* 

vrt^no.  «.  (oko  Sinja)  vidi  vret^jno.  Rj.  vidi  i 
breu'no. 

THoskn,  f.  (u  Šunjad.)  v«i«  obrtaljka  1.  Rj.  osn.  u 
vrtež.  —  riječi  s   takim  nast.   baljc^ka,  komadeSka. 

vrtož,  m.:  Sunfiarica,  vrtei  u  glavi  od  sunca.  Rj. 
726a.  kad  ae  kome  vrti  u  glavi,  isp.  za  postanje  vr- 
tjeti ae.  —  rijeH  a  takim  nast.  kod  dercž, 

vHi|CUZ,  m,  nekaka  tica.  Rj.  wei8se  BachsieUe,  mo- 
tacilla  ulba  L.  (?)  Rj.  vrti-guz,  što  vrti  guzicom,  vidi 
balegarht.  i  sjfn.  ondje.  ~~  riječi  tako  aloi.  kod 
bjeloguz. 

Vrtijt*ljktt,  f.  planina  u  Crnoj  Gori:  PobjegoSe 
Turci  niz  nabiju,  Crnogorci   staže  na    Vrt'jeljka.  Rj. 

vHT&t<S  n.  (u  ju2.  »Srbiji)  vidi  kiipusil^te.  Rj.  upravo 
mjesto  gdje  je  bio  vrtj  pa  gdje  je  hipus  bio  po- 
Hagjen.  —  iake  rijeci  kod  duvani5te. 

Trljcll,  vrtim,  v.  impf.  Rj.  r.  pf.  aloi.  iz-viftjeti, 
na-,  pro-,  u-,  uz-  (se),  za-;  isprovrćivati.  r.  impf. 
vio}.  zavr<}ivati.  defn.  vrćkali.  —  1)  bohren^  tcrebro. 
Rj.  t>rtjeti  što  m.  p.  svrdlom.  —  Crv  i  tvrdo  viti 
drvo.  DPoel.  12.  sa  se,  puss.:  Burgija,  2)  ona  dugačka 
Ato  se  čitmci  iTt£.  Rj.  4!)a.  Pali<^.njak.  Rvrdao,  Sto  se  na 
jarmovima  vrte  rupe  za  palice.  Rj.  4K6a.  —  2  a)  n.  p. 
glavom,  drehen,  verterc.  Rj.  —  Vrti  guzicom  kao 
vodeni  koa.  (Kad  ko  nemirno  sjedi  ili  stoji).  Posl. 
40.  .Sve  mi  se  to  vrti  po  glavi  kao  prirasloj  gjevojd 
udaja.  (Mjesto  po  glavi  govori  se  i  po  piifneU  i  po 
mozguV  280. 

TMIur,  m.  koji  vitle  radi.  vidi  vrtar,  i  eyn.  om^je. 
—  Ba.Aćovan,  vrtlar,  hortulanus.  lianičii!,  ARj.  1988. 

virllarev,  vHInrov,  ae^.  što  pripada  vrtlara,  vidi 
vrtarev,  vrtantv. 

vHliirirn,  f.  žena  vrtlarera^  ili  ženska  koja  radi 
vrtno,  riđi  vriarico,  ba^Oovanka.  —  BaSćovaoka,  hor- 
tulana,  vrtlarica.  Danićić,  ARj.  198a- 

vHlarU'in,  adj.  sto  prij)ada  crtlarici,  vidi  vrtarićio. 

vrtlikrić,  m.  monink,  pristav  vrtlarski,  govori  96 
H  Ilrv.  kao  ti^e  ove  rijeci  dovedene  ud  vrtlar. 

vr(liir!«kT,  adj.  Ho  pripada  vrtlarima  Hi  vrtlara 
kojemu  god.  vidi  vrtarski,  bait^ovanski. 

vrtlog,  m.   tUr   Wftssertrirbely  Dort«.r,  ef.  kolovrat 


1,  vrtača  2.  —  Hvoj,  gdje  se  voda,  koja  stoji,  udara 
8  brzinom,  te  ae  vrlloij  pravi.  Rj.  672b.  vrtlog  (od 
OfiDove  postale  nastavkom  >lac  od  osnove  koja  jo  u 
vrijcti).  isp.  Oan.  366.  riječi  s  takim  tiast.  kod  brlog. 

vh(junje.  n.  vidi  vrzenje.  Rj. 

rHIJati  se,  vrtljam  se,  v.  r.  impf.  (kao  dem.  od 
vrtjeti  se)  vidi  vrsti  se:  vrilja  se  oko  kuće,  Rj,  vidi » 
VTzati  se,  i  značenje  ondje. 

vHnja^  f.  (u  Dubr.)  bol  u  kostima,  rheumatismus. 
Rj.  vrtez  u  kostima. 

vrldglaT,  adj.  sditcindeli^,  vertiginosus.  Rj.  vrto- 
glav, kojemu  kao  da  se  vrtt  u  glavi^  ktio  da  nije  pri 
sebi,  pa  ne  viari  ni  sa  što.  —  vrtoglavac,  1)  Čovjek 
vrtoglav.  Rj.  77b.  Dok  se  jedva  svetac  povratio:  pusti 
paSi  i  no^e  i  ruke,  povrati  mu  obie  oči  čarne  ...  ali 
1  to  sve  je  vrtoglavo,  nit  če  Jgda  biti  k'o  je  bilo.  Npj. 
3,  77.  riječi  tako  sloz.  kod  bučoglnv. 

vrt6j(lavnc,  vrttiglavca,  m.  —  1)  čovjek  vrtoglav, 
der  Schicindćikopf,  homo  tetnerarius.  Rj.  —  2)  tica 
nalik  na  švraku.  Rj.  ptica  koja  vrti  glar^m^  isp. 
vijoglava  1. 

vrtdfflaviea,  f.  der  Schujindelf  vertigo.  Bj.  hao 
bolest  ili  slabost  u  glavij  vrtei  u  glavi,  kad  se  kome 
trti  u  glavi,  vidi  omamica,  zamavica;  zavrtjeti  se 
(zavrtio  mi  se  mozak). 

Vftojc,  m.  ime  muSko.  isp.  Vratoje  (moie  biti  da 
je  i  u  DPoftl.  pisano  Vratoje  pa  krivo  čitano  Vrtoje?). 

—  Nad  Kresojem  ga  ne  ima,  do  Vrtoja  nije  ga, 
DPoah  67. 

vHuIJ,  vniilja.  m.  u  kola  ona  greda  na  predf^oj 
osovini,  u  koju  su  udarene  ručice;  vrtnlj  moie  ae 
vrtjeti,  okretati,  odakle  mu  i  ime.  M.  Hmetiško  (is 
Hrv.  Zagorja).  Pokazavši  ja  nekakvu  vozaču  tamo  Ma 
Karlovca  ono  čemu  Zagorac  kate  vrtulj,  i  zapitavši 
ga,  kako  on  ono  zove,  reče  vii:  opijen.  IvekoviČ. 

rrlAlJnk,  vrtiSljku,  tn.  onaj  kUn  koji  se  udara  u 
vrtulj,  te  reze  vrtulj  i  izvoru  sa  predf^om  osovinom. 
M.  8meti5ko.  vidi  zabadaoj,  klin  2.  isp.  svornica. 

vrtAna,  f.  dcr  Sturm,  procella,  cf.  oluja,  vijor.  Rj. 
vidi  i  vihor,  vihar,  vijar.  —  Tid.  forttina. 

vruć,  vniče  (vrOdi,  comp.  vrOČi)  heiss,  fervidus.  Rj. 
upravo  je  prilog  sad.  od  glagola  vreli  (vrim).  viai 
vreo,  t  Si/n.  ondje.  —  U  onu  vrelu  vodu  metnu  komad 
vruća  usjala  gvozgja.  Rj.34lb.  Vruće  %e  gvošgje  kvi]e. 
Posl.  40.  Vruć  %  legja.  Ko  ima  jako  bratstvo,  te  ne 
smije  niko  na  nj).  40  {suprotno:  8tuden  «  legja).  Bi(j) 
gvozdje  ea  vruća.  UPosl.  5.  Baž  je  tada  bilo  nastalo 
vruće  doba  godino.  Danica  2,  138.  Ozebao  u&avši  u 
vruću  sobu,  ogluhne  u  jedanput.  Opit  IV. 

vrd^ac,  vrii<5ca,  m.  u  vodi  ono  mjesto,  gdje  se  ne 

može  da  smrzne,  in  cinem  Flusse  der  Ort  tro  es  nichi 

I  friert,  locus  fluminis  non  congdans.  Rj.  vidi  vedrac  1. 

Triiei,  vrućega,  m.  adj.  (valja  da  se  misli  oganj) 
!  (u  Sarajevu)  vidi  vručica.  cf.  oganj  3.  Rj.  vidi  i 
I  ognjii.Hina,  vatruStina.  isp.  poSalina. 

vrii^*lea,  f.  hitziges  Fieber,  febris  ardens.  Rj.  vidi 
vrući  oganj,  ognjuština,  vatrušilna.  isp.  pošalina.  augm, 
vručičina,  vničuStiua.  suprotno  2  zimica.  —  BaS,  kao 
D.  p.  da  kakav  nlijepac  padne  u  vrućicu,  pa  da  stane 
okatim  Ijudma  tolkovati .  .  .  Nov.  Srb.  1821,  390. 

vrAi'i^ina,  f.  augm.  od  vmčica.  Rj.  vidi  vručuStina. 

—  takva  augm.  kod  bardačina. 

Trudna,  /'.  die  Hitze,  aestus.  Rj.  —  Bije  trućina 
iz  peči.  Rj.  28a.  Zarf  je  kao  mala  čaiica,  u  koju  se 
meču  lild^aui  kad  se  kafa  pije  (da  ne  bi  trttćina 
smetala  tildžan  držati).  Kj.  198b.  Kako  ga  (momka) 
vrućinu  obuzme,  a  ti  uzmi  hladne  vode  . .  .  Odmah 
njega  stune  vrućifui  obuzimati  .  . .  kad  ga  popusti 
vrućina . . ,  Npr.  54.  i:\igrijala  vrućina,  voljani  Bože  I 
da  pogore  žeteoci.  162.  Bila  je  neiskazana  vrućina . . . 
Na  ovoj  strašnoj  vrućini,  koja  joH  rasle,  mora  propaMti. 
Danica  2,  139.  Ne  če  biti  gladni  ui  iedni,  ne  ce  th  bitt 
vrućina  ni  sunce.  Ih.  49,  10. 

48 


1^ 


vraćuština 


—•764  — 


TuSiea 


Tru('ilMtDH»  f.  (tHgm.  od  vTu<?ica.  Rj.  vidi  vru^Čina. 

—  tnkift  mujm,  koti  barii^tinn. 

VrftUa,  f.  nntok  u  Hercepovaćkom  primorju  izmegjii 
OmiKA  i  Mafearftke.  Rj.  —  od  kor,  od  kotia  je  vreli. 
Ofln.  130. 

TrOlJfl,  f.  ima  na  mjeatijeh  po  barama  pijitalinu. 
oklen  voda  vavijek  poneMo  piŠti,  i  na  lakijem  nije- 
Htima  zimi,  ma  kolik  snijeg  pao.  ne  može  se  uhvatiti, 
odmah  se  »topi;  takovo  mjesto  narod  zove  rruU»-  J- 
13og<lanovJ<'.  za  po$tanje  i9p.  Vrulja,  isp.  piStalina,  i 
St/K.  ondje. 

V>&^ka  (J5ra,  f.  vidi  Frudka  —  mit  allen  Ablei- 
iungcn.  Rj.  Njemački  se  kitie  da  oramo  idu  sre  riječi 
dovedene  od  Fru^ka,rf«J!:/c;  VruSkogorac,  Vrulkogorski. 

vrOŠkiDJUt  /*,  eine  Art  Kirsdten,  cc^'osi  genu-s.  Rj, 
trešnju,  cm/i  babaje,  hrakavac,  lirdkavice,  hniAi.  — 
{osn.  u  Ffii&ka).  Obd.  198.  ircsitja  od  Vruske  (Fruike) 
Gore? 

VriisikAjEorac,   VniSkfigOroa,  »«.  vidi  FruSkogorac. 

V'ru^kdgorski,  ndj.  vidi  Fružkogoraki. 

vrAtAk,  vnitka,  t«.  (u  Hrv.)  die  Quelle,  fons^  cf. 
iKvor,  vrelo.  Rj.  i  kod  vrelo  đyn.  —  od  kor.  od  koga 
je  vreti  ('h  lice  mn.  vru). 

VrAtnk,  Vnlika,  m.  »elo  u  Bjelopavlićima.  Rj. 

vfvca,  /'.  die  SchHur,  funicuhis:  Vuku  mu  ae  za 
nogama  t^vce.  Rj.  vidi  dretva,  gajtan,  kanap,  tenef, 
uzica,  uže  3.  —  Tako  prive7Ji5e  grivne  ua  ople^'ku 
trrreoin  od  porfire.    Mojs.  II.  39,  '21.   Fletenife  ispre- 

fdetano  i  rrrce  kao  verige  nai^ini  na  oglavlja,  koja 
»ijahu  navrh  »tupova.  Car.  I.  7.  17.  Žrtvu  prazničnu, 
vezanu  vrvcaviUf  vodile  k  rogovima  žrtveniku.  IV  118, 
27.  Drvodjelja  rasteže  vrvcu  i  bilježi  crvenilom.  Is. 
44.  13.  vrcca  (osu.  u  kjuki.,  vidi  ohrvka].  Osn.  347. 
Enttćenjc  (korijenu)  viti,  pleati,  vezati:  ©rvc«,  ohrnka. 
Korijeni  204. 

Vfvjpn,  vrvTm,  v.  impf.  wohinsir6men,  \cimneln 
(von  ifenschenjt  confluo:  w('c  ljudi;  rm  svijet-  Kojii 
f^rri  da  povrvi  kao  ovce  na  Holilo!  ^reku  oni  koji 
hvataju  rake  ili  ribu  kao  pljunuvSi  u  ono  Sto  prvi 
put  uhvate.  I*ob1.  139).  Hj.  c.  2>f-  ^l^^-  iz-v>vjeti,  na-, 
od-,  po-,  pro-.  —  Kako  prvi  da  vrvi.  (Vele  trgovci 
kad  ujulru  prvu  krajcaru  pazare).  Posl.  l'^G.  lieČc 
Bog:  nchi  vrve  po  todi  žive  duše.  MoJ8.  I.  1,  20. 

vrvlj€nje,  n.  dus  Gedrange  mn  hinstromcnden 
McHftche^ij  turba  prof}€rimtiuin.  Rj.  verhiU.  od  vrvjeti, 
koje  vidi. 

vrznujut  n.   Rj.  verbal,  od   1)  vrcati,  2)  vrzati  Re. 

—  1)  vidi  vrebanje.  Rj.  —  2)  vidi  vrzeuje.  Rj. 
vrzHli,  vfzam,  r.  impf.  —  J)  vidi  vrebati:  I>a  on 

vria  utve  zlatotokrile.  Rj.  vidi  i  kebali,  prezati,  pre- 
žiti.  V.  pf.  slo£.  do-vr/.ati.  —  2)  stt  »e,  refleks,  vrzati 
ae,  vidi  vr«ti  se:  vrm  se  oko  kude.  Rj.  vidi  i  vrtljaii 
80,  savijati  se,  opstrzali  se.  isp.  klinćiti.  vrša  se  oko 
kii^,  koji  treba  da  poijjt  od  kuće,  a  njemu  se  nikako 
ne  će,  nego  are  obilazi  oko  kuće  obzimći  ae  i  oklije- 
vajući, 

vrzenje«  n.  das  Kleben  a«  cinefu  OrtCf  Vo  haeroi- 
cere.  Rj.  rerbal.  od  vrsli  »e.  radnja  kojom  se  tko  vne 
oko  kuće.  vidi  vrzanje  2. 

Vraićl,  m.  pl.  selo  (u   Hrv.)   pod  Velebitom.   Rj. 

i.sp.  vrziuo  kolo. 

%'fzimleč,  adt\  (M  0.  G.)  scJdendernd,  jactu,  cf. 
hilimice  1,  pustimirke.  Rj.  vidi  i  izrut^ke.  —  od  kor. 
od  koga  je  vri^i  (vrgncm,  prei).  n.  p.  udario  gii  ba- 
tinom tTeimice,  t.  j.  udario  ga  batinom  vrgavhi  (ba- 
civM)  u  DJ  batinu. 

vrzina,  f.  \\\  Sumad.)  vidi  obala  2.  Rj.  plot  i\€- 
knkar.  iuvtnčenje  kod  obala  2. 

vrzino  kOlo.  n.  Rj.  Pripovijedaju  dn  neki  gjaci,  kad 
i/ui^e  dvanaest  Akotn,  otidu  (njih  12  mora  biti)  na 
vrsino  kolo  (da  dovrše  na  svijem  i  da  se  zakunu).  A 
g^^je  je  to  vriimi  kolo,   i  nlA  je,  Bog  l)f  ga  znao  .  . . 


da  pod  Velebitom  ima  selo  Vrsi*Hj  i  viSe  njega  navrh 
Velebita  mjesto  koje  »o  zove  Vrsino  kolo,  na  kome 
vile  igraju.  Takovi  gjaei  poslije  zovu  se  graba ticij osi. 
Rj.  —  Taj  je  bio  i  na  vrstnu  kolu.  (Kad  se  /.a  koga 
misli,  da  je  mnogo  ućio  i  zna).  Poal.  297. 
vrž.  ut.  (po  zap.   kraj.)  u  drveiu  čvor   (od  granet, 

j  der  Knotenj  nodus.  Rj. 

I      yrin6vit,  adj.  vidi  Ovornovit,   Rj.  na  čemu   ima 
vrzd.  vidi  i  tfvorav,  ^vornat 

TSftto,  T8?teta  (va?ta),  n.  mdi  pseto,  p  ae  pred  s 
pretvorilo  u  v.  isp.  ulii?,9iti  se  mj.  \\\\psM\  ae.  iap.  i 
v^nit»  ny.  p.senica.  —  Ja  nijesam  vseto  bezrodnica. 
Rj.  21a. 

'      všdnica,  f.  (u  Herc)  vidi  Senica.  Rj.  vidi  i  pSenica. 

,  oda  šia  je  v^nica  pretvorivši  se  p  pred  S  «  v.  wj>. 
vseto.  1  mi  onda  svadbu  ustovasmo,  i  ti  kaza  do  prve 

I  godine,  dok  ti  rodi  vino  i  všenica,  Npj.  %  531. 
vtlca,  f,  (u  Herc.)  vidi  tioa.   Ri.   vidi  i  ptica,  od 
Čega  je  vtica,  prett}orivsi  se  p  pred  t  u  t.  isp.   apta 
i  avta. 

vbelbatina,  f.  Rj.  vuci-batina.  tako  sloB,  riječi  ktkk, 
Mistik  ura.  —    /)   der   mit  dem   Stoeke  JtcrumspoMii 
otiosui  cutH  bdculo.  Rj,  koji  8  batinom  seta  bez  posi 
kao    vukući    batinu   ta   sobom.   —   2)  der    offcnb 
Straflicke-,  baculo  dignt*s,  qucm  sequitur  baculus  ejt- 

fectans  illitm  qui  vtrberet.  Rj.  koji  je  engluiio  batine^ 
ao  da  vuče  sa  .tobom  batinu^  pa  da  se  nagje  tko  će 
ga  njome,  isp.:  VuČe  za  sobom  lićinu.  (Zaslužio  je 
vješala).  Poal.  40. 

Tucl^ja^je,  ti.  das  Sehleichen,  incessus  oecultttJt. 
Rj.  verbal.  od  vucinjati  ae.  radnja  kojom  se  tko  trn- 
civtja. 

Tociitjati  se«  i\jam  se,  v.  r.  impf.  (u  O.  G.)  (kao 
dem.  od  vući  se),  sich  schlcichen,  dam  incedere*  Rj. 
kno  vući  se  kriditnice  i  polagano. 

VAeiDJei  H.  nekako  mjesto  u  južnom  primorju.  Rj. 
—  Vucinje  ć.c  biti  l'lrin  |Alil|Hllh  Dulcignot.  Osn. 
196.  sad  u  Crnoj  Gori.  vidi  i  Ocin,  (^cinj. 

Vflfa,  m.  (st.)  ime  mufiko.  Fj.  bifp.  od  Vnk.  Vu- 
kosav.  isp.  dsn.  70.  isp.  sa  nast.  ^p^lja.  —  Senluk 
tSini    \'učn  dženerale.  Npj.  2,  215. 

vAčae.  viičca,  wif  —  1)  der  Brand,  gan^roen^ 
podigao  vučac.  cf.  učao.  Rj.  —  2)  spuda^  gladino  — 
(iunduli^:  Britke  vučce  pod  Uikovim,  i  kopjače  mvi 
imaju.  Stnili.  vidi  Spada,  Apaga.  nekaki  wae,  Degen 

V&^ad,    /'.    (coll.)  junge    Wtflfe,    pulli   lupi:    »S 
momtl'adi    ka'    mrke    vučadi.    Rj.  jedno    od    vućadi 
vuCid  1. 

Vdfiau,  m.  ime  muSko.  Rj.  —  osn.  u  Vuča.  Osn. 
L38.  hup.  taka  kod  Ovijan. 

vAear,  vućiiru,  m.  uui  koji  kroz  selo  nose  mrtva 
fuka,  pjevajući  i  iMući  na  vuka,  zovu  ae  vučari,  »Eto 
vucara^  na  noge  planinke!«  J.  Bogdanovlć. 

Vnfen,  w.  ime  rau^ko.  Rj.  —  osn,  u  Vuk.  l.)8tt. 
143.  t'ik'i  fnjp.  kod  Ljuben. 

vdkfdnje,  m.  das  Schleppen^  ZicUćn^  trudio.   R 
verbal.  od  I.   vudi,  U.   vući  se.   —  I,  radnja  koj< 
tko  vuo«  .sto;  Vućcnje  Ćcga  teSkoga.   Daničić,  Allf, 
793b.  —  //•  radr^a  kojom  se  tko  vuče. 

Viieetn.  tu.  ime  muško.  Rj.  ~  taka  hyp,  kod  Baj 
četa.  isp.  Vujćeta. 

vftĆelina,  f    —   1)  vučja  koža,  dic    H'^lf^hu 
pellis  lupi.    lij.   vidi  vudina  1.   riječi  s  takim 
vidi  kod  divljetJua.  —  2)  kapa  od  vućje   koJ^^.  ei 
Miitse  von   Wolfiihaut,  galerus  e  pelle  lupi:    A    na 
glavu  kapu  vućetinu.  Rj.  cidi  vući-fcapa.  —  S)  tiii-K 
lupus.  »^lulli.  auam.  od  vuk.  vidi  vučina  2. 

Vflft^vo.  n.  Od  Knmva  do  malf>g   Vtičfvtt.  Kj. 

vft^'T,  ndj.  vidi  vućiji,  viifiji.  —  Viiva  Sapa  I  oHuja 
pandža.  Npj.  2,  tJ3. 

vAt*i<*n.  /'.   die    H'w7/in,   Inpa.  ,Rj.    ženka 
mužjaku  vuku.  t>idi  kurjaćica.  —  Ćuj  pu«^€  i  narod« 


VuMea 


~  756  — 


TohTea 


rodi  rtićica  vuks,  »veiuu  tivijelu  na  zuaiije,  agjetelu 
iin  zilnivlje.  (Povife  [zdravo]  bnbica  po5to  odreže 
pupiik  muSkome  trjetutu  onoga  tbekd  kome  su  gjeca 
prije  umrla).  Posl.  350. 

Vdfie«,  f.  ime  žensko.  Rj.  —  imena  senjska  od 
Hvntinja  kod  Golnbica. 

Tftfit%  f«.  —  J)  dan  jiiHfje  vom  H^o//",  pullus  lupi: 
Navrani  se  vujo  s  iHicVA'nra.  Rj.  »iladmiče  od  vučice, 
vidi  kurjaf'i(5.  hyp.  vtiji(5.  coU.  vut'ad.  —  2)  (u  ttisnn) 
vidi  bak,  Rj.  —  B&k  (ponajviše  se  govori  pl.  hAci), 
tako  žene  tepajući  zovu  zube  u  male  djece,  kad  im 
poćinju  nicati  (mjesto  bak  govori  se  i  bmtk,  i  haucak, 
a  u  Boci  vučići).  Rj.  I3a. 

Viifić,  m.  ime  muško.  Rj.  —  osn.  u  VuV.  Oan. 
237.  takva  dem.  vidi  kod  ltogi6 

Vftf^a,*"  f.  ein  aufreehUtćhendes  Fass,  Wanne, 
cadi  genus.  Rj.  vidi  fućija.  fucija  je  ftitrc,  ali  tie 
stoji  polaske  nego  upravo  kao  kaca.  dem.  viičijfA.  — 
Bremeuica,  uska  a  aagačka  vučijat  tako  da  se  luano 
može  nositi  na  ramenu  ili  dvije  natovariti  na  konja. 
Rj.  42b. 

vAeiJca,  f.  dem.  od  vućija.  Rj.  indi  fučijca. 

vtii^iji,  adj,  vidi  vući,  vuOji.  —  Ov5ije  vuno,  a 
vucije  srce.  Poal.  231.  I^to  je  bilo  gnijezda  vuUjega, 
sve  smo  dana?  u  Dugoj  proiSli.  Npj.  4,  38.*). 

vdči-knpa,  f.  vuifja  kapa:  Pak  nakrive  vuei-kape, 
Rj.  i>idi  vućeiina  2.  vuci-kapa,  ga  prvu  polu  isp. 
vu^i.  isp.  iako  sloz.  riječ  Vučitrn. 

vikčina,  /".  Rj.  vidi  kurjaćina.  —  1)  die  \Volfshaut^ 
pellin  lupi.  Rj.  vu^ja  koša.  vidi  vućetina  1.  —  Va- 
rien,  2)  u  pjesmi  kad  nose  vučinu^  mjesto  Šenica.  Rj. 
54b.  —  2)  augm,  od  vuk.  Rj.  vidi  takva  augm.  kod 
bardai-ina. 

Vfifinn.  f.  ime  mufiko.  Rj.  augm.  od  Vuk. 

Vdt'ilrn,  m.  varoš  u  Kobovu  kod  vode  Situice; 
Od  Zvekana  te  do  ručtOn«.  I  bijela  grada  Vučitrna. 
Rj.  Vući-lrn,  wp.  vu^i-kapa.  —  Bio-grad,  Vuči-trnj 
81an-kamen,  i  t.  d.  rijecM  sn  složene  kojima  su  ae 
negda  obje  pole  mijenjalo  po  oblirima,  ali  «e  vre- 
menom prcatala  prva  pola  mijenjati  pred  drugom, 
uego  ostala  u  nominativu.  Onu.  47.  Vuči  JViit  Vučega 
Trna,  i  i.  d. 

ViieitrnskT,  adj.  Rj.  Ho  pripada  VuHtmu:  Najzad 
sove  pnSn  Vučitr^iski.  Rj. 

VArJiikt  m.  brdo  u  Velebitu.  Rj.  —  ogn,  u  vu^i. 
Osu.  256.  isp,  imena  Kozjak,  Volujak,  Žabljak. 

VflčjT,  adj,  Wolf8-f  htpinus.  Rj.  što  prtpadu  vu- 
cima,  vuku,  vidi  vući,  vučiji;  kuijaOji,  kurja^ki.  — 
t^alor  penje  Ugrin  Janko . . .  na  juuaćko  razbojiSte  i 
na  vučje  vijalinte.  Rj.  tiOb.  Vu^lina,  1)  vučja  koza. 
Rj.  80h.  Vučje  zvalo.  Rj.  155b.  Ovt^je  runee,  vu^e 
RTce.  Rj.  657b.  Hranit'  vučje  ktene.  OPoal.  27. 

vu^ke*  viif'ki.  adv.  iri«  ein  Wolfi  more  lupino: 
On  je  goni  pregazio  mućke,  a  polje  je  prekasao  vučke. 
Rj.  kao  vuk,  na  vučji  način. 

VQrku,  Vi.  ime  muSko.  Rj.  —   Vučko  (Vuk).  Rad 

2lj,  55.  takva  hifp.  kod  BoSko. 

vAćnlicik,  /'.  Rj.  ne  kaže  se  nigdje  što  enaći. 

Vli<'i,  vi'n'em,  r.  impf.  Rj.  ^«w.  eopovj.  vi5ci.  /. 
pregj.  viikoh,  vu^e.  //.  pregj.  viicijah  i  %'urali.  prilofj 
sa<i  viikfldi.  prilog  pregj.  vilkav,  viikavii.  7.  prid^. 
vukao,  vdkla.  IL  pridj  vi5Ćcn.  v.  pf.  sloL  do-viići, 
iz-,  na-,  ob-(v)u(ii,  od-vući,  po-,  pod-,  prc-,  pri-,  pro-, 
raz-,  s-,  u-,  za-,  pre-ob-(v)u(.'i,  pre-s-vući ;  iz-pro-vla- 
L-ili.  t'  impf.  sloi.  obukovati;  obukivali.  Hvukivati; 
do-vlšeili,  iz-,  na-,  nad-,  ob-iv)laćiti,  od-vlaOiti,  po-, 
pod-,  pre-,  pri-,  pro-,  raz-, «-,  u-,  za-,  pre-ob-(v)laLiti. 
v.  impf.  dem.  vucinjati  se.  —  /.  ziehen^  ftcMeppenj 
traho.  Rj.  vidi  potezati  1,  tegliti  1.  —  Haba  Korizma 
nosoći  na  ramenu  aediuu  Atapova  i  ta  .^ohom  fJukwH 
komostre  (verige)  ide  po  varo.M.  Rj.  ^a.  I  ugleda 
Hvuga  gospodaru  gje  ga  rali  tum*  i  amo  vuku.  Rj. 


52a.  Vuče  na  dva  jarma,  t.  j.  na  čeiirl  volu.  Rj. 
247a.  Mioac!  mifi,  vuci.  Rj.  3fi0b.  U  tome  oboravaniu 
mjesto  volova  plug  vuku  .^esi  djevojaka.  Rj.  4320. 
\  ukli  su  8  njega  i  haljine.  Npr.  63.  (Djevojka)  koja 
poleva  sav  grad  sama  i  vuče  vodu  na  svojoj  kosi. 
239.  Vuče  ta  sobom  ličinu.  (Zaslužio  je  vje&ala). 
Povi.  40  (isp.  vucibatina  2).  Kao  da  ga  gjavoli  $a 
U8I  vuku,  (Kaže  so  da  dijete  žensko  posnje  deset 
godina  tako  brzo  raste).  129.  Čija  je  kobila,  onaj 
(najvifte)  sa  rep  vuče,  346.  Progji  luče]  kud  te  srce 
vuče,  *Srce  vuče  pored  tvoje  kuće.«  Npj,  1,  634. 
Zapovigje  Maćvanima  da  na  vrat  na  nos  vuku  ea 
7\jim  brašno  u  Losniat.  Daniea  3,  203.  Gospod  po- 
zbaca  točkove  kolima  njihovijem  te  »7*  jedva  vuci- 
jahu.  Moj«.  II.  14,  25.  TeSko  onima  koji  vuku  besa- 
konje  uzicama  od  taiitine,  i  grijeh  kao  usein  kolskim, 
fs.  5,  18.  Po  imenima  tijel>  sela  ne  može  se  sad 
nad  Bitva,  jer  jedna  ruku  Čačku  a  druga  ćak  Fo^a- 
rercti.  DRj.  1,  42.  sa  se.  pass.:  Valj,  koji  «e  poprijeko 
na  koHJma  ili  na  volovima  iiuče  preko  posijana  žita. 
Bj.  52b.  Naredi,  da  se  vuče  tain  Turskoj  vojsci  u 
Beograd.  MiloJ  126.  —  II.  sa  se.  vilći  se.  —  1)  sich 
tiehen,  trahi:  Vuku  mu  se  7A  nogajua  vrvce.  Rj. 
refleks.:  Vuče  se  rep  za  njim.  (Govori  se  za  njim 
koješta  nižno).  Po«l.  4(».  »^to  Momćilu  bilo  do  koljena, 
VukaSinn  po  se\.\ji  se  vuČe.  Npj.  3,  114.  —  9)  schlei' 
ehen,  scrpere:  Već  se  ritćc  od  jele  do  jele.  Rj.  refleks, 
cf.  fiunjati  se.  —  Bog  prokleo  (guju),  te  joj  ncalalo 
nogu  i  stala  se  vuči  na  trbuhu,  Rj.  106b.  KlatJiri  se 
po  svijetu,  t  j.  vuče  se,  cf.  potucati  se,  skitad  se. 
Kj.  272b  (kod  potucati  se  ostala  syn.).  No  se  Vuće 
pobavučke  vuče.  Rj.  510b.  Vuče  se  kao  prebijena 
zmija.  (Kad  ko  ide  polako).  Posl.  40.  1'ako  se  ne 
vitkao  potrbušice  kao  zmija  ljutica!  Tako  se  ne  vukao 
četvoronože  kao  žaba  gubaviial  Posl.  300.  Ma  da  vidiš 
Bibić-Zeinila!  gje  se  Turćin  krajem,  luga  vuče.  Npj. 
4,  392.  —  S)  vuci  se  odatle,  pai^e  dich  ton  dannen, 
appa^e;  vuci  se  kući.  Rj.  refleks,  odlusiti  2.  vidi 
Sikati  se  1,  tornjati  se.  isp.  prtljali  2.  —  Vuc*  se  zlo 
iz  kuće  I  (Kad  se  što  vraća,  n.  p.  gievojci  da  bi  ae 
udala).  Posl.  40.  —  4)  recipr.  r*ai  poteitati  ae  1, 
tegliti  se,  tezmati  se.  —  Kikati  se,  vuci  se  s  kim  za 
kiku.  Hj.  Vuku  se  klipka.  (Kad  se  ko  s  kime  goni 
i  prepire).  Posl  40. 

v&gB,  f.  (u  C.  G.  fuga)  die  Beutelmetse,  parus 
peHduli7iwi.  Vuga  gnijezdo  svoje  objesi  o  grauama. 
U  Srbiji  »e  kaže:  >t?mrdi  kao  vuga^  (Posl.  290);  a 
u  Crnoj  Gori  i  onuda  po  primorju  tuge  'se  jedu,  i 
kažu  da  im  Je  meso  vrlo  slatko.  Rj.  vidi  fuga.  ptica, 

vD^rast.  adj.  aschfarbig,  coloris  cinerei.  Rj.  u  Č4ga 
je  boju,  kako  je  perje  u  vuge.  isp.  pepeljast.  —  Ba- 
buraća,  velika  krastava  vupnsta  žaba,  koja  ne  Živi 
u  vodi,  nego  na  suhu  po  jamama.  Rj.  lOn. 

VA^dnig  (Vukdrag)  m.  ime  muško.  Rj.  Vnk-đrag. 
vidi  tako  sloi.  ime  Vojdrag.  isp.  Predrag. 

TagnAće*  n.  humor,  uvor.  Htulli.  verb,  od  vugnuti. 
stanje  koje  biva,  kad  što  vugtie. 

vtignntU  vUgnem,  v.  impf.  humescere.  Stulli.  po- 
'stf^ati,  vliuno,  mokro.  v.  pf  sloz.  odvugnuti. 

Tuh6vnDjet  ».  Palmolić:i  mojljem  se  vuhovanjem 
i  zasjedam  svijcm  naruga.  Stulli.  verbal.  od  vuhovati. 
stanje  koje  biva,  ktid  tko  vuhuje,  kud  je  vuhven. 

Tuh6rati,  vCibujem,  v.  impf.  aduiari,  adsentiri, 
fraudem  seu  falsUatein  exerccre.  Gundulić:  znam, 
vufiujući  rijećom  blagom  od  besjeda  sve  nauke.  StuUi. 
biti  vuhven,  licemjeran,  pr^evaran,  lukav.  —  S  kijom 
je  noćcvat',  nije  ga  vuftovat*.  DPosl.  108  (noćevati 
dijalekt,  mj.  noćivali).  Tko  ne  umije  vuhovat\  ne 
umije  Životovat'.  131  (zirotovati  sss  sivovati).  vuhovati, 
u  Stulića  licemjerni.  XVIII. 

vDhvrn,  adj.  fallar,  fraudulentus.  dolosus,  capiio- 
SUH,  ficius,  vafer  ete.  Hinili.  Staroalov.  KAit^mAj  ma- 


Tnlea 


—  756 


VokoU 


qicus.  Lukav,  prijevaran  u  Stulića.  ^DPoal.  XVni. 
koji  vuhuje.  vuii  i  licemjeran.  —  (.'uvaj  se  drufja 
Pubvenoyn  k'o  naHpa  otrovnoga.  UPoM.  Kl  Viši  od 
Turice,  deblji  od  Toroja,  a  od  vile  ruhreniji.  15(). 

VDiciL,  w.  imo  iiiu^ko.  RJ.  Danici^  pUe  Vujicu. 
Oan.  314.  dan.  od  Vuja.  —  Pa.^a  zapita  Vuicu  Vu- 
lićeviča.  Danica  4,  15. 

Vjkilo,  m.  ime  muSko.  Kj.  —  09n.  i»  Vujo.  Osn. 
124.  iakvu  hyp.  ko<l  Drailo. 

Vftin,  m.  ime  mu.4ko,  Rj.  —  Dani^i^  piic  Vujin 
(osn.  u   Vitjo).  Oan.  148.  takta  hyp.  kod  Bojio. 

VOJa,  m.  (ist.)  vidi  Vujo.  Rj. 

VujikdJn.  m.  ime  mu^ko.  Rj.  —  od  Mn.  Vt\jo. 
takva  hyp.  kod  Miladin. 

VAJak,  »».  ime  muSko.  Rj.  —  osn.  u  Vujo.  Osn. 
263.  takva  ht/p.  kod  Dujak. 

1.  Vjkjaii,  m.  ime  muško.  Rj.  —  osn.  «  Vujo. 
Osn.  138.  taka  hyp.  kod  Cvijan. 

2.  Vujan,  Vujna,  m.  manastir  a  Srbiji  u  nahiji 
Rudničkoj.  Rj. 

VAjnnn,  f.  ime  žensko.  Rj.  —  od  osnove  od  koje 
je  u  običaju  aamo  mu^ko  ime  Vttjo.  Osn.  141. 

VQJ&š,  »I.  ime  muško.  Rj.  —  osn.  u  Vujo.  Oan. 
359.  takva  hyp.  kod  DragaS. 

vftjl^j  m.  htm.  od  vući(?.  —  Navrani  se  vujo  8  vu- 
jićima,  te  pojede  liju  b  liji(*ima.  Herc.  290. 

Vuji'cta,  ffl.  ime  muSko.  Rj.  ~  od  osnove  koja  je 
u  Vujo,  isp.  Oen.  254.  takva  hyp.  kod  Bajćeta.  isp, 
Vučeu. 

VOJč'in,  ffi.  ime  mu^ko.  Rj.  —  od  osnove  od  koje 
je  VujćeUi.  isp.  Oru.  148.  takva  hyp.  kod  DojĆio. 

Vftj<*ta,  m.  ime  muSko.  Rj.  —  onn.  u  Vujo.  Oan. 
254.  tukca  hyp.  kod  Baj<?eta. 

VDjiea,  m.  ime  muAko.  vidi  Vuioa. 

VaIIdi  m.  ime  muftko.  vidi  Vuin. 

Vdjko,  m.  ime  muSko.  Rj.  —  osn.  u  Vujo.  Oso. 
294.  takva  h;/p.  kod  Bajko. 

VOjo,  «i.  hyp.  od  Vuk.  Rj.  —  Vu-jo.  takva  hyp. 
kod  Bnjo. 

vdjo,  m.  hyp.  od  vuk.  gen.  vrija.  voc.  vQjo.  — 
Siromah  vuk  ^oi^i,  loči,  dok  mu  trgne  voda  nazad. 
Lisica  mu  onda  jamu  zaiisue,  pa  mu  reče:  ^Loi^i, 
VHfo,  sad  Čeh  izlokati.*^  Npr.  179.  Navrani  »e  vujo 
9  vujićima,  te  pojede  liju  s  lijićima.  Herc.  2iX). 

VAJo§,  m.  hyp.  od  Vuk  i  Vukosav,  os«,  u  Vujo. 
takva  hyp.  kod  BjeloS.  —  Te  pogodi  Fiyo«ew'  Andriju. 
Kpj.  4,  124. 

vuk,  m.  —  1)  der  Wolf,  lupus.  Rj.  vidi  kurjak, 
kSmcnjak,  mrcinjak,  zvijerac.  hyp.  vujo.  atigm.  vu^lina, 
vut^eiina.  mlad  vućitf.  —  Ne  vij  vttce,  ne  grak(*i  ga- 
vrane. Rj.  *51a.  Ajd'  otole  goranine  vuće.  Rj.  941). 
Viičv  gorjaftive!  Rj.  95a.  Drijiski  vuče,  &lo  hI  obrgjao? 
Rj.  l6hL.  Zavijala  tri  zelena  vuka.  Rj.  lOGa.  Zavi 
Tomo  kako  gorski  vu^e.  Rj.  IGOb.  Vuci  te  isjeli! 
(Kletva  marvi).  Posl.  40.  Gje  nije  paaa,  tu  vuci  HrliCu. 
7ti.  Na  glave  im  kape  od  tri  ruku,  na  le^jima  kože 
od  megjeda.  3,  333.  No  ne  i'uvaj  hijctnoga  ruka.  4, 
M27.  »^to  ae  bojiS  mrcirijnka  ruk/t?  HNpj.  3,  257. 
Venijamin  je  vuk  grahlpvi.  Mojh.  I.  49,  27.  —  2)  (u 
C.  U.)  u  puSke  ono  gdje  stoji  kremen,  vidi  čeljusti, 
i^eljuflke.  Rj.  —  3)  vuk  i  ovce,  igru:  Igražo  Be  igre 
HVakojake,  u  uajpotle  Vuka  i  Ovaca.  (Hve  žeuakiiije, 
Ato  ae  na  sijelu  uagje,  orec  au,  a  mu^kinle  ru  ruci, 
pa  Atanu  jedni  prema  drugijeh.  Jedan  oci  mu^kinja 
ufikoći  me^u  ženakinjc  i  ugrabi  jednu,  koja  mu  ao 
najbolje  dopadne  pa  tako  svi  po  redu,  dok  ^enakinja 
truje,  pa  onda  zapoOnu  pjevati  svaka  aa  svojim  raz- 
lićne  pjeame).  Herc.  195 

Vuk,  tu.  ime  uuihko.  Rad  hc  kakvoj  ieui  ne  dadu 
tijeca,  onda  nadjf^nc  djetetu  iuii'  Vuk,  jer  nii^Ie,  du 
im  djecu  vještice  jedu,  a  uu  vuka  ue  će  Hmjcli  uda- 


I  riti  ['/A  to  itu  i  meni  ovako  ime  nadjeli).  Rj.  vidi 
I  Vufcman,  Vukmilj,  Vukmir,  Vukoraan,  Vnfco.<u4T,  Vu- 
kovoje.  hi/p.  kod  Vukosav.  —  O.  Vuk  nije  ovdje 
,  odavno.  Do  »ad  vnlja  da  je  atigao  u  Beč,  Kolo  15 
I  (11)  {Vuk  Karadtii"). 

VDkii,  /*.  Fluss  hei  Vukovar.  Rj,  voda  kod  Vuko- 
vara, 

Vllkac,  Vilkca,  m.  ime  mufiko.  Rj.  isp.  Orubao, 
Gjurac. 

Vjkki^,  Vuk&Ća,  m.  ime  mu^ko.  Rj.  i«p.   Qni1 
Vidać. 

Vukikdin,  m.  ime  mufiko.   Rj.  —  taka  ht/p.    kod 
I  Miladin. 
{      Vikkiillo,  ni.  ime  muSko.  Rj.  isp.  Dragojlo. 

Včkknl,  m.  ime  mnSko.  Rj.  —  osn.  u  Vuk.  Osn.  122. 
VOkalJ,  m,  ime  mu^ko.  Rj.  osn.  u  Vuk.  O&n.  13<X 
—  takva  hyp.  kod  Dragalj. 

V(kkan»  w.  ime  muško.  Rj.  —  takta  hyp,  kod 
Cviian. 

\  ilkann,  f.  ime  ženako.  Rj.  —  osn.  u  muškotu 
Vuko.  Ohu.  141.  imena  eenska  8  lakim  nosi.  vidi  kvi 
Andrija  na. 

ViikiiDuvau,   Viikanovca,  m,  potok  u  Trfiiću.    Rj. 

Vjkkas,  m.  ime  mu^ko.  Rj.  osn.  u  Vuk.  Oan.  365. 
takva  imena  kod  Rabas. 

Vttkiišin.  m.  ime  mu§ko.  Rj.  osn,  u  Vukaa.  takva 
imena  kod  UjuraSin. 

VDkcIJa,  m.  ime  muiko.  Rj.  —  vidi  N6velja-  isp. 

starkelja. 
Vikkić,  m.  ime  muSko.  Rj.  takva  hyp.  kod    Bogi(5. 
VQkniiin»  w.  ime  muj^ko.   Rj.  Vuk-man.   isp.  kod 
,  Radmau.  vidi  Vukoman. 

I      Vnkmilj,  m.  ime  mu^ko.  Rj.  Vuk-milj.  sa    dtn^ 
j  polu  vidi  Milj. 

I      VQkmir,  m.  ime  muSko.  Rj.  Vuk-mir.  isp.  Kađmir, 
Rusmir. 
VDkmira,  f.  ime  žensko.  Rj.  Vuk-mira.  isp,  Kufunita. 
Vdko,  I«,  gen.  Vilka.  voc.   Vuko.   hyp.   ud    Vuk^i 
Vukosav.  takva  hyp.  kod  Ddbro.  —  Gubernator  }'uh 
Radonjid  NjeguS.  Npj.  5,  531. 

vuk6dlaki  m,  vampir,  der  Vamppr^  vampp 
Vukodlak  se  zove  (5ovjek  u  koga  (po  pripovijetki  _ 
naroduiiem)  podlije  smrti  40  <laiia  ugje  nekakaT  gja*^ 
volski  duh,  i  oživi  ga  (povampiri  ae).  Po  lom  ruto- 
dlak  izlazi  noću  iz  groba  i  davi  ljude  po  kućama  i 
pije  krv  njihovu  .  ,  .  Vukodlaci  ae  najviže  pojavljuju 
zimi.  c/l  vjedogonja.  Ri.  isp.  i  jedogonja;  ttiiac,  tenjac; 
zduha,  zdiihač  1.  —  Sve  je  svoje  pomorio  kako  vu- 
kodlak. DPosl.  118.  vuko-dlak  (drugoj  poli  korgcn 
vidi  kod  dlaka).  Osn.  43. 

V&kodruž,  f.  voda  u  nahiji  ValievBkoj,  koja  utjeiV 

u  Savu   kod  sela   UAća.  Kj.  —  Vuko-araz  i  Kumo- 

draž  (druga   pola   mo^.e   biti  od  korijeua  od    kogn  je 

draliti,  mučiti),  isp.  Osn.  53. 

vukddrtlea,  f.  (u  Pa^tr.)  drvo  po  kome  je  vrio 

^  cesto  i  sitno  trnje;  po  imenu  misli  se,  da  rwJt  kroxa  nj 

I  ne  bi  moj^ao   pro(*i,    nego  da  bi  ga   eadrtalo.    Vukt>^ 

^  drzica  se  aadi  jk)  megji  mjesto  ograde.  Rj.  gemein^r 

rStechdorn,  puUurus  actileattis    Lam.f/J.    Rj.^    vuko- 

držica.  isp.  sofcodržica. 

VDkujis  Hl.  ime  muško,  Rj.  hyp,  takva  kod  Blajr<-ije. 
I  rukdjcdina, /".  (^/«rr  IVolfhiHs.admor.tum  lupi:  ipri- 
>  povijedaju)  kad  2ena  trudna  jede  mem  od  ovce,  itti 
od  koze,  koju  je  tiit  jeo,  onda  po  njezinom  djetetiirl 
kad  se  rodi,  izigju  nekakve  rane,  koje  pe  zovu  ndto*! 
jedina.  Vukojrdifta  ae  kaJi  izmećetom  i  tijem  a«  lije^ 
Rj.  vuko-jedina  \druga  pola  od  jesti,  jedem).  —  tako 
slo~.  riječi  /*»p.  kod  ervotoćina. 

viikokaSt  m.   Rj.^  vuko-kaa,   vt^ćje  kasanjg^ 
nU*  kasa'^  w^.  samdokas. 

V&kola,   m.  ime   mu^ko.   Rj.  —  oan.  moto   biU 
Vuk,  ali   može  bili  i  tugje  iiue,  Oau.  126.  iwta    imi 


VnKoiBftD 


—  757  — 


srctaćko  Biu'olua,  koje  u  našem  jesiku  po  izgovoru 
(iu'kitni  vioir  rjlnsiti  Vukola. 

YiikAiii4in,  fM.  ime  mu^ko.  Rj.  VtiVo-mnn.  riili 
Viikman. 

Vuk6sav.  m.  ime  miiSko.  Rj.  vidi  Vuk,  t  ondje 
ostalu  imena,  kojima  je  osn.  Vuk.  Vuko-8(l)av.  tako 
sloz.  imena  kod  Bogo»iv.  —  vidi  hyp.  \\\h\,  Vu6in, 
Vućeii,  Vu^eta,  Vući^,  Vu<^ina,  Vu(5ko,  Vuilo,  Vui«, 
Vujadia,  Vujak,  Vujan,  Viija^,  Vuji^eta,  Vujćin,  Vu- 
jetA,  Vuiica,  Vujio,  Vujko.  A^ujo,  VujoŠ,  Vukac, 
Vukai5,  Vukadin,  VnkRJlo,  Vukal,  Viikalj,  Vuknn, 
Vokaa,  VukaSin,  Vukelja,  Vuki(?,  Vuko,  Viikoje,  Vu- 
kom, Vuksan,  Vuk.^n,  Vulc,  Vu!etii?,  Vuli(5. 

VAkosnvn,  f.  ime  Žensko.  Rj.  Vuko-s(l)ava.  tako 
sloL  imena  kod  Dikosava. 

VOkotn.  ffi.  ime  mujiko.  Rj.  osn.  u  Vuko.  Oan.  218. 
tukva  }njp.  kod  Krkota. 

Ttlkotiei,  m.  pl.  cf.  Bjekutići  (auuio  u  onoj  Kago- 
neci).  Rj.  vidi  »  ajekotići.  —  Vukoiići  vuku,  sjekotiOi 
Kijeku,  sam  baca  prevraća,  nix  kriv  potok  obrai^a.  Rj. 
HSia.  odgonetljaj:  ruke,  zubi,  jezik  i  grlo. 

\akoVt  (uJj.  Hto pripadnV i\]i\i.  —  Vukova  Megja... 
metfjti  Vuku  mahnitoga  ,  .  .  Rj.  79a.  Za  rijeci  kojih 
nema  u  Vfik<yvu  rjeilniku.  O^led  IV  (u  Vuka  A'a- 
radži^a  rjedniku). 

Vukovac,  VDkOvca,  wi.  Anhrlnger  eines  Vuk,  ansecla 
7oy  Vuk.  Rj.  koji  pristaje  sa  Vukom,  koji  je  »  njegove 
strane.  —  take  rijeci  kod  Curtinovac. 

vukoviic.  vDkovca,  m.  Art  Schtverte  die  man  fiir 
dic  hcšten  hfiJtj  gladU  genus  optitnam :  Mač  vukotac-, 
ćarak  ^iirkovac  i  aablja  dimi^kinja  (valjn)  (Posl. 
176).  Rj. 

Vukdvar,  Vukovilra,  w*.  Stadt  in  Sirmicn,  uomcn 
itrbis.  Rj.  varoš  n  Slavoniji.  —  riječ  pomadiarena 
od  Vukovo.  tfip,  Ojakovo  i  Gjakovar. 

VukorfinU'«  VukovArca,  m.  Rj.  čorjek  is  Vukocara. 

VukAvarski,  ađj.  Rj.  sto  pripada  Vukovaru, 

Vftkovoje,  m.  ime  muško.  Rj.  Vuko-voje.  imena 
taku  kod  Ljubivoje. 

VClksnn,  tu.  ime  mu$ko.  Rj.  Vuk-tuin.  —  Vukaan 
lo«n.  može  biti  u  rtU'cis  i/baciv§i  a  izmegju  k  i  s). 
08D.  138.  ne  će  hiti  tako;  jer  ima  u  Hrvatskoj  pre- 
titnena,  ponialijeh  od  nadimaka,  kojima  druga  polu 
t/lasi  kao  u  Vuk-sau:  Moraan,  Tursnn  {samo  se  gdjC' 
koji  TuraaD  fpć  zove  i  piše  Turzau;  kako  su  gottpodi 
našoj  tiftta  iskrivljena  ttuiji'f  jczitima,  nekako  im  je 
teško  govoriti  a,  pa  tako  u  Zagrebu  IsakovJu  postane 
IzakoviiS,  Pokas  \nast,  koji  je  u  Vuka«]  postane  Pokaz, 
i  t.  d.,  i  čak  je  nekaki  geolog  [čovjek  domaći]  ubavu 
Risvieu  u  mom  savijaju  pretvorio  u  Rizvicul).  k  onitn 
prezimenima  inoh  se  dodati:  Aleksandar  Var»an  (iz 
Paii^eva).  Dauiua  1,  125. 

VUk&a,  m.  ime  muško.  Hj.  takm  hyp.  kod  Drakia. 

Vulc,  m.  ime  muško.  Rj.  Vu-Ie  (Vuk).  Osn.  1SŽ7. 
akc.  je  u  «owi.  Vdle,  gen.  Vi51ft,  i'oc.  VGle.  iitp.  Obd, 
b\.  hyp.  s  takim  mmt.  Krile,  Sole,  Sule.  is}).  i  kod 
brale.  —  Jedni  govore,  da  jo  onde  7-apovedio  Vulu 
Ilijou,  da  no<Su  pobaca  topove  u  Moravu;  ali  Vule 
sam  govori,  da  mu  je  »a.  svim  drukčije  kazao. 
MiloJ  U. 

V&leta,  m.  ime  muško.  Bj.  Oflu.  koja  je  u  Vule, 
Oflu.  "iM.  takva  hvp.  kod  Bflj6eta. 

VAlić,  m.  ime  muSko.  Rj.  os/t.  rt  Vvile.  Oan.  237. 

—  Na  Milicu  VujadinoviĆu,  joli  je  na  njem'  ljepše 
odijelo;  na  Vulića  bratu  Milićevu,  na  glavi  mu  Če- 
krkli  čelenka.  Npi,  3,  356.  po  njemu  prezime:  PaSa 
zapita  Vuicu  Vtuićet^ća.  Danica  4,  15.  dem .  taka 
t'irti  kod  Bopič. 

vjkikiiii,  viilkilna,  m.  der    Vulkan,   isp.  vulcanus. 

—  Ove  oduSke  zoru  se  ognjevita  brda  (vuJkani),  i 
oni  su  kao  dimnjaci  (odžaci)  one  podzemne  vatruft- 
tine.  Priprava  102. 


vAlktinski,  adj.  što  pripada  vulkanu;  fulkanisch. 

—  ilvi  tavani  . ,  .  imaju  uvoja  imena:  neptiinaki  (vo- 
deni), vulkanski  (ognjeni),  vegetabilni  (niljni)  Pri- 
prava 105. 

v&na«  f.  die  Wollc,  lana:  sijeno  kao  mtna  (t.  j. 
lijepo  i  meko).  Rj.  vidi  Čupanica,  jareuica,  jilrinii, 
krklama,  oi^lrižine,  tuSicn,  veljadina.  —  Vla.sata,  vla- 
snata  vuna.  Rj.  G7b,  Uargati,  gargaSati,  ogrebati  runu. 
Uj.  83a.  Drndar  objesivši  drudu  viJo  vune  udara  ma- 
ljicom, te  zahvata  i  razbija  vunu.  Rj.  140b.  Jos  nUe 
svu  vunu  izdrndao.  Rj.  223b.  U^ešljati  tunu.  Rj. 
242b.  Načešljiui  vune.  Rj.  4l2a.  OMjali  vunu.  Rj. 
824a.  Zlutornnl  ovan  . .  .  kad  jednom  otide  u  lov 
u  planinu,  izigje  preda  nj  ovan  aa  tluttiom  vunom. 
Npr.  G5.  Poznam  te,  nijedna  vuno.  DPoflI.  i)l».  Predu 
kugjelju  i  lan,  boje  i  predu  vunu,  tkaju  platno  i 
sukno.  Danica  2,  103.  Svečteoiku  ...  i  prviue  od  vune 
9  ovaca  svojih  podaj  mu.  Moje.  V.  18,  4.  Trgovac 
koji  Harno  prodaje  bojenu  vunu.  Pom.  101. 

vdnnra,  /".  gdje  ae  vuna  pere  i  prebira,  die  JV^olU 
fubrik,  lanaria.  Rj.  riječi  s  takim  nast.  kod  bad- 
nja ra. 

vflnat,  ađj.  u'olligj  Umoaus:  vunata  ovca.  Rj.  u 
čega  ima  mnogo  vune. 

vCkneul,  m.  (u  vojv.)  der  Ilundsfott  (usterr.  Hundfr 
futt\  uebuh.  Rj.  vidi  iigursuz,  i  sgn.  ondje. 

vurK*uti>rijA,  f.  (u  vojv.)  die  Hundsfotterei,  res 
sceleMa.  Rj.  runcutska  Mvar^  vuncutski  posao,  vidi 
ugiirsuzUik. 

vDiion,  adj,  tcoUen^  laneus:  U  Boga  su  tunene 
noge,  a  gvozdene  nike  (r.  i.  ne  Čuje  se  kad  dolazi, 
ali  se  dobro  oHjeća  kad  ucfari).  (Posil.  325.K  Rj.  sto 
pripada  vani.  —  Vunicn,  21  vuneni  konci.  Rj.  80a. 
Onipjevin«.  2)  vuntna  pregia  obojena.  Rj.  'JHn.  Ziinlon, 
2)  bijela  ili  dareua  prtena  kodulja,  Alo  uose  kn^čanke 
(a  hriAćanke  nose  vunene  opregače).  Rj.  195a. 

vDniea,  f.  —  1)  dem.  od  vnna.  Rj.  —  2)  vuneni 
konci,  h'oihicirn,  fllum  laneum  duplicatum.  Rj.  — 
Zutilica,  trava  žutoga  cvijeta,  kojom  žene  iuie  ple- 
tivo i  vunicu.  Kj.  I(i2ii. 

VAnku,  »1.  ime  mo^ko.  Rj.  hyp.  takva  kod  BoSko. 

Tilotn,  f.  (u  vojv.)  vidi  funta  (mit  allen  Ahlei- 
iungen^j  Rj.  kao  što  se  «  tugjoj  riječi  fuulii  pretvo- 
rilo 1"  H  v,  tako  se  pretvara  i  u  svijetu  riječima  do- 
vedenim od  nje. 

v&ntiiS,  vuntd^a,  m.  vidi  funtaJi. 

vilntik^kT,  atlj.  vidi  funta.^ki. 

vAntosU-a  (struka),  f.  Art  struka:  PremetuuSe 
struke  runtošice.  Rj.  tugja  riječ.  Oan.  326. 

vftra  {akc.  Rj."  XXIX),  «  riječima:  tuta  mr«, 
t.  j.  drži,  udri;  ili  potegui,  povuci.  Rj.  757a.  isp, 
fura. 

vurd^ljati,  IjSm,  v.  impf,  u  zagoneci,  cf.  klimen. 
Rj.  —  Klimen  visi,  penda  zja,  klimen  pendu  vur- 
delja.  Rj.  274b.  odgonetljaj:  zvono  i  zvečak. 

vdrunn,  (vuriina),  f.  vidi  peć.  Bj.  vidi  fnruna. 
dem.  vurunica. 

TurAndžiJa,*  m.  Rj.  vidi  funmdŽlja.  —  1)  der 
O/'cumacher,  fornacanus.  Jij.  koji  oravi  vuntnef  peći. 

—  2)  der  Bdcker^  pistor.  Rj.  viai  i  hljebar,  pe6ur, 
pekar,  pišerdžija. 

)'Araniea  (vurdnica),  f,  dem.  od  vunina.  Rj.  vidi 
furunica. 

vArunski,  adj.  n.  p.  lonfit\  Ofen-,  fornacalis.  Rj. 
što  pripada  curuni.  vidi  furuuski.  vidi  i  pečni. 

vASkija,  f.  konjska  mokrača,  Pferde-hrin,  urina 
equi.  Rj. 

vOfitn,  f.  tridi  uAta.  Rj.  vidi  i  uStva.  bide  nekako 
orugje  sanatlijsko,  pa  se  čeljadetu  kaSe  sa  pogrdu 
(on  je  neka  vuMu^,  kao  da  je  niita-čmjek. 

VfizmiiD,  m.  ime  mu^ko.  Rj.  Vuz-man.  tako  sloi. 
itnena  kwl  Uadmau. 


za,  Rj.  prijedlog.  dol<ui  i  1c<to  sloien  iza  (\z-sa), 
KAradi  (^a-mdi). 

/.  s  gen.  —  8  ovijem  prijedlogom  riječ  u  2.  pade^.u 
pokazuje,  da  ono,  ćeiuu  je  ona  dodana,  biva  dokle 
tri^c  ono  sto  ona  sobom  etmći:  tcCihrend^  trmpore: 
za  h&zsirs;  sa  Lajiareva  vladanja,  sa  Hvoia  moga, 
doAao  Ba  vida  (noch  hei  Tage).  ZaS'  se  ninko  ne  šde 
oženiti  ta  ljepote  i  mladosti  tvoje.  Za  rana  oun 
snahu  dovedite.  Kj.  Nije  muka  sa  vijehi,  Po^l.  216. 
Svaka  sila  sa  vremena^  a  knoŽeva  za  godinu.  276. 
Deveri  joj  ponude  uo«ili . . ,  i  jabuke  sa  rose  uzbrane. 
Npj.  1,  284.  Svako  puoepo  od  litru  zlata  ...  u  njem' 
nosi  £a  jutra  rakiju.  3,  118.  —  2)  u  molitvama  i 
zdravicama  y.  padei  a  ovijem  prijedlogom  pokazuje 
želju  da  hi^ono  Sto  zna^e  rijeci  koje  u  njemu  stoje: 
Za  sluve  uebeskef  koja  može  da  n&m  pomože  .  . .  Ko 
pije  vino  sa  slave  Bozjc^  pomoz'  mu  Bože  i  slavo 
Božja !  Rj.  80Gb.  Napijaju  rnzlićno  .  .  .  Za  sretna 
tudft  .  .  .  'DomfltJiiie!  ^a  icoje  (jlavet  tvoje  domat^icej 
tvvjijch  sinrijeh  roditelja,  sinovu,  itt'cn  ,  . .  Za  lake 
noćij  od  Boji;a  pomoći,  Kj.  400b.  Darujte  me  bra<5o 
moja!  2a  oćija  vida  svoga,  za  ručice  hrane  svoje, 
Karad'  8re<?e  i  napretka.  Npj.  1,  143.  Da  ae  proveselite 
za  srđriu  puta.  Prip.  bibl.  42.  —  S)  ujugosap.  kraje- 
i;i»m,  gdje  se  i  omtko  padeži  mnogo  brknju^  dolazi 
8  ovijetn  prijedlogom  drugi  padež  upravo  mjesto  t-e- 
tvrtoga:  Otišao  je  gje  6e  uat^i  luka  ^u  vdka.  Posl. 
243  (za  petak).  Kada  zlato  za  preslicu  bude  .  . .  Kadu 
^lato  za  gjcrgjefa  bude.  Npj.  1,  500  (ta  gjtrgjef). 
.Sto  me,  more,  ti  za  roda  pitaA?  2,  80.  Ja  za  toga 
posla  i  goftpostva  nijesatn.  Kov.  tii>.  u  pjesmama  se 
nalazi  di^t^i  padež  mjesto  ćettyrtoga,  i  samo  da  bi 
slogovi  izašli  na  broj.  isp.  8iut.  165— ltJ9. 

II.  8  akus.  —  J)  pokazuje  tnjesto  na  pitanje  kuda? 
^kamo?  suprotno  j^reflt  n,  p.  predkućtt):  hinter,  nach, 
post:  Za,  2)  zakloni  ae  sa  me;  otide  f a  kuću.  Suuce 
zagje  za  goru.  Bj.  Ugje  u  onu  aobu  i  slane  za  vrata. 

Npr.  64.  Sedne  i  on  za  sofru  pa  stane  večerati 

aedne  Usud  za  večeru.  75  (t.  j.  za  trpezu  da  večera). 
Jezik  za  zube!  (Cntil).  Po«l.  113.  Posviraj,  pa  i  5a 
pas  zagjeni.  266.  Ovce  li  za  lug  zagjoSe.  >rpj.  1,  162. 
Zsde  joj  tale  za  glavu.  1,  222.  Da  te  bacim  za  se  na 
dorata.  S,  US.  Ona  zlatnu  bacala  jabuku,  triput  za  se. 
a  triput  ^reda  se.  HNw.  1,  73.  —  2)  uzrok  na  pi- 
tanje zašto?:  Za,  3)  nilta  za  to  (das  thul  nichtsj; 
za  što?  H'arttirt,  cur'/  za  lo.  darum,  ideo.  Rj.  Pa  ga 
zapita  za  što  ae  naameja.  On  joj  odgovori:  >Ni  za 
Ho,  samo  onako.  Npr.  13.  Ne  valja  za  strah  od  ptica 
prosa  ne  sijat*.  DPohI.  76.  Ah!  nemoj  je  bandunati, 
a  za  ljubav,  što  imaste.  Npj.  1,  94.  Voine,  za  fte- 
volju  vojno!  1,  535.  VidiS,  gge  i5e5  danas  poginuti  a 
za  pravdu  Boga  istinoga.  2.  197.  Niti  ima  uzroka  za 
koji  bi  se  tjerala  (rijeć  iz  jezika).  Pia.  44.  Ukidosie 
zapovijest  Božiću  za  običaje  svoje.  MaL  15,  6.  Podiže 
se  pDjev  Gospodnji  na  Judu  za  taj  grijeh  njihov. 
Dnev.  II.  24,  18.  —  3)  pokazuje  mjeru  na  pitanje 
za  koliko,  osobito  mjeru  vremetia:  Za,  10)  sa  dva 
dana,  duohus  diebus;  za  godinu  dana,  ein  Jahr  hin- 
durch,  uno  anno:  Tako  aiade  za  godinu  dan<i.  Rj. 
Za  tili  L'as  ih  atj^ne.  Npr.  21.  Devojćiea  je  za  ovo 
rjrđmc  &to  ie  kod  Ovuta  provela,  bila  nvedžbala  ne^to 
C'ivutski.  139.  Za  dan  bi  mu  glase  ćula,  a  za  drugi 
razabrala,  a  za  trcH  ua  grob  doŠla  .  ,  .  za  godinu 
glase  i^ula,  a  za  drugu  ra/.abrala,  a  za  tr&:H  ua  grob 
doAla.  Npj.  1,  431.  Malo  bilo,  za  dugo  ne^  bilo.  1, 
475.  More  diko,  gdi  si  za  toliko?  1,  639.  i^to  ie  za 
dugo  vreme^ia  bilo  dno  mora,  to  sad  izigje  iznad 
vode.  Priprava  3.  Tu  je  za  dugo  vrijeme  moralo  u 
miru  bilje  ranti.  li^.  Stradanja,  koja  je  crkva  pod- 
aot»ila  sa  tri  vijeka,  DP.  335.  ovamo  idu  i  ovaki  pri- 


mjeri: Trećina  ovijeb  poslovica  oataU  bi  od  mene  za 
sad  (a  može  biti  i  na  vijek)  neskupljeua.  Posl.  V 
(kao:  za  ovo  vrijeme).  —  i)  pokazuje  zamjenjiranje 
i  jednačenje:  Za,  7)  ne  kazuj  nikome  za  plavu,  ne 
smije  on  to  učinili  za  Život,  um  keincn  Preis^  nitllo 
modo.  Rj.  Bi(^c  mi^ja  rupa  za  dukat  (kad  dogje  ne- 
volja). Poal.  14.  Za  koliko  sam  kupio  (laž),  za  toliko 
i  prodao.  83.  Za  moje  dobro  slomiŠe  mi  rebro.  84. 
Za  hranu  pseto  aluži.  87.  Kad  ne  bili  po  dvn  za 
jednoga,  uc  rodila  nu'gka  ui  jednoga!  119.  Milo  za 
drago.  178.  Ko  sva^to  za  zlo  prima,  onaj  megju  ljude 
nek  ne  ide.  153.  Rog  za  svijeću  (n.  p.  dati  kome^  t.  i. 
prevariti  ga).  272.  To^i  vino  za  gotovo.  319.  Tebe  ne  bin 
ja  uzela  sa  sru  troju  kraljevinu.  Npj.  1,  343.  Pozdrav' 
brata,  i  poljubi  sa  me.  1,  376.  On  aijet^e  Turke  na 
buljuke,  dok  pos'jei5e  ailna  siliktara  za  sokola  Cc- 
klinskog  serdara,  a,  371.  Ja  sam  za  veliku  cijenu  ime 
ovoga  grtigjanstva  dobio.  Djel.  Ap.  22.  28.  Ko  ubije 
živinće,  neka  vrati  drugo  iivinće  za  živinče.  Moja.  III. 
24, 18.  Gledajte  5ta  dete  raditi,  jer  ne  ćete  smliti  zn  Čo- 
vjeka nego  za  Boga.  Dnev.  II.  19,  6.  —  S)  pokazujo 
n(wije*xjivanje :  Za,  3)  zu,  od:  sijeće  gragju  za  kuću; 
kupio  liohe  za  haljinu;  nije  ni  za  sto  (ni  za  leaku 
potrebu).  Rj.  Za,  5)  pošla  za  starca,  hat  eirien  ahen 
^^ann  geheirathet,  nupsit  seni;  udao  kćer  zu  lojpa  i 
toga.  Lepa  Pavo  hoi5e^  po<:i  sa  ine?  Pogji  k(5eri  sa 
kožaro,  dobro  će  ti  biti;  ne  ^u  majko  za  kozara,  ne 
<?e  dobro  biti.  Rj.  Barilo,  1)  nekaka  mjera  za  pi<Jp. 
Rj.  16a.  Briježnjnća,  iskopana  u  brijegu  peć  za  hljeb. 
Rj.  43b.  Da  im  evakome  po  konja  i  ostalo  sto  treba 
za  put.  Npr.  7.  Dni  su  mislili  da  će  to  za  govedara 
biti  najveća  sreća  i  dika.  174.  Bijele  novce  valja 
ostavljati  za  crne  dntie.  Poal.  12.  Za  i^nokoj  du.4e. 
83.  Za  mtiku  amo  sai'.daui.  84.  Nije  za  kozu  sijeno. 
214.  Tamnica  je  za  ljude  načinjena.  311.  Koji  au  vas 
rodili,  za  spomenak  ostavili.  Npj.  1,  147,  Za  jad^  me 
ožeuila  majka.  1,  231.  Kad  au  dragi  za  Ijuhljetijc  biii 

I,  241.  A  za  tebe  dobro  biti  ne  <?e.  1,  400.  Ako  cvili,i 
jest  joj  za  nevolju.  1,  478.  Kada  Zlato  za  preslicu 
bude.  1,  500.  Knjiga  je  ova  neiskazauo  važna  za 
Srpski  jezik.  Danica  1,  46.  Gragja  za  lep  Srpski, 
roman.  *1,  32.  Gdje  <5e  nadi  što  za  jelo.  Priprava  20. 
Koju  (knjigu)  ja  Vama  sada  za  znak  blagoduruosti 
po»ve<?ujem.  Spisi  1,  4.  8aćuva<5e  me  za  carstvo  ne- 
besko. Tim.  II.  4,  18.  Bi  žrtva  paljenica  za  ugodni 
miris.  Mojs.  111.  8,  21.  Ovo  je  zakon  ta  gubu,  13, 
59.  (Sredina  joj  izgori,  ho<5e  li  joS  hiti  za  sto?  Jezek. 
15,  4.  —  H)  pokazuje  prirok:  Narod  primi  ono  mom< 
za  mra.  Npr.  71.  S6er  mu  se  stane  truditi  Sta  zbori,' 
i  kao  za  luda  i  nestujeanu  ćoeka  cijeniti  ga.  115. 
Ona  ima  svojte  doata:  sve  zvijezde  za  jetrve.  Npj.  I, 
155.  Da  ti  budem  u  dvor  za  gospogju.  1,  30<).  Mi 
kako  naijjemo  za  dobro,  onako  da  radimo.  Danica 
3.  237.  Postavi  ga  kao  za  sudiju,  4,  13.  Imenujen^M 
8  dobrijem  fasom  za  prvijenca  toga  i  toga.  Kov.  5*^, 
U  Beogradu  Z'i  vezira  ostane  8uleman-paša.  MiloS  5tf. 
Dii  je  on  popustio  i  meni  dao  za  pravo.  Odg.  ua  tjt. 
21.  Da  bude  odhifen  od  zbornice  ko  ga  prizna  r« 
Hrinta.  Jov.  9,  22.  l*odiže  im  (Boi?)  Davida  za  Mr*L. 
Djol.  Ap.  13,  22.  Ja  za  svjedttka  Boga  j?nr4t:awi.  Kor. 

II.  1,  23.   Kao   &to  mw  imatr.  za  ugled.   Filib.  3,  17. 

—  7)  pokazuje  doticanje  ili  sastavljanje  (5ega  su  Htik 

—  a)  u  pravom  smislu:  Za,  4)  uhvatiti  za  ruku,  ~ 
der  Hana  fassen,  apprchendit  manum  illit^:  T'>,.«nr.nj' 
ga  je  rukom  uhvatio  sa  desnicu  i  za  briC 
a  lijevom  za  grlo  bijelo.  Rj.  Baglama,  1)  on  >  ,.  _^t: 
sto  drži  vrata  za  dovratnik.  Rj.  11a.  Vo  se  veže 
rogove,  a  ćook  za  jezik.  Posl.  39.  Guju  za  rep  ne 
izvukao  (toki  je  Šibljak).  46.  Za  zlato  rgja  ne  prianjaj 
83.  Za  jezik  se  uiol  83.  Rgja  ae  za  elaio  ne  prim<u 


»I 


—  759  — 


zabAcivatl 


271.  Svaku  koza  nt  uroj  pilnlj  visi.  270.  iSvaStii  mu 
se  m  ruku  prUijcpi.  (Krade).  '27ii.  Pa  uze  kooja  ^a 
uiđtt^  te  mi  }j;ft  vodi  ua  vodu.  Npj.  1,  340.  Kudgogj 
ide,  za  ruJctt  me  rodi,  1,  565.  —  it)  u  prenesenom 
aouHlii,  kad  se  hot^e  da  kaže,  da  se  što  dokučuje  ili 
da  se  Što  tiće  četja^  ili  kad  ae  uopće  hot^e  da  iiazna<!i, 
oko  ćeijit  je  nidnjii  ijlagolsht  nabavljena :  /n,  1)  /'«r, 
Mm,  pro:  ne  brini  ae  ti  za  njega;  ko  6e  bili  jamac 
2a  te?  Rj.  6)  ron,  Uber,  de:  ne  kazuj  nikome  ža 
novce;  ne  kazuj  za  me  gdje  sam.  KJ.  Pak  t^emo  u 
jutru  ffledaii  xu  rnaram«.  Npr.  (il.  J^eče  mnofro.  ali 
je  Jrt  *FC  fjovorio  da  je  Miličino.  7H.  ;?ta  ^i  li  narodu 
oglasio  Z'i  mcK«?  151.  Jedna  sablja,  za  koju  s%i  gde- 
koji  od  njih  mislili  da  vredi  mno^o  novaca.  171. 
Tfriffa  babi  za  i*dova  starca.  Posl.  /tO.  /zaboravio  sam 
i  (za)  stHije  inie.  82.  Xa  du:d  i  sa  »wH  ne  treba  Bo^a 
moliti,  aami  6o.  do<*i.  83.  Zu  to  i  Bog  ziut.  87.  Kad 
me  sunce  grije,  za  mjesec  i  ne  marim.  119.  Mene  jr 
teško  za  onoga  koji  ne  zna  plivati,  a  koji  zna  onaj 
je  moj.  (Kaže  ^J^vo).  177.  Mrtav  da  je  a  sa  novce 
da  čuje,  skorio  bi  (taki  je  srebrolj ubaci.  183.  Da  amo 
jadni  i  žalosni,  e  se  su  nas  ne  lipominju,  svojoj  ku<'i 
ue  dohode,  drufie  za  nas  ne  pitaju.  Npj.  1,  1)2.  Ja 
se  bcjm  ta  mojega  §ina.  I,  254.  Pn  je  vodu  Bogom 
zaklinjao:  »A  za  Jioga,  moja  vodo  liladnal  ne  noai 
mi  pismo  ni  hartiju.  1,  475.  Ona  mi  bana  ftosrete, 
koji  se  za  nju  opkladi  u  sedam  belih  gradova.  1, 
58*.  Da  ti  zcadel,  kako  vcncm  za  te!  1.  (>3t).  Sudi 
Ijudma  kuje  za  kake  sitnice.  Danica  2,  98.  Stoje  li 
oni  dobri  £a  Iindiča.  4,  15.  Za  oce  običnje  zahvu- 
Ijajem  Vuku  Popovi(?u.  Kov.  43.  Za  zdravlje  naSega 
brata  prvijenca!  ijfl.  lilngodari  Bo;rii  za  8re(?nu  po- 
betlu.  Žilije  04.  l?av  narod  radova^G  se  za  sva  nje- 
ffovft  slavna  djela.  l-uk.  13,  17,  Sad  i£<jororn  ne  <*e 
imati  za  tjrijeh  .svoj.  Jov.  15,  2'2.  —  8)  za  trista,  an 
dreihundcrtj  ad  terccntos,  cf.  do,  oko:  I  izipje  jedna 
Oeta  miUn  za  trideset  i  ćetiri  druga.  Hj.  tiai  i  jedan 
2b,  neko  (ade),  okolo.  —  >U7.nii,  siue,  za  trista  ka- 
lana^ idi  dolje  u  polje  5iroko.  Pa  uzima  trista  knla- 
uije.  Npi.  2,  2.50.  Na  mah  pučo  trideset  puSaka,  na 
mah  pade  zn  trideat  Turaka.  3,  108.  —  U)  pokazuje 
odvajanje,  kojim  stvari  ostaju  same:  Kadi  o  svojoj 
jrUvi.  (Kaže  ee  u  Sali  mjesto:  sam  ta  sebe,  ali  se 
upravo  razumije  da  radi  sebi  o  glavi).  Posl.  2G8. 
.Stane  se  na  Vrai^ru  sam  za  sebe  tu<?i  a  Tarcima. 
Daniai  3,  UH.  Ali  (Makaveji)  sami  su  sebe  ne  mo- 
'  "'     bibl.102. 

io<rom  rijet^ 
u  6.  padežu  pokazuje,  da  je  ono  ^to  sama  znaci, 
stražnjom  stranom  svojom  obrnuto  mjestu  na  kome 
-to  biva  ili  gdje  se  što  mi<5e:  Za,  2)  hintcr,  nach, 
post:  ide  za  mnom;  sjedi  sa  knćom.  Jasno  pjeva  za 
fforoM  jrievojka.  Rj.  Za  jaslima  aK^ao  bijel  konj. 
Npr.  8.  Ostane  [gledajući  za  njim.  16o.  Za  zlom  gje- 
fiijkom  reci  dobro  )l  za  dobrom  kako  ti  drago.  Posl. 
83.  Za  slanom  rukom  svaSto  ide.  86.  Nez.vanu  goatu 
mjesto  iu  vratima,  198.  Zaslasmo  te  za  večerom,  gde 
vei''eru  ti  veOeraŽ.  Npj.  1,  115  (t  j.  xa  trpezom).  Za 
pojasom  od  bisera  noževi.  1,  281.  Opremih  ga  za 
kozama.  1,  526.  Ljudi,  koji  bi  mogli  narod  ta  sohom 
povesti.  Danica  3,  154.  Onda  okrene  putem,  a  bjeitan 
nagrnt  za  njim.  3.  20t).  ICako  vite  za  nama.  Mat. 
15,  23.  H  prenesenom  smislu:  Da  ti  ataš  ta  tim,  lo 
bi  ti  naui^io.  lij.  >$u.  Dao  se  za  naukom.  Kj.  111b. 
Došao  hljeb  za  rukom.  Rj.  135b.  Ne  ide  mu  posao 
sa  rukom.  Posl.  2f»5.  t?vagda  idite  za  dobrom.  fcJoI. 
1,  5,  10.  Ravnini  mat^edonska  bijaše  glavno,  za  ćim 
su  težili  3  oružiem  srpski  kraljevi.  DM.  33.  Dogje 
jedna  Klorentinka  .  .  .  Zanesarfti  se  za  njenom  Ijc' 
potom  uze  je  Stefan  k  sebi.  178.  —  2)  red  kojim 
Sto  biva,  M.  mjentu  i  u  t^rcmenu:  V  i 'moj  Ciori  je 
prvi  starje.^ina  u  nahiji  serdar,  za  serdarima  idu 
vojvode,  sa  vojvodama  knezovi  ...  Rj.  86a.  Govori, 
iu  popom  gocurilu!  Posl.  43.   Ko  za   čorbom  vino 


ArUUIV^l      1^,       A.'A.        .«ll      ^lIAdlkU  >  VJir        »Miri*        -Ul«      'll'^ 

guOi  »e  održati  udruže  se  s  Rimljanima.  Prio. 
Hl,  s  iustrum.  ~  1)  S  ovijem  prijedlo 


pije,  od  onogu  ne  valja  savjeta  isbiui.  I3M.  Pute 
puAka.  pui^e  za  njom  druga.  Npj.  I,  13.  Malo  vreme 
za  tim  poBtJijnlo.  2,  51.  Pokaza(^u  li  fila  ('•e  biti  sa 
ovijem.  <-Hkriv.  4,  1.  —  3)  pokazuje  upravljanje  obe- 
ćanja koje  se  raclična  kazuje,  &  koje  se  može  zami- 
jeniti nećim  Jto  od  njega  biva:  Žena  jetinako  je 
žtiUla  ta  emijom.  Npr.  51.  Za  majutorotn  gora  plače. 
Posl.  84.  Nit'  je  mojoj  materi  milo  nirijeti,  nit'  s« 
mene  za  njom  drijeti.  223.  Urla  kao  kuijak  za  skelom, 
335  Obuzela  te  zelja  za  irojima,  koji  su  pomrli. 
Npj.  1,J«>  (Vuk).  Za  Ojurgjem  je  kosu  odrezala,  za 
ajererom  lice  izgrdila,  a  za  brtUom  oči  isvndila.  1, 
217,  Jhiga  sa  drugim.  1,  221  (natpis).  Za  onom  me 
boli  glava,  majko...  sa  onom  me  srve  bali,  majko... 
za  on^m  ću,  majko,  umrijeti.  1,  23J>.  TeAko  ouom, 
ko  za  kim  uzdiše.  1,  354.  Već  gledamo  lijepa  junaka, 
za  kim  ćemo  ostaviti  majku  i  lijepo  carstvo  djevo- 
jaStvo.  1,  373.  Kako  s'  topi  ona  gruda  snijega,  tako 
.V  topi  srce  moje  su  tohom  .  .  .  'Niiko  vene  srce  moje 
ta  tobom.  1,  4(J2.  Žalost  za  dragim,  1,  403  (natpis). 
Trne  moje  srce  za  tvojijem.  1,  455.  To  su  jadi  i 
tvoji  i  moji,  tvoji  za  mnom,  a  moji  za  tobom...  To 
su  suze  i  tvoje  i  moje,  tvoje  za  mnom,  a  moje  sa 
tobom.  1,  403.  lUtzbolje  se  oarevit^u  Mujo  za  kaaunom 
Maniut-pu^inicom.  1,  5GS.  Da  ne  čezne  očima  ta 
miškom.  1,  572.  Nariatnje  za  mrtvima  .  .  .  kako  se 
nariće  za  mrtvima.  Kov.  98.  <iospodani  se  sazali  ta 
tijem  slugom.  Mai.  18,  27.  Da  ih  tješe  sa  bratom 
Djihovijem.  Jov.  U,  11).  Zii,mrtvacem  ne  režite  tijela 
svojega.  Mojs.  111.  l!t,  28.  —  4)  upravljanje  se  misli 
i  u  ovakim  primjerima  s  j}i'Ogtim  hartjenjem:  On  se 
vrlo  obraduje  kud  vidi  svoju  kćer  za  carskim  siHO$n 
udatu.  Npr.  136.  Zvono  kuću:  ko  sa  čim,  ko  za  čim.' 
(Svak  neka  gleda  svoj  posao).  Posl.  88.  Knjiga  glasi 
od  moje  gjevojke,  da  se  skoro  misli  udomiti  za  tu- 
kakvim  Begiti-Asan-agom.  Npj,  1,  395.  Ti  a'  se  do 
sad  triput  udavala,  najprije  si  bila  za  Milosem.  \, 
443.  Vitma  je  najprvo  za  lim  bilo.  Danica  5,  68.  Ako 
li  sad  baS  sa  tim  stoji.  Milo^  89.  Da  mu  je  mnogo 
vUe  stalo  za  svojom  sujetom  nego^li  sa  časti  i  slavom 
naroda  svojega.  Odg.  na  ut  24.  S?to  se  pred  umet- 
kom »e*  u  sad.  vrem.  mijenja  krajnji  glas  od  osnove 
onako  kako  je  ka/nuo  (žeći,  Žcžcm),  za  tijem  se  vu' 
ny«  gdjekoji  te  pišu  -žeži*.  Obi.  73. 

zfiajkutf  iz^ajkati),  kiim,  v.  pf.  vidi  zahajkati.  RJ. 
za-ajkati. 

znh^oiti,  zjlbaeini,  v.  pf.  Rj.  za-baciti.  v.  pf.  je  i 
prosti  baciti,  c.  impf.  zabadvati.  —  7.  1)  hintcr 
ettvas  iterfen,  conjicio  post—.  Rj.  kao  baciti  što, 
n.  p.  sa  peć.  vidi  zaturiti  1.  —  2)  verlegen,  ponere 
in  alieno  loco.  Rj.  zubaci  tko  Ho,  kad  ne  metne  na 
pravo  mjesto,  pa  se  ne  može  lako  naći:  Nijesam  ja 
to  ni  jedno  odnio,  nego  ste  vi  to  ueggje  zabacili. 
Straž.  1886,  1923.  »sjj.  zabaeiii  se  2.  —  3)  zabaciti 
sto,  ne  primiti;  vencerfen,  rejicere,  rcprobare,  respuere. 
isp.  zabacivali  3.  —  II,  sa  se,  refleks.  —  I)  sidt  in 
etu'us  uerfen,  conjicere  se  aliquo:  zabacio  se  a  svijet. 
Rj.  riđi  zaturiti  »e.  —  2}  zabacilo  se  negdje,  es  ist 
verlegt  (ixrworfen),  nescio  ubi  reiiquerim.  Rj.  n.  p. 
zabacila  mi  se  negdje  knjiga,  ne  mogu  je  naći.  isp. 
bacili  2. 

Kabaei¥ai^e,  n.  Rj.  verb.  od  I.  zabacivati,  11.  wi- 
bacivati  se  —  I,  1)  radnja  kojom  tko  zabacuje  ito 
n.  p.  za  peć  (dus  liinein-,  daa  Hinler-  etuas  uerfen, 
conjectio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  zubact^'e  sto 
n.  p.  na  mjesto,  gdje  se  ne  može  naći  (daa  \'erlegen, 
TO  ponere  in  alieno  loco.  Rj.).  —  3)  roilnja  kojom 
tko  zabacuje  što  kao  nevuljalo.  —  //.  I)  radnja 
kojom  se  tko  zabacuje  n.  p.  u  svijet.  —  2)  stanje 
koje  biva,  kad  se  što  sabacttje  na  mjesto,  gdje  se  ne 
može  H'ići. 

zabfieivntl,  zabtlcujem,  v.  impf.  Rj.  za-bacivati.  v. 
impf.  prosti  bicati.  o.  pf.  zabaciti.  —  J.  J)  Itinter 
ettaas  icerfen,  conjicio  pust—.  Rj.  zabacivati  Ho  n.  p. 


uba^AflJ 


—  760  — 


ZAbHTl 


l^ 


/a  peč.  riđi  zAitmiL  —  2j  rtrh  dieno  loco 

ptmert,  Rj.  n.  p.  $lugu  mi  mhu  f,  w<r/ir  mi 

A  na  wtjčgto,  gdje  ih  ns  mogu  i'/-'".  „u^t.  —  ,'i)  ta- 
hacmjem  Jto,  ne  primam,  jer  drtim  da  ne  ralja;  r«r- 
merfint  r^irere,  reprobare,  reupuere :  A  Mo  duge  *lo- 
ffove  bilježim  iHtijem  zĐakom.  ni  tijem  niti  zabacujem 
Kakoga  kvantiteta  DiLi  dajem  kiike  nlave  akcenta. 
Bftd  6.  48.   up.  odbmdrati  1.  —   //.  ša  k.  reffek^. 

—  3)  «cA  in  etica9  tcerfen,  immUio  me  %n  aliqui<l. 
Rj.  D.  p,  ljudi  *e  u  fptjet  zabacuju,  tidi  satnniti  m 
(u  svijet).  —  ii)  rerUgt  (rertrorfenj  teerđen,  nešdo 
ttfti  rHiquerim.  Rj.  n.  p.  taheieuju  mi  se  knjige,  do- 
laze na  mjesta  taka,  gdje  ih  ne  mogu  odmah   naći. 

zUf&4atiJ,  j^Sb&đnjo,  m.  drveni  iU  gvozden!  klin, 
koji  reže  opijen.  snJamco  Ui  poteinicu  mi  prvom  oso- 
vinom. Zabadanj  je  oxdo  probijen,  da  se  metne  klinčić 
ili  komad  drveta,  da  ne  može  zahtidanj  gore  iskočiti. 
J.  BogdanoviĆ.  dem.  zabadnjić.  —  vidi  klin  %  vr- 
tsiljac.  isp.  tvornica,  pofttanjem  od  zabadati,  za  akc. 
Mp.  /.aporanj. 

zubftdrinje,  n.  das  IJineinMecken ,  ineetiio.  Rj. 
terbuL  od  zabadati,  radnja  kojom  tko  sabada  što 
u  Mio, 

zab&dati.  z^biidiim,  v*  impf.  hineinatecken,  inaerOt 
immitto:  Zabada  trn  u  zdravu  nogu  (Poel.  82),  prov. 
Verdrusf  und  Schaden  muchen.  Hj.  za-badati.  r.  impf. 
progH  bosti.  r.  pf.  zabosti.  —  Ćovjek  se  viva,  kad 
Cesto  zabada  prnte  u  glavu^  ili  kad  ramenima  kosi 
kao  da  je  uAljiv.  Rj.  59b.  Dolazak  momak  svcAte- 
nikov  s  vilju^kamar  i  zabadate  u  sud  i  ftio  ae  god 
uabode  na  viljnjtke.  uzimale.  8am.  I.  2,  14. 

zabad&va  (za  badava)  —  Ij  umsonsit  unentgclilidhj 
gratis.  Rj.  bez  phUe.  vidi  badava  I,  i  Bgn.  ondje.  — 
Tvoja  jabuka  ne  će  poginuti.  (Kad  ko  koga  za  &to 
moli;  i  znaci  da  mu  ne  6e  biti  zabadava,  ako  mu 
ono  učini,  nego  da  če  mu  Sto  poklonitf).  Posl.  312. 
Rolesno  iecjeljujto...  la  badava  ste  dobili,  sa  htufava 
i  daiite.  Mnt.  10,  8.  Za  ba<Utva  »e  prodftdoste,  i  is- 
kupiflte  86  bez  novaca.  Ib.  52,  3.  —  2)  umaonut, 
vergeben«,  frvztra,  ef.  saluđu,  zanian.  Rj.  kao  bez 
koristi,  vidi  badava  2,  i  *t/n.  ondje.  n.  p.  zabadava 
si  do^iio,  kad  je  ve<5  sve  prošlo. 

zab^dojić.  ffi.  dem.  od  sabadanj.  J.   Bogdanovič. 

7^bhglutl,  glEm,  V.  pf.  n.  p.  prst  u  u»ta,  den 
(ganzcnj  Finger  in  den  Mund  steckenj  insero  digitttm 
ori.  Rj.  za-baglati.  hto  turiti  3. 

zabhhlatl,  zabaL<5em,  v.  pf.  pedibus  incipere  fttre- 
pitum  etlere.  Stulli.  za-bahtati,  početi  hahtati.  v.  impf. 
nnhtatj. 

zAbalJti,  rim,  r.  pf.  rotcen^  (Roiz  und  Was!ier 
izeinen),  mucum  emittere  per  nasum  ct  ore.  Kj.  z&' 
baliti,  početi  baliti  (plačući)^  i  halama  zamrljati  što. 
V.  tmpf.  baliti. 

zAbalJunJet  n.  vidi  zabavljanje.  Rj.  de^u.  zabalj- 
kanje. 

znbaljAti,  Ijam,  v.  impf.  —  1)  vidi  zabavljati.  Rj. 

—  2)  ziVbaljau*  ne,  redi  zabavljati  ae.  Rj.  —  v  jnred 
]j  otpalo,  iftp.  Lah  (Vlah). 

ziibaljkanje,  n.  dem.  od  zabavljanje.  Rj. 

ziibnljkall,  kam,  v.  impf.  dem.  od  zabavljati.  Rj. 
i9p.  zabaljati. 

zabAnatl,  zdb^am,  v.  pf.  t  j.  fitap  (u  BaČk.),  den 
Stock  8o  icerfen  dass  er  aufpralltj  jacio  ita  ut  re- 
percutiatur:  zabanao  Stap  pa  me  udario,  Rj.  za-ba- 
DHti  Stap,  tako  ga  baciti,  da  se  udari  jednim  krajem 
okomice  u  remlju  pa  dulje  scnn  skače  preme/nići  se. 
V.  impf.  hnnati  se. 

7.nbAn(u(i,  tam,  znbfksnti,  Bnm,  r.  pf.  6ich  verirren^ 
itinere  decrrnre.  Rj.  za-bantnli.  za-basali.  r^idi  zaci 
("s  puta)^  zn].duvmjftli,  znlutali.  i>;'.  zabravnti.  r.  impf. 
basati.  glagol  zabautnti  ne  ntdasi  se  drukčije. 

%»Jbks\i\t  ziMiaSim,  r.  pf.  (u  C.  O.)  udariti  u  bah, 
temeinen,  nego.  Rj.  za-ba6iti.  r.  impf.  bušiti  3. 

ziibH.^rtri(i.  zjilijiiOrim,  w.  pf.  vcrtuschen,  dissimvio. 


Rj.  za-ba^^uriti.  riđi  zabu^ti  1.  r.  impf.  zAha^urivAti. 
značenje  fkorijenu/  i>orioati,  tajili,  kriti:  b3h;  hftAiti, 
zabaAiti;  zabaiuriti.  Korijeni  149.  —  sa  se,  pass,: 
Tako  se  to  q  onaj  mah  kao  malo  eabasuri,  ali  se  ^ 
svim  ne  zaboravi.  Milo^  135. 

zabašurfvnajr,  n.  das  Vertuschen»  occultatio,  dis- 
timulaito.  Kj.  rerb.  od  zaba^urivati.  radnja  kvijom 
tko  cahniuTUJe  9t0. 

zahaKnrivati,    zabasitnijcm.    r.   impf.    vertušcken, 

oeeulto.  Rj.  za-baSnriTad.  r.  pf.  zabaJiurid.  —  Pije 
krv  na  pamuk.  (Kad  ko  lijepim  riječima  zahasun^ 
ono  zlo  ftlo  ćini;  osobito  se  govori  za  poj^l&Tane  i 
opravftelje).  Posl.  347. 

zAbat,  m.  (u  vojv.)  <ier  Giebel.  fa^igium:  Knća 
bela,  a1'  zabata  nema.  Rj.  u  zgrade  s  lica  Hiti  s  eda 
gornja  strana. 

zabatAlitl,  zab^tallm,  v.  pf.  n.  p.  vinograd,  kuća, 
veurahrlo^en,  neglipo.  Rj.  za-bataliti.  r.  pf.  je  i  prOšli 
batflliti.  isp.  zapustiti,  r.  impf.  znbaialjirati. 

zabatalJfrftDJe,  n.  das  Verualtrlosen,  negUetio. 
Rj.  rerbal.  od  zabalaljivati.  rtidnja  kojom  tko  eaba- 
titljuje  n.  p.  vinograd,  kudu. 

znbataljivnti,  zabaiMjnj@m,  v.impf,t\ 
negligu.  Kj.   za-bataljivati    n.  p.  vinograd^  Jhi«w, 
zapnŠtati.  r.  impf.  prosti  bataljivati.  r.  pf.  zabataHti. 

zibara,  f.  Rj.  za  postanje  isp.  zabavitL  dem.  za- 
bavica.  —  1)  die  Unterludtung,  der  Zeitrertreib,  o^- 
lectametUum.  Rj.  —  Ple«ti  bjecve  (čarape)  i  nije 
posao,  nego  je  nekima  upravo  zabava  (.igra).  Pri^iraTa 
145.  —  !i)  nije  mu  zabave,  das  Ausseisen,  vttupe- 
ratio.  Rj.  kao  maJiana^  prigovor.  —  Gledaha  kako 
bi  naili  Sto  da  zabave  Danilu  radi  carsiva;  ali  ne 
mogahu  naći  zabave  ni  pogrješke,  jer  bjeie  vjeran. 
Dan.  6,  4.  Da  ne  iMne  zabave  ujibovijem  trgovcima. 
DRj.  1,  382  (kao  smetnja). 

zAbnvna,  zAbavna,  adj.  što  pripada  zabavi  ;  unter- 
haltetid,  l'nterHaltungs-,  n.  p.  zabavna  knjiga,  po- 
tvrda u  zabavnik,  čemu  je  osnova. 

zi&baviea,  f.  JStulli.  dem.  od  zabava. 

z&baTifi,  vtm,  v.  pf.  Rj.  {grijcškom  Je  naitam- 
pano  y.  impf.).  za-baviti.  r.  impf.  zabavljati.  — 
/•  1)  koga,  unterhaltent   oblecto^  a.  p.  dijete^  da  ne 

Sla^.  Kj.  —  Al'  procvUi  Arapinće  crno,  ouda  veli 
aktfić  Dimitriia:  »Daj  mi  sejo,  Arapinče  crno,  AofV 
njega  ujak  zabaviti.  Npj.  2,  625.  —  2)  nufftalten,  rfi- 
stineo:  zabavi  me  on,  te  ne  dogjoh  odmah.  Rj.  i>b.  za- 
držati (koga).  —  3)  kome  ili  i^emu,  aus.*teHe7i^  Tadei 
findtn,  ausFchlagen,  renreheiido,  recuso:  Tebe  (5e  mi  za- 
bavif  pjevnjka.  Kj.  (tene  dat.  ^  tebi),  zabaviti  kome  Hi 
čemu,  prigovoriti  mu,  naći  na  njemu  muhanu.  riđi 
zazreti  3.  Ko  nti  zabavi,  nek  me  ne  dobavi.  (Valja  da 
je  nekakva  djevojka  ili  udovica  kazala).  Poel.  1-IH. 
»Hoće  li  mi  (djevojka)  zabavitif  aele?«..,  »Ni  vile  li 
ne  bi  zabavile.*  HNpj.  1,  341.  Gledahu  kako  bi  naHi 
sto,  da  zabave  Danilu  radi  carntra.  Dau.  G,  4.  su 
se,  pass.:  Prem  da  ne  mogu  pomisliti  što  bi  se  moglo 
zabaviti  lijem  slovima,  pgled  VI.  —  Jf,  ga  «e, 
refleks,  sich  vcriccileft,  detineor.  Rj.  vidi  zadržati  se, 
zast&jad  (zast6jun),  zastiijati  ee  (zast^JIm  se),  zati 
jati,  zfttrajati  se,  oatanuti,  ostati  1.  isp.  znfamati. 
Oni  8e  ćock  zabavi  «  razgovoru  s  oatalom  ktitnjom 
ćeljndi.  Npr.  109.  Oni  im  (lavovima)  brže  bace  dva- 
naest peOenih  ovnova,  a  lavovi  se  zabave.  240.  Jer 
se  hjehuy  brate,  zabavili  oko  pusta  cara  i  Sidara. 
Npj.  3.  198.  U  vas  mo2e  biti  ua  ću  se  zabaviti^  ili  i 
zimovati.  Kor.  I.  16,  7.  Za  to  mislim  da  će  dobro 
biti  da  8«  tu  —  kod  samijeh  sebe  —  malo  zabavimo. 
Dioba  5. 

zjibn vijanje,  n.  Rj.  verbal.  od  1.  zabavljati.  I!,  za- 
bnvijnri  ne.  —  T,  1)  radnja  kojom  tko  zabavlja  koga 
71.  p.  pjevanjem  (das  Unlerhalten,  oblectalio.  Itj.i,  — 
2)  radnja  kojom  tko  zabavlja  koga^  da  ne  ide  dalje 
(der  Aufenthall,  mora.  Rj.)  —  3)  radnja  knjom  tk^ 
eabavl)a  kome  ili  četnu  (das  Tadefn,  rcprehpn«io.  Rj,\. 


MbsvUatl 


761 


suibfpfiifHU  se 


—  i/.  1)  radnju  kojom  se  iko  sahavlja  n.  p.  pje- 
vanjem. —  2)  Htanje  koje  biva,  kud  se  iko  suhuvlja 
ne  idući  dalje. 

zi\bavljn(i,  vljam,  v.  impf.  Rj.  za-bavljnli.  vidtta- 
Italjali.  dcin.  zabnljkali.  v.  itupf.  proati  bftvili  se.  v. 
pf.  /.fthaviti.  —  1,  1)  unferhalten,  ^hUcio.  Hj.  ta- 
havljati  n,  p,  koga  pjevanjem,  —  Cnralan  svojom 
majstofijom,  igrom  i  ^alom  Ijiule  znharlja  i  vara.  Rj. 
81i)a.  f^egrli  n(t8aju  i  sahavljaju  djecu.  Rj.  S35b.  — 
2)  ttuPmlteii,  dtiento,  Rj,  zabnrljuti  kogu  du  ne  ide 
daije.  i>tp.  zadržavati.  —  Kad  onu  dojjye,  ave  je  na- 
bavljaj dok  se  malo  posunirai^i.  Npr.  BH.  —  3)  fuw- 
sHStćUen  finđen,  reprehen^o.  Rj.  sabarljuti  kome  ili 
ćemit,  kao  pririovarati,  naUttiti  mahanu  nu  »jemu, 
isp.  maiiisati.  —  //.  Sd  se,  —  ij  nich  unierhalten, 
oblector,  occvpor.  Rj.  zubavljuti  se  n.  p.  iffvom;  ali 
znači  Mo  i  proHi  baviti  bg  (čim.  o  remw,  oko  čega) 

—  Besposlen  pop  i  jari<!e  krsti.  (Besposlen  (!oek  za- 
ftavlju  se  ftrakojukim  be^poslieittmt).  Pasi.  12.  Da  im 
dftdem  dvije  tiče  utve,  nek  ,tt  gijeca  njima  sahav- 
ijaju.  y[)j.  3,  40G.  Dok  ac  Miloš  tukao  i  zabavljuo 
oko  Cacka,  Turci  su  bili  po^radili  Saotieve.  Milo^ 
KKJ.  Oko  njih  (oko  porodičnih  niOiina)  se  z<dmtljao 
najbliži  Ijetopiaac  . .  .  osobito  se  bavi  oko  poslova  iz- 
megju  bra<*e.  DM.  5.  —  2)  sich  mtfhfilten,  moror. 
Rj.  isp.  zadržavati  se.  —  Za  tijem  otvori  vratA  i  bjeAi, 
i  ne  zabavljaj  se.  Vat.  II.  9,  3. 

zAbnriiTk,  m.:  Zuharnik  za  godinu  \^2ii.  Danica 
1,  1.  Kao  Ho  ja  kaziino  u  mome  lanjskom  zahuc- 
niht.  MiloS  1.  Njeoia<:-ki  zabavnik,  Straž.  18»«,  13ti0. 
Almanaf^h,  kalendar  u  kojem  »wc*  i  stvari  Zitbapnih 
za  čitanje. 

»ibi\7.«IJrlK  7.iibi^ijsjctl,  zahilziiini,  i\  pf.  slinkcn, 
f'oeleo:  Da  ti  patinom  ne  zabazde  ruke.  Rj.  za-baz- 
djeti.  vidi  zasmrdjetl.  iap.  zavonjat}^  i  s^n,  ondje.  v. 
impf.  bnzdjeti. 

ziihesUjati,  jam,  v.  pf.  (u  C.  i}.)  tbOrlcht zn sprechtu 
odcr  zu  thun  anfangen,  ineplio,  Rj.  za-bestijuli,  za- 
početi ludovati,  ludo  gotoriti  ili  raditi,  v.  impf,  prosti 
bestijati. 

uib^ztfkniiti  s<^,  nem  ae,  r.  pf.  in  Gedanken  vcr- 
ticft  Mehen,  immersus  sto  cogitationihns.  Rj.  za-bc- 
zeknnti  se.  vidi  nbezeknuti  se.  drukčije  se  glttgol  ne 
tmlazi.  riđi  propasti  se,  poplaŽili  so,  uplatiti  ae. 

zaMbtTiti.  rtm,  v,  pf.  pfefferrit  pipero  condio.  Rj. 
ir,a-i)ibt'riti,  hiberom  načiniti,  v.    impf.  prosti  biberili. 

—  Vareuik,  vru<5e  zamegjeno  i  zabibcretto  r*HO,  žto 
se  po  obićaju  pije  na  Ito^.i*':  prije  jela.  Kj.  51a. 

xab)gflisati,  Sem.  v.  pf.  incipere  caneie  prae  lae- 
titut.  Stulli.  za-bigliHati,  početi  pjetati  (od  radosii). 
ć.  impf.  bijrliaati. 

zilbijnnjp,  n.  das  Uineinschlagen,  immiif^io.  Rj. 
verbal.  od  zabijati,  radnja  kojom  tko  zabija  sto. 

zilbijiili,  ziibTjum,  v.  impf.  hineinsehlagen,  immitto. 
Rj.  zR-bijati.  isp.  zakucavati,  r.  impf,  prosti  biti 
ibijem).  r.  pf.  slošeni  zabiti  (zabijem).  —  Zubijat* 
ćavle  za  aokte.  DPosl.  154. 

EiibiJ^ditl,  zilbijedlm,  v.  pf.  Rj.  iu  Rj.  zab^diti, 
zitbedvm  (u  Srijemni  vidi  obediti).  vidi  obijedili,  po- 
tvoriti,  pridi<?i,  pridiguuti  kome  što.  v.  impf.  bijeJiii. 

zabijelili«  zAbijerim,  v.  pf.  Rj.  za-bijeliti.  v.  impf. 
prosti  bijcfiti.  —  Jj  tceiss  machen:  8avo,  Savo,  M^e 
ne  zabijeli^  a  mene  zacrni.  iKazao  siromah  ^oek  koji 
je  imajut^i  u  Oanku  malo  mlijeka,  pritiskao  čanak  u 
tijavu  na  bi  malo  vode  uhvatio  ...  ali  u  jedan  puc 
napuni  se  čanak  vode,  i  mlijeko  izgubi  m  sa  svijem. 
I'osl.  273),  Rj.  zabijeliti  š<o,  učiniti  da  ht^dt  (malo) 
bijelo.  —  2)  n.  p.  drvo,  L  j.  podguliti  mu  koru, 
durdi  Aitrinden  cinen  Đaum  bezcichnen,  signo  ar- 
borem  demto  c&rtice.  Rj. 

zabij^ljcd,  zabijfelim  —  1)  v.  pf.  n.  p.  zora,  er- 
gldnzeHt  affahjeo;  .To§  zorica  ne  zuhije(jela,  ni  da- 
oica  lica  pomolila.  Rj.  za-bijeljeti,  početi  bije{jcti, 
bijelo  postajati,  govori  se  samo  :u  zoru,  isp.  pras- 


nuti 2  r.  impf.  bijeljeti.  —  2)  sa  ae,  refleks,  er- 
ghinzen,  a/fulgeo:  zabijeljela  se  gora.  Rj.  za-bijeljeii 
se,  zaiijati  se  ud  hjeloćc.  v.  impf,  bijeljeti  so. 

zikbiljdSka,  f.  annotazionceUu,  parvum  signutn. 
Stulli.  za-biljei-ka,  *  promjenom  glasu  ž  pred  k  na  ft. 
igp.  bilješka,  gen.  pl.  ziibilježaka.  ono  sto  tko  tabiljesi. 

KiibUJe>>hl,  fim^  v.  pf.  bezeichnen,  merken,  noto. 
Rj.  za-bilježiti.  isp.  obilježiti,  v.  impf.  bilježili.  — 
Nagoren.  (Kaže  se  mjilo  rpjavom  čoeku,  t.  j.  sabiljezen^ 
Šaren,  kao  maćka  ili  pseto  kad  iiagori).  Posl.  1I5B.  U 
orn  tefier  koga  zapisati.  [Zubilježiti  ga  kao  rgjava 
ćoeka).  338.  Takove  riječi  treba  zabUjcžiti^  kao  i  one, 
koje  se  ne  nagju  ovgje.  Rj,'  VIII.  Zabilježi  biljegom 
Čela  onijem  ljudima  koji  uzdižu.  Jezek.  1),  4.  Po.>j1o- 
vice  sam  ovdje  složio  u  azbu(^ni  red  zabilježivši  kod 
svake  iz  koga  je  izvora.  DP.  V. 

zabi6i|:rii<nti  .*;e.  dim  se,  v.  r.  pf,  Bclgrad  tverden, 
fio  Jielgradum:  Biograde.  moj  veliki  jade!  u  k*o  ćas 
se  zabiogradio.  Rj.  za-biograditi  se,  postati  Biograd, 
glagol  se  drukčije  ne  nalazi. 

zfkbiskupHi,  plm,  r.  pf.  Rad  i\,  lOO.  za-biskupiti 
koga^  učiniti  ga  biskupom,  vidi  zuvladićiti. 

zAbit,  f.oblioio,  solitmlo.  .Stnlli.  (oblivio  =  zaborav. 
flolitudo  =  8rtmo<*A).  mjesto,  kao  u  samoći,  kao  u  *a- 
borav  metmtto,  sabitno.  sa  postanje  isp.  2  zabiti.  — 
»Tvoja  je  kuca  u  zabiti  a  moja  na  udarcu,  pa  u  tebe 
frotovo  nikad  gostiju  a  u  mene  vazda.«  u  baniji.  P. 
Leber. 

zftbitun,  zAbitna,  adj.  ignotns,  ohscurus.  Gjorgji: 
u  sabitnii  mjestu  biva  otok.  ki  bjen  morskom  silom 
ete.  8tulli.  što  je  u  zabiti,  isp.  ukrovit. 

1.  zikbUi,  /.iibijem.  r.  pf.  Rj.  /.a-biti.  t;.  impf.  zabi- 
jati. —  i)  hineinsehlagen,  immito.  Rj,  W//i  zakrhati, 
zakucati,  zalupali,  zapljobnii,  zntu<?i.  isp.  zaklatiti.  — 
%id)io  je  sjekiru  u  med.  DPosI.  154.  —  2)  sa  se, 
refleks,  sich  lersohlagen^  se  immittere,  Rj.  vidi  zakrbali 
se,  zatuči  se.  —  Zabit'  se  komu  godi  u  rep.  DPosl.  154. 

2.  zabiti,  zibudem,  v.  pf.  (u  Boci)  rtrgensen,  obli- 
viscor,  cf.  zaboraviti;  Ne  zabadi  na  kojoj  si  (kad  ko 
hote  riječ  kome  da  presiječe).  (Poal.  l'.lo).  Rj.  za-biti, 
za-bndera.  isp.  biti,  oudem.  —  Mao  je  rat  od  drače, 
ma  koga  obode,  mučuo  sabade.  DPosl.  59,  sa  se, 
pass.:  Tko  umre,  ali  daleko  otide,  brzo  se  zabude, 
DPosl.  134. 

zt\bjei*l,  ziibjegneui,  v.  pf.  hinter  cttzas  fliehcnt 
fugio  post—:  Prepade  ae  od  mjeseca,  i  i<dtje~e  za  go- 
ricu. RJ.  za-bječi,  kao  pobjeći  za  što^  ti.  p.  za  gora. 
V,  impf.  bježati.  —  Ne  bi  li  se  dete  uplaailo,  i  no  bi 
li  H  goru  eabeglo ...  Ja  zabegoh  h  goru  zelenu.  Npj. 
3,  3<i. 

znbji*l6xliivltl  sp,  vTm  ne,  v.  r.  pf.  den  Kopf  tceiss 
bedecken  (verncJitUcIi  fUr  heirathen,  iieil  in  Šgrmien, 
ivo  dieses  }Vort  gebraucht  icird,  die  Mddchen  ketm: 
Kopfbedeckung  naben)^  cuput  tegere,  i.  e.  nabere: 
udala  se  samo  da  se  ^abjeloglari,  Rj.  za-bjeloglaviti 
se,  kao  postati  bjeloglava,  t.  j,  udati  se.  govori  se  u 
.Srijemu  sa  preziranjem  mjesto  udati  se;  jer  onamo 
djevojke  ne  pokrivaju  glnvc  (bijelom  povezućoM).  — 
Udala  se  samo  da  pokrije  jjlavu,  unter  dU  Haube 
kommcn,  cf,  zabolnglaviti  se.  Rj.  533a. 

znblAžill,  zttbluffm.  v.  pf.  MiUen,  Icnire:  Dok  >rilošu 
rane  zabluiila.  Rj.  za-blažiti  sto.  učiniti  da  budv  blaže, 
V.  impf.  blažiti  2.  —  Rane  guojuve,  ni  iscijegjeue  ni 
zavijene  ni  uljetn  zablazene.  Is.  1,  6. 

zitblebDUt.  adj,  {upravo  purt,  od  zablehnuU  ae) 
vergafft,  oculis  intentis.  Rj.  ki\ii  se  zablehne  u  sto, 
,  pa  onako  stoji  i  gleda. 

zi\blebnu(i  so,  hnem  se,  v.  r.  pf.  (u  C  (j.)  sich 
vergaffen,  stupidc  aspiciOt  cf,  zauleSiti  se.  Rj,  za- 
blehnuti  se,  kao  zagledati  /ie  u  sto  ne  znttjtiri  ko  Je 
ili  ne  misleći,  vidi  i  zablcjati  se.  —  <ijev<ijka  kad 
nabasa  na  ogledalo  kojega  jo.^  nigda  nije  vigjela .  .  . 
zublenu  se  u  ogUd<Uo,  Npr,  124. 


uiMejati 


—  762  — 


sabrnoJiTAti 


zahl^jnfi.  zaM^jTiu,  r.  pf.  /.a-blejjiti.  —  J)  poveli 
blfjaft.  V.  pf.  profiti  blekniiti.  r.  impf.  blejati  I  fbleje 
ovce):  Ja  kud  pustili  a  ovce  iaganj<rp.  zahUjaHe  orcf 
podojnice,  ovce  bleje,  pO)j;lediiju  na  me.  Npj.  4,  38. 
—  2)  sa  se.  refleks,  zabl^jati  ne,  vidi  zablehnuti  «e. 
RJ.  Hdi  i  zftbleSiti  rc.  r.  impf.  pronti  blejati  2. 

/i^hlcnfit,  adj.  vidi  7Jihlehniit.  Rj. 

Kikhloniiii  se,  iiem  se.  tndi  zablehnuti  se.  Kj.  r. 
em///',  l»rOiiuti. 

zabl<^^l(i  sff,  7j\blSSTm  se,  v.  r.  pf.  (»  Boci)  ridi 
zableUtmti  se.  Kj.  za-l»le5iti  »e.  vidi  i  zablejnti  se. 

zablistati  sr,  zablUtum  ^e,  r.  r.  pf.  inp.  za^ijuti  se. 
r.  impf.  blistati  hc,  i  blistati.  —  Kako  (lolet'te  (rniaj) 
u  dvor,  suv  ne  dvor  zasvolli  i  Z'thlistti!  Npr.  1!(7. 

zAbludn,  f  htd  vc  zahladi;  i/n.-j  Trrcgehen,  Vtr- 
fehlen,  die  Vcrirrunif;  d^r  frrthnm;  error.  —  Svaka 
UBka,  intercBovnii  'ulduda.  Me^'j.  bb.  Školovanje  slo- 
bodno od  predrafliida  i  £(thh4da.  Zlos.  74.  Tepljiiska- 
\n(n  da  jo  crkva  m  zabludu  upala.  J.  Velikanovi^. 
■pAKj.  ;»4Ib. 

zablAditi.  zabliidim,  ik  pf.  za-b1uditi.  vidi  zaci 
(s  puta),  zaglavrnjati,  zalutali.  Stulli :  aberrare,  in 
errorem  labi.  govori  se  h  Mrv.  u  pravom  i  prene- 
senom sminhi.  sivh  rerirren.  uHrerscJiens  ithkommen, 
abtteicJt^n,  abschucifen.  v.  impf.  bluditi,  bliWTm.  — 
Neznano,  mlado  a  pomamnO}  pa  biko  onda  i  subludi. 
J.  Đogdanovič. 

znb6IJ(^(i,  zabMT,  o,  pf.  ko<(;i  ho,  schmerzeny  indo- 
lesco:  Pjevala  bi,  al'  ne  mojL^ti  sjiraa,  drufjotj  ini  je 
zaboljclu  glava.  Rj.  zji-lioljeti.  v.  impf.  boljeti.  —  Od 
derta  me  zaboljela  ^lava.  Rj.  11  7k.  Ljuto  rae  je  za- 
boljela jflava.  Npj.  1,  (jll.  Da  su  itbe  zaboljele  ruke 
ljuljajući  nejaka  brati(5a.  I,  (UiJ.  Hihui  >rlHvti  bepu 
ujjrabio;  kad  lo  vipjc  (Jjul-bef^  dite  buio,  na  itrce 
ga  babo  zabolio.  4,  317.  Manu  sabljom,  pos'jcđe  mu 
glavu.  Kad  to  vipje  Šišov  Omer-aga,  njega  dobro  na- 
bolje tazbitui.  4.  31b.  Neka  mu  zada  vjeru,  da  tiikogu 
ne  H  ni  glava  zaboljeti  iza  to,  Sto  su  luko  koje:§tii 
pačinilt).  Danica  3,  101.  Ali  ga  ua  brvo  iza  toga 
taboU  oći,  i  oiide  u  Pežtu  da  se  lijeni.  Hovj.  78. 

zAboriiv,  »i.  dic  Vergessenheit,  oblirio.  Rj.  —  Održi 
pravu  amnimiju  (opite  oproStenje  i  ztdtoruv  svega, 
•tiii  je  minjeno).  Danica  3,  138.  rilo  aani  one  pjeittne 
skupio  i  na  svijet  izdao  i  tako  od  zaborava  i  propasti 
8aćitV(w.  *  Mg.  na  ut.  2S,  (ioH]>od  vrže  u  zaborav  nii 
Siouu  prasnike.  Plač  2,  G.  Metnu  u  zaborav  svaku 
uvredu  i  krv,  5io  se  ućini,  DM.  :22ii.  Te  ne  u  zaborav 
baci  i  zanemari  žto  je  bilo  pre.  Vid.  d,  18G2,  18. 

zabdrnvak,  zabftrSvka,  m.  das  Vergesaeni;,  res  ne- 
glevto  fKV  ohlivionev}.  Rj.  zaboravljeno  šio.  —  Dje- 
vojka moli  ae  Bogu  »  saboravak  pred  ikonom  ku- 
<*evnog  praznika...  dok  u  molitvi  i  ne  za-<<pi.  '/a\.  ?t'2b. 

z&boriivan,  zilbor3vna,  adj.  —  l)vergesslich,  obli- 
viosus.  Kj.  koji  luko  zaboravi  što:  Kako  no  zaboravi 
ga(*e  vezati!  (Kad  je  ko  mio  ^aljoravan).  Poal.  P36. 
iap.  zaprdnut.  —  Ž)  zaboravno  je  Mo  čini  da  se'sa- 
boravi  sto  god:  Pod  ptuubo  bocu  <r«.?or*Hc;  e  sam 
čuo,  kazivali  su  mi,  da  to  jeste  voda  iahor($vna:  ko 
s'  umije  i  ko  se  napijc,  svoja  <5e  mu  vjera  omr/nuti, 
saltoruvit^ *i\oin  poroaiclf.  Npj.  2,  Ol'J. 

zaboraviti,  vim,  v.  pf.   Rj.   za-boravili,  v.  impf. 
zaboravljati.  —  1)  rergcjiseUj  oblit^iscor.  Rj.  vidi  za- 
biti   (zabudcm),   bar^dunati.   saho^raviti   koga   ili  Sto, 
sa  koga  ili  za  Mo:  Coek  onaj  aijui^i  Žito  zaboravi  ga 
Megjedorića.  Npr.  5,  Zar  ste  saboravili  šta  je  otac 
preporučio?  187.  Nehotice  zafeorari  jedan  dau/fdno- 
ničiti.  258.  Ljubaznice   do8Jete   se  jadu,   da  je  njih 
zaboravio.  2130.  Zaboravio  sam  i  (za)  ime  svoje.  Posl. 
82.  Bad  ve<5  vidim  da  xtc  Vi  odgovor  meni  zaboravili  ' 
sasvim.  Straž.  188G,  *>(U»,  Npmoj  zaboraviti  mene  kad  I 
bnde.>i  u  dobru.  Mojs.  I.  40,  14.  (On  ne  zna  .tintaksisa  ' 
n.  p.  .. .  nemoj  na  mene  zaboravljati.  Nov.  Prb.  1817,  ' 
&26.  pa  opet  Vuk  santj  zaboravivši  sCj   napisa):  Zii-  | 
igrati  se,  2)  u  igri  zaboraviti  na  što.  Rj.  176b  {auf  < 


etiras  rei'gesscn.  Vuk  je  bio  od  mbidosLt  n»egju  Nijem- 
cima u  Beču),  sa  se,  p(i9>t.:  I  to  se  po  tom  sabaruri^ 
kao  da  nije  niSta  ni  bilo.  Danica  3,  \4.'6.  RijeC  u 
kojoj  so  za  »/i-  kao  tuhoravilo.  Posl.  XIV.  —  2)  sa 
se,  relUks.:  Da  se  nije  pjevat^ica  zaboravila,  pa  u/ela 
ovo  iz  one  pjesme,  lito  momci  gjcvojkania  pripijevaju? 
Npj.*  1,  89.  Ako  li  bi  se  ko  zaboravio  le  zapitao  koga 
sa  »kuda*.  p:djekoji  mu  odgovore:  Idem  u  Kudiljevi^.. . 
PorI.  1  (Vuk). 

ZJiborAvljiinjo«  ».  das  Vergessen^  ohlivio  crcbra, 
Rj.  mrb.  od  1)  zaboravljati,  2)  zaboravljati  ne,  kujt 
vidi.  —  Rojim  se,  to  ne  in  biti  Čuvanje  i  održiivanj< 
narodnijeh  rijeci  i  narodnoga  jezika,  nego  uihoruv* 
Ijanje,  poliranje.  Kolo  14  (15V 

zaborAvljnti,  znbcVHvlj.Jim,  v.  impf.  Rj.  za-horavljaii.^^ 
r.  iitipf.  i  po-horavljali.  r.  pf.  zaboraviti«  poboravitiT 
po-zaboraviti,  po-zaboravljati.  —  I)  vergessen,  oUli-^ 
viscor.  Rj.  zaboravljati  koga  ili  što,  za  koga  ili  za 
što  {po  Vuku  ne  zna  siutnksisa  tko  piše  oe-iuoj  na 
mene  zaboravljati.  Nov.  Srb.  1817,  526).  —  Ko  tugj 
posao  i^leda,  svoj  zaboravlja.  Posl.  167.  Ni  jedua 
strana  nije  zaboravljala  ni  svoje  m€gjw*obnc  raspre. 
Sovj.  47.  sa  se,  pass.:  Zaboravlja  se  du  je  i  tjiko  u 
dva  puta  kazano  5to  treba,  pa  jrdjekoji  doOnju  jo5 
jedan  put  prijedlog  >od«  govore<?i  i  pižui'i  >odoxgo«, 
►odozdo-.  Obi.  11(».  —  2)  sa  se,  refleks,  zaboravljati 
se.  isp.  zaboraviti  se. 

zab&stl.  zabl^dem.  v.  pf,  hincinstechcn,  innnitto. 
Rj.  za-bosU.  V.  impf.  zabadati.  —  Marko  Krtiljevi«? 
zahodat'.'ii  svoju  sablju  pod  greda  teirao  te  /a'^pao. 
Rj.  34Ga,  SniUia  polije  svekra  vru»5ira  cije^jem  po 
glavi  ...  on  »koOi  pa  brže  bolje  glavu  zahode  h 
snijeg.  Posl.  16.  Zabo.'<ti  pttpak  u  ledina.  (Pobjećii. 
82.  <>n  mora  .^vnda  nosom  zabosti.  239. 

zikbrnbonjciti,  *Hm,  v.  pf.  pire.  Rj.  wi-brabonj^iii 
pi^t*.  kfio  začiniti  brabonjcima.   v.   impf.  bmbonjriti, 

zahrikjanjti.  n.  das  Verztihlcn,  lapsus  in  ntime- 
rando.  Kj.  rerbul.  od  1)  zabriijati,  2)  zabrajaii  se, 
koje  vidi. 

znbrAjati,    zi\brajam,    v.    impf.    Rj.    za-brajnti. 
impf.  pru^f  i' brojati,  brojiti.  v.  pf.  zfibrojiti.  —  J)  ct 
zdhlen,  labor  in  uumerundo.  Rj.  —  2)  sa  se>  reftekt^ 
/abrAjati  se,  sivh  verzahlen,  fallor  in  numerttfulo.  RJ. 
—  «  brojenju  zaboravljati  sto.  zaboravljati  se. 

Zllbnin,  »I.  1.  zAhranii,  f.  ein  gchegter  odtr  ftneh 
off'ener  Wald,  in  tUm  der  Holzschlag  verhoten  int^ 
siiva,  tf.  branik,  dubrava,  Suma.  Rj.  vixU  i  branjr- 
viea,  braojeviua.  —  zemlja^  n.  p.  dabravut  mui/iu,  ima- 
jući gospodarat  zabranjena  drugima:  To  bijahu  !on- 
<^ari  i  življahu  u  sadovima  i  za*>ranima.  Dnev,  1. 
4,  23. 

2.  zi^brnna,  f.  prohibitio^  intei'dictant,  i?*terdictio 
etc.  Stulli.  djelo  kojim  se  što  zabrani;  das  Verbot 
vidi  zaVrič,  zapreka.  —  Zabrana  mojega  ijcOiiika  u 
Srbiji  f^odine  1853.  Odbr.  od  rui.  14. 

zabntniti,  zilbranTm,  v.  pf.  vvrbietrn,  prohifteo.  Rj. 
za-brauiti.  vidi  zakriliti,  zaprekovali,  zuprijeiMii  2, 
zaprijetiti,  isp.  zakrutiti.  v.  impf.  zabranjivati.  —  Ki 
djeca  ho(?e  da  zabrane  jedno  drugom  grnntriti,  Rj 
536b.  Da  nijesi  jeo  s  onoga  drvetii  ito  »um  t$  za- 
branio da  ne  jedeš  8  njcga'^  Slojs.  I.  3,  11.  »a  se, 
'  pass.:  Zabrani  se  narodu  da  ne  douoai  (pritosra). 
!  Mojs.  IT.  36.  6. 

j      zabranjivanje,   n.  das   Verbiden^  /.    *  -     ]\\ 

verb.  od  zabranjivati,  radnja  kojom  tko  .  š/.- 

zabranjivati,  zabriinjujem,  v.  impf.  rt/''. 
hibeo  Kj.  za-bnuijivati.  r.  impf.  prosti  braui' 
§to).  vidi  zapre(?ivati,  zaprekovati.  i*tp.  zaknuivnu.  r» 
pf.  zabraniti.  —  Novi  sve^tenici  zabranjivali  *m  dt 
dole,  kao  i  kraljice.  Rj,  128b.   Mft«^^ehn    -"'..  . -^ 
joj  (pastorci)  da  se  umiva.  Npr.  12.^.     ■ 

im  dolasiti  k  meni.  Mat.  19,  14.  Osirt  — j-,  -v* 

sinovima  Izrailjevijem  da  se  U  nj  (u  Miair)  ne  vra- 
ćaju. DP.  123. 


HibravaM 


—  7fi3  — 


ukuiltl 


xfibr&vn(i,  vam,  v.  pf,  sich  verirren  (tvie  ein  Schaf)^ 
uberro.  Rj.  za-bravati,  zaci  kao  brm\  v.  impf.  bra- 
vati.  t>p.  zukrmiti. 

ziibrnviti,  vlm,  t'.  pf.  terscfiUeKsen^  sera  daudo. 
Uj.  za-braviti.  vidi  zaklopiti  2,  zaključati.  ».  impf. 
Kttbravljali.  isp.  brava. 

riVhrnvIjniije.  n.  das  Verschlu»scit,  praeclu^io.  Rj. 
rcrh.  ud  zal)ruvljati.  radnja  Jcojom  tko  zabraflja  sto. 

z&bravljati»  vljum,  r.  impf.  V€r.tchUć.tscn,  »era 
claudo.  Kj.  za-bravljaii.  vidi  zaklnpati  2,  KakljućAvati. 
V.  pf,  zabraviti.  i»p.  brava. 

KnbrAzUiti,  zilbrazdim,  v.  pf.  (su  upett)  Um  sich 
greifefij  agmm  alienutn  aro.  Daleko  ai  zahrtizdio! 
(Posl.  61).  Rj.  za-brazditi,  onR'i  iKtniti  brazdu  u 
ttt^je.  V.  impf.  /abra?.jyivati. 

zabraijijfvaiijc,  n.  da?  (tu  tveiie)  Kinffrtifen  in 
etipos,  aratio  quasi  agri  alieni.  Rj.  rerbaL  od  Enbraž- 
jjjivati.  radnja  kojom  tko  sabrazrijuje. 

zabražjKJEvaU«  zabrilžirjiijdin,  v.  impf.  (za  iceit)  u%n 
mich  grcifen,  aro  umrlim  alienum,  Rj.  za-bm?.jyivati, 
orući  činiti  brazde  k  tugjc.  v.  impf.  prosti  brazditi. 
V.  pf.  zabrazditi. 

zabl'blnti,  bliim,  zabrbljntl,  bljSm,  v.  pf.  daher- 
plappeni,  ohhldtero.  Rj.  za-hrl>lati,  za-brbljati.  riđi 
zamnulati,  zamrmljati.  v.  impf.  brblati,  brbljati. 

zjkbrdac,  z&bfoa,  m.  vidi  za^rac.  SuiUi.  za-brđac. 
t'orjek  iz  zahrgja. 

zAbrduJaća  izAbrdnjathi),  f.  —  1)  na  razboju  kao 
uiala  Lrrediea  ^to  stoji  odozgo  preko  atativioa,  te  o 
njoj  vise  Sipila  i  brdila.  Rj,  —  Sipjla,  U  na  razboju 
one  dvije  daSt-Mce,  ilo  drže  brdila  za  zubrdnjaiu.  Rj. 
H40a.  —  2)  (u  lJi:i\  žica  koja  stoji  izvan  zubaca  u 
itrdu  pri  tkanju,  t.  j.  najkrajnja  žioa  u  brda.  J. 
Ho^danović.  Ka-brdnjafa.  rijeH  h  lakim  naat.  kod 
ajjriraOa. 

zabrći'i,  zubrćknnti,  zilbreknem  (zabrt5koh,  zilbre- 
kao.  ziibrekla),  i'.  pf.  anzidicn  (vom  aust/etroktteten 
(rcfiiMse,  das  tnan  ins  IVasjfcr  btelKj,  irriaari:  kad 
se  kabao  raaahne  na  suncu,  pa  ne  može  da  drži  vodu, 
onda  se  metne  u  vodu  da  rabreknc.  Rj.  za-bre<?i,  za- 
breknuti.  značenje  (korijena)  stisnuti  se.  napeti  »e: 
zabrcknuti,  zabreći.  Korijeni  143.  —  Zaki»eliti  u.  p. 
kacu,  da  sahrekne.  Rj.  17*ib. 

zabr^pcjatl,  ^jJira,  r.  pf.  {a  Boci)  sditcanger  tcerdtn, 
praajnantcm  fieri.  cf.  zatrudnjeti.  Rj.  zii-brejrja  u.  p. 
žena,  poatane  bregja,  oidi  i  začeti  'J,  zadjetinjiti,  trudna 
zahoditi,  zate$^ati;  oajetiti  Be  2,  pouijeii  4.  v.  impf. 
l>revjati. 

Zabrežjo,  ti.  Dorf  und  iSckunze  an  der  Save  un- 
ireit  Palež:  Viuo  piju  Srpaki  kapetani  na  Zabrcćja 
iikraj  vode  Save.  Rj.  selo  i  aanac  ukraj  Save  neda- 
leko od  Vaieza. 

zikbf^Jo,  n.  Gegend  hinter  dcm  Bcrcje,  trunsmon- 
tana  regio.  Rj.  za-brj^rje,  kraj  za  brdom,  za  brdima, 
vidi  za>?orje. 

zjkbriniili,  nem,  v.  pf.  Uj.  za-brinuti.  v,  impf,  bri- 
nuti se.  —  Ž^  kojja,  in  Sorge  versetzen,  curam  iftjicio. 
Rj.  vrći  ga  m  briga,  t>rigu  tnu  zadati.  —  2)  m  se, 
refttks,  dit  Besorgniga  ttekommeu,  in  curam  incido: 
Zabrinuo  se  kao  jeinin  o  Martu  (jer  se  o  Martu  mije- 
njaju jcmini.  Rj.  '253b).  Rj.  u  brigu  ac  dati.  riđi 
nitri?»uti  se,  nzbri^Jti  se,  razdertiti  so.  ra.skariti  dp,  za- 
starati  se.  —  Kad  carevi  sinovi  ne  dolaze  natrag  ni 
jedan.  labrine  se  sav  dror.  Npr.  44.  Sad  »e  ja  3a- 
Jtrinem  kako  n»  aitfi  na  zeudjul  1*^2.  Braća  ^tr  prlo 
zabrinu  što  *c  f*ći«i  s  ujihovijem  »eairama.  187.  Usni 
Faraon  .  .  .  kad  bi  u  jutru,  on  se  zabrinu  u  dafiu, 
i  sazva  sve  gatare  Misirske.  Moja.  I.  41,  8.  Da  ne  bi 
otac  .  .  .  zabrinut)  se  za  nas.  Siun.  I.  0,  5. 

ZAbrkaCi,  /tihrkiun,  i\  pf.  Rj.  za-brkati.  v.  impf. 
brkati  —  7)  n.  p.  kako  Žitko  jelo  od  bračna,  u  j. 
rgjavo  ga  zgotovili,  vermengen,  misceo.  —  2)  kakav 
posao,  MTicirTen,  misceo,  Bj.  ri(/i  pobrkati,  zbrkati. 


KHbrdJItl,  zilbrojlm,  t'.  pf  Rj.  za-ltrojiti.  r.  impf. 
zabnijati  (i  hc).  —  1)  i>crzfHden,  falio  (aut  fallor)  in 
numerando,  Ei.  —  2)  sa  se,  refleks,  zabrujiti  se,  sich 
versdhlcn,  fallor  in  numerando.  Rj.  —  u  brojenju 
kao  zaboraviti  sto  ili  zaboraviti  a'c,  zabuniti  se^  po- 
grijeniti:  Daje  njemu  iri  tovara  blaga,  tri  mu  daje, 
a  tri  se  sabroji  gledajući  Bogdanovu  ljubu.  Npj.  1, 
548.  Poljubi  ga  tri  ćetiri  puta,  da  je  brojil',  bi  se 
sahrojin.  HN'pj.  2,  2()3. 

ZJibrdJutf,  jim,  v.  pf.  n.  p.  znbmjaSc  ćele,  sammen, 
sasurro.  Rj.  za-brujati,  početi  brujati,  v.  impf.  brujati, 

zubiklatit  lum«  v.  pf,  (u  Pa^ir.)  zapeOatiti  bulom, 
v&rnegeln,  obsignare:  Crnom  bje&e  buiom  306«/«««. 
Rj.  (knjiga),  za-bulati.  r,  impf.  buUti. 

1.  zdbun,  m.  vidi  žubor:  Oni  zabun  čine  plani- 
nama. Rj.  vidi  i  Žuber,  žamor. 

2.  zAbnn.*  udj.  indecl.  verbliifft,  j}€rturbatus:  Zabun 
aata,  ma  oslndi  ustu.  Rj.  mr^av,  sl.ib,  bolan;  a  to  Mto 
od  prilike  znači  i  asta.  Popović.  —  Tu  so  Turci  zabun 
u<5iniše,   od  sira'  staže  u  8avu   skakati.  Npj.  4,  285. 

zAbiinu,  f.  die  Veru'iming,  perturbatio.  Rj.  za- 
buna, za  postanje  isp.  zabuniti  (i  ee).  —  Kad  Čuje 
(.Miloš)  da  su  Milenko  i  Petar  u  Biogradu  bez  vojske 
i  u  zabuni,  piSe  im,  da  ne  udaraju  natra;^.  Sorj.  56. 
Zabuna  u  okoIu  Filistojskom  bit^tse  sve  ve<*a  .  .  .  za- 
buna bjeSe  vrlo  velika.  Sam.  I.  14,  V.).  2f).  Ti  (su) 
književnici  u  zabuni  i  oko  drugih  oblika.  ( )bl.  73. 
Da  si  u  zabuni  sa  sin/j  položaj.  Pom.  4<i.  Gdjekoje 
(pogrjeSke)  čine  zabunu  u  smiitlu.  Živ.  sv.  S.  V. 

zabAnitI,  zžbOnlm,  r.  pf.  Rj.  za-buniti.  vidi  zbu- 
niti. V.  *m;j/'.  zabunjivati.  —  2}  venrirrfiit,  rerbluffen, 
perturbo.  lij.  —  Kad  se  probudi  nesretnji  otac,  tms 
zabunjcn  na^jo  sve  kako  je  snio.  Npr.  132.  Kad 
s  Tnr<"'inom  na  mojflan  izigjeS .  nemoj  dorc  uzdom 
zabuniti,  ja  sam  dorn  boju  miuc'io.  Npj.  ;t.  31(3.  Jedn(»- 
liko  složno  udarise  ...  sa  avih  strana  zabnniše  Turke. 
4,  257.  Bramini.  zabunjeni  ovim  odgovorom,  vrate  se. 
Danica  2.  12H.  U  Ijutini,  koja  je  svaki  razlog  u  meni 
zabunila  bila,  2,  120.  —  2)  sa  se,  refleks,  vidi  smfsti 
se,  snebiti  pe  1,  usprdežiti  se.  isp.  i  u*eprtljiti,  uiu- 
ktitriti.  —  Zapazanti  se,  zabuniti  se  pazarujtići.  Kj. 
187b.  On  kad  izigje  pred  carevn  k<5er,  malo  se  za- 
buni i  poplati.  Npf-  ♦»!■  Zabunio  se  kao  C%anin  u 
luku.  (Valja  da  kad  su  ga  naMi  gje  krade  luk  . .  .). 
Posl.  82.  Kao  osup-jena  dii.^a  (n.  p.  zabunio  se).  182. 
Uatanu  Grci,  le  .te  Turci  njihovom  bunom  sabune. 
Milos  150.  Sad  nema  knd:  zabunio  se  oko  Srpskoga 
liječnika,   a  ima  i  drugih  poslova.   Straž.  l8bG.  7lji3. 

zablinjivailje.  n.  das  Verhluffcn,  perturbatio.  Rj. 
verb.  od  zabunjiv.sti.  radnja  kojom  tko  zabunjttje 
koga. 

zabiinjivati,  zabiinjujem,  i».  impf.  rerbliiffen,  per- 
turbo. Rj.  za-bunjivati.  r.  itnpf.  proMi  buniti,  v,  pf. 
zabunili  yi  se). 

zabJlrniatJ,  milu,  v.  pf.  za-burmati,  na  burmu  sa* 
troritit  zariti,  v.  impf.  /.aburmavati.  suprotno  odbur- 
mati.  —  Ama  Sto  je  puce  pod  gr^ocem,  u  ojem^  ima 
dvije  litre  zlata,  zaburnuinOf  pa  se  odburmava.  Npj. 
3.  350. 

ZrtbiirmAvanJe,  «.  verbal.  otJ  zaburmavafl.  radnja 
kojom  tko  zaburmava  n.  p.  puce. 

zabiirinAvatl,  zabfirmavam,  r.  impf.  za-bunnavati, 
«,  p.  puce,  na  burmu  qa  zatcorati,  zavijati,  isp.  p. 
pf.  zabuimati  i  v.  impf.  odburmavati. 

zubAsati,  silm,  v.  pf.  udariti  u  zemlju  {cf,  busen\ 
einsddagenj  figo:  Pred  dvore  je  koplje  ^aifwa/a.  Rj. 
za-busati.  v.  impf.  biisati. 

KAbAsiti,  zibusim,  r.  p/'. /a-busiti  ?».  p.  fcu/tr**,  t.  j. 
u  kupusari  ga  odozgo  hu-icnjem  zatrpati.  —  Kupus 
zahnsiti,  Mo  se  obično  ćiui  s  proljeća,  ako  se  kani 
ostaviti  kiseli  kupus  do  jeseni,  u  Lici.  B.  Budisavljević 
pl.  Prijedorski. 

zJUtufiiti,  ftim,  V.  pf  Rj.  za-bu.^ili.  r.  impf.  prosti 
biUiti.  —  J)  etKos  unterdnickeHj  supprimcrc,  cf.  za- 


UUMUlU 


—  764 


mniavlltl 


baSuriti.  Rj.  —  *^^  jiid  jra  zabuMo,  treffeit,  fcrio:  Ljuli 
8U  ^a  jadi  zulmsili.  lij.  (iznenada)  /.adt'Bili.  —  I/.0- 
budice,  cf.  i/niMiada,  cf.  3'^)>u^iti.  Kj.  228a. 

zjitrariti,  nm,  v.  pf.  Rj.  Ka-carili.  8n2>roino  roscariti. 
—  J)  zum  ICftiscr  machćHj  creo  imperator  em.  Kj.  sa- 
curiti  koffa^  postaviti  ga  £ti  cura:  Vojvoda  Saulov 
nze  aina  8aulova  i  zacari  <ja  nad  ovijeno  Izmiljem. 
Sam.  II.  2,  0.  Otide  Rovoani  u  t>iheni;  jer  se  ondje 
skupi  Ii;railj  Ha  ija  zacari.  Car.  I.  12,  1.  —  2)  sa  8e, 
refleks.  7^<n\r\u  se,  sich  sum  Kaiser  «mcA«i,  Kaiscr 
iperden^  fio  imperator.  Rj.  postati  cuTj  učiniti  se  car: 
Carevi  koji  corovaSe  u  atemlji  KdomHkoj  prije  cego 
se  sacuri  car  nad  sinovima  Izrailjeviui.  Moju.  I.  S{\, 
31.  Kud  nmrije  Adad,  iucari  se  na  vjeyoco  mjesto 
^Samada.  36.  36.  Kad  se  sacaHt  pobi  aav  dom  Jero- 
voarnov.  l'nr.  I.    15,  2'J. 

znećniiti  se,  zžcenem  ae,  v.  r.  pf.  den  Athem  fv?f- 
lieren  w»"  heftigem  W€ineH,  nchiuvhzen^  spirittitn  tn- 
iercludo  plorando,  singuUio.  Uj.  za  oe  mi  ti  se,  kao 
sagušiti  se  od  velikoija  plaču.  —  tako  može  bili  da 
je  u  zuaćeoju  iinemoći  (izgubivši  p  pred  n):  /.ai'e- 
luili  HC.  Korijeni  235.  — glagol  se  drukčije  ne  nahui, 

KAciJ^dili,  /^cijedim,  v.  pf.  za-cijediti,  «.  p.  kome 
sto  u  oči.  V.  impf.  zacjegjivati. 

zuc*iJ61o  {z&  cijelo),  adv.  kao  doista,  pouzdano^  ber 
AHui^je;  getciss,  gam  getcisHf  eerte,  printjeri  kod 
cijel  3. 

zaeiJMJctI.  iiaoijMlm,  v.  pf.  za-cijcljeii,  m.  ;>.  rana 
iocijeli.  goruri  se  u  Hrvatskoj,  isp.  iHcijeljeti.  c,  impf. 
cijelJL'li. 

zarijeiiiti.  Jiicijenlin,  v.  pf.  schdtzen,  eincn  l*reis 
setsen  anf  die  Waar€,  pretitim  constituo :  ako  mnogo 
sacijvni,  ne  kupuj ;  podaj  mu  Sta^rod  zacijcni.  Rj. 
sta-cijenili,  izreci  cijetiu  čemu,  reći  po  što  je  tko  voljan 
dati,  prodati  što.  i\  impf.  cijeniti.  —  llabo,  hajdemo 
na  va^  .  .  .  moj  će  majstor  doći  da  kupi  konja,  i 
štogod  Citceniš  on  cu  dati.  Npr.  38. 

zuHj^iiKi,  zucijepim,  r.  ;)/'.  zji-uijepili.  anspalt^n, 
infindo.  Kj.*  o.  impf.  proati  cijepiti.  —  risaik,  u  pisku 
ono  ho  je  zarezauo  i  malo  zacijepljcno  le  pisti.  Rj. 
5U2b. 

ziictji'ikati,  zacljučem,  r.  pf.  za-cijukati,  početi  c^ju- 
koti.  V.  impf.  oijukati.  —  Zadjukaae  hegede.  M.  P. 
^apL-auin.  AUj.  III.  587b. 

zacJi^fcjiTanJi^,  h.  verbal.  od  Eacjcgjivati.  radnja 
ko^om  tko  ZfJ'jegjuje  ito  (u  što). 

zacjejgivati,  /.acj^gjujem,  r.  impf.  za-cjegjivaii.  v. 
impf,  protti  cijediti,  p.  pf.  zacijediti.  —  su  aejpass.: 
Vidovita  trava,  nekakva  trava,  koja  se  suha  nipa,  a 
»irova  zacjcgjuje  n  oči.  Rj.  tJOa. 

zucmiljeti,  zacmilim,  v.pf.  (po  jugozap.  kraj.)  vidi 
/.acviljeti:  Zacmiljeie  dva  Mećikućića.  Bj.  za-cmiljeti. 
r.  impf.  cmiljeti. 

zafokAtati,  /.ac6ko<Sera,  r.  pf.  indpere  strepere  (dc 
dentihus).  ^tulli.  za-cokoću  suhi  (od  zime),  kad  stanu 
cokotati.  V.  impf.  cokotati. 

zAcupuĐi,  adj.  (u  ajev.  Hrr.)  vidi  zatucani.  Kj. 
za-copani.  kod  zatucani  kaže  se  verstockt,  obetinatua, 
koje  snaći  drvenast  (m  prenesenom  smislu),  a  u  (fjev. 
Urv.  [i  u  baniji.  V.  Leber)  zacopan  znači  budalast, 
glup,  tupoglav.  cidi  drven  3. 

ziU'repnuti,  nem,  v.  pf.  (u  Dubr.)  scJtdpfen.  haurio. 
Rj.  fA-crepnuti.  vidi  zacrpali,  i'.ahvatiii  1.  p.  impf. 
crepnti,  crpati,  crpsti.  —  Hajde  u  ono  jezero  onamo, 
zacrtipni  rode  zelene.  Npr.  232. 

znerlj^uiti«  nlm,  t\  pf.  —  J)  rubefacere,  Stulli. 
ZA-crljeniti  što,  učiniti  da  l/ude  crljetio.  vidi  zacrve- 
niti. t\  impf.  prosti  criieniti,  —  2)  sa  se,  refleks,  za- 
ur\j&uiLi  »e,  uim  se.  viai  icaorveujetl  se:  Bo|ie  se  Je- 
danput :zacrljetuti,  nego  Hto  puta  blijegjeti  (Posl.  2^), 
Rj.  za-crljeniti  se,  postati  crljen,  vidi  zacrljenjeti.  isp. 
Ksjapriti  ae,  zapurili  ae,  zarumeniti  se.  r.  impf.  crlje- 
niti  se.  —  ^Jije  zime  prije  ueg'  se  Orlanda  tacrljeni. 
DPobI.  84  (Orl&uda.  u  Dubr.  statua  i  kod  nje  atup 


na  koji  «e  penjala  zanlnva  i  koji  se  )«vake  godine  pred 
»V.  Vlalui  februara  mjeaeou  mazao  crvenilom.   XIV). 

zitcrljenj4*(i,  /-acrlj^iiTm,  r.  ^/".  znH'.rljenjelJ,  puntati 
crljtn.  vidi  zacrljeniti  ae,  zacrvenjeti  ac.  v.  impf.  prosti 
crljenjeti.  —  Bolje  je  sto  krat  sacrljenit*  uetrli  jednom 
ublijediti.  DPosl.  8  (zacrljeuiti  k  lap.  govoru  tnjcsto 
zacrljenjeti  K 

zncrnhi.  z&cPnlm,  «.  pf.  Rj.  za-cmiti.  r.  impf, 
prosti  crnili.  —  1)  schtBars  macnen  (čine  FlUssigkeit), 
nigro  (liquoremj.  Rj.  zacrniti  čitko  što,  n.  p.  rodm. 
učiniti  da  bude  crno.  vidi  zavraniti.  —  2)  fig.  Savo, 
Savo!  sebe  ne  zabijeli,  a  mene  zacrni  (PohI.  273. 
tumačer^je  vidi  kvd  zabijelili).  Rj.  u  prenesenom  stni^lu, 
zacrniti  koga,  it  crno  g^^^  zariti:  (Kad  udovici  met'u 
crnu  maramu  na  glavu).  .Sto  u<5inje  velje  jade  mladoj 
tvojoj  kukavici  .  .  .  jutros  si  je  zacrnio.  Npj.  1,  94. 
Koj'  izgubi  ailna  8mail-aga  i  njegovih  sedamnaje^t 
aga,  zacrnio  srni  Hercegovinu.  5,  118, 

zaerp.sti,  zacrpem,  r.  pf.  za-crpati.  vidi  zacrepuuti, 
zahvatiti  1.  r.  impf.  prosti  crpati.  —  K'o  Ua  jra  je 
iz  pmJa  zacrp'o.  DPosl.  45.  ^lijeau  ga  iz  |>uću  za- 
crpli.  84. 

zftertDJak.  m.  (u  Srijemu)  onaj  zaglavuk  u  plupi 
Ato  ae  njim  crtalo  odozgo  zaglavljuje.  Rj.  za-crtnjak 
(od  oftuove  koja  je  u  starom  crta,  iap.  crtalo),  istp. 
Oan.  268. 

zavrv^nltl,  nlm,  v.  pf.  (dne  FlusaigkeitJ  roth 
t;iacA«ti,  rubcfacio.  Rj.  za-crveniti  žitko  što,  n.  p. 
vodu,  tKiniii  da  bude  crveno. 

ZAcn'^nJeti  se.  zacrvfcnim  se,  v.  r.  pf.  errothćtt^ 
eruhcsco.  cf.  zacrijeniti  se.  Rj.  za-crvenjeti  se,  postati 
crifn.  vidi  i  ziicrljeujeti.  —  Zacrvenio  se  kao  vnjupir, 
PobI.  87.  Poblijedio  je  kao  Mjepačka  tikva  u/,  beruu. 
(Kud  se  ko  vrlo  zacrveni  .  .  .).  2n<J, 

zAcrvoljćiti,  ^m,  ridi  zaprznili  1.  Kj.  za-orvoljčiii, 
n.  p.  sohu.  vidi  i  ziigojaliii,  zakrtožili.  i.tp,  p.  impf 
prosti  crvoljiti. 

zaiei'icuknU,  kam^  p.  pf.  hineinschaukeln,  intrutlo 
oscillandu.  Rj.  za-cucukati.  isp.  zaculJHti,  zaljuljali 
isp.  V.  impf.  prosti  'nicukati, 

ztkcukati,  kam,  t'.  pf.  (u  C.  O.)  vidi  zakucati:  Pa 
sacuka  ze<5irom  u  vrata.  Rj.  za-cukali.  /*.  impf.  prosti 
cuk.tti,  s  premještenim  glasovima  što  i  kucAti. 

zacflkorili,  rlm,  c.  pf.  za-cukoriti  što,  cukorunt  ga 
začitiiti,  posuti,  vidi  za5c(^ontt.  c.  impf.  prosti  cukoni' 

zacdljat],  zilcflljiira.  r.  pf.  [u  Dubr.).  Rj.  /Ji-culjal 
r,  impf.  culjati.  —  1)  vidi  zaljuljati.  Rj.  vidi  i  za- 
njihali. —  2)  sa  se,  refleks,  zaci'iljali  80  (u  Dubr.i, 
vidi  zaljuljati  ae.  Kj.  vidi  i  zanjihali  se. 

zaeAriti,  nm,  c.  pf.  anfungcn  zu  rinum,  manu; 
kad  zacuri.  Rj.  za-c«riti,  početi  curiti,  r.  impf.  curili. 

zneviljt^tf,  zacvUim,  r.  pf.  Klngetjeschrei  crhebt 
strido,  ejalo,  cf.  zacmiljeti.  Rj.  za-cviljeti,  početi  ci 
ljeti.  V.  impf.  c^-iljeti. 

zAniniiitl,  mani,  v.  pf.  Bj.  za-i^amati.  r.  impf,  la- 
mali. —  1)  renveilen,  lange  nashleiben,  morari  rfiuj" 
Tamo  (^emo.  *bftne,  zaČamaii.  Rj.  zabaviti  mc  gdjegi 
dugo.  isp.  zabaviti  ae,  *  syn.  ondje.  —  Pik>  vino  \ 
i  sačamaše  od  negjelje  opet  do  negjelje.  Npj.  2.  23^.^ 
Začamatif  ostali,  zabaviti  se.  Npj.^  2,  3(>4.  —  2)  \u 
C.  G.)  sich  rerspaten,  sero  venio,  cf,  odocnili.  Rj. 
vidi  i  zadocniti  i  i  ae),  zakasniti,  opoznili. 

znMrati,  zilćaram,  r.  pf.  za-<?arati,  betaubern^  6e- 
hexeH,  incantare.  vidi  zama^gijati.^zamafttati,  zatniTtt 
2,   opiiiniti.    v.    impf.  t^arati.   —   Sto  je   Jovo!   inoj(_ 
milovanje,   te  ti  roniS  suze  niz  obraze?  Ali   su    me 
tebe  omrazili,  ali  su  te  čarom  začarali?  Herc.  3. 

zitc&tuiti.  zjlc^atmtm,  v.  pf,  udariti  čatinu  izmegjUj 
direka  ili  zida.  Kj.'  za-Oatmiti.  | 

zt\^'iirHtt,  z:Ai?ftvnm,  v.  pf.  z:i-t'5avlili,  ^m7im«    r^ 
kovati,  zabiti,  isp.   zakhućili.  za   ukc   isp.  DiaxiHi 
ARj.  917b.  —  B'jele  dvore   zatvorila  a  htnate   et 
čavlila ,   zalud    kucah  i   uzdisah,   ne   ^6e   draga 
otvori.  Herc.  273. 


L 


BBifelltl 


—  765  — 


mtatl 


zat^čiliti.  zAćeliiu,  r.  pf.  si-hUensent  concludo.  Kj. 
za-čcliti  sof'i'u  kim,  metnuti  ga  sofri  u  donje  čelo. 
isp.  zHĆeljivftti.  —  Pini  šatorom  sede  vino  piti,  posa- 
gjuje  do  desna  koljena  elći-ha^u ...  Kaicom  je  sofru 
zaćelio  ftproć'   ćestitog   lica   kraljevoga.   Npj.  3.  483. 

zA^elJe,  n.  gornje  6elo,  t.  j.  injeslo  navrh  stola 
^dje  obilno  ataijogina  ^edi  kad  so  rui^a  ili  vet^ero, 
(ler  oherste  Plutz  «m  Tische^  tricUnii  pars.  Rj.  za- 
(lielje.  vidi  fe\o  2,  pročelje,  suprotno  donje  ćelo,  xa- 
Bjeda  2,  zjutlava  1.  —  Ne  poštuje  oca  i  matere ...  a 
da  ih  metne  u  taćeljt  .  .  .  Npr.  77.  Kad  dogje  veće, 
doma<5in  ih  posadi  u  začelje.  78.  8tarca  FoŽu  iTj/ii 
u  sačelje.  Npj.  4,  133.  Traže  sučelja  na  gozbama  i 
prva  mjeeta  po  zbornicama.  Mat.  23,  (>. 

xn<'pljiv»inje,  n.  verbul.  od  zai^eljivati,   koje  vidi. 

zaf'oljivutt,  zaćMjujem,  v.  impf.  mit  rf«*  fiiickseite 
ffrdmen,  parte  aversa  ^initimum  esset  ko  s  tobom  iz 
onoga  sokaka  zaćeljuje  baSćom?  Kj.  za-^eljivati  čim 
s  kivi,  i.  j.  biti  kome  stui^ed  itiražnjom  stranom  čega, 
n.  p.  bašče.  isp.  za^^eliti.  suprotno  Bnt^cljavati  ne,  suče- 
ljavati ne,  Sčeljavati  se. 

xU4'0ljristiti,  za^MjOstim,  vidi  zavilićiti.  Rj.  v.  pf, 
zii-ćeljuHtiti  n.  /j.  konja,  metnuti  mn  zvnle  (gjem). 
vidi  i  zai^eviljiti  2,  zauzdati,  zažvaliti.  i»p.  zajnlariti, 
zaulariti. 

zjkr-epnk,  ziVepkn,  m.  f>idi  zftpu5n<5.  Rj.  za-ćepak, 
ono  čim  at  što  začepi,  isp.  ćep  1,  zatJBak. 

zft^opiea,  f.  (u  (J.  G.)  vidi  za|yevica:  S  ma!e  lače- 
pice  velja  biva  (Posl.  21)0).  Rj.  za-ćepica.  za  postanje 
*>p.  začepiti,  vidi  zadjevica. 

za$^|>iti ,  zAžepim,  ik  pf.  verstopfen,  ^uspundtn, 
epistomio  ofeturo.  Rj.  za-čepiti.  riđi  zapuSiti  1,  ziptiti, 
zatianuti.  suprotno  oćepili^  od(''epiti. 

ziičt'pljAvanjc,  h.  verhal.  od  zaćepljavatl.  radnja 
kojom    tko  začepljava   n.  p.   boce.    rwi   zapu5avanje. 

za^eplJAvati,  zač^pljavam,  v.  impf.  za-čepljavati 
n.  p.  boce.  vidi  zaptjvati,  zapuSavati,  zati»kali,  zali- 
slcivati.  V.  pf.  začepiti,  suprotno  očepljavati. 

za<*oprkaff,  kam,  v.  pf.  Rj.  za-čeprkali.  v.  impf. 
čeprkati.  —  J)  anfangen  r«  sdnirren  (tvie  die  Henne), 
rado  ut  gallina.  Rj.  početi  čeprkati  (kao  kokoš).  — 
2)  versdtarren,  radendo  obruo.  Rj.  zaćeprkati  što, 
čeprkajući  eakriti,  zagmuti. 

zafĆ.stlti.  z&č@Htlm,  r.  pf.  vidi  ut^estali.  Rj.  za-Če- 
Htitl,  često  učiniti  Hto,  često  se  dogoditi.  —  Kada 
maćka  lačesti  hrkati,  valia  reci :  mvoju  glavu  iskrhalal 
jer  misle  da  to  nije  dobro  za  onu  kuču.  Rj.  349a. 

zafćtak,  zač^tta,  m.  —  1)  der  Anfang,  initium, 
cf.  početak.  Rj.  za-«5etak.  za.  postanje  isp,  1  začeti. 
vidi  i  započctak.  —  2)  foetna  conceptio.  StulU.  djelo 
kojim  začne,  zaltregja  n,  p.  ovca^  a  i  ima;  Empfdng- 
nis«.  isp.  zameUik. 

z&feti,  ziičnem,  r.  pf.  Rj.  za-četi.  9te  dolazi  kao 
prost  glagol,  is^.  -četi.  r,  impf.  ziOinjati.  —  1  a)  vidi 
započeti.  Rj.  tndi  i  počeli,  i  sifn.  ondje,  vidi  i  za- 
djeati  2.  —  Onda  aviuiarče  začne  govorili:  »Devojko, 
je  li  ti  ua  čelu  zvezda?«  Npr.  257.  —  b)  sa  se,  re- 
fleks. D.  p.  začela  se  kavga,  entstanden,  exorta  est 
rixa.  Rj.  tsp.  nastanuU,  nastati.  —  Djetinja  boleat, 
od  koje  djeca  umiru  ika^.ii  tla  se  u  drobu  za^ne).  Rj. 
122b.  —  2  a)  empfangen,  concipio  (con  der  Kutu 
Stute,  dan  Schafe):  znčeln  krava,  i.  j.  počelo  joj 
rasti  vime,  akoro  če  se  oteliti.  Rj.  govori  se  za  kravu, 
kobilu,  ovcu;  ali  i  za  senu,  u  značenju  zabregjali, 
zatrudnjeii.  isp.  šio  ide  namait  pod  b.  —  b)  sa  se, 
refleks.:  Ono  Sto  >'C  u  njoj  (u  Mariji)  začelo^  od  Duha 
je  svetoga.  Mat,  1,  20.  riđi  zadljati  se,  zametnuti  se. 

x&4*etnik,  m.  vidi  početnik.  StuUi.  k4^i  &to  sttčne, 
rrtčit\je. 

7,tu''4^viljiti,  /jii':fevl!jnu,  v.  pf.  Rj.  za-reviljiti.  v. 
impf.  začeviljivati.  —  t)  (dić  Flinte)  spannen,  in- 
tcndo  telum  (itint*imj.  Rj.  cačcvUjUi  n.  p.  pmku.  vidi 
zapeti  1.  —  2J  vidi  znriličiti.   Kj.   začeriljiti  n.  p. 


ko7ija,  metnuti  mu  zvale  (gJ9m)*  Mi  i  zaćeljustiti.  i 
»jfn.  ondje. 

znrovlljivanjts  «.  verbai,  od  začeviljivaLi.  radiija 
kojom  tko  začerilJHje  što. 

zaoeriljiVHli,  zaćevUjujem,  v.  impf.  za-čeviljivati. 
p.  pf.  zaćeviljiti.  —  i)  zaćemljivati  n.  p.  pušku,  indi 
zapinjati  1.  —  2)  saććri{jivati  n.  p.  konja,  metati 
mu  svale  (gjem).  vidi  viličiti.  i.valiti.  isp.  uzdati,  za- 
uzdavati.  —  Žvalav,  kad  se  u  koga  n  uglovima  na- 
kraj usana  kao  ojede.  Gdjekoji  govore,  da  takove 
ljude  gjavoli  u  snu  uzdaju  ili  začevUjuja.  Rj.  ir>5a. 

zAčilitl,  Hm,  V.  pf.  riđi  zaviliti.  Rj.  za-čiliti,  po- 
stati čil,  stati  na  snagu.  isp.  očilili. 

ziic'in*  m.  condimentum.  vidi  začina.  BtuUi.  govori 
se  u  Hrt.  moše  biti  da  amo  ide  poslovica :  i^ludu 
je  začinu,  kad  nije  načina.  Posl.  83. 

ziefno,  f.  die  \Vurze,  condimentum:  Te$ko  loncu 
iz  sela  začine  čckajučil  (Posl.  315).  cf.  znsmočak.  Rj. 
zH-činn.  za  postanje  isp.  /aćiniti.  —  Zaludu  je  vučinu, 
kad  nije  načina.  Pusi,  83.  Da  su  sve  prijesne  (:^ivo- 
tinje)  1  bez  začine  jeli,  to  se  razumije  i  po  sebi.  Pri- 
prava 152. 

zai'lniti,  zičinim,  v.  pf.  Rj.  zn-čiuiti.  n.  impf.  za- 
ćinjati.  —  I)  trUrzcn,  condio.  Rj.  vidi  zasmočiti.  — 
Zklučiti,  utuci  bijeloga  luka,  pa  sačiniti  kakovo  jelo. 
Rj.  lS2a.  Naoparno,  dto  nije  zaćtnjeno.  Rj.  390a. 
Najveća  je  čast  na  petku:  riba  i  grtJi  začinjen  zei- 
tinom.  Danica  2,  lU4.  —  2)  fig. :  Sve  je  kolo  glavom 
nadmašila,  a  gospodskim  licem  začinila.  Rj.  u  pre- 
nesenom smislu.  —  OU  sviju  je  i  veća  i  ljepša,  lje- 
potom je  kolo  začinila.  Npj.  3,  3ti<J.  Koje  (pjesme]  sam 
ostavio,  da  njima  začinim  petu  knjigu,  Npj.*  4,  XU. 

1.  zjtt'iujanje,  n.  Rj.  verbai.  od  zićinjaii.  —  J)  vidi 
započinjanje.  —  2)  radnja  kojom  n.  p.  žena  začinje 
dijete  (die  Empf^ngniss,  conceptio.   Rj.). 

2.  začiojanjo,  n.  das  Wiirze}i  (iisterr.  Vermachen), 
conditio.  nj.  verbai.  od  začSnjati.  radnja  kojom  tko 
zavinja  n.  p.  jelo. 

1.  z^eilljaU,  ojem,  r.  impf.  Rj.  za-čiujati.  v.  pf. 
začeti.  —  J)  vidi  započinjati:  Sve  gjevojke  redom 
pop'jevaju,  a  začinje  Fatima  gjevojka.  Rj.  vidi  i  p<V 
činjati.  —  Vodi  li  mu  kolo  atara  majka?  A  aeatricc 
pjesme  začinjn  U?  Kov.  60.  —  2)  empfangen,  con- 
cipio. Rj.  n.  p.  žena  začinje  dijete. 

3.  zaJtinJAli,  z^člujam,  v.  impf.  viirzen  (vermachen), 
condio.  U  nas  se  jelo  uajviAe  začinja  skorupom  ili 
maslom,  a  kad  ovoga  nema  i  lojem,  uz  posl  uljetn. 
Rj.  za-činjati.  vidi  zasmakati.  v.  pf.  začiniti.  —  Pe- 
lljauija  kupus  ne  začinja.  (Blebetanje  posla  no 
opravlja).  Posl.  247. 

zjlčkatlt  Čkam,  v.  pf.  n.  p.  pukla  vrata  pamukom, 
(dnć  Ritzs)  verstopfen,  obturo,  obstruo.  Rj.  za-čkati, 
Matisnuii  pukotinu  čim,  v.  impf.  čkati. 

z&i'koljlna,  /".  Schlnpfirinkel,  latebra.  Rj.  kao  skro- 
rište,  kut  gdje  se  može  sakriti,  rupa  n  koju  se  moic 
šmignuti.  —  za-čkoljioa,  od  osnova  od  koje  je  t  čkati. 
isp.  Oan.  153. 

zi\r*udUi  .sc,  d^m  »e,  v.  r.  pf.  sich  vertruTidem, 
miror:  Začudio  se  prebijenoj  gojiieni  (kaŽu,  osobito 
žene,  onopie  koji  se  čemu  zaćadi,  da  ne  bi  ono  urckno 
čemu  se  čudi.  Posl.  87).  Rj.  za-čuditi  se.  isp.  udi- 
viti  80,  zadiviti  rp.  v.  impf.  čuditi  se.  — Ona  se  samu 
savudi  kako  je  ostao  živ.  Nur.  62.  Kad  dogje  ua  onu 
čupriju,  začudi  se  r^enoj  krasoti  ...  Pa  se  začudi 
gde  sve  selo  peva  i  veseli  se.  89.  Začugjen  ljepoti 
onijeh  gjevojaka  . .  .  ZiiĆudi  se  carev  sin  na  ovake 
odgovore.  111.  Kad  ih  za6uqjen  upita,  ko  su.  oni  sve 
kaiu.  236.  Te  mu  rusu  osjelco^e  glavu,  pa  se  nu  nju. 
Turci  začudise,  kolika  je  glava  od  hajdukji.  Npj.  3, 
340.  Začiuiih  se  čudom  velikijem  kad  je  vidjeh.  Gtkriv. 
17,  6. 

KJU'uti.  z^ujem,  v.  pf>  /loren,  exau(Uo:  GI&h  za- 
čula gjevojrina  majka.  lij.  za-čnti.  vidi  zasluSati.  v. 
pf*  i  impf.  prosti  ćuti.  t>.  impf.  prosti  čujaLi.  —  To  «• 


uAelmk 


—  766  — 


1.  zađaTatI 


čuJg  na  (UUeko  jedan   bogati   čoek.  Npr.  lt>8.  Noifo 
vilu  niko  ne  :nčtije,  no  jn  raru  Muf.i  Kaićevi^  Npj. 
4,  12:2.  U6i  gliibib   zt^čiUe^   tada   ^e    hromi   poskočiti 
kao  jelen.  DP.  314.  m  se,  p«««..   Iz  tutnjave  začuje  , 
«  (^/'t,".-  •<)  Uftudel  Npr.  75. 

ziVt'lak.  zAtiokn,  ni.  vidi  ^atjelak. 

zAocIJnk,  7iltijoljka,  m.  (u  PaMr.)  vidi  zatiljak.  Rj. 
—  zatiljak.  Kao  cfa  bi  i  bilo  po  zapadnom  povoni,  I 
govori  ae  gdje  gdje  je  (r,)  mjesto  t:  Z'i':clak.  Kori- 
jeni 9G.  ocdje  če  biti  qrijeikom  Hampamkom  /.Ac^eUk 
mjesto  z/L^eljak;  ali  iianićić  ima  drugdje  i  /.atjelak, 
i.  j.  Ka<Jelak.  ! 

ziićer  .  .  .  vidi  zatjer  .  .  .  Rj.  | 

zAel,  zTijErjem  (zii&ao,  /JUla),  v.  pf,  Rj.  za-iti,  xa-jti,  i 
za-lji.  za-<^i.  ridi  zai^i,  zaljpsti,  /nijeci.  v.  itnpf,  ziV  | 
laziti,  znhoditi.  —  1)  hinUrgćhen,  eo  post — :  zaijje  ta 
brdo,  za  ku(?u.  Sunce  zagje  la  goru,  daj  mi  pope 
iiavuru.  Rj.  vidi  zauiiuuli.  —  Sjesti,  'd)  untcrtjehen, 
uccido:  sjelo  eunce,  cf.  zuvi,  smiriti  ee.  Rj.  Gl^lh  {ridi 
/.apasti  1,  Misjesti  3).  ov<imo  idu  i  ovaki  prittijeri: 
Vrati  mu  zalog  njegov  do  sunčanoga  zapada  .  .  .  i*odaj  , 
mu  najam  njep;ov  isti  Han,  i  da  tftt  ne  zatjjc  sunce  i 
11  tebe.  MoJA.  V.  24.  16.  I  otidoSe;  i  sunce  ih  sag  je 
blizn  Gavaje.  Sud.  10,  14.  —  2)  kome  n.  p.  za  Icgja, 
ili  i^prijekn,  umgehen,  circumvenio:  Dok  on  njemu 
iaprijekft  zagje.  Rj.  Isp.  obaći,  običi.  —  Dok  su  se 
jedni  Turt-i  8  njim  is  Koi'omI  tukli,  drugi  zu^ii  te 
ga  opkole.  Rj.  295b.  Podminuti,  zaci  odozdo,  n.  p. 
kad  se  i^ete  ili  vojsko  biju  u  brdima,  umgehen,  circttm- 
vet\io.  Rj.  522b.  rt  jednom  »e  vojskom  tukao,  a  dvije 
Hu,  tri  obila/ile,  da  mu  zngju  s  letjja.  Danica  I,  JS4. 
Kriju(?i  fle  izipju  malo  uz  Moravu,  te  sagju  Ama- 
utima  kao  s  rebara.  Milo5  92.  —  3)  »id  rerirren, 
abcrro.  Rj.  vidi  zabtmtati,  i  spn.  ondje.  —  /alutati, 
zaci  «  puta.  Rj.  I81b.  Vrliaju(^i  po  planini  jedna  od 
njih  ifijiK  i  dogje  pred  jednu  peC-iuu.  Npr.  1.  Muogi 
»u  bežeći  preko  šuma  zašli  u  lugjoj  zemlji.  MiloS 
101.  Kojemu  (srebroljublju)  neki  predavši  ae  zugjose 
od  vjere.  Tim.  I.  6,  10.  Ne  daj  mi  da  zugjem  od  za- 
povijesti ttojih.  Pfi.  119,  10.  —  4)  nach  der  Rtihe 
gehen  (z.  B.  von  Haus  zu  Jlans),  ex  ordine  eo:  Zašao 
od  kuc^e  do  kuće  kao  vodičar  (Poal,  87.).  Rj.  stati 
ići.  iitp.  zarediti.  —  Zttgje  od  istora  do  izpora  i  poćue 
ih  brojiti  redom.  Npr.  100,  Carev  »i«  po  tom  zagje 
H  onom  papućom  njezioom  da  je  traži  po  svemu 
carstvu.  129.  Ztujje  po  čarsiji  da  gleda  kakav  je 
zanat  najlak-^e  naućiti.  174.  Zagje  lijoreja  svakog 
darivati,  svakom  dade  po  trieat  dukata.  Npj.  4,  303. 
Tako  Turci  :agju  po  narodu,  i  stanu  opet  kupiti 
onižje.  Milofi  fVs.  —  /i)  zasio  vii  za  nokte,  kad  ruke 
vrlo  ozebu  pa  poJto  He  dogje  u  toplinu,  pod  noktima 
stane  zdravo  boljeti.  Rj.  —  fi)  kao  uri  u  Mo.  isp. 
zagaziti  u  sto.  —  Zagjem  u  šumu  da  ulovim  kaku 
zvjerku.  Npr.  IGl. 

7.iić6pa(i,  /jVnpiim,  7.ne6pitl,  ziićoplm,  v.  pf.  mit 
Koth  verschmieren,  luto  oblino.  Bj.  za-ćopati,  za-ćo- 
piti,  fdatotn  zauiazati, 

1.  zad,  Hl.  (u  C  (}.)  t;i^(  zid:  Nju  udrio  kamenu 
od  zada.  Rj.  i>od  tada*  znaci  od  zidit,  Npj.  2,  (114. 
Vuk).  —  zad  (3;''AT«,  zid.  od  kor.  koga  je  i  sn-jrf-ati, 
Cl-^hA-arH).  Ofln.  33. 

2.  /ad«  ado.  postalo  od  prijedloga  za.  sto  Je  za 
čim,  straga,  isp.  Korijeni  4iS.  vidi  zada,  i  s  ovima 
»lož.  (tdv.:  na/'.ad,  imzada;  odzada,  ojiad,  ozadi;  naj- 
»ad ;  uuH/'Ad. 

zada,  adv.  *.«;>.  zad  adr.  —  I  aprije<Ia  i  sada. 
DI'osK  30.  vidi  odzada,  ozad.  ozadi. 

%iidali,  Vi.  zAdiiba,  f.  au  iibler  Gertich,  inalm 
odor.  Rj.  za-dah,  za-daha  (rji  pontunje  isp.  zadab- 
iiulij.  miris  (ponajviše  neugodan),  ridi  zudnh ;  tonj, 
i  Ondje  stfn.  —  Viilješe  te  ljude  gdje  im  tijelu  o^auj 
ni^tn  ue  moŽ^  . .  .  niti  zadah  od  ognja  prionu  za  njih. 
Dan.  3,  27.  Školu  mora  biti  vrelo  istori(jinkc  sveHti, 
mwikoya  eadahu.  Zlo«.  2b7  (Anhauch,  Begcint^rung). 


'/jidi^hniili,  /.i'idtdinem,  r.  ^f.  koga,  anhattc/tcn,  ud- 
sptro.  Itj.  /,a-dahnuti  koga  cim.  v.  pf.  je  i  dalinuti. 
t\  impf.  zadiaati.  —  Id'te  dolje,  dva  moja  angjela. 
do  bijela  groba  .K>vanova,  vašijem  ga  duhom  zttda- 
niie.  Npj.  2,  40.  Ho;;  atvori  Adama  od  r.eralje.  On 
zadahne  ovo  zemljano  stvorenje  životom.  Priprava  10 
Kako  je  ono  postajalo  prema  onome  čim  ftveti  apo- 
stoli i  sveti  oci  hijuhu  sadahnuti.  DP.  7. 

zftdaj,  f».  vidi  zadab.  zudaja,  /.  vidi  zadaha.  Rj. 
u  krajevima  gdje  -te  glas  b  u  govoru  pretcaru  u  glas  j. 

1.  zadAjanje,  n.  dtis  S'lugent  nutritio.  Rj,  t*^f6. 
od  1  zad^jaii.  radnja  kojom  «.  p.  mati  zadnja  dijete. 

2.  K^dajfiDJe,  n,  das  lliechen  nach  ttvcas,  odor. 
Rj.  vi^hal.  od  2  z.^dajati.  stanje  koje  hira,  kad  ».  p. 
me^o  zadaje  divinom. 

1.  zadAJnti,  ziLdajfun.  v.  impf.  adagen^  mammam 
praehere,  cf.  zadojiti.  Rj.  za-dajaii.  v,  impf,  prosti 
dojiti  1.  zadaju  n.  p,  mali  dijete. 

2.  ziidnjati.  isadajem,  t*.  impf  rierhcn  nnch  H«:u$ 
(iibel),  olco:  zadaje  meso  divinom.  Rj.  za-d»jati  rid% 
zadavati ;  zadisati  2,  i  sijn.  ondje.  —  zadah  (zna^^eĐje 
dduiti  prelazi  u  ronjati),  zadaha;  m  nas  je  ispalo  h 
pa  se  mjesto  njega  umetnuJo  j:  zadajati.  Korijeoi 
114.  i.  j.  od  zilctahati,  pa  se  glaA  h  u  gdjekojim  kra- 
jevima pretvara  u  govoru  u  glas  j  a  u  gdjekojim  u 
glas  V. 

zddak,  žitka,  in.  parie  di  dieiro,  pars  po9terior. 
btulli.  strana  koja  je  cada,  ozadi;  der  Hintergrund. 

zad&niti,  zid.auun,  p.  pf.  tom  Tage  uberfalleu 
icerden^  und  denselben  iiber  tro  hleibeHt  lucc  super- 
veniente  commorari  alicuhi,  u.  p.  bajdu<'i  zadanili  u 
selu.  Rj.  (.  j.  zatekao  ih  dan  u  .?e/u,  pa  au  onttj  dan 
i  ostali  ii  selu.  zn-daniti.  t<.  pf  je  i  prosti  daniti,  r. 
pf.  i  impf.  danovati.  v.  impf.  danji  vati.  —  Tu  je 
vojaka  trudna  poeinula,  i  bijeli  danak  zadanila.  Kpj. 
0,  6H.  Nekolike  atutiue  i^rba  osvanu  oko  crkve,  i. 
zakopavši  malo  fiaućića  oko  sebe,  zadane  izmegju 
crkve  i  Turskoga  šanca.  MiloS  110. 

zadjenuti,  ziidnnem,  vidi  zadahnuti.  Rj. 

ZiVdar,   Z'udra,  m.  Žara,  Jadera.  Rj. 

ZiVdiirkil.  f.  Eine  von  Zadar.  Rj.  tena    is   Zadra. 

ZiVdarski.  adj.  Žara-,  Jadertinus.  Rj.  šio  prip<tdu 
Zadru. 

zadiUak.  zad&tka,  m.  sto  se  kmne  zada  da  uHmi, 
die  Aufgahej  pensum,  opus.  —  Da  će  se  na  ovaj  narin 
botie  izvrsivati  književni  zadatak  Matičin.  Kad  5,  ItfU. 
Koji  je  sa  glavni  zadatak  svojemu  životu  postavio 
komparativnu  gramatiku  .  .  .  ako  mu  preraua  smrt  i 
nije  dala  svršiti  togu  eadatka.  9,  VJO.  Svaka  je  vlada 
dovoljno  krepka  ćim  vrsi  sroj  spasovni  zadatak.  Zb)*. 
87.  Na  ispitu  poćeSe  ra.-ipravljaii  računske  zadatke. 
Zadaci  su  bili  sve  iz  ujitiovog   obićnog   žiTOta.  322. 

zjidati,  zUdam.  r.  pf.  beihringen,  infero,  do:  zadao 
mu  ranu.  Nijedna  nin  rane  ne  ladad^,  Kj.  za-da^. 
V.  pf.  je  i  prosti  dati.  v.  impf.  zadavati,  i^j},  zaloilti 
2,  uzrokovati  i^f.  pf.  i  impf.),  —  Uvjerili  ae,  3)  zetdatit 
uhvatiti  vjeru  .  .  .  Onda  je  bila  u  vjenča,  t  j.  Mi 
zadali  irjerti  jedni  drugima.  Rj.  765b.  Zmija  njega 
[siim]  ujede  i  tada  ma  smrt.  Poal.  63.  Ktimu  kfima 
ako  nije  darovala,  nije  mu  ni  brige  zadala  (Oim  <Jf 
on  njn  darovatiK  IKS.  Tebi  ću  mnogo  muke  zadati. 
Mojfi.  I.  3,  16.  Velike  mi  jad^  zaSadr.  Rut  1,  ^), 
Car  zadade  vojsci  svojoj  tešku  slmbu  protiv  Tinu 
Jezek.  29.  IH.  l'im  zadade  prvi  udarac  starim  poni- 
dic^uijem  računima.  DM.  3. 

zatii\Yaea,  f.  (u  Herc.)  kao  oje  u  pluga  oil  kola 
do  prvijeh  krpela.  ef.  gredelj.  Rj.  za-davaOn.  ijtp.  tn- 
davati.  —  rijeci  s  takim  nast.  kod  ejepaća. 

1.  zadAvtinJc,  n.  das  Veruvsachen,  Jtcihringe^, 
effectio,  Hlntio.  Rj.  rerbal.  od  zadavali.  rad$tjn  kojom 
tko  Ziulaje  kome  što^  n.  p.  ejeru. 

S.  zi'tdiiVHiijp,  n.  vidi  2  z&dajauje. 

1.  zadAviili.  itiidajem  li  zTidavnm.  Obi.  lOH),  p.  impf. 
beibringen,  verarsacfteHt  infero:  JeiJaa  drugom  rram* 


S.  ftađavati 


—  767  — 


9Uid(JeB«ti 


ne  znđajc>  Vjernoj  ljubi  jade  ladavuse.  Kj.  za-davati. 
c.  inipf,  proki  davati,  v.  pf.  zadati,  iitp.  /.aldgali  2, 
uzrokovati  Cv.  pf.  i  impf.J.  —  Jedni  drugim  vjeru 
::adajete.  Xpj.  %  27.*i  [vidi  ziivjeravati  se).  1  Staiiin 
jp  babo  i/lftzio,  i  gje\-cru  ntnanut  zadavao:  »Ouvaj 
mene  prelijepu  Stanu.  Kov.  75.  Tvoji  stanovnici,  koji 
fitnUi  cadavahu  srjema  koji  življanu  u  tebi.  Jezek. 
2(»,  17.  Zftlivalnoflt  i  poštovanje  zadnju  mi  dužnoat 
iia  spomenem  .  .  .  Rad  0,   ItK). 

2.  ziidArnli,  ^adavain,  i\  impf.  zii-davati.  vidi  ztk- 
dajati.  v  je  posluh  od  h,  kuo  što  je  i  j.  —  Kad  se 
budi,  crne  o<5l  ljubi,  a  kad  spava,  minaom  zadavu. 
Herc.  159. 

Ki^dnriea,  f.  angina.  8tulli.  boi  u  grlu  od  koje  se 
može  tko  zadaviti^  zagušiti,  vidi  zadusica. 

zadAvUi,  zildavira,  r.  pf.  cruurgenj  strangulo.  Rj. 
za-daviti.  vidi  udaviti;  zadubiti,  udubiti;  zuf^uMti,  ugu- 
šiti. V,  impf.  daviti.  —  Kad  to  vigje  etarac  Mustaf-aga, 
ou  povika  glasom  zadavljenim:  -Sta  gledate,  ki(5eni 
svatovi,  gje  mi  hajduk  odnese  gjevojku?  Npj.  3,  546. 
sa  *ie,  re-fhls.  ili  pass.:  Svako  t:c*cpile  svojini  /.rnoui 
zadfiriti.   Tosl.  279. 

zadiiždjcii,  zad^dT,  r.  pf.  Rj.  za-daždjeti.  t'.  impf 
daždjeti.  —  JJ  aufangen  za  rcguen,  pluerc.  Bj.  po- 
četi dnždjeti.  —  2)  sa  se,  refleks,  zadaždjelo  ne  otmla, 
t.  j.  ide  dažd,  rcgnev,  pluere.  Rj. 

zad^fati,  zi^dereui,  vidi  zadrijeli.  Rj.  v.  pf.  za-dcrali. 
p.  impf.  zadirati.  —  Zao  je,  i  goru  je  zaderao*  (ReJe 
B«  za  /bi  t^oeku).  Posl.  84. 

zndesMHU  zad^setlm,  v.  pf.  u  zagoneci.  Rj.  za-de- 
Hctiti.  isp.  nizdeaetiti.   drukčije  se  glatfol   ne  nalazi. 

—  Zakukuljeno,  zamumuljeno,  zadevoifeno,  zudese- 
čeuo;  niko  ga  ne  može  raakukuljiti,  razmunmljiti, 
razdevetiii,  razdeaetili,  nego  onaj  koji  p^a  je  zafcuku- 
Ijioj  zamumuljio,  zadevctio,  zadesetio  (ključ  i  brava). 
Kj.  17i)a. 

zadesiti,  ziidt.'sTm,  r.  pf  trcffen  ((Jngluck),  aiiingo, 
ferio:  jadi  ga  zadesili  I  Kj.  za-dettiti.  vidi  desiti,  n&ć'i 
3»  zadjesti  (J.  —  Tako  vte  rudo  ne  zadesilo!  Po»l.  JKK). 
Ovo  3u  dvije  glavne  promjene,  koje  su  zemlju  siide- 
sile.  Priprava  li.  Ako  i  ovoga  zadesi  kako  Ho^  sva- 
li(^ete  me  stara  u  grob  a  tugom.  Mojs.  I.  44,  29.  sa 
»e,  pass.  ili  refleks,:  U  ruci  mu  pnna  6i^a  vina,  puna 
mu  se  cana  zadesila.  Npj.  4,  180.  riđi  nft(?i  se  1. 

y.iidi>v6ti(i,  zadJivetlm,  r.  pf.  u  zagonecM.  Rj.  xa- 
ilevetili.  isp,  razdevotiti.  drukčije  ac  ne  nalazi  ovaj 
glagol,  zagonetku  riđi  poHUe  hod  zadesolili. 

zadfhati  se,  zadUcm  se,  1.  zadijall  se.  zildijilm 
ffe,  r.  r.  pf  ins  Keuchen  komnien^  i.  B.  von  Laufen, 
anhelo,  cf.  /adubati  »e.  Hj.  za-dihati  ne,  {i  promije- 
mrsi  se  u  govoru  h  na  j)  za-dijati  se.  zadija  se,  za- 
dime se  tko  Itrzo  trt'i  te  stane  silno  disati. 

2.  zadijati  .sn,  zadijfim  ae,  v.  r.  pf  zadijalo  m  dijotc, 
t.  j.  zameiuulo  se,  cntstchen,  orin,  concipi.  Kj.  vidi  i 
začeti  se.  —  djeuuti  .  .  .  za-dijati  se;  dii-dijati,  do- 
dijiivali.  Korijeni  107. 

zadlJ6IUi  se.  zAdijelTm  se,  v.  r.  pf,  in  distribuenđo 
crrare.  Stulii.  zn-rlijeliti  se,  dijeleći  pogriješiti. 

zadij^vaiije.  n.  Kj.  verbal.  od  zadijevali  (»se).  — 
Ij  radnja  kojom  tko  zadijeca  Što  u  sto  (das  Hin- 
einslecken,  immi.<u)io.  Rj.).  —  2  a)  vidi  diranje.  Rj. 

—  b)  stanje  kojr  hira,  kud  ne  Mo  zadijera  n  sto. 
zadij^vati,   zridiievam,  r.  impf.  Rj.  za-dijeviUi.  v. 

impf  je  I  prosti  uijevati.  ».  pf  za<ijenuli,  zaJjeHti, 
Kaujeti.  —  1)  hineinstecken^  immito,  u.  p.  uoA  za 
pojas,  cvije<?e  za  kapu.  Rj.  —  I>oma(!in  da  svakome 
po  pozIa6;n  cvijet,  koji  svaki  zadijeva  sebi  sa  uho 
ili  na  prsi.  Kov.  74.  sa  se,  pagtt.:  Pa^ujnc^a,  od  kože 
kao  pojas  sprijed,  ^djc  se  zadijecaja  male  puške  i 
noL  Kj.  40yb.  JSiliij  je  dvojak:  jedan  ae  opaSe  pa  ^:c 
pištolji  i  noževi  u  uj  zadijcraju.  Rj.  G8Ua.  —  2  u)  koga 
ili  u  koga,  riđi  dirati.  Rj.  vidi  i  »adirivati,  zadirki- 
vati, peckati,  i-ip.  zagrizati  2,  ;cajcdati.  —  Nemoj  viSe 
mene  da  zadevai.  Rj.  171  b.  —  b)  sa  ne,  refleks,  za- 


dijfevati  se,  kleben,  stcckćn  bleiben,  adUacresco.  Rj.  — 
^lietala  ee  mlada  Viikomanka  po  bostanu  i  po  gjuH- 
siauii,  cvcče  joj  se  u  skui  zadevtdo.  Npj.  1,  (517. 

zjidimili,  mlm,  v.  pf  Rj.  za-dimiti.  v.  impf  dimili. 
—  I)  liauch  tnachen,  funium  facio,  infutno.  Rj.  n.  p, 
Ifiidi  eudimili  sohu  puseći.  vidi  zakurnjaviti,  zaputiti 
3.  —  2)  sa  ae,  refleks,  raucfien,  fumo.  Rj.  n.  p.  za- 
dimila se  soha,  napunila  se  dima. 

z&diranje.  n.  das  Streifcn^  strictio.  Rj.  verhal.  od 
zadirali,  rudnjtt  kojom  tko  zadire  Sto. 

ziidiratf,  rem,  f.  impf.  streifen,  stringo.  Rj.  za-dirati. 
V.  pf.  zaderati,  zadrijeli.  —  Kud  .su  naii  drumi  i  kal- 
drme, i  kuda  &u  Turci  prolazili  i  s  koujskijcm  plo<!iam' 
zadirali,  iz   klina   će   proniknuti   trava.   Npj.  4,  136. 

zndirivrtnje,  ».  vtdt,  zadirkivanje.  Rj. 

zadirlvtifi.  zudlrujem,  r.  impf.  vidi  zadirkivati.  Rj. 
za-dirivali  koga.  v.  impf  prosti  dirati  2. 

zadirkivalu,  m.  der  Nccker,  petnlans.  Rj.  koji  sa- 
dirkuje.  —  riječi  s  tukim  naši,  kod  bajnlo. 

zndirkfviiiije,  n.  das  Necken,  cavillatio.  Rj.  vcrh. 
od  zadirkivati,  radnja  kojom  tko  zadirkuje  koga.  vidi 
zndirivauje. 

zadirkivati,  zadirkujem,  v.  impf.  koga,  neckcn, 
catillor.  Rj.  zn-dirkivati.  r.  impf.  prosti  dirkati,  vidi 
zadirivati.  —  No  da  vidiS  paAe  Brgjaniual  odmab 
Oruja  zadtrkivaV  pogje.  Npj.  3,  21.  Kameno  mu  srce 
u  matere,  ^to  ga  nije  nnućila  majka  zadirkivah  \ 
j;ižikovati.  Herc.  IIO.  Jedno  dijete  zadirkivalo  drugo 
a  ono  mu  prijetilo  da  će  ga  tužili  učitelju.  Bukv.  l!K 

ztkdihaoje,  n.  Rj.  verhal.  od  zadi.sati.  —  1)  radnja 
kojom  tko  zadiše  koga  čim  (daa  Anhaucheu,  adspi- 
ralio.  Rj.l.  —  2)  stanje  koje  biva  kad  sto  zadiiCj 
smrdi,  n.  p.  meso. 

zjkdisati,  zAdi^Sm,  r.  impf  Rj.  za-disati.  —  J)  nn- 
hauchen,  adspiro.  Rj.  eadisati  koga  čivi,  n.  p.  duhom 
svojim,  V.  pf.  zadahnuti.  —  2)  zaiU.5e  meso,  l.  j.  pmrdi, 
fibel  riechen.  mule  oleo,  cf  udarati,  zaudarati,  paliti. 
Kj.  riđi  i  2  zi\dajati.  'J  /izdavati,  tonjati,  luknuti 
(tubuuti).  isp,  vonjati,  i  sgn, 

zadiviti  se.  zadivim  se,  v,  r.  pf.  (.rijetko  se  go- 
vori) vidi  za-Čadili  se,  udiviti  se.  Rj.  za-diviti  se.  v. 
impf  diviti  se. 

zhdjf^ljatl,  Ijam,  r.  pf  za-djeljati,  anschnitzeln, 
insecare  minatatim.  c.  impf.  djeljati.  —  Klis,  drro 
malo  kraće  od  ćoperka,  eat^eljano  sa  sve  Oetiri  strane. 
Rj.  275b. 

zMJeaiiti,  ziidjesti,  zi^djoti,  zrtdjeuem  (zadjcdcm), 
r.  pf,  Rj.  z)i-djennti,  za-dje&ti,  za-djeti.  r.  pf  je  i 
prosti  djt'uuli,  dj'enti,  djOti.  t'.  tm]}f.  zadijevnti.  — 
/.  J)  n.  p.  nož  za  poja.^,  cvijet  za  kapu,  strcken^ 
pono.  Rj.  vidi  zjiprdjeti  («  ^ali),  zataći  1.  —  UoĆi 
Ivanja  dno  zapale  one  procjepovo  i  ohneau  oko  to- 
rova, po  tom  neke  zadjcnu  u  tor  te  izgore  .  ,  .  Rj. 
215b.  Zet  daruje  punici  komad  tuipuua  i  u  njemu 
zadjeven  dukat.  Kov.  95.  Zadjeni  nož  u  uofnice. 
Prip.  156.  —  2)  Kavgu,  igovor,  boj,  t.  j.  započeti, 
anfangen,  moveo.  Rj.  vidi  i  zaćeti  1,  poleti,  zapo- 
djesii,  zametnuti  3,  zapodrijeti,  zavrći  3.  —  Oko  avaćta 
zbora  žagjcdose,  a  najviše  zbore  za  junaštvo.  Npj.  4, 
49.  sa  se,  pa.-is.:  Onada  se  boga  zagjenulo,  ubiAe  ae 
prabom  i  olovom.  Npj.  4,  109.  —  3)  Zngjcsti  koga 
za  pojiis  (Biti  pretežniji  od  njega.  Po.sl.  83),  ulter- 
treffent  supero,  Rj.  —  4)  <lirnuti,  anruhren,  angreifen, 
attingo:  ti  si  najprije  r\jega  zadio.  Rj.  vidi  i  dar- 
nuti. —  /i)  beriihren,  attingo:  proSlo  mu  lane  kroz 
baliiue,  ali  mu  mesa  nije  zadjelo,  cf.  zabvatili:  Po- 
godi mu  puce  od  dolume,  tere  Kadu  ne  zagjede  mesa, 
Kj.  vidi  i  zataći  2.  —  Progjob  goni,  proejoji  drugu, 
zagjede  mi  jasen  klobuk,  Npj.  1,  J51.  Pnžku  pali 
vojvodu  VuĆiire,  te  za<jjede  Petra  Jioškovim,  ponese 
mu  puca  f»a  dolame.  I,  109.  —  fij  treff'en,  attingo^ 
fcrio,  cf  zadesiti:  Tako  me  nenadno  ćudo  ne  za- 
gjelo!  (Pusi.  2iK»).  Rj.  vidi  i  desiti,  naći  3.  —  11,  aa 
se.  —  I)  za  6lo,  klebcn,  hdngen  bleiben,  adhaeresco: 


zadJetlHjMi 


—  768  — 


ibabštanotl 


Zagje  joj  se  kupina  ea  svilenu  kofiulju.  Kj.  refleks. 
—  Zagjcsc  se  oči  Aneline  a  zu  /.lalne  l3ke  Ivanove. 
Npj.  1,  464-  —  2)  zbora,  zborom  (ponajviSe  u  pje- 
amama),  hcriihren,  attingo:  8vakoga  se  zboru  i'ift/c- 
đoj5e.  Svakijem  se  zborom  zagjedofie,  i  u  tome  vjeru 
uhvatiše.  Rj.  refleks,  U  vino  se  lagjemdi  bili,  koji 
junak  bolji  od  kojega.  Hj.  174a.  —  3)  vidi  zavaditi 
8e:  j^itgjciiče  se  za  bijele  ovie.  lij.  rcciproć.  —  4^)  vidi 
znpodjesti  se,  sich  erhebcn,  entstehen,  esorior.  riđi  i 
zametnuti  se  1:  OkrenuSe  niz  Budima  prada,  zadede 
se  jedan  titodur  ohlak  od  Rudima  do  Prizrena  grada, 
bflš  lb  nif^de  »unce  ne  ogreja  nit'  ih  kakva  ro^  za.- 
roaila.  Npi.  2,  67.  U  to  reći  Sijenjanin-lve  pramen 
se  je  magle  zadenuo  preko  polja  od  Mijenja  bela,  3, 
213.  re0s. 

ziulj(^tinjili,  njun,  vidi  zatrudnjoti.  Hj.  r.  pf.  za- 
djetinjiti.  zad/etinjila  iena,  poaialn  djetinja,  zdjetna, 
Irndnti.  vidi  i  zabregjati,  zateS(5ali.  r.  impf.  djetinjiti 
(djetinjski  biti,  raditi). 

zdiljovn,  f.  das  iUndernisSf  impedimcntum,  cf. 
smetnja.  Kj.  za-djeva.  za  postanje  isp.  zadijevati,  za- 
djenuii.  vidi  i  prepreka,  prepona  đ,  sprećica. 

7.A(IJcrica,  /.  vidi  zagjcvica.  Rj.  osn.  w  zadjeva. 
Obh.  320.  —  i)  uzruk  za  koji  se  kavga  sagjene,  der 
Ansioss^  offendieuluin :  (3d  male  j^ugjevice  malo  se 
ljudi  ne  uoklaSe.  Jer  je  prva  Turaka  zagjevica.  Rj. 
iap.  povoa  2.  —  Nije  naša  sagjevica  bila,  no  Oamana 
pa5e  skadarskoga,  koji  moje  premami  Pipere.  Npj. 
5,  43.  Otac  i  mati  njegova  (Sfamsonova)  ne  znndijahu, 
da  traži  sadjeticu  s  Filistejivta.  Sud.  14,  4  (iputeie- 
rct  occasioncm ;  einc  Oelegenheii  sucfifej.  —  2)  flvapja 
ili  kavga  sama,  dcr  Zank,  certamen:  oko  toga  je 
cesto  bivala  zagjerica.  Rj.  hod  »vagja  syn. 

zndjdvOJt'Iti  80,  ^m  se,  r.  r.  pf.  zam  Madchen 
herajivachscn,  in  pueltam  tidolesco.  Rj.  za-đievojći 
Be  žensko  dijete,  kad  postane  djevojka,  odrasla  dje- 
vojku, isp.  podraslica.  v.  impf.  djevoj^iti  (i  se). 

zAdniti,  ziidnlm  (/.adnijem),  (part.  pas^.  zadnlven) 
r.  pf.  hodmeti,  fundo  instnio.  Rj.  zn-dniti,  ».p.  kacu, 
načiniti  na  nju  dno.  v.  impf.  zadnivnti.  —  H.ičva, 
1)  velika  kaca  zudnivena  kao  bure.  Rj.  18a.  Uure  je 
zadnieeno  a  obje  strane.  Rj.  2li0b.  kad  jedno  bure 
Sttduc,  oni  cestar  onaj  bace  pa  za  drugo  prave  dragi. 
Rj.  b37a.  Cjevćica  ...  9  jedne  sirane  sadniv^ia.  Nov. 
Srb.  lBt7,  700. 

zjHlniviinJe,  n.  das  Bodmenf  fundi  adjectio,  Rj. 
rerh.  od  zadnivati,  radnja  kojom  tko  sađniva  n.  p. 
kacu. 

zndnirntl,  zftdnTviim,  r.  impf.  hodmen,  fundo  in- 
struo.  Rj.  za-dnivati  ?*.  p.  kacu,  praviti  tut  njn  dno. 

zAdno.  n,  der  Boden  (s.  B.  am  Fassej^  fundus 
f/o/i'i,  cf.  dno.  Rj.  n.  p.  u  bureta,  vidi  i  dhuo. 

zftdnjT,  adj.  der,  die,  das  hintere,  posterior.  Rj. 
koji  je  zada,  odsada,  vidi  stražnji,  dolazi  i  naj-;^adiiji, 
koje  vidi.  suprotno  prednji.  —  Koji  prvi  t^inja',  vazda 
dobija';  koji  zadnji  rinja",  nigda  ga  ue  dobija'! 
ij,  508  (zadnji  =  posljednji).  Klanjam  U  se  kao 
mlada  zadnjijcm  svatovima.  Posl.  134.  U  zadnje  se 
nema  raMa  ni  u  crkvu  hoditi.  (l^  zadnje  7.na^\  posno, 
dockan).  l^'ži).  I^ednje  propu5tavamo,  a  sadnje  hitamo. 
PPosl.  100.  Odmakao  pred  družinom  Meho  ...  a 
zadnji  ie  plijen  ugazio.  Npj.  4,  407.  Gospod  će  idi 
pred  ruma,  i  zadnja  roJ!tka  biće  vam  Kog  Izrailjev. 
Is.  52,  12.  l*red  tobom  će  \ći  pravda  tvoja,  slava 
(ioajiodnja  h\će  ti  zadnja  straža.  58,  8. 

zadojlcn,  f.  —  J)  der  Hintcre,  poder-,  cf.  stražnjica. 
Kj.  riđi  i  tjelicn.  pristojne  rijeci  za  ono  što  se  matije 
pristojno  kare:  dupe.  i  t.  d.  kod  stražnjica.  —  Na 
jednome  su  suncu  zadnjicu  grijali.  DPosl.  lio.  Ne 
akva-si  zadnjicu,  ne  uhiti  ribicu.  75.  —  2)  [u  Bat'^k.) 
ladnja  polovina  od  sare  ili  n.smine.  Rj.^ 

zudobijjii^o,  71.  das  Erheuten,  capinra.  Rj.  verbal. 
od  zadolujnli.  nvlnja  kojom  tko  zadob^ja  sto.  vidi 
zadobivanje. 


zndobijiiti,  ?.ad^bTjam,  v.  impf.  erheuten^  capto,  Rj. 
za-dobijati.  tndi  zadobivati,  isp.  zauzimati  1.  v.  impf. 
prosti  dobijati  {gdje  riđi  značenje),  v.  pf.  zadobiti.  — 
l'zima^e  im  plijen  koji  zadohijahu  sami  od  Turaka, 
DM.  123. 

znddbiti,  zUdobijcm,  {zddobijem.  Rad  6,  60),  r.  pf^ 
geiviniit^t  (Beutt)f  erbeuten,  capio:  Vol|eo  b'  se  »  njiaiif 
udeaiti  neg'  carevo  blago  zadobiti.  A  C'upi<5»  atoH  bd 
dinara,  jera  ga  je  ropid  zadobio  od  lurčimi  Pejze 
Memed-age.  Rj.  za-doniti.  v.  pf.  je  i  prosti  dobiti. 
r.  impf.  zadobijati,  zadobivati.  —  Svaki  se  u  sebi 
uzdaSe  da  6e  zadobiti  (fjepnjku,  Npr.  104.  C=  prido- 
biti, nadrladati).  llajduei  koji  su  nećije  dvore  bili 
poharali,  i  mnogo  blaga  i  ruho  i  oružje  bili  sadob ili, 
171.  Napio  86  vina  crvenoga.  .  ..te  u  lice  krcce  za- 
dobio. Npj.  3,  185.  Kada  su  se  napojili  vina,  a  od 
vina  ćeif  zadobili.  4,  37.  Nisu  ljepše  Srbiji  zadobili, 
nego  tada,  kad  razbiže  Turke,  od  Turaka  sićar  zado- 
bišc.  4.  259  {isp.  zauzeti  1).  Onme  dobre  dare  zadobio. 
zadobio  sebi  agaluke.  4,  331.  ^odi,  brado,  dva  lopa 
viteška,  ^niima  <*cmo  zadobiti  Turke  4,  346  (=^  po- 
hijcdiii).  Tu  se  hljebu  zadobiti  nada.  4,  391).  (TJe 
udrio,  svuda  zadobio!  4,  471.  Srbi  pale  endobiju 
dosta  ruha  i  oružja.  MiloS  S5.  (Spisatelji)  koji  su  u 
cijelom  svijetu  besmrtno  ime  zadobili  pisanjem.  Fis. 
6il.  Vestabue  djevojke  malo  po  malo  zadobiju  velike 
prihode  i  praca.  Priprava  160.  Nije  li  on  (Gospod) 
otac  tvoj  koji  te  je  zadobio?  od  te  je  naućio  i  stvorio. 
Mojs.  V.  32,  ti. 

zadobivanje,  n.  riđi  zadobljanje. 

zudohiviitl,  zad?»biv3m,  i*.  impf.  i^idi  zadobijati.  r. 
impf.  prosti  dobivati,  r.  pf.  zadobiti.  —  Da  ja  vidim 
dvije  silne  vojske,  i?ija  1'  gine,  Čija  V  zadobiva  ?  Npj. 
3.  27(». 

zftd6eni(i,  ziidoculm,  t*.  pf.  Kj.  za-docoiti.  vidj 
odocuiti,  opozniti,  zaiJamati  2,  zakasniti,  v.  itnpf.  doc- 
uiti.  —  J)  rerspiitenj  retardo,  moror,  zu  spat  kommen. 
Rj-  po  Njem.  i  Lat.  tumačenju  docniti  }e  a)  glagoi 
prclazan:  zadocniti  koga  ili  sto,  ućiuiti  da  se  tko 
ili  Ho  zadocni;  verspftten,  retardo;  b>  glagol  ncpre- 
lazanf  u  znui-etiju  kao  zadocniti  se,  dockan  tto6i; 
moror,  zu  spilt  kommen.  —  2)  sa  se,  refleks,  zadoc- 
niti se,  sich  rerspdten,  tardius  venio.  Rj.  dockan  do^i: 
ProSavfie  godine  .  .  .  zadocni  se  plata  Uiogradskim 
vojnicima.  Danica  3,  237.  Željeli  su  i  radili,  da  bi 
i  ova  odregjeua  Rueka  vojska  prispjela  u  Biograd 
prije  skupštine,  ah*  se  ona  zadocni  zbog  jake  rime. 
Sovj.  51. 

Knd6Jltl,  zildojiin,  r.  pf.  zu  saugen  geben,  mammttm 
praebere:  zadi^jiti  jagnje  (n.  p.  kad  nema  majk«  ili 
kad  rau  ne  da  sisati,  nego  je  valja  držati),  dijele.  Rj. 
—  Kažu  da  je  ono  svako  čeljade,  koje  je  ljevoruko, 
mati  prvi  put  zadojila  lijevom  sisom.  Rj.  33Gb.  Kan* 
da  ga  je  krava  otelila,  rnagurica  pupak  odrezala,  a 
kobUn  j$dekom  zadojila.  Npj.  1 ,  523.  Te  ga  jate 
Turkinja  rodila  i  Turskijevt  mVjekom  zadojila.  4,  340. 
sa  ae,  pass.:  U  njega  se  mu»ko  6cdo  nagje  .  .  .  vutteri 
se  ne  da  zadojiti.  Kj.  212b. 

zlidurifa,  f.  (po  jugozap.  kraj.)  der  ^irifft,  Wxit,  ef, 
za^evica,  svagja,  kavga.   Rj.  i  kod  svagja  «3/n,  tk- 
I  dorica.  za  postanje  iap.  zadrijeti. 

zJldoslii,  adr.  za-dosta.  vidi  dosta.  —  Je  li  pa£a 
zemlju  osvojio,  i  zadosta  robija  narobio?  Npj.  4,  342. 
Mi  za  dosta  imamo  .^i6Lra.  4,  388. 

zitd6stnJaiiJo.  n.  verbal.  od  zadostajati.  stanje  koje 
bivit  kad  zadostaje  što,   čega.  suprotno   nedrisiujanje. 

ziid^stnjuU,  zadrtstajc,  t'.  impf.  za-dojtlnjati  ^(y, 
čega,  zadosta  ga  je;  hinreiclten,  sufficcre.  (prema  ta- 
dofltajati  kuo  dosta  prema  zadoula).  vidi  dostajati  1. 
suprotno  nedostajati,  r.  ;)/'.  zadostanuti,  »ulo^tati.  — 
Zado.ttaju  acdjuu  (»am  rana,  dok  Stani.^L  pa&u  po- 
gubio. Npj.  5,  372. 

