(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Biodiversity Heritage Library | Children's Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika"

This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project 
to make the world's books discoverable online. 

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject 
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books 
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover. 

Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the 
publisher to a library and finally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying. 

We also ask that you: 

+ Make non-commercial use of the file s We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrainfrom automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of 
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's Information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers 
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web 



at |http : //books . google . com/ 



RARIES • STANFORD UNIVERSITV LIBRARIES • STANFORD UNIVBR 



ITY LIBRARIES STANFORD UNIVERSITV LIBRARIES STANFORD 



lES . STANFORD UNIVERSITV LIBRARIES STANFORD [JN IVERSIP 



iRD UNIVERSITV LIBRARIES • STANFORD UNIVERSITV |_| 



IVERSITV LIBRARIES . STANFORD UNIVERSITV LIBR^IES 




RARIES STANFORD UNIVERSITV LIBRARIES STANtORD UNr 



ITV LIBRARIES STANFORD UNIVERSITV LIBRARIES STANFORD 



lES . STANFORD UNIVERSITV LIBRARIES • STANFORD UJM IVERSlT 



)RD UNIVERSITV LIBRARIES • STANFORD UNIVERSITV [jRRARI 




;lr#^r^!^>. 



.•!^^?lil?^!:|; 



:, ^' 



X II -.■ -• ! * X 



Digitized by 



Googk 



Digitized by 



Google 



Digitized by 



Google 



Digitized by 



Google 



RJEČNIK 



Digitized by 



Google 



Digitized by 



Google 



RJEČNIK 



HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA JEZIKA 



NA 8VUET IZDAJE 



JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA 

ZNANOSTI I UMJETNOSTI 



OBRAĐUJE 



P. BUDMANI 



DIO V 

KIPAK— LEKEN 



ZAeREBU 1898-1903 

a KIMARNIOI JUOOSLAVBNAKK akademije (DIONiOn TiaKA&S) 
TISAK DIONIČKE TISKARE. 



Digitized by 



Google 



P6 /37f 



Digitized by 



Google 



KIPAK 

KIPAK, kipka, tn. dein. L kip. — U iStuliće^ou 
rječniku: .persona* s dodatkom da se nalazi u 
pisca GundulićaC?). — Može hiti da i ovaj pri- 
mjer amtj pripada^ a ne pod kipac: Nađoae ^di 
im Tifiijahu obišeni o vratu niki mali kipci, to 
jo3 nike male prilike od laživih bon^ova. A. d. 
Bolla, razgov. 1()8. 

KIPAKLANANE, n. vidi kipoklaAano. — U 
jednom ])rinijeru xvrii vijeka (može biti da ntoji 
štamparskom grijeMom mj. kipoklanane). Sve 
kipaklanane udunuto. S. Kosa 188*^. 

kIpAN, kipna, adj. postaje od 1. kip nastav- 
kom bn. 

n. u kojega je velik ili lijep kip (vidi 1. kip, 
2, b i c). — U Mikafinu rječniku: kipan, od ve- 
lika tijela ,vir magnao corporaturae* ; u Bjelo- 
Mjetiievu: kajkavski kipen, v. lep. 2. kipen, t. j. 
velikoga tola i »podobnoga ,vir magnae corpora- 
turae*: » Stulićevu: v. lijep, krupoatasan iz Bje- 
lostjenoeva. 

b. personalis, koji pripada kipa (vidi 1. kip, 
a). — U jednoga pisca xviii vijeka. Zaviti niki 
jesu Istiniti (ovako pisac zlo prevodi laf. roalis, 
koji pripada stvari, stvaran ; ovoga značena nema 
kini istinit), a niki kipni . . . Zavit istiniti jest 
tkoji tiče imanja vrimenita onoga tkoji ga čini. 
Zavit kipni jest tkoji tiče kip . . . Tomačim se 
prilikam: činim zavit dat toj crkvi toliko pinez, 
v(xka n(t)c.'j ovi jest zavit istiniti; činim zavit 
p*)jt pohodit tu crkvu b. divice; ovo jest zavit 
kipni. Blago turi. 2, 97. Ovi zavit tiče dila 
kipna sto ima izvršit to če)ade. 2, 97. 

KIPAR, kipdra, m. sculptor, statuarum artifex, 
ćotjek koji pravi kipove. — Načineno u naše 
vrijeme. Kipar, art. ,bildhauer^, tal. ,scultore', 
fre. jsculpteur*, egL ,sculptor*. B. Šulek, rječn. 
ziiastv. uaz. 

KIP AK A, /. mjesto gdje se hrane kipovi. — 
Načineno u naše vrijeme. Kipara, art. stat. 
.i^lvptothek^ B. Šulek, rječn. znanstv. naz. 

KIPARIJA, /. radna kojom se prave kipovi. 

— Piporedi kiparstvo. — Načirieno u naše vrijetne. 

— fj' Šalekovu rječniku: ,bildhauerei, s. bild- 
haiiorkunst*. 

KEPARIS, m. Cupressus sempervirens L., čem- 
)tres. — Od grč, xvn(iQi(F<To<;, ali preko rus. kh- 
napHf-K. — Nije narodna riječ, i f mlaz i se n 
kiiigama pisanima crkvenijem jezikom (isporedi 
ćijjaris). a između rječnika u Stnlićeru (v. čempres 
< dodatkom da je riječ ruska). Jedan panagijar 
^tar od kiparisa. Glasnik. 50, lfi5. (173B). Ki- 
paris ,die cjpresso' ,"Cuprossus sempervirens*. (i. 
Lazić 159. 

KJPARNICA, /. mjesto gdje rade kipari, gdje 
<e grade kipovi, — Načineno u naše t^rijeme. 
Kipamica, art. ,bildhauerwerkstatt, bildhauer- 
atelier*. B. Sulck, rječn. znanstv. naz. 

KIPARSKI, adj. koji pripada kiparima, ki- 
Jšjtarstvu, kipovima, — Načineno u naše vrijeme. 

— U Štdekovu rječniku : kiparsko učilište, ki- 
parska akademija ,bildhauerakademie' ; kiparsko 
dlijeto ,bildhauoroisen*. 

KIPARSTVO, n. umjetnost ili zanat kiparski. 

— Načineno u naše vrijetne. Kiparstvo, art. 
,bil(lhaaerknnst*, tal. ,scultura, glittica*, frc. ,art 
plastif|uo*, ogl. ,plastics*. B. Sulek, rječn. znanstv. 
naz. 

KIPOAO, kipčca, m. dem. kipak. — U Stuli- 
ćevu rječniku kod kipČić. — sasma nepouzdano. 

KIPČIČ, m. dem. kipak. — Samo u Stulićevu 
rječniku: ,8igillum^ 



KIPJETI, a, b). 

KIPIĆ, m. dem. 1. kip. — U jednoga pisca 
našega vremena. Sin kukavnoga prodavca kipića 
od sadre. M. Pavlinović, rad. 67. 

KIPIV, adj. personalis, koji pripada kipu (vidi 
1. kip, a). — isporcdi 2. kip|iv. — U jednoga 
pisca xviiT vijeka. Meju onomu (sic) koji daje 
i prima (nadarje) ima biti kipivo razlučenje. A. 
d. Gosta 1, 246. Svrženje jest jedna pedijisa cr- 
kovna ... i ovo jest od dvi vrsti . . . : kipiva oli 
činiva. 2, 208. 

KIPJETI, kipim, impf. exundare, redundare, 
effervescere. — -je- stoji u jušnom govoru mj. 
negdašnega d, te se u liercegovačkom govoru j 
(iza p) mijena na ]: kip|eti; u istočnom (jlasi 
kipeti, u zapadnom klpiti. — Akc. se ne mijena. 
— Riječ je praslavemka, isporedi stslov. kypdti, 
rus. KHn-kTb, češ. kypeti, pof. kipieč; Miklošič 
isporeduje i let. kupt. — Nejasna postana: Mi- 
klošič isporeduje sa snskrt, kup, kupjati, micati 
se, kopajati, pomicati (iiber die steiger. u. dehn. 
30); Brugmann (vergl. gramm. der indogerm. 
sprach. I:', 384) sa srvnem. hopfen, anglosaks, 
hoppian, staroisl. hoppa, novovnem. hiipfen, poska- 
kivati. — naš narod kao da misli da je isti ko- 
rijen što i kod kap, kapla, kapati. — Između 
rječnika u Mikafinu (kipiti, kakoti lonac kipi 
jscorrer per sopra, come fa la pignatta per il 
gran bollere* ,effluo*), u Belinu (kipiti ,bollir© 
traboccando* ,effluere fervendo* 144b; ,traboccare, 
inteso di cosa che bolle* ,effervesco* 738a), u 
Bjelostjenčevu (kipim, vrem, vrim ,undo, forveo, 
buUio, bullo, fervo, conferveo, fervesco*; kipeti 
prestajem ,deferveo, defervesco*), u Jambrešičevu 
(kipim, vrem ,ferveo, bullio*), u Voltigijinu (kipiti 
,traboccare, rotresciar di pentola* ,da3 iibergehen 
des topfes'j, u Stulićevu (,effiuere, exundare*), u 
Vukovu: kipjeti (kipjeti, kipeti, kipiti), kipi ,iiber- 
laufen* ,redundo* : u Daničičeim (kypeti ,8catere*). 

a. vreti tako da ono što vri izlijeva se preko 
suda, pa i uopće izlijevati se. 

a) exundare, suhjekat je ono što se izlijeva. 
na) u pravom smislu. Sve hlipi is pime lopiže, 
slanina gdi kipi. M. Držić 429. Lonac koji vri 
kod vatre, iz koga skaČu kipeči kap|ice vode. 
M. Radnić 275*. — bb) u metaforičkom smislu. 
Nemoć kipi. Naručn. 73a. VŽiganija od piti 
kipjahu. Transit. 8. Načnet iz nega kipiti svaka 
tajna. Z. Orfelin, podr. 28. — cc) scatere, u 
prenesenom smislu, vrvjeti (o sitnijim životifinma, 
što se gotovo izlijevaju kao kapi). (Strjezići) jak 
mravi kipjahu. M. Vetranić % 283. ]Vlnogynii. 
črbvemi. kipeštimb po udesehb jego. Okdz. paiu. 
šaf. 57. 

b) subjekat je sud ili uopće nešto iz Čega se 
što izlijeva, aa) u pravom smislu. Dođi ja a ko- 
marde na brijeme od objeda, pristavi; gospoda 
se s mise vraća;, odpni gospođu, a ne imaj ka<l 
spjenit; svući gospođu, a lonac kipi. M. Držić 
134. Lonac kad vri, sve Sto v^će pokriva se, sve 
većma kipi. (D). Poslov. daniČ. Kotlovi olovom 
kipeći. J. Rajić, pouč. 1, 32. Idi u zemlu koja 
kipi medom. 1, 81. — metaforički. Kipec pinom 
živom tuge otrovito. I. T. Mrnavić, osm. 49. — 
bb) u prenesenome ili u metaforičkom smislu, 
dražiti se, žestiti se, mamiti se (naj češće od (u- 
tine, ali i od kojega drugoga žestokoga osjećami 
duševnoga, n. p. od stralia, že}e itd.). — subjekat 
može biti : čelade. Ali oholostju, čoviče, li kipis. 
I. T. Mrnavić, ist. 187. Sav u gnevu kipi. J. 
Rajić, boj. 9. Ako su i kipili od jarosti. pouč. 
1, 50. Tu padnu oda svakud slijepci koji uz 
gusle pjevaju junačke pjesme, propast srjiskoga 
c^aiNtva i pogibiju srpske gospoStine. narod se 
svije oko pjevilč& da čuje i upamti pjesmu, mnogi 



Digitized by 



(Google 



KIPJETI, a, h). 



KIPOKLANATI 



uzdišu i plaču, a svi kipe. R. ](jnV)isa, prip. 105. 
- .s/'cr, prsi. AV kako mi sreo kipi! V. JJojseu 
125l>. Srce mi kipjaše za uaukom. G. Zelić H. 
Kad kipjaue srce moje i rastrzah se u sebi. Đ. 
Danici ć, psal. 73, 21. Pa im srce od č-emera 
kipi. Osvetu. 1, 50. Što mi prsa kipe sa užasom. 
P. Petrovic^, ffor. vijen. 20. — duh. Va|da duh 
mu ua osvetu kipi. Osvetu. 1, 32. — starost 
(stara dob ili stari \udi). Kipi starost koristo- 
jubijem ili ti pribitkom. J. Rajic'*, pouč. 1, 3. — 
cc) biti pun sitnijeh životitia, i*tporedi a) cc). 
Vse (tijelo) crvi ki]))a.«^e. Korizm. 25*>. 

b. efl'ervescere, vreli uopće. Mliko kipiti^ uz- 
mložati se i posudicu napuiiati poče. A. Kauižlić, 
utoč. (>25. U kazanu kipe. J. Rajić, pouČ. 3, 127. 
Zemja drće, kipi more. J. Krmpotić, kat. 103. 
Dan u koji će tresti se planine, kipiti more. D. 
Rapić 12. — Nije jasno u jednom primjeru xviii 
rijeka: kao da znači gorjeli. AV kipite (n vra- 
govima) vične glavne posrje<i ove peći davne. J. 
KavaAin 423b. 

e. vidi kapati, 1, a, a) aa). Kojijem (nosom) 
odsvud krv'ca kipi. M. Divković, plač. 45. Znoj 
izmiješan s krvi kipi s glave, ter pada na zomju. 
Đ. Bašić 54. 

KIPLAR, m. prezime. — U naHe vrijeme. Jovan 
Kiplar. Rat. 355. 

KIPLETA, /. nejasna riječ u jednom primjeru 
XVI vijeka. Nije mi remete, rešeta, kiplote. M. 
Držić 136. 

KIP^iE, n. coll. 1. kip (vidi pod 5). — U 
jednoga pisca xvin v^eka ^svagda kipje). Svijetla 
tuča pretvrdoga stoji kipje jasnih ]udi. J. Ka- 
vanin 481*. Meu svetim' se opet sgleda od krje- 
posti kipje slavno. 489*. — I u množini. Svakoga 
ni od kamena gorustasna kipja jaka (ne čifie se). 
205*. Stupja, kipja jasnijeh zida razkošnoga svi 
su vida. 479b. 

kIp^jENE, n. djelo kojijem se kipi. — Stariji 
je oblik kip|enje. — U Mikafinu rječniku: kipjenje 
,ofrtuxus, effluentia, effluviimi* ; u Bjelostjenčevu : 
kajkar.ski kiplei'ie, vreno; u SttUičevu: ,oxundatio*; 
u Vukovu : ,das iiberlaufen des siedenden wa3sers* 
,redundatio*. 

1. KiP^ilV, adj. koji kipi. — U jednoga pisca 
našega vremena. Kip|iva žuč. P. Bolič, vino- 
djel. 2, 44i. 

2. KtP^ilV, adj. vidi kipiv i kipan, b. — U 
jednoga pisca xviii rijeka^ a između rječnika u 
Stufićeru (.i)ersonalis'). Iziskujučo kip|ivo pribi- 
vano. I. J. P. Lučić, nar. 106. 

KIPOt'ASNIK, m. čovjek koji časti kiporCj ispo- 
redi kipoklaualac. — U jednoga pisca xviii vijeka. 
Poganini i nevirnici u niko vrime bili su kijK)- 
ćastnici. I. Volikanović, uput. 1, 412. 

KIPOrASTAN, kipočasna, adj. koji pripada 
kipoćašćUy n. p. o hramu, crkvi gdje se kipovi 
časte. — (> jednoga pisca xviii vijeka, a iztnedu 
rječnika u Stufićeru (,falsLs numinibus dicatus'). 
Pojjove chI niovi kipočasni crikava. P. Macukat 5. 

KIPOČASTITE^i, w. čotrjek koji kipove časti, 
isporedi ki|)oča-sniK t kipoklahalac. — U Belinu 
rječniku : ,idolatra e idolatro, adoratoro d' idoli* 
,idolorum cultor* 374»; u Bjelostjenčevu: kaj- 
kavski kijK)čiustitel ; u Voltigijinu: ,idolatra, ido- 
latro' ,al)gotterer' ; uStufićevu: ,falsorum numinum 
cultor'. 

KIPOČASTITI, kii)očastim, impf. častiti kipove 
(kao bogove), isporedi kipoklanati. — Samo u 
Stulirevu rječniku: »falsa numina coloro'. 

KIP0CA8CE, n. idololatria, vidi kiix)čašćene. 



— Stariji je oblik kipočastje. — (^ pi.snca xvii » 
XVIII vijeka, a između rječnika u Mikafinu (ki- 
počastje, poganstvo, klaiianje koje se čini kipovom 
časteći hudobu , idololatria, idolorum cultus, falsa 
deorum roligio*) gdje se naj prije nafwdi, u Bje- 
lostjenčevu (kipočastje, v. klaiiaiie), u St ul iveru 
(kipoČa'^tje ,falsoruin numinum cultus-). No(Misluh 
jest zvan kiiK)čiistje aliti vragoklaiiano. M. Railiiić 
546b. J^ogansko je kipočašćo. J. Kavanin i")"»b. 
Čim kra| slavski kii)<>častje to smlati* jo. 3025*. 
Sin Bo/ji izgoni tmine kipočastja. A. d. Bella. 
razgov. 239. 

KIPOČA SCENE, n. idololatria, djelo kojijem 
se kipovi časte (kojijem se kipočastij, is)foredi 
kiiM)klanano. — Stariji je oblik kipočašćonjo. — 
U pMaca XVIII vijeka, a između rječnika u Be- 
linu (kipociastjonje ,idolatria, culto d' idoli* .ido- 
lorum cultus* 374**) gdje se naj prije nahodi. 
Rvat se s jodnijem svijetom punijem kipora*<t jenja. 
D. Bašić 232. Koji je uzrok bio da su u kijK>- 
Častjene iliti novirstv« upali? I. Volikanović. 
uput. 1, 83. Običaj ovi bijaše jost vika jiotoga 
i šestoga u koje vrime ne bijaše kipoČasteno jost 
sasvim pristalo. 3, 477. Ustego so otl poganstva 
i kipočašćena. A. Kalić 257. 

KIPODJELAC, kipodjelca, m. čovjek koji ki- 
pove djela, vidi kipar. — isporedi ki])odje|ac. — 
U jednoga pisca xviii vijeka (po zapadnom go- 
voru kipodilac). Kipodilci, gombari, iglari. M. 
A. Re|ković, sat. KKb. 

KIPODJE^jAC, kipodjojca, m. vidi kipodjelac. 

— U jednoga pisca xviii vijeka (po zapadnom 
govoru kipodijac). Jakov, koji u Vacimu buduć 
izuć kipodijac. J. Kavanin 113b. 

KIPOKLAN-, vidi kipoklaii-. 

KIPOKLAI^AC, kipoklauca, m. vidi kipokla- 
fialac. — U pisaca xviii vijeka, a između rječ- 
nika u Belinu (,idolatra e idolatro, a<lorat^>ro 
d' idoli' ,idolorum cultor* 374«). S kipoklanac ki 
ukomo oni sjever svoj zahode. J. Kavanin 2(>0'». 
Na krmi joj mnokrat stoje ki|x)klai^ci slave. 378«. 
Slijepe obsluži kipoklance. 41.3^. Od neznabo- 
žaca i kipoklanaca. M. Dobro ti ć 5:30. — U ova 
dva primjera n ispred c promijenilo se na u: 
Kipoklance ki Kumane obratiše. J. Kavanin 
307b, Častit<3)i negovi jesu kijKiklanci. I. J. P. 
Lučić, nar. 16. 

KIPOKLANALAC, kipoklanaoca. m. idololatra, 
m. čovjek koji se klana kipovimu (kao bogovima i, 
vidi neznabožac, poganin. — isjmredi kiiNiklanac 
kipoČa^stitej, kipočasnik. — V pisaca xviii vijfka, 
a između rječnika u Stulićevu (v, kipoč.astite|i. 
Čini sebe poganijem kipoklanaocom svak tko 
ičijom inijom osvem Boga zakune se. S. Rosa 
73". Ni bludnici, ni kipoklanaoci, ni hotimci ne 
utaže pravdu Božiju. D. Bašić 27. Ka<l bih ja 
govorio o vijeku pakjenomii s nevjernicima ali 
s kipoklanaocima. Đ. Bašić 284. 

KIPOKLANANE, n. djelo kojijem se kipoklana. 

— Samo u jednoga ^^Asca xviii vijrka (sa starijim 
oblikom kipoklananje). Buduć iskoronuf) svaki 
bilig kipoklaiianja u svomu kra|estvu. Blago turi. 
2, 6(). Kipoklananje nije drugo neg je<lna čast 
podavana stvorenju kakono da bi bio iJog i kad 
se štuje stvorenje tom častju što samo pristoji 
Bogu. 2, 80. 

KIPOKLANATI, kiiK)klanani, impf. klainati se 
kipovima (kao bogtivima). — isporedi kij)očastiti. 

— (i^ jednoga pisca xviii vijeka, a između rječ- 
nika u Belinu {.\dn\iitrfira. adorare gl' idoli' , idola 
colcre* 37l»*j, u r<>//////|//w« (.idolatraro' ,al)gottcn*y 
treiben*). u Stnličevu (v. kipočastiti). A nam H«»g 



Digitized by VjUUV IC 



KIPOKLAl?rATI 



3 



KIPU(\ 1, b. 



je joclau sami ... a bacamo kipovo iiio ko srjo- 
tamo. kipoklaiiat ne uioremo. J. Kavaiiiu 50 1^^^. 

KIPOKLANAVAC, kii)oklanavc^, m. vidi ki- 
poklaiiac. — U dru pisca xviii vijeka. Uziiemi- 
liše Ho god. 868 Žudi je protiva Krstjanom vole 
voće neg kipoklanavci. M. PaviSie 18. Cesa- 
rima, Dijoklecijanu i Maksiraijanu kipoklanav- 
cima. Blaffo tiirl. *2, 121. Negovi klai'iavci jašu 
ki^Kjklauavc'i. '2, 272. 

KIPOKLANSTVO, n. vidi ki^Kiklaiiane. — U 
tri pi^ca xviii vijeka koja sva tri pišu n wj. n. 
Svi preslavni Hrvatnici, kipoklanstvo ki odmećuć... 
J. Kavanin 296b. Pasti u kipoklanstvo oliti u 
idolatriju. Ant. Kadčić 55. Razloo^ jest jere bi 
}K)dložio puk, koji je na neg^ovoj misi, pod kipo- 
klanstvo, klanajući so stvorenju kruba na mlsto 
stvorite|a. Ant. Kadčić 78. M. Dragićević 148. 

KIPOKLONSTVO, n. vidi kipoklanstvo. — 
Jamačno je naHiieno od osnova riječi kip i po- 
kloniti se, te vafa da bi uprav (flasilo kipopo- 
klonstvo, pa je jedno po ispalo iza drugoga. — 
U dva pisca xviii vijeka. Posli kipoklonstva 
zlatnoga telića. I. J. P. LuĆić, razg. 28. Kipo- 
klonstvo Boga uvriđuje. 110. Upade u grih od 
kipoklonstva. Grgur iz Varesa 48. 

KIPOSAN (kipostan?), kiposna, adj. rndi kipan, 
b. — U jednoga pisca xviii rijeka koji je sam 
tu riječ načinio. Može se reći da oblast gospo- 
đama bašćinska probodi s ist<im stvarju u bašći- 
nike . . .; dali oblast gospfKlarna kijKisna, i tako 
druga blagodarstva koja pristaje cojadotu ne pro- 
bode u ovakovo vrsti bašćinike. A. d. Costa 
1, 255. 

KIPOSLOŽAN, kiposložna, adj. u kojega su 
složeni zajedno kipovi (kip u značenu pod 1, a 
ili c). — IJ jednoga pisca xviii vijeka j koji ovako 
prevodi lat. individuus. Ženitba jest muškog i 
ženskog muževski zavez među zakonitima gla- 
vama, kiposložnog života običaj uzdržajući (,in- 
dividuam vitae sociotatem rotinens'). B. Loaković, 
nauk. 2iW. Da bi muško i žeiLsko kiposložnim 
društvom živući i pribivajući plodili narod čovi- 
(uinski. 288. 

KIPOSTOLAC, kipoštolca, m. vidi kipoštovac. 

— (^ jednoga pisca xviii nijeka ; zlo načineno 
mj. ki^K)štovac (da nije mj. kipoštovalac, vidi se 
po kipoštolstvo koje vidi). Ovi kra| zao ćovik 
bišo i kipoštolac i veliki nevirnik. And. Kaćić, 
kor. 26(). 

KIP0ST0L8TV0, n. vidi kipoštovstvo. — Badi 
poslaiia isporedi kipoštolac. — V istoga pi^sca u 
kojega ima i kipf>štolac. Od tnda idolatrija aliti 
kij»oštolstvo postade. And. Kaćić, kor. 14. Upasti 
u kipoštolstvo. 257. 

KIPOŠTOVAC, kipoštovca, m. čovjek koji .Haje 
kipove (kao bogove)^ isporedi kipoklanalac. — 
Samo u Stnličevu rječniku: v. ki]X)ćastite|. — 
ispttredi i ki]X)štolac. 

KlPOSTOV^iE, n. štovane kipova kao bogova. 

— isporedi kipoćašćene, ki]X)klanane. — U je- 
dnoga pisca XVIII vijeka u kojega ima na kraju 
-vje. Grili smrtni . . . jest jedno kipoštovje u 
komu čovik umrli ne dva zrna tami^ana prikazuje 
onomu bogu lažnomu nogo sobe istoga prikazuje 
na posvetilišt« vragu paklenomu. P. Knežević, 
osm. 86—87. 

KIPOŠTOVSTVO, n. vidi kipoštovlo. — Samo 
u Stuličevu rječniku: v. kipoć^vstjo. — i^sporedi i 
kipoštolstvo. 

KIPOTVORAC, kipotvorca, m. čovjek koji tvori 
kipove, vidi ki|uir. — »Složeno od osnova riječi 



kip i tvoriti nastavkom w^b. — Od xvii vijeka, 
a između rječnika u Mika\inu (kipotvorac, koji 
kipe čini ,statuarius^) gdje se naj prije nahođi, 
u lielinu (,statuario, facitor di statue', ,statuarius' 
707tt), u Bjelostjenčcvu (kajkavski kipotvorec, pil- 
tavar ,statuarius*), u Voltigijinu (,statuario' ,bild- 
liauer'), u Stuličevu (v. kipotvomik). Kip mra- 
morni u komu je ruka vješta kipotvorca duh i 
život nekijem načinom bez same riječi utvorila. 
B. Zuzeri 1K5. Baci nu kipotvorcu, pristojnu 
činu kojom prociiien jesam od liib. I Velikanović, 
uput. 1, 62. zacb. 11, 18. 

KIPOTVORAN, kipotvorna, adj. vidi kipo- 
tvorski. — U Stuličevu rječniku: ,di statue* ,8ta- 
tuarius'. — nepouzdano. 

KIPOTVORNIK, m. vidi kipotvorac. — Samo 
u Stuličevu rječniku: ,sculptor'. 

KIPOTVORNOST, /. vidi kipotvorstvo. — 
Samo u Stuličevu rječniku uz kipotvorstvo. 

KIPOTVORSKI, adj. koji jtripada kipotvorstvu. 
— Samo u Stuličevu rječniku: v. kipotvoran. 

KIP0TV6rSTV0, n. vidi kiparstvo. — ispo- 
redi kipotvorac. — U Belinu rječniku: ,statuaria, 
cioo arte di far statue* ,statuaria* 707*; u Vol- 
tigijinu: ,statuaria, arte* ,bildhauorkunst* ; u Stu- 
ličevu : ,statuaria*. 

KIPOVI, m. pl. pusta u Slavoniji u županiji 
srijemskoj. Razdijej. 148. 

KIPOVOBORAC, kipovoborca, m. čovjek koji 
misli da je grijeh častiti kipove i uništava ih. — 
Na jednom mjestu u jednoga pisca xviii vijeka 
koji je načinio ovu riječ prema ikonoborac da 
je ovoj sličnija, uzeo je za prvi dio pl. kipovi. 
Mogu se na nih tužiti, i na niki način ikono- 
borco, to jest kipovoborco zvati. A. Kanižlić, 
kam. 582. 

KIPRA, /. psovka za staru ženu. — Nepoznata 
poslana. — U jednoga pisca xviii vijeka. Ovde 
baba odgovara babi koja nu polcara : ,Muči kipro ! 
tu ne skici!* V. Došon 125l>. Sad ju (svekrvu) 
zove: ,majko mila!* a sutra će bit kobila, priko- 
sutra već do ručka bit će kipra, bit ć-e kučka. 
157^. A to tvoje mlado štene, u naramku kipro 
žene . . . 285*. 

KIPRK', m. prezim". — U naše vrijeme u 
Dubroimiku. Scbem. rag. 187(). 25. 

KIPRNIK, m. mjesno ime. — U sjiomeniku 
XIII vijeka. U Kypri.nikb i oti. K3'pri.nika . . . 
SjKim. stoj. \). (1254—1264). 

KIPTJETI, kiptim, impf. vrvjeli. — isporedi 
kipjeti. — V naše vrijeme. U noj o trojicama 
kipti sabor iz nekoliko okolnili sela. M. D. Mi- 
lić^vić, zim. več. 22. 

KiPUC, adj. koji kipi. — Uprav je part. praes. 
od kipjeti, vidi i goruć i vruć. — Može hiti stara 
riječ, isporedi rus. KHnyMili; u našem se jeziku 
jav\a od xvi vijeka. — Između rjeČmika u Bjelo- 
stjenčcvu (kipuć, vrel, vruć ,fervidus, forvens*. 2. 
kipuć (kipućan) človek, gda je jako srdit ,bomo 
ira aut odio fervens, ira aut odio inceasiis et 
fervidus') i u Stuličevu (v. klokunajuć). 

1. adj. 

a. vidi kipjeti, a, h). a) u pravom smislu. 
Lonac kipući. F. Vrančić, živ. 89. — h) u meta- 
foričkom ili prenesenom smislu. Bišo (fratar) 
kipuć na to zlo. Transit. 268. 

b. vidi kipjeti, b. a) u pravom smislu, rrio, 
vru6. Toliko ni kipnć železa tvrda kus, kad će 
ga kovač tuć, ali ga glodje brus. D. Baraković, 
vil. 268. Riga van dim kipuć plamici živima. 
815. Vozanoga u kipućo liitibu ulje. F. Gla- 



Digitized by 



>j6ogIe 



KIPUĆ, 1, b. 



1. KIBLTA, c. 



vinić, cvit. 130l>. — h) u prenesenom smislu. 
Studena narava i kipuće krvi. Naru&n. 27<^. 
(Molitva) kipuća, delatelna. 97b. Gdi je jid 
kipući zavidosti duge. Đ. Baraković, vil. 59. 

2. adv, kipuće. — U Bjelostjenčevu rječniku: 
,ferventer, fervide'. 

kIpUĆAN, kipućna, ađj. vidi kipuć. — U 
BjelostJe7i<'evu rječniku kod kipuć. 

KIPUIJINA, /. osobina onoga Ho je kipuće. — 
U Bjelostjenčevu rječniku : kipućina, vrelost, glo- 
gotarie, klokane ,fervor', i u Stulićeru : v. klokuii. 

KIPUR, m. prezime. — Prije našega vremena. 
Kipurb (prezime). S. Novaković, pom. 69. 

KIR-, na početku nekijeh riječi grčkijeh u spo- 
menicima čirilovskijem nalazi se j/isano kir- i 
}yVT', te jamačno treba čitati ćir-, vidi ćir, ćira, 
Cirijatejov, Ciril, ćiriopasha. 

KLRAGIJA, m. ukučanin, tur. kiragy. — Mno- 
žina je ženskoga roda. — U Vukoim rječniku: 
kiragija (kiraj^ja) ,der miethwohner, miethmaun' 
,inquilinus'. 

KIRAJCUA, m. vidi kirajgija. Koštaci, posle 
nekoliko dana, ode u onu svoju kuću, da vidi 
kako mu se vladaju nove neznane kirajcije. M. 
Đ. Milićević, medudnev. 82. 

KLRAJGLTA, m. vidi kiragija. — U Vukovu 
rječniku kod kiragija. 

KIRE, vidi koji. 

KIRICA, /. vidi: Kirica, suvrst smokve (Va- 
javac, u Primorju). B. Šulek, im. 144. 

KIRK'', m. prezime., u Banatu. V. Arsenijević. 

KIRIGIC (uprav Kirigijićj, vi. prezime (po 
ocu kirigiji). — U naše vrijeme. Vasilijo Kiri^ić. 
Rat. 98. 

KIRICtLJA, m. čovjek koji daje u tuijam, pod 
zakup »voje kone da se na nima jaše ili goni, 
te sam za platu ide s nima. — isporedi ćiri/^ija. 

— U množini je ženskoga roda. — Koliko znam, 
nema u turskom jeziku riječi kiri^ od koje bi 
ova mogla jtostati; nego se načinila u našem 
jeziku (a ima t bug. kirigija i rum. chirigia) od 
kirija turskijem nastavkom ^i. — Od xvi vijeka: 
naj stariji je primjer u spomeniku ditltroračkome 
god. 1528 2*isanom talija'nsk\jem jezikom : ,Mor- 
lachi ouoro chirisie*. K. Jireć^k, die wlachon. 15. 

— XVI i XVII vijeka pisatwje ž mj. g (vidi g i)od 
c * o). — Između rječnika u Belinu (,mulattioro, 
colui eho guida i muli' ,mulio' 5()2h; ,vottnralo, 
vctturino' ,qui vecturis vivit' 703^), u Sttdićevu 
(v. gonać), u Vukovu (,fuhrmann. der saunier* 
,vo<'turarius, voctor clitellarius*). Ovo ti se brode 
tursko kirižije karavane. Nar. pjos. u P. Hokto- 
rović 20. Pripravan služiti u sfakoj potrebi 
istijom slugam ili kirižijam za dati nira vcćo 
vrjomona da poćinu. B. Kasić, fran. M. Pu- 
tovati s kirižijami (,kiri.sijami' možebiti štam- 
parskom griješkom) hodeći i vrao-ajući so. 72. 
Zapopiva VlaSić kirigija. And. Kačić, razg. 280*. 
Kirigija, ti si u goremu (jadu) pronoseći ranu 
na samaru preko Bosno na Ercegovinu. Nar. 
pjes. vuk. 1, .5(H). Podigle se kirigijo mlado od 
ubava Skopja bola grada, oni voze Grke i Bu- 
gare. 2, 324. Jedan voli kirigija mladi. 2, 325. 
Kij'i^ija, kamo ti kirija? — U han^je i u me- 
hangije. Nar. posl. vuk. 133. Boje je biti i 
kramar nego kirigija. ^ Nar. blag. mehm. bog 
ka{)et. 25. Za negova Šarca jedni pripovijedaju 
da mu ga je poklonila nekaka vila a jo<lni opot 
da ga jo kupio u nekakijoh kirigija. Vuk, živ. 
240. Ustanu kirigijo da opremaju koiio. Bos. 
vila. 18H(). 78. Kiriž:ija, foringas, vozar za platu 
,lohn-kutacher^ Jur. pol. torminol. 330. 



KIRIGIJAŠ, kirigija^a, m. vidi kirigija. — V 
tiase vrijeme u Bosni. Zapovjedi svim kirigi- 
jafiima da sve ćerpić« |X)lako pomoću u krosue 
i da so odmah spremo na put. Nar. prip. bos. 

1, 35. ^ 

KIRIgLIINSKI, adj. koji pripada kirigijama. 
— U naše vrijeme (pisano kiri^ijnski i kiriginski). 
a između rječnika u Vukovu (kirigijnski, n. p. 
koii, soha .fracht-' ,vecturarius'). Popadatio soho 
kiriginsko. Ogled. sr. 1H9. — Ima i adv. kiri- 
giji nski, kao kirigije. Vi pjevajte jasno kiri- 
ginski. Nar. pjos. juk. 578. 

KIRIGIJSKI, adj. vidi kiri^ijinski. — U twše 
vrijeme (pisano i kirigiski), a između rječnika u 
VuJcovu uz kirigijnski. Kirigiski koni. M. Mi- 
lićević, zlosol. 13. — Adv. kirigijski. Pa naćera 
od ogaka bila, a zapjeva tanko kirigijski. Smailag. 
meh. 48. ^ ^ ' 

KIRIGOVANE, n. djelo kojijem se kirigu^je. — 
Između rječnika u Vukovu. O uređenu kirig*>- 
vana. Zbornik zak. 1853. 2, 49. 

KIRIGOVATI, kirigujem, impf. biti kirigija, 
raditi kao kirigija. — Akc. kaki je u praes. taki 
je u impf. kirigovah, u impt. kiriguj, u ger. 
praes. kirl^uiući; u ostalijem je oblicima onaki 
kaki je u inf. osim aor. 2 i 3 sifig. ktri^ova i u 
part. praet. act. ktri^ovao, klrigovala. — U naše 
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (,fulirmanns- 
geschaft treibon* ,vecturarium agoro*). Dobić^^ 
svaki kirijas knižicu od dotično oblasti u znak 
da je vlastan kiri^ovati. Zbornik zak. ia53. 

2, 49. 

1. kIrIJA, /. fiajam, zakup (i sama pogodila i 
ono što se plača), naj češće se kaže o konma 
(i'iporedi kirigija) i o kući. — isporedi ćirija. — 
Od arap. kira (ne qirć kao što je naštampano 
kod ćirija), tur. kira. — Akc. se mijena u gen. 
pl. ktrija. — Govori se uzeti, dati na kiriju * 
češće pod kiriju. — Od xvii vijeka (ima i u bu- 
garskom jeziku), a između rječnika u Belinu 
(,vettura, portatura* ,vectio* 7r>3b), u Bjelostjen- 
čevu (kirija, v. foringa), u Stuličevu (,ix)rtatura' 
,transportatio, veotio'), u Vukovu (1. ,die miotlio' 
,morcGs conduc'ti*. — 2. ,dio fnu'iit* ,voctura, 
mercos vocturao*). 

n. najam tuđega kotla za jahane ili nošene, i 
ono što se za to plava. Izgubit brodidvu, jh^iios 
i kiriju. (D). Poslov. danio. Aratos ti kirijo, 
sadi mi s kola. Nar, posl. vuk. 11. Kirigija, 
kamo ti kirija? — U hangijo i u inohangijo. 
133. Kad (kon) oslabi noseći što ^<^sto pod ki- 
riju. Vuk, poslov. 99. Kon se dado na uslugu,... 
pod kiriju ... V. Bogisić, zboru. 4-14. ,81aba V, 
gospodine, i iz kirijo plaća, to toliko samo da 
ćoek nijo dokon*. J. Bogdanović. — (I prefiesenom 
smislu (kao od šale) znači batine. Traži kirijo 
na sului putu. (^Traži zla). Nar. posl. vuk. 31V». 

b. najam tuđe kuće ili stana ili sobe i što se 
za to plaća. Uzmem na 10 dana pod kiriju jodnu 
sobu. D. Obradović, basu. 382. Ku(*a so uzme 
ili da pod kiriju. Vuk, rjećn. pod najam. Tu 
je živeo gotovo neznano i neviđeno, primajući 
kiriju od svojih nekoliko kuć^ i dućana. M. Đ. 
Milićević, mođudnov. 82. Poti dan kako čekam 
kiriju. M. P. Šapćanin 1, 78. Vis dućana uzoo 
onu kuću pod kiriju. Bos. vila 188li. 291. — 
Amo može pripadati i ovo: Pčele gospodaru 
blagodarnu kiriju s medom i voskom naplaćaju. 
I. Jablanci 157. 

c. zakup tuđe zemfe i što se za to plaća. Moro 
li .so izvadit simo i kirija? F. Matić 78. Ono 
teško velike arondc ili kirijo kojo so po drugima 
vilaetama od duhana placuiju. I. Jablanci 165. 



Digitized by 



Google 



1. KIRIJA. d. 



5 



KISAC 



li. uopće. Stvar tuda tebi data iia |)ostavu, 
na kiriju ... A. Baći6 112. J. Banovac, uboj. 87. 
Oil ovuda teška (/i^armicija, od onuda malta, od 
ovuda porcija, od onuda kirija, akcis. Đ. Kapić 
1112. 

2. KIBIJA, /. ime nekijem ribama. Kirija 
mala ,Ant1iia8 sacer^ Kirija prava ,Serranu8 
gigas* (vidi kijerna). G. Kolombatović, f>esci. 5. 

KLRLTAKOVIĆ, m. prezime. — U mise vrijeme. 
D. Avramović 267. 

KIRIJANE, n. djelo kojijem se kirija. ,Kakvo 
'e to tvo'e kirijaAe, kad ti ne moš sebe ni koiia 
iz kirije raniti?* J. Bogdanović. 

KIRIJAS, kirijdna, m. vidi kirigija. — U naše 
crijeme. Roba koja se ix) kii-ijašu uvozi. Zbornik 
zak. 3, 672. Kirijaš ,vecturariu8*. D. Nemanić, 
čak. kroat, stud. 68. ,0n je kirijaš, pa mu 'e 
lako dokraj cara doći^ J. Bogdanović. 

KIRIJAŠKI, adj. koji pripada kirijaš inui. 
Dužan je predložiti svoju kirijašku knižicu 
Cfrachterbuch'). Zbornik zak. 1853. 2, 4U. ,Či' 
su to koniV' ,Kirijaški^ M. Modić. 

KIRIJATI, kirijam, impf. vidi kirigovati. — 
U mišc crijeme. ,Vavije kirijaš, a nikad ni solde 
u g<^pu nemaš'. J. Bogdanović. — Sa se, paaivno 
hez f<af)jektu. Tako to ide, kad se kirija. M. P. 
Sapcanin 1, 81. 

KIHIJE, vidi kirijelejšon. — U jednoga pisca 
XVII mjeka. Ovo Kirije naredi sveti Grgur papa, 
... za kirijom se govori glorija. M. Divković, 
nauk. 166*. 

KIRUELEJŠON, uprav Kyrie eleison, grč. 
Kvgu 4X^i,(rot\ Go8ix)di pomiluj, riječi kojima se 
u rimskoj katoličkoj crkvi pohnu letanije i što se 
govore u prvom dijelu od mise (vidi Dobretićev 
primjer kod kanon, e). — / sa^no kirije (vidi). 
— U jednoga pisca xvii vijena. Za introitom se 
govori kirijelejšon devet puta. M. Divković, nauk. 
165b. 

KIRIKA, /. itne ženskoga lica u drami, va(a 
da je iz . grčkoga jezika. — U rukopisu xviii 
vijfka (u drugom rukopis^u stoji Krika). Lovrinac 
pojde u kuću Kirike udovice. P. He k torovi ć (?) 
05. Ozdravivši Kirika iLstane se gori. 1H>. 

KIRtL, m. K'ĆQiXlo<;j ime muško. — isporedi 
('iril. — Od XVII vijeka. Sveti Kiril Aležandri- 
janski. S. Budinić, sum. 11^>. Kiril Popović. 
Nar. pjes. vuk. 2, 659 (među prenumerantima). 

KIRILAC, Kirilca, m. mjesno ime. — U spome- 
niku XIII vijeka. Kyrilbcb. Spom. stoj. 11. (1276 
-1281). 

KIRILOVAC, Kirilovca, m. mjesto u Srbiji u 
okrugu smedi^revskom. — isporedi Cirilovac. Niva u 
Kiriiovcu. Sr. nov. 1861. 118. 

KIRILOVA(yKI, adj. koji pripada Kiriiovcu. 
isjHjredi ćirilovački. — Kii-ilovačko Brdo, mjesno 
ime u Srbiji u okrugu smed^revskom. Vinograd 
u Kirilovačkom Brdu. Sr. nov. 181>6. 246. 

KIRILOVIC, m. prezime (po ocu Kirilu). — 
isporedi Ćirilović. — U naše vrijeme. Grigorije 
Kirilović. Nar. pjes. vuk. 2, 650 (među prenu- 
merantima). Sofronijo Kirilović. Šem. prav. 1878. 
13. 09. Aleksandar Kirilović. 94. 

KIRILOVSKI, adj. cyrillicus, cyrillianus, kažt 
w o slovima i o bukvici što se misli da je načinio 
sceti Ćiril. — U naše vrijeme. Ostavili kirilovski 
alfa\'it. Vuk, dan. 1, 98. 

1. kIrLN, Kirina, m. Quirinus, ime muško, pa 
i nadimak i prezime. 



a. ime muško. — Od xiii vijeka. Iz Grobnika 
Kirin plovan. Zak. vinod. 55. Valentin i Kirin. 
Mon. croat. 11. (1275). Domin Kirin Vranić. 
65. (1445). Kirin Štefulinić. 125. (1486). Selo 
Kirina Vrbanića. 270. (1572). Od mene Kirina. 
Starine. 11, 143. (oko 1679—1688). 

h. nadimak, u hrvatskoj krajini, V. Arseni- 
jević. 

e. prezime, — Od xvii vijeka. Ivan Kirin. 
Statut trsat. 219. (1640). Kirin. Schem. zagr. 
1875. 228. 

2. KIRIN, m. selo u Hrvatskoj u županiji za- 
grebačkoj. Razdijej. 87. 

KIRINA, /. Kvgi^vTj, Cyreiie, (grčka) pokrajina 
u sjevernoj Africi, — Po grčkom obliku u Vuka. 
Nađoše čovjeka iz Kirine po imenu Simona. Vuk, 
mat. 27, 32. 

KIRINAĆ, Kirinća, m, mjesno ime. — U spo- 
meniku XIV vijeka. Do Gaćnoga i do Kirinća. 
Mon. croat. 3. (1321). 

KIRINCAK, m. itne mjesno. — U spomeniku 
XV vijeka. Od Bukovja u Kirinćak i Kirinćakom 
u Lipu. (vidi i Bukov|e pod 2). Mon. croat. 
170. (1498). 

KIRINIĆI, m. f)l. ime plemenu ili selu. — IT 
spomeniku xvi vijeka. Prekrižje kud hode Kiri- 
nići. Mon. croat. 214. (1525). 

KIRINOVIĆ, m. prezime. — U spomeniku xvi 
vijeka. Petar Kirinović sudac. Mon. croat. 252. 
(1552). 

KIRIZMA, m. 2)rezime. — Prije našega vre- 
mena. Kirizma (prezime) Nikodemb. S. Nova- 
kov ić, pom. 70. 

KIRIŽGINICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu 
ćuprijskom, Niva kod Kirižginice. Sr. nov. 
1873. 508. 

KIRJAKOVIĆ, m. prezime, — U naše vrijeme. 
Nar. pjes. vuk. 2, 651. 655 (među prenumeran- 
tima). Šem. prav. 1878. 53. 

KIRKA, /. kestenov cvijet (Vajavac). B. Šulek, 
im. 144. 

KIRKOVIĆ, m. prezime. — xvi vijeka, Mikula 
Kirković. Mon. croat. 272. (1573). — I u naše 
vrijetne. D, Avramović 272. 

KIRLA, /. ratilo kojim kalafat maže brod, vidi 
skuban. M. Pavlinovic. 

KIRMAN, m. ime muško. — U spomeniku xvii 
vijeka. Što i iza tati ostalo ono je Kirman uze\ 
Starine. 11, 125. (1679). 

KERNA, /. vidi kijerna. — U naše vrijeme u 
Dalmaciji. Časop. čes. muz. 1854. 2, 186. 

KIRŠIC, m. prezime. — xvi vijeka. Mate Kir- 
Sić. Mon. croat. 335. (1579). Pusto ćelo selo 
jedno Tomaša Kiršića; Blaž Kiršić drži ćelo selo 
jodno. 307. (1598). 

1. KIS, glas kojijem se zove pas (rjeđe se istijem 
glasom goni ča). — U naše vrijeme u Dubrovniku 
i u okolini, a između rječnika u Stulićevu (kis 
kis ,vox qua canas in Illyrio alliciuntur*). Gdje 
mi je kučak? kis kis! evo ga ol F. M. Appen- 
dini, gramm. 322. 

2. KIS, m. oxydum, (u Itemiji) što postaje kad 
se koje počelo (elemenat) spoji s kisikom, — Na- 
čiiu'no u naše vrijeme. Kis, chem. lat. ,oxydum*, 
,oxyd', tal. ,ossido', frc. ,oxyde*, egl. oxyd*. B. 
Sulek, rječn. znanstv. naz. 

KISAC, kisca, m. (u Jiemiji) od dva kiša u 
kojima je iMi elemenat uz kisik, onaj u kojemu 
ifna mane kisika. — Načitieno u naše vrijeme. 



Digitized by 



^uogle 



KISAČ 



6 



KISELIČAR. b. 



KliSAČ, f/i. srlo u protoprt'siHtenttH nocnmdskom, 
Šern. prav. 1878. 2i. 

KISAD, /. coll. kao da je množina j)rcma kiše, 
kiše ta, Što bi moglo značiti paŠČe, stene (postalo 
hi od 1. kifl) ali nije potvrđeno. — V Tlercrtfovini 
upotrebfava se kao psovka (kao paš^ad, štonad). 
Onda ilirska đeca okupe lirišoansku kameiioiu 
vičući ; ,Ko vas za božić pita, kisadi od krmaka ?' 
Nar. prip. vr6. 46. 

KIRA^jKA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kne- 
zevačk(rm. Niva kod Kisajke. Sr. nov. 1875. 657. 

1. KISAlifE, n. djelo kojijnn se kiša (vidi 1. 
kisati). — U Bjelostjničrvu rječniku. 

2. kIsANE, n. djelo kojijem se kiša (vidi 2. 
kisati). — U Vukovu rječniku. 

KISAO, ktftla, adj. vidi kiseo. — Jiiječ je pra- 
.slavenska, isporedi stslov. kj'sH, rus. KHCJiuft, čcs. 
kysl^, po}. ki8ly. jtremda je bila običnija ri:ječ 
nego kiseli., u našemu se jeziku potvrđuje intom 
u jednom primjeru xviii vijeka, ali kao da je 
narodna riječ u JAci (v-idi kod kiselovnicaV — 
Između rječnika samo u Stuličevu fkisli, v. kišio) 
s dodatkom da je riječ ruska. Naravni otrov 
i'ie^v kisli jedno objeta, drugo misli. J. Kavaiiin 
350»>. 

1. KISATI, kisam i kišem, impf. kininu ti, ^^a 
i vreli (u Bjelostjenčevu rječniku i kuhati). — 
Hiječ je praslavenska, isporedi rus. (o)KHcaTfc, 
češ, kysati, kysam t kj'Ši, po\. kisać. — U jednoga 
pisea Čakavca xvii vijeka (gdje je metaforicki 
smisao), a između rječnika u Bjelostjenčevu (kišom, 
kisam ,fermentesco'. 2. ,ebullio'. 8. v. kuham) i 
u Stuličevu (»fermentescore' iz Bjelostjenčeva). 
Pun sržbo i bisa tolik broj kad vidi, sreo mu li 
kiša, stara so i sidi. Đ. Baraković, vil. 62. Ki- 
sati, po naj vise s prijedlofcom ,do'. »Jeli ti kruh 
dokLsao?' ,Nije još', u Dobrosclu. M. Medi6. 

2. KISATI, kts&m, impf. kriviti i mijenati licem 
kao što biva kad čelade hoče da se zaplače. — 
isporedi 2. kiseo. — U Vukovu rječniku : ,(6sterr. 
raunzen) sich zum weineu anschicken^ ,os ad 
fletum diduco*. 

KJSE, kiseta, n. vidi kod kisad. 

KISEL, m. ime bifei. — Zečji kiael, OxaIis 
Acetosella L., zečja soca, zečji kupus, kiso)ača, 
sočica, slanica, u niskom okrugu. S. I. Peliva- 
nović. javor. 1881. 123. 

KI8ELAC, kiaelca, m. mjesno ime. — Postaje 
od kiseo, isporedi n. p. Kise|ak. — U spomeniku 
XIV vijeka (pisano Kiselbcb, vidi kod kiseo), vidi 
u DaniČičevu rječniku: Kyselhka i Ky3elbcb, selu 
je ,TudorLČu* u Toplici išla moda ,u Kisclbku 
reku, i uzb Kisolbcb do puti* (Glasnik. 15, 3(.)6 
god. 1348?). tu su dva imena istoj rijeci, mislim 
da će u jednom biti pogijeŠka, i to u prvom 
gdje može biti da bi trebalo ,Kysolbsku'. 

KISEL AČA, /. vidi kise|aČa, b. — U Stuličevu 
rječniku: (s -je-, vidi kod kiseo) kLsjelača, trava 
,trifolium acidum'. 

KISELICA, /. postaje od osnove kisel (vidi 
kiseo) nastavkom ica. — Može biti praslavenska 
riječ, isporedi rus. KHce.tiii^a, češ. kvselice sa zna- 
čenem kao kod a. u našemu se jeziku jav\a (kao 
mjesno ime, vidi kod f ) od xiv vijeka. 

n. kisela juha (mdi u Vukovu rječniku). — 
Između rječnika u Bjelostjenčevu (kiselica, juha 
ugrska ,jus 1. jusculum furfiiraceum, jus acidum, 
jusculum austerum ex furfuribus'), u Voltigijinu 
(kiselica, kisjelica ,brodo acido' ,saure suppe'), u 
Vukovu (,saure suppe' jus acidum'; kiselica od 
rasola ili od octa ili trična kiselica bto obično 



u Srijonju grade s primjerom i: narodnr pjesma : 
Teraj, kume, logova preko toga korova: daleko 
je Mitrovica, oladi so kiselica). Ove stvari o<i 
svijeta jesu kakono kiselica koja ne nasić-a nogo 
većma razdražuje jedene i čini izjesti veće. M. 
Radnić 370* (ne znam pripada li ovaj primjer 
amo). A ti uz neg kusaš kiselicu. J. 8. Re)- 
ković 68. Dobru juhu ter pečenu mužu dili. 
kukuricu, kiselicu sebi drži. Jačke. 265. — S ć 
u Voltigijinu rječniku (kisjelica kod kiselica). 

b. droždina od vina. — Od xvii rijeht, a 
između rječnika u Mikafinu (kiselica od grozdja, 
droždje ,feces*) i u Vukovu (,weinhefen' ,faex, 
faeces' s primjerima: Stoji vino još na kiselici. 
Dobrog je vina i kiselica dobra (vidi i Nar. posl. 
60). — Dignuti di-ožđe, kiselicu »defeco*. J. Mika]a, 
rjočn. 64*. Rodan jest Moab, počiva svrhu svo- 
jizijo kiselica. M. Radnić 479*. jer. 48, 11. I 
obesi jednu kesicu do kiselice (u bure). Z. Orfelin, 
podr. 237. Oci»t dobro uskisnut sa svojom kise- 
licom pomešaj. P. Bolić, vinodj. 2, 313. 

0. M ova dva jjrimjera nešto žitko i ki^selo (u 
drugom nešto što se jfijf"), »U u ostalom nije ja^tno 
značene. Ne ima smrada i nečistoće koju so on 
ne uzda da neće s kiselicom i sirćetom oprati. 
D. Obradović^ sav. 58. Od jila smiš otprit usta! 
Kiselica ti ni grusna, vino, pivo ino žgano uigdar 
t' ni bilo proi-ano. JaČke. 266. 

đ. kiselo voee. — Od xviii vijeka (ali oro zim- 
čene ima i u ruskom jeziku). Kiselice, dui'ie. 
kruške ... J. Kavanin 21*. Kiselica, suvi-st ja- 
buke (Vajavat;). B. Šulek, im. 144. Kiselica, 
B|iva. Bas taj i, Daruvar. 

©. ime bifkama. — Između rječnika u Bjelo- 
stjenčevu (kiselica, trava ,oxelis'), u Voltigijinu 
(kiseli(;a, kisjelica ,acetosa* ,sauerampfer'), u Fm- 
kovu (,dor sauorampfer' ,Rumex acetosa Linn.* ). Ki- 
selica, Kisejača, slov. kiselca, kislca, rus. kmcc.ik;*, 

KMC^HHKA, KUCaeilHHi;/!, KlIC^HI^a, KMC^JIIIKH, KH- 

cjiA^Kn, KMciH^h, KHC.1HHKH, čoš. kyseldč, kyselak. 
luž. kiselčk (Rumex acetosa), oxalidos, trifolium 
acutum, lapacium, acetosa, acedula (u mletačkom 
rukopisu), 1. Oxalis acetosella L. (u mletačkom 
rukopisu); 2. Rumex acetosa L. (Bjelostjonac). 
B. Šulek, im. 144. — S d : između rječnika u 
Belinu (kiselica »acetosa, erba nota* ,oxelis* 26*»';. 
u Voltigijinu (kisjelica kod kiselica), u Stuličevu 
(,oxalis' ; kisjelica mala ,oxalis minor'). Kisjelica, 
oxalide^(S. Budmani, Dellabella), Rumex acetosa 
L. B. Šulek, im. 144. — i s nekijem pridjevima. 
Kisjelica mana, acetosa minore (Aquila-Buć). 
Rumox acetosella L. KisjolicA rimska, acet-osa 
romana (Kuzmić, Aquila-Buć), Rumex scutatus 
L. Kisjelica veća, kisjelica velika (Kuzmići. 
acetosa maggiore (Aquila-Buć), Rumex a(^etosa 
L. R. Šulek, im. 141. 

f. mjesno ime (samo Kiselica i Kisjelica^ 

a) prije našega vremena. — ii jtrva dva jtri- 
fnjera može biti ime vodi ili izvoru. Po sre<lo 
dela na kami koji spada u Kiselicu i nizb Kisć- 
licu gde pripada u reku. Glasnik. 27, 291. (1347). 
Preko brbda vvše Kiselice i vyše gradišta na<lb 
Kiselicomb. 24, 2()8. (1388). Kyselica. S. No- 
vaković, pom. 136. 

b) selo u Crnoj Gori. Glasnik. 40, 21. 

p:. kisela roda, vidi kod kiseo. — U naše vrijeme 
kod pisaca. Kiselica, ggr. ,sauerbrunuen, sauerling', 
tal. ,acidula', frc. ,eaux acidules ou gazeuses*, egl. 
,acidulous spring'. 

KISELIČAR, m. 

a. zovu po srijemskim selima jude koji često 
jedu kiselicu (juhu). M. Medić. 

b. posni triod iz koga se za vrijeme Časnoga 
posta poje u crkvi; grašar. Zovu ga pojx)vi i 



Digitized by 



Googlv 



KISELIČAIt, b. 

ucite)i u tiali tako, jer »e za, vrij ome ]K)Mta naj 
vi^.e jp*l<* kiHelio«. u Bačkoj. V. Arscnijović. 

KISELirAST, a(lj. po musfo kiHeo. — U naše 
nijnne. Kiseličasto jelo. P. Bolić, vinodjel. 2, 
ml. Kiseličast vkus.' 2, 324. 

KISELIOKI, adj. koji pripada Kiaelici (vidi 
druifi primjer kod kiselica, f, a)), — 5 6. — 
fRk'kn kLs^lićku. Glasnik. 24, 208. (1388). 

KISEIjIKA, /. vrsta jabuke. — inporedi kise- 
lica, (1. kiselka.^ Kiselika, kiselka, iiuvrst jabuke 
<Va|avac). B. Šulek, im. 144. 

KISELINA, /. postaje od osnove adj. kiseo na- 
st arkom ina. — li^di oblika kisjelina vidi kod 
kiseo. — Mislim da se akc. mijena u dat. »infj. 
kiselini, u acc. sint). kiselinu, u voc. »ing. kise- 
lino, u nom.^ acc.y voc. pl. kiseline. — Od xviii 
rijeka (vidi kod b), a iztnedu rječnika u Vukovu 
(riđi kod a i c). 

n. osobina fukiis) onoga što je ki^sclo. — Između 
rječnika u Vukovu (,(iie saure' ,acor, aciclitas'). 
Ocetni vkus je katkad zbo^ svojo jutine i kise- 
line vesma ne[>rijatan. P. Bolić, vinodj. 2, 356. 

b. kras. — U rukopisu xviii rijeka (s je). Ki- 
sjelina .fennento'. S. Budinani 421 1>. 

r. kiselo mlijeko. — Od xviii vijeka^ a između 
rječnika a Vukovu: (u Hrvatskoj) kLselo mlijeko 
(kao slatko varenika) ,saure milch* ,oxyffala*. 
Mores isti prah zamisati u kiselinu. J. Vladmi- 
rović IH. — S je. I mjesinu mlijeka kisjeline. 
Nar. pjos. herc. vuk. 156. Ne hć^nu me mlijekom 
napojiti nego mi pruže pućeriou kisjeline (-Sj- 
zmičiglas osobiti f vidi kod 1. j, 2, d, a) bb)) na zloj 
cijeni. S. l^ubiša, prič. 97. 

d. kiselina. sryeš, striješ, birsa. u Hrvatskoj. 
V. Arsenijević. 8te|u svojstvenom zovemo vin- 
skom kiselinom. P. Bolić, vinodjel. 2, 35. 

e. kisela jabuka. Nijemci u Srijemu. 

r. acidum, (u herniji) što j^ostaje kad se spoji 
}fOČeh (elemenat) 8 vodikom^ te je obično kisela 
ukt4r<a. — Načineno prema nem. saure, možebiti 
po čeJi. kjrselina. — U naše vrijetne kod pisaca. 
S(irapoi*na kiselina (koja se u apateki pod imenom 
.ai'idmn sulphuricum concontratum* dobiti moŽe). 
Nov. sr. 1835. 39. Kiselina ug)ena. J. Paučić, 
zoolog. 12. Kiselina ocatna. 23. Kiselina pruska. 
49. Kiselina, ehem. ,8aure*, tal. ,acido*, frc. ,acide*, 
egl. ,acid^. B. Šulek, rjećn. znanstv. naz. 

KISELITI, kiselim, impf. činiti da što kišne, 
tte samo da bude kiselo nego da se i skrasi i na- 
poji čega žitka. — Akc. se ne mijena (aor. 2 » 3 
sing. kiseli"). — liudi oblika s -je- (kTsjeliti) vidi 
kod kiseo. — Od xviii vijeka (naj prije u Belinu 
rječniku, vidi kod 2). 

1. aktirno. 

a. činiti da što postane kiselo (n. p. mlijeko , 
htpitSj tijento itd.). — Između rječnika u Štuli- 
crvu (kisj eliti, vidi kvasati) i u Vuktrvu (n. p. 
jolo, mlijeko »sauern* ,acidum reddo*). Dva na- 
čina jesu kupus kiseliti. ,J. S. Rejković 4()6. Da 
-mirimo i da kiselimo, da od drugog sira ne pro- 
simo. F. Krauss, smailag. meh. 160. 

b. kvaaiti, močiti. — U Vukovu rječniku: n. p. 
opanke, kudo}u ,einwoichen^ ,macero*. 

2. Krt se, refleksirno ili pasivno. — Između 
rječnika u Belinu (,fermentarsi o lievitarsi* ,ter- 
niMitesco' 310*) i u Voltigijinu (,fermentarsi, lie- 
vitarsi* ,gahren*). Još se inač krastavac kiseli. 
J. S. BeJkovićv,S21. Kože se u boji kisele ili 
vriju. u Hrvatskoj i Slavoniji. F. Hofelo. — ki- 
>\ieliti. Nekakva baba umuze mlijeka, pa da joj 
•<e prije ukisjeli reče; (kao što se obično govori 
kad se kišjeli) (-sj- značH osobiti glas, riđi kod 1. j, 
2, d, a) bb))^ Nar. prip. vrć. 15. 



KISE^iAK, b. 

KISELKA, /. 

u. vrsta jabuke. — isporedi kiselac, d. Ki- 
selka, suvrst jabuke (Va)avac, Stubica). B. Šulek, 
im. 144. 

b. vidi kise]ača. Kiselka, sauerampfer (Va- 
|avac), Kumex acetosella L. B. Sulek, im. 486. 

c. vidi Kiselac. 

KISEL6(^'A, /. vidi kiselina, a. — U Jambre- 
šičevu rječniku: ,aciditas*. 

KISELOST, /. vidi kiselina, a. — U jednoga 
puHca XVIII injtka. Visneva kiselost. Z. Orfelin, 
podr. 371. Kiselost, chem. ,aciditat', tal. ,acidita^ 
B. Sulek, rje&n. znanstv. naz. 

KISELOVNICA, /. kisao kruh bud kakova 
brašna zovu kiselovnicom. ,Donio, brate, ili iznio, 
brate, proda nas cijelu kiselovnicu nama' od po 
nogo debelu*. — u iiaše vrijeme u Lici. J. Bog- 
danović. 

KISK^iAČA, /. postaje od kiseo. — p<poredi 
kiselica. — U naše vrijeme. 

n. vrsta (kisele) jaJmJce. — Iznađu rječnika u 
Vukovu: (u užićkoj nahiji) ,art apfel* ,pomi gen us*. 
Kise]aĆa, suvrst jabuke (Vuka, može biti da treba 
čitati Vuk, ali vidi da{e). B. Šulek, im. 141. — 
/ s pridjevmn. Kise^ača bijela, kisela, bjelkasta 
jabuka (Vuka). B. Šulek, im. 144. 

b. bi^ka. — Između rječnika u Vukovu: (u Du- 
brovniku) ,sauerklee' ,Oxalis acetosella Liun'. — 
Kise}aĆa, rus. KHcaeivb, KHc^iMi^a, snHHH Kiic.iMua, 
alleluja, trifoglio acetoso (Skurla), draba (Du- 
rante), 1. Oxalis acetosella L. (Danilo) ; 2. Rumox 
acetosa L. (Lambl, Visiani); 3. Rumex acetosella 
L. (Gospić, u omiškom rukopisu). B. Šulek, im. 
144. ~ I 8 i)ridj€vima. Kisejaća mana, acetosa 
minore (Durante), Rumex acetosella L. Kisejaća 
veća, acidula vel acetosa (Durante), (Rumex) ace- 
tosa L. B. Šulek, im. 144. — S -je-. Kisjejafea 
(KisjelaČa Skurla, Stulli), 1. trifoglio acetoso, alle- 
luja (Pizzelli, Aquila-Buć, Kuzmić), Oxalis ace- 
tosella L.; 2. acetosa maggiore (Anselmo da Ca- 
nali), Kumex acetosa L. B. Šulek, im. 144. 

e. ime n^jestima. 

a) liiva u Virju kod Vinice u Hrvatskoj. 

b) zemla u Srbiji u okrugu valevskom. Sr. nov. 
1874. 85. 

KISĆ^iAJA, /. vrsta jabuke. I. Pavlović. — 
isporedi kise|ača, a. 

KISŽ^iAK, kisejdka, m. postaje od osnove adj. 
kiseo. — Akc. kakt je u gen. sing. taki je u osta- 
lijem padežima, osim nom. i acc. sing. i voc. : ki- 
še] ače, klsejaci. 

a. kisela voda (rudna). — Između rječnika u 
Vukovu (vide kisela voda) s dodatkom da se go- 
vori u Bosni. 

a) sama voda. Vode rudne . . . nahode se na 
više mjesta i to prvo: kisejaci iliti kisele vodo, 
naj glasovitiji u Lepenici. F. Jukić, zem). 7. Ova 
se voda tamo zove kisejakom, jerbo je kisela, i 
prodaje se na oke u Travniku i u Sarajevu. Đ. 
Popović, poznav. robe. 128. 

6) mjesto, izv^or kisele vode. aa) uopče. Na 
ovome drumu još imadu tri kisojaka. F. Jukić, 
opis. 7. Lepenica, naj boji kise)ak u cijeloj Bosni. 
36. — hb) kao mjesno ime u Bosni, aaa) selo 
u okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 13. — bbb) 
mjesto u okrugu Đone Tuzle. Kisejak, 2 sata od 
Soli Done, blizu sela Pojane. F. Jukić, zem|. 43. 

b. ime bifkamn, isporedi kiselica, e. — Između 
rječnika u Mikajinu (kisejak, kiselica, trava ,oxa- 
lis, acetosa*) i u Vukovu (vide kiselica). LiSće 
od ove trave skoro jest prikla/lno divjemu kise- 
jaku. I. Jablanci 173. Kisejak, 1. Rumex ace- 



Digitized by 



>^uogle 



kise:i;.ak, b. 

to«a L. (Pauci/"., u omiškom rukopisu, Lazić); 2. 
Oxalis aoGtoaolla L. (Orfelin). B. Šulek, im. 144. 
Kiselak, Kumex acotosolla ot patientia L. (Brla- 
kovic). 486. — I 8 pridjetntna. Kisojak pitomi, 
Kumex scutatu« L. (Bolić). B. Šulek, im. 144. — 
KiHejak cnii, auvrst vinove lozo (Dragosavlović). 
144. — I 8 -je-. — između rječnika u Stulićevu 
(UZ kisjelica). Kisjo]ak, acetosa, oxalia (Stulli), 
Kamex acotosa L. B. Šulek, im. 145. 

e. kiseo 8ir. — U Bjelostjenčevu rječnika: ki- 
se]ak (scilicet) sir ,oxigalacteus casous, oxigalac- 
tius 1. oxigalactium*. 

d. kiselo vino, — U jednoga pisca našega vre- 
mena, Pirot noma kud izvoziti svojega krasnoga 
vina, a Sofija mora po skupo novce piti mahom 
svakojaki kise^ak. M. Đ. Alilićević, s duu. 54. 

C. u Lici slaba rakija, koja na pos}etku curi 
iz rakijinskoga kotla. cf. veća, pa toka. u Dobro- 
solu. M. Medić. 

KISE^iAKOV, adj. koji pripada ki^cfaku. Ki- 
še) ako v koren dobiva se od kise]aka, Kumex ace- 
tosa L. Đ. Popović, poznav. robo. 227. 

KlSE](jiAST, adj. koji je ponešto kiseo, — U 
naše vrijeme. U kisejastim bijuim organima. J. 
Panfcić, botan. 10. 

KlSE^iENE, n. djelo kojijem se kiseli. — U Stu- 
lićevu rječniku: kisjejene »fermontum*, i u Vu- 
komt: 1. ,das sauern* ,fermentatio*. 2. ,das oin- 
woichon' ,macoratio'. 

KISE^ilCA, /. Rumex acot<jsa L. — U naše 
crijetm u Dalmaciji. Kisejica uz kisejača. Čas. 
6os. muz. 1852. 2, 52. 

KISELKA, /. mjesno ime u Srbiji u okrugu 
kfieževačhom, iSfiva kod Elisejko. Sr. nov. 1872. 
645. 

K[SE^i6ĆA, /. vidi kiselina, a. — U jednoga 
pisca xvni vijeka. Ova ki8e|oća . . . opet se ra- 
stopi. I. Jablanci 215. 

KISEO, kisela, adj. acidus, u kojega je ukus 
kao u octa. — Korijen je isti što i kod glagola 
kišnu ti (kys). — Osnova je kysol, ali se dovofno 
ne moie znati, jeli nastavak ol ili cl, po kojemu 
je zadnemu oblik u južnom govoru kisio, ktsjola 
itd.y u zajjadnom bi bio kLsio, kišila, ali mu 
nemam potvrde ; u istočnom je u oba slučaja jednak 
oblik : kIseo, kisela, oblik se s -e- potvrđuje tijem 
što je običniji u južnijem krajevima i u starijim 
spomenicima [nsanima crkvenijem jezikom, i što 
je u bugarskom jeziku oblik klsAl i u gorno- 
lužičkom kisa}y, i u pofskom ima riječ nieklsialo^ć 
(češ. kysely ništa ne dokazuje, jer -se- može po- 
stati i od se i od se, kao ni ru.ske riječi KMceat, 
Kiice.4HHa itd. Što postaju od ov>e osnove, i to 
8 istoga razloga); oblici se s -e- potvrđuju tijem 
Što ga imaju na sjeveru našega naroda i jekavci 
i ikavci, pa amo pripada i novoslov. kisel. Ni 
po postanu ne može se za cijelo znati kako bi 
trebalo da je : moglo bi u našem jeziku e postati 
od e kao u obite), ali se opet ne poznaje sufiksa 
cl'j,, fiego samo u part. pra^t. act. glagola tre- 
ćega reda (na eti), a glagol kyseti nije potvrđfn 
kao jpTOslavenftka riječ (vidi kod kisjeti). — Vafa 
da je praslavefiska riječ (isporedi češki i gortio- 
lužički oblik), ali kao da je običniji bio oblik 
kysl'b (vidi kisao). lit. kiselius ca(a da je uzeto 
iz jmfskoga jezika u kojemu ima klsiel. — U na- 
šemu se jeziku jarla od proijeh vremena, a između 
rječnika u Mikafinu (kiselo, Juto ,agro' ,acris'; 
kiselo kako kvas ,fermentatus' ; kiselo, uskisnuto, 
kako ti kruh kiseo ,fermentatU8'), u Bjelostjenčevu 
(kisel, usklsnut ,fermentatus'. 2. prekisel ,nimis 
fermentatus^ 3. kisol, octen, }ut) oster, jak, žestok 



KISEO, 1, d. 

,acerbus, acidus, accidus, austerus, acer, itiucidus'). 
u Jambrešičevu (kisel ,acidus*), u Voltigijinu 
(kisel ,acido, acetoso' ,8auer*), u Stulićevu (kisol 
iz HabdcUćeva), u Vukovu: (comp. kiseliji) ,sauer, 
acidus'; a s -6- u Belinu (klsio, kisjela ,fonnen- 
tato o lievitato' ,fermentatus' 310«; ,ina^ito* 
,acrem esse* 388*; i s oba oblika: kišio, kisela 
,acetito, del latte' 26a), u Stulić^^u (kišio, kisjela 
,formentatus, acer, acerbus^), u Daničičevu (kyselb 
,acidus; fermentatus^. 

1 . adj, — Komp. : kisMiji (u Vukovu rječniku) 
ili kisj^liji. 

«. uopče. n) u pravom smislu. (Pića) bise 
drugim kisela, žlhka i uepodnosna. Korizm. H2*>. 
Pića, ima dva kraja: žuliko i slatko, med kimi 
jest treto, kako ono kiselo Oi slano. F. Glaviuić, 
cvit. 10 — 11. Ar ne vaja već kisela (hran<iL 
V. Došen 167*. Knige su kao i jeđeci, niki 
sladki, niki kiseli. M. A. Rejković, sat. Blb. 
Kiselo kao vist. Nar. posl. vuk. 133. Kiselo ka4> 
sirce. 134. Kiselo vino leciti. P. Bolić, viuod. 
2, 17. — h) u metaforičkom smislu, kao neveseo, 
neugodan. Lice mu je neveselo; tilo mu je sve 
kiselo. V. Došen 176^. Trčati za taštom i ki- 
selom gostbom tila i svita. A. Tomiković, gov. 
163. To je ni kiselo ni veselo (ni zlo ni dobro, 
običajno govori se o jezbini ,insipido*). M. Pavli- 
nović. 

b. voću. (Jablka) jedno malo kisela. Korizm. 
11b. — Q grožđu, kad se kaže, znači i da nije 
zrelo. Otci su naši zobali grozdje kiselo. Bor- 
nardin 31. L Baudulavić 37^. ezech. 18, 2. Ki- 
selo grožđe, ne va|a, trnu zubi od iiega. (Kazala 
lisica kad nije mogla da ga dohvati). Nar. posl. 
vuk. 133. Oci jedoše kiselo grožđe a sinovima 
trnu zubi. Đ. Daničić, jer. 31, 29. jezek. 18, 2. 
— 8 -e-. Otci naši zobali su grozdje kisjelo. N. 
Kanina 45b. ezech. 18, 2. 

c. čemu (žitku ili tvrdu) Što nekijem djelovanem 
postaje kiselo, u) o mlijeku. Da jastb že i kiselo 
mloko gusto. Sredovječn. lijek. jag. star. 10, 101*. 
Mlijeko kiselo. J. Mikaja, rječn. pod mlijeko. 
Traži u Ciganke kisela mlijeka. Nar. posl. vuk. 
320. — 8 -e-. Mleku kiselu. Domentijanb 115. 
Kisjela mlijeka trbuhe naliti. M. Vetranić 2, 32H. 
Lijepa li je vruća pogača u kišjelu (-šj- znači 
osobiti glas, vidi 1. j pod 2, d, a) bb)) mlijeku. 
Nar. prip. vrft. 215. — h) o hlebu, kruhu (kaže se i 
u kiselo i u kiselu). Kruh ima biti prešan, a no 
kisel. Naručn. 20*. Posvetiti u kiselo ali ti presno. 
K. Pejkić 66. Kruh . . . kiseo to jest s kvasom 
učinen. L Grlićić 110. Nije dobro posvećeno u 
prijesnu zašto je Isukrst u kiselu posvetio. A. 
Baćić 297. Koji godir uzjede u kiselo poginućo. 
299. Da je blagovao jaganca s prisnim kruhom 
a ne 8 kiselim, i u prisnu posvetio a no u kisolu. 
299. Da nije kisela kruha. 299. Da ne ima 
kruha u kiselo u svemu Izraelu. 301. Niti so 
u kiselu čini (kruh) da je svršen. J. Banovac, 
razg. 224. Kruli kiseo i liti zakuvan s kvasom. 
A. Kanižlić, kam. -458. U kruhu kiselu, to josi 
u kruhu s kvasom. 486. Kruh kiseo. L Veli- 
kanović, uput. 1, 60. Da bi blagovali kruh u 
sladko a ne u kiselo pečen. 1, 60. Crkva la- 
tinska služi se samo kruhom u prisno a grčka 
crkva samo u kiselo. 3, 42. Uz hjobove kiselo. 
Đ. Daničić, 2mojs. 3^1, 25. Ne jedi s nom h]eba 
kiseloga. 5mojs. 16, 3. — s -e-. Da se daje 
klselb hlebK vsemb jednaki.. Glasnik. 15, 3(Hi. 
(1348?). Ki'uh kisjeli trijebiti. S. Rosa 1'40»». 

d. rodi. u) uopće, — u jedinom primjeru (s 
-e-) mctaforički. Deveta voda kisjela. (Daleka 
rodbina kao da nije već rodbina, radi deveta 
vidi deveti pod c)). (D). Pošlo v. danič. — 0) 



Digitized by 



Google 



KISEO, 1, d. 



9 



KISNUTI 



rodn Hto iz zemle izvire, te je vuilo kisela (radi 
ntffirur. kiseline štit Je u nitj)y pa i voda koja se 
ovako naeini; zove .se kisela vo<la i izvor i mje.sto 
ilfl.k ./<' in^i**'-, isporedi kisojak pod a. — između 
vjernika u Vukova: kisela voda, 1. ,der saiier- 
bruiiiien* ,fons a<juae acidae^ s primjerom : Otišao 
na kiselu vodu. 2. ,dor sauerbruniien (wasser)' 
,a4uae acidae' .s primjerima: Pije kiselu vodu. 
pomogla mu kisela voda. cf. kisejak. — Na četvrt 
sata od Palanke kraj same reko Jasonice izvire 
mlavno poznata kisela voda. M. Đ. Milićević, 
srb. 180. — amo može pripadati i ovo: Osim 
ovi mineralni izvora ima . . . jedan kiseo kod 
Asan-pasine palanke, jedan, oix»t kiseo, u Buko- 
viku. Vuk, dan. 2, 29. — i kao mjesno ime. Ima 
jedna »Kisela Voda' na putu kud se ide u Gnilan, 
kad se j^rode selo Dobričane s desna . . . Ovo 
mesto zove se ,Kisola Voda', kao što se vidi, vrlo 
bi mogućno bilo zamišjati da se ovo mesto misli 
pod ,Kislinom', ali ja opet ostavjam pitane ne- 
rešeno. 8. Novaković, novo brdo. 89. isporedi 
kiblina, c. 

©. kod imena nekijeh bi\aka kao pridjev. 

u) kisela djetelina, vidi kod djett^lina. 

f>) kiselo drvo, Rus tvpliina L. — Između 
rjeenika u Vukova : kiselo drvo ,der essigbaum' 
.Rus tvphinum'. — Drvo kiselo, Rus typhina L. 
(Lazić). B. Šulek, im. 76. 

c) kiseli trn, vidi kod trn. 

2. adv. kiselo. Kada dosta kiselo udara. J. 
S. Relković 348. 

KISEONIK, m. vidi kisik. — Načiiieno u naše 
vrijeme. Kisoonik, oxigen. J. Pančić, zoolog. 
25. 86 delova kiseonika. Đ. Popović, poznav. 
robe. 156. 

KISIC, m. prezime. — U miše vrijeme u Da- 
hroimiku. P. Budmaui. 

KISIDO, Kisidola, m. mjesto u Srbiji u oknuju 
požarevackom. Niva u Kisidolu. 8r. nov. 1866. 
155. 

KISIK, m. oxygonium, (u Ihemiji) elemenat ko- 
je f/a ima u vazduhuj te bez iietja fte bi motjle ži- 
vjeti životinc i bifke, niti bi što motjlo gorjeti. — 
isporedi klseonik. — Načineno u nose vrijeme 
(jer se mislilo da je ijlavni elemenat kod kiseline) 
prema oxygonium i iiem. sauerstoff. KLsik, chem. 
lat. ,oxygenium' ,sauerstofl", oxygen', tal. ,ossi- 
geno', fre. ,oxygeno*, egl. ,oxygen'. B. Šulek, 
rjočn. znanstv. naz. 

KI8I^EVAČKI, ad^j. koji jtripada Kisifevu. 
Kisijevačka (opština). K. Jovanović 14<). 

KISHiEVO, n. selo u Srbiji u okrugu požare- 
vaek(tm. K. Jovanović 110. — Može biti da je 
isto mjesto što se pomine xiv vijeka, vidi u Da- 
nićićevu rječniku : Kysi|evo, selo koje je car Lazar 
dao crkvi bogoro<iičinoj u Ždrijelu braniče vskom : 
.Adujevo sb Kisijevomb* (Mon. serb. 191 god. 
i:-)HO). nominativu nema [)otvrde. i sad ima blizu 
rmoga Ždrijela selo Kiši) evo. 

KIŠIO, vidi kiseo. 

1. idsiTI, vidi kisjeti. 

2. KIŠITI, kišim, impf. (u herniji) činiti da se 
što (kakav elemenat) spoji s kisikom. — Načineno 
a naše vrijeme. Kišiti, chem. okisiti ,oxydiren*, 
tal. ,ossidare', frc. ,oxyder*, egl. ,to oxydate'. B. 
Sulek, rječu. znanstv. naz. 

KISJEL-, vidi kis(d-. 

KISJETI, kisim, impf. postaje od korijena gla- 
gola kLsnuti. — Akcenat se ne mijena. — Nalazi 
se pisano gotovo svagda kišiti, ali sam čuo u Du- 
brovniku kisjeti, i mislim da je to pravi oblik, 



kao što se vidi po (neprelaznom) značenu i po 
akcentu. 

n. biti po malo kisela ukusa. — Od xviii vijeka, 
a između rječnika u Vukovu (kišiti, kisim ,sauerlich 
schmeckou' ,subacidulas sum'). Ako bi . . . vino 
kišiti počelo. Z. Orfelin, j)odr. 2U^. 

H. po malo i tiho padati (o kiši), po malo i 
tiho da zdjeli. — U Stulićevu rječniku: kišiti ,le- 
viter pluere* s dodatkom da se nalazi u pisca 
Lastrića (?) ; kisjeti, vidi kišiti. — I u naše vri,jemc 
u Dufjrovniku. ,Počelo je nešto kisjeti'. ,Kisi ix) 
malo'. P. Budmani. — isporedi kisjeti. 

1. KISKANE, n. djelo kojijem se kiska (vidi 

1. kiskati). — U Vukovu rječniku. 

2. KISKANE, n. djelo kojijem se kioska (vidi 

2. kiskati). — Stariji je oblik klskanje. — U Jie- 
linu rječniku: klskanje ,il chiamaro qualche ani- 
raale, cane o simile* , voćare' 188»», i u Stulićevu : 
.il chiamar i cani' ,vocare canes'. 

1. KISKATI, kTskam, impf. dem. 2. kisati. — 
I! Vukovu rječniku. 

2. KISKATI, ktskam, impf. zvati psa govoreći 
kis kis. — U Jielinu rječniku: ,chiamar i cani' 
1881>, i u Stulićevu: , voćare canes'. 

KISLICA, /. u Vukovu rječniku: na sukni po- 
stava odozdo iznutra (oko jedno podlanice široka), 
cf. singef s dodatkom da se govori u Srijemu. — 
Vaja da je od maj. kiszelni, izrezati, istr ići. 

KISLIna, /. postaje od osnove adj. kisao, kao 
kiselina od kiseo. 

a. vidi kiselina, a. — f/" Voltigijinu rječniku : 
,aoetosita, acerbezza' ,saurigkeit'. 

b. vidi kiselina, f. Kislina praskajuća, (knall- 
saure) ocarinuje se u prometu. Zbornik zak. 1858. 
1081. Kislina sičanasta spada među tvari ke- 
mičke. 1865. 1(54. 

f». ime mjestu prije našega vremena. — U jednom 
je rukopisu u jednini : Basa pleni Kislinu i Sko- 
balića Nikolu uhvati. Archiv fiir slav. philog. 
2, 96. u drugome u množini, i otale u Daničićevu 
rječniku: Kj'sline, 1454 ,Skobalić'. ubi Turke u 
Bane. po tomi. priđe basa na Kisline i Skobalića 
uhvati' (Okdz. pam. šaf. 78). — vidi i: Iz toga 
se . . . jasno vidi da je ,Trepana' uprav onde gde 
se put Kumanova za Novo Brdo razdvajati može. 
p^) beleškama izvora jedva može biti šumne da 
je tu negde i ,Kislina', ali se za nu ne mogaše 
do sad ništa pouzdano razabrati. S. Novaković, 
novo brdo. 89. vidi i kod kiseo na kraju. 

KISLOROD, m. vidi kisik. — Načineno po la- 
tinskom (grčkom) imenu. — U jednoga pi^sca na- 
šega vremena. Voda se iz dve sastavne ČAsti, t. j. 
iz v<xloroda i kisloroda slaže. P. Bolić, vinod. 
2, 9. Koje telo s kislorodom složeno ... 2, 21. 

KISLOST, /. vidi kiselina, a. — Od osnove 
adj. klsao kao kiselost od kiseo. — (J istoga 
pisca XVIII vi^jeka u kojega ima i kiselost. Saču- 
vati vino od kislosti. Z. Orfelin, podr. 218. 

KISLOTA, /. vidi kiselina, a. — isporedi ki- 
seloć^a. — U jednoga pisca našega vremena. Kad 
malo primi (čingir) kislotu i miris ot vina, ono 
se otoci. S. Tekelija. letopis mat. sr. 119. 72. 

KISNUCE, n. djelo kojijem se kišne. — St<iriji 
je oblik kisuutje. — f/ Mikafinu rječniku: kis- 
nutje, raskisnutje ,infusio'; u Belinu: kisnutje 
,macerazione, il macerare, far molle' ,maceratio' 
449a; u Stulićevu: kisnutje ,infusio, mador'. 

KISNUTI, klsncm, imjtf. postajati kiselijem, 
misli se o (hsobitoj (hemičkoj) promjeni što se zbira ^ 
n. p. kod vina ili drugoga pića, kad postane ocat, 
kod mlijeka, kod hfeba ili tijesta itd. — Ako. se 



Digitized by 



>^uogIe 



KISNTJTI 



10 



1. KIŠA. a. 



tie mijeva fnor. 2 i H shtff. ktsnu). — -i- stoji 
luj. nr.gd(i.šnfi(fa y. — Riječ je priuilaoennkii (vo^a 
da je Isprra bio pei'fektirni tjluffoljj isporedi stslor. 
kysiii)ti, rtis. kmi-h^tl, ćeš. kyanoiiti, jfo^. kianj^i?'. 

— Korijen je kyrt, te se -y- može promijeniti na 
va (vidi kvas, kvasiti) ; nije pot orden kao indo- 
evropski korijen (kus ?) ; rijeci .što bi od ifmfa po- 
stale u litavskom jeziku (vidi kod kiseo i kvas) 
jamačno su uzete iz slavenskoga jezika. — Oblici 
prošloija vremena (osim impf.) moffu postajati i 
od satna korijena ; aor. kisnuli t klsoh, (fer. praet. 
kisnuvši i klsavši, part. praet. act. kišimo * ktsao ; 
ali nemn potvrde u primjerima već samo za part. 
praet. art. : Klso čoban kišnu struku suši. Osvetn. 

1, 18. (radi značeua vidi b, b)}. — Između rječ- 
nika u lielinu (,e3ser ba^uato dalla piogft^ia' ,ma- 
(lofiori pluvia* 5Gt)*'), a Bjelostjenčevu (kisnem, 
v. okisuujoui ; ove riječi nema napose u istom 
rječniku), u Voltifjijinu (v. kiseliti se), u Stuli- 
ćevu (1. ,ad i)luviam moram trahere*. 2. ,formen- 
toscore^ ; za ovo značem ima dodatak da je po 
riuskftm jeziku), u Vukova (1. ,sauer wordon' 
,acosco'. 2. ,vom rog^en benotzt werdon' ,pluvia 
madosco') 

a. sa značeiiem sprijeda kazan ijem. Tako kišno 
(sirce) budući na vruću. J. S. Rojković 249. Za- 
kisolila žena u sobi lonac mlijeka, pa ^a pokrila 
i ix)vezala torbom, da bi se u toplini prijo uki- 
selilo. kad to sve svrši, onda reče: , Kisni, no misli, 
sti^^lo me do vrdta' (t. j. da se mlijeko ukiseli 
dok ona bude do vrata). Vuk, i)oslov. IB-l. Vino 
kišno. P. Bolić, vinodj. 2, 340. ovako se kaže i: 
tijesto, h|eb, kruh kišne itd. 

b. madescero, madefieri, po svoj prilici s toffa 
što tijesto, kad kišne, nahuja kao sunder u vodi, 
postalo je i drutjo znaćene u našem jeziku: pro- 
makati se, napajati se, (jreznuti, isporedi kvasiti. 

— i u bunarskom jeziku ima slično značene. 

a) uopće. — Od xv vijeka (vidi F. Miklošić, 
lox. palaeoslov.- kod kvsm^ti), a između rječnika 
u Belinu: staviti da klsne ,macerare, toner una 
cosa in ac<^ua tanto che vouga molle' ,mac'ero' 
449«. 

h) često se kaže kad što (može biti i če(ade) 
stoji nepokriveno i nezaštičeno na daždu (kiši). 

— Od XVIII vijeka. Svoju hranu jer čuvati znadu 
da ne kišne. J. S. Rejković 299. Pa joj kišnu 
krsti i ikone. Nar. pjes. petr. 2, 578. Niti kišno, 
nit' ga sunce žeže, nego uzuri, jede i pije. (Kad 
so ka/e za koga da dobro živi). Nar. ix)sl. vuk. 
228. Cim se čarak od puško pokriva da ne kišne. 
u Nar. pjes. herc. vuk. 3r)H. 

e) po predašnemu zn^čenu kaže se i o kuri ili 
o sobi (i o krovu) kad krov n^ brani od kiše neifo 
kapi. Mi, ako nam je jedna kuća. dim) iva, ako 
nije dobro pokrivena, ili je ostavimo, ili nasto- 
jimo napravit da ne dimi i da ne kišne. J. Fi- 
lipović 1, 108'**. Kuću samo opravjati može da 
ne kišne. Glasnik, ii, 1. 4. (1808). I sve su 
(kuće) {X)krivene crijei)om, ... da se svake go- 
dino moraju prekrivati, pa oi^et kišnu. Vuk, dan. 

2, 4r4. Ponavjao sam dvije kelije i jednu malu 
crkvu kojo su bile bez podova ostale, i nemalo 
sve propale kisnući. G. Zelić 419. 

d) po znamenu kod b) ili prema riječi kiša, 
jedan pisac xviii vijeka upotreb^ava ovu riječ u 
značenu: daždjeti^ puštati iz sebe kišu. Bocr nobo 
zatvori, da ne kišne, A. Kanižlić, utoč. 125. — 
/ s instrumentalom (u pravom ili prenesenom 
smislu). Vi, oblaci, kisnito suzami. uzr. 13. Ki- 
smiti će nebo žestokim ogiiem. bogojubn. 33. Eto 
nebo s krizi kišne! fran. 130. 

KlJSONK^, m. prezime vhisteoske porodice u Du- 
brovniku; I at. i tal. (^Lsana (^(Jhisagnaj. Annal. 



rag. anoii. nod. 150. 1H2. — U Daničićevu rječ- 
niku: Ky8onići,, vlastelin dubrovački ,Marinb Ki- 
sonićh' u vejem vijeću 1253 (Mon. serb. 10). — 
Može biti da treba čitati Kisonić. 

KIST, m. penicillus, oruđe za sUkatw^ tMČinciw 
od dlaka ili struna što su tvrdo vezatu' na pali- 
čici ili u cijevi. — vidi i kiščica. — I^ijc na- 
rodna riječ, nego su je u naše vrijeme uzeli pisci 
iz ruskoga jezika. — Upofreblava se u muškom 
rodu, premda je ženskoga roda u ostalijem sla- 
venskijem jezicima. — lliječ je praslaven^ska, i-sy>o- 
redi rus. khcti., slovački ky8f, pof. km: — Iz- 
među rječnika u Stulićevu: (nije zabUežen rod) 
v. pernik s dodatkom da je riječ ruska. Kist. 
art. .pinselS tal. ,pennello', frc. .piusoau*, o;(l. 
,pencil': kist od vlavsa, art. .haarpinselS tal.^,i»eii- 
nello di peli'; bot. kist, lat. ,pennicillus*. B. Sulek, 
rjočn. znanst. naz. — Ima i u Šulekovu rječniku 
(kod pinsel) gdje nije zabi(ežen rod i u Parčićitvu 
gdje je zabifežen muški rod. 

KI8TAĆA, /. os sacrum, tanka kost (nnHno 
kičmenice). — II pisaca našega vremena (rafa da 
je riječ načinena). KistaČA, zool. ,das heili^e 
bein', tal. ,sacro osso*, v. ,kreuzboin'. B. Hulek, 
rječn. znanst v. naz. 

KISTAČKA, /. mjesto u Srbiji u okrugu po- 
žarecačkom. Livada u KistaČki. Sr. nov. 1872. 
GIB. 

KiSTANE, n. trgovište u Dalmacije u kotaru 
benkovačkom. Repert. dalm. 1872. (>. 

KISTEN, m. samo u Stulićevu rječniku: v. 
koštan. 

1. KIŠA, /. pluvia, voda što pada na zem{a 
iz oblaka i vrijeme kad to biva. — ispitredi dažd. 
— Postaje od korijena glagola kisnuti (u znact^nu 
kod b) nastavkom ja, te se -sj- mijena na š. — 
Samo u našemu jeziku: potvrđeno je od xvii 
vijeka, ali je kod većina naroda zamijenilo stariju 
riječ dažd koja ostaje samo po zapadnijem kra- 
jevima. — Između rječnika u Mikafinu (kod 
daž, vidi dažd), u Belinu (^,pioggia, acqua che 
viene dal cielo' ,imbor' 56(5^), u Bjelostjenčevu 
(v. godina), w Voltigijinu (»pioggia' ,regen'), u 
Stulićevu (v. dažd), u Vukovu (Aer regen' ,pluvia-, 
cf. dažd). 

n. uopće. Poslije kiše bude ajer vedar. M. 
Radnić 112«. Neka raste kakono kiša moj nauk. 
429«. Zapovidajući nobesom da kiše ne da<hi. 
S. Margitić, fal. 40. Voda bila iz mora ili od 
kiše. A. Baćić 280. Daću vama kišu na vrime 
svoje. J. Banovac, pripov. 139. Kada je ići tražit 
i isprosit divojku za oženiti se, niti se gleda kiša 
ni snig, ni zima, ni vrućina. F. Lastrić, od' 23(). 
Ilija zapovida nebesom, da ne spušćaju kiše dok 
im on ne reče. 343. Doći će nam, veli. kako rosa 
iliti kiša vrimenita i ugodna, ned. 33. Svojom 
molitvom zatvori nebo i ustavi kišu. 217. Kako 
zemja brez kiše i roso neplodna jest, onako je 
svaka duša brez r(3se od darova dulia s. utišit^|a. 
250. ZemJa, koju kiša ne natapa. 251. Led iliti 
tuča s kišom i vatra iliti gromovi i mune pro- 
si|)aju se i iz tog oblaka. 391. Podnosio sam 
zimu, vrućinu, kišu, putujući gladan i žedan. 
A. Kanižlić, bogo|ubn. 19. Srito ga velika kiša. 
M. Zorićić, zrc. 88. Dođoše k jednom potoku 
koji poradi kiše bijaše velik ustao. 204. Kiša 
odkud dolazi. ^V. Došen v. Oblak visok malo 
kiše dade. vi. Sto jo kiša to je jela viša. And. 
Kačić, razg. G4l>. No izlažaše is kuće kad je 
kiša. N. Palikuća 9. Molitvom nebo zatvorio jo, 
da zemji kiše nije dalo za tri godine. L Veli- 
kanović, uput. 1, 93. Jedan išt*^ kišu a dnigi u 



Digitized by 



Google 



1. KISa, a. 



11 



KIŠČICA 



isti par ište vedro. J. Kajic*, fioiit. 1, 100. Kao 
kiša niz jelovo ^rane. Nar. pjes. petr. 2, 274. 
I^i^raju se magarci, bić<3 kiše. Nar. posl. vuk. 14. 
Sipa znievle iz pušaka kao kiša. Vuk, nar. pjas. 
1. 1<>2. Mno^i bi stali pred vratijera na dvoru 
i na kiši i snijegu. G. Zelić 501. Da se ne bi 
kišama izlag:ale duge. P. Bolić, vinodjel. 2, 108. 
Kiša kao iz niješine. V. Vrčević, niz. 188. Niti 
žalim pijeska niz vrleti, što će kiša u ravan 
snijeti. Osvetn. 2, 126. Zemjieu će oprat kiša 
crnu. 3, 164. 

b. o kiši se kaže ('isporedi dažd pod d)): o) 
da pada. Da kiša ne pada. A. Baćić 500. Kiša 
ka<l pade, ne ustavja se voda na visoki planina. 
F. Lastrić, ned. 34. Pane kiša. J. Banovac, pred. 
52. Preni ako je dažd iliti kiša padala. A. Ka- 
nižlić. kam. 28J3. Ko kad s' vere ptić kad pada 
kiša. I. Zaničić 215. Ne može načiniti da kiša 
l>a<la. M. A. Re|ković, sabr. 56. Kiša jmde, 
medna rosa u poju. Nar. pjes. vuk. 1, 153. 
Sunce sjaše, a kiša padaše. Nar. pjas. petr. 1, 
161. Bog će dati pa će kiša pasti. 1, 284. Kiša 
kad hoće da i^adne, naj prije poćne kapati. Kiša 
im^la kap|icama, pak napada lokvicama. Nar. 
ix)sl. vuk. 134. Jedan dan padala kiša. Nar. prip. 
vrč. 2(X). vidi i: Kadano za 3 godine i 6 miseci 
ne pade kap kiše. F. Lastrić, od' 203. I zatvo- 
ri vse se tako, da za 3 godine i šest miseci kap 
kiše na zemju ne pade. 343. — ide. Da no ide 
kiša. A. Baćić 435. Kiša ide. A. Kanižlić, rož. 
61. Kiša ide, javoriiia trune. Nar. pjes. vuk. 
1, 288. Kiša ide i pomalo sn'jega. 1, 463. Kiša 
ide, gonge rumenije. Nar. pjesm. petr. 1. 2()4. 
Ide kiša i iz neba i iz zemje (vrlo). Ide kiša 
kao iz rukava. Nar. posl. vuk. 96. — dolazi^ 
hodi. Jesi li vidio, kad plaho kiša dođe, da za 
malo dura. J. Banovac, razg. 33. Kad bi kiša 
hodila. P. Knežević, osm. 140. — nalazi. Koja 
(kuća) kad kiša nade i počmu vitri puhati. M. 
Zoričić, osm. 23. — daždi. Dažđi kiša od krvi 
•V junačko (u neprarom smislu, vidi kod d). Osvetn. 
3. 140. — b) da udara. Udari kiša. F. Lastrić, 
ned. 310. Na sve strane udariše kiše. Nadod. 
43. S večera je kiša udarila. Nar. pjes. vuk. 
1, 352. Udri, kiša, al' na brata moga, samo 
nemoj na švalera moga. 1, (>37. Kad kiša hoće 
da udari, naj prije počne prokap|ivati. Nar. posl. 
vuk. 117. Udarila kiša. Nar. prip. vuk. 204. 
Nekoliko djevojaka, kad je suša, idu po selu od 
kuće do kuće te pjevaju i slute da udari kiša. 
Vuk, živ. 61. — lije. Lije kiša kao iz kabla. 
Nar. posl. vuk. 169. — pfušti. Zapjušti kiša kao 
iz mjehova. S. ^ubiša, prip. 268. — sti>>^ne se. 
Dok se kiša malo stisne. V. Došen 205». — e) 
(o maloj kiši) da kapfe. Kiša kapje, trava raste, 
.lačke. 10. — rosi. Nek ti rosoć sitna kiša zrak 
proladi. A. Kanižlić, rož. 2. — đ) (kad prestaje) 
da mane. Jelica je prozaplela grane i da ishar 
i da kiša mane. Osvetn. 2, 33. 

e. iiekijem se pridjevima kaže kakva je kiša, 
n. p. može biti: iifia. Iz oblaka tiha kiša pade. 
Nar. pjes. petr. 1, 24. — sitna. Sitna kiša udari. 
Nar. pjes. vuk. 1, 511. — rosna. Da udari rosna 
kiša. 1, 111. — burna, (frozna, nagla, plaha. 
Kano buma kiša iz oblaka. 4, 374. Magluština 
slaba biše rodna majka grozne kiše. V. Došen 
260b. Vedro nebo, grozna kiša }mda. Nar. pjes. 
vuk. 1, 369. Kano grozna kiša iz oblaka. 4, 
257. Pusti Bog naglu kišu. E. Pavić, ogl. 16. 
Posli nagle kiše. 20. Plahe kiše. A. Kanižlić, 
fran. 10. Da iz neba plaha kiša padne. Nar. 
pjes. vuk. 2, 313. — dobra (jaka). Jednom |eti 
poslije tolike suše pane dobi-a kiša. Nar. prip. 
vrč. 49. — pa i po koristi koju čini, lijepa, obi- \ 



tata, zlatna. Zen»|a zasušona \TUĆinom i vitr 
ne more većega blaga imati, negoli vrinienitu, 
lipu, obilatu kišu. F. Lastrić, ned. 33. To da 
mane lijie kiše (oblak). V. Došen 19». Zlatnu 
kišu dok donose (oblak), gdi je triba da iz trese. 
261«. 

d. u nrpravom smislu. 

a) vidi dažd, b). Kada iznevironi gra<i s mu- 
nami, lužnom kišom usilova da se pridade. A. 
Kanižlić, fran. 53. Leptir kad iz čaurice izmili 
pušta po lišću crvene kao krv kap|ice, otuda: 
krvava kiša. K. Crnogorac, zool. 146. 

b) vidi dažd, c). Dažđi kiša od krvi junačke. 
Osvetn. 3, 140. Kišu milosrđa slabim. Bos. vila. 
1886. 86. 

e) uhititi kišu, okisnuti, biti pijan, opiti se. 
Dubrovnik. 1868. 211. — isporedi okisnuti. 

2. KiŠA, /. surla, rilo (u svine). — U Vukova 
rječniku: ,der riissel' ,rostriuu suis', cf. ćuša, surla, 
rilo. 

3. KIŠA, /. vidi kist. — U jednoga pi^sca \\\\\ 
vijeka. Tu vidiš starom slikovane kišouj rat(\ 
tu slavnog pokolena hodilo, način, oružjo. M. 
Katančić 62. 

KIŠAN, kišna, adj. koji pripada kiši uopće i 
u osobitom smislu, — Od xvii vijeka, a između 
rječnika u Vukova : kišan, vide kišovit ; kišni, 
n. p. voda ,regen- (z. b. wasser)' ,pluvius'. 

». koji donosi kišu, koji je obilat kišom (vrijeme, 
oblak itd.). Vrijeme kišno. M. Racbiić 109«. 
Sije te/^k po Jutoj zimi i kišnoj. 476*. U vrime 
zimno i kišno. I. Velikanović, uput. 1, 522. Proz 
dimove sijevaju vlake, kA svjetlice proz kišne 
oblake. Osvetn. 3, 156. — Amo može pripadati 
i ovaj primjer u kojem je značene : pun vode 
(kišna). KTso čoban kišnu struku suši. Osvetn. 
1, 18. 

b. koji postaje od kiše (voda, vlaga, kapfa itd.). 
Voda kišna ili snižna. J. Fili|)ović 3, 17**. Voda 
daždi va iliti kišna. I. Velikanović, uput. 3, 20. 
Snižna voda, kišna, od živadi krv i s drugom 
pomišana, mladi. J. S. Rejković 90. Da jim 
kišna prispit more vlaga. 141. No se primi iza 
kišne škropi. 305. I vrime ti kišnom duhom 
stene. 310. Voda kišna. |B. Leaković, nauk. 163. 
Kišnim kapjama razmekšavaš je. D. Daničić, 
psal. (>5, 10. 

e. koji se upotreblava kad je kiša. Kišni plašt 
,regenmantel*. Hajdeuak, naziv. 33. 

d. kao .pridjev kod imena bifke. Kišni neven (Ca- 
lendula pluvialis L.). K. Crnogorac, bot. 93—91. 

KISANE, n. djelo kojijem se kiša. — Između 
rječnika u Vukova (,das einweichen' .maceratio*) 
8 dodatkom da se govori u Dubrovniku (vidi kod 
kišati). Uslijed dugog kišana u moru. L. Zore, 
rib. ark. 10, 329. 

KISATI, klšam, impf. greznuti, namakati si'. 
— Ako. se ne mijena. — U naše vrijeme u Du- 
brovniku, a između rječnika u Stulićevu (,immer- 
som esse'). ,Košule va|a da kišaju nekoliko u 
vodi'. ,Skvasi beškot, ma nemoj ga ostavit da 
kiša^ ,Dosta si se kupo, ne kišaj više u moru'. 
P. Budmani. — Ima i u Vukovu rječniku: kišati, 
kiseliti što, u. p. košuje u vodi ,einweichen* ,ma- 
cero*, i kišati se, jK>kiseliti se, raspasti se u vo<li 
,eingoweicht wcrden' ,macerari' s primjerom : Da 
vidimo hoće li se beškot dobro kišati i s do- 
datkom da se oboje govori u Dubrovniku ; ali ja u 
ovakom prelaznom i rejleksivnom znače nu ni jesam 
čuo u Did)rovniku, premda to biva kad je ovaj 
glagol s prijedlozima, vidi n. p. iskišati, raski- 
šati, zakišati. 

KIŠCKJA, /. oruđe za šara ne ^ vidi kist. — U 



Digitized by 



^uogle 



KIACICA 



12 



2. KIT 



Vukova rječniku: vide garajka^ ali otJe, riječi nema 
na, svom mjeMu. vidi i: Kiscica, bot. art. lat. ,pen- 
nicillus* ,pinsol', tal. ,peiiuelliiio'. cf. kist. B. 
Sulek, rje6. znanstv. naz. — Jamačno je dem. od 
ki»t, Još bofe od deminutiva ki4(t)ka. zaŠto je 
ženskoga roda vidi kod kist. 

KIŠEVAC, Kigevca, m. mjesto u Srbiji u okrugu 
kruševačkom. Livadu u Kiževcu. Sr. nov. 1875. 
339. 

KIŠEV BRUEG, m. seoce u Urcatskoj Misu 
Novoga Čiča u županiji zagrebačkoj, (kajkavski) 
Kisevbre^. Schem. za^r. 1875. 194. 

KISEVIĆ, m. prezime. — xvi rijeka. Mihal 
Kiscvić de Lomuica. Mon. croat. 252. 0)ko 1552). 

KISEVIT, adj. vidi kiSovit. — U naše vrijeme. 
Godina kiševita i prilično rodna. M. Đ. Mili- 
ćović, živ. srb. 2, 27. 

KIŠEVO, n. seoce u Hercegovini. Schem. rajL5:us. 
187(5. 58. 

KIŠK^A, /. d4.'m. 1. kiša. — Od xviii vijeku, a 
između rječnika u Voltigijinu (.piovuccia' ,kloiner 
n^fi^on, riost^ln') i u Vukovu (dim. v. kiša\ Da 
bi se Bog dostojao ^žednu zom|u razladiti. A. Ka- 
nižlić, utoč. 124. ŠuSkajuća kišica. M. A. ReJ- 
ković, sat. L8«. Do ^od dobije kišicu plodnu. 
(t. Poštalić 121. Ja sam, majko, Đurđovska ki- 
šica. Nar. pjes. [x^tr. 1, 8. Iz noba vam kišica 
padala. 2, 112. Oblak kaza kisici, a kišica tra- 
vici, a travica ovcama, belo stado čobanu. Nar. 
pjos. srem. 60. 

1. KIŠIĆ, m. prezime. — U jednoga pisca xviii 
vijeka. Bujslav, Kišić, Šimonoti. J. Kavanin 
1I()'>. 

2. KISIĆ, VI. selo u Bosni u okrugu Done Tuzle. 
Statist, bosn. 83. 

kIŠITI, vide kišjoti. 

K {sjeti, kišim, itnpf. daždjeti, padati (samo 
ti kiši). — ^lA;c. se ne mijena. — Postaje od kiša 
nastavkom jo u inf., i u pracs. — Od xviii vijeka^ 
a između rječnika u Voltigijinu (,piovero, dilu- 
viaro' ,ro^neu'} / u Vukovu (kišiti, kiši, vido ki- 
šjoti; kišjeti. kiši ,re^en' ,pluere', cf. daždjeti 
s dodatkom kod oboga da se govori u Boci). Ako 
im ne kiši oz^or s neba. M. Radnić 54*. Dokle 
ne kiši svrhu zem]e. 62*>. Ako zaištu da ne kiši, 
ne<^e kišiti. 234**. Jela, ako se stavi na zom]u u 
vodu koja kiši, izagnije. 257**. Ilija učini da 
no daždi a da kiši kad on hoti. 529^»; Svrhu 
gradova od So<lome čini kišiti o^ai'i. S. Mar- 
tr'Mu', fal. 68. — Vidi daždjeti, II, b, a). Bog 
kiši svrhu pravednije i svrhu nepravednije. M. 
Radiiić 77^>. 

KIŠKATI SE, ktSkam se. impf. (recipročno) 
svađati se, dražiti se s kim, ali često od igre i 
šale. — U iJubrorniku od xvi rijeka. Namjeri 
ino tuj čes moja gdi gizdava taj gos|)oja s ^jU- 
bavi se razgovara, gdi se kara i tiječe i š iiim 
(s Ijubaci) kiška gorska vila, i smjejući iiomu 
roče: ,Sad ti oskuboh zlata krila*. A. Sasin 124. 

— / u naše vrijeme: , Djeco, nemojte se kiškati*. 
P. Budinani. 

KIŠLEGINA, I«, mag. kis legeny, mali momak. 

— U rukopisu xviii rijeka (može hiti i prezime). 
PriiK)ininu da imat voska 17 oka na Stojanu kiš- 
logii'iu 2 Ibr. i 3() kr. (Hasnik. 56, 135.'(l733j. 

Kis:^iIV, adj. vidi kišovit. — U Vukovu rječ- 
niku s dodatkom da se govori u Boci. 

KIŠNICA, /. (uz voda), kišna voda. — isjwredi 
daždevica, bj. — U naše vrijeme, a između rječ- 
nika u Vukovu (vide daždevica s dodatkom da 



se govori u Bačkoj). Da odvratiš kišnicu vodn 
s tvoje strehe. V. Bogišić, zakon. 293. 

kIŠNA, /. greblo kovačko, kao ono kojim le- 
bari čiste svoje peći, t. j. vade ni me žar iz peći. 
M. Đurović. 

KIŠNAK, m. ime nekijem životinama. — Po- 
štede od 1. kiša. 

II. Salamandra maculata Laur. u Đakovu. — 
isporedi duždevnak. 

I». puž balavac. u Daruvaru. 

KIŠNABA, /. Kana viridis L., žaba. u Gracu 
u Slavoniji. 

KIŠNICA, /. vidi kiSnica. — U naše vrijenw. 
Jama u kojoj se ustav[a voda kišnica. M. Đ. Mi- 
lićović, omor. 103. 

KIŠOBRAN, m. štit od kiše. — isporedi ambrol. 

— Načiiieno u naše vrijeme prema nem. regeii- 
schirm*. — U ^ulekovu rječniku: ,regenschirm*. 

KIŠOVICA, /. vidi kišnara. — U Božjakovini. 

KIŠOVIT, adj. vidi kišan, a » daždiv, a). — 
isporedi kišovit. — Od xviii vijeka, a izmvđu 
rječnika u Stuličeru (v. daždiv) t u Vukovu (n. p. 
godina .reguerisch' .pluviosus'). Kada jest kišo- 
vito vrijeme. I. Jablanci 59. Vromo kišovito. 
J. Rajić, pouč. 3, 138. U vrime kišovito satii se. 
J. S. Rejković 220. Kišovito vrijeme. Vuk, po- 
slov. 170. Biće nami Jeto kišovito. Magaz. 18<>H. 
65. Onaj će mesec biti kišovit. M. Đ. Milićević, 
živ. srb. 2, 27. 

KISOVITAN, kiš6vitna, adj. ,vidi kišovit. — 
U jednoga pisca xvin vijeka. Ne zaktiva kišo- 
vitno vrime. J. S. Re|ković 212. 

kIŠPATIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme. 

KIŠPATOVA DOLINA, /. mjesto u Srbiji u 
okrugu požarevačkom. iSriva u Kišpatovoj Do- 
lini. Sr. nov. 1873. 795. 

1. KIT, glas kojijem se tjeraju jagaikci od ovaca 
da se zaluče. — isporedi kit luč. — U Vukovu 
rječniku: ,ruft man don lammem zu, indem mau 
sie von don miittern abtreibt* ,vox sei>arantis ad 
tempus agnos a matribus'. 

2. KIT, m. Balaena mysticetus L., naj veća i*- 
votina što sad ima na svijetu, pošto živi u nujru, 
če.sto se kaže da je riba, premda riba nije, jer je 
vruće krvi, diše plućom i doji nUdde. istijem sr 
imenom zovu i druge slične vrste. — isjmredi ba- 
lina (ovako je akcenat, ne bal ina). — Of/ grčk. 
xtjio^, — Drukčije je zabifežen akcenat u Vukoru 
rječniku, ali to nije pouzdano: Vuk kaže da je 
čuo ovu riječ u Dubrovniku, ali Jamačno ko mu Je 
akcenat kiizao nije znao kako treba da bude, Jer 
ni u Dubrovniku ova riJeč nije narodnfi. ovdje 
je akcenat zafniežen po Mikafinu^ Belinu, BJelo- 
stjenčevu rječniku i po dva naj starija primjera. 

— Nalazi se i u stslovenskom: kiti* (ne kvtT., po 
čemu se vidi da nije davno primfeno iz grčkoga 
jezika) i u ruskome,: khti,, (češki Je krt tMČiik' no 
u naše doba po krivoj analogiji), a Jamačno 
nije nigdje narodna riječ nego uzeta iz crkvenoga 
Jezika. — Između rječnika u Mikafinu (kit. ba- 
lina, riba ,cetus, ćete, balena, pistrix'), u Belinu 
(^kit ,balena, pesce mai'iuo noto* ,balona* 125**), u 
BJelostJenčevu (kit ,cetus, pistrix, balena*), u Vol- 
tigijinu (»balona* ,walltisch*). u Stulićevu (.balaena. 
cetus'), u Vukovu (k!t ,der wallfisch' ,balaena 
mysticetus'). Strahovita i velika riba kit (,kijt*). 

A. Gučetić, roz. jez. 174. Blagosiv|ajte, kiti 
(.kijti*) i sfa koja se kreću u vodah. Gospodina. 

B. Kašić, rit. 237. dan. 3, 79. Blagoslovite, kiti 
i sva koja se podvižut u vodah. Gospodina. I. 
Kra}ić 40. Stvori Bog kitove velike i sve Žive 



Digitized by VjOOV IC 



2. KIT 



13 



1. KITA, b, a). 



duSe Sto so miču. Đ. Daničić, Imojs. 1, 21. Ki- 
tovi, cetacea. J. Paučić, zoolog. 185. 

3. KIT, m. nidi kitina. — Samo u Bjelostjen- 
čevu rječniku: kit, vele se svrži z suogom obtr- 
šene ,g7*avatne nivibu« frondes, frondes nivibus 
depra<wae'. 

4. KIT, m. vidi 1. kita. — U dva piaca xvii 
i XVIII vijeka. U livu nakiti mirisna evića kit. 
D. Baraković, vil. 280. O svem kitu našijeh sina 
kojih pravi djela jaka činoja-avla Foskarina. J. 
Kavani u 20r>*. 

5. KIT, m. mjesno ime u Srbiji, a) u okrugu 
smederevskom. Niva u Kitu. Sr. nov. 1871. 84(). 

— h) u okrugu užičkom. Zabran sa nešto nive 
u Kitu. Sr. nov. 18i>9. 2m. 

1. KITA, /. frons (frondis); fasciculus, gran- 
vica a lišćem; Hvežan. uz ova dva značena ima 
ih još hekoliko drugijeh, ali su sva slična medu 
sohom i potječu iz jednoga od ova dva. koje je 
od ovijeh starije 7ie fnože se razaznati: čini se 
po smislu da je prvo, ali ga opet neina u po\skom 
jeziku a gotovo ni u češkom, kao ni u litavskom. 

— -i- stoji mj. mgdašnega y. — Riječ je pra- 
šta venska, isporedi stslov. kyta, rus. kut«, češ. 
kyta (sad samo dem.: kytka), po(. kita, ;>a i 
litav.ski kuta ,qiuistG' (i'iem. kaute, snopak lana 
ili k4mopa}a, vafa da je uzeto iz litavskoga ili iz 
kojega slavenskoga jezika). — Nepoznata poslana; 
mitze hiti da je korijen kyt (kut) srodan s ko- 
rijenom kvit riječi cvijet (pra,slavenski kvSti.). 

— Tzniedu rječnika u Vrančićevu (frons, frondis'), 
u Mika(inu (kita od evijetja ,fasciculus florum'; 
kita bisera ,linea margaritarum*), u Belinu (,mazzo, 
fascetto di che che sia' , fasciculus' 407'» ; ,festonc' 
,sertum' .S12»; kita svilna ,fio<!Co di seta* ,floccus 
sericus' .818*1), u Bjelostjenčevu (v. ^ana. 2. kita, 
veja stara ,draco'. 3. kita spleteni ženski lasi 
,capilli compti'. 4. kita ili i-ozgva trsova ,duramen, 
duramentum, brachium seu raroiis vitis, palmes, 
saruientum vitis, flagellum vitis, colis etc.'), u 
Jamhrešićcvu (,frons, ramus'), u Voltigijinu (,chio- 
ma; fiocco; mazzo di fiori' ,langes koptliaar; 
flocke; blumenstrauss'), u Stulićevu (,flocciLs, fasci- 
culus; ramus'; kita cvitja ,fiorum fa.sciculu8' ; 
biserna kita ,margaritarum series'), u Vukovu: 

1 . .tler strauss, buschen' ,sertum' s primjerima : 
kito cvijeća. — Po kitu ružice, po drug^u |ubice. 

2. (stojaće) kito i svatovi, t. j. kićeni svatovi 
,wie im Vir^il': ,arma virumque*. 3. ,die quaste' 
.cirrus, fimbria': kito na fesu. na barjaku. 4. kita 
,und' kito ,das mannlicho glied der kinder'. 

a. frons, termes, grančica s lišćem (a i s cvije- 
ćem i s voćem), hvoja. 

aj u pravom smislu. Od ovo;3:a zlo^a korena 
ishaja 7 zlih kit. Naručn. 8.5'*. Na zelenoj 
kiti masline. Korizm. r>lh. Na vsakoj kiti tri 
phKli. 91»'. Ona (golubica) priđe k nemu no- 
seći kitu masline u k)unu. N. Kanina 11(5». 
^en. 8, 11. Priđu ptice nebeske i giiizda čine 
na kitoh negovih. Anton Dalra., nov. test. 20. 
inatth. 13, 32. Kad kito heje mehka bude. 
72. mar. 13, 28. Vazese kite od palam. 152. 
joann. 12, 13. Na naj vise kite od dubaca penući 
se. P. Zoranić ;M)^K I ptičice zube rite pojuć mej 
ztdene kite. 42^. Kite palam. Nauk brn. 42. 
Kite i granje krAahu od dubja. M. Divković, bes. 
34()'». Uzmi u ruku ti, Marine, ovu kitu od 
masline, kat. 1(X>. Ovaj dub prignuvsi grane 
i kite svoje ... B. Kasić, is. 15. Že[a me ponuka 
da vidim tri kite od storoga struka zelene rak i te. 
D. Baraković, vil. 20. Ne osto dubof j>an, ni 
grane, ni kite. 57. Crv zalize s stobla u grane, 
z gran u kite. I. Ivanisović 178. Neg sodi ovoga 



hrasto na koj kiti. P. Vitezovič, odil. 51. Pri- 
kazujem jednu kitu ne samo voćem naresonu. 
A. Vite)i6, ost. ix. Kitu od lovorike u ruci bi 
nosio. S. Margitić, fal. 211. Donese kitu od 
palme iliti pome. A. Kanižlić, utoč. 57(>. Među 
dičnijem dubja kitom. S. Kosa 130'\ Opet carsko 
oko ja.<»no zaviruje, riječi čite: , Poznaje se' reče 
,lasno, slavonske je gore kite'. .7. Knnpotić, 
kat. 73. Bjehu gore snježno čelo promijenile u 
zelene kite. N. Marci 31. Donijefte domaćinu 
kitu masline. Nar. pjes. vuk. 1, 10. Pruži mi 
kitu lozovu lijepa grožđa vinova. Nar. pjes. petr. 
1, 120. Zrasla mi je kito lužmarina. Nar. pjes. 
istr. 2, 5. NaranČA se vetru moli da joj kitu ne 
sprelomi. 2, 28. Daj mi jednu kitu graha. 2, 
48. Kito rakitova, to je steja moja. .Tačke. .38. 
Kito, grana obična u Primorju. F. Hefele. 

b) u prenesenom ili metaforičkom smislu, au) 
kao dio ili vrsta čega. Ki grih ima 14 kit, ke 
kite su ove . . . Storine. 23, 1.35. (1490). — bb) 
u rodu, porodici, dio. Kite krvna i koliko je 
kit i koliko je kolen. Naručn. 63«. Kite je pravo 
akup|enje v osobstvih skup)enih a prijazanju krvnu. 
63*. Kite jesu tri, jedna gori gredući, druga 
doli, treto poprik. 63b. — cc) čast, slava, va(a 
da je po lat. i tal. palma, grana (uprav list) 
paotne stoje Ino znak pobjede i slave. Ova krepost 
daje kitu mučenikom i okruna divice. M. Hadnić 
519b. M. Zoričić, osm. 132. Učite) u Jurišiću, i 
tva mudros bi vremena, tvoju kitu cijeniti ću. 
J. Kavanin 152'». Da u ovom slavnom cvitu sva 
starina steče kitu. V. Došen 36*'. I s kog' kitu 
od svetosti on ukido po bludnosti. 112^. Uresio 
ga je s kitom od mučenika. A. d. Costo 1, 20. 
— nositi kitu znači: biti nnj bo(i, predtiačiti, 
po latinskome palmam ferro, tal. portor la palma. 
Ova krepost . . . nosi kitu i privodi brodnika u 
pristonište od spaseiia. M. Radnić 519«. Ova 
kripost nosi kitu i privodi brodara u zavitorje. 
M. Zoričić, osm. 132. 

b. fasciculus, snop ili svezan u koji je skupjeno 
mnogo stvari jednakijeh ili sUčnijeh među sohom 
(misli se obično o stvarima tankijem i dugijem, 
kao n. p. stapkama, što se naslonaju jedna uz 
drugu pa se onda vežu zajedno), često se uz to 
mmi da je nešto ugodno vidjeti. 

a) fasciculus florum, kad se ovako zajedno 
veže cvijeće vite ili različne vrste tako da cvjetom 
ostaju jedan uz druffi. — vrlo često. Ter kite 
pak viješ od evijetja svakoga, kako toj, kruno, 
smiješ činiti od Boga? N. Naješković 2, ^>4. Da 
vjerenica vjereniku kitu svije. M. Držić 144). 
Sad me je poslala s ovom kitom da nađem Pje- 
rina i da mu je dam. 406. Od bijelijeh ću ja 
ružica lijopw kitu darovati. G. Palmotić 1, 97. 
Cijeć veselja podsmjehuje od ružicii skladna kito. 
J. Kavanin 37*. Urešen s ovezijem rajskijem 
krunam i kitom. V. M. Gučetić '208. Vije vijence 
i lijepe kite Lsukrstu. 212. U ruci drži od ru- 
žica kitu. A. Kanižlić, rož. 16. Kra) pako na 
štitu svomu imao je kitu od sviju cvitova. uzr. 
9. Stade ti ga buditi kitom cv'jeĆA bosiokova. 
Nar. pjes. mi kl. beitr. 1, 31. Trej)eću jim krila 
pozlaćena, za kal|mkom kito vesliđena. And. 
Kačić, razg. 314*>. Barem kitu cvito ponesavSi. 
Đ. Rapić 255. Uzmite ovu kitu i nakitite vaša 
prsa. A. T. Blagojević, khin. 78. Ruže prez i 
ružmarina nit' je kite nit' je lipe. M. Katončić 
65. Oko tebe loza vito i gorica kano kito. 75. 
Koja kito prv'jenčeva, te je kito svilom vito. 
Nar. pjes. vuk. 1, 19. S večera je bosijak nikao... 
a u zoru u kite se vio . . . Svakom svatu }k> 
kito bosijka. 1, 22. Po kitu ružice, po drugu 
jubice. 1, 102. Iduć s vode cvijeĆ43 sam brala, 



Digitized by 



Google 



1. KITA, b, a). 



14 



1. KITA, b, i). 



savila sam do četiri kit<^. 1. 2H2. V'joiico viju, 
kito vežu. 1, 2'dL Oko grada cvijeće |K>braia^ 
a uaj vitio cvijecMi ]ubidra^a, oiia uii ga u kitu 
savija. 1, 234 — 2B5. Pa se vije ruža oko bora, 
kao svila oko kito 8mi)a. 1, 24(). Nosi kitu sit- 
noga bosijka. 1, 246. U' ću brati kitu cvijeća? 
1, HiM. Audelina ružu brala, divini kitu nakitila. 
1, B.S*». iMima dajo do tri kite: jodna kita jergo- 
vana, druga kita od jablana, troća kita bosioka. 
Nar. pjes. potr. 1, 95. Pa djevojke kite viju i 
za glave diju. Osvetn. .% 4. — Amo pripadaju 
i ovi primjeri (po svetom pismu) : Zato ga zovu 
kitom od mire. iS. Margitić, fal. 122. Uzimaše 
kitu aipanta. I. Đorđić, salt. 168. Uzmit-e kitu 
isopa i zamoeite je u krv. Đ. Baničić, 2mojs. 
12, 22. — Kaže se ce^adetu od mila. Ali livala 
Gospod-Bogu, moja kito od ružice, jur ć^š parjat 
sve tužice. A. Čubranović 143. Moja kito peri- 
voj na, zlatom žicom svita! D. Raiiina 105*>. Zač 
bi rad'ja. moja kito, tebi za har paslužiti neg 
za drago druzijem mito. S. Bobajević 208. Ajme 1 
dite, kud te riniUhj lipu kitu materinu? V. DoSen 
1<»7*». Ej Momire, lepa kito cveća,! Nar. pjes. 
vuk. 2, 1(>2. O devojko, kito naša! Nar. pjes. 
potr. 1, 83. Đeverovi, kite moje ! 1, 98. O sva- 
tovi, kite naše! 1, 105. 

b) kad je sastavfeno ili »vezano što drugo (ne 
cvijeće ili ne samo cpijeće), n. p.: aa) voće. 
Obilna i sita svega za dovo|e, kako voća kita, 
gdi je rodno poje. P. Hektorović 57. Kitu mi 
njoki dan jabuk da gubica, da joj hvalim pram 
zlatan i ures od lica,. I. (fundulić 140. Kite 
zlatne i rumene vise o dubju voća zrela. 319. 
Bog uresi kitam^ voća, cvijeća i trave po|a. I. 
Đordić, uzd. 14. — bb) klasje. Kita, rukovet 
konopje. u Lici. F. Hefele. — ccj perje (u perja- 
Ilici). Vrh kamen ka svim bogata siva perja trepti 
kita. I. Gundulić 299. Na glavi mu jes bogata 
žuta od perja i zelena kita. P. Kanavelić, iv. JiO. 
Za klobukom bela kita perja. Nar. pjes. vuk. 2, 
302. Dovati mi jednu kitu porja, jednu pojja, 
drugu perjanice. Pjev. crn. 19(><*. — prema ovome 
tnože znaci ti i klas u pšenice i metlicu^ resu 
(muški cvijet) na kukuruzu. Jak blagoga od 
vjetrića ka<l krenuta ljetno u vrijeme zrela u kiti 
jur pšenični Sušili mahom jednacijeme... P. Sor- 
koćović 586*. Kita, resa, metlica kuruze. Goveđe 
po|o kod Daruvara. — đđ) zlato (možebiti zlatne 
niti, ali nije jasno jeli ovo znaćehe u svakom 
primjeru, te može biti da je gdjegod znacene kao 
kod c)). Oni su meii }uđi veuac kićen zlatom, . . . 
oni zlatna kita, oni cvit, oni ćast, oni miris svita. 
Đ. Baraković, vil. 115. Procvitaše toko kako 
zlata kita. jar. 74. Nosi kitu zlata, da pozlati 
vrata. Nar. pjes. vuk. 1, 117. — ee) kod kita 
mira u narodnijem pjesmama vafa da se misli 
ujedno na miro (isporedi i kita od mire kod a)) 
i na mir. A u ruke dvije kite mira, da je mirna 
jedna i druga banda. Nar. pjes. vuk. 1, 16. A 
koja je svijeh svata, ta je kita mirom svita, mir 
donijeli! mir ponijeli! 1, 203. — ff) u prene- 
senom smislu, pjesme, molitve itd. zajedno skupfene. 
Pjesmo u kitu složeno. I. Đordić, uzd. vii. Sve- 
kolike (molitve) u kiti prinosi i prikazuje prid 
pristoje svemogućega. I. Đordić, ben. 181. — 
OO) ^^f> drugo ujedno složeno (samo u pjesničkom 
govoru). Tuj ruci obidvi i ličce i grlo na moj 
skut kitom svL Š. Menčetić 298. 

c) nakit na odijelu (svagda na fesu), na po- 
kućstvu (n. p. na zavjesu, na sagu itd.), na ba- 
rjaku itd., što se sastoji iz mnogo niti ili resa 
svilenijeh ili vunenijeh itd. (2)a i iz zlatnijeh ili 
srehrnijth) koje su obično iste dufine te su na 
jednom kraju (na gornemu) zajedno sjdetene ili 



drukčije sastavft'ne i tako rise (k-ao kita cvijeća ili 
drugoga ćega kad se izvrne). — Od xviji vijeku (trio 
često). £pitraila 4 . . . na nih po 4 kite svilene. 
Glasnik. 56, 205. (^1733). Kite i zastore viseće 
oko obloka i vrata. F. Lastrić, test. 352«. Indi 
samo diram kite kojo liogov kaljmk kite. V. D<išen 
161^». Na kal paku perjanica vije. po rameni kita 
bije zlatna. M. KatanČić 68. Kite kiti, jkkIvc- 
zice plete, svaka kita od dukata zlata. Nar. pjes. 
vuk. 1, 158. Pokriću te (koiia) svilom do kolona, 
od kolona kito do kopita. 2, 217. I opasa sabju 
dimiskiju, zlatne kite biju po zemlici. 2, 224. Od 
krstova zlatne kite vise. 2, 290. Zelen ga jo 
barjak oklopio, ajamaka kita od barjaka. 3, 194. 
Ali kida kite na pojasu. 3, 397. I baš viju kito 
od barjaka. 3, 421. A na glavu fesa finofesii, na 
kome je kita od bisera. .3, 535. S kape bješe 
kita opanula. Nar. pjes. herc. vuk. 511. Razvišo 
se kit43 i barjaci. Nar. pjes. potr. 2, 289. A za 
liinia udriše kočije pokrivene dibom do zoma)a, 
sva ibrišim-kitom potkićena. Smailag. meh. 11. 
Svilene kape kićenke od kojijeh .su svilene kito 
visite s jedne strane niz prsi. Vuk, živ. 2(>8. To 
se (,kvaste') srpski zove kita, n. pr. na fasu. pism. 
25. Po crjenoj kapi oštrujici i po struci kita 
kostretnijeh. (5svetn. 2, 6. — Amo može pripa- 
dati i ovaj primjer, ako nije u nemu šire zna- 
cene kao kod b) : Kosa joj je kita ibriŠima. Nar. 
pjes. vuk. 1, 157. — Va(a da amo pripada i ovaj 
primjer u kojemu se zrake sunčane shvaćaju u 
pretiesenom smislu kao da su niti ili rese za kitu : 
Sunce trakov kite nadvisiv odzgara. H. Lučić 
238. — U ovom pHmjeru stoji u metaforičkom 
smislu tjelesnom osjećanu: Meni slane kite po 
obrazu biju od negova stida. S. ^ubiša, prip. 218. 

đ) kita od bisera, biserna, biser-kita zn/tči 
obično što i niz, struka bisera (vidi u Mikafinu 
i u Stulićevu rječniku). Ni biserna kita koju 
Zadar uni . . . Đ. Baraković, vil. 41. A na prsih 
kolajne nišani, biser-kite i kamena draga. Osvetn. 
2, 145. — U ovom je primjeru značene kao kod 
c): Ja sam biser prosula, pomozi mi nizati i u 
kitu kititi. Nar. pjes. vuk. 1, 180. 

e) kao što se kita cvijeća uopće poklana žen- 
skom čefadetu, tako se zove kita i drugo što se 
prikazuje mladoj u svečanoj prigodi kao dar. 
Drugi sastanak ženidbeni zove se ,uprosi', ka<lno 
idu mati i otac, il', ne ima li nih, drugi rođaci 
i kućani na uprose devojci, noseći joj kitu, t. j. ja- 
buku nakićenu novcem, svilom i navozom, koja 
je omotana u rubac ili šarenu maramu koju dc- 
vojka iz nihovih ruku uzme u znak da jo vjora 
sklop) ona. (u Zumlterku). V. Bogišić, zborn. l(i<) 
—161. 

fj u prenesenom smislu, kao nukit, ures uopće. 
aa) u pravom smislu, n. p. kod odijela. I kad 
na se kite meću (mlade) da se svitlo ... V. Došen 
104*. — kod pjesme. Što sam reko od Nei-eida, 
Teti i Netuna, sve su to kite pjesničke. N. Marci 
7. — bb) u pretiesenom smislu, kao n. p. što je 
koje Čejade kojemu mjestu. (Starešine) koji sad 
su srića svita, potle nebu lipa kita. V. Došon 
250«. 

g) duffa kosa spletena, pletenica. — Po sjevero- 
zapadnijem krajevima (vidi i u Bjelostjenćevu i 
u Voltigijinu rječniku). Jedna (divojka) čošo 
žute kite svoje. Nar. pjes. istr. 6, 27. Kita ,ca- 
pilli nexi'. D. Nemanić, čak. kroat. stud. iftg. 19. 
Kita, ime pletenici kosi djevojačkoj, u Prigorju. 
F. Hefele. 

h) penis (puori, verecundiae causa dicitur). — 
U Vukovu rječniku. 

i) skup, mnoštvo če\adi, ali svagda u pohval- 
nom značenu. K bijelomu Smodorovu pošji kitu 



Digitized by 



Google 



1. KITA, hy i). 



15 



KITALI 



tvih junaka. I. Gundnlić 120. S dru^o (stranr) 
vojaka tni Pi))aka svijoui sf» kažo lijopa kita od 
luubreuijeh svu juiiaka po izboru skladuo svita. 
4wit. Bižo u onoj vojski kita jedna od oetrdoset 
soldatov kršćenikov. F. Glavinir, cvit. 7()». Vi- 
doi''i onu kitu mladih bratov smili se na no. 
2V2^K Ter se S nome radovaše i neljeska ta kra- 
jica i š nom kita svi divioa. S. Mar;|fitić, ispov. 
IH'2. Kanunikov da se kita stavi u vaš grad. ,1. 
Kavanin UU^. Tu tisni kitu tvojih junaka. 220*. 
Kon riih kola iz^HJvijedac i biskupa kita vrvi. 522b. 
Kita svojijeh )ubovnica. I. Đordio, salt. 147. Xa 
ilvi strane mučenika kite. A. ,1. Knezović 276. 
Nije ono jato sokolova već bosanski kita vite- 
zova. And. Kaćić, razg. 245«, Lipi koi'ia a lipši 
jmiaka kano jedina kita divojaka. Bl4b. Naj izvr- 
<<itija kita društva gosposkoga. I. J. P. Lučić, 
mz^. .3. Otišla je ona plemenita kita Moskova 
II Kim. A. Tomiković, živ. OL Prinoćio je svojom 
kiU)m vojnika po<l golim nebom. 1H3. Divnu 
kitu svojte svoje. Nar. pjos. vuk. 1, 93. A za 
ninia po dvjesta Srbina . . . Bože mili, da lijejM^ 
kito! 4, ISH. I lijepe kite Jugovića. P. Petrović, 
j^or. vijen. 10. One kite }udi što mi zovemo izu- 
iiiite|im. M. Pavlinović, rad. 28. Imamo lijepu 
kitu braće i u liih svijetla oružja. Pravdonoša. 
IH.')1. 21. Pa premda je gozba uzorita lijepa 
druga ubranijeh kita. Osvotn. 1, 4<). — JI ovom 
primjeru sUiji potive meiaforicki prema znaćenu 
kod c) : Sve šost posla u zemju slovinsku, glavnu 
kitu od kadife rimsku. Nadod. 138. — Po Belinu 
rjvčmku znači ne satno mnostro ćefadi nego i 
»urin kako .su će(ad poređena, t. j. naokolo, vidi : 
kita judi jcertdiio d* huomini. vale radunanza 
il'laiomini posta in giro* ,oorona* 18G*. kao da 
je orakoro značene i n ovom primjeru našega 
rremena : Nud* pogledaj, mlada Mare, okolo sebe, 
divan ti se sabor bere okolo tebe : jedna kita roda 
tvoga, druga od doma. Nar. pjes. vuk. 1, 25. 
isporedi pod c. 

r. cesto se (osobito u narodnijem pjesmama) 
kate kita i svatovi, vidi n. p. : Da (xlvedem kitu 
i svatove. Nar. pjes. vuk. 2, (>5. Spromišo se 
kita i svatovi. 2, 151. Azurala, kita i svatovi! 
2. 334. Podiže se kita i svatovi. 2, 339. Da po- 
kupim kitu i svatove. 2, 593. Neka kupi kitu i 
svat4ive. Nar. pjes. horm. 1, 6. A za nimo kita 
i svatovi. Hos. vila. 1892. 205. Vuk tumači ovo 
ti srom rječniku (vidi sprijeda) kao da znači isto 
što kićeni svatovi (vidi kititi, 2, b, a))y po čemu 
hi hilft retorička ili gramatička jignra u kojoj od 
drn supstant iva jedan bi bio drugome kao adjektiv 
ili pridjev (Vuk isporednje tat. arma virumque 
što bi po negovu shvaćana značilo isto što virum 
annatum) ; ali da bi u ovom slučaju kita bilo isto 
štu nakit teško mi je vjerovati. i.stinay često se 
bi:e i kićeni svatovi, ali bi opet ovo moglo po- 
atati nd kita i svatovi bez obzira na značene što 
je isprva imala riječ kita. ipak je teško razabrati, 
prtmda se. nekoliko puta pomii'ie kita uz riječ 
svatovi na drugi način, u noj starijem primjeru: 
Prilijei«. djevojka od roda pribjegla, a za iiom 
za iiomo na kite svatove. Nar. pjos. u Š. Men- 
iVtić— G. Držić 511 kao da znači isto .što kita pod 
b, i), tako bi bilo i ovdje: Ode Komnen za kitom 
svatova. Nar. pjes. juk. 88. moglo hi biti i uže 
zmu-ene (vidi b, i) pri kraju), isporedi i: Ljopo 
ti je iK>gIedati kako svati kitom sjede. Nar. pjos. 
vuk. 1, iiiy. — po primjerinui: Pokupiše na kitu 
><vatove. Nar. pjes. petr. 2, 444i. I pokupim na 
kitu svatove. 2, 522. Nar. pjes. juk. 99. Poče 
kupit na kitu svatove. 343. Nar. pjes. petr. 3, 450 
može se pomisliti da se misli na kitu što je na 
barjaku i na sam barjak, a isporedi i: Douijc^še 



domaćinu kitu masline. (Pripovijeda so da je u 
Hisnu otju'ije bio običaj u svatove mjesto ba- 
ijaka nositi granu masline; no sad se to samo 
onda čini, kad je mladožei'iina ili djevojačka kuća 
u žalosti. Vuk). Nar. pjes. vuk. 1, 10. a moglo 
bi biti da se misli i na značene pod b, e). 
il. ime bi(kama. 

a) rafa da je ij<to što raki ta u ovom primjeru : 
AV im kućo biše splite od ševara i ml kito. .1. 
Kavanin 28b. ortt bi .se potvrdilo i riječima kita 
rakita u naše vrijeme: Široka kita rakita zeleno 
poje prekrila. Nar. pjes. hore. vuk. 297. Kita 
rakita i u Aoj dvanest stupova . . . (odgonetaj : 
godina). S. Novaković, nar. zag. 31. Na i*akiti 
kiti dvoji troji ptići... (odgonetfaj: grebeni). 33. 

b) u jednom primjeru xvii vijeka može biti da 
znači kakav cvijet (ako nije značene kao kod b, 
a)). Naredbe i urehe od cvitja i ružo, kita i 
}ubičic. M. .lerković KK). 

c) Kita pasja, Ruscus aculeatus L. (Lambl). 
B. Sulek, im. 145. 