Ziid6stMnuli,  ZrtdtVslall,  zad^HtAuč,  v.  pf.  /j^-drtnu* 
nuli,  za-doeituti  .sfu,  čega;  Uinreidien,  sHffieete.  vi4i 


sAdorllefc 


—  7(J9  — 


ZA<iralaH 


dostanuti,  đostati  1.  n  p.  cađostanućcj  tađostaće  nam 
vinut  t.  j.  bire  nam  ga  zadoxta.  suprotno  nedostAti. 
V.  impf^  zRfiostfljftti. 

zikiluvljok  ^/.ii  dovijek),  adv.  tidi  /niivijek.  isp. 
zaflVRgdo.  —  Tu  junaštva  nikakvogn  nema,  nog-o  luda 
be.'tpaiiietua  glnva,  luda  e^Avn  i  ta  paoiet  crnu,  pak 
i  crni  obraz  za  dov^jek.  Npj.  5,  431. 

zftdovdyan.  zadovoljna,  adj.  —  1)  sii/riedefit  con- 
tenlus.  Kj.  za-dovoljnn.  vidi  dovoljan  1.  suprotno 
nezadovoljan.  —  €i)  Ja  sam  sadovoljan  htkofjod  ti 
uradiš.  Npr.  71.  Stefan  hijttAe  zitdovotjnn  hto  ne  po- 
jrazi  kiplvo  Htiltnninia.  DM.  IIJI*.  —  b)  ladonoljan 
čim :  Ja  siini  eadoroljan  onim  sto  Ima.  Npr.  82.  Ja 
»e  nnilam  da  se  đrbi  za  ove  moje  mittli  i  riječi  ne  će 
srditi  na  mene,  a  svaki  HrvaUki  pametan  rodoljubae 
da  će  njima  sa  avijeni  biti  zadoroljan,  8rb.  i  Hrv.  7. 
Budite  sadoroljni  svojom  plutom.  Luk.  3,  14.  Narod 
bija&e  £(td4}voljati  mirom  za  vrijeme.  DM.  lOt*.  Sud 
mu  je  vrlo  hlair  i  malim  radomlj<in.  Rad  (i,  2(hn  — 
c)  tiidoioljnn  s  i'im:  Ali  ne  nadam,  da  ^.e  oni  i  a  onom 
drugom  polovinom  biti  eadovoljni.  Dani(^  3,  XXfU. 
Jcflu  li  8  jelom  i  pićem  zndoroljni.  Kov.  b4.  Vladike 
8  ovom  uredbom  ne  budu  zadocoljrie.  MiloS  200.  uko 
se  isporede  ori  primjeri  sa  onimn  pod  b,  i  ako  se 
uzme  na  unt  da  se  govori  samo  dovoljan  i\m  {a  ne 
■uz  to  i  »  čim),  pa  i  zadovoljavati  Pe,  zadovoljiti  ae 
sumo  ćira,  onda  >te  za  cijelo  može  reći^  da  je  pravil- 
nije rećeno:  zadovoljan  iMm  nego  li  s  i>im.  —  ti)  sa 
gen.:  Ostani  ovdje  kod  mene,  h'ićek  svega  zadovoljan. 
Npr.  200.  isp.  odmah  pod  2  (hice  ti  svega  dovoljno, 
dosta?).  —  2)  sto  je  sadosta;  hinldnglidt^  genUgend. 
sufficieHS  vidi  dovoljan  2.  —  Ljubav  sama  zadovoljnu 
je  ljubavi  lili  sebi)  pluta,  DPoaL  &(3. 

zadovolJiVvanje,  n.  verh.  od  1)  zadovoljavati,  2] 
zadovoljavali  ae.  —  J)  radnja  kojom  tko  zadovoljava 
koga.  —  2)  stanje  koje  biva,  kad  se  tko  zadovoljatM 
čim. 

zAdovoljiVvatl,  zadovoljavam,  v.  impf.  7.a-dovolja- 
vati.  V.  pf.  zadovoljiti.  —  1)  zadovoljavati  kot^a^  kao 
zadovoljna  ga  hiniti;  befrieiUgen.  satisfacin.  isp.  »a- 
dovoljiti.  —  5f)  sa  se,  refleks,  kao  zadovoljan  biti.  — 
Poslije  mu  ne  dosapjivafte  zemljama  zad^n'oljavojiUi 
se  «amo  dankom.  DM.  109. 

zadovoljenje,  n.  satisfoctio:  blai.e<^i  RoAiju  pravdu 
nun?nijem  Hvojijem  zadovoljen jim a.  Stulli.  djelo  kojim 
tko  zadovolji  h ga  Hm;  die  Gctiugthuung.  —  Kome 
Mo  nije  dalo,  ili  kome  je  Mo  uzeto,  taj  je  svaki  tražio 
zadovoljenja.  Mil.  23(>. 

zadAvoljiti,  Ijim,  v.  pf.  Rj.  za-do-voljiti.  ne  nalazi 
se  kao  pro<t  glagol,  iap.  voljjti.  v.  impf.  zadovolja- 
vati. —  1)  befriedigen,  satisfacio.  Rj.  vidi  izdovo- 
Ijitj,  nadovoljiti;  povoliiti  (kome),  kontentati  (kopa) 
zadovoljiti  koga  dim:  Kad  ih  Jason  i  osuili  zadovo- 
Ijise  odgovorom,  pustile  ih.  DjeL  Ap.  17.  9.  Ako  koji 
vjerni  ima  udovice,  neka  se  stara  za  nj  lb.  i  da  ne 
dosagjuje  crkvi  da  one,  koje  su  prave  udovice,  vioie 
zadovoljiti.  Tim.  I.  5,  1*>.  —  2J  »u  »t»,  refleka.  zado- 
voljiti »e,  genag  habeitt  habeo  satis,  sum  contenta^. 
Kj,  zadovolji  se  tko  čim,  kad  bude  zadovoljan  njime: 
Samo  ćetno  $e  zadovoljiti  službom,  koju  nam  vatra 
ćini  za  gotovljenje  jela.  Priprava  I *>.*>.  S  topa  mislim 
da  se  i  zadovoljiti  treba  samijem  rječnicima.  Ogled  IV. 

zador6ljB6.st,  zadovolpoati,  /*.  ziidcvdljstvo.  n. 
die  i^ufriedenheit,  anim%  tranquillitas.  Kj.  osobina 
ili  stanje  onoga  koji  je  zadovoljan.  —  RazjBfOVOr, 
radost  i  veselje,  bogodarnv  zadovoljstvo,  .<ivaka  radost, 
izobilnost.  Npj.  5,  blM).  Da  poŽivite  mnogo  i  mnogo 
godina  u  zdravlju  i  u  svakome  zadovoljstvu.  Javor 
lb85,  439.  Ljudi  koji  bi  obećali  zadovoljstvo  čitajući 
ovo  izdanje.  Rad  15,  179.  Ona  (akademija)  jo  ima/<i 
osobito  zadovoljstvo  u  tom  .  . .  to  će  sadovoljsivo  ja- 
mai^no  dijeliti  s  akademijom  svaki  prijatelj.  17,  164. 

Zftdranln,  ?rt.  (pl.  Zadrani)  Einer  ron  ^ara,  jader- 
tinus:  U  tavnici  buna  Zadranina.  Hy  čovjek  it  Zadra. 


ziidrfliiti  SG,  z^dm^m  se,  v.  r.  pf.  (u  Dalm.)  sieh 
rerlieben,  amore  capior,  cf.  zagledati  se  2.  Rj.  za- 
dražiii  se.  zadraži  se  n.  p.  momak  (za  djevojkom  ili 
u  djevojku?)  kad  mu  ona  postane  draga,  vidi  i  za- 
gledati 2,  uljubiti  se,  zaljubiti  se,  sevdiaati. 

zadr^čati.  ćTm,  r.  pf.  za-drečati,  kao  početi  dre- 
čati. —   JoAt   kad   krmad  u  Stmnbol   tadreče.   Ščep. 

mai.  n;y, 

zadrhtali,  ziidrfićem,  v.  pf.  za-drbtati.  mdi  zadrk- 
tali.  v.  impf.  drhtati.  —  1)  schauern,  cohorresco.  Rj. 

—  Zadrhta  srce  u  njima  i  upla^i^e  se.  Moja.  I.  42, 
28.  A  poalije  zadrhta  srce  Davidu  Sto  od-^ije^e  akut 
tiaulu.  Hara.  I.  24,  H.  —  2)  sa  s«.  refleks,  zadrhtati 
8©,  erzittern,  runtremisco.  Rj.  —  Isus  reče:  »Neko 
se  dotat^e  mene  .  .  .<  Tada  Žena,  kad  to  ču,  zadrhta 
se  i  kletV  pred  njim,  i  kata  sve.  l'rip.  bibl,  126. 

zAdriptao,  /t\drigl.x,  adj.  kaže  se  punu  i  zdravu 
reljadi'tu  I  a  u  ostalome  valja  da  bi  bilo:  zadrignuti 
ili  zudrići,  zadrignem),  stark,  kernfest,  robustu^^  cf. 
zadrijtgHii.  Rj.  ijtp.  i  zadrijaka.  —  Oholi  pletu  na 
mene  lai .  . .  Zuđriglo  je  srce  njihovo  kao  aalo,  a  ja 
se  tježim  zakonom   tvojim  (Uoapodol).  Pb.   119,  70. 

zadrijiika,  m.  trin  gesundđr,  starker  Mann,  homo 
robu.'itus.  Rj.  zadrigao  čovjek.  —  zadri-jaka.  Usn.  46. 
po  tome  je  riječ  slož.  kao  Oisti-kuća,  prva  pola  od 
zadrijcti,  druga  od  jak. 

zadrijemati,  zhdrijemam  (raljem),  v.  pf.  einscfUum- 
mei'n,  obdormisco.  Rj.  za-drijeraati,  vidi  /aknnjati  1. 
r.  impf.  drijemfili.  —  Budu<!'i  da  ženik  odocni,  zadri- 
jemaie  sve  ^djevojke),  i  poapafte.  Mat.  25,  5.  sa  se, 
neutrum:  I  napija  u  slavu  Hri.stovu;  al'  se  njemu 
malo  zadrijema,  u  drijemu  i!ašu  ispustio.  Npj.  2,  100. 

zAdriJeti,  zadrem  (zridr'o,  zadrla),  v.  pf.  streifen, 
stringo.  Rj.  za-drijeti.  vidi  zaderati.  r.  impf.  zadirati. 

—  ZadrijeV  na  cijelu.  DPorI.  154.  Ako  li  hoi^e  da 
prineae  piio.u  Gospodu,  sveStenik  neka  joj  glavu  za- 
aijcće  noktom  i  neka  je  zadre  za  krita,  ali  da  ne 
raskine.  Moja.  III.  1,  17. 

ztidrizffnti,  zgiim,  r.  pf.  u  riječima:  zadrizgaOt 
zadrizgrtla,  kernfest,  stark  geiporden,  robustum  esse. 
Kj.  za-drizgati,  postati  zadrigao  (silan,  jak),  glagol 
St  drtikčtje  ne  nalazi. 

zndrkinti,  zAdrkćSm,  v.  pf.  Rj.  za-drktati.  v.  impf. 
drktati.  —  J)  mdi  zadrhtati.  Rj.  —  Kad  to  ćuo 
(.'optiku  Stnjane,  od  e£ka  mu  sadrktala  ruka,  Rj.  153b. 

—  2)  zadrktali  se,  vidi  zadrhtati  se.  Rj. 
zt\drnmtL  miim,  v.  pf.  Rj.  za-drmati.  v.  impf.  dr- 

]  mati.  —   1)  cr.'ichiittern,  concutio.  Rj.  —  Kad  Miloša 

I  Srbi   razumljeie,   zadrtna   im  srce  u  prsima,   vatreni 

'  ib  uzeie  plamovi.  Npj.  5,  556  (zadrma  ovdje  kao  da 

I  ,;e  neprelazno,  kao  zadrma  se).  —  2J  sa  »e,  refleks. 
zildrmati  ae,  erbeben,  contreniisco.  Rj.  —  Stane  neko 

'  na  vratima  lupati,  zadrma  se  cijeli  dvor,  neka  huka, 
vritikn.  Npr.  185.  Ne  će  li  se  zadrmati  ostrva  od 
praske  padanja  tvojega?  Jezek.  26,  l.'i. 

,      zndrobiti,  /,idn)blm,  v.  pf.  einbrockelnj  intero,  Bj. 

!  za-drobili.  isp.  udrobiti,  n.  p,  hljeba  u  ml^eko,  v. 
impf.  pronti  drobiti. 

zadrombOljntl.  Ijam,  das  Brumttieisen  (die  Maul- 
trommel)  crtonen  lassen,  impelio  crembalum.  Rj.  za- 

'  drombuljati,    početi   u  drombulje    udarati,  v.   impf. 

'  drombuljati. 

I  zAdrugii,  f.  Hausgenossenschaft  (im  Gegensatze 
der   einzelnen  Familie),   plures  familiae   in    eadem 

I  doiuo.  Rj.  za-druga,  kad  više  ožcnjcnifi  ljudi  žive  u 
druitvu,  u  zajediiii,  u  jednoj  kući.  isp.  zajedin,  za- 
jednica "A.  suprotno  inokoSlina.  —  Srbi  iive  ponaj- 
više «  zadruzi:  u  gjekojim  ku<?ama  ima  po  4  po  6 
oženjenih  ljudi,  a  jodnoglavaca  je  malo.  Danica  S, 
iW.  Bog  samcima  daje  zadrugu.  Pk.  68,  6. 

zAdražan.  zždraJina,  adj.  nicht  einzeln  im  Hause, 
magna  suorum  societate  pollens.  Rj.  sto  pripadu  za- 
druzi, suprotno  inokosan,  jedin;  jedinac  "2,  jedno- 
giavac.  —  Grijalica,  u  ladružnijeh  ljudi  pored  kuće 

i'J 


Kadrftatl 


—  770  — 


osobita  /^rada,  gdje  Be  djeca  zimi  griju.  Rj.  101b. 
Kui'-i\r,  1)  M  zu^rninijcm  ku^'tvin  u  kakvoj  zpradi 
pregrrtilivk,  cdje  oženjeni  ljudi  Žive  sa  ženamft.  Uj.  318a. 
zadržati,  zadržim,  r.  pf.  Rj.  za-držati.  r.  impf. 
zadržavati.  —  t  u)  auffuUten,  moror.  Rj.  isp.  zaba- 
viti "ž  (kopa,  fi.  p.  da  se  odoeni).  —  loatV  ako  tja 
(muSttilii^diiju)  zadrže  s  rargovoroin,  le  Ke  odocrii 
izif^i  pred  svalove,  onda  mu  se  svi  Binija.  Kov.  63 
(8?  raxgovoroml.  To  me  i  zodria  muogo  puta  da  ue 
dogjem  k  vama.  Kim.  16,  '22.  Da  je  blagosloven  (io- 
apod,  koji  gadnu  slugu  svojega  oda  ila.  fcfam.  1.  iJ-, 
39.  —  h)  aa  se,  refkka.  /udržati  »e,  sich  auflmlten, 
moror.  Rj.  —  Hum  fte,  valja  <la  r.bog  bolenti  i  unirti 
kne/a  Prozorov«koga,  zadrže,  te  ne  pregju  odmah 
preko  Dunava.  Milo5  15.  Mileriko  i  Petar  oćekujutfi ... 
zadrte  S€,  te  ue  stignu  nn  ovu  skupStinu.  22.  —  2)  mdi 
uzdržali  2,   hcUaUen,   rctineo,   cf.   zadržati.  Uj.  773a. 

—  Uajde  ti  penji  bc  gore  na  bedem  da  ti  ovu  drugu 
jelu  podamo,  pa  je  ujimi  za  vrh  i  prebaci  je  u  grad, 
a  rrh  joj  zadrži  kud  itehe,  da  Kt*  nkinumo  ni«  njn 
dole  u  grad.  Npr.  \iH).  He^are  ftrc  sadrži  kao  roblje, 
samo  Krni'Mina  pusti.  .Milo.^  3t>.  Ima  nekoliko  i  ta- 
kovih rijeci  Turakih,  kuje  ćenui  ninrnti  zadržati  i 
posvojiti.  Kj.'  XX.  Nije  htio  da  ae  stara  svoje  voj- 
nike osloboditi  i  u  skupit  ih  sadršfdi  .  , .  kako  je 
sadržao  nekake  Hoivt,  koje  je  u  Kladovu  »»kupio  od 
gjuinruka.  Sovj.  f>5.  Ne  mogu  zadržati  u  sehi  eu- 
hvulnosti  koju  osje<!:am  prema  svjema.  Oan.   III. 

ZfldržtUaiiJi^,  n.    Rj.  rrsbul.  i>d   zadržavali  (i  ae). 

—  1  a)  radi\ja  kojom  tko  zadržava  koga,  da  ne 
ide  (daa  AiifhHlien,  rcteutio,  Kj.).  —  b)  stanje  koje 
hira  kad  se  tko  ili  što  jadrčnra  gdje.  —  2)  radija 
kojom  tko  sadržava  što  kod  sebe, 

zadrt&vati,  zadržavam,  v,  impf,  Rj.  za-drŽavali. 
r,  impf.  prosti  držati,  r.  pf.  zadržati.  —  i  ffj  '"»/- 
halten,  retardo.  Rj.  vidi  uzdržavati  1.  isp.  zabavljati 
a  (koga  da  ne  ide  dalje):  Razlićni  drugi  poi^lovi  jed- 
nako VIC  zadržavaju,  da  je  igraniatikel  ne  svršim. 
Danica  3,  1.  Za  moj  Zabavnik  pri(H!ka<*u  Vas  joA 
malu;  a  i  Vi  ne  atarajte,  da  me  dugo  ne  zadržavate. 
Straž.  Ibb7,  62.  Da  mu  J neprijatelj  u)  ćini  Mvlu  i  da 
ga  zadržava,  dok  .  .  .  l^ilije  24.  Nemojte  7tie  sadr- 
iavuti...  pustite  me  da  idem.  Moj«.  1.  24,  56.  Razum 
zadržava  Horjeka  od  gnjeva.  I'rić.  19,  1 L.  —  bj  m 
se,  re/leks.  zadrMvati  ao,  nich  aufhalten,  moror,  Kj. 
isp,  zabavljali  se  2  (gdjegod):  ^lo  ae  gogj  ljudi  ve(^ma 
trude  i  napreduju,  to  ave  »re(^niji  i  slavniji  poataju; 
a  §to  S€  gogj  vetima  lijene  i  zadržftcajttj  to  nalićniji 
na  zverinje  oataju.  Danica  2,  3.  —  2)  behalten,  te- 
tineo.  isp.  zadržiiti  2:  Mi^h,  da  au  Mrkalj  i  Vuk  po 
hateru  s^lora  zadržavali  i  iz  pizme  izbacivali.  Nov. 
Srb.  1818,  4(».  Kako  je  takova  ju*>m«  hvatao  i  otvorao 
i  zadržavao.  Sovj.  55.  sa  ae,  pass.  ili  refleks.:  Ali 
au  ovi  običaji  ondje  ve^  proSli,  i  slabo  se  u  kojoj 
kući  zadržava  joS  i  onaj  da  otac  .sinu  djevojku  traži. 
Kov.  43. 

z&dugu  (za  dugo),  lange,  diit.  Ri.  vidi  dugo  2h^. 

—  ldu<5i  tako  zadugo  po  avetu,  aogje  .  .  .  Npr.  17. 
Ali  nije  htela  sa  dugo  nikome  kfizati.  2()H.  Kad  je 
bilo,  za  dugo  ne  bilo,  poručuje  mlada  sultanija  .  .  . 
Herc,  160.  Ne  će  moj  gospodar  joS  j:a  dugo  do(ii. 
Mat.  24,  48.  Ja  ću  nnMUivati  u  domu  Gospodnjem 
za  dugo.  Ps.  33,  6  (in  loiufitudincm  dierum;  in  die 
Lange  der  Tage).  kako  je  adrerab  stozen^  treba  ga 
i  pisati  sastavljeno  zadugo. 

z&dfih,  m.  (u  Boci)  der  Anhauvh,  Geru<:ht  odor,  cf. 
zadah,  miris:  Ne  mogu  ti  puta  nadi,  ni  dvoru  iloCl 
visine  vile  jele,  od  zaduha  miloduha.  Rj.  za-dub. 
postanje  isp.  zaduhnuti.  isp,  toni,  i  ondje  «)/n. 
Z&duha,  f.  (u  Roči)  vidi  aipDJa.  Rj.  za-duha.  za 
postarije  isp.  znduhati  se.  vidi  i  pijehnja,  hropuia  1, 
nropotinja.  isp.  zagušljiv,  bolest  od  koje  se  ttsho  diše ; 
asthma. 
zndAhatl  ne,   z&duhEm   (zkdud&m)    se,   v.   r.  pf. 


I  keuchen,  anhelo,  cf,  zadihati  se.  Rj.  za-duha   se,  tko 
hrzo  trči  te  stane  silno  diatti.  vidt  i  zaduvati  »e,  »- 
I  dljati  «c.  zasopiti  se,  zapuhati  a«. 

I      ziHlAhniiU,  /aduhnem,  c.  pf.  vidi  zadunuti.   r.  pf. 

je  i  ;>rusff  duhnuti  (dunuti).  r.  imp/*.  dnhati  (durati). 

I       ZndiinAvui'.  flvca.    ZudunAvlJnnin,  m.    rir    trans- 

danubiunus,    8tulli.    čovjek  koji   žiri  za   Dunurum,  u 

I  jCadiinavtju.  isp,  Podunaiao,  Podunavljanin. 

zadAuuli,  zJidnuem,  v.  pf.  anhauchen,  u/flure.  Rj. 
zft-dunuti.  u  krajevima  gdje  se  glas  h  ne  čuje  u  go- 
voru. Vidi  Kttduhnuli.  r.  iwpf.  duhnti,  duvati.  —  vidi 
I  rar  sina   mrlvn  .  .  .   ona  Žena   zadane   gn,    i    oživljt*. 
Npr.  153.   Puaii   iz   ui^ta   nekakav    vjetar   plavetan   i 
,  eadunu  put  onijeh   okamenjcnijeh   Ijudi^    te   svi    na 
I  jedauak   oŽivjeSe.  221.  Tu   dole(?e   na   konju   delija, 
zadnnuo  u  devet  kamenu,  oživljet^  do  devet   sinova. 
Herc.  101. 

zitdApMJ  sr,  zadi^ibSm  ae,  v,  r,  pf  sich  eingraben, 
vertiefcn,  defodior.  Rj.  za-dupsti  «c.  r.  impf,  dupsti. 
—  Zftdiipnti  ae,  medittiri,  sevum  attente  cogitart. 
Sitilli.  zaduhifti  se  u  misli.  itp.  zavesti  se  a  misli, 
ztidnšlcn,  f,  vidi  zadarira.  StuUi. 
zadd.^ili,  ziidu.^im,  v.  pf.  {u  Dubr.)  erstieken,  auf- 
foeOf  vf.  zagufiiti,  udaviti,  ugušiti.  Rj.  za-duMti.  t>i^' 
I  udubiti,  zadaviti,  r.  impf.  dubiti. 

/adii.^ljh',  adj.  J,  Uogdanović,  koji  boluje  od  ta- 
duhe.  vuli  zi\guSljiv  (akc.'^). 

zrtdASIjivae,  zadii^iljivca,  m.  ćocjek  scuLuiljic.  J. 
Bogdanovii^ 
zadilsljivifn,  m.  J.  Bogdanovi^.  lena  zaduiljiva. 
zudiisni,  adj.  i\.  p.  nedjelja,  ponedjeljnik.  die  urmen 
ifeclcn  angehend,  aefuHctorumf  cf,  za<lu£nice.  Rj.  za* 
dubili,  sto  je  za  duAe  (pokojne).  —  Poslije  sebične 
nedjelje  uaatane  zadušna,  a  poslije  tadusne  bijela. 
Rj.  674a. 

1.  zfidliMnic-u,  f.  t.  j.  zadu^na  nedjelja,  vidi  ziidu^- 
nice.  —  Veaeli  ac,  fjrbo  prtenjaro!  ide  tebi  Kucka 
zadušnica.  (Kažu  da  govore  pro.sjaci.  U  Hrijemu  i  u 
Baćku)).  PobI.  33.  jer  na  zadušnicu  ljudi  dijele  prO' 
sjncima. 

2.  zJldiiMnicc,  Ziidu^mcTi,  f.  pl.  der  Armen-SeeUn 
Tag,  commemoratto  defunctorum.  Zadušnice  imaju 
dvoje:  uoći  mesnijeb  poklada,  i  u  nedjelju  po  Tro- 
jirama  (na  Petrove  poklade);  ali  au  prave  zudttšnict 
one  prve  (i  ona  se  sva  nedjelja,  izmegju  bijele  i  «- 
bič'oe,  zove  zadu.^na  nedjelja).  Onda  obii^uo  sraki 
ćnvjek  avima  mrtvima  avojijem  naćini  po  svijenu 
voManu  ...  i  zjipali  te  izgore  mrtvima  ta  dušu  . . . 
idu  n«  zadušnice  i  na  groblje  . .  .  pale  8vije<5e  i  đijtU 
za  dušu.  Rj.  vidi  zadušnica.  —  Najeo  ee  kao  airo^ 
na  zadušnice.  Posl.  L&i7. 

znddvatt  se,  zkduvam  se,  vidi  zaduhati  se.  Rj.  « 
krajevima  gdje  se  u  govoru  mjesto  glasa  h  či^e  ghis  v. 

zftdužbihil,  /".  die  fromme  Stiftuug,  monitnentum((). 
Najveća  je  zadužbinu  nai^initi  namaatir  ili  crkvu  . . . 

kaldrmu  po 
»zu  puta  (i  lo 
ae  kaže  gnultU  i  načiniti  — sehi  —  zailužbiHu),  usa* 
diti  ili  uakulamiti  voćku  blizu  puta,  gladnog  nahra- 
niti, žednog  napojiti,  golog  odieati  (i  ovo  ae  kate  H- 
niti  i  učiniti  sadužbinu) ,  .  .  Takove  zadužbine  drijp 
ne  smije  ui  poSto  opravljati,  nego  onuj  Čije  au  od 
starine:  Da  vi  znate  nai^e  namastire  slavnih  na^ih 
cara  suđuzbine.  Prvu  babo  aagradio  crkvu,  krnfmm  < 
slavnu  sebi  eadužbinu.  Rj.  za-dud-biua  (prom\j^»iiii  | 
se  8  pred  b  na  i\  što  se  za  du^u  načini  »U  i$činL 
vidi  hair  1,  sevap.  —  1  na^i  će  zadužiti  ne  ftliUit.oŠ 
vijeka  do  suda  Božjega.  Rj.  693a.  I  drumovi  tv<^ 
znejeileni,  obaljenc  tvoje  zadužbine.  Nnj.  4,  313. 

zadužiti,  zadužim,  t:.  pf.  Rj.  za-aujtiti,  p.  impf, 
zaduživati.  —  1)  koga,  versdttddcn,  obaero,  Rj,  ući- 
niti  ga  dužnim  (u  pravom  i  prenescnum  «mi»;u,^.  riđi 
vezati  lb.  —  L'duŽiti,  dati  u  dug,  t.  j.  na  Tereana, 
cf.  saduiiti.  Rj.  770b.  Ti  napi  nama  i  u  uaic  sdrmvlje 


po  tom  je  zadazbina  načiniti  (ćupriju  . .  , 
rgjavu  putu,  vodu  dovesti  i  načinili  bli; 


Mtfaiif'aoJ« 


—  77t  — 


iglavIH 


te  na9  eadnei  iasću  i  poHe^je1nJ  n.  mi  tebe   sad  iia- 
pijanio.  Herc.   354.   Skupih   He   oko   nje^^a  koji  god  | 
bijahu  u  nevolji  i  koji  bijahu  eaduženi.  8am.  f.  23,  j 
Ž.  Hlaiher .  .  .  zaduiio  nas  je  i  tijem  &to  ae  viSe  ne^o 
i  ko  drugi  dotakao  ovo  stvari.  Rad  1,  114.  —  H)  sta  , 
ae,  refleks.  zadvUiti  ao,  sivh  verschulden,  obucror.  Rj. 
postati  dužan,   vidi   udužiti  se,   vezati   ae.   »tcA   ver- 
pflichten^   se  obstringere  ad  alii^utd.   —  Pridužiti  se, 
još  se  eitduiiti.   Kj.  58Ua.    Bolje   se  i  endužiti  uego  , 
naružiti.  Posl.  26.  l>a  Hte  se  saJušili  opravljajući  uft- 
maslir.  Slraž.  1H8G.  8(>o.  Dubrovi^ani  »e  zadfuiše  ćinUi 
kralju  poča^i.  DM.  2f*  ("=  tfzoHe  se). 

zndnžh'unjc.  n.  dan  Vcmchulden,  obaeratio.  Kj. 
vethal.  od  1|  ziiduiivHLi,  2)  zaduživali  se.  —  J)  radnja 
kojom  tko  zadužuje  ko(ta,  —  2)  radnja  kojom  se 
tko  zadužuje  n.  p,  u  trgovaca, 

znduživati,  /adtižujem,  ».  impf.  Rj.  za-duživati. 
r.  impf.  prosti  dužili,  i'.  pf.  ZftduŽiti.  —  J)  ver- 
schnldeHi  obaero.  \{}.  zaduživati  koga,  činiti  ga 
dužnim,  (u  pravom  i  prenesenom  amiiUu).  vidi  vezati 
lb.  —  Priznajući  bosjiDttke  kraljeve  za  zakonite  na- 
sljednike bosanskoga  i  8rp9ko;;a  prijestola,  I>ii])rovnik 
ih  zaduHvoše  du  ponove  uredbe  svojih  starijeb.  DM. 
213.  —  2j  sa  se,  refleks.  zaduJtivati  se,  s^ich  v^r- 
Bcfiulden^  ohaeror.  Rj.  n.  p.  u  trgovaca,  isp.  Sint.  313. 
postajati  dužan,  vidi  dužili  se. 

Zikdvarjc,  w.  viSe  OtniAa  na  svršetku  planine  Bio- 
kova  zidine  od  staroga  gradića  i  oko  nje^n  dvije 
kule  . .  .  {cf.  dveri  mjesto  dvari).  Rj.  —  Ža-dvarje 
(drugoj  poU  oan.  u  alarom  AKi'f>*s  korijen  kogn  je  i 
dvor).  Oru.  83. 

itfidžuknii.  krim»  r.  pf.  larmen,  tuitiuitunt  cieo.  Rj. 
za-d?.akati,  poviti  dšakuti.  v.  impf.  džakati. 

ZAct'iir,  m.  eine  Stadt  mit  alteu  Ituinen  «in  Zu- 
taminenlht.^'^  der  beiden  Timok.  Rj.  varoš  sa  starim 
gradinama  na  sajttatcijna  oba  Timoka.  —  zajac,  Za- 
jeiar  {Zaećar;  isp.  ^ai&lfk).  Korijcoi  (34. 

zaerfzitii  zafcrezim,  c.  pf.  uauielnuli  ere/.u,  sm- 
hitkeluf  den  TkUrltaken  zuverfcn,  ohdo  sei'ae  repa- 
giUum.  Rj.  za-ere/iti.  glagol  se  drukčije  ne  nalati. 
isp.  ereza. 

z&r,  m.  kao  mala  čašica  u  ktfjt*  se  meću  fUdtani, 
kad  se  kafa  pije,  da  ne  bi  vrućina  smetala  fddžan 
držati,  vidi  zalf,  zjirf.  —  Zalf,  vidi  zaf.  Kj.  IHŽa. 
Kada  jeknu,  vna  mi  Budim  zveknu,  i  po  kuli  rati  i 
dolati,  i  po  ral\m'  eaft  i  tildžani.  Heni.  133. 

znCiUtS  m. ;  Da  gospogji  zafaita  nema.  Kj.  die 
Einkunfte:  t.  j.  sve  je  ponijela,  nema  vide  ui^la  da 
traži.  Kj.» 

7Jiriil  .  .  .  vidi  zahval  .  . .  Rj. 

zafulj  .  .  .  riđi  zahvalj  . .  .  Rj. 

zafi^zdali,  zdam,  v.  pf.  (u  Urblju)  mdi  zauzdali. 
Rj.  zji-fiizdiiti.  r.  impf,  uzdati.  wp.  fuzdn  prcOTd  uzda, 
—  Divno  HU  im  konji  naregjeni,  i  zhdnom  sh  žicom 
eafusdani.  Npj.  5,  2yb. 

zftfri^,  fl*.  za-frig,  o»o  čim  se  jelo  safriga.  govori 
se  gdje  i  zafrigati,  koje  vidi.  vidi  pdtprig,  zaprafika, 
saprAka. 

ziklViit^atl,  gam,  v.  pf.  vidi  zaprigati.  v.  impf.  frigati. 

ziij^ueivanjc,  w.  das  Verddinmcn,  ohjectio  moliš.  Rj. 
vcrbal.  od  zaga(Hvnti.  radnja  kojom  tko  zagaćuje  vodu. 

ZAgn^ivHtl,  zagtL45ujSm^  r.  impf.  verddtHmen,  moles 
ohjicio.  Rj.  za-gaživati  rodu,  zagragjivati  je  gatom. 
V.  pf.  zapalili,  isp.  gat 

X4igik]a('iti,  (Tud,  r.  pf  vidi  zagaliti.  Kj.  za-gala- 
ćiti.  glagol  se  ovaj  drukčije  ne  nalazi. 

KAgnlAmfti,  zagiMfuuuu,  v.  pf  t^di  zakrćiti.  Rj.  za- 
galamiti, drukčije  se  ne  nalati,  isp.  galama,  vidi  i 
zapremiti. 

zJiiranca,  f.  aamo  u  zagoneci.  Rj.  —  Ponićtije  ci- 
cibuo  t'icibaniei:  poMji  mene  Setlju  petlju  na  mnga- 
rici,  pokiae  mi  bijela  pjena  na  zagaiivi^  (t.  j.  <iovjek 
poručuje  ženi  iz  vodenice,  da  mu  poMje  kola,  da 
noei  braSuo).  Kj.  813a. 


zi^KaUtl,  lim,  v.  pf.  Rj.  sa-gniiti.  isp.  razglllili  (> 
se.)  Značenje  (korijenu)  prelazi  u  vidjeti  se,  odatle  u 
činiti  da  se  vidi:  zftgaliti;  razgaliti,  rar.galjivali;  za- 
gala<*iti.  Korijeni  73.  —  J)  etitfdOsseH,  nudo:  Zagali 
ruke.  za«uČi  orke.  Kj.  vidi  zagalac^iti,  zagrnuti  2.  — 
Otkrij  kosu  svoju,  i/uj  se,  zagali  golijeni,  idi  preko 
rijeka.  Ih.  47,  2.  ()kreDi  liee  avoje  prema  opkoljenom 
Jerusalimu  zugaitvši  mišicu  svoju,  i  prorokuj  protiv 


njega.  Jezek.  4,  7.  —  2)  sa  se,  refleks,  zžgaliti  se 
sich  entblOssen,  nudor.  Kj.  vidi  ocapariti  đe,  otkriti 
se,  zagrnuti  se. 

K&fpinMtl,  i^im,  đ.  pf,  za-gan^iti  sto,  zgrabiti  (funeent, 
drukčije  ae  glagol  ne  nalazi,  isp.  ganać.  —  PoŠetah 
mlada  na  pazar,  i  kupih  draga  za  dinar  .  . .  ^^g^ 
metnuh  na  policu,  dogje  mafika,  taganči  ga:  »Pis 
otole,  pusi'  ostala  I  Hur«,  239. 

zJ^ar,*  Hl.  vidi  ogar;  Povedite  rte  i  tagare.  Zagari 
te  Udbinsld  poznaju,  Rj.  za  ogar  isp.  Madž.  agfir 
(—  hrt);  za  7:ngar  sa  artikulom  az  ag^r,  (a)z  a^. 
lovni  pas. 

Z&garat*,  Zilgarća.  m.  polje  i  kapetanija  (pleme)  u 
Crnoj  Gori.  Rj.^  ^  BudoJ,  planina  vi&o  Zagoraca  i 
KomiiuH.  Rj.  47h  (gen,  pl.).  isp.  taka  imena  kod  Birač 
(Birća>.  isp.  Garač  (Garća). 

zi^irarija,  /'.  Art  Zeug  zu  gunj,  panni  genus.  Rj. 
nekakvo  tkivo  od  kojega  se  prave  gunjevi.  —  hi6e  iz 
tugja  jezika,  isp.  (Jan.  75. 

'ih^nrUi  sf^t  rim  &e,  t'.  r.  pf.  (u  pjesmi)  die  oheren 
Jjippen  vom  Sch  nurrbart  schu:arz  bekom  men ,  den 
Schnujrhart  bekommen,  pubescere:  Zagario  s'  mrkom 
naušnicom.  Kj.  za-gariti  se.  v,  impf.  gariti  2.  zagari 
se  momak,  kad  tnu  brčiste  kao  guravo  postane  od 
brkova  koji  ga  obuzmu. 

ziigasif*  udj.  vidi  ugasit.  Rj.  kao  tamno  smegj. 
po  Stulliju  ugasitH,  zagasita  boja  je  uopče  tamna, 
mrka,  dunkcl,  oscuro,  fuscus,  subniger. 

zn|E;Asilii  zitgasim,  v.  pf,  n.  p.  kreO,  žogj,  loschen, 
exittinguo,  macero  calcem.  Rj  za-ga^iti.  v.  impf,  za- 
gađivali. —  Pljusak  od  jezera  udari  po  vatri  i  zagasi 
je  polovinu.  Npr.  18^.  Da  uaberem  po  Miro<!iu  bilja, 
da  zagasim  rane  na  juuaku.  Npj.  2,  218. 

zajera.^ivaiijc»  n.  da«  Loschen,  extinctio,  nutceratio, 
Rj.  verb.  od  zagađivali,  radnja  kojom  tko  zagušuje 
Hto,  H.  tj.  kreč,  žegj. 

zagnsivflti,  zapftSujcm,  r.  impf.  n.  p.  kreĆ,  Žegj, 
lOschcn,  exting\w.  Rj.  za-gaAivati.  v.  impf.  prosti  ga- 
siti. V.  pf.  zagasiti. 

zagAllti,  ziigatlm.  c.  pf.  vidi  zajaziti  1.  Rj.  za-^titi 
rodu,  za^ruditi  je  gatom,  vidi  i  prejaziti.  t>,  tmpf. 
zRgaćivati.  isp,  gat. 

zikgttziti,  zim,  r.  pf.  u  &to,  hineintcatefi,  vadum 
ingredior:  Zagazio  sam  ve^  u  trošak,  moram  trošiti. 
Rj.  Z4i-gaziti  n.  p.  u  vodu,  gazeći  saći  u  nju.  r.  impf. 
gaziti.  —  Zagazićcš  u  klance  tijesne,  Boga  mi  su  klanci 
jadikovci.  Kj.  244b.  Zasuče  gaće  i  rukave  te  zagazi 
u  jcsvru.  Nur.  4H.  Ja  zagazih  u  oodu  Sitnieu,  i  ulivalih 
klobuk  «vile  bele.  Npj.  2,  303.  Zagazi  ujedno  veliko 
blato  i  zaglibi  se.  Danica  3,  149, 

ztticuinja,  /'.  ein  Fischernetz^  dus  ztcei  vjatende 
Fischer  gespuunt  halten,  retis  genus.  Rj.  za-gaAnja, 
mreža  Ho  dva  ribara  zagazivSi  u  vodu  zategnutu  drže. 

zaglrutl  so,  cam  se,  v.r.pf.  aufspringcn,  exsHio, 
cf.  zaskaknli  se:  Zagica  se  dolje  niz  planinu.  Rj.  za- 
gicati  8e.  r.  impf.  gicati  se. 

z&f(ladUi,  dini,  r.  pf.  vergldtien,  laeciUjttem  reddo 
(eig.  und  fig.).  Kj,  zu-gladiti  što,  učiniti  da  bude  (opet) 
glatko,  u  smislu  pravom  i  prenesenom,  v.  impf,  gladiti. 
zAflavak,  z4gliivka,  m.  der  Zu-ickel  (uomit  die 
Axt  verkdlt  irird),  cuncus.  Kj.  ono  Čim  se  zaglavi 
n.  p.  sjekira^  motika.  —  Zacrtnjak,  onnj  zaglavuk  n 
plugu  .ito  se  njim  crtalo  odozgo  zaglavljuje.  Kj.  2Ulb. 
znirli^viti,  zi\glavim,  v.  pf.  Kj.  za-glavili.  v.  impf. 
zaglnvljivuti.  v.  pf.  slos.  pozagtavljivaii.  —  1)  n.  p. 
sjekiru,  motiku,  verkeilcn,  cuneis  ftrmo.  Kj.  —  Samson 


zai^lnvUiTaiiJe 


—  772  — 


za^o^e 


joj  (Dalidi)  reČe:  dn  »edam  prmnena  kose  na  glavi 
mojoj  privijeni  na  vratilo.  I  ona  sagidvirii  vratilo 
kocem,  refie:  evo  FiliMeja  na  te,  Hnmsnne!  8nd.  Itj, 
14.  —  2)  f€rkom»ien,  pcreo:  Zaplnvio  nojrdje  (Propno. 
poginuo.  Pofll,  82).  Rj.  —  Da  kazuju  po  Cžicu  ktide, 
tako  jesu  Srln  zadobili,  kako  li  su  zatjlavili  Turti. 
Npj.  4,  3(iU.  —  3}  top,  die  Kanone,  vtrnngeln^  tor- 
menia  clacia  adaciii  inutilia  reddere,  Rj.  zaglaviti 
top,  utlariti  u  »^'  Hine^  da  se  ne  tnoze  više  pucati 
iz  i\jega. 

ziiffiftvljivaujo,  rt.  Rj.  terhal.  od  zaglavljivati.  — 
J)  radnja  kojom  tko  taglatil)\A3e  n.  p.  i^ekiru  (daa 
Verkeilen,  cuneatio.  Rj.).  —  2)  stanje  koje  hicu^  kad 
tko  caijlavljujc,  propada  (daa  Verkomnieo,  ioteritus. 
^.).  —  S)  radnja  kojom  tko  saglavljnje  topoce  [du 
Veniagehi  von  Kanuiieii.  Rj.). 

zagluvlJivAti,  zaj^lAvIjujcin,  r.  ivtpf.  Rj.  ya-glav- 
IJivati  [r.  impf.  prosti  iftp.  plaviti),  v.  pf.  zaglaviti, 
pozaglavljivati.  —  I)  verkeilen,  cuneo.  Rj  «a^c.  pni^s.: 
Zacrtnjak,  onaj  zaplavak  u  pluj^a  ftu»  se  njim  crtalo 
odozgo  taglavljuje.  Rj.  30Il>.  —  2)  rejkommcn,  pe- 
riturus  sum,  twn  me  expediam.  Rj.  riđi  propadati,  — 
3J  vernugehi  (die  Kanonen),  tormenUi  clavin  adactis 
inutilia  reddere.  Rj.  topove  zaglavljivati,  udarati  u 
njih  kline,  du  se  ne  može  iz  njih  vise  pucati. 

za^lnvrnjati,  njam,  v.  pf.  sich  verirreH,  dcerrare. 
Rj.  za-glavrnjati,  sari  s  puta.  vidi  zabantati  i  st/n 
ondje.  «.  ivtpf.  )?lavrnjati. 

zftgl&d,  m,  vidi  ugled.  ijip.  Kaf^lednO.  —  Big^i,  sine. 
Klinu  kamenome  ti  na  zagled  aginoj  divojci,  pro»i 
Zlatu  Klinskoga  dizdara.  HNpj.  4,  UU  (Kilu  =  Kniu). 

zaglčdae,  zngledftt^H.  m.  (u  Lici)  onaj  koji  ide  da 
gleda  djevojku,  pa  poslije  da  je  prosi  (ako  mu  bude 
po  volji),  der  Beschauer,  qui  oculis  collu-^rat.  Rj.  koji 
ide  djevojci  na  saglcd.  —  Zagleda^iun.  kad  zaglcdai 
ide  da  gleda  djevojku.  Rj.  llii>a. 

za^lcdilif  ina,  f.  (u  Hrv.)  kad  zagicdać  ide  da  gleda 
djevojku,  das  Benchaucnt  conspectus.  Rj. 

Zllgl^ilanjp,  n.  das  Sehen  auf  citean^  iniuitus.  Rj. 
verb,  od  zaglt^dati.  radnja  kojom  tko  zagleda  iio  iU 
u  što. 

1.  zaftićdati,  z&gledam,  r.  impf.  hto,  u  6to,  Behen 
auf  etuut,^  intucor.  Rj.  za-gledati.  v.  impf  prosti 
gledati,  v.  pf.  2  zagledati.  —  (»n  u  Šumi  traženi 
zgodno  drvo  atanc  sagledati  od  drveta  do  drrcta.  Rj. 
309b.  Oo  baci  erljcni  fnculct,  n  ona  fh;  opt^t  zabavi 
čudeći  se  i  zagledajući.  Npr.  Ilž4.  (if)vedar  uzuie  roK"o- 
2iDu  u  ruke,  te  je  zagleda  »a  Hviju  struna,  pa  onda 
zApit&:  »Koliko  lo  vrijedi?«  174.  Pješadija  u  puške 
zagledaj  a  konjici  kolane  pritef.u.  Npj.  4,  253. 

S.  z&j^cdati,  ztlgledam,  r.  pf.  Rj.  zii-gledati.  r. 
impf.  i  zagl<^dati.  —  i,  1  a)  cinen  BUck  (/mu,  »n- 
tronpicio.  Rj.  —  Pobi  OoHpod  neke  koji  zagledane  u 
kovčeg  Gospodnji.  Sam.  I.  t),  19.  Mnogo  jaćc  nogo 
Sto  bi  ĆovjeK  mislio  ne  Eagledav.^i  u  duf'ine,  koje  ova 
rasprava  otkriva.  Rad  9,  li>l.  —  b)  Pa  uavija  tanka 
džeferdaua,  nasloni  ga  na  jelovu  granu,  jod  zagleda 
Frcu  Ibrahima  baS  u  prsi,  gde  puca  spučava.  Npj.  3, 
187.  vidi  omjeriti  2,  »mjeriti  2,  zamjeriti  1.  —  2J  dje- 
Tojkii,  erblicken  und  sich  in  sie  r^rlieben.  adamo:  .)a 
UB&dih  viAnju  na  igriStii,  i  zagledah  u  selu  gjerojkn 
Rj.  zagledavši  djevojku  zaljubiti  ae  u  nju.  vidi  za- 
gledati se  2.  —  i/,  sa  ae,  refleks.  —  1)  sich  ver- 
schaucfi  in  etvas,  aitcnte  intueor:  Zagledao  »e  kao 
tele  u  šarena  vrata  (Po«I.  b2).  Rj.  isp.  zapiždriti  &q. 
—  Bolomuu  se  kroz  kola  bio  zagledao  «  prednje 
točkovei  pak  se  u  jedan  put  naamije.  Npr.  157.  Haji* 
olole,  proklete  aždajel  zašto  ste  se  u  me  zagledale? 
Herc.  314.  —  2)  sich  verUeben,  uAimo.  Rj.  vidi  za- 
dražiti  «e.  i  sj/«.  ondje.  —  Careva  kdi  kako  ga  vidi, 
sagleda  se  u  njega.  Npr.  Gl.  U  sto  si  sct  jnnna,  za- 
gUdala?  ?/"  jednoga  rooa  Dilavera!  Npj.  1,  578.  Do- 
godi se  poslije,  te  ae  iena  gospodara  njegova  zagleda 
u  Joeifa.  Moja.  L  39,  7. 


za^rUbitl  so,  zftgllbim  se,  r.  r.  pf.  versinken   (in 

Koth),  immergor.  Rj.  za-glibiti  se,  zapasti  u  glib. 
r.  impf.  zagtibljivati  se.  —  Drugi  kazuju  da  mu  se 
(Marku)  u  takovome  boju  zaglibio  Šarac  u  uekakoj 
itari.  Rj.  546a.  Uija  je  kobila,  onaj  (najvižei  za  rep 
vuže.  (n.  p.  kad  se  zaglibe  kola...).  I*Odl.  34'i.  Snio 
H»m,  gjetija$e§  na  konju,  pak  zagazi  u  jedno  veliko 
blato  i  eitglibi  .«<'.  Danica  3,  150. 

znglibljivanjo,  n.  das  Vcrsitiken  fin  Koth)^  im- 
mer-iio.  Kj.  rerbal.  od  zaglibljivaii  se.  stanje  koje  hiva^ 
kud  sc  tko  zai/lihljuje. 

zaglihljirnti  si*.  z.ngUbljujem  se,  r.  r.  impf*  ver- 
sinken  (in  Koth),  immergor.  Rj.  za-glibljivatl  8e,  za- 
padati u  gUb.  V.  pf.  zajrlibili  ae. 

zi|i;lult.  m.  die  lietaubung,  obtunsio:  Hvala  vama, 
brndo,  na  po^luUu,  oprostite  mene  na  zagluhn  (rekne 
pjevajući  k.ižto  pjevai^  na  svršetku  pjesme).  Rj.  za- 
gluh,  djelo  kojim  tko  zaglu^ii  kome.   isp,  zaglu^nje. 

z^irlolinuti,  zjkgliinud,  nem,  r. /)/*.  zagluhnuSe  mi 
uSi  (n.  p.  kad  nu  blizu  pukne  top),  betaubt  werdcn^ 
ubtundu.  Rj.  za-gluhnuti,  za-gluDUti.  v.  impf.  gluhnuli, 
gluuuti. 

zafflA^nlo.  m.  malestus.  Stulli.  koji  -iagluHu  kotne. 

zacl[i>anjo,  «.  das  Jletdulten  (durch  Ger*iusch), 
strepitufi.  Kj.  verbal.  od  zagUUati.  radnja  kojom  tko 
ztiglu.iu  kome. 

za|:lilsa(i.  zt^glD.^m,  v.  impf.  betduben,  obtundo: 
idi,  ne  zaglu^aj  (mi).   Rj.   za-^lu^aii.  r.  pf.   zaglušiti. 

—  Imamo  veaelje  u  kući,  a  nemamo  mnogo  soba, 
pa  će  vam  prosti  {judi  zaglusati  i  vikom  doaagjivati 
Npr.  04. 

zasrlAšiti.  /Aglu^oi,  r.  pf.  kome,  betciuben,  obtundo, 
Rj.  ZH-trlurtiti.  V.  impf.  zaglu!<ati. 

zAi^imli,  z^gDiim  (z:Ueuem  i  ziiždenem),  v,  pf.  Rj. 
zii-gnati.  riđi  zatjernti.  r.  impf.  zagoniti,  —  /•  2)  /*in- 
eintreiben  (den  Keil),  udigo.  Rj.  sagnuti  n.  p.  klin 
u  drvo  ~-  Ako  se  opomcncft  u  srcu  svom  gdje  bi 
god  bio  megju  narodima,  u  koje  te  zagna  Gospod  . .. 
Uda  će  Uo:ipod  .  .  .  Mojs.  V.  3<),  1.  —  2)  htnter 
ctu'OH  treiben,  ago  post — ,  u.  p.  goveda  za  brdo.  Rj. 

—  li.  sa  se,  refleks,  losstvrzen  auf  etfcu^  neo  »a 
tUi^uein^  n.  p.  zagnao  ne  u  (ili  megju)  Turke;  sagnao 
se  kobac  da  uhvati  kokoS.  Kj.  —  Žaprk^jnati  se,  kao 
potrĆAti  na  koga,  zagnati  se.  Rj.  191a.  Udno  mora 
care  opazio,  jta  se  zagna  moru  iz  dubine^  tri  je  leda 
glavom  prolomio.  Npj.  2,  88.  Pa  se  zagna  jedan  junak 
zoran,  da  (Jjukku  posijeOe  glavu.  5,  68. 

za^nujiti  sis  zilgnujun  ue,  v.  r.  pf.  za-gnojiU  ae, 
začeti  gnojiti  se.  vidi  zagujojili  ae.  isp.  ognojiti  ae. 
v.  impf.  gnojiti  se.  —  UHmrdjeie  se  i  zagnojiae  st 
rane  moje  od  br^zumlja  mojega.  Pn.  38,  5. 

zugnjiVJiti  sp,  z^gnjojim  se,  vidi  zagnojiti  se.  iip. 
gnoj  i"  gnjoj. 

ziignji^ritl,  zignjurim,  v.  pf.  za-gnjurlti.  vidi  za- 
roniti, zanoriii.  v.  impf.  zagnjurivati.  iap.  gnjnrac.  — 
i)  eagnjuriti  sto  n.  p.  u  vodu,  učiniti  da  se  zagnjurii 
Udri,  Rože,  ko  je  kriv.  (^luga  Ciganin  rekao,  kad  ji 
grmljelo  zagnjnriv.^i  glavu  u  plast .  .  .).  Poel.  328,  1 
patka  kad  zagnjnri  glavu  u  vodu,  misli,  da  je  suiroDlla 
u  morske  dubine.  Odg.  na  ut.  11.  —  2)  sa  se,  refleks. 
zagnjiiriti  se,  untertaachen,  mergi.  Rj.  —  Vndeui  bik 
brboti  kml  viće,  i  patka  i  guska  kad  ae  tngt^juri  t« 
po  vodi  dolje  Ho  traži.  Rj.  41b. 

zngnjuriviinJR,  n.  das  f'ntertauchent  tner.<iio.  Rj 
verb.  od  1)  zagnjurivati,  2)  r-agnjurivali  ao.  —  JJ  radnjt 
kojom  n.  p.  patka  sagnjuruje  glavu  u  vodu.  — 
2)  radnja  kojom  sc  zagnjuruje  n.  p.  patka    u  rodu. 

zagnjariruH,  zagnj&rujem,  v.  impf.  za-gnj  uri  vati. 
u.  p/".  zagnjuriti.  isp.  gnjurac.  —  2)  zagujurujc  n.  p. 
patka  glavu  u  vodu.  isp.  zagnjuriti.  —  2)  sa  ae,  refti 
zagnjurivati  se,  untertaachen,  mergi.  Rj.  n.  p.  sagt 
ri^e  se  n.  p.  patka  tražeći  što  dolje  po  vodL 

ztkif^opjo,  »I.  u  riječima:  is  zagogja,  hei  der  Ha 
heii,  data  occasionc.  Rj.  za-gog}e  (od  osnove  koja 


uigojaćlvju^e 


773 


zaicovoraik 


samo  s  dni^m  prijeJloj^om  u  z-goda).  Oan.  SO.  n.  p. 
učiniti  što  IZ  zftgogjn,  (.  j.  kad  je  zgodu. 

zaicoJAeivai^o,  n.  das  Schmuts-  und  Unordnuyig- 
mtichen  im  Zimmer,  to  upartjere  9ind€9  per  cuhiculum. 
Rj.  verb.  od  zagojot'^ivati.  radnja  kojom  tko  tagujaćujc 
n.  p.  Bobii. 

zaiCoJariVAti«  za^ojAćujem,  v.  impf.  Schmutz  und 
Unonlnung  viuchcn  im  ZimmeT,  sordes  »purgere  prr 
cubiculum.  Hj.  za-pojaćivati  «.  p.  «o&m,  smeće  rasiputi^ 
ntUstoću  i  nered  činiti  po  njoj.  mr2i  gojatiti;  krtožitit 
przniti  3,  strviti.  v.  pf.  za^ojatiti. 

zn^ojAtitt,  zagrijiium,  r.  pf.  n.  p.  8obu,  t.  j.  zakr- 
to?.iti,  Sehmuiz  und  Unordnung  madien  im  Zimmer^ 
aordes  .<tpargere  per  cubtculum.  Rj.  za-gojatili.  vidi  i 
zapr/.uiti  1.  v.  impf.  7.ugoia<!^ivali. 

zAflTOii,  r«.  (u  C.  O.)  Kj.  za-f^on,  ta  postanje  isp. 
zagnati,  zagoiiiti.  —  1)  Angriff,  impetu8:Va.  na  Turke 
sagon  iK^ioiste.  Rj.  učiniti  sagon  na  koga^  zagnati  se 
na  nj.  —  Pat  Meiuela  zagon  učinila.  Rj.  ti'^2b.  Za 
Turcima  zapoo  uCiDiše.  Npj.  4,  515.  Pa  u  Varite  zagon 
iićinio.  4,  51G.  —  2)  za  kravu  koja  ae  ne  Ha  munti, 
GerUst  eine  Kuh  eu  handigen.  Rj.  sprava  sa  iakoou 
kravu. 

zAgonafike,  zAironackT.  (u  C.  G.)  n,  p.  skoćUi,  t  j. 
iz  zatrke,  mit  Anlauf,  incursim.  R^j.  ade.  kao  eago- 
neći  se.  suprotno  trupaOke,  Irupaćki. 

zagon^nuti,  zaKonenem,  v.  pf,  Kdthsel  aufgeben 
aeHtguia  propono.  Rj.  za-goDc^tlnuti  (zagonetku),  rećij 
zagonetku,  vidi  gonciuiti.  suprotno  odgoneDuti,  ugo- 
neouti.  r.  impf.  zagonetati.  —  Sto,  mi  ti  je  za  žto? 
Kaže  onaj  koji  hoc^o  što  da  sagonene  i  znaci:  Pogorli 
mi  5tn  je  to.  Poal.  358.  Ja  ću  vam  sagonenuti  eago- 
netkuj  pa  ako  mi  je  odgoueuete,  da<3u  vam  Cride»et 
košulja.  Sud.  14,  12. 

za^OB^^taoJo,  ti.  da$  Rathsel'aufgeben^  aenigmatam 
propositio.  Uj.  verhaL  od  i)  zagooetati,  "ž)  za^i^onctali 
se.  —  JJ  radnja  kojom  tko  zagoncik  (zagonetke).  — 
2)  radnja  kojom  se  n.  p.  dvojica  sugone/ju. 

ZBfron<V(4iCi,  za^onct^Sm,  r.  impf.  Rj.  za-gouetati. 
vidi  gonetati,  suprotno  odgonetali,  ngonetati.  i'.  pf. 
zagoneuuti.  —  XJ  liathsel  aufgeben^  aenigmaia  pro- 
pono. Rj.  giufonetati  (zagonetke),   kazivati  zagonetke. 

—  2)  su  se,  reciproč.  zagoii^tati  se,  einander  Udthsel 
aufgeben,  aenigmata  invicem  proponere. , li},  zngoneću 
se  n.  p.  dvojica,  kad  jedan  drugome  kazuju  zagonetke. 
I  odgoncf'^  i7i.  vidi  da^ikali  se. 

za^rdnptka,  f.  dus  lintftsel,  aenigma.  Rj.  vidi  go- 
uota,   gonctalica  1.   da^katica.   suprotno   odgonetljaj. 

—  Za^alii^a,  vf.  cieiban  (Hamo  u  onoj  zugoneci).  Rj. 
lG8b.  Ja  Muu  naštiinipao  utikoliko  ua^ijeb  nttrodnijdt 
pripovijedaka  i  iugonciaka.  Npr.  III.  Razum  za  ka- 
zivanje Mauova  i  pogugjanje  lugonetuka  nagje  ae  u 
Danila.  Dan.  .'>,  13. 

KJ^ffontt,  udj.  u  zagoueci:  Pnna  jamn  zagomta  jada 
(pu§k»>.  Rj.  što  pripada  ziujoneci?  stoje  ktto  zago- 
netku':^ riUhselhuft? 

zai^AnUi,  zAgonmi,  v.  impf.  Rj.  xa-goniti.  vidi  za- 
ijerivuii.  f.  impf.  prosti  goniti,  pnuti.  r.  pf.  zagnati. 

—  /.  J)  hineintreihen  (dtn  Keii},  adigo.  Rj.  zago^ 
niti  n.  p.  klin  u  drvo.  —  2)  hinter  eticas  Ircibcn, 
ugo  putt  — .  Rj.  zagonitt  n.  p.  stado  sa  brdo.  —  i/.  «a 
»e,  refieks.  zag&nili  se,  sich  stftrzen  (z.  B.  auf  die 
Beute,  in  die  Feindc),  ruo,  impHam  facio.  Rj.  isp. 
zagon  1.  —  Zaguni  se  megju  Madžuriju.  Rj.  'M'.ih. 
U  Tursku  se  vojsku  zagonjaše.  Rj.  435a.  Na  njega 
ae  Tiire  zagonilo.  Npj.  4,  10.  K  njetnu  au  se  Turci 
zagonili.  4.   120. 

zag6njtinj<%  n.  Ri.  verb,  od  I.  zagoniti,  II.  zago- 
niti  Kc,  —  /.  J)  radnja  kojom  tko  zagoni  što  «  što 
(da«  Ilineintreiben,  adactio.  Rj,).  —  2)  radnja  kojom 
tko  zngoni  ».  p.  goveda  za  brdo  (das  Trciben  binter 
et\vas,  TO  agere  posl — .  Rj,).  —  //•  radnja  kojom 
se  tko  zagoni  n.  p.  megju  Mttdiariju  (der  Anfall, 
Anlaaf,  impotns.  Rj.). 


zigorae.  zilgrprca,  m.  der  Mann  von  jenseit  der 
Tierge,  transmotitanus.  Rj.  čorjek  is  zagorja,  ludi  sa~ 
bnlav. 

za^^reUetk,  f.  (iat.  ijui.)  n.  p.  rakija,  angeOrannter 
Branntw€in^  adustus:  dajde  one  zagorelice.  Rj.  za- 
gore! ica,  stvar  koja  je  zugorela,  n.  p.  rakija,  vidi 
zagorjelima. 

zuifAreti,  rim,  v,  pf.  (ist  i  juŽ.)  anbrennen,  aduror. 

Rj.  za-goreti,  zagori  h.  p.  kadšto  rakija  kad  se  peče. 

vidi  zagorjeli,   prikotnjeti.    isp.   zakaditi  2.   v.  impf. 

zagorijevati. 

z&irorijel,   f.   das  Anhrennen,  adtistio:  udara  na 

I  zagorijel    (n.  p.  rakija,  mlijeko).   Rj.  kad  što  zagori, 

I  udara    na  zagorijel,   dimljivo  je.   —   Ne   če  i/.a^i  iz 

njegu   mnoga  sagorijel  njegova,  n  oganj  će  zagorijel 

njegova.  Jezek.  34,  12.   isp.    rijeci  «  takim  nttst.  kod 

iznikao. 

zajroriJ6vanJe,  n.  das  Anbreanen,  adustio.  Rj. 
rerbal.  od  zagorijevati.  stanje  koje  biva,  kad  što  sa* 
gorijcva. 

zngurij^vatti  zag&rijevam,  r.  impf.  '^anhrennen, 
aduror.  Kj.  za-gorijovati.  t'.  impf  proeti  goreti,  gor- 
jc'ti.  i'.  pf.  zagoreti,  zagorjeli. 

zajgOriu«  zagdrjelo,  a(ij.  upravo  I.  pridjev  glagola 
zagorjeti.  —  <.>d  ovako  pečene  pogače  mora  ae  mnogo 
ostrugati,  neSlo  zagorjeloga,  a  neSto  i  pepeljavoga. 
Pripr.  lija 

stAjiforje,  «.  da$  Land  hinter  den  Bergau  Rj.  za- 
gorje, kraj  za  gorom,  za  gorama,  vidi  zabrgje,  pod- 
gonc.  ^ 

Z^orje«  n.  als  nomen  propr.  des  Landes  jenseits 
dcs  Timok;  auch  in  der  Hercegovina,  tefra  tranamon* 
lana:  l>ole^e6e  do  ravna  Zagorja.  Od  Cengij6i  paze 
HH  Zagorja.  Rj.  tnie  vlastito  nekojim  krajevima  koji 
su  za  gorom,  sa  gorama;  tako  u  Srbiji,  u  Hercego- 
vini, u  Hrvatskoj  (za  gorom  Zagrebačkom). 

ziigdrjeliea,  f.  vidi  zagorelica.  Rj.  za-gorjelica,  stvar 
zagorjela,  n.  p.  rakija. 

zaprdrjcti,  i^m,  vidi  zagoreti.  Rj.  za-gorjeti.  v.  impf. 
zagorijevHlL 

zJiKorkn,  f.  dits  W€iij  (Mddcfien)  von  jenseit  der 
Bergc,  transmontana,  cf  zagurkinja.  Rj.  iena  is  za- 
gorja. 

%i\gOrka,  f.  —  J)  žena  iz  Zagorja.  —  2)  ime 
žensko:  t'ar  Zagorku  prosi  za  ne6ika:  pogj*,  Zagorka, 
za  no(^aka  moga.  Rj. 

zikg'orkinja,  f.  vidi  zagorka.  Rj.  —  Ogje  kažu  goru 
vilovitu,  j  u  gori  zagorkiikju  vila.  Npj.  1,  254. 

zagovaranje,  n,  das  Aufhaltcu  durch  Reden,  de- 
teniio  per  allocutionem,  Rj.  verbal.  od  zagovarati  (1 
*  5i|,  radnja  kojom  tko  zagovara  koga. 

zagovarali,  zagovaram,  r.  impf.  Rj.  v.  pf.  zago- 
vorili.  —  1)  koga,  cinen  durch  Gesprache  aufhaiten, 
ailoquio  detineo.  Rj.  za-govarati  koga,  govoreći  s  njime 
zadržavati,  zabavljati  (2)  ga.  —  2)  ilefendcre,  excu- 
sare.  8tuHi.  vidi  odgovarati  2,  ogovarati,  t  »yn.  ondje, 
govori  se  u  Ur(\ 

zagAvniO,  zilguvnnu.    v.  pf.   ver.sduen,   male   rem 

gcro.  Rj.  za-govnili,  započeti,   zametnuti  što   rgjavo, 

rt.  p.  kavgu,  riječ  prostačka,  v.  impf,  prosti  govuiti. 

zftffovorf  m.  vidi  obrana.   f?tulli.   djelo   kojim   tko 

zagovori  koga.  isp.  zagovarati  2,  zagovoriti  2. 

zagovori  ti,  zagdvorim,  r.  pf.  Rj.  za-govoriti-  v. 
impf  zagovarati.  —  i  ^)  Itoga,  aufhaiten  durch  Ge- 
sprache, alloquio  detineo.  Rj.  govoreći  s  njim  zadržati, 
zabaviti  (ga):  Kada.  bane^  tamo  dogjeS,  nemoj  nam 
i7*  zagovorit',  nego  čež  ih  k  nama  spravit',  dit  ae 
željno  izgrlimo.  Npj.  1,  y2.  —  b)  sa  ae,  refleks,  za- 
govarati se,  zag6vorlm  ae,  v.  r,  pf,  sich  durch  Oe- 
sprdcfie  vericeittn,  alloquio  distincor.  Rj.  govoreći 
s  ktm  zadržati  se,  zabaviti  se.  —  2)  defenaere,  tfx- 
cujiure:  pred  pravednijem  flucem  zagovori  mtf.  Stulll. 
vidi  ogovoriti,  i  sgn.  ondje,  (u  Hrv.). 
za^OTdraik,  zagovornilca,  tn.  advocatus,  patrontM, 


zRjarrahUi 


774 


zagrisH 


eautidicHs.  Slulli.  koji  zagovara  (2)  9coga,  («  Hr\'.) 
isp.  '/aAtitnik,  *  tj/n.  ondje. 

zhfiTiihUi,  bim,  c.  pf.  eine  Ifand  voli  neJimen, 
nianihuft  hnurio^  capio.  Rj.  sui-prabiti.  r.  inipf.  prrabiti. 
—  (oek  je  a  torbi  o  vratu  imao  sjeme,  pa  po  jedau 
put  latrrabi  šakom  te  aije,  a  pn  flriip  u  usta  te  je*le. 
wpr.  5.  Turfin  sagralnvH  iz  ra.'ikriljene  treće  aajcv 
hnice  i  gledflju<^i  u  nju  re^e:  »Moro  Ilerol  u  ovoj 
Senici  ima  kuKoIjn.  Posl.  253.  Zaijrafiise  rodt  h  Du- 
nava. Npj.  4,  132.  Mreža  koju  zaqnO>i  ihI  8v,ike'  nike 
ribe.  Mat.  13,  47. 

zAitrađ,  w.  vidi  zagrada:  Od  zagrada  vinov'  lo/e, 
od  mirisa  bosioka.  Rj  za-grad.  za  postanje  isp.  za- 
graditi.  siin.  kod  zagrada. 

zftjrrnda,  f.  —  1)  dcr  Zuun^  wpM,  c/".  ograda, 
zagrad ,  zagrajrja.  Rj.  vidi  i  gradina  1,  gragja  4, 
^i^J^^  ^'g''*^*^*  —  Oanla,  zagrada  u  Dunavu  gdje 
86  morune  hvataju.  Rj.  H3a.  Stoborje,  Htobornicji^ 
zagrada  oko  fru^ie,  cf.  taraba.  Npj.'  1,  31G.  Načini 
car  od  toga  drveta  zagradu  u  domu  (Gospodnjem. 
Car.  I.  10,  17.  —  S)  gram.  parentJt^sift ;  die  l'aren- 
tttese,  interduaio,  interpofiitio:  Ja  sam  liopunio  sta- 
titni  H  zatfradu  slova  ...  ja  sam  također  dodao  u 
zagradi  ih  bez  zagrade  spomenuvSi  kako  je  u  ruko- 
pisu. DPosl.  VI.  i>p,  zagraditi  2.  zagragjivati  2. 

zairrAditi.  zAgradim,  v.  pf.  Rj,  za-graditi.  r.  impf. 
zagragjivati.  —  1)  rerzaunen,  sepio.  Rj.  —  Kad 
dogje&  na  li^rji  tu  i  tu  ixmegju  dve  planine,  zagradi 
vodu  Sto  je  onde.  Npr.  67.  Moji  rani  vinogradi^  ho- 
siokom  poeagjeni  a  ruitcom  rtigragjeni.  Npj.  1,  7.  Ako 
li  je  žao  tvog  sina  ratara,  a  ti  gn  zagradi  od  sttla 
Helenom,  od  mene  hosUjkom.  1,  i04.  C-ijcIa  jo  varoš 
hiia  opkopana  i  zagragjtna  na  paliaatima.  Daniea 
2,  45.  Ja  ću  joj  zagraditi  put  trujem.  Or.  2,  6.  — 
!^J  gram.  isp,  zagrada  2.  sagraditi  n.  p.  slova^  sta* 
viti  ih  n  zagradu.  —  Koje  su  riječi  u  poaloviei  sa- 
graijjene,  one  gdjekoji  kaSto  u  govoru  i/ostavljaju. 
Posl.  IX.  Te  razlike  stavio  (samt  kod  rijeci,  kojih 
se  tiču,  zagradivH  ih  . ,  .  U  poslovici  iI7IH.  zagra- 
(ijena  dra  slova  mislim  da  su  bila  u  rukopisu. 
bPosl.  VI. 

A&gnidniee.  f.  pl.  (u  C.  G.)  drva  6to  so  nose  n 
grad,  da$  Holz  aas  m  die  Stadi  auf  den  Marki 
geliracht  uird,  Ugna  in  urbe  veno  ponenda,  Rj.  jui- 
gradnice,  drva  za  grad. 

zftl^agja,  f.  (u  C.  G.)  vidi  zagrada  1:  Ne  moga 
mi  ni  konj  pre<5i  od  zagragje  bosioka.  Od  zagrugjc 
zeleno  naranfie.  Rj.  za-gragja.  i  sgn.  kod  zagrada. 

KkgraiJo,  n.  (u  Sptjetu)  die  Vorstadt,  si^nrbinm. 
Rj.  za-gragje,  Ho  je  ieao  za  gradom. -vidi  podgragje, 
predgragje. 

lugrm^jivanje,  u.   Rj    verbul.  od  zagragjivati.  — 
J)  radnja  kojom  tko  zagragjuje  h.  p.  rodu  (daa  Kin- 
zauuen,  septio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  zagra-  \ 
gjtife  n.  p.  ulova  a  knjizi.  I 

zagragjivati,  Kagrftgjujgm,  r.  impf.  Rj.  za-gra- I 
gjivaii.  V.  impf.  prosti  gradili,  t?.  pf.  zagraditi.  — 
J)  rerz fi u nen .  sepio.  Rj .  —  Kako  j e  kod  Poredf a 
lagragjirao  Dunaro,  bajagi  radi  Iivaianja  ribe,  a 
upravo  da  hvata  ljude,  koji  bi  mi  k  pismima.  8ovj. 
55,  —  2)  zagragjivati  ;i.  p.  shva  u  kfijiei^  stavljati 
ih  a  zagradu :  Natpis  rajcdjelima  zagragjirao  sam. 
Živ.  a.  8.  i  8.  S.  XVII. 

1.  •ihKT^liiiSf  jem,  v.  pf.  (u  C,  O.).  Rj.  7.a-grajati. 
C.  impf.  grBjati  (griljem).  —  1)  vidi  zagraktati:  Kako 
pale  (tiče.  Npj.  4,  fKlž),  npul  sngrajale.  Vran  sagraja 
u  jelove  grane.  Rj.  vidi  i  zagraktati,  zakrktiili.  — 
2)  aufschreienf  cxclamo:  ZagrajaSe  momćad  Crno- 
gorska. Rj.  vidi  zavikali. 

3.  zngnlkjiiti,  zagrfljim,  v.pf.  u.  p.  zagraja$e  ljudi, 
t,  j.  eUdoAe  govoriti,  in  Mefige  rufen,  conclamo.  Rj, 
zii-grajati.  v.  impf.  grAjati  (gr.'ijlm,  govoriti). 

KApcrAktati,  zi^grakcgno,  v.  pf.  aufkrdchien^  croeito. 
Hj-  za-grpktJiti.   vidi  1  ziigrajati  1,   i  8i/n.   on(^je,   v. 


impf.   graktati.  —  Poletjela   dva  itana   gttvrana  .  . 
kad  padoSo,  oba  zagraktaše.  Npj.  3,  5t5l. 

7.i\rninAk,  /:^grankaT  m.  (u   Dubr.)   kaulin    od 
granaka.   t.  j.   koji   nema   glava,   nego   se    razgrai 
Žtreig,  foUum.  Rj.  za-granak  (osn.  u  graH€i).  Oan.  291. 

Z)\icrenuti  se»  cnem  se,  r.  r.  vf.  verttchiessen  (tom 
Getr/inke),  i7\gnr(}itari:  kad  Pe  aijetc  zagrcne,  obićno 
mn  se  re^c:  miSI  miA!  miA!  pokazujući  prntom  u  vi- 
sinu da  bi  goro  »ogledalo.  Rj.  za-grcne  »c  tko,  kad 
mu  pijuni  ili  jeamU  zapadne  u  grkljan,  v.  impf.  gr- 
cati. —  (rn-ati,  kad  »c  <5ovjek  zugrcne.  Rj.   \(>rfR. 

zngrfiti,  zilgfnra,  rcrbitiern,  hHter  machen^  amaro. 
Rj.    zn-grćiti    sto.    učiniti   grkim.   v.  impf.   zagrći^*Ati. 

zngreivnnjc,  n.  das  Vcrhittern,  to  amctrare.  Rj. 
verb.  od  zugrrivati.  radnja   kojom   tko   sagrčujc   «<o. 

Kiigreivali,  zngKujem,  p.  impf.  terbittern,  amaro. 
Rj.  /.a-grcMvati  Ho,  ćiniti  grkim.  r.  pf.  :&agrćiti.  — 
ŽeMoko  nagoujahu  Misiroi  sinove  Lcrniljeve  na  po- 
slove, i  zagrćivahtt  im  život  teškim  poslovima,  Mojs, 
II.  1.   14. 

zngrditi,  zitgfdim.  v.  pf.  verderhen,  Sehad^n  ma- 
cJteii,  corrampo.  Rj.  /a-grditi  #to,  učiniti  grdnim,  p. 
impf.  prosti  grditi. 

zngrdjcil.  zagrdim,  v.  pf.  za-grdjeti,  postnti  ijrdan. 
za  obličje  itp.  dogrdjeti,  dogrdlm.  v,  impf.  er^jeti, 
grdim.  —  ProuevaljnJi^e  se  i  zagrdješe  u  be^ako^ju, 
nema  nikoga  dobro  da  tvori.  P«.  b3,  1  (ahominabileti 
facti  suitt  in  inignitatihus;  abschetUich  sind  ttie  ge- 
nordcH  in   ihren   Siinden). 

7AgTf*b^  m.  Agram,  Zagrahia.  Rj.  Za-greb.  ;<i  po- 
stanje isp.  zagrcpati  3,  —  fJ  Zagrebu  na  Vidov  oin 
1S78.  Ogled  VII. 

KAl^robac.  Ziitfrepca,  w.  čovjek  is  Zagreba,  u  dje- 
tinjstva svom  7tij€sam  nikad  vuo  za  čovjeka  is  Za- 
greba, daje  ZagrepOianin,  nego  svagda  samo  Zagrebac; 
tako  i  /agrepka. 

ZAgrobaf'kT,  adj.  što  pripada  Zagrrpciina ,  pa 
Zagrebu,  vidi  Zagrepski.  —  ZdgreJtačkt  {prema  Za- 
firepćatiin,  iz  Zagrebal.  Osn.SlO  upravo  je  mt^upnA: 
/aprebat^ki  prema  Zagrebao,  a  Zagrepčanin  prema^ 
Zagrebački. 

ZAsrropfanln,  m.  čovjek  i>  Zagreba,  vidi  Zagrebac 
—  Zagrepčanin  (Zagreb).  Oan.  151. 

ZAgrepkn,  f.  žena  iz  Zagreba,  isp.  Zagrebac 

Z&grepski,  adj.Jto  pripada  Zagrebu:  V  Zagrep' 
skoj,  Varnždinskoj  i  ICriževaćkoj  varmegji.  Kov.  < . 
iko  nije  čuo  da  od  Zagreb  narod  govori  pri^ft 
Zagrebački,  on  čt  naravno  načiniti  jn'idjev  Za^repAki; 
ali  narod  nigdje  tako  ne  govori,  isp.  i>ubroTnićki 
prema  Dubrovački. 

zugr^pHtf.  /.agr&bem,  v.  pf.  Rj.  za-grepati.  r.  impf 
prosti  grep.Mti.  —  J)  einen  Grifl'thun  (mit  dem  LoffU), 
capio.  \i}.-zagrepsii  n.  p.  kašikom,  kaže  *c  ti  Njem. 
tumačenju  samo  primjera  radi.  —  2)  Retastius  nefimen^ 
fugio.  Rj.  vidi  strugnuti  2.  —  Uzagrepce,  n.  p.  po- 
tr6iAe  konji,  t.  j.  u  skok,  sagrdtnvH.  Rj.  771b,  j£i- 
grepsti  (n.  p.  u  svijet,  t.  j.  utp<^i).  Poal.  82.  —  3)  tidi 
ukopati.  StuUi.  vidi  pogrepsti,  zakopati.  Kako  je  tt- 
kopati  sto  i  zagrepsti,  a  zakopali  se  Ho  i  opko)kan 
se.  u^aneiti  se.  to  je  Zagreb  opkopa  kantic,  pa  mjtfiS4 
opkopano,  HŠančeno. 

ziiicrglitati,  zagVgtlćeiH.  r.  pf  anfangen  ru  girren, 
ingcmo.  Rj.  za-grgutati,  početi  grgutnli.  h.  p.  sagir- 
gutala  grlica,  v.  pf.  prosti  f^rf^uimMu  v.  impf.  grgutalL 

znfribfll,  ziigrlbTm,  v.  pf.  (u  C.  0.1  grihom  zahvA- 
titi  pn  vodi,  dtn  grib  ins  \Vtkser  scnken^  t-jv  g^rib  •■ 
atiuam  mergcrc.  Rj.  za-gribitl.  v,  impf,  prosti  gribiti 
(gritfom  hvatati  ribu). 

Kt\|(rijuti  se,  jem  se^  v.  r.pf.  irarm  u'crdcu,  calefio: 
ne  može  soba  da  se  zagrije  fkad  se  iz  poretku  stan« 
ložitil.  Rj.  za-grijati  ee.  r.  impf.  grijali  se.  —  Caf 
David  ostarje  i  bi  vremenit,  i  koliko  ga  {»okrivahu 
haljinama,  ne  moga-ie  se  zagrijati.  Car.   I,  1,   1. 

'lUgristi,  zagrizem,  r.  pf  Rj.  za-gristi.  v.  impf,  sa* 


JAigriztik 


—  775  — 


zaguSIJiT 


grizati.  —  1)  anbeissen,  admordeo.  Rj.  sto.  —  Svak 
Rp  (Miv.%  da  iiitii  ugrUak  nehotice  ne  safirizCt  jer 
knžu  da  (^e  se  Bvaditi  s  ODnem  ćiii  je  on.  Hj.  7f>8A. 
Kad  poslije  prelome  i  zagrizu,  vide  da  au  koln^i  o<i 
zemlje,  ^ipr.  177.  Ja  (?u  tebi  ponude  doneti ...  i  ja- 
buku suhom  zagrUtnih.  Npj.  1,  283  (I  tMid  ie  u  Srbiji 
obit^aj,  kad  se  juljukit  kouie  Hvome  Jalje,  da  se  mah 
zagrize,  snmo  da  se  poznaju  zubi.  Vuk).  —  ft)  n  kopra, 
teizent  irrito.  Rj    isp,  zajeMi,  /.adjentiti  4,  dirnuli. 

zikgi^riziik,  Kii'n'iMka,  m.  riđi  up;riznk.  Rj.  za-griieak, 
što  je  z{if)ri::eno,  n.  p.  zagrizena  jatmlta. 

zttjrri'/.anjc,  n.  Kj.  vcrbul.  od  zajjrizati.  —  1)  rod  nju 
kojom  tko  ::agrisu  n,  p.  jabuku  (djut  Anbei&^en,  ad- 
moraus.  Kj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  zagriza  u  koga 
(da«  Quii]en,  Reizeu,  irrtlatio.  Rj.). 

zafE:rizati,  /i\^rixain,  v.  impf.  Hj.  7.a-grixati.  r.  itupf. 
pronti  trristi,  V.  pf.  zap^risti.  —  1)  &to,  anheissen,  ad- 
mordeo.  Rj.  zagrizati  «.  p.  jaltuku.  —  2)  n.  p.  u 
dijete,  reizcn,  irrito.  Rj.  vidi  zajedati.  isp.  zadirivati, 
zadirkivati,  peckati. 

ziijKrizlJiv,  ziiip-ižljiv.  n^'.  J.  Bogdanovi<!.  koji 
rudo  zagriza  u  koga. 

K^grllti,  lim.  V.  pf.  Rj.  zagrlili,  c.  impf.  zagrijati. 
— ■  2J  umarmen  (dg.  umhaUen),  ampUctor,  Rj.  — 
Pritrči  k  njoj  i  plft<5uifi  je  prigrli ...  i  ona  njega  r/i- 
grii.  Npr.  iV2.  i>8taje  mu  Ijaha  neljnbljena  neljub- 
Ijena  i  uezagrijcna.  Npj.  4,  2*it>.  VeC:  ga  Ojnrpie  za- 
grli rukama.  4,  3<)l.  Pa  8lanojlo  na  noge  škodio, 
sedefliju  pušku  zagrlio.  4,  331.  Zagrli  ftaniaon  dva 
stupa  srednja,  na  kojima  utajaće  kui?a,  i  najloni  se 
na  njih  ...  I  naleže  jako,  i  pade  kuća.  Sud.  IG,  '2^. 

—  2)  sa  «e,  reciproc.  einander  umarmen,  amplecti 
»e  inivicem:  mi  smo  se  zagrlili,  ja  sam  se  s  njim 
zagrlio:  8  Ružicom  w  lagrlio  Rade.  Rj.  —  Eto  ti  i 
bra<5o  njepove;  on  .■*«  a  njiiva  eagrli  i  izljubi.  Npr.  50. 

z&irrljaj'-u,  f.  (u  KruSk.  (?.)  vodena  tikva,  u  kcje 
je  kao  grlo  pdje   ae  može   vezati,   vidi  tikva  In.    Rj. 

—  rijeh  n  takim  nast.  kod  ajgiruc^n. 

zikgrljAj,  fn.  Piilmoti«?:  zagrijajeni  i  celovom.  Stulli. 
djelo  kojim    se  što  zagrli.  —  za  nant.  iftp-  dogajrjaj. 

zAjcrlJHnje,  n.  Siulli.  verbal.  od  1}  zagrijati,  2)  za- 
grijati ae.  —  1)  radnja  kojom  tko  zagrija  koga.  — 
2)  radnju  kojom  ae  tko  zagrija  s  kim. 

zkfcrlitiU,  Ijam,  V.  impf.  StiiUi.  r-a-grljnti.  r.^  impf. 
mrosti  grlili  (i  ne),  v.  pf.  zagrliti  {*  se).  —  1):  !Sto  do- 
leće  Boko  tiea  mala  od  na^ga  dvora  velikogat  pa 
zagrija  tiču  paunicu,  i  zavija  mene  desuu  ruku  .  .  . 
Npj.  &,  43t>.  Zagrljam  sve  nauke.  Gucetić.  u  StuUija. 

—  2)  »o  ae,  reciproi.  isp.  zagrliti  se. 
zagrmjeti,   zagl-mi,   r.  pf.  erdonnern,  intono.  Rj. 

Ka-grnijeti.  v.  impf.  grmjeli.  —  ]'edro  fieho  zagrmilo, 
grom  ga  udrio!  Npj.  1,  270.  Kad  vee  dogju  pred  ku^iu. 
on^A  zagrme  topoti.  Kov.  81.  KijameUa^rm io, 'Kijamel 
pukao!  (kad  ae  Mo  kao  proklinje).  Kov.  41.  Gromovi 
sagrmješe  i  munje  zaaijevaSe.  Moja.  II.  VJ,  l*i.  Ali 
gagrmje  (iottpod  grmljamnom  velikom  u  onaj  dan  na 
Vilisteje  i  smete  ih.  t^am.  I.  7,  10.  Zagrmjc  8  nebesa 
CSospod.  II.  22,  14.  Zagnuje  na  ncbenima  (iospod. 
Ps.   hS,   13.  I 

zugrnnti,  zilgfn^m,  r.  pf.  Rj.  za-Kr(t)nuti,  r.  impf.  I 
zagrtati.  —  /.  1)  n.  p.  vinograd,  hrotnjak,  bedeckcn,  i 
twleckenj  eonntei-no.  Rj.  i?iV/i  zakriti.  —  Oaebidiii  vi-  I 
nograd,  koji  nije  bio  zagrnut,  okopati  prvi  put  u  pro-  ' 
lje(?e.  Rj.  460b.  Iskopa  jamu,  te  u  nju  zavui^e  glavu  I 
i  u  tri  puta  rekue:  »U  cara  Trojana  kozje  ušii.»    Pa  | 
onda  zagme  zemlju^  i  tako  se  smiri  i  otide  kući.  Npr.  | 
ib\.   Imaj   lopaticu,  pa  kad  izideA  na  polje,   zakopaj  ' 
njom,  A  kad  pogjeS  natrag,  zagrni  nečist  at^ju.  Moj«. 
V.  2.%  13.  —  2  a)  u,  p.  košulju,  guzicu,  enlbloujtcn, 
nudo.  Rj.  kao  otkriti,  vidi  zagalaćili,  zagalid.  —  Uze  ' 
kondir  goapo^a  devojka,  pa  ntgrte  kaftanima  nkute,  ' 
pa  zagazi  u  vodu  Moravu.  Npj.  2,  iVri.  —  h)  sa  se.  ■ 
refleks*  zagrnuti  se,  sich  ent-blostien^  nudo  tnc.  Rj.  vidi 
ocaparili  se,  otkriti  0e»  ugalili  ae.  I 


zaATr^kfrtH,  zilgrokćem,  vidi  zagraktiiti.  Rj.  ».  pf. 
za-groktiiti.  vidi  i  /iigrnjati.  r.  impf.  »Troktati. 

zagrtanje.  n.  Rj.  verbal.  od  za^rtnti  [i  se).  — 
1)  radnja  kojom  tko  zagrije  Ho,  n.  p.  vinograd  (daa 
Zudecken.  constratio.  Rj*.).  --  2  a)  radnja  kojom  tko 
zugrve  sto,  «.  p.  košulju.  —  b)  radnja  kojom  xe  tko 
zagrće  (das  Entbldssen,  nndatio.  Rj.). 

zJ^grtnU,  zAgrćem,  t'.  impf.  Rj.  za-grtati.  r.  impf. 
prosti  grlati,  r.  pf.  zagrnuti.  —  1)  sudecken^  con- 
sterno.  Rj.  n.  p.  vinograd,  brotnjak.  vidi  zakrivati. 
—  2  a)  enil)lo.t.^en,  nudo.  Rj.  kao  otkrivati^  n.  p. 
košulju,  guzicu.  —  b)  sa  ae.  refteks.  ziljrrtati  ae,  *icft 
entblossen^  nudo  nie.  Rj.  kao  otkrivati  se. 

zajgrdlinU,  zi^grfihara,  r.  pf.  za-gruhati,  gfuhttjuH 
sadjciti,  udariti,  v.  impf.  gruliati  '2.  —  Uojno  koplje 
u  travu  zagruhulo.  Ibro  Derviievif?.  Rp. 

zagitbiti,  /izgubim,  v.  pf.  Rj.  za-gubiti.  r.  impf, 
gubiti.  —  i  a)  rerlieren,  perdo.  Rj.  ptrfi  izgubiti  la, 
I  .**/ti.  ondje.  n.  p.  zagubio  not'ce^  Anagu.  —  bj  vidi 
izdubili  2,  pogubiti,  sagubiti,  zgubiti.  —  Al'  oholost 
njega  zagubila.  Rj.  481b.  —  2)  aa  ^^  rejlekn.  zagli- 
bili 80,  verkommen^  perdor.  Rj.  isp.  izgubiti  se.  — 
Neggje  SI*  x€  zagubili  ključi,  ja  li  kljuće  nabodit'  ne 
mogu.  Rj.  53r>a. 

znglieanjo,  n.  rcrb.  od  zaguĆati,   koje  vidi. 

zngOt^ati,  zAgOćam,  r.  impf,  hi<^.e  iterativno  prema 
gllčiti,  gtikati ;  podinjati  gneenje :  IS  paune  zlato- 
pore!  ne  fictukaj,  ne  zagućaj,  ne  §obodi,  no  klopoći. 
Ilerc.  347. 

zagddjoti,  zagrtdTm,  r.  pf.  za-gudjeli.  početi  gudjeti. 
r.  impf.  gudjeti.  —  2)  einen  Streich  auf  dei-  Oeige 
machen,  incipio  fiditrua  canere:  Zagudio  slijepi  Cfrgure. 
Rj.  na  gmtlama.  —  2)  ertonen^  intono:  Kad  tagude 
topovi.  Rj. 

zardlitl,  zJigfilTm,  V.  pf  ein  tcenig  .tehdlen,  ercor- 
tieo  Teifiter,  n.  p.  drvo,  nokat.  Rj.  i«i-guliti  malo.  vidi 
zaljuHiti.  v.  impf.  zagnljivart. 

zHgiilJIviinJe.  n.  Abachdten,  excorticatio.  Rj.  verb. 
od  ZH;j-uljiv:Ui.  radnja  kojom  tko  zaguljuje  n.  p.  dr- 
vita. 

znguljivati,  zag&ljujSni,  v.  impf  schalen,  ezcortico. 
Hj.  za-guljivati  n,  p.  drvita^  giuiti  ih  malo.  v.  impf. 
prosti  guliti,  r.  pf.  zaguliti. 

z&^usltU,  sHra,  V.  pf.  kad  on  zaqusli,  od  milinja 
bi  zaplakao.  J.  Bogdanović.  za-gusfiti,  započeti  gus- 
Ijenje.  r.  impf  gualiti. 

zagAsiti,  zi^gu5Tm.  v.  ^f.  Rj.  za-gnfiili.  vidi  zadu- 
biti, i  9yn.  ondje.  v.  impf.  zagušivati.  —  /•  erfdicken., 
Ruffheo.  Rj.  —  Posijano  (zrno)  u  truju  to  je  koji  sln&a 
rije^,  no  hriga  ovoga  svijeta  i  prijevara  bogaatva  za- 
gufie  riječ,  i  bez  rofla  oHtane.  Mat.  13,  22.  —  i/,  sa 
j*e,  rcfhks,  zagii?iiti  ae.  —  1)  erstickenf  suffocor.  Rj. 
N.  Đ.  čovjek  .te  zagušio  u  dimu.  —  V>  zagubila  ee 
voda,  kad  ne  može  da  oljeOe  koliko  bi  trebalo,  im 
h'ort(ficssen  gehemmt  iverden  (con  einer  Menge  Waitncr), 
praecludi.  Rj.  avto  idu  i  ovaki  primjeri:  U  proljeće 
kad  se  topo  snjegovi  . .  .  zagnfii  joj  ae  (vodi  Perućici) 
ponor  te  u  Hlivnju  postane  veliko  jezero.  Rj.  41t5b, 
NarodnoKti  treba  kupiti  dok  .te  nijesu  »prosvjeSlo- 
nijem*  i  novijem  »modama«  zagušile  i  iskorijenile. 
Npr.  IV. 

mgu.šivu^Je,  rt.  vtrhaL  od  1)  eagudivati,  2)  zagu- 
Jivati  se.  —  1)  radnja  kojom  tko  zagušuje  što.  — 
2^  Hanje  koje  bira,  kad  9e  tko  ili  sto  sagušuje. 

zagušivati,  zagfišujem.  v.  impf.  Rj.  za-gu5ivati.  v. 
impf.  prosti  gui^iti.  v.  pf.  zaguSiti.  —  /.  ersticken^ 
suffoco.  Rj.  —  If*jta  se,  reflektt.  —  1)  crMcken,  suf- 
focor. Hj.  H.  p.  čorjek  se  zagušuje  u  dimu.  —  2)  im 
Fort lUei^Hen  gehemmt  irerden  (von  ein^  Menge  Waaaer), 
praedudi.  Kj.  voda  se  zagušuje,  kad  ne  može  da 
otjcre  koliko  bi  trebalo. 

zi\giiNlJiv.  adj.  cngbrilntig,  keichend,  aHbmaiicuM. 
Rj.  koji  bt  .se  mogao  zagu&iti  ne  mogući  dizati,  koji 
bolide  od  zadutic.  vuii  zadtldljiv  (akc?). 


tBgojAii 


—  T76  — 


mhti^v>\ui\ 


zicom:  stigusila  ov«  ku(^n,  ri'rfV  znkloniti.  Rj.  /.a-gu- 
Kiti,  zakloniti  guzicom,  za(h\jicvm,  sadnjom  stranom, 
rijeć  pro^taiku.  t*.  impf.  guziti  ki*. 

Zfk^vozd,  m.  selo  i  oko  njedra  planina  nii  into^ne 
Strnue  Biokove.  Rj,  Za-gvozd.  za  drutju  polu  vidi 
gvoztl. 

z&l^vozdn,  /.  citnem.  Stulli.  vidi  klin  3  ((jvoeden 
kojim  se  cijcpuJH  drva);  der  Keil.   govori  se  u  Hrc. 

ziicvuztlid.  (Iluif  r.  pf.  cUtvin  aufftgere.  HtulH.  za- 
gvozujti,  kao  zagvozdom  eafflaviti,  terkeHen.  drukčije 
86  fflagol  ne  nalazi,  ijoeori  se  u  flrv. 

Zi\|Jnkonlilr  nim,  t*.  pf,  /.a-ginkoniti.  v.  impf.  <:jn- 
koniti  («  rg).  —  i)  zag^jakoniti  koga,  w'iniii  ga  gja- 
konoM,  —  2)  sa  &e,  refleks,  postati  gjakon.  —  Onopa 
koji  če  se  zagjakoniti  dovedu  dva  ejakona  na  dveri. 
DPobI.  241. 

7jif(]e  .  .  .  vidi  zadje  ...  Rj. 

zii^iliktall,  KagjUiki^m,  r.  pf.  u  pjeflini  mjesto 
takli/ctuti:  0  sokole  moj  sokole  I  zagjilikći  koPko 
možf'A,  probudi  mi  mliuiu  momn.  Kj.  za-fyiliklati. 
drugojaćije  se  ne  nalazi. 

z&liHJku(i.  kilin,  v.  pf.  anfireiben  (auf  iler  Treib- 
jagdj,  excito.  Uj.  Ka-hajkali.  v.  impf.  Imjkati.  isp.  bajka. 
—  >Sve  planine  obrediamo  redom,  a  nijeemo  uiSta  ulo- 
vili: joS  da  bodeS  mene  poslušali,  da  lovimo  i  plau- 
di5te  divlje,  ne  bismo  li  Magogj  ulovili...«  zahaj- 
kase  i  planđište  divlje.  Npj.  'A,  ^3. 

Znbitrija,  m.  ime  mui^ko,  Zacharias:  Na  nieguvo 
se  mjesto  /,acari  Z{t}mri}a  »in  njepov.  Car,  II.  14, 
2il.  Proroku  Zahariji  sinu  Varahije  .  .  .  Zab.  1,  1. 
isp.  do  krvi  Zarije  aina  Varahijna.  Mat.  23»  35.  u 
krajevima  gdje  se  glas  h  u  gororu  ne  čuje  /aarija, 
jta  sazepsi  dva  a:  Žarija,  koje  vidi.  hyp.  Žjiko. 

Kuhiljlli,  zahiljTm,  r.  pf.  vidi  zaikiljiti.  Uj.  za- 
hiljiti.  i.'tp.  nahiljivati.  drukćijt  se  glagol  ne  nalazi. 
wp.  biljav.  isp.  i  zažmiriti. 
I-  zahirn*,  /'.  vidi  zair«,  brana.  —  Po^  kupit'  avoju 
silnu  vojaku  i  za  vojskom  tain  i  sahiru.  Npj.  4,  437. 
A'  nafl  brane  prabom  i  olovom  i  ofltalom  lahirom 
vojničkom.  5.  2.  Oteže  im  (Turcima)  b'jele  čadorove, 
ote^e  im  carevu  sahiru.  5,  165. 

E&hifaDJc,  m.  vidi  zabvatanje.  Rj. 

z&hifatl»  tam,  vidi  uibvatali.  Rj.  v.  impf.  za-hi- 
tati.  r.  impf.  pro.tti  hilali  3.  i\  pf.  /.abititi.  —  Kad 
ožedniS,  idi  k  sudovima  i  pij  .Ho  moje  »lu^e  zuJiituju. 
Rut  2,  i). 

zMiititi,  tim,  vidi  zahvatiti.  Rj.  v.  pf,  za-hiijti.  v. 
iwpf.  zabitati.  —  Uajder  mi  onu  tikvicu,  da  hladne 
vode  zahitim,  i  belo  lico  umijem.  Npj,  I,  531.  Vidi5 
ovu  trostruku  kandžiju,  kad  te  njome  Ptnnem  uda- 
rati, pro«jeć'  ću  ti  h  vi  lenu  veredžu,  i  pod  njome  ta* 
nanu  košulju,  jo^  ću  malo  kože  sahititi.  3,  137. 

znlililditi,  zubladi,  r.  pf.  .SchuiUn  u'erden,  utnhra 
fit:  pred  no^  kad  zahladi,  i:  kad  zabludi  Huuce.  Rj. 
za-hlađiti,  postali  hlad.  v.  impf.  zahlagjivati.  —  Za- 
ćuW  glas  OoApoda  Boga,  koji  i^a^^e  po  vrtu  kad  sa- 
hl*tdi.  Mojfl.  I.  3,  8.  Dok  lahladi  ditn  i  sjenke  otidu, 
vrati  se.  Pjea.  nad  pjea.  2,  17. 

znhhldnh'H,  zablildn'i,  r.  pf.  kali  iccrdcv,  frinesco. 
Rj.  z.i-blaanjeti,  pomlati  hladno,    p    impf,  bladnjeti. 

zAhhiKJiN  n.  ^Bt.)  schattiger  Ori,  uvihrae:  Gjuragj 
kosi  po  pohr^ju,  lađo  le  mile!  kouja  peuie  po  stv- 
hlagju.  oj  lađo,  oj !  Rj.  mjesto  gdje  je  hlai. 

Ztthlti^iranjc,  n.  das  Nachloftsen  der  Sonn^n- 
hitse,  reviisaio  ac^tus  nolnria.  Rj.  verh.  od  zablagjt- 
vati.  stanje  koje  biva,  kad  za/ilagjiije. 

zafalufiJiviUJ,  znbli\jrjuje,  t\  impf.  kiihler  irertUn 
(vetm  dic  Sotmenhitze  nachlnssijf  remittit  aestus.  Rj, 
ra-bUpjivflti,  pontajtUi  hlad.  t.  pf.  zahladiti. 

zjililapiti  iznbldpiti).  zAhInpim  (zAhlapTrn),  v.  pf. 
umiiuijetu  uud  vor  siclt  hertreilten^  cogo,  cf.  zajmiti 
1.  Kj.  za-blapiti,  okupiti  pa  pomjerati,  v.  impf,  hlapiti. 


7.i^li1jobAvltl.  vim,  v.  pf.  nema  u  Vuka.  Rad  6, 
110.  zrt*liljol)aviti. 

zfthninn,  pidi  znludu.  Sttilli.  adv.  nidi  zaman. 

zAhod,  m.  Kj.  za-hod.  sa  postanje  isp.  zaboditi.  — 
t)  dsr  Niedergang^  occaftus:  Kada  bude  rajeaec  na 
zahodu,  a  <lanic»i  z'vjezda  na  istoku.  Rj.  vidi  za- 
lazak, 1  zapad.  —  Sunačni  n.  p.  zahod,  istok,  vidi 
tmneuni.  Rj.  72:ib.  Sunce  nara  je  na  zahodu,  brzo 
(^e  nam  zsr'.  Npj.  1,35  Sance  nam  je  7iad  zaJiodoa*. 
ho^c  da  nam  zapje.  Živ.  31().  Poj^^e  glasnik  po  vojsei 
0  sahodu  sutu)anom.  Ctir.  J.  22,  3»j.  Da  bi  se  (.liiur-^^ 
frijn)  mojria  svrMli  po  eahodu  sunčanome  na  judaa 
Haiiul.  DP.  15f).  —  2)  to  mi  je  ua  sahod^  das  ist  aunser 
meinem  IVege^  extra  viam,  dv  vio.  Rj.  vidi  zalaz,  ob- 
laznk  2.  iffp.  zjihodan,  to  mi  je  zahodno.  —  3)  der 
Abtriit,  Hecesans.  Rj.  riđi  pohodoica,  i  sgn.  ondje, 

7.flli0(lan,  zAbodnn,  adj.  stn  je  na  zahod  2^  gdje 
se  eahodi-,  obilazi.  —  Zahodno,  aua  dem  Wcgo,  de- 
vium  est:  to  mi  je  sahoduo.  Rj.  201a.  Ne  otidu  pri- 
jekijem  putem  pred  Ru.^i(^-pa.^u  ne^o  avrnu  lijevo  aa 
Kanju;  ja  miHlmi  da  je  na  ovaj  zahodni  put  <<:rafa 
Orurkft  najvi.Se  navratio  Hiijduk-Veljko.  iriovj.  42. 

zAhudba,    f.  zahod-ba.    riječi  s   iukim    nust.    kod 
berba,  radnja  kojom  tko  zahodi  koaa  ili  sto    isp.  za- 
boKJunje    —    > Zahod'   konja,  nejaki    Matija,    da   j*i 
tebi  stojim  na  biljej^u«.  —  »Nije  tako,  Kuno  Hiiaan- 
ago!  tvoj   je   mejdan,   tvoja  i  zahodba.   Npj.  3,  388. 

zfth6dlll,  zahodTm,  v.  impf.  Rj.  za-hoditi.  — 
1)  niedergehen,  occido.  Rj.  n.  p.  sunce  zahodi,  vidi 
zalaziti  1,  f.  pf.  znć\  1.  —  2)  uinhergehcn,  aherro, 
cf.  zalaziti  2.  Kj.  v.  pf.  za<5i  2.  —  Dokle  Tale  soho- 
gjase,  zdravo  domn  doho^a^e;  a  kad  po^je  u  ]trijeko, 
doiie§e  pa  poprijeko.  Posl.  65.  Ako  tebi  Kuna  ur.go* 
vori,  da  ti  najpre  zahodi^  gfngntOj  ni  u  tom  ae  ne 
daj  prevfirili.  Npj.  3,  38B.  Zahod''  konja  nejiiki  Ma- 
tijfl,  da  ja  tebi  .«itojim  na  biljegu.  3,  388.  —  H)  vidi 
zalrudnjeti:  Ne  bi  V  ljuba  trudna  iahodila.  Kj.  vidi 
i  zubrepjati,  zadjetinjiii.  —  Nek  izede  ono  desi 
krilo,  jednak  če  mu  trudna  sahoditi.  Npj.*  1,  XL 
(krilo  odufse  kraljici,  te  ga  izjede,  i  odmah  ostane 
trudna.  Vuk). 

Kxili6KJi^njc.  rt.  das  Gehen  hinter—f  reeesšua post — . 
cf.  zalni.enjc.  Rj. 

ZHhrilnlii,  ztdiriintm,  r.  pf.  za-hmniti.  r.  impf.  za- 
branjivati.   —    1)   erndhren,    vor    dem     Verhunoem 
ifchiiicen,  a  fame  prohUteo.  Rj.  sahranitt  koga^  da 
umre  od  gladi:  On  otide  u  peiJinu  k  majni  i  doni 
srnu  i  košutu,  da  zabrani  odagnatu  majku.  Npj. 
28.  —  2}  sa  se,  refleks,  zabraniti  se,  sidi  dcs  Uungeir-^ 
todes  nirchren,  famem  dcpello.  Rj. 

znliranjivtinje,  n.  das  Enulhren,  sutttentatio.  Kj. 
cerb.  od  1}  zabranjivati,  2)  zabranjivati  se,  koje  i^idi, 

zabranjivati,  zahriinjujem,  v.  impf  Rj,  zu-hra- 
njivati.  r.  impf.  prosti  uranili  1.  r.  pf.  /.ahrnuiti.  — 
I)  erniihren,  suMcuto:  Zidintujuje  svoju  »taru  majku. 
Rj.  —  2)  sa  se,  refleks,  zabranjivati  se,  sich  erniiJircn^ 
stisteritor.  Rj. 

zahfkali,  ziihfćcm,  r.  pf.  za-brkati,  poveli  hrkati, 
vidi  za'rkiiti,  anfangen  zu  scinutrchen,  ineipio  stet' 
iere.  v.  impf.  brkAti. 

ziklitcti,  tem,  r.  pf.  [u  vojv.)  hegehrent  eoticupi»co : 
jedi  Ma  ti  an-e  cahte.  Rj.  vidi  zabijeli. 

zuht^vanjc,   «.   tu    vojv.)   das   VegehreUf    di 
rium.  Kj.  riđi  zahtijevanje. 

zalil^'vnti,  ziibtevum.  r.  impf,  begeliren,  cupio,  Rj, 
ist,  Kj.^  vidi  zabtijtjvalj. 

zulitij6vanjf%    «.     vtrhaL   od   zahtijevali,    radn^ 
kojom  tko  zahtijeva   Mo;  das  Bcgehrcn,  desidcriumi 
l'o*alje  Knra-t'ijorpjije  Jova    Protii^a    u  t'arigrad  (| 
Zfihtijevanju  Tnnukome).  Spisi  istorl.oki  i  elnofri 

1,  mi 

zalitiji'vuli,  zahtijevam,  r.  impf.  begehren,  cupio. 
za-htijevati.  n  istoč.  govoru  zabt^vati,  koje  vidi.  ij^- 
lakaLi   1,  t?.   impf.  prosti  htjeti  (boljeti),   r.  pf. 


zabtJeH 


—  777  — 


uhvaUtl 


htjeli.  OnrJa  će  tek  re**i  provofliulžtja  rnHi  »''esjn  mi 
do^Ii,  i  zahtjcca  da  i/vedu  iljcvojkii.  '?.\\'.  3(K1  ^t.  j. 
zahtijeva).  Bi  V  io  mopa'  ikad  fmVjevaH  od  naroda 
jednog  aloboduojLra?  ^^5ep.  mal.  fil.  Koji  »u  živeli 
kad  se  taj  aav  rad  radio,  koji  su  podnosili  £rtv9  koje 
je  on  suhict:ao.  Mit.  IX. 

sAhtJeti,  zi\htijSm,  17.  pf.  xa-htjoti.  vidi  /abteti  (u 
istoč.  ijoi^orn).  Hdi  i  zaiskali,  r.  impf.  /.alilijevati.  — 
Da  bogme,  da  će  »e  mići  Kvngda  po  jedan  poStcn 
ćovjek,  koji  ća  eahtjeti,  da  Imde  sugjn.  Pripr.  ."»8. 
Zdhtjeti.  Rad  (i,  8»i. 

KAhfJcv«  »t.  djelo  kojim  se  sto  sahtije,  i  ono  šio 
se  eaJtitJe,  znhtijera;  die  Fordcrumj,  das  Erfordernisu; 
postuiittio,  postulittnm.  —  Te  ne  ne  mo^n  da  ugode 
sa  ziihlcvima  novoga  života.  ZIob,  58. 

-/ahrirnti,  zalu'n^im,  r.  vf\  zu  heulcn  anfttngen  (vom 
Winde,  den  ]Vogcn  da  MeereA)^  sirideo.  ^a-hući  n.  p. 
rjetar,  val  morski^  kttd  stane  hučati,  v.  itttpf,  htlćati 
(hut^im).  isp.  zau&iti. 

auihakuti.  /.tLhQ(.Vm,  i\  pf.  za-Iiuknli.  vidi  ^.aiiknii. 
r.  impf.  Itukali  (hfK^em),  ukati.  —  tiveli  Luka  snijeg 
zahuica.  PohI.  SSI  {isp.  Bveli  Luka  u  nokte  uka, 
Poal.  281). 

xah(ik(nti  so,  7^buk<?@in  se,  zulii^ktill  se.  tim  ne, 
V.  r.  pf.  renncn,  ruo.  Kj  za-huktati  se,  za-huklili  ee, 
ktio  ztignati  tte  kuda,  v.  impf.  huktati. 

a^hvaln,  /.  dim  l.oh,  laus^  nf.  »lafaU.  Kj.  za-hvala 
vidi  hvala  1.  —  Nije  IjepM  cvijet  procvatio,  kako 
bje&e  cvijet  procvalio  u  Udbinji  u  Turskoj  krjijini, 
M«  zafalu  Turkinja  f^evojka.  Npj.  3.  Pii». 

zfthvftlan.  zjilivalna,  adj.  —  J)  dankhur^  gratus. 
Rj.  vidi  haran:  Danilo  g:a  ne  bi  Hmlo  opadati,  jedno 
/A  \o  .  .  ,  a  drugo  ^to  je  i  njtmu  tmno  na  ćem  za- 
hvalan biti  kao  i  ocu  mu.  DJi.  40.  —  2)  sto  tava 
is  sahvalnoati ;  Ihink-,  tjratiarum:  Kad  ko  prinot^i 
srtvu  gahvalnu,  neka  prinese  zdravo  pred  Go8i>odom. 
Mojs.  m.  3,  1.  Zahvalnijem  vet'ernjim  tnulitti^tnta  ta- 
vrSivahu  dun  u  »vetoati  provedeni.  i)P.  3ti. 

ztthvAllti,  ziihvalun.  v.  pf.  Rj.  zu-hvalili.  r.  impf. 
zahvaljivali.  —  1  a)  danken,  (/ruHas  ai/o.  Kj.  — 
Devojka  ustane,  i  zahvali  wiw  na  jahukama.  Npr. 
15.  bliipa  uzme  onaj  novOitf,  i  zahvali  ijOf^piduru,  pa 
onda  otide.  40.  Zahvale  mu  Ma  ih  je  popuštao  i  iz- 
bavio. o().  Mladii^  zahvali  caru  tta  gjerojci  i  pogje 
B  Hopom  nalraf^  kako  je  i  dožao.  120  (=  odreće  $e 
djevojke).  Pozdravi  evopa  kralja,  i  zahiutli  mu  od  mene 
na  pitanju.  237,  Na  ovijem  rijetkima  zahvale  atarome 
avalu  »vi  poklonima.  Kov.  58.  Ja  bi  valjalo  »a  tome 
da  \m  zahvalim.  Viti.  ^5.  Pijace  »ila  (.trćkijeh  knji- 
ževnika .  .  .  kojima  mi  ponajviše  imamo  zahvaliti  za 
sce  Alo  o  svijetu  prije  UtiBta  znamo.  Priprava  188. 
T^jetn  Hu  oiiobinama  daini  zahvaliti  sto  au  ostali  ne- 
'/jiviani.  UM.  104.  Na  tome  dužna  hijake,  (Austrija) 
zahvaliti  pomočij  koju  joj  ne  jedan  pht  urini.sc  Hrvali. 
131.  Da  zahvale  Bogu  u  puhvalnijem  pjesmama,  1)P. 
3*5.  —  h):  >Sad  neka  ti  pomože  pravda,  kud  si  bez 
oOi.«  Ou  ^.alostJin  zitfivuU  liotfa^  i  reee:  »Ja  nemam 
ocH  sa  pravdu  Boga,  nep>  te  molim  .  .  .  Npr.  85.  r. 
impf.  hvalili.  —  2)  sa  se,  refleks.  /jUivtiliti  se,  sic/* 
riihmen,  ylorior:  Znhctdi  se  žuti  limun  na  moru: 
danas  nema  niSla  Ijep.Se  od  mene.  A  znale  li,  moja 
bratio  dra^o,  da  se  Arap  caru  zahvalio,  da  ite  moju 
izgubiti  glavu.  Kj.  vi4i  polivaliti  se.  —  Zarek{ih  se  i 
zafalih,  da  ja  ne  ću  nikad  pot^i  gievojei  pred  dvor. 
Npj.  1,  433.  Na  jeglen  se  Ture  Z'tfalilo,  piik  je  zorom 
Ture  podranilo.  4,  100. 

zahvalnost,  z;ihvAluosti,  /'.  dic  IJankhurkeit,  ijratus 
animus.  Kj.  o.^ohma  onoga  koji  je  zahvalatt.  vidi 
harnost.  —  Molim  vaSii  svjetlost  da  primite  moju 
veliku  zahralno.st  na  piamu  Vašemu.  Javor  1885,  431*. 
ihi  mene  ćt  im  svima  biti  najveva  zuhndnost  da  ih 
obrađujem  joS  kakom  knjižicom.  .Sovj.  1.  Iz  zahval- 
nosti .Muhamed  potvrdi  iSiefana  za  despota.  DM.  Uyj. 
Da  bidle  imali  dobroiu  izjaviti  moju  toplu  eafivulnost 


imenovanoj  gospodi.  Pom.  IB.  Molim  da  kaJ^efi  moju 
najdublju  znht'<dno!ft  na  pozdravu  svima.   131. 

KahvAljanjO,  n.  riđi  zJihvaljivanje.  Rj. 

KtihvAljatl,  zjlhvrdjam,  vidi  zahvaljivati.  Rj.  v.  impf. 
za-hvaljati.  v.  pf.  zahvaliti.  —  Da  je  auda  u  onneh 
ljudi.  joA  bi  Nova  dobro  darovali;  Uike  njima  Aoi?« 
ne  zafnlja,  no  jo  njemu  Bog  i  8re<^  dala,  dobio  je 
na  mejdan  juuać^ki.  Npj.  4,  380.  Zahvdjam  ti,  po- 
iilena  starino  t  la  veliko  tvoje  uardije.  .^ćep.  mal.  27. 

ziihvaljivitnje,  w.  das  Danken,  (jratinrum  actio. 
Uj.  cerh.  supst.  od  zahvaljivati,  radnja  kojom  tko 
zahvaljuje  (kome  na  ćvrnj'  vidi  zahvaljauje.  —  Molim 
dakle  prije  ave^n,  da  se  ćine  iskanja,  molitve,  mo- 
ljenja, sahvaljivavju  za  ave  ljude.  Tim.  I.  3,  1. 

zahvaljivati,  zulivMjujem,  v.  impf.  Rj.  za-hvalji- 
vati.  vidi  zahvaljali.  r.  pf.  zahvalili.  —  1)  d^inken, 
(jratias  lujo.  Rj.  —  Oni  njemu  na  toin  zafaljuju.  Rj. 
20()a.  >.Ia  sam  naMa  za  tebe  gjevojku  . .  .«  Sin  joj 
na  to  odjjovori  da 70;  zahvaljuje  na  svima  gjevojkama 
od  flvijeta  .  .  .  jer  je  ve<;  na&ao  gjevojku.  Npr.  315. 
Ko  sitltvaljuje,  ne  misli  vrailati.  (Rei^e  se  kao  u  ^li 
kad  ko  zahvaljuje  na  ćasti).  Poni.  138.  ((lOHpoda), 
kojima  ja  za  to  vrlo  zahvaljivam.  Npj.  4,  XI  (dijalekt, 
mjesto  zahvaljujem).  Za  ove  običaje...  ia  zahvaljnjent 
jtr(jaUiJH  avome.  Kov.  43.  Kad  ae  god  ko  pripijeva, 
on  izbaci  puŽku  i  tijem  kao  zahvaljuje.  53.  Na  svakqj 
iznesenoj  zdravici  po  jedan  iz  puške  zahvaljuje.  62, 
Ilija  to  nije  mogao  tražiti,  nego  je  zaiivaljivao  Bogu 
i  Mladenu  što  je  i  onako  bio.  8ovj.  58.  Ne  pre^itujem 
zahvaljivati  sa  va.%  i  spominjati  vaa  u  svojijem  mo- 
litvama. Efea.  1,  16  (um  eurettcillen  zu  danken).  Neka 
?riDe8e  aa  žrtvom  zahvalnom,  kojom  zahvaljuje.  Mojs. 
U.  7,  13.  Tako  au  se  moji  onu*i,  zahvaljujući  itc- 
mcnu,  opet  zaodeli  listom.  Megj.  300.  —  2)  sa  ae, 
refleks,  vidi  v.  impf.  prosti  hvaliti  ae,  v.  pf.  zahvaliti 
ae.  —  Tko  se  zahvaljuje,  nenavidoatl)  probugjuje. 
DPoal.  133. 

Kfthvuta,  /'.  zemlja  Sto  kom&ija  od  komSije  zahvati, 
ein  Stiick  uelches  einer  von  des  Nuchbars  Fdde  zu 
dern  seinigen  emsddiessl.  Bj.  za-hvata.  vidi  zahvatina. 

zikhvatanje,  n.  Rj.  verhal.  od  zahvatati.  —  l)radnja 
kojom  tko  zuhvata  n.  p.  vodu  (da.s  Sohopfen,  haustua, 
Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  zahvata  n.  p.  ćankom 
Uto  |.daa  Faasen,  apprehensio.  Rj).  —  3)  radnja 
kojom  tko  zahvata  n.  p.  koga  noiein  (doa  8treifen, 
-b  peratringere.  Rj.). 

KJhbvaCali.  tam,  v.  impf.  Rj.  zn-hvatali.  vidi  zahi- 
tati.  V.  impf.  jrroHti  hvatati,  r.  pf.  zahvaliti.  —  J)  n.  p. 
vodu,  karikom  jelo,  sdiopfeut  fiuurio.  Kj.  —  Tu  do- 
lazi mlada  moma,  rodu  zaliiuita.  Npj.  1,  430.  sa  se, 
puss.:  8tublina  ne  oko  izora  ukopa,  pak  se  iz  nje 
poslije  puda  zahvata.  Rj.  72lb,  —  2)  n.  p.  eankom 
žito,  karikom  ao,  fassen,  apprehendo.  Rj.  —  Kako  da 
ai  pred  avakoga  metnuo  raskriljenu  vretru  laneta,  pak 
da  zahvata  šakama  i  baea.  tako  ćeata  lete  Unet«. 
Danica  3,  173.  Ou  bi  mogao  pomo(!i  i  meni  i  vama: 
zažto  on  zahvata  iz  begluka.  iStniž.  18S(j,  70i.  — 
^)  Mreifen,  ptrstringo.  Rj.  —  Zemlja  za  koju  ae  iz 
spomenika  vidi  ila  je  siiJtvatala  Spuž,  Skadar.  DRj. 
1,  37iJ.  Mislim  da  je  prijeka  potreba  da  ta  radnja 
viSe  zahvata  nauku  nego  izdavanje  narodnijeh  pri- 
povijedaka i  igara.  Kad  G,  204. 

zikhvatlnn,  /'.  vidi  zahvata.  Rj. 

7ikhva(iti,  lim.  v.  pf.  Rj.  za-hvaliii.  r.  pf.  je  i 
prosti  hvaliti,  vtdi  zahititi.  r.  impf.  zahvatati.  — 
J)  sdiopfen,  hiturio:  vode,  karikom  jela.  Rj.  —  Po 
tom  zafivati  u  Hud  tode.  Npr.  8(J.  Odem  na  vodu  i 
zahv.itiiu  vode.  103.  1  zahvalili  Icond^jer  Vi>de.  Npj,  1, 
308.  Kojom  čašom  zahvati  vama,  zahvatajte  joj  po 
dra  puta  onoliko,  Olkriv.  18,  ti.  Zahvatile  vode  iz 
studenca.  8am.  II.  2(,  !(>.  —  2)  n.  p.  t^ankom  žita, 
ožieoni  8oli,  fassen,  oapio.  Rj.  —  H)  streifen,  per- 
stringo,  n.  p.  zahvatio  ga  malo  nožem;  tane  nije  koati 
nahvuLilo:  Udari  ga  po  desuoui  raaieuu...  i  jo^  malo 


znU'i 


—  778  — 


zaJ] 


semlje  zahvatio.  Rj.  —  Zaglibili,  pribom  ruhuttiti  po 
Tocii.  Kj.  170b.  Zahvat«,  zeriiljn  Ho  koniMJA  od  koin- 
6ije  luhrati.  Kj.  2»X)b.  Od  obniza  breikom  tahvatiOj 
dobro  pa  je  Tur»5in  jmjrodio.  Npj.  4,  4(>4. 

Uliei,  zkidem  tMlgjem),  r.  p/l  vidi  xaći:  On  ziii^je 
a  Udbini  grudu.  Rj.  /a-it^i.  prema  tome  f.  ini^/".  zai- 
laziti.  —  Ona  iSla  oe  znajui.^  ni  HJima  Inida,  najpoale 
tavjje  u  Kumif  pa  tuniarala  tamo  amo.  Xpr.  141.  Tako 
puttijni^i  sttgiju  u  jednu  phjiinti  i  cijeli  dan  pato- 
vaSe.  187. 

znlgmti,  zftigrSm,  r.  pf.  Rj,  za-ijfrati.  r.  impf. 
zaijrravali.  —  ^*  V  '^"/<'"</"*  f«  (fin.-en,  ea^snlto. 
lij.  poHti  igrati:  Neka  atatie  na  ii^tokn  sunce,  «^jt 
zaigra  mjesec  na  zapadu.  Npj.  3,  ij3  Pa  im  vinoe 
adrilo  u  lidfe,  u  rakija  okom  raitfrftla.  HNpj.  3,  211. 
U  Bviina  je  ftrce  od  rndofti  zaigralo.  MiloA  79.  — 
2)  koga,  tdffsćn  machen :  li'jelim  će  ie  zubom  na- 
amijati,  «  crnijem  okom  zaiijruli.  Rj.  zaiijraii  koijOj 
ućiniii  du  jait/ra,  da  stane  itjrati:  Vino  i  starca 
zaitjra.  Po»l.  35.  —  11,  sa  »e,  reffeks.  —  1)  auf 
nnd  davan  tanzen,  arolo,  Rj.  iffrajuei  potrgati,  po- 
skočiti: Svi  se  konji  zaigraše,  deder  i  ti  siv^e!  Po«!. 
282.  Kad  izipje  mlada  pred  Oadore,  vipje  f^a<lor  Kru- 
ljcvi<?a  Marka,  zaigra  se  tnlada  niz  svatove,  kano 
ielen  o*l  ^rodine  dana,  do  čndora  Kraljevića  Marka. 
Npj.  2,  337.  Tuko  mu  se  srce  bilo  zaigralo  gled»ju<^i 
brata  najmlajrjega.  Prip.  bibl.  32.  ~  H)  n  igri  za- 
boraviti na  Sto,  »»I  Tanzeu  rergessen  auf  ettcas^  stil- 
lans  ohlitiscor.  Rj.  (na  što?). 

znl|(rAvniiJ(!i,  n.  Anlaufcn,  Ertanzen,  erstUtatio.  Rj. 
vert/al.  od  I.  zaigravati,  II.  zaigravati  ne.  —  7.  JJ  radnja 
kojom  tko  zaigrava,  počinje  igrati.  —  2)  radnja  kojom 
tko  zaigrava  n.  p,  konja.  —  Jh  radnja  kojem  se  zai- 
grava M.  p.  konj. 

zaljiCrAvnti,  zaigravam,  r.  ivipf,  Rj.  za-igravati.  r. 
impf.  prosti  igrati,  r.  pf.  zaigrrtti  [i  aeK  —  i.  J)  an- 
fangen  zu  tanzcn,  exsuUo.  Kj.  počmjati  igru.  — 
2)  n.  p.  konja,  dtut  Pferd  tummeln,  equttm  agito:  Mladi 
Vaao  konja  zaigrava  oko  dvora  trista  i  punice.  Rj. 
zaigrati  koga,  činiti  da  igra.  —  II,  sa  se,  refleks. 
zaigravati  ae.  auf  und  davon  rennen,  acolo,  n.  p. 
koDJ;  kao  jelen.  Rj.  igrajući,  skačući  trčati:  Mržav 
konj   ne  zaigrava  se.  Po»I.  IHS. 

7.n)jB:uinftniti,  uTui,  v.  pf.  Rj.  za-iguuianiti.  suprotno 
razigumnniti.  —  J)  snm  iguman  macfuH,  ereo  V'tv 
iguman.  Hj.  znigumantti  koga^  postaviti  ga  za  igu- 
mana,  —  2)  sa  ae,  refleks,  za^gumaniti  ae.  sum  ign- 
man  gevreiht  trerden,  conseeror  iguman.  Rj.  postati 
igittnan. 

iMk,  M.  (U  lln\  prim.)  vidi  jezik.  Rj.  —  jezik, 
koji  gdje  gdje  gi«»l  i  jiizik  t  a  premještenim  glaso- 
vima zaik  (tk'/.-hiH'h).  Onn.  27vS. 

%alln7,oći,  adj.  upravo  part.  praes.  od  zailazili.  — 
Na  koji  br^ljan  bacilo  je  zailazcće  sunce  zrak,  on* 
dundje  uakine  granu.  Živ.  320. 

znilaKltl,  /im,  V.  impf.  vidi  zalaziti.  Rj.  za-i-lazili. 
V.  pf.  zaići.  zalaziti^  a  dometnutim  i  glagola  ići,  kao 
da  bi  njemu  pripadalo:  zailaziti.  Korijeni  18. 

7.uUuž('nJo.  n.  vidi  zalažeuje.  Rj. 

zailjill,  Tjim.  vidi  /ahiljiii.  Rj. 

ziiimiinji*.  n.  das  liorgcn,  Jiorgnehmen,  mutuatio. 
Rj.  verb.  od  zaimati.  radnja  kojom  tko  snima  u  koga 
ito  ili  kome  Mo. 

Klimati,  mam,  (mljem),  r.  impf.  Rj.  /a-imati.  vidi 
zaimavati,  pozaimaii,  nzaimati.  r.  pf.  zajmiti  2.  — 
I)  u  koga  Ho,  horgen,  mutuor.  Rj.  —  Xtttmlje  konja 
u  armiralje,  DPosl.  KA.  Druga  j'  dn5a  ziiLT'jeAila,  u 
sufljedflivu  caimala,  krivo  zajam  odvraćala.  Herc.  325. 
—   2)  kome  &to,  bortjen,  muiitum  do.  Rj, 

ztiinišvAnjei  rt.  rn'i  zuimanje.  Rj. 

KnimAvatl.  zalmnvam.  r.  trii}>f.  (u  Dubr.)  vidi 
zaimati.  Rj.  sa  se,  u«««.:  Da  su  dobri  zajmi,  i  žene 
hi  se  zaimavale.  DPos].  14. 

Milufititi  se,  zaluatim  se,   v.   r.  pf.  »ich  in  dcn 


Kopf  setzen,  trotzcn,  renitor:  zainatio  ae  pa  ne  će. 
Rj.  za-iuatiti  t^e,  kao  urrtjeti  sebi  sto  u  glavu,  isp. 
ukopi)«titi  se.  r.  impf.  inatiti  w. 

zninlnf-Ui,  Čiim.  r.  pf.  ettras  tmmer  vried^rk4>Us^ 
semper  idem  vociferor:  zainla^io  te  iSte;  ftUi  ai  ti 
zaiutačio!  Rj.  za-inta^iti,  stati  sre  jedno  te  jedne 
n.  p.  iskati  Hi  riniti.  drukčije  se  gl<tgot  ne  nalazi, 
riai  zaopucati.  —  H^vabo  uzja&o  na  gjavola,  »li  mjesto 
kake  prave  pjesme  zaint^iči  pjevati  tnilala...  a  pjesmi 
ni  knija  ni  konca.  Pufll.  238.  Onda  mu^  aveti  Nikola 
kaže,  da  govori:  -Pomozi  mi  BoAe!«  tovek  to  r«do 
primi,  i  odmah  zaintači  tako  vikftti.  Danica  ft,  W. 
xnlnt^rcKO%*n(it  zaiMlfercsujem,  r.  pf.  za-interesitje 
što  koga,  kad  tnu  postane  intrretno,  zanitnljim.  r. 
impf.  interCHOvati.  —  .\ko  li.  dalje,  Zimnje  Većeri 
dadu  Rvojim  «Mtaocima...  ili  ih  življe  zaintđresuju  za 
koji  red  u  naSera  društvu  . .  .  Zini.  VII. 
Kitfra,*  /.  vidi  hrana.  Rj.  vidi  zftbira. 
zjkiskall.  zAi^tem  (u  Bo^ni,  osobito  po  T&roftima, 
zai^ćem),  v.  pf.  Rj.  z.a-inkati.  vidi  zapitati  2,  zahtjeti. 
r.  impf.  iskati  1.  —  1)  rerlangen,  begehrvn,  peto. 
Rj.  —  Ambarnuti,  2)  zaprocili  djevojku  gdjepod,  ili 
drugo  što  zaiskati.  Rj.  oa.  Zaištu  u  ^ati  od  nrkaka 
slijepca  da  i  on  t^to  da.  Rj.  479b.  Zaiste  mesti*  za 
vinograd  i  da  mu  se  i^partn  gde  ^-e  biti  brnjcde,  Npr 
66.  OLide  k  svinjarima  i  zaiste  v  njih  jedno  prase. 
176.  Kralju  l>n>gie.  a  ualjeze  Voće,  taiska  mu  siniju 
od  zlata,  dade  Vuče,  riječ  ne  ućini.  Npj.  2,  318  (ga- 
iska  mu  =  zaiska  od  njega).  Zaiskali  im  rareve  ha- 
ra*^. 4,  496  (zaiskah  im  =  zaitkah  od  njih).  —  2J  sa 
Be,  refleks,  zaiskali  se,  die  Erlmthntss  vertangen, 
peto.  Rj.  n.  p.  ja  sam  se  zaiskao  u  ocat  '•  j»  ^aunkac 
sam  u  njega  dopu^tenje^  da  mogu  n*  p»  Otići,  vidi 
impf.  inkati  ae. 

zaiS|i<VkoJ  dd&e,  auf  die  Jiuhe  der    Seele^    ut   re- 
<iuiescat    in    pače.    Rj.    treba  pisali    rastavljeno    za 
!  ispokoj  du^e.  vidi  i-tpokoj. 

zMstA,  KliJSto,  vahrhafi,  vere;  geitiss,    ctrte.  Rj. 

za-i9ta,  za-iato.   vidi  i   doista,  doisto,  obista,   odista, 

iBii  (ade.),  isto  2,  jamačno,  jurve,  majde,    luuilak,* 

nebore,  zadjelo.  zanago;  isp.  od  istine,  va  isiioii.  — 

Sad   čemo  mu  zapoveditt   drugo.   Sto  zaista   ne   Će 

moči  učiniti.  Npr.  67.  Ona  pomisli  ne  če  li  lo  arećom 

biti   kakva   kuca,   pa   [>ogie   onamo.   I   saista    nage 

kuču   lepu  i  veliku.  I3'l  Da  vidi  je  li  zaista  umria. 

155.  Te   on   sede   s  njima   za   trpezu,   a  jo5    nije    ni 

I  slave   napio,   a  zaista   ni   metaniaao.   Npj.  2,  Vt4.    A 

I  kad  Turci  vojsku  aagledaSe...  zaista  ae  jako  pn  i.i 

i  dotio.  4,  339.  Tako   Molnr  ostane   manji   od    Milu-a. 

'  ali  je   saista   bio   prvi   do   njegiL  MiloS  136.    Xnisto 

I  vam  kažem:  imaju  neki  megju  ovinw...  Mat.  Ift,  28. 

I  Primiste  ue  kao  riječ  čovječiju,  nego  (kuo  Sto  zaista 

jest)   riječ   Hožju.   Sol.  I.  2,  13,  Vidjesmo  zaista^  da 

I  je  Gospod   8  tobom.  Mojs.  I,  26,  28.   Reci    <5e   ljudi: 

I  zaista  ima  ploda  pravedniku  I  saista  je    Bog   sudija 

na  zemljil  (*«.  58,  11. 

Kiitštiiiliti  sOf  zalAtaltm  »e^  n.  r.  pf.  Lust  zu  etH'ti*, 
z.  Ji.  zum  Essen,  hekommen,  concupisco.  Rj.  za-ilii 
liti   se,   dobiti  i<ltal,   volju  n.  p.  la  jelo.    i»p.   i^t 
drukčije  se  glagol  ne  nalazi. 
i      Kttit  .  .  .  vidi  /.nhit  .  .  .  Rj. 

!  Ki^Jne,  r/l.  (n  krajini  Negotinskoj)  vitli  zec.  Rj.  gen. 
tii)cn.  govori  vf  i  u  Urv.  —  zi{jac,  i  od  :(Aiai|K  (7.«jeei 
sažeto  zec.  Korijeni  64. 

KJijndiiJT.  adj.  (u  V.  (}.)  riđi  jadni.  Rj.  zn-jadoji. 
vidi  jadnu,  jadinji,  jadovau,  jadovil-  isp.  bijedan,  »^ 
oročan,  tnžnn,  vajni. 

Klijam,  zAjma,  m.  Tiorg^  niutuum :  u  zajam 
leihcHf  nmtHum  dure;  u  zajam  uzeti,  horgen,  mutni 
su7nere;  vratiti  zajam.  Zla  žena  sajma  ne  vrati  <L 
kogod  ućini  zlo,  vratičv  mu  se.  PohI.  lt*b.  Rj.  za-ja 
za  posiatijv  isp.  zajmiti.  —  Zi{jaui  vrščam.  Rj.  73| 
Odviaiiti,  4)  Q.  p.  zajam,  kao  vratiti.  Rj.  44';" 
Pozajmenik,   koji   t«   :njam  jedan   drugome   idn 


»^aokiUI 


-  779  — 


ziikiiiUti 


rade  Sto.  Rj.  527b.  RukodH('c.  cf.  mjnm,  Rj.  (157a. 
Zajam  se  dava  da  ae  vrče.  PoaJ.  83.  (...  tlogje  kako 
Ženftko  da  i.He  aoU  h  zitjam  .  .  .J.  98.  U  sajam  se  i 
goveda  Uža.  329.  t'inula  koja  po  sajmu  rfe,  hH  rc 
zagje  uli  se  razbije.  DPo«].  \H  (oi'djc  Kajam  znači 
imruć).  i>a  ftii  dobri  ztjmi,  i  f.cnc  bi  se  zaimavalc. 
14.  Kuhtv  s*  zajam  nzujtniln^  vratio  ti  se.  Npi.  I, 
(il4.  *Daj  tHt,  Zeko,  drntine  u  --*v(itM.«  Zoko  dade 
trideset  )roIa(^a.  4,  281.  Kad  si,  tnnjko,  X(ijmn  uzimtda^ 
ti  si,  majko,  krivo  odvra(?alfl.  ITerc.  3ia  Nekako  ae 
izlaže  u  Zemun,  kao  da  iruH  nomca  h  zajnui.  Da- 
nica 3,  2L3.  Ti  ćeii  dnraii  u  zajam  mtujifim  jnirodimUf 
a  ni  od  koga  ne  <5o5  uzimitii  u  zajam.  Moj«.  V.  15,  'i 

X»jn6kati,  zaji\oOem,  r.  ;>/'.  za-jankati,  zavikati  jao! 
vidi  /.ajaukati.  r.  impf.  j&okati.  —  Ne  t:e  11  ae  widr- 
mati  ostrva  od  praske  padanja  tvojepa,  kad  sajaom 
ranjenici,  kad  pofcidj  bude  ii  tebi?  Jezek.  26,  15. 

zAjnpritl  so,  prmi  ae,  v.  r.  pf.  roih  uerden,  z.  B. 
tom  Fetter,  ah  tgnc  rntteo.  Rj.  za-jftprili  se  n.  p,  od 
vatre,  U  y  zarrvpnjeti  .«e.  i  od  stida,  (u  i^arajeviO- 
Dr,  C5j.  Surmin.  glatjol  se  drukčije  ne  ntdasi.  isp. 
zapuriti  ae. 

%ajaiYkiUi.  zajilućSm,  r.  pf.  aufitlagen,  Inmentor: 
Od  hajduka  jedan  zajauka.  Rj.  za-jaukati,  zacikati 
jao!  Vidi  zajaokati.  r.  impf.  jaukati.  —  Pokajniee. . . 
onda  polrfe  svi  bez  reda  i  zajauču  u  glaif  Hvi  kako 
koji  može.  Rj.  520b.  Zaplaka(^e  i  zajauknti  za  ujom 
carevi  zemaljski  koji  se  s  njom  kurs-aSe.  ( Itkriv.  1W,  'J. 

zajAzItl,  KfljazTm.  v.  pf.  Rj.  za-jaziU.  ».  iinpf.  jaziti. 

—  J)  veru:ehrcn,  Včrddmmen,  molf  cohiheo.  Kj.  ».  p. 
vodu.  vidi  prejaziti,  zaj^atiti.  —  2  a)  ermiiigen,  sa- 
turare:  ne  može  ga  ćovjek  zajaziii.  Rj.  kaže  se  s po- 
rugom vij.  zasititi  1.  —  ft)  sa  Be,  refhkft.  zajiiziti  «e, 
sich  ersiittvjen,  saturari:  podaj  mu  {u,  p.  dosta  jelal 
ne  bi  li  se  zajazio.  Rj.  sit  postati, 

Zftjet^ar,  m.  riđi  Zaet^ar.  —  zajac.  ZUjeldr  (Zaećar; 
iap.  ^AUI|I.).  Korijeni  (J4.  uko  je  ime  Zae^ar  doista 
od  z.ijac,  onda  <'e  hiti  Znjc^nr.  pa  j  glaseći  u  govoru 
kao  e:  Z)ie(''ar,  a  »ikako  Zajećar. 

zaJ^J^aH,  ^m,  r.  pf.  Rj.  za-jei^ati,  početi  jeiati.  r. 
impf.  jecati.  —  J)  erhaUen^  crf<5«#n,  insono:  Oko 
Beća  Bva  zemlja  zajcva.  Rj.  vidi  poje6itJ.  —  Pak 
Bvatovi  0)ranj  oboriSe,  zaječuše  bistri  dcevcrdari.  Njy. 
&,  3i)4.  —  tč)  aufaehzeti,  ingeinisco:  zHJei'a-se  ranje- 
nici. Rj.  vidi  zastenjati. 

zaji^danjtN  n.  das  Necken,  cuvillatio.  Rj.  rerb.  od 
/ajpiinli.  radnja  kojom  tko  zasjedu  koga. 

7.iiji''(lnti.  ziLjedam.  r.  impf.  »eclev,  cavUlarij  cf. 
zagrizali  2.  Rj.  za-jedali  [v.  impf.  prosti  jesti),  v.  pf. 
zajesti.  isp.  peckali,  zadiievaii  2,  zadirivaii,  zadirkivati. 

—  lUVali  .  .  .  kao  znjedoti  kuga  zabavljajući  uiu  što, 
koret'i  tra.  l»ani(>i(^,  ARj.  4fi7a. 

/.njeUin,  f.  (u  ??rijemui  n.  p.  žive  u  zajedini,  C.  j. 
zajedno,  Gemeitiscitaft ^  communio.  cf.  icadniga.  Rj. 
za-jedin.  vidi  i  zajednica  2. 

zAJcdniea,  f.  —  J)  das  demcingut,  tcas  Ziveien 
odcr  utehrerea  zuffleich  gehort.  honum  communc.  Rj. 
konkretno,  sto  pripada  zajedini,   zajainirko   imanjr. 

—  'i)  ftpstraktno.  riđi  zajcdin,  zadnijra-  —  Ne  hoteći 
visie  if  zajednici  iivjeti,  ra/dijele  hc  i  raziđu.  Priprava 
20.  Vjeran  je  Rog  koji  v;uj  pozva  «  zajednicu  sina 
Hvojejra.  Kor.  I.  1,  9  fin  societatem,  zar  (lemeitischuft). 
Postavlja  ^a  m  zajednicu  sa  Nristom,  i)P,  174. 

K&jodnlt'iin,  iuA,  adj.  n.  p.  Oovjek,  gescUig,  .^^octalis. 
Rj.  koji  sivi  u  zajedini,  u  zajednici,  i  hojeinn  je  mila 
zajcdin.  isp,  dnižovan.  —  Rofcnti  neka  budu  podaSni. 
ziyednićni  ...  da  prime  Život  vjerni.  Tim.   1.  H,  18 

zikjodiiieiir,  m.  koji  je  ćlau  zajednice,  koji  ima  kto 
zajedno  s  drugim,  riđi  dionik.  —  Ja  ne  6\i  da  ste  vi 
zajedničari  s  ^gjavolima.  Kor.  I.  U),  2<).  IJra<*o  sveta. 
Z(^ednićuri  zvanja  nebeskoga.  Jevr.  3,  1  (vocationis 
coelesiis  participe*;  MHigenosscn  des  himmlischen 
JkrufesJ,  Postaamo  zajedničari  Urisiu.  3,  14. 


zftJpdnl^Hrc^v ,  zajedniearov,    adj.    fiio   pripada 
lajednitara. 
z3.1rdni('arski,  adj.  sto  pripada  zajedničarima  ili 

zttjeaničara  kojemu  godijer. 

zAJf^duifkT*  adj.  jjemcinsrfiaftUch,  communis.  Rj. 
sto  pripada  zajednici,  isp.  Bkunni.  —  Pa  u  premjenji- 
vanju  i  ovijeh  istijeh  rijeci,  Koje  su  i  Srpske  i  Sfa- 
venske,  ima  mnojjo  kojeSta,  što  nije  zajedničko  oba 
jezika.  Pis.  82.  Iz  zajedničkoga  žiroia  j>rvijeh  ljudi 
alte  megju  niimn  čovječnost.  Priprava  154.  Sto  sam 
se,  »anio  rudi  zajedničke  koristi  t  sloge,  kojekako 
nakanio  na  pisuinje  ovo^a  »''lanka.  Srb.  i  Hrv.  7.  Oa 
jezika  zajedničkoga  svijcm  Slorenima  nijrda  nije  ni 
bilo?  Dioba  8.  Kako  jo  ta  rije<^  mop-la  glaniti  u  neg- 
daJ*njem  zajedviićkom  jeziku  srijeh  Slovena.  9. 

zitjeilao,  zugleich,  zusammen,  iifrn.  Rj.  adv,  za- 
jedno  (za  vr\jeme  i  za  mjcHo),  vidi  uzajedno.  ujedao, 
jedDoli<?.ke,  skupa.  —  Darak,  u  crkvi  ono  troje  fiiju 
se  pokriva  a)  rliskos,  bi  putir,  c)  i  diakon  I  putir  ra- 
jedno.  Rj.  lila.  Žive  u  zajedini,  t.  j.  zajedno.  Rj. 
17*5a.  Paiinice  po^to  se  okupaju,  odlete  sve  zajedno. 
Npr.  17.  Niti  smo  se  zajedno  rodili,  niti  <^erao  zajedno 
umrijeti.  Poal.  223.  Kad  u  veJ^e  akAain  nodea  dogje, 
dvoje  mlado  za  jedno  Hvedože.  Herc,  40.  Ne  vioiS, 
da  nas  mali  \\ofA6  ne  <5e  zajedno  naći.  MiloS  52.  ]z- 
enJe<>eno  iiroŽL'jo  sa  širom  zajedno  zove  tse)  kljuk. 
Pis.  78.  Popet^itelj  pravosop^ja  ,  .  .  svoje  sjednice  držao 
za  sebe,  a  ostalijeh  pet  pope^itelja  imali  su  sjednice 
zajedno.  Sovj,  58.  Fariseji  ćuvži  da  (Isus)  posrami 
sadukeje,  sahrasc  se  zajedno.  Mat.  22,  34. 

zajNrafi,  drum,  v.  pf.  rolldirht  uerden,  denseor. 
Rj.  za-jedrali,  početi  jedrati.  r.  impf.  jedrati. 

ziij^driti,  ziijedrim,  v.  pf.  (u  prira.)  zu,  segcln  an- 
fangen,  vela  facere^  cf.  poie<lrili:  Zajedriše  morem 
debelijem.  Zajedrila  po  krJu  galija,  konja  igra  po 
moru  delija.  Rj.  za-jcariti,  početi  jedriti,  nkc.  po  Da- 
nićiću  zi\jedriti,  znjedrim.  Rad  (!,  U)7.  r.  impf.  jedriti. 
zi^j4^$*li,  ziljedem  (zuijem),  r.  pf.  heleidigen,  offendo. 
Rj.  zft-jcsti  koga.  isp.  zagristi  2  (n  kogal,  zadjesti  4, 
dirnuli,  r.  impf.  zajedati. 

ziljmlli,  ziijmim,  r.  pf.  Rj.  za-jmiti,  za  postanje 
isp.  dojmiti.  —  I)  okupiti,  potjerati  koga  ili  Sto,  vor 
sich  hcrtreiifen,  cogo,  Rj.  —  Inat  jo  Marko  u  Stambol 
zajmio.  Posl.  104.  Zajmite  me  vodi  Kaladžinskoj,  e 
umrijeh  od  žegji  junaćke  .  .  .  neka  dogje  vodi  KaJa- 
dJtinskoj,  tla  me  zajmi  u  polje  Kosovo.  Npj.  2,  35. 
Te  tovari  Turke  i  banove,  on  tovari  po  dva  na  jed- 
noga I  konja);  pa  ih  zajmi  preko  Kosovoga.  3,  221. 
Rumo  liUku  pokloni  Aliji,  Alija  ga  zajmi  savezana, 
povede  ga  niz  pitomu  Zup«.  4,  91.  —  2)  pidi  uzaj- 
raiti.  Ri.  zajmiti  1)  a  koga  što,  'ri)  kome  što,  riđi  i 
pozajmiti,  f'.  impf.  zaimati,  zaiiuavati. 

zajulAriti,  zajftlai'un,  vidi  zaulariti.  Rj.  r.  pf.  za- 
julariti  konja,  metnuti  mu  jnlar  (uhir).  riđi  i  za/'*- 
Ijustiti,  zat^eviljiti  2,  zavilit-jti.  ftuprotno  isp.  izulariti. 
zi^kaelti,  č\m,  r.  pf,  anhaken,  unco  prehcndo.  Rj. 
za-ka(^iti  sto,  kao  zahvatiti  kakom.  vidi  zakva(5iti.  — 
Sli  se,  pass.:  OjiSte,  kuka  koja  je  privezana  za  oje 
pa  se  t^jomc  zakači  ona  grana  t^to  je  pod  plastom, 
kad  se  pla.^(ie  svlaiM  na  jedno  mjesto.  Uj.  452a.  refleks.: 
Dug  je  ovaj  d'<tn  kao  gladna  godina  —  sunce  kao  da 
se  zakačito  na  nebu.  Zim.  211. 

zjkkaeka,  /'.  Schneidcrhaken,  uneus  sarlorius.  Rj. 
zii-kaćka,  kaka  krojačka,  vidi  zakvai^ka.  :'i  pnstanj« 
isp.  zakačiti.  —  Čitamo  kako  se  u  Zlaiiboru  progla- 
ftdva  prijeki  j^ud,  eda  bi  ac  po  neki  ljudski  život 
mogao  prekinuti  o  manje  zakačaka,  Zim.  242. 

zakadijali  sr,  jaui  se,  v.  r.  pf.  (etivas  komisch) 
sich  einkadien,  hadia  }cerden,  /io  JHdex.:  A.  Oje  ti 
je  sin?  U,  Oii^ao  u  Zvornik  da  se  znkadijtt.  A.  Pa 
^tH  radi  sad  onamo?  B.  Timari  konje  kod  Ali-bega. 
Rj.  zA-kadijati  ee,  postati  kadija, 

zakAditi,  zakiidTm,  r.  pf.  Rj.  za-kaditi.  r.  impf. 
zakagjivati.  . —  IJ  n.  p.  bure,   koSuicUj   uni-uuc/i^n, 


zakagdivaH 


-  781)  — 


zakisnaU 


infuino.  Bj.  —  2)  rakiju,   anWf.imcn,  tt^uro:  ov»  je 
rakija  lakafiianf,  t.  j.  dimljiva.  rf.  zagorjeli.  Rj. 

ZAkil|iJivaRjts  u.  dua  Anrauchcn,  infurntitio.  Rj. 
verbiiL  od  /nka^ivali.  tadttja  kojom  tko  cukiigjujc 
n.  2>-  '>"r<',  košnicu. 

ziikarjii'ntl,  zakiig'iiij^m,  v.  impf.  anniuchen,  in- 
fumo.  Kj.  7.R-kiigjiviiti  ii.  p.  6»re,  koHnicu,  v.  impf. 
prosti  kuditi,  r.  pf.  zukndili. 

znkilkoditi,  /.akAkoč^in.  v.  pf.  iniliuvi  cantus  gul- 
Hnae,  postrjunm  omumi  pepcrit.  Stulli.  7.a-kakooe  {poćne 
kakotutt)  kokoš,  kad  snese  jujf. 

ziikiMiifiJeritl,  rTm,  i\  pf.  zH-kuluffJeriti.  suprotno 
raflkAlngjcrili  [i  w].  r.  ivipf.  kaUiirjt^nti.  —  J)  koga^ 
%iHniii  ga  kalugjerom.  —  ZHknlujrjeriti,  ZAkMiipjcriiii, 
Rfld  (i,  1*>1,  —  2)  sa  »c,  re/leks.  pOK(«(»  kuiugjer: 
Kad  »e  koji  iakulugjeri,  namnAur  mu  unćini  hnljijie. 
Rj.  3i)ol).  cidi  pokalu^erili  »e. 

zJlkauiPDiti  se,  mm  se,  v.  r.  pf,  (u  C  (j.)  vidi 
okaiueniti  »e :  Tnko  uii  se  ne  sakamenilo  dijete  u 
ieoi,  i  dub  u  kostimu  I  {Vottl.  305).  Uj.  za-kniueoiti 
se,  pOAtati  kuiuen.  r.  impf.  prosti  kameniti  ae.  — 
Tftko  mi  s«  nvaku  rabola  ne  zakamenila  kao  »tanac! 
Posl.  3(>f>.  Tako  se  ovoUki  ne  zakamenio!  310. 

KjikAnlli  se»  »^ukanini  se.  v.  r.  pf.  sich  cnischliestien, 
stAtuOy  Kj.  Kii-kaiiili  h«.  vidi  niikaniti  »e,  ukitnili  »e, 
ukaniti  fte.  isp.  iiakau,  u&uiii:in  biti,  uami^lili,  na- 
mjeriti 1,  naumiti,  v.  itupf.  zakaiijivali  8e.  —  Nejfo 
kad  M  se  nakanio  i  toliko  si  »e  trudio,  kazAćn  ti 
kako  će^  »e  pomo(^i.  Npr.  7(1. 

znkAnntt»  ztlkanoni,  v.  pf.  hetropfenj  guttatim  per- 
fundo,  Rj.  za-ka(p^iuiti  (p  se  ne  vrcića).  jalnu  kap 
sasuti  II.  p    vode  u  atsu. 

zaknajivanjo,  m.  lUts  sich  Kntfichliessen,  statutio. 
Rj,  verhiil.  od  zakanjivati  se.  radnja  kojom  se  tko 
sakanjuje. 

Etiknnjivnti  so.  7.akilDJuj€m  se,  v.  r.  impf  sich 
CHtschliessen,  statuo.  Rj.  za-kanjivati  m.  tuđi  naka- 
njivflti  Ao,  ftkanjivati  »c.  isp,  nak:ui,  nauinau  biti,  na- 
mjeravati, v.  pf.  znkaniii  »c. 

zukapetAniti,  znknpi^tauioi,  v.  pf.  nema  u  Vuka. 
Rad  *if  1)6.  zakfipetnniti.  suprotno  raskapetaniti  (t  se). 

—  1)  kog«,  učiniti  ga  kapelanom.  —  2)  sa  se,  refleks. 
postati  kapetan. 

zjkkusntti,  su'im.  (u  Srijemu  i  u  BaĆ.)  vidi  »adoc- 
niti.  Kj.  f.  pf.  i  kod  zadocniti  sy«.  za-kosniti.  v.  impf. 
zaka^njavati.  —  1  a)  verspdten,  rcturdo.  prdavno. 
cukastiiti  koga^  učiniti  da  kasno  dmfje.  —  h)  zu  spat 
kommen,  motor,  neprelazno.  kasno  doći,  kao  7.akikHuiti 
8C.  • —  2)  sa  bc,  refleks,  kasno  doći,  ciili  /akafluiti  lb. 

—  Prealao  sam  se  ćuditi,  Sto  se  lu  knjiga  »Rada« 
takasniia.  Kolo  14  (15). 

znkaiiDjAvMoJo,  n.  rcrbal.  od  zakarfiijavati  (t  se). 

—  1  o)  radnja  kojom  tko  zukasnjuru  koga  ili  što 
1  h,  2)  stanje  koje  bitvi,  kad  tko  .iakašt^avoj  5u- 
kaMttjarn  što. 

zakn^Djdvati,  zakaSnjSvam.  r.  itHpf  za-ka5nja- 
vati.  V.  impf.  proHti  kaHniii.  v.  pf.  »loć^.  /.akjuitiiii.  — 
1  a)  prdazno.  znkaknjavaii  koga  ili  što,  činiti  da 
kasno  dolazi,  isp.  /.akasuiti  la.  —  I;)  neprelazno» 
kasno  dolaziti,  riđi  zaka^njavnti  ise.  —  Ud  Boga 
»u^eiii,  ne  zakašnjavaj  vi^,  već  dogji  makar  na 
san.  Ziv.  3*^(5   [pogrijcšeno  u  knjiji   ne  zakašnjavaj), 

—  2)  sa  se.  refleks,  kasno  dolaziti,  vidi  Mikn^njavati 
lb,  isp.  zakasniti  se. 

zakAtraoUi,  nira,  r.  pf.  za-kairaniti,  katranom  sa- 
moziati.  V.  impf.  katraniti.  —  >lJ/.mi  katrana,  pa  ovu 
vu(?iju  na  dnu,  kud  god  raatjcće,  /.akatrani.«  J.  Bogda- 
novid.  ARj.  IV.  ima. 

zakAznti,  K^kkižSm,  r.  pf.  Rj.  za-kazati.  r.  impf, 
zakazivali.  —  1}  aagen^  dico^  jubeo:  Svaki  svojoj  la- 
kiuaie  vojsci.  Rj.  kao  zapovjediti:  Vojnike  raspuste, 
ali  im  zakaiUf  da  budu  svagda  gotovi.  Danica  3.  "220, 
Ovaj  je  onaj  stog.  za  koji  su  pisali  Rus!  i/.  Vlaške 
(1810)  u  Srbiju,  da  Gospodari  sakažu  pisarima  da 


ne  kvare  jezika.  Nov.  Srb.  1817,  544.  Zakazano  je 
lalo  svima,  da  ne  meću  pušaka ...  a  po  svoj  prilici 
taka  je  zapovijest  bila  i  u  Tun*koj  vojsci.  fc*ovj.  68. 
—  2)  ime  (u  pjesmi),  Kamen  gt^bm,  ttoiHinar^,  c-f. 
nadjcfiii:  I  leiH>  mu  ime  zakazase.  Rj. 

zakaziriinj«^,  ti.  tias  Sagen,  eđictum.  Kj.  verbuL  od 
zakazivali,  radnja  kojom  tko  £ak^^st^je  kome  što, 

zakazivali,  zakii/.ujem,   v.  impf.  sagen,   dico.    Rj. 

!ui-kazivnli  kome  šio,  kao  zaponjedati.  v,  pf.  zfikazmUM 

ztikćrulo.  »1.  koji  zakera,  ein  Unkdiger   Menack^ 

difftcilis  et    morosus.   Rj.   ».<p.    Čangrizalo,    —   rij^ 

s  takim  nast.  kod  bnjnlo. 

znk^ranjo,  n.  d^ts  h'i^elig-sein^  morositas.  Rj.  varb, 
od  zakcrati,  koje  vidi. 

zakćrali,  zakcrani,  r.  impf.  hrikeUg  seiih  niorotmm 
esse:  zrtkera  koješta.  Rj.  zakera  kojeMa,  £*il*ar>lja  sva- 
čemu, dosagjuje  kudečt  i  karajučt.  isp,  ćao^riiuftti,  — 
Zakeralo,  koji  lakera.  Rj.  17Gb. 

znk^serili,  rim,  v.  pf,  t.j.  bradu,  fkomisch)  in  đde 
Hohe  heben,  levo  barbara.  Rj.  zi-keseriti  bradu,  na- 
dići je.  isp.  keser  2.  —  Nadigau  (ili  zakeserio)  kva- 
silo. Kj.  SfiTb. 
zdkk'orkii,  f.  (u  Karlovcima)  rana  crvena  trešnja.  Bj. 
zakidnnjci  n.  Rj.  verhal,  od  zakidati.  —  IJ  radnja 
kojom  tko  zakida  n.  p.  konac  (daa  Abreistseo,  ab- 
ruplio.  Rj  ).  —  2)  radnja  kojom  tko  saktdn  koga  u 
čem  {das  Hei^ortheUcnt  fraudutio.  Rj.). 

zakidati,  'z:\k1dam,  v.  impf.  Rj.  za-lddati.  r.  impf, 
prosti  kidali  I.   v.  pf.   zaknnuli.  —  1)  n.   p.    konac, 
abrei'isen,  abrumpere,  vf.  otkidati:  Kosu  bnj«.  nnkie 
zakidaju.  Rj.  —  2)  hevorfheilcn.  fraudo.  Kj.  koga  u 
čem,  vidi  zakui!:ivati  2.  kao  varati  koga  u  poslu. 
Da  ne  prestupate  i  zakidale  u  stvari   bratu    svt^t 
Sol.  I.  4,  ti  (seinen  Bruder  im  (ieschdfte  nichi 
liste).  Eda  li  će  ćovjek   zakidati  Boga?  a  vi    men6\ 
zakidate;  i  govorite:  u  čctn  te  zakidamo?  u  desetkul 
i  u  prinosu.  Klal.  3,  8. 
zAkidivanJe,  n.  vidi  zapredanje.  Rj. 
zakidivnti,  zakidujSm,  v.  impf.  (u  Boei)   vidi   za- 
predati.  Rj.  za-kidivati,  dosagjirati  istući,  drttkčije  se 
glagol  ne  nalazi,  korijena  je  koga  i  kidati,  zakidati. 
isp.  Korijeni  40. 

zakijati,  zikk'ijam,  v.  pf.  za-kijati,  kao  zapadati  3 
(o  snijegu),  v.  impf.  kijati  2.  —  Snijeg  kija.  Me^vfti 
kija.    -Bude   1'  ovako   mećava    kijala,   ka' Je   poć«la, 
bome  će  zakijaii.*  J.  15ogdanovi<;.  .\Rj.  IV.  iJjbb. 

zi^kinuti,    nem,  v.  pf.  Rj.  za-kinnti.  c.  impf,  zaki- 
dali. —  Ij  n.  p.  konac  (u  švu),  abreissen,  abrumpo. 
Rj.  isp.  otkinuti.  —  2)  zakinuo  mo  deset    gro&a,  oc 
portheilen,  defraudo^  cf.  zanijcti  3.  Rj.  ukinuti  kotj<t^ 
H  Čem.  kao  prevariti  w.  p.  u  poslu,  vidi  i  zukućiti  d. 

—  5Ilado  poljubiti  i  bogato  zakinuti  nije  grjehote. 
(lieće  se  u  žali),  Posl.  180, 

zJUiiseliti,  Hm,  r,  nf.  Rj.  za-kiseliti.  t*.  impf.  kise- 
liti. —  J)  n.  p.  Oorbu,  sd%urn,  acidum  reihio.  Rj. 
učiniti  je  da  bude  kisela.  —  Zakiselila  }.eun  u  si<»bi 
lonac  mlijeku.  Posl.  134.  —  2)  n.  p.  kacu.  du  zar 
brekne,  einujđsMrH  (ein  ausgetrocknetes  I'uma,  damii 
ei  annehe),  irrigate.  Rj.  kad  se  kaca  rastUint  na 
suncu,  pa  ne  može  da  drii  vodu,  onda  se  zaki4i^ii^ 
i.  j.  metne  se  u  rodu,  da  zabrdine, 

zakisivanje,  n.  das  Nassu;erdtn,  humefuctio  a 
pluviu.  l<}.  vcrlHil.  od  zakinivati.  stanje  koje  hivu^  kad 
n.  p.  puška  zakisaje  od  kiše. 

zakisivati,  zaklsujc,   t*.  impf.   u.   p.   puAko, 
u'crden  (rom  Hegcn),  humector  plaviu.  Rj.  /.a-kisivai  _ 
n.p.  od  kiše.  t\  imvf.  prosti  kisuuti  2.  v.  pf.  ^aki^Duii.' 

—  Kto  hoće  da  udari  kiša,  pa  ^e  na^im  Ijudma  pš4ik4 
zakisivati,  a  Turcima  u  Buvoli  toliko  ne  će  smetati. 
Miloš  14. 

zJkkisiiuU.  sue,  V.  pf.  n.  p.  pu^ka,  vom  Uegen  naM 
u:erd9t*,  humector  pluviu.  Rj.  za-kisnuti,  n.  p.  puikm 
od  kiše.  t\  impf.  /nkisivati.  —  Od  krvi  jni  puSIcš' 
sakisnule,  Npj.  4,  87. 


MkfSfeM 


—  781  — 


MkUmatl 


KUktSAti,  Sam,  V.  pf.  (n  Dubr.)  n.  p.  ko^tnlje,  t.  j. 
potopili  n  vodu,  cintceichcn,  aqua  pcrfunderf.^  cf. 
pokincliti.  Rj.  za-kišati.  isp.  i  ^akiscliu  '2.  v.  impf. 
kiAnti. 

zAkitUi.  tim,  v.  pf.  vidi  nakititi.  Kj.  za-kititi.  v. 
impf.  kititi.  —  Moiućić  iUe  stninćicom,  zakvien  je 
grančicom.  Npj.  1,  345. 

znkivanjc,  n.  da^  Anschmicden^  (tdcii9io,  Kj.  vrrb. 
od  zakivati.  rudnja  kojom  tko  ^akivd  kotja  ih  što. 

znkfvntl,  ?-,i\kTvam,  p.  impf.  anuchmie^en,  adcudo. 
Rj.  Ka-kivati,  n.  p.  koga  u  gvoigje.  v,  impf.  prosti 
kovati.  V.  pf  zftkovati. 

zAklail,  m.  (po  južn.  kraj.).  Kj.  za-klud.  značenje 
(korijenu)  stavljali,  slagati:  kla»ti  {i>oiiero),'  zttklad, 
titklada.  Korijeni  2b{.  —  1)  lijepe  naljine,  oružje,  i 
ostale  dragocjene  stvari,  das  Kleinod^  ornamentum. 
Rj.  ridt  zaklada,  dragocjenost.  —  Nema  gorega  za- 
klada u  ktii^ii  od  djevojke.  Posl.  2()iJ.  I/vadi  «liijra 
enklade  arehrne  i  zlatne,  i  dade  Revcci.  Moja.  I.  '24, 
53.  Plaćite  za  Snulom,  koji  vaHJe  kitio  slatnijem  sa- 
kladima  po  haljinama  vaSim.  8am.  II.  1,  'J4.  Uzmi  od 
srebra  trtjsku,  i  iza<?i  (5e  livcu  saklad,  PriiV  25,  4.  — 
2)  das  Vfund,  pignus.  cf.  zalotra  lb  Rj.  vidi  i  Kaiog. 
—  Ako  »e  do;?odi  u  igri  da  koji  5to  poprijeSi,  onda 
mora  taj  da  da  zaklaa,  te  mu  onda  nude:  Ćijijeoro 
zakladi  ^lo  zaslninje?  Pa  ftto  mu  odftude,  to  mora 
da  iini.  Herc  291. 

zAkladH,  f  (u  C.  G.)  vidi  zjiklad  1 :  A  u  crkvo 
rrkovne  :uhla*h.  Rj.  postunje  kod  /.aklad.  vidi  i  dra- 
ITOcjenoaL  —  Dobi  o^l  njega  mnogu  zaklada  da  sv 
crkva  ukrasi.  i>M.  44>. 

zAkltliiJa^*,  zaklnnjilt^a,  m.  koji  saklattja:  Tisi  bio 
heruvini,  pomauin  da  S(tklaii^aH . . .  grijeSio  ai;  /a  to 
6u  te  baciti  kao  ne<Matotu  «  p)re  Bo£je,  i  zatrću  te 
izme^ju  kamenja  opnjeno^a,  beruvime  zaklaHJaču! 
Jezek  28,  16  (o  cheruh  protcgens;  o  scUirmemler 
(Jheruh!). 

zikkbinjiinjo,  ».  dus  SchUtzen,  defensio.  Rj.  rerh. 
od  zaklanjati  (i  se),  vidi  zaklonjanje.  —  J)  radnja 
kojom  tko  zaklanja  koga  ili  Mo.  —  A?^  radnja  kojinai 
se  tko  zaklanja  od  čega  i  za  što.  \ 

KiiklanjfiH,  njam,  r.  impf.  schiitzen,  defendo.  Rj.  , 
za-klanjati.  vidi  zaklonjati,   zaAianjaii,   xaKloiijali,  zh- 
stiljati.   isp,   zaStićivnti.  p.   pf.   zakloniti.   —    J)  Ona 
prosu  suze  niz  obraze,  a  od  Jone  zaklanja  rukavom. 
Npj.  2,  t>41.   VjeSt  je  dora   boju  i  mejdunu,   dora  dc 
te  sobom  zaklanjati,  ispod  britkd  »ablje  uklanjati.  3, 
;iy4.  Za  to  kad  pirite  ruke  svoje,  zaklanjam  oči  svoje 
od  vas.  I«.  1,  15.  Se  boj  Re  Avrame;  ja  ču  te  zakla- 
njati^ i  plata  će  tvoja  biti   velika.  Prip.  bibl.  14.  — 
2)  sa  se,  refleks.:  Za  li.stak  ne  zaklanjala  od  zla  vre- 
mena.   Herc.  241.    Dubrovnik   birftju<*i   sebi   knezove  , 
i/juegju  mletačkih  grofova  zaklanjah  »e  od  Mletaka.  \ 
DM.  H'SS. 

znklAiiJe.  n.  da.'i  Scfiluckien,  macttUio:  Je  U  veće 
janje  sa  zakl  mje?  Rj.  verhal.  od  zaklali,  djelo  kojim 
M  što  zaku{je.  verbal,  od  v.  pf*  kod  dopuštenje,  vidi  | 
zakolj.  —  Gradovi  ^e  njegovi  propasti,  i  najl)olji  ailu-  i 
dići  Djejrovi  sii^i  će  na  eaklanje.  Jer.  4t*,  15. 

znklAiianjo,  n.  Rj.  verh.  od  zaklapati.  —  1)  radnju  ^ 
kojom  tko  zaklapa  n.  p.  lonac  (das  Zudecken,  ope- 
riiio?    Rj.).    —   2)    raanrja    kojom    tko   zaklapa^   za- 
ključava  n.  p,   kuću   sobu   (nas    Vcrachliesaen,   oo- 
cIuHJo.  Rj.). 

zuklApati,  zi\klH(»ua,  v.  impf,  Rj.  za-kUpati.  v. 
pf.  zaklopili.  —  2)  n.  p.  lonac,  zudecken,  optrio,  Rj. 
vidi  poklapati.  —  2)  n.  p.  kuČu,  sobu,  versehliessen, 
claudo.  Rj.  vidi  zabravljati,  zaključavali. 

zi^kJupfti,  pim,  V.  pf.  Scfuium  bekomui^tj  »pu- 
mesco.  Rj.  za-klapiti.  iftp.  zapjeniti,  v.  impf.  klapili. 
zikklatl,  zJlkoljem,  v.  pf.  Rj.  za-klati.  p.  impf.  klati. 
—  /.  1)  schlachtcn,  macto.  Kj.  —  Uvalio  mi  vuk 
kljuse,  t.  j.  zaklao.  Rj.  7()4b.  Zaklala  te  pmka  Crno- 
gorekal  tvoju  rusu  odnijeli  gUvut  Npj.  4,  55,  A  Krtfto 


se  ja^i  namjerio,  pak  osvoji  Asan-BegoviĆa,  pa  ga 
zakla  kako  čiv<t  hrura.  4,  101.  Pu^e  Sara  .  .  .  eaila 
Pćjzu  kao  jagiije  h'jelo.  4,  289.  Jakovljevci  ajedtiu 
HA  Simom  na  nekakoj  kladi ...  i  gakolju  ga  kao 
jiignje.  Danica  3,  20ti.  More  koćijaSu,  zakolji  to 
jagnje  i  oderi.  4,  37.  —  2J  ^g.  Zakla  me  i  udavi 
(Posl.  hS).  Zakla  me  bez  noža  jPosl.  hl^.)  Zakla  me 
po  zaklanu.  (Kad  ko  kome  uCini  veliku  Štetu.  Poal. 
83),  verderben^  perdo.  Rj.  m  prenesenom  smislu^  kao 
upropastiti  koga.  isp.  zakolj  ti.  —  i/,  sa  ne,  zjiklati 
se.  —  1)  sich  dtn  Hah  ab,^chneiden^  močtare  se.  Rj. 
refleks,  prerezati  sebi  grlo.  —  2)  (u  C.  G.)  vidi  po- 
klali se;  A  udari  svaki  na  svojega,  zaklane  .ne  a  tri 
i''eUri  »trnue.  Ri.  reriproć. 

KJikllltitl,  zftkiatini,  V.  pf.  hineinscJUagent  infigo. 
Rj.  /a-klatiti  što  u  što.  isp,  zabiti  (zabijem)  i  Ayn. 
iMp.  V.  impf.  klatiti  se. 

zjkklenitk,  /itklepka.  ni.  vidi  priuSak.  Rj.  vidi  i 
prdcljiiftka,  i  sgn.  ondje.  —  za-klapak  (osn.  u  klepa 
ili  u  složenom  .•^itiden-klep}.  ObU.  287. 

zi^klćli,  zaktiučm,  v.  pf.  Rj.  zakleti,  v.  impf.  za- 
klinjati  (i  «e).  —  i.  1)  einen  beschicdren,  obtestor. 
Rj.  zakleti  koga^  kao  zadužiti  ga  zakletvom^  vidi  pri- 
set?i.  —  Starac  dozove  svoja  sva  tri  sina  pa  jVi  za~ 
kune  da  se-Hru  dttdu  prvome  ko  doge  da  je  prosi. 
Npr.  87.  KnluRJer  pritrči  k  njima  (ka  konjma)  izne- 
nada, i  zaktc  ih  nebom  i  zemljom  da  svaki  stane  na 
svomp  mjestu,  te  konji  sladoSe.  98.  Zakle  je  (djevojkti) 
iri  puta  imenom  liozjiin  da  stane  i  ona  stade.  104. 
Dozove  svoju  ženu  i  zaknne  je  svakijem  kletvama 
da  mu  ćuva  Wer.  13(>.  Valja  za  mene  da  po^jeS, 
mati  je  iako  zaklela.  '22'2.  Žakleh  je  (dragu)  nebom 
i  zemljom,  ljubi  li  }oh  kog  do  mene.  Npj.  1,  390. 
Karu-(ijorjrjije  zakunc  Ihdlu  Idehom  carevijem,  da 
mu  kaže,  je  li .  .  .  Milu.^  *J4.  Da  te  sakunem  Gospodom 
Bogom  nebeskim  \  Bogom  zemaljskim  da  ne  M .  .  . 
Moje.  I.  24,  3.  Zahlch  th  da  ^tako  učiniti.  Nem.  5,  IS. 
—  2)  den  Fluch  ujihrben,  coepi  maledicere,  ejreerari: 
Kad  sakunut  sva  se  zemlja  trese.  Rj.  uzeti  kletij  početi 
kUtvu:  Kad  zakunu,  kao  u  trud  (primi  mu  »e,  steče 
mu  at),  Posl.  lUy.  —  JI,  sa  se,  refleks,  zltkleti  se, 
den  Kid  ahlegen,  juro.  Rj,  vidi  priseći  se,  učiniti 
kletav,  kletvu.  —  Zakunu  se  da  ih  ne  če  drugo 
ni^ta  razdvojili  vako  crna  zemlja.  Npr.  1^).  Zakune 
se  nje  prokletom  dušom.  216  {dijalekt,  mjesto  zakune 
dc  svojom  prokletom  dušom).  Dva  bez  du5e  treči  bez 
glave.  (Kad  se  dvojicu  protiv  koga  zakunu,  oa  je 
propao),  Posl.  5G.  »Hoču  li  .^e  tobom  zaklet'  krivo?*. 
^Zakuni  se  mnome  triput  krivo.«  Npj.  2,  82.  To- 
kalliji*  u.spe  soli  na  komad  hleha,  pa  pa  poljubi,  i 
pobije  lx>mn.  da  .se  na  onome  hlehu  zakune.  aa  mu 
ne  če  nevere  učinili.  Milog  7B.  Zakuni  mi  se  sada 
Bogom  da  ne  čeS  prevariti.  Uojs.  1.  21,  23.  1  zakle 
mu  86  sa  oeo.  24,  !'.  Potvrdiču  zakletvu  kojom  sam 
se  Makleo  Avrtimu.  2(},  3.  Zakleše  se  jedan  drugome. 
26,  31.  Bijahu  se  teško  zakleli  za  onoga  koji  ue 
dogje,  rekavši:  da  se  pogubi.  Kud.  21,  5. 

zAkiotvu  (zilkletva),  f.  der  Schicur,  jusjurandum. 
Rj.  za-kletva.  djelo  kojim  tko  ztdcune  koga,  iti  kojim 
se  tko  sakune.  vidi  ktetav  2,  kletva  2,  prisega,  1 
jemin*.  —  Očina  zakletva  .  .  .  (otac)  dozove  svoja 
svn  tri  sina  pa  ih  zakune  da  sestni  dadu  prvome  ko 
dogje  da  ie  prosi  ...  ali  uajmla^ji  navali  daje  dadu 
opominjući  ih  očine  zakletve,  Npr.  87,  U  Aruauta 
najveća  zakletva:  »Tako  me  pufeka  ue  prevarila  u 
najvećoj  nevolji  I«  Npj.  2,  76  (Vuk).  Veliki  sud  na- 
čini ovaj  akt  zakletve  Milošu:  <Zflklinjemo  se,  da 
ćemo  Vam  svagda  i  u  svačem  vjerni  i  poelu&ni  bili .  .  . 
MiloS  169.  Potvrdiću  zakletvu  kojom  sam  se  zakleo 
Avramu.  Mojs.  I.  26,  .^.  Nije  li  on  i  zakletvu  po- 
gasio? Pom.  112. 

znkUktoti,  ztlklikčem,  v.  pf.  den  Luut  des  SpecHte 
boren  hisscn,  sonum  pici  edo:  zaklikta  jtunja,  vila. 
Rj.  za-kliktati.  vtdi  zagjiliktali«  9.  impf.  kliktali.  — 


nkllnfiO 


—  782  — 


zlUKUaefti 


I  xalaja  devet  ljutih  lava,  a  rakliicta  rJevet  sokolova. 
Npj.  -2,  '30Š. 

zAklTn^'iti,  i^iin,  ti.  pf.  (n  CrmnO  Kakovati  klincem, 
vernagdn,  dntum  adtijo.  Rj.  Ka-klln^iti.  /sp.  priklin- 
fiili.  i\  impf.  klinčiti  (stajuti  onako  htz  posla,  kao 
klinftc?) 

zaklliiJTir,  zftkliujiiča,  m.  koji  zaklinje  koya^  o»o- 
hito  nečtatoga  duha;  Besciuvorer,  (Jeisterbe^chicOrer, 
exorcista.  —  Koji  su  saino  kuo  naprijed  poz-vaoi  na 
službu  Bo^  .  .  .  Uprva  je  me^ju  tijirna  bilo  ne  samo 
6itaca  i  flvje^onoAa  ne.^o  i  saklinjaiiii,  koji  su  Ćitali 
molitve  kojima  se  hgone  nečisti  duhovi.  1*P,  239. 
/.HklinJil('C%%  udj.  sto  pripada  zaklinjaču. 
zukllnjurkl,  adj.  sto  pripada  saklinjačinia  ili  žu- 
klitijuču  kojemu  gud;  h.  p.  knjiga^  »luzbu  zuklinjačku. 

zi^klinjai^jo.  n.  dus  Beschuoren,  ohtcstatio,  adju-  i 
ratio.  Rj.  verbal.  od  znkliujiui  (i  se.)  —  I)  radttja 
kojom  tko  zaklinje  koga:  Pripovijeda  se,  da  j^djf"-  | 
koji  popovi  i  kalu^jeri  noi^u  (''luijut-l  nekake  moUtre 
od  zaklinjanja  zaklinju  gjavole,  da  im  kažu  blap:o 
?jikopano.  Bj.  177a.  —  2)  T'udnja  kojom  ffe  tko  m- 
klinje.  Tožji,  u  :akUn,janju  mjesto  IJoiji.  Rj.  742b. 
ziklinjati,  njSm,  r.  impf.  lij.  za-klinjati.  r.  pf. 
Kakleti  (i  se).  —  1)  koga,  beschwoTen^  obtesior.  Rj. 
vidi  prisezati,  kao  zakUtvom  vezati,  laduHvati  koga 
da  .  .  ,  Znklinjem  te  po  triput  od  neba  do  zemlje, 
da  onu  gjevojku  sebe  vjenćnS.  Npr.  IH.  FW»e  mo- 
liti, plakati  i  saklinjati  da  je  ne  ubiju.  131.  Odi 
unutra  kod  mene,  zaklinjem  te  Bogom  zivijem.  VJb. 
Zaklinjem  te  Bogom  živijem.  195.  Zaklinjcin  nebom 
i  zemljom  i  svijetu  «to  je  na  svijetu:  čuvaj  mi  ženu. 
233.  —  V)  zaklinjali  jgavole,  da  kažu  gdje  je  bbigo, 
beschfrtiren^  adjaro.  Rj.  itip.  KakliujaO.  —  3)  sa  »e, 
refleks,  zilkliujati  se,  mhu-oren,  juro.  Rj,  vidi  kleti 
se.  prisezati  se,  rotili  se.  —  C  rnoportn  hc  kunu  i  za- 
klinju amanatoni :  amanata  mi  Bojtijef^a !  Kj.  4b. 
Moja  muka  njegova  duAn.  (Kad  se  ko  zaklinje  za 
»to  n.  p.  da  Ulje  kome  što  dužan,  ili  da  nije  ukrao 
i  t  d.)  Posl.  182.  Svaki  vii  se  zaklinjaše  teško:  koji 
braceiHt  a  koji  sestricom,  a  ja,  majko,  sobom  i 
oružjem,  i  dobrijem  konjem  ispod  sel>e.  Npj.  a,  77. 
Svetog  Petra  kov^ep  celivaAe  i  nad  njime  oni  se 
zaklinju,  da  re  agi  glavu  izgubili.  4,  4ti5.  Hejmsko 
jevangjeiije,  na  kojega  su  se  rukupisu  do  revolucije 
zaklinptli  Francuski  kraljevi  pri  vjenCavanju  na  kra- 
ljevstvo. Pis.  23. 

zaklipUi.  zilklip7m,  r.  pf.  verriegeln^  ohsero:  ne- 
mojte vratA  zakupiti,  dok  ja  ne  donjem.  Kj.  Ka-klipiti. 
drukčije  se  glagol  ne  nalusi.  vidi  zasunuti,  zapii- 
jećiti  I. 

zAklon,  m.  Zufluchtsort ,  var  Witid  und  liegen 
{franz.  sbris),  perfugium.  Rj,  za-klon,  mjeMo  gjr  s< 
more  tko  zaklonili  n.  p.  od  vjetru  t  ktse.  vidi  zaslon 
1.  —  Jer  si  ti  (Bozo)  utot^išie  moj(%  tvrdi  zaklon  od 
neprijatelja.  Ps,  Hl,  3.  Tvrda  je  kula  ime  Gospodnje, 
k  njemu  (?e  uledi  pravednik,  i  bi6e  u  visokom  sa- 
klonu.  Prič.  18,  10.  Golubice  moja  u  nisjelinama 
kameuiiem,  u  zaklonu  vrletnom.  Pjes.  nad  pjes.  2,  14. 
Da  bude  zaklon  od  poplave  i  od  dtižda.  Is.  4,  G.  Cto- 
ćište  od  poplave,  zaklon  od  zege.  25,  4.  Crkva  pri- 
ijece  u  zaklon  majci  Božjoj.  DP.  114. 

ziitklonit,  adj.  Schutz  bictcnd,  tutwt:  Da  idemo 
nieatu  zaklonitu.  Rj.  ito  daje  zaklon,  adje  je  zaklon. 
zaklAniti,  zaklunmi.  v,  pf,  Rj.  za-kloniti.  v.  impf. 
s-Aklanjati  (»'  se),  Kaklonjati  (i  se).  —  J)  sdtirvtcn 
VOT  \V  ind,  Hegen^  Sonne,  defendo.  Rj.  zakloniti  što 
n,  p.  od  vjetra^  daždu,  sunca,  vidi  zaslouiti.  isp.  za- 
štititi (t  se).  —  Zadužiti,  zakloniti  Ho  kao  guzicom. 
Rj.  171a.  Rada  bih  ie  zakloniti  da  te  ona  sita  ne 
opali,  hodi  sakrii  se.  Npr.  29.  Ne  možeS  dlanom 
sunce  zakloniti.  Posl.  200.  Kad  to  za(>u  mlada  Kan- 
doflija,  svoje  lice  zaklonila  bila  ha^  za  slugu  pro- 
vizur-Mijajla.  Npj.  2,  13().  Valja  piHtolje  gunjem  za- 
kloniti, Danica  2,  88.   Da  lakioni   izmicanje   Ruake 


garde.  Žirije  23,  Sin  Covjefji  nema  gdje  plave  zaklo- 
niti. MaL  K,  20.  Od  onijeh,  Sto  ustJiju  na  me,  ea- 
kloni  me.  Pa.  59,  1.  Nili  je  bezakonje  njihovo  zaklo- 
njeno od  mojih  očiju.  Jer.  lt>,  17.  Da  je  Nomnnja 
rad  bio  zaklonili  stroju  državu  i  sa  zapada.  OM.  S. 
—  H)  sa  se,  refleks,  zakltiniti  se,  sich  ftchiitzenf  rrtten, 
defendo  me.  Kj.  —  Zakloni  se  za  me.  Rj.  l*J^a,  Sume 
nema.  da  se  zaklonimo.  Npj.  4,  iJtifi.  Nekolika  čoveka 
mogu  pred  aobom  terati  te  dvokolice  eaklonioii  9e 
za  d<iske.  MiloS  85. 

z:^kl()njaiijf*,  n.  vidi  zaklanjanje.  Rj. 
Ki\klonjali,  njam,  Rj.  za-klonjati.  v.  impf.  r.  pf, 
7.aklonili.  —  IJ  vidi  zaklanjati.  Rj.  —  Pavli<*  9ol>om 
zaklonja  Bakala,  zaklonja  jra  sohom  i  vranći^cm. 
Npj.  4,  269.  Spusta  se  u  Dutiavo  ^slrmena  kos«  pod 
imenom  Grobena,  koja  odozgo  zaklonja  Poreč.  Da- 
nica 2,  3t).  Pištolje  i  noževe  zaklonjaju  gunjevima. 
3.  169.  A  za  ka{>om  paun-pero  palo  na  rame,  te  mu 
lice  zaklonjn.ie  od  žarka  sunca.  Kov.  5*1.  —  :ij  sa 
se,  refleks,  zaklonjati  se,  vidi  zaklunlaii  se.  Rj.  — 
Od  jada  se  na  maČ  naaIoDJa.^e,  a  od  suncu  perom 
:uldotijaše.  Npj.  1,  41*i. 

xAklo|»,  m.  lij.  za-klop.  za  postanje  isp.  zaklopiti, 
znklapati.  —  J)  i^'chloss  und  IHegd,  sera.  Kj.  ono 
čim  se  vrata  zaklapaju,  kao  brava^  zasunka,  itd.  — 
Rnskovnik,  nekakva  trava,  za  koju  se  misli  dn  «e  od 
nje  svaka  brava  i  svaki  drugi  Z'iklop  otvori  sam  od 
sebe.  Rj.  tvi8b,  —  H)  ui  Risnu)  vidi  zaklopac.  Rj. 
i  sgn.  kod  zaklopac.  t'im  se  zaklnpa  n.  p.  lonac: 
Jedna  džara  su  zlatnijem  zaklopom  puna  a.spri,  di 
zuklop  i  onpje  ostavi  a  aspre  nosi.  Npr.  99.  8Iu_ 
uose<;i  kovčežif:  pustinjom  i^u,  gje  pla^u  gjei'a,  te 
polako  otvori  zaklop^  kad  vidi  ono  dvoje  gjećice..- 
nižali  joj  se.  234. 

ziiklopnc,  zfLklopcH,  m,  der  Deckel,  operculum,  cf. 
zaklop  2.  Rj.  vidi  i  kapak  1,  poklopac,  poklopuica 
1,  pokriv  1.  —  Zaatrug,  zastruga,  od  arveta  kao 
franak  sa  eaklopcem^  koji  se  unutra  zavnie.  Rj.  19lia- 
Na  zaktopcu  aroga  kovčega  utvrdi  jedan  kraj  od 
gvo/.denijeh  veriga.  Npr.  158.  Ne  budi  svakom  ione« 
zaklopav.  Posl.  195. 

znkl6pili»  zaklopim,  r.  pf.  Rj.  za-klopiti.  kao  prost 
glagol  »e  dolazi,  isp.  klopiti.  v.  impf.  zaklapati.  — 
J)  n.  p.  lonac,  bedecken,  contego^  cf.  poklopiti.  Bj. 
I  —  l*.iav.4i  iPrcmiidri)  u  koviSeg  zftpovjeai  ieni  da  ya 
I  zaklopi,  pa  da  baci  u  more.  Npr.  158.  Svaki  sud 
otkriven,  koji  ue  bu<le  dobro  zaklopljen^  iiećist  je. 
MoJB.  IV,  19,  15.  —  2)  n.  p.  kut^u,  sobu,  vajat,  vcr- 
schlie.'^scn,  daudo^  cf.  ziikljućati.  Rj.  vidi  i  zabraviti 
i'ip.  /.iklipiii,  zasunutJ. 

zikkljui'ak,  zi\kljućka,  m.  (u  Boci)  u  pleti^  ^le 
ono  na  vrliu,  dtr  Widerhaken  un  der  HakelnaSk^ 
uncuH.  Rj.  zJi-kljiiČak.  za  postanje  isp.  zaključati. 

/»klJdt'Hlf,  iTun,  v.  pf.  t^erschliesscn,  occludo.  Rj, 
za-kljuOnti  šio,  kljuecm  zatvoriti,  riđi  zabraviti,  za- 
klopiti 2,  r.  impf.  zaključavati.  —  Kad  vidi  da  nigdc 
nikog  nema  u  celoj  kuci,  zakljni^a  vrata.  Nj>r.  136 
zaklja^dvanjv,  n.  das  Verschlicssent  ocdtutio.  Rj. 
verbal.  od  zaključavati,  radnja  kojom  tko  zuključavu 
n.  p.  vrata. 

ziikljuelivatl.  zakljitćavam,  v.  impf.  rerschiientn^ 
occludo.  Rj.  za-kljuOavati  n.  p.  vrata,  zatcorati  «<&. 
vidi  zabmvtjati,  z:iklapati  2.  r.  pf.  zaključati. 

zakljdcftl,  ?;ikljnt>Tm,  v.  pf.  za-kljmMti.  r.  impf, 
zakljuiMvfiti.  —  1)  vidi  odlučiti  2,  smisliti,  sumaU« 
sumiti .  svije6iti ;  beschliessen ,  decei'nere,  siaiuere: 
Najposlije  sjun  sebi  koiSe:  >A  §to  bi  se  Ba^-relika 
bojao  .  ,  .'  pa  zaključi  da  se  »jutra  ženi  povrati. 
Npr.  201.  Ouda  tri  cara  stanu  svoga  uirtvn  ^ura  gle- 
dati i  zaključe  da  mu  iivot  povrate.  203.  Koji  «« 
mir  8  Rusima  u  Bukre^u  zaključUi.  Miloi  29.  2đ 
Srbiju  u  petom  t^Ianu  njihovih  dogovora  sak^jui* 
ovo:  I.  peti  Nan  Akermanakoga  dogovora...  161,  — 
2)  logički  što  zaključiti;  foSgem^  9chlus$en^  ein4n 


L 


3 


zak^atlTa^Je 


—  783  - 


■akoniti 


Schlvss  machen,  com^ludtre,  colUgcre.  vidi  izvesti  *». 
—  Kad  on  (Stefan  drhimnndrit)  jzigjo  napolje,  paSa 
s  oatalim  Turi'ima  stiine  tolkovnti  ooe  njeji^ve  recM, 
Sto  je  kazao,  da  <5e  iskati  od  Neninca  žita,  i  da  (e 
mu  Nemin  dati^  i  zaključe,  da  ae  on  i  Kad  a  Nem- 
dma  dogovara.  Danica  4*  4.  Iz  toga  sceott  moramo 
ealcljučiti,  da  G.  V.  ne  zua  ni  latorije  ni  {;eogriitije. 
Nov.  Srb.  1SI7,  510.  Iz  oroija^  bismo  znkijučUi,  du 
on  Hrvate  i  Daliimliuce  zove  Sijačima.  039. 

zakljuoivnnjo,  n.  vetlal,  od  zaključivati,  radnja 
kojom  tko  ZitkljuČHJe  što. 

•£i\k\jui''i\'i\iU  zaključujem,  v^^impf.  za-klju^ivati. 
V.  pf.  zaključili.  —  J)  vidi  odlučivati  2,  HUDUVvati. 
inp.  z:ikljm5iii  1.  —  2)  vidi  izvodili  <!.  isp.  zaključiti 
2.  —  Vidci^i  tfrbi  kako  se  Turci  straSno  prepravljaju 
k  ratu,  i  zaključujući  iz  togu,  da  ne  uiiKle  ni^ta  po- 
puBtili,  oni  sva  evoja  pregjaJuja  iskauja  nantave  u 
dva  (Jlana.  MiloS  33.  Po  kome  8ilo|iizinu  babe  Smi- 
Ijane  on  to  zakljućfije?  Nov.  Srb.  1817,  542. 

zAkmetiti,  tim.  v.  pf.  Rj.  za-kmeliti.  suprotno 
raskmetili.  —  IJ  sum  kmet  machen,  creo  tV*  kmet. 
Rj.  zukmctiti  kotfa^  učiniti  ga  kmetom.  —  2)  na  se, 
refteka.  zakinetiti  »e,  kmet  irtrden,  fio  kmet.  Kj.  po- 
stati kmet. 

ZAko,  m.  hyp,  od  Zaiija.  Kj.  t  j.  od  Zaharija.  — 
Za-ko.  takva  hyp,  kod  Dako. 

zukdlili,  /.^kollm,  r.  pf,  Kj.  za-koliii.  —  1)  obići, 
umgehen,  circumeo^  circumvtnio:  Tri  dana  au  puta 
zaminnli,  dok  hu  puniu  vodu  zakolili.  Uj.  —  More 
kakva  reta  udariti,  more  nuske  tivde  utkuliti,  pa  bi 
ludo  mogli  izpnuii.  HNpj.  4,  rt43.  i^ko,  kolo,  okoliti, 
opkolili,  skoliii,  zakoliti  (drcumvenire);  opkoljavnu. 
Korijeni  243.  —  2)  {u  (Jrblju)  n.  p.  lozn,  t.  j,  pri- 
taći  (_udarili  kolac  uza  nju),  pfUkken^  paxiUa  firere, 
Rj.  tidi  zatrkljati.  i>p.  »yn.  kod  pritaći.  v.  tmpf. 
koliti. 

zAkolj,  m.  {11  C  G.).  Uj.  za-kolj.  ta  postanje  isp. 
zaklati,  su  mwf.  iitp,  pokolj.  —  I)  zakhinje,  dua 
Schlachten,  muctMiu:  na  zakolj,  pogledaj  knko  Je 
pretilo.  Rj.  —  2)  iK>kolj,  das  Gemetzel,  caedes.  Kj. 
vidi  i  poklade,  posijek.  —  3)  das  Verderben,  pcr- 
nicies:  to  je  zakolj  i  ubiJHlvo.  Uj.  za  ::naćctije  isp. 
zaklali  2.  isp.  propust. 

zitkoljak,  zukoljku,  m.  u  bravCeta  na  grlu  ono 
mjesto  >rdje  je  zaklano,  der  Kianchnitl  um  JJahe 
geschlachteten  Vtehei,   cicatrix  bestiae   mactutae.  Rj. 

zAkon,  m.  Rj.  za-kon.  značenje  (korijenu)  svršiti 
koh  .  .  .  <li>kunati;  konac,  značenje  odlučiti,  uredili: 
zakon.  Korijeni  34.  —  i)  die  lieligion,  der  Glaube, 
religio:  kuga  hI  li  zakonu,  pu  ua^eui  zakonu  to  ne 
može  biti;  ue  douom  zakon.  Kj.  vidi  reLigijl^  vjera  1, 
diu."  —  /akonoia,  čovjek  od  zakona,  u.  p.  pop  ili 
kalugjer.  Rj.  liib.  L*  ovome  je  selu  (u  PeruM(?u)  bilo 
ljudi  i  Turskoga  zakona  .  .  .  preMi  u  Jtimski  zakon. 
Kj.  lO.'Vb.  Od  stare  ruke,  t.  j.  (rrćkoga  zakona.  Rj. 
(j5<)b.  Prvi  je  Kim  bio  blagot^aativi,  pa  će  biti  i  po- 
sljednji. (Rimljani  če  se  opet  povratiti  u  na.9  zakon). 
Poal.  2tJ0.  Da  molimo  Bogu  po  zakonu.  Npj.  2,  ti.  Ili 
se  daiiaa  poturćio,  ćasnog  kreta  pod  noge  zgazio, 
ćasaog  kr»Ui  i  krasnog  zakoHa.  2,  7.  Bogom  urate, 
Kraljeviću  Marku!  višnjim  Bogom  i  avetim  Jovanom 
po  ubavu  zakonu  vašemu!  Npi.  2,  361.  Re<5  J«ioH  do 
aad  je  kod  naroda  nae^ega  znaćila  dvoje:  1)  prićeAc'e  . . . 
2)  vera  (religija)  n.  p.  po  s tome  zakonu,  otišao  u  tugj 
zakon  i  t.  d.  Danica  5, 6i.  Kako  je  koji  primio  Kimskt 
eakon  ...  jer  bi  onda  lak^  bilo  naSe  ljude  obraćati 
u  Rimski  zakon.  Kov.  f».  —  2)  das  heilige  Abendmal, 
euchuristia :  hajdemo  na  zakon ;  dauaa  sam  uzeo  zakon. 
Rj.  vidi  prit^est,  priOežće.  prićeAćeuje.  —  3)  die  Sitte, 
das  Gesttz,  mos^  Icjc:  OHtavi  nam  kolu  dara,  zakon 
U  je!  Sarajevo  ognjem  izgorjelo!  hio  u  tebe  zli  zakon 
postade,  da  ee  ljube  bnle  udovice,  ofltarljaja  Lijepe 
gjevojke.  Naža  nevje«to.  zla  ti  večeral  toga  zakona 
oenia  ov^euak.   Rj.  isp.  pravilo,   uredba,  običaj.  *- 


Dignite  t>e,  dva  gjevera,  brijeme  vi  je,  i  vodite  mladu 
Maru,  u  zakon  vi  je.  Npj.  1,  32,  Onamo  sam  godinu 
proveo  oko  sastavljanja  zakona  za  iSrbiju,  Danica  5, 
3.  U  prvome  i  u  prnvorae  sniilu  zakon  znaiS  uredbu, 
koja  je  pOHlJivljena  (kao  pravilo),  da  »e  ljudi  u  kakoj 
državi  po  njoj  u  napredak  vladaju.  5,  84.  Pre  (prye) 
može  biti  da  nije  bilo  nikakih  zakona  megju  Ijudma, 
osim  zakona  prirode  i  običaja.  5,  85.  Sto  se  ni  a 
kakom  mc8tu  postavljeni  zakoni  ni8u  tako  tvrdo  dr- 
žali, kao  u  njegovoj  (Kimakoj)  oblaali.  5,  BB.  /Vy«- 
.^upom  zakona  sramotiS  Boga.  Rim.  2,  23.  Kvarimo 
U  dakle  zakon  vjerom?  Bože  wićuvftj!  nego  ga  joi 
uttnijujcmo.  3,  31.  Koji  ljubi  drugoga,  *uton  i«pwru. 
13,  8.  SluSao  (je)  glas  moj  i  čuvao  zakone  moje.  Moja. 
J.  2G,  5.  Ovo  8U  zakoni,  koje  rcš  postaiTiti,  žl,  1.  Ovo 
je  zakon  za  gubu  na  haljini  vunenoj.  Ml.  13,  69.  Ovo 
je  zakon  za  gubuvca  kad  ee  cMsti.  14,  2.  Grijesiše  o 
zakone  tvoje,  koje  ko  vrši  živ  v'e  biti  kroz  njih.  Nem. 
9,  2i'.  Ooi  naži  ne  izvršicaše  zakona  tvojega.  S*,  34. 
Postavljaše  zakon  daždu  i  put  munji  gromovnoj.  Jov 
28,  2G.  To  je  postavio  Jakovu  za  zakon.  Pa.  1U5,  10. 
Da  bi  ^tuvati  zanovijeRti  njegove,  i  zakone  njegove 
pitzili.  105,  45.  Koji  prestupaju  zakoji^  na  njih  mrzim. 
119,  113.  Vrijeme  je  da  (lospod  radi;  oboriie  zakon 
tvoj.  1U»,  126.  Koji  ostavljaju  zakon,  hvale  bezbož- 
nike; a  koji  drže  zakon^  protive  im  bb.  Pri£.  28,  4. 
Svežleniei  njegovi  akvrue  svetinju,  izvrću  zakon,  Šof. 
3,  4.  Samo  je  Smederevo  izuzeo  ispod  toga  sakona. 
DM.  23!l.  V  Koloru  (je)  bilo  »ilno  roblje,  kao  Mo  s« 
vidi  iz  mnogih  zakona  njvgovijeh  o  ropstvu.  249.  Koje 
(naBtavkef  imaju  zamjenice  .s  rudom,  i  to  po  istijem 
zakonima  kojih  se  drže  li  naj^tavci  n  aamijeh  zamje- 
nica. Obi.  3').  (zakon  =  pravilo).  —  4)  u  llrv,  Kftkon 
znači  i  vjenćauje.  isp.  ziikouiti  (i  se),  pozakouili  »i 
ae).  ovutno  će  pripadati  ovi  primjeri:  Pak  on  prima 
zlato  na  konjicu,  on  ga  prima  i  na  zemlju  akida.  Sad 
an  Božij  zakon  savršili.  Kad  je  bilo  veče  u  večeri, 
ve(!era§e  ki<?eni  »vatovi,  i  svedofte  dvoje  mladenaoa. 
Npj.  1,  255,  Kad  su  hosji  zakon  savršili,  devojka 
ae  aa  rodom  opradta.  %  24.  Zaigra  se  mladu  niz  sva- 
tove do  čadora  Kraljevi(?a  Marka  .  .  .  Kad  se  prenu 
Marko  Kraljeviću,  onda  re(5e  Bugaroi  gjevojci:  »Hor- 
jutkinjo,  Bugarka  gjevujko!  zar  ne  može  meue  pri- 
čekati, dok  dogjemo  do  bijela  dvora  i  hriščanski  zakon 
savršimo?  2,  338. 

xak6niU*iti,  Čim,  v.  pf.  za-konaćiti,  konak  uHniti. 
isp.  zanočili.  prosti  konaćiti  v.  pf.  i  r.  impf.  —  Kad 
ae  mrHk  uhvati,  oni  ae  dogovore  da  im  treba  vodu 
imali  gje  budu  ztikonačili,  pa  i  to  učino;  dogju  jednom 
jezeru  pa   tu  konak  učine  i  aedu  večerati.  Npr.  187. 

zAkonTk,  m.  —  1)  čovjek  koji  zna  zakon;  Oeietzes- 
gtlehrter,  tegis  peritus,  —  ZaarŽao  aam  4y  riječi  Sla- 
vonakijeh:  gonitelj  .  .  .  zakonik.  Nov.  Zav.  VI.  Upita 
jedau  od  njih  (od  fariaeja)  zakonik  ku<^ajuči  ga  (lausa). 
Mat.  22,  36  (voawo;).  Htjeli  bi  da  budu  cakonid,  a 
ne  razumiju  ni  Ma  govore,  ni  šta  utvrgjuju.  Tim.  I. 
1,7.  —  2)  knjiga  zakonsku,  u  kojoj  su  zakoni:  Ge- 
seUbuch,  Uges  scrivtae.  —  Nagjoh  zakonik  u  aomu 
Gospod  ni  em.  Car.  11.  22,  8  (lwer  legis;  das  Geseie- 
buch).  Nema  sumnje  da  zakonik  cara  Dušana  nije 
bio  aamo  plod  mudroati  njegova  vremena.  DM.  258. 
Ti  zakoni  bjehu  zakonik  gragjunski,  kriminalni  i 
postupak  sudski.  O  Sv.  0.  9. 

xAkonit,  adj,  što  je  po  zakonu;  gesetslich,  gesetz- 
mdssig,  legitiui ,  legitimus.  —  Da  sabiraju  s  njiva 
gradskih  zakonite  dijelove  za  aveiienike.  Nem.  12,  44. 
Prunajuči  boaauakc  kraljeve  za  zakonite  nasljednike 
bosanskoga  i  srpskoga  prijcaiola,  Dubrovnik  ih  za- 
duživaSe  da  ponove  uredbe  avojih  starijeh.  DM.  213. 
Da  Srbija  dogje  do  zakonitoga  stanja.  0  Sv.  8.  28. 
Glavnica  uložena  na  zakonite  kamate.  Rad  5,  200. 
Ja  ^am  njegova  zakonita  žena.  Ja  sam  njegoT  za- 
komti  sin.  J.  Bogdanovič. 

xAkouitl,  nim,  c.  impf.  i  pf.  sloi.  V.  pf.  pozakomti 


ZRkonItost 


TM 


Bskozlfk 


(i  se).  —  1)  vidi  vjenćavati  1,  vjenčati  1.  n.  p.  9ad 
takoni  iupnik  viladijcfice  u  crkvi;  koji  ih  je  pop 
gaJconio?  Iveković.  —  2)  sa  se.  refUk>i.  iU  pa/is.: 
bra<*a  zapadne  vjere  reći  će:  »kad  će  ti  se  sm  cukoniti'f 
(vjent'nti),  n  reku  i  *vinćati  ae«.  J.  Bo)r<ianoviY. 

zAkonitost,  z:1konitoBti.  f.  oHohina  onoga  što  je 
eakonito ;  Gesettlichkeit ,  Gesetsmiissigkćit ,  Leffiti- 
mitat. 

zakonodAvnv.  Kakonodilvca,  m.  fiakono-davac,  koji 
daje  eakone;  freseUtjcher,  leyis  (ktjnm)  lator.  — 
Najstariji  8U  takonodatci  na  svetu . . .  Danica  5,  8*2. 
Pravoga  spisatelja  recenzenti  i  zakotiodavH  dovode 
u  ve<5e  savrSenstvo.  Pi9.  62. 

znkdno^u,  m.  ui  Hosni)  t^vjek  od  zakona,  n.  p. 
pop  iti  kaluger  loaobiio  Turci  zov«  tako  na$e  ave- 
fitenike),  der  Pfieger  dcr  lieligion,  cultor  rdiifionis. 
Rj.  zako(no)-noša.   iako  sior.   riječi  kod   bremenoSa. 

zAkoDSkT,  adj.  Mo  pripada  rakvnu ,  :akonimit  • 
Geseii'j  tegifi^  Icgutn,  lemdis,  —  <'ita  je  ua  ulici .  .  . 
i  uM  svemu  narodu  bijabu  obrađene  ka  knjisi  su- 
konskoj.  Nem.  8,  3. 

KAkonJeDJC.  n.  rerh.  od  zakoniti  («  se),  radnja 
kojom  tko  zakoni  n.  p.  mladijence,  ili  k^jom  ne  za- 
kone mladijcuci. 

zAkop.  m.  rftis  Begrahniss,  cf.  pojrreb.  Rj.  za-kop. 
isp.  zakopati  1.  x\di  i  pokop,  pokopanje,  ukop. 

ziikOpati.  pam,  r.  pf.  Rj.  zii-k6pati,  akc.  «  sad, 
vretn.  po  Danićiću  ziVkopam.  Rad  t>,  119.  v.  itnpf. 
eakopavati.  —  1  a)  begrabcn,  sepelio.  Rj.  tidi  uko- 
pati, pogrepsti,  sahraniti  1.  isp.  pokopati  1,  —  KoMi 
moje  da  pokupiš,  pa  da  iVj  pofl  lijenili  tijem  ka- 
menom sakoptM  u  ;:emlju.  Npr.  155.  Sto  kolevka 
zaljuljala,  to  motika  zakopala.  Posl.  357.  Mrtve  dade 
odmah  zakopati.  Npj.  5,  336.  —  b)  sa  »e,  refleks.: 
Zakopaj  se  ti,  Bvinjo,  u  slamu,  a  ja  ću  se  popeti  ua 
ovu  krušku.  Ni>r.  175.  Da  se  sakopaju  u  najdonji 
kraj  zemlje,  ocande  <5e  ih  uzeti  ruka  moja.  Amos 
%  a.  —  ič)  scharren  (mit  dem  Fusse),  rado.  Rj.  — 
Ali  onde  da  oakosi^  gde  konj  zakttpa  nogom,  a  ne 
gde  je  tebi  volja.  Npr,  87.  Iraaj  lopaticu  u  opravi 
svojoj,  pa  kad  izideš  na  polje,  zakopaj  »jom,  k  kad 
pogjež  natrag,  zngrni  nečist  evoju.  Moja.  V.  23,  13. 
—  3  a)  isp.  opkopati.  —  A  mi  čeaio  njemu  uda- 
riti, pou  kulu  mu  šanac  zakopati,  a  na  kulu  oganj 
oboriti.  Npj.  4,  4^7.  Srbi  protiv  Ibrahim-pa^e  zako- 
paju DeUgrađ.  MiloJ  7.  Nekolike  stotine  fcSrba  osvanu 
oko  crkve,  i,  zakopavši  malo  sanrit'a  oko  sebe^  za- 
dane izmegju  crkve  i  Turskoga  5anca.  110.  —  6)  sa 
ae,  refleks.  zak^J)ati  ae,  v.  r.  pf.  sich  verscka-nseUj 
vallo  munior.  Rj.  ndi  opkopati  se. 

zakopiivnnjo,  n.  das  liegrahen,  nepultura.  Rj.  verh. 
od  1)  zakopavati,  2)  zakopavati  se.  —  J)  radnja 
kojotu  tko  zakopava  n.  p.  mrtva.  —  H)  radnja  kojom 
se  tko  lakopata  ».  p.  u  zemlju. 

zakopAvaM,  zakftpiivam,  f.  impf.  Rj.  za-kopavati. 
V.  impf.  prosti  kopati,  v.  pf.  zakopati.  —  I)  begrahen, 
sepelio.  Kj.  —  Čovjek  gledao  iz  prikrajka  gdje  jo 
drugi  notur  zakopamo  u  zemlju.  Rj.  821b.  za  zna- 
čenje zakopavati  mrtva  vidi  ukopavati,  pogrphavaii, 
sahranjivati  1.  —  2)  sa  se.  refleks,  zakopavati  fte. 
sich  iTcrschancen,  vallo  munior.  Rj.  riđi  opkupavati 
se,  ukopavati  »e,  —  Sve  kažete  da  Srbin  ne  emije 
u  polje,  nego  ae  krije  po  §umi  ili  sr  po  brdima  ea- 
kopava  u  zemlju  kao  svinja.  Sovj.  43. 

znk6peuti,  čam,  vidi  zakovčati.  Rj.  r.  pf.  za-kop- 
Čati  {isp.  kop<?a).  r.  impf.  zakopčavati. 

zakop^Avniije,  «.  vidi  zakovčavanje.  Rj. 

zakopMvati,  zak(>{>ča%-am.  vidi  zakovčavati.  Bj. 
V.  impf.  za-kopčavati.  r.  pf.  zakopčati. 

zAkopIna,  f.  der  Anbrneh^  Neubrucii^  ubi  ego 
primuH  coepi  lahorare:  to  je  moja  zakopina,  t.  j.  to 
je  moje  od  starine,  ja  »am  pn'i  to  počeo.  Rj.  za- 
kopina. wp.  zakopati,  početi  kopati.  —  Tako  se  po- 
trudih  d«  propovijedam  jevaĐgjcIje  oe  gdje  «e  spo- 


minjale Hristoa,  da  na  tugjoj  sakopini  ne  ridam; 
nego  kao  6to  je  piiiuiuo:  kojima  se  oe  javi  za  njeitra, 
vidieče.  Rim.  15,  *ii()  (ne  super  ulienum  fundament utn 
aedificarem). 

znkApilifi,  tim,  r.  pf.  n.  p.  novnca,  stoke,  erv^erben, 
acquiro.  Rj.  ra-kopitiii.  glagol  se  drukčije  ne  nalari. 
mdi  ateči,  i  stjn.  ondje.  —  Značenje  (korijenu)  bostif 
grcpsti  (inp.  kopatii:  kopito,  kopitnik,  kopilnjak,  — 
značenje  grepsii  prelazi  u  grlati,  a  odatle  u  steći: 
zakopittti.  Korijeni  234. 

ziikorAt'iti.  zak«^rač^im.  c.  pf.  einen  fahchen  Trtti 
thun  (itch  Pcnrickeln  vie  das  Pferd  das  sich  in  die 
StffiHge  rentickelt),  impedire  ae:  konj  zakorači,  kad 
nogom  prekorači  preko  ^trange,  te  mu  ^tranga  fiosje 
megju  noge.  Rj.  za-koračiti  v.  impf.  zakorači  vati. 

znkorui*ivunJ<\  n.  die  falscken  Tritte,  impeditio. 
cf.  zakoračiti.  Rj.  verbal.  od  zakoračivati.  radnja 
kojom  n.  p.  konj  zakoračnje. 

ziikorat'ivtiti,  zukoHićujSm,  r.  impf.  faUche  Trilte 
thun,  imjtidire  se:  ovaj  konj  sve  zakoraČuje.  cf.  rA- 
koraćiti.  Itj.   z.a-koračivatL   v.   impf.  prosti   koračati. 

zAkus,  m.  u  planini  mjesto  gdje  se  može  kositi, 
das  Miihland^  locus  metendus.  Rj.  za-koa.  ša  postanje 
isp.  zukosiii. 