2. KITA, /. itne žensko. — r Vukovu rječniku: 
,frauennamo' ,nomen feminae'. — vidi: Toči vino 
Kita Cetinija... Koji pije svaki noj napija. Nar. 
pjos. istr. 2, 73. 

3. KITA, /. ime planinama. — V naše vrijeme. 

a. planina u Hercegovini. — Između rječnika 
u V'tucovu (planina u Hercegovini). Ja zapadoli 
u Kitu planinu. Nar. pjes. vuk. 3, 320. Na 
Rudine u Kitu planinu. 4, 519. Doklon dođeš 
pod Kitu planinu. Ogled. sr. 404. 

b. j)laninski vrh u Srbiji u okrugu niskom. 
M. D. Milić^vić, kra]. srb. 3. 

4. kITA, /. hyj). 1. kita. — vidi 1. kita pod 
b, h). 

5. kItA, /. ime domaćijem život ina nm. — Vprav 
je ipokoristik. 

«. ime kravi. F. Kurelac, dom. živ. 24. 

b. ime ovci — u Bruvnu. 

c. ime kozi. — u Bosni. 

6. KITA, m. ime muško. — U naše vrijenu' u 
Srbiji u okrugu aleksitiačkom. Sr. nov. 18(>f>. 591. 

7. kItA, m. vidi kito. 

KItAB, kitdba, m. vidi ćitab, arap. kitab. — 
U jednoga jmca našega vremena. Der Afi/.o, 
sveznalico stara, štono znadeš sve sedam kitaba ! 
Osvet. 1, 21. 

KITArA, /. ime pra.<iici. F. Kurelao, dom. 
živ. 41. 

KITAJ, w*. vidi Kina. — Jz ruskoga jezika. 
— n naše vrijeme u pisaca. — U Šulekovu rječ- 
niku: ,China'. 

KITAJ AC, Ki tajca, m. čovjek iz Kita ja. — V 
pisaca našega vremena. — J^ Šulekovu rječniku: 
jChineser*. 

KITAJKA, /. žensko čefade iz Kitaja. — U 
pi^saca našega vretnena. — U Šulekovu rječniku: 
,Chineserin'. 

KITAJ LIJE, vidi kitali i kitalija. -- U jedinom 
primjeru kao da stoji u srednem rodu uz ćebe. 
Na nga moću ćebe kitajlije. Bos. vila. 1892. 174. 

KITAJSKL adj. koji pripada Kitaju, — Od 
XVII vijeka i u naše vrijeme (samo u , piAaca). 
Na Kitajsko blato hodili u Tatare. I. T. Mruavić, 
osm. 142. i u Šulekovu rječniku: jChinc^HiAM gdje 
ima i adv. kitajski. 

KITALI, a(ij. narešen kitom ili kitama (vidi 
1. kita, b, c)). — ye mijena se po padežima. — 
Po.staje od kita turskijem nastavkom li. — isporedi 
kitalij.% kitajlije. — (I naše vvijeme u Bosni. I 
kitali fesa tunajliju. Nar. pjos. \\otv. 3, 584. 



Digitized by 



Google 



KITALIJA 



ir> 



KITA RA 



KITALIJA, /. (struka) « kitanm. — isporedi 
kitali. — U naše rrijeme u Bosni. A proturi 
struku kitaliju. Nar. pjos. j)otr. 2, 5(>H. 3, 5K3. 

KITA^i, m. zovu u Istri kod nošiie onu opravu, 
koja dolazi izinod goriie opravo i koKUJo. TJ Klani 
(u Lstri). F. Simcić. 

1. KITAN, kTfcna, nd^j. frondo<;us, ornatua, na 
kojemu je mnoffo kita (vidi 1. kita), kitnast, kićen. 

— Od XVII rije)ca, a između rječnika u Voltigijinn 
(kitan, kitaiia! ,froiido^o* ,laubif.h, bolaubt'), « Stu- 
iićevH f,frondescons. frondifor, frondosns*), u Vn- 
koru (I. vido kitnast s primjerom iz narodne 
pjesme: Modu kitnim goricama. 2. kićen ,ge- 
schmuckt* »ornatus* s primjerom iz narodne 
pjesme: Pa ulivati kitnu Crnogorku). 

1. adj. — Komp. kitniji (J. Kavanin 520*«). 

a. frondoaus, foliatus, densus, kitnastj o drretUj 
drveću f o sumi gdje je mnogo kita (riđi 1. kita, 
a), pa i o grani na kojoj je gusto Ušće i o gustom 
lisću. kod toga se cesto ima u misli i dnufo zna- 
će ne (kićen). 

u) na kojemu je mnogo kita, granćicd. aa) o 
drvetUj drveću. Kitni javor, vita jela. ^.. I. Gun- 
dulić 4<)2. Lijepi hrasti, kitni bori. G. Palmotić 

1, KM). Kitna dubja. 2, 425. Na kitnoj jeli. 

2, 4ft9. Sin dobi-oga Noa koji kitnu lozu prvi 
usadi. 3, 17*'. Kitna dubja grane. P. Kana volić, 
iv. 522. (Marija) od lopena uzoritija, kitnija 
maslin, cedra vitija. J. Kavanin 520«. Zeleno 
dubovima kitnijem gore. I. Đorđić, bon. 199. 
Sotnico dubjom kitnijem u du]inu tja daleko 
uprav|one. B. Zuzeri 24(). Dub ovi granat i 
kitan, oni nag i kršjav. A. Kalić 24(i. — u ora- 
korom je primjeru uprav znače ne: kićen, nakićen- 
Gdi veselijem plodom kitno sveđ maslino zelene 
so. D. Palmotić 3, 53*. — bb) šumi, goriy j)a 
i uopće mjestu gdje je gusto drreće. aaa) o 
dubravi, gori. ^Kitnijoh dubrav sjeni mile bjehu 
nomu omilile. G. Palmotić 3, fU)«. S Bogom, kitne 
o dubrave! A. Gleđović 7». — O prilipa goro 
kitna ! P. Knežević, osm. 303. Tu se vide kitne 
gore. N. Marci 11. — Kitni Liban i ugodni. I. 
Dordić, salt. 87. Kitni Tabor. 303. Jordan iz 
Libana kitna iz vira. N. Marci 76. — bbh) o 
perivoju. Koji perivoj? kako kitan? kako raz- 
bludan? A. Kalić 75. Ko kitni perivoj. 359. 

— ccc) strani, državi. Usred kitnijoh tozijeh 
strana jodnoj lijepoj u prodoli velika se svijora 
(jo)ana u ravnini svoj oholi. J. Palmotić 313. 
Plrxlne i kitne države. A. Kalić 35. — đdđ) o 
po(u, zemfi, mjestu (u sva tri primjera značene 
je: kićen, nakićen). U cvijeću kitno poje. I. 
Dordić, uzd. 178. KoA se zem)a s mnogom slavom 
plodna ukaza i zelena, zračna cvijetjem, kitna 
travom ... G. Palmotić 3, 24b. Dubjem kitno i 
i^skosno koje mjestoce. B. Zuzeri 155. 

b) hvojama, granama, grančicama na kojima 
je mnogo lišća. Grm ih spleten, dubjo cesto 
gustim gajom jur obstrije, paČo kitnim hvojam 
mjesto nebesom ih istim krije. L Gundulić 402. 

— Vidiš oni dub, gdi kitne gi*ane svoje svud 
prostira. G. Palmotić 1, 87. Druži nosoć grane 
kitne. P. Kanavelić, iv. 372. A priprosni od 
naroda kitno grane svi nosahu. P. Knežević, živ. 
19. — U tebi je, baščica, grančica kitna zelena. 
M. Katančić 75. 

cj kojega je mnogo zajedno, gust, o Ušću, roć^i, 
crijeću. Sušicom zviždi i žubori kitno listjo čim 
trepoće. G. Palmotić 2, 476. — Sladko voće, 
kitno (tvijoće. I. Dordić, salt. 1. Obilnos i kitna 
cvijeća i zrela voća. B. Zuzeri 129. 

fl) prema znače im kod h), o sanwj sjeni stoje 
čini gusto Ušće. Pod di*ag žubor od slavica kitnu 
u sjencu biše pala. I. Dordić, pjesn. 11. 



b. omatus, oxomatus, kićen, nakićen, urešen, 
narešen, u naše rrijeme mij češće o ženskima i 
o svatovimn. — Kad se pomine i ono čim jr ko 
kićen ili .što kićeno, stoji u instrumentalu, jedan 
put u genetiru (vidi prvi primjer kod a)). 

a) o čefadetu. Djedi su mi svi oči ni čari 
istočni privisoci ; smorni gorštaci u planini ma- 
tere su moje oci . . . Dvorili su kitni zlata jo<lnijoh 
plemići usred grada; druzijem grad je bio pojata, 
a dvorani drobna stada. I. Gundulić 304 — 3^>5. 
Ali čas neumrlu tvoji djedi, slavom kitni, u po- 
žušnu boju vrlu dobivahu nodobitni. 277. Sva 
ga Gora Crna izabrala za svojega gospodara. 
Osvetn. 3, 64. — o barjaktaru. Da mi bude 
kitan barjaktare. Nar. pjes. potr. 3, 348. A zi 
nima kitni barjaktari. Nar. pjes. magaz. 18<')7. 
95. Perjaničkog kitna barjaktara. Osvetn. 2. 
159. — ženskima i o svatovima, vidi kititi, 2. 
b. Tvoje seke kitno Anđolije. Nar. pjos. pi>tr. 
2, 195. Mlado momke i kitne djevojko. 3, 155. 
Po imenu kitna Vasilija. 3, 340. Vidiš Jane 
kitne čobanice. 3, 429. Do gospode kitne Maksi- 
mije. Nar. pjos. stojad. 1, 117. A kod iiega 
nide nikog nema nego ćerca, kitna Anđolija. 
Nar. pjos. u Banićima. D. Šurmin. No govori 
kitna Crnogorka. Oglod. sr. 501. — U kaura kit- 
nijeh svatova. Nar. pjes. potr. 3, 354. Kitni svati 
Mirčeto vojvode. 3, 4(51. Kad se kitni svati sa- 
kupile. 3, 631. Opraviše haber Ćupriliću, da 
mu kažu za kitne svatove. Nar. pjos. horm. 1, 16. 

b) životihi (o kpnu). Ate, svilom kitno. 
srebrom pokovate. Osvet. 4, 49. 

c) o udu fudskoga tijela (u jedinom primjeru 
glavi). Glava kitna i puna uresa, a misli? 
Da nije medu tezijom cvijetjem koja zmija? B. 
Zuzeri 4. 

d) kipu (vidi 1. kip, 5). S drugo strane 
prv'i u redu kip se kaže plijenim kitan. T. Gun- 
dulić 429. 

^ e) odijelu i uopće o čemu što se na sebi nosi. 
Nihove se bane kćeri u bogatom kitnu un»su. 
I. Dordić, salt. 480. I dala mu kitno obi|ožjo. 
Nar. pjos. petr. 3, 223. A kitne so perjanice 
nisu. Osvetn. 2, 99. 

f) pokućstvu. Crno mu so oči otrgoso do 
banova kitna čiviluka. Nar. pjos. horm. 1, 2S0. 
Doskočio kitnu čiviluku. 2, 7. (56. 

g) o kući, stanu, o čaršiji. I bijasmo na kitnu 
bijardu. Nar. pjos. vuk. 5, 405. No izlogoli iz 
kitno bijarde. 5, 4(K). — Ode M.ando u kitnu 
čarSiju. Nar. pjes. juk. 466, 

h) gradu. Egra, Ostrogon, Biograd stoj ni i 
Kaniža, gradi kitni. (i. Palmotić 2, 31(5. 

i) u prenesenom smislu, o govoru (kad govornik 
traži i izabire riječi da govor bude nekako kao 
nakićen), oratio ornata. U cvijeću kitna govo- 
rena kriju se zmije. B. Zuzeri 38. 

Z, adv. kttno. Kitno majci n visine nisto. 
Nar. pjes. petr. 3, 256. U čokoće lozu kitno 
veže. Srp. zora. 1876. br. 4, str. 84. 

2. KITAN, kitana, m. postaje od 1. kita. 

II. kaže se od mila djetetu. — U naše vrijeme 
u Lici. ,Kitane moj!^ I velikom .se čojku pre- 
vare žene reći: ,Kako ti stoji kitan?' 

b. ime prascu. F. Kurolac, dom. živ. 41. 

C, ime jarcu. F. Kurolac, dom. živ. 38. 

KITANA, /. ime žensko. Zem)ak. 1871. 2. 

kItaNOVA ĐUMURANA, /. ime mjestu u 
Srbiji u okrugu biogradskom. Glasnik. 19, 171. 

KITANOVK*', m. preziine. — U naše rrijeme. 
Dimi tri je Kitan ovi ć. Rat. 176. 

KITARA, /. tal. chitarra (frane. guitare), mu- 
zikalna sprava (slična tamburi) sa šest žica što 



Digitized by 



^uogle 



KITARA 



17 



KITIČICA 



ac prstinui tržii kod udara i'tn. — U dva pluća 
XV i XVIII vijeka, ali J(t znavcne prema grč. xt- 
&đQn^ lat. cithara. Pridav^«i jos u broj 8 kitarom 
Apola. M. Mariilić 7. U svoje vijoline, kitare 
i tamburo zazvone. And. Kačić,'kor. 2G2. — U 
na^e vrijeme u Dubrovniku ima znaveue kan i u 
talijanskom jeziku. P. Biidmani. 

KITARC'IJA, m. čovjek sto udara u kita r u. — 
Načineno od kitara turski jem nastavkom či. — 
U jednoga pisca xvni vijeka. Čini doći jednoga 
tamburčiju aliti kitarčiju. And. Kačić, kor. 160. 

KITAST, adj. u Vukovu rječniku: vide kitnast. 

KITAŠ, m. vidi sijerak. — U na^e vrijeme u 
Dalmaciji. Kitaš, Sorghum vulgare Pers. (Lambl, 
VLsiani). B. Šulek, im. 145. 

KITA VA,/. Une kravi. F. Kurelac, dom. živ. 24. 

KITEŠ, m. im^; jarcu. F. Kurelac, dom. živ. B8. 

KITE Š A, /. ime domaći jem život inama. 

a. kravi. F. Kurelac, dom. živ. 24. 

b. kozi. F. Kurelac, dom. živ. 38. 

C. prasici. F. Kurelac, dom. živ. 41. 

KITEŽ, m. ime volu. — U na.se vrijeme u Istri. 
Volić kitež. Nar. pjes. istr. 4, 4. Pisac tumači 
ovu riječ u bifešci: rogovi na kite. 

KITICA, /. (lem. 1. kita. — Od xvi vijeka, a 
između rječnika u Mikafinu (,fiocco dello corone^ 
jlemnisci'), u Belinu (,fiocchetto, fiocco piccolo* 
,flocculus' 318»; kitica cvijetja ,fascotto di fiori* 
,tasciculus florum' 3()4a), u Voltigijinu (,fiocchetto, 
mazzetto di fiori' ,blumonstrausschen'), u Stuli- 
ćeru (,flocculus'), u Vukovu (dim. v. kita). 

a. vidi 1. kita, a. Ovo je onih sedam koreni 
sa svojimi kiticami. NaruŽn. 85*>. Žila se ma- 
sline prostrla niz dola, a po noj kitica svudi tud 
pronikla. H. Lučić 217. Za že|u slatkoga mirisa 
utrgnu kiticu jednu. P. Zoranić 35*>. Kako u 
je<lnom stablu dvi kitice različitoga sada mogu 
se ucipiti. F. Glavinić, cvit. 420. Da iman ro- 
žicu, kiticu bo§i}ka. Nar. pjes. istr. 2, 78. 

b. vidi 1. kitica, b. 

a) indi 1. kitica, b, a). Kitice povita, pokli 
mi ti dođe, od one svita jedine gospode ... N. 
Naješković 2, 9. Kaži mi, kitice, zelena vijek 
bila, što je od krunice, ka mi te posila? 2, 02. 
Tvoj gospodar s kiticom Seta i djevojke snahodi. 
M. Držić 210. Ako li joj (dadeš) kiticu ali vinac 
od cvića, A. Kanižlić, utoč. 243. Komu voćku, 
kom cvita kiticu. M. A. Kejković, sat. L2l>. Baš 
kiticu lijepu sakupili đurđica jućcri. M. Katančić 
50. Pa savija cv joće u kitice . . . ,Što ja kitim 
cv joće u kitice . . .' Nar. pjes. vuk. 1, 40. U 
svakoga po kitica cv'jeća. 1, 399. Ujegoše dva 
Božja anđela, zaklaše joj u bešici sina, pokupiše 
krvcu u kiticu, poštrapaše njeme i slijepe. Nar. 
pjes. herc. vuk. 317. — Kaže se ženskom čefadetu 
od mila (isporedi kod 1. kita). Oto t' sam molio 
svaki dan, kitice. Š. Menčetić— G. Držić 495. Na 
svi tlo, ugodna kitice moja, poj. I. Ivanišević 3. 
O kitice Jano čobanice ! Nar. pjas. petr. 1, 270. 
Hćerčice moja, rožice moja, kitice moja ! Nar. 
pjes. istr. 5, 3. 

b) o klasju, vidi 1. kita, b, b) bb). Povezi nih 
(klasove) na kitice. Z. Orfelin, podr. IGH. Svezi 
u tri kitice. 217. 

e) cvijeće što raste ujedno na nekijem bi f kama, 
te je nalik na kitu cvijeća ili na perjanicu, ispo- 
redi 1. kita, b, b) cc). Kitica ,mappa, qual h 
(|uella del finocchio, aniso, e siraili' ,petasus'. A. 
d. Bella, rječn. 4<)1*». Kitica .panocchia, nome 
gonorico di tutti (juelli somi a guisa di (;hioraa 
nolla cima dolio pianto' ,panus- 538l>. Kitica 
,thyrsus'. J. Pančić, bot. 57. 



ti) vidi 1. kita, b, c). Tobolac sa zlatni jem 
kiticama. Vuk, kovč. 90. 

e) vidi 1. kita, b, b) ff). Složiti kakono u ki- 
ticu ona čudesa. B. Kašić, in. 101. Ugodno će 
ti s toga biti iznaći pri svrsi lijepu kiticu pjesni 
na čas srca Jezusova. I. M. Mattei xviii. 

f) stropha, nekoliko stihova koji mogu tneđu 
sobom biti različni u metru, a sačinavaju jedninu 
nuttrom i smislom, nnj češće je kitica dio pjesme 
koja se onda obično dijeli u kitice jednake po 
metru. — U pisaca našega vremena. Kitica, stil. 
,stropho', tal. ,sti*ofa* ; dvoredna kitica ,zweizeilige 
strophe' ; od jodne kitice ,einstrophig' ; članak ki- 
tice jcolon, strophenglied". B. Šulek, rječn. znanstv. 
naz. — Inui takovo značene i arapska riječ qi^a 
(tur. qyta), ali je jamačno kitica dobila ovo zna- 
čene po predašnemu (kod e)). 

g) vidi 1. kita, b, g). Na glavi joj zakvrčeni 
vlasi a kitice narosene iglam. M. KatanČić 67. 

c. purin nos. Đakovo. — Jamačno po ztmčeiku 
kod b, d). 

d. vidi kiČica pod c. — U Vukovcu rječniku: 
vide kičica s primjerom iz narodnijeh pjesama : 
A zafuzda jednom žicom zlatnom, okiti mu kitu 
do kiticah. — Te joj jube ruke i ko]ena, šarca 
koiia doje u kitice. 

e. u apozici-ji kod mjesnoga imena ističe kra- 
sotu onoga mjesta. — Između rječnika u Vukovu : 
(stajaće) ,die zierliche* ,omata' s primjerom iz 
narodne pjesme: Odovle ću preseliti, kado, u ki- 
ticu varoš Podgoricu. — Veseli se, Punte, nad 
morem kitice, od ovog otoka naj lipša rožico ! 
Nar. pjes. istr. 2, 138. 

f. ime žensko. — U jedinom je primjeru izmi- 
šleno od satna pisca. Jednojzi Perlica, drugojzi 
Kitica . . . bješe ime. M. Držić 51. 

g. bUka. — Između rječnika u Mikafinu (cr- 
Jena kitica, trava ,centaurium*), u Belinu (cr|ena 
kitic^i ,centaurea, herba medicinale' ,centaurea' 
184h), u Stulićevu (,centaurea' ; kitica zlatna ,cen- 
taurea minor' ; kitica velika ,centaurea magor* ; 
kitica crjena ,herba febrim depellens*), u Vukotm 
(,das tauseiidgiildenkraut' ,Gentiana centaurium 
Linn.'. cf. kičica s dodatkom da se govori u Du- 
brovniku). — Kitica, rus. kutka (Zea mais), gra- 
nula, sol terre, centaurea (u sinskom rukopisu), 
Erythraea centaurium Pers. (Vodopić), v. Kičica. 
B. Šulek, im. 145. ^ I s pridjevima (za istu 
bifku i za druge). Kitica crjena, amortella (Aquila- 
Buć, Pizzelli, Skurla), febrifuga (Pizzelli, Kuzmić, 
Aquila-Buć), Erythraea centaurium Pers. (Lambl, 
Vuk). Kitica gorka (mala, u rukopisu visovačkom), 
Kitica mala (Pizzelli), Kitica mana gorka (Du- 
rante), centaurea minore (viaovački rukopis, Piz- 
zelli, Durante), Erythraea centaurium Pers. Ki- 
tica zlatna, centaurea minore (Kuzmić, Anselmo 
da Canali, StuUi), Erythraea centaurium Pers. — 
Kitica veća, velika (u visovačkom rukopisu), cen- 
taurium magnum (Durante), Centaurea centau- 
rium L. Kitica žuta, centaurea major (Lambl), 
Centaurea centaurium L. — Kitica srčana, tor- 
mentiUa (Aquila-Buć), Tormentilla erecta L. B. 
Šulek, im. 145. 

h. ime mjestima. 

a) selo u Crnoj Gori. Od Kitice sela Marti- 
nićah. Nar. pjes. vuk. 4, 84. 

b) planina u Srbiji. Na čijem (Platova) gre- 
benu izdižu se lepa, jedno uz drugo tri vrha Ki- 
tice.„ Glasnik. 43, 332. 

KITIĆICA, /. dem. kitica. — Od xviii vijeka, 
a između rječnika u Belinu (,panocchietta, dira. 
di panocchia* ,panicula' 538b) gdje se n<tj prije 
nahodi i u Stulićevu (,parvus fiocculus'). Čuda 'e 
V lozi driva ko kitičic nima. Jačke. 92. 



Digitized by 



>JbogIe 



KITIĆ 



18 



KITITI, 1, b, b). 



KITIĆ, m. preeime. — U naše vrijeme. Bat 
872.^ 

KITILAG, kltioca, m. čovjek koji kiti. — U 
jednom primjeru nečega vremena u kome ima gen. 
pL griješkam kitioca. Ter boji se da nestane 
gvožđa i u Skadra srebrom kitioca. Osvetn. 
2, 102. 

KITIN, m. preeime, — U naše vrijeme. D. 
Avramovid 248. 

KITINA, /. snijeg što ostaje na drveću. — Po- 
staje od 1. kita. — U naše vrijeme, a iztneđu 
rječnika u Vukovu (,die schneebuschen auf den 
baumen nach frischge&llenem schnee* ,nives in 
arboribus^ s primjerom : Kitina u planini, ne možo 
se ništa sjeći). List opane, kitina napane. Nar. 
pjes. petr. 3, 530. Kad sa gore opane kitina. V. 
Bogišić, zbom. 612. Pod jelom zelenom smo sta- 
jali a kitina nam je za vrat sipala. Bos. vila. 
1887. 306. 

KITINČIĆ, m. prezime. — xvi vijeka. Ive Ki- 
tinčić. Mon. croat. 308. (1598). 

KITIŠANCI, KitiŠanaca, m. pl pusta u Sla- 
voniji u iupaniji virovitičkoj. Razdije}. 13a 

KITIŠANSKI, ac^j. koji pripada Kitišanima. 
KitiSanske nive. u Valpovu. 

KITITI, klt£m, impf. omare, exomare, prida- 
vati čemu (oljektu) što Čim ono biva [epše, ugod- 
nije, resiti. — Postade od 1. kita, te bi uprav 
značei^ bilo : pridavati čemu kite (osobito u zna- 
čenu kod 1. kita, b, a), b) itd.). — Ako. se ne 
mijena (aor. 2 t 3 sing. kiti). — Od xiv vijeka 
(vidi kod 2, c), a između rječnika u Mikafinu 
(kititi, nakititi ,omo, exomo, condecoro, insignio, 
como'), u Belinu (kititi cvijetje ,fiBur fascetti di 
iiori* ,fiores in fesciculos oolligare^ 304*), u Vol- 
tigijinu (,omare, abbellire^ ,au8zieren*), u btuli' 
ćevu (,omare, exomare, polire, expolire'), u Vu- 
kovu (,zieren, schmacken* ,exorno^). 

]. aktivno. 
' a. subjekat je čefade (a u prenesenom smislu i 
dnigo što, vidi drugi primjer kod a) cc)) što pri- 
daje kome Hi čemu drugome nakit, ures; ovaj, 
kad se izriče, stoji u instrumentalu. 

a) objekat je drugo če\ade ili životina ili što 
neživo, ua) u pravom smislu. Težak popije vajać 
za volovi teško ralo cvijetjem kiti. I. G^undulić 
126. Ono što tratiš kiteći stvorena nerazložita. 
M. Hadnić 359l>. UČite od mene ne nebesa zviz- 
dama kititi, niti travam i c vicem zemju. F. La- 
strić, test. 328^. Pohodi liezine crkve, kiti pri- 
like i kipove. A. Kanižlić, fran. 209. Ne kitimo 
cvitom zlata. V. Bošen 37*. Bijaše običajan kitit 
cvitjem jednu priliku iste divice. F. Kadman 57. 
Jer doista, tko god crkvu kiti, on od srčbe dragog 
Boga miti. M. A. Kejković, sat. Cl^. Kitite 
me cv'jećem karanfi)em, čim je mene Merima 
kitila. Nar. pjes. vuk. 1, 257. Nabrati ću po 
poju rožica pa ću kitit brata i nevestu. Nar. pjes. 
istr. 1, 52. Turskim glavam goru kitim. B. Jia- 
dičević (1880) 18. — 60) u prenesenom smisla, 
hvaliti. Protresujući ovu falu kojom Menijata 
kiti Focija. A. Kanižlić, kam. 45. On kiti falom 
I)apu. 271. Ovako te, o holiti ! lažorično jato 
kiti, dok iz tebe što iztrese, dok izmami i odnese. 
V. Došen 36^. — cc) u metaforićkom smislu. 
^ubi te duh sveti tebe posvećujući, kiteći i pro- 
svitjujući. M. Zoričić, osm. 118. — amo može 
pripadati i ovaj primjer. Jer je ispovidi oružje 
koje pridobiva sve oblasti paklene, true sržbu 
Božju i kiti dušu svim kripostima. M. Zorićić, 
zrc. 137—138. 

b) objekat je samo tijelo ili dio tijela u su- 
bjekta, aa) u pravom smislu. Oni gušteri muče 



glavu moju zašto ju sam savišo rosUa. M. I>iv- 
ković, bes. 184*. (Bog) zore mile zlate pr&me, 
prsi bile sved rumenom ružom kitL L Gundulić 
212. (Vojvode) bijelim perjem glavu kite. 444. 
Kiteći tijelo s razUkijem iznašastjami. M. Hadnić 
287*. Ua imaš jošter što kititi, bila bi i u glavi 
i na glavi sva prijašua tvoja taština. B. Zuzeri 
119. Glave kititi (ubicom. F. Lastrić, test. ad. 
82^. One pletu ruse pletenice i kite ih žutim 
magarijam. Nar. pjes. herc. vuk. 219. Smijem 
svoja kitile nedarca. Osvetn. 2, 99. — Ob) mogao 
bi amo pripadati i ovaj priit^jer u kojemu su- 
bjekat hvali (isporedi a) boj) koju svoju osobinu : 
Pripovidke od starina prid hijadu još godina kaže 
kan^ da b' lani bile i š nime se dogodile, s voj- 
skom negda još od Trtjje on junaštvo kiti svoja 
V. Došen 39*. 

c) objekat je govor (može se itnati u misli) ili 
pisnw. — u prenesenom smislu, aa) činiti da 
bude (epši govor retoričkijem naćitu}m. Kititi ste- 
zavnijeh razložoha. S. Kosa 173^. — bb) objekat 
je kniga, pismo. — tieuki narod shvaća pisane 
kao slika fle i rešehe. — U narodnijem pjesma fna. 
Da ja kitim jodnu sitnu knigu. Nar. pjes. vuk. 
2, 382. Donese mu divit i hartiju, te je sitnu 
knigu nakitio, ne kiti je kud je j&ojzi kaže, no 
je kiti preko mora siiieg, preko mora do grada 
Soluna. 2, 382. — s istijetn značenem: kititi što 
u knizi. Šta je paša u nojzi (knizij kitio? Nar. 
pjes. horm. 1, 310. — cc) govoriti lijepo, a brzo 
i lako. — objekat se ne izriče. Smijah se od mi- 
line, đe ti tako lijepo kitiš. S. Matavu}, novo 
oružje. 126. — često o naricanu. Ona što naj 
[epše zna kititi sjede mu više glave a ostale svo 
redom. Vuk, živ. 186. Kako (tužbarica) kiti i 
nariče mrtvoga. Y. Bogišić, zbom. 30l. 

b. subjekat je ono što se pridaje kotne ili čemu 
(objektu) da bude (epše, te kititi znači: biti ures 
objektu. 

a) u pravom smislu, ali se riječi kruna, vijenac, 
lovor itd. mogu shvatiti i u tnetaforičkom zna- 
čehu (kao slava, slava rajska itd.). Kim neumrla 
svej zelena do tri vijenca čela kite. J. Kavaiiin 
298 1>. (Carsku) glavu kruna kiti. A. Kanižlić, 
kam. 319. Toliko te kruna na nebosih kitL fran. 
140. Koga slave vičiie puua jasna kiti sada kruna. 
bogo|ubn. 393. Indi samo diram kite koje liegov 
kalpak kite. V. Došen 161^. Naše prame kiti 
lovor. N. Marci 12. 1 iieg kite dva nišana sjajna. 
Osvetn. 3, 152. — Mogla bi amo pripadati i ova 
dva pritnjera u kojima je saJjjekat jopota, jepost: 
Er dobivši, tvo pustoši voć ljepota kitila bi. J. 
Kavaiiin 66^. Koje (lice) taka lipost kiti. P. Kne- 
žević, pism. 174. 

b) u prenesenom smislu, aa) objekat je cerade. 
aaa) subjekat su duševiie (moralne ili umnej oso- 
bine, (dobra) djela itd., te se kićene shvaća u mo- 
ralnom smislu. U tebi je redovniška poniznost, 
ustrpjeiio i svaka druga dobra prilika, koja to 
kito prid Bogom i prid judma. J. Banovac, prisv. 
obit. 5. Pram ubogim prostrano blagodarstvo 
tvoje, izgled dobra živ|ena, sladki način općenja 
sa svakim, nauka tvoji iiotakmonost, i sve oso- 
bitosti koje te kito ... J. Filipović 3, vii. Ktvl 
kriposti jasne gazi koje dično naš svit kite. V. 
Došen 213*. One (kriposti) dušu kite, pamet 
rasvitjuju a svijest umiruju. B. Leaković, nauk. 
479. — Sveta mudi-os kiti, resi Tomasa. V. M. 
Gućetić 135. liazum koji jude kiti. V. Došen 
21*. — Ovo su dila koja ga kite. J. Banovac, 
pred. VI. — bbb) subjekat Je spofašha čast, po- 
čast. Diploma, koja liega i svo druge od vaše 
kuće i plemena poštenoga kiti. L. Vladmirović 
5. — hb) obJcJcat Je mje.sto ; su/jjekat su čefad ili 



Digitized by 



Googlv 



KITITI, 1, b, h). 



10 



1. KITKA 



mana mjesta (n, p. gradovi^ varoši) što su u 
objektu. Još varose brojiS plemenito koji tebe 
sa svih strana kite. M. A. Kejković, sat. B2^. 
Grad veliki imade i čo}adi plemenite koja takva 
mista kite. V. Dosen 31b. _ cc) objekat je što 
umno. Znadijau navlastito stari mudri Grci da 
različnost crkvenih običaja ne dvostrufti viru, ne 
kvari jedinstvo svete crkve, da paĆe Aezino ve- 
ličanstvo još lipše resi i kiti. A. KaniŽlić, kam. 
IV. — tako je i u ovom primjeru u kojem premda 
je subjekat Čefade, smisao je da je on sam ures, 
nakit: Rekla je neka prosta žena o velikašu na- 
šega naroda: , On kiti svoje gospodstvo* ,er be- 
legt seine wurde mit thaten, bedeckt sie mit 
ruhm*. F. Kurelac, rad. 20, 89. 

e. kad je objekat kita, vijenac itd., ili ono od 
čega je kita, vijenac itd., značene je od prilike : 
graditi, nadiAati, savijati (uprav: činiti kitu). 

a) objekat je kita, vijenac itd. Lijepa kita, 
ima bit da ju je i lijepa ruka kitila. M. Bržić 
406. Kite kiti, podvezice plete. Nar. pjes. vuk. 

1, 158. — Vijence kiti, beri cvijede. I. Đordić, 
uzd. 61. Vide po)a sva u cvijetju kitit vijenac 
primalitju. N. Marci 38. — A Boga ti, siv zelen 
sokole! ko ti žuti noge do ko)ena? ko ti zlati 
krila do ramena? ko ti kiti krunu nad očima? 
Nar. pjes. petr. 1, 157. 

b) objekat je cvijeće, biser i drugo od Čega se 
može načiniti kita ili vijenac, €UM) uopče. Za me 
rodno ljetne vrime zlatnim klasjem i&ive puni; za 
me zrela jesen paka kiti o dubju voća svaka. I. 
Gundulić 245. — Pjevalico divna, ti koja si pra- 
tila i Marka, i kitila za kalpakom perje. Osvetn. 

2, 13. — Ob) često se kaže: kititi u kitu, u kite, 
u vijenac. Svako u vijenČac cvijeće kite. P. Ka- 
navelić, iv. 84. Što ja kitim cv jeće u kitice . . . 
Nar. pjes. vuk. 1, 40. Ja sam biser prosula, po- 
mozi mi nizati i u kitu kititi. 1, 180. Pod na- 
rančom cvijet otpadaše, devojka ga u kite kićaše. 
Nar. pjes. herc. vuk. 199. 

t. pasivno. — part. praet. pass. kićen često 
se nalazi i kao adj., te može značiti i lijep, 
hrcLMn. 

a. uopče. Kićene biserom. M. Marulić 14. 
Kićeno poje. M. Vetranić 2, 392. Ter ti pri- 
kazuiu vence zelene, peUnom kićene. P. Hekto- 
rović 62. I naranču biserom kićenu. Nar. pjes. 
vuk. 1, 390. I dva fesa biserom kićena. 1, "446. 
Za klobukom bela kita perja, u dnu perje srebrom 
zaliveno, a po sredi zlatom prepleteno, i po vioi 
biserom kićeno. 2, 302. Cijepaše kićene darove. 

3, 34. ^ubi daše kićena zelenka. 3, 37. Od 
glave mu skide kićen kalpak. 3, 507. Koja 
cijena robu kićenomu? Nar. pjes. juk. 78. Pa 
ti uzmi kićenu bukliju. Nar. pjes. petr. 2, 621. 
Od šumovite Bavarske, od kićenoga Wirtemberga. 
M. PavUnović, rad. 7. Beograd slobodni, na- 
predni, lepi i kićeni setio se zmaja. M. Đ. Mi- 
lice vi(^ pomenik. 5, 817. 

b. u narodnijem pjesmama dodaje se i bez po- 
trebe (epithetum perpetuum) nekijem supstanti- 
vima što znače če\ad, a) o svatovima ^t čavlima, 
vidi čauS, b)). — tu Vukovu fječnihu: kićeni 
svatovi (i čauši) s dodatkom da je stajaća riječ 
,das stehende epitheton der hochzoitgaste^ — 
vidi i 1. kita, c. Ona kupi kićene svatove. Nar. 
pjo8. vuk. 1, 156. Večeraše kićeni svatovi 1, 
255. Hazur da ste, kićeni svatovi ! 2, 57. Nema 
brata ni kićena svata. 2, 546. Povikaše kićeni 
čausi: ,8premajte se, kićeni svatovi!* 2, 151. — 
0) o djevojci %li uopće o mladom ženskom, kod 
čega može biti da se i ne misli na nakit nego 
na (epotu. Te otim)e kićeno dovojke. Nar. pjes. 
vuk. 3, 14. Kad to zaČu kićena Hajkuna. 3, 



381. Iz dvora ih niko ne gledaše nego dookan 
kićena kaduna, ona mlada gola izlazila. 4^ 889. 
Kad to čuje kićena Anđuša. Nar. pjes. juk. 187. 
1 s nim ide kićena djevojka. Nar. pjes. marj. 28. 
I povesti kićene Latinke. Nar. pjes. hdrm. 2, 78. 
e. kod mjesnijeh imena. 

a) Kićeno Drijevce, vidi drijevce pod a) cc). 

b) Kićeni Dub. — u Daničičevu rječniku: 
Kyćenb, mede su Stjepanovoj crkvi s Cabićem 
išle ,podb Kićeni Dubb* (Mon. serb. 93 god, 1330). 

3. sa se. 

a. u pravom refleksivnom značenu, kcul radna 
prelazi od subjekta na iiega sama. a) uopće. 
Svaki pelikom svojim se kiti. J. Kavanin 309b. 
Da sam se tuđim perjem kitio. A. Kanižlić, 
bogo)ubn. XII. Kuzmica Aim se (durđicem) kiti. 
M. Katančić 50. Koje mlado prođe, nek se ružom 
kiti. Nar. pjes. vuk. 1, 898. — i metaforički. 
^ubo moja, pitoma ružice ! l'jepo ti mi bješe pro- 
cvatila, ar zaludu, kad s^ ne kitih tobom! Nar. 
pjes. vuk. 1, 406. — b) Često u nedobrom smislu, 
kad se če]clde (noj Češće žensko) bavi svojijem 
odijelom pa % ostalijem (n. p. pleteiHem kose) tako 
da bude fepše vidjeti. Ako se i ne kitiš sa sdom 
svrhom. M. Badnić 72b. Ako sam se kitio ali 
činio koja veličanstva veće nego sam jaki za 
taštu slavu. P. Posilović, nasl. 111b. Ovo je 
pokaraAe što sam se kitila. S. Margitić, ispov. 
79. Već se počeše kititi i resiti. J. Banovac, 
pripov. 106. Što se žensko vrlo kiti. V. Došen 
104*. Da bi se pošteno i stidjivo odivale, niti 
se kitile zlatom, srebrom ... B. Leaković, nauk. 
247. Kitila si se nakitom. Đ. Daničić, jezek. 
23, 40. 

b. značene se može shvatiti kao pasivno jer 
djelo ne postelje od sama subjekta, ali ipak ne 
misli se ni na koga od koga bi postalo, a) u 
pravom smislu. Nut^ onoga, kom kaciga snie- 
žanijem se perjem kiti I. Gundulić 440. (Pasa) 
kom se po)a rese i kite. I. Đorđić, salt. 481. 
Vidićete u napridak obraz svega okoliša koga je 
mraz zimiiii bio pogrubio, kako se promh&uje i 
kiti lipotom. F. Lastrić, ned. 137. Nije lasno 
poznat kojim se (cvitjem cvitnaJc) lipše kitL svet. 
46«. A kad dođe bijel danak Đurdev . . . planine 
se kitiše jablanom. Nar. pjes. vuk. 4^ 212. Kiti 
se nebo zvjezdama, zeleno po}e ovcama. Nar. 
pjes. petr. 1, 5. — b) u prenesenom ili meta- 
foričkom smislu. Lovorikom ter se kiti (mlajih 
vlastelina skup), J. KavaAin 176b. Sveti Marko 
medu ostalim kripostima svetim, kojim je sjao 
i kitio se. F. Lastrić, od^ 322. Odkud učini red 
serafinski, iz koga izađoše tolike i tolike glave 
glasovite u nauku i u svetini, kojim se kiti i 
prosvit|uje s. crkva katoličanska. 365. Da se krune 
ceseu*ske milosrdjem od oproštenja većma kite i 
gizdaju. test. 122b. Stvari sobom plemenite neće 
da se lažma kite. V. Došen 40*. Prokleto grlo 
tvoje koje je od oholosti i izpraznosti biserom 
se kitilo. D. Bapić 4. Pa poslije (pjesma) idući 
od usta do usta raste i kiti se. Vuk^ nar. pjes. 
1824. 1, 32. — amo pripada i ovao primjer u 
kojemu je subjekat prema ol^ektu kod 1, c: I ako 
vam 8 druge strane visoke se česti kito, i velika 
dobra hrane, kad mir s carom učinito ... L Gun- 
duUć 454. 

1. kItKA, /. dem, 1. kita. (Veridbentk) sa- 
stanaka bude obično tri: kitka, lom}e]&e h}eba i 
glavna prosidba. kad koji domaćin hoće sinu 
devojku da isprosi, onda naj prije pošle jednoga 
svoga provoda)^ija sa kitkom od bosiJKa u kojoj 
itna po nekoliko parica ... (u Srbiji u kneževač- 
kom okrugu). V. BogiŠić, zbom. 166. 



Digitized by 



Google 



2. KITKA 



20 



KIVAN 



2. KITKA, /. iskićena kapa što žemke nose na 
glavi u Srbiji u okrttgu niskom. Žensko nose na 
glavi srebrne kitke okićene srebrnim lančićima 
i podnizane paricama. M. Đ. Milićević, kraj. srb. 
13(3. 

8. KITKA, /. dem. kituja, ime krari. F. Ku- 
rola<% dom. živ. 24. 

4. KITKA, /. mjesno ime u Srbiji, a) u okrugu 
aleksinačkom. Niva n Kitke. Sr. nov. 1875. 293. 

— b) u okrugu kneževnčkom. iSfiva u Kitku. Sr. 
nov. 1875. 657. — c) planina u okrugu kruM'- 
raćkom. M. Đ. Milićević, arb. 723. — fl) gra- 
nična straža u okrugu vranskom. M. Đ. Mili- 
ćević, kraj. srb. 272. i u okrugu topličkom. 336. 

KITKANE, n. djelo kojijem se kitka. — U Vu- 
kom rječniku. 

KITKATI, kitkam, impf. govoriti kit kit. — 
r V^ukovu rječniku: ,kit kit sagen* ,dico kit'. 

KIT LUČ, tndi 1. kit. — Radi luć riđi zalu- 
ćiti. — U Vukoru rječniku. 

KITNA BARA,/, itne mjestu u Srbiji u okrugu 
biogradskom. 7a <lana orana u Kitnoj Bari. »Sr. 
nov. 1863. 416. 

KITNAST, adj. vidi 1. kitan, 1, a. — U Vu- 
koru rječniku: ,buschig* ,densus*, n. p. bosi}ak. 

KITNICA, /. omatus, mundus, Hogod čim se 
čefade (noj češče) ili odijelo kiti. — Načii^eno u 
naše vrijeme. — U Šulekoru rječniku : ,galanterie- 
waare; putzgegenstand ; putzsache; putzwaare; 
selimuck'. 

kItNIČAR, m. čmjek koji (po svom zanatu) 
gradi ili prodaje kitnice. — Načiiieno u naše 
vrijeme. — IJ Šulekovu rječniku: ,galanteriear- 
beiter ; galanteriehandler ; putzhandler ; putz- 
waarenhandler*. 

KITNIČARICA, /. žensko čefade što (po svom 
zanatu) gradi kitnice za žensko odijelo. — Nači- 
neno u naše vrijeme. — U Šulekovu rječniku: 
,putzmacherin'. 

KITNIČARNICA, /. mjesto (dućan) gdje se 
prodaju kitnice. — Načineno u naše vrijeme. — 
U Šulekovu rječniku: ,galanteriehandlung; putz- 
ladon ; putzwaarenhandlung'. 

KITNIČARSTVO, n. prodaja kitnica. — Na- 
ći nenft u naše vrijeme. — U Šulekovu rječniku: 
,^aIantoriehandel ; pntzhandel*. 

KITNA, /. kičene (osobito žensko). — U naše 
rrijf'inf. Si)avaćc sobo, sobo za kitAu žensku . . . 
Nov. sr. 1834. 131. Sa ukrašenom brilijantima 
ženskom kitnom. 1834. 203. — U Šulekovu rječ- 
niku: .oralanterie (putz); pntz (das anfputzon) ; 
selimuck ; schmuokon*. 

kItNAČA, /. vrsta jagode. Kitnaća, Fra^^aiia 
olatior Ehrh. i^Pančić). B. »*^ulok, im. 145. 

KITNAK, wi. vidi 1. gorun. Kitnak, Quercus 
|)odunculata L. (PanČić). B. Šulek, im. 145. 

KITNAST, adj. vidi 1. kitan i kitnast. — U 
naše vrijeme. 

a. vidi 1. kitan, a, i kitnast. ,Vido re, kako 'e 
onaj ogranak rodan i kiti^ast'. J. Bogdanović. 

h. vidi 1. kitan, b. 

a) adj. Ovo nije samo kitnasto po istočnom 
običaju, nego i dobro proračuneno. M. Đ. Mili- 
ćević, kra). srb. 101. Lijepo li bijaše pogledati 
tu lijepu kitnastu družinu. Srp. zora. god. 2, sv. 
7, str. 159. 

b) adv. kTtnasto. Posa<^li se do mene pa kazi- 
vaSe prosto i kitnast«>. M. P. Šaj>čanin 1, 118. 

— Ima i kom]). : kitnastijo. A lo|^>a (irkinn ««e 



naj kitnastije obukla . . . Srp. zora. god. 1, sv. 5, 
str. 101. 

KiTO, m. ime volu (vafa da je hgp. kitoua). 
— U jedinom primjeru ima voc. kito, što može 
biti i od nom. kita. Kad Judi oru, pa mu jedan 
gore od drugoga oteže, onda viknu na n: ,U.<*tu 
mrko ! ustu plavo ! ustu kito !* Nar. prip. vrč. 184. 

KtTOG, Kit6ga, m. itne šumi u Srbiji u okrugu 
šabačkom. — U naše vrijeme, a između rječnika u 
Vukovu : ,oin grosser wald in der Mačva, zwischen 
der Drina und der festung Šabac' s primjerima : 
Pogubi ga pope Smi)amću u Kitogu lugu zele- 
nome. (Nar. pjes. vuk. 4, 207). Kitog prođi i u 
Šabac dođi. (4, 260. 262). — O Kitože, ne zele- 
nio se ! Nar. pjes. vuk. 4, 209. Eto Kara iz luga 
Kitoga. 4, 290. Mačva je pre nekoliko desetina 
go<Iina bila sva obrasla gustom rastovom gorom 
i upravo nenu sredinu činio je onaj čuveni Kitog 
koji je i pesma obesmrtila, ali je sad gora tako 
proređena, da je putnik leti od ^pca do Drine 
že|an debeloga hlada. M. D. Milićević, srb. 421. 

KITONOŠA, m. i f. čefade što nosi kitu. — V 
jednoga pi^ca našega vremena. Žena mlada ili 
đevojka načini kitu od kakva mu drago cvijeća, 
pa s kitom stane u sredini društva . . . Kitonosa 
udari ga malo po obrazu . . . Ako ovu kitu nosi 
muški ... V. Vrčević, igre. 14 — 15. 

KITONA, m. ime dofnačijem životinama. 

a. ime volu. F. Kurelac, dom. živ. 24. D. Tr- 
stefiak. — Između rječnika u Vukovu. (Vo reče 
kravi:) ,Pak se spomeni đegoć tvojega staroga 
kitone^ Nar. prip. vrč. 184. Kitona, belorep vo. 
u užičkom okrugu. S. I. Pelivanović. 

b. ime jarcu C^. — u Bosni. 

kItORES, m. ures od kita. — U jednoga pisca 
XVI n vijeka koji će biti sam ovu riječ načinio. 
Drvje, šuma i šikare ukazu različiti kitoras. M. 
A. Rejković, sat. L7a. 

KITORESA, /. itne kozi. F. Kurelac, dom. 
živ. 38. 

KITOŠA, /. ime prasici. Bastaja, Daruvar. 

KITOŠČK^ m. zove se dio Kitoga (kod Šapca) 
do sela Majura na južnoj strani. M. RužiČić. 

KITOV, adj. koji pripada kitu (vidi 2. kit). 
Ijuna V Čreve kitove tri dni i tri noći . . . Pril. 
jag. ark. 9, 107. (14()8). Kako si oslobodil .Tonu 
iz utrobe kitove. M. Alberti 435. Kao što je 
Jona bio u trbuhu kitovom tri dana. Vuk, mat. 
12, 40. (Vuk u izdanu Novoga Zavjeta god. 1847 
na strani vi kaže da je kitov ^riječ koju je uzeo 
iz crkvenoga jezika). — U Šulekovu rječniku: 
kitov us ,schwarzes lischbein* (kod ,bein*); ,wall- 
fischbarte'; kitova kost ,wallfischbein'; kitov tuk 
,wallfischspeck*. 

KITOV BOR, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
požarevačkom. Livadu u Kitovu Boru. Sr. nov. 
1864. 40<). 

KITOVir, m. prezime. — IJ narodnoj pjesmi 
našega vremena. Eto ide Kitović-Osmane. Pjev. 
crn. 45». 

KITOVNICA, /. selo u Bosni u okrugu Done 
Tuzle. Statist, bosn. 101. 

kItUJ^jA, /. ime kratn. F. Kurelac, dom. živ. 24. 

KIT UŠ A, /. inui domačijem životinama. 

a. ime kozi. F. Kurelac, dom. živ. 38. 

b. ime pramci. F. Kurelac, dom. živ. 41. 
KIVAN, kivna, adj. cj[ui succenset, (jui odium 

occultum gerit, u kojega je na srcu mržna, pizma 
na koaa. — Biječ nepoznata postana. vafa da 
nije od korijena glagola kovati (isporedi kovaran); 



Digitized by 



Google 



KIVAN 



21 



KLAONICA 



ako je tuđa riječ, mogla bi postati od nMfjar. 
kivanni, žefetij ili od pers. kin, tur. kin, mržita, 
piznia, neprijatefstvo. — U naše vrijeme, a iz- 
među rječnika u Vukovu (na koga ,der etwas 
wider einen auf dem herze hat* ,iratu3 alicui*)* 
Kadiji se zadrijemje, a Hero ga gledaše onako 
debela zavratka, a kivan na kadiju, pa udari ga 
rukom po zatilku. Nar. prip. vrč. 90. Varme- 
đaši kivni su na mene. S. Tekelija. letopis mat. 
sr. 120, 71. Maćuha je na tebe kivna. S. ^iU- 
biša, prip. 71. Providnik i pasa bili su kruti i 
na raju kivni. 173. Osman, kivan popu. M. B. 
Milice vic, jur. 44. A ti vižle i sokole, vi ostaste 
i ijedni i kivni. Osvetn. 4, 21. ,Nešto sam na n 
kivan, sve bi ga zubi grizao^ J. Bogdanović. — 
U jednoga jmca ^mmja vremena i o čemu ne- 
živom; značene može hiti i mrzak. Pa te kivne 
zakobismo klance. Osvetn. 1, 2. Da se sužiii 
oproste sužanstva, a vas, kivne ojađene ziđe, 
s vedra neba trijes ne obiđe! 1, 40. Vile hamu 
sreću nima navijeŠtale : Jute nože da u krvi kale, 
dokle kivne ne iskale jale. 4, 30. A ni ped|a 
zem}e ne dobili čim bi štete naknađali kivne. 
5, 105. 

KiVOT, m. vidi ćivot. — U naše vrijeme, a 
između rječnika u Stulićeou (,arca, capsa' s do- 
datkotn da je uzeto iz misala ; kivot uvjetni ,arca 
quam juxta caerimonias a lege praescriptas Judaei 
circumferebant, vel in templo asservabant* 8 do- 
datkom da je uzeto iz brevijara). Tu celiva sve- 
toga u kivotu i staru arapsku ikonu. M. P. Sap- 
čanin 1, 33. 

KiVOTIĆ, m. dem. kivot. — U rukojmu xviii 
rijeka pisanom crkvenijem jezikom. Imeždu sve- 
štenika kivotić stojit jerusalimski. Glasnik. 56, 204. 
(1733). 

kIzLAR-AGA, m. naj glavniji hadum u dvoru 
turskoga cara, zapovjednik nad hadumima. — 
Tur. qyzlar aghasj, zapovjednik nad djevojkama. 
— Od XVII vijeka (u Gundulićevu Osmanu dosta 
često, i shvaćeno je kao ime muško: u starijim 
rukopiifima stoji Kazlaraga, što je poslije pro- 
mijetietio nu Kizlaraga). Kazlar-aga u istok zore 
na korabju zlatnu uzide. I. Gundulić 362. Kazlar- 
aga (ču) glas pun slave od neizmerne svim liposti 
Sunčanice prigizdave. 372. Kizlar Aga opazi ju 
(Sunčanicu). J. KavaAin 235b. Ali u to crnci 
uzdani Kazlar aga kijem naredi, djevojčica cvijet 
izbrani iskat s carske zapovijedi ... P. Sorko- 
čević 575*. I svojega agu kizlar-agu. Nar. pjes. 
vuk. 3, 85. 

KIŽDOBRA, f. ime mjestu. — - Prije našega 
vremena. Kiždobraa. S. Novaković, pom. 134. 

KLABUČIĆ, m. dem. klabuk. — U naše vrijeme 
u Istri. Naša sloga, god. 14, br. 14, str. 61. 

KLABUK, klabuka, m. vidi klobuk. — U Vol- 
tigijinu rječniku: ,cappello* ,hut' i u 7uiše vrijeme 
u Istri. Naša sloga, god. 12, br. 8, str. 31. 

KLAČAN, klačna, a^. koji je građen klakom, 
capnen. — U naše vrijeme. Opet će me nagnati 
da mu na zor donesem kamen, pržinu i šjaku 
da mu majstor Košta gradi klaČni grob. Nar. 
prip. vrč. 87. Zagradi klačnim zidom granicu. 
V. Bogišić, zbom. 402. 

KLAČENE, n. djelo kojijem se klači. — U Vu- 
kovu rječniku. 

KLAČEVICA, /. selo u Srbiji u okrugu ću- 
prijskom. K. Jovanović 179. 

KLAĆINA, /. postaje od klak. 

H. vidi krečana. — Od xvii vijeka, a između 
rječnika u Belinu (,fomace di calcina^ ,fomax 



calcaria' 158b), u Stuličevu (,fomax calcaria*), u 
Vukovu (vide krečana s dodatkom da se govori 
u Crnoj Gori). Pri jednoj gorućoj peći ali kla- 
čini. V. Andrijašević, put. 51. Naša slama jaka 
je u klaČini iliti japnenici raztopiti stanac kami. 
A. d. Bella, razgov. 217. Svake peći i klačine 
vruće. L. ^ubuški 21. Baci ga u klačinu go- 
reću. M. Pavišić 19. U isto vrime pa)aše klačinu. 
M. Zoričić, zrc. 209. Neki gradi klačinu, neki 
vadi i đe|i kamene. Nar. prip. vrč. 153. Hćaše 
se Bogom zakleti, da je klačina progorela. Srp. 
zora, god. 2, sv. 2, str. 26. ,Juče smo dozidali 
klačinu, a danas ćemo je zapaliti', u Dobroselu. 
M. Medić. 

b. augm. klak, a znači Što i klak. Kamene i 
klačina od koji se čini oli gradi kuĆA. M. Do- 
bretić 190. Ako klačinom zid ogradi. V. Bogišić, 
zbom. 442. 

C. i^ne mjestu u Nikšiću. — I u množini: 
Klačine. Vir Kastovac sa sjeverne strane, most 
Klačine sa jugova puta. Osvetn. 5, 107. 

KLAČINAC, Klačinca, m. pusta u Slavoniji u 
županiji požeškoj. Razdije}. 123. 

KLAČINAR, m. čmjek što pali klačinu. — U 
jednoga pisca xviii vijeka, a između rječnika u 
Belinu (,fornaciajo di calce' ,calciarius* 158b), 
* u Stuličevu (,colui che fa cuocer la calcina* 
,calcarius'). Jedan Žudija klačinar , . . baci ga u 
klačinu goreću. M. Pavišić 19. 

KLAČINARA, /. komad ili komadi ili prah 
od vapna (klaka) što otpada iz starijeh zidina. 
— Oblik je talijanski i načinen je od tal. calcina, 
vapno talijanskijem nastavkom ara (riječ je tali- 
janska calcinaccio). — U Belinu rječniku: ,cal- 
cinaccio, pezzo di calcina di muraglie rovinate' 
,rudus* 158b, % u Stuličevu: ,calciiiaccio, pezzo di 
calcina di muraglie rovinate' ,rudus*. i u naše 
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. 

KLAČINCA, vidi klačnica. 

KLAČISTA, izrađena obuča (u Srbiji u okrugu 
vramkom). M. Đ. Milićević, kra}. srb. 314. 

KLAČITI, klaČim, impf. lijejnti zid vapnom 
(klakom), uprav imperfektivni glagol prema okla- 
čiti i zaklačiti, nije svagda isto .što krečiti. — 
Od XVII vijeka, a između rječnika u Belinu (kla- 
čiti zid debelo ,arricciare il muro, dargli la prima 
crosta rozza di calcina* ,murum incmstare* 103b), 
u Voltigijinu (,arricciare muro, incrostare' ,don 
mortel aufwerfen*), u Stuličevu (,incrostare, into- 
nacAre* ,crustare, crusta vel calce obducere*), u 
Vukovu (vide krečiti). 

a. aktivno. U bjaku kom klače i kartaju obraze 
(metaforički) otrovi najače i gnusobe ulaze. I. 
Gundulić 145. Meti, peri, a klači odaje. Nar. 
pjes. horm. 1, 86. 

b. 2)a8ivno. ,Ovo je platno klačeno*, t. j. skro- 
bjeno, ima mnogo škroba ili štirke u nemu, pa 
je tvrdo; za to ga malko pokvase žene jezikom, 
pa odmah vide, jeli rijetko ili gusto, u Dobro- 
selu. M. Medić. 

C. sa se. ,01azi od klaka, nemoj se klačiti^ 
J. Bogdanović. 

KLAČKAONICA, /. u Vukovu rječniku: vide 
ka|uža. — Kao da je onomatopejska riječ. 

KLAČNICA, /. vidi klačina, a. — Od xvii 
vijeka, a između rječnika u Mikafinu (klačnica, 
japiieiiica ,calcaria fomax, calcatorium*) gdje se 
naj prije nahodi, i u Stuličevu (v. klačina). Da 
ova klačnica bude oslobodjena od svake protiv- 
KĆine. L. Torzić 224. Dopusti nami prijati žu- 
djeni dospitak i korisni konac ove klačnico tako 
da koja godi zgrada bude s ne klakom združena... 



Digitized by 



^uogle 



KLAČNIOA 



22 



1. KLADA, b. 



224. Kakono Čine đoar od kameAa u klačnici 
sažežena. S. Margitdć, fiEkl. 282. — U knisi iz 
koje 8U prva dva primjera uzeta ima: Blagoslov 
japlenice ali kladince. L. Terzić 221. ali je ja- 
mačno klaćince sama štamparska pogreška, premda 
se nalazi i u drugome izdanu (god, 1747 prire- 
đenu od B. Pavloviča) gdje opet na dva mjesta 
stoji klačnica. 

KLl.ČNiK, m. selo između srpske suhe gra- 
nice, Drine i Višegrada. J^, Stojanović. 

KlAĆ, m. čovjek koji se klatari. — Postaje od 
osnove glagola klatiti — U naše vrijeme u Istri. 
Klać jhomo vagos^ D. Nemanić, čak. kroat. stud. 
18. |Ter sam ćeli dan klatila kako i klač po 
grade. Nar. slog. god. 9, br. 24^ str. 95. 

KLAĆE, n. vidi kla^e. — Poštede od part 
praet. pass. klat (glagola klati) kao klane od klan. 
— U jednoga ptsca našega vremena. Napokon 
dodijalo im klaće, pa ga prekinu i na miru ostanu. 
S. l^ubiša, prip. 156. 

KLAĆŽI^'E, n. djelo kojijem se ko klati. J. 
Bo^anović. — U JambreŠičevu rječniku ima 
grijeSkom klateiie, klatarija ^vagatio'; u Volti- 
gijinu klateAe ,yagamento^ ,da8 herumschw&rmen^ 

KLAĆI, m. pl. selo u Bosni u okrugu trav- 
ničkom. Statist, bosn. 59. 

ElAĆ^H, m. vidi klač. — U naŠe vrijeme u 
Istri. Klaćuh ,liomo vagus^ D. Nemanić, Čak. 
kroat stud. 41. 

KlAĆUŠA, /. žensko cerade što se klatari. — 
isporedi klač i klačuh. — U naše vrijeme u Istri. 
Klačuša ,femina va^^ D. Nemanič, čak. kroat. 
stud. ifortsg. 48. 

KlilĆIJŠiNA, /. augm. klačuSa. Klačufiina 
,mulier vaga^ D. Nemanič, čak. kroat. stud. 
iftsg. 68. 

KliAD, m. thesauros, blago zakopano u zemju 
ili drukč^e siikriveno. — Postaje od korijena 
glagola (1.) klasti. — Biječ je praslavenska, ispo- 
redi rus. icjia^i i pol. klad, kod našega je naroda 
nema^ nego je u naše doha uzeta iz ruskoga je- 
zika. — U SuUkovu rječniku: ,ein verborgener 
sohate' kod ,schats'. 

1. KLAdA, f. oaadeX| codez, dva su glavna 
značena (od kojijeh je jamačno drugo postalo od 
prvoga) : jedno je pan^ a drugo kao puto, negve, 

bukctgije. la- postaje od praslavensko^a ol. — 

Biječ je praslavenska (s oba dva znaČena), ispo- 
redi stslov. klada, rus. KOJio^a, češ. kldda, ^o/. 
ktoda: lit. kalada (samo s drugijem značenem) 
moie hiti uzeto iz ruskoga jezika. — Jamačno je 
ista riječ Sto i u stnora. i u aglsaks. holt, šuma, 
a u stvnem. i novavnem. holz ; isto 6e hiti i irski 
caill, coill, šuma. sumniva je srodnost s grč. 
xlddos^ oranica, miadica. 

m. pan u drveta, cUi svagda koji je već suh ili 
po^ečen, pa i miUo otesan, i uopče veliki debeli 
komad drva. — Između rječnika u BjelosljenČevu 
(klada, trup^ kladina ,truncus, arida arbor in 
terram prostrata*)} t« JambreŠičevu (klada, kladina 
,tnmous'), u Volti^jinu {ftronco^ ,klotz^), u Stu- 
ličevu Gtrabs, trabes'), u Vukovu (,der klotz, block' 
,trab8, truncus'). 

a) uopče. Za tim dojde treta, Lađa, blida, 
suha kako klada. M. Marulič 261. Još vidjeL 
a gori gdje med'vjed od klade tudijer se satvori. 
M. Vetranić 2, 84. (Vila popade) jedan stup od 
klade, od suhoga pluta ... a pak mi vrh pleći 
taj trupao naprti. 2, 111. Kisiko g]!iila klada 
tnhiiftam u sebi. 2, 844. Gdi je kako klada od 
ped}a mu (zubateu) rilo. P. Hektorović 6. Ležeć 



kako klade. Đ. Baraković, jar. 20. Jaše siči 
guste jele, udilade klade vele, u more ih navališe, 
drag. 877. Paklene klada peči. V. Došen 23*. 
Pak u klupko sebe savre i pod kladu glavu zavro. 
122b. Vajsda iver što odpada maAe va|a nego 
klada. 208b. Ar znam svitlost trule klade, samti 
obnoč fiu imade. 288l>. Jeste li kadgod obnoć 
hodeči vidili niku od drveta trulad koja se u 
mraku kako dragi kamen svitli i sja? a ob«lau 
gledajte i viditi hočete da nije drugo nego trulo 
klade komadič. Đ. Rapič 272. Pod nom sjedi 
stara baba, ja m)ah da je klada. Nar. pjes. vuk. 
1, 847. Pa se Ivo vere oko klada Vo sugava 
koza od obada. 8, 197. Iza klade upali šešanom. 
8, 840. Kud če iver od klade? Nar. posl. vuk. 
168. Došavši je£ do jedne klade, uvuče se pod 
im u bukovo lišče. Vuk, poslov. 182. Jakov]evci 
sjednu sa Simom na nekakoj kladi. dan. 8, 206. 
Ko cvrčak na suvoj kladi. M. Pavlinovič, razl. 
spisi. 816. 

b) metaforički (s pridjevima stara, truhla, lijena) 
kaše se o starom ili nevafalom če}adetu, i to katt 
pogrdna rijeČ. Stara se je klada užegla. M. 
DrŽič 368. Dal' kad kucni ćaća grune, kućna 
mama da š iiim trune, da obedvi trule klado 
većma skupa brlog smrade. V. Došen 207*. Kad 
k Aoj dođe koja druga, ne diže se tad od ruga 
(ako li se pouzdjgne, pram drugom se gola prigno\ 
i premda je klada lina, sažme ruke i kolina, da 
svog ruga vidit ne da. 208*. Ne mogu bo trule 
klade, da izlegu g}ive mlade u kojim bi kripost 
bila koje nejma klada gnila . . . nitko ne da šta 
ne ima. Što će otac, što će mati, trule klade, 
dići dati, nego da su maAe čine nego oci, kla<le 
line ? 208l>. Na poslove mlade budi da ne trunu 
kano klade. 216*. Da su linci trule klade, i tako 
se to već znade. 238^. 

c) u jednom primjeru, metaforički o mrtvom 
fudskom tijelu s preziranem. Tila tvoga klada 
gdi jošte prebiva. L T. Mmavić, osm. 17. 

b. drvena sprava u koju se meču noge suznu 
za pedejpsu i da ne može bježati, često samo plur, 
klade, jer su uprav dva teška komada drveta 
otesana Što se uz đufinu priftibfuju a izduhenn 
su gdje se noge polažu te se zajedno vežu iii 
drukčije tvrdo sklapaju (vidi i kod a) dva naj 
krajna primjera). — U svijem je rječnicima (u 
jednini ili u množini) : u Vrančićevu : klada 
(dalmatice), kaloda (ungarice) 119^; u M%ka\inu 
klade ,compedes, cipus, pedicae'; u Belinu: klado 
,ceppi, istrumento che si mette a' piedi de' carcerati, 
accič non fuggano* ,compede3* 185*; ,ferri da 
piedi o ceppi' ,compede8* 311*; u Bjelostjenčevu: 
klada vu koju se }udi polažu za kaŠtigu ,cypus 
compes, compedes, pedicae, catasta'; u JanShre- 
Šičevu: klada za kaštigu ,cipu8'; u Voltigijinu: 
klada ,ceppi' ,holzerne fesseln'; u Stulićcvu: klado 
,compede8, cippi*; u Vukovu: klade ,dor block* 
,oodex, carcer* s primjerom: Metni ga u klade; 
u Daničićevu: klada ,pedica lignea^ a) u jednini. 
Vb kladS nozd jego obbjemahu se |uto. Glasnik. 
11, 89. Vulčen dlgo po Bimu s kladoju. Š. 
Kožičić 34^. Noge im postavi v kladu. Anton 
Dalm., nov. test. 198. act. apost. 16, 24. Po- 
stavio si u kladu nogu moju. B. KaŠić, rit 
202. Klada noge mu zapihe. Đ. Baraković, 
vil. 232. Ćemo ga u kladu zapriti. Jačke. 240. 
Ako nećeš sidit sis kozlom na kladi. 256. Što 
se klade tičo, to je ona stojala na pijaci kod 
crkve a sastojala so iz dviju komada drva 
(klada) ali sa rupama gdje su noge osuđenika 
metali (u stubiČkoj župi i hrvatskom zagorju). 
V. Bogisić, zbom. 572. Što se klade tiče, krivcu 
su metali i zatvarali obje noge medu^dva ,trama* 



Digitized by VjUUV IC 



1. KLADA, b. 



23 



KLADATI, a. 



(u hrvatskom zagorju). 572—578. — h) u mno- 
Hniy jednome. U klade bi ti sidila. M. Mamlić 
263. Klad^ (dual) zlomil. Anton Balm., nov. 
test. 55. mare. 5, 4. Čini da ja krvnici u klade 
stave. B. Kašić, per. 49. Zločest sam i kladami 
otei^kan. nasl. 144. Ignatiju metnuta n klade 
zatvoriSe. A. Kanižlić, kam. 57. Bi u klade 
metnut. And. Ka^ić, kor. 365. Zgodno kao Ci- 
ganinu u kladama. Nar. posl. vuk. 88. Ili ga 
samo bace u tamnica i metnu sin^ na vrat a 
noge u klade. Vuk, živ. 265. Mećeš noge moje 
u klade. Đ. Danifiić, jov. 13, 27. — e) u mrM- 
Zini, ali ne o jednome. Nastupe ti druži na laže 
ki svađe, ter 6ine u uzi stati i u klade. M. Ma- 
rulić 158. I (budu) Judi privazati pod kra}estvo 
Isukrstovo a ne šibami ni s kladami. Postila. Kkl>. 
Otidoše hitrim minom s stola u palaS i u klade. 
J. Kavai^in 259^. Da me čuju iz svojijeh klada 
i veriga žalostivi tamničari. B. Zuzeri 419. Ovo 
sn razlozi za prikazat na ogled sviju šćule, klade, 
ruke i noge od voska i ovakove stvari, to jest 
za uzdržat živu uspomenu od čudesa Što Bog 
dilova. Blago turi. 2, 72. Da ih mećeš u tamnicu 
i u klade. Đ. Daničid, jer. 29, 26. — d) u ovijem 
je primjerima smisao metaforičhi. Oružja razlika 
vezana u klade (topova u svojim stanovima) gdi 
je veća prilika, veći ga broj klade. D. Baraković, 
vil. 108. Želiš grijeh i Aegove klade, gvozdja i 
pokoru. V. M. O-učetić 54. To će reći da se 
vaši zakleti zaklinaju da zanate okuju u klade 
od svake vrsti. A. T. Blagojević, khin. 45. Ne 
ima li ni jednoga koji bi bio slobodan od sviju 
tih klada? 77. 

!•. U jednom primjeru xviii vijeka množina 
klade znači veliki kamen ili otočić usred mora. 
Plivajući on (kraf Radoslav) dođe na klade i na 
nima opoĆivat stade ; kad na klada opočivat pode, 
al' evo ti jedna lađa dođe. Nadod. 147. vidi 
Duk}anin 27. M. Orbini, regno degli slavi. 214. 
isporedi: (Kra} Radoslav) viteški plivajući na 
jeidan ško}ic izpliva; hoti tako srića iliegova da 
blizu toga ško}ica jedna mala brodica izjedri... 
And. Kaćić, razg. 25. U sifie je more uplivao, 
na studenu stinu izplivao . . . Ormanica šajka 
izjedrila... 26l>. 

đ. mjesno ime. 

a) u Daničićevu rječniku: selima koja je car 
Lazar dao Bavanici išla je meda ,niz Moravu u 
bregu u Morave protivu Koprivnoj i otb Klade 
na Koprivnu* (Mon. serb. 197 god. 1381). 

b) voda (?) u Crnoj Gori (?). Tu dođoše na 
Kladu na vodu, dokle Bajo u Goliju dođe. Pjev. 
cm. 27h. 

c) Klada do^a i gon&a, dva sela u Hrvatskoj 
u Županiji liČko-krhavskoj. BazdijeJ. 38. 

đ) pl. Klade, dva mjesta u Srbifi. aa) u okrugu 
požarevačkom, l5[ivu pod Kladama zvanu. Sr. 
nov. 1875. 35. — bb) u okrugu smederevskom. 
Livada u Kladama. 1871. 11. 

2. KLADA, /. samo u narodnoj pjesmi crno- 
gorskoj našega vremena^ kao da je značehe: blago, 
isporedi klad. — Postaje od osnove glagola klasti. 
,Tri ste srpske kl&de zauzeli : alajbarjak slavnoga 
Lazara, i odeždu svetoga Jovana, zlatnu š}aku 
Despotova Đura . . .' ,Kiade su ti u zemju tatarsku 
u onoga tatarskoga hana, han ie srpske zauzeo 
klade. Pjev. cm. 32a. 

KLADAČIĆ, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
cmoriječkom. Niva kod Kladačića. Sr. nov. 1873. 
299. 

KLADALAC, Kladalca,, m. ime mjestu u Srbiji 
u okrugu kneŽevačkom. ]S[iva kod Kladalca. Sr. 
nov. 1869. 127. 



KLADANCI, Kladanaca, m. pl. vis u Srbiji u 
okrugu kneževačkom. Glasnik. 19, 299. 

KLADANIŠTE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
kneževačkom. Niva u E^ladaništu. Sr. nov. 1875. 
675. 

1. KL A DAN, Kl&diia, m. grad u Bosni u okrugu 
sarajevskom. Statist, bosn. 18. — U narodnoj 
pjesmi našega vremena. A od Kladiia Bamo ba- 
rjaktare. Nar. pjes. vuk. 3, 565. 

2. KLIdAJ^, Kl^kdAa, m. vidi kladfia, krstina. 

— U naše vrijeme u Lici. KlkčAs. ,der garben- 
schober*. J. Bogdanović. 

3. KLIdAJ^, kl&d£a, m. kladenac. Znaš li sele 
kladaA vode hladne? Nar. pjes. iz Dalmacije. Đ. 
Surmin. 

KLIdAJStSk!, adj. koji pripada Kladhu. Kla- 
dailiska nahija. F. Juki^ zem]. 33. 

KLADAB, m. ime dvjema selima u Bosni, a) 
u okrugu baiiolučkom. Statist, bosn. 39. — b) u 
okrugu Done Tuzle. 90. 

KLADABA, /. vodenica na kladama, u Posa- 
vini. F. Hefele. — vidi kladarica. 

KLADABČICA, /. Motacilla alba L. Prhovci 
kod Vinkovaca. — vidi pliska, potokuŠa. 

KLADABE, /. pj. selo u Hrvatskoj u županiji 
bjelovarskO'kriŽevaČkoj. Bazdije|. 111. 

KLADABI, m. pl. ime dvjema selima u Bosni. 

a) u okrugu banolttČkom. Statist, bosn. 88. — 

b) u okrugu Done Tuzle. 91. 

1. KLIdABICA, f. u Vukovu rječniku: na ne- 
kijem vodama vodenica koja ne stoji na lađi nego 
na izdubenim kladama. 

2. KLADABICA, /. nekakva g}iva. Kladarica, 
vrst glive (Oraovica). B. Šulek, im. 145. 

KLADATI, kiad&m, impf, vidi 1. klasti, od čega 
postaje kao imperfekiivni glagol od perfektivnoga. 

— Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 8 pl. klA- 
dajii, u aor. klddah, u ger. praes. klddajfići, u 
ger. praet. klAdftvši, u part. praet. act. klidao; 
u ostalijem je oblicima onaki kaki je u praes. 1 
sina. — Riječ je praslavenska, cUi se nalazi samo 
složena s prijedlozima, isporedi stslov. -kladati, 
rus. 'isjiEfl^RTh, češ. -klidati, po}, -kladać. — U 
našemu se jeziku nahodi od xv vijeka, ali samo 
u čakavaca: između rječnika u Voltigijinu (praes. 
kladam kod klasti) i u SttUičevu Gponere, locare, 
coUocare') s dodatkom da se nalazi u pisca La- 
strica (?). 

a. aktivno, u pravom i u prenesenom smislu (o 
Čemu umnom). Na fie kladajući po srići ždribove. 
M. Marulić 186. Kladaju na jednu trst spugu. 
A. Komulović 68. Svitli ga (kapitana velikoga 
od grada) duž klada izbrana umića kakono od 
grada pravoga didića. Đ. Baraković, vil. 110. 
Pasuć ofce svoje, za inh dušu klada. 116. Ka- 
menom na kami svršeno i vreda i dubje z gra- 
nami kladahu poreda, jar. 17. Ja kladati u po- 
štenje i }ubiti Danijela. 71. Na me nepravde ne- 
moj ponmu kladat. A. G^eorgiceo, nasl. 848. Što 
gre s desna kladaš livo. J. Armolufiić 9. U 
spomen ću sved kladati odkupnika moga tebe. 
J. Kavai^in 33«. Pravdu neprav s mene tlači, 
žena mužu vijenac klada. 44^. Eto t' kladam 
za svjedoke nebo, zemju . . . 60*. Dobro *e svakom, 
kad iz mlada jaram na se klada. 76«. Nek oholas 
turska klada u svom štitu mač dvobodi. 292«. 
Kad naglavnik i područnik, p&s i stolu na se 
klada. 459^. Kladati, sUgati (po otocima). M. 
Pavlinović. — Može značiti i pripovijedati, do- 
kazivati (navoditi). 1 razloge klada sprida od 
začetja Zadra grada. Đ. Baraković, viL 125. Svom 



Digitized by 



Google 



KLADATI, a. 



24 



KLADENAC 



je £apa viru dala što nim Sinun naprid klada. 

1. Zanotti, en. 15. Li on isti mnozijein klada da 
je Solin prvostola. J. Kavanin 117^. Kladam 
Pavla i državjane apostole zem]e utrške, kipo- 
klance ki Kumane i odpadnike ki Abarske obra- 
tile. 307l>. — Nejasno je u ovom primjeru (uspo- 
redi c, b) bhjj: Grdi ognenim koiiem vije, svitao 
u slavi brže klada, zmiju otrovnu da probije. J. 
Kavanin 269». 

b. pasivno. Pod Aim su (pod gradom Vene- 
cijom) kladani pali od lantića. Nar. pjes. iatr. 

2, 99. 

e. sa se. 

a) pasivno. Svaki dan to bo)e klada se lipsi 
red. Đ. Baraković, vil. 107. Tako gre, kad slip 
sebe vlada^ kada se starijih svet pod noge klada. 
M. Kuhače vić 77. — Prema znače nu: pripovije- 
dati. Nij' Kostanca ki se klada velog otac Kon- 
stantina. J. Kavanin 271h. Bi)ežnica Iliride i 
inih držav pak se klada. 277b. Kvirin, Julij, 
Filipov sin ki se klada. 298^. 

b) refleksivno, aa) uopće. Prid Fedrigoni zlo- 
tvor preda, -ki se protiv fiemu klada. Đ. Bara- 
ković, vil. 180. — bb) s infinitioom, kao da znači 
namjeravati. Hrvoe kad se kraje varat klada. 
J. Kavanin 229b. Keću gledat ni ^rjed ada, ko 
se sa mnom pecat klada. 449b. 

KLADEĆE, n. oklady opklad, opklada. — U 
nnše vrijefne u sjevernoj Dalmaciji. , Sinoć smo 
bili na kladeću*. J. Grupković. 

KLADE^jE, n. u Daničićevu rječniku: selo koje 
je car Lazar dao Bavanici, bilo je negdje između 
Kućajine i Morave (Mon. serb. 197 god. 1381). 

KLADENAC, kladenca, w. puteus; fons, indi 
studenac. — isporedi hladenac. — Akc. kaki je 
u gen. sing. taki je u ostalijem padežima, osim 
nam. i acc. sing., i (fen. pl. kladenaca. — Riječ 
je stara i stariji je oblik bio klad^zb (vidi kladez), 
ali se davno javfa i mlađi oblik kladenbcb (vala 
da je po afuilogiji pretna studenbcb), isporedi 
stslov. klad^zb i kladenbcb, bug. kladenec, rus. 
i£OA0j^BBhf isAAAlBBhf KAa^esL, Kcao^esK i KAa^enei^'h, 
Ko^o^ei^'b. — Biječ je tuda, po svoj prilici iz 
germanskoga jezika od riječi (kojoj nema po- 
tvrde) *kaldingas, što bi postala od got. kalds 
(novovnetn. kalt), hladan. — Između rječnika 
u Mikafinu (kladenac, vrjelo, studenac ,fons'; 
kladenac, bunar, pu6 ,puteus'), u Belinu (»fon- 
tana, fonte, luogo dove scaturiscono le acque^ 
,fons' ; kladenac izhitreni ,fontana artificiosa' ,fons 
artefactus' ; liječni kladenci ,fonti medicinali' 
,fontes medicati* 323a), u Voltigijinu (,fontana, 
fonte* ,brunn*), u Stulićevu {,fons, puteus*), u 
Vukovu (vide studenac s dodatkom da je stajaća 
riječ), u Daničićevu (kladenbcb ,puteus'). — U 
naše vrijeme samo u pjesmama. — Na dva mjesta 
XVI vijeka ima nom. sing. kladenc (samo radi 
stiha) : Milija neg li bor uz kladenc studeni. N. 
Dimitrović 45. Oda ckla jedan sud ki često pu- 
tuje na kladenc studeni, brzo se jur skuje. D. 
BaAina 97. a) u pravom smislu, izvor ^ ali uprav 
koji je u uskoj i dubokoj jami što može biti izdu- 
bena i ograđena fudskoin rukom, |>a se iz iie voda 
zahvata (vidi primjer iz Stefanita i Ihnilata i 
Vukov); ali često znači i vodu što izvire uopće 
iz zemfe (vidi Gundulićeve primjere), ili koja u 
zgradi za to načinenoj izlijeva se ili baca u vis 
(vidi Zuzcrićev primjer). U carev kladencb. 
Glasnik. 11, 134. Livada na starymb kladeiibci. 
11, 135. Na izvorb kladentcb. 13, 371. Na sredny 
Kablarcb na izmaku na kladencb. Sr. letop. 
1847. 4, 53. I povede jego zajecb vt noky kla- 
denacb glbbokb i5elo. Stefanit. danič. star. 2, 274. 



U i'iemu (lugu) tuj vode ix) bistrijeh kladencijeh. 
N. Na|e§ković 1, 174. Od svud nam izviru kla- 
denci od vode. 1, 225. Koji ti prikaza muža na 
kladencu vrh gore Parnasa. 1, 300. Pristupi 
k jednomu bistru kladencu. D. Banina ix^. Straž- 
niče ki gledaš i b)udeš studeni kladenac. 28>*. 
Učiniv na sridi kladenac jedan lip, da bude gojit 
ga (dubje) . . . 87*. Na vrilu vuk pije, a paka 
govori: ,Ovca mi kladenac vas mutan satvori'. 
88b. Ovdi vila satira ohodi pri kladencu. A. 
Sasin 132. Iza kladenca i vrela živoga vodu 
crpe. B. Kašič, nasl. 117. Polak Garamanta ,j(^s 
jedan kladenac; vode. M. Orbin 167. I one (rilr) 
koje posred gora vode o zori tančac mili pri kla- 
dencu u dubravi. I. Gundulić 13. Tih kladenac*. 
romoneći zove svitlos dana draga. 28 — 29. Pri 
kladencu gdi bistromu vazda zone trava mlada. 
80. Sred dubrave gdi kladenac tih izlazi vrh 
cvjetića i vrh trave. 350. Svak pod dubjem sretl 
livada pri kladencih vjetrić ište. 403. Košuta 
ga (jelena) slidom slidi gdje kladenac bistri vidi. 
554. Nije kladenca gdi u )uvezni ne vode sc» 
tanci izbrani. G. Palmotić 1, 30. Iskat lokvo 
ostaviv kladenac. (D). Kladenci žedaju. iD?- 
Poslov. danič. Raskošna i pitna kladenca. A. d. 
Bella, razgov. 74. Umiva se u kladencu od pe- 
rivoja. I. Đorđič, salt. xiv. Jelin ište drag kla- 
denac. 135. Gdi vlaga od kladenca skrovena 
bijaše, ben. 113. Trudan putnik ljeti hode nać 
kladenac bistri uživa, pjesn. 57. Velik kladenac 
meće u visinu rijeku vode. B. Zuzeri 210. Ne 
hrli tako žedna košuta na svoj kladenac. V. 31. 
Gučetić 120. Na kladenac hladne vode. Nar. 
pjes. bog. 14. Kad prohode donijeti sa kladenca 
vode hladne. 16. Izvadio si iz kamena kladenac 
žive vode. L. Badić 5. ](je}en hlepi put kladenca 
hladne vode. 108. Kladenci, to jest bunarovi. 
I. Velikanović, uput. 3, 508. Uze glavu svetoga 
Lazara, pa je nosi do vode kladenca, spušta glavu 
u vodu kladenac. stajala je glava u kladencu lopo 
vreme četrdeset leta. Nar. pjes. vuk. 2, 321. 
, Studenac' i , kladenac' je ,bunar' (gdje se voda 
zahvata ili vuče). Vuk, pism. 42. Sine gore, no 
žaFte mu hlada bukovoga, ni kladenca vrela stu- 
denoga. Oavetn. 2, 8. Išće hladna u gori kla- 
denca. 2, 32. Obadva mladenca do bijurna do- 
skaČu kladenca. 4, 30. Pa onda (vidiš) kladenac 
pored koga jadi kakva tužna jadika. M. Đ. Mi- 
ličević, međudnev. 46. — b) metaforički. Živ 
kladence od jubavi. M. Vetranič 1, 25. Učenik 
kladenac proli od suza. 1, 398. Od svake mi- 
losti kladenac ti jesi. N. NaJeŠković 1, 114. Kla- 
denac bi u gizdavih tvojijeh očiju bio meni, 
brašno samo u s|)omeni tvojoj, ljepša vdl oda 
svih. S. Boba|ović 20(>. Iz ovoga kladenca i 
vrjela iziđoše različna progonstva. B. Kašić, in. 
45. Ima se čestokrat svak utjecati k kladencu 
i k vrelu od milosti, nasl. 270. Da sam dobrotu 
tvoju, kladenac od svake milosti i dobra, pogrdio. 
M. Orbin .3,35. KladonČe od milosrdja. I. Akvi- 
lini 334. Isukrs je kladenac od svijeh dobara. 
I. Đordić, salt. 59. Pet kladenac pusti s križa 
po tvojemu cvijetju i travi. uzd. 65. Ovi kla- 
denac svijeh milosti. B. Zuzeri 14. Uljezi u kla- 
denac krvi Isukrstove. D. Bašić 194. Vrelo mi- 
losti, kladence života. L. Radić 15. Ti si živi 
kladenac vode one koje sam žedan. I. M. Matt^ji 
18. Moje čame oČi, dva bistra kladenca. Nar. 
pjes. vuk. 1, 171. — e) kao ime n\jesno (može 
biti da je ovako i u prva četiri primjera kod a)), 
aa) Koju od Dikla razrediše do Kladenca. P. 
Kanavelić, iv. 149. — bb) u Srbiji, n. p. u okrugu 
nleksinačkom. Niva kod Kladenca. Sr. nov. 1865. 
578. — izvor u okrugu biogradskom. Glasnik. 



Digitized by 



Google 



KLADENAC 



25 



KLADNIK 



19, 171. — u okrugu jagodint^kom. Niva kod 
Kladenca. Sr. ^nov. 18<i(i. 200. — u okruga po- 
žnrcračkom. Niva kod Kladenca. 18G5. 34(>. — 
Tri Kladenca, karaula u okrugu alehsinačkom. 
M. Đ. Milićević, srb. 725. Iduii uz vrlo strmu 
i u početku odveć uzanu kosu maloga crnoga 
vrha, dospeva taj put na ovo bilo kod Kladenca 
babo Roman ice. Glasnik. 48, 296. Na jedan sabat 
odatle ima još jedan kladenac Antonijev. 297. 
KLADENČAC, kladenčca, m. mdi kladen6ić. 

— U Stnlićevu rječniku: ,fonticulus, parvus pu- 
teus*. — nepouzdano. 

KLADENCAN, kladončna, adj. koji pripada 
kladencu. — V Stulićevu rječniku: ,fontanus'. — 
nepouzdano. 

KLADENČIĆ, m. dem. kladenac. — U Belinu 
rječniku: ,fonticello, fontanella^ ,fonticulus' 323*; 
u Voltigijinu: ,fontinello, fonticella' »briinnchen*; 
u Stulićevu: v. kladenčac. — U naše vrijetne kao 
mjesno ime u Srbiji u okrugu požarevačkom. Niva 
u Kladenčiću. Sr. nov. 1868. 421. 

KLADENČINA, /. augm. kladenac. — U naše 
crijeme kao mjesno ime u Srbiji: a) u okrugu 
jagodinskom. Vinograd u Kladenčini. Sr. nov. 
1864. 210. — h) u okrugu kragujevačkom. l^iva 
u Kladenčini. Sr. nov. 1874. 433. 

KLADEN8KI, adj. koji pripada kladencu, kla- 
dencima. — U Sttdićevu rječniku: ,putealis*. — 
nepouzd<ino. 

KLAdENE, n. c{jelo kojijem se klade (ndi 1. 
klasti). — Stariji je oblik klađenje. — Između 
rječnika u Stulićevu (,positio, collocatio*). — U 
ovom 2>f^mjeru iz crkvene pjesme (,dies irae') kao 
da znači: računane (polagane računa). Ne krati 
mi jur prosćenja, daruj milost odrisenja, razlog 
Bogu prav klađenja. Bemardin 181. M. Div- 
ković, nauk. 190. (,Ju8te judex ultionis, donum 
fac remissionis ante diem rationis'). 

KLADĆTINA, /. augm. 1. klada. — U naše 
vrijeme, a između rječnika u Vukovu. Junak misli 
da je kladetina; kad se trže, ali babetina. Nar. 
pjes. vuk. 1, 848. 

KLADE V^jE, , n. i^ne mjestu u Srbiji u okrugu 
jagodinskom. Niva u Kladevju. Sr. nov. 1875. 
967. 

KLADEZ, m. vidi kladenac. — -e- stoji mj. 
negdašiiega ^. — U kiiizi pisanoj crkvenijem je- 
zikom XIII vijeka. Uglbbilb jesi kladezb. Zbornik 
drag. sreć. 8. Jestb na meste tomb kladezb dvo- 
ustb. 11. 

KLADICA, /. d4'm. 1. klada. — U Vukovu 
rječniku. — Množina kladice može imati i oso- 
bito značehe. Kladice, 1. čini mi se da su dva obla 
drva ozgo po pruću od brane, i to blizu sipaka. 
2. kad se tara meće, onda se obje stative utvrde 
na dvjema kladicama i zaglavcima dobro zaglave, 
u Dobroselu. M. Medić. Kladice na čekrku. I. 
Kršnavi, list. 62. 

KLADIĆ, m. dem. 1. klada. — U Vukovu rječ- 
niku. 

KLADIJE, vidi 2. Klade. 

KLADIK, m. predio kraj Save u bosanskoj 
krajini pod planinom Grosarom. M. Ružičić. 

KLADILA C, kladioca, m. čoijek koji se kladi. 

— U naše vrijeme. Uzajmi jednome od igrača 
ili kladilaca. V. Bogisić, zakon. 158. 

KLADINA, /. augm. 1. klada. — U jednoga 
2}isca XVI rijeka, a između rječnika u Jambreki- 
ćevu kod klada. U kladinu giiilu stvori so nebog 
vas. M. Vetranić 2, 119. 



KLADITE^i, m. čovjek koji klade. — Najednom 
mjestu XVII rijeka. Jero sam dobrih čiiieuji na- 
prida kladite). A. Georgiceo, nasl. 224. 

KLADITI, kladim, impf. vidi 2. klasti. — Samo 
u Mikafinu rječniku: kladiti, klasti ,menestrare' 
,tudiculo'. 

KLADITI SE, kladim se, imjjf. pignore cer- 
tare, vidi okladiti se, opkladiti se, od čega po- 
stelje kao imperfektivni glagol. — Akc. se ne 
mijena (aor. 2 i 3 sing. kl&di). — U naše vrijenie, 
a između rječnika u Stulićevu (v. okladiti se) i 
u Vukovu (,wetten* , pignore certo'). Kad sam se 
jučer kladio sa onim mladim Lauš-ban o moga 
kona dorata ... da te ja ne smem poslati. Nar. 
pjes. vuk. 1, 589. Kladila se vila i đevojka: vila 
dava silnovito blago, a đevojka sa ramena glave 
koja ć' prije uranit na vodu. Nar. pjes. herc. 
vuk. 196. Ar ne klana mali Radojica, van se 
kladi mali Radojica da će lipu objubit divojku. 
Nar. pjes. mari. 186. Divojka se s koAari kla- 
dila da im hoće vsim koua ukrasti. Jačke. 149. 
Evo se ja kladim u vino za svu ovu družinu. 
Nar. prip. vrč. 206. Gđe sudbina izvojeva vojna, 
o štono se nigda ne kladasmo, mi se bismo za 
četiri vijeka. Osvetu. 5, 114. 

KLADIV, adj. u Stulićevu rječniku: v. nakladiv. 
— nepouzdano. 

KLADIVAC, kladivca, m. dem. kladivo. — Sattu) 
u Bjelostjenčevu rječniku : kajkavski kladivec, 
mlatac, majičić ,malleolus' čekićić; u Jauhbreši- 
ćevu: kladivec ,malleolus'; u Stulićevu: kladivec, 
V. koračić s dodatkom da je uzeto iz Bjelostjen- 
čeva. 

KLADIVO, n. čekič, malic. — Može biti riječ 
praslavenska, isporedi stslov., novoslov., češ. kla- 
divo. — Ne može se znati, postaje li od 1. klada 
ili od 1. klasti; veća je prilika da postaje od 
prvoga. — Samo u Bjelos^enčevu rječniku: kla- 
divo kovačko, korać, mlat, čekić ,malleus, mar- 
culus, malleus fabrilis, pyrobola, martulus^ 2. 
kladivo dreveno ,tudes*. 3. kladivo veliko, veliki 
mlat ,marcus' ; u Voltigijinu : ,martello' ,hammer' ; 
u Stulićevu: v. korać 8 dodatkom daje uzeto iz 
Bjelostjenčeva. 

1. KLADNICA, /. vidi kladna, krstina. — ispo- 
redi kladnica. — U naše vrijeme u ugarskijeh 
Hrvata. Da b^ dal snopak po kabal pšenice, a 
kladnica (zastava, križić, po onih stranah 20 
snopov. F. Kurelac) po tri po četiri. Jačke. 295. 

2. KLADNICA, /. list, cedufa kojom država 
javfa da će platiti neku svotu novaca iz svoje 
blagajnice. — Načiiieno u naše vrijeme (od 1. klasti 
ili od klad). — U Šulekovu rječniku (,cassaschein ; 
schatzkammerschein ; schatzschein'). 

3. KLADNICA, /. ime vodi i mjestu u Srbiji 
u okrugu va}evskom. Livadu graniči reka Klad- 
nica. Sr. nov. 1869. 7. ISTiva zovoma Kladnica. 
1863. 514. — I kao ime selu. Od Vodice do sela 
Kladnice. Nar. pjes. vuk. 4, 359. 

KLADNIC, m. prezime. — Pomine se xviii 
rijeka. Todor Kladnić rečen Latinin, slavni mej- 
danžija. And. Kačić, kor. 486. 

KLADNI DIO (DIJEL), m. ime brdu u Srbiji 
u okrugu knežeračkom. Glasnik. 19, 298. 

KLADNIK, m. mjesno ime. 

a. roda u Hrvatskoj. — U latinskom spome- 
niku XIII rijeka. ,Ad rivum nomine Kladnik^ 
Mon. ep. zagr. tkale. 1, 19. (1209). 

b. Kladnikb. S[)om. stoj. 184. 

c. selo u Hrvatskoj u županiji varaždinskoj. 
Razdije}. 94. 



Digitized by 



Google 



BXADNUTI 26 

KLAdNUTI, kladnom, pf. vidi 2. klasti. Klađ- 
nuti, izvaditi jela iz zdjele. ,Kladni mi graha u 
zdjeku^ u Lici. V. Arsenijević. 

KLAdNA, /. acervus; meta manipulorum. — 
Akc. se mijena u voc: kladAo, kladne, i u gen. 
pl. kladana. — Postaje od 1. klasti. — Od xviii 
vijeka. 

H. uopće f gomila, rpa. Tilo okrenuvši se u 
šaku ucrvaiia smrdjiva gliba i u kladim crni 
uglibani kostiju. I. J. P. Lučić, doct. 40. Na- 
složio golemu kladiiu drva. M. Pavlinović, rad. 
23. Kladila, svaka stvar naslagana ,meta^; go- 
mila drva. ,Nanio sam veliku kladiiu drva'. 
jMetui prid kuću na kladAu^ M. Pavlinović. 

h. vidi krstina. — Jztneđu rječnika u Vnkotm 
(,ein garbenschober* ,meta mergitum', cf. krstina). 
Šego goda 1795 paša ot Beligi'ada bjaše posija' 
mnogu pšenicu, pootima )udma iiive i sobra u 
kladne. Glasnik. 21, 21. Gdje požeo i skolio 
snopjo, Čini mu se nikog na nih nema, nije age 
da mu kladne mrsi. Osvetn. 5, 9. Kladna, kr- 
stina. M. Pavlinović. 

KLADlifAČA, /. 

a. Kladnača, vrst gjive. B, Šulek, im. 145. 

b. KladnaČA, vrst ribe. Jasenovac. 

KLADNE, n. u Vukova rječniku: u Bosni ili 
u Hercegovini nekako mjesto s j^rimjerom iz na- 
rodne pjesme: A od Kladna Ramo barjaktare. 

KLADiSriCA, /. vidi kladiia, b. — Jamačno je 
deminutiv, a isporedi i 1. kladnica. — U naše 
vrijeme u ugarskijeh Hrvata. Dok pod kladnicom 
(križevi ili rastave žetelaćke, 20 snopov. F. Ku- 
relac) vzdihuje. Jačke. 264. 

KLADlillCE, /. selo u Dalmaciji u kotaru 
spfetskom. Repert. dalm. 1872. 34. 

KLADOKUB, m. selo u Srbiji (istočnoj). — Po- 
mine se xv vijeka. U Braničevu selo Kladorubb. 
Spom. stoj. 3. (1428—1429). 

KLADORUBA, /. itne vodi i mjestu u Srbiji 
u okrugu ušičkom. U Skrapež se ulivaju rećice: 
Sjećica, Kladoruba ... M. Đ. Milice vić, srb. 581. 
liriva u Kladorubi. Sr. nov. 1871. 61. 

KLADORUBI, m. pl. mjesno itne. — U Dani- 
čićevu rječniku : Kladoruby, manastir je Treskavac 
imao zemje ,odb pute vlaškogo gredušte vh Kla- 
doruby i vb Klbbasicu* (Glasnik. 11, 135. 13, 373). 
to će selo biti i sada od Bito]a na jug kod mjesta 
Florine, samo što ga ,Hahn, reise 49* i na karti 
piše ,Kladorop'. 

KL ADO VIT A, /. seoce u Bosni blizu Sasine (u 
okrugu bihaćkom). Schem. bosn. 1864. 88. 

KLADOVtiE, n. mjesto u Srbiji u okrugu ja- 
godinskom. l!riva u Kladovju. Sr. nov. 1866. 355. 

KLADOVO, n. ime maloj varoši u Srbiji u 
okrugu krajinskom. — Između rječnika u Vu- 
kovu (,stadt und festung an der Donau, ostlich 
von Orschova. einen kanonenschiLss ostlicher sind 
die ruinen der briicke Trajans'. cf. K|uć). Kla- 
dovo, varošica. K. Jovanović 124. Kladovo, na 
10 sata severo-zapadno od Negotiiia, na Dunavu, 
glavna je varoš sreza k)u6koga koji je po veli- 
čini drugi u krajinskom okrugu, odmah više Kla- 
dova na obali Dunavskoj stoji grad Fetislam. 
varoš je Kladovo deo toga grada. M. D. Mili- 
ćević, srb. 986. 

KLADOVSKI, adj. koji pripada Kladovu. — 
Između rječnika u Vtikovu. Kladf)vska (opHina). 
K. Jovanović 124. 

KLADURINA, /. auam. 1. klada. — U naše 
vrijeme f a između rječnika u Vukovu. Devojkama 



2. KLADE, a. * 

perjano jastuke a momcima trule kladurine. Nar. 
pjes. vil. 1866. 238. 

KLADUROVO, n. itne selu u Srbiji u okrugu 
pozarevaČkom. K. Jovanović 142. 

KLADUROVSKI, adj. koji pripada Kladurovu. 
Blladurovska (opština). K. Jovanović 142. 

1. KLAdUŠA, /. mjesno ime. 

a. Kladuša velika, trgovište; Kladuša mala, 
selo u Bosni u okrugu bihaćkom. Statist, bosu. 
48. — Naj prije u knizi xvii vijeka (ali vidi i 
b), a između rječnika u Vukovu (,stadt in Tiirkisch- 
Kroatien* s primjerom iz narodne pjesme: Sad 
sam pošo u kršnu Kladušu, da ja prosim Mujinu 
Hajkunu). (1577) uzeše Turci veliku Kladušu. 
P. Vitezović, kron. 163. Te je šale u kršnu Kla- 
dušu. Nar. pjes. vuk. 3, 107. Al' eto ti od Kla- 
duše Muja. 3, 108. Nađe Todor sa Kladuše 
Muja. 3, 160. Te je ša)e na tursku Kladušu. 
3, 149. Četa se je mala podignula od Kladuše 
od grada bijela. Pjev. crn. 175*. Ishodio na ešći- 
Kladušu. Nar. pjes. juk. 127. Na Kladuši kla- 
duškoga Muju. 127. 

b. u spomeniku latinskom xv vijeka pomiiie se 
gradac Kladuša što možebiti nije isto mjesto što 
je kod a. ,Mathias rex castra Scrad, Bwsin, Kla- 
dwsa, Ostervicza vocata et castella Gradecz et 
Komogoyna appellata . . . Martino de Frangepa- 
nibus iiovae donationis titulo confert'. Starine. 
5, 117. (14(>4). — isporedi i kladuški, b. 

2. KLADUŠA, /. vidi kladara, u Posavini. F. 
Hefele. 

KLADUŠANIN, m. čovjek iz Kladuše, e^. — 
Množina : Klidušani. (1644) ban Drašković razbi 
Kladušane. P. Vitezović, kron. 190. Razbi Turke 
Kladušane. And. Kačić, kor. 480. Od Kladuše 
Kladušanin-Zuka. Nar. pjes. vuk. 3, 263. Svi za 
nima Turci Kladušani. Pjev. crn. 175*. Eto ide 
sila Kladušana. Nar. pjes. juk, 203. Kiiigu gleda 
Kladušanin Mujo. 226. Hej ! polako, Kladušanin- 
Mujo! 430. 

KLADUŠICA, /. iteka gfiva. Kladušica, Spa- 
rassis Fr. (Janda, Marinković). B. Šulek, im. 145. 

KLIdUŠKI, adj. koji pripada Kladuši. 

H. vidi 1. Kladuša, a. O Mujago, kladuški so- 
kole! Nar. pjas. juk. 202. I pred liima kladuš- 
koga Muju. 319. Izletila kladuška gospoda. Nar. 
pjes. marj. 97. 

b. koji pripada možebiti drugome mjeMu Kla- 
duši. — isporedi 1. Kladuša, b. — U spomeniku 
XVI vijeka. Od meje kladuške. Mon. croat. 335. 
(1579). 

KLADUŠNICA, /. itne selu u Srbiji u okrugu 
krajitiskom. K. Jovanović 124. 

KLAĐAR, m. itne tnjestu u Srbiji u okrugu 
kragujevačkom. Niva u Kladaru. Sr. nov. 1861. 
316. — Biče isto tnjesto i Kladari. Niva u Kla- 
đarima. Sr. nov. 1863. 462. — isporedi i Klađer. 

KLAĐATI, klađam, impf. vidi kladati. — Sa 
se (refleksivno) u poslovici dubrovačkoj xvii vijeka 
gdje se, jatnačtio krivo, tumači: klati. Bog Judi 
stvara, a sami se kladaju (ko|u). (D). Poslov. 
daniČ. 

1. KLADE, n. vidi sloga. — U Stulićevu rječ- 
niku: (sa starijim oblikom) kladje ,concordia, 
junctio'. — nepouzdano. 

2. KLADE, n. ime tnjestima. 
a. sa starijitn oblikom Kladije u Daničićcvu 

rječniku: Kladije, selo ,Kladie* (ako je dobro pre- 
pisano) s gradom K)učem kra} bosanski Tomaš 
Ostojić dade sinovima vojvode Ivaniša Dragišića 
1446 (Mon. aerb. 439). 



Digitized by 



Google 



2. KLADE, b. 



27 



KLAKOVIT 



b. selo u Hrvatskoj u županiji zaifrehackoj. 
Bazdije). 81. — Može hiti da je isto što se po- 
tniiie xvi vijeka (sa starijim oblikom Kladje). U 
Kladjii. Mon. croat. 327. (1555). 

I*. Klade novo i staro, diHje puste u Slavoniji 
u županiji virovitičkoj. Razdijej. 184. 

đ. n^jesto u Srbiji u okrugu knezevačkom. Branik 
u Kladu. Sr. nov. 1872. 656. 

KLAĐŽNE, n. djelo kojijem se ko kladi. — U 
Vukova rječniku. 

KLAĐE&, m. ime i^jtstu u Srbiji u okrugu 
kragujevačkom. Livada u Kladom. Sr. nov. 1875. 
6-19. — Može biti da je isto što je na drugom 
mjestu pisano Kladur. iSfiva u Kladuru. Sr. nov. 
1863. 113. — isporedi Kladar. 

KLAĐUE, m. vidi Klader. 

KLAI'RATI, klafram, impf. brbfatij bUbetati^ 
stucati. — isporedi klafuriti, klaprnati. — U naše 
vrijeme u Istri. Pak moraju doca klafrat tali- 
janski. Naša sloga. god. 10, br. 4, str. 15. — 
Ima i u novoslovenskom klafrati i klafar, brbfalo ; 
ovo će biti od novoslov. klafati koje je opet od 
iiem. (u bavarskom govoru) klaifen (isporedi i 
nefn. klaffen, štektati, i klappem, klopotati). 

KLAFTAE, klaftra, m. hvat, iiem. klafter. — 
isporedi klafter. — U naše vrijeme u Istri. 
Klaftar, hvat. Naša sloga. god. 5, br. 5, str. 15. 
i u Šulekovu rječniku: ,klafter'. 

KLAFTER, m. vidi klaftar. — U Bjelostjen- 
cevu rječniku: klafter, sežen ,orgia', gdje može 
biti da e stoji po kajkavskom govoru mj, štokav- 
skoga a; ali se i drugdje kaže klafter, klaftera. 

KLAFUBA, m. čovjek koji klafuri. ■— U Bje- 
lostjenčevu rječniku: klafura, tlapa, sprdalo, go- 
vorko ,blatero, locutulio, loquax, archita, crepi- 
taculom, citeria loquacior*, v. rečjiv; u Jambre- 
šićevu: u latinskom djelu kod r(ječi blatero; u 
Stuličevu : v. govorko s dodatkom da je uzeto iz 
Bjelostjenčeva. — Ima ista riječ i u novosloven- 
skom jeziku. 

KLAFURENSKE TRATINE, /. pl. poje u 
Lomnici. 

KLAFURITI, klafurim, impf. vidi klafrati. — 
U Bjelosijenčevu rječniku im^: cakolim, v. kla- 
furim i onde ostala, ali riječi klafurim nema na 
svom mjestu, i u Jambrešićevu: u latinskom dijelu 
klafurim kod blactero. 

KLAFUR^IV, adj. brbjav. — isporedi klafura, 
klafuriti. — U Bjelostjenčeva rječniku: klafur- 
)iva žena, krakor}iva, zaprdaća ,linguacula, gar- 
rulaS i u Stuličevu: klafurjiva žena, v. govoruša 
s dodatkom da je uzeto iz Bjelostjenčeva. 

KLAIĆ, m. prezime (vaja da bi trebalo pisati 
Klajić). — Vrlo obično u naše vrijeme. D. Avra- 
mović 263—264. Marko Klaić. Rat. 325. — Vrlo 
obično i u Dubrovniku (gdje se kaže i KJajić) i 
u Hrvatskoj. 

BJjAJ, adj.(?), kad djeca nijesu dobra, a naiđe 
kakav stranac, odmah straši djecu, da će ih za- 
klati, pa izvadi nož iza pasa ih pasdače, pa otvo- 
rivši ga tare liime o dlan kao da ga oštri, a pri 
tome govori: ,Oštar bio, klaj bio, klao djecu kao 
i do sada!^ u Dobroselu. M. Medić. — Načiiieno 
od klati. 

KLAjIĆ, vidi Klaić. 

KLAJIĆI, m. pl. selo u Srbiji u okrugu to- 
pličkom. M. Đ. Milićevio, kra}. srb. 387. 

1. £XAK, m. vidi vapno. — Miklošič misli da 
je postalo od stvnem. chalch (novovnem. kalk), 
kako i jest bez šumne goriiolui. i donoluž. kalk. 



i lit. kalkis; ali za naš jezik mislim da je su- 
mnivo. pošto se ova riječ nalazi u našega naroda 
osobito na zapadu, vafa da je romanska riječ od 
lat. calx (uprav od acc. calcem), vidi kod ke- 
lomna; radi drugoga k vidi kimak. — Od xvi 
vijeka (vafa da i primjeri u F. Miklošić, lex. 
palaeoslov.* nijesu stariji), a između rječnika u 
Mikafinu (klak, japno ,calx, caementum'), u Be- 
linu (,calce o calcina, materia nota per fabricare* 
,calx* 158l>), u Stuličevu (,calxO, u Vukovu (,der 
kalk' ,calx', cf. kreč s dodatkom da se govori u 
Crnoj Gori i s primjerom iz narodne pjesme : Bis6 
grada tri godine danah, ne odbiše klaka od ka- 
mena). Nosite klak i kami i drevje i pržinu. 
Pril. jag. ark. 9, 146. (1520). Zida ni klaka još 
nitkor ne znaše. M. Vetranić 1, 7. Da ie naj 
veća muka naći japna ili klaka. B. Kašic, per. 
12. Ukopano u klaku i japnu. fran.- 207. Spra- 
vivSi klak i japno. rit. 276. Put snježana neka 
jo meni, vas se izmazah klakom bijelim. I. Gun- 
dulić 156. Grade kuću brez klaka. M. Radnić 
54b. OborivŠa kuću. što ostaje nego rasuti klak 
i svezana od zidova? 316^. Bez klaka stijena 
čini medu a ne mir. (D). Poslov. danič. Da ko- 
ja godi zgrada bude s ne klakom združena i po- 
mazana. L. Terzić 224. Luci (na nebu) vrh kih 
stere bulta jaka drobnijeh stinčić, zlatna klaka. 
J. Kavanin 481 ». Počivaše na oštru sagu pro- 
strtu vrh tvrda naloga od klaka. I. Đorđić, ben. 
30. Zapovidi da se Jura baci u jednu peć uže- 
ženu za klak činiti. F. Radman 16. S vodom..., 
klakom iliti vapnom, to jest krečom i s piskom 
učini maltu. I. Velikanović, uput. 3, 486. Ra- 
botnici pripravjaju kamene, klak, drvja. J. Ma- 
tović 183. Ni odbiše klaka od kamena. Pjev. 
cm. 126b. Udariše u gradsku kapiju, ne odbiše 
klaka od kamena. Nar. pjes. horm. 1, 127. Ne- 
kakav vaš dušman prošle noći došao pa mi za- 
mazao klakom ozgo moje pismo. Nar. prip. vrč. 
132. Gonio se)ak magare i na nemu klak. Bos. 
vila. 1892. 75. Razvaline i gomile kamena u 
klaku. S. Lubiša, prip. 29. Kaže se i u Lici. M. 
Medić. — jRadi ovijeh primjera vidi živ, gasiti, 
peći: I svrhu rana metnut klak živi s vodom 
soli. P. Posilović, nasl. 129«. Klak živi ,calce 
viva' ,calx viva'. A. d. Bella, rječn. 158b. Mrtva 
su ga položili u jednu skrinu življem klakom 
napućenu. B. Zuzeri 406. Skrinu živoga klaka 
nasuše. J. Banovac, pred. 142. Metni u vino 
malo živoga klaka. J. Vladmirović 25. Va|a ga 
spaliti živijem klakom. vS. !^ybiša, prip. 238. — 
Klak ugašen ,calce smorzata' ,calx temperata'. 
Klak neugašen ,calce viva' ,calx viva*. — Klak 
pečen ,calce ben cotta' ,calx cocta*. A. d. Bella, 
rječn. 158b. — Neobična je množina što se na- 
lazi u jednom primjeru : (Ogan) da im peče, da 
im kuha klake, lonce, smoke, kruha. J. Kavanin 
567'«. — Ne posve u i^tom smislu. Klak, ime 
lijepu, što se pravi od ilovače i primiješane p|evo 
za zidane peći i pećnaka. u Prigorju. F. Hefele. 

2. KLAK, m. selo u Bosni u okrugu sarajev- 
skom. Statist, bosn. 18. ^ 

KLAKAR, m. selo u Bosni u okrugu bano- 
lučkom. Statist, bosn. 41. 

KLAKARJE, n. selo u Slavoniji u županiji 
požeškoj. Razdije|. 122. 

KLAKE, /. pl. selo u Hrvatskoj u žujjaniji 
zagrebačkoj. Razdije|. 82. 
KLAKNUTI, vidi kleknuti. 

KLAKOVIT, adj. (kamen) od kojega se čini 
klak. — Načineno u na^e vrijeme. Klakovito ka- 
meAe G^alkstein'). Zbornik zak. 1853. 897. 



Digitized by 



>JoogIe 



KLALAC 



28 



1. KLANAC, a. 



KLALAC, klaoca, m. onaj (u jedinom primjeni 
vuk) koji ko\c, — xvii vijeka. Vuk je živina 
prjevar|iva, drugo klalac, tretje poždrlac. M. Điv- 
ković, bes. 467^. 

KLAMA, /. nejasna i sumniva riječ u sporne- 
meniku xvii ili xviii vijeka, moglo bi biti i mjesno 
im^j ali drug^e nije potvrđeno. Đo Slabine su 
Mrazovci, to je as careva^ zem^e su KostajniČana 
koji su u Banoj Luci, a Mlečanica, to je as carev, 
a moja klama (ili Klama?). Starine. 12, 24. (oko 
(jod. 1696—1703). 

KLAmALICA, m. i f. čefade (muško i žensko) 
kao klatnalo. — U tuiše vrijeme u Lici. ,Cuti, 
seoska klamalico, nikad u kući nijesi^ J. Bogda- 
nović. 

KLAMALO, m. ša|iv naziv za čovjeka koji 
vavije nekud klama (ide klamićući). — U naše 
vrijeme u Lici. J. Bogdanović. 

KLAMANE, n. djelo kojijem se klatna. J. Bog- 
danović. 

KLAMATI, kl&mam, impf. vidi klamitati. — 
U naše vrijeme u Lici. 

n, vidi klamitati, a. ,Klama mi žitia na jednom 
kolu, moram je presjeći*. ,Vidi se da e omrša', 
kad onako sva roba na nem klama'. 

b. vidi klamitati, b. ,Edva evo po ovom vre- 
menu klamam^ J. Bogdanović. 

KLAMA V, a(ij. koji klama. — U naše vrijeme. 

— U Šulekovu rječniku: (kod locker) klama vo 
uže ,ein lockeres seil'; (kod los) klamav klinac 
(čavao, ekser) ,ein loser nageP. 

KLAMFAE, m. vidi klampar. — U Bjelostjen- 
Čevu rječniku: ,bractearius, bracteator, bractea- 
rius 1. laminarius faber*, i u Stulićevu: ,battiloro* 
(zlo tuinačeno po latinskoj riječi), ,bractearius* 
s dodatkom da je uzeto iz Bjelostjenčeva. 

KLAMItAJStE, n. <ijelo kojijem se klamiće. — 
U Vukovu rječnika. 

KLAMItATI, klimfčem, impf. vacillare; nu- 
tare. — viporedi klamati, klimati. — - U naše 
vrijeme, a između rjeaiika u Vukovu (1. ,wackeln' 
,nuto'. 2. ,wackeln' ,agito'). 

a. vacillare, moveri, labare, fufati se, micati 
se, kad što nije zabodeno ili uopće pričvršćetio n^ 
svom mjestu kao što treba, n. p. klinac (Čavao) u 
svojoj rupi, zubi u desnima, pa i klobuk na glavi 
(kad je preširok), crevfa na nozi itd. Kao ba- 
bini zubi. (Kad je što slabo i klamić«). Nar. posl. 
vuk. 129. — U Vukovu rječniku stoji (u svijem 
izdanima) : ,agito* 2)o Čemu bi bio prelazni glagol 
ali vafa da je štamparskom griješkom mj. ,agitor^ 

b. nutare, klimati, n. p. glavom, ili fulati se 
cijelijem tijelom (kao pijan), pa i hoditi tako kli- 
majući. 

KLAMItAV, adj. koji klamiće, vidi 2. klapati, 
a na kraju. 

KLAMKATI, klamkam, itnj)/. u zagotieci na- 
šega vremena, vala da je dem. klamati. Turska 
kapa iza brda klamka (i klapka, od klapkati). 
odgonetaj: mjesec. Nar. zag. nov. 129. 

KLAMPAR, m. vidi limar. — usporedi klamfar, 
klanfar. — Od nem. klempner (srvnem. klampfer). 

— U naše vrijeme u Lici. Klamparom zove narod 
onog zanagiju, koji od lima, ili inog bleha razne 
stvari i posuđe izrađuje, kao: zaklopce, kante, 
lućerde, limice itd. J. Bogdanović. 

1. KLANAC, kldnca, m. angustiae, fauces, tijesni 
put (ili uopće tijesni prolazak) medu dva brda, 
dvi^je visine, ždrijelo, gudura; noj češće se upo- 
trebiava kao strategična riječ za mjesto kuda 
vojska nikako ne može ili jedva može ^irnći kad 



8u neprijatefi na visinaina sa strana, u Mtkafinu, 
u Belinu, a i u Voltigijinu rječniku ima zna- 
čene: maleni uski put ili stranputica, ali se ovo 
dosta ne potvrđuje pri^njerima. — isporedi klanac. 
— Akc. kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem 
padežima, osim nom. i acc. sing, kldnac, voc: 
klance, kl&nci, gen. pL klanaca. — V. J(igič (archiv 
fur slav. philolog. 2, 397) pa i F. Miklošić (tret 
und trat. 24; etymol. w6rterb. 117) misle da je 
srodno s lit. kalnas, let. kalns, brdo ; onda bi 
mogla biti i indoevropska riječ, isporedi grč. xo- 
lavTj. xol(ji}p6s, brežufak, lat. coUis (n\j. colnis, 
vidi K. Brugmann, vergl. gramm. der indogerm. 
sprachen. 1*, 368), got. hallus, hrid. samo je kod 
toga čudnovato što ove riječi nema u drugijem 
slavenskijem jezicima, već samo u našemu i u 
novoslovenskom (klanec), a ne znam ima li je u 
bugarskom. — Od xv vijeka, a između rječnika 
u Mikafinu (klanac, uličica ,callis, semita^ i kod 
stranputica), u Belinu (,calle, via stretta' ,semita' 
160* ; ,8entiere* ,trame8* 668*; ,8tradella* ,semita* 
711»; ,viottolo, via stretta e non maestra* »se- 
mita^ 768b), u Bjelostjenčevu (v. klanec), u Vol- 
tigijinu (,sentiero, viottolo, coUe, stradella' ,fus8- 
steig, fusspfad'), u Stulićevu (klanac ,passo stretto' 
,semita*), ** Vukovu (,der engpass' ,angusta via' 
8 primjerima iz narodnijeh pjesama: Od kuda 
su klanci po naj tješni. Da uhodi klance i bo- 
gaze). 

a. u pravom smislu. Ner da bjudu droma i 
klance zaskoče, i gdi je proloma da zavale ploče. 
M. Marulić 19. Postavi se stati na nikom klancu, 
V kom razbijahu vsakoga. Transit. 262. Da boje 
obajdu kamenu onu )ut, jeda si iznajdu ki klanac 
ali put. H. Lučić 217. Eto ju (košutu) pak sritih 
u klancu srićom mom. P. Zoranić 11». Spije, 
klanci, luzi. Đ. Baraković, jar. 13. Da se ne ide 
tukući, obijući klance, sela, župe, gradove i mnoge 
razlike strane. M. Alberti iii.. Na sve klance, 
na sve pute straže uzmnoži. G. Palmotić 2, 23. 
I da za to kraćijem puti potrebno je otrčati, da 
na klancu neke od juti moć budu ih pričekati. 
J. Palmotić 190. Eliakim čini čuvati klance 
tijesne od planina. M. Radnić 362*>. Nugle i 
klance iskah svuda. I. Zanotti, en. 50. Pak se 
napuniše ravnice i klanci. skaz. 21. Putnici... 
većma se paze i obziraju kada su u klanci. S. 
Margitić, fal. 153. Svim da otvora bez pjeneza 
klanac klijeski. J. Kavanin 87». U stine i za 
klance sakriveni. 135b. KlAnac ,insidia, passo 
cattivo'. S. Budmani 418h. Vraćajući se veseli 
natrag, dočekaše ji neprijateji među jednim pla- 
ninam u tisnim klancim, i na ne iz busije uda- 
rivši razbiše ji. And. Kačić, razg. 81—82. Po- 
znajući dobro, da Amega za sve arbanaške klance, 
busije, zaside i privare znadise. 117. ^ute klance 
Turci prijezdise. 262*. Prez lumbarde zapri klance. 
M. KuhaČević 147. Stupi na jedan klanac. L J. 
P. Lučić, razg. 45. Dobro znadeš klance i bo- 
gaze. Nar. pjes. vuk. 4, 50. Od kuda su po naj 
tješni klanci. 4, 254. Tu su Turci klance pova- 
tali. 4, 338. Teno klance čuva od hajduka. 
4, 389. I na klance stavio pandure. 4, 498. A 
na tvrdi klanac naćeraše. Ogled. sr. 54. Jal' 
ćem' oba klanac zavaliti. Nar. pjes. juk. 234. 
Doći će vranac u tijesan klanac. Nar. posl. vuk. 
69. Kim se društvo pohvali, brže klanac zavali. 
133. Tvoja raja može da te hrani, pa stalo je 
za hajdučke klance. Osvetn. 1, 14. A sa mnom 
će polovina poći, da uskočke pregledamo klance. 
1, 29. Pa i mene Muja srazit šĆAŠe, pa zavali 
negdje klanac Muja. 2, 11. A oni su prisjednuli 
klance. 2, 55. Jer su turski vardali ulaci da su 
vlasi zavrnuli klance, 2, 112. U nerodnu klancu 



Digitized by 



Google 



1. KLANAC, a. 



29 



KLAl^ALAC 



litiČevu. 3, 34. Drž' se klanca po više Nosdara. 
3, 100. Gdje god znadeš za ubojne klance. 3, 123. 
Eno kneza Evgenija kojeg još danas klanci i 
mostovi uz Bosnu spominu. M. Pavlinović, razg. 
2.5. Ban Derenčin, začuv da se Jakub paša vraća, 
zakrči mu klance. 38. — vidi i jadikov i jadi- 
kovac. 

b. u metaforiikom stni^lu. A hudobe će sve 
klance zasjesti mu da ne uteĆe. B. Zuzeri 37. 
Prid paklom stoji Božija pravda oružana čeka- 
jući na klancu ondi grešnike. 337. Zatvoriće 
(đjavao) sve pute i klance, kud ste mu utekli. 
J. Banovac, razg. 186. Piša svomu sinu: ,Ti si 
sad doprao na klanac života, s kojega va}a na 
desnu ol' na lijevu^ M. Pavlinović, rad. 84. Tr- 
govini propita Tegetov klance. 86. 

e. ti prenesenom smialUj stane u kojemu čefa4e 
nema kud kamo da pobjegne, i takovo duševno 
stane, osobito čas smrti. Ako si kad vidil človika 
umriti, pomisli da ć i ti na ta klanac priti. A. 
Georgiceo, nasl. 57. Ne more se reći zaisto da 
ostavlaju grihe, nego veoma većma da grihe (sic) 
oata.y\&(ju) iiih zašto jesu na taki klanac došli. 
P. Posilović, nasl. 3b. Doveden je do klanca. 
(D). Poslov. danić. 

2. KLAnAC, klinca, m. blato, kao, glib. — 
Akc. je kao kod 1. klanac. *~ Va}a da je ista 
riječ što 1. klanac (jer je često u ovakovome klancu 
mnogo blata). — U Vukovu rječniku: ,koth* ,lutum' 
s primjerom: Klanac do kojena. 

3. KLANAC, Kldnca, m. mjesno ime. — Biće 
ista riječ što 1. klanac. 

a. u Hrvatskoj, a) u županiji ličko-krbavskoj. 
aa) selo. Bazdije}. 37. — bb) tri zaseoka. 31. 
34. 37. — b) u županiji tnodruško-rijei!koj. aa) 
dva sela. 59. 62. — bb) Bijeli Klanac, selo. 58. 

b. pusta u Slavoniji u županiji virovitičkoj. 
Bazdije}. 135. 

4. KLANAC, Klanca, m. ime muško. — U na- 
rodnoj 2)jesmi našega vremena. Brže sitnu ki^igu 
napisali staru Klancu sivome sokolu. Pjev. cm. 
312*. I star Klanac poskoči na noge. dl2b. 

KLAnCAJStE, n. (Ujelo kojijem se klanca, — U 
Vukovu rječniku. 

KLANCATI, kl&ncam, impf. moriti se idući. 
— Može biti da je dem. klamati. — isporedi 
klančati. — U Vukovu rječniku: ,sich mude ge- 
hen' ,fatigari eundo^ 

KLAnCOŠ, m. vidi tancoš. M. Medić. 

KLANČAC, klanČca, m. dem. 1. klanac. — 
Satno u Bjelostjenčevu rječniku (vidi kod klaAčac) 
i u Stulićevu: ,parva semita'. 

KLANČATI, klančam, impf. idući klapati ži- 
votom : mlavo če)ade klanca ; u mraku se klanČA. 
M. Pavlinović. — isporedi klančati. 

KLANČEV, adj. koji pripada Klancu (vidi 
4. Klanac). Svako pozna Klančeve topove. Pjev. 
cm. 312b. 

KLANČICA, /. vidi 1. klanica (uprav je de- 
minutiv, isporedi klaničica). — U naše vrijetne. 
Čim će pregraditi kuću perdom ili pleterom, ili 
avliju ili obor medom, ili klančicu zidom, (u 
Hercegovini, u Crnoj Gori, u Boci kotorskoj). 
V. Bogišić, zbom. 342. 

KLANČIĆ, m. dem. 1. klanac. — U naše vrijeme, 
a između rječnika u Stulićevu (uz klančac). ,Lako 
'e pro ovog klančića prijeći, ali treba junak koji 
će se uz onu veliku klanČinu uzvući^ J. Bogda- 
nović. 

KLAnČINA, /. augm. 1. klanac. -- U naše 
vrijeme, Neš se pro ove klančine prevući. J. 



Bogdanović. — vidi i kod klančić. Ovako se zove 
i vrh kod Lica. 

KLANFAB, m. vidi klamfar. — U Šulekoru 
rječniku : ,klempner'. 

KLANFAEI, m. pl. ime Selu u Hrvatskoj u 
županiji modruško-riječkoj. Bazdije). 48. 

KLAnFATI, klinfam, impf^ vidi klafati. — U 
naše vrijeme u Istri. Klanf&t ili frfjat, n. p. pak 
ćeš poć to klanfat okole. u Voloskome. F. Simčić. 

1. KLANICA, /. stabulum, vidi košara. — Akc. 
se mijena u gen. pl. klanica. — Može biti da 
postaje od korijena glagola klasti. — U naše 
vrijeme (ali vidi i klaničica) u Bosni, a između 
rječnika u Stulićevu (,foenile', isporedi pojata) t 
u Vukovu (vide košara s dodatkom da se govori 
u Bosni). Kabanica kuća i klanica. Nar. pjes. 
petr. 3, 268. Tavnica mi kuća i klanica. 3, 417. 
Iz toga čardaka naprav)ene su današi^e kuće i 
klanice. Bos. vila. 1887. 316. A ovce su blečale 
u klanicama. 1892. 293. 

2. KLAnICA, /. domaća životina (ovca ili koza) 
što se hrani da se zakofe. — Postaje od j^art. 
praet. pass. klan glagola klati. — U naše viijeme, 
a između rječfUka u Vukovu (ovca koja će da 
se koje ,das stechschaf ,ovis ad cultrum desti- 
nata' s dodatkom da se govori u Dubrovniku). 
S nama postupaju kao s ovcama klanicama. Đ. 
Daničić, psal. 44, 22. Ovako veli Gospod Bog 
moj; ,Pasi ovce klanice'. zah. 11, 4. 

3. KLANICA, /. vidi pokoj. — Postaje kao 2. 
klanica. — U jednoga pisca našega vremena. Tu 
je tada bila strašna klanica između Huna koji 
napadahu i NiŠev)ana koji grad brai^ahu. M. Đ. 
Milićević, kra). srb. 88. 

4. KLANICA, /. itne selu u Srbiji u okrugu 
vafevskom. K. Jovanović 100. 

KLANIČICA, /. dem. 1. klanica. — U jednoga 
pisca (Bošnaka) xviii vijeka. Potribito im bi 
savrijeti se prid gradom u jednoj špi|ici, da rečem 
klaničici, gdi običavaše imaAe plandovati. F. 
Lastrić, od' 384. 

KLANOVAC, Klanovca, m. mjesno ime u Sr- 
biji u okrugu kragujevačkom. Livada u Kla- 
novcu. Sr. nov. 1861. 316. 

KLAlSr, m. vidi klaiiane. — U jednoga pisca 
XVIII vijeka. Merkur s Gracijama u istom templu 
klan primaju. J. KavaAin 357». Svjet naš uči 
ih riječi hitat, i Isus, Mariju klaAem čitat. 5051*. 

KLAli^A, /. vidi klai^ane. — U jednoga pisca 
XVIII vijeka. Kada Aman bijaše pomilovan od 
kra)a Ašuera, bijaše klaiia i svak mu prigibaše 
kolina. M. Radnić 202h. 

KLAiStAC, klduca, m. vidi 1. klanac. — Samo 
s kajkavskijem oblikom klanec u Bjelostjenčevu 
rječniku : klaAec, klanac ,vallis, valles', v. dolica. 
2. ,semita. augusta, clivosa, via clivia* ; u Jam- 
brešićevu: ,callis, angiportus*; u Stulićevu: v. 
klanac s dodatkom da je uzeto iz Habdelićeva. 
— I kao mjesno ime. Klanec, trgovište u Hrvat- 
skoj u županiji varaždifiskoj. Bazdije). 93. 

KLANAČNO, n. mjesno ime. — Vdfa da bi 
ovako glasilo po štokavskom govoru, nalazi se 
satno kajkavski oblik Klaiiečno, selo u Hrvatskoj 
u županiji varaždinskoj. Bazdije). 100. 

KL ANAL AC, klanaoca, m. čovjek koji klana 
ili se klana. — Od xviii vijeka, a između rječ- 
nika u Belinu (,adoratore, colui che adora' ,ado- 
rans* .S7»; klai^alac od nebogova, klaAalac kri- 
vijeh bogova ,idolatra e idolatro, adoratore d'idoli* 
,idoloram cultor' 374*) g(ije se naj prije nahodi, 



Digitized by 



Google 



klaiStalac 



30 



KLAPATI, 1, b, b). 



u BjeloH^jenčevu (vidi kod klanavac), u Stulićevu 
(kla&alac i griješkom klanaoc ^rovereii^, adorans, 
colens'). 

•. uop6e. Ulizaoci i klanaoc i pape rimskoga. 
A. Kanižlić, kam. 270. 

b. vjeri. Budući toliki kipa ovoga klanaoci. 
F. Lastrić, test. ad. 36*. Krivih bogova klaAa- 
oce obraćajući. A. KaniŽlić, fran. 220. Klaiiaoci 
Jesusovi. S. Kosa 34^. Pravi klanaoci klanaće 
oca duševno. 57^. Klaualac kipa. 158*>. Stari 
Bim}ani, lUhovi (satira) klanaoci. M. A. ReJ- 
ković, sat. A5l>. Da je ovaj obićaj od ovih krivih 
bogova i od Aihovih klanaoca svoj početak dobio. 
A7*. Klanaoci Boga nebeskoga. A. T. Blago- 
jević, khin. 57. Nazivamo se pravi klaAaoci 
Božji. B. Leaković, gov. 201. 

1. KLAIStALICA, /. žensko čefade što klana ili 
se klana. — U Belinu rječniku : .adoratrioe, colei 
che adora' ,adorans* 37», i u Stulićevu (uz kla- 
nalac). 

2. KLAISTALICA,/. vidi dale. — Unane vrijemej 
a između rječnika u Vukovu (,eine art lieder der 
blinden, mit denen sie auf der erde sitzen und 
almosen bitten' ,cantus quidam coecorum eleemo- 
synam mendicantium*). U Srijemu, u Slavoniji, 
u Bačkoj i u Banatu slijepci naši slabo znadu 
junačkijeh pjesama, nego pred kućama stojeći 
pjevaju pjesmice pobožne da bi nima ]ude na 
podjelu pobudili, a na saborima (kako kod crkava 
i kod manastira, tako i po varošima i po selima 
na panađurima i o praznicima) posjedaju na zemju, 
pa kao pjevajući uz gusle mole da im se što 
udijeli, prve ove pjesmice zovu oni ,pretkućnice' 
(ili ,pretkuti\ice', što se pjevaju pred kućama), a 
druge ,klanalice' (kojima se Judima ,klana^ i moli). 
Vuk, nar. pies. 1, 127. 

KLAIStaNE, n. cijelo kojijem ko klana ili se 
klana. — Stariji su oblici klaAanije i klaname. 
— Između rječnika u Mikafinu (klaAanje), u Be- 
linu (klai^anje ,adoratione, Tadorare' ,adoratio^ 
37»^, u Bjelos^jenČevUf u Jambrešićevu, u Volti- 
gijtnUf u Stulićevu, u Vukovu, u Daničičevu (kla- 
nanije ,inclinatio'). 

II . uopće. MnožbstvomB klananija padajuštee 
udy. Domentijanh 44. (Farizeji) jube prva po- 
sajenja na večerah i prva sidinja u crikvah i 
klananja na trgu. Bemardin 37. matth. 23, 6—7. 
Ona klai^anja i prignutja kolin. P. Badovčić, nač. 
418. Gospojam od klai\anja harač daju. P. Ka- 
na velić, iv. 419. Za ukloniti se od mlogih po- 
zdrava i klanai^a. A. Tomiković, živ. 28o. A 
puci im zasluge priznaju sa klananem i sa po- 
šti vanem. Osvetn. 2, 25. 

b. vjeri. Da je u Jerusalemi misto od kla- 
nanja. Bernardin 49. joann. 4, 21. Ne primke 
Bog tvojego klai^nija. Pril. jag. ark. 9, 147. 
(14<)8). Idolatrija aliti klauanje stupom. M. Orbin 
28. Lakomost jest kakono jedno klauanje idolsko. 
I. T. Mmavić, ist. 168. Gdi god je Isukrst, do- 
stojno jest, da mu se klanane čini. I. Velikanović, 
uput. 3, 53. Od klanaiia Božjega. J. Matović 
XVI*. Da sama crkva ima pravo klaAane posve- 
tilista. 91. Obratili bi se svi )udi na klanane i 
častene pravoga Boga. 325. Zazivauem svetijeh 
i s klaAanem relikvija. 331. — U Turaka. Kad 
svrše klanane i iziđu pred ^miju svi ga jedno- 
glasice zapitaju. Nar. prip. vrč. 90. Više vaja 
dan klai^ana jedan. P. Petrović, gor. vijen. 34. 

KLATStARIC, m. mjesto u Srbiji u okrugu kra- 
jinskom. Vinograd u BUaAariću. Sr. nov. 1875. 
134. 

KLAl^AŠ, m. vidi klanalac, b (s nekijem pre- 
ziranem). Ne kla^a se ujedno Bogu i vragu, ah 



jao! ovakovi klanaša jest danas pun krstjaiiliik. 
D. Kapić 68. 

KLAI^ATE^i, m. vidi klanalac. — U Stulićevu 
rječniku. 

KLAl^TATE^ilCA, /. vidi klanalica. — U Stu- 
lićevu rječniku. 

KLA&ATE^iNICA, /. na dva mjesta u ruko- 
pisu XV vijeka s razliČitijem značenem : na prvom 
mjestu znači što klanane, b, na drugom što kla- 
nalica. ,Ča to činiš?' ,Ovo klaiiatejnicu Bogu 
činu*. . . . , Lukava Bogu klaAateJnice, ne primje 
Bog tvojego klai^anja^ PrU. jag. ark. 9, 147. 
(1468). 



KLAIStATI, klaii&m, impf, iterativni glagol 
prema kloniti;- oblik je aktivni po svcj prilici 
mlađi od refleksivnoga klanati se koji je obićfiiji 



i u drugijem slavenskijem jejsicima. — Akc. se tte 
mijena (aor. 2*3 sing, kl&iia). — EijeČ je pra- 
slavenska, isporedi stslav. klanati i klanati s^ 
rtis, KaaHATkCfl, pof. ktaniać i klaniać si^; nije 
posve isto češ. Idančti (praes. klanim) i klaneti 
se, gori/ioluz. kloi^eć, doikoluž, kloniš se. 

1 . aktivno. — Iznađu rječnika u Belinu (kla- 
nati tkoga ,adorare, far atto di riverenza^ ,adoro' ; 
Božjom časti klai^ati ili poštovati tkoga ,adorare 
uno come Dio' ,divino quempiam honore colero* 
37*; klanati lažive bogove ,idolatrare, adorare 
gV idoli* ,idola colere* 374*), u Stulićevu (klanati 
koga uz klanati se), u Vukovu : n. p. podne, akšam, 
ićindiju ,beten (von den tiirkischen serben)* ,oro'. 

n. inclinare, flectere, pogiiliati, naprijed pregi- 
hati; objekat je glava, gonM dio tijela; to se 
shvaća (u prvom i trećem primjeru) kao znak 
štovaikif radi toga u trećem primjeru ima dativ 
onoga sto se štt^e (isporedi c, * 3, h). — rijetko 
(može biti da se shvaća kao imperfektivni glagol 
prema nakloniti, prekloniti). (Anđeli) klA^a^u 
lišća, steru krila oko ogleda svoga mila. J. Ka- 
vaAin 499^. Prij', utroba ih (djecu) nag' izgana, 
kod liih oči naše bdiju, rodnijem {ubav krilo 
klaAa, ruke hode im ukrjep}iju. 505^. Koji glavu 
klana prisvetomu imenu Isusa. Ant. Kadčić 374. 

b. znaČene je kao kod klanati se, vidi 3, b; 
objekat je stoje ondje dativ. — xvii i zviii vijeka. 

a) vidi 3, b, a). San ovi prikazivaše Jozefu 
da ga sunce, mjesec i jedanefjt) zvijezda . . . kla- 
naju . . . Erbo Jozefa uzpeta na pristoje edipatsko 
klano je Aegov otac i jedanestina i^egove bratćo, 
to jest sunce i jedanes zvijezda. S. Bosa 51^. 

0) vidi 3, b, b). Drži da ona sva je sreća i 
božanstvo koje Jdana. I. Gundulić 330. Boga . . . 
štujte, )ubite, klanajte, Častite i bojte ga se. A. 
Vita(ić, ist 195. Svi se od svita kraji sgrbe 
s pnklonstvom ga hteć klanati. 218b. Prilike 
od zlata narod klaAa. 481*. Sama Boga tu kla- 
iiajuć. J. Kavanin 307*. Ne klajiaše V rimski 
puci Priapa, Volupa i Smradesa? 443*. Nego 
Čini tvom milosti da te vijemo svi služimo, duše 
i naše da te klaAa^ hvale, slave, blagosliv)a^u. 
574*. On je Bog koga svak klaiiat će. L Đorđić, 
salt. 147. Klanajući junca od zlata. 268. Poni- 
ženo klai&am Boga očita i skrovena. nzd. 129. 
Tebe u trojstvu, Bože jedan, svak pripijeva, klana 
i štuje. ben. 200. Sa svijem srcem i pameti 
klaiiam nebo lica tvoga, pjesn. 24. Slično bilo 
naj veće bi klaiiat vrijeme n\ješte Boga. 59. Tebe 
klapamo, o blaženo trojstvo. J. Banovac, blagosov. 
286. Mješte Boga svoga stvorite}a klaiiaŠe stvo- 
rene. S. Bosa 21h. Tuj nađoše Jezusa s Marijom 
i vidiuŠi ga metnuše se nica na zem]u prida n 
klaiiajuć ga. 36*. Klanaćeš Gospodina Boga 
tvoga. 48*. Nemoj klai^ati bogove druge prida 
mnom. J. Matović 16. Bogo{ubno bi i sveto 



Digitized by 



Google 



KLAlirATI,'!, b, b). 



31 



KLAIStATI, 3, a. 



klai^li Boga. 88. Da bi klaiiali i Sastili Boga. 
287. Klauati 6es mene pravoga Boga. 828. Prid 
uvjetnijem ovijem zaklopjem klana t ću i hvalit 
ću ime Gospodinovo. I. M. Mattei 17. Kla- 
lia^jf^te me: božica sam. N. Marci 12. Pafo i 
Ćerig klana mene. 28. Šta u kuli beg po noći 
kavi? il' se mije i klana Alaha? Osvetn. 4, 16. 

c) vidi 8, b, ej. I svakomu Čini znati« da grob 
sveca Muhameta na Meci će poć klai^ati. I. Gun- 
dulić 296. Idoh klanat tempao sveti. J. Kavaiiin 
542^. Svetijeh mučenika kojijeh u ovoj crkvi 
klanamo. I. Đorđić, ben. 141. Marija koju pri- 
povijedamo i klanamo za istinitu majku Božju. 
J. Matović 89. Pa je ovo pravi sakramenat i 
jedan od onijeh sedam kojijeh je crkva sveta 
vazda klanala i poštovala. 192. Pak k6 svetu 
klaiiat će te. N. Marci 85. 

tlj vidi 3, b, d). Tri robine. tri carice ki po- 
stavi na sto uza se, i klanajuć žensko lice, rob 
pritvori od cara se. L Gundulić 516. Sve tvoje 
kuće pris vitle koju meu časti ostale klai^a vas 
grad. L Ivanišević 259. Klanam mane, klanam 
vele, moga i Vlaš-Božićevića. J. Kavanin 99l>. 
BratuČedi kih dobrotu svi klanaju. 103a. Bis- 
kupa nih Jakova grede klaiiat pero moje. 120. 
Za nim klanam pak Fedrika. 124^. Katoličanska 
crkva vazda je klanala rimskoga vladaoca papu. 
J. Matović 299. 

c. značene je posve kao kod b (osobito kod 
b)), ali je razlika u tome što ima dativ a ne aku- 
zativ kao kod b. -^ xvii i xvni vijeka, a i xvi 
po noj prvam primjeru, ali može biti da se stoji 
i za bri^u i za klanam, ili samo za drugo, ispo- 
redi brinuti, I, 1, c) (zledi može biti instrumental). 
1 za sve er brinu zledi se koj klanam, vidu, zlo 
er činu, a od zla se ne uklanam. Đ. Banina 142«. 
Kxa|a komu podniženo sve klana ti zemje imaju, 
(i. Palmotić 8, 84». Manases .... balvanom je 
klanal. P. Vitezović, kron. 14. Tom^ svak klana 
zem|i niče kipu obetnom^ od božice. J. Kavanin 
45^. Pogansko je kipočašće s kim klanamo zlatu 
u tašće. 55^. Za ljetni mu harač stavi, da svojem' 
vijeću uzvišenu klana. 184l>. Nek sva zem(a 
klaiia tebi. 227*. Svijet prevarjiv i himbeni, što 
svim može pak klaiiatL 362*. Tim otajstvom od 
čudesa kojim tabor od nebesa i oružje i kolina 
vazda klana do dubina. V. Došen 112ab. 

d. moliti se Bogu klanajući se (glavom i gor- 
iiijem tijelom put zemfe), samo o Turcima, (u 
jednom primjeru tiašega vremena o Urisćanima: 
Patrijara je pred ikonam klanao. S. ^ubiša, prip. 
146. u drugome xvii vijeka o poganima, ali može 
biti (ia se u poklone se stoji i za klaiiaju: Ovdi 
se ima ustati cesar sa svom družbom, i pojdu 
k idolom i ondi došavši klanaju i poklone se. 
P. Hektorović (?) 84). — Od xviii vijeka, a) kao 
neprelazni glagol bez objekta. Ulami ne klanaju, 
neg' mu prvi odmeću se. J. Kavanin 270*. Kako 
bi ono vrime došlo u koje Turci klanaju, udij 
bi klanali. J. Filipović 1, 22l>. Niti klana nit' 
abdest uzimje. And. KaČić, razg. 109^. Kad ja 
pođem u ^amiju klanati. Nar. pjes. vuk. 1, 286. 
Ko će klanat, nek id' u gamiju. 2, 518. Gospo- 
daru, care Sulemane! hodi dođi ka Jerusalimu, 
te ti klanaj za neđe|u dana^ da ti padne vatra 
iz nebesa. 8, 58. Te (Turci) klanaju i Bogu se 
mole. 8, 269. Niti klana ni avdes uzima. 4, 79. 
Turski klanam, srpski Boga molim. 4, 168. Na 
sviusku kožu ne klaiiao! Pjev. cm. 80l>. Tako 
ne klanao de Turci klanaju. Nar. posl. vuk. 808. 
,§ta ti čini otac?' ,Klana^ ,Šta ti čini mati?' 
,Krsti se*. 858. Pošto TuiČin uzme avdes da 
klaiia. Vuk, poslov. 76. A to kleto od\jelo za 
Turčina ni pristalo nge, jer se miti i klaiiati 



smeta. Osvetn. 2, 51. Tako vele age Trebiiiani) 
a miju se i klanaju često. 2, 77. Jednijem je u 
zakonu dano, poraz dina gonit dušmanina, ne 
klanali kao oni sami. 8, 82. — b) objekat može 
biti molitva ili vrijeme u koje biva molitva po 
musulmanskom zakonu. Te klanaju turskoga na- 
maza, klanaše ga za nede|u dana. Nar. pjes. vuk. 
8, 59. Večeraše i akmaš klauaŠe. 3, 84<). Asan 
aga ićindiju klana. Nar. pjes. petr. 1, 159. Ali 
beže ikindiju klana. Bos. prij. 1, 38. Ona sabah 
klana u odaji. Nar. pjes. horm. 1, 4. I narodu 
klano ramazane i učio djecu knigovane. Osvetn. 
6, 8. 

e. kao poklaiiati, imperfektivni je glagol prema 
pokloniti. — U tri pisca xvin vijeka. Gdi jim 
klanaš oborite sve jestojske plemenite. J. Ka- 
vanin 23* Orlanda uegovaste klanajuć mu t6ke 
dare. 1911>. Djevojčica sramna 'e svaka, bježi a 
želi bit )ub}ena, ako se odkrije, brani, a paka 
klaiia, kad je uzmo|ena. 2531>. Neka klana stavna 
vira što poznaiie ne dopira. I. Đordić, salt. 464. 
Čim klanam male ove knige na svjetlost izve- 
dene tvomu gospodstvu, krepcijeh imam uzroka 
radovati se. I. M. Mattei v. Tot su dužni pri- 
svetomu srcu Jezusovu klanati . svoje srce čisto. 
10. čast koju mi Bogu klanamo. 12. Komu si 
tvoju }ubav klanala dosada? 22. Izaberi koju- 
god službu koju ćeš mu svaki dan klaiiati. 140. 
Božiiemu srcu klanati haraČ sveudijni (ubavi. 157. 
Klanati G. Bogu naše molitve. 169. Drugu službu 
još postav)am koju . . . koriš tno ćeš klaiiati pri- 
svetomu trojstvu. Štit. 23. 

r. kao uklanati, imperfektivni glagol prema 
ukloniti. — U jednoga pisca xviii vijeka. Sveto 
ponmzanje ne brzi smrt, ali je klaiia. Blago tur. 
2, 304. — U jednoj narodnoj pjesmi našega vre- 
mena ima primjer: Sve se cure uklonile s puta, 
a ne klana Velibegovica. Nar. pjes. herc. vuk. 
141, gdje klana znači: uklana se, kao da je ne- 
prelazni glagol, ali se po svoj prilici ima u misli 
se po predaŠnemu glagolu. 

Z, pasivno. — prema značenu kod 1, b. Vbsemi 
klanajemu. Sava, sim. pam. šaf. 11. Hudobe... 
jesu bile . . . klaiiane i prigrjene. A. Gučetić, 
roz. mar. 143. I u duha sfetoga . . . koji je s ocem 
i sinom zajedno klanan i proslav^en. B. Kašić, 
rit. 74. Da on sam tote bude klanan, štovan i 
hvajen. A. Vitajić, ist. 254. Tilo Isukrsta vazda 
budi klanano. F. Parčić 73. Da i on klanan 
tuti bude. J. Kavanin 4211>. Bog bješe čađtien 
i klaiian. I. Dordić, salt. 7. S toga on (Beneaik) 
bi klanan, čaštjen i slavjen ne samo od talijanske 
nu od inostrane gospode, ben. 158. Jeda li u 
svemu klanani Isukrst imade u sebi Štogodire 
sramotno? I. P. Marki 46. Odi je govor o Go- 
spodinu Bogu pravomu, Bogu Abraama, Isaaka 
i Jakoba klaiianu od Žudjela. S. Bosa 7^. Ovi 
djetići iliti mladjenci klanani su u hristjanstvu 
ko mučenicL 87 b. Počeše kipi bit klaiiani pravo 
kakono bogovi. Blago turi. 2, 82. Ja jesam Go- 
spodin Bog tvoj, to jest jedin i sam i klaiian i 
služen u samomu i pravomu zakonu katoličan- 
skomu. 2, 30. 

3. sa se. 

II. pasivno. — prema značenu kod 1, b. Tko 
na cara (car zavika) zgar od Boga posvećena 
stav|a ruke, koga slika od svijeta se klaiia i sjena? 
I. Gundulić 560. Da se klaiia u svijeh mjestih 
Jesusa ima preblaženo. I. Dražić 21. Nek se 
klaiia svet' trojica od pukova. J. Kavanin 225*. 
Taj kami još i sada se klana od pravovjernijeh 
putnika. I. Đordić, ben. 114. Da se ne ima kla- 
iiati drugi bog. A. Baćić 42. Sveto tilo liegovo 
prinošeno bi u Mletke gdi s velikim devocijonom 



Digitized by 



>^uogIe 



KLANATI, 3, a. 



32 



KLATsfATL 8. b, r). 



i )ubodi|om klaiia se i poštuje od oiiizije gra- 
đana. F. Lastrio, od' 321. Koji so s ocem i 
ninom zajedno klana i slavi. J. Matović x. Da 
se imaju klanati i zazivati svetL xi. I iiegova 
uspomena da bi se klanala svaki dan. 227. 

b. refleksivno, uprav poginati se, ili pregibati 
glavu ili goriM dio tijela pred kim ili pred čim 
za znak poniznosti i štovana, pa i drukčije po- 
kazivati poniznost i štovane, kad se izriče pred 
kim se ovako čini, to biva oHčno dativom, iz 
ovoga se razvijaju i druga značena, ali nije svagda 
lako razlikovati jedno od drugoga. — Vrlo često. 
— U svijem je rječnicima: u Vrančičevu ,ado- 
rare*; u Mikafinu klanati se, pokloniti se ,colo, 
veneror, adoro, tribuere cultum religionis' ; u Be- 
linu ,chinarsi per riverenza' ,inclinare se reve- 
rentiae causa' 190*; »rispettare, portar rispetto* 
,vereor* 626*; ,riverire' , veneror* (529»;' ,adorare, 
far atto di riverenza* ,adoro* 37'*; u Bjelostjen- 
čevu klanam se, 6ast dajem, častim ,adoro, colo, 
veneror, religione plaćo, religionis cultum tribuo, 
reverentiam praesto, exhibeo, reverenter saluto^ 

2. v. poklanam se; u JambreHčevu klaiiam se 
,adoro*; u Voltigijinu jvenerskve, inchinarsi, com- 
plimentare' ,anbeten, verehren, sich verneigen*; 
u Stuličevt$ klaAati se komu ,adorare, venerare, 
venerari, colere, revereri, ad pedes alicujus pro- 
cidere'j u Vukovu ,8ich verneigen' ,incUnor*; u 
Daničičevu ,caput inclinare^ 

a) caput inclinare, acclinis salutare, dolazeći 
pred koga ili sretajuči ga pozdravfati ga pregi- 
banem tijela, pa i uopće stojeći pred kim poka- 
zivati mu svoju poniznost i štovane prema nemu. 
Pripadaju klaAaje se. Sava, sim. pam. šaf. 10. 
I pozdrav^ahu i klaiiahu jej se. Starine. 23, 87. 
(1496). Na kolina padaše klanajući so kako no 
da bi prošćenje pita' od griha. Živ. jer. star. 
1, 233. Klaiiam se tebi, Dariju caru, služiti hoću 
tomu ki nami život darova. Aleks. jag. star. 

3, 265. Padahu na kolina ter mu se klaiiahu. 
Tondal. star. 4, 116. U to Venera božica iziđe, 
a vile joj se klaiiaju. M. Držić 35. Nu milos 
tva velja sminje mi toj daje, da idu k liemu ja, 
snižno se klaiiaje. D. Banma 148». Ah prikor, 
u dugu tamnilu neznana cić zlata drug drugu 
k'o rob se da klaiia ! I. Gimdulić 108. Posmijeh 
mu je sveđ sred usti, svakomu se smerno klaiia. 
311. Na lie štitu zvijer je ona, proć mjesecu 
jasnom s nebi ka se klaiia svim priklona. 344. 
Koga kad vijaše Anton, do zem}e mu se klaiiase. 
F. Glavinić, cvit. 183». Tvoi svjetlosti ja se 
snižen klanam odi. G. Palmotić 2, 16. Svak mu 
se klaiiaše priklone s pošteiiem. B. Krnarutić 
10. Ovo promiš}a misnik kada se klaiia. I. Ančić, 
svit. 151. A svi oni ki ga vide klaiia'u mu se, 
a on muči. J. Kavaiiin 53b. Vrata ohola kim 
se klana vas svijet nica. 216*. Da se zem|i istom 
klaiia, po zemji se da i poteže. 436*. Knezi, 
bani . . . klaiiat će se zem]i niče. 568b. Lubeći 
ruke vašemu gospodstvu klanam se osobito. I. 
Đorđić, uzd. iv. Kudio je mrtva komu se je živu 
ulizivao i klaiiao. A. Kanižlić, kam. 142. Drug 
se vimu drugu klaiia. V. Došon 137*. Klanajuć 
se do nizina. 140b. Va}a da se sirom tare, i do 
crne zem)e klaiia, srcom gdino kripost plaiia. 
228b. \idi(h) čudo i nagleda^/^ ga se, di se 
klaiia misecu danica. And. Kačić, razg. 47*. Kla- 
Aajući se do zemje. kor. 35. Duboko prignut 
klaAa se. I. Volikanović, uput. 3, 457. Klanaju 
se liemu svi po redu. .1. Krmpotić, mal. 12. No 
se rodu licem klaiia. Nar, pjos. vuk. 1, 6. Pak 
se klaiia do zemjice crne. 2, 311. Klanam vam 
se ! (Kad se ko s kim sastaje ili rastaje — mjesto : 
,Pomozi Bog!* ili: ,S Bogom ostaj*. U Dubrov- 



niku). Nar. posl. vuk. 134. Pristupi k nemu 
covjok klaiiajući mu se. Vuk, mat. 17, 14. Ko- 
jima se [udima klaiia i moli. nar. pjes. 1, 127. 
Svi grknuše iz jednoga glasa, a ponice i zelena 
trava, ter se klana Nikolici knezu. Osvetn. 3, 151. 
— U ovijem se primjerima ima u misli drugo 
so : Traže da im se klaiia po ulicama. Vuk, mat. 
23, 7. Tražite da vam se klaiia po ulicama, luk. 
11, 43. — Mješte dativa može biti i instr. s prijed- 
logom pred. Pred kim se na ko|enih klaiiaju 
vsi. Transit. 24. Klaiiati će se prid tobom. B. 
Kašić, rit. 108. Klana se prid liime. Đ. Bara- 
ković, vil. 13. I pred liira se do zemjice klaiia. 
Nar. pjes. vuk. 2, 628. 

b) adorare, pokazivati naj veće štovane bogu 
ili kome ili čemu što se drži kao bog, pa i uopće 
postupati 8 kim ili s čim kao s bogom. Kako 
poznal budeš nega Gospodina i da ne moreš naj ti 
drugoga nemu takmena, nega štuj, liemu se klaiiaj. 
Živ. kat. star. 1, 219. I budu se klanati liemu 
fsi anjeli Božji. Bemardin 9. paul. hebr. 1, 6. 
Kipu zlatomu ki si uzdvigal ne klaiiaju se. 101. 
dan. 3, 12. Klanati se idolom. Naručn. 85*. 
Imamo se bojati Boga i klaiiati se liemu. Korizm. 
30*. Klaiiahu se telcu. 56b. l klaiiati se će 
nemu svi anđeli Božiji. N. Ranina 22*. paul. 
hebr. 1, 6. Klanamo se Lsukrstu. Š. Budinić, 
sum. 7b. Ov^m načinom svetim klaiiaj e se kako 
bogom. 32*. Gdi se dvije živinice nerazložite, 
volak i tovarac, lie sinku Isusu vele umi)eno i 
poniženo klaiiahu. M. Divković, bos. 80b. Klaiiaj 
se jednomu Bogu. B. Kašić, zrc. 33. Sin od po- 
gubjenja koji je suprotivnik i dviže se sfrhu svega 
što se Bog zove, ali komu se judi klaiiaju. M. 
Orbin 194. Gdje mole i gdje se klanaju anjeli. 
273. Isukrstu z molitvom i srcem klanam se. 
F. Glavinić, cvit. 383*. Pripros bojnik u necijeni 
ukopan ćeš odi stati i bludnoj se jednoj ženi ko 
i božici tvoj klaiiati. G. Palmotić 2, 33. I ko 
otaru od božice Ijeposti se ne klaiiahu. I. V. 
Bcmić, mand. 4. Dobra kojim se svit, kako 
idolom, klaiia. P. Badovčić, nač. 53. Ja se klaiia 
idolom. P. Macukat 72. Bogu s' klaiiam. J. 
Kavaiiin 80*>. Na isti način klanamo se tilu Isu- 
krstovu. A. Baćić 50. Bog zapovida da mu se 
čovik klana, a čovik Jubeći sebe veće nego Boga, 
Boga ostavi i stvorenu na misto Boga klaiia se. 
J. Filipovi ć 1, 411*. Sagriši puk obrani klaiia- 
jući se onom teliću zlatnome u pustiiii. J. Ba- 
novac, razg. 28. Oni božanstveni sakramenat tila 
Isusova komu se mi klanamo na otaru. 41. Kla- 
iiam ti se, moj Isukrste. prisv. obit. 46. Neka 
mu se klanaju svi anđeli. F. Lastrić, test. 232b. 
Koji se idolom klaiiaše. svet. 50*. Klanam ti 
se ponizno, o spasite|u moj ! A. KaniŽlić, bogo- 
}ubn. 170. Idole kojizim so otac liezin i sva kuća 
klaAašo. And. KaČić, kor. 32. Boga nisu pozna- 
vali, nego su se kipovom klaiiali. Nadod. 7. Ne 
štijete li da su se neznabožci Moabite liemu 
(Baalu) klanali? M. A. Rejković, sat. A6b. Kla- 
Aati se Bogu. sabr. 6. Zapovidi da se sinovi 
Izraelski liima (teocima) imaju klanati. 30. Da 
se Judi klaiiaju kruhu na misto svoga spasiteja. 
Ant. Kadčić 154. i ovaj primjer pripada amo, 
jer se stoji i za ima i za klanati : Kojom vrstom 
štovana ima se klanati Isukrstu u oukaristij i? I. 
Velikanović, uput. 3, 53. 

c) venerari, pokazivati štovane (mane nego Bogu) 
svetcem licima, stvarima, mjestima itd. Mariji 
svaka vrst i svi |udi se klanaju. M. Jerković 
102. Kolici bani, kra)i i cesari klanaše se tvoj 
prilici. J. Kavaiiin 217*. Vidiš ko so lioj kla- 
iiaju svi dvorani od Siona. 520*. Putnici od 
dragosti veselo suze prolivaju, klaiiajući se onim 



Digitized by 



Google 



KLANATI, 3, b, c). 



HH 



3. KLAPA 



mistom u kojim Isus dilova naŠe spcisei^e. J. Ba- 
novac, razg. 44. Ovo je jedan poklon koji se čini 
stvorenu i s ovim se klanamo divioi Mariji kao 
naj većemu stvoreiiu. 77. Križu sveti, stijegu ne- 
dobitni moga vojvode, moga Jezusa, klaAam ti 
se, cijenim te, slijedim te. I. M. Mattei 336. Ko 
nije video crkve i peći se klana. Nar. posl. vuk. 
150. 

đ) observare, colere et observare, uopće imati 
i pokazivati štovane kome, podlagati 7nu se, pri- 
stajati na negovu vofu, spoznavati se manijem od 
nega (i u metaforičkom smislu o neživijem stva- 
rima). Ja se klaiiam vam v onom v Čem ste nas 
dobili. Mon. croat. 167. (1497). Vsi se klapamo 
pismom i listom jedne i druge strane. 191. (1506). 
Pridaj zemju komu moreš, mi mu se klai&amo. 
249. (1549). Ja koji sam vazda s velioijem pri- 
klonstvom tvojima se kriposti klaiiao. M. Đržić 
63. Ke se (rike) Krki klaiiahu i vode za harač 
pridavahu. P. Zoranić 71*. Tač sto krat priko 
dne rad tebe jedine koj vazda klanam se, umiru, 
i opet na život vraćam se. Đ. Baiiina 110*. Ali 
ona slavna lica, vidna krepos kijeh naresi, ko- 
jijem zora i danica klaiia&e se zgar s nebesi. I. 
Uundulić 266. Drugi (car) oholo ki pod nebi 
vrh cara se svijeh ponosi, samomu se klana tebi. 
315. Kra)u, da ti je sreća u ruci, i da ti ova 
mjesta i dajia klanaju se i svi puci ! 447. Svijetli 
ures liih (^evojaka) ljepote, kijem se^ klana zrak 
sunčani, naša srca i živote sveza. G. Palmotić 
1, 35. Ne Ijeposti neg kreposti junačko se srce 
klana. 1, 139. Od snage je mudros veća, des- 
nica se glavi klaAa. 1, 227. Jedna ka se tebi 
klana (\ubi te). 2, 13. Evo plate ka se od blud- 
nijeh vila vadi kijem se toli vi klaiiate. 2, 41. 
Predni običaj svak uklaiia, a novom^ se samo 
klana. J. Kavadin 173*. Dubrovniče, vazda Spljet 
se tebi klaiia. 175b. Istini, kojoj s^ klaAa'u i 
poganci. 340b. Ovo li su stani kijem se klano 
zrak sunčani? I. Đordić, uzd. 6. Klaiiat se ,ri3- 
pettare^ S. Budmani 418b. Kom se tuđe pero 
klaiia. V. Došen lo^. Da se smradu uvik klana. 
88*. Niti se manemu od sebe tko klana i pod- 
laže. M. Dobretić 339, (Cara moskovskoga) što 
no mu se pola klana svijeta. Osvetn. 2, 103. 
Jedna druge klanajuć se caru. 2, 104. Ti koj ino 
klanaš se jedino o bedrici ćordi. 3, 11. A pust 
junak o tom i ne sana, jer se svomu otačastvu 
klaiia. 3, 47. Nužda jeste naćerala nasu stoku 
povinovat vuku, pa se klauat drvlu i kamenu. 
3, 58. 

e) cedere, u prenesenom smislu, kao popuštati, 
uzmicati, uprav biti mane vrijedan od drugoga 
(u dativu). — U jednom pritnjeru xviii vijeka o 
umnijem stvarima. Pokore take, da se ne kla- 
i^aju pokorama jednog Petra od Alkantare. F. 
Lastrić, test. ad. 105*. 

f) vidi kod 1, f. 

I!, refleksivno, ali drukčije nego je kod b, jer 
suifjekat (glava, kofeno, sopra) pregiba satna sebe, 
ali ne po svojoj voft. I često se glava klana svojem^ 
sudcu u polaču. J, Kavanin 573^. Prid nim 
svako se kolino klaiia. F. Lastrić, test. 228^. 
Danas ima jato sluga, sutra ima hrpu duga; danas 
mu se sopra klana (od mnoge hrane klima), sutra 
ga se^svak uklaAa. V. Dožen 152«. 

KLAZifAVAC, klaiiavca, m. čovjek koji klana 
ili se klana. — isporedi klaćalac. — Od xv vijeka, 
a između rječnika u Bjelostjenčevu (kajkavski 
klai^vec, klaiialac ,adorator, cultor, venerator, 
adorans*) i u Stuličevu (klanavec, v. klaiialac iz 
Bjelostjenceva). Da grede vrime i sada jest kada 
pravi klai^afci budu se klai^ati otcu u duhu i u 
prafdi* Bemardin 49. joann. 4^ 23. Ako on ki 



se brat zove bude bludnik, ili idolski klaAavac. 
Anton Dalm., ap. 32. Ko ne vidi ludost ovih 
klanavac i napristojstvo pridavati takova otajstva 
Bogu pravomu. P. Radovčić, nač. 152. Židovi i 
Krstjani trpe muke gore neg klana vci i pogani. 
J. KavaAin 452b. Ustade se posU toga na noge 
ponizni klanavac. Blago turi. 2, 246. Negovi 
klaiiavci jesu kipoklaAavci. 2, 272. 

KLANA VICA, /. uprav (ptica) koja se klana, 
vidi crvendać. — U naŠe vrijeme u Dalmaciji. 
Klanavica, RuticLlla phoenicura. G. Kolomba- 
tović, progr. spal. 1880. 20. 

KLANČAC, klančca, m. dem. klanac. — Samo 
u Bjelostjenčevu rječniku: kajkavski klafičec, 
klanČac ,vallecula'. 2. ,semita acclivis*. v. ,clivus*. 

KLAnE, n. djelo kojijem se kofe ili djelo ko- 
jijem se ko s kim ko}e. — Stariji je oblik klanje. 

— Između rječnika u Belinu (klanje ,scanna- 
mento, lo scannare* Jugulatio* 648b), u Bjelo- 
stjenčevu, u Voltigijinu, u Stuličevu, u Vukovu 
(1. ,das schlachten^ ,mactatio^ 2. ,zwietracht* ,rixa* 
s primjerom: U liihovoj je kući do vijeka klaAe 
među ženama). ,Hoće me zaklati ,Brižno ti tvoje 
klanje!* M. Držić 218. Ovi mrniiiavci jesu oni 
koji paze stada djavaoskoga od koga neće da se 
izgubi nijedna ovca, i ako se odijeli koja od krda 
djavaoskoga, oni ju progone s lajanem i klaiiem 
govoreći zlo i mrmljajući ... M. Radnić 17*^. 
I veće ne bi boj ono nogo klane i siječeno. B. 
Zuzeri 401. 11' od klana ako ima krvi. J. 8. 
Bejković 273. Toli Mirko i Aegovi druži, žudni 
klaiia a i puškara^. Osvetn. 2, 123. Ako li su 
se na klaiie sabrali. 2, 126. 

KLANENAK, m. čovjek koji se zaklao. — U 
jednom primjeru našega vremena. A mnogi su 
sami sebe ubili u Meki kad je Muhamed umro, 
te je tako mnogo svojijeh klaiiei^aka sobom poveo. 
Nar. prip. vrč. 54. 

KLAOKA, /. cloaca, podzemni prokop (u gra- 
dovima) kroz koji se izvodi na pofe voda i nečist. 

— U Mikafinu rječniku: klaoka od grada ,chia- 
vica' ,cloaca, colluviarium^ — nije štamparska 
pogreška mj. kloaka, kako bi se moglo pomisliti, 
jer stoji među klanac i klapati. — Jamačno je 
riječ romatiska (vidi kod kelomna) što je postala 
od latinske, isporedi srlat. clauaca, tal. chidvica. 

KLAONICA, /. mjesto gdje se koju domaće ži- 
votine (volovi, bravi) za prodavane mesa, isporedi 
mesarnica, komarda, kasapnica. — Načif'ieno u 
naše vrijeme od glagola klati. — U Šulekovu 
rječniku: ,schlachthaus^ 

KLAONIK, m. ime klancu (pisano je velikijem 
slovom). — Fostaje od klati. — U jednoga pisca 
našega v^remena. U tijesnu klancu Klaoniku. 
Osvetn. 5, 40. 

KLAP, kl&pa, m. mlijeko na smokvi koje se 
vidi kad se otrgne od ne ili plod ili granica. — 
U naše vrijeme na Trpnu : ,Klap mi je izio usta*. 
M. Milas. — isporedi 2. klapao i 1. klapiti. 

1. KLAPA, /. vidi tlapna. — U naše vrijeme, 
a između rječnika u Vukovu (,der wahn* ,vauitas'). 
San je klapa, a Bog je istina. Nar. pjes. vuk. 
2, 45. Jedna vjerovala je da tako sve može biti, 
druga nikako nego da je klapa. M. Vodopić, 
tužn. jel. dubrovn. 1868. 241. Jednom besedom 
sve jedna klapsu (u Istri). Nača sloga, god. 15, 
br, 28. 

2. KLAPA, /. hyp. klapalica. — Akc. se mijeiia 
u voc. klapo. — U naše vrijeme u Lici. J. Bog- 
danović. 

3. KLAPA,/, ime domačijem životinama. a) kr- 
mači. F. Kurelac, dom. živ. 41. — 0) kučki. 45. 



Digitized by 



vjuogle 



1. KLAPAO U 



2. KLAPAV 



1. KLAFAG, kldpca, wi. odrastao momak. — 
Vafa da je ista riječ što 1. hlapac (drukčiji je 
akcenat, ali vidi kod 1. hlap). — U naše vrijeme. 
Ja sam nakan ovog mog dječaka (klapca, mom- 
čića) ženiti, (u Lici). V. Bogišić, zborn. 168. 
Klapac, vidi japalak. ^Veliki klapao, more već 
blago maum čuvati^ J. Bogdanović. Kldpac, 
dečak. ,Ima dvije cure i jednog klapca'. u Lici. 
V. Arsenijević. Klapac, porugjivo ime za se- 
oskoga nežeiiu. ^Sastao je klapac i rekao joj : 
,Pazi da ti ue budem ja kriv^ u Lici. F. Hefele. 

2. KLAPAC, klapca, m. o^mtina od »mokve^ 
isporedi 2. hlajjac. — U naše vrijetne u Dalma- 
cijij a između rječnika u Stulićevu (,ficorum cor- 
tex*). Klapac, ojužtina s glave od smokve. M. 
Pavlinović. ,Nasla sam toliko klapaca pod 
smokvom što mi je neko pobro smokve', (u Stonu). 
M. Milas. 

3. KLAPAC, klapca, m. rascijepjeno drvo koje 
svaća duge kad se bačva svodi. M. Pavlinović. 

KLAPAO, m. vrsta pasufa. Klapač, suvrst je- 
senskoga pasuja (Vajavac). B. Šulek, im. 145. 

KLAPAĆA, /. ime krmači. F. Kurelac, dom. 
živ. 41. 

KLAPALIOA, /. žensko če\ade klapavo. — 
isporedi 2. klapa. — U naše vrijeme u Lici. 
,MuČi, klapalico, du|i ti je jezik neg kraviji rep^ 
J. Bogdanović. 

KLAPALO, m. klapav čovjek. — isporedi klapo, 
klapeša. — U naše vrijeme u Lici. ,Ćuti, ti klapo 
(klapeša, klapalo), d\i\i ti je jezik neg držak od 
lopate^ J. Bogdanović. 

KLAPAN, m. ime krmku. F. Kurelac, dom. 
živ. 41. 

1. KLAPANE, n. djelo kojijem se klapa (vidi 
1. klapati). — Stariji je oblik klapanje. — U 
Mikafinu rječniku : ,klappanje' kucanje ,pulsatio' ; 
u Belinu : klapanje ,il battere alla porta' ,pulsatio 
forium* 1321*; u Stulićevu: ,klappaiye* ,pul8atio, 
rumor*. 

2. KLApANE, n. djelo kojijem se klapa (vidi 3. 
klapati). — Stariji je oblik klapanje. Što govori 
Uospodin Bog na ova luda klapanja? A. d. Bella, 
razgov. 117. Ja govorim otčenaš, ako moja pamet 
ne nastoji i ne promišja ono sto govorim, ovo 
molitva nije, nego jedno, da tako rečem, klapaiie 
usta. J. Filipović 1, 332*. Klapane, ogovarane. 
,Naj gori zanat klapane*. J. Bogdanović. 

KLAPAT, m. buka^ zveka. — Postaje od 1. 
klapati (radi drugoga primjera vidi i 2. klapati). 

— U dva pi^ca ćakavca xvii vijeka. 1 tolik sta 
vapaj po vojski i buka i klapat od kopaj. Đ. 
Bai-aković, vil. 63. Od nikuda klapat čuju čovi- 
časka od bojenja. M. Gazarović 67. 

1. KLAPATI, klapam i klaplem, impf. kucati 
(naj češće 'na vrata). — isporedi 2. i 3. klapati. 

— Va^a da nije isto što i iiern. klopfen, nego će 
obje biti onomatopejske riječi^ te je ijedna i druga 
za sebe postala. — Od xv vijeka^ a između rječ- 
nika u Vrančićevu (,crepitare'), u Mikafinu (,klap- 
pati*, kucati ,pulso, pulsito*), u Belinu (,klappati* 
na vrata , battere, picchiare alla porta* ,pulsare 
fores* 132l>), u Voltigijinu {,picchiare* ,anklopfen*), 
u Stulićevu (,klappati* ,pulssu:e, rumorem edere'). 

u. aktivno. Svitila ugašena u rukah imahu, za 
to zatvorena vrata nahojahu; klapati ne prudi, 
plačne ostaše van. M. Marulić 99. Klapajuštemu 
otvorit se. Š. Budinić, simi. 172*. Otvori meni 
klapaj ućemu vrata. Ivan trog. 10. Klapjući mu 
sfakčas na stan. M. Gazarović 118. Otvoraš mi 
kada klap]em. I. Ivanišević 135. Klapajući na 



vrata. P. Badovčić, nač. 190. Klapajte i otrori 
se vam. 195. (Isus) mnokrat pun jubavi klapa 
na uliz srca moga. J. Kavanin 32^. Neka sječna 
i ohola po bedrih im ćorda klap}e. 292*. Bu- 
iiave uši po pleću trepte, klapahu i klepeću. 413*. 
Klapati, klap&m, kucati. U naše vrijeme na Batu 
stonskomu. »Vidi ko ono klapa*. M. Milas. — 
Može biti da pripadaju amo i ovi primjeri, 
premda bi se moglo pomisliti da pripadaju pod 
3. klapati ; protiv toga je instrumental usti, ustmi. 
Tvoje molitve, Krstjanine, kakve su? kao i ostali, 
klapat usti a ne znat što se govori. J. Filipović 
1, 47l>. Da je vidit molitve mnogi i mnogi Kr- 
stjana, strah me da bi se vidile učinene ne samo 
brez ovoga načina, nego tako koliko da nije 
z Bogom ni besidio, budući da niti se spomenuo 
u molitvi od Boga koga je molio, ni od sebe 
istoga, nego samo da je usti klapcu). 1, 296b. 
Drugi sidu, uzmu krunicu u ruku, pak ustmi 
klapajući po crkvi zjaju. 1, 297». Va}a ga skru- 
šenim srdcem moliti, nije koristi ustmi klapati 
govoreći: ,Odpusti nam duge naše^ ne promiš}a- 
jući ovi priveliki dug. 1, 445*.' Ako vidi tvoje 
srce brez prave bolesti izvan samo što ustmi 
klapaš laž^ivo brez bolesti. J. Banovac, pripov. 35. 
b. sa se, pasivno bez subjekta. Hoće ubožko 
redovništvo, da se klapa, da se prosi. J. Kavaiiin 
364b. 

2. KLAPATI, kl&pam (i kl&p}em), impf. vidi 
klamitati. — isporedi hlapati. — Moše biti da 
je ista riječ što 1. klapati. 

a. vidi klamitati, a. — Od xv vijeka. Zubi 
jim klapaju. M. Marulić 253. Klapaju joj noge 
na baglame. Nar. pjes. juk. 230. 264. 494. Opanci 
ti klapaju. Nar. pjes. mag. 1864. 75. Opančine 
klapaju. Nar. pjes. kras. 1, 152. Zelen zec po 
potoku šklec; zelena mu kapa do ušiju klapa. 
odgonetfaj: (ešnik. Nar. zag. nov. 114. Kl&pati, 
široka obuća kad ide ovamo i onamo. Opančine 
mu klapaju. U Hrvatskoj i Bosni. Đ. Šurmin. Stol 
klapje = klamitav je. (na Mijeci). F. Pilepić. 

b. vidi klamitati, b (u prvijem primjerima kao 
da Bnači uopće hoditi). — Od xvi vijeka, a iz- 
među rječnika u Bjelostjenčevu (klapam ,ambulo, 
1. equito cum motu capitis, gradior ad passus 
singulos declinando caput*) * u Voltigijinu (,cam- 
minare stentatamente, strascicarsi, strascinarsi' 
,keuchen, daherschleichen*). Klapati dobro u službi 
Božjoj. Nauk bm. 24». Ni azapa ki ne klapa 
na put. B. Krnarutić 14. Pišice je lag|e klapat 
neg hromoga kona jahat. P. Vitezović, cvit. 147. 
,Edva kroz ovo blato klapam'. J. Bogdanović. 

3. KLAPATI, klapam i klapjem, impf. brbjati, 
blebetali. — Može biti da je ista riječ što i 1. 
klapati (ovo vidi, osobito pod a pri kraju), ali 
vala da je akcenat drukčiji (po Stulićevu rječ- 
niku); a može biti srodno s klapiti i tlapiti. — 
XVIII vijeka, a između rječnika u Stulićevu (»kla- 
pati* ,nugari, confabulari etc.*). Spljet duhov- 
nijeh, koli klapa, a u svjetovnijeh Zadar prije. 
J. Kavanin 164*. Vjetar nosi riječi tap|e, malo 
stvara, tko odveć klap}e. 241*. Ili ludo klapati 
ili mrmošiti. A. d. Bella, razg. 8. 

4. KLAPATI, klapam, impf. govoriti zlo na 
koga (na objekat), opadati, pankati. — Može biti 
da je isto što 3. klapati. — U naše vrijeme u 
Lici. ,0n je naučio druge klapati i oklapavati, 
pa glava doje!* J. Bogdanović. 

1. KLAPAV, adj. koji klapa (vidi 2. klapati, 
a). — U Stulićevu rječniku: ,klappav* ,8mosso 
(fuor del sito in cui dee essere)* ,dimotufl*. 

2. KLAPAV, ac^f. koji klapa, vidi 4. klapati. 
— U naše vrijeme u Lici. ,Ona 'e dobra u 



Digitized by VjOOV IC 



2. KLAPAV 



35 



KLAPl^TA 



svačem, ali je pusto klapava, svakog će živa 
oklapati^ J. Bogdanović. ' 

1. KLAPA VICA, /. (nešto žensko) što klapa, 
vidi 2. klapati, a. — U narodnoj zagoneci našega 
vremena (g^je znači: vime). Četiri 6etirice (noge, 
ove riječi nema u ovom rječniku), peta, šesta kla- 
pa viče, sedma, osma bodavice (rogovi), odgonetfaj: 
krava. Nar. zag. nov. 103. 

2. KLAPA VICA, /. u Vukovu rječniku: vide 
lapavica 8 dodatkom da se govori u Crnoj Gori. 

3. KLAPAVICA, /. ime zaseoku u Hrvatskoj 
.u županiji ličko-krbavskoj. Kazdije}. 31. 

KLAjPAVIOE, /. pl. ime zaseoku u Hrvatskoj 
u županiji ličko-krbavskoj. Razdije}. 42. 

KLIpaVIČANIN, m. čovjek iz Klapavica. J. 
Bogdanović. — Množina: Klapa vičaoi. 

KLAPA VIČANKA, /. žensko čefade iz Klapa- 
vica. J. Bogdanović. 

KLAjPAVIČKI, ac^j. koji pripada Klapavicama. 
J. Bogdanović. 

KLlPAVIČKUiTA, /. vidi Klapavičanka. J. 
Bogdanović. 

KLApČIĆ, m. dem. 1. klapao. — U naše vrijeme 
u Lici. ,Bome ^es već poveliki klapćić, moga^ 
bi u školu ići^ J. Bogdanović. 

KLA-PČINA, /. dem. 1. klapao. — U naše vrijeme 
u Lici. ,Evo u tebe klapćine sad na ženidbu*. 
J. Bogdanović. 

KLAPEŠA, m. vidi klapalo. — U naše vrijeme 
u Lici. J. Bogdanović. — / muški nadimak, u 
hrvatskoj krajini. V. Arsenijević. 

KLAPIĆ, m. prezime. — Oko god. 1700. Od 
Omer-odabaše Klapića. Starine. 12, 15. 

KLAPiĆATI, vidi klapitati, b. 

KLAPINA, /. plodove meso u badema, oraha 
itd. stvrdne se i malo je sočno, pa se zove: kla- 
pina. K. Crnogorac, bot. 98. 

KLAPJNTKA, /. vidi kapinika. — U jednoga 
pisca Dubrovčanina našega vremena. U nekakvu 
brdu medu hridima i klapinikama. M. Vodopić, 
tuŽn. jel. dubrovn. 1868. 190. Klapinika, Cytisus in- 
festus G-uss. (Vodopić). cf. Kapinika. B. Šulek, im. 
145. 

KLAPIiStATI, klapiAam, impf. buncati. — vidi 
5. klapiti, isporedi klaprnati. — U jednoga pisca 
Bokefa riašega vremena. 

II. aktivno. Ne pitaj, što je putem klapinao i 
šta mu se priziralo. S. !^ubiša, prip. 32. U toj 
muci poče svega i svašta da klapina. 94. Neko 
kroz ogan klapina. prič. 51. 

b. sa se, refleksivno ili pasivno (s dativom). 
Pak se čoeku svašta klapiAa i prizire. S. Lubiša, 
prič. 112. 

KLAPIŠA, /. ime krmači. F. Kurelac, dom. 
živ. 41. 

KL A Pt TANE, n. cijelo kojijem se klapiće. Kada 
se odmakneš od klapi taiia i buke (udske. M. 
Badnić 424«. 

KLAPItATI, klipićem, impf. vidi 1. i 3. kla- 
patL 

a. vidi 1. klapati. — U Mikafinu rječniku (pod 
glomatati, a napose nema). — vidi i klapitane. 

b. vidi 3. klapiti — U jednoga pisca xviii 
vijeka, ali je po osnovi praes. klapićem i inf. 
klapićati. Kad klapićat drugog čuje, da mu lako 
ne viruje. V. Došen 132^. Jer tko godi rad kla- 
piće rad izmišla. 132h. Što mamurna jezik svata 
klapićući ne okida. 153«. 

1. KLAPITI, kl&pfm, impf. uzrokovati osobitu 



vrstu boli i samcem doticaiiem na vrlo o^etfivom 
mjestu kao na očima Hi gdje je koža ogufena. — 
isporedi i 3. klapiti na krcaju. — U naše vrijeme, 
a između rječnika u SttUićevu (,frizzare' ,urere, 
pungere, mordere'). 

a. uopče. ,Đim me klapi po očima'. ,Saplun 
me klapi po ovoj ranici, kad se umivam^ u Du- 
brovniku. P. Budmani. 

b. neugodnom osječanu u grlu kad se guta 
ufe (ili drugo što masno) Što je pokvareno (ran- 
ketivo). ,Nije dobro ovo u}e, klapi^ u Dmrov- 
niku. P. Budmani. 

e. (ne znam jeli isto što kod a i b) udariti 
bičem, katngijom (imperfektivni glagol prema okla- 
piti). — U narodnoj pjesmi bosanskoj. Klapi 
ždrala s obadvije strane. Nar. pjes. petr. 2, 212. 

2. KLAPITI, klapim, pf. vidi 2. klapati, b. — 
U Vukovu rječniku: ,traben* ,eo aegre* s pri- 
mjerom: Cijeli dan klapio pješice. 

3. KLAPITI, kl&pim, impf. u Vukovu rječniku: 
ova svijeća klapi kad gori, t. j. topi se mnogo 
,rinnen* ,mano'. — I u jednom primjeru xviii 
vijeka ima ova rijeČ, te se čini da amo pripada' 
(ako nije značeAe kao kod 1. klapiti), te kao da 
znači: plamtjeti, ili može biti: puckati (isporedi 
1. klapati): Jer i vatra većma plane, i klapiti 
većma stane. V. DoŠen 83h. 

4. KLApITI, kl&ptm, impf. vidi 3. klapati. — 
Od XVIII vijeka, a između rječnika u Stulićevu 
(uz klApati). — Može biti da tri naj zadi^a pri- 
mjera pripadaju pod 5. klapiti. Ali još budali- 
stije (vafa da je štamparska pogreška mj. buda- 
lastije) klape i buncaju nikoji u Slavoniji. A. 
Kanižlić, uzr. xii. U vrime naređeno za ukazati 
|ubav i postelje G-ospodinu Bogu klape, mrmraju, 
pošteAe trzaju, izkriiega svoga ime crne. 194. 
Danica je jasna zvizda, pak svit klapi i vraguje, 
nad bludnicam da boguje. V. DoŠen 133h. Pak 
još (mamuran svat) veli da se šali, kad u drugim 
bludnost pali, i u tom se mnogo slavi, kada sebe 
s drugim davi ; davi, zašto ne govori neg' u pro- 
past što obori, nit' klapeći drugo radi neg' vas 
sabor da osmradi. 153^. — I sa &e, pasivno bez 
subjekta. Klapi se da je sloboda do vlade i od 
vlade. M. Pavlinović, rad. 7. 

5. KLApITI, kUp£m, impf. vidi tlapiti. 

a. aktivno. — U Vukovu rječniku: vide tlapiti. 

b. sa se, refleksivno, što je kod a subjekat, ovdje 
je dativ. — U Stulićevu rječniku : klapiti se komu 
,somniare' s primjerom : Noćaske mi se klapilo da 
sam etc. — Biće ista riječ i kad znači : činiti se, 
videri. u Vukovu rječniku: meni se klapi da će 
tako biti ,scheinen* ,videtur*, cf. činiti se s do- 
datkom da se govori u Imoskome. 

KLAPITI SE, kl&p£m se, impf. pjeniti se, pje- 
nušiti se, sapuniti se. — U naŠe vrijeme, a iz- 
među rječnika u Vukovu (pjeiiušiti se ,schaumen' 
,spumo'). Klapilo se, ne klapilo, ješću te, platio 
sam te. (Pripovijeda se da je kazao Hero kad je 
jeo sapun koji je bio kupio mjesto sira). Nar. 
posl. vuk. 134. — Može biti da je u kakvoj svezi 
s 1. klapiti, b. 

KLAPKA, /. vidi klopka. 

KLAPKATI, kl&pk&m, impf. vidi klamkati. 

KLAPNUTI, kl&pnem, pf. vidi hlapnuti. — U 
jednoga pisca xviii vijeka. Čutura me istom 
vara, jer, premda mi usta kvasi, srca žeđe ne 
ugasi ; dok trideset puta klapne, čelo mi se odma 
napne. V. Došen 169*. 

KLApNA, /. kao da je pravo enačene (vidi 3. 
klapati t 4. klapiti): prazne riječi, laž, Šala, ali 
se pomiješalo s tlapna (vidi). — isporedi klapa. 



Digitized by 



^uogle 



KLAPlirA 



36 



KLAS, a. 



— Od XVIII vijeka, a između rječnika u Belinu 
(^ciancia, burla, scherzo, frascheria^ ^nugae^ 191&) 
t u Stulićevu (v. zanovetka). San je klapna a 
sam je Bog istina. J. Banovac, pripov. 191. San 
je klapna, sam je Bog istina. Nar. pjes. bog. 266. 
San je klapi^a a Bog je istina. Pjev. crn. 267*. 
Nar. pjes. juk. 374. Nar. pjes. petr. 2, 270. 3, 400. 
U toj k lapisi opet se pridrne potrbuške. S. ^u- 
biša^ prip- 9-^. Košto mu se u klapfii prikaza 
zem|ište jedne same države. M. PavlinovicS, razl. 
spLs. 14. 

KLAPO, m. hyp. klapalo (mdi). 
KLAPOR, kl&pora, m. mlijeko na smokvi, koje 
so vidi kad se otrgne od lie ili plod ili granica. 

— U naše vrijeme u Stonu: ,Klapor mi je izio 
sva usta'. M. Milas. — isporedi klap. 

KLAPOŠ, w. ime krmku. F. Kurelac, dom. 
živ. 63. 

KLAPOT, m. vidi klapat. — U jednoga pisca 
XVI II vijeka. Stoji tutaA, stoji jeka, stoji klapo t, 
stoji zveka. V. Došen 173». 

KLAPOVNICA, /. žensko čejade što klapa, vidi 

3. klapati. — Samo u Stulićevu rječniku: ,gar- 
rula, loquax^ 

KLAPO VNTK, m. čovjek što klapa, vidi 3. kla- 
pati. — Samo u Stulićevu rječniku ; ,nugator, 
garrulus, gerro, loqaax^ 

KLApRALICA, /. žensko čefade što klapra, 

— U naše vrijeme u Lici. J. Bogdanović. 
KLApRALO, m. čovjek što klapra. — U naše 

vrijeme u Lici. — vidi kod klaprati. 

KLAPRAJStE, n. djelo kojijem se klapra. J. 
Bogdanović. 

KLIPRATI, kl4pr&m, impf. vidi klapniati. — 
U naše vrijeme u Lici. ,Taj klapralo vavije nešto 
klapra ka^ i prazna mlinćina^ J. Bogdanović. 

KLAPRiSfANE, n. cfjelo kojijem se klaprna. — 
U Vukovu rječniku. 

KLAPAnATI, klapriiam, iinpf. vidi 3. klapati 
i 4. klapi ti. — Postaje od osnove ovijeh glagola. 

— U Vukovu rječniku: ,plappem' ,blatero*. 
KLAPTATI, klapćem, impf. vidi 2. klapati, a. 

— U narodnoj pjesmi našega vremena. U glavi 
mu zuba đavojega : sve mu klapću kosjorice 
prazne. Smailag. meh. 125. 

KLAPTITI, klaptim, impf. vidi 3. klapati i 

4. klapi ti. Klaptiti svašta, t. j. brbjati. u Topo- 
lo vc u. P. Brantner. 

KLAPUSA, /. ime domaćijem životiitama. 
a) krmači. F. Kurelac, dom. živ. 41. — b) ovci. 
Vekovo, Požega. 

KLAPUŠANE, n. djelo kojijem se klapuša. J. 
Bogdanović. 

KLAPUŠATI, klapu«am, impf. biti, tući, lu- 
pati. — U naše vrijeme u Lici. ,Videre! kako 
onaj onoga klapuŠa (tuĆe)'. J. Bogdanović. 

KLAPUTATI, kl^pućem, itnpf vidi 1. * 2. kla- 
pati (uprav je deminutiv). — U narodnijem za- 
gonetkama našega vremena. Danu klapuće, a 
noću zvijezde broji. 0(i^onet/<y; đeram. Nar. zag. 
nov. 48. U našega Bije trke mrke dimije i gvoz- 
dene papuče, te u nima klapuće. odgonetlaj: kon. 
170. 

ICLAPUZAN, m. vidi klapćina. — Govori se 
od šale. — U naše vrijeme u Lici. J. Bogda- 
nović. 

KLARA, /. Clara, ime žensko. — Od xvi vijeka, 
a između rječnika u Belinu (,Ghiara, nome proprio 
di donne' , Clara' 189^). Vele počtovanijem i bo- 



gojubnijem dumnam ... u svetu Klaru (u ma- 
nastir svete Klare). B. Gradić, djev. 3. Sveta 
Klara pod regulom i meštrijom svetoga Fran- 
ćeska. 143. Druga bi se Klara svitu objavila. 
Đ. Baraković, vil. 246. Klara, imenom i z dilom 
svitla. F. Glavinić, cvit. 273». Dumne tvoje ple- 
menite svete Klare glavu pazu. J. Kavai&in 31 6«. 
Klara (kaluderićko i svetovno). S. Novaković, 
pom. 70. i u naše vrijeme dosta često u Dubrov- 
niku i u okolini. P. Budmani. 

KLAREVIĆ, m. muški nadimak ili prezime. — 
Pomine se xviii vijeka. Jure (Kačić) rečeni Kla- 
rević. And. Kačić, kor. 469. 

KLArIĆ, m. prezitne. — Od xvi vijeka. Knez 
Ferenac Klarić. Mon. croat. 328. (1563). Sime 
Klarića, ćelo selo jedno. Mon. croat. 308. (1598). 
Bilić, Klarić, Pribeović. J. KavaAin 135». Klarić. 
Schem. bosn. 1864. iv. xxvii. Košta Klarić. Rat. 
321. KUrić, prezime, u hrvatskoj krajini. V. 
Arsenijević. 

KLARIĆEVAO, Klarićevca, m. ime selu u Hr- 
vatskoj u županiji ličko- krbavskoj. Razdije). 40. 

KLArIĆI, m. ime selu u Hrvatskoj u župa- 
niji modruško-riječkoj. Razdije}. 48. 

KLARU A, /. ime selu u protopresviteratu ve- 
liko-bečkerečkom. Šem. prav. 1878. 97. 

KL Ariš, m. koraf. mergan; jantar, ambar. — 
Sam4) u Bjelostjenčevu rječniku : ,succinum, elec- 
trum'. 2. klariš žuti ,sualteniicumS 3. klariš čr- 
leni ,corallium'. u Jambrešičevu : ,corallium^; u 
Stulićevu: griješkom klaris ,succinum* iz Bjelo- 
stjenčeva. — Ima i u ugarskijeh Slovenaca (M. 
Pleteršnik, slovensko-nemŠki slovar). — Jamačno 
je ma^garska riječ: kalAris, kliris (od lat. coral- 
lium, nem. koralle). 

KLAs, m. špica, zrna (i cvjetovi i plodovi) po- 
ređena u dufinu oko jedne tanke osi (vretena) a 
bez stablika te prianaju uz os (kao što je na 
}}šenici i na raži i na ječmu) a kaže se gdjegdje 
i za ovas i za sijerak (gdje su i stabfike) itd. 
vidi: Klas, to je cvast na podugačkom vretenu 
na kome su ili sedeći (bez petefke) ili pete)kavi 
cvetići. K. Crnogorac, bot. 87. — Akc. se mijena 
u loc. sing. kldsu, u gen. pl. kldsa, u dat., instr., 
loc. pl. klisima, u svoj množini, kad se umeće 
ov : klasovi, klasova, klas6vima, klasove. — Riječ 
je praslavenska (-la- »y. praslavenskoga -ol-), 
isporedi stslov. klasi>, rus. KoaocB, češ. klas, pof. 
klos. — Može biti da postaje od korijena gla- 
gola klati (bosti). Miklošić; ali se može pomi- 
sliti i na srodnost s riječitna klica, klijati. — U 
svijem je rječnicima : u Voltigijinu ,spica' ; u Mi- 
ka(inu: klas od žita ,spica, spicus, spicum'; u 
Belinu : ,spiga di grano* ,arista' 356* ; ,8piga doUe 
biade' ,spica'; klas bez osja ,spiga sen^a reste* 
,spica imberbis* ; klas s osjem ,spiga con le reste' 
,spica armata'; proklicati u klas ,spigare, far la 
spiga' ,spico* 699^; u Bjelostjenčevu: klas, klasje 
jspica, spicus*; u Jambrešičevu: ,spica*; u Volti- 
gijinu: ,spica, spiga' ,ahre'; u Stulićevu: ,spica, 
series rerum assutarum': u Vukovu: ,die ahre* 
,spica*, cf. vlat; u Daničićevu: klasB »arista*. — 
Lna i množina, ali se češće mj. množine upotre- 
bfava kolektivno klasje (vidi). 

H. u pravom smislu. Jskkože na žetvž klasovomb 
sice vojnomB na zemju otB ostryhB oružij pada- 
juštiimB. Glasnik. 11, 111. Žita ka gori jur po- 
đi vaj u klas. M. Marulić 17. Došla bi leteći na 
zlatan klas ptica. H. Lučić 288. KoUko je klas 
puniji žita. M. Divković, bes. 57*>. Tašci klas. 
I. T. Mrnavić, osm. 132. Zrnce pSenice izmetne 
klas. M. Radnić 479*. Prokleta liiva na kojoj 



Digitized by 



>Joogle 



KLAS, a. 87 

klas ne ostaje. (Đ). U travi je, ili u klasa, sve 
izio. (D). Poslov. đanič. Ni klas s drača gre mu 
u skute, niti on vino s trna pije. A. yita}i6, ost. 
278. Klasi prazni pogucaše klase pune. P. Vu- 
letić 36. Kiteć klase, voće, cvitje. J. Kavanin 
14^. Ki mi daše šup)u slamu a ne klase. 78a. 
Silni grad pada na žitnorodne klase. A. d. Bella. 
razgov. 100. Klasi satreni od silnoga grada. 204. 
Sime koje medu dračje i trnje pade, premda se 
proklije i proraste nikoliko, ne more klasa uči- 
niti. F. Lastrić, od' 188. Klas kuko|a i )u}a. 
ned. 89. Dobro Ai priminuje Job patrijarka osju 
od klasova. 434. Od klasa zrno razstav)ajte. A. 
J. Knezović xli. Sime koje će se u obilni klas 
razploditi. A. Kanižlić, kajtn. 139. Bukovet kla- 
sova ječmenih. 503. Kupila je brižno do večeri 
klase. utoč. 472. Ugleda sedam klasova lipi. E. 
Pavić, ogl. 84. Da može klasove kupiti. 213. 
Još je žito u klasu. (Z). Poslov. danič. Da se 
iz zrna posijana klas podiže. Đ. Bašić 298. Vi- 
đaše sedam klasova niknuti iz jednoga busa še- 
niČna. And. Kačić, kor. 41. Sime bacito u zem)u 
strunivši kano umre, a izrastivši i u klas došavši 
opet oživi. B. Leaković, nauk. 131. Al' ko sla- 
bijem klasom trese (vjetrić). P. Sorkočević 579^. 
Zelena se buduć trava u klas zlatan promijenila. 
586*. Bilo mu u klasu klasato a u busu busato! 
u Nar. pjes. herc. vuk. 352. Moja mobo, ne pro- 
sipaj klase. Nar. pjes. petr. 1, 56. A za rožicu 
nosi klas od šenice. Nar. prip. mikul. 17. Mlado 
žito, navijaj klasove. P. Petrović, gor. vijen. 25. 
Sedam klasova izraste iz jednoga stabla. Đ. Da- 
ničić, Imojs. 41, 22. Kao vrh od klasa odsije- 
caju se. jov. 24, 24. Što će biti od nas i od 
raje, kad grahovi polegnu nebrani i klasovi panu 
nekomani? Osvetn. 4, 34. — U ovijem primje- 
rima stoji jednina inj. množine ; O rodice slavna 
i sveta žitna klasa razlikoga! I. Gundulić 90. 
U žetve zrele brime lijepa liiva nepoži^ena žit- 
nijem klasom veselime pribogato nakićena. 481. 
Klas kupiti za žetelicam. And. Kačić, kor. 141. 
b. tt prenesenom smislu, o čemu što je slično 
klasuj stvarima ujedno nanizanijem, n. p.: 

a) kukuruzu, aa) vidi klip. — u Vukovu 
rječniku kod klas: kukuruz sa zrnima ,die mais- 
ahre' ,spica zeae', cf. klip (s dodatkom da se 
govori po južnijem krajevima). — hO) vidi 
okomak. Ima mnogo imena i za ono na čemu 
su zrna (u kukuruza), n. p. u Jadru se kaže 
,okomak^ , u Šumadiji ,kočan', ... u Hrvatskoj i 
,šasarica' i ,klas*. . . . Vuk, pism. 76 — 77. Klas, 
vide okomak (cf. oklasina) s dodatkom da se 
govori u Hrvatskoj, rječn. kod klas. — cc) ku- 
kuruzna resa ,k&tzchen an der maisahre' Julus 
zeae* (s dodatkom da se govori u Hrvatskoj). 
Vuk, rječn. kod klas. 

b) klas smokava ,iicorum exsiccatarum (sic) 
series^ J. Stulli, rjeČn. kod klas. — nije dosta 
pouzdano. — U istome rječniku ima da se i 
uopče stvarima nanizanijem može kazati klas. 

r. u jednom primjeru xv vijeka kao da znači 
u metaforičkom smislu : hrana ili uopće nešto ko- 
risno: Uči se od umića, i kad se naučiš, nauč' 
neumića kiiigu ku dobro viš; od potribe bo jest 
da knige množe glas, da pomoć bude nest po 
svit kiiižnika klas (,propaganda etenim rerum est 
doctrina bonarum'). M. Marulić 145. 

d. Klas crni (Sab}ar), v. Boščići. B. Sulek, 
im. 14^. 

KLASA, /. po tal. classe, ili po riem. klasse, 
red (kamo se što meće, ili kako se što ocjenuje), 
vrsta, razred. — Često u na^e vrijeme. Klasa 
napretka dobivena prigodom polugodišhega ispita. 
Zbornik sak. 1, 224. 



KLASATI, b. 

KLIsAC, kldsca, m. dem. klas. — U Stulićevu 
rječniku uz klasak. 

KLA8AČA, /. ime bifei. Klasača, čeS. klasec 
(Lepturus), Bromus moUis L. (Marinković). B. 
Sulek, im. 145. 

KLASAK, kldska, m. dem. klas. — U naše 
vrijeme, a između rječnika u Stulićevu (mali klas) 
i u Vukovu (hyp. v. klas). Druga nosi klasak 
od šenice. Nar. pjes. herc. vuk. 336. — I u bo- 
tanici s osobitijem značeiiem: Ovu cvast (klas) 
naj više imaju travke, i svaki liihov cvetić zove 
se ,klasak' (,spioulaO koji je obično sastav}en iz 
plevaka i plevica. K. Crnogorac, bot. 87. Klasci 
(jspiculae*). J- Paučić, bot 56. Klasak, Klasić, 
bot. lat. ,spicula^ ,ahrchen^, tal. ,spighetta^ B. 
Šulek, rječn. znastv. naz. 

1. KLASAN, klasna, a^j. u kojemu je, na ko- 
jemu je klasje. — isporedi klasen. — U Bjelo- 
stjenčevu rječniku: kajkavski klasen, klasnast 
,8picatus', gt^je ima i klasno braiie, klasuvane, za 
žAači Idfibsja pobirane, paletkova^ie ,spicilegium' 
(vidi i klasnobraiie), t u Stulićevu: ,spiceus^ — 
vidi i 2. klasan. — I u Sulekovu rječniku (sa 
znaČenem : uopće koji pripada klasu ili klasju) : 
,ahren-'. 

2. KLASAN, klasna, m. jun, junij, lipan. — 
vidi i klasen. — isporedi 1. klasan. — Saino u 
jednoga pisca xvii vijeka koji miješa čakavske i 
kajkavske oblike, a između rječnika u Bjelostjcn- 
Čeiu (kajkavski klasen mesec, ivanšćak, lipan Ju- 
nius') i u Jambrešićevu (klasen mesec Junius'). 
Na 22 klasna meseca. P. Vitezović, kron. 61. 
2 dan meseca juniuša aliti klasna. 88. 4 dan 
klasna. 110. 15 den klasna meseca. 111. Bila 
je meseca klasna megla. 169. — Ima i u novo- 
slovenskom jeziku klasen s istijem značenem. — 
S toga što samo u jednom primjeru nema riječi 
mjesec uza se, može biti da treba shvatiti ovu 
riječ kao ač^jektiv. 

KLA.SAI!iE, n. ^elo kojijem (n. p. žito) klasa. 
— U Vukovu rječniku. 

KLASAST, adj. postaje od klas. 

a. vidi klasat. — U Belinu rječniku: ,spigato, 
che ha fatto la spiga^ ,spicatus' 699hy t u Volti- 
gijinu (kod klasen). 

b. koji je kao klas. — Načii^eno u naše vrijeme 
(u botanici). Članovi sedeći : klasasti ... J. 
Pančić, bot. 28. Klasast cvet. K. Crnogorac, bot. 
86. — U Sulekovu rječniku: ,ahrenahiilich*. — 
Klasast, bot. lat. ,spioiformis^ ,&hrenf5rmig^ B. 
Šulek, rječn. znanstv. naz. 

KLA-SAT, a4j. na kojemu je kla^e, na kojemu 
je mnogo kla^a, koji je rodio mnogo klasja. — 
U naše vrijeme, a između rječnika u Stulićevu 
(,spicatusO. Bilo mu u klasu klasato i u busu 
busato! u Nar. pjes. herc. vuk. 352. Po vrhu 
(šenica) klasata. Magaz. 1868. 65. ,Ove 'e go- 
dine svako žito klasato^ ,Moja 'e ozima šenica 
kli^ta, a jara sitnoklasa*. J. Bogdanović. — / 
u Sulekovu rječniku : ,&hrenreich ; ahrig^ — Kla- 
sat, Klasit, bot. lat. ,spicatus' ,ahrig^ B. Sulek, 
rječn. znanstv. naz. 

KLAsaTI, kllw&m, impf. klijati u klasje, ra- 
đati klasje, ispuštati iz sebe kla^e (0 bifei, n. p. 
žitu), obično se misli na mnogo kla^e. 

a. aktivno. — U naše vrijeme, a između rječ- 
nika u Stulićevu (,3picare, spicas emittere*) i u 
Vukovu (,in ahren schiessen* ,spicas emittere, 
spicor'). U dno mu se busalo, u srijedi trsalo, 
a na vrhu klasalo. Vuk, kovč. 121. To klasa na 
debelo! M. Pavlinović, razg. 69. 

b. sa se, refleksivnu), ali je isto značene kao kod 



Digitized by 



Google 



KLASATI, b. 



38 



KLASOVATI 



aktivnoga glagola, — Od xviii vijeka^ a između 
rječnika u Belinu (,spigare, far la spiga^ ,spico^ 
699t>) g^e se naj prije nahodi^ u VoUigijinu 
(,spigare, fare spiche' ,m ahren schiessenO, u Stu- 
lićcim (uz klasati). Došlo lito i počelo se žito 
klasati. F. Lastrić, od' 179. Žita se klasaju. 
svet. 53a. Onda ječam i boje se klasa. J. S, 
Rejković 114. Kuruzi se klasaju. Striživojna. 

KLASAV, adj' samo u Stulićevu rječniku: v. 
klasat. 

KLASEN, adj. vidi 1. i 2. klasan. — Samo u 
VoUigijinu rječniku (gdje je po svoj prilici riječ 
uzeta iz kajkavskoga govora, te bi trebalo da glasi 
klasan) : klasen, kiasast ,spicoso, pieno di spiche' 
,geschosst'; ima i klaseni mesec ,giugno^ ,der 
monat junius'. 

KLAStCIZAM, klasicizma, m. po novoj latin- 
skoj rijeci classicismus, znači: ne samo učene 
klasika (grčkijeh i rim^kijeh) nego i nastojai/ie ili 
moda da se uvedu opet klasični oblici u slikarstvo, 
kiparstvo, građene itd. — U naše vrijeme po va- 
roHma. Klasicizam, stil. (mm.) ,classicismu8^ 
B. Šulek, rječn. znanstv. naz. 

KLASIČAN, klasična, adj. od lat. classicus, 
izvrstan, uzorit: kaže se osobito u kniževnosti o 
naj glasovitijim piscima i nihovijem c^jelima 
(s kniževnosti se prenosi i na umjetnosti), i oso- 
bito grčkijem i latinskijem, pa i uopče kao po- 
hvala, a^i je tad naj češće u ironičkom smislu. 

— U naše vrijeme po varošima. — Klasičan, gr. 
(izredan, izuči) ,classisoh^, tal. ,classico^ B. Šulek, 
rječn. znastv. naz. 

KLIsIČNOST, /. osobina onoga što je kla- 
sično. — U na^e vrijeme po varošima. — Kla- 
sičnost, stil. (izućnost) ,classicitat', tal. ,classicit&^ 
B. Šulek, rječn. znanstv. naz. 
E1LA.SIĆ, m. dem. klas. — U Vukovu rječniku, 
KLASIFICIRATI, klasificir&m, impf. nem. 
klassificiren, razredivati. — isporedi klasifikavati. 

— Često u naše vrijeme po varošima u sjever- 
nijem krajevima. Vjerovnike po pravima pre- 
imuštva klasificirati. Zbornik zak. 3, 739. 

KLASIFTKAcUA, /. i/iem. klassifikation, tal. 
classificazione, razredivaiie, razredba. — U naše 
vrijeme Često po varošima, 

KLASIFIKATI, klasifik&m,^/. tal. classificare, 
razrediti. — U naše vrijeme u Dubrovniku. P. 
Budmani. 

KLASIFIKJlVATI, klasifik&v&m, impf, klasi- 
fikati. — isporedi klasificirati. — U naše vrijeme 
u Dubrovniku. P. Budmani. 

KLASIK, m. klasični pisac. — Po lat. classicus 
preko tal. classico. — U naše vrijeme po varo- 
šima. — Klasik, hist. phil. (izrednik, izućnik) 
,cla8siker', tal. ,classico (autore)*. B. Šulek, rječn. 
znanstv. naz. 

KLASINA, /. (uprav augm. klas) u Vukovu 
rječniku: vide ovršina s dodatkom da se govori 
u Boci. 

KLASINIĆ, m. prezime. — xvi vijeka. Miklouš 
dijak Klasinić. Mon. croat. 285. (1585). — može 
se Čitati i Klašinič. 

KLASINE, n. vidi klasje. — U jednoga pisca 
XVIII vijeka. Jer se s perjem i klasine diže. J. 
S. Rejković 210. 

EILAsIT, adj, vidi klasat na kraju. 

KLASITI, klasim, impf. u Stulićevu rječniku: 
V. klasati se s dodatkom da je riječ ruska. — Sa 
se, refleksivno (vidi klasati, b). — u Bjelostjen- 
čevu rječniku: klasim se, klas izpušćam, prokli- 



cavam u klas ,spico', t u Stulićevu: v. klasati se 
s dodatkom da je uzeto iz Bjelosijenčeva. 

EILASJE, n. coll. upotrebjava se kao množina 
od klas (vidi). — Postaje oa klas nastavkom (i)je. 

— Može biti praslavenska riječ, isporedi stslov. 
klasje, po}. kJosie. — U našemu se jeziku javfa 
od XV vijeka, a između rječnika u Mikafinu (brati 
klasje 184b), u Belinu (,le spighe* kod spiga 699^). 
u Bjelostjenčevu (kod klas), u Stulićevu (»spicarum 
copia, abundantia*), u Vukovu (,die &hren' ,spicae'). 
Po širinah grada našega klasje pšenično vidih. 
Aleks. jag. star. 3, 242. Đonesti ćete rukoveti 
klasja. Bernardin 120. levit. 23, 10. U zeleni i 
u klasju. M. Držić 400. Počeše trgati klasje. 
Anton Dalm., nov. test. 16b. Za me rodno IjetAe 
vrime zlatnim klasjem liive puni. I. Gundulić 
245. Mlado klasje, drobna stada. Ćt, Palmotić 
2, 53. Zeleni se tot' ravnica punijem klasjem na 
valove. A. Vitajič, ost. 7. U klasju veselomu. 
I. Đorđić, salt. 350. Klasjem zrelim zlati. uzd. 
180. Ne ukaže se ni trava, a kamo li klasje. F. 
Lastrić, ned. 277. Vršike od klasja iliti osje. 
434. Za sobom ostavjaju klasje. And. Kačić, kor. 
142. Klasje prez žita. N. Palikuća 20. U klasju 
žito. A. d. Gosta 1, 207. Kupi klasje po lanskom 
strništu. Nar. posl. vuk. 164. JeL ću klasje ku- 
piti. Nar. prip. vuk. 221. Počeše trgati klasje i 
jesti. Vuk, mat. 12, 1. Rukom žaiie klasje. Đ. 
Daničić, isai. 17, 5. 

KLASNAST, a^. u Bjelostjenčevu rječniku (vidi 
kod klasan). 

KLASNIĆ, m. ime trima selima u Hrvatskoj u 
županiji zagrebačkoj. Klasnić doiii, gorni, sredni 
Razdije). 65. 

KLASNOBRANE, n. pabirčene, paletkovane. 

— Samo u Jambrešićevu rječniku: ,8picilegium' 
što je jamačno uzeto iz Bjelostjenčeva (klasno 
brai^e, vidi kod klasan), pa je pisac shvatio kao 
da je jedna (složena) riječ. 

KLAS6bER, m. čovjek koji bere klasje što je 
ostalo za žeteocima (koji pabirči, pa\etkuje). — 
Od XVIII vijeka, a između rječnika u Bjelostjen- 
čevu (klasober, paletkovalac ,spicilex, spicilegus*) 
gdje se naj prije nahodi, u Stulićevu (po Bjelo- 
stjenčevu), u Vukovu: ,der Shrenleser, nachstop- 
peler' ,spioilegus (?)* s primjerima iz narodnijeh 
pjesama: Jedna kita klasoberu, druga kita po- 
statiiiku. U našega klasobera svilen-kita nad 
očima. 

KLASOBRAČICA, /. žensko čefade kao klaso- 
ber. — Samo u Bjelostjenčevu rječniku: klaso- 
bračica, paletkovalica od klasja ,spicilega^ 

KLASOKIT, adj. okićen klasjem. — U jednoga 
pisca XVIII vijeka. Ni djevojke klasokite. J. Ka- 
vaAin 471b. 

KLASOMUNA, m. ili f. samo nom. pl. klaso- 
mu^e u jednoga pisca iz Boke kotorske : Stide se 
jezika kojim im je mater govorila, ta im je go- 
vedarski 1 skitački, nego im se čini neŠto dičnije 
i mudrije zvokotati kao klasomufie. S. ^^ubišisi, 
prič. 54. sam pisac tumači ovu riječ: neka soja 
}udi kao ciganija. 

KLAS6rODAN, klas6rodna, adj. koji rađa 
kla^e ili mnogo kla^a, vidi klasat. — Samo u 
Belinu rječniku : klasorodni ,chi produce spighe* 
,spicifer* 699l>. 

KLASOVAIStE, n. pabirčene, pafetkovane (kla^a). 

— Samo u Bjelostjenčevu rječniku: kajkavski kla- 
suvaAe, V, klasno (vidi kod klasan) i odande u 
Stulićevu (klasuvane). 

KLASOVATI, klasujem, impf. pajetkovati, pa- 
birčiti (kla^e). ~ Samo u Stulićevu rječniku: 



Digitized by 



Google 



KLASOVATI t 

klasuTati Ho je sam pisac noHnio po riječi kla- 
suvai^e (vidi klasovane). 

KLA80VIT, aćfj. vidi klasat. — U jednoga 
pisca XVIII vijeka. On ugleda klasovito žito. M. 
A. Bejković, sat. L4l>. 

KLASOVO, n. ime n^estu u Srbiji u okrugu 
kragujevaikom. Vinograd u Klasovu. Sr. nov. 
1873. 523. 

1. KILASTI, klddem, impf, ponere, stavfati, po- 
stav}atiy metati (u Vukovu je rječniku zabiježen 
kao perfektivni glagol^ ali nema primjera u ko- 
jemu ne bi mogao biti imperfektivan ; a imper- 
fektivan je i u drugijem slavenskijem jezicima). 

— vidi i ^. klasti. — Akc. kaki je u praes. taki 
je u impf. kl4dij&h; ti impt. klddi, u ger. praes. 
klid^ći ; u ostafijem je oblicima onaki kaki je u 
inf.y osim aor. 2*3 sing. klade. — Riječ je pra- 
slavenska (od korjena klad), isporedi stslov. klasti, 
rus. K4«cTB, če§. klAsti, po}, kta^ć. — Korijen 
moie biti indoevropskij jer se nalazi i u german- 
skijem jezicima (sa značeikem: tovariti), isporedi 
got. hlathan, stvnem. hladan (novovncm laden), 
anglos. hladan (po ovome zadnemu i po slaven- 
skom korijenu indoevropski bi korijen mogao biti 
kladh ili klodh). — Na dva mjesta xviii vijeka 
ima aor. 2 sing. kla i 3 pl. klase, ali je to samo 
radi slika: 8 ke jakosti neizrične u vijećnici ti 
iiem sama mramorni spis hvale dične na spo- 
menak vječni kla mu. J. Kavanin 178b. Podložih 
se križu koga na me klase. M. Kuhačević 49). 

— Poslije XVI vijeka nalazi se samo u čakavaca 
(ali vidi 2 i 3. klasti). — Između rječnika u Vranči- 
6evu (naprida klasti ,promovere*), u Belinu (»poire 
e ponere' ,pono* 573l>), u Volti^ijinu (klasti, 
kladam ,porre, mettere* ,setzen, legen*), u Stuli- 
čevu (klasti t griješkom kladsti ,ponere, coUocare, 
locare*), u Vt&ovu (pf. ,stellen, legen' »pono*, cf. 
metnuti s dodatkom da se govori u Hrvatskoj), 
u DaniČičevu (klasti, kladu ,ponereO. 

A. aktivno. 

1 . znaČeMje kao stoje kazano sprijeda, smisao 
može i ne biti pravi; objekat može biti što ne- 
živo ili živo ili umno ; rijetko se ne izriče mjesto 
(naj Češče u prenesenom smislu). 

a. izriče se mjesto: 

a) prijedlogom u t akuzativom (u tri primjera 
lokativom, alt je to samo pogreška pisaca: Mo- 
gaSe li u radosti vedoj danas klasti mene? Đ. 
Baraković, vil. 249. Tva vlast mnoga hoće da 
s' ti car rodjeni, a Turčina carstvo zloga pade, 
i u Stambul-gradu jaku da stol kladeš i ožaku. 
J. KavaAin 269». I u naj većem hudom skupu 
požderivca kladoh mene. 447h). 

aa) u pravom smislu. (Zmija) glavu kladiše 
V usta toj zloj hćeri. Korizm. 43l>. 8mrt u 
zeix4u sve klade. M. Vetranić 1, 197. Stare i 
mlade sve kosi na jedno i u zem|u sve klade. 
N. Dimitrović 105. Gospoda bde klasti u ta broj 
i nega. Đ. Baraković, vil. 16. Klast nogu u 
strime. 64. Ne mogu sve klasti u pismo ovo sad. 
69. Rad bi te klast u raj. 298. Skupno s tobom 
poje pisme svake vlasti sada ti no koje hti u 
kćige klasti. 365. Klade )u} u žito. jar. 64. 
Vode ne klad' u vino sad. M. Gazarović 117h. 
Tvrdu u tvržd liega (koiia) kladu. I. Zanotti, 
en. 6. Klade ju u komoru, svojimi divami reče : 
,Hoću da je nada svimi vami*. Oliva. 11. I pra- 
vedna (tužnu meni !) u ovu su jamu klali. P. Vu- 
letić 30. Sjra}a Sapor od Perzije u gvozdenu 
gajbu klade. J. Kavanin 45Bh. Sad klad'te ga 
va crne tamnice. Nar. pjes. istr. 1, 30. Dajte 
nam ga bokunić, ča klademo va lončić. 3, 18. 
Kupi racu, klade ju va vodu. Nar. prip. mikul. 24. 



) 1, KLASTI, A, 1, a, c). 

bb) u metaforiČkom smislu. Đevstvo ja kladu 
V nebo. Transit. 12. Kim nikuko prozora um u 
pamet klade. P. Zoranić 56*. .Tur u ti neskladi 
mir kladi. Đ. Baraković, jar. 79. Boj na nebo, 
a u raj klade tvo'e prijevare, zla napasti. J. Ka- 
vaAin 24h. 

cc) u prenesenom smislu, aaa) objekat je ikešto 
umno (ufane). Ki ufanje kladu u tašće beside 
jiSću da popadu vitar ki ne vide. Đ. Baraković, 
vil. (1889) 115. Ufanje samo klasti u obraAenje. 
I. IvaniSević, kit. 152. U te vazda moje klasti 
htih ufonje. A. Vitajić, ist. 89h. — u jednom je 
primjeru objekat osveta, ali smisao nije jasan: 
treba li shvatiti u Ae kao da je u uŽoj svezi 
s glagolom klasti, te bi znamene bilo : osveti se na 
Mma (snopcima), ili sa »upstantivom osvetu, te 
bi značilo: ostavi osvetu, prođi se osvete? Pusti 
uzroke od napasti, slomi snopke koji te bodu, 
htij osvetu u Ae klasti, gledaj konac a ne škodu. 
L IvaniSević 64. — bbb) mjesto je 1^ešto umno, 
n. p.: misao, pamet. Već nigdar svojih let u 
misal ne klade takovu strašnu smet. Đ. Bara- 
ković, vil. 60. U pamet tvrdo klade. J. Armo- 
lušić 7. — sklad, nesklad, nepokaj. A ne bih 
ludo rad klast obih u sklad hteć klast obih u 
nesklad. Đ. Baraković, vil. 374. Sve nevoje 
nigdar mene u nepokoj ne kladihu. I. IvaniSević, 
kit. 58. — stane, te se glagolom kaže prijelaz iz 
jednoga stana u drugi, promjena. Satrt me i u 
prah klasti. A. Vitajić, ist. 65b. u ništa svaka 
klasti jest u tvojoj samo oblasti. 175&. Ti u 
kretai&e činiš klasti i u strašnu smutiiu more. 
189*. 

b) prijedlogom na i akuzativom (u jednom pri- 
mjeru XV vijeka stoji lokativ po staroslovenskom 
jeziku: Koji kladijehu trbnovB venacb na glave. 
Mon. serb. 342 god, 1427. u ovom primjeru stoji 
također lokativ, može biti jer se shvaća ne kao 
mjesto kladena nego uopće kao mjesto gdje što 
biva: Ki na gospockoj trpezi ne klade listo va- 
rene ili pečene jistvine. M. Marulić 4). 

aa) u pravom smislu. Koji mu klaadehu trb- 
novb venacb na glavu. Mon. serb. 371. (1432). 
Same sebi zančicu na grlo kladete. B. Gradić, 
djev. 100. Klašće t' ini javor i bršćan na grebe. 
M. Gazarović 124b. Maske na stol nogu kladu. 
I. IvaniSević 305. Klasti ruku na oružje. P. 
Badovčić, nač. 175. Ha}u kladoh na široka moja 
pleća. I. Zanotti, en. 47. Na A liegovu svjetu 
kladu iz koje ga prije svukoše. A. Vita^ić, ost. 
188. Na tvo^e rame tad ćeš klasti sveta križa 
dil naj boji. 193. Zlatan verug na vrat klade. 
P. Vuletić 39. Sad noj klade lonac na hrbat. 
Nar. prip. mikul. 15. Kad je mladića klal na 
zemju. 85. 

bb) u metaforiČkom ili u prenesenom smislu. 
Jeretik lahko bi klal spovidajućega na blud. 
Naručn. 77*. — Od mnozih iskušenji bih rvan 
kladući mi na pamet raskoše rimske. Transit. 29. 

— Kolik velik Božiji srd i liega večni kaštig na 
se kladu, koji istine i prave pripovidavce more. 
Postila. yl*. A sada niku kob tujini kladu na A, 
Đ. Baraković, vil. 147. Zlobu porodiše zlo na 
dobrih misleć klasti. A. Vitajić, ist. 25b. — Što 
klademo na duŠu prokuraturom. M. Bijanković 
76. Koju stvar vele klademo na dušu namistnika 
izvanskoga. 108. (isporedi duša, d, c) bb) ccc)). 

— Potribao bi t' veću žeju na to klasti. A. Geor- 
giceo, nasl. 114. — Na put svoj hod klade. A. 
Vitajić, ist. 280*. — Riči koje prostrih na dobar 
broj kladi, jere jih istom rih milošće zaradi. P. 
Hektorović 60. 

c) prijedlozima više, vrhu, vrh s genetivom, 
Kladuć te više svih. M. Marulić 89. Kako ka- 



Digitized by 



Google 



1. KLASTI, A, 1, a, c). 



40 



1. KLASTI, A, 2. 



mono žive kladete svrhu zidališća. Transit. 90. 
Ki (Žiganti) goru srditi vrh gore kladihu. H. 
Lučić 271. Vrhu mora ki ga klade. J. Kavanin 
209b. Vlaški narod vrana obire, i vrh modra 
klade tleha (na grbu). 288a. 

fl) prijedlogom pod i akuzativom. 

aa) u pravom smislu. Pod javor klade sad 
privridna mramora. Đ. Baraković, vil. 139. 

bb) u metaforičkom ili u prenesenom smislu. 
I kriva i prava pod oblast jur klade. Đ. Bara- 
ković, vil. 52. Koji mnogo vojvod klade i krajev 
pod noge. P. Vitezović, odil. 72. Pismo je ti 
vrat slomilo koje je otajno tvd pero složilo, čisto 
si pred sudom rekal i valoval, prot znanu i duŠi, 
da s' ga pod pero klal. M. Kuhačević 65. 

e) prijedlogom kod i ^enetivom. — Saino u 
jednom primjeru xviii mjeka. Nek te mjestom 
Lučić misti i klade te kod Trogira. J. Kavaiiin 
328b. 

f) prijedlogom po i akuzativom. — Samo u 
jednom primjeru xvi vijeka (u prenesenom smislu). 
Ne klade po pamet kob tuj ^ubidrag. P. Zo- 
ranić 38h. 

g) prijedlogom pred i akuzativom. 

aa) u pravom smislu. Zač tko će prid vola, 
reče se prilika, klas ti voz al kola? nije red ni 
slika. Đ. Baraković, vil. 119. 

bb) u prenesenom smislu. Naprvo kladeš svit 
pred Boga. Transit. 53. Po uzroku od žen naš 
protivnik klade pred nas za učiniti nas pasti. 
Transit. 266. 

h) prijedlogom k s dativom; glagol znači od 
2)rilike što i pridati, dodati. Basap k raspu klade, 
zlo ka zlu pristavi. Đ. Baraković, vil. 69. 

i) prijedlogom oko(l) s genetivom. Steplivši 
plaste, klade mu okol glave. P. Hektorović (?) 137. 
Kladući okol glave platice (?) Lovrinac Bogu go- 
vori. 137. 

k) prijedlogom među, a supstantiv je : 

aa) u akuzativu (u svijem primjerima u me- 
taforičkom ili u prenesenom smislu). Malo krat 
jedinstvo meju dvimi kladeš. P. Zoranić 37b. 
Klade on Hlume meu Herceze i Zagorce. J. Ka- 
vaAin 118*. Kotorane hti Urbin klasti meju 
mudre. 131b. 

bb) u instrumentalu. Veći svaki čas meu 
sobom kar kladu. M. Vetranić 2, 164. 

1) prijedlogom a s instrumentalom (u oba pri- 
if\jera u prenesenom smislu). S pustinakom ti me 
klade. Đ. Baraković, vil. 249. Ob desno ga klasti 
8 pravednim! Judi. drag. 344. 

nt) mjesnijem adverbom. 

aa) u pravom smislu. I vazamši sedam kruhov, 
kad hvali uzda, razlomi, i da učenikom svojim 
da naprid kladu. Postila. £4*. Gdi će nogu naprid 
klasti, vazdi mu se vidi jama. Đ. Baraković, vil. 
172. Drug dan klade nebo gori na visoko viŠe 
svega. jar. 6. Itkore ne znade misto skrove- 
nito gdi ga muftiš klade. I. T. Mmavić, osm. 
78. Pravo bi nlh ondi klasti, gdi Kandijaše sveti 
Pava'. J. Kavanin 154*. Kamo klade on svoju 
kožu, kad se suce? Nar. prip. mikul. 8. Kamo 
si klal k}uč, tu ga i zami. 13. 

bb) u metaforičkom ili u prenesenom smislu. 
Vse umaiiamo i do(l)i klademo vičnim zakonom. 
Mon. croat. 131. (1487). Ali je držan klasti doli 
liu (kumijenciju) ali činiti po nej. Naručn. 72b. 
Naj liše kad hini svoj slatki razgovor, omekšat 
učini i acar i mramor, da srce kameno, gdje 
himbu tuj klade, sladosti takmeno svoj ga stril 
propade. M. Vetranić 2, 55. Pošten glas ju 
naprid klade. J. Armolušić 67. Kurati, kladući 
vanka naredbu od svetoga zbora tridentinskoga. 



M. Bijanković 150. Svak s Ikarom prij^ bio pao, 
neg let nusli tu uprav klao. J. Ksivanin 47 7*. 
D. mjesto se ne izriče. 

a) uopče u pravom smislu. — u ovom primjeru 
klasti (na sebe) znači što i oblačiti : P14nf te neka 
svakako kladu od one masti koja odgovara oli- 
ciju od onoga dneva. M. Bijanković 108. 

b) uopće, ali u prenesenom smislu (naj češće 
je objekat pomna). Vikuvično mucanje kladući 
shraAujući vazda vrv. Mon. croat. 80. (1451). 
Klade pomnu svaku. Statut vrb. 145. Nigdar 
on po sebi toliko zlo klasti sam sobom znaj ne 
bi nimajuć oblasti. Đ. Baraković, vil. 54. Da 
klade pomAu vred. 138. Hitra bi, klade moć, 
opravi, providi . . . 282. Ti klade zakoni. 282. 
I klasti svoju moć. 298. Svu hoti pomnu klast. 
356. Klade red i način. jar. 64. Kad zapovid 
taku ta basa razumi, klade (pisac tumači : po- 
stavi) pomnu svaku ku može i umi. B. Krna- 
rutić 17. Hotijte pomnu klasti da . . . A. Vi- 
tajić, ist. 13b. — Za ovakove primjere ne zna se, 
pripadaju li amo ili pod 2; Od toga klade pri- 
liku Avgustiu. Naručn. 54b. Ne provlačeći vele 
naše govorenje i na kratko je kladući. Transit. 
150. Kladući on j ere tik proti nam one kiiige. 
211. 

c) glagol se klasti dopunuje infinitivom kojijem 
se kaže namjera radi koje se klade ko ili što (u 
prvom primjeru nije posve u pravom smislu). Iz- 
brani otci kad klali su nih svem^ skupu slavit 
misu. J. KavaAin 92^. Bano me j^ klala spat 
(mati), kasno me j' stajala. Nar. pjes. istr. 2, 52. 

c. uz pravi objekat ima i dativ. 

a) smisao je da se onome što je u dativu (može 
biti i cerade) dodaje, dostav\a nešto, n. p.: aa) 
odijelo %li drugo što se na sebi nosi. HujŠemu 
kladeše korunu ot slame. Pril. jag. ark. 9, 22. 
(1468). Svrši kako s' poče' Zadru krunu klasti. 
Đ. Baraković, vil. 158. Na to mi joj klade kru- 
nicu iz zlata, jošć« mi joj klade do devet prsteni. 
Nar. pjes. istr. 2, 5. Obuć ću te, kako bim de- 
vojku, klasti ću ti bele svite do tal. 2, 33. — 
bb) zgradi (ali je u oba dva primjera metafo- 
rički ili preneseni smisao) teme]. Jaki joj (crikvi) 
teme} klade. A. Vitajić, ist. 461*. Vjeri tvrdoj 
teme} kladu. J. Kavanin 503*. — cc) slova 
(riječi, rječitost), jezik čefadetu, u prenesenom smislu. 
Koga slove ono ime komu vični klade slova. Đ. 
Baraković, vil. 188. Da mana zla uzroci, jedini 
nam jazik klade (narav). J. Kavanin 350b. — 
dd) čemu umnom, u prenesenom smislu. On 
prijam razloga klade rad prilici kako b' uteć 
moga. Đ. Baraković, jar. 54. — ee) u jednom 
primjeru xviii injeka ima uz objekat i drugi aku- 
zativ kojijem se kaže, kao što se klade objekat. 
(Va\a da je riječ o grbu Kraiiske) I kraj Jova 
sinu pticu (razstri i mjesec po ne sridi) klade 
sebi biježnicu, bio (uprav zlatan) i rumen ov se 
(mjesec) vidi : zlamen da mu rastu sreće. J. Ela- 
vanin 282b. 

b) dativ pokazuje na čiju se korist ili štetu 
što klade (u prenesenom smislu). Od onih ne- 
prijate|i ki mi vazda zasede kladu. Transit. 170. 
Stupicu kladu dušam nih. 246. Djaval mnoge 
tomu klade zasade. 266. — Po izgledu ki mu on 
klade. J. Kavanin 296*. 

2. od značena stavfati postaje drugo: graditi, 
jamačno je ovako u ovom primjeru xvii vijeka: 
Vriđno ti j' iz obla zlata klast obraze. Starine. 
18, 228. — Nije dosta jasno značene u ova dva 
primjera xvi vijeka, u kojima je objekat plač : u 
prvom moglo bi se misliti da je smisao: klasti 
(slagati) plač u pjesmu, ali u drugom klasti plač 
kao da ne može značiti drugo nego plakati. Da 



Digitized by 



Google 



1. KLA8TI, A, 2. 



41 



8 plačem sve poju pjesance ke skladam . . . plač j 
ki ću ja klasti, još pravo mogu rijet, vaj da će 
propasti pod zem)u na on svijet. M. Veti'auić 
2, 28. Djevice grozni plač gdi kladu u tužbi. 
1, 131. 

3. javfatij navoditi, govoriti, kasati. — Oco 
znacene ima i u drugijem slavenskijem jezicima ; 
vala da je postalo ovo značene preko klasti na 
pofe, iznositi. Ako se spo viđaj u i kladu ovi svoje 
znanje. Naručn. 55*>. V napridak kladi, da je 
niki toliko nastojan ... je li se držan spovidati. 
71*». Ki se (proroci) dvižu u sredi pika napr^^o 
kladući razlika poluverstva. Transit. 21. K tomu 
ti jod naprid ja kladu i ve)u : , Božja je za- 
povid . . .* H. Lučić 275. Ne kara se nigdar, 
odluku ku dade, da j' od inih bo]a nigdare ne 
klade. A. Georgiceo, nasl. 261. Kojim klade da 
izhode još od jasnih kraja Scita. J. Kavahin 147*. 
Po drugoj rimskoj rati, ko bezstidno klasti umje, 
da Solin se ja zidati. 117 1>. Sokrat njegda mudri 
klade, jedno samo da on znade. 355l>. 

B. pasivno. (Dragi kamen) u primUu zlatu 
kladen. Đ. Baraković, vil. 170. Cervina ukras- 
noga 8 davnim spijevocim kladenoga. J. Kavanin 
176». Mat' kraja Andrije bi kladena, da dodije 
banom. 247». Ne more se, ne, sakriti na svje- 
ćalu svijetnak kladen. 378^. 

C. sa se. 

1. pasivno. 

a. vidi A, 1. Navlastiti klade se naprvo stra- 
nomu. Naručn. 75». Ne klade se po pamet. 
Nauk bm. 6b. To krajestvo vidjah lipše kako 
gdi se pomna klade. Đ. Baraković, vil. 221. Za 
nim pak Fedrika meu pametnim ki se klade. J. 
Kavanin 124b. Može se uz nih klast i Asan. 
133b. 

b. vidi A, 3. Vazda se klade ova rič. Naručn. 
29b. ;^ubdrag ki Jerine i Jurja se praunuk klade. 
J. Kavanin 235». 

2, refleksivno. 

a. uopće prema znacenu kod A, 1, m pravom i 
u prenesenom smislu. Ne klade li se vitez ze- 
majski na vsaki velik rizik? Transit. 70. Ki 
kladu se v pute prejubodejstva. 85. Ne hti se 
on klasti u viće nečisto. Đ. Baraković, jar. 102. 
Nek se v bunar klade. P. Vitezović, odil. 66. 

%, u osobitom smislu, nakanivati se ili poči- 
nati. djelo, na koje se subjekat nakanile ili ga 
počine, izriče se: *t) verbalnijem supstantivom (u 
dva naj prva primjera zamjenicom to) u acc. 
s prijedlogom na. Ako se je kada na to klal 
misleći dan i noć za zmisliti ku koli novu stvar... 
Starine. 23, 135 (1496). Na to se kladoše po 
svitu hodeći. Đ. Baraković, jar. 106. Kako ćeš 
\ na prostrana i velika klast se dila? A. Vitajić, 
ist. lb. Za utišenje našega srca klademo se na 
molitvu. 129. Kasno klasti će se oni na po- 
koru. 176. — 6) verbalnijem supstantivom u acc. 
s prijedlogom u. Kada nisi tiran, u big se ne 
kladi. Đ. Baraković, vil. 157. — c) glagolom u 
inf. 2j& usilnu hot izpuniti kladoh se nastojati. 
P. Zoranić 1^. Niki na tri skoči skakati se klade. 
Đ. Baraković, vil. 45. Prem ako i znade bo)e 
lud svoju stvar kada se znat klade, neg tuju pri- 
mudar. 154. Pamet mi se mislit klade da ta 
uji mene guja. 205. Na telesa pade, ter sejisti 
klade. jar. 20. Slišati me svak se klade. drag. 359. 
On zaludu znat se klade. A. Vitajić, ist. 6*. Nit' 
će teškim snom zaspati čuvat tebe ki se klade. 
448b. — u ovom primjeru klasti se može značiti 
i lijegati: Spati se kladoše. P. Zoranić 26*. — 
d) glagolom u praes. s konjunkcijom da. Ki se 
klade da naredbu Božju sluša. A. Vitajić, ist. 
Ub. Nu kad nije t' se drago klasti da se obratiš 



KLASNA 

k meni sada. ost. 356. — e) prijedlogom za i 
akuzativom kojijem se kaže što bi htio biti su- 
bjekat. Za biskupa nij^ se klasti, ako nisi zvan 
od Boga. J. Kavanin 379*. 

2. KLASTI, klidem, impf. vaditi jelo iz zdjele 
u tanire. — Moie biti da je ista riječ sto 1. 
klasti; nije jasno kako se doŠlo do ovoga užega 
značena, ali isporedi novoslov. klasti, polagati 
(piću) i klaja, piča. — U Mikalinu rječniku: 
klasti, uklasti ,menestrare^ ,tudiculo', i u Bjelo- 
stjenčevu : kladem, nalažem v zdelu ,tudiculo'. v. 
nakladam. — I u naše vrijeme u Lici. Klasti, 
kUdem, vaditi jela iz zdjele u tanir. u Lici. V. 
Arsenijević. 

3. KLASTI, klAdem, impf. teći, ali samo o 
Čemu gustome, kao n. p. o medu. — Akc. je kao 
u 1. klasti — U naše vrijeme, a između rječnika 
u Vukovu: impf. klade gnoj iz rane, mozak iz 
glave ,langsam und dick fliessen (wie honig, rotz)* 
,lente fluere*. — I mozak klade a skrguću kosti. 
B. Radičević (1880) 217. — U jednoga pisca xviii 
vijeka kao da je značene kauzalno prema pre- 
dašnemu: ispuštati, točiti što gusto. Što poje 
donosi i Sto zemja klade. J. Rajić, boj. 90. i sa 
se, refleksivno ili pasivno. Kom se mozak klade, 
kom se creva motaju. J. Rajić, boj. 44. — Prema 
ovome (kauzalnome) značenu mogla bi biti ista 
riječ što 1. klasti. 

KLASIHiA, /. ime bifkama. 

a. Klasuja, rus. KoaocHHK'b (Elymus arenarius), 
poj. klosowka (Holcus), klosniczka (Hordeum mu- 
rinum L. (Sabjar, Lika, Grobnik). B. Šulok, im. 
145. 

b. Klasuja velika, Pollinia grjUus. Vinodol 
(Primorje). 

KLA.SI)^NAC, kl^unca, m. okomak, isporedi 
klas, b, a) bb). — U naše vrijeme. Klasunac 
,spica zeae granis denudata' u Istri. D. Nemanić, 
čak. kroat. stud. 54. Klsisunac, goli klip kuruze. 
OzaJ. 

KLASUNČIĆ, klasunčića, m. dem. klasunac. 
— U naše vrijeme u Istri. KlasunČlć, ,spica zeae 
granis denudata^ D. Nemanić, čak. kroat. stiid. 63. 

KLAŠANIK, m. mko odijelo. — U Srbiji u 
okrugu pirotskom. Đreha (klašanik) ili guna 
s rukavima i guglom za pokrivale glave od zla 
vremena. M. Đ. Milićević, kraj. srb. 247. 

KLAŠČIĆ, m. dem. klasak. — U naše vrijeme 
u Istri. Klašćlć, ,8picula*. D. Nemanić, čak. kroat. 
stud. 38. 

KLAŠINK^., vidi Klasinić. 

KLASJE, n. mjesno ime u Srbiji u okrugu 
ćuprijskom. lki\a. u Klasju. Sr. nov. 1868. 255. 

KLAŠNAC, m. vidi Klasne. 

KLAŠNICA, /. mjesno ime. 

a. selo u Hrvatskoj u županiji Učko-krbavskoj. 
Razdije). 34. 

I>. selo u Srbiji u okrugu vramkom. M. Đ. Mi- 
lićević, kraj. srb. 306. 

KLAŠNIČANIN, m. čovjek iz Klašnice. V. 
Arsenijević. — Množina: Klašničani. 

KLAŠNIČANKA, /. žensko čefade iz Klašnice. 
V. Arsenijević. 

KLAŠNIČKI, adj. koji pripada selu Klašnici. 
V. Arsenijević. 

KLAŠNIĆ, m. ime zaseoku u Srbiji u okrugu 
valccskom. K. Jovanović 103. 

KLAŠNIK, m. ime selu u Bosni u okruga sa- 
rajevskom. Statist, bosn. 30. 

KLASNA, /. mkakva bječva ili, nekakva do- 



Digitized by 



Google 



KLAŠlirA 



42 



KLATI 



kofenica. — isporedi 1. klasike. — Može biti da 
postaje od romanske rijeci (od lat. calceus, crev\a, 
čizma) ^ isporedi tal. calza^ calzetta, hječva (u sta- 
rije doba calze, pl. gaće spletene kao što su se 
negda nosile) ^ calzoni, hlače j frc. chausson, bječva. 

— Od prvijeh vremena (ako amo pripadaju naj 
stariji primjeri a ne pod 1. klasne, ako ne, onda 
istom od XVIII vijeka), a između rječnika u Vu- 
kovu: 1. (u Kotani) dugačke bijele čarape preko 
kojih se obuvaju , Čarape^ (kao u Lici natikače 
preko jlače*) ,art strumpf ,tibialium genus*, cf. 
bječva. 2. (u Hrvatskoj) djevojačke šarene doko- 
|enice. 3. u Srijemii komadić čohe ili druge kake 
krpe sto se ćurki ili guski (n. p. kupjenoj) omota 
oko noge da bi se mogla poznati, ako bi kud 
otišla. 4. (oko Vinkovaca) na amu ono od kože 
kroz koje su provučene stranke, da ne bi stru- 
gale konma po rebrima, i u Daničićevu: klašbna 
jtibiale* (to mi se ^ini) : car Stefan priloži ćeliji 
sv. Save u Kareji na godinu ,10 kožuhb i 10 
klasbiib' (Mon. serb. 139 god. 1348). po naredbi 
istoga cara davahu se jklašne' kaluderima crkve 
Arhanđelove u Prizrenu (Glasnik. 15, 307 god. 
1348?). ,Da Lm se daje po okroji i po klasiiahb' 
(;-i08). ,Iiiii vlasi da daju okroje i klasne* (310). 
tako i vlasima riezinim ,guiii i klaŠiie' (308). 
a) značetie je uopće kao što je sprijeda kazano, 
a ne može se znati po tane. Se že da dajetb se 
imb na godište: rasa, kožjuhb, posteje dovo|no i 
klasne. Sava, tip. stud. glas. 40, 157. vidi i pri- 
mjere u Daničićevu rječniku (svi ovi naj stariji 
primjeri mogli bi pripadati pod 1. klasne; tako 
je Vuk već mislio za primjere iz Glasnika 15, 
vidi jedinica pod 3). Niti kto nosi gaća, ni čak- 
šira, ni klašai^a (,klašana'), ni kalčina. Glasnik. 
31, 304. (1704). (Đevojke) nose čarape u kojih 
je bijelo ono što je u žena crveno, i mjesto 
modrih bječava što žene nose, đevojke upotre- 
b|uju šarene od vune opletene koje nazivju klasne 
(u Kotarima i Bukovici, u zaaarskom okrugu). 
V. Bogišić, zborn. 128. Kad dijete pređe u mla- 
diće, obuče jbenevrake' (pantalone) a do tada nosi 
ko»u}icu i klašiie bijele (bjočve od ko|ena do 
puca od noge bez stopa) (u istijem mjestima). 
294. vidi u Vukovu rječniku pod 1 t 2. — 0) u 
prenesenom smislu, vidi u Vukovu rječniku pod 
S. ~ c) u prenesenom smislu, vidi u Vukovu 
rječniku pod 4. Digni magaretu klasne, maga- 
retu lašne. Nar. posl. vuk. 58. Skini s kenca 
klasne, daje iiemu lašne. Nar. blag. mehm. beg 
kap. 213. 

KLASNA VICA /. vidi 1. klasne. — isporedi 
klašnenica. — U Vukovu rječniku: rđava čoha 
,scliimpfwort fiir ein schlechtes tuch* ,convicium 
in pannum', cf. klasne s dodatkom da se govori 
u Imoskome. 

1. KLASNE, klašaiia, /. pl. vrsta graha sukna. 

— Mnže hiti da je ista riječ što i klasna toliko 
veće što stoji svagda u množini (osim StuUćeva 
rječnika). — Od xviii vijeka (ali vidi i klasna 
jiod a)), a između rječnika u St ulice vu: (može- 
biti ifrijfškom, u jednini, ali vidi i klašnavica i 
klašnotina i klašnice) ,panno di pelo caprino' 
,pannu3 ex piliš caprinis confoctus') i u Vukovu 
(vide jedinica 2, u ovom rječniku jedinica pod 3). 

a. u znače nu sprijeda kazanome. Toliki su se 
vidili liodit u odića raskošni, a umriti u klašiia 
siromašnih. J. Banovac, razg. 33. Skrojiću ti 
tambar od klašaiia. Nar. pjes. herc. vuk. 225. 
Na liega su gaće od klašanah. Pjev. crn. 157'>. 
Uzme klasne (trubu sukna). Bos. vila. 1889. 10. 
A navlači gaće od klašaiia na bodru. Sr. zora. 
god. 2, sv. 2, str. 27. 



b. vidi bije], ćebe. KlaSilka^ bi}ac, kada sn šare 
na prutove, u Lici. F. Hefele. Klasike, pokrilo 
noćno na posteji. J. Grupković. 

2. KLAŠl![E, n. u Daničićevu rječniku: Klašbiie, 
selo koje je car Lazar dao Bavanici: ,KlaŠfie' 
(Sr. letop. 1847. 4, 49 god. 1381). u M(on. serb.) 
197 (1381) stoji ,KlaSnac'. 

KLAŠlifENICA, /. vidi klašnavica. -— xvi 
vijeka. Vas u svili gdje se bani koji nejmaše 
klašiienice. A. Sasin 183*. 

KLAŠlirŽTINA, f. augm. klaSAa. — u naše 
vrijeme u Lici. ,La ! kolika e ova klašnetina, 
stale bi u nu moe obje noge'. J. Bogdanović. 

KLAŠiStEV do, m. mjesno ime. — U sprmie- 
niku XIV vijeka. U KlašAevu Dolu Aiva kup|e- 
nica. Glasnik. 27, 293. (1347). 

KLAŠNICE, /. pl. dem. 1. klašAe. — U jednom 
primjeru xvi vijeka, a između rječnika u Štuli- 
ćevu (u jednini klašnica, može biti da je i u pri- 
mjeru klašAice gen. sing.). I postavca i klašnice 
još ti ćemo pokloniti. M. Držić 452. 

KLAŠTIĆ, m. prezUne. — U Daničićevu rječ- 
niku : Klaštićb, hlijevjanin ,Vladko Klaštićb z Do- 
broga' 14(X) (Mon. serb. 248). 

KLAŠTRENE, n. djelo kojijem se kloštri. J. 
Bogdanović. 

KLAŠTRITI, kl^štrim, impf. po svoj prilici 
ista riječ kao i haštriti t kaštriti. — U primjeru 
XVIII vijeka u prenesenom smislu : biti, ubijati (u 
bici). A Mamula juti Ogulinac... ne da Prajzom 
oči otvoriti, niti svojoj vatri odoliti, već ji klaštri 
što god bo|e more. Š. Štefanac 50. — U naŠe 
vrijedne u Lici ima dru^go preneseno značene '(li- 
mare caput), u kojemu se upotrebfava i sa se 
(recipročno). J. Bogdanović. 

KLATArENE, n. djelo kojijem se ka klatari. 

— U Vukovu rječniku. 

KLATIrIJA, /. vidi klatareAe. — Postelje od 
klatariti talijanskijem nastavkom ija. — U Bje- 
lostjenčevu rječniku : klatarija, skitavane ,vagatio' ; 
u JambreŠićevu : vidi kod klaćene; u Stulićevu: 
V. skitane iz Bjelostjenčeva. 

KLATArITI SE, klitarim se, impf. skitati se, 
potucati se. — vidi klatiti se. — Akc. kaki je u 
praes. taki je u impf. kl&tarah; u ostalijem je 
oblicima onaki kaki je u inf, osim aor. 2 i 3 
sing. klatari. — U naše vrijeme, a između rječ- 
nika u Vukovu (klatari se po svijetu, t. j. vuče 
se .umherstreichen* ,vagor*, cf. potucati se, ski- 
tati se). 

KLATEI^E, vidi klaćene. 

KLATEŽ, m. čotjek koji se klati, koji se kla- 
tari. — U Bjelostjenčevu rječniku: klatež, ski- 
talac ,vagator, vagus, erro, vagabundus'; u Jaw- 
hrešićevu: klatež, klat|iv ,vagabundus' ; u Volti- 
gijinu: klates (zlo prepisano iz Bjelostjenčeva) 
,vagabondo, raggiratore' ,herum3chwarmer' ; u 
Stulićevu: klatec (zlo prepisano iz Bjelostjenčeva), 
V. skitalac. — I u naše vrijeme u Lici. ,Ko bi 
onom klatežu (onoj klatnicij vjerova?* J. Bog- 
danović. 

KLATEŽINA, /. augm. klatež. — U tmše 
ttrijeme u Lici. J. Bogdanović. 

KLATI, k61em, impf. ufnjati, ali čim oštrijem, 
prohadajuri ili običnije režući (naj češće grlo). 

— Radi akcenta vidi daje. — kla- u infinitivu 
(i u prostijem vremenima) postaje od negdašnega 
iiol-; u prezentu je osnova koj. — Bijei je pra- 
šta venska, isporedi stslov. klati, rus. ko.^oti., ćeš. 
klAti, po}, kloć (u ova dva jezika znači: bosti, 



Digitized by 



Google 



KLATI 



43 



KLATI, 1, e. 



a/f t ^eči drva), — Korijen može biti indoevropski, 
isporedi lit. kalti, kovati, kulti, mlatiti, grč. xJl(iai, 
Ifjmiti, xl((đda)f xkađivut^ drtnatij lat. clades, clava. 
— Od osnove infinitiva postaje aor. klah, kla itd., 
ger. praet. klavši, part. praet. act. klao, klala, 
part. prelet, pass. klan ili klat, od osnove pre- 
zenta impt. k6}i, ger. praes. kdjiići; impf. može 
postati od osnove infinitiva: kl&h, ili prezenta: 
ko)ah (vidi kofahu. Transit 227; M. Vetranić 

1, 8; F. Glavinić, cvit. 93»; M. Divković, bes. 
153b; j. Banovac, pred. 49; kojaše. S. Margitić, 
ispov. 82. 96; J. Filipović 3, 176*; M. Zoričić, 
zrc. 132) : prvo je običnije u naše vrijeme, ali se 
drugo još gdje govori, n. p. u Crnoj Gori (vidi 
Đ. Daničić, obL* 92 i akcenti u glagola. 86). — 
oblik kojeći (B. Kašić, rit. 428 ; L T. Mrnavić, 
osm. 54) mj. kofući za ger. praes. nije dobar. — 
Između rječnika u Vrančićevu (,mactare*), u Be- 
Unu (,scannare' jugulo* 648l>), u Bjelostjenčevu 
(ko|em, klati, ražam Jugulo, jugulum incido, in* 
terficio, infigo cultrum jugulo, macto, neco, in- 
terimo, occido, trucido, perimo*), u Voltigijinu 
(jStrangolare, macellare, scannare^ ,abschlachten, 
erwiirgen^), u Stulićevu (,jugalare, strangulare'), 
u Vukovu (1. ,abstechen, schlachten* ,macto*; 2. 
,stechen^ ,pungo'), u Danicičevu (gugulare*). 

1. aktivno. 

a. stibjekatje čefade koje upotrebfava kod klaha 
oštro oružje, kao nož, sabfu, mač itd. 

a) objekat je životina. klati je noj običnija 
riječ kojom se pokazuje ubijane domaće živine, i 
obično se misli na prerezane grla (vidi preklati 
i zaklati). Ko|eći on jaganca. B. Kašić, rit. 428. 
Niki ovce nukaše, niki kojaše. niki deriše. F. 
Glavinić, cvit. 884^. Ja ko)em jagance. V. M. 
Gu6etić 13. Ko|aše bake i ostale živine neraz- 
ložite. Đ. Bašić 195. Ovnove kojući, derući . . . 
S. Bosa 67*. AV se orle vije pod oblake . . ., iz 
oblaka |ute strijele baca, ne da klati svojizi 
ovaca. And. Kaćić, razg. 312b. Koje vola i gdi- 
koje jaAe. M. A. Bejković, sat. E6b. Jagne sam 
klala, te sam krvava. Nar. pjes. vuk. 1, 216. 
Što ovome gori desna ruka, nom le klao ovce 
prehodnice. 2, 11. Nit' ću klati kona ni sokola. 

2, 414. I*te, veli, uvatite jarca, ne koj'te ga no 
živa oder'te. 3, 177. Došlo mi je moga kona 
klati, da s' napijem krvce od koiiica. 3, 490. 
Ko}em nemu ovce i jagaAce. 4, 380. U Srbiji i 
danas muškarci koju marvu i živinu, a žene ni 
po što. Vuk, rjećn. kod klati. A to bi nam isto- 
vjetno bilo, da kojemo za kurbana sviiie. Osvetn. 
2, 51. 'Vako mene naučila majka, kojuć doma 
šku)e prigodnake. 3, 140. 

b) objekat je čefade. 

aa) shvaća se u pravom smislu, ali se često 
ističe kao nešto vrlo nemilo i gore nego je ubijati 
(jer se o judima kaže kao o životinama), osobito 
kad je objekat mnoštvo če\adi ili kad se objekat 
ima samo u misli. Vidiš li, kako ov po svitu 
tekući lovi krvavi lov, derući, kojući i grade 
orući? M. Marulić 20. Krudeli Irud ko|e svu 
dičicu od dva lita. Živ. jer. star. 1, 234. O taj no 
ko^eš }udi. Transit. 222. Ne samo je kuntenat 
sramotiti žene, da ovo Judi koje. 223. (Bazboj- 
nid) ko}ahu i derahu ki koli v nih ruke priho- 
jaŠe. 227. Nit' koga ko)ahu gusari prihudi. M. 
Vetranić 1, 8. Kad jih budu klati i stijenjom 
pobijat. N. Dimitrović 71. Ma što cknim, ter 
hode dubja ne korijepim, ne svrćem duom vode, 
ne kojem, ne slipim? M. Držić 110. Mačem ko|e 
svakoga. 129. Ovo je naš dragi parenat, a mi 
ga ktijasmo klat. 185. Pogaunki narodi poja 
Žgaho, Jude kojahu. F. Glavinić, cvit. 93a. Tako 
nas sUdide kojeći i derući. L T. Mmavić, osm. 



54. Sve Krstjane koje u gradovim uahodaju, ne- 
milo ko]ahu. And. KaćIć, razg. 21. Abrame, 
ne ko|i Isaka. kor. 22. Đa mi đecu vodiš u Ko- 
sovo, u Kosovo da ih koju Turci. Nar. pjes. vuk. 
2, 270. Te ih koju po Vračaru Turci kao stado 
po planini vuci. 4, 344. Klaćento ih ko jetošfie. 
brave. Osvetn. 2, 125. 

hb) u prenesenom ili u metaforićkom (vidi noj 
prvi primjer) smislu, te znači: mučiti, progoniti, 
uništavati. Ti nožem jezika tvojego klase liih. 
Transit. 103. Ki (djavao) s Bogom u svađi drži 
te i koje. Š. Menčetić 342. Kjuč mi 'e u onoga 
manigoda koji me koje. M. Držić 348. Pokli 
tizijem (uzdisanem) drugo ne činite nego same 
sebe koje te . . . B. Gradić, djev. 100. Kada Decio 
cesar žestocijem progonstvom crkvu Isukrstovu 
kojaše. B. Kašić, per. 201. Gacko i majka mene 
koje i u trudu mi Čine stati, priko moje što me voje 
Bojnislavu hoće dati. (j. Palmotić 2, 195. Duše 
pakleni duhovi biju, koju, dave ... I. Grličić 28. 
A što se zna po koliko načina uboge koju? J. 
Filipović 1, 430*. Muke, tuge i nevoje, svit ne- 
mirni s kojim koje. V. Došen 200b. Jer je lukav 
i općinu koje. J. S. Rejković 435. 

c) objekat je što umno, a glagol je u prene- 
senom smislu, kao uništavati. Al' ste vuci, ali 
Jute tigre, ter drugomu poštene kojete. L. ^jU- 
onški, pism. 44. 

b. siAjekat je velika životina ili zvijer što zu- 
bima ujeda i koje. objekat je druga životina ili 
čejade ili se ima u misli. 

a) značene je ubijati grizući (n. p. o vuku, 
psu, lavu itd.). Činit ću dobitak da ti vuk ne 
koje. N. Naješković 1, 211. Ateona svoga vi- 
djela mrtva jes, gdje ga isti psi svoji ... i drpe 
i koju. F. Lukarević 234. Ti me zastupiti raci 
od nevoje, adni lav srditi kom će da me koje. Š. 
Budinić, sum. 25». Loču ti psi mlijeko, ovce ti 
vuk koje. I. Gundulić 142. Gladan vuk mori, 
koje. B. Kmarutić 11. Koji (psi) koju psa na- 
klana. M. Radnić 386^. Vuk da ovce tve ne 
koje. J. Kavanin 58b. Ne da male zvijeri koje 
(lav). 284b. A vuk rastira ovce i koje. F. Lastrić, 
od' 217. Kokoši će lija klati, al' mišinom opet 
plati. V. Došen 43h. Jerbo koje i razkine (lav). 
129h. Da dobiju biani voju (psi), za da sami sebe 
koju. 194». Podaj vuku sočice da ne koje ovčice. 
Nar. pjes. vuk. 1, 502. Kurjak se zarekao da ne 
koje više ništa. Vuk, paslov. 1. J&V će kulu 
porobit hajduci, jal' će moje klat jagaAce vuci. 
Osvetn. 1, 54. 

b) kao ujedati, gristi, ali je jača riječ, objekat 
se često ifna u misli, ili je dio tijela (vidi prvi 
primjer iz Nar. posl.). Paklena bo kuca boje od 
paklenog' hrta koje. V. DoŠen 118b. Mukli pas 
petne žile koje. Nar. posl. vuk. 184. Čuvaj se 
pseta koje mučke koje. 3.50. — subjekat može 
biti i životiiia koja se obično ne hrani me^om kao 
n. p. kon ili svina. Kupujem ovoga kona, ako 
zubi ne koje. M. Dobretić 445. Šarac . . . nogam 
bije a zubima koje. Pjev. crn. 9*. Tridanta kraj 
od Armenije radi griha izgubi priliku Božju i 
priobrati se u prasetju, ter zemju rijaše i sebe 
kojaše. J. Banovac, pripov. 202. 

I*, subjekat je čefade, ^ali su oruđe za klane sami 
zubi kao u zvijeri. Šestorici saveza ti ruke, a 
sedmoga zubi klati živa. Osvetn. 2, 71. vidi lijep 
primjer kod zaklati iz Nar. pjes. vuk. 2, 286. 

il. u jednom primjeru xviii vijeka subjekat je 
čejade, a objekat je zemja, te glagol stoji u kau- 
zalnom značenu: činiti da ko (ovdje vižao) koje. 
Epir lovnim vižlom kla i lovi lovčar. J. Kavanin 
287b. 

e. subjekat je zmija, te je značene: izjedati, 



Digitized by 



Google 



KLATI, 1, e. 



U 



KLATI, 1, i, e), bh). 



gristi, ne svagda do smrti. Koji zmije zaklina, 
da ne mogu klati ni jeda pustiti. M. Divković, 
bes. 290^. Zmija koje skrovito. M. Badnić 17b. 
putića zimi ne ko)e. 232*. Posla ognevite zmije 
ter ih ko|ahu, trovahu. J. Banovac, pred. 49. Na 
.ue posla zmije * ognevite koje ih klahu, trovahu 
i životom ra8tav|ahu. pripov. 245. Da ga (tilo) 
ko}u zmije naj otrovnije. J. Filipović 1, 237». 
Zmija koje, al' ne krade. V. Došen 43b. Pobižo 
u planinu, u kojoj nahodeći se mnoge zmije puno 
Jute, počeše klati vojsku hegovu, koje zlo viđeći 
Vladimir izmoli u Gospodina Boga da nikoga 
unaprid ujisti ne mogu, i tako u rečenoj planini 
ni sada zmije ne koju nikoga. And. Kačić, razg. 
32. Zmije ognenite počeše Izraeličane klati. kor. 
95. Guje koju, a akrapi pale. Nar. pjes. juk. 
128. Guje koju, a jakrepi štipju. Nar. pjes. petr. 
2, 363. Zmije koju a okrapi pale. Nar. pjes. istr. 
1, 58. Koga su zmije klale, i guštera se boji. 
Nar. posl. vuk. 136. Starac koga su guje opa- 
sale, te ga koju i piju mu sise. Vuk, nar. pjes. 
1, 127. — Metaforički. Veseje od svijeta klati 
će kakono zmija. M. Radnić 319*^. Zmije su 
(grijesi) do sada srce naše klale. A. J. Knezović 
xi.v. Zmija ova, blago svita, blagožderu dušu 
koje. V. Đošen 63^. Guje što mi koju zemju 
Hercegovu. Osvetn. 3, 61. 

f. stibjckat je mala, sitna životina, te glagol 
znači : ujedati ili bosti, s ujedana ili bodena po- 
staje u objekta (obično čefadeta) bol (a i pogibao 
za život) ili svrab ili dosada, takove su životine 
n. p.: 

u) škorpije, jakrepi. Kano škorpijon repom 
koje. S. Margitić, fal. 283. Jedna duša od jedne 
žene, opasana verigam od ogna i pokrivena škor- 
pijoni i ostalim živinam o trovanim, medu kojim 
jedna ju kojaše za srce. ispov. 96. 

b) buhe, uši, stjenice itd. Jer gad smradni svu 
noć liže, vrvi, pali, koje, grize, da gost prije 
8 noktim skine kožu s leđa neg' počine. V. Došen 
206*>. Koje kao gladna uŠ. Nar. posl. vuk. 146. 
Ovđe me nešto koje. Nar. prip. vuk. 5. Koju 
me buhe. Vuk, rječn. kod klati. 

c) muhe, obadoH, ose, pčele itd. Da Juti osinac 
bode nas i koje, D. Baraković, jar. 10. Dobro 
ti je Hajdaru u hladu! nit' ga koju muhe ni 
obadi, nego mu je pomučno od gladi. Nar. posl. 
vuk. 61. Pokrivši se po licu jednom od one tri 
marame da ga muhe ne bi klale. Nar. prip. vuk. 
38. Kad tko krene sršjenovo gnijezdo, ter po- 
buni jut roj i parojke, kako koju i za oči srnu! 
Osvetn. 1, 14. 

fjC. subjekat je samo oruđe (nož, mač itd.). 
objekat je naj češće čefade, a može biti i koji dio 
od tijela (vidi kod a) naj prvi primjer, a kod b) 
Vitafičev). 

($) u pravom smislu. Puške, kopja, sabje, maci 
zgađaju prsi, koju grla. I. Gundulić 445. Bježi 
od mača ki te koje. P. Kanavelić, iv. 123. Zla- 
ćena ga optrkuje čorda, pa ga liže kuda ga je 
klala. Osvetn. 2, 151. 

b) u mrtaforičkom smislu. Kada me bridak 
mač nebogu kojaše. M. Vetranić 2, 244. Strje- 
lica koja me sad koje. 2, 312. Ovi bridak nož 
koji me sved koje. N. Dimitrović 60. I majku 
gdi veći svaki čas koje mač. N. Naješković 1, 120. 
Ovo mač koji me koje. M. Jerković 59. Taj 
britki mač svih nas koje. P. Bakšić 219. Nož 
ki me koje. I. Ivanišević 331. Premda joj mač 
srce koje. A. Vitajić, ost. 199. 

b. u jednom je ]}rimjeru subjekat dim (meta- 
forički sin vatre), značeneje mučiti. Majka (vatra) 
grije da pokripi, a sin (dim) koje da zaslipi. V. 
Došen 30b. 



I. subjekat je što umno. objekat je ftaj češće 
čefade. glagol je u metaforičkom ili u prenesenom 
smislu. 

a) subjekat je smrt. znaie^ je uopće ubijati, 
smrt se shvaća kao čefade (metaforički). Jaoh! 
dragi moj cvijete, što si tać zle voje, ter mene 
krozi te nemilo smrt koje? N. NaJeSković 2, 62. 
Vele bi ti boje bilo, da si uzela mrtvu glavu, da 
znaš kako smrt nas koje. I. V. Bunić, mand. 29. 
Radi česa smrt nas koje. M. Lekušič, iuzm. 163. 

b) subjekat je Bosja pravda. Božja pravda 
svijeh koje ki ne čine prave sude. M. Vetranić 
2, 841. 

c) subjekat je tjelesno obećane (značei^ može 
biti: ubijati i mučiti), n. p.: na) zima. Koje 
kada zima koje, već im nikekd nije boje. V. Došen 
252b. Jerbo zima koje. J. S. Eejković 365. — 
bb) glad i žeđa. Od tada jih koje žaja. M. Ma- 
rulić 30. Ah kako ih koje glad i žeđa, ijed i 
nemir! Misli. 43. — cc) nemoć (tjelesna bolest). 
Nemoći naj gore, ke imaš (smrti!), sve pusti da 
koju, da more, da vas svijet opusti. S. Boba- 
jević 211. Kad se vidi tiižni čovik gdi ga smrtno 
nemoć koje. M. Lekušić, razm. 160. — đd) smrad. 
Ono (dite) viče: ,Smrad me koje!' V. Došen 209*. 

d) subjekat je tuga, nevofa, jad, žalost, nesreća 
itd. objekat može biti i srce, duh, duša. Jadi me 
koju. M. Marulić 276. Skroven jad koje me i 
davi. M. Vetranić 2, 144. Dano ja za boje ma- 
nega zla cica, tuj zled ka ga (srce) koje ne dam 
da očića. H. Lučić 201. Nevoje koja me svud 
tira i ka me svud koje. N. Naješković 1, 802. 
Koje srce ti zla boles. F. Lukarević 46. S ne- 
voje ka kroz ne žestok vaj srce me zlo koje ja- 
dovno. D. Bai^ina 35». Nam nesreća srce koje 
kroz svoje tuge i nevoje. 52*. Iz oči mi suze 
vivuć naglo kako rike, tuge srce zlo mi koju, a 
jad srce davi. 105*. Tim Juveni slavni bože, 
pokli duh mi tač zled koje, ti čin' meni da se 
odlože sej nevoje. 116*. Neka t' smino tuj od- 
krije bez predanja na svu voju tuge ke mu srce 
koju i jad ki mu dušu rije. A. Cubranović 154. 
Da što paka slidi veće od tolike, vaj, nevoje, od 
tolike hude sreće, ka nas pored s tobom koje? 
I. Gundulić 42—43. Gdi je (u paklu) vaj smrtni 
ki sved koje. 236. Nu razmisliv opet boje, mučno 
odveće da je to steći, tim je nova žalost koje. 
514. Ka me (bolest) jošte danas koje i bije. G. 
Palmotić 1, 76. Smiri tugu ka te koje. 1, 150. 
Tuga koje tvoju dušu. M. Kadnić 10b. Već me 
svaka žalost koje. A. Vitajić, ist. 115b. Gorka 
me smutna koje. 163b. Evo za nih jad nemili 
i smrtne me tuge koju. ost. 230. Klati tkoga 
boles ,addolorare, dar dolore* ,dolorem aiferre'. 
A. d. Bella, rječn. 31». Jad koji te rana i koje. 
I. Dordić, uzd. 153. Porazna me boles koje. salt. 
395. Onda i'iega tuga koje. V. Došen 115». O! 
šta rde i nevoje mnoge lince tare, koje. 212b. 

e) glagolom se pokazuje muka što čefade trpi 
u sebi misleći na svoje grijehe. — ovo može biti 
na dva načina. 

aa) subjekat je duša (conscientia), svijest, narav. 
Duša ga već ne koje. J. Banovac, pred. 9. Jer 
je svakom žao posli, i duša ga koje što ga je 
uvridio. razg. 54. Držim daje svakomu Krstja- 
ninu žao da je svoga brata uvridio i da ga udij 
duša koje govoreći mu da se š nim pomii-i. J. 
Filipović 1, 462b. Ali ga sve duša kojaše. 3, 176*. 
Duša ga kojaše bez pristanka. M. Zoričić, zrc. 
132. — Da ga dakle svist ne koje. P. Knežević, 
živ. 39. — Uvik ćovika opaka, koje ga narav 
iznutrena. N. Palikuća 21. 

bb) subjekat je grijeh, a objekat može biti i 
duša. Neg veliko blago s grisi ki te koju, i sve 



Digitized by 



Google 



KLATI, 1, i, «;, hh). 



45 



1. KLATITI, b. 



6a ti drago imiti na yo)u. P. Hektorović 41. 
Jere ćutim mnogu s gorčinom nevoju i grihov 
nalogu ki mi dudu ko|u. 58. I takovu sve oni 
grijeh ko)ade u dusi. 8. Margitić, ispov. 82. Kad 
grih dušu koju koje. P. Knežević, pism. 6(5. — 
Ovaj primjer može pripadati amo ili pod f) : Ove 
uspomene, ova poznana, ovi grisi, ovi prikori 
ko|u dušu nesrićnu. J. Filipović 1, 237». 

f') sitbjekat su misli, šumne, ili neugodno du- 
ševno Osječane (kao bijes, nenavidost). Da ne 
samo utažena smiriš šumne ke te ko(u. G-. PaL- 
motić 1, 295. I pomoći tužnu voju da ju misli 
ma^e ko]u. V. Došen 67». — Silim se, naj boje 
kako godir mogu, skriti bis ki koje srce mi ne- 
bogu. H. Lučić 193. — Koga od propasti nena- 
vidos koje i davi. P. Kanavelić, iv. 125. Nena- 
vidost koju (če\ad) kole. V. Došen 115b. 

ff) zna^cene je mučitt i kad je suhjekat nešto što 
nije u samome čeladetu, ali on ono čuje ili vidij 
kao što su n. p. tuđe riječi, tud plač. Koju me 
riječi tvoje. F. Lukarević 244. Vidje vila Zeli- 
ćovih suza koje klase Kiku nepokorna. Osvetn. 
4, 62. 

Z, sa se. 

a. piMsivno. — Između rječnika u Bjelostjen- 
čevu (kojem se jugulor'). Jere se u posvetilištu 
tuđa put a u posluhu svoja ista voja koje. B. 
Gradić, djev. 135. Koje živine kojahu se i pri- 
kazivahu se vragovom poganskijem bogovom. B. 
Kašić, per. 167. Hodmo da se rve, da se koje, 
da se siječe, da se bije. G. Palmotić 2, 121. I 
ži vinsko što se koje od Judskog' je meso boje. 
V. Došen 69b. Jer ni drugo nije boje za svatove 
što se koje. 158*. Jer tu će se danas krvca vrći, 
a junaci klati kano jai^cL Osvetn. 2, 127. Pa da 
su nas, kd se koje, klali. 2, 182. 

b. refleksivno (u jedinom primjeru klati se 
znači: mučiti se, vidi 1, i). U jadu se grize i 
koje, oči magU, grebe lice. - J. Krmpotić, kat. 56. 

e. recipročno. — kaže se ne samo kad jedan 
drugoga lU^ija nožem itd. ili zubima, nego kad 
jedan drugome čini ili hoče da učini koje zlo tje- 
lesno bijući, ranujući, jačeei se, pa i kad se grde 
i psuju u svađi. — Između rječnika u Vukovu 
Graufen^ ,rixor*). 

a) obje su strane subjekat, te može biti više 
subjekata ili jedan u množini ili supstantiv ko- 
lektivni, aaj uopće. Ki su se {ubili hoće se sada 
klat. M. Vetranić 2, 49. Znaš er se za ovo Judi 
koju. M. DrŽić 233. Dugo vrime kojući se, na- 
pokon Jskkvuk (hrt) vuka zakla. P. Zoranić 36b 
-;-37». Trojani se i Latini rate, biju, koju i sijeku. 
G. Palmotić 2, 140. Vidio Iji i čudio se, što 
Krstjani čine kojući se i prijući prid nevirnici. 
F. Lastrić, ned. 159. Tu se koju nožim i an- 
^rim. And. Kačić, razg. 220b. oko neg se, eno, 
svine koju. M. A. Eejković, sat. G5b. Pošji 
meni onu krpu platna, što ste prele kada ste se 
klele, što ste tkale kada ste se klale. Nar. pjes. 
vuk. 1, 560. Đe se koju dva bijesna vuka, Avdi- 
^uca i Vuk Lopušina. 4, 431. Nade na putu dve 
kučke gde se koju jednako. Nar. prip. vuk. 112. 
No se zlobe kano crni vrazi a koju se ko na 
lesu vuci. Osvetn. 2, 134. Boje da se rastajemo 
živi, nego da se vijek kojemo živi. 3, 60. Prošlo 
je, Petre moj, vrijeme kad su se Judi klali rad 
vjere. M. Pavlinović, razg. 69. — 66J ističe se 
recipročnost glagola riječima među sobom, iz- 
među sebe. Vidje ovoga otca i sina mu obadva 
a paklu i vidje gdi se meu sobom zubi kojahu. 
M. Divković, bes. 153ab. Gdje se Judi među 
sobom vjerni koju. P. Kanavelić, iv. 113. Ako 
se među vami kojete i grizete. M. Badnić 245b. 
Koju se meja sobom kakono bisni psL Blago 



turi. 2, 314. Jer se družba med sobom ne koje. 
J. 8. Rejković 388. Svine se koju između sebe, 
ali kako kurjaka opaze, one se sve slože na nega. 
Nar. posl. vuk. 282. Ako se među sobom ko- 
jete, gledajte da jedan drugoga ne istrijebite. 
Vuk, pavl. gal. 5, 15. Crnogorci se krvare i 
koju među sobom. S. ^ubiša, prip. 95. 

0) subjekat je samo jedna strana, aa) druga 
se stratm izriče instrumentalom s prijedlogom s. 
I iziska sve svo^e j>oJe, da se s istim carom koje. 
J. Kavaniu 264&. (Žena) žuta hrta za uši pod- 
bila, te se š nime koje niz planinu. Nar. pjes. 
vuk. 2, 285. Mi ćemo se sa vezirom klati. Osvetn. 
4, 40. I stanu se (Turci) gušati i klati sa Sr- 
bima. M. D. Milićević, kraj. srb. 77. — metafo- 
rički (klati se sa snom = ne odolijevati snu). 
Najdo na tom polu učenike svoje gdi no se snom 
koju. M. Marulic 182. — 6^J druga se strana 
ne izriče. Znam, da si od zlata, za ke se svijet 
koje, gospoje, bogata i puna dovoje. N. Naješ- 
ković 2, 18. Ki se vas vijek koje i bije. G. Pal- 
motić 1, 219. Jeli pravo da se koje vas puk 
ini, a da stojiš ti sam zdravo? 1, 268. Pak se 
koji i krvari, kad ne nađeš sreću boju. 2, 266. 
Oni otmu i za riu se koju. M. A. Rejković, sat. 
K7b. No se koju đeca Martinići, a sili se održat 
ne mogu. Nar. pjes. vuk. 4, 114. Sad su Turci 
ušli u Loznicu, pa se sada koju po Loznici. 
4, 256. Ma ne bježe iz torina Turci, no se koju 
kao mrki vuci. 4, 523. Onda, braćo, kojite se 
po poju krvavu Jutim zubma i jataganima. Osvetn. 
2, 122. — cr) može značiti ne samo što biva u 
nekom slučaju nego što obično biva po naravi 
samoga subjekta, tako se o životu'iama kaže da 
,se ko\u\ kad lako ili bez uzroka ili s maloga 
uzroka ujedaju, a u prenesenom smislu i o če(a- 
detu. — u Vukovu rječniku : ,beissen, bissig sein* 
,mordeo^ s primjerima : Koje se n. p. mačka, koii. 
Dijete, ne koji se! 

KLATIČEVAČKI, adj. koji pripada Klatičevu. 
KlatiČevačka (opština). K. Jovanović 146. 

KLATIČEVO, n. ime selu u Srbiji u okrugu 
rudničkom. K. Jovanović 146. 

KLATITE^i, m. čovjek koji klati (vidi 1. kla- 
titi). — Samo u Stuličevu rječniku: ,che fa crol- 
lare* ,concutere* (sic). 