ZMkdsiti,  rilkosTm,  v.  pf  zakoaio  u  moju  Hvndu, 
heim  Mdfien  sich  in  des  Nachbars  }Viese  vergreifen, 
cin  StUck  Nachbars  IKi'e^e  ahmahen,  pratum  vicini 
caedo.  Rj.  za-kositi  (a  tugja  livadu),  riđi  ukositi  2. 
r.  impf.  kositi.  —  Zažinjati.  u  tugju  njivu,  cf.  eakO' 
niti.   Rj. 

zjhko^iik,  z^koSka,  m.  die  Sehasskelle,  Rj  za-koSak. 
«  karuca  ostrag  gdje  se  prtljag  sprema,  vitli  koS  4. 
košak. 

zakdMtl.  zJlkotlm.  t;.  pf  za-kotiti.  isp.  1  zal6<5i,  xa- 
l^?.em  It  se),  v.  impf.  kotili.  —  1)  n.  p.  zaknti<5e£ 
uši  u  glavi,  ako  ae  često  ne  će^ljaS.  govori  se  u  Hrv. 
—  it)  sa  se,  refleks.:  Bolji  (Srbin)  bježi  fSrpskoj  Oori 
Crnoj  u  proklete  gore  kamenite.,  tu  se  vraše  snkofi 
ffnijezdo.  Npj.  5,  71.  Zakotise  se  miii,  nati  aunt  inures. 
rttulli. 

zakovAniru,  /'.  ntap  s  kraja  zakovan,  cin  hest'Hia' 
gener  >Hock,  baculus  ferratus.  Rj.  batina  zakovana 
s  kraja. 

ziikovati,  zAkujSm,  r.  pf  verschmietlen,  eoncudo. 
Kj.  za-kovati.  i\  impf.  zakivnti.  —  Zaktiučiti,  sako- 
t:ati  klincem.  Rj.  177a.  Zakovanica,  štap  s  krrtjn  Po- 
koran. Rj.  177b.  Zakocao  pataricu  (dobio,  pomoeao 
w).  Posl.  84.  U  aobi  jedan  čoek  do  koljena  u  *7»Vfflt/e 
sakovut  i  ruke  do  lakata  rakovate  obje.  Npr.  1^5. 
Niita  ti  kriva  nijesam,  nogo  me  tvoja  mali  evo  ovo- 
liko vremena  ovgjen  m  tamnici  zakomla.  236. 

zak6vć!itl,  čiim,  r.  pf.  zuhakcin,  fibulo,  cf.  zaVo|^ 
čati.  Rj.  za-kovčati  n.  p.  pr.'iluk  {itp,  kovča).  riđi 
zapučiti,  ftpučiti.  r.  impf.  zakovčavati. 

zakovrAvanjc,  n.  vidi  zakopčavanje.  Rj. 

zjikovf'ilvati,  zak6včavani,  vidi  zakopčavali.  Kj. 
?j.  impf.  za-kovčavati  n.  p.  prsluk,  vidi  zapucali,  spu- 
čftti,  upucavati,  r.  pf.  zakovčati. 

znkovrefti,  čim,  v.  pf.  n.  p.  rep  (pom  Li*u-cH, 
Hunde,  Schiceine)  den  Schtcnni  in  einen  Krunz 
schlagen,  retorgueo  caudam.  Rj.  za-kovrčiti  sto^  sa- 
viti u  kolo;  u.  p.  /«r,  pas,  krmak  zukovrćio  rep.  r. 
impf.  kovrčiti.  —  U  tom  padne  mi  u  je<Ian  pnt  na 
nm,  da  je  pseto  bilo  rep   sakovrćih.  Danica  2,  139. 

ZJikovroutI,  zakiVvfnem,  r.  pf.  u  jedan  put  zane- 
moći,  plnizlich  erkranken,  repfntino  morbo  corripi&r. 
Rj,  zA-kovrnuli.  glagol  se  drukčije  ne  nahodi.  —  On 
na  onome  mjeatu  pade  n  nesvijest  kao  mrtav.  U 
koji  ča.4  on  tu  zakorrnu,  \i  ta  ča.<t  oni  krilati  konj 
počne  vrištati.  Npr.  153.  C'oek  je  (kad  se  pomiali  Ma 
podnijeti  može)  tvrgji  od  kamena,  a  ^kad  ae  jpomiali 
kako  najzdraviji  čoek  u  jedan  put  lakovme  i  nii&re) 
slabiji  od  jajeta.  Poal.  348. 

zikkozlik,  m.  vtdi  koslac.  Rj.  vidi  i  koalae  S. 


znkrn^'ivunje 


—  785  — 


ukrflfaTBti 


^ 


biljku.  —  7.11-kozIik  (dragoj  poli  oan.  od  koje  je  kotle). 
isfj.  Osii,  y71. 

Kiiknipivriajp,  n.  dns  VertveJtretij  jtrohibiiio.  lij. 
vcrbal.  ad  zjiknićivati.  radnja  kojom  tko  zakraeujc 
(kome  Sto), 

Klikni^ i  vati,  zakr&tfujem,  t.  impf.  venpehren,  pro- 
hihen.  za-krai^ivati  kome  Ho,  ne  dati  mu.  iftp.  zabrn- 
njivali.  t\  impf.  prosti  kratiti  2.  v.  pf.  zakratiti.  — 
Sto  oklijeva*  krstitelju,  te  ne  kretiS  Gospoda  mojepa? 
vnpije  Jordan  pretetM,  Žtor«itrrtd«;c5/)ć*i^*«njfi mnogih? 
Dl'.  308.  Fa  He,  pafts.:  Braniti,  pass.  (fjrani  se  kome 
Hio)  .  .  .  komu  ae  Mo  zakraćuje  ili  ne  da,  hnfe  *e. 
Danii5i(:,  AKj.   591a, 

ziihrnjiiki  x&krajka,  ni.:  (Vrni  mjesta?  Rj.*):  Kad 
popleda  na  takrt^ak  donji.  Rj.  ?,a-krajak,  drugoj 
poli  nsn,  u  kn^.  i>p.  Korijeni  266. 

zi^krajinlfl.  nlm,  v.  pf.  Kj.  ^a-krajiuiti.  v.  impf. 
krajiniti.  —  1)  Krieg  betjinnen^  belhtm  i»fero:  kad 
su  Nijemci  sakrajiniii.  Kj.  znvrći  krajinu^  rat.  Ptdi 
zjiratiti,  7,avojfttiti.  —  Od  kako  si  ti  saknijinio,  mlogn 
ti  Ri  niajkn  uov'jelio.  Npj.  4,  2U«,  —  2)  sa  se,  refleks. 
zaknijimlo  ne,  es  i^t  Krieg  entstunden,  exortum  e$t 
helliim.  Rj.  smyrqla  se  knijintu 

znkrAlJIti,  zi\Kraljim,  n.  pf.  za-krnljiti  (t  ae).  inp. 
kralj.  isp.  zatariti  U  se).  —  1)  zakraijiti  Arog«,  uči- 
niti ga-kraljein.  —  2)  sa  ee,  re/leks.  pofttati  kraij: 
Ban  Tvrtko  je  poslije  eakruijii'si  se  po  svoj  prilici 
postavio  carinu  po  Htarome.  DM,  244,  Stjepan  dok 
se  ne  sakralji.  DRj.  1,  346. 

z»kr*:t(i,  iim,  —  1)  vidi  zakrhati.  Rj.  —  2)  za- 
kr'iiti  se,  am  se,  vidi  zakrhati  se.  Rj.  u  krajevima 
gdje  fie  u  goi'oru  ne  6ty>  gltts  h. 

zakr^lii,  ziVkrutim>  r.  pf.  kome  fito^d,  einem 
eitvas  vertcehrcHj  prohibeo  ftlitiun  re.  Rj.  za-kratili. 
vidi  prekratili,  isp.  zabraniti,  r.  impf.  zakra^ivnti. 

zJ^Krckn,  f.  [u  Novom  Sadu)  komadi**  t^ohe  što 
surdoDiari  izme^ju  i^va  umedu,  der  EinsaU,  innertum. 
Rj.  za-krrka.  i$p.  ukladica,  u«perak,  umetak  1. 

znk^^'itl,  zi\kf('im,  v.  pf.  n.  p.  sva  mu  je  aviija 
drvima  zakrt^ena,  rerrammeln,  unsugnnglićh  machen, 
obstruo.  Rj.  za-kr<^iti  što,  da  se  tie  moče  do  njega, 
isp.  za[>remtti.  r.  impf,  zakrćivati. 

autkrćivAnJo,  n.  das  Verrammcln,  obatructio.  Rj. 
vcrbttl.  od  zakrćivati.  radnja  kojom  tko  zakrčaje  sto. 

Ktikrćivali,  zakHujem,  r.  impf.  rerramm«/«,  ob- 
struo. Rj.  zakrćivati  što  da  se  ne  moh  do  njega,  isp, 
zapremati,  v.  pf.  zakrvili. 

74ik rinuti,  zilkrciiom,  v.  pf.  seitwfirts  lenken^  flecio. 
Rj.  zft-kre{i)nuti.  na  stranu  krenuti,  v.  pf.Je  ipronti 
krvnuti.  v.  impf.  ziikretali. 

zilkrclniijo,  ti.  dus  Lcnken  seiiirarts,  flejrio.  Rj. 
verbal.  od  zakrctati.  radnja  kojovi  tko  zakre6e. 

Kikkrotali,  zilkre<*6m,  v.  impf.  seittrarts  lenken,  flecto. 
Rj.  zft-kretati.  »«  stranu,  v.  impf.  je  i  proHti  kretuti. 
V.  pf.  zakrenuti. 

/akrlintl,  ham,  v.  pf.  Rj.  za-krhati.  r.  impf.  krhati 
1.  —  1)  vidi  zabiti  1,  Rj.  i  sjfn.  kod  zabiti.  —  2)  8a 
Hc,  refleks.  zakVbati  se,  vidi  zabiti  hc.  Rj.  vidi  i  za- 
tu<;i  se. 

zAkrie,  /*.  (U  C.  Q.)  Verbot,  interdictum :  Pa  je 
zakrič  J^efer  uCinio.  Rj,  aa-kriČ.  {isp.  zakrićati).  vidi 
2  zabrana,  zapreka. 

Kakri^ati,  oim,  p.  pf.  (q  C.  Q.)  vtrhittenf  inlerdico, 
ef.  zaprijetili.  Rj.  za-kri6\ti.  vidi  i  zabraniti,  zapri- 
ječiti 2.  V.  impf.  kriOati.  isp.  zakratiti. 

zakriliti,  zakrilim,  t'.  pf.  Rj.  za-kriliti.  ne  nalazi 
!fc  kao  proat  glagol,  isp.  kriliti.  —  1)  unter  ućine 
Fiiigel  nehmen,  be.^dttitžeH ,  alis  tego  et  defendo: 
Hveti  ftestokrili  aran^jelel  zakrili  me  krilom  svojim 
(kad  ee  Bogu  mole.  Kj.  5b).  Kad  je  <>jorg)e  Srbijom 
zavlad'o,  i  Srbiju  krsiom  prekrstio,  i  svojijem  krttom 
zakiilio  od  Vidi  na  pa  do  vodo  Drine,  Rj.  zakriliti 
Ho,  uzeti  pod  krilo  svoje,  u  obranu.  —  2)  n.  p, 
zakrilila   vojska  svu   zemlju,   itedtcken^   oppvimo,   cf. 


pritiHnuti,  prekriliti.  Kj.  kao  prekriti  3.  mdi  i  pre- 
klopili. —  Kad  He  Turci  s  plijenom  pomole,  sve  će 
polje  sobom  zakriliti.  Npj.  4,  1H5. 

zftkritl,  zUkrijem,  v.  pf.  (u  Slav.)  n.  p.  vinograd, 
6cdecA*cn,  suded:en,  constei'no,  cf.  zagmuti.  Rj.  za- 
krili, r.  impf.  zftkrivati. 

zakrivanje,  n.  das  Zudecken,  conftiraiio,  cf.  za- 
jitrtanje.  Rj. 

zakrivntt,  ziikrivani,  v,  impf,  n.  p.  vinograd,  SH- 
decken^  bedccken,  constei'no^  cf.  zagrtAli.  Rj.  za-kri- 
vati.  V.  impf.  prosti  kriti.  v.  pf.  zakrili,  —  Imanje 
vele  alvari  zakriva.  DPosl.  33. 

zakrlvltl.  ziikrivim,  v.  pf.  u  pjesmi,  mjesto  skri- 
viti: Jer  je  caru  mlogo  zakrivila.  Rj.  za-krivili.  vidi 
i  Bakriviii.  —  Car  hoćaSo  izgubiti  ljubu,  e  mu  ljuba 
mnof^o  zakrivila.  Npj.  3,  26. 

z&krknnti,  knem,  r.  p.  vcrstopft  werden,  obturor: 
zakrkla  cijev  od  kazaua.  Rj.  za-krknuli.  kad  zakrknc 
cijev^  ne  može  njom  teći  liiko  što.  isp.  skrknuti  se. 
isp.  V.  pf.  prosti  krknuti. 

zaki-ktafl,  Ki\krk<*em.  v.  pf,  aufkrdchzen,  croeito: 
A  zakrkta  tica  zloglaanica.  Rj.  za-krktati.  vidi  ziV 
grajati  1,  i  sifn.  ondje.  isp.  r.  impf.  krktati. 

zakrlj6stlti,  zakHie^tini,  v.  pf.  t.  j.  očima,  von 
eijiem  lietrunkenen,  Rj.  za-krljc^tili.  glagol  se  druk- 
čije ne  nalazi,  isp.  ukliježtiti.  —  Zakrlještio  oćima. 
(Pijan).  Poal.  S3. 

zAkrnifti  f.  tavolato,  che  si  meite  nclla  bardtetta 
sotto  la  poppa;  tabulatum,  quod  suh  naviculae  puppi 
sternitur.  i^tulll.  za-krma.  daske  ito  se  steru  barci 
pod  krmu. 

zfikrnK^IJItl,   Ijlm,   i\  pf.  Augenhutter  hekommen. 

framiosum  csse.  Rj.  za-krineljili,  postati  krmeljiv,  isp. 
rmelj  1.  v.  impf.  krmeljati. 

zak^mlti,  zi\kfuiim,  v.  pf.  (u  0.  G.)  navaliti  kud 
bez  pameti  (kao  krme).  Rj.  za-krmiti.  w  ovom  ina- 
ćenju glagol  se  drukčije   ne  nahodi.  isp.  zabravati. 

zakr&i'iti,  zAkroČim,  u.  pf.  vidi  okrot'^ili:  Pa  sa- 
kroći  debeloga  f^area.  Rj.  za-kroiiti  konja,  uzjtOiati 
ga.  iyidi  i  opkro^iti,  i  st/n.  kod  uzjahati,  v.  pf.  je  i 
prosti  krot'iti.  —  Pak  zakroči  na  Hvoga  gavrana. 
Npj.  4.  167. 

zdkrpa, /'.  Korijeni  253.  za-krpa  (i«p.  zakrpiti).  Wc2( 
k^^a  1 ;  ci)t  FUck,  laeinia.  —  Kolčak  na  ČakSirama, 
t.  j.  zakrpa  na  koljenima  kad  se  ćakSire  prodru.  Rj. 
286a.  Privaliti  n.  p.  veliku  zakrpu  .  .  .  privaljivati 
n.  p.  zakrpu.  Rj.  {)86a.  Našla  vre^^a  zakrpu.  Poal. 
193.  Koret  na  rukavima  ima  kolčake  —  na  laktovima 
kao  dugu^aste  zakrpe.  Kov.  41.  Niko  ne  mcćo  not^e 
zakrpe  na  staru  haljinu,  jer  će  se  zakrpu  odadrijcti 
od  haljine,  i  gura  će  rupa  bili.  Mat.  9,  16. 

s^krpiti,  plm,  v.  pf.  za-krpiti  n.  p.  haljinu  kad 
se  prodre.  t».  impf.  prosti  krpiti  1.  —  Kad  ae  kol- 
ćaci  udaraju,  načine  se  jednaki  te  ne  i  ne  poznaje 
da  8u  ćakiire  sakrpljem.  Rj.  2S6a.  Staru  vreću 
mučno  je  zakrpiti.  Posl.  2&4. 

zakrRtUi,  ziikrHiim,  u.  pf.  Rj.  za-krfliili.  «.  impf, 
zakrščati,  zakrSčavati.  —  1)  n.  p.  ćele,  bekreuzen, 
signarc  cruce  .  .  .  kad  koji  uagje  ćele  u  ^umi,  a  on 
izreze  sjekirom  krst  na  kori  onoga  drveta,  u  kojemu 
su  ćele,  pa  drugi  ponlije  ako  i  nagje  one  ćele.  ue 
smije  ib  iajeći.  Rj.  —  2)  (u  gornj.  prim.)  voiticu, 
t.  j.  osvetiti,  ueifien,  consecro.  Kj.  vidi  i  osvežiati.  — 
Zakrštend  vddica^  f.  (u  gorn.  prim.)  Weibwaa8©r, 
aqua   lustralia,  cf.  vodica.  Kj.  l<Hb.  isp.  zlamenje  1. 

zakr^ranjo,  n.  vidi  zakrfićavanje.  Rj. 

ZAkrsi'ad,  zAkfši^am,  vidi  zakrk^vati.  Rj.  r.  impf, 
za-krSi^ati.  v.  pf.  zakrsiiti. 

zakrA4*fiTanJo,  n.  Rj.  vidi  Kakrd6iuje,  verbal,  od 
zakrsćavati.  —  j)  radnja  kojom  tko  zakršćava  n,  p. 
pčele  (das  Bekreuzen,  criicis  incisio.  ilj.l.  —  2)  radnja 
kojom  tko  zakršćava  vodicu  (das  W«iUen  des  AVasaers, 
conaecratio.  Rj.|. 

zukrsćAviiti,  zakHćAvam,  v.  impf\  Rj.  za-krAcavati. 

50 


zakrftijati 


—  786  — 


znkunJaH 


tyidi  zakr$6iti.  p.  pf.  Kakretiti.  —  J)  bekrettsen  fa.  B. 
eiuen  Buitm  tuit  JUt-ntn),  crucetn  ineido.  Rj.  zaUr- 
5<5ftvftii  Hto,  btljeiiti  krstum :  n  p.  ^iikr^ćutati  pćclc^ 
'•./•  hiljcžiti  krstom  drvo  u  kojtin  su  pcclv,  zarciujui'i 
t*  kom  onoga  drvcia  krut.  —  2)  (u  jrorn.  prim.)  vo- 
dicu, weihen,  cot\secro^  cf.  svetiti  1,  zakrSćati.  Kj. 
vidi  i  avedtati,  svje^tati^  »vo^Uvati,  svje^tavnti;  osve- 
iitnvnti,  osvećivali. 

xi\krsljatl,  žljfim,  K&kr^ljaviti,  tim,  v.  pf.  r-«-- 
hntten,  vcrkummcrn,  tn  M'nchsthum  suruckOleihen, 
marvesco,  cf.  Kakr?,ljaviti,  zakiiSljaviti.  Rj.  /a-krAljati, 
zn-kr.^ljaviti,  krsljac  jjo.t^^ifi.  vidi  i  zakržljali,  zaku- 
Sljnti.  kao  prost  glagol  ne  nalazi  se> 

znkrtožiti.  žuii.  v.  pf.  u.  p.  koUu,  u  wA}i,  SchmuU 
uwrf  Unordnung  nutchen  im  Zlvuncr,  ^purgere  sordes 
per  cubicnluvi.  Kj.  za-krtožili.  vidi  ^agojatiti,  zaprzoiti 
1.  r.  impf.  krložiti. 

znkrAžiti,  zitkružlm,  v.  pf,  umkrelsen,  m  die  Bunde 
ttmfassen,  compiector  circa  circum.  Rj.  wi-kružiti,  kao 
nviniti  krug  oko  čega,  obuhvatiti  unaokolo,  v.  impf. 
siakruživiiti.  —  Ma  aam  mnogo  zakružila^  —  enalia 
tužna,  i  daleko  započela,  —  f*a<l  ti  kukam.  Npj,  5, 
Aii\i  {u  ovom  primjeru  ^akružiti  kao  da  snači:  uiia- 
okolo  zuei,  /.akolili  1  ?). 

Kakraživanje,  n.  dua  Vmkreisen,  comprehensio.  Rj. 
verhal.  0(1  zakruŽivati.  radnja  kojom   tko   sakruztije. 

zaknižfvati,  zakriižiijćm,  r.  impf  urnkreiseuj  in 
die  Bund^  umfasscn,  comprchendo.  Kj.  za-kruživali, 
krug  činiti  oko  Čega,  obuhvatati  unaokolo  (unaokolo 
obilaziti?  inp.  primjer  kod  zakružili).  f.  impf.  prvsti 
kružili,  r.  pf.  zakružitj. 

zakrvdviti.  zakrvavim,  v.  pf.  t.  j.  oćima,  mit 
blutdurittiijeH  Aupcn  anše^ien^  oculutn  quasi  cruen- 
tum  defigo  in  ahqucm.  Rj.  za-krvaviti  očima,  zaglc' 
diiti  ae  očima  krravima,  ovima  željnim  krvi.  o.  impf. 
krvaviti  {i  se).  —  Zakrvavio  m^ima.  (Zao).  Poal.  8iJ. 
Zftkrvavio  očima  kao  divlji  pijetao.  83. 

zakrviti  se«  zakrvim  se,  r.  r.pf.  za-krviti  se,lnid 
ae  lavrgne  kri\  postane  što  krvavo?  v.  impf  krviti 
Hc.  —  Od  tade  se  zakrvi  krajina  čak  od  Koma  te 
do  Korjeniča,  nož  sijeva,  krv  se  prolijeva.  Npj.  4,  330. 

zjhkržaviti,  vlm,  /^kržljati,  žljatn,  zi^kržlJuvUi, 
vTrn,  riđi  zakršljari,  zakrAljavili.  Kj.  p.  pf.  za-kržavili, 
zakržljali,  za-kržljaviii,  postati  kržav,  kržljav,  vidi 
i  zakiiMjaviii,  zaku^Ijati.  —  Kukričast.  ndj.  voćka 
ili  dru^u  kako  cin'u.Jćoje  se  ne  čisti  i  no  potkreauje, 
nego  86  zapusti  i  zakr£{ja.  Rj.  yi3a. 

xnkiin  . . .  vidi  zakuha  ...  Rj.  u  krajevima  gdje 
se  glas  h  ne  čuje  u  govoru. 

ziiknfali,  cjim,  r.  pf.  Rj.  za-kucati.  —  1)  hinein- 
Rchlngetij  immito^  n.  p.  klin.  Rj.  zakucati  n.  p.  klin 
u  drvo,  kucajući  zabtti.  vidi  zabiti,  i  agn.  ondje.  r. 
impf.  zakucavati.  —  2)  klopfcn  (ati  die  THikrc)^ 
putno  fores:  Pa  sakuca  halkom  ua  vratima.  Rj.  po- 
četi kucati,  vidi  zacukali.  isp.  zakucnuli.  v.  impf. 
kucati.  —  Živo  um  je  srce  poigralo,  u  nJKtiriuia  .^tahat 
zakucao,  na  preiina  ioke  zakucaie.  Npj.  3,  144.  l'a  ^(J- 
kuca  sečirom  u  vrata,  ukoči  Ramo,  otvori  mu  vrata. 
4,  9fJ. 

zakucdva^Jc,  n.  das  Hineinschlagenj  immisttio.  Rj. 
verhal.  od  zakucavali,  radnja  kojom  tko  zakucava  n.p. 
klin  u  drvo. 

zakucikvati,  zakucavam,  v.  impf.  hineinucftlagen, 
immitto.  Rj.  za-kncavati  h.  p.  klin  u  drvo,  kucajuči 
zabijati,  v.  impf.  prosti  kucati,  r.  pf.  zakucati  1. 

zihkui-nuti,  cnem.  r.  pf  za-kucauti  (jedan  put). 
i.tp.  z;ikuraU  2,  zacuknti.  v.  pf.  je  i  prosti  kucnuti. 
t'.  ivtpf.  kucati.  —  ^akucnusc  i  zavika.4e,  i  na  njihov 
gla«  otvorile  ^e  vrnta.  Npr.  'JZtt.  Kml  «  ovo  zvonce 
zakucnnn,  ti  se  provrzi  kakva  si  dKnas.  2*»0. 

zakficiti,  ziikrn^m,  v.  pf.  Rj.  za-kučiti.  v,  impf. 
zakučivati.  —  J)  kangen  hleiben,  adhaeresco,  cf.  za- 
oeli  2.  Rj.  -  2)  heeortheUen,  frando,  cf.  zakinuti  2. 
lij.  vidi  zunijeti  3.  prevariti  n,  p.  u  računima. 


zakači  vanji^,  n.  RJ.  verb.  od  eaku^lvati.  —  i)  stanje 

koje  hica,  kad  što  zakučuje  za  sto  (daa  llangfiihleib^n, 
-0  adbaerescero.  Rj.l.  —  2)  radnju  kojom  tko  zaku- 
čujc  logu  (die  IJevortlieilung,  fraudalio.   Kj.i. 

zakučivati.  /uknčujem,  v.  impf.  Kj.  za-kućivatL 
t.  pf.  /.akučiti.  kao  prost  glaaol  ne  dolazi,  isp.  ku- 
ćiti. —  1)  hangen  bleihen,  aahuertsco :  1  s  nojzii  ira 
papuče  oskaču  a  za  goru  gar^  sakučuju.  RJ.  vtdi  oi- 
pinjali  2.  —  2)  koga,  bctorfheUen,  /r«w/Jo,  cf.  zaki- 
dati 2.  Rj.  varati  koga  n.  p.  u  račiinitmi. 

zi\kučftt,  iHm,  V.  pf  kome  kuču,  einen  mit  ITaiue 
versehcn,  domum  providere:  Ja  sam  ti  kuću  zakućio. 
Rj.  za-kučiii  kome  kuću,  priskrbiti  mu  je.  v.  impf.  kućiti. 

zakuhati,  ham,  v.  pf.  Rj.  za-kuUati.  r.  impf,  za- 
kuhavali. —  I)  n.  p.  hljeb,  vidi  zamijesiti:  Ostav- 
ljale djecu  nepovitu,  ostavlja&e  fjesto  zakuitano.  Kj. 

—  Urmažica  je  pita  od  tijesta  zakuhana  ma«lon%  i 
čini  mi  »e  cijegjem.  Rj.  WX3a.  Kad  dijete  oe  luožf 
odnmli  (na  vrijeme)  da  progovori,  onda  žeue  zaku- 
haju kolačić  čekalom,  pa  mu  dadu  da  izjede.  Rj.  8*21a. 
(-'oso  sve  brašno  zakuva^  pa  ouda  umijesi  jednu  velik« 
pogaču.  Npr.  IGO.  sa  se,  puss.:  Kukuruzno  hraHno 
zakuha  se  jajima  (u  kakvom  sudu).  Kj.  5()8b.  — 
2  a)  Icavgu,  enlstehen  machen,  anzctteln^  exardior. 
Rj.  kao  učiniti  da  sto  postane,  vidi  zatneinuti  3,  za- 
vrči  (zavrgnuti)  3.  —  b)  sa  se,  refleks,  zakuhati  ne, 
etttstehen,  exislo:  zakuhala  se  kavga.  Rj.  kao  posiiUu 
vidi  zametnuli  se  1,  zavrči  se  1. 

znkuhAvur^e,  r.  Rj.  verbal.  od  zakuhavati  (»  w|. 

—  1)  i^idi  zamJešivaDje.  Rj.  —  2  aj  radnja  kojom 
tko  sakuftavu  (zameće)  što,  ».  p.  kavgu,  rat  (fermeo- 
tatio.  Rj.).  —  b)  stanje  koje  bivu,  kad  se  zakuhava 
n.  p.  rat,  kavga  (die  Giihruog  zu  eiuem  Kriegcv 
Aufnilir  u.  s.  w.  Rj.). 

zakiiliAvati,  zakiihiivam,  o.  impf.  Hi.  za-kuhavnti 
V,  impf.  prosti  kuhati,  v.  pf.  zakuhati.  —  J)  hljeb, 
vidi  zamjesivali.  Rj,  —  »Hajde,  sinko,  da  umijesimo 
kolač  od  tvoga  brft§na...<  Dijete  stane  donositi  voda. 
i  čoso  počne  pomalo  zakuhavati.  Npr.  16i>.  —  J?  «>  rtt, 
kavgu,  gtihren  macliefi,  fcrmento.  Kj.  u  prcneJint^m 
smisltt.  kao  činiti  da  što  postane,  vidi  zametali  li.  — 
bjsa  se,  Ttfhks.  zakuhAvati  »e,  gahren,  fcrvco,  paror. 
Rj.  kao  postizati,  vidi  zametati  se.  —  Ua  se  nepri- 
jateljstvo i  s  jedne  i  s  dmge  strane  odavno  zakuha- 
vido,  svjedoče  pisma.  OM.  2H. 

zftkuktt,  /'.  vidi  okuka:  A  otole  mom  na  lakutn. 
Rj.  za-kuku.  gdje  se  roda  ili  put  sarija  ili  kriri.  :« 
postanje  i»p.  okuka.  r*rft  i  okuč,  naktja.  —  Hajde 
mene  moru  na  zakuke  na  mirenje  i  na  bratime^j«'. 
Npj.  3,  211  {pogrtjcšeno  mj.  bratimljenje). 

z&kukatf,  kam,  r.  pf.  den  KuckucklatU  von  stth 
gebtn,  ado  sonum  cuculi:  Zakukala  sinJK  kukavica. 
Rj.  za-kukati,  početi  kukati.  i\  impf'.  kukati.  —  Za- 
kukaču.  kao  kukavica.  .  .  zaplakaću,  kao  i  devojka. 
Npj.  1,  351*.  Zakukaše  u  Mostaru  Turci  uz  koljeno  AU- 
paže  starca:  »Haj  pnmagaj  dragi  (rospodare!  4,  433. 

zakiikAlJiti,  /.nkiikuljim,  r.  pf  Rj.  samo  u  zago- 
neci,  kuju  vidi  kod  zadesetiti.  —  za-kuktdjiti.  nuprotmt 
raskukuljiLi.  drukčije  se  glagol  ne  ttufioUt.  iap.  kukulj. 

znklikurij^kah,  zaknkiiriječem,  v.  pf.  incipvrr  eii- 
nere  (dt.  gnlUs).  Stulli.  za-kukuriječe  kokot,  kad  počuM 
kukurijtukati, 

zakdmiti,  ziikunnm.  r.  pf.  (u  O.  6.)  koga,  L  j. 
reci  kome:  kumim  te  Bogom  i  svctijcm  Jovancuii' 
anfleficn,  obte.^tor,  cf.  kumim:  Zakumi  ga  Bogoon 
velikijem.  Zakumi  ga  i  dva  i  tri  puta,  Rj.  isa-kumiii. 

—  Zakumi  ga  majčinim  mlijekma,  kog  .«ite  \t.  jednih 
prsi  dojili.  Rj.  12'Ja.  /m:ij  spava  na  ouome  hla^  i 
čoek  u  tri  maha  zakumi  ga  d'i  se  miče.  Npr.  i*W. 
Hajde  ti  zm.iju  zakami  mater  aidoju,  da  viAe  ne  pn* 
ždiro  RožJih  iluSa,  a  ja  ču  kumu  curicu,  da  se  reč 
okani  zlu  činiti.  217. 

zakdnjali,  /jtkrmjam,  t*.  pf.  Rj.  za-kunjati.  n,  hm/. 
kunjati.   —   J)  scfiimpflicii   fur  einschtummrm,   e4- 


mkap 


—  787  -- 


dormio  j(per  caHtetnium),  Rj.  htise  se  n.  p,  zokuujalo 
je  dijete,  s  pokudom  utjesto  zadrijemalo  je.  —  2)  ^tt 
adiicinden  anfmigen  dnrch  cinc  KrnnUheit,  Uibesco, 
Rj.  poaco  Icunjtttij  .tUtbiti,  ncst'{je  ifn  od  bolesti. 

ziikiip,  m.  der  Packi,  conduciio:  dao  pod  uikup. 
Kj.  za-kup   {isp.  za  poaiauje  zakupiti),   mdi  ureuda. 

—  Kn(5fl  86  uzme  ili  da  pod  kiriju;  a  oko  toa  treba 
Un  nuliti,  ono  se  zakupljnje  ili  mirna  pod  zakup 
(ii.  p.  vodenica,  zemlja,  kuka  hara  gdje  ae  riba  hvata 
itd.).  Kj-  390a,  Sto  su  se  poveli  po  goapodi,  i  nisum 
6voj  kao  davši  (lospodi  pod  zakup,  vize  gledaju  ko 
Sto  radi  i  govori  uego  Šta  i  kako  radi  i  govori.  Kov. 
14.  On  je  davao  pod  sakup  akele  i  gjumruke.  Sovj. 
11.  Onamo  je  drSao  holjatska  sela'pod  mkup.  76. 
DubmvCani  (bu)  t>w/i/i  dio  u  zakupu.  DM.  :i4fi.  Uroft 
potvrdi  da  zakup  (soni)  oslano  po  starom  suikonu.  Ž47. 

z&kapae,  zAkupca,  m,  vidi  zakupnik.  —  Plati  40 
gro^  zukupcH  jedne  kupaonice  na  8avi.  Zlos.  35. 

zakdpiti,  zakupim,  r.  pf.  jmditcn,  condnco.  Kj. 
sa-kupiti  sio  od  koga   Hi  u  koga,  uzeti  pod  zakup. 

—  sakupi  od  sonjeta  nkele  i  gjuvtruke.  Danica  1,  81. 
Grci  u  (/arigradu  sakupe  Srpsku  patrijariiju  za  40 
kesa  kanijrro^fl.  Kov.  10.  Zakupike  Dubrovčani  carinu 
na  8o  LI  Kotoru  u  VladiMava.  DM.  247. 

zakupljivunjo,  u.  das  Puckten,  conduciio,  Rj.  verh. 
od  /.ukupljivftti.  radnja  kojom  tko  zahipljuje  sto, 

ziikiipjjivali,  zakupljujem,  v.  intpf.  pachtct\,  con- 
duco,  Rj.  za-kapljivuti  šio,  uzimati  pod  zakup.  (o. 
impf.  proMi  kupiti),  v.  pf.  zakupiti.  —  Zakupnik,  koii 
Ha  zakupljuje.  RJ.  17^a.  Ni  muaelin  ni  kadiju  (fo 
nafiega  vremena  nijesu  imali  plat«,  nego  su  svoja  go- 
spostva  joi  sakuptjivalit  pa  im  se  valjalo  Rta.rati  od 
globa  i  od  mita  da  žive  i  za  goHpoetva  svoja  da  pla- 
f^aju.  Rj.  375a.  Mezulane  javno  zakupljuju  oni,  koji 
se  pftdvate,  da  ih  uaj  jeftinije  drže.  Danica  2,  80. 
Dubrnv^tni  hm  još  u  srpskifi  vladalaca  zakupljivah 
carinu  na  ao.  DM.  24G. 

zAkiipnii'ki,  adj.  »to  pripada  zakupnicima  ili  za- 
kupnika kojemu  god;  Padiicr-,  conductorum.  mdi 
arendiitofski. 

zAhiipnik.  m.  koji  i^to  zakupljuje,  der  Pndtt^sr, 
comiuoior,  Uj.  vidi  zakupac,  arendator.  —  Onamo 
seljaci  nemaju  ni  km?a  avojijeh,  uego  sjede  kao  za- 
kupnici  u  kuglama  svojijeh  aga.  Rj.  S27a. 

zi\kiipiiikuv,  utij.  što  pripada  zakupniku;  des 
}*achttr.%  conductoris.  vidi  arendatorov. 

zAkiip.^tlnn«  f.  (u  Dalm.)  das  Pachtgut,  conductum. 
Rj.  tiiio  .š/o  tko  zakupi,  uztM  u  zakup,  «.  p.  z^nlja, 
vodenica,  i  t.  d. 

zukiirnjaviti,  vTm.  c.  pf.  (u  0.  O.)  vidi  zadimiti 
(n.  p.  pn^eti).  Rj.  za-kurujaviti.  vidi  i  zaputiti  3.  f. 
itnpf.  kurnjaviti. 

%iikllsiti,  zAkusIm,  v.  pf.  Rj.  za-kuaiti.  v.  impf. 
/.akuHivati.  —  J)  ein  tcejiig  in  nich  nehnien,  pau~ 
lulntn  aumo:  zakusi  malo;  daj  da  zakusimo  f^to.  Hj. 
n'di  zaliižiti  4.  —  2)  koj^a,  Einem  Speise  in  d^n 
Mund  geben,  cilmm  in  o^  ingero.  Rj.  zakuaiti  koga, 
dati  mu  u  usta  jela.  vidi  založiti  '6  tkoj^a  iim). 

ziikusiviinjtf,  n.  verhal.  od  zakuHtvati.  Rj. 

zakiLsivntI,  zakiisujem,  v.  impf.  Rj.  zH-kusivAli.  r. 
impf.  prosti  isp.  kusati,  v.  pf.  zaku»iti.  —  I)  ein 
wenig  in  sich  neitmen,  paHlulum  »amo.  Rj.  kao  jchH 
8to  mtdo.  isp.  zalagati  4.  —  2)  ko^'a,  Kimm  Speise 
in  Mund  gehen,  cihum  in  os  ingero.  Rj.  davati  mu 
H  usta  jela.  —  Kupolom  ga  aakuAujc,  a  drSkom  mu 
ot*i  vadi.  Poftl  1H4.  sa  se,  refleks,:  Ni  trguje  ni  gu- 
Huje,  ne^  se  gocni  zakuiuje.  DPosl.  yo. 

znkdskunid,  nim,  r.  pf.  n.  p.  konja,  metnuti  mu 
kuskuue  inpud  repa.  Rj.  zu-ku.skuniti.  glagol  se  druk- 
čije iie  nida:i. 

zikkušljati,  ^Ijam,  zAkiisljiiviti,  Vtm,  v,  pf.  vidi 
zakrAljaviti.  Rj.  i  sgn.  otidje.  za-ku61jati,  za-kuMjaviii, 
pottati  kvMjav,  kržljav. 

Kaknvn  .  .  .  vitli  zakuha  .  .  .  Hj. 


zjkkvili'ili,  cim,  vidi  Kiikaćili.  Rj.^  za-kvaćiti  što, 
kao  kvakom  zahvatiti.  —  Tegli  se  kvake,  kad  dvojica 
ztikflaćc  srednje  prste  od  ruke,  pa  se  vuku  koji  će 
biti  jaci.  Uj.  iiiuh. 

Zikkvnf'ka,  /*.  vidi  lukaćka.  Rj." 

zihkvasid  se,  sim  ae.  v.  r.  pf.  za-kvasiti  se.  v.  impf, 
kvasiti.  —  A  mi  tiče  doleti.smo  gladne,  Ijuckoga  se 
nahranismo  mesa  i  krvi  se  Ijucke  napojismo,  a  moja 
se  krila  sakvnsise  ...  ja  ne  mogoh  s  krilma  poletiti. 
Npj.  2,  3*29. 

Zilhie,  zAlcii,  m.  zao  čovjek,  haj^luk,  der  Bone,  homo 
nudus:  Do(?eka<^e  zalci  u  Mojanci,  ote^e  ti  konja  i 
oružje.  Rj.  tup.  žlica,  zlii^  2,  zliko,  zlikovac.  —  No 
(5ete  da  znate,  da  ae  na  dan  pogibli  ostavlja  ziUaCf 
kud  se  pusti  gnjev.  Jov  21,  30. 

zalAdili.  zaludi,  vidi  zahladiti.  Rj. 

zal&dnjeti.  dni,  vidi  zaUladnjeti.  Rj.  obje  riječi 
govore  se   tako  u   krajevima  gdje  se  ne  ćuje  glas  h. 

Z)\laguj,  m.  vidi  zalogaj.  Ri. 

zalAgunjo,  n.  Rj.  verhal.  on  zalagati.  —  1)  rađt^a 
kojom  tko  zalaze  .Ho,  daje  u  zalogu  (das  VarpfAnđon, 
oppigneraLio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  zalaze, 
zadttje  n.  p.  vjeru  i^das  Eiiisetzen,  oblatio,  Rj.).  — 
3)  radnja  kojom  tko  zalaže,  hrani  koga  čim  (das 
Fiitiern  Kiucs  der  uicht  tte!b.st  mit  der  Uand  zum 
Munde  kaun,  pabulatio.  Rj.).  —  4)  radnja  kojom  tko 
zalaže,  jede  n.  p.  meso  (das  Easeu,  manducatio.  Rj.). 

1.  zuli&giiti,  zalažem,  p.  impf.  Rj.  za-lagati.  v.  pf. 
založiti.  —  I)  verpfdnden,  oppignero.  Rj.  zalase  ».  p. 
duinik  rukodavcu  st^omu  njivu,  dfije  mu  je  u  zalogu, 
vidi  zastavljati.  —  2)  n.  p.  vjeru,  dnsetzen,  dare,  cf. 
zadavati:  Zaklinje  se  i  vjeru  zalaže.  Rj.  —  3)  koga 
ćim,  Einem  Speise  in  Mund  gehen  (z.  Ii.  der  nicM 
selbst  mit  der  Uand  znm  Munde  kanu)  cibum  in  os 
ingero:  Kog  junaka  u  životu  nagje,  zalaže  ga  hljehom 
bijelijcin.  Rj.  zalagati  koga  čtm,  davati  mu  u  usta 
jcati,  hraniti  ga.  —  Tako  »M  tnpje  ruke  nezalapale! 
Poal.  30U.  Dvije  seje  brata  ne  imale,  pa  ga  viju  od 
bijele  svile  . .  .  zalažu  ga  medom  i  šecvrom.  Npj,  1, 
2U).  —  4^)  essen,  coniedo:  Da.  zalaže  meso  od  sinova. 
Rj.  vidi  jesti,  i  syn.  ondje-  ovamo  ide  i  ovaj  primjer: 
Poćuu  pili  rakiju  i  zalagati  kojekakijem  slatkišima 
(ili  i  objedovali).  Kov.  69. 

2.  znlftgiiti,  ziilažem,  v.  pf.  koga,  durch  iM^en 
Uinhalten,  mcndaeio  »»/ii6eo.  Kj.  za-lagati  koga,  latuai 
zadržati,  zabaiHti  ga,  zavarati  ga.  v.  impf.  zalogivati. 

mlagJvaiije,  n.  dan  Vorliigen  (and  Schmeichcln), 
mendiicia  adulaloria.  Rj.  verhaL  od  zalagivati.  radt\ja 
kojom  tko  zalaguje  oko  koga. 

zalngiviiii,  zalilgujem,  v.  impf  oko  koga,  vorliigen 
untl  schuicicheln,  menilaciis  et  adtUatione  uti,  Rj. 
za-]ft^ivati,  lagati  kome  i  huući  laskati  mu.  v.  impf. 
prosti  litgati.  v.  pf.  2  zalitgati. 

znliijsj  .  .  .  vidi  zahlagj  ...  Rj. 

z&liljati,  jem,  v.  pf,  anbetlen,  ailatro.  Rj.  za-lajati, 
počeli  lajati,  v.  impf.  lajati.  —  Naonako  da  avako 
pf;eto  ujede  koje  zataje.  1  osi.  IIK).  Tau  zavrižt;i  devet 
dobrih  konja,  i  zataja  devet   ljuti  lava.  Npj.  2,  305. 

zalilmaiijti,  n.  Rj.  verbaL  od  lalamati.  —  J)  radnja 
kojotu  tko  zaiama  h.  p.  vinograd  (das  Abrankcn,  pom- 
piualio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  zaiama  n.  p. 
čep   (das  Aubrechen,  anfractio.  Rj.). 

ziilAmiiti.  z:\la.rauni,  /'.  impf.  Rj.  za-lamati  v.  impf. 
prosti  lomiti,  r.  pf.  zalomiti.  —  1)  n.  p.  vinop^rad, 
abranken,  pampino.  Rj.  vidi  skrnjivati,  2  mnnjiti.  isp. 
zalomci  od  loze.  —  A  ja  iilom  mome  vinogradu,  na 
pregtedmu  moga  rukosada:  ko  ga  veže,  ko  li  ga  zaiama. 
Njij.  3,  l(i9.  —  2)  n.  p.  ćep,  anbredien,  anfringo.  Rj. 

zjkliiplti  .  .  .  vidi  zaldnpiti.  Rj.  u  krajevima  gdje 
!*c  glas  h  ne  čuje  a  govoru, 

ziklatlli,  tim,  r.  pf.  vidi  zahvatiti.  Rj.  za-Utitl  v. 
pf.  je  i  prosti  latiti,  v.  impf.  ladati. 

zdliiz,  HI.  (u  C.  O.)  Umweg,  vircHiUis,  cf.  zahod  2. 
Rj.  za-laz.  itp.  zalaziti  2,  zaci  2.  vidi  i  ohlazak. 


zalazak 


—  788 


KBlIstnk 


zjkinznk.  luUaskEi,  m.  XH-Iazak  (isp.  zalaziti  1,  zaci 

1).  vidi  zahoii  1,  zapad.  —  Ode  u  fiuum  pri  zaiuskn 
»nnca.  Živ.  3'it).  O  zalasku  prvoja  vidjelu  dnuoga 
svijetu,  kad  se  rodu  IJudskuiue  već  poče  smrkavati. 
DP.  42. 

zj^lnzlti,  zim,  V.  impf.  Rj.  za-Iaziti.  vidi  zflilaziti, 
zalioditi.  v.  pf.  za^^i,  i  8ijn.  ondje.  —  1)  za  žio,  hinter- 
gehen,  eo  post — .  Rj.  —  PoveSćii  vrh  ii  zemlju  Indiju , . . 
oiklo  nikad  ne  saluzi  sunce.  Rj.  231b.  Probudi  mi 
<lva  nejaka  Hina,  da  mi  (ijecu  sunce  n€  cuUui.  Npj. 
3,  406  (I  sad  «e  govori,  da  ne  valja  apavuti,  kad 
sHnce  £iUaH.  Vuk).  —  2)  kome  n.  p.  s  Icgjii  ili  is- 
prijeka,  Hmgehen,  circumvct^io.  Već  ztdazi  njemu  ia- 
prijeka.  Rj.  isp.  obilaziti.  —  Turaka  izigio  preda  njih 
(pred  konjike  Srpske)  po  deset  na  jeduot^a.  pa  ih 
jedni  stanu  zamamljivati,  a  drugi  Btanu  i/aalelra  ea- 
lanti,  da  ih  opteku.  Danica  3,  1^.  —  3)  sich  ver- 
irrCTi,  aherro.  Rj.  —  Ko  pita,  (sputa)  ne  saluzi. 
Pofll.  l&l.  —  4)  nncJi  der  Jicifie  gehen  (i.  B.  von  Haus 
-14  JIatia)f  e.r.  ordine  eo.  Rj.  kao  iV.'r  n.  p.  od  jednoga 
do  drugoga:  Za«ao  kao  zijev  no  ćeljadma  iPoel.  87) . . . 
•  Kako  zalazi  sijev  po  ćeljadma?*  A  ona  (j^ena)  mu 
odgovori:  >Zar  i  to  ne  znaS?  Kad  jedno  zijevne, 
onda  I  drugima  dopje  te  zijevaju«.  Rj.  20i*b.  —  Š)  kad 
mi  god  ruke  ozcbu,  sve  mi  salazi  za  nokte.  Rj. 

zaliiženjo,  n.  Rj.  verhal.  od  zabiziti^  koje  vidi, 

1.  zal6ei.  zalć2em,  v.  pf.  Rj.  za-\6ći.  isp.  zakotili 
(»  se).  V.  impf.  Ući  (l^em).  —  IJ  einnisten  lasAen, 
»ino  ut  niduhnlur:  ako  se  često  ne  češljah,  žaleći 
ćeš  vftSiju  u  glavi.  Rj.  —  2)  sa  se,  refleks.  za\Hi  se, 
fticlt  einniittenf  nidulor:  nije  htio  da  se  ćeSlja,  parnu 
se  zulegle  vaM  ii  glavi.  Rj. 

%,  zaU'H'it  z&lcže  ^zAIegnS),  i'.  pf.  hinreichcn^  decken 
^ie  Schuld),  sufficio:  jedva  bi  mu  ku&i  ea  dug  sa- 
iegla.  Rj.  za-Iei^i.  isp.  dostanuli  1,  dostati  1.  r.  impf. 
zalijegatt 

zalMfti,  /.žJedua,  v.  pf.  Rj.  za-lediti.  r.  impf.  le- 
diti (i  »e).  —  J)  su  i/is  machen.  congelo:  ovaj  ^e 
vjetar  zalediti  Dunavo.  Rj.  —  8veti  Jovan  more  sa- 
IcdiOj  on  ealedi  dvanaest  ledoiut.  Npj.  *2,  W3.  —  2)  sa 
ae,  rc//ci».  zalMiti  »v,  sufrierenj  congelari.  liy  postati 
led.  isp.  scipati  se.  —  Gjuvo  se  brže  l>oljc  vrati  natrag. 
Kad  gore,  tili  se  vwre  zaledilo,  ue  mo^o  na  polje  1 
Npr.  112. 

zul6|EJali.  gjiim,  v.  pf.  (komisch)  den  Sclttuers  im 
liucken  hckommen  (e.  B.  durch  Verktthluitg),  dorsi 
dolores  contraho.  Pripovijeda  se  kako  jo  nekakav 
TurtMn  kod  Srbina  na  konaku  kazao,  da  ga  pićanijem 
guujem  pokriju,  da  ue  bi  calegjao,  pa  bi  ga  poslije 
morali  petnaest  dana  ondje  pouugjati.  Rj.  za-legjati, 
rasholjeti  se  (n.  p.  od  na/dade)  tako  da  se  oi^eća  bol 
H  leg)iina.  glagol  se  drukčije  ne  nalazi. 

zalel6kati,  zal^Ie^em,  v.  pf.  aufheulen,  exululo: 
l>a  ne  jekne  uiti  ralcUće.  Rj.  za-lelekati,  početi  icle- 
kaii.  V.  impf.  Iciekati.  —  Udri  se  kikom  u  Ćelo  i  sa- 
ieleče  6to  je  vi.^  mogao.  Npr.  lOJl. 

zaleprHati  se^  rtaiu  se,  v.  r.  pf.  zn-IeprAati  se.  v. 
iwpf.  lepršati  ne.  —  .leđnoga  juira  zalejtr^a  se  tro- 
bojna zastava  na  dvoru.  Mi[.  2S8. 

zAlct,  tri.  dtr  Ori  tcohin  die  Bienen  su  fUegen  sich 
angevOhnen,  der  Flug,  nuo  apes  volare  solent.  Rj. 
za-let.  mjesto  kud  se  pčete  navade  letjetij  kud  se  sa- 
lijeću. 

znl^tjetl,  ttrn,  r.  pf.  Kj.  za-letjcti.  v.  impf.  zalije- 
lati.  —  /-  1)  hinter  etwas  fliegen,  volo  post  — :  za- 
letjeAe  golubovi  za  kutfu.  Rj.  —  2)  irrefUcgen,  setolo  : 
nema  goluba,  valja  da  je  negdje  raletio.  Rj.  leteći 
xaćij  salutati:  Govori  golubu  svome  golubica;  >Ti 
M  Zideteo  u  to  tugje  jatOj  za  to  ja  ne  gn^em.  Npj. 
1,  108.  —  3)  n.  p.  konja,  laufen  las^tn^  currere 
sinu.  Rj.  zulcijeti  konja^  učiniti  da  Iclt't  trM:  Već 
kako  je  konja  zalevda,  i  svatove  bila  izmutila,  sve 
»valove  pri'leknula  redom.  Kj.  227b.  —  II,  sa  w, 
refleks,  zaltitjeli  se,  anlaufaij  uggrcdior.   Rj.  isp.  za- 


irćati  se  1.  —  Onda  se  Brko  saleii,  pa  bopl    preko 
vodo.  Nur.  5 

zAležaj,  m.  (u  Dalm.)  vidi  parlog.  Rj.  Ka-leiaj  (sa 
postanje  isp.  zaležali  se  2).  bataljen,  tapušten  t>Hio- 
grad.  itp.  balal. 

Eal6intl  sp,  Žim  se,  r.  r.  pf.  Rj.  za-ležati  se.  v. 
impf.  leiali.  —  i)  sich  terliegen  (eersitzenj,  verdrrhen^ 
situ  corrumpi.  Rj,  od  ležanja  pokvariti  se.  u  orom 
primjeru  zaležati  se  biće  enačenje  le£eći  provesti: 
Dobar  mu  se  dorat  pouiamio,  zaleso  se  osam  godi- 
nica. HNpj.  4,  Ml.  —  2)  (u  Dalm.l  n.  p.  vinograd  se 
zflležao.  vidi  uparloiiti  se.  Rj.  postao  zaležaj^  parlog. 

z&Ift*  m.  viai  zaf:  Kafedžiji  talfe  i  tildiane.  Bj. 
vidi  i  zarf. 

%tXU  vidi  zalih.  Rj.  u  krajecima  gdje  se  ne  iuje 
H  govoru  plas  h. 

zaligivanjc.  n.  das  Herumsi^imeicheln,  blanditio. 
Rj.  verbal.  od  zaligivali.  radt^ja  kojom  tko  ealiguje 
oko  koga, 

zalizivati.  zal'igujSm,  v.  impf.  oko  koga,  herum- 
sctnneichein,  hlufidior:  zaliguje  dijete  oko  matere,  ili 
mati  oko  djeteta.  Rj.  za -ligi vati.  isp.  ulagivati  se 
^kome).  Daničić  objema  gUtgoliinn  nalaH  jedan  ko- 
rijen. Korijeni  18.5.  vidi  i  udvoravati  se,  uvoditi  se, 
laskati,  i  si/n.  kod  laskati. 

z&lih(  RJ.  za-Iih.  za  drugu  polu  isp.  lih.  —  1)  mUssig, 
ohne  ArbeU,  unhescJuiftigf  otioae:  vodenica  stoji  foIŽft 
{sonst  onako);  imate  li  jo^  koju  stolicu  zalih  (uber- 
fliissig),  cf.  zali,  zaliSau.  Rj.  adv.  isp.  badav«  3,  bez 
posla;  odvi&e,  saviše,  suviSe.  —  2)  adj.  superftttust 
redundans.  Stnlli.  vidi  zalizan.  —  Muk  čini  i  zalihn 
gojbinu  lasno  probav(lijat'  a  zaliSni  govor  i  malahnu 
na  grlo  vraćat'.  DPosl.  G5.  zalili,  zalizan,  preobilan. 
XVIII. 

zalij^eiti,  ziklijevim,  v.  pf.  euheilen^  daudo  vuinuu 
sanando.  Rj.  za-lijećiii  sto,  n,  p,  ranu.  r.  impf.  U- 
jećili.  —  sa  se,  pass.  ili  refleks.:  Ako  li  opazi  da  je 
ospa  ostala  gdje  je  bila  i  da  je  crna  dlaka  izrasla 
I)0  njoj,  zaliječila  se  ospa.  Mojs.  III.  13,  37. 

zitliji^jrriiije.  n.  das  Minreichcn  zur  IJeckung  der 
SchiUd,  -0  sufficcre.  Rj.  verb.  od  zalijegati,  koje  rid*. 

zalij^^uti.  zMije2€,  v.  impf.  hinreichfiHj  dcr^ken  (die 
ScMUd),  sufficio:  jedva  zaliježe  wi  ono.  Ri.  isp.  d<V 
Htajati.  V.  impf.  prosti  lijegati.  r.  pf.  2  zalei?i. 

zalijepiti,  zalijepim,  v.  pf.  Rj.  za-lijepJti.  r.  impf. 
/.aljepljivati.  —  I)  fiio,  verkleben,  oldino.  Rj.  — 2)iu 
Uisuu)  koga,  ohrfeigen,  colapUam  impingo^  cf,  i5uiita. 
Rj.  vidi  i  prdeljusnuti,  i  ondje  fiijn. 

zalijt^ranjo,  n.  Rj.  verbal.  od  zalijetali  (i  »e).  — 
1)  radnja  kojom  što  zaliječe  n.p.  za  kw-u  (daa  Fliegen 
hiiiter  etwa»,  -o  volare  post—.  Rj.).  —  2)  radija  kojom 
što  zalijeće  kuda^  n,  p.  golub  u  tugje  jato  (du»  Irre- 
Oiegen,  ~o  sevolare.  Rj.).  —  3)  radnja  kojom  se  Ho  za- 
lijeće YKi  Što  (.der  Anlauf,  impetus.  Rj.):  Pet  po61jednji)i 
(naOina)  mislim  da  valja  smatrati  kao  zal%jHanje  na 
premetatije  slogova.  Rad  2,  2<)3. 

zaltjiVtati,  zAlijećSm,  p.  impf  Rj.  za-lijetati.  r.  impf. 
prosti  letjeti,  lijetnti.  i'.  pf.  zaletjeti.  —  1)  hint^" 
etu'a.'i  (Uegcn-f  voto  post — .  Rj.  m.  p.  golubovi  zaiiječn 
za  kuću,  —  2)  irrefliegen,  sevolo.  Rj.  letetH  salaziH 
kuda,  n.  p.  «  tugje  jato.  —  S)  sa  se,  refleks,  zaltj^ 
tati  se,  anlatifcn,  impetus  facio.  Rj.  zalijettUi  se  na 
koguj  kao  navaljivati  na  nj. 

zalijevanje,  n.  vidi  zaljevanje.  Rj.  vidi  i  zalivaiije. 

zal|j6v»(i,  riMijevani,  vidi  zaljovuti.  Rj.  r.  impf, 
za-lijevali.  vidi  i  znlivati.  r.  impf.  prosti  lijeratJ.  (*. 
pf.  zaliti. 

zjlllsei,  zMi/rikil,  m.  pl.  (u  Zemunu)  der  Jiackem- 
fcrtrt,  genae  pilonae.  Kj.  dlake  (brada)  od  slifepift 
očiju  niz  obraze. 

zdlislak.  zMiskn,  m.  n.  p.  na  dulcu  {ef^  ^kaloV 
na  ćak^irama,  na  cipelama,  die  Klappe,  vnivtt.  Rj. 
za-listjik.  o^n.  drugoj  poli  lisL  isp.  Onn.  291.  što  (kno 
listj  poklapa  olroreuo  štogogj. 


zallstava« 


—  789  — 


1.  m1h«UI 


%alistiiviic,  wilistnvfn.  m.  vezen  (a  Ics^to  i  imki<5eri 
n.  p.  kojekakijom  jrjiu^jtilianja  i  malijem  ftkolj^icama 
i  t.  d.)  komad  Kukun  ili  plalua,  koji  iene,  n  oHoUito 
djevojke,  po  ostrvinm  oko  Zadra  privežu  odozpo  uz 
prsi  (preko  aimi).  Rj.  za-Iistavac.  t#;>.  snnvefije  rijeci 
/.uliBtak.  —  list,  /aliatak,  zalisiavac.  Korijeni  24. 

rAlišiin,  s'JlliSna,  adj.  fiher/{usaifi^  superflutM,  cf. 
y,a!ih  2.  Rj.  ktto  prrohiUin,  ftuvišnji.  —  Mnk  (?iui  i 
Knlihii  ^rozliinii  la^no  probav(ltjftt'  n  rulišni  tjovor  i 
malahnu  na  ^tIo  vraćat*.  l>Pofll.  f>5.  Pitat'  Wwmo 
ta  do<^r'  na  razložno.  95  (tu  doć*  po  Tal.  mjesto  da 
se  dofjo). 

/J^Iltl,  /.iilijem,  v.  pf,  Rj.  za-Iili.  r.  impf.  zalijevati, 
/ulivnli,  zaljovftti.  —  1)  n.  p.  cvijei^e,  hegiessen^  irritjo: 
Ti  pomuzi  razbliidnicu  ovcu,  2-alij  ccijet  kroz  tanku 
aviniln.  Rj.  —  Kosu  reže  ostarila  majku,  kosu  reže, 
pH  viiiORTad  vežo,  a  suzutna  lozicu  salivtt.  Npj.  3, 
Ut9.  Zavi  mu  rane  i  zali  uljein  i  mnoin.  Luk.  K),  34. 
—  2)  Ćorjelca,  n.  p.  srebrom,  t.  j.  rastopili  srebro  pa 
mu  sasuti  u  usta.  Rj.  —  Ćuti  kao  olovom  saUccti. 
Posl.  325.  MiBlim  da  će  biti  dobro,  da  u  prvo  vrenie 
žutiti  htto  saliven.  Zlos.  226.  odatle  saliven  vim  ili 
čepa  znači:  pun  čega:  U  budžaku  koŽu  bivolja&i 
zulivena  Ltitin/ikijeh  nt^i.  Npj.  3,  488.  —  3)  vidi 
7at0])ili.  Rj.  zaliti  gto  u  što:  zatopiti  »to  čim,  ohliti 
što  Čim :  Med  njima  «e  muSko  Oedo  nagje,  al'  ga 
majka  nef^ovat'  ne  može,  ve<5  mu  navi  knjige  i  ko- 
.^ulje,  pa  fja  zali  u  olom  teško,  pa  era  nnc]  u  to 
moro  sinje.  Npj.  2,  71.  A  za  poja«  dvije  Daniokinje 
sve  w  čisto  zaljerene  zlato.  3,  97.  Mirku  dade  dvije 
pu§ke  male.  obje  su  mu  h  grmu  žalite,  a  n  7.lntnn 
pjenu  umoi^ene.  4,  465.  —  4}  Kalila  voda  u  Sto«  sich 
ergiettfien^  rctinndo:  zalila  voda  u  ku(:u.  Kj.  —  Vidite 
ona  bara  za  to  udara  na  barut,  Ho  tei'o  ispod  top 
jcrada,  pa  valja  dn  je  negdje  zalilo  u  barut,  Ri.  28Ib. 
♦  sa  B€»  rcfleka.:  Mapanie  ne  umije  plivati,  dok  mu 
se  (roda)  u  u^i  ne  zalije.  Posl.  173. 

zAIlv.  m.  die  Bat  (im  Fhtaae  oder  im  Sfeere), 
sinus.  Rj.  zn-liv  ii^p.  zalivati).  u  rodi  ili  u  moru. 
iHdi  7.aton,  zalnnj.  za  obličje  tup.  naljev.  —  Verige, 
jt-'duo  usko  mjesto  «  zalimt  Bokelj skonie*  gdje  'au 
gore  »  obje  strane  zaliv  sUjesnile.  Rj.  5Ba.  Kno  broda 
na  vratio  (kad  ulazi  iz  mora  u  zaliv).  Kj.  73b.  U 
RrMTi  itanaa  se  pripovijeda  za  jednu  kn<?u  na  šalicu, 
da  je  bila  kula  Lima  tiarambače.  Ri.  329a.  Ondje  se 
od  mora  odvaja  u  suhu  zemJ'n  znUv  (koji  ne  onuda 
zove  kanal  \  konao).  Kov.  28.  Voda,  koja  iui  velikom 
hukom  pada  u  :<tlir  vtorski.  Pia.  HO. 

zi!klivaiije,  n.  (zap.)  vidi  zaljevanje.  Rj.  ali  se  tako 
ftoroi'i  i  H  južnom  govoru,  isp.  zalivati.  vidi  i  zali- 
jevanje. 

zf^lirntii  vRm,  (zap.)  vidi  zaljevati.  Rj.  ali  se  go- 
vori i  u  govoru  južnom,  v.  impf.  za-livati.  v.  impf. 
prosti  livati.  v.  pf.  zalih".  —  Nadgledah  (Rože!)  zemlju 
i  zalivas  je,  obilno  je  oboga(*avaš.  Ps.  Vif),  9. 

zJillKflk,  KiMiskn,  m.  komad  soli  Sto  nn  goveda  za- 
lizftlft,  ein  angelecktes  Stfick,  res  adlambtt/t  (?).  Rj. 
;!a-Iizak.  isp.  zalizati. 

zalizan,  m.  koji  se  vavijek  ecdisuje  i  koAu  gladi. 
J.  Bogdanovid. 

zalizati,  zilHžem.  r.  pf.  anle*:ken,  adlnvibo,  Rj. 
za-lizati.  r.  impf.  zalizivati.  —  Zalizak,  komad  »oli 
Sto  su  goveda  znliznla.  Rj.  18i)b. 

zaliziranjo,  »i.  das  AnUrken,  adlamhitio(9j.  Rj. 
rerbal.  od  zalizivati,  koje  vidi. 

zuliziviili.  zalizujem,  v.  impf  aiUecken,  adlctmbo. 
Kj.  zalizivati,  n.  p.  goveda  zalizuju  komad  soli.  v, 
impf.  prosti  lizati,  v.  pf.  ziilizati. 

zftliznuti,  uem,  r.  pf.  za-liznuti  koga  6'm,  dati 
mu  du  ono  lizne.  isp.  liznuti,  uliznuii  se.  —  Zaliznu 
ga  k'o  nevjestu  medom.  DPosl.  154. 

zAlogCi  m.  das  Pfand,  pignus.  Bj.  za-log.  ono  sto 
se  založi,  sto  se  da  u  zalogu  [isp.  založiti  1).  vidi 
jsaloga^lb,  saklad  2.  —  I&tem  5Ćer  uaSegu  bratu  za 


moga  Rins,  i  ako  ga  ljubi,  daV  nam  je  evo  obiljeije 
kao  zalog  vjere  pred  vama  da  primi.  Kov.  44.  Uxmi 
haljinu  nnome  koji  (le  podjemCi  za  tugjina,  uzmi 
zalog  od  njega  za  tugjiftKU.  Prifi.  29,  Iti. 

znlo^«  f.  Rj.  za-loga.  iap.  založiti.  —  Ja)  Ver- 
pfiirulung,  oppignerutto :  dao  u  zalogu.  Rj.  djelo  kojim 
se  založi  šio:  Turci  eu  ih  (robove)  na  jemue  ili  za- 
logu puStali  da  prose  i  otkup  da  sastavljaju  . . .  koji 
su  kazivali  da  su  im  Žene  i  djeca  ostale  u  Turaka 
u  založi.  Rj.  651b.  Redžep  se  potljamći  za  njih,  i 
dade  dusancu  svoga  }trata  u  zalogu.  Danica  3,  213 
(isp.  taostvo).  Preko  galija,  koji  je  kod  Ousanca  bio 
u  založi,  5,  26.  Avram  i  Nikola  ostanu  kod  UuAii^- 
pane,  kao  i*  založi.  Miloš  120.  Talac,  onaj  sto  je  u 
založi.  Npj.*  3.  399.  Niko  da  ue  uzitna  h  zalogu 
žrvuja.  Moja.  V.  24,  ti.  —  b)  vidi  zalog,  zaklad  2,  u 
ovitn  primjerima:  ,loS  k  otome  zlatan  prsten  s  ruke 
za  zalogu  mojega  bratinstva,  mog  bratinstva,  a  troga 
sestrinstva.  Rj.  40b.  Ko  pogrijeSi,  onaj  valja  da  da 
zalogu  i  t,  d.  Rj.  533b  (u  igri  poletiSu).  —  gj  em 
Merkblatt  im  Buche,  signum.  Rj.  tu'di  bilješka  1.  sto 
se  kao  zaloHj  metne  u  ktijigu  kad  se  čita,  da  se  zna 
mjesto.  —  3)  (u  Baranji)  vidi  podloga  (n  opanku). 
Rj,  kad  se  prodere  opanak,  pak  se  na  ono  n^esio 
iznutra  metne  komadić  kože, 

zRIoiraJ,  m.  đer  Bissen  Brot,  bolns  (fJ'r.Xo;):  nema 
hljeba  ni  zalogaja,  cf.  zalagaj.  Rj.  za-loffaj,  sto  se  na 
jedan  put  založi  (u  wita).  za  nast.  isfi.  dogagjaj.  fn/p. 
zalogajak.  —  Kad  kome  Ispadne  zalogaj  iz  usta  ili 
ga  zaboravi,  Tcče:  Neko  mi  je  gladan  ^od  roda  ili 
od  prijatelja).  Rj.  87b.  Zasjeo  zalogaj  u  grlu.  Rj. 
194b.  Krvavi  zalogaj,  1)  nekaka  mala  crvenkasta 
tiiJica.  2)  sila  sam  krvavijeh  zalogaja  izlo,  t.  j.  dosta 
sam  muke  podnio.  Rj.  3(X>a.  Soaba  bi  svoj  zalogaj 
siroti  udelila.  Npr.  SS.  Ne  da  dojkinju  najboljega 
zalogaja  gjetetn.  Posl.  197.  Nugjenu  gostu  brojeni 
zalogaji.  iKoga  ^esto  za  trpezom  nude,  na  onoga 
8B  gleda  kako  jede).  227.  Tako  mi  ovo  m^jpotonji 
zalogaj  ne  biol  3*)3.  Kad  bude  vrijeme  jesti,  di>gji 
ovamo  i  jedi  hljeba  i  umoči  zalogaj  svoj  u  ocat.  Kui 
2,  14.  Bolji  je  zalogaj  suha  hljeba  s  mirom  uego  kuća 
puna  poklane  stoke  sa  svagjom.  Pri?.  17,  1. 

zalog&jak,  zalogAjkii,  m.  hgp.  od  zalogaj.  Rj. 

ziklomak,  zalomka,  m.  Rj.  za-lomak,  isp.  zalomili. 

—  J)  ono  Sto  osiane  unutra,  kad  se  Ho  zalomi,  fler 
Stummel,  truncus.  Rj.  —  2)  zalomci  od  lo/.e,  die 
Bebenspitze.  Rj.  isp.  zalamati  1,  zalomiti  1. 

zaldmfti.  zMomlm,  v.  pf.  Rj.  za-lomiti.  v.  impf. 
zalamati.  —  I)  vinograd,  abranken,  pampino.  Rj.  i*p. 
zalomci.  —  V^  n.  p.  ćep,  anbrechen,  anfringo.  Rj,  — 
sa  se,  pass.:  Zalomak,  ono  \to  ostane  unutra,  kad  se 
što  zalomi.  Rj.  181b. 

zal6ilti,  zMo^m,  «.  pf.  Rj.  za-ložitl.  v.  impf.  za- 
lagati. —  J)  Mo.  rervftindcn,  oppigncro:  založio  je 
kuću  za  sto  dukata.  Rj.  dati  u  zalogu,  vidi  zastaviti. 

—  tiovorahu:  da  založimo  polja  svoja  i  vinograde  i 
kuće  da  dobijemo  žita  u  ovoj  gladi.  Nem.  5,  3.  Zna 
se  da  je  Ivan  založio  Mlečtčima  Konav^je.  DM.  100. 

—  2)  n.  p.  vjeru,  einsetzen,  dare:  Mi  amo  Božju  vjeru 
založili.,  Rj.  isp.  zadati,  dati.  —  3)  koga  ćim,  Einem 
Speine  in  Mund  gchen  (z.  B.  der  nicht  selbst  zu 
Munde  kann)^  cibam  in  os  ingero.  Rj.  založiti  koga 
cim,  dati  mu  u  usta  jela :  N"«  Vućnonie  pragu  sretne 
svekrva  svoju  nevjestu  i  založi  je  tri  puta  medom  is 
ožice.  Kov.  81.  —  4)  essen,  comedo:  bodi  da  založimo; 
založi  malo  h1jel>a.  Dr  po  koru  hljeba  založimo.  Rj. 
malo  što  pojesti:  Ko  vise  založi  no  može  proždrijoti, 
udavif^e  se.  Posl.  13(>.  Kako  vojska  nije  poginula  niti 
gladna  hljeba  založila.  Npj.  4,  4O0. 

1.  znidrllf.  zAlfi^^m,  v.  pf.  cntiriihnen,  absetsent 
Macto  {ton  Kinder^i  sagt  man  odbiti).  Rj.  za-lućiti 
n.  p.  jagnje  od  ovec,  ide  od  krave,  prase  od  krmafe^ 
da  ne  sisaju  više.  vidi  odlutMti  1.  za  dijete  se  kate: 
odbiti  ga  (od  sise),  v.  impf*  zaluCivati.  —  Kad  odvo- 


S.  lalučUI 


7yo  — 


KaUaMtI 


jite  ^opor...  krenite  i  ove  brave  stoje  zalucio  PAutA. 
MiJ.  219. 

3.  zAliii'iii,  (^m,  r.  pf,  ulu<!i  bijeloga  hiktt^  pa  za- 
lućtti  kakovo  jelo  (poinije5*ti  ga  a  jelom),  kao  n.  p. 
komboat,  papulu,  blitvu,  pilije,  kokošinje  ineao,  i  1.  d. 
»lit  Knoblauch  ururzen,  uUio  sativo  fOmUo.  Rj.  za- 
Iiii^ili,  lukom  začiniti,  v.  impf.  ITl^iti.  —  Limbur  .  .  . 
te  f*e  jaja  kao  malo  zafinc,  gdjekoji  joS  utuku  bije- 
loga luka  te  zahiče.  Rj.  825.  sn  se,  pass.:  KiReo  Ue) 
kupuB  skuva;  pa  se  onda  zuluči  hijelim  Inkom  (ili 
poHpp  »ladicom).  Kj.  297 a. 

zulii^iviinj«,  n.  tin«  Absondern,  tlaR  Bnttcohnen 
(Af/seUen)  der  Limmet,  Kiilher,  Fcrkd,  nhluctutio 
Rj,  rerhtil.  od  zalufivati.  radnju  kojom  tko  saUicujc  \ 
juffanjce  od  oracn,  tcUrcod  krava,  pnt^H^eod  krmača. 
7.alit{^fviiti,  zalučiijein,  r.  impf.  n.  p.  jaganjci  od 
ovaca,  abnetsetif  ahUtcto.  lij.  za-l«ćivati  w.  p.  i  tcHće 
od  kruva,  praščiće  od  krmaiUu  v.  impf.  prosti  Idi^iti. 
vidi  i  odloiMvati  1.  r.  pf.  1  zaldćiti.  sa  dijete  se  kuže: 
odbijati  \^&  (od  ai»e). 

zfliufi,  rtfii  11/ahid:  Jer  su  moje  ffifud  nekad  bile. 
Rj.  adv.  za-Iud  (drmja.  pola  lud),  isp.  Korijeni  185. 
sijn.  kod  u/jilud.  —  Onda  ae  dipiu  svi  zajedno,  eda 
bi  kako  uveli  tetu  u  njezinu  ku^u;  ali  im  zalud  bjesc 
uiukii.  Npr.  240.  Zulud  tebi  %io  ai  lepo,  kad  te  daju 
za  Nenaiia.  Npj.  1,  3()8.  rtokolovi<!u  ...  što  lov  ne 
lovi§,  nep:'  udud  stojim?  1,  318. 

zAliidna,  zfiUidnii,  udj.  miissig,  unnUtZt  otiosiis.  Rj. 
cidi  ailudnji.  ito  je  zaiud,  bez  poala,  hec  korinti,  bez 
potrebe:  Zaludnik,  koji  zaludan  stoji.  Rj.  181b.  Tako 
8U  meni  dati  u  na.iljed.stvo  mjeseci  zaludni  i  no(5i 
milene  odrecjene  mi.  .lov  7,  3.  Vi  izmišljate  laii,  svi 
ste  zaludni  Ijekuri.  13.  4.  Zu  žto  dakle  jednako  j;o- 
vorite  zuliulne  stvari'^  27,  V2.  Ve<5  nam  oći  i&ćilješe 
izgletiajmH  pomoć  zalud7iu{  čekasmo  narod  koji  ne 
može  izbaviti.  Plac  4,  17. 

znlAdili,  zaludim,  t*.  pf.  koga,  hethOren,  đecipio. 
Rj.  ya-ludili,  kao  učiniti  ludim,  začarati,  r.  itnpf. 
Kalutrjivati  'i.  —  Metnuli  mu  perdu  na  oci.  (Zalugjeii 
ga  aa  ne  vidi  niSta).  Poal.  177  (zaluf^jeli  dijalekt,  mj. 
zaludili).  Što  ludi  zalndit  9to  mudrijeh  ue  liječe.  857. 
ziilAdJ*^^!)  zMudim,  r.  pf.  irre  icerden,  menti«  er- 
rore  afficior.  Hj.  /u-iudjeti,  kao  lud  postati,  vidi  za- 
uiiduiiuiti,  oboHlijali.  r.  impf.  /.ahij:jivati  1.  —  Ma  si 
crto  zahidio.  što  evoj  braifi  ne  porut^i,  da  im  išteš 
oproStenje.  Npj.  1,  1*5.  Kad  poznaše  Boga,  ne  pro- 
Hlavi^e  ga  kao  Boga,  nego  zaludje^e  h  stojijcm  mi- 
slima, i  potamnjo  nerazumno  pft'^  njihovo,  Rim.  1,  21. 
£iMiidDit*a  /".  fine  Sachc  die  dic  Musse  verschafff, 
rcs  otium  suppeditans:  Tamburice  moja  dangubicei 
a  lulice  moja  znludnice!  Rj.  stvu-r  kojom  baveći  se 
stojimo  suludMi.  —  DruStvo  za  pevanje  .  .  .  govorili 
da  je  to  najveća  zaludnica,  Zlos.  y2'J. 

zi\ludnTk»  m.  (u  C.  G.)  koji  zaludan  »toji,  ein  miis- 
s^iffcr,  uttUesvhdfUijtcr  Meivfch,  homo  otiosus.  Rj. 

zilllldnji,  adj.  rergehlich,  nicJUig^  eitd,  inaitis:  Ma 
to  tebe,  zaludnja  radof^ti.  Rj.  vidi  zaludan.  —  t  >bi^!aj 
bijaše  damu  (kralju t  O^iue  druge,  veoma  Zidudnje poste. 
Ciias.  21,  '■JH'd  (revercntias  iwn  modicum  superfluas). 
ziitAdii  (akf.  Kj.^  XXIX).  «<?r.  zu-ludu.  n'di  zalud. 
i  stjH,  kod  uzalud,  —  Da  traže  eda  bi  ee  po  aret^i 
koja  naJla,  aii  sve  zaludu.  Npr.  114.  Ako  6>ek  ne  Štedi 
»vrh  vreće  i  davrh  pila,  zaludu  Mi'di  kud  je  u  dno. 
Posl.  9.  Zaludu  je  grad  za  dinar,  kad  dinara  nije. 
83.  Šio  pjan  izjeffe  i  dijete  izde're,  ono  progje  saluau. 
'6fi\).  .Mi-pat^a  ne  sjedi  za  ludu  nego  kupi  po  Gabeli 
i^oflc.  Npj.  4,  438.  Gle,  zaludu  je  nadati  mu  se,  kad 
ga  Hftuto  ugleda  čovjek,  ne  pada  li?  Jov  40,  28. 

zaln^ivuiije*  n.  Rj.  verhal.  od  zaluicjivati.  — 
J)  stanje  koje  biva,  kad  tko  zalugjuje  (da«  IrrG*werden, 
erraiio.  Rj,).  —  2)  radnja  kojom  tko  zalugjuje  koga 
(dfla  HethOren.  der;eplio.  Rj,). 

znlnuEJirntl,  zaliigjujSm,  r.  impf.  Rj.  za-lugjivatt. 
—    J)  irre  nertlen.   mentis  errore  afficior.    Rj.    kao 


postajati  lud.  r.  pf.  zaludjeti.  —  2)  koga,  hetJiorem, 
decipio'  lud  je  i  onuko,  nemoj  ga  ti  još  ve<5nia  x*i/»- 
gjirati.  Rj.  činiti  ga  ludim^  zat^iravtiti.  isp.  voiitJUi. 
vortati,  voLati.  r.  pf.  zaluditi. 

zataputit  zidu]mro,  vidi  1  zabitL  Rj.  v.  pf.  ra-lupati. 
r.  impf.  lupati. 

zftlAlatl,  ziMutum,  r.  pf.  »nH  s  puta.  dca  Weg  rcr- 
lici'en,  sich  verirreti.  aberro:  U'  je  ^cgo^  3  puta  m- 
lutala  .  .  .  Ako  bude  s  puta  zalutala^  da  Bog  dade. 
da  me  akoro  nagjel  Rj.  za-lutati.  vidi  8yn.  kad  za- 
bantuti.  r.  impf.  lutati. 

7,ald>,iti,  /iMfižIm,  r.  pf.  kože  (kod  opauCara),  heiieu, 
h'/uore  macero.  Rj.  za-lužiti.  c.  impf.  zalužirati. 

znliiživaiije.  ».  das  Beiscn,  maccratio.  Rj.  terb, 
od  zaluživati.  radnja  kojom  n.  p.  opančar  suluiuje 
kože. 

ziiluživtili.  zaliižujem,  r.  impf.  heizen  fvon  Ger- 
htm),  liijuore  macero.  Kože  opatii-^ari  zalučuju  u  vnr- 
uifi.  Rj.  za-luživHti.  v.  *rnpf.  prosti  lužiti.  r.  pf,  a- 
lužiti. 

zj^ljeći,  zi^lježem  (z.^Ijegn@m).  r.  pf  Rj.  wi'(j«& 
kao  prosi  glagol  ne  nalazi  se.  isp.  Ijcći.  —  J)  cidi 
zadi,  cf.  7Jilje.Mli.  Kj.  vidi  i  zai^i.  v.  impf.  znluiti, 
zaila/.iu,  zahodici.  —  2)  vorbei  setn,  tranifire,  cf. 
pro<5i  2:  Dok  saljeie  deseta  godina-  RJ.  viiH  i  na- 
ĐUti  2,  uminuli  1,  padati. 

z;ilji>pljivaiij(.\  n.  Rj.  verbal.  od  zoljepljivatL  — 
i)  radnja  kojom  tko  zaljepljuje  sto  (das  Verklehen. 
oblitio.  Rj.l  —  2)  radnja  kojom  tko  saljeplJMJt 
koga  {cidi  <;u4anje.  Rj.). 

zjiljepljivnti,  zalji'^pljiijem,  p.  impf.  lij.  »t-ljeplji- 
vati.  r.  pf.  /jilijepiti.  —  J)  verklebenj  oblino,  Rj.  što. 
—  2)  (u  Uienu)  mdi  <;uSatl.  Rj.  vidi  i  zanilat^iTaii  % 
priu^vali. 

zj^ljetiti,  ztMjezem,  r.  pf.  vidi  zaci,  cf.  zaljei'i.  Kj. 
za-ljeati,  kao  prost  glagol  ne  nalazi  se,  iap.  Ijesii. 

zi^ljctiti,  tim,  v.  pf.  vom  Sommev  uberftillem 
irgendtvo  hleilten,  iihcrsommeru,  aestatcin  ago  (irtM^ 
sigo)^  acHtiro.  Rj.  zji-ljetiti.  n.  p.  hajduci  »u  za 
u  gori,  t.  j.  zateklo  ih  ljeto  u  gori,  pa  su  ono 
i  proveli  u  gon.  kao  prost  glagol  tie  doictri.  isp.  o!j«^ 
titi  Be,  preljetiti.  s^iprotfio  zazimiti. 

zBijova,  /.  (U  Urv.t  kad  aeuspejomuža  na  ktadu 
suruiku  pa  ono  Sto  se  digne  na  vrh.  Art  saure  Mikh, 
oxitgalae  genus.  Zaljeva  je  vrlo  dobra  zn  jelo.  Bj. 
za-ljeva,  kad  se  kisela  surutka  zalije  jomužom„ 

z&lJeVAnJe,  n.  verbal.  od  zaljevali.  Ftj.  ri^i  »li- 
jevanje, /alivanje.  —  Boj  ae  (»ospoda  i  uklanjaj  m 
oda  zla.  Tn  6e  bili  zdravlje  pupku  tvojemu  i  taljt' 
vanje  kostimu  tvojim..  Pri(>.  3.  8. 

zt\ljovnti,  vam,  r.  impf.  Rj.  za-ljevati.  %yidi  zaJijevab. 
zalivati.  v.  impf.  prosti  Ijevatl  r.  pf.  zaliti.  —  /^  n.  p. 
cviječe,  begicssen^  irrigo.  Rj.  —  Je  U  cvijet  oblaziU 
i  zaljecala,  da  ne  bi  uveuuo?  Rj.  181a,  —  2)  iV>- 
vjeka,  rf.  zalili  2.  Rj.  —  U  Srbiji  ae  priuovijcda.  d* 
su  u  »tara  vremena,  osobito  Nijemci,  ovaVo  ^aijeuđi 
izdajnike  i  mitnike.  Rj.  181a.  —  3)  mi»  uiUpalL 
Rj.  ealjevati  što  u  Mo:  zatapati  što  čtm,  Ob^jetQii 
ito  dim;  n.  p.  zaljevati  pidke  u  srebro.  —  ^  ca- 
IjevE  voda,  sich  ergies,sen,  redundo.  Rj.  —  BaUr,  Q 
Maćvi  potok  koji  zaljeva  kasto  i  iz  Drine  i  utj«^  o 
Zasavicu.  Rj.  17a,  —  ,'i)  zaljeva  toko(3e,  tecintn^  I*- 
crimo.  Rj.  kad  se  ćokoće  ohreže,  onda  zaljeva,  m  Hrt. 
govore  i  ćoko<5e  plRt5e,  suzi. 

ziiljOskatii  z.^ljoskam,  r.  pf.  zaljoskaii.  tsp^  nAlj(>- 
flkati  ac  (napiti  ae  mnogo).  drukći,je  se  fjlagul  ne  im- 
laži.  —  zaljoskati  nema  u  Vuka.  Rad  G,  114, 

Kaljdbiti  se,  z»Mjfibim  ne,  v,  r.  pf.  za -ljubiti  ae,  t. 
impf.  —  1)  refleks,  vidi  uljubili  ae,  i  syn.  ondjt,— 
Upazi  ga  careva  ^ćer,  i  n  nj  se  smrtno  zaljubi  . . , 
iyevojka  joa  se  većnm  zaljubi.  Npr.  117,  Orob&A 
ruža  zatravljena,  dilber  .Mara  zaljubljena.  Her«.  271. 
amo  ide  i  ovaj  primjer:  A  ro<Iom  je  km?e  Petnivi^Si, 
to  je  njima  (Cruogorcimu)  ku6i  najstarija,   u  i^u  m 


( 


zaljubljenik 


—      791  — 


sftmHii 


8C  vrlo  saJjubili.  Npj.  5,  480.  —  2)  stt  w,  reciproi'.: 
Tu  stajao  piiiit  mjpwt*  dflnn,  s  ffonpođom  .ic  vrlo  sa- 
Ijuhio,  i  iRlcrmu  IjubRV  otvorio.  Npj.  6.  426. 

ziilJnblJ^nTkt    ziUjubljenika,    m.   Icoji  se  suljuhio. 

—  hnl  kako  je  nlep   svaki   :rnlJHhljenil' f  Zlos.  2()3 
ziiljiibljivriiilje.  ».  verb.od  zaljubljivati  »e.  rat/n;« 

Jcojoin  siĐ  tfxO  znljuhljujc, 

Kjiljubljivaii  k<\  zaljfibljnjem  »e,  v.  r.  itnpf.  ea- 
Ijubijivuti  se,  postitjuti  zaljubljen,  v.  pf^  Koljubili  ne. 

—  Je  li  ta  devojka  Uula?  Staje  njoj  iijiupelo  shIJu- 
bljivitti  fne  u  mene  ?  Mepj.  72. 

zaljOlJnti.  zuljuljiim,  r.  pf.  Rj.  za-ljuljali.  ruiitsi- 
iMiljmi,  zanjihali,  v.  impf,  ljuljati-  —  J  ^)  *»  ^c- 
veffung  ^etseUf  commoveo:  vjt^tar  zaljuljao  iRgju.  Rj. 

—  Fiule  Marku  lui  um  topu/.ina,  pak  caljuliu  pokraj 
»ebe  t^ome,  «tiž'  Arapa  megju  pleći  žive.  Npj.  2,  3t>'J. 
Kao  Ho  BHiokva  odbaruje  pupke  avoje,  kad  je  veliki 
rjctttr  zaljulja.  Otkriv.  0.  Vi.  —  0)  stt  ee,  refkJiii.: 
Kad  bude  neko  doba  uo^i,  zaljulja  fte  jezero,  on  se 

jako  prepaiie.  Npr.  187.  Eto  ti  cara  Hokolovsfcofr ! 
Kako  dole<;e,  ttva  se  kula  zaljulja  od  velike  site.  108. 

—  2)  zu  iriegen  anfangen,  cunrw  tnoreo:  Sto  ko 
levkn  zaljuljala,  to  motika  /Jikopala  (."^to  se  s  Oockoni 
rodi,  to  tra  pniti  do  Hmrti.  Poal.  357).  Rj. 

zMjuštiik,  /iiljufttka,  m.  (u  Boci^  cf.  pridavak.  Rj. 
vidi  i  dmlatak.  *  8j/»i.  ondje.  —  tu-ljtdtak  {oah. 
a  druj:im  prijcMliojrom  u  ođ-ljusak).  0«n.  2S8. 

'/^IjA^tiU,  /uljn^tini,  V.  pf.  n.  p.  nokat,  vidi  zagu- 
lili.  Rj.  za-lju5titi.  v.  itnpf.  IjuStiti  1. 

znmiif'i,  jiAmnknem,  r.  pf.  Rj.  z.a-ma<*i.  vidi  zAm<5i. 
rjunaknuti.  r.  pf.  Je  i  prosti  rnaiM,  maknuti,  v.  iuipf 
zjunifuti.  —  1)  sich  detu  lilicVe  enizicken  (efUriicken), 
ftuhduco  me  ocalit:  zanmt^e  (znm?e)  za  brdo.  Kad  eu- 
makne  u  Novi  s  djevojkom.  Rj.  —  MiloS  zamakne 
Meijju  zgrade  da  traži  majku.  Rj.  42i>a.  Kad  vidi  fofk 
^e  se  oua  tžeim)  strovali  i  zamakne  n  jamu,  a  on 
rete:  »A  !  tako  tebi  valja!*  Npr.  144.  —  2)  omČu  volu 
na  rog,  ili  uie  na  vrat,  nm  Hah  einen  i^trick  leijen, 
injicio:  I  zamaće  sindJfir  oko  vrata.  Rj.  —  S  ft)  (u 
t\  O.)  kof^ft.  nnfknupfen,  .<!ts^ni(f«,  cf.  objefliti.  Rj. 
ovamo  može  hiti  da  ide  ovaj  primjer:  Ako  bih  pa 
po<>em  znjrrlila,  Živ  mi  bratac,  poljubit*  j;a  ne  ću; 
uko  bih  se  i  tu  prevnriU,  Živ  mi  bralai\  ja  nijesam 
kriva,  nepo  majka,  koja  me  zamakla.  Tlerc.  2(>9.  - 
hj  sa  Be,  refleks,  ziimni'i  se  (u  C.  G.\  sich  aufknUpfeti, 
se  suspendere,  cf.  zamaknuti  se:  AV  će  ti  se  zatnak- 
nuti  ljuba.  Uj.  vidi  objesiti  pc.  —  Bnpmpi  ne  ru.  moja 
mila  m.iiUo!   ili   ^514   se  zamakn'Ui  .s'a»m.   Her<%  173. 

zaiiuiaŽAriitl,  rilin,  v.  pf  za-mad£araii,  poi'eti  Ma- 
džarski govoriti,  isp.  /.atunJati  prema  tunSati.  p.  impf 
prosti  madžarati. 

%anift|rU<ii  zamislim,  v.  pf.  za-mapliii.  r.  impf 
lua^rliti.  —  j)  Haach  machen,  einen  Itauchnebel  um 
sii'h  fier  verlfTciten.  furnam  facio  c.c  fistula.  Kj.  pH- 
ieći  nariniti  oko  sebe  kao  »laglu  od  dima.  —  2)  sn 
se,  reflek'i,  zamftpHti  se,  ttebelig  nerden,  obnul>ilor: 
Novljansko  se  polje  zamaijlilo.  Rj.  kao  maglocito 
poHati:  Što  se  ravni  zamaglio  Tmvuikl  Ali  pori,  ali 
kujra  mori!  Heri'.  42. 

znmuKjlJiitlt  jilni,  v.  pf.  (u  C.  G.)  koga«  vidi  op- 
i'inili.  rf.  inujyije.  Rj.  za-ma^jijati,  vidi  i  za<^arati, 
zaniaJtati,  zntravjti  2.  v.  impf  /.amafrjijavati.  —  Pri- 
povijeda se,  da  «u  ^jekoji  ovako  samatjjijani  ljudi 
\K)  molitvama  sveMenii?kijem  izbljiivali  ave  one  ma- 
gjije  kojima  ^m  zamafijijani.  Rj.  341a.  Gjevojka  koj» 
je  baba  :am<tgjijala  i  u  tiču  pretvorila.  Npr.  221. 

znmn^ijdranjc,  n.  cerb.  od  ssamogjijavnti.  radnja 
kojom  tko  zamagjijara  koga. 

zamiivjijjlvnti.  zamapjljavara,  v.  impf.  za-magji- 
javati.  vidi  t^urati,  i  spn.  ondje.  r.  pf.  zamngjijati. 
t>p.  magjijr.  —  Moja  mati  posla  da  bilje  kroz  poru 
bere  da  njim  mladiće  zamagjijnvtt  i  n  zvjerad  pre- 
tvara. Npr.  94. 

zamAhHtl,   »limaru  (zilmaham),    c.   pf.    i^-amahao  ' 


konj  vodu,  t.  j.  ne  može  da  mokri.  Ti  prohodaj  konja 
karavranoa,  možda  ti  je  vodn  znmahao.  Kj.  za-ma- 
Imti.  isfj.  V.  impf.  mAhati. 

znmnbfvanjc,  u.  dos  Ausholen,  adduciio  hrachii, 
Hj.  vcrhtd.  od  /ninahivati.  radnju  kad  tko  zamahne 
n.  p.  rukom  svojom  na  koga. 

zamabiralii  ?afn;'\bnjeni,  t\  impf.  aushoUn,  ad- 
diiru  hrachiu7H.  Rj.  ^a-ni-thivati,  n.  p.  na  kogn  rukom 
svojom,  r.   impf.  prosti  ni/lhuti.  v.  pf,  zamidinuti. 

zamahnitnti,  zamilhmtam.  v.  pf.  Rj.  za-maluiitati. 
V.  impf  mahnitati.  —  J)  (u  Dubr.)  vidi  poludjeti. 
Uj.  mahnit  postati.  vi<li  obestijati,  z:iJudjeli.  —  2)  auf 
dnvntie  Art-  .sich  verimn,  nbcrro  stuUuSf  cf,  Kalu- 
djeti.  Rj.  kao  maJtuit,  hid^  na  lud  način  taći^  ea- 
lutati. 

ZJiniAiinuli.  zilmiihn^in,  r.  pf.  Rj.  za-mahnuii.  ^. 
pfje  i  prosti  mahiiuti.  v.  impf.  /amahivati.  —  J)  aus- 
holm  nm  zu  srhlagen^  brarhium  addwo,  Rj.  tndi  h- 
niahnuti.  —  Odjefcoji  uzmti  na  Božii?  sjekiru  i  ža- 
mtthnu  kao  da  postieku  votfku  uerotkinju,  a  drugi 
mn  ko  reće:  »ne  sijeci,  rodi<*e-.  Rj.  3.'ia.  Uzme  bnz- 
dovan.  pa  ra/inahne  njime  i  udflri  /maja...  on  i 
tre(*i  put  zamahne  da  pa  udnri.  Npr.  8.  Na  pseto 
zamahni,  a  gjevojku  udri.  (Valja  da  se  misli  da  je 
valja  držati  pod  /iiptoni).  Posl.  liK).  Kad  bi  ko  st^ 
mfthiuto  sjckirtnn  u  -rHci  st^ojoj  da  posije^Je  drvo,  a 
ona  bi  paia  «  držalice  . . .  Mojs.  V.  11),  5.  Jer  je 
zamahnuo  na  Jioga  rukom  svojom,  i  svemofrućemii 
se  opr*o.  Jov  15,  2r>.  —  2)  n.  p.  /amabni  te  mrve 
(ili  ejnbrel,  tregkehren,  averro.  Rj.  kao  1  pomf^ti  1, 
1  7.am^8li  1.  —  S)  n.  p.  zamahnuli  konji  nekud,  jm 
ih  ne  mogu  da  naerjem,  davon  gehen.  abtre.  Rj.  otišli. 

ziiraniva  .  .  .  vidi  zamahiva ...  Kji  h  krajevima 
gtlije  se  i}las  h  ne  čuje  a  govoru. 

zamAknnje.  n.  das  Eimreiehen,  Kiniunken,  im- 
mersio.  Uj.  verb<d.  od  zaraakati  radnja  kojom  tko 
zaviarc  .štO  «  sto. 

zamAknIi,  z^mat^m,  ti.  impf.  eialunken,  immergo. 
Rj.  za-makati.  r.  impf.  prosti  moliti,  r.  pf  zamoliti. 

—  Zumakaće  ii  nlji*  nogii  avnjn.  Mojs.  V.  3.%  24. 
znnftknuti,  zAmaknem,  —  1)  vidi  zaiuai?i.  Rj.  — 

*i)  zamrlknuti  se,  tHdi  zaraa<H  se.  Rj. 

zi^malo  (za  malrO,  adv.  —  1)  vidi  malo  2.  —  Sinu 
iz  njega  ojranj  da  «?  ."'(  malo  sva  gora  ne  zapali.  Npr. 
94.   Cekini  njega  pritisko^c  i  zatnalo  ne  udaviAe.  i*6. 

—  2)  zamalo,  t.  j.  vremena,  vidi  malo  1.  —  Zlatna 
kruno  okninjena,  —  svijetli  knjaže,  no  za  malo  a 
ne  dujro,  —  dupa  žalost.  Npj.  .5,  Ifi4.  Opet  ću  im 
biti  svetinja  ta  malo  u  zemljama  u  koje  otidofie.  .lezek. 
11,  16. 

z&mnniA,  f.  rfw  Lockspeisse^  csca  (%tm  Schiv^n&, 
Hunde  an  sich  zu  locken).  Rj.  za-mama,  ono  tim  M 
tko  ili  ito  tamami,  n.  p.  jelo  kojim  se  -amami  svinj^e, 
pseto.  isp.  zamamiti. 

zamUmlli,  z:im:1nnm,  v.  pf.  anlocken,  alUcio:  tu- 
mami  pseto,  da  ne  ide  u  planinu  za  (čobanima.  Dok 
nas  hajduk  u  goru  zamami.  Rj.  za-mamiti.  r,  impf. 
zamamljivati. 

zaniiimlJivrinjLS  n.  das  Locleti,  allectio,  adescatio, 
Rj.  rcrf*"!.  ad  ?,jimamljivati.  radnja  kojom  tko  £a- 
mutnljnjc  fcof/a  ili  ito. 

zamuinljivatf,  znmiAmljujem,  r.  impf.  loeken,  allecto, 
Rj.  za*muniljiva(,i.  r.  intpf  prosti  mamiti,  r.  pf.  za- 
mamiti. —  Turaka  iziHe  preda  njih  (pred  konjike 
Srpslcn)  po  deset  nn  jeonopa,  pa  ih  jcani  'itanu  za- 
mamljivati, n  drupi  Btanu  izdaleka  zalaziti,  da  ih 
ojrteku.  Panica  3,  19it.  t^ad,  dok  »e  nije  wi  »vtm 
spremio,  zumamljuje  jtns  jo$  i  daje  nam  pomalo  t&ioa. 
Miloft  128. 

zftmnn,  umsanst^  frustra^  incas^um,  cf.  zabiuIftTa, 
lualud,  zamauice:  Baba  babi  prebla  lan,  da  joj  raman 
progje  dan  {Poal.  10).  Rj.  adv.  za-man.  vidi  zabmBn. 
za-bman.  »t/M.  kod  uzalud.  —  Zaman  se  je  kajat'  po 
šteti.  UPosi.  155. 


TANlHIldAliti 


—  792 


Kaosetaoti 


znnAndnlHI,  nm,  t.  pf.  prevu«^  rnandu]  preko 
vrfttn,  this  J'fior  ntU  einetn  lialkcn  rerriegein,  ohice 
clnudo:  AV  kapija  puHta  zatvorena  i  zamandaljmu. 
Rj.  za-mandjiliti.  {Irukiije  ne  ijlagol  ne  naUui.  itip. 
uiaiidnl.  iHp.  zApoIangati. 

ziimanh'ti,  /.  pomoć  koju  la^jari  na  kakijem  mje- 
Blima  u/.im&ju  k  obit^nijem  koujnia  ili  Ijudma  koji 
U^je  vuku:  činili  smo  zattuinicu;  bio  aam  na  zama- 
Ilici.  Rj.  —  enacenje  (kitrijenuj  odmjenjivali:  zama- 
niat,  uzflinanee  (u/JiHopccj.  Korijeni  153. 

zAmanirć,  adv.  vidi  ziimun.   Kj.  syn.  kod  UKiLlud. 

Kaann  . .  .  viili  /.omAhn  .  . .  Bj.  u  ^i^/emiua  gdje 
ne  gUts  b  ne  čuje  u  govoru. 

Kamft.sUli,  ■/.him»\1m,  v.  pf.  einschmahen,  pingiie- 
dine  condio.  lij.  za-uiaatiti,  makću  zttčiHtti.  r.  impf. 
/nmajk'ivali.  —  Za  tim  /.aifite  jofi  malo  tnaBii,  Us  ono 
zamoftti.  PohI.  136. 

xlBlR.%riJt  in.  ein  Jlieb,  ivtus.  Rj.  /.a-mošaj.  za  po- 
slanje isp.  zamahnuti  1.  djeio  it«;7m  tko  zamahne  (U 
udari),  uidi  mah   1.  —  sn  nosi.  iap.  dopajrjaj. 

7.&Diiisiin,  /.iinioSna,  adj.  schv:intjhar  (ao  sehuer,  das 
Mun  (^,  tim  £u  hehen,  achtringcn  miiss),  pondcrosus, 
n.  p.  uiai^,  nož,  drvo,  sablja,  cf.  /.uma^it.  Bj.  vidi  i 
mahovit.  tako  UAko  »to,  te  treba  njime  zamahnuti, 
da  se  digne  u  ris. 

zimB^^ii'UOJo,  n.  dtut  Einschmttlsenf  io  eondire 
pinguedine.  Rj.  verhal.  od  zamuSćivati.  riidnja  kojom 
tko  zamasćuje  što, 

znniiisćfi'ntl.  zamilžćujera,  r.  itt'pf.  einJichnmhcn, 
pinguedine  condio.  Kj.  zn-maSćivnti,  vta.iću  zapinjati. 
r.  impf.  prosti  mastiti  1.  c.  pf.  /.amastiti. 

zAronHil,  fidj.  vidi  vatun^n:  Lijeva  je  samaiUtt 
ruka.  Rj.  vidi  i  mahovit  —  On  je  ljuto  tamahito 
moin<^e.  Npj.  5,  5  (=  koje  je  brzo  zamahnuti,  rado 
smnahitje?). 

zamiiAttitli  j^tom,  v.  pf,  (u  C.  G.)  vidi  opčiniti.  Rj. 
za-ma^tnu.  glagol  H'  djukcije  ne  nalazi,  igp,  maStii- 
uije.  riđi  i  /AiCunati^  /nma^jijali,  zatravili. 

^milforiti,  nm,  v.  pf.  ccralten,  scnest'O.  Rj.  zn- 
umluriti,  potili  maloriti.  v.  impf.  inatoriH. 

KiimnvU'ii,  f.  iu  lUsuu)  der  Svhvoindcl,  certigo.  Rj. 
/a-mavicA  (od  kor,  od  koga  je  o-mnja.  isp.  Oan.  3'iO.). 
r*idi  omamit-ji,  vrloplavica. 

zjimiizatl.  /iUnažem.  r.  pf.  Rj.  za-uia/aii.  v.  impf. 
%u-ma/;ivuti.  —  1)  snschvdercn,  vcrmshmierev,  oblino. 
Rj,  —  A  da  bi  mah  i  cvir«  zuinazali  oči,  oni  mu 
jave,  da  su  HadAi-Mustajpa5u  za  to  ubili,  Što  jo  bio 
nevjernik.  Danica  3,  14o.  —  2)  kod  gospode  nov- 
cima kakovu  krivicu,  fiurc/i  Beitechung  gut  vtuchen.  Rj. 

Z)\tuii7.i('ii.  f.  malo  zama/nuje,  /cm  unctio.  StuUi. 

/.nma/.irfinjo«  ?i.  dan  Verschmieren,  ohlitio.  Rj. 
tferb.  od  zauiazivati.  radnja  kojom  tko  zamazuje  sfo. 

Kiioinzfviiti,  zamiiz-ujem,  i',  irupf,  verschmieren,  ob- 
lino. Rj.  zn-ma/ivati.  lU  impf.  prosti  mazati,  v.  pf, 
zamazati. 

Kumfloa.  f.  —  1)  [u  Kišnu)  Schimpfuori  fiir  ein 
schlimcs  A'inii,  conviciutn  in  puerum  pelalaniem.  cf. 
zauiaci  3.  Rj.  pnovka  djeteta  da.  —  ^)  dem.  od 
zaaika:  fTozicu  uhitit*  u  zutnćicu.  DPosl.  ŠO, 

ZJim^^i,  zamknem  (zamkoh,  zamće;  zamkao,  zam- 
kla),  mdi  zamai^i :  I  daleko  zamkli  u  planinu.  Rj. 
za-mt5i.  vidi  zamkonti.  Daničič  misli,  da  je  zamko)) 
pogrijeseno,  već  da  valja  z^nikob.  Rad  (j,  78.  da{j€ 
je  akc,  zi\mće;  zUmknn,  zAnikla.  isp.  omći  prema 
omnći.  —  sa  se,  refleks.:  Pak  notui^.o  peruim  buzdo- 
vatium,  buzdovan  se  ja»ićr  u  oolake  .  . .  kad  w  vrati 
perni  buzdovane  i/nad  b'jele  crkve  iz  oblaka,  od 
udari  u  banove  dvore.  Npj.  2,  213. 

KfiniMitl,  /.iimetlim.  zamtSdlJall,  zarafedljflm,  v.  pf. 
n.  p.  rakiju,  mit  JJonig  t/*(Vr-cn,  mellc  condio.  lij. 
zn-mediti,  za-mc<IIjati,  mt-dnm  zuriniti.  r.  impf.  mediti, 
me*iljati.  —  Varenik,  vruće  zamegjeno  i  zabibereno 
čina.  Kj.  &4il  Janie  peoi,  a  tuku  pirjani,  a  zantcdi 
prepeke  rakije.  Npj.  4,  104. 


1.  lam^ti.  zametem,  r.  pf.  Rj.  za-mesti.  r.  mmj 
mJ-sti  (metcuiK  —  J)  kehren  (das  Auskehric^i  i» 
Winkel),  conterro.  Rj.  saptesti  »meće  h  kui,  aiap. 
pomeli  1,  zamahnuti  2.  —  2)  iervc}tcn  (mit  i:ki^nmX 
zameo  inijeis;;  zameo  vjetar  puU  Kj.  tiidi  rAripiH  2. 
—  Za  cio  opnnćar  zameo  snijeg,  t  j,  *  ODAoka.  Rj. 
461a.  Zameo  snijeg  Šuičkinju  Mani.  Rj.  Si^Hh. 

3.  zan^^Sti.  /amćiem,  v.  pf.  umrvhren  ftnischen) 
m  it  dem  Kocb  loffel,  m  isceo^  n.  p.  Za  meo  kao  svi- 
njama tkftd  se  što  rjrjavo  zgotovi.  Poal.  84).  lij.  za- 
meti n.  p.  varjaćom  u  loncu  ato  ne  kuhtt,  ^di 
umćftti.  V.  impf.  2  mćsti  iin^iem).  On  zaiSte  malo 
bračna,  te  anjtpe  u  onu  vodu  i  zamete.  Po«1.  135. 

zAID(^t,*  m.  die  l'ngelegenkeit^  der  Zeticerlusi,  mo- 
lestia;  uvrati  m  k  meni  ako  ti  nije  zatnei;  camici  ti 
je,  dohvati  mi  to.  Rj.  kao  nezgodia,  dufUfiUn\,  —  Na- 
metljiv, što  (Hni  zamet.  Rj.  IS^ia. 

Ki^motnk,  z:imetka,  m.  Rj.  isp.  zaćetak  2.  —  7^rfer 
erste  .Anfang  einer  Frucht,  foetus,  embrjjo.  Kj.  m^ 
prti  početak  čorjerji  u  utrobi  materinoj,  isp.  zanietH 
nuli  »e  1,  zatietak  2.  —  Zametak  moj  vidjet  oil' 
tvoje  (BoKel),  u  knjizi  je  tvojoj  »ve  to  rjipi^juio.  P«. 
139,  1(5.  Bog  me^'ju  ljudima!  onaj,  koji  se  nigdje  ne 
može  smjestiti,  u  utrobi!  zametak  je  njegov  be/.  sje- 
mena. DP.  323.  —  ^)  najprvi  početak  čega  gwl: 
Smokva  je  pustila  zametke  smje,  i  loza  vinova  iicvala.^ 
mirile.  Pjes.  nad  i>je«.  2,  13.  U(»ozna  nas  sa  :ra7HetkrmH 
pinakoteke  u  Biogradu.  Rad  b,  3t)5. 

zAmctaD,  z&metna,  adj.  n.  p.  posao,  iangsatn, 
tarde  procedens,  cf.  zametljiv.  Kl.  koji  ćini  sumct. 
isp.  zamet 

zam^tai^o,  n.  Rj.  cerbal.  od  zametati  {i  ee\  ke^je 

vidi. 

zamfttuti,  zamećem,  v.  impf.  Rj.  za-metati.  r.  pf, 
zametnuti.  —  7.  1}  n.  p.  žicu  (na  vreteno),  iiie  [arn^ 
kulac),  ifi'e  eine  Scklinge  hinden,  anlegen ,  it\jicio : 
Prase  repom  vuzdiiu  zameće,  uli  nigda'  uzla  ue  «i- 
veže  (Posl.  '2511).  Rj.  —  :^)  na  mme,  attf  die  .Si.Vii*/- 
tem  laden,  tollo  in  hiimeros.  Rj.  zametati  na  rume 
n.  p.  puške.  —  3)  anzettelu,  cecito,  n.  p.  krajinu, 
kav;^u.  Rj.  itp.  zakuhavati  3.  —  Ali  se  nemoj  usno- 
sili,  bez  potrebe  rata  zametati,  Rj.  774h.  Na  njen 
ae  bula  ra-srdnula,  al*  «e  opet  br*e  povratila,  pa  s« 
njime  igru  zametala.  Npj.  5.  tJI*l.  Kuje  zlo  svugdi^^ 
zameće  svugju,  Prić.  6,  14.  t'ovjek  ^njevjjiv  zamc4d^ 
raspra.  15,  IH.  —  4)  enierbent  actiuiro,  n.  p.  kojc«, 
ovaca.  Rj.  vidi  zamućati,  zapaćaii,  zaraigivati.  — 
//.  sa  se,  refleks,  zamfetjiti  ae,  enisteheHf  exori<yr. 
Rj.  kao  postajali,  isp.  zakuhavati  «e.  —  Da  vidim< 
cvate  li  vinova  loza,  zameće  li  se  groigje.  Pji 
nad  pjea.  7,  12. 

zAmetlJiv,  adj.  5to  Čini  zamet,  cidi  zametan.  Rj, 
isj>.  zamci. 

zt^motnuti,  nem,   v.  pf  Rj.  zB-mcuiuti.  p.  pf.  j«  i 

prosti   metnuti,   vidi   zavrći.   r.   impf.   zamotati.    

/.  1)  žicu  (na  vreteno),  uže  (na  kolac).  ui4  cime 
Schlinge  binden,  anlegen^  injicio,  Rj.  —  2)  na  ram«, 
auf  die  tSchultcrn  laden,  tollo  in  humeros,  Kj.  —  Rukva 
spopadne  i  lićupa...  okrešo  joj  grane,  j)a  zametnuctti 
je  na  ravio  kao  kijačn  ide  u  svijet.  Npr.  2.  Vigjevfti 
to  sve  Naaradin  hoJža,  zametne  sjekiru  na  ramo.,  1 
pojgo  kući.  Poal.  47.  Kad  muU-arci  idu  na  poka- 
janje, oni  se  poregjaju  jedan  za  drupijem  eauictnacH 
na  ramo  puške  naopako.  Kov.  98.  —  3)  anzctteln, 
e.vcito.  Rj.  kao  sapoćeti.  vidi  i  isivaditi  3,  zukuhaii 
2,  zaturiti  2.  suprotno  zamiriii.  —  Pa  otijpollje  hajku 
zametnušc,  Rj.  SDla.  Lasiio  je  kavffu  sametnuti,  al' 
jo  tCfiko  kavzi  dievap  dati. '  Poal.  166.  Pa  najprije 
igru  zametnuti.  Npj.  2,  2*.L  Pa  tu  s  njima  dženjnk 
zamctnuse.  4,  432.  NikSić  zametne  razlićne  pletke,  te 
dobro  zavadi  Milo.-a  i  Molera.  Miloš  13i.  Kara-f  ijor- 
^rjije  zametne  s  ^filenkom  nckaku  rasjtm  i  malo  po 
malo   tako  se  svnde,  da  .  .  .  Sovj.  54.  sa  ae.  pn*s.: 


Muniea^lo 


--  793  — 


»M^«aA 


Pa  M  ne  može  zametnuti  iMrazminje,  kojpfra  bu 
rexiiUati  vet^  ^v/.naii.  Kolo  H  (15i.  i>p.  zametnuli  se 

1.  —  4^  ervcerheii,  acqviro.  Kj.  iiVi»  znpnlUi.  —  A 
koji  au  novi  gonjiodari  i  od  akoru  Ui0nu  zamelnuU 
i  ua  ujjnia  novi  »kerlet  bcžc,  one  me(?c'S  u  gornju 
trpezu.  Npj.  2,  350.  Robo,  pale.  i  sijeku  glave,  ue 
dadu  nani  ovcu  ranteUiuti  i  u  mio  vola  uhvatiti .  .  . 
ave  oto$c,  pare  ne  dadoSo.  4,  434.  —  J%)  ktto  namje- 
tttiti:  Zainetnuli  kome  mrežu  (kao  da  bi  pa  uhvatio 
u  nju,  t.  j.  namjestili  pletkc).  Poal.  M.  riđi  zamjeBtiti 

2.  —  11,  sa  se,  refhka,  —  1)  entstehcn,  ejrorior,  xii- 
melTUila  »a  kav^a,  dijeto.  Kj.  kao  postati,  vidi  za- 
kuhati se.  zavri5i  se  1.  za  dijete  vidi  zudijali  ae.  - 
Vlasac,  vlaai,  ma  tkao  dlake)  §to  5e  u  ranama  na- 
metnu. RJ.  G7b.  OjiurjelicH,  (jlistit  koja  se  zmiutne  u 
djetetu.  RJ.  452a.  Zametne  sv  haj  u  i^unii.  Sam.  U. 
18,  *i.  Ako  se  zavietnul't  parnicu,  krivac  je  pla<*ao 
troškove  za  sud.  DM.  306.  isp  zametnuti  3.  —  i)  ćiin. 
iiufladen,  sihi  iinponcre.  Rj.  n.  p.  Tamettiuo  se  kija- 
čom,  cametnuo  je  sebi  na  raine^  metnuo  na  se.  vidi 
zavrti  hc  2.  —  S)  zametnuti  ac,  to  jest  izgubiti  ae. 
Stulli.  zametne  se  sto,  da  se  ne  može  naći, 

zjioiieaujis  n.  Rj.  verhal.  od  zrtmioati.  —  1)  radnja 
kujom  tko  zumiče  n.  p.  za  knćtt  (die  Kutriickun^r,  aub- 
duL'tio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko  ::aniiće  n.  p. 
uže  ro7u  na  rrat  (das  Anle^en,  z.  B.  eines  fjtrickeB 
dem  Oehseu  um  den  Hals,  injeotio.  Rj.).  —  3)  radnja 
kojom  tko  eautićej  vješa  koga  (djia  .Vufkiiiipfen,  su- 
apeuBio.  Rj.).  —  4}  radnja  kojom  kome  oći  zamiču 
rt.  p.  za  djevojkom. 

/jVmieall,  zi\mi^em,  v.  impf.  Rj.  za-micnii,  ti.  impf. 
prosti  mioatL  i\  pf.  zamasi,  zamaknuti,  zam«?!.  — 
1)  entriicken,  submoreo.  Rj.  zamive  tko  n.  p,  i« 
kiu:u.  —  2)  auUtjen  (z.  li.  dem  Ocksen  einen  Strick 
um  đen  llals)^  injicio,  Rj.  zaniicati  n.  ;).  eola  omču 
na  ro(j  ili  azc  na  vrat.  —  sa  «e,  pass. :  Do»Vka<\  na 
dovratniku  ono  sa  što  se  zamiče  skakačica.  Rj.  13(ib. 
—  »TJ  (u  0.  G.)  nnfkniipfen^  susjiendo.  Rj.  vidi  vje- 
.^ati.  —  ^J  zamiću  mu  ofii  za  djevojkom,  *mWi<  ste 
gern.  K.j.  rado  je  vidi. 

%»iiiij«^nitj.  ziimijemm,  v.  pf.  Rj.  za-mijeniti.  rr. 
impf'.  zamjenjivati.  —  J  a)  kojra  u  kaku  pottlu,  er- 
sctzeHf  supplco.  Rj.  riđi  odmijeniti.  —  Kad  koji 
(Seprrt)  ovako  nekolike  Rodim?  posluži,  pa  dog;ie  u 
kuiHi  nov,  onda  onaj  nori  ovorja  zamijeni  .  .  .  Kad 
maJHtor  ide  kud  trpovine  radi,  zamije7iicni  šegrt  ide 
pred  njim  pjeMee.  Rj.  .S36b.  Bi  1'  ae.  T.jizo,  u  ae  po- 
uzdao, a  da  mene.,  siuo,  camijeniš?  Npj.  4,  301.  — 
b)  sa  sm,  refleks,  abfjelost  iterden,  a  stationr  reeedo, 
recreor:  Sto  se  sinko  ne  5(?e  oženiti,  da  se  stara  za- 
mijeni majka.  Rj.  vidi  odmijeniti  pe.  —  2  «J  ersetzen, 
compcnso:  zamijeniti  svoju  }!:lavu,  t.  j.  kad  ćovjek 
ubije  neprijatelja  prije  nep:o  poj^ine.  8rbi  kažu  da  je 
Šteta  i  sramota  (jedni  vele  i  jfrjehota)  pocrinuii  ne 
zamijenivši  svoje  glave.  Rj.  ovamo  idu  i  orakovi  pri- 
mjeri: Ja  <^n,  babo,  na  mejdnn  iziri.  hoou  tvoju  sa- 
meniti  ffluvu.  Npj.  3,  391.  I  ubiže  Mebmedovid- 
Muja  ...  A  kad  vi^'je  Mehmed  buljumba^a,  p(Mliže 
He  na  noge  lagane,  da  od  svoijft  zamijeni  sina.  A,  523. 
Turčin  pote.coe  iz  piStolj.i,  te  njega  posred  ćela,  pa 
na  dobru  konju  uteče,  zamenitii  Qlacu  gofipodnru 
svofia.  Milos  77.  —  b)  sa  Be,  refUks,  sein  Leben 
theuer  verkaufen  (seinen  Feind  umbringen,  ehe  man 
auch  seVist  stirht),  hostcm  oecido  ant.eqnam  ipse 
»lorior,  Rj.  zamijeniti  .w,  t.j.  zamijeniti  sroju  glaru: 
Junački  je  umr*o.  (Kad  se  zamijeni).  Posl.  115.  — 
3)  zamijeniti  sto  ćim,  dati  jedno  za  drarjo:  Turske 
riječi  lu»n<)  (!:enio  mi  u  pisanju  knjigu  zamijeniti  na- 
šima. Pia.  8t). 

znmij^.siti,  zftmijeHim,  r.  pf.  einteii)en,  das  Brot 
anmachen,  misceo  afjiiam  fttrinae.  Rj.  za  -  mijeKiti. 
vidi  zakuhati  1.  r.  impf.  zamjećivati.  —  Oparu^a. 
kljnralom  rodom  zamijeJiefia  po^at'a.  Rj.  461a.  Br*e 
zamijesi  tri  kopanje  bijelog  krasna  i  iapcei  pogače. 


Moja.  I.  18,  6.  Neka  budu  pop'.'ire  prijpHne  od  bije- 
loga braSna,  zamijtsenn  s  uljem.  III.  2,  -I  fs?  uljem). 

zaiiitjt>ti(i.  /?unijetTm,  r.  pf.  (u  Dubr.)  Itemerken, 
unimadvertv.  Rj.  za-mijelili  (isj).  zamotriti).  isp.  pri- 
mijetiti, primjedba,  drukčije  se  ;flai)ol  ne  nahodi, 

Ki\iniHli  bC,  Hm  se,  i>.  r.  pf.  za-militi  He,  postati 
milo  jedno  đrutiome.  vidi  zavoljeti  (se),  iitp.  uljubili 
ae,  i  si/ti.  ondje.  —  Dvoje  su  se  zamilili  mladi: 
Onier  momče,  Merima  devojka.  Npj.  1,244.  r.  impf. 
milili  ae. 

KAmilovntl.  zumilujem.  r.pf.  licft  ge^tnuen^  odamo. 
Rj.  za-milujc  tko  kotfi,  kad  mu  postane  mio.  vidi 
zapaziti  1.  inp.  uljtibiti  »e,  i  si/n.  ondje.  v.  impf.  mi- 
lovati 2.  —  Poslije  to):a  znmilova  (Sam.itin)  djevojku 
uii  potoku  Soriku.  8ud.  16,  4  Avennlom  imn^e  lijepu 
Hestru,  i  zamilovu  je  .\uuion.  »Sam.  U,  13.  1. 

zaminull,  /:\muiea).  v.  pf,  Rj.  za-minuti.  r.  pf.  je 
i  prosti  minuti,  v.  impf.  nema.  —  1)  n.  p.  za  brdo, 
za  kuću,  hinitr  —  (jchcn^  co  post-,  cf.  7.u('i  I.  Rj. 
V.  impf.  zalaziti,  zahoditi.  —  2)  kopa,  vorhei  geJun, 
practereo:  A  svatovi  goru  zuminuŠe.  JoS  ozad  ga 
neki  zaminme.  Rj.  mimo  koga  ili  mimo  sio  proći. 
isp,  minuti  1.  r.  impf.  prolaziti.  —  Tri  dana  su  pnta 
Z'tminuli,  dok  au  puatii  vo<hi  zakolili.  Rj.  17ia.  Na- 
irjo5e  me  alražari,  koji  obilaze  po  ^radu.  Malo  ih 
zaminuht  i  na^ob  ono^ra  kojra  ljubi  duia  moja.  PjeH. 
nad  pjes.  3,  4.  —  3)  vorhdsčin  (ton  d^r  Xci1),  prae- 
tcreo^  cf.  pro(*i:  Kad  doiieliL  zaminu  podina.  Rj.  o 
vremenu,  vidi  miniiti  2.  r.  impf.  prolaziti. 

Ziiniirksnti.  zamlriSSm,  v.  pf.  anfaiigeu  :u  ricchcn, 
olere  coepi.  Rj.  za-mirisati,  poicti  mirisati,  isp,  za- 
voDJaii,  i  sffH.  ondje.  c.  impf.  mirisati. 

Knniiriti,  zi^mlrTm,  v.  pf.  Kj.  za-mirici.  v.  impf. 
zamirivati. —  2)  stillen,  scdo:  t'ira  ide  te  kavgu  za- 
miri. Rj.  isp.  uticati  2.  suprotno  znraoluuti  3.  — 
Sve  zamiri  Milutine  kueie.  Npj.  3,  511.  —  2)  sa 
ae,  refleks,  n.  p.  zjimirila  se  rana  t.  j.  zaraaln,  stt- 
icuchscn,  cieatriccm  ducere.  Rj.  isu.  zamladiti  se. 

ziimirivrinjr,  it.    Rj.   rerhtil.   od  zamirivati   (i  ae). 

—  J)  radnju  kojom  tko  zamiruje  n.  p.  kavgu  (da« 
Stilleii,  Hedatio.  Rj.].  —  2)  stanje  ko:e  biva,  kad  se 
zamiruje  n.  p.  rana  (dna  Zu^vaehacn,  'o  dueere  ci- 
eatrieom.  Rj.t. 

zainiriviiti,  zamirujem,  v.  impf.  Rj.  za-mirivati.  r. 
impf.  prosti  mirili  (mTrTm).  v.pf.  zamirili.  —  DslilUn, 
sedn.  Rj.  n.  p.  kavgu.  —  2)  sa  so,  refleks.  Tiifrachsen. 
cicatrivem  ducere,  vf.  zar.i.stati.  Rj.  zamiruje  se  h.  p. 
rana,  isp.  zamlairjivati  ne. 

z&miNao.  zUminli.  /'.  >ta  mi  se  tvoja  za7Hisao  ne 
dopada.«  >a  nu,  dobra  ti  je  zumii^ao.*  J.  Bofi:danovi<5. 
za-raisao.  za  po.ftanje  inp.  zamiMliti.  wp.  pominao. 

zamisliti,  ^lim,  r.  pf,  Rj.  za-misliti.  v.  impf.  mi- 
sliti.—  J)  deiiken,  nnimo  concipio:  Vite  um  zamiAi 
ne^  more  ponese  ^Posl.  36).  Rj.  —  2)  sa  (*e,  refleks. 
sich  in  Gedanken  rerticfen,  immergi  medtfatiouc,  Rj. 

—  Zamislio  se  kao  jemin  o  Mnrtu.  (Jer  ae  onda  je- 
mini  obii^no  mijenjaju).  Posl.  84.  Kad  to  /Aeu  ki^ena 
Hajkuna,  u  mloge  se  misli  zamislila,  ave  mislila,  pa 
jedno  smialila.  Npj.  3,  381.  -\l'  se  icftte  teško  zamislio, 
4.  331.  Neka  duboko  zamišljeni  ir^olarič  istnižuje  . .  . 
Npr.  III.  Vičite  vetima;  jer  je  on  Bo^\  valja  da  se 
nešto  zamislio,  ili  je  u  poslu,  ili  ua  putu.  Car.  L  18, 
27.  NcMo  zamišljeno  povorka  kad  i  Kad.  Megj.  211. 

zikmlšljendst,  z.ami.41jenosii,  f.  stanje  onoga  koji 
je  sainisljcn,  koji  se  zamislio.  —  Duklo  se  Katioi 
trgoSe  iz  avoje  zami.Hjcnosti,  neka  znana  ruka  već 
otvori  kutnja  vraia.  Megj.  154. 

zAmjena,  f.  der  Krsatz,  die  Vcrtretung,  vicarius: 
majka  je  sebi  rodibi  zamjenu.  Oženi  se,  moj  premili 
sine,  da  zamjenu  steiVm  za  života.  Kakva  je  to  careva 
zamjena.  Već  ja  žalim  gdje  <hi  poginuli,  poginuti 
danas  bez  zamjene.  Rj.  za-mjena,  sto  zamijeni  koga 
[vidi  odmjenal:  i/»  djelo  kojim  se  tko  zamijeni^  i  kojim 
se  sto  zamijeni:  Molie   Boga,   a  tucite  Turke,  bec 


MfHJene  oe  puSUjmo  crkvu.  Npj.  ft,  182.  Priloživsi 
crkvi  nekoliko  vinOLTadn  tlnd<:  gtvtpodurima  njihovijem 
tamjenu  na  Knrilov*'.  DRj.  1,  Ml. 

zlnjcnlea,  f.  —  i)  die  Vcrtretcrin,  vicaria:  Sebe 
Ijnbn,  majci  samjcnicu.  Rj.  t<?;a  je  zamjena  kome: 
(4ie  «u  »vati,  ppe  ti  je  gjevojka?  vodii  U  mi  zamje- 
nicu^ sine,  koja  (5e  me  jotrom  zam'jeniti,  dvor  po- 
memi,  vode  doDijeli?  KpJ.  3,  023.  —  2)  gram.  pro- 
nonten:  Zamjenice  bez  roda.  Tafce  su  zamjenice  »j.i« 
i  .ti».  Obi.  25.  Zamjenice  %  T<yAom.  27.  late  na-stavke 
ima  i  Uena  ramjenicu,  29. 

sftnJ^Bik,  ni.  dcr  VerireUr,  riearius:  J&li  u  se 
nagii  samjenikti.  Rj.  X*o/V  jV  zamjena  i'ome. 

K&njoDlt,  («^;.  MfemiMi,  niuintM.  wir.  zAmjeoito, 
ricvtxim.  altcrne,  mutuo.  Stulli.  vidi  nie^uiiobui,  uwi- 
jamni,  iiznjmiOni.  gegen^eitig,  rrcchitelieifig. 

zAmjenitost,  zilnijenito^iti,  f.  SluUi.  osiUfinu  onofu 
xto  je  rfimjtrnito.  ricif^itudo,  rice#;  Gtgen^eitigkeii, 
Wechiicl:feitigkeii. 

»iBijenjivaDJe,  ».  rerlml.  od  Taimjenjivati.  radnju 
lojom  tfcn  :nni)cnjnje   koga,  ili    sumjeiijitje  Ho    čim. 

KUmjenJivilti,  zamjenjujem,  r.  impf,  Ki-mjcnjivati. 
V.  pf.  namijenili.  —  J)  koga:  0<lmjenjivati,  ahloscn, 
gucctdo  in  locum  alitut,  ef.  7,a)ujenjiTati.  Kj.  446a.  Za 
Du^iia  je  vojvoda  bio  vizi  vojnii^ki  npravitelj,  i"«- 
rujenjtići  cara  *a  svinui  njegovijem  pravima,  jfdje  on 
ne  bi  bio.  DM.  63.  i*p,  zamijeniti  1.  —  2)  Ho  ćim: 
Turske  rije^  na/nA^io  sam  /vje/dicmn  f*^,  i  jrje  mi 
je  odmah  mo^Io  pfl<tti  na  nm  zamjenjivao  sam  ih 
Srpskim  riječima.  Rj'*  XX.  Kao  ?to  predio^  lizii« 
meittotii  zamjenjuje  creme^  tako  ovaj  (prijedlop  »po- 
dlije^) vremenom  zamenjuje  meifto  pokaziija<?i  red.  Da- 
nici**. Sint-  277.  m  t»e,  pa«tr. :  Zeta,  koju  ne  bez  ikakve 
mimnje  nvnjcntitit^e  Dukljom  i  Dalmacijom.  DM.  II. 

zAmjern.  f.  (meni  se  iini  da  t^  ova  rijeć  ne  povori 
u  Srbiji  ni  u  Hercejrovini.  nego  aamo  po  vojvodstvu 
i  to  iK>najviJe  po  varovima),  Aw  fehclnehmen,  die 
Beleidigung,  offemtio.  Rj.  (fovori  ae  u  Hrr.  od  pro- 
stog** f%arada.  sa-mjcra,  djelo  kojim  se  tko  samjeri 
kome. 

zamji^ranje,  n.  vidi  /amjernvanje.  Rj. 

zamj^TiUi,  ziuDJerum,  —  1)  vidi  zamjeravati.    Bj. 

—  Tetko  moja«  ne  zumirajmeni!  Jesam  do5o  u  zemlju 
neznanu,  pa  te  kujiam  u  birtiji   biloj.  IINpj.  3,  iit54. 

3)  zjiniji^rati  *e,  riđi  /amjeravati  *e.  Hj.  —  Neretva 
ttjerula   se  Atutjeditna   IJHfiarlju   k  samoatalnoati  i 
lorakoj  ^iisi.  DM.  9. 

zaDj<>n&vJinJe,  n.  [cf.  zamjera)  das  Uebelnehvten, 
aeeepiio  in  malam  partem.  Rj.  verh.  od  /jimjeravati, 
(i  8el.  —    1)  radnju  kojom  tko  zmnjerara  kome  «fo 

—  2)  »tdMJe  koje  biva,  kitd  ne  tko  zamjerava  kome. 
ZttnJ«*rATiiti,  /amj/*nlvam.  r.  impf,   Rj.   /.a-mjera- 

vati.  vidi  zamjerati,  r.  pf.  r.nmjcriti  2.  —  1}  kome, 
Abel  nehmcn,  »ucceiufco.  Rj.  —  2)  su  se.  ref^ckt.  (cf. 
zamjera),  kome,  ili  kod  koga,  iihcl  nnkummen  hei 
einnn,  gratift  excido.   Rj. 

Zamjeriti,  rim.  v.  pf.  Rj.  za-mjeriti.  —  1)  4to  iH 
gdje  (okomi,  einen  BUek  tcerfen.  conjicio  ocvloft:  t^je 
zamjeri,  ubii^e  iz  puSke;  zamjeriti  djevojku,  cf.  za- 
gledati. Rj.  riđi  i  omjeriti  2,  Bmjeriti  2.  —  2  (x)  nemoj 
mi  7,amjerili,  i26ei  nehmen.  aecipio  in  malam  pariem.  Rj. 
e.  impf.  zamjerali,  zamjeravnti  fi  se).  —  Ja  mu  danas 
zamiriti  ne  ćv,  nek  mu  je  aida  do  pojasa  brada.  HNpj. 
3r  518.  Ajka  afi^e  nije  prikorila,  iito  ima  sedam  ljubi 
kod  odiaka,  nikad  agi  samirUa  nije.  3,  529.  —  b)  sa 
BC,  refleks,  {cf,  zamjera)  a\is  der  Ounst  kommcn^  đi- 
9plicco.  Rj.  N.  p.  zamjerio  sam  mu  se,  ili:  zan\jerio 
9am  se  kod  njega^  sto  ga  nijesam  pozdravio. 

zinjeslitt,  fifim,  r.  pf.  zn-mjesiiti.  kao  prost  glagol 
ne  dolazi,  i.fp.  mjestiti.  r.  impf.  zitmje*lali.  —  i)  ^  }• 
Stap.  cf.  Itanati  ne.  Hj.:   (L*   bauanju)  gdje  se  e&rev  ! 
Stap  ustavi,  ondje   mora  trlja  svoj  stnp  dn   zamjesti  ' 
(1.  j.  da   ga  izmaknei,  pa  onda   »vi   redom   bacaju  i 
pogagjaju  u  trljin  Uap.  Rj.  l-U.  —  2)  kao  namjestiti,  • 


riđi  z.itnetnuti  5.  —  Izvadi   me   h  rorefe.    kuju    mi 
tajno  znmiestiie.  Pa.  31,  4  (ahseonder^tnt,  rerhargen). 

tamlf'sivhnjvfi  n,  das  Anmachea  de*  Brnles^  pamia 
mixtio.  Rj.  dfr/Mi/.  od  zamjećivati,  radnja  kcyom  tko 
zamjeiuje  n.  p.  hljeh. 

umJeSirati*  zamj&^ujem,  r.  impf.  d<M  Brtfi  an- 
madttn,  farinam  misceo  aquae.  Rj.  ui-mje^ivati,  n,  p, 
hljeh.  vidi  takubavati.  r.  impf.  proxti  mijeaiti.  r.  pf. 
zamijeniti. 

zAmJcivtnnJe.  ».  Rj.  r«rb.  od  zan^ettmti.  —  J)  rads^ 
kojom  trJja(uhananju) ztisnjcHta  svolitap. —  1^)radmja 
kojom  tko  :amje.*ta  kome  ft.  p.  :amk\%. 

siaje&tati,  ^tom,  r.  impf.  Rj.  za-mjeHiUi.  r.  pf. 
zamjestiti.  —  i)  i.  j.  ^tap.  Rj. :  (U  biinmoju)  trija 
mora  jednako  svoj  štap  da  zamješta.  Rj.  14a.  — 
2)  kao  tajno  Jiamještati:  Koji  traže  du&u  moja,  nn- 
mjestaju  zamka.  Ps.  38,  12. 

zaska.  f.  Rj.  gen.  pl.  zamki.  z<t  potdanje  isp.  zamfi, 
zamknnti;  zamaći,  zamaknnti.  —  1)  die  Schling€,  !•- 
qu€tM.  Rj.  dem.  zamČica  2.  —  Ktihariti  n.  p.  T4umlas 
konju  nti  vrat  koji  ne  ne  da  uhvatiti.  Rj.  377b.  ZttmJta 
M  nitt^ini  oko  obrvke  na  katalcii,  i  ta  zamka  f4>Yt  ae 
obrvka  na  kotaleu.  Rj.  434a.  Radin,  koji  ovaj  nulioj 
ima  pred  sobom,  napravi  gotovo  za  jedan  ^a«  m^ic- 
liko  stotina  zamki  na  jedan  put.  Priprava  148.  Da 
ne  bvatać  vjere  s  onima  koji  žive  u  zemlji ...  da  ti 
ne  hadit  zamka  n^red  tebe.  M"j>.  II.  34,  12.  Jer  će 
se  uvaliti  u  zamku  nogama  svojim  .  .  .  u^tratiće  jr« 
zamka  za  prtu.  Jov  18.  8.  9.  V  ramiu,  koju  aa  sanJ 
namjctlili,  uhvati  se  nooa  njihova.  Ps.  9,  15,  K<Hi 
traže  du^u  moju.  zamjestnju  :amku.  38^  12.  Metmu$t 
zamku  nogiuiia  mojima.  57.  6.  Da  se  zapletu  u  zamke 
i  uhvate.  Is.  28.  13.  —  2)  svezan  na  zamku.  t.  j. 
kad  se  povui^  za  kraj  da  »e  odriJeM,  die  .1/a.vA«, 
macula.  Kad  nije  na  zamku  svezano,  onda  je  mrtvo- 
nzice.  Rj.  i  mrtvouzm'^ki.  mrtvoinke.  piVfi  ma^lija, 
Jeput.  —  ."siromasi  mjesto  imbreta  imaju  apoov.  I-  j. 
sa  svake  strane  po  jedan  konrić,  kojima  9e  veie  ko- 
ftulJM  na  zamku.  Rj.  231a. 

E&mkauti,  zlimknem,  r.  pf,  vidi  zam<?i.  Rj. xa-mknuli. 
vidi  i  tamaknnti,  zamaći. 

sanMfTaliJc,  n.  Rj.  verhtU.  od  zarula^vatl.  — 
1)  radnja  kojom  tko  ztmlaiuje  n.  p.  ^kiru  filas 
.\b*tumpfen,  retun.^io.  Rj.V  —  2)  raania  kojom  tko 
zamla'raje  koga  {a  Booi,  pidi  ^u»anje.  Rj.). 

znmineirati,  zamlhi5ujem,  v.  impf.  Rj.  7.a- mlaci v*ii. 
r.  impf.  prosti  mlatiti,  r.  pf.  /amlatiti.  —  J)  4i^ 
stumpfen,  retundo^  cf.  zamlatiti.  Rj.  «.  p.  sj^iru. 
vidi  zavraćati  3.  isp.  zatupljivati.  —  2)  (u  Boci)  riđi 
cugati.  Rj.  vidi  i  zaljepljivnti  2,  prin$avat).  i>p.  ca- 
mlatotca. 

taMlAditi  se.  zAmJadt  se.  r.  r.  pf.  n.  p.  mna,  tidk 
scfiliessen,  vernnrhcn,  dauditur  vuhiua  ibitfme  corp 
quasi  JHvenescit  fmlad),  cf.  zamiriti  se.fRj.  za-mlacKii 
se.  riđi  I  zarasli,  kad  n.  p  rana  znra^tc,  ondts  ne 
koza  kao  podmladi.  v.  impf.  zaralagjivati  se.  —  Po- 
tegne iz  piUolja  Xe  ga  idravo  rani,  ali  zrno . . .  ustavi 
se  u  nekaki^j  kosti,  i  na.^i  samouki  vidfiri  nije««!  ga 
mogli  izvadili,  nego  re  rana  onako  zamladi.  Sorj. 
32.  i  hez  se  refleks.:  Ne  <Je5,  pobro.  svojoj  biloj  kuli. 
dok  U  rane  ne  zamlade,  pobro.  HNpj.  4.  69. 

zamlniOivanje.  n.  das  VernarUn  đer  Wui 
clansi'j  rulncrit.  Rj.  rerferti.  ođ  zamhigjivati  «©.  afai 
koje  hiva,  kad  ae  zamlagjuje  n.  p.  rana. 

zamhiBjivnti  se,  zamlilsTJuje  se.  v.  r,  impf,  m- 
heilen,  clauditur   vulnus.   Rj.  xa-mla£givftti  He,  «i. 
rana.  vidi  zamirivatj  se,   zarastati.   v.   impf, 
mlnditi  se  1.  v.  pf.  zamladiti  se. 

zanlAtiU.  zi^mlatim.  v.  pf.  Rj.  za-mlatiti.  r.  ii 
zamlaćivati.    —   J)  (das  BeilJ   ah^tnmpfen^ 
dann    su   schdrfen    iiiovrntiti) ,   retundo .   i2alk#r 
einem  Jhtmmen:  /amlatio  ga   Bog,   pa   oe  pori 
(Kad  ho<.^e  da  se  kaže,  da  je  ko  lud  ili  suluiUMk.  Za- 
mlatio  ga  kao   kovač  ^ekiru^   pa   n«  porroltd   (kao 


»IBilatBiMI 


—  796  — 


uiarćl 


kovač  sjekiru  Sto  iskleplje  poMo  je  cumlati*  Posl.  84). 
cf.  znvmtili  iJ.  Rj.  isp.  xfitupili.  —  ^}  (u  Itoci)  udi 
ćuliti,  lij.  iHtii  i  /.alijopiti  2.  syn.  kod  prdeljusDiiCi. 
i*p.  Kftmlfttnica. 

zJimliUnii^u,  /.  (u  Boci)  vidi  priiiSak.  Rj.  ifp.  za- 
uilaLiti  "2,  i^mnla^^ivati  2.  vidi  i  prdeljuHka«  i  sifn. 
ondje.  —  Pa  udari  neHlru  Vukosavu  iiza  liJce  ga- 
vdatnicom  Ijutotii.  HNpj  1,  275.  ralmotit?:  Ter  tnu 
ieiku  zamliiiniai  elc.  podu  —  emnlutnicu  koma  pri- 
sloniti.  Si  u  Ili. 

zAmlnz.  f.  (u  Herv*.  i  u  0.  O-l  ki»eln  mlijeko  koje 
se  ovako  pravi;  ufipe  hc  u  kakav  sud  kisele  surutke,  \ 
pak  80  u  nj  »mure  alatko  mlijeko,  dokle  hc  5urutka 
ne  Kalane,  po  tom  ko  bo^-e  mirulkii  i»cijodi.  a  ko 
ne  <5e»  on  samlac  flkida  kašikom  te  jede.  a  surutka 
ostane  na  dnu,  Ari  suure  Milch,  oxrjtjala  ijuaedum. 
cf.  Kalj<^va,  Rj.  /a-mlaz.  h-j).  7.anila/.iti,  zamusU. 

znmlilziti,  zauiirir/im,  r.  ivipf.  itumelkcu  (z.  B.  tn 
Muud  cines  jungen  ThicreSf  duu  nicht  selbsi  saugcii 
ktinn),  admulgeo:  zamla/iti  JBirnjo  nejako,  —  mlijeka 
kome  u  oko.  Rj.  za-m!azili  ;i.  p.  jtignjt:,  vtuzudi  pu- 
Htati  mu  uitijeka  u  tuttu.  kud  ne  n»oic  da  se.  t\  iuipf. 
prosti  musti.  v.  pf,  zamusti. 

zAitilAženjo,  n.  das  Anmelkcn^  admuUio.  Rj.  rM*- 
od  zamlaziti.  radnja  kojoin  tko  stimlozi  n.  p.  jttgnjct 
ili  utuiluzi  mlijeka  kome  u  oko. 

zitmlijK'Mi,  /i^mlijcfim,  v.  pf.  (n  (_'.  O.)  kakav 
vir  ili  krnj  u  )ezeru,  t.  j.  utu<;i  inuoi;o  mlijeća,  da 
8P  rilni  otruje  i  izi^je  navrh  vode.  Rj.  wi-mlijeiiu.  r. 
impt.  /iunljcL-ivati. 

/flnilu^u  (za  uilogo),  adv>   vidi  zanioop},  sapbuo. 

—  Roj  iMuiSe  puno  i  za  mlogo,  Npj.  4,  172.  isp. 
muojro  2. 

/amlJiH'iviiiiJo,  h,  verhai.  od  zamljed'ivali.  Hj. 

7.anilJ<M'*ivult,  zmutj^ćujeai,  v.  impf.cf.  zamlijećiti. 
Kj.  zji-mljećivati.  tup-  mlijeć. 

ZAtnna,  f.  rijeka  u  krajini  Ne^otin^koj  (utječe  u 
Uuiiftvo  uiit'  ISrze  l'alauke).  Rj.  /omna.  Rj." 

zt^mnogu  (za  mno^o),  iido.  vidi   zanilogo,   zapiino. 

—  Nat^tane  tug:a  i  pfač  u  carskom  dvoru  za  mnogot 
i  nijrda  se  uijeSili  uijesu  mogli.  Npr.  2J2.  cidi  još 
primjerit  kod  mno^o  2, 

zuiu6i'*iti.  zl\moi5Tm,  v.  pf.  evtUunken,  mcrgo.  Rj. 
za-močiti.  t'.  impf.  zainakati.  —  Ta  pusti  me,  cjirev 
sine,  da  zaniočim  svoju  pttstu  glavu  u  jezero,  Npr. 
47.  Koji  su  ^d  z<tmoČHi  pero  u  divit  i  Htali  drljati 
lio  harliji.  Nov.  8rb.  1818,399.  Uze  Azailo  pokrivah, 
I  :umočiv^i  ga  u  vođu,  proatrije  mu  po  licu.  Car. 
II.  8,  15. 

zamdlitS.  z.^olmi,  v.  pf.  Rj.  za-moHti.  v.  impf 
moliti  (I  «e).  —  1)  ko2:a,  čine  Biite  thnn  nn  vcn, 
rogo  'iiiem.  Rj.  riđi  zamolili  8e  (kome),  zmaoliti  kogu 
da  . .  .,  zamoliti  koga  za  nto,  zamoliti  u  loga  što : 
Došavtti  k  onome  Mo  čuva  krušku  zamoli  ga  da  mu 
da  jedrui  krušku.  Npr.  79.  Otide  k  onome  Sto  mu 
poiok  toće  vinom  i  zamoli  u  njega  cahi  rinri,  a  on 
ga  odbije.  81.  Od  tada  kad  bi  uam  koaa  zamolio  za 
pomoć,  da  bi  ao  pristojno  ogjeo,  svi  bi  mi  .  .  .  Da- 
nioa  2,  13(1  Zamolim  Fatera  ne  hi  U  se  primio,  da 
prevod  onaj  preradi.  Odg.  na  ut,  20.  —  2)  sa  se, 
refleks,  zamoliti  se,  r.  r.  pf.  kome,  eijie  Biite  thtin 
att  u:en,  rogo  guem.  Rj.  vidi  zamoliti.  —  Kad  gje- 
vojka  odraste,  jedno  vet^e  zamoli  ae  oca  »lomc  da 
joj  dopusti  da  izij^e  s  bracom  malo  pred  dvor  u 
Šetnju.  Npr.  7.  ^to  ću  ti  se  ncsto  zamoliti,  hot5cS  li 
me,  pobro,  poslužati?  Npj.  4,  198.  Mojsije  se  gamoli 
(tospoda  Bogu,  i  reČe:  za  što  se,  <iot*pode . . .  Moja. 
11.  iJ2,  11. 

zi\moran.  ztlmorca.  m.  rt'r  iransmarinu9,  8tulli. 
čorjck  iz  zamOTJa.  riđi  prekomorac 

zmndriti,  silmonm,  v.pf.  ermiiđen,  lassOt  cf.  uvao- 
riti  2.  Ja  sam  moga  zamorio  doru.  Rj.  za-nioriti.  tr. 
impf.  moriti  2. 


zAmorJo,  m.  trans  mare.  Stulli.  Ka-morje.  temlja, 
kraj  za  morem,  za  ohlirje  isp.  primorje. 

Ki^iirorka,  zikiiiorklujn.  /*.  mulicr  transmarina. 
Stulli.  ifrta  iz  zamorja.  vidi  T>rekomorka. 

zJkmdrski,  adj.  što  pripnaa  zamorju:  Zamoraki 
lupeži.  UPoal.  155.  t>idi  prekomoraki. 

zftmotaj,  ta.  sarcina.  Stulli.  vidi  suunoiljaj,  i  8yn. 
owlje. 

zumAtAtl,  tam,  v.  pf,  eimcickelrt,  inrolvo.  Rj.  /-a- 
motati.  vidi  zamoluljati.  v.  impf,  zamotavali.  —  Kad 
ko  vatru  ukreSe,  on  onaj  komadić  truda  zamota  h 
suho  .'cijeno  ili  m  paprat,  pa  uui5e  u  rukama,  dok  hc 
De  zapali.  Poal.  I7ti.  Dijele  se  atane  previjati  i  jau- 
kati ;  otac  ga  brže  bolje  zamota  ti  ćauii\  i  malo 
živo  odiie.se  kući.  354.  Gdjekoji  joS  i  «al  oko  fena 
eamotaJH.  Kov.  42. 

ZAmottlvfinJo,  n.  d(tH  Eintcickeln ,  involudo.  Rj. 
verhai.  od  zamotavali,  radnja  kojom  tko  samotava 
Sio  u  Hto  ili  oko  tega. 

KiimuMvali,  zami"iiiivrim.  r.  impf.  eimcickelu,  in- 
voho.  Kj.  za-mt)tavati,  Ho  u  Mo  ili  oko  čega.  v.  impf. 
prosti  motali,  r.  pf.  ziimotati. 

zllmotljnj,  «i.  &ta  noaiS  li  u  tom  zamotljaju?  J. 
Bogdanovi<5.  zamotano  šfo,  u  čem  je  Mo  zamotano, 
dem.  zamotljajit'.  —  rtdi  zamotjij,  zamotidjak,  amo- 
tnljiik.  f/«*  Biindel,  Packct. 

zamotlJi\Jl<'.  m.  t/na.  od  zamoLljaj.  J.  liogdanoviiS, 

zamiW riti ,  z:iniotrTm ,  r.  pf.  erschen ,  erhliekeit^ 
aitpiviu.  /a-motriti.  vidi  ugledati,  no«iiti;  z.tmijetili.  v. 
impf.  motrili. 

zamotdljuk,  zamotilljka,  »f.  das  Biiudel,  sareina. 
Rj.  za-motuljak.  isp.  zamotali,  zamotnljati.  piili  za- 
motljiij,  I  si/n.  ondje.  Parket.  i.Hp.  i  svežanj. 

znniotilljali.  Ijiim,  r.  pf.  tiuuHckeln,  involpo.  Rj. 
?,a-motuIjiiti.  vidi  zamotati,  isp.  zamotuljak. 

zttiiior,  m.  zamor.  isp.  zanirijeti  2,  itarcoticum. 
isp.  benpjeluk.  —  »U  znviL-ajn  mojeui,  u  MaKlarcima, 
aelu  u  županiji  Rjelovarckitj,  slupao  sam  gdje  pripo- 
vijedaju, kako  su  ćovjeku  u  bolnici  rezali  nogu.  a 
lijet^nici  mu  prvo  dali  zamoroj  da  kao  zamre  i  ne 
osjeća  boli.  I  za  jako  piće  vele  da  je  zamor.*  A. 
JambruMĆ. 

znmrAi'Mi,  zjimfai^im,  r.  pf.  Rj.  za-mrat^ili.  — 
Jt)  fcrduhkchi,  ohucaro.  Rj.  što,  nviuiti  da  Itttde 
mračno:  Da  reOem:  da  ako  me  mrak  sakrije  ...  Ni 
mrak  ne  će  zamračiti  od  tebe.  P."*-  139.  12.  r.  impf, 
zamračivali.  —  2)  sa  se,  refleks,  duukcl  ircrden,  oh- 
'<cnror.  Rj.  poniuti  mračan,  riđi  smračiti  se.  r.  impf. 
mrać'iti  »e.  —  U  tom  se  zamrači  nebo  od  oblaka  i 
vjetra,  i  udari  velik  daž<l.  Oar.  1.  18,  45* 

ziimriiHvrinjr,  «.  rerhal.  od  zamračivati,  radnja 
kojom  tko  zamračuje  .nto. 

zjimraeivaii ,  zamntćujčm.  r.  impf.  za-uira^^ivali 
štOj  činiti  da  bude  mračno,  r.  impf.  prosti  mrai'iti  (i 
se).  V.  pf.  zmuraiMti.  —  Ko  je  Mo  zamračuje  sarjet 
riječima  nerazumno?  Jov  3tS,  2.  l^'rniti  §to...  &to  se 
'  razumije,  Sto  jo  jasno  i  dobro,  kao  zamračivati,  či- 
niti da  fle  ne  razumije  a  tijem  kao  pobijati  i  kuditi. 
I  Danićić,  ARj.  S43b. 

I  zJ^mrennJe,  n.  das  rom  Dunkel  nberfallen  nerden^ 
TO  i n veniri  a  crep usculo.  Rj.  verbal.  od  zam renti. 
slanje  koje  hiru,  kad  tko  gdje  zamrče. 

zJimrcati.  zilmrćeui,   v.' impf.  vom   Dunkal  uber- 
I  failen   uerden,   inreniot  a  orcpuscnlo.  Kj.  za-mroati. 
'  pidi  ouircjiti,  priujroAli.   gdje  sumračjc  koga    nalazii, 
ondje  OH  zamrče.  v.  pf.  zimirći,  zamrknuti. 

zi^mreitl,  fim,  v.  pf.  (schicarzueise)  aufftchrtibeHt 
adnoto,  in  ckartam  conjirio.  Rj.  za-mrčiti,  kaže  w  u 
sali  mjesto  /jipisati.  r.  impf.  mrHu  1,  —  U  rukopisu 
(au)  prva  dva  s/or«  popravljanjem  tamrčena  tako  da 
se  ne  raspoznaju.  Živ.  sv.  Save  V. 

zAmrei.  zamrkuem,  v,  pf.  vom  IMtnkel  uberfallen 
rcerden,  invenior  a  crcpusculo;  dahcr  znmrkao  a  ne 
oavanuo,  von  einem  Verschumndenen^  cf.  zamrknuii. 


%amteUii 


—  796  — 


MUlBg« 


Rj.  Ka-mr<?i.  viVii  omrri,  omrVnuti.  fitljć  nunirućje  kotja 
naffje,  ondje  on  eamrkne.  odatle  se  kaže:  zumrkao  n 
ne  OHvanuo,  ^a  eotrjeka  koji  no/ru  utere  ili  fja  onako 
nesUtne.  —  Tu  jo  silna  vojsku  zamrknulOf  dok  utornik 
na  zdravlje  Hvnnuo.  Npj.  5,  362. 

ziinirežiti,  žlui,  r.  pf.  Ili.  »a-mrežiti.  isp,  premre- 
žili.  —  J)  wie  mit  eincm  NctJie  ithcrziehcn,  irrett'o : 
da  nema  vjetra,  pauoi  bi  uebo  zainrežili.  Rj.  mrećom 
ziistrijeti.  —  2)  d.  p.  7.aniroŽilo  poljo,  wie  mit  cinem 
Netze  iiherzogen  iccrden  (e.  B.  t««i  ei^iein  (jrosnen 
Heerc)^  irrelior:  Kakono  jo  polje  sautrežtlo.  Rj.  tie- 
prduzno.  postati  kao  mreža,  kao  itire^om  prekriti  se, 
n.  p.  polje,  koje  pritisne  silim  vojska* 

zt^nirljctl.  Kftuirem  (wuar'a,  zauiflK),  u.  pf.  — 
J)  ausstcrfienf  c^stinguoVi  i^tiaco:  zamrla  ku<^.  »elo. 
Kj.  kud  ari  u  kući,  u  stlu  pomru,  za-mrijeli.  vidi 
i/iimrijeli,  obumriieti  2.  v.  impf.  mrijeti.  —  Kad  koja 
porodicu  savirej  d»  ostane  uamiistini  zemlja  koju  je 
ona  držala.  Rj.  3iir>b.  —  2)  vidi  obiimrijeti  2.  rtimrc 
tko,  kad  padne  u  nesvijest  kao  da  je  umro,  isp.  obc- 
'/.iianiti  ao,  auesvjcanuti.  ffovori  se  u  Hrc. 

ziknirkiiiili,  knt^m,  vidi  /aiur<^i.  Rj. 

ui ui rij i\\ i .  /i\ mr liilm,  v.  pf.  u hertii n^:hen,  uber- 
slrtichen^  obdueo.  Rj.  za-mrljati.  v.  impf.  prosti  mr- 
ljati. 

ziinirmlati.  hlm,  7.amrinljntt,  Ijam,  vidi  znbrbljati 
Rj.  za-mrmlati,  /a-ninnljati.  v.  impf.  mrmlati,  mrmljati. 

ztlmrsak,  /flmreka,  »».  etwus  rerwickeltai  (z,  U. 
Zicirn),  impcditum  qHid,  tricat?  Kj.  zamršeno  itOi 
u.  p.  koufi,  vidi  zatnr^aj. 

zamrsiti,  zamrsim,  c  pf,  vcrtvickelnt  intrico,  Rj. 
za-mrsiti  r/(/^  pomrsiti  1,  spiiiili  2,  2  zilpiiLiti.  isp. 
zavnuili  5.  r.  ivtpf.  zavrSivati.  —  Nema  kraja  ni 
konoa  (n.  u.  kakav  posao;  t.  j.  camršeno  sa  svitu). 
Posl.  20^.  Nepo  je  *  oho,  Sto  sam  ja  pravo  kazao, 
ispremetao  i  zamrsio,  Odif.  na  »it  V.  (rolilićka  isto- 
rija)  koja  je  joSte  vrlo  tamna  i  zamršenu.  \\(\.  d. 
18B2,  18.  sa  se,  vuss,:  Tako  se  Srpski  poslovi  zamrse, 
Douicji  'ii,  177.  tsj).  zaoiiodiii  ne. 

zAmrš^J.  m.  involacnim,  tricac,  ivtpedimenta.  Stulli. 
zamršeno  sto.  vidi  zamrsak. 

zamrAiruiiJe.  m.  das  Vencirren*  perturbatio^  ptr- 
pU'sio,  Rj.  vcrhal.  od  zumi&ivati.  rad%\ja  kojom  tko 
samrsuje  sto. 

zamrširnti,  zamrSujČm,  r.  impf.  vertvirren,  turho. 
Rj.  za-i\)  revati,  v.  impf.  prosti  mr»'n\  3.  r.  pf.  zamr- 
siti. —  Onaj  ua  sramotu  svoju  ('itateljo  vara  i  jezik 
nas  fatHršuje  i  kvari.  Pis.  'h>. 

Knnn.AFanJc,  n,  dtis  Zufrieren,  congelaiio.  Ky 
verhal.  od  1>  zanintavali.  2)  zamrzavati  se.  —  J)  radf^a 
kojom  tko  zamrzava,  n.  p.  vodu.  —  2)  slanje  koje 
biva,  kad  se  što  zujnrzuva, 

zamrzitvull,  zamrzavam,  v.  impf.  Rj.  zamrzavati. 
i\  pf.  zamrznuti  (t  ae).  —  2)  gcfritren  machen,  con- 
gelo.  Rj.  H.  p.  vjetar  ^umr^ava  Dravu,  t.  j  čini  da 
se  zamrzne.  —  2)  su  se,  refleks,  zamrzavati  se,  zu- 
frieren^  congelor.  Rj.  n.  p  zamrzava  se  Drava  od 
sjcverinu.  v.  impf.  prosti  mrznuti  ac. 

znm^lti.  zim,  V.  pf.  na  ko^^a,  &e^'nii«H  ^uhassen, 
feind  tcerden^  coepi  odisse.  Rj.  za-mrziti  fia  koga  po- 
četi mrsiti  na  nj.  v,  impf.  mrziti. 

zamrznuti,  znem,  v.  pf.  Kj.  za-mrzuuti.  vidi  smr- 
znuti (i  ae).  V,  impf.  zamrzavati  (i  se).  —  1)  gefrieren 
mackenj  congelo:  ovaj  će  vjetar  zamrznuti  Dunavo. 
Hj.  iiiiniii  da  se  zamrzne.  —  2)  sa  se,  refleks,  zti- 
frieren^  congelor.  Rj,  —  U  našijem  krajevima  vode 
sš  zimi  zamrznu  i  oslabe,  ali  onamo  onda  su  naj 
jaie.  Npj.  1,  XII.  I 

zuiniirkfvaBJe,  n.  verb  od  zamuckivati,  radnja 
kojom  tko  fgovoredi)  zamuckuje, 

zamuckivao,  zamflckujem,  v.  impf.  za-muckivali.  ' 
kuo  jednako  malo  mucuti,  —  »Ou  će  ti  kazati«,  veli  \ 
pop,  a  nve  Ki^da  preda  ee,  i  zamuckuje  govoreći.  ' 
Megj.  132.  Kad  bi   se  tako   >uŠIo  u  krupne  riječi«,  | 


ovi  bi  se  ljudi  obi<^no  zgt^^dali  i  neMo  bi  preda  mnom 
samnckivftli,  Zlos.  147, 

znmdf'ai^p,  n.  das  Verdienen^  meritum.  Hj.  rerhul. 
od  /,aiiui(!Sati.  radn^ja  kojom  tko  zamuča  Uto. 

znmdfati,  zamfiOam,  r.  impf.  verdicrtcn,  mereo. 
Rj  za-muOati  ^to,  teći  (mukom),  vidi  zametati  4,  za- 
pai5ati,  /aragjivati.  r.  impf.  prosti  mučiti  3.  v.  pf. 
zamutiti. 

zfkmueifi,  fim,  v.pf.  Rj.  za-mučiLi.  —  J,  I)  kopa, 
hetuuhcn,  moU'Mium  cui  ej-hibeu.  Kj.  tfidi  potruditi. 
V.  impf.  isp.  muiMti  1.  —  No  ćn  sjesti,  uit'  ^u  »e 
razviti,  dok  ne  vidim  milu  moju  snahu,  kad  sam 
ioVke  svaie  zamucila.  Herc.  52.  —  2)  6to,  verdienen, 
mercOf  cf.  zaradili.  Kj.  steći  mukom,  vidi  i  izmiuMti 
2;  zametnuti  4,  zaputiti,  zavrei  2.  v.  impf.  ziimui^jiti. 

—  JI,  su  se,  refleks.  z]tmuc>iti  se  kome,  kuda,  ifit^ 
£u  Jemand  banUhen,  convenio:  Već  u  ime  Kuga  isti- 
nopa  i  svetoga  kralja  Dei^anakoga,  kome  sam  se  danas 
zamučio  (Npj.  4,  lOtJ).  A  Sto  sam  se  aUra  zamuctia 
od  mojeg^a  ao  tvojepa  dvora.  Rj. 

z&muel,  zikmuknem,  r.  pf.  Rj.  xa-mu(?i.  v.  impf. 
zamukiTati  —  1  n)  vidi  zamuknuti.  Rj.  neftrehizno 
snavenje  kao  zamući  se,  zaniuknuti  se.  vidi  za^utjeti. 

—  Muci,  ^eree,  da  bi  zamuknula!  Npj.  3,  612.  Špo- 
pa&će  ih  strah  i  trepet;  od  veliOine  ruke  tvoje  ra- 
muknnće  kao  kamen.  Mojs.  II.  15,  16.  —  //)  (u 
pjesmi)  prdazno.  samući  koqu,  ućiniti  da  se  zamukuć: 
Jo.H  frJRVojka  ća-Se  tujrovati.  no  je  svali  mukom  za- 
muknu^e,  zamuknu^e,  pa  je  ut^eM^e.  —  2)  sa  ae, 
refleks,  vidi  zamuknuti  ae.  Rj.  —  Mui^i  majko,  sa' 
mukla  se.  Kj.  185b.  Mu(?',  Todore,  mukom  se  j«wuJfo/ 
Npj.  2,  1(51.  Muči,  vilo,  mukom  se  zamukla!  4,  311. 

zAmnkii,  /'.  der  Verdienst,  Incrtiv},  merituiHf  tf. 
zjimuOiti  2.  Rj.  za-muka.  ono  što  tko  zumticij  sto 
mukom  steče,  isp,  mftka  3.  vidi  zapatak,  -/.arat.bi. 

zamiikivanje,  n.  das  Vcrstummeu,  silentinm.  Rj. 
verbal.  od  zamukivati.  stanje  koje  biva,  kad  iko  sa- 
mukuje. 

znraukfvutf.  zamilknjem,  v.  impf.  verstuminen,  oh- 
muiesco.  Zaniukuje  Mmnut-Bepovii^u.  Rj.  za-uitikivati. 
r.  pf.  zamući  (i  se),  zmnuknuti  (i  set. 

ziimuknuti,  kuoni,  r.  pf.  Rj.  za-muknuti.  —  S)  ccr- 
stumoien^  obmutesco,  cf,  zamući.  ilj.  primjeri  kod  ta.-' 
muci.  —  2)  zftmuknnti  se.  vtrstummen^  ohmuteseOt 
cf.  zaraući  se.  Rj.  primjeri  kod  zamući  se. 

zamumAljitt,  zamilinn'iljim,  v.  pf.  u  zaponect.  Kj. 
zagonetku  riđi  kod  zadcaetiti,  zft-muDiuljiti.  6t*protn0 
razmumnljiti. 

zikmustl,  zamU/Sm,  v,  pf.  tele  kad  ne  mn£c  da  se, 
unmdken  (z.  Ji.  in  Mund  einem  juugen  Thiero  dan 
nicht  selbsl  saugen  kunn),  admultjeo,  Kj.  Ea-muati 
tele^  muzući  pustiti  mu  u  ustu  vdijeka:  zavti^ti  mii- 
jeka  kome  u  oko,  r.  impf.  zamlazili. 

ziimiktiti,  zitmOtim,  t\  pf.  trOb  madten,  turho.  Rj. 
za-mutiti  što,  učiniti  da  bude  mnino.  v.  impf.  mu- 
titi. —  Dovojke  te  pretekoše,  vedrom  voda  3aniutiiie, 
Npj.  ],  V2i).  Ako  sam  oći  udovici  zamutio.  .  .  neka 
mi  iapadne  rame  iz  pleća.  Jov  31,  16.  sa  se,  reflekt^ 
ili  pass.:  Evo  ti  ova  boćiea  punana  vode,  a  k«d 
vidij  da  ti  se  voda  u  njoj  zamuti,  zuadi  oudar  dji 
sam  ti  poginuo.  Npr.  117.  Poslovi  se  Srpski  zamute 
i  zapletu  jo.^  većma   Sovj.  36. 

ziknaditi,  duu,  v.  pf,  n.  p.  sjekiru,  motikn,  Per- 
stiiUlcn,  chiihjbe  denuo  induco,  cf.  Rj.  za-naditi  »,  p. 
sjekiru,  na  oHrice  njezino  ntistaviti  nada  \^elika>. 
pa  poslije  istanjiti  i  izohtriii.  isp.  povariii  !.  v.  impf, 
naditi. 

ziinikdžIjA*,  m.  der  Handirerkcr,  opifejr.  Rj.  £ft. 
na{tk-džija.  vidi  zanatlija,  zanatnik ;   majstor,  meAuir. 

—  Kukob))jina.  ono  Sto  osUmo  kakvom  zanndžiji  od 
stvari  koju  naćini.  Kj.  6E>6b. 

ziknjigo,  (u  C.  U.)  vidi  zaista:  Dft  se  ho^  poUir^ 
ćit'  zanago.  Ali  ću  pa  oženit'  zanago.  Rj.  ad\\  ostaUt 
sgn,  kod  zaista.  —  Uoće  tebe  izgubit*  zanago,  i  sto- 


Jo 


-797^- 


niHosftl 


licu  Ivojii  otuz-eii.  Npj.  5,  48.  za-nago.  nag  (g5),  ea- 
nago  (cerle,  isp.  sgolja  proraiia).  Korijeni  117, 

Kitiiitrunjr,   H.    vcrb.  od  /anamti.  vidi  Karaujauje. 

ZRnArati,  /.aiiAmui,  v.  impf.  vidi  zanortti.  Stiilli. 
Ui-Dnrati.  vitH  zarAiijati.  r.  impf.  proftti  noriti. 

z&nAt*.  zan^tA,  rn.  dan  Handwerk,  urs.  Kj.  vidi 
nieRtrija.  i>;).  niajatorija.  dem.  74inntAk.  isp.  prozann- 
tili.  —  Otide  u  Sarajevo  na  zanat.  Rj.  f)7)»b.  Kad 
.5(»(;rt  dogje  na  sanai.  Kj.  835b.  -Idem  u  svet  da 
f<ći»i  kakav  zanat  .  . .  koji  sna  najmanje  sanataf  taj 
ftvaki  bolje  živi  od  »vakoga  težaka«  ...  u  sanata 
ima  brige  i  truda  .  .  .  Onda  se  on  dijetne  u  svet  da 
traii  zayiata.  Npr.  30.  Dete  je  već  dobro  gjavohki 
eanat  ieučilo  bilo.  37.  ZunaU  ljudi  itrc  da'so  hrane 
njitna.  173.  To  mu  9C  u^ini  najlakši  sanat,  pa  ga 
potisne  učiti  i  nauči  za  nekoliko  dana.  174.  Zanat  \e 
u  nevolji  hrana.  Poel.  84.  Zanat  \.q  zadužio!  (Kletva 
u  0.  G).  84.  Ispekao  zanat  (iznOio  dobro).  105.  Tr- 
guju i  rade  različne  zanate.  Danica  2,  86.  Ove  dr- 
vene ziitutte  sna  gotovo  f»vaki  Srbin.  2,  102.  Bio 
dungjerin   i   stane  raditi  itroj  zanat.  Opit  IH. 

znni\liik,  zandtka,  m.  dem.  od  zanat.  Kj. 

%nii>'kllijn%  m.  der  Handuerker,  opifex.  Rj.  vidi 
/jinadi^.ija,  *  atjn.  nndje.  ~~  (Turci)  hu  najvii^o  varo- 
Aani,  megju  kojima  ima  i  teitaka.  Iza  ovijeU  u  njili 
idu  zantUltje  i  trgovci.  Kov.  11. 

zi\niilDik,  »I.  urtifex.  Stulli.  vidi  zanadžija.  i  8yn. 
ondje. 

zanArlJanJc,  «.  das  ICrneuernj  innovaiio.  Rj.  verb. 
od  zanavljati.  radt^a  kojom  tko  zanavlja  HOj  n.  p. 
tinograd. 

ZAltUTlJiiti,  zdnavljam,  v.  impf.  (u  Srijemu)  n.  p. 
vinograd,  t.  j.  nositi  novu  zemlju,  te  zasipati  oko  ćo- 
kot'a,  crneuem,  innovo,  Kj.  za-navljaii.  inp.  mtaditi. 
r.  pf.  zanoviti. 

znn6ćati.  zftnećain,  r.  pf.  koga,  einen  zam  Aua- 
Rchlagen  bestimmen,  indem  man  auf  Antrag  eines 
lh-itteny  une  ein  Becollmachtigter  stalt  seintr  aagt, 
daas  er  etu'as  nieht  tcolle  (da  ne  <Se),  dico  quem  nolle. 
Rj.  za-ne^ati  ko^a.  n.  p.  l'etar  ponudi  Pavta  ja- 
bukom, a  Andrija  reče,  da  Pavao  ne  6e  (jabuke),  pti 
ovim  rijei^ima  prinudi  Pavla,  da  i  on  aam  kasCj  da 
ne  <^';  tako  Andrija  zaneda  Pavla,  v.  impf.  »aneći- 
vuti. 

xanoćiTMiiJo,  n.  das  Bestimmen  Eines  znm  Aur- 
ftchlageiij  to  dicere  qU€m  nolU.  Kj.  rerhal.  od  zane- 
<?ivftti.  rnduja  kojom  tko  zanećaje  koga. 

7Jiii<*ćivulJ«  zftufe(5ujem,  v.  impf.  Kinen  zum  Auft- 
»chlagen  bettimmen,  dico  (foem  nolle.  Rj.  za-ne<!ivati 
koga,  gororiti  za  nj  da  ne  <;e  Ho,  pa  ga  tako  pri- 
Hugjivati,  da  i  aam  ka^e,  da  ne  Će.,  v.  impf.  proati 
ncćaii  (i  .sci.  v.  pf.  '/ane6*iti. 

znnemitrili,  zan^marim,  r.  pf.  za-nemariii  sto^  pu- 
stiti u  nemar,  za  akc.  isy.  nemiirenje,  m&riti.  —  Za- 
nemario fti  zurjet  h:i  aliigom  svojini,  bacio  si  un 
zemlju  vijenac  njegov.  Pa.  8J>,  39.  Jer  će  tvrdi  grad 
biti  Man  ostavljen  i  zaneviuren  kao  puptioja.  la.  27, 
10.  Vii  bi  se  tek  onda  moglo  jialiti  rito  je  tu  Htcar 
sanemario.  Kad  2,  U'f*.  ^lo  je  prestampao  zanema- 
reni poaovor  Dii^anov  k  »tkoniku.  \^,  178.  sa  se, 
pasH.:  Te  im;  u  /.aborav  baoi  i  eanetnari  5to  je  bilo 
pre.  Vid.  1862,  18  (=  prije). 

m.  KnnomdćU  xau^nioguem,  v.  pf.  razboljeti  se,  er- 
kranken^  morho  corrtpior.  Rj.  zu-nemo(?i,  nemoćan 
postati,  vidi  Kakovrnutt.  —  Tada  ja  Danilo  zane- 
mogoh,  i  bolovah  neko  vrijeme.  Dan.  8,  27. 

ZHnoobrijiUiiti,  zanuobrljanim,  p.  pf.  langere  Zeit 
Kii'h  nicht  rtvtiren  lasfien,  din  non  radi.  Uj.  /n-ne- 
obrijaniti,  zanemariti  brijanje  (duže  vremena),  rirft 
Kaueobrivaniti. 

ziinoobriviinifi,  /.ancobrlvanim ,  r.  pf.  lu  Dubr.) 
vidi  zaneobrijaniti.  Rj.  ittp.  brivati  prema  brijati. 

zan^stii  zan^^gm,  v.  pf.  tfiđi  zaoijeti.  titulH.  tup. 
Obi  67. 


;tniiij6kali,  zAnijei^Sm,  v.  pf.  mutuum  denegare. 
Stulli.  /.it-nijekali,  reći  nije  ili  nema.  v.  impf.  nijekati. 

znnijt^iiijeti,  zanij^mirn  (znnijtinio,  zanij^mjcln), 
V.  pf.  rerstnmnicn,  ohtunteHco.  Kj.  zanijemitj,  postati 
nijem.  V.  impf.  nijeraieti.  —  ^lisli  uinjka  da  je  aa- 
nimilaf  al'  se  Jela  s  dugom  razdilila.  Rj.  186a  fzap.). 
On  u  oni  ćas  zanijemlje  ...  Ti  zanijemi;  a  ti,  brate 
moj,  progovori.  Npr.  235.  Kad  mi  govoraše  tako, 
oborih  oči  svoje  na  zemlju  i  zamijeitijeh.  Dan.  10,  15. 

z&BijeUt  zanfeseui  (zanio,  zanijela),  v.  pf.  Rj.  za- 
nijeti.  vidi  zanesti.  v.  vnpf,  zanositi.  —  /.  1)  n.  p. 
Sto  za  ku<!u,  hinter  etwas  tragen,  fero  post—.  Rj.  — 
Kad  gjevera  Mitra  ugledala,  od  njega  je  glavu  za- 
nijda.  Npj.  2,  G33.  —  2)  tertragcUj  aufero:  zanijela 
ga  voda,  konj,  mladost:  Ako  sara  ti  brata  pogubio, 
mcfie  jeste  mladost  zanijela,  I  ja  sam  se  davno  po- 
kajao. Rj.  —  Kakve  su  im  Sainovo  obrve,  saniješe 
moju  pamet  do  mrve.  Npj.  1,  23(>.  8ve  je  kolo  glavom 
nudviHila,  a  ljepotom  kolo  zanijela.  1,  405.  Morava  je 
plahovita:  h\uo6  momka  zanijela,  a  jutros  ga  na  breg 
baca.  1,  431.  Kud  te,  care,  sila  zanijela?  3,  70.  Oni 
da  ne  dolaze  k  vama,  jer  će  zunijeti  ftrce  vaše  j« 
spojijn  bogovima.  Car.  1. 11,  2.  —  S)  irrefiihrent  Hbcr- 
hallen,  in  rationibus  falio,  n.  p.  zanio  me  deaet  groiia. 
Rj.  kao  prevariti  (u  računuj.  vidi  zakinuti  2,  zaku- 
čiti  2.  —  Kad  ko  zgriješi  otevSi  ili  zanesavAi  bližnjega 
ftvojegut  neka  vrati  §to  je  oteo.  Moja.  UI.  6,  2.  Nemoj 
zanijeti  najamnika,  siromaha  i  potrebitoga  .  . .  podaj 
mu  najam  njegov  isti  dan.  V.  24,  14.  —  //.  na  se, 
refleks,  n.  p.  u  bolesti,  uuaser  sidi  komme»j  pcrturhor. 
Rj.  kao  izvan  sebe  doći:  Car  kako  legne  u, postelju, 
on  se  zanese  i  kao  mrtav  uti^a  se.  Npr.  ^^.  Vn^n  uze, 
u  san  se  eanese,  i  ispusti  ćaSu  na  trpezu.  Npj.  2,  364. 
Napojio  si  nas  vina,  od  kojega  se  zanesosmo.  Ps.  «>0, 
3.  Zanesavši  se  za  njenom  ljepotom  uze  je  Htofan 
k  sebi  i  lijem  uvrijedi  ženu.  DM.  178. 

zaoiiuanJ<^.  n.  vtrb.  od  zanimati.  radf\ja  kojom  Ho 
zanima  koga. 

ziinlmMti,  zkntmam,  v.  impf.  zR-nimAii.  za  postwije 
isp.  B-nimati.  vidi  interesovati.  —  Što  sada  biva,  lo 
slabo  ranima  njegove  misli.  Xim.  45.  To  mene  vrlo 
zanima.  J.  Bogdanovi<^. 

zanimljiv,  a(^'.  što  može  koga  zanimati,  riđi  inte- 
reaan.  intcreasant.  —  Ako  se  nagje  gdje  sto  zanim- 
Ijiro,  zasluga  je  stvari.  Zim.  169.  Veliki  putovi  pojava 
8u  veovia  zanimljiva.  289.  U  veČe  nnjzanimljiviji  su 
razgoiHiri  u  »Kiljardit.  Zlo«.  95. 

zan6ćifi,  ziinoiHm,  v.  pf  von  der  Naeht  uberfallen 
irgendtco  bleiben,  pernocto.  Ri.  za-no<?i  tko  ondje^  gdje 
ga  noć  nagje,  pa  provede  noc.  isp.  obnoćiti  se.  v.  pf. 
je  i  prosti  not^iti.  —  Doge  u  jednu  planinu,  i  onde 
zanoći  u  jednoga  pustinika  . ,  .  Kad  ujutru  svane, 
carev  sin  ustane.  Npr.  19.  Ko  je  god  od  prosilaca 
doiao  u  dvor  i  onde  zaiioćio,  onaj  vite  nije  živ  osva- 
nuo. 00.  Kad  smo  zanoćili  onu  noć  kod  jezera  u  pu- 
Htinji.  193. 

ziiBoktiec,  zanoktica,  f.  pl.  die  Nagelicurzeh  po- 
rontfchiot  cf.  nakojegja.  Rj.  m  prsta  korijen  odnt)kta. 
za-noktice,  drugoj  poli  osn.  u  nokat,  vidi  i  nokilj, 
nokilja. 

zanArili,  zAnorim,  tt.  pf.  (u  C.  G.)  vidi  zaroniti. 
Rj.   za-noriti.  v.  impf.  zanarali. 

zAiios,  m,  Rj.  za-nou.  za  postanje  isp.  zaoiieti  se, 
zanosili  2,  —  J)  kad  ae  čovjek  zanene  u,  p.  u  noleati, 
die  Fantasie  (von  Kranken),  pertarbatio  menl*^.  Rj. 
wp.  /ano^nje  1.  —  ifJ  der  uutentchiedlichc  yikzentt 
accentus  proprim.  Rj.  Kad  tko  gonorcći  n.  p.  Hrtutttkt 
zanosi  na  Slovenački.  isp.  /anoŠenje  2. 

znnAsKi,  zilnosim.  r.  impf.  Kj.  za-nositi.  v.  impf. 
prosti  nositi,  r.  pf.  zanesti,  ziinijeti.  —  1)  vertragen, 
deferOf  aufero.  Rj.  isp.  zanijeti  2.  —  a)  u  pravom 
smislu,  n.  p.  voda  zanosi  brod.  —  h)  u  prenesenom: 
Carovno:  veoma  lijepo  ili  milo  tako  da  zanosi  vorjeku 
pamet.  DARj.  895b.  Duhovna  nuhst  zanosi  svakoga, 


zaaoše^Je 


—  798  ~ 


zaoi^ainSIti 


flviiki  bi  rad  bio  iskupili  Sto  OBJei%  i  Dijealo  riječi 
teku  pje»me  iz  usta.  OP.  llid.  sa  se,  re(leks.:  Ima^ete 
rese  za  to  rf«  se  gledajući  ili  ne  znno»ite  za  nrcem 
aeojim  i  ru  očima  scojima.  Mojh.  IV.  15,  ^U.  AH  se 
i  oni  zanose  od  vina  i  poarću  od  siloviUL  piću  .  .  . 
zanose  se  u  prorokovanju,  gpotiću  se  u  supjeDJu.  la. 
2S.  7.  iitp.  zmiijeti  »e.  —  2)  mit  eintm  vcTsdiiedenen 
Akztnte  sprccficn^  diverso  accentu  loquor:  Istinski 
mu  govori.  Arbautiaki  z<(H09i.  Rj.  t.  j.  govori  LtUinski 
s  ukcentuncijoitt  Arhunuskotn:  Dva  čovjeka  iz  Dibre, 
koji  au  dosLi  dobro  govorili  Srpski,  samo  što  s?i  u 
{jdjekojijem  riječima  zanosili  na  BiujavAki.  Rj.  118&. 
Kranjci  zanose  im\Qgo  na  pravi  Jlri'tUski  jezik.  l'ia. 
80.  sa  se  pass.:  U  Metohiji  f^ovori  se  i  danns  cisto 
Srpslii,  a  u  mnogima  se  (mjestima  Stare  Srbije)  na- 
nosi malo  na  Bugarski.  Rj.  7l2b. 

zandsćnJOt  n.  Hj.  verbal.  od  zanositi.  —  1)  radnja 
kojom  sto  Ciinosi  koga  ili  kojom  se  tko  zanosi  ra 
čim  (daa  Vertragen,  delatio.  Rj.).  isp.  zanos  1.  — 
2)  radnja  kojom  tko  govoreći  n.  p.  Srpski  zanosi  na 
Bugarski  (der  vcrachiedenc  .Vkzent.  accenln«  propriua. 
Rj.).  isp.  zanos  2, 

z&nuvijci,  f.  {loc.  zanovijfeti.  Rj.").  —  J)  Geissklee^ 
ciftisHS  (capitaiusj  eyi.  austriacus,  ci/i.  nigricans  Jaai. 
Rj.*).  Rj.  biljka,  vidi  žuiMca.  —  Svjetlika  je  ponajviže 
od  znnovijeti.  ri<it  zublja,  cf.  lui^ka.  Rj.*  (iltSa.  O  gje- 
vojko,  ti  9€  ne  udala,  dok  u  moru  riba  propjevala, 
a  po  putu  nicalo  bosilje,  po  j^orioi  lanovet  cap^ela. 
Herc.  309.  —  2)  (u  Dalm.)  kao  smetnja,  ili  dosada, 
cf.  zanovijetali.  Rj. 

zanuvijMalHC,  zAiiovij&taoca,  «.  vidi  zanovijetalo. 
8tulli.  vidi  i  zanovjelaS. 

znouviji^talo,  »).  tiidt  zjuiovjetJiJ.  Rj.  r^rfi /juiovije- 
tnlac.  koji  zanovijeta  kojciita.  svn.  isp.  kod  blebetaš. 
—  riječi  ft  iakim  nast.  kod  bajitlo. 

zuiH>viJ«^lHnJ<^,  «.  das  Vlappern,  hlateratio.  Rj. 
rcrhal.  od  /.aiiovijotati.  radnja  kojom  tko  zanovijeta. 

ziinovljedtti,  7.an(Nvijctam,  r.  im;)/-  plappern^  hla- 
iero.  Rj.  vidi  onoditi  2.  kao  hlehećući  dosagjivati.  isp. 
blebetali,  i  *i/m.  ondje,  inaćenje  (korijetiu)  pribliiuje 
se  k  znaćeftju  preneuvagnii  se:  zanovijet,  zanovijetati. 
Korijeni  121.  —  Zanovjeta.^,  koji  zanovijeta  koješta, 
Hj.  I8C,ji. 

/ituAviti,  zŠluovTm,  v.  pf.  za-noviti  n.  p.vinogrfid, 
i,  j.  nanijeti  nove  zem{je  te  zasuti  oko  iokot^a.  n.  p. 
ti  istom  zannvljas  vinograd^  a  ja  sam  .iivy  vefi  za- 
norio.  V.  imjjf.  zanavljati. 

7.uiiovJv(uš.  zunovjetA§a,  m.  koji  zanovijeta  kojeSta, 
das  ž'lappentiaul,  hiatero.  Kj.  vidi  zanovijetalo,  sijn. 
isp.  kod  blebelftž,  —  riječi  s  lakim  nast:  kod  brndaJ. 

5fiard  (t.  j.  za  njega),  ^Mr  ihn,  hinter  ihn,  post  illam, 
pro  itlo.  Kj.  za  prijedlog  i  nj  4.  padež  od  zamjenice 
OD,  ono,  pa  treba  pisati  rastavljeno  za  nj.  vidi  2  nj 
(pron.),  i  primjere  ondje. 

znnJ6inAn(l,  t*am,  v.  pf.  za-njcmi'-ati,  poieti  njem- 
čati,  Njernai-ki  govoriti,  isp.  Miturćati  prevM  tur6iti. 
V.  impf.  prosti  njemi^ati. 

zniijihati,  /.i^njihaui  izi\nft.^en))  v,  pf*  Kj.  za-njihati. 
vidi  zju'uljali,  zaljuljati,  v.  impf.  ujibaii.  —  J)  in 
Jieuegung  setsett,  comtnoveo.  Kj.  —  2)  sa  Re,  refleks, 
in  Jh'uegung  gerathcn^  eommoveor.  Zanjiha  se  iz  te- 
melja kula.  Rj.  —  ir  se  sinje  more  zanjijalo.  Rj. 
18t>b. 

KOnJijAti,  zj\njijjim,  —  J)  vidi  zanjihali.  —  2)  «fl- 
njijaii  se,  vidi  zanjihali  ae.  Rj.  tt  krajevima  gaje  se 
glas  h  H  pororu  pretvara  u  rpas  j.  isp.  Fosl.  XII. 

zlio,  zlii,  /ITi  (zlT,  comp.  RorT),  bOse^  schiimm,  malus. 
Rj.  vidi  zlot'est,  zlopak,  zlovarau,  opak,  rpjiiv  1.  — 
/Aa  kao  a«(piiia  i  reku  zloj  zcni).  Kj.  8a.  Iladlje.  badlji. 
badljevi,  nekakii  bolest  u  orinia,  koja  se  u  Risnu 
icove  zle  dlake,  Kj.  11b.  Vadivijek,  knkav  težiik  posao 
ili  uto  put,  gdje  i^ovjefc  svoj  iivot  gubi.  Hj.  .^»Ib.  /Cla 
sret^a^  f.  UngUick.  tortuua  adversa,  cf.  dobra  Hr©<^a. 
Kj,  SlOb.  ZU  duše,  i\  pl.  vidi  uroci:  od  ziijeh  duša. 


Kj.  2Ub.  Zli  čas,  m.  ef.  dobri  ćas.  Rj.  2Ub.  Zlooćnik, 
čovjek  ziijeh  očiju.  Rj.  212a.  Smrdan,  2)  rijeka  zla 
za  pi''-€.  Rj.  liHBb.  l'ar  je  od  onoga  grada  bio  vrlo 
zao  i  opak.  Npr.  60.  Kad  f^evojkn  vi^e  zUi  i  goru^ 

fusti  jednu  suzu,  UH  {slu  i  goru,  t,  j.  stvar,  sredu). 
mao  zlu  i  preopaku  ženu.  130.  Imao  mater,  vrlo 
opaku  i  zloga  srca,  23.S.  (isp.  niže  u  priu^eru  PohI. 
146:  tla  srca).  Žut  poB.ioI  (Z/o,  rjgavol.  Posl.  81.  Za- 
krvavio  o£ima  (Zao).  83.  Zao  goreg  pobratio.  84.  %no 
li  boži«5:  (Kao  kletv.i).  S5.  Zao  ti  sam!  zlo  ti  mi  je! 
85.  Zla  kolaćal  (Žteta!  Kad  se  žali  gje  se  Sto  ne- 
povoljno dogodilo).  !K).  Zta  usta  mogu  svaiito  redi. 
91  (isp.  niže  u  primjeru  Danica  2,  132:  zli  jtHci), 
Zle  je  kletve  a  dobre  molitve.  iReće  se  za  dobra  sve- 
Henika).  91.  Zlo  goditite  roda  ike,  a  nevolja  prijatelja. 
yi.  Zlo  ragjenje  gotovo  sugjenje.  92.  Komad  hljeba 
ne  bi  zuis^kao  da  zlu  ne  pomit^li  (tako  je  zlu  srca). 
14G  (isp.  poviše  u  primjeru  Npr.  233:  zloga  srca). 
Nekome  dobar,  a  nekome  zao.  201.  Na  dobru  konju 
dobar  vitez,  a  na  zlu  ni  dob.ir  ni  zao.  DPoel.  65. 
Zlu  nauku  Milo^  naućio,  pospavati  svagda  oko  podne. 
Npj.  2,  139.  Zlo  ti  vino.  od  Kr<lelja  bane!  zlo  U  vinoj 
a  gora  rakija!  2,  B41.  Kakva  je  rakija  .  .  .  *Zln, 
sinko,  i  grdna,  ne  more  grgja  biti<.  Npj,*  4,  XV, 
Zli  Jezici  iskite  njegove  pripovijetke  još  vei^ma.  Da- 
nica 2,  132  (isp.  p'fviše  u  primjeru  Posl.  91:  sla  usta). 
Dokle  6e  t<y"  zli  zhor  vikati  uame?  Moja.  IV.  14,  27, 
Da  oko  tvoje  ne  bude  zlo  preina  bratu  tvojemu  si- 
romahu. V.  15,  9.  Oi^evidno  je  »dz«  aamo  zlo  pisanje. 
Rad  1,  118.  primjere  za  comp.  i  superlat.  vidi  kod 
gtirL 

zftoblicUt  f.  tpo  jugozRp.  kraj.)  brav^e  cijelo  s  glavom 
ispečeno  ili  siunn  odrlo  za  takovo  peiieaje,  cin  gameJ* 
gebratenes  Schaf  odcr  Ztege^  animal  intcgrum  assnm: 
odr'o  na  zaottlicu.  U  božitŠa  tri  nožića  .  .  .  drugita 
reže  zaohlicu.  Rj.  za-oblica  (druga  pola  od  osnove 
koja  je  u  obal).  isp.  Osn.  32().  isp.  obli^fce  (n.  p.  po- 
piti ftto,  t  j.  saftuii  u  uaia  i  progutati  u  jedan  pul; 
isp.  zaohlicu).  Korijeni  19H. 

xadblfti,  zikobUm,  v.  pf.  za-obliti.  isp.  uoblid.  — 
J)  rotundare.  Btuili.  zaobliti  što,  učiniti  da  bude 
oblo.  —  2)  zaobliii  se,  rotundum  esse.  BtuUi.  ohlo 
postati. 

z6octiti,  ttm,  v.  pf.  za-octiti  n.  p.  salatu,  začiniti 
je  odoiH.  govori  se  u  llrv.  isp.  oboctili.  v.  impf. 
octiti. 

zAod,  »1.  vidi  zahod.  Rj.  auiAilIII,  iiiVZi  zahndiii.  Rj. 
u  krajef^ima  gdje  se  glas  li  ne  čuje  u  govoru. 

zuodijćvRnJ(%  rt.  verbal.  od  \)  zaodijevati.  2)  za- 
wlijeviili  se.  —  J)  radnja  kojom  tko  zaodijeva  koga. 

—  2)  radnja  kojom  ^  tko  zaodijeva  (čim). 
zuo(IIJ6va(i»  zaftdijevitm,  v.  impf.  za-odijevali.  vidi 

odijevati  {i  se),  tt.  pf.  zaodjenuti,  zaodjesti.   zaodjeti 
(i  se).  —  1)  zaodijevati  koga,  n.  p.   sebe  i  druHm 
isp,  odijevati,   odjenuti.   —  2)  sa  ae,   refleks.:   Luka' 
86  osipaju    stadima,  i  polja  se  saodijevaju  pkenieom. 
Ps.  Hri,  13. 

z»6(IJonu(i,  za6djvsti,  zaddJcH,  za<Vljenem  (dje- 
dem),  V.  pf,  vidi  odjenuti,  odje-Hl,  odjeli  (*"  se),  v. 
impf.  zaodijevati   (i  se),  —  1)  hekleiden,   vesiio.    Itj, 

—  Trgovaćku  robu  prifati<5u,  zitotijenu'hA  sebe  i  dri*- 
činu.  Rj.  187a.  —  2)  sa  se,  refleks,  sich  bekleid^n, 
vestittr:  Dok  ne  gora  saodjene  listom,  crna  zemlja 
travom  i  cvijetom    Rj. 

zitudnu,  vidi  zalioduo.  Rj.  vidi  zahodan. 

ziioglAviti,  zaoglavTm,  v.  pf.  >u/.mi  oglav,  pa  r«- 
oghir.i  paripa'.  J.  Hogdanovit?.  zu-oglaviti  r.  ^.  kot\ja^ 
zametnuti  mu  oglav. 

ziiojB^rnutl,  zai^gruetn,  v.  pf,  vidi  ogrnuti.  Bj.  jul- 
ogrnuti,  r.  impf.  zaf.>grlati. 

7.ii6grt»nj4%  n.  vidi  ogrtanje.  Rj. 

zitA|irr(a(i,  zarygr<"-em,  r.  impf.  tili  ogrtati,  Rj.  jui- 
ogrlali.  r.  pf.  zrtojjruutj. 

ziiAgiimcili  se,  čim  se,  v.  r.  pf,  a,  p.  brada,  6ifr- 


L 


^aoKjenJe 


—  799  — 


/apnćati 


schicht  irfln/tfH,  friUicetti  imito.  cf.  ojjumak.  Uj.  za- 
o^iiuii^ili  8u,  posUUi  kno  ogumak.  tjlagol  se  drukčije 
ne  imliofii. 

xiid^J4^nJe,  n.  vidi  ^iiliopjeiije.  Rj. 

zaokrf^tiuti,  /aiNkreiicm,  i\  pf.  kola,  amtcend(n\, 
rerto,  flccto.  Kj.  za-okrenuti.  isp.  okrenuti,  v.  impf. 
zjiokn^tali. 

'/juVkrcIanjc,  ».  rfa^  ir«ifien,  veritio.  Bj.  tvr/Kii. 
ori  /jiokrctati.  radnja  kojom  tko  :raokreve  n.  p.  kolu. 

'Anitkretiiii,  /^okrućcm,  v,  impf.  umircudenj  vcrio, 
fIt:vto.  Kj.  7.a-okretati  n.  p.  kola.  iap.  okretati,  v.  pf. 
zaokretu  uli. 

zitokrdžiti,  zaftkrufim,  v^pf.  za-okružiti  što,  kma  ili 
krugove  načiniti  po  čemu  cestarom,  v.  impf,  zaoKru- 
Živati. 

ziiokružh'aiije,  h.  terbal.  od  zaokruživati,  radnja 
kojom  tko  zaokružuje  što. 

znokruživitti,  /nokružuj^m,  17.  impf.  /a-okruživaii 
Mu^  krug  ili  krugove  činiti  po  četnu  .cestarom;  ab- 
zirkeln,  circino  aimvtiri  ttliquid,  v.  impf.  prosti  kru- 
}M'i.  V.  pf.  zjiokružiti.  —  Drvodjelja  rnHtPŽe  vrvcu  i 
bilježi  CTveuilom,  teSo  i  saokružuje.  i  aaOinia  kao  lik 
<5ovjet-ji,  kno  lijepa  čovjeka,  da  stoji  u  ku6.  la.  44,  13. 

zadićupiti.  pim,  r.  pf.  Rj.  za-oknpiti.  riđi  okupili. 
—  IJ  'ii.-«imnteHtreiheiij  vor  sich  her  treiiten,  cogo, 
ago.  Rj.  zaokupiti  hto,  skupiti  »  gomilu  pa  potjerati 
pred  sohom,  vidi  stjerati  2,  saviilatt,  sviilati  2.  — 
2)  vidi  obrltttitj.  Rj.  vidi  i  Baletjeti  1,  *  Sf/v.  ondje: 
Kad  je  svekrva  zuokupi  nekoliko  dana  jeduiiko  ?a  10 
pitati^  uajpoale  joj  reOe  da  ou  niju  zmija  ue^^o  momak. 
Npr.  o5.  Ovu  je  pesmu  Anjgelko  »pevao  putujući 
sa  mnom  u  Ueograd,  pa  onde  zaokupi  jednoga  trgovca, 
te  mu  je  not'ii  prepiSe.  Npj.'  4,  XXII.  —  3)  vidi 
pot^eti,  cf.  Htjiti  f».  K}?  i  .■*!/».  ^od  stali  »i. 

/jiomlfi  (Ka  onda),  adt.  —  Rilo  au  i  dobre  £ene. 
One  Kc  narej^Juju  aamo  sa  onda  kad  bi  ac  stvar  ticala 
jf.eue.  DM.  2?J. 

zadooditi  se«  dim  se,  vidi  /amr^iti  hg.  Btulli.  za-ono- 
iliti  ae.  v.  impf.  onoditi.  isp.  razonoditi. 

zndpucaii,  cam,  v.  pf.  vidi  zaiolatl^iti.  Rj.  za-opu- 
cati,  zfl-o-puciiti.  isp.  v.  impf.  prosti  pucati. 

zadrati,  zilorem,  v.  pf.  Rj.  za-orati.  c,  impf.  prosti 
orati.  —  J)  n.  p.  kukuruz,  t.  j.  posijati  ^a  po  neuz- 
orannj  zemlji  pa  onda  uzorat),  unterpllugen^  inaro, 
Kj.  —  J2j  u  tu^u  njivu,  tugye  njive,  iiberackcrnt 
agrum  aiienum  uro,  Kj.  —  ffa  »(.%  pass.:  A  kad  vipje 
lVtrovi(5  CJjorcgije,  u  lome  je  i  on  pristanuo,  jer 
vi^jafee,  kud  ne  ~uoralo.  Xpj.  5,  <i. 

KilAriti  so,  rlm  ne.  r.  r.  pf.  triderhallen,  irider- 
schallen,  rcsono.  Rj.  la-oriii  He.  0.  impf.  pronti  orili  ae 
1.  —  Po  tom  se  zaori  Magositjanje  imena  Gospodnjega, 
DP.  44.  Gia.'iovi  se  laoriie  ua  polju  sudnom.  ST. 

zadsob  |.za  osob),  adv.  kao  jedno  :a  drugim,  vidi 
zRsob,  zat«ubic'e,  Kaaopee,  u/aHelure,  nzanopoe;  uza- 
niance.  —  Te  strijelja  u  Hkutu  jabuku,  za  ottob  ie  tri 
put  pogodio,  Boga  moli,  pa  je  (Latinku)  vodi  doihA. 
Herc.  140. 

zaA.staJatiJp,  h.  das  Zanickideibcn,  remoratio^  re- 
maiisio.  Kj.  verhal.  od  zaostajati,  .ttanje  koje  biva, 
kad  Hto  zaostaje. 

zad.slajatl,  jem,  t*.  impf.  Kj.  za-OBtaiati  r.  ^f.  jta- 
OHtati.  —  J)  zurudihleihen,  remoror.  lij.  vidi  t>8ta- 
jati  '2f  zuruckbieihen^  remanco,  suostajuti  za  kim  koji 
ide  naprijed,  u  (jUeanom  i  uvtnom  smislu,  isp,  wi- 
oatati  1,  —  2)  vidi  fwtajftti  1,  rcrldcihcn,  maneo.  la- 
osUtjati  ondje  gdje  je  tko  ili  što.  isp.  zao<4iati  "2. 

zadslali,  za^iatanem,  v.  pf.  Rj.  /.a-oitati.  r.  impf. 
zaontajali.  —  X)  zuruckbleibeu,  remoror,  Rj.  riđi  onUill 
ii.  saontaii  za  kim  koji  je  naprijed  poHuo,  u  tjele.'Hiom 
i  umnom  smitlu:  Iduc^i  lako  ćovek  izmakne  napred, 
a  ^eua  saontane.  Npr.  13.  Tako  f*u  pred  nama  izmakli 
Euglezi  .  .  .  tuko  su  iiu  na.^  zaostali  mlogi  divljaci 
u  Africi.  Danica  2,  3.  Koji  pre  dolrći  do  mene,  onoga 
<3u  ja  biti,  a  koji  saontane^  onaj  da  »e  ue  srdi.  4,  33. 


Pored  dvega  ovoga  oaSa  »vi^a  klaan^  miali  i  izvori 
da  je  ona  kao  5to  treba,  a  narod  prosti  da  je  za- 
ostao i  da  ne  valja.  Kov.  15.  —  2)  riđi  ostati  1, 
biitbtu,  maneo,  ptrmanco.  zaosttdi  ondje  gdje  je  tko: 
A  u  mene  brai;a  niromaSua,  neiua  blaga«  da  Arapu 
dadu,  u  tome  sam  jadoa  zaostala^  te  se  niaam  mlada 
udomila.  Npj.  9,  41U.  Po  vjenčanju  nihidoženju  pri- 
jatelji otprate  ku<*i,  a  cvatovi  »  djevojkom  zaostanu 
pred  crkvom.  Kov.  79.  (>n  je  doneo  Kara-(ijorjyiji 
pismo  od  Crnogorskoga  vladike,  pa  po  tom  i  zaostao 
u  Hrbiji.  Xpj.'  4,  XLX.  Po  tom  C'ardaklija  i  Avram 
Maosianu  joA  neko  vrijeme  u  Ja.^u  čekajući  dok  Ke 
Ko<loliuik  spremi.  Sovj.  24, 

zaosćauti.  zaOAeuem.  t;.  pf.  auf  die  Stile  sdiitben, 
tetrudo:  zao^eni  mulo  laj  kraj  grede.  Rj,  za-o^nuti. 
kuu  otisnuti,  turnuti  na  stranu,  v.  pf.  je  i  prosti 
Seuuti. 

zausijafi,  jiim,  u.  pf.  auf  die  Seitc  rickteUt  fiecto. 
Rj.  r^L-o^ijnti,  na  stranu  zaokrenuti,  v.  pf,  je  i  prosti 
obijati  u'  8ej.  v.  impf.  zao^ijavati. 

zaosiJAvUDJ«? ,  71.  rtrbal,  od  zao^ijavati.  radnja 
kojom  tko  zaosijavd  šio. 

zao.sijiivati,  zaoMjavam,  v.  impf.  za-oMjavali,  na 
stranu  zaokrctuti.  isp.  ošijavali  (i  se),  r.  pf.  zaoSijali. 

—  zaošijavati.  Korijeni  3<)8. 

zad^njast,  adj,  vidi  zao^trljat.  /  sgn.   kod  .Mljant. 

—  Vreika,  2)  u  jaja  vrh  saosUja.si.  Rj.  78a. 
zaosiljiti,  za^^ljim,   r.  pf.   vidi  zaSiljiii.   Rj.  za- 

ožiljiii  slo,  uvinitt  da  bude  OMljato,  zaosiljusto.  v. 
impf.  zti^iljivaii.  —  Kačka,  2)  kratko  drvce  (kao  klin) 
zaošiljeno  »  obje  strane,  Rj.  2<j7a. 

zaošinuti,  zaiNSTaein,  ti.  pf.  n.  p.  dijete  oko  eebe, 
umscfiwenkent  circumago.  Rj.  za-o^inuti  dajete,  kao 
zaokrenuti  ga  oko  sebe  {isp.  zaoSijati).  «?.  impf.  za- 
o^ijavati  dijtte,  saukrctati  ga  oko  sebe. 

zao^trAviinjc,  n.  das  Zuspitzen,  cacuminatio.  Rj. 
verhul.  od  zaoštravati,  radnja  kojom  tko  zaoštrava  Mo. 

znu^trArati,  za^Mrilvum,  v,  impf.  suspUzen,  cacu- 
mino.  Rj.  za-o&travati  sto,  činiti  da  bude  oitro*  v* 
impf.  pro.Hi  oStriti.  v.  pf.  zaoŽtriti. 

zadStritf,  zkožtrim,  v.  pf.  tuspitzen,  actio.  Rj.  za- 
o.Hriti  što,  učiniti  da  bude  oštro.  r.  impf.  zaoštravali. 

—  hvinjari  uzmu  zaoštreni  klipič  (viriz).  Kj.  ti3a.  l*o- 
Oiniti,  2)  konjake  klince,  t.  j.  ČekiCem  na  nakovnju 
kao  zaoštriti  ih.  Rj.  &(Ub.  Bijabu  ne  zalupili  raoniei 
i  motike  i  vile  troroge  i  sjekire,  i  si»ne  ostane  trebale 
zaoštriti.  Sam.  I.  13,  21. 

znu^lrljat,  adj.  zugenpitzt,  acuntinatus,  Rj.  za- 
oSlrljftt.  vtdt  o.^lrljat,  i  stfn.  kod  šiljast,  suprotno  za- 
rubarit,  zatubai^t. 

zikova,/'.  muževlja  sontrn,  d«  Sohirtigerin  (de.i  Man- 
nes  SdtKesier),  glos,  cf.  zava:  Sna*  zaovu  papučicom 
Čepa.  Kj.  (Sna',  snaha),  đem.  /aovica.  zaova  i  nažeto 
zav(i  t^Allta).  Ohu.  41.  prema  star.  slov.  kajkavci 
govore  zeUsi,  šiokuvcif  s promjenom  glasu  \  na  kraju 
sloga  (zai  •  va)  na  o :  zaova.  —  A  mćiee  milijem 
£aovam\  A  viole  milim  jetrvama.  Rj.  137b.  Sojome 
divan  porod  izrodio:  rane  ^eri,  a  poznc  ainove,  da 
zaove  Bnahc  ne  zaatajn.  Npj,  3,  542. 

zAovica,  f.  dem.  otl  zaova.  Rj.  vidi  zavira.  — 
tlfltan'  gore,  mila  zaovice!  eto  svali  dvore  obigra^. 
Npj.  1,  11. 

zduvieiu,  adj,  sto  pripada  zaovici.   vidi  zavičin. 

zdoviu,  mij.  dcr  Smwdgerin^  gloris.  Kj.  što  pri- 
pada suooi,  t^li  zaviu.  —  Oua  o^le  veče  po  večeri, 
te  ukrade  nose  zaovine,  njima  zakla  čedo  u  kolevei. 
Npj,  2,  10. 

ziipaeanjc,  n.  das  Auflringcn,  Eruerben,  compa- 
ralio,  (icquisitio.  Rj.  vcrbal.  od  zaparali,  radnja 
kojom  tko  zapam  što,  n.  p.  8vii\ja,  koza,  oi'ucft. 

zApni^nti.  V.  impf.  aufbringcn,  erivcrbcn,  compuro, 
acquiro,  cf  zametali  4.  Rj.  za-j>ač»li  «.  p,  svinju, 
koza,  mmca.  v,  impf.  prosti  patiu  2.  vidi  i  zamučati, 
zarajjjivali.  v.  pf,  ssapAtiti. 


1.  zapad 


—  800 


nilianin 


1.  KUpad,  i».  der  West&i,  oecidcns.  Rj.  Xfi-pad.  taj), 
su  }w»ttit\je  znpaduli  1,  zapasti,  vidi  zjihod  1,  zal:ixftk. 
—  Ma  se  plaHi'ft  nii  četiri  sirane  oii  istoku  do  tnrurntt 
cap'tda.  Npj.  fi,  W),  l)ii  Mulmja  jiitrnšnjejpi  du  zujiuda 
fHAHtdftjčga.  Kov.  107.  Ondje  rasape  ftaior  «voj,  to  mu 
Vetilj  bješe  sa  mpada  a  Uaj  s  isioka.  MoJh,  L  12,  8, 

3.  Kfipnd  (KupSd),  f.  ein  schaitiger  Ort^  locus 
opucti.i:  ovaj  vinograd  IcŽi  i*  2apadi.  cf.  japad.  Rj. 
mjesto  gdje  sunce  ne  dopire,  vidi  osoje,  talodtina.  su- 
proino  priBoje.  —  sTt-pud  i  £d-pad  {od  kor.  od  koga 
je  ptidatij.  ixp.  Osn.  o3. 

zApndiknJe^  ».  das  l'allen  hinter  oder  in  eitras, 
castis  poHt  vel  iti  ali/juid.  Kj.  vcrhaL  od  zapadati. 
stanje  icoje  hivu,  hud  što  cupuda  za  št<j  Hi  «  ko. 

zApnduti,  dam,  v.  impf.  Kj.  74L-padati.  r.  impf. 
prosti  padati.  i\  pf.  napadnuti,  Kapanuti,  zapaati.  — 
J)  fitllen  hintcr  cticas  oder  in  c/u:*«*,  čudo  post  aut 
in  quid.  Rj.  eapada  n.  p.  sunce  za  goru,  ili  Z'tpadn 
tko  n.  p.  u  blato.  —  2)  gcruthen  (z.  li.  in  (reftingen' 
schaft),  cado.  Rj.  »i.  p.  u  ropstvo,  kao  dolaziti  u  nj.  — 
3)  alieujus  essc.  i^UilVi.  zapada  kome  što,  i.  j.  njegovo 
je.  i.<tp.  znpoflli  4a.  —  4)  zapada  tko  jadu.  \\\  i^ara- 
jovul.  l)r.  Gj,  f^iiruiin.  isp.  zapasti  4b.  —  /([)  con- 
siare,  ralere  (diito  pretio),  f^tulli.  n.p.  knjiga  zapada 
deset  kruna,  riđi  dolaziti  3,  koStovati,  1  Kiajnti  3. 

zikpadilT.  adj.  nestlich,  occidentali-i,  Rj.  što  pri- 
pada 1  zapadu,  vidi  zapadnji.  —  Venerin,  rupadni 
rtjetar,  jedni  vele  babin  vjetar.  Rj.  5i)a.  Do)rje  ne- 
kakav trgovac  fl  lagjom  is  Zapadne^  Indije.  l)anica 
4,  31.  Najzapadnija  hraia  na^  (Takavci)  govore 
upravo  rekal,  prišal  i  1.  d.  Pis.  h'ž.  V  zapadnom  go- 
voru ue  dolaze  glu»ovi  jednaki  kao  što  dolaze  u 
isUx^nom  (uuiem,  ra/umem)>  pa  osnova  08t4ije  cijela 
kao  i  u  južnom;  uuiijeu),  razumijem.  Obi.  93. 

7.ikpadiiik,  »«.  ^ephijrus.  Slulli.  sapadni  vjetar. 

'A^pudnuti,  dnem,  riđi  :capa5tti.  Rj.  za-pndnuti.  r. 
pf.  je  i  prosti  padnuti.  vidi  i  zapanuti.  v.  impf.  za- 
padati, primjere  vidi  kod  zapamti. 

K&pndnji,  vidi  zapadni.  Kj.  adj.  Ho  pripada  1  ra- 
padu:  U  t^rbiji  imaju  Oetiri  Morave:  a)  Zapadnja 
ili  Uoaandkn  Morava.  Danira  2,  37.  Onda  bi  valjalo 
da  je  poznatija  (rijeć  komftija)  po  zupadvjijan  kra- 
jerivia  naroda  naSejfa.  Odg.  na  »it.  10.  U  zapndnjemu 
B6  (narječijuj  izgovara  evuda  kao  >i-,  n.  p.  vira,  eimc, 
kolino,  i  t.  d.  13. 

zikpnliti,  f.  (n  Ri^nu)  knd  Čeljade  požuti  u  obrazu 
pa  ae  miflli  da  ga  je  zapahnula  zmija  ili  f,aba  gnbn- 
vica  iti  pseto,  drr  Atthaticht  affiatm.  Kj.  za-palia. 
inp.  zapahali,  zapahnuti. 

ziipnliaU,  zupnltiuii,  r.  pf.  vidi  cApahnnti.  Rj.  sa- 
paliati.  t'.  impf.  zapaliivati. 

zapahivunjo,  n.  daft  Andampfen,  advnporatio.  Rj. 
tferhtit.  otl  /.apahivali.  radnja  kojom  n.  p,  smija  ea- 
pnhnje  koga. 

xapalifvali,  zapiJhnjem,  v.  impf.  andampfen,  ad- 
taporo.  Kj.  za-puhuje  n.  p.  zmija,  laba,  pseto  kuga. 
U.  impf.  prosti  pjdiali.  v.  pf.  zapabati,  zapahnuti. 

zapAbniili,  zilpahneru,  v.  pf.  —  J)  auhlHscn,  an- 
hauclien,  adfh.  Rj.  za-paltnuli.  riđi  zapabati.  v  impf, 
Miprthivavi.  -  Reče  nui  starao:  -Ja  ću  tebe  darovati 
Hnagii  i  blago,  a  ti  mene  za  obn  ova  dara  namo 
Hvojii  du5u,'  iStarac  saptihnu  njega  duhom,  te  u  oni 
Oa>i  sleOe  krila.  Npr.  iM>,  Ja  Kam  sebe  i/.abral.i  druga, 
koj'  ne  pije  vina  ni  duvana...Kad  me  ljubi,  da  me 
ne  zapahne.  Herc.  132.  —  V^  nejtrelazno,  vitli  za- 
vonjati,  i  sifn.  ondje,  v.  impf.  jtrosti  paMti.  —  Tre^-a 
nosi  u  boci  ^uUije,  da  mi  ^kroni  banovu  Mariju,  da 
joj  dojke  mojem  ne  zapahnu.  Herc  15. 

7JipulVH...  vidi  zapahiva...  Kj.  m  krajevima  gdje 
se  glas  h  ne  inje  u  govoru. 

zapi^jUMjts  11.  dftu  l'rdnkcn,  Vo  potum  praehere.  Rj. 
verh.  oti  zapajali.  radirja  kojom  tko  zapaja  koga, 

za|MkJati,  zapajatn,  r.  impf.  trdnken,  poiutn  prae- 
here. Kj.  za-pajati.   tJ.  impf.  proMi  p«>jili.    r.  pf.   za- 


pojitt.  —  Na  koplju  je  aura  tioa  orlo» . .  a  u  kljunu 
nosi  vode  hbidue,  te  zapaja  ranjena  junaka.  Nj»j.  2, 
r{28.  No^^ei^i  u  rnkamu  orupja,  od  koj'h  je  Hriflto« 
Ht rađao;  kr»t,  koi)lje  i  oitieu,  koja  zapaja  krciJH  nje- 
govom i^erne.  Vi*.  26. 

zapaljin^ti.  giim,  v.  pf.  verriegeln^  ohsero:  AV 
su  vrata  otl  i^elika  ljuta,  zatvorena  i  snpalanfjann. 
Rj.  za-pn]angati  vrata,  prevari  palangtt  preko  njUi. 
glagol  fe  drukčije  n(  nahodi.  isp.  zamnndnliti. 

zapalili,  zapalim,  v.  pf.  Rj.  za-paltti.  r.  impf*  «i- 
paljivati.  —  /.  1)  anzunden,  tneendo:  sapalio  lulu, 
le  puSi.  Rj.  vidi  pripaliti  I,  zažditi,  zažedi,  uie6\.  — 
Dobro  je  ^kaAto)  i  giavolu  svijeeu  zapaliti.  Posl.  »>0. 
Zatvori  se,  care.  u?eliju,  zapali  je  ea  četiri  stranč. 
Npj.  2,  91.  Za  fito,  kćeri,  da  od  Bo^a  nagjei!  svome 
ocu  ti  zapali  bradui^  »turoj  majci  obraze  pocrni? 
Npj.  3,  107  (zapaliti  bradu  [u  prenesenom  smi^n/ 
=  osramotiti).  Kavu  piSe,  tutun  zapalise,  ui^oi^ 
malo  razgovora.  4,  384.  Udare  na  Rudnik  i  odmnh 
gn  zapale.  Danica  8,  186.  Sutradan  drugim  topom 
zapali  kn^i  u  Uzicu.  6,  3H.  On  iz  pištolja  zapali 
džchanu.  Sovj.  ŽVI.  Svjtšlila  zapaljena  no  če  ii^ajiiti. 
Mat.  12,  20.  Bijahu  ugovorili  da  ea  znak  eapai^ 
vatra  da  8e  digne  velik  dim  iz  grada.  8ud.  20,  38. 
—  2)  zapalio  iz  puSke,  iz  topa,  nbfeuem,  incendo, 
Rj.  sgn.  rirfi  kod  puška,  top.  —  Ojorgjije  ni  pet  ni 
devet,  nego  zapali  iz  ptstolja,  te  njega  po  aredioL 
Dauioa  3,  11*2.  —  3)  zapalio  pjeMce  (Ćak)  n  — . 
tcohin  eilcn,  petere  coepit  celeri  gradu.  K\.  kao  po- 
hitjeti  kuda.  t^di  pripaliti  2,  uzaždili.  —  Uzme  Štap 
u  šakCf  pa  zapali  pješice  u  carsku  stolicu^  i  apravo 
u  careve  dvore.  Nor.  146.  —  //.  sa  «?,  refleks,: 
U:f.diti  86,  vidi  zapaliti  se:  u^.dile  mi  ae  noge,  t.  j. 
ugrijale  se.  Kj.  770b. -Sinu  iz  njega  oganj  ila  5C 
malo  ttva  gora  ne  zapali.  Npr.  SU.  Zapuh  se  obr 
od  obraza,  n  za^tidi  junak  od  junaka.  Npj,  2,  23D, 
Vlamen  mu  se  uz  obraz  zapali.  2,  .')*.I5. 

zapaljiviinje,  n.  das  Anzitnden.  Stngen,  incen^o. 
Rj.  verbal.  od  zapaljivati.  radi\ja  kojom  tko  znpa- 
Ijuje  (5(0. 

zapaljivati.  zapiMjujcm,  v.  impf.  unzUnden..  in- 
cendtf.  Rj.  za-paljivali.  vidi  nažizati,  za^zati  v.  impf, 
profil  palili,  v.  pf.  zapaliti. 

zJhpamtili,  tim,  r.  pf.  gcdenkcn,  im  Gedachtnits 
habeft,  memini.  Kj.  za-pamtiti.  riđi  npanititi,  i  «»/». 
ondje.  V.  impf.  pamtiti.  —  Znate  1'  bra^«,  jc*tlh  t' 
zapamtili?  kad  KniSevac  Srbi  prihvatile,  sva  w 
Turaka  zemlja  uskoleba,  Npj.  4,  21(t.  Kad  legne,  za- 
pamti mjesto  gdje  legne,  pa  onda  oiidi  te  \ex\  ondje. 
Rut  3.  4. 

1.  zapi\nuti,  ^flpnnem,  vidi  znpahnuti.  Rj.  u  krrt- 
jevivui  gdje  se  u  govoru  ne  čuje  glas  h. 

2.  z&panuti,  nem,  r.  pf.  za-panuLi.  v.  pf,  je  i 
prosti  panuti.  riđi  z.ipadDuti,  za]»a?tli,  i  primjere  kod 
isapasti.  V.  impf.  slož.  zapadali. 

KapAtijiti  so,  znp.*mjlra  se,  v.  r.  pf  obxtupeiiv€er€^ 
stupefieri,  consternari.  Slulli.  za-panjiti  se,  stati  kao 
panj  n.  p.  od  ćuda.  vidi  upanjiti  ao,  iiproStJii  96.  ef. 
upropa.<(tiii  se. 

/itpiipriti,  prim,  r.  pf,  pfeffern  (mit  indianvKvhem 
Vf^tf^r),  condio  capsico  annutt  Linn.  Rj.  zn-papriti 
slo,  začiniti  paprikom,  r.  impf.  papriti. 

zi^para,  /'.  Kj.  za-pnra.  za  povtnnjc  igp.  zapanti, 
7aparavali.  —  JJ  dic  »SctmUUe,  Icmpf^sta-^  frrrida. 
XHdi  sparina,  omara,  prigrevica,  pripcka.  —  :č)  n 
Hc  U  zapari,  Verlegenheii^  anguniiae.  Rj.  n<e2«  sinKiija 
2,  i  sgn.  ondje. 

zAparaa*  //iptirna,  adj.  §to  pripada  zapari  1.  — 
Nori  bivajiivrlo  zaporne.  Danica  5,  20.  Da  gT^inufi 
pogauflko2;a  sina  iz  Evrope^  k  njegovom  guijexdu,  u 
njegove  zaparne  pjeAčine.  l^t^ep.  ma!.  126. 

zapilrnti,  zaparfun,  r.  pf.  por^^'ti  parati  (n.  p.  noieni 
po  ćemu),  aufritsen,  strio,  rimam  facio,  Rj.  za-parati, 
u.  impf.  parati. 


#  1 


zft^aniTa^Je 


—  801  — 


ZMpanlvuuje*  n.  daa  Mcinigen  mitUUt  heisaćn 
)Vatser8r  purgutio  upe  aqmu}  fcrcidac.  Rj,  tterhttl.  od 
zaparavati.   radttjtt  kojom   tko  sujmravit  n.  p.  bure, 

znparđvilU,  juipiimvum,  r.  impf.  u.  p.  bure,  mit 
heissein  Wus.'ier,  reinigen,  purgo  uqua  fervida.  Rj. 
za-paravftti.  v.  impf.  prostt  parili  2.  ti.  pf.  xilpariti, 
gdje  vidi  i  inaćenje. 

zšpaiiti,  rim,  t\  pf.  n.  p.  bure,  t.  j.  naliti  u  nj 
vru(Se  vode  pa  ga  zatiHUUti,  da  voda  izrut^e  ako  u 
njetnti  ima  kakav  r^av  vonj,  mit  heisann  IVasser 
reinigen,  purgo  iiqtt.n  fervida,  Rj.  za-pariti.  v.  impf. 
zapara  vati. 

K&naKati,  zilpašSm,  «.  pf.  in  Haufen  eithen,  agviine 
inceao:  zapasale  kose  proko  utrane;  sapasiila  vojuka 
oko  Bela,  umtingeiti,  c*rcumdo,  Rj.  za-pasali.  r.  impf. 
1  pasa  li  (paiem). 

zapasti,  ziipaduem,  t.  pf.  Rj.  za-pii-sti.  r.  pf.  je  i 
prosti  pasii  (padnem),  vidi  /.npadniiti,  zapanuti.  v. 
impf.  zapadali.  —  1)  fiUlen  hinter  oder  in  «^ira8, 
c*i^o.  Rj.  —  Kad  tuno«  sapudne  oni  (zmaii)  elete  i 
poćinu  po  vrhovima  planina.  Npr.  a(>3.  {vidi  saći  I, 
1  tiifn.  ondje).  Misli  se  kobila  kad  tapadnc  u  blato. 
Posl.  34fi  {la  ovaj  primjer  isp.  zavaliti  se).  —  2)  n.  p. 
u  tamnicu,  gerathen  (in  Oefangenschuft).  cado.  RJ. 
kao  daći,  edći,  eamaknuti  se:  Ono  ret^e,  eti  kam  ta- 
paniw.  Rj.  yt>la.  6<iepan  hajka,  a  Mitar  zapadu, 
na{^  njemu  plavoga  jelena.  Npj.  2,  632  (Mpaflii,  t.j. 
«wjesti  4,  i  u  prinijerimii  koji  tdu,  Npj.  3.  321;  4, 
.^5;  itd.).  A  jako  si  u  ropstvo  jsnpaol  3,  3U.  Ja  za- 
pndoh  trgotac-Voinu  sa  mojijeh  Sexđe«et  Uarapa, 
e  ga  i^ekah  po  godine  dana.  3.  321  (u  zasjedu).  »Evo 
bega  a  evo  megdana«...  i  na  drnilin  begu  sapadoše. 
Divno  Petar  uredi  družinu,  da  sapunu  oko  druma 
j>uui:  od  gore  je  granu  otkinuo,  a  sa  granom  Petar 
sapanuo.  4,  bb.  Kuji  mogu  Bti^i  i  nie^i,  a  na  strašno 
vtjcjito  eapanuti.  4,  417.  l'relo  zapadne  za  drpo,  pa 
okrenuv*!  u  njega  zapetu  puSku,  poviče:  >Na  trag, 
poginudeA«.  Uanit-a  4,  30.  Oni  zapadnu  za  kamenje, 
i  stanu  se  biti.  Milo&  !>2.  Keka  tapadnemo  Gospodu 
u  rukč.  8am.  H.  24.  14.  U  malo  ne  eapndoh  u  svako 
tlo  usred  zbora  i  skup.^iine.  Pnd.  6.  14.  —  3)  zapao 
Buijeg  do  koljena,  ist  in  Menge  gefallen.  Rj.  ovamo 
ne  može  fnetnuti  primjer:  Snijeg  pade,  drwni  eapa- 
doke,  planine  se  snijegom  zavije,  po  gori  se  hoditi 
ne  može.  Npj.  3,  37<).  —  4^  a)  kome  ito.  anfallen, 
su  Thcil  Kcrden,  oblingo:  zapalo  mu  da  ćiui  feto  hoće. 
Zapalo  (Uganinu  carstvo,  pa  objesio  svoga  oca  (Post. 
Hb).  Ato  eo  meni  momče  Biograd*,  kad  mi  može 
zapast*  Sarajevče  ?  Zapalo  ti  u  vijeku  tvomc,  da 
obiraft  tri  8rpske  vojvode.  Rj.  vidi  dopasti  3,  pripasti 
2,  privaliti  se.  r.  impf.  zapadati  3.  —  Kojima  ^dje- 
vojkania)  ku^evni  posao  ne  bi  zu^uo,  ooe  su  prele 
i  spremale  ruho  za  sve  ujih.  Ej.  7(>4a,  Kome  zapadne 
te  uhvati  za  vrh  od  Itapa,  onaj  je  dobio.  Rj.  b45b. 
—  b)  zapadne  tko  čega^  t.  j.  zapadne  mu  ojhk  vidi 
dopasti  2.  kao  dobaviti  se  čega,  (zla):  Kad  zapadoh 
ropstva  u  vijeku,  panduri  me  tvoji  uhitiše,  u  rnke 
nie  tvoje  dndadofte.  Npj.  2,  274.  v.  impf.  zapadati  4. 

zapAši'-anjo  (zapdStanjc),  n.  verbal.  od  zapaSćati. 
radnju  kojom  tko  zapašća. 

zapASćati  (zapd^tati),  /,^piUi5am  (^dpajtiiut)!  v.  impf. 
j^unium  intftoare.  Stulli.  za-pažćati.  za-paitati,  post 
započinjati,  v.  pf.  zaposliti.  —  za  oblU^e  up.  iapa- 
s<5ali  I  ispaštati. 

zapi\^ili.  Sita,  v.  pf,  lum  paSa  niachenf  creo  i^v 
paAa:  ('uh  na  Hosnu  tebe  zupašiti,  u  da  kupift  pu  raji 
harai^e.  Ougje  ćemo  njega  taptišiii.  Rj.  za-pndili  koga^ 
iicinUi  ga  pašom,  glagol  se  drnkrijc  ne  nalazi. 

£iipiiSiiJa£a,  f.  tu  Dalm.)  vidi  paAtgai^a.  Rj.  i  8yn. 
kod  paSnjaiVu  od  koće  kao  pojas  sprijed,  gtije  se  sa- 
d^evi^a  male  puHke  i  fws.  —  za-piUujaća,  drugoj 
poli  osu.  u  pas  (pojas),  za  nast.  isp.  ajgiraća. 

Kipalak,  z^patka,   m,  das  Er^eorbcne  (an    VicitJ^ 


uCfiHiHitum.  Rj.  za-patak.  ono  sto  tko  eapati.  isp.  za- 
imtili.  vidi  ziimuka,  zarada. 

zApuUil.  tim,  V.  pf.  Sto,  n.  p.  svinja,  koza,  ovaca, 
kommcn  za  cltuaa,  anfbrinpcn,  acquiroj  cumptiro^  f^f- 
ziimeluuti  4.  Rj.  zjt-paliLi  sto,  kao  patnjom,  mukom, 
teško  stćči,  pit  uopće  steći,  vidi  i  zamućili  2,  zaraditi, 
zavrći  2.  v.  impf.  zapat'ati.  —  Zapitaju  ga  (Visokoga 
Stefana)  dali  bi  se  u  vojsci  njegovoj  mogao  naći  dolmr 
ždrijebac  da  opasa  njihovu  kobilu,  da  bi  i  oni  za- 
putili tako  lijepijdt  i  dobrijeh  konja.  Rj.  G78a.  Ja 
gledam  da  zaputim^  a  ti  rašćerdavaž.  Npr.  25G.  Svinje 
8U  pnivi  i  najveći  užitak  narodni,  jeduo  Rto  »7*  je 
zbog  ftuuiii  lasno  zaputiti  i  držati.  Danica  2.  l(»5. 

zupazAriU  se,  zHpilziinm  se.  v.  r.  pf.  zabuniti  ao 
pazarujući,  ins  Hundcln  .ficA  vcriiefen:  kad  ae  zapa- 
zari,  lasno  je  od  trgovca  ukrasti.  Rj.  za-paziuiti  se. 
F.  impf.  prosti  pazarivati 

zApazitl,  zlm,  V.  pf.  Rj.  za-paziti.  v.  impf.  unziti. 

—  i)  lithgetvinncn,  udarno.  Rj.  koga.  vidi  zamilovati. 

—  Jonatau  zapazi  Davida  kao  svoju  dnSu.  Prip.  bibl. 
66.  —  2)  bemerken,  observo.  conspicio.  Rj.  što.  vidi 
opaziti,  I  mjn.  ondje.  —  3)  vidi  upamtili:  Zuale  \\ 
ćerke,  jeste  1'  zapazile.  Rj.  i  spu.  kod  upamtiti,  v. 
impf  prosti  paziti  ne  doUui  u  ovom  snaćenju»  nego 
se  za  nj  uzima  pamtiti.  —  Dobro  sam  ga,  majko, 
zapazio,  kad  sani  njetru  po  gorici  gon'o.  Npj.  1,  541. 

zApčiJiL,*  «*,  der  ZuchUialter,  qui  disciplmam  sc- 
rere  regit.  Ri.  zap(t)-ćija,  koji  pazi  na  zapt:  Boinović 
je  bio  i  mudri  urednik  i  veliki  zapSija  u  vojsci.  Da- 
nica 4,  2(J. 

zJkp^ĆDJe.  n.  verbal.  od  2  zaptiti.  radija  kojom  tko 
zapti  koga. 

zupceae&vaqjc,  n.  das  Versiegeln,  ob$i§natio.  Rj. 
verh.  od  zapečaćavati.  robinja  kojom  tko  eaptiaSava 
n.  p.  pisma. 

ZApv^aćdvAtit  zapeĆi^iT^vam,  v.  impf.  vtrstegdn, 
obsigno.  Rj.  za-pcćaćavali.  vidi  murleisati  (v.  impf.  i 
pf.).  v.  impf.  prosti  pećatiti.  v.  pf  zapcćatiti.  —  Ne 
sapečaćavaj  riječi  proroMva  knjige  ove.  Olkriv.  22, 
IO.  On  (Bog)  kad  zaprijeti  suncu,  ne  izlazi;  on  za- 
pećaćava  zvijezde.  Jov  9,  7.  Zapećačara  (Bog)  ruku 
svakom  čovjeku,  da  pozna  sve  poslenike  svoje.  37,  7. 

zapečatiti,  tim,  V.  pf.  versiegein,  obsigno.  Rj.  za-pe- 
ćatiii.  vidi  zabulati,  murleisati  (v.  pf.  i  tmpf).  v.  impf. 
zapećaćavati.  —  Gjecu  od  matere  sakrije,  zatvori  ih 
u  jedan  kovćežić  i  dobro  zapećatirsi  da  ih  jednoj 
sluzi.  Npr.  23t.  lijepo  je  j>i>mo,  i  lijepo  je  nisato, 
ali  ie  zlo  6to  je  crnim  pečatom  zapečaćeno,  rosi.  170. 
Kau  ovo  dakle  svršim,  i  ovaj  im  plod  zapečatim,  poći 
ću  preko  vas  u  Španjolsku.  Rim.  15,  28,  Viajeh 
k/\jiga  zapečaćenu  sa  sedam  pečata.  Otkriv.  5,  1. 

Z&poi*ak,  zapećka,  »i.  die  Ilelle,  spatium  inter  for- 
naeem  ei  purietem.  Rj.  za-pećak,  mjesto  za  peću,  is- 
megju  peći  i  ducara, 

zapeći  se,  zap^ćem  se,  v.  r.  pf.  Rj.  za-peći  se.  r. 
impf.  peći.  —  1}  zapekla  se  duSa  u  njemu,  kaie  se, 
kad  ko  dugo  Živi,  pa  se  misli  kao  da  du^i  iz  njega 
već  ne  može  da  izigje.  Rj.  —  Zapekla  (mu)  se  duSa 
u  kostima.  Posl.  85.  —  2)  zapekao  se  čovjek,  kad  za 
dugo  ne  može  na  polje  da  iziđe.  Rj.  isp.  zatvor  2. 
suprotno  proliti  2,  protoćid  2. 

zApvrak,  zdperka,  »i.  n.  p.  u  kukuruza,  u  duvana, 
der  O'ciz,  stolo.  Rj.  i  u  loze  [isp.  mSnjili).  Rj.  za- 
perak,  drugoj  je  poli  osn.  u  pero.  isp.  Korijeni  284. 
onaj  ntali  struk  (kao  pero,  list)  koji  pored  glavnoga 
strakn  naraste,  vidi  tiĆ  2.  isp.  odvoda,  odvodnica, 
otoka  2,  podvodnica  2.  —  Da  prostora  dosta  im 
flc  dade  (mladicama  duhanskim),  kad  list  diro,  da 
moreA  unići  i  zaperke  od  balava  dići.  J.  8,  Reljković. 
DARj.  211a. 

zftpeti,  zilpnem,  v.  pf.  Rj.  za-peti.  v.  impf  zapi- 
njati. —  1)  anspannen,  intendo,  n.  p.  pu^u,  stri- 
jelu, ^voŽgja,  pruglu.  Rj.  vidi  zaćeviljili  (pufiku)  1, 
za-raUli  (pu&ku)  2.  —  Nalegao  puSku  na  nj,  L  j.  u 

61 


MpettjAti 


—  90B  — 


rapisntl 


jedan  piiL  j«  i  tapeo  i  obrnuo  na  nj.  Kj.  i08b.  Zapne 
»trtjdu  71(1  uvoga  čoeka  i  ljuto  ga  obrttni.  Npr.  152. 
Kao  sapetu  puška  (n.  p.  jfolov).  Von\.  131.  Zupeh 
atr'jolu  aa  tetivu,  da  iistr'Jelim  b'jelu  vilu.  Npj.  1, 
151.  Da  ponese  mrežu  ud  bi^vrn,  da  jt;  župne  moru 
na  izvoru.  2,  iil.  —  2)  za  što.  siecken  bleiben,  im- 
pcdior^  o/f'endo:  7-apeo  svojim  kolima  za  tujrja.  Rj. 
vidi  /.aku^iti  1.  isp.  podrepiU  se,  kudile  kaka^^  posao 
podrepi  pa  ne  uio^iC  vi^  ua  ide  u  napredak,  stocken^ 
huereo.  li].  5*2'la.  (1.  j.  kad  supnej  u  preĐeseuom  rnuislu). 
UjseOe  te  na  ruko,  da  irdje  ne  zupneš  zn  kamen  nogotn 
svojom.  Mat.  4,  6.  Druga  dva  kraja  od  dva  lanca 
zapele  za  dcije  kopče.  Mojs.  II.  39,  18.  Avesalom 
bježeći  eupne  prpkrannom  dugom  kosom  svojom  £a 
grune  hrastove.  Prip.  bibl.  7ft.  ita  ae,  refleks,  ili  pufta.: 
Zape  joj  se  potkov  od  konjica  za  njezina  žutoga 
kavada.  Kpj.  1.  4<X)  (u  pj&tmi  mj.  za  njezin  žuti 
kavad).  —  S)  hoffdriig   icerden^   eiutus  fh,  cf.  poni-  [ 

i'eti  se  1.  Rj.  i  syn.  ondje.  —  4)  zapeti  plug  u  zemlju  | 
:ad  ho<?e  da  ae   ore.   lij.   —  Valja  sapeti,  pa  zapje- 
vati.  |l5ez  truda  ne  može  se  niSta  učiniti).  Vo^\.  31. 

znp^tljatl,  tljam,  v.  pf,  suknUpfen,  daudo  per 
fiexutn.  Rj.  za-petljali  što,  k>io  petljom  zarezati,  vidi 
aapetljaii,  spetljali,  isp.  zaputiti,  zakopčali,  zakov- 
0«li.  r.  impf.  zapetljavali,  suprotno  raspetljali. 

zapetlj&vanje,  n.  dus  Zu}tecftten,  Zuknopfen,  con- 
clnsio  per  Hexuin.  Rj.  vcrbul.  od  zapetljavati,  radnja 
kojom  tko  zapetljava  što. 

zapetljAVilCI,  zapetljavam,  v.  impf.  sHknilpfen, 
clauao.  Rj.  za-petljavati  sto.  vidi  napetljavati,  spetlja- 
vati.  isp.  zapu(^ati,  zakopčavati,  zakovcavati.  suprotno 
raspetljavati,  v.  impf.  prosti  petljati  1.  t?.  pf.  zapetljati. 

zapediicA,  /*.  (u  C.  G.i  Htražnji  kraj  od  opanka. 
Rj.  za-pettiica  (prvoj  poli  osn.  u  p^ta). 

zap^valja,  /'.  lu  Srijemu)  Klmjeueib,  praefica,  cf. 
narikača.  Kj.  «  juž.  govoru  zapijevalja,  koje  vidi. 

znpiJfevBIJa,  f  vidi  zapevalja.  iena  koja  zapijeta, 
nariće  za  tnrtvim.  riđi  narikača,  pokajnica,  tu&kinja. 

—  za  nust.  isp.  grebeiialja. 

znpij&vanje.  n.  dus  Anhehcn  des  KUtggesantjn, 
nat*iut.  Kj.  Pcrhal.  od  xapijevati.  radnja  kojom  tko 
zupijecu. 

zanlj^vati,  zApijcvam,  v.  impf.  den  Klaggesang 
anheben,  naeniujn  dico,  Rj.  za-pijevati.  riVli  bujz^- 
riii  2,  naricati,  tdžiti  (trtflm).  v.  impf.  prosti  pjevati. 
V.  pf.  zapjevati.  —  ovamo  ide  primjer:  Nije,  pobro, 
daždic  Koaovijem;  au&oa  magla  i  RuSuica  munja, 
koja  i^e  ni  jade  zapijevat' :  evo  ide   dijete  fcjekuln. 

Npj.  -%  ^iy. 

zApijovka,  /*.  der  Klaggesang^  nnmia.  Rj.  vidi 
zapjevka,  jaukalica,  tužaljka,  tužbalica.  Slabo  ko  i 
mari  da  pamti  zupijevke  u  kojima  nema  niAta  do 
tuženja  i  Žaloati.  Kov.  iK).  (hisle  se  moje  pretvorile 
u  zapijeoku,  svirala  moja  u  plač.  Jov  30,  31.  (Bu- 
garfttioa)  pjesma  u  kojoj  bo  bugari,  i  isprva  je  hey. 
aamnje  bila  zapijevka  (kao  ^to  je  bugariti  i  danas 
zapijt'vatil.  l>auići<5,  AKj.  716a, 

zaplojai',  zRpinjAća,  w.  (u  Sinju)  vidi  zapiujaC'a. 
Rj.  —  iSupljaća,  mala  daščica,  koja  je  izbušena  na 
mno^o  mjesta,  pa  se  provuće  kroz  zapinjač,  a  u 
one  se  jame  meOe  klin,  te  drži  vratilo,  kako  se  hoće. 
Rj.  H4'»h. 

zanlnja^a,  f.  drvo  (kao  Stapi^,  ftto  žene  zapinjii 
vratilo  (kod  nuboja),  tfin  Sperrstah^  Hemmhols  (e.  n, 
beim  }Veherstuhl},  retinactUum.  cf.  zapinjač.  Rj.  — 
za  tiuHt.  iNp,  ejepaću. 

zApinJaDje,  «.  Rj.  verbal.  od  zapinjati.  —  t)  radnja 
kojom  tko  capit\je  n.  p.  pušku  (dan  .\nspannen,  iu- 
lensio.  Rj.]:  PuJtei  je  onoliko  godina,  koliko  se  puta 
zapne.  Toliko  kažu  dii  joj  supmjttftje  wdi.   Posl.  2iJS. 

—  2j  stanje  koje  hira,  kad  što  sapiujc  zu  sto  (daa 
rttecijchbleihen  an  einem  Hindernias,  im|>edilio.  Rj,). 

—  3)  stanje  koje  bira,  kad  tko  zapinje^  kad  se  po- 
nosi) dua  Huchfahreu,  nupcrbia.  Rj.). 


ziipinjitd.  njem,  r.  impf.  Bj.  za-pinjati.  r.  i»*pf. 
prosti  pćti  (penjem),  penjati,  r.  pf.  zapeti.  —  />  o. 
p.  strijelu,  puetku,  spimnen,  intendo.  Rj.  —  Ktf»)ratl, 
pušku  prasnu  zapinjati  pa  obarati.  RJ.  St""  "'  V 
luk  svoj  i  zapinje  smrtnu  strijelu,  ćini  ^-  jr 

da  pale  Ps.  7,  13.  —  2)  za  Sto,  ntecken  hin'icn,  trn- 
pcdior.  Rj.  riđi  zakučivati  1.  —  Vodrepljuje  »e  katar 
poHuo,  kad  ne  može  vUe  da  ide  u  napredak,  stoeken, 
huereo.  Rj.   024a.  b  [sapii\je,  u  prenesenom   smi^^lul 

—  3)  hojfdrtig  icerden,  e/lcror.  Rj.  vidi  |Kiao-iiti  ae. 
i  su>i.  ondje. 

i.  zhplranjc,  n.  das  Zusperren,  occlutiti.  Bj.  9erb. 
od  I  zapirati.  radnja  kojom  tko  zapire  što. 

2.  znpiranjei  n,  das  Ausivasclien^  Aburaachtttj  o^ 
lutio.  Rj.  venitU.  od  2  zapirati.  radija  kojom  tko  sn- 
pira  n.  p.  dijete. 

1.  uipiruti,  zkpirSm,  v.  imijf.  versperren,  oecludo. 
Rj.  za-pirati,  kao  zutrorati  2.  v.  pf.  zaprijeti  1. 

3.  zapitati,  zi\pTram,  v.  impf.  d.  p.  dijete,  ah- 
irasrhen,   abluo.    Rj.    za-pirati.    r.  impf.  prosti   prali. 

—  Žegrti  nose  vodu,  cijepaju  drva  .  .  .  not«aiii  i  m- 
bavijaju  djecu  i  zapiraju  ih  kad  se  koje  ist>oinmi. 
Rj.  8:i5b. 

zAjiis,  m.  —  1)  ein  Talisman^  carm^n  (»ignum/ 
magtcum,  cf.  bamujlija.  Zapise  od  različnijch  boleeo, 
a  i  od  drugijeh  zala,  zapist^u  gdjefito  i  na^i  ljudi, 
ali  najviše  lurake  hodže  .  ,  .  Ri,  —  Nekakva  proro- 
čica ejetuje  ovoga  čoeka  i  dade  uiu  nekakav  zapit 
govoreći:  »Uzmi  ovi  zapis  i  stavi  gi^  tvojoj  ieoi  di 
^a  no»i  0  grlu.  Npr.  212.  —  2)  [n  »Sudi.)  u  drvetu 
izrezan  knt.  Kad  se  no(«e  krsla,  obi^e  se  triput  oko 
onog  drveta  (zapisa)  i  (pod  zapisom)  pop  čita  mo- 
litve, po  tom  se  krat  ponovi  nožem  ...  Kj.  —  3)za- 
pisuno  Ho,  bilješka  kuka  zavisana  na  papiru;  dit 
Notiz,  ^'ote,  A7ivierkuHg,  itanotatio,  nota :  U  neko- 
liko sam  lukopisa  nalazio  na  zapise  aloveufikim  skh 
vima  pi.nane  ...  tri  taka  zapisa  znam  da  «u  do  md 
več  i  Itampana  .  .  .  muže  biti  u  lakim  ztipijtimu  Uo 
znatno.  (Uas.  \\,  171.  Zapisi  iz  nekolika  rukopisa. 
Rad  1,  174.  —  4)  sto  zapifte  ko  kome,  priloii,  darnjt, 
pokloni,  n.  p.  crkvi,  monastiru;  isp.  Vermfichtntv. 
Legat,  Icgutum,  —  Urož  potvrdi  sapis  oca  sntjt<fti, 
koji  zapovjedi  Dubrovčjuiima  da  Hval^e  godin*'  ialiu 
500  perpera  crkvi  Bogorodice  sinaj.-ike ;  ako  li  hi  ko 
prestupio  taj  zapi»,  on  veli  da  se  ka^tii.  Iste  je  ^> 
dine  zapisao  Uroš  HiUmdaru  crkvu  sv.  arhiuiL'iti.i 
s  tri  sela.  Iz  toga  zapisa  ]q^  doznajemo  da  ...  . 
Be  0  tome  počinje  ovako:  »po  milosti  božijoj  .  . 
81.  Hrieiič  potvrdi  zapise  sa  primorje  i  Konnt^je.  ivfo. 

zapisati,  ztkpi£em,  r.  pf.  Rj.  za-piHati.  r.  iuipf.  7:x- 
pisivati.    —    /.    1)   aufschreihen,    consigno.    Rj 
zapis  3.  —  Svima  mrtvima  Hvojijem,   koje  imu  -  i, 
sane   u  čitali,    načini   po   sviječu  voštanu.   Kj.  l*^b. 
Car  dlaku   rascijepi   uzduž  a  vrba  «lo  doa,  i  h  njuf 
nagje  zapisano   mnogo  znatnijeJi   stvari    kad   »©  tU 
dogagjalo.   Npr.    124.    Počnu    dijeliti    piŽ-ucM    sve   ii« 
kartu  .  .  .  'Starac  uzme  svoju  polovinu  zapi^tunu  sm 
u  karti.  264.  Zapili  u  odžak.  Poal.  85.   U  rrn  iefiet 
koga  zapisati.  (Zabilježili  ga  kao  rgjava  ćoefcaj.  33.\ 
Bog  zna,  kobko  jo5  pustili  zidina  u   Srbiji   inia,  kojf 
su  u  Carigradu  sve  grudori  zapisani.  Danio«    f^  'io. 
Ako  li  ti  u  čemu  skrivi,  ili  je  du2an,  to  nn  mr, 
piši.  Filim.  18.  Ako  je  riječ  dobro  u  rukopisu      ;  ■ 
aana  i  dobro  prmMtana,  biče  postala  od  laL  Oani/ 
ARj.  7i>a.  U  »Srpskom  je/iku  ima  28  prostih  giuMoi 
koji  se  za  sad  mogu  ovako  tapisttti:  a,  b  .  . .  N< 
Srb.  1818,  399.   —  2)  n.  p.  od  groznice,  od  gUi  _ 
od  bjesuoće  i  t.  d.,  ancn  Talijtman  schreihcti^  esan 
carmen    magicum.    Rj.   isp.   zapis  1.  —  su  ae,  p^ss.: 
Od  bi^ieina   p^cteta    znpt^e   te   zapis    na  gornjoi   1. 
od  kupovnoga    hljeba  (somuna)   im  se  ona  kori 
je^e   i  da  bolesniku   te  jede,    a  hljeb   ostaru:-  »»n'  ni- 
koji je  zapisivao.    Rj.    188b.  —  8)  zaptsatt  K'juic.  ^ 
p.  crkrij  manastiru,   štOf  dati,   upiHuti.    rVrii  pnl<*<iu 


zaplstraiO<f 


803  — 


zapiti  katt 


i.  i»p.  sapia  4.  —  Stefan  eapisa  HUandaru  cijalo 
rtelo  Dobrodoljaiie.  DM.  42.  Iste  p;oUine  eapisao  Drož 
HiUnduru  frkvu  hv.  arhanajela.  Hl.  —  //.  sa  hc, 
rcfteks.  sidi  aufschrcUicn  la/tscHt  c.  B.  zum  MUitnr, 
do  nomon.  Kj.  kao  dati  se  zaputuHt  n.  p,  u  vojnike. 

zapisivanje.  ».  Rj.  verbal.  od  zapisivali  {i  ae).  — 
/.  /)  rudnjtt  hojom  tko  eapiftuje  %tQ,  n.  p.  doga- 
ffjdje  u  ki\jif}}i  {daB  Anfschrcibcn,  ooimij^natio.  Rj.). 
—  2)  radnja  kujo7n  tko  zapisuje  supine  n.  p.  od  ho- 
l&fti  (daa  Aui't^cbreibeu  von  THli.siuauuii,  conavripUo 
scbedulati  luai^icHe.  Kj.)  —  //.  radnja  kojom  se  za- 
pisuju n.  p.  momci  u  vojnike. 

zapisivati,  zapisujem,  v.  impf,  Kj.  zn-pinivati.  v. 
itnpf.  prosti  pisati,  r.  pf,  isapiHati.  —  7.  J)  auf- 
scfireihen,  consigno.  Uj.  isp,  suipiH  3,  juipisati  1.  — 
Kakvu  će  korist  polouiAtvo  imati  od  ouoga  što  on 
(istorik)  zapisuje.  *-*db.  od  ruž.  7.  sa  se,  puss.:  Kviu- 
tili^aa  kaže,  da  su  slova  samo  zaio  izmišljena,  da  se 
njima  eapisHja  riječi  ouako  kao  ?to  rc  izgovaraju. 
Rj.  *  XXXLI.  —  2)  n.  p.  od  gro/.nire,  od  glave, 
etnen  Taliaman  schreihen,  scriho  schedam  mafficam. 
Kj.  isp.  zapia  1,  zapisali  2.  —  Zapise  od  razlićnijeh 
bolesti,  i  od  dru^ijeh  utla,  zapisuju  ^dješto  i  ua&i 
ljudi,  ali  najviše  Turake  hodže.  Kj.  lM8b.  —  II,  sa 
se,  refleks,  sich  einschreihen  lasseH^  do  nometi,  Rj. 
zapisuju  se  n.  p.  momci  u  vojnike. 
X  zapi^ti,  ^nni,  hincinpissen,  immingo.  Rj.  sa-pi&ati. 
V.  impf.  zapi^avati. 

zapisAvunJo,  n.  das  Hineinpisaent  iniminctio.  Rj. 
rerhul.  mi  znpi^vati.  radnja  kojom  tko  rapisuva  što. 

zapi.^Avatl,  zapUnvam,  t\  impf.  hineinpissen,  im- 
miniui.  Rj.  za-pišavali  štOt  pUati  u  ftj.  v.  impf.  prosti 
pi.^aii.  r.  pf.  zajiiSati. 

zapi§ta(i»  zapiUim ,  v.  pf.  Rj.  za-piStati,  početi 
pištaii.  V.  impf.  pi§tati.  —  1)  n.  p.  zapiMa  pile,  eu 
pippen  anfangcH,  pipio:  ZagraktaSe  crni  gavranovi, 
zapisiase  aivi  sokolovi.  Rj.  —  2)  jammtrroll  auf- 
schreien,  gucrulns  ea-clamo:  A  j:apišta  ljuba  Drngi- 
jina.  Rj.  zapistaii  jad<^juH.  —  Kad  je  vid'la  bracii 
obe^ena,  udri  lircm  o  zemljicu  ćaruu,  pa  zapištu, 
kao  zmija  ljuta.  Npj.  2,  l<>fi.  Ovaj  dom  odbaci^u  od 
aebe  .  .  .  ko  god  progje  pored  njega,  /.ai*udi(5e  ae  i 
tapiMaće,  i  reći  će:  za  Ito  ućiui  (Jospod  ovo  od 
ovoga  doma?  Car.  I.  9,  8. 

zapiUli,  zi^pilum,  r.  pf.  Rj.  za-pitaLi.  r.  impf,  za- 
pitivati.  —  1)  anfragen,  interrotjo,  fiuacro.  Rj.  za- 
pitati koga  sa  što  ili  o  čemu.  vidi  upitati.  —  Zapita 
ih  eda  hi  imali  ftto  da  mu  dadu  za  jelo.  Npr.  2. 
Zapita  Ijudp:  -Progjp  li  ovuda  tnki  i  taki  ćoek?«... 
Zapita  ga  sa  Megjedovića.  T).  Tako  so  ?>ena  smiri  i 
nikad  pa  (mu4a)  >ifie  ne  zapita  da  joj  kaie  sa  Ho 
se  smejao.  14.  Pa  ga  sapita  ne  bi  li  mu  znao  kit/ali 
.^to  za  zlatnib  devet  pauuica.  19.  Zapita  ga  hoće  li 
joj  već  dati  devojku.  52.  Njegu  zapitaj  nije  li  ga 
gde  video.  57.  Devojka  sedi  pa  prede  .  .  .  zapita  je 
ćife  »u  joj  ovce.  72.  Zapiti^j  kakci  je  ovo  nesreća. 
74.  Ontfa  ga  ou  zapita  i  sa  vodu^  »Šta  bi  to  bilo 
da  ona  voda  nema  roda?«  77.  Pa  pa  tapitaše  da  ira 
ka£c  ali  je  bolja  pravda  ali  krivda.  85.  Kud  je, 
aoaSo,  u  to  »elo  put  poslije  njćka?  (Zapitao  nekakav 
putniiE  mlade  pred  kućom,  a  ona  aiu  odgovori: 
*Ovuda,  brato,  ispod  gradine  prije  rućka).  Fosl.  l'J2 
(/.jipitali  sa  gen.  isp.  Siut.  88).  Kad  sam  koga  zapitao 
o  tome,  k:izivaU  su  mi  .  .  .  XIV.  Zapita  Molera  i 
ostalih  knezova,  kakao  je  on  ćovek.  Danica  4,  15 
{isp.  primjd'  Posl.  88).  Zapita  ljubu,  Hi  voli  biti 
Turaka  robinja,  ili  s  njim  skočiti  u  Moravu.  Npj.'  1, 
XVI.  Njekolika  Dubrovćiiuina  zapitana  o  Ic  dvije 
riječi  odgovoriže  da  ih  no  govore.  Danićić,  AKj. 
30b,  —  2)  (p9  jugozap.  knij.j  ?,aiskali,  verlaageiv, 
peto,  ouaero:  Sto  sapita  silui  Ahmet  pa^u,  to  mu 
eare  drage  volje  daje.  Pak  zapita  piva  i  joHliva.  Rj. 

zApItt  so,  /jipijem  ac,  V.  r.  pf.  sich  verlieren  eum 


Tritiken,  ahco  hihitu^n.  Rj.  za-pili  se.  zapije  se,  tko 

se  ukrade,  kridimice  otidc  da  pije.  v.  impf,  piti. 

zilpitivunjc.  ri.  Rj,  verh.  od  /apitivati.  —  Ij  radnja 
kojom  tko  zapitujc  koga  sa  što  (die  Anfrage,  inter- 
ruguLio.  Kj.).  cidi  zapitovanje.  dem.  zapitkivanje.  — 
2)  radnja  kojom  tko  sapituje,  iste  sto  (daa  Verlangen, 
petitio.  Kj.). 

zapitivatj,  zapUujem,  r.  im2>f.  Rj.  za-pitivati.  t?. 
impf.  prosti  pluiti.  f.  pf.  zapitati.  —  JJ  anfrageti, 
inUrrogo,  q\utero.  Rj.  vidi  zapiiovati.  ts/i.  upitivati, 
zaprdivati.  dem.  zapitkivati.  —  Pa  ou  pocje  sapitica^ 
ljubu:  «Slo  ae,  ljubo,  lijene  preuanula?  Npj.  4,  449. 
.V  pred  njiina  (ovcama)  dobra  dva  ovčara  ...  I  sa 
njUi  ga  sapituje  Mujo:  >Kojino  au  ono,  pobratime? 
4,  5<)9.  —  2)  verlangen^  peto,  qitaero,  Bj.  iap.  inkati 
I,  i  sgn.  ondje. 

znpilkivaiij<^,  «.  dem.  od  zapitivanjo.  Kj.  —  On 
mu  na  mnogo  zapitkivanje  najpoale  *>dgovori.  Npr. 
151.  Ne  znajući  ninta,  nego  bolujući  od  sapitkivanja 
i  praznijeh  prepiranja.  Tim.  I.  (I,  4. 

zapitkivad.  zapUkujGm,  v.  impf.  dem.  od  zapitivali: 
Plaćući  ga  zapitkuje  majkiu  Rj.,—  Jugović  je  mene 
zapitkivao,  šta  bih  ja  napisao  C'ardakliji  na  grobu. 
Sovj.  84. 

zapit6vaoje,  n.  vidi  zapitivanje.  RJ. 

zapUi^VUti,  zapUujem,  r.  iwpf.  Rad  ti,  143.  vidi 
zapiLivati  i.  isp.  upitovali. 

zupiždrili  se,  zaplždi^  se,  v.  r.  pf.  intentis 
oculis  adspicere,  ocuios  intendere.  StuUi.  za-piŽdriti 
se,  sagledati  se  u  što  pa  ne  micati  oć^ju  s  v^jega.  v. 
impf.  piždriti  i  pizdriti. 

zapjeniti,  mm,  znpJonA^Ui,  zapjftnniiim,  r.  pf. 
Hchfiumćn,  spumo.  Rj.  zn-pjenili,  za-pjenuAiti  (dčfn. 
prema  za-pjeniti).  v.  impf.  pjeniti  (i  se),  pjenuSiti  se 
(detn.),  —  Pa  ae  nose  po  zelenu  lugu;  Tadija  je 
pjenavi  zapjenio,  zapjenio  pienam'  bijelijem,  a  Mujo 
je  pola  krravijcm.  Npj.  3,  1(*G. 

z&pjoti,  zapJ^icm,  t\  pf.  vidi  zapujali,  zapjevati,  v. 
impf.  pjeti.  —  Ne   da  ne  uićemu  zapjeV.  OPosl.  7J. 

zi\pJovutl,  vam,  V.  pf.  anfangen  zu  sinfjeut  coepi 
canere.  Rj.  za-pjevati,  početi  pjevati,  vidi  za-pjoii, 
zapojati.  v.  impf.  zapijevati.  —  Metne  prst  u  uho, 
pa  zapjeva  isa  glasa:  V  Ćije  se  zdravlje  vino  pije. 
Rj.  4(>(Jb.  U  tom  zapjevaše  kokoti,  i  vilo  pojno^e. 
Npr.  8ti.  Zapjamla  mu  ševa.  (NaSla  ga  srećji).  Posl. 
85.  Kuda  prvi  sapjcvaju  p^jevci,  ti  otiđi  u  nove 
ahare.  Npj.  2,  108.  Prvi  su  ga  pt:tli  zapetutli  kod 
ubava  mesta  PoŽHrevca.  2,  4yi.  Puce  pužka,  zapjeva 
Milošu,  Orugdžijću  na  žalost  odjeknu.  4,  23(!.  Otlon 

rogjej  pa  pjesmu  zapjei^a.  4,  333.  A  zapjeva  grlom 
ijelijem:  >Mili  Bože  ...  4,  415.  Zapjevajte  o  miru, 
Strai.  188*1,  835.  Ona  u  harfu  ni  u  kitaru  ne  zna 
ni  sapjcvnti,  nego  zna  lijepo  vesli  i  Sili.  1224.  Pje- 
vači ;:'tpjevaju  slavu  trijctlnome  Jiogu  sa  pjesmom 
kako  je  Bog  postao  ćovjek.  DP.  41. 

I       ZiVpJerka,  /.  die  Todtcnklage,  naenia,  cf,  zapijevkn. 

^  Kj.  i  sgn.  ondje. 

z&pliikali,  zAplaćem,  r.  pf.  za -plakati,  v.  impf. 
plakati.  —  1  a)  auficcincn,  coepi  plorare.  Rj.  ne- 
prelazilo,  početi  plakati,  vidi  zaplakati  se.  —  Kad 
ga  brat  ugleda,  ražali  mu  se  i  saplače.  Npr.  72. 
Koja  je  sirota  na  mene  zaplakala,  avaka  njezina 
auzn  vri  a  kazana,  u  njemu  hc  kuvam.  Npr.  84. 
Koje  oko  saplakalo,  ono  iepalol  Posl.  141.  Uzdisaću, 
kao  udovica,  saplakacu,  kao  i  devojka.  Npj.  1,  3ti0. 
A  kad  k  njima  Radoica  dog^je,  svi  u  jedno  grlo  ea- 
plakaše.  3,  358  {isp.  jeduogrlice).  Kad  umrijo  Miću- 
nović-Vuće,  ava  sa  \  ukom  zaplakala  vojaka.  4,  11. 
—  ff)  sa  ae,  refleks,  značenje  kao  pod  Ja  hcz  rtfleks. 
9c:  A  ona  nzdaline  i  zaplače  se,  Npr.  27.  Od  radosti 
se  zapliu't.  207.  Zaplaka  se  Katić-Simeuue  golom 
sinu  Zeki  Buljubaii :  »Daj  mi,  Zeko,  dru^jue  u 
zajam.*  4,  281.  —  2)  (u  pjesmi)  prelasno.  zaplakati 
kogtij   učiniti  il*4  ^ače:   LIcvtjeU  »vu   Hercegovinu, 


znplamljetl  ne 


—  804  — 


snpodlJevAiJe 


pnk  saplaka  redom  i  }Jo»njnk€.  Npj.  5,  429.  Sftd  će 
ua  me  naraliti  Turci,  krHJiue  će  moje  potisnuti,  i 
mnoge  uii  Srbe  zaplakati.  5,  461. 

ZApli\ni<jo(l  Sff,  znplJlnitTrn  se,  v.  r.  jjf,  au/'ftamai, 
exarde8C0.  Rj.  rji-plamljeti  Be.  v.  impf.  pUimtjcti.  — 
Predade  mtibu  narod  svoj.  i  na  dostojanje  svoje  za' 
plavitje  se.  P».  78,  G2.  Kad  se  krv  m  ooi>jeliu  sa- 
plamti,  lio<'^e  i  oći  da  nm  Kaaliiepe.  I'rip.  bibl.  71. 

ai^phisiti,  šTm,  v.  pf.  erschreckcn,  contcrrco;  Mušket 
viće  a  kubija  riče,  pustoga  mu  konja  saplantše,  on 
pobježe  poljem  /elenijem.  Kj.  7.a*pla^iti.  vidi  poplaviti, 
upIflAiti;  7ji«tra.*iti.  v.  ivipf.  platiti.  —  Tur(?in  poviće: 
»SerbeLaš^e,  pope,  zakon  tilc  Kalugjer,  kao  zaplaŠeUt 
od(?ovori:  »ho(:u,  gospodaru,  botfu.«  Hj.  H3*>b.  Neva- 
ljaloga podmite  a  Hrašivca  zaplane.  Priprava  74. 
Ucakifit  vdgovurmn  mifljaAe  da  će  Izrailjcc  zaploviti, 
ali  oni  bijahu  već  pregli.  Prip.  bibl.  71t. 

zAplavitJ,  vim,  V.  pf.  ausireten^  uhers':hvjatiment 
inundo.  Rj.  za -plaviti.  gapUtvi  voda.  v.  impf.  2 
plavili  1. 

9Ui]iliWjcHf  zapUvim,  r.  pf.  blau  tcerdettj  livcsco. 
Rj.  /a-plavjeti,  pot'eti  plavjeti.  n.  p.  zapljai^jde  su 
s(jii'€,  grozgje,  povele  su  plavjeti.  v.  impf.  napla- 
vljivati. 

uiplarlJff'aBje,  n.  das  Blautverden,  Uvor  inci- 
jHens.  Kj.  verbal.  od  naplavljivati,  stanje  koje  biva, 
kad  što  zuplavlJMJe. 

zaplavljfvnti,  zapljavljujem,  t*.  iinpf.  hluu  tcerdm, 
Hvesco  (z.  }i.  Traaben,  Pjhtitmett).  Rj.  za-pljavljuju 
n.  p.  šljive^  groegje,  poHnju  piai^jeti.  v.  impf.  prosti 
plavjeli.  r.  pf.  zaplavjeli. 

Kapl<^ii(i.  /lipleam,  pidi  »iplehati.  Rj.  v  krajevima 
gć^jc  se  glas  h  Ne  ćuje  u  govont. 

Zl&ploeo.  n.  (u  0.  G.)  der  liUckhuU,  Jieisiand, 
»nbsidi\t)n :  Jako  bratstvo  brzo  zaplećc  (Posl.  10^). 
Uj.  7ft-ple<5e,  sto  je  kome  kao  sa  pleMma,  u  prene- 
senom smiRlUt  t.  j.  pomoć  ^  ohrann,  Htit.  —  Udri 
puttkom  Gjurgjevii^-Muratfl,  mi  (?emo  ti  oba  u  ea- 
pletSe.  Npj.  1,  8'2:J.  A  naitrijod  vojska  i  pljenovi,  « 
zaplet'-e  ubojni  junaoi,  te  ae  o^nieni  brane  iu  pušaka. 
4,  \W  (vojrtka  =  roblje  =  Celjaa). 

zupl^liad,  KiiplSItam,  i'idi  /jipljehati.  Kj.  t^.  pf. 
eftpplehati.  kao  zabiti  (icabijem).  isp.  uplejati,  i  <umo- 
^enje  ondje. 

KapKHtI,  zaplfeiem,  v.  pf.  Kj.  /4i-ple»ti.  r.  impf.  7.n.- 
pletaii.  —  1)  tnflechien,  replecto.  Rj.  —  2)  sa  se, 
re/ieks.  sick  vcrwickehtj  impedior:  Zapleo  se  kao  pile 
n  kućine  (Poal.  86).  Rj.  —  Uprtili  ae  u  kakav  poaao, 
L  j.  primiti  ga  se,  zaplesti  se  i*  >y.  Rj.  7y6a.  Poslovi 
se  Srpski  zamute  i  zapletu  jo.^  ve^uia,  Sovj.  36.  Dvan 
i»:a  njega  sapleo  se  u  česti  rogovima.  Mojs.  1.  '2'2,  13. 
//  djtla  ruku  svojih  zaplete  se  bezbožnik.  P».  U,  IG. 
Da  se  zapletu  h  zamke  i  uhvate.  Is,  titt,  13. 

zdplot,  m.  za-plet  djelo  kojim  se  zaplete  sto.  isp. 
zaplesti.  Complication,  Vencicklung.  —  Da  bi  naatal! 
grdni  j«/j/c((  unutrašnji  i  HpoljaAnji.  Pom.  1(H). 

KApIetanJc,  h.  Kj.  verbal.  ud  zapletati  {i  se),  — 
/.  /)  radnja  kojom  tko  zapleće  što  (das  /uflechten, 
plexio.  Kj.).  —  2)  radnja  kad  tko  zapleće  jezikom.  — 
II,  !*tanje  koje  biva,  kad  se  Ho  BopiUće  (das  Ver- 
wickeln,  impeditio.  Rj.). 

xAplc(a(i«  zi\ple(*€m,  v.  impf.  Rj.  za-pletati.  v.  impf. 
proitfi  pleaii.  v.  pf.  zaplesti.  —  /.  IJ  euftecktenf  plccto. 
Rj.  —  u  prenesenom  smislu  :  Ne.  smiju  viŠe  usvojn 
scup'fH  i  druge  eapletati.  Priprava  59.  —  2)  za^lcće 
jezikom  stotternj  hacsito  lingua.  Rj.  vidi  mucati., — 
JI,  sa  se,  rcfhks.  sich  rertcickelnt  impedior,  Rj.  —  Hto 
»e  go*!  (_T.  bvoti(5  bude  više  vrcao  i  koprcao  protiv 
onoga  moga  suda,  on  6e  se  sve  vide  zapletad^  kao 
pile  u  kuOine.  06)r.  ut\  ut.  3'J.  Jer  »c  nikakav  vojnik 
n<;  zaplcće  w  /rjformc  ovoga  svJjeUi  da  ngodi  vojvodi. 
Tim.  II.  3,  4.  Sjedi  kod  kuće  svoje;  /a  Ato  bi  se  za- 
pletao  H  sloy  Car.  \\.  14,  10. 

Ulplijj^nili,   zilplijpnlin,   v.  pf.  snsammenphindcrn, 


popttlando  congero.  Rj.  za-jdijeniU.  vidi  xAplJA£katif 
upljarkali.  i\  impf  plijenili.  —  tein,  2)  ljudi  koji 
idu  da  t)tmu  ili  zaplijene  što  od  drugijcft.  ICj.  823a. 
Ostave  i  topove,  i  civu  stoku,  sto  su  bili  zaplenUi. 
SJiloS  i»i».  Navalile  na  gradove  i  zaplijeniše  v^ik 
plijen.  Dnev.  U.  25,  13. 

zJkpIiratl,  vam,  u.  pf,  hintiniidiKimpient  »h<»7io  ih 
tifpiaiH.  Kj.  za-plivati.  v.  impf.  plivali.  —  Te  potonu 
Fdip  i  Aneta.  Kad  to  vi^je  bf^'O  Ivan-bego.,  on  za- 
pliva  w  voda  Neretvu,  uze  Anu  za  bijelu  niku.  Npj. 
1,  4(i5. 

zJiDlja^kati,  t^kam,  vidi  zapIijcaitL  Rj.  v.  pf,  Or 
pljaćLili.  viiii  i  upljaČkiiti.  r.  impf  pljačkati, 

zaplj^hatl,  z»\pIjeham,!.\7^/"./MwemscA^iytfH,  immUto. 
Rj.  Ka-pljebati.  vidi  zaplehali.  vidi  i  zabiti  (zabijem), 
i  St/n.  ondje.  po!?tanje  alagola  vidi  kod  uplejati. 

ziinljchkati,  ztlpljeskam  (zkpljef^tem ,  r.ftpljeit^inl. 
r.  pf.  rukama,  uHfklutschen,  applaudo.  Rj.  za-p(j> 
skali.  t%  twpf.  pljeskali.  —  8vi  narodi,  zapfještiU ju- 
kama,  poklikniie   Bo^n  glasom  radttenijem.  Pa.  47, 1. 

zApljunuti,  nem,  V.  pf  hineinspnci:en.,  inspuo:  za- 
iiljuni  me,  t.  j.  i»opU"J  ^^j  "■  P*  ^^^°  *^  "'J®  iatin«. 
Kj.  za-pljunuti.  i-fp.  zapljilvaLi.  v.  pf,  je  i  prosti  plju- 
nuti. V.  impf.  zapljrivau.  —  Zapljutii  uii  u  tjeli<:u. 
DPoal.  lOtJ. 

zapijaskivauje,  n.  das  Hineinspriisen,  inspertio. 
Rj.  verbal.  ud  itaplj  uski  vati,  kqje  vidi. 

zapljuskivati,  zapljtinkujem,  v.  impf.  hin^in- 
apritzcn.  inapergo:  zapljuskuje  voda  u  lafyu,  n.  p. 
kad  je  lagja  prepuna,  a  tiušc  vjetar.  Kj.  za-pljui«ki- 
vati.  V.  impf  prosti  pljuskali,  v.  pf.  zapljusnuti. 

zapljusnuti,  snem,  v.  pf.  hineinsprit^cn,  in^petgo. 
Kj.  /,a-pljusne  voda  u  lagju,  kad  je  n.  p.  lagja  prt- 
punu  a  vjetar  dune.  v.  pf  je  i  prosti  pljusnuti.  r. 
impf.  /Aplj  uski  vati. 

zapljdvanjo,  n.  das  Hineinftpcien,  inaputio.  Rj. 
vert'ut.  od  /.aplji'ivali  radnja  kojom  tko  :aplj^rn  što 
Ne  zaklonih  lica  svojega  od  ruga  ni  od  zapljmvanjo : 

1.  zapljdvatl,  ziipljOvilm,  v.  impf  hineinsp^tcken, 

inspHO.   Kj.   za-pljuvati   šio,  pljuvati   u    nj,    c.  impf^ 
prosti  pljuvati,  o.  pf.  2  zapljiivati,  zapljunuti. 

2.  zapljdvati,  zi\pljujem,  v.  pf  hineinspucktn, 
inspno.  Kj.  xa-plj(lvati  .<ro,  pljunuti  u  r\j.  Mp.  »- 
pljunuti.  I',  impf  1  zapljUv&ti. 

zapoe^luk.  zapoi^i^tka,  m.  dtr  Anfung^  iniiimm: 
\y  da  vidiš  jailu  tnpoeetka.  Kj.  za-poćetaV.  Mp.  tu- 
ont^eti.  vidi  poiVUik.  /.aćeiak.  —  Smrt  sioi^idA  IHvi- 
dova  bječe  aamo  eapoČetak  jadima  njegovijem.  Prip. 
bibl.  74. 

zap6e«ti  (zapo^^ti),  z^ipočnim,  v.  pf.  RJ.  za-po- 
ćeti.  kao  prost  glagol  ne  nahodi  se.  isp.  ćeti  (ćoSm). 
vidi  zaćeti  1,  poleti,  i  ««/«.  kod  poleti,  isp.  xaiyeiti 
a,  zametnuti  3,  zapodjesti,  »apoorijeti,  zavrći  3.  r. 
impf.  zapo<?injaLi.  —  I)  hcginncn,  coepi.  indpio.  Rj. 
—  Ti  si  ufltanuo  i  rabotu  »i  započeo,  a  prekrstio  « 
nijcai.  Npr.  *jy.  A  Mad?.ari  igru  sapočeše,  sapoctie 
kamenu  s  ramena.  Npj.  2,  485  {s  gen.  zapo^e^e  k»- 
meua.  urp.  Hint.  111).  Ja  porezu  zap*>čnem  brojiti.  i. 
140.  —  Ji)  sa  se,  refleks.  beginncHt  coepi,  incipiof. 
Rj.  —  Četvrti  dau  započne  se  boj.  Npr.  207.  Tad* 
se  zupočna  molitve.  DP.  315. 

zapdi'iujunje,  n.  das  Btginnen^  initium.  Bj.  ttf^ 
od  \\  započinjati,  2)  započinjali  so.  —  A)  radg^ 
kojom  tko  započinje  što,  n.  p.  raditi^  —  JS)  Mm^ 
koje  biva,  kud  se  što  započinje,  n.  p.  ?»oy. 

zupdMnJati,  njem,  v.  impf  Rj.  za-po-Ćinjali.  f^i 
p^t'injaii,  zili-injati  1.  isp.  (tinjali,  isp.  z&metatS  3, 
zapodijevati,  zapodiraii.  p.  pf  započeti.  —  JJ  Ue- 
ginncn,  molior.  Kj.  započinjati  što,  n.  p.  rtidt^tu.  — 
2)  sa  se,  refleks,  hegniiienf  agor.  Rj.  —  Kako  ar 
kasno  zapoHujc  ifdorija !  Priprava  173.  Opijelo  m 
započinje  pmUirom.   PP.  3(»l. 

zupodiji^vttTijo.  n,  rert>al.  ori  1)  zapodijeTaH,  2)  sa- 


zapod^erKti 


S05 


sapor^est 


podijcvati  »e.  —  1)  radnja  Jcojom  tJco  zupodijcvti  sto, 
n.  p.  htiuju.  —  2)  stanje  koje  biva  kad  se  što  zapo- 
(lijtva,  n,  p.  kavga. 

ziipodij^vnti,  zapftdijevam,  —  ])  v.  intpf.  od  zft- 
podjesiti,  c/".  zapodirali.  Rj.*  kao  zapochijaii.  vidi  za- 
metali 3.  n.  p.  kavgu,  —  2)  sa  se,  refJekg.  prema 
zapodjeati  bo.  n.  p.  zapodijeva  se  kavga,  vidi  zame- 
taii  ai^. 

ziipAflirrinJts  n.  verhal.  od  Kapodirati.  Rj.* 

EiipdilfriifL  rSin.  v,  impf.  vidi  zadijevati.  Rj."  za- 
po-(lirati.  i*.  pf.  zapodrijeti. 

7,iip(VdJoitutl.  nem,  —  1)  vidi  zapodjeati.  Rj,^  — 
2)  ziipodjeniiti  se,  i>iV?i  zapodjestt  se.  Rj.  —  vidi  i 
zapodjfti  {i  «c). 

KApAdjestt  ^zapodjenuti),  zap<%dienem,  —  J)  r.  pf, 
hcnmrrufen,  eaieiio;  cf.  zapodrijeti.  Rj.*  mdi  i  zapo- 
djeti;  zadjesti  %  zametnuti  3,  zavr(*i  3.  rapodjcsti  n.  p, 
kavgu.  —  2)  zapffdjeati  se,  zap6djede  (djene)  so,  r. 
r.  pf.  ttich  erhebent  ctUstehen^  exorioT^  cf.  zapodjenuti 
se:  Pot  se  pramen  eapogjede  tame.  Rj.  za-po-djesti 
ae.  vidi  i  zapodjeii  se.  kao  započeti  se,  naHati, 

zapddjrti,  zapftdjenSm,  v.  pf.  isp.  dj^ti,  djlSnem. 
—  J)  cidi  zai>o<:ljeniiti,  zapodjesti.  —  2)  refhks.  za- 
pi^djeti  »0,  zapftdjenem  ae.  vtdi  zapodjenuti  ae,  zapo- 
djoMti  86.  —  V.  impf.  zapodijevati  (i  ae). 

7.np6drljoti,  zUpodrSm  (zajpodr*o,  zapodrlaV  v.  pf. 
vidi  ziipiidjenti.  Rj.^  za-po-drijeti.  r.  imvf.  zapodirati. 

zi\|ioJ.  zApoja,  m.  dcr  Trailk,  potio.  Rj.  za-poj  (isp. 
zapojiU).  djelo  kojim  se  tko  zapoji. 

zap6jatl.  jem,  r.  pf.  riđi  zapjevati:  I  sapoje  tii.*a 
Sevrljiisa  u  pitomoj  nokraj  Save  dra^i.  Rj.  za-pojati. 
vidi  i  zapjeti.  v.  impf.  pojati.  —  Ja  <5u  umrijeti  prigje 
no  treći  kokoti  zapoju.  Npr.  114.  Doklen  p'jevci  u 
krila  nilriSe,  i  pitome  tiče  sapoja^e.  Xpj.  4,   112. 

znpdjitit  ftlpnjlm,  t'.  pf.  trnnken^  potum  praeiiere- 
Triput  Rii  me  u  crkvu  vodili,  i  triput  me  vinom  sapojili. 
Rj.  za-pojili  koga^  dati  mn  piti.  v.  impf,  zapajati,  — 
Uze  (Mojflije)  tele  i  eatre  pa  u  prali,  i  prođu  »ra  po 
vodi,  i  zapoji  siuove  Urailjeve,  Moja.  II.  32,  20.  sa 
j«,  refUk.t.  ili  pass.:  Pošto  se  iz  nje  (iz  čs^e)  na  vjen- 
čanju mladijenoi  zopojc  rinom,  da  ae  nevjesti  te  je 
(thišu)  ostavi  za  sporaon.  Rj.  194b. 

znpnmi\|?nti,  zapAinažem,  r.  pf.  povikati :  poma- 
gnjle!  IH  Hilfei  rnfen,  auiilinm  tmploro.  Rj.  za- 
poni»j,'ali.  V.  iwpf.  pomagati  2. 

zitpoD,  m.  die  lloffart,  fasiidium.  Rj.  za-pon.  za 
postanje  isp.  zapeti  3  (ponijeti  ae).  vitli  ponoa,  po- 
uofiilottt;  oholost,  dika  1. 

1.  zilponac,  zfiponca,  m.  (u  C  G.)  vidi  zubac  2.  Rj. 
vidi  i  flpioa  I,  >pica  1.  «  tovka,  u  lotuća. 

2.  zllponel,  zfŠponflcS,  vi.  pl.  Art  Hemdnrmelver- 
sicrutiif.  Kj.  jieknKar  nakit  u«  rukavima  od  ko,ia]Je. 

Kltponkn.  f.  vidi  sponka.  Rj.  vidi  i  sponu  1.  ćim 
se  sapinje  košulja. 

ziiponja^,  zJiponjt^a,  m.  vidi  prije^njak.  Rj.  ko  se 
osijine  jatfnjetti  od  noge,  pa  se  njime  aapoe  //£(/>  je 
raitporeno.  vidi  i  papr^ak,  fipinjatak. 

znp6pastl,  zap?>paducm.  —  I)  v.  pf.  nicht  los-^- 
lojisen  mit  Geschvftts ,  non  dimitto  f«o«  mtasura 
cutem  tn\ti  phna  cruoris  hirudo).  Rj.  za-popaati.  kao 
zaokupiti  koga  (hlehetanjem)  pa  tju  ne  pustiti.  — 
2)  sa  se,  recipr.:  Bome  su  se  njih  dva  po  vražiju 
zapopnla.  J.  Bo^'dauovi<?. 

zapdpid.  zilpopTni,  r.  pf,  Rj.  za-popiti.  suprotno 
ruapopiti  {i  se),  r.  impf.  popiti  (*  se).  —  I  a)  znm 
JYtesier  tceihen  feinpopen),  consecra  aaccrdotem.  Rj. 
zapopiti  koga,  učiniti  ga  popom:  »Ćeraj,  pope,  Šarena 
goveda.  ..  Koga  hoć<š  zapopiti,  karva?  Npj.  4,  407. 

—  h)  sa  se,  refleks,  sieh  znm  Priesttr  ueihen  lassen, 
getcćiht  tre^(l<^n,   ronsecror  sacrrdos.  Uj.  postali  pop. 

—  PoSto  knjigu  izu(5i,  onda  opet  dojge  ku<?i,  te  se 
oženi  i  zapopi.  Danica  4,  9.  —  2)  dahcr  (komi.<ich) : 
einen  hei  den  Haaren  kriegen  (trie  dcr  Bischof  den 
Kandidaten):  Zapopivtt  ja  tebe!  t.lzbt<5u  te,  ili  upravo, 


H|.opa^i*u  te  za  kose  kaj)  Sto  5inc  vladike  kad  pope 
i  pjakone.  Poa!.  85).  C'uvaj  se  da  te  ne  zapopim. 
(Uledaj :  Zapopi(?u  ja  tebe.  Poni.  350).  Rj. 

zftpor,  m.  za  postanje  isp.  zaprijeti.  —  1^  stanga, 
»htitra;  tigillum,  rectis,  repagulum.  š?tulli.  mri*  zju»uu, 
i  sifn.  ondje.  —  2)  zapor  od  vode,  strangnria.  StuUi. 
jtflflf  u  čeljadetu  zapre  voda  te  je  ne  moie  puštati; 
dcr  Hamettang,  die  Harnstrenge. 

zApfirii^j.  zHpSmja.  ut.  (u  Dubr.)  od  pvojpja  ili 
od  drveta  kiio  klin,  koji  viai  pored  vrata  u  zidu,  te 
»e  zadjene  u  drugo  fiuplje  gvožgje,  koje  se  pronioli, 
kad  se  vrata  zatvore,  ua  se  vrata  ne  bi  mogla  otvo- 
riti, Rj.  za-poranj.  i.9p.  zaprijeti  1. 

zt^pornik,  m..-  Utornik  —  caportiik.  Mejy.  317. 
šaljivo  je  ime  ca  utoniifc.  u  NiSn.    M.  Gj.  Mili(5evi<?. 

ziipuslljod  (ta  poslijed),  adv.  —  Tek  ti  knžem  žalost 
ztipo'flijc'l.  Rj.  54r>n.  A  (blranimo  Ktitfe  za  poslijed, 
mo^li  bi  nam  od  potrebe  bili.  Npj.  5,  378. 

znpusliVvalii  zap&slujem  kojra,  r.  pf.  opere guenipiatn 
ejcrcere.  StulU.  za-poalovati  koga,  dati  mu  posla,  dati 
tnu  da  posluje,  raai.  r.  impf.  prosti  poslovati. 

zApost,  m,  (n  C.  G.)  kad  se  zaposti,  Anfatuj  dcs 
Fd^tens,  initium  jejunii.  Rj.  za-pi>«t  početak  posiu. 

zUpostat,  Ml.  (U  Dubr.)  der  Mcier,  oilUcus,  Rj.  vidi 
majurdžija.  koji  nantoji  oko  nuijura. 

ziip&stiti,  z^postlra,  V.  pf.  za-po«titi.  početi  postiti. 
V.  impf.  zapa5(^ati,  zapaStati.  —  CaHnc  poste  zapo- 
stismo,  novu  gra^u  izoeaoamo.  Npj.  1,  118.  Ve(*  ako 
(5tf  ćesar  zapostiti,  zapostiti  petak  i  srijedu  i  četiri 
posta  u  godini,  iJi^era^'u  i«pod  Befa  Turke.  3,  48. 
Narod  povjeruje  rijeci  prorokovoj  i  jmplaM  ae,  te  za- 
pn.'ite  i  obuku  se  ii  vreče  od  teškoga  kajanja.  Prip. 
bibl.  S;».  Avt  se,  pa,«.:  Zapost,  kad  se  zapo.^ti.  Rj.  IJtOb. 

zap&stavitl,  vlm,  r.  pf.  postponere,  pottthaherc. 
(Stulli.  zrt-postaviti  koga  kome,  postaviti  ga  iza  njega, 
za  njim  n.  p.  «  službi,  u  časti:  hintanseisen.  v.  impf. 
za|)08tavljati. 

znpftstarljnnjo,  n,  verh.  od  zapostavljati,  koje  vidi. 
die  llivtamtctzHug. 

zapdstavljati.  vljam,  v.  impf  postponere,  post- 
huherc.  Stulli.  značenje  kod  v.  pf.  zapostaviti. 

zapj^titi,  zilpotim,  r.  pf  (po  jugozap.  kraj.).  Rj. 
zji-politi.  r.  impf.  politi  (t  se).  —  J)  n.  p.  konja,  riđi 
oznojiti.  Rj.  m'initi  da  se  aapoti.  —  2)  sa  se,  refleks. 
vidi  oznojiti  se:  AT  se  mom^e  igrom  eapotilo.  Rj. 
početi  se  potiti.  —  Gje  se  ^oek  ne  zapoti  ali  ne  pre- 
prti,  Hvakako  mu  je  Iako.  Posl.  77. 

ZApdvidJetI,  /.apT^vidTm,  Rad  6,  84.  vidi  zapovi- 
gjeti.  isp.  povidjeti  prema  povigieti. 

zapdrigjeti,  zftp5vje(nm,  f.  p/:  (ju*)  ''*^»  zapovje- 
diti. Kj.  z.i-povigjeti.  sad.  rr.  trehalo  hi  da  bude  za- 
|)ftvi<^m  prema  povidim  od  povi^eti  (povidjeti). 

zflpovijed,  f.  vidi  zapovijest:  Ako  bude  ejiraka 
zapovijed.  Rj.  —  Ja  ae  mlada  boljem  dobru  nadam: 
od  svekrova  mudn^  zapov'jcdi,  od  svekrva  mudru 
fljetovnnju.  Npj.  1,  fi3. 

zapovijedanje,  «.  das  Befthleu,  jua^us.  Rj.  verb. 
od  zapovijedati,  radnja  kojom  tko  zapovijeda  (Ho 
kome). 

zapovijedati,  zap5vijedilm,  i*.  impf.  hefehlen,  juheo. 
Rj.  za -po -vije  dat  i.  za  post.  isp.  vijest,  p.  pf.  zapo- 
vjediti. —  Od  vi§e  sile  nije  ntio  oženiti  se  kao  što 
Gospod  Bog  zapovijeda,  uego  naumi  da  vjeoća  aždnju. 
Npr.  95.  Ako  uzmeS  udovicu  ...  ne  če  te  Weti  slu- 
šati, nego  će  sve  Sćeti  da  ti  zapovijeda.  155.  Volim 
u  dobra  služiti  no  u  rjgava  zapovijedati.  Posl.  38. 
Kara-Ojorejijo,  dobiv.<i  vlast  i  !»ilu  u  ruke,  stane  vla- 
dati i  svima  zapovijedati  gospodarski.  Danica  3,  216. 
f^cnat  da  svima  poglavicama  zapovcd'i  u  svačemu.  5, 
51.  Jo5  je  živ  Josif,  i  zapovijeda  nad  svom  zemljom 
Mitiir^kom.  Mojs.  I.  45,  '2(5. 

z&povijcsit,  f.  {loc.  zapovijfeati),  der  Befehl,  jusstM. 
cf,  zapovijed.  Rj.  vidi  i  saklet,  arklet,  crklet.  —  Dra- 
živ.i§ke  .  .  .  zovu  ljude  ua  robiju  i  na  zapovijesti.  Uj. 


uipovjedid 


806  - 


zapre da^i« 


1388.  Tzdiio  je  stipovijesi  da  (e  svakoga  pogubili.  Uj. 
447b.  Dogjc  sapat>ijest  od  cura  da  svnki  iue  iiu  voj(*ku. 
Npr.  IW.  Tvoja  (je)  Sćer  život  i7.«,^uhila  po  znpovijeiti 
troje  hezhozne  ienc.  131.  Car  urini  zttpovijest  nu  .trc 
Htrune  po  ujejrovom  carstvu  i  oj^litfli:  Vo  je  . .  .  192. 
Kad  aii  dvije  /a/vonilii,  knpoiJin  dogje  na  rnpoi^^eat 
curaku.  250.  Ne  bud'  po  zuptnijcati.  (Kad  ee  kum« 
reće  dn  mu  Sto  dolivali  ili  uOJnt).  Posl.  105.  Pusinu 
ntipit^uTut  siiportjeM  ili  uredba  zove  se  bunintija. 
Danica  2,  iS4.  Zn  urode  Turske  bio  je  izdao  strašne 
zupovijtMi.  3,  197.  Miloje  (je)  imao  saporeat  od  Cr- 
HOtja  O'jorffjija,  da  Ke  siftžo  h  Petrom.  4,  23.  Halla 
mu  (Kara-(ijor^jtjtO  odprovori,  da  rja  je  njegov  stariji 
po^tlao  u  poinoi^  narodu  Srpskome  protiv  Turaka,  a 
pod  njegovu.  (Kara-Gjorjrjiinu )  eapfjvest.  MiloJi  '2\. 
Lomo  se  fllJine  izgovarati,  Ja  eu  to  ljudi  ut>inili  preko 
njegove  volje  i  sapovasti.  77.  Da  trće  na  Moravu,  a 
onAe  će  naći  zapovesti,  sta  treba  dalje  <>inili.  177. 
Vrivii  saporest,  da  . . .  Žitije  14.  Iz  zapucttti  koeza 
Ua^^ratioDa  k  armiji.  li>.  Sva  je  vujskii  oko  ^raiia 
Idi«  pod  njegovom  naredbom  i  eapore^'UL  22.  i)n  do- 
Itije  zapovest,  da  .  .  .  23.  /a  sto  i  vi  preatupate  sa- 
popiU'st  liozijit  zft  ol)ičiye  avoje?  ...  I  ukiaoste  sa- 
porijcat  Bu?.iju  r.ii  obii^aje  Hvoje.  Mat.  15,  3.  (i.  Bliipo 
onima  koji  trore  sapoinjesti  ujejfove.  (Hkriv.  22,  II. 
Koji  me  ljube  i  čnvaja  :upovijeft(i  moje.  Moj«.  II. 
20,  *J.  Da  držimo  i  isrrhtjemo  ftve  zapovijesti  Gospoda 
llo^a.  Nem.  10.  24.  Eda  li  se  na  (roju  zapovijest 
diže  u  vis  orao?  Jov  39,  30.  0,  da  si  pazio  na  za- 
poi^ijenfi  moje  I  la.  4><,  18. 

zajidvjediti,  dim.  t\  pf,  hcfehUn^  jubeo.  Rj.  za-po- 
vjedili.  riđi  /-iipovidjeti,  r.  impf.  zapovijedali.  —  Za- 
povedi  uiomcima  te  ga  prevezii.  Npr.  61.  Pripovedi 
joj  sve  šta  tnti  je  car  zapovcdio,  i)B.  (.'urtMja,  zapu- 
nigiicrii  Mačranima^  da  za  njim  vuku  bračno  .  .  . 
otide.  Danioa  3,  203.  Od  nekuda  ma  je  bilo  zapovi- 
tljenOf  da  ...  6,  87.  Daj  mi  ovdje  na  kru^ru  plavu 
kovana  kratitelja.  T  zapovjedi  joj  dati.  Mat.  14,  D. 
Faraon  zapovjedi  ljudima  za  iy*  (za  Avrama),  te  ^r« 
iHprali^e.  Moju.  I.  12.  20.  UćioiSe  t^inovi  I?:railjcvi, 
kako  zapovjedi  Gospod  preko  Mojsija.  U.  12,  2b.  Za 
to  Z'tpovjcdi  sada  neka  mi  nasijeku  drva.  Car.  1.  5, 
H.  sa  se,  pafis.:  Zato  se  zapovjedi,  da  svaki  vojnik  u 
vei^e  naloži  po  tri  vatre.  Danica  3,  1IW. 

zilpovj^ni,  adj.  klo  pripada  zapovijedi;  befchlend, 
iiHperativHft.  —  Naćina  im.'Uu  dva  kao  oBobita  oblika: 
neodrcjrjpii!  i  zapovjedni.  Obi.  2.  Sveti  Jclcsije  nije 
^zupovcdtii  prazitik*^,  Zim.  267, 

xn|iovJ^dni<-a,  f.  die  za  befehlen  hat,  domina,  Rj. 
koja  zapovijeda. 

ziipovj^Unik,  zafNSvjednlkar  m.  der  zu  befehlen  hatj 
dtr  hefehhhabety  cajun  est  imperinm.  Rj,  koji  sapO' 
vijeda.  —  U  paHaluku  ^e  najveći  zapovjednik  i  upra- 
vitelj pnAa  od  tri  tufra,  Danica  2,  83.  Nazove  ae  zu- 
povcdnikoni  nahije  Vuljevukc.  5,  ib.  Kad.  <^rom  ovoin 
vojskom  potttavi  ac  glavni  zapovjednik  PetJir  Dobrl- 
njaf.  Sovj.  39.  ProdadoSe  iira  (.Tonifal  Pentet'riiu,  zapo- 
vjedniku Mražarakom.  MoJH.  I.  37.  3f>.  bijalui  zapo- 
rjalntci  nad  kolima  vjcgovijem  i  nad  konjicima  »je- 
tjovrjeni.  Car.  I.  9,  22. 

zapovjivdiiistvo,  u.  comando^  imperium^  potestas. 
Slulli.  rlafit  zapovjednička, 

zapuvrniiti,  zapovfnfim,  v.  pf.  immer  ivieder  zu- 
ruckkommcn  atif  etwaft^  repeto.  Rj.  za-po-vruuti,  u 
got^ru  irvc  nanovo  t^pomćnuti  Hto,  kao  povrnuti  se 
vi^e  puta  k  onome. 

zupdznati  s(»»  7,nam  »e,  r.  r.  pf.  (st.)  erkannt 
Kerden.  appareo,  aynoifcor:  Dok  se  bijel  danak  za- 
poznade.  nj. 

Enpoiiritl,  zii\)^f.lnm,  v.  pf.  obbrenntn  (t.  B.  dm 
WaldJ^  ignem  immitto  (silvae).  Rj.  za-po?,ariti,  vidi 
podariti,  zapaliti  n.  p.  xumw,  da  izgori,  bude  požar, 
r.  impf.  f.ariii.  —  «a  »©,  refleks,  ili  pas.t.:  Na  taj  ^\&a 
otide  on  u  Sumu   da   vidi  Ma  je.   Kad   inino.   ali  se 


zapažaritu  pa  u  po?.aru  zjuija  piSti.  Npr.  10,  Z4^ali 
munja  jedno  drvo  u  planini,  i  »m  se  šuma  zojuh 
zuri    .  .  požar  se  malo  po  malo  iitiSa.   Priprava  158. 

ziiprtli'tinje ,  «.  das  VemcJiitken,  amandaiio.  Kj. 
terhal.  od  zaprašiti,  radnja    kujom    tko  zaprača  ifco. 

zikpni^aM,  ć^m,  v.  impf.  verschičktzn,  amando.  Kj. 
ZJ\-pnu''aU.  kao  šiijati  kujckvd,  r.  impf.  prosti  pii6ui 
islali).  r.  /;/'.  zapratiti. 

/.nprj^ćl,  znpr&ifiiuti,  KApragnetu^  t>.  pf,  [u  C.  O.i 
zuptagla  (ili  :apragnala)  atoka,  t.  j.  prestala  davmi 
ndijeko.  cf.  zasu^iti.  Rj.  za-prnći,  Ka-pra^utL  ^higot 
se  drnkrije  ne  nalazi. 

zupn&siti,  zhpra.Vmi,  r.  pf.  Siauh  erregcn,  pulrerem 
e.rcito.  Kj.  /a-pra.stti,  učiniti  d«t  3€  diže  prah.  rut 
aapuAiii  2.  r,  impf.  pratili.  —  Toliki  su  aiovi  jiro- 
trćali,  i  nijeau  zajnusili,  n  gje  de  jc<iau  maganic  ;«- 
prakiti?  PohI.  318. 

zftpra&ka,  f.  vidi  zapreka.  Hj.  zii-prai-ka,  promi- 
jenivši se  glas  i  na  6  prttl  k.  ono  čim  se  zapraži ». 
p.  jdo.  iip.  zapražiti.  vidi  i  potpri)?,   zafrig. 

ztkpratill,  tTm,  r.  pf.  verschicken^  umando.  Rj.  n- 
pratiti,  kao  razitslati.  i\  pf.  je  i  prosti  pratiti  i»0M» 
značenju,  v.  impf.  zapraćati. 

zapraiAvaaJo,  n.  verbal.  od  zapniŽaTait  rad»J9 
kojom  tko  zapražata  ii.  p.  jelo. 

zapražAvAti,  zaprrižav.nm,  r.  impf.  Korijeni  tJi. 
za-pr:^/avati  «  p.  jelo.  V.  impf.  ploHti  pra^ti.  r.  ff. 
zHpnižiti. 

zikpraiiti.  fim,  r.  pf.  vidi  sapržiti.  Kj.  za-pnZiti 
n.  p.  jtlo.  vidi  i  upra^ti,  ssafrigati,  zaprigati.  v,  impf. 
zapraiuvati. 

zaurc*itj,  xtlpf<TIiu,  v,  pf.  kako  ju  zaprćio  noa,  sidt 
anpilasen,  aufflurc  se,  Rj.  /.a-prd^i  uoh,  tko  se  rasrdi, 
pa  se  kao  nuduha,  isp.  naprćiti  se. 

zikprdit'U.  /'.  lasUge  Vrmje^  molestu  int^rrogatis. 
Rj.  zii-prdicfl.  2)itanje  dosadno,  isp.  ziiprJivati. 

zaprdi\*anj0t  n.  das  Idstige  Dareinfragen,  intef' 
rogatio  molcsta.  Rj.  verbal.  od  zaprdivnli.  rudpr^ 
kojom  tko  zaprduje. 

ziiprdivati,  zapVdujem,  p.  impf.  C^chershaft)  Uv- 
lige  Fragen  thun^  moleste  quaero,  Rj.  Ka-prdivaii, 
kaže  se  n  šali  mjesto:  /apilivati  na  donadti. 

zaprdjett,  zaprdlm.  v.  pf  (sciterihaftj  hinterslede^, 
hitieinstćcktti,  irtscro  pont :  zaprdio  nekaku  kostOTO 
za  pojn-^.  Hj.  za-prdjeti,  kaže  se  u  sali  nijest<i:  a- 
djesti  1,  n.  p.  nož  ksl  pojas,  vidi  pripriljeti. 

zikprdnut,  adj.  (scUimpjUvh)  tcr<jcsslitJi,  obliviosv- 
Rj.  kaže  se  s  porugom  mjesto  zaboravan  1  tVoji  lalra 
zaboravi  što). 

zaprĆei.  zaprcjjnem,  v.  pf.  Rj.  7Ji-pr©<?i.  vidi  t$- 
preijuuti  {i  »e).  kao  prost  glagol  ne  nalttsi  «r.  isp, 
preči,  pregnuti.  v.  impf.  zaprežnu  <*  se).  —  I  tf j  b. 
p.  skute,  rukave,  sc/iMrr?»,  aufiichuraen^  succinoc.  HJ. 
—  I  ja  uzeb  drago  moje,  sapretjoh  gti  u  pfegaH, 
pa  donesoh  b'jelu  dvoni.  Npj.  I,  527.  Kad  to  uuta 
Mamui-pa^inica,  zapregnula  skute  i  rukave^  ttolo- 
vila  irospodukc  ponude.  1,  fi69.  —  bj  «<i  se,  rv^ibi 
sich  aufscharsen  succingor.  Rj.  —  2  eg)  saprefi  fc 
p.  »  jaram,  tidi  uprei^i  (i  ae),  upregnuti  (i  ae^  n^ 

protno  )Hpre(-i,  ispregnuti.  i>j7.  znprezati  da.  b)»» 

ee,  refleks.:  Uniofor,  naramnik.  koji  zuači  i  jantm  v 
koji  se  nam  Uristos  zapregao.  DP.  15. 

zji preći ranje,  n.  verbal,  od  zapre^vati.  rvuli^ 
kojom  tko  zaprečuje  kome. 

/npre^lvali,  zapr^6Ijem,  r.  impf.  za-pretHraii.  r^ 
zaprekovati.  v.  impf.  prosti  prijetiti,  v.  pf.  saprij»- 
lili.  —  iGo«potii  ŽapreAuje  moru  i  iaui^tije  ga.  i  9t«» 
rijeke  iauAuje.  Naum  1,  4.  Milutin  eaprer}^je  da  om- 
nastirske  vlasti  ne  diraju  u  ono  &to  pripada  Dirm. 
DM.  34.  »-    f         y    . 

zAprcdn,  /"..■  Sreda  —  zfipreda.  Mepj.  317,  Hnljiro 
ime  za  srijeda,  u  Nižu.  M.  Hj.  Milir*evi<5. 

zapri^danjo.  n.  Idstiges  Fordetn,  petitio,  Rj.  vrrM. 
od  zapredati.  radnja  kojom  tko  zaprcda. 


zn|iro<la(i 


—  807 


zapi 


zapr^iliiH,  zftpre<Jaiii,  v.  impf.  hisUfi  fordcrn.  posco: 
Mno>.'o  luiiveda  (Mnogo  iSte  ili  želL  PohI.  18i».  Rj. 
za-prcilali  (v.  impf.  prosU  presti),  iskaiu  pUuii^  že- 
ljeti 8to  nu  dosadu. 

uipr^^niiti,  ziipropnem,  —  J)  vidi  7.H^re6i.  Rj. — 
2)  7A\.\nv\:u[iii  «c,  vidi  zapre<^i  ae.  Rj. 

zAprfkii.  /'.  (u  Dubr.)  dm  Verhot,  inierdictutn.  Rj 
/ji-preka  iisp.  zaprijet'uti  2,  zaprekovjiti).  vidi  zahniun 

zAprokovati,  zApreknjeiu.  t\  pf,  (u  Dubr.)  vcr- 
bilten,  iuterdico,  cf.  zabraniti,  lij.  r.  pf.  (impf.V)  Uj.* 
hiik  (fhif}ol  pf.  I  impf.  vidi  i  /jikrii^ati,  zuprijećili  2, 
zaprijpLiti.  iap.  zakratiti. 

ziipr^infinji^,  n.  đaa  Einuehmen,  occufUiHu.  Uj. 
terhai.  od  zapremati,  rudnja  kojom  tko  suprenui  Mo, 
n.  p.  mjestu. 

ZAprćiuuU,  /^IprumRni,  v,impf,einneiinien^oecupo. 
Uj.  }ra-[>reD)ati  n.  p.  fnjčsto,  vidi  zauzimati  "2.  v.  pf. 
zaprcmiti. 

zaprimiti«  i^i\preDiiiu,  v.  pf.  d.  p.  mjesto,  dnnehmen, 
occHpo,  (■/■.  zakrt'iii.  Rj.  za-premiti.  Avk;  prost  gUtgol 
ne  doluzi.  i.tp.  premiti.  vidi  i  zagalamiti^  zauseli  ^. 
(',  iiHpf.  /ai)remati. 

zApre^lll,  5im,  i'.  pf.  (»  Roči)  eihn.  propeto,  cf. 
navalili  "i.  Rj.  i  st/n.  ondje.  zn-preSiti.  «»/n.  kod  na- 
valiti 2.  V.  impf.  preSili  {hitjetiV 

zAprct.  w,  mit  Ascfte  hedecktes  l'^eiter,  i^nis  ci- 
nere  contectii.t.  Rj.  za-pret.  zitprcUma  vatra,  seruut. 
cidi  ponret,  suprot,  upret 

zapretali,  /ilprec'em,  v.  pf.  n.  p.  vatru,  mit  Aschc 
zudecken,  routego  rinere:  zapre<^i  jaje  u  vatru,  neka 
se  iflpoće.  Rj.  za-protati  rairn,  na  vntru,  »a  reraricu 
niigrnuti  pepelu,  tu'di  poproluti,  npretati.  v.  impf.  pre- 
tati.  —  Umije«!  jednu  veliku  pogaL''u,  pa  rii7;rrĐU  valni 
ta  $&  gs^pr*!^'^  <la  «e  ispetie.  Npr.  160,  Ćulav*,  majko, 
oltig  na  ognjištu,  ćt'm  tx  Vata  vatru  zapretali,  Npj.  1. 
fjOO.  T  ukrade  od  zmije  košulju,  xi*e  u  žiri  ogaitj  sn- 
pritaUtj  na  oganj  je  sina  izgoreln.  2,  G3. 

zaprćzanje,  n.  daš  Giirten,  SchUrsen,  Aufschilr- 
zen,  cinctio,   ttccinetio.  Rj.    verhtd.  od  znprezati.   — 

1)  radnju  kojom  tko  cnprcće  n.  p.  rukuvej  skute.  — 

2)  radnja  kojom  tko  sapreie  koga  n.  p.  u  jaram, 
iti  kojom  se  tko  zaprege  u  jaram :  Kad  jepitrahilj 
stoji  oko  vrata  preko  oba  ramena,  ou'ia  znači  pravo 
eapreztinje  u  jaram  Hristor^  koje  je  posao  sveSte- 
nički.  X)V.  14. 

zapr^^zatl,  zžprežem,  u.  impf.  Rj.  za-prezati.  v. 
pf.  zaprei^i,  sMiprep;nuti  li  se).  —  1)  gUrten,  vor- 
schiirzenf  praeeingo.  Rj.  sapreznti  n.  p.  ntkaee, 
skute,  —  2  a)  zaprezuti  «.  p.  konje:  Pod  topove /tu 
tcdeHo  uz  brdo  zapresuU  po  30  konja  ispod  vojnika.  Ži- 
tije  68.  riW*  prezati,  uprezati.  suprotno  i^^prezali.  — 
h)  sa  se  re/tekt.:  Urnofor,  naramnik  .  .  .  znaOi  jaram 
Kristov  u  koji  se  zaprere  sUtffa  HriMov.  DP.  15. 

zaprljali,  zUprieam,  v.  pf.  za-prićati,  početi  pri- 
vati.  r.  impf.  pri^ti.  —  Poznajem  ga  da  je  Crno- 
gorac tek  znprića  a  vama  o  jnnafttv\i.   Npj.  5,  539. 

zAfrlirntl,  gam,  v.  pf.  za-frigati.  vidi  zaprigali,  i 
»i/M.  ondje.  r.  impf.  frigati. 

ZJkpri|r)i(i,  gam,  r.  pf.  (u  Dubr.)  vidi  zapržiti.  Rj. 
za-pngati.  vidi  i  zafrigaii,  zapražiti.   v.  impf.  prigati. 

zaprlj^^ati.  zaprijei^aiu,  r.  pf.  n.  p.  opanak,  ver- 
itevhten,  transmrso  ftecto.  Rj,  za-prijećati.  u,  imjp/'. 
prijetiti  la. 

zaprijetiti,  zilprijećTm,  v.  pf.  Rj.  za-prijoćiti.  kao 
protil  {jlatjol  ne  dolazi.  —  J)  rrrricgetn,  pes.itUum 
ohdo.  Rj.  vidi  zaklipiti,  zjisunuii.  —  2)  (u  Bod)  za- 
braniti, ^erbieten,  interdico.  Uj.  i  Mptt.  kod  zabranili. 

zApriJelf,  zaprem  (zupr'o,  zapfla),  v.  pf.  H\.  za- 
prijeti. V.  impf.  zi^pirati.  —  J)  eufperreii,  cluuđo.  Rj. 
Kao  zutvoriii.  —  2)  ^tecken  hlcihen,  ndhaereo:  zapr'o. 
n.  p.  kad  ko  suRtane  na  putu,  pa  ne  može  da  ide 
dalje.  Rj. 

zaprijetili,  Eikprijenra,  t>.  pf.   mit  Drohung   Ptff- 


hieien^  interdico.  Rj.  Ka-prijetiti  kome,  prijetnjom  mu 
šio  zabraniti,  vidi  zakriuati.  isp.  .'tt/n.  kod  zabraniti. 
0.  impf.  Knpre<5ivati.  —  Scttri  svojoj  i  (jjm^ojkamu 
oštro  zaprijete  da  nikome  ne  kazuju  Sto  hu  oni  uči- 
nili. Npr.  I).  Razljuti  bc  i  zaprijeti  mu  govoreći:  >Ela, 
ako  ti  basla.<  915.  Miloje  eapreti,  da  se  niko  nije 
makao,  nego  RvaVi  avoj  Sanac  da  čuva.  Danica  4, 
Ž3.  Oštro  mu  je  {pristavu)  bilo  zapriječeno  činiti 
drakt^ije.  PM.  Ij5.  Smrču  je  bilo  zapriječeno  u  ratu 
razuravati  mauaalire  i  crkve.  67. 

zaprilićiti,  ćTm,  v.  pf.  poBtati  prilika,  n.  p.  zapri- 
li<5ilo  ^e,  da  će  tako  bili,  den  Armchcin  ttehmen,  spe- 
oicMi  tnduo,  rideor.  Rj.   za-prilićiti.   v.  impf.  priličiti. 

znprk^ajati  so,  iijam  se,  r.  r.  pf.  kao  potrt^ati  na 
koga.  ;'agiiuli  8o.  loftstOrzenj  se  immiitere.  Rj.  za-pr- 
kenjiiri  flc.  drukčije  .fc  glagol  ne  fmhtzi. 

zaprnjati  se,  njPim  no,  znprnjUmtI  se,  cjlm  ae,  ». 
r.  2)f.  (u  C.  U.)  *'«  Wuth  geruthen  (z.  B.  von  einem 
Matthscl),  furore  incendi.  Rj.  za-projaii  se.  za-proji- 
cati  ae.  kace  se  n.  p.  za  maryUy  kad  se  rasrdi  pa  se 
stane  bacati  nogama,  v.  impf.  prnjati  se,  prnjicati  ae. 

zaprdslti,  zJiprotiTm,  v.  pf.  t.  j.  djevojku,  freien, 
verhen  um  ein  Miidchen,  petOj  amhio,  precor  puellam: 
/aproflio  lijepu  gjevojku.  Rj.  za-profiiti.  p.  impf.  pro- 
sili I.  —  .\ml>arnuti,  2)  zaprositi  djevojku  gdjegod: 
ja  sam  ambarnuu  na  jeduum  mjestu.  Rj.  5a.  <)n  za- 
prosi H  cara  gjevojku.  110.  Nekakav  kralj  zaprosi 
.-(»  st'Of/'t  sina  U  drugoga  kralja  sćer.  2:J7.  Za  ženu 
sinu  svom^  zaprosi  ktfer  Stefana  bosanskoga  Jeliaa- 
vetu.  DM.  4G. 

zaprdtiti,  ziprćituu,  r.  pf.  Rj.  za-proliti.  vidi  za- 
protopopiti  (i  ae).  drukčije  se  ovi  fjlagoli  ne  nalaze. 
—  1)  zum  prota  macken^  conseero  prutopreHbyterum. 
Rj.  zaprotiti  koga»  učiniti  ga  protom.  —  2)  sa  .se, 
refleks,  zum  prota  sivh  iveihen  lasseiu  tjcrreiht  icerdeny 
consecror  protopreshgter.    Rj.   postati  prota  (proto). 

zaprAtopopiti,  pun,  v.  pf  Rj.  za-proiopopiti.  — 
J)  riđi  zaprotiti,  Rj.  učiniti  koga  protopopom.  — 
2)  sa  se,  refleks,  vidi  zaprotiti  so.  Rj.  postati  protopop. 

zftprlika,  f.  die  EinhrtnneC?),  qaod  ineofiuitur  eiho 
(farina  et  hutiffum),  cf.  zapra^ka.  Rj.  za-prž-ka,  pro- 
mijenivši se  glas  Ž  pred  k  na  5.  ono  čim  se  zaprži 
n.  p.  jelo.  isp.  zapržiti,  vidi  i  potprig,  zafrig. 

zaprtak  tzaprtak,  zapr'Lka?),  m.:  Četvrtak  —  za- 
prtak.  ^IcMJ.  317.  .šaljivo  ime  sa  četvrtak,  u  Ni5u. 
M.  (li.  MiJičevič.  u  Stullija:  zaprtak^  zaprtka,  m. 
pumilio,  uanu«.  vidi  starmali,  i  sgn.  ondje. 

ZAprugjo,  )i.  selo  kod  Drine  (pod  T..oznici)m), 
gleidisam  IhinkircJten.  Rj.  ima  selo  Zapra^^e  i  u 
flrv.  kod  .Save  (niže  Zagreba).  Za-prugje,  drugoj  poli 
087%.  U  prud. 

zaprzalti«  z:\pfznTm.  v.  pf.  Rj.  za-przniti.  v.  impf. 
przniti.  —  1)  n.  p.  sobu,  beschmutzen^  impUno^  cf. 
zagojaliti,  zakrtožiti.  Rj.  vidi  i  zacrvoljćiti.  —  Ja  ču 
okrenuti  lice  «voje  na  suprot  takom  čovjeku,  Mo  sa- 
prsni  svetinju  moju.  Moj.s,  III.  20,  Ž.  Bio  taj  dan 
tama  .  .  .  Mrak  ga  zaprznio  i  fljcn  i^mrtni,  oblak  ga 
obafltirao.  Jov  3,  5.  —  2)  n.  p.  u  društvu,  stankem. 
jnrgium  e^cito.  Rj.  kao  sapodjesti  kavgu. 

z^priiU,  žTm,  v.  pf.  einbrennen,  ittcoqno  farinam, 
cf.  zaprigati,  zaprašiti.  Rj.  za-pržili  n.  p,  jelo.  ittp. 
zapr^ika.  vidi  i  zafrigati.  v.  impf.  pržiti. 

zapsivaoje,  n.  da-t  schimpfHche  Iteden,  praefutio 
obscoena.  Rj.  rcrfta^  od  zapsivati.  radnja  kojom  tko 
tapsivu. 

zApsivatl,  Eiipf^vam,  v.  impf.  schimpfHch  redettf 
obscoena  praefari.  Rj.  za-psivati,  sramne  stvari  go- 
voriti. V.  impf,  prosti  pHOvati.  v.  pf.  zapsovad. 

zapsdvan,  ziipHujSm,  r.  pf.  scJnmpflich  reden^ 
obacocna  praefnri.  Kj.  za  -  pBovati ,  početi  sramne 
stravi  govoriti,  r.  inipf.  zapsivati. 

zlpt,*  m.  die  Zucht,  disciplina.  Rj.  isp.  2  ziiptiCi, 
zapčga.  —  Na  paeto  zamabni,  a  gjevojku  udri.  (Valja 
da  ae  miflli  da  je  valja  đrsati  pod  saptom).  Poal. 


zai^fisati 


—  em  — 


znniđi 


190.  Boinovič  je  vojsku  bolje  drćao  u  sapiu.  Danica 
3,  19*5. 

zlhpti.miti,  z&pti§@m,  t-.  pf.  vidi  1  zaptiti.  Icojefnu 
je  dal  tugji  7m^t,  znpti-snti.  ~  A  mi  i^emo  Djeniu 
udariti*  iK>d  kiihi  mu  ^anut*  i^opati...  i  svaku  mu 
rodu  saptifati.  Npj.  4,  457, 

1.  ziiptitit  zuptijem,  v.  pf.  {pori.  pass.  wiptlven) 
vidi  :r.itit)uiiti,  zaputiti.  Rj.  Ka-ptiti.  vidi  i  7.AptiHiUi, 
t  začepiti,  r.  impf.  zaptivati. 

2.  ziVpttti,  zapllm,  v.  impf,  (Rj.^),  in  Zucht  haltefi. 
cttercco,  Uj.  suptiti  koga,  držati  ga  u  santu.  v.  pf. 
ftlos.  p&-7.ftptiti,  d-zaptiti.  —  Kad  ju  sapiih  eve  moje 
vojvode  po  Hvoj  mojoj  redom  carevini,  a  ti  ne  mo'Ž, 
^o)jra  si  rodio?  Npj.  2,  \i^.  Osniau-a^u  aaboliSe  ruke 
ua  kajasu  zupteći  dorata    IINpj.  4,  147- 

KAptivttf,  7.aptivA<?a,  w.  vidi  zapuSaO.  Rj.  ono  čim 
se  ito  sitpticu.  vidi  i  (ap  2,  čep,  začepak,  zaUaakr 
zaiak,  /jitik. 

xnptfviinJo,  n.  vidi  zapu^avanje.  Rj. 

zaptirntit  ziiprtvrim,  vidi  zapu5avati.  Rj.  v.  impf 
7U-piivftti.  V.  pf.  1  za-ptiti.  značenje  (korijenu)  :n- 
tiitnHti.  Korijeni  125.  vidi  i  zaćepljavali,  zatiakati, 
zatiieikivati.  v.  pf.  1  zilptiti. 

zfipucnti,  cam,  v.  pf.  knallcn,  fragorem  do:  Teke 
dvije  puike  izdu^i^c,  dokle  dvije  dnige  eapucase.  Rj. 
zft-pnt'a  M.  p.  puH'u,  dade  glas  svoj.  v.  impf.  pucati. 
—  Ortio^orske  puške  zapncase,  i  ubiSe  Mehmedovid- 
Muja.  Npj.  4,  m± 

Kftpuf'flK,  zApučka,  m.  der  TJieil  dea  Kleides  ivo 
cs  zmjckiiiipft  icird,  liijamen:  Na  zapućak  pje  jLra<5e 
zapuOn.  Kj.  ono  tm  haljini  gdje  se  onu  zapuca. 

nnprtf'Anjo,  n.  dan  Zukntipfen,  colligatto.  Rj.  rerb. 
od  zj^pučati.    radnja   kojom   tko   supuća    n.  p.  pu<e, 

zapA^iitl.  zApfičai«,  r.  iiupf.  sukniipfcn,  colligo: 
Na  zaput^ik  jge  ^ade  rapm'a.  Rj.  za-pučali.  vidi 
»pucati,    iitp.   zapetljavati,  i  At/n.  ondje,  suprotno  ot- 

t>učati,  otpučavati.  v.  pf.  zapućiti.  —  A  poprodi  Garvan 
larambaSu  bnž  pod  grlo,  gje  puce  zapuca.  Npj.  4,  364, 

zA|MičHi,  07ra,  r.  pf.  (u  C  O.  i  onuda  po  ori- 
morju)  zHkniipfett,  colligo,  cf.  zakopčati,  epučiti:  Niz 
pmi  je  toke  sapućio.  Pa  Ke  ua^nu,  ^erdan  dofatila, 
jiod  grlo  ea  mlnda  tapučila.  Rj.  za-pučiti.  i^p.  za- 
petljiili,  i  sgn.  ondje,  suprotno  otpnčili.  v.  impf.  za- 
pucali. —  Mepjn  njima  banovica,  lijopo  je  opjevena, 
u  aunce  je  obučena,  a  mjesecom  opasana,  zvijezdama 
sapučena.  Npj.  1,  342.  Toke  au  mu  prsi  sapueile.  5, 
328.  Raapučila  jeiek  ua  prsima  .  .  .  iZapuv',  čeree, 
jelck  na  prsima!  Herc.  130. 

zapfthiU'U,  /.  bufo,  rr^eta.  StuUi.  otrovna  soba  ito 
Uvi  po  trnju.  isp.  žaba  pubavica,  kraatavica. 

znpdliuti,  zapuSem,  v.  pf  (u  Dubr)  hltisen^  suffto: 
vjetar  zapuha.  Zapišta^e  sivi  sokolovi,  zapuha^e  iz 
perčina  pijo.  Rj.  za-piihati.  početi  puhati,  i:  impf, 
nnhiiii.  —  aa  se,  refleks.:  Zapuhao  se  kao  piskavica, 
rosi.  Hii.  isp.  zadubaii  se,  i  syn*  ondje. 

Kikpuno  (za  puno),  adv.:  Dje  su  bile  rijeke,  ostanu 
ta  puno  potoci.  DPosl.  17.  vidi  zamnogo. 

Zftpdpati,  zi^pupao),  r.  pf.  pupavac  sapitpa,  t.  j. 
stade  pjevali  svojljem  j^lasom,  schreien  fvon  Wiede- 
hopf).  clamat  upupa :  Na  zdravlje  zapupao  snafiici  u 
vodenici  (u  pripovijeci).  Rj.  za-pupati.  glagol  se  druk- 
čije ne  nalazi. 

zaprtriti  so,  zApilrTm  se,  r.  r.  pf.  vidi  zacrveniti 
BC.  Rj.  za-puriti  »e.  isp.  v.  impf.  prosti  pariti,  sapuri 
se  n,  p.  kukurutt  kad  se  puri.  iftp,  zajapriti  se. 

zApUS:  I  to  vlaže  sapus  učinilo.  Rj.  ne  kaše  se 
nigdje,  ila  ova  riječ  snaći. 

za|iA.stiti,  zapustim,  v.  pf.  Bj.  za-pustiti.  vidi  za- 
pustili, r.  pf.  je  i  prosti  pustiti,  pu§titi.  v.  impf.  za- 
puštati.  —  1)  rerluHSen,  vericahrlosen,  desero,  negligo. 
kj.  vidi  bataliti,  zabataliti.  isp.  zanemarili.  —  Batal, 
pokvareno,  razvaljeno,  zapušteno^  n.  p.  pu^ka,  oalmt, 
vinogmd.  Rj.  17a.  Vrlo  ijo)  mnngo  i  vrlo  pametnrjeh 
ljudi  na  ura^jenom  a  sada  zapuštenom  Itodu  živjelo. 


Priprava  30.  sa  ae,  pass.:  KuknČaAt,  vofta  ili  d/ugo 
kako  drvo,  koje  se  ne  čisti  i  ne  potkresujo,  negt>  se 
sapusH  i  zakr^Ija.  Rj,  313a.  —  2)  sa  ee,  refleks,  sich 
vericahrlosen,  negligo  vte.  Rj.  zaputti  se  čovjek^  kad 
ne  mari,  ne  brine  se  sa  sebe. 

zapAstjcti,  zHpuHttui,  V.  pf.  za-pufttjeti,  poaUitt 
pusto,  vidi  opuHtjeti.  t'.  impf.  pustjcti. —  Pa  su  (crkvo) 
zapustjele.  DRj.  1,  21t). 

znpdj^ae,  zapu^uiča,  m.  der  Siopsel^  ohturaculum. 
Rj.  za-puAač,  čim  se  što  zapuši  ili  zapušava,  vidi 
zaptivnč,  t  sifn.  ondje.  —  SaČ,  2)  od  zemlje  sapušac 
na  peč.  Rj.  *6B7b. 

zapu^dvunju,  n.  das  Verstopfen^  obturatio.  Rj 
verbal.  od  ziipu^avati.  radnja  kojovi  tko  zajtušavu  Mo. 

zflpnšAvati,  zapnžavam,  r.  impf.  verstopfen,  ohturo. 
Rj.  za-pušavali.  riđi  zaplitali,  i  8yu.  oivdje.  t>.  pf. 
zaputiti.  —  sa  se,  pass.:  Cep  .  .  .  čim  se  kaka  mpa 
zati.'ikuje,  sapunanu.  Daničić,  ARj.  939b. 

zikpu^lti«  Sira,  V.  pf  Rj.  za-pu5iii.  —  1)  začepiti, 
verstopfen^  ohturo.  Ki.  r»«i  1  zftptiti,  i  st/n.  t^ndje.  v. 
impf.  zapuJavati.  —  No  ga  trai'te  niz  vodu  Moravo, 
gje  ^e  vama  broda  zapušio.  Npj.  4*  343.  —  2)  tm- 
pražiti,  i^taub  erregeUj  excito  pulvcrem.  Kj.  učiniti 
da  se  diže  prah.  v.  impf.  ptiSiti  2.  —  3)  vidi  rjidi- 
mili.  Rj.  sftpu.nti  n.  p.  sobu,  puŠeći  napuniti  je 
dima.  vidi  i  /akurnjaviti.  r.  impf.  puSiti   1. 

zapA^liliijo.  H.  das  Varirah rlosen^  dcsertio.  Bj. 
verbal.  .tupst.  od  zapuAtati,  koje  riđi. 

zapAStali.  zApuMaiu.  »'.  impf.  renrahrlosen,  dcfcro, 
negligo.  Rj.  za-pu6iati  sto,  u  nemar  puštati^  ne  mariti 
za  nj.  isp.  bataljivati,  zabatajjivatt.  r.  pf.  sapoaUlif 
zapustiti. 

zupdštili.  zUpu^tim,  vidi  zapustiti.  Rj. 

t.  zapdHfi,  z.^]>num,  t'.  pf.  {n  Dubr.)  dc>%  Wq} 
ein.^chUigen,  viatn  ingredi:  ako  Ro}^  da  ai  zaputio? 
Rj.  za-puiiti  kud,  poči.  —  A'tuntjeai  tako  zaputio^ 
Npj.  3,  4»2. 

2.  ziiputitl.  tim,  o.  pf.  (n  Dubr.)  vidi  eputici  1 
Ri.  za-putiti.  vidi  i  pomrsiti  1,  zavmnti  5.  v.  impf. 
putili. 

zapArnti,  z&pHvam  (zitpndSml,  vidi  zapubatL  Uj. 
H  krujerima  gdje  se  glas  h  a.  govoru  pretvara  i$  ghut  y. 

z&r,  Rj.  ade.  —  1)  eine  Partikcl,  um  r«  fragen. 
etu'ti^  nonne?  an?  num?  ne?  zar  ti  ne  znafr,  zar  če 
i  on  doći,  sar  ima?  Rj.  a  pitanju,  kao  čudaii  se  dn 
ono  jest  ili  nije  sa  sto  se  pita.  Jtao  da  se  pita  ad- 
verbom  li  i  doda  zar  2:  boce  /*  jar  i  on  do<5i?  isp. 
dali  1,  eda  li.  —  Mati  kad  to  čuje,  ud&ri  se  i>ukauu 
u  prsi:  »Kuku  mene  kukavici!  zarđa  majka  ostane 
i  bez  sina!«  Npr.  27.  A  žena:  »Zar  ti  je  napalo  oa 
oči,  te  ne  vidiS  da  to  nije  koSeno,  ni>go  stri£euo!«  144. 
Ja  je  dam;  zar  ne  znate  viSe  Stoje  otac  naš  rekao? 
18().  Jaje  dam,  ako  je  vi  i  ne  date;  sar  st0  zab*>- 
ravili  Sta  je  otac  na  smrti  nama  preporučio.  \S1. 
Poviče:  »L  careviču,  ear  ti  ukrade  ženu«.  201.  Zar 
iz  njega  mlijeko  ide  {a  ne  ide  krv)?  Posl.  8ti.  Zar 
na  uMma  sjedit?  (te  ne  čuje§}.  86.  Zar  Li  gaje  mati 
rodila?  (te  ga  žali§).  bG.  iiViu  li  ste  i  vi  jo5  nerazumni  1 
Zar  ioh  ne  znate  da  sve  §to  ulazi  u  usta  u  trbuh  ideT 
Mat.  15,  17.  Narod  reče  Saulu:  zar  da  pogine  J*>- 
natan...?  Bože  sačuvaj!  Sam.  I.  14,  45.  —  9)  ettci, 
vielleicht,  ni  fidlor,  ut  puto:  doči  čc  zar  \  od;  irua 
zar.  Rj.  kao:  može  biti  da,  počem  1,  valja  da.  isp. 
da  ako,  belbeteua,  Sat.  ~  TI  si  moja  žena,  tako  je 
zar  Bog  osudio.  Npr.  115.  Dijete  samo  a  sar  1  |^Uiln49v 
f>taue  plakati.  214. 

zftrad,  vidi  zaradi. 

z&inila,  f.  nemoj  mi  od  zarade  niSta  otkidati.  Zoal 
li  ti,  da  je  jtrehota  od  zarade  čoeku  Sto  otkidati.  J. 
15ogdano\'ič.  ono  što  tko  zaradi,  vidi  zamnka,  zapatftk. 

zAradi  (za  radi),  um—u-illen,  o6,  propter^  ptr:  ear.A.!i 
Jio)^a.  Rj.  n"(Z*  zarad,  [Kirad,  poradi,  radi;  ciječ,  cijt-  > 
8,  aa  I  2,  zbog.  prijedlog  r.idi  često  meima  pred.* 
prijedloge  po  i  za,  kojima  je  značenje  ieato  jedn'i' 


m 


I 


Mm4!ll 


—  806  — 


uir^Tnti 


s  tyi»i;  f  alozivSi  ae  tako  otpada  im  čeHo  (jhtH  \  na 
Jcrajit.  Hjcver  goni  oblomi.  A  znruha  oblomi? 
(zarad  Ha).  Zarad'  vaših  djcrojiik'.  Rj.  192b.  Moli<*u 
vntn  molitvicu  za  težaku  i  noviika...  zarad*  (jjaka 
timiil«.  Npj.  1,  13**.  Knku  tatle.  tnkn  i  oHtade,  dft  i 
daiiaii  onpje  ide  hraua,  zarad'  čuda,  i  zarad'  lijeka, 
koJA  žena  ne  imn  mlijeka.  2,  l'^i.  Da  podalje  neko- 
lika ^'oveka  u  Garij^rad  zaradi  mira.  MiloS  8.  Zaradi 
toga  uzroka  ne.  atidi  hc  nazvati  ih  bra^T^om.  Jevr.  2,  11. 

uirAdltl,  zaradim,  v.  pf.  vcrdienen  (durch  Ar^ieit), 
promrreo.  Rj.  za-raditi.  radzM  ftUt'-i.  vidi  zamutiti  2, 
i  »t/n.  ondje.  v.  impf.  zarapjivati.  —  ^\rt  kiic  to  muc. 
[Sto  zaradit  to  i  pojede).  PobI.  3r>7.  Čuvajte  se  da 
ne  izgubimo  što  smo  zaradili.  Jov.  il.  8. 

S^nidovati  si^,  zikradujSm  (te,  r.  r.  pf.  vidi  obra- 
dovati se.  Rj.  za-radovali  se.  vidi  i  zarajdovali  »o.  v. 
impf.  radovati  ao. 

zaniajivanje,  ».  dan  Verdienen,  (jtmtJdiin.  Rj.  rerh. 
od  zarn^'jivftti.  raduju  kojom  tko  taratijaje  što. 

zani^jirntl,  /ar:\pjuj?m,  r.  impf.  rerdiencn,  (luaettu 
iHcror.  Kj.  za-rnjrjivali,  radčči  teiH.  riđi  zanuit^ali,  f 
syn.  o)iilie.  i\  impf.  prosti  raditi.  i\  pf.  zaraditi. 

KJkrdJdovali  se,  zi^rajdujem  »e,  r.  r.  pf.  (u  Dubr.) 
ritli  zaradovati  se.  Rj,  za-rajdovali  »e.  i?.  impf.  raj- 
dati  ae. 

zikran,  adv.  8tulli.  za-ran.  Hdi  zamnn.  iap.  rano  2. 
—  Bolje  je  do*:*  kaano  na  pozbu  ncp  zarate  na  kavgu 
DPosI.  8.  Zetran,  kumo.  snran,  stari  svnte,  ruran 
nama  ^nahii  dovodite.  Ziv.  310.  i  it  Hrv.  fjoeori  ne 
/aran  kao  i  zarana. 

zi^rana  (za  rana),  friihj  zeitUch,  mature:  Zarana 
nam  snabii  dovedite.  Rj.  vidi  zarnn.  isp.  rano  9  — 
Zarat\a  se  poznaje  u  kojoj  vodi  može  sir  biti.  Posl. 
8*J.  Tnrc'i  nekako  opaze  zarana,  i  Bop  7.n:i  koliko 
hiljada  naroda  pogube.  Kov,  10.  Ooflpod  slaSe  k  njima 
za  rana  jednnkn  ^laanike  »voje,  n  oni  fte  mpralui 
^laHnieima  Rožijim.  Dnev.  II.  8fi,  15.  comp.'.  Krivio 
ih  5to  za  ranije  nijesu  to  uredili.  Danica  1,  85. 

ztkmiiak,  zAriinka,  m.  zjirani-l.  zi^ranfikn,  r/i.  pL 
die  Zcit  ror  der  Abendddmmernng,  tempu9  antc  crc- 
pHscalum:  do^no  oko  zartinaka.  U  zarankn  sigiira 
vezeni.  Rj.  dem.  zarau^ići.  za-ranak,  za-ranci  {za  po- 
starije isp.  zarana),  vrijeme  pred  sumračje.  vidi  po- 
\'raci,  [MTfataka  {oko  dva  sahata  pred  noi%  kad  so 
Hloka  povra<?a  kući).  —  Bili  eu  se  polovinu  dana.  pa 
kad  bjeSc  oko  saranaka^  Srpska  vojaka  Tursku  ni\d- 
valila.  Npj.  4,  292.  Sunce  vcd  bijaše  naglo  na  rn- 
rankc.  Zim.  190. 

zarAnf^ifl,  zartlu^(!a,  r/t.  pl.  dem.  od  zorauci.  — 
Suuoe  veo  beja.Se  siSlo  na  suranČiće,  kad  ja  ono  prvi 
put  stigoh  u  Beoprad.  ZIos.  1. 

zarani  .  .  .  lidi  zabrani  .  . .  Bj.  —  On  otide  u  pe- 
ćinu k  ninjci  i  doneae  srnu  i  kolutu,  da  zarani  oda- 
gnala majku.  Npj.  2,  38. 

KarAnJaqJc,  n.  verb.  od  zaranjati  {i  se).  —  i)  radnja 
kojom  tko  zaranja  n.  p.  u  vodu.  —  2)  radnja  fcojom 
n.  p.  hrijcg  zaranja  Ijiulc.  —  3)  stanje  koje  hira^ 
kaa  se  n.  p.  prokopi  zaranjaju. 

zarAnJnti,  zi\ruujnm,  r.  impf,  za-ranjati.  r^t  za- 
narali.  r.  impf.  jrrosti  ronili,  r.  pf.  zaroniti.  —  J)  za- 
ranja tko  M,  p.  u  vodu.  isp.  uroniti  1,  —  2)  zaranjn 
tt.  p.  hrijeg  ljude.  isp.  zaroniti  2.  —  3)  sa  se,  refleks.  .- 
AH  kad  Be  ljudi  zalijene  .  .  .  onda  ae-  zaranjaju  oni 
prokopi.  Priprava  24. 

zaranjiv  .  .  .  vidi  zahranjiv  ...  Rj. 

zArar,*  zarilra,  m.  vidi  šteta:  prodao  sam  na 
zarar.  Rj. 

zarArith*  zArarTm,  r.  pf,  Stetovati  na  kakvoj  trj^o- 
vini,  rerlieren,  Si^iad^n  Haben  (im  Ilaudel),  damnum 
facio,  rf,  izgubiti  1.  Rj.  r.  impf.  zararivati.  drukčije 
se  glagol  ne  nahodi.  tip.  zarar. 

zararivitnje.  «.  ritli  gubljenje  1.  Rj. 

znrarivati,*  zarj\ruj5m,  t\  impf.  vidi  g\\h\x\  1.  Rj. 
rtidi  i  ftetovati  2.  v.  pf.  zarariti.  isp.  zarar. 


zArast,  f.  cicatrix.  Sttilli.  ono  mjesto  gdje  je  rana 
Eura.'^Ia:  die  Narhe.  riđi  o^.iljak,  i  *i/n.  ondje. 

zarAstaiiJc*  n.  das  Vcncacbten,  cicolilio.  Rj.  vetb, 
od  zanistJili,  stanje  koje  biva,  kad  sto  zarasta. 

znrA.stati,  zi^lrastiim,  r.  impf.  rertrachsen,  exolesco. 
Rj.  za-rastaii.  r.  impf.  prosti  rasti.  r.  pf.  zara-^^ti.  — 
zarsataju  m.  p.  rane.  za  ovo  značenje  isp.  z.*Lmirivati 
se,  zamlnjrjivati   se.  za  druga   značenja  isp.   zarasli. 

zarftsti,  zjiriSfltem.  r.  pf.  rertrach.^en,  exolesco:  za- 
raslo ^ito  u  travu;  zarastao  put;  /.ara^lo  selo  u  Sumu; 
zarasla  rana  {za  ovo  značenje  iap.  zamiriti  se,  zjimla- 
diti  se).  Rj.  za-raati.  v.  impf.  zanistati.  —  Mai'^va  je... 
zarasla  u  mmu.  Rj.  349a.  Stareuik,  aturi  put  koji  je 
zarastao.  Rj.  712b.  Natpis  na  ujemu  (na  stei^ku)  tako 
(je)  zarastao  u  kameft  da  se  ništa  ne  može  razliko- 
vati ni  pro(3ilati.  Rj.  7l5a.  Na  mladuje,  zarašre.  (Ret% 
se  u  Aali  mladijem  ljudima  kad  ih  Mo  zaboli,  ako  i 
nije  rana).  Posl.  180.  Na  koja  li  vrata  pristupali  zlo- 
tvori, ona  ti  vrata  dračom  zarasla.  Kov.  120.  Ovdje 
(je)  njiva  zarasla  «  Jtoror.  Pia.  73.  Tada  de  svako 
mjesto  zarasti  n  ćkatj  i  trnje.  bi.  7,  23. 

zAru^ta,  7r«nii«,  atr:  Sjfver  (»oru  ublomi.  A  za- 
rasla oblomi?  Ziu-ad'  va§ih  djevojak*.  Rj.  upravo 
7arad  ftta,  kako  i  treba  pisati,  oko  $c  i  čuje  u  govoru 
hio  da  je  jedna  riječ. 

zAnititi,  tim,  V.  pf.  Rj.  zn-raiiti.  v.  impf.  prosti 
raliti.  —  ta)  den  Kricg  ajifangen,  ftclhtm  inehoare. 
H}.  započeti  rat:  Zarittio  Petrovi)?«  IJjuro  .  .  .  robi 
bule  a  Hijet'ie  Turke.  Npj.  4,  321.  Ako  bi  ae  sultan 
pokrenuo  .  .  .  odista  čn  caru  zaratiti.  .'»,  34.  Ali  će 
sinovi  njegovi  zaratiti^  i  skupitSe  veliku  vojsku.  Dan, 
11,  10.  —  b)  sa  se,  reciproč.:  Ja  ti  metnuh  zamku... 
i  uhvatio  si  se,  jer  si  se  zaratio  s  Gospodom.  Jer. 
50,  24.  Voji^lav  zarati  se  s  Dubrovčanima  za  so.  DM. 
82.  —  Vj  (u  0.  O.)  (8t.)  puJkii,  (tnspnunea,  intendo^ 
cf.  zapeti  1:  Pred  o^ima  puAku  zaratio.  Rj.  vidi  i 
zfl(?oviljiii  (puftku). 

ztlravanak.  zUravSnkn.  K&raTnnJuk,  zSravilnjka, 
H(.  kleincr  chner  Flatz  im  Oehirijc,  locas  planus  in 
monte,  cf.  zatavftuak:  Jednu  lijep,  care,  laravanjak. 
Rj.  za-ravaimk,  za-ravaTijak.  mjesto  ravno  u  gori. 

ZAravanjc.  «.;  Tuna  ima  selo  Zaravanje.  Rj. 

zar^el  se,  zar??^em  se,  t'.  r.  pf.  Rj.  za-r«i*i  ae.  v. 
impf.  zaricati  ae.  —  1)  ettvas  rerredcHt  serio  nego: 
znrekao  se.  da  ne  pije  vina.  Hj.  vidi  taiv.^i  se  2, 
utet^i  se  2,  zavjetovati  se,  uiMnili  tobe.  —  Carev  sin 
koji  se  bješe  zarekno  da  se  ne  de  oženiti.  Npr.  110. 
Zarckoh  se.  zatekoh  se,  da  ne  ljubim  mlada  vojtta. 
Npj.  1,  526,  Svojoj  sam  se  majci  surekao^  da  ja 
bježai'  od  Turčina  ne  <5u.  4,  431.  Tvrdo  nam  se  za- 
rekao  onaj  fovjek  govoreći:  ne  dete  vidjeti  lica  mo- 
jega. Moja.  I.  43,  3.  —  2)  sich  rerreden^  erro.  lahor 
in  looUćtido.  Rj.  zareče  se  Xo,  kad  u  govoru  ntholiie 
pogriješi:  Tz  ko^^a  si  rrnta,  brato?  ^Nekakva  mlaiia 
ćešljajudi  gosta  zagledala  mu  se  u  debeo  vnil,  pa 
pogje  da  ga  zapita  iz  koga  je  mjesta  ali  u  misli  u 
vratu  zareče  se  te  re(!e:  iz  koga  si  iTuta).  Posl.  i>9. 
I  pop  se  u  pismu  zarcče.  DPosI.  30. 

zarćditi,  zilredTm,  r,  pf.  nach  d^r  ReiUe  gehen,  ex 
ordine  progredior :  Zaredila  bolest  po  selu.  Zaredio 
od  kude  do  ku<5e  (Vao  vodi^ar.  Posl.  8ti).  Pak  zaredi 
Arapove  sluge.  Rj.  zn-rediti,  pori  redom  n.  p.  od 
jednoga  do  drugoga,  isp.  zadi:  ZaSao  od  kudo  do 
kude  tao  vodičar.  Posl.  87.  r,  impf.  znregiivati. 

zarogjivanje*  «.  da.i  Gehen  nach  der  lieihe,  pro- 
gressio  ex  ordine.  Rj.  verbal.  od  zaregjivaii.  radnja 
kojom  tko  zaregjuje  n.  p.  od  kuće  do  kuće, 

zaregjivnti.  zar^^rjujem,  r.  impf.  nach  deir  Jleihe 
gthen,  CJc  ordine  progredior,  gras.for,  Rj.  za-regjivati, 
iiH  redom  ti.  p.  od  kure  do  kuće. 

zarem^tli,  n  zagone<'i,  cf.  zovuti-bati.  Rj. 

zar^vnti,  zar^v?nl,  r.  pf.  za-revati,  početi  revati 
(kao  magarac),  v.  impf.  revati  2.  —  Kad  ti  srak  rede 
I  da  si  osao,  zarcvi.  DPosb  43. 


uiret 


—  810  — 


zarubitl 


/.ftroz,  in-  n.  p.  u  obnićft,  đer  Ein>*thni1t,  incistira. 
lij.  zu-rez,  ktul  se  gdje  tarcte,  vidi  /arezolina. 

zAreznil,  zarezem,  r.  pf.  RJ.  za-re/aii.  u.  *nip/'.  741- 
lezivftti.  —  1)  einfr}i  Einschnitt  machen,  ineido: 
znrezflti  u  ruboA.  Rj.  wrfi  urezati  1.  —  2^  pero, 
HcJiueiden.  Rj.  —  Koii  njih  ne  treba  znati  niknkvo 
jcraiimtike,  nc^o  zureži  pero  pa  piAi  po  svome  ^vkimu«, 
kako  ti  kad  i/,  pera  isleće.  Rj.'  VI. 

7.are7<iviinJ(%  n.  rfu«  Kinachncidcn,  incvtio.  Kj. 
rcrfutl.  od  zjireziviiti.  radnja  kojom  tka  zarežite  Ho 
rt  Uo. 

7.iiro7.i vnli,  7:a^^/,lljem.  r.  iwpf\  einschneiden,  hi- 
rida.  RJ.  zii-rezivftti.   v.  ivipf.    rezati,    v.  pf.  zarezati. 

—  I  inlopi  varoSiini  rai^nne  11  grnh  i  u  knljiiruzc  i 
rtićunc  ttcoje  tfiresnja  u  rahoH.  Diiuicrt  2,   I2tt. 

7.ar4>%otiiiB,  f.  dcr  Einschnitt.  inciHHra,  Rj.  ffdje 
je  š{o  ztnrsano.  vidi  /arez.   lAp.  re^eotiua,  obre/.olina. 

—  tVkljuu,  2)  kuka  u  k]ju6L,  Icojiui  se  sijeno  ^upiv; 
tako  i  u  obraninice  oa  krnju  oua  kuka  ili  sunioUna, 
koJA  ćuvn  )ia  Ke  ne  »makne  povras.  J^.  821a.  riječi 
s  talim  naM.  kod  bljuvotina. 

'/.aT^t.nU^  zarežim,  v.  pf.  die  /^iihne  fh'turJte^ui  tmir- 
rtn  {vom  /lunde).  murvturo,  rin(^or.  Rj.  /a-režati. 
početi  rezati.  sareH  n.  p.  paf.  v.  iwpf.  reiati. 

zArl*^.  »«.  Art  kletne  l'atiKe,  »ari*  je  Vao  mala  d.&- 
ftica  od  fliebra  ili  od  mjedi,  a  u  nekoga  može  biti  i 
od  ^litta.  11  koju  t^e  mei-^u  fildžani.  kad  se  kafa  pije 
^dft  ne  In  vrućinii  smetala  tildžan  držati).  U  Turskoj 
ao  po  varovima  i  prsten  krije  (kad  se  igra)  pod  zar- 
furc  i  pod  tildžane:  Spo^ed  nje^a  mladu  Mara  i 
a  njome  »u  dvii  pjevera,  b  gjeverima  na  sarf  igra, 
pauuu  joj  zarf  u  ujedm.  Rj.  vidi  i  zaf,  zalf. 

KH'^fgiitl,  pjnm,  t»,  pf.  r&rro8ieHy  rubifjine  itiducor. 
Rj.  za-rL'jati.  v.  impf,  rgjali.  —  Naj^je  n.*i  tavanu 
oružje  sve  pra!*uo  i  snWg}tdo,  ali  |j;a  ou  lepo  ot^isti. 
Npr.  28.  Ni  moja  sablja  nije  zu'rgjaht.  Po8l.  221. 

znrieanje«  11.  dua  Vei'rcden,  lapsus  in  lo(iU€ndo^ 
scria  nefjatio.  Rj.  verb.  od  naricati  ae.  radnju  kojom 
se  tko  zai'iće. 

zariiMiti  so.  zilnčem  se,  v.  r.  impf*  Rj.  Ka-ricati 
ae.  i'.  pf.  zare(?i  se.  —  1)  verreden,  scrio  neiio-  Rj. 
vidi  /.atjeeuti  »c  2,  eiuiti  zavjet,  Oiniti  lobe.  —  Zarekla 
se  avinja  .  . .  <Kad  »c  ko  zariče  Mo  da  ne  fini,  pa 
ne  drži  rijeO'i).  Posl.  8tj.  —  2)  sich  t'errw/c«,  lahor 
in  lofjncndo.  Rj,  zariče  se  fJl'O,  knd  u  govora  nehoti-cc 
pogrješnje. 

7.ArJdnli.  dam,t?.j»/'.  anfangen  lutcehklagen,  ea^Ualo 
Rj.  /.aridiili,  puhti  ridfili,  r.  impf.  ridati. 

Zšrljii,  tu.  Zaeharift«.  Rj.  ime  muško.  Rj.  vidi  Za- 
harija,  koje  ne  u  krajevimtif  gdje  .te  »  govoru  ne  ćujc 
glas  h,  govori  Zaarija,  pti  sažeto  ZArija,  hpp.  Zako, 
Žaro. 

zarikati,  zarićSm.  r.  pf.  aufbrUllen,  mugitnm  edo: 
/arika^  krave.  Bj.  za-rikati,  početi  rikati,  v,  impf. 
rikati. 

znriljatl,  Ijaui,  t\  pf.  (n  PaStr.)  vidi  žarili.  Rj.  aa- 
riljflti.  vidi  i  uirinuti,  zarovili.  v.  impf.  riljati. 

zArInuti,  uem.  t'.  pf.  (u  C  G.)  n.  p.  jamu,  ver- 
schmten,  obrno,  cf.  zariti  1.  Rj.  zu-riuuti.  v.  pf.  je 
i  prođi  rinuti,  rir/r  i  /ariljali,  /aroviti. 

zAritt,  rHrijem,  r.  pf.  Rj.  za-riti.  vidi  zariljati,  za- 
roviti.  r.  impf.  zarivati.  —  1)  Kiihiend  zudevkent  n*- 
endo  obtego.  Rj.  :*mti  što,  rijućt  zakriti.  vidi  i  za- 
rinuti.  —  na  ae,  reiUkn.:  Zario  ne  kao  svinja  u  jgnbre. 
PobI.  yH.  —  2)  zeriruhleUf  rnendo  corrumpo.  Rj,  za- 
riti iitOj  kao  rijii^i  razmeinuti. 

zftriviinje,  n.  verbah  od  zarivati.  rudt}ja  kojom 
tko  zariva  Ho. 

zhiiTtttl,  vSm,  V.  impf.  5ia-rivati.  v.  impf.  prosti 
riti  (rijem).  r.  ^^,  zariti.  —  />  zarivati  š(o,  kao  riiwU 
zakrivnti:  .Svinja  sariva  što^  a  ćovjek  pokriva  ili  za- 
kopava ili  Mije.  Pi«.  "Z^.  —  2)  sarivati  .<fo,  kao  rus- 
metuti  štti  rijotH.  ixp.  zariti  2. 

ziirkalit  zi4f<^em,   r.  pf.   anfnngen  zn  scknarchen^ 


incipio  stcriere.  Rj.  za-rkati.  počtti  rkati,    vidi  za- 
hrkati. 

Klkro,  m.  fnfp.  od  ZarijjL  Rj. 

zardbiti,  zarobim,  v.  pf.  Rj.  za-robiti.  v.  impf.  za- 
robljavati. —  1)  zum  Sklaven  machen,  capio.  Kj.  za- 
robiti koga,  ui'initi  ga  robom.  —  Vozimo  roblje,  što 
urno  kros  svijet  zarobili,  i  to  oni  vezani  pbiću.  >ipr. 
247.  .)e  li  do»ia  robija  iarobio?  Npj.  4,  7.  K  me 
robom  zarobUe  Turci,  zarobile  mene  i  Uadojn.  4,  .H(>M. 
Eda  li  (5e5  one  pobiti  koje  zttrohis  mnćem  svojim  1 
lukom  svojim  t  l'nr.  II.  iš,  22.  —  2)  sa  ae,  rcfttka. 
in  ftefangvusrha/t  gtrathen^  capior:  Nije  se  udnU 
ve6  se  zarobila  (kaže  ae  za  ujevojku  koja  ae  zlo 
uda).  Rj.  postati  rob,  zapasti  u  ropstvo.  —  Avram 
tHi  da  mu  se  zarobio  sinovac,  Mojft.  I.  14,  14-  Narodi 
ce  poznati  da  se  za  svoje  ftezakonje  zarobi  dom  1%- 
railjev.  Jezt'k.  39,  23. 

zartibljAvuujo.  ".  vtrbal.  od  zarobljavati,  radttja 
kojom  tko  zarobljava  koga. 

znrobljitvati,  zar^bljPivam,  v.  impf.  za-robljavati 
ljudi;  činiti  ih   robovima,   v.   impf.  prosti    robiti,  r. 

{>/'.  zarobiti.  —  Vidim  drugi  zakon  u  udimn  Hvojima, 
roji  ae  »uproti  zakunu  uma  mojega,  i  Earohljav.n  me 
zakonom  grjehovnijem  koji  je  u  udima  mojima.  Kim 
7,  23.  U  Dubrov^iua  je  bilo  robija,  kuje  su  ili  ku- 
povali ili  rarobljivaU.  DM.  335. 

zarobljenik,  zarobljenika,  m.  koji  je  tarobljtni 
I'rorok  Jezekilj  »vjetovao  zarobljenike  u  JeriueaakoJ. 
Prip.  bibl.  a^ 

zardditi  se,  zarođim  ne,  v.  r.  pf.  Kinder  M'om- 
tntn,  liberos  nanciscot:  kad  se  hna  zarodi^  onda  ie 
mužu  teže  pustiti  je.  Rj.  za-rodila  90  zcna^  rodua 
(^jece.  —  Ja  mu  ka74ib  da  se  Stamena  nije  ni  sanh 
diJa  B  Cvejom.  Mejij,  107. 

zArok.  m.  [u  V.  i}.)  vidi  opklada.  Kj.  xa-r\»k.  za 
postanje  isp.  z&reči  se  1.  vidi  i  ukluda,  i  stju,  oudje. 

zardktflii,  zi\rok<.'em,  v.  pf.  zu  grunzen  heginneft, 
gvunnitum  cdo:  zaroktaip  svinje.  Rj.  za-roktali,  po- 
četi roktati.  v.  impf.  roktati. 

zar6nili.  ziirouim.  r.  pf.  Rj.  za-roniti.  vidi  zano- 
rili.  V.  impf.  zaninjati.  —  1)  u.  p.  u  vodu  unter- 
tauvhen,  mcrgor.  Rj.  riđi  uploviti,  zagujuriti  «*.  — 
Dotrju  na  more  i  stanu  da  se  kupaju  .  ,  .  .Ue  da 
ronimo«  .  .  .  sveti  Aranpjel  zaroni,  i  iznese  a  zubima 
pijeska  morakopa.  Npr.  i»l.  Sijye  i  z»ironi  u  Jordan 
sedam  pnta.  Car.  II,  5,  14.  —  2)  kopa,  uherscfititlen. 
»emcharren,  fergrabeny  obruo:  Sine  (tajo,  breg  »e 
odronio!  ftlajko  moja,  tebe  zaronio!  Rj.  —  Opazi 
StojSa  u  aviiji  jednu  veliku  jazbinu...  »A  .4t*  je 
to  zete?  Kako  možeS  )i  svome  dvoru  tqteti  uiUku 
propast?  Ziii^to  to  ne  zaroniš?  Npr.  34.  *Vr«  ^/lidcfMr 
koje  lijeliu  iakopali  sluge  oca  ujegova.  zaroniš  Kili- 
steji,  i  zaaude  in  zemljom.  Moji«.  I.  2ti,  16. 

zardsill,  ziiroamu  v.  pf.  za-rouvti.  v.  impf.  ro*it 
—  J)  rosa  zarosi  koga^  kad  padne  na  nj:  Ziidt 
ae  jedan  modar  oblak  od  Biidima  do  Prizrona  gnuJ 
baš  ih  nifrde  »unce  ne  ogreja,  nit*  ih  kakva  rosa  st 
rosila.  Npj.  2.  57.  —  2)  sa  se.  rcfUkif.  zar5aiti  ae  {i 
Pubr.),  a.  p.  prozori,  kad  od  zime  izbije  nwa  iznuK 
mit  Tbau  nberzogen  iverden,  roscidnm  fieri.  Rj. 

znrdviti,  zj^rovim,  r.  pf.  vidi  zariti.  Rj.  xa-roviii. 
vidi  i  zariljati,  zariuuti.  r.  impf.  roviti. 

7Jir<V7.ati,  ziirozum,  r.  pf.  n.  p.  tijesne  jratfe,  rukave. 
hinanfrolltm,  succingo.  Rj.  z.i-rozaLi,  kao  zavruuU  4. 
uzj^rnuti.  suprotno  firozaii.  isp.  narozati  ae. 

znrdžlti,  zi\rB£ira,  v.  pf.  (u  Srijemu):  metnuo  aam 
lozu  u  rastiio  da  zaroH,  pa  ću  na  prolje<5e  po^^(<8ttti, 
Rj.'  za-rožiti. 

zAriibast,  ndj,  flach^  aegiintus.  Rj.  za-rubaat  (drug^ 
poli  nsn.  u  rubi,  kao  zarubljen,  plosan,  piosnai,  tu- 
protno  zaoStrljat,  Ailjast.  isp.  zalubast. 

znrAbif  i,  zftrTibim,  v.  pf.  zufidchen  (t.  B.  dru  obat 
EyuU  eines  Stahes),  aeuuo.  Rj.  za-rubiti  ito,  n.  ^ 
gornji  kraj  od  štapUf  učiniti  du  bude  zaruluvt^  t«m 


zarubljiranje 


—  811  — 


Z,  »isijHli 


plosnatu  (a  ne  Hitjaaio).  snurotno  ?;aAiljiti.  t\  iptpf. 
zarubljivftti.  —  Jao  moj  tiipi  tuputic!  S  tobom  tupo, 
a  bu/  tebe  saruhljeno.  (G\edaj:  Ao  moj  ttipi  lupnno! 
8  toliom  /.!o,  a  he/.  tebe  i  gore).  1'obI.  lOS), 

ZHrutiEJivaujc,  n.  dus  Zufhichen^  a€(jwtiio.  Rj. 
ccrb<iL  f>(l  /„'irubljivati.  radnju  kojom  tkv  zurMJHJešto. 

/.nruhljivtlti,  zArhbIjujcm,r.  impf.  zHlUichcn,  aei{HO. 
Hj.  za-rubljivali  što,  n.  p.  gornji  kraj  od  štapa,  Hi- 
niti dti  bude  gnrubitsto,  kao  plosnato  (a  ne  šUjasto). 
suprotno  zaSiljivati.  r.  impf,  prosti  rubili  2.  v,  pf. 
ziirubiti, 

zAriirnn.  Čna,  adj,  d.  p.  zaruČoe  ma  nike,  kad 
drži  ^to  u  rukama,  tingenommen,  occHptituft.  Kj.  /.&- 
rućaij.  kao  upotrijebljen ^   zaprevdjen.  inp.  zftruOiti  1. 

xardi*itii  zjlrucim,  r.  pf.  Rj.  za-ruiiti.  —  J)  ler- 
tceiiden  (anfitUenJ,  applico,  implco  (u.  p.  bure,  vre<*n, 
torbu,  louac).  Rj.  kuo  upotrijebiti,  napuniti.  —  3  (u 
Bofil  dicvnjku,  t.  j.  darivati,  sfrh  mit  Eincr  verlo}}en, 
d€HpondcTe  Fihi:  /ano  skida  burme  po?.la^cne,  i  eu- 
ruci  ljepotu  pjevoiku.  Od  kako  sa'm  tebe  zaručio, 
Bvaka  mi  j«  ilobra  Hre6i  bila.  Uj.  vidi  vjeriti,  iapro- 
Biti.  —  Zamćićtt  te  sehi  pravdom  i  sudom  i  miloiču 
i  vtiloffrgjcm.  ()«.  2.  19.  SveSteuik  da  žeuiku  zlatan 
pr«ten,  po  tom  arebru  prsten  djide  nevjesti,  i  tako 
(/»  laruei  jedno  drntjonie  u  ime  presvete  Trojice,  DP. 
21IK  Vuvedenje  (uvopjenje)  u  crkvu  Solomuuovu  za 
znak  da  je  (precista  djerojka)  zaručenu  ttoiansttm. 
317.  —  3)  k^er  svoju,  vcrlobeHf  spondco:  Marina  se 
uabrižila  majka,  e  je  skonj  Maru  zaručila.  Rj.  vidi 
vjeriti  fza  druifotja). 

7.Hrn(*ivunj(?.  n,  Rj.  r.erhal.  od  zaručivali.  — 
1)  radnja  kojom  tko  zaručuje  sto,  v.  p.  bure,  vreću, 
lonac  (das  Ven\enden  —  .\nfiillen  — ,  apidicatio. 
Uj.).  —  H)  radnja  kttjom  tko  ::aru('u je  u.  p.  djevojku 
(ćii»  Verloben,  «pon:?io.  Rj.):  Zarurirunjc,  koje  je 
negda  bilo  odijeljeno  od  vjent5anja,  sjedinjeno  je 
a  njim,  te  se  svr^aje  pred  vjem^anjo  u  crkvi.  DP,  219. 

zaručivati«  zartićujeiu,  r.  impf.  Rj.  /u-rut^ivati.  r. 
impf.  prosti  ni^^ili  (i  se),  r.  pf,  zurućiti.  —  1)  rcr- 
U'enden  (anfiillen),  appUco.  Rj.  zaručivati  ii.  p.  bure, 
cret^u,  lonac,  ujmtrebljavati  ih,  napunjati.  —  2)  ver- 
lobeuj  spondeo.  KJ.  n.  p.  djevojka,  vidi  vjerivati. 

zAruenifii,  f.  die  Verlobte,  .^pousa,  de.tpotuiata.  Rj. 
koja  je  zaručena,  vidi  vjerenica,  jauklija.  —  t^Iimi 
a  desne  ruke  prsten  i  stavi  joj  (gjevojci)  na  ruku 
govoreći  joj:  >Ti  si  vtiojti zaručnica.*  Npr,  111.  PoMji 
svaie  u  Kotorske  strane,  da  čekaju  moju  zaručnicu. 
Npj.  .5,  3lK». 

zikrnfnik«  m.  dcr  Verlohte,  sponsu9,  denponsatus : 
IV  jgevojkn  svoga  zaručnika.  Rj.  koji  je  zaručen. 
riđi  vjerenik.  —  0  Voine,  o  moj  zaručuiče!  kupi 
avftto,  bajde  za  gjevojku.  Npj.  5,  525. 

z&riiduk.  zarutka,  r«.  dei-  Anfang  der  Jieife  (z.  B. 
dcr  Kirschcn),  rnhe>tcentia(?).  Uj.  za-rudak,  kad  za- 
rudi  K(o.  n.  p.  groztjje.    >sp.   Hrti  2,    Janu*  2.   Sarak. 

zarrtdjcti.  zanSdlm,  r.  pf  erroihen,  der  XeUung 
naht  kommen,  rubcscOt  ud  maturitatem  acccdo,  ma- 
turcsco.  Uj.  za-rudjeti,  počeit  ruđjdi,  safuijjicaii, 
u.  p.  ijrožgje,  tremje.  i*.  impf  zanigjivati. 

zariijBJiVanje,  ».  dan  Err6thčn,Ueif\verđen,  ru- 
beđo  iircedenM  ad  maturitatem.  Rj.  verhal.  od  zani- 
(givati.  stanje  koje  biva,  kad  zarugjuje  Uo,  n.  p. 
grozile. 

ZHru|(Jfva(l,  zar&jrjnjem,  r.  impf.  erratfiefi,  der 
lieife  uahcn,  rubesco,  matureaco,  Hj.  za-ru|yivati, 
počinjali  rudjcti,  postajati  rado,  crrcnkaato,  ri'jje^ 
n.  p.  grozgje,  trešnje,  v.  impf.  prosti  rudjeti.  v.  pf. 
/.anidjeti.  —  Rudi  ^roŽgje,  t.  j.  zarugjuje.  Rj.  G5ob. 
SAra,  2)  knd  grožgje  počne  sarugjivati,  ct  Aarac  2. 
Rj.  833b  (i  AaraV)'. 

znrAkatlt  /.arfn'em,  v.  pf.  erbriillen,  mugitum  edo, 
Rj.  za-rukati,  počeli  rukati.  »,  impf  nikati. 

z&rtihuvlje.  n.  die  Stickerei  am  Acrmel,  manicae 
ornataa:  Seja  bratu  zarukai^e  veze.  Rj.  za-rukavlje, 


t'«r  Mrt  rukavu.  —  Pot'ekaj  me,  suncp,  na  zabodii, 
da  navesetn  bratu  zamkavje,  oba  krnja  krila  paunova, 
a  na  sredi  oći  sokolove.  Npj.  1,  221). 

zarumeniti  h(*,  nTui  se,  v.r.pf.  rolh  werden,  eru- 
besco.  Kj.  wi-rumeuiii  se,  postati  rumen.  t\  impf. 
nituenili  se.  istp.  zacrljeniti  se,  i  sgn,  ondje. 

znrdret ,  *  unc^Ubchrltch,  summe  neccssarUis.  Bj. 
prijeka  potrefni. 

zi^'rzati,  KiVrŽem,  v.  pf.  aufui^hern,  hinniium  edo. 
Rj.  zn-rzftti,  početi  rzati.  r.  impf.  r/aii.  —  Dndu  konj 
pod  i?ovekom  sa'ric:  konj  veli  kobili:  »Hajde  bržel 
tiio  si  KAOstAlal«  Npr.  13. 

zftsad  (xa  sad),  zasiidn  (za  sada),  adi;.  —  Teftko 
je  za  sad  pravu  granicu  naznačiti.  Dauicn  2,  20.  ^u 
sad  ueka  bude  do^ta.  t^lhv.  Ribi.  1,  94.  Za  sada  da 
ih  (slovenske  jezike)  poznamo  samo  po  imenu  i  u 
glavnom.  Dioba  3.  Idi  za  sad;  a  kad  uzimam  kad, 
dozva^u  te  opel.  IVip.  bibl.  184. 

znsbdnSi^i,  adj.  koji  je  sasada.  —  Kaže.  da  je 
to  za  sad  njemu  najveća  nagrada...  nn  6iat  mu  sva 
slava  od  takovo^j  pisanja,  i  nagrada  eusadašnju  (a 
drugoj  neka  »e  ue  nada).  Pis.  69. 

zasAditi.  zasadim,  v.  pf,  Rj.  /.a-saditi.  —  1}  n.  p. 
njivu  čime,  hepfUmsen,  eonsero.  Rj.  v.  impf.  zasa- 
iL'jivali  1.  —  2)  Što  po  njivi,  cinseteen,  deplantv.  Rj. 
c.  impf.  zasiigjivati  2.  —  3)  kuo  zadjesti:  Vjerenik 
poneue  punici  svilenu  maramu,  komad  sapunn,  i  n 
njemu  cas'tgjcn  cekin.  Kov.  45,  r,  impf.  isp.  saditi  2. 

znsufijivrinjc.  n.  Rj.  verbal.  od  zasagjivali.  — 
IJ  radnju  kojom  tko  zusagjuje  n.  p,  njivu  čim  (dan 
Rcptlanzen,  consitio.  Rj.|.  —  2)  radnja  kojom  tko 
iiisagjiije  sto  n.  p.  na  njivi  (das  Einset/en,  plan- 
tatio.  Rj.). 

zasaifjivnti,  zasiVjujSra,  r.  impf,  Rj.  za-8ajyivati. 
r.  impf.  proRti  saditi,  r.  pf  zasaditi.  —  1)  bepflanzen, 
ronsero.  Rj.  zasagjivati  n,  p.  njivu  čim.  —  Ja  Gospod 
sagrapjnjcm  raxvaljeno  i  susagjujem  opustjeh.  Jczek. 
3*5,  30.  —  2)  cinseizcn,  dcjdauto:  Mlada  Mara  rano 
podranila  u  bostanju  da  sadi  cvijeće,  kako  koje 
cvijeće  zasagjuje,  tako   ndada   njega   namjenjuje.  Rj. 

ziisalili.  lim,  V.  pf.  ovako  ti  zasalili  volovi!  (kad 
polaznik  čestita).  Rj.  fett  tierden,  pinguesco.  Rj.^  za- 
saliti.  glagol  se  drukčije  ne  naUizi.  isp.  auIo,  vidi 
ufTojili  *e;  opreiiliti,  opretHati;  odebljuti.  —  Ali  se 
I/.railj  u^oji.  pa  se  stade  ritati;  utio  si,  udebljao  i 
za^sulio.  Moj«.  V.  32,  15. 

ZAsavlea.  /.  voda  u  Mačvi  koja  teče  iz  uotoka 
Botra  a  zaljeva  kaHo  i  iz  Save  viSe  Ruvnjsu  Rj. 

zAsc,  ziis^btr.  adv.  vidi  napose,  i  sgn.  ondje.  — 
t'arevi  koji  do^jože  bijahu  za  se  u  polju.  Dnev.  I. 
19,  9  (zu'ic,  separatim,  (jesondcrtj.  Predsjednik  veli- 
ko^ra  suda,  koji  je  avoje  sjednice  držao  zu  sebe,  A 
ofltalijeh  pet  popećitetja  imali  su  sjednice  /ijedno. 
Sovj.  58.  isp.  8cbe  3b. 

zaselak,  z^.-^elka,  m.  ein  Dorf  dite  su  einem  an- 
dern  gehort.  Rj.  za-selak,  selo,  koje  pripada  drugome 
selu.  isp.  začelje.  —  Po-^elica,  nuilo  selo,  zaselak.  Kj. 
64Ta.  Neki...  naaelij^e  se  ti  Kiiijat*Arvi  i  zaseocima 
njezinijem,  i  u  Divonu  i  u  zaseocima  njepovijem. 
Nem.  11,  2.5.  Zaselak  selu  Kadanovcinm.  DKj-  1,  07. 

z*s«ljc,  M.  sto  » zai^elftk?  —  Ookle  sagje  na  ravno 
Krnovo,  a  tu  Vuče  pade  na  danii^tc  u  saselje  u  raži 
ozimoj.  Rj.  451  a.  Dokle  vojska  niz  zaselja  doila  kod 
toiine  Muje  Zalovićn.  Npj.  4,  424. 

1.  ziiNiJatl.  zj'iBijem,  v.  pf.  n.  p.  njivu  čim.  besdcn, 
vonsero.  Kj.  za-Hijali.  vidi  nasijati  2,  r.  impf  zasija- 
vnti.  —  Kvo  vam  sjemena,  pa  zabijte  njive.  Moj«.  I. 
47.  23.  Izmegju  mnogih  običaja  i  molitava  kojima  je 
crkva  TIristova  zasijala  djeci  svojoj  put  ovoga  rtrota, 
ima  jedna  svela  radnja.  DP.  352. 

2i  zasijat!,  zaatjam,  v.  pf.  za-sijati.  r.  impf,  sijati. 
~  1)  značenje  kao  u  za.'^ijati  se.  vidi  zaajati.  —  Al' 
u  boru  mlada  moma,  pak  tas^ja,  kano  stmce.  Npj. 
1,  364.  Kroz  marame  sus\jalo  Uce,  svatovima  oči  ze-- 


zaslJo«aDj« 


—  812  - 


7.a«tjedtii^« 


sjenile  od  goKpockojr  lica  i  ojrjela.  3,  518.  —  9)  «« 
»e,  refitkH.  zasijati  »e,  ergln^^zen ,  cfftdpeo,  cf.  znsjftjnti 
86,  xfl8Jaii  8e:  Zasija  se  skcriet  i  kadifii.  Rj.  vidi  i 
KasvijeOiti  ae. 

znsij^fiinjc,  n.  Rj.  rcrhitl.  od  zasijecati.  —  1)  rttdr^ja 
kojom  tko  zasijeca  n.  p.  drvo,  ili  Ho  «  Ho,  {das  An- 
haiion),  acf'ifiio.  Rj.  —  2)  radnju  kojom  tko  rasijeca 
jtut  (daa  Verhaiien,  to  iiri»oril>ua  stratiH  impedire.  Rj.). 

xnslj^r«ti,  zbsijeoiim,  r.  ivipf.  lij.  za-sijei^aii.  v.impf. 
prosti  HJei^i.  r.  pf,  /.aHJe(?i.  —  1  a)  n.  p.  drvo,  ankuuen, 
iiCi'ido.  Kj.  ^  b)  u  prenesenom  smislu:  Dio  historije 
južnih  Siovena,  koii  i  u  političku  historiju  naSe(?a 
narodu  duboko  ratijecn.  Rad  0.  191.  einschl/ifjen^  sich 
auf  ctu'as  beiifhen,  rcfctri  ud  aUifiiid,  ptrtinfire.  — 
2)  put,  verJuii^u,  arboribus  stratiš  impedio.  Itj.  us/e- 
ćenim  drvećtm  saqragjirnii,  —  sa  pe»  ptiH^.:  Po  Sr- 
biji onnmo  se  kolovozi  fe§(?e  zavaljuju  i  j«»yV'(y«, 
nejro  »e  popravljaju.  Danica  2,  53. 

in.slj^vSnje.  n.  verhttl.  od  2  xa»ijevati.  rudnjn  kojom 
tko  -«i<i;Vrfi  )i.  p.  njiim, 

1.  zitsij^vnli,  ziisijevam,  v.  pf.  crhUi:en,  effulgco: 
kad  zasijevaju  munje.  Uj.  za-sijevati,  početi  sijevati. 
V.  impf.  sijevati.  —  Gromovi  zagrmjo^c  i  munje  sa- 
Hjcviisc.  MoJ8.  IT.  19,  1*5. 

2.  zasijt^vati,  ziLsijpvfim,  t.  impf.  za-sijevati.  v.  impf, 
prosti  1  ajjati  ^sljcm)  1.  r.  pf.  zasijati.  —  Ne  zasijecaj 
njive  ftvoje  dvojakim  a'iciHeuom .  Moj«.  II,  10,  19.  A 
vi,  gore  tzrailjeve,  hi('rete  rađene  i  zalijevane.  Jezek. 
36,  9.  sa  »e,  pa^ia.:  U  ovo  m  vrijeme  tijem  jezikom, 
kao  sjemeuom  njive,  istom  zasijevaju  gdjekoje  vrele 
knjižovnosii.  Ogled  IV. 

KJisiliti,  ITra.^r.  pf  ^ualtit^  iverdcfi,  p/m  nandAcor 
ct  fiotentinm :  Ruka  mi  jo  desna  ::a»ihla,  nabija  hritka 
krvi  /.»jleljela.  Hj.  za-ailili,  silan  j^stati.  vidi  ziićiliti. 
t'.  impf.  ailiti  se. 

7,dslp,  »1.  Sto  se  n  rodenid  zaspe  w  kos  da  $e  melje, 

—  Za  oelo  bm&DO  zaspe  (*e  po  40  hiljada  oka  "žita, 
koje  se  melje  svojim  redom.  Taj  se  zaifip  tamelje  za 
7  daua  i  za  7  no6.  Megj.  202. 

za.slpii^,  zasipiiča,  m,  (u  Bačkoj)  u  vodenici  mjora 
(od  deael  okal  kojim  ae  žito  zaajpa  u  kofi,  Getreide- 
ma.vtf  moditiit  guidam.  Rj. 

z^st|ulnj(«,  II.  Rj.  tcr^n/.  o(i  zaaipnti.  ^  1)  rtuhija 
k(^jom  tko  rasipa  n.  p.  liludenac  zeiidjovt  (lUva  Uebcr- 
aehfilten,  Verechiitten,  obrutio.  Rj.l.  —  V>  raduju 
kojotu  tko  zasipa  žito  da  se  melje  (das  HineirHflnitten, 
iufuaio.  Rj.).  —  S)  radnja  kojom  tko  rasipa  koga 
kame^ijcm;  die  Stciniganf}^  lapidatio. 

zAsipati,  pam  (pijem),  r.  impf  Rj.  za-sipati.  v. 
impf  proaii  sipati,  f.  pf.  zaauti.  —  J)  verschiiiten, 
ubersi'huiten,  ohrao.  Rj.  zasipati  n.  p.  studenac 
zemljom,  isp.  ziianti  1.  —  Zanavljali  vinograd,  t.  j. 
nosili  novu  zemlju,  to  zasipati  oko  ćoko(^a.  Rj.  185b. 

—  2)  žilo  u  ko5  (kad  se  meHe),  hitieinschUtten,  in- 
fundo.  Bj.  -  sa  se,  pass.:  drot,  2)  u  vodenica  ko5 
gdje  5€  žito  zasipa.  Rj.  KKJb.  Zasipah,  n  vodenici 
mjera  (od  deaet  oka)  kojom  se  Hto  zasipa  u  kos.  Rj. 
Ui4a.  —  S)  kamenjem,  steinitjen,  Japido.  Rj.  vidi 
kamenovati  (v.  impf.  i  pf).  —  Jeniaalime,  koji  ubija.4 
proroke  i  zasipah  kamcf\jeyH  poslane  k  sebi!  Alat. 
93,  27. 

zasfHin|r,  «.  das  Beftchelssen,  concacatio.  Rj.  verb. 
od  Kasirati,  radnja  kojom  tko  rasira  što. 

»isfrati,  ziViriim,  r.  impf.  beseheissen,  concaco,  Rj. 
sa-(firati  sto,  srati  u  nj,  v.  impf.  prosti  arati.  v.  pf. 
zaarati. 

zjksiritl,  i^m.  r.  pf.  n.  p.  mlijeko,  anlaben,  das 
Lttb  in  die  ^f^lch  scftUtien,  coagMum  injicio.  Rj.  za- 
siriti.  V.  impf  siriti  I. 

ziVsisati,  sam,  t;.  pf  kad  f.enn  na  novo  zalradni, 
a  ioS  dijete  nije  odbila,  onda  se  knže:  zasisalu  dijete. 
Rj.  za-rtiaati,  r.  impf.  nisat!,  sati. 

zftaltitli  tlra,  r.  pf  Rj.  za-sitili.  r.  impf.  »itili.  — 
1}   koga,   9atUgenf   satio.   Rj.  prdazno:  Zapitaj  ga 


(Usuda)  kakva  je  ovo  nesre^Ja,  te  ne  mo^n  Mvoje  dra- 
Hne  nikako  da  snsitim.  Npr.  74.  —  2)  satt  hekomniefi, 
sfttior.  n.  p.  kad  «e  hrani  svinja,  jm  sašiti,  i  podlije 
malo  jede.  Rj.  fieprela;:no. 

znsjrtjad,  zanjrijTm,  zAsJatl,  z^sjam,  r.  pf.  »a-sja- 
jati,  za-rtjati.  vidi  zasijati  {>  se),  r.  impf.  sjajati  [i  se). 
sjati  (>*  ae).  —  t)  značenie  kao  sa  se  refleks.:  1  za- 
t{fa.^e  krst'iti  barjaci  niz  Široko  polje  Mijokovce.  Spj. 
4,  34fi.  Gospod  iziđe  sa  Sinaja .  .  .  tasjn  s  jrore  Fa- 
rauske.  Moj«.  V.  .Ti,  2.  Boie!  povrati  nas,  neka  za.^a 
lice  tvoje!  da  se  spasemo!  Ps.  bO,  3.  —  i$)  sa  se. 
refleks,  z^sj/ljati  se,  ziajati  se,  rirfi"  zasijati  ae:  Zasjede 
se  toke  na  prsima.  <!)d  vatre  se  sva  crkva  zanjuja.  Rj. 
—  Kopajn(*i  i  izf!^<5n(?i  zemlju,  kad  li  —  r«*;«  ni«  se 
nešto  fcao  da  mu  sve  J.drnke  sunt'nne  n  oiM  sinuSe. 
Npr.  100.  Zasja  se  oni  draip.  katnen.  214.  Izvadi  od 
oni  prsten,  zasja  se  jezero  i  planina  od  ftjepa  te  joj 
(aždaji)  zaslijepi  otM.  263.  Ta<la  ve  se  pravednici  za- 
sjali kao  sunce.  Mat.  13,  43. 

ziksjeri.  zasij^ć?m,  p.  pf.  Rj.  za-sjec^i.  r.  impf,  za- 
sijecati. —  J)  n.  p.  drvo,  anhauen,  accido.  Rj.  — 
Ako  li  ho(?e  da  prinese  pticu  ,  .  .  aveStenik  neka  je 
metne  na  oltar,  i  glava  neka  joj  zasijefe  noktom. 
MoJB.  m.  1,  15.  sa  se,  pass.:  Rozpvn,  dvije  vrljike 
od  kojijch  se  jedna  na  vrlui  malo  rascijepi  a  drntja 
sa  strane  zasiječc  i  u  onu  raflcijcpljenu  nmotne.  Rj. 
653b.  —  2  a)  n.  ^.  put,  rerhaneri,  arhorihus  stratiš 
impedio:  ljudi  zasjekli  zbjeg  u  planini.  Rj.  HAJećenim 
drvtćem  sagraditi.  —  Kako  su  ti  parloji;  vinoirradi,  i 
drumovi  tvoji  saffječeni,  obaljene  tvoje  zadužhiue. 
Npj.  4,  313.  —  h)  sa  »e,  refleka.  sich  rerhai(en,  m»- 
niri  arboribus.  Uz  ratove  ljudi  se  akupe  u  planini  u 
veliki  zbje^  pa  se  zasijckn  da  bi  ae  mo;;li  hraniti. 
Rj.  —  H)  Zasiekao  brke  kao  na  trupici.  PohI.  86. 
[isp.  SiSano  kumstvo,  kaf^  se  djetetu  prvi  put  siječe 
kosa  )5iŠa  se).  Rj.  840b.  J^iSobrk  koji  Ji§a  t.  j.  pod- 
sijeca  brkove.  Rj.  841a]. 

zAsJedn.  f.  Rj.  za-»jeda.  za  postanje  isp.  zasjedati 
1,  zasjesti  4.  —  J)  der  Uinterhult,  insidiae.  Rj.  riđi 
busija,  meteriz,  2  zastava.  —  Ni  moja  hajka,  ni  moja 
zasjeda.  (Za  tijem  nije  mi  stalo).  Posl.  321.  8rbi  pak 
dof^'eknju  na  zasjedama,  koje  su  već  bili  namjestili-, 
pa  udri!  Danica  3,  172.  Kad  doaja  na  zusedn^  Srbi 
iznenada  opale  h  puSaka.  MiloS  76.  On  pošalje  ne- 
koliko momaka  napred  u  zasedu.  da  ih  pohmi,  kad 
udaro  onuda.  176.  Kad  Jokaim  i  Miljko  adfirr  na 
zasedu  .  ,  .  1  tako  (Miljko)  rastera  sra  zascAu.  177. 
Jerovoam  zavede  zasjedu  da  im  zapjn  za  lefrja.  Dnev. 
n.  13,  13.  —  ^)  (po  jujrozap.  kraj.,  koje  s.^  ^tvori  i 
zasjeda]  mjesto  nadno  stola,  prema  pornjemii  C'elu. 
osobito  na  svadbama,  der  Plat:  antrv  am  Tinche^ 
dem  Vorsitzer  gegeniiber,  tricliuH  pars.  Rj.  nVli  1  fj|- 
stava  1.  donje  čo]o,  suprotno  če\o  2.  fronije  ^elo, 
protVlje,  zni^elje.  —  Vojvode  svuda  sjc/laju  u  zasjedu, 
u  dno  trpeze.  Kov.  69.  —  3}  (osobilo  u  Piu'tr.)  odre- 
pjeni  svatovi  koii  sjede  u  zastaNT.  Kad  djevojci  dujtt 
dobru  molitvu,  arije  zasjede  drže  veo  izuad  nje.  c/l 
1  zastava  2.  Rj.  —  Djevojka  klekne  na  proatrt« 
stnike  ...  a  dra  zasjede  uli  zaj^tnve)  uzmu  joj  veo 
8  glave.  Rj.  124b. 

zasjftdaf,  zasjedA^a,  m.  koji  easjednet,  n.  p.  u  lovu^ 
der  im  Hinierhalt  TJegcnde,  insidiati.r'.  Icad  se  haj- 
ka^i  približe  zasjeda^ima,  Rj.  koji  zasjeda,  čeka  » 
zasjedi, 

zasjedA^eTi  adj.  sto  pripada  easjeđaču. 

znsj^điifk?,  ađj.  šio  pripada   zasjedaČima  ili  f(Hj 
sjcdaćn  kojemu  god:  Izbavi  nas  (Bojj)  i."  r«X»4  iiepi " 
jateljskih  i  zasjednfkih  na  putu.  Jezdr.  8,  31. 

zflsjcdunjo,  H.  Rj.  verhal.  od  zasjedati.  —  J)  imanje 
koje  hiva,  knd  tko  zai^eda,  sjedi  u  zasjedi  (da«  r.nn**rTi 
inaidiaiio.   Rj.).  —  2)  stanje  koje  biva,  kad   tkn     . 
sjeda  gdjegod,  ostaje  zadugo  sjedeći    das  Vi-r- 
mora-  Rj.),  —  3)  vidi  sjednica  3.  — 
čela  je  po  vaskrsovanju  opet  avoja  m-j  _      >    . 


■a^edAti 


—  813  — 


uuloBlii 


• 


Srb.  1817,  '&'^2.  Jedanput  uie  vrKliu  u  Sitsjedanijc 
Kuflke  akiideiuijc.  Strni.  1880,  HGti.  su  stari  nasU 
isp.  bojL:ojuvijenije. 

Zl'l^\i4*dtlll,  zilHJedriin,  r.  intpf.  1^  rji-ajedmi.  v.  ivtjif 
prosti  BJedaLi.  v.  pf.  zii.ijednuli,  zaajeftti.  —  JJ  htaernj 
insidior.  Kj.  kao  vrehatit  čekati  u  tusjcdi:  Sin  (je)  inoj 
podigao  aluffu  mojega  na  me,  da  mi  zaajeda,  iSam.  1. 
2'2f  K.  »IJodi  K  nainu  da  vrebamo  krv,  da  zattjedemu 
pravotnc  ni  za  «to«  ...  a  oni  vrebaju  svoju  krv  i 
sit^eduJH  utojoj  duii.  Vtli,  1,  18.  —  2j  sich  versiUeit, 
sedendo  morari.  Rj.  kno  njedeći  ostajati  gdjegod  za- 
dugo, n.  p.  kud<}oa  ide,  svagdje  sasjeda. 

ziksJeclnuM,  ^nem,  v.  pf.  vidi  z:uyc9ti.  Rj.  i  pri- 
mjfre  undje. 

zasjeku,  f.  —  1)  dcr  Verhau,  arborcJt  stratae  pro 
muuitnento.  Uj.  za-BJeka,  kud  ae  drcećć  u.-iijeć.ci  ftjim 
sagradi  za  obranu.  i»p.  zanijeeflli  2,  zaajeći  (i  ee)  2. 

—  Lujući,  da  se  carski  lermaui  i^ale,  i  da  »u  gježlo 
isprikivani  po  zbjegovima  i  po  caifjekuma,  oilogi  »u 
luitttili...  Danica  3,  177.  Ouoje  naćini  Šanac,  a  una- 
okolo utvrdi  se  cayckama.  Sovj.  43.  —  2)  Najdonji 
hodnik  bjoAe  pet  bikata  .^irok,  a  «rednji  iiest ...  a 
lre(?i  »edam  .  .  .;  jer  načini  saf^eke  na  domu  apolja 
u  naokolo,  da  se  grc<lc  ne  ulažu  u  zid  od  doma.  Car. 
I.  0,  «!  (di^  Ahsdtze).  isu.  zasjeiSi  1. 

z&sjcnn.  f.  daš  Mlenatperk^  praesUgiae.  Rj.  sa-itjeua, 
djelo  kojim  se  tko  zasjeni,  vidi  opsjena,  maStauije, 
Bijeri.  isp.  (5araUiuija. 

z&sjeniic,  zilHJjenea,  m.  (n  Booi)  dcr  Sduitien,  umhra, 
cf.  zasjenak;  Traii  Vaso  zasijenca  da  se  zakloni.  Rj. 
7.a-fljenac.  isp.  zasjeniti  2.  po  Njem,  i  Lat.  tumačenju 
zaajonftc  je  što  i  ajeu,  koje  mdi^  i  si/n.  ondje;  uli 
kako  Sii  koze  cf.  zasjeujik,  biče  šio  i  zj^jenak,  t.  j. 
kad  jHJettcv  f^a,  ono  mjesto  koje  mjesečitui  ne  obasjava^ 
gdje  je  ^jen, 

zA^euiik.  7.^i8ijeuka,  vi.  u  zaaijeuku,  in  dein  MondcS' 
schatten,  in  umhra  lunari.  Rj.  za-8Jenak.  vidi  za^ijeuac, 

zasjeniti,  nim.  ».  ^/.  Rj.  z»-sjeniti.  r.  impf.  sjeniti 
se.  —  1)  t.  j.  oći,  blcnderif  praestigior.  Rj.  —  .Savi^'u 
Ftc  Grku  oko  grla,  pa  6u  mjernu  odi  zasjeniti.  Xpi.  3, 
33.  neprelasHo:  Ja  kakva  je  cura  Ljepoaaval  Kroa 
maramu  zasijalo  lice,  svatomnu  oči  zasjenile  od  eo- 
Hpoekog  lica  i  oji^ela.  Npj.  3,  518.  —  2)  (u  C.  G.): 
l>ok  MoraĆH  sunce  ogrijalo,  ogrijalo  pa  je  sasjenilo. 
K].  abnscUatlen,  obumbroj  vidi  oHJenili?  Rj.* 

ztksjesti,  zruojedćrn  (dnem),  r.  pf.  Uj.  za-HjeHti.  vidi 
zaMicifauti.  v.  impf.  zasjedati.  —  1)  n.  p.  za  aofru, 
sich   sctzen,   cousido:  ZA!yedi>^e  jui  Hofru  junaci.  Rj. 

—  U  j^ospockc  »lole  ::axjednula.  Rj.  I94b.  Ako  ic  i 
rgjavo  vrijeme,  putnici  putuju.  (Kazala  baba,  kad  hu 
uekaki  putnici  bili  ca/^jeli  oko  vatre...).  Hosl.  3.  — 
2)  koga,  Hctgen,  eincn  Siti  unucisen^  coUoco,  lovuni 
(iftnigno :  Zasjede  ih  za  aofre  gospodske.  Rj.  prc- 
la:no.  tidi  pOMitdili  (koga  n.  p.  za  sotVu)  2.  —  SJ  za- 
BJelo  sunco,  untcrgehen,  occido.  Uj.  vidi  za<5i  1,  i  si/h. 
ondje.  —  J'o  Nenade,  moje  žarko  sunce!  rano  ti  mi 
ti  beSe  iziAlo,  pa  mi  tako  rano  ti  -nscfic!  .\pj.  2,  81. 
i  oeaj  primjer  ideoramo:  Otidoše  pravo  ka  »Sijenju. 
Nft  dva  aata  sunce  ih  zaselo,  na  dva  sata  dnleko  od 
Senja.  3.  liM).  —  4)  sich  in  UintcrhaU  letjen,  insi- 
dior: zafijeli  u  planini  da  ćekaju  Turke.  Rj.  isp.  za- 
sjeda 1.  vidi  sapasti  2,  lu  primjeru  Npj.  2,  (}32;  itd.). 

—  Zasjedać,  koji  Sfisjedne  «.  p.  «  loču.  Rj.  194b. 
t)de  Zeko  zai^esV  od  Zapada,  da  ne  bježe  Turci  u/ji 
Sava.  Npj.  4,  282.  Idite,  i  zaledite  po  vinogradima. 
pa  kad  izitiu  kderi,  olmite  svaki  »el»i  #.enn.  Sud.  21, 
2tK  zasjesti  kome:  Uodi  s  nama  da  vrebamo  krv,  da 
toji^edcmo  pravome  ni  za  kto.  Vtič..  1,  II.  :a.ycsti  koga: 
Vh  flpadoše  u  bogaze  tvrde,  zasjedošc  u  bogazim*  Turke. 
Npj.  3,  459.  —  5)  sich  versitsen,  aedendo  moror:  hajde, 
ftiii  Bi  zoAJeoi  nema  ga,  znsjeo  negdje.  Rj.  osiait  gdje 
BJedeći  sn  dugo.  —  S)  zasjeo  zalogaj  u  grlu,  atecken 
bleibcHt  ud/taaeo.  Itj.  —  Tako  mi  voda  ne  $U9Jela 
\u  grlu  ue  HUla)!  Fofll.  301. 


a&UKkAkriiijo,  n.    <Uis  Umzingeln,  circumveniio.  Rj. 

verbal.  od  za-^kakaii.  r<tdnju  kojom  tko  zaskaće  koga. 

1.  /.a.skikkali,  ziinkaćem,  r.  impf.  \u  U.  C),)  um- 
zingeln,  r/n  amvinio  Uj.  za  -  skakati  kofjn,  skačuH 
opkoljavati,  optjecaii  ga.  c.  pf.  zaskoćiti.  —  Zaskaću 
ga  sa  svakoje  bande^  puškama  ga  ubiti  ne  mogn.  Npj. 
4,  8S. 

2.  za.skAkaii  se,  zj\skitOem  se,  i*.  r.  pf.  auf/tpringen, 
ctsilio.  Rj.  za-skakali  se,  uzdi  skakati,  dati  se  na 
skakanje,  vidi  /.agicati  se.  t-.  ivtpf.  zaakakivati  se.  — 
On  izigje  na  gorn  Petrovu  ...  pa  V  zaskaka  juuak 
nis  pla7iinu.  Npj.  3,  144.  Zuskaka  se  Tonjaga  di- 
vane, kako  Ijeljen  od  tri  godinice,  pa  on  ode  drumu 
Subniiaskom.  4,  280. 

I  zaskakivanje,  n.  verb.  od  zaskakivati  ae.  radnja 
kojom  "d  tko  zaskakuje. 

zaskakivati  8t%  zaski^kiijSm  se,  r.  r.  impf,  ska- 
kanje započinjati,  v.  pf,  2  zaskakali  se.  —  Uzjalin 
Ibro  konja  u  avliji,  sve  se  pod  ujira  haj'-an  ra.vA'«- 
kiva.  HNpj.  3,  327  (^askakiva  se  dijalekt.  w\j.  za- 
skakuje se.  i«/j.  poskakivati,  poskakujem). 

zask^fiti,  zilskoi-im,  v.  pf.  (u  0.  ti.)  umzlngrlny 
f^ircainrenio,  cf.  opkoliti,  optet5i:  Zaskcčrise  Gunjanske 
kozare.  Uj.  za-sko^iti,  kao  skačuii  opkoliti,  v.  impf. 
1  zaakakati. 

zOvSlu'Abiti,  i/^\iTobim,  V.  pf.  .<turkeu.  amtjlo  corro- 
boro  (liniea),  cf.  uštirkali.  Rj.  za-skrobjti  n.  p.  Jto- 
sutje.  vidi  i  zaSkrobili.  r.  impf.  skrobili. 

zik.slada,  /".  dei'  NachtiacJi,  das  Dessert,  metisa 
scciinda,  bcllaria.  Rj.  za-slada.  isp.  zasladiti  2.  — 
Moje  mii  oči  rakiju,  moje  mu  lice  pogaća,  a  bijelo 
grlo  zasludu.  Npj.  1,  4:15. 

zaslAdiii.  zi^sladim,  r.  pf.  Rj.  za-sladiti.  t\  impf. 
zaslagjivali.  —  1)  versvts^cn,  reddo  dulcc,  dulcoro. 
Itj.  zahladiti  što,  učiniti  da  bude  s^latko,  slagje.  — 
/č)  Nuiiitifich  halten,  mensam  scctindam  habco:  daj 
mlijeka  ili  kubatiijeh  šljiva  da  zasladimo  malo.  Rj. 
isp.  zasladi. 

zaslai^ivanJiN  »».  dus  Versussen,  dulcoraiio.  Rj. 
verb.  od  z.islagjivati.  radtija  kojom  tko  zaslufiJHJe  što. 

zaslasjivati,  zft.<»lagjiijem,  !'.  impf.  verau}iHen,  dul- 
coro. Rj.  zu-slugjivali  sto,  činiti  da  bude  slatko, 
slagje.  v.  impf.  prosti  sladiti,  r.  pf.  zasladiti. 

zftsIaBjanJe,  n.  vidi  zaklanjanje.  Rj.  vidi  i  zaalo- 
njanje.  zakloiijanje. 

zikslnnjati,  njfuu,  vidi  zaklanjati.  Rj.  v.  impf.  za- 
slanjati.  vidi  i  zaslonjaii,  zakloujati,  zasriljati.  isp. 
zfl&tu'ivati.  r.  pf.  zasloniii. 


ztisHJfrBitl,  ziifllijepim,  i*.  pf.  kome  oći,  verblcnden, 
occaeco.  ili.  ?:a-elijcpiti  koga.  ačijUti  da  fti*rfc  slijep, 
da  ne  vidi.  v.  impf  zaMjopljivati.  —  .ledan  zmaj 
doleće...  mladić  puHi  oganj  plavetan  iz  prstena  te 
mu  saieže  krila  i  oči  zaslijepi.  Npr.  2ti3.  Kjid>av 
razlog  zaslijepi.  DPosl.  t*'>.  sa  se,  pass.:  Da  se  nije 
d(io  zaslijepiti  mržnjom  na  mene  mojijeh  neprijatelja. 
Odbr.  od  ruž.  15.  Da  se  i\jifuive  oei  zaslijepe  da  ne 
vide.  Rim.  11,  10. 

zaNliJ^pJetii  za.'^lii^pTm.  i*.  pf,  ciblinden,  oculis 
capior  ffig.).  Rj.  za-elijepjetL  postati  alijep  (u  prene- 
senom smifdu;  u  /ir««'0«i  smislu:  oslijepjeli).  v,  impf. 
prosti  alijepjeti.  —  i^ta  iska^  Izrailj  ono  ue  dobi,  a 
izbor  dobi;  ostali  pak  za-tlijepike.  Rim.  11,  7  (bolje 
zaslijepje&e).  Kad  se  krv  u  <5ovjeku  zaplauiti,  hoće  i 
oči  da  mu  aiMijepc.  Prip.  bibl.  71. 

zi\sUtti(i,  mm,  v.pf,  rotzen,  muco  obducor:  §ta  »i 
zaslinio  (kaiu  djetetu  kad  pla^c).  Rj.  zu-sliniLi,  po- 
četi sliniti,  v.  impf.  sliniti. 

zAslon,  »1.  Rj.  za-slon.  isp.  zasloniti.  —  1)  tndi 
zaklon.  Rj.  —  2J  {u  Lici)  biiela  ili  šarena  prtena 
kecelja,  fito  nost!  kr«(Jauke  (a  LriA6inke  nose  vunene 
pregače).  Rj. 

zasIbMili,  zilslonim,  vidi  zakloniti.  Bj.  0.  pf.  za- 
aloniti.  hto  prost  glagol  ne  doUigi.  isp.  aloniti.  v. 
impf.  zaalonjati,  za.'ilaujaU. 


saslonjanje 


—  814  — 


3.  Kostajatf 


ziislodjanjo,  n.  vidi  zaslanjanje.  Kj.  i  nim.  ondje. 

zrisloiijiiii.  iijam,  vidi  KaslaDJuii.  lij.  i*.  impf.  za- 
slonjiUi.    I  idi  i  .<»/«.   kod   zuKlanjati.    v.  pf.   zaaloiiili. 

^fiMluffn.  /".  lij.  za-Hlu|ra.  i.v/j.  z:K*lužiii.  —  J)  ui 
vojv.)  das  Verdicn^i,  merihim.  Rj,  —  Dobije  ea 
onobtte  naslage  Madžarsko  plemićsivo.  Danica  4,  12. 
I:  uvaženijii  njegovih  saaluffa  knez...  dade  lun  Ženi 
i  detelii  bezbri?.no  uživljcnje.  4,  IG.  Tako  Miloš  po 
nvojim  zaslugama  ostane  sam  prvi  Btnrc?.sina  nad  Sr- 
bima. MiloA  38.  Imam  U  ju  kakit  zuHlntfu,  što  Hniii 
one  pjppme  skupio.  Odg.  ua  ut.  28.  Sto  je  skupio 
koliko  se  moglo  srpske  oblaali  ...  To  je  njegova 
velika  sasluga.  DM.  4.  Ocijeni  zasluge  njegove  za 
linguisLiku.  Rad  9,  192.  —  2)  vidi  uelupa.  —  Da  je 
B  područnim  sebi  narodom  ćinio  velike  sasluge  dvoru 
Austrijskome.  Žitije  3.  Jemundein  Bienste  Uisten; 
opcravi  ulični  navare. 

zks\xisx\i'\ ,  5am,  v.  pf,  vidi  začuti:  Al'  iz  gore 
(ovor  saslušcae.  Rj.  za-slu5ati.  v.  impf.  sluSati. 

zdsluŽun,  zAslužna,  ndj.  verdicn^tvoll,  bene  meritus. 

•služau,  koji  ima  saslnga  sa  sto.  —  Vcotna  saslnini 
ga  slovenske  jezike  Nijemac.  Dioba  10.  Sliijher,  iz- 
megju  Bvijeh  stranaca  -nujsafihiiniii  u  ftlovenskoj 
filologiji.  Rad  1,  113.  Za  lakim  ćlanom  svojim  .  .  . 
ca  Stovene  prccashthiim ,  duboko  žali  akademija. 
9,  190. 

zaslAžiti,  ziialufim,  v,  pf.  twd*cn<»i,  promereor. 
Rj.  za-9lu?,iti.  tsp.  doalAjati  se,  doatftjim  se.  i'.  impf. 
zasluživati.  —  C-ruogorci  hvatajući  i  8u5e(?i  ukljevu 
saslui^  na  godinu  po  ^lekoUko  hiljada  dukaUt.  Rj. 
777a.  i>to  sam  do  sad  hinila,  neka  je  za  tebe,  a  od 
sad  da  mi  da  Rog  lu  sei>e  da  taslutim.  Npr.  84. 
Kad  ćuje  (i^ovek)  ^ta  je  sa  Ženinom  kt^crju,  žao  mu 
bude,  *ali  joj  je  re^-e  »mati  to  zaaUićila  kod  Boga, 
jer  j«  na  ttdie  badava  mrzila.«  13(>.  Po  zakonima 
ovoga  mjesta  lanlužio  je  ttmrt.  218.  Vu^e  za  »obom 
lićinu.  (Žtislužio  je  vjejiala)-  Posl.  40.  Laži,  kojima 
je  nczaslužirun  slavu  pridobio.  Odg.  na  ut.  3.  Ovako 
rade<5i  mogli  bismo  easluzitij  dct  nttm  inostranci  vje- 
ruju. Pis.  47.  Ali  ju'  znalnzio  sud  bezbožni^ki.  Jov 
8l»,  17.  8a  se,  pasu.:  Ako  je  krivica  bila  takova,  da 
se  yiij€  njom  znslniHu  smrt,  onda  .  .  .  DM.  ^(M. 

za.sliiživttiije,  u.  das  Vcrdieneii,  promcritio.  Rj. 
vtrh.  od  zaHhiživati.  radnja  kojom  iko  sanlužujc  ^to. 

zaslužirtlti,  /.anltižujem,  f.  impf.  vcrdicnen,  pro- 
mereor. Rj.  za-služivnti.  r.  impf.  jtrosii  služiti,  v.  pf. 
zaslužiti.  —  8tane  živeti  s  carevom  kCori  kao  svaki 
ba^ćov:ui,  nose<?i  zelen  u  grad  i  tako  po  ntogod  za- 
gluzujut'i.  Npr.  206.  Volovi  oru,  a  konji  zoblju.  (Ovgjo 
ae  misi  i  jabadi  konj,  i  zna^i  da  on  vifte  troM  n(^go 
tusUiiHJe).  Posl.  39.  Osobiti  sjtomen  i  pohvalu  ovdje 
laftlujuju  Madžari.  Kov.  8.  Ova  knjižica  osobito  za- 
služuje, da  se  na  nju  malo  pogleda.  Odg.  na  sit.  4. 
Koliko  dakle  poHomnja  sofiluinju  (knjige  biblijske) 
ve^  samo  m  to  Mo  su  tako  stare!  Priprava  UU. 
Koji  to  čine,  zamlužuju  »mrt.  Rim.  I,  32. 

znsniAkanJts  ti.  das  Wtir£e»,  conditio.  Rj.  vidi  2 
za<'':injruijp. 

znsmiVkntl,  zanmSćem,  r.  impf.  uiUrren  (Ssterr. 
vermachen)t  condio,  Rj,  za-smakati.  vidi  2  zaflnjati. 
tJ,  impf.  prosti  smot^iti.  r.  pf.  /asmoćiti. 

znsniiJNtl  se,  jem  se,  t'.  r.  pf.  aufhicben,  ridco. 
Rj.  za-smijati,  početi  se  smijati^  datt  ne  na  ftmifanje. 
V.  impf.  smijati  se. 

lAsmočuk,  zi^smoćka,  ta.  vidi  začina.  Rj.  za-smoćak. 
tup.  zasmoi^iti. 

/n.sm6r'Ui,  zjismoCIm,  r.  pf.  vidi  začiniti.  Rj.  za- 
smot'iti.  V.  impf.  /asmakati. 

zn.sm&IRI,  zasmolTm,  r.  pf.  tcrpichen,  pico.  Rj. 
za-smoliti  .4fo,  smolom  zamazati,  v,  impf.  smoliti.  — 
Jft  ću  Janku  o(-\  zfismoUti.  HNpj.  1,  368.  Načini 
(Noje)  rtebi  hun]  od  jakoga  (irvetrt  i  sasmoli  ga  iz 
liulra  i  spDJja.  Priprava  197. 

KJisiurailUi,  dim,  v.pf.  un^fanJkem,  fneiore  impleo. 


Rj.  za-amr&diti  n.  p.  sohu,  amradom  je   napunitL  f. 

impf.  smraditi 

/jtsmrdjoti,  zaKturdim,  r.  pf  Gcslnnk  voh  sich 
gibcn,  foctco.  Rj.  za-Kmrdjeli,  poćcli  smrdjcti.  t?.  itnpf. 
suirdjeti. 

zasudvati,  z^simjera,  v.pf.  anlegen,  dc^i  Bttu  Ue- 
ginnen,  instituo:  Kulu  gradi  crni  Arapinc  na  inkannl 
krajem  mora  slana,  koliku  je  kiUu  £a.^ior*to.  Uj. 
za-snovnii.  vidi  osnovali  2.  v.  impf.  3uovati. 

ziUob.  (u  Dubr.)  ^iksobiee,  zasdpets  n*irh  einan- 
deVt  eontinuo:  Koji  t'  konjic  može  preleliti  snttohice 
i  |H>  dva  bedema.  Tri  put  zuaopce.  Rj.  tidv.  za-aob, 
za-sobicc,  za-sob'ce  (s  ^^omjenom  glasa  b  pred  c  na 
p).  kao  jedno  za  drugim,  vidi  i  zaosob,  *  si/».  ondje. 

—  Ribar  jednom  za  tri  dana  sattobice  ni&ta  drugo 
ne  mogaše  uhvatili  u  mrt^žu  uego  samo  po  jedua 
jegulju.  Npr.  Ur>,  I  bi  glad  za  vremena  DaviđoTS 
tri  godine  lasopce.  Sam.  U.  21,  1. 

ziLsoblea,  f.  za-sobica,  ugrabljena^  oteta  djevojka, 
koju  otimač  buci  za  ae  tici  konja^  pa  je  onako  tn 
sobom  noai.  —  Izvadi  Anu  Kninikog  gjenorala,  pa 
je  za  se  baci  na  gavrana  ...  U  meni?  je  te^ikn  zaso- 
bica^  lipa  Ana  Kninskog  gjeneral.i.  HNpj.  3»  52*J.  l^n 
ugleda  bana  Janjot^koga,  a  za  njim  se  su^obica  bib* 
(bijeli)  ...  U  bana  je  te.Ska  zasobica,  vrlo  mu  je 
gjogat  malaksao.  4,  604.  605. 

zasdpiti  se,  z&sopTm  se.  v.  r.  pf.  vidi  zadubaii  se. 
Rj.  za-sopi  se,  koji  brzo  trči  te  stane  siino  sopiti. 
Vidi  i  zadibati  se,  zapuhati  se.  v.  impf.  sopiti. 

zitsovnica,  /.  (oko  Ibra)  kao  mala  greda  Sto  se  iz 
duvara  prcvuče  preko  z:ilvorenijeh  vnita  \n.  p.  oa 
gradovima),  der  Thorriegel,  portae  ohex.  cf.  mandal. 
Kj.  za-sovnica  (iap.  u-sov).  Osn.  331.  isp.  palanga, 
poluga,  prijevornica. 

ziispati,  ztispTm,  v.  pf.  einschlafeu^  obdormio.  Rj. 
za-spati.  vidi  nsnoti.  c.  impf.  spali,  spavati.  —  Za- 
tljati,  pola  zaspati.  Rj  197b.  Oka  na  oko  nijeftam 
metnuo  (n.  p.  cijelu  noć),  t.  j.  nijesnm  caiipao.  Rj. 
4o4a.  On  zaspi,  pa  kad  se  u  zorn  probudi,  a  to  ja- 
buka obrana.  Npr.  15.  Odmah  raspi  kao  mrtav.  17. 
Pad«  na  zemlju  i  kao  zaklan  zatpi.  9i).  Zti.*ip.t  8lojan 
kako  jitgnje  ludo.  Npj.  3,  12ij.  San  zaftpahi  pleme- 
nita Mani   na   rardaku    na  debelu  hladu.   Herc   173. 

ZAMrtlmili,  ziVsmnimTm,  v.  pf.  Rj.  za-arnmiti.  — 
1)  heschdmcn,  pudefacio,  pudorcm  injicio.  Rj.  zttsra- 
miti  koga.  vidi  posramiti,  r.  impf.  isp.  nrainotiti  2. 
isp.  zastidjeti.  —  Hi)  .ta  fc,  refleks,  stch  hr:trh*lm<n^ 
pudorc  afficior,  Rj.  n.  p.  dijete  se  zasramilo,  i^p.  za- 
stidjeti Hc.  V.  impf.  sramili  se. 

zA.srad,  zusorcm,  v.  pf.  bescttćissen,  eoncaco,  Rj. 
za-!«rati  sto.  v.  impj.  zasirati. 

KAsrkniiti,  zi^sfkuem,  r.  pj.  koga  (dati  mti  ark- 
nuti).  (u  Sarajevu).  Dr.  <}j.  8urmin,  za-srknuti. 

zAstiijnii,   /JiatAjoa,   udj.  morostis,  moraš    %\ecten$ 

—  naslada  za.stajna,  ddectatio  morosa  ^apud  8cript. 
Kccl.).  Stulli.  (ti  pisaca  crkvenih)  za-atAJai»,  Aio  se 
kod  čega  zastoji  te  se  njim  bavi. 

fti^stajril^C,  n.  das  Tre/jen,  FintUn^  inventio^  Offen- 
sio.  Rj.  verbal.  otl  zrtstajiiti,  koje  vidi. 

1.  ziVslaJiiti.  z.^stajcni,  r.  impf.  treffen^  find^n,  in- 
venio,  offendo.  Rj.  za-stajali  koga,  kao  riftlaziti  t^t. 
vidi  zutjecaii  1.  v.  pf  zaHtanuti,  zastati,  —  Kuue  eeri, 
a  pozne  sinove;  da  zaove  snahe  ne  eustt^ju^  da  »e 
dva  zla  u  dvor*  ne  sastaju.  Npj.  1,  307.  Jedau  drup-»g 
za  grlo  hvuta?o,   u    Imju  ih   nodca  Đastajaln.  l\  22:^ 

Z.  znstAjati,  zastTijim,  v.  pf.  Rj.  za-stikjati.  p.  imj 
jjTOsti  stAjati,   8t6jTm    1.  —   J)  vidi  zaitiajati  Be. 

—  Ako  tamo  mnogo  nastajao,  mnogo  stao,  malo  jui- 

dobio;  ako   tamo   mula  zttstajitOy   malo   stn'->    .-o 

zadobio!  Herc.  134.  Nemoj   mene   radi  Z\i  \ 

putu.  Oar.  JI.  4,  24.  —  2}  sa  se,  rejlekn.  /.a   ......  .^-, 

vertreilcn,  commoror:  Nemoj  mi  si:  mnogo  taso^jitii. 
^j.  vidi  zabaviti   se,  i  sgn.   ondje,  AH   li   ae  ljuto 


utstanati 


—  815  — 


»istnuilti 


bojim,   »ift  nam   nutrn^  ne  ćefi  do(?i  .  -  .   Mu  li  ti  se 
H  jutloia  uKiIini.  ilii  avj  trtmu  ne  sitjflojis.  Npj.  1,  1»1. 

Ktislaiiuti,  iiein,  r.  pf.  Rj.  —  J)  vidi  za«imi.  — 
2)  ziUtaiiuti  hc,  fit/j  ziusUiti  a«.  Rj.  j  primjene  omijc. 

zikbt^irilti  MC>,  luuL  se«  &'j^t  ziibriuuli  ne,  ritift  zn- 
Htati  se.  Kj.  t;.  r.  p/*.  vidi  i  syn.  kod  /abrinuU  se.  r. 
hitpf.  starati  se,  —  Doraat-iDU  dobri  kobU  dojrjoSe, 
zttfitara  hc  ilomfli.'iiie  u  domu:  >Ciin  ^^emo  mi  iiaže 
goste  (^nmtiti?«  NpJ.  1,  J17.  Spremajte  se,  kićeni  «vft- 
U^vi!  danci  kratki,  n  konaci  dugi,  ho6e  nain  .««  doma 
EtiJtUtViiti.  3,  3.'j2. 

z&starjeldst.  ziistarjeloati,  f.  ini>eteratio,  StuUi. 
osobinu  unoga  sto  je  sasturjelo. 

ziislurJpCi,  /Aatarim,  v.  pf,  z.a-fttarjeti,  hio  naći  s« 
već  }<t(tro,  pokazati  se  staro,  prestaro;  rcralt^n  (ver- 
uUetJ,  vcrjaJiren^  inoeUrascerc,  insoUitccre,  obsolcscere, 
(obsoUttts).  V.  impf.  starjeti.  —  Ako  bude  bijel  otok 
na  ko^.i,  gti,lni  je  zastarjela  na  ko£i  tijela  njegova. 
Moj«.  III.  13.  3. 

zftstntit  /.flfitanem,  r;.  ;)/'.  Uj.  Ka-stali.  vidi  za^ta- 
iiuti  (i  Hc).  t.  impf.  1  ztistJijati  iza.*tt«icm).  —  J)  tref- 
feHj  lijiden,  o/fcndoj  sastao  ga  kod  ku<?e;  zapitao  ga 
u  postelji.  Rj.  vidi  defliti,  najrmliti  "J,  uać'u  nai<?i,  za- 
teći 1.  —  I<le  na  konak  u  selo,  gdie  ga  zastane 
mrak*  Uj,  30'Jn.  Dogje  bra^ii  gje  ih  joS  zastane  da 
spavaju.  Npr.  IJU.  A  proIje<?e  ga  zdravo  zastuh! 
Zdravo  zastalo^  i  ostavilo f  Npj.  J,  bO.  Za.-ita.ttHO 
te  Ka  vefieroni,  gde  vef'eru  ti  večeraš.  1,  lift.  Nego 
brže  bodi  b'jclu  dvoru,  ne  hi  V  zitm  zastanuo 
majku.  2,  1'6^.  Ako  me  ovdje  ne  hi  (pismo)  zastala. 
Ulas.  <>3,  154.  tvad  8e  vratio  kui^i,  zastuo  knjigu  od 
i>u6ana.  Nov.  Srb.  Ibl7,  !>i>4.  Nijetšte  u  tami  da  viis 
dan  kao  lupeŽ  sastane.  Sol.  I.  5,  4.  —  2)  sa  se, 
refltka.  ztUtnti  »e,  sich  betinđen,  sein,  sum,  cristo. 
Rj.  kao  naći  fte.  vidi  bili  (bndem.  v.  af.),  desiti  »e, 
pridertiti  He^  nagnati  se  2,  namjeriti  »e  ii,  rMefi  se  1. 
—  U  to  vrijeme  sastane  se  u  Boitni  nekakav  NoAin- 
a;;a,  rodom  iz  Bosne,  koji  jo  .  .  .  Danica  3,  178.  Po- 
bije sve  Turke,  koji  se  ongje  zastanu.  3,  193. 

1.  alkstuva,  f.  —  1  iij  mjesto  na  duo  »tola,  prema 
gornjemu  Oelu,  der  Platz  unten  am  Tisclie^  dem  Vor* 
Jtitzcr  gegctMljeTj  tru.Unii  pars:  U  zastavu  vojvodu 
Miložfi,  U  Srba  jo  po  Hercegovini  i  sad  tibićaj  da 
u  zn«lflvii  (kad  je  kakva  ća«t)  posade  jednakoga 
ft  onijem  koji  sjedi  u  gornjemu  i'*ehi.  cf,  zai^jeda  2. 
Rj.  vidi  i  donje  ćelo.  suprotno  če\o  2,  gornje  <5elo, 
proi'elje,  zaCelje.  —  bj  zapadni  kraj  neba,  kao  tnjesto 
nudilo  nebu:  Ode  mu  žarku  j«  zastavu  Hunce.  8vu 
no<i  jaie  Korić  ua  doratu.  HNpj.  3,  417.  A  već  ode 
za  zastavu  sunce,  svak  kod  bega  konak  učinio.  3, 
6U5.  —  2)  vidi  zasijcda  3.  Kj.  odretjjeni  svatovi  koji 
sjede  u  zastavi  1.  —  Djevojka  klekne  na  prostrte 
Htnike  a  dva  zasjede  (ili  zastave)  uzjnu  joj  veo 
H  ^lave.  Uj.  124b.  —  3)  lu  Hrv.),  dic  Fuhne,  rexiUufn^ 
cf.  barjak,  Rj.  vidi  i  bnndijera  stijeg.  Rj.  —  Tada 
načini  Mojsije  oltar  i  nazva  ga:  Gospod  zastava 
moja.  .Moj«.  U.  17,  16.  .S  istoka  neka  staje  u  fiko 
zastaiii   vojske  Judine   po   Oetama   svojim.  IV.  t^,  2. 

Z,  zastava,  /'.  (u  C.  U.)  koji  ot^ijina  kao  u  zasjedi, 
te  ček.iju  dok  u<lordžije  mimo  njih  stoku  ne  dog- 
naj«, pa  se  onda  oni  biju  s  potoćju,  a  udordiije  tje- 
riiju  stoku  dalje,  der  Uintr.rhtdt,  iusidiue.  Rj.  isp. 
/luueda  1.  —  Tu  zastaru  tvrdu  ostavile,  yia  zastavu 
PekovitSStaniftn.  Npj.  4,  3bt*. 

H.  z&stnvi^  imulc  i  velikel,  f.  pl.  (u  nah.  Hud- 
uićkoj)  vez  na  ćarapnma,  kao  vogjice,  Ari  Stickcrei, 
pivium  quoddam  per  acutti.  Rj. 

zi\stavili.  vun,  v.  pf,  —  i)  (u  Bm^i)  verpfdnden^ 
oppignerot  cf,  založiti  1.  Rj.  za-siaviti.  v,  pf.  je  i 
pro!tti  staviti,  v.  impf.  zastavljatj.  —  2)  vidi  zausta- 
vili, ustavili,  —  -Jii  vam  ilalje  vis*  bi?.ati  ne  i'u.«  Pti 
zastavi  vrancu  velikoga.  HNpj.  3,  112.  litani,  brate. 
sastavi  tloratti.  3,  Itil.  Kod  jablana  hjt^e  zuHtavise. 
3,  303. 


zik80ivljanjo»  ».  die  Verpfandung,  oppigncratio, 
lij.  vcrl'ul.  od  ziistavliali.  raanja  kojom  tJco  zastavlja 
n.  p.  kui'ut  Zii  shi  dukata,  vidi  zalaganje   1. 

zuMtavlJtilJ,  viJMui,  v.  impf.  (u  Boci)  vcrpfindenf 
oppignero,  cf.  zalagali  1.  Kj.  za-siavljali.  v.  impf.  je 
i  prosti  stavljali,  r.  pf.  zasUiviti  1. 

zftst.'ivniea.  /'.  krajna  daska  u  kreveta  (prostoga).  Kj. 

zUstuvnlekT,  adij.  što  pripada  zastavnicima  ili  za- 
stavniku kojemu  god;  n.  p.  služba  zastavniCka.  vidi 
barjakLarski. 

zlVstavnik,  ni.  (u  Hrv.)  der  FahnenirdgćTt  širini- 
fer,  cf.  b.arjakiar.  Rj.  koji  sastavu  nosi.  vidi  i  liar- 
jaktar,  sijegonoSa.  —  Dragi  je  moj  bio  i  rumen,  za- 
stavnik   izmegju  'deset   tistić'a.   Vjos.  nad  pjea.  5,  10. 

z&.&itnvnik6v,  adj.  što  pripada  zastavniku,  vidi 
barjakuirev,  barjaklarov, 

ZAst^nJati,  zilslerijem,  v.  pf.  ingemiscere.  StuJli. 
ZA-»tenjati,  poćeti  stettjidi.  riđi  zajebati  2. 

sastfdjeti,  zasudim,  v.  pf.  Rj.  za-stidjeti.  —  1)  he- 
schdmen,  pndore  afficio.  Kj.  vidi  postidjeti.  isp.  za- 
sramiti, sa  t>.  impf.  isp.  sramotiti  2.  —  t4vakom  sestra 
naliodi  mebanu,  hod  prosaca  brata  sastidUa.  Npj.  2, 
234.  Prijatelj  će  mene  zasiigjcti,  i  turiti  kavgu  u  sva- 
tove. 2,  &46.  Neka  pabirći  (Kula)  i  megju  suopoviuia, 
nemojte  da  je  zastidiit.  Rut.  2,  lo.  —  2)  sa  se,  rejhks, 
sich  scliamcn ,  pudore  ufficior:  Zapali  se  obraz  od 
obra/a  a  zastidi  junak  od  junaka.  Rj.  vidi  postidjeli 
se,   polibiti  se.  isp.  /a.Hramiti  se.   e.  impf.  stidjeti  se. 