1. KLATITI, klatim, impf. drmati, stresati, 
lufati. — Biječ je praslavenska (od kor. kolt), 
isporedi stslov. klatiti, rus. ko.*othti. (lupati), ćeš. 
klatiti, pof. ktocić. 

a. aktivno. — Samo u dva primjera xviii vijeka, 
a između rječnika u Stuličevu (,concutere, com- 
movere'). Bit će brzo promjenivo (stanovište) 
svakim skosom klateć boje (va^a daje boje acc. 
pl. od 1. boj). J. Kavai^in 360a. Drvje koje višje 
lita cvate i dica ga klipovi ne klate. J. S. Rej- 
ković 86. 

b. sa se, refleksivno, skitati se, tumarati. — 
isporedi klatariti se. — Između rječnika u Bje- 
lostjenčevu (klatim se, skitam se ,vagor, palor, 
passim vagor'), u Jambrešićevu (klatim se ,vagor'), 
u Voltigijinu (,vagare, svagare, vagabondare* 
,herumschwarmen, sich herumschlagen'), u Stuli- 
čevu (,errare, vagari, divagari' s dodatkom da je 
uzeto iz Bjelostjenčeva) . Ki se klate po svitu. 
Naručn. 76». Prik zida van gleda ... po zidu se 
klati. D. Baraković, vil. 76. Po pustini Arabije 
klateći se. F. Glavinić, posl. 36. I na nepo- 
dobstva obična se vratiš od tvojega srca kim se 
svuda klatiš. A. Georgiceo, nasl. 132. Neka se 
tamo ne klati, nego neka na rok ide. Starine. 
11, 106. (1662). Kad se težak v krčmi klati. 
Jačke. 262. Klateći se po svijetu dođoh evo 



Digitized by 



Google 



1. KLATITI, b. 



46 



KLAVOČIMBAO 



k tebi. Nar. prip. bos. 1, 28. 8ejtan jaši na da- 
vojevici, pa se klati po svijetu bijelu. Osvetn. 
3) 13. Da će se on smrad od sela do sela klatit. 
Nada sloga. god. 20, br. 17. ,Kud se tu vavije 
klatifi? nigda kod kuće nijesi^ J. Bogdanović. 
— Amo pripada i ovaj primjer u kojem je pisac 
izostavio se uz part. praes. klateći: Zapovida 
Bog Židovom po pustiAi klatećim da . . . F. Gla- 
vinić, posl. 16. 

2. KLATITI, klatim, impf. brbfaii. — U na.^e 
vrijem4? u Lici i u sjevernijeh čakavaca. Da si 
pošteno napit, ač ti zajik prevoć klati. Naša 
sloga. god. 13, br. 12. ,Šta vavije nešto klatiš?* 
u Lici, .1. Bogdanović. 

KLATNICA, m. vidi klateŽ. — U naše vrijeme. 
Klatnica, skitnica je, nije za nega poštena žena. 
V. Bogišić, zbom. 175. ,Što pitaš za klatnicu? 
znaš da nije kod kuće, van da se nekud otklatio'. 
J. Bogdanović. 

KLATNIC, f«. ime zaseoku u Srbiji u okrugu 
vafevskom. K. Jovanović 103. 

KLAtNO, n. gvozdeni komad što visi u zvonu, 
te fufc^ući se udara u zvono, i tako zvoni. — 
isporedi klepesalo, zveftak. — Jamačno postaje 
od 1. klatiti. — ti na^e vrijeme, a između rječ- 
nika u Vukovu (,der glockenschwengeP ,campanae 
pistillum*, cf. zveĆak). Što je crkva bez popa i 
zvono bez klatna. Srp. zora, god. 1, br. 2, str. 46. 

1. KLAtNA, /. c^jelo kojijem se ko klati (vidi 

1. klatiti, b), klatarene. ~ U na^e vrijeme. U 
maAe zločine (ubraja narod) : . . . klatnu i bes- 
posličarene. (u Zemunu). V. Bogišić, zbom. 592. 

2. KLATNA, /. tlapna, klaptia. — Postaje od 

2. klatiti. — U naše vrijeme u Lici. ,San klatna 
a Bog istina^ ,To su sve same seoske klatne, tu 
nema ni zere istine'. J. Bogdanović. 

KLAtO, n. nešto što visi i fuja se. u osobitijem 
značenuna. — isporedi klatvo i klatno. — Po- 
staje od 1. klatiti. — U naše vrijeme po sjever o- 
zapadnijem krajevima. 

n. u Vukovu rječniku: troje drvjadi sastavjeno 
krmetu oko vrata, da se ne može provući kroz 
ogradu (jedni govore ,ogrlica' krmeća) ,art hals- 
joch, so dem schweine angelegt wird, damit es 
durch die zaune nicht durchschleichen kann' Jugi 
genus porco imponendum ne sepimenta pervadat* 
s dodatkom da se govori u Hrvatskoj. 

b. vidi klatno. — U Istri. Klato ,pistillum 
campanae'. D. Nemanić, cak. kroat. stud. iftg. 9. 

e. škodjivoj ovci itd. svezu se dvije noge, pa 
joj se med ne postavi komad drva, koje se zove 
,kldto', koje mora ona za sobom vući. Dubašnica 
na Kxku. 

KLATVO, n. vidi klato, a. — ^7" naše vrijedne 
u Hrvatskoj. Klatvo, kratko odebelo okruglo 
drvo, Što se objesi sviiii oko vrata, da ne može 
bježati. F. Hefele. 

KLAUSTAR, kl&ustra, m. vidi klaustro. — 
U rukopisu xvi vijeka gdje može biti da znači: 
manastir (isporedi nem. kloster). Djaval svaki 
dan ulazi u klaustar. Nauk. brn. 55a. Redov- 
nici imaju {ubiti klaustar. 67l>. 

KLAUSTEO, n. dvorište, dvor (vidi dvor, a) 
u manastirima katoliČkijem, što su oko nega klijeti 
kaludera ili fratara. — Od lat. claustrum (tal. 
chiostro). — isporedi klaustar, klaustro. — U 
jednoga pisca Dubrovčanina xvi vijeka. Mogu 
uljesti u klaastro od manastijera. A. Gučetić, 
roz. mar. 30. roz, jez. 25. — tu naše vrijeme u 
Dubrovniku. P. Budmani. 

KLA USULA, /. clausula, uprav noj zadni uvjet 
u pisanoj pogodbi; ali obično znači takovi uvjet 



koji se Često jednak naicun u nekijem pogodbama. 

— isporedi klauzula, klauzula. — U jednoga pisca 
XVII vijeka. Kan^ilijeri i skrivani griješe, ako 
ne znaju klausule općene od škritura. I. Držić 
304. 

KLAUSTRO, n. vidi klaustro. — U jednoga 
pisca Dalmatinca xviii vijeka. Koji bi škatule 
Ćinio postavit u crkvi ili u klaustru. P. Fili- 
pović 11. UlaziŠte unutra u manastir, kako u 
klaustro. 19. 

KLAUZULA,/, vidi Jtlausula. — U naše vrijrmf 
u pisaca. Klauzula od legalizacije ima se pisati 
nad bijegovkami. Zbornik zak. 1863. 604. 

KlAUZURA, /. zatvor, zakon u manastirima 
po kojima redovnici ili dumne ne smiju izlaziti 
ili primati tuđe ceradi. — Od lat. clausura, nem. 
klausur. — U naše vrijeme u pisaca. U ostalih 
manastirih prostori odlučeni nutarnom klauzurom. 
Zbornik zak. 2, 570. — Upotreb}ava se i u kom 
drugome smislu, kao o radikima što piŠu i slažu 
đaci ne kod sebe nego u mjestu za to određenome 
iz kojega ne smiju izači. 

KLAUZULA, /. vidi klausula. — U dva pisca 
XVI i XVII vijeka. To danje ... mi tvrdimo i po- 
tvrjujemo sa vsimi punkti i klaužnlami i službami 
i pravicami, kako se v tom listu ndrži. Mon. 
croat. 275. (1575). Ako ima prva (papina buia) 
koje klauzule, to jest riči kano su: ,dopu&ćamo 
i dB,jem.(o) ovo prošćei^'e u vike i nećemo da se 
razumije da je dignuto općenim dignutjem . . .* 
L Ančić, vrat. 149. 

KLAVIJAtI^RA, /. u klaviru sprava po kojoj 
se udara, vidi tipalo. — Od nem. klaviatur, što 
je riječ načinena prema romanskijem jesieima^ 
ali je u ovijem nema (u francuskom jeziku ima 
za ovo značeiie rijeČ clavier). — U pisaca nctšega 
vremena. Drvca od klavijature spadaju među 
robu drvenu i dolaze u promet. Zbornik zak. 
1853. 903. — I u Šulekovu rječniku: ,tastatur*, 

KL A VIR, m. vidi fortopijan; uprav je klavir 
starija muzikalna sprava od prije nego se izmislio 
fortepijan, te su n^eŠte sadašnijeh čekića bili u 
nemu komadići žute mjedi-, ali se obično govori i 
za sadašnu spravu. — Od nem. klavier, a ovo je 
po franc. clavier (Što drugo znači, vidi kod kla- 
vijatura). — isporedi i glasovii*. — U naŠe vrijeme 
po sjevernijem krajevima. ,Vrajla mu ništa i ne 
radi, nego vaviie u klavir sviri'. J. Bogdanović. 
i u Šulekovu rječniku: ,clavier, klavier*. 

KLAVIrAI^IE, n. djelo kojijem se klavira. — 
U Šulekovu rječniku: učite) klavirana kod ,kla- 
viormeister'. 

KLAVIRAr, klavirdra, m. čovjek koji po svom 
zanatu gradi klavire. — U Šulekovu rječniku: 
,klaviermacher^ 

. KLAVIrAŠ, klavirASa, m. čovjek kojemu je 
posao udarati u klavir. — U Šulekovu rječniku : 
,klavierspieler*. 

KLAVIEAŠICA, /. žensko če\ade kao klaviraš. 

— U Šulekovu rječniku: ,klavierspielerin*. 
KLAVtRATI, kliviram, impf. udarati u klavir. 

— U Šulekovu rječniku : ,das klavier spielen' kod 
,klavier*. 

KLAvLRNIK, m. učite} klavirana. — U Šu- 
lekovu rječniku: ,klaviermeister'. 
^ KLAvIRSKI, adj. koji pripada klaviru. -— U 
Šulekovu rječniku: klavirski znak (?) ,klavier- 
schliisRel' (nema osobitoga znaka za klavir). 
KLAVOČIMBAO, klav6čimbala, m. vidi klavir, 

— Od tal. clavicembalo. — U Mikafinu rječniku : 
,grave cimbalo* ,cravicymbalus'. 



Digitized by 



Google 



KLAVBN 47 

SHiAVBN, a4j. obijestan. Dubašnica na Krku. 

KLAŽETOVAC, Klažetovca,, m. ime mjestu u 
Srbiji u okrugu jagodinskom. Niva u Klažetovcu. 
Sr. nov. 1875. 653. 

EliE, vidi dokle, otkle itd, 

KLE, BX£h, vidi tle. 

KLEBĆGAN, m. u Vuka v u rječniku : vide 
šmok|an, budala 8 dodatkom da se govori u 
Srijemu i u Bačkoj. 

KLECALO, n. niska klupa na kojoj se kleči 
(n. p. u crkvi) ; Često je načinena na noj sprijeda 
sprava na koju se čefade može nasloniti^ ali to 
nije svagda. — isporedi klečalo. — Postaje od 
1. klecati. — Od xviii vijeka po sjevernijem kra- 
jevima, a između rječnika u Bjelostjenčevu (,sub- 
sellium') gdje se naj prije nahodi, u Jamhreši- 
čevu (,8ub8elliuin'), u Vuicovu: kao mala klupa 
na koju se klekne (u kršćanskim crkvama u Sla- 
voniji) ^kniebank' ,scamnum^ Crkve ove teme^ 
jest duboko poniženstvo ; . . . klecala jesu bogo- 
Jubnost; ... A. Eanižlić, utoČ. 367. Kleče u 
naj bliže klecalo. M. A. Kelković, sabr. 22. Zato 
crkvena vrata, klecala i sidališta ne kvare se. I. 
Velikanović, uput. 1, 497. 

1. KLŽCAlSrE, n. <Hjelo kojijem se kleca (vidi 

1. klecati). — Stariji je oblik klecanje. — Između 
rječnika u Vukovu: ,da8 wanken der fiisse (vor 
schwache)^ ,vacillatio pedum^ Imamo ju umijeno 
pozdrav)ati srcem, govorenjem i klecanjem. M. 
Divković, nauk. 105». ,Ne pomaže pred onijem 
klecai^e^ J. Bogdanović. 

2. KLŽCAJSfE, n. djelo kojijem se kleca (vidi 

2. klecati). — U Stuličevu rječniku: ,ritocco, 
suono che fa la campana ritoccandola' ,pulsatio 
aeris campani ex uno tantum latere^ 

1. KLŽCATI, klecam, impf. kleknuti. — ispo- 
redi 2. klicati. — Akc. se ne mijeiia (aor. 2 » 3 
sing. klSc&). — Postaje od korijena klek glagola 
kleknuti, a k se mijeiia na c (kao n. p. u puk- 
nuti, pucati); vafa da se načinio ovaj glagol u 
našem jeziku, premda ima i češ. klecati, gomolui. 
klasać, doiioluž. klecaš, ali u ovijtmi jezicima 
znači samo : hramati. — Po primjeru : Pred onijem 
Amanom vaskolik puok klečuči na koljena kla- 
ifiaše mu se. M. Divković, bes. 402, kao da ima 
i praes. klečem, ali mu nema drugdje potvrde, 
nije isto u ovakijem primjerima : Klečući prid iiim 
i klai^ajući mu se. F. Lastrić, test. 230, u ko- 
jima jamačno stoji griješkom u n\j. e, te pripa- 
daju pod klečati. 

tt. pregibati ko]ena u znak štovana i poniznosti. 
— Oa XV vijeka, a između rječnika u Voltigijinu 
(praes. klecam kod kleknuti). Klecajući na ko- 
lina prid Aim rugahu se nim. Bernardin 73. 
matth. 27, 29. I prid nim tuj svaki Aih klecaše. 
N. Naješković 1, 146. Svi sveti klecahu na ko- 
ljena. M. Divković, nauk. 236a. Klecajući na 
koljena pozdravfahu ga. P. Bakšić 100. Na Sul'- 
mane, Bajazete ti djevičkom nogom kleca. J. 
Kavai^in 213^. Oni za pogrdu, kadano ga tn^em 
okrunide, klecau prid Aega, govoreći: ,Zdrav, 
kraju žudinski !* F. Lastrić, od' 314. Šest stotina 
puta zasobice klecajući. A. Kanižlić, utoč. 238. 
Prid Aim poniknuta množ klecaše sva kolinom. 
N. Marci 52. ,Sve sam pred liim na ko}ena kle- 
ca', dok mi je uzajmio pežest rajnički*. ,8ve sam 
pred liim na ko}ena kleca, dok sam ga domolio*. 
J. Bogdanović. 

b. kad se od skibosti, od umora itd. sama ko- 
fena pregib^u. — subjekat može biti čeiade (kao 
u prvom primjeru), a češće su noge ili kofena. 
Brjemi pod kim ćete vavijek klecat, snojit J. 



1.' KLEČATI 



KavaAin 416l>. Utvrđivao si ko}ena koja kle- 
cahu. Đ. Daničić, jov. 4, 4. 

2. KLfiCATI, klecam, impf. udarati u zvono 
samo s jedne strane a sve jednako. — isporedi 
2. klenuti. — Akc. je kao kod 1. klecati. — Vafa 
da je riječ onomatopejska (kao od kle kle . . . ili 
klec klec . . .). — Od xvii vijeka u Dubrovniku, 
a između rječnika u Belinu (,sonar a martello, 
cio^ a tocchi* ,campanam iteratis pulsibus ver- 
berare' 686l>) i u Stuličevu (,dare i tocchi colla 
campana' ,aes campanum uno tantum latere pul- 
Bare'). Drugi će (djak) nositi ovaj ritual i u 
zvonce će sfejer udarati i klecati. B. Kašić, rit. 
69. Domaćijem glogom kleca po selu -na jaja. 
(Z). Poslov. daniČ. U crkvi svetoga Nikole . . . 
službenik s prva zazvoni misu, pak nakon malo 
stane klecati i u dugo. M. Vodopić, tužn. jel. 
dubrovn. 1868. 175. 

KLEČ, m. komad drva (čep) što se meće kome 
u usta da ne može govoriti. — U Stuličevu rječ- 
niku : ,morso* ,frenum (pp. e. lignum ori injoctum 
locutioni impediendae*) gdje je rečeno da se na- 
hodi u pisca Budiniča. — Ako je pouzdana riječ, 
može biti srodna s Češ. kleč, krivi komad drv>a 
(u različit i jem značenima). — I u Šulekovu rječ- 
niku (jamačno iz Stulićeva) : ,knebol'. — isporedi 
i klečka. 

KLĆČAK, klćčka, w. vidi : (Igra) na pod klečak. 
I ovu igru po naj više mladići od 10 do 15 go- 
dina igraju, izberu jedan obli kamičak od prilike 
koliko veliki orah, i ovi se kamen zove , klečak' . . . 
pa onda meću novcem kojega ugovore put onog 
klečka. V. Vrčević, igr. 73. — U naše vrijeme u 
Dubrovniku kao prezime. P. Budmani. 

KLŽČALO, m. vidi klecalo. — U Belinu rječ- 
niku: ,inginocchiatojo' ,scabellum genuale' 403l>; 
u Voltigijinu: ,inginocchiatojo' ,kniebank*; u Stu- 
ličevu: jinginocchiatojo' ,8cabellum'. 

KLfiČAN, a(Hj. izatkan na neki osobiti način, 
vidi 2. klečati. — isporedi čunčan. — U naše 
vrijedne, a između rječnika u Vukovu (n. p. ke- 
ceja ,art weberei' ,intextus'). Za svilene marame, 
za klečane keceje. Nar. pjes. vuk. 1, 119. 

KLEČANA, /. vidi klečatica. Vijenac. 1881. 
626. 

KLEČANICA, /. klečano tkane. — isporedi 
klečanik. — U jednoga pisca našega vremena. 
Život je Vučićev, kao jaka klečanica, utkan u 
istoriju Srbije. M. D. Milićević, pomenik. 1, 79. 

KLEČANIK, m. ćilim što je klečan. Živojin 
iz Srbije. — isporedi klečanica. 

1. KLEČANE, n. djelo kojijem se kleči. — Sta- 
riji je oblik klečanje. — Između rječnika u Bje- 
lostjenčevu (kleČaAe, kleknutje), u Jambrešićevu, 
u Stuličevu, u Vukovu. V neprestannih slzah i 
klečanju. Transit. 7. 

2. KLEĆANE, n. djelo kojijem se kleca. U lopi, 
gipki i puni izraza srpski jezik utisli su oni 
psovke kao neko pogrdno klečane u divno go- 
vorno platno. M. Đ. Milićević, zlosel. 308. 

1. KLECATI, klečim, impf. genibus nixum esse, 
stajati na ko\enima (i kad se samo jedno kofeno 
prigne, te se često dodaje na kojenima, možebiti 
ističući prema na kojenu). — -e- stoji mj. neg- 
daši^ega ^. — Akc. se ne mijeiia. — Eadi poslana 
vidi kleknuti (prema kojemu glagolu ne treba 
shvaćati klečati samo kao da je imperfektivni 
glagol, jer ima razlika i u značenu, isporedi leći 
i ležati). — Biječ je praslavenska, isporedi stslov. 
klečati, češ. klečeti, po^. kl^czeć. — Između rječ- 
nika u Belinu (,star ginocchione' ^genibus niti' 



Digitized by 



>JoogIe 



1. KLEČATI 



48 



KLEKATI 



:-344b- jiuginocchiarai* ,genua submittero* 408l»), 
u BjvloHtjenčeva (klečim ,tlecto, genuflecto*), u 
Janihrcmćevu (klečim ,flocto*), u Voltigijinu (,iii- 
ginocchiarsi, star ginocchioni* ,knieii, nieder- 
knien*), u Stulićevu (,genua submittere, curvare, 
flectere, genibiia provolvi'), u Vukoim (,knien' 
,nitor genibus*). treba paziti da u /tckijem rječ- 
nicima nije svagda dobro tumačeno, te daje po- 
miješano s glagolom 1. klecati. 

a. uopće. Klecahu na koljonijeh prjed ^ime. 
N. Raiiiaa 93». matth. 27, 29. Klečeči stojaue. 
Zborn. 96b. Veće sam klečala nego stala. Mon. 
croat. 242. (1543). Rozarijo može se govoriti to- 
liko klečeći, koliko stojeći. A. Gučetić, roz. jez. 
21. Kada se pokupe, na molitvi kleče. Đ. Ba- 
raković, vil. 117. Ke potle na kolinih klečeći 
mrtve najdohu se. F. Glavinić, cvit. 143t>. Prid 
otarom klečeći. G. Palmotić 2, 124. Na obadva 
kolina klečeći. M. Bijanković 84. Tere joj prid 
sobom ne da već klečati. Oliva. 61. A čas kratak 
grusti klečat, kamo li se u molbi uzječat. J. Ka- 
vaAin 20». Oni poklon koji mi Bogu činimo 
nemu se klanajući, klečeć na kolini. J. Banovac, 
razg. 74. Khige na kolini klečeći pisao. F. La- 
strić, test. ad. 108l>. Evo klečim skrušenim srdcem 
moleći milosrđe tvoje. A. Kanižlić, bogojubn. 
219. Na stolijoh stari mu su svi klečali. (Z). Poslov. 
danič. Dignu se s mjesta na kojemu klecaše. 
Đ. Bašić 286. Dok se Janko s Turci prigoi^ase, 
sveti Ivo na kolinim kleči. And. Kačić, razg. 
152^. Domaćin sa svojom čejadju kleČi na ko- 
linih. M. A. Rejković, sat. L8a. Da bi on po 
podneva klečao na kolini. And. Kadčić 347. 
Imadu stat na nogu a ne klečat. M. Dobretić 
59. Klečeći na kolinih za četvrt od sabata. 112. 
Klečući jednu noć na kolini. I. J. P. LuČić, 
razg. 49. 

b. u poslovici našega vretnena kaže se o psu u 
onakovom stajaiiu što se obično kaže sjedjeti. 
Koliko više kleči, svoj rep meci. Nar. posl. vuk. 
145. 

r. ger. praes. nalazi se u nekijem primjerima 
posve u adverbijalnom smislu (isporedi poklečke) 
* to s oblicima : a) kleče. U tom nikad nek nije 
promina, već u jutro i u večer kleče nek mo- 
litva od sviju se reče. J. S. Rejković 442. — 
f/) klečeći. ,Ja ću tebi klečeći kamenom odba- 
citi'. ,Ja ću tebe klečeći povaliti*. J. Bogdanović. 
— c) (griješkom) klečući. — u Belinu rječtiiku: 
klečući ,ginocchione' ,genibus flexis' 344b, a u 
pravom obliku: klečeći ,inginocchiato* ,genibus 
innixus* ^^403b kao gerundij. 

2. KLEČATI, klecam, impf. tkati, ali onda kad 
se u pravo tkane kaka šara (n. p. ćilLmska) utkiva 
rukama, ne čunkom. Živojin iz Srbije. Klečati 
prostirke, kecele, torbe itd, šarati. Podunavka. 
1848. 58. — Ša se, pasivno (u metaforičkom 
smislu). Iz toga uzajamnoga popuštana kleca se 
ono šareno tkivo koje se zove : redovni, napredni 
život! M. D. Milićević, međudnev. 107. 

KLEČATICA, /. Vipera ammodjtes, otrovna 
guja, kamenarka ili grabarka (a zovu je u UžiČkom 
,aspida', ali nije aspida, jer se aspida zove .Naja 
haje' i nema je u nas). U Suhoj planini kod Niša 
ima ih mnogo i tamo je tako zovu. Po svoj pri- 
lici ovo će joj ime biti naj priličnije, a tako je 
prozvata izvesno sa one cik-cak-linije niz ćelo 
telo od ozgo, kao u šarana, te liči na klečane 
keceje. Ima mekan Čvorić na gonioj usni. M. 
Durović. — isporedi crnokrug. 

KLECA V AC, Klečavca, m. u Daničičevu rječ- 
niku : Klečavbcb, katunu Golubovcima blizu Pri- 
zrona išla je međa ,u obrthb Klečavca' (Glasnik 
15, 293 god. 1348?). 



KLĆČE, KLEČEČI, adv. vidi 1. klečati pod c. 

KLECILO, n. vidi klecalo. — U naše vri^jeme 
u Istri. KlččTlo ,subsellium*. D. Nemanić, čak. 
kroat. stud. iftg. 13. 

KLEČINCI, m. pl. ime ^njestu u Slavoniji, 

KLEČIONIK, m. vidi klecalo. — Samo u Be- 
linu rječniku : ,inginoccliiatojo* ,3cabollum ge- 
nualo' 403l», i u Stulićevu : v. klečalo iz Belina. 

KLEČKA, /. isporedi kleČ, ali se nahodi u 
drugom (srodnom) smislu. — U naše vrijeme, a 
između rječnika u Stulićevu (v. kleČ) i u Vukovu: 
račvasto i probušeno drvo što se klinom zatvori 
govečotu (u Srijemu i kjuaetu) oko predne noge 
da ne može daleko otići. — Klečka i k)ečka, one 
rakjo što se svinčetu meću oko vrata (r6ga), da 
ne može prolaziti u štetu kroz plotove i preska- 
kati ih. Svud po Srbiji a u Šabačkom a možda 
još gdegod, za svine ^rćga', a ,klečka' za kobile 
i goveda. M. Durović. 

KLEČKOVAC, Klečkovca, m. ime seocu u Bosni 
u okrugu sarajevskom. Statist bosn. 22. 

KLEČKOVIĆI, m. pl. mjesno ime. — Prije na- 
šega vremena. Spom. stoj. 184. 

KLĆĆE, n. djelo kojijem se kune. — Stariji 
je oblik kletje. Trateći svoje vrime v igraniju, 
kletju i va vsakoj nečistoći. Transi t. 255. 

KLEČI, vidi kleknuti. 

KLEDENO, n. u narodnoj zagoneci. Ledeno, 
kleđeno (nos?), pod kleđenom vinograd (usne?), 
u vinogradu dućan (usta), u dućanu zulumćar 
0ezik). Nar. zag. nov. 101. 

KLEJA, /. mjesno ime u Srbiji u okrugu ša- 
bačkom. Zemja u Kleji. Sr. nov. 1873. 783. 

1. KLEK, m. ime nekakvoj bifei, jamačno je 
isto što kleka ili klekovina. — Samo u Stulićevu 
rječniku: ,albero e frutice simile al nastro, ma 
non cresce in alto' ,8peoies cujusdam arborisS 
gdje se kaže da je grm nalik na i^kakvo drvo 
što on talijanski zove nastro, ali ova riječ, koliko 
mi je poznato, u talijanskom jeziku znači samo 
trak, pantliku, a ne kakvu bifku. — Šulek po 
tumačenu Stulićevu piše : v. klekovina. — U naše 
se vrijeme (jamačno iz istoga rječnika) uzela ova 
riječ za drugu bifku. Thuja Toum., klek iU 
smrekuša. Flora croat. 1039. 

2. KLEK, m. Caprimulgus europaeus L., neka 
ptica, legan. Slovinac. 1880. 30. 

3. KLEK, Klekfi^ m. mjesno ime. — Akc. kaki 
je u gen. sing. taki je u ostalijem padežima, osim 
nom. i acc. sing., i voc. Kleče (?). 

». u Vukovu rječniku: kamenito brdo u Hr- 
vatskoj više Ogulina, kao što se u Srijemu pri- 
povijeda da se vještice skupjaju više Molovina, 
tako se u Hrvatskoj govori na Kleku. 

b. u Vukovu rječniku : uzak komad zem)e koji 
razdvaja Dalmaciju od dubrovačke države, kao 
što je odozgo Sutorina između dubrovačke dr- 
žave i Boke. 

i*. selo u Bosni u okrugu travničkom. Statist, 
bosn. 71. 

KLEKA, /. iieka bilka, fena, smreka, — U ntiše 
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (vide veAa). 
Kleka, fena, Juniperus communis L. J. Pančić, 
glasn. 30, 286. Kleka, rus. ic^eKaMKa (Staphjloa), 
po}, kl^k (Gymnocladus), Juniperus L. (Pančić). 
B. Šulek, im. 146. 

KLEKATI, klekam, impf. vidi 1. klecati. — 
U jednoga pisca xvii vijeka, a između rječnika 
u Bjelostjenčevu (klekam, klekati, kleknuti, po- 
klekam ,congenulo, flecto genua, procumbo ađ 



Digitized by 



vjuogle 



KLEKATI 



49 



1. KLEKNUTI, 1. a. c). 



^oiiua, iiigouiculor*). Klokajiići s koliiii na zom|u. 
A. Baćić 51. 

KLEKE, /. pl. iine mjestu u Srbiji u okrugu 
kragujevaćkom. Livada u Klekama. Sr. nov. 
1870. 234. 

KLEKIVATI, klekujem i klokivam, impf. vidi 
1. klecati. — Sanio u Stulićevu rječniku: kleki- 
vati, klekivaiH ,identidem genua subinittero*. 

KLEKOTŠTE, n. mjesto gdje se kleči. — U 
Stulićevu rječniku: ,locn8 fimdendis precibas, vol 
ubi genua Deo ponimiis*. — nepouzdano. 

KLEKNIŠTVO, n. u Stulićevu rječniku uz 
kleknište. — sasma nepouzdano. 

KLEKNFVATI, kleknujcin i kleknivam, impf. 
kleknuti s iteratirnijem znaćenem (cesto klecati). 
— U Stulićevu rječniku : v. klekivati. — U Du- 
hramiiku se govori i u naše doha, ali s n: klek- 
liivati. 

KLEKNUĆE, n. djelo kojijem se klekne. — U 
Bjelostjenčevu rječniku : (sa starijim oblikom) 
kloknutje kod kleSane. 

1. KLEKNUTI, klSknem, pf. in gonua pro- 
cumbore, pasti na ko(ena (stati na kofena prig- 
nuvši ih). — Akc. se ne mijenu. — -e- stoji mj. 
negdašnega ^. — Riječ je praslavenska (klenk- 
nonti), isporedi ćeš. kleknouti, pof. kl^knf\6 (ne 
znam jeli potvrđeno stslov. kl^kn^ti). — Nepo- 
znata postatia. da nema k na kraju (a može biti 
da ovaj glas i ne pripada karijenu), moglo bi se 
pomisliti na srodnost s riječi član (člem*) a i 
s ko)ono (koleno). členi* postaje od keln; pro- 
mjenom od e na o može postati koln, a od ovoga 
kiiln, pa klen. kod kolono teško je doći do ove 
srodnosti jer je oblik riječci takovi da bi se moglo 
misliti samo e je ono nastavak (ipak dosta rijedak) 
uz korijen kol. ali je tolika srodnost u značenu 
ovijeh triju riječi, da treba razmisliti, jeli sam 
slučaj što se u sve tri nalaze isti konsonanti k, 
1, n u istom redu. — Prošla vremena (osim im- 
perfelcta, kojega vremena nema u naše doba, jer je 
perfektivni glagol, a od prije se nalazi samo u jed- 
nom primjeru u pisca čakavca xvii vijeka: Nigda 
klekniše na molitvu (s. Anton). F. Glavinić, cvit. 
16.) mogu postati i od sama korijena klek bez 
nastavka nu, te su jednako obična obadva oblika : 
nor. klekoh, kleče itd. i kleknuli, kleknu itd. ; 
ger. praet. klokavši (i klekav) i na jednom mjestu 
klekši (M. Divković, bes. i84^>), kleknuvši (i 
kleknuv); part. praet. act. klekao, klekla i klek- 
nuo, kleknula. prema ovome itna i inf. kleći (u 
Vukovu rječniku, a druge potvrde nemam pri 
ruci). — Između rječnika u Mika(inu (kleknuti 
,tlectere genua, procumbere ad genua^), u Belinu 
(^kleknuti ,gettarsi in ginocchioni' ,in genua pro- 
cumbere' 342*; jporsi in ginocchioni* 344^; ,in- 
ginocchiarsi* ,genua submittere' 403l>), u Bjelo- 
stjenčevu (vidi kod klekati), u Voltigijinu (klek- 
nuti, klecam jinginocchiarsi' ,niederknien, auf 
die knie fallen'), u Stulićevu (kleknuti ,ad pedes 
alicujus procidere, ad alicujus pedes vel genua 
procumbere, se ad alicujus pedes advolvere*), u 
Vukovu (kleknuti, vide kleći ; kleći ,niederknien* 
,in genua procido', cf. kleknuti). 

I. aktivno. 

II. noj češće se shvaća kao znak noj većega što- 
vana i poniznosti prema onome pred kim ili pred 
čim se klekne, zato se klekne kad se moli Bog (ne 
uvuda isto). 

a) uopće. Kleknuvši prostri ruke. Transit. 
191. Kleknuvši sada svi, procvili svaki nas. N. 
Na|o8ković 1, 143. Klekni doli sada ! M. Držić 
366. Ima poći u crkvu i kleknuvši umi|on<) pi- 



tati proštenje. A. Gučetić, roz. jez. 37. Klekši 
pokloniše mu se. M. Divković, bes. 134b. Ku 
stvar vidoći Petar kleknuvši zakriČa: ,Izajdi od 
mene. Gospodine, zašto grišnik človek jesam ja!* 
F. Glavinić, cvit. 201*. Kleknu doli (Štefan), 
neka bude uzvišen gori. 422b. Ima se dijakon 
pokloniti križu klekav. I. Ančić, svit. 267. Svi 
kleknite poniženi. P. Kanavelić, iv. 52. I takoj 
kleknuvši dokli molitvu učine. P. Hektorović (?) 
84. I oni svezani kleknuvši molitvu čine Bogu. 
lOJ. Pokloni 86 klekav prisvetomu sakramentu 
prid nevirnici. S. Margitić, fal. 29. Klekoše svi 
Krstjani. J. Banovac, razg. 19. Klekavši u nuglu 
crkve stajaše ponizno. F. Lastrić, od' 257. Kle- 
kavši bi misničke Jubio ruke. test. ad. 19*. Što 
mu nG oće? ne drugo nego kleknuvši prikazat 
Bogu . . . ned. 377. Kao da će ga u ruku po- 
jubiti klekavši, iztrže an^r. A. Kanižlić, kam. 
643. U kapelicu došavši, svi klekoše. fran. 78. 
Klekavši s ufa6em velikim priporuči se Gospi, 
utoč. XVIII. Nego jim zapovidi da kleknuvši pi- 
taju milosrđe. And. Kačić, razg. 129. Svi kle- 
koše ter se pojubiše. 179b. 

h) bez potrebe se dodaje često na ko}ena, ali 
gdjegdje (k^o jamačno u ovijem primjeriina: 
Kleknuv (štamparskom griješkom kleknav) na oba 
kolina. I. Ančić, svit. 93. A ja kleknuh na oba 
kojena. Nar. pjes. vuk. 5, 512. Skine kapu pa 
klekne na oba gola ko}ena. Pravdonoša. 1852. 
31) stoji da se istakne klečane na oba kofena, a 
ne na jednome (isporedi : Kleknu jedni na jedno 
kolino, kolik' da će se u što smirat. J. Banovac, 
razg. 76). Rokši to kleknu na kolena i reče. 
Transit. 214. Na kojena svi kleknite, udrite se 
svi u prsi. N. Na|ešković 1, 152. Za svoje se 
noprijateje moli kleknuvši na koljena. M. Div- 
ković, bes. 92'^ Nikula na kolina kleknuvši . . . 
F. Glavinić, cvit. 402t>. Klekavši ponizno na ko- 
lina. I. Grličić 147. Tako da mi na kolina klek- 
nemo, ili se po zemji prostremo. J. Banovac, 
razg. 74. Prvašni Krstjani . . . nisu se smili kleti, 
već ako u velikoj potribi, i to kleknuvši na ko- 
lina .. . 173. Ako Gospodin Isukrst moleći svoga 
otca na kolina kleknu, zašto ne bismo mi klek- 
nuli? J. Filipović 1, 281b. Klekni na kolina i 
pokloni se do zemje Bogu. F. Lastrić, ned. 48. 
Vazda sam poradi poštena kleknuo na kolina. 
M. Zoričić, zrc. 77. Klekavši na kolina. And. 
Kačić, kor. 92. Kleknuvši na kolina ničice. 124. 
Na ko|ona gola klekni. Nar. pjes. herc. vuk. 333. 
Koji klekne na kojena. D. Daničić, sud. 7, 5. 

c) uz kleknuti može biti prijedlog pred *" aku- 
zativom ili s inMrumentalom. u oba dva slučaja 
naj češće se ističe kome se pokazuje štovane kle- 
čanem; to biva osobito u drugom slučaju, a kao 
da se akuzativom ističe i mjesto gdje se kleči, 
tako kod aa) u primjerima iz Lastričeva Nedif- 
nika kod riječi prid misnika ne misli se na Što- 
vane prema ovome nego na mjesto gdje se kleči 
preko ispovijesti, pa ni u jednom primjeru nema 
pred nogama nego samo pred noge (vidi i pred). 
€Ui) s akuzativom. Da mi je prid onoga božica 
kleknuti. M. Držić 123. Zatvori vrata i prid 
križ kleknu. F. Glavinić, cvit. 67b. Na kolina 
kleknuvši prida jn. 154*i. I klekavši prid Ae- 
gove noge. P. Posilović, cvijet. 57. Inpolit klekne 
prid Lovrinca i govori. P. Hektorović (?) 123. 
Josafat kleknuvši prid noge otčeve . . . P. Ma- 
cukat 15. Ostavivši svršit misu, pođe onoga 
djaka naći i kleknuvši prida A reče: ,Prosti, ako 
sam te u čem uvridio*. J. Banovac, razg. 56. 
Petar padavši i klekavši prid noge Isusove ispo- 
vidaše ... F. Lastrić, od' 241. Dostoja bo se 
kleknuti prid svakoga, test. 103*. Klekavši prid 



Digitized by 



^uogle 



1. BXEKNUTI, 1, a, c). 



50 



KLEMENS, g. 



nega ruku po} ubi. test. ađ. 19^. Da se ne za- 
boraviš, kad klekneš prid misnika, nego ispovidis 
sve cilovito. ned. 88. Koliko je lasno, klekavši 
prid misnika, reći: ,Pitaj me, o6e!* 198. I prid 
kraja moleć kleče da sinu prosti. V. Došen 222*>. 
Ne bi htio da prid fiega kleknu. M. A. £e)ković, 
sat. I3b. Pak pred cara kleče na kolena. Nar. 
pjes. vuk. 1, 627. — bb) 8 instrumentalom. Kleče 
prid jednom prilikom. J. Banovac, pred. 32. Kle- 
kavši prid ovim ditešcom u štali. F. Lastrić, test. 
62a. Pak klekni prid cesarom nebeskim. 122^. 
Klekavši prid Aegovim svetim otarom. test. ad. 
lOll*. Obodvojica klekavši prid papom ispovidaAe 
vire učiniše. A. Kanižlić, kam. 624. Otiđe prid 
kra}a ungarskoga, kleče prid i^im. And. Kačić, 
razg. 28. Klekni, rano, pred liim na kojena. 
Nar. pjes. vuk. 1, 626. Sejak kleknuvši pred 
sucem na kojena . . . Pravdonoša. 1852. 8. Ho- 
dite, poklonimo se, pripadnimo, kleknimo pred 
Gospodom tvorcem svojim. Đ. Daničić, psal. 
95, 6. 

d) može se izreći mjesto gdje se klekne^ i to 
akuzativom s prijedlozima na t u (vidi kod b, a) 
i primjere s dativom). Kleknu na zemju. Zborn. 
9*. Klekavši na zemju. P. Posilović, nasl. 52l>. 
Kleče na zem}u. And. Kačić, kor. 215. Klekne 
na tle. Đ. Bašić 268. Klekne na prostrte struke 
posred kuće. Vuk, nar. pjes. 1, xii. ,Jalah* reče, 
na dorata kleče. Nar. pjes. hdrm. 1, 185. — Jedan 
vlastelin susrite s. sakramenat u mistu blatnu i 
udij kleknu u blato poklonit mu se. J. Banovac, 
razg. 45. Oficijer kleče u naj bliže klecalo. M. 
A. £e}ković, sabr. 22. 

e) izriče se nan^era radi koje se klekne, i to 
supstantivom u akuzativu (u jednom primjeru u 
lokativu) 8 prijedlogom na ili infinitivom. Stari 
kleknu na molitvu. F. Lastrić, ned. 404. Kad 
se vemi svak pokloni, na molitvi doli kleče. Đ. 
Baraković, vil. 209. A Petronila kleknu plakati, 
ter od srca vikati Bogu. F. Glavinić, cvit. 156*. 
Onda kad dođu u crkvu, ili u drugom mistu 
kleknu ga (Boga) molit. J. Banovac, razg. 75. 

b. uopće, ne kao znak štovana. 

a) o čefadetu. Kraj vira ter kloče na travi 
zeleni . . . ter poče šakom pit. M. Vetranić 2, 117. 
Kleknuvši opra svim noge. J. Banovac, prisv. 
obit. 228. A kad bana rane dopadnuše, kleknu 
vitez na kolino livo. And. Kačić, razg. 179b. 
Kad to vide četi arambaša, zom|i kleče na desno 
kolono, svojoj pušci živi ogai^ daje. Nar. pjes. 
vuk. 3, 427. To izreče, crnoj zem|i kleče, svojoj 
junak šarci vatru dade. 4, 332. To izreče, mrtva 
zemji kleče. Nar. pjes. herc. vuk. 138. 

b) o životini (o konu). Kleče doro do zelene 
trave. Nar. pjes. vuk. 2, 467. Kleče dogo na 
prva ko}ena. 3, 389. 

2. sa se. 

a. pasitmo, bez subjekta. Klekne se ovdi. J. 
Banovac, blagosov. 348. 

b. refleksivno, u značenu aktivnoga glagola. — 
U jednom primjeru xviii vijeka. A meu to se svi 
ostali kleknu ujedno na kolina. L. Terzić 336. 

2. KLEKNUTI, kleknem, pf. vidi kliknuti. — 
isporedi 2. klecati. — Od xvi vijeka (rijetko). 
Kako da slavićem nanukan tako pojuć kleče. P. 
Zoranić 20^. S prilikom z daleče tva hitra be- 
sida prid Bogom jak kleče, istinu povida. Đ. Ba- 
raković, vil. 35. Jedan klekne: ,Prihvati me, 
druže!* Osvetu. 2, 160. 

KLEKI^riVATI, vidi kleknivati. 

KLĆKON, m. u Vukovu rječniku: u ovoj za- 
goneci : U dno ražaii, u grad badai^, u vrh klekon. 
— Odgonet}aj je ove zagonetke ,repa'. ,klekon* 



je lišće, koje je kleklo ili poleglo po zem)i. M. 
Medić. 

KLEKO V, adj. koji pripada kleči ; od drva od 
kleke. — U Vukovu rječniku : ,von wachholderholz* 
junipereus*. 

KLEKOVA, /. bilo je selo u Srbiji u nahiji 
sjeniČkoj (sad u okrugu užičkom). Vuk, dan. 
3, 231, ali se poslije ne pomine. M. Đ. Milićević, 
srb. 624. 

KLEKOVAO, klekovca, m. nekakva ptica. — 
U naše vrijeme u Istri. Kobac je donesal drobac, 
soja je donesla loja, vrana je donesla graha, kle- 
kovac bil je pekovac. Nar. pjes. istr. 4, 3. Kle- 
kovac ,avi8 quaedam', gen. klekovca. D. Nemanić, 
čak. kroat. stud. 49. 

KLŽKOVAČA, /. rakija od veAe. u Karanovcu. 
^. V. Stojanović. — vidi kleka. 

KLEKOVOI, Klekov&c&, m. ime selu u Bosni 
u okrugu bihaćkom. Statist, bosn. 50. 

KLEKOVICA, /. ti Vukovu rječniku: planina 
u Starome Vlahu. 

KLEKOVIĆ, m. prezime. — Pomine se xvii 
vijeka. Vid Kleković. P. Vitezović, kron. 162. 

KLEKOVINA, /. drvo od kleke. — U Vukovu 
rječniku: ,wachholderholz' ,lignum junipereum^ 
— / bUka (nalik na kleku). Klekovina (Mili- 
ćević), pino salvatico mugo (u omiškom rukopisu), 
Pinus mughus Jacq. (Vodopić, Visiani). B. Šulek , 
im. 146. — I s pruUjevitna muška i ženska. Kle- 
kovina muška, Juniperus nana L. (Sabjar, Ve- 
lebit). Klekovina ženska, Juniperus sabina L. 
(Sabjar). B. Šulek, im. 146. 

KLEMBER, m. u zagoneci. Klember bije, klem- 
ber zja, klember kaže: nek se zna, ko sam ja. 
odgonetfaj: zvono. Nar. zag. nov. 58. 

KLEMENAT, vidi Klemens. 

KLŽMENČIĆ, tn. prezime. — U na^e vrijeme. 
Schem. zagi'. 1875. 263. 

KLEMENOVO, n. ime zaseoku u Hrvatskoj u 
županiji varaždinskoj. Razdijej. 101. 

KLEMENS, KLEMENT, KLEMENTA, KLE- 
MENTE, m. Clemens, ime mi4Ško. — isporedi 
Klimenat. — Samo u pisaca (naj češće kao pa- 
pino ime). 

a. nominativu Klemenat nema potvrde. 

b. Klemens (po latinskom obliku), satno kao 
nominativ nalazi se u jednoga pisca xvii vijeka 
koji na drugijem mjestitna piŠe Klement. Papa 
Klemens, Petrov učenik. F. Glavinić, cvit. xvir. 

e. Klement se nalazi dosta često od xvi do 
XVIII vijeka. Klement. A. Gučetić, roz. mar. 47. 
Klement papa i jnu(Čenik). F. Glavinić, cvit. 
XXVI. Klement četrti papa. 68. Sveti Klement 
bi Bim]anin. 380b. Od Ivana naj zadAega reče 
Klement jedva dosti, J. KavaAin 132*. Da k6 
i Klement sad jednesti. 372b. Urban, Klement 
navlastito. 386«. Sist, Klet, Klement 522b. 
Piše sveti Klement papa. J. Filipović 1, 135b. 
Klement. 1, 183b. 

d. Klementa, u jednoga pisca xviii vijeka. Papa 
Klementa trinaesti. A. Kanižlić, kam. 906. 

e. Klemeute (tal. Olemente), u pisaca xviii 
vijeka. Klemente papa. S. Badrić, ukaz. 53. 
S. otac papa Klemente xiii. J. Banovac, razg. 
VIII. Papa Klemente četvrti. V. M. Gučetić 156. 
Sveti Klemente. J. Matović 178. 

r. radi stiha u jednoga pisca xviii vijeka ima 
za nominativ oblik Klem't. Vjeru utvrdihu . . . 
Herm ovd*, a Klem't u Srdiku. J. Kavai^in 296*. 

g. u ovijem se primjerima nalaze drugi padeži, 
te se ne može poznati oblik nominativa. V odlukah 



Digitized by 



Google 



KLEMENS, g. 51 

p&pe Klomeuta petoga. Naručn. 12b. Po Kle- 
meuta papu posla mladiuca. F. Glavinić, cvit. 
143a. U vrime Klementa pape prvoga. 341^. 
Mučenika đoni glavu svet^ Klementa. J. Ka- 
vaAin 318*. 

KLEMElii AČA, /. ifne mjestu u Srbiji u okrugu 
krajinskom. Vinograd u KlemeAače. Sr. nov. 
1875. 859. 

KLĆMPAC, klćmpca, m. klatno^ zvečak. — 
isporedi klepac i klempesalo. — U naše vrijeme 
u sjevemijeh Čakavaca. Klempac, ,pistillum cam- 
panae^ D. Nemanić, čak. kroat. stud. 26. Klem- 
pac, bat od zvona. Na Krku. 

KLEMPAST, adj. vidi klempav. — isporedi 
klepast. — U naše vrijeme. Poglaj, brate, mah- 
nita Bošnaka, kud on vodi klempasta đogata! 
Pjev. cm. 275*. Klempast, ko ima spuštene uši 
da vise. U naše vrijeme u Stonu. ,Moj je prasac 
klempasta M. Milas. 

KLEMPAV, adj. u kojega (čefadeta i životine) 
vise uši (te klepju ili klopoću). — vidi klepati. 

— isporedi klempast, klopav, klempav, klompast. 

— U naše vrijeane, a između rječnika u Vukovu 
(,mit hangenden ohren* ,auribus pendentibus*). — 
Kaže se i ušima. Klempave uši. Bos. vila. 
1888. 68. 

KLĆMPE, kl^mpeta, n. udarac prstom po iihu. 

— isporedi klepa. — vidi i krpuSa, zvrčka. — U 
Vukovu rječniku : ,ein hieb mit einem finger auf 
das ohr^ 

KLEMPŽSALO, n. vidi klepesalo. — U naše 
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. 

KLEMPESATI, klempesAm, impf. ft^ati se vi- 
seći (kao klempesalo u zvonu, pa i o drugome). 

— vidi kod klepesalo. — U naše vrijeme u Du- 
brovniku. P. Budmani. 

KLĆMPO, m. klempava muška životina (a može 
se kazati i o čovjeku ili muškom djetetu). — uprav 
je ipokoristik. — Akc. se mijena u voc. klempo. 

— U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu 
(,der hangende ohren hat' ,qui habot aures pen- 
dentes^. Kl^mp?, živina koja ima uši spuštene 
tako da vise. U naše vrijeme u Stonu: , Vidiš ti 
moga klempa (prasca)!' M. Milas. 

KLĆMPOlSf A, m. vidi klempo. — U naše vrijeme 
u Stonu : ,Moj klempona (prasac) u slami spi*. 
M. Milas. ^ 

KLĆMPOV, m. ime psu. Gravac u Bosni. — 
Radi značena vidi klempast. 

1. KLEN, kl^na, m. Acer campestre L., neko 
drvo. — Akc. kaki je u gen. sing. takt je u osta- 
lijem padežima, osim nom, i acc. sing., i voc. 
klene. — Eiječ je praslavenska, isporedi rus. 
KAeH'fc, češ. klen, pof. klon. — Isti je korijen i 
u litavskom klevas i u germanskijem jezicima: 
stnor. hlynr, anglosaks. hljn, stvnem. llnboum, 
nviHem. lehne. — U našemu se jeziku shvatilo 
kao da postaje i od klen'B (vidi 3. klijen i k(en) 
i od klT.n-b (vidi kun). — Između rječnika u 
Voltigijinu (,carpine' ,ahomholz'), u Stuličevu 
(v. k}en s dodatkom da je riječ ruska), u Vu- 
kovu (,der feldahom' ,Acer ccunpestre Linn.'). 
Blizu negove ograde ima jedan veliki klen. M. 
Đ. Milićević, medudnev. 225. I zasedne s ove 
strane reke za jedan klen. pomenik. 2, 220. Klen 
(klijen, kun), rus. idCHi., češ. klen, poj. klon 
(Acer camp.), luž. klon (Ornus), 1. Acer cam- 
pestre L. (Vuk, Pančić) ; 2. Acer monspessulanum 
L. (Visiani, Petter), v. Klijen. B. Šulek, im. 146. 

2. KLEN, m. mjesno ime u Srbiji. — Vafa da 
je ista riječ što 1. klen. — a) u okrugu bio- 



1. KLENOVAC 

giadskom. liTiva u Klenu. Sr. nov. 1871. 607. 
— b) u okrugu kragujevačkom. Niva kod Klena. 
Sr. nov. 1872. 528. 

3. KLEN, m. vidi 2. klijen. 

KLENAC, Klenca, m. mjesno ime u Srbiji. — 
Biče detn. 1. klen. — a) u okrugu kragujevačkom, 
Niva u Klencu. Sr. nov. 1870. 288. Livada kod 
Klenca. 548. — h) u okrugu požarevačkom. Niva 
pod Klencom. Sr. nov. 1872. 136. 

KLENAČKI, acij. koji pripada selu Klenku u 
Srijemu. V. Arsenijević. 

KLENAK, Klenka, m. mjesno ime. — Biče dem. 

1. klen. 

a. u Dalmaciji, zaselak u kotaru makaranskom. 
Eepert. dalm. 1872. 41. 

b. u Hrvatskoj. — Pomii^e se xv vijeka. Na 
Klenku su 3 kmeti. Mon. croat. 126. (1486\ 

e. u Slavoniji, Kl^nak, Kl^nka, selo u župa- 
niji srijemskoj. Bazdije|. 146. 

d. u Srbiji, a) Klćnak, mjesto u okrugu bio- 
gradskom. Glasnik. 19, 172. — b) u okrugu sme- 
derevskom. Niva u Klenku. Sr. nov. 1869. 126. 

KLENAB, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
požarevačkom. iSriva u Klenaru. Sr. nov. 1868. 87. 

KLĆNČANIN, m. čovjek iz Klerika u Srijemu. 
V. Arsenijevič. 

KLĆNČANKA, /. žer^ko če}ade iz Klenka u 
Srijemu. V. Arsenijević. 

KLĆNČIĆ, m. riba (dem. 3. klen). — Kao de- 
minutiv u Vukovu rječniku; kao druga riba: 
Klenčić, Chondrostoma Knerii Hack. J. Pančić, 
ribe u srb. 127. 

KLENDAVICA, /. neka igra, vidi V. Vrčević, 
igr. 53 (gdje je klendavice gen. sing.). 

KLENI, m. pl. tnjesno ime. — Prije našega 
vremena. S. Novaković, pom. 134. 

KLENICE, /. pl. ime selu u Hrvatskoj u žu- 
paniji varaždinskoj. Bazdije}. 101. 

1. KLŽNIĆ, m. dem. 1. klen. — Između rječ- 
nika u Vukovu. Klenič, Acer campestre L. (Sa- 
bjar, Lika). B. Šulek, im. 146. — I kao ime 
mjestu u Srbiji u okrugu smederevskom. Cair u 
Kleniću. Sr. nov. 1873. 743. 

2. KLENIĆ, m. dem. 3. klen. — isporedi klenčić. 
Klenić (riba u skadarskome blatt^. V. Bogisić, 
zbom. 494. 

KLENIĆAK, klenićka, m. dem. 1. klenić. u Lici. 
V. Arsenijević. 

1. KLŽNIK, klenika, m. klenova šuma. — U 
Vukovu rječniku: ,der ahomwald' ,aceretum^ 

2. KLilNIK, Klenika, w. mjesrto ime. — Ja- 
mačno je ista riječ što 1. klenUc. 

a. pusta u Slavoniji u županiji virovitičkoj. 
RazdijeJ. 135. 

b. tijesto u Srbiji u okrugu šab<ičkom. Zem)a 
zovoma Klenik. Sr. nov. 1873. 279. 

KLENITI SE, klenim se, impf. (?) u Stuličevu 
rječniku: v. kleti se s dodatkom da je uzeto iz 
brevijara. — nepouzdano (vidi kod kleti). 

KLENOV, adj. koji pripada klenu (vidi 1. 
klen) ; koji je od drva od klena. — U naše vrijeme, 
a između rječnika u Vukovu Gvon feldahom' ,ex 
acere campestri'). Nego uzmi dva klenova štapa. 
Nar. pjes. herc. vuk. 100. Mjesta . . . zarasla u 
šumu . . . Jeskovu, lipovu, klenovu . . . Vuk, dan. 

2, 27. Klenove duge. P. Bolić, vinodjel. 2, 107. 
1. KLfeNOVAC, klžnovca, m. klenov štap. — 

U Vukovu rječniku: klenov štap ,ein štab von 
feldahorn' ,baculus ex acere campestri*. 



Digitized by 



>JbogIe 



2. KLENOVAC 



52 



1. kleiSte, b, h). 



2. KLENOVAC, K16u6vca, m. nijesno ime. — 
Postaje od 1. klen kao i 1. klenovac. — Nalazi 
fte vrlo Često, n. p.: 

a. u Hrvatskoj, a) zaselak i selo u županiji 
liikO'krbavskoj. Bazdijel. 30. 38. jedno se od ovijeh 
mjesta pomine xv vijeka. Od Klenovca. Mon. 
croat. 108. (1471). — b) kajkavski Klenovec, selo 
u županiji varaždinskoj. Hazdije]. 100. 

b. u Srbiji, a) (s drukčijim akcentom). Kle- 
n6vac, potok u Bega|ici (u okrugu biogradskom), 
^i. Stojanović. — b) u okrugu kragujevačkom. 
Livada u Klenovcu. Sr. nov. 1865. 503. -— c) u 
okrugu sfnederevskom. liTiva u Klenovcu. Sr. nov. 
1875. 671. Niva u gornem Klenovcu.^ Sr. nov. 
1875. 35. — d) u okrugu šabačkom. liTiva oraća 
u Klenovcu. Sr. nov. 1869. 178. — e) u okrugu 
vafevskom. Livada u Klenovcu. Sr. nov. 1863. 
278. 

KLĆNOVAČA, /, klenova batina. — U Vukovu 
rječniku : klenova batina ,ein stock von feldaliom' 
,fustis ex acere campestri^ 

KLŽNOVAČKI, ac^j. koji pripada ftnjestu) Kle- 
novcu. a) vidi 2. Klenovac, a, a). V. Arsenijević. 
J, Bogđanović. — b) u Daničićevu rječniku : kle- 
novbčbkyj, selu je Srpcima manastira Ravanice 
išla međa ,na klenovačku vrbšinu^ (Sr. letop. 
1847. 4, 53 god. 1381), nije joj to ime od Kle- 
novnika koji se spomine. — e) vidi 1. Klenovac, 
b, d). Klenovačka Bijeka u Srbiji u okrugu ša- 
bačkom, Zemla u Kleuovafikoj fieci. Sr. nov. 
1875. 460. 

KLĆNOVČANIN, m. čovjek iz Klenovca. V. 
Arsenijević. J. Bogđanović. — Množina: Kle- 
n5vćani. 

KLŽnSvČANKA,/. žensko čefade iz Klenovca. 
V. Arsenijević. J. Bogđanović. 

KLĆNOVČANKIlSrA, /. vidi Klenovćanka. J. 
Bogđanović. 

KLŽNOVČIĆ, m. mjesno ime u Srbiji, a) u 
okrugu kragujevačkom. Voćnak u Klenovčiću. 
Sr. nov. 1817. 412. — b) u okrugu smederevskom. 
VoćAak u Klenovčiću. Sr. nov. 1867. 415. 

KLENOVICA, /. n^esno ime. 

ti. selo u Hrvatskoj u županiji modruško- 
riječkoj. BazdijoJ. 49. 

b. mjesto u Srbiji u okrugu va\evskom. Livada 
u Klonovici. Sr. nov. 1875. 71. 

KLENOVINA, /. drvo od klena. — U Vukovu 
rječniku : ,holz von feldahom* ,lignum aceris cam- 
postris*. — I kao samo drvo (breza?). Klenovina, 
Betula alba L. (Lambl), va)da pogrjoSno; v. Klijen. 
B. Šulek, im. 146. 

KLHNOVNIČKi, adj. koji pripada Klenovniku. 
Klonovnička (opština). K. Jovanović 138. (vidi 
Klonovnik, a). — I kod mjesnoga imena: kaj- 
kavski Vos klenovnićka, selo u Hrvatskoj u žu- 
paniji varaždinskoj. R*«dije]. 92. vidi Klenov- 
nik, b. 

KLENOVNIK, m. mjesno ime. 

a. selo u Srbiji u okrugu požarevačkom. K. Jo- 
vanović 138. — Pomine se xiv vijeka, vidi u Da- 
ničićevu rječniku: Klenovbniks, selu je Dabru 
manastira Kavanice išla međa ,na Klenovnikb' 
(Mon. sorb. 199 god. 1381). tako i Bukomijama 
(199). a to će biti sadaSne selo Klenovnik na Du- 
navu blizu Požarevca. 

b. selo u Hrvatskoj u županiji varaždinskoj. 
Razdije). 92. — Pomine se (latinski) xvi vijeka. 
,Ex Klonownyk'. Mon. croat. 303. (1596). 

KL ENO VODA, /. voda u Srbiji u okrugu po- 
drinskom. \t. Stojanović. 



KLENPA, /. iine kozi. Krupa u BosuL — vidi 
klempav. 

KLENU(''E, n. djelo kojijem se klene (vidi 1. 
klenu ti). — U Stuličevu rječniku: (sa starijim 
oblikom) klenutje ^aerLn canipani pulsatio iiniro 
ictu*. 

1. KLENUTI, klenem, pf. 2. klecati, kad v^ 
samo jedan put udari u zvono. — liadi poMann 
vidi kod 2. klecati; po osnovi (kleca) ovoga gla- 
gola ne može biti isto što klopnutL — Od xvi 
vijeka u Dubrovniku (vidi Držičev primjer), a 
između rječnika u Belinu (»toccar la campana 
cioe cominciar a suonar la campana^ ,aeris cam- 
panifl pulsationem aggredi^ 163l>; ,sonar a mar- 
tello, cioe a tocclii' ,campanam iteratis puLsibus 
vorberare* 6861^) i u Stuličevu (,aes oompanum 
unico ictu pulsare*). Postaviše običaj da se na 
fte slavu o ijori, u podne i u većer klenc zdrava 
Marija. I. Đorđić, ben. 75. Kom klenu prvo za- 
žvale. 195. i u naše vrijeme: ,Klenulo, je zvono*. 
,Klenuli su zadni put na misu^ P. Budmani. — 
U prenesenom smislu : zla će klenuti, snaći će ga 
nesreća, vafa da se misli zla ura ili zla nesreća. 
Ako uzazna, toprv mu će zla klenut, i na me 
sve zlo past. M. DrŽić 270. Zla mu je klenula. 
(D). Poslov. danič. 

2. KLENUTI, klenem, pf. u različitijem zna- 
čenitna, ali u srjema kao da je pf. klepati, U (la 
je p ispalo ispred n. 

H. za(ulati, potresti, uzdrmati nešto što ri^i 
(vidi kod 1. klenu ti). — U Voltigijinu rječniku: 
klenuti, klen i vam ,muovere, tontennare, agi tare 
una cosa appesa' ,bewegen, riitteln*. 

b. uz subjekat srce stoji aktivno Hi reflekHrno 
(srce klene, srce se klene) u značenu : zbuniti ne, 
smutiti se, poplašiti se, ustresti se itd. — U Be- 
linu rječniku: kldnuti se tkomu srce, klene mi 
se srce ,muoversi, commoversi per qualche affetto' 
jCommoveri* 502^, * u Stulićei>u: klenuti komu 
srce jperturbari, consternari, animo confundi, de- 
jici etc.'. — Ne zna se kako je akcenat: u Be- 
linu je rječniku inf. kl«nuti, ali se to ne potrr- 
duje ni akcentom prezenta ni u Stulićeru rječ- 
niku. — Može biti da Je značene kao kod a, ali 
u prenesenom smisla. 

e. klSnuti, klenem, stići (ili udariti?). ,Kle- 
nuće te to po vratu kad tad'. \t. Stojanović. 

d. klenuti, klenem, naoštriti kosu. »Jutros 
nijesam kose klepa\ moram j^ sad malko kle- 
nuti*. , Lijepo ti lozi, pa tu kosu malko kloni, 
vidiš da ti slabo odrozuje travu*. J. Bogđanović. 

KLEN- VODA, /. izvor u Srbiji u okrugu hin- 
grad<ikom. Glasnik. 19, 172. 

KLEl^AR, m. ime mjestu u Srbiji u okružju 
požarevačkom. Niva u Klenaru. Sr. nov. 1^72. 
510. 

1. KLENE, n. coll. kao množina prema 1. klen. 
— isporedi 1. klijene. — U naše vrijeme, a između 
rječnika u Vukovu (vide klijeAe). 

M. u pravom smislti. Tamo raslo klei'io i ja- 
seAe. Nar. pjes. vuk. 3, 167. To do^nlo mlado 
momče, kriće drvje i kamei^e, diže kleAe i ja«?eno. 
A. Ostojić iz nar. pj. 

b. kao mjesno ime. 

a) pusta u Slavoniji u žu}}an^i virovitičkoj. 
Bazdije}. 135. 

b) u Srbiji, fin) u okrugu biogradskom, jedan 
kraj sela Busna i oko Aega mjesto. Gla^^nik. 
19, 172. — hb) mjesto u okrugu kneževačkom. 
iSriva u Klone. Sr. nov. 1875. 11. — ee) niva 
u okrugu kruševačkom. Sr. nov. 1875. 533. - 
UU) selo u okrugu požarevačkom. K, Jovanović 



Digitized by 



^uogle 



1. KLENE, b, b). 



53 



KLEPATI, a. 



141. — ee) mjesto u okrugu smcderevskom. Za- 
braii kod Kleiia. Sr. nov/ 1867. 359. 

2. KLENE, vidi 2. Klijefie. 

KLEN EV AC, Klenevca, m. ime mjestu u Sv- 
inji u okrugu biogradskom. Livada u Klenevcu. 
Sr. nov. 1873. 975. 

1. KLENIvATI, klenivam, impf. 1. klenuti. 

— U naše vrijeme u Dubrovniku, a između rječ- 
nika u Stulićeou : (s n irij. n) klenivati, klenivam 
,aos campanum aliquoti6s pulsare'. 

2. KLEli[lVATI, klenivam, impf. 2. klenuti, a. 

— U Voltigijinu rječniku: praes. klenivam kod 
klenuti. 

KLElirSKI, adj. koji pripada mjestu Klenu. 
Kleiiska fopština). K. Jovan ović 141. 

KLEOPAZIJ, m. Klidnccg, Cleophas (Cleopha- 
siusV), im€ muško. — U spomeniku xiii vijeka. 
Tako ondi pridoše s Pula gospodin Đebonas, go- 
spodin Toma, . . . gospodin Jakov, gospodin Kleo- 
Pftzijj gospodin Ivan . . . Mon. croat. 17. (1275). 
Gospodin Jakov i gospodin Kleopazij i mnogi 
drugi. 20. 

1. KLEP, glas kojijem se pokazuje buka što 
postaje kad se čim tvrdijem udari o što tvrdo. 

— isporedi klepati. — U naše vrijeme. Nasa- 
rajdin sta će drugo nego klep! orla po glavi. 
Nar. prip. bos. 1, 28. Klep, klep, klep, moj pre- 
dragi kovač želesce. JaĆke. 223. 

2. KLEP, /. oštrene žrviia. Poslije klepi iz 
prvog mliva škripi kruh. — U Samoboru. F. He- 
fele. — isporedi klepac, klepci, klepati. 

3. KLEP, m. ili /.?, na jednom mjestu xvii 
vijeka kao da znači : plač, uzdah y jadovahe. Bože 
ki na pokornih ne mrzeš cvil ni tuguj ućih ne 
pogrdjuješ klep. M. Alberti 440. 

KLEPA, /. vidi klempo. — U Vukovu rječ- 
niku (s dodatkom da se govori u Hrvatskoj). 

1. KLEPAC, kli^pca, 7«. kao čekić kojijem se 
otkivaju kose (na babici), vidi 2. babica, 5, i 2. 
baba, 3. — Akc. se mijena u voc. : klepče, klepci, 
i u gen. pl. klepaca. — Korijen je kao u glagola 
klepati. — U naše vrijeme, a između rječnika u 
Vukovu (kosni čekić ,der dongelhammer' ,malleo- 
lus fenisGcae tundendae falci*). Teško 'e kosit 
s dobrom kosom, ako 'e zločesta a ni klepca, 
imaš vode dost prez zdenca. JaČke. 219. Klepac, 
uređeno žejezo nasađeno na drvo, da se po tuče 
kosa ili srp i tako naoštri. U Hrvatskoj. Đ. 
Šui-min. — Množina klepci znači i klepac i ba- 
bicu, vidi u Vukova rječniku: klepci, kosni kov 
(babica i klepac) ,das dongelzeug* , instrumenta 
fenisecae exacuendae falci*. A on lijepo klopce 
u torbu. Bos. vila. 1888. 129. 

2. KLEPAC, klepca, m. klatno, zvečak, klepe- 
salo. — U naše vrijeme u Istri. Klepac ,cam- 
panae pistillum*. D. Nemanić, čak. kroat. stud. 23. 

3. KLEPAC, klepca, m. riječ nepoznata zna- 
čena u tri poslovice dubrovačke xviii vijeka. Eo- 
dila je sliva klepce. (Z). Ruga se klepac slivom. 
(Z). Za klepac pita dunu. (Z). Poslov. danič. 

1. KLEPAC, Klepca, m. mjesno ime. — Prije 
našega vremena u starom obliku Klepčb. Spom. 
stoj. lai. 

2. KLEPAC, m. prezime. — U naše vrijenu'.. 
Schem. zagr. 1875. 228. 

KLEPALA, n. pl. ili f. (t'J u iJanivićevu rječ- 
niku: (pod klopalo) zemji je crkve arhi|evičke 
iAla meda ,ni8 potokb belovodićbkv gdo ishodi 
dolbna Klepala' (Mon. sorb. 144 god. 1349). mislim 



da je izostavjen predlog ,na*, ili bi trebalo čitati : 
,dold na klepala*. 

KLEPALAN, klepalna, adj. koji pripada kle- 
palu. — XIII vijeka u knigama pisanima crkve- 
nijem jezikom. Klepalnoje udrenije. Sava, tip. 
hil. glasn. 24, 183. tip. stud. glasn. 40, 142. 

KLEPALCE, n. dem. klepalo. — xiii vijeka u 
knigama pisanima crkvenijem jezikom. Vbdarivb 
že vb klepalce. Sava, tip. Ml. glasn. 24, 183. 
tip. stud. glasn. 40, 14^. 

KLĆPALO, n. daska u koju se udara mješte 
zvona. — isporedi bilo, 3. — Postaje od klepati. 
— Od prv^ijeh vremena, a između rječnika u Vu- 
kovu: ,das lautebret, die bretglocke (in den ser- 
bischen klostern)' ,tabula camponae loco*, i u 
Daničićevu (,pulsabulum*). Po tomb že velikoje 
klepalo klepjetb, po tomže i medenoje. Sava, tip. 
stud. glasn. 40, 143. Vashote pohvatiti preži^eje 
klepalo, ispusti klepalo, i dade ga podijakonu. 
Starine. 4, 83. (xiv vijek). Klepalo vbpijetb : ,Azb 
behb drevo vb gori ... i priđe človSkb i poseče 
me i sbtvori me na službu crbkvi . . .* Phjsiol. 
novak. star. 11, 200. Zvona ne imajut, no u kle- 
palo klepjut. Glasnik. 56, 192. (1733). Petli peše, 
klepala udriše. Nar. pjes. vuk. 2, 160. Odjek- 
nulo tanahno klepalo. M. P. Šapčanin 1, 169. 
A kad klepalo oglasi početak ... S. Matavu|, 
novo oružje. 78. Udara u zvona, u klepalo . . . 
Srp. zora, god. 1, sv. 2, str. 50. — U prenesenom 
smislu (nije mi dosta jasno značene). Neću ja 
da budem ničije klepalo. M. Pavlinović, razl. 
spis. 52. I da nije puko ustavno klepalo. 337. 

KLĆPAN, m. 

a. ša)iv naziv za Čovjeka koji ima klepaste usi. 
J. Bogdanović. 

b. klepav kon. Za nim Vrčić na klepanu Ibro. 
Nar. pjes. horm. 2, 590. 

KLEPANI, m. pl. ime zaseoku u Srbiji u okrugu 
užičkom. K. Jovanović 155. 

KLfePANICA, /. smokva, koja prezri, pa se 
obori doje. Dubašnica na Krku. — isporedi kle- 
pati, g. ^ ^ 

KLEPANE, n. djelo kojijem se klepfe. — Sta- 
riji je oblik klepanije. — Između rječnika u Vu- 
kovu i u Daničičevu (klepanije ,pulsatio*). Kle- 
paniju otb nego molitvu vbzeti. Domentijanh 
213. On čuje kose od klepana zvečati. M. A. 
Rejković, sat. L6a. 

KLĆPAST, adj. vidi klempav i klempast. — 
U naše vrijeme u Lici. ,01azi tamo ti sa tvo- 
jijem klepastijem ušima^ J. Bogdanović. 

KLEPATI, klepjem, impf. kucati, lupati, tući 
(uz buku), dolazi u osobitijem značenima. — Akc. 
kaki je u praes. taki je u impf. klepah i u ger. 
praes. klepjući ; u ostalijem je oblicima onaki kaki 
je u inf. — Riječ je praslavenska, isporedi stslov. 
klepati, rtis. KaeiiaTb, češ. klepati, pof. klepac. — 
Korijen je po svoj prilici onomatopejski, i srodan 
je s korijenom klop i možebiti s klap. — U rije- 
čima što postaju od ovoga istoga korijena umeće 
se često m među e t p (vidi klempac, klempast, 
klempav itd.). to je postalo u novija vremena i 
ne treba misliti da je ostatak praslavenski. — 
Samo u dva primjera našega vremena ima praes. 
kloimm (G. Zelić 50), vidi kod e, a) ; klepa, vidi 
f. — Između rječnika u Voltigijinu (klepati, 
klep|em ,martellare, battocchiare' ,hammern'), u 
Vukovu (udarati u klepalo), u Daničićevu (,pul- 
sare*). 

a. uopće (bučati'O- — ^ rukopisu xiv vijeka 
pisanome crkvenijem jezikom. Na Ugrehb slišu 
jako klopjutb; da ašto klepjutb? razve pleštutb i 



Digitized by 



Google 



KLEPATI, a. 



rikajutb i glasi ispofitajutb, krila potresajatb. 
Starine. 4, 83. 

b. kovatif ne o svakom kovahu nego kad se 
gvožde rasteže u lim. Za raširiti . . . gvozdje 
Ya}a ga metnuti napre u žeženicu i klepati ga. 
M. Bađnić 1841>. Četvrti brat kova5inu znade, 
dosta kovat svaki dan imade, aP u kuću ništa 
klepat neće neg drugomu, pak u kesu meće. M. 
A. Eejković, sat. 13^. Kovać vikal rano vstati, 
rano vstati ter klepati. Jačke. 239. Koji klep)e 
hrabraše onoga koji kuje na nakovi^u. Đ. Đa- 
nićić, isai. 41, 7. — Am^ može pripadati i ovo: 
Od se}aka ima kovaĆa (koji kuju i klep(u si- 
kire, motike i raonike). Vuk, dan. 2, 102. 

c. oštriti kosu klepcima. — Izinedu rječnika u 
Vukovu (motiku, sjekiru ,dengeln^ ,pulsando exa- 
cuo'). Klepati, kosu naoštriti. u Posavini. F. 
Hefele. ,Klepati^ znaci udarati po kosi ili srpu 
klepcem da se naoštri. ,Baš je klepao, kad smo 
došli', u Hrvatskoj. Đ. Šurmin. 

d. klepati, naoštriti (pokovati) kamene, u Sa- 
moboru. F. Hefele. 

e. udarati u klepcUo. a) subjekat je čefade (kaže 
se klepati u klepalo, ali u naj prvom primjeru 
ima klepati klepalo, gcije može biti da je pisar 
izostavio vb, isporedi arugi primjer). Podbklisi- 
jarbhb . . . velikoje klepalo klepjetb. Sava, tip. 
stud. glasn. 40, 143. Podklisi^arhb . . . vb veli- 
koje klepalo klep|etb. tip. hil. glasn. 24, 184. 
Zvona ne imajut, no u klepalo klep}ut. Glasnik. 
56, 192. (1733). Da pođem u jutru igumanu i 
da klepam na jutrei^u. G. Zelić 50. Ne bi za 
skoro zvona propojalo na našoj crkvi, no bi kle- 
pali kao velike nede}e. S. i^ubiša, prip. 257. 
Slava Bogu, odgovori Pop-Kosta, a ko će kle- 
pati? M. Đ. Milićević, pomenik. 3, 324. — b) 
nema subjekta (može se pomisliti da klepalo klepfe). 
Baš kad klepalo pred manastirom. S. Matavu), 
novo oružje. 64. 

f. u prenesenom smislu, biti, tući (objekat je 
čejade). Tko se zlu poda, zlo ga i klepa. Nar. 
bi. mehm. beg. kap. 258. Klepati, udarati, tući. 
,Tko zlo radi, zlo ga klepa'. Nar. riječ u Bosni. 
Đ. Šurmin. 

g. u prenesenom smislu, vi^eti (isporedi klem- 
pav). Kad smokve prezru, onda se obore do|e, 
pa tad vele: da ,klep)u'. Đubašnica na Krku. 

KLĆPAV, ac^j. hrom, sakat u nogu (o konu). 

— isporedi klempav. — Od osnove glagola kle- 
pati (hodeći udara jače jednom nogom nego 
drugom). — U naše vrijeme. A iz tame sam 
ispade Tale na liegovu klepavu kulašu. Smailag. 
meh. 40. Baš iz tame evo pobratima na liegovu 
klepavu koiiicu. Nar. pjes. iz Gon^e Krajine. Đ. 
Šurmin. 

KLEPA VAO, klepavca, m. Vanellus vanellus 
(L.), fieka ptica, vivak. — U naše vrijeme u Rijeci 
(tal. Ombla) blizu Dubrovnika. S. Brusina, ptice 
hrv.-srp. (nastavak). 143. Klepavac, Vanellus cri- 
status. Slovinao. 1880. 81b. 

KLEPCA, /. ili n. pl. (?), vidi 2. Klepci. 

1. KLŽPCl, klepaca, m. pl. vidi 1. klopac. 

2. KLEPCI, Klepaca, m. pl. ime selu u Hercego- 
vini u okrugu mostarskom. Statist, boan. 121. — 
Na drugom je mjestu pisano: Klepca. Schem. 
ragus. 1876. 60. 

KLEPČE, n. mjesno ime. — isporedi Klepać. 

— Pr^c našega vremena. Spom. stoj. 184. 
KLEPCICA, /. dem. klepka. — U Vukovu rječ- 
niku. 

KLEPCLIA, /. zovu, kad cijeli dan kose po- 
prav)aju. GraĆ£uiica u Moslavini. — Postaje od 
1. klepac, 1. klepci. 



54 KLEPETALO, c. 

KLEPČOVO, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
crnoriječkom. Livada na Klepćovu. Sr. nov, 
1866. 166. 

KLEPEČNA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
požarevačkom. Livada u Klepećni. Sr. nov. 1869. 
347. 

KLEPŽĆAl![E, KLEPŽĆATI, vidi klepetane, 
klepetati. 

KLEPEĆE SELO, n. ime selu u Hrvatskoj u 
županiji modruško-rijeČkoj. Razdije]. 46. 

KLĆPELICA, /. prepelica. D. Trstenak. — 
Postaje od oblika plepelica (može biti da se misli 
na glagol klepati ili klepetati). 

KLEPĆSALINA, /. augm. klepesalo. — V Stu- 
ličevu rječniku: ,ingens malleus aeris campani'. 

KLEPŽSALO, n. klatno, zveČak. — isporedi 
klempesalo i klempesati (prema ovome glagolu 
mogao bi biti i glagol klepesati, a postao b% od 
osnove glagola klepati). — U Mikafinu rječniku: 
klepesalo od zvona, jezičac ,rhopalum'; u Belinu: 
,battacchio e battaglio, quel ferro che in mezzo 
la campana la fa suonare' ,malleus campananus' 
132a ; u Stulićevu : ,aeris campani malleus'. 

KLEPET, m. zveka, buka što postaje kad više 
stvari (osobito gvozdenijeh ili mjedenijeh, ali fnogu 
biti i drvene i druge, kao papuče, vidi naj prvi 
primjer i Vukov rječnik) kucka jedna o drugu. 
— Postaje od korijena glagola klepati, ali ja- 
mačno j^reko klepetati. — U naše vrijeme, a iz- 
među rječnika u Vukovu: 1. ,das geton der kuh- 
glocken' ,crepitaculorum sonus'. 2. ,das getos 
(der pantoffel)' ,sonitus'. — Stade klepet mestva 
i papuča. Nar. pjes. vuk. 3, 105. Klepet stoji 
noža i saba)a. 5, 331. Stade klepet noža i pa- 
loša. 5, 344. Stade klepet mačah i palošah. Pjev. 
cm. 89a. Stoji klepet svijetla oružja. 178b. Stade 
klepet sedefli nanula. Nar. pjes. petr. 1, 209. 
Kad udari aga sa momcima, stade klepet saba) 
i noževa. Nar. pjes. horm. 1, 153. Stade jeka, 
klepet i lomjava. P. Petrović, gor. vijen. 61. I 
kad i kad čuo bi se klepet medenica. M. P. Šap- 
čanin 1, 64. 

KLEPETAC, klepaca, m. vidi klepetalnica. — 
U naše vrijeme u Istri. Klepet&c ,crepitaculum', 
gen. klepeca. D. Nemanić, Č€ik. kroat. stud. 55. 

KLEPETALNICA, /. čegrtafka. — isporedi 
klepetac, klepetalo. — U naŠe vrijeme u ^ever- 
nijeh čakavaca (ako ima ova riječ u štokavaca, 
glasiće klepetaonica). Klepet&lnica ,crepitaculum'. 
D. Nemanić, čak. kroat. stud. iftsg. 58. Klepe- 
talnica, klepetalo, koje na veliki četvrtak, petak 
i subotu mjesto zvona služi, na BijecL F. Pi- 
lepić. 

KLEPŽTALO, n. čim se klepeće. nahodi se u 
osobitijem značenitna. — Od xvii vijeka. 

a. vidi čegrtajka, radiš. — U Mikalinu rječ- 
niku : klepetalo, klepesalo od drva, frčajka ,scan- 
dola, battola' ,crepitaculum' ; u Belinu: ,scan- 
dala, battola, stromento da fare strepito' ,crepi- 
taculum' 648b; u Bjelostjenčeuu : v. klopotec; 
u Stulićevu: ,sonaglio' ,crepitaculum' s dodatkom 
da je uzeto iz Mika(ina. — vidi i klepetalnica. 

b. klatno, zvečak. — U Bjclostjenčevu rječniku: 
v. bat, 4 (vidi 2. bat, 5, f)) ; u Voltigijinu : ,bat- 
tocchio, martello' ,hammer, schwengel'. 

c. u Vukovu rječniku: daščica poprijeko obje- 
šena pred kućom, u koju se po granici i po pa- 
oriji gdje su vojnici kaki namješteni, udara kad 
Judi treba da idu na zapovijest ili vojnici da 
svoje koi'ie namiruju, klepetalo se udari naj prijo 
pred stražom pa onda pred ostalijem kućama i 
to svaki udara dotle dok i'iegov susjed ne Čuje 
i ne stane udarati. 



Digitized by 



Google 



KLEPETALO, đ. 



4. ntjasno je enačene. Dug glas čini klepe- 
talo^ al' je u iiem dofie malo. P. Vitezović, 
cvit. 45. 

KLEPŽTAl^E, n. cijelo kojijem se klepeče. — 
Stariji je oblik klepetanje. — Nalazi se i 8 6 
mj. t (vidi kod klepetati). — Između rječnika u 
Belinu (klepetanje ,il far strepito con legni bat- 
tati insieme, o in senso simile* 712l>; klepetanje 
ušima ,lo sbattere đelle orecchie^ ,aurium excussio' 
644^), ^ Stulićepu (klepetane ,crepitaculi sonitus^ ; 
klepećai^e uši ^aurium eicossio'), u Vukovu. Tuđe 
čuše plač i uzdisai^e i oružja klepetaiie. Đ. Hapić 
453. 

KLEPETAE, klepetdra, m. vidi klepetuga, 
klepka. — U naše vrijeme, a između rječnika u 
Vukovu (vide zvono, klepka). Do jednoga ovna 
8 klepetarom. Ogled. sr. 192. I ugiča ispod kle- 
petara. 114. 

BLLEPĆTATI, klepećem, impf. činiti buku, 
zveku, udarajući ili kucajući čim o što. — ispo- 
redi klopotati. — Akc. kaki je u praes., takt je 
u impf. klopet&li i u ger. praes. kl^pećući; u 
ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf., osim 
aor. 2 i S sina. klepetft. — Postaje od klepati, 
te vafa da je deminutiv. — Iz prezenta klepećem 
prešlo je u nekijem juinijem krajevima ć i u 
osnovu infinitiva (klep^ćati). vidi u Belinu i u 
Stulićevu rječniku. — Na jednom mjestu xvin 
vijeka ima praes. 8 pl. klep^taju (N. MarČi 59) 
n^. klepeću, ali je to samo radi slika. — Od 
XVII vijeka (vidi kod b), a između rječnika u Mi- 
kafinu (klepetati ,far strepito con scandola^ ,cre- 
pito^), u Belinu (klepetati ,far strepito con legni 
battuti insieme, o in senso simile ,8trepitum edere' 
712b; klepećati ušima, klepetati uši ,8battere le 
orecchie come fanno alcuni animali' ,excutere 
aures' 644b), u Bjelostjenčevu (klepećem, pras- 
kećem ,crepito, strepo'), u Voltigijinu (klepetati, 
griješkam klepečem jsbattere, strepitare, batto- 
lare* ,klappem^; po praes, klepečem ima i zlo 
načineno klepečati gdje ima i značene ,tabellare'), 
u Stuiičevu (klepetati, v. klepećati; klepećati 
,crepitaculo rumorem edere' ; klepećati komu uši, 
klepećati ko ušima ,excutere aures'), u Vukovu 
(1. ,8challen* ,8ono'. 2. ,wackeln* ,quatio*). 

a. sa značenem sprijeda kazanijem. Počme 
i&etko klepetati alkom na vratima. Nar. prip. 
bos. 1, 49. — Sad s krili klepeće. A. Kanižlić, 
rož. 111. — Pred nim da ide birov s velikom 
klepetušom i svim putem da klepeće. M. Đ. Mi- 
lice vić, zim. več. 280. — Kaže se i klepetati 
ušima (vidi u Belinu i u Stulićevu rječniku), 
n. p. o psu ili drugoj životini. nije dobro kle- 
petati uši (s acc.) kao što ima u Belinu rječniku. 
— U prenesenom smislu, brbfati. Usijuje li se 
pak i tako da istom govori, onda klepeće kao 
klepetuša. D. Obrado vić, basn. 180. 

b. subjekat je ono što udara ili kuca o Što 
drugo, n. p. (duge) mi. Trepte zmajska krila o 
pleču, ruiiave uši do ramena prostiru se i kle- 
peću. I. Gundulić 474. Rui^ave uši po pleću 
trepte, klapahu i klepeću. J. Kavanin 418<^. Čas 
mu uši naježene do vrh roga dobi taj u, čas ru- 
na ve privješene niz ramena klepetaju. N. Marci 
59. — jezik. Ako srce ni moloće, zaman jezik 
sam klepeće. P. Vitezović, cvit. 7. — usne. Ustne 
mu klepeću. I. Đorđić, pjes. 46. — U prenesenom 
smislu, n. p. o daskama na podu ili krovu što 
nijesu dobro učvršćene, te se lako miču i udarenu 
jedna u drugu (isporedi klamitati, a), vidi u Vu- 
kovu rječniku gdje ima i ovaj primjer: Nok sve 
dasko klepeću, a sjeme nek miruje (pa ćo dobro 
biti). Nar. posl. vuk. 201. 



55 KLEPNUTI 

KLEPETUŠA, /. nešto što klepeće (što je na- 
čineno tako da klepeće). samo u osobitijem ena- 
čenima. — isporedi klopotuša. — Od xvii vijeka, 
vidi kod b. 

a. vidi klepka. — Između rječnika u Vukovu 
(uz klepka). Pred i&im da ide birov s velikom 
klepetušom i svim putem da klepeće. M. Đ. Mi- 
lićević, zim. več. 280. Skidaju klepetuše i zvona 
s tuđih ovaca i koza. zlosel. 267. 

b. čegrtafka. S ovom pristraše se djavli kakono 
ptice s strašilami od klepetuša. M. Badnić 146b. 
Oni koji, kako popagali, nikada ne pristaju go- 
voreći ; oni, reko, koji vole jednomu zvonu, nego 
čegrtajki ili klepetuši prilični biti, ne za to Što 
je zvono glasovitije nego čegrta}ka ili klepetuša, 
nego jere zvono u svako doba zvoni, a čegrtap^a 
samo u jesen. Đ. Bapić 252. — Ne znam pri- 
pada li ovaj primjer amo ili pod a : Klepeće kao 
klepetuša. D. Obradović, basn. 180. 

e. u prenesenom smislu, brbfavo žensko čejade. 
Basrdi se rače, pa nagrdi žabu: ,Kurvina klepe- 
tušo, kurvina blebetušo!' Nar. pjes. srem. 50. 
Sve za (ubav one matore klepetuše. Srp. zora. 
god. 1, str. 146. ,Pušti vraga i Perešu, ta znam 
da 'e ona seoska klepetuša^ J. Bogdanović. 

KLEPŽTUŠICA, /. dem. klepetuša. — U naše 
vrijeme. Kad i kad klepne klepetušica na kozi 
riđi. M. Đ. Milićević, zim. več. 121. 

KLEPINA GBADINA, /. ime mjestu u Crnoj 
Gori. — U naše vrijeme. Bjehu gradske ovce u 
Budine svrh Trepača do dno Biječana, od krvave 
Klepine gradine do proklete Muževe pećine. 
Ogled. sr. 402. 

KLEPIN UGAO, Klepina Ugla, m. mjesno ime. 
— XIV vijeka. — Vidi u Daničićevu rječniku: 
Klepinb Uglb, crkva je spasova u Prizrenu imala 
vinograd ,u Klepinb UglS' (Glasnik. 15, 270 god, 
1348?). 

KLEPITI, klepim, impf. samo u Stulićevu rječ- 
niku: V. prtiti. — vidi naklepiti. 

KLĆPJETI, klćptm, impf. vidi hlepjeti. — Na 
tri mjesta u dva pisca zvii • zviii vijeka; s toga 
što se u istijeh pisaca nalazi drugdje h a n« k, 
biće pisarske pogreške (treba dodati da u Stari 
pisci hrv. 19 nijesu popravfena dva primjera 
Palmotićeva). U svijeh zborijeh prve časti i 
pozdrave prve klepe. Ćt, Palmotić 8, 80b. Od 
došastja od i^egova klepe znati prave uzroke. 
8, 46b. Tko li klepi zarad zlata s diklicom se 
sadružiti ... A. Gledević 289&. (na istoj strani : 
Kada djela sve što hlepi). 

KLEPKA, /. kao zvonce od mjedi (a i od 
gvozda) što se objesi o vrat kravi, ovnu, jarcu, 
mazgi itd. glas u klepke nije jasan kao u zvona, 
te se može reći da ne zvoni nego da klepeće ili 
klopoće. — isporedi bakaruša, klepetuša, klepetar, 
klopotuša itd, — Postaje od klepati. — U naše 
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (,die kuh- 
glocke* ,tintinnabulum'). Da je u glavi, Što je 
u ^epu, gotova klepka (da je učen kao što je 
imućan i bogat, svakomu bi napunio uši svojim 
razgovorom). Nar. posl. stoj. 64. Gdiekoji joŠ 
uzmu po jednu klepku u ruke, te se nome biju 
u prsi. Vuk, kovč. 99. Samo što se kasto petli, 
samo klepka što se čuje. B. Badičević (1880) 6. 
OvČiju ili ovnuAsku pa i koziju bronzu zovu 
,klepkom*. J. Bogdanović. Klepka, zvonce u 
mlinu, u Lici. F. Hefele. 

KLEPNUTI, klepnem, pf. klepati, udariti jedan 
put da zazoeči. — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 8 
sing. klepnu). — U naše vrijeme, a između rječ- 
nika u Vukovu (,klirrend schlagen* ,sonitum edo 



Digitized by 



Google 



KLEPNUTI 



56 



1. KLETAV 



pulsando* n primjerom: Klepnuli se sab)ama dva 
triput). Ciganin . . . klepne ga nožinom po vratu. 
Magaz. 1868. 55. A on (orao) klepne krili . . . 
Nar. prip. tord. 21. Kad i kad klepne klepetu- 
šica. M. Đ. Milićević, zim. veĆ. 121. Klepnuže 
tavnička vrata. Bos. vila. 1890. 262. 

KLĆPO, m. vidi klepan, prema čemu je ipo- 
koristik. J. Bogdanović. — Akc. se mijena u voc. 
klepo. — S drugijem značenem^ vidi klepov. 

KLEPOV, m. (i klepo), nadimak čovjeku koji 
jedva ide i radi. M. Pavlinović. — U drugom 
značenu (vidi klempav) u narodnoj zagoneci na- 
šega vremena. Tri četiri (noge)y peto šesto 

kokovi (rozi), sedmo osmo klepovi (u^i), i de- 
veto barjaktar (rep), odgon^tfaj: koza. Nar. zag. 
uovak. 92. 

KLEPTATI, klepćem, impf. dem. klepati. — 
U naše vrijeme. Kose klepću, pa ih oštre brusom. 
Nar. pjos. juk. 556. Gendar zveČi a papuče klepću. 
Nar. pjes. marj. 179. Oral klopće po pustiiii. 
Jačke. 225. 

KLEPfjTATI, klepućem, impf. dem. klepati. 
— Sa)no u Stulićevu rječniku: v. grohotukati. 

KLEPUTITI, kleputim, impf. dem. klepati, ko- 
vati (?), oštriti(?). — U jednoga pisca našega 
vremena. Zakoni se kuju i propisi klepute. M. 
Pavlinović, rad. 6. 

KLER, m. clerus, crkveni }udi u skupu (ili sve 
crkve katoličke ili jednoga mjesta). — Po latinskoj 
riječi ili po talijanskoj clero. — Od xv vijeka. 
Pišem kapitulu i kleru crkve modruške. Mon. 
croat. 107. (1470). Strannici v kler da no primut 
se. Š. Kožičić 11a. Da izbranije biskupa od klera 
kupno i ot pika tvori t se. 14b. Kada kler to 
jest redovnici i diaci . . . vozani jesu ... Š. Bu- 
dinić, ispr. 151. Koji prikazuju kler od svo dr- 
žave. A. d. Costa 1, 67. Skupom svoga klera 
oliti družtva crkovnoga. M. Dobretić 163. Od- 
ređuje parnice protiv područnomu kleru. Zbornik 
zak. 1868. 228. — Nije jasno znaČene (društvo, 
izjava, tužba, svjedogba i^ u ovom primjeru : Sud 
ne čineći ver, ni hteći razabrat, tih starci dviju 
kler ča, je htil nalagat. M. Marulić 89. 

KLERIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme. M. 
Đ. Milićević, srb. 63. 

KLERIG, m.vidi klerik. — U krnzi god. 1380 
(u poznijem prijepisu). Iz čisla prijatih klerigi. 
Kapt. seA. ark. 2, 81. Almuštvo daroval . . . vele 
ubozim klerigom. 2, 82. 

KLERIK, m. clericus, vidi đak, a) i b). — Od 
XVII vijeka (ali vidi i klerig). Biskup more na- 
rediti kleriku da promlati drugoga klerika. I. 
Ančić, svit. 75. Nikoji klerik iliti crkovni djak. 
A. Kanižlić, utoČ. 612. Klerici ne plaćaju do- 
liodarine od svoje zaslužbe. Zbornik zak. 1869. 
120. — U naše vrijeme često sa znače it em kao 
kod đak, a^.^ 

KLERIKALAN, klerikalna, adj. koji pripada 
klericima. — Od tuđe riječi: lat. clericalis, tal. 
clericale, mm. klerikal. — U naše vrijeme. Druga 
polovina prihoda polazi u školsku ili klerikalnu 
zakladu. Zbornik zak. 186H. 232. — JI politič- 
kijem novinama često se kaže o političkoj .stranci 
koja brani crkvena prava. 

KLESANAC, klesanca, m. kamen otesan tako 
da su na nemu pravi svi kuti (ugli), od prilike 
kao kocka. — Načimno od glagola klesati. — U 
pisaca našega vremena. Klesanac (kamen), arch. 
,quader, quaderstein, 4uaderstuck, werkstuck', lat. 
jlapis quadratus*, frč. ,carreau, moellon d'apparoil', 
egl. ,broadstone, ashlar*, tal. ,<^uatl^ono^ B. Sulok, 
rječn. znanstv. naz. 



KLESAR, m. vidi 1. kamenar. — U pisaca 
našega vremena po novoslov. klesar. Klesar, toch. 
frc. ,taille-pierre^ ,steinmetz*, tal. ,8carpellino, 
tagliapietre'. cf. kamenar. B. Šulek, rječn. znaustv. 
naz. 

KLESARIJA, /. klesareva radna. — Načineno 
od klesar. — U pisaca našega vremena. Kle- 
sarija, tech. ,steinmetzarbeit^ B. Šulek, rječn. 
znanstv. naz. 

KLESARNICA, /. mjesto gdje se kleše, gdje 
rade klesari. — Načineno od klesar. — U pisaca 
našega vremena. Klesamica, tech. ,8teinmetz- 
werkstatte'. B. Šulek, rjeČn. znanstv. naz. 

KLESATI, klešem, impf. kresati ^ tepati (kamen). 
— U pisaca našega vremena po novoslov. klesati. 
Klesati, tech. (oklesati) ,behauen (einen steiu)', 
frc. ,dćlarder, d(5grossir, tailler (la pierre)*, ogl. 
,to tool (the freestones)^, tal. ,digros3are, conciare 
le pietre'. B. Šulek, rječn. znanstv. naz. 

KLESEN, m. komad (mesa, slanine, hjoba). \t. 
Stojanović. — Ne znam, odakle je ova riječ; može 
biti od arap. tur. qysm, dio. 

KLĆSTVO, n. djelo kojijem se kune, vidi pro- 
klestvo. — Samo u Voltigijinu rječniku: ,male- 
dizione' ,fluch, verwiinschung*. — isporedi klot- 
stvo od čega postaje tijem što je ispalo t ispred s. 

KL E SURA, /. vidi klisura. — U jednoga pisca 
XV vijeka. Gdi su klanci kruti moju klesurami. 
M. Marulić 29. 

KLESEVAC, Kleševca, m. ime mjestu u Srbiji 
u okrugu kragujevačkom. Niva u Kloševcu. Sr. 
nov. 1875. 515. 

KLEŠIC, m. prezime vlasteosko u Bosni. — 
XIV i XV vijeka. — Između rječnika u Daničičevu 
(Klešićb). Vojevoda Pavblb Klešićb. Mon. serb. 
232. (1398). Knezb Pet&rb Klešićb. 294. (1419). 
Vojevoda Vladisavb KleŽićb. 428. (1444). Voje- 
voda Pavao Klešićb. 487—488. (1461). 

KLEŠOVINA, /. neka bifka. Klešovina, rus. 
iciemeBHHa, po}. kleszczowina (Ricinus communis), 
Sesamum sylvestre (VujiČić). B. Šulek, rječn. 
146. 

KLEŠTEVA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
kragujevačkom. Niva u Kleštevi. Sr. nov. 
1875. 83. 

KLEŠTOVAC, Kleštovca, w. ime mjestu u Sr- 
biji u okrugu jagodinskom. Niva u Kleštovcu. 
Sr. nov. 1868. 561. 

KLEŠTREISte, n. djelo kojijem se kleštri. — 
U Bjelostjenčevu rječniku. 

KLEŠTRITI, kleštrim, iw;>/. vidi klaštriti (ali 
u pravom smislu). — Oblik je kajkavski. — U 
Bjelostjenčevu rječniku: kleštrim, razkloštrujem 
lozu eto. jcolluco, interluco, dofrondesco, defrondo, 
ramos praescindo*, i u Stulićevu: kleštriti, v. 
haštriti etc. — Može biti da postaje od novoslov. 
klesiti (vidi kod kliješta). 

1. KLET, vidi kloti, 2, b. 

2. KLET, m. Clotus, ime muško. — Samo u 
pisaca. Klet i Marcelin papo i m\ic(enici). F. 
Glavinić, cvit. xxn. Sist, Klet, Klement. J. Ka- 
vaiiin 522**. — isporedi Kloto. 

KLETAN, klćtna, adj. isto je što klet, vidi 
kleti pod 2, b. — U naše vrijeme, a između rječ- 
nika u Stulićevu (v. zakiotau) ^4/c Je drugo zna- 
če iie: koji pripada zakletvi; u istom rječniku ima 
i adv. klrtno (,jurejurando'), pod zakletvu. Klotan 
mu SG vranac umorio. Nar. pjes. vuk. 4, 412. 
Tavnicu otvoriše klotnu. Pjev. crn. 170^*. 

1. KLETAV, klotva, m. vidi 2. kletav. — U 
naše vrijeme a Bosni (samo se u prvom primjeru 



Digitized by 



Google 



1. KLET A V 



57 



KLETI, 1, a, a). 



mdi da je mtiškoga roda. u ostalijcm se ne može 
2)oznati rod). Na mone je kletav ostanuo. Nar. 
pjes. petr. 2, 1(55. I ovako kletav učinio. 2, 358. 
Da učini na noj kletav Marko. 3, 205. Žao 
Petru kletav prestupiti. 3, 039. Pa na riemu 
kletav ostavio. Nar. pjes. horm. 2, 562. 

2. KLĆTAV, kletvi, /. vidi kletva. — isporedi 
1. kletav. — U glagolskom rukopisu xv vijeka 
pisanome čakavskijem govorom ima oblik klatav 
(vidi kod kletva). Mi hoćemo položiti 10 rasoh 
navlaštnih ot kuda vsih je koren zali jazik : prva 
je prazdan, hvasta, . . . odmet, klatav. Starine. 
23, 73. (1408). na dragom je mjestu kladav Mo 
je jamačno pisarska pogreška: Zdi jesmo govorili 
od desetih grdsih jazika, otkuda prvi je prazdan 
a poslidni je kladav (klatav?). 74. — Od xni 
vijeka j a između rječnika u Vukova (vide kletva 
H dodatkom da se govori u Crnoj Gori) i u Da- 
ničićevu (kletvb ,exsecratio; jusjurandum'). 

a. vidi kletva, a. Na komb je kletbvb ostala. 
Mon. aerb. 21. (123H). Tko li bi sije potvorelb 
ali porekalb, da su vse kletvi na nemb pale. 222. 
(1392). Otcu i matere kletvi ne prinosi, da ot 
čod svojih radost primes. Pril. jag. ark. 9, 139. 
(14iiH). Stiže mi se kletav materina. Pjev. crn. 
t)2a. 

h. vidi kletva, b. Takomb smb se kletvbju 
klolb. Mon. serb. 24. (1284—1240). Na sezi Ci^mb 
dade carbstvo mi obeštauije i kletbVb i moju 
veru carbsku. 171. (1362). Svi vladici kletav 
učini.še da Brdane izdavati neće. Nar. pjes. vuk. 

KLETI, kunem. impf. exsocrari, devovere, rije- 
čima javfati žefu da na koga (na ohjekat) dođe 
zlo, i moliti se Bogu da tako bude. — Akcenat 
vidi dafe. — -e- stoji mj. negdašiiega §, a -u- 
mj. negdaš'iega lb. — Po obliku klatav » klatva 
(vidi Kod kletav i kletva) kao da bi moglo hiti 
kod čakavaca i a mj. e (klati itd.), ali za to 
netnam potvrde. — Riječ je praslavenska, ispo- 
redi stslov. kl«jti, klbnći, (rus. icihcti , K.i>iHy), če.^. 
kl^ti, kinu, pof. kl^ć, klnej. — Korijen je klen, 
a u oblicima sadašiiega vremena mijena se na 
klbn. — Isti se korijen još nalazi u stprus. klan- 
tommai, kunemo y perklantit, prokleti. — Od osnove 
kle, osim infinitiva, postaje aor. : kleh, kle, klćsmo 
itd., ger. praet. klevsi (u naj starijem primjeru 
klbnb. Mon. serb. 1 god. 1186), part. praet. act. 
kleo, klela, kl(^lo, part. praet. pass. klet, kleta 
(ili kl^ta?); od osnove kun, osim prezenta (1 i 2 
1)1.: kunemo, kunete) postaje impf. kunij&h (i 
kiuiah, vidi kucaše, u N. Najesković 1, 346. 347; 
i u Đ. Daničić, obi.* 67; kuhahu. B. KaŠić, rit, 
88; F. Glavinić, cvit. 247b; drugo je kun'jase 
radi stiha dva puta u Nar. pjes. vuk. 1, 383; u 
starijih pisaca ima i kunijeh, po južnom govoru, 
vidi : kuniješe. N. Raiiina 131* ; kunijehu. M. 
Vetranić 2, 162), impt. kuni, ger. praes. kunući 
(kuneći. J. Matović 350 sama je pogreška), u 
naj starije doba stoji lb mj. u, te se 1 još nalazi 
u pisca čakavca xvi vijeka (kine. Anton Dalm., 
nov. te.št. 36). u ugarskijeh Hrvata ima i impt. 
kleni. JaČko. 158. 161 (po čemu bi mogao hiti 
i inf. kleuuti, isporedi n. p. češ. klnouti), te vafa 
da je po kakvome ovakom obliku Stulli načinio 
inf. kloniti (vidi), u istijeh Hrvata ima i impt. 
klej. Jacke. 100. 159; klejte. 186. — još treba 
dodati da se u sjeverozapadnijeh čakavaca umeće 
j medu 1 i e, vidi kljeta. P. Vitezović, odil. 7; 
kljetoj. 30; kljelo. M. Kuhačević 91. 

I . aktivno. — U svijem je rječnicima : u Vran- 
cićevu jdetestari*; u Mikafinu kleti, proklinati 
jbestemiare, maledire' ,maledico, obtrecto, de- 
traho*; u Belinu ,far imprecationi* ,alicui malo 



precari* BSijl^; ,maledire e maladire, progar male 
altrui' ,diras imprecari alicui* 454^; kleti Boga 
ili svete ,bestemiare* ,blasphemo' 139*; u Bje- 
lostjenčevu kunem, prekliham, proklinam ,male- 
dico, diris devoveo, obtrecto' ; u Jambrešičevu 
kunem ,maledico'; u Stulićevu ,bestemmiare, im- 
precare, maledire* ,mala vel male alicui precari, 
diris afhcere aliquem, malodicere* ; u Vukovu 
,fluchen* ,exsocror*; u Daničičevu kleti, klbnu 
jjurejurando adigere; exsecrare*. 

a. sa znače lem sprijeda kazanijem (isporedi 
proklinati). i u ovome ima razlika, od svečanoga 
djela kojijem svećenik kune i tjera iz crkve do 
naj prostijega ražena i psovana kud se ko s kim 
»vada, te u ovome slučaju može značiti i samo 
grditi i psovati; tako je često i kad je objekat 
što sveto, te znači i ružiti i grditi što je sveto 
(blasphemare). ali nije svaada lako spoznati ove 
razlike u značenu. — objekat može biti što mu 
drago ^ ne samo što živo, a i suhjekat nije svagda 
čejade nego (u prenesenom smislu, u basni itd.) 
i životina. 

a) uopće, s objektom. Ako sam griŠil, ne klnito 
me. Mon. croat. 129. (148(j). Kada ga kunihu, on 
ne kuniše. Bernardin 109. Ipetr. 2, 23. Ne kun' 
mu imena. M. Marulić 148. Klnući i psujući 
Boga. Korizm. 2Bb. (Papa) Friderika II cara 
kle i Časti cesarastva liši. Š. Kožičić 27l». I još 
te u sebi žalosno kuhaše (ti), u N. Najesković 
1, 346. Taj Č€w te upitah, na znanje da mi daš 
tuj tvoju zlu vo[u ku ondi imaše, i za ku ne- 
voju sam sebe kuhaše. 1, 347. Kunući (ja) svaki 
dan, svaku noć, hip i čas, ki godi u zaman prođe 
nam do danas. N. Na|ešković 2, 90. Kunući ne- 
milos gospoje. M. Držić 4. Ako si kleo Judi, 
žene, nebo ... B. Kašić, zrc. 44. Kliče lipos 
(stroju) klet. I. (lundulić 537. Kuni, bolni Fi- 
loktete, vitezove, kra(a i mene. Gr. Palmotić 
1, 222. Astories skoči se govoreći, kunući Sista 
i cesara. P. Hektorović (?) 104. Pače (duše) kunu 
u onoj gori sebe i Boga. J. Kavahin 390b. David 
kune grošnike. I. Đorđić, salt. 84. Ako odveće 
kuneš tuge ke grijeh rodi. uzd. 73. Strijel 
s perjem leteći jur orla prostrijeli; on uze cvi- 
leći klet gvozdje na strijeli. 151. Vi kunete 
lupeže. J. Banovac, pred. 42. Pak nek onda 
kunu svate što nam kuću porobiše. V. Došen 
167*. Kojim kike i perčine sluge kunu. 21 3^. 
Puk zapušten kako kune starešinu kada trune. 
236b. Lipu sreću ter ne kuni. And. Kačić, razg. 
3*. Lucifera kune, kara. 16*. ^iUbibratiĆA kleše. 
M. A. Rejković, sat. H4a. Teško jih kunuć. 
Ant. Kadčić 506. Neg' izbav' oda zla i dušu i 
telo da t' no bi po smrti ovo dvoje kljelo. M. 
Kuhačević 91. Ne kuni me, ostarala majka! 
Nar. pjes. vuk. 1, 201. Ne kuni ga, draga neno 
moja! 1, 251. Ko to kune mojega ovčara? 1, 381. 
!^uto kunu lijepe devojke ko je hima bostah po- 
gazio. 1, 397. Ti ne kuni Savu vodu. 1, 438. 
Ne kun'te me, tri lepe devojke. 1, 452. A mog 
braca jadna kleti neću. 1, 550. Sirotiha kleti 
će ti dušu. 2, 204. Kloće tebe mloga sirotiha. 
4, 104. Dobri su ga kaluderi kleli. 4, 472. Ne 
klej ti ju, mila! Jačke. 100. Ne klejte ju, majka! 
186. Nije dobro ni koga mnogo blagosi(aju, a 
kamo li koga kunu! Nar. posl. vuk. 214. Pod 
teškijem ga mukama kunu i preklihu. S. ^l^ubiša, 
prip. 270. Koso vicu, nemoj da te moja kune 
majka. Osvetn. 2, 35. A rod će ga kleti do 
vijeka. 2, 71. Knni vuka, vuka ćud će vući. 
4, 15. ^iUto cvijeli, crna kune dana. 4, 17. Hoga 
s khigom da šejtana kune. 4, 70. Vrijedno je 
da ka/om i način kako bi koga kloli u Grb) u. 
Pravdonoša. 1851. 26. Ko to dvaput prevari 



Digitized by 



Google 



KLETI, 1, a, a). 



58 



KLETI, 2, b, h). 



kimi ga, a ko trećom {ubi ga. 1852. 10. Već bi 
prije pregorio moju glavu nego da me mrtvoga 
oca kosti kunu. 1852. 31. 

b) uopće, bez nbjekta. Prem ako im naj veća 
Ui^ i sevofa dođe na glavu, ni psuju, ni kunu, 
ni se srde, ni zlovo)e. M. Divković, bes. 88*. 
Psovahu, kuniiahu, pop)uvahu. nauk. 13^. Kune, 
grdi i po kući skače. M. A. Relković, sat. Gl^. 
Ne kleni, ne kleni, rožica divojka. Jaćke. 158. 
N« klej ti, ne klej ti, gizdava divojka. 159. 
Kuni, serdare Vukota, ti naj bo)e umiješ, a mi 
ćemo svi vikati amin. P. Petrović, gor. vijen. 
99. Jer car kune i za glavu prijeti. Osvetn. 
1, 16. Kleti ,schelten, fluchen^ Jur. pol. ter- 
minol. 444. 

c) dodaje se i što se kaže kod kletve^ ali ne 
svagda izrijekom, aaj kašu se same riječi kojima 
se kune (oratio recta). — kod toga može se izreći 
i ne izreći objekat. Ja ću tebe gore kleti : ti se, 
Maro, ne udala! Nar. pjes. vuk. 1, 178. Đevojka 
je crne oći klela: ,Crne oči, vi ga ne gledale!' 

1, 270. Soko guezdo gasi, a devojku kune: ,0j 
devo, devojko! mlo^o devo vala!' 1, 488. Kune 
noga vojvoda Momčilo: ,Jabučilo, izjeli te vuci!* 

2, 111. Te ga )uto kune i prokline: ,Sine Marko, 
da te Bog ubije!' 2, 197. Pa tek stade onda 
jarca kleti: ,Keca, jarce! dopadnuo muka!' 3, 176. 
Đe sam sebe junak kunijaše: ,Ah Jovane, danas 
poginuo!' 4, 516. — ^uto kune lepota devojka: 
,Koji veli da sam od zla roda, ne imao od srca 
poroda! . . .' 1, 38. ^^uto kune Merimina majka: 
,Bog t' ubio, Omerova majko ! . . .' 1, 252. Kuni, 
majko, obje da kunemo: cm mu obraz ka^ na 
gori sunce! . . .' 1, 382. — bb) izriče se kletva 
podložnom rečenicom s da, vidi 1. da, I, A, 2, «, 
a, (() a) cm) (II, 171b). O! mnoga ti bula kuka 
kunuć da mu sabne ruka. V. Došen 35*>. — 
cc) kletva se izriče u kratko instrumentalom^ u 
kojemu može biti : n€UM>) sama riječ kletva. Kune 
druzijeh kletvom teškom. B. Kašić, zrc. 98. — 
bbb) zlo što se drugome želi. Samih sebe zlom 
kunu. A. Vitajić, Lst. 487. Tako oci kada trunu 
dicu vragom, kugom kunu. V. DoŠen 209*>. 

b. prijetiti kome kletvom, ako što učini što se 
neće da bude ili ne učini što se hoće da bude, 
obično s podložnom rečenicom u kojoj je da. — 
isporedi zakliAati (u prva dva primjera vafa da 
je po»ve isto što i zaklinati). Kuni Jubav da na 
liega nemilosti svojom stupi. J. Kavanin 41**. 
Ja to kunem i zaklinem, da mi pravo sva po- 
vidiš. 394a. Mene j' majka na rođenu klela, od 
jednoga da ne vežem ruke. Nar. pjes. vuk. 3, 220. 
Da ih vabi gdje se vide glave, izići mu, da ih 
kune, neće. Osvetn. 2, 95. ovako se u Dubrov- 
niku često reče, n. p. : ,Neće ti doć (baš, i) da ja:a 
kunes' (kad bi ga i kleo što ne dohodi). P. Bud- 
mani. — Može biti da amo prij)ada i ovaj pri- 
mjer u kojemu se kunući kori i javfa žefa da 
bude drukčije: Ona kune jasnoga moseca: ,0j 
meseče, carev neverniče! zašto greješ caru na 
večoru, te ne greješ ajdukom u goru, da razdele 
blago dubrovnicko? Ej meseče, carov novom ičo! 
zašt' no greješ dai'iu kako noću?' Nar. pjes. vuk. 
1, 163. 

i*, ad jusjurandum adigore, činiti da se ko 
(objekat) zakune. Ku čini meni dat i klo mo na 
vjeri, da imam iiu podat krvavu materi. S. Gu- 
čotić Bendovišović 229. Kunite ga na srobrnu 
ikonu, neka kažo pravo. S. ^ubiša, prip. 212. 

d. isto je što kleti se u jednom primjeru xiii 
vijeka. Daničić u rječniku tumači jurojurando 
adigore' kao da znači isto što kod c, ali za ovako 
značene imaju u primjeru dvije riječi: činiti kloti. 
Da smo drbŽani činiti kloti knozovo. Mon. sorb. 



39. (1253V — Može biti da je ovako znače ne i u 
ovom primjeru (ako nije isto što prokliAati, Hi, 
što je veća prilika, pisac je imao u pameti kleti 
se po predaš itemu se): Jedan se naučio sve Bogom 
kleti, lagati, psovati. J. Banovac, pred. 122. 

Z, pasivno. 

a. uopće. Kto sije preskoči da je kletb. Mon. 
serb. 30. (1'240). Da je kletk Bogomb. 222. (1392). 
Da budetb kletb i trbkletb vb vćkL Deč. hris. 
66. Cesa radi klet bisi i biskupije lifien. Š. Ko- 
žičić 20*. Klet je veće krat od papi. 53^. Kade 
bješe klet, ne kuniješe. N. Ba^a 131*. Ipetr. 
2, 23. 

k. part. praet. pass. klet često se upotrebfava 
i kao adj. — Između rječnika u Vukovu : 1. 
,(scherzweise) der schelm (dsterr. verflixt)' ,albae 
gallinae filius' s primjerima: Neće, klet, ni sa 
što da se prihvati. Kakva je, kleta, ne može je 
se čovjek nagledati. 2. vide proklet. 

a) ostaje particip, kad se kaže u smislu da se 
zbifa izreklo nad čim proklestvo. 8 česa razsut 
i klet osta s nim grad Salem. M. Marulić 39. 
Vrata joj otvor te, djavli, da k vam slize, s vami 
ju zatvorite, da nigdar ne izlize iz te klete jame. 
237. Oh pritvrdi i žestoki, kletvom kleti oštri 
meču, dal' na ovo der u Loču podah za te pines 
toki? A. Čubranović 158. Odi zmije otrovne, 
zmaji gorući, srde vrle hude jade, nemir |ući 
daju kletim ki se prle. I. Gundulić 236. Od 
pak}ene oštre trubje razdira se trub^ mukla, da 
idu kleti, gdi je naj dubje prosjedena propas 
pukla. 473. Da sotonska zloba kleta na te čemer 
svoj ne kida. A. Vita(ić, ost. 5. Grubost duha 
kleta. J. Kavanin 41 1^. Kleti krivovijerci. S. 
Kosa III. Marko sine jedini u majke! ne bila 
ti moia rana kleta! Nar. pjes. vuk. 2, 193. 

b) kao i proklet, vrlo je pogrdna riječ što se 
čemu (ne samo čefadetu nego i zivotihi i neživoj 
i umnoj stvari) pridaje, kod toga se isprva mi- 
slilo da ono zaslužuje proklestvo ili se samom 
riječi klet proklinalo. Kih veli pobiti kra^a slovo 
kleto. Živ. kat. star. 1, 220. Tej klete nesrjeće... 
Š. Menčetić— G. Držić 475. Kada mi te začuju 
moje ime klikujući kleti gusarL Nar. pjes. u P. 
Hoktorović 19. Vas sam pribjen, još me tira 
kleta sila (od pastira) po ovoj strani. I. Gun- 
dulić 161. U isto doba pomoć jaku š}eš cesajru, 
dundu tvomu, suproć kletu i opaku poluvjerstvu 
odmetnomu. 281. Od Aih (roditefa) na zo put 
se stavi i na djela strašna i kleta. 301. Ah, da- 
vori, družbo mila, poznate li mjesta kleta, gdje 
neizmjerna naša sila minutoga pade ljeta? 321. 
Mač po}ački smrt svim poda, a grob ova zem}a 
kleta. 322. I od pogube boja kleta obratit je 
no pristaje. 356. Potlačio si Turke ohole i dobio 
cara kleta. 399. Gospodičić tako svijeto, ne vje- 
rujem, da ćo upasti u nevjerstvo tamno i kleto, 
suproć plemstvu, suproć časti. 4<>9. A ne može 
od silnika imenom se car nazvati, ki vrh kle- 
tijeh izdajnika od osvete sab)u obrati. 495. Ne- 
prijatoju liudu i kletu vrha doći sad je vrijeme. 
541. Proć vGzijeru no smiju tako kleti carski 
odmetnici. 542. Nado u sraoći smrt ga kleta. 
558. Vidje poraz srde klote. G. Palmotić 1, 24. 
Gdje se od mora huda i kleta Pavo sveti jur 
sahrani. 1, 93. Ako kloti krvnik scijeni steći 
Jubav mo gospodo. 1, 3.'J5. Komu kloti na pa- 
meti nemiri su. 2, 128. Moj tako udes hoće 
kloti. P. Kanavelir, iv. 203. Mo«i:ora u vidjenju 
strasna i ki(^ta. B. Bottora, or. 4. To 'e grijeh 
kloti od i-azbluilo. .J. Kavanin 6'*. ^ubav kleta 
sua*i:u al' stiro vrlm |u<li. 6l>. Slavske i gotske 
sab|o klot(> li.jop Solin poprlišo. 115l>. U sadašhe 
rati kleto. 210a. Dva Mohmota, krvolije oba 



Digitized by 



Google 



KLETI, 2, b, b). 



59 



KLETI, 3, a, h). 



kleta. 238b. Ko Isusa Juda kleti (izdade). 255«. 
UsioDflke misli kleto s iđolovim ki tlačiše. 296^. 
Huđi ovas i hi| kleti. 379b. Ko tri su hlepe 
klete koje )uae na grij^ atešu. 460*. Eto me 
negov liasrće govor klet L Đoidić, salt. 878. 
Na nepravdu mrzim jak na djelo grdo i kleto. 
426. Eto stara sloća kleta. uzd. 7. Zarad svoga 
grijeha kleta. 76. Po kletom odmetnuću ah 
uvijek izginuše. ben. 165. Ostavi djela kleta. 
N. Marci 33. Daj mi, Bože, vjetar od planine, 
da raždene ovu maglu kletu. Nar. pjes. vuk. 
2, 562. — Uz neke se riječi kaže često (gotovo 
kao epithetum perpetuum). Oteše mi ih (sinove) 
Turci kleti. I. Gundulić 388. Ko će ostati kletim 
Turcim mjesta općena ne dat plijenit i harati? 
339. Vojske ku on na Turke skupi klete. J. 
Kavanin 92a. Da Turčina kleta obara. 268b. 
Kako ti su kleti Turci sve države zaplijenilL 
Nar. pjes. mik. beitr. 1, 35. Kako kleti kore 
Srbe Turci od žalosna boja Kosovskoga. Nar. 
pjes. vuk. 4, 72. A kletizi priskočile Turci. 
Ogled. sr. 13. — Za vrat drži te u verizi samo- 
silje tursko kleto. I. Gundulić 370. Samosilje 
tursko kleto. J. Kavanin 290*. — Nek me pusti 
iz tamnice klete. Nar. pjes. vuk. 2, 380. Te 
iziđe pred tavnicu kletu. 4, 21. 

c) pogrdna je riječ i u ovakovijem primjerimaj 
ali ne stoji uz supstantif ka^ pravi pridavak, 
nego se dodaje kao misleći: proklet bio! ujedno 
se pokazuje neko čuđene. Al' eto ti Jerine pro- 
klete . . . kako kleta na vješala dođe, ta srdito 
na katane viknu. Nar. pjes. vuk. 2, 501. Puče 
na neg' trideset pušaka, ni jedna ga ne promaši 
kleta. 4, 18. Mio druže! nemilijeh gosta! ko- 
lika je kuća Obrenova, dupkom su ju napunili 
kleti. Osvetn. 1, 21. AV nemile neće ništa bake : 
vuci neće jer im mesa dava, vukodlaci jer ih 
krv}u hrani, pa za nom su siti i gavrani; }ute 
guje i jesu joj druge, pa je i^ima svima baka 
majka, tek mirna je gona iz oblaka od drveta do 
kamena tvrda, od junačkog do junačkog hrasta; 
al' se baka varka naopaka: ksul u glavu hitra 
mu£a cije|a, ne pogađa, jer joj glave nema; kad 
u pete, al' gdje su joj klete? Nije baka već sjena 
opaka, pa čem godir poganica vine, za nom strijela 
gromovnica sine, kamen čehne, a ostane sjenka, 
drvo trehne, a ostane sjenka, junak pane, a sjena 
se seta. sve s ne gine a noj smrti nema, jer ona 
je sama smrt nijema. 2, 175. Vidite li tanahnih 
vješala, što se kleta uz Goricu nišu? 7, 56. 

đ) kaže se ne samo u čudu na što neugodno 
(kao kod c)) nego i u div}enu na što ugodno^ i 
to kao od milay ali više u šali nego zbifa (vidi 
u Vt4kovu rječniku gdje ima i drugijeh primjera). 
Na nogama gaće Šarovite, kakve su joj klete 
iskićene! Nar. pjes. vuk. 3, 103. Ah! da ga se 
kleta napijemo ! Nar. pjes. juk. 428. Ja imadem 
brzu bedeviju, skoro sam ju kletu nabavila. Nar. 
pjes. horm. 2, 135. 
li, sa se. 

n. refleksivno f jurare, jusjurandum dare, kleti 
sama sebe (žefeti sebi zlo a gdjegdje i čemu svome) 
ako nije istina što se kaže, potvrđivati zakletvom 
ono što se kaže, zvati Boga ili drugo što sveto 
kao svjedoka za ono što se kaže. — često se iz- 
riče dativom čefade (ili drugo što) prema kome 
ne suf^ekat kune. — Ovo je značene praslavensko. 
— U svijem rječnicima : u Vrančićevu ,klyeti se* 
,dejerare*; u Mikafinu kleti se, zakleti se Juro, 
jusjurandum dare, sacramentum dicere* ; u Belinu 
,giurare, ,chiamare Dio o i santi in testimonio* 
jiuro' 350»; u Bjelostjenčevu kunem se Juro, 
jusjurandum do, sa^^ramentum dico*; u Voltigi- 
jinu ,maledire, bestemmiare^ ,fluchen, schworen| 



venviinschen' ; u Sttdičevu ,jurare, jurejurare, 
dejurare, dejerare, jurejurando affirmare*; u Vu- 
kovu ,schw6ren* juro*; u Daničićevu jurare^ 

a) uopće. Klbnb se i podbpisahb. Mon. serb. 
1. (1186). Takođe ti se i mi klbnemo, tako ti se 
su i ty bo)are posli naši kleli. 23. (1234—1240). 
Mjoiitcdo ba&b Vrfcaankovićb klelb se za vse vla- 
steli dubrovi>Čbke. 48. (1254). VojsiaTb kleU se 
za vbse }udije Badoslav)e. 45. (1254). Kamo se 
veky klbnu. Zak. duš. pam. šaf. 42. Koji se su- 
dije klbnu. 46. Počeše se klet. I. Držić 157. 
Ovi sagrišuju kunući se. F. Lastrić, ned. 116. 
Koji uz svaku rič običaju kleti se. M. A. Be}- 
ković, sabr. 47. Lako ti se kleti vrhu tuđe ispo- 
vijesti. S. ^jubiša, prip. 213. A narede Niku 
kako će se kleti. Pravdonoša. 1852. 31. Man se 
kune, moli i jauče uznik. Osvetn. 1, 23. — Radi 
veće sile dodaje se i instrumental riječi kletva, 
kletav, rota. Takomb smb se kletvbju klelb. 
Mon. serb. 24. (1234—1240). Kletvoju kle se da 
se neće vrnuti. Š. KožiČić 20*. Da se zemla 
kletvom klela, da će otajstva sva prenijeti, ka je 
čula i vidjela. I. Gundulić 483. A do malo po 
tom ne zna (mornar), ča je rekal, ni ča se je 
rotom kunući zatekal. P. Hektorović 65. — U 
ovakovijem je primjerima značene slično značenu 
pod 1, a, b). I negove svete štujte, ne kun'te 
se, ni jih psujte. P. Hektorović (?) 117. Zapo- 
vida, priti Bog Krstjsuiom, da se ne kunu, ne 
psuju. J. Banovac, razg. 27. I premda se s je- 
zikom sagrišuje kunući se, psujući, mormora- 
jući ... 60. 

b) izriče se ime Božje ili drugo (nebo, vjera 
itd.) što se želi da bude svjedok istini onoga što 
se kaže, ili što (kao život, zdravle, glava, dijete 
itd.) što se ostavka pod kletvom da se izgubi ako 
nije istina što se kaže. (vidi: U nas se |udi kunu 
onijem što im je naj milije ili naj svetije, n. p. 
sestra se kune bratom [živ mi brat! ili: tako mi 
živ brat!J, mati sinom, rodite}i djecom, djeca ro- 
dite|ima; Bogom [tako mi Boga, ili Boga mi!], 
dušom, životom, zdravjem, vjerom, samrtnom 
svijećom, priČešćem, crkvom, ali i zem]om i 
nebom i vatrom, a junaci i konem i oružjem: 
Desnica mi ne usala ruka ! dobru konu griva ne 
opala! i britka mi sab)a ne rđala! Vuk, rječn. 
kod kleti se), to biva: aa) instrumentalom, naj 
češće (vidi i Vukov primjer sprijeda). Koji se 
kune Bogom. A. Gučetić, roz. jez. 41. Ja se 
tebi sred ^ ovega kunem zbora bogovima svijem 
od nebi. G. Palmotić 2, 133. Kunem ti se nebom 
i ovim vedrijem zrakom od nebesa. 1, 358. Kleti 
se imenom Božijem, grijeh jest smrtni. S. Mati- 
jević 52. Kunu se mom veron. J. Armolušić 
68. Mnom se istijem kunem. V. Andrijašević, 
put. 40. A kunem se eto vami svijem moguć- 
tvom. P. Kanavelić, iv. 10. A kunem se slavom 
tebi. 190. Neću se kleti Bogom. J. Banovac, 
pred. 11. Da je velika uvrida i nepoštene Bogu 
negovim se imenom kunući . . . J. Banovac, razg. 
171. Sada vi koji se kunete Bogom procinujete 
li kako i po koji se način kunete? 172. Moje 
zapovidi u kojim sam zapo vidio da se mnom ne 
kunete. J. Filipović 1, 58l>. I kunuć se Bogom 
laže. V. Došen 142b. Klet se Bogom, dušom etc. 
Blago turi. 2, 90. Klet se stvorenjima i Bogom 
čini se isto. 2, 93. Kunem ti se i Bogom i 
vjerom. Nar. pjes. vuk. 2, 235. Miloj seji, da 
s ne kune mnome. 2, 382. Kunem ti se svačim 
na svijetu. 3, 308. Za čudo je, kako se u Crnoj 
Gori ne kunu oružjem. Vuk, nar. pjes. 2, 76. 
Koji se kune neboip. mat. 23, 22. Vojsku gleli, 
ter se vidom kleli. Osvetn. 4, .'ili. Ja N. N. 
kunem se Bogom jedinim, svemogućim . . . Zbornik 



Digitized by 



Google 



KLETI, 3, a, h). 



60 



KLETI, 3, a, đ). 



zak. 3, 527. — na nekijcm mjestinm stoji fjriješkom 
MJ instrumefital prijedlog s (vidi). Ne kuui se 
krivo ž nime (Bogom). F. Glavinić, cvit. 446b. 
Kunu li se s Bogom i s svetim. Ant. Kadčić 
245. Koji se kune s bogovima laživijema. J. 
Matović 351. — bb) akuzativom s prijedlogom 
na. Tako li se kleste na viru i Boga? M. Ve- 
tranić 2, 387. Kunu t' se od sade na kripos naj 
višu, da t^ većo nikade ne ukazu što pišu. D. 
Raiiina 08*. Na vječne sve stvari kunu t' se. 
87''K Kleti se na Boga ,giurar per Dio* ,per Dei 
nomen dej urare*. A. d. Bella, rječn. 350*. Kleli 
su se Turci na pogaču da ne idu nikad na Mo- 
racu. Nar. posl. vuk. 134. — cr) lokativom 
s prijeđlogo7n na (uprav znači da onaj što se 
kune stoji više onoga čim se kune ili drži nad 
onijem ruku). Kleh imb se u nihb velikoj crkvi 
na čbstnomb krbst^ i na moćehb svetago Vlasija. 
Mon. serb. 183. (1373). — ilff) akuzativom s prijed- 
logom o. Kleo bih se o glavu junačku, da bje 
dva put više dobjeglića. Osvetn. 7, 36. — ee) aku- 
zativom s prijedlogom po. Ja se kunem po viš- 
noga Boga, Zborn. 44*. Toj ti se ja kunu po 
tvoju lipo tu ka mi je za krunu i dika životu. 
H. Lučić 215 — 216. Po zvijezde se pune uresa 
kunem, po bogove ki u svjetlosti pribivaju. G. 
Palmotić 2, 457. Lažno klet se po stvorenja jeli 
težak grih? Blago turi. 2, 93. Klet se po s. evan- 
đolije i po s. ostadke. 2, 93. — f'f) lokativom 
s prijedlogom po. — na jednom mjestu xvi vijeka. 
Ki godi klnet se po oltaru. Anton Dalm., nov. 
tost. 36a. — f^ff) akuzativom s prijedlogom u. Ja 
knozb veli hlbmbskj Anbdrej klbnu se knezu du- 
brovbčbkomu u Gospoda Boga i u sveto jevaub- 
delije . . . Mon. serb. 24. (1234—1240). Klbnemo 
so knezu dubrovbčkomu u Gospodina Boga i u 
sveto jevanbđelije i u čbstbnv i životvorešti krbstb 
Gospodbnb i u 318 svetjhb otbcb. 34. (1249). 
Sojaci se stase kleti u sve svojo i živo i mrtvo, 
da Slopoje nije govorio tih reci. M. Đ. Milićević, 
zim. već. 97. — hh) genetivom s prijedlogom 
vrhu (radi značena ispo^redi cc)). Ja se kleti 
vrhu čoda sebi od Boga namješćena. J. Kavanin 
255b. 

c) dodaju se glagolu kleti se adverbi pravo 
(prav), krivo (kriv, lažno, lažjivo, u laž), isprazno 
(u ispraznost, u taštad, bez potrebe, bez razloga). 
Ne kunite se ni pravo da se ne biste kadgod 
krivo zakleli. I. Đorđić, ben. 92. Todor mu se 
pravo kunijaše. Nar. pjes. vuk. 2, 149. — Ne 
kuni se krivo imenom mojijem. N. Raiiina H3». 
levit. 19, 12. Bogom krivo kunet se. Š. Bu- 
dinić, ispr. 55. Proklinajući ime Bo/je i krivo 
se nime kunući. A. Gučetić, roz. joz. 33. Ne 
kuni se krivo nime. D. Barakovič, jar. 49. Ki 
Bogom krivo kuiiahu se. F. Glavinić, cvit. 247l>. 
Čuju se one sluge i službenice gdi se kunu krivo 
svojim gospodinom, ona žena svome mužu. J. 
Banovac, razg. 27. Kunući se krivo. F. Lastrić, 
ned. 54. I krivo se kunuć laže. V. Došen 120*. 
Krivo se kleti stvarima stvorenijom. 8. Kosa 
73'K Kleti se krivo, što cijeni da je istina. J. 
Matović 350. Đevojka se krivo Bogom klela. 
Nar. pjes. herc. vuk. 208. Dobro laži a krivo se 
kuni. Nar. pjes. juk. 204. Stari grivo, ne kuni 
se krivo. Nar. posl. vuk. 294. Boje ti se krivo 
kleti. S. ^iubiša, prip. 162. — Da ja jednoga od 
ovi koji se ovako lažno kunu upitam . . . J. Ba- 
novac, razg. 172. Da se laživo, krivo li kunu i 
zaklinaju. B. Kašić, zrc. 45. Kunući se lažjivo 
i krivo. M. Dobretić 555. — Ako si se u laž 
kleo. F. Lastrić, ned. 117. — ,Ne kuni se imenom 
Božijem ni pravo ni krivo. F. Lastrić, nod. 113. 
Kleti se Bogom i ostalim svetim i pravo i krivo. 



M. Dobretić 108. Ko so kriv kuno, od traga 
gine, a ko se prav kune, od straha (gine). Nar. 
posl. vuk. 154. — Počita' Boga jedinoga i ne 
kuni se nime iz prazno. A. GuČetić, roz. jez. 81. 

— Niki smo naučili u ispraznost kleti se. F. 
Lastrić, test. 16h. Ne kuni se Bogom u ispra- 
znost. M. Dobretić 198. — U taštad ne kuni so 
nime. P. Posilović, nasl. 108h. — Kleti se bez 
potrebe ,giurar senza bisogno o invano* ,impor- 
tune iurare*. A. d. Bella, rječn. 350b. — Kad 
pretresa strašnog Boga, nim se kunuć brez raz- 
loga. V. Došen 143b. 

d) izriče se što se tvrdi kletvom kao istinito 
(ovo može biti dvojako: ili se što javfa i pripo- 
vijedaj ili se obećava), to se može kazati : na) ša- 
mijom riječima onoga što se kune (oratio recta). 
uz ono što se javfa ili obećava mogu biti i riječi 
kojima se potvrđuje zakletvom. a4Mt) izriče se i 
zakletva. — uz javfane. Sestrica se bratu ku- 
nijaše : , Nisam, brate. Života mi moga !* Nar. pjes. 
vuk. 2, 15. A on joj se krivo kunijaše: ,A nijosam, 
moja mila kumo!* (a dijete drži na ko(enu) ,ta 
ne io od ovoga meso!* 2, 20. Milica se zmaju 
kunijaše: ,Nije, zmaje, života mi moga!* 2, 257. 

— uz obećavane. Evo t' se kunu ja: ,Da bi mi 
trijes i grom ubio teč^enja i če|ad svu domom, 
ako ti dvaš veće od toga neće bit*. N. Naješković 
1, 188. Pa se kunem kapi na ko}enu: ,Tvrda 
vjera! ostavit te neću*. Nar. pjes. vuk. 2, 378. 
Ramo joj se kune i prekliAe: ,Neću, kado, života 
mi moga!* 1, 460. — bbb) ne izriče se zakletva 
nego samo ono što se tvrdi. Marko joj se kuni- 
jaše : ,Nijesam ti prsten naša' . . .* Nar. pjes. vuk. 
1, 154. Todor mu se pravo kunijaše: ,Nijesam 
je, care, ni video'. 2, 149. Fale s' zetu i Bogom 
se kunu : , Volimo te, Strah iniću bane, no svu 
zemfu našu carevinu*. 2, 271. A on se poče 
kleti i preklinati : ,Ne znam toga čovjeka*. Vuk, 
mar. 14, 71. — bh) drukčije je nego kod aa) kad 
onaj što se kune izriče zakletvu riječima kunem 
se itd.j a k ovoj rečenici dodaje drugu ili više 
drugijeh kojima kaže što tvrdi kao istinito, ove 
rečenice ne treba shvatiti kao kod aa) nego kao 
privezane (ne podložne, isporedi cc)) k prvoj. — 
uz javfane. Bogom se kunem, brat moj jesi ti. 
F. Glavinić, cvit. 315. Kunem ti se, podnio bih 
ja strpjeno ovu smeću. I. Gundulić 557. Kunem 
ti se, kako tamo kažu, grdnijega u hijadi nema 
od Maksima sina Jovan ova. Nar. pjes. vuk. 2, 528. 
Kunem ti se, a vjeru ti dajem, ko s Voinom boja 
bio nije, ne umije Boga blagodarit. 3, 321. Kunem 
vi se mojom vjerom turskom : ja kakve su Fo- 
čanke djevojke, mamile bi sa neba oblake, kamo 
r ne bi sa zemje junake. 3, 568. Kunem vi se 
Bogom istinijem i ovijem vinom crvenijem i tako 
mi mojega oružja! i tako mi ne ostalo pusto! 
bih mu radij' odasjeći glavu nogo dobit za ži- 
vota blago. 4, 52. — uz obećavane. Kunem ti 
se Bogom istinijem i mojijem svecem Muamedom, 
ništa tebi učiniti neću. Nar. pjes. vuk. 1, 604. 
No ti, svekre, Bogom ti se kunom! ja ti vraćaj 
blago sa jabane sa vašega vojvode Miloša te 
udari na Maksima tvoga, jal' naprijed ni kročiti 
neću, baš da ćoš mi oči izvaditi. 2, 555. Kunem 
ti se i Bogom i vjerom, ne dam tako tri komata 
dara. 2, 556. Kunom ti se Bogom istinijem, ja 
se natrag neću povratiti. 3, 542. Kunem ti se 
Bogom istinijem, ovo tebe stotinu rušpija, sa- 
stavi me kako sa devojkom. 3, 537. — cc) pod- 
ložnom rcćenicom : €HMl) s da. — uz javfane. Da 
ti zna ona naše stvari, kuim t' se ja dušom, da 
bi me prognala. N. Naješković 1, 267. Ter mi 
se kun'jašo, da većo na saj svijet dražu stvar no 
znaše. 2, 106. Kunom ti se ovom krvi, da se 



Digitized by 



Google 



KLETI, B, a, d). 