—  Žapuuli  »e  {i  ažapuuti  sel,  kao  zastidjeti  se.  Rj. 
1541).  £  se,  Koso,  jesam  zastidio  na  i^ardaku  od  brai^i 
tvojega.  Npj.  2,  240.  Jer  6ct*i  ee  posramili  od  gajeva 
koje  željeste.  i  stL-^tit^jeti  se  od  vrtova  koje  usabraste. 
Is.  1.  ii\K 

zikstiljaiije,  n.  vidi  zaklanjanje.  Rj. 
ziksliljntl,   Ijam,   (u  Srijemu)   vidi  zaklanjati.    Rj. 
i  syn.  ondje.  r.  impf.  za-stiljati.  ne  nalazi  se  drukvije. 

—  m;?.  stelja,  steljka,  postelja,  značenje  ikorijeiui)  koje 
je  u  prostirati  prcIazo<5i  u  zaklanjati:  zastiijati.  Ko- 
rijeni 27r). 

ZNstirui',  zastirdća,  m.  das,  KOmit  z.  B.  das  Zimmer 
hebreiitt  trird,  stragulum.  Rj.  ono  čim  se  n.  p.  soba 
Z'istire.  vidi  /astirak,  i  prostirao,  i  si/h.  ondje.  isp. 
sag  II,  i  a.i/«.  ondje.  —  (3dflstrije  se  zitstirač  Judiu; 
i  pogledao  si  u  to  vrijeme  na  oružje  u  kući  .humskoj. 
Is.  22,  8. 

zikstirnk*  zi^slTrkn,  »i.  vidi  zastiraf :  Sve  jorgane 
jorgovnna  grana,  a  sastirke  cvećo  karamfiljc.  Rj. 

zA.sOrunJis  n.  das  Jiehreiiim  (dcs  Ziunncrbodens 
mit  Tcppichcn),  <;onstruiio.  Kj.  verbal.  od  zastirati. 
radjtja  kojom  tko  Zastirc  n.  p.  sobu. 

zt^sUrati,  rem,  v.  impf.  u.  p.  sobu,  bchreitt:nt  con- 
stnno.  Rj.  z.i-atirali.  v.  pf.  zastrijeli. 

ztistuljef  H.  spalliera,  ea  sedis  pars,  c»*i  terga  inni- 
tuntur.  Stulli.  za-stx)lje,  »  stoca  S,  stolicCj  stočića  ono 
ozadi  na  sto  se  legju  naslofijaju;  Stuidleline.  isp. 
prijestolje. 

zitetor,  m.  conopaeum,  tentorium:  Ksator  od  crkve 
Uoiije  ra»lrijeSo  na  dva  dijela.  Smili,  za-stor.  uopće 
ono  čim  se  što  sastrije.  su  postanje  isf).  zastrijeli. 
vidi  zavjes;  zastorak  {kao  hgp.  od  zastor). 

zUstonik,  za^torku.  m.  das,  u-omit  ein  voller  Sack 
oben  bebreitet  ivird,  um  ihn  zumachen  ru  konnen,  stra- 
gulum sacci:  Nažla  vret^a  zastorak  (Posl.  193.  isp. 
Nft^ia  vreća  zakrpu),  Kj.  za-siorak.  sa  postanje  isp. 
zastrijeli.  vidi  zastor,  ono  ćijn  se  punu  vrrća  s  vrha 
zastrije,  da  se  može  zuvfzati:  i  uopće  ono  čim  se  Mo 
zostrije.  —  Pepeljuga,  2}  sastojak  na  parioniei,  na 
koji  se  metne  pepeo  i  sipa  vo*Ia.  Rj.  404b.  Da  bi 
podigao  bar  jedno  \>erQ  od  zastorka  nad  budu<5nosću. 
klos.   122. 

ZiistrAnlti,  ziiRtriinun,  v,  pf.  Rj.  za-atninili.  r.  impf. 
zUKtranjivati.  inp.  strau.i.  —  /)  im  Anstcigen  nicht 
gevade  ans,  soudvrn  nach  der  Seite  gehen,  obliifue 
uscendo  aut  dcscendv,  Kj.  u  pravom  smislu,  ttslazcći 


zostraiijiva^je 


81ft  - 


tha  bi'tlo  ili  sUuzci'U  h  njega  ne  povi  nprncu  netfo  kuo 
za  sLinuoni.  krimultijudi,  —  2)  fiff.  ahiccidun,  dcjUcto, 
uhcrro.  Kj.  u  prenesenom  smislu^  kao  z'iltUatit  zitoi 
n,  p.  oil  iiftine:  Zii  veliko  j«?  futio,  da  u  iiiw  ima 
ljudi,  koji  tiu  dosUi  pumclui  i  naučeni  .  .  .  aU  kako 
počini  o  svome  jeziku  i  o  književnosti,  odmiib  la- 
s^traue^  kaogod  da  su  pobjegli  iz  ludnice  1  Pirt.  83. 
C'ija  Ili  žena  zastrttuilu  te  hi  mu  zgriješila,  onda  m»ka 
muž  .  .  .  Moji*.  IV.  fj,  12.  Sni  ettHrtini^e,  avi  se  po- 
fcvnritic.  Prt.  f)3, 3.  Oii /apovijftati  tvojih  ne  Bastramk. 
110,  110.  Ne  daj  srcu  mojemu  da  zastrani  na  tlc 
misli.  141,  1.  Kojih  hc  7a  ta  um  čoiiecji  samo  onda 
mo^e  latiti  kad  zuntrniti.  Kud  10.  l'JT.  Jezik  dauuS- 
Djijeli  Hupara  od  starutfu  Slavenskoga  tako  ZHStratti  j 
da  Bugari  staru  Slavensku  bibliju  zaiaU  jo&  manje  j 
razumiju  nego  .Srbi.  Vl^izić  1,  "j. 

aui!»trnBJi\'aiijCt  n.  Rj.  rei^fml.  od  zastranjivali.  — 
IJ  radnja  kojom  tko  zaatrnnjuje  uzlase(^i  na  brdo  Hi 
ftilazeći  s  njega  (ascensus  aut  desi'ensuti  oblit^titiR.  Hj.).  | 

—  2)  radnja  kojom  tko  zastranjuje  n.  p.  od  tatine 
(dft8  Ahweichen,  defteetio.  Rj.):  Po  redu  čirilukih  slova 
«  mniijem  zaitfranjiranjmi.  Rad  P2,  201.  I  ondic  je 
aa  SiOfja  zastranjivanja  Basma  nepouzdan.  ItJ,  197. 

SDstnii^fviiti,  zastrflnjujem,  r.  tntpf.  Rj.  za-frtra- 
njivati.  r.  ;'/".  zastraniti.  —  J)  schicf  hergen  oder 
hergidi  steigcn^  descendo  vd  anrcndo  ohlique.  Rj.  " 
pravom  smisUi.  nzlazeH  na  brdo  ili  ailaseći  x  njega 
ne  itH  upravo  nego  kao  za  Biranom,  krivudajući.  — 
2)  voni  rfvhtcn  Pfade  ahueichen,  aiierro,  dcflecto.  Kj. 
U  prenesenom  ftinijtlu,  kao  zalaziti  s  puta  istine,  ita. 

—  Ti  ui  straiau  prokletim  oholieama,  koje  sastra- 
i\JHJu  od  zapovijesti  tvojih.  Ph,  119,  21.  Da  bi  te 
ćuvala  (mudrost)  od  lu}ye  žene...  Nemoj  da  zastra- 
njuje srce  tvoje  na  putove  njezine,  Pri^.  7,  25.  U 
umunin  smiKlu,  rustranjivati  od  istine,  miMiti  da  je 
istina  ftto  nije,  kao  varati  se.  DaniCid,  ARj.  46lb. 

zt^straditi,  Slm,  c.  pf.  za-straiiti.  vidi  zapla$iti.  isp, 
uslrašiii.  r.  impf.  RtraSiti  (i  ne).  —  sa  se,  refleks,  ili 
pass.:  Hile  jo.5  mlagjahne  koje  se  ne  mogu  eastraUti 
n\  tegobom  toga  poala.  Rad  2,  232. 

zastrijćllli,  zislrijelim,  v.  pf.  Rj.  za-strijeliti.  v. 
impf.  strijeljati.  —  1)  vidi  ustrijeliti.  Kj.  —  I  hvalim 
86  caru  na  divanu,  da  zastrcliš  orla  krstatoga.  Npj. 
2,  HtMK  —  2)  pustili  strijelu,  dcn  Pfeil  ahachicssenj 
sagittam  cxpeUQ  arcu.  Rj.  —  Knd  mu  sinovi  doroHtu 
do  žeaidbe,  ondn  im  on  zapovedi  da  se  popno  svaki 
na  kuln,  pa  da  s  kule  sastrae:  gde  koga  pudm*  streln, 
odande  će  mu  doventi  đevojku'.  Npr,  2<>8.  Momt.e 
olrća,  a  ou  (Jonatan)  pusti  strijelu  preko  njega.  A 
kad  dogje  momak  do  mjesta  kuda  bješe  sastnjelio 
Jonntan,  viknu  Jonaian  .  ,  .  Hara.  1.  2<),  37.  Uzev  tri 
strijele  u  ruku,  sastrijeli  ih  u  .trče  Avegalomu.  II. 
IH,  14.  .lednn  zastrijeli  li  luka  nagonom,  i  ustrijeli 
cara  Izrailjcva.  Car.  I.  22,  34. 

zihstrijoti,  zustrem  (zllstr'o,  zJlstfla;  zastft),  r.  pf. 
hebreiient  constemo:  za«lrijeti  vretfu  da  se  Žito  ne 
urospp.  AP  on  zastrt  svilom  i  kadivom.  Rj.  za-strijoti. 
kao  prost  glaqol  ne  nalazi  ne.  iap,  strijeli.  P.  impf. 
zastirati.  —  Kad  im  Mojaijc  izgovori,  saatrije  lice 
stoje  pokrirulom.  AJojs  II.  34,  33.  Pokrih  goloUaju 
tvoju  ...  i  iastrijeii  te  svilom.  Je/.ek.  Iti,  10.  Ka^  te 
ugasim,  zaatrijeću  nebo,  i  zvijezde  da  njemu  pomra- 
čiti. 32,  7. 

zAsirugi  m.  7As(ni^,  f.  od  drvcta  kno  Onnnk 
sn  zaklopceni,  koji  se  iznutra  zavrue,  vine  hohente 
b'chiisstl  mit  Deckel  (auf  Heinen,  ftir  Kase,  K'tviar 
w  d^l.),  ran  lignenm  cum  operculo.  Kj.  za-strug,  za- 
struga.  za  postunje  isp.  zastnigati.  u  zastragu,  u  sa- 
stntzi  ponesu  na  put  sira,  hajvara,  i  t.  d. 

zastrdjrnM,  ziLstružem,  v.  pf.  sckaben,  rado,  Kj. 
Ka-8lrngali.  r.  impf.  strugati. 

Titetružiti,  flni,  r.  pf.  (u  O.  O.)  vidi  zatvorili,  n.  p- 
brave  u  toriau,  satvorJviU  strugu.  Hj.  za-stružiti.  su- 


protno udstnižili.  isn.  prestru'jfciti  ^)reHje^i  jedne  ljude 
od  drugiiehi.  tjlagol  se  drukčije  ne  nalazi, 

zaHtii«j«(i,'zrtatndl,  r.  pf.  kiihl,  kult  werdcnt  fri- 
gcm'v.  Rj.  aa-sludjetl,  poćeli  studjcti,  iitp.  ofltudjeti  ae. 
V.  impf.  atudjeti, 

zastApanJo,  n.  das  im  Wegc  sein^^  impeditio.  f^. 
verbal,  od  zastiijMili,  koje  vidi.  ^ 

1.  znsiapnti,  ziutripam.  r.  impf.  —  1)  im  HVđr 
^eiti^  oiiSto:  ukloni  se  s  vidjela,  ne  zastupaj  mi.  Hj. 
za-fltupati.  v.  impf,  je  i  pronli  iitilpiiti.  r.  pf.  Kastapiti. 
—  2J  koga,  fi(^.  ndi  obniniti.  f>iulli.  m  prenesenom 
smidlu:  braniti  koga,  pravdati,  odgoraraii  3,  o^opo- 
ruti  (pred  audvm).  —  »Ju  zastupam  omi  ien\t  pred 
sudovima«  .  .  .  »Ženi  se  ti,  moj  siuko,  pa  zasiupr,} 
»voju  ienu^  a  ovu  ostavi  njenu  ćoveku.«  MU.  332. 
isp.  za-itupnik  2. 

S.  zAstupad,  pam,  r.  pf.  (u  0.  (3.)  n.  p.  putkii 
(t.  j.  snbiti  sukiju  u  nju),  ladcn,  ivipleo.  cf.  «t«pa  "i 
cf.  zaaukiifui.  Rj.  zastupati,  v.  impf.  «ttipati. 

zaiitfipitt,  zjlstGpim,  i\  pf.  in  aen  We/f  trcicn,  o'> 
fiislo:  Zlatni  stupei  vodu  zastupUif  otud  lovci  /.:» 
nftćera£«,  zec  ute^^e,  lovci  izginu^e  (ovo  je  narodna 
zagonetka,  i  odgonetljaj  joj  je:  kad  je  Mojsije  bjeie^i 
od  Faraona  prei^ao  preko  mora,  a  Faraou  s  vojskuui 
propao  u  moru).  Kj.  za*8tupiti  n.  p.  kome  pHt,  kan 
stupili  preda  nj  i  ne  jmstiii  ga  dalje.  v.  itnpf^  1  zastu- 
pati. —  On  du^manu  staze  zatvorio...  tu  duŠmim^k;! 
vojsku  zastumo.  HNpJ.  -I,  601.  impf.  1  zastilputi  1. 

zAstupni^KJ.  adj.  sto  pripada  zastupnioinui  tli 
tastupniku  kojemu  god,  ii.  p.  služba  ^astupnićka. 

zi^Ntiipnik.  m.  —  1)  ko  u  utrkit>anju  hOf}f  kogn 
da  zastapi,  da  stupi  preda  t^j  i  uteSe  mu.  —  Odo  Dam 
je  Krivoguza  liatie,  kad  »e  meće  pje^aćka'  oiniuljl. 
niko  Radi  ute(?i  ue  može  .  .  .  »Evo.  Rade,  lebi  :u- 
siupnikaf  .Tjj  <5u  s  tobom  dan;«  poletiti.<  HXpj.  4. 
355.  —  2)  adoocatuSt  dcr  Anicait,  I'^irsprec/ier :  I 
ako  ko  sagriješi.  imau\o  zastupnika  Jiod  oca,  Uufci 
llrista  pravednika.  Jov.  I.  2,  1  (,:i9i^^txXT)To;).  Zadrlai* 
sam  49  rijeci  Slaveiiskijeb :  eonitelj  .  .  .  t^astupnik. 
Nov.  Zav.  VI. 

zftstupilTkoF,  adj.  Mo  pripada  za<tt\ipuiku. 

zAsai'Uk,  z}iau<^ka,  m.  dćr  \Vicket  (z.  Ji^  von  Tag^ 
glomus.  Rj.  Hin  se  zasuee  n.  p.  od  tijesta. 

zusAkatI,  ziifiru^em,  u.  pf.  Kj.  za-aukati.  v.  impf. 
zftsukivati.  —  J)  zurikckschlagen ,  zuruckjtchurrtM 
recingo.  Rj.  vidi  zavmtiti  2,  uzvratiti  1.  isp.  jta»niiiti 
4.  uz)^rnuii.  —  Xasuve  rukave,  pa  objema  rukanu 
izvadi  ono  gvožgje  iz  vode.  Rj.  341b.  /^usure  gore  • 
rukave  Le  zagiuci  u  jezero.  Npr.  46.  AP  na  Tmlihi 
l^eriija  Jova,  zakukao  ruke  do  lakata,  od  pogutn 
Ljuticu  Bogdana.  Npj.  I,  537.  —  2)  n.  p.  brkovr. 
zudrehcn,  tortjuvo.  Rj.  —  Zavilisiti  brkove,  t  j.  :>*• 
sukati  ih  da  stoje  uz  brdo  (kao  vile^.  Rj.*  174a.  Zi- 
aukao  brkove  kao  da  će  amove  njima  krpiti.  P«i-t 
87.  I  sastavi  tridest  konopaca,  i  zasuka  po  dva  ** 
jednoga,  te  napravi  petnaest  komata.  Npi.  2.  35.  m 
se,  rejleks.:  Pa  izvadi  (Osman-aga)  obje  pulkc  male... 
vigje  junak  iDraSko),  da  je  [>oginuo,  zaruka  9e  tw 
obije  strane,  ma  je  jedna  Dražka  pogodila.  Npj.  1,  «1.T 

zasiikljati,  jam,  v.  pf,  n.  p.  pu^ku,  i.  j.  aabiti  su- 
kiju u  nju.  laden,  impleo.  cf.  2  ziVstnpati.  Rj.  xa-su- 
kijati.  tjlagol  se  drukčije  ne  nalazi,  isp.  sukija. 

ziusukivanjis  n.  Kj.  verh.  od  2:Lsukivflti.  —  Jj  rattnju 
kojom  tko  zasukuje  n.  p.  ruke  (dos  Zurfir^ktioblagtn. 
rei'ioctio.  Kj.).  —  2)  radnju  kojom  tko  zasukuje  ».  p 
brkove  idas  Dreben,  contorsio.  Kj.). 

zasukivati,  zasfikujcm,  v.  impf.  Kj.  za-^ukivati. 
\  T.  impf.  prosti  sukati.  v.  pf,  zasukati.  —  JJ  jvriUl- 
.9chluijeH,  recingo.  Kj,  «.  p.  rukave.  rMU  7.:iTra6ui  i 
isp.  zavrtati  3,  uzgrtati.  —  Jo.^  nije  ni  do  vode  Uo&mv 
A  gaće  zasukuje.  Poal.  114.  —  2)  n.  p.  brkove^  <ik 
drehen,  torquro.  Rj. 

zdsiin*  Vi.  u  Hrv.  Zagorju.  M.  Kmeti&ko.  vidi  za- 
Buuku,  ZU.SUUJU,  zapor  1 ;  zavor  1. 


EASimka 


-  81T- 


xn$U4^lra(l 


ziisunkR, /'.«6urrM,  sianmi  repagulum,  ohez,  HinlVu 
2a-H(inka.  isp.  Kiutituiti.  tier  ThuTrieij^.  mdi  Kuauii, 
zaflunrjft.  govori  se  «  Ilrv. 

tnsdnuU,  /-JV«nncm  vraUi,  v.  pf,  fores  rcjnitjtUo 
ocdu^ere,  Btutli.  /a-sunuti  vratu,  zasunkom  ih  za- 
tmriti.  fjots}ri'se  u  Hrv.  Mp.  v.  pf.  prosti  siinuti  2. 
vidi  zfiklipili,  zapriječiti  1. 

zftsunja,  /.  oko  Zagreba.  mHi  zafliin,  rjisunka. 

zasASIti;  zft«riSrim»  r.  pf,  Rj.  za-suSiti.  —  J)  ver- 
trockn&n-i   enareo.  Kj.  vidi   preHuSiti  2.  postati   sttfto. 

—  Sigii  aa  slavo  svoje,  i  ajedi  na  rr\jesto  easuienOt 
kćeri,  icojfl  živiS  u  Devonu.  Jer.  48,  18.  Ja  te  pozD&h 
u  piKsbJDJi,  u  zemlji  ziLtusenoj.  Oa.  13,  5.  Ali  će  doći 
istočni  vjeUir,  i  usahnuče  mu  izvor,  i  studćnac  6e  mu 
zaiiiišili.  Om.  13,  15.  sa  st),  refleks.:  Nestalne  vode  iz 
mora  i  rijeka  6e  predahnuti  i  sasušiti  se.  l&.  19,  ft. 
V.  impf.  zasuftivati.  —  2)  zasušila  krava,  koza,  ovca 
i  t  d.,  t.  j.  ne  daje  viSc  mlijeka,  cf.  zapraći.  Kj.  v. 
impf,  preflii^ivali  3. 

Kiisii.^fTunJCi  n.  das  Verirocknenj  esmccatio.  Rj. 
rerb.  od  zaduživati,  stanje  koje  hioay  kad  što  zasuit^je. 

Kftsii^ivnti,  zaHtiSujem,  r.  impf.  vertrocknent  &r- 
fticcor.  Rj.  za-Ru&ivati.  r.  pf,  zauuSiti  1. 

7AsQti,  zSftpem  {ptirt.  pn.is.  zasut),  t>.  pf.  Rj.  za- 
suti, kao  prost  (jlagol  ne  nahtzi  se.  isp.  auti.  r.  impf. 
/.osipati.  —  J)  vcrschiitten,   iihernchiiiteri,   ohruo.  Rj. 

—  Kažu  da  bu  ljudi  sasuli  Koviljaču  (grad)  u  semljUj 
kad  su  polazili  na  nekakvu  voJHku.  Rj.  28lb.  Pohva- 
tavši sluge  jednoga  izbiše,  a  jeanop;a  ubiSe,  a  jednoga 
easuše  kamenjem.  Mat.  21,  35  {vidi  kamenovati).  Sve 
fltudcnoe  zaronile  Filisteji  i  zaituše  ih  eemljom.  Mojs. 
I.  9fi,  15.  —  2)  hiyieinschUtten,  infundo:  zaano  da 
melje.  Rj.  —  Kad  se  (^oaiuo  izamelje,  i  diiele  zaspe 
svoje.  Npr.  160.  Ko  ho<5e  samljeti,  treba  Ea9Uti. 
Foel.  158. 

zAsuinJflt,  ŽnjTm,  v.  pf.  u  pjeami  mjesto  osužnjiti 
se:  AV  je  Marko  teško  zaaužnjio.  Kj.  /.a-au^.njiti,  po- 
stoci suiitnj,  zapasti  u  tamnicu.  \\  impf.  suitojevati. 

S&srilgdA  (za  svagda),  adv.  fUr  allemal.  isp.  za- 
dovijek,  zauvijek,  zavavijek.  —  Zit  gjekoje  i?itfttelje 
ne  će  biti  auviSe  naznačiti  ovgje  jedan  put  sa  svagda 
o  proizvoiM  i  Rlaganhi  rijeci.  Uanica  3,  3.  Ne  može 
m  za  cijelo  misliti,  da  će  evi  spisatelji  zu  avagda  pri- 
miti tu  Vašu  ortografiju.  Pis,  8.  Oslobodio  bih  ne  za 
svagda  od  svoga  »udije.  Jov  23,  7.  Ime  si  im  zatr'o 
do  vijeka,  za  svagda.  Ps.  U,  5.  Postavi  ih  sa  svagda 
i  za  va  vijek,  dade  naredbu,  koja  ne  će  pro<ii.  148,  6 

ZASvi^auti  so,  ziUvane  se,  v.  r.  pf.  za-svane  se,  kad 
stane  svitati,  isp,  rasvnnuti  se.  —  (Sotovo  se  bilo 
zascanutif  razbuai  se  Kraljevi<5u  Marko.  HNpj.  1,  217. 

zn.sviJMHti,  tfim,  v,  pf.  Kj.  za-svijetliii.  v,  impf, 
svijetlili.  —  1)  beleuchten,  Inmen  admovco.  Kažu  da 
lifljoa  kad  dogje  pod  sjedalo  kokošinje,  odozdo  ta- 
."ijnjetli  očima  te  kokoši  odozgo  popadaju  i  ona  ih 
pohvata.  Rj.  —  Onima  Ato  sjede  na  strani  i  u  sjenu 
smrtnome,  zasvijetli  vidjelo.  Mat,  4,  IH.  —  2)  sa  se, 
refleks,  ergUinzen,  efJiUgeo,  cf.  2  za-^ijati  se.  Rj.  i  syn. 
onđfje,  —  Kad  eto  ti  zmajskog  cara!  Kako  doIe(?e  u 
dvor,  sat  se  dvor  zaseetli  i  zablista!  Npr.  1&7.  Zvi- 
jezda pole<?ela...  i  sva  se  soba  zasvijeiUta.  Nov.  Srb. 
1817,  487.  Vidjeh  angjela  ...  i  zemlja  se  zasvijetli 
od  slave  njegove,  Otkriv.  18,  1.  Zamoći  kraj  u  sat,  i 
primalje  ruku  svoju  k  ustima  svojim,  i  zastijetUŠe 
mu  se  oči.  Sam.  I.  14,  27. 

zasvirnti,  ziUvlram,  zANvirjiMi.  zaavirTm,  v.  pf. 
anfaugen  zu  pfeifen  (auf  der  Pfeife,  Dudelsack),  in- 
cipio  canere  (fistula,  utriculo).  Rj.  za-svirati,  za-svir- 
jeti,  po(Vti  svirati,   svirjeii.   r.  impf\   svirati,   svirjeti. 

zasvjodof'firanjp,  ».  verbal.  od  zasvjedoćavati. 
riuinja  kojotu  tko  zastjedočara  što. 

znsvJcdo^Avali.  zaHvjedtVavSm,  v.  impf.  isp.  po- 
svjedoC-avati.  proMi  8vjedo(?iti.  x\  pf.  zasvjedočiti.  — 
Privijte  srce  avoje  k  svijem  rijei^iina  koje  ram  ja 
danas  zasvjedućavam.  Mojs.  V.  32,  4G.  Slumte  rijeOi 


zavjeta  ovoga,  i  izvr^ujte  ih.  Jer  tvrdo  sasvjcdočacah 
očima  vašim...  jeduako  govoreći:  slupajte  gla-s  moj. 
Jer.  U,  7.  sa  se,  puss.:  Samo  Mo  se  u  njima  (u  sta- 
rijim spnmeuifinui)  ne  zasvjedoćavii  zniičenje.  DRj. 
1,  77.  iiilo  je  i  novih  priloga,  kojima  se  ljubav 
k  umnomu  dobru  narodnomu  zastjedoćava.  Rad 
5,  SOI. 

uisvJedAj^lti,  zasvj^do(!^m,  ti.  pf,  bezeugen,  tcMor, 
cf.  posvjedotiiti.  Rj,  za-avjcdoćiti.  v.  impf.  zaavjcdo- 
i^avati,  —  Da  su  ga  bra(ia  iz  zavisti  ontavila...  a  to 
sve  zasvjedoči  i  sestra  i  one  gjevojke.  Npr.  10.  Za- 
svjed<jčio  je  da  ga  je  (Srpski  rje<5ntk)  on  odavno  Že- 
Ijeo.  Rj.'  XVI.  Postavite  dva  uevaljaJa  <^ovjeka  prema 
njemu,  pa  ruka  zasvjedoče  na  nj  govoreći:  hulio  si 
na  Roga  i  na  cara.  i-ar,  I.  31,  10. 

zasvi^bjeti,  zasviO^m,  v.  pf.  jucken,  prurio.  Rj. 
za-svrb^eti,  početi  st^rbjcti.  v.  impf.  svrbjeti. 

ziišacitii  (Tim,  o,  pf.  vidi  ćuMti.  Rj.  za-§ačiti,  drugoj 
poli  osH.  H  Sako,  kao  sakovi  zttmlaiitij  ćušiti,  glagol 
se  drukčije  ne  nalazi,  vidi  šakosati  (ćuliti),  inp.  ^a- 
kiltati  (.^akama  biti),  ostala  syn.  kod  prdeljusnuti. 

KA^^eoritif  rlm,  r.  pf.  zuckcrn,  saccharo  condio. 
Rj.  za-§ećeriti  što^  sererojn  caciniti.,  posuti,  vidi  za- 
cuboriti.  v.  impf.  Aci^erili.  —  Iznovice  kahvu  postavila 
zamcdilu  i  zašećeritu.  HNpj.  4,  102  (zaSećcritu  di- 
jalekt, mj.  zužećerenu). 

za^lvli,  u  /agoneci,  cf.  zovuti*baU.  Rj. 

za.^lijiti,  i^i^Ijiui,  r.  pf.  zuspitzen,  acumino.  Rj. 
za-iiljiti  Sto,  učiniti  da  bude  šiljasto,  vidi  zao&iljiti. 
suprotno  zarobiti,  v.  impf.  zašiljivati. 

znsiljivanje,  n.  das  Zuspitzen,  acuminatio.  Rj. 
verbal.  od  za^iljivati.  radnja  kojom  tko  znii^njc  sto. 

zu.%!litvati,  za511jui8m,  t\  impf.  zuspitzen,  acu- 
mino. Kj.  za-§iljivati  sto,  činiti  aa  bude  šiljanto.  su- 
protno zarubljivati.  r.  pf.  zapiljiti,  zaoAiljiti. 

Z&sUi,  zTi^ijem,  v.  pf.  sundhen,  o/>.<nio,  Rj.  za-Siti. 
V.  impf.  za.^ivati.  —  Kad  mu  brut  zaspi,  ubije  ga,  pa 
ga  raspori  .  . .  utrobu  svoga  brata  opet  zašije.  Npr. 
ilO.  Žena  uvra/ila  konac  u  iglu  da  nešto  zaš^e.  Posl. 
178.  Civutiu  izgubi  zašivenu  k^su  novaca.  l)anicA4,39. 

zoSfTiinJe,  n.  das  VcmaheUf  obsuiio.  Rj.  verlntl. 
od  zaMvati.  radnja  kojom  tko  zašiva  što. 

zasivuU,  ziL^ivam,  v.  impf,  verniihenf  obsuo.  Rj. 
zji-šivati.  V.  impf,  prosti  fiiti,  r.  pf.  zaSiti. 

zaškiljiti,  zH^kilJim,  v.  pf.  hUnzelnf  conniveo,  cf. 
zažmiriti,  zahiljiii.  Rj.*  za-&kiljiti.  r.  impf.  Škiljiti.  — 
Zfthiljiti,  vidi  zaškiljiti.  Rj.  SOla.  škiljiti  (škiljim), 
za-.  Kad  R,  93.  odatle  je  uzet  akc. 

zaškripati,  zit^kripRm  (pljj^m),  zu.^kripiti,  pim,  r. 
pf,  knnrren,  strideo.  Rj.  za-Škripati,  Ka-f(kripiti,  po- 
četi škripati,  škripiti,  v.  impf.  škripati,  &kripiti. 

za&krdbiif,  zttškrobun,  vidi  zaskrobiti.  Rj.  za-škro- 
biti.  vidi  i  u^lirkati.  r.  impf.  skrobiti. 

ziislJL'plJiranJc,  n.  verbal.  od  zasljepljivati,  radnja 
kojom  tko  zasljepljuje  koga. 

zasljepljivati,  za.4!j^pljujem,  c.  impf.  za-šljepljivaii. 
t'.  impf.  pro.Hi  slijepili  (sfijepTm).  v.  pf.  zaslijepiti.  — 
Ne  uzimaj  poklona,  jer  poklon  zasljepljuje  okate. 
Mojs.  ir.  33,  8.  Poklon  zasljepljuje  oči  mudrima. 
V.  l(i,  19. 

zai^ićdjotl,  zašt<5dim,  r.  pf.  crsparen,  eomparco, 
Rj.  za-?tedjeti.  r.  impf.  štedjeti,  —  Ako  nema  pa- 
meti, ono  ima  noge  ida  ide  i  suviše,  što  bi  s  pamei^u 
mogao  zaštegjeti).  Poal.  G  (s  pamedii,  imajući  pamet). 
Viđeći  da  ga  ne  može  govorom  nikako  pridobiti,  i 
oni  dtir  zaštegjeti,  iznese  lijepu  (naramu.  Kov.  G7. 
sa  ae,  pas,t.:  Onaj  je  novac  najbolje  potrošen,  s  kojim 
se  četiri  zaHede,  Posl.  238  («?). 

zafitirSvanjo,  n.  dns  lieschinnen,  protectio,  Rj. 
verbal.  od  zaštićivati,  radija  kojom  tko  saHićujc 
koga. 

zaSliflratf.  zaStl^^ujem,  ti.  impf.  beschirmen^  pro- 
tega. Rj.  za-šii(''ivati.  isp.  /.aklanjati,  zaklonjati;  z«- 
slanjati,   zaslonjati;    zastiljati.   v.  impf.   štititi,   v.  pf. 

&1 


Bsitlkalo 


—  Sis- 


ate«! 


zaštititi.  —  Mnogi  grugjaDin  toliko  zoHtićuje  scaje 
lične  interesCj  du  zh  koristi  opStc  ne  ostavljn  ni  malo 
mesU.  Me^J.  15. 

Zii.šikkflio,  {uJcc.  Rj."  XXIX)  n.  u  molitvi  ud  more: 
Mom  boni!  na  prelazi  .  .  .  dokle  iiu  bi  prebrojila  rm 
nebu  zvijezde...  a  kad  bi  lo  prebrojila,  vratiloiu  »e 
opatuilnT  zagtiic^lov^  po^taplla,  ušla  u  j!^»kn  ljusku, 
utopila  se  u  moroku  pui^inu.  Hj.  3t>7b. 

za^tipivanjo,  n.  das  Kneifen,  vellicittio.  Kj.  verb. 
0(1  /aUipivati.  radnja  kojom  tko  taštipujc  koga, 

zaštipEvatf,  zaStlpajem,  r.  inipf.  kneifcHf  i:€ll{eo: 
A  tu  nftgje  ranJcDa  junaka,  pa  ga  po^e  raštipivat^ 
vrane.  Rj.  za-Stipivati.  v.  imjtf.  prosti  fttipati.  t).  pf. 
§tipnut). 

z&>^tila,  /.  Ho  koga  sustićuje,  isp.  obraua,  okrilje. 

—  Koji  flu  jjrebjejravali  iz  Bosne  u  primorje  pod 
Mletačku  sastitit.  Npj.'  1,  XXXIX.  Francuzi  oatave 
put  veliki  i  uzmu  manji  na  levo  pod  taštitom  ovih 
n  Pilgramsdorfu.  Žilije  35.  Te  se  pod  eastitom  topota 
im  oranicama  prevezu  preko  Rajne.  59. 

zii.^tltltl,  zaStittm,  II.  ;;/.  Rj.  za-Stititi.  v.  impf. 
za.Hidivali.  —  1)  besctiirmen^  protego.  Rj.  isp.  zaklo- 
niti (i  He),  zaaloniU.  —  2)  sa  se,  refleks,  sicfi  sehirmen, 
dcfendo  me:  Od  auuca  se  Štitom  gašiitiu,  a  od  vjetra 
Hvilenom  maramom.  Rj. 

z&stitnik,  m.  prolecior,  defer%sor.  Stulli.  koji  Jsa- 
iitii:uje  koga.  isp.  branić,  odvjetnik,  pokrovitelj,  za- 
stupnik 1,  zagovornik. 

z&Sto  (za  Sto),  Rj.  adv.  okrnjeno  za.5t'.  zaA'.  — 
J)  vHirum?  quare?  Rj.  u  pitanju,  hid  se  hoće  da 
sna  razlog^  uerok,  is   kojega  Ho  biva.  vidi  1  jer  1. 

—  Zttš^  ae  aiako  ne  &^e  oženiti  za  ljepote  i  mladosti 
tvoje?  Rj.  445b  (zai*  mj.  zašt';  t  će  htti  ovdje  otpalo 
zato  što  ea  njim  ide  »,  pa  bi  bilo  odeise  tmrdo  itgo- 
roriti  vjiAV  ae).  Rasta  (radi  sta)  \ve88wo^en,  quamo- 
brem,  t:f.  zaMo.  Rj.  64.%.  Stane  koriti  aina,  sašto  je 
vjenfiao  gjevojku,  koja  nije  njemu  prilika.  Npr.  233. 
Za  sto  lo  tMnite,  brado?  lo  siromah  u  tamnicu  me- 
ćete? 24H.  Zašt'  mi  zakla  Oed<»  u  kolevci?  Npj.  2,  17. 
Za  što  da  psuje  ovaj  mrtvi  pas  cara  gospodara  mo- 
jega? Sam.  U.  IG,  9.  —  2)  u:eil,  qHOniant,  cf.  1  jer  2. 
Rj.  savezom  ovim  kazuje  se  uzrok  Ui  razlog  ono^ne  šio 
je  prije  rečeno.  —  Bo,  cf.  jer;  osobito  ae  govori  po- 
slije ru  što  {za  što  ho  je  znao).  Rj.  33a.  »Za  {Ito  to 
i-inite,  bra(!o?«...  >Za  to,  ^u  što  nijenu  carevine  cani 
platili. =  Npr.  248.  Za  5lo  vrag  zna  mnogo?  —  Za  sto 
je  star.  Posl.  88.  Ovo  ije)  za  današnje  naSe  spiaatelje 
najvažnije  i  najnužnije,  zašto  mi  danas  nemamo  (go- 
tovo) ni  jednoga  spisatelja,  koji  bi  . . .  Pis.  60.  Zato 
se  mlogi  o  pokladama  namazu  bijelim  lukom  po 
prsima;  zašto  kažu  da  one  (vještice i  na  poklade  naj- 
više jedu  ljude-  Rj.^  74.  to  imn  Rj.  ovaKO:  Za  to  se 
mnogi  0  pokladama  nnma^.u  bijelim  lukom  pn  prsima; 
jer  kflžu  da  one  (vještice)  na  poklade  najviže  jedu 
ljude.  Kj.  66b.  Vuk  piie  zaSto  u  ovom  značenju  u 
ranijim  pismima^  ali  u  poznijima  goO/vv  uvijek  jer. 
zfL^to  pori  i  I  A?  valja  tdko  sastuvljtrno  pisati,  jer  su 
ndrtrhi.  —  3)  za  feto,  n.  p.  za  Sto  si  me  pUao?  t.j. 
za  koju  sifar,  o  čemu?  za  što  si  kupio?  t.j.  za  koju 
cijenu,  po  što?  vidi  kod  &to  I  6  b.  ovo  se  piše  ra- 
stavljeno. 

zji^u^kall,  3kdm,  v.  pf.  Rj.  za-ftafikati.  v.  pf.  Rj. 
Ka-.^u5kati.  r.  impf.  Šuškati,  —  J)  rauschen  (vne  die 
fUeheude  Kidesr^)  constrepo,  inhorreo,  cf.  zaau.^tati. 
Rj.  neprelazno.  zašnška,  zušušti  7i.  p.  gušter,  kad  se 
makne  po  siUtu  Ušću.  —  2)  leicht  hcdecken  (z.  li. 
ettias  mit  Laub),  contego  leviter.  Rj,  prelazno.  sa- 
iuškaii  Ho,  slabo  zakriti  M.  p.  lišćem. 

za^tistatU  ^tlm,  V.  pf.  ratwcfttfn,  constrepo,  cf.  za- 
uAkati  I.  iy,  zft-SuMati.  v.  impf.  AuAtali.  —  Kad 
HJeS  da  sitKušti  pn  vrhovima  od  dudova,  onda  se 
kreni.  8am.  II.  5,  24. 

3Ui.^Atje(ii  za^iStTm,    r.  pf.   verstummen,  obmutescOf 


cf.  zamuknuti.  Rj.  za-fiutjeti.  vidi  i  uSutjeti;  zamuiS, 
umuV^i.  uiiiukuuti.  r.  impf.  Autjeti. 

zalaei,  z:Uaknčm,  v.  pf.  Rj.  zu'li&<:i.  cidi  Ztttaknutj. 
r.  pf,  je  i  prosti  ta(?i,   taknuti,    r,   impf  '    — 

1)  n.  p.  uoŽ  ZH   pcgoa,   cvijcl   zil  kupu,   r'  ^tf 

etwas  stecken,  pruefigo:  I  saiače  svijetlo  .uii>|f.  Hi. 
vidi  zndje^ti  1.  —  Posviri  pak  zutakni  (za  pa»j.  Pod. 
25G  {isp.  Posviraj,  pa  i  za  pan  zapogjeni).  —  2)  bt- 
ruhren,  attingo,  cf.  zadjesti  5:  Presječe  mxi  na  grio 
sindžira,  a  ti-jela  mu  ne  ratače  mesa.  Rj.  vidi  i  ra- 
hvaliti.  —  3)  tu  C.  G.)  beleidigen,  o/fendo:  Su  ^im 
nas  je  Gjuro  zatakao.  Rj.  (au?)  vidi  uvrijediti  2.  — 
4J  (u  0.  G.)  koga,  sazvati  na  mcjdan^  auffordtn,  pro- 
voco:  zatftkao  ga  ie.  Rj.  isp.  zatka.  —  Knjigu  piSe 
Lakellčti  Jauku  >da  mi  ongje  medau  |KHl'jelimo«  . . . 
*Zutaka  me  I^k©ti<?u  Janko  sa  njegovu  sestru  Kom- 
neniju.  Npj.  4,  U)8.  No  da  vidiS  Krepka  KQeže^*i^t 
pa  on  Mena  zove  na  megdana,  junak  bjeSe  buljum* 
ba^a  Mcho,  gdje  ga  vlaška  riječ  dotaknula,  o)atna 
ae  k  njemu  u  aretanje.  4,  410. 

ziitAJati,  jim,  v.  pf  ableugnen,  abnego;  vtrheim- 
tichen,  reticeo.  Rj.  za-t^atL  vidi  zatajiti,  utajad  I. 
potapšali,  isp.  zatomili,  v.  impf.  tajali,  tajiti.  —  Ali 
vam  fie  ću  eatajati,  bra(^,  da  sam  inuo^o  patA  htk) 
da  vam  do^em.  Rim.  1,  13.  Jer  vam,  brat5o,  ri«  H 
zatajati  tajne  ove.  11,  25.  Ne  ću  vam  pak  zatajaU 
za  one  koji  su  umrli,  da  ne  Žalite  kao  i  oetali  koji 
nemaju  nada.  8ol.  I.  4,  13. 

zat^Ki,  jim,  r.  pf.  za-tajiti.  vidi  zatajati.  r.  impf. 
tajiti,  lajati.  —  Hto  nam  kazivah  oci,  na£i,  ne  M# 
zatajiti  od  djece  njiltove.  Ph.  78,  4.  iSto  vam  odgo- 
vori Gospod,  ka7.aću  vam,  ne  ću  vam  zatajiti  mi  rijeH 
Jer.  42.  4. 

z&iak,  zitaka,  m.:  NoSla  je  bačva  —  ali  tikva  — 
zatak.  DPos!  69.  NaSla  je  tikva  zatak.  r>l>.  xa-tak. 
za  postarije  isp.  zatui^,  za-taknuti.  got^ri  ne  i  u  Ifre. 
oko  Gline  s  akc.  kakav  je  metnut.  P.  Leber.  u  ijer. 
Hrv.  zatik.  riđi  zaptiva«!!,  i  s*fn.  ondje 

/.aljlknuti,  zataknem,  vitU  zata('^i.  Rj. 

zatamAuiti,  zaiilmiluTni,  i^,  pf.  Rj.  za- Ih  ma  niti.  ridt 
utamanili.  r.  impf.  proati  tamaniti,  slož.  isp.  um- 
manjivati.  —  1)  vertdgcn,  aimrotten,  cx.<ftirpo,  cf  sa- 
trti, iskopali.  Rj.  i  kod  zatrti  ontula  »»/«.  —  2)  »t 
se,  refleks,  vullig  su  Grunđe  gchen,  internecione  de- 
teoTt  cf.  dotamaniti  se.  Rj.  vidi  i  zatrti  ae.  —  8rpdco 
despotstvo  ongje  (u  Srijemu)  se  po  tom  i  zatamam, 
l>unicu  2,  76.  One  au  (mon^ke  ^.ivotinje)  sve  iti  ti 
pregjažujega  svijeta,  koji  se  pri  postanku  saduSnjefi 
zntnmtinio,  ili  žive  joS  i  sada.  Priprava   RKi, 

zatl^nanje,  n.  dr^s  Zuschmelzen,  obductio^  inductu). 
Rj.  verb'tl.  od  zaLapati.  radnja  kojom  tko  zatapa  U* 

zulAputi,  ziitapam  (zivt^pljcm),  c.  impf.  von  ol*r* 
z^ischmeizen,  obduco  cera  etc.  Rj.  za  tapati.  vui*  ur 
Ijcvali  3.  r.  impf.  prosti  topiti  1.  v.  pf.  zalopili. 

zfitnpkaU,  kum,  v.  pf.  sutreien,  zustampfen^  eon- 
čuko.  Kj.  za-tapkatt.  tapkajući  zguliti,  r.  impf  tap- 
kali. 

ziltavanak,  zUtavanka,  m.  kleiner  et>^Her  Plat^  i» 
Gebirge,  Iocuh  planus  in  montt,  cf,  zarav&uak.  B). 
za-tftvanafc,  {drugoj  poli  osn.  u  tavan),  malo  ror*« 
n\jesto  u  gori,  ili  uopre  na  kaki^tm  god  uzvišenom 
mjestu,  vidi  i  zaravanjak.  —  Jedna  dolina  jiavp  «* 
Mala  Korona,  a  vi&e  ove  doline  jedan  zatavfsmđk,  o« 
kome  ima  i  mali  izvor,  Velika  Korona.  Kj.  39:Si. 
Turci  imaju  (u  Biogradu)  M  džamija,  a  hrid(5aoi  wu»» 
jednu  crkvu  (odmali  kako  se  popne  od  Save  gonr 
na  satavanak.  Danica  2,  43. 

zatići,  zat^f^em,  r.  pf   Rj.  za-te^.  v.  impf,  taijc^ 
cati  (i  se).  —  I)  ireffcn,  offendo:  Zatekote   t-ara  u 
Životu.  Rj.  vidi  zastati  1,  i  syn.  omljt.  —  '-    ■ 
gavfti  kuri  R  novcima,   zateve  «   sina   kod 
38.  Povrati  se  svome  dom«,  i  jedra  riva  . 
roditelja.  219.  Zatekotmo  gde  većera,  na 
pije,  tvoj  govedar  kod  goveda.  Npj.  I,   I U  ,,ryy.  .- 


Mteff 


—  819  — 


itlsnutl 


atoamo  le  z&  vedrom,  gde  ve^^ni  ti  veĆemA.  Kpj.  1, 
115).  Ono  Va^  pismo  zaUklo  me  holesna.  Straž. 
188ti,  1H85.  Jediin  dnn  ztttece  ih  Josif  vrlo  nevesele. 
Prip.  l*ibl.  27.  —  2)  den  H^'eg  abschneiden,  inter- 
cluao.  Rj.  pttt  prepeći  (kome),  može  biti  da  ovamo 
ide  oviij  primjer:  Petkovicu  opkoliše  Turiri,  igi$mana 
starca  saUkokcj  tri  mu  gjaka  mlada  posjekoSe,  a  tro- 
jica u  gor*  utekožCj  igumiina  iiva  uhvatiće.  Npj.  4, 
263.  —  3)  zatekle  mu  noge,  anlanfen^  iniumeaco. 
Rj.  inp.  ote<5i  1.  —  //.  8a  Be,  refleks.  —  1)  sich 
hefinden,  sein,  sur/i.  Rj.  vidi  zantati  se,  i  «t/n.  on^c. 
—  Na  zlu  ti  se  mjeatu  zatekosmo!  n  ravnome  polju 
Širokome.  NpJ.  4,  2G6.  Pobije  ave  Turke,  koji  ae  ontjje 
snieku.  Danica  3,  lOH.  Fosno  koji  mu  se  zatekao  u 
ruku.  Pom.  8.  —  2)  kome,  geloben^  sich  anheischig 
madten,  sich  verpflichtcy\,  ohligo  nte:  Jer  sam  .«  kuezu 
zatekao^  da  zakoljem  Turakop'  car*  MuratA.  Rj.  riđi 
zarei-i  se  1,  i  syn.  ondje.  —  Zarekoh  se,  zuitkoh  se^ 
da  ne  ljubim  mlada  vojna.  Npj.  1.  526.  I  koji  se 
caru  zatekao,  da  ć'  Srbiju  zemlju  umiriti.  4,  2l)4. 
Hajde,  zateci  se  mojeniu  gospodaru  caru  Aairskom  i 
datfu  li  dvije  li»u6j  konja.  Car.  JI.  18,  23. 

z&ter,  m.  {loc.  zat^f^u),  die  i:>pannung,  intcnsio: 
drži  jedek  u  sategu.   Rj.   za-teg,   kad  se  ^o  zategne. 

zat^rnutl,  ziktegnSm,  r.  pf.  Rj.  za-tegnuti.  kao 
prost  glagol  ne  dolazi,  isp,  trgnuti,  v.  impf.  zate- 
zati. —  1  a)  anziehcnj  spannen,  tendo,  K^.prelasno: 
Dede  zaiegnite  gusle  pak  zajtjevajte  o  miru.  iStraž. 
1886,  835.  Tuko  obloži  Solomun  dom  i/.nutra  d^isti- 
jem  zlatom,  i  zateže  zlatne  tance  ured  svetinjom. 
Car.  I.  6,  21.  Jer  ću  zategnuti  nad  Jerusaliniom  uže 
Samarijsko.  II.  21,  13.  sa  Be^pass.:  Potpetak,  u  ćak- 
fiira  ono  ispod  noge  u  ćizmi  §to  se  zapne,  da  se  čak- 
kire  bolje  zategnu.  Rj.  555b.  —  b)  neprelazno:  Punti 
\\ic  u  jamu  i  stane  vikati  da  f^e  (žr^nat  uhvati  za 
uže,  da  je  izvuče  na  polje.  Kad  vei5  opazi  dn  je  uže 
zaicglo,  a  on  onda  povuci  I  Npr.  144.  VeSaC  skoCi 
na  obedenjaka,  te  ga  zagrli  obenia  rukama,  i  stane 
svom  snagom  vuči  k  zemjiji,  da  bt  lićinu  zntegla  i 
udavila  ga.  Danica  4,  38.  —  2)  zategla  sufia,  pa  ne 
može  da  se  ore,  anhalten,  tenere.  Kj.  vidi  udugote* 
žiti  2.  kao  zadugo  potrtijati. 

zntcr,  m.:  Drugome  hater,  a  sebi  zaier  (učiniti). 
(Zatei-  je  načinjeno  prema  Aattff,  a  u  govoru  kad  bi 
se  ^ovorilOf  bilo  bi  zatar  od  satrti).  Fosl.  71.  zatar? 
vidi  zator. 

Kat-^sati,  ziltelem,  v.  pf.  anhauen  (uie  es  dtr 
Ziminermann  macht)^  accido.  Rj.  za-tesati.  v.  impf. 
zatesivati.  —  Strjelica  izagje  na  zemlju,  pa  je  onda 
mnogi  nagju  {kamen  bjehiUk  koliki  ornh.  glatko  sa- 
tesan  sa  mnogijeh  strana^  le  su  na  njemu  postali 
mnogi  uglovi).  Rj.  li)2b. 

ziUt^sSvaiiJo,  n.  daa  Anhauen,  -Cn  acciderc.  Kj. 
verbal.  od  zatesivati.    radnja  kojom  tko  zatesuje  sto. 

zatcsivafi,  zat^sujem,  v.  impf.  anftawnt,  accido. 
Rj.  zatesivati  n.  p,  drvo  sa  vinogiii  struna,  te  na 
vjernu  postaju  mnogi  uglovi,  v.  impf.  prosti  tesati. 
t).  pf.  zalesati. 

zat^AčtiM,  6(^^m,  V.  pf.  schuutnger  iccrdeti,  itigra- 
vidari.  Ri.  za-tea£a  tena  t.  j.  postane  teška,  trudnOj 
bregja.  vidi  zabregjati.  zadjetinjiti,  zatnidujoti.  ne  do- 
lazi kao  prost  glagol,  isp.  teSćati.  mj.  ić  dolazi  i  6t. 
riđi  zateStati. 

ziiti>Stati,  dtam,  v.  pf.  Rad  ti,  121.  tidi  zate&fati. 

ziit<^7.aiiJo,  n.  Ri.  verbal.  od  1)  zatezati*  2)  zate- 
zati se.  —  J)  raanja  kojom  tko  zateže  sto,  n.  p. 
uže  (dfts  Spannen,  tensio.  Rj.|.  —  2)  Btanje  koje 
bittt^  kad  se  tko  zateže  (das  Striiiiben,  relurlatio. 
Rj.):  Dade  im  Solonove  zakone  bez  i  kakoga  daljega 
ispitivanja  i  zatezanja.  Danica  5,  89. 

znt<^znti,  zAtc^.em,  r.  impf.  Rj.  zii-te/,ati.  v.  pf.  za- 
tegnuti. —  IJ  spanntnt  tendo.  Rj.  zatezati  «/o,  n. 
p.  uie.  sa  se,  pass.:  Izgovaraju  li  se  sve  (riječi)  na 
h  o&tro  kao  Švetićevo  >sadt>f  jetzt,«  a  nft  i  zatežu  li 


.it  soe  kao  Svelićevo  »iiadi>,  die  Pflanzuug*?  Rat  9. 

—  2)  sa  se,  relfcku.  sich  strauben,  obluctor.  Rj.  kao 
otimati  se  oda  šta^  ne  htjeti.  —  Ako  li  se  djevojka 
stane  zatezati  i  ne  će  da  ide,  onda  ji*  vuku  za  koae. 
Rj.  477a.  On  će  se  dugo  zatezati,  ali  će  ti  najpoale 
oput  dati.  Npr.  U.  Kad  se  ko  zateže  odjela  i  od 
pića.  Posl.  G«.  PaAa  «c  stane  zatezati,  izgovaraju<5i 
se,  da  on  to  ne  može  ućinili.  Danica  4,  3.  Ja  se  m 
zatezah  ići  za  tobom  kao  pastir.  Jer.  17,  16. 

zAtožIJtv,  adj.  n.  p  vo  koji  ne  (le  da  vu^,  nego 
se  zateže,  sich  straubend,  renitens.  Rj. 

zj^tlviiti,  zi\tićem,  r.  impf.  Rj.  za-tieaci.  v.  im^f. 
prosti  tioati.  v.  pf.  zataći,  zataknuti.  —  1)  n.  p.  evijet 
za  kapu,  aufstecken,  iinpono:  Oarolilje  za  klobuk  za- 
tiče,  Hj.  —  2)  hitieinsteckeHf  figo.  Rj.  što  u  šio. 

z&tik,  m.  vidi  zatak ;  i  zaplivać,  ■  syn.  ondje.  Ma 
postanje  isj).  zataknuti,  zalicati.  za  obličje  isp.  15t!rk. 

ziktilak,  zTitioka,  ziLtiljiik,  zutiljka,  m.  vidi  potiljak  : 
rako  mi  se  usta  na  zaiilak  ne  obratila!  jPosl.  3(^)). 
Na  zatiljak  oći  iskočile.  Rj.  za-tilak,  za-iiljak.  vidi 
zaćetak.  zatjeluk,  zaOeljak,  zatjeljak.  zadiija  strana 
glave.  —  Imat'  oći  u  zai\iiku.  DFoal.  33. 

zatim,  ZAtijcm  (za  tim,  za  tijem),  adv.  kao  iza 
toga.  vidi  polom,  nachher,  postea,  posthac.  —  Malo 
za  tijem  eto  ti  na  gumno  i  Brka.  Npr.  5.  Dogje  na 
onu  ćupriju...  Za  tim  predavM  preko  6iprije  dogje 
u  jedno  solo.  SK.  Sveli  8ava  dogje  te  kupus  posijeće 
i  gjavolu  ostavi  korenje.  Malo  za  tijem  evo  ti  i  gja- 
volal  276.  Zatim  malu  postajalo  vr'jeme,  al'  eto  ti 
tri  TurOiua  mlada.  Npj.  4,  334. 

ZAtira^,  zatirriĆa,  m.  koji  zatire  što.  isp.  iakopnjak. 

—  Predade  nam  Bog  naš  u  ruke  naše  neprijatelja 
na^ga  i  zatirača  zemlje  naše.  Sud.  1*1,  24.  Riilaj 
gorko,  jer  če  brzo  do(*i  na  nas  zatirać.  Jer.  ti,  2li.  Na 
sva  visoka  mjeaia  po  pustinji  do(5i  de  zatiraći.  12,  12. 

zatirilf'ov,  udj.  što  pripma  zatiraču. 

zatkrar-kT,  adj.  što  pripada  cutiraćitna  Hi  zatiraču 
kojanu  (jod.  n.  p.  radnja  zatiraOka. 

zA(irtt□J4^,  n.  das  Ausrotien,  exst\rpatio.  Rj.  verb. 
od  zatirali,  radnja  kojom  tko  zatire  sto:  Bog  će  malo 
po  malo  potrti  te  narode  ispred  tebe  .  .  .  zatira<^e  ih 
zatiranjem  velikim  dokle  se  ne  zatru.  Mojs.  V.  7,  23. 

z^flruti,  rem,  v.  impf,  ausrolten,  eiatirpo.  Rj.  za- 
limti.  vidi  iskopavati  2,  istrebljavati,  istrebljivati,  ta- 
maniti, utamanjivali,  uništavati,  v.  impf.  prosti  trti. 
p.  pf.  satrti,  zatrijeti.  —  Djevojke  su  iskop  ali  ćasl 
kući.  (Jer  kuću  zatiru  svojom  udajom  .  .  .).  Posl.  72. 

—  Kad  Bog  zatiraie  gradove  u  onoj  ravni . . .  Mojs. 
I.  19,  2'J.  Bog  će  malo  po  malo  potrti  te  narode  ispred 
tebe  .  . .  eatiraoc  ih  zatiranjem  velikim  dokle  se  ne 
zatru.  V.  7,  23.  sa  ae,  pass.:  Jer  se  potruju  i  male 
ribe  koje  nijesu  za  jelo»  i  tako  se  riba  ,i^atire.  Rj.  184b. 

zštisuk,  ziltiska,  m.  vidi  zapu^ač.  Rj.  čim  se  što 
zatisne.  vidi  i  zaptivaO,  i  si/n.  ondje. 

zatfskaiHe,  n.  vidi  zatiskivanje. 

zjitiNkutl,  ziitiskam,  ncit  zatiskivali :  On  im  katkad 
usta  zutij^kuše.  Rj.  p.  impf.  za-liskati.  r.  impf.  je  i 
prosti  tiftk.iti.  v.  pf.  zatianuti. 

zntlskfvar^je,  n.  das  Veratopfen,  obturatio.  Rj. 
rerb.  od  jtatiskivati.  radnja  kojom  tko  satiskuje  n,  p. 
usta  kome.  vidi  zatinkanje, 

zatiskivati,  zatlskujem.  r.  impf.  veristi)pfett,  obtnro, 
Rj.  za-tiskivati.  vidi  zatisltati,  zaptivati,  i  Sijn.  ondje. 
V.  pf.  zatianuti.  —  Malijem  ćepiCem  zatiski^je,  a  veli- 
kijem  tapluuom  otiskuje.  DPoal.  b\i.  Ne  zatiskuj  uha 
svojega  od  uzdisanja  mojega.  PlatV  3,  5fi. 

zi\ilBnuti.  snetii.  v.  pf.  pf  verstopfen,  ohturOj  cf. 
zapuRiii.  Rj.  za-ti«nuti.  vidi  i  1  ziipiiti,  i  stm.  ondje, 
r.  pf.  je  i  prosti  lisnuti.  v.  impf.  zaiiskati,  zaiiskivati. 

—  Ima  moli  izvorčić . . .  nekoji  bio  veliki  pa  ga  Nijemei 
satisnuli  ćetietima  i  slaninama  i  ustavili  vodu.  Rj. 
OOn.  /apariti  bure.  t.  j.  nalili  u  nj  vruće  vode  pa  i/ti 
:ulisnutiy  da  voda  izvuOe  ako  u  njemu  ima  kakav 
rgjav  vonj.  Rj.  187b.  Hiromah  vuk  loći,  loOi,  dok  mu 


3ULtJe«fliiJr) 


satopiU 


trgne  voda  ufuuid.  Li8i<:A  mu  oikIa  jamu  ztUittne.  Npr. 
179.  Ubere  nekake  trave  t*i  dobro  mi  zatianc  i  nt- 
cicama  »\ivite.  231.  iSrbiiiiiu  su  blajrt>i;l:wne  uve  rijeci; 
pr*t,  krsl.  .  a  (^rk  i  Talijan  :ntisnuh  In  tuši  od  orttkili 
riječi.  Rj.'  XXX.  Htt  se,  refleks,  ili  pnsft.:  Omi  iaiu 
većer  ratisne  se  okno  od  jaže  i  zaustave  se  ko)n  od 
mlina.  N^ir.  234.  Da  se  svaka  U9ta  eatisnu,  Rim.  3,  19. 

7Atje**)inJc,  n.  Rj.  rerhal.  od  I.  zAtjecAti^  U.  za- 
Ijecati  &e.  —  I,  1)  radnja  kojom  tko  satjcće  koga 
gd.ie  (das  Betreten  [uuf  einer  ThatJ.  Rj.).  —  2)  radnja 
kojom  tko  satjeće,  presijeca  kome  put  (das  \  ertrelen 
des  Wegea,  to  obsiatere.  Ili.).  —  II,  1)  stanje  koje 
biva,  kad  se  tko  zatječe  gdje.  —  '2)  radnja  k<^om  se 
tko  zatjtČe  kome. 

tAtfcfatif  ziit}Q6cm,  v.  impf.  Rj.  za-tjet-ati.  r.  impf. 
2)rof<ti  ieći.  V.  pf.  '/.ate(;i.  —  J,  1)  betrcten^  deprc- 
l^endo.  Kj.  zAtjecati  koga,  n.  p.  kod  kuće,  kao  rCala- 
ziti  ga,  vidi  jaVsiajnti.  —  2)  deri  Weg  verireten,  ob- 
sisio.  Rj.  put  presijecati  kome.  isp.  1  zasUlpali  1. 
woze  biti  da  ovapto  ide  primjer:  Orla  Čavka  zaijeie. 
DPasl.  91.  —  11,  sa  se,  refleks.  —  1)  sich  hefinden, 
sum.  Rj.  biti  (jeaam),  nalaziti  se  1.  —  .Takov,  valja 
da  bojeći  se  od  avoje  nabije  tako  daleko  iči  i  «  Kara- 
(ijorgjijem  se  u  gradu  satecati,  nije  tu  bio  ni  doSao. 
Danica  5,  63.  —  2)  geloben,  sich  aiUieischig  madten, 
šerio  negare  aut  pertendere,  Rj.  vidi  utjecati  ae,  za- 
ricati  ae  1,  hiniti  zavjet,  Oiniti  tobc.  —  Plodom  a  ne 
veličinom  zaijecaV  *e.  DPosl.  96.  Jeste  V  mi  se,  brate, 
Motjecali,  kad  ste  mene  mludu  udavali,  da  ćete  me 
£esto  pohoditi.  Npj.  2,  40.  Što  se  Jovan  bio  zaijecao, 
to  ie  Jovan  bio  zatvorio.  3,  313.  Petar  opomtnuvM 
ae  IraVo  se  Isusu  zatjecao  da  ga  ne  će  otlustati,  ide 
za  njim.  Prip.  bibl.  15B. 

z&tjolak,  z&tioka,  m,  vidi  zi^tilak  i  zaćeljak.  — 
Ital.  coppa,  satjelak.  Danićić,  DPohI.  XI]I.  vidi  Ka- 
tjeljak. 

z&tjdjak,  zAlijeljka,  m.  vidi  zAćeijak  (zAtijeljka)  i 
zatiljak.  —  Zatilak,  »atiljak.  Kao  da  bi  i  bilo  po  za- 
padnom govoru,  ^vori  se  gdje  gdje  je  (*>)  mjento  i; 
zaćelak.  Korijeni  96. 

xiitJoratl,  rSm,  r.  pf.  Rj.  za-tjerati.  vidi  zajrunii 
(i  8c).  r.  impf.  zatjcrivati.  —  /.  1)  hineinfichhtgen, 
imnntto.  Rj.  zatjerati  n.  p,  klin  u  drvo.  —  2)  hinter- 
treiben,  ago  jiost — ;  zatjerati  ovce  za  brdo.  Rj.  — 
li,  sa  se,  refleks.  losHtiirsenj  impctum  facio,  cf.  za- 
gnati  se.  !^.  zatjerati  se  «.  p.  u  {iii  megjul   Turke. 

ziU;jerivaiiJe,  n.  Kj.  verbaL  od  I.  zatjerivati,  II. 
zatjenvati  se.  —  1,  1)  radnja  kojom  tko  latjerujt 
n.  p,  klin  u  drvo  (das  Hineinschlagen,  immissio.  Rj.). 
—  2)  radnja  kojom  tko  zatjeriije  n.  p.  ovce  za  brdo 
(das  Treibeu  hicter — ,  actio  post — .  Kj.).  —  II,  radnja 
kojom  8C  tko  satjeruje  n.  p.  tnegju  rurke  (das  IjOs- 
siurzen,  impetus.  Rj.}. 

zatjerivati,  zaljčrujem,  r.  impf.  Kj.  za-tjerivati. 
riđi  zagoniti  (i  sef.  v.  impf.  prosti  tjerati,  t'.  pf.  za- 
tjerati. —  1,  1)  hineintreibett,  immitto.  Rj.  zatjerivati 
n.  p.  klin  u  drvo.  —  2)  hinter^treiben,  ago  post — . 
Rj.  zatjeriv.iti  n.  p.  ovce  za  brdo.  Ri.  —  //-  sa  se, 
refleks,  iosstiirzenj  impetum  facio.  Rj.  zatjerivati  r^c 
n.  p.  u  {ili  megju)  Turke. 

zalkii,  f.  (u  C.  O.)  Aufforderung  (zum  Kampft)^ 
provocatio:  ućini  se  zatka.  Kj.  za-tka.  isp.  s^taći  4) 
koga,  zazvati  na  mejdau. 

zAilJati,  ziitljam,  v.pf.  pola  zaspali,  einsdUummern 
tvollcn,  obdormisco.  Rj.  za-tljati.  glagol  se  drukčije 
ne  nalazi. 

,  Zi\l6  (za  to).  —  1)  darum,  ideo.  Kj.  zato,  budući 
ttđverab,  treba  ga  tuko  sastai^ljeno  pisati.  —  To  je 
ga  to  što  on  0  krmnom  imenu  najgore  znkolje  .  .  . 
»Vndo!  ni"!  nikad  foveka  udavila,  za  to  roda  nemai4<. 
Npr.  77.  *Mi  smo  siromasi  ljudi«.  »NiMa  z>i  to,  ja 
sam  saidovoljan  ouini  ^lo  ima.«  H2.  l>o  groba :  jao  njoj  I 
A  od  groba:  ko  je  moj?  ("Njoj*  je  mieato  >meni<: 
prvo  sa  to,  da  se  >jao«  ue  bi  primijenilo  onome  koji 


ono  govori,  a  drugo,  da  bi  se  složilo  aa  »moj«.).  PosL 
(i2.  Za  to  sam  kriv  jere  sam  živ.  87.  Poslanicima  je 
taki  ^vek  upravo  trebao,  r«*o  ga  draRovolj  no  iziitii. 
Danica  5.  2il.  C'aja-pa5a  je...  potcgao  u  4aćak.  jedno 
:ato,  što  je  ovo  mesto  gotovo  kao  iiared  zemlje,  a 
drugo  sto  je  u  ravni  kod  Morave.  Miloi  82.  Ako  se 
i  popnu  kasto  na  kuću,  «(u  j«  Ljiibomiru  salo?  Nov. 
Srb.  1JS17, 477.  Kad  se  Slavenska  ortografija  u  Srpskom 
jexiku  mora  pokvariti,  zato  mialim  da  je  najpametnije, 
da  mi  za  Srpski  jezik  natMnimo  ortografiju  sa  svim 
kao  ŠIO  treba.  Zato  sam  ja  ovgje  naćinio  tri  nov* 
slova.  Može  biti  da  se  >j«  kome  zato  ne  će  dopasti, 
što  je  Latinsko.  Rj.'  XI.  Budući  da  ih  je  hilo  mnogo, 
zato  se  nije  mogao  8  njima  n  veliki  boj  iipu&utL 
Žitijc  5i>.  1  kao  i^to  ne  marnhu  da  poznadu  Bocl 
za  to  ih  Bog  predadc  n  pokvaren    um.   Kim.  1^  3&. 

—  2)  za  to,  u.  p.  /a  Mo  kupio,  za  to  i  prodao,  vid$ 
kod  taj,  tn,  to.  piše  se  rastavljeno. 

7.Atoi-,  rri.  (po  jugozap.  kraj.)  vidi  opklada,  cf.  tMr 
Leći  se  2.  Rj.  t'nu'  i  uklada,  i  si/n.  ont^e, 

zntočćnje,  n.  tn  exiliuvi  pedere.  StuUi.  die  Ver- 
bannung,  der  Verbannungsort,  das  Exil,  .KrJrti,  ra:- 
silitim.  vidi  progon.  —  Brkić  kad  čuje  da  je  njemn 
odregjeno  negdje  zaiočenije,  on  pobjegne  u  i'rnn 
Goru.  Kov.  U.  protiv  upotrebljavan) a  ove  rijeci  piie 
Vuk  u  Pis.  17.  Danićic  jarevetU;  Judictum  erit  de 
eo  sive  iu  mortem,  sive  *n  exilium ;  uber  den  soli 
ein  Gericht  ergehen,  ea  sei  zum  Tode,  oder  £ur  Ver- 
bannumf .  .  .  ovako:  Odmab  da  mu  se  sudi,  bilo  dft 
se  poguDi  ili  da  se  progna.  Jezdr.  7,  20. 

zikto^ntea,  f  campionessa,  herois,  virago.  Slulli. 
žensko  prema  mtiškom  zatočniku. 

z&tocuieki,  udj.  zatočuioko  rvanje,  ^tulli.  Alo  pri- 
pada zatočnicima  ili  zatoćniku  kojemu  gogj. 

zfktoi'nik,  m.  (st.)  der  VcTpflicfitcte  (der  sich  n 
etuas  unheischig  gemacht),  obligatus  ffje^ondert  der 
Kampfheld.  pagnator):  Izi^'o  je  kraljev  ratoćiMof. 
Veseli  se  kraljev  zatoćniče.  Kj.  koji  se  kome  tatttt, 
da  će  sto  tićiniti,  osobito  da  će  se  hiti,  ktto  ul.KJ'joik. 
mejdandžija.  —  Crni  Arap  pod  Solun  dopade,  pod 
Solunom  zatočnika  iSte,  da  bi  njemu  na  me^rdan  izi^o 
HNpj.  1,  302.  Iziđe  iz  okola  Filisiejskoga  jedan  -"'i- 
točnik  po  imenu  Golijat.  Sam.  I.  17,  4. 

z;it6mltl,  ziltomlm,  v.  pf,  (sL)  uuterdrUcken,  unte*- 
schlugen,  inverto,  supprimo:  Carevo  blago  ^«^'"■  ' 
i  u  crnu  zemlju  zakopaše.  Od  Boga  je  velik.k  u:r:i  .  . 
gjevojaćku  sreću  eatomiti.  Rj.  za-iomiti.  kao  ^ui, .  , 
zatisMUti,  pritianati  2.  vidi  polomiti,  untcrdru«  kr 
verhelilcn,  supprimo,  cf.  sakrili.  Kj.  5o4b.  isp.  jioui - 
sati,  zatajati   {verJuiivilichcn,   retireo).  v.  impf.  lonii'i 

—  Moj  sinko,  nije  ono  zec,  nego  je  ono  aždaja.  r<iii;i 
svet  pomori  i  zatomi.  Npr.  44.  Kurve  jedne  'i'%«i 
Jugovića  ...  i  carevu  haznu  zatomiše.  Npj.  2,  2tKi. 
Znaćenjti  (korijenu)  pritiskivati:  tomiU,  potonuti,  ta* 
tomiti.  Korijeni  86. 

zAt-on,  m.  (u  primorju)  Meerhuscn,  marix  »inu^ 
Rj.  za-ton.  za  drugu  polu  isp.  tonuti,  topiti  2.  nj«. 
Korijeni  85.  vidi  zatonj,  zaliv.  —  Zaton  sao  zakon. 
DPosl.  15«. 

zatonj,  m.  (^ini  mi  se  da  se  negdje   ispod   t>«iir« 
ovako  zove   nekako   mjesto  u   Dunavu   gcljo   w   ; 
hvata.  cf.  zaton.   Rj.  —  Madz.  zAtouy,   »eka,  ;>//■-. 
U   vodi,  brod.  bez  sumnje  pomadiurena   naša    ■ 
zaton. 

zAtop,  m.  (u  C.  G.)  kuhan  i  sitno  isjecan  drob  od 
kakva  živinćeta,  koji  sie  poslije  poprži,  pak  ae  osuivi 
u  kakvoj  ćabrici,  pa  preko  zime  kad  hoće  da  96  jedt*. 
izvadi  se  malo  u  tavu  te  se  pogrije.  Ovako  se  i  u 
Srbiji  ostavlja  drob  od  svinja,  ka<l  se  u  jesen  bijtt 
za  ziminu.  cf.  ckvara.  Rj.  ea-top.  isp.  zatcpiti.  i.«;*,  i 
skvara. 

zatApill,  stUoptm,  v.  pf.  gu8chmd»e%  ii^uandfl 
claudo  (d<is  Sahnfass  mit  Schmalz):  A  krv  id«  u 
vruća  junaka  te  zalopi  slaćena  kubura.   Kj.  (kuliur.L 


zAtor 


—  831  — 


mfrono^lti 


M  pjesmi  gen.  mjesto  akus.  kubur).  zA-topiti.  taVJ*  za- 
liti 3.  V.  itnpf.  /.atAfinti.  —  PodrohaV,  1)  Icnvnn  drob. 
zatopljen  lojrm.  Rj.  f»24b.  Britku  t'u  mu  itablju  za- 
tf>piti^  zfltopiti  onom  slanom  krrlju.  Npj.  2,  107.  Na- 
čini sebi  kovi^eg  od  drvotn  ...  i  zatopi  ga  smolom 
iznutra  i  spolja.  Mojs.  I.  0,  14.  sn  ae,  ptiss,:  Pr^or, 
ka^.e  He  u  ^ab  sa  ukuhan  drob.  Droh  »e  onako  vruć 
saspe  u  6ibricu,  i  odoKf^  se  još  latopi  masću.  lij. 
619b. 

zAtor,  m.  to  je  šator  kutnji.  J.  BogdanoTid.  xa-tor 
isp.  zatrti,  (fjelo  kojim  se  Mo  zatre,  vidi  /.ater. 

zAtorCf  /'.  pl.  (u  Baranji)  vime  avinje^c,  dtts  Eutei 
der  Sau,  ubcr  stiis.  Rj. 

Kittdruien,  f.  zAtornlk,  m,  J.  Bogdauovid  koja  Ut 
koji  je  6io  satr'o  ili  satire.  —  On  je  satornih  cijelop 
ttela.  .1.  Bo^dauovii*. 

ziitrujati,  jem,  v.  pf.  Kj.  za-trajati.  vidi  zabaviti 
8€,  i  »im.  oiifJje.  V.  iwpf.  trajati.  —  1)  vidi  /atriijnti 
»e:  (jje  si  jjobro,  lio  si  satrajao,  Rj.  —  Ema.  nemoj 
stttrttjati ,  mladi  knjaŽe,  uo  ^ei  brzo  k  meni  dotfi. 
Npj.  5,  45G.  —  2)  sa  se,  refleks,  verireilcn,  (iiuthleih^n 
moror,  Hon  rciiio,  ef.  Katrajnti,  zabaviti  RO,  ostati:  Sto 
si  mi  se  Inko  zatrajao.  Zatraja  se  za  dovct  godina. 
Rj.  —  No  se  nemoj,  Duka,  Zfitrujati,  jer  mo  prose 
mlogi  prosioci.  Npj.  2,  171. 

xa(rilvUi,  zitravTm,  v.  pf.  Rj.  za-traviti.  v.  impf. 
zatravljivati.  —  J)  n.  p.  bolesna  konja,  t.  j.  probosti 
mu  na  vratu  kožu,  pa  izmegju  nje  i  mesa  z&vuC-'i 
ftlaniku  i  onako  ostaviti  neko  vrijeme.  Rj.  —  2)  fu 
Boci)  koKra,  t.  j.  opčiniti  pa  davM  mu  nekaku  travu  da 
popije.  Rj.  —  Ako  prof^ovoriS,  satraviće  te  i  prctvorii^e 
te  u  ribu.  Npr.  122.  0?*«  ii  je  zatravljena  i  znma- 
pjijana.  2Ui.  Ako  (vilel  kakva  mladiiSi  opaze,  u  oni 
čas  oćima  (ja  zatrave  i  u  kaku  f^o^j  hode  j^iviuu  obrnu. 
2iy.  Uslaj,  Maro.  u«taj,  zlato  t  drobna  ntža  satrap- 
Ijena,  dilber  Mara  zaljubljena.  Herc.  271. 

zalrarljivunje,  n.  cf.  zatraviti.  Kj.  rerbal,  od  za- 
travljivati. —  J)  radnja  kojom  tko  satravljuje  n.  p. 
Imlcsna  konja.  —  2)  radnja  kojom  eatravJjuje  h.  p. 
viia  I  jade. 

KaIruTlJivafi,  zairilvljujem,  u.  impf.  cf.  zatraviti. 
Rj.  za-travljivati.  —  1)  satravljuje  tko  n.  p.  bolesna 
konja.  isp.  zatraviti  1.  —  2)  satrarljuje  n.  p.  vila 
Ijade,  isp.  zatraviti  2.  vidi  zamagjijavati;  *  čarati,  i 
syn,  ondje, 

»nlri^žitii  ziitrufun,  t'.  pf.  tražiti  tracr,  Sparen  suchen, 
rcsiigia  scrutari:  Pa  latraH  oko  vode  hladne,  nićem 
traga  nnći  ne  mogaše.  Rj.  za-tražiti,  potražiti  trag. 
V.  impf.  tražiti. 

ziitK'flll  so,  zatHim  se,  p.  r-  pf.  Kj.  za-trčati  se. 
1*.  impf.  zatrćavati  ae.  —  1)  anlaufen,  incnrro.  Rj. 
vidi  zatrkaii  ae.  —  Iziđe  preda  nj  (pretl  lovca)  ovan 
fla  zlatnom  vunom.  Lovac*  kad  ga  opazi  potegne  i/ 
puške  da  ga  ubije,  a  ocan  se  zutrči  te  njega  pre 
rogovima  ubije.  Npr.  Ba.  Ktid  ne  ono  MaicHim  ea- 
trčao?  Npj.  2,  559.  Kad  to  začu  čelebija  Jovo.  ea- 
trča  se  za  Vjepom  gjevojkomy  ugrabi  je,  i  vjenča  ie 
za  se.  Here.  131.  —  2)  zatrčao  se,  es  ist  ihm  (die 
liede)  entfahreii,  ercidit  ei  inter  loqaendum.  Rj.  « 
govoru,  kao  nehotice  Mo  izustiti,  isp.  izlanuti  se. 

zntrfAvanJet  n.   Rj.  cerbal.   od  zalrčavati  ae.  — 

1)  radnja  kojom  se  tko  zalrcava  kada  (dan  Anlaufen 
[zum  Spruuge],   incnr»io.    Rj.).    vidi    zatrkivauje.   — 

2)  radnja  kojom  se  Iko  zatrhtva  «  govoru. 
zatrčAvati  se,  zatVčavSm  «e.  v.  r.  impf.  Rj,  za-tr- 

čnvati  se.  r.  impf.  prosti  trčati,  v.  pf.  zatrčaii  ae.  — 
1)  anlaufen^  Atllauf  neitmen,  incurro.  Rj.  satreava 
se  n.  p.  tkOy  kad  hoće  voda  da  preskoči,  indi  zatr- 
kivati  ae.  »>/}.  zatrka.  —  2)  zatrčavn  se-,  entfiihrt  ihm 
(iruđ  er  sonst  eben  nicht  gesapt  hdtte),  elahitur  ei 
quando<iue,  qnud  t/iallet  non  dtxisse.  Rj.  sairčnva  se 
u  govoru,  kada  tko  kadito  nefiotiec  kazuje  sivarij  sa 
koje  mu  poslije  hmle  žao,  ito  ih  je  kazao. 

ziiitrebiiti,  biUn,   r.  pf.  fwthig  K-ercien,  opus  est. 


ZA-trebati.  vidi  notrcbati  isp.  potrebovati,  v.  impf. 
trebati.  —  Kad  Kome  zatreba  pop,  treba  da  mu  ide 
kuci  da  ga  zove.  Rj.  541n.  Uzmi  od  mene  jednu 
Ijuaku,  pa  kad  ti  zatrebam,  smao  je  protri  malo. 
Npr.  20.  On  [>ovika  dva  kneževa  sina.  >Što  amo, 
bace,  tebi  zatrebali?*  HNpj.  4,  583.  U  pjesmama 
kad  zatreba  izostavi  »e  »i«,  pa  ae  pjeva  i  govori 
»bjeloc.  Rj.»  XVlli.  Da  joj  (sestri)  budete  u  pomoči 
u  svakoj  stvari  koju  od  vas  zatreba.  Rim.  IG,  2.  Ako 
zatreba  vine,  laano  se  može  i  poslije  poslali.  Kolo  13. 

Kn(re|i^tn(i,  zatrfepečem,  v.  pf.  erzittern,  itUrano: 
NeŽto  zutrepeta,  ueMo  z:izveketa.  Rj.  za-trepetfe  n.  p. 
lišće.  isp.  zatrciJtjeti.  v.  impf  trepetati. 

zntr6p(ntl^  ^trepć^m,  r.  pf.  očima,  erzittem  (mit 
den  Augen),  hUnzetn,  mico  oculis.  Rj.  za-treptati.  v. 
impf.  treptati. 

zatrdpljeti,  zatr^pt^m,  r.  pf,  erzittern  (vom  Laultejf 
aHfranschen-,  inhomsco,  evolo  cam  strepitu,  Kj.  za- 
trepti  n.  p.  lišće  na  drvetu,  pticu  kaa  poleti.  isjK 
zatrepetati.  t'.  impf.  treptjeti. 

zatresti,  zatrčaem,  r.  pf.  za-treati,  početi  tresti,  v. 
impf.  treati.  —  J)  zatresti.  Semn.  u  Vukovu  rječniku- 
Korijeni  94.  Zatresao  si  zemlju,  i  razvalio  si  je.  Pa. 
(iO,  2.  Za  to  ću  zatresti  neho.  Ta.  13,  13,  Tatarin 
Nogaj  zatrese  srpske  zemlje.  DM.  32.  Kako  je  laajja 
vidio  Oosuoda  slave  u  trijemu  zatresene  crkce.  DP. 
320.  —  2)  sa  «e,  refleks,  ili  jtass.:  t.ini  krilati  konj 
počue  vrištati  i  krilima  udarati  da  se  od  velike  ake 
i  treskc  i  Sfa*  carev  dvor  zatrese.  Npr.  153.  Zemlja 
se  zatrese  vrlo.  Mat.  28,  2. 

ziitrijotl,  ziitrcm  (z^tr'o,  ziltrla),  (u  C.  G.)  vidi 

zatrti:   E  če   ti  «e   zatrijet*  koljeno.  Rj.  za-lrijetl.  ». 

impf.  zalirati.  v.  impf.  prosti  trti;   trijeti    ne  dolazi. 

i  isp.  trijeti,  —  Vuka  brata  na  kolac  nabiti,  a  tvoju 

I  ću  kuću  zatrijeti.  Npj,  4,  439. 

I  zatrkn,  f.  der  Anlauf  (zutn  Hinuberspringen)^  in- 
ctir.'ius:  skočiti  {ili  preskočiti  ?togogj)  iz  zairke.  Kj. 
za-trka,  kad  se  tko  zairci,  da  preskoci  n.  p.  vodu. 
suprotn^i  s  mjesta.  —  ZagonaČke,  zagouački,  n.  p. 
skočiti,  t.  j.  iz  zatrke.  Rj.  Skočiti  s  mjesta,  t.  j.  ne 
iz  zatrke.  Rj.  362a. 

Zatrkn,  /*.  cf  Zaaavica.  Rj. 

zatrkatl  se.  zi^tfčem  se.  vidi  zatrčati  se.  Kj.  v.  r. 
pf.  za-lrkati  se.  v.  impf.  zatrkivali  se. 

zatrktviinjo,  «.  riđi  zatrčavanje.  Rj. 

zatrkiratf  se,  zatrkujem  se,  ndi  zatrčavati  se. 
Rj.  r,  r.  impf.  za-trkuje  se  tko,  kad  n.  p.  hoće  vodu 
da  preskoči,  r.  impf.  ^rrosti  trkati.  r.  pf.  zatrkan  ae. 

znti'kljati,  kljam^  v.  pf.  vidi  jtritači.  Rj.  za-trkljati. 
vidi  i  zakoliti  2.  isp.  8yn.  kod  pritači.  —  Nego  iSto 
grožgjtt  bimberova  iz  careva  vinograda,  Ho  je  eare 
skoro  posadio  i  srebrnom  irkljom  zatrkljao  i  zla- 
čenom  Žicom  povezao.  Npj.  1,  28*i. 

ZAtrniti,  z^tfnijn.  v.  pf.  n.  p.  treinju,  t,  j.  metnuti 
joj  trnja  navrb  debla  gdje  se  grane  razdvajaju,  da 
se  na  nju  ne  može  popeti,  tjerdomen  (z.  B.  die  Kirsche, 
đitmit  aie  Kinder  nicht  đactt  kGnnčn)^  apinis  munio: 
Ispred  kuče  zatrnjene,  uh  mi  vazda!  Rj.  za-tmlti, 
trrtjem  zagraditi.  v.  impf.  zatrnjivatt. 

zMrnuti.  zi^trnem,  v.  pf.  za-trnuti.  vidi  zagasiti. 
isp.  istruuti,  utrnuti.  v.  impf.  tTnuti  1  (vatru,  sviječu). 
—  rt  prcttesenotn  smisht  kao  satrti:  Sv'jeh  nauči  i 
pokaraj,  moj  sokole!  moga  Sima  i  Bogdana  za  naj- 
vi&e,  e  8u  ku4e  zatrnuli,  u  dom  kuku!  ostaSe  im 
tužne  sestre,  prekukale!  Kov.  lOi*. 

zatrnjiviiinjc.  n.  das  Verdomen,  sepimentum  spi- 
nosum.  Rj.  rerbal.  od  zatrnjivati,  radija  kojotn  tko 
zairnjuje  n.  p.  trešnju. 

zatrnjfvntt,  zat>njujem,  v,  impf.  i^erdornen,  spinis 
defendo.  Rj.  za-trnjivati,  tnijem  zatfratjjitfati,  v.  impf. 
prosti  trniti  2.  r.  pf.  zatrniti. 

zulrdno^iti,  Sim,  c.  pf.  t.  j.  crkvu,  die  Kirch^ 
einu'eihen,  consecro  eccUsiam  {od  dpovo;?).  U  Jadni 
imaju  dva  namastira:  Tronoša  i  Votujak .  . .  gradile 


satromti 


—  8M  — 


iMJtror 


ih  dvijt  sestre...  oda  6to  je  ^radiln  TVono^u  reklu: 
»Ja  Ham  tek  zaironosila.^  I  od  Iok»  »e  nax<)ve  7Vo- 
fiojfa.  Kj.  xii- tron  OKI  ti.  vidi  otsTefituli.  OBvetiti  1.  glagol 
te  drukčije  rte  nnhodi. 

ziitrdvnti,  zj\trujem,  v.  pf.  t.  j.  ribu  u  vodi,  hetnn- 
ifcmU   Kodcr  xfrewcn,  escutt  ve^ienatag  projicio.   Rj. 

•trovali.  V,  mpf.  trovati.  Mp.  trov. 

satrpati.  pam,  r.  pf.  dureh  JfebcrnHanđ^tterfen 
vermaaten,  zudcrUen,  ohmo.  Rj.  za-trpnti.  r.  impf. 
zatrpavAtii  —  »Iskopaj  jnmu.  .  .  pa  ondii  opet  .;Vtm« 
sairpu,)*  . . .  iskopa  jamu  . . .  }ja  ouda  zagnie  zemlju. 
Npr.  151.  Navedoh  na  njih  (na  Misircej  more  koje 
ih  zatrpa.  Is.  Nav.  24,  7. 

zatrpAvanJe,  n.  das  Uebereinundenc^fen,  auper- 
injectio,  Rj.  verbal.  od  natrpavati,  rtidpja  kojom  tko 
jtiirpava  Uto. 

zntrpAvati,  j:at>pavam,  t'.  impf.  ubereinanđencerfcn, 
crtrto.  Kj.  za-trpavuti.  v.  impf.  prosti  trpati,  r.  pf. 
»atrpati.  —  Tonem  vodi  u  dubine,  i  vidi  me  zatrpa- 
vtiju,.  Ph.  (ji>,  2.  sa  80,  pasa.:  Ima  doHta  ruda  svako- 
jnkih;  no  ne  Hamo  Ćto  ib  niko  ne  traži,  nego  se  jo^ 
kriju  i  ziitrpavitju.  Danica  2,  28. 

ZtitHt,  zatrem  izitr'o,  zktrlal,  r.  pf.  Rj.  za-trti.  vidi 
zatrijeti;  iskopati,  istražiti,  istrijebiti,  utamaniti,  za- 
tamaniti.  r.  impf.  zjitirati.  —  1)  ausrott^rit  exstirpo. 
Rj.  —  8ulemiin-paša  ća&e  Bav  jiarod  ila  zatre  i  ca- 
reva zemlju  da  opusti.  MiloS  13<).  BjeSe  kao  vrt  prije 
nepo  Gospod  satr  Sodom  i  Gomor.  Moja.  I.  13,  10. 
Zato  Uli  »e  sada  /.akuni  Gojipodom  da  fie  cei  imeti^t 
mojcijii  satrti  u  domu   oca   mojega.   fc?am.  I.  24,  22. 

—  2)  sa  se,  refleks,  rt*  Grtinde  gehen^  pereo.  Rj. 
vidi  dotamaniti  8«,  iskopati  se^  istražiti  se,  izginuti, 
propasti  (jMisvijem),  zatamaniti  ae.  —  Boji  ho  da  se 
u  njemu  ijitdftko  sjeme  ne  šatre.  Posl.  21.  Tako  mi 
se  trciff  ne  zatr'o!  305.  A  i  faviilija  se  Kanipaudži6i 
gotovo  zatrla.  Danica  2.  97. 

zatrdbiti.  blm,  r.  pf.  blusert  ins  Horn  (in  die 
Troinpc(eJ,   buccinor.   Rj.  za-tmbiti.   t'.  impf.  trubiti. 

—  Kad  čuju  truba  da  zatr^ibi,  onda  da  idu  na  njc/in 
fclaa  njemu  u  pomo(5.  Kpr.  15(>.  Kad  roy/  zatrubi  ote- 
rutV,  onda  neka  pogju  na  ^om.  Moju.  U.  19,  13. 
Tada  zutruhi  Jonv  u  tuihu,  i  ustavi  bc  sav  narod. 
8am.  II.  2,  28.  na  se^  pass»:  (.'ar  zapovjedi  te  se 
jedau  put  zittrubi,  Kpr.  157. 

zaCrAilUi,  zMrudim,  o.  pf.  bemuhen^  ermUden^  fa- 
tit/o.  Rj.  zn-truditi  kotja.  vidi  utruditj.  r.  impf.  zatni- 
^ivati.  —  Ovo  je,  braćo,  onaj,  koji  je  kriv,  što  sam 
eaa  ja  po  ovnkom  r^javu  vremenu  od  vaSih  kuda 
sutrudio.  Miloš  184. 

zntrAdnJrfi,  /.atrddntni,  r.  pf.  Hchicnnffcr  trerdetit 
inoravidor.  Rj.  za-irudni  žena,  postane  tntdna,  hregja. 
glagol  se  drukčije  ne  nalazi,  vidi  zabregjnti,  i  sf/n. 
ontije.  —  Urje-5niira,  2)  koja  zatriidni  bes  muža.  Rj. 
U)2a.  Kad  ienn  na  novo  zatrudnif  a  još  dijete  nije 
odbila,  onda  «e  kaže:  zaaisalo  dijete.  Rj.  194a.  Re- 
veka  tatrudnje  od  samoga  Isaka.  Rim.  y,  10.  U  gri- 
jehu latrudnje  mati  moj^mnom.  Ps.  51,  5.  Zatrad- 
ttjcćcte  slamom,  roiJic^ete  atrnjiku.  Is,  33,  11. 

zatriiKJivnnJo,  n.  dan  liemiiheti,  defatigatio.  Rj. 
oerbal.  oa  zatrupjivati.  radnja  knjom  tko  satrugjuje 
n.  p.  ljude  da  dogju  kuda, 

zntrngJIvAU,  zatrrit^ujem,  c.  impf.  bem&Jtenj  fa- 
tigo.  Rj.  /.a-truprjivati  «.  p.  ljude  da  dolaze  iz  dtdeka, 
po  rgjavu  cremenUj  i  t.  d,  v.  impf.  prosti  truditi  1. 
r.  pf.  ziitruditi. 

zAlubust,  adj.  ahgestumpft,  obiasi^s.  Rj.  za-tuba^tt 
(hi<?e  od  OHUove  koja  je  proMta  u  tup,  pa  je  promi- 
jenjeno i)  na  h].  Osn.  217.  kto  je  kao  zalupljeno  a 
nije  zaoštreno.  i.<ip.  zarubaat.  .tuprotno  zao-^trljat.  — 
Tikoa  vodtnii  . .  .  odozdo  jV  zatuba.^ta  da  mo?.e  upravo 
stajati  na  /emiji.  Rj.  739a.  TuiSika,  u  jajeta  zaitiban- 
lija  stranu^  koja  se  zove  i  guzica.  Rj.  708a. 

zAtueaiiT,  ailj,  uerstncklt  otuttinatus.  Rj.  vidi  Kaco- 
pani.  isp.  natucati. 


zatdfiinjr.  n.  t^crbal.  od  Katacati,  koje  vidu 

ziitdeiiti«  ziiluciim.  r.  impf.  duros  etc.  rehtmmtm^ 
figere^  eovfigere.  Stulli.  za-lucaU  Ho^  n.  p,  ćarle, 
zabijati,  r.  impf.  prosti  tući.  isp.  ^atacani.  r.  pf. 
tuči.  —  Gjevojka  ae  ljuto  rasrdila,  i«tade  kleti,  u  kam 
zatucati:  »Cabo  kučo,  ti  se  razorila.*  Herc.  210. 

zatAćI,  zat(*ićem,  r.  pf.  Rj.  za-tući.  r.  impf.  zatu- 
cati. —  1)  vidi  Kabiti.  Rj.  •  Jtyii.  ondje.  —  2f)  bki  ae, 
refleks,  vidi  zabiti  se.  Rj.  vidi  i  zakrliati  ae. 

zntAljUf,  ^Ati'djim,  v.  pf.  u.  p.  rupu  kakvu,  t  j. 
metnuli  na  uju  tuljae  da  se  uhvati  liaicA  ili  jazavac, 
eine  eigene  Art  FalU,  tuljao,  vot  d*ts  Vudmiuck 
sttllen,  laqueos  pono.  Rj.  za-tuljiti.  v.  impf.  zatuljt- 
vati. 

zattilJfr^BJo.  n.  rerbtd.  od  zatuljivati. 

ZJiluljivtiti,  zfltilljujem,  v.  impf.  die  ViUU  tnljac 
genannt  vot  das  trw:ksloch  stellent  laqncoa  potto. 
Bj.  za-tuljivati,  n.  p.  rupu  kakvu,  t.j.  metati  na  nju 
tuljuc,  da  se  hvataju  lisice  ili  jazavci.  v.  pf.  za- 
tuljiti. 

zatdpiti.  zfttGpim,  v.  pf.  abstiimpfen,  obtundo.  nr- 
tundo.  Rj.  za-tupiti  ii.  p.  sjekiru,  učiniti  je  tM}.om. 
suprotno  zftožlrili.  v.  impf.  zatupljivati.  —  Povariti 
n.  p.  Hjekiru,  t.  j.  zatupiti  ,;>,  pa  onda  u^rrijav^i  je 
dobro  na  novo  isklepati.  Rj.  513a.  sa  se,  refleks.  tH 
pass. :  Bijahu  se  zalupili  raonici  i  motike  ...  i  sanu 
ostane  trebale  zaoštriti.  Sam.  I.  13.  21.  Kkd  se  gatupi 
gvožgje  i  oštrice  mu  se  ne  uaočtri,  tada  tieba  vi^ 
snage.  Prop.  10,  10. 

zalupljivanje.  n.  das  Abstumpfeu^  ohtusio.  Rj- 
verbal.  od  zatupljivati,  radnja  kojom  tko  zatupljujemo. 

zatupljivati,  zatupljujem,  r.  impf.  abstun>pfen  oiy 
tundo,  retnndo.  Rj.  za-tupljivati.  .š^o,  činiti  da  imdc 
tupo.  V.  impf.  prosti  tupiti.  t\  pf.  zatupiti. 

zntdrnnjo,  n.  Rj.  verbal.  od  \)  zaturati.  '2)  zatu- 
ratl  Ke.  -  J)  radnja  kojom  tko  zatura  n.  p.  za  sobom 
ruke  (das  Werlen  hiuter  etnas,  jactua  poat.  Rj.V  — 
2)  taduja  kojom  se  tko  £atura  u  soijet. 

zatArati,  zikturem,  t'.  impf.  Rj.  za*turati.  r.  impf. 
prosti  turati  (i  se),  r.  pf.  zaturiti  (i  ae).  —  J)  htntfr 
etujos  tterfen,  jacio  post — .  Rj.  saturati  u.  p.  ritk<  :u 
sobom.  —  2)  sa  se,  refleks,  sich  (in  die  H''eitJ  hinetn- 
toerfeHj  abiisse  peregre,  Rj.  zaturati  se  u  sv^et.  kac 
polasiH  u  svijet. 

znlftr^atl.  č^ai,  v,  pf,  aufaugen  tilrkisch  su  rede*. 
zu  singen,  turcice  prolotjuoi\  accino.  Rj.  za-torfiatf. 
početi  turčatij  Turski  govoriti,  pjevati^  r.  impf,  tur 
ćati. 

zAlurftl,  rlm,  v.  pf.  Rj.  za-ttiriti.  r.  pf,  je  i  prosti 
turiti,  u.  impf.  zaturati.  —  /.  J)  hintcr  ettcas  verfe*, 
jacio  post—:  Zaturi  mu  dizgin  za  umkaAa.  A  za  sobnin 
zaturio  ruke.  Rj.  —  Ranjena  ga  Turci  dofatiie,  m 
skripinu  momče  cuturiše.  Npj.  4,  405.  Xa  iSIjemeoa 
plijen  žaturiše.  4,  409.  —  2)  (u  C.  U.)  kavpi.  an 
setteln,  ej^citOf  cf.  zametnuti  3,  zuvr<5i  3:  (ijo  atigosiuo, 
kavga  zaturismo.  I  a  Tureima  kavgu  zaturiae.  ^j.  i 
syH.  kod  zametnuti  3.  —  Kad  se  rujaa  vina  napo- 
jiSe,  o  »vaćemu  jeglen  zaturise.  Npj.  4,  336.  —  /i.  «n 
ae,  refleks,  zaturiti  se  u  svijet,  sich  in  die  WeH  Innetn- 
verfen,  abiisse  peregrc.  Rj,  kao  poći  ki^da.  —  Na  li 
Bablju,  dragi  gospodaru!  kad  .w  tamo  drumom  zatu- 
rimo, ako  bi  ae  pgegogj  naturilo,  da  ae  8  puta  o« 
makueš  grgjemu.  Npj.  %  016. 

zat^lojiti,  ujim,  V.  pf.  erdruhnen,  coHstrepa.  lij- 
za-tutnjiti,  poveli  tutnjiti,  v.  impf  tutnjiti. 

ztItTor,  m.  —  1)  gefdnglime  Haft^  dcr  Arrrst, 
custoditt:  on  je  u  zatvoru.  Rj.  vidi  areat^  arike,  bu- 
hara,  butumioa,  hapa.  —  Mi  nijeamo  jedne  teo^ke 
glave,  pod  eatvorom  ženski  da  pomremo  .  .  .  di 
iilemo,  da  sretemo  Turke.  Npj.  4,  170.  Turx;i  :a- 
tvorom,  bojem  i  globama  nagone  kmetove  i  rodbuiu 
hajdučku,  da  . .  .  Danica  2,  tt4.  Po  tom  a«  Moti:i 
vezan  preda  paSi  u  zatvor.  MiloS  138.  Da  »e  i*rp*i^ 
poslanici  puBle  w  eatvora*  151.  Za.  mauje  hu  krivih« 


^^m 


Kaivoranje 


zauKtegBuH 


obirne  kazni  boj  i  sattior.  192.  ^frlnii  ih  u  suicor. 
8am.  H.  2i\  3.  —  2)  (u  Boci)  Verh'irtuvrf  dcs  Untcr- 
leihes^  duriti^  ulvi.  Rj.  krid  tko  ne  može  tla  ide  rruU 
sebe,  ili  to  čini  itamo  s  nmkom.  itp.  /apeiM  dc  2.  su- 
protno otvor,  protoC,  arii^a. 

zi^lvurunjc,  n.  Rj.  vcrh,  od  zalvorati.  —  1)  radnju 
kojom  tko  zatvora  n.  p.  ljude,  mcče  ih  u  zatvor  ((his 
I'jinsperren,  (.'u»todin.  Rj.).  —  2)  radnja  kojoin  tko 
satvora  n.  p.  vrata  (daH  Zumachen,  occIumo.  Rj.). 

zi\t  verati,  riini,  v.  impf.  Rj.  za-tvorati.  r,  pf,  zatvo- 
rili. —  i)  eiHSperrtiit  gefnngen  aeizcn^  incluao.  Vrt  cu- 
stodiam  pono.  Rj,  «  eatvor  mđati,  —  Musolim  satvora 
ljude  i  izvrSiije  ouo  što  kadija  pre«udi.  Rj.  375fL  - 
2)  zumnciten^  occludo.  Rj.  isp.  tvarizati.  —  Ne  porimž«.^ 
od  ikjetjit  {od  vukodlaka)  vrafa  zati'orati.  Rj.  7ill'. 
Svekrva  je  mrzila  na  nju  (na  siinhu)...  zatvoralu 
hi  hljeb  od  nje.  Npr.  83.  Velika  ^fospoda  (samo)  i 
psi  truta  za  sohom  ne  zattoraju.  Pcsl.  33.  TeSk<i 
vama  Sto  satcorate  carstvo  nebesko  od  ljudi;  jer  vi 
UĐ  ulazite  niti  date  da  ulaze  koji  bi  bijc^li.  Mat.  23, 
13.  »a  He,  pa:is.:  U  turicc  bila  je  kunj»ka  iglava)  tako 
uHi.^iujeiia,  da  su  se  Uftta  od  ozdo  mogla  taauo  otvo- 
raii  i  £atci/raii.  Pia.  32. 

zatTorćnJc.  n.  adun  claudtndi.  StuUi.  verbal.  od 
zatvoriti,  djelo  kojim  se  što  zatvori:  Zeljarice  ikte  po 
catrorenju.  DPoal.  15().  verbal.  od  »,  pf.  vidi  kod  do- 
p  u  Ste  uje. 

zat  viriti,  zi\tvorini,  v.  pf.  Rj.  za-tvoriti.  v.  impf. 
juitvorati.  —  1)  einsperren^  indudo.  Rj.  n.  p.  koaa, 
metnuti  tja  u  zatvor,  —  Zatvori  struk  bosioka  m  A'«- 
mar^.  Npr.  259.  Zatvoren  duga  ne  plat'a  (nego  ga 
valja  pustiti  ueka  radi  i  neka  sastavlja  novce).  Poal. 
b7.  Zatvoreno  ne  potvoreao.  (Valja  da  sto  je  dobro 
zatvoreno  za  ono  ne  <*e  t^oek  nikoga  potvorati  da  mu 
je  ukrao).  87.  sa  se,  rffUki*.  ili  pasa.:  Oni  ftc^ond« 
zatvore  u  jednu  kamaru.  Npr.  UXi.  Drugi,  kado,  Laičku 
I»()bjego&e,  «  sroje  se  iance  zatvorise.  Npj.  4,  349. 
Ako  bi  ae  dogodilo  da  se  eovjek  iz  kake  nabije  za 
kaku  krivicu  kod  sovjeta  zatvori^  eovjetnika  njegove 
nabije  odmah  hu  pitali  za  nj  ko  je  i  kakav  je.  bovj. 
10.  —  !ij  n.  p.  vrata,  lumachen^  occludo.  Rj.  —  Za- 
iftružiti,  vidi  zatvoriti,  n.  p.  brave  u  loriuu,  zatvorivši 
strutju.  Rj.  19ljb.  Oti  crnt  zatvorio,  oćni  vide!  Rj. 
482b.  Divljao  zatvori  oko  i  zaspi.  Npr.  14.S.  Žena 
koceeg  zatvori  i  zaklopi  i  baci  u  more.  158.  Unta 
zatvori^  a  m>i  otvori.  Po.^1.  33l>.  Na  mene  se  moja 
draga  raardi,  i  od  mene  bele  dvore  zatvori,  Npj,  1, 
:J43.  Rrgjani  mi  piUe  zatvorišet  te  ne  mogu  vojnku 
sastaviti.  4,  U9.  1  tvoja  su  bra<5a  na  Ženidbu,  ft  ti  si 
im  uredu  zatvorio,  tvoja  »'  braća  da  ožene  ne  će  priko 
lebe,  brata  starijega.  HNpj.  4,  2G9.  Učitelj  po  «vojoj 
volji  školu  otvori  i  zatvori.  Danica  5^,  12t>.  Upje  n 
kovOeg  Noje  pa  Oortpod  zatvori  za  njiw-  Moifl.  I.  7, 
It).  <ioapode,  nemoj  zatvoriti  srca  ttvojega  oa  mene. 
Ps.  40,  11.  sa  se,  pai^s.  ili  refleks,:  Klej^ka,  račvasto 
i  probuSeno  drvo,  ito  se  klinom  zatvori  govefetu  oko 
prednje  noge.  Rj.  274a.  Zatrorisc  se  izvori  bezdanu 
i  ustave  nebeske  i  dažd  a  neba  preatade.  Mojs,  I.  8,  2. 

znfkeajtiti,  tim,  r.  pf.  u  zagoneoi,  cf,  uiniSliti.  Rj. 
za-noajtiti.  glagol  se  drukčije  ne  nalazi.  —  UiniSti 
ga,  ukladuSti  ga,  polego  ae,  zaticajti  ga  (stative). 
Rj.  775a. 

zadj^atl,  ^m,  v.  pf.  su  heulen  aHfangef^  (vom 
Witide,  den  \Vogen  des  Meerea),  strideo.  Bj.  vidi 
zahnčatt. 

znJii'iil,  K&u<%i,  r.  pf  u.  p.  podne,  akSam,  ićin- 
diju,  i  i.  (].,  atifangen  zu  singen  (von  dej\  tiirkischcn 
Sdngein  un  der  moschee),  cantare  incipin:  Pa  kad 
hodJ!a  zatUi  jaciju.  V  petak  mu  saurilo  podne.  Ph'n- 
dija  Turnka  saućtla,  a  Latin/'e  bilu  Zadru  dogje,  Rj, 
za-U(^i  mujezin  ^a  fnunurvj  kad  poene  uHU.  v  impf. 
Ui'ili  lb. 

zandtirunje,  n.  duu  Hiechen  nadi  ettcusj  odor,  Kj. 


rerhal.  od  zaudarati,  stanje  koje  biva^  kad  sto  udara 
na  ito,  n.  p.  hure  na  vino. 

zuAdnrnit,  ram,  v.  impf  riedien  nach  ettcas,  oteo : 
zaudara  meso,  —  vino  na  bure,  i  t.  d.  Rj.  za-udamli. 
vidi  udarati  4;  i  tukuuli,  i  s^n.  ondje,  r.  pf.  zauda- 
riti.  —  A  gjo  si  mi,  Nik^ne  aerdare?  ,  .  .  Mrsko  mi 
se  s  tobom  poljubili,  zaudaraš  ttvecom  MtJiamedomf 
jesti  kulu  smrada  napunio.  Npj.  5,  155  (svecom  di- 
jalekt.  mj.  svecem). 

Ztt&dnrltl,  rTm,  r.  pf  einen  Geruch  hekommen, 
adtileo.  Rj.  za-udariti.  kao  zasmrdjeti.  vidi  zavonjati, 
*  .^i/)i.  ondje.  V.  impf.  zaudarati.  —  Zaudri  me  apa 
od  duvana.  Rj.  6a. 

z&uhar  izu  ubar),  u.  p.  zauhar  je,  bide  zaubar,  Lj. 
na  korist  je,  bi'}e  korisno,  vidi  z&nvar.  isp.  ubar. 

zikubarno,  vidi  zauvarno.  korisno. 

ZHdjati,  /.ailjim,  r.  pf  Rj.  za-ujatJ.  t».  impf  djati 
(lijTm).  —  l)hu!  machefi  (vom  M^inde,  Meere),  strideo. 
Rj.  za-uji  n.  p.  vjetar,  moro.  isp  zahu&ai.  —  Tok 
Sto  omi  to  reće,  a  buzdovan  zauji  vize  ku<^.  Npr.  29. 

—  2J  sa  ae,  refleks,  losfahren  (vom  Schiffe),  cum  stri- 
dorc  procurrOf  feror,  Rj,  zauji  se  lagja,  kad  se  ujeiH 
zaveže  n.  p.  u  more. 

znbjesti  set  zafljedem  se,  v.  r.  pf  s  kim,  ili  iz- 
niegju  sebe:  zaujeli  se  ljudi,  vidi  zavaditi  »e.  Rj.  re- 
ciproč.  /,ft-uje.»*ti  se.  vidi  u  vješti  se. 

zndknti,  zHui^em,  r.  pf.  \i}.  za-ukali.  vidi  »Unikati. 
c.  impf.  ukati,  hukati.  —  1)  hnt  schreien,  inclamo 
io  at  audiat,  ubi  sim,  ahnens  sodali^i.  Rj.  hu!  za- 
vikati,  da  čuje  drug  i  zna,  gdje  je  onaj  što  zaviče. 

—  2)  hui  machen  in  die  t'inger  vor  Frosi,  foveo 
digitos  anhelitu.  Rj.  zaukati  u  prste  da  ite  sgriju. 
isp.  Sveti  Luka  u  nokte  uka.  Posl.  281. 

zaul&riti,  zafilarira,  r.  pf  konja,  halffi^'n,  vapistro. 
Rj.  zR-u!ariti  konja,  metnuti  mu  ular.  vidi  zajulariii, 
i  sgn.  ondje,  suprotno  iziiiariti.  —  Kobila  izigjc  su 
ždrcbctoin  na  obalu.  Onda  je  on  taulari  i  us^a^e  pa 
kut*t.  Npr,  23. 

z&uljlCi.  Ij7m,  r.  ;>/'.  vidi  obuljiti.  StuUi.  za-uljiti. 
cidi  zazeitiniti.  r.  impf.  uljiti. 

zaClpiti,  zaCipijem,  v.  pf  aufrufen,  exclamo.  Rj. 
za-upiti.  vidi  zavapiti,  upiti,  poupiti.  isp.  viknuti,  po- 
vikftti,  povikuuti,  pokliknuti,  graknuli  2.  v.  impf. 
upijati. 

zaArlatit  lam.  r.  pf  aufh^ulen,  exululo.  Rj.  za- 
urlati,  poveli  urlati,  r.  impf.  urlati.  —  Kad  je  bilo 
oko  ponoći,  ali  kurjaci  zaurlaju,  a  psi  zalaju.  Npr.  13. 

zadstaviti,  vim,  p.  pf  Rj.  za-u«uuiu.  isp.  ustaviti 
(i  ae).  c.  impf  zaustavljati  (i  ae).  —  1)  aufhaltcn, 
dđineo:  kola,  vodenicu,  koga  na  rui^ak.  Rj.  —  Kad 
dogje  na  vrata,  onile  ga  zaustavi  straža  i  zapita  ko 
je  i  od  kuda  je.  Npr.  19.  Kaii  car  3V0  to  ^uje,  za- 
ustavi samo  onofj  najmlagjeg  kod  sebe  kao  zeta.  194. 
A  kad  male  pu^ke  poizbnce,  obojica  konje  zaustavct 
pu^ke  pune,  aa  konja  govore,  Npj.  4,  233.  —  2)  sa 
ae,  refleks,  stillstehent  subsisto,  Rj.  —  Te  se  ongje 
malo  zaustavi  da  gleda  gjevojke  i  igru.  Npr.  220. 
Zatisne  se  okno  od  jai,e  i  zaustave  se  kola  od  mlina 
brasnenoga.  234.  KaJd  vide  ovako  društvo,  oni  se  za- 
ustave. 244). 

Zli  A  slavljenje,  n.  Rj.  verbal.  od  zaustavljati  (i  ae). 

—  J)  radnja  kojom  tko  zaustavlja  koga  ili  što  (daa 
AufhalteD,  detentio.  Rj.l.  —  2)  stanje  koje  />i>(«,  kad 
.te  tko  ili  što  sauntuvlja  (daa  štillstcben.  Rj.). 

zaustavljati,  vljam,  v.  impf  Rj.  za-ustavljati.  isp. 
uatavljati  (*  se),  v.  pf.  zaustaviti  (»'  se).  —  J)  uuf- 
halten,  detineo.  Rj.  —  Mora  ljude  nočn  u  spavanju 
pritiskuje  i  dihanje  im  zaustavlja.  Rj.  367b.  Od  sva- 
koga zloga  puta  zaustarljam  noge  svoje,  da  bib  ćnvao 
rijeć  tvoju.  Pa.  119,  101.  —  2)  sa  se,  refleks,  ittill- 
sieh^n,  subsisio.  Rj.  n.  p.  svi  se  eauHavljaju  kod  one 
lijepe  kuće, 

ziiust^gouti,  zat)st€gD§m,  v.  pf  lur^khalten,  j»- 


zaustezanj« 


—  824  — 


zavAilUi 


riickeiehen,   retuiho,  retineo.  Rj.  za-nstegnuti  n.  p. 
Jionja  Hsdom.  iftj).  ustegnuti.  t*.  impf.  Kaufltezati. 

Eaiisf^/fiilje,  n.  dwi  Zuriickhnlten,  retractio,  Rj. 
verhal.  od  zRUBtezati.  radnja  kojom  tko  eausieie  «.  p> 
konja  tuihm.  isp.  uaiezaaje. 

ZAOSt^zati,  7Jiitst6ž3m,  v.  impf.  d.  p.  kouja  uzdom, 
uxdu  konjo.  zHruckhalien,  sMruckziehzn,  reiroho,  rt- 
Urica.  Rj.  za-uatezaii.  isp.  ustezati,  c.  pf.  zauatei^niiti. 

zaAstHi.  z^nstiin,  v.  pf.  đcn  Mund  iiffnen  ium 
Sprechetif  uperio  on  nd  prolotiu^idum :  zfttiMti  da  rei^e, 
pa  opet  no  htjo.  Rj.  zaiifliiti,  otvoriti  usta  da  se  što 
rčče.  isp.  izustiti.  —  Da  ne  bi  prednjih  zuba,  ode 
preko  devet  brda.  [Knie  a«  kad  ko  »to  zausti  da  reCe. 
pa  Be  premidli  i  oi^uti).  Potd.  52.  Pa  sattsti  prokleta 
Jcvrejka,  zaustila  kmta  da  prokaže,  pa  i  opet  ne  hte 
prokazati!  Npj.  3,  87. 

zftu^,  »rt.  daft  I 'fn^chwemmen  (Umdrehen)  des  Schiffs, 
dtia  Strom  aiifu-tirts  fahrt,  reiornio  nttviH:  otiMa  lagja 
na  j:auš:  uhvatio  saus  lagju.  Rj.  tamo  je  eauS,  isp, 
zaoKi'inti.  Osn.  B4.  kad  se  tagjtt,  idući  uz  rodu^  zausi, 
zaokrene  se, 

zftuNttk,  zAuSka,  m,  vidi  priušnk.  Rj.  za-uŠak  (drugoj 
poli  osn.  u  uho),  cidi  i  prdeljuska,  i  Sf/n.  ondje, 

zi\u^lti  se,  Si  se,  r.  r.  pf.  u.  p.  lagja,  sich  umdrehen, 
umffedrcht  icerden^  rctorqueor  (vom  Schiffe  das  Sirom 
iiufuartJi  ffihrt).  Rj.  za-u5i  se  Ittgja,  kad  idući  uz 
irodu,  otide  na  zaitti,  uhvati  je  eauS,  zaokre^ie  se.  glagol 
ne  drukćije  ne  nalazi. 

ziiiišnicn,  f  (u  Dubr.)  riili  priu^ak.  Rj.  za-u^nica. 
vidi  zauAak,  i  ostalu  syn.  kod  prdeljuska.  —  Kad  to 
Čuo  ognjeviti  zmajo,  omtatijoj  tešku  saušnicu.  llNpj. 
2,  228.  To  je  -Marku  malo  žao  bilo,  udari  ga  ženskom 
sausniconi.  2,  237.  Rijahu  jra  i  psovahu,  ueki  maćeni, 
neki  biCem,  neki  dava  zaušnice.  Herc.  330. 

zftii^niee,  /*.  pl  (u  Grblju),  zftušniel,  zilu.^nikil,  m. 
pl.,  zikiisiijaei,  zituSnjnkfi,  m.  pl.  die  OhrdrOsen,  glan- 
dalac  parotidcSj  cf.  poduŠnioe.  Rj. 
^  zAiUra,  /.a-utxii,  s-utra,  s-jutra.  i9p.  utro,  jutro.  — 
t?to  daufiM  ue  bude,  bit'  (5e  suntra.  DPo«!.  121. 

zftiiviir  (za  uvar),  n.  u.  zauvar  je,  biće  zauvar,  ran 
Nutzen,  prodest:  .S  tugje  njive  i  ćanak  prife  zaui-^ar 
je  (Posl.  ŽlMli.  Uj.  za-uvar.  u  krajevima  gdje  se  glas 
n  u  gorom  prHcara  u  glas  v.  vidi  zauhar,  na  korist, 
htrisno.  vidi  i  zauvarno,  zauhamo.  —  Sijala  je  baba 
bar,  da  je  babi  zauvar.  Poal.  284. 

zilnvariio,  cidi  i&auvar.  Rj.  adv.  korisno,  vidi 
zaubarno. 

zAiivijok  {za  uvijek),  adv.  vidi  zadovijek.  isp,  za- 
svagda.  —  Da  te  vidim  jednom  sa  utHjek.  Herc.  3. 
Uništide  (Gospod)  smrt  za  uvijekf  i  utrde  Gospod 
suze  sa  BvnkoE:a  lica.  Is.  95,  8. 

/aiizbfjnnjc,  n.  du$  ZurucHreihetif  repulsio.  Rj. 
vcrbal.  od  zauzbijati.  rudt^a  kojom  tko  zauzhija 
n.  p.  ovce. 

zauzbijati,  zatizbljam,  r.  impf.  snriicktreibeni  re- 
pcllo:  I  tu  nag_je  lijepu  »rjevojku  gje  bijele  zauttfijn 
ovc-e.  Rj.  za-uzbijati.  v.  pf.  z.'iuzbiti. 

ZflClzbiti,  /auzbijem,  v.  pf.  u.  p.  ovce,  zuriicktreibcfi, 
rcpcllo.  Rj.  za-uzbiti.  v.  impf.  zauzbijati. 

ZA&zduti,  zauzdam,  t».  pf.  taumen^  infreno.  Rj. 
za-iu!dati,  u  pravom  smislu^  n.  p.  konja,  »  prencsotom, 
u.  p.  čovjeka,  vidi  zafuzdaii,  obuzdati,  v.  impf.  za- 
nzcfavBti.  —  OpremHe  mi  doru  od  mejdana  .  .  .  ose- 
tlbijte  sedlom  arebrnijem,  zauzdajte  uzdom  pozla- 
ćenom. Npj.  4,  *2W.  A  dorata  svoga  opremio:  osedla 
ga,  ito  se  tvrgje  uio7.e,  pa  zauzda  gjemom  od  ćeliku. 
4,  ii2-i.  Mii^Iili  su,  da  setuUom  malo  zauzdaju  vlast 
Kara-Gjorgj^iJDu.  Danica  5,  51. 

znuzilAvanJo,  n.  das  Znurnefij  infreiiatio.  Rj.  verb. 
od  zau/davHti.  radnja  kojom  tko  zauzdala  koga  ili  Ho. 

zauzildvalt,  zatlzdilvnm,  r.  impf.  zaumen,  infreno. 
Rj.  za-iizdavati  «  pravom  sminlu  n.  p.  konje^  u  pre- 
nesenom  H.  p.   ljude.   r.  impf.  prosti   uzdati,    viai  i  , 
itvaliti.  V.  pf,  zauzdati^  zafuzdati.  —  Cutrću  se  na  i 


putovima   svojim  da  ne  zgriješim  jesdkom   svojim; 
zauzda vaću  usta  svoja.  Pa.  39,  1. 

zaikzcti,  z:\uzniem,  r.  pf.  Rj.  za-uzeti.  v.  pf.  jt  i 
prosti  uzeti.  r.  impf,  zauzimati  {i  se).  —  /.  j)  Kl^ 
nehmen,  cipio:  I  tu  dobar  sičar  Mauz€Še.  Rj.  isp,  sa- 
dobiti.  —  Od  njega  je  ittret  eaueela.  Rj.  215a.  Pt 
ko  uiie  ovde  naviknuo,  kad  zaje*5e  ave  na^e  planiatv 
od  jeJce  hi  stravu  zauzeo.  Npj.  tt,  494.  KarA-l Sjorgjije 
raHpiSe  svijem  titarjc^noma  da  ostave  sve  što  .ku  gdje 
nanovo  zauzeli  i  da  se  vrate  za  pregja^nje  granice. 
Sovj.  30.  Iz  Misira  si  prenio  ćokot ...  on  pusti  iile* 
i  zauze  scu  zemlju.  Ps.  80,  M.  sa  se,  pass.:  Keiijol 
je  pokoren  i  tvrda  se  mjesta  zauiesc.  Jer.  48,  41. 
X>iwmo  ide  i  ovaj  primjer:  Nemojte  »e  rogat'  ni  Te- 
žim, e  je  bio  tako  zaludio  i  u  glavi*  srcgu  zctuuo^ 
da  izgubi  knjaza  zločestoga.  Npj.  5,  493.  —  ^)  n.  p. 
to  je  zauzelo  mnogo  mjesta  u  sobi,  einti^men^  occupo, 
cf.  zapremiti.  Kj.  i  sgn.  kod  zapremlti.  —  Njih  (poslo- 
vice) sam  samo  jedan  put  stavio  ...  da  ne  zauzmu 
onoliko  mjesta  koliko  ui  zauzele  da  se  svata  u  ^ 
stavi.  DPosl.  VI,  —  //.  sa  se,  refieka.  —  1)  n  tiin. 
sich  zusammenthun  vitt  eiiiem,  socior:  zauzeo  se  a  ojim* 
pa  otižao  u  svijet.  Rj.  kao  združiti  se  s  kit/t.  —  2)  ai 
§to,  ili  za  koga,  sidi  Mm  etwas  anuehtnen,  lu^ri,  Rj.' 
sieJi  einer  Sacfie  annehmen^  sich  Jemandes  annehmen. 
vidi  poseči  za  koga. 

zAnzt  (Hristovi,  prvi  i  drugi),  i».  pL  (n  Risa«) 
poklade  mesne  i  bijelo.  RiAnjani  se  zf^usima  i  or 
klinju,  n.  p.  Taku  mi  ovijeh  /auza  Hriaiovijehl  iPod. 
301).  Tako  me  ne  smeli  i  ne  pomamili  sauri  HristOTi! 
A  i  u  napijanju  spominju  ih,  n.  p.  Zdrav  si  mi,  braif, 
danajiDJi  zauzi  Hristovi  da  nam  na  dobro  zarezu  t 
na  bolje  razdrije^e!  Rj.  za-uzi,  od  kor.  od  koga  je 
nziti ,  vezati,  isp.  Osn.  37.  za-uzi ,  kao  sates*.  i^ 
povez  *  pouz. 

znAzImiinJo,  n.  Rj.  verhal.  od  I.  zauzimati,  U. 
zauziuhHti  ae.  —  /,  1)  radnja  kojom  tko  zuMsimit 
n.  p.  šiikir,  grad^  i  t.  d.  (das  Nehnien.  to  c»p«ft. 
Rj.).*—  9)  radnja  kojom  što  zauzima^  zapreniu  mjesto 
(dag  Einnebmen,  occnipulio.  Rj.),  —  //.  ij  radnja 
kojom  se  tko  zauzima  s  kim.  —  2J  radttja  Itojom  $e 
tko  zauzima  za  koga  ili  za  šio. 

zatfizimnti,  mam  (mljem),  v.  impf.  Rj.  zA-aztmati. 
tt.  impf.  je  i  prosti  uzimati,  v.  pf.  zanzeti  {i  a«),  — 
I,  1)  nehmen  (z.  B.  Beute),  capio.  RJ.  zauzimati 
n.  p.  Šićar,  grad  i  t.  d.  isp,  zadobijati,  zadobivati 
—  ^)  einneftmen,  occupo,  cf\  zapremali.  RJ.  o.  p.  to 
zauzima  mnogo  mjesta  u  sobi.  —  JI,  aa  se.  — 
1)  s  kim,  ,s*ic/i  zusammenthun  mit  einem,  socior.  Rj. 
reciproč.  kao  združivati  se  s  kim.  —  2)  refteka.: 
Kako  se  zdravo  Petar  zauzimao  za  stvar  despotovo, 
vidi  se  iz  toga  Sto...  DM.  124.  vidi  posezati  za  kofa. 

zava.  /.  (u  vojv.)  vidi  zaova.  Rj.  zava  »aitto  pd 
zaova.  Osn.  41, 

zaviibili,  zilviiblm,  v.  pf.  anlocken^  etUicio:  zavalM 
te  svinje  kuda  tamo.  J^am  Je  junak  tora  otvorio  i 
bijele  ore«  savabiOj  bježi  Snjima  preko  Zete  ravne. 
Rj.  za-vabiii.  r.  impf  vabiti. 

zAvada,  /.  der  Zank,  Groti,  discordia:  mi  anft^  u 
zavadi;  ou  je  sa  mnom  u  zavadi.  RJ.  za-vadft,  to. 
zavaditi  ne,  vidi  svagja,  t  sgn.  ondje.  —  Krv  i  wd 
(kad  se  hoće  da  ka^^  da  je  ko  s  kim  u  velikoj  omnui 
Hi  zavadi).  Rj.  423b  (Posl.  1B<)).  •Spomenuo  (3atu> 
savadu  Srba  s  Ilodofmikom.  i^vj.  37. 

ziivaditi,  đun,  v.  pf.  Rj.  za-vaditi.  v.  impf.  zart- 
gjati  (I  se).  —  1)  zertrageth  in  Zmetracht  brim^en, 
amtcitiam  turbo.  Rj.  vidi  svaditi.  iitp.  posragjaii.  — 
Zaradio  bi  dva  oka  u  glavi  (takovi  ie  pletloU).  Poit 
8*2.  Kad  je  Gjorgjo  Srbije  nzbunio  i  s  Turcima  fWe 
zamdio,  onda  CJjorgje  progje  kroz  naliije.  Npj.  4, 149 
>Cnmetne  pletke,  te  dobro  znvadi  Mtloia  t  Me 
MiloS  137.  —  2)  sa  se,  reciproč,  sich  s* 
rampo  amicitiam  cum  aliquot  ja  sam  at 
s  njim;   mi  soio  se  zavadili.   RJ.  zavaditi  «#  « 


MVHKJA^j« 


1.  Mvesti 


kros  5*0,  ea  sto,  oJco  ćega.  vidi  »vaditi  se,  pofiva^lili 
HC,  uvjeflti  ee,  zaujeeti  se,  zadjenti  ae  113.  iitp.  (razn- 
gjjivati  se,  posvađati  se,  —  D  Boffdana  lepu  seju 
ka£u,  oko  tye  se  zejnlje  zat>acUŠ€^  alavuii  lioBua  i 
Hercegoviuft.  Npj.  1,  53G.  Zavadi  se  i  tnilo  i  drugo, 
da  kroza  «(o,  ne  bi  ni  žalili,  već  kroz  jednog  vesena 
ja;;lufca.  1,  5G1.  Zavadi  se  majka  i  devojka^  ne  o 
tfrade,  ni  o  vinogradCj  već  o  jednu  tananu  koSulju. 
2,  2'2.  r^azi  dala  tananu  koSuliu,  sa  koju  se  «  majkom 
zavadila.  9,  ŽH.  Poftto  se  ve(5  Srbi  odmetnu  i  podohro 
tte  zavade  a  Tureiraa.  Danioa  3,  1(>3.  Turai  se  u 
Beogradu  zavade  i  pobiju  izmegiju  sebe.  5,  25.  Metjju 
se  86  vojake  zavadite.  HNpj.  4,  4.39. 

aJiva^iinJe.  n.  das  Zertragcn,  Vcrfeinden,  inimi' 
citiarum  motio  nut  Ku^sceptio.  Rj.  rcrhal.  od  1)  zava- 
jrjati,  2)  zavagjati  se.  —  1}  radnja  kojom  tko  zavugja 
koga  s  kim.  —  2}  stanje  koje  bivu^  kad  st  n.  p. 
dvojica  zai'agjuju  oko  Ćega. 

7.ilvilgja(l,  gjano,  u.  impf.  Rj.  za-vapjati.  v.  pf,  za- 
vadili. —  1)  B.  p.  ljude,  vcrfcitiden ,  inimiciiia« 
moveo,  Rj.  —  Krvoinelniea,  žensko  (čeljade  koje  ljude 
u  kući  ;:<tiHi<iJa  (kao  oiet^e  krv  iiie^u  njih).  Rj.  304)b. 

—  2)  8a  se,  reciproč.  sich  vćr/cinden,  inimicitiuh 
iiattcipio.  Kj.  isp.  r.  pf.  pozavagjati  ae.  —  Imamo 
doBta  primjera  kako  su  se  oko  *ematja  saoaqjala 
braća  s  bracom  i  stričevi  »a  ainovcima.  DM.  68. 

Zikvnlii,  f.  manastir  u  Hercegovini.  Rj. 

1.  zuvAliti,  zilvallm,  p.  p/*.  Rj.  za-valiti.  ne  dolazi 
kao  pro3t  glagol,  isp.  -vfihti.  r.  itiipf.  zavaljivali.  — 
/.  J)  za  Boden  icahen,  humi  volvo.  Rj.  zaraliti  kofja 
H.  p.  MU  zemlju.  —  Kad  vjeUir  duba  sprijed,  ontia 
(Aena)  treba  da  pa  (kapu  tarpož)  drži  rukom  zasira^. 
jer  hoće  vjetnr  da  zavali  ienu  natrag.  Rj.  732b.  — 
2)  dnrch  ciicas  JJiugeicaUtes  rerznunen,  cons^pio: 
zavali  ;rradinu.  Rj.  vidi  siavaljati.  kao  nagraditi.  — 
Kim  se  druSlvo  jiohvali,  brže  klanac  zacali.  (Gledaj: 
.Uinakova  majka  najprije  zaplače).  Poal.  133.  Mudri 
radi  da  zavali  ladijem  ždrijelo.  184.  DofiekaSe  birani 
juiim-i,  dok  mrivijem  zavalile  vruta.  ^Npj-  *)*  IS*^. 
Xugje  da  je   tnost    zavaljen  a  kolima,  /itije  78  (8?). 

—  II*  sa  se,  refleks.  sicJt  darnicđertcaizen,  concolvere 
fie:  zavalio  se  u  dug;  zavalio  se  kouj  u  blato.  Bj. 
isp.  zapalili  I  (kobila  zapala  u  blato). 

2,  znvAliti,  zAvrilTm,  r.  pf.  —  1)  vidi  zahvaliti. 
Kj.  —  2)  zavaliti  se,  vidi  zahvaliti  se:  Zavali  se 
žuti  limun  na  moru :  djinaa  ueum  ni.^ta  Ijcp&e  od 
mene.  Rj.  a  krajerima  gdje  se  glas  h  ne  čuje  u 
govoru. 

zuvitljiiti,  zilvnljam,  v.  pf,  vidi  zavaliti  2.  Rj.  za- 
valjati.  c.  impf.  valjati. 

ziiralJ6nik,  zuvuljenika.  m.  koji  se  \eć  gotovo  za- 
valio (tako  u  Crnoj  Gori  zovu  Turke  koji  žive  dalje 
od  granice,  jer  nijesu  junaci,  kao  n.  p.  Xik§i(^Rni), 
der  Feige,  imhecilh^.-^  timidusque.  Rj.  čovjek  koji  se 
zuralio  te  nije  ni  za  kako  djelot  osobito  sa  junačko, 
riđi  rartvan,  mrtvik.  isp.  zavaljivati  ae.  —  Kud  bp 
^dc  9  granice  Senemo,  sresti  i^e  nos  dvadeset  tisuc^a, 
pa  ue  mrča  i  zavaljeniku,  no  Bošnjaka  ali  Arbanasa, 
od  iskona  vojuićkog  naroda.  b6ep.  mal.  128. 

zavikljivaiije,  n.  Rj.  verbal.  od  I.  zavaljivati,  II. 
zavaljivati  se.  —  /.  I)  radnja  kojom  tko  zavaljuje 
II.  p.  koga  na  zemlju  (daa  W:ilzen,  voluiatio.  Rj.).  — 
2)  radnja  kojom  tko  zavaijt^e  n.  p.  put  (das  Ver- 
\valzen,  conscptio.  Rj.).  —  -I/,  stanje  koje  biva,  kad 
se  zavaljuje  n.  p.  gorećc. 

:utvuljivu(i,  zaviMjujem,  v.  impf.  Uj.  za-valjivati. 
V.  pf.  zavaliti.  —  /.  J)  niiidericdUen,  volutio.  Rj. 
zavaljivati  n.  p.  ljude  na  zemlju.  —  2)  veredunen, 
consepio.  Rj.  zavaljivati  n.  p.  putove^  da  se  onuda 
ne  može  prolaziti,  v.  pf.  sloz.  vidi  i  zaraljati.  —  sa 
se,  puss.:  Po  Srbiji  bi  se  mogli  putovi  načiniti;  ali 
onamo  se...  kolovozi  6ekĆQ  zarađuju  i  zasijecaju, 
nepro  se  popravljaju.  Danica  2,  53.  —  IT,  sa  se, 
rejleka.  sich  um}tcrwdlzen,  volutor.  Ima  goveda  i  klju- 


t^di  koja  se  zavaljuju  kad  omr^ave  i  oslabe,  i.  \.  kad 
le^nu,  ne  mo^n  da  UHtJinu,  dokle  ih  ljudi  ne  dignu. 
Rj.  inp.  zavaljenik.  —  t)d  aile  puca,  od  gladi  se  za- 
valjuje. Posl.  235. 

zavaljir  .  ,  .  vidi  zjthvaljiv  .  .  .  Rj.  isp.  2  zavaliti. 

zavApiti,  zavApijem,  r.  pf.  za-vapiti.  vidi  zaupiti, 

1  Sffn.  ondje.  v.  impf.  vapili.  —  Zavapi  Mojsije  ka 
Gospodu  za  žabe  koje  bješe  pustio  na  Faraona.  Mojs. 
n.  8,  12.  Jer  ih  ne  6u  usliMii  kad  savapiju  k  meni 
u  nevolji  svojoj.  Jer.  U,  14. 

zi^TAratl,  ram,  r.  pf.  koga,  ili  kome  o^i,  JiJineH 
Augen  lauschen^  falio  ocitlos  alicujus.  Rj.  za-vurali. 
isp.  zaluditi,  obezumiti.  v.  impf.  zflvaravati,  zavarivati 
3.  —  Te  gledaju  l«'i-zu  i  Arapu,  koj'  će  kome  oči  za- 
varati. Npj.  4,  30*>.  Ne  bi  li  Tursku  vlast  još  koje 
vrijeme  zavarali.  Sovj.  10. 

zavardvanje,  «.  die  Tduschung,  delusio.  Rj.  verb<U. 
od  zavaravati,  radnja  kojom  tko  zararava  koga.  vidi 
zavarivanje  II. 

zararilratl.  zavilravam,  c.  impf.  tdusvhen^  deludo, 
Rj.  za-varavati.  vidi  2  zavarivati.  isp,  zalupjivati, 
bczumiti.  v.  impf.^prosti  vaniti.  dem.  zavarkivati.  v. 
pf.  zavarati,  —  Snjima  I  carevi«?  jede,  ama  »wi  oči 
zavaraje  pa  baca  meso  preko  sebe.  Npr,  190  (zava- 
raje  «  Crnogorskom  dijalektu  mjesto  zavarava,  tsp. 
Obi.  108). 

K^vart-iti,  čim,  v.  pf.  den  Fortgang  (z.  B.  einer 
Wundr)  vertrehren,  cohiheo  progrcssuni,  n.  p.  zavar- 
i'iti  (travtuua  ili  bajanjem)  kakvu  bolietieu  da  ne  ide 
u  napredak,  uego  da  udari  natrag.  Kradljivca  u  po- 
t^etku  zavarve  batinom  ili  iz  pu^ke  da  ne  krade  viSe. 
Rj.  za-vari.Mli.  glagol  se  drukćtje  ne  nalazi.  —  Ako 
valja  citati  »utuk,«  ouda  je  morao  misliti,  da  će  me 
njime  zavarćiti  ili  uplaMti,  da  mu  uigda  viSe  ni  zn 
Mo  ne  smijem  odgovarati.  <  >dg.  na  ut.  8. 

zavdriti,  zi\vartm,  v.  pf.  Rj.  za-variti.  v.  impf.  1 
zavarivati.  —  I)  (u  Dubr.)  n.  p.  airi5clom  divljai^, 
beizen,  liqw3re  macero.  Rj.  vidi  urasoliti,  uaalamuriti 
(fle).  —  2)  n.  p.  sjekiru.  i'iV7i  pripojiti,  splaviti  3. 

1.  zavarivanje,  n.  Rj.  verbal.  od  1  zavarivati.  — 
1)  radnja  kojom  tko  zavaritje  n.  p.  sirćelom  divljač 
(das  Beizen,  maceratio  li<|uore.  Rj.).  —  2)  tadn^ja 
kojom  tko  lavarujc  n.  p.  sjekira,   riđi  pripojavanje. 

2.  zavarivanjo,  n.  verbal.  od  2  zavarivati.  vidi 
zavaravanje,  dan.  zavarkivanje. 

1.  zitvarfvati,  zaviirujerii,  v.  impf.  Rj.  za-varivad. 
V.  impf.  prosti  variti,  r.  pf.  zavariti-  —  1)  (u  Dubr.) 
beizetij  liquore  macero.  Kj.  zavarivati  n.  p.  sirćetotn 
divljač.  —  2)  n.  p.  sjekiru,  vidi  pripojavati. 

3.  zavarivati,  zaviirujem,  v.  impf.  za-varivati.  vidi 
zavaravati,  v.  impf.  prosti  varati,  dan.  zavarkivati. 
V.  pf.  zavarati.  —  Na  kučnomc  pragu  sretne  svekrva 
svoju  nevjestu  i  založi  je  tri  puta  medom  iz  ožice, 
ali  ne  kad  ona  zine,  nego  je  kao  savarujc  pa  joj  iz- 
nenada ožicu  turi  u  ušla.  Kov.  81. 

zavnrlifvanje,  n.  dein.  od  zavaravanje.  Kj.  i  od 

2  zavarivanje. 

zavarkivati,  zavlirkujgm,  v.  impf.  dem,  od  zavara- 
vati. Kj.  i  od  2  zavarivati. 

zikvata,  /*.  vitli  zahvata.  Rj.  zarat . . .  vidi  zahvat . . . 
Rj.  u  krajevima  gdje  se  u  govoru  ne  čuje  glas  h.  ' 

zjivatriti,  Lrim,  v.  pf.  za-vatrili.  r.  impf.  Ci  pf?) 
vatriti.  —  I)  puška  zavatri^  t.j.  dade  vatru:  Prsima 
se  konji  udariSe,  obadvije  pu.ike  zavatri.sa,  Turt^ina 
je  puSka  prevarila,  a  popova  vatru  prifatila.  Npj.  i, 
329.  —  2)  ognjem  zavatriti  «(o,  t.  j^  zapaliti:  Da 
na  jedno  selo  udarimo,  na  prostranu  Stitaricu  ravnu, 
da  knmicke  kuće  poharamo  a  živijem  ognjem  sava- 
trimo.  Npj.  4,  397. 

1.  zavisiti,  zavfedSm,  x%  pf.  Rj.  za-vesti.  kao  prost 
glagol  ne  flolazi.  isp.  2  vesti  (veđem).  r.  impf.  zavo- 
diti. —  J)  hinter  ettcas  ftihren,  duco  post—.  Rj.  za- 
vesti n.  p.  koga  za  kuću.  —  Jerovoam  zarede  sa/^edu 
da  im   zagju  za  legja.   Dnev.  II.  13,  13.  —  2)  ver- 


S.  zarrsti 


896 


I.  urljBlI 


fuhren,  irrefuhretty  udur^:  uveo  |pi  u  ^nmu.  Rj.  — 
Ti  nju  mitra  odmRh  vodi  od  kuA^,  pa  je  zacedi  niU 
u  hintu,  odakle  tuma  ne  6e  znati  ku^  dočK  Npr.  133. 
Proklet  da  je  koji  bi  zateo  Mijepca  s  puta.  —  3)  kolo, 
veiul^n,  dfehen,  torgtieo.  Bj.  ndi  okrenuti  kolom.  — 
4)  goffettti  koga  ili  rito,  kao  poreMi  gn,  poćeti  roditi: 
Kaku  qa  zarede  kao  da  f'e  g^  ikopiti.  (R^ka  Cmo- 
frorci  kad  ko  kof^  u  družine  njihove  izvede  na  atranu 
da  n  njim  profrovori  na  samo).  Poal.  125.  Tu  se  konji 
mlotd  |»<>vedoS<?  ...  Pa  pmžiAe  »vilene  ^jtane,  la 
mjtnnt  konje  znrcdoie.  N'pJ-  3j  24<).  Mene  vrlo  za- 
boljela frlflvA,  ^Ofratft  9C  dr^Jiti  ne  mogit,  zaredi  mi 
jt  puta  podnUko.  odjavi  me  od  konja  gjogatn,  pa  me 
metni  u  ?:elenu  travu.  4,  25. 

2.  zav^.sti.  zav^.^,  r.  pf.  Rj.  za-ve«ti.  kao  prost 
(flarjol  ne  doliizi.  i9p.  3  vfesti,  vh-Jem,  v.  impf.  zavoziti. 
/,  J)  lajrjii,  daii  Schiff  hei  der  Utherfahrt  stromauf- 
KnrtM  lenkcn,  adrerno  ftumine  diriqo  navem.  Rj.  kad 
hofJe  na  Irrodu  da  xe  pretezu^  onda  latjju  najprije 
zavesn  malo  uz  rtnlu.  —  2)  poćeti  voziti:  Rn^radi 
lAnke  jfjeniije  ...  i  tu  mn  do5e  pjevojke,  i  megju 
njima  žiipjcnj«;  a  kad  tipteda  Žufrjt>nje.  zateie  tanka 
ce^ocd,  pn  popje  s  dragom  na  dvore.  Npj.  1,  419.  — 
/f.  Ka  He,  refleks.  —  J J  u  more,  ih  die  See  siecJ'en, 
9oho.  Rj.  —  Odjekoji  fte  tuvesn  u  morCf  pa  po  deaet 
godina  ku(5i  ne  do^ju.  Kov.  40.  —  2)  u  mJeli,  u  aan. 
«cft  rertiefen,  te  flefujerc.  Rj.  vidi  na^nati  fl«»  n  svako- 
jake minH,  udariti  u  misli,  zadupsti  se  n  misli. 

ZllT^ (Sati,  A^m.  V.  pf.  7Ji-vct4a  idvar  kakra^  pošttanc 
.trf^tmu  irtArt.  ittp,  ovct^ati.  —  Tmiim  aamo  save^^nu 
kulu  i  u  kuli  tebe,  stani  nuijku,  oko  kule  Ukaije 
poraslo.  HNpj.  I,  !73.  iti  n  i/vroru  čtije  se  kuo  c). 
Mp,  Vrlo  ti  je  kula  ovetšala.  HNpj.  3,  IJK). 

zftTCzak.  zAveska,  »).  Rj.  za-vezak.  iip.  zavec&ti. 
tidi  zaveian^,  zavežljaj.  —  J)  etiras  Einfiebundćnes. 

5,  B.  Geld  ji»  Tildiet.  Rj.  zavezano  sto,  «.  p.  novci 
u  rupcu.  —  Povesma  oprebene  kudelje  ili  iVtena  dva 
i  dva  vezuju  so,  a  de^et  ovih  zavezaka  zove  ae  deaeti«*. 
Potlunavka  184S.  5-t.  ARj.  II.  :3.V2a.  —  2)  der  Mcrk- 
knoten  im  Tiichel  selbift,  nota,  cf.  uzao.  Rj.  itzao  što 
M  zavest  na  rupcu,  da  hi  čot*jik  videći  ga  ^etio  «e 
čega, 

zarazni),  zivSAein.  v.  pf.  K].  za-vezati.  v.  impf. 
ztt-vezivati.  —  1)  verhimlen,  coltigo.  Rj.  —  DanaAuji 
zauzj  Hriatovi  da  nam  wm  dobro  eatesu  a  na  bolje 
razdrijefie!  Rj.  llK»b.  Ja  ond a  ztives em  na  dlaci  jedan 
ušao.  Npr.  Ui2.  Ko  (^e  znati  što  je  u  zavesanu  jnijehu? 
Poal.  167.  PraAe  repom  zameće,  ali  nigda  ugla  ne 
saveze.  259.  Nemoj  savezati  usta  volu  kad  vrSe.  Moje. 
V.  25,  4.  sa  »e,  refleks,  ili  ptins. :  Tako  mi  se  jesik 
ne  zavezao!  Po»l.  3l)4.  —  2)  da<?u  ti  te  6el  zarezati, 
1.  j.  ue  **u  ti  dati  (novce  da  ih  zaveieS  u  što).  Rj- 

Z&vexice,  zAvezTca,  f,  ph  Ari  IJundfesHl,  manicae 
genuš:  I  na  nike  troje  zarezice.  Rj.  za-vezice  [iim. 
•/avezaii,  zavezivati),  od  grožgja  ćim  ne  zarez  nj  a  ruke 
u.  p.  zloćincima.  vidi  lisice. 

zavej.irtinjpi ,  n.  das  Verbinden .  coUigatio.  Rj. 
verbal.  od  zaveži  vati,  radnja  kojom  tko   zavezttje  sto. 

znvezivatl,  zav^zujSm,  v.  impf.  verbinden,  colligo. 
Rj.  za-vezivati.  r.  impf,  prosti  vezivati,  vezati,  v.  pf. 
zavezati,  —   Volu  koji  vrše  ne  savezuj  unta.  Tim.  I. 

6,  18. 

z&veŽ^nJ,  zHvežnja,  m.  vidi  zavežljaj.  <u  Sarajevu). 
Dr.  (Vy  Surmin.  vidi  i  zavezak. 

z&voilj&Jt  m.  riđi  zavezak.  Rj.  wi-ve?.ljai.  %»p.  sai- 
vezatt.  rijeci  s  takim  nant.  riđi  kod  dogagjaj.  vidi  i 
KRve^4inj.  —  Svakome  u  vredi  bjehu  u  zavežljaju 
novci  njepovi ;  i  vidjevM  zavežljaje  novaca  svojih 
iipla^^e  se  i  oni  i  oUic  im.  Moja.  1.  42,  B5. 

zavlen,  f.  dcm.  od  zava.  Rj.  vuli  zaovica. 

z&vir'fij,  OT.  mjesto  gdje  se  ko  rodio  i  navikao, 
Ori  tio  mun  geboren  w>yrden,  und  vcoran  man  sich 
geu^fihnt  hat,  die  lleimath,  solum  natale:  I  kljose  i 
gove(5e  ie?.i  na  svoj  zavićttj.  S  Bogom  zemljo,  s  Bogom 


zaviĆ4^ju,  Ve{-  nun  željna  tavićuja  avova.  Rj.  ES-ri^j 
i/fi  oidifje  isp.  navi^j,  obi^AJL  riđi  dmnaja,  kamen 
2.  meiej.  (»ostojbina,  sent,  vilaei  1.  —  On  pogje  kitA. 
Kad  do^e  u  stoj  zavičaj,  siaoD  ga  aretati  pomaaiH 
Npr.  7><. 

zavlfia.  adj.  što  pripada  zamet  vidi  aaoTiVSn. 

zAridJell,  zdvidTm.  —  1)  r.  impf.  kome.  «»wten  le- 
neiden,  inrideo,  Rj.  51istim  da  ovo  nije  aloien  gla^ 
od  vidjeti  i  za,  nejro  je  postao  od  složene  rijeci;  kad 
bi  u  njemu  bilo  vidjeti  složeno  sa  za.  bio  bi  u  njega 
akcenat  kao  n  onijeh  naprijed  (izvidjeti,  prtvidj«/, 
previdjeti,  razvidjeti!.  Rad  ti,  85.  r.  pf.  pozavidjeti 
—  Bra<!a  njegova  zavideei  mu  sto  je  on  bio  junak, 
presijeku  mu  opatu  da  on  ne  bi  mogao  sd^i.  Npr. 
9.  Ke  zavidim,  na  ćai»t  svakom  svoje.  III.  Jjooczu 
lončaru,  a  kova<^  kovaću  zavidi,  UPosl.  57.  Isadc  imale 
ovaca  i  ffoveda  i  mnogo  sluga;  a  Hllsteji  mm  zan- 
gjahu.  Moja.  I.  2t»,  14  —  2)  zavidjeti  kao  da  jt  r. 
pf.  i  znaci  zamjeriti.  —  Njemu  dade  žutu  mailžarija; 
>Nemoi  meni,  snžnju,  -aritiiti!  \i^e  uii  ne  nije  prrj^ 
dilo«.  HNpj.  3.  148.  Od  kop  gi)dic  3uu§<?eS  divojku, 
niko  lebi  zaviditi  ne  će.  3.  103.  Sto  si  ino^  doni 
ostavio  kod  jablana  i  vode  bunara,  ja  ti  za  to  me 
bi  z'ividio.  S,  316  (zavidjeti?). 

zAridljir,  adj.  neiđinch,  invidns.  Rj.  koji  dru^ma 
rado  zatndi.  riđi  zavistan, 'mani.  —  Vob'  svoje  zlo 
nego  tuge  dobro.  (Kad  je  ko  vrlo  2<tridljir.)  Poal 
3^.  adr  :  Za  Sto  gledate  savid^ivo,  gore  humorite? 
Pb.  68,  16. 

zAvidlJirne.  ziividljivca.  m.  čovjek  zavid{jir:  Xe 
jedi  hljeba  u  zaridljivca,  i  ne  želi  prcala^ka  nje- 
govijeh.  l'rić.  '23,  *>.  vidi  zarisnik. 

Zilvldost,  7.£vidosti,   f.   vi<ii  zavist,   dtr    2ieid,  in- 
ridia.  :u  obličje  inp.  nen£vid6st  —  Zavidon(f) 
grad  aadi.  DPosl.  156. 

zAviflrJeojc,  «.  —  i)  inridia.  8tnlli.  c<Wj.  od  at^ 
vifljcti  1.  —  2)  rerh.  od  zavidjeti  2.  isp.  zamjera* 
vaiije.  —  Koja  ue  6c  fcirena  divojka  od  sroje  »o  volje 
poturi-^iti,  beg  (5c  onu  natrag  po^Tatiti;  koja  bo^ 
sarifijenja  nejma.  HNpj.  3,  197. 

Z&TlJn.  f.  nekako  mjesto:  I  dovesti  na  Zarijm 
Turke.  Rj. 

zavljaf,  zavijil(!n,  m.  —  J)  vidi  zavoj  1.  Rj.  — 
2)  (u  0.  O.)  vidi  nazubak.  Rj.  vidi  i  nnzuvai!4i,  ■ 
Sifn.  ondje,  u  Ho  se  zavija  noija  kad  je  rrć  na  nji^ 
čarapa,  hlača^  t.  j,  Ho  ae  nazura  na  noga  preko  at^ 
rape  (hlave).  —  3)  rerme  dte  rode  U  f'oglie  delle 
viti,  coniolvulus.  Stulti.  gusjenica  sto  zavija  ititV 
lozovo;  die  Wivkdraupe.  —  4)  marama  kojom  se  za- 
vijaju djevojke  u  Muhumedovaoa.  (u  š^nrajevu^.  Dr. 
Gj.  karmin,  isp.  zavijala  1. 

auiv1ju{'a,  f.  —  J)  (u  Slav.)  na  glavi,  Art  Kopf- 
bedeckuiiji  der  Frauen,  vtttae  genus.  Rj.  nekaku  fx^ 
cezaća  ženska,  isp.  z.avijač  4.  —  2)  (u  Srijemu)  l\jf' 
fesen,  cihi  genus.  Rj.  nekakvo  jelo. 

ziivijunjo,  rt.  Rj.  verbal.  od  zavijati.  —  t)  radmj.t 
kojom  tko  zavija  n.  p.  rane  (das  Verbiuden,  obli- 
gatio.  Rj.).  —  2)  stanje  koje  bivOt  kad  koga  raryj 
u  trbuhu,  na  srcu  (das  Grimmen,  corrasio,  loraiiua. 
Rj.).  vidi  zavijevauje.  —  3)  radnja  kojom  tko  zn- 
vija  (das  Heulcn,  ulutatus:  Po  grakanjii  i  po  San' 
\  janju.  Rj.). 

I  I.  zavijati,  zrivljam,  v.  impf.  Rj.  za-vijatL  p.  impf. 
I  prosti  vili  (vijem).  v.  pf.  zaviti.  —  1)  trrhindcM^  o6- 
ligo.  Rj.  —  Ona  vije  tri  vijenca . .  .  Koji  vije  sama 
sebe,  zlatom  mi  ga  zavijah.  Npj.  1,  8.  Da  uii  Wii 
moje  grdne  raue:  zavijaj  i  belim  ispod  grla,  a  i*- 
pinij  meduijem  uHnama.  1,  3')2.  Oojiln  je  lonraD^i 
Kovkiuja  gjevojka;  u  zima  je  svilom  zavijala^  a  u 
ljeto  vodom  posipala.  I,  624.  »a  ae,  past.  i  refleks  : 
AstJir,  pamut^no  platno,  u  koje  se  obi^uo  mrtvi  TurKi 
zavijaju.  Rj.  bo.  (.)va  trava  tgavez)  takovu  silu  ii 
da  bi  dva  prsta,  kad  hi  se  četrdeset  dana  (yr%l 
I  njome   zavijala,   prirasla  jedan   za   drugi.   Rj.    SimT 


7.  zavijati 


—  827 


sarltllH 


HHJtflD,  kupus  koji  se  ne  eavijn  u  (fUtvicćj  nego  raste 
u  visinu.  Rj.  (5455.  —  2)  zavija  me  »  trbuhu,  na 
Hrcii,  M  grimmt  mičh  ivi  Bauche,  torminibux  aff'icior, 
ef.  zavijevati.  Rj.  —  3)  Kflvijati,  kao  vikati  i  jau- 
kati.  —  Kad  t^uje  nejrpje  da  neko  savija  \  pla^e,  te 
on  po  glasa  trtSi,  kad  li  na^e  Bvojii  zaručnicu.  Npr. 
112.  isp.  zavijanje  3.  v.  pf.  zavijati  2. 

3.  zAviJati,  zAv^em,  r.  pf.  Rj.  za-vijati.  —  J)heulen, 
ejTululo,  cf.  zaviti  3:  Zavijala  tri  zelena  vuka.  Rj. 
pohti  iTijati.  ff.  inipf.  2  vijati  3.  —  2)  zavijao  snijeg 
put,  vencehen,  ohruere.  Rj.  vidi  zjun^sti  2,  zameo 
snijeg;  zameo  Tjetar,  v.  impf.  2  vljttti  2. 

inTiJaviva,  f.  ventris  dolores.  Stulli.  hol,  kad  koga 
zarija  u  trbuhu,  iap.  1  zavijati  2.  ^2^^  Baitchffritnmen. 

zavij^vnnje.  n.  dug  (irimmen,  tortnina,  Rj.  verh. 
od  zavijevati.  stanje  koje  biva,  kad  koga  zavijeva 
n.  p.  na  srcu.  riđi  zavijanje  2. 

uivij&vnti,  z)\vijeviin»,  i'.  impf.  n.  p.  zavijova  me 
na  flren,  t.  j.  zavija,  m  grimmt  viich  im  Bauche,  tor- 
minihus  afficior.  Rj.  vidi  1  zavfjati  2. 

zavikali,  zi vičem.  i\  pf,  1)  aufsdireien,  ci-clamo: 
ZavikjiAe  po  ^ori  hajkaći.  Rj.  zii-vikali,  početi  vikati, 
tidi  zjlgrajati  2.  r.  impf.  vikati.  —  Ooek  padne 
8  konja  i  saHčc:  »^Moli  Boj?a  . .  .«.  Npr.  152.  Zavika 
iza  svega  glasa:  >Cuj  pu&  i  narode!...  213.  Bože 
moj  !  zavikah  k  tebi.  iBcijelio  ai  me.  Pa,  3t),  2.  K  njetnu 
(\i  Bogu)  zai'ikah  tustima  svojim.  *;6,  17.  —  2)  zavi- 
kati  koga,  vićavi  zazvati.  iVp.  zazvati.  —  Tad  gla- 
vari i  Vuka  zuciču:  »0  uskoće,  LopuSina  VmJel  Npj. 
4,  410. 

Ztkvl1l4'iti,  tim,  V.  pf.  n.  p.  konja,  halftern,  dcn 
lialftertttrick  statt  dea  dehignes  tmlegen,  capistro- 
Kj.  za-vilii'iti.  riđi  zajulariti,  i  ayn.  un^e.  v.  impf. 
viliOiti, 

zaviliAlti,  zaviTiŠTm,  r.  pf.  brkove,  t  j.  zaaukati 
ih  da  stoje  uz  brdo  (kao  vile).  Kj.'  za-viliŽiti.  glttgol 
se  drukčije  ne  nalazi. 

zavili«  adj,  (u  voJT.)  vidi  »aovin.  Rj.  Što  pripada 
zaci, 

ZttVinIU,  ztlvinim,  v.  pf,  nno  inficere.  titulli.  za- 
vinfli  što,  vinom  začiniti,  posuti. 

z&viraDjts  n.  das  Verhergen,  V'erkrieehen,  ahdi- 
tiv.  Rj.  vtrrhal.  od  zavirati  (i  so).  ~  1  a)  radnja 
kojom  tko  zavire  sto,  n.  p.  glavu,  u  sto.  —  b)  radnja 
kojom  se  tko  zavire  kuda.  —  2)  radnja  kojom  tko  sa- 
tire n.  p.  kottić. 

zilvirati,  rem,  v.  impf.  Rj.  za-virati.  u.  pf.  zavrt- 
jeti (i  *e).  —  1  a)  n.  p.  glavu  u  Što,  verbergen,  ab- 
dcre.  Rj.  inp.  kriti,  zjivlac^iti  (.4to  u  Slo).  —  h)  sa  ae, 
refleks,  sidi  uohin  einziehen,  alnlcre  se  aliquo.  Rj. 
kao  tatlaHiti  se  kuda.  Mi  v.  impf.  prosti  vrijeii  se. 
—  Ono  ječi  nekakva  vjetrina,  zavire  se  u  V«  niife 
gore.  Npj.  5,  494.  —  2)  (u  Hrv.)  zavirati  h.  p.  kotac 
M.  p.  zavorom,  isp.  paofiti.  v.  pf.  zavrijeti  2. 

Kavirill,  zuviram,  v.  pf.  hincinhlit'ken,  introspicto. 
Rj.  za-viriti.  dem.  zavimuii.  r.  impf.  zaviHrati.  — 
»A  ti  me  malo  poil^ti.«  Tok  devojka  zaviri  u  glavu. 
stane  pljuvati:  >Pil  Ćudna  smrada  I  ja  te  bogme  ne 
mogu  poiskali.«  Xpr.  143.  Zavirićenio  i  mi  njemu 
pod  košulju.  (Pokazaće  se  i  njegovi  tragovi),  Poel. 
^S2.  Sretan  kao  pas  u  Ilrifičanskoj  crkvi.  (Jer  ne 
smije  zaviriti  u  crkvu).  293. 

zaTlriVMi^e»  n.  dd,^  Hineinsehtn,  introspectio.  Rj. 
verbal.  od  zavirivati,  radnja  kojom  tko  zaviruje  u 
Ho.  detn.  zavirkivanje. 

zavirivati,  zavlnijem,  t*.  impf.  hineinsehen,  intro- 
sperto.  Rj.  za-virivati.  dem.  zavirkivati.  v.  impf  prosti 
viriti.  ('.  pf.  zaviriti.  —  Ja  sam  poslije  prolaze^^i 
onuda  zavirivao  oko  stećaka,  i  natpisa  nikako  nijesam 
mogao  nad.  Rj.  715r. 

zavirkiv&njo,  n.  dem.  od  zavirivanje.  Rj. 

zavirkivati,  zavlrkujem,  t'.  impf.  dtvt.  od  zariri- 
rati.  Rj.  dem.  c.  pf.  zavirouti. 


zavirniili.  zikvTruem,  v.  pf.  dem.  od  zaviriti:  Pak 
na  vrata  zavirnno  Ivo,  Rj.  dem.  v.  impf.  z-avirkivati. 

zftvisan,  zAvisna,  adj.  ahhtingig,  pendens  ex  alitpto. 
za-visan,  koji  zavisi  od  koga.  suprotno  nezavisan, 
koje  je  i  potvrda  ovome  adj.  isp.  i  zavisnost 

z&vlsjcti,  o  komu,  dependere.  Stulli.  zAvisIm,  t?. 
impf.  abhiingćn,  pcndere  ex  aliquo,  e.r.  nlicujua  rw- 
lutrio,  esse  in  alicujus  manu.  što  Danteu}  misli  za 
glagol  zavidjeti  da  nije  složen  od  vidjeti  r  zn,  nego 
da  je  postao  od  složene  rijeci,  io  se  može  misliti  i  sa 
ovaj  glagol;  odatle  se  može  razumjeti,  kako  je  on  v. 
impf.;  i  prana  tome  metnut  mu  je  i  akcenat.  —  Sr- 
bija je  Turska  podajnica,  joS  zavisi  od  cara  Tur- 
skoga. Npj.  5.  554.  Život  oda  zavisi  od  jezika.  8tra£. 
18S7,  15  (ovo  će  hiti  po  Njemačkom;  holje  bi  sva- 
kako bilo:  Život  oda  stoji  do  jezika,  vuli  stajati 
(stojim)  le).  Na  taj  način  osta  (Dubrovnik)  do  naj- 
novijih vremena  ne  zaviseći  ni  od  koga.  DM.  212, 

z&visnik,  m.  zavis(t)nik,  čoi^ek  zavistan.  vidi  za- 
vidijivac,  —  Izmišljotine  mojijeh  zavisnika  i  neprija- 
telja. Odbr.  od  ruž.  IG. 

zi^visnost,  zAvisuosti,  /'.  osohifia  onoga  što  je  za- 
visno; dic  Abhdnfjigkeit.  suprotno  nezavisnost.  — 
Nema  nikakvoga  znaka,  koji  bi  pokazivao  zavisnost 
od  Srbije.  DM.  96. 

zAvi.st,  f.  der  Neid,  inndia.  Rj.  vidi  zavidoat.  sa 
postanje  isp.  zavidjeti.  —  Va  bu  ga  bra(?a  iz  zavisti 
ostavila  na  onome  i''ardaku.  Npr.  iO.  Bnit  njegov  od 
iavisti  poCne  mr/jeti  na  brala  svoga.  UVJ.  Tako  me 
zaHst  ne  radovala!  Post.  298,  U  takovom  slanju  mo- 
rali su  oni  navući  na  .sebe  zitrij^t  i  mržnju  sviju  ostalih. 
l>anica  4,  22.  Pa  joA  siromah  sanja  o  nekakvoj  za- 
visti protiv  .sebe!  5fov,  8rb.  1817,  tl37.  Ne  može  se 
upravo  redi  da  i  zavi.H  nije  tome  pomagala.  Sovj.  22. 
Vidite.  Ha  čini  zavist  i  zloba.  :Slniž.  18^<>,  122ii.  Zna- 
dija^  (Pilat)  da  su  ga  (Isusa)  iz  zavisti  predali.  Mat. 
27,  18.  Vidjeb  !»vako  dobro  djelo  da  od  njega  biva 
zavist  čotjeku  od  bližnjega  njegova.  l*rop.  4,  4. 

zAvistan,  zAvisna,  adj.  vidi  nenavidau.  Htulli.  vidi 
zavidljiv.  neidisch,  invidtts.  isp.  zavtsnik. 

/Avisa,  m.  ime  muAko.  Kj.  —  imena  s  takim  mut. 
kod  Dftbifta. 

zavttak,  ^avftka,  m.  ettetts  eingeivickeltes,  res  invo- 
luta.  Rj.  za- vitak,  savito  §to.  —  (V  igranju  prstena)... 
marama  ta  zove  se  alva  ili  zarttak.  Rj.  <>i7b, 

z&vltl,  zavijem,  r.  pf.  Rj.  za-viti.  r.  impf.  1  zavi- 
jati. —  I)  rerbindcn.  obligo;  cinivickeln.  obvolvo.  Rj. 
saviti  sto  čim;  zaviti  što  oko  čega:  zaviti  sto  u  sto: 
Ljusku  zavije  u  maramu.  Npr.  2i.  Turćin  zavio  čalutu 
oko  glave.  M8.  Da  mu  i<  hartiji  zavijenu  svilenu  ma- 
ramu. 62.  I-ilo  si,  (harano,  ti  zario  fjlaru,  zavio  si  svi- 
lenojn  maramom?  Npj.  1,  54t).  Koji  mnoge  oorniSe 
m<ijke,  ocrniSe,  u  crno  j/iriif*.  4,  S.  Iskupi  sve  Tursko 
roblje  .  .  .  koje  bude  ranjeno,  onima  naredi  lekare, 
te  zavija  rane.  MiloS  1()2.  sa  se,  refleks,  i  ptms.:  Pla- 
nine se  snijegom  zavtAe.  Rj.  210a.  Zavio  se  (u  po- 
stelji) kao  prorodilja.  Posl.  82.  Tako  se  u  crno  ne 
zarila!  310.  Tad  se  smile  zmija  niz  duvara,  pa  se 
primi  konju  uz  koleno.  pa  se  zavi  sedlu  na  jabuku, 
Npj.  2,  57.  Slomih  miSiou  Faraonu,  i  eto  ne  će  se 
zaviti  da  se  lijeni.  Jezek.  30,  21.  —  2)  (u  0.  G.) 
heulen,  €Xululo,  cf.  2  zi^vijati  1:  Zari  Tomo  kako 
gorski  vuče.  Rj. 

zaviciati,  tlam,  v.  pf.  schtvingen  (um  zu  sehleudćm), 
vibro.  Yi\.  za-vitlati.  vidi  zavltliti.  v.  impf.  vitlati  1. 
—  Buzdovan  zauji  vi.^e  kut^e,  a  Stojfta  ga  dočeka  u 
rnke  na  ga  zavitla  preko  zmaju  čak  na  drugi  hatar. 
Npr.  29.  Buzdovan  zauji  viSe  kui^e,  a  ^tojfta  ga  dočeka 
u  ruke  pa  zavitla  njim  čak  na  tre^H  hatar.  31.  Kvo, 
ćovjefe,  (iospod  ^e  te  baciti  .  . .  zaritlače  te  i  hititi 
kao  loptu  u  zemlju  prostranu,   [s.  22,   18. 

Z&viliiti,  llTm.  r.  pf.  (u  Bat^k.)  tidi  z;ivitlati.  Rj. 
za-vitlili.  isp.  iivitiiti.  drukčije  se  glagol  ne  nalazi. 


Kavjera 


»iTlndii*itt 


Kftvjorn,  /'.  njili  hu  dva  iK^iniln  nivjeru^  dn  se  ue  će 
nigje  rastajali.  J.  Kogdanović.  zdi-vjer«,  djelo  kojim 
se  tko  zavjeri  kovte. 

zAvJenik,  /.ilvjerkn,  ni.  u  kletvi:  trista  mu  satje- 
rttka!  Rj. 

KiivJ<'>riVvaiijo,  H.  die  G^hung^  sponsio.  Rj.  verh. 
od  znvjerav.ili  kp,  koje  vidi. 

»ivJoriivaU  so.  zavjferHvmn  BetV.r.itnpf.ffelobetif 
sj/ondeo.  Kj.  zu-vjoravati  ae  komey  sađacati  inu  f^eru. 
r.  jif.  zavjeriti  se. 

zAvjerfti  se,  rim  se,  v.  r.pf.  kome,  geloh&n,  spondeo. 
Rj.  xa-vjoriti  se  kome,  zadati  mu  ijeru.  isp,  uvieriti 
se  '2.  v.  iuipf.  /avjcravatj  se.  —  Ali  njemu  odmah 
na  um  piioe,  pje  s«  ^  jalan  drugom  zavjcrili:  tye 
ae  jodna  u  nevolji  najge,  da  mu  dragi  u  pomoi'-i  bude. 
Npj.  y.  221. 

zAvjcs,  w.  der  Vorhang,  veJum.  Rj.  za-vjes  [zn 
pvstunje  is^i.  zavjesiti).  vidi  iMislor.  inp.  prijevjes,  i 
ttffn.  ondjt.  isp.  j  kouiaruik,  zurjcs  za  odhrunu  od 
komunica.  krilo  3,  savjes  od  šatora.  —  I  ple,  zuvjeit 
crkveni  rn/drije  se  na  dvoje  od  prornjega  kraja  do 
doiijepi.  Mat.  27,  51.  Naćinl  trijem  na  južnoj  Rtrani. 
i  znrjene  trijemu  od  taitkorja  platna.  MoJH,  II.  38,  0. 

7.iivjcsi(i,  Run,  V.  pf.  n.  p.  djevojku  (kad  se  udaje), 
ccrhdngeu,  rclo.  Rj,  riđi  \)rcY}esii\  2,  kao  prost  glu gol 
ne  dolazi.  ii*p.  vjesili.  v.  iiupf.  zavji*Šaii.  —  Kahi  da 
je  kuga  ži?a  kao  žena.  Mnojri  Vahi  da  au  je  vi^'ali 
ii:dje  ide  zacješenu  bijelom  maramom.  Rj.  31la. 

zJ^VJcSiinje.  H.  verbal.  od  zavjeSati  (i  »e).  vidi  pre- 
vjeSaujo  2. 

7.iivjeSatl,  Sam,  r.  impf.  za-vje5ali.  vidi  prevjeSftti 
2.  V.  pf.  prevjefliti.  —  1)  »avjeSaii  n.  p.  djevojku  (kad 
rtc  udaje).  —  2)  stt  se,  refleks,  ili  ptt!?s.:  Huvlija.  ve- 
lika bijela  mahrama  Sto  ae  zavješaju  djevojke  kad  se 
udaju.  Rj.  7i>8b. 

zAvjet,  m.  Rj.  za-vjet.  za  drugu  polu  ifp.  savjei. 
—  J)  das  Geliibde,  rotum:  zavjet  uOiniti  iii  savjeto- 
vali se.  Rj.  vidi  tobe.  —  Dospjela  Mure  :urjet  je. 
Posl  i\l,  Ab,  leSko  si  meni,  moj  ludi  zavjete!  što  1' 
»e  zavjetovah  rubra  ne  ljubili.  Noj.  1,  2ČJ5.  Zarjet 
Čini  Dnnavka  t^ovojka,  da  se  nikad  udavali  ne  i^e... 
Kad  se  udada  sa  zavjeta  vrati,  doćeka  je  momćc 
naarcd  puta.  Herc.  150.  Da  otidem  u  Hevron  da  iz- 
crHm  zavjet  svoj  koji  sam  zavjetovao  Gospodu.  Sam. 
II.  10,  7.  Jzvfšuo  višnjemu  zavjete  svoje.  rs.  5t>,  14. 
DoisLa  ispuniste  savjete  svoje  i  izvržiste.  Jer.  44,  25. 
Despoti  su  srpski  čuvali  imanje  umrloica  dubrovai^kocr 
trgovca  i  predavali  ga  po  zavjetu  pokojnikovu.  DM. 
3(>4  (po  testamentu?  isp.  kod  zavjetovati /jniajVr  DM. 
109).  —  2)  zavjet  «  hiblij.^kom  smi^tlu,  kao  ugoi^or, 
der  liundj  foediM:  Jer  je  ovo  krv  moja  novoga  za- 
vjeta. Mat.  2i»,  28.  Ke(5o  Bo^  Noju...  Ali  ću  s  tobom 
uHniti  zavjet  svoj.  Moja.  I.  ti,  IS.  ReOe  Bor  Noju... 
A  ja  evo  postavljam  zavjet  svoj  s  vama.  i>,  i).  I  reće 
Bo^:  evo  znak  zavjeta  koji  postavljam  izvtegju  sebe 
i  vas.  9,  12.  Neobrezano  mu^ko  da  se  istrijebi  iz 
naroda  svojega,  jer  pokvari  zavjet  moj.  17,  14.  Opo- 
menu se  Bog  zavjeta  svojega  s  Avramom.  II.  2,  24. 
Ako  raskinetc  zavjet  moj,  i  ja  du  vama  učiniti  ovo. 
IIL  2ii,  If).  Jodaj  ut-/n»  zavjet  ismegju  Gospoda  i 
cara  i  naroda  da  će  biti  narod  Gospodnji.  (Jar.  II. 
U,  17.  Zanemario  si  zavjet  aa  slugom  svojim.  Pa. 
89,  39.  Milost  Gospodnja  ostaje  na  onima  koji  drže 
zavjet  njegov.  103,  18.  Pripovijetke  staroga  i  novog 
savjeta.  Prip.  bibj.  1. 

zAvJctiin,  zfivjetna,  adj.  durck  ein  Geliibde  ge- 
hunden,  roto  obstrictns.  Rj.  koji  je  zavjctovan^  koji 
se  savjetovao. 

KAvjCtinu,  f.  das  GclUhdemal,  convivinm  voto  so- 
luto.  lij.  zavjetiUi  veselje,  zavjetna  vani,  goz!ba.  — 
K&d  je  eavjetina  u  kome  selu,  svaki  ispeče  po  ja;rnje, 
i  doae-se  g^a  na  ono  mjesto  gdie  če  ručati.  Rj.  l;'tla. 
•Svako  selo  ima  po  jedan  dan  koji  slavi  i  aretkuie... 
Takovo  se  veselje  po  Brauičevu  zove  savtUna  (ajuemo 


na  zavetinu;  iinlra  jo  lavetina  u  tom  selu).  Rj.  107a. 

isp.  prislava. 

zAvJelttT,  adj.  —  I)  n.  p.  post,  Gelohniss-,  nptm- 
sionis.  Rj.  Mo  pripada  savjeta  1.  —  ^)  ^to  pripada 
zavjetu  2:  Uze  knjigu  sarjetnu  i  pročita  narotlu. 
Moja.  II.  24,  7.  Dade  mi  Gospod  d\-ije  ploče  kamene, 
ploče  gavjetne.  V.  !',  11.  Uzmite  kovčeg  zavjetni.  K 
Nav.  3,  6.  Gospod  sigje  u  oblaku  pred  kaior  zatjetm. 
DP.  283. 

zAvjetovulae,  z&vjetovaoca,  ni.  tovens.  Stulli.  koj% 
zavjetuje  što, 

zarjotovjiniki  xavjetovanIk.a,  trt.  voti  reu9.  Stulli. 
koji  se  zavjetovao^  koji  je  zavjetovati, 

zAvjetornti,  /.Avjetujem,  r.  pf.  —  J)  «.  p,  Bogu 
HOf  kao  svečano  obećati,  gclohen.  feierlicU  verspr<r'haL, 
vovere:  Ako  ko  zavjett^e  atdu  svoju  Gospođu^  li  ga  uci- 
jeoJ.  Mojs.  III.  27,  2.  Žirinče  zuvjetovanot  koje  čovjek 
zavjetuje  ...  da  se  ubije.  27,  29.  Dn  izvrSiin  zavjH 
svoj  koji  mm  zai^etovao  Gospodu,  ^aiu.  II.  15,  t^ 
Zatjfitovaće  zavjete  Gospodu,  i  izvrAiva»^e.  Is.  19,21. 
Pred  smrt  svoju  Stefan  zarjetova  Srbiju  Gjur^ 
Đrankoviću.  DM.  109  {isp.  kod  zavjet  prin*jcr  D.\L 
304),  —  2)  sa  se,  refleks.  »Avjetovali  se,  sich  verloften, 
voto  se  ohstrinijere:  Neki  se  zurjetaju  (u  bolesti  ili  u 
drugoj  kakoj  nevolji)  dn  ne  jedu  ribe  nikad  u  petak... 
Koliko  se  ja  Kaklinjah  i  zavjetovah,  da  ne  pijem  rujna 
vina  prije  rakije.  Rj.  —  Zavjet  učiniti,  ili  zarjeiocnii 
se.  Rj.  166b.  Učinio  tobe  da  ne  pije  vina.  (.-f.  zavje- 
tovati se.  Rj  742a.  Ah!  teško  si  meni  mladoj  nen- 
datoj !  Mo  se  zavjetovah  v'jenea  ne  nositi.  Npj,  1,  334. 
Tebi  sam  «c,  Bože,  zavjetovao.  Ps.  56,  12.  isp.  tsreč 
se  1,  zate(*i  se  2. 

zAvjetrina,  /*.  cin  Ort,  der  negen  deti  M'ind  gc- 
sichcrt  ist,  locus  a  vento  tutus.  Rj.  za-vjetrina  {drugoj 
poli  osn.  H  vjetar),  saklon  od  i^jetra.  isp,  zuvjeirinije, 
zavjetrno. 

zarjetrinije,  adv.  vovip.  ^dje  je  veća  zavjetrina.  Rj.* 

zAvjetrno,  (u  Dobroti)  gdje  je  zavjetrina^  vidi  a- 
vjetrjuft.  Rj.  za-vjeirno.  comp.  zavjetrinije. 

znvlAC-enJe,  n.  das  Hineitiziehen,  Fiincinstecktn, 
immissio.  Rj.  verhal.  od  zavlačiti  (i  se).  —  J)  rainjt 
kojom  tko  zavlači  »to  u  ^to.  —  2)  radnju  kqJ0m  te 
tko  zavlači  kuda. 

zuvlAMtl.  zilvlačlm.  v.  impf.  Rj.  za-vladiti.  r.  intpf. 
prosti  vuči.  r.  pf.  zavuči.  —  1)  hintinstecl'en^  intmitt^, 
Rj.  zavlačiti  .što  u  što.  isp.  verati.  —  i^to  ^lomMo 
zlatan  prsten  bio,  tu  VukaSin  tri  prst't  zurlač^i.  Npj. 
2,  114.  Dijete  odbijeno  od  sise  zavlačile  nikn  soiju 
u  rupu  zmije  vasiliuske.  Is.  11,8.  —  2J  stt  se^  rtfttks. 
sich  hineinziehen^  immito  me.  Rj.  «^.  varali  se.  — 
Svako  veče  on  (momak)  izla?.!  iz  one  zmijinje  ko* 
ftulie,  a  u  jutru  se  opet  u  nju  zavlači.  Npr.  63.  Idi 
ti  k  vetru  ...  on  prevrče  drvlje  i  kamenje  i  zavUH 
se  svuda.  57.  ^rbi  se  najradije  zitrlače  po  iumam>i  i 
po  brdima  i  potociiufL  Dauioa  2,  89. 

zavlAdatl,  zi^vladam,  r.  pf.  eroberuj  in  suam  potć- 
.Htatem  retligere.  Rj.  za-vladati.  vidi  obladati,  ovb* 
dati.  t'.  impf.  vladati.  —  Kad  je  Gjorgie  Srbijom  «■ 
durf'o.  Npj.  4,  151.  Srbi  slanu  gledali  sa  suim  ii 
zavladaju  gradovima.  Danica  5,  47.  Kad  bi  nrviađ0ti 
šumom  i  selom.  Zitije  32.  (htalijetn  eetnljama  ta^ad* 
Tjehomil.  DM.  4. 

zavlAdU'iti,  čim,  r.  pf,  Rj.  za-vladičitl.  mri«  m- 
biskupiti.  v.  impf.  vladičiti.  —  l)zum  TUsr! .  u, 

cotuiecro  episcopum.  Rj.  savladiciti  kopu.  i 

vladikom.  —  SveStonik  mu  odgovori,  da  ln   .    i    ■     i:i 
u    Hijogradu    vladika.   Na   to   ga   Redžep     m1,i-.:     a 
svojim  jjreporukama  opravi   u   i;;otiju,    te    «/ii   dogj« 
zavladice.  Dauioa  2,  ILC.   Go.4podiu   papa  .  .  .    tđsl^ 
diči   ga.    Glas.   21,   279.    —    2)  sa   «•■     '>-'-i-     — ^ 
Bisehof  gcu:eiht  vei-dcu.  cotisecror  ej- 
stati  vladika.  —  Sludenički  arbimanur 
u  Tarigrad  kao  srpski  poslanik,  zari 
i  Uogje  u  Beograd  kao  mitropolit  U/i  7 


zarod 


savTĆI 


zAvuflt  m.  dufi  Institut,  dic  AntdtUt,  inatittitHm, 
—  Koji  ovaj  (»rosvjuli  «vopa  naroJa  mimijenjeni  sufod 
po  mogu6tlvu  podupiru.  Itad  0,  ^Ml  {inp,  od  peda- 
g-ojričkog  sured^nija  moj?lo  bi  Sto  prije  bili.  V\h.  12). 
V  mnogini  suvodima  tii^stava  liramlje.  ZIos.  ai.  Prnvo- 
Hlavni  Srbi  u  Aufitro-Ugarakoj  imai!!'e  i  dva  hogoslov- 
aJ:u  eavodu.  5(>. 

ziiT6dUI,  zilvodim,  r.  impf.  Rj.  wi-voditi.  v.  impf. 
proftti  voditi,  r.  pf.  zavt^Hti.  —  J)  hitite  etictis  filhrett, 
duco  pofit — .  Rj.  zavoditi  koga  n.  p.  za  ku^u.  — 
Jl?J  rerf'Gfirenf  Hcduco.  Kj,  —  Ko  zaradi  prave  na 
zao  put,  pa.^<*e  u  jamu  svoju.  Pri(^.  28,  10.  —  3)  kolo, 
'icendeti,  drehen,  torqtHO.  Itj.  vidi  koloin  okretati,  uz- 
maluvnli,  viti,  zavrtati. 

zAvodnlcn,  f.:  Odvedi  ga  u  lu  zavodniai.  Rj.  ne 
Jcaie  ne  značenje. 

«»v5gjeiije,  n.  dan  Hinierfuhrcn,  das  Ker/aAr«w, 
Heductio.  Rj.  —  1)  radnja  kojom  tko  zat^odi  koga 
n.  p.  za  kuiht.  —  2)  radnja  kojom  tko  ^avodi  koga 
n.  p.  8  pravoga  puta.  —  3)  radnja  kojom  tko  za- 
vodi kolo^  t.  }.  okreće  njim. 

ZiU'oJ.  zAvoja,  m,  Rj.  Ka-voj,  za  postanje  tup.  za- 
vili 1.  —  J)  n.  p.  na  rnni»  dei'  Verband,  alUgatura, 
fftscia.  Rj.  ono  čim  je  zavijena  n.  p.  rana.  vidi  za- 
vijać  1.  —  Rana  Vojii  jošle  pod  zacoje^n  stoji,  nju 
je  Iflsno  pozlijedili.  PobI.  209.  Slomih  mišicu  Fara- 
onu ...  ne  6e  M  metnuti  zavoj  niti  de  se  zavili  da 
bi  se  okrijepila.  Jezek.  30,  21.  —  2)  (u  Srijemu)  u 
Rvrdla,  die  Schneckeniinie,  Rpira.  Rj.  —  liO/.n,  4)  na 
tijentu  ona  dva  direka  ili  stuba  sa  atrane  koji  nu  na 
zavoj  izrezani.  Rj.  332b. 

zAvoJnk,  zfivojka,  m.  riđi  uvojak:  Kako  nutte  trava 
na  zarojke,  kako  dojke  u  dobre  devojke.  Rj. 

ziVvoJlen,  f.  n.  p.  put  na  zavojicu,  ScJmeckeniceg, 
Schneckfingangf  via  tortuofta.  Rj.  —  Oho>ya,  2)  put 
Mrt  zarojicit.  cf.  ohojye.  Rj.  iSla-  IzlažaAe  ae  na  zavo- 
jicH  na  srednji  hodnik,  i  iz  srednjega  na  tre^i.  Car. 
i.  6,  H. 

K&vojit,  adj,  schneckenfdrmig,  intortus,  n.  p.  »vrdao. 
der  Schneckcnbohrer ;  drvo,  verdrehet,  gevunden.  Ri. 
sto  je  na  zavoja  kao  n.  p.  svrdao;  drvo  zavojito,  koje 
je  savijeno. 

znvdjštiti,  zivojSlTm,  v.  pf.  Krieg  heginnen,  hel- 
lum  infero:  zavnjAtili  Turci  na  Nijeme**.  Rj.  za-voj- 
■Itili,  početi  vojštiti,  započeti  vojaku,  rat.  vidi  zakra- 
jiniti,  zaratiti,  r.  impf.  vojStiti.  —  On  je  kadar  na 
nas  zavojHiti.  Npj.  4,  13«,  Nit*  hi  doći.  nit*  ću  za- 
vojstiti,  ve<S  ću  »  tobom  u  dosluku  biti.  4,  192.  Oni 
zavojštiHe  na  vas  prijevarama  8vojim.  Mojs.  IV. 
2.5,   I«. 

z&voj  voditi,  dTm,  v.  pf.  zum  vojvoda  machen,  to^ 
vojvoda  creo.  Rj.  za-vojvoditi  koga,  učiniti  ga  voj- 
vodom. F.  impf.  vojvoditi.  —  MiloA  Stoidević  sve  ]e 
pomišljao  na  MiloSa  ObiHća  .  . .  kažu,  da  gaje  i  (.Viii 
*»jorgJije  toga  opomenuo,  kad  gaje  zavoji'odio,  Danica 
4.  31. 

zuvdijoti,  zilvoHm,  v.  pf.  za-voljeti  koga,  lieh  ge- 
icinnen,  ttdtimo.  vidi  zamilovati,  zapaziti  1.  govori  se 
i  zavoljeti  se,  u.  p.  zavolje^e  ne  njih  dvoje,  vidi  za- 
militi  se.  itp.  uljubiti  se,  i  sgn.  ondje,  v,  itnpf.  prosti 
vMjeli  (voHm).  —  Momku  njejjovi  HUiriji  rijetko  kad 
brane  uzeti   djevojku   koja  je  on  zaroljeo.  9A\\  3(j2, 

ziuonjati,  njfim,  r.  pf.  (u  Ihibr.)  einen  Geruch 
ron  sidi  gehen,  olere,  cf.  zamirisati.  Rj.  zn-vonjati. 
vidi  zabazdjelj,  zapahnati  2  (znojemi,  zasmrdjeti,  za- 
udariti.  r.  impf.  vonjati.  isp,  vonj,  vonja. 

zik%'or,  m.  —  1)  pessulm,  vectis,  rc2)agulHm,  Stulli. 
vidi  zastinka,  t  syn.  ondje.  —  2)  (u  Hrv.)  lanac 
kojim  se  kotač  u  kola  zavre  ili  zavire,  iap.  eavirati 
2,  zavrijeti  2. 

zikvurai^,  zavurnja,  m.  dcr  Jiolzen  an  der  P/fag- 
deichsel  (an  der  fr'— w  Ochsen  vorgettpannt  sind),  re- 
pngulutH  aratri.  Rj.  za-voranj  (sa  pohanje  isp.  za- 
vrijeti) M  piaga.  —  Krcalo,  kao   palica  ili  zavoranj 


I  zu  koji  ao  uhvati,   kad   no  pbi^   oti^^kuje  ili  privlači. 
1  Rj.  3()0a.  —  Oj  oraćti!  mlad  oraću!  ko  ti  dade  mlade 
I  voke  ...  i  palii'e  ^imAirove,  i  zavomje  hosiljkove.  Npj. 
1,  101. 

Z]\vorniea,  /".  Rj.  —  1)  vidi  prijevorjiiia?  Rj.^  — 
2J  (u  Hrv.)  vidi  cokla,  paoćanica,  vlaćuea. 

zaiftrnjiik,  zavornjAka,  t«.  veliki  flvruao,  ftto  vrli 
Alniljp  za  savitmje.  ^.  Bogdanović. 

zay6zlti,  zAvozTm,  r.  impf.  das  Scfn'/fcticasstrom' 
anficdrts  Icnken,  rego  iMvein  adpcrso  flumine.  Rj. 
za-voziti  lagjn  malo  hz  rodu,  kad  se  prevoze  na 
Inrodu.  v,  pf.  2  zavesti  1. 

zav6t3iijo,  H.  das  Lenken  (des  Sciiiffs)  stromauf- 
icfirtSt  redio  naii^s  ftumine  udverso.  Rj.  terhal.  od 
zavoziti.  rudnja  kojom  tko  zavozi  lagju. 

7.hYTi\('iin\(},  n.  Rj.  verhal.  od  zavraćati.  —  J)  radr^a 
kojom  tko  ziivraća  n.  p.  ovce  (daa  Zuriiekziehen,  re- 
tractJo.  Rj.).  ^  2)  radnja  kojom  tko  zavmda  n.  p. 
rukave  (das  AuMilagen,  Aufst'hfirzen,  retoraio,  snc- 
einctio.  Rj.).  —  3)  radnja  kojotu  tko  zaf?raća  n.  p. 
sjekiru  (daa  Abstumpfen,  retusio.  Rj.) 

Z^rra^nti,  ćilm,  r,  impf  Rj.  za-vraćati.  v.  impf. 
prosti  vraćati,  v.  pf.  zavratiti.  —  J)  surilckziehen, 
retructo.  Rj.  n.  p.  ovce.  —  2)  n.  p.  rukave,  auf- 
schlngen,  aufsdiiirzen,  retorgueo,  recingo:  On  eavraća 
skute  i  rukave.  Rj.  vidi  zasukivati  1,  posvrtati.  isp. 
zavrtati  3,  uzgrtali.  —  3)  n.  p.  sjekiru,  abstumpfen, 
retundo,  cf  zavratiti  3.  Rj.  vidi  zamlaćivati  1.  isp. 
zatupljivali. 

znVTilniti,  zitvriluTrn,  v.  pf.  vidi  zacrniti:  cavrani 
mi  obraz,  t.  j.  ojiramoli  me.  Rj."  za-vmniti  koga,  ući- 
niti  ga  vranim,  o-nim,  upravom  i  prenesenom  smislu. 
V.  impf  vrauiti. 

zavrAnjKI.  ziivranjtm,  v.  pf.  (ein  Fass)  zaspUnden, 
ohturo.  Rj.  za-vranjiti  bure,  satlmuti  ga  vranjem. 
suprotno  odvranjiti.  v.  impf.  zavranjivati. 

zavruiiJivaDJLS  n.  das  Zuspiinden,  -h  ohturare. 
Rj.  rerbal.  od  zavranjivati.  radnja  kojom  tko  zavra- 
njuje  bure. 

zavranjivati.  zavrilnjujem«  v.  impf.  zt^spUntien, 
ohturo.  Rj.  za-vranjivali  bure,  zatiskivati  ga  vraiyem. 
suprotno  odvranjivati.  l'.  pf.  zavranjili.  —  sa  se, 
pass.:  Buro  odozgo  na  srijedi  ima  jamu  koja  se 
vranjem  zavranjaje.  Rj.  26bb.  Proaijeć,  f.  bure  na 
kome  su  mjesto  one  jame  koja  se  zavrat^juje,  pro- 
»joćena  vrata  to  se  u  nj  sipa  kljuk.  Rj.  fil2a. 

zAvrnt,  m.  (u  Boci)  vidi  povratak :  Na  putu  vi 
dobra  sreća  bila,  na  zavratu  bolje  povraćeuje.  Rj, 
za-vrat,  za  drugu  polu  isp.  vratiti  se.  vidi  i  povrat, 
povratište,  povraćenje. 

znvrjktntl,  zavriitam,  r.  pf.  (u  Boci)  opiti  se  iU 
poludjeti,  kao  kad  se  najede  vrata,  sich  mit  Loleh 
berrtusdten,  lolio  inebriari.  Rj.  za-vratAti.  glagol  se 
drukere  ne  nuhodi.  —  Vratovno  žito,  u  kome  ima 
vrata,  pa  od  hljeba  takovoga  Žita  savrata  čovjek,  L  j, 
opije  ae.  Ri.  73b. 

zavrAtitI,  zilvratTm,  v.  pf.  Rj.  za-vratiti.  r.  pf.  je 
i  prosti  vratiti,  r.  impf.  zavraćati.  —  J)  turilckziehen, 
retraho:  Crnogorci  zavratise  ovce.  Rj.  —  2)  n.  p, 
rukave,  aufschiagen,  aufschUrzen,  retorqu€o,  .^uccingo. 
Rj.  vidi  zasukati  1.  i,sp.  zavrnuti  4.  uzi^rnuti.  — 
3)  n.  p.  sjekiru,  t.  j.  uj^riianu  ćckićom  u  ofilrioe 
udarali  da  oHrice  postane  debelo;  posto  se  t\jekira 
eavrati,  onda  se  ugrijana  na  novo  iskleplje  i  poslije 
naoStri,  abstumpfen,  retundo.  Rj.  vidi  zamlatiti  1. 
isp.  zalupiti.  —  Zavratio  si  oštrice  maca  njegova,  i 
nijesi  ga  okrijepio  u  boju;  uzeo  ai  mu  svjetlost.  Pa. 
89,  43. 

zikvrei,  zilvrgneni  (zAvrgob.  zilvrgao,  zi^vrgla),  r. 
pf.  Rj.  za-vrći.  vidi  znvr^niiti  {i  se),  v.  pf.  je  i  prosti 
vrći  (i  ae|.  —  /-  J)  auft^den  (auf  aie  St^ulter), 
toHo.  Rj.  zavrći  n.  p,  kijadu  (na  rame),  vidi  za- 
metnuli 2.  ~  2)  nach  und  nach  erzielen,  sensim 
aocipio:  zavrgao  koza,  ovaca,  uiarve.  Rj.  vidi  i  mi- 


saTTrlraaJe 


—  830  — 


zanxikia 


meLniiLi  4,  i  i^a|ialiti,  i  Aifu.  ondje.  —  ti)  n,  p.  boj, 
kiivpu,  anstiftcn,  nioveo.  Kj.  kao  započeti,  vidi  »a- 
metuiiti  3,  i  «//».  ondje.  —  Uje  b  Turcima  zaorgo&e 
l'ttvgn,  triata  Srba  »a  Bcdain  hiljada.  Npj.  4.  172.  — 
U,  sa  ne,  Te(lek}t.  —  1)  entutthctt,  exi«tu,  exvriur: 
zavrj^la  ae  kavga.  Rj,  kao  postati,  vidi  zameluuti  »e 
1.  i  SI/H.  ondje.  —  Naskoro  zavtgnc  se  krajina.  Prip. 
bib].  ii2.  —  2)  aufluden,  šibi  imponere:  Ture  iile 
gredicom,  zavrglo  se  aedlicom  {t.  j.  puž).  Zatrtfo  8e 
đrenovoiji  batinom.  Rj.  zavrgao  ae  hatinom^  zaurgao 
je  sehi  7ta  rame,  rrguo  nu   se.   vidi  zametnuti   bc  2. 

xavrtiivanjt\  u.  dtis  Hincinhohreii^  terebrae  lulactio. 
Rj.  verUal.  od  /avr(!ivati.  radnja  kojom  tko  zavrćujc 
n.  p.  svrdao  u  drco. 

ziivreivali,  /.avr<5ujem,  t\  impf.  hineinhohren^  tcre- 
bnnn  iidigo.  Rj.  za-vr(5ivati  »i.  p.  sordao  urđrvo.  v, 
impf.  pro.iti  vrtjeti.  i\  pf.  zavrtjeti. 

'/nvK'kolti,  f.  die  Verson  die  ditu  Kolo  achliesstf 
im  Gegentheil  der  kolovogja,  dić  es  imfuhri,  po-  \ 
stremus  aut  postrema  cJiori  serbici.  Ej.  zavrć'-kola 
(2}rDa  pola  itnp.  od  zavrtati  2  [kolom  u  igrij;  druga 
kolo  3).  isp.  Usn.  4tJ.  u  kolu  posljednji,  vidi  pri- 
kuca.lo,  pritucalo.  suprotno  kolovogja.  —  Kraljice...  i 
iedoft  ae  djevojka  zove  kraljica,  druga  kralj,  tre<5a 
Darjaktar.  .  .  kralj  sam  <ca  »ebe  [a  licem  okrenutim 
kolovogji)  iednnVo  igra  u/.m»huj(i^i  mačem  i  izmi<1u(!^i 
Re  natraške,  a  barjaktar  (a  licem  okrenutim  savrćkoli) 
H  barjakom  u  ruci  igra  pred  kolom.  Rj.  2\)Sh. 

zAvrji;iiuti,  nBm,  —  1)  vidi  zftvr<5i.  Kj.  —  2)  zA- 
vrgnuli  ne,  vidi  zavrći  se.  Rj. 

zAvrijcIl,  ziivrem  (zSvr'o,  zavfla,  lo),  t'.  pf.  Rj. 
za-vrijeti.  r.  impf.  zavirati  (»  se).  —  1  a)  verbergen^ 
(thdcre:  Jedne  Hlrane  doma  ponijesmo,  a  u  goru 
druge  zacrijeJtmo.  Rj.  kao  zuvućt,  sakriti  ^to  u  što. 
—  b)  .ta  He,  refleks,  sich  icohin  einziehen,  abdere  se 
rdiquo.  Rj.  kao  euvući  ae,  sakriti  se  kuda:  Bježite, 
obratit«  plet^i,  zavrite  se  duboko.  Jer.  49,  U.  Kao  dto 
se  dijete  zavre  u  njedra  miloj  majci...  t&ko  se  pjevač 
Jovan  ne  odvaja  od  iakupiielja.  Dl*.  162,  —  2)  yji- 
vrJjeti  koiai  u  kolu  (zavorom  Uj.  govori  se  a  Hrv. 
ts/j.  upfločiti.  isp.  zavor  2. 

zuFrSstati,  zjivriHun,  r.  pf.  aufschreicn^  exclamo: 
U  jetlnoj  je  konjic  zuvristao.  Rj.  za-vri.^tali,  početi 
friiituti.  r.  impf  vrištali. 

Kjurljivanji^,  n.  das  Bemdkeln,  ea'quisitio  vitiorum 
nimiit.  Rj.  verbal,  od  zavrljivati.  radi\ja  kojom  tko 
zarrijiije. 

Kiivrljivati,  zavrljujem,  v.  impf.  hemiikeln,  e^ijui- 
rere  vitia.  Rj.  z:i-v rij i vati,  kao  zagledati  .^to  pomnjivo, 
ne  hi  li  mu  se  našlo  mana.  —  Značenje  vrtjeti  pre- 
lati u  baciti  da  »e  vrti,  ic^i  tako,  zagledati  lako- 
vrludati;  vrljati;  vrljili,  zavri fieati.  Korijeni  195. 

7jivrniiti,  /.iivfnem,  v.  pf.  za-vrnuti.  r.pf.  je  i  prosti 
vrnuti.  r.  impf.  zavrtati.  —  1)  a.  p.  blavinu,  -udrehen, 
clawlo,  Rj.  —  sa  ae,  pass.:  Zjiatrug,  zastruga,  od  dr- 
vet«  kao  Čanak  sa  xaklopccm,  koji  se  iznutra  zacrne. 
Rj.  196a.  —  2)  iuruckschickctit  remittot  cf.  povratiti: 
A  fetiri  grdna  zuvrtmo.  Rj.  vidi  povratili  1,  i  syn. 
ondje:  I  ubiiSe  pedeset  Turaka,  Brgjani  ih  grdne  Z'i- 
rrnnše.  Mpj.  4,  117.  —  S)  vidi  obrnuti  1:  Naopako 
barjak  zavmuie.  Rj.  riđi  i  okrenuti  1.  —  4r)  anf- 
schlagen^  retortjueu,  vf.  uzgrnuti :  Kada  7Mxk  Hjepii 
gjevojka,  pak  zucrmt  od  zlata  marami^  i  ugleda 
Rvoga  goi*podara.  Rj.  isp.  zavratiti  2,  zasukati  1.  — 
Ou  zavrnu  uz  ruke  rukave,  kad  mu  madeŽ  na  de- 
Hnici  ruci.  Herc.  IHO.  —  &J  u  pje»rai,  verwitren, 
cojtturbo,  cf.  pomrsili ;  Ko  je  tvoju  koau  pomrsio? 
Vjetar  mi  je  kosu  zavrnuo.  Rj.  isp.  zamrsiti,  i  st/n. 
ondje,  —  G)  (u  U.  ti.)  tcegfuhren,  abigo,  cf  zajmiti 
1,  otjerati:  I  udriSe  na  bijele  ovce,  i  bijele  orce  za- 
vrnuše.  Rj.  vidi  i  okupiti,  potjerali.  —  J  puatc  mu 
preilvoiiJe  ovco,  mvrnt^Ae  preko  Zete  ravno.  Rj.  57lhi. 

auiTrslli  zavpzfim,  r.  pf.  Ri.  za-vreti.  v  impf.  vrati 
»e.  —  i)  binden  (inii  der  Ualfter  den  OchsenX  obligo. 


Rj.  zavrati  n.  p.  vola.  —  Da  sedJu  s  neba  padne, 
mene  bi  kuskuni  oko  vrata  zavr::li  (tako  sam  ue- 
sre<'aD).  PohI.  u~>.  kao  zacezati.  —  2)  sa  ae.  rrfieks. 
sfc/i  vcricickeln,  impcdio  me:  zavrzau  »e  konj,  itcti« 
cs  UH  dmn  Seile  tcddet,  und  darin  sich  fMch  und 
nach  vertrickeli,  Rj.  konj  pasući  sapet  suvreuo  se, 

z&vrSak,  zi^vr^ka,  završetak  *  /.avr^ćtko,  m.  — 
J)  der  Schluss,  finiš:  Do^ao  na  završetak.  Rj.  za- 
vrSak,  za-vrAetak,  kad  se  završuje  sto.  —  Na  eavr- 
fietku  ovoga  narodnog  naricanja  dodaću  jo.^  naricanje 
seatre  Batrideve  za  bratom.  Kov.  114.  Završetak.  Ova 
knjiJSica  naraste  iznenada  .  .  .  Pia.  81.  —  2J  gram. 
die  Jihtdigung^   Jvndung,   Endsglbe.  isp.  nastavak  2. 

—  Ankul,  vidi  Auko,  ud  kojega  je  poatalo  dobivSi 
rumunski  završetak.  Danićić,  ARj.  91a.  Ario  ...  na 
kraju  je  »o«  talijanski  euvršetak.  108b.  Paraakevija. 
Ima  joS  imena  žensldh  a  takim  tavršetkom.  Oan.  76. 
Završetiik  >Uia< :  bakarlija.  77.  Mjesto  samoglasnoga 
zavr.Httka  ima  suglasni.  Rad  B,  150. 

zavfhiti,*  zilvrStm,  v.  pf.  Rj.  za-vrSiti.  v.  impf.  ta- 
vršivati.  —  1)  voUenden,  schliessen,  perficio,  Rj-  r«- 
trsiti  sto,  učiniti  mu  kraj.  suprotno  zapoćeti.  — 
^vaka  (narikača)  u  početku  svoga  naricanja  kaže  ko  ju 
je  poslao  ...  a  najpofiUje  završi  pozdravom  svim« 
mrtvima  iz  oue  ku(:e.  Rj.  4()4a.  Lazar,  koji  na  Kojotu 
završi  Srpako  snmodržavno  caratvo.  Danica  2,  7G.  1>r 
su  ovi  prenumeranti  vaAi  jedan  dan  docnije  doftli,  već 
se  ne  bi  mogli  Štampati ;  ovako  sam  baš  s  t^imA 
završio  zabavnik,  tftraž.  1887,  175  (s  ?  njima).  — 
2J  aijeno,  aufscJtobern,  accumulo  foenum,  Rj.  završiti 
n,  p.  sijenu,  načiniti  mu  ozgo  vrh. 

završiranjc.  n.  Rj.  verbal.  od  zavrSivati.  —  IJ  radt^jn 
kojom  tko  eavrhtje  sto  (das  VoUenden,  perfectio.  Rj.). 

—  2)  radnja  kojom  tko  završuje  sijeno. 
zavrSivntl,   zavHiijem,  v.  impf.    Rj.  za-vrMvnti.  r. 

pf.  zavrftiti.  —  I)  volleiid^:n,  perficio.  Ki.  eavriifati 
štOf  činiti  mu  kraj.  v.  impf  prosti  vrfiiti.  —  tSkoba, 
koji  završuje  koju  igru.  Rj.  841b.  Dok  je  Kadić  tnko 
nearečno  ziu^ršivao  dane  svojega  vojevanja,  kod  knOe 
mu  se  dogodi  jo«  druga  neBre6»,  Danica  4,  14.  -Mi- 
paAa  odgovori  Milošu  na  ovo  pismo  ...  i  jo&  pismo 
ovim  rečma  zai-ršuje:  >Diž'  se,  bane...«  MiloA  113. 

—  2)  sijeno,  das  licu  aufschobem,  accumulo  focnum. 
Rj.  na  nijemu  činiti  vrh. 

zAvr^nji,  adj.  što  jmpada  završetku,  SchluJts-,  in 
fine  posituR,  uUimuSj  citremus.  —  Zavrimji  poklade, 
f.  pl.  (u  Dubr.)  utornik  u  o^i  pepeljave  srijede.  Kj. 
lG8b.  za-vr§uji  (od  osn.  koja  je  postala  od  kor.  od 
koga  jo  tr/ij.  isp.  Osu.  2()4. 

ztivftaljka.  f.  (u  Baćk.)  Rj.  Dreher.  Rj.'  —  rij€ć% 
X  takim  naftt.  kod  kazaljki^. 

zi\vrtiinje,  n.  das  Zudrehen,  obtorsio.  Rj.  verboL 
H>d  zavrtJiti,  koje  vidi. 

zj^vrtali,  zilvr(''em,  v.  impf.  Rj.  za-vrtati.  v.  impf. 
prosti  vrtaii.  v.  pf  zavrnuti.  —  JJ  tudreJten,  torqu^ndo 
claudo.  Ri.  n.  p,  slavinu.  —  2)  kolom  u  igri,  jrenden* 
iorqueo.  Kj.  vidi  zavoditi  3  (kolo),  i  spn.  ondje.  — 
3)  aufschiugen,  retoiqueo,  cf.  My,gr\iiU:  I  zarr>x  rukt 
do  lakata.  Rj.  isp.  posvrtati,  zavmčati  3,  zasukivati  1. 

zavrtjoli,  zavrtim,  v.  pf  Uj.  za-vrtjeii.  t.  impf. 
zavrćivali.  —  i.  i)  hineinhohren ,  terehram  tidigo. 
Rj.  fi.  p.  Hvrdao  u  drvo.  —  Divljan  zatvori  oko  i 
/.aspi,  n  gjak  .  .  .  domisli  se  to  oni  šiljak  zavrti  dtv- 
Ijanu  u  oko  i  oslijepi  ga.  Npr.  148.  —  2)  zavrtjeti 
šio,  učinit*  tla  se  vrti:  Starci  vele:  izobila  vino,  starv 
babe:  nije,  no  rakija  .  .  .  gjedu  vino  zavrti  možflanc 
a  rakija  babu  u  pomamu.  Herc.  220.  —  IM,  sa  ne. 
reilck.t.  zavrtio  mi  se  mozak,  den  Sdtu'indel  bekommen, 
nertiginc  t'orripi.  lij.  isp.  vrtoglavica,  zamavica. 

zavrzaea,  /'.  Sdnmpftrort  gcgen  tin  grosucs  unge^ 
adticktes  I''rauenziwmer,  tonvicmut  in  mtUtercm  • 
tivckm  zovo  znvrzalom,  a  svekrvu  zavrzatom.  Rj. 
psovka  reni  velikoj  i  nespretnoj,  —  rijeci  s  takim 
na-tt.  kod  cjepa^. 


lavrudo 


—  881  — 


sazTlidatl 


ziivr^Alv,  ziivrznn,  m.  ein  Schimpfuort  fiir  ehivn 
grossen  nttfjc.'ichkkten  Mcnschen,  convkium  *n  ho- 
uiinem:  Knkvu  ste  uam  auahti  dali!  Hvekr«  xove  za- 
crialom.  lij.  psuikn  ćorjeku  veliku  i  tienpretnu.  vidi 
klipftn.  —  /riaćenje  (korijenu  1  dofitujjivnti:  zavrzivaii; 
savrztin^  zuvrzalo^  zavrzaćiu  Korijeui  201.  sa  naši.  u 
7Jivrzalo  lA^.  bajalo. 

zuvrzivanje,  h.  der  Varicand,  praeieartuii.  Rj,  verh, 
od  xavr//iviiti.  raduju  kojom  tko  zavtzuje  koješta, 

ZAVrzivati,  zavrzujem,  v.  impf.  zavrzuje  kojeSta, 
stao  kojeMa  /jivraivati,  Vorxca7\d€  machenj  pra£texo. 
Rj.  7a-vr/,ivati,  kao  ugovarati  se,  da  je  tobože  i(}  i 
to  bilOy  pa  ne  nije  mofflo  itd.;  i  kao  dosagjivati  sve 
jedno  te  jedno  govoreći  ili  i^tmH, 

znvAfi,  zAviićem,  r.  pf.  K^.  za-vući.  r.  impf.  za- 
vlačiti {i  se).  —  i.  1)  hineinzieften,  hineinstccken, 
imtnitto.  Rj.  zavući  šio  u  Ho.  —  KalugjtT  zavuče 
ruku  za  sobom  u  bisaae .  .  .  izvadi  iz  bisaga  buzdo- 
van. Kj.  83tjb.  lakopaj  jamu  te  cavud  tflavu  u  nju 
pa  u  tri  jnita  zemlji  knži  »ta  zaaS.  Npr.  151.  — 
2)  hinterTiehen^  daćo  posti—:  Kad  čovjek  psa  ubije, 
vaija  da  ga  i  sa  plot  earuće  (PobI.  122).  Rj.  —  //.  su 
Mf  refleka.  sich  tcohin  ein^iefien,  abdere  86.  Rj.  isp. 
zavriieti  ee.  —  Dogje  u  jednu  Šumu;  ne  znajut^i  ui 
Ma  ce  Dl  kako  će,  savitce  se  u  jedno  št^plje  drvo. 
Npr.  224.  Zavukao  se  kao  crvljiv  pa«  (u  korov).  Posl. 
82.  Zavukao  se  crv    u  rotkvu,   a  do  njeea  repa.  b2. 

z;'^zUrtiti,  zazdrem,  d.  pf.  (u  Boci)  lurfi  ugledati, 
opazili.  Rj.  za-zdreii.  rtrfi"  za-zreti.  izmegju  z  i  r 
umetnuto  d. 

zazohinlti,  nTm,  v.  pf.  einoUn,  oleo  perfundo,  cf. 
obiiljiti.  Rj.  /a-zintinili  Ho,  zeitinom  sačiniti,  posuti, 
vidi  zauljili.  v.  impf.  zeitiniti. 

znzel^iijeti,  zazeli^uim,  r.  pf.  sad  će  ua  ako  Hog 
da  gora  zazelenjeii.  J.  Bogdanovi^  za-zeleojeti,  po- 
ćett  zelenjeti. 

ziizfdaH,  zazidam  (ziizigjem),  r.  pf.  vcrmauern, 
viuro  claado.  Rj.  za-zidati.  v.  impf.  za-zigiivati.  — 
Govori:  iS  ću  za  milosnicima  svojim  ...  Za  to  evo 
ja  6i\  joj  zagraditi  vut  trnjcm  i  zazUlai^  zidom  da 
ne  najge  stiiza  avojin.  D«.  2,  fi. 

zuzlpijivaiOe,  n.  đ(W  Vermaucrfit  inclusio  opere 
lateritto.  Rj.  verhal.  od  zazigjivati.  radnja  kojom  tko 
sazigjuje  «.  p,  pećinu. 

zazisjivutit  zazlgjujem,  r.  impf.  vermauern,  claudo 
niuro:  Zazijiguju  u  bedem  od  grada.  Rj.  za-zigjivati. 
V.  impf.  proHi  zidati,  v.  pf.  zazidati.  —  Pripo\ijedu 
se  da  su  Nijemci  onu  pećinu  cazigjivali^  ali  kad  do^jc 
vrijeme  da  ae  muhe  i^CJoIubačke)  roje,  zid  h«  proviili 
sam  w\  sebe.  Rj.  04ii.  Solouiun  sazigjivaše  prolom 
grada.  Car  I.  1 1,  27. 

Zitzimiti,  ziizimim,  r.  pf.  voin  Winter  ico  iii>erfulle)i 
verdeu,  und  dcsuegen  dort  hleiben,  hieme  impcdior. 
Rj.  za-zimiti.  v.  impf.  zimiti,  zimovati.  —  Ona  zemlja 
gdje  izigjoSe,  bjeSe  ostrvo  .  .  .  onjrie  zaziniiše.  Poslije 
tri  mjeseca  o<lvezoše  se  odande,  rrip.  bibl.  186.  za- 
eimiše  ondje,  t.  j.  ondje,  nu  ostrou,  zateae  ih  cima, 
pa  je  o)l(^je  i  provedoše. 

zikzirunj«,  n.  das  Scheuwhen  (des  Pferdes),  aspcctus 
pavidas,  paror,  consiernatio.  Rj.  verbal,  od  zazirati^ 
koje  vidi. 

zAzirati.  rem,  v.  impf.  ncheu  sehen,  puinde  aspicio: 
zjLzire  konj,  a  i  ćovjeku  bi  se  reklo:  zadire  od  njega, 
kad  se  koga  kloni  boje<?i  ga  se,  Schea  tražen.  Rj. 
za-zirati.  t.  impf.  proati  2  zrcti  ogledati)  koji  nije  « 
otiićaju.  V.  pf.  zazreti,  zazdreti.  —  Vi  nemojte  raju 
razgoniti  po  fiamama,  da  od  vcls  zazire.  I^pj.  4,  lo5. 
Ljudi  koji  su  samo  zazirali  od  Turaka  i  krili  se  po 
Aumi.  Danica  3,  151. 

zazivanje,  n.  dan  Auffordern,  provocatio.  Rj,  verb. 
o<i  zazivali,  radnja  kojom  tko  zaziva  koga, 

zazivali,  zizlvilm,  (vIjSm),  auffordernt  provoco; 
na  čast,  zum  Gastmal  einladen,  toco  ad  coenam: 
Ljubović  me  na  Hi^'<ia»  zuziea.  Rj.  za-zivati.  v.  impf. 


prttifti  zvali.  v.  pf.  zazvati.  —  Kad  se  vrata  zatvorila, 
a  du^a  ae  poklonila,  iza  vrata  zazivala:  >Ulvorile  ova 
vrat:t,  ovo  j'  vaAa  prava  duša«.  Herc.  323. 

zikzjati,  jam,  r.  pf.  sich  vcrgaffen,  hiare.  Rj.  za- 
zjati.  r.  impf.  ziujavati. 

zazj&vanjei  n.  da^  Hei-umgaffen,  hiatus.  Hj.verb, 
od  zazjavati.  koje  vidi. 

zuzJArati,  ziizjavam,  r.  impf.  herumgaffen,  hiarty 
oculon  circumfcrre.  Rj.  za-zjavati,  fcao  zjati  kojekuda. 
V.  impf.  prosti  zjati,  zijati.  1.  v.  pf.  zazjati. 

zAznati,  zhznam,  r.  pf.  za  .Uo,  bacusst  verden, 
erkennen,  conscius  sum,  agnosco,  novi:  od  kako  aam 
zaznao  za  se.  Rj.  za-znati.  i'.  impf.  znati.  —  Predrag 
majci  do  konia  doraste,  pak  odbeže  svoju  staru  majku 
i  pribere  gon  u  hajduke.  Osla  majka  braneći  Nenada, 
Nenad  braca  ni  zaznao  nije.  Npj.  2,^75. 

zazndjitt,  zilznojtm,  vidi  oznojiti :  bto  si  Lako  gjoga 
zaznojio.  Rj.  za-znojiti.  vidi  i  zapotiti.  v.  impf.  zno- 
jiti (se). 

zAzor,  ni.  dtts  UebelanseJten  ciner  llandlung,  re- 
prdiensio:  Od  Boga  je  velika  griota,  a  od  ljudi  zazor 
i  sramota.  Tad  se  progje  srama  i  zazora.  Kj.  za-zor, 
od  čega  se  zazire,  hu)  sram,  stid,  sramota.  —  Oj  sta- 
rice, moja  mila  majko  I  ^azor  mi  je  za  to  beseditit 
al'  ti  bo^u  pravo  kazivati.  Npj.  1,  018.  Gjauri  nam 
zemlju  prihvatile,  džamije  nam  naSe  oborik« . ,  .  t4> 
je  zazor  caru  u  Btambobi.  4,  211. 

zdzoran,  zji7X)rna,  adj.  abel  ange-teh^n,  infamis.  Rj. 
od  kojega  ljudi  zaziru,  kao  od  čovjeku  neva^arut; 
{tramotan. 

zllzor^iv*  a^.  n.  p.  konj,  ko^l  zazire,  das  ofi  8<^u 
irird^  pavidu.^.  Rj.  vidi  nazorljiv. 

ziizreti,  zazrem,  v.  pf.  Rj.  za-zretL  v.  impf,  zazirati. 

—  1)  scheu  blicken,  pavide  aspicio.  Rj.  eazre  kotij, 
kao  pdgleda  plašljivo,  saplasi  se  (od  Čega).  —  Pri- 
povijeda se  daje  caru  Lazaru,  kad  je  prvi  put  doSao 
napomol  Ravauici,  zazrco  konj  od  «;c.  Rj.  4l)a.  — 
2)  vidi  zazdreti,  ugledati,  opazili.  — ^3)  zazreti  kome 
što,  zabaviti  mu.  —  sa  se,  pass.:  Čistac,  2)  ćoviek 
i^tsi  u  umnom  smislu,  kome  se  nema  što  zazreti.  Dor 
oidć,  ARj.  II.  44a. 

ziizubica,  f.  Kj.  za-zubica.  drugoj  poli  osn.  u  zub. 

—  1)  Geschu'ttr  im  Zahn/lciscke,  uieeratio  gingi- 
varum:  skidali  konju  zazubice  (kad  mu  nekako  meso 
naraste  oko  zuba  pa  ga  reŽu  nožem).  Rj.  —  2)  rastu 
mu  zazubice  (kad  ko  čezne  gledajući  6to  u  drugoga. 
Poal.  270),  der  Mund  icdasert  i7nn,  salivam  ei  movet 
quid.  Kj. 

zAziibno,  n.  p.  to  je  njemu  zazubno,  er  kann  e$ 
nicht  ieiden,  tjuod  toUrari  non  potest.  Rj.  za-zubno. 
ne  moU  da  podnosi. 

zazdjati,  zazdjTm,  v.  pf.  anfangen  eu  m^mmen, 
inswturro,  immurmuro.  Rj,  za-zujali,  početi  zujati. 
vidi  zaznkati.  r.  impf  zujati. 

zuzdkati,  zilzuOem,  v.  pf.  pidi  zazujaii:  eazukaše 
Jele.  Kj.  zK-zukati.  v.  impf.  prosti  isp.  zutiaLi. 

ziizratt,  zazftvem,  v.  pf.  rufen,  lad^n,  auffordern, 
voco,  provoco.  Rj,  za-zvati.  r.  impf.  zazivati.  —  Zuta(5i 
koga,  zazvati  na  mejdan.  Kj.  Uf7a.  Carica  kad  vidi 
da  će  umrijeti,  zazore  luuia  cara,  i  suze  ronet^i  na 
Četiri  oka  reće  .  .  .  Npr.  113. 

zazvtf^futi,  zazv6čim,  znzvek6tatl,  zazvt>kei?em,  v, 
pf.  erklingen,  resono.  Rj.  za-zvečati,  za-zveketati,  po- 
četi zvećati,  zceketuii.  —  Nežlo  zatrepeta,  neftto  za- 
zveketa.  Rj.  lilSa.  Kavazi  kad  kakoga  velikoga  ^sipo- 
dina  uretnu,  oni  Stapom  trepnu,  te  sindtiri  \\\  pra- 
porci zazoeće.  Rj.  257b.  Zazvečaie  sitni  basamuvit 
potkovice  sitne  na  papnčam\  al*  eto  ti  buljuk  gje- 
vojaka.  Npj.  2,  336. 

znzvižditli,  zažviždTm,  v.  pf.  ein  Vfiff  thnn,  sihilo. 
za-zviždiiti,  puHtiii  iz  sebe  glas  zviždanja,  dem.  za- 
zviždukati.  i'.  imjtf.  zviždati.  —  Tada  će  Iroapod  sa- 
zviztlUi  muliama...  i  doiii  (5e.  la.  7,  18.  Trgovci  po 


uizTlidukntl 


KbttPitl 


iiarot1iu»  zazvildaie  nad  tobom:  ponUo  si  strahota, 
.lo/ek.  27,  36. 

auizvi^.diikuU*  /iizvlždnćem.  v. pf. dem.od »uvižUtiti 
Rj.  za-zviždukuli.  r.  i'm/?/'.  svi?.dukati.  | 

x»zv6uUi,  zazvi^ulm  (z^.vonlui),  r.  ^Z".  Mf4f<?»,  te- 
»ono.  Rj.  za-zvoniti.  r.  impf.  zvoniti,  —  Kad  sa$voni 
(na)  zdravu  Marijn.  lij.  *iO(jb.  Pok  ajiitridan,  dfcel 
ura  zazvoni,  evo  cura.  Npr.  24^».  Kad  au.  dvije  za- 
rroniU,  kKpftan  otidp  na  zaiK)viJest  carsku.  "2vti).  Uple- 
dain  i  onn  mulo  zvonoo  ...  te  zroncu  rasponi.  2«iO. 
Udovica  iioga  uioli:  Eda  gjegoej  da  suzroni,  eda 
kome  ženn  umre,  eda  mene  nolami  uzme.  Poel.  ^27. 

zižagriti,  prTru,  r.  pf,  U  j.  oOium,  i^trucr  spruhcn 
aU8  den  Augen,  itfuem  jactUor  tx  oculia.  Rj.  za-ia- 
griti.  V.  impf.  žagriti. 

zkžjiliti,  lim,  r.  pf  Rj.  za-žalitl  v.  impf.  Žalili.  — 

1)  Tjfid  empfmdeti,  aetjre  fero:  Pjevala  bi,  al'  ne  mog:u 
aama,  dr«gopr  mi  je  zaboljela  prlava,  pak  <q  žuti  pa 
^e  zažaliti.  Rj.  =  biće  mu,  zao.  —  Jo§  da  znadem, 
da  Bu  crne  oĆi,  jo.^  bih  dao,  ne  bih  zažalio.  Npj.  1, 
440.  Krv  jirolnU,  zažalit*  nemojte.  5,  360.  —  H)  za- 
zaliti  koffti:  Kiipi,  »ine.  ki^eiie  Hvatove,..  koii  uejma 
ni  oca  ni  mnjke,  kogn  nema  niko  zažaliti.  Kpj.  3,  487. 
Sto  se  ti6e  ovijeh  13  nif^mena  {^=  slova),  ne  će  ih  niko 
saialitij  niti  će  reć\  na  nam  trebaju.  Spisi  1»  10.  — 
S)  zažaliti  za  kim:  Cnrova  osam  podina,  i  prcminu 
da  niko  ne  zažali  za  njim.  Dncv.  II.  Žl,  20. 

ziIŽAnji  ziUnja,  w.  frrauica  dokle  žeteuci  uzoiu  ieduu 
pOHtut^  fhenze  der  poHUil  beim  Ernten:  koja  ce  vas 
AtAti  u  zalunj?  kako  to  gooiS  eaznnj  oabero?  Rj. 
wi-žanj.  isp.  zi\žeti,  zaŽinjati. 

ziižAriti,  zilžurlm,  v.  pf.  peć,  i.  j.  po5io  se  hljeb 
metne  u  per,  naložiti  fito  da  gori  pred  njom  na  žani, 
da  Be  unutra  bolje  vidi  i  da  se  hljeb  brže  peče.  Rj. 
za-žarili.  r.  impf.  žariti  1. 

ziižditi,  žilTm,  r.  pf.  Rj.  za-*ditt.  vidi  zažeći.  t'.  impf. 
fA\l\.  —  I)  anzunden,  acccndo.  Rj.  vidi  i  zapaliti  1, 
i  .«»/»».  ondje.  —  Mater  njegovu  zatvore  u  jednu  baćvu 
katramom  oblivenu  i  zazde  je  u:i8red  grada.  Npr,  23(). 
Obukli  joj  tananu  košulju,  namazane  prahom  i  ka- 
tranom,  pa  zaždiše  sa  ćetiri   strane.   Npj.   2,   38.  — 

2)  puSku.  ili  iz  puSke,  Feuer  geben,  accendOj  cf,  opa- 
liti: Od  obraza  zaedi  dževerdana.  Rj.  nidi  i  zapaliti 
2,  i  sijn.  ondje. 

znit^ćii  zaž^ž§m.  r.  pf.  ansiimien,  incendo.  Rj.  za- 
IvKi.  vidi  /nuditi;  i  zapaliti  1,  i  si/n.  ondje.  v.  impf. 
rMvfMi.  —  Ou  ne  imiiju^i  fim  valr\t  sažeci  pogje 
malo  u  pustinju.  Npr.  IISD.  U  po  noći  sp'jcćm  zaže- 
<foše,  pa  (hIo^c  konje  prebirati.  Npj.  4,  302.  Ondje 
\>lizu  desi  ne  osolnii  čovjek,  koji  se  prikupi  Je  zaže- 
icnom  dnjetu  i  Btane  se  ćuditi.  Priprava  51. 

ziLŽMJcM,  zažMim,  r.  pf.  Kj.  za-?.eljeti.  tJ.  impf. 
ieljeti.  —  /.  ftto,  i^erlangcfi,  concupinco.  Rj.  vidi  np- 
hlepiti.  —  Siiblja  britka  krvi  razdjela.  lij.  194a.  ka- 
ŽeU  viddi  svoga  sina.  Npr.  53.  Car  zaželi  doznati 
da  li  se  doista  vi.Ae  zna  kad  se  aauovo  proiivi.  71. 
Što  oko  ne  vidi,  srce  ttc  zaželi.  Posl.  35*.i  Pa  na- 
Tmažim  iz  njegova  žitija  ono,  ^to  svaki  8luiaju<5i  ime 
njegovo  može  zaželiti  da  zna.  Dnnica  4,  27.  Car  8o- 
lomun  dade  carici  Savskoj  šio  god  raželje  i  zaiHka. 
Oar.  I.  IO,  13.  —  //.  sr*  rc,  repckfi.  —  1)  ('cgn.,  sich 
ntich  eiicus  aehnen,  desidcrium  vie  cej)it.  Rj.  —  Da 
ja  BCHlri  u  pohode  idem,  veće  sam  se  sestre  zaželio. 
Npj.  1,  537.  AT  se  mlngjan  zaželio  majke.  2,  7G.  — 
2)  zaželjelo  mi  se,  ich  habe  Lust  bekommen  dazu, 
concupisco.  Rj.  (srednji  glagol), 

1.  zi^Žeti,  ziižmcm,  i\  pf.  zttdriicken,  conniringo: 
Tada  zašeJt  ot'*!  obadvije.  Hj.  za-*eU.  v.  impf.  zažimati. 
ga  akc.  riđi  Rad  fi,  71.  —  Kad  je  odvede  vjetrn, 
caimi  (skupi)  jedar«.  DPosl.  41. 

2.  zi^ŽFiti,  zilžanjem  (zUžnjem).  i\  pf.  za-žeii.  v.  impf. 
zažinjati.  —  Da  n**  zažt^jen  Hrprtm  «  uyer  bližnjega 
svojega.  MoJH.  V.  23,  26.  isp.  zukositi. 


Zi\žimiinje.  u.  d  is  ZudrOckcn^  conftrirtio.  Rj.  vcrtt. 
od  zažimati.  radnja  kojom  tko   sažima  n,  jt.  oči. 

zik^Jmiili.  mam  (mljem),  v.  impf,  sudnick^-n,  «m' 
stringo:  Puk  je  oba  oka  zttžimno,  pa  ne  spui^ta  mz 
pendžtir  od  kulu.  Kj.  za-žimati.  r.  itnpf,  prosti  U^ 
(£mem).  r.  pf,  1  z^Sti.  —  Ko  zatiskuje  u^  svoj«  di 
ne  Čuje  za  krv,  i  zaeimti  oči  svoje  dji  ne  vidi  zfa.  I«. 
33,  15. 

/.iižinJunJAt  n.  verbal.  od  zapinjati.  Rj. 

zi'iŽ.injnU,  njem,  r.  impf.  u  tiigju  njivu,  cf.  T»ka- 
«ili.  Rj.  za-^.injftti  n.  p.  /trpom  u  tu^j  u»jer.  p.  impf. 
prosti  žcti  (ŽHUJem).  r.  pf,  2  zilžeti. 

zjkžizanjo.  n.  datt  Anziinden,  iftcen.'iio.  Bj.  rerind. 
od  zažizati.  radnja  kojom  tko  zažiže  što. 

zilžizadt  zilžižem,  r.  impf.  anziinden,  incendo.  B^. 
za-žizati  «.  p.  svijetle,  vidi  na£izati,  Kapaljirali.  r.  impf, 
prosti  leći.  v.  pf.  zažet^i. 

znžmfrifi,  zažmirim,  v.  pf.  (u  Dubr.'}  ^ta  si  me  la- 
žmirio?  t.  j.  Ha  si  ne  zagledao  u  mene?  mit  starta 
Augen  anschauen,  ritfidia  octUis  intueri.  Rj.  lui-žmi- 
riti  koaa,  kav  izbećiti  oći  »  koga  ili  na  koga.  itp. 
izbeOiti,  zaliiljiti,  i  syn.  ondje.  v.  impf,  prosti  žmirili 
(kao  žmure<5i  jrledati).  po  ovome  značenju  St«  si  m^ 
zažmirio?   bilo  bi:   $ta  <ti  me   uzeo    žniureći   eledaliT 

zažmfiriti,  zažmilrim,  r.  pf  die  Augen  zudrHekttt, 
comprimere  oculos:  Ožima  je  zažmiirio,  dok  je  l»*bo 
poljubio.  Rj.  xa-Žmuriti  foi^ima),  sklopiti  tutUo  oči,  da 
se  dobro  ne  vidi,  v.  impf.  žmuriti.  —  Mene  je  istiniu 
revnost  k  rodu  mome  obodrila,  i  prinudila  m^  da 
gfižmHrim  i  da  jedan  put  tumarim  glavom  kroz  ovn 
trnje,  makar  na  onu  stranu  iulv  poderan  i  krrsr 
izišao.  8pi8i  1,  5  (m^  isp.  ja  4). 

zažmArke,  (u  Orblju)  vidi  žmure<^ke.  Rj.  adv,  ift- 
žmur-ke,  zazmurivsi. 

ZAŽub^ritl,  rim,  v.  pf  Stnlli.  vidi  ^.oitiiboriti.  r.  impf. 
žu beri  Li. 

zaŽiib5rUi,  rim,  v,  pf.  snuseln,  riefirln,  Itupein,  im- 
.^urro.  Rj.  za-Žuboriti.  vidi  zažuberiti.  početi  žftbcrih. 
žuheriti.  v.  impf.  žaboriti. 

zaŽACtti,  ziUiutmi,  v.  jtf.  u.  p.  vodu»  aolh  maeke$i, 
flavum  reddo.  Rj.  za-Žutiti  rodu,  u&initt  Je  iMtoRbft 
impf.  žutiti. 

zaždtjcti,  zažutlm,  v.  pf  Rj.  za-Žuljeti.  r.  impf 
žntjeti  (i  .^o'i.  —  J)  gelb  verden,  fhtvesco:  kukumd 
rtu  već  zniutjeli.  Rj.  počeli  žutjeti.  rUm.  »ilutnuli 
—  2)  sa  se,  refleks,  gclb  ergldnzeii,  fidtfilrcsco  (r..  U 
oon  hingeschutieten  Dukaten).  Rj.  kad  se  kuka  ruia 
fftrar  zasja,  kaže  se,  da  se  zažuijeln ;  n.  p.  zlatnt  u 
dukati  zažute,  kad  se  iz  kese  izaspu  na  stn. 

z&žutniitl,  tnSm.  gclhlich  icerden^  flavesco.  Rj.  ir 
žutnuti,  pottdti  žućkasto,  upravo  je  dem.  rjd  »ižutjrti. 

zfkivalili,  Hm,  v.  pf.  dem  Pferđe  das  Unt^kinn 
mit  der  Hnlfier  rertiinden,  atpistro  mef^tum  ohtif* 
eqtti.  Rj.  za-*valiti  n.  p.  konja^  metniUi  mn  žnd* 
(gjem).  vidi  zaČeljustiti,  i  spn.  om^je.  r.  impf.  žvaliti. 

zbAbiin,  zbabna,  adj.  [u  Dalm.)  rbabnai  i^nik 
sdiivanger,  gravida,cf.  trudan  2.  Rj.  vidi  i  Aiidniiiu), 
i  sijn.  ondje,  a-baban  (5  prornjenom  glasa  9  prtd  b 
nn  z). 

/bilbast,  ndj.  vidi  baboličan.  Rj.  s-babast.  u  lim 
kao  biiba. 

zb&bnti  se,  ham  »e,  v.  r.  pf,  sidi  run£ein  ^m 
bei  einem  altcn  Weibe,  consenesco  (ali  Heplik  tmf 
dic  Jlegriissung  mit  baba);  A.  Baba!  B.  Idi,  nugr 
ti  «e  shabale!  niiesjim  ja  baba  (Odgovori  f^eiu^  ktd 
}^  ko  nazove  bamm,  a  ona  misli  da  je  joA  mlad«  m 
to  iuie.  Post.  HS),  Rj.  s-babati  se.  pontnti  kao  m 
stare  babe. 

zbAoiti,  zbacTui,  r.  pf.  hcrahtrerfen,  đ^jitrio.  Rj. 
s-bacili.  vidi  »vrći  1.  v.  impf.  zbai'ivati.  —  Onda 
zbaci  sa  sebe  one  siromatike  haljtne  i  OHtnne  u  onliui 
gOHpo<*kima.  Npr.  64.  Skide  sa  lica  luegvcfvju  koiu. 
i  zbaci  mcgregjinM  aa  sebe.  134.  Da  mi  dobro  konjf 
odja.Vmo,   pa   da  a  konja   zbacimo    terkije^    da   mi 


I 


KbaelTanJe 


sbJeMU  se 


dobrim  konjiuA  obikft&mo.  Npj.  4,  184.  Nitrad  nisam 
ebaeio  8  uma  istine.  Milofi  X.  Tako  ga  zbacio  s  mn- 
selinvttva.  75.  Va.  Miloša  ubiju  ili  da  (fa  zbace.  182. 
sa  se,  puss.:  Oinormtcit  tcoii  ae  poatavijaju,  a  mogu 
8€  i  ebaciii.  Slar.  Bih!.  1,  86. 

zbiteivtinjo,  t».  Herunteruerfen,  dejectio.  Rj.  verb. 
od  zbacivati,  radnja  kojom  n.  p.  ljudi  ubacuju  sta- 
rješine. 

KbavEt'ati,  zb&cujem,  v.  impf.  fterubicerfen,  d^ecto, 
Rj.  B-bacivali.   v.  impf.  prosti  bacati,  v.  pf\  zbaciti. 

—  Vladike  au  pravi  KO»i>odari  od  namastira:  oui  im 
starješine  postavljaju,  premjeAlaju  i  rhaenju.  Rj.  395a. 
Zbacujući  ofcore  baciyu  ae  pred  noge  svojemu  do- 
brotvoru. DP.  It>4  (iako  je  u  t.  iedunju  nu  str.  13ft. 
u  3.  izdanju  tfrijeiikom  zbacajui^i  okove). 

zb&gljati,  ^Ijum,  V.  pf.  eummmenhindetif  coUigo, 
cf.  baglja,  bagljati.  Rj.  s-bagljati  n.  p.  sijeno,  u 
baglje,  u  sceinje  ga  svezati. 

zbiklaf,  zbiioća,  m.  —  ZbJloč,  m.  vidi  balćak,  kru- 
nica: Operi  mi  sablju  do  zbaoca.  Rj.  2<J*2b.  —  po- 
grješka je  u  Vukovu  rjet^niku  sbaoč  mjeato  shalač, 
od  će^a  je  balil'ak.  Osn.  354. 

zbiililn,  f.:  Jodan  ^crdan  od  anvopa  zlata,  drugi 
pjnrdan  shaldc  i  kamenja.  Rj.  tul.  amalto?  =  emalj.  Rj.' 

/.b&vljjinj4%  n.  verbiil.  od  zbavljati,  koje  vidi. 

%b&vljall,  vljilm,  r.  impf.  H-bavljati,  vidi  probav- 
ljati, sknliuvali  u  selncH,  podnositi,  isp.  v.  pf^  pro- 
bavili 2.  verdauen,  concoi/uo.  —  Kapun  i  udovica 
Hve  što  papa,  sve  ne  ^btfvlja.  1JI*or1.  46. 

zbijanje,  n.  vidi  sabijanje.  Rj. 

zbfjad,  zbljSm,  v.  impf  Rj.  H-bijati.  vidi  aabijati 
(i  se.)  V.  impf.  prosti  biti   (bijeni).  v.  pf.  zbiti  (i  se). 

—  /.  J)  stopfen,  didU  madien.    Rj.  vidi  zabijati  1. 

—  Stade  zbijati  Hto  u  Žitnice.  Rj.  IGOa.  Sir/.bijalo, 
ćovjek  koji  ehija  sir  u  mješinama  ili  u  ćnbrieama, 
Kj.  *j81b.  Kroz  plot  tkato,  kocetn  rbijato.  (Reće  f»e 
za  rijetko  platno).  PohI.  161.  Maglu  zbija  u  mjebove. 
DPosl.  58.  Nit'  sam  vila,  da  zbijam  oblake,  vt.^  gje- 
vojka,  da  gledam  preda  ae.  Npj.  3,  433.  —  2^  n.  p. 
svinje.  Trpjvac  najprije  svinje  pogodi  i  kapanfte,  pa 
kad  ho^e  da  ih  tjera  i^a  skelu,  onda  i^  shija  na 
jedno  mjesto.  Ovo  se  u  pumadiji  zove  i  Ituiti  svinje. 
Rj.  vidi  sabijati  2.  —  8ta5e  zbijaV  Turke  u  buljuke 
Npj.  4,  231.  Zbija  beže  na  Udbini  rojsku.  HNpj.  4, 
427.  —  3)  zbijati  šalu,  trtibeiij  moveo.  Rj.  kao  H- 
niti,  graditi^  praviti:  Gjedovi  idu  po  varoM  tfitav 
dan  skaćut^i  ...  i  tako  zhijajuči  smijeh.  Rj.  I4tib. 
Turci  [gA)  onda  stanu  karati,  ziUto  zbija  .Halu  sa  sve- 
tinjom. Danica  3,  238.  Da  ga  poseku,  Sto  je  s  carem 
sprdnju  zbijao.  6,  91.  —  i/,  sa  se,  refleks,  zbijati  ae, 
zD^atn  se,  riđi  sabijali  se.  Rj. 

1.  zbilju,  f.  Rj.  biti,  dobiti,  zbiti  se;  bivati,  biće, 
zbilja.  Korijeni  149.  s-bilja.  —  J)  die  ^irklichkeit, 
der  Krnst,  teritas:  GovoriS  li  ti  to  od  zbilje?  U  dosta 
Sale  ima  malo  i  zbilje  (Posl.  328).  Rj.  vidi  3  zbflja, 
ozbiljnost.  —  II'  se  6ali5,  il'  o<l  zbilje  bijeS?  Npj.  2, 
424.  On  prvi  dobavi  n  t^rbiji  top  i  atane  od  zbilje 
biti  J^^abac  Danica  3,  17r>.  —  2)  zbilja!  u  pro]a0B! 
noch  ei'iM,  audi,  heus,  tpiid  ais.  Rj.  kaže  S€  zbilja! 
kad  se  tko  ćega  kao  iznenada  sjeti,  vidi  pjeaVk.  — 
Zato  ja  mislim  jednako,  da  je  mlogo  bolje  ...  A 
zbilja!  kako  je  ono  dvostruko  >i«?  Nov.  Srb.  1821, 
389.  PiMte  mi  odmah.  Zbilja!  kako  su  vam  vino- 
gradi i  MjiveV  Straž.  1886,  1312.  Ne  znam,  po  kome 
ću  vam  ga  poslati.  (Zbilja  f  vi  mene  spomenuste  na 
Mirobova:  kamo  moj  Mirobov?).  1579. 

2.  zbilja,  /".  (n  Hrv.)  vidi  1  zbilja.  R|. 

zbilje,  adv.  (?):  Ako  ai  ae  ti  šalč  temo,  ja  aam  se 
zbilje  udavala.  Rj.  833a.  (isp.  Ako  si  se  ti  sale  ženio, 
ja  aam  se  (od)  zbilje  udavala.   Poel.  b).  vidi  zbiljski. 

1.  zbiljski,  adv.  im  Emste,  serio.  Rj.  vidi  zbilje, 
od  zbilje. 

2.  zbiljski,  adj.  sto  pripada  zbilji,  vidi  ozbiljski. 
ozbiljan.  —  Takovi  pobratimi  i  druge  u  rarlii^nijem 


igrama,  i  sbiljskijem  svagjama  pomažu  jeduo  dru- 
gome. Rj.  142a.  Kakogogj  hio  ftaljivi  starci  i  momćad 
spjevavaju  ovako  šaljive  pjesme,  tfiko  i  drugi  apje- 
vavnju  zbiljske  od  bojeva  i  od  ostalih  znatnih  doga- 
(yaja.  Npj.'  1,  XXXT.  Koji  je,  kao  pobožan  i  zbiljski 
(erti^ihaft)  čovek  vrlo  malo  mario  za  noamo.  4,  XX Vili. 
Plod  zbiljskoga  truda.  VLazit*  1,  '1. 

zbiranfp,  n.  vidi  sabiranje.  Rj. 

zbirutf,  zbtriim,  v.  impf.  vidi  saMrati.  Rj.  s-birati 
{s  promjeyiom  glasa  a  pred  b  «/4  z)  v.  pf.  zbrati.  — 
Idi  k  mravu,  Ijenivflc  . .  .  pripravlja  ljeti  sobi  hranu, 
zbira  uz  žetvu  piću  svoju.  Prić.  6,  8.  Smrt,  koja  ae 
ne  može  uasititi  i  zbira  k  sebi  sve  narode  i  skuplja 
k  sebi  sva  plemena.  Avak.  2,  5.  sa  se,  refleks,  ili 
pa^s.:  Gotovo  u  svakom  aelu  ima  zborna  glavica, 
gdje  se  seljaci  sbiraju.  Bj.  2()3a.  Ćatrnja  ...  i  jama 
u  koju  se  roda  zbira.  Danici**,  ARj.  915b. 

zbirku,  f.  .tcelta;  eUctus,  delectus,  electio.  Stulli. 
ipl.  gen.  /.birfUca  i  zbirki),  riše  stvari  jedne  tvste  u 
jedno  zbranih;  dtis  Angesummdtej  Gesammelte,  die 
Sammlnng,  collecla,  collectio.  vidi  zbirština,  zbornik. 

—  Jednu  zbirku  botaničkih  ittietia  bio  sam  ja  arcćau 
donijeti.  Itnd  5,  195.  Ako  ae  i  zametkom  mogu  na- 
zvati zbirke  o  kojima  govori.  6,  2()f).  Iz  obilato  svoje 
zbirke  rječničke.  M,  192.  Imate  u  rukama  ćelu  jednu 
zbirku  [»riOa,  crta.  beležaka.  Zim.  VII.  za  naši,  isp. 
bilj  ka. 

zbirstinil,  f.  dus  Angesammelt^,  coUecta.  Rj.  vidi 
zbirka,  zbornik.  —  rijeci  s  takim  nast.  kod  go- 
HpoMinu. 

1.  zbiti,  zbyein,  —  t)  vidi  sabiti.  --  2)  zbiti  ae, 
vidi  sabiti  ae.  Rj.  s-biti.  r.  impf.  sibijati  {i  se). 

2,  zbiti  se,  zbTule  ae,  v.  r.pf.  in  Erfiillung  gdien^ 
e.i'€Ot  /*«,  s-biti  ae.  vidi  izvrSiti  ac,  uroditi  1.  isp.  do- 
godili ae.  —  V.   impf.  zbivati  ae.   isp.   biti  ijmdem). 

—  Bog  godio  i  Bog  dogodio,  na  tebe  se  taki  sanak 
zbio.  Rj.  127b.  Kaže  im,  što  se  zbilu  sa  sćei'i  r\je- 
govoin.  Npr.  250.  Ov<j  sve  bi  da  se  zbudu  pisma  pro- 
ročka. Mat.  2b,  55.  kSto  re^e  Samailo,  zbi  se  svemu 
Izrailju.  Sam.  I.  4,  1. 

zbiva^Jn,  n.  dus  Geschehen^  die  ErfiiUung,  ef- 
fectiis.  Rj.  verbul.  od  zbivati  ae,  koje  vidi. 

zbivali  Sti,  zbivil  se,  v.  r.  impf.  in  Erfilllung 
gchen^  gesdiehen,  fvo:  abeo  in  effectum.  Rj.  s-bivati 
86.  vidi  izvrSivati  se.  isp.  dogagjati  se.  v.  impf.  prosti 
bivali.  V.  pf.  2  zbiti  se  tzbude  se).  —  Ua  zaove 
snahe  ue  zastaju,  da  s'  u  dvoru  kavge  ne  zbiv<^. 
Npj.  3,  512.  Zbiva  se  na  njima  prorošico  laaijno. 
Mat.  13.  14.  Ali  ie  Bog  mislio  dobro,  da  učini  6to 
se  ilanaa  zbiva.  Mojs.  I.  5(),  20.  Nije  ave  gradove 
sna.ila  ta  nesreća,  jer  ae  u  mnogima  od  njih  na  akoro 
zbivaju  dogagjaji.  DM.  7. 

zbjftćl  se,  zbj^guem  se  (zbjlggao  ae,  zbj<^gla  ae; 
zhjoftoh  ae.  sibje?^  se),  v.  r.  pf,  Rj.  a-bje<^i  se.  ne 
dolazi  kao  prost  glagol,  itp.  bjc<^i.  —  t)  vidi  itbje- 
žati  ae.  Rj.  —  2)  haljino,  eingefien,  einlaufen,  sieh 
zusammensidien  (vom  Tuch),  contrahor.  Kj.  vidi  po- 
kupiti ae,  skupiti  ae  2  (čoha).  v.  impf.  k&piti  se  2. 
suprotno  rastegnuti  so, 

7ibJ6|?,  sibjfega,  m.  der  Zusammenlnuf  der  Flilcht- 
linge,  confugium:  uz  ratove  zbjegovi  su  po  planinama. 
Rj.  s-bjeg.  isp.  zbjeći  se  1.  kad  se  ljudi  h.  p.  uz  rat 
zbjegnu  gdje*  bježeći  od  kuća  svojih  skupe  se  mije  » 
planini.  —  Ljudi  zasjekli  zbjeg  u  planini .  .  .  Uz  ra- 
tove ljudi  se  akupe  u  planini  u  veliki  zbjeg  pa  se 
zasijeku  da  bi  se  mogli  braniti,  lij.  194b.  »Žeoe, 
gjecu  u  zbjegove  krijte«  .  .  .  Žene,  gjecu  u  zbjeg  od- 
vedoie.  Npj.  4,  149.  Žene  i  gjeca  neka  bježe  u  l^umn 
u  zbjegove.  Danica  3,  159. 

zbj^inti  se,  zbježim  se,  v.  r.  pf.  sich  zusammen- 
fl^chten  (ton  eincr  Menge),  confupio.  Rj.  m.  p.  liuAi 
se  zbjeinli,  hjeicći  skupili  se.  vidt  zbj©&w  ^fe. '>».*^-'*^s.- 
Ćati  ae. 


*^g 


—  834  — 


i^ultl 


zbSg,  (u  Tojv.)  V!eqen^  ob.  cf.  a  I  2.  Rj.  prijedlog. 
vidi  si/n.  kod  n  1 2.  DaničiS  tumači  postarije  ovako : 
U  njemu  je  t  prijedlog  s,  koji  znaži  uzrok,  a  ho  je 
rijefica  kojom  »e  opet  kaže  uzrok,  a  krajnje  g  raiftiim 
da  je  drugi  padež  zamjenice  trećega  lica  u  »rednjem 
roda  gay  bez  a  . .  .  Otuda  s<i  i  značenje  la^iDO  može 
razumjeti:  shog  iijega  nije  nifita  drugo  nego:  9  toga 
sto  je  on.  Sint.  169.  —  S  ovim  prijedlogom  kao  i 
a  prostim  8  u  dmgom  padežu  rije^  pokazuje,  da  je 
ono  što  ona  nama  zna^i,  usrok  nečemu^  ali  samo  to- 
liko Sto  jest:  Zboa  sirota  Hunce  sjaje.  Posl.  88.  Po 
krajnjega  lista  od  nekake  knjige  .  .  .  Valja  da  sa 
kalugjeri  zbog  ovih  priloga  i  sačuvali  ovo  po  Usta. 
D&nica  1,  li.  ZaHavica  ae  zbog  glibovitog  dna  ne 
mo£e  gaziti.  2,  40.  Zbog  politike  nije  wu  ĐiSta  mogao 
činiti.  MiloS  6G.  Primi&e  nas  sve  sbog  daida  koji 
igjaSe,   i   ehog   zime.    Djel.  .\p.  28,  2.  isp.  SinU  169. 

cbSjr  zb'ftja,  m.  Rj.  s-boj,  sto  se  ebije,  Ho  je  kao 
zbilo.  —  J)  (u  C  G.)  ein  zusammengedrdngt^  Haufe, 
caterva:  A  deraju  ovce  na  zbojere.  Hj.  zbita  gomila, 
hrpa.  vidi  aaboj.  —  Zbijaju  se  na  zbojeve  ovce. 
HNpj.  3,  355.  —  2)  na  plugu,  ein  Theil  des  Pfluges, 
aratri  pars.  Rj. 

zbOJak,  zbojka,  m.  ein  kleiner  fester  Ochti,  bos 
rohustuš.  Rj.  vo  omalen  i  čvrst,  kao  da  je  ebit.  vidi 
buSak. 

zbondŽnti  se.  d^jim  ae.  o.  r.pf.  (mehr  oerncfitlich). 
vidi  izmrAaviti.  Kj.  s-bondžati  se,  postati  kao  hondša. 
govori  se  ktio  s  preziranjem,  glagol  se  drukčije  ne 
nalasi, 

zbSr,  zb<5roT  m.  Rj.  s-bor.  za  postanje  isp.  zbrati 
(t  se),  sabrati  (i  se).  —  1)  das  Gesprdch:  Zbor  zbo- 
rila gospoda  Hrii^^inska.  Zbor  zborile  mlade  Zemnn- 
kinje,  zbor  zborile,  pa  «u  govorile.  Rj.  vidi  razgovor, 
divan  2,  divor,  laf.  —  Svakoga  se  zitoru  dohvatifie. 
Rj.  136a.  No  kada  se  ponapifie  vina,  ijunat^ka  zbora 
nazboriše.  Ki.  389a.  Mnogo  zbora,  a  nikakva  stvora. 
Fosl.  181.  Što  zborova  pazar  čine,  a  jedna  (rijeć) 
veže  i  đrijedi.  295.  Nad  grobom .  .  .  bez  gospode 
tbora  pune.  Npj.  1,  93.  Oko  ffcašta  zbora  zagjedoše. 
4,  49.  Kad  ae  8rbi  sAstAdode  ODgie,  megju  soboin 
ghora  ućinjeie.  4,  500.  —  2)  vidi  vije^,  i  syn.  ondje, 
isp.  sastanak,  skup,  gomila,  die  Versammlungj  Jit- 
rathung,  concio:  Divanski  svrSiti  fito,  t.  j.  na  sborti, 
u  dogovoru.  Rj.  118a.  Zdravica.  Za  ćcstitOBt  zbora  i 
sabora.  Za  slavu  i  pohvalu  našega  zbora  i  sabora 
svetoga  (poimence  nveca  koji  se  slavi)!  Osim  krsnijeh 
imena,  o  druqijem  zborommu  i  gozbama  drukčije  se 
napija.  124.  Zbore!  vama  i  došljaku  koji  je  me^^u 
vama  jedan  da  je  zakon.  IV.  15,  15.  Oni  vidješe 
zbor  proroka  gdje  prorokuju.  Sam.  I.  19,  20.  Postavih 
dva  velika  zbora  pjevačka.  Nem.  12,  31.  Idu  zborovi 
angjdski.  DP.  25.  —  JJaničić  akcentom  razlikuje 
zbor  «  1.  i  2.  značenju;  u  prtiom  je  snačenju  akc. 
zbor,  u  drugom  zb^r.  Korijeni  140  i  367. 

Eb6rbilJ ,  zborbllja,  m.  (u  8umad.)  u  ovce  kad 
otvrdne  ono  ^to  preživa,  i  uagje  ae  kao  orah  oko 
slezine , . .  Gdjekoji  ostavljaju  zborbilj  lijeka  radi.  Kj. 

zbdr<eqje,  n.  das  Sprechent  confabulatio.  Kj.  verb. 
od  zboriti,  radnja  kojom  tko  zbori. 

zbdrTsf  e,  n.  Platz  tro  man  si^i  versiimmcH,  Sammcl- 
platZj  locus  conventus.  Rj.  mjesto  gdje  se  sbiraju, 
sabiraja  ljudi,  ili  se  drugo  st4}  sabira.  —  No  ako  ti 
majka  nije  kurva,  hodi,  dogji  na  Kučko  zhoriste, 
Npj.  4,  118.  Otidu  u  Osek  na  glavno  sboriste,  Žitije 
7.  Reče  Bog :  neka  se  sabere  voda  .  .  .  iborišta  vo- 
dena nazva  mora.  Mojs.  I.  1,  10.  ImA  riječi  84  koje 
sam  ja  načinio:  vikač . .  .  zbornica...  Kad  bi  se 
Srbi  sabirali  po  zgradama,  jamačno  bi  oni  imali  i 
rije^  zbornica,  ali  se  oni  najviše  sabiraju  po  brdima, 
za  to  imaju  zborite  i  {u  C.  O.)  gboma  glavica.  Nov. 
Zbv.  VII.  koliko  lijepe  pouke  ta  na«<?  »jezikogradi- 
te^*  u  ovo  nekoliko  riječi  Vukovih !  Da  se  je  imalo 
na  umUf  ne  bi  bili  mtčinili  pozori&to  ili  kikzali&te 


(teatar*],  nČiteliiSte  (učiteljska  §kola),  svratifite  (goMk^ 
nica),  ajemeni&te  (klcrički  zavod),  airotište  (sirotinjsk] 
zavod),  i  jo.9  tustu  i  tamu  orakijeh  čudovišta! 

zbOrifi,  rim,  v.  impf.  sprechen,  loqui,  confahulari. 
cf.  besjediti,  govoriti:  Dobro  zbori  krulju  Mijailo.  Kj. 
kao  na  zboru  govoritit  razgovarati  .*t,  pa  govorUi 
uopće.  —  Zbor  sboriU  mlade  Zemunkinjei  zbor  sho- 
rile,  pa  sn  govorile.  Rj.  203a.  Koji  ai  ti  Sto  sa  mnom 
zborii?  da  ae  vidimo.  Npr.  220.  Pri&apti  avome  go- 
spodaru, da  ništa  ne  zbori.  259.  Žene  bu  da  zbore,  a 
ljudi  da  tvore.  Posl.  80.  Zamisli  se  tetka  Stojanova. 
sta  će  sada  zboriti  Stojanu.  Npj.  3,  132.  Grcii  zbori 
Grčiču  Manojlu.  3,  348,  A  najvide  zbore  za  junaHvo. 
4,  5(1.  Megju  soltom  zbore  i  govore.  4,  81.  Da  pO 
zemlji  blage  sbori  r'ječi,  ne  bi  I'  kako  zemlju  umirio. 
4,  237.  »rt  se.  reciproć.:  I  tu  bjehu  na  iskupu  Turci, 
zborahu  se  Turci  za  junaštvo.  Npj.  4,  85  (razgova- 
raku  se). 

zbornT,  adj.  (u  C.  G.)  Sammel-t  cotutentuz,  n.  p. 
zborna  glavica.  HUgel  ko  man  sich  versammeli,  nn 
mulut,  conventus.  U  Crnoi  Gori  gotovo  u  svakom 
selu  ima  zburua  glavica,  gdje  se  seljaci  zbiraju:  Vino 
piju  mladi  Crnogorci  nasred  Ceva  na  zbornu  gUvicu. 
Rj.  što  pripada  zboru.  —  6je&ću  na  gori  zbornuj  na 
strani  sjevernoj.  Is.  14,  13. 

zbornica.  /"..•  Ima  rijefi  84  koje  sam  jw  načinio: 
vikač  .  . .  zbornica  . . .  Kad  bi  se  Srbi  sabirali  po 
zgradama,  jamai^no  bi  oni  imali  i  rijeć  zborntca,  ali 
se  oni  sabiraju  najviše  po  brdima,  xa  to  imaju  ubo- 
riŠte  i  (u  r.  G.)  zborna  glavica.  Nov.  Zav.  Vfl.  Pro- 
hogafie  po  svoj  Galileji  Isus  ućetJi  po  ehomićama 
njihovijem.  Mat.  4,  23  (svnagoga).  prema  tumačenju 
Vuknvu  rijeci  zbornica  dobre  su  riječi  bolnica  ifcui^ 
za  bolne),  ubožnica  (kuća  za  uboge),  i  t.  d. 

zbornK'ki,  adj.  što  pripada  zbornici:  Idu  rijeS 
84  kme  sam  ja  naCinio  .  .  .  zbornica,  zbomićki.  Kov. 
Zav.  Vll.  Dogje  neko  od  kuče  starješine  zbomičkoaa. 
Luk.  8.  p. 

zbornik,  m.  vidi  zbirka,  zbirStina.  —  U  oron 
zborniku  ima  mnogo  poslovica.  Kad  12,  201.  MiaUa 
jamaćno  da  su  se  tako  zvali  razlićnl  Mbornici  oc^ik 
pripovijedaka.  Star.  4,  63. 

zb6sti,  /.bodem,  v.  pf.  u  poslovici ;  Zbode  pa  od* 
lOde  u  je<lan  put.  Posl.  88),  ging  davon,  evazU.  Bj. 
H-boHti.  v.  impf.  bo.sti. 

zbrftU,  zbcrem,  v.  pf.  vidi  sabrati.  Rj.  s-bnti.  t 
impf.  zbirati.  —  Praznik  sjenica  praxniij  sedam  daiu. 
kad  sbcreš  s  gumua  svojega  i  iz  kiice  svoje.  M9J» 
V.  k;,  13.  Narod  se  tvoj  raspr&a  po  gi»rama,  i  otna 
uikoga  da  ih  zbcre.  Naum  3,  18. 

zhriklili  se»  ttni  se,  r.  r.  pf.  sich  rcfbrud^rn,  fnUra 
cTistimus:  oni  su  se  zbratili.  Hj.  s-brntiti  ae.  rcdprot 
vidi  pobratiti  se.  v.  impf.  bratili  se,  bratimiti  sa.  — 
Kad  .inm  .te  ja  s  tobom  zbratio.  HNpj,  3,  548^ 

zbrijnti,  zbrojem,  r.  pf.  ahrasiren^  derado.  Bj. 
8-brijati  h.  p.  dlake  sa  vrata, 

zbrisati,  zbrlAem,  v,  pf.  s-brisali   sto   sa   /V^m   r 
ipipf.  brisati.  —  Vavilon,  Niuevija  .  .  .   vrij*  ■ 
ano^a  otimat^a  zhrisaše  ih  sa  zemaljskoga    j. 
prava  175.  Oblik  t^ihov  zbrisaće  pakao  rnatavivAi  li 
8  veseljem.  Ps.  4y,  14. 

zbrkah,  zbfkam,  v.  pf.  vermisch6ny  vertcirren,  c«** 
fundo.  Rj.  H-brkati.  vidi  zabrkati  2.  c.  impf.  brkatL 

zbdbati,  zbubAro,  v.  pf  ohne  gchorigefi  Ocschmack 
ettcas  verferiigenf  inepte  conficere,  Rj.  »-bubati  fto, 
načiniti  kojekuko.  vidi  zdepati,  alupaij  2,  o.  imff. 
bubati. 

zbdkati  se,  zbučO  se,  v.  r.  pf.  n.  p.  goveda,  nnck 
detn  BrUllen  eusamvienlaHfen,  concurreread  mugiium. 
Rj.  fubukati  se.  v,  impf  bukati  1.  zbu6u  m  gov^U 
kad  Htanu  bukuti,  pa  se  stri«. 

zbAnItl,  zbfinlm,  v.  pf.  vidi  stabaniti.  Rj.  »-tKiaHi 
V.  impf.  zbunjivali.  — 8akru5a  svaku  daiu,  ali  i  |w>- 
diie  k  nebu  zbunjeni  duft.  DP.  3A9. 


zbrn^lva^le 


siiftTii 


zbuiiJiTanJe,  n.  vidi  zabuDJivaoje.  Uj. 

zbunjivati,  zbtiDJtijčm,  vidi  ZAlmnjivati.  RJ.  v.  impf. 
B-bnnjivati.  r.  impf.  prosti  buuiti.  t.  pf.  zbuniti.  — 
l'fltnjii  Piirevi  r.emalislri  im  Gospodu  .  .  .  Gospod  im 
ne  podamijcva  i  jaruhUt  snojom  ;buf^i^e  ih.  Pa.  %  5. 

zd^ndust,  adj,  (u  Boci)  vidi  ci-flnat.  Rj.  t  stfn.  hod 
trennt.  —  zdcpnad  {od  oj*uovc  koja  jo  prosUi  u  depna), 
i  bez  p  pred  »  a  a  dodatim  iza  n  ^laHom  d  (kao  &Lo 
se  dodaje  Mza  n  u  imeniovati) :  sdenditst.  Oau.  213. 

zdepast,  adj.  u.  p.  ^vjek.  poni/ak  a  krut,  unicr- 
setKf,  phtmp,  habitu  corporis  brevis  et  obesuSt  v<t9tU8. 
Rj.  s-nepast  (od  oanove  koja  je  prosta  u  drpnti).  Oan. 
2t3.  vidi  /.depnoat,  dežinekaflt,  trunteliast.  i9p.  tranat,  | 
I  51/n.  ondje,   isp.  i  zdcpatt  se.  —  Jesu  li  bili  crni  I 
ili  bijeli?  vitki  ili  zdepasti?  Priprava  34.  I 

Kdopati,  zdepam,  r.  pf.  Rj.  a-uepati.  r.  impf.  dĆpati  ' 
(lupati),   isp.   depiti,   depnuti   =    oubaiili,   lupiti.   —  I 
1)  ettvas  pluntp  miichen^  tem  informem  faciu,  cf.  zbu-  | 
bati.  Rj.   načiniti   kojekako.   vidi  i  slupati.  —  2)  »a 
se,  re/Uka.  zdepao  se,  t.  j.  ugojio  se  i  odebljao,  dick, 
und  dadurdi  plump  icerden,  crasseseo,  vastua  /»o.  Rj. 
pontati  sdepaat. 

zdibpnust,  adj.  vidi  zdep&fit.  Rj.  i  sj/n.  on^e. 

zd^rati«  zderem,  vidi  zguliti.  Ri.  v.  pf.  s-derati. 
vidi  saderati,  aadrijeti.  r.  impf.  zdirati,  —  Natcgue 
puftku  te  ubije  ovna  pa  xdere  kosu  9  i\jcya  i  odnese 
kući.  Npr.  66. 

zdlmltit  mim,  v.  pf.  opaliti  iz  puSke,  Feucr  geben, 
incendc.  Rj.  B-dimiti.  »f/n.  vid*  kod  puSka.  v.  impf. 
dimiti. 

zdlnUM  se,  zdiplim  ae,  v.  r.  pf.  a-dipliii  se.  nema 
u  Vuka.  Rad  6,  107.  v.  impf.  diplili. 

zdiruiije,  n.  verbal.  od  zdin&ti.  radnja  kojom  tko 
zdire  n.  p.  kosu  Ha  iivinčcia.  riđi  sadimuje. 

zdlnitl,  zdirem,  v,iwpf.  H-dinUi.  vidi  sadiratl;  gu- 
liti. ».  pf.  7.<ierati.  —  S  nicue  vr.ij;  koifcu  svlaći,  — 
iliti  rdira.  DPosl.  H)8  (zdira  dijalekt.  *p/.  zdire). 

zdlMit,  f.  eine  hoUerne  SdiH-isd,  acutella.  Zdjela 
se  od  fauka  razlikuje  po  tome  Sto  je  6auak  fllru^an 
(na  strug  pravljen)  i  vite  je  okruK&o.  a  »djela  je  ko- 
pana teslom  i  u  vrhu  je  mnogo  fiira  nogo  u  dnu.  Rj. 
žgjelu.  dent.  zdjelica,  angm.  zdjeletina.  vidi  i  ("-inija, 
gjuveOe  1,  kopanja,  panica.  plitica,  vagan  "2.  —  Kako 
aam  postao,  nije  mi  podrobac  Ofttao.  Kekao  nekakav 
ffrebući  i^eiu,  a  domaćica  nasjpe  opet  punu  govoreći; 
Od  kako  sam  dovedena,  nije  mi  zgjćla  ogrebc^ia.  Posl. 
127.  K(yi  nraoi^i  aa  mnom  roku  u  zdjelu,  onaj  <Se  me 
izdali.  Mat  2B,  23.  s-djtla  (kor.  djeii,  praviti),  isp. 
Oan.  120. 

zdj&lar,  m.  Btulli.  k(^i  gradi  tdjele:  Kljucani  viun 
mejdundžije  nisu,  već  sdilarij  a  i  ćornpari,  zdile  stružu, 
a  pUtlu  t^irape.  HNpj.  3,  41. 

zdjcU>(ina,  f.  augm.  od  zdjela,  —  done«e  preda 
nas  pumi  ::djeUtinit  cicvare.  J.  BogđflnOviĆ.  takra 
augui.  kod  bubetina. 

zdjMim,  f.  tlem.  od  zdjt^bL  Rj.  žgjelica.  —  TisoKa 
igjelicu,  u  nju  dvanaest  jabuka,  u  svaku  jabuku  po 
četiri  i^apice  ?  (godina),  lij.  15Gb.  zagonetka,  odgo- 
neUjaji  godina  i  mjeaeiM  i  nedjelje. 

zdj&sft,  zdj^nem  (zdjedem),  n.  p.  sijeno,  vidi  sa- 
djesti.  Rj.  8-dje6ti,  žgjesii.  v.  impf.  sadijevati. 

zdj&tnu,  zdi'^tua,  adj.  schicanger,  graviduSj  cf. 
trudan.  Uj.  s-djetna  zena^  kao  koja  je  sa  ^eteiom. 
igjetan.  vidi  i  sudruŽan,  i  sjfn.  Ondje. 

zdogovi!krai\jOi  n.  verb.  od  zdogovarati  se.  radnja 
kojom  se  tko  sdogovara  «  kim. 

zdepfovAratl  ge,  zdog^varam  se,  v.  r.  impf.  (u  Sa- 
rajevu). Dr.  Gj.  Surmin.  s-dogovara  se  tko  s  fci'm,  s-do- 
gotaraJH  se  ljudi,  vidi  dogovarati  se. 

zdrikka,  /'.  ddi  zraka.  Rj.  pidi  i  zraka,  kojoj  je 
ietnepju  z  i  t  umetnuto  d. 

z^ftT,  adj.  Rj.  comp.  zdrSiviji  r  zdrSvST.  Obi.  45. 
s-drav  (Cl^P'^B'^))  taj  adj.  ali  bez  prijedloga  sa  imamo 
u  jedar.  Osn.  87.  —    IJ  geaundf  sanua,  validus.  Rj. 


improtno  nezdrav.  —  Zdr&v&  Marija^  f.  (n  krfićana) 
ave  Marial  das  LSuten  der  Glocken  am  Abend,  vea- 
pertina  campanarum  pulsatio;  kad  zazvoni  (na)  zdravu 
Mariju.  Što  zna  balija  što  je  edrava  Marija?  (PosL 
355).  Rj.  2t36b  (evoni  se  a  jutru  rano^  u  podne  i  u 
veče).  Zdrav  momak  kao  r^um.  Rj.  fi.'SSb.  Kad  carevoj 
kćeri  dogje  sugjen  dan,  ona  sdrava  čitava  zalete 
grožgJH  da  jede  ...  i  zada  joj  sugjenu  smrt  Rj.  724a. 
Hrli  momak,  t.  i.  dobar,  jak,  zdrav.  Rj.  806b.  On 
naredi  te  ie  okuplju  onom  vodom  .  .  .  gjevojka  ostade 
čista  i  zdrava  od  gube.  Npr.  8H.  Okadi  pjevojku, 
i  KJevojka  ostane  zdrava  kao  od  majke  rogjena.  146. 
A.  Kako  ti  je  ime?  B.  Mirko.  A.  Da  si  pošten!  B.  I  ti 
da  si  itr  i  sdrav!  Posl.  55.  Zdrava  ti  glava !  (Kad  se 
kazuje  za  kaku  bolest).  89.  Zdrav  kao  lav.  89.  Zdrav 
kao  putlar.  {Za  Žensko  se  reće:  Zdrava  kao  pudarica). 
89.  Zdrav  kao  ir^jesak.  (Ka£e  se  sdravu  i  jaku  ćoeku). 
S9.  Zdrav  si  I  (Reće  se  mjesto:  Spasuj  sef  i  odgovara 
9€ :  Bog  ti  zdravlje  daol).  89.  Staroga  je  kova.  (Zdrav 
kao  ljudi  pregjalnji  Sto  su  bili).  294.  FriSalc  i  zdrav 
kao  riba.  339.  Zdrav  saifi  u  nogu,  sdrav  sam  u  phćUf 
igrat'  ja  mogu.  Nnj.  1,  187  f=  zdrav  u  nogama). 
Mojtemo  ti  vode  zalivatiti,  ali  nije  edrava  po  junake. 
2,  622.  Bgka  je  zemlja  zdrava,  kakogod  Hercegovina. 
Kov.  33.  Covek  sdrava  rasnma.  Nov.  Srb.  1818,  400, 
Da  posiju  cisto  i  tdravo  rgeme.  Pis.  73.  Budi  sdraica 
od  bolesti  svoje.  Mark.  5,  34.  ^to  god  iziđe,  kad  se 
vratim  zdrav  od  sinova  Amonovijeh^  biće  Gospodnje. 
8ud.  11,  31.  —  2)  n.  p.  lonac,  ĆaSa,  ^anz,  ttnrer/etrt, 
integer,  incolumis^  daher  devojka.  Rj.  vidi  cijel,  kao 
ncoKrf\jen,  neoštećen;  pa  se  kaie  i  cijela  djevojka, 
t.  j.  neobijubljena.  —  Gjekoje  »u  (zidine)  jo5  tako 
zdrave^  da  bi  se  s  malim  trojkom  mogle  popraviti. 
Danica  2,  44.  —  S)  zdrav  zdravciti,  zdrava  zdravcita, 
zdravo  ziiravcito,  kemgesund,  sunissimuit.  Rj.  sasvijefn 
sdrat,  rt,  0.  —  4)  kao  valjan,  koje  vidi  i  sgn.  ondje, 
vtp.  zdravo  adv.  2.  —  Zdrav  strjeijai  kad  na  banak 
sjedne.  _  u  peć  pogodi.  Posl.  89,  Poslije  zdravoga 
boja.  sitije  57.  Gdje  nalijeće  na  čovjeka  prava. 
Vhazić  1,  99. 

zdrhvac,  zdriivcji,  m.  —  1)  etne  Gehirgspjlanze^  die 
Monciie,  trenn  ste  in'  8  Dorf  komnicn,  (lem  Hausherrn 
und  den  Fra^icn  darbicten,  herbae  genus.  Rj.  geranium 
macrorrhisum  L.  Rj.*  gorska  bdjka^  kojom  kalugjeri 
dofavši  u  selo  ponude  domaćina  i  žene.  —  2)  homo 
bene  valens.  Slulli.  zdrav  čovjek. 

zdrftvcitt  adj.  cf.  zdrav  3.  Rj.  zdrav  zdravcit,  sa- 
snijem  sdrav.  adj,  s  takim  nust.  novcit  {i  novcat), 
pravcit,  puncit,  Hamcil. 

1.  zdrikviva,  f.  —  1)  ĆaSa  itto  se  pije  u  zdrav^e, 
der  GesundheUstrunk,  propinatio.  Rj.  i  riječi  kojima 
ne  sdravica  napija ;  der  Trinkspruch.  vidi  uazilravica, 
napijalica,  uapivka.  —  Tridest  čaša  otpiti  zdravica. 
Rj.  47Sb.  Ponudi  ga  da  Hjedne  i  pruri  mu  zdravicu. 
Kov.  63.  Svaka  zdravica  valja  da  m  nazdravi  voj- 
vodi. 69.  Rjizgovori  se  ovi  provode  i  zdravice  na- 
zdravljaju. 74.  Stari  avat  napije  zdravicu  za  cvjetova 
i  darova.  90.  £vo  sad  jo^  većijefi  zdrarica,  koje  se 
napijaju  o  kranijem  imenima.  118.  —  2)  ćutura  ili 
drugi  kakav  Hud  pića,  s  kojim  se  kakvi  goati  pozivaju 
n.  p.  u  svatove,  na  krsno  ime:  Svu  gospodu  zove 
na  8Tet<^a  sa  knjigama  i  sa  zdravicama.  Rj.  — 
S)  piće  koje  se  a  jelom  putem  iznosi  pred  svatove 
kud  prolaze:  Svatovima  iznijeli  zdravicu.  Rj.  —  Iz 
kuća  pored  kojijeh  prolaze  (svatovi),  iznose  im  se 
zdravice:  boca  rakije  ili  vina.  Kov.  61. 

2.  zdHkviva,  f.  zemlja  koja  je  dolje  pod  ovom 
zemljom  kuja  se  odo/go  radi.  Rj.  zemlja  zdrava  Si» 
isp.  cjelica,  ledina. 

zdriivinjak,  m.  nekaka  trava  koja  raste  po  polju, 
Art  Pflauze,  herbae  genus.  Rj.  isp.  zdraviš. 

zdrikviš,  zdravica,'  m.  trava,  sanamondOt  sorta  d* 
erba,  herbae  gcnus.  StulH.  isp,  zdravlnjafc  —  Ma  «<»»*•• 
igp,  blutii. 


zdniviti 


—  836  — 


leb^la 


zdrftvlU,  vim,  v.  impf,  Rj.  ti.  pf.  sloi.  iz-zdraviti, 
na-,  OK-,  poo-»  po-,  otpo-.  v.impf.  sloB.  na-rdravljati, 
o-,  po-,  otpo-.  —  /.  1)  gesuna  tcertUn,  gene^tćH,  con- 
vaiettM,  Rj.  postajati  garav.  vii}i  ozdravljali.  —  2)  Oe- 
sundheit  eutrinlcen,  propino:  CaSom  zdravi  Ki.^nJHnin 
Ivane,  a  Mijajlo  knjigom  iz  njedara.  Uj.  riđi  na- 
zdravljati. —  II.  sa  »e,  reciproć.  a  kim,  sich  f/cfien- 
seitig  grussent  inter  at  consal^Utri.  RJ.  vi^i  po- 
zdravljati Re. 

Zdr&vko,  m.  ime  muSko.  Rj.  može  biti  da  je  upravo 
od  adj.  zd^av.  Oan.  393.  imena  s  takim  na»t,  kod 
Bo§ko. 

zdrikv^uk,  m.  Epiihcton  des  Neumondes  (kao  da  bi 
niim  bio  na  zdravlje):  Zdrav  zdravljake!  uov  uov- 
Ija^el  reku  gdjekoji  mladu  mjesecu,  kad  ga  prvi  put 
ugledaju.  Rj. 

zdr^vljan,  ađj.  što  pripada  zdravlju;  Geftundheitfi-, 
Samtrits-.  —  Opis  Zloeelice  aa  strane  iHlori(j)gke,  to- 
pografnke  ...  pa  6ik  i  na  strane  zdravljane  ^aani- 
tetekc)  i  moralne.  Zlo«.  330. 

zdr&vljc,  n.  die  Oesundheit,  valetud^.  Rj.  d^m. 
zdravliice.  —  AJosan,  poludio,  usele  mu  ah  pamet  ili 
zdravlje.  Rj.  4b.  U  laravlju  da  se  vidimo.  Rj.  <M)a. 
Piju  kome  u  sdravlje.  Rj.  40<Ja.  Dru^^i  put,  ako  Bog 
da  zdravlje,  može  biti  da  (?e  ae  .  .  ,  PobL  XXL  Vre- 
ćice se  nanosili ! . . .  dobre  arede  nahodili,  dobre  srede, 
lepog  edrauija.  Npj.  1,  141.  Ruke  Mre,  u  lica  j*e  ljube, 
za  litko  se  upitaše  zdravlje.  2,  '280.  V  Rianu  je  (f  ure) 
zagrliti  do  dcj'  za  jtivota  i  za  zdravlja  moga,  3,  453. 
»Sav  ću  vama  $idar  poklonili^  vama  Sičar,  meni  Tursko 
zdravlje.*  »Haramba^a,  pokloni  nam  zdravlje!^  4,  334 
(==  život).  Protopop  im  dobro  jutro  dava,  Vojvoda 
mu  zdravljern  prihvatio:  >Bog  će  dati...  4,  454.  Kad 
na  zdravlje  Spasov  danak  dogje,  predvojićeš  ua  če- 
tvoro vojsku.  5,  300.  Budući  daje  bio  slaba  zdravlja, 
OAobito  u  prsima,  za  to  mu  Kima  Ruska  bude  vrlo 
nesnoena.  Sovj.  2.  Pili  smo  sa  vaS,e  zdravlje  ...  Da 
Vam  Bog  podrži  dugovječno  zdravlje.  StraŽ.  1887. 
284.  (jde  je  zdravlje  svoje  nanovo  dubio  ...  da  bi 
zdravlje  svoje  od  »tarih  rana  popratio.  Zitije  tiŽ. 

zdrftvljei^e,  n.  Rj.  terbal.  od  zdraviti  (i  se).  — 
i.  J)  stattje  koje  biva,  kad  tko  zdravi  (das  Oenesen, 
recuperatio  valetndinis.  Rj.).  vidi  ozdravljenje.  — 
2)  radnja  kojom  tko  zdravi  čaioni  [vidi  nazdravljanje. 
Rj.).  —  i/,  radnja  kojom  se  tko  zdravi  s  kim.  vidi 
pozdravljanje. 

zdriivljiee,  n.  detn.  od  zdravlje.  Rj.  —  PitAJu  bb 
za  svoje  zdravljice.  HNpj.  2,  310. 

zdr&TO,  Ri.  adv.  —  IJgemmd^  integra  valetudine, 
Rj.  kao  u  zdravlju.  —  Tako  carev  sin  s  i^jevojkom 
zdravo  doma  dobježe.  Npr.  l>4.  Kako  pravo  (6nio  ili 
govorio),  tako  zdravo  (bio) !  Posl.  1*26.  Od  Boga  zdravo, 
a  od  cara  mirno.  (Odgovori  se  ko^to  na  pitanje:  Kako 
si?).  231.  Da  amo  zdravo  i  veselo.  Npj.  1,  83.  Kad  me 
pitad,  knzadu  ti  pravo,  hoću  pravo,  tako  bila  zdravo! 
1,  443.  Ncg',  tako  ti  zdravo  glava  bila!  nemoj  mene 
zimovat'  u  majke.  1.  402.  Evo  Sunamke.  Trči  sad 
pred  nju  i  ren  joj:  jesi  li  zdravo?  je  li  zdravo  muž 
tvoj?  je  li  zdravo  sin  tvoj?  A  ona  reće:  zdravo  smo. 
Car.  II.  4,  27.  —  V>  tUchtig,  stark,  valide:  zdravo 
gaje  udario;  nemoj  zdravo  stezati.  Rj.  jtiio  jako,  trio 
vafjano.  isp.  zdrav  4.  —  ZaAlo  mi  za  nokte  .  .  .  pod 
noktima  stane  sdrar>o  boljeti.  Rj.  I99b.  I^jopiti,  Icao 
zdravo  udariti.  Rj.  33Ba.  Kad  on  sve  duje,  ražali 
mu  se  zdravo  .  .  .  Zdravo  joj  žao  bude  Ato  oea  nije 
naAla  kod  kude.  Npr.  135.  Nagje  jednu  kulu  zdravo 
visoku.  131.  Proleti  onuda  veliko  jato  ždralovn,  a 
jedan  Ždral  pred  avima  izmakao  poedrnvo,  279.  Koji 
zdravo  diže  nos,  taj  de  akoro  idi  bos.  Posl.  142.  Tako 
se  malo  pomalo  svađe,  tako  zdravo^  da  ae  gotovo 
pobiju.  Danica  2,  125.  Potegne  iz  pifttolja  t«  ga  zdravo 
rani.  Hovj,  32. 

sdrftu,  zdrt^la,  adj.  (osobito  po  zap.  kr&j.)  vidi  zreo. 


Rj.  s  umetnutim  d  izmegju  z  i  r.  vidi  i  zoren.  —  Ciie- 
lunice  nezdrele^  kad  se  mede,  budu  zdreie,  DPoel.  12. 

zdrftti,  zdrim,  (po  zap.  kraj.)  vidi  jtreti:  U  njedra 
joj  dunja  zdri.  Rj.  v.  impf.  vidi  i  zdriJBvaU,  zreuuti. 

zdrijćvunje*  n.  das  Heifen,  maturttas.  Rj.  rerhoL 
od  zdrijevuti.  stanje  koje  Wra,  kad  što  gdhjeva.  vidi 
zri  je  van  ie. 

zdrUerad,  zdrljevam,  p,  impf.  (u  Boci)  reifen, 
maturesco,  cf.  zreti.  Rj.  vidi  i  zrijevati  {p4f^  ^  »Hl* 
umetnuto),  zdreti,  zremiti. 

zdrAbItl,  zdrftbim,  v.  pf.  zerbrockeln,  pcrfrio.  Rj. 
B-drobiti,  s  promjenom  glasa  &  pred  d  na  z.  v.  impf. 
drobiti. 

zdrdzfCHli,  zdrOzgam,  v.  pf,  sersrhtttetterH^  emumš- 
nuo,  cf,  z<lruzgati.  Rj.  s-cirozgati.  i^p.  raz-drosgvli 
značenje  korijenu  razbijati,  isp.  Korijeni  111,  isp. 
drozgav. 

zdirplU  »C,  pTm  se,  v.  r.  pf.  sich  ubffnrerfffn^  ini- 
micitias  suscipio:  zdrpi^e  se  {mit  und  ohn^  jwnesuti 
sebe);  on  se  s  njime  zdrpio.  Rj.  zdrpi^  se.  Hi  zdrpii« 
se  izmejgu  sobe.  s-drpili  ae,  fcoo  zavaditi  se.  v.  pf.  je 
i  prosti  drpiii.  c.  impf.  drpati. 

zdrAzjij^tit  zdrOzgiim,  v.  pf  vidi  /.drozptti.  Rj. 
s-druzgati.  isp.  razdruzgati.  drukčije  se  glagol  ne  na- 
Ifisi. 

zdrAiltl,  zdruiiia],  v.  pf,  Rj.  s-dniJtiti.  vidt  sadi 
žiti  (i  se),  r.  impf  združivati  (i  se).  —  I)  kopra  s  kin^* 
geselien^  socio.  Rj.  —  Tako  mi  vijenaca  kojijcm  smo 
združeni!  (K  ženi).  Posl.  3(M).  ^  2)  sa  ae,  reciproi 
9  kim,  sich  gesellen  zu  Jemand^  socium  se  adjungtrt. 
Rj.  vidi  i  udružiti  se.  isp.  zauzeti  se  1  (a  kim).  — 
Dokle  sćcrca  s  majkom  stoji,  pod  kosama  jezik  gojij 
a  kada  ne  s  mužem  ::druii,  od  iir^ina  jezik  pruii.  Po«| 
05.  brce  če  se  moje  združiti  s  vama.  Dnev.  I.  12,  17, 
Po  tom  združi  se  Josafat  s  Ohozijom,  a  xdr%Ui  tt 
s  njim  za  to  da  nadine  Ugje  da  idu  u  Taraia.  tL 
20,  35. 

Kđruiiviii^e,  n.  verhal.  od  združivali  (s  se).  — 
1)  radnja  kojom  tko  združuje  koga  s  kim.  —  2)  radnja 
kojom  se  tko  združuje  s  kim. 

združivati,  združujem,  c.  impf,  s-druživati.  r.  pf. 
združiti  ti  i*e).  —  I)  koga  s  kim:  Kao  drvo  skrSide 
se  nepravednik.  Združuje  s  njim  nerotkinju  koja  ne 
ragja.  Jov  24,  21.  —  2)  sa  se,  renproč.  isp.  wiuzi- 
mati  sd  1.  —  Združujte  se,  narodi  .  .  .  oružajte 
ali  deie  se  potrti.  Is.  8,  9. 

zdfiaH  se,  žTm  se,  v.r.pf.sidt  aaffitdten,  .*«  con- 
tincre.  Rj.  s-držati  se.  vidi  zadržali  se.  r.  impf,  iitp. 
zadržavati  ae.  —  Pa  s  budakom  odoh  u  hajduke, 
se  nigje  zdržaii  ne  mogoh  u  državi  .lerine  prokletl^l 
ved  pobjegoh  do  studene  Drine.  Npj.  3,  2. 

zdllljiti,   zdflijim,   t'.   pf   s-duijiti.   vidi   produljiti 

produžiti.   V.  impf.   duliiti.  —  »Za^to,   draga,    da  od 

Boga  nagjeS!«   »Zato,  dragi,  Sto  ženidba  zdulji,  prv- 

j  dulji  je  od  Gjnrjgeva  dana,  Jovo  momče  do  Mitrova 

i  dana.«  Herc.  178. 

zdnha,  f.  vidi  zdubad.  Bi.  s-daha  {drugoj  poli  osn. 
u  duh).  Osn.  35. 

zdftliae,   zdub&Ća,   m    (n  O.  G.)  —   J)   vjedovtk 
dovjek.   Rj.  vidi  zduha;  »  vjedogonja,  i  ont^e  *y»i»-1 
—  2)  kaže  se  bijesnu  volu,  ein  unrtthiger  OcKa,  boi 
insoletis.  Rj. 

zdur,  m.  [a  Dubr.  za  vremena  republike)  onaj  koji 

Mo  li<S,  dcr  Ausrufer,  praeco.  Rj.  —  Ličiti  2)  (u  Dubr) 

vikati  kao  telal,  n.  p.  kad  ko  Uo  izgubi  ili  nagje... 

bio  jo  odrcpjcn  čovjek  koji  je  ovako  Ii<5io,  i  zrao  m 

I  cdnr.  Rj.  H31b.  vidi  teJal.  r{ieć  tugja.  Oan.  35, 

zdArntl,   riim,  r.  pf.  s-dmati.  kao  podnijH*. 
strpjeti,  r.  impf.  prosti  durati.  —  sa  ae,  jioajt..*  ^i 
I  se  obnoć  samo  boj.  DPosl.  110. 
'      zftba,  f.  der  Fink,  fringilla.  Rj.  ptiett.  dem.  r^bicsi. 
!      z^bien.  f.  dem.  o<l  zeba.  Rj. 

I      zi^bnjii,  f,  >ko  bi  vavijek   podnio   ovu   f«6f\fM  a 
I  njim  i  n.ad  njim«,  obićoo  ovako  mati  reće.  sa  kia 


-8B7  - 


Ml«Blka 


zebe.  J.  Bo^RDOvid.  —  zehnja  ta  kim  ^^  straJi  ga  nj' 
isp,  zepflti  Ž.  sa  nast.  isp.  ćeiuja. 

zec,  lit.  Kj.  instrutn.  siny.  xecom.  nont.  pl.  zecovi 
i  ze(?evi.  Obi.  7.  —  1)  dtr  Hase,  lepus:  PlaSiv  kao 
see  (Po»l.  249).  Rj.  vidi  /njac.  dem.  zećić.  ht/p.  zejo. 
augm.  ze(5ina.  iciilvi  ze^icji.  —  Gone  se  zecovi.  Kj. 
94b.  Polutak,  zec  mlad  (oko  Maja).  Rj.  535a,  Zec  ^e 
se  okotit  onKJe  i  ix>gine.  Posl.  90.  OihroDio  se  zeco- 
vima  —  slraiiv.  otliranila  se  zecovima  —  lijepa.  DPoal. 
8y.  u  četvrtom  ćlaoku  izoBlavljeno  je  sedam  priOa: 
o  zeievima  i  slonovima  .  .  .  Htar.  2,  262.  Kmcćt  zcc^ 
kad  JC&  pas  pritisne,  isp.  kmećati  3.  —  2)  igra.  Ari 
Spi^,  ludi  genus,  Rj.  —  Meni  xejoI  meniz-ejo!  vicu 
djeca  kad  se  ir/utju  zecn.  Rj.  207b.  I^ra,  1)  klis,  prsten, 
krma^-a,  vino,  zec...  Kj.  21(»b.  Igrahu  se  na  fti^epoga 
zeca.  DPoal  83. 

Zvc,  »1.  planina  u  Bosni.  Rj.  —  Selo  u  Bosni  pod 
planinom  Zecom  kod  Kojniee.  Danićić,  AKj,  177a. 

z6f<ik,  /^i^ka,  m.  <ii  Urv.)  vidi  grai^k.  Kj.  zečak 
{o«n.  u  zer).  Opn.  2H0. 

z^e4*vinn,  /".  ze^je  meso,  Hasenfhisch,  caro  lepo- 
rina.  Rj.  tftl're  rijcH  kod  janjćevina. 

Zfij'^cro,  n.  u  pjeami  nekako  polje:  Da  aam  .^Ije^la 
u  Zććevo  ravno.  Ne^ro  da  ai  brže  u  Zečeva.  Rj. 

z^f  ica,  f.  duK  Weihc}ien  vom  Hasen,  lepu8  femina. 
Bj.  ženka;  muško  zec. 

z^i^,  fH.  dem.  od  zec,  daa  Hđschen,  lepuscuUua. 
Rj.  isp.  polutak. 

z^'ina,  f.  —  J)  augm,  od  kcc.  Rj.  —  9)  das 
HasenfeUy  pellis  leporina.  ii}.zećj(t  koza,  rijeci  stakim 
natit.  što  snaće  kont  kod  divljelina. 

z^J'Ji,  adj.  HuKen-t  leporimis.  Kj.  što  pripada  zecu, 
žeeevima.  kaže  se  i  zi^tfi,  zćčij(i).  iap.  Božji,  BoŽi,  Ho- 
Žij(i).  —  (Jorocvijet,  gorocvije(^e,  vf.  zečij  muk.  Rj. 
95a.  Zećevina,  eećje  »icflo.  Rj.  20Sla.  Zi'će  ftho,  n.  (u 
PaStr.)  nekaka  trava,  Art  Pfliuize,  lierbae  genus.  Rj. 
ŽOtla  (IvchiiiH  coronaria  L.  Kj.^).  Z^cja  stupa,  f.  (u 
Dubr.)  Art  Pflanze,  herbae  genus.  Rj.  20;»a.  Ztčjl 
mak,  vidi  gorocvijet.  Rj.  20I»a.  Zečji  trn,  m.  die 
Hauheohel,  ononis  upinoaa  Linn.  RJ.  2«Jt*fl.  7'rag  zečji, 
kon|»ki.  Rj.  745b.  Dohodio  je  na  zećju  lokvu.  DPobI.  19. 

zcMci,  tri«  ein  Hase,  more  leporino:  Sve  mu  doro 
zečki  poigrava.  Rj.  adv,  kao  zee,  na  ze^i  način.  isp. 
vui-ki,  paski. 

Zd^anin,  m.  Einer  r&n  Zeta:  Ove«  ćuva  Ze6anine 
Pavle.  Rj.  čovjek  iz  ZeUs, 

K^ounkn,  /*.  Eine  von  Zela.  Ri.  šena  iz  Zete. 

z^rir,  m.  Art  Fingerritig,  anmi  genus:  Pa  zakuca 
zećirom  u  vrata.  Zećir  praten  vaa  od  Buvn  zlata.  Rj. 
vidi  zvekir,  1)  halka  (ovo  je  znaćerije  ovdje  u  pri- 
mjeru: Pa  zakncji  zetHrom  u  vrata);  3)  nekaki  pralen 
(«  drugom  primjeru:  Ze»*ir  prsten  vas  od  suvn  zlata). 

zoitin/  m.  das  Oel  (Baum6l),  oleum,  cf.  ulje.  Rj. 
vidi  i  olaj.  isp.  ma-^la.  —  Vatra  se  zeiiinom  ne  gaai. 
Poal.  32.  Pa  ću  od  sad  bjirać  davat'  crkvi  . . .  tovar 
bistra  zeitinn.  Npj.  3,  76. 

zeUinieti,  f.  aud  §to  ao  u  njemu  drži  zeitiDi  daa 
OelfliiJtchchett,  ampulla  olearia,  cf.  uljanica.  Bj,  t 
«yn.  ondje. 

zeUlniti,  nim.  v.  impf.  mit  Oel  ^Urzen,  oleo  con- 
dio,  cf.  obuljiii.  Rj.  što,  posipati  seitinom.  vidi  uljiti. 
r.  pf.  sloz.  za-zeitiniti. 

zoUln-tAne,*  n.  vidi  miiatinka.  Rj.  rod  od  masline. 

z^^itinjonjo.  n.  Oelcn  (vcurzen  mit  Oel),  olealio. 
Rj.  urbal.  od  zeiliniti.  radnja  kojom  tko  zeitini  n, 
p.  kupus. 

zeitAui,*  adj.  oHvetigrdn^  oleuginus.  Rj.  sto  je 
boje  kaka  je  u  masline. 

z6Jo,  m.  ht/p,  od  zec:  meni  z£jo!  menizSjo!  (vifiu 
djeca  kad  ae  igraju  zeca).  Rj. 

zćka,  ifi.  (m.)  vidi  zeko:  Dobra  zeka  u  podrumu 
hranim.  Rj.  hyp.  od  zelenko. 

zftkulj,  m.  vidi  zeko.  Uj.  hijp,  od  zelenko,  imena 
kot\jska  8  tiikivi  nast.  kod  konj. 


K^kan,  m.  vidi  zelenko:  Kada  Rajko  đoćera  ee- 
kana.  Rj.  hjfp.  osn.  u  zeko.  Osn.  139.  konjska  imena 
s  iakim  tiust.  bjelun,  rigjan. 

zSkast,  adj.  u.  p.  vo^  Hvinjće,  u  kojega  je  dlaku 
kao  u  zeoo,  fmsenfnrhig,  piliš  leporinis.  Rj. 

K^ko,  m  vidi  zelenko.  Rj.  takva  figp.  kod  čuko, 
—  Bi  rekao  i  bJ  wi  zakleo,  da  se  zeku  zemlje  ne  ^o- 
d'jeva.  Rj.  128a.  ,Ta?e  Peko  na  konja  mrkalja  a  So- 
goje  zeka  od  megdanu.  Npj.  5.  279. 

zćko^Ja.  m.  vo  koji  ima  dlaku  kao  u  zeca,  ein 
hasenfarhiger  Ochs,  bos  piliš  lepoi'inis.  Rj.  vo  stdcaat, 
imena  volovska  s  takim  nttst,  kod  vo. 

z^kun,  m.  kouj,  ndi  zekan:  N&  zekuna  konja  go- 
lemoga. Rj.  hj/p.  od  zelenko.  —  zekun  (osn.  od  zeko). 
()an.  173.  tmena  konjska  s  takim  nast.  čavkun,  &arun. 

z«*I^mh)ić  (zelfnba<*),  zelembA(?a,  m.  die  griine  Ei- 
dechse,  latxrta  viridis.  Rj.  indi  guftter  2.  zelen-ba<5 
(s  promjenom  glasa  n  pred  b  »*u  m.  isp.  atramputica). 

1.  z&luB,  /".  —  J)  die  GrUnCt  das  GrUnCf  viri- 
ditas.  Rj.  stanje  u  kom  se  što  zeleni;  osobina  onoga 
sto  je  selrno.  vidi  zelenina.  —  Ounauljile  «e  Šljive, 
kad  u  zeleni  }oh  pobijele  pa  opaaaju.  Rj.  461b.  — 
2)  (U  voiv.)  vidi  povrće  Rj.  Grunzeug.  isp.  1  zelje 
2.  —  Bokvica,  2)  u  svake  zeleni  srce,  koje  se  vidi 
uared  liSća.  Rj.  36b.  Obora,  »t^aka  zelen  koja  ae  uz 
post  obarena  jede  &  uljem.  Rj.  427a.  Stane  živeti 
a  carevom  kćeri  kao  baSćovan,  noseći  zelen  u  grad 
i  tako  po  štogod  zaslužujući.  Npr.  206. 

2.  z61oa,  zelfena  (zMent).  —  1  a)  oriin,  viridis, 
Rj,  dem.  zelenkast  —  Provedofie  Dundaru  kroz  ZC' 
lenu  dubravu.  Rj.  143a.  On  pobježe  poljem  zeleni' 
jcm.  Rj.  1811a.  Zdend  kada,  f.  narciaaus  paeudonar- 
cifti^ua  Linn:  Dva  cvijeta  u  boatiinu  raala:  plavi 
zumbul  i  zelena  kada.  Rj.  207b  (vidi  zelenkada).  U 
Kitogu  lugu  zelenome.  Rj.  271a.  O  zelena  zelenika  t 
rano  ti  hi  procavćela.  Npj.  1,  4^.  Na  Grkovu,  zelenoj 
planini.  4,  330.  Sabor  ćuii  k  zelerioj  ttašČi.  Herc.  26. 
Da  se  za  hajduke  zlo  proriće  u  onoj  godini,  kad 
kukavica  izigje  rano  to  kuka  po  crnoj  ^umi,  a  da  ih 
njezin  glaa  po  zelenoj  šumi  vrlo  veseli.  Odp.  na  uL 
21.  —  b)  Zavijala  tri  zelena  vuka.  Rj.  140b.  Zelenko, 
zelen  kof\j.  Rj.  208a.  Zeljov,  zelen  pas.  Rj.  208a.  Ze- 
Ijcg,  zelen  vepar,  Rj.  20ya.  K  sam  njega  (džeferdar) 
dobro  napuuioi  sedam  majah  zelenoga  prahu.  Rj. 
342a.  Ovgje  ima  t'uprilijć  vezire,  zelena  mu  i  sablja 
i  ruka,  a  bijela  do  pojaaa  brada.  Npj.  3,  87.  Pripa- 
Ruje  svijetlo  oružje  .  .  .  o  ramenu  zeUfiu  latinictš.  4, 
325.  Pa  edene  tope  opaliSe.  5,  46.  —  2)  griin,  d.  i 
unreif,  immaturus.  Rj.  nezreo.  —  Ludo  n.  p.  dijete, 
a  u  primorju  i  paprike,  zelie,  t  i.  mlado,  zeleno  (pa- 
prike i  zelje  za  preaadu).  Kj.  334b.  Planika,  drvo  na 
kome  rodi  maginju  ^kao  velika  suuiua,  izuutni  žuto 
kad  je  zrelo,  a  zeleno  bijelo).  Rj.  505b.  Mlad  sam, 
zelen  sam,  pa  gje  mi  glava  tu  mj  i  hrana.  Npr.  117. 
Ti  si  mlada  i  zelena,  pa  kako  U  Bog  da.  261.  Brate 
Oojkol  zelena  jabuko !  &V  li  nejak  li  pogibe,  bratel 
Npj.  4.  331.  —  3)  (u  Dubr.)  zeleno  drvo.  t.  j.  si- 
rovo. Rj.  suprotno  suho. 

zelćnms  zel^nca,  m.  (u  C.  G.)  u  vodi  dubijiaa, 
die  Tieftf  eines  Flusses,  profundum^  cf.  zelenik.  Rj. 

zel^alca.  /'.  zticno  šio  ženskoga  roda,  n.  p.  gora 
(u  pjesmi):  Jesu,  beže,  Varad  ostavili,  primili  ae  gori 
zelenici  i  ćupriji  ćorave  Marije.  llNpj.  4,  445  (gori 
zelenoj). 

zel6nić,  zelenića,  m.  ma  Sta  si  ove  zeleniće  sjekao 
(t.  j.  mlade  i  tanke  bukvice).  J.  Bogdanović.  zeleno 
mlado  i  tanko  drvo.   dem.   zelcnićak.    —  isp.  brezić. 

zelcoi^ak,  zelenićka,  m.  dem.  od  zelenić.  J.  Bog- 
danović. t'ikva  dem.  kod  hrastićak. 

zelčnik.  zelenika,  m.  u  Kragujevcu  dubok  vir  u 
Lepeoici.  Rj.  vidi  zelenac. 

zeI6nika^  /*.  —  1)  t  j.  jabuka,  die  Griine,  i^ridis: 
O  jabuko  zelcniko!  Sto  s'  toliki  rod  rodila.  Rj.  — 
O  zelena  zelenikcl  rano  ti  ai  procavćela!  Npj.  1,48. 


Mlenllo 


Ml 


—  2)  (po  jugozap.  kra^.)  der  Đuzbaum,  hujcua  $em- 
pervirens,  cf.  hinoAlr.  Rj.  SUchhuUe^  iUx  aquifolium 
i.  Rj.^  vidi  I  bus  3,  mrćela.  —  3)  (u  Slav.)  nekako 
gro?.cie,  prUnschvjaree  Traube,  uvae  genufi.  RJ. 

zcleniro,  n,  die  griine  Farbe^  griincs  Forbemittel, 
pigmentum  viride.  Rj.  ono  Čim  se  Ho  zeleni j  selena 
boja.  riječi  8  takim  nast.  kod  biićkalo. 

zclonloiL,  f.  viriditas.  Stulli.  osobina  onoga  Što 
je  zeleno,  vidi  1  zelen  1. 

zel6>iti,  nlm,  v.  impf.  fffđ«  farhen^  eoiorem  vi- 
ridem  induco,  colore  viridi  inficio.  Rj,  zeleniti  Sto, 
činiti  da  bud^  seletio.  v.  pf.  slož.  o/.4>lei)iti. 

zfelenka«  f.:  On  uvede  u  Udbinju  vojHkti  i  dofati 
tridest  $elenukah,  nnrcgjene  Sto  hu  Ka  kavure,  na- 
injesti  ih  na  vrata  od  f^rada.  Bj.  lakši  top  Hi  puška 
(Bosansku  šiba).  Uj.*  XXXIX. 

zelenkAda,  /.  vidi  zelena  kada.  Hj.  zelen-kada. 
cvijet. 

z^lenknst,  adj.  grunUch^  subviridis.  Rj.  dem,  od 
2  zelen,  takva  adj.  vidi  kod  crvenkast 

zMt^nko,  m.  Rj.  pl.  zMcnci,  ?:MenRka.  vtp.  Obi.  12. 

—  1)  zelen  konj,  der  Apfelschimmel,  equi  albi  geaus^ 
cf.  zeko,  zekalj,  zekan,  zekun:  Konj  zelenko  rosnu 
travu  pase.  Rj.  —  DarovaŠe  dva  kouia  zelenka.  Npj. 
5,  294.  —  !d)  zelen  top :  Zapaliću  Iriaeset  topova,  pa 
zapalit'  Krnja  i  Zelenka.  Npj.  3.  533.  vidi  zeljoS,  — 
PetraS  kapetan  inmo  top,  koji  ae  zvao  Zelenko.  Rj. 
497a. 

zelf^nocm,  adj.  verdescuro;  color  viridin  od  nigriim 
nonnihil  vergena.  Stulli.  zeleno-cm. 

zelenojiiSHD,  zelenojosna,  adj.  Stulli.  vidi  zeleno- 
svijetal. 

zelonomodarf  dra,  adj.  verdeaziuro,  viridis  in  coe- 
ruleum  vergens.  Stulli.  zeleno-modar. 

zelenuplaT,  a4j.  viride  pallens ;  di  color  verde  pal- 
lido.  Ktulli. 

zelenosTfjetal,  tla,  a^j.  vidi  zelenojaaan.  verdec- 
chiaro;  subviridis.  Stattl 

zel^no^n,  f.  ime  kozi.  Rj.  zelena  kosa.  —  riječi 
8  takim  nast.  kod  bjeloŠa. 

zelenuiut,  adj,  verdegiallo;  viridie  ad  ilavum  ver- 
gena. Stulli.  zeleno-žut. 

zel^njnk,  zeU-njka,  m,  zelen  kukuruz,  gritner  (un- 
zeitiger)  Kukuruz  (Mais):  ve<5  ima  zelenjaka,  t,  j. 
ima  kukuruza,  koji  Be  mogu  puriti  i  jesti,  cf.  pnre- 
njak.  Rj.  vidi  i  po£enjak. 

EO&feiijetJ,  zelfemm,  tj.  impf.  —  i)  grunen^  virenco: 
trava  zeleni.  Rj.  postajati  edeno.  v.  pf.  slož.  o-zel^- 
njeti,  po-.  —  2)  sa  se.  refleks.  grUnen,  vireo.  Kj. 
^uti  se  od  ztUni:  Može  biti  da  ^e  do^^t  vrijeme,  te 
6e  se  i  cijele  Sume  u  Evropi  od  ovoga  teja  zelenjeti. 
Priprava  2G. 

1.  z4^Ua,  m.  (ist)  vidi  željo.  Rj.  zeien  vo.  vidi  i 
zi&lia. 

3.  zftija,  m.  vidi  i^eljo.  Rj.  zelen  vo,  sa  ake.  isp. 
muška  imena  Bjelja,  VnCa.  vidi  i  z^Ija. 

zAlJan  (zeljilnT)  n.  p.  pita,  von  uiilaetH  GemUae^  ex 
olcre  ai/lvestri.  Rj.  sto  pripada  zelju. 

zeljkuiea,  f.  pita  od  zelja,  Art  iTraM^ifttehen, 
placentae  gen  us:  i  )ft^iijetH  prije  premal^etja,  selja- 
nice  prije  kukavice.   Rj.  zcljana  pita.  vidi  zeljanik. 

zefjftnik,  zeljanika,  m.  (u  BragaČevu)  vidi  zelja- 
nica.  Rj.^ 

z(!ljiinkA,  f.  braća  zapadne  crkve  ne  Če  reći  ko- 
raha,  ne|D;o  zcljanka.  ^.  Kogdanovi**.  die  Kohlriibe 
(Kohlrabi),  itras^ca  gongyloides. 

zoljjkrivu*  /'.:  Zeljarice  i  Ste  po  zatrorenju.  ĐPoal. 
106.  koja  prodaje  1  zelje  (2).  otuUi. 

1.  zelj«.  n.  —  1)  atriplex  viridis  lAnn.  Rj.  Am- 
pfer,  rumejc  putienlia  L.  i  rumex  pulcher  i.  Rj.' 
biljka.  —  2)  wildes  GemUse^  olus  silvestre,  Rj.  ifp. 
1  zelen  3.  —  Sijelo  zelje,  Art  Kraut,  herbae  genua. 
Rj.  25a.  Sitv(4,  nekako  pitomo  zelje,  u  kojega  je  iiat 
kao  blitva  (i  u  Zemunu  ae  zove  paj^ak,  a  u  Herce* 


govini  pazija).  Rj.  27b.  Velje  zelje,  nekaka  trava  od 
koje  bi  ae  čovjek  mogao  opiti.  Rj.  57a.  Ivanje  ze^e^ 
Art  Kraut,  herbae  genua.  Rj.  316a.  Mučeno  zelje, 
Art  Pflanze,  herbae  genua.  Rj.  376b.  Pakoleć,  svaku 
proljetno  zelje  Što  se  jede.  R).  485a.  Od  enana  z^ja 

flava  ne  boli.  Poal.  233.  Oa  pitoma  zelja  trbuh  ue 
oli.  DPosI.  8y.  Jedan  vjeruje  da  smije  svašta  jesti, 
a  koji  je  alab,  jede  zelje.  Rim.  14,  2  (olus  manđu- 
care,  OemUse  tssen).  Trnje  i  korov  če  ti  ragjati 
(zemlja),  a  ti  č^  jesti  zelje  poljsko.  Moja.  I.  3,  18. 
Daj  mi  bvoJ  vinograd  da  načinim  od  nlega  vrt  sa 
zelje.  Car.  I.  21,  2  (hortum  olerum;  Kohlgarten).  — 
S)  u  rijeil-ima:  toga  zelja  ima  dosta,  geujOhnUcke  »^aehe, 
res  irita.  Rj.  kaže  ae  za  stvar  veoma  običnu. 

2.  zftUe  glilvato,  n.  (u  0.  G.)  KopfkoiU,  britssiea 
cupitatUi  cf.  kupua.  Rj.  brusnica  olcracea  L,  var.  Rj.* 

—  Badujevo  z'^lje,  ki^eo  kupuH  u  glavicama,  lij.  IŽa. 
Bijelo  zelje,  n.  (u  Dubr.)  Ari  Kraui,  herbae  genun. 
Rj,  25a  (fiekakav  kupus).  Bez  zelja  nema  veselja.  {V 
C.  G.  gdje  zelje  znaci  kupun).  PohI.  11.  Svega  6eKk 
po  zalogaj,  a  zelja  se  nabalaj.  (Svaita  ponaalo,  a 
kuiJUBa  se  valja  najesti.  U  0.  Q.).  279. 

i.  z^ljln.  mIj.  des  zelja,  bovis  cani.  Rj.  Ho  pripada 
zHji  (volu). 

2.  z6IJ1b,  adj.  Rj.  što  pripada  z'elji  (volu). 

z6|jo,  m.  (juž.)  cin  Schimmelo^se,  bos  Cfinu«.  Rj. 
zelen  vo.  vidi  zćtja,  z^ja. 

zMjoS,  Keljftša,  m.  ein  Name  fur  groas«  Kanonen, 
novten  tormentis  indi  solitum  {cf.  baljomejc):  A  sve 
zdjoš  zeljoša  doziva.  Rj.  zelen  top.  vidi  zelenko  2. 

—  seljoš  (osn.  u  željo).  Oan  3G0.  riječi  s  takim  nasL 
kod  bogato^ 

x^|J0v,  zeljSva,  m.  zelen  pas,  gravlidier  Hund, 
canis  cfinus.  Kj.  —  riječi  s  takim  nast.  kod    bielov. 

zHj6vlJciv,  (idj.  des  zcljov,  canis  cani.  Rj.  što 
pripada  zeljovu.  —  tukra  adj-  Icod  birovljev. 

zlftlju^,  m.  i^elen  vepar,  graucs  Scfuccin^  porcus 
canu.'i.  Rj,  osn.  u  željo.  Orin.  367.  za  oblice  isp. 
bjelug. 

z^ljagai  f.  zelena  krmača,  graue  Sau^  porea  oma, 
Rj.  za  milićje  isp.  bjeluga. 

zSlJdf'OV,  adj.  des  Keljug,  porci  cani.  Bj.  sto  pri- 
pada zeijufju.  za  nast.  isp.  alatov. 

zemaljski,  adj.  —  1)  irdisch  (im  Gegeniheii  des 
HimmliscfienJ,  terrester:  Hi  voli*  carstvu  nebeskome, 
ili  voli?^  carstou  zemaljskome.  Rj.  sto  pripada  zemlji 
J:  NijeAam  ja  starac,  čoek  zemaljski;  već  nam  ja 
angjeo  Božij.  Npr.  266.  Tako  mi  se  ne  iskopala  tri 
Jemena:  ljudsko,  skotako  i  zemaljsko!  Posl.  306.  Od 
vinu  i  rakije,  kao  i  od  drngih  gjekojih  rodova  ze- 
m(tlJ8kiJi.  Danica  2,  104.  Tako  je  jedan  Miairaki  kralj 
prokopao  zemaljsku  užinu  Suez.  Priprava  17  (8uprotnŠ{ 
morski).  Vavilon,  Ninevija  .  . .  vrijeme  i  bjeaot 
otimača  zbrisane  ih  sa  zemaljskog  liea.  175.  N< 
zemlja  puDti  iz  sebe  zvijeri  zemaljske.  Moja.  I.  1,  "^^ 
Jer  su  Gospodnji  teme\ji  zemaljski,  i  na  njima  je 
osnovao  vaailjenu.  Sam.  I.  2,  8.  Dogagjaji  ie  zemalj- 
skoga života  Gospoda  i  previste  majke  njegove.  DP. 
3lY.  adv.  Polažemo  u  grob  božanstveno  tijelo  ...  da 
ie  Gospod  i  onda,  kad  je  zemaljski  poćivao,  radio 
kao  pobjeditelj.  UP.  147.  —  2)  Landes-,  publicus. 
Rj.  Bio  pripada  zetnlji  2,  vidi  vilaeteki.  —  Dokle  im 
starješine  zemaljske  nijeaa  to  zabranile.  Rj.  57lb. 
Nemac  svetac  (6to  se  ttće  suda  i  uredbe  semaljskc) 
PosL  204.  U  carstvu  Tnrskome  zemaljski  pratH 
miči  (su)  spnhije.  Danica  2,  78.  lia^un  od  troskot 
zemaljskih  ...  za  baraće  i  ostale  zemaljske  dacije. 
31.  Zove  se  sabor  državni  (ili  zemaljski),  Pripn  _, 
73.  RadovaSe  se  vaa  narod  zemuljuki.  Onev.  l).  23, 
21  (populus  terrae;  Volk  des  Landes).  Visoka  vlada 
zemaljska  ...  u  zemaljskoj  kuĆi.  Bad  9,  200. 

z^nan,*  zemfloa,  tu.  vidi  vrijeme,  isp.  babazeman; 
odzamande.  —  Jednom  mi  je  eeman  umrijeti.  Bj. 
43()b.  Poslije  njegove  smrti  staoe  seman  po  semanu^^ 


z«mbll 


—  839  — 


lepstl 


dok  na  jeđau  noć  stane  neko  na  vratima  kucnti. 
Npr.  185.  Od  StA  zenian  od  to^  i  vrijeme.  Po«l.  236. 
Zeman  dogje,  treba  putovati.  Npj.  3,  479.  Bilo  mu 
temeljito,  prije  semana  nepromjenito,  a  kad  bi  se  sa 
zetnunofii  i  promijenilo,  Bog  ga  spomennol  Kov.  130. 
z^mbil,*  zembflft,  m.  (u  vojv.)  der  Zecker  (Ari 
KortiJ,  pisci  geiiu»,  Zcmbili  mi  od  rogoza,  i  najvi&c 
ne  noae  o  ramcMiu.  Kj.  tndi  rogojlar. 

z^ml^ka.  /'.    riđi  xemlji<>ka.  Rj.    —   KazjagliJa  se 
zeiniC'kii  u  mlijeku.  Kj.  6^2a. 

zemlja,  f.  ulat.  zrmlji,  accun.  zorniju,  voc.  zemljo,  pl. 
nom,  zemlje,  tjtfi.  temUlJA).  Kj.  dem.  zemljica,  augm. 
Kemljurina.  —  /  tt)  die  Kr<U,  terra.  Rj.  kao  ovaj 
svijet.  —  Uveri  se  da  se  n«  semlji  ui5ia  ne  mofce 
n&kriti.  Npr.  152.  Oni  bježe  zemljom  i  BvijeCom.  Npj. 
%  27.  Zemlja  se  potrpfui.  MaL  *i7,  SI.  —  h)  dit 
ErtU,  der  Boden,  (irattd;  iemt,  funđuit.  vidi  zemljište, 
lle,  tli,  iJo;  bjelovac,  cjelica,  oruit*a,  jrrobutljikii,  ilo- 
vftćii,  lup,  It'diiiu,  lij^H,  urai^ica,  papnilnjaća,  pi^inlinn, 
pjeskovnica,  pjeakulja,  potkui5uica,  zahvata,  zdravica. 
zemlja  moie  biti:  divljai^na,  gipka,  grobna,  loDČaraka, 
mr&ava,  orat^a,  pasa6i,  pitoma,  poljeviu,  rtpaliijuHkti, 
i  1.  d.  —  Brk,  3)  ono  zendje  5to  se  uvuklo  u  vodu. 
Rj.  44a.  firumeu  n.  p.  aoli,  zemlje.  Rj.  llX'Ja.  Palo 
na  dolinu,  t.  j.  dolje,  nn  zemlju.  Rj.  liJOb.  Daje  se 
(goHpodami  polovina  o<l  onoga  što  zemlia  doi^ese. 
Kj.  13(m.  Dnigović  manantir  ima  »ad  pinogn  zemlju, 
koju  8u  mu  poklonili.  Hj.  137b.  Zgon,  onaj  komad 
zemlje  izmegju  dva  mrgiiija.  Rj.  2(l5b.  Konoba,  2| 
8oba  pri  zemlji.  Rj.  2bt>b.  Odje  se  grane  od  drvetft 
dolje  savijaju...  onda  se  savijaju  k  lemlji.  Ri.  429a. 
Pod  njom  zemlja  se  prosjede.  Rj.  G12b.  Kaa  novce 
primi-S,  udri  kljn^^eviraa  o  zemlju  .  .  .  baci  prsU^n  na 
zemlju.  Npr.  39.  Hvi  padnu  po  zemlji  ud  straha.  186. 
Bolje  je  prigulH  neoparua  nego  ienUja  smoČana,  Posl. 
25.  Zemlja  ivrda  a  nebo  visoko  (pa  se  nema  kuda). 
90.  Kako  si?  —  Ka'  i  (frum  zemlje.  127.  Kapu  skida, 
do  zemlje  se  svija,  Npj.  2,  tj7.  Nosi,  more,  sa  zemlje 
nepravdu.  2,  71.  Vukažinu  pu  zevt{ji  se  vuĆe  .  . . 
VukaSiuu  s'  arfiin  zemljom  vuće.  2,  114.  Volim 
B  Jovom  crnu  zemlju  jesti^  nego  s  tobom  bijelu  po- 
gaću.  2,  642.  Pa  se  gjini  sa  zemlje  na  noge.  3,  144. 
liade  zemlju  i  drŽe  stoku.  Daniea  2,  86.  Žive  samo 
od  zemlje  i  od  stoke.  2,  101.  Sada  je  može  biti  treći 
dio  tuha  zemlja.  Priprava  2.  Za  lio  da  te  sastavim 
5a  zemljom?  Sam.  U.  2,  22.  Gospod  pretvara  suliu 
zemlju  u  izvore  vodene.  Ps.  107,  35.  JoS  niiesam  taj 
cijepae  zemlje  uzorao.  DARj.  79ia.  —  2)  dns  Lana, 
Urra^regio.  Rj.  riđi  vilaet.  —  Debrc,  selo  u  Sabačkoj 
pOMvini  od  Have  .  .  .  malo  unutra  u  zemlju.  Rj. 
114r.  Sto  aam  tebe,  bane,  poklonio  zemlju  Sosnu  u 
tvoju  državu.  Rj.  139b.  Inokrajui,  iz  druge  zemlje. 
Rj.  232a.  Hrva^tina,  (u  Dalm.)  viuo  koje  unutra  u 
zemlji  raste,  i  koje  je  drukčije  od  primorskoga.  Rj. 
806b.  Do^la  galija  iz  nepoznate  zanlje.  Npr.  42.  Da 
si,  bane,  preminuo  u  dalekoj  tugjoj  zemlji.  Npj.  1, 
95.  8va  se  7'wMJIta  zemlja  uskoleba.  4,  210.  Mirko 
ifite  zemlje  atarježinstvo.  2,  445.  Vi  ste  uhode;  dofiU 
ste  da  vidite  gdje  je  zemlja  slaba.  Mojs.  I.  42.  9. 

zfemljnk,  zemljaka,  m.  dcr  Landsmann^  populariSf 
Bj.  m<y  je  zemljak,  koji  je  iz  iste  zemlje  iz  koje  sam 
ja.  vidi  hemSerija,  vilaetlija.  —  Kod  Gu&anca  je  u 
Beogradu  bilo  nekoliko  bimbaSa  liedžepovih  zendjaka 
(iz  .\rnautske).  Danica  5,  26.  Kakijem  su  je/ikom 
govorili  zemljaci  i  vrsnici  Rema  i  Romula.  Npr.  IH. 
Ki>!inlh\kiDJii,  f,  die  Landsmauninj  popularis  fe- 
mina.  Rj.  isp.  zeniliak. 

zftmljnii,  adj.  iraen^  ierreus,  fictiiis.  Kj.  z<&mljani 
i  zemljani.  Rad  14.  98.  što  pripada  zemljt  lb,  sto  je 
od  zemlje,  vidi  kamen  2.  —  Bljuda,  bljudo,  scniljan 
sud  za  jelo.  Rj.  32a.  LJiegjeisuti  n.  p.  zemljanu  či- 
niju, tepsiju,  Rj.  88b.  Žena  muža  korotuje  toliko, 
koliko  vri  zemljana  pinjata  kad  se  s  ognja  digne. 
Pofil.  80.   Bjehu   im   opeke   mjesto   kamena  i  smola 


zemljana  mjoeto  krcča.  Moja.  T.  11,  3.  Tijelo  je  moje 
obućeno  u  urve  i  u  arude  zemljane.  Jov  7,  6. 

zi^mljjknicii,  f.  činija  ili  (aša  od  zemljo,  dn  irdenes 
Gc^vhin;  rus  fkiile,  Rj.  zemljan  sud  ženskoga  roda, 
M.  p.  čas<t,  činija* 

KcmlJ^rioa,  f.  (u  Dalm.),  Grundsieuer.  Rj.'  poreza 
od  zemlje.  —  takve  rijedi  kod  dimarina. 

zt«nilJ6tina,  f.  augm.  od  zemlja,  takva  augm.  kod 
babetiua.  —  Diiva  bratu  stare  zemljetmet  on  uzimlje 
nove  (»odurine.  HNpj.  1,  456.  vidi  zcmljurina. 

Z^mljieii,  f.  dem.  od  zemlja,  dan  Latidchen,  Erdlcin^ 
regiun':ala.  Rj.  —  1)  %stp,  zemlja  1:  Što  si  tako, 
brate,  potavnieo,  baS  kan'  da  si  pod  zemljicom  biot 
Npj.  2,  41.  Nit'  »e  vidi  nel»o  ni  zemljica.  3,  270.  — 
2)  i»p.  zemlja  2:  Ju  sam  Jeduako  u  strahu  da  radi- 
kali  IH'  ijpropaat<i  tu  zemljicu  (Srbiju).  Pom.  123. 

z^mlJUrku,  f.  die  Semmel,  atmUa.  Rj.  vidi  zemička. 
riječ  tugja  od  Lat.  »imila  preko  Njem.  Semmel.  — 
Popila  zemljička  vodu.  Rj.  542a. 

z^nilJUti*.  rt.  vidi  zemlja  lb,  i  syn.  ondje;  der 
liodcn,  (inind;  terra,  fundus.  —  Rastrapiti,  ueobra- 
gjeno  zemljište  niskrčiti  i  zasaditi  lozom.  Rj.^  H62b. 
augm.  značenja  kao  blitti^te? 

zftmlJopTs,  t».  zemljo-pia,  kao  opisivanje  zemlje; 
geot/raphi<t.  —  Nasta  ispit  iz  zeml)opisa,  Zlos,  322. 
isp.  tako  služ.  riječi  kod  rukopis. 

z^mljoradnjn,  /*.  zemljo-raauja,  kao  obragjivatije 
zemlje;  Ackerbau,  Uodencultur.  —  On  je  podizao 
trgovinu,  ceviljorudnju.  Zim.  253. 

zemljoiljćlue.  zemljodj^lca,  m.  Mi  kukavi  zemljo- 

djelci,  liko  unm  ne  da  Bog  i  zemlja,  drugi  nema  ko. 

J.  Bogdftnovič   zemljo-dielac,  koji  djela,  radi  zemlju, 

z^mlJodJolkB,  f.  ,T.  BogdanoviĆ.  iena  kt>ja  ^ia, 

radi  zevilju. 

zemlji^ rin«,  /*.  augm.  od  zemlja.  Rj.  —  taka  augm, 
cidi  kod  baburina.  vidi  zemljetina. 

Zfiniiin,  m.  {loc,  Zemdnu),  Semlinj  Zemlinum.  Bj. 
varoš  u  Šlav. 

Zomdnac,  Zemđnca,  m.  Rj.  čovjek  iz  Zemuna. 
zomftiilea,  f.  die  ErdbUtte,  antrum.  Rj.  kao  zem- 
ljana kuSiea.  isp.  pozemljnSica.  —  Dimnjaka  nema 
gotovo  nigdje  po  selima  (osim  u  Maćvi  i  na  Flaš- 
kijent  zemunicama).  Rj.  676a.  Jer  su  onda  kuće  bile, 
gotovo  sve,  ili  zetnunicCt  ili  lubnice,  ili  talpare.  Zim. 
11.  zemunica  (od  ^eiiAfcBNi|«,  Ak  promijenjeno  na  I4). 
Ofln.  331. 

Zčniiinkinja  (ZemClnkinja),  f.  die  Semlinerinj  Ze- 
nilinensis  femina:  Zbor  zborile  mlade  Zemunkif^e. 
Rj.  žena  i:  Zemuna* 

ZemADskT,  adj.  Semliner,  Zemlinensia.  Rj.  što  pri- 
pada Zemunu. 

zenfral,  zen^rao,  zener^la,  m.  (u  dijalektu  Crno- 
gorskom), vidi  dženeral,  general,  gjeneral.  —  Pa  po- 
slfliie  svoje  zenerale,  Npj.  5,  50.  Preporuči  ga  svome 
zeneralu,  zeneralu  Mamuli  Lazaru.  5,  52. 

z6DgjU,*  adj.  vidi  bogat.  Rj.  nuprotno  zungnr.*  — 
Lijep  debeo,  zefigjil  pametan.  (Valja  da  ae  prvo  misli 
za  konja).  Posl.  169.  Idu  silni  četiri  dahije,  pak  gje 
nagju  Srba  zengjHoga^  njemu  dogju  na  konaku  Turvi. 
Npj.  4,  153.  Iz  njegova  Skadra  zengjiloga.  5,  165. 
zencJUuk,*  m.  vidi  bogastvo.  Rj. 
Z&oica,  f.  varošica  u  Bosni  blizu  Travnika.  Rj. 
zĆBUti,   zenem,   r.   impf.  germinare.   Ranjina:  Vi 
poznate,  zaSto  suh  panj  ljeti  žene  povrh  gore.  StullL 
germinare:  klieaii,   klijati,   nicati.  —  Značenje  (ko- 
rijenu) cijepati  (isp.  klijati):  zenuti  (germinare;  pred 
n  otpala  je  5).   Nema  u  Vukovu   rječniku.  Konjoni 
51.  primjer  imamo  u  Umi.  567:   Huzom  Uce  koma 
žene.  I.  Gundulič  Osm.  9,   137  (9,  546).  i:  (Kčercu) 
kojoj  ružica  žene  u  licu.  Oam.  12,  259. 

zepsti,  zćbem  (zebao,  zčbla),  r.  impf,  Rj.  osn,  zeb. 
imp.  zćbi.  /.  pregj.  zćboh,  zebe.  U.  pregj.  zćbijah  i 
zćbah.  prilog  sad.  zćbuči.  prilog  pregj.  zćbavdi.  zćbav. 
//.  pridjev  z^ben.  ti.  pf.  sloz.  na-zćpati,  o-,  i»o-,  pre-, 


zora 


—  840  — 


3.  Kgled&tl  se 


Sro-,  ti-;  ispro-zebati.  —  1)  frieren,  frigeo:  Čitav  sam 
an  eehao:  zebu  mi  ruke,  noge.  Rj.  —  2)  ja  od  toga 
zebcm,  t.  j.  bojim  se  da  se  to  ne  dogodi,  fur<:Meny 
timeo.  Rj.  wp.  zebnja. 

zfrra,  f.  »odlomi  de  mi  seru  hruha<,  mati  reče  svom 
molom  djetetu;  »eero  moja«.  J.  Bopdanovi«*.,  U  Sremu 
vele:  nema  ni  rere,  t.  j.  nema  ni^ta;  dolazi  od  Arap- 
skoga, znaćeći  sitna  tttvarca,  cf.  Franc.  etro,  Popović. 
l*al.  zero  (ništa)'  dem.  zerica,  zerCica. 

zSirdav,  rn.  —  I)  der  ^obelj  j^ihellina.  Rj.  mustela 
sibelUna  L.  Rj.*  svjerlia.  vidi  zamur.  —  2)  das  Zo- 
helfellf  pellis  sibelUnica.  Kj.  kosa  f^ena,  vidi  samu- 
roviua. 

zj^rdc.*  z^rdeta,  n.  eine  Ari  kaiier  Mehlspeise,  mit 
Honig^  cihi  genua:  Žuto  zerde  u  srebrnu  aanu.  Rj. 
hladno  jelo  od  brašna,  8  medom. 

zerdMIja.*  f,  —  1)  (u  Bosni)  vidi  kajsija.  Rj.  vidi 
i  ievtelija  2.  —  2)  (u  Vinkovcima)  Art  Pflaumen, 
pruni  fjenui.  Rj.  nekaka  šljiva. 

zferica,  /'.  dem.  od  zera.  »samo  mi  Eericu  kruha 
odlomi«,  »ti  ni  majkina  zerica*.  J.  Bogdanovič.  denv. 
zeričica. 

z^riflca,  f.  dvm.  od  zerica.  Mseričico  moja  mala«. 
J.  Bogdanovič. 

z6t,  m.  —  1)  der  Schtcieaersohn,  gsner.  Rj.  kćerin 
tnuš,  —  2)  eeetrin  muž,  S<m\cesiermann,  sororis  vir. 
U  nas  je  eet  avoj  porodici  od  koje  se  ko  ožeoi^  a  u 
Sali  i  čitavome  iielu  »  joS  i  večemu  mjestu  (ako  on 
i  Žcua  uijeau  iz  jodnoga  mjeHta).  Rj.  mus  moje  sestre 
meni  je  set,  a  ja  mm  njemu  Sura,  Šurak,  .Auijak.  — 
Sozelica,  kao  set,  za  kojijem  nije  k<!!i  ili  sestra,  nego 
onako  kakva  (nazovi-)  rodbina.  Rj.  T24b.  »Dofiao 
je  moj  nnjmlagji  brat  a  tvoj  Surak.«  .  .  .  Ruke  ^re, 
u  lica  se  ljube:  >L>obro  doSao,  žurače«.  »Bolje  tebe 
nadao,  zetel*  Npr  197.  Dok  mu  na  jedanput  padne 
na  um,  što  su  mu  zetovi  kazali.  202  (muževi  sestara 
njegovih). 

ZMa,  f.  —  1)  rijeka  koja  ae  tako  zove  pnfito  se 
u  Bjelopavličima  sastanu  Peručica  i  Oboštica.  Rj.  — 
2)  r^mlja  oko  te  vode.  Oeim  varoSi  Podgorice  u  Zeti 
Bu  jod  i  dva  gradića:  SpuŽ  i  Žabljak.  Rj. 

s^tDJi,  udj.  vidi  zetovaki.  Ljubav  šetnja  uoČca 
Ijetnja.  DPosl,  5G.  Zetnja  vreća  nije  nigda  puna.  157. 

zStov,  adj.  des  zet,  toti  zet.  Ri.  Ho  pripada  setu. 
—  Kad  flc  vrati  k  setovqj  kući,  zet  i  njega  uhvati  u 
loži.  Npr.  88. 

z^tDVSkTi  adj.  der  zeti,  vav  zeti.  Rj.  što  pripada 
setovima  iii  eetu  kojemu  god.  vidi  zetnii.  —  Štogod 
bide  dara  setovskoga,  da  mi  dara  nitko  ne  dijeli. 
Npj.  2,  546. 

ZfitskT,  adj.  von  Zeta.  Rj.  što  pripada  Zeti. 

zSvnk/  z^vka,  m.  die  BetfttemliehKeitt  commoditaSf 
cf.  mir,  zgoda:  Caru  nema  sevka  ni  uzura,  dok  Mo- 
raća  ejedi  u  kaura.  Rj.  t^di  uzur.  kao  dokolica,  bes- 
poslica, komod. 

zćviilien,  f.  (u  Srijemu)  das  Lotcentnaul,  antirrhi- 
nam  Liun.  Rj.  biljka,  antirrhinum  majus  Linn.  Rj.* 
u  jnt  govoru  zijcvalica,  zijehalica,  koje  vidi.  vidt  i 
Žabiva  3. 

zcvkArćnJOi  u.  das  begueme  Lehen,  vita  commoda. 
Rj.  verbal.  od  zevkariti.  8taf\je  koje  hivUf  kad  tko 
set^kari. 

zevkArHl.  z^vkarim.  v.  ivipf.  beguem  leben,  vitam 
ago  comniodam ,  cf.  uziiriti.  Rj.  živjeti  na  zevku, 
kcmod.  glagol  se  drukčije  ne  na/a^t^ 

zgad,  f  ein  ekelhaftig  IMng,  taedium:  idi  zgadi 
jedna.  Rj.  a-gad  (s  promjenom  glasa  8  pred  g  na  z). 
stvar  kojn  fte  tgadi,  gadna. 

zi^ftdltl,  dim,  V.  pf.  Rj.  H-gndid.  v.  itnpf.  gaditi  (i 
ae).  —  1)  ifkelkafi  madie^t.  fastidium  creo:  ^e  zgadi  ti 
p8U  mrcine.  Rj.  zgiulili  kome  što,  učiniti  da  mu  bude 
gadno,  gadljivo.  —  2)  su  se,  refleks.  zgSdlm  bo  (i 
zgUdi  mi  96),  ICkel  b^ommen,  taedet:  zgadio  aam  »e 


na  — ;  zgadilo  mi  se.  cf.  aagaditi  ae.  Rj.  postati  gadno, 
gadljivo,  ndi  zgr^titi  se. 

zgAflJaige,  n.  Rj.  verbal.  od  zgagjali  (»'  se).  — 
/.  1)  radnja  kojom  sgagja  n.  p.  iz  puške  (daa  TrefTen, 
coUineatio.  R^.).  —  2)  radnja  kojom  tko  zgagja  (po- 
gagja)  što.  vidi  pogagjanje.  —  //.  stanje  koje  biva, 
kad  se  što  sgagja  {viai  dogagjanjc.  Rj.). 

zirftiljati,  zgaaam,  v.   impf.   Rj.  s-gagjati.   v.  pf. 


zgoditi  (i  se).  —  /,  IJ  treffen,  coliineo:  dobro  sgagja 
iz  puAkc.  Rj.  vidi  pogagjati  3.  —  8viDJari  usunu  za- 
oštren klipić  (viriz)  pa  ga  jedni  Soraju  Stapom  u  vi- 
sinu, a  drugi  Stupovima  u  visini  keće  (zgugjaju).  Rj. 
63a.  —  2^  ireffen,  finden,  invenio,  cf.  pogagjati  5i: 
Koji  spagja  u  plauiDu  klance.  Kj.  —  II,  sa  se,  refl^a. 
vidi  dogagjati  »e.  Rj.  —  Rekla  je  gra^a  tako  se 
zgagja  (tako  biva  na  svijetu).  Posl.  371.  Tko  čini  lito 
ne  valja,  zgagja  mu  se  4to  ne  bi  htio.  ĐPobI.  127. 

zgAranJn,  ti.  ustio.  Stulli.  verb.  od  zgarati,  koje 
vidi.  vitli  zgorijevanje. 

zg^drati,  zgilram,  r.  impf.  urere,  comhurere*  Gon- 
dulić:  kao  Ijepir,  koji  udara  oko  ognja,  ki  ga  Mgara. 
8tulli.  8-garati  »  pron^enom  glasa  s  pred  g  na  l 
vidi  zgorijevati,  sagorijevati,  v.  pf.  zgorjeti. 

Z|C&zitl,  zim,  f.  pf.  eertreten,  conculco.  Rj.  a-ga/iti. 
V.  impf,  gaziti  —  fli  si  ae  poturćio,  časnog  krsta 
pod  noge  zgazio?  Npj.  9,  7.  Pa  ga  Srbiji  u  boju 
zgaziše.  4,  191.  Tu  palanku  moju  razorio,  carski 
barjak  pod  nogom  zgazio.  6,  309. 

zgftba,  f.  der  Knirps,  homo  pusillus.  Rj.  isp.  £o- 
vječič,  Čovječuljak;  &uMca,  £ura.  —  riječ  može  biti 
tugja.  Osn.  29. 

Zj^ftdiati  se,  dfam,  se,  v.  r.  pf  (u  Srijemu)  ziwergeln, 
ausmagern,  emacresco.  Rj.  s-gedŽati  ae,  postati  gedjav. 

Krfergolifi,  tim,  v.  pf  koga,  svezati,  eusnmmen' 
binaen,  colligo.  Rj.  a-gergetiti.  isp.  pogergetiti.  urp. 
gerga.  egergetiti  ljude,  i.  j.  svezati  gergu,  gomilu 
{judi? 

zgib.  Uf.  (u  0.  Q.)  {pl.  zgibovi)  vidi  pregibao.  Rj. 
i  sgn.  kod  pregibao.  a-gib.  ono  mjesto  gc^e  se  sto 
pregne,  pregiblje. 

zgTfluti,  nem,  v.  pf  s-ginuti.  vidi  poginuti,  v,  pf. 
je  i  prosti  pinuti.  —  Ili  mačka  ili  mačak,  ztjinuti  <V 
bijedni  svračak.  DPosl.  83. 

z^irliiVHO,  zglJivca,  Ml,  (u  Hrv.  u  krSčana)  vidi  prije- 
klad.  Kj.  H-glavac.  vidi  i  priiekladnik,  prekladanj. 

zglAvak,  /glavka,  m.  das  Gelenk,  articulus:  uhvatio 
sglavuk  meso.  cf.  zglob.  Rj.  vidi  i  zglob,  žlob.  — 
Guta,  2)  bolest  u  kojoj  oteku  zglavcl  u  nogu  i  u 
ruku.  Hj.  l(>8b.  Živa  riječ  Božja  prolazi  tja  do  raa- 
t&vljanja  i  diijlie  i  duha,  i  zglavaka  \  mozga.  Jevr. 
4,  13.  (Čovjek)  udari  ga  (Jakova)  po  zglavku  u  stegnu. 
te  se  Jakovu  i^ČaM  stegno  iz  zglavka.  Moja.  I.  3li,  1£5. 

zglAviti.  zgltlvim,  t\  pf.  n.  p.  Sto  novaca,  t.  i.  sa- 
staviti, zusammenbringen,  eonficio.  Rj,  s-glaviu.  sn^ 
protno  razglaviti.  v.  impf.  glaviti.  —  Ako  proda  neSto 
od  baHine  svoje,  ako  bi  se  pomo^o  i  sglavio  koliko 
treba  za  otkupa  onda  ueka  isplati  i  tako  opet  dogje 
do  svoje  bahine.  Mojs.  111.  ifo,  2(5. 

zgl^danje,  n.  das  gegenseitige  Anblicken,  aspeciio. 
Rj.  verbal.  od  zgledati  ae  radr\ja  kojom  se  tko  zgled^ 
8  kim. 

1.  zgrlfidatl,  zgr^dfim,  v,  pf.  Rj.  s-gledad.  —  JJ  er- 
blickenf  conspicor,  cf  aogledati.  Rj.  t.  impf,  sagledi- 
vati.  —  M  se,  pass. :  Kad  se  zgleda  nov  n^jesec,  onda 
gdjekoji  govore:  Zdrav  zdravljačel  novuovljaćet  Rj. 
423a.  Kakva  jaAe  vrauca  od  megdana  . .  .  kad  ga  igra. 
zgledati  se  ne  da.  Npj.  2,  466.  —  2)  sa  se,  ree^prvć. 
zgl^ati  se,  zgTiMumo  se,  sich  geaenseiiig  an^liefeaii, 
invicem  se  aspicere.  Rj.  v.  impf.  2  zglMati  »e.  — 
Zgledaše  se  tridcat  kapetana,  sgledaše  se,  pa  »e  osuđe- 
nu Se.  Npi.  3,  96. 

3.  zgledati  se,  zglSd3.mo  se,  o.  r.  impf.  j»M  ge^em- 
scitig  anblickcn,  invicem  se  conspieere.  Kj.  reHpro^ 
v.  pf  sloz.  1  zgledati  se.  —  8tarac  povede  konja  po 


il 


I^tk 


—  841  — 


tgnnvkii  80 


* 


TaSaru,  a  sav  se  va&ar  sleže  oko  niegA,  pa  m  «tn  jrta- 
dose  žgledati.  jer  uiko  ne  «me  ni  da  zapita  po  Sto  je. 
Npr.  38.  .leiian  izmepjii  van  i/da''e  me.  Onda  tte  ?*<V- 
nici  zgUdahn  mefiju  aohom,  i  čupahu  se  ?.a  fcoj:^ 
govori.  .Tov.  13,  3^.  I  igleđuhu  ne  od  čuda.  Moja.  T. 
43,  33. 

KglOb,  zglciba,  m.  —  J)  (u  Dalm.)  vidi  zglavak : 
vidi  uiu  »e  «vaki  zglob  (kad  je  ko  u  tijcRoe  haljine 
obuĆen.  Kj.).  —  2)  (u  Pa^trov.)  imiž  i  iena,  Ehepaar. 
conJHgc^:  lijep  zglob;  da  ružna  z^^oba!  Rj. 

Kffiftbl,  f.  pl.  (11  G.  G.)  vidi  kovćie.  Rj.  vidi  i  kop^; 
imbrete,  maite. 

z^l6bitl,  zg^robliu,  r.  pf.  n.  p.  lije«,  (dua  Zerstreute, 
ZtrUgte)  susammeniegenf  dan  Geschirr  Eusamuicn' 
brinffen,  compono,  colh'go.  Rj.  H-plobiti  sto,  Jcao  sa- 
stantij  ehiti  raslozenOj  razasuto  šio.  fittprotno  rnz- 
globiti.  V.  inipf.  z^lobljavati. 

zglobljfivanje,  n.  das  Zusiammenfugen^  consertio, 
Rj.  terhal.  od  zglobljavati.  radrtju  kojom  tko  sglo- 
hljava  što. 

ZglobllAvatl,  Zfrl&bljavam,  v,  impf.  SHStimmenfiigcn, 
ronsero.  Rj.  B-globljavati,  kao  mmtarljdti,  zhijuti  razlo- 
ieno,  razasuto  sto.  inp.  Šipiliti.  suprotno  razglabati. 
«•  pf'  /globiti. 

7.gnftU.  zgnam,  vidi  eagnati.  Rj.  e-gnati.  vidi  i  stje- 
rati. V.  impf.  zgoniti. 

zgnj^riti.  zgnjSflm,  v,  pf,  eMsatntnenkneteny  ftubigo, 
depso.  Rj.  B-gnjećiti.  ri^*  Rpapuljati.  v.  impf.  gujećiti. 
—  One  ee  kurvahu  u  Miiiiru.  ondje  im  pipaSe  grudi, 
i  ondje  trn  zgnječiše  dojke  djevojačke.   Jezek.  S3.  3. 

zgadit,  f.  —  1)  die  Gelegenheit,  Ttegucmlickkeit. 
opporiunitas :  živa  zgoda,  brate  I  Zgoda  dug  napla- 
<Suje  (PohI.  88).  Rj.  ijap.  zgodan,  zgodno.  —  Do?Io 
mi  na  tulac,  L  j.  na  sgodu,  na  ruku.  Rj.  755a.  81uga 
nagje  zgodu  pa  svome  gospodaru  dnue  za  vraU  Npr. 
17.  Evo  vode,  evo  žive  zgode  \  kouaka  dobra  za  Tu- 
raka. Npj.  4,  2(>.  Kod  ovaca  uiko  biti  ne  de...  aade 
fmo  im  zgodu  uhvatili  ali  jutros  ali  nikadare,  da 
udrimo  na  gradsku  planinu.  4,  417.  Nije  mogao  to 
odmah  učiniti,  nego  je  ćekao  zgodu.  Danica  3,  2C>8. 
Stanu  gledati  zgode  i  tražiti  uzroke,  da  opet  ua  njih 
udare.  5,  47.  Gde  nam  kod  ondašnjega  arhimandrita 
imao  gospodski  kvartir  i  svaku  dru^i  zgodu  i  po- 
trebu. Npj.'  4,  IX.  Od  tada  trazuse  zgodu  da  ga  izda. 
Mat  2G,  !(}.  To  pokazuje  da  je  u  svemu  op^tinskome 
životu  bilo  zgoda  za  take  prijestupe.  DM.  72.  — 
2)  (po  jugozjip.  Vraj.)  der  FaU,  casus,  cf.  dogagjaj  2. 
Rj.  vidi  i  nagodba  1,  slupaj   1. 

zgMtm,  ?:godna,  adj.  gans  recht,  he^uem^  oppor- 
tunus:  zgodna  pu^ka,  put  Rj.  i.tp.  adesan  1.  —  Pa 
dogovor  zgodni  uCinifie.  Rj.  148b.  Stane  tražiti  zgodno 
drvo  sa  noHHe,  Npr.  133.  Zgodno  kao  Ciganinu  u 
kladama.  Poal.  88.  Molim  da  bi  je  (poslovicu)  zapisao 
i  sa  zgodnom  prtlikom  meni  poslao.  Lll,  Tu  nagjo^ 
Četiri  hiljade,  pod  ogjelom  i  zgodnim  oružjem.  Npj. 
5,  46.  i^to  je  ovo  mesto  zgodno  za  vojsku.  MiIo5  82. 
Kaže  da  je  zgodan  nučin,  kojim  ja  .  .  .  Nov,  Srb. 
1818,  392.  Mjesto  se  za  sngjenjo  biralo  najbliže  i  naj- 
ego^ije  parcitua.  DM.  2BA.  Hija§e  momće  crnomanJBBto 
lijepijeh  oćiju  i  zgodna  rasta.  Prip.  bibl.  65.  Mp. 
zgodno  adv. 

zgddttl,  zgadim,  v.  pf.  Rj.  s-goditi.  vidi  sagoditi. 
c.  impf.  zgagiati  (•"  se).  —  /.  1)  tre^en^  ferio^  col- 
lineo.  Rj.  —  Kaplja  te  zgodila!  (Kletva),  Posl.  133. 
Obje  pukle  (piiSke),  Osmana  zgodile,  Npj.  4,  270.  Ili 
pravog  ne  zgodismo  puta.  i,  386.  vidi  pogoditi.  i>». 
zga^ati  1  t  S.  —  2)  (n  pjesmi)  učiniti  aa  se  dogodi, 
geschehefi  lassen,  esae  jubeo :  Bog  zgodio  i  Bogorodica. 
Rj.  vidi  dogoditi,  v.  impf,  goditi  1.  —  Tf»  sa  se.  — 
X)  vidi  dogoditi  se.  Rj.  refleks*  —  2)  vidi  pogoditi 
le.  Uj.  reciproć. 

7.g5dno,  adv.  beguem^  opjtortune.  Rj.  —  Zgodno 
su  nam  natSnili  orfcvu.  Npj.  2,  210. 

zgdjiti,  zg^jim,  V.  pf.  a-gojiti.  t^*^(  odgojiti,  uzgojiti. 


V.  impf.  gojiti.  —  A  stara  majka  Ijubljiva,  te  mi  je 
kosu  sgojila,  oplet*  mi  kosu  na  fesu.  Herc.  232. 

zg&ljii,  (U  Cetini)  sa  svijem,  durchaiis^  prorsus: 
'polja  crna  vuna;  zgolja  bijela.  Rj.  «clr.  e-goija  {OBH. 
gf»,  gMa).  vidi  i  posve.  isp.  sasma. 

zg'ftlJaT,  adj.  6to  je  zgolja  cisto,  nepomije&ano  ni 
R  ćim.  isv.  cijel  2.  g8  2.  —  »Nečisto  ti  je  žito.«  »Ta 
vidiž  li,  daje  to  zgoljno  zrno.*  »To  je  zgoljna  istina.^ 
J.  Bogdanovi(^ 

z^On,  zg^na,  m,  (u  Dalm.)  onaj  komad  zemlje 
izmov'ju  dva  mrginja,  Rj,  s-gou.  dem.  zgonćid 

zgAririt',  m.  dem.  od  zgon,  Rj. 

zgAndžnti  se,  džam  se,  v.r.pf.  vidi  zbondžati  se. 
Rj.  fl-gondžati  se,  izmt^aviii. 

z^Anlti,  zg<^n'lDl,  v.  impf.  mdi  sagoniti.  Rj.  a-goniti. 
vidi  i  stjerivati.  v.  pf.  zgnati. 

zgArJpH  (zgftreti),  zgDrim,  v.  pf.  Rj.  s-gorjeli.  vidi 
stt^orjeti  (sagoreti).  v.  impf.  zgarati.  —  /,  J)  zh- 
sammenffrennen^  conflo:  Tako  zgore  kucka  Ikonija. 
Rj.  neprclazno.  —  2)  verhrennen.  comhurot  cf.  spa- 
lili. Uj.  pr^azno.  —  IT.  »a  se,  refleks,  t.  j.  viitra, 
zu  Glut  zusamvtenbrennethf  ardore  conflcior.  Rj.  — 
A  to  maln  kolcbioji,  nepo£iA(^na  i  u  njoj  vatra  ra- 
.^trkana  i  \o(\  se  sgorela.  Npr.  142, 

ziroropt\iliH  se,  zgorftpildTm  se,  v.  r.  pf.  vidi  Bgra- 
nuti  se.  Rj.  i  »v".  kud  zgranuti  se.  s-goropaditi  se, 
postati  goropitdan.  r,  impf.  goropaditi  se. 

zgotoviti,  vim,  r.  pf.  n.  p.  nn5ak,  jelo,  hereiten, 
adparo.  Rj.  s-gotoviti.  Wdt  ugotoviti,  uzgotoviti;  upa- 
ri(*ati,  uvigjati.  v.  impf.  gotoviti.  —  Zahrkati,  1)  n.  p. 
kako  Žitko  jelo  od  brafina,  t.  j.  rgjavo  ga  zgotoviti. 
\l\.  ItUb.  Zmaju  zgotove  referu  pa  ga  fckaju.  Npr. 
11*7.  Zakolji  to  jagnje  i  oderi.  a  ja  ću  ga  zgotoviti. 
Danica  5,  37.  Nakolji  mesa  i  zgotovi.  Mojs.  1.  48,  Ifi. 
8U  se,  pnus.:  Zameo  kao  svinjsma.  (K&d  se  sto  ružno 
zgtAovi).  Posl.  84.  Zapovjedi  da  se  zgotovi  ćast  kod 
jednopa  seljaka.  85. 

KgrftbitI,  bim,  v.  pf.  ergreifen^  corripio.  Rj.  s-gra- 
biti.  isp.  popasti,  ^šepati.  tJ.  impf.  grabiti.  —  Kad 
tamo,  ali  baba  pod  krevetom,  on  tgrabi  babu  pa  je 
izvuCo  ispod  kreveta.  Npr.  Ifi.  On  zgrabi  kapu  s  glave 
pa  njom  u  masnu  ^orbu.  Posl.  321.  PritrCnv  Dand 
Btade  na  Kilistejina,  i  zgrabi  mač  njegov  i  pogubi  ga. 
Ham.  I.  17,  51.  Tada  David  zgrabi  haljine  na  sebi  i 
razdrije  ih,  II.  1,  11.  T-jivovi  iVi  zgrabise  i  sve  im 
kosti  potrSe.  Dan.  G,  24. 

zgrftdft,  f.  Rj.  za  postanje  isp.  zgraditi.  dem.  zgra- 
dicn.  augm.  zgradina.  —  t)  dtis  Gebnude,  aedificium. 
Rj.  vidi  gragja  2,  gragjevina  1,  staja  2,  bina*.  — 
Žioka...  u  ku6i  i  u  drugijeh  zgrada.  Rj.  l&Db.  Oaje- 
čina,  zgruda  od  sjeka  nepokrivena.  Rj.  471ft.  Perio- 
nica,  po  velik tjem  kuiJtima  ona  soba  ili  tgrada  gdje 
se  peru  koSulje.  Rj.  494b,  Kad  bi  se  Srbi  sabirali  po 
zgradama,  jamačno  bi  oni  imali  i  rijeĆ  •zbornica.« 
Nov.  Zav.  VIII.  Ako  bi  kmet  .  .  .  kaku  zgradu  pri- 
gtadiOj  to  sve  ostaje  agi.  Slav.  Bibl.  1,  87.  —  2)  (u 
C.  O.)  der  Zaun^  srpes,  cf.  gradina,  ograda.  Rj.  vuH 
i  ogragja,  zagrad,  zagrada,  zagragja;  kotnr,  mogja. 

zgrAdim.  f.  dem.  od  zgrada.  Rj. 

Zgr&dinii,  f.  nugm.  od  zgrada,  8tulli. 
zgrAdfti,  zgriidTm,  Vidi  sagraditi.  Rj.  r.  pf.  s-gra- 
diti.  r.  impf.  sagragjivati;  prosti  graditi.  —  Velje  ću 
ti  jade  kaievnti,  sto  zgradiše  neki  Crnogorci  megju 
vaSom  ku(?om  Petrovima.  Npj.  5,  12  (kaževati  dijalekt, 
mj.  kazivati).  Zgradise  oltar  da  prinose  na  njemu 
žrtve.  .Tezdr.  3,  2. 

zgriinov,  zgranftva,  w.  bijesan  čovjek,  ein  uHge- 
siHmer  3fctt.<tcA,  homo  importunus.  Rj.  —  riječi  s  takim 
nast.  riđi  kod  (?alov. 

zgh&nuti  se,  zgrSu€m  se,  v.  r.  pf.  rasend  tverdent 
in  furorem  verti.  Rj.  vidi  drnuti  se,  pridmuti  se,  po- 
goropaditi  se,  zgoropaditi  se,  pomamiti  se,  smuMti  ae. 
V.  impf   zgranjivHti  se.  isp,  bjeSnjeti.  —  Kad  konj 


zg^l^]lTa^]e 


—  843  — 


ilbBaU 


ima  iuni,  on  je  kao  bijesau  (kao  Čovjek  kad  se  zgrane). 
Rj.  I62a. 

zi^ranjiranjis  n.  điu  Basenđirerden,  fnror.  Rj. 
vfrhal.  od  zgranjivati  se.  stanje  koje  bitui^  kad  se  tko 
igranJHJe. 

zii^ratijfvAti  sn,  K^ritnjujem  ac.  r.  r.  impf,  rasetui 
iccrdert.  in  furorem  rcrii.  Rj.  rtrfi  drnjivnti  ae,  goro- 
pndili  se,  r.  pf.  zgruniiti  pe. 

ZgHUi.  rim,  f.  ;)/.  »-gnjili,  kuo  itttvUi.  v.  iinpf. 
prosti  gri^ili  (t  ne).  —  i^kvrčiti,  vidi  zgrHii.  Rj.  ()80a 
(n.  j).  nope).  ?!konivo»  fikornjavo  n.  p.  platno  (kao 
zgrcfMoK  Rj.  842l».  Tako  zgrčen  na  tvoja  vrata  ne  do- 
Itizio!  Posl.  207.  atk  se,  rellek«.:  Tako  se  ne  zgrčio 
kao  kluvko  u  reAeto!  Posl.  3(jrf.  Zgrčio  sam  »ci  po- 
giirio  ee  veoma,  vae  dan  idem  »jeian.  Ph.  3H,  8. 

zsrr&^'atl,  ttjim.  u.  ;>/'.  ft-greSiuti  grozgje  n.  p.  n 
čabru.  r.  itupf,  gre^tali.  (u  Hrv.) 

z^rvCikljuli  si^,  kljain  ae,  t.  r.  pf.  u  zafroneci: 
Orgiir,  lurgur,  zgrgukjjuln  ti  se  i-rijeva,  dokle  ne 
ugonetaM  (verigo).  Kj.  f*-grgukljnti  se.  dntkčije  se 
ne  nohodi. 

z^rljati.  jcm,  v.  pf.  cnrUrmen,  ctdefucio:  nigdje 
tnjest.a  njrijuti  no  uioie  (Posl.  'JIŠ).  Rj.  »-grijati,  r. 
impf.  /.grijev.iti. 

z^iJ6^[li,  zgrijeSTm,  r.pf.  Wrfi  flagrije&ili.  Rj.  a-gri- 
jeSiti.  tj.  impf.  grijeAitj.  —  ^to  su  momci  Bogu  zgri- 
ješili! Herc.  30(i.  Zgriješio  mm  kio  sam  preatupio 
zapovijest  Uoapodujii.  8nui.  I.  15,  24.  Ispovijedam 
grijehe  kojima  ti  zgriješisino.  Neui.  I,  *>. 

iffrlj^vnnje,  n.  wr6.  od  zgrijevati.  radnja  kojom 
tko  tgnjfvii  sto. 

z^rlJ^VHli,  Rgnjeviim,  «.  impf.  vidi  zgrijati  (v.  pf.). 
Stulli.  fi-grijcvati  a  promjenom   (jlasa  a  pred  g  nu  z. 
XjB:r1sl  i,    zgri/.cm,    t\  pf.   ahfreasen,   drpasco.    Rj. 
ft-griati.  v.  impf.  /grizati. 

Zj^jzanje.  n.  das  Ahfressen,  Alvjcidcn,  depasiio, 
Rj.  i'erhfd.  od  zgri/.nli,  koje  vidi. 

zfi^rfzAti*  zgrtzam,  r.  impf.  ahfressen,  dtpasco.  Rj. 
t»-grizftti,  gristi  šio  s  čega.  v.  pf.  zgriati. 

zgrnuti,  zgfnem,  v.  pf.  Rj.  a-grnuti.  v.  impf.  zgr- 
tati. —  f.  J)  zusumfnenscharrertt  corradoj  rolligo. 
Rj.  zgrnuti  što  n.  p.  na  hrpu.  suprotno  razgrnuti. 
—  Zgnuiču  na  njih  zlu,  eirijele  avoje  pobarai-u  na 
ujih.  Moja,  V.  32,  23.  —  2)  tcegscharren,  derado: 
irgrni  pljevu  aa  žita.  Rj.  —II.  sa  ae,  refleks,  su- 
šom m  eri  lau  fen,  confUiOf  cf.  »leći  ae:  Va«  se  eerat  i 
krajina  tgrnu.  Rj.  i  8yn.  kod  aleći  se  2. 

Zjrrdzitl  se,  zgrozim  ae,  v.  r.  pf.  zusammetischau- 
d<rn,  cohorreo.  Rj.  a-groziti  ae.  v.  impf.  prosti  gro- 
ziti ae  1.  —  Ali  da  im  dogjc  narod  u  ku^u,  pa  da 
zaiAt«  .  .  .  odmah  hi  se^  sgrozili  kao  da  je  smrt  do§la 
preda  njih.  Rj.*  XV.  Otiđite  ne  tome,  nebeea,  i  sgro- 
gite  se  I  npropaaiitfl  »o!  Jer.  2.  12.  (carevi  čt  ae  nji- 
hovi zgroziti  od  tebe.  Jezek.  32,  10, 

z^fatiti  se,  zgržtT  mi  ae,  v.  r.  pf.  Art  Eckels, 
uenti  vntn  z.  Ji,  Fettes  ««f^  oder  ein  Stcin  im  Brat 
!>£,  horret  pulutuio.  Rj.  a-gržtiii  ae.  vidi  zgaditi  ae. 
V.  impf.  proiti  grštiti  aet  gratiti  ae.  egrsti  se  gdje- 
kome.  kad  jede  sto  vrlo  masno^  ili  kad  zagrize  ka- 
menčić n  h{)rbu. 

zg-fliinje,  n.  Rj.  verbal.  od  zgrtati.  —  1)  radnja 
kojom  tko  zgrće  sto  «.  p.  na  hrpu  (das  ZuRammen- 
aeharren,  coTlectio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojotn  tko  zgrće 
M.  p.  pljevu  sa  žita  (daa  Wegscharreu,  derasio.  Rj.). 
Zgl^tatl,  zgK-em,  r.  impf.  Rj.  s-grtati.  v.  impf.  je 
i  prosti  grtati.  r.  pf.  zgrnuti.  —  1)  zt^summenschurren, 
eorrado,  colligo.  Rj.  zprtatt  što  n.  p.  na  hrpu.  suprotnu 
razgrtati.  —  Bezbožnik  proždire  pravijega  od  sebe  .  .  . 
kao  ribe  uiorake  . .  .  hvata  ih  u  mrežu  avoju,  i  zgrćr 
t/l  pregjom  Hoojom.  Avak.  1,  15.  —  2)  auseinander- 
sclian'en,  derado,  dispergo.  Rj.  zgrtati  ^to  sa  čega, 
n.  p.  pljevu  sa  Hta. 

zgrObatl,  zgrCihara.  r,  pf.  Rj,  a-pruhaii.  v.  impf. 
grubati.  —  J)  zersiosscn^^^niundo.Vi/].  zgrnhati  »tOj 


gruhafući  stući.  —  St)  m  se,  refleks,  o.  p.  nijea  sti- 
jene, 8  tavana,  susammeHntUrzen^  corruo.  Rj.  aruha- 
jući  spasti  (spadnem),  n.  p.  s  tavana,  vidi  skrhati  ae 
1.  isp.  Btrmeknuli. 

ZjiCTilsuti  se,  ^nm  se,  v^idi  ugru^ti  se.  Rj.  r.  r.  pf. 
a-grucati  ae.  vidi  i  progruSati  se.  zffruŠa  ne  mlij/ko. 
V.  impf.  gruSnti  rc. 

ZjfrA&iti.  zgrO^m,  v.pf.  zerstosacn,  c^tttundo :  zgrnU 
malo  aoli,  t.  j.  iatuei  juakar  i  pokrupno.  Rj.  »*gni* 
i-iii.  vidi  ugrut^iti.  v.  impf.  gmi^iti. 

z^dvafi,  zgrfivam,  —  I)  vidi  Kgruhati.  Rj.  — 
2)  zgruvati  .'*e,  r*(/»  zgruhati  ae.   Rj. 

zrAbfli,  zgT^blm,  <al.)  vidi  zadubiti:  MiloA  sgubi 
Turakog  ('ar-Miirata.  Rj.  n-gubiti,  t*ifli  i  pogrubiti  1. 
V.  impf.  gubiti  9.  ^ —  1  njt^  ho(?e  da  pojrubi  uja  .  .  . 
■  Zove  uja,  da  i  tebe  sgubi.  Npj.  1,  G'2t\.  Mutap  Moatu 
odaijet^e  glavu,  Cine.ir  Jnufco  <^iroč-kapelanu  .  .  .  Knd 
zguhiše  (hiroč-kapetana  .  .  .  >1  nu?ni*  ai  jadnu  ucv'jelio, 
jer  mi  sgubi  moga  gospodara.  Npj,  4,   20fct. 

zictt^'iti.  *T\m,  V.  pf.  Rj.  8-gu6iti.  vidi  aufpjčiti.  t 
if**Pf-  fiuf'iti.  —  1)  saviti  Sto  u  guku,  rusamfnenbalUn, 
ronglubo.  Rj.  —  2)  sa  se,  refleks.  r.aviti  se  n  guku. 
rirfi  zgnrili  ae.  Rj. 

ZffAlill,  zgDtTm,  V.  pf.  ahreisscn,  schinden,  dcripio, 
excorio:  haljinu,  kožu.  Rj.  a-guliti.  r^idi  zdorati,  sb- 
derati,  aadrijeti.  v.  impf.  zgiiljivati.  —  ZKgjem  u  Aumu 
da  ulovim  knku  zvjerku  da  zgulim  mj/i^init.  Kad 
tamo,  a  to  dvije  arne  ...  pa  ih  uhvatim,  te  zgulim 
8  7ijih  mjesine.  Npr.  IBl.  Sedlo  zguli  8«  nlata  srosx, 
Mujo  aedlo  uprtio  na  ae.  HNpj.  4,  53.^. 

zirnljiraiije.  n.  rfas  KniblO.t.sen,  d^tud^ziio.  Rj. 
rtrbitl.  od  zguljivali,  koje  vidi. 

zgruljfvati.  zgfiljujem,  v.  impf.  enthUissen,  dentido. 
Rj.  fl-guljivati.  »•.  impf.  jtrosti  guliti,   v.  pf.  zguliti. 

Zf&riti  se,  rim  se,  r.  r.  pf.  aich  sttsammtnsi^ken 
(vor  Kfilte),  vontrnhi.  Rj.  e-guriti  »e  «.  p.  od  sime. 
vidi  zguČili  ae.  v.  impf.  prosti  guriti  se.  —  Kriva, 
nekaka  avinjaka  bolest,  od  koje  se  sviajfe  sffuri  pa 
se  obri5e.  Rj. 

zgusnuti  se,  zgi^sne  ae,  v.  r.  pf.  diek^  dicht  icerdnt, 
comiensor.  Rj.  s-guatt)«uti  ae,  postati  gusto,  isp,  akrk- 
nuti  ae  1.  r.  impf.  guanuti  ae.  —  Dokle  se  »uruik* 
ne  cgutne.  Rj.  184b.  Snjetanik,  po  vrha  zqu»»ui 
(kao  uairen)  snijeg  po  kome  ae  može  Ići.  Rj]  G96b. 
V«T  pomui^eno  pretvaranjem  u  >a«  i  »s<,  ggufmt  m 
u  >h  i  >i«.  Rad  1,  122. 

ZjgAti^ati,  žvum,  ziratrMjntI,  Ijain.  r.  pf.  rerdrv 
cken,  confringo.  Rj.  a-guŽvati,  a-guŽveljnti.  vidi  u 
gužvati,  izgužveljari ;  ugužvati.  v.  impf.  Rivati,  gu- 
žveljati.  —  Kad  joj  ^djevojci)  on  (proaac)  košulju^ 
ona  je  razvije  i  po  tom  je  u  brzo  zgurveija  i  meto« 
pod  pazuho.  Poal.  179. 

zi,  dodaje  ac  (oaobito  n  Crnoj  Gori)  iza  mnogijfh 
rijeW,  n.  p.  jedni  zi  ljudi;  ja  sam  zi  vidio  tii  «emlju. 
Koji  zi  au  lakomni  na  blago.  U  jadnoj  zi  Crnoj  Gori 
lomnoj.  Ovamo  ide  i  njojzi,  koje  se  govori  po  .'sivemu 
narodu.  Rj .  vidi  ei  4.  —  Re^e  carev  sin  njojz\ 
»Kad  đogje  .  . .  Npr.  22.  Dokle  mudri  mudrovah«, 
ludizi  grad  priraiAe.  Poal.  65.  (»je  veljizi  konji  igraju 
malijema  trbusi  pucaju.  72.  8vnki  ovan  visi  o  »oth 
jojzi  nozi.  DPoal.  118.  Obrnii  ae  na  desHojsi  nrani. 
Npj.  5,  13.  To  au  knjazu  bile  vjerne  aluge,  a  mofoj:i 
kćeri  dva  gjevera.  5,  497.  Mi  stariti  niamo  takvi  bili. 
5,  536.  i^to  mene  diioaa  okudi  mladojei  Pjepoj  tj^ 
vojd.  Herc.  257.  Ne  ba3  za  to  &to  je  m  HJojs%  (a 
knjizi)  zakonik  iJu^anov,  nego  osobito  za  to  što  je 
(4  njitjzi  poave  ozbiljna,  temeljita  unućua  miđoja. 
Rad  1.%  178. 

zlbanjc,  «.  vidi  ljuljanje  1.  Rj. 

zlbatl,  zlbam,  (/Ubijem),  (u  Banatu.t  vuit  ijuijaii  i 
Ri.  i  st/n.  ondje,  zibati  h.  p.  dijete  (u  ripct),  c.  pf 
zibnnti. 

zibnull.  nem,  rt^c  Ijuljnuti,  Rj.  r.  pf.  zibnoti  «. 
p.  kolijevku,  v.  impf.  zibati. 


Kifli 


—  843  — 


dva 


sTflI,  m.  (foe.  ziđu)  die  Mausr^  munu,  cf.  Kad.  Rj. 
vidi  i  bedem  (beden),  duvar,  mir  5.  auijm.  zidina.  — 
Megjii,  3)  opmda  od  kamena,  kao  r*W,"ali  bez  kre^a 
i  zemlje.  Rj.  35la.  Omegjina,  temelj  od  me^'jo  (sida). 
Rj.  458a.  Hovrnja,  2)  povrh  tidoru  nastavljena  megjii 
od  eitno^  kamenja.  Rj.  ()99a.  8tihoy.id,  auhome^iuH. 
sid  bez  krda  i  zemlje.  Rj.  727b.  Pa  xapanež  tida  i 
nevolje.  IINuj.  4.  488  (zidane  tamnice).  Grad  veliki 
ima&e  sid  veliki  i  viiok  sid  gradski .  . .  bjeSe  ffragju 
zida  njegova  jaspis.  Otkriv.  21,  12—19.  u  prene- 
senom smislu:  Ti  au  nam  ljudi  bili  vrlo  dobri  . .  . 
bijahu  nam  zidovi  danju  i  noću.  Saju.  1.  25«  IH. 

Kiduniea,  f.  domus  calce  aedificata.  8tulli.  kuett 
zidana  od  kainefia  ili  od  opeke. 

xidanjf>,  n.  dus  Mauem,  operin  luteriiii  molitio. 
Rj.  verhal.  od  /.idati.  radnja  kojom  tko  zida  što :  So- 
vrnja,  1)  nitno  kamenje  Sto  ne  li  zidanju  mećo  iz- 
megju  velikog  kamenja.  Rj.  ti99a.  Jupovitfi  au  po- 
atavljeni  kao  uiiatojnici  i  upravitelji  tidu^ja.  Npj.  % 
2(>5  (Vuk). 

zidar,  zidAra,  m.  đer  MaurcTj  faltcr  murarius,  Rj. 
vidi  kamenar. 

ziddrev,  zidArov,  adj.  ties  Maurcrs^  murarii.  Rj. 
šio  pripada  zidaru.  —  Valja  da  je  ime  sidarei^o. 
DRj.  1,  104. 

zidarski,  adj.  Maurer-,  pnirariorum.  Rj.  što  pri- 
pada sidarima  ili  zidaru  kojemu  god.  —  Hilo  je 
atarijeb  čudeaa  itmjcHva  zidarskoga.  Priprava  174. 
Roaanka  motika,  kako  ae  tt  Boani  kuje,  na  tri  ugla 
kao  zidarska  lopatica.  DaniČid,  ARj.  557b  {vidi  mi- 
Btrija). 

zkdarstTO,  n.  structoris  munus,  Stulli.  zidarski 
zanat,  posao. 

zidati,  zTdam  (zT^Sm),  t\  impf.  mauern,  opus  la- 
tcricium  molior.  Rj.  v.  pf.  sloi.  it/>zidati,  na-,  o-, 
ob-,  pod-,  Dre-,  pri-,  sa-,  u-,  za-;  tJ.  impf.  slor.  na-ri- 
pjivati,  poii-,  pre-,  pro-,  u-,  za.  —  Kamenje  o<lvxikli  u 
liOznicu  te  crkcu  zidali  od  Ttjegn.  Rj.  198b.  Budale 
kuće  zidaju,  a  mudri  ib  kupuju.  Posl.  .SO.  Zida  kule 
po  oblaku.  90.  OstAlo  je  blago  pobarćio  zidajući  po 
kalu  kaldrme.  Npj.  2,  104.  Što  zidate  grobove  proro- 
cima. Mat.  23,  29.  Da  propovijedam  jevan^elje  ne 
gdje  se  apominjaše  Hriatos,  da  na  tugjoj  zakopini 
ne  zidam.  Rim.  15,  20.  s«  »e,  pass. :  Lazila,  skele, 
po  kojima  se  ide  kad  se  što  zida.  Rj.  321a. 

zMIna,  f.  —  1)  augm.  od  zid.  Rj.  —  Nini  u  kakvom 
Bklopu.  u  velikim  varoSkim  zidinama.  Zim,  353.  — 
2)  zidine,  ztdinS,  f.  pl.  das  Gemauer,  ^faueruaerk, 
die  TriimmeTt  ruinae,  rudera^  parietinae.  Rj,  vidi 
riizvaliue.  —  Arilje,  zidine  od  velikoga  starog  numa- 
stira  u  Srbiji.  Rj.  7a.  Bakanja,  u  Lici  jedna  glavica 
i  navrb  nje  zidine  od  nekakvoga  gradića.  Rj.  47b. 
Kulina,  zidine  od  kule.  Rj.  314a. 

zidni,  adj.  muralis.  —  zidni  zastori.  Stulli.  Ho 
pripada  sidu;  TTanrf-. 

zlft/  na.  der  Russ  in  der  Tabakrohre,  fuligo  ni- 
cotianae:  crno  kao  zift.  Rj.  ono  Što  se  u  čib^^M  od 
pušenja  duhana  nahvata. 

zlj&fot,*  m.  [u  Srbiji  i  u  Boani  po  varoSima)  vidi 
čast,  gozba.  Rj.  riđi  i  Čazba,  Čazbina,  gozbina,  aobet. 
zIJAmot,*  m.  Art  Lehen,  feudi  genus,  cf.  timari: 
Oajeći  ču  be^om  zijamete.  Rj.  nekakav  spahiluk. 

sijan,*  zijiina,  m.  vidi  Šteta.  Rj.  vid\  i  ftkoda,  i 
syn.  ondje. 
zij&niti,*  zljantm,  vidi  fitetovati  2.  Rj.  isp.  zijan. 
zganj«,  n.  Rj.  verhal.  od  zijati,  vidi  zjanje.  — 
1)  radnja  kojom  tko  fija,  prodaje  sjala  (daa  Maul- 
afTen-feil-haben,  blatio.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  tko 
zija  (viče)  (daa  ScUreien,  clamor.  Rj.). 

ziji^t'*  J'^"''  ^*  iinp/.  Rj.  riđi  z^ti.  v,  pf.  zinuti. 
—  1)  Maulaffen  fcil  haben,  hio.  Rj.  kao  sjala  pro- 
davati^  držati  otvorena  usta  pa  gledati,  vidi  blejati 
2,  znriti.  —  Svega  imam  dosta,  ali  svoje  družine  ui- 
kako  ne  mogu  nasititi,   sve  kao  da  ala  te  njih  zija. 


Npr.  73.  Zija  kao  ćup  za  bijelom  negjeljom.  Poal. 
90.  —  2)  schreićn,  clamo:  Ha  zijaS?  Rj.  vidi  vikati. 

zljcb,  »».  tfidi  zijev;  zijebavioa.  —  Tud*  se  kako 
zijeft  po  IJudijeh.  DPosl.  138.  govori  se  i  u  sjet.  Hrv» 

zij^haliea,  f.  vidi  zijevalica.  —  U  Dubrovniku  iz- 
gov.ira  se  ?i,  n.  p.  i  zijehalicaim].  zijevaliea).  Poal.  XrV. 

zij6hrinjt%  n.  (u  Dubr.l  vidi  zijevanje.  Rj. 

zijMiiiti.  zljehum,  v.  impf.  (u  Dubr.)  vidi  zijevali. 
Rj.  r.  pf.  zijebnuti.  govori  se  t  u  Hrv.  gdje  se  prae- 
scns  čuje  zIjeSSm. 

zij^haviea,  f.  (u  Dubr.)  das  (}ahnen,  nseitatio: 
doMn  mu  /.ijehaviea.  cf.  zijev.  Rj.  vidi  i  zijeb. 

ziJ^hnuH.  zljehnem,  r.  p^.  (u  Dubr.)  vidi  /.ijevnuti. 
Rj.  p.  impf.  zijeliati.  —  Ne  m(»že  se  ujedno  kaiiuuL', 
zijehnnt\  pniut'  I  muhu  ubitit'.  DPo8l.  74  (kabnut* 
^-  kibnut'). 

zijev.  m.  —  i)  die  Oeffnung  des  Mundes,  hiatun. 
Rj.  vidi  zijeU.  kad  se  zijevne.  —  2)  das  Gahnen^ 
hiatus:  /a^ao  kao  zijev  po  čeljadma  (Posl.  87).  Rj. 
vidi  zijehavica;  zijevanje.  —  3)  hei  den  \Vcbern,  die 
Otffnang  der  Kelte,  der  Sprung,  das  Vach,  das  Ge- 
lese,  hiatus  .ttamtnis:  Ovoliki  ti  ^-i/eu .'(dignu vAi  nopu 
kaže  se  ženi,  kad  je  nagje  ko  gdje  »uuje  pregju).  Rj. 
u  tkolaca.  —  4)  u  gram.  hiatus:  Glagol  »i-ti<  uzima 
k  osnovi  «vojoj  glas  >d«:  idem,  idući,  idi,  idoh.  Mi- 
klošič  dr^  da  ovo  >d>  dolazi  samo  zijeva  radi.  Obi. 
80.  Da  se  ukine  zijev,  ima  naŠ  rukopis  umetnuto  v. 
Star.  3,  48. 

ziJ6vnliea,  /.  vidi  zevalica.  Rj.  vidi  i  zijebalica; 
žabica  3. 

zlj^va^jo,  n.  Rj.  verbal.  od  sdjevati.  vidi  zijebanje. 

—  1)  radnja  kojom  tko  zijeva  (daa  Giibnen,  oseitatio. 
Bj.):  Pripovijeda  se  kako  ee  nekakav  ćoek  s  tufzjom 
Ženom  u  druStvn  dogovarao  sijevanjem.  Posl.  87.  — 
2)  radnja  kojom  tko  zijeva  na  umoru  (der  letzte 
.■Vthem,  balitua  extremufl.  Rj.).  —  3)  u  gram.  U 
oanovi  se  krajnje  je  pretvara  u  i.  Kad  do  krajnjega 
aamogln-snoga  od  oanove  dolazi  aamoglasno,  ume^e 
se  j  da  ne  bude  zijevanja.  N.  p.  umi-j-em.  Obi.  92. 

zlj^ratl.  zijevam,  i'.  impf.  Rj.  vidi  zijehati.  v.pf. 
zijevnuti.  pretvorivši  se  h  w  v.  —  1)  gtihnen,  oscitor. 
Rj.  —  ZaSao  kao  zijev  po  Ćeljadma.  ruvM  to  muž 
pomisli  da  ljudi  sijevnu  nehotice  kad  drugi  zijevne. 
Posl.  87.  —  2j  den  letzten  Athetn  ziehen ,  efftare 
trtremuvi  halitunt:  ve<?  zijeva.  Rj.  čoirjek  na  umoru, 

—  3)  u  gram.  isp.  zijevanje  3. 

Kij6rnnH,  zljevnem,  v.  pf.  Rj  vidi  zijebnuti.  h  se 
pretvorilo  u  v  gotovo  u  svijek  ^tokavnca.  v.  impf. 
zijevati.  —  J)  einmal  gtihnen,  hio.  R;.  jedan  put 
učiniti  sijev:  Kad  jedno  (čeljade)  Jijem«,  onda  i 
drugima  dogje  te  zijevaju.  Rj.  2<)i)b.  —  2)  de^%  letzten 
Athevi  holen,  ef/htre  exireinum  halitum.  Rj.  zijevnuti 
(posljednji  put)  na  umom,  —  3)  u  gram,  isp.  zije- 
vanje 3. 

zlle,*  zila,  f.  pl.  (St.)  die  Teller,  hei  der  tUrkitchen 
Mustk,  die  Cjfmheln,  ci/mhala:  Ustavite  eile  i  borije. 
Stade  jeka  sila  i  borija.  Rj.  nekaka  sjtrava  u  mu9ike 
Turske,  isp.  cimbal,  kimval.  —  Udari§0  žile  i  borije, 
Rj.  37b.  castagnetta,  Popovič. 

zimu,  f.  {accns.  ifimu,  pl.  zime)  —  J)  der  ^inter^ 
hiems:  tr'i  sam  zime  kod  njega  zimio,  i  ovu  ču  zimu 
zimovati.  Rj.  vrijeme  u  godini  izmegju  jeseni  i  pro- 
ljeća, —  Preko  zime  ka<^  hoče  da  se  jede.  RJ.  198a. 
Oje  če  koji  zimu  prezimiti.  Rj,  210a.  mrazomta  n,  p. 
zima,  kalt,  frigidus,  z.  B.  \Vinier.  Rj.  370a.  Ide  nmo, 
kao  oStra  sablja.  (Valja  pripravljati  branu  za  stoku 
i  ostalo  što  treba).  Posl.  96.  Ko  u  ljeto  ne  radi,  u 
zimu  gladuje.  158  {isp,  zimi).  Zima  zimom,  a  ljetom 
ljeto.  DPoal.  157.  Kade,  braco,  grozna  zima  progje. 
Npj.  3,  364.  Jeaeu  progje,  cina  zima  dogje.  Herc. 
175.  Pod  samu  zimu  otide  u  Boanu.  Danica  3,  213. 
Hercegovci  au  po  ćelu  zimu  peame  pevali.  Npj.*  4, 
XTi.  A  ovo  se  več  prikuv.ila  zima.  Bovj.  44.  —  2)  die 
KoltCi  frigus:  zima   mi  je.  Rj.  vidi  zimica,  studen. 


sIbI 


—  844  - 


zivkati 


—  DrUe  od  sitne.  Kj.  142b.  Nameti  se  simct  i.  j. 
vrlo  ozepsti.  Rj.  41  la.  OzebU^iua,  sluh  Ofl  time.  Rj. 
451a.  Poduzela  me  zima^  l.  j.  zimu  mi  je  i/.nulra.  Itj. 
525li.  Pro:ehi  me  rimu,  t,  j.  oxebao  Ham.  Rj.  BUGa. 
Vrotrnuti  od  sime.  Rj.  614b.  Pukao  cić.  kad  je  r^- 
Uka  cima,  vidi  riču.  Rj.  Sl3a.  Uoljc  Je  boŽiiJ  ktižan 
ne^u  južan.  (Jer  megju  Ijudma  viSe  boleatt  ima,  kad 
je  zinm  uluha  nepo  kad  je  jnka),  Posl.  22.  kimu 
frizde  ue  gleda.  {Nu  eimi  »e  ne  eleda  koja  je  haljina 
lijepa,  uego  koja  je  topla).  90.  Nije  uieui  pu  nogama 
zima,  ve<*  je  meni  po  mom  srat  rima;  al'  mi  uije 
sa  »nijttja  zima,  ve<*  je  meui  »  moje  majke  zimOf 
koja  me  je  za  nedraga  dala.  Npj.  1,  231.  .\li  se  ona 
(vojaka)  zndoiMii,  cbog  juke  time  i  velikoga  Hnijega. 
8ovj.  51. 

xTmK  im  ^\'inter^  hiemc.  Rj.  adv.  (kao  u  zimu). 
upruro  je  atttri  7.  pade:  bez  prijedloga.  —  Zimi  bi 
se  grudale  gjevojke.  Npj.  3,  377.  1  aunce  je  vjerom 
prevrnuto,  te  ne  grije  sivii  k'o  i  ljeti,  a  ja  vjerom 
prevruutj  ue  ću.  2,  37S.  Zimi  aga  ide  po  mehani... 
Ijeii  ide  koujma  na  livadi.  Here.  95. 

1.  zimiea  (/^mica),  f.  (u  Bosni)  u  poMovici:  Nije 
zime  ni  timice  do  Kotorske  tripunjiee  (Poal.  215),  die 
Kdltc,  frigua.  lij.  riđi  »ima  %  studen. 

2.  zimicA.  /.  fchris  initium.  Stulli.  g<yr.ori  se  u  Hrv. 
početak  groznice,  kad  je  groi:ni('acu  najprije  sima; 
po  tom  mu  dotfje  ognjica  ili  vru'Hca. 

zimlnn.  f.  Schvein  oder  Itind,  dan  fiir  tltn  Winter- 
haushalt  g»schlachtet  wird,  carnes  pecudis  mactatae 
pro  hieinc:  brani  8viDJi>e  /.a  ximiau;  ubio  ziminu; 
joS  nijeaam  zimine  nabavio.  Rj.  srinjre  Ui  gocei'c 
sto  se  zakolje^  da  se  jede  u  iimu.  vidi  opai^a  1,  poAJek. 

—  Ovako  so  i  u  Srbiji  osLivIja  drob  od  svinja  kad 
ae  u  jesen  biju  za  ziminu.  Rj.  llKSa. 

zfmiU*  /Trntrn.  vidi  zimovati:  Tri  aimi  zime  kod 
njegu  zimio,  i  ovu  <^u  zimu  ziuiuvali.  Rj.  v.  impf.  i 
Pf'i  ^'  pf-  •'^iož.  pre-zfmiti,   za-. 

zimljvnje,  n.  verbaL  od  zimiti.  stanje  koje  biva, 
kad  tko  šimi  gdje.  vidi  zimovanje. 

zTmni,  udj.  Wi>iter;  hilumtis.  Rj.  Mo  pripada 
zimi  1.  vidi  /.imnji,  zimski.  —  Zimnoj  rcdrini  i 
ljetnoj  oblarini  nije  vjerovati.  Posl.  90.  Zimno  Štene 
i  ljetnu  mlada  ne  valja.  DO.  Kumu  daje  nebeske  vi- 
mne,  a  prikumku  te  zimtie  cičine,  Npj.  1,  156.  Ziihno 
doba  a  drva  ueuml  Straž.  1867,  'JOI.  L'dari(Ju  kuću 
zimnu  i  ljetnu  kuf^u,  i  propnSće  kuće  od  slonove 
kodti.  Amos  3,  15.  Po  tom  ae  govori  za  simne 
duqe  ftoći:  Duga  noć  kao  careva  godina.  Danićić, 
Al^j.  75Sa. 

zimno,  [cmnp.  z?mnije),  kalt,  friget:  jit^e  je  bilo 
eimno;  daiiua  je  zimnije  nego  ju^c.  Rj.  upravo  udj. 
m.  premu  zima  2.  što  pripada  zimi  if.  isp.  stuđan, 
»ttiueu  (adj ), 

zlmniiti,  ?imu5m.  p.  pf.  vidi  živnuti,  ud  eega  je 
ziniuuti  pretvorivši  se  v  pred  u  m  m.  isp.  damnu  i 
davno,  vidi  i  zovnuli.  r.  impf.  zvati.  —  t>n  mi  aebe 
zimnu  aakletara:  »Nu  doneni  nekoliko  karte.  Npj.  5, 
3J8.  Prvog  .Srpskog  vojevodu  eimnu:  iVukotiću  od 
Btarinc  bane!  o,  394. 

zfmnja^a,  /'.  n.  p.  jabuka,  Winttir-Apfel,  pomum 
hibernum,  Rj,  zimna  rt.  p.  jabuka,  kruška^  i  (.  rf.  — 
rijeci  s  iakim  nnst.  kod  ajgiraća. 

zTmnJi,  udj.  Ho  pripada  eimi  1.  vidi  zimni,  zimski. 

—  Nit'  ae  uzdaj  «  zimnju  vedrinu  ui  u  ljetnu  obla- 
ćinu.  DPohl.  84.  Jednom  u  zimnje  dobu  zapali  munja 
jedno  drvo  u  planini.  Priprava  158. 

zimorrižljiv  \n  Srijemu),  zimofrrozan,  zna  (a 
Oalm.),  adj.  vidi  zimomoran.  Rj.  slab  od  zime.  zimo- 
grižljiv  (koga  eima  jako  grize?),  zimo-grozan  (koiji 
se  grozi  od  zimej. 

ztmolTsl,  m.  nekaki  cvijet,  Art  Pftanze,  herbue 
gentis.  Rj.  zimo-list.  StulU  kuže  daje  zimolial  drvo 
ili  biljka,  kojoj  liat  ni  zimi  ne  spada,  tako  sloL  Mp. 
gorocv^et,  milodub,  zlmozeleo. 


zlmomdrttn,  zlmomorna,  adj.  slab  od  zime,  entpfind' 
li'h  gegen  die  Kulte,  impatiens  friffurin^  vf.  zimo- 
grozan, zimogrižljiv,  muanat,  slab.  RJ.  zuzLo-montu 
kuga  zima  mori. 

zimomćruiea,  f.  ćovjek  koji  je  slab  oii  zime,  dtr 
gegen  die  Kulte  empfindlich  istr  impatie^ns  frigoris.  Rj. 
ćeljade  (muško  ili  žensko)  simomorno.  vidi  ozeblićina, 
smrzlica. 

zimAvanjt^,  n.  das  Ueber\rintern^  hibernatio.  Bj. 
vcrbui.  ud  zimovati,  stanje  kuje  biva,  A'aJ  tko  eim-^je 
gdje.  vidi  zimljenje.  ~  Judrani  otidu  da  ae  preprave 
ea  rimovanje.  Danica  3,  2*>3. 

zimdrod,  m.  trava,  duysunthemum,  »StuUi.  lumo-ro«!. 

zlm6vutl,  zimujem,  v.  impf.  i  pf,  —  IJ  M^tf. 
tcintern,  hilnirno.  Rj.  r/j/m  provoditi  i  piaresti,  vidi 
zimiti.  —  Ujeloguza  .  .  .  KuŽu  da  ove  lice  simuj^  » 
zemlji,  Rj.  29a.  Ja  ću,  brate,  simuroti  simu  u  Irigu. 
Npj.  3,  363.  l^d  puže  ne,  kado,  odviijio  u  piajiiuo. 
gje  zimuju  vile.  4,  344.  —  V)  (u  pjesmi)  prclaznu: 
zimovati  koga,  t.  j.  dati  mu  da  simnje:  <>vo  mi  je 
vjerenica  dala;  ako  ti  je  (majko!)  tvotne  srcu  draga, 
ne  ću  ti  je  zimovat*  kod  majke,  vodica  je  dvoru 
bijelome.  Npj.  1,  236.  Nemoj  mc7ie  timorttV  u  majke. 
1,  4(12. 

zlmAvi.^(o,  tn.  (u  C.  G.)  vidi  zimovnik.  Kj.  mjeftu 
gdje  se  zimuje,  rijeci  s  takim  nast.  kad  daniste,  — 
Na  zimovište  »g  ue  pada,  dje  nije  drva,  hljebu  i  stada. 
UPosl.  67. 

zimAvnik.  zimovn(ka,  m.  der  IVint^eranfentkalt. 
\Vititerqnartier  (der  Itdi^*er),  hil*emti  praedoHum,  ef 
zimovij^te:  Snijeg  pade,  drumi  ZHp.idu^e  ...  da  tra- 
žimo sebi  zimornika,  gje  će  koji  zimu  prezimiti.  Rj. 
Hrt  zimocitftu  stun,  kvurtir,  ku^a,  ztjrada  gdjt  tko 
zimuje.  —  Kad  dogje  zimu,  oni  ae  ihajduei)  rastoiia 
i  otidu  Hvftki  svome  kakoro  prijatelju  na  zimomik  ... 
Ka  zimuvnicimu  gdjekoji  leže  danju  po  podniiniaia 
ili  drugijem  zgradama.  Rj.  799b. 

zlmozoloD«  /*.  das  ImmergrUn,  Wintergriin,  ntica 
mimtr  Jjiun.  Rj.  ruti  zim/eleu.  biljka.  —  zimo  zel^ift. 
tako  slož.  riječi  kod  zimolisu 

zimski,  adj.  vidi  zimni.  Rj.'*  što  pripada  eimi  1. 
vidi  i  zimnji. 

zimus«  zimusko,  diesen  Winter.  hac  hieine.  Kj. 
zimu-M,  zimu-s-ke,  kao  zima  ov%i.  isp.  sb,  i  ke.  — 
Gje  si  pjevao  ljetos,  pjevaj  i  zimus.  Po!h1.  77. 

zlniu^ajT,  adj.  ton  diesem  Winter,  h%^ju8  hiemu, 
Rj.  ito  je  od  zimus. 

zlmzcl^B,  f.  vidi  ziroozelen.  Rj.  zim*-zelen.  bUjka. 

zinuti,  nČm,  r.  pf.  Mtind  aiifmaclten^  uperio  oi. 
Rj.  otvoriti  usta.  v.  pf.  slož.  obzinuti.  v.  impf.  zijali. 

—  Zinuo  kao  pe5.  Kj.  4yHb.  Čoban  *«»«;,  a  zmijinji 
mu  car  pljune  u  usta.  Npr.  U.  Velika  nba  teke  bU> 
zinula  bješe  da  ga  proždere.  214.  Zinfio  kao  Avnm 
na  tjinji.  Posl.  {H). 

zlnzdr,  zinzi%va,  m.  encacJiscncr  Uursclie  (oIm  SthtU- 
tcort)^  juvenis  adultns:  veliki  zinzov.  RJ.  kuže  S0  »po- 
kudom odraslu  momku.  ~  lugje  riječi  s  takim  nast. 
kod  akov. 

zlpa,  f.  (u  C.  G.)  vidi  kami*nirji.  Kj.  jedan  kamtm. 

—  riječ  tugja.  Osn,  33. 

zipilranje,  n.  das  grundlose  Ueden  und  Sckrrien, 
vocifcrutio,  Hj.  verbal.  od  ziparali.  radnja  kfjfjom  tka 
sipara. 

zipjirati,  rilm,  f;.  impf  ohne  (rrund  .scJtreten^  t^>ei- 
feror.  Rj.  onako,  bez  razloga,  aovortti  i  vikati,  t^ui i 

zlpka,  /'.  vidi  kolijevka.  Ri."  gen.  pl.  zibaka«  uplkL 
cidi  i  kolijepka,  be^ika  1,  Mka. 

Zir»  Vi.  ein  Hugel  um  Flusse  Lika  in  Kronticn, 
collis  ffuidnm:  I>a  je  mlika  kolika  je  Lika«  biu  bi 
air,  koliko  Zir  {\aVr  ie  rjećioa  u  Hrvatakoj,  a  Zir 
je  pored  nje  okrugao  nrijeg.  Posl.  54»).  Rj. 

zllkanjr,  n.  dem.  od  rvanje.  Rj. 

zivkati,  kiuu,  dem.  od  zvati.  Uj. 


flElmntl 


^845  — 


timtkn 


^ 


živnuti,  nSm,  v.  pf.  (o  C.  O.)  mdi  zovniiti:  Zivnu 
cftre  krvava  d^.elnta.  Kako  đodje,  odmah  kargu  zivnu. 
Kj.  vidi  i  /imnuti.  v,  impf.  zvati. 

zjftio,  II.  u  rijetSma:  prodaje  zjala  (kad  ko  bes- 
poslen lioda.  Tosl.  'JiVS),  tlits  Gaffen,  hiatuH.  Uj.  kao 
sprava  za  zdanje,  čovjek  bez  poftla  hodajiuH  i  sjajući 
kao  da  prodaje  ejala.  isp.  lagati.  —  rijeci  8  takim 
nast.  kod  bu<^kalo. 

zjAnjo,  H.  vidi  zijanje.  Rj. 

zj^ti.  zjiim,  iJidi  i'Jj^i:  ^fije  pe<?ki  na  ^to  ejn,  ve<* 
Sto  joj  se  da  (Poal.  SJl*)).  Uj.  zijati,  (teićč  ne  u  nnn 
izbacuje  i  pred  pi:  zjati.  Korijeni  *>9.  u.  pf.  proirti 
ziimii,  nioi.  /.»Vziaii.  r.  impf.  sloz.  pri-zjfivRti,  za-.  — 
Pendo  visi,  pendo  tja,  teudo  peudo  laura.  Kj,  323a 
(odgonetijftj :  zvono  i  zvei'^kK  Ni  sve  zlato  6to  »ja, 
ni  ftve  pe<^ian  Ato  zja.  Posl.  223.  Stat*  zjnjući  kako 
\TRp(^\{;   DPosl     115. 

7j9nka,  f.  der  Autjapffl,  pupilla^  cf.  glede^e: 
darnuti  kome  u  zjenicu  (Posl.  54),  auf  empfindlichstc 
Art  hcleidigen.  Kj.  {uvrijediti  ga  ljuto.  is-p.  Darnuo 
mu  u  živac).  —  Na  ovo  kruha,  ali  pa.  ćiivaj  kao  sje- 
nicu od  ot'i.  Npr.  93.  U<!;i  ga  i,  <5uva  ga  kao  sjenicu 
oka  scojega.  Moja.  V.  32,  10.  Čuvaj  me  kao  ejenicn 
oka.  Ps.  17,  y.  ĆHVftj  nauku  moju  kao  zjenicu  očiju 
svojih.  Pri(\  7,  2. 

zla,  (U  Diibr.)  vidi  r^ava.  Rj.  f.  adj,  suha  boleat. 
Rj.'  zla,  i.  j.  hole^i.  sipi,  kod  suha  bolest. 

7lil4*nn,  udj.  dem.  prema  zlativn.  tukra  dein.  kod 
mla^'jan.  —  Pokrilo  se  od  Rainura  (^urdijom,  a  po 
irlavi  Ba  zhu'anom  maramom.  Npj.  1,  163  (saT). 

Klući^n,  adj.  (SU)  guldeiif  aurctiSt  auratiiSf  cf,  ^.latan : 
A  )ijevere  tnoj  slačcn  prstene,  Megju  se  se  hoće  da 
pomore,  islaćenima  da  pobodu  nozi.  Kj.  vidi  i  zlatali. 
dćnt.  zlaćan.  —  Zapeb  atr'jehi  za  tlačenu  tetivu. 
Herc.  284. 

zIAeonJp,  n.  da-t  Vergoldent  iuauratio,  Rj.  verh. 
od  zlatiti.  radnja  kojom  tko  zlati  sto, 

zlliinvn,  m.  signum,  nota,  indicium,  charncteTf  si- 
dcruni  vis,  coeli  deftuvium.  ISlulli.  vidi  zoameo.  isp. 
zlauienje,  znak,  bilješka.  —  Znamen  i  zlamen.  Oan. 
lOl.  od  znamen  .'ta  1  vfjesto  n.  Korijeni  4U. 

zliimcnijc,  n.  (st.)  vidi  zlamenje  2:  To  je,  bra^o, 
vnAe  zlanienije.  Kj.  riđi  i  znameoije.  zn  stari  natt. 
ije  isp.  bogojavljenije. 

zlilmenovanje,  n.  das  Hesprengen  mit  WeihtraMer, 
lusiratio  puerperae.  Kj.  vcrhal.  od  zlauienovaii.  radnja 
kojom  tko  zlamenuje  koga,  vidi  znamenovanje. 

zliViuciluvnll,  zlameuujera.  v.  impf.  i  pf  mit  Weih- 
tottsser  he^prengen^lustro  putrperam.  Rj.  koga:  vodicom 
kropiti  i  pvkropiti.  vidi  znamenovati.  —  U  sanduku 
čedo  mu.^ka  plava,  nit'  se  ameje,  nit'  ručicu  daje,  ui 
kržlenn.  ni  zUtmenovano.  Npj.  'J,  71.  I  dovede  Tursku 
bulu  mladu,  nabavio  dvanest  kaladjera,  kratite  je  i 
zlamenoraše.  2,  G17. 

zljlmcnju  (zliimonje),  n,  Ri.  vidi  znamenje.  — 
J)  das  M'eihicasser  fikr  eine  W6chner%n,  ttqua  hts- 
traiis:  otidao  po  zlameoje,  cf,  vodica  2.  Rj.  vidi  mala 
vodica,  zakr&tena  vodicu.  —  Za  popove  odredi  ee  da 
uzimaju:  sa  zlamenje  10  (para).  MiloS  200.  —  !čj  das 
Anzeichen,  die  Vorhedcutung,  omen,  cf  zlamenije.  Rj. 
vidi  t  znamenije;  bilježje,  biljejr,  biljega  I c.  —  Boie 
mili.  čuda  i  zlumenja!  Koliko  je  polje  Kijocrndako  . .  . 
Npj.  2,  tKMi.  —  3)  vidi  znamenje  3.  Kennzetchen, 
insigne:  PoMji  Maku  Nemanii^a  »Save,  zlatnu  krunu 
cara  KoHtantina,  i  odezdu  evetoga  Jovana ...  jer  će 
za  vani'  Hitna  potoĆ  poći,  otet^e  vam  hriićansku  f/o- 
menja.  Npj.  3,  bO. 

zlArndlee.  mit   boser  Ahsicht,  mala  mvnte:  Ja  ni- 

jcsam  do&a'   zlaradice.    Kj.  adv.   zla-radi-ce,   kao  zla  ! 
radi.  vidi  zlanidićke,  pozlopce.  —  Drugi  dr?.e  da  ru  ' 
njihove  budnla»te  mif*li  istinite  i  kori!*ne,  i  zn  to  hot^c 
ne  slarndtce  da  i  dnige  tijem  okuie.  Priprava  f>(J. 
zUradi^ke,  adv.  vidi  zlaradice.  —  Izgledaju  i  ono 


malo  zvonee,  te  jedna  od  njih  tako  ga  elarndičke  u 

njke  »zmp,  te  zvonce  zazvoni.  Npr.  2^»0, 

ZlAtii,  f.  ime  žensko.  Kj.  riđi  Zlatana,  Zlatijo, 
Zlatko. 

£lat&Jlijn,  f  mit  Gold  geschm^ckt,  auraiu^:  Na 
njega  su  dvije  zlatajlije.  Rj.  zlatom  nakičeti.  zlat-a-j- 
lija,  nas«  riječ  s  Turskim  sattršetkom  lija,  <ia  a  pred 
završetkom,  a  još  izu  toga  a  domeinuto  je  j.  isp.  takve 
riječi  dugajlija,  novajlija. 

zlutikli,  adj.  indccl.  vidi  zlatan,  pozlaćen:  Pa  ga 
pokri  zlatali  košuljom.  Rj.  zlat-a-li,  Turski  naši.  a 
pred  vjim  umetnuto  a. 

1.  zlAtnii.  zlillna  (/Jatnli,  adj.  golden,  aurcus.  Rj. 
vidi  zluf^en.  zlntali.  dem.  zla*5ftn.  —  (rjul-haklavu  u 
zlatnoj  ttpsiji.  Rj.  15<>b.  Zlatna  bubica,  f.  ui  C  G.) 
vidt  3vijelnjak  2.  Kj.  210b  (die  spnni^che  Flirge,  li/tta 
vesicutoria  L.  Hj.*).  Zlattta  pjena,  f.  Art  »chlechterer 
Vergoldung,  vilioris  inaurationi«  genus.  Kad  »e  Mo 
metne  u  zlatnu  pjenu,  ne  bude  tJiko  dobro  pozlH^Vno 
kao  upravo  kad  ne  pozlati:  I  u  zlatnu  pjenu  umo- 
i^ene.  Rj.  2lUb.  Zlatni  pop.  m.  (u  C  (J.)  vidi  gundclj^ 
cf.  pop  zlatar.  Rj.  2lla  [vidi  i  kokica,  hru^t  2,  pop 
zuk,  šijivarka).  Dok  «u  mene  dva  majdana  zlatna  .  . . 
od  Mvijeh  i?u  bolje  načiniti.  Npj.  2,  201.  A  zn  pnjas 
dvije  puftkti  male,  u  zlatan  en  kalup  ftaljevune,  a 
megju  njih  j<Wu(y«K«  zlatna,  ^,  3hi).  Zlatni  Prag,  m. 
die  Stftdt  Prag  in  Bohmen,  Praga.  Kj.'  VII.  More  . .  . 
kod  takijeh  zlutnijdt  ruku,  pa  da  U\eA  da  stiij.iA  dru- 
goga i  da  tražiš  hljeba  preko  pogane.  Sovj.  3S  {isp. 
zlatooruk,  zlatonik). 

3.  zliMnn.  zliltana,  m.  —  1)  die  gelbic^rzlige  TMiCj 
lilium  candidtim.  Kj.  Id.  martagon.  L.  Kj.^  biljka. 
—  ^)  govori  se  čemu  što  je  kome  milo  i  drago  kao 
zlato:  O  gajtane,  raoj  gajtane  I  da  znam.  da  ^e  t' 
mlad  derati,  avilom  bih  te  ndada  plela,  a  zlatom  bih 
uvijala;  a  da  znadem,  moj  zlatane!  da  (*e  tebe  star 
derati,  likom  bih  ti  osnov  prela,  a  .s  koi^treti  potkitiU. 
Herc.  2^*4  |8?l.  isp.  dragan. 

jf^Uttana,  f,  ime  žensko.  Rj.  vidi  Zlata,  i  ostala 
oblica  ondje. 

zl^tftr,  zlalAra,  tn.  —  1)  der  Goldschmid,  uurifex: 
Zlatari  će  do^i,  prsten  sakovati,  burmu  pozlatili.  Rj. 
vidt  kujuudžijo.  —  2)  pop  zltitar.  hubina.  vidi  pop 
2,  ft  sgn.  ondje. 

zlilfDrn,  /'.  riđi  zlatnica.  Rj.  muha.  vidi  i  zlatarka. 

zlnd^rcv,  zlutArov,  adj.  des  (ioldschmids,  aurificis. 
Rj.  Hto  pripada  zlataru. 

Zliilarieii,  f  u  Rudniku  brdo,  pod  kojijem  izvire 
Jiu*enic4i.  Kj. 

zliMnrka.  /'.  vidi  zlatnica.  Rj.  muha,  vidi  i  zlatara. 

zli\tarskl,  adj.  Goldschmid-,  aurificum.  Rj.  sto  pri- 
pada zlatarima  ili  zlataru  kojemu  god. 

zliiliea,  /'.  trava  kojoj  je  list  s  naličja  žul  kao  zlato 
i  rutav,  a  o/go  zelen  i  gladak.  Kažu  da  je  dobru  od 
živine.  Rj. 

Zliktiea,  f  —  1)  voda  u  Zeti:  Kraj  Zlatice  viSo 
Podgoriee.  Rj.  —  Jl^>  u  Banatu  potok  i  kod  njega 
nama»tir.  Jo5  ^e  i  viSe  biti  voda  i  mjeata  koja  se 
ovnko  zovu.  Rj. 

Zliktijn,  /'.  ime  žensko,  vidi  Zlnia,  »  ostala  obličja 
ondje,  imena  renska  takva  vidi  kod  Gjurjjgija.  —  Mila 
At^erca  age  !Siuan-age,  po  imenu  Zlotija  gjevojka... 
airotna  je  Zlatka  ostunula.  Npj  3,  132.  Pitala  ga 
Zlatija  gjevojka.  Herc.  36. 

zlfititi,  zlalTuv,  r.  impf.  vergolden,  inauro.  Rj.  vidi 
zlatniti  (i  se),  v.  pf,  sloz.  po-zMtiti.  r.  impf  sloL  po- 
zlat^ivati.  —  Bogom  Doga  ne  svjedoci  ki  ga  zlati^ 
nesr  ki  ga  Sluje,  DPosl.  7. 

Zlftlkn.  /'.  ime  žensko.  Rj.  vidi  Zlatii,  i  ondje  ostala 
obličja,  za  postanje  isp.  Zlatko.  —  Po  imenu  Zlatija 
gjevojka.  . .  sirotna  je  Zlatku  ostanula.  Npj.  3,  132. 
Ztatku  gleda,  ovako  govori ...  Tu  Zlatiji  loša  8re6i 
bita.  Herc.  38. 

zli\1kn,  f.  (u  Bosni)  vidi  kuna.  Rj.  zvjerka. 


Klatilo 


—  846  — 


zlijog]oq]o 


Zl&tko,  m.  ime  muiko.  Rj.  —  hj/p.  od  ZlutoHlav. 
u  Miklonii^a  PersoneunAmen  65.  0»n.  303.  taka  hyji. 
vidi  kud  RoSkft. 

zliftnica,  f.  L  j.  muha,  đit  Fltisdifliege^  mustca  ca- 
daverina  Linn.  cf,  zlatara,  zLatarka.  Uj. 

zidini!  i  se,  zUtnim  se.  —  1)  v.  r.  impf.  vie  Gold 
plan^en,  auro  fulgeo:  Zlatne  mu  »e  krila  do  ramena, 
lij.  ^ati  se  od  zlata^  kao  zlaio.  —  Vi  ste  kao  golu- 
bica, kojoj  Ku  krila  poarebreoa  a  perje  joj  se  zlatni. 
Pb.  68,  14.  —  2)  hes  se,  refleks,  vidi  zlaliti.  —  0 
Rokole,  aiva  tiče  moja! ...  Ja  bih  tebe  l'jepo  darovao, 
^.iitio  bih  noge  do  koljena,  datnto  bih  krUa  do  ra- 
mena. HNpj.  2,  62. 

xlnin6ko.s,  adj.  zlatno-kos,  u  koga  je  slatna  kosa. 
vidi  /.latokos.  u  zlatuo-koB,  prva  je  pola  novi  at^j. 
zUtAu,  a  u  /lato-kos  stari  je  adj.  zlat.  tako  je  »  u 
sloienim  adj.  koji  idu  zlatuokrili,  zlatnoruk,  i  t.  d.  > 
zlatokrili,  /Jatoruk,  i  1.  d.  —  Žalosna  zUUnukosa  rai- 
s\eć\  da  je  odo  carev  sin  .^to  zakuca,  na  jedan  put 
se  prometne  jrjevojkom.  Npr.  260. 

ElnlnAkrUi,  adj.  vidi  zlatokrili:  Na  zeleno  u  gori 
jezero,  po  kom  plove  utve  zlatnokrile.  Rj.  zlatno-krili, 
u  čega  ttn  zlatna  krila.  isp.  adj.  tako  slož.  dvokrilni, 
feeatokrili.  —  Da  uhvati  ribu  zlatnokrilu.  Npj.  2,  52. 
z\Atui>n>g,  adj,  mit  goldenen  Hornem,  cotnihua 
aureit:  Nek  ulovi  zlatnoroga  jelena.  Rj.  zlatno-rog, 
u  koga  su  zlatni  rogovi,  vidi  zlatorog. 

zlatnoruk,  adj.  riđi  zlatoruk.  Rj.  zlatno-ntk,  m 
koga  Bu  zlatne  ruke.  —  Tada  on  Bvoju  zlatnoruku 
Bćer  odrede  doma.  Nnr.  132. 

zlatndriin,  adj.  viai  zlatorun.  —  A  u  gori  aTa(?) 
zlainoruna,  HNpj.  2,  75. 

zlato,  fi.  —  i)  das  Gold^  aurum.  Rj.  dalo:  čisto, 
dukatno,  macino.  Mletačko,  Mnetaćko,  suho,  Vene- 
dićko,  žeieno,  žuto.  —  Sve  od  suha  slala.  Npr.  129. 
—  2J  {»i.)  zlato  materino,  t.  j.  djevojka:  Oj  gjevojko. 
zlato  materino.  Ostade  mu  slaio  isprošeno.  Kj.  afi  9e 
kare  i  dragu  čeljadetu  uopće.  up.  zlatan  2.  —  Jaoj, 
Andro,  moje  čisto  zlato!  Npj.  1,  404.  Junak  mami 
djevojku...  etiule  zlato  plakati,  mlad  je  Umak  tjeMti. 
1,  '13y.  "Da  upitam  moje  cisto  zlato,  hoće  1'  uzet' 
mlada  Imbra  tvoga«  .  .  .  AJi  zlato  govora&e  majci : 
■Ja  gs  ue  bih  ni  za  slugu  mlada.  1,  473.  Snaho  Jelo, 
ncnowno  zlato!  3,  169. 

zlat6brov,  m.  (u  Dubr.)  riđi  komarča.  RJ.  nekaka 

morska  riba.  auruta.  ^^lulli.  vidi  i  diuigla,  i  stjn.  ondje. 

1.  zlatdi(lav,   w.   (u  Dubr.)  Asphodill^  asuhodtlus 

ramosus.  Rj.  asph.  mierocarpus  Viv>  Kj.*  zfalo-giav. 

biljka. 

3.  zlaldglav.  adj.  n.  p.  lica,  goldkop/lg^  aureo  ca- 
pite:  Koja  mi  je  zlato^luva^  ouo  mi  je  bado^i  veće. 
Rj.  zlato-glav,  u  čega  je  slatna  glava,  prva  je  polu 
stari  adj.  zlat.  tako  sios.  adj.  kod  bućoglav. 

zlatdi^rivAe,  zlatftgrlvea,  m.  t.j.konj  zlatne  grive. 
HNnj.  Hl.  672.1.  i.fp.  cruoirrivac,  Hivogrivac.  —  isp.: 
Oj  dorate  grire  pozlaćene!  Npj.  1,  2i>9. 

zlfttoje,  »I.  Nova  mlada  ne  smiie  (od  stida)  nikoga 
u  kući  zvali  po  imenu;  sa  to  je  obićaj  da  ona,  poSto 
se  dovede,  svima  kućanima  (muškome  i  ženskom) 
nadjene  nova  imena  (samo  za  sebe);  tako  o.  p.  nekoga 
fsove  (starije  djetiće)  takom...  a  mhigje  bratom,  sla- 
tojem^  sokolom.  Kj. 

Zliktojt^,  m.  ime  rauSko.  hyp.  od  Zlatoslav.  tndi  i 
ZltUko.  iakca  hyp,  kod  Blagoje.  vidi  Zlatko.  —  Zlatko, 
Zlatka,  /ilatoje.  Zlata,  Zlataoa.  Korijeni  74.  Dragoje, 
Zlatoje^  Kraf*oje.  Osn.  73. 

zUtAkos,  adj,  goldhaarig,  auricomus:  Utovio  Bosu 
glatokosu.  Rj.  zlato-kos.  vidi  zlatookos.  tako  sloz,  adj, 
kod  craokoA.  —  Rodi  mu  mudko  čedo  zlatorako  i 
slatokoso.  Npr,  59. 

zlntAkrili,  uilj.  (st)  goldgeflugeU,  aureis  alis,  cf. 
zlatnokrili:  U  jexeru  uita  zlaiokrila.  Rj.  zlato-krili, 
u  čega  stu  zlatna  krila,  vidi  zlatnokrili.  —  Te  kazuje 
Budimskoj  kraljici,  ito  govore   tiče  zlatokrile.  Herc. 


61.  Mrežu   baci  u  Dunavo  i  uhvati   ribu   tiiUokrilu. 

Npj.»  1,  XU 

zliVtonJn,  m.  ime  volu.  .T.  BogdanoTi6  takova  imćna 
volovska  kod  vo. 

zlatdper,  m.  zlato-per.  u  koga  je  zlatno  perje:  U 

ftaune  zlntopere!  Herc.  347.  —  isp.  tako  sloz.  rijeci 
ihoper,  Jaroper,  ^estoper. 

zlatAperni  (?-Iatr>perni),  adj,  —  1)  mit  goidenen 
pera,  q.  v.-  Buzdovane  zlatoperni,  Bj.  Klato-pemi,  u 
čega  su  zlatna  p'era,  t.  j.  buzdovan,  isp.  Uiko  sloz. 
(i4j.  Sestoperni.  —  2)  u  čega  su  zlatna  pera:  Uhva- 
tiše rihti  zlatopernu.  Npj.  2,  74. 

zlntAroir,  ndj.  zlato-rog.  vidi  ztatnorog.  tako  sloi. 
ndj.  kod  divorog.  —  Susrete  je  (staru  majku)  eveti 
PeUir  na  jelenu  zlatorogu^  zlatorogu  i  paroga.  Npj. 
!,  116. 

zlatdruk,  adj.  goldhandig^  aureis  fnambug^  ef. 
/.latnonik:  Ona  ima  zlatorika  sina.  Rj.  zlato-ruk. 
tako  slož.  adj.  kod  ljevoruk.  —  Rodi  mu  oiu&ko  čedo 
zlatoruko  i  zlatokoso.  Npj.  5il.  isp.  kod  1  zUtan  (rndj.) 
primjer  8ovj.  38:  kod  takijeh  zlatnijeh  ruku. 

zlutArnn,  a^j.  u  čega  je  zlatno  runo;  mit  goldćnem 
Vlieiise,  aurei  vellens.  vidi  zlatnorun.  —  Žlatorum 
ovan  .  .  .  izagje  preda  nj  ovan  sa  zlatnom  Tunom... 
Had  se  obraduje  gde  je  ubio  zlatoruna  ovna.  Npr.  65. 

Ztfttosav.  Žlfltoslar,  m.  ime  muSko.  /lato-iUaT,  (i 
ispadavši  glas  1:)  Zlato-sav.  —  Zlafoslac  u  Miklotići 
Personennamen  65.  Osn.  293.  hifp.  Zlatko,  Zlatoje. 
iakra  imena  kod  Bogosav. 

ZlfttosarlJcT,  udj.  sto  pripada  Zlaioslatm  ili  Zkh 
tosaru.  iap.  Vladisavljcv. 

ZlatAust,  m.  Zlatoust,  u  koga'  sh  gjatna  usta; 
Chrt/sostomus.  isp.  zlatousti.  —  Sveti  Jovan  Zlatoust 
joS  malo  skrati  službu  svetoga  Vasilija.  DP.  11.  Od 
liturgije  svetoga  Vasilija  i  Zlatousta.  58. 

zlaiAasti,  udj.  što  je  zlatnih  uata.  isp,  Zlatoost 
—  Besjede  Jovana  zlatoustoga.  Rad  1,   179, 

zlatdutVH,  f,  zlato-utva,  t.  j.  zlatna  utva:  1  pred 
njima  mudra  vidra  ^ta,  a  za  njima  elatoutva  škripa 
.  .  .  mudra  vidra,  to  je  naAa  majka;  slatoutva,  to  je 
uaSa  seka.  Npj.  3,  429. 

zliitulja,  f.  ime  kravi.  J.  Bogdanovid.  takva 
kravama  kud  krava. 

zidndno,  (ist.)  vidi  žljeudno.  Rj.  adv. 

žlica,  /'.  (po  jugozap.  kraj.)  vidi  slikoTAc: 
birane  žlice  i  krvavci.  Kj.  osn.  u  zao  {sa  nagi,  U^ 
prifa).  rao  čovjek,  vidi  i  zlić  2,  zlifco,  najElijo.  <n«^ 
zlitMna.  —  <»djcgogj  naj^em  žlicu  i  krvavca.  Kj.  3»lfJa 

zllćica,  /'.  vidi  lažićica:  Kad  mu  vidim  ruku  a 
midici,  pane  meni  muka  na  sličici.  Rj.  i?id$  a  21i6ca 
2,  ložićica,  jamica  na  prsima,  —  žličica  {Ino  i  fđiv 
čica;  z  stoji  mjesto  i).  Osn.  314. 

zli^'fna,  /'.  (u  Dubr.)  augm.  od  zUca:  Zli^no  ne- 
valjala! {osobito  se  djeci  govori).  Kj. 

zlT^t  zllća,  m.  —  J)  (u  Dubr.)  zli  priSt,  vidi  Depo- 
menik.  Rj.  vidi  i  pognnac,  trutovi.  —  2J  vidi  zli- 
kovac. Kj.  zao  čovjek,  vidi  i  žlica,  i  stfn.  om^je, 

zlićo.  n.  (St.)  Uehel^  calamitas:  I  tu  vigje  IjOpuiioa 
Vnće    na   Krnovo  da  bit*  niAUi   ne  će    a   do   gUim  i 


krvoprolića.   Rj.   vidi  zlo   9U  —  elics   (osn.    u   ««0K 
Osn.  240. 
zITJcd,  f.  apstraktno:  djelo  kojim  se  tko  pori^j^di: 

konkretno:  posljedak  ud  djela  kojim  «e  lito  poMiifšM 
(kao  rana),  isp.  zlijeditj.  —  Badnjega  dne  u  iio6 
nijedna  se  zled  uzroci.  DPosl.  5  [dijalekt,  ngi.  nijc^hia 
»e  zled  ne  uzroci).  Ncmoćnik  je  neizvidaa  ki  svojo 
zled  ne  pozna.  78  (zled  m  istoč.  govoru). 

zlij^diti,  zrijedlm,  v.  impf.  aufl'ćissen  (die  Wt$nd*). 
anstosscn,  diveillOt  rumpOt  offendo  (vulnus).  Rj,  il\jc- 
diii  «.  p.  ranu.  isp.  rrijcgjali  (ranu),  p.  pf.  po-zlij«> 
diti.  r.  impf,  sloz.  požljegjivati. 

zUJ^giooJe,  n.  das  Atmtossen,  AufreiMen  im 
IKunc/«,  divulsiOt  oflensio.  Kj.  verhoL  od  alijeiiilL 
radt\ja  k(^om  tko  zlijedi  n.  p.  runu. 


mt 


slik« 


—  847  — 


zlofpik 


zlfko.  m.  (u  Boci},  zlikovac,  zllkSvca,  w.  dčr  Bose- 
ivicht,  homo  neguam,  improhu^,  cf.  zlit-a,  zlić  2.  Rj. 
zao  čovjek,  vidi  i  nazlija,  avauloa  2.  zU-ko,  osn.  u 
zao.  za  ntiHt,  Itp.  hyp.  kod  čuko.  od  zliko  nastavkom 
»va«  •  »ka«  (c-1:  zlikovac,  isp.  Osn.  343.  Nekakav 
Turi^ia  zlikovac  zaiSuj  aa  kouakii  da  mu  se  donese 
meda.  Posl.  73,  Simej  ovako  govoraSe  psujući:  od- 
lazi, odlazi,  krvopijo  i  zlikovce!  Sam.  II.  1(5,  7. 

zlikovački,  adj.  »to  pripada  elikovcima  ili  zli- 
kot^u  kojemu  god.  —  I>a  grjeSna  naroda!  sjemena 
zlikovačkoga!  1b.  1,  4.  Izbavi  duSu  siromaliu  is  ruke 
zlikovačke,  .fer.  20,  13. 