61 



KLETVA 



jodari ne pripade. G. Palmotić 2, 53. Kleti se 
da jest ,giarar di si' ^iureiurando affirmare^ ; kleti 
se da nije ,giurar di no' ,iureiurando negare'. A. 
d. Bella, rječn. 350». Ona mu se kunijaše da ne 
znadiše. j. Banovac, razg. 135. Oj Cetino, vodo 
ponosita! ti se sinoć krivo kunijašo, da na tebe 
niđe broda nema. Nar. pjes. vuk. 1, 316. I pasa 
se caru kunijade da ne vide moskovsko delijo. 
3, 82. Kune se i prekline da je Sćepan lažac. 
S. ^ubiša, prip. 113. Da se kune da nom sjeko 
nijo. Osvetn. 2, 157. — uz obećavane. Klhnu se 
obbćino dubrovbčbkoj, da stoju s vami u mirb. 
Mon. sorb. 29. (1240). I Bogu i Judem kunu se 
na svak čas, da nigdar ne budem ostavit tvoj 
obraz. Š. Menčetić 185. Kunu ti se dušom mojom 
da izvan tebe diku nijednu neću jubit viku. D. 
Kan ina lOG'^. Kunem ti se vi.snijem Bogom, da 
ću tvrdu pomnu stavit. 6. Palmotić 2, 39. De- 
vojka se klela, cveće da ne nosi. Nar. pjes. vuk. 
1, 333. Kunem ti se Bogom istinijem da ti ovđe 
nikad doći noću. 2, 467. Bježi ko je učuvao 
glavu, ter se kune da već s liome neće preo 
Duge klete. Osvetn. 3, 102. — bbb) s jako da 
(xiii vijeka). Sudbce da se klbnu jako da pravo 
sudo. Mon. serb. 46. (1254). — cee) 8 jere da 
(xiv vijeka). Koji Jubo trbgovbcb dovede kone 
kupivb iz tuđe zemB)e, a poznaju se, da so klbne 
tbzi trbgovcb samb drugi jere da jestb kupilb u 
tudej zemb)i i no zbna tati. Mon. serb. 147. (1349). 

— iUid) 8 a da. Jovan mu se Bogom kunijašo, 
a da mu je ugi-abiti neće. Nar. pjes. vuk. 2, 82. 

— eee) kako (uz obećavane, xvi vijeka). I kunem 
se sada vami mojim ognem i strilami i ljepotom 
kako vam ću izpuniti obećaj e sve ju vene. 8. Bo- 
ba|ević 233. — dđ) uz same riječi ono(ja koji se 
kune itna da (vidi 1. da. I, B, 2, b, dio II, str. 
190a) ili jere. to je samo u prijevodu jevanđefa 
po latinskom tekstu: ,Ille autem coepit anathe- 
matizare et j urare, quia nescio hominem istum'. 
mare. 14, 71. A on se poćo kleti i rotiti, da ne 
znam človika toga. Bernardin 78. On se poče 
kleti i ročiti, jere ne znam človjeka togaj. N. 
Kanina 98^. On se poče kleti i priklinati da ne 
znam čovika toga. I. Bandulavić 93*. — ee) in- 
finitivom, samo kad je obećavane (zavjet). Klela 
se devojka v'jenca ne nositi. Nar. pjes. vuk. 
1, 334. — ffj supstantivom ili zamjenicom : aaa) 
u akuzativu s prijedlogom za. Gde komu daje 
Dubrovbčaninb svoj dobitbkb, tere mu odb nega 
u bbhb udritb, da se klbne Latininb za tozi. 
Mon. serb. 147. (1349). Govorenje za koje se 
kuneš. F. Lastrić, ned. 115. Kriva zakletva jest 
klet se za ono što znaš da nije istina. F. Matić 
(»0. — bbb) akuzativom s prijedlogom u (za obe- 
ćavane). Klehb s^ knezu u večbni mirb. Mon. 
sorb. 24. (1234—1240). — eec) u dativu s prijed- 
logom suprotiva ili protiv samo u prijevodu iz 
svetoga pisma: ,Qui laudabant me adversum me 
jurabant*. psal. 101, 9. Koji hvalahu mene su- 
protiva meni se kunahu. B. Kasić, rit. 88. I ki 
hvalit mene općahu, kunijahu se protiv meni. I. 
Gundulić 203. 

ti) u jednom primjeru iz narodne pjesme wa- 
šega vremena stoji kleti se bez subjekta u pa- 
nivnam znaćenu kao da se ima u misli drugo se : 
Pa naj prije igru zamotuite prokletoga u ruke 
prstena, oko nega te se kune krivo. Nar. pjes. 
vuk. ^, 29. 

b. recipročno, prema 1, a, a), kad jedno drugo 
kune. Ne bi toj zadosti u karu što bjehu, s ne- 
mirne žalosti se još kunijehu. M. Vetranić 2, 162. 
Čuju da se karaju, da se kunu, da se psuju. A. 
d. Bella, razg. 64. Te no slušaš jada svakojaka, 
đe se kunu dvije jetrvico. Nar. pjes. vuk. 1, 559. 



Kako s' klolo, tako se uklele. 1, 559. Sto sto 
prele kada ste se klele. 1, 560. 

KLETIČKO POtiE, n. ime mjestu u Srbiji u 
okrugu sabačkom. Zem)a u Po]u Kletičkom. Sr. 
nov.' 1863. 528. 

KLETIŠTE, n. vidi k}etište. 

KLETIV, adj. koji kune. — U Stulićevu rječ- 
niku: klotiv ili kletjiv ,malodicus, malodiceus, 
exocrans'. — oboje tiepouzdano. 

KLET^ilV, adj. vidi kletiv. 

KLETNA UK VIST A, n. 2>l mjesno ime. — xiv 
vijeka. Na Klotbna Urvišta. Spom. stoj. 25. (1327). 

KLStNICA, /. postaje od osnove adj. kletan 
nastavkom ica. — Uporedi klotnik. 

a. žensko čefade što se kune. — U Stulićevu 
rječniku: ,quao jurat'. 

b. }iešto kleto, prokleto. — U jednoga pisca na- 
šega vremena. Nut' Mosk6va u po našeg grada 
gdje kletnicu pograduju crkvu (govore Turci). 
Osvotn. 6, 5. 

KLETNIK, m, postaje od osnove adj. klotan 
nastavkom ik. 

a. čovjek koji se kune. — Od xviii vijeka, a 
između rječnika u Belinu (,giuratore, chi giura* 
jurator' 350*>), u Bjelostjenčeou (kletnik, koji se 
kuno ,jurator'). u Stulićevu (jurans*; kletnici, v. 
okletnici). Zakletvu tada govori naprod pop a 
za uima kletnik. M. D. Milićević, opšt. 27. 

b. čovjek klet (vidi kloti, 2, b). — U naše rri- 
jetne. ^Kletnik opali pušku. Bos. vila. 1891. 226. 

KLETO, m. vidi 2. Klet. — Po tal. Cleto. — 
Samo u pisaca. Kleto bi rojen u Kimu. F. Gla- 
vinić, cvit. 108^. Posli svetoga Petra bi sveti 
Lino, posli ovoga sveti Kleto, pak Klement. J. 
Filipović 1, 183b. 

KLETO VAN, kleto vna, adj. o kiiizi (pismu) u 
kojoj je pisana zakletva. — U dva pisma tur- 
skijeh careva Dubrovčanima xv i xvi vijeka, a 
između rječnika u Daničićevu (klotovbub jura- 
torius'). Dadohb imb sej baratb i kletovnu knigu 
carstva mi, kako otb denešnago dna napredb da 
budetb medu nami mirb i prijaznb. Mon. serb. 
526. (1481). Pišet visota carstva mi ovuj svetlu 
kletovnu knigu. 550. (1517). 

KL^JTSTVO, n. vidi klestvo. — U Stulićevu 
rječniku uz kletva. 

KLETVA, /. djelo (ili riječi) kojijem ko koga 
kune, ili se kome kune, ili koga zakliite. — ispo- 
redi 1. i 2. kletav. — Postaje od glagola kleti 
(-e- stoji n\j. negdašnega ^). — Riječ je prasla- 
venska, isporedi stslov. kletva, rus. k.ihtbh, (čeS. 
klAtba), po(. kljjtua. — U istom rukopisu xv 
vijeka u kojemu se nalazi i klatav (vidi 2. klatav) 
ima i klatva. Ot prirote, ot klatve. Starine. 23, 
41. (1496). Laže, klatve i gnovanije. 73. — Gen. 
pl. može biti kleta va, vidi: Bojeć se očinih kle- 
ta va. M. Bunić 27. I u vik neću moć u tuzi 
tač gorkoj kletava ovijeh oć. D. Zlatarić 6*. 
Ostaviti zlu običaj od kletava. A. Gučetić, roz. 
jez. 61. Uzrok od psovaka ili od kletava. B. 
Kašić, zrc. 56. I k temu pristavi laživijeh kle- 
tava, od svoje jubavi čim biljeg on dava. I. Gun- 
dulić 155. Imaju se uklanat od kletava. I. Držić 
291. Jur si se odvrgao onih psosti, mormorana, 
krivi kletava, pijanstva ... J. Banovac, razg. 
187. Kadi vaših laži i krivih kletava naj veće 
svrhu vas dolaze nevoje. pripov. 168. S kletava 
Jezus prohodi na uvrjede. S. Kosa 73*^. Ima i 
drugih različnih kletava. Pravdonoša. 1851. 26. 
vidi i Đ. Daničić, obi.« 19. — t klćtvi. Od kletvi 
i od zlijeh riječi. M. Divković, bes. 129b. Pro- 
sipa Ilijadu kletvi na vas. M. A. Kejković, sabr. 



Digitized by 



^uogle 



KLETVA 



B2 



KLETVA, c. 



9. — U svijem je rječnicima : u Vrančićcvu de- 
iostatio; u Mikafinu klotva, proklinanjo ,male- 
dictuni, maledictio* ; kletva, zakletva ,juramentum*; 
u Belinu ,giuramento' ,iusiurandum' 350*; ,ma- 
ledizione, quel male che con parole si manda ad 
uno* ,dirae' 454* ; »scong^uro, lo scongiurare' ,ad- 
juratio* 657b; u Bjelostjenčevu kletva, kiinene, 
preklinaue ,maledictio, exocratio, dirae, detostatio, 
imprecatio'. v. rota; u Janibrešićevu ,improcatio, 
juramentum' ; u Voltujijinu ,maledizione, impre- 
cazione* ,flucli' ; u Stulićevu ,jusjiirandum* ; u Vu- 
kova 1. ,der fluch' ,exsecratio'. 2. vide zakletva; 
u Daničićevti ,exsecratio; jusjurandum'. — Po 
pritnjerima se može vidjeti na koliko se različ- 
nijeh načina može upotrebfavati ova riječ. 

a. exsocratio, dirae, djelo i riječi kojima ko 
koga kune (vidi kleti, 1, a), proklestvo. I kletva 
na nemb. Sava, tip. hil. glasn. 24, 197. Ana- 
^6 ma da budetb ... i kletvu da imatb 317 otbcb. 
Sava, tip. stud. glasn. 40, 154 — 155. Budi kletva 
na nemb svetyhb nebesnyhb silb. Mon. serb. 15. 
(1222—1228). Rodb 61ovečbsky toboju izbav|enb 
bystb prvyje kljetvy (sic) Adamovy. 67. (1305 
— 1307). Kletvu da imatb otb svetyhb ktitorovb. 
132. (1348). Si sut otčinu i materinu kletvu pri- 
jeli, togo radi mučet se. Pril. jag. ark. 9, 112. 
(1468). Ne tij se bojati sramote od ]udi i ne 
marite iiih kletve. Transit. 107*. Formoza od 
kletve odreši. Š. Kožićić 20*. Goniti hoću Turke 
ratiju, kletvoju, ustavu, prokletstvom. 32l>. Da 
postavi svrhu mene kletvu mješte blagosova. N. 
Raiiina 56^. gen. 27, 12. Ne samo da je kletva 
danu je prava psovka. A. Gu6etić, roz. jez. 42. 
Kletva hoće, svit protiće, da ne imamo nigdir 
stana. A. Čubranović 141. Usta su tvoja govorila 
kletvo, psosti, himbe. M. Divković, bes. 31». Kune 
druzijeh kletvom teškom. B. Kasić, zrc. 98. Već 
kletvam svrhu da', već nam zla ne zovi. I. Gun- 
dulić 90. A i kletva hoće teška, a i tako su- 
đeno je, da turaćka kruna i leška u vječnomu 
miru stoje. 448. Vidim, kletve gdje negove sve 
na glavu tvu padaju. (x. Palmotić 1, 206. (Zmiju) 
oštrom kletvom višAi prokle. 3, 121*. Zli u 
kletve strašne udara. P. Kanavelić, iv. 36. Svaka 
se govoru s kletvama. J. Matović 341. Ot kletve 
oslobodi. J. Bajić, pouč. 1, 83. Ne za to, aki bi 
se bojali, da i(h) se kletva ne primi. D. Obra- 
dović, živ. 122. Već su teške kletve devojaćke: 
kad zakunu, sva se zem)a trese. Nar. pjes. vuk. 
272 — 273. Nije meni zem]a doteščala, već je 
teška materina kletva. 2, 26. Pak te zove da te 
blagosovi, da na tebe kletva ne ostane. 2, 136. 
Stigoše ga moje kletve! Vuk, dan. 4, 10. Kletva 
na dragoga, nar. pjes. 1, 265. Pravedna kletva. 

1, 269. Blagosov i kletva. 1, 275. Da te Gospod 
postavi za uklin i za kletvu. Đ. Danićić, 4mojs. 
5, 21. Navući ću kletvu na dom. S. ^lubiša, 
prip. 139. Što na nas ostavi novu kletvu? 144. 
On slimi sa sebe kletvu roditejsku, u koju je 
upao. 216. Da se oslobodimo od ove nove kletve. 
241. Moja se kletva svaka stjeca kao u amin. 
244. Prod' se tijeh brda zlokobnijeh, turi na Aih 
kletve vjekovite. Osvetn. 1, 14. Vajda znadeš da ti 
ne povijedam, koje su mi na plemenu kletve. 2, 10. 
No oni su smakli djeda moga, pa je na mo slo- 
žila se kletva. 2, 19. Još ako ćeš okajati kletvu. 

2, 34. (Davor) na Kadma je navalio kletvu. 
2, 63. Ma sraziće kletva u pokori onog, koji 
vjorolonmost stvori. 4, 59. — U nekijem primje- 
rima može značiti i: nesreća uopće; tako će biti 
i u ova dva primjera: Naše štete i porazi nijesu 
toli sad velici, vele veća da ne izlazi kletva 
svetoj carskoj slici. L Gundulić 48^) — 487. Ma 
se kletvi Ture ne da vaše. Nar. pjes. vuk. 4, 10. 



b. jusjurandum, sacramentum, djelo i riječi 
kojima se ko kune (vidi kleti, 3, a), zakletva. 
Sbvrbšene budući vašoj vere i Jubbvi i kletve 
onoj kojevb mi se hoćete obećati. Mon. serb. 20. 
(1234). Kletvu vynu da drbžimo k teb^ nepo- 
mbčno. 23. (1234—1240). Ako mi stojite u sijej 
kletbve. 25. (1234 — 1240). Ako prestupimo siju 
kletbvu. 39. (1253). Privrbžž imb kletbvu. 41. 
(1253). Ućinihb ovuj kletvu. 447. (1451). Za- 
vezasmo u veru i u kletvu. Spom. sr. 2, 65. 
(1419). Istinno car makaronski skaza mi s klet- 
vom govoreći. Aleks. jag. star. 3, 290. S klet- 
voju priseže jakože prav ili nepovinan biše. Š. 
Kožićić 18*. Kletvoju kle se da se neće vmuti. 
20*. Mir kletvoju potvrjen bisi. 24*. I opet 
zataja £ega s kletvom. N. Baiiina 92*. matth. 
26, 72. Da jest kletva među nami Židovmi da 
o tomem ne povijedamo Krstijanom. Pril. jag. 
ark. 9, 120. (1520). Grijeh od krive kletve. A. 
Gučetić, roz. jez. 32. Jesu li rečene (laži) s klet- 
vom ali ne? A. Komulović 9. ^^ubav s€uii ja 
mila, kletvom ti obitam vrh luka i strila, ku 
Činim vojno sam. L Gundulić 11. Er kletva 
nije toj, Jubovnik ku tvori mladici gizdavoj, u 
bludu čim gori. 23. Nehamiče, gdi je vira, gdi 
su kletve ke činaše? 46. čujte kletvu, kleti u 
tmini, koju Pluton, bog vaš, čini. 68. Tim ne 
imaj zle vo|e, kletvom ti obitam, na starijeh 
pristolje budem te stavit sam. 189. S učitejom 
i stražnikom ženskijem k caru hrlo poje, zna'uć 
pod kletvom da velikom car se i nima odkrio 
je. 298. Da se zemja kletvom klela da će otajstva 
sva pronijeti ka je čula i vidjela. 483. Uzrok je 
i oni ki pristupi pravom caru kletvu i vjeru. 
518. Bivši ovako utvrdili među nima kletvom 
veće . . . 537. S kijem nas tvrda kletva sveza u 
trojanske doć krajine. Ćt, Palmotić 1, 206. Ki 
Neptunu liegda šlaga i kletvom ga je pri vario. 

1, 283. Nego mu se kletvom zakleh ja velikom 
da se neću združit. 1, 311. Kletvom se otkrit 
podvežimo. 1, 329. Obećana s tvrdom kletvom 
punom cijene. 2, 103. A i ti ćeš svoje u vrime 
naše kletve potvrditi. 2, 131. Navesti druge na 
kletvu, vjerujući da će priseći krivo, grijeh je. 
S. Matijević 53. Pravjajući ali laži ali kletve 
ke su učinili. P. Radovčić, nač. 242. Kletvu 
pod vitešku. P. Kanavelić, iv. 250. Duha vidjeh 
nebeskoga, govoraše s kletvom oni. 601. Pod- 
ložnici se meni kletvom zavjeriše. I. Đorđić, 
salt. 205. Oni se kletvom podvezuju da neće 
udriti. 459. Objetujući se kletvom da neće poć. 
ben. 139. Jer se ne čuju druge riči, nego psosti, 
laži, krive kletve, mormorai^a. J. B>anovac, razg. 
87. Kada s krivom kletvom radi, vičAeg kra]a 
da osmradi. V. Došen 142h. Obećaiia kletvom 
utvrđena. S. Bosa 72*>. Ako li mi ne vjeruješ 
kletvi. Nar. pjes. vuk. 2, 17. Nekakav mladić 
učini kletvu da se neće oženiti drugom... Nar. 
prip. vuk. 151. Sve kaži pod kletvom. S. J^n- 
biša, prip. 210. Ako ti pritvrdiš kletvom, da je 
svjedok pravo kazao. 213. Eto vjera, eto kletva 
moja ! Osvetn. 1, 7. Kletve meću da se ne odaju. 

2, 16. Prem su kletve zalagali teške. 2, 181. 
Krivu kletvu na dom ne ponesi. V. Bogišić, zborn. 
637. No kad bi do kletve, udriše svi na se. 
Pravdonoša. 1851. 8. — Dati kletvu ima dva raz- 
ličita značena: zakleti se, učiniti kletvu (vidi u 
primjerima): Dahb v^ru i kletvu vsakomu. (za- 
l^leh se. Daničić). Mon. serb. 174. (1356—1367). 
Nemu kletvu dasmo prije. L Gundulić 518; ili 
dati drugome da se zakune, učiniti da se drugi 
zakune. Data mu kletva, (dato mu da se zakune. 
Daničić). Spom. sr. 2, 127. (1466). 

c. obtestatio, obsecratio, (^jelo tli riječi kojima 



Digitized by 



Google 



. KLETVA, c. 



63 



KLEVETANE 



se ko zaklinCj zaklii^ane (vidi kloti, 1, b). Hoja, 
Loro, Dolerije, na kletvu vas zovem doli, da vi- 
djenja nigda prije čovjek ne zgleda tužna tolL 
I. Gundulić 41. Kazlar-aga poče ovako ga s tvr- 
dijem kletvam uprašati. 385. AV ga ide Milica 
tvrdom kletvom zaklinati. Nar. pjes. mikl. beitr. 

1, 25. Nagnaću ga kletvom i ukorbom da osveti 
oca. S. tiubiša, prip. 236. Molbe, kletve, korbe, 
žalbe, mita, srca u zlo ne haju zalita! Osvetu. 
4, 47. 

KLETVEN, adj, koji pripada kletvi ; nalazi se 
u tri značena. — U naše vrijeme. 

II. u čemu su kletve (o knizi, molitvi itd.). — 
Između rječnika u Vukovu (kletveni, n. p. kniga 
,flach enthaldend^ ,exsecratorius' ; ,daher ein fluch- 
brief des patriarchen u. dgl. gegen suspendirte 
priester, und interdikt einer gemeinde'). Sedmu 
posla ev' kAigu kletvenu na Bosnake Turke Mu- 
slomane, na mečete i na sve gamije, na sve ho^e 
i na mujezine: ,Ko je Turčin i turskog plemena... 
nek se diže tući đaurina'. Nar. pjes. vuk. 4, 240. 
Oni globe izgone kletvenim kiiigama (da ne može 
pop nikake svešteniČko službe svršiti). Vuk, dan. 

2, 117. čuju kletvene molitve. S. ^I^ubisa, prip. 
117. Kaluderi prijete da će dići na mene klet- 
vena bdenja. 210. 

b. koji cesto kune ili se često kune. — U Stu- 
ličenu rječniku: jurare assuetus'. — Ovako zna- 
čene može biti i u ovom primjeru: Kletven težak 
kune kleta traga. Osvetn. 4, 21. 

e. mjestu gdje se ko kune. Imali su osobitu 
gomilu de su se zaklinaU, i ova se zvala klet- 
vena gomila, i dan današni ima jedna koja se 
zove Kletvena Gomila, ova je u okrugu trebin- 
skom. J. Pamučina u S. Novaković, obi. 21. 

KLŽTVENICA, /. u Stulićevu rječniku: v. 
kletnica. — isporedi kletvenik. 

KLŽTVENIK, m. čovjek koji je kletvom obe- 
ćao što da učini ili se pod kletvu s kim združio. 
— XIII vijeka, a između rječnika u Daničičevu 
(kletvenikb ,fooderatus, jurejurando obstrictus*). 
Ja županb Badoslavb jesmB verbUB kletbvenikb 
gospodina kra|u ugritskomu. Mon. serb. 44. (1254). 

KLETVOPRESTUPAN, kletvoprestupna, adj. 
koji je kletvu prestupio. — Samo u Stuličevu 
rječniku: kletvopristupan ,perjeratas^ 

KLETVOPRESTtlPATI, kletvopr^tupam, impf. 
klotvoprestupiti. — U Stulićevu rječniku: kletvo- 
pr istupati, v. kletvopristupiti. — nepouzdano. 

KLETVOPKESTIJPITE^, m. vidi kletvopre- 
stupnik. — Samo u Stulićevu rječniku: kletvo- 
pristupito) ,perjurus, perjuriosus'. 

ICLETVOPEESTUPITEt.ICA, /. vidi kletvo- 
prestupnica. — Samo u Stulićevu rječniku : kletvo- 
pristupite|ica ,perjura'. 

KLETV0PEE8TUPITI, kletvopr^stupim, pf. 
j)restupiti kletvu. — U Stulićevu rječniku : kletvo- 
pristupiti ,abjurare'. — nepouzdano. 

KLETVOPRESTUPLENE, n. djelo kojijem se 
kletva prestupi (isporedi kletvoprestupiti). — U 
kiMgama pisanima crkvenijem ili mješanijem je- 
zikom. Nepravde mnoge i ubijstvo i kletvopre- 
stup}enije. Aleks. jag. star. 3, 280. — vidi i F. 
Miklošic, lex. palaeoslov.* kod kl^tvoprest^pjenije. 

KLETVOPEĆSTUPNICA,/. žensko če]ade koje 
prestupi kletvu, isporedi kletvoprestupnik. — Samo 
u Stulićevu rječniku : kletvopristupnica, v. kletvo- 
pristupite^ica. 

KLETVOPBĆSTf^PNIK, m. čovjek što je pre- 
stupio kletvu. — U kitigama pisanima crkvenijem 
jezikom, a između rjećnika u Stulićevu (kletvo- 



pristupnik, v. kletvopristupite]) i u Daničičevu 
(kletvoprostupbuikb ,perjurus*). liletvoprestup- 
nikb bystb. Domentijanb 107. — I u naše vrijeme 
upotreb}ava ovu riječ Vuk (koji dodaje da je ovo 
jedna od 49 riječi slavenskijeh koje se u našemu 
narodnom jeziku ne govore, ali se lasno mogu 
razumjeti i s narodnijem riječima pomiješati, 
nov. zav. 1847. v — vi), l^udokradicama, laž|iv- 
cima, kletvoprestupnicima. pavl. Itim. 1, 10. 

KLETVOZATAJATI, kletvozatajam, impf. za- 
tajati kletvu. — U Voltigijinu rječniku: ,negare 
con giuramento, spergiurare* ,falsch 8chw6ren, 
einen meineid thun*, i u Stulićevu: v. kletvopri- 
stupiti. — nepouadano. 

KLEVCI, vidi Klijevci. 

KLEVi:NDALICA, /. vidi klevetalica. — U 
naše vrijeme u Lici. J. Bogdanović. 

KLEVENDALO, m. vidi klevetalo. — U naše 
vrijeme u Lici. ,Šta slušaš toga klevendala?' 
J. Bogdanović. 

KLEVijNDANE, n. djelo kojijem se klevenda. 
,Ko obadira nezino klevendane, van ko je ka' i 
ona?' J. Bogdanović. 

KLEVENDATI, klevfendam, impf. vidi kleve- 
tati. — U naše vrijeme u Lici. ,Ona ništa ne 
radi, nego vavije druge klevenda^ J. Bogdanović. 

KLEVET, m. samo u Stulićevu rječniku uz 
kleveta s dodatkom da je uzeto iz brevijara. 

KLĆVETA, /. calumnia, obtrectatio, zlo što se 
kome govori, osobito kad se laže, isporedi pan- 
kane, opadane. — Riječ je praslavensKa, isporedi 
stslov. kleveta, rus. K^eBera, ćeš. kleveta. — Mi- 
klošic misli da postaje od istoga korijena od ko- 
jega je i glagol klepati (etymol. w6rterb. kod 
klepa-). — Između rječnika u Stulićevu (,calumnia, 
contumelia' s dodatkom da je uzeto iz bukvara) 
i u Daničičevu (,obtrectatioO. GnSvb, jarostb, 
klevety, obidy . . . Danilo 208. Da mu ne može 
ni hoće panka ni kleveta prijata biti. Mon. serb. 
458. (1453). Klevetnike grdne i klevetu. P. Pe- 
trović, gor. vijen. 10. To je kleveta! to je laž! 
M. Pavlinović, razg. 55. 

KLEVŽTALICA, /. žensko čefade što kleveće. 
— isporedi klevendalica. — U naše vrijeme u 
Lici. J. Bogdanović. 

KLEVETALO, m. čovjek što kleveće. — ispo- 
redi klevendalo. — U naše vrijeme u Lici. J. 
Bogdanović. 

1. KLEVETAN, adj. vidi 2. klevetan, od čega 
se razlikuje samo tijem što a ostaje u smijem obli- 
cima. — S toga što se nalazi samo na jednom 
mjestu, nije dosta pouzdano. — U jednoga pisca 
XVII vijeka. Ako 7si govoril riči) klevetane pri- 
dajući zlo ali želeći i prošeci zlo sebi ali druzin. 
P. Radovčić, nač. 539. 

2. KLfeVETAN, kl^vetna, a^j. koji pripada 
kleveti. — Od xviii vijeka. Klevetnim jezikom 
očrnavaš. D. Obradović. sav. 11. Klevetni, ogo- 
vorni, opadni govori ,verleumderische reden*. Jur. 
ix)l. terminol. 571. — U Stulićevu rječniku ima 
adv. kl^vetno .calumniose'. 

KLEVŽTANE, n. djelo kojijem se kleveće. — 
Stariji je oblik klevetanje. — Između rječnika u 
Mikafinu (klevetanje), u Bjelosljenčevu, u Stuli- 
ćevu. Ukor, klevetanje i proklinanje. I. T. Mr- 
navić, ist. 105. Kriva svidoČastva, klevetanja... 
Michelangelo. 64. Eto klevetale u puku protiva 
popom. Ant Kadčić 77. Kad se bez smutile u 
puku i klevetaiia ne bi mogao ustaviti od pri- 
Češte]!La. 155. Služinče ima se uklaAati svakoj 
svađi i klevetaiiu. Zbornik zak. 1853. 2, 86. 



Digitized by 



>JoogIe 



KLEVETANE 



04 



1. KLICA 



,Ostavi so klovotaiia ! uaj ^oro^ si sc» /anata nva- 
tila*. J. Bogdanović. 

KLEVETATI, klevoćom (klevotam), inij^f. bla- 
tcrarej dotrectare, maledicore; calumniari, naj 
starije je značene jamačno bilo: brbfati^ pa je 
poslije postalo : zlo goi'>or%ti, i lagati na koga. — 
Riječ je |;rew?are»^Xy/, isporedi stslov. klevetati, 
rus. K^eKeTATK, ćes. klevetati. — Postaje od kle- 
veta. — Od osnove saduŠNega vremena prešlo je 
u nekijem krajevima 6 i u inf. i u prošla vre- 
menaj vidi u Stulićevu rječniku i kod a 7ia kraju, 

— Između rječnika u Mikafinu (,oblo<iuor*), u 
Bjelostjenčevu (klevećem ,obloquor^ v. ogovarjam), 
u Voltigijinu (klevetati, griješkom klevećem ,9par- 
lare, detrarre, cianciare* ,schelteii, plaudern, 
schwatzen*), u Stulićevu (klevetati na koga ,ob- 
loqui, obtrectare, calumniari*; klevećati, v. kle- 
vetati). 

II. naj starije značene j brbfatif rijetko se na- 
hodi, i to uprav u osobitijem smislu: dosađi- 
vati molitvama i preporukama (u Kavaninovijem 
pri^njerima u dobrom smislu). Sam samoga acijeni 
i I ubi Boga, dobro svih naj veće, i svak da u 
tom dni ne gubi nagovara i kleveće. J. Kavanin 
145'>. Čemu bismo klevetali i molili za potrjebe? 
510*. Klevećati, dosadno preporučivati, govoriti 
o istoj stvari: ,Koliko sam ti klevećala (prepo- 
ručivala)'. ,Ne kleveći više (ne dosađuj govorom)''. 
M. Pavline vic. — Nije dosta jasno značene u 
ovom primjeru: Svijes mi tame, srce pina, sve 
mi neko zlo kleveće. J. KavaAin 174b. 

h. govoriti zlo o kome, pa i laaati na koga, 
krivo ga potvarati (vidi opadati, pankati). — teško 
je poznnti po primjerima, jeli prvo ili drugo zna- 
čene. — glagol je neprelazni kao kod a, ali je \i 
naše vrijeme i prelazni, vidi : ,Kako ti ona mudro 
čojka kleveta*, u Lici. J. Bogdanović. 

a) uopće. Šija žena jest prislusala i klevetala 
i svađu tvorila s susedi svojimi. Pril. jag. ark. 
9, 113. (xv vijek). Zli u kletve strašne udara i 
kleveće i žamori. P. Kanavelić, iv. 36. Dusi 
mojoj zašto ovu klevećući riječ mrmo&e? 460. 
Klevetati ,verleumdou'. Jur. pol. terminol. 577. 

b) čefade ili drugo o čemu se zlo ili lažno go- 
vori, izriče se ; aa) akuzativom s prijedlogom na. 
Klovetaliu na A. Š. Kožićić r)6b. Kleveću na 
ovu istinu. Š. Budinić, sum. 67». Od daleč od 
nih kleveću na ne. ispr. 59. Ako je klevetal na 
ino učito|o. 89. Na nih klevećući govoreno. P. 
Zoranić 35a. — hh) dativom s prijedlozima suprot, 
protiv. Zloćuduimi besodarai klevećući suprot 
nam. Anton Dalni., nov. test. 2, 140. 3joann. 10. 
Tko je ])un tminosti u ku se upreće, zavidi svit- 
losti protif koj kleveće. Đ. Baraković, vil. 374. 
Suprot nemu klevetajući. P. Knežević, osm. 19. 

— ec) genetivom s prijedlogom od. V čem od 
vas kleveću. Anton Dalm., nov. test. 2, 123b. 
Ipetr. 2, 12. U čemu klevetaiu od vas kakono 
od zločinac. L Bandulavić 145b. Klevećući i go- 
voreći zlo od drugoga. P. RadovČić, nač. 537. 
Što je da mu se kleveta i mrmni od poštena? 
Ant. Kadčić 252. 

KLEVĆTAVAC, klevotavca, m. vidi klevetnik. 

— U jednoga pisca čakavca xvi vijeka. Ako on 
ki se brat zove bude . . . idolski klanavac ili kle- 
veta vac . . . Anton Dalmatin, ap. 32. 

KLE VŽT AVKA, /. vidi klovetnica. — U istoga 
pisca u kojega ima i klevetavac. Žene da budu 
ne klevetavke. Anton Dalm., nov. tost. 2, 117. 
tit. 2, 3. 

KLEVETLIV, adj. koji kleveće. — U rukopisu 
%iisanom€ crkrenijein jezikom. Klevotjiva duša 
trirožni ima jozykb. (ilasnik. 25, 79. 



KLEVET^ilVICA, /. vidi klovetnica. - // 
jednoga pisca čakavca xvi vijeka. Ne klevet|i- 
vice. Anton Dalm., nov. test. 2, 104. Itim. 3, U. 

KLfeVETNICA, /. žensko čefade što kleve^. — 
U naše vrijeme, ali može biti i stara riječ, i^ito- 
redi ruji. ideBcniHi^a. — Između rječnika u Stu- 
lićevu (,obloquons, detractans*). Imena su mi: 1. 
voštica . . . 12. klovetnica . . . (pisano « ««•</• 
vrijeme, ali jamačno iz starijega rukopisa). Sta- 
rine. 10, 2H3. ,To 'e sve ona klevetnica, moja 
dušmanica, ne da^ joj se Bog s dušom rastati. 
od mene uradila*. J. Bogdanović. 

KLEVETNIK, m. čovjek koji kleveće. — Riječ 
je praslavenska, isporedi stslov. klevetbnik-fc, rm. 
K.!eBeTHHKi,, čcš. klovetuik. — Između rječniku 
u Mikafinu (,obloquutor, malodicus, conviciator,, 
u Bjelostjenčevu (,detractor, oblocutor, conviciator. 
maledicus*), w Voltigijinu (,sparlatore, detrattore* 
,ein lasterer, ein beisseiider mensch*), u Stulićeni 
(,oblocutor, detractor* s dodatkom da je uzeto iz 
brevijara), u Daničićevu (klevetbnikb ,aocusator; 
obtrectator*). Jako gorči klevetnici premo nasi. 
stanutb gr^si naši. Domentijanb 92. Tko bi se 
našao klevetnikb. Mon. serb. 458. (1453). Si sut 
nerodnici i klevetnici iže sut razlučili brata od 
brata. Pril. jag. ark. 9, 114. (1468). Klevetnici 
osujeni sut. Š. Kožičić 10b. Ovaj pregresonja 
tvore i čine klevetnici. Š. Budinić, sum. S7K 
Cica straha klevetnikov. ispr. 54. Klevetnike 
grdne i klevetu. P. Petrović, gor. vijen. 10. Kle- 
vetnik, ogovornik, opadnik ,verleumder*. Jur. pol. 
terminol. 571. Klevetnik ,der vorleumder'. J. 
Bogdanović. 

KLEVETUŠA, /. augm. kleveta? ili klevet- 
nica? — U naše vrijeme. Crnim jezicima klo- 
vetuŠe ... V. BogiSić, zbom. 178. 

KLEVRET (klevrjet?, klevrijet?), m. oonservuN 
drug u službi ili u ropstvu, što je sluga ili roh 
prema drugijem slugama ili robovima. — Riječ 
je stara, isporedi stslov. klevret'b, rus. KJieBperb. 

— Tuđa riječ nepoznata postana ; Miklošić misli 
(i po svoj prilici pravo) da postaje od lat. colli- 
bertus, ali radi v (mj. b) vafa daje prošlo prekn 
romanskijeh jezika, isporedi stfranc. culvort, cui- 
vert, jprov. culvert, lopovski. — Samo u knigama 
pisanima crkvenijem jezikom, a između rječnika 
u Stulićevu (,conservus, commilito, sodalis* s do- 
datkom da je uzeto iz misala). Ubeždaju tobt^ 
sladbkaago Jisusa, klevretb-vladiku, rabb-carja. 
Danilo 104. Jeteriji ai* klevrety mnogije pa- 
kosti jemu tvorahu. Starine. 22, 216 — 217. (xy 
vijek). 

KLEZNA, /. selo u ulcinskom okrugu. 

KLEŽIĆ, m. prezime. — Pomine se xviii vijeka. 
Kležić iz Rujana od poja livaAskoga. And. KaČi«'\ 
kor. 453. 

KLI, tndi dokli. 

KLIbITI se, klibim se, impf. smijati se, po- 
kazujući zube; ke}iti se, kesiti se. u Bačkoj. T. 
Arsenijević. 

1. KLICA, /. germen; gemma, oculus, mlmUi 
bifka onakova kakva je u sjemenu i kako iz sje- 
mena raste; također pupofak ili oko što niče i: 
sama drveta ili iz korijena. — Postaje od kliti. 

— Od XVII vijeka, a između rječnika u Mikafinu 
(klica, kako ti od luka ,nucleus, špica*), u Belinu 
(jgermoglio* ,germen* 341»; klice kupusne ,broc- 
coli, cime di cavoli piu tenere e delicate* ,brassi- 
carum cymae* 149»; klica od žutjenice ,cicoria, 
mazzocclii* ,cauliculi cicoreorum* 192^; klice «xl 
trava ,cime dell' herbo* ,cimae* 193^), u Bjelo- 
stjenčevu (klica, kakti lukova etc. ,germeu, sur- 



Digitized by 



>^uogIe 



1. KLICA 



65 



2. KLICATI 



culus, stylu8 promicans ex nucleo, grano, arbore 
etc.*), u Jambrešićevu (,germeii'), u Voltigijinu 
(»germe, broccolo, ger mogli o* »sprosse, ausschoas- 
ling'), u Stulićevu (,germoglio' ,surculus*), u Vu- 
kfwu (,der keim* ,cyma*). 

a. sa zncičenem kao što je sprijeda kazano. 
Ostav^at žilu koja će u oni čas vrć opeta klicu. 
I. Držić 117. Evo klice simena, al' brzo usane. 
F. Lastrić, ned. 119. Mak ti ne rodio, i ako ti 
rodi . . . neka ti ga svega gr&d s vitrom povali, 
nek ti još mraz i^ega u klicah opali. A. Ka- 
nižlić, rož. 34. Ako hoćeš uzmložat mušmule 
koje gnile sime su razsule, skupi, suši i čuvaj 
do sada; posli klicu. da ispusti rada, sime kvasi 
naj prije u vodi. J. S. ReJko\4ć 45. Litnom 
žitu govore Jarica', fiem je slabja od zinmoga 
klica. 40. Gdješto djevojke metnu na IvaA dan 
u lonac zem}e i u nu posij u nekoliko zrna še- 
uice, pa na Petrov dan gledaju, kako je nikla ili 
uklijala: ako su klice savijene kao prsten, onda 
vele da će se one godine udati. Vuk, živ. 68. 
jSprosse* (prevedeno je) , klica' (mjesto ,mladica', 
a klica 1e „der keim''). Vuk, pism. 25, ali vidi 
b. Đe je zrno klicu zametnulo, onde neka i 
plodom počine. P. Petrović, gor. vijen. 23. Uvijek 
jutro nalik bilo danu, kano klica žitu usijanu. 
Osvetn. 2, 149. Embrion (,embryo*) ili bijna 
klica onaj je deo bi)nog zametka iz kog se nova 
bi)ka razvija. J. Pančić, bot. 79. Klica, bot. lat. 
,embryo, corculum' ,keim', tal. ,germe, germoglio'. 
B. Šulek, rieČn. znanstv. naz. — U metaforičkom 
smislu. Ovo je klica od svi zloća. M. ZoriČić, 
osm. 51. 

b. mladica : Vuk (vidi vegov drugi primjer kod 
a) tvrdi da ovo nije pravo značene, ali se nalazi 
u pisaca već od xviii vijeka. Kako iz korijena 
oliti breka otrovana, otrovana klica oliti rasklad 
niče... S. Bosa 3l>. Trgne busa nejednake klice. 
Osvetn. 4, 26. — I u metaforičkom smislu. Ne- 
navidost je toliko otrovan korijen, koliko klice 
svoje suprot Bogu istom pruža. F. Lastrić, ned. 
110. Kakve li klice i mladice otrovne izrastaju 
iz priotrovnoga ovog korijena. 128. 

i*, u jednoga pisca xvii vijeka k(w da znači 
neku vrstu luka. Želeći bijele lukove i klice i 
lubenice od Edipta. M. Badnić 307b. Želeći je- 
sti ti lukove i klice ođipčanske pomriješe. 533<^. 
vidi: ,In mentem nobis veniunt cucumeres et pe- 
pones, porrique et caepae et allia'. numer. 11, 5. 

d. u prenesenom smislu^ u mladijeh tića one 
batr(ice iz kojijeh poslije perje izraste. Vuk, 
rjeČn. kod klica. 

2. KLICA, /. igra s nožem i kočićima (u Uzicu). 
^. Stojanović. 

3. KLICA, /. doAi zub u nerasta. Babina Greda. 
— isporedi 1. ka)ac i ka}ak. 

KLICAN, m. vidi Kantan. 

1. KLiCAllirE, n. <Hjelo kojijem se kliČe (vidi 
1. klicati). — Između rječnika u Stuličevu (ju- 
bilatio'). Uz odušev|eno klicai^e sabora. M. Pav- 
linović, rad. 14. 

2. KLtCANE, n. djelo kojijem što klica (vidi 
3. klicati). — Stariji je oblik klicanje. — U Be- 
linu rječniku : klicanje ,il germinare' ,germinatio' 
341*; u Bjelos^enčevu : klicane, proniknutje ,ger- 
minatio'; u Stulićevu: ,germinatio'. 

KlilCAST, a«y. na kojemu je mnogo klica. — 
Samo u Stulićevu rječniku: ,che produce molti 
germogli* ,fructico3Us*. 

KLICA Š, m. ^eka bifka. Klicaš, Taraxacum 
palustro DC. (u Gospiću). B. Šulek, im. 146. 

1. KLICATI, kllčem (kllc&m), impf. kliknutL 



— Od XIII vijeka (vidi 2), a između rječnika u 
Voltigijinu (praes. kličem kod kliknuti) i u Stu- 
lićevu (klicati, kliccun 1. Jubilare, gostire, ca- 
nere'. 2. ,se explicare'; praes. kličem kod klik- 
nuti). 

1. aktivno. 

a. kao neprelazni glagol^ nema objekta. 

a) fudskom glasu, a a) vičući zvati (naj češće 
u pomoć). O duše, klici vrh raja, zovi koga oćeš 
odvitnika na tvoje činenje. Korizm. 6*. Eto od- 
krivam, eto klicam, o liiečniče svemogući J. 
Kavai^in 88. — bh) vikati od vesefa. Neka poju 
i veselo kliču. D. Obradović, basn. 455. Ki god 
ih čuje od veseja kliče. Nar. pjes. istr. 2, 139. — 
cc) vtkati od žalosti. Sestra kliče a mati nariče. 
Osvetn. 4, 4. 

b) ziootinskom (ptičjem) glasu. A što kliču 
žuti jastrebovi. Nar. pjes. juk. 147. Uz Aih kliču 
dva sokola siva, jedan klikće sa Avale bojne, a 
drugi je s lomna Durmitora. Osvetn. 5, 31. 

c) trubi. Truby ratbnyje kličuŠte. Danilo 
342. 

b. izriče se što se viče samijem riječima onoga 
što viče (oratio recta). 

a) uopće. Ako bi gdo klical ,pomagajte^ 5^k. 
vinod. 57. (1288). Kada su }udi ,sa nam^ klicali. 
Mon. croat. 184. (1503). Svak mu od vas neka 
kliče : ,Zdrav, prislavni dobitnice !' 6. Paoli u 
I. M. Mattei 372. Aga kliče . . . : ,Kreni svatko 
pomnit posla svoga !^ Osvetn. 4, 54. 

b) proglašivati (pred narodom). Tebi, sudce 
V Vrbnici, zapovidamo da učiniš klicati i na- 
vestiti vsSm tim (uđem da nigdor od nih ne budi 
toliko smin... Stat. krč. ark. 2,287. (1483). Da 
ima po svem meste činiti klicati da svaki čuva 
svojega ogiia. Stat. kast. 189. (1490). Aleksandar 
u vojski reče klicati: ,Gdo prvo boja sasede 
(s kona) da umira brez osujenja'. Aleks. jag. star. 
3, 262. 

e. s infinitivom zvati znaM gotovo: počisti 
zvati. Sred tuge i sada te kličem zvatL L Đorđić, 
salt. 293. 

d. s objektom. 

a) objekat je Če}ade, te glagol znači: vičuči 
zvati (u pomoć). Kliču Turci Muja i Aliju. Nar. 
pjes. vuk. 5, 115. JV se vila u grm ulovila, tere 
kliče pobratima vjerna. Osvetn. 1, 1. amo pri- 
pada i ovaj primjer: Kličem tko bi pomilova'. 
J. Kavanin 463». 

0) objekat je čelade, glagol znači : vičući hva- 
liti. Da ga Pio hvali i kliče, da dostoji sve. J. 
KavaAin 133*. Tebe (Bože) kliče proroka broj 
hvaleni. I. Đorđić, uzd. 192. 

c) objekat je ime; značeiieje glagola: <Ba) kao 
kod a). Tve pomoćno kličem ime. L Dordić, 
salt. 395. — bb) uopće zvati. Klicati imena, 
zvati poimence ,die namen ausrufen'. Jur. pol. 
terminol. 50. 

d) kao proglašivati. Neg ja štimam pticu 
vernu lastovicu ka nam v jutro klica veselu zor- 
niču. Jačke. 128. A v večer pletenica vsakdar 
srićnu uru klica, ako 'e pri tom holbica. 270. 

2. pasivno j bez subjekta. Ako n£ onde klicano. 
Zak. vinod. 57. (1288). 

3. sa se. 

a. pasivno i zvati se. Ali ča ja znam, kako se 
kliče, (u Istri). Naša sloga. god. 13, br. 22, 
str. 89. 

b. recipročnoj zvati jedno drugo (u pomoć, ispo- 
redi 1, d, a)). No boj biju, kliču se junaci. Nar. 
pjes. vuk. 5, 423. Puške grme, kliču se junaci. 
Ofirled sr. 244. 

2. KLICATI, kllc&m (kllčem), impf. vidi 1. kle- 
cati. — Od XVIII vijeka (samo po zapadnijem 



Digitized by 



Google 



2. KLICATI 



krajevifna). A ne puSta Aem' s nih klicat ave 
koljeno neba, zem]e i pakleno. J. Kavaiiin 372l>. 
Klica a kliče: ,Vilo umitna ! . . .' 450*. Klicaju 
priđ jednim i đmgim otarim. A. d. Bella, razgov. 
47. Vedekrat priko dneva prid Aom klicaše. J. 
Banovac, pred. 136. Korisno je klicati kad se 
imenuje ovo ime Marija. M. Zoričić, zrc. 76. 
Kliče (pred ispovjednika) i osvada se od toliko 
grija. 122. SagriSuju dakle kipoklananjem ka- 
tolici, kad klicaju prid prilike Isukrsta i b. di- 
vice? Blago turi. 2, 80. Reci mi sad, zašto ka- 
tolici klicajuć prid prilike ne čine kipoklai^anje ? 
2, 81. Kršćani klicali bi prid noge uiove. A. d. 
Gosta 1, 117. Klica prid noge proroka. I. J. P. 
Lučić, razg. 16. Nevojni Adam klica na kolina. 
43. On na trku klica na kojena. Nar. pjes. juk. 
259. Sve mu doro kliČe na šjukove. 248. Đogat 
kliče na prva kojena. 271. 

3. KLtCATI, klicam (kllčem), impf. vidi kliti. 

— Poštede od 1. klica. — Od xvii vijeka, a iz- 
među rječnika u Mikafinu (klicati, proklicati 
,emittere nucleum vel spicam*) gdje se naj prije 
nahodi, u Belinu (klicati, klicam ,germinare o 
germogliare »germino' 341*), u Bjelosljenčevu 
(klicam, v. niknem), u Voltigijinu (klicati, klicam 
,sbocciare, sbocchiare, germogliare' ,aushulsen, 
sprossen*), u StiUićevu (klicati, klicam ,germinare, 
surculos emittere*). Vrijež koji je stoprv počeo 
klicat. Đ. Bašić. 107. U vis odmah jer iz pupa 
kliču. J. S. E-eJković 150. Iz takovih jerbo loze 
kliču. 258. Klicati ,keimen^ Podunavka. 1848. 
58. — Metaforički. Na noj mi je (na ovoj zem\i) 
grob]e pradjedovsko, na Aoj moje pleme od Ko- 
sova klica. S. ^ubiŠa, prip. 175. 

KLICA V, adj. samo u StuJićevu rječniku: v. 
klicast. 

KLIcIJA, m. vidi klincov. — U naše vrijeme 
u Lici. ,Ti si već veliki klicija*. J. Bogdanović. 

1. KLICKATI, klickam, impf. cacare (kaže se 

djetetu). — U naše vrijeme u Srbiji. V. Ilić. 
-- vidi 2. kličak. 

2. KLICKATI, klickam, impf. na konu kaskati 
(kaže se s preziraAem). — U naše vrijeme u 
Srbiji. y. nić. 

1. KLIČ, m, vidi 1. klicane. — isporedi klik. 

— Riječ je stara, isporedi stslov. kličb, rus. kjihit.. 

— Postaje od karijena klik glagola kliknuti na- 
stavkom JT. pred kojijem se k mijena na č. — 
U starijim knigama, a u Istri i u naše vrijeme 
8 osobitijem značenem. Velikb kličb sami meždu 
soboju sbtvoriSe, žalostiju z€wiržešte se. Domeu- 
tijan* 299. Ako jest onde klič bil ,pomagaj'. 
Zak. vinod. 8. (1288). — U osobitom smislu: 
proglas, proglašivane, naj češće kad se što pro- 
daje na buban (vidi buban, 1, i)), isporedi ličiti. 

1 bi činen kliČ na placi. Statut vrban. 172. 
Prodan vinograd sa vsimi klici i zakoni našega 
mesta. Mon. croat. 74. (1450). Tako govore Istri- 
janci i danas: , prodavat na klič' (,all' incanto'). 
F. Kurolac, rad. 15, 120. Klič ,renuntiatio'. D. 
Nemanić, čak. kroat. stud. 9. 

2. KLIČ, tn. ime mjestu. — Prije našega vre- 
mena. Kličb. S. Novaković, pom. 134. 

1. KLIČAK, klička, m. dn^eni klin (u osobitijem 
značenima). — Može biti srodno s 2. klica. — 
U naše vnjeme. 

u. drven klin, koji karigu koiisku za giiat sa- 
piAe. u Lici. ,Ne bi iž Aega riječi na kličak 
izvuka^ J. Bogdanović. 

b. komadić drva kojijem se sapinu pločice, u 
Stonu. ,Daj mi još jedan kličak, nemam ih nogo 
tri^ M. Milas. 



66 1. KLUA 

2. KLIČAK, kliČka» m. u Vukovu rječniku: 
djetine govno. — isporedi 1. klickati. 

KLIČAN, klična, adj. koji pripada klici. — 
Samo u Stuličevu rječniku: ,8urcularis'. 

KLICANE, n. ime gori u Hercegovini. Glasnik. 
22, 24. 55. 

KLICATI (?), kličim, impf. o glasu u 1^ekdkt(: 
ptice. — U jednoga pisca xviii vijeka. (Pticet 
kliče, čokču, klikću ... A. Kanižlić, rož. 6. 

KLIČAV, adj. o čefadetu u kojega je počela 
sijedjeti kosa. — U Vukovu rječniku : kličav čo\^ek 
,der anfangt graue liaare zu bekommen' ,inca- 
nescens^ 

KLIČETINA, /. augm. 1. klica. — U nak 
i^rijeme u Lici. ,Este li već iskopali taj rastićV' 
,Ne da se još iskopati, velike su mu kličetine*. 
J. Bogdanović. 

KLIČEVAC, KlTčevca, m. mjesno ime. 

a. u Srbiji, a) u okrugu vafevskom. aa) vis. 

— u Vukovu rječniku: ,ein berg bei Vajevo'. — 
Kliče vac, izbrežak na severnoj strani Val.eva. M. 
Đ. Milićević, srb. 401. — hb) zaselak. K. Jova- 
nović 99. — 0) selo u okrugu požarevačkom. K. 
Jovanović 140. 

b. u Vukovu rječniku: brdo više Skočića na 
lijevoj strani Drine ,ein berg an der Drina* s pri- 
mjerom iz narodne pjesme: Pokliknula prebijVU 
vila sa Kličevca od grada Kostura, te dozivjp 
kamenu Skočiću. 

KLiČEVAČKI, adj. koji pripada selu Kličevcu. 
Kličevačka (opština). K. Jovanović 140. 

KLIĆEVO, n. mjesto blizu Nikšića. 

KLIĆICA, /. dem. 1. kUca. — U Stuličevu rječ- 
niku: ,parvus surculus' i u Vukovu. 

KLIČO, m. u Vukovu rječniku : čovjek koji j«' 
kličav. — Akc. se mijena u voc. klico. — (Jpmr 
je ipokoristik. 

KLICA, m. ili f.(?)y ime muško ili žensko (f). 

— Prije našega vretnena. S. Novaković, pom. 7iK 
KLICI, vidi kliknuti. 
KLIJ, m. vidi 1. klija. — U rukopisu xvii 

vijeka pisanome crkvenijem jezikom, s oblikom 
klej po istočnom govoru. Metni vb zlato u činiju 
klea svetla goveždega na 10 listov zlat koliko 
lešnikb. Glasnik. 25, 35. 

1. KLIJA, /. gluten, polužitka tvar kojom >f 
lijepi što da se sastavi s čim drugijem, te kad s-" 
osuši, ostane jedno drugome prilijepfeno: naj 
češče se čini dugo kuhajući kosti ili kozu od :i- 
votifia itd., te se sastoji iz hlad'tine koje ima m 

onima. — isporedi klij, 2. kel, tutkal. i- stoji 

mj. uegdašhega d. — S muskijem oblikom kl'j 
riječ je praslavenska, isporedi stslov. klej. rus. 
K.\eii, ćeš. klej, kli, pof. klej. — Po grč. x6}.iM 
može se pomisliti da je indoevropska osnova; aU 
je veća prilika da je riječ uzeta iz germanskijfh 
jezika, isporedi novovnem. klei, glib, glina, angh- 
saks. chpg, engl. clay, pa i stvitem. i novoviirm. 
kleiben, prifep(ivati, itd. ovo je od indoevrop- 
skoga korijena, isporedi grč. yXoi6i, tekućina što 
se prijepluje^ ylCv7], ykia, klija, lat. glus, gluten 
(vidi i našu riječ glina kod koje se nije nUta 
kazalo za ovo postane), glas k pokazuje da jf 
slavenska riječ načinena po permanskoj, tako jf 
i za lit. klejai. — Od xvii vijeka, a između rječ- 
nika u Mika(inu (,gluten, glutinum') gdje se MJ 
prije nahodi, u Bjelostjenčevu (v. keje), u Volti- 
gijinu (,colla, materia viscosa' ,leim*), u Stulićrni 
(jgluten, glutinum*). Smola, tutkal ili ti klija (pi- 
sano kliha). F. Lastrić, ned. 169. Onaj vajak 
sastoji od klije (tutkala, ke}a) i sirupa ili glice- 



Digitized by 



Google 



1. KLUA 



67 



KLUENIT, a. 



riiia. B. Šulek, graf. lunj. 164. Otpeici koža za 
klija ili tutkalo (^leimleder'). Zbornik zak. god. 
ia53. 911. Klija od ribe, roga, kože . . . 1078. 
Klija, tech. (vulg. tutkalo, keje) ,leiin', frc. ,colle*, 
egl. jglue*, tal. .glutine, coUa forte, colla di ossa'; 
chem. klija od hrskavice ,chondrin' ; koštana klija 
,knochenleiniS frc. ,golatine d' os, colle d' os, ost^o- 
colle*, egl. ,glue of bones, golatine of bones* ; bot. 
chem. bijevna klija .pflanzenloim* ; tech. (škrob) 
,schlichte (dos weber8)', frc. ,parement, parou, 
encollage, chas*, egl. jdressing*, tal. ,bozzima, 
,apparecchio^ B. Šulek, rječn. znanstv. naz. 

2. KLIJA, /. vidi 2. klijen. Klija, Albumus lu- 
cidus Heck., bijelka, bjelica, brzak, varavac, rito- 
trunci, povrhušice. Đ. Šebišanović, progr. rakov, 
real. 1880. 17. u Karlovca. 

KLTJALAC, klijaoca, m. čovjek koji klija (vidi 
2. klijati). — Samo u Stulićevu rječniku: klijalac 
i griješkom klijaoc ,qui glutinat*. 

1. KLtJAlirE, n. djelo kojijem što klija (vidi 

1. klijati). — U Vukova rječniku. 

2. KLIJANE, n. (ijelo kojijem se klija (vidi 

2. klijati). — Stariji je oblik klijanje. — U Mi- 
kafinu rječniku : klijanje ; u Belinu : klijanje ,in- 
collamento' ,glutinamentum^ 392h; u Stulićevu. 

KLijATE^i, m. vidi klijalac. — Samo u Stu- 
lićevu rječniku: ,qui glutinat'. 

1. KLIJATI, klijam, impf. vidi kliti. — Akc. 
se mijena u praes. 1 i 2 pl. klijAmo, klijAte i u 
aor. 2 i 3 sing. klTja. — U naše vrijeme ^ a između 
rječnika u Vukovu (,keimen* ,gGrmino*). Sjeme 
ne izrašćuje, nego naj prije klija, pa nikne. Vuk, 
pism. 25. Posoju nekoliko zrna pšenice pa na 
Petrov dan gledaju kako je nikla ili klijala. M. 
Đ. Milićević, živ. srb. 1, 30. 

2. E1IJ.JATI, klijam, impf. lijepiti, prilepfivati 
klijom, — Akc. je kao kod 1. klijati (part. praet. 
pa^, kUjan). — Od xvii vijeka, a između rječ- 
nika u mikafinu (klijati, priklijati ,glutino, con- 
glutino*) gdje se naj prije nahodi, u Voltigijinu 
(,incollare* ,zusammenleimen, einkleistern'), u Stu- 
lićevu (jglutinare*). Da se na 6eni može pisati 
i da postane uopće jači i čvršći, treba ga klijati. 
B. Šulek, graf. umjet. 21. 

KLIJŽČATI, vidi k|ečati. 

1. KLIJEN, adj. vidi klijenit. — U jednoga 
pisca Dubrovčanina xviii vijeka, a između rječ- 
nika u Vukovu (vide klijenit). Po zem|i Četvero- 
nožice smucati se kako druži hromi i klijeni 
mnokrat Čine. B. Zuzeri 420. 

2. KLIJEN, m, neka riba (vidi da}e). — Riječ 
je praslavenskaj isporedi češ. klen, pof. kleA. oblik 
je praslavenski kleub: b na kraju potvrđuje se 
mekanijem glasom slova n u češkom i u pofskom 
jeziku ; a 6 oblikom rumunske riječi clean što je 
očito uzeta iz stslovenskoga (u stslovenskijem kni- 
gama nema joj potvrde). — Vuk bifeži znaČene 
ove riječi kod klen uz drugo značene (vidi 1. 
klen), te ne kaže izrijekom da je klen po istočnom 
govoru, a kod klijen piše vide klen ali se ne zna 
jeli htio kazati o oba značena ili samo o jednome, 
u čakavaca se izgovara po zapadnom govoru klin 
(ne znam s kakvijem akcentom), kao što sam našao 
zabifeženo Daničićevom rukom, kako bi po južnom 
govoru glasilo, klijen ili k}en? uprav se ne zna: 
drugi se izgovor potvrdile kratkijem klen u Vu- 
kovu rječniku, a prvi samom riječi klijen u istom 
rječniku, ali se kod ovoga ne zna misli li Vuk 
na Acer campestre (a vidi i 3. klijen) ili na 
S4ualiu8 dobula ili na oboje. — Između rječnika 
u Bjelosijenčevu (klen, riba ,capito') i u Vukovu: 
kl§n, kl^na, nekaka riba ,Sqaalius dobula Heckel' 



(u trećem izdanu: ,Squalius cephalus L., Đobel); 
klijen, vide klen s dodatkom da se govori u Crnoj 
Gori. — Klen ,der mausfanger*. G. Lazić 80. 
Klen (Squalius dobula Heck.). K. Crnogorac, zool. 
120. J. Pančić, ribe u srb. 113. — isporedi 2. 
klija. 

3. KLIJEN, m. vidi 1. klen. — Nije dosta po- 
uzdana riječ, jer se u starijim kni^ama može či- 
tati i kljen (vidi 1. k)en), a rad% Vukova rječ- 
nika vidi što je kazano kod 2. klijen. — Od xvi 
vijeka, a između rječnika u Vukovu (vide klen 
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori). Gdje 
jedna od vila kraj vira vodena bješe se sakrila 
za stabar od klijena (ili kljena?). M. Vetranić 
2, 116. Pri stupu od borka, smrijeka i jasena, 
pri stupu javorka, hrasta i klijena (u naj sta- 
rijem rukopisu klena, u mlađemu k|ena). 2, 283. 
Klijen (ili kljen?, jamačno u rukopisima kljen), 
carpino (Kuzmić, Aquila-Buć), Acer monspessu- 
lanum L. (Vodopić, Hercegovina. Vuk, Oma Gora), 
V. Klen. B. Šulek, im. 146. 

KLIjfeNAK, Klijenka, m. ime nekakvu gradu. 

— U Vukovu rječniku bez značena s primjerom 
iz narodne pjesme: Iz Klijenka grada bijeloga. 
(Knigu piše Hasanaginica iz Udbide iz turske 
krajine, mila ćerka Hamze kapetana iz Klijenka 
grada bijeloga. Nar. pjes. vuk. 3, 199). 

KLIJENIK, m. klijen (vidi 1. klijen) čovjek. 

— Samo u jednom rukopisu xvi vijeka. Množi 
tadaj klijenici i hromi izliječeni jesu. N. BaAina 
142». act. ap. 8, 8. I oto }udi noseć na odru 
človjeka ki bješe klijenik. 142b. luc. 5, 18. Pri- 
kazovahu nemu klijenika. 165b. matth. 9, 2. Beče 
klijeniku. 165b. matth. 9, 6. — Na jednom mjestu 
ima dat. sing. kliienikomu kao da je adjektiv: 
vafa da se pisaru h^elo pisati klijenitomu : Beče 
klijenikomu. 143a. luc. 5, 24. 

KLIJENISTVO, n. paraljsis, osobina (bolest) 
onoga koji je klijenit. — Uprav klijenitstvo, ali je 
t ispalo ispred s. — Na jednom mjestu xvii 
vijeka (po zapadnom govoru klinistvo). Devet- 
naeste oslobojenijeh od pritešcijeh bolesti . . . ; od 
tropike i klinistva četiri . . . B. Kašić, ii^. 102. 

KLIJENIT, adj. debilis, paralyticu8, koji se 
radi bolesti ne može micati ili ne može micati 
kojijem udom. — isporedi 1. klijen, klijenitav, 
klijentav. — Oblik je klijenit po južnom govoru, 
po istočnom glasi klenit, po zapadnom klinit. — 
Nepoznata postana; moŽe biti uzeto iz grčkoga 
jezika, isporedi grč. xX^vrj, poste]a, xXivix6g i no- 
vogrč. xXivt]Qtjg, koji leži bolestan u postefi. — 
Od XVI vijeka po zapadnijem krajevima, a između 
rječnika u Mikafinu (,paralyticu8*) , u Belinu 
(,paralitico, che patisce di paralisia' ,paralyticus' 
539b), u Bjelosijenčevu (klenit, v. drhtavec), u 
Voltigijinu (klenit ,paralitico^ ,gichtbriichiger*), 
u Stulićevu (,attractas, mancus, mutilus, paraly- 
ticus*), u Vukovu (sakat, da se ne može maci, 
vide uzet s dodatkom da se govori u Crnoj Gori). 

a. o čefadetu. Slip nosi kliienita, er nemu nije 
moć podana, da može po sebi igdi poć, a klijenit 
pak tomu ki vida ne ima, da dobro it može kaže 
put očima. D. Baiiina 107^. Ali je lafiiie rijeti 
grešniku: praštaju ti se gr^esi? ali klijenitu: 
dvigni se i hodi ? . . . Tadaj reče klijenitomu : 
,Dvigni se i hodi . . . !' A. Gučetić, roz. jez. 295. 
Jedan i>aralitik klinit li osta zdrav. B. Kašić, 
fran. 213. Marija Diac slijepa i klinita steče i 
vid i snagu. 214. Sluga moj leŽi u kući klinit. 
rit. 104. Koje hrome, koje k}aste, ke klijenite 
blag izviđa ! G. Palmotić 3, 129». Klinit pravan 
iznađe se. P. Kanavelić, iv. 518. Isto reče klije- 
nitu nemoćniku ozdraviv&i ga. B. Zuzeri 5. Vidje 



Digitized by 



Google 



KLIJENIT, a. 



68 



KLIJEŠTA, b. 



jednoga klijenita siromaha. 63. Skače ončas ne 
kako klijenito čejade, nego kako zdrav. Đ. Bašić 
100. Slijedio bi veoma lasno ležat za dosta vre- 
mena u odru cijeć nemoći oni klijenit od koga 
nam čini uspomenu sveti Mateo. 149. Tako klije- 
nita ne sidela! (U Crnoj Gori). Nar. posl. vuk. 
298. Oboli i klijenit ostane savrtijeh noga i 
ruka. Nar. piip. vuk.* 262. Znadi da ćeš klije- 
nita ležati. V. Vrčević, niz. 285. Klinit, bolestan, 
na Krku. L. Mrazović. 

b. o itdu koje se ne može viicati. Da ruke i 
noge moje budu klijenite biti i usahle. V. Andri- 
jašević, dev. 71. 

KLLJENITAC, klijenica, m. klijenit čovjek. — 
Na jednom mjestu xviii vijeka (sa zapadnijem 
oblikom klinitac). Slijepce, gubce, zdravio nije li 
i klinitca drhat? J. Kavaiiin 337*. 

KLIJENITA V, a^j. vidi klijenit. — isporedi 
klijentav. — U dva pisca Dubrovčanina xviii 
vijeka. Izliječi |ude Uijenitave. I. Đorđić, ben. 
31. Deset klijenitavijen ozdravi. 35. Ovomu 
klijenitavu zdravje podijeli. 143. Nosijahu ra- 
slabjenika u žilami i klijenitava. S. Rosa 62l>. 

KLIJENITA VAC, klijenit&vca, m. klijenitav 
Čovjek. — U dva pisca Dubrovčanina xvni vijeka. 
Ruku usugenu jiekoga klijenitavca izviđa. I. 
Đordić, ben. 143. Ne poznavši ga veće za pred- 
£ega klijenitavca. 193. Uspeše klijenitavca na 
tomu odru. S. Rosa 63*. Klijenitavče, tebi go- 
vorim. 63». 

KLIJENT, a4j. vidi klijentav. — Stulli je ja- 
mačno ovu riječ načinio od klijenit t klijentav, 
te nije m po što pouzdana. 

KLIJENTAV, adj. vidi klijenit. — isporedi 
klijenitav od čega vala da i postaje izgubivši i 
između n t t. — U Stulićevu rječniku: klijent, 
klijentav, v. klijenit. — I u naŠe vrijeme u Du- 
brovniku. P. Budmani. 

KLijENTAVAC, klljentavca, m. klijentav čo- 
vjek. — U naše vrijeme u Dubrovniku. P. Bud- 
mani. 

KLIJENTA VICA, /. klijentavo žensko čefade. 
— U naše vrijeme u Dubrovniku. Klijentavica 
iz Gruža donijela vreću spuža, pošla na Gradac, 
slomila vratac, pošla na Goricu, slomila nožicu. 
(u dje^oj igri). P. Budmani. 

1. KLIJElSfE, n. vidi 1. kleAe i 3. klijen. — 
isporedi 2. Klijeiie. — U Vukovu rječniku: ,der 
ahomwald' ,aceretum'. 

2. KLIJĆNE, n. ime selu u Srbiji u okrugu 
šabačkom. — Po svoj fyriUci iata je riječ što 1. 
klijeAe. — U naše vrijeme, a između rječnika u 
Vukovu (selo u Mačvi). U Klijene selo dolećeše. 
Nar. pjes. vuk. 4, 183. — Nalazi se j)isano i 
KleAo (K. Jovanović 177), ali je to po istočnom 
govoru : u Vukovu rječniku ima : Kleiie (ist.), vide 
Klijene. 

KLIJESTEN, m. vidi kesten. Klijesten, ca- 
stagne (u siAskom rukopisu), Castanea vesca 
Grtn., V. Kesten. B. Šulek, im. 146. 

KLUŽŠTA, n. pl. forceps, oruđe (naj češče 
kovačko) kojijem se što stiskuje i drži čvrsto, sa- 
stoji se iz dva mala (obično gvozdena) vaga (oziba, 
dvije poluge) koja su prekrštena ili drukčije sa- 
stavfena tako da se okreću oko jedne osi ili ste- 
žajice; dti(a se strana (držak) drži u ruci te 
kako se ova rukom stiskuje, druga strana neko- 
liko većom silom (prema svojoj manoj dufini) 
stiskuje ono što se hoće čvrsto držati. — Osim 
oblika srednega roda koji je naj običniji, imaju 
i dva ženska oblika : kliješte i kliješti (ovaj go- 



tovo samo u čakavaca) ; u jednom prinčevu pisca 
Dubrovčanina xvi vijeka kao daje kliješti muš- 
koga roda: Ti mi reuškavaš kako kliješti koji 
nijosu za ino dobri neg za tisknut i potegnut 
sebi. M. Držić 277. — Biječ je prasla venska, 
isporedi stslov. klešta, rus. K-iemn (m.), češ. kl(^št^% 
klošt^, klište, pol. kleszcze; va\a da je srodno i 
lit. kliszć (u raka). — -ije- stoji u južnom go- 
voru mj. praslavenskoga e, kako se riđi jto stsla- 
venskom obliku (i po maloruskom k.ihihh), te po 
istočnom govoru glasi klćšta i kleste (u Vukovu 
rječniku; klešti nije potvrđeno), po zapadnom 
klišta, klište, kl isti. — U Čakavaca i u nekijeh 
zapadnijeh štokavaca ima šć mj. št. — U uekijeh 
čakavaca ima i \ tnj. 1, n. p.i kjišći (instr.). 
Tondal. star. 4, 114; kjišći (nom.). J. Kavaiiin 
4591>; kješća. Nar. prip. mikul. 26; » m jednoga 
pisca štokavca iz Slavonije: kjištama. A. Tomi- 
ković, gov. 165 ; kjištma. 165. 166. — Nepoznata 
postana; može bit% da je srodno s nocoslov. kle- 
siti, klaštriti, češ. klestiti, klaŠtriti, škopiti, pol. 
klescić, škopiti, isporedi kleStriti. — Između rječ- 
nika u Vrančićevu (klišća ,forceps'), u Mikafinu 
(klište ,forceps' ; klišti od ogiia ,forceps ignaria' ; 
klišti za vaditi zube ,forfex*; klišti za useknuti 
svijeću ,emunctorium, funicula, forcinula*; klišti 
od raka, a^ ine ribe ,acetabula, iiagolla, forceps 
denticularis, chelae, grallae, forficulae'), u Belinu 
(kliješta ,tanaglia e tenaglia, strumento noto* 
,forceps* 721l>), u Bjelostjenčevu (klešće, klošĆA 
jforceps*. 2. klešće kuhinske ,prunicep3, forceps 
igniaria'. 3. kojemi se zubi znim}u ,odontagra, 
dentorpaga'. 4. klešće rakove ,chela^), u Jambrc- 
šićevu (klešće ,foroep8*; klešće za ogen ,pruniceps'). 
u Voltigijinu (kleštje ,tanaglia; moUette* ,zange, 
kneipzange*), u Stuličevu (kliješta, f. (sic) pl. 
,forcipes ignitae, volsella, branchiae* ; kleSćo. v. 
kliješta); u Vukovu: kliješta ,die zange' ,forcops'; 
kliješte, 1. vide kliješta. 2. (u Dubrovniku) ,dic 
lichtscheere' ,emunctorium^ cf. mumakaze (riđi 
kod e). 

II. uopće. — kliješta. Inđi nek mu nije ruka 
stisla nokte, kao klišta. V. Došen 231*. Zame 
kješća, pa ju udre po prsteh. Nar. prip. mikul. 
26. Majstor za to ima kliješta da ne žeže ruke. 
Nar. posl. vuk. 174. Kovač kliještima radi na 
živom ugjevju. D. Daničić, isai. 44, 12. — kliješte. 
Oćas zak|učaat kako klišće na dvoje jemiše (zvir). 
P. Zoranić IK Kovač za to ima kliješte da ruke 
no žeže. Nar. posl. vuk. 135. 

b. oruđe za mučem kojijem se stipse, dere meso, 
vade zubi, gule nokti itd. — kliješta. Otkidahu 
jim meso kleštima. B. Kašić, per. 80. Ako bi 
osuđeni hotio biti klišti mučen. P. Posilović, 
nasl. 128^. Njeki kliještima gorućijem razkinuti. 
B. Zuzeri 333. Nokte prije izpod žila jednoga 
po jednoga kliještima su joj skorijepili. .333. 
Kažu da su mu kleštima vukli i sekli sise i meso. 
Vuk, dan. 4, 10. u paklu i ognena kliješta. Da 
će bit (u paklu) klišta od ogna. J. Filipović 
3, 372*. Nepodobe popadoše nega k|išći ogiie- 
nimi. Tondal. star. 4, 114. — kliješte. Imam 
klišće, bradvu i konop . . . P. Hektorović(?) 161. 
Strašne klište donesoše. S. Margitić, ispov. 263. 
Klište i klini usjani. I. Grličić 128. — kliješti. 
Bradbe, kose, kliješti, uda ki nesvijesne cica 
zloće tvo'a nemilo kidat hoće (u paklu). J. Ka- 
vanin 393b. Ogni, češji, kjišći, kjuči . . . 459k 
— Ovakovi primjeri ne zna se pripadaju li amo 
ili pod c. — kliješta. Vazamši za to cocan klišć-a 
poče joj zubi vaditi. F. Vrančić, živ. 62. Povadi 
mu kliještima zube. Nar. pjes. vuk. 2, 208. Ti 
uzimaj klišta od mazije, vadi Radi dva bijela 
zuba. Nar. pjes. marj. 112. 



Digitized by 



Google 



KLUEŠTA, c. 



69 



1. KLIJET, b, h). 



e. oruđe {ekarsko, n. p. za vadene zuba. Kliješta 
ycane, stromento da barbiere per cavar denti' 
,forfex^ A. d- Bella, rječn. 165*; kliješta za 
vadit zube ,cavadenti, stromento col quale si ca- 
vano i denti' ,forceps dentaria'. 171^, vidi i u 
drugijem rječnicima. — isporedi b pri kraju. — 
Može biti da i ovaj primjer (s oblikom kliješte) 
amo pripada: Pazit vala pripašne juuadi; điži 
nojzi počestje jezike, pod nim' budu bradavice 
liike . . . uzmi oštre štipaČice klište, pak zaštipaj 
i skidaj je doli. J. S. Rejković 423—424. 

d. 6im se vadi iz ogna raspafen ugfen. često su 
ovaka kliješta drukčije načinena od onoga što je 
kazano sprijeda. Kliješta ,molle, strumento di 
ferro per prender carboni accesi* ,forceps'. A. d. 
Bella. rječn. 493* (vidi i u drugijem rječnicima). 
Buduć kliještima digo s otara ug}en gorući. A. 
Kalić 533. S ug)enom koga s klišti s otara uze. 
E. Pavić, ogl. 390. Živ ugjen koji uze s oltara 
kliještima. Đ. DaniČić, isai. 6, 6. — kliješte. 
Uzamši jedan vatreni živi ug)en ... i to ne 
8 rukom veće s kjištama. A. Tomiković, gov. 
165. — kliješti. Što je serafin s kjištma uzeo 
oni ug)en. 165. Što serafin oni nije smio vla- 
stitom rukom dotaknut se oltara, veće so je služio 
s kjištma . . . 166. 

e. čim se st^iječa useče. Kliješta za svijeće 
,smoccolatojo, stromento col quale si smoccola* 
.emunctorium^ A. d. Bella, rjecn. 681*. vidi i u 
drugijem rječnicima (Vuk kaže da se u ovom 
smislu u Dubrovniku kaže kliješte, ali sam ja u 
Dubrovniku čuo samo kliješta). 

f. udo slično pravijem kliještima u mkijeh zi- 
votina, kao u raka, u jakrepa itd. Kliješta od 
raka ,branca di granchio* ,chela'. A. d. Bella, 
rjeĆn. 355». — kliješti. S protegnutijemi klišti- 
jemi (rak) nosaše ... B. Kašić, fran. 166. — 
vidi i u rječnicima. 

KLIJEŠTE, /. pl. vidi kliješta. 

KLIJŽŠTEVICA, /. gora u Srbiji u Šumadiji. 

— U Vukovu rječniku. 
KLIJĆŠTI, vidi kliješta. 

KLIJŽŠTIĆI, m. pl. dem. kliješta. V Belinu 
rječniku: ,tanaglia e tenaglia, strumento noto' 
,forceps* ,diminutivo* 721^, i u Stulićevu. — nije 
dosta pouzdano (radi muškoga roda). 

KLUEŠTITI, kllještim, impf. stiskivati klije- 
štima (u osobitom smislu, mučiti štip(u(H i derući 
kožu i meso). — U Belinu rječniku: ,attanagliare, 
cioe tormentare con le tanaglie* ,forcipe torquere' 
115*>; u Voltigijinu: kleštiti i kliještiti ,attana- 
gliare, tormentar con tanaglie* ,zwicken, kneipen* ; 
u Stulićevu: ,forcipe torquere^ — tf jednoga 
pisca našega vremena u prenesenom (iperboličkom) 
smislu, o očima, kao^ da samijem gledartem hva- 
taju kao kliješta. Gelati su u opravi prvi, sa 
uih ruha crjenilom bliješte, a krvave oči na krv 
kliješt«. Osvetn. 4, 63. 

1. KLIJET, /. časa, cella, kao da je naj sta- 
rije značene: mala kuća spletena od pruća, te 
su se iz ovoga razvila i druga. — isporedi 2. 

klijet. ije- stoji mj. negdašnega e u južnom 

govoru, u istočnom glasi klet, u zapadnom klit. 

— Akc. se mijena u loc. sing. klijeti (kleti, kliti), 
u gen. pl. klijeti (kleti, kliti), u dat., instr., loc. 
pl. klijetima (kletima, klitima). — Riječ je pra- 
slavenska, isporedi stslov. kletb, ru^. iwitTi», (češ. 
kleče, kafez) , po}, kleć (zemfana koliba) ; lit. 
kletis, let. klets vaja da su riječi uzete iz sla- 
venskoga jezika. — Nepoznata postanu. Miklošić 
ispoređuje got, hlethra, novovmm. (u dijalektu) 
kleete, srlat. cleta, staroir. cliath ,crate3*. — jeli 



korijen srodan s korijenom grČ. xaX(a^ xaXi6g. 
xalviii], lat. cella? — Između rječnika u Bjelo- 
stjenčenu (klet, v. pevnica), u Jambrešićevu (klet 
,cellarium'), u Stulićevu (klet, klit i klijet, klijeti, 
f. jcubiculum*), u Vukovu (vidi kod a, b)), u Da- 
ničičevu : kldtb ,conclave ; crates pastorales* (rekao 
bih da je to. cf. kle tište). 
a. kućica, koliba. 

a) koliba spletena od pruća u kojoj \eti pre- 
bivaju pastiri (mdi u Daničičevu rječniku). — 
isporedi k)etište. Jako putb upada na kleti. 
Glasnik. 15, 281. (1348?). Na Drbtutovu kletb. 
302. Na Vlbčiju Kletb. 282. — Vafa da amo 
pripada i ovaj primjer : A čista djevica gdje u 
klijeti sjedaše, Jesusa mladijenca na kriocu dr- 
žaše. M. Vetranić 1, 309. 

b) vidi u Vukoim rječniku : klijet, f. ,eine 
kammer* ,cella* s dodatkom da se govori u Her- 
cegovini i još: Klijet u Srbiji na Aekijem mje- 
stima (kao n. p. po Jadru i po Pocerini) zovu 
,ajat' ili ,vajat*, a na nekijem mjestima (kao n. p. 
po Mora vi) ,stasina* i ,ižina^ u Srbiji koliko god 
ima u kući ožeiienijeh }udi, toliko ima oko kuće 
vajata, te svaki čovjek u svom vajatu spava (bez 
vatre i )eti i zimi: jer se u vajatima ne loži 
vatra) sa svojom ženom, i drži svoje ha)ine i 
ostalo koješta, u gdjekojijem se vajatima drži 
vino, rakija, sir, maslo, skorup^ med, i ostale do- 
maće stvari, vidi i: Vajat, klijet i stasina oso- 
bite su zgrade za sebe, a komora, ćiler i sprema 
po naj više su u kući. Vuk, rječn. kod sprema. 
Paraklisijarbhu šbdbšu kb k)učarevi jako da 
vbzbmetb vino, i obdma vbsbdbšiima vb kletb... 
Danilo 268. Klijeti vam sve pune, družino giz- 
dava, i sukna i vune i bijela postava! M. Držić 
454, I vnoter mi vpejasmo toga Kahmanovića 
vu vinograd i vu klet na gomi vrate toga vino- 
grada. Mon. croat. 300. (1595). Klit mirlisa 
Božjega. J. Banovac, blagosov. 163. Dobar čovjek 
iz dobre klijeti iznosi dobro. Vuk, mat. 12, 35. 
Kuća de se sakup]aju na blagovane i na dogovor 
zove se ,domaćina', stanovi pojedinijeh zsulrugara 
,kleti'. V. Bogišić, zborn. 7. 

e) u jednom primjeru xv vijeka u rukopisu 
pisanome crkvenijem jezikom znači veliku kuću. 
Jako šbstvija dbni 6, i pokaza mi kletb preveli- 
kuju. Starine. 18, 205. 

h. mjesto zatvoreno u kući gdje se prebiva, soba, 
sobica. 

a) conclave, cubiculum, soba uopće (bez obzira 
rui veličinu), naj češće u kojoj se spava. Vb taj- 
nuju kletb carb vbhoditb. Domentijanl> 128. Jegda 
moliši se, vblezi vb kletb svoju i zatvori dveri 
svoje. Danilo 38. matth. 6, 6. Vas dan je sidjela 
zlovojna u klijeti. M. Vetranić 2, 823. Uljehči 
unutra u klijet reče ... M. Divković, zlam. 35». 
Blagoslov ložnice ali kliti gdi se spi. L. Terzić 
239. Ova divica bi toliko čista da bi puno draga 
Bogu, i posla joj anjela Gabrijela, i ona staŠe 
zatvorena u jeđiioj kliti i čitaše molitvu. P. Ma- 
cukat 27—28. Pođi unutra u klijet tvoju. S. 
Rosa 76*. A ti kad se moliš, uđi u klijet svoju. 
Vuk, mat. 6, 6. Što na uho Saptaste u klijetima, 
luk. 12, 3. One će (žabe) izaći i skakati tebi po 
kući i po klijeti gdje spavaš. Đ. Daničić, 2moJ8. 
8, 3. U klijeti gdje spavaše. 2sam. 4, 7. 

h) cella, ističe se da je malahno mjesto. (Grob) 
u jednoj hridi usječen na Kalvariju u jednomu 
vrtu malo daje od mjesta na komu bi pribjen 
na križ Jezus, u tvoren je u način četverokutja, 
i unutra stijenom izsjočenom ko prigradom pro- 
dijejen u dvije vrtepi oliti klijeti, tijeh vrtepi 
iliti klijeti predna ostaje na strani istoka itd. S. 
Rosa 164a. Vaja da ide na poje u klijeti do 



Digitized by 



Google 



1. KLUET, b, h). 



70 



KLIKNUTI, a, a). 



)etne sobe. Đ. Đaničić, sud. 3, 24. Donesi to 
jelo u klijet (Luter: ^kammer') da jedem iz tvoje 
ruke. 2sam. 18, 10. Baci ga u pouzanu klijet 
vrh svoje sobe. 8. ^iubiSa, prip. 125. Ja se ne- 
srećan zabij a nešto ovsa pod krma vrh same 
vođine klijeti (sam pisac tumači: sobica), prič. 9. 

e. u ovom primjeru našega vremena može biti 
da znači kajez. Oj vi umni sokolovi, za koje 
nije klijeti ni plenice ! M. Pavlinović, razl. spis. 
137. 

2. KLLjET, m. vidi 1. klijet (gdje su i svi pri- 
mjeri u kojima se ne poznaje rod). — U jednoga 
pisca XVIII vijeka, a između rječnika u Mikalinu 
(klit, klijet, sprema ,prontuarium, cella prontuaria. 
cella penuaria, horreum penuarium, penus'; tko 
ima pomiia od klije ta), u Belinu (klit, klita, m. 
,camera, cioe stanza da dormire' ,cubiculum' 1611>), 
u Voltigijinu (klet i klijet, klije ta ,capanna, ca- 
succia, tugnrio* ,eine hiitte von stroh'). Ne imaše 
ni klita ni pokrovca. P. Macukat 28. Pojde u 
svoj klit. 49. Kra} čini učiniti lip klit. 60. U 
kraj svoga klita. 61. 

KLUETA, /. vidi 1. klijet. — U jednoga pisca 
XVIII vijeka (po istočnom govoru kleta). Kad po- 
misle šta ga im je u podrumu, pune klete meda i 
masla i suve krmetine ... D. Obradović, basn. 87. 

KLIJETKA, /. dem. 1. klijet. 

a. u Stuličevu rječniku: v. kaj pa s dodatkom 
da je uzeto iz brevijara. 

b. sjeničarka, bundeva namještena za hvatane 
sjenica. \i. Stojanović. 

c. tijesto gdoe se hrani jelo. u Lici. D. Tr- 
steAak. 

KLUETO, n. vidi dlijeto. — JSa jednom mjestu 
XVIII vijeka. Tako se srca prorijezaju, kako slu- 
žeći se s klijetom . . . J. Matović 245. 

KLUEVCI, m. pl. mjesno ime. 

a. selo u Bosni u okrugu bihaćkom. Statist, 
bosn. 55. — jamačno je isto selo što se pomine 
u spomeniku xv vijeka, ali u istočnom obliku 
KlevBci (u ostalome je spomenik pisan zapadnijem 
govorom), vidi u Đaničićevu rječniku: Bllevbci, 
selo koje je s gradom K)učem kra} bosanski 
Tomaš Ostojić dao sinovima vojvode Ivaniša 
Dragišića (Mon. serb. 439 god. 1446). 

b. Klevci (Klevci), selo na PSini. Spom. stoj. 
184. 

KLIJOTINA, /. ono što isklija iz zakislih sno- 
pova, u Srijemu. M. Medič. 

1. KLIK, m. vidi 1. klicane. — Eiječ je stara ^ 
isporedi stslov. klik'b, rus. kaviki>. — Postaje od 
korijena glagola klilmuti. — Između rječnika u 
Stuličevu (,clamor, vociferatio* s dodatkom da je 
riječ ruska), w Vukovu (,der ruf ,clamor* s do- 
datkom da se govori u Crnoj Gori), u Đaniči- 
ćevu (klikb ,clamor^ Kliki. Gilbferd. bosn. 283.). 
Marku soko klikom odgovara. Pjev. cm. 133*. 
Što je ovo, evo neko doba te su naše gore umu- 
čale, ne razležu ratnijem klicima? P. Petrović, 
gor. vijen. 11. 

2. KLIK, m. brdo što se spušta u potok, n. p. 
,Beograd je na kliku* (čuh od vojnika, ali ne 
znam odakle su\ M. Đurović. vidi i : Klik, strma 
kosa u Grdovicima, u okrugu užičkom, u Srbiji. 
I. Pavlovič. — I kao ime mnogijem mjestima u 
Srbiji, n. p. a) u okrugu biogradskom, brdo. 
Glasnik. 19, 172. — vidi %: Livada u Kliku. Sr. 
nov. 1861. 354. — b) u okrugu jagodinskom. 
Niva u Kliku. 1864. 58. — c) u okrugu kragu- 
jevačkom. Livada u Kliku. 1878. 923. — flj u 
okrugu kruševačkom. lifiva u Kliku. 1875. 631. 
— e) u okrugu rudničkom. Votnak kod Klika. 



1875. 339. — f) poveliki zabran u okrugu užičkom. 
^j. Stojanović. vidi i sprijeda. — Pomine se i 
kao mjesto u Hrvatskoj u latinskom spomeniku 
XVII vijeka. ,Klikum versus*. Arkiv. 2, 316. 
(1657). 

1. KLIKA, /. vidi 1. klik. — U narodnoj 
pjesmi XVIII vijeka. Kliku mi ti klikovaše jedna 
Budimka divojka. Nar. pjes. bog. 77. 

2. KLIKA, /. samo u Stuličevu rječniku: v. 
klica. 

KLIKAC, klikca, m. vrst ptice. Lukovdo. 

KLIKNOVENE, n. vidi kliknuće. — Najednom 
mjestu u knizi pisanoj glagolicom xvi vijeka (sa 
starijim oblikom kliknovenje). S kliknovenjem 
slave. Transit. 169. 

KLIKNUĆE, n. djelo kojijem se klikne. — Sta- 
riji je oblik kliknutje. — U Belinu rječniku: 
kliknutje ,1' intonare il canto' ,praecentio* 414*>, 
i u Stuličevu: kliknutje. 

KLIKNUTI, kliknem, pf. zapjevati; zavikati, 
viknuti; zazvati viČuči (uopće početi liešto u ve- 
liki glas). — Akcenat se ne mijena (vidi da\e). 

— niječ je stara, isporedi stslov. kliknuti, rus. 
K.iHKHyTk; ifna i lit. klykti, vrištati. — U naše 
se vrijeme čuje samo u pjesmama (ali ne samo o 
vili, kao što je u Vukovu rječniku). — Korijen 
klik vafa da je onomatop^a, isporedi kriknuti. 

— Prošla vremena (osim imperfekta kojega vre- 
mena nema, jer je glagol perfektivni) moau po- 
stati i od sama korijena klik bez nastavka nu : 
aor. kllkoh, kliče itd. (naj stariji primjeri : klikoh. 
M. Vetranić 2, 116; kliče. P. Hektorović 22. A. 
Čubranović 158, v^rlo često u Gundulića i u na- 
rodnijem pjesmama našega vremena; klikosmo. 
M. Vetranić 1, 239; klikošo. G. Držić 435. P. 
Hektorović 22. 30); i kllknuh, kliknu itd. (naj 
stariji primjeri : kliknu. P. 2iOranić 16*. M. Bunić 
40. A. GuČetić, roz. mar. 154. I. Gundulić 462) ; 
ger. pra^t. kllk^vši (nema potvrde) i kliknuvsi 
(A. GuČetić, roz. jez. 105. 218); part. praet. act. 
kliknuo (I. Gundulić 383), kllknula i klikao, 
kllkla (klikle. L Gundulić 404); inf. kliknuti 
(naj stariji primjer: M. Vetranić 263) i kllći 
(samo u Vukovu rječniku). — Između rječnika 
u Mikajinu (kliknuti, počet pjevati ,praecino, 
praeire voće* ; a na strani 186» : početi kantat^ 
kliknuti s istijem značenem), u Belinu (,intonare 
il canto* .praecino* 414l> ; ,chiamare, nominare, 
domandare* ,voco* 188*; ,incominciar a parlare* 
,loqui incipere* 541»), u Voltigijinu (kliknuti, 
kliČem ,chiamare; intonare* ,rufen; anstimmen*), 
u Stuličevu: kliknuti, kličem, 1. v. zvati. 2. v. 
zabesjediti. 3. ,intonare (pp. e. initium canendi 
facere in choris, ut hi harmoniose praecinentem 
sequantur)*, u Vukovu (klici jFufen wie die vila* 
,clamo ut <irya8*, cf. kliknuti s primjerom iz na- 
rodne pjesme: Kliče vila iz gore zelene; kliknuti, 
vide klici). 

a. zapjevati. 

a) početi pjevati kakvu pjesmu koja se za tijem 
izriče onako kako je pjevana (kao oratio recta). 
Obadva (ribara) klikoše, pišam začinući po tiho 
ne brzeć, svaki vesel i vruć, jedan niže držeć, 
drugi više pojuć: (slijedi pjesma). P. Hektorović 
22. Na izmin klikoše opet s dobro voje ... 30. 
Popogudiv i glas zukom sredif kliknu (slijedi 
pjesma). P. Zoranić 16a. Ja u posluh a on kliče 
(slijedi bugaršćica: Cvilu to mi cvijaše . . .). Đ. 
Baraković, vil. 196 — 197. Iz svijeh tijem usti u 
skladu jedan glas ovako izusti i klikni več^eras: 
,0 lijepa, o draga, o slatka slobodo . . .* I. Gun- 
dulić 175. 



Digitized by 



Google 



KLIKNUTI, a, h). 



71 



KLIKNUTI, e. 



b) što se pjeva stoji u podložnoj rečenici. A 
četvrti kliknuo bješe, ko ugarsko skladne vo)o 
Matijaša kra)a uspeŠe iz tamnice na pristoje. I. 
Guudulić 383. — U oi^om je primjeru umetnut 
glagol kliknuti, kao kod b, c): Ko se iz grada 
Dubrovnika (kliče treći) k Zadru uputi despot 
Đurad za na prika zeta Ugre podignuti. I. Gun- 
dolić 383. 

c) objekat je riječ pjesma, pjesan, pjesanca itd. 
Da budem pjesancu kliknuti. M. Vetranić 2, G3. 
Iz glasa kliknimo naj ljepšu pjesancu. M. Držić 
450. Kliknu ovuj pjesan. A. GuČetić, roz. mar. 
154. Kad moj jezik pjesni klikne, kako staglić 
ki žuberi, da me resi. cvijetje nikne. I. Gundulić 
140. Glasim medenimi kliknuše ove slatke pjesni. 
398. Da bi ju (pismu) prid nami kliknuti. I. T. 
Mrnavić, osm. 144. Novu pjesan klikni, o zemjo. 
I. Đorđić, salt. 332. 

d) kad je više čefadi što zajedno pjeva ^ o onome 
ktji nqj prei počne, a drugi za tiim slijede, vidi 
u Mik<ifinu, Belinu, Voltigijinu, Stuličevu rječ- 
niku. 

e) o ptici. Zapješe još taj čas dva slavja jz 
luga. klikoše u glas vas onaj tuj dva druga. G. 
Držić 435. Zar da harnost nebesijem kaže, a 
bto su mu podarila jasna, da mu kliknu ptići 
smjelovići? Osvetn. 1, 6. 

b. zavikali, viknuti, nnj češće u nekoj razdru- 
ženosti, u vesefu a i u žalosti; često se riječi iz- 
govaraju, ali se gdjegdje i sam glas ispušta bez 
pravijeh riječi. 

a) uopće. (Anđeli) veselijem glasom kliknuvši, 
zamijernom radosti nebesa i vas svijet napuniše. 
A. Gučetić, roz. jez. 105. Kliče i iz vrh tvrde 
gore k Samuelu mio pospiješi. J. Kavanin 252^. 
Od. bogova Bog neumrli sve vlastitom riječi kliknu 
ter zaviknu na sud zem}u svu prida se (,Deus 
deorum Dominus locutus est et vocavit terram*). 
L Đorđić, salt. 160. Kliče vila s visoke planine, 
razbađuje Srbe iznenada po svoj Zeti tja do 
Skadra grada. J. Krmpotić, pjesm. 3. Grozno 
klikne, tužnim cikom cikne. Osvetu. 4, 60. — 
Uz kliknuti ima drugi glagol što znači kakao 
glas, te kliknuti onda ističe da se počine i da je 
velikijem glasom (isporedi e). Kliknimo veselo 
u sve glase i recimo ... V. M. Gučetić 21. — 
cidi i d. 

h) izriče se što se kaže kličući, samijnn rije- 
čima onoga koji kliče (oratio recta). u kojem pri- 
mjeru može biti da ne znači oikane nego samo 
da se počine govoriti (isporedi e). I klikosmo 
plačne u glase da se čuje do nebesa: ,Podirajte 
ruse vlase, kad nas guša taj saveza !' M. Vetranić 
1, 230. li glasa ter klikoh kraj vode studene: 
,0 vodo studena . . .* 2, 116. I kliče devojka, po- 
kliče devojka, još kliče devojka: ,Stani se, Šiš- 
mane . . .' Nar. pjes. u P. Hektorović 22. A 
pak nega (mač) vrh bodezni napravivši k srcu, 
kliče: ,0vo plata koju stiče svak pod stigom od 
|uvezni'. A. Cubranović 158 — 159. Kad ga ubili, 
ti mi kliknu : ,Posij zube sad Aegove*. M. Bunić 
-K>. Uzvrat', gospo, spridu skuta, ter klikni : ,Ovdi 
vratiŽe]a !* M. Pelegrinović 191. Jedino mogahu 
kliknuti: ,Blažone oči naše . . .^ A. Gučetić, roz. 
jez. 226. Kliče ovako vas u smoći sobe u sebi 
ne videći: ,Ah, ter ja sam mladac mili . . .' I. 
Gundulić 219. Kliče: ,Ja ti, ah, nikako, kra]o- 
viću, no zavidim^ 287. Prista svaki od svjet- 
nika, a car stavno kliče u glasu : ,Živi dundo . . . 
i ma bratja živa da su . . .' 309. Klico: ,Čut je 
strašno i plačno, kako Po|ak cara dobi . . .' 321. 
U besjedu kliče blagu : ,Đružbo mila . . .' 385. 
Juraj despot hvaleć Volšu, kliče: ,(Trade, ti me 
nzčava . . .* J. Kavanin 185h. Tim mu kliče: 



,Zli gusaru! . . .' 236«. Kliče: ,Kra}u tvomu križ 
ću poslat za tutiju . . .' 255h. Nu se varkam 
dikla slavna stavi, i sa svijem glasom kliče : , Ah 
poznam te, ah prokleta slici u tuđoj misli od 
svijeta!' I. Đorđić, uzd. 49. U to kliknu nemu 
andio: ,Ne togni!' A. Kalić 370. A kad dođe 
gori Garevici, kliče Nenad kako soko sivi : ,Gare- 
vice, zelena gorice! ne raniš li u sebi junaka...?^ 
Nar. pjes. vuk. 2, 78. Kliče Stojan tanko gla- 
sovito: ,Vila gnizdo tica lastavica...* 3, 171. 
Svi kliknuše a jedinoglasno : ,Hvala da je Bogu 
velikome !* Ogled. sr. 27. Tada kliknu Badojev 
Sa vicu : ,Moj sokole, Stakov Badovane ! Hvala 
Bogu na negovu daru!' 237. Snimi kapu pak 
otvorito kliknu: ,Neka pristupe oni . . .' S. I^vl- 
biSa, prip. 106. 

r) znaČem je kao kod b), ali je razlika u tome 
što kliknuti ne stoji pred govorom nego se u n 
umeće, isporedi govoriti. I, 2, a, b), i kazati, I, 
I, 9lt b). ,Ke se čudo meni odkriva' kliče paŠa 
,do istine krajevića vidim živa'. I. Gundulić 
441 — 4^12. Ter ,Pospiješi' kliče ,u domu . . .' J. 
Kavai^in 9*. ,Sum]e nije' kliče Dijana ,da nas 
tkogod tu zateče'. 196h. ,Dobri Isuse!' klikoh. 
445«^. ,Drago 'e' kliče ,drazijeh paziti'. I. Đorđić, 
uzd. 75. 

d) što se flovori izriče se podložnom rečenicom 
s konjunkcijom da. Kliknite iz glasa, da se Bog 
proslavi. M. Držić 479. Kliče tad kra) pleme- 
niti, da ne može bit inako. ćr. Palmotić 1, 44. 
Kurio Samitjanom kliČe u}udno, da on ne mari 
toku žderu. J. KavaAin 83*. — I u ovakom se 
slučaju može umetnuti kliknuti kao kod c). Go- 
spodovat i da neće nego, kliče, stati u robstvo. 
J. KavaAin 26*. 

e) ima objekat u akuzativu kojijem se kaŽe što 
se izreklo. u jedinom je primjeru relativna za- 
mjenica što. Dokaži svomu sinu kneza što vam 
kliče savjetnica vila. Osvetn. 3, 159. 

e. u prenesenom smislu, može biti subjekat i 
ono što se govori (molba, pjesan itd.). Klikni, 
pismi moja. P. Zoranić 60h. Neka pjesan sladko- 
glasnijeh klikne iz usti. I. Đorđić, salt. 204. 
Kliče k Bogu molba moja. • 473. 

d. vičući zazvati, dozvati, pozvati (i u pomoć) ; 
objekat je onaj što se zove. Kad mi budeš blizu 
hrabra dvora, dvaS mi ga klikni, tretjom pogo- 
vori. Nar. pjes. u Š. MenČetić — G. Držić 510. 
Kliknuvši na pomoć druga svoga. A. Gučetić, 
roz. jez. 218. Kliknite mi silna cara, n^ila bratjo 
i družino. Starine. 18, 228. (xvii vijek). Kliknu 
jakoga Boga u pomoć. Nar. prip. vuk. 119. Otle 
(vila) kliče tanko glasovito, a na ime kneza Moi- 
sija. Ogled. sr. 68. mogu se kazati i riječi ko- 
jima se zove. Opet kliče Mićunović-Vuče po imenu 
Žutkovića Toša: ,Haj đe si mi, Tošo Žutkoviću?' 
Nar. pjes. vuk. 4, 9. — Po smislu mogli bi pri- 
padati amo i ovi jjriinjeri, ali se može shvatiti 
kao da kliknuti znači i uopće zavikati (vidi b, 
a)), jer se dozivane izriče drugijem glagolom. 
Kliče vila s Urvine planine, te dozivje Kra|e- 
vića Marka. Nar. pjes. vuk. 2, 440. Kliče vila 
iz Posav)a slavna a Stanojla zove harambašu. 
4, 330. Kliče vila u selo Stijenu, Vukašina zove 
barjaktara. Ogled. sr. 200. 

e. stoji s infinitivom drugoga glagola koji znctČi 
kakav glas, kao pjevati, naricati, zvati, plakati 
itd. te znači početak djela što se jav]a drugijem 
glagolom, a ističe itjedno da ono biva glasno. 
Neka u način drag, naredan, gdi slovinske slave 
slovu, iz po svita jezik jedan klikne pjevat pjesan 
ovu. I. (iundulić 276. Pak nakazni i sve srde 
po imenu z^'ati klikne. 301. Kliče glasom žalos- 
nime u ovi naČin naricati. 392. Gospodičić mlad 



Digitized by 



Google 



KLIKNUTI, e. 



72 



KUKOVATI, 1, d. 



prid liime kliče glasom velioime u ovi način po- 
pijevati. 416. KliČe lipos (svoju) klet. 537. Često 
zovuć drago ime, kliče ovako naricati. 548. Tuj 
mu ovako kliče rijeti (samo radi stiha; perfek- 
tivni se glagol ne može ovako upotrebfavati). 556. 
Kada prođem, kliknem pjevat sej besjede. G. 
Palmotić 2, 5. Kliče plakati ,cominci6 piangere^ 
A. d. Bella, rječn. 204b. Zli duh kliče iz £ega 
strasnijem vapajem ovako revati. I. Đordić, ben. 
166. Kliče Iva kroz lug popevati. Nar. pj^s. 
vuk. 3, 400. Kliče vila prije jarkog sunca do- 
zivati srpskome logoru. 4, 263. ,Đok mu samo 
štogod prigovoriš, on odma klikne plakati'. ,Ja 
mu samo nešto u šali reko, a on odma kliče pla- 
kati*, (u naše vrijeme u Lici). J. Bogdanovič. 

KLIKOTAl^E, n. đ>jelo kojijem se ko klikoće. 
Bi žubora i gurkaAa i podmukla klikotana. B. 
Eadičević (1880) 280. 

KLIKOTATI SE, klikoćem se, impf. smijati se. 
— Vafa da je riječ onomatopejska. — U naše 
vrijeme. Nekojim se to dalo na smijeh pa se 
klikoću. Bos. vila. 1890. 225. 

KLIKOVA, /. mjesno ime. — U Daničićevu 
rječniku: selu je Tmavi crkve Arhanđelove u 
Prizrenu išla međa ,u Klikovu' (Glasnik. 15, 283 
god. 1348?). 

KLIkOVALAC, kllkovaoca, m. čovjek koji kli- 
kuje. — U Belinu rječniku : ,plau8ore, colui che 
applaude* ,plausor* 569^, i u Sttdićevu: kliko- 
valac i griješkom klikovaoc ,plausor^ 

KLfKOVAJJTE, n. (^elo kojijem se kliktije. — 
Stariji je oblik kUkovanje. — Između rječnika 
u Belinu (klikovanje ,applauso con battere le 
mani* ,plausus* 93*), u Stulićevu, u Vu]covu. 
Ispojmo Bogu novu pesan s jedino-klikovanjem. 
Transit. 150. Farizeji čujuč klikovai^ pokrivahu 
se. S. Bosa 130^. Uz klikovaiie stotine hi}ada 
grla. M. Pavlinović, razl. spis. 380. 

KLIkOVATI, kllkujem, impf. vikati, iterativni 
gol prema kliknuti, ali se upotrebfava uopče 
I impf. kliknuti, isporedi 1. klicatL — Akcenat 
se ne mijeiia (aor. 2 i 3 sing. kllkovfi., impt. kll- 
kflj, part. praet. act. kUkovao, kllkov&la, part. 
praet. pass. kllkov&n). — Od xvi vijeka (vidi 1, 
f, b)), a između rječnika u Belinu (,dire* ,dico* 
259h; klikovati tkoga ,plaudere ed applaudere' 
,applaudo* 568l>; klikovat s hvalom ,applaudire, 
lodare* ,plaudo* 92h), u Bjelostjenčevu (klikujem, 
t, 1. slavim u glasu ,applaudo*, v. slavim), u Vol- 
tigijinu (,applaudire, battere mani* ,frohlocken, 
bejfiEdl geben*), u Stuličevu (1. jubilare, gestire, 
laetos dies agere*. 2. ,exclamare*. 3. ,dicere'),. u 
Vukovu (,rufen* ,voco, clamo*, cf. vikati s pri- 
mjerima iz narodnijeh pjesama: Stade Marko 
brata klikovati. A Idikuje od Nikšića Turke). 

1. aktivno. 

a. nema objekta, kad čefade uopče mr, može 
kod toga i ne izgovarati riječi nego i ispuštati 
samo veliki glas. 

a) kad ko od žalosti viče, vapi. aa) uopće. 
čude se i luzi i velmi tuguju, ja, vajmeh! gdje 
že}no klikuju svaki hip i čas u suze pri{ute. M. 
Vetranić 2, 32. — hh) pridaje se dativ s prijed- 
logom k, kojijem se pokazuje da se uz viku u ne- 
koga traži pomoć. U toj tuzi i nevo)i takoj 
k Bogu klikujući, oćutih se malo boje. M. Ve- 
tranić 1, 25. Ja Budim tužan grad k nebesom 
klikuju. 1, 52. Koji (Sion) prilikuju k narodu 
|udskomu i kroza A klikuju k milosrdju tvomu. 
N. Dimitrović 71. — cc) subjekat je životina 
(kuf, labud), te bi moglo značiti: pjevati (isporedi 
kliknuti, a). Da kufa taj čuje gdi s veljom bo- 



Ijezni na smrti klikuje poj ući u pjesni. M. Ve- 
tranić 1, 4. 

h) razlikuje se od a) tijem što je uzrok radost, 
a ne Žalost. Iz kola mu vila klikovaše. Nar. 
pjes. vuk. 1, 74. I tako sav narod Izraifev pra- 
ćaše kovčeg zavjeta Gospodiiega klikujući i tru- 
beći u trube i u rogove. Đ. DaniČić, Idnev. 
15, 28. Svi sinovi Božji klikovahu. jov. 38, 7. 
Vikaće (Grospođ) i klikovati, nadvladaće nepri- 
jate)e svoje. isai. 42, 13. Klikujte i pjevajte, 
razvaline Jerusalimske, jer Gospod utješi narod 
svoj. 52, 9. 

c) klikovati na koga u jednom se primjeru 
kaže glasu lava jutita. Zlosrdo ter stoji (lav), 
ter na me klikuje. M. Vetranić 1, 383. 

d) u jednom primjeru, o glasu trubfe. AndelsKa 
iz glasa trub|a klikuje. M. Vetranić 1, 283. 

b. slaviti koga ili što, vičući. 

a) objekat je ono što se slavi. Zemja svako- 
lika, klikuj svoga stvorite)a! G. Palmotić 3, 219». 
U slavi mi Jezusa klikujemo. I. Đorđić, uzd. 
153. 

b) izriču se riječi kojitna se ko ili što slavi 
(oratio recta). Množ priproste če)adi izađe prima 
Aemu noseći granice poma i klikujući: ,Zdravje 
i slava ! . . .' S. Rosa 131». — Mislim da i ovaj 
primjer amo pripada: K nemu su se kupile sve 
devojke i neviste, tere to mi Radosavu Siverincu 
klikovahu : , Aj davori davori Badosave Siverine, 
množim ti nam si crno ruho postavio, već to mi 
je hotila nika srića VLadkova da te je junaka na 
veri pri vario . . .* Nar. pjes. u P. Hektorović 21. 

f. značene je kao kod b, ali se ne misli o sa- 
mome vikanu nego o pjevai/iu. 

a) objekat je ono što se pjevaihem slavi. Pa- 
stijeri livadom uz dipli začinu, klikuju za stadom 
lipotu viliAu. I. Gundulić 130. Samoj Aoj se ne 
pristajem svu noć vrtjet oko praga, klikujući 
skladnom pjesni Ae Ijeposti, me juvezni. 222. 
Ko kriposti tve čestite veličinu klikovaše sada 
u trub|e glasovite, u junačke sada glase. G. Pal- 
motić 2, 314. Uz drag romon lire uredne on ve- 
sele pjesni medne skladnijem glasom pripijevaše; 
klikovaše djede stare ... 3, 60b. I viteza svak 
od smrti nedobitna klikovaše. P. Kanavelić, iv. 
201. Sad mi 'e ine klikovati. J. KavaAin 238b. 
Lijepo je pjesnim navjesnicam tebe, o Bože, kli- 
kovati. I. Đorđić, salt. 317. — Uz objekat se 
može izreći kao što se onaj hvali (u jedinom j)ri- 
injeru instrumentalom). Vjerenicom i gospojom 
u pjesnih ju klikovaše. I. Gundulić 535. 

h) nema objekta, nego što bi mogao biti objekat 
stoji u genetivu s prijedlogom od. — u jednoga 
pisca XVIII vijeka. U drugo me dilo počme i od 
nih klikovati moja vila veoma milo. J. Kavaiiin 
110b. Od ovoga čudes, triid& moja Klio ne kli- 
kuje. 321b. 

c) izriču se riječi kojima se slavi, a u jedinom 
je primjeru umetnut glagol klikovati tnedu satne 
ove riječi, isporedi kliknuti, b, c). Pripijevaju i 
bojnici i pomorci . . . vaše carstvo . . . ,Živi lijepa 
Captislava* svi klikuju skladne u glase ,za na- 
šega Bojnislava'. G. Palmotić 2, 210. 

fl) Što se pjeva kaže se podložnom rečenicom. 
Još klijtuje, kako vojska verna u gole gre pu- 
stiiie. G. Palmotić 3, 62»>. 

d. kao proglasi vati, isporedi 1. klicati, b, b) i 
d, d). Dolazili gospodarevi ulaci i vas dan s po- 
kliča klikovali: ,Ko je vitez?* S. l^ubiša, prip. 
61. — Može biti da amo pripada i ovaj primjer 
u kojemu je subjekat glas. Pokle vidiš korugvu 
od pravde trepećući, oružje sfitleći, trubliT tru- 
beći i glas glasoviti klikujući i navišćujući priku 
smrt . . . M. Jerković 63. 



Digitized by 



Google 



KLIKOVATI, 1, e. 



73 



1. KLIMA 



e. govoriti (vidi i u Belinu rječniku), može biti 
da je ovako značene u ovom primjeru: Kad mi 
sjede klikovati pjesnik glasom medenime: ,Ki- 
m]anin sam, Ovidio . . .* I. Đordić, pjesn. 4. 

f. zvati (i u pomoć), isporedi klilmuti, d. iz- 
riče se svagda kose zove, ali to nije u ovom pri- 
mjeru : Klikovala prebijela vila, kliko vala tri 
bijela dana, niko joj se ozvat ne smijaše. Nar. 
pjes. herc. vuk. 57. i u ovom gdje kao objekat 
ima satna riječ klika: Kliku mi ti klikovaše 
jedna Budimka divojka. Nar. pjes. bog. 77. 

a) ko ili što se zove stoji kao objekat, aa) 
objekat je čefade ili što se misli kao čejade. Kako 
ih (Muže) jur druži klikuju i zovu. M. Vetranić 

1, 43. Napokon javor suh klikuju (ja) iz gore. 
M. Vetranić 1, 72. Tebe, Jesuse, klikuju za svu 
moć. 1, 172. Klikovat i vapit svijetloga Apola. 

2, 6. iz glasa klikovah Junonu zovući. 2, 187. 
Bud da me ćeš zaman, brate, pri potribi kliko- 
vati. Nar. pjes. u P. Hektorović 19. Po nebe- 
sijeh jur se čuje u blag način drag i sladak 
šušiiet njeki gizdav hladak ki na put nas svijeh 
k likuje. I. Gundulić 26. Ona majka klikovaše 
sinka svoga i brajenka. Nar. pjes. u Đ. Bara- 
ković, vil. 197. Klikovaše braca Petra. Đ. Ba- 
raković, vil. 205. Moju kćercu ko klikuje? G. 
Palmotić 2, 251. I on stražu klikuje na mirim 
od Smedereva. Nar. pjes. bog. 31. Nemaš koga 
klikovati, vilo! Nar. pjes. vuk. 4, 122. Pa on 
skoči od zem|e na noge, te klikuje svoju siro- 
tiiiu, potrčalo dvades i pet drugah. 4, 123. Da 
Demira brata ne klikuje. 4, 432. Bijela ]e kli- 
kovala vila, od Zagarča visoke planine, pak kli- 
kuje kraju piperskome, a na ime crnogorskog 
knaza. 5, 217. Đeca počnu plakati i mater kli- 
kovati. Nar. prip. vrč. 38. A klikuje i žive i 
mrtve. P. Petrović, gor. vijen. 115. — bh) objekat 
je ime. Tve ime na pomoć klikuje. M. Vetranić 
1, 373. Za toj ću tve ime . . . klikovat na pomoć. 
1, 384. I jezik moj i glas od kuda ima moć kli- 
kovat svaki čas tve ime dan i noć. H. Lučić 
212. Kada mi te začuju moje ime klikujući kleti 
gusari. Nar. pjes. u P. Hektorović 19. — cc) 
objekat je milost, pomoć. Tvu milos klikuju (ja). 
M. Vetranić 1, 151. Pomoć tvu klikuju. I. Đor- 
dić, salt. 307. 

b) uz objekat izriču se i riječi kojima se objekat 
zove (oratio recta). Oblaka je klikovala: ,Hod' 
mi ružu hladiš Nar. pjes. u Š. Menčetić— G. 
Držić 506. Zašto mu se brz kon biše po livadi 
razigrao, za nim to mi potičući vojevoda kliko- 
vaše : ,Stani jure, koiiu ! . . .* Nar. pjes. u P. Hek- 
torović 20. U dubja ih skut zelena klikuje ovako 
počinuti: ,Eto je pastir svratio stada...* L Gun- 
dulić 403. Ona mi ti klikovaše slavna kraja 
Vladislava: ,Ah đe mi si, đe mi si, slavni kraju 
Vladislave?* Nar. pjes. bog. 77. Bijela je vila 
klikovala s Košutice visoke planine, te doziva u 
Crnce kamene a na ime Jovanović-Vela : ,čuješ, 
Velo, zlo jutro ti bilol* Nar. pjes. vuk. 4, 122. 
I dipete klikuje Vukale svoga strica Petra BoS- 
kovića po imenu i po prezimenu: ,Aj đe si mi, 
o moj mio striče ?' 4, 364. On klikuje dva sina 
nejaka: ,Haj Mušeja de si i Jovane?' 4, 514. 

c) izriču se samo riječi kojima se zove, te se 
po nima zna i ko se zove. Priziva i klikuje: 
,Mili i dragi sinko !' M. Jerković 71. No kli- 
kuje Mrvajev Vukota: ,Đe si, Draško? doma ne 
vidio!* Ogled. sr. 41. Tanahna je klikovala vila, 
vila zove u Moraču gornu : ,Jes' li doma. Mališa 
serdare?* 205. 

2. pasivno. — u svijem je primjerima značenr 
prema 1, b. Od svakoga klikovani slavni unuci 
gdi su važi? G. Palmotić 2, 268. Vojevode po 



svem svijetu klikovani. 2, 282. Dugo držat ne 
može se ova kripos pokrivena, neg po zem)i svud 
pvostrije se klikovana i hva}ena. 3, 125«. 

3. sa se, pasivno. 

a. prema značenu pod 1, c. Ili putnik kopnom 
jaše, il' pomorac more brodi, Vladislav se kliko- 
vaše slavan carskoj pri nezgodi. I. Gundulić 287. 

h. prema značenu pod 1, f. Klikuju se na glasu 
vitezi. Nar. pjes. vuk. 5, 388. Sve se dobri kli- 
kuju junaci. Ogled. sr. 209. Klikuju se momčad 
po junaštvu. 476. 

KLIKO VICI, m. pl. seoce u Hercegovini u 
okrugu mostarskom. Statist, bosn. 124. 

KLIKTANE, n. djelo kojijem se klikće. — Iz- 
medu rječnika u Vukova. Orao kliktanem izziva 
svoje hrabre ptiće. J. Kajić, boj. 6. Đetlići s je- 
zika ginu (jer ih po kliktanu nalazi lovac. Vuk). 
Nar. posl. vuk. 78. Kliktane dipala . . . S. Ma- 
tavu}, novo oružje. 89. 

KLIkTATI, kllkćem, impf. uprav kao dem. 
prema glagolima kliknuti, klicati, klikovati, znači 
različne glasove. — Akc. kaki je u inf. taki je u 
aor. kliktah, u impt. klikći, u ger. praet. klik- 
tavši; u ostal\jem je oblicima onaki kaki je u 
praes, — U nekijem krajevima ć prelazi iz pre- 
zenta u injinitiv i u prošla vremena: klikćati 
(vidi u Stulićevu rječniku). — Od xviii vijeka, 
a između rječnika u Bjelostjenčevu (klikćem, klik- 
tati ,praecino, praeeo voće*, v. zapopevam) gdje 
se naj prije nahodi, u Stulićevu (kliktati i klik- 
ćati ,initium canendi facere'), u Vukovu (vikati 
kao žuna: kli kli kli! ,den ton des spechts oder 
der vila von sich geben* ,edo sonum pici vel 
dryadis vocantis*). 

a. započinati pjevane, zapijevati (isporedi klik- 
nuti, Q^ d)). — u Bjelostjenčevu i u Stulićevu 
rječniku. 

b. vikati, zvati kao vila. — u Vukovu rječniku. 
e. glasu u djetla i žune (vidi u Vukovu 

rječniku). Svako se tu srdi . . . dite} klikčuć (sic). 
A. Kanižlić, rož. 6. 

đ. glasu u orla ili u sokola. Orao klikće. 
J. Bajić, boj. 6. Orli klikću, a gavrani grču. 
Odvetn. 2, 174. — Viče Anto ko da soko klikće. 
Nar. pjes. vuk. 4, 243. Sjetno klikće isejenik 
divni (soko). Osvetn. 1, 7. Uz liih kliču dva 
sokola siva, jedan klikće sa Avale bojne, a drugi 
je s lomna Durmitora. 5, 31. 

e. vidi groktati, b). — U naše vrijeme u Lici. 
,Ti bi pjeva' lijepo, samo da umiješ kliktati*. J. 
Bogdanović. 

KLIkTJETI, kliktim, impf. uopće zvečati. — 
isporedi kliktati. — U jednoga pisca našega vre- 
mena. Glas veseja klikti. L. Milovanov 96. 

KLIlO, n. postaje od glagola kliti (uprav je 
part. praet. act. u srednem rodu uzet kao sup- 
stantiv). — U jednoaa pisca xvni vijeka, a iz- 
među rječnika u Vukovu (vidi pod a). 

a. rasadnik što se može prenositi. — vidi u 
Vukovu rječniku: ,ein (tragbares) mistbeet, zu 
gurken, melonen* ,areae stercorariae genus*. metne 
se u kakvo korito ili u što drugo đubreta i zem|e ; 
u ono đubre metne se sjeme (lubeničko ili od 
krastavaca) te proklija i nikne, pa se poslije (kad 
se već ne boje slane) rasaduje. — Vadi što j' u 
klilu i po bašči sadi. J. 8. Re| ković 225. 

h. vidi 1. klica. I ne tira iz korena klila. J. 
S. Rejković 124. 

KLIM, glas kojijem se kaže kako ko [klima 
idući. — (j naše vrijeme. Klim amo, klim tamo, 
dok isklima iz one šumo. Nar. prip. tord. 50. 

1. KLImA, m. ime muško, hyp. Klimenat. — 



Digitized by 



>JoogIe 



1. KLIMA 



74 



2. KLIMEN 



isporedi Klimo. — xiii vijeka^ a između rječnika 
u Daničićenu (,Clemens'). U Klime Nbrke vb race. 
Moii. sorb. 49. (1265). 

2. KLIMA, m. inie muško (vafa da nije isto 
što 1. Klima, ako i nije ime tursko). — U na- 
rodnoj pjesmi crnogorskoj našega vremena. 1 za 
nima Klima kapetane, judi kažu da je Klima 
šala, 0.V je Klima listom Bosni glava (na sva tri 
mjesta Klimma). Pjev. cm. 101*. 

KLIMALICA, /. postaje od klimati, uprav od 
part. praet. act. nastavkom ica. — U naše vrijeme. 

a. u Vukovu rječniku: kad u mjesecu Juliju 
koiii klimaju glavom te se brane od muha kojo 
im u nos navadu ju. 

b. za žensko znači, uto i za muško ,klimalo'. 
u Lici. J. Bogdanović. 

KLIMALO, m. ša|iv nadimak za onog koji 
vavije nekud klima, ili kad ide klima i glavom 
i rukama i nogama. — U naše vrijeme u Lici. 
J. Bogdanović. 

KLIMAN, m. ime muško. — isporedi Klimenat. 
— U spomeniku xiii vijeka. Kliman Nedal. Zak. 
vinod. 55. 

KLIMANE, n. djelo kojijem se klima. — Sta- 
riji je oblik klimanje. — Između rječnika u Mi- 
kajinu (klimanje), u Belinu (klimanie ,accenna- 
mento col capo* ,capitis nutus* 13"; ,tracollo, 
l'atto del tracoUare* ,capiti3 dejectio' 738b; kli- 
manjem štogod potvrditi ,accennare di si^ ,annuo* 
13t»), u Vukovu. Jedovito klimai\e glave. A. 
Kalić 341. 

KLIMATI, klimam, impf. nag inati, preginatij 
klaiiati, n. p. glavom, samo kao neprelazni glagol; 
ono što se nagim stoji u instrumentalu. — ispo- 
redi kimati, od kojega glagola jamačno i postaje 
tijem što se (kako i zašto?) umeće 1. — Akcenat 
se ne mijena (aor. 2 t 3 sing. klima). — Od xvii 
vijeka, a između rječnika u Alikafinu (klimati, 
kimati glavom ,annuo')> u Belinu (,accennare col 
capo' ,capitis nutu significare' 13**; ,tracollare, 
lasciare andare il capo per souno o simile acci- 
deuto' ,caput demittere' 738^; klimati glavom 
,dormicchiare, sonnacchiare' ,dormito' 278^), u 
Bjelostjenčevu : klinam (jamačno štamparskom 
griješkom mj. klimam; stoji prije riječi klin), v. 
kimam; u Voltigijinu (,sonnacchiare, traccollare, 
dormicchiare ; accennare' ,schlummern; winken*), 
u Stulićevu (v. kimati), u Vukovu: ,wackeln (z. h. 
mit dem kopfe/ ,nuto*. 

1. aktivno. 

a. noj češće s instr. glavom. 

a) glava se pokloni jedan ili t^iše puta ka<t 
neki znak kojijem se jar(aJH misli, tako n. p.: 
tm) kao znak (utine ili prijetite (po svetom pismu). 
A iiiimohodoći kunihu ga klimajući glavami svo- 
jimi. M. Alberti 463. matth. 27, 39. — ^fh) kao 
znak da se na što pristaje (kad se jedan put 
glača prigne). — vidi u Mika{iHU rječniku, i pod 
2, a). Da što ću rijet o iiokijem koji tu dohode 
po dogovoru za vidjet se, javit se, pozdravit se 
klimajući glavom, namigivajući okom, bijeg da- 
vajući ustima i rukama? A. Kalić 224. Ti na 
sve to klimaš glavom, posmjehivaš so, a pak 
ciuis kako je tebi drago. 367. — Cf:) kad se hore 
pokazati da se još veće misli o čemu nego se go- 
vori, osobito kad je što neugodno. Klima glavom, 
i kO da s tezijein hoće vele i vele izgovorit, na- 
pomeiiiva : ,Smrt naj poslije svijeh nas čeka . . .* 
B. Zuzeri 212. Liječnici izvan stana od nemoo- 
nika klimaju glavom i šapću se s rodjacima da 
i^e nemoćnik vele gori. 249. — Ud) od žalosti. 
On& glavom klima, i noj, jerbo meku na plač 



narav ima, suze- virom teku. A. Kanižlić, rož. 
24. Uzdahnu vši klima glavom. 112. 

b) klimanu se glave ne daje nikakvo osobito 
značene. €Uf) to biva kad če\ade sjedi i ne lezi, 
a drijemfe mu se (vidi u Belinu tjedniku). Sve 
klima gktvom, da ne pade, kao da mu se driiua. 
A. Kanižlić, rož. 38. — bb) o cefadetu uopće. 
Vavije klima glavom svedno ka^ i paripče u vr- 
Šaju. u Lici. J. Bogdanović. 

c) životitH. (Sova) sad očima kreće, sada 
glavom klima. A. Kanižlić, rož. 7. Kokoš kad- 
kad svoju bolest ima, il^ vrat skrene ili glavom 
klima. J. S. Rejković 279. 

II. u instrumentcUu nije glava nego što drugo. 
Tikva mu je puna dima, sobom kreće, rukom klirua. 
J. Kavanin 53b. Ko što ima, onim i klima. Nar. 
posl. vuk. 159. 

I*, bez instrumentala. 

a) u jednom primjeru xviii vijeka znači kla- 
mitati, (ufati se. Još zub jedan ili drugi toj u 
glavi klima kugi. V. Đošen 129*. 

b) vidi a, b) aa). (KcUuđer) mnoge noći vm 
i klima nad postelom bonika. S. ^ubiša, prip. 
253. — Može biti aa amo pripada i ovaj primjer: 
Nema zaspat, svijeću prižgava, duša klima s nosua 
utrnuta. Osvetu. 4, 68. 

f) hoditi kud kamo, tumarati (ali kao da sf 
kod toga misli : mašući glavom). — U naše vrijtmr 
u Lici. ,Kamo ti vavije klimaš?' ,yavije nekud 
klima svedno ka^ vrtoglavi ,yavije klimam bla^^u 
i bos i go i gladan'. J. Bogdanović. 

'i, sa se. 

a. pasivno, bez subjekta (radi zfiačena vidi 1, 
a, a) bb)). U sudu se glavom ne klima nego go- 
vori. Pravdonoša. 1852. 10. 

b. refleksivno. — u jedinom primjeru znači što 
i aktivni glagol pod 1, b, c). Zubi se klimaju, 
a ruke suše. Đ. Bapić 186. 

KLIMA VICA, /. klimane, drijetnane (kad sr 
klima glavom, vidi klimati, 1, b, c)). — U no^f 
vrijeme. Mene spopala klimavica i drijemež. S. 
]^ubiša, prič. 23. 

KLImAVNICE, /. pl. naprave (kao neke to- 
razije) u kojima stoji kamene, te težinom svojotu 
preteže i podiže mehove, što u peć duhaju, te so 
zagreva i topi železo. u Mrkoj Pojani. M. Đu- 
rović. 

KLIME, Klimeta, m. hgp. Klimenat. — U Du- 
brovniku XIV i XV vijeka, a između rječnika n 
Daničićevu (Klimo, Klimete i Klimeta ,Clemeus*'. 
Klime Gučetićb, Mon. serb. 215. (1390). Klime 
(Jočetićb. 240. (1399). Klime Bastićb. 287. (1410 . 
Klime Bodačićb. 295. (1420). — Potvrđeni >m, 
osim nominativa, samo oblici Klimeta za gen. i 

\ acc, Klimetemh i Klimetomb za instr. Vlastele 
i bratbju svoju Pavla MartinuSovića i Klimeta 

j CfočetiĆA. Mon. serb. 104. (1333). Zapovediju ^^o- 

' spodina kneza Klimeta Budačića. Spom. sr. 1. 1(>5. 

; 1, 106. (1411). Klimotemi, Podačić^mt. Mon. 
sorb. 287. (1419). Klimetomb Budačićomb. 3-17. 

I (1427). 

' 1. KLIMEN, m. samo na dva mjesta u jednoga 
! pisca XVIII vijeka, te .se ne može znati stoje, zar 
^ je od grč. xXC^aa. nizbrdica? — riječ je nepouz- 
dana, jer je kniga vrlo zlo naštampana. Tu sjc- 
I deći vrh klimeni . . . vidim pasti krotka stada. 
i J. Kavanin 80». Na klimenu grada tvoga ima'u 
' pobit turski vucL 327». 

2. KLIMEN, wi. u Vukovu rječniku : u ovoj 
' zagonoci: Klimen visi, peiida zja, klimen pendu 
I kurde|a (odgonetfaj : zvono, vidi i Nar. zas. 
nov. 58). 



Digitized by 



Google 



3. KLIMEN 



75 



1. KLIN, b, c). 



3. KLIMEN, m. ime selu u Hrvatskoj u župa- 
niji varaždinskoj. Razdijo). 105. 

KLIMENAT, Klimenta, m. Clemens, ime muško. 

— isporedi Klemens. i- stoji po grč. Klri,urjg. 

— XIV i XVI vijeka, a između rječnika u Dani- 
čićevu (Kliinenfatb ,Clemens*). — Potvrđen je samo 
dat. Klimentevi: Da sauib dalb Klimentevi Dor- 
žiću. Spom. sr. 2, 23. (1354—1362), te Daničić 
misli da je samo pogrješka mjesto ,KLiiuetevi^ 

— Kao nom. potvrđen je sam oblik Kliment (bez 
a). Š. Kožičić 5». 23l>. Š. Buđinić, sum. 67*. 

KLtMENĆANIN, m. vidi Klimenta. - Mno- 
žina: Klimenćani. — U jednoga pisca našega 
vremena. I liihovi čuli plemenici, Klimenćani a 
i Mirdićani. Osvetn. 3, 94. 

KLIMENT, vidi Klimenat. 

1. KLIMENTA, /. ime seocu u Bosni blizu 
Kozluka u okrugu travničkom. Schem. bosn. 
1864. 45. 

2. KLIMENTA, m. čovjek iz nekoga arbanaš- 
koga plemena (pl. : Klimente, Klimenata). — ispo- 
redi Klimenćanin, Klimentanin. — Nalazi se 
možebiti od xvn vijeka, a između rječnika u Vu- 
kirvu : ,der Clementiner (albanesische ansiedler in 
Sirmien)* ,Clementinus*, cf. Cimirota. — Vfc leto 
7157 (1649) bistb nužda velija monastiru otb pro- 
klotijehb Klimenata. Starine. 10, 266. U to doba 
došle i Klimente. Pjev. crn. 74^. Pošjimo je 
tamo u Klimente. 74l>. 

KLImENTANIN, m. vidi 2. Klimenta. — isi)o- 
redi Klimenćanin. — Množina: KlimOntani. — 
U rukopisu xviii vijeka. Togda (17.'38) Klimen- 
tani mnogi pridoše u Sremb. Glasnik. 20, 15. 

KLIMENTAŠICA, /. žensko čefade iz arba- 
naškoga plemena Klimenata. — U Vukovu rječ- 
niku: ,die Clementinerin* ,Clementina*. 

KLIMENTO, m. vidi Klimenat. — U spame- 
niku XIII vijeka, i otale u Daničićevu rječniku 
(Klimenbto ,Cleraens'). Klimenbto Merbnuhb. 
Mon. serb. 40. (1253). 

KLIMNIĆ, m. prezime. — xv vijeka. Štipan 
Klimnić. Mon. croat. 106. (1470). 

KLIMNO, n. ime mjestu u Hrvatskoj. — xvi 
vijeka. Sudac Ivan is Klimna. Mon. croat. 237. 
(1535). 

KLIMNUTI, kllmnem, pf. zaklimati (jedan 
put), kao perfektivni glagol prema klimati. — U 
naše vrijetne. Naj posle sleže ramenima, otrese 
rukama, klimnu glavom, pa sede. M. Đ. Mili- 
ćević, medudnev. 70. 

KLiMO, m. hyp. Klimenat. — isporedi Klime. 
— Akc. se mijena u voc. Klimo. — U naše vrijeme 
u Dubrovniku. P. Budmani. 

KLIMOJE, m. hgp. Klimenat. — U Dubrov- 
niku XIV i XV vijeka. — Između rječnika u Da- 
ničićevu (gledaj Klime). Klimoje Bodačićb. Mon. 
serb. 241. (1399). 259. (1405). Klimoje Budačićb. 
262. (1405). Spom. sr. 1, 101. (1411). Klimoja 
Budačića. 1, 134. (1416). Klimoje Eastić. Mon. 
serb. 347. (1427). Klimoje Goćetićb. Mon. serb. 
402. (1439). 

KLIMOJEV, adj. koji pripada Klimoju. — 
Između rječnika u Daničićevu (Klimojovb ,Cle- 
mentis*). S vojom Klimojevomb. Spom. sr. 1, 6. 
(1396). 

KLIMPaO, m. vidi kod babli, 2, a). 

KLIMPESTA, /. vidi kod klinkov. 

KLImPETA, /. vidi kod klimpov. 

KLIMPOV, adj. u narodnoj zagoneci mmga 
vremena. — isporedi klinkov. Baslo drvo klim- 



povo, na klimpovu klimpeta, na klimpeti nevjesta. 
odgonetlaj : smokva, (lišće i rod). Nar. zag. nov. 
211. 

1. KLIN, m. cuneus, clavus, hernia. — Eiječ 
je praslavenska, isporedi stslov. klin-h, rus. K.iiiH'b, 
češ. klin, po\. klin (u ova dva jezika s prvijem 
i trećijem znače nem), pa i lit. klynas (sa zna- 
če nem pod b, a) i pod g). — Između rječnika u 
Vrančićevu (,cuneus*), u Mikafinu (klin, k|in, za- 
glavak ,cuneus*), u Belinu (,cogno, conio, stro- 
mento da spaccar legna o simili' ,cuneus' 198l>; 
,cugno' ,cuneus* 240l> ; ,zeppa, conio* ,cuneus* 
783l>), u Bjelostjenčevu (klin, čivija ,clavu8 lig- 
neus, paxillus, quo duo 1. plura ligna connec- 
tuntur*. 2. klin na kojem se čiga obraća ,axi- 
culus*. 3. klin k kojemu se vesla privežuju ,8cal- 
mus*), u Jambrešićevu (,clavus'), u Voltigijinu 
(»zeppa, cogno di legno' ,holzkeil*), u Stulićevu 
(,cuneus*), u Vukovu : 1. ,der nagel' .clavus*. klina 
ima i gvozdenijeh i drvenijeh. 2. u predne oso- 
vine koji kroz srčanicu udara ,der reibnagol*. 3. 
,der keil' ,cuneus*. ovijem se klinima cijepaju 
drva ili prošće. 4. klin u kosu)e ,dor einsatz boi 
den nahterinen* ,cuneus indusii*. 5. klini ,der 
hodenbruch (bei den kindern)' ,oscheocele*. 

a. cuneus, oruđe (što se n. p. upotrebfava za 
cijepane drva) od drva ili od gvožđa što je s jedne 
strane plosno, pa se od ne sve sužuje na dvije 
strane tako da se ove sastaju kao u oštrice. Vi- 
devb drevod«'^|u drcvo cepesta dvcma klinoma. 
Stefanit. star. 2, 267. Tad nici zelene grane mu 
slamaju, nici nakićene kito podiraju, jedni nado- 
daju udorac udorcu, drugi pristavjaju uz kline 
probojcu. I. T. Mrnavić, osm. 167. Tvrda je 
stijena, nu su jači klini. (D). Što ne učini sje- 
kira, učiniće klin. (Z). Poslov. danič. U zem|u 
zabijati (križ) i klinim ga utvrđivat. S. Rosa 
192^. Vratnice su iznutra tvrdili mandalima i 
kliniina. S. ^ubiša, prip. 240. Klin, mech. inath. 
lat. ,cuneus' ,keir crc/'/Jr, frc. ,coin*, egl. ,wedge*, 
tal. jcuneo, bietta, conio*; tijesak na klin ,keil- 
presse*, tal. ,torchio a conio*; izbiti klinove ,aus- 
keilen*. B. Šulek, rječn. znanstv. naz. — Često 
u ovakovijem poslovicama (isporedi tieni. : ,ein 
keil troibt den andern*), ali može biti da se u 
kojem primjeru misli na znaČene kod c prema 
tal. chiodo caccia chiodo. Klin klina izbija. M. 
Držić 275. Klin klinom izbiti. Đ. . Baraković, 
vil. 272. Drivodelac z jednim klinom zna i drugi 
klin izbiti. F. Glavinić, cvit. 84t>. Klin klin iz- 
bija, a sjekira oba. Nar. posl. vuk. 134. Klin 
se klinom tera. Pravdonoša. 1852. 17. — Meta- 
forički. Nego tolike kline koji će mu zlosrdno 
opako srce cijepati. Đ. Bašić 282. ,Udrio mije 
klin u srce* (isporedi kod 1. klinac, a), u naše 
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. 

b. u prenesenom smislu, štogod što je slično 
klinu u značenu pod a. 

a) trokutan komad tkana što se ušije gdje u 
odijelu da bude na onom mjestu šire, n. p. na 
košufi ispod pazuha, isporedi latica (vidi u Vu- 
kovu rječniku). — U Šulekovu rječniku: zwickel. 
— Može biti da amo pripada i ovaj primjer (u 
zagoneci): Imadoh soku Jelaču, skrojih joj od 
rosa bjelaču, a na liu stoje tri klina, još veli da 
joj je kratka. odgonet(aj: runo. Nar. zag. nov. 
196. 

b) u Srijemu komad zomje koji je stisnut iz- 
među dru(?ih niva, uvratina i druma, pa je nalik 
na klin. P. Marković. — Amit vafa da pripada 
i ovaj primjer: Dok s druge strano, gle, Bosna 
je klin u Hrvatsku. M. Pavlinović, razg. 50. 

i:) da bi nepokretno vrša stajala proti vodi, 
vežu za i^u kamena, to kamene zovu u Vraniću 



Digitized by 



Google 



1. KLIN, b, c). 



76 



KLINAST 



,klin*. L. Zore, rib. ark. 10, 368. vaja da je po 
tome što se zabada pravi klin u zemfu uz kakav 
kolac da bude dobro učvršćen u zemfi (isporedi 
kod a primjer S. Bose). 

i\ clavus, vidi 1. klinac, b, ali je šire znacene 
nego u klinac, jer klin može biti i od droa i tad 
obično nema glavice. — Ovo značene vala da se 
nalazi samo u našemu jeziku (i u novoslovenskom? 
u Pleleršnikovu ga rječniku nema); ali i u češ- 
kome klin može značiti drvenu čiviju. On ki 
dobro veže i mudro zapre klin, ta dobro odveže 
i mudro odpre klin. Đ. Baraković, vil. 157. 
Komu probode Jaela glavu krupnijem klinom. 
M. Eadnić 268«. Klište i klini usjaiii. L Grlici ć 
128. Ne promini još ni klina (da popravi kuču). 
V. Dočen 204^. Jer ne znaju klina zaoštriti. M. 

A. Rejković, sat. I6b. Dobiti će sanduk od ra- 
stovih dasaka s drvenimi klini. sabr. 67. Pa 
poteže klince iz nedara, udara ih pod noktove 
kadi, dok joj pola klina udario. Nar. pjes. vuk. 
3, 362. Pouzdan kao vrbov klin. Nar. posl. vuk. 
257. Na nekolika mjesta probijeno (pismo) i uda- 
reni klini, te prikovana ploča za koricu. Vuk, 
dan. 1, 13. Rukama iskoleće kline iz žovica. S. 
J^ubiša, prip. 197. Klin ,clavus*. u Istri. D. Ne- 
mani ć, čak. kroat. stud. 10. Klin, arch. techn. 
jpflock (holz. nagel)', tal. ,cavicchia, caviglio', frc. 
,clieville de bois, goujon*, egl. ,peg, phig, treenail*. 

B. Šulek, rječn. znanstv. naz. — Zabija se i u 
zid, da se što može objesiti. Novo sito o klinu 
visi. Nar. posl. vuk. 226. Još nam reci, sto V 
se moja s klina ćorda kreće. Osvetn. 1, 64. — 
Metaforički. A sad mi trnov klin u srcu ostavi. 
M. Vetranić 2, 316. Koji mi klin žabi u srce i 
dušu. 2, 347. 

il. u predne osovine klinac što udara kroz srca- 
niču. — u Vukovu rječniku. 

e. scalmus, drvetia čivija kojoj se privezuje 
veslo kod veslana. — isporedi palac, škaram. — 
U Bjelostjenčevu rječniku. 

f. os u vitla. — U Bjelostjenčevu rječniku. 

K' kila, u maloga djeteta. — češće u množini 
klini i klinovi. — vidi u Vukovu rječniku. Mnoga 
djeca imaju kline, pa u gdjekojijeh prođu, a u 
gdjekoiijeh ostanu i poslije budu kilavi. Vuk, 
rjoćn. kod klin. Kad detetu (muškom) oteku mes- 
nice kaže se da su mu klinovi. M. Đ. Milićević, 
živ. srb.« 197. 

2. KLIN, m. mjesno ime. 

a. vidi Knin. — Samo u dvije narodne pjesme 
jLvin vijeka. Sangak hercegovački, čestiti Alaj 
bog Cengić, kaure je razbio pod tvrdijem Klinom 
gradom. Nar. pjes. bog. 162. Sangak ercogovski 
Alaj beg Čongića kad kaure bjoše pridobio a pod 
Klinom gradom bijelijem. 166. 

b. selo u Boci kotorskoj. Šem. bokokot. 1882. 19. 
KLINA, /. ime seocu u Hercegovini. Statist. 

basn. 121. 

1. KLINAC, klinca, m. dem. 1. klin. — Akc. 
kaki je u gen. sing. iaki je u ostalijem padežima, 
osim nom. i acc. sing., i gen. pl. klinaca. — Riječ 
je praslavenska, isporedi stslov. klinbcb, rus. ic^h- 
iiei^T,, češ. klinec, pol. kliniec. — Između rječ- 
nika u Mikafinu (kod čavao^, u Belinu (,zeppetta' 
jcuuoolus* 783l>), u Voltigijinu (,zeppetta, chio- 
dctto di legno' ,kleiner holzkeil'), u Stulićevu 
(,cuueolus*), u Vukovu (,der nagel' ,clavu3*, cf. 
čavao). 

u. uojK'e (vidi 1. klinac, a). — U Bjelostjen- 
čevu, Voltigijinu, Stulićevu rječniku. — / ovaj 
primjer (u kojemu stoji u metaforičkom smislti) 
jamačno amo pripada, jer u Dubrovniku klin i 
klinac ne znači isto što Čavao : Kunem ti se, 



sestro, udrio mi je klinac u srce. M. Vodopić, 
tužn. jel. dubrovn. 1868. 180. 

b. clavus, kao maiha ili veća paličica (obično 
gvozdena, rijetko drvena) Što je na jednom kraju 
zašijena, a na drugom je plosnata i Široka, te se 
zabija u što tukuč% po širokom kraju (glavici). 
— isporedi 1. klin, c, čavao, ekser. — Noj češće 
se upotrebfava u ovom smislu. Imati će sobom 
obiližja muke svoje, to jest bič, klince, sulicu, 
krunu i križ. M. Divković, bes. 29b. Evo utliuo 
od klinac kojijemi sam bio pribjen na križtu 36*^. 
Prižestocijemi klinci pribiše. nauk. 233h. Oni 
ekser aliti klinac. S. Margitić, fal. 169. Viđaše 
nemile klince gvozdene. F. Lastrić, test. 153^. 
Kao da su ga klinci ranili i sulica, test. ad. 63«. 
Uzme čovik jedan klinac gvozden te zatuče ni- 
koliko u rastovinu. ned. 121. Koji ga muča'u, 
klinci prikiva'u brez milosti. 299. Kolo klinci i 
britvama oružano, svet. 51^. Gledao je priteško 
križa drvo, gvozdene klince. A. Kanižlić, uzr. 97. 
Načiniće mu Škriiiar lis od orahovih dasaka i 
obšiti ga crnom kadifom sa žutima klinci. M. 

A. Rejković, sabr. 67. Zavrg'o se drenovom ba- 
tinom, u batini hijada klinaca. Nar. pjes. vuk. 
3, 151. Ostala mi sa kona eskija, no koliko u 
lioj malo gvožđa, mom bi kulu sve četiri bile i 
dvadeset i četiri klinca. 3, 336. Već uzmite 
dvadeset klinaca, udrite ih pod noktove Kadu. 
3, 359. Pa poteže klince iz nedara, udara ih pod 
noktove kadi. 3, 362. Sitnijem ga klincima pot- 
kujto. 4, 299. Sjaha s kona, noge mu podiže, 
ni klinac mu nije poletio. Pjev. crn. 275^. Kono 
kolima klinci pod pločama. Nar. pjes. juk. 286. 
Dok se klinac ispeče, (kaže se u šali kad koji 
što ne može da čeka). Nar. posl. vuk. 66. Jedan 
u klinac, drugi u ploču (udara. Kad jedan go- 
vori jedno a drugi sa svim drugo). 111. Ko žali 
klinac, izgubi potkovu. 138. Badnik u tvornici 
gvozdenih klinaca. M. Pavlinović, rad. 76. Nije 
vrijedno da iglu oli klinac skuje. 149. Klinac, 
tech. vulg. ekser, čavao ,nagel*, frc. ,clouS egl. 
,nair, tal. ,chiodo, aguto^; (drveni klinac), tal. 
,cavicchia, caviglia*; klinci (pl.), tal. ,chiodagione, 
chioderia^ B. Šulek, rjeČn. znanstv. naz. — 
Metaforički. Mi ćemo s klinci od proklinaua 
križu ga prikivati. ¥. Lastrić, test. 116». Koji 
su sina Božijega klincima opačina svojih opet 
na liega prikivali, ned. 6. 

e. po sličnosti prema b, kaže se u prenesenom 
smislu o nekoj mirodiji (karanfiću, isporedi 1. 
klinčić, b). Klinci ili garofani (,gewiirznelken') 
spadaju među fine mirodije. Zbornik zak. 1853. 
990. i cvijetu (karanfilu) koji kao ona miriše. 
Klinac, Dianthus caryophyllus L. (Marinković). 

B. Šulek, im. 146. 

d. vidi 1. klinac, g. Klinci, počeci prijedora. 
M. Pavlinović. 

2. KLINAC, Klinca, m. ime muško. — U spo- 
meniku XIV vijeka (sa starijem oblikom Kliubcb). 
Bratb mu popb Klinbcb. Deč. hris. 25. 94. 

3. KLINAC, Klinca, m. ime selu u Hrvatskoj 
u županiji zagrebačkoj. KazdijeJ. 79. 

KLINAEICA, /. čiviluk, u hrvatskoj krajini. 
V. Arsenijević. — isporedi klinčanica. 

KLInAST, adj. koji je sličan klinu. — Nači- 
neno u naše vrijeme. Obret klinastih slova. M. 
Pavlinović, rad. 44. Klinast, math. lat. ,cune- 
atus' ,keilfbrmig*, tal. »cuneiforme* ; klinast isjek 
krugje i. okruga ,keilformiger kugelausschnitt' ; 
klinasta kost, zool. lat. ,os sphenoideum' ,keil- 
bein^ tal. ,sfenoido'; klinasto pismo ,keilschrift*. 
B. Šulek, rječn. znanstv. naz. Klinasta krunica 
(u botanici). J. Pančić, ilor. biog.* 438. 



Digitized by 



>^uogIe 



KLINCATI 77 



KLINOATI, kltnc&m, impf. vidi 2. klecati. — 
U na^e vrijeme na Rijeci. Maleno zvono klinca. 
F. Pilepić. Kltncat veli se, kad se zvonom tako 
zvoni, da bat udara samo u jednu stranu. Mil- 
6«tić. 

KLINCI, Kltn&cH, m. pl. mjerno ime, 

M. seoce u Hercegovini. Statist, bosn. 111. 

b. u Srbiji, a) selo u okrugu vajevskom. K. 
Jovanović 100. — f») mjesto u kotaru biogradskom. 
Vinograd u Klincima. Sr. nov. 1870. 318. 

I*, selo u Dalmaciji u kotaru kotorskom. Repert. 
dalm. 1872. 41. 

KLInCOV, m. muški djetić što je istom od- 
rastao i velika je stasa. — Kaže se u šali. — U 
naše vrijeme u Lici. ,Veliki je on već klincov, 
moga' bi sto goveda čuvati^ J. Bogdanović. 

KLtNČAC, klinčdca, dem. 1. klinac. 

M. kao dem. 1. klin, a. — U Stulićevu rječniku : 
jcuneolus*. 

b. karanfić i karanfil, vidi 1. klinac, b. — Iz- 
među rječnika u Bjelostjenčevu (kajkavski klinČec, 
garofalić, karamfil koji se v jestvine mede ,ca- 
riophyllum, garyophillum, garjophillon*. 2. klin- 
Čec, dobro znan cvet ,caryophillud'), u Jambre- 
šićevu (klinčec ,cariophylum*), u Stulićevu (klinČec, 
V. garofalić iz Bjelostjenčeva). Oj Marica, klincac 
gusti ! Jačke. 4. Klinčac, Đianthus caryophyUus 
L. (Brlaković). B. Šulek, im. 486. 

KLINČALO, n. sprava za građene klinaca. — 
NaHneno u naše vrijeme. Klinčalo, mech. ,nagel- 
maschine^ B. Šulek, rječn. znanstv. naz. 

1. KLInČAN, a4j. postaje od 1. klinac. 

tt. pun klinaca, u kojemu je zabijeno mnogo 
klinaca. — U naše vrijeme. I odvuče klinčanu 
batinu. Nar. pjes. juk. 146. Tale vuče klinčanu 
batinu. Nar. pjes. horm. 2, 53. 

b. koji je sličan klincu (o slovima). — U pi- 
saca našega vremena (vidi i klinast, klinovit). 
Sastav|ena iz samih sitnih klina ili strjelica rad 
šta se zove klinčano ili stre]aČko pismo (,keil- 
schrift'). B. Šulek, graf. umjet. 58. 

2. KLINČAN, adj. vidi klečan. — Na jednom 
mjestu XVIII vijeka. ' Razgledajući ćilime klin- 
čane i zlatnimi širiti nakićene. F. Lastrić, test. 
352*. 

SKLINČANICA, /. vidi klinarica. — Načineno 
u naše vrijeme. Klinčanica, tech. ,(kleider-)rochen*, 
tal. ,rastrelliere*. B. Šulek, rječn. znanstv. naz. 
KLINĆAnIK, klinčanika, m. u Vukova rječ- 
niku: t. j. kud (klincima) potkovani koiii idu 
,dor weg fiir beschlagene pferde* ,via equorum 
oalceatorum* s primjerom: Hajde upravo klinča- 
nikom. 

KLINČAR, kliiičAra, m. čovjek koji se bavi 
klincima. — Načineno u naše vrijedne. 

a. čovjek (kovač) što po svom zanatu Čini (kuje) 
klince. Klinčar, tech. ,nagler, nagelschmied', tal. 
,chiodaiuolo', frc. ,cloutier*, egl. ,nailsmith, nailer*. 
B. Šulek, rječn. znanstv. naz. 

b. čovjek što prodaje klince. — U Šulekovu 
rječniku : ,nagelkramer^ 

KLInČARA, /. kovačnica gdje se kuju klinci. 
— Nači/ieno u naše vrijeme. — U Šulekovu rječ- 
niku : ,nagelschniiede'. 

KLINČARUA, /. posao, radna, zanat onoga 
što kuje klince. — Načineno u naše vrijeme. — 
U Šulekovu rječniku: ,nagelschmiedhandwerk'. 

KLInČARNICA, /. prodavane klinaca (uprav 
mjesto gdje se prodaju klinci). — Načineno u 
naše vrijeme. — U Šulekovu rječniku: ,nagel- 
kram^ 



KLINDRAC 

KLtNČARSKi, adj. koji pripada klinčarima. 
Pločarska i klinćarska radiia. Sr. nov. 1879. 
1170. 

KLINČAST, adj. koji je nalik na klinac. — 
Načineno u naše vrijeme. Klinčast, bot. lat. ,ca- 
ryophyllaceiis* ,nelkenformig*; lat. ,claviformis* 
,nagelformig*. B. Šulek, rječn. znanstv. naz. — 
Klinčasti kAižak, u Šulekovu rječniku: ,nagol- 
schwamm* (,Agaricus clavatus*). 

KLINČA SELA, n. pl. itne selu u Hrvatskoj 
u županiji zagrebačkoj. Razdije). 70. 

KLINČ A V, adj. koji ima klince. M. Pavlinović. 

KLINČE N AK, m. oruđe za građene klinaca. 
— Načineno u naše vrijeme. Klinče liak, tech. 
,nageldocke', frc. ,cloutiere, clouviere*, egl. ,nail- 
moulde*, tal. »chiodaja, chiodara'. B. Šulek, rječn. 
znanstv. naz. 

KLINČEl^E, n. djelo kojijem se klinČi. — U 
Vukovu rječniku. 

KLiNČICA, vidi kod zveckac. — Između rječ- 
nika u Vukovu: cf. pipavica. 

1. KLINČIĆ, m. dem. 1. klinac. — Akcenat je 
zabifežen po Vukovu rječniku, a mislim da se 
kaže i klinčić. — U naše vrijeme, a između rječ- 
nika u Stulićevu (v. klinčac) i u Vukovu (dim. 
V. klinac). — Može imati osobita značena: 

II. mali klinac s povećom glavicom kao n. p. što 
se zabija u poplat (đon) na crevfi ili što se nim 
pribija tkane na stolac. — isporedi brukvica. 
Klinčić, mech. (brukvica) ,der stift', tal. ,chio- 
detto*, frc. ,chevilletteS egl. ,iron pin'; klinčići, 
tech. ,zwecke', frc. ,pointe', egl. ,tack*. B: Šulek, 
rječn. znanstv. naz. 

b. vidi karanfić, isporedi klinčac, b. Klinčići 
indijanski, Klinčići mirisavi, Eugenia caryophyl- 
lata Thunb. (Ilija Sabjar). B. Šulek, im. 146. 
Klinčić, bot. lat. ,caryophyllus* ,nelkeS tal. ,chiovo 
di garofano'. cf. Gvozdika. B. Šulek, rječn. 
znanstv. naz. 

c. vidi 1. klin, g. — U naše vrijeme u Du- 
brovniku. P. Budmani. 

2. KLINČIĆ, m. prezime. — Od xv vijeka. 
Petar Klinčić. Mon. croat. 90. (1460). Ivana 
Klinčića. 125. (1486). Petar Klinčić. Rat. 40. 

1. KLInČINA, /. augm. 1. klinac. ,Udari ne- 
kolike klinčine u ta brvna, pa se onda može tu 
šta od uspreme objesiti', u Lici. J. Bogdanović. 

2. KLInČINA, m. vidi klincov. — U naše 
vrijeme u Lici. ,Veliki je on već klinčina, moga* 
bi svašta oko kuće prigledati^ J. Bogdanović. 

KLINČITI, klinČim, impf. stajati bez posla sve 
na istom mjestu (možehiti kao klinac?), — Akc. 
se ne mijena (aor. 2 i 3 sing. kirnči). — U Vu- 
kovu rječniku: ,miissig da stelien* .otiosus sto', 
cf. opstrzati se. 

KLlN-čČRBA,/. načinena riječ od klin i čorba 
u šafivoj pripovijesti u kojoj se kaže kako je 
soldat u babe što mu nije htjela ništa dati da 
jede, traživši isprva samo gvozdeni klin i vode 
kao da će od ovoga načiniti klin-čorbu, izmamio 
malo po malo što mu je trebalo te skuhao puru 
(kaČamak) s jajem i s masti. — vidi Vuk, rječn. 
kod klinčorba i Nar. posl. vuk. 134. 

KLINDA, /. u narodnoj zagoneci našega vre- 
mena. U pendi stoji klinda; u pendi stoji klinda 
i furda; bo(e klinda nego ja. odgonetfa^: stupa. 
Nar. zag. novak. 216. 

KLINDO, n.CO ** narodnoj zagoneci našega 
vremena, vidi kod burgijati, a). 

KLINDRAC, kao đip! skok!, kad se kotne kaže 
da skoči. — isporedi klindrcnuti. ^j. Stojanović. 



Digitized by 



Google 



KLINDRCNUTI 



78 



KLIP AK 



KLINDRCNUTI, klindfcnem, pf. đipiti, sko- 
čiti. Iji. Stojanović. 

KLINGA, /. hcm. klinge, gvožđe u noža, u 
sabfe itd. — U Bjelostjenčevu rječniku: ,forrum 
gladii, cultri sine techa et manubrio'; u Volti- 
gijinu: ,lama* ,klinge'; u StuUćevu: ,Giisis vol 
cultri forrum* iz Habdelićeva. 

KLINIC, m. dem. 1. klin. — U Belinu rječ- 
niku: ,zeppetta' ,cunGolus* 783^. 

KLINIKA, /. onaj dio liječničke nauke Ho se 
uči vježbajući se pri samoj bolesničkoj postefi, i 
samo mjesto gdje to biva. — Načimno u tuise 
vrijeme po novijim jezicima, isporedi tal. clinica, 
franc. clinique, nem. klinik (prema grč. xXiviy.i]^ 
lat. clinice). — U Šulekovu rječniku: , klinik*. 

KLININA, /. augm. 1. klin. — Akc. se mijena 
u gen. pl. klTmn&. — Samo u StuUćevu rječniku : 
,magnus cuneus*. 

KLINITI, klinim, impf. nakričivati. — Vafa 
da je postalo od kleti, te bi pravo značene bilo 
zakliiiati. — U nuse vrijeme, a između rječnika 
u Vukovu (koga, vide nakričivati s dodatkom da 
se govori u Srijemu). ,Vavijek ga klinim, pa 
svedno'. ,Klinio sam ga i klinio, pa 'e sve sveđno, 
pa sam ga sad vragu prepustio', u Lici. J. Bog- 
danovič. 

KLINKA, /. Trigon bruco, neka riba. G. Ko- 
lombatović, pesci. 26. 

KLInKOV, adj. u Vukovu rječniku: u ovoj 
zagoneci : Raslo drvo klinkovo, na klinkovo klun- 
kovo, na klunkovo klimpesta. vidi klimpov. — 
U Vukoim rječniku ima i klimpesta: u zagoneci, 
cf. klinkov. 

KLINOVAT, adj. nalik na klin. — isporedi 
klinovit. — Samo u StuUćevu rječniku: ,fatto a 
forma di conio' ,cuneatus'. 

KLINOVIT, adj. postaje od 1. klin. 

II. djetetu kojemu su Mini. — U Vukovu 
rječniku: n. p. djeca koja imaju kline ,hoden- 
briichig* ,herniosus'. po gdjekojijem mjestima u 
Bosni sakriju se brusovi na badni dan, da ne bi 
djeca bivala klinovita. 

b. nalik na klin. — isporedi klinast. — Na- 
čimno u naše vrijeme. — U Šulekovu rječniku: 
klinovito pismo ,keilschrift'. 

KLINOVO, n. itne mjestu u Srbiji u okrugu 
požarevačkom. Niva na Klinovu. Sr. nov. 18(>8. 93. 

KLINUTI, klinom, pf. vidi klimnuti. — Na 
jednom mjestu xviii vijeka. Da meju to glavu 
klinom, čim sutrašni dan osvane. .1. KavaAin 

1. KLINATI, klijam, impf. na jednom mjestu 
XVIII vijeka samo praes. 3 sing. kliiia: zakline? 
zaklana? klana? Tijelo ostalo Silveriovo, No- 
rezine mjesto kliAa, Lošin Mali Romulovo, Veli 
stegno svet-Beniiia (naštampano kligna i Benigna). 
J. KavaAin 332*. — nepouzdano. 

2. KLIlirATI, kliAem, impf. zaklitlati. — Samo 
na jednom mjestu u pisca xviii vijeka u kojega 
ima i 1. klii^ati. Stigijem te valom klinem da 
mi bistro odgovoriš. J. Kavanin 394b. 

KLInENE, n. djelo kojijem se klini. ,Obadira 
on tvoje klinene!* J. Bogdanović. 

KLIP, klipa, m. kao mala batina, kratka a po- 
debfa. — Akc. kaki je u gen. sing. taki je u osta- 
li jem padežima, osim nom. i acc. sing., i voc. klipe, 
klipi (klipovi). — Od xviii vijeka, a između rječ- 
nika u Vukovu: 1. ,die maisahre* »spica zoae* 
s primjerima: Daj mi jodnu vroću klipova. Pro- 
dao kukuruze u klipovima, cf. klas. 2. (u Dal- 



maciji) komad drveta kao pustimica 8 primjerom : 
Udri ga klipom. 

a. mala drvena batina što se baca (n. p. u 
voćku da se strese i padne voće). Oko Ae se 
(voćke) dica deru ne moguć ju da oboru ; a kada 
se poizmučo, ^6 se site i nauče da klipove što- 
kud beru, dok ju trunoć svu odoru. V. DoSen 
19a. Mani va}a da klip }ubi. 19b. Holom zube 
da pogladi ili klipom il' sikirom. 19K Sva su 
brvna kućna trula, i mnoga se već prosula; da 
klip baci tko iz vaua no odskoči od brvana, da 
unutra no uskoči. 205*. I dica ga klipovi ne 
klati. J. S. Eejković 86. Drugog klipa oblasta 
zašiji. 181. Pak ćes klipom probadati jame. 218. 
Da podmetne klip Kimu . . . M. Pavlinović, razg. 
95. Klip, Klipak, tech. ,bengel*. B. Šulek, rječn. 
znanstv. uaz. 

b. komad gvozda, zlata itd. kao mala batina. 
Bijašo zakinuo jedan klip zlata. I. J. P. Lučić, 
razg. 40. Bace u kotao klip gvožđa ili mazije. 
V. Bogišić, zborn. 562. Hi me klipovim zlata za- 
livala. M. Pavlinović, razl. spis. 362. 

c. iiešto kod uzde u kona. — U narodnoj pjesmi 
crnogorskoj našega vremena. Zauzda ga nemać- 
nijem klipom. Pjev. crn. 226a. 226b. 227b. — Ne 
znam, pripada li amo ovaj primjer ili pod a: 
Zakletve krive za pokoru zauzdane i klip u ustih 
imajuće. A. Kanižlić, kam. 263. 

d. vrsta klasa (n. p. u kukuruza, vidi klas, b, 
<^) ««>y j^ i« nalik na malu batinu, vidi u Vu- 
kovu rječniku. Klip, klipak, bot lat. ,spadix, 
clava* ,kolben'. B. Šulek, rječn. znanstv. naz. — 
Amo bi pripadao i ovaj primjer : Tri samo klipa 
biti će tvoje (Marije Eđicijake) obilno brašno u 
pustoši. A. d. Bella, razgov. 196; ali jer je kniga 
vrlo zlo naštampana, može biti da treba čitati 
hliba, isporedi : Odgovori ona (Marija Eđipkina) 
da je iz Solimo kruh donijela: ,Tri mi kruha i 
ne više zadušbine udijoliše*. N. Marci 101. 

KLIPA, f. vidi klip (pod a). — U naše vrijeme. 
,Gledaću da i ja tobi kakvugod klipu pod noge 
bacim'. J. Bogdanović. Klipa, klip (komad dr- 
veta kao pustimica). u Lici. V. Arsenijević. 
, Nemam drva ni klipe, a na čem ću kruh ispeći ?' 
u Dobroselu. M. Medić. 

KLiPAK, klipka, m. dem. klip. — Od xviii 
vijeka (vidi kod c)), a između rječnika u Vukovu : 
1. ,ein holzpriigel* ,fustis (minor)* ; tegliti se klipa 
(s kim) ,oin spiol* ,lusus*. kad se judi tegle ili 
vuku klipka, sjedu dvojica na zemju jedan prema 
drugome oduprvši jedan drugoga tabanima u ta- 
bane, pa onda uzmu obojica rukama za klipak 
koji stoji poprijeko između nih, i vuku svaki na 
svoju stranu koji će koga nadvući, t. j. podig- 
nuti od zemje. 2. ,fig.* vuku se klipka ,streiten* 
»contendoro*. a) uopće, vidi u Vukovu rječniku. 
— h) komad drva (kao klip) kojijem se igraju, 
i sama igra. vidi u Vukovu rječniku. Klisa ili 
klipka igra so kao i kampoša. S. Tokelija, letop. 
119, 11. Naj više o praznicima, na sastancima, 
i kod kola vuku se klipka parovi između mo- 
maka itd. M. Đ. Milićović, živ. srb." 250. — 
kaže se dakle vući se ili tegliti se ili potezati 
se (vidi c)) s kim klipka. — c) igra kod b) shvaćn 
se u metaforičkom smislu sa znaČenem : goniti se, 
prepirati se, tjerati se. Vuku so klipka (kad se 
ko s kime goni i prepire). Nar. posl. vuk. 40. 
Tegliti so klipka (s kim — t. j. ćorati se). 313. — 
va(a da amo pripada i ovaj primjer: Muhamed 
pod O/akom klipka se poteže s Kusi. J. Rajić, 
boj. 23. — il) da bi badaii bio tješ^i u dnu 
udara se prvo ,kablo', pa ,cipun*, a kad vodenica 
raejo na ustavu zatiskujo se cipun ,klipkom^ u 
okrugu biogradskom, ^j. Stojanović. 



Digitized by 



Google 



KLIPAN 79 

KLIpAN, m. kaže se kao pogrdna riječ ne- 
vjeHUf nespretnu čovjeku (što je kao klip). — U 
Vukovu rječniku: vide zavrzan. 

KLIPANICA, /. u Vukovu rječniku: Stogođ 
kao klip ili klipak. 

KLtPAT, adj. (o kukuruzu) na kojemu ima 
mnogo ili velikijeh klipa. ,Moji su se kuruzi ove 
godine dobro odvrgli i klipati su^ — I u pre- 
nesenom smislu, bogat. ,Bog ti dao klipatu djecu*. 
,Đome 'o on po vratriju klipat'. — U naše vrijeme 
u Lici. J. Bogdanović. 

KLIPATI, klipam, impf.(?) klanati (osobito o 
ktikuruzu, vidi klip, c). — U Vukovu rječniku: 
(u Dalmaciji) n. p. klipali kukuruzi, t. j. osjekli, 
istjerali klipovi (ja sam čuo gdje se govori : klipao 
sijerak, t. j. klasao) ,sich ahren* ,spicam conci- 
pere*. 

KLIP A VA C, m. vrst sijerka (Težaški poučate]), 
kolbenhirse, Sotaria italica Beauv. B. Šulek, 
im. 141). 

KLIPETINA, /. augm. klip ili klipa. — U 
naše vrijeme u Lici. .Nekakvom klipetinom zvrknu 
ga po vr vrče glave'. J. Bogdanović. 

1. KLIPICA, /. dem. klipa. ,Dovade mi onu 
malu klipicu, da pod nožicu podmetnem'. J. Bog- 
danović. ,Hajd'te, djeco, nakupite tresaka i kli- 
pica'. u Dobroselu. M. Medić. — U O'^obitom 
značehu: mali komadić okrugla drveta sto se 
rabi pri ožimaAu kože oko nogu koža. u Hr- 
vatskoj i Slavoniji. F. Hefele. 

2. KLIPICA, /. ime sviAi. D. Trstenak. 
KLtPiĆ, m. dem. klip. 

a. uapče. SviAari uzmu zaoštren klipić (viriz). 
Vuk, rječn. kod viriz. ,Mali je to klipić bio, 
š čim ga 'e u glavu derno, i od ma ka' i svijeća 
pade*. J. Bogdanović. 

b. vidi klipak, b) i c). Da je kao sto nije, 
vukli bi klipić (svađali bi se i rvali). Nar. posl. 
stojan. 58. 

e. komadić, naj više se govori o slanini: ,Daj 
mi klipić slanine^ M. Pavlinović. 

KLIPINO BRDO, n. ime selu u Hrvatskoj u 
županiji modr usko -riječkoj. Razdijej. 60. 

KLIPITI, kHpim, pf. u Vukovu rječniku: (u 
Risnu) vide uzjahati, n. p. klipi mu na vrat. 

KLIP^iE, n. colL klip. — Na jednom mjestu 
XVIII vijeka (pisano klipjo). Klipje mlogo u fa- 
tovo meće. J. S. Rejković 51. 

KLIPTATI, klipćem, itnpf. teško se krilima 
vozati. Gavran vavijek klipće; svaka ptica kad 
jo umorna klipće. M. Pavlinović. 

KLIR, m. vidi kliros / kler. — Od xv vijeka 
(u pisaca), Z rečenim klirom i pikom. Mon. 
croat. 1G5. (149G). 

KLIRIK, m. vidi klerik (isporedi kliros). — 
U pisaca xv i xvi vijeka. Klirici i pik vele bi 
smućen. Mon. croat. 1(>5. (149G). Život nikih kli- 
rikov i fratar. Transit. 4. Učini savkupiti vse 
klirike. Mirakuli. 70. 

KLIRIKALAN, klirikalna, adj. vidi klerikalan 
(isporedi kliros). — U pisaca našega vremena. 
Eparhijski školski referenti imaju svoje plate i 
mirovine iz klirikalnog školskog fonda. ŽJbornik 
zak. 1873. 1.33. 

KLIRIS, m. vidi kliros. — U spomeniku xiv 
vijeka i otale u Daničičevu rječniku : klirisb ,cle- 
rus*: ,Pr^dB crbkovnjmb klirisomb* (,Zak> duš. 
pam. šaf. 48). dva puta. 

KLIROS, m. vidi kler. — Po grč. xA^(»o«;. — 
U spatnenicima pisanijem crh^enijem jezikom, a 



2. KLIS, b. 

između rjehiika u Daničičevu (klirosb ,clerus*). 
Sb vsomb klirosomb. Stefan, siiu. pam. šaf. 16. 
Sbbra volikb klirosb svotaago si otbčbstva. Do- 
mentijana 333. Na potrebu klirosu crbkovnomu. 
Deč. hris. f>3. 

1. KLIS, adj. na jednom mjestu xviii vijeka, 
značene nije dosta jasno (koji nije cio?). Dilaj 
kalam na priliku ri{a, čila s leđa nek mu bude 
kora, da se lipo s divjakom zatvora i da jedna 
drugoj se pri) ubi, drugačije taj posao se gubi. 
na rub neka kolinco naside, klisa kora med ci- 
panu ide. J. S. Re|ković 144. — ne znam može 
li se shvatiti kao gen. sing. od 1. klis. 

2. KLIS, m. kao da je pravo značene: komad 
drva (ili kainen) što je s jedne ili s obje strane 
zaoštren, ali se upotreblava u osobitijem znače- 
nima. — Nepoznata postanu. — U naše vr{jeme, 
a između rječnika u Vukovu (1. ,das holzchen 
das in dom nach ihra bonannten spiel in die ferne 
geschlagen wird*. 2. ,das spiel selbst'. 3. ,eine art 
dachschindel (fiir kirchen)' ,scitulae genus*). 

a. štapić, čoperak dugačak koji je na jednom 
kraju s jodne a na drugom s druge strane za- 
oklišen (M. D. Milićević, živ. srb.'' 237) što se 
baca u nekoj igri, i sama ta igra. ovdje se do- 
daje cijeli opis igre iz Vukova rječnika (nešto 
popunen po knizi Milice v iće voj : Život Srba se- 
jaka), jer u iiemu ima i osobit ijeh riječi koje se 
ne dadu drugdje tumačiti: U ovoj igri ima ,ko<i' 
(drvo kao štap), , palica' (kao pola štapa) [vidi 
klisaČa], ,klis' (drvo malo kraće od čeperka, za- 
djejano sa sve četiri strane) i ,trlica' (šumnata 
grana), igrači se podijele na dvije strane, pa se 
hvataju u štap [klisaču] koja će strana igrati; 
onda udare koha u zem)u, pa jedan od strano 
onijeh što igraju baca klis od koiia i odbija pa- 
licom [jedan od onih što su dobili pravo da prvi 
bacaju klis, postavi na određeno mesto kakav 
štap koji se zove ,koii' ili »kobila* ili ,meta*. posle 
uzme , klisaču' u desnu šaku do samoga vrha da 
tek onoliko viri koliko je ona zarezana, i ,kli3', 
pa ga položi sredinom preko klisače na ono za- 
rezano mesto, i onda ga poizdigne na klisači i 
poizbaci, a đonim krajem klisače dočeka i baci 
među drugove protivne stranke. M. D. Milićević, 
živ. srb.^ 237J, a oni drugi svi (od one drugo 
strane) čuvaju podaleko s trlicama i ,trle* (t. j. 
smetaju klis da ne ide daleko, i gledaju ne bi li 
ga kako uhvatili prije nego padne na zemju), pa 
odonud pogađaju klisom (s onoga mjesta gdjo 
padne klis) u kona; a onaj što baca klis, čnva 
palicom da ne pogode u kona; kad koji pogodi 
u kona, ili kad klis dotjera bliže kona nego što 
jo palica dugačka, ili kad ga ,utrle* (t. j. uhvate 
dok nije pio na zemju), onda oni što su trlili 
dođu te igraju, a ovi idu te trle; kad se no po- 
godi u kona, nogo klis padne dale od kona nego 
što je palica dugačka, onda onaj mjeri palicom 
od klisa do kona. i koliko bude palica onoliko 
broji k6na. kad već izigraju onoliko kona u ko- 
liko su se pogodili da se igraju, onda im (onima 
što trle) baci klis triput s kona, pa prisloni pa- 
licu uz kona, te je oni obaraju klisom ; ako u ta 
tri puta ne utrle klis ili ne pogode nim u kona 
i ne obore palicu, onda im baci pošjedhi put 
(opet iz ruke) ,jalicu' : pa onda gdje padne klis, 
uzjašu svi one što su nadigrani, i jašu ih do 
koi^a. — Klisa ili klipka igra se kao i kampoša. 
S. Tekelija. let. 119, 11. Igrali se i kide i klisa. 
Osvetn. 4, 1. 

b. scandula, jedna od dasaka kojima se pokri- 
vaju kuće, deb(e su s jednoga (užega) kraja, a 
tarve s drugoga. Crkvu grade dva Mr|avčovica 
u Jelici u planini gustoj, pokrivaju jelovijem 



Digitized by 



>JoogIe 



2. KLIS, b. 



90 



KLT8EVAC 



klisom. Nar. pjes. vuk. 2, 203. Sa visokim kro- 
vovima i belira svodovima od klisa. M. P. Sap- 
Čanin 1, 43. Pokrismo crkvu klisom. Godišiiica 
N. Cupića. 2, 260. 

c. oštar kamen, oštra hrid. Poniče mu (sijaču) 
stijeAe i kamene, pusti kli^i. Osvetn. 1, 2. Kraguj 
vinu kano muua brza u te puste klise kamenito. 
1, 2. Al* je stojan kano klis u moru. 1, 61. Teško 
klisu, jer je na kamenu, a kamenu, jer je klis 
na iiemu. 6, 89. 

3. KLIS, m. mjesno ime. 

II. utvrđeno mjesto u Dalmaciji blizu Spfeta. 
Repert. dalm. 1872. 32. — isporedi 2. Klisa, Klis. 
— Pomine se noj prije x vijeka u grčkijem kni- 
gama (KltTaa); latinsko je ime isprva Clisium, 
kasnije Clisa i Clissa, tal. Clissa. — Postam se 
ne zna; da postaje od grčkom glagola xjlf/a), za- 
tvoram (vidi naj prvi, grčki, primjer) ili da je 
sama grčka riječ xU(g^ kfuč (vidi u Vukovu rječ- 
niku), vrlo je sumnivo. — isporedi i 1. klis. — 
Između rječnika u Mikafinu (Klis, grad u Dal- 
maciji ^Salonae, Colonia Martia, Julia, Salona^), 
u Belinu (, Clissa, celebre fortezza in Đalmazia' 
jClissium* 197»), u Bjelos^jenčevu (Klis, grad vrli 
u Dalmacije ,8olone, Colonia Martia, Julia, Jos- 
pica, Lapsica*), u Vukovu : više Solina na glavici 
mali gradić i oko Aega nekoliko kuća. Klis (xjlf r«;) 
grčki znači k)uč, i kao čto je Zadvarje bilo k}uč 
od lijeve strane Cetine do Omiša, tako je Klis 
bio od svega primorja okolo Sp)eta između Tro- 
gira i Omiša, i kako su Turci kad osvojili Klis, 
odmah su im i Kaštela (vidi Kaštela) i Po|ica mo- 
rala plaćati harač. — Klnaa đtu rd avyxXf{fiv lovg 
ifiiQXOfJ'^povs' ixtCd^tv. Constantin Porphyr. u doc. 
rač. 266. ,In suburbio Clisii*. Doc. rač. 20. (oko 
978). ,In suburbio Cly8ii*. 23. (994). ,Cum do- 
mino Florino principe Spalati et Clisii^ 28. (1000). 
,In Clisa^ 153. (oko 1090). ,Comitatum Clissae'. 
Thom. archid. u doc. rač. 200. Sam Klis ostaje, 
u ki se uzda puk. M. Vetranić 1, 46. Uskoci 
uzeše tvrdi Klis u noći. L Zanotti, skaz. 19. 
Klis i Mosor ki tiskahu. J. Kavanin 2291>. Nije 
ono soko tica siva, većno tvrdi grade na kamenu, 
Klis bijeli zazvan po imenu. And- Kačić, razg. 
275». Kad kauri Klis grad porobiSe. Nar. pjes. 
vuk. 3, 547. Piše kiiigu Asanaginica a iz Klisa 
grada bijeloga. 3, 549. 

b. seoce u Bosni u okrugu Bone Tuzle. Statist, 
bosn. 98. 

e. mjesto u Srbiji u okrugu smederevskom. Niva 
u Klisu. Sr. nov. 1871. 156. 

il. fiekakva župa. — Prije našega vretnena. 
Klisb (župa). 8. Novaković, pom. 134. 

1. KLISA, /. vidi 2. klis, a. — U jednoga pisca 
našega vremena. Dva djetića igrala se klise. 
Osvetn. 6, 49. 

2. KLISA, /. mjesno ime. 

II. vidi 3. Klis, a. — U Daničićevu rječniku: 
vaja da je sadašAe selo blizu Sp]eta: ,na Klisi' 
(Mon. serb. 280). samo tu. cf. klisbkjj. 

b. selo u Bosni u okrugu bihaćkom. Statist, 
bosn. 53. 

e. u Hrvatskoj zaselak u Županji ličko-krbav- 
skoj. RazdijeJ. 29. 

il. u Slavoniji, a) u županiji požeškoj dva sela. 
Eazdije|. 128. 129. — 6) u županiji virovitičkoj: 
Klisa i Klisa mala, dvije puste. 137 ; Klisa, selo. 
141; Klisa Čarda, zaselak. 141. 

KLiSAČA, /. što se kod igre klisa (vidi 2. klis, 
a) zove i palica. — U naše vrijeme. Ona dvojica 
što su delili družinu uzmu ,klisaču', pa je jodan 
uhvati šakom dole na dnu, a drugi do negove 
šake . . . Kome dođe da uhvati za vrh štapa (kli- 



sače) tako da drugi nema za što da uhvati, toga 
je strana dobila pravo da prva baca klis. M. Đ. 
Milićević, živ. srb. ' 236—237. ,Klisača^ so negde 
zove i ,maška'. to je štap prilično kraći od štapa 
za poštapane. ona je na vrhu s jedne strane za- 
rozana, to jest zaoklišena, da na tom mestu lepSe 
klis stane. 237. 

KLiSALICA, /. kaže se o ženskom če\adetu 
onako kao o muškom klisalo. — U naše vrijeme 
u Lici. J. Bogdanović. 

KLIsALO, m. šajiv naziv za onog koji vavije 
skače i klisa. ,Đe si ti već, vrazi klisalo? vavije 
klisaš ka' i koA'. — U naše vrijeme u Lici. J. 
Bogdanović. 

KLfSANE, n. djelo: 

a. kojijem ko klisa. ,Otiša^ u vratrije klisai\o'. 
J. Bogdanović. 

b. djelo kojijem se ko klisa. — U Vinovu rječ- 
niku. 

KLIS AK, klisira, m. vidi poklisar. — Samo 
u jednoga pisca xviii vijeka. Vječni svjetnik, 
česti klisar k papam. J. KavaAin 12 lb. 

1. KLISARA, /. u Vukovu rječniku: baba kli- 
aara, baba što mijesi poskurice ,die frau die das 
communionbrot fiir die kirche baokt' ,diaconiasa 
pani sacro pinsendo*. — vidi 1. baba, 2 na kraju. 

— Radi postana vidi 2. klisara. 

2. KLISARA, m. vidi crkveiiak, b), — isporedi 
1. klisara. — Postaje od klisijarah. U Hercego- 
vini se zovu ovi (udi (koji upravfaju prihodom 
i rashodom crkvenijem) ,klisare*, u Crnoj Gori 
,crkvenaci*, a u Boci ,prokuraduri^ V. Bogišić, 
zborn. 518. — U ovijem primjerima kao da znači 
što i crkveiiak pod c), ali se ne zna jeli govor o 
muškome ili ženskome (vidi 1. klisara). I klisare 
što kandila pale. Nar. pjes. petr. 2, 570. Skupu 
škriAu pred kom žari u}enica žarom, i dva steća 
stupa voštenika i u danu, kad klisara čuva. 
Osvetn. 2, 22. Ude klisara i unese ikonu. Bos. 
vUa. 1889. 74. 

KLISABEVIĆ, m. prezime. — U naŠe vrijeme. 
Timotije Klisarević. Rat. 407. 

KLISARIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme. 
Proko Baisarić. Rat. 106. Timotije Klisarić. 
177. Vasilije Klisarić. 862. 

KLISAROVIĆ, m. prezime. — U na^e vrijeme. 
Vaša Klisarović. Rat. 369. 

KLiSATI, KLJsaM, impf. skakaH (kao klis?, 
isporedi klisiti). — U Stulićevu rječniku: klisati 
ili klisnuti od straha ,risaltar indietro đalla pa- 
ura* ,prae timore resilire* gdje je osobito značeine : 
odskakati natraške od straha. — I u naše vrijeme 
u Lici. ,Moj djak neće nikad da uči, nego vavije 
klisa'. J. Bogdanović. — / refleksivno bez pro- 
mjene značena. ,Ajmo se klisati^ ,Otiša^ klisati 
se*. J. Bogdanović, 

KLIsATI se, klis&m se, impf. igrati se klisa. 

— U Vukovu rječniku. — Može bit% da amo pri- 
padaju i ovi primjeri u kojitna kao da se klisati 
se 8 kim shvaća u prenesenom, širem smislu, kao 
ispoređivati se ili miješati se: Ko zna pisati, 
teško se s liim klisatL M. Đ. Milićević, srb. 572. 
Tko zna dobro pisat, ne treba se s liime klisat 
Nar. bi. mehm. beg. kap. 261. Da se niži s vi- 
šijem ne klisa. Osvetn. 6, 11. 

KLISE, /. pl. ili n.? ime mahali u Vrani u 
Srbiji za tursko vrijeme. M. Đ. Milićević, kral. 
srb. 300. 

KLISEVAC, Klisevca, m, vidi 3. Klis, a. — 
U jednoga pisca xvii vijeka. Klisevac silnum 
rukum dobi, P. Vitezović, kron. 114. 



Digitized by 



Google 



KLI8IĆ 81 

KLISIĆ, m. dem. 2. klis. J. Bogđanović. 

KLISU ABAH, klisijarha, m. vidi jeklisijarab. 
— U rukopisu pisanome crktenijem jezikom xviii 
vijeka (ali se adj. klisijarhov nalazi i u ruko- 
pisu xyii vijeka gdje se piše jeklis^arbhb). Đa 
izbirajetb ikonomb i klisijarhb odb bratije do 10 
ili i do 12 iže sutb stardjši. Sava, tip. hil. glasn. 
24, 198. Klisijarha že vamb podobajetb posta- 
v|ati brata... Vbzimajetb narečeni klisijarhb ustavb 
i kjuče . . . 200. 

KLISUAEHOV, adj. koji pripada klisijarhu. 
O postay)enji klisijarbhovb. Sava, tip. stad. glasu. 
40, 159. tip. hil. glasn. 24, 200. Na ime klisi- 
jarhovo. tip. stud. glasn. 40, 160. tip. hil. glasn. 
24, 200. 

KLIsITI, klisim, pf. skočiti, odskočiti (kao 
klis?), iskočiti. — Akc. kaki je u praes. taki je 
u aor. 2 i 3 sing. klisi; u ostalijem je oblicima 
onaki kaki je u inf. — Od xviii vijeka, a između 
rječnika u Vukovu : ,daher springen (wie ein klis)* 
,exsilio* s primjerom: Klisi lisica ispod klade. 

a. aktivno. Ako V se što obisi, odma krivo 
vaga klisi. V. Đošen 62h. Dok mu ručak na nos 
klisi. 155h. Kad je opet učini postavit na stol, 
klisi iz te jedna prigrda žaba. Blago turi. 2, 111. 
Kad povrativši se ktide uzet sudić, nazri gdi mu 
iz gr)ka klisi jedna zmija. 2, 170. To reče pa 
na noge klisi. Nar. pjes. kras. 1, 38. To ban 
reče, a na noge klisi. Nar. piesm. hčrm. 1, 335. 
S koi^a klisi, pak u i^ivu đisi. Osvetn. 4, 20. 
Zavješenik s grane u hlad klisi. 4, 23. 

b. sa se, refleksivno, ne razlikuje se u znaČenu 
od aktivnoga glagola. Pa se klisi Kra}eviću 
Marko, on se klisi ka^ kad ne siđaše, pa izleti 
pred bijelu krčmu. Nar. pjes. marj. 37. To joj 
reče, na noge se klisi. Nar. pjes. horm. 2, 296. 

KLISKA, /. sprava što vežu pod crevfu da se 
mo^ klizati po ledu (franc. patin). — U naše 
vrijeme. ,Schlittschuhe* (u Šapcu ,kliske*). J. 
Boškovič, o srp. jez. 191. 

KLISKI, vidi kligki. 

KLiSNICA, /. u Vukovu rječniku : ,der schmiss 
(z. b. des wolfs, fiichses) vor schrecken' ,quod 
cacatur prae metu' s primjerom : Izbacio klisnicu 
(n. p. kurjak u bježaAu). — Vafa da postaje od 
1. klis. 

KLISNTJTI, klisnem, pf. odskočiti, kao perfek- 
tivni glaaol prema klisati. — Samo u Stulićeru 
rječniku kod klisati. 

KLISOVIĆ, m. prezime. — xvi vijeka u Du- 
brovniku. Gospodina Jera Klisoviča. D. Zlatarić 
36&. U smrt gospode Line Jerove Klisović. 90*^. 

KLISOVNIK, m. vafa da je ime brdu u Crnoj 
Gori, — U narodnoj pjesmi našega vremena. 
Ubiie se boja niz Kopije, nagnase ih na vrh Kli- 
sovnika. Nar. pjes. vuk. 4, 124. 

KLISUR, m. ime muško. — Prije našega vre- 
mena. Klisurb. S. Novaković, pom. 70. 

KLISURA, /. angustiae locorum ; rupes. — 
isparedi k|isura. — Od grč. xX(^aovga, novogrč. 
xXtKT(yĆQa (lat. clausura), zatvoreno mjesto. — Akc. 
se mijena u gen. pl. klTsurft. — Noj prvi se put 
nalazi ova riječ u (bugarskom) spomeniku xiii 
vijeka, ali kao da je značeiHe: grad, tvrđava ili 
uopče zatvoreno mjesto (prema tome je tumačeno 
u Vaničičevu rječniku) : Da ne ima^Ct)!« po vsehb 
horahnb carbstva mi i g(ra)doveh'b i klisurahT* 
zapretenija . . . Kto li im'b »pakosti o tom libo 
ili na klisure ili na foroseb-b . . . Mon. serb. 3. 
(1217 — 1241). a između rječnika u Mikafinu (kli- 
sura, krš ,rupe80, u Belinu (,balza, ,luogo sco- 



KLI8UEAT 

sceso, preoipitoso delle montagne* ,rupe8* 126»; 
,rupe, altezza di monti sassosi' ,rupes' 635*), u 
Bjelos^enčevu (v. pećina), u Voltigijinu (,balza, 
rupe* ,steiler felsen*), u Stuličevu (,mons prae- 
ruptus, rupes'), u Vukovu (,der bergpass, die klis- 
sura* ,fauces'), u Daničićevu {xX(^<rovQct ,clausura, 
castellum*). 

II. angustiae locorum, vidi klanac, ždrijelo. 
Selu je Homoranima u Babuni išla meda ,sla- 
zešte u dolbi^u klisuru homorjanbsku* (G-lasnik. 
11, 134; 13, 371). Đ. Daničić, rječn. kod klisura. 
Dojdosmo na l^sovačku klisuru, pak ustasmo rano 
i udosmo u klisuru, i padosmo na užinu u kli- 
suri... paki padosmo na 10 konak pod monastir 
Bešitski na izmak vraAske klisure. Glasnik. 31, 
297—298. (1704). KoAe moje povedi u klisuru 
kamenitu. Nar. pjes. bog. 51. Kad dođoše u kli- 
suru tvrdu, svi prođoše pijani svatovi; kad su 
bili sred klisure tvrde, puče puška iz klisure 
tvrde. Nar. pjes. vuk. 3, 507. U klisuru sinu 
naćerali. 4, 353. Nišava se probija kroz dve 
klisure. M. Đ. Milićević, kra}. srb. 170. 

b. rupes, hrid, vrlet. Medu ovijem otocim na 
kijeh se ne vidi neg stijenje strašno svim, kli- 
sure i hridi. I. Gundulić 21. Đa ostane djevoj- 
čica krafevskoga od plemena sred klisura i litica. 
27. A o klisurah strme }uti gledaš visjet divje 
hraste. 218. Bo)e 'e bilo niz klisuru vratom 
ulomit. V. Menčetić. app. not. 2, 275. O klisure 
kamenite ! 6. Palmotić 1, 183. Vi spile, vi kli- 
sure, vi hridi ... A. d. Bella, razgov. 206. Od 
kladenac bistre izhode u klisuru obraća. I. Đorđić, 
salt 373. Klisura, hrid. 503. Čuješ iz klisur 
muklo odisat vjetre, uzd. 2. Nabodite se na kraj 
klisure ponorite. B. Zuzeri 87. S vrha promak- 
nute jedne klisure uze vojsci govoriti. 285. Vidje 
on prohodeći u klisuri ulište čela. A. Kalić 297. 
U pilam, u klisuram gora vašijeh ustanit se. 489. 
Nad kojijem (ponorima) vise grede i klisure oštre 
i ropave. S. ^ubiša, prip. 4. 

r. kao ime mnogijem mjestima (i vodama), n. p. : 

u) u Staroj Srbiji, vidi u Vukovu rječniku: u 
Staroj Srbiji od Kačanika pored vode Nerodimje 
naniže, i drži oko 4 sahata (u trečem izdaiku) 
s primjerom iz narodne pjesme: U klisuri ispod 
Kačanika. — amo pripadaju i ovi primjeri: Do 
puta Kačaničkoga (,Cucamici') i ždrijela ,Klisure^ 
Rad. 49, 127. (xvi vijek). Kroz klanac (»Clissura') 
Kačanički. 135. Pa otide u Klisuru tvrdu, u 
Klisuru tvrda Kačanika. Nar. pjes. vuk. 3, 26. 

b) u jHanini Babuni u Kosovu. U Klisurd 
dva komata zem|e. Glasnik. 27, 293. (1347). 

r) u Srbiji, na) mjesto u okrugu kneževačkom. 
Niva u Klisuri. Sr. nov. 1870. 19. i rijeka. M. 
Đ. Milićević, srb. 829. — hh) voda u okrugu 
kragujevačkom. Niz vodu do Klisure reke, Kli- 
surom'b niz vodu do Srebmice reke. Glasnik. 
25, 66. Ot Srebrnice KlisuromT* rekom'b. 68. — 
cc) selo u okrugu niskom. M. Đ. Milićević, kraj. 
srb. 125. — (id) selo u okrugu pirotskom. 234. 
— ee) Gon^ačka Klisura, u okrugu poiarevačkom. 
Mlava ulazi u onu dugačku i tesnu G^nSačku 
Klisuru . . . Klisura Gornačka koja se zvala i 
Ždrelo, jedna je od naj divnijih prirodnih slika 
u Srbiji. M. Đ. Milićević, srb. 1021. 

U) u Slavoniji: brijeg kod Ležimira u Srijemu. 
M. Medić. 

e) seoce u Bosni u okrugu sarajevskom. Statist, 
bosn. 13. 

KLIsURAST, aćij. na kojemu je mnogo kli- 
sura, — U jednoga pisca našega vremena. Ispod 
klisurastih ostrva ploviš k bračkim rudinam. M. 
Pavlinović, razl. spis. 122. 

KLtSURAT, aij. vidi klisurast. — U jednoga 



Digitized by 



vjuogle 



KTJSUBAT 



82 



1. KLIZA 



pisca XVIII vijeka, U gore klisurate braneći se 
svojom gredom. J. Kavai&in 240*>. 

KLISUBŽTINA, /. augm. klisura. — U jed- 
noga pisca xvni vijeka. U jednoj staroj klisu- 
retini obitavaše sila vrabaca. D. Obradović, basn. 
235. 

KLISURICA, /. dem. klisura. — Kao mjestio 
ime, u Srbiji, a) selo u okrugu vranskom. M. Đ. 
Milićević, kra}. srb. 306. — b) selo u okrugu to- 
plickom. 383. 

KLI8URIŠTE, n. u Stulićevu rječniku uz kli- 
sura. — nepouzdano. 

KLISUKIŠTVO, n. u Stulićevu rječniku uz 
klisura. — sa^ma nepouzdano. 

KLISUfilT, adj. koji je kao klisura, koji je 
pun klisura, vrletan. — Od xvii vijeka, a između 
rječnika u Belinu (,alpestro e alpestre, significa 
aspro, rigido' ,silve8tris* 66b j ,scosce9o, dirupato^ 
jpraeruptus' 660^) i u Stulićevu (,8cissus, prae- 
ruptus, praeceps*). 

a. adj. — Komp. : klisuri tiji (u Belinu rječ- 
niku: ,pii\ scosceso' ,praeruptior* 660*). Po Aem 
(otoku) klisurite svud su stijene. 6. Palmotić 
2, 21; I ti stijenam klisuri tij em od Ereba tvrdi 
grade. ^ 3, 57>». Klisurite hridi. P. Kanavelić, iv. 
297. Živac klisuriti. 385. Na visokom i klisu- 
ritom brdu. I. Đorđić, salt. xii. O ložnice kli- 
surite od pustošnijeh zvijeri, ben. 202. Stijene 
ke van mora peiu klisurite vrbe stare, pjesn. 
208. Po kojemu nijesu stijene poprijeko klisu- 
rite. I. Jablanci 200. 

h, adv. klisurito. — U Belinu rječniku: ,sco- 
scesamente' ,praerupte' 660«, i u Stulićevu: ,prae- 
cipitanter, deorsum*. 

KLISURITOST, /. osobitost onoga što je kli- 
surito. — Samo u Stulićevu rječniku: v. klisura. 

KLISURITSTVO, n. vidi klisuritost. — Samo 
u Stulićevu rječniku: v. klisura. 

KLIsURSKI, adj. koji pripada klisuri ili kli- 
surama. — TJ naše vrijeme. Uli .>^ati ot«t je 
klisurski položaj. Rat. 18. 

KLIS, m. mjesno ime. — U spomeniku xvi 
vijeka. Kaštel selski i Klis. Mon. croat. 231. 
(1527). 

KLIŠANI, m. pl. mjesno ime. — U Daničićevu 
rječniku: selu je Tmavi crkve Arhanđelove u 
Prizrenu išla meda ,otb Klišanij u Vlahovb grobb^ 
(Glasnik. 15, 283 god. 1348?). 

KLIŠANICA, /. šuma blizu Požege. 

KLIŠANm, m. čovjek iz Klisa (vidi 3. Klis, 
a). — Množina: KlTšUni. — xvi vijeka. O slavni 
Klišani! M. Vetranić 1, 46. 

KLIŠEVAC, Kliševca, m. čovjek s Kliševa. P. 
Budmani. 

KLIŠEVIĆ, m. ime selu u Bosni u okrugu bi- 
haćkom. Statist, bosn. 47. 

KLIŠEVKA, /. žena s Kliševa. P. Budmani. 

KLIŠEVO, n. selo u Dalmaciji u kotaru du- 
brovačkom. Repert. dalm. 1872. 21. 

KLISKI, adj. koji pripada Klisu (vidi 3. Klis, 
a). — Piše se i kliski i kliski, ali se na uekijem 
mjestima ne zna kako treba čitati. — Od xv 
vijeka, a između rječnika u Daničićevu: klisbkyj, 
što pripada Klisi i' primjerom (pisanijem latin- 
skijem slovima) : ,Ivani8 ban, chnez cetinschi, 
clilischi i ramsclii* (Mon. serb. 279 god. 1416), 
gdje se uprav ne zna kako treba čitati: kliski 
(kao što čita DaniČić) ili kliski. — kliski. Općine 
k(l)iške . . . Mista kliskoga. Mon. croat. 189. 
(1506). Sanžaka kliskoga. Starine. 10, 8. (1558). 



Lijep hram s kulom kliŠki izradi. J. Kava^in 
91*. — kliski. Sančaka kliskoga. Starine. 10, 13. 
(1582). Kneza kliskoga ćer. And. Kačić, kor. 
425. Kadija kliski. 458. — Ne zna se kako treba 
čitati. Petra kapitana kliskoga. F. Glavinić, cvit. 
141*. Lumbardami biše mire kliske. I. Zanotti, 
skaz. 19. Kliski i ZagraŠki vitezi. J. Kavanin 
135*. Kliski Vargio Petar Krušić. 281*. Bana 
kliskoga. Norini 38. 

KLIŠNA, /. vidi klisa^e, a. — U naše vrijeme 
u Lici. ,Otiša' u vratriju klišAu*. J. Bogdanović. 

KLIŠTER, m. cljster, item. kljstier, štrcafka, 
kristir. — U Bjelostjenčevu rječniku: v. klišter, 
i u Jambrešićevu : ,clyster*. 

KLITEN, 7». ime mjestu u Srbiji u okrugu 
krajinskom. Vinograd u mestu prozvanom Kliten. 
Sr. nov. 1871. 388. 

KLITI, klijem, impf. germinare, nicati. — 
isporedi 3. klicati * 1. klijati. — Biječ je pra- 
slavenska, isporedi stslov. (pro)kliti, novoslov. ka- 
liti, kliti, češ. kleti, kliti. korijen je kbl, kao što 
se poznaje po novoslov. kal, malorus. koleć, češ. 
kel, po\. kieJ, klica (isporedi i 1. kalao) ; po tome 
bi praslavenski oblik ovoga glagola bio kTiliti. — 
U primjerima ima samo praes. i inf. i part. praet. 
act. klio, kina. 

a. aktivno, n) u pravom smislu. Zalud onda 
ispod zemje klij u. J. S. Rejković 78. 8 one 
strane kud od pana klije (trs). 131. A Lukova 
podvornica crna, po noj klije triie i korovje. 
Osvetn. 2, 29. — h) metaforički. Kakva mu 
srcem klije samotvorina. M. Pavlinović, razl. 
spis. 400. — f) u prenesenom smislu, o ognu, 
plaiiivati, plamtjeti. — u jednoga pisca xviii 
vijeka. S tebe obnoć klije ogan. A. Kanižlić, 
rož. 33. — i metaforički. Papa je nepomniv bio 
za ugasiti klijuću eresiju. kam. 280. Ako li još 
u srdcu tvomu klije i žive samo jedna iskrica 
od prignutja na Jubav. uzr. 55. 

b. sa se, refleksivno, isto je značei^e kao u aktiv- 
noga glagola, Sime koje vi težaci u zem|u sta- 
vite ne izađe odmah u travu, nego se klije i ko- 
rini u zemji. F. Lastrić, od* 28. I usiv se iz 
lie bo}e klije. J. S. Rejković 41. Dok se klijo 
i izraste gori. 46. Pak da bi se brže loze klile. 
76. — Metaforički. Korin iz koga klij u se i po- 
rađaju tolike zloće. F. Lastrić, ned. 112. Sva 
dobra dila imaju kliti se i rasti iz pana od ]u- 
bavi. 291. 

KLITIMEŠAJ (sic), f. Klvtcn^ivrtffrga, Cljtae- 
mnestra, ime žensko iz grČke mitologije. — U 
glagolskom rukopisu xv vijeka. I posla Urikšeša 
opet V Grke : ,Klitimešaj carice gospoje, posla 
me Agamenon caj, daj mi hćer svoju*. Pril. jag. 
ark. 9, 126. (1468). — -j ili -i na kraju može biti 
otale što je ime bilo isprva u dativu, pak se zlo 
prepisalo, isporedi u bugarskom rukopisu (gdje 
je oblik imenu Kl^tomeštrica) : I dojde Kl^to- 
meštrici carici, i reče jej: ,0 gospožde carice...' 
Starine. 3, 170. (oko 1350). 

KLIVERA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
podrinskom. Zemja u Kliveri. Sr. nov. 1868. 33. 

KLIVILO, n. vidi klilo. — U jednoga pisca 
XVIII vijeka. Kamenito voće u klivilo metati. 
J. S. Re|.ković 47. Ako nisi još u jesen duda ili 
voćne sijao kosti kuda, i^e si sada iV kud hoćeš 
meci u klivilo. 85. Pak srizane (loze) u klivilo 
dio... 215. 

1. KLfZA,/. u Vukovu rječniku: u djece kad se 
igraju dugmeta nekako dugme, dvije klize idu u 
jedno , cijelo', ali ima kliza što vrijede dva cijela, 
cf. polče. 



Digitized by 



Google 



2. TTT.TZA 



88 



BXOBUČAB, 



2. KLTZA, /. vidi kliska. — Načineno u tMŠe 
vrijeme. — U SiUekovu tjedniku: ,8chlitt8ohuli*. 

KLIzAK, kliska^ adj. vidi klizav. — Od zviii 
vijeka, a iemedu rječnika u Vukovu (vide klizav). 
Nek mu bude moćnos kliska. J. Kavaiiin 290^. 
Ta sn kliske vrleti i jazi. Osvetn. 4, 19. 

KLtZALICA, /. vidi klizalište. 

KTitZATjiŠTE, n. n^esto gdje se sitni fudi kli- 
gaju po Udu za zahatm. — U naše vrijetne u 
Hrvatskoj, Mjesto de se daći ili djeca klizajo, 
soTu klizalidtem ili klizalioom. (u Lici). .1. Bog- 
danović. 

KLtZATJTE, n. c^jelo kojijem se ko kliza. — U 
Vukovu rječniku. 

KLtZATI SE, kllzam so, itnpf. kad se kotne 
noge pomiču (hotimice ili tiehotice) ne podižudi 
se kao kod običnoga hoda, jer je tle (n. p. led) 
vrlo glatko. ka£e se o čefadetu, o tMgama^ o obući, 
tnoie se zbiti i kad se stoji i kad se ide. često se 
kaže u tiaie doba o zimskoj zabavi kad se čefad 
na ovaj tMČin miču i trče po ledu. — Akc. se 
mijeiia u praes. 1 i 2 pl.: klizdmo, klizite, i u 
aor. 2 t 8 sing. kltzft. — Ne zna se dobro oblik 
praslavettskoga korijetia: po stslov. sliz'Bk'b, pof. 
(po)ćlizać 8iQ, gor4u)luž. sHznjć so, donoluž. sliz- 
nuš (i lit. sligti) kao da je korijen sliz, te može 
biti da se utnetlo k, i tako postao korijen skliz, 
i to več u staro doba, isporedi novoslov. sklizati, 
rus. cKaHSHjTi., bjelorus. sklizać ša; kasnije može 
biti da je u tic^em jeziku otpalo s sprijeda jer 
se shvatilo kao da je prijedlog, ali se u češkom 
i pofskom jeziku nalaze riječi kojima kao da je 
korijen krhlz, isporedi čež. klzky, kluzk^, klouzati, 
poj. kietzać, kietsko; po ovome moglo bi se po- 
misliti da je praslavenski korijen ki.lz, a da se 
kasnije dodalo s sprijeda. — U tiašemu se jeziku 
pott>rduje istom zviii vijeka (vidi klizak i kliza- 
vica), a između rječnika u Vukovu (,gleiten* ,labor* 
s primjerom: Klizaju se noge). Da mu se noge 
ne klizaju po strani i po kamedu. Vuk, živ. 215. 
— U ovom je pritr^eru praes. klTžem se : Kližu 
mu se opanci. Bos. vila. 1889. 51. — fj prene- 
aenom smislu: potezati se po kofenima ili puzati 
(ako nije štamparskom griješkom z mj. c). Mar- 
dokeo ne kliza se prid Amanom kako svi ostali. 
L J. P. Lučić, razg. 3. 

KLtZAV, a€y. (n. p. put) po kojemu se noge 
klizaju. — IJ tiaše t)rijemey a između rječnika u 
Vukovu (n. p. put ,schlup£rig* ,lubricu3*). — Me- 
taforiiki. Skupfitinari, |udi odabrani, pošteni, ne 
se»ćaja se nikakve (udske slabosti, nikakve kli- 
mave prilike. M. Đ. Milićević, medudnev. 291. 

KLtZAVICA, /. klizav put. — Od xviii vijeka, 
a između rječnika u Vukovu (,8chlupfrig zu gehen' 
,lubrica via*). Na klizavici padne čovek. D. 
Obradović, basn. 67. Za to će put Aihov biti 
kao klizavica po tami. Đ. ĐaniĆić, jer. 23, 12. 

KLiZITI, klizim, impf. vidi klizati se. — U 
Vukovu rječniku : kliziti, klizi ,gleiten* ,labor*. 

KLIZNUTI, kliznem, pf. dovući se, izvući se 
kao klizajuči se. — U naše vrijeme, a između 
rjeinika u Stuličeim (v. iskliznuti). AV kud kliznu 
te iskrice žarke? Osvetn. 1, 64. Tu kliznuše 
Jamakovi mami, a liznuše Petrov obraz plami. 
6, 48. Opet mu klizna glas ... L. K. Lazarević, 
OĐ zna sve. 42. 

KLOBAČA, /. nekakva bifka? Klobača (klo- 
bu6ac?) (Vujović). B. Šulek, im. 147. 
KLOBAS-, vidi kobas-. 
KLOb6dAN, i». varak, kozar. — U Vukovu 



rječniku: ,knistergold, rauschgold^ ,aurum tre* 
mulum^, cf. šik, žik. — Nepoznata postaiia, 

KLOBI^CI, Klobuka, m. pl. ime mjestu u Grttoj 
Gori. — U narodtioj pjesmi crnogorskoj našega 
vremena. Niz Klobuke tu slomide Turke. Pjev. 
crn. 299l>. 

1. KLOBI^ČAC, klobučca (klobušca), m. dem. 
1. klobuk. — Od XVI vijeka, a između rječnika 
u Mikafinu (klobučac, mali klobuk ,pileolus, pi- 
leolum*), u Belinu (cappelletto, diminutivo di cap- 
pello* ,pileolus* 171*; ,beretta* ,capitis tegmen*; 
,berettina* ,pileolus' 138l>), u Bjelostjenčevu (kaj- 
kavski klobučec ,pileolus 1. pileolum*), u Jam- 
brešićevu (klobučec ,pileolum*), u Voltigijinu (,cap- 
pellino, cappelluccio^ ,hutclien'), u Stulićevu : klo- 
bučac i klobučec (iz Habdelićeva) ,pileolus'. 

tu u pravom smislu. Pak mu daj dva sira i 
kravaj i crven klobučac. M. Vetranić 2, 327. 
Klobučca pomače hteć se pokloniti. H. Lučić 
251. Klobučac na glavi. Jačke. 38. 

b. u pretiesetwm smislu, bifke i gfiva. — Između 
rječnika u Mikafinu (klobučac, trava ,acetabulum, 
umbilicus Veneris*), u Belinu (,fongo, escremento 
di terra o albero* ,fungus' 323«), u Bjelostjenčevu 
(klobučec, trava, božurak ,acetabulum, umbilicus 
Veneris*; v. gliva); u Stulićevu (klobučac i klo- 
bučec ,umbilicus Veneris, herbae species ; fungus 
boletus'). Klobučac, vrsta travice koja raste po 
zidovih. M. Pavlinović. Klobučac (klobučić), slov. 
klobučec (cotyledon; cyclamen), po}, ktobuczki 
(campanula), 1. ombilico di Venere (SiA, Pizzelli, 
Stulli), cimbalaria (Kuzmić, Đurante), Cotyledon 
umbilicus Huds. (Vodopić) ; 2. artanita (Bartulović), 
Cjclamen hederaefolium Ait. (Visiani, Petter); 
3. Cjclamen europaeum 'L. (Visiani); 4. fungus 
lacteus (Đellabella), Agaricus lactifluus L. B. 
Šulek, im. 147. — i s pridjevima : Klobučac mali, 
Cyclamen vernum Echb. (Visiani). Klobučac veli, 
1. Cotyledon umbilicus Huds. (Visiani) ; 2. Coty- 
ledon horizontalis Guss. (Visiani). 147. 

c. I* prenesenom smislu, znak " za akcenat 
(accenlus circumllexus). — U jednoga pisca Du- 
brovčanina XVIII vijeka. Nadstavih klobučac rije- 
čima pokratjenijem, na priliku: ,k&, tv6, mil* etc., 
to jes ,koja, tvoje, moju' etc. I. Đorđić, uzd. v. 

2. KLOBUČAC, klobučca, m. dem. 2. klobuk. 
— U Bjelostjenčevu rječniku: (kajkavski) klo- 
bučec na vode ,bulla*. 

3. KLOBUČAC, Klobučca, m. tnjesno ime. — 
U spotneniku xiv vijeka. Na Klobučbcb na Oso- 
govu. Glasnik. 27, 291. (1351). 

KLOBTjČAK, klobiička, rn. dem. klobuk. — 
Od XVII vijeka. Pak mu dajte košu)u i S Aom 
klobučak. M. Divković, plač. 98. 

KLOBUČAR, klobučdra, m. čovjek koji po 
svome zanatu gradi klobuke. — Akc. kaki je u 
gen. sing. taki je u.ostalijem padežima, osim nom. 
sing., i voc. : klobučaru (klobučare), klobučari. — 
Od XIII vijeka, a između rječnika u Mikafinu 
(klobučar, koji klobuke čini ,pilearius*), u Belinu 
(,cappeIlaio, quello che fa o vende cappelli* ,pi- 
learius' 171*; ,chi fa o vende berette, berettajo* 
,pileo* 13Hb), u Bjelostjenčevu Gpil^Oj pileator, 
pilearius*), u Jambrešićevu (,pileo*), u Voltigijinu 
(,cappellajo* ,hutmacher*), u Stulićevu (,pileoram 
vel petasorum opifex*), u Vukovu (vide šešir^ja 
s dodatkom da se gov&ri u Dubrovniku), u Da- 
ničićevu (klobučarB ,qui pileos conficit*). 

a. u pravom smislu. Strezo klobučars. Mon. 
serb. 63. (1293—1302). Klobučaru inoči>skyimb. 
Glasnik. 24, 269. (1388). Papirgije i još klobučari 
M. A. Be}ković, sat. K8b. Tražite si drugoga maj- 



Digitized by 



Google 



KLOBTJČAE, 



84 



1. KLOBUK 



stora, na prilika jednoga klobućara. A. T. Bla- 
goj ević, khin. 33. 

to. prezime. — Od xv vijeka (a vidi i klobu- ' 
6arev). Mat^jem Klobučarem. Mon. croat. 68. ' 
(1447). Ot kneza Klobučara. Starine. 12, 36. ' 
a712). Strijo j' Prajze frajte Klobučaru. Š. | 
Stefanac 10. Klobučar. Schem. Heii. 1871. 110. | 

1. KLOBUČARA, /. vidi 2. klobucina. — U \ 
jednoga pisca ovoga vijeka. Sanke nisu po to- j 
nule, zašto su načinene kao korito i to kožom 
pak preko i^e klobučarom obvijene. S. Tekelija. 
lotop. mat. sr. 119, 62—63. Pokrov i ćela čerga 
obložena je ot klobučare (filca). 67. 

2. KLOBUČAEA,/. kutija gdje se hrani klobuk. 

— isporedi klobučnica. — Jamačno nacineno 
ialijanskijem nastavkom ara (u Toskani aja), ispo- 
redi capponaja, piccionaja (capponara, piccionara) 
itd. — U Štulićevu rječniku : ,cappelliera* ,pi- 
loorum theca, cuatodia, caliendrumS t m naše 
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. 

KLOBUC.'AREV, a^. koji pripada klobučaru. 

— Može se kazati i klobučarov. — U spomeniku 
XIV vijeka u mjesnom imenu (Klobučarev Do), 
može biti da postaje od prezimena Klobučar 
(isporedi klobučar, b). KonB Klobučareva Dola. 
Deč. hris. 56. 

KLOBUČAKIĆ, m. prezime (uprav dem. klo- 
bučar, ili po ocu klobučaru). — Od xvi vijeka, 
a između rječnika u Daničićevu iKlobučariĆB). 
Pogibe Hasanb Klobučarićb na Turovu 1594. 
Okdz. pam. saf. 85. — I u naše vrijevie u Hr- 
vatskoj. 

KLOBUČARIJA, /. vidi klobučarstvo. 

KLOBU ČARKA, /. žensko čefade što po svom 
zanatu gradi klobuke. — Načif'ieno u naše vrijeme. 

— U Šulekovu rječniku: ,hutmacheriii*. 

1. KLOBUČARNICA, /. u Štulićevu rječniku 
uz klobučara. — nije dosta pouzdano. 

2. KLOBUČARNICA, /. mjesto gdje ae grade 
klobuci. — Xačineno u naše vrijeme. — U šule- 
kovu rječniku: ,huttabrik*. 

KLOBUČAROV, adj. vidi klobučarev. 

KLOBUČARSKI, adj. koji pripada klobuča- 
rima. — Od XVI n vijeka. Dok majstorom po- 
stane od zanata klobučarskoga. A. T. Blagojević, 
khin. 34. 

KLOBUČARSTVO, n. klobučarski posao %li 
zanat. — Sačineno u naše vrijeme. — U Šule- 
kovu rječniku: klobučarija, klobučarstvo ,hut- 
macherei, hutmachorhandwerk'. 

KLOBUČAST, adj. koji je tialik na klobuk. — 
Nacineno u naše vrijnne. — U šulekovu rječ- 
niku: ,hutf6rmig'. 

KLOBU ČIČA, /. zmija klobučica, Naja tripu- 
dians Merr., otrovna zmija u Indiji. — Ij jednoga 
pisca XVII vijeka koji je ovu riječ načinio prema 
portug. cobra do capello. Od jedne zmije )utice 
koja se zove u onijoh stranah zmija klobučica 
bi ujedeu u nogu. B. KaSič, fran. 129. 

1. KL(JBUČIĆ, m. drm. klobuk. ~ Od xvii 
vijeka. 

JI. u pravom .tmislu. — Između rječnika u Be- 
linu (.cappclletto, diminutivo di cappollo' ,pile- 
olus') 171», u Stulićeru uz klobucac, u Vuhtrn 
(dim. V. klobuk). Uze dvije dolamice kratke od 
stare slite baratino; od ist« učini za pokriti glavu 
jedan kl obučio. B. Kašić, iri. 20. Nutri je moj 
dragi v črnem klobučiću. Nar. pjes. istr. 2, 87. 
Kosi niju zlatne spravi pod klobučići. Nar. prip. 
mikul. 31. Crven trči po putiću, u crvenu klo- 



bučica, crven viče : ta^ ta, otvori mi vrata, odgo- 
netfaj: pijetao. Nar. zag. nov. 164. 

b. u Dubrovniku u naše doba znaci ne samo 
mali klobuk, nego i ženski klobuk, pa bia velik 
ili malen. P. Budmani. 

e. neke bifke. — Između rječnika u Vidcocu 
(nekaka trava s dodatkom da se govori u Du- 
brovniku). KlobuČič, jadić ,Aconitum*. Flora 
croat. 184. Klobučić, 1. cimbalaria (Pizzelli. 
Skurla;, Linaria cymbalaria L. (Visiani); 2. um> 
bilicus Veneris (Pizzelli, Stulli), Cotjledon um- 
bilicus Huds., v. Klobučac. B. Šulok, im. 147. 

il. mjesno ime. — U spomeniku pisanome crkre- 
nijem jezikom prije našega vremena (sa St mj. ć.. 
KlobuČist. Spom. stoj. 184. 

2. KLOBUČIČ, m. dem. 2. klobuk. — U nav 
vrijeme u Dubrovniku. ,JoS će daždjet, po vodi 
su klobučići'. P. Budmani. 

1. KLOBUCINA, /. augm. klobuk. — U Be 
Unu rječniku: ,cappellaccio, cappello vecchio' 
,pilous vetus* 171*; u Voltigijinu: ,cappellaccio* 
,ein grober, alter hut* ; u Siulicevu : ,vili8 pilou.s 
immanis pileus'; u Vukovu: augm. v. klobuk. — 
/ kao mjesno ime. Klobucina, vrh. Lič u gor- 
skom kotaru. 

2. KLOBUCINA, /. pust, pustina, od čega » 
grade klobuci. — r Vukovu rječniku: ,der filz* 
,coactile^ 

KLOBUČITI, kl6bučim, impf. pokrivati (kao 
klobukom) ? — U naše vrijeme (sa se, pasivnoj. 
Krov se slamom klobuci. Lukovdo. — U jednoga 
pisca čakavca xvi vijeka inm part. praet. pa<s. 
klobučen; smisao nije jasan, može biti da znati: 
pokriven kubetom, te bi rijeČ klobuk tada značila 
i kube, trulo. (Inocencij I papa) umri i pogreben 
bisi ka klobučenomu med vidu (jeli to basilica 
ursiana?). Š. Kožičić 11^. 

KLOBUČITI SE, kl6bučim se, impf. birati, 
nabubrivati se. — U naše vrijeme. Tuda se klo- 
buoo nihovo (ženske) široke Salvare. M. Đ. Mili- 
ćević, medudnev. 49. 

KLOBUČKATI, klobučkam, impf. igrati se na 
novce ili puceta miješaj uć ih u klobuka uz pi- 
tane: »pismo ili glava?' u Prigorja. F. Hefele. 

KLOBUČKI, adj. koji pripada Klobuku (vidi 
1. klobuk, d). Gospodaru klobučki dizdaru! Nar. 
pjes. vuk. 4, 505. I pred Aima klobuČkog diz- 
dara. Ogled. sr. 89. 

KLOBUČNK^A, /. mdi 2. klobučara. — Naci- 
neno u naše vrijeme. — U Šulekovu rječniku: 
,hutfutteral ; hutschachtel*. 

KLOBUČNIK, m. čovjek što prodaje klobuke. 
— Način 'no u naše vrijeme. — U Šulekovu rječ- 
niku: ,huthandler'. 

KLOBUČNAK, m. kalup za klobuk. — Nači- 
tieno u naše vrijeme. — U Šulekovu rječniku: 
,hutform ; hutetock*. 

1. KLOBUK, klobuka, m. a) galerus, kapa 
(obično od pustine) tvrda, ukočena; b) petasus, 
causia, razlikuje .se od a) tijem Što ima obodj 
vidi šešir, prvo je značene po istočnijem kraje- 
vima, drugo po zapadnijem (ne samo u Dubrov- 
niku), ne m(t:e se u svakom prin^eru znati, koje 
je pravo značene. — Akc. kaki je u gen. sing. 
taki je u ostalijem padežima, osim nom. i are. 
sing., i voc. : klobuče, klobuci. — Biječ je pra- 
šta venska, isporedi stslov. klobuki* ,pileas', rus. 
KMoovK'L, kaluđerska kapa, češ. klobouk, poj. klo- 
buk. — j(tš u praslacensko doba prešla je iz koga 
turskoga jezika, te je jamačno ista rijeČ što Afi^- 
nije kalpak (vidij. — U svijem je rječnicima: u 



Digitized by 



Googlv 



1. KLOBUK 



85 



2. KLOCATI 



Vrančičenu (,galeru9 ; pileus' ; klobuk-Šira} ,pe- 
tasus*), u Mikafinu (,pileus, pileum, petasus, ga- 
lerus'), u Belinu (,cappello, quello che si porta 
in capo per coprirlo' ,pileus* 171*; ,beretta* ,ca- 
pitis tegmen* 188b), u Bjelostjenčevu (klobuk, 
uaglavak ,pileus et pileum, tegmen capitis*. 2. 
klobuk široki, škrjak ,petasus, pileus latus, ga- 
lerus*), u Jambrešićevu (pileus*), u Voltifjijmu 
(,cappello' ,hut'), u StuUćevu (,petasu3, pileus'), u 
Vukova: 1. ,die miitze (hut ohne krempei' ,ga- 
lerus*. 2. (u Dubrovniku) ,der hut^ ,petasusS cf. 
šešir. 3. (u Boci) ,ein getreidemass' (od po bukilo, 
bagaša) ,modu genus'; u DaniHćevu (klobukb 
, pileus*). 

a. u jednom od dva zriačetUt sprijeda kazana. 
Zemfa jemu brSme, kameuije jemu moiiysta, nebo 
jemu klobukb, zlotvorbniku človeku ! Starine. 
10, 277. (xiv vijek). Ošće hoćemo da, ako bi neki 
nekomu vzel klobuk ali beri tu, plati jedan cekin 
zlatni. Stat. krČ. ark. 2, 286. Klobukb jedanb 
crvena grimiza sa biseromb. Mon. serb. 49H. 
(1466). Metače u klobuk da sudom pritvore. M. 
Marulić 91. Da bude nosil gardinalski klobuk. 
Transit. 282. Kardinali jegdajizdet, crvjen klobuk 
da noset. Š. Kožičić 28*. Ne bus utrgne i stavi 
za klobuk. Š. Menčetić 334. Za klobukom nosiš 
perje. M. Vetranić 1, 28. Gdi tvoj stric, pri- 
mudri Laus, crjen klobuk prija. Zeleni po tomu 
klobuk smo vidili. gdi glavu drugomu stricu ti 
pokrili. H. Lučić 285. Na glavi mu svilan klobuk, 
sinca da mu je. P. Hektorović 9. Na glavi 
!*vojej macedonijski klobuk nošaše. Aleks. jag. 
star. 3, 267. Klobuk snam Antiohu na noge 
pade i pokloni se. 302. Perje ga judjaše i klobuk 
hrvatski. D. Baraković, vil. 36. A klobuk na 
strihu, šćap duba drinova. 240. Pod klobucim 
kamilovcim krajicnici za nim jašu. I. Gundulić 
440. Vode mu u klobuku donašahu. F. Glavinić, 
cvit. 121*. Klobuk sneti. sviti. 64. Spletoše 
jednu krunu na način klobuka. Michelangelo. 
39. Klobuk zlatom pram|en. B. Krnarutić 38. 
Da ne ima hitkor nositi klobuke oble. M. Bijan- 
ković 104. Budi glava, bit će klobuk. (D). I 
klobuk ima svoju sjen. (D). Ne trebuje po daždu 
klobuk iskat. (D). Zna vladika na koju glavu 
klobuk 8tav|a. (D). Poslov. danič. Stavi na glavu 
jedan velik i težak klobuk od olova. A. d. Bella. 
razgov. 118. ^S klobukom se crnim štitu. J. Ka- 
va£in 282». C'ijem sadar jesu neki ne p rovidjeni 
biskupati. mogo bih se jedan klobuk zeleni i ja 
zadobavit B. Zuzeri 242. Volim gledat turske sa- 
ruke nego rimske cr|ene klobuke. J. Filipović 
1, 167b. Gledati rimskih kardinala cr|ene klobuke. 
A. Kanižlić, kam. 818. Komu je na glavi kami- 
lovac lijepi klobuk. Nar. pjes. bog. 68. Šij kožuh 
agosta, a pleti klobuk febrara. (Z). Poslov. danič. 
Iza prvoga stupaja ide se na drugi, mogo bi se 
zeleni klobuk promijenit u crjeni: tolici koji bi- 
jahu biskupi pak biše kardenali. Đ. Bašić 71. 
Biži junak priko Italije brez klobuka i brez sabje 
britke. And. Kačić, razg. 129>^. Da jedan služ- 
benik mimođe svoga gospodara ne skidajući mu 
klobuk. Ant. KadČić 228. Moj će sin znati klo- 
buke praviti. A. T. Blagojević, khin. 34. S bilim 
rukavicam, s klobukom trokutnim. I. J. P. Lučić, 
bit; 49. Odvila se zlatna žica od vedra neba, 
savila se prvijencu oko klobuka. Nar. pjes. vuk. 

1, 57. Kad je Petru kita dopanula, ma je Petro 
meće za klobuka. 1, 235. Već on klobuk na oči 
namiče. 1, 477. Pod pazuom klobuk svile bele, 
za klobukom bela kita perja. 2, 302. Turske 
kape i bijele Čalme, krasne srpske bijele klobuke. 

2, 303. Kupi mi ti klobuk belim perjem. Nar. 
pjes. istr. 1, 26. Zač mi mažurana za klabukom 



vene. 2, 17. Za klobuk me (ružu) stavlaju. 2, 163. 
Vse sluge su kra^u klobuke podmakli. Jačke. 
157. Vojšćanski klobuk. 290. Kome je Čela za 
klobukom (i sam se sjeća). Nar. posl. vuk. 147. 

b. nekakva mjera za žito u Boci kotorskoj^ vidi 
u Vukovu rječniku. 

c. kube, trulo? vidi klobučiti. 

d. mjesno ime. 

a) kao da je nekakvo mjesto a Bosni ili u 
Dalmaciji. — U latinskom spomeniku (tobože god. 
1078\ ali vafa da nije autentičan. ,Sancti Petri 
de Olobuco'. Doc. rač. 114. (1078). 

h) ime dvjema selima u Hercegovini. Statist, 
bosn. 119. 125; drugo je utvrđeno^ vidi u Vukovu 
rječniku : grad blizu Crne Gore. pomine se od 
xviii vijeka. Gospodari od Klobuka. J. Kayaniu 
231h. ^iuta guja Šejović-Osmane iz Klobuka 
grada bijeloga, štono Crnu Goru zatvorio. Nar. 
pjes. vuk. 4, 30. Od Klobuka i od Korjenića. 
4, 434. 

e. 8 pridjevom popovski, neka bifka. Klobuk 
popovski, aro maggiore (Parčić), Arisarum vul- 
gare Targ. B. Šulek, im. 147. 

2. KLOBUK, m. kao mjehurić (od same vode) 
pun vodene pare ili vazduha itd. sto izlazi navrh 
vode, n. p. kad vri, ili kad kiša pada. — ispo- 
redi bobuk, božur, klopac. — Ne znam, jeli ista 
riječ Što 1. klobuk (po sličnosti obličja), ili je 
riječ onomatopejska, isporedi klokot, klokun. — 
U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu 
(,die blase des siedenden was3ers* ,bulla aquae 
buUientis* s primjerom: Izbijaju klobuci). Na 
gornemu derdanu slabo se kad vidi kamene posred 
vode, nogo samo k]učevi i klobukovi. Vuk, dan. 
2, 3u. 

KLOCALK .'A, /. drvena sprava nalik na konsku 
glavu u koje se gubica može otvorati i zatvorati 
klocajući. — U Vukovu rječniku: ,eine holzerne 
dem pferdekopfe ahnliche mascliine deren mund 
man nach belieben auf- und zumachen kann' 
.machina lignea caput equinum praesentans*. ovaku 
je glavu imala u Dubrovniku ,turica' (griješkom 
t'oroje), a ja sam i u Požarevcu 1807 godine uz 
mesojede u dvoru kneza Miloša gledao gdje se 
momci igraju s ovakom klocalicom (jedan se 
obuče od prilike kao turica da mu se Judsko 
ništa ne vidi, pa nom gore kloca i plaši žene i 
djecu), ct". turica. 

1. KLOCANE, 71. djelo kojijem se kloca (vidi 1. 
klocati). — U Vukovu rječniku : ,das schnappen' 
,frondor'. 

2. KLOCANE, n. djelo kojijem se kloca (vidi 
2. klocati). — U Belinu rječniku (sa starijim 
oblikom klocanje) : ,gracidamento , il gracidare 
deir oca' ,glangor* 354*. 

KLOCAEA, /. u narodnoj zagoned našega vre- 
mena. Šklocnu klocara, ču se do cara . . . odgo- 
netfaj: razboj, stan. Nar. zag. nov. 189. 

1. KLOCATI, klocam, impf. otvorati a brzo i 
silovito zatvorati gubicu tako da đoni zubi o 
qorne udaraju s mkom bukom (kao n. p. kad pas 
hvata muhe). — isporedi šklocati. — Biječ je 
onomatopejska od glasa kloc što se čini da se 
čuje kad zubi udaraju jedni o druge. — U naše 
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (,schnappen* 
,dentibus crepare*). A turica je jednako klocala 
svojijem zubima. Vuk, pism. 33. Koiiska glava 
s velikijem zubima koja je tako načiiiena da su 
se usta odozdo mogla lasno otvorati i zatvorati, 
te je sve klocala. rječn. kod čoroje. 

2. KLOCATI, klocam, impf. o glasu u gusaka, 
vidi daktati, gakati. — Biječ je onomatop^ska 



Digitized by 



Google 



2. KLOOATI 



(isporedi 1. klocati). — U Belinu rječniku: ,gra- 
cidare, gridare oome oca* ,clango* 354^; u Volti- 
gijinu: ,gracidare, graccolare' ,quacken, gacksern*, 
u Stulićevu : ,gracidare, stridere, o gridare come 
fanno le oche* ,glociare*. 

KLOCE, /. pl. u Vukovu rječniku : vide škloce 
8 dodatkom da se govori u Hrvatskoj. 

KLOCNTJTI, kl6cnem, pf. udariti jedan put 
zubima o zube, perfektivni glagol prema 1. klo- 
cati. — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing. kl5cnu). 
— U Vukovu rječniku ue klocati. i u narodnoj 
zagoned (kod klocara) ima varijanta klocnu mj. 
šklocnu. Nar. zag. nov. 190. 

KLOČNICA, /. mala rijeka u Srbiji u okrugu 
kragujevačkom. M. Đ. Milićević, srb. 231. — 
isporedi Kloka. 

KLOFTOR, m. vidi klaftar. — U kinzi pisanoj 
prošloga vijeka miješanijem jezikom. DuŽinoju 
držit 5 kloftori i 3 stope; širinoju dva kloftora 
i pol; visinoju 1 kloftor i 2 pjadi duvari držet. 
Glasnik. 56, 209. (1733). 

KLOK, m. izvor u Srbiji u okrugu pirotskom. 
M. Đ. Milićević, kraj. srb. 172. — Va^a da je 
onomatopeja, isporedi klokot. 

KLOKA, /. ime mjestima u Srbiji, a) selo u 
okrugu kragujevačkom. K. Jovanović 121. — 
b) mjesto u okrugu smederevskom. Livada u 
Kloki. Sr. nov. 1864. 124. 

KL6kAČKI, adj. koji pripada selu Kloci. 
Klokačka (opHina). K. Jovanović 121. 

KLOKAIStE, n. vidi klokot, klokun. — Kao da 
je verbalni supstantiv od glagola klokati, ali 
ovome glagolu nema potvrde. — U Bjelostjenčevu 
rječniku: v. kipućina, i u Stulićevu: v. klokun 
s dodatkom da je uzeto iz BjelostjenČeva. 

KLOKČANIN, m. čovjek iz sela Kloke. L. Đur- 
dević. — Množina : K16k6ani. 

KLOKČANKA, /. žensko čefade iz sela Kloke. 
L. Đurdević. 

KLOKĆATI, vidi kloktati. 

KL6kINA jaruga, /. ime 7njestu u Srbiji 
u okrugu kragujevačkom. — isporedi Kloka. li iva 
u Klokinoj Jarugi. Sr. nov. 1865. 72. 

1. KLOKOC, m. neka bifka. — Između rječ- 
nika u Vukovu (vide klokočika s dodatkom da 
se govori u Crnoj Gori). Klokoc (kloko6evina, 
klokočika), rus. icaeKaHKa, KoaoKHTHHa, K.40Ku<?Ka, 
po), klokocina, ktokoczka, klekoczka, 6eš. klokoč: 
(CI0C09), amedamus (u mletačkom rukopisu}, Sta- 
phylea pinnata L. (Vuk), v. Klački, Kločki. B. Šu- 
lok, im. 147. — U Dubrovniku je u naše vrijetne 
prezime, ali s drugijem akcentom: K16ko6, Klo- 
k66a. P. Budmani. 

2. KL6kOČ, Klok66a, m. mjesno ime. 

a. selo u Hrvatskoj u županiji modruško- riječkoj. 
Razdije). 59. 

b. mjesta u Srbiji, a) u okrugu kragujevačkom. 
Livada u Klokoću. Sr. nov. 1875. 737. — h) u 
okrugu smederevskom. liiva u Klokoću. 1873. 
611. 

KLOKOČANIN, m. čovjek iz sela Klok6ča. V. 
Arsenijević. — Množina: K16kočani. 

KLOKOC EV AC, Klokočevca, m. mjesno ifne. 

u. u Hrvatskoj, a) dva sela u županiji bjelo- 
varskoj-križevačkoj. Razdije). 106, 109. — h) (kaj- 
kavski) Klokočevec, selo u županiji zagrebačkoj. 
81. 

b. selo u Slavoniji u županiji virovitičkoj. 134. 

c. selo u Srbiji u okrugu krajinskom. K. Jo- 
vanović 124. 



86 KLOKOTATI, a. 

KL0K6ČEVrK, m. n^esno ime. 

a. selo u Slavoniji u županiji požeškoj, Razdije}. 
122. 

b. brdo u Bosni. Glasnik. 20, 278. 353; 21, 303. 

KLOkoČEVINA, /. vidi 1. klokoč. — Između 
rječnika u Vukovu (vide klokočika 8 dodatkom 
da se got^ori u Crnoj Gori). 

KLOKOČICA, /. u Vukovu rječniku : grah sitan 
mrki ,art bohne^ ,pliaseoli genus' s dodatkom da 
se govori u Srijemu. 

KLOKOČIĆ, m. prezime. — xvi vijeka, Domjan 
Klokočić. Mon. croat. 228. (1527). 

KL0K6ČIKA, /. vidi klokoč. — Između rječ- 
nika u Vukovu (jdie pimpemuss* ,Staphylea pin- 
nata Linn.'). Klokočika, Staphylea pinnata L. 
(Pančić, Vuk), v. Klački, Kločki, Klokoč, Kloko- 
čevina. B. Šulek, im. 148. 

KL0K6ČIK0V, adj. koji pripada klokočici. 

— U Vukovu rječniku: ,von pimpernuss* ,e sta- 
pliylea pinnata*. 

KLOKOČIKOVINA, /. klokočikovo drvo, drvo 
od klokočike. — U Vukovu rječniku: ,da8 hoU 
der pimpernuss* ,lignum 8taphyleae pinnatae*. 

KLOKOČKI, a^;. koji pripada selu KlokoČo. 
V. Arsenijević. 

KLOKOČKIlii A, /. žensko čelade Ie sela Klo- 
koča. V. Arsenijević. 

1. KLOKOT, m. buka što čini voda kad silo- 
vito izv^ire. — Riječ je praslavenska, isporedi 
stslov. klokoti>, rus. kao koti,, čeŠ. klokot. — Po- 
stane je po onomatopeji (vidi klokotati), isporedi 
klok, klokun. — Između rječnika u Vukovu (,das 
gerausch des hervorsprudelnden wassers* ,sonus 
aquae scaturientis*). Šarka koka sedi kraj plota ; 
otud ide voda klokotom, te odnese šarku koku 
od plota, odgonetfaj: djevojka i svatovi. Nar. zag. 
nov. 40. 

2. KL6k6t, m. mjesno ime. — Po svoj je pri- 
lici isprva ime vodi, te je ista riječ Što 1. klokot 

a. u Daničićevu rječniku: Klokotb, selu je Bu- 
drezima manastira Ravanice iŠla međa ,otb Klo- 
kota na sladimu jablbku* (Mon. serb. 198 god. 
1381). Klokot, (selo) na Moravi vise Budrega. 
S. Novaković, novo brdo. 35. 

b. u Bosni, voda i selo. a) rijeka. T. Kova- 
ćević 66. — b) selo u okrugu bihaćkom. Statist, 
bosn. 47. — pomine se od xvii vijeka. Petar 
Zrinski robi okolu Ižačića i Klokota. P. Vite- 
zović, kron. 192. 

KLOKOTANE, n. djelo kojijem (voda) klokoće. 

— U Stulićevu rječniku : v. klokui s dodatkom 
da je riječ ruska, i u Vukovu ; ,da8 hervorsprudeln 
des wassera^ ,sonus aquae scaturientis*. 

KLOKOTATI, kl6koćem, impf. bučati, o vodi 
koja silovito izvire (a i koja vrt) : uprav je ono- 
matopeja^ jer se kod toga čuje glas kao klok^ klok. 
može značiti i drugu koju buku. — Riječ je pra- 
sla venska (0 vodi), isporedi stslov. klokotati, rus. 
iMOKOTaTb, češ. klokotati. — Između rječnika u 
Bjelostjenčevu (klokoćem, klokotati kot štrok ,glo- 
tero'), u Jambrešićevu (klokoćem ,gloctoro*), u 
Voltigijinu (s praes. klokoćem ,tachinare' ,da8 
geschrev der indianischer hiihner*), u Stulićevu 
(klokotati, klokotjem, v. klokui^ati 8 dodatkom 
da je riječ ruska), u Vukovu (,hervor8prudeln, 
hervorrauschen* ,3caturio cum strepitu*). 

a. vodi. Klokotaše (reka) jako vfitar po moru 

i potapjaše gržsnije. Pril. jag. ark. 9, 115.(1468). 

I jagmili uz Klokote klete gdje klokoću izvori 

krvavi, sedam vrela jedan za drugijem. Osveta. 

I 7, 31. — i čemu žitkome (0 vinu) u sudu kad 



Digitized by 



Google 



KLOKOTATI, a. 87 

se %£ i^ega toH. Pogače se tu navuku, kokoši se 
tu natoku, čuturom se tu klokoće. V. Đošen 168^. 

b. trubi f vidi primjer kod 1. klicati, 1, a, c). 
Trubj ratBnyje klokodtušte (u drugom rukopisu). 
Danilo 842. 

e. glcisu u rode i u budije. vidi u Bjelostjen- 
Čevuy JambrešićevUf Voltigijinu rječniku. 

(I. grohotati, klopotati. Starca komu klokoću 
kosti načiniti pristalijem mladićem. Bos. vila. 
1887. 843. 

KLOKOTI, m. pl. ime seocu u Bosni u okrugu 
sarajevskom. Razdije|. 14. 

KL0K6tICA, /. stakleni sud za vino tako na- 
6i1^en da kad se iz tiega pije, vino teče klokoćuči. 

— U Bjelostjenčevu rječniku: klokotica, kloko- 
tuša, steklo klopotlivo ,calix bombilius, quia 
bombum sive sonum emittit, dum homo ex eo 
bibit, vulgo* regula, i u JambreŠićevu : ,carche- 
sium, gloctorium^ ^ 

KLOKOTNICA, /. ime selu u Bosni u okrugu 
Done Tuzle. Statist, bosn. 87. 

KLOKOTUŠA, /. vidi klokotica. — U Bjelo- 
stjenčevu rječniku kod klokotica. 

KLOKOVAC, Klokovca, m. (kajkavski) Klo- 
kovec, ime selu u Hrvatskoj u županiji varaž- 
dinskoj. BazdijeJ. 101. 

1. KL6kTATI, klokćem, impf. glas u ptice. — 
isporedi kliktati i klokotati. — U jednoga pisca 
XVIII vijeka. (Ptice) cikću, klokću i piskuću . . . 
A. Kamžlić, ro2. 6. Svako se tu srdi . . . klokčuć 
(sic) žuna. 6. 

2. KLOKTATI, kl6kćem, impf. vidi klokotati. 

— U jednoga pisca našega vremena (ć stoji u 
inf. klokćati i u prostijem vremenima po pre- 
zentu). AV buzdovan ne stizao Vuka, no ronuo 
u bare i mlave, pa su mlave klokćale krvave. 
Osvetu. 7, 32. 

1. KLOKl^N, m. vidi 1. klokuA. — U ^evemoj 
Dalmaciji. Klokun, 1. klokot; 2. mjesto gdje 
voda izvirući k)uča, mala vru)a (vri|e što u more 
izvire) u Podgori zove se klokun. M. Pavlinović. 

2. KLOKUN, m. čep na maloj lađi, što zatis- 
kuje rupu kroz koju se pušta voda u lađu kad 
se rasuši, vidi 2. klokun. Drvo kojijem zatiski- 
vaju tu lukiiu (na lađi) zovu ,čep' (u Cavtatu), 
a izvadit čep da prodre more zovu .pustit čep', 
na Lastovu kažu ,klokun', i , pustit' ili ,izvadit 
klokun'. L. Zore, rib. ark. 10, 325. 

1. KLOKdir, m. vidi klokot. — Onomatopeja je 
kao klokot. — Od xviii vijeka u Dubrovniku, a 
između rječnika u Belinu (,il getto, che fa V acqua 
o altro liquore nel suo gorgogliamento' ,liquor 
esultim aestuans' 353l>) gdje se noj prije nahodi, 
i u Stuličevu (,bolla, rigonfiamento d' acqua o 
d' altri liquori nel bollire, onde spumanti dol 
mare, il rigettar quasi gorgogliando' ,bulla, undae 
mariš spumantis, vomitio vehemens*). Eto izne- 
nada počiiie vret priko kraj& od rečene bačve 
čudna poplavica od u)a koja podižući pokriv s ve- 
licijem klokuiiima sa svijeh strana na zem)u pre- 
tjecaše. L Đorđić, ben. 83. Vidje tu vodu vreti 
i bobučit se na klokui^e i valove. 167. — U Du- 
brovniku u miŠe doba: klokot što izlazi na vrh 
vode kad vri, ili kad izvire, i što uzlazi u grlo 
kad se bluje. ,Došo mi je klokuA na grlo'. P. 
Budmam. 

2. KLOKUli^, m. vran (na bačvi). — isporedi 
2. klokun. -> Mogla bi biti ista riječ što 1. klokn£, 
ali je veča prilika da je postala od tal. cocchiume, 
mlet. cocon ; narod kod toga može biti da je mislio 
na 1. klokuA i klokunati. — U naše vrijeme u 
Dubrovniku. P. Budmani. 



KLONITI, 1, a. 



KLOKUli^Al^E, n. c{jelo kojijem se klokuiHa. — 
Stariji je oblik klokuAanje. — U Belinu rječniku ; 
klokuiianje ,il gorgogliare' ,exaestuatio' 3531>. 

KLOKUli ATI, klokti6&m, impf. vidi klokotati 
(o vodi što vri ili izvire). — Postaje od klokui^. 
— U Belinu rječniku : ,bollire gorgogliando' ,so- 
nore fervere' 144l> ; ,gorgogliare, il rumoreggiare 
deir acque' ,exaestuo' 353l> ; u Voltigijinu : ,gor- 
gogliare, romoreggiar d' acqua, gorgare' ,purrlen' 
brausen'; u Stuličevu: ,vehementissime aestuare', 
i u naše vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. 

KLOKfjRIĆ, m. u DaniČičevu rječniku: Klo- 
kurićb, mislim da je griješkom mjesto toga ili 
napisano ili prepisano: ,s Stepkomb Belićemb i 
s Brankomb Milovčićemb klokurisjemb (Spom. 
sr. 2, 106 god. 1442). blizu Dubrovnika ima selo 
Klokurići. Schem. rhac. 1862. 29. mislim da je 
taj Branko bio iz toga sela. 

KLOKfjRiĆi, m. pl. ime zaseoku u Župi blizu 
Dubrovnika, (štamparskom griješkom) Klocurići. 
Schem. ragus. 1876. 29. — isporedi Klokurić. 

KLOMPAV, adj. u Vukovu rječniku : vide 
klempav. 

KLONAD, klonda, m. vidi klonda. — Samo 
loc, pL klondih u jednoga pisca xv vijeka (koji na 
drugom mjestu ima dat. sing. klondi od klonda). 
te može biti da treba čitati klondah. Imiše širok 
stan mramorjem sazidan, ... po klondih ulizan 
lašćeć kako meden. M. Marulić 77. 

KLONDA, /. columna, stup. — Jamačno je 
romanska riječ od lat. columna, vidi kelomna. — 
isporedi klonad. — V pisaca čakavaca od xv do 
XVIII vijeka. Podnese ... ka klondi vezanja gdi 
fruštan bi dostL M. Marulić 199. Vrat pake 
kako stanovita od mlika klonda. P. Zoranić 20a. 
Klonde četiri od busa hitro pristrigane. 68». 
Ružno bi istučeno telo Isusovo pri kamenoj klondi. 
Michelangelo. 12. Klonde nebeske trepeću. I. 
Zanotti, ined. priš. 23. I da Zadar ke gradidbe 
kaže, ke su od starine; al* ne ima toke zidbe... 
tri istom klonde sebi goji, Spljet stotinu svojizih 
broji. J. Kavanin 164h. 

KLONIMIR, m. ime muško. — U grčkijem i 
latinskijem knigama x i xi vijeka. Zigoiifugog 
t2/ev vlbv ibv Klovi/j,riQov. Constantin. porph. u 
doc. rač. 376. KXov{fj,i]Qog. ^^1. ,Clonimiro fratre 
Grubsi'. Doc. rač. 133. (1080). 

KLONITI, klonim, impf. inclinare, llectere, 
nagibati, pregibati. — isporedi klaAati. — Riječ 
je praslavenska, isporedi stslov. kloniti, rus. kao- 
HHTb, češ. kloniti, pof. klonić. — Korijen klon 
jamačno nije isti što slon (vidi kod nasloniti). — 
Akc. je zabUežen u praes. kao što bi bio kod aktiv- 
noga glagola (kao praes. i impf klči^&h, aor. 2 1 3 
sing. klčnf, ger. praes. klčneći, part. praet. pass. 
klčAen), kao što se vidi kad je složen glagol 
s prijedlozima, isporedi nakloniti, pokloniti itd.; 
ali je u refleksivnoga glagola akc. u svijem obli- 
cima (i u praes. kl6nim se » « ^. praes. kl6- 
neći se) onaki kaki je u inf, ostm praes. 1 i 2 
pl. klonimo se, klonite se, i aor. 2 » 3 sing. 
klču£ se, i part. praet. pass. klčAen. 

1 . aktivno. — gotovo samo u pisaca čakavaca, 
a između rječnika u Stuličevu (v. ukloniti, koje 
značene nije pouzdano). 

a. u pravom smislu, u svijem primjerima (osim 
naj zadtiega, pisca štokavca, gdje je objekat lišće) 
s objektom glava. Tako da ne kloni glavu iza 
miri tko neće, čas oni da zube ociri. H. Lučić 
271. (Upravite^) ki na moru glavu kloni, i kad 
zaspi, pravjač pusti ... J. Kavanin 835*. Ter 
pokle se ^e prisuštila, roke prima, glavu kloni 



Digitized by 



Google 



KLONITI, 1, a. 



88 



1. KLOPAO 



450*. Bijedna }uba kloni lisce, crne vede svija. 
Osvetn. 2, 7. 

b. davati ili pružati. — objekat može biti što 
tjelesno Hi umno. — Ne znam, jeli ovo isto zna- 
čei^e što je kod a uzeto u prenesenofn smislu, ili 
je načineno od pokloniti kao imperfektivni glagol. 
(Pravedna duša) trudi se da sgodi poniženjem 
Bogu, ne da se gospodi, kloni kruh ubogu. M. 
Maruli6 79. Skup svetih apostol tebi hvale kloni. 
240. I glavu tere vrat sama Aim (gusarom) klo- 
nila. H. Lučić 239. Jer videć uboga, pomoć mu 
ne klonih. 281. Općena staiiica nima se pustiti, 
ni lasno desnica k svakomu kloniti. P. Hekto- 
rović 82. — Može biti da amo pripada i ovaj 
primjer u kojemu mj. objekta vafa da stoji instru- 
mental: Pod borom ki kloni sincom u široko. 
M. MaruUć 91. 

S. sa se, refleksivno. — Između rječnika u Vol- 
tigijinu (,piegarsi, inchinarsi* ,sich biegen, sich 
vemeigen*), u Vukovu : koga ili čega ,einen (etwas) 
meiden' ,vito*; u Daničićevu (,inclinari*). 

a. uopće, a) u pravom smislu. Vrata kb južnoj 
malo klonešta se strani. Glasnik. 11, 69. Er se 
(mjesec) uspe, kloni i pada. J. Kavai^in 214l>. 
Se mu se lipo (krafu) kloniše. (Nar. pjes. iz 
Istre). Naša sloga. god. 11, br. 9. — 6) me- 
taforički (klaikiti se). Ar pjenezom svak kloni 
se. J. Kavanin 145^. — r) u prenesenom smislu, 
težiti. Nemoj kalemiti onda kad bi se vremo 
k velikoj suši klonilo. P. Bolić, vinod. 1, 287. 
Sva se veStestva životni ko iiskisavanu klone i 
teže. 2, 355. 

b. obično znaČi što i uklanati se, čuvati se. — 
Kaže se kloniti se čega a i od čega. Kako čoek 
dođe na prosjački štap, svak ga se kloni. Nar. 
posl. vuk. 127. Kloni se i sjena begova. Kloni 
se luda kao i sveta. 185. Ali je poznato, da sam 
se ja, još od godine 1820, klonio svake službe. 
Vuk, odg. na laži. 11. Kloni se poganijeh. Itim. 
6, 20. Praznijeh razgovora kloni se. 2tim. 2, 16. 
Za to se takovijeh mjesta klone svi. nar. pjes. 
2, 124. Putova svojih nasitiće se ko je izopa- 
čena srca, ali ga se kloni čovjek dobar. Đ. Da- 
ničić, priČ. 14, 14. — Primivši dekret pošao sam 
ga pokazati onijem mojijem prijate] ima u Zadru, 
koji su se prije klonili od mene. G. Zelić 461. 
Kloni se od zla i čini dobro. Đ. Daničić, psal. 
84, 14. I da se klonite od onoga sto je zlo. M. 
Đ. Milićević, škol. 2. 

KLONUCE, n. uprav djelo kojijem se klone, 
ali u jedina dva jednaka primjera kao da znači : 
klopot. I)a ih ne izda bahat noga ni klonuće od 
oružja. B. Zuzeri 43. 124. 

KLONULOST, /. osobina onoga stoje klonuo. 
— Kao da je načifieno u naše doba. Otklana 
od Aega klonulost. Bos. vila. 1886. 89. 

KLONUTI, klonem, pf. nagnuti se, pognuti se, 
spustiti se. — Akc. kaki je u inf. takt je u osta- 
lijem oblicima, osim prezenta, i aor. 2 i 3 sing. 
klonu. — Va}a da je postalo od kloniti nastavkom 
nu kao perfektivni glagol, a dobilo je i nepre- 
lažno značene tako da je kloniti prema klonuti 
kauzalni glagol (isporedi topiti i tonuti, gasiti i 
gasnuti). — Od xviii vijeka (u ovom primjeru 
xy vijeka vaja da stoji klone n^. kloni samo radi 
slika, te pripada pod kloniti: Bog bo potr one 
ki rat podvigoše, onim milost klone ki stav uzda- 
hoše. Sf. Marulić 62), a između rječnika u Vu- 
kovu (,sinken* ,labor, inclinor*). 

a. u pravom smislu. Klonuvši mu tako ruke. 
E. Pavić, ogl. 121. A nu da gdi ne klonete, za 
da uvik potonete. V. Đošen 229b. Mloga (ka- 
lama) često al' od mraza klone. J. S. Kejković 



149. Klonu ruka niz čošnu dolamu. Nar. pjes. 
vuk. 3, 29. Klonu sabfa, otpade mu glava. 8, 292. 
Aga glavom na dušeku klonu. Ogled. sr. 451. 
Noge klonu a oČi izdaju. P. Petrović, gor. vijen. 
38. Nemojte da vam klonu ruke. Đ. Daničić, 
2dnev. 15, 7. Ovo je Hercegnovi, dva mu krila 
klonu na bokove. S. Lubiša, prip. 2. Koi^ mu 
zapre, ruka s uzdom klone. 276. 

b. u prenesenom smislu, oslabiti, vrlo se usne- 
miriti, izgubiti nadu, očešati, a) subjekat je če- 
fade. Kad dođe na tebe, klonuo si. Đ. Daničić, 
jov. 4, 5. Klonuše strašne vojske pred silom 
azijatskom. S. ^ubiša, prip. 17. Seti se beza- 
zlenih godina, što ih je proveo u svome selancu, 
pa sav klonu. M. P, Šapčanin 1, 123. — čcfito 
se kaže u ovom smislu klonuti duhom, srcem. Ova 
nesrićna zgoila uzrokovala je da klone srcem sva- 
kolika strana kraja j^ugusta u Polouiji. A. To- 
miković, Živ. 160. Ali su oni već bili klonuli 
duhom i ništa ih to nije mogfo nagovoriti i ohra- 
briti. Vuk, prav. sov. 54. Dužde klonuo godinam 
i srcem. 8. ^ubiša, prip. 12. Nije Austrija klo- 
nula duhom, neće bezufati. Zbornik zak. 1866. 
114. — b) subjekat je srce, duša. Nama sa se 
srca oladila, sa svijem su u prsi klonula, ne ku- 
caju više u prsima. Nar. pjes. vuk. 5, 463. Pak 
nemojte da ni srca klonu. 5, 472. Klonu srce 
moje. Đ. Daničić, psal. 61, 2. Što si klonula, 
dušo moja, i što si žalosna ? 42, 5. Nasititi svaku 
klonulu dušu. jer. 31, 25. Čuv beg jade, upaše 
mu vede, duša klone, a obraz ublijeđe. Osvetn. 
4, 44. — c) subjekat je uopće Što umno. Va}a 
da ti klonu sva oćućei^a. M. Zoričić, osm. 21. 
Klonula jo snaga nosiocima. Đ. Daničić, nemij. 
4, 10. Snaga klonu bez uzdana mila. Osvetn. 
4, 60. Odlučnost i obrtnost bile bi klonule. M. 
Pavlinović, rad. 141. 

KLONA, /. nešto kao stupica za lovfene ptica 
načineno od tikve. — Vafa da je od osnove klop : 
klopna, te da je p ispalo ispred n. isporedi klopka. 
— U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu: 
,eine art talle fiir die kleinen vdgel (z. b. meisen) 
meist aus einem kiirbis gemacht' ,decipula avi- 
cularum^ Hoće lukavstvom, da se iskobe|a iz 
klone, u koju ga je bio uhvatio. Srp. zora. god. 
1, sv. 9, str. 195. 

1. KLOP, klopa, m. vidi krpe], krpusa. — Hiječ 
je stara, isporedi rus. icaoiii., sojenica. — U ^e- 
vernijeh čakavaca i u kajkavaca (kao i u slo- 
venskom jeziku), a između rječnika u Bjelostjen- 
čevu (klop, krpel, krpuša, čepela ,redivius, ricinus*) 
i u Stulićevu (v. krpej). Klop, Ixodes ricinus, 
pl. klopi. D. Neman ić, čak. kroat. stud. 15. 

2. KLOP, m. nešto što zatvora (zaklapa, po- 
klapa). 

II. vidi kod poklop. 

I». predica, pregfica. — Samo u Voltujijinu 
rječniku: ,fermaglio, chiusura' ,schnalle, schleife^ 

1. KLOPA, /. tiekakva igra za novce. — U 
naše vrijeme. Pokupi veresiju i da sve na klopu . . . 
U veče je imao toliko novaca da opet okuša sreću 
u klopi. L. K. Lazarević, on zna sve. 10. 

2. KLOPA, /. ime sviAi. Garavac, Bosna. 

1. KLOPAO, klopca, m. sculponea, crevla od 
drva. — isporedi cokula, fratun. — Jamačno je 
onomatopejska riječ po buci kao klop, klop što 
postaje kad se ide u klopcima. — Od xvi vijeka, 
a između rječnika u Mikafinu (klopci, fratuui 
,calopodium* ; klopci za led ,calopodium ferratum*), 
u Belinu (,zoccolo, pianella di legno* ,calopodium' 
784*), u Voltigijinu (,zoccolo; uomo zotico* ,ein 
holzemer schuh; roh, plump*), u Stulićevu (,ual- 
ceus ligneus*). Voduja na konac klopci se hi- 



Digitized by 



Google 



1. KLOPAO 



1. KLOPOT 



taSe, i razbi mu lonac. M. Marolić 255. £o ovo 
ovamo bata na klopcijeh? M. Đržić 292. Klopci 
se od svakoga drva ne čine. (Z). čekaju te 
klopci i zvonci. (Z). Pošlo v. danič. — U prene- 
senom Sfnislu : neotesan čovjek, samo u Voltigijinu 
fječniku. 

2. KLOPAG, klopca, m. vidi 2. klobuk. — 
Vafa da je i ovo onomatopejska riječ kao i 1. 
klopao. — U Vukovu rječniku: ,die wa88erblase' 
fbullaS cf. klobuk s dodatkom da se govori u 
Crnoj Gori. 

3. KLOPAO, klopca, m. ono što otece kad 
upekne buha ili komar. — U naše vrijeme u 
Stonu: ,nio me komar, pa mi se napeo klopao^ 
M. Milas. — Može biti da bi pravi akcenat bio 
kl6pac. — Kao da je ista rijeČ što 2. klopac. 

KLĆPAJSTE, n. djelo kojijetn se klopa. — Iz- 
među rječnika u Bjelostjenčevu. ,Da Bog i naj 
većeg dušmana oslobodi onakog klopana*. J. Bog- 
danović. 

KLOPAH ANE, n. djelo kojijem se klopam. — 
U Vukovu rječniku. 

KLOPARATI, klopar&m, impf. bacati, klttpo- 
tati. — Akc. se mijena u praes. i i 2 pL: klo- 
pardmo, kloparite, u aor. 2 i 3 sing. kloparfi,, n 
part. praet. act. kloparao, kloparala. — Od istoga 
korijena od kojega je i klopotati. — U naše 
vrijeme^ a između rječnika u Vukovu (.poltern* 
,tumultuor'). Kloparao je dugo dugo po kovčegu 
dokle ga je napipao u mraku. M. Đ. Milićević, 
des. par. 46. A vodenica kloparaše živo: taka, 
taka, taka. M. P. Šapčauin 1, 61. Što mu klo- 
paraja suha nedra u praznoj koži. Srp. zora. g. 
1, sv. 5, str. 99. 

KLOPA8T,<My. u Vukovu rječniku: vide klopav. 

KLOPATI, klopam, impf. klopotati; toptati: 
lupati, biti. — S naj zadnijem znače nem va(a da 
je postalo od nem. klopfen, u prva dva znaćena 
može biti od istoga korijena od kojega je i klo- 
potati. — U Bjelostjenčevu rječniku : klopam ,cre- 
pito, crepo, strepo*. 2. v. lupam; u Voltigijinu: 
,strepitare, fare calpestio, scalpicc.iare* .stempt'en* ; 
u Stuličevu: v. klopoćati s dodatkom da je uzeto 
iz Bjelostjenčeva. — I u naše vrijeme u Lici. Kl<)- 
pati znači koga psovati ili tući. ,Đome ga, brate, 
po vraŽiju klopah J. Bogdanović. 

KLOPAV, adj. vidi klempav. — Od xviii vijeka^ 
a između rječnika u Vukovu (vide klompav). Uši 
prikloćava velike i klopavo. J. Kajić, boj. 96. 
Kapom klopava uha pokrio. S. ^iubiša, prip. 132. 
Ovo je lice baburasto, klopavo i krne. prič. 140. 
Da mu odnesem ono klopavo nazimče. M. P. 
Sapčanin 1, 54. Krdo garavih i klapavih svina. 
1, 80. A uši (kofiu beku) goleme i klopave. Srp. 
zora. god. 1, sv. 2, str. 28. 

KLOPA VAO, klopavca, m. kuckalo, vrst kor- 
i^aša. Bijeka kod Križevca. 

KLOPČAC, klopčaca, m. dem. 1. klopac. — 
Samo u Stuličevu fječniku: ,dim. verbi klopac*. 
^ KLOPČANKA, /. vrst jabuke (Valavac). B. 
Sulek, im. 486. 

KLOPČAK, klopČdra, m. čovjek koji po svom 
zanatu gradi klopce (vidi 1. klopac). — Od xvi 
vijeka, a između rječnika u Belinu (,zoccolajo, 
4uel che ta zoccoli* ,calopodiorum opifex' 784*) 
i u Stuličevu (,calceorum ligueorum opitex'). Oni 
koji jube taštu slavu jesu sluge od klopčara. 
Zborn. 7a. 

KLOPCE, /. pl. ili n.'^ ime selu u Bosni u 
okrugu travničkom. Statist, bosn. 62. 



KLOPČIĆ, m. dem. 1. klopac. — U Belinu 
rječniku: ,zoccoletto, zoccolo. piccolo* ,calopodi- 
olum' 784a, i u Stuličevu: v. klopčac. 

KLOPEĆ-, vidi klopet-. 

KLOPEŠA, /. ime sviii. u Bosni. 

KLOPKTANE, n. djelo kojijem se klopeće. — 
Samo u Stuličevu rječniku (kod klopot) gdje ima 
i klopećane. 

KLOPETATI, klopećem, impf. klopotati. — 
Samo u Stuličevu rječniku: klopetati i (po praes. 
klopećem) klopećati ,s trepere, ere pi tare*. 

KLOPIĆ-, vidi klopit-. 

KLOPITANE, n. buka, klopot, tabane. — Po 
obliku kao da je verbalni supstantiv od glagola 
klopitati, ali se ovaj glagol potvrdile samo u 
Stuličevu rječniku. — Stariji je oblik klopi tanje. 

— Od XVII vijeka, a između rječnika u Belinu 
(klopitanje konskijeh stopa ,calpe3tio de' cavalli* 
,ungularum e^uiuarum sonitus* 160l>) i u Stuli- 
čevu (kod klopot) gdje ima i klopićaAe. Blažena 
ona duša koja izbavna od klopitaiia i buke svje- 
tovne sliša Isukrsta. M. Radnić 4901^ Bahat ==» 
klopitano u hodjeiiu aliti stupanu. L Đorđić, uzd. 
206. 

KLOPITATI, klopićem, impf. klopotati. — 
Samo u Stiilic^'u rječniku: klopitatii (po praes. 
klopićem) klopićati ,strepere, crepitare*. — vidi 
klopi tane. 

KL(JPITI, klopiiu, imjjf. sklapati, poklapati, 
kao impf. sklopiti, poklopiti što postaje tijem što 
ovijem glagolima otpada prijedlog. — Nema ove 
riječi u oslalijem slacenskijem jezicima (drugo je 
češ. klopiti, izvraćati, valati), a rijetka je i u 
našemu, ali se nalazi složena s prijedlozima. — 
Korijen klop srodan je korijenu glagola klopati. 

— (id XVII vijeka, a između rječnika u Voltigi- 
jinu (,attaccare, accomezzare* ,anholfen, ankleben*) 
i u Stuličevu (,operculare, contegere'). 

n. kao impf. sklopiti. Da idu k raboti prik 
Drave most klopeć. B. Krnarutić 17. Škripat 
zubmi, ruke klopit. .J. Kavanin 570'*. 

b. kao impf poklopiti, zaklopiti. Svih vas 
klopi i zaprijeka svud okolo zemja tvrda. J. Ka- 
vaiiin 424*. Vojača je žensko ime. i ohlijepom 
zemju klopi. 474». 

r. kao impf. sklopiti, priklopiti (skopčati, pri- 
kopčati). — U Voltigijinu rječniku. 

KLOPKA, /. stupica, pastuha. — isporedi klona. 

— Od glagola (po)klopiti. — U naše vrijeme, a 
između rječnika u Vukovu (vide kjusa). Sakri- 
veno mu je pruglo na zemji i klopka na stazi. 
D. Daničić, jov. 18, 10. A moji toliki sokoli u 
klopfri tvojoj propadošo. Srp. zora. god. 1, sv. 7, 
str. 107. 

KLOPNUTI, klopnćm, p>f. udariti (s bukom), 
kucnuti. — isporedi klopati. — U jednoga pisca 
našega vremena. Odista, u taj mah, zvekir na 
vratima klopnu. M. Đ. Milićević, omer. 171. 

KLOPOČ-, vidi klopot-. 

1. KLOPOT, m. vidi klepet. — Može biti riječ 
praslavenska, isporedi stslov. klopo ti., (rus. x.io- 
iiora, nemir, nesreća, malorus. x.ioiiiT'i.), čeŠ. klo- 
pot, klokot, hitna, poj. klopot, nemir, briga; ispo- 
redi i lit. klapata, briga. — Korijen klop vafa 
da je srodan s korijenom klep, vidi kod klepati. 

— Između rječnika u Jambrešičevu (,crepitus*) * 
u Stuličevu (klopot, klopećane, klopetane, klopi- 
ćane, klopitarie, klopoć^he, klopotane »sonitus, 
strepitus, rumor'). Klopotb oružja. Aleks. novak. 
.57. Zvek od oružja i klopot šćitov. Aleks. jag. 
star. 3, 262. Dan trub(e i klopota. Nauk. brn. 



Digitized by 



>^uogIe 



1. KLOPOT 90 

71*. Što poma£e klopot usta ako je srce nijemo ? 
M. Đivkoti6y nauk. 48^. Stoji klopot mestva i 
papuča. Nar. pjes. herc. vuk. 79. Klopot stade 
placom i sokakom. Nar. pjes. hdrm. 1, 185. Čuje 
u pećini klopot svakojakijeh veriga. Nar. prip. 
vuk. 119. I holim klopotom razmam}enih hata. 
M. PavUnović, razl. spis. 412. Stoji klopot drv)a po 
Skarima. M. Vodopić, tužn. jel. dubrovn. 1868. 210. 

2. KLOPOT, m. ime selu u Crnoj Gori. Glasnik. 
40, 21. 

KL0P6tAC, klop6ca, m. dem. klopot, radi 
etiačeiHa vidi klepetac, klepetalnica, klepetalo. — 
U Bjelos^enčevu rječniku: (kajkavski) klopotec 
,crepitaculum' ; u Jambrešičevu : klopotec ,crepi- 
taculum^; u SUdičevu: klopotec, v. klopotuSa iz 
Habdelidsva. 

KLOPČTAlte, n. djelo kojijem se klopoće. — 
Stariji je oblik klopotanje. — U Belinu rječniku: 
klepetanje ,romore di piedi* ,pedum strepitus' 
631»; u Voltigijinu; u Stulićevu: klopoćai^e t 
klopota£e tu klopot; u Vukovu. 

KLOPČTAR, klopotdra, m. onaj što klopoće 
(ovan 8 klopotvišom). — U Vukovu rječniku: (u 
Crnoj Gk>ri) ovan sa zvonom ,der glockentr&ger 
(e. b. widder)' ,aries tintinnabulum gestans' s pri- 
n^jerom iz narodne pjesme: A.V eYo ti jedan krd 
ovaca, a pred liima dobar junak jedan, de preda 
se goni klopotare. 

KL0P6taTI, kl6poćem, impf. vidi klepetati. 
— Akc. je kao kod klepetati. — Va]a daje riječ 
praslavenakaf isporedi atslov. klopotati, (rus. xjio- 
noTaTfc, truditi se), češ. klopotati (klokotati, trčati, 
brinuti se), poj. klopotać (uznemirivati). — Uinfi- 
nitivu i u prošlijem vremenima može biti 6 rr^. t : 
klopoćati (vidi i u Stulićevu rječniku). — U Jam- 
brešičevu je rječniku praes. klopotam. — Između 
rječnika u Belinu (,risonare, propr. far romore* 
,resono' 626*), u Jambrešičevu (klopotam ,cre- 
pito^), u Voltigijinu (klopotati, griješkom klopočem 
,fare calpestio, romoreggiare, sussurrare^ ,stam- 
pfen, larmen*), u Stulićevu (klopotati, v. klopo- 
ćati ; klopoćati, v. klopitati), u Vukovu (vide kle- 
petati). Na nas ove pogledajte vi robove, gdi u 
gvozdijeh klopoćemo. N. Naješković 1, 161 — 162. 
Iš ! o koke, kokorajko ! ne kokoći, ne klopoći. 
Nar. pjes. vuk. 1, 194. Iš! paune zlatopere! ne 
Setukaj, ne zaguČaj, ne šoboći, ne klopoći. Nar. 
pjes. herc. vuk. 847. — U Dubrovniku, u prene- 
senom smislu, upotrebfava se i kao brbjati. ,Muči ! 
ne klopoći tu!< ,Što tu ludo klopoćeš?* P. Bud- 
mani. 

KLOPOTLIV, adj. koji klopoće. - Steklo klo- 
potlivo (kajkavski) u BjelostjenČevu rječniku kod 
klokotica. 

1. BXOPOTNIK, m. nešto što klopoće. — U 
basni pisatMJ crkvenijem jezikom (oko xvii mjeka) 
orahu. Orahovca onogo klopotnika. Starine. 
2, 311. 

2. KLOPOTNIK, m. planina u Bosni. F. Jukić, 
zem|. 27. 

KLOPOTT!jKATI, klopćtflkam, impf. dem. klo- 
potati. — Samo u Stulićevu rječniku: v. groho- 
tukati. 

KL0P6tUŠA, /. r'tešto što klopoće. — isporedi 
klepetusa. — U Stulićevu rječniku : ,crepitaculum, 
tintinnabulum*. — U okolini dubrovaČfcoj u naše 
doba isto je što klepka. P. Budmani. 

KLOP6tUŠA0, klop6tU8ca, m. u Stulićevu 
rječniku uz klopotuSica. — nepouzdano. 

KLOPbTUŠIOA, /. dem. klopotuša. ~ U Stu- 
lićevu rječniku: ,exiguum crepitaculum^ 



KLUBA 



KL0P6tUŠKA, /. samo u Stulićevu rječniku 
uz klopotučica. 

KL6pi)K, m. vidi 2. klobuk t klopac. ~ U 
naše vrijeme u Bosni. Voda sve baca klopukove 
po kotliću. Nar. prip. bos. 1, 114. 

KLOSAN, klosna, a^j. claudus, laesus, hram, 
kfast, sakat, ozleden, — isporedi k|ast, klijenit. 

— Eiječ je stara, isporedi stslov. klosbni., bug. 
klosen, rua. R.AocHufi. — Samo u kiMgama piša- 
nijem crkvenijem jezikom (klosbnb okomb). Budete 
klosna okomb. Sredovječ. lijek. jag. star. 10, 125. 
KlosbUb okomb. Zbornik p. Đrago)a srećk. 12. 

KLOSTAE, klSstra, m. vidi klaustro. — U 
Mikafinu rječniku: kloštar od manastira ,clau- 
strum, clostrum, peristyliumS i u Voltigijinu: 
,chiostro, monastero^ ,klo8ter^ 

KLOŠTAB, kldštra, m. iHem. kloster, manastir. 

— Po ^everozapadnijem krajevima (ne samo u 
kajkavaca i u čakavaca nego i u Štokavaca). — 
Od XV vijeka, a između rječnika u Vrančićevu 
(,claustrum*), u Bjelosijenčevu (kajkavski klošter, 
manastir ,coenobium, monasterium, claustrum, 
asceteriiim, conventus fratrum*), u Jambrešičevu 
(kloSter ,claustrum'). 

a. uopće. Prijur kloStra. Mon. croat. 63. (1444). 
Od 12 nepodobšćin kloštra. Narućn. 89*. Dom 
svoj na kloStar obrati. Š. Kožičić 14h. V kloštri 
blaženago Pavla. 17b. ]^ega že v kloštar za- 
priše. 43h. Da su Febroniju iz kloštra izveli. 
F. Vrančić, živ. 59. I tristo kloštar u negovo 
uzida se vrime. F. Glavinić, cvit. 149a. Ki pri- 
hodišća crikvena i kloštrov proti pravici obsi- 
luju. sviti. 115. Ki koludricu iz kloštra grabi. 
117. U svete Jelene kloštru. B. Kmarutić 41. 
Dvi ruže, jer u trAu Isukrstu služe i cvatu u 
kloštru. A. Kanižlić, rož. 22. Kloštar ali crikvu 
da ste sagradili. M. Kuhaćević 86. K15štar ,mo- 
nasterium*. u Istri. D. Nemanić, čak. kroat. stud. 
18. — U ovijem primjerima kao da ujesti u 
kloštar znači : pofratriti se, pokaluđeriti se : Ber- 
nardin ulize u kloštar male bratje. F. Glavinić, 
cvit. 147». Kloštar u ki s. Bernarde ulize. 284*. 

b. ime mjestima u Hrvatskoj, a) selo u župa- 
niji modruško-riječkoj. Bazdije}. 48. — b) dva 
sela u županiji bjelovarsko-kriievačkoj. 110. 117. 

— vidi i 2. Ivanić, b). 
KLOŠTBIĆ, m. dem. kloštar. — U jednoga 

pisca čakavca iz Istre xvii vijeka. Ulize Anton 
u kloštrić jedan od onih. F. Glavinić, cvit. 15*. 
Onde kloštrić ugradivši, š liim prebivahu. 19*>. 
Polag Ae (crikve) kloštrić uzida ponizan. 91b. 

KliOTA, /. u narodnoj zagoneci našega vre- 
mena. Zaklokota klota sa visoka plota . . . odgo- 
netfaj: grmfavina. Nar. zag. nov. 84. 

KLOTOVAC, Klotovca, m. ime selu u Bosni 
u okrugu ^one Tuzle. Statist, bosn. 94. 

KliOVOČA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
kragujevačkom. Zemla u Klovoči. Sr. nov. 1875. 
111. 

KLOVTER, m. vidi klaftar. — Uknizi pisanoj 
XVIII vijeka crkvenijem jezikom. (Crkov) va vi- 
sotu 2 klovtera. Glasnik. 56, 128. (1733). 

KLUB, m. vidi klubo. — Samo u Stulićevu 
rječniku (vafa da je ruska rijeČ KAj6'h). 

KLUBA, /. trochlea, drvena ili gvozdena sprava 
na kojoj je obično kvaka za vješarie, a u noj ima 
jedno ili više kola (točaka) oko kojijeh se može 
saviti uže ili veriga. — Moalo bi se pomisliti da 
je srodno s riječi klupko ; ali vafa da je doŠlo iz 
nemačkoga jezika, isporedi srvnem. klobe, novov- 
nem. kloben ; pa i u pofskom jeziku ima iduba 



Digitized by 



Google 



KLUBA 



91 



KLUPA, a. 



8 istijem snačei^em što je oSUo i^emačka riječ (da 
je srodno 8 klupko, bilo bi k^^ba ili kl^ba). — 
Od xYii vijeka, a između rječnika u Mikafinu 
(kod ta)a, a nema napose) gdje se naj prijp na- 
hodi, u Belinu (,girella, stromento di legno per 
tirar i pesi in alto' ^troohlea^ 348^), u Bjelostjen- 
čevu (v. vitel), u Voltigijinu (,girella* ,rollr&dchenO, 
u Stuličevu (jcarrucola, strumento con girella da 
tirar sn V acqua o altro' ^trochlea'). Kluba, mech. 
(kolotura, Škripac) ,rolleS frc. ,pouliG*, egl. ,pulleyS 
tal. ,puleggia, carrucola'; (vinta) ,wagenwinde*, 
tal. ,martmo, martinello*, frc. ,cnc*, egl. ,hand- 
screw, jack^ B. Šulek, rjećn. znanstv. naz. 

KLUbAČAC, klubišoa, m. vidi klubaSce (kao 
da je dem. klubak). — Govori gdjeko u Dubrov- 
niku u naše doba (a vidi i prvi primjer kod klu- 
bašce). P. Budmani. 

KLUBAČCE, vidi klubašce. 
KLUBAČKI, a€(j. koji pripada selu Klupcitna 
(vidi 1. Klupci). Klubačka (opština). K. Jova- 
nović 137. 

KLUBAJICA, /. neka bi\ka. Klubajica, rus. 
Kay6HHna (fragaria), čež. klubŠnka (I)actylis glo- 
merata), Veronica cymbalaria Bodard (Viaiani). 
B. Šulek, im. 148. 

KLfjBAK, klepka, m. vidi klupko. — U naše 
vrijeme na Rijeci. F. Pilepić. 

KLUBArAK, klubdrka, m. u Vukovu rječniku 
bez značena s primjerom iz narodne pjesme : Žute 
žabe platno snuju o klubarku drenovome. — 
Može biti da postaje od klupko. — U pisaca 
našega vremena znači spravu za namotavaAe klu- 
baka. Klubarak, tech. ,knauelwickelmaschine', 
frc. jpeloteuse*, egl. ,balling machine'. B. Sulek, 
iječn. znanstv. naz. 

KLUBA.ŠOE, n. dem. klupko. — Postaje od 
osnove klubitk nastavkom bće, te se k ispred h 
mijena na 6, ♦ uprav bi glasilo klubičce (gen. 
pl. i jest klubačdca), ali se č ispred c mijei^a na š. 
— Od XVI vijeka (ako pripada amo noj prvi 
primjer, a mislim da je tako), a između rječnika 
u Mikafinu (klubaSce od svile 676*), u Stuličevu 
(v. klupaSce), u Vukovu (dim. v. klupko s do- 
datkom da se govori u Dubrovniku). Svilice klu- 
bačac (mislim da je stari gen. pl., a ako je nom. 
sing. vidi klubaftac) naviju. M. Držić 213. Znamo 
da sudbina svakom suce konce na klubaSce. 
Osvetu. 6, 25. 

KLUBATI, klubam, impf. vlačiti klubama. — 
Samo u Stuličevu rječniku: ,trochlei8 trahere'. 

KLUB^iE, n. (klupko? ili coll. od klupko?) 
kao da znači uzao, zamka. — U jednoga pisca 
čakavca xvii vijeka (sa starijim oblikom klubje). 
Janičari tudje na i^ ruke s ta više, u tetivsko klubje 
Sije mu uvriSe, i čim zapregoše tetiv to(agome, 
tim ga umoriSe zapregom jednome. I. T. Mr- 
navić, osm. 178. 