1.  zlfti  n.  dus  Uehelt  malum.  Rj.  vidi  zlit^e.  — 
Dala  8e  raim  mi  zlo  (i:  po  zlu).  Kj,  lllb.  Zapise  od 
rflzli(!fDijeh  bolesti,  i  od  druftijeJt  zala,  zapisuju  gJje- 
Sto  i  naSi  ljudi.  Rj.  188b.  Kome  ime  zlokera,  avud 
m  zlo  čei'n  (t  j.  ko  je  ne9rei5ftn,  ^ako  zlo  ide  na  nj). 
Rj.  213a.  Ziniii  na  rep  BUiti  (t  j.  doči  blizu  ela).  Rj. 
213b.  Uvaliti  Koga  u  zlo.  Rj.  7B4b.  Naumi  da  vjenča 
aždaju  kako  će  riše  zlo  činiti.  Npr.  95  (viSe  =  vede). 
Malo  da  za  ova  nekolika  daua  ne  crkoh  od  njezina 
(ženina)  zla.  14&.  Dosjeti  se  svopte  slu.  24)1.  Kad  ko 
čineći  drugima  dobro,  sam  padne  u  slo.  Foal.  42. 
Oje  nema  ograde,  po  zlu  ide  bažtina.  75.  Ko  o  zlu 
(radi  ili  misli),  onaj  i  po  zlu  (ide  ili  mu  se  zlo  do- 
gft^'a).  Ifjl.  Hrani  pseto  da  te  uje.  (Kad  ko  kome 
ućini  dobro,  pa  mu  fle  vrati  slom).  342.  Na  zlo  Će  li 
sjutra  zora  doći.  Npj.  4,  612.  Što  su  drugi  to  na  zlo 
upotrebni  i  upotreldjuju.  Danica  5,  83.  Ne.go  je 
8  njivi  delto  i  zlu  i  dobro.  MiloS  4^.  Ove  reći  mislira 
da  mi  ni  jedan  od  ujib  ne  6e  za  zlo  primitij  a  jo^ 
manje  sebi  za  stamota.  Npj.'  4,  XXXIX.  A  kakvo 
je  m  uiinio?  Mat.  27,  23.  Da  budu...  ponositi, 
izmiSljttči  zala,  nepokorni  roditeljima.  Rim.  1,  30. 
Ljuliav  ne  dini  zla  bližnjemu.  13,  10.  .Ter  je  korijen 
sviju  zala  srebroljublje.  Tim.  I.  0,  10.  J^ta  li  aam  ti 
zgriješio,  te  naruče  na  me  toliko  zlo?  Moja.  1.  20,  !♦. 
David  doznav.^i  da  mu  Saul  zlo  kuje,  rećc  Avijataru. 
Bara.  I.  23,  9.  David  traži  zlo  tvoje.  24,  10.  To  će 
biti  gore  po  te  nego  li  ifva  zla  koja  su  te  snalazila 
od  mladosti  tvoje  do  sada.  11.  19,  7,  Ko  ide  za  zlom, 
na  smrt  mu  je.  Prič.  U,  19.  Ima  ljuto  zlo  koje  vidjeh 
pod  suncem.  Frop.  5,  13.  iVt'ma  tni  za  zlo  ftto  . .  . 
Vid.  d.  IMtil,  21. 

3.  zlo,  {comp.  gore)  Hhel,  mah.  Rj.  adv.  vidi  j^.lje. 
primjere  za  gore  vidi  kod  gofi.  —  Živi  ubeno,  zlo, 
rgjavo.  Kj.  ln.  Beži,  jer  ćes  zlo  proći  ako  te  zatcće. 
Npr.  35.  Xlo  i  naopako!  Posl.  yi.  U  zloj  se  koži 
nahodi.  (Zlo  mu  je).  331.  Zlo  si  seo,  vojvoda  Dra- 
gija!  zlo  ai  seo  i  vino  popio.  Npj.  2,  453.  Ako  li  oni 
Tun-i  prodru  k  i^apcu,  zlo  još  gore!  Danicu  3,  180. 
zlAbil,  /'.  die  Jionhcit,  mri/ifiVi,  cf.  pakoste  Rj.  vidi 
i  nazloba,  zlobnost,  zloća,  ooaćina,  budoba  I,  zlo- 
ćealvo;  |ia.'*jfttuk,  iiizmu.  —  Tako  me  zloba  no  rado- 
vala I  Rj.  ()2ija.  Valja  tla  je  sve  ćinio  iz  zlobe  i  iz 
KavJHti.  Nov.  Srb,  1^17,  6H3.  Nije  mu  zloba  dala  reći 
iz  Jadrn  u  Srbiji,  nego  u  Turskoj !  ali  ja  opet,  makar 
se  on  gje  rodio,  krivicu  njegove  zlobe  ne  bi  bacio  na 
ono  mjesto  gje  se  on  rodio.  Rj.'  XU.  zloba  (osn.  u 
eau).  Osn.  2.^>9.  riječi  9  takim  nast.  kod  gnusoba. 

zloban,  z\T]\mii,  adj.  ubeltcollend,  malevolus:  Zlobno 
sjeme,  Tursko  pleme,  da  nestane  I  Rj.  h  koga  je  zloba, 
koji  zlobi  kome.  vidi  nazloban. 

zldbiti.  buu,  V.  impf.  kome,  einer  Đeleidigung  ge- 
dcnken,  einem  Ubel  ujollen,  omnia  mala  alicui  cupere. 
Rj.  slabiti  kome,  zlo  mu  misliti,  hotjeti.  r.  pf.  po- 
zlobiti.  isp.  pakostiti.  —  Onda  mu  braća  poćnu  glo- 
biti, što  oni  nisu  mogli  jabuke  saću  vati.  ^pr.  16.  Za 
caricu  niko  ni  mukaet.  Uuda  poćne  elobiti  carica  naj- 
tnhtgjoj  snasi  svojoj.  209.  Da  mi  se  ne  bi  svetili  koji 
mi  zlobe  ncpr<iredvo.  Pa.  35,  19. 

ztdbljenjo.   ti,   das   fJebclizollen,   malecolentia,  Rj. 
verhal,  od  zlobiti.  radnja  kojom  tko  zlobi  kome* 
adObaiea,  /*.  mulier  improba,  StiUli.  zlobna  žena. 


zlobnik,  m.  scelero.  Stulli.  zloban  čovjek. 

zl&bnoNt,  /lobnoHti.  f.  osobina  onoga  koji  je  zloban. 
Stulli:  maligmtan,  impruhitas,  praritas.  Wrf»  zloba, 
i  spn.  ondje.  —  Zlubnost  koja  ae  protivi  božanstvo- 
nosli.  A.  Ko.'*ta.  DARj.  5fi(jb. 

zldćost,  adj.  Rchlecht,  malus.  Rj.  vidi  zao,  t  9yn. 
onije.  comp.  zIoć^3tiji  t  gori.  —  NT  ćestitu  teci,' ni 
zločestu  ostavi.  Posl.  225.  I  zločes(t)  lovac  lov  ulovi. 
DPosl.  31.  Najzločestijcmii  prascu  najbolji  želud.  G9. 
Zločesft)  strijelac  suproć  svojiiem  strijelja.  158.  Udavali 
se  tri  ćeriri  puta,  i  tu  ja  bih  u  Boga  eloČesta,  ne 
odricah  muža  ni  jodnoga.  Npj.  2,  14. 

zloco.st^riju,  (..  vidi  rgjarija.  isp.  nevaljalstvo, 
uevaljalAtina.  —  Kgjarija  uevrednosti  kći,  zločestariji 
seutra,  uboStvu  luaU.  DPosl.  107.  riječi  a  lakim  nast. 
kud  lagarije. 

zUčestvo,  ti.  tuquiiia,  scelus,  facinus.  StulU. 
zl^će(M)•slvo.  {isp.  ć5vje«lvo,  ćiV.Mvo,  ćojsivo).  vidi 
zloba,  i  syn.  ondje.  —  Ne  bi  bilo  kamate,  da  nije 
eločentva.  'DPosI.  70. 

zlo^inaci  zloćinca,  m.  der  Uebelthuter,  son^,  male- 
factor.  Rj.  /,!o-ćinac,  koji  zlo  čini.  inp.  zlotvor,  su- 
protno dobroćinao.  —  Zločince  će  zlom  smrti  po- 
morili.  Mat.  21,  41. 

zloi'*iDStV0,  ti.  die  Jlebelthat  muleficium,  Rj.  zlo- 
ćinBtvo,  kao  gio  djelo,  sttprotno  dobroćinstvo.  —  Kako 
li  da  se  pravdamo?  liog  je  otkrio  sločinstro  tvojih 
sluga.  Moja.  I.  44,  16.  Postavljati  zakone  o  sločin- 
»tm.  Vid.  d.  1861.  21. 

zliy(>a,  /*.  die  Bvsiieit,  malitia,  cf.  pakost.  Kj.  vidi 
zluba,  i  si/n,  ondje.  —  t)brati  Gospod  Navalu  ua 
glavu  zloću  njegovu.  Sam.  J.  25,  39.  On  (Bog)  iz- 
bnvlja  ubogoga  od  maca...  Tako  ima  nadanja  airo- 
mabu,  a  zlotUt  zatiskuje  usta  svoja.  Jov  5,  16.  osn. 
u  zao.  riječi  s  takim  naH.  kod  bistroća. 

zl6(*ai  (isi.),  z\6eo,  (iuž.),  m.  ein  schlimmes  Kind^ 
pui'r  malitiosus.  Rj.  zlo-ćo,  $lo  dajete,  voc,  zloćo,  sa 
nast.  isp,  imena  Mićo,  Pećo,  Vićo. 

zldćud,  zlAoudaii,  dna,  adj.  bosartig,  pravac  in- 
dolis.  Rj.  zlo-ćud,  zlo-ćudau.  u  kojctia  je  zla  ćud. 

zldćudnosf,  zbVudnoeti,  f.  die  liumrtiijkeit,  mali- 
giiitas.  Rj.  osobina  onoga  koji  je  cločudan.  —  Da 
budu  puni  zavisti,  zloćudnosti.  Rim.  1,  29. 

zl6^a.sun,  zli^gi^^'i^  '**U-  ^lo-gla-san.  što  je  na  zlu 
glasu,  takva  adj.  kod  bezglasan.  —  Za  ovoliko  no- 
vnsti  iz  moga  zloglasnoga  sela,  potdji  mi,  bolau,  kakav 
glasak  o  Beogradu.  Zlos.  221, 

zldji^lusniva,  f.  i  nheilverkunderin,  praennncia  ma' 
gnurum  calamitatum :  Kod  nje  stavi  tiču  zloglasnicu. 
Kj.  zlo-glasnica,  ti.  p.  tica,  koja  nosi  zle  glase. 

zl6glav,  adj.  zlo-glav,  ele  glave.  itp.  tvrdoglav. 
takva  adj.  kod  bućoglav.  —  Jure  znade  misirliju 
gjogu,  zloglav  gjogo  ^aba  Misirskoga,  kad  poleti, 
URtavit'  se  ue  će.  HNpj.  3,  10. 

zl6K0ilnica.  f.  vidi  ćavka.  Kuje  se  godine  vide  u 
kakome  mjfstu  mnoge  čavke,  znaci  da  će  ona  go- 
dina biti  potrebna  i  za  to  ovako  zovu  ćnvke.  Rj. 
zlo-godoica,  t.  j.  čavka,  jer  će  btti  zla  (potrebna) 
godina  u  mjestu  gdje  se  vide  mnoge  čarke. 

zl&ffuk,  m.  zloslut,  t  j.  onaj  koji  sve  zlo  sluti  i 
govori,  der  Ungiucksprophet,  vates  mali.  Nekakav 
Bosanski  spahlja,  koji  je  imao  u  svome  selu  takovog 
zloguka,  spremi  se  na  ćabu,  ali  prije  nego  pogje, 
dozove  zloguka  k  sebi,  pa  mu  reče:  *Zloguce!  ja 
polazim  u  ime  Boga  na  had^>iluk.  uego  ti  da  ne  go- 
vorit za  mnom  ni^ta  zlo,  pa  ću  ti  onda  pokloniti 
Sinik  prosa.«  —  »Dobro  gospodaru«  odgovori  zloguk, 
»uli  ako  ti  ne  dogjež,  ko  će  meni  dati  proso?«  Rj. 
zlo-guk,  kao  koji  zlo  guče.  vidi  i  zloslntnik.  i.ip. 
alutov.  —  Kao  zloguk.  (Kad  ko  sve  zlo  »luti  i  go- 
vori). Posl.  131.  To  su  od  mene  novine  kao  od  zlo- 
guka, a  vi  ako  imale  ftto  bolje,  kažite  mi.  Strai. 
liltii,  175. 


zlahrftH 


di8  — 


zni^ 


7.l6hran,  udj.  achlcchi  verdauendf  dtgestionis  mulac: 
dijete  zlohrano.  Kj.  zlo-hran,  koji  se  zlo,  slabo  hrani, 
t.j,  kojemu  hludac  ne  skuhuva^  ne  zhavlja  jela.  su- 
protno »latkohraD.  iftp.  jošte  riječ  tuko  slož.  aamohran. 

Zldkcru,  m.  u  osij  pualoviei:  Kome  ime  Zlokera^ 
Bvud  ga  zlo  dera  (t.  j.  ko  je  nesretan,  svako  xlo  ide 
na  nj.  Posl.  147).  Rj.  /lo-kera? 

zlAkop,  m.  tidi  7.\\hsi('A  2.  Rj.  zlo-kop,  druga  poht 
od  kor.  od  koga  je  kopati,  riđi  i  vlaća,  i  syn.  ondje. 

zloniT&lJnnik,  m.  der  IJebelgeHntite^  malevolens.  Kj. 
zlo-mi^ljeDJk,  koji  (kome)  zlo  misli. 

zl6oi'nik .  m.  (u  Boci)  čovjek  zlijeh  odju,  koji 
(kao  Ho  Ho  pripovijeda)  namo  pogledom  Bvojijem 
drugome  može  nauditi.  Rj.  zlo-oOnik. 

zlAparćnJo.  n.  das  IjCidcn^  miserin.  Rj.  verhal.  od 
zlopatiti,  statije  koje  biva,  kad  tko  zlopati. 

zl^pak,  adj.  vidi  zao,  opak.  Rj.  vidi  i  ityn.  kod 
Tno.  —  zlo'pak.  za  prvu  polu  iap.  zao,  ga  drugu 
opnk.  Korijeni  56.  122. 

7J6puintilUi  m.  der  eine  Beleidigung  nicht  vergis^t, 
der  ntichtrfigt,  rach^cktig  ist,  memor  viuli^  irtjuriue, 
Kj.  Klo-pamtilo,  koji  (dobro)  pamti  zlo  što  mu  tko 
udini,  i  ne  zaboravlja,  već  hoće  da  se  0!tV€ti.  vidi 
teuiermiu,  temenitka. 

zl6pn(ii,  /.  das  KUnd,  mineria.  Rj.  zlo-pata  (ta 
pOAtanje  isp,  /.lopatiti).  vidi  zlopainja.  iap.  Birotinja  1. 

zldpittili,  lim,  r.  impf.  d4irben,  Noth  leiden,  egeo, 
patior.  Kj.  zlo-paliti,  kao  putiti  kojekakvo  slo.  vidi 
dućiti  »e.  —  U  tom  su  Izrailjci  jednako  zlojmtili. 
Mojhije  sa  Jalo.^u  gledale  jade  »vojega  uaroda.  l'rip. 
bibi.  38. 

zl6pntnik,  m.  der  Ltideride,  male  aff'ectus.  Rj.  koji 
zlopati. 

zl6pntnju,  f.  zlo-patnja.  vidi  zlopata.  iitp.  patnja. 
—  8vl  mi  pominju  Hkiipo<^n...  proroViiju  siroma-^tinii 
i  neopiaauu  zlopatnjit.  Zlo8.  239, 

Zlupd^lcjii^a  lali^'-  Itttd  5J>,  BO),  m.  (st.)  der  erbosst 
Slicktnde,  iratum  tuens:  Odo  jeale  Srgja  Zlopoalegja. 
Kj.  Zlo-poglegja,  JUtf'i  (na  koga)  tlo,  ijuto  poglidU. 
isp.  mrkoglegja, 

zidprelju .  f.  schlechie  Spinnerin ,  netrix  mula : 
ZlojDrelja  ae  jadu  dosjetila.  Rj.  zlo-prelja,  zlu  (rijjava 
prelju),  ifp.  tako  slož.  riječi  hitroprelja»  tankoprelja. 

zldrud,  ni.  der  Sehadenfroh.  laettis  aamno  ahurum. 
Ri.  zlo-rad,  koji  je  rad  tugjcmu  zla,  raduje  vm  ne: 
Meno  majkn  ne  da  za  te-,  nego  me  je  drugom  dala, 
koji  iioMi  mor  dolamu,  nn  dolami  zlatna  puca,  uek 
sloradu  srce  ptiCH.  Npj.  1,  315. 

zl6rnii.  adj.  vidi  zioiirau.  Hj.  u  kri^evima  gdje  se 
ghtf  h  ne  čuje  u  govoru. 

zl5!šlut,  m.  riđi  zloguk.  Rj.  zlo-Blut  onaj  koji  sve 
zlo  fllnli  I  govori,  vidi  i  zloalutnik.  isp.  Blutov. 

zUslutaii,  zlusluinn,  fTfO.  Unheil  prophezeicnd,  mala 
vutictnans:  Rogom  bpai5o,  dva  slo9lutna  vrana.  Rj. 
idn-Rlutan,  koji  zlo  sluti. 

zl6slutnic*ii, /*.  die  Ungliickspropheiin,  vates  mali: 
Od'  otole  tioo  zioslutnico.  Kj.  koja  zlo  sluti,  zloslutna 
n.  p.  ptica. 

zldslutnlk,  m.  riđi  zlognk.  Bj.  vidi  i  zloslat.  i3p. 

BlulOV. 

zlosrtiAM,  zl^srdna.  udj.  »bježi  od  mene,  neSto  anm 
na  ic  elosrdan*.  J.  no;rdrtnovi(?.  zlo-.srdan.  riđi  srdit, 
i  syn.  ondje,  u  Stullija:  zlosrd,  periratus,  =  rrlo  jtrdit. 

zlAsrc^n,  f.  Ongturk.Hkind,  infeUx:  idi  zloHre(^o 
jedna!  Rj.  7.1n-8rp(*a.  sloRrečno  dijete. 

zlAsrcćnn.  zl6Hre(?na  (zl6srećni).  adj.  unselig^  in- 
felix.  Rj.  vidi  zlosretan,  Ho  je  zle  srere.  vidi  i  ne- 
»rećan,  i  Kf/n.  ondje.  —  Bud'  se  ženi,  zlosretno  mu 
bilol  6lo  i  mene  ue  zva  na  veselje?  Npj.  1.  384. 

zldsrcfnfca,  /*,  vidi  zlosretnjica.  Kj.  zlosvečna  n.p. 
iei\fi.  riđi  i  ue»rei?ni<*a. 

zl6»r«4'Rik,  m.  vidi  zloaretnjik.  Rj.  tlo8re^,an  n.  p. 
čorjck.  vidi  i  ztosreinik;  ne-^ret^nifc. 

zUsrctUB,  zl^rireuiiL,  uiij.  vidi  zlo6re<5An.  Bj.  vidi 


i  ncRrctnn.  ~  Ko  imadu  nepogodna  druga*  a  na  konju 
zlosretnu  pjevojku.  Kj.  iloa. 

zl6.sro(nik,  m.  zlo.^retan  n.p. čovjek,  vidi  zlosretfnik, 
zloBretnjik.  —  Ne  desi  se  dooroga  junaka,  da  uhvati 
grdna  zloaretnika.  Npj,  2,  569. 

zldsrc'lnji,  adj.  unselig^  infelix:  Obje  tiče  dva 
eloHrett\ja  vrana.  Bojnom  bra^,  dva  zlosretnja  vrana. 
Rj.  zlo-aretnji,  koji  je  zle  sreće,  riđi  zlosre^^ni.  vidi  i 
nearelnji.  —  U  zlosretttja  popa  zlosretnja  je  i  kaiia. 
Posl.  331. 

zldsri'fnjlva,  f.  die  UnglUckHche,  infelix.  Rj.  zlo- 
sretrtja  n.  p.  žena.  vidi  zIoBrećoica;  neftretnjica. 

zl6srvtnjik,  m.  VngluckUcher,  infelix.  Kj.  zlottretnji 
rt.  p.  čovjek,   vidi    zlosre^nik,   zloarelnik;    nesrelnjifc. 

zlostAviti,  zlufltavTm,  r.  itupf.  i  pf.  Rj.  zto-staviti. 
—  ])  ungliieklich  macken  (eine  Jungfrau)^  thr  Oe- 
tcalt  anthun,  rim  inferre  virginij  cf.  »ilovati.  Rj. 
slostatiii  djerojkUj  t.j.  silovati  je.  —  'i)  misahandeln^ 
attpere  tractare.  Kj.  zlostaviti  koga,  zlo  postupati  ili 
postupiti  s  njim,  n.  p.  bijući  ga.  —  Avrain  rećc 
Suri:  eto,  rolrinja  je  tvoja  u  tvojim  rukama,  Ćini 
R  njom  Alo  ti  je  volja.  I  Sara  je  stade  zlostaviti,  te 
onn  pobjeJSe  od  uje.  Mojs.  I.  16,  6.  Mut^en  bi  i  r/o- 
stavljen,  uli  ne  otvori  u»ta  svojih.  I«.  53,   7. 

ztiistAvljĆDjc,  n.  Rj.  verhal.  od  zloetaviti.  — 
1)  radnja  kojom  tko  zlQ.^avi  ć^jevojku  (das  Unglttck- 
Uch  -  machen,  viuiatio  virginia.  RJ.).  —  2)  rudt^ja 
kojom  tko  slostavi  koga^  n.  p.  bijući  ga  (daa  Miafi- 
handeln,  nspera  traclaiio.  Rj.). 

ZIdla  prOtopoua,  vi.  U  Zemuna  u  krćmi  kod  Kra- 
ljevi<5a  )inrka  vicio  Ram  namolovano  kako  je  Zmajo* 
gnjeni  Vuk  pod  Spljetom  na  mejdanu  pogubio  Ztotu 
protopopa.  Rj.  —  zao,  zlo;  /dota;  z\hćikf  t\66o.  Ko- 
rijeni b\\.  imena  s  takitn  nast.  kod  lOkota. 

zlAfkalJa,  f.  schlerhte  Weberin,  t€3^rix  mala:  Zlo- 
ikalja  ae  jndu  domiAljaće;  stražnje  akute  sprijed  obr- 
\B^e  (PomI  03).  Rj.  zlo-tkalja,  Wa  (r^'aro^  tka^a^i^. 
za  obličje  zloprelja. 

zl6trbka .  /'.  uekaka  mala  riba,  koja  je  Iznntrai 
crna.  Rj.  zlo-trbiea,  drugoj  poH  09n.  u  trbuh.  isp. 
tako  sloz.  riječi  golotrb,  Šarentrba. 

zlfttvor,  m.  der  Feind^  Verfolger,  inimieus:  on  je 
moj  zlotvor.  Rj.  zlo-tvor,  koji  hoće  kome  tlo  da  (iTi>ri) 
čini.  vidi  neprijatelj.  Su/>roiMo  dobrotvor.  —  Napasnik, 
koji  koga  nsipa^lvuje:  zlotvor  i  napasnik.  Kj.  3d9b. 
Svome  sinovcu  nije  bio  prijatelj,  vec  zlotvor.  Npr.  66 
Ako  zlotvora  nemafe,   majka  li  ga  je  rodila.    PorI.  2. 

zlOtrorski,  adj.  feindlivh,  inimieus.  Rj.  .što  pripada 
ztvtcorima  ili  zlotvoru  kojemu  god.  vidi  ueprijaieljiski. 

zlOviirnn,  zlovarna,  adj.  (u  Rianu)  mdi  zao,  opak, 
n.  p.  zlovarno  dijete.  Rj.  vidi  syn.  kod  tao.  —  zlo- 
varaHf  druga  je  pola  adjektiv  postao  od  osnove  koja 
je  flioiena  u  prije-mra,  iap.  prijet}aran.    Dan.   185. 

ZI6volja,  m.  mu^ki  nadimak :  Pop  Zlovolja  ćati 
kruaovolja.  Kj.  Zlo-volja.  isp.  zlovoljan. 

zlovoljan,  zlovoljna,  adj.  unmuihig,  iristis:  Jer  je 
Marko  iza  »na  zlovoljan.  Rj.  zlo-voljan,  koji  je  tU 
volje.  isp.  turoban,  turovan.  suprotno  voljan  2.  Prodaj 
sve  Sto  ima*  ...  A  on  posta  zlovoljan  od  ove  r^*«ft, 
i  otide  žalostan.  Mark.  10,  22.  Otide  car  Izrailiev 
ktj(?i  svojoj  zlovoljan  i  ljutit.  Car.  T.  20,  43.  udv.  Seai 
V  moga  brata  otrovala?i  Zlovoljno  mu  ljuba  odgo- 
vara .'.  .  HNpj.  2,  96. 

zlovćtjnost,  zIov()ljno<tti,  f.  tristitia,  mo^titia, 
afjUctio.  Stulli.  osobina  onoga  koji  je  zlovoljan;  Vn- 
muth.  —  VInBt,  radeći  jednostrano,  aamo  dlrpkn  mrvn 
po  mrvu  poHlu&uoHti,  plaćajući  je  avakad  visokom 
ceuom  svoje  zlovoljnosti.  Zlos.  UK 

zmij,  zmaia,  m.  der  Drache,  Lindtrurm,  druco,  </, 
ala.  aiaaha.  Kj.  voc.  zmaju.  V  pjesmnma  ima  i  /wn^ 
i  kralje.  Obi.  G.  riđi  i  drokun,  poy.oj.  —  »fa  ga  do* 
ćekam  Ba  sedam  hiljada  zmajeva.  Npr.  Ul7.  l>i^  mv 
Bože,  da  ja  vidim  .  .  .  razma  emaja  planinskog  ... 
k  njoj  dolo(^e  plalii  emajc . . .  ćeMo  je  ijuii 


Zmaj-d68pot  Vuk 


849 


7.ni&^cvje 


Npj.  1,  189.  Nije  ovo  Kiuija  kraoaic*,  do  je  ovo  ogitja- 
niti  imaju.  2,  63.  Ja  sam  seja  Zituij  opiijenu  Vuka, 
a  Ijubovca  ognjevita  smnju.  Hore.  148.  Evo  ine  na 
te,  Faraoae.  zmaju  veliki  Ho  ležiš  usred  rijeka  svojih. 
Jezet.  2^,  3.  od  jednoija  korijena  zmija  .  .  .  zmaj  .  .  . 
pisati,  gHmizati.  isp.  Koriiuui  02. 

Zmaj-il^Spot  VQk,  m.  cidi  zmjijot^DJcni ;  Su  unukom 
Zmaj-dt.^poiom  Vukom.  RJ.  vidi  i  Zmajognjanin.  — 
Turi  oći  zmaj  od  ognja  Vii^e.  Npj.  Ž,  ftSS. 

7.in&JeT«  adj.  des  Drachen,  dracontJf.  Rj.  Ho  pri- 
pada zmaju.  —  Zmajeve  otresine,  f.  pl.  der  GHnitner 
(den  die  Zigeuneriu  fiir  etwafl  auflgibt,  das  der  Lind- 
wurm  abgesoliiUielt  habe),  exuviae  draonnis.  Kj.  2l2b 
[vidi  maciuo  zlato.  isp.  otreaiDeV  Nije  će<lo  i^dn  kakva 
no  au :  vin5ja  Sapa  i  orlovo  krilo,  i  aimjevo  kolo  pod 
pazuhom.  Kj.  212. 

Kmiljevne,  Zmajevca,  m.  izvor  u  Klupcima.  Rj. 

zmaj^vlt,  adj.  fjcw(Utig  ttie  ein  Jhuche  (Lindwurm)^ 
draconin  vim  hahens.  Hj.  koji  je  ftilan  kao  rmttj.  - 
Opravi  »e  konj  kao  knka  lica,  a  i  onako  je  bio  krilat 
1  zmajevit.  Npr.  28.  A  do  njega  Banceii(?u  Kade, 
mlado  d'jVie,  al'  je  emajecito.  Npj.  4,  532. 

ZBiO^VSki,  tt^.  Drucheti-,  drnconum.  Iti.  sto  pri- 
pada zmajevima  ili  zmaju  kojemu  god.  riđi  zmaJHki. 
—  81atki  brntel  mi  amo  eve  tri  u  zmnjcvftkim  rukama. 
Npr.  29.  Ima  ovamo  jedan  zmajernki  car.  34.  Viuo 
je  njihovo  otrov  zmtijctski.  MoJB.  V.  U  atanu  zrna- 
jeeskom^  po  ložama  njihovijcm,  bic^e  trava,  treka  i 
sijeno.  Is.  35,  7. 

znn\Jie,  m.  mali^  mhtd  zmnj.  —  On  uzimlje  tri 
mtd>i  2m(ijića.  HNpj.  1,  231, 

zmaj6i|rfiJanT,  adj.  vidi  zitiajogujeni.  —  I  Snjima 
je  Zmdjoaujttni'VuOe^  turi  oći  zmaj  od  ognja  Vuče, 
dok  upleoa  Porču  od  Avale.  Npj.  2,  588.  vidi  i  Zmaj- 
ognjanin. 

Ziniijiiflrnjaiiln  Vuk,  Virii  zm^jognjeni:  Priboiavam 
smajoffnjunin  Vuka.  Kj.  vidi  i  zmajognjani.  —  i*a  go- 
vore Žmajo^njttnin-Vuku :  »Pobratime,  Žmiijogrtjanin- 
Vućel  Npj.  2,  bm 

zmaj <>frnj oni,  adj.  (at)  n.  p.  Vuk,  Feuerdracfie, 
dračo  igneug,  ein  Uciname  dcs  Datpoten  Vuk  aiu 
Konigs  Mathias  Zeit:  Mome  bratu  emajognjenom 
Vuku.  Rj.  7muj-ogjcni,  t.  j.  stnaj  ognjeni;  vtfnjeni, 
ognjani  snmj^  zmaj  od  ognja  {itsp.  zmajognjani).  pri- 
djevak  despotu   Vuku  iz  vremena  kralju  Malijušu. 

zmaJAjforrev  d^nj,  m.  Gdjekoii  prosti  ljudi  pri- 
povijedaju da  zemlja  stoji  na  vodi,  voda  na  ognju, 
a  oganj  «a  smajogorievu  ognju.  Kj 

sml^ski,  ndj.  sto  pripada  znnijima  ili  zmaju  ko- 
jemu god.  vidi  zinajevuki.  —  Ja  nam  se  udala  sa  cura 
emajttkog,  i  moj  je  (Jook  zmaj  .  .  .  Kad  eto  ti  zmajskog 
cara!  Npr.  197. 

zmijn,  f.  {pl.  ziu!je,  zmija)  die  Schlange,  serpens, 
cf.  giija.  Zmiji  na  rep  stati  (t.  j.  do<?i  blizu  zla.  Posl. 
1)2).  Zmiju  u  njedrima  nositi  {kad  onaj,  kome  se 
iini  dobro,  dovjeku  zlo  misli.  Poni.  i»3).  Zmijo  Ša- 
rena! (reče  mati  djetetu,  kad  ga  židocM  kam.  I'ohI. 
92);  može  biti  dn  je  na  ovo  nalik  i  ono  što  je 
Banović-Straltinja  kazao  nvome  aužnju:  liopi^c  moje, 
zmijo  od  Tornka.  A  obadvoje  može  bili  da  je  srodno 
B  onijem  što  se  pripovijeda,  kako  je  neka  žena  zmiju 
rodila,  od  ćega  je  po  uvoi  prilici  poHtalu  i  ona  po- 
slovica: Ako  je  i  zmija^  od  area  je  (Poal.  3).  Žeatok 
kao  zmija  izmegju  gospogjjt.  Kj.  dem.  zmijica. 
mlada  zmijO«,  zmiji<!.  uugm.  zmijurina,  vidi  beća,  bje- 
lu^ka,  blavor,  blavur,  blor,  bIoru§a,  c-rnokrug,  crao- 
strig,  crnostrijel,  grabarka,  grabono.**,  guja,  jedovafa, 

i'ezerkinja,  kaca,  kamenarka,  kle^atiea,  konjufiarica, 
:raosica,  krasa,  kravoaica,  krilatica,  knigadea,  ljutica, 
nepomenica,  okamenicn,  otrovnica,  pepeljuga  3,  po- 
ganica,  prisojkiuja,  prisojnica,  ridovka,  skor,  smuk, 
Žarka,  šaruuiea,  vodnica.  —  IJIavor,  velika  zmiju  su- 
hat»t  za  koju  kažu  da  ne  kolje  ljudi,  nego  etnije  koje 
ljude  kolju.  Rj.  29b.  Ili  ciči  zmija  krilatica.  Kj,  3u3a. 


MiĆe  He  velika  bijela  dlaka  tako  brzo  kao  zmija  kad 
trči.  Rj.  3(J8n.  Opila  ga  zmija,  i.  \.  ujela  ^a.  Rj. 
4K2a.  Pccnula,  [tečUn  ga  smija.  Rj.  498b.  Zmiju  Hce 
kroz  Sibljiće.  Kj.  838b.  U  požaru  zmija  pixti.  Npr. 
10.  Bolje  je  da  te  zmija  npfkne  nego  dii  te  MarČano 
sunce  ogrije.  Posl.  23.  Zmija  ga  ?iimila!  (Kno  kletva, 
i  zuaći:  ujela  ga  zmija).  92.  Devet  snaha  devet  i/utih 
nniia;  pak  se  zmije  po  kamenju  viju.  Npj.  1,  135, 
i^ta  ste  take,  mile  stiahe  1  kan'  da  su  vas  zmije  pile^ 
zmije  pile  i  gušteri?  I,  170.  Jednak  zmija  u  duvar 
odmile.  2,  53.  Na  ja.stukn  od  zmije  kmu^'a.  2,  59 
(i>/v,  »vlak  1).  Na  nju  »jedi  emija  Saroi>ita.  6,  280. 
Krnljeviuti,  Žalosna  u  mnjka!  Kamo  su  ti  zmije  po- 
tajkinjCf  kamo  su  ti  nozi  iza  pasa?  HNpj.  2,  100. 
Tuda  i^e  Gospod  pokarati  prugu  smiju  i  krivuljastu 
zmiju.  Is.  27,  1.  za  postanje  isp.  zmaj. 

zniljak,  zmijska,  m.  trava,  zmijak  indijanski,  trava, 
serpeHtaria  virginiana.  Stulli. 

Žmkjain,  tii.  u  pjesmi  nekako  mjesto:  A  nema 
uam  sa  Zmijanja  Kajkn.  Rj. 

Zmijanjski,  ndj.  ron  /mijanj:  Puna  mu  je  Zrni- 
janjske  rakije.  Rj.  Uto  pripHoa  Zmijnr^ju. 

zuiijro,  zmijćeta,  n.  vidi  zmijiif.  Rj.  mlada  zmija. 

zmijleit,  f.  dem.  od  zmija.  Rj.  —  »Kćeri  moja! 
Tebi  sad  vidja  po)5i  za  ovu  tmi)icu.<  Tako  zmijica 
skupi  svatove  i  odvede  carevu  k(5er  te  se  vjen6i 
H  njome.  Npr.  53. 

zmijić,  m.  jungc  Schlange,  serpens  juvenis.  Kj. 
viliidtt  zmija,  vidi  zmijOe. 

ztiiljin,  adj.  Ho  pripada  zmiji  (osobito  kad  se 
zmija  pomiilja  kao  lice).  —  Žućanica,  1)  divlja  sa- 
lata, kojfl  se  zove  i  zmijina  travu,  Oichorie,  cichorium. 
Rj,  IG2b  {hice  grije-H'tun  mj.  zmiiinja  trava,  koje  vidi). 
Posle  nekoga  vremena  zmijina  žena  zatrudni  ,  .  -Kad 
mati  zmijina  lo  t5uje,  vrlo  sa  obraduje.  Npr.  53.  Žena 
sakrivena  od  lica  zmijina  ...  I  razgnjevi  se  zmija 
na  *enu.  Otkriv.  12,  11.  Put  oilov  u  nebo,  jm<  zmijin 
po  stijeni,  put  lagjiu  posred  mora  i  put  fovjećji 
k  devojci.  Pri<^.  3t),  19. 
'  zmiJinjT,  adj.  Schlangcn-,  serpenlis.  Rj.  sto  pripada 
zmijama,  zmiji,  takta  adj.  vidi  kod  budinji.  —  Zmi- 
jinjct  (rfira.  f.  mnoge  se  travo  tako  zovu,  cf.  f.aĆA- 
nica.  Rj.  213n.  vcronu:a  ckamaednjs  L.,  veronica  ieu- 
crium  L.  Rj.^  Moj  jo  otac  zmijinji  car.  Npr.  U. 

zniijdj^lnv.  adj.  u.  p.  kokoS,  mit  eiuem  .'i'chlangen' 
kopfCf  capite  serpentino.  Rj.  zmijo-glav,  u  čega  je 
gluiu  kao  u  zmijt.  tako  tdoi.  adj.  kod  bućoglav. 

zmijOrina,  /'.  uu^m.  od  zmija,  takva  augvi.  kod 
baburina.  —  Izmili  jedna  debela,  dugatka  i)«yunnrt. 
Mpgj.  279. 

zni\caj,  ni.  vidi  harakter,  karakter.  —  Milo&  je 
provigjao  značaj  i  Širinu  Vukovoga  preobroženja. 
Slil.  2ti7.  riječi  s  takim  nast.  kod  dogagjaj. 

zn&i'ujan,  zmic^njnu,  adj.  što  pripada  značaju,  vidi 
harakteran,  karakteran.  —  Obraćaju  pažnju  suvre- 
menika na  neke  i  neke  značajnije  pojave  u  životu. 
Zlas.  XIV.  adi:  Devoji'ice  kao  da  se  ćngjahu.  Dve 
se  i  osin«'*huu5e  vrlo  zna(\t}no.  258. 

znAfpiiJo,  n.  die  liedeutung,  nolio.  Rj.  rcrhal.  od 
zna(''iti,  koje  riđi.  —  Po  gramatici  bi  se  mogle  ove  gje- 
kojo  rijeci  i  po  značenju  bliže  saslaviti.  Danica  3, 
2.  Kijeć  >ćest«  u  ovome  značenju  nala/.i  (se)  u  sta- 
rijem Slavenakijem  knjigama.  Pis.  4.  »tur«  . . ,  u  zna- 
čenju divljega  vola.  32.  U  kome  (jeziku  Njemač- 
kom) .  . .  svakoj  (je  riječi)  svoje  izvjesno  značenje 
odregjeno.  *M.  DotakavSi  se  Zete,  valja  nam  poka- 
zati osobito  značenje  njezino  megju  srpskim  oblas- 
tima. DM.  U.  Da  je  dosta  tamno  značenje  riieCi 
»djcdina-t  .  .  .  rijeć  »djedina«  ni  malo  nije  izguoila 
prvoga  značenja.  12.  \tijeć  djedina  ostaje  u  Mivme 
pravom  značenju.  13.  St^i  je  rijeć  'Carina*  vrlo  pro- 
strana značenja.  215.  U  poznijim  pismima  dolaze  u 
poremečenom  značenju  riječi  perpera  i  dinar.  256.  Ko- 
rijen je  dio  rijeci  u  kom  joj  je  gla\yno  značenje.  Osu.  1 


%maAU 


8B0  — 


KnA^iĆ,  m,  đem.  od  znak.  —  Punclum.  u  pismu 
jsnačić  kao  zrnce.  Dauičić,  ARj.  lila.  Bra/j^otina. . . 
snači6  nad  slovom,  apex.  614a.  Značić  kao  '.  Star.  1,  7. 

zn&fUi,  Kna<5iiu,  r.  impf.  hedeuten^  significo.  Kj. 
V.  pf.  siož.  ua-znžćiti.  v.  impf.  slož,  aazna<5ivati.  — 
U  Srijemu  gospodin  znači  oho  sto  je  u  Srbiji  za  vre- 
mena Karagjorgjijeva  snaćio  gonpodar.  Rj.  96a.  Da 
je  u  stara  ■vremena  pofjrtitim  mnom  vise  snačio  nego 
danas.  Rj.  512ft.  Nek  se  čuje  u  (leaam  kraljeva,  Mono 
snaći  lovna  Gora  Crna.  Npj.  6,  319.  Ali  u  prvome 
i  u  pravome  smislu  eakon  enači  uredbu.  Danica  5,  Hi. 
Latinsko  je  vjeu<!ianje  malo  gnačUo  u  pravoslavnoga 
naroda.  DM.  24. 

zn^ta«  f.  (U  U.  G.):  Ne  znalo  ti  »e  znoje,  koliko 
popu  Počeka!  Kj.  kor.  koga  je  znati.   i«p.   <>9n.  .^7. 

znak,  m.  dasZeichent  nignurn.  Rj.  od  kor.  od  koga  je 
znati.  Korijeni  4^.  dan.  značii5.  riai  biljega  1,  biljeije, 
obilježje  1,  prilika  3,  srok.  —  Vukova  Mepja,  tnaci 
od  zida  bez  kreira  i  zemlje.  Kj.  79a.  Sad  će  paMi 
buzdovan  pred  kuf'u...  to  je  znak  da  ide  zmaj.  s:i^r. 
33.  Donesu  knjaževo  odom  i  sve  entikoce  knjazerske. 
Npj.  5,  475.  Vladika  ja.^e  na  konju  i  nosi  a  jedne 
Btrane  sablju,  a  r  druge  buzdovan,  kao  snake^  da 
ima  vUisi  nepokornoga  kazniti.  Danica  2,  117.  Od 
računu  namo  se  uče  znaci  (cifre).  2,  119.  Onda  i  on 
onaj  hleb  da  poljubi  (kao  za  znak  najivrgje  vere). 
Milod  76.  Da  je  Miloš  sad  samo  dao  xnaky  da  se  to 
preko  njegove  volje  Čini,  tu  bi  ti  odmah  svršili  i 
Moler  i  Oulrič.  90.  Turd  jednako  teže  na  samovoljno 
vladanje,  i  pomalo  pokazuju  znake  toga.  110.  Da 
načinim  znake  za  one  glasove.  Odg.  na  ut.  26.  Zii 
ista  se  nabodi  jasnijeh  enakora,  da  je  cijeli  ljudski 
rod  iz  Azije  izi^o.  Priprava  125.  Ovakovi  satnovoljni 
znaci  zovu  ee  jerogbfi.  177.  Kakav  je  znak  tvojega 
dolaska?  Mat.  24,  3.  Da  budu  znaci  vremenima  i 
danima  i  godinama.  Mojs.  I.  1,  24.  Ljudi  uzeše  to 
ta  dobar  snak.  Car.  I.  20,  33.  Kntt  Ooepodnji,  znak 
od  pobjede.  DP.  74.  Po  hiljadu  znakova  mogaše  se 
poznati,  daše  več  prikućuje  posljeduje  vrijeme.  Prip. 
bibl.  92.  Najočitiji  znaci  književnoga  napredovanja. 
Rad  17,  164.  Krinovi,  koji  su  znaci  negaasnjoj  rla- 
dalačkoj  porodici  u  Francuskoj.  Vid.  d.  lb€2.  19. 

zn!llut%  znalca  (znaoca),  m.  koji  zna;  der  Kenner. 
vidi  poznavalac,  riječi  s  takim  nast.  kod  čuvalac.  — 
Ne  biste  li  mi  sada  mogli  doznati  Sto  o  tome  kod 
nažih  zntdaca  turskoga  jezika?  Pom.  b. 

zn&mčn,  m.  vidi  zlaracn.  Ktulli.  —  SSnamen  i  zlamen. 
Osn.  104.  ud  kor,  od  koga  je  znati.  Korijeni  49. 

znikrnenije,  u.  vidi  zlameoije.  za  stari  nast.  ije  isv. 
bogojavljenije.  —  Pak  i  drugo  zaćub  znamenijCj  aa 
je  došla  knjiga  popu  Ćuku,  od  i.stine  da  će  ga  (novog 
Knjoza)  postaviti.  Npj.  5,  496. 

znamenit,  adj.  ausgezeichnett  insignis,  Rj.  isp. 
znatan.  —  Tako  je  narod  na§  bezbrojne  pogrje&ke  po- 
primao od  svojijeh  spisatelja,  popova,  učitelja  i  osta- 
Ujeh  znamenitijih  ljudi.  Pia.  18.  Dokle  je  putovao, 
i  sta  mu  se  znamenito  dogagjalo.  StraŽ.  18S6.  1226. 
Jarac  ima^e  rog  znamenit  megju  očima  svojim.  Dan. 

8,  5.  Znamenite  u  tom  članku  riječi .  .  .  pokazuju  u 
vladaoca  eilnu  volju.  DM.  318.  Na  znamenit  napredak 
narodnog  književnosti  bit  čc  i  to.  Rad  5,  198.  a<h\ 
Znamenito  se  umnožavala   njezina   biblioteka.    Rad 

9,  199. 

TMhmf^nitosif  znamenitosti,  f.  oaoitina  onoga  stoje 
Mnamenito. 

BB&mcaovii^Jc,  n.  vidi  zLamenovanjc,  koje  j«  od 
ovoga  sa  1  mj.  n. 

Kd&monoTati,  zn^menujem,  v.  impf,  i  pf.  vidi  ka- 
menovati, koje  je  od  ovoga  sa  I  mjesto  n. 

znftmeiije  (zu^mSuje.  Korijeni  49),  n.  vidi  zlamenje 
1)  i  2),  —  3):  Pa  mi  knjaže  na  noge  ustade,  pa 
zagrli  Martinovič-ljava,  pa  mu  stavi  na  kapu  zna- 
mejtje,  dade  njemu  grba  knjaževoga.  Npj.  5,  153. 


zn&jit  a4j.  bekannt,  notus:  Od  znana  zelja  glava 
ne  boli  (Osobito  se  govori  oko  ženidbe  i  oko  udaje. 
Posl.  233),  sagt  man  u-enn  dner  unter  Bekannttn 
heirathet.  Rj.  Kao  poznat,  isp.  partic  pa/rn.  od  xnati: 
zniin.  —  Bolje  je  znano  s  manom  nego  neznano 
a  falom.  PohI.  23.  Mene  baba  hoče  da  obeai  nu  gnan 
danak  na  viiskreenijel  Npj.  2,  163. 

znanac,  znanca,  m.  BeUannter,  familiaris^  cognitua. 
Rj.  riđi  poznauae,  poznanik.  —  Ne  samo  ito  mu 
nigda  nijesam  ćuo  kr*tonoga  imena,  nego  mi  pra  nijesu 
zfudi  kazati  ni  njegovi  znanci  8  Cetinja.  Rj.  WAzi. 
(ijače  po  sebi  znanie.  Poal.  72.  Pjanće,  po  aebi  znanet. 
DPofll.  95. 

ZB&aiea,  f.  die  Bekannte,  fttnina  fautiHaris,  Rj. 
vidi  poznanica. 

zoinje.  n.  das  Wisšen^  scientia:  daje  »e  aa  znanje. 
Rj.  verbal.  od  zuati,  koje  vidi.  —  Rodi  vuč-ioa  vuka, 
švemu  svijetu  na  zjiafije  a  gjetetu  na  zdravlje.  Npr. 
213.  Vrnuli  se  noću  ka  8ijenjn  bet  pitADja  i  znanja 
njegova.  Npj.  3,  178.  Pa  su  drugu  knjigu  opravili, 
da  vladici  učine  nu  znanje,  i,  370.  ^to  flvijec  ima 
dostojno  znaf\ja  o  današnjemu  narodu  oaSemu.  Odg. 
na  ut.  29.  Nego  ga  (narodni  jezik)  okrećući  avaki^ 
i^ome  krivome  znanju  jednaku  kvare  i  grde.  Pis.  14. 
.Sto  ^e  »to  puta  manja  sramota  svoje  neznanje  pri- 
znati  nego  li  ga  pod  znanje  i  drugima  za  nauku  na- 
metati. Šlav.  UibL  1,  92.  Drvo  on  života  usred  vrta 
i  drvo  od  znanja  dobra  i  tla.  Moja.  I.  3.  9  (znanje 
dobra  i  ela).  Takovo  se  znanje  za  svoju  samo.fi<ilnosi 
pod  upravom  dospolovom  i  nije  moglo  dopnatiti. 
DM.  122. 

znfttau,  zniitna,  adj.  Rj.  insignis.  Stulli  (akc.  Rj.' 
XXIXt.  bedeut€ndy  aliquis  vel  aliquul  majoris  mih 
menti.  isp.  glasan,  važau,  znameniU  —  Gla9unj  glasna, 
adj.  beruhmt,  famosus,  cf.  znatan.  Rj.  (a  znatan  nema 
u  Rj.  na  svom  mjestu).  Znatni  poglavica  za  Kara- 
gjorgjijeva vremena  Mladen.  Rj.  571b.  U  njoj  nagie 
zapisano  mnogo  znatnijeh  stvari  kad  ae  Sto  dogagjalo 
u  stara  vremena.  Npr.  124-  Svi  znatniji  istorici  do- 
kazuju da  .  .  .  Kov.  8.  Od  svega  je  najznatnijei  Ho 
je  Kara-Crjorgjije  bio  navalio,  da  »e  pokvare  svi  lan- 
čevi.  Milud  34.  Može  biti  da  nikakvo  mjesto  u  naroda 
uaSemu  nije  tako  važno  i  znatno  sa  jezik  nas  kao 
prava  Boka.  35.  To  je  običaj  vrlo  lijep  i  znatan.  Npj. 
1,  X.  Ovaje  ujc^ma  još  po  tom  osobito  znatna,  ito... 
Npj.>  1,  XXIX.  U  onoj  znfttnoj  bitki  (kod  Borodin*)- 
Žitije  19.  Tada  imahu  znatnoga  suinja  po  imenu 
Varavu.  Mat  27,  Ifl.  Znatna  je  (stvar)  ne  anmo  rđ 
istoriju  akcentuacije  nego  i  tijem  &to  pokazuje  kako 
treba  izgovoriti  neke  riječL  DPosl.  IX.  Mjesto  koj« 
je  bilo  znatno  trgovinom  negdje  u  primorju.  DBj. 
1,  312.  Vrlo  je  znatno  kako  su  proroci  govorili  «*« 
u  prilikama,  Prip.  bibl.  94. 

znftti,  znam  (zri^tdem),  v.  impf.  Rj.  sad.  vr,  3.  lice 
množ.  znaju  i  znAdfi.  zapovj.  znaj  i  znadi.  /.  vregj. 
zni^  t  znSdoh.  II.  prtgj,  znah,  zniidijah  i  znugjih. 
//.  pridjev  za&n,  i  znat.  vidi  znavati.  v.  pf.  sloi.  ćb- 
znati,  po-,  pri-,  razii-,  sa-,  u-,  uza-,  za-;  pri-piVcnao, 
raz-p&-,  raz-Li-,  8-p<V-,  8u-p6-,  u-po-,  za-po-  (se),  r.  impf. 
sloi.  vidi  kod  zuavati.  —  1)  v?i8sen,  seio.  Rj.  — 
a)  jmati  sto:  A  gdje  je  to  vrzino  kolo,  i  i^tn  je,  Bo^ 
bi  ga  znao.  Rj.  75a.  Zna  knjigu^  t.  j.  čitat*  i  piiaU> 
Rj.  2dOa.  Koji  ovaj  posao  najbolje  zna.  H^.  453^ 
Čuje  u  šumi  neku  piaku,  a  ne  znadijaše  Ha  je,  Npr. 
44.  Ako  Ja  prva  k  njoj  dogjcm,  enadite  da  čeU  vi 
flvi  mrtvi  na  ovo  mjesto  ostati  .  . .  ne  tnadoit  prteti 
gje  će  ni  kuda  će.  104.  A  kuda  je  znamo,  ieno,  po- 
slati?  133.  Zna  i  kovati  i  dultaii.  Poal.  93.  Znaic 
vrag  kadu  hladiti.  93.  Ne  ^nu  da  bc^edi,  a  ne  uiiiqe 
da  čuti.  19«.  Neka  te  kuša  tko  te  ne  zn^t,  DP«d.  77- 
Prosti  vojnici  prsnu,  kud  je  ko  znao.  MUol  37.  Sijedu 
ni  u  snu  htjele  [starjesiuel  da  znadu  d/i  je  Kara- 
Gjorgjije  njihov  starje.^ina.  Sovj.  19,  Isus  sm^ju^t 
misli  njihove,  reče  im.   Mat.  12,  25.   Ako  h^e  mak 


m 


znavanje 


—  851  — 


z«pea 


[ijsniefiju  njih  da  xu  vrijedni  ljudi,  postavi  ih  nad 
lojom  stokom.  Mojn,  I.  47,  *i.  Koji  zna  znanje  o 
MSnjem.  IV.  24,  IG.  Eda  li  <*u  uzeti  hljeb  svoj  pa 
'dati  ljudima  kojih  ne  znam  ofhikle  hu?  Sam.  I.  25, 
'li.  Ti  snitA  oca  svojega  i  ljude  njegove  da  tm  hrabri. 

*  II.  17,  8.  Iz  nje  (i/,  hnaoviilje)  snamo  da  sit  novome 
I  manastiru  bila  dana  mnopa  obližnja  sela.  UM.  2^. 
»  Zna  na  pamet.  Danićić,  Sint.  509.  sa  »e,  pass.:  To 
y  H  ne  ne  ena  kao  Lacmonu  božid.  Posl.  310.  VaroS, 
t  kojoj  .se  danom  ni  imena  ne  ena.  Danica  2,  49.  I  iz 
%  narodnih  pesama  ena  fte,  da  je  bio  oženjen.  Danica 
\t      4,  31.  —  bj  enaii  ta  koga  ili  ta  Ho:  U/.eo  kaliigjcr 

Svetogorac  malo  dijete  muSko  (dok  jo§  vije  snah  sa 

•  se)  i  naučio  knjizi.  Rj.  147ft.  Ti  si  se  mene  mi  svijem 
odbacio,  t.  j.  ne  ćeš  da  znai  za  mene,  ne  mari*.  Kj. 

I  441a.  Onde  nema  nikakve  pravde  i  nikakve  3lop;e 
nili  initdu  za  Boga.  Npr.  1K>.  Spava  i  ništa  ne  zna 
I  za  aehe.  239.  Narod  ne  će  sa  to  da  zna.  Miloit  175. 
—  r)  znati  o  kom  ili  o  čemu:  Ona  mu  stane  pripo- 
vedati  da  ona  o  njemu  i  njegovoj  kući  ninta  nije 
znuia.  Npr.  135.  Opi  s'  dete,  nisi*  o  sebi  ne  ena. 
Npj.  2,  ItJO.  On  se  tvrdo  i/govurao,  da  o  tom  ne  sna 
ništa.  MiloA  187.  0  danu  tome  i  o  času  niko  ne  zna. 
Mat.  24,  3G.  —  2)  znati  koga  ili  sto,  t.  j.  poznavati 
ga;  kennen^  norisne:  Ako  ga  Bog  ma  koliko  ja,  rio 
po  nj.  Poal.  2.  Ko  ga  ne  zna^  akupo  bi  ga  platio. 
13*).  Svaka  ptica  ena  Senict*  (pozna  proso).  DPosl 
117  (pozna  u  Dubr.  dijalektu  poznaje).  Tada  (?u  im 
ja  kazati:  nikad  vas  nijesam  tnao.  Mat.  7,  2S.  l'a  i^i 
do5U  k  narodu  kojega  nijesi  £7i(tla  prije.  Kut,  2,  U. 
sa  se,  pojis.:  Ondje  se  i  sad  zttaju  zidine  od  kuca. 
Kj.  335a.  Zna  se  zlato  i  ii  gjubretu.  Posl.  93.  — 
3^  kao  morati,  trebati  j  sollen,  miissen,  oportere:  Da 
bih  zntio  i  na  kozi  orati.  [Da  bih  smio  sve  volove 
prodati),  l'osl.  47.  Da  bih  znao  hljeb  u  pepeo  (mjesto 
«oli)  umakflti,  47  (isp.  Makar  hljeb  u  pepeo  umukao. 
Posl.  174).  Znati  mi  i  kokotom  orati  (u.  p.  ne  Cu  to 
učiniti).  93.  Makar  znao  na  kozi  orati  (prodavši  ave 
volove).  174.  Ne  ć\i  tužan  vjere  izgubiti,  makar  znao 
izgubiti  glavu  I  NpJ  1,  255.  No  ću  odit*  put  grada 
Pariza,  bit'  mi  znati  izgubiti  glavu.  5,  57.  Ja  ti  ne  ču 
iz  tvog  dvora  poči,  snat'  ini  si^et'  tri  bijela  dana. 
Herc.  37.  l)a  bi/i  znao  i  umrijeti  s  tobom,  ne  ću  te 
»e  odreći.  MaL  2(j,  35  (etiamsi  oportuerit  me  mori 
tecum ;  uenn  ich  auch  mit  dtr  sttrhcn  mUsste). 

znAvanje,  ».  vidi  znanje.  Kj.  —  Znavuvje  je  |(ome 
treba  liobro,  zlo  veliko  ouum  kom  ne  treba.  bćep. 
mal.  78. 

zii&vuU,  znavam,  v.  impf.  (u  C.  G.)  vidi  znati :  E 
ja  njima  dobru  zgodu  znavam.  Rj.  i*.  impf*  sloz,  do- 
zuAvati,  po-,  pri-,  pri-po-.  ruz-po-,  u-po-znavali  se.  v. 
pf.  slozj  kod  znati. 

znoj,  znoja,  m.  {loc.  znftju)  dtr  Schwei$s^  sudor^  c/'. 
pot.  Kj.  hjtp,  znojak.  —  Kad  ovo  ču  carev  sin,  smrtni 
ga  znoj  dopade  od  velike  tuge  i  žalosti.  N])r.  234. 
Tako  me  mrtvi  ztioj  ne  [mpao!  Posl.  2Itf*.  Ona  sjede 
Muju  vifto  glave,  pa  znaj  tare  po  ćelu  Mujovu.  Npj. 
1,  569.  Sa  znojent  lica  svojega  jtSHtSed  Idjub.  MoJH.  1. 
3,  19. 

zuOjak,  zndjka,  m.  hyp.  od  znoj :  Jesle  oj^a  znojak 
propftDuo.  Kj.  —  Uze  uiUa  smiali  jagluka,  pa  mu 
8  čela  zncfjak  utirase.  Iferc.  37, 

znOJnn,  znojana,  znĐJaT,  znTijava,  adj.  im  Schireisse, 
suditns.  Kj.  što  je  u  snojii.  vidi  potim. 

znAJenj(»,  n.  dan  St'htvitzcn,  suaatio.  Kj.  rerbal.  od 
znojiti  se.  stanje  koje  hira,  kad  se  tko  znoji, 

zndjiti  so*  jim  se,  v.  r.  impf.  schicitzent  »mio.  Kj. 
vidi  poUti  se.  v.  pf.  sloš.  iz-znojiti  (ae),  o-  [i  se),  u-, 
za-. 

zob,  zobi,  /'.  Kj.  dtm.  zopca.  —  J)  der  Ilafer, 
avena,  cf  ovas,  zobovi.  Rj,  —  ZobcnicJL,  hljeb  ud 
zobi.  Rj.  213b.  Ovsik,  diclja  zob.  Rj.  437u.  Kad  bi 
dodao,  natakli  bi  konjma  zob,  pa  kad  bi  konji  Bob 
pozobali,  on  bi  po&ao  natrag.  Kj.  750a.  Ueobiti  kooja, 


t.  j.  ugojiti  ga  zob^ju.  Rj.  774b.  Zobnica  (torba),  iz 
koje  konji  zob  jedu  .  ,  .  gospodar  pije,  a  kor^  zob 
zohlje.  NnJ.'  4,  XL.  —  2)  svako  drugo  žito  koje  se 
konjma  daje  mjesto  prave  zobi  ili  ovaa.  Turci  svoje 
konje  najviše  sohe  ječmom  (i  u  nas  se  misli  da  Je  to 
za  konje  najbolja  zob,  kao  Sto  »e  i  govori;  Jecam 
trče  a  rakija  viče  (Posl.  114),  a  seljaci  kukuruzima. 
Podajte  konjma  sob;  jesu  li  konji  sob  pozobali?  Rj. 

z6ba,  f  (u  Hrv.)  indi  boba.  Rj.  jaja  raČja,  w  raka^ 
u  hobare. 

z6ban,  z^bna,  adj.  uzohUt»%^  zabiju  ugojen :  On  me 
je«te  jedan  put  gonio  preko  PlavŠe  visoke  planine, 
tek  mi  bje^e  rrlo  zobun  kule,  a  joS  tade  hočah  po- 
ginuti. Npj.  3,  338.  A  Turski  su  kor\ji  tv/o  zobni .  .  . 
A  Turski  su  konji  uzobljeoi.  3,  340. 

zAbnnJe,  n.  das  Essen  von  Kornem,  manducatio 
granornm.  Kj.  verbnl.  od  zobati.  radnja  kojom  n.  p. 
čovjek  sohlje  grosgje. 

zdbati,  zobljem,  v.  impf.  (Kdrner)  fressen,  man- 
du'O  fruges:  zoblje  konj,  kokoS;  ljudi  zoblju  trežnje, 
groigje,  Rj.  r.  pf.  sloi.  i(z)-zobati,  na-  (se),  o-,  po-, 
—  Pa  ae  na  Božić  ujutru  pred  kučom  baci  šUa,  te 
kokosi  zoblju,  a  domaćica  rekne:  > Kako  mi  u  skupu 
zohale,  tako  mi  u  skupu  i  nosile  !c  Kj.  35a.  Vohm 
a  dragim  jjo  gori  hoditi,  glog  zobatij  a  Usta  voda 
piti.  Kj.  iiSa.  Vrabac  na  vrat  na  nos  atane  proju 
zohati.  Npr.  39.  I  ja  sam  soli  zobao.  Posl.  101.  ifo- 
Itna  je  lijepa  gledali,  ni'  je  grka  zohati.  128.  Konji 
zoblju  a  volovi  oru.  Oospodar  pije,  a  konj  zob  zoblje. 
Npj.'  4,  Xh. 

zobeni,  a(^j.  n.  p.  kruh,  Hafer-^  avenaceus.  Rj.  sto 
pripada  zobi,  vidi  ovaen.  —  Zobovi,  zobeni  u^evi. 
Kj.  213b. 

zub^nica.  /'.  hljeb  od  zobi,  Haferbrot.,  panis  ove- 
uaceus,  cf.  ovsenica.  Rj.  zobeni  hljd}. 

z^biSte,  rt.  Acker,  vo  ehe  Ilafer  gebaut  war,  ager 
in  UHO  at>ena  fuit  sata.  Rj,  mjesto  gdje  je  bila  po- 
sijana zob.  riječi  s  lakim  nast.  kod  duvanifite. 

zAbttf ,  zi%btm,  V.  impf  t  j.  konja,  fUttern  mit 
Kornernt  sagino  frugibus.  Rj.  t.  j.  zoblju  ga  hranitit 
gojiti,  v.  pf.  sluz.  na-z6bili,  u-. 

zdbljonje,  ».  das  FiUtern  mit  Kornem,  pabulatio. 
Kj.  vcrbal,  od  zobilj.  radnja  kojom  tko  zobi  n,  p. 
konja. 

z6bnk'a.  f.  der  Hafertack,  uus  đem  das  Pferd 
friHsty  s«ccus  ateftac,  saccus  pabulai-is.  Zobnice  su 
u  na«  8V0  od  kostrijeti.  Kj.  torba  iz  koje  n.  p.  ko^j 
zob  zoblje.  ndi  konjozubica,  stambolija  (8taml>olaka 
zobnica).  —  Da  [lokrijcS  na  konju  tvoju  torbicu  il* 
konjsku  zobnicu.  Kov.  17.  8tambuliju  onde  znači 
Stamttohka  (velika)  zobnica  (torba),  iz  koje  konji  zob 
zoblju.  Npj.'  4,  XL. 

z6bovf,  zr»b6va,  »I.  pl.  zobeni  usjevi,  Hafcrsaaien, 
scmcntes  atenaceae:  ove  su  godine  dobri  zobovi.  Rj. 
isp.  zob. 

zdboriim,  /'  vidi  zovina.  Rj.  vidi  i  banovina,  bzo- 
vinu,  ovzovina.  .b(«oro  drvo,  —  baza,  bzova;  zovu, 
sovina;  opzoiHna,  istu  a  premjeMenim  glasovima  a 
bez  promjene  glasa  b:  zobovina.  Korijeni  137. 

zoff,  VI.  (u  Dalm.)  vidi  sok  I.  Kj.'  onaj  koji  pro- 
nngjc  lupeža,  koji  je  sto  ukrao  ili  dr^tgo  kako  zlo 
učinio.  Rj.  biće  rijeć  izvrnuta  od  Hok  rgjavim  izgo- 
vorom). 

zSlota,  f.  dne  MUnze,  odcr  auch  nur  Jiechnungs- 
munze  von  dreissig  Paren,  numus  qHidnm:  iSćerao 
gro5  zolotu  (kad  se  izdubi  ua  kakoj  trgovini.  Poal. 
106).  Nema  cura  ni  ^ićarii,  <lok  ue  doupe  Karo  iz 
Mostara:  groše  daje,  a  zolote  prima.  Rj.  novac  od 
30  parit. 

zdlja,  f.  die  Weftpe,  vespa  vulgaris^  cf.  os  I :  Leti 
u  oči  kao  zolja  (Posl.  1(>8).  Rj.  riđi  i  osa. 

z6pca,  f.  dem.  od  zob:  8vi  su  konji  zopca  pozobali, 
a  moj  doro  ni  taknuo  nije.  Rj.  zob-ca  («  promjenom 
glasa  b  pred  c  na  p).  takva  dem,  vidi  kod  djeca.  — 


»•V. 


—  859  — 


zroUoa 


Mujagini  konji  nid  trave  jedu,  niti  vode  pija,  niti 
eopcu  eob^u.  Npj.  1,  387.  Dobre  konje  Turci  izvo- 
diUe,  pa  im  onda  sopcu  uMtakose.  3,  162. 

zor/  z<5ra,  i«.  die  Ueftitjkeii,  vehenietitia^  impetus, 
cf.  Bila.  Bj.  isp,  i  žestina,  adj.  zoran,  zorli. 

zdra«  /.  {UCCU8.  zuru),  die  MorgenrOtite^  aurara.  Rj. 
vidi  ćora.  dem.  zorica.  —  Zdrum^  adv.  ganz  friih, 
primo  mane.  Hj.  2Ha  (mje  ado.  nego  instr.  sing.  od 
zora).  Praskozorje,  kad  iora  počinje.  Rj.  564b.  Baž 
u  rasvit  zore  na  istoku.  Bi.  B37b.  Saba,  u  jutru  kad 
tab\jeli  zora  i  poćne  se  dijeliti  dan  i  noć  . .  .  Ustaj 
gore,  na5a  neve,  «aba  zora  je.  Rj.  fi58b.  U  cik  od 
eore  (n.  p.  podranio).  Rj.  812a.  Kad  se  u  žoru  pro- 
bndi,  A  to  jabuka  obrana.  Npr.  15.  Oba  apavaSe  do 
bijele  zore.  188.  Sjutradan  u  samu  zoru  natane  te 
tragom  za  njima.  231.  Pred  toru  ae  mrzne.  Posl. 
260.  Ti  ustani  pre  neg*  šora  sine,  zora  sine\  ograne 
sunce.  Npj.  1,  211.  Zora  zori,  petli  ooju...  nije  zora, 
\e6  je  mescc.  1,  346.  Kada  sjutra  uan  i  zora  dogje. 
4,  126.  Pa  ae  voj.'^ka  u  jedno  anatiže,  prije  zore  i 
bijela  dana.  4,  242.  Veće  prasnu  zora  od  iatoka,  a 
pijcvci  ticc  zapjevaSe.  4,  481.  U  to  rora  bijela  otvo- 
rila, svi  Hu  Turci  pali  na  daniMa.  4.  506.  Kad  u 
jutro  zora  osvanula.  4.  513.  Turci  pak  sa  zorom 
izigju  iz  ix)znice.  Danica  3,  200.  FroveiUa  je  jasna 
7.ora  iznad  mjesta  b'jela  Biana.  Kov.  62.  Praskozorje 
(isporedi  puca  zora).  Korijeni  299,  od  kor.  od  koga 
je  2  zreti  (vidjetif  gledati). 

Zdni,  f.  {acc.  Zoru),  ime  jtenako.  Rj.  dem.  Zorica. 
hgp.  Zorana,  Zorka. 

z6rac,  zoroa,  m.  >Ui»tani  inaho,  zora  je«  (zvao 
svekar  snahu).  —  »Zora  li  je,  zorac  li  je:  neSto  na- 
peto ren,  pa  trj^i  oko  kuće«  (odgovorila  snaha;  a  ono 
se  obadala  goveda  oko  kuće).  Rj.  vidi  zornjak. 

zoran,  »Sma,  adj.  (u  V.  G.)  gewalLig,  violentua,  cf. 
silan,  oaion:  Ono  »lu^ia  jedno  Ture  zorno.  Da  izgubi 
zorna  knuHna.  Rj.  osn.  u  zor*,  vidi  zorli.  isp.  žestok. 
—  Zorna  konja  a  zorna  junaka!...  Koliko  je  zoran 
i  bijesan !  ne  hoće  im  Božju  pomoć  zvati.  Npj.  4,  54. 
Zdrana,  f.  ime  žensko.  Ri.  —  om.  u  Zora.  Oan. 
141.  takva  ženska  imena  koa  Andrijana. 

zOrcn,  adj.  vidi  zreo:  Zorene  višnje  trgali,  sortne 
i  prczorcne.  Rj.  tidi  i  zđreo. 

1.  x6renjc,  n.  vidi  junaćenje.  Kj.  verbal.  od  2  zariti 

se,  koje  vidi. 

3.  idronjc,  n.  verbal.  od  zoreti  i  1  z6riti.  koje  mdi. 

zAretI,   zfti^m,  v.  impf.  u  Hro.  n.  p.  grožgje  eori. 

vidi  zreti,   i  sgn.   ond^e.  postajati  zreo.  v.  pf.  aloz. 

do-z6reti. 

zArlea«  /*.  dem.  od  zora:  Juš  zorica  ne  zabijeljela, 
ni   danica  lica  pomolila.  Rj.  —   Ustala  Je  rano   do 
zorice.  Npj.  1.  211. 
Zdrica,  f.  ime  žensko.  Rj.  dem.  od  Zora. 
z6rin,  adj.  što  pripada  zori:   Kako  pade  a  neba, 
zvijezdo  danice,  kćeri  sorina?  Is.  14,  12. 

1.  zdrUi,  zftrim,  v.  impf,  Bj.  vidi  eoriti.  —  i)  (at.) 
roih  sein  (von  der  Morgcnrothe)^  ruheo:  Zora  zorij 
petli  poju.  Rj.  amo  če  ići  ovo:  Ćori  junak  u  kokote. 
DPosl.  11.  —  :3^  vidi:  Ilijnitak  con  a  goapodinfitafc 
bere.  DPosl.  32,  u  Krv.:  sunce  zori  g^'O^KJ^i  '■  J* 
čini  da  zri. 

3.  z6riU  se«  »Giim  se,  v.  r.  impf.  vidi  junaĆit)  se. 
Rj.  pokazivati  se  soran^  eorli.  glagol  se  drukčije  ne 
nalazi,  isp.  zor.* 

Zorku,  f.  ime  Soueko.  Rj.  hyp.  od  Zora.  —  takva 
zefiska  htfp.  kod  Drenka. 

z6rU,*  hefiig,  veJiementer,  cf.  jako,  silno,  zdravo. 
Rj.  adv.  zor-li,  prca  polu  zor,'  druga  Turski  nast. 
Vidi  zorno.  isp.  i  veoma,  Žestoko. 

/drnicA,  f.  {\i  kršćana)  Fruhmesse,  sacra  antelucana, 
Rj.  mina  u  zoru. 

zorno.  gewaHi^,  heftig^  molentCj  vchementer,  cf. 
jako,  silno:  Ma  Nik^ći  zorno  kidisaSe.  Rj.  adv.  prema 


adj.  zoran,  vidi  zorli.  —  I  jtorno  se  Tard   oprijcSe. 
Npj.  5.  333. 

z6rnJaC-m  f.  vidi  danica.  Rj.  evijesda  jutarv^a,  aif- 
protno  većernjaća.  —  od  osn.  od  koje  je  zornica.  ri- 
ječi 8  takim  nus^  kod  ajgiraća. 

zdrojak,  m.:  zora  lije,  zorf\jak  li  je:  ne^to  napelo 
rep,  pa  trči  oko  kuće,  ef.  zorac.  Rj. 

z6va,  /'.  die  Holunderstautle,  sambucus  niora  Linn. 
Rj.  vidi  zovka,  baza,  baza^,  hznva.  od  baza  ad^j. 
bazov,  bazova,  odatle  bzova  i  okrnjeno  zova,  pn  adj, 
prenesen  megju  supst.  isp.  bzova.  — ^  Iz  ono.  jame 
nikla  zova,  i  tri  pruta  nanisla .  . .  C'obunćad  kad 
nagju  zopUf  odseku  jedan  prut  i  od  njega  oaćine 
sviralu  ...  na  onome  mestu  narasla  zova^  od  koje 
svaka  svirala  izdaje  onaki  glas.  Npr.  151. 

zdvina,  f.  Holunderkolz,  lignum  sambuci.  Rj.  ba- 
zovo  drvo.  vidi  zoboviua,  ovzovina.  —  Cijev,  li  od 
zovine  ili  od  trske  što  Žene  buću  preein  na  njo. 
Rj.  811b.  ^      ^  i-    5J  j 

zovka,  /*.:  No  ti  moji  dvori  propauuli,  propanuli, 
pa  su  opanuli,  iz  duvara  zorke  proniknule.  Npj.  % 
z75.  Zovka,  zova.  Npj.'  2,  301.  socka  će  biii  pr^tt 
od  zove,  bazov  prut.  isp.  travka  prema  trava. 

z5vauti,  zovnem,  v.  pf.  rufen^  inclamo.  Rj,  vidt 
zivnnii,  zimnuti ;  glasnuti,  viknuti  2.  isp.  c.  pf.  tloi. 
pozovnuti.  V.  impf.  zvati.  —  Kad  svari  bob,  zovne 
ujutro  oca.  Npr.  105.  Kad  ih  otac  zovne  da  idu 
8  njim,  uui  pugju.  137.  Kad  docjcd,  a  ti  me  sovni 
po  imenu.  Potsl.  53.  Svaki  želi,  da  me  setom  Mome. 
Npj.  4,  260. 

z6Tati  b&ti,  u  zagoneci:  ZovuU  bali,  saSijfli  migli, 
zsrenietli  petli,  za  svemu  selu  pergatorija.  flj.  odgo- 
netljaj:  Kada  zvono  zvoni  i  svemu  svijetu  oglašuje. 

zril^an ,  zrAćna,  adj.  —  1)  od  radiot  spectans. 
Ojorgji:  zračna  ^brIĆa,  ćela  Žarka.  Stulli.  'sto  pripada 
zraku  1.  —  ^)  Mo  pripada  zraku  2,  Luft-,  lufiig, 
aereus,  vidi  aerski.  ajerski,  jajcraki.  vazdušni.  — 
Oduha   aerska   ili    ti   mračna.  Oj.  Rapić.  DARj,  43*. 

zrAeiva,  f.  dem,  od  zraka.  Rj. 

zrak.  m.  Rj.  vidi  zrak,  ždrak.  —  I)  der  Sonnen- 
struhl,  radius  soliš.  Rj.  vidi  zraka,  zraka,  zdraka« 
ždraka;  luća.  —  Nemoćne  oći  zrak  sunčan  ne  pod- 
nose. DPoal.  78.  JaSikuje  od  zraka  do  mraka.  Herc 
221.  Koji  danas  danak  bjeAe,  kad  se  laus  xa  naa 
rodi  ?  Porodi  ga  sveta  mati  ka'  sunćani  zrak  istočni. 
325.  Svjetlost  mu  (Bogu)  biiaAe  kao  sunce,  zrad  iz- 
laŽahu  mu  iz  ruku.  Avak.  3,  4.  Zraci  sutičani^  pnje 
nego  se  sunce  ukaže,  obasjavaju  vrhove  gorama. 
DP.  156.  —  2)  vidi  vazduh  1,  i  si/n.  on/JV;  diđ 
Luft,  aer.  —  Ajer,  vidi  povjetarce,  vazduh,  zraJL 
panićić,  ABj.  42b.  i^istriti  zrak,  vazduh.  334a,  Bri- 
jeme,  vrijeme  .  .  .  kad  je  u  vazduhu  ili  zraku  lijepo 
ili  ružno,  toplo  ili  studeno  itd.,  tempesUis.  (>4db. 

zrikka.  f.  der  Sonnenitrahl,  radius  soliš,  Rj.  vidi 
zrak  I,  •  sgn.  onf^e.  dem.  zraćica.  —  Ugleda  gj©- 
vojku  nad  jezerom  gje  zrake  sunčane  u  iglu  udijeviL. 


Npr.  123.  Sunce  (nam)  na  zahodu  zrakama   ttvoj 
u  većoj  i  '■     '  "      ^  ■•    ■• 
DP.  309 


u  većoj  i  ljepšoj  svjetlosti  pokazuje  jeetastro  u  v 


■m 


zrtlkllV,  adj.  (u  Srijemu)  vidi  razrok.  Rj.  v%4i  i 
gverok.  kqji  gleda  na  krivo.  isp.  hiljav^  Skiljav.  srakar 
(osn.  u  ^fi.iKi  i7id,  s  osobitijem  značenjem:  rturt>k}. 
Osn.  87.  —  IV  će.^  gje  glediS  ili  gje  toisliS?  (Pitao 
drug  srakava  voeka  koji  je  bio  izmahnuo  sjekirom 
da  udari  svinjćo  koje  je  on  držao).  Poal.  102. 

zrakomjerje,  n.  haromethrum.  t3Lulli.  zrako-nijerj«^ 
ćtm  se  zrak  ^  mjeri,  težina  njegova^  visina  t  dubina. 

zrcalo,  n.   (u  Dubr.)   vidi  ogledalo.  Rj.  govori  m 
i  u  Ilrv.  od  kor.  od  koga  je  glagol  2  zreti  (vidjeti, 
gledati),  kqji  sad  nije  u  običaju.  —  Dnig  ti 
a    acrroija    pamet.    Poal.    71.     Drug    drugu 
DPoal.  20. 

zrcllna.  f  die  lieife^  maturitas.  Kj.  <ia«y« 
sto  je  zrelo,  vidi  zrelost. 


ono0^       1 


trelMt 


—  868  - 


zrMost,  zriSloBti,  f.  vidi  zreliua.  Stulli.  osobina  ili 
fttattje  onoija  što  je  zrelo.  —  Kad  je  poeta  bio  « 
prnioj  srcloMi.  MSvetio  poet.  3. 

zr&null.  KrT-nem,  r.  tinpf.  (u  C.  G)  mdi  7.reti: 
3  vromeuum  i  sa  slamom  i  mu^mnle  zrenu  (Poal. 
281).  Rj.  sijn.  kod  zreti.  v.  pf.  /t/oi.  aazrcmili.  — Jer 
vidimu,  nijefti  dozrio  i  nijesi  Kadovoljnn  bio,  doklen 
srenes,  da  ti  k  nama  dogjeS.  Npj.  5,  533. 

zr^,  zr^Ia,  adj.  reif^  tnatums,  cf.  zdreo,  Koren. 
Rj.  uprato  je  parite,  pruet,  od  1  zreti.  —  Planika, 
drvo  na  kome  rodi  raagioja  )k«o  velika  «uaica,  iz- 
nutra Žuto  kad  je  rrelo,  a  zeleno  bijelo).  Rj.  SOfih. 
Zrela  voćka  sama  pada.  Poal.  94.  u  preneHenom  amislu: 
PoBJije  zreloga  (^o^orora  akupMinn  presudi:  Svaki  od 
Četiri  »uparnika .  .  .  Danica  ^,  112. 

1.  zr^ti,  zrem  (zrira),  r.  impf.  reifen,  niaturor: 
zni  jabuke,  zri  grož^je.  Rj.  gram,  sapovj,  zri,  zrimo, 
zrlte.  /.  prefjj.  zrt'b,  zre.  //.  pregj.  zrah.  prilog 
sad.  7.r\\ći.  prilog  pregj.  zrevfti.  I.  pridjev  zrt^o,  zrela. 
vidi  zdreti,  zrennti,  zdrijevati,  zrijevati,  zoreti;  dospi- 
jevati I,  priflpijevati  y  (pontajati  zrelo),  v.  pf.  sloz. 
d5-zreti,  pre-,  na-,  u-.  —  Kad  luh  atane  rrcti,  dola- 
zak gjavo  poćeato  da  ga  obi^e.  Npr.  275. 

3.  zrAti,  zrcm  (zrirn)  u  snticenju  vidjeti,  g^ledati. 
(spectare)  ovako  prost  glagol  sada  nije  u  običaju, 
jiego  samo  složen  uii-zreli,  nad-  (ae).  ©-(se),  obi-(ae), 
pre-,  pri-,  pro-,  za- ;  megju  z  i  r  meće  se  d :  pri-zdreti, 
wi-zdreti.  v.  impf.  sloi.  nil-zirali,  nad-,  ol>-  (se),  obi- 
(se),  pre-,  pri-,  pro-,  za-,  isp.  nezrelice. 

zri!  interj.  glas   kojim   viče  zrikavac.  —  Zrikavac 
pred  jeaen   v\6tr.   zri!    Rj.   214a.  biee  imperativ   od 
zreti:  zri! 
zriJHvae,  zrljiivco,  m.   (u  Slav.)  vidi  zrikavac.  Rj. 
zriJ<^valljf^,  n.  vidi  zdrijevanje. 
zrfj^Vrttt.   zrijevam,   v.   itnpf.  postajati  zreo.  vidi 
zdrijevati,  1  zreti  i  syn,  ondje.  —  zrijevaii.  Korijeni 
56.  megju  z  i  r  i^meće  se  d:  zdrijevati. 

Zrin,  Zrenja,  m.  zidine  od  staroga  grada  u  Hrv. 
tako  govori  onamo  narod,  i  adj.  prema  notu.  Zrin 
govori  Zrinski.  P.  Leber.  Mp.  Enm,  Kninj;  Ocin, 
Ocinj.  može  hiti  u  narodu:  Knio,  Eninja;  Uciu, 
Ocinja  ? 

ZrlBOTlĆt  m.  —  Subid,  u  Hrvatakoj  pripovijedaju 
da  se  tako  zvao  Zrinuvič.  Rj.  Vlžh.  prezitne  od 
tnjesta  Zrina,  to  prezime  ima  i  sodu  u  Hrv.  oko  KO' 
sUujnice.  isp.  GradaSćević  (od  Orada§ea). 

Zrin.ski.  adj.  govori  narod  oko  Zrinja.  P.  Leber. 
*  grofovi  od  Zrinju  potpirivali  sa  se  Hrvatski  Zrinski. 
ima  «  hfrv.  u  Podramni  (u  Sesveiama)  i  u  Zagorju 
seljaka,  koji  se  zova  i  pittu  Zrinski,  vidi  Zrinjski. 

ZriiHiikT.  tn.  adj.:  Bribir,  govori  ae  da  su  tu  sje- 
dili ZuDi(?i  ili  tiubidi,  potonji  Zrinjski.  Rj.  43b.  vidi 
Zrinski. 

ZriDiinJn,  f  u  Dalmaciji  voda,  izvire  ispod  Vele- 
bita blizu  manHslira  Krupe  i  niže  Obrovca  utje(^e  u 
more.  cf.  Banica,  Rj, 

Zrna,  /.  ime  žensko.  Rj.  hyp.  Zrnka,  ZrnjVa.  — 
zrno;  Zrna.  Korijeni  55, 

zfneo,  n.  —  JJ  dem.  od  zroo,  ein  Kom^en,  gra- 
nulum.  Rj.  —  Ja  je  5elu,  ja  je  bru»,  ja  od  motike 
šlene.  (Pripovijeda  ee  da  je  odgovorio  Hercegovac, 
kad  je  prvi  put  vigjeo  raka  .  . .  Valja  da  mu  se  u6i- 
nilo  da  je  nalik  na  brus  po  onim  irncima  Sto  se 
vide  po  samaru.).  Poal.  107,  —  2)  u  pismu  vidi 
punkat;  pun^tum,  der  ]*anki.  —  Punctum,  u  pismu 
7A\fi{-ić  kao  zrnce.  l)»ini(?i(^,  ARj.  141a.  Ne  veli  u  koga, 
nego  je  po  praznom  mjestu  stavio  zrnca.  8l  pis.  hrv. 
4.  Vni.  Sa  dva  zrnca  ozgo.  Star.  1,7.  »Ot  a  jednim 
zrncem  u  srijedi   4,  (U, 

zfnuvlje,  M.  (coll.^  die  Korner^  grana,  cf,  zrnje. 
Rj.  jedinica  zrno.  —  Ciruhati  kukuruze,  t.  j.  u  ^r- 
daku  na  Ijesi  tući  klipove  maljem,  da  zrnevlje  pro- 
pada kroz  Ijesu  a  ofcomii  ostaju  gore.  Rj.  H)5a.  Pu- 
vara,  ono  kukurusno  zrnevljet  koje  u  kokanju  ne  is- 


puca, nego  se  onako  ispere.  Rj.  620a.  Kad  vidi  da 
odondu  /tipa  zrnevlje  iz  pušaka  kao  kiAa,  povrati  se 
natrag.  Npj.  4,  462  (Vuk).  Ovo  se  nazove  mana,  .  . 
To  je  bilo  sitno  okruglo  zrnevlje,  slatko  kao  med  i 
aito  kao  najljepže  braJ^no.  Prip.  bibl.  44. 

zi^nlti  so,  nim  se,  v.  r.  impf.  grana,  acidos  pro- 
dnci.  Stulli.  zrni  se  n.  p.  pasulj,  kad  mu  postaju  u 
mahunama  srna.  v.  pf.  slos.  ozrniti  se. 

Zfnkti,  f.  ime  Žensko.  Rj.  vidi  Zmjka.  hgp.  od 
Zrna.  —  takva  žefiska  hyp.  kod  Urenka. 

zfno,  n.  ipL  gen.  zrna).  Kj.  coU.  zruevlje,  zrnje. 
—  J)  đns  Korn,  granum.  Rj.  Biserno,  biserovo  srno. 
Rj.  27a.  Davinovo  .  .  .  dafinovo  zrno.  Rj.  iLUlb.  Pak 
sve  ni.5ta,  jer  im  nijeflna  dogovorna  zrna  boba  va- 
ljala nije.  Rj.  127a.  PoHiju  nekoliko  zrna  Senice.  Rj. 
t?16a-  Oj  li  srno  šenično!  Rj.  252a.  MadžamSa,  2) 
groigje  bijelo  (tvrdijeii  zrna).  Rj.  349b.  (vidi  jagoda  2, 
puce  vinovo).  Petao  mu  odgovori :  U  mene  iuia  »to  žena, 
pa  ih  svabim  sve  na  jedno  zruoproje  kad  gde  uagjem, 
a  kad  one  do^n,  ja  ga  prozderetn.  Npr,  14.  Maleno  je 
zrno  biserovo,  nV  se  nosi  na  gospod.^koni  grhi.  Posl.  174. 
Nagjo  jedno  mnogocjeno  zrno  bisera.  Mat  13,  4{>. 
Ona  sjede  pokraj  žotclaca,  n  on  joj  pruži  przenijeti 
zr7ia,  i  ona  iede  i  naaili  se.  Rut.  2,  14.  —  2)  puž- 
i5aao,  die  Mintenkugel,  glans  plumbea.  Rj.  vidi  ba- 
lota, dramlija,  dramuSa,  jediuak  2,  purak  1.  tAne.  — 
Jedinak,  2)  pušćauo  zrno  koje  se  po  jedno  meće  u 
u  pi4Sku.  Rj.  250a.  Obje  (puSke)  pukle,  Osmana  zgo- 
dile, sindzirli  ga  zrna  udarila,  u  tJsmiinu  srce  «- 
trgala.  Npj.  4,  270.  Pa  doVopa  Šibu  okovanu,  koja 
ždere  litru  tu<''enika,  po  dvanaest  olovijeh  zrna.  4, 
443  (olonnijeh  ?J.  Ose^o.i  nijoau  .sa^raa,  nego  su  ko- 
madi isječenoga  pusćanoga  zrn<(.  Pjs,  32. 

zrnje,  n.  (coll.)  die  Kiirner,  grana,  cf.  zrnevlje. 
Rj.  jedinica  zrno. 

zf ljenje,  n.  vcrb.  od  zrniti  se.  stanje  koje  hiva^ 
kad  se  n.  p.  pasulj  zrni. 

Zrnjka,  /.  vidi  Zrnka.  Rj.  ime  žensko,  i^.  Zrna. 

zhijk&njo,  n.  das  Auffressen  der  (s.  B.  Kukuruz) 
Kfjrner,  die  den  Schvieinen  vorgeschfittet  irerden, 
munducatio  granorum.  Rj.  verbal.  od  zmjkati.  radija 
kojom  n.  p.  krme  zmjka. 

zFnJkiltl,  kam,  v.  impf.  kupiti  zrna  (u.  p.  krme 
kad  jede  okoraljene  kukuruze),  die  Korner  nach  ein- 
ander  uuff'ressen,  grayui  depascor.  Rj. 

zrOk.  m.  (u  Hrv.)  vidi  uzrok.  Rj.  z-rok,  biće  od 
kajkavskoga  vzrok  pa  v  otpalo,  kao  n.  p.  zeti  mj. 
vzeti.  tako  otpada  i  i  u  prijedlogu,  iz,  «.  p.  zvirati 
mj.  izvirati,  svakako  je  riječ  zrok  sakata  pa  je  n« 
valja  pisati. 

ziib,  m.  [loc.  zribu.  pl.  zfibi,  ztiba).  Rj.  u  3.,  €,  i 
7.  pad.  mn.  zubuia  i  zubima.  Obi.  8.  dem.  zubić. 
hyp.  zubak.  —  1)  der  Zahn,  dejis:  On  ima  zub  na 
njega,  cr  hut  einen  Zahn  (Pick)  ««/*  ihn,  malum  me- 
ditatur  tn  illum.  Kad  malom  djetetu  isvade  koji  zub, 
valja  da  ga  prebaci  preko  kuće  govored:  Na  ti  vrana 
hman  zub,  daj  ti  mene  gvozden  ffub.  A  gdjekoii  kad 
izva<lc  bolestan  eub,  prebace  ga  preko  ku^^e  rekav&i: 
»8ve  zlo  R  tobom>.  Rj.  vitli  bak,  bauk,  baućak,  kaljao, 
kaljak,  kutniak  (kutnji  zub),  oćnjak,  paajak  2,  prednjak 
3,  vu(iić,  ždrcbeČak.  —  liabini  zubi,  nekaka  trava. 
Rj.  lOft.  Grgati,  čačkati  zul)e.  Rj.  HHb.  Desui,  f.  pl. 
Rj.  117a  (meso  oko  kut  nj  ik  zuba).  Skidaju  konju  za- 
zubice (kad  mu  nekako  meso  naraste  oko  zuba  pa 
ga  režu  nožem).  Rj.  175a.  Keatozub,  koji  kesi  zube. 
Rj.  Ket'iti,  mjesto  kesiti :  oiM  beči,  a  zube  keri.  Rj. 
269h.  Krnjadak,  komad  od  zuba  koji  ostane  u  vilici 
(n.  p.  kad  se  zub  vadi  pa  se  slomi].  Rj.  305a.  Pre- 
masali  mu  zube.  Rj.  5(5b.  Glas  koji  se  u^ini,  kad 
se  više  prednjijeh  aornjijeh  zuba  jezik  metne  pa  po- 
digne. Rj.  t>20a.  škrgutati,  škrgutnuti  zubima.  Rj. 
843a.  Škripati,  škripnuti  zuhma.  Rj.  843a.  Od  vi- 
Ijrvskih  zuba  da  mi  naćini^  dvor.  Npr.  (57.  Zaroni,  i 
iznese  u  zubima  pijeska  morskoga.  91  fu  %^iiii\a). 


opaze  izdaleka  riba,  gje  dijete  u  eubima  dobk  214. 
Iskesio  sube  kao  odrta  iisica.  Posl.  104.  Jedva  sam 
puf^itn  suhima  otklao.  (Jedva  sam  i/.molio  ili  izdr- 
Ijanćio).  111.  Jezik  ta  zube  ^.  (Cutil)  113.  Kao  hahini 
eubi.  (Kad  je  ftto  slabo  i  klamiče).  129.  Kiselo  groŽ^je, 
ne  valja,  trnu  suhi  od  injega.  133.  Ne  da  mu  bijela 
suha  pomoliti.  (Ne  da  mu  rije<5i  rediV  197.  Useosuh 
na  njega.  (Postao  mu  neprimlelj).  330.  Upored  ždra- 
Ijevi  kao  moji  euhovi!  334  {ovdje  će  hiti  zubovi 
mjesto  zubi  prema  ždraljevi).  >^to  progje  preko  devet 
suba,  ode  preko  devet  brda  (Sto  se  reće,  ono  se  ne 
može  povratiti).  359.  Sitne  zube  dva  niza  biaera  I  NpJ. 
1,  219.  U  popove  Sćerce  biser  mi  zube  kažu.  1,  357. 
Te  zuba  mu  živi  oganj  aka^e.  2,  63.  B'Jdi  zafti  dva 
Di/A  bisera.  2,  257.  Jao  moji  h'jeli  nitni  suhi!  3,  3H1. 
Zubom  škripnu,  iza  p^Iaaa  viknu.  4,  163.  Turica  je 
jednako  klocala  ttvojijem  subima.  Pis.  33.  Valja  zube 
pokazati,  da  se  oni  Vas  uplaSe.  8tra2.  18o7,  14. 
Ondje  Će  biti  plac  i  škrgut  nlbu.  Mat  8,  12.  Zube 
zvjerske  poslat^u  na  njih.  Moje.  V.  32»  24.  Obrazi  mu 
ae  rumene,  a  snbi  se  srebrc  kao  krupna  biserova 
zrna.  Meg.  276.  Nenavidi  me,  ikrgućc  zubima  na 
me.  Jov.  16,  9.  —  2)  n  piiSke  (donji  i  gornji,  pl. 
ztlbovi},  kad  puSka  nije  zapeta,  ona  je  na  danjemu 
subUj  a  kad  8e  zapne,  onda  je  na  f^ornjemu.  lij.  — 
Dočekala  ne  puAka  na  donji  s:ub,  t.  j.  kad  ae  zapeta 
pujika  prstom  obori,  pa  ne  skre&e,  nego  se  dot^eka 
na  donji  zub,  kao  Sto  je  bi]o  dok  nije  zapeta.  Rj. 
136b.  U  Prizrenfikijeli  piStoIja  tabani  su  Njemački 
(na  kqjima  su  lukovi  i  zuhnri  iznutra),  a  n  Anmiit- 
fikijeb  su  tabani  Arnautđki  ili  Turski  (u  kojijeJt  su 
lukovi  i  zubovi  tpolja).  Kj.  310b.  U  puške  donji  i 
aornji  nokat  (.'f.  zub:  Stoji  kao  na  noktu,  t  j.  gotov 
kao  zapeta  pu^ka.  Rj. 

zAba,  f.  žensko  koje  ima  velike  zube,  osobito  prve. 
»pe  bi  ja  one  zube  uzeo,  ma  se  ne  oženio.«  J.  Bog- 
danovič. 

zAbat'.  zilpcfl,  m.  —  1)  đer  Zahn  z.  B.  eincs  Kamms, 
Reehens  u.  s.  tr.,  dens  peciinis.  Rj.  kao  zub  u  kakve 
stvarit  n.  p.  u  češlja,  u  grabalja,  i  t  d.  —  Bilo,  2) 
u  grabalja  ono  u  čemu  zupci  stoje.  Kj.  2&b.  Urije^ka, 
kad  se  uvodeči  u  brdo  preskoči  jedan  zubac.  Kj.  lOlb. 
Otpor  bfifti  grebeni,  da  su  joj  zupci  mjedeni.  Posl. 
244.  —  2)  (u  U.  G.)  vidi  palac  2.  Kj.  na  točku,  vidi 
i  Bpica,  žbit'A.  —  3)  (u  Kišnu)  Korčulanski  kamen 
koji  ae  meče  oko  prozora.  Rj. 

z&ba^a,  f.  —  I)dcr  Fingerfench,  pantcum  dttctylon 
Linn.  Rj.  Hundszahn,  cynod<tn  dact.  Rj.^  biljka.  — 
Pirevino.  nckaka  trava  kao  zubaca.  Kj.  54Jla.  —  2)  {u 
Urv.  i  Slav.)  vidi  drljača.  Kj.  ifidi  i  vlaća,  i  s^h,^ 
on^e. 

zdbak,  zupka,  m.  hyp.  od  zub:  Zelenkadu  zubak 
boli,  zelenkada  majku  zove:  Majko  mila  zub  me 
boli.  Rj. 

z<kban,  m.  muSko  koje  ima  velike  suhCj  osobito  prve. 
J.  Bo^danovič. 

zAbanJe,  «.  Rj.  verbal.  od  zubati  (i  se).  —  J)  vidi 
žvatanje.  Rj.  —  2)  vidi  drljanje  (das  Eggen,  occatio. 
Rj.).  —  3)  vidi  svagdanje.  Kj. 

ztibat,  adj.  —  I)  geznhnt,  mit  Zahnen  verseheni 
đćtitatus,  Rj.  u  pravom  smislu,  u  koga  Hi  čega  su 
suhi.  —  2)  der  IJaare  auf  den  Zahnen  hat,  acer, 
cui  non  impune  illudas:  Znbat  č^viek  (koji  se  rije- 
čima zna  dobro  branili.  Posl.  94).  Rj.  u  prenesenom 
smislu:  Na  fiziku  Stojkovičevn  recenziju  od  Volnoga 
m  Bom  čitao  u  vaSoj  sobi  (onu  zubutu,  onu!)  i  nemojte 
je  vi  kriti  I  Slraž.  1886,  1579.  —  5J  zubato  sunce  (u 
zimi),  koje  sije  a  ue  grije,  nego  je  i  opet  zima  |,Posl. 
94).  Rj. 

zćlbatne,  zubaca,  m.  (u  Đnbr.)  nekska  morska  riba. 
Rj.  Zahnbrassef%,  dćntejc  vulgaris  C.  Y.  Rj.* 

zftbnti,  zi^bSin,  v.  impf.  Rj.  —  1.  I)  (u  Riaon) 
kauen,  mandnco,  cf.  £vatati.  Rj.  —  Zubatka,  od  aijena 
ono  fito  bi  (n.  p.  konj)  u  jedan  pnt  uzeo  u  nflta  da 


zuba.  W.  214b.  —  2)  (u  Slavon.)  eggen,  oeco^  cf. 
drljati.  Kj.  zufiačom  raditi  na  njivi,  vidi  i  zubiti  2, 
vlačiti.  V.  pf.  sloz.  pozubati.  —  //.  sa  se,  reciproč. 
vidi  svagjati  se:  zubaju  se;  on  se  zuba  8  njim.  Rj. 
1  Sffn.  kod  svagjati  se. 

zbhatka,  f.  od  sijena  ono  Sto  bi  (n.  p.  konj)  n 
jedan  put  nzco  u  usta  da  znba,  der  Bm«,  mor»wi: 
Nema  sijena  ni  zubatke.  Rj.  —  rijeH  s  lakim  nast. 
kod  krupatka. 

zub^rina,  f.  ginaiva.  Stulli.  meso  oko  zi*bu,  dits 
Zahnfleisch.  isp.  desni.  —  Vid'  de,  kako  je  ouaj 
iskesio  zuberine.  J.  Bogdanovič  (u  Hrv.  samo  pl.  zu- 
b^nel. 

zi^bić,  m.  dem.  od  znb,  das  Zdhnchen,  denUtlus.  Kj. 

zAhlM,  zubim,  r.  imp.  Rj.  —  1)  n.  p.  testere,  die 
Znhne  (der  Sage)  acharfen,  acuo  dentes  serae,  Umae. 
Rj.  subiti  test^re,  ostriti  mu  zupce.  v.  pf.  slož.  na-zu- 
biti.  —  2)  (u  Hrv.)  vidi  drljati,  cf.  zubati  2.  Kj.  vidi 
i  vlačiti.  v.  pf.  po-zubid. 

zDblja,  f.  n.  p.  zublja  luča,  t  j.  cjepanica  luća, 
die  SchleisM,  assulOj  ramentum.  U  Crnoj  (.i  ori  zublja 
se  zove  usukano  drvo  ljeskovo  ili  dubovo,  koje  se 
subo  pali  mjesto  luća.  cf.  pnljn.  Rj.  vidi  lu£.  lućka, 
svjetlilca.  dem.  zubljica.  —  Kad  dogori  zub^a  do  no- 
kata. (Kad  dogje  tuka  nevolja,  da  »e  vi§e  ne  moie 
trpljetit.  Post  116.  zublja  (kor.  uezn.).  Oan.  130. 

zdbljenjo,  ti.  Rj.  t^erbal.  od  zubiti.  —  J}  radf^a 
kojom  tko  tuhi  n.  p.  testere  (das  Scharfen  der  Silge- 
zHhne,  aoutio  serae.  Rj.).  —  2)  radnja  kojom  %ko 
zubi  n.  p.  oranje  (dan  Eggon,  occatio.  Rj.). 

zAblJicn.  /'.  dem.  od  zublja.  Rj. 

zubljdnušn,  c.  g.  taedifer.  Stulli.  zubljo-no^  koji 
zublju  nnsi.  —  tako  slos.  riječi  kod  breaienoSa. 

zAbnT,  adj.  Zahn-,  dentium:  To  mije  zubnu  boleti 
raditi,  t.  j.  mrzi  me  (To  me  muči  vrlo.  Posl.  319V 
Rj.  Mo  pripada  zubima,  zubu.  —  Dajdete,  gjeco.  on« 
moje  zubne  čačkalice,  neSto  me  JSnlja  a  onome  mome 
pokvarenom  zubu,  Npr.  5. 

ziihAhnlJa,  f.  Nek  me  Bog  aačuva  od  subobolj4  i 
uhoboljp.  .1.  Kogdimovid.  zubo-bolja,  bol  od  suba.  tak« 
,*f/o.f.  ri;>cV  kod  glavobolja. 

zAbun,  zubiina,  m.  eine  Art  Jacke  (jupo^J,  tHniecđ 
geitus.  Zuipune  u  ^rbiii  nose  i  Žene  i  IjudL  a  u  voj- 
vodstvu samo  žene.  Rj.  dem.  zubunič.  au^m.  zubuo- 
čina.  vidi  Žiipioa.  —  Doramak,  ženski  subun  (bez 
rukava  samo  do  ramena).  Rj.  133a.  Ječerma,  2)  ženski 
plavetni  zubun  (bez  rukava).  Hj.2.^4b.  Koret,  1)  zubun 
ženski  (bio  od  čoho  ili  od  sukna).  Rj.  291a.  Sadak, 
ženski  zuhun  plavetan  (...djevojački  crven).  Kj.  661a. 
Kad  izve'lu  k'pnlii  devojku,  ne  gle*laj  joj  šarene  z^t- 
bane.  Npj.  1,  5.  Mlada  mnjatoriL-a,  u  naručju 
sina  Pnnteliju...  treče  joj  se  hvata  skuf  irv^m 
hunu.  I,  li»6.  One  strize,  Što  se  kupuju  te  «« 
šaraju  zuhuni  i  druge  bijele  haljine.  Pia.  42. 

zubdnrina,  /.  augm.  od  zubun.  Rj.  —  tttkva  a\ 
kod  bnrdačina. 

zubOnir,  m.  dem.  od  zubun.  Rj. 

zQi* !  Stimme  der  Biene,  susurrus  apis.  Rj.  ghts 
koji  se  čuje,  kad  zucne  pčela. 

zAeanjo,  n.  verbal.  oa  zucati.  radnja  kojom  n.  p. 
žene  zucajti  Ho. 

zAcatl,  zuc.^,  V.  impf.  pripovijedati  Ho  kome 
tajno  kao  kip^.uiH  mu  na  uho;  ins  Ohr  sagen,  flugii 
susurrnre  in  atirem.  i  pčele  zucaju.  isp.  zuc.  r. 
pro.9ti  zucnuti  2,  zuknuti  2.  —  Kara-Ojorgjije  pućw> 
na  nj  (na  Mladens)  i  rani  ga  u  moftnje,  oa  koje  je 
rane  poslije  lefcao  i  viđao  se  (ovo  so  slaže  s  onijem 
Ho  su  žene  po  Biogradu  zucalcj  da  Mladen  s  dnigom 
ženom  svojom  nije  mogao  niSta  raditi).  8ovj.  31. 

zllenutl,  z'jluuSm,  n'ii  zuknuti.  Kj.  v.  p/*.  —  i)  ttdi 
zuknuti  1.  V.  im^f.  zučati.  —  2)  vidi  zuknuti  3.  r. 
impf.  zucati.  i  pccla  zucne.  i*p.  zuc. 

zA^fiaJei  n.  vidi  zujanje.  Kj.  isp.  zuka. 


^^ 


■i 


zA^ati,  z^?im,  vidi  zujati.  Rj.  v.  impf.  zuoe  n.  p. 
pčele.  isp.  zurati.  v.  pf.  prosti  Euknuti  1.  —  Pipavjca 
pipa  .  . .  £uči,  bući,  skoći  car  ua  voJBku»  i  dovede 
plavu  plavojkii.  Rj.  5<)0b.  Dubrovnik  je  kako  i  bacio: 
cukni,  tako  vas  ^uči.  DPosI.  20. 

z^K^iir/  iidj,  indecl.  vidi  siromaian:  Hi  si  zugjur 
kesom  ili  ttiiknn  Hoboin.  Rj.  suprotno  »engjil*.  —  Ili 
si  tutkun  Hoboni  (koji  ne  7.nn)  ili  zugjur  h  ceftom  (ne- 
malacV  Kov.  67. 

zfijaj^a.  f.  vidi  zuialiea.  Rj.  vidi  i  atuk  1,  radifi; 
Kvrčak,  2  zvrčka,  zvrk,  zvrk  2.  igračka  djetinja  Ho 
vrteći  se  zuji,  zwći,  rrrći.  —  rijeci  8  takim  nast,  kod 
cjepa6i. 

xQJak,  tri.  (u  0.  G.)  vidi  govnovalj.  Rj.  hubina.  tu 
poMunje  inp.  zujati,  vidi  i  zunzak,  govnara,  ronac  3. 

zdjaliea,  f.  sirt  hrumnikrei^d^  trochi  genus.  cf. 
nidiS,  zuiat^a.  Rj.  i  kod  zujala  8yH,  oatala. 

zdjaije,  n.  aa-i  SumseUj  »usurrus  (apis),  cf.  zu- 
i^ani«.  Rj.  verbeti.  od  zujati,  radnja  kojom  suji  n.  p. 
pćela. 

zdjati,  ziljim,  v.  impf.  AUtnmm,  mnisen^  »usurrOi 
cf,  zm5ati:  zuje  Ćele;  zuji  beapoalen  (musnig  sein).  Rj. 
vidi  i  brujati,  zuoati.  v.  pf.  pro-ziljati,  za-.  —  Zitji 
kao  tikva  na  oranju  (kad  se  voda  iz  nje  popije  pa 
aa  prazna  ^e  bari  ili  objesi).  Po«!.  94  [isp.  xuji  bes- 
poslen). Evo  ufiinii^u  neSto  u  Izrailjii  <la  ^e  zujati  oba 
Mha  svakome  ko  ijuje.  Sam.  I.  3,  11.  Bezbožnik  ae 
muči  svega  vijoka  svojega...  Strah  mu  svji  u  ušima. 
Jov  15.  21. 

zuk.  «i.  —  1)  (u  Baranji)  Ari  Srummkrcitel,  trochi 
genus,  cf.  zujolica.  Rj.  vidi  i  zujaća,  i  svn.  ottdje. 
djetinja  igračka  što  »e  vrti  te  žuči.  —  2)  ptip  zfik, 
m.  (a  C.  G.),  vidi  pop  zlatar,  zlatni  pop^  gundelj.  Rj. 
542a.  huhina  sto  eući  kad  leti.  ostala  sijn.  vidi  kod 
pop  2. 

zlkfca«  f.  das  SummeUf  susurrus  apium.  Rj.  kad  sto 
euči,  «.  p.  pčele.  iap.  zuĆanje.  —  Neke  vrste  bubina 
čifK  zuku  koja  se  od  njih  ćuje.  Rad  b,  193. 

zdknuti »  zuknem ,  v.  pf.  Kj.  vidi  zucnuti.  — 
1)  summen,  insusurro.  Rj.  n.  p.  gundelj  zukne  kad 
poleti.  V.  impf.  zufjiti,  zujati.  —  2)  cin  Wort  fallcn 
lasaen^  ins  Ohr  satjenj  in  aarem  instisurro:  on  mi 
neiito  znknu.  Rj.  reći  kome  što  potajnOf  kao  šanuvsi 
mu  na  uho.  v.  impf.  zucati. 

z&kva,  f.  eine  Art  gro^e  sau^e  AepfeJt  mtili  acidi 
majoris  genus.  cf.  zukvara,  zukvaća  1.  Rj.  nekaka 
povelika  kisela  jabuka,  sa  postanje  isp.  prozukouti 
(kiselo  postati). 

zikkvaea,  f.  —  1)  vidi  znkva.  Rj.  —  2)  (u  Ćumad.) 
vidi  zukvaja.  Rj.  —  rijeH  $  takim  nasf..  vidi  kod 
ajgira<5a. 

z6kvaja,  f.  (u  Sumad.)  nekakn  jabuka  slatka,  u 
kojoj  sjeme  zveči,  kad  se  tr&'ine  njome.  cf.  zukvača 
2.  Rj.  za  postanje  w;;.  zučati,  zuknuii  1. 

zjkkvanp  m.  kao  8ulu<bi8t  čovjek,  vidi  zvekan.  Rj. 
riđi  i  bezjak,  i  sijn.  ondje.  —  za  postanje  isp.  zuk- 
vaja.  riječi  8  takvim  nast.  vidi  koa  brajan. 

zAkvara,  f.  vidi  zukva.  Rj.  —  osn.  u  zukva.  Osn. 
108.  rijeci  s  takim  nast.  kod  badojara. 

Z&lovt,*  wi.  pl.  die  Locken,  circtnus,  cf.  vitice.  Rj. 
vidi  i  Holufe  {ista  rijeć  koja  i  zulovi),  krkmeta,  i  .tt^n. 
kod  vitica  1.  —  I  metni  mu  mstok  na  obrve,  kara 
boju  na  kara  zulove.  Rj.  264a. 

z&lnin.*  m.  die  GetciUtthdtigkeit,  violenUa,  cf.  na- 
silje, nepravda:  Al'  je  rada  sirotinja  raja,  koja  j^loba 
davati  ne  može  ni  trpljeti  Turskoea  štulama.  Rj.  — 
Danas  mi  je  dragi  dolazio,  i  veliki  zulum  počinio: 
po  baiči  mi  cveče  počupao,  na  gjergjefu  svilu  za- 
mrsio. Npj.  1,  384.  I  namcinH  zulum  na  Kosovo: 
Kosovo  o^a  i  poji  i  hrani,  2,  418.  Več  počnete  zulum 
HniV  rttji  .  ,  .  Več  veliki  zulum  podigosmo,  pogaziamo 
njihovo  poStenje.  4,  135.  Po  Srbiji  teški  zulum  grade. 
4,  152.  Hi  smo  strašni  zulum  učinili.  4,  166.  No  se, 
kado,  paia  posilio,  i  po  zemlji  zulum  postavio^  robi 


paSa  mlade  i  gjevojke.  4,  343.  No  kad  vigje  sirotinja 
raja,  gje  zulumi  njojzi  dosadiše.  4,  344.  A  u  jutru 
rano  poranili,  i  tu  težak  zulum  pograbili.  4,  471.  Na- 
rodu je  zulum  dodijao.  Danica  3,  149.  Car  nama  ne 
vjeruje,  da  je  vama  taki  zuium.  3,  151.  Da  će  se 
zulum  ukinuti.  3,  161.  Vičuči,  da  lm  je  velika  poreza, 
da  im  je  ^ubtm  od  knezova.  MiloS  181. 

zQlam-i'alnia,  f:  Beži  care  niza  avoje  dvore,  za 
njime  se  zulttm-čalma  suce.  Rj. 

zulAm^ar,*  zulumčđra,  m.  der  TV/ranu,  Unter- 
drucker^  tgrannu.^.  Rj.  koji  čini  zulum.  isp.  tiranin, 
tirjanin.  —  A  kad  Gjorjge  iaiječe  Turke,  isiječe  Turke 
tulumćure,  onda  Ojorpje  u  gradove  u^c.  Npj.  4,  151. 

ziilumć&rer,  ziiIumćArov,  adj.  što  pripada  ctUum- 
ćaru. 

ziildrneiirski,  adj.  što  pripacUt  zulumćarima  ili  zu- 
lumćaru kojemu  god:  /ulumčarske  odsijeca  glave, 
Npj.  4,  151. 

zdmbn,*  f.  ein  Ditrchscklageisen^  um  runde  Locher 
damit  ins  Leder  zu  stecketij  s.  B.  su  einem  Siebe, 
fermm  ef/iciendis  foraminibus  in  corio^  cf  probojac. 
Rj.  orugje  kojim  se  buie  rupe  n.  p.  na  kozi,  isp, 
boda  1. 

zdmbal,*  m.  die  JTijadnihej  hj/acinthus  orientatis. 
Rj.  ci^ijet.  vidi  carevič  2.  —  Dva  cvijeta  u  bostanu 
rabila:  olavi  sumhui  'i  zelena  kada.  Npj.  1,  401. 

7.unm'iraf*A,  f.  nokaka  velika  muha.  Rj.  Schmeiss- 
fiic^e,  musca  vomitoria  L.  Rj.*  isp.  brecaviea,  bre- 
culja,  —  rijeH  s  takim  nast.  kod  ajp^rača, 

zAnz&k,  zunzAka.  m.  (u  Podgor.)  vidi  govnovalj. 
Rj.  bttbina.  vidi  i  zujak,  i  syn.  ondje. 

Zdpei,  Zubaca,  m.  pl.  knežina  u  Trebiujskom  ka- 
diluku.  Rj.  »jfp.  zubac. 

zdrenje,  n.  vidi  zjanje.  Rj. 

zdrltl,  zilt^m,  V.  impf.  vtdi  zjati :  &ta  zuriš  tuda, 
le  ne  ideS  kuci?  Rj.  vidi  i  zijati  1. 

znrla,  f.  onaj  koji  zuri,  der  Gaffer,  qui  hiat  Rj. 
i:  koja  zuri. 

zdrna,  f.  die  Pfeife  bei  der  tUrkiscken  Musik,  fis- 
tula turcica.  Rj.  svirala  u  'Turske  musike, 

ZT&nlea,  f.  najviše  se  govori  u  mu.  broju  junice, 
t.  j.  oni  koji  se  zovu  na  krsno  ime,  geladene  Goste 
(zum  krsno  ime),  convivae  vocati:  Počastio  goste  i  zva- 
niče.  U  pjesmama  se  nalazi  i  usavnice^  n.  p.  U  Marka 
je  mlo^o  uzavnica:  dvjesta  popa  trista  kalujsjera. 
Rj.  koji  se  ili  koja  se  zove  na  čast  kakvu  god.  vidi 
i  zvanik.  —  Te  bi  ih  pozvala  na  spravu  .  .  .  dobro 
je  gospogift  pa/ila  žta  od  koje  zvanice  dolazi.  Rj. 
7U4b.  Posla  sluge  svoje  da  zovu  zvanice  na  svadbu. 
Mat.  22,  3.  Adonija  pozva  svu  bracu  svoju  . .  .  začu 
Adonija  i  sve  zv<inice  koje  bijahu  s  njim.  Car.  X.  1,  41. 

zvftnlf'an,  zvlinična,  adj.  što  pripada  zvanju  2, 
isp.  služben.  Berufs-,  amtUch.  —  Izabrani  je  sud  pri- 
vatan sud ...  On  je  stajao  dalje  od  svake  zvunične 
sudne  radnje,  pa  nije  išao  u  ztionik.  DM.  319.  Pre- 
piše jedan  službeni  akat  novim  pmvopisom  .  . .  Za- 
povedi  da  prepiše  akat  *zvanićnitn  pravopisom*. 
ZIos.  129. 

zraaik,  m.  (u  O.  O.)  ein  geladener  Gast^  eonviva 
vocatuSf  cf.  zvanica.  Rj.  pozvan  gost.  vidi  i  uzavnica. 

KrAnJo,  n.  Rj.  rerb.  od  zvati.  —  1)  radiija  kojom 
tko  zove  kopa  (das  Rufen,  vocatio.  Rj.):  Biraj,  Vuče, 
kako  tebi  drago!  tvoje  zvanje,  tvoje  obiranje.  HNpj. 
4,  8().  Jer  se  Bog  ne  če  raskajati  za  svoje  darove  i 
zvanje.  Rim.  11,  29.  —  2)  kao  služba;  Jjemf,  Amt^ 
munus,  officium.  —  U  drogom  su  redu  bili  ljudi 
.svakojakVi  svanija  i  Činova.  Nov.  Srb.  1817,  t>63. 
Pored  svoga  zvanija  on  bi  i  kod  vas  bio  svoj  gospo- 
dar. StraŽ.  1887,  382.  sa  stari  nast.  isp.  bogojavije- 
nije. 

zvfttt,  z&v6m,  v,  impf.  Rj.  dem.  zivkati.  t*i<l»  glasiti 
2,  vikali  2.  v.  pf.  prosti  zovnuti,  živnuti,  v.  pf.  sloz. 
d6-zvati,  izA-,  ni-,  od-,  od4-,  po-,  pre-,  pri-,  pro-,  sji-, 
u-,  za-.  V.  impf.  sloz.   do-zSvati,  iza-,  ua-,  od-,   po-, 


fm-,  fro-,  m^^m.  ~  I  m}  rtt§mK.  mm.  K.  Im*  ^v- 

mtatL  —  T«be  Entfid  »  |mČmi  mk.  ^Sib.  5U 

-■       -  p»      s  ~^^HB     -       r  I  lili  ■  fc  I     —       -   j    •       **^  *  ce 
Ar  »  M  a«  Mm  mm^  hm  >& 

•LI,*!. 

^ULJMM^  ^«L.'  Km  ■ 

(kad  jr«Mr  m  jmmć  S  m  pu^B^^  1$.  ISiL 

y  faM  fiimOtimmh.  ti* 

Tmmša  ■$»  JfoijM  pmmmi  _ 

9b  MVftM    M    pfeOMM    Viilk  OMMMMT  M   A^ifas 

i^Mdb  JffiUM;  »O  Milnln,  Stfika. 

iIbMB-MOVMC   Mi 


ljig-*I.M-M.^«fii.p. 


Me  nbeMtV  4.  SM.  —  «> 

3L  —  Sova 
M  ai>M  Mit^ja  a  tea  n^'  jm 

ĐP-«^  laSL  Om«««  >4m<.  ro  eernm  A 
Afrgaoia.  K0V.  17.  TbicI 

inauMo«.  L3(M3.  VmmibiiI  tmm  Fi 
TaAMM.  DM.  9Ž,  Ondafi  ■ 

RMd3;l9aL  •  9}m 
kafca  «  MM?  JL  K«fcD  «c 


karjak?  Bw  9«  awa  ga  aftafcav  am  «a  dogc^  Bj. 
fM^Miti  ae  S,  poBfati  M.  —  U  ^eoiMi  ina  jb^mm 


fiifta  faiiajr  Maajriij^fL  iy.  IIA  (mpl  U 

faM  i^M  9««^  Rbr.  Mk  laiT,  TTSi.  Bfa»  ja 

car  I*  ir  stm  car  />h^pmml  Hpc  IfiS.     ' 

«aacir  boga  ti.  p«  immmf*   •Im  m 

19&.  I  B^  «  MMMMi  <MB«^  (Kad  M  fcM  «A  Ito  ^ 

iMBOMOTVM).  nMi.M.KatemM«riMiđ«MaaijMalM/> 

ICSl  Ova  BMM  (ki^iim}  amCc  ar.  Eđvaid 

SM«>8a 

ST«ffcfte!  K.  MođL  HMrOK  «  tek«  aaalL  ciiii  fcatf 
Mae  dL  —  Pipavica.  ?( kad  m  <^eea  a  poMta  kake 
IRBB  »oaaii«M  kote  te  aupne  đud  obo  te  a  ini 

M  Dmbbvb  do  DaMMVB . . .  KSafica*  varfkic  fPBciac; 
0?iQe  iMMvi  om^'  m  k«e  4o^  jmkAmc  I^.  900b. 


srMcMBJe.  ».  dfv.  cd  srezane.  Bf. 

STfrkati.  svickiA,  v.  nv/l  te.  ad  sretati.  iy. 


Bofco 


f .  a/.  AfCtMMli.  —  Oiccdaa  avafi,  acr  jeA ;  CK^dcM 


fptf^  ara*  iccfca.  ^.  fiMbu  Kadvao  i  kako  je  po 
ŽtagdkfaM  i  IMfankba  taMMcaaM^,  baC  Beg  ■  msmm, 
hk»  dm  jt  u  mmkt9  tmdtmo  n  ofapvMM/ IO.  «& 

svAcan«  nfeaSm,  v.  pf.  dem,  od  iiAmiUl  ^ 
«.  tfnvA  ireekatL 

st6£cm,  ».  trava,  Acr6Mc 


sr4iak.  ivMta,  «.  dar  CTij  JnineiMfw|rf, 
CMdj <»e,   </*.   Uataa   Bj.  m  itmmm  mmo  ifo  ri«i  m 

i^^M  I  am  m  wdar^  «  n;,  C«  fM9M0  mm^   ivmm«. 
widi  i  breaee,  ftnHc  4. 

fiteia.  ilM  f  r^MrfM  JWfa> 

SrUaa,  au  pad  n  Koaova   bika  Mjirovioe  bm 
Mkakon  bn|f«n.  md  poat:  Od  ^ncgaHc  te  da  Vafi- 

ImStiauša,  mdj.  mm  Zvetak.   B|.  iCc 


srdiftaje«  a.  doJi  KHmfmt  comm«.  Bj.  acrtMiL  od 
fVM^td.  rodica  t^^om  jto  t9cH,  dgm.  sv«ckaaje. 


nektali  sCaf.  pozrekiratL 
Bj-dKM.    Kad   I 

jakSM,  BMM  M* 

ii€tMM.  Hcce.  133L  Kad  a  laba     ~ 

n   ame  a<ce  jekaa.  Ka  BnGti,  obocšd    bt« 

tcfliJja.  kao  da  jvckac  D«ai6ć.  ABj.  «21K 

3.  BTfekaall.  nukate,  ^pf.  mmfdgm 
(da$  €f  trHimpi),  ftrin  capMt  MikMa  m 
knoo  ^  po  sbvi.  ZrtkaaUM  wm  a  gicrtt  (palD  aa 
aai.  I\mL  ^  wf  Oai  mamurni  cmmMCmT  BL 
«d«ri/i  ia^  pa  fian,  da  aiM  (ftm^  rr^mt 

STHKtaaj^.  a.  doi  X7m^ni,  raiBMMtM.  ^ 

iT^iati«  rv)k)ćeB.   v.  taip/:  MiMf»M,   r«*M 
rako  M  pntcti  nvifcde.  GVodai  «rdl^,   srce 
Bj.  fđb'  srećatL  dm.  rvt^ali  v.  p/:  prosh'  1 
knati.   v.  impf.  alioi.  posMekivaSi  —  J««i    ti   d 
koniu  jaćinaT . . .  kad  mftdr  aad  i^u«  l«f  i 
koplje  sulica;  od  atfMJnarft  I  Batiae  kopa 
JoT  39,  ». 

sirMaa,  wu  (a  Srijaaa)  tidf  gni^icM^  ^ 
B}.  arfatfi  CroMO. «  forara  jmimcm  h>wIiii,  koje  MdC^ 

STiadfa;  ivaaditm,  il  (a  Srišeaiat  Mekska  ribM.  BL 
«  jala—  fBMM«  sTi««^>  b«M  fl«d^ 


iT^er 


I 


avljeft  f.  (u  pjesmama  ima  i  m.).  —  1)  đas  ycUde 
Thier,  fera:  I  krenule  zvijera  urslanii.  Rj.  vidi  zvi- 
jere, 7,vjerkfi.  inp.  hajvnn.  coU.  zvijerjo.  zvjerad,  zvje- 
rinje  1.  —  Dajo  on  iMe^edovk*)  joS  mliid  i  nejak, 
a  u  ftvijeliJ  ima  zlijeh  ivjerova  koji  ee  zovu  ljudi, 
pak  će  ga  ubiti.  Npr.  1.  Car  najpowle  miMjafte  da 
8H  je  (kćer)  gde  rastrgli  tvcrovi,  tŽ24.  Ij^ini<?u.  l<?  i5e 
neaUti  zle  erijeri  iz  zemlje.  Moje.  111.  dfi,  G.  Skupite 
se  svi  zijjcrovi  poljski.  Jer.  liž,  i).  —  H)  (coU.)  das 
J'ehuerk,  peJUs:  iziftli  trgovci  pa  kupe  zvijer.  Rj.  vidi 
zvjerinje  2.  %sp.  krzno. 

ziijfrrn4^t  zviit»rcaf  m.  {u  0.  G.)  vidi  vuk,  kurjak. 
Rj.  —  Kažu  da  zvjt'rinao  progje,  kad  se  namaze 
maSou  od  kurjaka  (zvijercu).  Kj.  "KAb, 

zvijere,  zvjfereta,  m.  vidi  zvijer  1:  Zlo  je  zvijere 
mogyed.  Rj,  vidi  i  zvjerka.  tKp.  hajvan,  cull.  zvijerje, 
zvjerad,  zvjeriuje  1.  —  Ciknu  Marko,  kiio  gorsko  sverCt 
udari  se  rukom  po  kolenu.  Npj.  2,  244. 

zvljeriitt  udj.  des  Hiicrs,  bestiae.  Rj.  Uo  pripada 
zvijeri.  —  Da  načine  ikonu  zvijeri ...  da  dade  dub 
ikoni  zvijerinoj^  da  progovori  ikona  svijerina.  Otkriv. 
13,  15. 

zvljerje»  71,  u  pjesraumn,  vidi  zvjerinje  1.  Rj.  coll. 
vidi  i  zvjerad,  jedinicu  zvijer  1,  zvijere,  zvjerka.  — 
Dizaiij  2)  zvijerje,  cf.  kretati:  1  odofte  u  lov  u  pla- 
oinu,  oni  dižu  tiče  jarebice.  Kj.  lllJa.  Kila  bi  te  na- 
merilo  svi'rje,  Rj.  203b.  Ja  evo  postavljam  zavjet 
Bvoi  s  vama  i  fla  avijem  Životinjama  i  sa  svijem  H'i- 
jerjetn  zemaljskim.  Moj«.  I.  V»,  10.  P-U>  bi  svijerje  sa- 
klaio^  nije.<iam  Li  donoflio,  nam  aam  podmirivao.  31,  39. 

zrlj^zdn,  f.  {pl.  dat.  loc.  insir.  zvj?^dama)  — 
1)  rf#r  Slern,  siella:  Kovati  ili  podizati  koga  u  zvi- 
jezde (Hvaliti  ga.  Posl.  135).  Rj.  dem.  zvjezdica,  riđi 
dauica,  prehodniea,  repata  zvijezda,  veČernjača,  volu- 
jara;  kola,  krst,  plug  i  volovi,  JitApci.  —  Žoijesda  se 
na  nebu  proli,  cf.  prosuli  ae.  Kj.  6t)8b.  Prosu  se 
zvijezda.  Rj.  613b:  Omi  se  neho  zvezduma.  Npj.  1,  169. 
Tvoja  ee  sre(5ft  rodila .  .  .  cvjezditma  itjajnim  rosila. 
1,  191.  Tekla  zvijezda  danica,  da  preteOe  mjeseca. 
1,  294.  Ispod  grla  jasna  mjesečina,  iz  njedara  dvije 
jivme  zvijezde.  1,  365.  Svctii  care,  ogrejano  sunce! 
sjajna  zvezdo  pod  nebom  na  zemlji.  1,  626.  Pa  srje- 
iii'eu  dozivao  et;'jft?du;  »Pri^ckaj  mene,  svjetla  zvijezdo 
moj  a  I  HNpj.  2,  245.  Jetd  li  kad  čuo  za  stanovne 
zvijezde?  Priprava  96.  Eto  vaa  ima  mnogo  kao  stn- 
jeeda  nehemkin.  Mojs.  V.  1,  10.  —  2)  udario  ga  po 
zvijezdi,  t,  j.  no  ^elu.  Rj. 

ŽriJ^zdn,  /.  (st)  grad  nekakav:  O  Ivane  od  Zvi- 
jesde  grada.  Rj.  —  *  ;>/a»i>!u;  I  najavi  ovce  oku- 
pane, povede  ili  Zrijezdi  planini.  Npj.  2,  631. 

zvljfik,  m.  {u  C.  U.)  der  Vfiff,  sihilus:  Na  zvijuk 
ga  serdar  namamio.  Rj.  kad  se  svijtilne.  vidi  zvižduk. 

ZTijdkanjc.  n.  verbal.  od  zvijukati,  k(^e  vidi. 

zvijAkatii  zvljoćem,  r.  impf.  vidi  /.viždukatl.  v.pf. 
zvijuknuti.  —  »Kvo  ti  svirale,  pak  joj  nad  glavom 
■viri.,.«  teke  stane  svijukati  okolo  mrtve  S(*eri,  ona 
sjede.  Npr.  115. 

zvijAknuti,  zdjDkngm,  v.  pf.  {n  C.  G.)  ««e?)  Pfiff 
thun,  sibil-um  erfo,  c/".  zviznuti :  Serdar  hukna,  aTurćin 
zvij»knu.  Rj.  r.  impf.  zvijukati. 

zrizd,  m.  {loc.  zvizdu)  vidi  zvizda,  zvizga»  zv\f.d.  — 
Malu  stadu  mao  i  svizd.  DPosl.  59.  Čuie  vihe  sebe 
urnebesan  huk  aliti  zvizd.  J.  Gjorgji^.  ARj.  III.  729b. 

zvizdn,  f.  vidi  zvizga:  8toji  srvisda  sivoga  sokola. 
Rj.  kad  se  tvisne.  indi  i  zvizd,  zvii^d.  —  Kn?.n,  kad 
veliki  blor  opazi  Čovjeka  na  Čamcu,  on  dignuvM 
glavu  iznad  vodo  sa  evisdom  ide  upravo  na  uj. 
Rj.  31b. 

zvizga,  f.  das  Gepfeifćj  sibilus^  ef,  zvizda:  Stoji 
gvizga  sivoga  sokola.  Rj.  n'di  i  zvizd,  z\iid.  iftp. 
Eviidanje.  —  Dobar  mu  se  dorat  pomamio  . , .  Sve 
ga  svi^aa  stoji  na  nozdrve  ba)S  ko  zmije  ljute  iz^ka- 
mena.  HNpj.  4,  541. 

zvizgae!   kako   to   reče,  a  on  njega   zviggae  po 


u^ima.  Rj.  on  njega  zvizne  (udari)  po  ušima,  takve 
uzvike  vidi  kod  čistac  3. 

1.  zviziiiiti.  zv7znem,  t'  pf.  Hiten  Pfiff  thun,  si- 
hihim  edo:  Kako  koplje  na  planini  zviznu.  Rj.  r.  impf 
zvi/.daii  —  Zmija  ua  vrnlu  čobanovu  zvizne,  a  zmije 
se  sve  odmah  raspletu.  Npr.  11  Samo  je  trebalo  da 
zvizne,  pa  bi  odmah  dotri^ao  ziuajevit  konj.  206. 

2.  zvizniitf,  zvlznem,  r.  pf.  n.  p.  po  u&ima,  eincn 
Ilifh  fjchen  (das  es  pfeift),  alapam  ulični  do  (ni  si' 
hilci).  Rj.  fidariti  kotja  po  ušima,  da  sve  zvišdi.  isp. 
zvizgarl  vidi  fisniiti.  v.  impf.  isp.  fi.skati. 

ZvTždt  »n.  sibilns.  Gjorgji:  On  ih  tjero  s  ognjevi- 
tijem  zviidom  mača  vitle  glave.  Stulli.  vidi  zvizil,  t 
sijn,  ondje.  —  Tuo  ae  nočaake  svisd  u  polju,  valja 
da  su  Sli  lopovi  ročili,  J.  Bogdanovič. 

Ivitdt  »I.  (loc,  Zviždu)  eine  Gegcnd  dtr  nabija 
Požnrevaćka.  Kažu  da  u  %f<izdH  ima  izvor,  koji  ljeti 
kasto  zviždi.  Rj.  kraj  u  nahiji  Posarevačkoj. 

zviidnn,  m.  {u  Slav.)  vidi  zvczdan.  Rj.  vidi  i 
zvjejidan.  nekaka  trava.  —  zvjfezdan.  Po  zapadnom 
govoru  ali  s  promjenom  glasova  sd  na  zd:  zviždun. 
OsD.  139. 

zviidanjo,  n.  das  Pfeifen,  ifihiliitio.  Rj.  verhaL  od 
zviždati,  radnja  kojom  tko  zviždi,  vidi  zvižgjenje. 

zvlldnti,  zviždim,  r.  impf.  pfeifen,  sihilo.  Rj.  vidi 
zviždjeti.  dem,  zviždukati.  zvijukati.  v.pf.  prosti  zvl- 
znuti,  slož.  zazvižHati.  r.  impf.  slos.  pozviždivati.  — 
Dobro  tiSi,  a  u  glavu  ne  tiči.  (ReČe  ae  za  čele  kad 
se  sabijaju  u  košnicu,  i  znači  da  ib  zvižđeći  valja 
zvati,  a  u  glavu  od  koSnice  ne  ticati,  da  budu  dobre). 
Posl.  61.  Lijepo  zviždiš^  tek  da  hoče  ovce  za  tobom. 
(Ka<l  ko  ljude  ua  Sto  nagovara,  a  oni  ne  če  da  ga 
poslušam).  169. 

ZT)id<MiTk,  m.  u  pripovijeci  kazala  nekakva  baba 
mjesto  svjeStenik,  in  der  Anckd^te  fiir  svjeHeniV.  ^i. 

ZTf£djeli  (zvižgjeti),  zviždim,  v.  impf.  vidi  zviždati. 
—  Pa  počne  (giak)  zmžgjeii  okolo  njega  (okolo  di- 
vljana)  rugaju6  mu  se.  Npr.  150.  Izvadi  iza  pasa 
nekaku  m»lu  zlatnu  B\iralicu,  pa  se  pripe  na  jedno 
drvo  i  poče  «  ryM  ffviigjeti,  219. 

zvižduk,  vt.  das  Gepfeife,  sibilus.  Rj.  vidi  zvijuk. 
isp.  zvjždukanje. 

zrfidakanje,  n.  dtm.  od  zviždanje.  Rj. 

zvižddkati,  zvUdnčem,  v.  impf.  dem.  od  zviždati. 
Rj.  vidi  zvijukati,  fučukati.  v.  pf.  slož.  zazviždukati. 

zviŽajenj^*  "•  t>erbal.  od  zviždjeti.  radnja  kojom 
tko  zviždi. 

zvjerad,  f  (coll.)  đie  Thiere  des  IValdeSf  ferae: 
Pa  mu  bajkni  zvjerad  u  planinu.  Rj.  vidi  zvijeije, 
zvjerinje  1.  jedinica  zvijer,  zvijere,  zvjerka.—  Kruh 
kad  dojye§  pred  kuču  baci  onijem  zvjeradma  da  te 
ne  izjedu  . . .  skoči  na  nj  mnoStvo  svakojake  zvjeradi . . . 
itvako  od  zvjeradi  poSto  primirisa  ono  kruha  pade  po- 
trbuške i  rep  savi  poda  se.  Npr.  93.  Nego  če  se  sarao- 
davili  u  pustinji  ili  Ar  je  zvjerad  rastrči.  112. 

zvjeranje,  n.  das  scheue  Umherhlicken^  circum- 
upectio  formidolosa.  Rj.  verbal.  od  zvjerati,  radija 
kojotu  tko  zvjera. 

zvj&rati.  ram,  r.  impf,  schen  umherblicken,  pavide 
circumsnicio.  Itj.  ogledati  se  pljaSlivo  (kao  zvjerka?). 
V.  pf.  slož.  uzverati  se.  vidi  vjetriti  2. 

zvJSrftv,  adj.  koji  zvjera;  scheu  umherhUckend. — 
Hod  mu  je  bio  lagan,  a  držanje  prezavo  i  zreravo. 
Zim.  299. 

zvJ6rlnac,  zvjfci^nca,  f».  der  Ziitrichf  herpeSf  cf, 
liSaj.  Kažu  da  zvjerinac  progjp,  kad  se  namaze  mafiću 
od  kurjaka  (zvijerca).  Rj.  kao  bolett  na  koži. 

zrJ^rinjSk,  m.  der  lliiergurten,  vivarium.  Rj.  kao 
gradiva,  vrt,  ndje  se  drži  zrjciinje,  zvjerad.  —  riJeČi 
s  takim  nast.  kod  krličujak. 

I  zvJArtnje,  »*.  coU.  —  J)  die  Thi^e  dcs  Walde8, 
'  ferae.  Rj.  vidi  zvijerje.  zvjerad,  jedinicu  znjer  1, 
I  zvijere,  zvjerka.  —  Miševi  i  parcovi  trče  na  sva 
I  strane  ...  >ne  možemo  od  toga  zverinja  na  miru  ni 


^yj«rka 


—  858  — 


ZTOno 


ruCati  ni  večerati.«  Npr.  42.  Odr  se  popne  na  jedno 
drvo  dfl  prenn(5i,  da  jc  na  zemlji  ne  hi  iselo  kako 
iverinjc.  133.  Te  od  lova  uiStn  ne  ulovi :  ni  jelena 
ni  koAute  mudre,  ni  od  kaka  aitnoga  ev&riftja.  Npj. 
2,  155.  —  2)  vidi  zvijer  2.  Rj.  iap.  krzuo. 

zvj^rkn,  f.  ein  \Vtildthierf  Stiick  IVild^  fern.  Kj. 
((/<rt.  pl.  xvjcrkT  1  zvjernkii).  riđi  v.vijer  1,  zvijere.  iV/*. 
hajvan.  coU.  zvijerje,  zvjerad,  zvjerinje  1.  —  Ovaj  je 
tuljae  duplje  drvo  kroz  koje  se  lisica  ili  jnzavar  pro- 
viK^i  može,  pa  se  poloAke  utvrdi  na  vratima  od  jame 
p;dje  se  misli  da  je  koja  od  ovijch  zvjerki  unutra.  Kj. 
755a.  On  odnese  mačka  na  galiju  .  .  .  »Ja  imam  u 
galiju  zvcrlu  .  .  .  Npr.  4^.  Kad  tamo,  a  to  nfkuke 
svcrkc  naiMfi  te  mekinje  flve  pojele.  138.  Zaprjem  u 
Sumu  da  ulovim  kuku  ^vjerk-u  Ja  zgulim  mje^iuu.  IGl. 
Mudra  je  to  zvjerka!  (KaŽe  ae  za  mudra  ili  lukava 
čovjeka).  Posl.  1B4.  Ne  pada  snijej?  da  pomori  svijet, 
nego  da  svaka  zvjerka  fnoj  trafi  pokaže.  2U7.  U zrjerki 
bi  aroe  prepuknulo,  a  kamo  li  u  živu  junaku  I  Npj. 
4,  187.  Ali  Mutap  i  po  mraku  vidi,  kano  ei^erka 
kurjak  u  po  nodi.  4,  3iX>. 

zvj(^r6krađiea,  »i.  i  f.  zvjero-krndiea,  čeljade  muško 
ili  :ensko,  koje  krade  zvjerad,  govori  ne  u  Hrv.  der 
Wilddieh.  —  rijeci  iako  slož,  kod  konjokradica. 

/-vj&rskT,  itdj.  šio  -pripada  zvijerima;  der  u'ilđen 
Thiere^  Thier-^  thieriscK  ferantm.  —  Glad  će  ih  cije- 
diti ...  i  zube  8tjers>ke  poslat^u  na  njih.  Mojs.  v. 
32,  24. 

zvjftr.stvo,  n.  feritas,  aique  agreatin  immanitas. 
Stulli.  zijer^ko  djelo,  erjerski  postupak. 

\,  zvjezdan,  m.  (u  C.  G.)  nekakva  trava,  u  koje 
je  evijet  kao  u  djeteline,  aamu  što  je  Žut.  Rj.  lotus 
coniiculatuH  L.  Rj.'  vidi  zvezdan,  zviždao.  —  svjezdan 
(osn.  u  zvijezda).  Vo  zapadnom  govoru  ali  i  s  pro- 
mjenom jjluHova  >zd«  na  »žd»;  tviidan.  Oan.  13U. 
rijeci  s  takim  nast.  kod  brajan. 

3.  zvjezdan,  ađj.  »to  pripada  zojetdama;  Stern-, 
Sterfien-,  stellaris,  stelhtnim.  —  iStapoi,  9)  nekakve 
četiri  zvijey.de  . . .  Name  cinea  Stembildea . . .  »pojas« 
«  zpjezdanom  jatu  Orionu.  Rj.'  875a. 

Zvjfrzduna,  f.  ime  žensko.  Rj,  —  imena  ženska 
8  lakim  nani.  kod  Audrijana. 

zvjdzdar,  zvjezdAra,  hi.  —  1)  zv^dur,  zvezd^ra, 
m.  (u  Srijemu)  nekaka  riba,  Art  jFHach,  piscis  genua. 
Rj.  2(>3fl.  I*  istočnom  govoru,  po  jušnom  pi»e  Uaničić 
zvj^zdar.  Korijeni  50.  Osn.  114.  —  2)  čovjek  koji  se 
bavi  naukom  o  zvjezdama;  uMronomu^.  —  Neka  stanu 
sa^a  svjczdari,  koji  gledaju  zvuezde,  koji  proriču  sva- 
koga mieseca.  Is.  47,  13.  Car  nagjc  da  au  deset  putJi 
bolji  0(1  svijeh  vraća  i  ivjesdara.  Dan.  I,  20. 'Ovako 
je  radio  onaj  zvjezdar  stoje  gledao  mjesee  na  durbin, 
pa  ugledao  vola  u  mjesecu.  Rat  11. 

zvjezd&rev,  zvJezdArov,  adj.  Ho  pripada  z\>je- 
idttru  !i. 

zvj&zdnrskT,  adj.  sto  pripada  irjetdarima  ili  **;/«• 
sdum  kojemu  god. 

zvj^^zdast,  adj.  n.  p.  konj,  koji  ima  na  Ćelu  kao 
zvijezdu,  gcfttirnt,  stellatua.  Rj. 

zvJ^zdi(•n,  f.  dem.  od  zvijezda.  Rj.  —  Turske  rijeci 
nazna(!^io  sam  zvjezdicom  {*).  Rj.'  XX.  Za  g.  S.  pod 
zvjezdicom  kaže  samo,  da  .  .  .  Slav.  Bibl.  2,  234. 

zrjozd6vit,  adj.  sidercus,  stellatus.  —  nh  ztjezdo- 
vitvmu  sjedi  pristolju.  Stulli.  Ho  je  puno  zt^jejsda,  — 
takva  adj.  kod  barovit. 

KV&eanJe.  n.  das  »'^cltnappen  vtit  den  Zalmen,  cap- 
latio,  frendor.  Rj.  verbal.  od  zvocati,  koje  mdt.  vidi 
zvoncanje. 

s&vfteuti,  cam,  v.  impf.  mit  dcn  Zdhnen  sehnappen^ 
Ciipto  dentihua.  Rj.  zvoca  n.  p.  pati  euhiinat  kad  hvata 
muhe.  vidi  zvoucati.  p.  pf,  zvoenuti. 

zr&cBUti.  enem,  r.  pf.  schnappet\,  klappen  (wie 
der  IJund,  Storchj,  capio  deniibus,  strepe,  B,y  zvocne 
roda,  zvocne  pas,  kad  ».  p.  hoće  muhu  da  uhvati,  t, 
impf.  zvocati,  zvoncati. 


zvon&Me,   zvonAćca,    m.  trava,   fuga   đaemmmi*, 

herhae  genuit.  StJiUi.  vidi  rvonćac. 

zvAnar,  zvondra,  w,  —  1)  der  GlockengutJifter,  funor 
eampanarum.  Rj.  kqji  lije  tvona.  —  2)  der  Gloekner, 
(rloekenlduter,  Kuster,  pulMtor  campanartim,  Kj. 
službenik  kod  crkt%  koji  zvoni  u  mona,  —  Hto  ti  n 
ruci,  to  ti  na  vratu  (bilo)  I  (Kletva  svonttru  kad  kto- 
neći  koga  uznemiruje).  Posl.  3H0.  —  S)  (u  lirblju) 
ovan  na  kome  je  zvono,  der  Glockentrdger  (  VVidderJ, 
aries  tintinnubulum   gcstatis.  Rj. 

zvAnara,  f.  der  dlockenthurm,  tnrris  campnnaria. 
cf.  zvonik.  Rj.  toranj  u  kojem  su  zvona.  —  Tureki 
hodAa  V/l  zvonari  viće,  ju  kan'  daje  na  mcćetu  avome. 
Npj.  3,  47.  Stiže  zvono.  Knez  MdoŠ  kupio  i  poslao. 
Eno  ^a  ^'ore  nu  zvonari.'  Mil.  298,  riječi  a  takim 
tiast.  kod  badujara. 

zroniirev,  zvun&roT,  utij.  des  zvonar,  futioris  aut 
pulsatoris  campanae.  Rj.  što  pripada  zvonaru  (1,  3), 
zvunArica,  f.  —  1)  bravć^i  koje  nosi  zvono  (^aktar). 
Rj.  —  2)  u  Hrv.  znonarevii  žena.  vidi  zvonarka. 

zvonilrinn,  f.  ja  sam  tvom  ća('i  osam  dana  zvonio, 
pa  mi  još  zvonarine  ulatio  nijcsi.  .1.  Bogdanovid,  placa 
zvonaru  za  zvot\je}\je.  za  nast.  isp.  dimarina. 
zvAnarka,  /'.  Rj.  zvonureva  žena,  vidi  zvonarica  2. 
zrAnarniea,  /'.  m  Zagrebu)  zgrailt*  gdjts  se  l^ 
zvonu,  die  Olockengiesserei.  Iveković.  —  ta  nast*  isp, 
ceduljarnica. 

zrAnarskT,  af{).  der  zvonari.  Rj.  ito  pripada  xt<h 
naritna  ili  zvonara  kojemu  god. 
zronennje,  n.  vidi  zvoeanje.  Rj. 
zronenti,  cam,  v.  impf.  vidi  zvoeaii.  Bj. 
zvAnee,  zv6uea  (zvuoceta),  ». —  1)  dem.  o^  jsrono, 
daa  Glockchen,   campanula.    Rj.  vidi  broDsa  2,   mje- 
denica.   —   Kvo   ovgjeu   ovo   malo  zvonce  .  .  ,  kad  u 
ovo  zconce  zakucnait  ...  te  zvonce  zazvoni.  Npr.  2G0. 
Svega  sela  ovce,  a  kneževo  zvonce.  Poal.  279  (značenje 
vidi  kod  zvono.  Posl.  195).  NaćJni5>e  zvonca  od  ćistog* 
zlata.  Mojs.  U.  39, 26.  —  2)  cvijet  nekaki,  die  Glocken- 
hlume,  campanula  Linn.  Rj.  isp.  zvonić. 
ziAnene,  zv5DĆca,  m.  Stulti.  ridi  zvonačac 
zvAoie.  m.  (u  PaHr.)  neka  trava,  Art  P/lame,  hcrbat 
genuH.  Rj.  isp.  zvonce  2.  —  riječi  8  takim  nasL  kod 
brauić. 

ZvAnigrad,  m.  zidine  od  gradića  u  Hrvatskoj  on 
desnoj  strani  rijeke  Zrmanje.  Rj. 

zvAuik,  zvonika,  m,  (u  Dubr.)  vidi  zvonara.  Rj. 
vidi  i  toranj. 

zvAnika,  f.  trava,  ambroftia.  Stalli.  —  rv^'  ^  takimt 
»ast.  kod  aptika. 

ZvAnimir,  m.  iinemtiško.  Zv^ni-mir.  Osn.  31.  tako 
slož.  imena  kod  Hudimir.  —  Srbi  (oko  Zvornika)  pri- 
povijedaju, da  je  Zvomik  zidao  nekakav  Zvonimir 
*ieznabosae.  Rj.  205a. 

zvAnina,  f.  veliko  zvono.  Stulli.  augm.  od  etođo. 
takva  augm.  kod  bardaćina. 

ZvAnItit  zvanim,  v.  impf.  lauten,  pulso  eampanam: 
zvoni  na  jutrenju,  na  letur^jlju,  na  većernju,  na 
mrtvaca,  na  vatru.  Rj.  vidi  slaviti  2.  frequentat.  zvo- 
nukati.  t».  pf.  aloš.  za-zv6mtl  —  Zvoniti  ne  umijem, 
a  prestati  ne  smijem.  Post.  88.  i?to  ti  u  ruci,  u>  li 
na  vratu  (bilo)  I  (Kletva  zvonaru  kad  svoneći  koga 
uznemiruje).  Posl.  3Gl).  Već  zvoni  na  13  aahati^  a 
ja  moram  ići  ćak  u  grad  na  rućak.  Strai.  1886.  772. 
Pa  su  zvonili  «  zv^ona.  Žitije  G. 

ztAdo,  n.  {pl,  zv^na,  zvi^ua)  die  Glockr.,  rampana^ 
Rj.  dem.  zvonce,  augm.  zvontna.  —  Bakaniša,  lnikrmo 
svono  fito  se  voie  n.  p.  na  vola,  cf.  klepka.  Rj,  l.'ta. 
Oto  zvono  ima  lijep  svek.  Rj.  203b.  Oglasiti  mrtmea 
zvonom.  Rj. -137b.  Salivar^e  zvona.  Rj.  662b  (nekaka 
igra).  Zvono  kuca:  ko  za  čim,  ko  za  ćimi  (Svak 
neka  gleda  svoj  posao).  Posl.  88.  Ne  valja  svcfje  zvono 
na  tugjeg  ovna  vezati.  (Svoje  ime  ili  svoju  alavu  ne 
valja  drugome  davati).  196.  I  zaklali  ovna  i»pod  rvona. 
Npj.   1,  48G.   I  pred   crkvom  icona  udariše,  2,  196, 


zTonnkai^e 


—  869  — 


labekre^iHA 


Bijele  je  najavio  ovce,  Btade  jeka  nrona  i  ^aktara.  4, 
507.  Po  crkvama  zpona  udaraju.  HNpj.  3,  417.  Pa 
su  svonili  u  siH>na.  Žitije  6. 

ZTonAknnJe.  n.  verh.  od  zvonukati.  radnja  kojom 
tko  zeonuće. 

zvondhati,  zvdDOćeui,  v.  impf.  aes  campanum  fre~ 
que»t€r  pulsare.  8tulli.  če-ito,  neprestano  svoHtii,  fre- 
qu€ntat.  od  zvoniti. 

zvdnjenjo.  n,  das  Liinten^  sonus  aut  puUatto  com- 
panae.  RJ.  verbal.  od  /.vouiti.  radnja  kojom  iko  zvoni 
u  svono  ili  kojom  zvono  svoni. 

Kvornit'nniii,  m.  čovjek  iz  Zvornika.  Rj. 

/vdrnićki,  adj.  von  Zvornik.  Rj.  Ho  pripada  Zvor- 
fUku. 

ZvArnik,  Zvornika, »«,  Stadt  und  Ve^tung  am  linken 
Ufer  der  Drina,  eine  Tagreise  von  der  Save.  Uj.  varoš 
i  grad  na  lijevom  brijegu  Drine^  jedan  dan  hoda  od 
Save. 

ZTornlkltJn,  f.  (u  Užii?.  nah.)  nekakva  troISnja.  Rj. 
prumt!<  at'iiim  L.  var.  Rj.*  zvoruik-/0«i  «  l'atskivt 
nast.  kao  trešnja  Zvornilka. 

zrtcanjc*  n.  das  ScJinippchen-scJdafjen,  taliiratio. 
Rj.  verbal.  od  zvrcati.  radnja  kojom  tko  £vrca  koga, 

zvocati ,  cfim ,  v.  impf.  einem  ein  Schnippchen 
schlagen,  talitro  pereiitio.  Rj.  svrcuti  koga,  udarati 
ga  gH^čkonit  fmjokom.  v.  pf.  zvrcnuti. 

ZT^ekalOt  m.  der  gtm  Schnippchen  sehldgtt  qui 
it^itro  percutere  solet.  Rj.  koji  rtMo  evrca^  ima  običaj 
svTcaii. 

ZT^cniitl,  cnem,  r.  pf.  koga,  einem  ein  Scbnippchen 
gebeyi,  talitro  percutio.  Rj.  udariti  ga  zvl'ćkom.  v. 
impf.  zvrcati.  —  Kad  tiogje  (gvozden  fovek)  pred 
cara,  zapitA  ga:  »Šta  »i  me  zvao?«  A  car  Čuli  kao 
nem.  >Ta  ftta  ti  imaA  aa  mnom,«  refe  gvozden  čovek, 
pa  ga  zrrcne  u  ćelo^  a  car  odmah  dnSn  iflpusti.  Npr.  212. 

zvrčnk,  zvrčka,  m.  die  Schfiurre,  crepitaculumi  cf. 
radiS  1.  Rj.  vidi  i  zuiaća,  i  syn.  ondje. 

zvrčai^o,  n.  dan  Šchnurren,  frenntus.  Rj.  verbal. 
od  zvrćati,  koje  vidi.  isp.  zvrka. 


zvffRtl,  zvr'^m,  v.  impf.  schnurren,  fremere:  Zvrfii 
kao  muha  po  praznu  loncu  (Po.sl.  88).  Rj.  kao  tujaii. 
V.  pf.  zvrknuti. 

zvK'lna,  /*.  Ri.  tidi  zvekanV  Rj."  —  zvrčina  (oen. 
u  zvrka^  prem  da  drugoga  znatJenja).  0%n.  153. 

1,  z\'K*Hil,  /'.  der  Nastnstuher,  Schneller,  talitrum: 
Ntjeaam  ga  ni  zvrčkom  udario  (Poal.  217).  Rj.  on#y 
\ttlttrnc,  kad  tko  terene  koga.  vidi  frnjoka,  frnjooka. 
—  Je  li  zrela  lubenica?  (Keće  ae  u  Aali  udnrivfii  koga 
zarckom  u  glavu).  Posl.  113. 

2.  zvK'ku,  f.  (u  C.  G.)  der  Brummkreisel,  trockus^ 
cf.  zujalica.  Rj.  djetinja  igračka  sto  se  vrti  te  frrrći', 
zuji.  vidi  zujai'a,  i  sgii'  ondje. 

zvrrof'iciu  f.  ui.ila  zvrĆoka.  h^tulli. 

zvK'oka,  /'.  instrumentum  ex  tabulis  Ugneis^  quo 
in  Templia  CJtriatiani  uluntur  hchdoviada  sancta. 
StitUi.  sprava  od  dasakot  koja  u  crkvama  katoličkim 
upotrebljavaju  mjesto  zvona  na  veliki  četvrtak,  petak 
i  subotu,  vidi  Skrcbetaljka.  dem.  zvrĆo^ica.  sa  nast. 
wp.  t'uloka. 

zv?k,  m.  vidi  2  zvrčka,  i  sgn.  ondje.  —  Ili  je 
strjelica  ili  luk,  ili  baatoč  ili  zvrk.  DPosl.  32.  Za 
strjelicom  luk,  za  baatočera  zvrk.  153.  trochus.  StuUi. 

1.  zvrka,  f  {u  Sarajevu)  vidi  čekrklija.  Rj.  vidi 
preslica  (na  čekrk). 

2.  zvirka,  f.  das  Gesehnurre,  fremitus.  Rj.  ćuje  se 
n.  p.  jtffca  is  prazna  lonca,  kad  po  njemu  muha 
ztrči  (zuji),  isp.  zvrčanje. 

zvrketnuti.  zvrkelnem,  tJ.  pf,  aufden  Kopfschlagen 
(das  er  knarrt),  ferio  caput  alicui  (ut  resonet).  evr- 
ketnuti  koga  u  glavu,  ztdariti  ga^  da  mu  ona  zvfkne. 
isp.  zvrcnuti. 

zrrknuti.  zvi'kne,  v.  pf.  schnurren,  fremo.  Rj.  kao 
zuknuti  1,  zazujati.  v.  impf.  zvrcati.  —  Nemoj  niko 
kavge  zametnuti,  dok  ne  zvrkne  nadsak  po  kamenju, 
HNpj.  3,  543. 

ZvrsnS,  n.  adj.  polje  oa  granici  Austrijskoj  blizu 
Grahova.  Rj. 

zvfst,  m.  (u  0.  G.)  mekan  kamen,  od  koga  ae,  kad 
ae  stuče,  mijese  crijepuje,  Art  Stein.,  lapis  guidam.  Rj. 


z. 


iftba,  f.  iph  gen.  žaba).  Rj.  dem.  žabica,  mlada 
žabič.  augm.  Žabetina,  žuburiua.  —  1)  der  l'\osch^ 
rana.  Rj.  vidi  baburača,  baburina  2,  gubavica,  kor- 
njača (iaba),  krastavica,  kreketuša,  napoigiiSa,  šiaren- 
trba.  vatrena  Žaba,  zapuhača.  —  Kr^keču  (zalte).  isp. 
Rj.  SOla.  Požapke  n.  p.  hoditi,  t.  j.  na  rukama  i  na 
nogama,  kao  zaha,  vidi  čctvorono.ske.  Rj.  526b.  Junak 
potkivft  konja  hrabrena,  vigjela  ga  je  žaba  zelena^ 
podigla  nogn,  junaku  rekla:  >Potkuj  i  mene,  mladi 
junačel  Npj.  1,  88.  —  2)  laha  gubavica,  ili  krastava 
žaba.  vidi  ^bavica  2.  Rj.  —  Tako  potrbufike  ne 
hodio  kao  žaba  gubavica!  PosJ.  3t*y.  —  3)  vatrena 
£aba,  po  barama  mala  jEnba,  koja  ima  po  trbuhu  ^are 
vrlo  žute.  Rj.  bombinator  igncus  Mer.  Rj.' 

Sdbn«*,  žApca,  m.  Mannejien  von  Frosch,  rana  mas. 
Rj.  mužjak  u  žaba. 

Žabetina,  /.  augm.  od  Žaba.  RJ.  vidi  Žaburina.  — 
au(i7n.  takva  kod  babetina. 

iAblcn,  /*.  —  1)  dem.  Froschlein,  ranula.  Rj.  dem. 
od  žaba.  —  2)  eine  Verzierung  am  obcren  Theile 
des  Pistolenschaftes,  pars  ornaius pistolae.  Rj.  nekaki 
nakit  u  pištolja  na  gornjoj  strani.  —  3)  [u  Siijemu) 
vidi  zevalica.  Rj  biljka,  antirrhivum  majus  Linn. 
Rj.*  vidi  i  zijevalica.  zijehalica.  —  4)  ona  rnketla 
Sto  .ikačuči  puca.  —  S)  na  kapiji  ono  gvožgjp,  gdje 
ae  osovina  od  kapije  okreče.  Rj.  —  6)  žabice,  f.  pl. 
žlijezde  oko   vrata,  i  za  to  malo  dijete  povuku  za 


I  uho,  kad  se  pred  njim  spomene  žaba,  Art  HalsdrUsenf 
I  glandulae  cervicis.  Rj. 

iabUanJe,  ».  J.  Bogdanovič.  verb.  od  ŽabiČati. 
stanje  koje  biva,  kad  žabica  goreČe, 

iabUafi,  ćSra,  v.  impf.  neSto  mi  od  neki  dan  jedan 
vo  žabica,  pa  ga  ne  smijem  hvatati  {neka  vrstu  go- 
veaje  bolesti).  J.  Bogdanovič. 

zliblć,  m.  der  junge  Frosch  (Froschtvurm),  ranula. 
Rj.  Kaulquappe,  larva  ranae.  Rj.-' rit/i  bugjara,  crno- 
glavak,  divlji  aomič,  puno^lavac.   mladunče  od  žabe* 

Žftbljak,  m.  erad  u  /eti  vii^u  utoka  Morače  u  Ska- 
darske blato:  Grom  udari  tebe  u  Žabljaka  baS  u 
tvoga  ponosita  grada.  Rj. 

i&bljak,  m.  die  KamiUet  matricaria  camomiUa 
Linn.  cf.  prstenak  3a.  Rj.  i  «y«.  kod  pratenak  3a. 
biljka. 

iilblJT,  a^.  Frosch;  ranae  et  ranarum.  Rj.  što 
pripada  žabajna,  iabi.  —  ŽTibljii  trava,  f.  Hundska- 
raille,  unLbemis  cotula.  Rj.  151a.  nenedo  vulgaris  L. 
Rj.*  Žabnjak,  sablja  jaja.  Rj.  154a.  Iz  one  žabe  izigje 
krasna  devojka,  samo  zabija  koša  ostane  na  zemlji. 
Npr.  208. 

žftbitjak,  m.  žablja  jaja,  hto  se  u  prolječe  nalaze 
po  vodi  oko  kamenja,  das  Froschleich  (die  Frosch- 
eier),  ova  ranarum.  Rj. 

žal)6kreMBA,  f.  kao  i^zclen)  kajmak,  koji  se  uhvati 
po  vodama  koje  ue  o^cču,  die  SumpfzannieheUi,  lan- 


iabokr^ek 


—  860  — 


ialost 


nichellia  pulustria.  cf.  okrijek.  Rj.  Wtisserfadrn^  con- 
fcn-a  Link.  Uj."  Žubo-krPt'inn.  vidi  i  žftbokrijolt. 

žilbokriji*k,  m.  ridt  žabokrefiiim,  okrijek.  —  Žabo- 
krečina loHn.  u  žahokrijek).  Nema  u  Vuka,  iitJgo  u 
Mikalje  »žahohrek.'  Osn,  Kil. 

žabArinti,  f.  vidi  žabetiua.  Rj.  takva  augiti.  kod 
babnrina. 

iilcnnjo,  n.  Rj.  terhul.  od  žncati  (i  se).  —  J)  rtiduja 
kojom  tko  raca  koga  (Has  Steclien,   piinctio.   Rj.)  — 

—  2)  stanje  koje  hmt,  kad  »e  tko  laća  od  kor/u  ^daa 
Zurlickschftudern,  horror.  Rj.) 

žHi'nli.  žrK'ilm,   r,   impf.   Rj.  v.  pf.  ŽacDUti  (*  se). 

—  1)  sUchen,  pango.  Rj.  zavaJH  n.  p.  phle.  isp. 
boati,  bacnti,  bocati.  —  2)  na  se,  refleks,  iuruck- 
Acfmadcr^i,  horrere:  Ou  bi  doJ>ao,  ali  ae  žaca  od 
njeija.  Kj.  kao  bojati  se,  predati. 

žAcniiti,  žacnem,  r.  pf,    Rj.  r.  iwpf.  žacati  (i  se). 

—  1}  MečhćHj  pttngo,  vic  die  liicnf..  Rj.  htcne  n. 
p.  pčela.  —  Š)  eii  fie,  refleks,  zuru'^kitchaadtrn,  ex- 
itorrescere.  cf,  prepusti  se.  Rj.  cf.  džasnuti  ae. 

i&jror,  m.  u  va^oi  se  ku^i  vavijck  nekakav  iagor 
čuje.  J.  BofjjdBuovic.  riđi  dža^or. 

Žairorenjo,  n.  .).  Bo^dauavić.  vidi  difairorenje. 

žagroriti.  rim,  v.  impf,  fit«  vi  Žene  vavijek  iagotite. 
i.  Bopdanovi^.  vidi  džaKoriii. 

žikfn'OnJc.  n.  das  Sengen^  amhantio,  Rj.  verhal.  od 
žaprili.  nidnja  kojom  tko  lagri  n.  p.  zelen  kukuruz. 

ž&fil^rili,  ži^rrTm,  r.  impf.  n.  p.  Kelon  kukuruz, 
sengeii,  amhurere.  Rj.  rta*  puriti.  i'.  pf  sloc.  0-Ža- 
griti,  ZU-. 

ial*  m.  ripOf  oru.  StuUi.  ti.  p.  ial  morski,  vidi 
brijeg  2»  I  8f/n.  ondje.  —  Žalica  (oso.  u  SKUftl*  ripa). 
Osn.  :t20. 

žftiae,  žalca,  m.  der  i^tachel  (der  Biene)^  aculctts, 
cf.  iaoka.  Rj.  ono  čim  pčela  žaca.  vidi  i  Žaoce,  — 
Skakavci  .  .  .  imahu  repove  kao  skorpijne,  i  zalci 
bijahu  na  repovima  njihovima.  Otkriv.  9,  10. 

žMbii,  f.  die  lieschurrde,  querimoniaf  cf.  tuSba: 
Te  pred  p.i^om  ralhu  ui^iniSc.  Rj.  vidi  i  žalovanje, 
poŽala.  —  Tniam  salhn  na  vas.  Pom.  29.  Da  je  ona 
(ćakavska  akcentuacija)  vrlo  malo  poznata,  na  to  su 
se  ve<S  dizale  iaJbe,  Rad  20,  152. 

žAltiJa,  f.  die  Salheif  suloin  officinalis.  Rj.  biljka. 
riđi  kadulja,  kuS,  pelin  1.  —  ^ijeć  od  Lat.  Balvia. 

Ži\Hea,  f.  (u  C.  U.)  vidi  rit.  Rj.  vidi  i  Ing  2.  — 
08H.  H  VKAV'fc  ripa.  Osn.  320. 

žMiJip,  comp.  od  žao  (i  superl.  najžalije).  Rj.  — 
>Mi  boi'emo  ovgje  i/giDUli;  staje  kome  najtalijef*. 
»Afcjie,  bra<5o,  jeste  najšalije:  skoro  aam  ae  junak 
ojteuio,  ostade  mi  u  dvoru  ljubov<:a  .  .  .  to  je  mene 
sada  najzalije.*  Npj.  4,  20  (mene  (?«/.).  Pa  ja  mislim 
u  mojoj  pameti,  dn  //'*  naimi-  tijesto  poiulije .  .  . 
Dobrtj  zboriš,  moj  mili  ujaće!...  zuli-je  ga  jiuma 
nejfo  njima.  5.  4<i5. 

žAlIti,  žatim,  1'.  impf.  Rj.  v.  pf,  sloz.  d6*Žaliti  (se), 
o-,  po-,  pre-,  Ta[z)'  (se),  sa-,  za-,  v.  impf.  slor.  saifl- 
Ijavati.  —  J,  J  a)  kof^a,  betraitern,  Utgeo:  Žali  me 
fciva  a  nemoj  mrtva  (Poal.  79).  Teftko  ouome  koga 
žale!  (Posl.  31fi).  Marka  šali  i  otac  i  majka,  a  .Vn- 
driju  ni  otac  ni  majka  nego  jedna  \z  sela  ^evojka. 
Rj.  Kudgod  ide  priog  vojtta  žali.  Npj.  1,  229.  —  b)  ža- 
lili za  kim.  tidi  korotovati ;  Žalovati  1.  pidi  i  kod  žao  la : 
Žao  mije  za  tobom,  brate  Jonatanel  Ram.  II.  1,  26.  — 
Zmija  kako  se  rodi  od  majko,  odmah  uteće  u  travu 
i  nestane  je.  Sirota  ^ena  jednako  je  iidila  sa  smijotn 
i  plakala.  Npr.  ol.  L'eljad  ona  koja  za  mrtvima  ždle 
i  nariču,  zovu  se  pokaiuice.  Kov.  UH.  Za  takim  Hanom 
svojim  duhoko  žali  akademija.  Rnd.  i),  UH).  —  2J  he- 
dauern,  minereor:  žalim  ga  Sto  je  tako  ucrtrct^an.  Rj. 
i  zaliti  za  Hm.  vidi  f.&o  1  (mi  je),  žalovati  2,  mio  2 
(meni  ga  je  milo).  —  Ako  je  i  zmija,  od  srea  je. 
^Ako  ju  i  najgore  dijele,  opet  je  roditeljima  milo  i 
sale  ga).  Posl.  3.  Dere  se  uz  tugja  nosila.  (Kad  ko 
bez  uzroka  iali  ta  tugjom  stvari).  58.  A  nevjesta  na 


othndu,  br/.o  (?e  nam   po<*'.   Žali  fieru    stara    majko, 
ntkle  ima  poć*.  Npj.  1,  35.  Ko  ukrade  ga(?e  moje?  .  .  . 
Nije  mone  £ra<^a  iao,  ve6  ja  žalim  ea  uekurttnt,  vezla 
t^am  ga  tri  godine.  1,  530.  1  ja  imam  dvore  i  tima-re  .  . . 
al'  ja  toga^  sad  ništa  ne  žalim,  ye^'  ja  žalim,  gje  6u 
pogiuuti,  poginuti  danas  bez  zamjene.  4,  20.  Ne  ža- 
lite tnrijeV  za  poštenje.  4,  319.  ^li  štogod   amo  mala 
imali,  nijesmo  žalili  poharčiti.   Kov.    66.   Kako  otac 
žali  sinovCt   tako   Ciospod   žali  one   koji  ga  ae  boje. 
Ps.  103,  13  (miscretur;  erharmet  sich).  Da   vaa  neće 
moći  pohoditi,  o  ćemu   iali.   Htra*.  1886,  771.  8a  se, 
pass.:  Zla  kolaca  1  (Ćtet4il  Kad  fte  žali  gje  se  Sto  đc- 
povoljno  dogodilo).  Posl.  SO.  —  S)  koga,  Sto,  schonen, 
pnrccre:  u<lri  ga,  ^to  ga  Žališ?  ne  žali  trurla,   ne  žaJi 
novaea.    Rj.   tuo   štedjeti.   —   Deco   moja,    ne    žalite 
truda  ni  biaga,   nego   potražite   tu    vodu.    Npr.    236. 
Konj  se    živ   jede.   (Hc   treba   ga   žnliii    od    po»laJ. 
Posl.    150.  Ne  žali   vic,   brate,   od  jednoqfi^    tek    me 
vojsci  Turskoj  ne  prokaži.   Npj.   9,  278    No   Mladen, 
može    biti    žaleći  svojih  vodenica   po   Crnoj    Reoi    i 
Brze  Palatikcj  koju  je   bio  kupio,   odvrati  ga  (K&ra- 
Gjorgjija)  o<l  toga.  MiloS  34.  Postavite  se  oko  Vavi- 
lona  svi  koji    natežete   luk,   Btrijeljajte   ga,  ne  ialiU 
strijela.  Jer-  50,  14.  —  4)  na  koga,  teci«  gram  ««'», 
succenseo:  Čovjek  ue  žaii   toliko   na  neprijatelja  ko- 
liko na  i»rijateIJK  (kad  mu  ae  što  nepmvo  ufini).  Rj. 
vidi  lao  2  (na   koga).   Kao   kivan,  nazaban,  pizmen 
na  koga.  —  5)  na  koga,    Verdacht  hahen,  sitspicor: 
nestalo  mi  je  sjekire,  i  žalim  na  toga  i  toga.  Bi.  t.j. 
mislim  da  mi  je  ukrao  tdij  i  taj.  vidi  žao  o  (na  coga). 
—  0)   imperativ   u   riječima  žali   Bože,    ilUi  Bog,  a 
reku  se  ove  riječi,  kad  se  ito  tualud  učini  ili  po- 
troši; kao  da  se  reče:  šteta  sto  se  potrošilo    toliko 
novaca^  sto  se  poharčilo   toliko   sapuna,  šteta  Uto  se 
toliko  mučio  a  iigaludj  i  t.  d.  Njem.  Schade  um  daa 
viele  Geld  u.  s.  w.  a  Njem.  Leider!   Iieider  Gottesl 
Hrv.  se  kaže  na  žalost.   —  Žali  Bože!  (n.  p.  tolike 
muke,  tolikijeh  novaca  i  t.  d.).  (Kad  se   Sto  uzalud 
potroši.  Mjesto  Bože  reŽe  se  kasto  i  Bog).  Poal.  "i*. 
Židi  Bože  tri  oke  sapuna,  što  poharći  bula  na  Arap«. 
79.  —  //.  sa  se,  refleks,  na  koga,  sich  beklagen  uh 
jemand,  acctiso  tditfuevi.  Hi.  žaliti  se  kome  na  kog* 
vidi  Žalovati  ae,  tužiti  se  (kome  na  koga).  —  Ako 
mi  sudit'  pravo    ue   tfeš  .  . .  žaliću  se  caru  u  St 
bolu,  da  bi  care  tebe  pogubio.  Npj.  1,  5ii5.  Svira^mi^ 
vam,  i    ne   igraste;   židismo   vam   .^e,   i   oe  jaukast^ 
Mat.  11,  17.  Vidimo  gdje  se   Dnhrorćani    žale  Toan 
Ostojir.ti  na  Kosai^.u.  DM.  177.  U  drugom  ae  (pismo)^ 
žali  (Mara)  na  dubrovačke  |ioHlanike  sto  (set  po  obi- 
čaju ne  Bvratife   k   njoj    idui^i  na  Portu.  219.  Župan 
se  Sanko  žali  što  ga  ne  darivaSe.  237. 

ilklosan,   žnlouna,   adj.   vidi  žalostan.    Rj.   žal« 
je  prema  drugim  padežima  bez  t:  žalostan,  £al( 

Ž&losniea,  f.   koja  je  žalosna,  n.  p.   majka:  St©) 
ne  može  bolau  Rajko,  to   će  žalosnica   majka.  (Kj 
se    Što    pripravi    bolesniku    za    ponude,    pa    pojeda 
Hravi).  Po.sI.  358. 

žniosnik,  m.  vir  afflictus  —  tjeSiti  Žaloanike.  Stnlli. 
žahatan  čovjek. 

žalost.  žrUosti,  f  (7oc.  žalosti)  đie  Traurigk^fii, 
SchmerZf  dolar,  luctus.  Rj.  isp.  sjela;  karitad,  korui, 
korota.  —  Korot,  korota,  žalost  za  mrtvim.  Rj,  2i»2a. 
Postigla  ga  uesre^a,  žalost.  Kj.  551a-  K.id  je  ko  « 
iulostii  on  rakno  ovrani,  pa  ga  prevjesi  preko  glave, 
Rj,  fi3Ga.  Ubila  ga  žalost.  nesre(*a.  Šteta.  Rj.  764«. 
NaJpO!*lije  od  teške  tuge  i  žalosti  otide  jta  Ae  umrtvi 
na  putu.  Npr.  178.  Padne  neveliku  žalost,  \  \eč  ^ČtM ^ 
od  jada  da  ro  ubije.  227.  Toek  ftina  svoga  «  ns^{ 
vet';oiti  :aloi*ti  viŠe  kuće  zakopa,  \  pofito  mu  i 
žalost  tnalo  uti^a..,  Posl.  63.  AV  ee  mlada  obiaila  oi 
žalosti  sa  svojim  Ivanom.  Npj.  1,  343.  Al*  se  majci 
to  na  žalost  dade.  1.  575.  Ja  sramote  podueli  ne  mogu, 
ni  žalosti  velike   trpiti^   da   Arapi  taki    zulimi   £i^e. 


talostas 


—  861  — 


iM 


2,  421.  Kalcu  sam  ti  šalost  t^inio? '6,  33.  Kad  umriju 
Mi^uuović-V^uće,  sva  za  Vukom  zaplaktUn  vojska, 
i  srt«  vojsku  na  žalost  okrenu.  4,  11.  O  L'upi<;Uj  ža- 
losti dočekao!  }er  pogtibi  mulu  ^arajevakog.  4,  209. 
Puče  puška,  zapjeva  Milošu,  OnujdUjću  na  talost 
odjeknu.  4,  23(5.  Dobro  mu  se  krila  salomitie,  i  Ja- 
kova žalost  oprzila.  4,  45&.  Crnogorcima  ostane  na 
sreu  relika  inlost  ^to  im  Turci  ovu  momčad  pobiše. 
4,  459  (Vuk).  Seakome  ču  žalost  oprostiti  za  nevjeru, 
fito  mi  ućiuislc.  6,  230.  Žalost  čini  Kopći^  nlajbego, 
e  je  ujemu  preminula  ljuba.  Herc.  224.  Ali  mu  se 
odmah  okrene  radost  nu  žalost.  DauicA  2,  40.  NaAe 
sestre  ...  Da  ne  bi  nigda  bile  u  žalosti  i  u  ornijem 
haljinama.  Kov.  71.  .Svoju  žalost  valja  pregorjeti. 
lio.  Josif  uHni  žalost  za  ocem  svojim  za  sedam 
dana.  Mojs,  I.  50,  IO.  Kad  Hopje  do  branja,  razgra- 
biš!« se,  i  ostade  ti  ljuta  žalost.  Is.  17,  U.  Molio  bih 
te  da  javiš  jadnoj  gospogji  moju  dnhtjku  žalost^  što 
ju  je  zadesila  taku  tožka  i  ljuta  ueareća.  Pom.  102. 
{isp.  žali  Bože  kod  žaliti  (>:)  Poslao  mi  nekoliko  pre- 
numerauta  ...  a  pop  Vuk  je  imeua  njihova  poslao 
meni  u  Bc^;  ali  eu  ae  na  moju  veliku  žalost  ara  iz- 
gubila. Npj.  4,  543  (Vuk). 

iftlostan,  žUlosna,  adj.  betrtiht,  tristis.  Rj.  sto 
Of^jeća  žalost;  što  čini,  uzrokuje  žalost;  šio  pokazuje 
žalost,  u  ćcmu  je  žalost,  što  je  u  žalosnu  statuu,  vidi 
žalosan,  žaloativ  2,  iolovito  (adv.J;  jadan,  ojagjeH, 
vajni.  —  Veseo  majci  h'io I  mjesto:  žalosna  ti  majka/ 
.  . .  Kamo  taj  moj  veseli  brat?  govori  ae  mjesto: 
jadni,  žalosni.  Rj.  58b.  U  narodnijem  pjesmama  ga- 
vrani najviSe  nose  žalosne  knjige  i  glasove.  Rj.  81a. 
Jadoliko,  cf.  žalosno.  Rj.  245a.  Doge  u  drugo  selo 
i  vidi  ^de  je  u  njemn  itve  žalosno  i  plačno.  Npr.  89. 
Vrati  se  jadan  i  žalostan  doma.  108.  Popje  od  svoje 
ku(5e  nevesela  i  žalosna.  245.  Veseli  kao  na  da(^i. 
(Žalosni).  PosL  33.  Žuloana  i  nevoljna  lasno  je  raH- 
ovijeliti.  79.  Žalosni  rastanak.  Npj.  1,  401  Inatpit^ 
pje«mi).  Kažem  joj  žalosni  dogagjaj,  koji  »e  drugarici 
mojoj  dogodio.  Danica  2,  140.  1  žalosnu  riječ  govo- 
raše ...  Iz  ovoga  doma  žalosnoga.  Kov.  103.  U  svima 
crkvauia  aluži<5e  se  žalosne  službe.  Nov.  Srb.  1817, 
748.  Žalosno  stanje  naSe  književnosti.  Odbr.  od  ru*. 
14.  Kakav  bi  to  žalostan  jurista  bio!,  Odjf.  na  ut. 
32.  Loriston  tužan  i  žalostan  progovori.  Zitije  52.  Ako 
je  brat  tvoj  jela  radi  žalostan,  već  se  ne  vladaš  po 
ljubavi.  Kim.  14,  15.  Plakale  za  njim  Misirci  sedam- 
deset dana.  A  kud  progjo^e  žalosni  dani,  reće  Josif . . . 
Moja.  I.  60,  4.  Žalostan  bjeSe  sav  narod,  .svaki  za 
sinovima  svojim  i  sa  kćerima  svojim.  Sam.  I.  30,  G. 
Ućini  ae  kao  da  »i  u  žalosti,  i  obuci  žalosne  haljine. 
II.  14,  2.  Car  viknu  Danila  žalosnijem  plusom.  Dan. 
Gf  20,  Koji  narod  danas  nema  ni  jevaugjefja  na  svojem 
jeziku,  ono  je  žalostan  narod.  VLazic  1,  12.  Ova  ie 
knjiga  žalosno  svjedočanstvo  kako  smo  ...  2,  9.  adv. 
Jakov  može  biti  da  bi  aaćuvao  I^je^uicn  i  LokoIcu, 
da  onako  žalosno  ne  propadnu.  Sovj.  tiG. 

Žnldsliti,  žillosllm,  v.  impf.;  slož.  v.  pf.  o-ŽAl^stiti. 
—  J)  žalostiti  kogot  činiti  ga  žalosnim,  činiti  mu 
žaloit:  Pominjai^u  dobrotu  Gospodnju  ...  I  bi  im 
spajtitelj  .  . .  AH  se  odmotale  i  žalosiHe  $reii  duh 
njegov.  Is.  63,  10.  Jer  žalostiste  laiju  srce  praved- 
niku, kojega  ja  ne  ožalostih.  Jczek.  13,  22.  —  2)  sa 
se,  refleks,  bivati  žalostan:  Knka  mu  je  korist  §U>  se 
trudio  u  vjeUir,  i  mnogo  sa  brinuo  i  šcuostio  i  ljutio? 
Prop.  5,  17. 

ž&lostiv,  ai^.  —  1)  mitleidig,  miserens.  Rj.  koji 
je  brs,  gotov  žalili,  sažaliti  koga,  što  je  n.  p.  nesre- 
ćan.  —  »Daj,  devojko,  jedno  oko.«  Ona  kučka  milo- 
stiva i  fia  srcu  žalostiva,  pak  mu  dade  i  obadva. 
Npj.  1,  420.  A  svaka  je  majka  miloHtiva  i  na  svoje 
čedo  žalostiva.  2,  86.  A  ^evojka  Boja  gospoakoga 
žalostira  ea  bona  junaka,  brzo  ode  u  bijele  dvore, 
te  done-BC  jednu  kopu  vina.  3,  207.  Kad  so  t5rbi  sui- 
UoSe  guditi,  Zeko  bjeSe  srca  žalosiivat  trci  Zeko  pokraj 


vode  Save.  4,  285.  No  poštuju  sveštenika,  nijeau  žalo- 
stiH  na  starce.  Plac  4,  16.  Budite  milostivi  i  žalo- 
stiti jtdan  di-ugom.  Zah.  7,  9,  —  ^)  vidi  žalostan, 
žalovito  (adv.).  —  •  adv.  Dosta  puta  l>i  suza  i/>  ka- 
mena udarila,  kako  žalostivo  mati  nariče  za  sinom 
ili  sestra  sa  bratom.  Ri.  754a.  \a  kamena  bi  su/.a 
udnrila.  (Kad  se  što  edlostivo  govori  ili  ćini).  Poal. 
9S.  Koja  ti  je  golema  nevoljo,  te  si  tako  u  obrazu 
bleda,  a  u  srcu  vrlo  žalostiva?  Npj.  1,  019.  Oikud 
knjiga?  Ognjem  izgoreUI  te  je  uciA,  a  suze  prolje- 
vaš?  8to  r  ti  tako  žaloslivo  piSe?  3,  17.  Žaiostivu 
pjesmu  zapjevaše  .  .  .  sabrani-ie  Mili^-b.irjaktara.  3, 
523.  Za  njim  tamna  majka  pristajalo,  tamna  majka 
i  brai^a  Žalosna,  i  Ijubovca  mnogo  žalostiva.  Kov.  102. 
Ana  otide  i  ne  bijaše  vij^e  žalostiva,  jer  izni^^i  srce 
svojo  pred  Bogom.  Prip.  hibl.  Hl, 

žiildSćcnJe,  n.  verh.  od  žalostiti  (>  se).  —  J)  radnja 
kojom  tko  žalosti  koga.  —  2)  stanje  koje  biva,  kad 
se  tko  žalosti. 

žMovunje,  n.  vidi  žalba:  I  ja  da  ti  žalovanje 
kažem.  Rj.  vcrbal.  od  žalo  vati  se,  koje  vidi,  vidi  i 
požala,  tužl>a.  « 

i&lovnf  i,  žillujera,  v.  impf.  —  /.  1)  zahvati  mrtva. 
vidi  žaliti  1.  r.  pf.  slož.  ftžalovati.  —  Prestavi  se  Care 
Nikolajc  .  .  .  Zanlaka  so  malo  i  veliko,  žalujuai  cara 
HriSi^anskoga.  Npj.  5,  53.  E  knjaz  bjeSe  njemu  po- 
ginuo .  . ,  Suze  rone,  te  ga  žalovahu.  5,  444.  —  2)  ža- 
lovati  koga  n.  p,  što  je  siromašan,  vidi  žaliti  2.  v. 
pf.  slož.  silžalovaLi.  —  U,  sa  se,  refleks,  žalovati  se 
na  koga,  tužiti  se  na  ^j.  vidi  žaliti  se  (na  koga). 
potvrda  žalovanje. 

£nl6vito,  jammervoU,  miserandum  in  modum:  Ža- 
iovito,  kako  i  robinje.  Rj.  adv.  vidi  žalostiv  2,  žalo- 
stan. —  Niz  lice  je  gorke  anze  lio,  pa  besjedi  odži 
l'upriU6i,  pa  besjedi  tiho,  žalovito.  HNpj.  2,  171. 

žilljeiij<\  n,  verbal.  od  žaliti  (i  se).  —  1,  radnja 
kojom  tko  židi  —  J)  koga  (mrtva)  ili  sa  kim.  — 
2J  koga  n.  ».  eato  što  je  siromašan:  Jer  sam  uzeo 
mir  svoj  oa  toga  naroda,  govori  Gospod,  milost  i 
čaljenje.  Jer.  16,5.  Edom  goni  brata  svojega  mace m 
potrvši  u  sebi  si^e  žaljenje.  Amos  1,  U.  —  3)  koga, 
štedi  ga.  —  4)  stai^je  koje  biva,  kad  tko  žali  na 
ko(fa,  nazuban  je  na  nj.  —  S)  kad  tko  žali  na  koga 
misleći  da  mu  je  on  učinio  slo  što  mu  se  dogodilo. 
—  //.  radnja  kojom  se  tko  žali  na  koga.  vidi  ialo- 
van  je. 

Žamor,  m.  (u  Budvi)  das  Gelispel,  susnrrus,  cf, 
žubor.  Rj.  vidi  i  Žuber.  —  Pobržnjmo  brzim  putem, 
amo  ^usmo  žamor  ljudi,  eda  ongje  Isus  bude.  Herc 
329.  riječi  s  takim  nast.  kod  divor. 

2iimurtm.  Zamorna,  adj.  susurrans,  strepens:  mno- 
štvu zamornomu  a  mnogom  družbom  put  upravlja. 
SluUi.  što  žamori,  pnno  je  žamora. 

ŽADiorćiijo.  n.  J.  Bogdanovi6  verb.  od  zamoriti. 
radnja  kojom  tko  žamori. 

iiimoriti,  rim,  v.  impf.  murmurarCj  susitrrarc,  stre- 
pere.  Stulli.  >Sta  vi  žene  tu  zamorite.  J.  Bogdanović. 
vidi  Žuboriti,  žuberiti. 

£&o.  Rj.  Ža-o,  glas  o  na  kraju  sloga  postao  od  1 
(Žal,  govori  se  u  i^ev.  Mn\).  comp.  žiMije,  sup.  naj- 
žalije.  —  1^  leid:  žao  mi  je,  e/r  isl  mir  leid,  es  tkut 
mir  leid.  Rj.  vidi  žaliti  2,  žiUovati  2.  —  a)  Mio,  2) 
meni  ga  je  milo,  cf  žao.  Rj.  3o8b.  Kad  dogje  na 
ODU  ćupriju  zaćudi  se  njenoj  krasoti,  ali  mti  Čisto 
žao  bude  što  .;Vy  nema  i  onih  dveju  talpi,  Npr.  89, 
Zdravo  joj  žao  bude  što  oca  nije  naMa  kod  ku<5e. 
135.  Bilo  mu  je  žao  ostaviti  svoju  ženu.  194.  Moli 
ga  da  mu  ne  bude  žao  na  odgovor  moie  samosione 
^(.V're.  227.  Na  krnj  srca  (n  p.  on  je).  Komo  ta  nti^j- 
manje  što  bude  žao  te  so  rasrdi.  Posl.  188.  Nije 
čoeku  žao  na  ntalo,  nego  na  ncpravo.  219.  Lepa  Mnro, 
je  V  li  žao  majke?  Zažto  bi  mi  bilo  žao  majke,  u 
mog  draga  bolju  majku  kažu.  Npi.  1,  50.  O  radosna 
u  grah  poMal  popljuvana  doma  aoiU!  Ž^o  ae  babi 


ždrUelo 


—  864  — 


ieU« 


Jcohila  čdrijehi  idrehad.  —  2)  radnja   kojom  se  ko- 
bila ^drijebi  n.  p.  svake  godine. 

ždrijelo,  n.  (u  Herc.)  rfcr  EngpaM,  fauces:  Koje 
vitez,  poteci  da  ždrijelo  (kad  ee  zovo  u  pomoi!  ili  u 
poljem.  Posl.  140).  cf.  ždrlo^  bogaz,  klanac,  žvbIo, 
grotlo.  Kj.  vidi  i  tJeHnac,  uvala.  —  Mudri  radi  da 
zATftli  ludijem  idrijelo.  Posl.  184.  ždrijelo  koje  glasi 
i  ždrlo  (od  kor.  od  koga  je  idrijeti).   isp,  Obd.  lit). 

Ždrlji^ti,  ždrem,  i\  impf.  gram.  osnora  2dr.  sapovj. 
h\n.  1.  pregj.  ždrijeb.  //.  preaj.  ^-dnih.  prilog  sad, 
£drui:i.  prilog  pregj.  žilrv,  žafvSi.  /.  prti^jev  Žđ7'o, 
Sđfla.  //.  ?.dft.  riai  iderati.  p.  pf.  prosti  ŽdrkniiU, 
slož.  pro-ždrijeli,  t.  impf.  slos.  pro^.dimti.  —  1)  vidi 
žderati  I,  guUUi.  —  AJi  Oospoa  8kupi<5e  neprijatelje 
ujegove  te  će  ždrijeti  Urailja  na  sva  \ista.  Is.  %  VI. 
—  *i)  vidi  žderati  2.  —  Kao  što  Rte  vi  pili,  tako  će 
piti  svi  Đ&rodi  vazda,  piče  i  idrijeće^  i  biće  kao  da 
ih  nije  bilo.  Avdija  16. 

ždrkljaj«  m.  §to  ne  u  jedan  put  proždere  (idrkne), 
der  Schlučk,  hau.Hus.  Rj.  isp.  gntljaj.  —  r^eči  s  takim 
nast.  kod  dogagjaj. 

ždfknuli,  nem,  v.  pf.  gemein  fur  proždrtjetL  Rj. 
govori  se  2)rostački  mjesto  ždrijeii. 

jedrio,  n.  (u  Dalni.)  vidi  Ždrijelo.  Kj. 

ždrmnJnnT,  adj.  što  jtripada  kdnnnjivia :  Brei  sn 
mu  ka'  i  dva  (idrtnnjani)  ometa.  (U  C.  G.  Kad  ko 
ima  velike  tupave  brke).  Posl.  30  («  Crnogorskom 
dijal.:  dva  zdrmnjani  ometa  mjesto  dva  idrmi^ana 
ometa).  i»p.  thijan  prema  trnje. 

ždPnnJi,  žd'?mnnjft,  ?«.  pl.  (u  O.  G.)  vidi  žrvani: 
Kad  Re  kuOka  nauči  na  ždnnnje^  ili  kučku  ubij,  ili 
zdrtnnje  slomi  (Kad  »e  kučka  uauči  braSuave  žrvnje 
lisati.  l*oaI.  120).  Kj.  —  {žfcanj,  pl.)  ircnji;  govori 
se  idfmnji  s  umetnuiim  d  (megju  ir.  iap  ^r^bati  i 
i<ir«bati)  i  b  promjenom  glaaa  v  pred  v^  na  m  {isp. 
damno  i  dartto).  isp.  0«n.  201. 

ždruneiiige,  n.  vidi  dreždanie.  Rj. 

Ždruncati,  cAm,  v.  impf.  (u  hrijomu)  eidi  dre£dati. 
Kj.  stajati  te  čekati. 

ićrn.  f.  vidi  Žegca.  Rj.  dem.  od  žegj.  —  iegjca, 
i  bez  gj  po  ^to  »e  promijenilo  na  j:  zeca.  Oan:  346. 
žegj-ca,  2ej-ca  [isp.  oočcAt  nojca),  že-ca.  takra  dem. 
kod  djecA. 

i^vU  žfeiem,  v.  impf.  Rj.  gram.  osn.  teg.  gapovj. 
i^ti.  I.  pregj.  ž^goh,  že*e.  II.  pregj.  i&zijiih,  Ž^žah. 
prilog,  sad.  ž&gfiči.  pregj.  žfegav,  £^f^v?i.  /.  pridjev 
ži&j^ao,  žtgla.  ][.  iHen,  ?,ež^na;  odregjen  ž^fa?nl,  ž?^- 
£ena.  r.  pf.  sloz.  na-?>či,  o-,  po-,  pod-,  pri-,  raz-,  sa-, 
za-,  r.  iiHpf.  sloz.  nfi-žizati,  pod-,  pri-,  sa-,  u-,  za*.  ~ 
1)  brennen,  uro.  Rj.  —  Nego  piti  ieienu  rakiju.  Rj. 
l{J6lj.  Travljača,  nekakav  zli  priSt;  sad  gn  najvi.^e 
iegu  [U  vrh)  usjalijem  šUJatijem  gvožgjem.  Niti  kii^ne. 
nit*  ga  sunce  zere.  Rj.  775a  (t^.  peče  ^'a  sunce.  Rj. 
i97b».  Vaira  vatru  ne  iež^!  Ili:  \atra  vatru  ne  prži  I 
(prikučivSi  ono  gje  se  kp  opržio,  kao  da  vatra  izvuče 
valni  i  bol).  Posl.  32.  jćezen  kašu  hladi.  79.  Kovač 
ta  IO  ima  klijeSte  da  ruke  ne  teze.  135.  Svijeću  u 
podne  ieći.  2b2  {ndi  paliti  1).  Dosle  sam  te  srebrom 
okivao,  od  sele  ču  ieien^em  zlatom.  Npj.  4,  358. 
Angjeo  izli  Čadu  svoju  na  sunce,  i  dano  mu  bi  da 
ieie  ljude  ognjem.  Olkriv.  16,  8.  Sunce  stade  ieći 
Jonu  po  glavi  tako  du  obamiraSe.  Joua  4,  8.  —  2J  [u 
C.  G.)  puAku,  abfeucrn,  ineendo^  cf.  paliti:  Kako  koji 
Turke  sustiza^^  od  obraza  pušku  žešijase,  Kj.  (žeži- 
jaše  po  Crnogor.  iigovoru  mjesto  žezijale).  vidi  tditi, 
i  tnfn.  kod  puAka. 

£MaB,  lidnn  (žedni),  adj.  durstig^  sitibundus.  Kj. 
vidi  žudan.  dem.  žegjahan,  Žegjan.  —  Žedan  koi^ 
vode  ne  probira.  Posl.  79.  Žedna  preko  vode  prevesti 
{prevariti  koga).  79.  Žedan  li  konjic  vodice.  Npj.  1, 
MO.  Blago  gladnima  i  žednima  pravde,  jer  če  se  na- 
sititi.  Mat.  6,  6.  Žedna  je  duša  moja  Jioga^  Boga 
tivoga-  P«.  42.  3.  Žtdan  eam  tpasei\ja  tpojega,  Oob- 
le.  119»  174. 


Ž^dnjcti,  ŽMnTm,  v.  impf.  duratig  verden^  sitio. 
Rj.  biti  redan,  indi  zezati,  v.  pf.  sioi.  iz-Žednjeo, 
n- ;  0-J^.ednjuti,  po-jtednjatl.  —  fc$to  ko  viSe  p^e^  to 
viSe  žedni.  Posl.  357. 

Ž6grtt,  f.  vidi  pripekn.  Rj.  kad  sunce  zeze,  vidi  i 
upeka,  užega,  i  prigrevicA,  i  syn.  ondje.  —  Udariče 
te  (.^oepod  suhom  bole^ču  i  iegont  i  mačem,  i  aulom, 
i  medljikom.  Mojs.  V.  28,  22. 

ZčgAra,  f.  nekako  mjesto  na  Tromegji:  Poklonice 
kulu    na  Žcgari.  Rj. 

ženj,  tei^iif  f'  ^'J''  l^rst,  sitis:  Ni  junačka  icgja 
dodijala.  Rj.  dem.  zeca,  žegjca.  —  Gasiti  11  vatra, 
Bviječu,  iegju.  Rj.  83b.  Zagasiti  kre^  iegj.  Rj,  168b. 
IV  junaka  žegja  presvojila.  Rj.  580a.  Ro^.ac.  li  kad 
čovjek  u  boju  oažegje  i  vručine  sustane  da  iie  može 
makuuti.  Rj.  6u3a.  Kinom  žetpu  utulit'  ne  mo£e.  Rj. 
793b.  Umren  od  iegji:  daj  mi  joS  jedna  čaSu  vode. 
Kpr.  30.  Koji  groigje  u  kaca.ma  gaze,  podnose  zegj. 
Jov  24,  n. 

i^gjnhan.  žt'gjahna,  adj,  dem.  od  žedan,  (u  Sara- 
jevu). Dr.  Gj.  ^urmin.  takna  dem.  kod  grubahan.  riđi 
Žegjan. 

iepjpn,  žegjana,  adj.  dem,  od  iedan:  Bosa  ča  ^ 
kamenoui  voditi,  a  glagjaoa  preko  zemlje  site,  a  xe- 
gjana  preko  vodo  hladne.  Kj.  vidi  žegjahan. 

i4^iejanjc,  n.  verbal.  od  žegjati.  stanje  kqje  biva, 
kad  tko  šrgja. 

Ž4rf^ufi,  ie^am,  r.  impf.  vidi  žednjeti.  8tulli.  go- 
vori se  I  u  Hrv.  —  Tko  okusi  meda  od  vladanja, 
žepa  njim  tja  do  smrti.  DPosl.  131  tžegjati  njim 
wj.  njega?). 

ž^^ca,  /.  dein.  od  žegj,  cf.  zeca.  Rj.  —  Svila 
prelo  zlato  materino;  kad  je  tlatu  kegjca  dod\ji.da . . . 
pa  otide,  da  vodice  pije.  Npj-  1,  153.  Vrlo  ze^jca 
kralja  odolela,  pa  se  diže  na  vodu  studenu.  2,  51. 

Žfclija,  f.  (u  C  G.)  ženski  nadimak.  Rj.  —  imena 
stnska  s  takim  ntist.  kod  Dobrija. 

ielkft,  f.  vidi  čančara,  kornjača,  samarnjača,  želva. 
—  Od  osnove  koja  nije  u  obićaiu  . . .  isp,  JKcu^«*'  i 
iKk.\i»i.  Nema  u  Vukovu  rječniku,  ali  »e  govori  i 
Stulič  ima.  Osn.  297.  želkn  (.kornjača).  Korijeni  74.  ta 
nast.  isp,  biljka. 

Ž^liid,  m.  (u  C.  G.)  žir  rastov  i  cerov,  die  Eiehel. 

f'lans.  Rj.  tildi  željud.  —  rijeć  s  takim  nast.  isp.  kod 
abud. 

ićludue.  ži^luca,  m.  —  1)  der  Magen,  stomachu^. 
Rj.  bubac,  bubalo,  želudac  od  živadi.  —  Prvi  ljudi 
/uali  8u  kucanjem  i  mirisom  raspoznavati,  ito  je  nji- 
hovom želudeu  dobro  ...  Sto  n^  razmaženi  želudac 
sad  več  ue  može  svariti.  Priprava  152.  —  2)  spao 
mu  želudac,  vidi  »truniti  se.  Rj.  —  Zeludara,  nekaka 
trava,  koja  »e  jede,  kad  spadne  zel\*dac.  Rj.  1566. 
Struniti  se,  stru nji vati  f*e.  Kad  ee  čovjek  struni^  onda 
kažu  da  spadne  želudac;  za  to  zovu  kaku  balui,  koja 
je  u  tom  poslu  vieSta,  te  ga  namjesti;  a  jedni  vole: 
razvio  se  pupak.  Rj.  721a.  —  osn.  u  Želud.  L>snovc  337. 

telOdant,  f.  (u  iU^Aavii  nekaka  trava,  koja  se  je^ 
kad  spadne  želudac.  Rj. 

tftlva,  f.  govori  se  u  Hfv.  kao  i  kornjača,  vidi 
želka.  —  za  nast.  isp,  ba^n. 

ŽAIJA.  /■.  (acc.  žV'lju.  pl.  želje)  der  MTunsek,  de$id&- 
rium.  Rj.  vidi  pohlepa,  požuda,  žudnja.  —  Gdje  si 
(kamo  te)  sivu  željo'if  Rj,  158a.  Nasladio  sam  ruku 
na  njemu  (t.  j.  izbio  ga  po  svojoj  :e{ji).  Rj.  406a. 
Žena  plakala  gde  joj  Bog  wjt>UMi  želju  te  rodi,  pa 
joj  porod  pobeže.  Npr.  51.  Cesa  nije  čovjeka  irO<^ 
toira  i  ne  žudi.  DPosl.  12.  V.  te  idja  obuztla  na  ba- 


loga 

KM  gjedove.  Npj. 
tvtijima,  koji  su  pomrli,  pa  si  i  ti  umr^o,  da  se  s  njhna 


novet  na  gjedove.  Npj.  1,  1M>  (t.  j.  obuzeta  te  želja  Mu 

,  koji  su 
sasianeš.  Vuk).  Tvoje  sam  mu  ime  uadeoula,  kad  ga 


zovnem,  da  me  želja  mine.  1,  408.  1  diže  se  braca 
da  potraži,  da  ga  živa  želja  mimoigje,  2,  78.  Ne  str»- 
IJBJte,  braco  iz  gone«,  ne  bila  vas  taieg  brata  i«Oa> 


'a 


o  mene  i  brata  mojega  I  %  79.  Turskils  aua  s« 


Kc^na 


—  865  — 


tenlk 


glnva  DAftjekao,  svom  sam  srcu  ielju  ispunio.  4,  334. 
PoHtftvIja  trn  po  želji  glavare.  4,  3i)7.  Ako  Hte  Be  uŽe- 
Ijeli  mesa  ...  te  od  meAa  hlJH  ispunite,  4,  423.  No 
ftve  (^ekn  kod  ovaca  Turke,  ielja  ga  je  jo§  d<t  j;agin 
Turke.  4,  5()M.  /arckoh  rc  i  zatekoh  ja.  dobur  junak: 
da  ne  pijem  rnjao  vino,  nijim,  crveno.  JoA  ne  pro-rjc 
ni  ue;rjelja,  pi\de  me  zelju:  ja  se  napili  nijnii  vitin, 
nijua,  crvfiiH.  Hero.  2r>l.  A  Sto  sii  Turci  to  vifte  oti- 
bijiili  i  protezali,  to  /c  Srhima  šdjn  sve  viM  rnahi  i 
razrijala  se.  Milo*  141.  Po  toiu  sam  po  loporirna 
s  rehkom  željom  i  rudojiti  pesme  »Iit^ino.  Npj.*  4,  Wt. 
I  10  nije  r(fjavii  zelja,  (>d^^  nii  iit.  18.  Atn  ae  om 
.  se^jtt  i  preporuka  Liikina  izrr.iUu.  Opit  VU.  Tro^ilano 
je  pismo  ĆJ.  1*,  Mali(?a,  i  lo  najviše  na  moju  ćclju. 
FiH.  22.  Ja  sam  iz  IjubfH'i  k  ."^rpskome  jeziku,  i  ix 
Ulje  da  bi  mu  se  Mo  brže  pomoglo,  prije  nekolike 
godine  napisao  Pismcnicu.  lij.*  VII.  Urijeh  vixe  po- 
četak kroz  zapovijest,  i  narini  u  meni  svukn  zelju. 
Rim.  7,  Vi(operntum  cst  in  me  omnem  concupisecnliam ; 
wirktć  in  mir  jcglivUe  LuH).  Koji  po  hijama  scojijem 
f.ive.  Jud.  Iri.  Ako  sam  odbio  sirointtsimu  :eljn  nji- 
tiovu  .  .  .  neka  mi  iajMidno  rame  ir.  pleffft.  .Tov  ^1,  I  (i. 
AH  ih  joS  i  ne  progje  ielja  .  .  .  gnjev  ae  Hožji  podi'te 
na  njih.  Pa.  7y,  3<J.  Ju  sam  dragoga  svojega,  i  njega 
je  ieifa  za  mnom.  Pjea.  nnd  pjeM,  7,  10. 

ž&ljan,  ŽL'ljna,  adj.  hegteriif,  cupidua.  Kj.  r«/i  po- 
žudan, isp,  pohtapan,  pohlepan,  lakom.  —  Ja  sam 
željan  heia  sijeia  ...  i  po  »vetu  pogledati,  i  sve  hruće 
oko  »ehe.  Npj.  1,  139.  Ali  ne  ^('.e  ljuta  sirotinja, 
ieljnii,  kado,  krvi  od  Turaka.  4,  352.  adti.:  Da  ae 
selJHO  izgrlimo,  i  od  i)lAt'a  u<*e.5imo.  Rj.  222a. 

ŽiMJava,  f.  planina  u  Hrvatskoj.  Rj. 

žMjesco,  n.  dcm.  od  željezo,  vidi  taku  d^m,  kod 
djetešce.  —  Kad  pogje  žclje^ce,  oek  ide  i  rui5ica. 
DPorI.  42. 

iMJ<>ti.  f^lim,  r.  impf.  Kunschen,  cupio,  cf.  j'.udjeli. 
Rj.  (Um.  željkovati.  r.  pf.  slož.  na-i&ljeti,  po-,  u-  (ae), 
za-,  po-u-  (ae),  —  Eto  ti  što  si  želeo.  Npr.  bO.  Ako 
leli^  fiina  Rvoga  živa  vidjeti.  153.  Nojevi  želeći  da  hi 

Etecivo  dohvatili,  polete  u  visinu.  If»9.  Ko  rat  želi, 
:od  ku<*c  ga  imao.  Posl.  152.  Ko  traži  hljeba  proko 
pogafie,  želi  i  ovsenice,  157.  »A  ja  jadna  majke 
^Hm*  .  , .  »PuStic^u  te  tvojoj  majci«;.  Npj.  1,  liML 
8to  ftam  junak  u  Boga  želiu^  to  sam  danas  jedva 
dočekao.  2,  234.  Želim  od  svega  srca  da  vam  bude 
9re<5no.  Javor  1885,  439.  Čestitati  (željeti  kome  sr&}u). 
Pi«.  4.  Koji  čovjek  želi  života,  ljubi  dane  da  hi  vidio 
dobro?  Pb.  34,  12.  Koji  mi  žele  zlo.  40,  U. 

žMJozan.  žfeljezna,  adj.  vidi  gvozden;  mern,  fer- 
reus.  govori  se  gdjegod  i  željezo. 

željeznica,  f,  željezna  cestUt  ŽOsenhahn.  —  Pok 
nije  bilo  željeznice.  Mil.  68. 

žMJezni^kT,  adj.  sto  pripada  željeznici;  Eisenlmhn-. 
—  Na  tom  zidu  heja^e  nacrtana  karta  željeunićkih 
pruga.  Zlos.  Gtt. 

Ž^ljoznik,  »1.  selo  blizu  Biograda.  Tuda  sad  slabo 
ko  zna  Mo  je   željezo,   nego   hvi   govore   gvožgje.  Rj. 

iMJezo,  n.  (oko  Timoka)  dan  Eisenj  fermutj  cf. 
gvožgje.  Rj.  govori  se  i  u  Ifrv.  —  Željezuik,  bcIo 
blizu  Biogra<la.  Tuda  sad  slabo  ko  zna  Sto  je  željeso^ 
nego  svi  govore  gvožgje.  Rj.  157a.  —  U  ieljez  ga 
avoegje  okuj  te6ko.  Npj.  2,  381  (=  u  željezo  —  gvožgie). 
Vežite  mu  ruke  naopako,  a  na  noge  željes-gvožgje 
teriko.  4,  355. 

Ž6ljin,  Željina.  m.  planina  u  Srbiji.  Rj. 

iftlJkoTauJe,  ti  das  Sehnen,  desiderium.  Rj.  verh. 
od  želj kovati.  radyija  kojom  tko  željkuje  koga. 