KLUBO, n. vidi klupko. u- stoji mj. neg- 

dašnega 4. — Riječ je praslavenska (klombo), 
isporedi bug. kli>bo (i češ. dem, klubko), ali je 
bio i mtiški oblik klombb, isporedi rus. KAy6^, 
češ, kloub, pof. kl^b (vidi i klub). — U našemu 
se jeziku klubo nalazi samo u knizi pisanoj crkve- 
nijem jezikom xvi vijeka (vidi F. Miklošić, lex. 
palaeoslov." kod kl^bo), jer se zamjenuje deminu- 
tivom klupko. 

KLUBUK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
aleksinaČkom. iNiva u Do)ni Klubuk. Sr. nov. 
1875. 22a 

KLUČNAK, m. neka bifka. KluSiak, Ver- 
bascum thapsus L. (8ab)ar, Badoboj). B. Šulek, 
im. 148. 



KLUFKO, n. vidi klupko. — U nc^e vrijeme 
u Bosni. Uzme klufko konaca. Bos. vila. 1886. 
172. 

KLUKA, /. Vučja Kluka, ime šumi. D. Tr- 
stenak. 

KLUKO, n. u Vukovu rječniku: vide klupko 
s dodatkom da se govori u gornem primorju. 

KLtJNKOV, adj. vidi kod klinkov. — U Vu- 
kovu rječniku: u zagoneci, cf. klinkov. 

1. KLUP, kliipi, /. vidi klupa. — isporedi 3. 

klup. u- stoji mj. negdaštiega q. — RijeČ je 

stara, isporedi stslov. kltjpb, novoslov. kl6p, klopi. 
— U sjevernijeh Čakavaca i u kajkavaca, a iz- 
među rječnika u Bjelostjenčevu (klup, sedališče 
,scamnum, sedile, scabile'. 2. klup na koje se 
meso seče, trup ,lanionum scanmum^ 3. klupi na 
galijah, banki ,transtra^), u Jambrešičevu (,scam- 
num* ; klup visoka ,anabatra*), u Voltigijinu (klup, 
klupi, f. ,banco, scagno^ ,bank^). i u osobitijem 
znaČenima (radi drugoga značena u Bjelostjen- 
čevu rječniku isporedi trup). Klup (f.), tech. 
(djejača, tezga) ,werkbankS frc. ,6tabliS egl. ,bench*, 
tal. ,banco'; stolarska klup (stružnica, blatiača) 
,hobelbank*, frc. ,ćtabli', egl. ,bench, planing- 
bench', tal. ,panca da piallare, banco^ B. Šulek, 
rječn. znanstv. naz. — U dva primjera čakavska 

XVI vijeka u prenesenom smislu, pl. klupi znaČi: 
sud, sudnica (uprav klupe na kojima ^ede suci). 
Pridoše pred nas v klupi naSe. Mon« croat. 183. 
(1502). Priđe u klupi naŠe u spraviSće navadno. 
249. (1549). 

2. KLUP, /. u projetno vrijeme, kad je snijeg 
i sol otkravilo, samo na prtini, na putu je ule- 
đena još blata, po kojem se dobro voziti dade, 
to blato zove se klup: ,joh drži klup*. u Topo- 
lo vcu. P. Brantner. — Može biti ista riječ što 
1. klup. 

3. KLUP, klGpa, m. vidi klupa i 1. klup. — 

XVII i XVIII vijek, a između rječnika u Mikafinu 
(klup za siditi ,scamnum, sedile, subsellium* ; radi 
gramatikalnoga roda vidi mali klup kod klupica) 
gdje se naj prije nahodi, u Belinu (klup, klupa 
,banco, stromento di legno da sederci piu per- 
sone insieme' ,3ubseUium* ; plavski klup, klup od 
vozača, klup od demije ,banco di galera o altro 
naviglio* »transtrum*; klup za dvojicu ,banco da 
due' ,bisellium* 127l>), u Stuličevu (klHp, klupa, 
m. ,sedile, subsellium* iz Mikafina). Isusova 
maika stoji na klup ki se Aoj pristoji. J. Ka- 
vanin 518«. 

KLUPA, /. pedalo (sprava za siđene) načineno 
od dasaka (a i od kamena) naj češće tako da 
može više od jednoga ćefadeta sidjeti ; obično bez 
naslona. — isporedi 1. i 3. klup. — Akc, se 
mijena u voc. sing. klupo (možebiti i u dat. i 
acc. sing.: klupi, klupu), i u nom., acc, voc. pl. 
klupe (možebiti i u dat, instr., loc. pl. klupama). 
— Postaje od 1. klup. — Od xviii vijeka, a iz- 
među rječnika u Stuličevu (,8edile, subsellium*) i 
u Vukovu (1. ,die bank' ,3camnum'). 

n. u pravom smislu. Zapovidi mu na drvenoj 
klupi sisti. A. Kanižlić, kam. 98. Pojubi zemju 
ali klupu ali ki^igu. utoč. 899. Ne bi se nig-da 
ktio na klupu nasloniti, bogojubn. 449. ViSe 
glave ružu usadite, oko groba klupe napravite; 
rad^ mirisa nek se ružom kite, od umora na klupe 
sedaju. Nar. pjes. vuk. 2, 26. Oko vode klupe 
pogradiše, ko j' umoran neka se odmara. 3, 521. 
I ispremeta klupe onijeh što prodavahu golu- 
bove. Vuk, mat. 21, 12. Kolomat od kamena na 
kome se obično sjedi kao na klupama, nar. pjes. 
1, 64. Klupa u Školi nije bilo. prav. sov. 83. 



Digitized by 



Google 



KLUPA, a. 



92 



KLUPKO, b, h). 



S desna i leva obojene klupe. M. P. Šapčanin 
1, 82. 

b. vidi stativica. — V Vukovu rječniku 8 do- 
datkom da je ovako značeAe u Hrratskoj u Kr- 
šćana. 

KLijPAC, klftpca, m. dem. 8. klup. - U Be- 
lina rječniku ; .banchetto, cio6 banco picoolo' 
,scamnulum* 127*, i u StitUcevu: ,9cabelluin*« 

KLtrPAK, kHipka, m. vidi klupko. — U naie 
vrijeme u Istri. Klftpak ,glomus*. D. Nemanić, 
čak. kroat. stud. 18. 

EILUPAN, klupna, adj. Klupna Luka, mjesno 
ime u spomeniku xiy vijeka. Koab Klupbne Luke. 
Svetostef. hris. 3. 

KLUPAŠCE, n. vidi klubasce. -- Radi p t>idi 
klupko. -- U Belinu rječniku: ,picciolo gomitolo* 
353» ; u Bjelostjenčevu (vidi kod klupčace) ; u 
Stulićevu: klupašce, malo klupko ,parvus glomus, 
glorner* s dodatkom da je uzeto iz Bjelostjenčeva. 

1. KLUPCI, Klubaca, m. pl. ime sela u Srbiji 
u okrugu podrinskom. K. Jovanović 137. — 
isporedi klubački. 

2. KLUPCI, Klupaca. w. pl. ime selu u Hr- 
vatskoj u Županji varaždinskoj. Razdije|. 101. 

KLUPČACE, n. vidi klubasce. — U Bjelostjen- 
čevu rječniku: (kajkavski) klupčece, klupaSie, na- 
vojak ,pai*vus glomus^ 

KLUPČANIN, m. čovjek iz sela Klubaca. — 
Množina: KlupČani KAko je Ali-pasa Vidaić 
1803 godine hvatao Klupčane te vezao i bio. 
Vuk, rječn. kod čitluk. 

KLUPČAST, adj. nejasna rijeČ u jednoija pisca 
čakavca xvii vijeka. (Konj u trbuhu pupćast, 
mala boka, svajen, a u zapili klupčast, stepen, 
frišak, hvajen. B. Krnarutić 7. 

KLUPČE, klupceta, m. dem. klupko. — Kaže 
se i u prenesenom smislu o čemu gdje je mnogo 
koješta ujedno^ ili zamršeno ili zavito jedno oko 
drugoga (isporedi klupko, b). — Od xviii vijeka, 
a između rječnika u Stulićevu (v. klupko s do- 
datkom da je uzeto iz bukvara) i u Vukovu (vide 
klupko). Klubče zamrzava se. J. Rajić, pou<^. 

1, 161. Kraj srca s' viju kao klupče zmija. B. 
Radičević (1880) 225. U pročoju, blizu zem|ane 
pecivice, skupio se u klupČe matori žuti mačak. 
M. Đ. Milićević, međudnev. 151. Gledaj u koš- 
nicu ima li kakvo klupćo pčela. F. Đordević, 
pčelar. 34. Usta od ^aka obesim o drvo i tako 
stoji dok se roj ne skupi u klupče. 54. 

KLUPČENCE, klupčenceta, n. dem. klupče. 
Odbiv prozračno klupčence naj bledih zrakova. 
M. P. Šapčanin 1, 193. 

KL^PĆICA, /. dem. klupa. — Od xviii vijeka^ 
a između rječnika u Bjelostjenčevu (,scabellum*. 

2. klupčica nosna ,suppedaneum, pedale*) gdje se 
naj prije nahodif u Jambrešićevu (,scabellum*), 
u Stulićevu (v. klupac s dodatkom da je uzeto iz 
Mika(ina u kojemu oi^e riječi nema). Sedi, mili, 
na klupčicu. Jačke. 69. 

KLUPČIC, m. u Vukovu rječniku: dim. v. 
klupko. 

KLUPČINA,/. autjm. klupko. — U naše vrijeme 
u Lici. ,Aa ! kolika klupčina izađe iz ovog raška'. 
,Đala mi je veliku klupČinu konca, mogu se lako 
godinu dana krpiti*. J. Bogdan avić. 

KLUPE, /. pl. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
biogradskom. Glasnik. 19, 172. 

KLUPŽBINA, /. augm. klupa. — U naše 
vrijeme u Lici. ,Eno se izvalio na kluperinu 
pred kučom, koliko je dug i široki J. Bogda- 
nović. 



1. KLtlPICA, /. dem. klupa. — Akc. se mijena 
u gen. pl, kliipic&. — Od xvii vijeka, a između 
rječnika u Mikafinu (klupica, mali klup ,8oabel- 
lum') giUje se fuy prije nahodif i u Vt^avu. Si- 
đe^e su popađija i 66er na jednoj klupici. Nar. 
prip. vrč. 141. Pa se diže sa klupic«. M. P. Šap- 
čanin 1, 91. 

2. KLUPICA, /. ime selu u Hrvatskoj u žu- 
paniji modruško-riječkoj. Razdije). 59. 

1. KLUPINA, /. augm. klupa. — Akc. se mijena 
u gen, pl. kli^pinfi. — U Stulićevu rječniku: ,vile 
sedile, subsellium^ 

2. KLUPINA, m. i f. grbavo čefade. — U n4iše 
vrijeme u Istri. Klupina ,homo gibbosus^ D. 
Nemanič, čak. kroat. stud. iftsg. 32. 

KLUPKO, n. ono oblasto što postaje k(nd se 
oko čega namota pređa, da se tako hrani. — 
Akc. se mijena u množini : klupka, klubAk&, klup- 
cima (u Vukovu rječniku stoji da je gen. sing. 
klupka, ali vidi što o tome puie Đ. Daničić, srp. 
akc. glasnik. 11, 7). — Postaje od klubo (vidi) 
nastavkom »hko kao deminutiv, te se b ispred k 
mijena na p: još se uopće o.sjeća daje b po eti- 
mologiji, kako se vidi po gen. pl. klubaka, po 
dem. klubasce itd. ; ali se gtljegdje to zaboravilo, 
te su tako postali oblici klupak, klupašce. gdjegdje 
.^e p promijenilo ispred k na v i7t f, ili je ispalo, 
riđi kluvko, klufko, kluko. — Deminutiv je klupko 
zamijenio u našem jeziku gotovo posije pozitivni 
oblik klubo bez obzira na velirinu. va(a da je ta 
bilo već u praslavensko doba, isporedi novoslov. 
klobko, ćeš. klubko, (rus. KAy6oK'h, pof. kltjbek). 
— Između rječnika u Vrančićevu (klubko ,glomu8'), 
u Mikalinu (klupko, od konac ,glomus filiOi ^ 
Belinu (klupko .gomitolo, gomicciolo* ,glomus' 
353H), u Bjehtstjenčevu (klupko, namotaj, namotak 
,glomus, glomus filorum, glomeramen'). u Jam- 
brešićevu (klupko ,glomus*), u Voltigijinu (klupko 
,gomitolo, gomicciolo* .knaul*), u Stulićevu (klubko. 
V. klupko: klupko .glomus, glumer*), u Vukovu: 
klupko ,knauel (knauel)' .glomus', cf. kluvko, 
kluko, klupče. 

a. u pravom amislu. Kad žena ne bješe ni 
tanko predence na klupko smotala. M. Vetranić 
1, 10. Jak piće praskveno povito u klupku. 1, 123. 
Zač zlata jabuka, ku vaze taj vila, u klupko od 
kuka stvori se srjed krila. 2, 131. Biše klupko 
navi' tankoga predena. Đ. Baraković, vil. 51. 
Sa<^l je majci primotava' klupka (Isus). J. Ka- 
vani n 338^. Promaau rukom kao da mušice ti- 
raju ir klupko motaju. F. Lastrić, od' 27. Vadi 
klupka izdno bačve. (Z). Poslov. danič. Boje (bi 
bilo) da sam rodila klupko pređo (nego Aega). 
(Reče mati za svoje neva}alo dijete). Nar. posl. 
vuk. 22. Crna klupka razmotavaju. V. Vrčević, 
niz. 43. 

h. u prenesenom smislu, o čemu što je nalik na 
pravo klupko. 

a) globus, lopta, kugla. Što je nedokučeni 
uzdržite} zemajskoga klupka i sviju stvari umr- 
lomu čoviku za liegovu potribitu hranu, branu 
i odiću ostavio. M. A. Rejkovič, sat. A2*. — U 
osobitom značenu, ogneno klupko, vidi 1. gra- 
nata. — između rječnika u Belinu (klupko ogneno 
,granata, sorte di globo incendiario che si lancia 
a mano nelle battaglio* ,«?lobus pyriu3 manualis* 
355ft) * u Voltigijinu (klupko ogiiono ,granata' 
,granate*). Oguenijem ga klupkom buni. I. Gun- 
dulić 522. Vrh riih sgoni tope i s«>:odi ih klupko 
ogneno. J. Kavanin 213l>. Klupka ognena, gra- 
nata. I. A. Nenadić, šambek. 15. 

b) saviti se, sabrati se, savrijeti se u klupko, 
kad se što (u. p. pas) savije tako da postane 



Digitized by 



^uogle 



KLUPKO, b, b). 



98 



Kl^iAST, 



nešto ablasto. Pak u klupko sebe savre, i pod 
kladu glavu zavre (pUiHv junak). V. Došen 122l>. 
Duh nečisti uplašen od i&ega sebe sabra baš u 
klupko svega. Nadod. 106. Pas se skupio u 
klupko na snijegu. Nar. prip. vr6. 185. Pas, 
skupivši se u klupko na mrazu od zime . . . Vuk, 
pošlo V. XI. — Vafa da amo pripada i ovaj pri- 
f\ier: Dar ove tašćine od svojih starih lit na 
skupne braaćine h počela |ubi svit u klubko jedno 
sfit, zamotan, zamršen, tašćine nigdar sit kako 
jež nasršen, nit' se zna jel' svršen, ni počet, ni 
spravan, ni gdi je razrušen, ni grbaf, ni ravan, 
nit' se zna kadi je glava mu ni konac. Đ. Ba- 
raković, vil. 253. 

c) kaže se u klupko, t kad se nekoliko stvari 
zajedno skupi da postane kao ftešto cijelo (nalik 
na klupko) ističući da je zbijeno i zamršeno. 
Hotij pogledati ove moje ruke ke nigdar imati 
nisu učne muke: kako strilom luke Aih 6e ote- 
zati, k stupu, kako kuke, u klupko svezati (go- 
vori Isus Mariji). M. Marulić 175. (Svijet) bo- 
gate i uboge, do cara, do kra)a, sve pleše pod 
noge i u klupko sve vaja. M. Vetranič 1, 272. 
Rika Jordanska biše prisahnula, budući se vode 
a način od gora skupile u visinu kako u klubko. 
A. Vita|ić, ist. 402. Vas koliki svit da bi se u 
jedno stavio, i kano u klupko složio. E. Pavić, 
ogl. 496. (Pčele) za grane se fataju i drže, jedna 
druge u klupko se veže. J. S. Rejković 237. — 
Metaforički. Ah Bože! zašto sve ovo ja imam, 
ko u klupko zavito, prikazat? A. Elalić 548. — 
I na klupka. Vrvjahu iznutra gadni crvi i vi- 
jahu se ko na klupka. B. Zuzeri 271. 

<f) uopće veliko mnoštvo. O čuda ! paček klupko 
ćudesa! A. Kalić 193. 

KLUPKO VIĆ, m. prezime. — Pomine se xviii 
vijeka. And. Kačić, kor. 454. 

KLUSITI, klusim, impf. nejasna i nepouzdana 
riječ u jednom rukopisu: Ter klusi Krstjane i 
preži svaki dan napokon Bim^ane pod svoju 
3tavi(t) vlas. M. Vetranić 1, 50. i* drugom je ru- 
kopisu: Ter tlači sve strane, ter pr6ži svaki čas, 
sve od svijeta Krstjane pod svoju stavit vlas, te 
jamačno treba mj. klusi čitati tlači. 

KLUŠIĆ, m. prezime. — Pomim se xviii vijeka. 
G-di Klušići, Mniavčići ... J. Kavanin 232«. 

KLUVKO, n. vidi klupko. — U naše vrijeme 
u Crnoj (rori i u Boci kotorskoj, a između rječ- 
nika u Vukovu s dodatkom da se govori u Grbfu. 
Tako se ne zgrčio kao kluvko u rešeto! Nar. 
posl. vuk. 309. 

K^AČA, /. dio jarma, što stoji volovima oko 
vrata. Dubašnica na Krku. — isporedi kamba. 

K^jAJIĆ, m. prezirne. — isporedi Klaić. — Po- 
staje jamačno od kjajo. — U naše vrijeme. Schem. 
bosn. 1864, 99. i. xxvii. 

KLAJIĆI, m. pl. vidi Klajići. Sr. nov. 1879. 
17«. 

K^jAjO, m. vidi k}ako. — Akc. se mijena u 
roc. kjfijo. — U naše vrijeme u Lici i u Dal- 
maciji. J. Bogdanović. M. Pavlinović. 

KLAKAST, adj. vidi kjakav. — (^ naše vrijeme 
na Hijeci. F. Pilepić. 

K^iAKAV, adj. vidi klast. — Od xviii vijeka, 
a između rječnika u Vukovu (,an der hand ver- 
8tummelt^ ,manu mutilus', cf. kjast). Kada obrate 
duše svoja uzmu tilesa, onda će se sva kolika 
učiniti lipa, premda niko ćoravo, a niko kjakavo 
i grbavo bilo. Đ. Bapić 8. Dajte nama našu 
drugu u naše kolo, da vidimo il' je hroma il' je 
kjakava. V. Bogišić, zborn. 238. 



K^AK£, /. pl, selo u Dalmaciji u kotaru knin- 
skom. Bepert. dalm. 1872. 15. 
K^AkO, m. kfakav čovjek, uprav je ipokoristik. 

— isporedi k(ajo. — Akc. se mijeiia u voc. kj&jo. 

— U Vukovu rječniku: ,ein an der hand ver- 
stiimmelter^ ,manu mutilus^ 

K^AN, m. u dva primjera jednoga pisca Du- 
brovčanina XVI vijeka: u prvom je primjeru ja- 
mačno ista riječ Što član i može biti da treba či- 
tati ČJane (isporedi nqj prvi primjer kod član, 2) ; 
u drugome vafa da je isto što klin, ako nije i 
ovdje ista riječ što član u osobitom značenu : čvor 
na di^u. Tko t' k}ane sastavi, u tijelu svaku 
kos? M. Vetranić 1, 358. Najdoh peharac na 
k}anu viseći pri trupu hrastovu. 2, 120. — ispo- 
redi kfanast. 

K|^ANAST, a^. na jednom n^estu xvi vijeka 
u pisca u kojega ima i k)an: moglo bi značiti 
Što i 1. klinčan, a (pun klina, klinaca, isporedi 
drugi primjer kod kjan), ako se pisac nije sjetio 
da Kain nije mogao znati za kline; ali može 
značiti i: pun članova (kfanova, tndi drugi primjer 
kod k(an), t. j. ovdje čvorova, te bi se tad moglo 
čitati i č}anastom. (Kain) kjanastom matragom 
smlati ga (Abela) po glavi. M. Vetranić 1, 299. 

K^ApA, /. hyp. k)apavica. — Akc. se mijena 
u voc. k|&po. — U naše vrijeme u Lici. J. Bog- 
danović. 

K^APAV, adj. vidi k}akav. — U naše vrijeme 
u Lici. J. Bogdanović. 

K^APAVICA, /. žensko čelade k]apavo. — T 
na^e vrijeme u Lici. J. Bogdanović. 

K^APICA, m. i f. dem. k}apo i kjapa. — Akc. 
se mijena u gen. pl. k|&pica. — U naše vrijeme 
u Lici. J. Bogdanović. 

KlApO, m. kfapav čovjek, uprav je ipokoristik. 

— Akc. se mijena u voc. k}&po. — U naŠe vrijeme 
u Lici. J. Bogdanović. 

K^iASNOST, /. osobina čefadeta što je kfasto. 

— Na jednom mjestu xviii vijeka. U če tresti 
cijelijeh godišt u koje hromstvom stase osidran 
i k}a8no8ti. B. Zuzeri 421. 

K^JA8T, acij. koji nema ruke, ili koji r<tdi 
kakve bolesti ne može micati rukom; ali se nalazi 
i u širem smislu, kao uzet, klijenit, sakat. — 
Srodno je s k)akav, k|apav, a možebiti i s klijenit. 

— Od XV vijeka, a između rječnika u Mikafinu 
(,membris captus, mutilus, mutilatus, decurtatus'), 
u Belinu (,stroppiato d' un braccio* ,brachio cap- 
tus' 1461) ; ,chi ha una mano sola' ,manous^ 460l> ; 
,stroppiato' ,mancus^ 713l>; ,monco, cioč stroppio' 
,mutilus' 4941) ; ,attratto, assiderato' ,captus mem- 
bris' 118«; k}ast u svem tijelu ,stroppiato di 
tutte le membra^ ,membri8 omnibus captus' 714«; 
k|ast jednim ili obima koljenima ,storpiato d^ uno 
o due ginocchi' ,genu altero vel utroque captus' 
344l>), u Bjelostjenčevu (kod čukjav), u Voltigi- 
jinu (,attratto, as.siderato, storpiato, monco' ,lahm 
am arme'), u Stulićevu (.mutilus, mancus'), u Vu- 
kovu (vide k(akav). 

II. u pravom smislu, ne može se znati u si^akom 
primjeru jeli uže ili šire značene (kad uz k]ast 
ima i hrom, vala da je uže značene). a) o čefa- 
detu. Bičju listo jednom ti k)astih ozdravi i hromih 
objednom, grbavih ispravi. M. Marulić 169. Ner 
ki su mrdavi, neslani i tromi, b,V ki su grbavi i 
k|asti i hromi. P. Hektorović .30. Svi hromi i 
kjasti da po i^em ozdrave. M. Držić 418. Klije- 
niti i kjasti ustajahu. A. Gučetić, roz. mar. 214. 
Ni će tko biti k|ast, ni ćorast, ni slijep, ni grbav. 
M. Uivković, bes. 398^. Vraća zdravje kjastim, 
hromim ... B. Kašić, is. 118. Đa je tko od 



Digitized by 



Google 



K](iAST, a. 

prije bio hrom ali kjast. M. Orbin 209. K liemu 
na svakčas g^redijahu da ih ozdravi i pokrijepi 
ki sl^em ranam tugovahu, kjasti, hromi, nijemi, 
slijepi, ćr. Palmotić 8, 17h. Ozdravjajući alipe, 
hrome, kjaste ... I. Ivanišević 124. K(aste i 
rome izpravjam. I. Ančić, ogl. 65. Gdi su romi 
i jošte kjasti...? P. Posilović, nasl. 60b. Slijepi, 
hromi, gluhi i kjasti. P. Kanavelić, iv. 554. 
Kada ju vidiše tužnu tere plačnu, k)astu brez 
ruk obih, žednu tere lačnu . . . Oliva. 10. Bjehu 
medu 6imi gluhi, hromi, k)asti ... I. Dražic 53. 
Bog povraća... kjastim ruke. I. Grličić 4. Koji 
biu romi ali k}asti. P. Macukat 86. Hoće da si 
na p6 pusta, kjasta bez ruk... J. Kavanin 290^. 
Tu k]ast i slijep ne prima se. 367*. lieko je 
grub, i^eko kjast . . . B. Zuzeri 164. Ako nije 
slipa, kjasta ... A. Baćić 423. Veće će puta Bog 
dopustit da ostane kjast... J. Banovac, pred. 81. 
Slipi, hromi, nimi, kjasti. P. Knežević, živ. 31. 
Po inilosti tvojoj kjasti nike dobiše. A. Kanižlić, 
utoč. 88. I kjasti bi i sakati morali mu štogod 
dati. V. Došen 60b. Tu su kjasti i šepavi. 166». 
Iz trčalo malo i veliko, staro, kjasto, romo i bo- 
lesno. And. Kačić, razg. 324*. Koji su se ro- 
dili glui, slipi, nimi, kjasti. M. Dobretić 264. 
Koji se nabodu grubi i kjasti u kojemugod po- 
ma&kai^u oli u velikoj nemoći tijela. J. Matović 
301. Gdi mloštvo bolestnika gluhih, slipih, kjastih 
ležaše. Đ. Bapić 384. Kjasti, nimi, gluvi, sUpL 
B. Leaković, nauk. 58. Dijeleći kjastu i slijepu. 
Nar. pjes. vtik. 2, 104. Sve poćera kjasto i slijepo. 
2, 509. Neka kjasta (djevojka) ćoravicu voda. 
F. Krauss, smailag. meh. 160. Ako li te ruka 
tvoja ili noga tvoja sablaždava, odsijeci je i baci 
od sebe: boje ti je ući u život hromu ili kjastu 
nego li s dvije ruke i dvije noge da te bace u 
ogaii vječni. Vuk, mat. 18, 8. Dovedi amo siro- 
mahe i kjaste i bogajaste i slijepe, luk. 14, 21. 
Kjasti, hromi, sakati, ćori. S. ^ubiša, prip. 91. 
— h) tijelu. Tjelesa grda, zgrčena, ružna, 
kjasta. B. Zuzeri 78. Tilesa roma i klasta. B. 
Leaković, nauk. 128. — *) o ruci. Crne, kjaste 
ima ruke. G. Palmotić 2, 60. 

b. defectivus, u prenesenom smislu^ u grama- 
tici, riječi što se mijena (imenu, glagolu) ako 
nema sve oblike od iste osnove. — U jednoga 
pisca XVII vijeka. Ova riječ (glagol) ,andare' ne 
ima svoga početka, nego joj se daje riječ ,vo' 
il'ti ,vado* koja također je kjasta ne imajući drugo 
nego početak. J. Mikaja, gramm. 39. i u Šale- 
kovu rječniku: kjasti glagoji ,defectiva*. 

K^jASTAV, adj. vidi kjast. — Od xvii vijeka, 
a između rječnika u Stulićevu (uz kjast). Ovdi 
slijep sjedi, ondi hrom leži, ovdi kjastav uzdiše... 
A. Kahć 263. Kjastave ruke. Bos. vila. 1887. 
818. — Metaforički, o duši. Grijeh osljepjuje 
dušu. Čini je gluhu, nijemu, kjastavu i hromu. I. 
Držić 34. Ako si slijepa, hroma i kjastava (dušo 
moja)^.. 373. 

KRASTAVAC, k)astavca, m. kfastav čovjek. — 
U Stulićevu rječniku uz kjastav. 

K^iASTAVICA, /. klastavo žensko ćefade. — 
isporedi kjastica. — U Stulićevu rječniku uz 
kjastav. 

KJASTICA, /. kfasto žensko čefade. — isporedi 
kjastavica. — U jednoga pisca xviii vijeka. Kja- 
stica (Oliva) upusti mlajahna krajića. Oliva. 17. 
Ako tu kjasticu ne Čiiu prognati. 20. 

K^iASTITI, kJastim, impf. činiti da ko (objekat) 
bude kfast. — U jednoga pisca našega vremena, 
a između rječnika u Belinu (,stroppiare, guastare 
uno o pili membri' ,emanco* 713l>), u Voltigijinu 
(,8troppiare, moncare, storpiare' ,lahmen, ver- 



94 2. K](iENIK 

stiimmeln*), u Stulićevu (,mutilare'). Mi od vas 
ne tražimo ni da toga kaludera spalite ni drugom 
mučite . . . Spasitej je rekao : ,Ako te oko tvoje 
sablažiiava, izbodi ga; ako li roka, isijeci je^ 
Mi ne tražimo toliku žrtvu, tu ne treba ni ćoriti 
ni kjastiti, nego s Maksimom preko vrha! S. 
^ubiša, pripu 255. 

K^AST6rUK, adj. kfast, kfaste ruke. — U 
Sttdtčevu rječniku: ,mancu8^ 

K^iATI, kjam, impf. vidi tjatL — U Belinu 
rječniku : ,8tar addormentato leggiermente' ,semi- 
sopitus' ; ,chinar spesso la testa aggravata dal 
sonno' ,caput nutare somno' 32^; u Voltigijinu: 
V. klimati; u Stulićevu: v. jujati se. 

K^ATI S£, k|&m se, impf. kad se ko pravi 
da je kjast a nije. U Srijemu. M. Medić. 

KJt'^GAN, m. Vipera Ammodjtee. Oblaj. — 
vidi kječatica. 

K^iEČATAK, kje^'fltka, /. vidi kjefiatie«, 

1. K^iEČATI, kj«' fim, impf, šarati prega^. \i. 
Stojanović. — vidi ''-^ ' — Riječ je nep<f- 
znata postana; a i ikojf praei Mik: 
osim klečati i kjeČ£ ,^r. * . ^lijočati, vidi u Stu- 
lićevu rječniku: klje^ iti ,tliversk coltiribus te^ero* 
s dodatkom da se n-^hadi u pisca DimitroviSa (?) ; 
i kljt^čati, ćilimi se JLite i kljt^^aj«. u svoj Kra~ 
jini. F. Hefele. im** ft jtišcu L<}Mri6a t klinčan 
(vidi 2. klinčan) št'f jr jamačno ista riječ što 
klečan (vidi), radi sf^fiju tugn m* zna $e, bi U 
trebalo shvatiti da ■«- imMt\jr od ^ ili od 6 i2i 
od e. — ispoi'edi i klm^ATja, klu^jinica, kle^anik^ 
klečatica, kječan, kjr^ At^ik, k(e^tttu^a, kječav, 

2. K^iEČATI, kjrrim, impf t^i 1. kle&ati. — 
Samo u čakavaca kako i klt^knuti, Koji kječi 
pr^ nime. Š. Budi ide. sum. \K\^. Katii kjoči 
pokornik, ispr. 13. 

K^iEČATICA, /. Vipera ammodytes Dum. et 
Bibr., kamenarka, grabarka, zaprtka, naprtka, 
kječatak, hridovača, hridovkina, pepejuha. u nis- 
kom okrugu. S. I. Pelivanović, javor. 1880. 1532. 
— vidi klečatica t 1. kječati. 

K^ECAV, acfj. šaren: crven i beo. Zemjak. 
1871. br. 2. — Postaje od 1. kječati. 

K^ĆKA, /. vidi klečka. 

KJ^ŽKAST, a(j{j. čvorav. — U naše vrijeme u 
Istri. Kjekast ,nodosus'. D. Nemanić, čak. kroat. 
stud. iiftsg. 29. 

K\.EKNUTI, kjSknem, pf vidi 1. kleknuti. — 
Samo u čakavaca kao i kječati. Mojses prid liim 
sta i kječe. A. Vitajić, ist. 366h. Evo puk tvoj 
kjoče doli na kolina. ost. 387. Štipan kjekne na 
kolena, milo, žejno k nebu gleda. Nar. pjes. istr. 
6, 15. 

1. KJiŽN, kjena, m. vidi 1. klen. — U Stuli- 
ćevu rječniku : ,carpinus*, i u Vukovu : vide klen 
s dodatkom da se (jovori u Crnoj Gori. — I u 
okolini dubrovačkoj (Acer campestre L.). P. Bud- 
mani). 

2. K^EN, m. vidi 2. klijen. 

3. K\jEN, m. ime seocu u Hercegovini. Statist, 
bosn. 120. 

K^NAV, adj. vidi kjenov. — U Stulićevu 
rječnika: ,carpineas^ — nepouzdano. 

1. K^jKNIK, kjeiiika, rn. vidi 1. klenik, a ispo- 
redi 1. kjen. — U naše vrijeme u okolini dubro- 
vačkoj. P. Budmani. 

2. Kl^ŽNlK, kjenika, m. u Vukovu rječniku": 
drvo na mreži za koje se drži rukom kad se 
mreža baci u vodu s dodatkom da se govori u 
Bjelopavlićima. 



Digitized by 



Google 



K^iENOV 



d5 



E^ilČATI 



K^iENOV, o^;. vidi klenoT. — Od xviii vijeka^ 
a igmedu rječnika u Stulićevu (v. k|eiiay). Ka 
je gora od gore naj ljepša aP klenova ali brŠta- 
nova? Nar. pjes. bog. 244. 

K^iENOVAK, m. čovjek iz Kfenovice. V. Bo- 
giSić, zbom. 223. 

KtiENOVICA, /. vidi Klenovica, a. KJenovica 
je selo kod mora u ogulinskoj pukovniji S'/« sata 
daleko od Sei^a. V. BogiSić, zbom. 223. 

K^iŽNOVINA, /. vidi klenovina. ~ U Stidi- 
ćevu rječniku: ,lignum carpineum^ — I u r^aše 
vrijeme u okolini dtU>rovačkoj. P. Budmani. 

£:(jE]^AČEI, a4j. koji pripada Klijenu (vidi 
2. Elije^e). Klei^ačka (opŠtirM). K. Jovanović 
177. 

K^iĆPAC, klćpca, m. u Vtikovu rječniku: vide 
sjeMvica 8 doaatkom da se govori u Otočcu. — 
mdi 1. klepac. 

K]^1^PATI, kjSp)em, impf. kad se zrna izme)u, 
onda ih treba iznova posebnijem spravama izbiti 
t j. do£u stranu, koja se je dugim žrvnaiiem 
izUzala, pa to se kaže: ,k}epat zrna'. Na Krku. 

— vidi klopati. 

K^iESTEN, kjestena, m. kesten. — U jednoga 
pisca XVIII vijeka, KJesteni oli maruui. J. Vlad- 
mirović 87. 

K^iEŠĆEV GBAD, m. mjesno ime (vala da je 
izmišfeno). — U narodnoj pripovijeci čakavskoj 
našega vremena. — Štokavski bi glasilo KjeStev 
grad. Ona mu reče, da je s K}ešćeva grada. Nar. 
prip. mikul. 26. 

K^EŠTACA, n. pl dem. kliješta. — U naše 
vrijeme u Lici. J. Bogdanović. 
K]^&ŠTAB, k]ešt&ra, m. onc^j što nosi kliješta. 

— samo u osobitom smislu. — U naše vrijeme u 
sjevernijeh čakavaca (klešĆ€ur). 

ii. jakrepj škorpija.^ Crnogorski Špirak, kojega 
Vuk Štipavcem (!) a Čre^ni klešćarem zovu, mo- 
žebit je ipak Vlah (scorpio) (vlak, t j. talijanska 
riječ). F. Kurelac, dom. živ. 26. 

b. božji V0y jelenac, rogač. — U Istri. KlSSĆ€ur 
,Lucanus cervus'. D. Nemanić, čak. kroat. stud. 19. 

K^iEŠTEVAC, KJeštevca, m. ime mjestu u Sr- 
biji u okrugu kragujevctčkom. li^iva u K4eštevcu. 
Sr. nov. 1869. 243. 

KlJiEŠTEV GBAD, vidi KJešćev grad. 
K^iilŠTEVICA, /. mjesrw ime (naj češće o pla- 
ninama). — isporedi KlijeStevica. 

II. planina u Bosni. Zem|ak. 1871. br. 2. 

b. vrh u Srbiji u okrugu akksindČkom. M. Đ. 
Milidević, srb. 778. 

c. pusta u Slavoniji u okrugu srijemskom, 
Bazdije). 145. 

K][iŽŠTEVINA, /. bilka. Morska kude|a u 
Srbiji se kaže: k]eŠtevina, Bicinus communis L. 
Đ. Popović, poznav. robe. 328. 

K^jEŠtIcA, n. pl. dem. kliješta. — 11 naše 
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. 

K^iSŠTICE, /. pl. dem. kliješte. — Kaie se u 
osobitijem značeiMma od xvii vijeka. 

u. u Mikafinu rječniku : klištice kojim se vlasi 
skubu, štipavica ,valsella, vulsella'. 

b. u Vukovu: kliješta što se žica vije ,die draht- 
zange' ,forceps £lis metallicis ducendis'. 

K^iEŠTIĆ, vidi K}eštik. 

K^iEŠTIĆI, m. pl. dem. kliješta. — isporedi 
kliještići. — U Stulićevu rječniku. — r^epauzdano. 

K^iEŠTIK (ili KJeStić?), m. n^esno ime. — 
Prije našega vremena. KldštikB. Spom. stoj. 184. 



K^iEŠTINA, /. mjesno ime. — Frije ru^šega 
vremena. Kldštma, dol. Spom. stoj. 184. 

K^iEŠTlNO, n. vye8no ime. — Prije našega 
vremena. ElldŠtino. Spom. stoj. 184. 

K^iEŠTUBINE, /. pl. augm. klijeSte. — U 
ruiše vrijeme, ,Đovade mi te k)ešturme, da ovaj 
&ava* izvadim!* J. Bogdanović. 

K^iĆTAB, kJetAra, m. vidi 1. klijet, b, b). — 
U rMŠe vryeme u ^evemoj Dalmaciji sa zapad- 
nijem oblikom: Klit&r, pregradica u kući, tal. 
,camarino^ M. Pavlinović. 

K^iĆTABA, /. vidi 1. klijet, a (kao da je 
augmentativ). — Akc. se mijena u gen. pl. k|^- 
t&ra. — U naše vrijeme u Lici. ,Nema onđe 
kuće, ono 'e žalosna i kukava kjetara u kojoj 
ne bi vuk zimovah J. Bogdanović. 

KtiĆTABICA,/. dem. kjetara. — Unc^ vrijeme 
u Lici. ,Zavuka' se u onu kjetaricu pa se ni živ 
ne čini^ J. Bogdanović. 

K^ĆTABIČIGA, /. dem. k|etarica. ,Mila 'e 
meni moja k|etarićica^ J. Bogdanović. 

K^iĆTIŠTE, m. vidi 1. klijet (moie biti augmen- 
tativ). — Sam oblik k|etište ne potvrđuje se uprav 
nigdje : oblik se kldtište nalazi u čirilovskom spo- 
meniku XIV vijeka; kasnije glasi i u južnom go- 
voru kl^tfšte, a u zapadnom klitifite. — Između 
rječnika u Daničičevu (kldtište ,crate8 pastorales*). 

a. vidi 1. klijet, a, a). Da daju (vlasi mana- 
stiru Arhanđelovu u Prizrenu) otb kldtišta jagi&e- 
tinu i isporkb. Glasnik. 15, 310. (1348?). ,Quod 
istis Vlachis de Zenta Bieluse . . . promittere pos- 
sint et dare medietatem ipsarum planinarum . . . 
et quod a die quo venerint et appulerint sint 
exempti pro tribus annis a soluendo ducatum 
communi nostro pro qualibet cletista . . .' (Lib. 
rog. 1427—1432). K. Jireček, die wlachen. 7. 
Vlah Vlaha potište a katunaru kletište. M. Đržić 
290. 

b. u jednom privyeru pisca Dubrovčanina xvi 
vijeka kao da znači kuću Hi stan uopće. Ako se 
rasstavi ova naša zema^ska kuća ovoga kletišta 
i pribivališta. B. Gradić, djev. 158. 

t,. vidi 1. klijet, b. Ovi sluga Božiji iste riči 
držaše vazda prid sobom u svom klitifitu. M. Zo- 
ričić, osm. 57. Bodi ditešce muško, i bivši sama 
u svome klitištu, zadavi ga. zrc. 87. 

d. u naše vrijeme samo kao n^esno ime. Kle- 
tište, jedno mjesto u Zboj stici (u okrugu užičkom 
u Srbiji). 1^. Stojanović. 

K^J&TVA, /. vidi kletva. — U jedroga pisca 
čakavca xvii vijeka. Psosti i kletve. Michelan- 
gelo. 27. 

K^ilCA, /. vidi 1. klica. — Od xvii vijeka u 
pisaca čakavaca. Korena aV k}ioe petrofca i 
luka. Đ. Baraković, vil. 331. Prez ovita kjica... 
K}ica procvate. L Ivanišević 273. Iz zem}e plod 
ili kjica poradja se. A. Vitajić, ist. 27a — U 
naše vrijeme u jednoga pisca štokavca zapadnoga 
govora, Uzdane u se, to je k}ica do jednomu 
redovitomu razvitku osobnomu. M. Pavlinović, 
rad. 5. Bila bi u nam podsiečena kjica svakoj 
hlepiii za dobrotom. 84. — U prenesenom smislu. 
Nema kjioe u obrazu, blijed je, nema or(ene ži- 
lice. M. Pavlinović. 

K^ilCOGBIZ, m. (koji grize klice) PhyUoxera 
vastatrix PL, lozni %^e1^ak. — U jednoga pisca 
rMŠega vremena koji će biti sam ovu riječ načinio. 
Pod imenom ušenca, kjicogriza (,filo68era'). M. 
Pavlinović, razL spis. 58. 

KRIČATI, k^ič&m, impf. nastajavati^ upu&ati 
se : ,K|ičaju fratri da ne puste i>od popovinu onu 



Digitized by 



Google 



K:^iieATi 



96 



1. K^UČ, a, a). 



župu' (u Zagorju; nije vele u običaju). M. Pa vi i- 
nović. 

KJ^ilN, m. vidi 1. klin. — U nekijehszapadnijeh 
pisaca, a između rječnika u Mikafinu (kod klin). 
K)in k^na izbija. P. Zoranić 1^>. Turan visok 
razorismo mlati i k}ini i polugama. I. Z^notti, 
en. 31. 

K^IS, m. vidi 3. Klis, a. — U nekijeh zapad- 
nijeh pisaca. Za K}is. Stat. po], ark. 5, 318. 
Na 1538 bivSi Turci KJis osvojili. Norini 39. 

K^^iSKI, adj. koji pripada KfisUj vidi kliski. 
Pod zapovidju k)iskom. Stat. po), ark. 5, 315. 

K^itSURA, /. vidi klisura. — U jednoga pisca 
čakavca xvii vijeka. Vladislav razbi veliku 
turske vojske silu blizu k^isur islandinskih u 
dragi humskoj. P. Vitezović, kron. 119. 

K^iŠTE, K^lŠTI, vidi kliješU. 

KITITI, kjtjem, impf. vidi kliti. — U jednoga 
pisca čakavca xviii vijeka. iSfemu radost cvate i 
kjije. A. Vitajić, ist. 87*. 

KVOCATI, k]6c&m, impf. o buci što čini voda 
kad kapfe malo po tnalo. — Jamačno je riječ 
onomatopejska. — U jednoga pisca čakavca xvi 
vijeka. Kako voda iz staklena suda komu je 
zijatje usko a ostali kip razkoŠan, i nim nag- 
nufči za hteć najedno van iziti, ne more iieg po 
malo po malo k|ocaju6i van kapati. P. Zoranić 
33b. 

K^jOONUTI, k|6cnem, pf. vidi kjucnuti. — U 
jednoga pisca Dalmatinca našega vremena. Ptice, 
koje k]ocnu gdjekoje zrnce. M. Pavlinović, rad. 
153. Kjocnuti, jodnom gucnuti: reče se k(una- 
stomu živu; cf. k(unuti. M. Pavlinovič. 

K^jOČKA, /. vidi kvočka. — U na.^e vrijeme 
u jednoga pisca iz Boke kotorske. Kao pilad 
kad ih k)oČka navabi. S. ^ubiša, prič. 111. 

KLONUTI, klonem, pf. vidi kjunuti. — U 
istoga pisca u kojega ima i k)ocnuti. Pilići, ako 
se kadšto i kjonu. M. Pavlinovič, razg. 104. 
K|onuti, kjunom se mašiti, udariti; malo koga 
udariti. M. Pavlinovič. 

KIMOVA, /. gorni zub u nerasta. Babina greda. 
vidi 1. ka)ac. 

K^iOVATI, k|6vam, impf. vidi kjuvati. — U 
istoga pisca u kojega ima i k|ncnuti. Da sve 
prijete i biskupim, da će ih kjovati. M. Pavli- 
novič, razl. spis. 11. Kjovati, kjuvati, svako živo 
kjunasto k)ova kada zob)e. M. Pavlinovič. 

K^iUC, u Vukovu rječniku: kjuc kjuc! kad se 
kazuje kako je ko što sjekao rđavo ,ein wort 
ungeschicktes hacken zu bezeichnen' ,sonus inepte 
tundentis*. — isporedi k|ucalo. — Uprav je glas 
kojijem se pokazuje huka kojom kokoši (ili druge 
ptice) kfuvaju. ali vidi i 2. kjucati. 

KI^UOALO, m. onaj što kfuca (u prev^^enom 
smislu) j što udara po čemu nožem ili sjekirom, 
ali vidi i 2. kjucati. — Vala da .se govori samo 
u šali (n. pr. mati kaže djetetu kad nožem sjecka 
po stolu). ^ U Vukovu rječniku : ,d©r hackor, 
picker' ,4ui cultro, securi tundit* s primjerom: 
Stani ti, kjucalo ,8agt dio mutter zum kinde das 
init dem messer auf den tisch hackt'. 

K^iIJCANE, n. djelo kojijem se k(uca. — Sta- 
riji je oblik kjucanje. — II Belinu rječniku : 
kjncanje ,beccata per prender il cibo, parlandosi 
d' nccellidi rapina* ,rostri ictus* 184*>; u Stulićevu: 
,ro^itro cibum capere' ; u Vukovu : dim. v. k|uvaue. 

1. K^^UCATI, kjiicam, impf. dem. kjuvati (a 
vidi i kjucnuti). — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 
2 sing. k|iica.). — Od xvii vijeka, a između rječ- 



nika a Belinu (,beccare, pigliare il cibo ool beoco^ 
,ro8tro cibum capere* 134^), u Voltigijinu (,bec- 
care* ,becken'), u Stuličevu (,rostro cibum capere'). 
u Vukovu (dim. v. kfuvatij. Kokpš, ka ostaje 
doma, bez pristanka k)uca. (D.) Poslov. daniČ. 
Prvi klasi pod kojijem poplavi zem)a za Aih (za 
ptice) budu: kjucaju, pitaju se prid očima istijem 
od gospodara. B. Zuzeri 209. Tup k(un iniada 
ne moguči kjucat. A. Kanižlič, rož. 8. Ovi je 
(petlovi prepelicu) počnu kjucati. D. Obradovič, 
basn. 79. Tako moje tijelo vran ne kluccu)! Nar. 
posl. vuk. 307. Xa zlatnoj tepsiji od zlata kvoČka 
s pilićima biser kjucala. Nar. prip. vuk. 11. — 
Metaforički. Jesu množi u krstjanstvii ne samo 
poletari neg kojijem su dorasla krila, koji sve 
vrijeme od života, kako i ptico u ljetno doba, 
vesele se i planduju. po vas dan igre, šetne, raz- 
govori i posjedi, svud kjucaju tamo i amo, sve 
sto je ljepše i raskošnije sve je za liih. B. Zuzeri 
210. — U prenesenom stnislu o ribama, kad ču- 
paju mamu na udici. L. Zore, rib. ark. 10, 352. 
— I sa se, recipročno. I kojih jest fala kjucat 
se sa svima, jer je narav dala kjun zakačen Aima. 
A. Kanižlič, rož. 8. 

2. K^^UCATI, kjTicam, impf. vidi kucati. — 
Samo u Voltifjijinu rječniku : ,picchiare* ,an- 
klopfen*. — isporedi kjuc i kjucalo. 

K^.UCK.\NE, n. djelo kojijefn se kfucka. — U 
Vukovu rječniku. 

K^UCKATI, kji'ickam, impf. dem. kjucati. — 
U Vukovu rječniku: vide kjucati. 

K^jUCNUTI, kjucnAra, pf vidi kjunuti, per- 
fektivni je glagol prema kjucati, po tome se može 
shvatiti kao dem. kjunuti (ali može biti da po- 
staje upravo od kjuc). — Akc. se ne mijena (aor. 
2 t 3 sing. kjiicnu). — U naše trrijetne, a između 
rječnika u Vukovu (dira. von kjunuti). A petao 
čoveka možda nije ni kjucnuo. M. Đ. Miličevič, 
medudnev. 23. 

1. K^TJČ, kjuča, m. uncus, clavis, noj staHje 
je značene : nešto kukasto, sarito (isporedi kjuka) ; 
ali je od toga več u praslavensko doba postalo 
drugo (što je naj običnije) : oruđe za zatvorane 
i otvarane. — Akc. kaki je u gen. sing. taki je 
u ostalijem padežima, osim nom. i acc. sing., i 
voc: kjuČu, kjuči (kjučevi). — Riječ je prasla- 
venska, isporedi .stslov. kjučb, rus. icnoH-fc, čei. 
klič, poj. klucz. — Nalazi se i oblik kluč, ali to 
može biti samo s nepomne u izgovaranu ili u 
pisanu. — r svijem je rječnicima (u Daničičevu 
kjučb) sa znarenem ,clavis* (,chiavo* ,8chlii8sel*). 
a. clavis, oruđe (naj češće gvozdenu) kojijem 
se zatvora i otvora brava; ovo je mlađe značene, 
ali je naj običnije u naše doba. 

a) u pravom snMu (u narodnijem pjes- 
mama stoji množina i kad se govori o jednom 
k(uču). aa) U(fpće. Vbzimajetb klisijarhb ustavb i 
kjuče. Sava, tip. stud. gla^n. 40, 159. Protu kjuče 
vbdajetb. Domentijaii*» 70. Aleksandar oblomi 
k)uč i k nemu (ka konu) ulize i osedla ga. Aleks. 
jag. stAT. 3, 221K Mnozijemi kjuČini zatvoriše tam- 
nicu. Zb<irn. 105'^ V kaštel kjuče nosi. Mon. 
croat. 224. (1")27). Eto te pak sroča izruči tak da 
t' liule svo zavidci, orbo svaka (''iiju i vide pod za- 
klopom tvojih kjuči. M. Polegrinovič 187. Kako 
s kjučem vrata otvaraju se. F. Glavinič, cvit. 
394». VratA dobra s krakunom i kjučem utvr- 
djena. M. Bijankovič 82. I svojim kluČim svim 
odklapa bla.:::o^hranje svo^a Albana. J. Kavaiiin 
223a. Priklopni kjuć; pririnen kjuč .chiave falsa' 
, clavis adulterina'; pričiniti k|uč ,contrafare la 
cliiave' ,clavem adultorare'. A. d. Bella, rječn. 
IHi)^. Nit' ima drugoga kjuča za otvoriti ovije 



Digitized by 



Google 



1. K:I^UC, a, a). 



97 



vrata. F. Lastrić, od' 106. Eto ti kjuč; uzmi 
koliko ti je drago. A. Kanižlić, fran. 34. Kako 
k|uči tilesni otvaraju i zatvaraju kuću. Ant. 
Kadčić 225. KfuČ laživ, kjuč prićiiien ,clavis 
adulterina*. J. Stulli, rječn. kod k|uč. Da te 
bacim u kamenu kulu, pak da kjuče u more za- 
bacim; kada k)uči iz mora izađu, onda ćeš se 
greka oprostiti. Nar. pjea. vuk. 2, 74. I u ribi 
kjučeve nađoše. 2, 74. Ja bi kail pred tamnicu 
doći, al' je pusta sinoć zatvorena, i k}učovi dvoru 
odneseni. 2, 98. U vratima kjuče ostavio. 2, 606. 
— bb) uz kjuč može se izreći Što se zatvora i otvora 
(brava, vrata, kovčeg, soba, kuća itd.) ili što se 
hrani u zatvorenu mjestu (n. p. blagoj, i to obično 
genetivom s prijedlogom od (može biti bez prijed- 
loga, ako nije sam supstantit^), rjeđe (n. p. u naj 
prvom primjeru) adjektivom posesivnijem. Sb kjući 
cri.kovnymi. Sava, tip. stud. glasn. 40, 159. Odb 
skriAice kjučb predaa jednomu svojijehb slug^a. 
Spom. sr. 2, 128. (1466). Marusa, ti gdje si? na 
t' kfuče od kamare. N. Najesković 1, •2'i7. Kjuće 
mi da od krčme. M. Držić 26. U mene je k|u6 
od brave. 165. Poda mu k}uč od svoje skrine. 
B. Kašić, fran. 146. Sisto mu da kjuče od blaga. 
P. Hektorović (?) 95. Ki od crikve drži kjuči. 
97. Kjuč od jedne brave. F. Lastrić, od' 106. 
Nezin posa' bijaše držati kjuče od manastira. M. 
Zoričić, zrc. 46. Od tamnice k}uče uzimala. And. 
Kačić, razg. 36^. Ali mu se ino ne mogaše, već 
mu daje k)uče bila grada. 94^. Svojih grcidova 
kjuče pridadoše. kor. 426. I dade joj kjuČe od 
sanduka. Nar. pjes. vuk. 1, 242. Petar uze vince 
i šenicu, i kjučeve od nebeskog carstva. 2, 2. 
Bog im dade od nebesa kjuče, zatvoriše sedmera 
nebesa. 2, 3. Boga moli Ognana Marija : ,Daj 
mi, Bože, od rajevah kjuče, da od raja otvorimo 
vrata*. 2, 11. Ovo s' kjuči od mojega Sime (t.j. 
od mjesta gdje je zatvoren). 2, 74. Od kule je 
kjuče odnijela. 2, 177. Na nemu su kjući od 
kapija. 2, 478. I dovati od grada kjučeve. 2, 606. 
Dok ukrade kjuče od tamnice, od riznice i od 
konušnice. 3, 124. Carica mu na polasku da 
kjučeve od dvanaest podruma. Nar. prip. vuk. 
24. Da žene kJuči od kamar. Nar. prip. mikul. 
32. — cc) s prijedlogom pod u instr. knd se što 
hrani zatvoreno, a s acc. kad se zatvora (razlika 
se ne poznaje u simkom prin\jcru). Ovo zlato rad 
bib pod k]uč stavit. M. Držić 3M. Ovi se sudci 
imaju pristojno hraniti spravni u mistu posobitu 
pod kjučem. B. Kašić, rit, 9. Da jedan kraj 
bude zatvorio u jednome pribivalištu jedno ve- 
liko blago pod klučem. M. Zoričić, osm. 10(>. 
Da osuMe samo zlato, i pod kjuč ga svoj za- 
tvore. V. Došen 231*. Ima li se držati u crkvah 
i po koji način prislavni sakramenat ? Ima . . . 
pomnivo pod kjuč. Ant. Kadčić 169. Zato kućnik 
pod kjuč sirce meće. J. S. Kejković 248. Oni 
koji spavaju pod klučevima. S. ^iubiša, prip. 180. 
Obje kutije zatvori pod kjučem. 265. — tako se 
kaže i ispod kjuča kad se što vadi iz zatvorena 
mjesta. Da reduši ispod kjuČA daje smok. J. S. 
Rejković 68. — fidj držati kjuČe ima i šire zna- 
če ne: upravfati, vladati kućom, imanem (vidi pri- 
mjere kod bb)). 

b) u metaforičkom smislu, aa) u poeziji, 
po grčkoj mitologiji. Eto zora kjučmi od zlata 
vedri otvorit istok ide ... I. Gundulić 537 — 538. 
Zlatni kJuči ne su (ljubavi) dvora. . . . tijem nije 
rijeti čudo niiedno, ako . . . zlato i jubav sad u 
jedno Kalinku su pridobili. 460. — bb) u teo- 
logičkom jeziku. Tebi dam kJuči krajestva ne- 
beskoga. Zadar. lekc. 44. Tebje 6a dati kjuče 
od krajestva nebeskoga. N. Eanina 176h. Daću 
ti kjučeve od carstva nebesnoga. Vuk, mat. 16, 19. 

V 



1. K^iUČ, a, c) te). 

— Imenuje se oblast kjuč&. Š. Budini ć, sum. 14». 
Badi kriposti i oblasti kjuči crikve. iapr. 31. 
Ti mogućim vlada'uć kjuči. J. Kava]!an 296*. 
Grisi uČii^eni prid krštene nisu podložni kjučem 
oblasti crkvene. Ant. Kadčić 185. Oblast od 
kJuČa crkvenih. 225. Po kreposti kjučeva. J. 
Matović 99. — ZaČ on komu je tribi učiniti po- 
svetilno od potribe je da ima kjuče, naj prvo 
tribuje viditi od kjuČev. znati bo je prvo da ime 
kjuč preneseno jest od telesnoga k duhovnim; 
kjuč bo V telesnih jest način otvratiti niku pro- 
tivšćinu ka zabranuje da bi se ne moglo imiti 
pristupjenje k kući. tako je ošće i v duhovnih: 
ono ča odvraća (štamparskom griješkom odvrćpr) 
grih smrtni ča jest suprotivšćina za vlisti v kra- 
Jevsfcvo nebesko zove se kjuč, i ta kjuč jest troj. 
zaČ niki jest kJuČ oblasti, i ta ima sam Bog . . . 
drugi je kjuč visokosti, i ta ima vsak človek . . . 
treti kjuč je službe, i ta kjuč imajut si (ili imaju 
vsi ?) redovnici. Naručn. 73h — 74*. Da jih (grihe) 
paka podložimo kjučem crkvenim od svetoga od- 
rišena. Ant. Kadčić 199. Da se metnu (grisi) 
pod kjuče od odrišena. M. Dobre tić 164. — Vi- 
kuvična divice, ti si kjuč narešeni od izvrsitih 
peral, koja nam otvaraš vrata od krajevstva ne- 
beskoga. M. Jerković 79. Otvorivši meni vrata 
od krajestva tvoga kjučem od milosrdja tvojega. 

A. Guče tić, roz. jez. 253. O sveta pokoro, kjuče 
od slave vične. I. Ančić, ogl. 94. Dospivam vas 
po križu kjuču od raja. L. Terzić 323. Krštei^e 
jest kjuč od raja, vrutak živi. M. Dobretić 38. 

— Ona kjuče drži bogatstva božanstvenoga. J. 
Filipović 1, 536h. Od koga blaga kjuče dade 
apostolom. F. Lastrić, ned. 45. — Ovo bo je 
kjuč koji otvora vrilo od milosti. 387. — cc) u 
duhovnom smislu, uopće kao način kojijem se što 
može dobiti, steći, izvršiti itd. Poniženstvo jest 
kjuč od znana. M. Radnić 353h. O djevice, 
ti si imala biti kjuč našega odkupjeiia. J. B. 
Gučetić 19. Potanko motreiie kjuč je dobrim 
poslim. M. Pavlinović, rad. 52. — dd) ono što 
zatvora, te u duhovnom smislu, neko zlo kojega 
se ne može čovjek izbaviti. Izpod kJuča lako- 
mosti da se ikad već oprosti. V. Došen 5.5h. 

c) u prenesenom smislu. 

aa) što pomaže da se može shvatiti, ra- 
zumjeti. Tidk naći bistrije kjuč ove naredbe. M. 
Zoričić, aritm. 71. KjuČ, pravilo za razdjejene 
,repartitions-schlusseP. Jur. pol. terminol. 429. 
Kjuč prinosni za razporeziva£e prinosa vjerskih. 
Zbornik zak. 1868. 238. 

bb) prema predašnemu (kod aa)) način 
kojijem se može čitati tajno pismo. — u naše 
vrijeme (po drugi jem jezicima). Takvo pismo 
mo/.e se samo pomoću ,kjuča* prostiti, u kojem 
je naznačeno kako se svaka brojka ili slovo čita. 

B. Šulek, graf. umjet. 80. 

cc) kamen u zgradi na kojemu je ostalo 
na.<lon€no, ili naj goriki kamen u svoda. — U 
jednoga pisca xvii vijeka (biće po drugijem jezi- 
cima). Ako u građi pade jedan kamen, ne čini 
mnogo štete, ali ako pade kJuČ koji jest kamen 
koji zatvora ostalo, obori svu građu. M. Radnić 
47*. 

dd) mjesto kud treba proći da se ufeze 
u kakav kraj, te kad je utvrđeno može braniti 
ulazak. Počeo je obsidnutje od Frederikstal, 
grada jaka i kjuča od Norvegije. A. Tomiković, 
živ. 311. PrevlaČki kaluđeri drže kjuč Boke. S. 
^ubiša, prip. 264. 

ee) avozdeno oruđe kojijem se odvija 
zavoj (šaraf, loza, vrtak, vijak, burma). — U pi- 
saca našega vremena. Kjuč za vrtak, tech. ,schrau- 
benschliissel*, frc. ,clef k vis, toume-vis, clef k 



Digitized by 



viuogle 



1. K^jUČ, a, c) te). 



98 



1. K^iUČANICA 



t^crous', egl. ,screw-key, screw-spanner', tal. ,chiave i 
a vite'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. 

ff) clavicula, kfućna kost, vidi k}u^ac. 
— U pisaca našega t>remena. KJuč (kfucnača, 
kjufac), lat. ,clavicula* ,schlusselbeinS tal. ,clavi- 
cola*. B. Šulek, rječn. znanstv. naz. 

gff) u mužicij neki znak koji pokazuje 
kako treba čitati note. — U naše vrijeme po 
drugijem jezicima. — U Šulekoru rječniku : basov 
k)u^ ,bassschlussel'. 

b. nešto nakrivfeno, isporedi k|uka. 

a) uncus, kvaka, kuka. ntt) uopće. — može 
biti da amo pripada ovaj primjer: Ogni, (osli, 
k|išći, k|iici. . . . svo sionske muke ine . . . J. Ka- 
vanin 459b. — ^v/ ovaj nije mi jasn<> značene: 
A drvene noge nasadili, pa iđaliii kao na k|u- 
c!eve. P. Petrović, gor. vijen. 61. — bOJ kvaka 
kojom se guli sijeno. — u JijeJostjfnčevu rječniku: 
k|ue z kojem se seno pu^e .uncinus*, / u Vakovu: 
,der hacken ziim heuraufen* »unous foono exlra- 
hendo'. — rt-) kuka kojom se kože vade iz var- 
nice. u Srijemu. M. Medić. 

b) rog na kućama. — V Vuknvu rječniku: 
rog na kućama ,der schiefe dachlialken' ,trabs 
tecti obliqua* s dodatkom da se govori u (-moj 
(iori. 

c) krivuda ne rijeke i kraj, zemfa gdje je 
ovakovo krivudam. — Između rječnika u V ukoru: 
,die kriimmung dea flusses' ,ourvatura Huminis* 
(kao n. p. kod Kladova). cf. Krajina Xe<yotinska, 
i u Daničićevu : k|učb ,maeander*, dva su se kraja 
teko zvala, jedan negdje između Štipa i Prilipa: 
jSolo u K|uči Kunarjane* (Mon. serb. (),'3 </orf. 
I2i>3 — 1802), a drugi u Peku: ,po sn-di'- raskoga 
K|ura' išla je meda selu Srpcima (Sr. letop. 181:7. 
4, 53 god. 1381). — Na levo iždiskali su kuku- 
ruzi kao u kakvom moravskom k]u^u. M. Đ. 
Milićović, zim. vor. 330. 

it) gor ni zglavak na zudnoj nozi u kona 
ili u vola. — Između rječnika u Bjelostj^-nćeru: 
k|uc kona, vola na zadiioli nogah ,su1!rago'. A 
na stražne pokleknuo kjnče. Nar. pjes. petr. 
3, 176. 

2. K^jUC, kjuća, m. vidi k(u«anf. — Akc. je 
kao kod 1. k|uc. — Hiječ je stara, isiiorrdi ru^s. 
K-iioMi,, izvor. — Između rječnika u Mika{inu 
(kfuč od vrjelo vodo jfervor', / ko<l vrenje), u 
Stulićevu (,aestus, fervor'; vreti kluiima ,maxime 
fervere, aestuare*), u V^ukovu (,das li»>rvorwalloiide 
des siodenden oder iiberhaupt; sprudelndoii \vassors' 
,a4ua bulliens': bije k|uc). Kako u paklu gdi 
vre kjuči. M. Vetranić 1, 21. Grab, kad so vari, 
kad ga kjuc mere uz brdo i nizbnlo. N. Pali- 
kuća 5. Pak pristavi da tri uro vrijo kjuć ba- 
cajuć a ne da se grije. J. S. L'ojković 105. Čini 
kjuČem kotao vode vriti. 3-!2. Ststnu vreti iz 
jezera krvavi kjurevi. Nar. prip. vil. lH(i7. 751. 
Izvire izvor Lavinac, i teko izbija kjuć, da bi 
mogla mala vodeničica mjeti. Vuk, dan. 1, )i^. 
Na gornemu derdapu slabo se kad vidi kameAe 
posred vode, nego s;iiqo kjučovi i klobukovi. 2. 36. 
Pod kjućevma krvi blagorodne. P. Petrović. gor. 
vijen. 9. Bob hĆAhO pod k|uć nabukteti i na- 
greznuti. S. l^ubiša, prip. 31. Voda buji u naj 
žešći kJuč. 1(>2. More uzavri kao kjuć u lopiži. 
267. Kad je u prvomu k|uću, zakune vodu. V. 
Bogišić, zborn. 562. .Voda na k|uć*. ,i)rzi vodu 
na ognu do dva kjuća*. u Dubrovniku. P. Bud- 
mani. 

3. K^ilK', Kjuća, m. mjesno im^. — Akc. je 
kao kod 1. kjuć. — Naj češće va(a da je ista 
riječ što 1. kjuć pod b, c), ali može gdjegdje zna- 
čiti što 1. k|uč pod a, cj dd) ili što 2. k(uč (kao 



izvor). — Vrlo se mnogo mjesta ovako zove; evo 
i/l samo nekoliko, n. p.: 

a. /( Bitsni, selo u okrugu bihaćkom. Statist, 
bosn. 4S. pomii'ie se od xv vijeka, vidi u Dani- 
čićevu rječniku: K}ućb, grad u Bosni i sada na 
Sani. U Kjuću. Mon. serb. 425. (1448). Gra^lb 
KJučb. 439. (1446). 

b. sel(> u Dalmaciji u kotaru kninskom. Repert. 
dalm. 1872. 41. 

e. selo u Hercegovini. Stetist. bosn. 113. — 
fzmrđu rjf'čnika u Vukovu. Od bijela K|ura i 
Klobuka. Ogled. sr. 67. I vrći ću ga u K}uc 
kape tenom. 93. 

d. u Hrvatshtj. a) selo u županiji zagre- 
iKvkoj. Kazdijej. 88. — b) selo u županiji va- 
raždinskoj. 98. — c) zaselak u županiji modruško- 
riječkoj. 53. 

e. u Srbiji. €i) selo u okrugu imlevskotn. K. 
Jovan<ivić 102. — ^> planinski vrh u okrugu 
vranskom. M. Đ. Milićević, kraj. srb. 275. — 
f) (Naija) kladovska {zove sr) Kjuć. Vuk, dan. 
2, 56. 

Kljjl'CA, /*. sajiv nadimak za visoko tanko 
/ensko. — U naše vrijmie u Lici. , Borne, brte. 
ja ne bi ojip kjuće uzo, pa se ne oženio'. J. Bog- 
danović. 

Kl^UCAC, kjući-a, m. uprav dem. kjuć; u pi- 
saca našega vroucna znači što i kjućua kost, 
vidi kod kjućan. 

KLICALI), n. voda vrela, na k^uč. — U jed- 
ntiga pi.sca našrga vremena. Skoći kao kjučalom 
polivou. M. P. Šfipcanin 1, 110. — isporedi k|uĆAo. 

KI^uOaN, kjurua, adj. vidi 1. k)ućani. — U 
pisaca našega vremena. K|u<na rupa, v. k|uća- 
nica. H. Sulek, rjoćn. znanstv. naz. — Piše se i 
kjućna kost (prema ncm. scliliissolbein), clavi- 
cula, te inači jfdnu (ni dvije tanke i pod ule kosti 
što štuje pod grlom nad jjrvijem rebrom i zdru- 
žuju, gradit u Aos/ .s lopaticom. Kjućan, zool. 
,-»r.hliissf^l- (in /us.)*; kjućtia kost (kjućac, kju- 
rica. kjuciKK a). Jat. .clavicula* ,scliirisselbein*, tel. 
.clavicola'. B. Sulek, rjoćn. zuanstv. naz. — On 
pokaza desnu kjućiiu kost. L. K. Lazarević, on 
zua sve. 10. 

1. K1^U('ANI, adj. koji pripada kfuču. — ispo- 
redi kjućan. — r Vuktrvu rječniku: n. p. rupa 
{kud so kjuć zavlači) ,schliis.selloch' ,foramen 
clavis'. 

2. KLUCANI, m. pl. ime .seocu u Hercegovini. 
b'azdije'j. 12<». 

1. K^jUCANICA, /. a) brava; b) gvozdena (u 
narodnoj pje^^mi zlatna) motka što se na zatvo- 
rmijcm vratima provlači kroz kolute namje.Hene 
na obje pole da budu jače utvrđena vrata; c) za- 
sornica, mandal; d) ček^un na vratima, najprvo 
je značene u starijiin rječnicima ; drugo (uz prvo 
i treće) u Bjelostjen''evu i u Stulićevu, a samo u 
Vukitvu ; treće u Bjelo.stjenčcvu i u Stulićevu; 
četvrto je u ntt.^e vrijenu' u Dubrovniku (P. Bud- 
mani). — Od xvii vijeka, a između rječnika u 
V ran ciceru (,sora') gdje se naj prije nahodi, u 
Mikitlina ( kjućan ica, brava ,sora, claustrum fer- 
roum'), // Jielinu (.sorratura, struraonto noto da 
serrar con chiave' ,sora' 670^^), u Bjelostjenčevu 
(kajkarski kjućonica. brava, zaklop, šora, claustrum 
ferrouui aut ligneum'), u Jambrešićevu (k|ućenica 
,sera'), u Voltigijinu (.sorratura' .tbiirschloss*), m 
Stulićevu (kjućan ica ,sorra, cuspis, tigillum., vectis*; 
kjuceuic^, v. kjućanica .s dodatkom daje uzeto iz 
Habdelićeva), u Vukovu (,der riegel' ,pessulus* 
s primjerom iz narodne pjesme: U avliju sedam 
čardakova, na svaki je kjućanica zlatna). — U 



Digitized by 



Google 



1. KLJUČANICA 



99 



ovijem prirr^erima kao da je naj prro znaČeiie: 
U kući sveto u}e neka se ne drži, nego da se 
uhrani u kojoj strani od crikve s kjućanicom i 
k}u6em zatvorenom. M. Bijanković 60. U kojoj 
kjučanice jesu jako s krakuni ujaćane. A. Vi- 
ta [ić, ist. 525. Odnese ii s razbijenima bravama 
i k)učanicama. E. Pavic, ogl. 203. U onom poju 
u kojem sam ja vazda živio nejma nikakove k}u- 
<^anice. A. T. Blagojević, kbin. 54. — U ovima 
kao da je drugo značene: Samson vazamši oboja 
vrata sa svojimi kjučanicami i okovanji. Korizm. 
98b. Klučanice g\'Ozdene razbi Isus od limba. 

1. Anftic, vrat. 46. Salomi vrata na dvoje, a 
k|učanicu na troje. Nar. pjes. vuk. 1, 42. Otvo- 
rila devet kjučanica i desetu bravu dubrovačku. 
3, 436. Nije ni kjučanice na vratili mogao na- 
činiti. Nar. prip. bos. 1, 75. — U prenesenom 
smislu f mjesto što zatvora i brani koji kraj (ispo- 
redi 1. kjuč, a, c) dd)). Đe dobiše Brdsku k}u- 
čanicu. Nar. pjes. vuk. 5, 213. — U pisaca na- 
šega vremena ima i peto značene: kfueana rupa. 
K}uČanica, tech. »schloss, verschluss', tal. ,serrame, 
serratura*; (kjučna rupa) ,schliis3ellocliS tal. ,buco 
della chiave*, frc. ,entr^e (de la clef)', egl. ,key- 
hole^ B. Šulek, rjeČn. znanstv. naz. 

2. K^.UČANICA, /. vidi kjuča. — U naše 
Drijeme u Lici. , Traži ću ja curu prama sebi, 
neću ja one k|u6anice*. J. Bogdanović. 

K:^UČANKA, /. vidi 1. kjučanica (a). — U 
naše vrijeme u ugarskijeh Hrvata. Od ) ubavi 
stoji otprta k|ućanka. Jaćke. 30. 

K^jUCANE, n. djelo kojijem se k^uČa (vidi 1. 
k|učati). — isporedi 2. k]u6. — Stariji je oblik 
kjučanje. — U Belinu rječniku: kjučanje ,bollore^ 
»fervor* 144b; kjućanje utrobno , borbo ttamento 
di corpo^ ,ventris murmur' 145», * u Vukovu: ,das 
sieden, aufwallen* ,aestu3'. 

K^iUČAO, kjučala, adj. (uprav part. praet. act. 
glagola kjućati), koji k^uča, vrio. — U naše 
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (,siedend' 
jbuUiens'^« primjerom: Polio ga kjučalom vodom). 
KJučalim maštom ugrejati. P. Bolić, vinodjel. 

2, 159. Iz vina kjućalog. 2, 333. Dobra je kju- 
čala voda. F. Đordević, pčelar. 45. 

1. K^tlČAR, kjučdra, m. claviger, clavicula- 
rius; faber claustrarius, čovjek koji hrani, Čuva 
kfuče; čovjek (kovač) koji kuje k\uče (vidi 1. 
bravar). — Radi nastavka i oblika vidi gospodar. 
— Akc. kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem 
padežima, osim nom. sing., i voc: kjiič&ru (kjii- 
čare), kjdčari. — S prvijem značenem riječ je 
stara i moiebiti praslavenska, isporedi stslov. k)u- 
čarb, rus. icAioMapi.. češ. klučar, klićar. 

a. čovjek koji hrani, čuva k^ii^e. — U svijem 
rječnicima: u Vranćićevu (,promus*), u Belinu 
(k)učar od vinice ,bottigliere, colui clie Lieno cura 
del vino che si dk a tavola' ,vini epularis curator* 
146a), u Bjelostjenčevu (k|učar, konobar, koji 
k}uČe nosi ,claviger, clavigerus, cliduchus, pro- 
cellarius, cellarius, promus condus, dispensator*, 
V. safar), u Jamhrešičevu (»claviger'), u Voltigi- 
jinu (jcantiniere' ,schliisseltrager'), u Stnlićevu 
(,claviam custos'), u Vukovu: ,der beschliesser* 
,claviger' ,(in den klostem)', u Daničićevu (k|učarb 
jclaviger^). a) kaluđer koji drži kjuče u mana- 
stiru. Postav Ja ti kjučarja kjuče uzimaj u ste. Sava, 
tip. stud. glasn. 40, 169. (Arhijepukop Jevsta- 
tije) prizvavB kjučara i vbprosi jego aste čbto 
obretajetb se. Danilo 267. Šbdbsu kb kJuČArevi 
(u drugom rukopisu kjučaru) jako da vbzbmetb 
vino. 268. — h) čovjek koji ima kfuče od pivnice, 
konobe. Nijedan kjučar nij' verovan . . . nikomu 
da je dal ili prikazal ili posudil, voja da bi dal 



1. K^UČARNICA 

ž Aega konobi van po kigodi zakon . . . 2^k. 
vinod. 69. Kako da je on kjučar bil u Berislo 
Ferenca na Basobatcu i da je primal vin pri- 
hodak. Mon. croat. 252. (1552). Dogodi se da 
dvojica od poglavitiji dvorana kraja Farauna, 
to jest naj stariji kjučar i naj stariji kruhar 
kraja uvridiše. E. Pavić, ogl. 83. Ti viči Petra 
kjučara, neka ti donese olbu pelenasa. Vuk, dan. 
1, 83. — r) koji hrani i čuva kfuče od kuće, od 
crkve, od tamnice itd. Kjučar će, u noći ki čini 
ulazit Orontu, svud poći tve ime proglasit. S. 
Gučetić 214. — Dosadi se kjučaru one crkve če- 
kati. Nar. prip. vrč. 51. — Dovede kjučar od 
tavnice tri tata. M. A. Hejković, sabr. 72. — 
d) metaforički (u teofogičkom smislu). Sebe kju- 
čara nareče biti raju. Glasnik. 10, 248. Da ga 
papom učini i kjučarom od raja. I. Ančić, vrat. 
201. Osobiti kJuč al' ti moć data svetoj crkvi... 
i tako tko ne znade kjučem vladati ne more ni 
otvoriti; zato se oće znanje i nauk u misnika 
kjučara svete crkve. svit. 61. Apostoli, kjučari 
nebeski. S. Margitić, fal. 11. K poglavaru apo- 
stolskomu i kjučaru nebeskomu s. Petru. F. 
Lastrić, ned. 7. Toliko godina i toliko četrdes- 
nica ima oproštena, koje razdijuje papa rimski, 
kakonoti kjučar od ovoga blaga. svet. 99*. Pape 
kjučari Isukrstovi. 99*. 

b. vidi 1. bravar. — Od xvii vijeka, a iz- 
među rječnika u Mikafinu (kjučar, koji čini kJuče 
jclaustrarius*) gdje se naj prije nahodi, u Belinu 
(,chiavaro e chiavajo, chi fa le chiavi o serra- 
ture' ,artifex claustrarius* 189b), u Bjelostjenčevu 
(kjučar, mešter koji kJuče dela ,clavicularius 
faber, artifex claustrarius*), w Voltigijinu (,chia- 
varo* jschlosser'), u Stulićevu (,clavium fiber*). 
I kovači i ladni kjučari. M. A. Rejković, sat. 
K8b. Jedan kjučar uniđe noseći jednu bravu. 
A. T. Blagojević, khin. 43. 

2. K^^UČAK, m. ime selu ti Hrvatskoj u žu- 
paniji modruško -riječkoj. iUzdijeJ. 60. 

K^iUČ ARENE, n. djelo kojijem se kfučari, vidi 
kjučari ti. 

K^iUĆAREV, adj. koji pripada kfučaru. — U 
Vukovu rječniku. 

K^^UČAREVAC, KJučArevca, m. ime brdu u 
Srbiji u okrugu šabačkom. M. Đ. Milićević, srb. 
427. 

1. K^jUOAjIICA, /. žensko čefade kao kfučar 
(vidi 1. kjučar, a, b)), što upravfa kućom. — Od 
XVII vijeka, a između rječnika u Bjelostjenčevu 
(»clavigera, cliducha*), u Voltigijinu (,donna che 
porta chiavi, economa' ,haushalterinn*), u Vukovu 
(,die schlusselbewahrerin* ,clavigera*). — U svijem 
primjerima stoji metaforički (u teologiikom smislu), 
o bogorodici. Imaju se priporuČiti kjučarici od 
azne nebeske. I. Ančić, svit. 41. Ti budući k}u- 
Čarica vrata vikovični, otvor' nam je na čas 
smrti naše. J. Banovac, razg. 143. Ti nebeska 
vratarica jes' i rajska kjučarica. P. Knežević, 
pism. 149. 

2. KI^UČARICA, /. neki cvijet. KJučarica 
(prema liem. schliisselblume), ^poj. kluczyk, Pri- 
mula veris L. (I. Sabjar). B. Šulek, im. 147. 

K^iUČARITI, kjučarim, impf. raditi kao kfučar, 
držati kfuče (kao 1. kjučar, a, b)) i vladati kućom. 
— U naše vrijeme u Lici. ,U Ae su kjuči, ona 
svima nama kjučari^ ,Ispašće i Aoj, čini mi se, 
na brzo kjučarene iz ruku'. ,Stani, dok ti sin za- 
kala majariti i kjučariti, molićeš kugu da te 
udavi*. J. Bogdanović. 

1. K^iUČARNICA, /. mjesto, kuća, dućan gdje 
radi kfučar (vidi 1. kjučar, b). — U jednoga 



Digitized by 



vjuogle 



1. K^iUČAHNICA 



100 



3. K^iUČITI 



pisca XVIII vijeka. Kako Khinki ustavit bi svoga ' 
sina u kjučarnici naraoŠćati. A. T. Blagojević, • 
khin. 43. j 

2. K^iUČARNICA, / u Voltifjijinu rječniku : | 
v. k}u5anica. — iiepouzdano. | 

K^iUČAROV, ad^]. vidi k)urarGv. — U Vukovu ! 
rječniku. 

K^UCARSKI, aćij. koji pripada kjučarima. — 
Od XVIII vijekaj a između rječnika u Vukovu 
(,beschliesserii eigen* ,clavi^erorum'). rdovico 
k|uoarske. A. T. Blagojevic^. khin. 7t. 

K^iUČAST, adj. knknM. — Postaje od 1. k|u(-, 
b. — U Bjelostjenčevu rječniku: v. zavit. 

1. K^iUCATI, k|ućum, impf. riđi klokotati, 
klokui^ati. — Akc. se mijeva u praes. 1 i 2 pl. 
kjučdmo, k|u6Ate, t u aor. 2 i H sing. k)u(a. — 
Od XVII vijeka, a između rječnika u Mikalinu 
(kjiicati, vrjeti ,forvGo, bullio, fervasco'), u Be- 
linu (,bollire gorgogliando* ,sonoro fervere' 1 4 !:'>), 
u Voltifjijinu (»brontolare iii eorpo; sgori^are, zam- 
pillaro' ,im leibe kollern ; hervor<iuellen'), u Stu- 
ličevu (,tervere, fervescere'), u Vukovu (klueati, i 
kjuča, n. p. voda ,wallen' ,aestuo'). U jednome 
velikom kazanu k|u6a voda. Nar. prip. vuk. 112. 
Video sam veliki kazan gde kliu>a. ll.S. Zakune 
vodu da ne kjuča. V. Bogisić, zborn. 562. Dok 
je vosak kjučao, on se cedi. F. Đorđević, pčelar. 
45. — U Voltigijinu rječniku ima i drugo zna- 
čene (u prenesenom smislu) : krčati, mrštati (o 
trhuhUj crijevima), usporedi i kjučane u Belinu 
rječniku. 

2. K^itlČATI, k)u^'am, impf. zatvnrati kf učeni. 
— r Siuličtvu rječniku: ,clavi claudere*. — Po- 
tvrđuje se samo složeno s prijedlozima (zak|u6ati, 
otkjučati). 

8. K^UČATI, kjućam, impf. vidi k|učati se. 

K^iUCATI SE, kjucam se, impf. a) convenire; 
confirmare, slagati se (» kim), pogađati se, uga- 
đati se ; potvrđivati, odobravati ; b) accidero, do- 
gađati se, zbivati se. — Miklošič (etvmol. w6rterb. 
kod k|uk-) misli (dajbudi za značene kod b)) da 
je srodno s 1. k(uč. — Od xiv vijeka, vidi F. 
Miklosić, lex. paleoslov.^ g4j'' iifia primjera za 
značene kod a), na istom mjestu ima i aktivni 
oblik kjućati, kttji se nalazi i u Stuličevu rječ- 
niku (,approbare* s dodatkom da je uzeto iz bre- 
vijara). — Drugo značene nahodi se u jednom 
primjeru xiv vijeka i otale u Daničićevu rječ- 
niku (,accidere'). Vb podvigoht i innviht jelici 
inočtskomu k]učajnti> se žite|stvu. Glasnik. 11, 00. 

K^iUČERINA, /. augm. 1. k|nč, vidi k|u6ina. 

K^iUČfeTINA, /. augm. 1. k|uč. — U Stuličevu 
rječniku: v. k|u6ina. 

K^UĆEVI, m. pl. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
biogradskom. — isporedi 3. K|uč. Livada u K|u- 
oevima. Sr. nov. 1863. 362. 

KJ[jUČI, m. pl. ime zaseoku u Hrvatskoj u žu- 
paniji zagrebačkoj. Razdije). 74. — isporedi .3. 
K|u6. 

K^iUCIC, m. dem. 1. kjuč. — U pravom .smislu 
u jednom primjeru xv vijeka, i otale u Daniri- 
ćevu rječniku (kjuficb ,clavicula*). Vise rereni 
pokladb prbda se u jednomb malu kovroscu u 
komunb, a osta kjučicb u gospođe Jelene. Mon. 
serb. 387. (1436). — U prenesenom smislu kao 
prpofak, rasklad u Bjelostjenčevu rječniku: k|u- 
čici za zasajene trsja ,vitiarium, malleolns'. 

1. K^iUriCA, /. dem. k(uka. — T Stuličevu 
rječniku: ,exiguus uncus'. 

2. K^UČICA, /. vidi kod kjučan. 



1. K^jUČIC, m. dem. 1. kju?. — Akc. se mijena 
u gen. pl. kjiičrća. — Od xviii vijeka, a između 
rječnika u Belinu (,chiavetta, chiave piccola* ,cla- 
vicula* 189^) gdje se noj prije nahodi, u Stuli- 
čevu (,clavicula'), u Vukovu, 

a. u pravom značenu (u jedinom primjeru 
metaforički). Zlatan k|učić gvozdena vratia otvora. 
Nar. posl. vuk. 91. 

b. u osobitom značenu: ono čim se navija 
sahat. Kjučić, tech. ,schlussel (z. b. einer uhr)\ 
tal. jChiavetta dell' orologio'. B. Sulek, rječn. 
znaustv. naz. 

C. u prene.senom smislu, čivija na guslama. 

— U Belinu rječniku : »biscaro, legnetto nella 
cima del Icuto o d'altro istrumento a cui si at- 
taccano lo corde' ,verticillum* 142*. 

(1. u prenesenom smislu, kao bijka. Kjucić 
svetoga Petra, Fumaria L. (Sladovići. B. Šulek. 
im. 147. 

2. K^UCK', m. mjesno ime, isporedi 3. k}uč. 

a. u Srbiji, a) u okrugu euprijskoni. Zem)a 
u Kjučiću. Sr. nov. 1875. 1096. — b) u okrugu 
požarevačkom. Zoni [a u Kfučiću. Sr. nov. 1872. 
9u7. — c) u okrugu smederevskom. Niva u K(u- 
čiću. Sr. nov. 1861. 672. 

b. vidi K|učik. 

KVUOk'-BHDO, n. itne selu u Hrvatskoj u žu- 
paniji zagrebačkoj. Razdije). 67. 

K^jUCIK, ;//. mjesno ime. — U spomeniku xiv 
vijeka. I u Kjučiku na Rani. Spom. stoj. 26. 
(13.'V2). — Može se čitati i Kjuc-iću. 

1. K^rCINA,/. augm. 1. kjuč. — Akc. se mijena 
u gen. pl. kjiu ina. — V naše vrijeme, a između 
rječnika u Stulirecu (,ingens, vetus vel vilis 
clavls'i. — r Jjici može značiti u prenesenom 
smislu: duge noge (podrugfivo). ,Ka' ti on, brte. 
oko vatre zasjedo, pa one svoje k|uc'iue (k|uće- 
rine) ispruži, onda živ čoek ne mari vatri prila- 
ziti*. J. Bogdanović. 

2. K^iUCINA,^/. ime nuestu u Srbiji u okrugu 
kneževačkom. Niva u Kjucini. Sr. nov. 1871. 
859. 

1. Kl^irciTI, kjnrim. impf. pregibati, kriviti. 

— Postaje od 1. k|uc (vidi osobito h) ili od kjuka. 

— U jednoga pisca xv vijeka (s metaforičkijem 
značet'iem: pregibati, pa ponizivati), a između 
rječnika u Bjelostjenčevu (kjučim ,curvo, adunco', 
v. zavijam) i u Stulirevu (v. prignuti). Nemi- 
lostiv on toko jest, da grad vazam svih k}u6i ni- 
zoko. M. Marulić 20. Poj poni, tvoja ćud kamo 
te sad kjuči. 237. — / sa se, refleksivno. — m 
Bjelostjenčevu rječniku : k|učim so ,curvesco*, v. 
sk|učujom, i u Voltigijinu: ,incurvarsi, rannic- 
cliiarsi* ,sich biegen, kriimmen'. 

2. K^UČITI, kjučim, pf. dogoditi se, zgoditi 
se, zbiti se. — isporedi k|učati so (klučiti je per- 
fektlrni glagol prema k|učati). — Biječ je stara 
(kao refleksivni glagol), isporedi stslov. kjuciti s«^ 
maloru^s. ključvt^' sja. — U knigama pisanima 
crkrenijrm ili miji'^anijem jezikom, a između rječ- 
nika u Daničieevu (,accidere*). 

a. aktivno. Aštc kjuritb sbmrbtb nekomu 
človoku. Mon. sorb. 37. (1253). — isporedi 3. 
kjuciti. 

b. sa se, refleksivno, a značene je isto kao 
kod aktivnoga glagola. Kolb velika ta sramota, 
jemuže grebu svojemu dlbgu iziskanu kjučitb se 
Vb sbnbmo vbsehb Človtlkb i apostolb stydeti se. 
Domentijan* 292. Ašte i k|ucitb ny se si.mrbtb. 
Danilo 212. 

3. Kl^ UČITI, k| ličim, pf. dotaknuti se koga 
(objekta). — Akc. se ne mijena (aor. 2 * 3 sing. 



Digitized by 



Google 



3. K^^UČITI 



101 



Kl^UN, a. 



k|uči). — Vafa da je ista rijeć sto i 2. kjučiti. 

— S ovijem se značenem nahodi u naše vrijemej 
n izinedu rječnika u Vukovu (,aiiruhren' ,attingo* 
>• primjerom: Nijesam ga kjiičio). Prosio je to, 
najo; ne srne mene niko kjučiti, da mu je majka 
Jana. M. Đ. Milice vić, zim. več. 301. Kažu da 
i^ Vidak ... nije viSe ni prstom k|učio. L. K. 
Lazarević, on zna sve. 10. 

K^iUĆIV, adj. koristan. — V Stulićeru rječ- 
niku: ,utilis, quod expedit^ s dodatkom da je 
uzeto iz brevijara. — Ako jr riječ po uzda na ^ po- 
staje od 2. kjučiti (isporedi prvo' znaČene kod 
kjućati se). 

K^iUČKI, adj. koji pripada mjestu Kfučii. I 
jedan se od uih nalazio pored Timoka, a drugi 
od Kjučjce strane. Vuk, rječn. predg. iv. Kjurka 
nahija. F. Jukić, zem}. 49. — Kfučko Po|o, selo 
u Bosni u okrugu travničkom. Statist, bosn. 69. 

K^iUC( )XOŠA, m. Čovjek koji nosi kfučf, ispo- 
redi kjučar, a. — Samo u Stulićei'u rječniku: 
,(;laviger*. 

K^iUJDKVO, m.('0 u Vukovu rječniku: k|uj 
drvo, veliki djetao ,art specht' ,pici genus' s do- 
datkom da se govori u Crnoj Gori. 

K^iUJO, TO. itne konu. F. Kurelac, dom. živ. 10. 

— Može biti hgp. kjuse. 

KS^VK, m. izgnečeno grožđe^ masu}, trku]. 

— Akc, se mijefui u loc. kjuku. — Može biti 
srodno s 1. kjukati. — Od xviii vijeka j a između 
rječnika u Stulićevu (,uva cum suo succo seu 
musto pressa') i u Vukovu (,die zerdriickten 
trauben' ,uvae compressae'). 3 vozionice k)uka. 
Glasnik. 56, 200. (1733). Premda se izgiieceno 
grožđe sa širom zajedno zove kjuk. Vuk, pism. 
78. — Ima i drugo značene u Vukovu rječniku: 
med s voskom izmiješan zajedno, ali je jamačno 
ista r^eč. 

K^UKA, /. vidi 1. kuka. — isporedi 1. k]u6. 

— Biječ je praslavenskay isporedi rus. K.ii<»Ka, 
će,-*', klika, pof. kluka. — Između rječnika a Vran- 
čićevu (jharpago; ancinus'), u Mikafinu (kjuka, 
kuka ,ancus, uncinus^), u Bjelostjenčevu (,uncus*, 
V. kvaka), u Jantbrešičevu (,uncus'), u Voltigijinu 
'■ .uncino, rampino' ,hacken, klammer*), u Stuličevu 
;,uncus*), u Vukovu (vide kuka s dodatkom da 
se govori u Boci). Niki (mučenici) kjukami od 
nada oštrimi razdirani. F. Glavinić, cvit. xvni. 
Sve na Grke obalismo kolci i k|ukom i rukami. 
I. Zanotti, en. 31. Nosu nam jače muke oštre 
kjuke i trozub)e. J. Kavanin 4XQi^. Obisišo ga 
o jednoj gredi gdi mu opet tilo k)ukam gvoz- 
denim razdirahu. J. Filipović 1, 41 9^. Kazđiraše 
ih k)akam gvozdenim. Blago turi. 2, 71. Uzme 
;<voju k^uku i motiku. Nar. prip. vuk. 125. Do 
k|uke i motike. Bos. vila. 1891. 233. — I u oso- 
hitom značeAu na Bijec-i: K|uka, to je ono žejezo 
koje se ima zahvatiti, kada se hoće vrata otvoriti. 
F. Pilepić. 

K^IJKALO, n. u Vukovu rječniku : vide mujalo. 

K^iUKAN, m. ime volu. F. Kurelac, dom. 
/iv. 24. 

K4*UKANA, /. itne kravi. F. Kurelac, dom. 
živ. 24. 

K^iUKANE, n. cijelo kajijem se kfukn (vidi 1. 
kjukati). — Stariji je oblik kjukanje. — U Be- 
linu rječniku: kjukanje ,il cacciare'; u Stulićevu: 
jintrusio, immissio, iujectio, injectus'; u Vukovu: 
.das stopfen* .fartura, saginatio'. 

K^.UKAST, adj. kukast. — Postaje od kjuka. 

— Potvrđeno je samo u složenoj riječi kjuka- 
stonog (vidi). 



Kl^UKASTONOG, adj. u kojega su krive (k\u- 
kaste) noge tako da se sastaju u kofenima a niže 
se razmiču. — Samo u Bjelostjenčevu rječniku, 
u JambrešičevUf u Stulićevu (iz Habdeličeva), u 
svima je tumačeno ,varus^ 

1. K;.UKATI, k|iik&m, impf. tiskati, pritiski- 
vati; tiskati što da na silu tijeze u usko tnjesto, 
u naše vrijetne u osobitom značenu (vidi Vukov 
rječnik i piin^er): napuiiati (n. p. gusku prije 
pečena). — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing. 
k|iika). — Od xv vijeka, a između rječnika u 
Mikalinu (k|ukati, ukjukati ,iutrudo, infero^, u 
Belinu (,cacciar dentro, come carta o cosa si- 
mile, in qualche luogo' ,intrudo^), u Stulićevu 
(,intrudere, immittere, injicere^ iz Mik<ifina), u 
Vukovu (,n. p. gusku ,die gans stopfen' ,farcio, 
sagino* !. Razbire piću ai i slasti privraća, i vina 
okusi, ter u se sve svraća, da ki no se odvraća 
od dobra nauka, prida li se ne izvraća ča se totu 
kjuka. M. Marulić 48—49. Ostalo nogami gazi, 
kjuka i tlači. M. Divković, bes. 309*. Nemilo- 
srdno udrivši nim na zemju, njeki ga nogami 
k|ukahu i trepahu. 369^. U Srijemu se k}uka 
n. p. guska, prstima, a moglo bi se i drvetom. 
Vuk, pism. 78. 

2. K^iUKATI, kjrikam, impf. kucati. —, Po 
sjeverozapadnijem krajevima od xviii vijeka. — 
Između rječnika u Bjelostjenčevu (kjukam, kju- 
kati ,strepito, pulsito^) gcije se naj prije nahodi, 
u Jambrešićevu (,pulso'), u Voltigijinu (v. kjucati), 
u Stulićevu (,strepere, pulsare' iz Habdeličeva). 
.Netko kjuka na vrata', na Bijeci. F. Pilepić. 

3. K^TJKATI, kjukam, impf. vidi 1. kjučati. 
— U jednoga pisca iz Boke u naše vrijeme. Na 
vatri kjuka veliki mjedeni kotao. S. ^ubiša, 
prip. 274. 

K^iUKICA, /. dem. kjuka. — U naše vrijeme 
u Istri s osobitijem značenem: mala udica, KJu- 
kica jhamulus*. D. Nemanić, čak. kroat. stud. 
iftsg. 34. 

KtiUKOVNICA, /. jelo od pogače polivene 
vrelom vodom i začbiene mašću. u Lici. V. Arse- 
nijević. — isporedi kjukuša. 

KJ^UKOVO, n. mjes9b ime. — Prije našega 
vremena. 8. Novaković, pom. 134. 

KJUKUŠA, /. jelo koje se pravi od preške 
(prijesne) pogače, ako se udrobi i začini začinom, 
a utuče se malo i luka bijeloga, u Dobroselu. 
M. Medić. Neko jelo od kuvana tijesta, u Ba- 
natu. Javor. 1880. 403. — isporedi kjukovnica. 

K^UMATI, kjumam, impf. vidi klimati, 1, c, 
c) (kao da je ovakovo značene). — U narodnoj 
jrripovijeci iz Bosne u naše vrijeme. Vidi gdje 
Ciganin kjuma tužan. Nar. prip. bos. 1, 85. 

K{iijN, m. rostrum, gubica u ptice. — Akc. se 
mijeiia u loc. sing. kjunu, u gen. pl. kjunfi., u 
dat., instr., loc. pl. kjiinima, o ako se u mnoiini 
umeće ov, onda je akc: kjunovi, kjunćvš^ kju- 
n6vima (ili kjiiuovima?), kjiinove. — Badi po- 
slana vidi kjuvati. — Po malorus. k^iohi. mogla 
bi biti praslavenska riječ, ali se potvrdile istotn 
XIV vijeka (vidi F. MikloSić, lex. palaeoslov.' 
kod kjurn*). — Između rječnika u Vrančičevu 
(,rostrum*), u Mikafinu (kjun od ptice ,rostrum*), 
u Belinu (»becco, il rostro e bocca degli uccelli* 
,ro8trum* 134h ; ,rostro, il becco degli uccelli* 
,ro8trum' H33»), u Bjelostjenčevu (,rostrum'), u 
Jambrešićevu (,rostrum*), u Voltigijinu (,becco 
d' uccello, rostro' .schnabel'), u Stulićevu (,ro- 
strum*), u Vukovu (,der schnabel' ,ro8trum'). 

a. u pravom znaćenu. Ona (golubica) priđe 
k liema noseći kitu masline u kjonu. Bernardin 



Digitized by 



>^uogIe 



Kl^USEŠCE 



104 



KMEKNUTI 



sešce na koje uzjašivši pode k Jeruzolimu. F. 
Lastrić, od* 208. Gospodin otje unići tada u Je- 
ruzolim na jednom poniznu i priprosti tu kju- 
sešču. 209. i u naše vrijeme u Lici. J. Bogda- 
nović. 

K^iUSETINA, /. augm. kjiise. — U naše 
vrijeme, a između rječnika u Stulićera (,vili8 
mannulus^). Veće daj mi staru kjusetinu. Nar. 
pjes. marj. 128. 

K^iUSINA, /. augm. kjuse. — Akc. se mije na u 
gen. pl. k}iisin&. — Od xviii vijeka, a između 
rječnika u Belinu (»cavallaccio e cavallaccia^ 
,eciuus et equa ignava* 178l>; ,rozza, caval cat- 
tivo^ ,equus malus' 634"^) gdje se nqj prije na- 
hodi, u Voltigijinu (kod kjuse), u Stulićeou 
(,mannulus, equus*), u Vukova (augm. v. kjuse). 
Djavao učinivši se kjusinom blidom. . . F. Lastrić, 
test. 181*. Nego se i^ima služe kao kjusinom. 
svet. 159^. Kjusina se voda stara od pazara do 
pazara. V. Došen 40^^. Kjusina je moja durno- 
vita. Nar. pjes. vuk. 2, 590. Poveo si slomjenu 
kjusinu. Nar. pjes. juk. 261. , Odbij tu kjusinu 
do}e u 6ive neka gloca*. u Lici. J. Bogdanović. 

K^iUSINICA, /. dem. kjusina. — 6"^ Stulićevu 
rječniku: ,parvus mannulus^ 

K^jUST, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu po- 
drinskom. Zemja u Kjustu. Sr. nov. 1875. (Hl. 

Kl^UVANE, n. djelo kojijem se kfuje. — U 
Vukoim rječniku. 

K^iUVATI, kjiijem, impf. (o ptici) udarati 
klanom ; uzimati kfunom. — isporedi kjunuti, 
kjucati itd. — Akc. kaki je u praes. taki je u 
impf. kjuvah, u ger. praes. kjiijući, u part. praet. 
act. kjiivao, kjuvala, u part. pra^t. pass. kjiivan; 
u ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf., osim 
aor. 2*3 sing. kjuvfi, i impt. kjuj. — Riječ je 
praslavenska, uprav s oblikom kjbvati a kjujjj u 
praes. (pa je u iz prezenta prešlo i u inf.), ispo- 
redi stslov. kjbvati, kjbv^ i kjuja, rus. K.ieujiTi,, 
K.110K), ć^'^. kivati (klvu), kluvati, po(. klwać, kluć; 
ima i lit. kliuti ,hakenbleiben*. — Između rječ- 
nika u Mikafinu (,rostro, rostrum impingo'), u 
Bjelostjenčevu (kjujem, kjuvati ,fodico rostro, 
cultro etc., rostro penetro, rostro impingo, pinso'), 
u Jambrešićeim (kjujem ,fodico*), u Voltufijinu 
(,beccare, battere con becco* ,mit dem schnabel 
hacken'), u Stulićevu: ,ovi putamen rostro ape- 
rire (dicitur de pullis ex putamine egredi niten- 
tibus), rostrare'; u Vukovu (,picken, hacken' ,rostro 
tundo, mordeo'). 
a. prelazno. 
ft) udarati kfunom. ovako je udarane dvo- 
struko, jer kjun, kaonoti oŠtar, probija ono u što 
udara, a ujedno otoorajuči se i zatvorajuH od- 
lama komad od onoga, aa) u pravom smislu. 
Orao i kokot neka te ne kjuje. M. Vetranić 1, 87. 
Priličan ti jesi u svemu k zviri onoj ka videć 
sinove pritile, tolikoj kjuje ih, dokole mledne ih 
učini. D. Ranina 119^. Počme lii k) u vati po 
\ede(h). P. Posilović, cvijet. 43. Ptići kad ope- 
rjate kjuju i oca i mater. I. Đorđić, salt. 345. 
A kad žuna kladu kjuje. V. Došen 122h. Ovo 
j' glava jednog gospodara, greota je od Boga 
jednoga da je kjuju orli i gavrani. Nar. pjes. 
vuk. 2, 324. Kjuvaće ga gavrani. Đ. Dauičić, 
prič. 30, 17. — bb) u prenesenom ili u metafo- 
ričkom smislu. A on li krajnje, sabjom se pomaga, 
narodi li kjuje, pod oblast podlaga. Đ. Baraković, 
jar. 31. Nek te tuga kjuje i nepokoj muči. A. 
Kanižlić, rož. 34. — cc) u prenesenom smislu, o 
pčeli. Kad pčela cvit kjuje. Đ. Baraković, vil. 
363. 



b) uzimati kfunom. — nije potvrđeno pri- 
ntjerimcL, ali se kaže k ju vati zrna, kjuvati žito itd. 
h. neprelazno. 

a) uopće. Detelb rbtomb kjuje. Physiol. 
nov. star. 11, 194. Đetao u kjunu nade (zlo; 
čuje ga lovac đe kjuje pa ga dovreba i ubije. 
Vuk). Nar. posl. vuk. 78. 

b) Što je objekat u a, a) stoji u acc. 
s prijedlogom u. Petao dođe i stane kjuvati ii 
komad. Nar. prip. vuk. 17. 

K^UVAVAC, kjiivavca, m. onaj koji kfuje. — 
U jednoga pisca xv vijeka. Petesi kjuvavci. M. 
Marulić 82. 

KI^UVERINA, /. u Vukovu rječniku: rđavo 
kjuse ,der gaul' ,caballus', cf. kurada. 

KMAST, adj. vidi tmast. — U naše vrijeme 
(sva su tri primjera V. Vrćevića). Majka mije 
kmasta, otac mi je krvav, a ja kmasto>krvav. 
odgonetfOiJ : broć. Nar. zag. nov. 9. Noć kmasta, 
ne vidi se prsta pred oko. Pravdonoša. 1851. 31. 
Dva ili tri guna kmasto-plavetne boje. V. Bo- 
gišić, zboru. 214. 

KMECATI, kmečem, impf. vidi kmečati. — 
Samo prezenat u jednom primjeru xvii vijeka. 
Gdi zvirka kopore pod hrti i kmeče. Đ. Bara- 
ković, vil. 258. 

, KM.ECAC, kmečca, m. dem. kmetac. — U Stu- 
lićevu rječniku : kmetčac, kmetčca uz kmetčić. — 
nepouzdano. 

K.Mi:ČANE, n. djelo kojijem se kmeči. J. Bog- 
danović. 

KMECATI, kmćčim, ifnpf uprav kao izgova- 
rati kme kmc. — Od xvii vijeka. 

a. malome djetetu, kad plače ili ječi. Mati 
kada čuje i vidi da joj dijete kmeči i plače. M. 
Divković, bes. 494*. Nešto kmeči kajno Čedo 
ludo. Nar. pjes. petr. 3, 259. ,Kukavo dijete, 
od velikog plača zacenulo se, pa ne može ni pla- 
kati, nego samo kmeči*. J. Bogdanović. 

b. kozi, vidi večati. — U naše vrijeme u 
Stonu. ,Šta ona koza vavijek kmeči!* M. Milas. 

e. zečji glas kad ga pas pritisne (isporedi 
k večati) ili mišji kad ga mačka pritisne. , Skoči 
naglo (zec) i kmečeći pisne* (A. Dorotić 18). A. 
Ostojić. 

KMEC'lć, m. dem. kmetac. — U Stulićevu rječ- 
niku: kmetčić ,rusticulus'. — slabo pouzdano. 

KMECANI, m. pl. ime selu u Bosni u okrugu 
banolučkom. Statist, bosn. 34. 

KMEĆi, adj. koji pripada kmctima. — xvi 
vijeka. Grgur Lepečić, plemene kmeće diti . . . 
Anton Vukašinić s Tožić od kmeće diti. Mon. 
croat. 184. (1503). 

KME( 'INA, /. indi kmetština. — U Bjelostjen- 
čevu rječniku: kmetćiua (,kmetchina*) ,se3sio co- 
lonicalis, possessio colonicalis 1. jobagionalis'; u 
VoUifjijinu (kmetčina , podere coloniale* ,bauem- 
hof, bauerngut'), u Stulićevu (kmetčina ,praedium 
rusticum* s dodatkom da je uzeto iz Bjelostjen- 
čeva). jamačno u Voltigijinu i u Stulićevu stoji 
griješkom kmetčina s toga Što nijesu umjeli pro- 
čitati u Bjelostjenčevu. 

KMEKA, /. vidi kmeČane. — U naše vrijeme. 
Kad pošje godinu dana začuje se kod snaše piska 
i kmeka sina ili šćeri. Bos. vila. 1887. 379. ,Na 
edan put stade djece kmeka i vriska*. J. Bogda- 
nović. — I u zagoneci (vafa da znači: onaj što 
kmeći). Ište kmeka dva kundeka, ište kunda 
mande. odgonetfaj : dijete. Nar. zag. nov. xviii. 

KMEKNUTI, kmeknem, j^f- ^^^ perfektivni 
glagol prema kmecati. Tužno jeknu, malo Čedo 



Digitized by 



Google 



K^^IJNI 



103 



K^iUSEŠCE 



KJ^UNI, w. pl. ime selu u Hercegovini. Statist. 
bo8ii. 120. 

1. K^iUNICA, /. vidi kjanača, a. — Akc. se 
mijena u gen. pl. kjunica. — Samo u Stulićevu 
rječniku: kjnnica, ptica ,accog;2:ia, beccaccia' ,sco- 
lopax^ 

2. K^jUNICA, /. sud od zem]e ili od bakra, 
s k|unom, u kome vri voda. na Bracu. A. Osbojić. 

KVUNIĆAST, adj. mdi kjuuat, b. — U jed- 
noga pisca našega vremena. Više puta postaju 
na čokotu k)uni&asto glave. P. Bolić, vinod. 

I, 193. 

K^ilJNIC, m. dem. k|uu. — Akc. se mijena u 
(jen. pl. kjunića. — Od xvii vijeka, a između 
rječnika u Belinu (,be(!co piccolo* ,rostellum' 
134'») gdje se naj prije nahodij i a Vukovu (,das 
schiiabolchen* ,rostellum'). Vodom brca i s kju- 
nićem štrca. A. Kanižlić, rož. 59. Na rakiti kiti 
dvoji troji ptići, gvozdeni k| unići, a drveni re- 
pici. odgon€t(aj: grebeni. Nar. zag. nov. 33. 

KJ^UNINA, /. augm. k}un. — Akc. se mijena 
u gen. pl. kjiinina. — U Belinu rječniku: ,becco 
,?rande e grosso' ,rostrum ingens' I34l>, i u Stu- 
lićevu uz k)unetina. 

K^^UNITI, kfunim, pf. vidi kjunuti. — Samtt 
u Voltigijinu rječniku: »beccare, beccicaro' .mit 
dem schnabel picken*. — Vafa da je slocenski 
oblik (naše k|unuti), ali je i u slovenskom jeziku 
praes. kjunem. 

K^jUNOVIC, m. prezime. — xiv vijeka. Kanko 
KjunoviĆB. Deč. hris. 21. 55. 

K\iUNUTI, kliinem, pf. udariti klunom; uzeli 
Ho (n. p. zrno) k(unom; uprav je perfektivni 
glagol prema kjuvati (vidi). — Akc. se ne mijena 
(aor. 2 i 3 sing. kliinu, part. praet. pas.^. klTmut). 
— Riječ je stara, isporedi rus. icuoiivn.; nere 
biti praslavenska, premda ima i češ. klinouti. — 
Između rječnika u Stulićevu (v. ukjunuti .s* do- 
datkom da je riječ ruska) i u Vukovu (,picken' 
,rostro peto, tundo'). 

a. u pravom smislu. Tužne ptičice od stoga 
do stoga skitaju so, jeda za Bogom gdje iznađu 
koje zrno za k|unuti. B. Zuzeri 209. Kad sva 
zrna pozobje, pode (vrabac) da i ono poslodno 
ispod careve čizme k|uno. Nar. prip. vuk. 49. 

b. u prenesenom smislu, o ribama kad ču- 
paju mamu na udici. L. Zoro, rib. ark. 10, 352. 

i*. u prenesenom smislu, udariti koga malo. 
M. Pavlinović. 

K^jUPAK, kjupka, m. vidi klupak (radi zna- 
čeiia vidi klupko, b, a)). — U jednoga pisca Sla- 
vonca XVIII vijeka. Bacajući gumbare i kjupke 
ognene. A. Kanižlić, fraii. Gli. 

K^jUPKO, n. vidi klupko. — U ruhtpisu xvi 
ili XVII vijeka pisanome miješanijem jezikom. 
Hinej jestb vb mori, ni plavajoth, ni hoditb, nb 
jako kjupko vajajotb se. Physiol. novak. star. 

II, 199. 

K^iUSA, /. vidi klona, pastu|a. — /' naše 
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (.die falle' 
,laqueus', cf. pastu|a, klona). Upao u kjusu. (kad 
se ko uhvati u- tijesno). Nar. posl. vuk. 334. — 
I u množini bez promjene znače na. Smrad uhvati 
lafa u kjusama. P. Petrović, gor. vijen. 11. 

K^iUSAG, k|usca, m. kasač (uprav kon što 
k\usa). — isporedi k|usavac. — U Vranci ćevu 
rječniku: »succussor* ,caval che trotta' ,traber^ 

KJ^USAD, /. coll. kito množina od kjuse. — 
Između rječnika u Stulićevu (,ingens numerus 
mannalorum') i u Vukovu: ,die pferde (als gat- 
tung)' )equi, jumeuta^ Istina je da su siromasi i 



kod veliki i bogati držani kao ovčice i kjusad: 
sad ih muzu, sad tovare. F. Lastrić, od' 237. 
Služeći se samo za potribu stvarma zema|skim 
kakouo kjusadju. ned. 248. 500 kjusadi. 411. 
Odarnaše sve 5(X) volova, toliko kjusadi. svet. 
196^. Oko krava tako i kjusadi kako rekoh u 
vejači radi. J. S. Rejković 154. Kfusad hrani 
da se kripi sada. 276. Po nemu (grob(u) pasu 
nekoliko krave, dvoje troje kjusadi. M. Đ. Mi- 
lićević, pomenik. 1, vi. Da se vratimo, popadaće 
kjusad. M. P. Šapčanin 1, 117. A o zadi nosit 
na kjusadi što bi bilo nuždno. Osvetn. 4, 14. 

K^jI^SATI, kiiisum, impf. kasati. — isporedi 
kjusac. — U jednoga pisca xviii vijeka. (Vrag) 
ki 8 kopiti konskim kjusa. J. KavaAin 409*. u 
istoga pisca ima u jednom j/rimjeru i part. praet. 
pass. kjusan, te kao da je značene: koji kfusa. 
Tač okovan, uz<lan . . . kjusan, trusan, smucan... 
417b. — U naše vrijetne u Dubrovniku kaže se 
kon u (u prenesenom smislu i o čefadetu) koji 
nespretno ide (n. p. klimajući glavom) ; može biti 
da znači i spoticati se, isporedi kjusavac. P. 
Budmani. 

K^JUSAVAC, kjiisavca, m. kon koji se često 
spotiče. — U Mikafinu rječniku: kon kjusavac, 
koji se potipje ,equu8 cespitator' 197*>; u Belinu: 
kon kjusavac .cavallo che inciampa' ,equus ces- 
pitator' 179^; u Stulićevu: ,equus qui laborat 
vitio lapides oti'ondendi ita ut frequenter cadat'. 

K^fjlJSE, kjuseta, n. a) caballus vilis, kon što 
malo vrijedi; b) mannus, kon malenoga stasa: 
c) jumentum, uopće životina (kon, mazga, ma- 
garac) na kojoj se jaše i goni. — -e- stoji mj. 
negdašnega ♦•. — Akc. kaki je u gen. sing., taki 
je u osta lijem padežima, osim nom. i acc. sing. 
kjuse, i <'oc'.: kjuse. — Riječ je praslaven.ska (od 
osnove kjusent), isporedi stslov. k]\is^ Jumentum', 
češ. kliso JumentumS 2)o(. klus(j ,caballus vilis*. 

— Xema množine; kao množina upotreblava se 
kjusad. — Između rječnika u Mikafinu (kjuse, 
konic ,equus gregarius, mannus*), u Belinu (,ca- 
vallaccio e cavallaccia* ,e(|UU8 et equa ignava* 
178^*; ,rozza, cAval cattivo* ,e<iuus malus' 634*), 
u Bjelostjenčevu (kjuse, jorga , mannus'), u Jam- 
brešićevu (kjuse, žrebe ,mannulus'), u Voltigijinu 
(kjuse, kjuseta i kjusina ,cavallaccio, caval ordi- 
nario' ,ross'), u Stulićevu (,mannulus' iz Habde- 
lićeva), u Vukovu : ,da8 pterd (die gattung)' ,equus'. 

— Ihrvo je značene u Mikafinu, Belinu, Volti- 
gijinu rječniku; drugo a Mikafinu, Bjelostjen- 
čevu, Jambrešićevu, Stulićevu, treće u Vukovu i 
u primjerima (i kod kjusad * kjusešce). Postaviv 
nega na kjuse svoje. N. Babina 155b. luc. 10, 34. 
A svaki popiti i proždrijet tuj more Što kjuse 
poniti na pleću ne more. N. Dimitrović 101. 
Ne dajU^ se, kako kjuse, za nos voditi. V. Men- 
Četić. app. not. 2, 277. Biti vodjen za nos ko 
kjuse ,far tutto a genio d' altri*. A. d. Bella, 
rječn. 178^. Kjuse projde a on osta viseći. J. 
Filipović 3, 197a. Da kogagodi od vas vo ili 
kjuse u dan subotni upade u jamu. F. Lastrić, 
od' 272. Služite se, bratjo, svijetom ovim kako 
k|usetom. svet. 62*>. Do kjuseta dok dotrapam. 
V. Dosen 155^. Kjuse lašne nu oranem kreće. 
J. S. Bejković 22. (Upri) u se i u svoje kjuse. 
Nar. posl. vuk. 334. Što si tako pretovari© to 
jadno kjuse? Nar. prip. vrč. 213. Posadivši ga 
na svoje kjuse. Vuk, luk. 10, 34. Koje se obično 
govori kjusetu kad se hoće da odbije, poslov. 
167. Ne imah kjuseta sa sobom. Đ. Daničić, 
nemij. 2, 12. 

K^jUSESCE, n. dem. kjuse. — U jednoga pisca 
XVIII vijeka. Dovedoše mu ponizno jedno k|u- 



Digitized by 



Google 



KMET, b. 



106 



KMET, d. 



Konstanti riu kmetu svomu i negovdmb detcamb 
(l)aničić stao(a ovaj primjer pod ovo znacene^ 
ali može biti da [tripada pod a). Mon. serb. 
182—183. (1371—1395). Sb timi su bili gradu 
kmotijo. 249. (1400). Tudej da se nasele kme- 
tije crbkovny ... da stoje onde kmetije crbkovny 
koji te rabotati crbkvy. 531. (1485). Svedočno 
je vbs6mi kmeti dobrbscinemi. 532. Sve koliko 
priložismo, ili su kmetije ili zemje. 533. za sne 
ove primjere kaže Daničić daje značene ,subjectus-, 
srl. .vasallus' dodajun: pod vlašću vlasteoskom, 
ci, kmetićb. Vam i vašim kmetom dajemo. Mon. 
croat. 5. (1275). Tada jesu odlučili, da ako bi 
sin s otcem stojoć, vsaki po sebi kmet s kmetom 
ili kekoli vrsti, od koga bi služba pošla, i da bi 
se skupili na kup, da ote na kup službu slu/it 
gospodsku skupa. Stat. kro. ark. 2, 293. (1 ili). 
Kmet za plemenita ne more biti odgovornik, ni 
plemenit za kmeta. Zak. vino<l. 75. Ako covik 
plemenit ima kmete svoje. Stat. po), ark. 5, 276. 
Er im su kmeti svi poklone donijeli. N. Na)eš- 
ković 1, 284, Dugovnikom našim zapovij da 
našim kmetom vas liihov dug odpuste. F. Vrančić, 
živ. 84. Podložan jest kmet gospodinu. S. Ma- 
tijević 63. Gospoda ni kmeti istinu ne znahu. 
Đ. Baraković, jar. 32. Da ih služe liih kmoti. 
I. Držić 299. Da sam tvoj u vike virni kmet. 
P. RadovČić, nač. 285. Veseo gospar, kmet veseo. 
P, Kanavelić, iv. 28. Dopusti redovnikom kmete 
i imanje držati. P. Vitezović, kron. 37. Sirotu 
je boje vzeti neg prokšonu s blagom, s kmeti. 
cvit. 165. Vazdar bil za kmeta, vazdar plakal 
sebe ! odil. 50. Teško gosparu koga kmeti hvale ! 
(D). Poslov. danić. Od uboga kmeta ubog je i 
poklon. S. Budmani i23»>. Kraji, bani, sluge, 
kmeti. A. Vitajić, ist. \\S)^K Kmet kaluđerski. 
I. Đorđić, ben. 192. Kad bi sve ono šonica bila, 
i kmet i gospar radovo bi se. B. Zuzeri 12. Vi 
gospari da zovući djetić« vašega ali kmeta . . . 
93. Sto biste rekli jednom kmetu, da ga vidite 
žito žneti kad je u travi? .320. Sve... jest Božje, 
a mi uzdržimo kao negovi kmeti. J. Banovac, 
pred. 42. Ne glo<laše drugo nego kako će sebi 
steći privarom i podkradivanem dobara svoga 
gospodara i ot.ešćanem liogovije kmeta i težaka. 
F. Lastrić, ned. 313. Ni daje prave dohodke go- 
spodaru kako kmet. I. A. Nenadić, nauk. 136. 
ReĆe kmetu vinogradskomu. S. liosa 112'». Ti 
sad činiš na svijetu od gospara, zapovijedaš mla- 
đijem službenicim, kmetim. Đ. Bašić 70. Naši 
kmeti sad su gospodari. And. Karić, razg. 197». 
Baštine i kmeto držati, kor. 396. Svojo pod- 
ložnike, kmete i kmetice. M. Dobretić 575. 
Papa, kra( i cesar, gospoda i kiueti. M. Kuha- 
če vić 79. Nije kmeta vijek ubr)ga ... N. Marci 
15. Na Loznicu moju <tedovinu koju mi je &e>i\Qi 
osvojio, pa od mene Kaci preoteše kod mojijeh 
pet stotina kmeta, sa«! ja kmeta nemam ni je<l- 
noga. Nar. pjes. vuk. 4, 239. Imam kniete sela 
Koravjice. 4, 384. U nem ima tri-«ta dima kmeta. 
Nar. pjes. juk. 283. Pred nih šaje kmete i čiv- 
čije. 336. Evo tebi kule i avlije, ispod kule 
trista kmeta mojili. Nar. pjes. marj. 157. Kud 
će šteta te na rdava kmeta. Nar. posl. vuk. 163. 
Sva trojica su bili kmetovi kod jednoga spahije. 
. . . Spahija . . . krivo pogledaše na svoje kmete. 
Nar. prip. bos. 1, 50. V Bosni zove se ,kmet' 
(mn. br. , kmeti') a u Boci ,kmetić* se Jak koji 
sjedi na tuđoj zemji i ,u tuđoj kući*, u Bosni 
vrlo malo }udi ima po selima koji imaju svoju 
zem)u i svoje kuće nego su ovaki ,kmeti*. od 
ovijeh kmeta nijesu gospodari spahije nego čitluk- 
sahibijo koje se onamo zovu ,age*. Vuk, kmet u 
Slav, biblioth. 1, 86. Gotovo svaki aga ima u 



svome selu osobitu kuću za sebe u koju izlazi 
)eti naj više pred jesen na teferiČ, i onda su ga 
kmeti dužni osobito slušati, a i osim toga, kad 
im što zapovjedi, ne mogu odreći . . . aga mo/.e 
kmeta sa svoje zomfe i iz kuće krenuti kad mu 
je vo)a, a i kmet po pravdi mogao bi ostaviti 
aginu zemju i kuću. 87. Ovakijeh kmeta ima 
u Bosni i braće nače zakona turskoga, i u Her- 
cegovini gdješto, asobito oko gradova i varoši, 
ima ovakijeh kmeta. 88. Ti, oče igumue, imaš 
u Zupcima vjernijeh kmeta. S. !^ubiša, prip. 67. 
Zapovijed im ne cvijelit raje, ne zadavat kmeto- 
vima straha. Osvetu. 1, 16. l^^to prođe, kmet 
agi ne dođe. 4, 34. Kmet, u F užini stanar, koji 
sjedi u tuđoj kući pod kiriju. D. Daničić, Kmets 
po Dalmaciji težak koji radi tuđu zem|u. M. 
Pavlinović. U Dubrovnika (u krajevitna negdašnf 
republike dubrovačke) kmeti daju službu (pod re- 
publikom do 90 dana, a sad se mogu izbaviti 
plaćajući po 10 for. na godinu) za kuću, a poklon 
(kozle, kokosi, jaja) za vrt. P. Budmani. 

e. po prcđašnemu znače nu (kod b) u Širem 
smislu, uitpćp st'(ak, težak. — ovako je znaćeit*^ 
pn svoj prilici u ovijem primjerifna: Ako je gra- 
janin, pitaj ga od ožur i od zakladov, ako je 
kmet, od nenavidosti, od tadbe a naime od de- 
setin i od dohotkov. Naručn. 89h. Od Judi bez 
nauka, kakono su težaci i kmeti. B. Kasić, frau. 
10(). Otac ide na daje, ter nikomu kmetu za 
raba podloži se. F. Glavinić, cvit. 314l>. Kmet 
želi biti grajanin. posl. ix. Boji je.st jedan kmet 
otl priprostih muzi neg ohol razumnik. A. Geor- 
gi(joo, nasl. 4. Ni'e tu sidi, neg su stani kmeta. 
ribara... J. Kavanin 143'». Od nevjesta kmeta 
izhodi da još mane zemja plodi. 166». Eto smutna 
dune vela nieu kmetim i ribari. 171*. A dega 
se kmet polako, Čim okisne vas u poje. 473b. 
Ako pomju kmet ne bere, pak ne gneči grozd... 
512h. Kmeti, zanatari, bojnici ... A. d. Bella. 
razgov. 143. Ličnici za odravit nemoćnike ili 
kiueti za posijat plodna poja. 162. 

d. znatniji sehtk, i u nŽnn smislu, glava od 
srla (vidi dalr u Vnlufvijem i Milićevićf.vijem pri- 
mjerima). — Isporedi znaČeru' kod a. — Od xviii 
vijeka u Srbiji. Otb prokupske nabije knezovi 
i kmetovi. Glasnik. 49. 11. (1734). Knezovom-fc 
i kmeto vom-b. 20, 132. (1793). Saklet čini slavan 
knez- Lazare, saklet Čini na svoje vojvode, a voj- 
vcKie na svoje kmetove, na kmetove i oborkn^- 
zove. Nar. pjes. vuk. 2, 205. Sve knezove, srpske 
poglavice, i kmetovo što su za ix)trebe, i popove 
srpsko učitoje. 4, 137. Na kmetove selske p<>- 
ijlavare. 4, 149. Braćo moja, kmeti i bojari I 
Nar. pjes. potr. 2, 98. Od kmeta i besjeda. Nar. 
posl. vuk. 234. Kako god što je obor-knez glava 
od knežine, tako su kmetovi (mI sela. i oni sude 
sejacima koje za što, osobito kad se ko dijeli, ili 
čija stoka potre što kome. Vuk, dan. 2. 98. I 
Srbiji su se kmetovi zvali znatniji .sejaci, ili *«♦*- 
oske starješine, ovakoga kmeta otprije nitijeki* 
mogao zakmetiti ni raskmetiti, nego ko je bio 
pošteniji i pametniji, a osobito rječitiji o^i o-^ta- 
lijeh sejaka, bio je kmet. kmetovi su se skupjali 
na različue dogovore, kako seoske tako i kne- 
žinske i nahijnske, i na takovo molbe i odgovore 
išli su Turcima, a kasto su sejacima i sudili, 
kad bi ih parci pozvali, za kojekake raspre . • . 
Ovaki su kmetovi bili u Srbiji od prilike do go- 
dine 1815, a od onda do danas pretvorili su se 
gotovo u prave činovnike koji se postavjaju i 
mogu se izbaciti, ovakovoga kmeta selo izbira. 
a starješina od knežine (ili kao što se sad s:o- 
vori ,srezski načalnik') vaja da ga potvrdi. Vuk. 
kmet u Slav. biblioth. 1, a>. Kako su sad sva 



Digitized by 



Google 



KMET, d. 



107 



KMETIN 



sela u Srbiji razdijejena na opštine, svaka opština 
ima ^glavnoga kmeta' (ili, kao sto k^iževnici go- 
vore i piču ,predsjedate]a primiritelnog suda') i 
po uekolika mana (koji se po kniški zovu ,61e- 
novi primiritelnog suda^ koji su kao pomoćnici 
<^lavuome. u svakoj opštini ima ,sudnica' u kojoj 
se glavni kmet sa svojijem pomoćnicima sastaje, 
te sude 8e)acima za kojekake mai^e raspre (i to 
se zove ,primiritelni sud') . . . osim toga oni kupe 
porezu i predaja određenijem činovnicima; obja- 
vi uju se|acima uredbe i zapovijesti od pravi tejstva 
itđ. Otprije su samo se)aci bili kmetovi, a sad i 
varofike opStine imaju svoje kmetove. 86. U 
staro vreme za NemaAića, a' i docnije, kmet se 
zvao ,premićar', za tim ,seoski knez, seoski sta- 
rešina', a tek u novije vreme otela je mah reč 
,kmet'. dokle se kmet zvao ,knezS dotle su se 
negovi pomotiUci na vise mesta zvali ^kmetovi', 
a u radničkoj Moravi ,dokmeti'. M. Đ. Milićević, 
opšt. 20 — 21. To su obično kmetovi ili poznati 
pošteni i pravični Judi. V. BogiŠić, zbom. 345. 
c. po juinijem kraljevima (sad možebiti samo 
u Crnaj Gori i u Bovi kotorskoj) kmeti ili kme- 
tovi znaH Što i dobri Judi (vidi 2. dobar, I, 1, 
a, b) bb)), vidi osobito naj prvi i Vukov prim,jer. 
— Znamene se lako tumači po predaš/temu (kod 
d) i po onome što je kazano o naj starijem zna- 
Čenu. — U naj starijem se primjeru zovu i dobri 
Judi i porotnici. — Od xv vijeka. Uzesmo među 
se 12 dubrovačcehb kmeti a 12 srbpscebb kmeti 
i dva pristava, jedan dubrovački Ilija Kadosajićb 
a drogi srbpeki Tomko Bogosajićb, i vodismo u 
Dubrovniku dva stanka i na granicu 8 roke, i 
ondej ačiniše rečeni kmetije četvrbti rokb za- 
ročni ... i mi đođosmo na zaročni rokb na gra- 
nicu sa kmetmi i sb prestavi, a Radosava ni 
bratje mu ni bracva mu ni tko i^ihb drugi za 
nihb ne htese doći. i poslaše z granice kmetije 
Tomka iiih. prbstava na kuće Badosavu ... da bi 
došli na granicu na zaročni rok . . . kojijemb 
dobremb )udemb bivb Tomko prAstavb na domu 
Kadosavu . . . Badosavb ne htio poći . . . čekasmo 
ihb s porotnici i s prbstavi do zvijezde na gra- 
nice po zakonu... Spom. sr. jireč. 85 — 8G. (1'447). 
(Mlin) nim dan po kmetijeh za štetu, (u Boci). 
Mon. serb. 4j54. (1454). Kmetovi ,giudici arbitri, 
uomini savii'. S. Budmani 418«. Nema kmeta 
da kmetuje tome. Nar. pjes. vuk. 2, 546. Nema 
kmeta ni dobra junaka, ja koji će tome kmeto- 
vati. 2, 555. Priča i kmet ne može biti. Nar. 
posl. vuk. 263. Da se oslone na dobre )ude (,kme- 
tove' u Boci i u Crnoj Gori). Nar. prip. vrč. 
183. Da Bog da da budu vazda stari svatovi, a 
gospodski banovi, bratski cvjetovi a zemajski 
kmetovi, u Vuk, kovč. 72. U Crnoj (Jori kme- 
tovi se zovu ,8udi]e' koje parci izberu da im Što 
presude, ovakijeh kmetova biva obično sa svake 
strane po dvanaest, i svaka strana svoje izbira. 
onamo se pjeva i pripovijeda da su i Turci sa- 
zivali ovake kmetove od Hrišćana, da im što 
presude i između sebe ih namire, na ove je kme- 
tove nalik i onaj stari običaj u Srbiji, kad kome 
čija stoka potre kaku Jetinu, pa zovne nekolika 
čovjeka, da ,kmetuju' koliko je štete učiueno. 
Vuk, kmet u Slav. biblioth. 1, 86. Niti ima 
među nama kmeta, da bi stavio ruku svoju među 
nas dvojicu. Đ. Daničić, jov. 9, 33. ,Kmet priča' 
u Boki znači : ,ein parteilicher scliiedsmann'. 
Pravdonoša. ia51. 8. Kmet u Boki znači ,giu- 
dice ^bitro' ,schiedsrichter'. 28. 

KMETAC, kmeca, m. dtm. kmet. -~ U Stuli- 
r^vu rječniku ; v. kmetčac. 

KMETENICE, kmeteničeta, n. (ili kmetenik, 
m. ?)f vidi kmet — U jednoga pisca našega vre- 



mena. Što je sinče, to se aga viče, sto pastorče, 
to je kmeteniče. Osvetn. 6, 85. 

KMŽTICA, /. žensko čefade kao kmet. — Od 
XVI vijeka j a između rječnika u Mikafinu (,ru- 
stica*), u Belinu (,contadina, donna soggetta al 
padrone' ,colona originaria' 221*>), u Bjelosijen- 
čevu (,colona, subdita, rustica'), u Voltigijinu 
(,contadina, colona* ,bauerinn'), u Stulićevu (,ru- 
stica'), M Vukovu (,die frau des kmet' ,uxor rot) 
kmet'). 

a. značene je kao kod kmet, c. Na kom je 
selu na jednoj četrtini nika Mara udova kme- 
tica. Mon. croat. 276. (1575). U Gronti ja imam 
kmeticu jednu tuj. N. Naješković 1, 262. Jedna 
uboga djevojčica rodom kmetica i se}anka. B. 
Zuzeri 194. Svoje podložnike, kmete i kmetice. 
M. Dobre tić 575. 

b. značene je kao kod kmet, b. Kad na istu 
hrpu mećeš i kmetice i gospoje. J. Kavanin 
338a. Budi vladika, budi kmetica ... A. d. Bella, 
razgov. 87. 

c. kmetova (vidi kmet, d) žena. Koftu|u, 
koju mu je poslala kmetica na sleme. M. Đ. Mi- 
lićević, zim. več. 22. t u Vukovu rječniku. 

KMETlOlCA, /. dem. kmetica. — U Stulićevu 
rječniku : ,rusticnla^ 

KMETICIĆ, m. dem. kmet. — U Stulićevu rječ- 
niku: V. kmetčac. — nepouzdano. 

KMETK IN, ac(j. koji pripada ktnetici. — U 
Stulićevu rječniku: ,ad rusticam spectans*. 
KMETIČINSKI, adj. koji pripada kmeticama. 

— U Stulićevu rječniku: ,ad rusticos spectans*. 

— nepouzdano. 

KMŽTIĆ, m. dem. kmet; u svijem primjerima 
znači sto kmet, a ili b. — Od xiv vijeka, a iz- 
među rječnika u Mikafinu (kmeti ć, mali kmet 
,rusticulus'), u Bjelostjenčevu (»rusticulus'), u Stu- 
lićevu (v. kmetčac), u Vukovu (koji na tuđoj 
zem}i sjedi ,der lehenmann* ,feudatarius', cf. kmet 
s dodatkom da se govori u Boci), u Daničićevu 
(kmetićb ,3ervus' 8e|ak svojemu vlastelinu, cf. 
kmetb). Jesu vlastele i jesu kmetići, kako to u 
Srbbjohb i po vsemb svotu. Spom. sr. 1, 3. (1395). 
Jerb si dozvalb vlastelb i kmetice staro zetske. 
1, 8. (1397). Vlastelomb i kmetićemb trebinbscemb 
i konavalb-scAmb. 1, 19. (1399). A kmetić naj 
pri da se ima tužiti prid gospodinom Čigov je 
Čovik. Stat. po|. ark. 5. 246. Zapovidiše svim 
plemenitim vlostelem i didićem i kmetićem i vla- 
šićem. 24<). Kada kani kmetić pojti od gospo- 
dara svoga. 288. Bivali su na golo crkovni kme- 
tići. S. ^ubiša, prip. 3. Knez nas kmetice guli. 
199. Moji su djedovi sudili kmetićima. 207. 

KMETIJA, /. postaje od kmet nastavkom ija 
(nije isti nastavak .sto je u bratija, t. j. braca, 
nego je iz tuđega jezika; možebiti tal. ia). 

a. zemfa jednoga gospodara na kojoj su 
kmeti (ili kao coll. od kmet?). — U narodnoj 
pjesmi našega vremena. Dao bih mu Osman Turo 
mlado od kmetije šezdeset dimova. Nar. pjes. 
marj. 10(). 

b. pogiidba po kojoj kmet drži zemfu gospo- 
darevu, i sama zemfa. — U pisaca našega vre- 
mena. Kmetija, nem. ,colonie', tal. ,colouia'. B. 
Petranović, ručn. kiiig. 13. 

KMKTIJICA, /. dem. kmetija. — (■ naše vrijeme 
u Istri. Stariji brat je dobil tu kmetijicu. Naša 
sloga. g. 10, br. 14, str. 56. 

KMETIN, adj. vidi kmetov. — T Stulićevu 
rječniku: kmetin i kmetov ,ad ruricolam spec- 
tans*. — nepouzdano. 



Digitized by 



Google 



KMETIKA 



108 



KMETŠTINA 



KMŽTINA, /. vidi kmetija. — U naŠe vrijetne 
u Bosni, Pobratime dok je kmetine. Bos. vila. 
1889. 96. 

KMŽTITI, kmStfm, impf. postaje od kmet. 

a. služiti kao kmet (vidi kmet, b). — T Bje- 
losljenčevu rječniku: kmetim ,colonicalo obse- 
(|uium exhib6o, servitium subditi administro, 
praestoS u Voltigijinu: ,robottare, servira alla 
gleba^ ,fr6hnen'. 

b. činiti kmetom (kao imperfektivni (jhujol 
prema ukmetiti). — Samo u Stulićevu rječniku 
uz kmetovati. 

c. sa se, rejieksicno ili pnsirnoj na jednom 
mjestu XVII vijeka, znarfAe nije jasno. Vz gorni 
Pojaci Litvani kmeto se, z susedi jodnaci li slovom 
dile se. I. T. Mrnavić, osra. 38. 

KMETNICA, /, cidi kmetica. — Xa jednom 
tijestu XVIII vijeka. Ni kmetnica more s kra|om 
sine plodit, slike djeda. J. Kavanin 205*. — ne- 
pouzdano. 

KMETOV, adj. koji pripada kmetu. — U Stu- 
lićevu rječniku kod kmetin, / u Vukova. 

KMŽTOVANE, n. djelo kojijem se kuutuje. — 
Iztnedu rječnika u Vukocu (1. ,da3 ricliton* ,Td 
jus dicere', 2. ,das befehlen' ,dominatio*). Al' ćes 
jutros u ^^^radove da s gospodom saborisoš, ir u 
bračko kmetovane, biran kmete? Vuk, živ. 201. 

KMETOVATI, kmotujem, impf. postaje od 
kmet. — Akc. se ne mijeha (aor. 2 i J) sing. kme- 
tov&, part. praet. act. kmetovao, kmetovala). 

1. neprelazna, biti kmet, raditi kao kmet. 

a. vidi kmet, b. — Od xvii vijeka. Ki bi 
znović kuću uzidal i hotel kmetovati... Statut 
trsat. 224. Kad bi tuđinu kmeto vali svojim 
blagom i imanem. M. Pavlinović, rad. 27. A 
ue dati za života svoga da Turcima kiuetuju vi 
majke. Osvetn. 8, 38. 

b. suditi kao ktnet (vidi kmet, e). — U naše 
vrijeme y a između rječnika u Vukonu (n, p. po- 
trvene kukuruze ili za drugu kakvu raspru ,ontr 
scheiden, abschatzen' ,aestimo litera*). Nema brata, 
ni kićena svato, nema brata, tome da kmetuje... 
nema kmeta, da kmetuje tome. Nar. pjes. vuk. 
2, 546. Nu kmetujte mene i Milošu za našega 
dara iz Latina. 2, 555. Ovako vijeh kmetova biva 
obično po 12 sa svake strane i svaka strana svoje 
izbii*a, pa dokle kmetuju dotle se i zovu kme- 
tovi. Vuk, živ. 25 i. To g. Svetić onda neka 
nam kmetuje, kad ga pozovemo, odg. na utuk. 
28. Ovo je trideset godina kako samo kmetujem. 
niko se na me ne potuži da mu krivo sudih. M. 
P. Šapčanin 1, 189. Kmetu svakomu kada kme- 
tuje ide: kad miri cekin... Pravdonosa. 1851. 28. 

c*. zapovijedati, razmctati se (vidi kmet, d). 
— U naše vrijeine, a između rječnika u Vukovu 
(jbefehlen, den herrn spielen* ,dominaro^ s pri- 
mjerom: Nemoj ti meni tu kmetovati. Da nijesi 
sa mnom |etovao, ne bi tako kmetovao. Nar. posl. 
vuk. 58. 