£&ykoTAti,  žTMjkujem,  r.  impf.  (kao  tleni.  od  že- 
ljeti) koga,  sich  selmen,  desidero :  T&zh\nji  me  ta  i«^'- 
kuje  moja.  Kojega  Ram  mlogo  eeljkovalu.  Rj. 

UUiidi  m,  (oko  Imonkoga)  vidi  želud.  Rj. 

Ž^nii,  /'.  (roc.  Ženo,  pl  gen,  ž^na).  Rj.  dem.  ženica. 
auffm  ženetina,  ženturina.  —  J)  dojt  \Veih,  femina. 
U  Dubrovniku  kaže  se  »vakoj  nepoznatoj;  Shto!  Rj. 


t 


vidi  Ženaka,  žensko;  ženska  glava,  Ženoka  strana.  colL 
Ženskiuje.  žena:  ajgiraća,  ajginiAa,  alnkai^a,  alapa^ 
arlaVa^a,  baba,  be<^olnica,  bezakonica.  bezbožnici 
bezbratnica.  bozdaSniea,  bczgUvna  žena  bezmlivnicat 
bezobraznica,  bezo<!^nica,  bezroduica,  bezrotkinja,  bjelo- 
grlka,  blebetu.^a,  bludnica,  ciporka,  copa,  coprniea, 
ernieti.  ciincupa,  cengija,  ćupa,  ^npavica,  ćuAIjavicji, 
ćelupnca,  ^^orinica,  depnn,  drvendiira,  dnndara.  ifandra, 
gR6iiika,  eenku^a,  giga,  gizda  2,  govorni,  grde,  hrdo- 
roga,  kopilica  2.  kurva, .lajavica,  loea,  loneopera,  luc- 
prda.  bid:«ndž;i,  luucupa.  magjioniea,  uKilinitica,  mekna, 
mrtvii^inn,  mužaćti,  n.id/.itgbaba,  nainigiiAa,  iteopera, 
neopraniea,  nerotkinjii,  obajgora,  objeienica,  obrljuga, 
ogolim),  opajgora,  ordulja,  ovijana  žena,  paligorka, 
piždra,  podrepriica,  ponjavama,  potrkuAa,  provijuža,  ro- 
gulja 2,  Hjiniiea,  H&mohraniea,  talandar.i,  vjeMiea,  za- 
vrza(;a.  ~  Xta  kao  anuida  (reku  sloj  i(!»().  Rj.  8a. 
Kao  bundža.  kuže  tte  slaboj  ženi.  Rj.  37a.  Nema  je 
u  ienskome  uhu,  t,  j.  mcgju  ženama.  Rj.  794a  Žena 
je  (tvrdu  od  smrti)  kao  maćka  (jer  se  govori  da  je 
maOku  vrlo  ležko  ubiti.  Gledaj:  U  žene  ima  devet 
duAa).  Posl.  70.  Žena  se  u'/da  u  pln^  a  lupež  u  laŽ. 
80.  Žena  bio,  iko  ti  pobjegao.  Npj.  4,  235.  —  2)  die 
fran,  ua'or:  Ne  stoji  kufUi  na  zemlji,  nego  na  ženi 
(Posl.  201M.  Rj.  udata  žena.  t^idi  baba  1,  bjegunica, 
goHpa,  guspogja,  gospodarica,  inoća,  jeduomužatica, 
mlada,  mbVliea  2,  mužatica,  nevjesta,  povratufta,  pit- 
Stenica,  f*naha,  stani,  staricu,  starosvalica,  strina,  su- 
pruga, jSurnajft,  udovica,  ujna,  vladika  2.  —  Mnogi 
muž  zove  svoju  ženu  babom,  ako  i  nije  stara.  Rj.  Oa«, 
Zglob,  2)  muž  i  žena:  lijep  zglob;  da  riižna  zgloba! 
Rj.  20ob.  Žeite  dvojice  braće  jetrve  su  iednu  drugoj. 
Rj  254b.  Pustiti^  1)  ženu.  Rj.  <>22a.  Oji.'vojku  po- 
krali i  vjvnća  je  nehi  sa  ženu.  Npr.  95.  Ko  je  divov«. 
pobio,  neka  dogje  .  .  da  mu  (car)  i^orku  sa  icn^ 
dude.  192.  Ah  lijep  li  je  oni  carev  sini  da  me  hoĆe 
u^eii  fci  ženu.  233.  Uzch  sebi  gjevojku  ovu  za  ženu. 
24«S.  Žena  muža  nosi  na  licu,  a  nuiž  ženu  na  ko- 
ftulji.  (Ako  je  muž  ženi  dobar,  ona  je  zdrjiva  i  ve- 
sela, a  ako  je  žena  vrijedna,  muž  lijepu  i  cistu  ko- 
šulju noail,  Posl.  80. 

ž^nar*  ženitra,  m.  f^ivjek  koji  žene  vrlo  miluje  i 
B  njima  radu  govori,  der  Frauenfrcund^  amictis  fe- 
minis.  Rj. 

ždiiba,  /".  (po  zap.  kraj.)  vidi  Ženidba.  Rj  žen-ba. 
rijeci  0  t'ikim  na,H.  kod  berba,  vidi  i  ženidbina, 
oženha. 

žen6tina,  f  vitli  ženturina.  Rj.  augm.  od  lena. 
takva  augm.  kod  babetioa. 

ž^nieu,  /*.  dem.  dan  VrtnV'c/icn,  muliercula.  Rj.  rfem. 
od  žena. 

ženidba,  f.  die  Heirath,  matrimonium:  ima  sina 
za  ženidbu.  Rj.  correl.  udadba,  udaja,  vidi  i  ženbi 
ženidbina,  ožcnba.  gen.  pl.  ž»^nidbl.  —  Sva  troji( 
već  doraslu  ta  ženidbu  ...  >i  ia  sam  za  ženidbu. 
Npr.  60.  Imao  jedinka  sina.  Kao  mu  već  ta  ienidhu 
prispijCj  otpravi  ga  po  svijetu.  220.  Soja  na  udaju, 
bratac  nu  ženidbu.  Npj.  1,  107.  Kad  je  Omer  na 
ženidbu  6io,  i  Morima  oila  na  udaju.  1,  352.  Ovake 
se  pjesme  spjevavaju  ponajviše  oko  ženitlbi,  kad  86j 
^togogj  smijebuo  dogodi  .  .  .  osobito  kad  se  žefndbđ 
pokvari.  Npj.'  1,  XXVI.  Ženiilba  Milutinova  s  kćefju 
carevom  zadade  strah  staroj  Jeleni.  DM.  35.  ženidba 
(nast.  tv  [ženižca]  promijenio  se  na  db).  osn.  u  že- 
niti. Osn.  241.  rijeci  a  takim  nast.  kod  bjelidba. 

Ž^nldbonl,  a4j.  Ehe-,  nuptialis.  Rj.  sto  pripada 
ženidbi. 

ženidbina,  /.  u  pjesmi  mjesto  ženidba:  Ali  uda 
moja  ženidbina.  Rj.  vidi  i  žeuba,  oženbn.  —  ta  nast. 
(prema  ženidba)  isp.  čazbiua,  gozbina  itd.  prema 
^azba,  gozba  itd. 

ifeoik,  m.  d^  liriiutigam,  i^ponsuft.  Rj.  vidi  mlado- 
ženja, mladenac,  Lnuvegija,  gjuveglija.  —  Knkvi  li 
svati   bree  mlada   senika^  hrcs  ženika,   brez   Omera 

66 


ŽesIkOT 


866 


S«rtr 


tvoga?  Npj.  1,  253.  Eda  li  mogu  Bratovi  plakati, 
dok  je  B  njima  ienik'/  Mat.  9,  15.  i«Hiit:  (staro  an-iiM.vi*)« 
k  postalo  od  h:  ženih.  koje  se  još  i  sada  čuje  u  sje- 
vernoj Hrv. 

ž^Dikor,  <idj.  dea  Braittigams^  sponsi.  Rj.  sto  pri- 
patla  ženiku.  —  Te  će .  .  .  nestati  g\MSi  radosna  i 
glasAvc^ehij  glasa  iefiikova  iglaita  nevjestina.  Jer.7,34. 

Ž^nin,  atij.  —  i)  des  iVeibeSj  feminae.  Rj.  Ato 
pripada  ženi,  ženskoj  glavi:  Rećo  Bog^  zmiji;  joS 
mećem  neprijaleljstvo  izmetu  l«be  i  ieue  i  izmegju 
aiemeija  tvojega  i  sjemena  senina.  Moja.  I.  3,  15.  — 
2)  der  Frau,  ukoriš:  Zar  mi  je  od  icnin  brat  (da 
mu  dam  to;  da  mu  to  i  to  ućinim.  Posl.  86).  Rj. 
što  pripada  ieni  (udatoj).  isp,  BuprtijE^a  2,  —  ienin 
otac:  punac,  starac  S,  tast.  kenina  mati:  punica,  taSta. 
ženina  sestra  svaatf  svastika,  ictiin  brat:  ^ura,  Aurak, 
Šurjak.  —  Mui  eenin  to  opazi,  pa  ženu  poslije  po- 
vede u  §umu  da  je  objesi.  Rj.  209b.  Carica  tek  Sto 
ovo  izreče,  izdahnu.  Uar  po  smrti  ženinoj  posije  . .  . 
Npr.  114. 

Žfninstvo,  n.  Jleiratsg^U^  dos.  Rj.  vidi  miraz,  prćija 
1.  što  se  du  uz  djevojkiiy  sto  žena  donese  mužu  svome. 

Ženiti,  ženim,  tJ.  intpf.  Rj.  r.  />/".  sloe.  i(z)-Žfeniti 
(*  se),  o-  (»  se),  pri-,  ra();)-*enili  se.  —  JJ  verkeiratcn, 
eolloco:  ženi  siua.  Rj.  correl.  udavati.  —  Imali  tri 
sina.  Sva  trojica  ve(^  dorostu  za  ženidbu,  a  otac  Hi 
ne  ženi  ni  jednoga,  jer  je  bio  siromah.  »Babo,  hoću 
da  me  ietiii.^  Ivpr.  <>0.  Ženi  sina  otklen  znaS,  a 
udaj  fićer  kud  može§.  Fosl.  80.  Te  odvodi  naie  te- 
telice,  njima  ženi  Janoćke  hećare.  Npj.  3,  355.  Ljubu 
ću  mu  mene  ostaviti,  šnjom  6n  ženiv  CrjtU-hegn^  mog 
sina.  4,  315  (h?  s?).  Jedan  ženi  Balkića  udovicom 
Milošcvom.  DM.  93.  u  bananju:  Kad  izigraju  ono- 
liko puta,  do  koliko  su  pogodili  da  žene  triju,  onda 
ga  iene,  t.  j.  stanu  svi  u  red  jedan  za  drugijem,  pa  se 
raskorače  te  trlja  progje  ćetvorouo&ke  izmegju  niibo- 
vijeh  nugu,  u  oni  ga  svaki  udari  po  jednom  Šakom, 
ili  drvetoni  po  zadnjici,  Rj.  14b.  —  2)  sa  se,  refleks. 
h^raleny  duco  uxoreni.  Rj.  correl.  udavali  se.  —  Dozna 
da  ae  brala  njegova  i  ono  foban^e  on^eni  qje\'ojkama 
iene.  Npr.  9.  Žto  junafie  ^iniS  te  se  ne  ienis?  111. 
Kad  se  sinovac  ženjase^  strica  ne  pitale,  a  kad  se 
raženja6e,  i  širinu  pripitiva&e.  Fosl.  120.  Ušima,  a  ne 
očima,  valja  se  ženiti,  339.  hJloĆe  tebe  nijema  kaduna? 
Uzmi  »ine!  le  se  s  drugom  ženi.  Herc.  Ž5  (s?).  Svojoj 
ljubi  jade  zadavale,  i  ovako  aga  govoraše:  »Ljubi 
mojat  ženicu  se  na  te.*  Aginica  njemu  progovara: 
>Žcni  ago  I  i  mene  je  drago,  spremiću  ti  sina  u  gje- 
veratvo«.  70  (scni6u  se  još  drugom  osim  tebe).  Ova- 
kovu  svadbu  neka  čini  Q,  V^  ako  mu  se  dopada,  kad 
se  sam  ueženi.  Nov.  Hrb.  1817,  479  (uz-ženi,  ukeni). 
Kćeri  svoje  udajite  za  nas  i  kćerima  našim  ženite  se. 
Moje.  I.  34,  9.  Ou  neka  se  ieni  djevojkom.  lU.  21,  13. 

Ženka,  f.  das  Weibehen  (von  Thiereu),  fetnina.  Uj. 
što  je  žetuiko  u  životinja,  vidi  ženskara.  Mj:>.  samica 
3.  —  Uzmi  sa  sobom  od  sviieh  životinja  ćiMtib  po 
sedmoro,  sve  musaka  i  ženku  njegovu;  iakogjer  i 
od  ptica  nebeskih  po  sedam,  mužjaka  i  žetiku  nje- 
govu. Mojs.  1.  7,  2. 

Ž&DSka,  f.  adj,  (u  vojv.)  das  Fraueniimmer,  fe- 
miHu,  cf.  Žensko,  (coll.)  ženskiuje.  Rj.  a^j.  tarnje- 
njuje  supst.  vidi  i  žena  1,  i  syn.  ondje. 

i^nskara,  f.  vidi  ženka.  Uj.  ifp.  samica  3,  —  ri- 
jeci s  takim  nast.  kod  badnjara. 

ženski,  adj.  —  1)  weiblich,  muUebria.  Rj.  ato 
pripada  senskinju  ili  ženskoj  kojoj  god,  —  Brdo 
žensko.  Rj.  42a.  Da  zna  žewika  glava,  Sto  j'  odoljau 
trava.  Rj.  86a.  Ženska  crkva,  f.  (u  vojv.)  vidi  pre- 
orala. Rj.  157a.  Žensko  vrijeme,  o.  dio  Zeit  der 
IVaueu,  menslrua,  cf.  prauje,  prauicA.  Rj.  157b  (vidi 
i  mjesečina  2).  Jagojica,  žensko  jagnje.  Rj,  244a. 
Kov  ženski,  vidi  ukovioa.  Rj,  28Iiu  Nema  je  u  sen- 
škome  uhu,  i.  j.  megju  ženama.  Rj.  794a.  Ženski 
^0300  priiožak  od  meaa  (niSta).  Tofll.  80.  Žensko  je 


ljeto  poslije  Petrova  dne.  80.  Žensku  siranu  Usno 
prevariti.  Npj.  2,  285.  Nošnja  je  žensku  gotovo  u 
svakoj  nabiji  drukčija.  Danica  2,  105.  Nego  im  i  n 
(obraz  ili  žensko  poštenje)  i  zakon  pogaziše.  3,  152. 
Naie  narodne  pripovijetke  gotovo  se  mogu  razdijeliti 
na  mujike  i  nii  ženske,  kao  i  pjestne.  Npr.  V.  Vila 
je  bita  ol>učena  u  bijelu  žensku  Imljitiu.  Pia.  32. 
Dievojćad  i  žensku  djecu  uzme  k  sebi.  Sovj.  73.  Ako 
oa  goveda  prinosi,  mudko  ili  žensko,  neka  prinese 
zdravo.  Mojs.  111.  3,  1.  Ve^a  mi  je  bila  ljubav  tvoia 
od  {jubatn  ženske.  Sam.  11.  1,  26.  Babajićaoka,  senslo 
ieljade  iz  sela  Babaji<^a.  Danićić,  ARj.  130a.  gram. 
Oblici  su  razlićni  i  prema  tri  roda:  mućkom,  ženskom 
i  srednjem.  Obi.  1.  adv.  Ta  nemoj  me  ženski  udarati, 
već  me  udri,  ćim  s'  junaci  biju.  Npj.  1,  538.  Ja  aam 
Plavšu  ženski  uhvatio,  pak  mu  ni§ta  ućioio  nisam, 
tek  olpas'o  sablju  od  pojasa.  3,  427.  Mi  nijesmo 
jedne  žentike  glave,  pod  zatvorom  ženski  da  pomremo. 
4,  170.  —  2)  od  udate  žene,  u'eiblicJt  (im  Gegensatse 
i^n  Madchenjj  muliebris:  Lija  ruka  ima  aa  pendferu: 
IV  je  ženska,  iV  je  gjevojaćka.  Nije  ženska,  veĆ  je 
gjevojaćka.  Rj. 

ž^nski^,  ženskića,  m.  (u  Lici)  žensko  dijete,  das 
Mddcheit  (ein  Kind),  puclla.  Ri.  correl.  mu&kić.  — 
dem.  8  takim  nast.  vidi  kod  bagljić. 

ž^nskinjo,  n.  (coll.)  Weib8personen,  feminae.  Rj. 
jedno  od  zcnskinja  žensko,  correl.  mu^kinje.  —  Ovo 
ćete  dakle  u(;initi:  sve  ženskinje  što  je  posnttlo  čo- 
tjekttf  pobijte.  Sud.  21,  11.  Car  smisli  svu  mu^ku 
djecu  Jerrejsku  pobiti  kako  se  koje  rodi,  tako  da 
»aniD  ženskinje  ostane.  Prip.  bibl.  37.  Vidimo  da 
senskituu   nije  uzeto  pravo   imati  baSiiuu.  DM.  68. 

ŽIftnsku.  ženskoga,  n.  adj.  ein  Frauensimmer,  mulicr, 
cf.  ženska,  (eoU.)  ženskinje.  Rj.  žensko  čeljade,  adj. 
zainjn\juje  supst.  i>idi  i  žena  1,  i  »i/n.  ondje,  correl, 
mu^ko.  —  Kad  su  u  ženskoga  mala  lijepa  usta,  reće 
se:  kao  da  su  dinarom  prorezana.  Rj.  120b.  Lajavica, 
žensko  zla  jezika.  Rj.  321a.  Mekna,  debelo  žensko, 
Rj.  352a.  Igraju  joj  o^.i  kao  na  zeitinu.  (Reće  se  sa 
nestašno  žensko).  Posl.  95.  U  muAkoga  je  sramota 
za  petom,  a  u  ženskoga  me^u  o<^inia.  (Neke  se  stvari 
muškome  ne  primku  za  sramotu  kao  žetMkome).  333. 

ž^ostro,  n.  (u  Risnu)  die  IVeibheit,   muliehrita* 
Nema  ženstva   bez  ćoestva  (Tedko  ženi   bez  ćoeka. 
Posl.  202^  Itj. 

JtcntCirIna,  f.  aagm.  od  žena.  Rj.  glasu  n  pred 
nalazi    se    donictnuto   t   (isp.   imenfoviUi):    žeuturi 
(žena).  Oan.  157.  takva  angm.  kod  babiirioa.  —  Dep 
zdrava  i  debela   djevojka  ili   ženturina.    Rj.   llija. 
Nagje  onu  ženu  na  izvoru...  u  sebi  promrmla:   >Eto 
one  ženttirine,  ubio  je  Bog!«  Npr.  14i). 

ž^njcnjo,  rt.  das  Heiraten,  cum  quneritur  uror. 
Rj.  verbitl.  od  žeuiti  (t  ee).  —  1)  radnja  kqjom  n.  p. 
otac  ženi  sina.  —  U)  radnja  kojom  se  tko  ženi  ft.  p. 
djevojkom. 

Ž6ra,  /.  vidi  Žeravica,  (u  Sarajevu).  Dr,  lij.  i^urnLin. 
I  St/n.  kod  Žeravica.  —  ž^ra  je  oblijem  svojim  upravo 
hyp.  od  žeravica. 

z^ranje,  n.  mdi  žderanje. 

žcrf^lak.  žerJlika.  ni.  vuii  žar  1.  Rj.  vidi  i  iera, 
Žerava,  žeravica;  Ži§ka.  —  Prpo^ka,  kad  ae  vrelo 
mlijeko  ili  voda  prospe  u  ieratak  ili  vruć  pepeo« 
pak  sa  parom  i  pepeo  u  vis  sukne.  Rj.  617a. 

ifrati,  žerem.  v.  impf.  vidi  žderati.  kao  što  $š 
riječima,  u  kojima  glasovi  Žir  stoje  jedan  do 
goga,  ume6e  megju  njih  d  {n.  p.  ždrijeii   od   irijeti: 
tuko  se  umeće  d   i  kttd   su   gtasoH  žr    rastuvij 
žderati  n\j.  žcrati.  iv^p.  Korijeni  55.  žerati  govori 
megju  kajkavcima.  v.  pf.  slož.  bez  umetnutoga  d :  ua- 
Žerati  se  {kod  nažderad  se).  —   Mene  zovete  kad  je 
mužikati,  ma  ne  kad  je  ito  žcrati.  DPoel.  60.  T 
vi  žerite,  a  na  me  pifijte,  125. 

idrav,  m.  —  1)  vidi  Ždrao.  Rj,  vidi  i  Ždral,  £dralj. 
ptuM,  —  2)  ein  grosser  grauer  Oclts,  auck  ein 


li*: 

ka.        1 


ieniTs 


8fi7  — 


ftganle« 


melpferd,  h08  aut  eqtM8  canm.  Rj.  t^eliki  vo  9ivo^a 
(isp.  žeponjica);  i  "konj  sivac.  —  Pak©  gjipi  Ivan  Car- 
D0jevi<5,  te  osedla  tututna  seravtt.  Npj.  2,  570. 

zdrava,  f.  (u  Grblju),  Jt^ravK-n,  f.  vidi  žar,  že- 
niUk,  tlie  gluhende  Kohle,  prana:  Tako  mi  ove  terave 
i  tako  je  Dinnit  ne  zobao!  (Poal,  303).  Ispei^'  6e  v«a 
oba  na  ztTavi,  Rj.  vitU  i  2era,  žižka.  —  Kad  patia  K'rad, 

fdjekoji  lopata  itravicc  bace  ua  polje,  Rj.  y<b,  Žeatok 
ao  zeraeica.  (Kože  se  ljutu  ćoeku,  a  i  konju).  PosK 
HO.  Sve  katane  iiec  šeratice,..  Sve  katane,  kako  vatre 
žive.  Npj.  3,  236.  Izgoije  sva  knjiga  ognjem  na  žera- 
vici. Jer.  36,  23. 

Z^rariea,  nt.  muSki  tmdimnk.  k?;).  ^aite  nadimke 
Koprivicft,  Vatrioa,  Vrbica  1.  —  Eto  prvog  Šarida 
Ovijana  •  •  •   i   drugoga   Vida   Žeravice.   Npj.  3.  209. 

Ženlviju,  Zcrlivlnju.  f.  voda  u  Zvornićkoj  uahiji 
(u  Jadru).  Žcracija  izvire  u  Trži<5koj  planini  i  teće 
kroz  TrAi<f  (u  kojemu  se  jedna  mahala  zove  Žcravijdt 
ili  Zoravinjska  mahala) ...  Rj. 

Zerilvinjski,  acfj.  n.  p.  vrelo,  coh  Žeravija.  Rj. 
sto  pripada  Žerticiji,  Žcravi}\ji.  —  U  TrSiću  se  jedna 
miUiaU  Kove  Žeravija,  ili  Žentvinjska  mahala.  Rj.  157b. 

Zdrfja,  f.  (u  C.  O.)  Ženski  nadimak.  Rj,  —  taka 
ienska  ituetut  kod  Dobrija, 

Ž<^roqjfea,  m.  dcm.  od  žeronja,  koje  samo  ne  do- 
lozi,  a  čemu  Je  OBnOva  u  Žerav  2,  vo.  —  Pjesma 
volu.  l'vili,  tuži  žeronjieu,  koledo!  »Kakva  ti  je 
nevoIjiiMi.«  Al'  govori  žeronjica:  >Duga  njiva,  ncso- 
rana,  a  široka,  neviačena.«  Živ.  10. 

ž^stn.  ždstika*  f.  tatarischer  AJtorn^  acer  tata- 
ricum  Linn.  Rj.  drvo,  —  ia  nast.  u  žestika  vidi 
riječ t  kod  aptika, 

ždstikov,  itt^j.  von  tatariachem  Ahitrn,  acerie  ia- 
iarici.  Rj.  ito  pripada  ie$ti,  iesHci,  —  Ma  nasL  isp. 
aptov. 

ičiftikorloa,  f.  ITolz  von  tatarisckem  Altom,  lignum 
aceris  intarici.  Rj.  restikoro  drvo. 

žestina,  /*.  da»  Feuer  (Lehhaftigkeii),  Ilcftigkeit, 
ardor^  ignis.  Rj.  osobina  ili  utanje  onoga  što  je  že- 
stoko. —  Nek  im  puftli  u  nebo  vedrinu,  a  u  zemlju 
veliku  žestinu.  HNpj,  1,  lb.  Da  izlijem  na  njih  gujev 
svoj,  svu  žestinu  jarosti  stoje.  Sof.  3,  8. 

i6stltt  86,  žestim  se,  v.  r.  impf.  enthrennen  s.  li. 
vor  Z&mt  escandesco  ira.  Rj.  kao  žentok  bii^tii.  v. 
pf.  sloi.  pre-£^titi  se,  u-  (se).  —  Psa  /Ji  uži  hvala, 
ko  se  prolazeći  iesti  za  iugju  rnupra.  Vrit.  2*>,  17. 

žSijtok,  adj.  icomp.  žeSfi)  feurtn ,  iirdcn.<i,  n.  p. 
konj.  (čovjek,  rakija:  Ono  su  ti  pod  kamenom  guje^ 
kojih  žeš'Hh  u  prmiorju  nema,  Kj.  comp.  (rijetko)  i 
Žestoćiji.  <  >bl.  46.  tndi  ljut  3.  iitp.  vatren.  —  Žestok 
kao  gmija  izmegnu  go«pog)a.  Ri.  213n.  Poduraeniu 
od  gvozgja  žestoka.  Uj.  52»Ju.  iTžestio  se  ocutt  t.  j. 
postao  ljut,  -estok.  Rj.  770b.  PoSlo  ga  (Iježnik)  otvori, 
buknusc  iz  njega  žestoke  rijeke.  Nnr.  94.  Žestok  kao 
ieramdA.  (Raže  se  ljutu  ^>oeku,  a  i  konju).  PosL  8(). 
Sto  su,  Petre,  Bogu  zgriješili,  te  ae  mu^e  muka  se- 
stokijeh?  Npj.  2.  11.  Pa  upali  kesloka  strijelu,  te 
DOgodi  ono  jngnje  crno.  2,  20.  Dijete  je  srca  žesto- 
koga. 2,  32.  On  namaće  žestoke  berbere^  to  su  Ujurgju 
bradu  obrijali  ...  pa  namaće  žestoke  terzije,  te  su 
Gjur^u  skerlet  potrojili.  2,  571.  Najbolji  mu  Sure 
peSkež  daiu  (najbolji  je,  najtesćijeh  jada!).  3,  519. 
Mogu  i'  Dili  rane  žestočije?  4,  72.  Žestokoga  boja 
zamctnuSo.  4,  319.  Ka'  Mornću  tama  pritisnula  od 
žestoka  praha  i  olooa.  4.  378.  A  ostale  Drobnja^ke 
glavare  pod  žestoku  globu  ti  udari.  4,  492.  Svagja 
o  tom  postane  jod  iesca,  Danica  2,  12'i.  Žestoko  piće. 
Nov.  Srb.  1817,  779.  Prokleta  da  je  Ijutina  njihova, 
6to  bje^  žestoka.  Mojs.  I.  49,  7.  adv.  Naijedi  se  ie- 
Hoko^  i  stane  koriti  sina.  Npr.  233.  Niko  nad  bratom 
svojim   da   ne   gospodari   žestoko.   Mojs.   III.  25,  46. 

Ž^Sf'eaJe,  «.  d<ts  Entbrennen  vor  Zom,  e.rcan- 
desccntia.  \i\.  verbul.  od  Žestiti  se.  8iai\je  koje  biva, 
kad  se  tko  eesti. 


žMolac.  ž^teoca,  m.  ipJ.  gen.  žSteladl)  dcr  Schniiter, 

tne^'isort  cf.  žnjctvar.  Rj.  vidi  i  risar.  koji  žanje.  — 
Krajobor.  Rj.  2i>8a  (žeielac  na  kraju).  Kad  dogjera 
kući,  A  to  četeoci  žanju  po  }>olju.  Prig^rijala  vru(^iua, 
voljani  Bože!  da  pogorp  eetcoci,  Npr,  Ui2.  Stade  pa- 
birćiti  po  njivi  zu  žeieocima.  Rut.  2,  3. 

žftelnrkT,  adj.  Schnitter-^  messorum.  adv,  ŽL'tcla^K: 
Rjodi  žctthićki  (knd  ne  niopu  »jesti  svi  oko  sofre  lijepo, 
nego  svaki  sjedne  k<Mo).  Kj.  što  pripada  žrteocim/t  ili 
žcteocu  kojemu  god.  vidi  žnjetvaraki.  —  Najviše  idu 
na  mobu  te  Žanju,  za  to  se  žctelaHe  pjesme  zovu  i 
mobareke  pjesme.  Rj.  3rt5a. 

Ždti^lica.  /".  die  Scbnitterin,  messor:  Te  odvodi  lUL^e 
Žetelice.  Rj.  koja  žar\je.  vidi  injetvarica. 

1.  2&H,  ž3DJ?m  (u  Dalm.  ženjSm),  v.  impf.  ernteuj 
meto.  Rj.  vidi  žnjeti,  žnijevati;  brali  4.  gram.  vidi 
kod  žnjeti.  v.  pf,  slož.  dft-žeti.  na-,  nad-,  po-,  pro-, 
za-,  r.  impf.  slož.  za-žiuj«ti.  —  Žetvu  žele  tri  jetrve... 
•vazdan  žotmo,  kraj  ne  viSmo.  Npj.  1,  170  (ne  vi^mo 
n^eMo  ne  vidjfismo  ili  ne  vidismol  Vuk).  Ponesi 
im  trideset  srpova,  da  ženjemo  bilicu  ženica.  HNpj. 
4,  22JK 

2.  ž^li«  2mem  {j}art.  pasft.  žet,  žSto,  žSto)  v.  impf. 
(u  Diibr.)  driicken,  zusammendruckeHf  constringo,  cf. 
cijediti.  Kj.  u  Rj.  ima  akc.  ž^ti,  žmem;  uli  Daničii 
u  Kadu  G,  71  dokata  du  treba  da  je  žćti,  žmem.  r. 
pf.  slož.  l(7.)-žStJ.  izA-Žeti,  ft-žeti,  pre-,  pro-,  sa-,  za-,  v. 
impf.  slož.  i(z)-žfinati,  izA-žimali,  na-,  o-,  pre-,  ha-,  m-. 

iStva,  f.  die  Erute^  messis.  Rj.  kad  se  žanje,  vidi 
žnjetva.  rijeci  s  lakim  nust.  vidi  kod  kletvu.  —  Dogje 
žetva.  Staže  se  razgovarati  kako  <Se  poŽeti.  Npr.  175. 
Žetvu  žele  tri  jetrve.  Npj.  1,  17t).  Vrebogata  žetva. 
Nov.  Srb.  1817,  747.  Kuvim  iziđe  ii  vrijeme  žetve 
pšenične.  Mojs.  1.  30,  14.  Dogjo6e  o  početku  jecinene 
žetve.  Hut.  1,  22.  Voz  gledajući  cijele  žetve  kako  se 
siromažicn  Ruta  po5tcno  vlada,  omili  mu.  Prip.  bibl.  60. 

žNveni,  adj.  n.  p.  doba,  Ernte-^  messis.  Rj.  Ho 
pripada  žetvi.  —  Roflan  oblak  o  vrućini  žetvenoj. 
Ia.  18,  4. 

Ž&vkanje»  ŽcvkArcnJe,  n.  dan  Befzen,  lutratus 
leuis.  Kj.  verhal.  od  ževkatl,  ževkariti.  radnja  kojom 
pseto  ževka,  ževkari. 

icvkAriti,  ž^vkarim,  il^vkati,  Živkam,  v.  impf. 
befzen,  tatro  leniter.  Rj.  U{jati  kao  ker,  pas  u  lovu 
.sto  lnJe.  xudi  ćevkali,  kevtali,  Stohtaii,  Siektati.  isp. 
Skamutati. 

iezlo,  n.  Alis.  gl.  sceptrum^  virga  —  žezlo  kra- 
ljevsko, sceptrum  regium.  Stulli.  vidt  m'eptar.  skiptar, 
čihika  vladalatka.  'turati  znaci  jliba.  §ibika.  —  riječ 
je  veči  narodu  poznata  preko  škola  i  propot^jedniku, 
P.  Leber. 

thiak,  Ž^ška,  adj.  n.  p.  voda,  mlijeko,  heiss,  fer- 
rens.  Rj.  riđi  vreo,  kljucao.  —  od  osnove  od  koje 
je  žeđi. 

i^ŽolJ,  m.  Cl«  Anhindstofk  fiir  die  Schafhunde, 
baculua  alligando  molosso.  Žeželi  je  kao  podugačak 
i  podebeo  štap;  jedan  se  kraj  oa  njega  sveže  psetetu 
za  ogrljak,  a  drugi  za  kolac  (da  ne  bi  pseto  pregrizlo 
uzicu  —  kad  nema  lunea).  Ljutit  kao  pas  u  žeielju 
(Posl.  173).  Rj.  Daničić  rijeć  dovodi  od  udvojena  ko- 
rijena, koji  je  neudvojen  h  žćti  Ižniem).  riječi  s  takim 
nast.  kod  brzelj.  -  (3mam,  komad  hljeba  ili  drugo 
Što,  ftto  se  da  psetetu,  kad  ga  ho^e  da  svežn  (oniam 
se  baci  kod  sindžira  ili  kod  žeže\jay  pa  kad  se  pseto 
sagne  da  ga  uzme,  onda  mu  svezu  litar  oko  vrata). 
Rj.  457b. 

idžonje,  n.  daa  Brennenj  ustio.  B^.  verbal.  od  žeći. 
radnja  kojom  tko  žeže  što. 

Žf&nel,  igajiaea,  hi.  pl.  (osterr.  der  Sterg),  eine  Art 
Palenta,  poleniae  genas.  Rj.  od  osn.  od  koje  je  Žga- 
nica.  vidi  trganci. 

žgitnlca,  f.  (u  mav.)  vidi  prepe^uica.  Ri  vidi  i 
prepeka,  prijepek.  u  Hrv.  je  žganiea  što  i  raitju.  osn. 


igariea 


—  868  — 


tigQS»aie 


je  part.  paas.  od  ghifjolu  žputi  {■=>  leć\)  koji  se  govori 
u  ^€v.  Hn-atskoJ  a  drugdje  5awo  sloćai  u^^nti. 

Žmirim,  /.  (u  Lici)  nh  jezg^irica,  u.  n.  od  oralia, 
ljefiDik.%  Šljiva  i  t.  d.  Rj.  jt^gra  od  oriifm^  Ijc-^niku 
i  t.  d.  — jezgarica  (oan.  nj«<;r«.  s  kojom  je  jednoga 
značenja;  n  je  umetak;  govori  flc  i  bez  je  i  a  pro- 
mjenom gliuui  £  na  i;  zgurica).  Osn.  320. 

ž^lOb,  ?.j?Iftba,  m.  (u  C.  G.)  vidi  Kglob.  Kj.  —  z-glob, 
i  Ba  :  mjeftto  ;;  zglob,  i  bez  g:  iloh.  Oeo.  33. 

Žgj&!a,  f.  (juž.)  i^di  zdjela.  Bj. 

igjdlica,  f.  dan,  od  ifcirjela.  Rj.  tidi  zdjelica. 

£^6sfi,  (juž.)  vidi  /djcHti.  Kj. 

iicjMnn.  nm,  adj,  (ju^.t  n'iii  x(ljetiin.  Rj. 

žle!  žlckiie!  interj.  von  einem  Ari  .Schhtgens,  in- 
Ufjeciio  de  mudo  pcrcellcndi.  Rj.'  VII.  uzvikne  $e, 
hod  f!e  hoće  du  Aui^,  kako  jo  iko  koga  ćicHUO.  sa 
{IckucI  isp.  čistaci 

Žlea,  f.  ipl.  gen.  žica).  Rj.  dem.  žičica.  —  J)  der 
Ptidcn,  filuin:  platno  rnujeći  po  }.\ci,  fadengerade.  Kj. 
i8p.  konac  1  (konnij,  nit  (nili(.  —  Af.  rtidira  2:  kad 
spadne  u  čohc  af,  onda  se  vide  iiee.  lXy  Sb.  >iilj,  ono 
što  pukne  nn  ledu  ili  na  ataklu  kao  cica.  Rj.  i51ib. 
Jedinica,  2)  rijetko  uukuo,  hio  «e  tka  u  jednu  iicu. 
Rj.  25<)b.  Navodnica,  lica  koja  se  u  platnu  navede. 
Rj.  3bl)b.  Mnio  pasmo  ima  20  liisaonica,  jedna  Oisao- 
nica  ima  3  riče.  Rj.  -IDOb.  Oclvorni,  u.  p.  pertkir,  t.  j. 
u  četiri  Hcf.  Rj.  823b.  Tako  ae  ne  mnćio  kiin  prtcna 
žica!  Posl.  800.  AV  gjevoj5e  ajivoKano  tankom  cicom 
ibriSima.  Xpj.  I,  214.  —  2)  der  Driiitt,  fiiuin  metai- 
licutn  (ferreuvt,  nureHin).  Rj.  žica  metalna^  n.  p.  gvo- 
zdena^ slatna:  Uftglama,  2)  mala  tamburica  od  tri 
žice.  Rj.  11a.  Klje.Uice,  k!ije5ta  6to  se  žica  vije.  Rj. 
277h.  Tamhurska  žica.  Kj.  731fl.  Gjevojka  jedna  8cdita 
za  zlatnijem  gjergjetbm  i  zlatnom  žicom  vezla.  Nnr. 
9.  Iz  carf^va  nova  vinograda.  Stoje  care  nkoro  po^iđio 
i  srebrnom  trkljom  Katrkljao  i  zlaeenom  žicom  potezao. 
Npj.  1,  288.  Pak  odsele  tri  ar$ina  platna  i  đve  žice 
sama  sura  zlata.  1,  534.  —  3)  (u  Dubr.)  ^di  Rrdačka 
(koja  je  ondje  pouajviSe  ud  gvo%ja).  Rj.  u  iunka 
ona  sipčica  Mo  na  njoj  stoji  cijev,  tidi  i  ardnžce  2. 
—  4)  vidi  tetiva  2:  na  drndi,  na  egedama.  Rj.  taka 
je  Hca  suha  žila. 

Žica,  m.  ime  mu^ko:  Žica  (osn.  u  Žitmn),  Oaa. 
347.  Ži-ca.  takva  hyp.  kod  Aca. 

žTcnotl,  ž*icn6m,  v.pf.  eiiien  Streich  vcraeteen  (mit 
einetn  ruthenartigen  Kurper),  tirga  perciUio.  Rj.  ii- 
cnuti  koga,  t,  j.  udariti  ga  šibota  ili  takim  Ćim,  da 
86  ć^je:  žici  žickac! 

ŽTfn,  /".  —  1)  potok  koji  te)?e  od  Jadranskoga  DVV 
brića  i  dolje  dijeleći  nabiju  >Sabaćku  od  Zvoriii^ke 
(»ad  Podrinske)  utje^^e  u  I>rinu  vi5e  Lje.inice.  Kj.  — 
2)  zidine  od  ataropa  manastira  na  desnoj  strani  Ibra 
blizu  Knrnnovca.  Prinovijeda  ae  da  su  ee  «  ŽiČi  vjenČa- 
vali  na  kraljevstvo  kraljevi  Srpaki:  Da  vidite  Žicu 
na  Moravi  i  na  Ibru  vi^e  Karanovca,  Rj. 

žlčlea,  f.  dem.  od  žica.  Rj.  —  Kud  ae  kome  (oao- 
bito  djeci)  Ventila  nova  ko^utja  ili  dru^a  kuka  haljina, 
reće  se:  >Ziv  i  zdrav  deraol  koliko  u  njoj  žićica,  toliko 
ti  godinical  Rj.  lOba.  Kako  su  ljudi  i/umlili  presti? 
U  carstvu  životinjskom  i  biljnom  ima  tankijch  krut- 
kijeh  zićica  (vune,  dlake,  i  svile  u  životinja,  a  ku- 
djelje, luna  i  pamuka  n  bilja),  koje  se  uvijanjem  jedna 
8  drugom  mogu  sastaviti,  tako  da  se  načini  debeo  i 
dugaOtik  konac.  Priprava  140. 

žiilnn,  f.  vidi  židiniL  Rj.  oan.  u  židak.  Oan.  168. 
d  pred  č  tspalo:  ži(diOina. 

tiikb  Plk^e.  n.  J'Jbcnc  ton  Žica  (kod  LjeŠnice).  1^. 
polje  što  pripada  Žici. 

iUCt  n.  (u  0.  G.)  das  lAben^   vita.  Bj.  upravo  je 

rerhal.  od  žiti.  vidi  življenje;  život  1,  iilak  1.  sa 
starim  nant.  žiiije  (=  žitje  =^  i'iće).  za  ttast.  isp. 
bogojav Menije  i  bogojavljenje.  —  Poi^ne  mu  sve  zitije 
«c<t}«  redom  kazivati.  Npr.  250.  Žitija  pojedinih  ljudi 


vrlo  su  skopčana  s  istorijom   naroda   njihova  ...  Ja 
sam  u  prvome   mom   zabavniku  *a  iitijetu    Hfijduk 
Veljka  Petrocii'a  poćeo  izdavati  zitija  znatnih  Srhalja^ 
DanicA  4,  1.  Kritika  žitija  I)avidoFi<lei'n  i  Kara-OJor-^\ 
gjijena  za  ?ad  se  dc  može   naštampati.   Kov.   UI. 
pravila  av.  Ln/ara  ima  i  žHijc  njegovo.  Glas.  9,  248.; 

Zltl,  wi.  der  Jude,  Judaeus^  cf.  (ivutin.  Rj.  vidi  i 
Židov,  Žudio;  Civut,  (.  ifutin;  Jevrejin,  Jada.  —  Žid 
krstjanin,  vuk  pitom.  UPosI.  IGO.  riječ  postala  od 
Judaeus  (preko  J'\ancuskoga  izgovora?). 

Židnk,  žitka  (žIlkT,  comp.  žlgji).  af^j.  Rj.  vidi  žitak.i 
od  kor.  od  koga  je  živjeti  i  koji  prelazi  i  u  xnaćeHj 
micati  se,  br/o  micali  se.  1.71.  Osn.  806.  —  1)  dunn 
(von  FKimigkeiien),  ruriw,  dUatus.  Rj.  govori  se  sa 
tekuće  stvari,  n.  p,  za  juhu,  jelo.  suprotno  gust  1. 
tvrd  4.  —  Žmire,  2)  od  masti  i  od  bra&na  kao  žitka 
ciccara.  Rj.  IGOb.  Zabrkati  1)  n.  p.  kako  žitko  jeU> 
od  bračna,  t.  j-  rgjavo  ga  zgotoviti.  Rj.  Iti4b.  Rt 
kai^kale  svitijc  bhito  ispred  kufe,  1.  j.  nat^inile  ^a  žitko. 
Rj.  iJHSa.  Ra^i'initi  n.  p.  mei!iu,  t.  j.  u  meću,  koja  je 
gHxta  kao  kaćanmk,  usuti  vode,  pa  je  rukama  sti- 
skivati  i  miješati  dok  ne  postane  žitka.  Rj.  G45b. 
^lUo  je  more,  a  nebo  visoko.  DPosI.  IGO.  —  2)  prut, 
hiegaam,  flacihili'i,  Jij.  židak  prut,  gdje  je  ana^^enji 
micati  «e  joS  dobro  sai^uvano.  Korijeni  63  sto  se  lasno 
vije,  savija,  vi^li  gibuk,  pr"iltak,  v'it.  vitak. 

zidina,  f.  die  Ditnne  (z.  B.  der  Suppe,  MU<h)t 
raritas,  cf.  žićina.  Rj.  osobina  onoga  sto  je  iiti 
n.  p.  juha,  osn.  koja  je  u  židak  (Žid-ak).  vidi  titkoća,' 
žitkoat. 

Zldov.  Žid&va,  m.  vidi  Žid.  Rj.  1  syn.  ondje,  rijec  Žid 
pomadžurena  Zsidi.")  povratila  se  k  nama.  rijeci  tugjć 
s  takim  nast.  vidi  kod  akov. 
,  Židov,  a4j.  des  Juden,  Juduei.  Kj.   «to 
Zidu. 

Židovka,  f.  Judaea.  Stnlli.  vidi  Ciratka,  t  syn. 
on^e. 

,  Ziddvski,  adj.  jiidiech,  judaictis.  Rj.  ^to  pripada 
Zidovima  ili  Ziiiu  kojemu  god.  vidi  Ćivutaki,  t  »pH^i 
ondje. 

židdvstvo,  n.  Judaeorum  cerimoniae.  Stulll.  ap- 
atrakt.  zakon  Židovski,  konkr.  coll.  Židovi. 

Žig,  m.  {loc.  žigu).  Rj.  od  kor.  od  koga  je  žeĆL  — 
t)  tVerkzeua  sum  ISinbrennen  eine.9  Brandmalr, 
cautcrium.  Kj.  sprava  kojom  se  žigoie  n.  p.  co.  — 
2)  das  Branamal^  siigtna.  Rj.  onaj  biljeg  koji  je  n,  p. 
na  volu  žigosanu.  —  Te  im  dade  žig  na  desnoj  mci 
njihovoj  ...  da  uiko  ne  može  ni  kupiti  ni  prodati, 
osim  ko  ima  žig.  Otkriv.  13,  16.  Ko  primi  žig  ru 
i5elo  svoje  . .  .  koji  primaju  žig  imena  njezina.  14,  9/ 
11.  —  3)  ein  gluhetides  Stdnglein  (um  £.  B.  das 
holzerne  Mundstuck  der  gemeinen  Tabnkpf'eife  gu 
bohrcnjf  rirgula  ferrea  candefacta.  Rj.  šipka  koja  te 
usja,  x)a  se  ttjome  buši  n.  p.  grlić  ili  bokin  u  prosUt 
č^uka. 

ŽfpfSoje,  n.  das  Stcchen^  dolor  acutus.  Rj.  r«r^l. 
od  žigati.  stanje  koje  bira,  kad  koga  siga. 

žlgnti,   ^Tga  (me),   r.  impf.  stechen  (in  der  Seite^ 
aaf  der  BrustJ,  pungo.  Kj.  žiga  me  n,  p.  u  boku^  1 
prsima,  t.  j.  j^rotiskuje  me  jako,  kao  da  me  Ho  mm 
V.  pf.  žignuti. 

žlgiivirn,  f.  (u  PaAtr.)  kao  mali  naboj  na  tabaou. 
eine  IVunde  an  der  Sohle  von  Barfuisg^en,  »oiea 
vulneraia  eundo,  Kj.  vidi  naboj  1.  kao  mala  rana 
Ho  se  načini  na  tabanu  čeljadetu,  koje  lioso  hođi. 
,  žigica,  f.  ^iindJifilzchen  (u  Sarajevu).  Dr.  Gj, 
Hurrnin.  ponajviše  se  gonovi  u  množ.  Žigice,  vidi  Ži- 
žice,  *  palidrvc«,  i  av«.  on^e.  —  osn.  u  žig  {od  ie^i), 

Žf{;[^auti,  žlgue,  v.  pf.  einen  Stich  geben^  pun^tK 
Rj.  zigmdo  me  n.  p.  u  boku,  u  prsima,  L  j,  proCtilfii 
me  jako,  kao  da  me  je  što  ožeglo.  isp.  prolianuti  S», 
provrijeii.  v.  impf.  žigati. 

žlgosAigOf  n.  da4  Brandmarken,  inw9li« 


Žlgosatl 


869  — 


1.  žitak 


Rj.  vcrhal.  od  žiposati.  radnja  kojum  iko  iigose  »i.  p. 
tolii.  vidi  žipovaiije. 

Ži/rosnli.  ŽlgoJem,  r.  impf.  i  pf.  u.  p.  vola,  braiul- 
iHurh'en,  »otum  inuro,  cf.  zimovati.  Rj.  t.  J.  udurati 
ili  udariti  na  nj  iuj.  —  SUišnjuL-i  lažne  duhove  i 
natikc  gjavolake,  u  Hf^emjcrjii  frti«,  sigosanijeh  na 
svojoj  savjesti.  Tim.  I,  4,  2.  Koji  bi  se  jeretik  krio 
kod  pravoHJnvuib,  nje<;n  bi  žigosali  po  ohrarn  i  pro- 
gnali, tuko  bi  i^egji  i  onoga  koji  bio  gn  tajio.  DM.  314. 

žim6rAiiJc,  ti.  tidi  žigoBaoje.  Kj. 

žilCOvntf,  žlgujSni,  r.  impf.  (u  Baranji)  mdi  žigosali. 
Bj.J  V.  pf.  Rj.> 

žTk,  m.  (U  Rianu)  vidi  Sik:  Dvori  su  mu  žikom 
požikani.  Hj.  i  nj/n.  k{)d?i\\c  1. 

Zikn,  Rj.  Ži-ka.  roc.  ŽTko.  —  J)  f.  hi/p.  od  i^ivana. 
lij.  takra  hijp.  kud  Đaka.  —  2)  w.  {Ut.)  vidi  Žiko.  Rj. 

žikanjc,  n.  vcrhal.  od  žikati.  radnja  kojom  tko 
Uka  sto. 

žfkati,  žTkam,  v.  impf,  Žikali  Sto,  tidaraii  na  nj 
Bik.  tidi  nažikivati;  Siklisati,  i  ,<//«,  ontjje.  v.  pf,  stoi. 
□fl-^.ikaii,  po-.  —  Pa  bedeme  gradu  gradi,  ćudom 
Čuvene,  sve  od  silne  konjske  kosti  i  otfjunufke,  na 
A>Skove  Ijucke  glave  zlrttovt  iikunc.  Herc.  265. 

Zikot  m.  (juž.)  hijp.  vd  Živau.  Rj.  Ži-ko.  gen.  2{ka, 
voc.  Žiko.  iakta  Uyp.  kod  Dako. 

žila«  f.  {pl.  gen.  žila).  Rj.  denu  Žilica.  —  J)  dic 
Ader,  rena.  Rj.  «  čovjeka  ili  u  životinje:  Babina 
zUa.  Rj.  Ub  (biljka).  Vratue  žile.  Uj.  73b.  Wrćanik,  4) 
čelika  žila  koja  drži  srce  za  grkljan.  Rj.  7I0b.  Iz 
peiniJi  žila  (n.  p.  truditi  se  oko  Sta,  t  j.  iz  »ve  snage, 
ftto  Be  gogi  vi§e  može).  Poal.  IOl\  Mukli  pas  petnc 
sile  kolje.  184.  —  ^^)  die  Wurz€ly  radix.  Rj.  «  biljke, 
riđi  korijen,  call.  žilje.  —  j^ile  od  trnoga  gaveea 
kuhane  u  mlijeku  privija  nnrod  kad  ho<5c  da  ac  .^lo 
Hraat«.  Rj.  bla.  Kožtanj,  od  žile  ove  trave  djewi  prave 
lule  te  puže.  Rj.  296«.  Žile  se  korijena  drže.  (Treba  se 
starjeJine  driati).  Posl.  81.  Zrna  odmali  iznikože  . , , 
kad  obasja  mmce,  povenute,  i  btidut^i  da  nenuthu 
iiltij  poflahnuAe.  Mnt.  13,  H.  Iz  Misira  ai  prenio  (^okot . . . 
i  on  pu.^ti  žile,  i  zauze  svu  zeraljn.  P».  iM),  9.  — 
3)  volujska  ili  ovnujska  žila,  der  (Odifien-)  Ziemer^ 
nervHS.  Rj.  —  4)  (u  C.  G).  viAi  žioka.  Rj.  i  ayn. 
ondje. 

žilar,  adj.  —  1)  aderigt  vrnosua.  Rj.  u  koga  su 
jake  žile:  u  ćemu  ima  vtnogo  žita.  —  2)  n.  p.  rotkva, 
repa,  Msicht,  lignosas.  Rj.  riđi  likav  2. 

iilavdst,  ž'ilavosti,  f.  nervoftitas.  StuHi.  onobina 
onoi/a  koji  Je  žilav. 

i.\\icii,  f.  dem.  —  I)  Aederehen,  ivtiii/a.  Rj.  dcm. 
od  Žila  1.  —  2)  kUine  Wxtr£el,  rudieula.  Rj.  tUm. 
od  žila  2.  vidi  korjeoL'id.  —  Hreiak,  žtUca  u  drveta. 
Rj.  80tib. 

žllitl,  ritn,  V.  impf.  n.  p.  prase,  1.  j.  vezati  mu 
stražnju  nogu  iznad  koljena,  da  no  može  bježati,  dtts 
Kniegelenk  untcrbimUn  (z.  U.  dem  Schveinc  am  hin- 
tern  Ftins,  danu  «  nicht  davon  lanfcn  konne),  inter' 
ligo  pedem  (sui  fagitirae).  Rj.  v.  pf.  slož.  užiliti. 

Žilo,  m.  ein  Magerer  (dem  vian  die  Adern  siekt), 
macer.  Rj.  mrio  kojetnu  fie  žile  vide.  oku.  h  žilav  1. 
Obd.  50.  takva  hyp.  kod  balo. 

ŽT1J,  m.  —  I)  onu  $to  pukne  na  ledu  ili  na  staklu 
kao  Žie«,  der  lUsSj  rima,  cf.  strijebu  Rj.  vidi  i  paja, 
pr»iga.  žilj,  (osn.  u  žila).  Osn.  6??.  —  2)  Žilj  žuti  vo- 
deni, trava,  cy«en»s,  juncus.  Stulii. 

žTlje,  n.  riiaict*m  copia.  Stiilli.  coll.  od  žila  2.  go- 
vori se  u  Hrv.  i.fp.  korijenje. 

žlHSi^o,  n.  dis  Vnterbind€n,  interligaiio.  cf.  ži- 
liti.  Rj. 

žUJer,  m.  (u  Baranji)  der  lidusler,  imjuilimiA.  Rj. 
koji  stanuje  »  tugjoj  kući.  vidi  kiradžija,  uku(?anin 
1.  —  riječ  tugja,  Osn.  111.  itp.  Madž.  zsell^r,  koje 
zmtći  sto  »  nas  i  podržoik. 

žfml,  n.  p.  idi  ti  žtmi  km^,  ne  boj  ne  ti  zimi  niSta, 
t.  j.  živ  mi,  Rj.  badii'ji  da  je  mi  enkliiikaf  izgovara 


se  živmi,  pretvorivši  se  v  pred  m  u  m:  Žimmi  = 
zimi. 

žlof'ćnjti,  n.  das  Latteii  (des  Dachii)^  (inserum 
afftj-io.  Rj.  vcrhal.  od  žiočiti.  radnja  kojom  tko  iioći. 

žlo£iti,  čim,  V.  impf.  pril>ijnLi  žioke  za  rogove, 
Initcn,  affigo  asucres.  Rj.  vidi  baskijali.  v.  pf.  slož. 
po-žioOiti. 

žTodiT,  a(y.  kad  ided  u  grad,  đoneai  đe  mi  stotinu 
žioćnih  čavala.  LattenndgeL  J.  Bogdanovid.  Što  pri- 
pada žioci,  žiokama. 

žloka,  /'.  kao  malu  grcMlifa,  što  se  vi5e  njih  pri- 
liija  po  rogovima  u  ku'*a  i  u  drugijeh  zpraiia,  die 
Lutte,  asser,  cf.   pauznica.   Rj.    vidt  i  baj*kiia,   letva, 

fajanta,  pnjvanta,  pantA,  vjenčanica  3,  žila  4.  — 
iijes,  ii)  na  kut^i  sljeme,  kljut'^evi  (rogovi)  i  nauznice 
(iioke).  Rj.  328a.  Požioćiti,  udariti  hoke.  Rj,  527a. 
osn.  u  žila.  Oso.  2U7.  žil-ka,  s  promjenom  glasa  1 
na  o. 

žir,  tu.  {loc.  žiru)  die  Etclteln,  glandes:  krupno 
braSno  kao  žir  (Posl.  162  a  sitno  kao  pjena).  Kj, 
jedinica  žirka.  vidi  bukvica  2,  cerovac  1,  cijelac  2, 
granit^ev  žir,  želud.  željud.  —  Žirovnica,  platJL  za 
svinje  što  jedu  žir.  Rj.  15llb.  Žirovnjak.  krmak  uhra- 
fijen  žirom.  Rj.  169b.  Nagonioa,  n.  p.  u  žira,  kad 
mnogi  ljudi  dotjeraju  gdje  svinje  da  žire.  Rj.  383a, 
Redin(!c,  prase  koje  svinjari  u  žiru  svaki  svoje  redom 
kolju  i  u  društvu  ^edu.  Kj.  B47a.  Hpnhija  uzima  na 
svinj^e  (kad  rodi  zir)  po  4  pare.  MiloS  203. 

žirelea,  f.  dem.  od  žirka.  Rj. 

žirćnjo,  ?».  das  Mfisten  mit  JEidteln,  Fetmicn^  sa- 
gina  glandaria.  Rj.  verbai,  od  žiriti.  radnja  kojom 
tko  žiri  svinje. 

žirltl,  firtm,  r.  impf.  mit  Eicheln  mdstcn,  fehmen^ 
glandibns  sagino.  Rj.  žiriti  svinje,  žirom  ih  hraniti. 
V.  pf.  slož.  na-žiriti,  u-.  —  Visi  viai  visaljak,  Boga 
moli  trčaljak  da  otpadne  visuljnk?  (i.  j.  žir  i  svinjče). 
Rj,  63b.  Koji  žire  svinje  u  Sumama  drugijeh  sela, 
oni  i  sad  plat^uju  žirovnicu  kojijeh  su  planine.  Rj. 
159b.  Žiri  kapuna  jjijatii.  DPosl.  KJO. 

žirka.  f.  (pl.  gen.  ž'iraka)  die  Eichel,  glana.  Rj. 
coll.  žir,  od  rega  je  jedinica  žirka.  takve  rijeci  kod 
biljka,  dem.  Žir&ica. 

2ir6pa|ija,  f.  die  Zeit  da  die  Eicheln  ahfallen^  cum 
decidnni  glandes,  Rj.  žiro-pagja.  vrijedne  kad  spada 
žir.  za  ohlićje  ittp.  vodopagja. 

Žirdvnn,  žlrovna,  adj.  —  JJ  n.  p.  žirovne  svinje, 
mit  Eicheln  gemdstct,  glandibns  saginutas.  Rj.  žirom 
uhranjen.  —  2)  godina,  ein  Eichcljahr  (frudithar 
an  PjirJtcln),  annus  glandihas  fcli.r.  Rj.  kad  rodi  žir, 

žirAvina«  f.  Rj.''  riđi  žirnvnica. 

ifr6vnl('u,  f.  plata  za  avinje  Slo  jedu  žir,  das 
Eichelgeld,  Fehmgeld,  pecunia  glundaria.  Nežto  au 
žiromice  seljaci  plaćali  (u  Srbiji)  i  svojijem  spohi- 
jama  (gdje  mu  odjekom  nijesu  plaćali  u  ime  svega), 
a  koji  žire  svinje  u  Sumuma  tirutrijeh  sela,  oni  i  »ad 
pbii^aju  žirovnicu  kojijeh  su  plnriine.  Rj.  vidi  žirovino. 
—  Davala  se  Hpahijama  na  svinje  žirovnica.  Rj.  7()2a. 
Spahija  uzima  na  »vinjete  iirocnice  tkad  rodi  žir)  po 
4  pai-e.  MiloJi  203. 

zirdvBjfik,  žirovnjdka,  m.  krmak  uhranjen  žirom, 
ein  mit  Eicheln  gemnstelea  Schncin.  Fehmschuetnt 
porcns  glundihan  saginatus.  Uj.  žiroran  krmak.  — 
KukuruŽnjuk.  1)  krmak  koji  je  uhranjen  kukuruzima 
(za  razliku  od  žirovnjaku).  Ri.  313b. 

il&£iea,  f.  dem.  od  ži^ka.  uj. 

ŽlSka,  /*.  riMc  gluhende  Kohle,  pruna.  Rj.  vidi 
žar  1,  t  syn.  ondje.  dem.  ži.5i5ica.  —  .Ta  ga  (vojna) 
meinuh  na  ognjište,  sko<^i  žiika,  ožeže  ga,  jao  mene! 
ožeže  ga.  Npj.  1.  527.  žiška  (osn.  u  žiža),  Cteu.  2t)7. 
žiž-ka,  promije}iiv»i  se  ž  pred  k  na  §.  od  korijena 
od  koga  je  ieć'i.  isp.  Korijeni  ')0, 

1,  žttak,  žitka,  m.  —  1)  Wrf*  Život :  Neka  je  nama 
napitik,  a  njima  kakav  im  drago  žitak!  (kažu  da 
govore  Ui  misle  svatovi  za  mladijence.   Posl.  2U0J. 


3,  žitak 


—  870 


ilT 


SreiJice  se  nanc^ili,  ?<^a  žitka  unživili.  Rj.  vidi  i 
ii<5e.  —  Sadn  ćemo  ua[»iti  u  zdruvlje  imAeg.i  bmta 
domat'iua,  za  njegov  hiak  i  užitak.  Ilerc.  352.  Ti 
mene  pomaVao  8  ovim  cvijetom,  a  tebe  (Jospod  Bar 
šitkovi  i  napretkom!  Kov.  125.  —  2)  LeJtenAmittel, 
victuiiUa.  Hj.  sto  je  čovjeku  potrebno  sa  ^it-ljenje; 
hrana.  —  3)  vidi  stoka,  cf,  bla^o  2.  Rj. 

2.  £ililk,  žitka,  atij.  vidi  židak.  Rj.  —  Hdak  (iz 
pndej^a  n  kojima  d  i  k  dola/.i  jedno  <lo  drujroga,  te 
prvo  glasi  t  [HtkaJ^  prelazi  /  i  vi  nom.  **iIl)^^  ruaHc). 
Korijeni  63. 

žltHD,  žttna,  adj.  reidi  nn  Getrcide,  s.  B.  dan 
JahVj  anriHs  frumento  felix:  Na  ti  snaho  ^ita,  da  si 
sitna,  na  li  pnaho  meda,  da  m  modna.  Rj.  zitnn  je 
H.  p.  godina,  kuđ  rodi  Hto, 

žltnr,  m.  dcr  GetreidcJulndlerf  fruinentarius,  Rj. 
trgovac  sitni,  koji  trpuje  žitom, 

žitara,  žitarica,  f.  n.  p.  lagja,  ein  Getrcidc.Khiff\ 
nav^is  frutnentariu :  Ukraj  Save  ukraj  vode  hladne, 
kiid  prolaze  žitarice  lafije.  Rj.  kako  fte  kuže  d.  p. 
lagja,  žitara,  žitjirica  nije  samo  htifja,  u  kojoj  ne  no9i 
iito,  nego  moie  hiti  i  drugo  sto  zenakogu  roda^  u 
čem  se  no»i  ili  drii  sito,  sa  nosi.  u  žitara  isp.  bad- 
Djani. 

žUulJi  971.  koji  (sije)  Hvi  gdje.  vidi  stanovnik.  Ein- 
icofiner^  Beicohner,  incoJa,  inp.  du»a.  —  tSto  au  ova 
mjeaU  tako  zatvorena  pa  8e  žitelji  njihovi  (a  osobito 
žene  i  gjeca)  slabo  miješaju  »a  okolnim  su.«ijediDia 
evojim.  ['oal.  XXI.  Dolazi  Pejo  Madžar,  žitelj  Ska- 
darski. .*dop.  mal.  142.  od  osnove  koja  je  u  f.iti.  ri- 
ječi a  takim  nwtt.  kod  boditeU. 

žUi»  rivere.  Stiilli.  r.  impf.  praes.  Hjem  (?).  vidi 
živjeli,  živovati,  žtvsii.  sloi.  v.  pf\  ilžiti;  v.  impf. 
nživati.  —  Da  ako  bi  gdje  naišao  na  Hvati  ili  na 
žiti  iitem.  Rat  45.  Zlo  je  iiti  mejrju  /iti.  Dl'oal. 
168.  glagol  se  ovaj  sud  sUd^o  upotrebljava.  m/>.  Hće. 

žitkdea,  f.  žitkost,  žitkosii,  /'.  fluor.  Stulli.  oao- 
hina  onoga  sio  je  žitko,  riđi  žićina,  zidina. 

Žllni,  ftdj.  Rj,  mdi  žitnji.  —  1)  Getreide-,  frumen- 
tarius:  Žitni  kupac  i  gjevojački  otac  ne  mogu  8re(?Di 
bili  (Posl.  81).  lij.  sto  se  bavi  o  žitut  sto  pripada 
litu:  BagaS,  žitna  tnja'a  od  de«et  oka.  Rj.  tla.  U 
vrijeme  gladi  cesto  ga  (vukodlaka)  privigjaja  oko  vo- 
denica, oko  amhara  žitnijeh  i  oko  čardaka.  Rj.  lifh. 
Žitna  rupa.  Rj.  Ii57b.  Spnhija  uxima,  osim  žitnoga 
desetka,  po  9  groSa  glavnire.  MiloS  2<)3.  —  2)  žitni 
kao,  schetzhaft  fur  Menschenkoihj  stercits,  Rj.  kaie 
se  u  sali  za  ncdi^t  što  je  od  sita,  tako  u  Brv,  kaiu 
prosenici  žitni  krub. 

žitnica,  f.  die  Schcune^  horreum:  8tade  zbijat' 
žito  u  žitnice.  Rj.  sgrada  žitna,  gdje  se  drži  žito. 
vidi  ambar*  1,  kolRrka,  maguciu,  msgoza,  magazin. 
Štagalj.  —  PSenicu  eve/jte  u  žitnica  moju.  Mat. 
13,  3a 

žitnji,  adj.  vidi  žitni.  —  Sveti  Petar  i  apostol 
Pavle  ev'  uzeŽe  punje  i  šenicu  . . .  aveti  Spase  žit- 
njega  cvijeta.  Npj.  2,  5. 

žito,  n.  Rj.  od  kor.  od  koga  je  žili.  živjeti.  — 
J)  Getreide,  frumcntum.  Rj.  —  LT  iSrbiji,  u  Boaui  i 
u  Hercegovini  iiio  m  zove  avaki  usjev  od  kojega 
9&  obično  bračno  melje  i  hljeb  mijesi  (u.  p.  ženica, 
ječam,  kukuruz,  ova.<«,  rnž,  eljda,  pro)4o.  krupnik  iid.). 
cf.  fltrni.  Rj.  Amelj,  1)  gjnbre  u  zitu^  2)  ucei^to  žito. 
Kj.  5a.  Bar,  nekakvo  vrlo  sitno  i  žuto  žito  kao  pro!*o. 
Hj.  15b.  Bir,  ono  žito,  Sto  ljudi  daju  popu  Hvake  go- 
dine. Rj.  2*5b.  Brati,  i)  žito,  vidi  želi  Rj.  40a.  Ljudi 
viju  žito.  Rj,  Gla.  Vrafovno  žito  u  kome  ima  vrata. 
Rj.  73a.  Glotina,  pomiješano  i  nečisto  žito,  Rj.  diHib. 
Stade  zbijaV  žito  u  žitnice.  Rj.  IGOa.  Pa  »e  onda 
dignu  avi  a  kratovima  i  8  ikouiuna  po  polju  (po  ži- 
tima i  po  livadama).  Rj.  I67a.  Posijao  žito  na  jar. 
Hj.  24ia  isuj)rotno  na  oTiim).  Jaro  žito.  Rj.  247b 
{suprotno  ozimoi.  Meko  žito,  vidi  sitno  Žito.  Rj.  352fl. 
Ot^nutij  odgrtati  n.  p.  žito,  snijeg.  Rj.  443a.  Sitno 


žito,  i.  j.  fienieA,  kukuruz,  raž.  jecam  i  proso.  Rj. 
(i82b  (vidi  meko  žilo).  Strino  žito,  tako  se  zove  lob 
i  pir  (karišik).  Rj.  719a.  Strnij  n.  p.  hljeb,  lito,  cf. 
strvno.  Rj.  720b.  Strnina,  stmo  žito.  Rj.  72ub.  Su- 
ražica,  žito  u  kojemu  ima  vize  raži  uego  Senicp-  Rj, 
72(»a.  Trniti  titfi  na  gumnn.  Rj.  749b.  UskuAIjalo 
žito  (Icad  p(degn€,  pa  ne  polegne  »ve  na  jedna* 
stranu,  nego  hc  kuo  ^ararai.  Rj.  781)a.  Činiti,  4)  žito* 
Rj,  825a.  Kakvo  Hjeuie  poaijež,  onako  će5  i  žito  vrći, 
Posl.  125.  U  ovoga  doma  dobra  domaćina  jeleni  vo- 
lovi .  .  .  žito  kao  zlato.  Npj.  1,  98.  Istina  d«  može 
ftvuda  roditi  i  ženica,  jet^am  i  rnž;  ali  9e  ovt%  iitik\ 
ne  Hiju  po  mlogo.  Danica  2,  103.  PSenicn  i  tcrapnik 
ne  propade,  jer  bjcSe  posno  žito.  Moja.  II.  it,  32.  — 
V^  (u  vojv.)  \Veizcn.  Iriticum.  Rj.  —  U  vojvodstvu 
(osobito  po  varoAima)  samo  šenicu  zovu  žitom.  Rj. 
—  !i)  (u  lirv.)  vidi  proeo.  Rj,  —  U  Hrvatskoj  pak 
(Kovn  žitom)  samo  proso  (ćim  se  onuda  ljudi  nnjvise 
hrane).  Rj.  u  Hm.  sovu  proso  žitom  i  u  onim  kra- 
;Vrima  gdje  sejeile  samo  kukuruzni  kruh.  —  SJ  ispod 
žita  (t.  j,  otimao  —  ispod  žita  otići,  tajom.  uiei5i  — 
kao  krajom  gradine  kud  su  žit.^  pomjana?  Posl.  105), 
heimlich,  nuf  einem  Shleichtcege,  dam.  Rj. 

Zitdui^ljie,  m.  manastir  u  Hercegovini.  Rj. 

žitiVrod,  iu.  n.  p.  kod  nas  je  ove  godiue  dobar 
Žitorod,  das  Getreide  steht  schon.  Rj.  t,  j.  dobro  J€ 
rodilo  žito.  Žito-rod. 

žit6roditn»  Žit5rodna,  a^.  ova  nam  je  godina* 
hvala  Rogu,  žitorodna.  ,1.  Bogdanovid  kud  žito  rodi, 
isp.  žiiorod. 

Živ,  živa  Iživi,  cowp.  žtvln).  udj.  —  i)  Icbend, 
vivtis:  Živi  Boga  hvale  tPoel.  81),  Živ  bio  <kad  ko 
poljubi  k(»ga  u  ruku).  Kad  se  kome  (oactbito  djecit 
6>atita  nova  ko.^ulja  ili  druga  kaka  haljina,  reće  »e: 
Živ  i  7drav  derao  I  U  ovome  je  smislu  i  Jovan  be<^ 
kazao  Hajki  Altagii!'-a:  Živa  bila.  Hajko  Allngića, 
živa  bila,  i  gaiie  deralal  Rj.  što  živi,  što  je  u  Uvotu^., 
suprotno  mrtav,  bc/dii.^an  1.  —  Žljo  dnhnt,  t,  j.  mal6 
živ.  Rj.  14(>a.  Žicd  rana,  f.  (u  Herc.)  vidi  živina  1. 
Hj.  Žira  trara,  f.  der  Reiherachnabcl,  erodiiim  ci- 
couium.  Rj.  158a  (biljku).  Živi  oganj,  m,  1)  {u  Urbljn) 
nekakve  kraste  po  glavi,  Art  Au$«chtag  am  Kopf«, 
porrigo  quaedam.  Rj.  2)  oganj  koji  se  vadi  tarutS 
dvoje  lipovo  drvljadi  jedno  o  drugo  dokle  se  ne 
upale,  pa  kažu  da  pepelom  od  ovoga  ognja  vHlja 
poauli  one  kraate,  i  proći  će.  cf.  izviti  og^anj.  Rj, 
i,58a.  živica,  4)  im*  obala.  Rj.  15Sb  (vidi  i  rcdinal, 
Žtvti  srebro,  u.  (u  Dubr.)  daa  Queck.silber,  argentum 
vivum,  cf,  živ«.  Rj,  158b.  Živ  .nam  se  izio.  Rj.  224b. 
Sestra  se  kune  bratom:  fit*  wi  brat!  ili:  iftko  mi 
živ  brat:  RJ,  274a.  NaŽivićiti  drvo,  l.  j.  tako  ga  pre- 
Hje(?i  dii  se  ne  razdvoji,  nego  samo  thi  se  prevali,  i 
ono  provaljeno  viseći  o  panju  opet  da  oatane  žtro  i 
da  lista.  Rj.  3H8b.  Tu  ćemo  se  .glava  nakiduti  i  ži- 
voga rol)lja  narobili.  Rj.  40ih.  Žin  ugljvn.  Rj.  7ti7a. 
On  ostane  živ  i  zdrav.  Npr.  lU.  On  će  li  doneti  riM 
vode.  70.  Ko  ono  uze,  ubio  ga  živi  Bog.'  IK).  Povrati 
se  »vouie  domu,  i  jedvji  Ura  zjiteće  sroga  roditelja^ 
21i».  l'ozua  ili  (bratili  i  slade  da  ih  plaĆc,  jer  joj 
žiro  srre  pure.  232.  Ni  od  kuda  žive  duše,  koja  bi 
ga  izbavila.  252.  Živ  se  posvcUo.  (Kad  je  ko  »uh  i 
žut  u  licu).  Posl.  81.  Sve  kataue  žive  žeravice  .  .  . 
Sve  kalane,  kako  ratre  žive.  Npj.  2,  2Htl.  .T»  ne  mo^u 
konja  odjahati,  jer  .sam  jadan  lesko  nboljeo  o«!  bo* 
leati  od  srca  živoga.  2,  2tj(j.  Poguliiie  tri  stoiin'  Tu- 
raka, živa  oka  uteknulo  nije.  3,  341.  Hoć'  u  m^tui 
žicom  srce  pući.  4,  332.  Pulje  nam  rodilo  vinom  i 
Senicom  . .  .  Ba.^e  strane  i  glavice  medom  i  iniudom 
i  svakom  životu  imorinom.  Kov.  71.  Dok  su  se  tako 
straSno  tukli  na  sve  sirane,  Kara-Gjorgjijt  se  gotova 
nije  ni  živ  kasao.  Milo.*  4().  Sve  rijeci  da  se  skupe 
{koliko  je  moguće  u  živom  jeziku).  Rj.*  VUI.  Imt^na 
žitHh  stvari.  XM.  Po  tom  je  kao  seljak  trgovao 
živom  stokom,  Sovj.  75.   Pravednik   6e  od  rjert  iip 


llTjetr 


hiti.  Rim.  1,  17.  Držite  sebe  da  ste  mrtvi  grijehn  a 
Uvi  Bogu  u  Hristn.  6,  11.  Taila  6u  opet  postaviti 
bUtu  u  Mmlji  iivijeh.  Jezek.  2(i,  20.  Svotijcm  Ihihom 
(tvaka  je  dtiia  iirtt.  DP.  61.  Poalije  te  godine  apo- 
minju  spomenici  Viadisiava  iiva.  DKj.  1,  121.  )Stoka 
ae  zove  šiv  dobitak  a  ostalo  sve  mrtav,  kao  6to  je  i 
8ad  Hva  i  mrtva  trgovina.  1,  aSt).  —  2)  flva  željo  1 
Heber^  ervUnscHter,  e^optatcf  gdje  si  (kamo  te)  iiva 
zelja!  Živa  željo  kukiinizna  projo  {Hi  podpjrijana 
Čorbo)!  (Pofll.  .SI).  RJ.  —  Da  ja  idom  bracA  da  po- 
tražim, da  me  siva  moja  ielja  mine.  Npj.  2,  77.  — 
3)  £ivE  muka  (t  j.  velika),  gros^,  ingens.  Rj.  Mp. 
Živomućenica.  —  Ko  je  na  to  cara  naui^io,  žii^ijeh  se 
muka  namućiol  >fpj.  B,  Gil  —  4)  Živa  z^otJa,  treffUch, 

fregiu9.  Ki.  —  Živa  zgoda  ^  brate  I  Uj.  205b.  Knd 
uside  atiiđene  vodice...  tEvo  vode,  evo  rive  zgode 
i  konaka  dobra  za  Turaka.  Npj.  4,  26.  —  S)  svaKta 
živa,  alleriei,  omnimodo ;  no  zna  niSta  živa,  gar  nichts^ 
plane  nihil;  nema  Mva  mira,  gar  keine  Tiuhe.  Rj, 
ne  ena  upravo  niHa;  nema  mira  nikako  (nikad). 
—  6)  živahan,  lebhafti  vividuSt  alacer,  cf.  Živ.  Rj. 
15Sa.  8  najprostijim  značenjem  korijena:  micati  se. 
isp.  Korijeni  B4.  dem,  j^ivaban.  vidi  jatoran,  i  st/n. 
ondje.  —  Moie  biti  da  su  oni  ljudi  jači  i  življi 
umom,  kao  Sto  au  i  tijelom.  Nov.  Srb.  1817,  519.  U 
najživljoj  zaltvalnosti  podigoimo  u  molitvi  glaa  Go- 
spodu Isusu.  DP.  372.  Jedan  vojnik  pobožan  i  itr, 
Avima  ostalima  kapetan^  odprovori  knilju.  Gla^.  21, 
287(devotus,  et^trmuuvS  omnium  alioriim  cupiiuneus). 
U  tom  je  djelu  prirodniji  i  Hvlji  nego  u  kom  drugom. 
MSvetić  poet.  7.  adv.  Juuaćke  se  pjesme  danaa  naj- 
više i  najživlje  pjevaju  po  Bosni.  Npj.'  1,  XV1L 

žlm,  f.  das  Queckttilher^  hydrargjfrum ;  kao  šiva 
kaže  fle  za  oStro  nemirno  dijete,  cf.  živo  srebro.  Rj. 
živa,  .4  najprostijim  sHačenjem  korijena:  micati  se. 
isp.  Korijeni  f>4. 

Živa,  /'.  nekakva  bara  niže  Osijeka.  Kj.  isp.  živar. 

ilme,  živca.  m.  —  1)  das  lehendipe  Fleisch  (Nerv), 
vitmm  (nerrns):  osjekao  nokte  do  živca;  darnuo  mu 
je  u  Hvac  (Poal.  54.  isp.  Darnuo  mu  u  zjenicu).  RJ. 
živo  meso.  —  2)  živac  kamen  t.  j.  koji  je  iz  zemlje 
kao  iznikao,  pa  se  ne  može  pomA(^i,  cf.  stanac.  Rj. 

£lvA£e,  ^iv^četa,  n.  jedno  od  rivttdi.  govori  se  u 
i^ev.  Hrv.  £iva(d}če.  coll.  živad.  isp.  govcže  prema 
goved. 

ilvtid,  f.  das  GeflQgel^  alites  domesticne,  cf,  Živina 
3.  Rj.  vidi  i  perad.  coll.  kokosi,  patke,  guske  i  ćurke. 
jedno:  živa<5e.  —  Uflbalo  (bubac,  želudac  od  Uv<tdi). 
Rj.  45b.  KobttĆa,  od  drveta  kao  krletka  (kavezi,  gdje 
se  drže  kokoši  ili  kakva  druga  ćivad.  Rj.  28l)b. 

'ZUikdiii,  m.  ime  mu»ko.  Rj.  ij*p.  Živau,  i  hyp. 
ondje.  —  takva  imena  kod  Miladin. 

žlvahiiM,  živahna,  adj.  {u  Dubr.)  lehhaft,  vicidus, 
alai'cr,  cf.  živ  6.  Rj.  dem,  prema  živ.  takva  dcm>  kod 
grnbi\ban. 

Zlvan«  III.  ime  uiu^ko.  Rj.  vidi  Zivadin.  AJvojin. 
Života,  dem.  i^^ivauOić*.  htfp.  Žica,  Žika  ^,  Žiko,  Živko, 
Živoje.  —  Živan  |,oau.  u  itv).  Osu,  140.  iiitena  s  takim 
nast.  kod  Cvijan. 

Žh'ttDll,  /.  ime  Žensko.  Rj.  imena  u  takim  naai. 
kod    Andrijana.   dem.   ^ivanica.  Iiifp.   ^<ika  1,  ^ivka. 

Živ&nči^,  m.  dem.  od  Živan.  Rj.  takva  dem.  kod 
Gjukant^i*?. 

Žlvunlrji,  f.  dem,  od  šivana.  Rj. 

Ziv&novicil.  f.  :ena  Živanova:  Bila  xa  nekim  Zi* 
vanom  Urgurevirem...  ua  koinidbi  zovue  Mitar  ^ir«- 
Hovictt  »vaatikom.  Npjj'   ^»   XXVII.  isp,  (tojkovica. 

živar,  m.  koji  na  Živi  ribu  hvatJL  ili  »uši.  Rj. 

živ&rČBJo.  M.  '/<w  r/usciierleben,  vita  misera.  Rj. 
lerbal.  od  živariti.  -^tunje  koje  biva,  kad  tko    Hvari. 

ŽiT&rilt,   žlvarim,   r.   iiw^/'.    nicht   so  refht   leben, 
pivo  misere,  cf.  Životariti,  Živucali.  Rj,  Uvjeti  kojekako^  J 
slabo,  teško,  vidi  i  tavoriti,  i  stfn.  ofu\je.  1 


ŽiTkea,  f.  —  J)  u  ku(qelji  nekaki  od  onijeh  stm- 
kova  na  kojima  rafte  Hjcine,  i  koji  se  poslije  ne 
dadu  dobro  nabiti,  nego  so  u  regjcnju  vade  i  bacaju 
napolje.  Rj.  —  ^)  vidi  ledina.  Rj.  zemlja  koja  skoro 
nije  orana,  vidi  i  cjelica,  preloŽnica,  prijelog.  — 
3)  živa  obala  {cf.  naživii^iti),  lebey\diger  Zitun,  viva 
sepes.  Rj.  vidi  redi  na. 

ilviSar,  adj.  n.  p.  kugjelja,  iimca  1  enthaltend. 
Rj.  M  čemu  ima  živica  1. 

žIvKSnJe,  n.  das  Zieken  eines  lebendigen  Zaunes, 
TO  tHva  sepe  munire.  Rj.  verhai.  od  živićiii.  radnja 
kojom  tko  živici  n.  p.  obalu. 

Žlvičitl«  čim,  r.  impf.  (u  Srijemu)  n.  p.  obalu, 
einen  l^endigen  Zaun  zieken,  riva  sepe  munire,  Rj. 
graditi  iirictt,  živu  ohnlu.  v.  pf.  slos.  na-živićiti.  — 
sa  se,  ^ass,:  Nflživi^iti,  2)  drvo  .  .  .  ovako  ae  radi, 
kad  se  eiviie  obale  (da  bi  obala  bila  gu$<^a).  Rj.  3S8b. 

žWi^,  m.  izdanak  od  mlada  drveta,  der  Sprosa 
atw  den  Wurteln  eines  jungen  Baumes^  surcuius,  cf. 
ml!LdicA  1.  Rj.  isp.  i  mladika,  jednoljetkinja,  findiko. 

živina,  /*.  Rj.  dem.  Živinica.  ^ —  1)  der  Krebs 
(Krankheit),  cancer^  carcinomu:  Živina  ga  rastočila! 
Rj.  bolest,  vidi  Živa  rana,  buba  ti,  grinta.  —  Zlatica, 
trava.  Kažu  da  je  dobra  od  živine.  Rj.  210b.  Živina 
ga  jelal  {Kletva.  Mjesto  jela  govori  se  i  tcćUa).  Posl. 
81.  —  2)  mnoštvo  ljudi,  Menge  Volks^  muliitudo. 
Rj.  —  3}  {\\  vojv.)  kokofti,  patke,  ^ske  i  čnrke,  das 
Geflugel,  Federvieh,  alites  domesttcae.  Rj.  eolL  vidi 
perad,  Živad  (jedno  živaće).  —  4)  (u  Dubr.)  vidi  ži- 
votinja. Rj.  vtdi  i  živoUna.  —  Ala  devojci  zapovedi 
da  nabrani  njenu  živinu  ,  . .  Devojka  stane  mamiti 
živinu,  kad  al'  Bože!  skupide  se  eje,  sovuljage,  vrane, 
knrjad  ...  Što  je  god  u  Boga  iivoti7\fe.  Npr.  142. 
Vile  ako  kakva  mladića  opaze  u  ovu  goru,  u  oni  Ćaa 
oćima  ga  zatrave  i  u  kaku  gogj  hode  živinu  obrnu.  219. 

Žlvlnče.  n.  ein  HauMhier,  perus.  Rj.  gen.  živin^eta. 
domaća  životinja,  vidi  ajmana  1,  hajvan.  —  Podten 
se  čovjek  ne  može  povampiriti,  ve<S  ako  da  preko 
njega  mrtva  preleti  kaka  tica,  ili  drugo  kakvo  žtvinie 
prijegje.  Rj.  79a.  Zjitop,  kuHan  i  sitno  isjecan  drob 
od  kakva  :ivinčeta.  Rj.  laSa.  SuslalicA,  iityinče  koje 
odmah  sustane.  Rj.  727a.  Debelo  lijepo,  a  bogato 
mudro.  [Ikhelo  je  živinče,  n.  p.  koni,  vo,  lijepo;  a 
bogat  je  <^^vjek  mudar,  ako  je  i  lud).  Posl.  57.  Adam 
nadjede  ime  siutkom  žirinćetu  i  svakoj  ptici  neboskoi 
i  svakoj  zvijeri  poljskoj.  Moje.  1.  2,  "S).  Pobi  grid 
Sto  god  bješe  u  polju  od  ćotjeka  do  iivinčeta.  U. 
t»,  25. 

živlnlra.  f.  dem,  od  živina.  Rj. 

ilvinski,  at{j.  ad  belluas  pertineH8y  beHnae  aimilia. 
Stulli.  sto  pripada  živini  (4). 

2lv)iistTi»,  n.  ferilas,  atque  ngrestis  immanitas, 
t^tuili.  živinsko  djelo,  živi nski  postupak,  vidi  zvjerstvo. 

ifvili,  živTm,  V.  impf,  živifi  koga,  činiti  ga  živa, 
činiti  da  iir»,  držati  ^a  u  životu,  v.  pf  slož.  o-živiti, 
po-,  pro-.  0.  impf.  sloz.  oživljavati,  oživljivaii.  —  Da 
vas  Bog  živi,  dok  vaa  ja  (ne)  uprdim!  (a  ia  to  učiniti 
ne  Ču  nikad;  tako  možete  življeti  sto  godina  i  više). 
U  Dalmaciji,  ovo  ae  onamo  govori  besE  i  kake  tale, 
kao  i  uprgjeti  mjeato  «/>il».  PosL  48. 

ifvjctf,  Živim,  gugozap.)  vidi  življeti  {^\\i.X  v.  impf, 
Rj.  gram.  I.  pridjev  živio,  živjela,  vidi  žiti,  živovati, 
živHti.  V.  pf.  proati  živnuti,  detn,  Živariti,  životariti, 
živucati.  slož.  do-živjeti,  na-  i»e),  nad-,  o-,  po-,  pre-, 
pro-.  —  ^  ^  leben,  tnt'o.  Rj.  —  Živi  aheno,  t  j. 
zlo,  rgjavo.  Rj.  la.  Hudije  i  upravitelji  u  Turskome 
carstvu  do  jako  su  življcli  najviše  od  globa.  Rj.  8ya. 
Dobroi*aai  gotovo  svi  žive  od  mora  (t.  j.  od  putu- 
rrtiyn  i  trgovanja  po  moru).  Rj.  126n.  Navidjeti  se, 
kao  slagati  ee,  življeti  u  ljubavi,  Rj.  379b.  Kako 
žiri?  nateže.  Rj.  408b.  Ovo  je  sve  tvoje  blago .  .  . 
pa  ae  Ženi,  te  -tV*  s  otim  blagom.  Npr.  12  i»?  wp. 
niže  primjer  Luk.  12,  15).  Pokaja  ae  i  kao  pravi 
Uriščantn  do  duboke  starosti  življe.  il7.  Zet  carev 


Živkn 


—  872  — 


9.\\ot 


ajede^fi  na  ploči  morsVoJ  rivljafe  o  travici,  koj&  hjeSe 
pri  ploCi  prirasla.  *2b'S.  \i\a  cvijet  Uvi  na  vjeru  i  fta 
ama}iat.  Posl.  *J2.  Žiri  kao  beg  aa  Hercegoviai  (dohro). 
Živi  leno  hubreg  u  loju.  Xivi  kao  niOij  pas  Dasred 
sokaka.  81.  Vigji  zulum,  sa  Cetinja  kralju,  od  zulunift 
i  od  zulumćara  ...  mi  od  vjega  živjet'  ne  moreuto. 
Npj.  4,  485  {*=  suluiHĆar  i  sulum  njegov  .  .  .  on  nam 
ne  da  Uvjeti).  Žiceći  ja  8  mukom  i  a  nittegom,  kao 
žto  Mm  življeo  do  onda.  4,  V  (ju:,  življeo,  juffozap. 
živio).  Pa  da  žive  mirno  pod  dobrim  pašom.  Danica 

5,  32.  Kako  će  oni  (Srbi  i  Turci)  dalje  izme<iju  sebe 
iiveti,  Miloš  27.  Bilje  Hvi  o  zemlji  i  o  vodi.  Priprava 

6.  Ova  krSleoH  imena  lire  i  danaa  u  narodu  Srpskoiuo. 
Ej.*  XVUI.  Zaželi  iivijeti  gospodski.  Sovj.  22.  Oženi 
se  njome  obedavsi  joj,  da  (e  šivljeti  samo  s  njome.  73. 
Niko  ne  :itH  onijem  §to  je  siivifee  bop;nt.  IaiIc.  12,  15. 
Ni  jedan  od  nas  ne  Uvi  sebi .  .  .  ako  živimo,  Goapodu  i 
Hcitno.  Rim.  11,  7.  Ako  uživite  po  mojim  urcdbaum^ 
davadu  vam  dažd  na  vrijernt'.  Moj«.  III.  26,  3.  Uju- 
ragj  Uvijaše  u  Beću  o  scum  trosku.  1)1'.  122.  m  ae, 
paag.:  Poi^Ije  ga  po  s\ijetu.  da  vidi  idudi  po  svijetu 
kako  se  trudno  živi,  Npr.  217,  Jer  »e  ondje  živi  jef- 
tinije. Kov.  4<».  Tako  se  ne  živi  ni  rjeru  i  za  nurod.' 
titraž.  188t),  1225.  Gospode,  o  tom  se  živi.  Is.  38,  Iti 

—  b)  Prebirati,  wohnen,  habito,  cf.  žirjeti^  ttfajati.  Kj. 
5G(ib  vidi  i  stanovati,  i  stjn.  ondje,  —  ReCc  nepravedni 
pravednome:  »Hajde  od  mene,  ne  ćemo  fi.^e  sisjedno 
življeti.  Npr.  85.  U  kojim  se  opaneimu  sastali,  u  ouim 
i  rastali .  . .  (kad  hc  kazuju  da  ho  s  kim  nije  dugo 
življeo).  Posl.  332.  Kišan  za  koji  se  ondje  pripovijeda 
da  je  u  njemu  židjdu  Ilirska  kraljica  Teoka.  Kov. 
2i).  Nei''iflti  duh  uzme  ea  sobom  sedam  drugijeh  du- 
hova gorijeh  od  sebe,  i  nniirtvM  žive  ondje.  Mnl.  12. 
45  (habitunt  ibi;  tvohnen  darin).  —  3J  živjeti  se, 
(jugozap.)  vidi  žtvljeii  se,  (juž.)  lehcn^  rivo:  kako  se 
živi  on?  itie  ijdil  es  iUm'f  oui  ee  izme;yu  »ebe  zlo 
i^.ive;  dobro  se  oui  žive.  Ki.  kuko  se  živi  on?  kako 
mu  je?  isp.  imati  se.  —  »Video  sam  dva  brava  gde 
se  jeduako  kose«  .  .  .  >Odo  su  bra^a  koja  se  dobro 
ne  itrc«.  Npr.  90.  Vućić  i  Gligorijevii5  živtli  »u  m 
lepp.  Mil.  300. 

Zivka,  f.  ime  ^.ensko.  Ki.  hfjp,  od  Živana.  vidi 
'?A]iA  1.  —  iukva  hyp.  kod  Drenka. 

Živko«  m.  ime  mu^ko.  Mnogi  ovo  ime  djeci  za  io 
nadijevaju,  da  bi  djeca  življela.  Gdjekoje  žene  kad 
pitaju  koga  za  zdravlje  mu&koga  djeteta,  makar  mu 
kako  ime  bilo,  kažu;  »kako  ti  je  Živko?  Rj.  hyp. 
od  Živan.  takvu  hyp.  kod  BoSko. 

ifvlJćdjCt  "  daA  Leheny  rita.  Rj.  verbal  od  živjeli. 
ataftje  kuje  hiva,  kad   tko   žiri.   %-idi  7aćc,  živovanjc. 

—  11  Ornoj  Gori  nijedan  se  od  njih  (od  HtarJeSina) 
ni  odijelom  ni  življenjem  uiLi  i  kakijf'in  osobitijem 
pravom  ne  razlikuje  od  ui^talijeh  Crnogoraca,  Kov.  12. 

iivnati,  žuuem,  r.  pf.  auflebeu,  zu  Krdften  kom- 
men,  revivii*co:  sad  je  malo  živnuo.  Rj.  kao  violo 
oživjdi,  opraviti  se  (nakon  bolesti),   r.   impf.  živjeti. 

iiVO.   ttdv.  —  1)  schnell,   velociter.   Rj.  lu'di  brzo 

—  Kada  dogje^  u  polje  Mezevo,  žiro  preffji  u  Goles 
planinu.  Rj.  Sfilb.  Živo  idi,  tanana  robinjo,  pod  ju- 
nakom uhvati  jijjogjala,  Npj.  2,  GG.  fc?abiranjo  gragjo 
za  rjećnik  ove  godine  trio  živo  napredovalo.  Kad  5, 
195.  —  2)  vidi  zdravo  2,  jako.  —  Prem  da  au  Fran- 
cuzi iz  topova  iivo  braniti^  on  započne  most  praviti. 
Milije  41. 

iivdder,  m.  vidi  Šinter.  Živo-der,  koji  dere  kotu 
sa  iicinćeta  mrcina,  tfovori  se  u  Ifrv.  ima  i  prezime 
Živoder. 

iiv6dorae,  £iv6derea,  m.  der  lebendig  geschunden 
wird^  qui  rivits  excoriatur:  >ja  aam  jarac  živoderaCy 
živ  drt  ne  odrt,  živ  pećen  ne  iapećen«  i  1.  d.  (n  pri- 
pov^uM).  Rj.  živo-dernc,  koji  je  'iv  drt. 

živi^derov.  adj.  sto  pripada  živoderu,  w(/i  ćinterov. 

iivdderhkT,  adj.  što  pripada  živoderima  ili  živo- 
deru kojeniu  god.  vidi  činteraki. 


ŽirAliit  OT.  ime  muSka.  Rj,  —  Živojin,  osn.  u  Ži- 
roje.  isp.  Osn.  148.   imena  s  takim   nast.  kod  Bojin, 
Žlvoje,  ni.  Rad  26,  56.  hyp.  od  Živan,  takva  hijp. 
kod  Blapoje, 
ŽirAjin,  m.  vidi  Živoin. 

?.iv6iiiu^'(*Mi<*a,  f.  živo-mufeoica,  iiV«,  velika  vtu<'e~ 
nita.  isp.  ^.iva  muka  t.  j.  velika.  —  t^nmo  bih  bila 
prava  živomučini<:(t.  '/Am,  140. 

žlvoni\{*clm,  adj.  n.  p,  Bogorodica:  u  ime  Boga  I 
svete  Trojice,  žironućdne  Bofjorodtce  (u  napijanju). 
Rj.  živo-načelni.  3;iiK0iUY*ll»iil,  ;..rti/u'vc,  ffui  W<(ie 
prneest;  što  je  kao  nat'clnik  životu,  »to  je  nn  čelu 
života^  od  ćcifu  je  život.  isp.  životvorun,  životAu  2.  — 
Triod,  t.  j.  tri  pjesme  svetoj  i  živonavelnoj  Trojici.  Lj1\  79. 
ŽlvopTSt  m.  pictura.  8tulli.  Ho  nojiHkovatut.  isp. 
pisanje  4,  niolovanjc,  slikovanje.  za  oblivje  i«/>.  pra- 
vopis. —  Itjizplt^dahu  ikonosta.%  svodove,  i  živopis. 
Zlo9.  310. 

živdpisae,  živ^pisca,  m.  piđor.  Stulli.  vidi  slikar^ 
i  sifn.  ondje*  —  Da  sam  živopisac,  mnogo  bih  dao 
za  jednu  ovuku  grupu,  kakvu  ovoga  večera  vide^ 
oiM  moje.  ZIos.  300  (grupa,  die  Grnppc  ==■  hrpa), 

žlropTsun.  »no,  adj.  što  pripada  žiropixu,  »to  je 
kao  puno  slika;  malcrise/t.  —  8a  svega  toga  polje  je 
to  vrlo  živopisno.  Zim.  '^1.  I^epa  i  živopisna  dolina 
kroz  koju  leće  8ava.  ZIos.  77. 

živosi.  živosti,  /*.  RuH.  vigor.  J^^tulli.  osobina  onoga 
što  je  Živo,  živahno;  die  Lebhaftigkcii^  vivacitas.  — 
Cvei5e  koje  udivljava  i  iicoieu  avojih  boja  i  silom 
svoga  mirila.  Megj.  4*5. 

život,  *iv6tA,  m.  —  1)  das  lA'ben,  vita,  cf.  1 
žiiak,  ži<5e.  Rj.  —  Ne  kazuj  nikome  za  gbivu,  ne 
flmije  on  lo  ui^initi  za  život.  Rj.  Itj2b.  Svi  su  ovakl 
knezovi  bili  aeljaci  i  a  domancmu  životu  Mabn  »u 
80  razlikovali  od  ostalijch  seljaka.  Rj.  279a  ('=  u 
privatnom  životu).  Niko  mi  nije  do  mid  ulagao  u 
život,  t.  j.  nije  radio  da  me  ubije  ili  drukčije  kako 
umori.  Rj.  77Sb.  Gdiuah  mu  jo£  zasoogu  života  ureda 
carstvo.  Npr,  54.  Jer  je  tvoja  žćer  život  izgubila  po 
zapovijesti  tvoje  bezduSne  žene.  131.  Pa  me  ubij  ako 
mi  ne  ćeš  života  pokloniti.  145.  Onome  herberinu 
oprosti  život.  152.  Te  je  (Ženu)  noću  iskopaju  i  do- 
nesu njemu  i  on  joj  opet  nekako  povrati  život.  155. 
Ja  ti  sad  život  praštatn  . .  .  ama  vi§c  za  Ženu  nemoj 
da  se  vračaS,  jer  c'eS  poginuti.  201.  Ona  tvoja  obadva 
brata  kod  mene  su  u  životu,  241.  Visi  o  dlaci  (o.  p. 
ćij  život).  Posl.  35.  Metnuti  glavu  u  torbu.  (l*reqo- 
rdi  svoj  život).  178.  Na  Život  i  na  zdravlje  I  (Kad 
se  »to  prvi  put  ovo  godiue  vidi  ili  čuje  .  .  .).  IS6. 
Niko  iie  živi  dva  vijeka  (za  to  čoek  valja  da  se  stAra 
da  život  svoj  lijepo  i  dobro  provede).  220,  Ture  muči, 
ui>'ta  ne  govori:  ono  njemu  o  životu  misili.  Npj.  1, 
5^*3.  rtjcde  Jlurko  iri  mjeseca  dana;  dok  je  zicoi 
malo  povratio.  2,  4'>4.  Več  sto  ćemo  od  života  svoga? 
Svali  nama  hrauu  izjcdo^e,  mi  osLusmo.  »nnho,  siru- 
.  masi.  3.  473.  Udri,  pobre,  Gjurgjevića  8ulja,  u  oe 
gledaj  GjuTgjevič-Munita.  ja  ni  život  dijeliti  šttjime* 
I  4,  327.  Odista  ga  izgubit'  hočaSe,  zubima  mu  život 
izraditi.  4.  431.  Ufati  je  za  bijelu  ruku,  na  muke 
joj  život  izradio.  Herc.  70.  Onda  mu  nemn  drugog 
,  spasenija,  nego  sa  životom  bježati  u  šumu.  D.inicA 
I  2,  90.  Njegovome  bivSem  gospodaru  jedva  ostant 
I  život.  4,  28.  Može  1  bez  i  ktdca  uzroka  uzett  mu  sve, 
I  Sto  ima,  i  sam  život.  .'>,  85.  No  i  tu  mu  «r<tča  nje- 
I  gova  održi  život.  MiloS  45.  Da  ja  .•»  golim  životom 
bcžim  u  Nemačku  ,  . .  Bože  sačuvaj !  53.  On  gn  je 
jednako  razgovarao,  da  se  ni^ta  ne  boji  dok  vid*  h 
žitH)tu  njega.  121.  U  osamnaenioj  godini  života  motjtu 
Pia.  32.  Turci  su  ae  tako  branili  da  tV*  je  o*i  iu) 
ostalo  u  živoin  sjuno  fH).  Sovj.  42.  Koje  »agju  u  ži- 
votu, (lii.  Može  bili  da  mn  je  to  prekratilo  žimf  h( 
Od  svega  živa  uzečež  u  kovčeg  po  dvoje,  d;i 
tt  životu  sa  sobom.  Moje.  I.  (>,  19.  Babice  o>  <  ^  a 
djecu  u  životu.  U.   1,   17.  Gdje  bude  car  goepodat 


Žlroto 


—  873  — 


žlji 


moj,  bilo  tia  sinrt  ili  na  Sivoi,  ondjo  će  biti  i  alnga 
tvoj.  Sam.  11.  16,  21.  Da  bih  produljio  :irot  scoj. 
Jov  6,  11.  Ptica  Ifli  u  zamku  ne  znajući  da  joj  je 
Q  Život,  Prić.  7,  23.  Ko  ide  jia  silom,  na  smrt  mu  je. 
11,  li).  Nemanja  je  zađtihnuo  srpski  mtrod  7iovim 
žicolom  državnim.  Vid.  d.  1802,  18.  Životi  kruljera  i 
arhitpi&kopit  ^Srpskih.  Žir.  kr.  i  arb.  (uatpiM.  Život 
sr.  iSarc.  Živ.  av.  Sav.  (natpis).  —  2)  udario  pa  u 
život,  vidi  moSnje.  Rj.  —  Kad  on  i  tretl'i  put  zamahne 
da  pra  udari,  onda  mu  sestra  rukom  pokaie  da  rju 
udari  u  života  i  on  ga  udari  onamo,  i  kako  ga  udari, 
7.maj  ostane  na  mjentu  mrtav.  Npr.  U.  Kad  mui^ko 
dijete  izraste  iz  košuljice,  pa  mu  se  vidi  >iiVoN, 
kaže  mu  se  da  je  golokuro.  u  DobroH'Iu.  M.  Medić. 
ARj.  III.  257a.  % 

ŽIvofA,  »I.  ime  muSko.  Ili.  —  Života  (isp.  Živojin), 
t)sn.  218.  imena  Utka  kod  Krkota. 

životan,  iftvotna,  adj.  —  1)  truhihdeihf,  oJjestiit, 
n.  p.  životno  jagnje,  može  se  ispedi.  Hj.  riđi  dei>eo, 
tovan.  —  2)  što  pripada  života,  što  daje  život; 
Lcbens;  vitac,  viialin.  isp.  živolvoran,  živonat^elni.  — 
Koji  pobijedi,  daću  mu  da  jede  od  drvvta  životnoga. 
Otkriv.  2,  7.  Kojima  imena  nijemu  zaplitana  u  životnoj 
knjizi.  13,  8  (isp.  koja  je  knjiga  Urota.  20,  12). 
Stvori  Gospod  Bog  Čovjeka  i  dunu  mu  u  nos  duh 
životni.  Mojpi.  I.  2,  7.  Poka7,ft(*eS  mi  put  životni.  Pt*. 
IH,  U.  Nauka  je  mudroga  i>ror  životni.  PriC.  13, 
11.  Stane  hodili  po  uredbama  životnijem  ne  i'Hne(*i 
bezakonja.  J*?zek.  33,  lb.  Jedimo  kao  jelo  životM 
dare  svetoga  Duba,  I)P.  1U8.  Nema  u  nebi  iivotnijeh 
sila.  115.  Iz  uerodnoga  korijeua  naraste  životan  trt. 
321.  Da  rte  nastanim  i*  srjttlosti  životnoj.  3G9. 

jfcivotdroajc.  «.  vidi  živarenjc.  Rj. 

^ivotikriti,  životarim,  r.  inipf.  vidi  jtivariti.  Uj.  i 
sf/fi.  ondje.  —  Ko  ima,  onaj  obiluje;  a  ko  nema, 
onaj  lirotari.  Kj.  429a. 

živdtina,  žlv6lliija,  (u  Dubr.)  f.  -  1)  diks  Thier, 
animal.  Rj.  riđi  živina  4.  —  ESkerica,  svaka  mala 
životinja.  Rj,  ]r>3b,  Devojka  stane  mamiti  divinu  .  .  . 
sto  je  ifod  u  Jiotja  životinje,  sve  se  ^kupi  na  branu. 
Npr.  142.  Jesi  li  životinja  ili  si  ćovjećje  stvorenje? 
224.  Um  caruje,  a  pamet  imaju  i  .ive  životinje.  Posl. 
333.  Sto  znadu  po  prirodi  kao  ncrmamna  životinja, 
u  onom  so  raspadaju.  .lud.  10  (muta  animalia;  die 
unvernilnftigen  Tkicrc),  Neka  zemlja  pusti  iz  sebe 
stoku  i  sitne  životinje.  Moja.  I.  1,  24.  —  2)  (u  pjesmi) 
životinja,  vidi  život  1,  žitak,  žii'-e;  ^.ivljcuje.  —  Već 
vam  dalje  životinje  uejma!  HNpj.  3,  l'J6.  Nek  mu 
dalje  životinje  nejnia.  4,  41)  1. 

ŽivAtinski,  adj.  Stulli.  vidi  Životinjski. 

Živdtinjin,  adj.  što  pripada  životinji,  za  nasf.  isp. 
grlićin.  —  Pu6ik  (od  osnove  koja  će  biti  postala  od 
glasa  životi}\jina :  puC).  l'sn.  2S;L 

žU'6(ii^skT*  adj.  što  pripada  životit\ji^  životinjama, 
viiii  živolinski.  —  Ovako  spolja  preobrnžena  zemlja 
bjeie  odmah  u  poi^elku  razlii^na . , .  pa  carstvu  biljnom, 
Uvotinjskom,  mineralnom.  Priprava  4.  Vitii  živo- 
.tinjski  bježe  u  toćkovima.  Jezek,  1,  20. 

iivotvdnin,  živ6tvorna,  adj.  što  tvori,  r*«*  iiro, 
što  oživljava;  helehend^  vivifictis.  isp.  Živona^elni,  ži- 
votai;!  2.  isp.  tako  slož.  riječi  čudotvoran,  samotvoran. 
—  ("lisna  trpeza  po.-*tane  grob  životvorni.  DP.  U), 
Pjevamo  trisvetu  pjewuu  žirotvornoj  Trujici.  24.  Vi- 
8e(;i  na  životvornom  drvetu  otvori  nla/ak  u  raj.  *U). 
Duh  Božji  i^nad  vode,  08vec^uju(^i  joj  životvorno  je- 
stastvo,  310.  SOaše  unijeti  životvorni  krst.  3i3. 

iirbvanje,  n.  vidi  življenje.  Rj.  —  VetS  Srbima 
žicovanja  uemji.  Npj.  4,  15i». 

Živ6THti,  žlvujSm,  r.  impf.  vidi  fivljeti:  ,Ui  ću 
H  dragim  živovati.  I  posle  su  vreme  žicovali.  Koliko 
fli  živovala,  nisi  raja  dosiajnla.  Hj.  vidi  i  žili,  živAti. 
F.  pf.  slož.  na-Živovati  (se),  po-.  —  Dtb  su  brata 
divno  živovaii,  Npj.  2,  48. 


živsil,  živem,  r.  impf.  (po  zap.  kraj.)  vidi  življeti. 
Rj.  vidi  i  žiti,  živovaii.  v,  pf.stož.  do-živsU,  na-  (ne), 
nad-.  Glagol  živsti  osim  neodregjenoga  načina  (iivsti) 
i  sadaSujega  vremena  (živem)  i  glagolskoga  priloga 
aad.  vr.  (živući)  xa  ostale  oblike  po  ovoj  (prvoj)  vrati 
nema  potvrde  u  sadažnjeniu  jeziku;  mjesto  njega  se 
govori  glagol  tret^e  vrste  živjeti  u  svijem  oblicima. 
Obi.  Gi).  —  Tko  zlo  žive,  gore  umre.  DPoal  136. 
Tko  žive  prikorno,  mro  otrovno.  136. 

tlvApanJo,  H.  vidi  životarenje.  Rj. 

živdeatl,  Žlvucilm,  v,  impf.  vidi  životariti.  Bj. 
vidi  i  živarili,  i  sgn.  ondje. 

iiŽA,  /'.  das  lirenMnde,  urens:  žiža!  žiža!  (kažu 
djetetu  kad  bo(^e  da  prihvati  rukom  za  vatru,  ili  za 
svijeću).  Rj.  od  kor.  od  koga  je  žeći,  isp.  Korijeni 
50.  vidi  peci 

žižak,  žiika,  »I.  Rj.  od  kor.  od  koga  je  žeći.  isp. 
Korijeni  r>0.  —  J)  die  einfachste  Art  Lnmpen,  lam' 
padis  genus  sitnplicissimttm.  Rj.  isp.  kandil,  kandilo, 
kangjelo ;  hikijerna,  lukijernar.  —  Dajte  nam  od  ulja 
Kvojega,  jer  uaSi  žišci  hoće  da  se  ugase.  Mat.  25,  8 
(lampadcs;  Lampcn).  Sedam  žižaka  ogr^jenijeJi  mo- 
rahu pred  prijestolom.  Otkriv.  4.  5.  Vidjelo  žiška 
ne  će  se  viSe  svijetliti  u  tebi.  18.  23.  —  2)  ono  Sto 
se  metne  u  kandilo  pa  se  usred  njega  metne  atijenje. 
Rj.  —  3)  der  Kormcurm,  citrculio.  Rj.  grananua 
L.  Rj.*  itckaki  crv  u  žitu. 

žUlca.  f.  ZiindJiOkchen,  J.  Bogdaoović.  vidi  pali- 
drvcc,  i  sgn.  ondje. 

žlžljlv«  adj.  n.  p.  šeuicjL,  voli  Korntiiirmer,  cwrci*- 
lionifms  corruidus.  Rj,  žižljiva  pšenica,  u  kojoj  ima 
pano  žižaka.  isp.  žižak  3;  užižljiviti  se. 

žižole,  /'.  pl.  (U  Boci)  Art  kleine  h\«olen,  cf.  kin- 
kavica.  Rj.  vidi  i  ćićinke.  nekakav  sitan  grah.  — 
riječ  tugja.  *>sn.  12(5. 

žlleni  /*.  {pl  gen.  Žlica)  (u  Hrv.)  der  Loffd,  eo- 
thlear,  cf.  lažiea,  ožica.  Rj.  AlMEiil(a,  a  premještenim 
glasovima  Žlica.  isp.  Osn.  322.  vidi  i  lozica;  ka£ika. 
dcni.  žličica. 

žllčur.  m.  Lv/feimacher.  J.  Bogdanović.  koji  gradi 
žlice,  vidi  ka&ićar  1,  ožićar. 

žlU-irn,  f.  —  1)  detn.  od  Žlica.  Rj.  vidi  kašićica. 
—  2)  die  Brusthohle,  eavum  pedoris.  jamica  na 
prsitna.  vidi  zbči<:a,  lažićica,  ložićica.  —  J)ie  HerZ' 
grube,  to  se  u  narodu  zove  lažićica  ili  žlićica.  Pia.  25. 

žličnjak.  Hl.  gdje  stoje  žlice.  J.  Bogdanović,  vidi 
kaiit'ara  2,  ožićnjak. 

žlljcb,  m.  [loc.  žlij&bu)  drvo  iskopano,  kao  korito, 
te  vo<la  ide  njim,  die  Uinne^  canulis.  cf.  ždlijeb.  Rj. 
isp.  oluk  1.  — Jakov  metaAe  naguljene  prutove  pred 
stoku  a  Hjcbove  i  korita,  kad  dolaža&e  stoka  da  pije. 
Moja.  I.  30,  38. 

žllj^biti,  žfijeblm,  r.  impf.  zu  einer  Hinne  aU8- 
hahleuj  exravo.  Rj.  kopati  žlijel).  v.  pf,  slos.  iz-žlije- 
biti,  U-. 

žllj^blj&njo,  n.  An-thohlen,  ercamtio.  Kj.  cerbul. 
od  žlijebiti.  radnja  kojom  tko  žlijebi  što. 

žlijezda,  /'.  die  Druse,  glandula.  Rj.  —  Žabice. 
žlijezde  oko  vrata.  Rj.  154a.  Rmija,  konjska  bolest  u 
grlu  (najprije  žlijezda,  kao  orah,  pa  noslije  oteće  sve 
grlo;  gdjekoji  vade  one  žlijezde  mlaaijem  mazgama). 
Rj.  60la. 

žl&b,  žl&l)a,  m.  (u  C.  G.)  vidi  zglob:  Goni,  brate, 
po  zlobu!  (Kad  se  kmetu  hoće  da  kaže  da  sudi  pravo, 
rosi.  43).  Rj.  vidi  zglob.  —  z-glob,  i  »a  i  mjesto  s: 
zglob,  a  bez  g:  Žlob.  Osn.  23. 

žljd.  (u  Herc.)  urg,  iibel,  male:  Dokle  nekome  ue 
bude  žlje,  ne  može  nekome  da  bude  dobro.  (Posl.  65). 
Žije  ga  sjeli,  tri  Srpske  vojvode  I  žtje  ga  »jeli  i  vino 
popili!  Rj.  adv.  vidi  zle.  zlo.  —  .\  Hje  te  sakrio T 
umalo  te  nijeaam  prožderao!  Npr.  tj.  Ko  s  carem  ra- 
tuje, žlje  doma  nosi.  Poal.  156.  Od  sabaja  jutraftnjega, 
zlo  mi  jutro!  do  zapada  suDa&njeira,  zUe  mi  sadek! 
Kov.  107. 


4 


4 


iljcndno 


874  — 


žuberc^je 


iljcndno,  Dchlecht,  chnd^  misere.  Rj.  adv.  vidi 
zleudno.  hto  ra/<»ro,  jadno. 

^.mir.'i.  m.  (Rcs.  i  3rem.)  vidi  žiniro.  Rj.*  VILup. 
zmiran  čo^ek, 

r^ŽmTranjc,  «.  Rj.  rerhal,  od  žoiiniti.  —  J)  radnja 
kojom  tko  imira  (daa  Blinzeln.  nirtatio.  Rj.)-  i*p. 
žmirenje.  —  2)  radnja  kojom  tko  žmira,  niSani  (u 
Dubr.  riđi  nišanjenje.  Rj.). 

Žmlrnti,  ram,  r  impf.  —  1)  hlimeln^  «icfor.  coti- 
niveo.  Rj.  vidi  žmiriti,  ftkiljiti.  —  2)  (u  Oubr.)  vidi 
niSnniti.  Rj.  vidi  i  gngjnti,  Binjcrati  ^A.  v.  pf,  sloč. 
iinžuiiriUi. 

žnlrAV«  itdj.  blinreind,  nictans,  Rj,  koji  imiVa, 
smiri,  vidi  $kiljav. 

žmire,  žrnTra,  f.  pl.  —  1)  čvarci,  vidi  ćvarak.  Rj. 
vidi  i  cvirak.  što  ostane  od  sala  kad  se  topi.  —  2)  od 
masti  i  od  brašna  kao  Žitka  ciovara,  eine  Art  MtUd- 
speise,  cihi  farinaeei  genua.  Rj. 

imMa^ef,  n.  daš  Sehen  mit  halb  ver8cido.^.<tćnen 
Augen^  mctaiio.  Rj.  verbal.  od  žmiriti,  radnja  kojom 
tko  imiri^  ktio  ^mure^H  gleda, 

Žmfrttl,  imivim,v.i7npf.i:iioimure6\  gledati,  Mm<^en, 
mit  halb  vevffcbloftsenen  Au<jen  ftehen,  connirtre.  Rj.  vidi 
žmirati  1,  škiljiti,  r.  pf.  prosti  zažmiriti. 

Žmfro,  m.  (Herc.)  aer  Blineler,  connivcns.  Rj.*  VII. 
jus.  (jen.  Zmira.  roc.  žmiro  (tukca  hyp.  vidi  kod  balo). 
imirav  čovjek,  vidi  žmira. 

žmnl,  žmfilj,  žm&D,  žmfda,  m.  (po  zap.  krnj.)  vidi 
ČaSa.  Rj.  i  syn.  ondje.  dem.  žmuli^.  —  Izvr(^i  2)  iz 
ruke.  n.  p.  žmuo  na  tle.  t.  j.  ispustiti.  Rj.  221a. 

irnikli^.  m.  dem.  od  žmul.  —  Starcu  o^anj,  etarcu 
žinulić,  A  mladiL-i  mladi  mladi(5.  DPo8l.  114. 

imllra,  f.das  BUndekuhf^piel,  d<n  Blin£dmausch€n, 
mifinda^  cf.  alijepi  miS.  Rj.  igra  djetinja,  vidi  i  lutmiS, 
tiitiimlA. 

žmnr^rkj*,  mit  vćrhund^tten  Augetij  oeulia  elatmis. 
Rj.  adv.  vidi  znžmurke  (žmure(?i). 

žmArenJc.  fi.  das  Zuhalten  der  Augen^  conclusio 
oeutorum.  Rj.  rerbttl.  od  žmurili.  radnja  kojom  tko 
imuri. 

ŽmAritI,  rim,  v.  impf.  die  Augen  zuhalten,  cJau$08 
teneo  octUos.  Rj.  oći  ftklojdjenc  driuti.  v.  pf.  sloL  k.v 
žmiinti.  —  Banati  ae . . .  onda  car  baci  zmurcH  avoj 
štap  te  inlari  trljin  .  .  .  onda  svi  redom  bacaju  (ne 
imuretH)  i  poi^agjaju  trljin  Atap.  Rj.  Ha.  i^minti,  kao 
imnredi  gledati.  Rj.  KUtb. 

Ž.DiJ6f&nJe.  »i.  vtrhal.  od  žuijevati.  radnja  kojom 
tko  :nijcca  n.  p,  pšenicu. 

iniJ6vati,  žnijevain.  v.  impf,  u  pjCHmi  mjesto  zt\jeti: 
Žuijeva  je  Kopćića  robinja  desnom  rukom,  arebrnijem 
srpom.  Rj.  vidi  i  ieti. 

Ž^jftti,  ŽDJem  (u  C.  Cl.  žuij^vem),  vidi  žeti:  Da 
inijeru  proso  i  ftenicn.  Hj.  vidi  i  /.nijevaii.  i'.  pf.  sflo:. 
nil-Žnjeti,  nad-,  po-,  sa-;  r.  impf.  dož.  do-žnj(^vati, 
nad-,  gram.  sad.  vr.  žnjem,  žiinjem.  ženjSm;  žnij&veni. 
zap.  žnji,  ž&oji  /.  preiij.  žnj^b,  XV*h.  //.  pregj.  žujab, 
žSnjuhr  ižujejnh?),  /.  prilog  /njući,  žUujući,  A"(?njG"5i. 
//,  prilog  žnjev,  žnjev^j;  i^\,  ževži.  J.  pridjev  žnj*^o, 
/.Djlo,  žujela ;  Aoo,  ž'eln.  JI.  pudjev  žnjfeveu ;  žet.  —  Dokle 
žnjehif  dotle  jela.  Posl.  (»5.  Žnjctvu  znjela  snalia  aa 
j<jevorom,  kako  koju  tuirukrn  hijejaitfj  svaku  nnaba 
na  jrjevera  hara.  Herc.  147.  U^^Iedjirte  u  ne)rjclju  mobu, 
gdje  znjijevn  bijelu  pšenicu.  HU^  {mj.  '/Ai\}evu'l).  Ptico 
□ebcake  kako  uo  aiju,  niti  inju.  Mat.  ti,  2ti.  Žnješ 
^djc  nijesi  sijao.  20,  2'1.  Ziimahni  srpom  Hvojijem  I 
snji.  Otkriv.  14,  15.  8eme-5ani  žnjohu  pšenicu  u  do- 
lini. Havci.  I.  6,  13.  Da  mu  om  njivu  i  žnju  Ijetinit. 
Uf  12.  sa  ne,  pass.:  i)  probinoj  /etvi.  (Nikad,  jer  se 
proba  u  naa  obiOno  kosi,  a  ne  inje  se).  Posl.  Š40. 

ŽnJMva,  /■.  (u  C.  G.)  vidi  žetva.  Rj.  —  Žnjetcu 
iojela  suaba  sa  frieverom.  Herc.  147. 

injftlvAr,  f;i.  rtdi  žetelac:  Žnjetvari  au  naopaka 
vojaka.  Rj.  akc.  žnjetviir.  Korijeni  71.  Osn.  114.  osn. 
H  žnjetva.  Osa.  114.  za  oblii^e  isp.  pljetvar. 


ŽBjctv&rlon,  /.  (u  0.  G.)  fidi  Setelica.  Rj.  sa  oblii^e 

isp.  pljetvarica. 

žiij6tvnrski.rt</;.rid*žete!a<5ki.  Ri.(aic.  žnj'^tviljrekT), 

irak.  Hi.  (po  jugozap.  kraj.)  viai  zrak,  cf.  idrak: 
I/)v  lovio  od  zraka  do  mraka.  Rj.  5«  ž  mjesto  z.  isp. 
zglob  »  zglob.  —  Evo  ti  avirala,  pak  joj  nad  glavom 
Bviri  od  iraka  do  mraka,  i  oživlje<5e  ti.  Npr.   115. 

iriiknt  f  vidi  zraka,  cf.  ždraka.  Rj.  ž  mjesto  «, 
kao  u  Zrak.  —  Zasja  mu  se  ne!ito  kan  da  mu  sve 
žrakc  sunčane  n  oći  siouAe.  Npr.  104).  Tako  mi  one 
zrake  neb^ke!  (put  sunca  pokazujući).  Posl,  303. 

irdbanje,  n.  vidi  ždrebanje.  Rj. 

žrt^bnli,  bAm,  r.  impf.  (u  Srijemu  po  varoSima) 
vidi  ždrebuti.  Rj.  ismeifju  f.  i  t  umeće  se  d:  Ždrebati. 

irni,  f.  pl.  mola.  Stulli.  vidi  idrmnji,  irvnji.  staro 
»piiiiJ.  _  Ili  kućku  ubii,  ili  zrni  razbij.  DPoal.  32. 

Žrn^ivniea,  f.  rijeka  oa  Spljeta  k  jugu.  Rj. 

%lrtTn,  f.  {gen.  pl.  žTlava).  das  Opfer,  sacriflcitim, 
nictima,  hostia.  vidi  posvetilište.  —  Zadržao  aam  49 
rijetki  Slavenskijeh:  gonilelj  .  . .  žrtva.  Nov.  Zav.  VL 
Molim  vas  da  date  tjelesa  svoja  u  srtcu  iiVt»,  svetu^ 
ugodnu  Bogu.  Rim.  12,  1.  Jedu  srtve  idolske.  Otkriv. 
2,  14.  Uzmi  sada  siua  svojega  i  spali  ga  na  irtvu. 
Mojs.  I.  22,  2.  Gospod  reće  Uojaiju:  Oltar  na  kojem 
ćes  mi  prinositi  ertve  svoje  paljcfuce  i  žrtve  svoje 
eahvalne.  II.  20,  24.  To  je  svetinja  nad  svetinjama 
iemegju  žrtava  koje  se  pale  fr'ospodu.  III,  2,  2.  3. 
Prinesoše  one  krave  na  žrtvu  paljenicu  Gospodu.  Sam. 
I.  6,  14.  Hodite  sa  mnom  nu  žrtvu.. .  i  pozva  ih  na 
irtvu.  16,  5.  Prinesoše  dvanaest  jaraca  nu  žrtvu  sa 
grijeh  sa  svega  Izrailja.  .le^dr.  6,  17.  Neka  kotjuk 
žrtve  prasnične.  Is.  2y,  1.  Na  žrtvu  sa  eivt  i  %nrtve. 
DP.  8.  SveŠtenik  da  bi  i  aam  imao  dijel  u  prinošenju 
beskrvne  irtve.  240. 

ŽHvon,  adj.  ito  pripada  irtvi.  —  Da  se  ne  ćine 
zrtcene  gozbe  pod  svakijem  zelenijem  drvetom  i  na 
svakome  brdeljku.  Prip.  bibl.  49, 

žftvonik,  m.  vidi  oitar  1,  časna  trpeza.  —  Nadni 
Noje  žrtvenik  Gospodu.  Moj«.  I.  ti,  20.  SveStenioi  ih 
(sudove  8  mirom)  unesu  sa  slavom  u  oltar,  gdje  ga 
stave  oko  žrtvenika.  DP.  356. 

žftvovnnjc,  n.  verbal.  od  ?,rtvovati.  radnja  k<^om 
tko  žrtvuje  što. 

tftvnvati,  žrtvujem,  t'.  impf.  i  pf  irtvu  prinositi 
i  prinijeti;  opfem,  sacrificare,  ivimolare.  —  Zadrtao 
sam  49  rije(?i  Sjavenskijeh :  gonitelj  . . .  žrtva,  žrtvo- 
vati. Nov,  Zav.  V^I.  i*!ta  dakle  govorim  .  .  ,  idolska 
Žrtva  daje  StoV  Nije;  nego  što  žrtvuju  nezuaboiri, 
da  gjavolivia  žrtvuju,  a  ne  Bogu.  Kor  I.  10,  20. 
Ako  i  žrtvovan  budem  na  žrtvu  i  služhH  vjere  vate, 
radujem  se.  Filib.  2,  17. 

žrvai^.  žfvnjft,  m.  {pl.  Žfvnji  *  ^Tvujevi),  die  HitmU 
nitihle,  mola  trusatilis.  Rj.  riđi  pl.  zdrmnji.  f.rni. 
žrvanj  (glasovi  su  premješteni  od  *(>lMTilt%  ,  pu  poMo 
je  n  doMo  na  kraj,  zamijenjeno  je  plaeom  nj;  od  kor. 
koji  zuai^i  'ialirati,  od  koga  je  i  £rno}  s  »asU  *uu*: 
ffipTN'M,  i»d  toga  poslije  nastavkom  >a* :  X#1kM1^BV 
Osu.  201.  —  Omet,  ftmeta,  od  resa  suknenijeb  s  kraja 
ćim  se  metu  naiSe  i  žrvnji.  Rj.  42JSa,  Knd  se  kncLa 
uau^i  Itrašnjare  žrvnje  lizati .  .  .  Po«l.  1^).  Okrelau 
kao  donji  žrvanj.  9.S7.  Dvije  će  mljeti  na  žrtmjer^ma. 
Mat.  24,  41.  lUMnii^u  da  nost.ine  mrgju  njima  lupe 
od  žrvanja  i  avjetlosli  od  žiJka.  Jer.  25,  10. 

iKnJaiiJo.  n.  das  Mahlen  an  dcr  HandmUhlc, 
molitio  moln  trusatiU.  Kj.  verbal,  od  Žrvnjati.  radmja 
ktijom  tko  žrimja. 

Žrvignti ,  /.rvnjSm,  v.  impf.  an  dtr  H" 
mahlen,  molo  mola  trusatili.  Rj.  mljeti  na  . 
r.  pf.  slož.  u-žrvnjati. 

žfibcr,  m.  vidi  žtibor:  Kad  pod  mostom  Š%iber  stoji 
od  mladijeh  gjevojaka.  Rj.  riđi  i  £rimor,  zubun.  ol-t9 
sto  se  čuje  kad  6to  žuberi,  rijeci  s  takim  nast.  kod 
čemer. 

iAbordnJf,  n,  StuIIi.  vidi  Žuboreuje. 


ifll 


iab<^ritt 


—  875  — 


1.  tnljfltf 


žftberili  (lubferiti),  nm,  r.  pf,  canere  (de  npihu*t). 
Pnliuotič:  Pjevajućijeh  jata  ptica  u  mcdoni  gUa  šu- 
bere.  Stulli.  vidt  žuboriti.  dem.  žuberkati.  v.  pf.  sia- 
žuheriti.  ' 

jtAhorkunJo.  n.  dem.  od  hiberenje.  vidi  ituborknnje. 

J:ilborktill|  kam,  r.  impf.  dem.  od  žiiboritt.  vidt 
žnborkati.  t?.  pf.  prožuberknti.  —  Miliiju(*i  i  iuher- 
fc(yt*ć»  podnie  anhai  po  akSamii  propjo.  HNpj.  4,  362. 

iftber-vodo,  f  (sL)  Uupelndts  ^nsser^  aqua  ru- 
ffurranit:  A  iinvrnu  ^uhcr-vodu.  Od  bri.\uei  i uher-codc, 
Rj.  i-odu  što  iuheri. 

žObor  (žfibor),  m.  lU^s  Oeliupeh  »i*«i*rrtt*:  Na  vodi 
je  žubor  otvorila.  Stoji  iuhor  žutijeh  dukata.  Rj.  ghi» 
»to  se  čuje  kud  ito  žubort.  vidi  žuber,  žamor.  sAbiin. 

—  Iz  gore  ih  (hajduke)  iipledaSe  Turci,  mefiju  iiobom 
zulter  ućiniše,  kako  <*e  ih  najlak5o  udriti.  Npj.  3,  339. 

žDborčnJc.  ».  dm  Li^eln^  susurrus.  Rj.  terb.  od 
žuburili.  radnju  kojum  tko  žuhori.  vidi  žuberenje. 
dem.  žuborkanje. 

iab6rlkti,  A  (at.):  ^ubori  mu  brada  kao  iuborika. 
Rj.  ne  kaže  se  znaćenje,  biljka  kaka  što  rnbori?  igp 
trepetljika  ijasika).  — rijeii  s  takim  nast  kod  aptika. 

^>Qhoriti  iJ^Jih^riti),  rlm,  r.  impf.  iivitschernj  lispeln, 
anuseln,  rietteln,  Au<ntrrn:  žnbori  potok,  iubore  tit'C. 
Bez  je  tako  opredcn  i  otkan  da  iMsto  :ubori  i?.eue 
vele).  Rj.  tidi  žuberili.  devi.  žuborkati.  v.  pf.  slo:. 
za-žnb<Sriti.  —  Žubori  mu  brada  kao  žuborika.  Rj. 
Kila.  Ševe  ptice  nebom  lete,  sitno  :ubo\t.  Npj.  1, 
tžiU.  A  zveke<5e  sablja  o  bedrici,  a  iubare  puca  na 
prsima,  na  kalpaku  trepei^e  mu  perje.  3,  &19. 

ž^borkanjc,  h.  das  Linpelu,  fkusurrn«.  Rj.  dem. 
od  žulioronje. 

žilborkatt«  kam,  v.  impf.  Hapeln^  Ht^urro:  Mila 
uiu  je.  pa  »'  na  nju  obzire,  draga  ran  je,  pa  a  njome 
iuborku,  Rj.   dem,   od  žuboriti.   Rj.^   vidi  ^.uberkaii. 

—  Ne  mami  me  avaki  6i8  uh  vrata,  nemam  kade 
8  tobom  žuborhiti.  Herc.  '2(10. 

Žuf,  žOći,  f.  die  Galle^  fcl.  Rj.  isp.  ožućiti.  od  kor. 
od  koga  Je  žut.  t>p.  Korijeni  14.  ali  će  biti  kor.  koga 
je  žuk.  —  Ih  buhe  ii*ć  ima.  Po»l.  lOii.  Nema  furi 
u  Bebi.  (Raže  so  /a  ćoeka  koji  ae  la.^no  ne  snli).  '^>2. 
Ni  avakome  med  ni  nikome  iuć  (ne  vtdja  biti).  222. 
UadoSo  mu  da  pije  ocat  mmiije.^an  na  iuci.  Mat.  27, 
34.  Jer  te  vidi  aa  si  u  ifrkoj  žući  i  u  svesci  nepravde. 
Djel.  Ap.  S,  23. 

žiletrii,  /'.  vidi  zanovijel  1.  Rj.  biljka.  —  oan.  će 
biti  14  žukii.  Ohu.  314. 

žtteiiT*  adj.  felUft-s.  Stulli.  ^to  pripada  lući. 

žAeiik,  žućAka,  m.  Rj.  ohii,  u  žut.  —  1)  Danteu^ 
laittitta  lu^oria.  Kj.  kurtdiiki  biljetj,  kao  novuc  zit 
kartanje.  SpiclmurKc,  SpielpfeHnit/,  —  2)  JJukatcHt 
aarcHs,  Rj.  ri^«  žutae  3,  žutica  2,  cekin,  dukat,  i 
stfn.  ondje. 

žd^anica,  /'•  Rj.  osn.  u  žut.  —  J)  divlja  iialata, 
koja  ae  »)ve  i  Kmijina  trava,  CVc/ior*tf,  cichorium.  Rj. 
inttjbu«  L.  Rj.^  biljka.  —  2)  vidi  žutica  1  tltotest). 
Rj.  oidi  i  žutu^a  2. 

žO/^on.  adj.  dew.  prema  žut.  vidt  žu('*kflraHt,  žudktiat; 
na>.ut.  za  obličje  ij<p.  niliijrjeu  prema  mlud.  —  Vis' 
g'liive  joj  iućetm  naranča...  pti^tah  kunju  na  roana 
livadu,  a  sokola  u  žutu  naranču,  ilcrc.   171. 

žAćenJo,  n.  Rj.  cerhal.  od  —  1)  žutiti,  radnja 
kujom  tko  iilti  »io  (da«  iJelben,  :o  ilavum  reddere,  Rj,). 

—  H)  žutjfli,  stanje  koje  bira  hid  što  -uti^  pontaje 
žuto  (daa  lielbwerden,  to  Ibivescere.  Rj.).  —  3)  ittnnjc 
koje  ftivot  kad  se  što  ^ati. 

tnvkarast,  (u  Hrijemii)  itk^Unst,  adj.  gdbUcJt, 
tuhfiatus.  Rj.  tUm.  od  žut.  riđi  >.iit5en,  onžut.  za 
Hust.  isp.  prutaflt  *  priltaraBt.  —  l'aticvrk,  nekaka 
žućkasta  ličicn.  Rj.  4£lla.  Ovi  se  tavani  nixlikuju  i 
bojom:  Jedni  flu  crvenkasti,  dru(^  mrki  i  žućkasti. 
Priprava  H>5. 

žiltlan,  žfidna,  adj.  durttiij,  gitiens:  žudan  i  gladan. 
Rj.  (^u  postanje  H^._žudj«ti).  vidi  žedan. 


ŽAdio.  ŽtiKJela,  m.  (u  Boci)  viViiJĆivurin.  Rj.  gen. 
Žudjela,  riđi  i  Žid,  i  «»/h.  ondje.''  —  |Ono  je  pravi 
nri*(?anin  koji  prevari  osam  Xugjela.  Poal.  239.  Ni 
u  Tiir^ina  vjere,  ni  u  Žudjcin  mjere.  DPosl.  80.  Na- 
zvani su  i  »ada  se  ns/.iviiju  carevima  i  vladaoci  sta- 
ryWi  Žudjela  (Jevreja),  Dani^i<^,  .\Rj.  75(m. 

j^AdJoti,  žildlm,  r.  impf.  rerlangen,  sich  nach  ettcas 
sehnen,  detidero,  cf.  željeti.  Rj.  r.  pf.  slo^.  po-žudjeti. 

—  Koliko  sam  te  zugjtln,  tol'ko  te  sre/^a  nan'jela. 
Herc.  240.  Pn  ti  safyi  pred  bijelu  kulu,  jer  te  iudi 
Smederovac  Ojuro,  jer  te  iudl  očima  rj^eti.  HNpj. 
t,  311,  Vipje  li  mi  avekra  i  avekrvu?  Žude  V  dovest 
u  dvoru  odmjenu?  Kov.  60.  ^vaSto  mu  Bog  dao,  što 
u  njega  čudio.  VK).  Gospode,  tvoje  ime  i  tvoj  spomen 
žudi  duša.  Dušom  srojom  iudim  tebe  no<Su,  i  duhom 
svojim   Sto  Je  u  meni  tražim  ie  jutrom.  Is.  26,  8.  9. 

žAdnjn,  f.  vidi  želja.  Rj.  isp.  zurenje.  —  Trebft 
učitelj  iIr  uvek  nustoji  razbuditi  u  neće  žudnju  za 
znanjem.  Zlon.  267.  riječi   s  tnkim  nast.  kod  ^žnja. 

Ždfrjćnjet  n.  Rj.  verbal.  od  Žudjeti.  —  1)  das 
Verlangen^  desideraiio.  Rj.  radnja  kojom  tko  ludi 
što.  —  2)  das,  H-an  man  vcrlangt^  wonuch  mnn  aich 
schnt,  des^iđcrium:  Postavi  trga  svakoj^a,  najviSe  svile 
zelene,  tu  će  li  do)5i  iagjenje,  vozi  je  dvoru  svojemu. 
Rj.  ono  što  tko  žudi,  n.  p.  djevojka. 

1.  žflj«,  Rj.  otrt.  «  žut.  isp.  Osn.  69.  —  i)  f.  la 
Srijemu)  die  Goldamsel,  (rolddrossel,  ortolus  g.dbula. 
Rj.  ptica.  —  2)  f.  in  Baćk.)  vidi  žunja.   Rj.  ptica, 

—  S)  m.  (ist.)  vidi  žujo.  Rj.  r«t  volak.  hyp.  od 
žujun. 

3.  žAjit,  /'.  ein  gelbes  *Sc.hicein  (Sau),  porca  flapa, 
Rj.  ruta  krmaču,  vidi  žuluga  1.  —  om.  u  Žut.  $a 
naftt.  isp.  kTija  (kutaka). 

žnjiin.  m.  dn  falber  0(Jie,  bos  flavus.  Rj.  ćut  vO, 
hyp.  I  Žiija  3,  žujo.  —  rijeci  s  lakim  nast.  kod 
brajau. 

žAJce«  n.  vidi  žuvauoe.  Rj.  i  $yn.  ondje,  iuto  H 
jaju.  —  Neki  probiju  jaje  oa  ozdo  te  isc^ede  sujce 
i  bjelance,  pa  naliju  voakn,  da  je  tvr^c.  Rj.  55ft,  od 
kor.  od  koga  je  žut.  Korijeni  74. 

iOJieii.  f.  vidi  stonic^  Rj.  dolje  mjesto  gdje  st^jo 
vrata,  koja  ne  drže  sarke  ni  baglame, 

ŽAjino  POlje,  n.  planina  u  Velebitu  bli/u  Like.  Rj. 

ž(iJo,  m.  ht/p.  od  žujan.  Rj.  vidi  i  ži'ija  3.  žu-jo. 
eut  rolak.  —  taki^a  htfp.  kod  brajo. 

žĐk.  adj.  braća  zapadne  vjere  ne  ćo  re(Ji  grk  nogo 
£uk.  »ove  flU  jabuke  :nke  jo&  jeatl.  J,  Buj;dnnovi6  u 
StuUija:  žubk,  žuhkak,  žuliki.  isp.  mek  prema  di- 
jalekt, mehak^  niehki. 

žnktt,  /'.  (n  primor.1  der  Genster,  spartium  jun* 
ceum  Linn.  Onamo  se  od  hikc  prede  i  pregja  . .  . 
cf.  brnistra,  žukva.  Rj.  biljka.  —  Smokve  su  na  suci. 
DPosI.  112. 

ŽQkov.  adj.  (renster-f  Sparta  juncei:  Užu<5ela  kako 
žukov  cvijet.  Rj.  sto  pripada  -;i«M*,  ivkvi.  za  niist. 
isp.  aplov.  —  Prevrue  uzjriavuicu  i  uHgje  pod  ujom 
travu  žutu  kao  zukovi  cvijet.  Npr.  113. 

žnkva.  f.  (u  Dnbr.1  eidi  žuka.  Rj.  —  r^eči  s  takim 
nast.  kod  bat'^va. 

ž&litl.  žulim,  V.  impf,  (u  O.  G.)  vidi  guliti.  Rj. 
vf.  2  žuljati,  isp.  Čupali,  c.  pf.  sloz.  o-ždlili.  po-.  ^ 

žulj,  m.  die  Schiciele,  callas.  Rj.  :uJj  ne  načini  H, 
p.  na  nozi,  kad  koga  čizme  žulje. 

^jilJiUr.  adj.  (11  Srijemu)  n.  p.  oOi  kao  malo  utekte, 
eticas  gcschnollen,  turgidulu'i.  Rj.  vidi  Žuljav.  — 
žulj,  žuljuv,  iuljajiv,  Korijeui  66. 

žulJJLjiv.  adj.  tako  pine  iJanićić  mjesto  žuljaiv, 
koje  vidi.  —  pridjevi  «  takim   nattt.  kod  bli/tiajtv. 

1.  žAlJanJ«,  n,  vidi  žuljenje  1.  Rj.  verb.  od  ždljati, 
koje  vidi. 

2.  žAlJanJo.  n.  das  Itehackcn^  sarritio.  Rj.  verbah 
vd  žflljati.  radnja  kojom  tko  žitlja  n.  p.  gumno, 

1.  iaJjiUi»   žuljauv   vmM  žuljili.    Rj.  v.  itnpf,  iA* 


Z,  žuljan 


—  876  — 


iHt 


/yVyđ  ine  n.  p.  Htme,  v.  pf.  ttloš.  uft-Wljati,  pre-.  — 
Neilo  VIC  iulju  u  onuuie  muiue  pukvarenutn  scubii. 
N'pr.  T). 

3.  idljati.  ^.tiljam,  i\  impf,  (u  brijeina)  n.  p.  gumno, 
1.  j.  motikom  kresati  Iravu  pn  iijemu,  behuckcnt  mir- 
rire^  cf.  žaliti.  Rj.  vidi  %  piiliti.  i»p.  h\YaX\.  v.  pf. 
$loz.  o-žillJRii. 

iDIJav,  a<lj.  vidi  ^.uljajiv  (j^uljaiv).  BJ. 

ŽAgi^nJe,  «.  Rj.  verbaL  od  —  JJ  žiiljili,  atanje 
koje  hita,  kad  koga  žulje  n,  p.  čizme  (dnH  Driickeu 
deB  »Sc'hiiheB,  preaaio  i-alcei.  Hj.).  vidi  1  :^,t'iljaiije.  — 
2)  od  žuliti  ([u  (_•.  U.]  vidi  piljenje.  Kj.i. 

ŽdlJiCi,  žQljim,  V.  impf,  Kj.  tidi  1  žuljati,  v.  pf. 
sloi.  na-^.iUjiti.  —  J)  b'chu'ieUn  machcn,  calhim  fa- 
cio:  žulje  ine  ćizrne.  —  2)  iulji  (fa  da  plati,  1.  j.  radi 
kako  6e  na  njej^a  pnsti  dn  plati,  ako  i  ne  t»i  htio 
(kan  da  bi  ^a  novci  ćuljilif  pa  ^leda  kako  ^e  ih  ac 
oprusliti).  Rj. 

ŽUBiAnue.  ž\imiiin:a,  m.  (u  ^ornj.  prim.)  žiim^nce 
tžum&nce),  ea  (cetii),  n.  žumiVnjak,  žuiii/itijka,  m,  vidi 
žuvauce.  Rj.  i  8yn.  ondje.  :tito  n  jaju.  od  kor.  od 
koga  je  žut,  isp.  Korijeui  74.  —  MuL*ak  .  .  .  kad  se 
razbije,  u  njemu  je  pomiješano  žttmance  i  bjelance. 
Rj.  376a. 

iOnbu,  f.  (u  Boci)  vidi  žbu^a.  Rj,  w<Ja  ja- 
mica, rupica  na  koju  se  jedva  može  vidjeti.  —  rijeć 
tuftja.  Osu.  *Jfi(). 

žd^Ja.  f.  ptica,  vidi  1  ži5ja  2.  od  kor.  od  koga  je 
fAii.  isp.  Korijeni  74.  —  J)  erna,  der  Schtrarzspeehi^ 
picuH  murtiH<i  Lmn.  Rj.  —  2)  zelena,  da-  Oritn- 
specht,  piais  viridis.  Rj.  —  Zuklikla  -unja,  vila.  Rj. 
I77a.  Kliktali,  vikuti  kan  čuitja:  Kli,  kli,  kli!  Rj. 
274b.  Kad  žunja  u  proljeće  stane  totrkati.  Rj.  477b 
(.  .  .  junja  kad  u  proljei'^e  udarajući  kljunom  u 
šuplje  drro  iotrče).  Poh1.''244.  Kad  ae  ženi  vrabac 
Podunavac  ...  pa  on  kupi  gospodu  fivatovc  .  .  .  Btarog 
Bvala  iz  uaoja  ::unju.  Npj.  1,  fiSž. 

žunjerić,  m.  u  staroj  poslovici:  Ućlnit'  kako  i'<- 
njevič  mačakt  ki  kranu,  kad  scijenja&e  poginut'.  DFosl. 
144. 

ŽAnJić.  »1.  ein  Jungea  von  Žunja,  pullus  pici,  Rj. 
pile  od  žunje. 

žA^Jin,  adj.  der  žuoja  gehorig,  pici.  Rj.  sto  pri- 
padti   :unji. 

iApa,  —  J)  ein  sonniiif:t  Lnnd^  ivo  enttceder  kein 
Schnee  falit,  oder  der  gcfdlene  gleich  wicd^  .^chmil::t^ 
:.  B.  die  KUste  des  adriatischcn  Meerct,  terra  ap- 
rica:  otiiUo  k  moru  u  juj/u;  u  pitomoj  :upi,  cf.  pri- 
soje. Kj.  župan  krajf  t.  j.  kraj  prema  sanai  gdje 
nikad  ne  padne  snijeg,  ili  ako  i  padne,  odmah 
okopni,  kao  što  je  n.  p.  primar  je  na&e.  vidi  i  umina. 
—  2)  (u  Slav.)  nurija  idokle  jedan  pop  držit,  die 
Pfarre,  paroeciu.  Rj.  vidi  i  inorija,  parohija,  paru- 
kija,  plovanija,  županija  1.  —  3)  {u  Ualni.)  doma6i 
i^cljad.  n.  p.  laj  ^ovjok  ima  mnopo  župe  u  ka(!i,  die 
Hi'usgenossen^  dovtcatici,  cf.  vojska  3.  Rj. 

iapti^  f.  nom.^  propr.  mchrerer  (fegenden,  n.  p. 
Zuua  NikSiCika,  Župu  u  KruAeviit'^koJ  uahiji;  Nijemci 
i  lalijaui  zovu  i  Orbalj  Župa.  Rj.  ime  vlastito  (fdje- 
kojim  krajevima.  —  Župa  O'rućanica,  t".  tako  se  zove 
Župa  Niksićka  od  vode  draćanice,  koja  te<?e  kroKa 
nju.  Rj.  KUb.  To  on  kupi  kitVne  svatove  po  svoj 
Bosni  i  Hercegovini,  i  po  j^.upi  i  Kotaru  ravnu. 
Npj.  3,  51G.  Hren,  dolina  kod  Dubrovnika  koja  s^ 
narodnim  jezikom  zove  Župa,  tal.  Breno,  lat.  Hre- 
nuui.  Daničic*.  AHj.  USHa.  može  hiti  da  ovamo  ide  i 
ovcij  primjer:  Ja  iza^o  u  polje  itilajsko  ...  ni  tn 
nije  zgoda  ndaTiti,  l'naćka  ga  :upa  zaklonila.  HNpj. 
3,  3«7. 

1.  iikp&n,  ŽupAua,  tn.  (st.):  Zadužbina  Vukana  iu- 
paita.  Rj,  der  Oespan,  comes.  —  Vitiimo  ih  (Neret^ 
Hane)  u  vlasti  velikoga  županu  Petra  iz  Desnice  .  .  . 
U  Travuniji  župan  ili  knez  Krajina  ožeuivfti  se  k(^erju 
Vlastintira,  velikoga  iujoumi,  zadobi  samostalaoet.  DM. 


1.  Knstantin   Bodin  ratovalo  8  hoftamkitn  i  raškim 
županima  i  uadbi  ih,  2. 

2.  žilpan,  žilpua.  adj.  n.  p.  zemlja,  Honniff,  aprieua, 
Rj.  «^o  pripada  župi  !.  —  Okapasmo  u  Crmnicu 
župna.  Xpj.  5.  13(i.  Da  nije  ovih  mlogih  i  velikih 
brda,  u  Srbiji  bi  bilo  župno  kao  u  Talijanskoj.  Da- 
nica Ž,  "JS.  Boka  je  zemlja  vrlo  župna:  u  njoj  rastu: 
limuni,  naran<V,  ^ipci.  Kov.  33.  Vode  n  župnome 
primorju^  gdje  mjesto  Bnijcga  patia  ki^,  onda  su 
naj  jaOe.  Npj.  1,  Xni. 

zupftnija,  f.  —  1)  (u  tSlnv.)  die  Pfarre.  paroecia^ 
cf,  župa  '2.  Rj.  I  «;/«.  ondje,  —  2}  područje  žu- 
paimko.  dokle  jedan  župan  drži;  die  O'eupanschaft, 
comitatus.  vidi  varon-gja.  —  Varmegjfl,  in  der  ud- 
gri«chen  8talistik  die  liespauschafl  (županiju)^  co- 
mitatus, Rj.*  Vir,  Kod  nas  se  najobičnije  minli  da 
su  Hrvali  n  tri  stare  županije  kraljevine  hrvatsk«. 
Dioba  5. 

žiipAno%',  adj.  sto  pripada  zupann. 

ždpanski,  adj.  Ho  pripada  županinM  ili  eupanu 
kojemu  god;  n.  p.  pluta  županska. 

itilpan.*itYo.  n.  vlaM  županska.  —  Na  prijesto  oa- 
likotju  iupanstva  sjede  Nemanja.  I>M.  3. 

ŽAplea*  f.  ime  h<tljinc>.t  ženakoga.  J.  Bogdanovi^. 
rt''«  zuhun,  i  sj/n.  ondje,  za  postanje  inp.  Fyanc.  jupe. 

ŽApInn.  f.  mjesto  u  Piperima:  I  dupinu  goru 
umiDu.>e.  Rj. 

'/rtpljnoin,  m.  iV>vjek  iz  ^upe.  Rj. 

KApljanka,  /'.  ^.ensko  iz  Župe.  Rj. 

žQpDit''ki,  adj.  tituMi.  sto  pripad<i  župnicima  ili 
župniku  kojemu  god. 

ž&pnikt  m.  (u  Slav.  u  krS^sna)  đer  Pfurrer,  pa- 
rochus.  Rj    vidi  paroh,  pai-ok,  plovan. 

^.npnikov,  adj.  što  pripada  župniku;  n.  p.  žup- 
uikoo  otac. 

ZapskT.  adj.  Ho  pripada  Župi:  Ako  su  potrebni 
Konavoski  vojnici,  nu  se  i  brez  Župskijth  fttetoć- 
nika  proći  ne  more.  DPosl.  4, 

župski,  adj.  hto  pripada  župi  3,  parohiji;  P/arfS 
parochialis ;  ii,  p.  župska  crkva,  iip,  župski, 

žQra,  /'.  —  1)  ein  kleiner  und  dUrrer  ^fenschf 
homo  parvuji  et  macer:  pripovijeda  se  da  je  kralj 
VukaSin  takovi  bio:  Knjiga  piše  žura  VukaMne.  te 
je  ftalje  na  Hercegovinu.  Rj.  čovjek  žurax\  nutlen  i 
mrhtv,  —  2)  (u  .Sriicmu)  nekaka  konjaka  bolest.  Kad 
konj  ima  žuru,  on  je  kao  bijesan  (kao  čovjek  kad 
66  zgrane).  Rj. 

žArav.  adj.  klein  und  dUrr,  parvus  et  macer.  Rj. 
mulen  i  mršav.  isp.  Tiura  1. 

žCirbii,  /'.  dua  ffedrihigc,  tiwi  liichten  (iler  Sol- 
daten,  uenn  der  General  kovtmt),  turba,  concaršus: 
Mnoga  žurba  gore  u  konaku.  Te&ka  žurba  na  vode 
»tuiiene.  Rj.  kad  se  n.  p.  ljudi  tižurhaju.  —  Pole<5eIa 
dva  vrana  gavrana,  te  padove  na  bijelu  kulu,  kako 
pa.^e,  oba  zagrakto^c,  i  nn  kuli  žurfm  učiniše^  a  iz 
kule  niko  ne  ViujaSe.  Npj.  4,  341.  A  ćuje  se  žurba 
u  uvliji.  HNpj.  4,  C14.  ca  postanje  isp,  žuriti  oe. 
isp.  Korijeni  HO.  rijeci  s  takim  nast,  kod  berba. 

žAreiijC,  n.  das  Sputen,  festinutio.  Rj.  verbai.  od 
žuriti  se.  radnju  kojom  se  tku  žuri. 

žOrleti,  f.  valja  da  je  kraguj:  Mujo  pusti  sivoga 
sokola,  a  Alija  pitomu  žuricu.  Rj.  falco  aetalon  Om, 
Rj.'  ptica.  isp.  akmadža.  —  žuricu  (neka  ptica,  po 
glasu  tako  nazvana).  Korijeni  l>5. 

idrUi  so.  žOi^m  ne,  v.  r.  impf.  (u  vojv.)  sieh 
sputen,  cilen,  accelei'o,  cf.  hitjeti.  Rj.  vidi  i  hitati  ^ 
brzati,  hrliti,  v.  pf.  slož.  »oJInHti  se, 

žAstar,  žustra,  tulj.  viai  »Han,  okretan.  Rj.  vidi  i 
frižak  2,  hitar.  isp.  živ  U,  i^.ivnhan.  —  Smuk  si^e  . . . 
>Za  njega  je  jod  rano;  za  to  je  ovako  trom,-  a  oko 
po  dne  je  žustar  kao  vatra.  Sve  iivo  beži  od  njega!« 
Megj.  279. 

Žnt,  žiUa  (ŽniT,  eomp.  žTlfi)  —  i)  gelb,  flatmttt 
gilvt^.  Rj.  dem.  žuden,  Jtućkara8t>  žui^kast,  uaiut.  — 


taUe 


—  877 


žval« 


—  I  žutoga  hrta  DukaejincJi,  Rj.  144b.  Zahvali  ae 
šuti  limun  na  mom:  (InnnH  ncuin  iiinta  Ijcpi^e  od 
mene.  Rj.  l{)5n.  Ugleda  tri  konja,  jednoga  .  .  .  atre- 
dega  .'fi<u  kao  cafran.  Npr.  i^7.  Žuto  kao  vosak. 
Po«].  81.  Crven  kao  krastavac  (t.  j.  zut).  344.  — 
2)  Kut  posao  (zlo,  rgjavo.  I'osl.  5l),  (sckenfiuft) 
schlccht,  vilis.  Rj.  kaU  se  u  sali. 

žAtac,  žlica,  m.  —  1)  (u  C  G.)  vidi  Žuvance.  Bj. 
i  $un.  ondje,  šuto  u  j<^ju.  —  2)  {a  Lici)  žuto  platno, 
J.  Bogdanorid.  vidi  žntica  5.  —  3)  nummua  aureus. 
StuUi.  vidi  /.iićak  2,  ^.utica  2,  dukat,  t  ni/n.  ondje. 

i&tarien,  /'.  —  1)  (u  V.  0.)  vidi  Žutovoljka.  Kj. 
ptica.  —  2)  (u  Grblju)  im©  kozi.  Kj.  —  3)  [u  Grblju) 
im«  žutoj  kukoi^i.  Kj. 

žut^ljl.  m.  pl.  (u  Dubr.)  vidi  neven.  Rj.  caleu' 
đula  anenftis  L.  Rj^.  hiijka.  —  osn.  u  /ut.  (Jsn. 
131.  riječi  s  takim  nast.  kod  brzelj.  Mp.  žutjelj, 

iJfeUea,  f.  —  1)  die  Gelbsucht,  icterus.  e/.  vidi 
žudanica  3.  Rj.  bolest,  vidi  i  žutnjra  'J.  —  2)  der 
Dukaten,  nttvtmus  aureus.  Kj.  vidi  ?,vi(?ak  2,  žulac  3, 
cekin,  dukat,  i  »i/n.  ondje.  —  3)  n,  p.  ^.uLica  naraor^a, 
die  Gelbe,  fluva:  Moli  Boga  Novkiuja  pjevojka,  da 
joj  rodi  latica  naranča.  U  avliji  žutica  naranćit.  Kj, 
t.  j.  šuta  naranča,  tako  se  svaka  voćka  žuUi  mo:e 
stati  žutica,  n.  p.  u  Hrv.tma  žutica  šljiva.  —  4)  (u 
Vi.  nah.)  Art  Birnen,  piri  genus.  Rj.  nekaka(~atu) 
kruška.  —  o)  (u  Kotoru)  platno  malo  ^agjavo,  nicht 
gut  gebleichte  Leinuand,  linteam  non  ut  decet  in- 
solututH.  Kj.  koje  nije  doWo  ubijeljenOt  pa  je  kuo 
ćučkai'ito.  vidi  žutac,  2. 

l&tilica,  f.  (u  !^um.)  trava  (nalik  na  zanovijet) 
žutoga  cvijeta,  kojom  žene  žute  pletivo  i  vnnicu.  cf. 
žutilovn  trava.  Rj.  geniftta  tinctoria  L.  Rj.* 

žAtllo,  «.  die  pelhe  Farbe^  pigmentum  flavum 
(luteum).  Rj.  ono  čim  se  Ho  ziUt;  žuta  boja.  — rijeii 
8  takim  na.^t.  hod  bu<^kalo. 

žbtilovii  IrAvn,  f.  vidi  /aaovijet.  Rj.  iifp.  iliitilic-A. 

—  upravo  je  adj,  od  Žutilo  kao  da  je  ovo  biljku,  isp. 
vrauilova  trava,  za  nast.  isp.  aptov, 

iiitilja,  f.  Una  koja  žuto  bojadiie.  J.  Bogdanovi*5. 

—  sa  nast.  iiip.  bjelilja. 

žntina,  f.  die  Gelbtj  ftavedo.  Rj.  osobina  onoga 
$to  je  žuto.  vidi  žutoet. 

žAtitl,  žOfTm,  V.  impf.  gelben,  flavum  reddo.  Rj. 
žutiti  l/o,  Činiti  žutim,  činiti  da  bude  žuto.  v.  pf. 
bIož.  o-žiltiti,  po-,  za-.  —  Žutilira,  trava,  kojom  žene 
žute  pletivo  i  vunicu.  Rj.  I(i2a.  »Ja  bi  tebe  Tjepo 
darovao,  žutio  bih  noge  do  koljena,  zlatnio  bib  krila 
do  ramena«.   Kad  je  aoko  gospodara  Ouo  . . .  UNpj. 

žilfjoljf  m.  cvijet,  carffophtfUonj  tulipa.  Stnlli.  vidi 
tulipan,  isp.  žutelji.  —  za  nafti.  iap.  brzelj. 

žfkfjenira,  /'.  —  1)  trava,  cic)torium.  »Stnlli.  vidi 
žudanica,  *  8yn.  ondje.  —  2)  žutjenica  velika,  trava, 
lathymiris  —  Žutjenica  mala,  trava,  carthamus.  Stulli. 

idtJeBir*ar,  m.  qui  cichorium  plantatj  colit  vel 
vendit.  Stulli.  koji  žutjenicu  1  sadi,  radi  ili  prodaje. 

lAtJeti,  ždtim,  v.  impf.  —  1)  gelb  verdetu  fio 
fiavits.  Rj.  postizati  ini.  v.  pf.  lilož.  po-žutieti,  u-, 
tA-;  dem.  za-žutnuti.  —  Poslije  preobraženja  kažu  da 
se  i  na  zemlji  sve  preobrazi  i  gora  n.  p.  počne  žu- 
^eti.  Rj.  57ia.  Docuije,  kukuruzne  (tijtve)  počnu  da 
0e  telene,  a  žitne  da  plave,  tla  rnde.  da  žutS.  Zim. 
330.  —  2)  sa  se,  refleks,  žiitjeti  se,  žutim  so,  gelb  aius- 
sdien^  ftavutn  eme  a'ipectu.  Rj.  žuti  se,  na  četnu  je  što 
žuto,  sto  se  pokazuje  žuio,  sto  se  ^'a  od  žutine.  — 
Hoko  »Jedi  na  Solunu  gradu,  žute  m?*  se  noge  do  ko- 
ljena. Herc.  191.  Po  gdjekojim  mjestima  o  božicu  žute 
se  naranče  na  drvetima,  crvene  se  ruže  po  vrtovima. 
Kov.  33. 

žftti|J&k,  žutnjAka,  m.  stabar,  cgperum  indicum. 
Stulli.  drvo. 

žAto^ak,  žiitoćka,  m.  (u  Grblju)  ime  ovnn.  Rj.  — 
sa  postanje  isp,  žuioka. 


\  ždtSkn  (žhtnoka?),  /*.  ime  ovci.  Rj.  iap.  Žutoćak. 
;  protiv  žnto-oka  i.tp.  ćilloka. 

žutdkljiin,  adj.  cf^jus  rostrum  est  fiavum,  Stulli. 
žutij-kljuu,  žuta  kljuna;  gelbschuabelia.  isp.  tako  sloz. 
riječi:  batokljuu,  debelokljun,  tvrdokljun.  —  Ne  ČeA 
zar  i  ti  pustiti  da  istrčava  ždrebe  pred  kobilu;  da  nam 
sude  ovi  :utokljuni?  Zloa.  83. 

žuCdklJunne,  Žuirikljunea,  m.  Stulli.  koji  je  iuto- 
kljun,  za  obličje  iitp.  tnstokljunac. 

ŽAtokoni,  f.  (u  C.  G.)  drvo,  koje  ragja  grozdiće, 
kojijch  su  zrna  kao  Senica,  crvena  i  kinelu.  U  Krivo- 
^ijama  se  drvetoro,  koje  se  ovako  zove,  boji  kao  ru- 
jevinoni.  Rj.  žuto-kora.  berberis  vnlgarts  L.  Rj.^ 

ždtost,  žiStosti,  f.  Stnlli.  osobina  onoga  kto  je  žuto. 
vidi  žutina. 

iut&voljka,  f.  d«;  Goldatnmer,  đcr  Gelbling,  embe- 
riza  cUrinella  Linn.  Rj.  gen.  pl.  žutovoljaka.  Obi. 
20.  žuto-voljkft  r=  ptica  žute  volje),  vidi  žntarica  1. 

žntu|(,  m.  žut  krmak,  u  Hrv.  isp.  bjelug. 

ži'ltiig:tt«  /'.  —  1)  žuta  krmača,  u  Hrc.  vidi  2  žnja 
isp.  bjelugii.  —  2)  nemoć,  morbus  arquatus.  StuUi. 
vidi  žu6Lnica  2,  žutica  1. 

žfltulJA,  /'.  žuta  zemlja.  J.  Bogdanovič. 

žiivjknco,  žuvftnca  (žuvilncetii),  n.  der  Doiter  (im 
Ki),  viteUus  (ovi),  cf.  žujce,  žumaneei  žuinanac,  žu- 
manjak, žutacw  Rj.  žuto  u  jaju.  —  žamance,  i  sa  y 
mjesto  m:  žuvance.  Osn.  345. 

žvak.  m.  pošten  je  on  čoek,  dao  bi  ti  žvak  iz  usta. 
J.  Bogdanovič.  sto  se  u  ustima  žvače. 

žvAkaliea,  /".  pripovijeda  se,  da  su  uekaki  Turci 
zlikovci,  poftto  ih  ljudi  počaste,  iskali  jo§  da  im  plate 
i  žvnkfilicu,  t.  j.  &to  su  se  trudili  i  žvatali.  1  ssd  još 
ko  kojeitii  ižte  mnogo,  reče  mu  se:  joS  da  ti  platim 
žvakalicu.  ef.  ozubina,  odrina.  Rj.  —  od  glagola 
žvakati. 

žvitkunje,  n.  vidi  žvalaojc.  Rj. 

žvtikati,  žvačem,  (osobito  u  Srijemu)  vidi  žvataii. 
Rj.  praes.  je  pogrješno  štampan  žvSčem;  ali  od  Žva- 
kati tfNa  1  StuUi:  žvi&ćem,  i  drukčije  ne  može  biti^ 
V.  pf.  slož.  samo  su  od  žvatati. 

žvftiav,  adj.  kad  se  koga  u  uglovima  nakraj  uaana 
kao  ojede.  Gdjekoji  govore,  da  takove  ljude  pjavoli 
u  snu  uzdajn  ili  znčeviljuju.  Rj.  kao  da  mu  je  ono 
od  žcidti. 

žrftlp,  žvflltl,  f.  pl.  —  1)  das  Gebiss  am  Zuume, 
orea,  cf.  gjfcm.  Rj.  ono  gvozgje  na  uzdi  što  stoji  konju 
u  zubima  i  oko  usta.  —  Nemojte  biti  kao  konj,  kao 
ina/.ga  bez  razuma,  kojima  uzdom  i  žcalama  valja 
obuzdati  gubicu.  Ps.  32,  iK  Metnučn  li  žvale  u  Če- 
ljusti. Jezek.  38,  4.  —  2)  (u  Boci)  rtdt  ustA,  Čeljusti: 
te  punu  ožicu  vruČega  variva  u  zoale.  Rj.  vidi  i  žva- 
lice,  Žvalo  1 ;  grotlo  1. 

JtTftloni'n,  n.  (u  C'mm.)  vidi  Žvaoce.  Rj.  dem.  od 
žvalo.  —  takva  dem,  vidi  kod  barence. 

ivAIiee,  f.  pl.  {u  C.  G,)  vidi  usta.  cf.  žvale  2.  Kj. 
nastavkom  je  ovo  dem.  od  Žvale,  vidi  i  žvalo  1,  če- 
ljusti. —  ljuto  piste  gjeca  po  nahiji,  jer  su  Turakoj 
sili  M  žvalice.  Npj.  5,  471. 

ŽV&Uti.  lim,  v.  impf.  (u  Slav.)  zdumen,  eigentl.  das 
Gebiss  (dem  Pfcrde)  anlegen,  frenare,  propr.  oream 
ori  (€qui}  inserere^  cf.  zauždavali:  hajde  žvali  (konje). 
Rj.  žialiti  konja,  upravo:  metati  mu  žvale  u  usta. 
vidi  viličiti,  začcviljivati  2.  isp.  i  uzdati,  r.  pf.  sloš, 
zl^-žvaliti.  —  Pa  on  sedla  konja  ^renoga,  uzdom 
žvalit  gjingjiri  mu  zveče.  HNpj.  2,  183. 

žtAIo.  «.  (u  U.  G.).  Rj.  dem.  žvalence,  žvaoce. 
žvalo  (glagol  sada  nije  u  običaju,  a  bio  je  'CBATH. 
Osn.  123.  isp.  Prascu  daj  žvati^  a  nemoj  mu  svojte 
iskati.  DPosl.  90),  t.j.  ono  čim  se  žpaće.  riječi  s  takim 
nast.  kod  bučknlo.  —  1)  n.  p.  vučje  žvalo,  der  Rachen, 
fauces.  Rj.  vidi  žvale  2,  Žvalice;  čeljusti,  usta,  — 
Vazde  zjaAe  nemila  aždaja,  i  široka  zvala  rastvarato, 
da  bi  tobe  kako  progutala.  Npj.  5,  448.  ~  2)  der 


I 

I 

I 
I 


I 


I 


žTaljeiOft 


878  — 


žrrkDO 


JSngpasfi,  faueeSf  cf.  Ždrijelo,  kUnac  Bj.  t  syn.  hod 
J.drijelo. 

£r&ljenje,  «.  doft  Z(iu$nen,  frcnatio.  Rj.  rerhal. 
od  ivnliti.  rudvja  kojom  tko  ivali  n,  p.  konja. 

ŽTftuee.  n.  dem,  od  zvalo.  Rj.  žval-ce,  s  promjenom 

glasu  1  na  krnju  sloga  na  o:  žvaoce.  taka  dem.  kod 
arioce.  vidi  žvaleuce. 

i\'štalao ,  žv&tiioca,  m.  qui  munđit.  StuUi.  koji 
ivače. 

žvAtalien,  f.  quae  mandit.  Stutli.  koja  htaie. 

ŽT^tanjef  ft.  daa  Kanen,  manduettiio.  Rj.  verhai. 
od  žvatati.  radnja  kojotu  tko  ivačc.  vidi  žvakanje,  rf«?«. 
žvatukanje. 

ŽvAtati,  žvućeui,  v.  ivipf.  kauen^  inando.  Kj.  vidi 
žrakati,  zubali  1.  dem.  ^.vutukati.  r.  pf.  $lož.  pro- 
žriltati,  raža-,  »a-.  —  Turci  zlikovci  iskali  jo5  da  im 
plate  i  žvakalicu,  t.  j.  Mo  su  8e  trudili  i  čvUtdi.  Rj. 
155a.  (."ibiii^ke  n.  p.  popili  što  .  .  .  kao  da  bi  bilo  Što 
tvrdo  i  oblo  pa  da  se  u  jedan  put  proguta  ne  sva- 
ćudi,  Rj.  431b.  Djede  mi  ga  davati  ^  dokle  mogah 


zvatati.  {Kurjio  vo  ?.en1  kad  je  od  pladi  pao.  a  ona 
mu  onda  stala  davali  kukolj  da  jede).  Poal.  16.  Kuo 
da  tufj'^im  unttma  čva6e.  (Kad  ko  polako  jede).  131. 
hvatahu  jesike  svoje  od  bola.  Otkriv,  lt>,  10.  su  se, 
pttss.:  Trava,  koja  se  u  omjmi  zemljama  švaćej  kao  u 
nas  duvan  bio  se  puSi.  Danica  2,  134. 

Žvatfikunjo,  «.  StuUi.  dem.  od  žvalanje. 

žvatAkuti,  žviimoem,  r.  impf.  pedetentim  edere^ 
mandncare.  8tu11i.  deni.  od  hvatati.  9ve  pomalo^  sve 
polako  zeaiati. 

jtvdkno,  ri.  vidi  žvrkno.  Bj.  —  tamno:  ivokno  i 
žvrkno.  Osd.  \M. 

Žvtki  in.  —  1)  das  Hadchen  un  dcn  Spomrti^ 
rotula  calcariuin.  Kj.  ktio  mali  koi<tč  na  oftimgunui, 
sto  zuji  crtcU  se.  —  2)  cf\  radiš  1.  Bj.  vidi  zvrćak, 
i  zujaĆA,  i  sf/n.  ondje,  —  zvrka,  svrćak  .  .  .  mjesto 
z  dulazi  i  i:  zvrk.  Korijeni  59. 

žvrkno,  n.  (im  Sdierse)  podičiš  fissura.  Uj.  vidi 
žvokno.  pukotina  na  ead*\jici  ismegjn  guzovtt  (kaše 
se  u  šali). 


P«l»RiVCI  m\S\U  OPAŽENrH  POC!R.IE?iAKA  I  DODAri. 


i.  Jošte  u  preom  stesku. 


Stnnji 


Trsta 


14b  ao!  —  1)  u  dva  prva  prmjera  (is  Npj.  %  571 ; 

3,  6()G)  uzvik  znaci  radost. 
16r  ozqo  21   Kr*6ioi  popravi  Knćum 
67r  blA^i^aJnK'kT  popr.  blik^iijnicki 
70a  blankn  .  .  ,  iftp.  Aljevak. 
74a  ozgo  32  lotnija  popr.  loncija 
90r     „       8  C^rao  popr.  Cint'o 
lD9a     „      40  gjeverina  popr.  gjeverima 
HWb  ozdo  19  7ji  pf.  isp.  pri-hržati.  popr.  v.  pf.  bIož. 

u-brzati. 
UOb     ^       21)  i  svirala,  popr.  i  svirale. 
1171>     „       5  Vaca  sin  popr.  VaAJi  ain 
12(>a  burma  .  .  .  2}  dodaj  vidi  .^ajiov. 
14()b  ozdo  20  zalandž.ak  jjopr.  aalandžak 
140b     ^       21  culja  p(y>r.  culjka 
158a     ^       8  žena  ćeSljarica.  popr,  žena  ćeSljareva. 
2iyb  oztfo  18  biće  v.  pf.  popr.  biOe  i  v.  pf, 
220b  ozdo  15  Cetinjska  gjevojka  popr.  Cetinjka  gje- 

Tojka 
361b  ^riihnfi  ...  4)  . .  .v.  pf.  slož.  u-gruhali. 
371a  hiipsifi  .  .  .  v.  pf.  slo^.  po-hapfliti,  dodaj  u-. 
375b  iza  rijeci  liiljudnr  metni  blljti<!arkii,  f.  banka' 
o<I   hiljadu   n.  p.   forinti,  kruna,  i  t  d.  a 
bauLJi.  1*.  Leber. 
375b  blljndili  se,  dodaj  v.  pf.  aloŽ.  u-hiljadili  se. 
396b  ijedck  popr.  ijedak 
4ll5b  ozgo  2  pojuriti,  dodaj  prejariti, 
514b  karakter  .  .  .  Kolarova  karaktera  popr.   Kola- 
rova karaktera 


Struna 


vrsi  A 


556a  ozdo  I  Npr.  popr,  Npj. 

587b     ,     33  značenje  dmlaje  popr.  značenja  dodaje 
59Gb  kii^a  .  .  .  iza  riječi  straćara  dod<ij  talpara 
61Gb  la&liti,  v-  pf.  bIož.  na-hižtili,  u-,  popr.  iz-laštiti, 

na-  (se). 
fi41b  oeđo  9  koji  Ijekove  prav!  popr.  lijekove  pravi 
676a  mctrrlKuaJe,  gradnja  popr.  radnja 
tiSGa  mliiriti  .  .  .  v.  pf.  slož.  dodc^j  umlaviti. 
7()lb  ozdu  7  dodiij  v.  pf.  siož.  uraokriti  se. 
724a  oAboJ  popr.  nAboj,  n/tbnja 
748b  nam^enti,  ni^meOem  popr.  n&mecain 
775a  ozdo  17  wettreilen.  popr.  \vetteifern. 
835a  osffo  12  oblačaj  popr.  oblažaj 
842b  iza  r\}cći  obrijott  se  dofittj  obrisac,  obrinilčaf 

m.  u  BJev.  Hrv.  ono  o  Sto   so   tko  obri&e. 

tmli  otarak,  i  »yn.  ondje. 
849a  o5oviua,  f.  —  I)  dus  vaterliche  , .  .  2)  ono 

mjesto  gdje  ac  tko  rodio,  vidi  ba«itina  1,  i 

sifH.  on^e.  Tek  da  mi  ae  dvora  .  .  . 
854a  &dandst,  odanosti  popr.  odAn5st,  odđuosti 
874a  odviifOintl  .  .  .   innće   se   taj   glagol    ne   nalazi. 

popr.  V.  impf.  vuj;:niiti. 
^12a  opterc^*avati . . .  r.  impf.  proftti  teretiti. 
947a  ovetAati,  kao  prost  db  nalazi  ae.  popr.  v.  impf. 

vetSati 
95'2a  hQ£kauje  popr.  biUkauje 
^b^ib   iza  rijeci  Jalovan  dodaj  Jalorae  popr,   pred 

rijeć  jaloviiii  metni  nje(^  Jaloruč 


a.  U  drugom  svesku. 


lb  ozdo  20  pabirći  po  žetvi.  popr.  niti  pabirči   po 

ietvi 
5a  palidrvee  .  .  .  žigica,  dodaj  žižica. 
22ii  izu  rijeci  pecati  metni  riječ  D4^eenje«  n.  verb. 
od  petiti,  radnja  kojom  tko  peti:  Od  moga 
pe<*^nja,    t-  j.  otkako  ja   petim.   Iv.   vit. 
Trnaki.  vidi  pamdenje, 
29a  iza  riječi  petina  metni  rijei  p^Stltf,  petim«  t>. 
impf.  vidi  pamtiti,  u  baniji.  Iv.  viu  Troski. 
V.  pf,  slož.  8-peliti,  u-,  pri-  (be). 
39a  pjosma ...  cf.  pjeama.  popr.  cf.  pjeaua. 
44a  ozdo  19  više  plav  nego  smegj.  dod^  Sovj.  76. 
B3a    „      8  podgori  koga.  popr.  podgovori  koga 
BGft  podlih  adj.  Hj.  popr.  u. 
72a  posmljevanjo  popr.  podsmijeranje 
101a  poninrnnje«  n.  pomazanje  popr.  pomazanje 
llOa  poodmael,  poodmakem  popr.  poodmakncm 
lltib  ozgo  10  (t.  j.  na  nj),  popr.  [U  j.  nalik  na  nj) 
IGOa  pftzdj,  p&zoja  popr.  pAzoJ,  p6zoja 
161b  ozgo  14  ožiljak,  dod^j  zaraat. 
17Ub  iza  riječi  prebirati  uvietni  probirljiv,  adj.  koji 
rado  prebira,  d.  p.  u  jelu:  »ovo  dijete  nije 


prt^irljivo,  jede  svako  jelo.«  waIUerisch. 
V  Kaci,  n  Kjelovarakoj  županiji.  Marija 
Brozovka.  isp.  prebirać. 

172a  pr^^^asDost,  prt'caanosti  popr.  preeAsnostt  pre- 
ćilanoati 

173a  prAdiinost,  predanosti  popr.  pred&nost,  pre- 
dfiuoHti 

202b  3.  prevariti  .  . .  v.  impf.  prevariti,  popr.  pre- 
vari vati. 

242a  ozdo  19  žena  iz  prnjavora,  popr.   Sto  pripada 

prnjavoru. 
279a  ptica  ...    iza    bukač   doduj   bukavac ...   iza 

noj  izostavljena  su  slučt^jno  dalja  imena 

pticama  pa  se  nalaze  kod  tlea. 
302a  raskapetanlti,  raskapetanim,  v.  pf.  dodaj  Rad 

ti,  9G.  nema  u  Vuka. 
311a  oedo  32  verzelieren  popr.  verzehren 
324u  O0go  21    glagol   se   ne   nalazi   u   drugoj ačij em 

obličju,  popr.  isp.  ugaćiti  se. 
33Ga  ozdo  12  dnikr'ije  se  glagol  ovaj  ne  nalazi,  popr. 

v.  impf.  vodoiti. 


Poprnrel 


-  880  — 


Popravci 


strana  vraU 

344b  ozgo  3  baudar  popr.  baiidAr,  i  onda  umctni  po 

redu  alfahetskom  joH  imena  ribama  crno- 

guz,    craorep,    (frjteć,    jegulja,    kućica    3, 

svoja,   Sirun,   tabinja,    ustavica,    Kvjezdar, 

daiobrov,  zlotrbica,  zubatac. 
494a  ozgo  35  B<5uliati  se  popr.  ^L'uhati  se 
447b  «fl  riječi  sudi  metni  riječ  sp6ti(i.  spetiin,  v. 

pf.  viai  opaziti,  trnkrnehnien.  >Nije»am  ffa 

spetio  megju  »ilnom  Hvjetinum.«  u  baniji. 

Iv.  vit.  Truaki.   riđi  i  Hpazili,   i  8yn.  kod 

opaziti.  V.  ivtf  f.  pclili. 
449a  RpMjAsnjost,  8poljai<nj68ti  popr.  S|NiljAšiijusl« 

spoTjAžnjosti 
467b  staroŽAr  .  . .  veiidit.  dodaj  StulH. 
517b  sviidu^nji  .  .  .  vidi  avukadaAtiji.  popr.  amku- 

daSnji. 
5l8a  Mijtov  .  . .  Mad£.  snjto  popr.  sajlo 
533a  hkrvbctnljka  .  .  .  dodaj  zvrOoka 
537b  špitalj.  DOfloconium  popr.  ooaocomium 
53Db  htilAc,  itilca  dodaj  i  daoca 
613b  uboilicA  ...   §to  «e  8  njim  bode  popr.  Sto  se 

Qjim  bode 
624a  oedo  27  a  Takovom   pritisne  potovo  i  Požešku 

popr.  H  Jakovom  . .  .  Požešku 
624b  osgo  18  udailtl  ižoiitari  ćitm^n  ohh  altncu. 
626a     „      20  OakMrima  popr.  ^ak^iroma 
663b  uslagii,  f.  Kj.  popr.  K. 
668b  aui.seblcc  (u  drijemu),   u/^muce  vidi  zaaopce. 

Rj.  popr.  uznscbico  (n  drijemu  t  vidi  uza- 


Straoa         vrata 

sopce.  lij.  vidi  i  ZASopce,  i  Sffn.  frod  uza- 
ni anoe. 

€68b  IJU  riječi  iiuiNebIcc  metni  iizusdpeS,  vidi  zr- 
aopce.  Uj.  i  ovamo  idu  primjeri  k<iji  tu 
kod  uzanebico. 

712a  osgo  13  i  ve  jedu.  popr.  i  ve.  jedn. 

712a  VieCHtUft  . .  .  gla«  u  popr.  glas  n 

728a  osgo  28  DP.  doduj  321*.. 

732a  ozdo  25  kaniljef^jik  popr.  uandjc^^k 

73i»b  voSćc  .  .  .  »OCTI  popr.  .XKOCTl 

75:>b  ozdo  1  u.^l^BMfi  popr.  KllMJllfi 

TfjVa  orgo  13  Vuletit*  popr.  Vuleta 

779ii  Znjecar . . .  dodaj  ili  je  ZaiAiar,  i/.giibivM  se  u- 
naa  nosni  j^las  po  8voj»tvu  na.^e^a  jezika? 

7!)5a  pred  rijei:  zamoniv  preneMJ  sa  7d5b  rijer  samor 

801a  ozgo  26  Mitar  zapada  popr.  napade 

835b     n     39  na  i'ovjeka  pniva.  popr.  pravu  zdrava. 

840b  iza  riječi  z|pirnti  vuini  rijer  zgAravloa,  /'.  m<il 
di  gola,  fnucium  inftnmmatio.  i?tiilii,  go- 
vori se  u  baniji.  P.  Leber.  gdjekomc  grlo 
kao  zgara,  kad  pije  kiselo  vino;  das  Sod' 
hrennen.  i  u  .^tileka  imu:  isw\  (dobije 
žgaravicu;  Sodbrennen)  sgaravica. 

849«  zini^ojirnjonf . . .  zmaj-ogjeni  popr.  zmaj-ognjeni 

851b  oedo  13  izhriM  Rj. 

859a  Evrcntl  popr.  zvTcati 

864ft  ftdrknatl  .  .  .  mjesto  ?.drijetL  popr.  mjesto  pro- 
ždrijeti. 


U  ovom  ^jel^niku  rijbčT,  brojei^i  po  redu  štampano  slovima  krupnima,  ima  svega  52.279.    Od   njih  nema 

11.341  u  drugom  izdanju  Vukova  rječnika. 


IMK\  V  GOSPODE  PREMMEKANATA. 


Austriju.  Beč.  c.  kr.  sudski  zem.  Bavjetnik  kod 
general,  drž.  odvjetnižtva  dr.  Ante  Uuglielmi.  »tud. 
phil.  Petar  Skok. 

Unsnn  I  llcrconcovinn.  Donja  Tuzlu.  c.  i  kr.  ka- 
petan i  onižn.  krilni  zapovjednik  M.  (ijiiran.  Okružni 
sud.  f>dvjetn.  perovo^ft  Iv.  K.  Oatoji<^.  predaj  ed.  okr. 
Huda  Lav.  Vrag^ovid.  Jajce,  uprav.  Škole  Job.  (ilu^^e- 
vi<5.  Klobuk  (Ljubuški),  žup.  U.  fra  Ljub.  t'ipmau 
Brkić.  Kosarac.  oticijul  i  uprav.  i«poBUive  Dom.  Ko- 
vai^ević.  na(5elDik  I-^a  eff,  Safti«?.  Mostnr.  Velika  g;i- 
miiAHija.  Prijedor,  sud.  prisiav  Jul.  Cukac.  PeUr 
Vrbftii.  Sarujevo.  u?,  i^imn.  dr.  T.  Alaupovii5.  dir. 
gimii.  AI.  Bcdjuni(*.  prof.  M.  t'ai(*.  utf.  pmn.  Jos. 
Dtijmuži«?.  kan.  Sti.  pl.  Hadrovid.  nadbisk,  tajnik  T. 
Ipre.  katehet  Iv.  Jablanovi^'.  u<.^  pimo.  Pl.  Kantoci. 
iMvod  Ki^eri  Božje  Ljubavi  (3).  prof.  ttil.  Kr.  Kranj(>e- 
vi*'*.  uC,  Kiimi.  Tv.  Mihi(;.  Nadbihk.  bt>jiro«L  tteuiiuar 
(2).  dir.  l)ftv.  Nemanić.  kan.  Vicko  Paluiiko.  kat. 
Malej  Pezer.  prof.  Jos.  Pravdit?.  uć.  jrimn.  V.  Rutsner. 
sen.  prcdsj.  vrh.  suda  Ad.  8hek.  arhibiskup  dr.  Jos. 
Stadler.  kan.  dr.  Iv.  ^arić.  SerijaUiika  Budaćka  ^kola. 
kod  uredništva  Nade  Heruiau  Tausk.  Velika  jrirnna- 
šija.  prof.  J.  ŽuidarMiT-.  Travnik,  llavuateljstvo  uadbiuk. 
seminara  (5).  Ravnateljstvo  trg^ova^ke  dkole. 

Ccskn.  Prag.  .Tuuko  pl.   \Vodwarka. 

Ditiroarija.  Arbanasi,  c.  kr.  čteđiSa  Iv.  Babić.  uC. 
Tad.  Dujmovl^.^  uć.  Aiij*.  Grgi(^.  Ir^r.  i  poajed.  Ij.  P. 
Relja.  žup.  D.  .S.  Tori(?.  /fwJ?/a.  Franciskanski  ^«amo- 
slau  Uznesenje,  lienkorac.  dekan  D.  Bozo  Carlov. 
Brać  Novu  Selo.  pod;^>upuik  D.  .St.  Kolumbić.  ponjed. 
Stan.  Vrealovit^.  Brač  Povija.  Nik.  Ostojić.  podžup. 
pop  Iv.  PaviĆič.  uC.  ^L  Vr»alovi^.  Brač  Selca.  Tomu 
mlagi  DidoIi<^.  bra^a  DidoH<;i.  žup.  D.  M.  Mar>;etio. 
Opriua  Sela^ka.  DinjiAka.  duAobriž.  D.  J^vro  Fabi- 
janić.  Drniš,  pisar  Nik,  Adži(5.  sud.  pristav  Roko  Htoja- 
aov.  sud.  kauueljst  Kosto  Vrankovi(?.  Dubrovnik,  od- 
vjeU  dr.  Melko  Cingrija.  voj.  kurat  Fr.  Dauko.  kandi- 
dat odvjet.  dr.  Ivo  de  Giulli.  predaj,  okruž.  suda  A. 
Degl'  Iveliio.  biskup,  tajnik  U.  Iv.  Fabria.  kat.  D. 
Mibo  Fahris.  A.  Stijepo  Franasovi(5.  Franciakauski 
rtanioBtan  hv.  Franciska.  Knjižnica  kot  u<^itelJ8ka. 
Knjižniea  preparandijaka.  gr.  uć.  Toma  Krile,  kat, 
D.  A.  MamoU.  biakup  dr.  Jos.  Marcelid.  prof.  dr. 
Mil.  Medini,  uč.  Pet-  Kadi(?.  prof.  Vicko  Smrkinid. 
prof.  U.  M.  Topi(5.  Grab.  žup.  O.  Jak.  Bartujovid 
Jel.šu'IIvar.  Pucka  muSka  ućionica.  lijeć.  dr.  I.  Stam- 
buk.  Jtsenice.  žup.  Fr.  IvaniŠevi<5.  Kartel' štafilić. 
posjed.  Pavao  Ergovao.  Kaštel- Si^ćt^rac.  Općina.  A*i- 
stanje.  sud.  pristav  A  Kaldk*.  Knin.  and.  pristav  dr. 
Kik.  Barić.  sud.  pristav  .^im.  pl.  Orazio.  Korčida- 
Blato.  duSobriž.  D.  Vicko  Rndeckv.  Kotar.  prof.  dr. 
Jos.  Aranza.  prof.  Hcef.  Midžor.  Samostan  franelakan- 
ski  sv.  Klare.  Krapanj.  Samostan  frauci»kan»ki  av. 
Križa.  Metkoviči.  nrivat  Petair  Uo&njak.  ^^eresišće. 
lijeć.  dr.  Kristiu  Krstulović.  du&obriž.  D.  Niko  Mi- 
lićević.   žup.    D.   Pet.   Zlatar.   Novalja.   žup.    D.   A. 


I  Bonifaćić.  uč.  Ferd.   Karabaić.  Nova  Sela,  kapelan 

,  D.  Pet.  Car,  Pa</.  tr^.  Fr.  Budak.  sveć.  D.  Pet.  Ru- 

j  mora.    Promina-Okluj.  žup.  fra   Krsto  Maretić.  Bab. 

,  Franciakauski  samostan  sv.  Beruardinft  (u  Kamporu). 
nć.  T.  Galzigna.  uć.  Krsto  Marković.  Sivj.  Frauci- 
skanska  gimnasija  Frnticiskanski  mona«tir.  Franci- 
skanski  seminar.  U.  Iv.  Fvandić.  odvjet.  dr.  Iv.  Maro- 

I  vić.  lijeć.    dr.  L.  Mazzi.   Općina   Sinj.    Skradin,  sud. 

j  pristav  dr.  Ivo  Ucović    Sptjet.  prof.  Iv.  Benzon.  lijeć. 

I  dr.  Jur.  Buić.  dir.  musejaki  D.  Fr,  Bulić.  odvj.  dr.  Iv. 
Bulić.  (!,  kr.  biljež.  Lujo  Kargotić.  odvj.  dr.  Iv.  Majstro- 
vić.  prof-  Vido  Petritević.  odvjet.  dr.  Jos.  Smoalnka. 
UĆenićka  knjižnica  gimnasijska.  Ućiieljska  knjižnica 
gimua*>ijak.'i.  Dćitcijska  knjižuicji  realska.  Uredni^rvo 
Gospine  Krunice.  Šibenik.  lektor  bogosl.  O.  Mate 
Kardum.  odvjet.  dr.  Ivo  Krstelj.  Troijit.  sud.  pristav 
Rem.  Bućić.  Ugljane.  Žup.  pomoć,  fra  Marko  Balić. 
Vrljika.  sud.  pristav  Iv.  Vranković.  Zadar.  sud.  ofi- 
cijal  kod  priziv,  sudišta  Jos.  Alfirević.  urednik  Nar. 
Lista  Jur.  Binnkini.  Biblioteka  bogosl.  seminara.  Bi- 
blioteka c.  kr.  nanijeaniAtva.  Biblioteka  Hrvat,  gimna- 
sije.  sud.  pristav  kod  priziv,  sudišta  8t.  Buzolić.  raĆ. 
financ.  pomoćnik  Ivo  Casoliui.  C.  kr.  gornja  gimna- 
sija (Talijauska).  Franciskanski  samostan  sv.  Fran- 
ciska.  savj.  priz,  sudišta  Eui.  Friedl.  nadzornik  Huanc, 
straže  Iv.  Galzinja.  iinaoc.  koncepist  dr.  Fr.  Gospod- 
netić.  sud.  ofieijal  Vinko  Ivaćić.  namjesn.  savj.  C'. 
Iveković.  kat.  U.  A.  Japić.  prof.  dr.  L.  Jelić.  ured- 
nik Smotre  Dalmatinske  Pet.  Kasandrić.  prof.  dr.  A. 
Katalinić.  Rih.  Jerctov  KutaliniĆ.  suradnik  Nar.  LL^ta 
Viuko  Kisić.  urof.  Ant.  Kriletić.  prof.  Marcel  KuSar. 
financ.  navj.  Pav.  Ljubićić.  uć.  preparaud.  N.  Ljubi- 
drag.  sud.  tajnik  kod  zem.  suda  Dav.  Mandolfo.  sud. 
tajnik  kod  zem.  »uda  M.  Maroli.  Matica  Dalmatin- 
ska, sud.  pristav  kod  priz.  sndiflta  dr.  Eug.  pl.  Meiobs- 
ner,  aud.  />em.  savjet.  Hcnrik  Milanović.  prof  D.  A. 
Nekić.  sud.  tajnik  kod  priK.  sudišta  Mibo  (Jbuljcn. 
porezni  pristav  kod  financ.  nad/orniStva  Ante  Petroni. 
prof.  1).  Roko  Poćina.  Pokrajinsko  školsko  vijeile. 
Prizivno  sudiMe  Dalmatinsko,  sveć.  D.  Viče  PuliSić. 
tinane.  perov.  vježbauik  Bogoliub  Raflaelli.  pokraj, 
savj.  Lnigi  H.alvi.  uć.  preparand.lv.  f^oljnu.  sud.  kance- 
list  kod  priz.  sudiAta  Ivo  Tadić.  odvj.  dr.  I.  Wo!fr. 
pokrajinski  §kol.  nadzornik  Mil.  Zavadlal.  koL  Skol. 
uadzomik  Mibo  Zglav. 

(jalicijii.  Lavoc.  prof.  Roman  Zawilinski. 
(iorirko.  Gorka,  bogoslov  Mate  KureliĆ.  sud.  savj. 
Jos.  Milovćić.   0.  kr.  ućiteljska  Škola.  Tohnin.  c.  kr. 
ofieijal  Aug.  Berlot.  kot.  sudac  Matko  Primožić. 

Urvalskn  i   Slavonija.    Bakar.   Kr.  naut.   škola. 
B^a,  žup.  Juro  Cvek.   Bistra,  uć.  V,  Oster.   Bišku- 

pac.  Žup.  T.  FuĆkan.  Bjelovar,  uć.  Drag.  Klobućar. 
Realna  gimnasija.  odvjet.  dr.  M.  Strižić.  Bo9hjaei. 
odvjet.  Lj,  Poljak.  Brdovac.  žup,  M.  Peoić.  vlast 
barott  Vlad.  Vranyczany-Dobrinović.  Bregi  (kod  Ko' 

privnice).  žup.  St  Strunjak.  Brod  na  Satti.  sud.  pristav 

56 


Prciinmornnfl 


PreniimeraHfl 


Rob.  Habijnnac.  Ćasma.  kap.  Viktor  LoaČarek.  CW 
cerje,  ?.up.  Fr.  Mntoii(^.  Deitinić.  kap.  Miit.  Mainkas. 
Doljani,  ufi.  Mile  Kotitrli*^.  Donja  Ki4peiua.  žup.  Kurio 
Belavii*.  Dratjamd.  knp  Mil.  8utlid.  I)ubrar.č.iik,  Aup. 
St.  Frnmit'.  6'(//.  kup.  Mih.  Lninot.  Glina.  kap.  Ed. 
RUek.  Oolubinjak.  iić.  Janko  Borova.  fiorja7ii.  žup. 
dr.  Jos.  Horvat  Gornja  Meka,  žup,  Fr.  Vugrinac. 
Gospić,  prof.  dr.  Jos.  MaruSić,  prof.  Andr.  Šmaloelj. 
Ućiteljftka  knji?.i('A  giinna«.  Gradac,  kap.  Zlatko  Ko- 
lander.  žup.  (ij.  ul.  Šimon(^i^.  GruneAiua.  >.iip.  MakH. 
Siiap.  Gredice.  vliiBi.  i  knjiž  Ljuba  Babi(*.  GTuhiš}w 
Polje,  kap.  Fr.  S:?u§Ji.  Guftćtropuc,  vel.  posj.  Liud. 
baroD  0?.egović.  Gjakovo.  prepoSt  Tiavro  Babit*.  kud. 
dr.  St.  Pet.  Babi(?.  monsiirnore  Milko  Cepeli(5.  kan. 
6.  OiŽinarević.  PoKliivarstvo  trjroviSla  Gjakova  ^5). 
bi»k»p  dr.  J.  .1.  Štrossmaver  (UO).  kan.  biskup  dr. 
Anj^j.  Vor^ak.  Gjdtkovitc.  kap.  M.  Markov,  frjur- 
qjccac.  kap.  Fcrd.  Kubović,  Hrasiinu.  žup.  A.  De- 
beljak. Iranac,  vlaai.  Božidar  pl.  Kukulje%'id.  žup. 
Mil.  Kućenjak.  Ivanivgrad.  Gradsko  pof^lavarstvu. 
Jtiksić.  žup.  Iv.  Klui^ia.  J*ixka,  žup.  Si.  pl.  Niemćić. 
odvjet.  Metel  Pefclii?.  Jelenje,  žup.  N.  Polii,^  Kalnik. 
žup.  L.  TurČii'.  Kitniia.  uč.  Ad.  Malićevi(*.  Karlovuc. 
domobr.  natporu^.  Slavo  8tancer.  Kasina,  žup.  N.  Me- 
dvedac.  A7anrtc  kod  Sutle.  irp.  i  posj.  Drt4r.  Broz. 
vcl.  posjed.  Jauko  Broz.  Knjižnica  t'ranciHkan&ka.  kot. 
živinar  Drag.  Pozaic'.  Knepinac.  žup.  Fr.  Gjur^iua. 
Komletinci.  žup.  Karlo  pl.  .SlruiMd.  Koprivnica,  pristav 
St,  Grej^orić.  kat.  dr.  Dom.  Giidek.  podžupao  u  in.  M. 
Ožegovi6  Kraljeritc  kod  >sutle.  kap.  Iv.  Koprivujak. 
žup.  Oicnjan  Pavli^ek.  Krapitui.  pravnik  Bogrdan 
Barbot.  posjed.  Ferd.  Fizir.  posjed,  i  perovod.  vježb. 
Oakar  Glasor.  blaftaj.  i  posj.  Fr.  KaleiSak.  odvjet.  pe- 
ruvogja  l>r.  Ed.  Krsnik.  odvj,  dr.  Jos.  Majceu.  Po- 
glavarstvo alob.  i  povlašd  trjroviSta  Krapiue.  posjed. 
St.  Rajković.  nai^emik  i  posj.  Vilibaldo  Slup^a.  posj. 
N.  Vni^;ovio.  žup.  St.  Vukoviuski.  biljež.  i  posj.  Atilan 
Zorko.  Krašići.  žup.  Ht.  Huzek.  Kraramto.  kitp.  M. 
Majhofer.  žup.  Ad.  Slepinuc.  Kri':evci.  prad.  Auinar 
Jure  Draži*?,  biskup  Julije  Drohobeoki.  žup.  Žiga 
Ferkić.  odvj.  Dr  O.  OMrli?.  pristav  dr.  Pet.  Sabuliti. 
blagaj,  Jofl.  Sokol.  Kuzminac.  žup.  Mih.  Kovači^'. 
LepogUiva,  žup.  St.  Hugjek.  Lipnik,  žup.  Jos.  Vj\- 
uović  Lndbreg.  žup.  Iv.  Đo<^kaj.  Ludina,  žup.  Iv. 
Habijan.  L^tkovu.  žup.  Ve<5.  Potofnjak.  Mad:<trevo. 
Žup.  N.  Milri<?.  Marija -Bistrica,  kap.  Mih.  Halužan. 
Žup.  Dl*.  Jur.  Žerjavid.  Martijanac.  žup.  Fr.  Slnneli. 
lilariinsku  Ves.  žup.  Martin  DokSa.  Miholac.  kap. 
8t.  Puvuuir.    "'  '/.  opat  i  žup.  Pav.  Miler.  kat. 

Manau  Gal  'c^-e.  kap.  Mile  Vučetić.  Našice 

O.Kapistran  inii.  ^\Kinac.  kap. Karlo  liorii'iĆ.  Nijemci. 
žup.  upravitelj  St.  DungjeroviiV  Opt^insko  potrlavaratvo 
(3).  Novak  (u  Slavoniji),  žup.  Jos.  Dorbolo.  A'oti"  Drori, 
uprav,  grofovskoga  dol>ra  Jnnko  Krivaćif^.  Nor.^kd, 
Narodna  Oitaonipa.  O/^u/iii.  žup.  Jos.  Broz. sud.  vije(!!nik 
A.  Starćevii^.  Odra.  Op(5.  pojrlavarstvo.  Oaijek.  prof. 
Vlad.  Dukat.  gr.  kapetan  Eug.  Gaver.  Kr.  velika 
gimnazija.  ui5.  pl.'  Glembayeva  Josipa,  liječ.  dr.  F. 
Gottscbalk.  proi  A.  Hladnik,  kat.  Drag.  Jakić,  prof. 
Zorislav  Kaufman.  odvj.  dr.  Vlad.  Kovačevih,  prof. 
Andr.  Martinović.  prof.  A.  Mati(5.  prof.  A.  Matkovii5. 
odvjet.  dr.  Drag.  Keuman.  r.  uč.  Bogdan  Penji<*.  ravna- 
teljica Marija  Pinterovi^?.  gvardijan  franeisfc.  O.  Firmo 
Pletikapid.  domobr.  natporu^.  Aurel  Schnapp.  prof. 
dr.  Ferd.  fc^iŽid.  Kr.  učiteljska  Škola.  prof.  Pet.  Va- 
IJHvac.  domobr.  natporuć.  Lujo  Varga.  prof.  i  kaL 
Fr.  Zelenka.  Otočac,  žup.  Jur.  Ibel.  kat.  Jos.  Poslek. 
biljež.  N.  $imatovi(5.  Pakrac,  uč.  Fr.  CenitS.  Petrinja. 
sud.  vjje<5uik  Drag.  Bell.  graditelj  Jlonif.  Oettolo.  zam). 
drž.  odvj.  F.  pl.  Domiuit?.  kat.  Pjiv.  Erdegati*?.  uĆ. 
Iiujo  Frankl.  u^.  Nik.  Frkovi(5.  prof  Jos.  Glaser.  lije(?. 
dr.  Juranovii*.  Gradska  knjižnicji.  TOenit^ka  i  učiteljska 
knjižDiua  gimnaa.  (2).  gr.  vijeiJ.  N.  Kos.  u^.  Iv.  Kova- 
čević.  proi.  M.  KovaĆevic'.  uprav,  vinogr.  Škole  Dušan 


I  p3.  Kraljeri(^.  inžintr  It.  MarjanoviĆ.  a£.  L.  MntagiĆ. 
!  kot.  sudac  0.  Poto<^nik.  po5t  ćin.  A.  Stilinovi<5.  grad.] 
!  tajnik  Guido  špigelski.  kat.  T.  Stahan.  Petrinjskn  f^te^' 
j  dionica,  u^.  Iv.  .Stromar.  prof.  Joso  Tamhina.  prof.  dr. 
,  Turić.  Popovac.  vlasL  grof  Lujo  Kulmer.  Potega,  prof. 
Jos.  Beuaković.  prof.  Dav.  Bo^anovid.  gjak  Jure^ 
Coli<^,  dir.  orfau  Igu.  Ilorat.  odvj.  dr.  Ed.  KirAuer. 
prof.  Ad.  Kondral.  prof.  Kob.  Kopritiski.  žup.  Teodor 
pl.  Kraljevi(^.  prof  Mak«.  Kuntarić.  gjak  Jure  Kiiiiniik.i 
gjak  Ij^on.  Lalif!^.  comniis-^air  penerale  r.  du  Congol 
Drag.  Lermnn.  ^'jak  Jak.  Mfiller.  gjak  Knjo  Novati 
prof!  Ernest  Paacher.  Samostau  franciskanski.  cjak 
St.  Stepinac.  gjak  Vikt  Skrami<5.  gjak  Gj.  l^poljarend. 
gjak  i^repel.  UćeuiiJka  knjižnica  u  orfanatrotiju.  Uči- 
teljska knjižnica  gimnas.  gjak  Radjvoj  \Valter.  nad- 
;  zornik  odmjere  umir.  Vil.  Žvborski.  Pregrada,  odvjet. 
dr.  Vlad.  KoV-ica.  Paike  kkole  u  mjestima  koja  sr  lovuj 
Alma^,  .Antunovac,  Bir.ovac,  Boloma(V,llo»ancT7Bre^ 
{kod  Koprivnicel,  Bfest,  Brezovica,  Brod  na  Savi»  Bro- 
gjannc,  Cajkovei,  Cepin,  Cut-erje.  Dalj,  Dobanovci, 
I  Donje  Pa/.ari^le,  Donji  Bogitfevci,  Dopsin,  l>režuicaT 
I  Erdut,  Farka5evci,  Gaiinci,  GeneralsKi  SloU  Golu- 
iTimci,  Gorjani,  Gornji  Kosinj,  OrnneMna,  Hatijanovac, 
Hercegovac,  Hreljin,  Hrženica,  Ivanovci,  Jnseuik,  Je- 
!  zerani,  Josipovac.  Karlobng,  Karlovac,  Kirin,  Kopriv- 
nica, Krnljevci,  Križ-polje,  Kui^auci,  Kuijevo,  l^eii!, 
I  Ladimirovci,  Lapovci,  Lipa,  Ljube^ćica,  Mudžarevo, 
I  Maiti<S,  MarkuSevac,  Martinei,  Nflbrgje,  Nikinci.  Nje- 
I  mačka  Relfala,  Ol^k,  Pćeli^  Perna,  PenUiTTlViri- 
1  jevci,  Ponikve,  rreknžje,  Reraete,  Reraetinnc,  Re^nik, 
Ruma,  Sarva^  Satnica,  Sesvete  ikod  Zagreba),  Sisak, 
Slunj,  Smrti**,  Stara  Gradiška,  Strizivojna,  Tenje,  To- 
maAanci,  Traat.  Trnava  (kotar  (ijakova^^kil,  Trnava 
(kotar  NovogradiJkii.  Tubalj,  Valpovo,  Velika,  Velika 
Gorica,  Veliikovci,  Vetovo,  Vidovac,  Viroviticji,  Vi- 
suće,  ViJkovci,  Vivodina,  Vtadisiavci,  Vrata,  Vućevci, 
Zagragje,  Zavrije,  Zlobin,  Županja.  Haninja.  ^.up.  Mil, 
FrŽi<:.  liemete.  žup.  Gust.  Lepnliić.  Jtetnetinac  žup, 
M.  Blflžcvac.  Jiesnik.  žup.  Iv.  Pugjak.  Jlijtka  ScnjakiK 
trgovac  R.  L.  Ba(5i(*.  odvj.  dr.  And.  Bjikartrit!.  Delimir 
Bakarćii^  direktor  petrolejske  tvornice  Mil.  ikirad. 
privat  .1.  Copaitich.  trg.  Atil  Dubravći(5.  vinolr^AO 
Marko  Frant^i"?.  trg.  Mih.  GilitS.  posjed.  Jos.  Gorup. 
Irg.  St.  Uaramija.  lijec.  dr.  Iv.  kiseljak,  kan.  i^  Žop, 
dr.  Iv.  Kukanit^  odvj.  dr.  Sacbs.  privat  Ant.  I^tert- 
]toin.  kapet.  Higiii  Pajkurii?.  kal.  Nik.  Poli^..  Sela  kod 
Sutle.  žup.  Gj.  Leskovar.  Sela  kod  Siska.  žup.  Gj. 
Grtner.  Smdki.  _i.^\]i,  JVlflt.  Pavi^j.  Sati.  Biskupski 
konvikat.  Biskupski  seminar,  kan.  Jos.  Ćmobral.  trg. 
Drag.  Didolii^.  prof.  Mih.  Ebrić.  kap.  Joa.  Fraaciskovid. 
prof.  Bozo  Ju&ić.  kan.  Ign.  Martinac,  biskup,  dr.  Anu 
Maurović.  prof.  Krslo  Pavleti<?.  prof.  Pav.  Rukavina. 
direktor  gimnas.  Jos.  Sarkoti(*.  duh.  P.  Smokvina, 
kan.  Jos.  ^inidarSit*.  Trgovačka  i  obrtniOka  komora.  | 
U(''oni(''ka  knjižnica  realne  gimnnsijo.  IJi^iteljaka  knjiž- 
nica iste  gimnazije,  pvof.  knt.  Iv.  Valiato.  kan.  Iv. 
Vidas.  kan.  Hoko  Vučić.  grad.  oaćelnik  K.  Zimpet- 
mun.  Seftvete  kod  Zagreba,  žup.  N.  Matico,  »f 
žtip.  dr.  M.  Megjimorac.  kot.  sudac  V.  Vragovi*?, 
Ojuragi  u-  Tmja.  žup.  St.  Horvat.  Sveti  Ilija.  Žup. 
A.  i^varić.  Sveti  Nikola  na  Zelini,  žup.  Zvonimir 
Galac.  Sveti  Petar  Orehorac.  žup.  A.  Veeeritf.  ^tiijtk, 
trg.  A.  Ba<?i(^.  prof.  Gj.  Grubor.  prof.  Mih.  Hercigonja. 
posjed.  Km.  Kantoci.  prof.  Raf.  Kario!i<?,  dir.  gimn. 
Fr.  Kresnik.  prof.  Iv.  Lenac.  trg.  Nik.  Mateljan.  kat. 
M.  Maru^ić.  Kavnatelj*^tvo  vi?e  djevoi.  škole.  uč.  gimn. 
M.  Suknić.  prof.  Iv.  Sirola.  kr.  nadceatar  F.  Turina. 
Ućenićka  knjižnica  gimn.  Učiteljska  knjižni^  -  :. 
prof.  dr.  S.  Vrbanćid.  Šandrot'ac,  žup.  Gj.  D.: 
jfiHtf.žup.  M.  Mileti(5.  .feiH«c.  kap  V.Gec.  y<i....,  .  wi/. 
Drag.  ^efer.  Tr.tat.  Snmo.sian  francjskanski.  TuJ\iifj^\ 
žup.  dr.  V.  Homotarii'*.  kap.  Jur.  Kolb.  l'arairfin* 
odvj.  dr.  M.  Rrever.  kal.  Val.  Cajnko.  dir.  pmn.  VI. 
Dolaoski.  kot.  pristav  dr.  grof  Leon  Erdody.  učiteljica 


i  - 1 


i