2. prelazno, vidi kmetiti, b. — F Stulićevu 
rječniku: »rusticorum numero adscribere'. — sasma 
nepouzdano. 

KMŽTOVICA, /. vidi kmetica. — (^ jednoga 
pisca našega vremena. A kamo vi da se bule 
hvalo, kako kojoj kmetovica prala. Osvetn. 2, 49. 

KMETOVIĆ, m. kmetić, kmetov sin, kmet. — 
Jedan put prije našega vremena. Ako li bi tko 
kinetović. na svoga gospodina ruku postavio. Stat. 
poj. ark. 5, 255. — U naše vrijeme kao prezime. 
Schem. bosu. 1864. xvii. 

KMETOVSKI, adj. koji pripada kmetovima. 
.— isporedi kmetskL — U naše vnjeme, a između 



rječnika u Vukovu (,den kmeti eigen' jthv kmeti'i. 
Prepis jedne presude kmetovske. PravdonoŽa. 
1852. 30. Plaća kmetovska. M. Đ. Milićevir, 
opst. 24. 

KMETOVSTVO, /*. vidi kmetstvo. — U jed- 
ni tga pisca našega vremena. Turci pali, kotare 
uzeli, trudan narod u kmetovstvo speli. Osvetn. 
5, 2. 

KMETSKI, adj. koji pripada kmetima. — ispo- 
redi kmotovski. — Može ispasti t ispred sk: 
kmeski (vidi naj stariji primjer). — Rijee jf 
praslarenska, isporedi češ. kmetsk}*, po\. kmiecki 
(po kmiecku). — Između rječnika u Belinu {,di 
contadino soggetto al padrone' 221*>), u Stulićevu 
(,rusticanus'), u Vukitvu (vide kmetovski s pri- 
mjerom iz narodna pjesme : pučkom snagom, 
mudrom glavom, kmetska diko). Kmeako (vino). 
Stat. kast. 181. Hći kmetska. Naručn. 62^. Ud 
kmeckih kćeri naj lipšu izberi. M. Držić fcw. 
Dali smo mu sel kmetskih sedem. Mon. croat. 
266. (1570). J)a ih služe i^ih kmeti ali kmetske 
živine bez plate. I. Držić 299. Na kmetskih 
kolih. B. Krnarutić 19. Puntarija kmetska. P. 
Vitezović, kron. 184. Kra} Primislav, kmetske 
kuće ... J. Kavanin 862h. Pode kaluđerski nađ- 
Ijetnik po kmetskijeh kucah kupiti uvjetno žito 
aliti četvrtinu. I. Đorđić, ben. 185. Da na kmetr 
skih koli na Špilberg poslače. M. KuhaČević 57. 
Upita govornike kmetska glava. 8. J^ubiša, prip. 
161. Kmetska pogodba, uem. ,colonievertTa^S tal. 
,contratto di colonia'. B. Petranović, ru6n. knig. 
13. Kmetska robota, tlaka ,rustical-robot'. Jar. 
pol. terminol. 438. Ustanove odnoseće se ua 
kmetsko razmjerje podložništva i podaništva. 
Zbornik zak. 1853. 4. 

KMETSTVO, n. stam onoga što je kmet (u 
svakom znače hu) ; u prin\jerima su samo osobita 
znaČena. — Naj češće t ispada ispred at : kmestvo. 
— Biječ je praslavenska, vtporedi stslov. ki»metb- 
stvo, češ. kmetstvo, poj}. kmiectwo. — Između 
rječnika u Vukovu (kmestvo »das amt eines kmet' 
,muuus JU i) kmet'; kmetstvo, vide kmestvo). 

a. kmetski sud, vidi kmet, e. Tu je kmestvo 
i divor, u kmestvu je svekar moj. Nar. pjes. vuk. 
1, 2i)i). Mirili su mrtve i raAene i u kmestvo 
sijedali krivo, i prokleto uzimali mito. 2, 12. I 
vjeru i kmetstvo uglavismo na Savin dan. Prav- 
donosa. 1851. 21. Poslije toga (na ime kako s«* 
već prvi put 12 |udi otputilo domaćinu kuće 
ubijenoga, zadobili prvu vjeru, za tijem drugi 
put drugu vjeru a dobiv i treću pomiriše se) idu 
svi u domaćina ubojičinog, -jave mu kako je, i 
on oni dan va)a da ih gosti obilatim, ručkom, i 
stoji čekajuć od domaćina kuće ubijenoga, kad 
će mu poručiti da zove narečena mu 24 čovjeka, 
da na dan veo zabiježeni sude mrtvu glavu, i 
ovo se kmetstvo zove. 1851. 27. Uvrijeđena 
kuća sabere 24 čovjeka (kmeta) da okmetu^u i 
osude te opredijele dan za kmetstvo. V. Bogibi''. 
zbom. 581. 

b. colonia, naseobina. — U jednoga />/><*« 
XVIII vijeka koji je dao ovako značene ovoj r{jećt, 
jer se kmet (u značehu pod b) zove talijanski 
colono. Zato poslije tu od Kim(ana nova kmetstva 
bješe slana. J. Kavanin 117'». 

KMETŠTINA, /. itnaiie, zemfa za kmetove. -^ 
r spomeniku xv vijeka, i otale u Daničićevu rječ- 
niku (kmetbstina .praedium beneficiarium*). Mo 
jo kmetbstina, tudej da se nasele kmetije crb- 
kovny. Mon. serb. 531. (1485). — / sad se- kaie 
u Istri (bez i, a po čakavskom govoru sa sć mj. 
št). Onda mu kmesćiua propada naglo. Na>a 
sloga. god. 14, br. 12, str. 42. Kmešćina ,bona 



Digitized by 



Google 



KMETŠTINA 



109 



KNEGINAC 



ruistici^ Đ. Nemanić, Čak. kroat. ntud. iftszg. 32. 

— Kao (Ui se St zamjenilo (flašom ć, te je tako 
ffa'itala riječ kmećina (oidi). 

KMĆZA, /. razmaženo žensko koje se jednako 
kttiezi, uprar je ipokoristik. — Akc. se mijeha u 
ror. kmezo. — U naše vrijeme u Lici. ,Ona 'e 
rnaikina kmeza^ ,Muči, kmezo i plaćko*. J. Bo^- 
danović. 

KJdfeZAV, arij. koji se jedttako kmezi. — U 
nnAe vrijeme u Lici. »Nemoj biti vavije kmezav, 
vide, kako su ona djeca vesela*. J. Bogdanović, 

KMEZITI SE, kmezim se, m/>/. riđi kAeziti 
se (plakati) i radi akcenta. — II naše vrijeme, 
n između rjeinihi u Vukoni (vide kAeziti se 
>; dodatkom da se govori u Srijemu). — I a Lici. 
,Sta se kmeziš tuda ? ako te čim otrjanem, imačeš 
bar zašto da plačeš'. M. Modić. ,^ta se vavije 
kmeziš?* J. Bogdanović. — U St^^nu. o djetetu, 
tibo plakati puštajući kroz grk]an nekakav glas 
koji duže traje nego kad ,hinĆe*. ,Kojega se 
vraga tu kmeziš cijeli dan ?' M. Milas. 

K.MEZONA, m. razmaženo muško dijeta što se 
jednako kmezi. — U naše vrijeme u Lici. ,Ovaj 
žalosni kmezona vavije se kmezi i plače*. J. 
Bogdanović. 

KMIOA, KMirAV, vidi tmi- 
KMfČlTI, impf. vidi kmečati. na Braču. A. 
Ostojić. 

KMUU-KMIKA, /. u narodnoj zagoneci na- 
šega vremena, Zaplaka se kmiju-kmika, iČte majci 
<'va ibrika. odgonetfaj: dijete. Nar. zag. nov. 41. 

KMIK, m.^ime mjestu u Srbiji u okrugu bio- 
gradskom. Niva u Kmiku. Sr. nov. 1871. 731. 

KMTN, TO.^Carum carvi L., neka bifka, ispo- 
redi kim, kimino, komin, kumin. — Riječ je pva- 
daven^ka, isp<Hredi ruJi. kmhh'l, češ. kmin, poj. 
kmin, a i lit. kmynai. — Iz tuđega jezika^ ispo- 
redi grč. xvuivov, lat. cuminum, stvnem. chumin; 
po obliku rafa da je postalo od latinske riječi. 

— Između rječnika u Stulićevu (v. komin s do- 
datkom daje riječ ruska). Ukropb vodi>nb sb kini- 
nomb. Sava, tip. hil. glasn. 24, 194. Kmin (cmin), 
ru^. RMiiH'b. poj. čeS. kmin (Cfirum carvi), 1. gla- 
dius (Kuzmić, Aquila-Buć), lilium coeleste (Lambl), 
iris (Kuzmić, A(|uila-Buć), Gladiolas L. (Lambl) ; 
2. (kumin) Carum carvi L. (Sab|ar). B. ftulek, 
im. 14ft. — I s pridarnicima. Kmin bijeli, ca- 
nicnlaria (Pizzelli, u rnkopU^u xvi vijeka, Atiuila- 
Bući, dena cabalina, ireos album (Pizzelli), iride 
biancA (Kuzmić, ruk. xvi vijeka), Iris florentiim 
L. — Kmin divji, 1. iride salvatico (Pizzelli, 
Kuzmić;, Iris foetidissima L. ; 2. Sideritis L. 
'Alschinger). — Kmin Marin, giglio azzurro 

Kuzmić), Iris germanica L. — Kmin pitomi, 
iride dome«tico (Pizzelli, Kuzmić), Iris florentina 
L. — Kmin vodeni, spatula fetida (Kuzmić), ireos, 
acoro, spatula aquatica (Aquila-Biić), iride aoqua- 
tica (Kuzmić), edresen (Pizzelli, A(iuila-Buć), 1. 
Acorus (calamus) L. (Aquila-Buć, Danilo) ; 2. 
acoro falso (Anselmo da Canali), Iris pseudacorus 
L. B. Šulek, im. 148. 

KMKK^ATI, kmrkjam, impf. kad smijeh silom 
uzdržavaš, a o<lajeA mukli glas. P. Brantner. 

1. KNA (kbiia), /. prah što se čini od liš('•(^ 
i'»eke bifke ''Ijaw8onia alba Lam., ne Anchusa tiiic- 
t4>ria L. ili Alkauna tinctoria Tauscli.), te Tur- 
kiiw nim žuto boje nokte na rukama i nogatna 
a i kosu, — Od arap. liinna*, tur. (jjna. — Često 
se izgovara ova riječ kao da je dvosložna, t. j. 
među k I n čuje se kao nekakav podmukli vokal, 
od prilike onaki kao e u novosloveuskoj riječi 



kenati se (gnojiti se, o rani) ili u francuskoj 
quenouille (preslica), ovaj glas Vuk bifeži debe- 
lijem je rom {i,) ali je bole biležiti ga tankijem 
(b), jer se ono ne upotrebfava ni u starijim ru- 
kopisima našega jezika (vidi 2. jer), akcenat rc 
na ovom glasu biti kao stoje zabifežen sprijeda. 

— ovaki se izgovor čuje ne samo u poeziji radi 
stiha (vidi prvi prin^jer iz narodne pjesme) nego 
i u svagdašnem govoru, mozebiti radi toga Što 
sad nema u naiem jeziku drugijeh supstantiva 
ženskoga roda s nastavkom a koji hi bili jedno- 
složni (pra sv. nalazi samo u pisaca), te je zato 
neobično našemu narodu izgovarati ovu riječ kao 
jedan slog. — U naše vrijeme, a između rječnika 
u Vukovu (kna i k-bna ,art farbepulver tur die 
haare* ,fuci genus'). — Kad djevojci u oČi vjen- 
čana boje nokte u amamu, iz Bosne — Srba)a tur- 
skoga zakona (Vuk). Našoj Mejri k^bnu posta- 
više i na noge i na b'jele ruke. Nar. pjes. vuk. 
1, 25. Još im nije ni kna otpanula, ni sa nogu 
ni s bijelih ruku. Nar. pjes. horm. 1, 390. Boje 
joj ruke i nogo vodom zamiješanim prahom od 
kne ili k'ne (alcana tinctoria). u Nar. pjes. hSrm. 
1, 591. Kna (dva sloga), Lawsonia alba. Zora. 
1879. 19l>. Kna, Anchusa tinctoria L. (nem. al- 
kanna) (Vuk). B. Šulek, im. 148. K-bna je lišće 
od nekog drveta što raste u Egiptu, na Istoku 
i u istočnoj Indiji i kaže se: Lavzonka bela, 
Lavsonia alba Lam. Đ. Popović, poznav. robe. 
250. 

2. KNA, /. kao (age (žućkaste ili crvenkaste) 
što postaju na lozovom li.šru, kad pada kiša po 
sunčanoj pri peci. — Može hiti da je ista riječ 
št(t 1. kna. — Samo u Stuličevu rječniku: ,ma- 
culae (juas pluvia in viti generat', t otale u Šu- 
lekovu imeniku 148. 

KNADITI, knadim, impf. vidi naknadavati. — 
U Stulićevu rječniku: v. nakladiti, gdje je nači- 
ne no kao imperfektivni glagol prema naknaditi. 

— fma i u jednoga pisca našega vremena, u ko- 
jega nije dosta jasno značene. I da kolo po le- 
dini hoda, pa da cure i mladići bijesni knade 
drage začinke i pjasni. Osvetn. 1, 46. Naš Kr- 
nine, dođemo 11 kadgod u te živi, knadićemo što 
nas svijest krivi. 4, 59. 

KNADLOV, adj. delb Kbnadlovb, ime rujestu 
(gori'O- — XIV vijeka. Otb Oble Glave u dolb 
Kbnadlovb. Spom. stoj. 7. 

1. KNAPIĆ, m. prezime. — xvi vijeka. Vid 
Knapić. Mon. croat. 185. (1503). 

2. KNAPIC, m. ime selu u Hrvatskoj u župa- 
niji varaždinskoj. lUzdije). 92. 

KNAST, adj. vidi kjast. — U knizi čakavskoj 
XVI vijeka. Da nevzmožni, knasti ili bez vo\a- 
kogo uda sušćej v kler ne primut se. Š. Ko- 
žičić U«. 

KNAVOK, tn. muški midimak, — xvi vijeka. 
Štipan s Mokrić pridivkom Knavor. Mon. croat. 
184. (1503). 

KN KG A, m. vidi knego. 

KNEGAN, m. mjesno ime. — Prije našega vre- 
mena. Kneganb. S. Novaković, pom. 134. 

KNEGATir, m. prezime. — xvi vijeka. Martin 
Knegatić. Mon. croat. 203. (1513). 

KNEGI(\ m. ime bifei. Knegić (chnegich = 
knežić? u mletačkom rukopisu), barba aron, pes 
vituli, serpontaria miuor, dracontea minor (u ru- 
kopisu mletačkom), A rum maculatum L. B. Šulek, 
im. 148. 

KNEGINAC, Kneginca, m. n^jesno ime. dva 
su sela (ka^jkavski) Kneginec đoni t gon'ii u Hr- 
vatskoj u županiji varaždiftskoj. Bazdije). 102. 



Digitized by 



>JoogIe 



1. KNEGIl?rA 



110 



1. KNEZ 



1. KNĆGIlSrA, /. kneieva žena, žensko čefade 
kao knez. — isjmredi kuegina. — Akc. se mijena 
u gen. jd. kne^iiia. — Mozp. hiti !<tnra riječi ispo- 
redi stshfv. khnc"gyni. rus. KHHriiim (snakako po- 
staje od naj starijega oblika k-hin^gT*). — Izinedu 
rječnika u Mika(inu (knej^iua, knezova žena ,co- 
mitissa^), u Belinu (,coiitessa' ,comes* 233*; ,ba- 
ronossa, doniia che ha giurisditione' ,dynastis* 
130«), u Bjelostjmvevu (knegina, knezova žena 
»domina, olim comitissa'), // Stnlićcru (,contessa' 
jcomes', f.), u Vukom (,dio frau des knez* ,uxor 
lov knez'), u Daničićevii {knegyiia ,uxor toti 
knezB'). Gospodinu knezu (Lazaru) i gospoždi 
knegyui i čedorah ihb. Mou. Merb. 213. (1376 — 
1389). Knegina seiiska i briiiska. Mon. croat. 
iK). (1461). Vile, gorsko knegiue... Đ. Križanić 
// Starine. 18, 226. Jedna kuogina od te strane. 
Mirakuli. 110. Umri Matildi« knogiiia. Š. Ko- 
žičić 2.>»*. Prisvitla gospoje, knegino, gospoe i 
gospodarice priĆestita. F. Parcić 3. Ljepše djeve 
Bosankiiie, despotnice, i knegiue . . . J. Kavaiiin 
276a. Kuegina Vidosava. I. Đorđić, uzd. vi. 
Dvi knegine, dvi gospoje vjerne su joj drugarice. 
J. Krmpotić, kat. 80. Daj mi ti, o Bože! sve- 
krve knegiiie, devere levere, jetrve gospođe . . . 
Nar. pjas. vuk. 1, 101). Kako sta je? kne/eva 
knegino! Ogled. sr. 68. Pa knegina vili besjedila. 
68. Reče (knez) knegini: , Spremi ovo kave...' 
Nar. prip. vuk.* 292. I od danas (Se knegiue 
persijske i midske koje čuju Staje učinila carica 
tako govoriti svijena knezovima carevijem. Đ. 
Daničić, jest. 1, 18. Kad je pos jedna knegina 
Jelina Paleologa xv vijeka izručila knežiju. M. 
Pavlinović, razg. 96. Pijo V (knez Danilo) rujno 
na uranku pivo, a seta li knegina Darinka? 
Osvetn. 2, 97. 

2. KN^GIISta, /. inie žensko. — Jamačno je 
vtta riječ ^to 1. knegina. - (I V ukoru rječniku: 
,frauenname' ,nomen teminae'. 

KNKGININ, adj. koji pripada kmgini. — U 
Stulićeru rječniku: ,('omitis, ad comitem (f.) spec- 
tans', i u Vukovu. 

KNEGO, m. hi/p. knez. — Pt ista je od tfblika 
k'bni^g'h. — Na jednom mjestu xv rijeka voc. sing. 
knego, i otale u Daničii't'vu rječniku gdje stoji 
kao nom, sing. knega, ali to nije sad po duhro- 
raČkom govoru a jamačno nije bilo ni onda. I 
joštb, knego, Što pifteto. Spom. sr. 1, l't8. (1420). 
Daničič dodaje: samo tu. — I u naše vrij^'tne u 
okolini dubrovačkoj kao muški nadimak ili pre- 
zime. P. Budmani. 

KNEGOVAI^E, n. vidi knezovane. — Uprav 
je djelo kojijem se kneguje (od glagola knogovati, 
ali ovome glagolu nema potrrde). — U jednoga 
pisca našega vremena. Preo našeo; kročit zavi- 
čaja, i na tvoje najeć knogovano. Osvetu. .3, 42. 

KNEGOVATI, knegujrMn, impf. kuezornti, vidi 
kod knegovane. 

KNESTVO, riđi knestvo. 

KNESCI, Knežaca, m. /d. ime srlu u Sluroniji 
u žujtaniji požeškoj. Razdijo|. 129. 

KNKŠČIC, m. dem. knoz, uprav deminutiv de- 
minutiva knežak, ali se oru rijeČ potvrđuje samo 
kao mjesno ime. — f' naše vrijeme, a iztneđu 
rječnika u V u kov u. Optuže ga (Vefka) nekaki 
knesČiči. Vuk, dan. 1, 78. — [/ osobitom zna- 
čenu. Uz kmeta se uvek nahodio po jedan slu- 
žite) koji se negde zvao ,policaja' negde ,birov* 
negde ,knešči(V, a negde »vikač*. M. Đ. Miličević, 
opšt. 23. 

KNEŠKI, adj. vidi knezovski. — U jednoga 



pisca našega vremena iz Boke. Stavio bih na 
ovi kamen kneško obi)eže. S. ^ubisa, priČ. B2. 

KN:6ŠP0^E, riđi Knež-poje. 

KNĆŠTVO, n. kneževa čast, oblast, služba; 
kneževa država, zenHa kojom vlada knez. — Po- 
staje od knez nastavkom bstvo, te se z ispmi h 
mijena na ž, po tome se u naj starije doba pH*' 
knežbstvo. od kako se b ne izgovara, ispada > 
između ž i t, a pred ovijem slovom z glasi kao 
š, ali se piše i knežtvo. a naj starijem je spo- 
meniku pisano knezbstvo što je jamačno pisarsku 
pogreška (cijeli je onaj spomenik vrlo zlo napisan). 
Daničir kao da je mi4io drukčije: gdje glas .z* 
(upravo ,s') mislim da samo zamjećuje glasove 
,žs^ istina pisano je kaeztvo i knestvo a Bjelo- 
stjenčevu, Jambr>'š\eeva, Voltigijinu rječniku, uli 
to može biti da je po kajkavskom govoru. — Od 
x(ii vijeka^ a između rječnika u Bellnti (,princi- 
pato, dominio e građo di principe* ,principatu^' 
o8r)bj ,1' esser conte* 222^*; ,baronaggio, specie 
di giurisditione o signoria* ,baronis jus' 180*/. « 
Bjelostjenčevu (kneztvo, vladanstvo ,dominAtu^*: 
knez sada vsaki gospodičić imenuje se .dominus'. 
a u staro negdasne vreme samo ,grofi* pisaU su 
se i zvali ,kneziS kak to liihova svedoČe pisma : 
otud i knezija horvatski imenuje se ,grofi.ja' ,co- 
mitatus*; ar ,knez* zvaše se ,comes*), u Jambrr- 
širevu (kneztvo ,dominatio'), // Voltigijinu (knestvo 
,fontado* ,grafschaft'), u Stulićevu (knestvo, v. 
knežtvo ; knežtvo uz kneževina), u Vukova (,wiirde 
oines knez' ,rov kuez dignitas*), u Daničićern 
ikuežbstvo ,dignitas et terra roT' knezbM. 

u. kneževa čast, oblast, služba. Da Krajinaut^ 
no pakoste Dubrovbčanomb ni judemb ni dobitsku 
ni zem|i ihb ni onemb ki su pod knezbtvo ihb. 
Mon. serb. 31. (1247). Bezb pove(enbja kneza 
koji bi bilb po vromene vb knežbstvo djubrovb- 
čbko. 37. (1253). Đa smo drbžani Činiti kleti 
vbse knezovo ki budutb po vromenehb vb Dju- 
brovbuikb, drbžati si obbtb vb vreme svoga knežb- 
stva. 39. (1253). Koja (kuca) od mnoge gospođe 
krstjanske za lie velike i vjerne službe jest uz- 
višena i u vjočnemu kneštvu i gospodstvu po- 
tvrđena. M. Divković, bos. xvi. Dičeći se (ju> 
dundom tako vrij ed nijem ... u našemu samo- 
vlastitomu gospodstvu na knestvo i na sve naj 
veće Časti voćekrat dostojno uzvišenijem. I. Gun- 
dulić 216. Meče u visinu vlasteostvo, knestvo, 
poklisarstine, svijetla imena. B. Zuzeri 12. Ostaje 
u jednom gradu knestvo, viječe, sud i pravda, a 
knezovi i vijećnici, suđe i parci ,pertranseunt\ 
239. I onamo ovo knestvo ostaje od oca sinu 
kao i sordarstvo i vojvodstvo. Vuk, živ. 258. 
Pošto se je odrekao kneštva. M. Pavlinović, 
razg. 88. 

b. kneževa država, zemfa kojom knez vlada, 
isporedi kneževina. Koga gode človeka knežbstva 
djubrovbčbkoga. Mon. serb. 37. (1253). Po staromu 
zakonu koje je (sic) medu Đubrovbnikb i knezbtvo 
hlbmsko. 43. (1254). Ki je grad v kneštvi buškom. 
Mon. croat. 172. (1499). Moskovsko je kneStvo 
glavu pod tve noge priklonilo. I. Gondulić 316. 
Ali gl**daj, pak vojnici litvanskoga kneštva slijede. 
438. Kneštva ugarska bližna i da(a na boj zove. 
P. Kanavelić, iv. 61. Puče knezŽtva cetinskoga. 
P. Knežević, pism. 86. Uroš osta breE cesarstva. 
brez krajestva, brez banovine i knežstva. And. 
Kaćić, razg. 54. 

1. KNEZ, m. kao lat. princeps i nem. fiirst 
(stvnem. furisto, naj prvi), značilo je isprva : sta 
rjesina, poglavica, naj poglavitiji čovjek; kasfli^i' 
su se iz ovoga razvila druga značena (isporedi 
kmet). e- stoji mj. negdašiiega q. — Akc. >> 



Digitized by 



^uogle 



1. KNEZ 



111 



1. KNEZ, c. 



mijena mmo u množini (vidi dafe). — Riječ je 
liraslactnska u obliku Ichnen^b što je postao od 
k-bnengi. (kT.n^T.) nastavkom j«*; ovc^j se stariji 
oblik nalazi mmo u jednom rukopisu xii vijeka 
(riđi Miklošie, lex. palaGoslov.*' kod knefi^i.)' ^^* 
.<« potvrđuje riječima knogina, knego, i vokativom 
jrdntn*> kneŽe (stslov. ki^n^že, re^. knože, ftoj. 
ksi^žej, isporedi stslov. k7»ntv,b i k'bn^zb (.priri 
ceps, magnatum unus, tribunus, dux, praefoctas. 
lictor, homo liber*), rus. khjibk (poglavica; nem. 
fiirst, franc. princo), čes. kni'^z (poglavica^ go- 
Apodar; ftvećenik)^ po\. ksi^dz (svećenik^ a za zna- 
etiie poglavica, kao i za jfiirst* i ,prince* upotrr- 
bfara se dem. ksi>i2«\ kao i u čcskome kniže; ne- 
joima je u pofskom jeziku promjena od kn na 
k^, isporedi kniga): ispitredi i stpruH. konagis, 
lit. kuningas i kunigas, ikegda ,gospodin^ sad 
j>tre6enik^, let. kungs, gospodin. — Riječ jr ger- 
manska, isporedi stcnem. chuning (nnvovnem. 
konig), stsaks. cuning, anglosaks. cyning (engl. 
kingj, stnnrd. konungr. — U množini se umeće 
(tbično ov ; knezovi (u starije doba knezove), kne- 
zova, knez6vima, knezove, po Vukoru rječniku 
u jugozapadnijt'm krajevima ima i množina kne- 
ževi u koje ve biti akcenat a ostalijcm padežima 
kao u knezovi, u naše doba vafa da je vrlo rijetka, 
ali se u naj starijim spomenicima nalazi i mnn- 
:ina bez utnetka: knezi (kn(>za, knozima, ako se 
ori oblici upotrebfavaju u naše doba). — I' sta- 
rija rremena inHr. sing. hio je knezotnu (i dat. 
pl), u naše je doba obično knozoin. — // rta- 
roflnijem se pjesmama može združili knoz s maš- 
kijfm imenom knjrma pripada tako da postane 
ffofoco jedna riječ, te se onda knoz nr mijena po 
pad^'Hfna, riđi n. p. Gospodine, slavni knez- 
Lazaro! Nar. pjes. vuk. 2, V.)H. Gospodara, 
'slavnog knez-Lazara. 2, 212. Svomo tastu srp- 
•ikom knez-Lazaru. 2, 214. nalazi se na Liti način 
i u prozi oblik kneza, vidi: I>a ide sa nogovom 
vojsk(»m i daše sastavi sa knoza-Simom. Djelo- 
vod. prot. 20."). Pisato vojvodi Avramu Lukiću, 
da preda kneza-Maksimovu sopstvenost. 1.">H. — 
Rijetko se nalazi i oblik knez (vidi), isporedi 
knegiua. — U snijem je rječniHma: u Vranči- 
efru (,dominas*), u Mika(inu (,coute* ,oonios*), u 
Jielinu (,conte, signor di contea* ,coiaos* 222»; 
»pretore, titolo di magistrato* ,praotor* r)84»*; ,ba- 
rone, cioe signore che ha giurisditione' ,baro, 
dvnasta* 13()»), u Bjelostjenčevu (eidi kod knoštvoj, 
u Jatnbrešičevu (,comes'), u Voltigijinu (,cava- 
liere, conte* ,graf), u Stuličevu (,principo, cjoute. 
duca* ,princeps, comes, dux*), u Vukova: (pl. kne- 
zovi [po jugoz. kr. i ,kneževi'J, knezova, knoz6- 
vimai 1. ,der /iirst* ,princeps*: knoz Lazar. 2. 
knez od knežine (riđi dafe kod cl;. 3. knez se- 
oski (vidi dafe kod e); u Daničičevn kbnozb i 
knezb ,princeps' (vidi dafe. kod c;, cf. vlastelinb, 
vojevoda, Žapanb. 

a. princeps, praefoctus, nopče naj poglaritiji 
čotfjek, poglavar, poglavica, glavar, glava, starje- 
šina. Josifa postavi gospo<iina domu Faraonnvu 
i kneza vsemu stežaniju jego. Stefan, siui. pam. 
šaf. 4. Knez popovski (Kajafa). Korizin. i)!*. 
Knezi popovski rekoše Pilatu. 94'>. Sk upiše se 
knezove židovski i Farizeji k Pilatu. N. Kahina 
l^iK matth. 27, o2. Hoće Isus knozovoni popov- 
Sfijem. 195*. Turgius biše onada knoz grada 
rimskoga. F. Vrančić, /iv. 24. Da so ni^ta iio 
poreče, Valerijan ča knoz reče. P. Hoktorovi ('•(?) 
UKi. Valorijane, knoževelil 115. U imenu Bol- 
zebulia kneza »vijeh vragova. S. Rt)sa 84b. 

b. kao vladar, ali mani ne.po car (i kraf). 
— onako značene može biti u ovijem primjerima : 
(Bog) postavi ovi care, drugije knezo, ini vla- 



diky, i komu3^.de dastb pa.sti stado svoje. Mon. 
serb. 4. (1198—1199). (Bog) otbjembjej duhy i 
caremb i kbnezemb. 88. (13.30). Pape zapo viđali 
bi kra|em i knezem. NaruČn. 11^'. Aleksandar 
pojme meča i ubije sve kneze zapadne i vse care 
istočne. Aleks. jag. star. 3, 231. Carevi i kne- 
ževi srpski. S. ^ubiSa, prip. 16. 

r. od XII vijeka prevodi se ova riječ latinskom 
comes (tal. conte, nem. graf), vidi kod kmet. i 
uprav se ,knezovi' zovu vlastela što upranfaju 
kojom zemfom ili imaju neku državnu ili dvorsku 
višu službu, često kneževa čast prelazi od oca na 
sina. kadgod je kao počasni naziv vladareve braće 
ili negovijeh sinova, u državnom ili u dvorskom 
redu niži je knez od ,vojvofle* i od ,župana*, ali 
su neki koji su se zvali veliki (veliji) knezovi 
viši od župana a niži od veliki jeh župana (vidi 
kod vojvoda i župan), u nekijcm slučajevima knoz 
je još viša čast, od prilike, kao nem. herzog ili 
fiirst, tal. duca ili principe, n. p. knez Lazar 
(ipak ga talijanski zoru i I conte Lazzaro) ♦ opet 
u naše doba; a gdjegdje se naprotiv svaki vla- 
stelin zove knoz. ero što o tom piše Daničić kod 
knezb: Srpski knezovi bjehu isto sto u i^ihovo 
vrijeme latinskim jezikom bjehu ,comitos': brat 
vladaoca srpskoga, velikoga župana Stefana Ne- 
mano, Miroslav bješe ,knez'. M(on. serb.) 1. (1186). 
i sin vladaoca istoga, Vukan, bješe naj prije 
,knozb', a poslije ga otac, predavši vladu stari- 
jemu sinu Steianu ,iK)stavi kneza velija' koje 
osta i kad inu brat bješe kraj. Sa(va, sim. pam. 
šaf.) 4. 13. i bosanskoga kraja Tomaša (1451) sin 
Stjepan bjošo ,knoz'. >ff(on. serb.) 448. L. (Okiz. 
pam. šaf.) 80. i sam vladalac srpski Lazar, ako 
i bješe ,samo(lrbžavbnyj gospodinb Srbbjemb i 
Podunaviju*, opot se sam pisaše ,knezb'. M(on. 
sorb.) 195. (1380). 19(J. (1381). 205. (1387). (na 
novcima) (f(hisiiik). 6, 201. i drugi ga tako pi- 
sahu koji mu bjehu u području. Mion. serb.) 
207. (13871 (na (tvoj strani ima samo ,go8podina 
Lazara*, ali je dodano kasnije u Dubrovniku ta- 
lijanski je m jezikom: Povoglia do conte Lazaro). 
213. ( 1376 — 1389). i sin mu Stefan po smrti očinoj 
i još godine 1402 bj«»šo ,knezb' a brat mu samo 
,g«)s|Hxlinb'. 241. (okolo 1389—1399). 246. (1399). 
2(32. (1389— 110">). Spom. sr. 1, 3. (1395). 15. 
(1398). 41. \l, (1102). tako i starješina države 
dubrovačko bjošo ,knozb*. M(on. serb). 1. (1189). 
[prema ,prisozaju tel^o, knožo Krbvašu' stoji u 
latinskom (originalu .juro comiti Gervacio*. Sr. 
pom. karauo-tvrtković. 2|. 7. (xii vijek). 24. (1234 
— 1210). izmodu vlastele, nad kojom bjoše državni 
gospodar, zvahu so knezovi koji upravjahu kojom 
zemjom ili kojim dr/avnim poslom (kao i ,co- 
mites*): ,Knozo svoje nauči*. Stefan, sim. pam. 
šaf). 4. , Posla vb vbse strani svoje slavnyihb 
svojihb volmožbb i kneze svoje na vbziskanije 
otročišta jego*. 11. »Prizvavb kb sebo |)ristavniky 
dolomb i kne/o zombji svoje, ize nadb vlastbmi, 
vojovodi /o i vojnv'. 12. .Knezemb tvojimb ostroje 
kopije*. 15. u takom je državnom poslu nad vla- 
sinia mogao biti ,(rrbdb kbnozb* . . . M(on. serb). 
12. (1222—1228). . . u državnom poslu nad zemjom 
humskom bjoso .Andn^' koji se pisaše ,knezb 
veli hlhuibskv* i imaše pod sobom svoju vlastelu. 
21. (1234 -1210). nad Krajinom ,knezb Drbžimirb' 
1217. 32. nad zomjoin do Captata ,knezb Crnomirb' 
1253. 12. tako u državnoj službi, bez šumne na 
samom dvoru vladalackom, bjehu u velikoga bana 
bosanskoga ,kbnozb Ugrinb* i ,kbnezb UadoAa* 
1249. 33. . . još se jasnije pominu u državnom 
poslu u krafevstvu i carstvu srpskom, a posao 
ako im se i ne kaže izrijekom, jer se znao. opet 
se vidi da je bio jednima upravjati zemjom izvan 



Digitized by 



>Joogle 



1. KNEZ, c. 



112 



1. KNEZ, c. 



gradova a jednima uprav] ati državnim prihodima: 
,Da im ne ozmo ništa krajovb^^tvo mi bezb kupa, 
ni knezb kralevi>stva mi ni ki vlastolinb'. M(on. 
serb). 13«. (1336—1347). ,Tomu da ne zabavi ni 
ćefalija ni knezb ni sevastb ni vladuštij vb zemji 
carbstva mi*. 138. (1348). ,Trb^ovci Dubrovčane 
koji se obretaju po trb^ovehb carbstva mi i kra- 
|evehb, što imb se sluči koji (ubo sudb, da se 
sude predb carinikomb i kbnezorab a ili predb 
ćepalijomb koji bude grada togazi'. 14«). (1349). 
IG'2. (1357) . . . ,Takožde i knezove i primićirije 
i vladalci i prestannici i čelnici koji se obretajutb 
seli i katuni obladajušte. tizi vi>si da se kažutb, 
ašte se obrestetb u nihb tatb'. Z(ak. dus. pam. 
saf). 41. ,Da idu sudijamb i knezemb ili kb caru, 
da imb plate sudije i knezovi ili carb*. 4H. ,Da 
si prodaju kup}e svoje, i da si kupuju sto im 
trebuje, i da imb jie vojbnb zabaviti ni ja earb 
ni patrijarhb ni vlastelinb ni vlasteličirb ni će- 
falija ni knezb ni sevastb ni carinikb, da ni kto 
|ubo otb vladuštihb'. M(on. sorb). 157. (1357). 
,Baseta i Tripeta, ukućniju vlastelinu i knezu 
(ffen. duala) carstva mi' (piše car Uroš). 158. 
(1357). ,Ni da se slušajutb za to ni knezove 
carKstva mi koji drbžetb kuću carbstva mi, ni 
nihb pisanije, da ni inehb vlastelb carbstva mi*. 
108. (1360)... s državnom se upravom na<l zem|om 
oko Kotora još pomine u cara Uroša , knezb 
Vojslavb* kojega car naziva bratom. 168. (1360). 
u bosanskom krajevstvu prvi knezovi mislim da 
se pominujoš u državnom poslu i to na samom 
dvoru vladalačkom: ,knozb Vlbkašinb Milat<jvićb, 
knezb Priboje Mbstnovićb' Ud. 18l». 190. (1378). 
202. (1382). ili po takom poslu na dvoru ili po 
upravi nad kojim krajem poniihe se malo poslije 
u kraja Dabiše još nekoliko knezova. "222. (1392). 
225. (1395). u istoga se kra|a pomine od Doriih 
Krajeva i od Usore naj prije po jedan vojvoda 
s braćom pa za svakim vojvodom ide po jedan 
knez sa svojom braćom, a to je takođe svjedo- 
čanstvo da su knezovi još upravjali tijem ze- 
mjama i to uz vojvode. 225. 226. (1395). u to se 
vrijeme počinu knezovima zvati i sinovi takih 
knezova i cijelo pleme niliovo : vojvoda iirvoje 
koji bješe ,hercegb spletski' i ,knezb Doln«?hb 
Kraj' u isto vrijeme ;Mon. serb. 250 (jod. 1100. 
253 god. 14<»4. 254 god. 1405) imaše sina Baošu 
koji za života očina bješe , knezb'. 218. (1400). u 
vojvode Sanda|a Hranića bjehu no samo dva 
l)rata Hranića, Vukac i Vuk, knezovi u jedno 
vrijeme nego i da|a rodbina . . . M(on. serb). 
256. 257. (1405). 284. 288. 291. (1419). 3(K). 304. 
(1420). 373. (1433). vojvode Radosava Pavlovića 
kome i otac Pavao Badinović i djed Kadin .Ja- 
blanić bjehu knezovi) sin Ivaniš bješe za života 
oćina knez kad mu nije bilo ni četrnaest godina, 
i dva brata Ivaniševa, l*etar i Nikola, bjehu u 
jedno vrijeme knezovi. 376. (1433). 414. (1442) 
itd. to je išlo tako da naj poslije ne bješe vla- 
stelina koji ne bi bio knez, ako nije bio vojvoda 
ili župan: još 1399 godino između i'iih 13, koji 
su svjedoci na poveji kraja Ostoje, petorica su 
vojvode, jedan tepačija, a ostali svi knezovi. 234. 
II drugoj poveji istfjga kraja 8 svjedoka, svi kne- 
zovi. 273. (1409) itd. ali se u to vrijeme još jed- 
nako zvaše i onaj vlastelin samo knez, koji ot- 
pravjaše državni posao na samom dvoru vlada- 
lačkom; on se razlikuje od ostalijoh tijem što se 
zove bosanski knez; dvojica se tako pominu: u 
kraja Tvrtka Tvrtkovića 1433 od tri svjedoka, 
od kojih je jedan vojvoda a drugi ,dvorbski', treći 
je , knezb bosanbski Tvrbtko Borovinićb'. 375. u 
kraja Tomaša Ostojića 1466 između 14 svjedoka, 
vojvoda i knezova, jedan je , knezb bosanbski 



Badičb Mozolićb^ 440. u tom se starom znamena 
joŠte i u dubrovačkoj državi zvaše knezom (tal. 
conte) onaj vlastelin koji bi bio određen da izvan 
samoga Dubrovnika u kom mjestu starješuje : taki 
se pomine , knezb u Stonu' ili .stonbski' 1405 — 1420. 
(Spom. sr.) 1, 64. 135. 149. , knezb u Konavlahb' 
1422. 1, 161. 163. takoga kneza imahu Dubrov- 
čani 1402 i u Šibeniku: , knezb šibenički*. 1, 40. 
takoga kneza imaše i herceg Hrvoje na Hvaru. 

1, 88. (1107). a vojvoda ih Radosav imaše više 
u Sokolu. 1, 161. 163. (1422). taki bješe 1454 
,knezb i kapetaub kotorski* kojega postavi repu- 
blika mletačka. Mi on. serbi. 463. taki se knezovi 
mogu misliti i kad herceg Stjepan piše 1461: 
,Zapovedamb vojevodamb, knezovomb, županomb, 
carinikomb, gloharomb, katunaromb i vsakoga 
stajanbja Judemb, slugamb našeiub'. 485. i kad 
piše kraj bosanski 1461 : .Zapovidamo slugamb 
krajevbstva mi, vojevodamb, knezovomb, župa- 
nomb, carinikomb*. 489. 491. kad kad vlastelu 
dubrovačku poslanu k sebi nazivaju knezovima 
gosp<.>da drugih zemaja: prvi to čini ban bosanski 
pcHoiii kraj Tvrtko godine 1375—1382. 184. 201. 
za hiru Durađ gospo«lin zetski. 204. (138(5). voj- 
voda Radić Sanković. 220. (1391). . . Hamza beg. 
515. (1472). i carica Mara. 5a5. (14.51—1487). voj- 
voda Ivaniš Pavlović naziva tako tri vlastelina 
dubrovačka koji su mu bili carinici. (Spom. sr.) 

2, 114. (1448—1449). kraj* Ostoja naziva knezom 
i Jekara dubrovačkoga i3artola. 1, 134. (1417). 
što strana gospoda zvahu dubrovačku vlastelu 
knezovima, jamačno je to uzrok te i sami Du- 
brove^mi jedan put pišući vojvodi Hrvoju i dva 
puta pišući despotu Stefanu nazivaju poslanike 
svoje knezovima, 1, 28. (1100). 160. 165. (1422). 
a godino 1466 u poslu sa stranom gospodom na- 
zivaju i četiri sudije svoje knezovima. '2, 127. 129. 
— u u.<tal(jiin primjerima onoga doha i u mla- 
đima ne može se svagda razabrati pravo značene. 
od prilike je ćorjek u državnoj službij časti. Prid 
velim knezom pojičkim. Stat. po\. ark. 5, 306, 
Knez stola lapaćkoi^a. Mon. croat. 71. (1448). 
Jerkuli Bobajeviću, koji bješe tuj (u Konavlima) 
knez. N. Naješković 1, 332. (fospodinu Niksi 
Andretiću knezu dubrovačkomu 1565. 1, 337. 
Prokjinaju se knezi i oficijali nihovi. S. Budinić, 
ispr. 134. Svu oblast ku ima gospoda mu bihu 
pustila sasvima, knezom ga zovihu. Đ. Bara- 
ke vić, vil. 51. Prešno od pravi poklisare k Du- 
brovniku svijetlu gradu, knezu i vijeću šlući 
dare. I. Gundulić 389. Knez šibenski ki je bio. 
J. Kavanin 114*. Kad ideš s svojijem protiv- 
nikom prid kneza. 8. Rosa 112^. — kao grof 
(nem. graf). Knez Bernardin (Frankapan). Mon. 
croat. 179. (1499). Knez palatinski jistvinouosac. 
Š. Kožičić 22». Gt>ditred i Balduin brata, ga- 
latski knezi. 2 Ih. Gospodinu Durdu knezu Zrin- 
skomu. D. Zlatarić m. Rudolfa prvoga, ko- 
meša ili kneza od Ašpur;r- 1?'. Glavinić, cvit. 
138^. Da Mladin knez Bribira tu ne globi put- 
ničira. J. Kavanin 87^. Vukoslavić knez od 
Vareš, han od Hluma. IOSh, Miha) brat mu 
knez nazvani ckI palače. 113*. Zato kneže moj 
Fantona... I63l>. Knez , conte'. I. A. Nenadić, 
šam>)ek. 6. Poslije ovoga doseli iz Bosne knez 
Jovan Todorović. M. A. Rejković, sat. B5a. 
Med i'iima su i četiri kneza Oršić Adam. . . M. 
Katancić 69. — kno r/fistclin, plemić koji je pod- 
ložan samo rludara (nem. fiirst) ili uopee cisoki 
plemić. Tero knezu Marku po tihora besijaše. 
Nar. pjes. u P. Hektorović 18. Na koji mijer 
poslaše kraju ugarskomu izabravši dvanaest kne- 
zova. M. Divković, bes. xvi. Zli markezi, žene 
i Judi, knezovi. M. Orbin 255. (.'im s junacim 



Digitized by 



Google 



I. KNKZ, c. 



IIB 



1. KNFOZ, 0. 



kim jo bi<» knez llotković Ivan ^lava svom je 
rukom osvetio čas staroo^a Vladislava. I. Gun- 
«liili(*' 318. Skupiso so srod Varsova sve vojvode, 
svi knezovi. 397. Vojevode, kiiezi i bani prid 
i'iim redkom jezde u dići. 398. Radovilski knez 
ono je. 438. Petronila ne htec^i kneza njkoga 
za muža vazeti. F. Glavinić, cvit. 3<)8'>. ^ Čineći 
ih kra)e i ])ane i knezove uzmnožite. G. Pal- 
motič 2, 164. Bi ročono, od smedorskijeh da 
knezova staro izlazi nih kojono. 2. 183. Gdje 
gospoda, knezi i bani kupiti se obre često. P. 
Kanavelić, iv. G. Tot' ne zazva (Asuer) množ 
ostalu nef* glavare, bane i kneze. A. Vitajić, 
ost. 59. Kneza, bana, cara, kra)a. J. Kavanin 
4>». Kuoz Juštinijan, koji posli Juština bi ce- 
sarom odabran. S. Badrić, ukaz. 18. Jedan 
moguć knez imadući samo jednoga sina ... .T. 
Banovac, pred. 31. Knezovi bosanski izod«^ od 
jasne kuće i plemena velikoga kneza Miroslava. 
And. Kačić, razg. 277. Biskup popovima, a knez 
vlastolama, kapetan suđama. (u gorriem primarju). 
Nar. pjes. vuk. 1, 49.j. Slušao i(h) Đurđu kneže. 

1, 613. Starce Jano, od Srijema kneže! 2, 581. 
Kod nekoga kneza Bogosava. 3, 1. Milutine, od 
Grahova kneže! 3, Hi. u naše vrijeme vladar u 
Srbiji (naj prije Miloš) prije nego se nazvao 
krafem, i u Crnoj Gori {od Danila), iiem. fiirst, 
franc. prince, tal. principe, (da se razlikuj' od 
značena pod d i e, ti/totrehfava se ruska riječ 
knaz). Među nima crnogorski kneže. Nar. pjes. 
vuk. 4, 12. I Milošu knezu otidože. 4, 314. Po- 
tonega kneza Danila. Vuk, nar. pjes. 4, 459. Za 
vremena kneza Miloša. 460. Pa otale, ako Alah 
dade, na Cetine na večeru knezu ! Osvotn. 2. 76. 
Ferman daše Crnogorcu knezu. 3, 16. — kao 
vojvoda, herceg. Ferdinandu ii., knezu Toskan- 
skomu. I. Gundulić 275. Ter s razlike bude 
strane zemja slavit velikoga od Toskane kneza 
imenom, djelim kraja. 276. Knez moskovski 
s prekopskijeme. 305. (Šišman) razbi Tatara i 
Vasija, silna kneza moskovskoga. 430. — knez 
Lazar (vidi sprijeda). Vas i druge na okolo 
kneza i Laz'ra htiše izdati. J. Kavamn 183**. 
Đe pogibe slavni kneže Lazo . . . Nar. pjes. vuk. 

2, 294. On izdade čestitoga kjieza (Lazara). 
2, .309. Slavu slavi srpski knez Lazare. 2, 310. 
Kad knez Lazar pričošćiva vojsku. 2, 316. — u 
Belinu rječniku tumačeno je i ,baro* ,barone', 
t. j. vlastelin niži od grofa (nem. ,freihorr'). 

d. knez odknf'žine (cidikne/Ana). Pod vladom 
turskom u Srbiji svaka, je knc/ina imala svoga 
kneza koji se radi razlike od seoskijoJi knezova 
zvao i joborknez, vilaotski knez*, na nokijem 
mjestima ,bažknez* i »veliki knez' (vidi i berat- 
lija) ... u krajini negotinskoj nijesu Turci su- 
dili ni upravjali nego knez koji je sjedio u Ne- 
gotinu . . . ovakovi knožinski knezovi po Herce- 
govini se danas zovu »vojvode*. kneŠtvo je ovo 
ostajalo od oca sinu, kao vojvodstvo u Hercego- 
vini danas što ostaje . . . št<j je god vezir htio 
od naroda da ište ili narodu što da javi, ili je 
narod imao što od vezira da ište, to je sve bi- 
valo preko ovijeh knezova . . . poreze je paša 
udarao na nahije, pa su ih knezovi između sebe 
razrezivali na knežine, i po tom svaki knez u 
svojoj knežini s kmetovima na sela, a kmetovi 
sa sejacima na Jude. knezovi su, po naj više 
s Turcima, porezu kupili i paši predavali; knez 
je imao uza se i po nekoliko pandura; on je 
kasto i sudio Judima za kojekake sitnice, ali ih 
nije mogao natjerati da pristanu na negov sud; 
dužan je bio kad je god zatrebalo za |ude iz 
Hvoje knežine moliti se kod Turaka, i za to je 
va|alo da je rječit i slobodan, svi su ovaki kne- 

V 



zovi bili se)aci i u domaćemu životu slabo su se 
razlikovali od ostalijeh sejaka;. . . samo su Ka- 
rapangići sjedili u varoši (Negotinu) i bili pravi 
varošani, ovakijeh knezova bilo je do skora i u 
Srijemu i u Banatu i u Bačkoj ... i za vremena 
Karađorđijeva u svakoj knežini bio je pored voj- 
vode ovaki knez, ali je vojvoda bio pravi go- 
spodar, i knezovska je vlast bila gotovo još mana 
nego pod Turcima; ali kad su se poslanici slali 
u Carigrad ili na kake druge razgovore i dogo- 
vore s velikom turskom gospodom, svagda su se 
knezovi zvali, i još s dodatkom iz koje su na- 
hije. za vremena Milo&a Obrenovića po kneži- 
nama su bili knezovi kao i pod Turcima, samo 
što su ne samo poreze i ostale danke kupili, nego 
i narodu u svač^imu sudili i zapovijedali i narod 
im radio, i što im je mjesto pase Miloš bio go- 
spodar, a i nahije su imale po glavnoga kneza 
koji je bio nad svima knežinskim. kad su se 
poslije postavile sudije po nahijama, i oni su se 
zvali knezovi, n. p. knezovi suda biogradskoga, 
knezovi velikoga suda itd. i sam Miloš prvijeh 
godina svojega vladana zvao se i potpisivao ,vr- 
hovni knez* dokle ga negovi pisari i druge udvo- 
rice nijesu nagovorili da se nazove ,knaz' (vidi 
kod c). Miloš gotovo na svršetku vlade svoje 
ukine imena ,knez* i ,knežina* u Srbiji sa svijem 
i knežinske starješine nazove kapetanima, na- 
hijske serdarima ili nekako još drukčije, a kne- 
žine srozovima, i tako ovijeh imena u narodu 
onamo nestane sa svijem. u Crnoj Gori u sva- 
kome plemenu ima knez za kojega se moŽe reći 
da je po gospostvu u zem}i treći : prvi je serdar, 
iza serdara je vojvoda, a iza vojvode knez. i 
onamo ovo kneštvo ostaje od oca sinu kao i ser- 
darstvo i vojvodstvo. Vuk, rječn. kod knez. — 
Od XVIII vijeka. Knezovom-L i kmetovomi*. 
Glasnik. 20, 132. (1793). Pa se Kulin s knezom 
pobratio : , Pobratime, oborkneže Ivo ! . . .' Nar. 
pjes. vuk. 4, 195. Isjeć ćemo sve srpske kne- 
zove, sve knezove, srpske poglavice, i kmetove 
što su za potrebe. 4, 137. Dok pogubim kneza 
mačvanskoga. 4, 140. Knezovima ate poklanajte, 
kmetovima osredrie paripe. 4, 142. Knezove ću 
nine izvešati, a vojvode na koje udriti. 4, 212. 
Simeune, biogradski kneže, ne raspusti biogradske 
vojske. 4, 249. Na gospodu i na vojevode, na 
knezove i na bujubaše. 4, 287. Na vojvode i na 
bulubaše, kapetane i na barjaktare, na knezove 
i selske knjetove. 4, 344. Sve serdare, kneze i 
vojvode. Ogled. sr. 162. U Crnoj Gori od kako 
je postanu o knez (vidi kod c) Danilo, odmah je 
zabranio da nema više biti u Crnoj Gori i u 
Brdima , kneza*. V. Bogišić, zborn. 5'^3. 

e. knez seoski. Osim kneza od knežine svako 
je selo u Srbiji imalo svoga seoskoga kneza za 
kojega se može reći da je bio od danas do sjutra, 
i osim gola imena da više ništa nije imao: u 
mnogijem solima samo su onda postavjali kneza 
kad je vajalo porezu kupiti, a poslije ga niko 
nije knezom ni zvao. za vremena Miloševa ukine 
se ime i ovijeh knezova i mjesto nih ostanu samo 
kmeto^^. u Srijemu, u Bačkoj i u Banatu po 
paoriji seoski su knezovi još i danas ; onamo 
obično sela ili opštino (i po varošima, n. p. u 
Vukovaru) izbiraju kneza svake godine, pa on u 
dogovoru s kmetovima upravja seoskijem poslo- 
vima. Vuk, rječn. kod knez. — Knez Putnik sa 
svoga sela Banovca saborom i sa kmetovi velki 
i mali . . . Glasnik, ii, 3, 146. (1709). On bi po- 
slao kneza i dva tri sduševna starešine od sela. 
M. A. Ke)ković, sabr. 71. Da se|anske općine 
s knezom i s ostalima starešinama zajedno se 
razumiju. I. Jablanci 61. U Vilnsu selu male- 



Digitized by 



>^uogIe 



1. KNEZ, e. 



lU 



KNEZEVAC 



nome, kod Vukića kneza od Vilusa. Mar. pjos. 
vuk. 4, 25. Gori mu glava kao futoškoin knezu, 
(u Bačkoj). Nar. posl. vuk. 44. Ako je bratstvo 
sve u jeonome selu, to se glava bratstva i sela 
£vao prije knez. V. Bogižić, zborn. 520. 

f. prezime. — U naše vrijeme. 

g, u prenesenom smislUf neka riba. Knez 
duguja, Coris iulis. G. Kolombatović, pesci. 17. 

b. u prenesenom smislu, neka gfiva. Knez, 
najviše u pl. knezovi, Agaricus caesareus L. u 
Hrvatskoj. V. Arsen^jević. 

2. KNEZ, m. ime selu u protopresmteratu temi- 
švarskam. Šem. prav. 1878. 88 gdje se dodaje: 
Ovo je selo bilo dobro kneza Pavla Bračkovića, 
te se otud i proziva Knez, odakle se vidi da je 
ista riječ što 1. knez. — i prije našega vremena 
ima takovo (ako nije isto) mjesno ime. Knezb. 
S. Novaković, pom. 134. 

3. KNEZ, m. vidi: Kuća de se sakupjaju na 
blagovale i na dogovor zove se ,domaćina', sta- 
novi pojedinih zadrugara ,kleti^ plemenitaši zovu 
,knez*. V. Bogišić, zborn. 7. — nejasno i su- 
nuiivo. 

KNŽZI, m. pl. mjesno ime. — isporedi 2. knez. 

— Frije našega vremena. S. Novaković, pom. 
134. 

KNŽZIOA, /. vidi knegina. — U jednoga pisca 
XVIII vijeka, a između rječnika u Voltigijinu (,con- 
tessa' ,grafinn'). Olga prva knezica krstjanska. 
A. Kanižlić, kam. 471. — nepouzdano. 

KNEZIĆ, m. nekakav prišt u uhu. — Samo u 
Stuličevu rječniku: ,pustula in aure'. 

KNĆZUA, vidi knežija. 

KNEZIKA, m. ime muško. — xvi vijeka. Selo 
ko je bilo Knezikino, a na nas je selo s pravdom 
spalo za tadbine ke je činel (sic) rečeni Knezika. 
Mon. croat. 330. (1565). 

KNEZEKIN, adj. koji pripada Knezici, vidi 
Knezika. 

KNĆZLAC, Knezl^ca, m. selo u DaUnaciji u 
kotaru kotorskom. Repert. dalm. 1872. 41. 

KNEZNICA, /. neka gfiva. — U Bjelostjencevu 
rječniku : v. blagva. 2. ono belo iz čega kneznica 
zliaja ,volva', i u Stuličevu : v. blagva s dodatkom 
da je uzeto iz brevijara. — Kneznica, rus. khh^k- 
HHna (Rubus arcticus), fungus herilis (Bjolo- 
stjenac), boleto, fungo rosso (Stulli), Agaricus 
deliciosus L. B. Šulek, im. 148. 

KNEZOV, adj. koji pripada knezu, riđi knožov. 

— U starom spomeniku čakavskom, a između 
rječnika u Bjelostjencevu (knezova žena kod kne- 
gina). Ako ne bude onde knezova človika. Zak. 
vinod. 75. 

KNEZOVAC, Knezovca, m. ime selu u Među- 
murju. (kajkavski) Knezovec. Schom. zagr. 1875. 
141. 

KNEZOV ANE, n. cijelo kojijem se knez uje. — 
U Vukovu rječniku. 

KNEZOVATI, kn^zujom, irnpf. hiti knez, ra- 
diti kao knez. — isporedi kueževati, knegovati. 

— Akc. kaki je u praes. takt je u irnpf. kne- 
zov&h, u impt. kn^zuj, u ger. praes. knezujiići; 
u ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf., osim 
aor. 2 i 3 sing. knezova i part. praet. art. kne- 
zovao, knezovala. — Od xvi vijeka, a između 
rječnika u Belinu (,es3er conte* ,comitem agere' 
222a), u Stuličevu (,comitem agere'}, u Vukovu 
(jknez sein' ,impero ut knez*). Ki mnokrat kne- 
zova ovdi sad počiva. N. Naješković 1, 344. 
Nego on neka gleda, ko će mu u napredak kne- 
zovati. Vuk, dan. 3, 142. U kojoj je (otaghini) 



tada voć kuezovuo sin Karadordev Aleksandar. 
M. D. Milićević, pomenik. 2, 214. Knez knezuje 
kd da i caruje. Osvetn. 1, 68. 

KNEZOVIĆ, m. prezime (po ocu knezu). — 
Pomine se od xviii vijeka. Knezović od Herce- 
govine. And. KaČić, kor. 454. Ludovik Kne- 
»ović. Norini 63. Knezović. Schem. bosn. 1804. 
XVIII. Schem. herceg. 1873. 254. 

KNEZOV^iANI, m. pl. ime selu u Hrvatskoj 
u županiji zagrebačkoj. Bazdije|. 79. 

KNEZOVSKI, adj. koji pripada knezovitna. — 
U naše vrijeme, a između rječnika u Vukoru 
(,den knezovi gehorig* ,T(op knezovi*). 

a. adj. Pucao na knezovskoga momka. Vuk, 
grada. 129. Knezovska je vlast bila gotovo još 
mana nego pod Turcima. Vuk, živ. 252. 

b. adv. knez6vski, kao knezovi. U ostalom 
(su) oni narodom dosta knezovski vladali. Vuk, 
dan. 2, 97. 

KNEZ -SELO, n. ime selu u Srbiji u okrugu 
niskom. M. Đ. Milićević, kra}. srb. 125. 

KNEZ, adj. koji pripada knezu, vidi knežev. 
— Postaje od knez nastavkam j. — Riječ je pra- 
slavenska, isporedi stslov. ki^nt^žb, rus. kuh-acl, 
češ. kneži, po\. ksiQžy. — U starijim knigama 
do XVI vijeka, a između rječnika u Danićićevu 
(knežb ,Tov knezb*).^ Knežb Člov§ki». Mon. serb. 
263. (1389—1405). Što bi u kući prateži i imanBJa 
kneza. Spom. sr. 1, 161. (1422). U kući kneži. 

1, 163. (1422). Brez voje kneže. Zak. vinod. 73. 
Od pristava kneza. Stat. po|. ark. 5, 274. Pa- 
sišća do zem)e kneže, ke se zovu vlaske. Mon. 
croat. 3. (1321). Pod pečati našimi knežimi i 
sudačkim!. 73. (^1448). Kneza milost vidivši naše 
tvrdile. 182. (1500). Knežim pove}enjem. Š. 
Kožičić 561*. Meju to priđe sin kneži. F. Vrančić, 
živ. 36. — / kod mjesnijeh imena, od kojijeh su se 
neka uzdržala (često okrnena) do našega vremena, 
n. p. Kneza Gorica. Za Knezu Goricu. Mon. 
croat. 99. (1466). vidi Knežgorica. — Kneže poje. 
Kneže po}e moje je. Starine. 12, 24. (oko god. 
1696—1703). vidi Knež-poje. — Knez Studenac. 
Narekose ime tomu vrutku Knez Studenac. Mon. 
croat. 31. (1325). — Kneza Vas. V Kneži Vsi- 
Mon. croat. 128. (1486). — vidi i Kneždvor. 

KNEŽAD, /. coll. u Stuličevu rječnika : ,magnii:5 
comitum numerus*. — Kao množina prema <iem^ 
kneže, kne/eta, ali ova riječ nije potvritena, s togcKr 
je i knežad nepouzdano. 

KNEZ AK, Kneška, m. ime seocu u Hcrcego^ 
vini. Statist, bosn. 121. 

KNEŽDVOR, m. kuću, sada općinsku gdje je* 
ne^da stajao dvor knezova Frankapana u V^rb— 
niku na Krku, zovu i sada: ,Kneždvor*. I. Mil — 
čotić. — isto je što knežev dvor (vidi knez). 

KNEŽENE, n. djelo kojijem ko kneži. — L^ 
Vukovu rječniku. 

KNEŽEV, adj. koji pripada knezu. — isporedi 
knezov, knez. — Od xvi vijeka, a između rječ- 
nika u Stuličevu (,comitis, ad comitem spoctans*}? 
♦ u Vukoru. Kade dođe Jezus u dom knežev. 
N. Kahina 169*. matth. 9, 23. Ki kneŽevijem 
od istine ne hteć riječim vjerovati. P. Kanavelić, 
iv. 420. Za kneževa sina naj mlađega. Nar. 
pjes. vuk. 1, 238. Zdravo da si, kneževa voj- 
vodo! 2, 302. Već ja viđeh kneževa zelenka. 

2, 30.S. Na kneževa mlada barjaktara. 2, 315. 
Pa im doma mirovati nema i čuvati kneževa Ce- 
tina. Osvetn. 2, 103. 

KNEZEVAC, Knćževca, m. itne mjeMitna u 
Srbiji, a) (Knaževac), okružna varoš u okrugu 



Digitized by 



Google 



KNEZJOVAC 



lUi 



KNEŽIJA, b. 



kitcžecaćhum. M. Đ. Milićević, srb. 8^11. vidi 
Gurgusovac. — b) selo u okrugu biogradskom. 
K. Jovanović 97. — c) selo u okrugu rudničkom. 
146. — Pomine se i prije našega vremena, može 
hiti jedno od ova dva sela. Knezevacb. S. No- 
vaković, pom. 134. 

KNEŽEVAČKI, adj. koji pripada Kneževcu. 
Kneževački okrug. M. Đ. Milićević, srb. 824. 
Kneževački zbeg, strmenito mjesto u okrugu bio- 
gradskom. Glasnik. 19, 174. 

KNEŽEVAlSfE, n. djelo kojijem se knežuje. 
Moju rusu ne gledajte glavu, nit' žalite kneže- 
vana moga. Osvetn. 3, 150. Kad se nada kne- 
ževanu svomu, a jadno nam bilo kneževai^e. 6, 65. 

KNEŽĆVATI, knežujem, imjff. vidi knezovati 
(i radi akcenta). — U naše vrijeme. Za dovijeka 
ćes nama kneževati. S. J^ubiša, prip. 70. U zao 
nam čas knežuju i banuju. 199. Kim bi 'nake 
kneževale glave. Osvetn. 6, 65. 

KNEŽEVČIĆ, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
biogradskom. Livada u Kneževčiću. Sr. nov. 
1873. 423. 

KNEŽEVIĆ, m. prezime (knežev sin). — Iz- 
među rječnika u Đanićićevu (kneževićb ,filius rov 
knezb', dolazi kao prezime Vuku sinu kneza La- 
zara). 

a. ističe se još znaČeike, kao knežev sin. 1410 
zakla Musija Vlbka Kneževića. Okdz. pam. šaf. 
75. Kad to čuo Knežević Ivane (bio je knez i 
kneŽeo sin). Nar. pjes. vuk. 4, 197. Lovio po 
planini nekaki knežević. Nar. prip. vil. 1867. 
797. 

b. kao prezime uopće. Pisme duhovne raz- 
like sa8tav|ene od o. f. Petra Kneževića iz Knina 
reda s. o. Franceška. P. Knežević, pism. iii. 
Pavla Kneževića. Glasnik, ii, 1, 14. (1808). Uroš 
Knežević. Nar. pjes. vuk. 3, 570 (medu prenu- 
merantima). Lazar Knežević. Šem. prav. 1878. 21. 
Milutin Knežević. Rat. 339. 

c. kcu) ime mjestu u Srbiji u okrugu bio- 
gradskom (jeli isto što KneževČić?). — ii^poredi 
Kneževići. Livada u Kneževiću. Sr. nov. 1872. 
849. 

KNĆŽEVIĆI, m. pL mjesno ime (plur. Kne- 
žević). 

a. selo u Boci kotorskoj. Šem. kot. 1875. 25. 

b. selo u Bosni u okrugu travničkom. Statist, 
bosn. 65. 

e. zaselak u opstiui bijostanskoj (u okrugu 
užičkom). J^. Stojanović. 

KNEŽEVIĆ-KOSA, /. iwc selu u Hrvatskoj u 
županiji modruško-riječkoj. Kazdijej. 60. 

KNEŽEVINA, /. vidi kneštvo, b. — U naše 
vrijeme, a između rječnika u Stulićevu (,provincia 
cujus dominus comitis ti tulum gerit'). Još on 
hoće moju kneževinu. Nar. pjes. petr. 2, 454. U 
kneževini Srbiji žite}i su sami Srbi. M. Pavli- 
nović, razg. 12. Ugovor sklopjen između vlade 
aostrijauske i kneževina moldavske i vlaške. 
Zbornik zak. 1865. 236. 

KNEŽEVO, n. uprav je adjekiiv knežev u 
srednem rodu, a upotrebjava se kao supstantiv. 

a. vidi kneštvo. — U Mikajinu rječniku: 
kneževo, vladavstvo od kneza ,dominatU3 comitis*. 

b. tijesno ime. 

a) vidi Knež-poje. — U knizi pisanoj xvii 
ili XVIII vijeka. Po Slabinu i po Kneževu. Sta- 
rine. 12, 25. (oko 1696—1703). 

b) selo u Srbiji u okrugu topličkom. M. 
D. Milićević, kra}. srb. 391. 

c) pomine se kao selo prije našega vremena, 



može biti isto što kod b). Kneževo (selo). S. No- 
vake vić, pom. 135. 

KNEŽEVSKI, adj. vidi knezovaki. — U naše 
vrijeme. 

a. ačij. Kneževska vlada Schwarzbarg-Son- 
dershausenska. Zbornik zak. 1865. 1. 

b. adv. knćževski. Ali knez smišja kne- 
ževski, i ustaje da radi kneževski. Đ. Danićić, 
isai. 32, 8. 

KNEŽEVSTVO, n. vidi kneštvo. — Načineno 
prema krajevstvo. — U pisaca našega vremena. 
I tako je od paše isposlovao priznaju kneževstva. 
M. Pavlinović, razg. 87. Ugovor ovaj va}a i za 
kneževstvo lichtensteinsko. Zbornik zak. 1871. 
420. 

KNEŽGOBICA, /. ime selu u Hrvatskoj u žu- 
paniji modruško-riječkoj. Razdije}. 60. 

KNKŽICA, /. mjesno ime. 

a. rječica u bosanskoj krajini, izvire u Knež- 
poju i utiče u Unu između Kostainice i Dubice. 
M. Eužičić. 

b. selo u Dalmaciji u kotaru dubrovačkom. 
Repert. dalm. 1872. 22. 

c. u Srbiji, a) selo u okrugu niskom. M. Đ. 
Milićević, kra}. srb. 125. — 6) selo u okrugu 
požarevačkom. K. Jovanović 142. 

KNEŽIČKI, adj. koji pripada Knežici. Kne- 
žička (opština). K. Jovanović 142. 

KNEŽIO, m. vidi knežević. — Između rječnika 
u Daničićevu (knežićb tui kneževićb). 

II. knežev sin (i mladi knez). Kndzb Lazarb 
rodi 2 sina i dbštere 5 : prbvij sjnb Stefanb . . ., 
2. zovSmi Vlbkb Knežićb . . . Okdz. pam. Saf. 72. 
Dva unuki, dva knežići, Aleksandre s Konstan- 
tinom, dva prjedragi kamenčići sile s babkom 
Katarinom. J. Krmpotić, kat. 78. Vaspitanje 
ovih knežića sasvim je patrijarhalno. S. Teke- 
lija. letopis mat sr. 120, 67. 

b. prezime uopće. Lazar Knežić. Nar. pjes. 
petr. 1, 356 (među predbrojnicima). 

e. vidi knegić. 
KNEŽICI, m. pl. selo u Bosni blizu Proslapa. 
Schem. bosn. 1864. 48. — plur. Knežić. 

KNfcŽIJA, /. vidi kneštvo. — Akc. se mijefia 
u gen. pl. knežija. — Na tri je n^esta pisano sa 
ž mj. ž: u Bjelostjenčevu rječniku, u M. Alberti 
478 (nepouzdano jer je na drugijem mjestima ž, 
vidi c), u J. KavaAin 161h (nepouzdano, jer je 
cijela kiMga zlo štampana). — Od xiii vijeka 
(vidi b), a između rječnika u Belinu (,contea, 
stato di conte* ,comitatus* 222*), u Bjelostjenčevu 
(knezija, vidi kod kneštvo), u Stulićevu (uz kne- 
ževina). 

a. vidi kneštvo, a. Za knežije gospodina 
Štipana Nikolića. Stat. po), ark. 5, 303. Za kne- 
žije kneza Đure Sinovčića. 314. Pokle ulizu u 
oblast ili knežiju. Š. Budinić, ispr. 139. Svoje 
kuće uzvisite} bi, knezijom ku naresi. J. Ka- 
vaAin 161h. A Vladislavu povjeri knežiju današi^e 
gorne i done Rame. M. Pavlinović, razg. 37. 

b. vidi kneštvo, b. S knežije od vsakoga 
mesta dva župana. Mon. croat. 41. (1275). Imevši 
tagda bistričkuju knežiju. Š. Kožičić 56*. V za- 
grebskoj i v drugih kue/ijah. Mon. croat. 267. 
(1572). Knežija senska, krčka i modruška. F. 
Glavinić, cvit. 139*. Bela . . . darova im (Fran- 
gepanom) knežije. 140*. U Bakru, knežije vino- 
dolske gradu. 229b. Porobiše knežiju aliti jupu 
Nitrinsku. P. Vitezović, kron. 190. Obrnu vnoge 
gradske meje aliti knežije na svoju stran. 206. 
U knežiji od Cetine. M. Bijanković 42. Sluga 
Božji Toma Bakas rođen u doiioj Slavoniji u 



Digitized by 



Google 



KNEZIJA, b. 



110 



KNIN 



miijLu zvauu Erdod u kriežiji valpovskoj. And. 
Kačić, razg. 15. On mu po sUAu. brasuom na- 
crta knežija. M. Pavlinović, rad. 13. U knežiji 
Dorby. 33. 

f, mjesto (kuća) gdje sjedi knez, — U jednoga 
pisca XVII vijeka koji ovako prevodi lat. praoto- 
rium (isporedi i di. Prijamši Isusa u kn o/iju, 
sabrase na A svu družbu. M. Alberti 4(>2. matth. 
27, 27. A vojnici povedoše ga unutra u dvor 
knezije. 478. mare. 15, 10. Privode dakle Isusa 
od Kaife u knežija. 504. joann. 18, 28. 

ti. mjesno ime (može hiti da je pa znncfiiu 
kod c): n) u Istri (xii vijeka). Put veliki ki 
gre H Knožije v Pul. Mon. croat. 20—21. '127.')). 
— h) u hrvatskom primorju (xv vijeka). Do 
Knežije, i ta Knežija je v črmanskoj meji. Mon. 
croat. 115. (1475). 

KNKŽIJNA, /. mdi kneštvo i kneževina. — 
Akc. se mijena u gen. pl. knežinS,. — Od xviii 
vijeka, a između rječnika u Belinu (,contoa. stato 
di conte' ,comitatus' 222^} gdje se naj prije na- 
hodi, u iStuličevu (uz kneževina iz Habdelićera), 
u Vukovu (,das gebiet eines knez' ,provincia tu i) 
knez*). 

a. vidi kneštvo, a. Poklisarštine i k no/ine. 
B. Zuzeri 193. 

b. vidi kneštvo, b. Posvojise Kalabriju sa 
svijem bližiiijem knežinam. I. Đordić, ben. 177. 

I*, po pređahiemu znaćenu (kod h) kraj šta 
shvaća nekoliko sela^ a nad iiim je knez (vidi oru 
riječ pod d) ili oborknez. — isporedi pleme i 
župa. — vidi u Vukovu rječniku kod knežina: 
U Srbiji je od prije svaka nahija bila razdije)ona 
na nekolike knežine, n. p. Mačva jo bila jedna 
knežina šabačke nabije, Pocerina druga, a Tav- 
nava treća; tako su knežine zvorničke nabije na 
desnoj strani Drine bile Jadar i Kadevina, a na- 
bije kragujevačke Gruža, Lepenica i Jasen ica, it<^l. 
za vladana Crnoga Đorđija bio je po je« lan .voj- 
voda* u svakoj knežini . . . kne/ine su opet bile 
razdijejene na srezove nad kojima su bili kape- 
tani ili velike bu|ubaše. prvijeb godina vladana 
Miloša Obrenovića nad knežinama su bili kne- 
zovi od prilike kao i za vladana turskoga; ali 
kad on, gotovo pred svršetkom vlade svoje, kne- 
zove nazove kapetanima, onda so i knežine na- 
zovu ,srezovima', i tako toga imena u Srbiji go- 
tovo nestane; tako se n. p. sad onamo mjesto 
,knežina Mač\a' piso: ,ma6vanski srez'. — Dok 
pogubim Birranin-lliju, obor-kneza ispod Medo« I - 
iiika . . . on Turčinu ne da u knežinu. kad Tur- 
čina u knežini nade, topuzom mu robra ispro- 
bija. Nar. pjes. vuk. 4, 131). Nuija je s\aka (u 
biogradskom pašaluku) razdije|ona na knožino 
koje po naj više imaju osobita, po s\qj prili<i 
vrlo stara, narodna imena, naj vise od \oda i 
brda oko kojije su; tako su n. p. knežino ...naijo 
vajevske: Posavina, Jadar, ^Jig ili Podgor; naijc 
užičke: Crna Gora, Kujnu itd. Uiko su isto r.i/- 
dije|ene i one naije izvan pašaluka bioi,na<lsko.ira, 
n. p. u naiji kruševačkoj jedna se k ne/ina zove 
Župa; . . . u vučitrnskoj kne/ina kopaonička, I)r<'- 
nica, Krasnićani (pleme; no pravu razliku između 
plemena i knežine ja za sad ne znam kazati). 
Vuk, dan. 2, 56. Ne bješe takve pekne u svoj 
knežini. S. ^jubiša, prip. 204. Sva ta kne/ina 
imala je 792 kuće i 956 poreskib glava. M. D. 
Milićević, pomenik. 5, 669. Da mu se ubiju vo- 
lovi oraći i da ih knežina pojede. Pravdouoša. 
1851. 25. Općina nema, nego knežina koju sa- 
stav|aju po nekoliko selija (u Hercegitvini, Crnoj 
(itiri, Boci). V. Bogišić, zborn. 511. 

d. mjesno ime u Bosni, a) selo u okrugu 
Done. Tuzle. Statist, bosn. 97. ^ h) kr^j u akrugii 



tranuićkitm. iuiežina, predjeje iz više sela turskib 
i krstjanskUi, ima ugodan položaj kraj Vrbane. 
F, Jukić, zem]. 25. 

KNEŽINA BARA, f.une mjestu u Srbiji u 
okrugu pozareračkom. Niva kod Kne/ine Bare. 
Sr. nov. 1872. 304. 

KNKŽINICA, /. dcm. knežina. — U naše 
vrijeme. Više Kišna je na planini knežina Kri- 
vošije, sa još dvije male knežinice od kojih se 
jodna zove Ubi i a druga Ledenice. Vuk, poslov. 

XVI. 

KNKZINSK?, ndj. koji pripada knežini. — U 
naše rrijcnte, a između rječnika u Vttkovu (,von 
knežina'). Svaki se čovek mo/o tužiti na kne- 
žinskoga i na sreskog kneza magistrata. Vuk, 
gra<la. 192. Knezovi su se skupjali na različnc 
dogovore kako seoske tako i knežinske i nahijnsko. 
rjećn. kod kmet. 

KNKŽITI, kn»^žim, itnpf. zrati, nazivati knezom. 
— Akc kaki je u praes. taki je u impf. knežah, 
u nor. 2 i 3 sing. kneži, u part. praet. pa^^s. 
knćžen ; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u 
inf. — U naše vrijeme, a između rječnika u Vu- 
kovu (,als knez tituliren' ,appello ror knez'). 

a. aktivno. — U jedinom primjeru ima datir 
m,j. objekta. Posekao mi oca, pa meni kneži. P. 
M. Nenadović, mem. 182. 

b. .sa se. rejkksivno, graditi se knezom. — U 
Vukovu rječniku: sich zum knez machen, sich 
diesen namen anmassen' ,arrogare šibi ror knez 
dignitatem*. 

KNEŽJE, n. vidi kneštvo, b. — U spomeniku 
xn rijeka (prepisanome xiii). Iže be dedićb vla- 
da(n)ju knožhja otoćbkoga. Starine. 13, 207. (118^"> 
prepis. 1250). 

KNEŽNICA, /. vidi kneznica. — U naše vri- 
jeme II ugarskijeh Hrvata. Kneznica ,kaiserling 
(sclnvamm)'. Vijenac. 1878. 43. 692. 

KNEŽNIC, m. prezime. — Pomine se xviii 
nijeka. Žarko Knežnić, Ugrin Kačić. J. Ka- 
vanin 232". 

KNEŽoPO^iAC, Knežc)p<^|ca, m. čovjek iz Kne- 
ževa po|a (Knež-po|a) više Dubice. M. Ružičić. 

KNEŽ-PO^E, n. mjesno imr u Bosni. — (^ 
naše vrijrme^ a između rjvčnika u Vukovu ii 
Bosni u naliiji bajnolućkoj kao knežina u kojoj 
žive sami Sibi zakona grčkoga). Poja ili rav- 
nine naj znatnije su oko Savo. Une i Bosne, 
zatim... Knež-po|e... F. Jukić, zem|. 2. Knež- 
poje, |)rodje|e ristjansko od 2000 kuća. 49. 

KNKZ-STRANA, /. mjesto na Lebrčniku. 

KNir, w.^ ime mjeMu u Srbiji u okrugu rn- 
prijskom. Niva u Ivnion. Sr. nov. 1873. 511. 

KNIC, VI. ime sr/n u Srbiji u okrugu kragu- 
jt'cačkom. K. .lovanović 118. 

KNK'ANIN, m. čorjek iz Knića. — Množina : 
Knićaiii. — T naše rrijeme, i kao prezime. Štovao 
Petrović Kniraiiiri ro«ten je u selu Kniću. M- 
D. Milićević, srb. 2S6. Stevan je naj pre bio 
momak u kneza Miloša koji ga je i prozvao 
,Knićaninom* po sidu u kom se rodio. 287. Štetan 
P. Knićanin. u Nar. pj(\s. vuk. 3, 571 (među pre- 
numeraniima). 

KNICSKI, adj. koji pripada Kniću. Knićska 
(opšfina). K. Jovanović IIS. 

KNIN, Knina, tn. trgovište u Dalmainji u ko- 
taru kninskom. Repert. dalm. 1872. 16. — ispo- 
redi Knin. — Akc. kaki je u gen. sing. taki je 
u ostalijrm padežima, ositn nom. i acf., i voe. 
Knine. — Stariji je ttidik bio Tnin (vidi), oblik 



Digitized by 



Google 



KNIN 



117 



KNEGO 



je Kiiiri potvrđen od xvii vijeka. Grdi gradi Knin 
bili, Đ. Baraković, vil. 296. Kiiezi od Knina 
gdi Svadići? J. Kavanin 231*. Pismo. . . odo. 
f. Petra Kneževića iz Knina. P. Knežević, pism. 
III. Kni8:u piše Kuna Asanajgra, baš u Kninu 
gradu bijelomu. And. Kačić, razg. 252»^. I sam 
sebi u svatove pođe od Lijevna Kninu bijelomu. 
Nar. pjes. marj. 150. 

KNINA, /. ime vodi i sela. — xiii i xiv rijeka, 
aj U rijeku u Knvnu (»v ptAkH) «V lilllJillo^ u 
istom spomeniku stoji često i\ mj. % i lo mj. i\y ). 
Spom. stoj. 9. (1254—1264). — h) u DaniĆireru 
rječniku: selo u srpskoj zemji koje je kraj Mi- 
lutin dao Hilandaru i car Stefan potvrdio. Mion. 
sorb). 58.(1293—1302). 140.(1348). kao da je bilo 
negdje blizu Peći. tako va(a da je bila i rijeka. 

KNIN AC, Kninca, m. u Danićićevu rječniku: 
Kniiibcb, u srpskoj zemji selo koje je kraf Mi- 
lutin dao Hilandaru i car Stefan potvrdio. M(on. 
serb). 58. (1293—1302). 141. (1348). kao daje bilo 
negdje blizu Peći. 

KNINOPO^SKI, adj. iz Knimkoga Pola. — 
V jednoga pisca xviii rijeka. Ivan Novaković 
Kninopojski. D. Obradović, basn. 327. 

KNINSKI, adj. koji pripada Kninu. Ban 
kninski. And. Kačić, kor. 424. 

KNINSKO PO^iE, n. selo u Dalmaciji u ko- 
taru kninskom. Repert. dalm. 1872. 16. — Po- 
mine se od xviii vijeka. U Kninskom Poju. D. 
Obrarlović. basn. 326. 

KNIN, Knina, m. vidi Knin. — Ovako piša 
Dositej i Vuk. Pri crkvi s. Georgija, baš pred 
gnulom Kniiiem, u domu erkovnom sUmem učiti 
decu. D. Obradović, basn. 327. Pri Kninu sam 
talijanski naučio. 332. TT Kninu. Vuk, rjećn. 
kod spinatak. 

KNINANIN. m. čovjek iz Knina. — ^Inožina: 
Kninani. Kninani dond(i svaki dan Uimo k vami. 
Starine. 12, 24. (oko 1()96— 1703). K t«5bi trču i 
Kninani. P. Knežević, pisui. 111. 

KNITI, knijćm. impf. bojiti ktunn. — U naše 
vrijeme u Bosni. l*a gledaju Zlatu Alaginu, kako 
kiiiju ruke u d^vojke. Nar. pjesm. liorm. 1, 308. 
Običaj kiiiti nokte. Bos. vila.' 1890. 13«. — *SV/ 
se, pa>fivno. Čim nastupi većer, kuije se mlada 
t. j. boje joj ruke i noge. Nar. pjes. horm. 1, 591. 

1. KN A, /. vidi 1. i 2. kna. 1. neka žeuska 
mast u Turkina. 2. luga, natiuha što misle pri- 
morci da pada iz magle na rašće, osobito na lozu: 
pala kna na lozu. M. Pavlinović. 

2. KNA, /. drijem u boh^sti (malo u običaju). 
M. Pavlinović. — vidi t|ano. 

KNAGO, in. vidi kjako. — /' naše vrijeme u 
htri. Knagr) ,homo mutilus'. D. Nomanić, čak. 
kroat. stud. 9. 

1. KNAK, adj. ili knakast -== k|akav. Duba- 
suica na Krku. čuje se i po Primorju. I. Mil- 
četić. 

2. KNAK, ki'uika, m. dij'te >7o iiuhkjo plače 
(kt'iezi sej. — U naše vrijtrne a fstri. . Ki'iak 
,iiifans multum plorans', ,:;on. kiuikii. D. Ne- 
manić, čak. kroat. stud. IH. 

KNAKALO, Dl. onaj koji ima ruku nakaženu. 
Dubašnica na Krku. ćnj«' sn i po Primorju. I. 
Milčetić. — isporedi ki'iak. 

KNAKAST, adj. vidi knak. 

KNAKAV, adj. vidi kjakav. — U Fužini. I). 
Daničić. 

KNAPA, /. vidi k|apa. — U naše vrijeme u 
Liri. J. Bogdanović. 



KNAPAV, /. vidi k)apav. — U naše vrijeme 
u Lici. J. Bogdanović. 

KNAPICA, m. i f. vidi klapica. — U naše 
vrijeme u Lici. J. Bogdanović. 

KNAPO, wi. vidi k|apo. — U naše vrijeme u 
Lici. J. Bogdanović. 

KNA ST, adj. vidi k|ast. — Od xvi vijeka u 
sjevernijeh čakavaca, a između rječnika u Vran- 
čićevu (,mancus; mutilus'), u Bjelostjenčevu {^mu- 
tilus, mancus'), u Jamhrešič^vu (,matilus, mancus*), 
u Voltigijinu (,monco' ,lahm am arme*), w Stu- 
lićeou (v. kjast iz Habdeličeva). 1 v tom pr- 
nesoše četiri verni muzi jednoga nakazana i 
kuasta nemoćnika. Postila. o2*. Hrome, slipe, 
nime, knaste. Anton Dalm., nov. test. 23b. mattli. 
15, 30. Ubozih i slabih, nevojnih, hromih i slipih 
i kAastih vavedi simo. 109b. luc. 14, 21. Knastim 
ruke ozdrav}aŠe. F. Vrančić, živ. 22. A sada me 
pusti knasta, vazam radost ku bih uži'. Đ. Ba- 
raković, vil. 248. Da bi reka' knastu: ,Daj mi 
ruke*. A. Georgiceo, pril. 94. Koje godar tilo 
na 'vom svitu hodi il' knasto il' čilo, smrt na 
svoj ci] vodi. P. Vitezović, odil. 12. Da j' prem 
riba knasta, nima, još ćutjenje svoje ima. cvit. 
146. 

KN AT, m. vidi gnat. — Na jednom mjestu 
XVIII vijeka (k mj. g može biti i štamparska po- 
greška). Odsici mi noge, pak knate. M. Zoričić, 
zrc. 226. 

1. KNATI, knam, impf. vidi tfati. Knati, bolno 
drijemati: bonik kna; staro kna. M. Pavlinović. 

2. KNATI, knam, impf. vidi kniti. KAati, me- 
tati ki'iu, ital. bellettare; knati se, gladiti se 
knom. M. Pavlinović. 

KNAZ, m. ruska riječ kojom se u naše doba 
u zvaničnom jeziku zvao knez od Srbije i još se 
zove crnogorski, vidi 1. knez, c » d. — Ima i u 
St uli će V a rječniku : v. knez s dodatkom da je 
uzeto iz bukvaraj ali je jamačno StuUi uzeo iz 
ruskoga rječnika. Bog da živi knaza Mihaila! 
Nar. pjos. vuk. 4, 529. Crkvena ustanova, izdana 
pod ki'iazom Mihajlom. M. Pavlinović, razg. 96. 
l*reziru nam vjeru i besjedu, a psuju nam knaza 
gospodara. Osvetn. 2, 121. 

KNAŽEVAO, Kriaževca, m. vidi Kneževac, a) 
i Gurgusovac. 

KNEČALO, m. dijete što mnogo plače. — U 
naše vrijeme u Istri. Kneč&lo ,puer multum 
plorans'. D. Nemanić, čak. kroat. stud. iftsg. 13. 

KN EGA, /'. neka bifka. Rnega, Clavaria flava L. 
u Srbiji u jagodinskom i kruševaČkom okrugu. 
S. I. Pelivanović, javor. 1881. 153. 

1. KNKGINA, /. vidi 1. knegiiia. — Od xviii 
vijeka, a između rječnika u Vukovu (vide kne- 
gina). Boemska knegina Metida J. Kavanin 
272*». Leži knegina i vladika od Gerova. 330^. 
Čiste djeve ko kiiegine. 369». Bijaše pravedna 
i anđeoskog života knegina Metilde. A. d. Bella, 
razg. 243. St^ra majko, knegiiia Milice! Pjev. 
crn. 295l». Godine 1824 bio sam u Mehadinski 
Iliga kade došla bila ^lubica knegina Miloš-Obre- 
novića. S. Tekelija. letopis mat. sr. 120, 59. 

2. KN KG INA, /. mjesno ime. 

8. u Daničićevu rječniku (kod knegyiia) : 
mjesto u strumskoj oblasti gdje je Hilandar imao 
pašišta: ,sinorb Stlbbica i Knegina na brezni6bcky 
putb'. M(on. serb). 64. (1293—1302). 

I». seoce u Bosni u okrugu sarajevskom. Sta- 
tist, bosn. 29. 

KNKGO, m. vidi knego. — U jednoga pisca 
Dubrovčanina xvi vijeka. A sada, knego moj, 
paraetuj i gledaj. N. Na|ešković 1, 332. 



Digitized by 



Google 



KjSES 



118 



KlilGA, a, b). 



KNE8, knc^sa, m. vidi ki^ak. — U naše vHjeme 
u Istri. Kiies, idem quod kiiak, gen. kćč^sa. Đ. 
Nemanić; čak. kroat. stud. 16. 

KlSrilZ, m. vidi 1. knez. — U jednoga pisca 
Slavonca xviii vijeka. Vazdašnemu knezu. E. 
Pavić, ogl. 11. 

KlSrŽZILO, m, čefade ili dijete što se često 
kiiezi. — U naše ortjetne u Dubrovniku. P. Bud- 
mani. 

KIStEZITI, knezim, impf. (kotnej^ rugati se. — 
U Stulićevu rječniku: kneziti komu ,beffeggiar 
alcuno^ ,mittere aliqu6m per jocum*. — nepouz- 
dano (vafa da je ista riječ što kneziti se, pa joj 
je StiUli sam dao aktivni oblik). 

Kl^ZITI SE, knezim se, impf. vidi kenkatL 

— U Voltigijinu rečniku: kiieziti se komu ,bef- 
fare, beffeggiare, schernire* ,spotten'; u Stulićevu: 
,vagire, flere^ ; u Vukovu : ,miene machen zum 
weinen (oesterr. raunzen)* ,o3 ad fletum diduoo*. 

— U Voltigijinu rječniku ima drugo značene: 
rugati se (isporedi kiieziti). u Dubrovniku u naše 
vrijeme mo£e značiti i bekefiti se uopće (i kad se 
ne plače). P. Budmani. 

KliEZl!lKATI SE, knezAkam se, impf. dem. 
kiieziti se. — Samo u Stulićevu rječniku: ,vagi- 
tare*. 

KISteZUŠA, /. žensko čefade što se često knezi. 

— Akc. se mijena u gen. pl. knezuša. — U naše 
vrijeme u Dubrovniku. , Knezuša* podrug) ivo veli 
se onoj ženskoj koja lasno i za svaku ludost 
plače. M. Vodopić, tužn. jel. dubrovn. 1868. 221. 

Kl!r6ŽEl!rE, n. djelo kojijem se ko knezi. — U 
Vukovu rječniku. 

KInIGA, /. po svoj je prilici naj starije zna- 
čene: pismo u širem smislu^ t. j. napisan list ili 
komad hartije ili što drugo na čemu se može 
pisati, u staroslovenskijem khigama ima i drugo 
značene: littera, slovo, vidi n. p, u zografskom 
jevanđefu: Be ze i napsanbjo napbsano nad'b nimb 
kijnigami jelini»skami i rimiskami i jevriskami. 
luc. 23, 38, 2^a i u tiikofskom: Bystb že i napi- 
sanije nadb nimb napisano khigami jelen^kjmi i 
rimbskymi i jevrejskymi ; ali je to dosta rijetko, 
jer u ostalijem primjerima koje Miklošić (lex. pa- 
laeoslov.'* kod kAiga) stavfa pod ovo značene, 
može se razumjeti i pismo ili kniževnost, dapače 
je znamenito što u bifešci ,čn>norizbca Hrabra o 
pismenehb' kAiga kao da znači svagda pismo ili 
knizevnost, a sa značenem slovo stoji pism^ (Okdz. 
pam. šaf. 89—91), pisme (Glasnik. 96, 94-97), 
slovo (u Vuk, primj. srpsko-slav. jez. 7 — 9). može 
se tome dodati da u značenu epistola, riječ kniga 
stoji u jednini, a da joj je pravo značene slovo, 
trebalo bi da bude u množini (vidi c). istina Mi- 
klošič za ovo značene kaže da je množina u 
stslovenskome, ali ne znam, jeli tako u svijem 
primjerima, n. p. u naj prvome (iz suprasa\skoga 
rukopisa 236): Kde knigy, kde sbvedote|e? može 
biti da se ne govori o jednom ciglom pisma, go- 
tovo u svijem slavenskijem jezicima (i u litavskom) 
ima i osobito značene: centipellio, treći želudac 
u preživalaca, te bi se moglo pomisliti da je ova 
naj starije značene, ali je viša prilika da je ovo 
postalo od drugoga shvaćena u prenesenom smislu 
(isporedi nem. blattermagen, buch, psalter). — 
Riječ je praslavenska^ isporedi stslov. k-biiiga i 
kAiga, littera (i scriptura), plur. scriptura, liber, 
epistola, tabulae, ars scribendi, rus. KHHia, liber, 
centipellio, ćeš. kniha i pol. ksitjga (gdje stoji kš 
i»y. kA, isporedi kod knez), liber (u oba jezika 
u starije doba u množini), volumen, centipellio; 
vidi i lit. knyga (u Pruskoj pl. kiivgos) i kninga. 



liber, centipellio. -- Nejasan je oblik: prema pul- 
skome obliku i lit. kninga kao da bi praslavenski 
oblik bio ki>nenga, ali ni u jednom drugom je- 
ziku neina nosnoga glasa, ne zna se dafe, jeli 
isprva bio glas n ili n, ali se čini da je bio ovaj 
pos}edni, jer se potvrđuje osobitijem znakom, n. p. 
u zografskom jevanđefu (izostai^fane znaka u dru- 
gijem rukopisima, kao n. p. u suprasafskom, samo 
je negativni dokaz, i može se tumačiti nepomnom 
u pisanu). — Tamno je i postane : lieki misle na 
pol. kien, pan, i knować, djelati, pa i izmišlati; 
ali je po svoj prilici (i radi razlike u oblicima) 
riječ tuđa : mislilo se prije na kitajsko king, liber, 
poslije na stnord. kenning, bifeška. — I u na- 
šemu se jeziku nalazi pisano a va\a da se gdje 
i govori kniga, ali je to Hi s nepomne u pisanu 
(n. p. u J. Filipović 1, 9* ima i kn- ♦ kn-) ili 
u izgovarana (u A. d. Gosta svagda je kn-). — 
U svijem je rječnicima (vidi dafe). 

a. pismo u širem smislu (nešto napisano na 
listu ili komadu hartije ili čega drugoga). 

a) uopće, scriptum. Čto vidihb pisano u 
staru knigu to pisahb. Starine. 13, 210. (1250). 
Pak kako za rugost kAigu upisaše, i za veću 
žalost, koja govoraše: ,Ovi se Činaše Isus Nazar 
ranin, tere se kra) zvaše židovski gospodin'. M. 
Marulić 189. Imena svoja bud na sajavih knigah 
upisana. P. Zoranić 75». Pariz prolijev črv}ena 
vina na ubrus bel i nim pisaše po ubruse: ,Go- 
spoje Jelena, [ubi me i ja te jublu*. Carica ra- 
zumeše knigu, a Menelauš n^. Pril. jag. ark. 
9, 125. (1460). Čini čim seji Ivanovoj, upisuje 
u Četiri knige : jednu piSe, u vatru je baca . . . 
Nar. pjes. vuk. 1, 469. — amo može pripadati i 
ovaj primjer: Sve u jednu knigu hodi, koju piše 
štap na vodi. V. Došen 131b. 

b) epistola, pismo (list) što se kome šafe 
na višu ili manu dafinu da mu se što javi. — 
u naše se vrijeme obično piše u ovom smisla 
pismo, list, poslanica, da se razlikuje od znaccM 
pod c. — Između rječnika u Mikajinu (kniga, 
poslanica ,literae, epistola'), u Behnu (,lettera^ 
epistola* »epistola' 434a), u Bjelostjenčevu (kAiga^ 
list, poslanica ,litterae, epistola', v. list), u Vol — 
tigijinu (,lettera* ,brief), u Stulićevu (,epistola^ 
litterae'), u l^ukovu (,der brief* ,literae, epistola'),^ 
u Danićićevu (kbAiga t kAiga ,literae'). €ša) uopče^^ 
— kniga se piše, šaje kome, u koje mjesto, u no^ 
se piše, prima se (od koga, odakle), čita se itd. ^^ 
kniga je kome, na koga, od koga, odakU itd. J^ 
Hadoje dijakb banb pisahb siju knigu. Mon^- 
serb. 2. (1189). KAigu tvoju primismo, u kojoj 
vaša |ubovb piše ovakozi: oto vamb poslahb kAig^ 

i varab govoru da posilate svoje trbgovce. Spom- 
sr. 1, 19. (1399). Takova mi se uzamni da je i 
taj kniga, u mnogo lipo složenih besidah. H". 
Lučić 185. Vele veće tvoja lipost darovita biti 
će, nog moja kniga joj obita. 197. Caćko, jeli 
mi kniga od vjerenice? M. Držić 332. Primih 
knigu koju mi piše i ša|e vaša milost. Mon. 
croat. 233. (1529). Kniga Maroju Mažibradiću. 
8. Bobajović 210. Knige vsim gradom i vsoj 
zem|i posla. Aleks. jag. star. 3, 233. KAigu 
k Dariju pisati reče, govore tako. 238. Pisavši 
ovu knigu, posla ju skrovito u Carigrad. M. Div- 
ković, zlam. 61. Krunu vašu pozdravjamo da 
primete kAige naše. Đ. Barakovič, drag. 389, 
(*S'. Jakov) upisa knigu ka jest jedna od sedam 
katoličanskih. F. Glavinić, cvit. 120h. KAiga 
ili list ki na dugo hoće se poslati. 451**. Vla- 
dimir šti kiiigu. Kniga s dvora: , Čestitomu vrh 
svijeh kra|a ćaćku momu...' G. Palmotić 2, 249. 
KAige i nadgrobnice razlike. I. IvaniŠević 258. 
S. Pavo u knijii lliin|anom. B. Zuzeri 30. Ni 



Digitized by VjUUV IC 



KlilGA, a, h). 



119 



KJSiGA, a, b). 



nego vi pisci za knig^e. A. Baćić 62. Ki^igu koju 
mu piže sin. J. Banovac, pred. 32. Kako piše 
apoŠto u kAi^i prvoj Korintjanom. razg. 224. 
Jednoć primi Aleksandro kra} kAigu od Anti- 
patra. F. Lastrić, svet. 12*>. Sveti Ireneo koji 
pišući Viktoru papi rimskomu ki^igu svoju na 
ovi naćin dovršuje. A. Kanižlić, kam. iii. Me- 
trofan drugačije piše Manuelu u rečenoj ozgor 
knigi. 46. U kiiigah iliti poslanic^h papi jest 
pisao. 49. Izruči papa poklisarom dvi knige, 
jednu na cara, a drugu na Focija. 93. Zabavja 
ništo papinoj ki^igi. 123. U vašoj knigi stoji, 
da če dobiti. 304. £ pisto! a reći će poslanica 
ili poslana ki^iga. bogo|ubn. 71. Suzna svoga 
s knigom posla. utoč. 4L Ista se khiga nade 
bačena u Carigradu u dvoru cesarovu, bi štivena, 
svi rekoše da je mka Ivana Damašena. M. Zo- 
ričić, zrc. 52. Knigu piše od kotara kneže, ter 
je šaje pobratimu svome. And. Kačić, razg. 1». 
Napisa knigu Davidu, kor. 198. OČito (ae) vidi 
iz knige velikoga Paula. M. A. Be)ković, sat. 
A7*. Da se jedan ispovidi po ki^igi oli po po- 
ruci. Ant. Kadčić 189. Koji priči/iaju knige, 
pisma, liste oli pećatnice svetoga otca pape. 284. 
U pistuli iliti knizi s. Ivana. J. Matović 79. 
Prikazao svoju vo}u oli po kAigama oli po glas- 
nicima. 305. Knigu štije Omerova majka. Nar. 
pjes. vuk. 1, 256. Kada ćaja sitnu knigu primi. 

1, 609. Knigu piše care iza kiiige. 1, 626. 
Knige piše na četiri strane. 2, 86. Knigu piše 
Žura Vukašine, te je ša}e na Hercegovinu bije- 
lome gradu Pirlitoru, Vidosavi }ubi Momčilovoj. 

2, 104. Car isprosi po knigam' đevojku. 2, 132. 
Svu gospodu zove na svetoga sa kiiigama i sa 
zdravicama. 2, 198. Onda care Marku knigu 
piše. 2, 366. Eto kniga, dvije age stare, da ste 
brže meni na Udbinu. 3, 148. Eto kniga, Hrno 
Mustaf-ago! hodi meni u svatove, Mujo! 3, 229. 
Otkle kniga? ogiiem izgorjela! te je čatiš i suze 
projevaš. 3, 246. Ova kniga od Udbine grada, 
od prokletog Kune Hasan-age. 3, 385. Naj ti, 
pobro, pero i hartiju, knigu piši, ja ću govoriti. 
4, 248. Da ne piše knige iia CetiAe. 4, 492. On 
mi napiše knigu u Zadar. G. Zelić 549. Miloš 
im poš)e knigu. Vuk, građa. 46. Da se niko 
miješati nema u zajemna naša patrgana niti 
kiiigom niti jakoriječju. Osvetn. 3, 70. — u 
jednom primjeru stoji množina za jedno pismo: 
Poslati ću knige kraju izraelskomu. N. Kanina 
60b. 4reg. 5, 5. na istoj strani u jednini: Kada 
primiš knigu ovuj. 5, 6. — bb) riječi kiiiga 
moga se dodati raz/ični pridjevi, aaa) a pjesmi 
svakom pismu može se kazati (kao epithetum 
perpetuum) da je: sitna (naj češće). Kad je sitnu 
knigu napisao. Nar. pjes. vuk. 1, 255. Već evo 
ti sitne knige male. 1, 25G. — bijela. Suze roni, 
bilu kiiigu piše. And. Kac^ić, razg. 41*. Pa joj 
daje belu knigu čitat. Nar. pjes. vuk. 1, 251. 
Mezil stiže i bijela kniga. 2, 264. — tanka. 
Kadar bješe kra}ica tanku knigu prolegala. Nar. 
pjes. mikl. beitr. 1, 38. Tanku ki\igu napisa 
Ugrinu vojvodi Janku. 1, 52. Tanka ga kniga 
dopade. Nar. pjes. vuk. 1, 74. — šarena. Pa ša- 
renu knigu načinio. Nar. pjes. vuk. 4, 488. — 
drobna. Od cara mu drobna ki'iiga došla. Nar. 
pjes. istr. 1, 25. — bbb) moga biti različiti pri- 
djevi po onome što je u svakoj knizi napose, tako 
n. p. po riječima i mislima. Prosi ga vrućijemi 
knigami. B. Kašić, in. 69 — 70. Ter pisati čini otole 
krajevima svijem od svijeta ponosite knige ohole. 
Gr. Palmotić 2, 177. Piša kripku i snažnu knigu 
kra(u ingležkomu, da pusti i oprosti biskupa. F. 
Lastrić, ned. 369. Papa pisao je Ignatiji oštru 
kuigu. A. Kanižlić, kam. 3(>6. Jedno drugomu 



pišu kAige sasvim poštene. M. Dobretić 103. I 
(vran) donese zle glasove : crnu k]ćiga pod krioce, 
crnom bulom zabulana . . . Nar. pjes. vuk. 1, 95. 
Kniga loša, a loša je glasa. 4, 223. Eto tebi 
knige jedovite ! Nar. pjes. petr. 2, 272. Pa bijele 
pišu na sve strane, bijele kdige jadne i krvave. 
Osvetn. 2, 73. Za toliko godina ne spomenu 
mi se ni grkom jabukom ili s praznom kAigom. 
Pravdonoša. 1852. 23. — u slučaju kad se piše 
nekoliko jednakijeh pisama na različna lica. 
Pisao je nima knigu okolišnu. A. Kanižlić, kam. 
159. S ovom našom pastirskom kAigom.. L 
Garaiiin 4. — po načinu kako je pisana (n. p. 
taj nijem slovima). Kniga tajnopisna ,lettera, scrit- 
tura in cifra' ,8cytala'. A. d. Bella, rječn. 193». 
Mukla kAiga, slijepa kniga ,lettera ciferata, scritta 
con cifere* ,litterae furtivae*. 434b. — vidi i: 
Kniga priČinena ,lettera falsificata' ,litterae assi- 
mulatae*. A. d. Bella, rjeČn. 434b. Negov ne- 
ami učenik laž^vu kAigu piša. M. ZoriČić, zrc. 
53. — cc) knizi se kaže da se piše (vidi pri- 
mjere kod aa)), i u pjesmama često da se piše 
na kolenu (po istočnom običaju) : Brže pišu kAigu 
na ko)enu. Nar. pjes. viik. 2, 136. Sjede pisat 
knige na ko|enu. 2, 473. — pa se, osobito u 
pjesmi, upotrebfavaju i drugi glagoli, kao kititi, 
nakiti ti. Pa je drugu kiiigu nakitio. Nar. pjes. 
vuk. 1, 475. Pa nakiti jednu sitnu knigu. 2, 208. 
Te je sitnu knigu nakitio, ne kiti ie, kud je i^oizi 
kaže, no je kiti preko mora sineg, do Dojčila 
Bogom pobratima. 2, 382. Na ko)enu kiiigu na- 
kitio. Nar. pjes. petr. 2, 272. — graditi. Donesi 
mi jedan list hartije, da ti gradim jednu sitnu 
kAigu. Nar. pjes. vuk. 2, 246. Ona gradi drugu 
sitnu knigu. 2, 391. — napraviti. Te napravi 
jednu sitnu ki^igu. 3, 377. Pa je sitnu kdi^u 
napravila. 3, 524. — načiniti. Već načini jednu 
sitnu knigu, te je poš^ duždu od Mletaka. Nar. 
pjes. vuk. 2, 333. Pa načini kiiigu na kojenu. 

2, 595. — u jednom primjeru našega vremena 
nititi: Još na pašu kAige nite krive. Osvetn. 

1, 46. — kao odgovor na knigu kaže se i otpisi- 
vati knigu. Poče knige primat i odpisivat. J. 
Filipović 1, 303a. Ona snasi kiiigu otpisuje. Nar. 
pjes. vuk. 1, 562. Sava Aemu kiiigu otpisuje. 

3, 373. — dd) kaže se što je pisano u knizi kao 
da onaj što piše govori^ besjedi u kiiizi ili druk- 
čije javfa svoje misli. Ignacio u jednoj kAigi, 
ku Ivanu piše, govori. F. Glavinić, cvit. 118*. 
Sveti Jerolim u jednoj svojoj kiiizi ovako govo- 
raše. P. Posilović, nasl. 42». (Jovori sveti Pavao 
a pošto u kAizi drugoj Korintjanom. A. Baćić 8. 
U kAizi joj ovako besjedi . . . Nar. pjes. vuk. 

2, 105. U kiiizi im ovako besjedi ... 2, 214. 
U knizi ga lipo pozdrav)aše ter ovako starac 
besidaše. And. Kačić, razg. iK U kAizi ie Pavla 
pobratio. Nar. pjes. vuk. 3, 556. — tcikođer se 
kaže da se u kmzi što piše, kiti itd. Ako bih 
te u knigu pisala . . . Nar. pjes. vuk. 1, 404. U 
knizi je cura nakitila: ... 3, 229. U kAizi mu 
Ivan nakitio: ... 3, 231. — ee) javfa se što je 
pisano u knizi (gotovo samo u pjestni) kao da 
sama kniga kaže, be^edi, glasi. Sitna kAiga Aojzi 
ovo kaže. Nar. pjes. vuk. 1, 257. On ne sluša 
što mu kniga kaže. 1, 556. Al' mu kiiiga dosta 
grdno kaže, kniga kaže de ga kune majka. 

2, 264 — 265. Sama kAiga caru besedila. 2, 295. 
Kniga glasi od moje devojke da se skoro misli 
udomiti. 1, 395. — i samijem glagolom pisati. 
Dobro slušaj Što ti kniga piše. Nar. pjes. viik. 

3, 323. Sve mu kaže što mu kAiga piše. 4, 395. 
— ff) kniga se pečati. Na jednoj trpezi kAige 
pečaćene. Nar. pjes. vuk. 1, 107. S krvi Aemu 
knigu zapečati. 2, 247. — gg) o kiiizi se kaže 



Digitized by 



Google 



KNIGA, a, h). 



120 



KNKIA, a, v)' 



da se mfe. pom\e. Focio posla svoje poklisare 
i kAi;^'e u Rim papi. J. Filipović 1, 186*. Već 
tri knige car je sestri posro. Nar. pjos. vuk. 

1, 626. Posla Marku ki^igu po Tataru. 2, 392. 

— opravi. Na brzo mu kni^u opravila. 2. 171. 
Pa mu Vuče knigu opravio. 2, 349. Na mezilo 
knigu opravio. 2, 56"). — upravi. Ova kni^fa 
bila je na poklisare upravjena. A. Kaui/lić, kam. 
299. — opreviij spremi. Drugu vezir knigu opre- 
mio u Toptana pokraj mora grada, na onoga 
bega toptanskoga. Nar. pjes. vuk. 4, 213. Jali 
knige opremaju bijele k stojnu Beču. Osvetn. 

2, 102. Sitne knige na Cetine sprema. Nar. pjes. 
vuk. 4, 484. — prati. Prati knigu miloj šćeri 
mojoj. 2, 531. Prati ki^igu Baru i IJlćinu na 
Miloša Obrenbegovića. 2. 534. — ako je riše 
knigaf da se razašafu^ rasture. Pa kad take knige 
razaslao. Nar. pjes. vuk. 4, 490. Kad rasturiš 
knige na vojvode. 2, 580. Take knige Osman 
rasturio. 3, 150. — u pjesmi ima i vratiti knigu, 
kad se ko udafi od koga, pa mu pisc kniguj kao 
da mu nešto vraća od sama sebe. Đe ^od, šćori, 
na konaku budeš, odsvakle mi sitnu knigu vrati, 
da ja znadem đe ste zdravo bili. Nar. pjes. vuk, 

3, 455. I odatle cura knigu vrati: , Zdravo smo 
ti u Jabuci, majko'. 3, 456. — /ih) kiiiga se 
nosi, odnosi, donosi, pronosi itd. Da su sva če- 
tvorica od Focia kni^u đonili. A. Kanizlić, kam. 
68. Nosi knigu bijelu Prilipu na kojeno Krajo- 
viču Marku. Nar. pjes. vuk. 2, 247. Da ti mo/e 
knigu odnijeti u Kosovo i natrag vratiti. 2. 289. 
Nosi knigu ka gradu Solunu, ka Dojoilu Boirom 
pobratimu. 2, 383. Vuk odnese do tri sitne 
knige. 2, 5()9. Tvrde straže pokraj vodo vrzi, 
da ne može tica prolećoti, a kamo li tatar pro- 
kasati i od Bosne krii«>u pronijeti. 4, 2<i4. - - u 
pjesmama se i osohitijem načinom kaže kako se 
kniga predaje. Spušta knigu caru na ko|ono. 
Nar. prip. vuk. 2, 295. I Nukici pojubio ruku, 
u ruci mu knigu ostavio. 3, 231. — ii) o ki'iizi 
se kaže (ne samo u pjcf<mi) da ide, dolazi, do- 
pada, stiže, sreta itd. Kniga ide od ruke do 
inike, pa će doći u pogano ruke. Nar. pjes. vuk. 
1, 40^4. Knige idu od Prizrena ;rrada, od srp- 
skoga silna car-Stjepana, na Požegu banu Milu- 
tinu. 2, 168. Česte knige idu za knigama. 2, 502. 

— Zato ja sasvima uČinih odluku, da dojde kniga 
ma tebi sad u ruku. P. Hektorović 58. Jer evo 
mi dođe kniga bila koja mi je zle glase đonila. 
And. Kačić, razg. 316*. Sinoć mene crna kniga 
dođe, crna kiiiga, a u doba crno, crnom bjošo 
bulom zabulana, a krvavim slov'ma napisana. 
Nar. pjes. vuk. 1, 395. Čotir kni:;e od ujo su 
došle. 1, 626. I do sad su knige dolazilo, al' se 
nisu sa suzam' učile, 2, 137. Dođe kniga u Po- 
žegu ravnu na ko|eno banu Milutinu. 2, 1(>H. 
Jer je Aemu hitna kniga došla. 2. 574. Al* di- 
vojki dođe kniga bila. 3, 54H. Kado snasi glas 
i kniga dođe. 4, 361. A jutros mu bila knii^a 
dođe. Nar. pjes. istr. 1, 7. — Ode kniga gradu 
Varadinu. Nar. pjes. vuk. 2, 254. — Često knige 
zem[u prelažahu. 1, 576. Sitno knio;e zomju 
prijeđo.še, 3, 78. — K Na|esku Nikoli, ma knigo, 
uhrli u lijepi Dubrovnik. N. Dimi tro vić KK). — 
Kad bijaše Margariti tanka kniga do pad nula. 
Nar. pjes. bog. 32. Kad je Potra kniira dopa- 
nula. Nar. pjes. vuk. 1, 3, Ka<i Alilu kniga do- 
panula. 3, 10^, Kad je Janka kniga dopanula. 
3, 216. — Evo tebi tri knigo stigoše. 1, 556, 
A jutros mu sitna kniga sustiže. 1, 20S. U putu 
mu sitna kniga stiže. 2, 472. — Kniga steee od 
Iruda, da popisu se svi )udi. Nar. pjos. istr. G, 32. 

— Tu je pašu kniga susretnula od otioga boga 
Asan-(ioja. Nar, pjcv^. vuk, 4, 357, — lianu knii^^i 



na kojono pade, 2, 264. Dan po danak, ni ne- 
djeja cijela, pade kniga Kodić generalu, Osvetn. 
3, 42. — može se kniga i izgubiti. Poginula je 
ki'ii^a ,1a lettera e andata mala' ,iiit'eriit epistola*. 
Sustavjena je kniga ,1a lettera e stata presa por 
istrada' ,i»»toreopta, est epistola'. A. d, Bella, 
rječn. 434l>. — h/c) kniga se otvora, razvija. Ako 
sam otvorao knige druzijeh na sramotu ali ne- 
navidost iskrno^^a. P. Posilović, uasl. 111*. Kada 
Iva prvu knigu razvi. Nar. pjes. vuk. 2, 570, — 
U) knizi se kaže ne samo da se čita nego (oso- 
bito u pjesmi) i da se uči (naj češće), prouči. 
Asan-aga sitnu kniiju uči. Nar. pjes. vuk. 1, 576, 
Kada bane knigu proučio. 2, 168. Sve Pipere 
braću sakupio, i pred nima knigu proučio, kad 
Piperi kni^^u razumješo . , . 4, 32. — gleda, pre- 
gleda, razgleda, sagleda itd. Kada bješe kra|ica 
tanku kni^^u pro^rlodala. Nar. pjes. bog, 62. 
KniiTU gleda Zoćir-bogovica. Nar. pjes. vuk. 
1. 562. Kad razi;leda i prouči kiiigu. 2, 264. 
Kada Đuro kni;4:u razgledao. 2. 471. Kad je 
Niko knigu pregledao. 3, 229. Kad je MutAp 
knigu sagledao. 4, 298. — i-idi. Vidi knigu, ne- 
čuvenih jada! 2, 265. Vidi kniiru, časa ne po- 
č.asi. 2, 534. — kazuje (glasno). Pa pred nima 
knigu kazivaše, 4, 80. 

c) tabula, libellus, pismo, list kojijem se 
što svjedoči ili potvrđuje, velika je razlika u 
značenu za svaki slučaj naposf\ te se razumije 
po pridjevima ili drugijem riječima. Jako je pi- 
sano vb starihb kiiigaht brevelegi. Mon. serb. 
39. (1253), — Tamo vi jestb pisalo carbstvo mi 
knigu svobodnu vamb i <lruzemb ;rradovomb da 
gredote svobodno bozb vsake zabavo u zem|ii 
carbstva mi. Mon. serb. 175. (1356 — 1367). — O 
zem|i i o |udehb crbkovnvhb što imaju s kvmb 
sudb crbkvi, ašte kto iznoseti. milostnu knigu, u 
tojzi kn iz«"' nisto da nesth, razvo da se sude po 
zakonu crbkovnonib i carskomb, ni. da uprosetb 
cara. Zak. duš. pam. šaf. 35, Kt<:> jesti. Čijei^u 
človeka prijolb i/b tuđe zem|e, a onb je pobogli. 
otb svojeira gospodara otb suda, ašre dastb knigu 
carevu niilostbnu, da se ne potvoritb, ašte li ne 
d«astb milosti, da mu i;a vrati, čiji budetb. 39. 
O kni^ah milostnvhb. gdo se iznesu dve ki"ii;;o 
carevo zajedno za zembju, kto je sbdrbžao do 
sijo^-a doba sbborbnago, togo da jestb. 44. Ako 
piše knii^^u carb ili po srbdbcu ili po jubbvi ili 
po milosti za nekoi^a, a ona kniga razorajetb za- 
koniki.. sudijo tu knigu <ia ne vi'rujutb, \^K — 
O zapisaniji knigb. što zapiše can. baštinu, komu 
zapiše selo u baštinu, da jesli, logo'letu 30 por- 
perh za lirisovulb, 10. Kniire carevo koje se 
prinose prrdi. suiiije za što juho, ta ilib potvara 
zakonnikb, što je /apisalb carb komu |ubo kni^u. 
onezi kiiiiro koje potvoritb sudb, tezi knii»o da 
vbzrautb sudijo. a da ihb prinesufcb predb cara. 
3S. Nitko da ne proslušatb što piše kni.:;:a ca- 
reva, ašte li budetb takova kniga što ne možetb 
on/i SI. vri. siti ili ne imati, da <lastb. vb tb Ča<f. 
da gredo opetb s ki'iiironib ki. caru, da opoveda 
(taru. 40. \ikto nicijoga rlovr-ka da no priimetb... 
V)ezi. kniire earovr-, 11. .\ikt<^ da no primi ni- 
čijega ('lovt'ka u ti.mbnicu bezb kni;i:o carevo. 
iS. Pristavi be/i, knigo sudine nikudb da ne 
idu. ili be/b knii^e careve, razv«'« kude i posilaju 
sndije, da inu. pišu knigo. i da ne uzi.me pri- 
stiivb inoij;-a, razve eto pi>e kniga. a sudije da 
drbže takodere knii^r^, kakbveno su dali pri- 
slavomb. 47. — Vbsaky sudija čto sudi po zembji, 
da zapisuju suflb, i da drbži u sebe knigu. i 
druL,^e knige upisavbšo da dadu onomu koji se 
bude opravio na sudb. 47. — Ako pet biskupov 
kni:;i na svedoudsf \ <> no prinesut, S. Kožičie II« 



Digitized by 



Google 



Kit Hi A, 



'•/ 



IJI 



KNl(iA, c, a). 



Ukazavši kni^L^e od svidoi^instva. M. Uijaiiković 

44. Svjodočue kiiigo , patente, scritto eho si fa 
perdivorse caicioni* ,litterae patont^s*. A. d. Bella, 
rJGČii. 547a. Knige svidoraii^tva od tvoi»a bis- 
kupa. Ant. Kadčić 105. — Papina kni;,^a, apo- 
stolska ]vi'»i;rii .,bolla del papa* ,apostolicuin di- 
ploma. A. d. Bella, rječn. 114 1. Imajući lažno 
pričinene kni^o papine. Aut. Kadčić 301. — 
Prostu knio^u da izvadi. V. Došen 127^*. Po- 
šali . . . jsužriu oprožćenu kni«cu. Starine. 11, 100. 
(oko 1055). — A nabavi kalndora mlada, pa mu 
daje kni/^u povladnicu. Osvotn. 3, 82. — Da ženu 
vinčanu s kni/>:om pusti. A. Baćić 123. Po za- 
konu Mojsijevu koji je dopustio davši kni«?u pu- 
stiti nu (:enu). J. Banovac, razi,^ 2H5. Obatali 
kni^e od razpu.stena. M. Dobrotić 532. I vadi 
joj kiVij^u oprošćeiia. Nar. pjes. vuk. .3, 529. — 
Da imadu jošter dopuštene i kiii;;:e od vlastitog 
biskupa. M. Dobretić 32J. — Načini sud knigu 
od umira. S. ^ubiša, prip. 179. — Ako majstorske 
knii4"e (diplome) ne ima. A. T. Blagojević, khin. 

45. — Ako Bošnaninb izi>me dobi tak b dubrovački 
na veru, i kni;j:a bude u Dubrovnici. Mon. serb. 
102. (1332). Kniga od duga ,obliganza' ,syngra- 
pbium, sjngrapha'. J. Mikaja, rječn. Ako hoćeš 
uašu virnu ki'iigu za ostalo dugovane primiti. 
Starine. 12, 15. (oko 17rK)). Pjenezne knige ,let- 
tere di cambio* ,tosserae colybisticae*. A. d. Bella, 
rječn. 161*'. — Med nima se muško čedo nade, 
ar ga majka Jiegovat ne može, već mu savi knige 
i košu|e... Nar. pjes. vuk. 2, 71. — Priđe Kružić 
noseći niko pismo prošeci nas, da bismo je po- 
stavili V ki'iigo našo kancelarije. Mon. croat. 
212. (1521). Er mu 'e i otac čast imio kuig 
otajuih u onom ;,^radu. J. Kavanin 132^. 

il) list na htjtmii je što znbifežeuo za uče ne. 
Kniga od brodenja ,carta da navigare' ,tal)ula 
navigationis'. A. d. Bella, rječn. 174l>. Kni^^ 
o<l razbrajanja ,abbaco, carta o tavolotta dell'ab- 
baco' ,tabula ratiocinatoria^ 1«*. 

b. littera, sloro. — ^Samo u Vrončirciu rječ- 
niku (ki'iiira, slovo ,litera'). — cidi što je kazano 
sprijeda o ovom značeHU. 

I*, liber, codex, tabulao, itino(jo lista (tabaka) 
hartijc ujedno sastacleno (sašireno, rezanoj; har- 
tija može hiti cista ili najtis(nuiy ali je naj čvšče 
naštamjiana. — a ovome znaćrnu isprva je bila 
mmo množina ki'iigo (kao šttt je slslovenski, i što 
je bilo Cf'ški i pofski), jer se shvaćah t, jednina 
kao pod a, te je značene bilo: mnoifo lista napi- 
sanijeh. jednina se s ovijeni znaveiiem nalazi naj 
prije u primjeru xni vijrka: Šija kiuA^^a prologi. 
napisa se. Mon. sorb. 5(J1. (12i>l), ali ne znam 
jdi dosta pouzdan ovaj primjer; poslije istom 

XVI vijeka na jednom mjestu: Kako budo mlados 
prijat slova prve knige, neka se stavi ćtit po- 
janja spijevalac. D. Ran ina viii», ali i ovdje nije 
dosta jasan smicao, i značene bi mof/lo biti kao 
kod (1. uprav pouzdani primjeri javfaju se od 

XVII vijeka^ i naj prije u J. Mikafe: Da, tko 
hotit bude latinski jezik naučiti, moć bude učit 
jra iz iste knige. gram. 2 (na istoj strani: Do- 
bromu prijateju koji štijn ovo kniAro). Da ova 
ki'iiga ima veću potribu od ostalijeh kniga . . . 
rječn. xi. Sva slova potribna za naš jezik imaju 
se izrediti u ovoj kni;::i na ovi način. xii. (Mi- 
lomu prijateju i bratu koji štijo ovo knige. xiv). 
Da ova kiiiga još korisnija bude. xv. (u rječniku 
kod riječi kniga ima samo množina za ovo zna- 
h.iie). xvni vijeka otimle veći mah jednina j ali 
še jitš sama množina nalazi u nekijeh pisaca^ ka(t 
n. p. u Đellabelle, u Zuzeriča, u Filipoviča, u 
hanovca^ u Lastriča, u Matoviča. u naše doba 
pUci (i Vuk i Daničić) up<drrb^avaju samo jed- 



nina (ali se u nanfdnijem pjesmama nalazi češće 
množina), i to gotovo samo za ovo znacene (vidi 
kod a, h)). — Između rječnika u Vrančićevu 
(knige ,liber-)» u Mikalinu (knige ,liber, volumen, 
codex'), u Belinu (knige ,libro' ,liber* i^S^\ 4V0- 
lume, cioe libro' ,volumen' 778^>), u Bjelostjen- 
čevu (knige, listje ,libcr, codex, volumen', otud 
velimo: kiiižni človek ,heluo librorum'), u Jam- 
brešićevu (kniga ,liber'), u Voltifjijinu (kniga 
jlibro' ,buch'), u Stuličevu (kniga ,liber'; knige 
, liber, volumen, cpdex'), u Vukova (kniga ,das 
buch* ,liber'), u Daničičeou (kbiiiga 1 kniga , liber'). 
a) ovake su knige štampane (u naj starijim 
primjerima pisane, kojima se sad kaže da su ru- 
kopisi), i određene za čitane (za nauku, za molitvu, 
za zabavu itd). — često se misli na ono što je u 
knizi (smisao), ao) knige u množini o jednome. 
Isbbuše se knigi glago}ušte: verova Avraam Bo- 
govi . . . Sava, tip. hil. glasn. 24, 173. Prodavb 
imb komuždo knigy zakonbnyje. Domentijan* 
233. Sij apostol b napisa se vb dbiii blagorodb- 
nago kraja Stefana Urosa tretijego . . . koga Bogb 
spođobii čisti knigy aiji... Mon. serb. 84. (1324). 
Syjo se knyge (o jednoj knizi) napisaše. 253. 
(1404). Priseći položivši ruku zvrhu kiiig. Zak. 
vinod. 75. Otvori knige i viđ grehe duše sije. 
Pril. jag. ark. 9, 90. Eazgrnuv knigi, poda je 
služe držati. 102. (14G8). Čtenie knig od izhoda. 
Bernardin 30. Složi jedne knige. Transit. 211. 
A Hezdra otvori knige prid svijem pukom. N. 
Rai'iina l(50h. 2e3dr. 8, 5. U ruci mu zlatne knige, 
družba da mu je. P. Hektorović 9. Grad pri- 
jaše hitrostju Urikšešovu kako Omir u kiiigah 
svojih piše. Aleks. jag. star. 3, 248. Budući 
tvojijem trudom ispisao i složio knige aliti bo- 
side. M. Divković, bes. xiv»*. U kuigah od 
naravnijeh stvari veli da jest jedna ptica. 21*. 
Istomačenje na svrsi knig mnogih riči. I. Ban- 
dulavić u predgovoru. Vidi Ivan kiiige jedne 
sedminii pečati zapečaćene. F. Glavinić, cvit. 13". 
Ste se u knigah očitovanja. 12 — 13. Pisano jest 
u kniirah psalmov. 58^ Misnik pristupi k kiii- 
i^^am. 170^. Vidi jedne knige. I. Ančić, vrat. 
105. Prištavjam jošte da ove moje knige biće 
mnogo korisne svakomu čoviku. P. Pogilović, 
nasl. XLV. Daje svomu iskrnemu jedne knige od 
sveto;j:a čitana. M. Radnić 402*. Kili dobrota 
u knigah je od života. J. Kavanin 305^. Knige 
naroda. ,genesi, libro <li Mose della creatione del 
mondo' ,genesis'. A. d. Bella, rječn. 340h. Otvo- 
rišo so je«lno same kniiire. B. Zuzeri 31. U knigah 
djela a|K>stolskijeh. 182. U skrovištu otajnomu 
znanosti božanstvene dvoje kniga nahodi se; knige 
od smrti mirne i svete, knige od smrti zlo i 
tužne. 275. Vide jedne kni^^re, uzeše ji štit za 
provest vrime. J. Filipović 1, 9*. Ovdo se očito 
vidi da veće od jednih kniga otvoriće se i da su 
naj mane tvoje kni;?e. 1, 150'*. U ovim mojim 
ki'iigam mnoge se riči ištećene naode. 1, 581. 
Tad biše .Julijanu date jedne knige. 3, 237*. 
Ondo će se otvoriti knige iie^ova zakona. J. Ba- 
novac, raz;jr. 5. Piše s. Ivan apošto u kniga oil 
očitovanja. 73. Dođoše k meni dva prilipa mla- 
dića, i jedan od uih izvadi iz nidara jedne lipe 
ki'ii;;« i dade mi štiti. 1()3. Kako se može ra- 
zumiti u kniga poro<la na po;;l. 49. 227. Stijući 
po namiri jedne knige. V. Lastrić, tost. 2()6*^. 
Od^rovara mi u isti kniga od očitovanja. 273*. 
Kako štijt^m u kniga s. Joba. 351*. Da će te 
s takim dilovanem upisat u kni;»:e od života. M. 
Zoričić, osm. 25. Zajao sam jedne knige Petru. 
A. «1. Costii 2, H(). I štijemo u knigah mudrosti... 
J. MatK>vić 77. Ući s. Agustin u knigah od 
grada Božjega. 112. llštampa filozofiju i druge 



Digitized by 



>Joogle 



Klhoi, c, a). 



122 



KNIOA, d. 



troje knig:o. Norini 67. I ovo potvrđuje s. Am- 
brozio, tolmačeći knige poroda. Đ. Bapić 23. 
Sveti Jovan kiiige uzimaše, te krstio Hrista kuma 
svoga. Nar. pjes. vuk. 1, 123. U ruku mu knige 
saltiieri. 2, 92. Te uzeše kiiige carostavne. 2, 95. 
Iznijeće knige staroslavne, da kazuje posjedite 
vrijeme. 2, 188. Knige uči stari Jug Bogdane. 
2, 185. Marko uze knige starostavne, knige 
gleda, a govori Marko. 2, 195. Pa uzeše knige 
jevande^a. 3, 59. Ponesite kiiigo ingijele, te 
gledajte što nam knige kažu, što će nama biti 
do poŠ(etka. 4, 133. — bb) u jednini (vidi 
sprijeda naj starije primjere). Kada se pridaje 
libar ili kniga. I. Zanotti, upit. 4. Prom knigu 
da učio nisam znanja od }udskoga. A. Vitajić, 
ist. 215*. NadpiA negove knige koju je složio. 
A. Kanižlić, kam. ix. Ova godišna kniga jest 
od lažca složena. 8. Pomaitikana koja se u ovoj 
kiiigi nahode. V. Došen viii. Pridgovora, u po- 
čelu knige običajnoga, nisam postavio. ix. Stva- 
ra'u jednu knigu iliti vam libar. A. d. Gosta 1, v. 
Priručna kniga za mladež. I. Jab lanci 1. Od 
svih griha koji su u toj knizi upisani. M. Do- 
bretić 170. Kiiiga pako koju prevede baš dru- 
gače zvoni. A. T. Blagojević, khin. xii. Stade 
Jovan krstit kuma svoga, od straha mu kniga 
ispanula. Nar. pjes. vuk. 1, 122. Vidite li kako 
kniga kaže? 2, 184. Kniga kaže, na Urošu carstvo. 
2, 196. Uze knigu Krajeviću Marko, knigu uze, 
te Minu vjenčava. 2, 371. S knigom ne zna 
niko besjediti, ni kako će knizi otkazati. 4, 136. 
U ovom je namastiru naj znamenitija kniga jedno 
jovanđeje. Vuk, dan. 1, 3. Ja !<am u ovoj kAizi 
naštampao . . . Vuk, nar. pjes. 1, v. Gore po 
vas, moj gospodine, jer je povjesnica Božja kiiiga. 
M. Pavlinović, razg. 50. ^Judi lijeću, hrle tolit 
smeću, hoga s knigom da šejtana kune. Osvetn. 
4, 70. — cć) množina (plural) stoji za mnoštvo. 
Kiiigy jego nečbstivjje iždegb. Stefan, sim. pam. 
šaf. 7. Ikonb svetvhb ili sbsudb čbstbnvhb ili za- 
vesb ili kiiigb. Sava, tip. stup. glasn. 40, 154. 
Svetimi jet'andeli i knigami mnogami. Mon. serb. 
11. (1222 — 1228). Vb nauČenijo svetyihb ki'iigb. 
Danilo 12. Na svitlo si razumne knige dal. A. 
Georgifceo, pril. 100. Dati na svitlu to jest štam- 
pati ki^ige duhovne. P. BadovČić, nač. 361. Koji 
privrtahu mnoge knige. M. Radnić 54*^. Ali od 
toga u osebujnih knigah obilnije. P. Vitezović, 
kron. I. Latinski u jezik staroga zakona knigo 
ti iz žudijskoga prinil bijaše. A. Vitajić, ost. 
415. Kniga raskih tomač hitar. J. Kavanin 92*. 
Premako su mloge knige izginule. A. Kanižlić, 
kam. 388. Kniga on nije učio. S. Rosa llH^. 
To likarske ki^ige mudre kažu. V. Došen 82*\ 
Zarad kAiga koje složi. 21 Ih. Toliko turski 
glava odsiče, da bi se od negova junaštva knige 
po svitu štampale. And. Kačić, razg. 160. Tako 
se štije u kriigam. kor. 451. Niki (pišu) knige 
od nauka za skule. M. A. Re|ković, sat. Bih. 
Likari tilesni privraćaju svaki dan i noć knige 
naravske od lika. Ant. Kadčić 226. Koji utiš- 
tuju oli čine utištati knige. 305. Ali ako po 
knigama tražiti pojde. A. T. Blagojović, pjos. vi. 
Živote od svetih i druge knige duhovne. M. Do- 
bretić 68. Koji knige slažu i pišu protiva s. viri. 
98. Evo skup)ene u malo kiiiga vaše dužnosti. 
I. Garaiiin 27. Štiju u kiiigama što jo raj. B. 
Leaković, nauk. 146. Kada đoca ćetu opaziše, 
pobacaše knige po kaldrmi. Nar. pjes. vuk. 3, 410. 
Po tom bismo imali dosta kniga iz kojijoh bi 
inostranci mogli poznati i naučiti naš čisti na- 
rodni jezik. Vuk, pism. 27. U kakijem knigama 
iz xvu vijeka, nar. pjos. 3, 173. Duhovnik koji 
zna duboke kiiige. S. ^ubiša, prip. 231. Ja sam 



slušao od duhovnika koji je premotao te knigo. 
246. Vuk je ispisao tovare kniga. M. Pavli- 
nović, rad. 57. Zadub}ivao se u kiiigo. 65. Iz 
kniga si crpio mnogo korisna nauka. 142. Više 
vrije<li nego sve kiiige mudrice, razl. spis. 59. 
Jer čobani sve na nebu znadu, ko i oni što knige 
iinadu. Osvetn. 1, 60. Gotovi su vrijedni sa- 
motnici sklopit knige a jainit oružje. 2, 17. Jer 
djetići straha ne učili, no u kiiigam školskijem 
Čitali. 3, 130. I dočekah posjediie vrijeme kao 
što stare kiiige pišu. Pravdonoša. 1852. 81. 

b) tabulae, Či^ta hart^ja sašivena ili ve- 
zana na kojoj se ^t'y hi(rlt aa) u intmhni sa 
jedno. Primi kiiige uvoj©, i napili o?4*inidoset, 
N. RaAina 152h. Itac Ifi, 7. Kfiig« od razbrojn 
,libro di conti* ,riiiiiiiiariiimS Kiiitf** o(d) du- 
hodka ,libro dell' e^niratA' ,*n>do\ iicc«pti** Kiih^ 
od tratjenja ili izhi»dkii .libro tlelT U9cit^' *t'odoii 
expen3i'. A. d. BHb. rji^^^n, t^N;U _ ^ft^ ti jrd 
nini. Zaglavak ki'tii:»' nkrivin^ \nm i:^kadvfkT ko- 
liko glavnico i kolikii knuiHiji oe^taj^^ j*ii tia dii*;^ii 
kod svakoga pojodinu:^^«t du^,Dika. Zbnratk aak. 
1853. 488. Kiiiga |>rftdH|ii3i rrgi»vaekrt pjdvr>.*3na 
je bi|egovini. 18Ut. 17n. tjtvmi grunt4>vHira 1 
ukiiižnica ima se »^kodcr i jtdna kiiiga dokaz- 
nica voditi, u kojti m' itiiajn pi:>lagati vj<tro<lt> 
stoj ni propisi uki:^iž,«fiib pilama Mo ih sti-auki* 
prinose. 1, 215. Kniga c^l pr*?pUa ,kopirbutIi*. 
3, 799. Kiiiga kr^tonih ^utiirabych% Jur, p«j|, 
terminol. 499. Kiiii^i mitvih ,t<itirt^iibut!i% 5^»T, 
Kiiiga od isprava, u rkii 11' U^iiHiiiliV, "lii?. Kniga p>- 
godaba ,urkunden-'cotitrurtt^ti:'bueh*. 543, Kniga 
vjenčanih ,trauuiigS't>i?rlr. '»7U, Ulavna kni^aT 
V. glavnik; pomoćnrv kjii^a Jiih'sbuuh'. B- Šukk* 
rječn. znanstv. uhj?. kud kniga, — et) u mnoiirti 
za mnoštvo. (Irudi pnU^j^Ui(\i* kpij^otlje pobi i 
rojstvonije kiiigo |n>jtL;>4. S. Ivoi^ioib^ J^^, Hotjc* 
biskup kiiige od kr>tc?nijt^ti i od nirivijith prigle- 
dati. B. Zuzeri 27 <Hn tKnirinlha moip biti upi- 
sana u državne k]i..i-. Ti;!-..! .^.i. l-i'^j- ,'. Na- 
pokon za one vjerovnike, koji se radi isplate ne 
prijave, imadu se iznosci koji su im određeni, 
kao vlasništvo liihovo položiti kod suda ili treba 
učinit da se isti iznosci u ostavnih knigah pro- 
pišu na Aihuvo ime. Zbornik zak. 1853. 576. 
Javne knige »oHentlicho biiclier* ,libri publici*; 
trgovačke kiiige ,handlungs-biicher* ,libri di ne- 
gozio'. B. Petranović, rucn. kii. 49. Kniga, merc. 
trgovačke kiiige ,handlungsbucher*, tal. ,libri (di 
negozio)*; glavne, redovite knige ,principalbucher*; 
kiiige voditi, (račune voditi) ,biic)ier fiihren*, tal. 
,tener i libri*. B. Šulek, rječn. znanstv. naz. 

c) tomus, liber, volumen, uz značene što 
je kod a) ističe se da je dio kakna kniževnoga 
djda^ pa se u ovakotmm značenu upotrebfava i 
kad nije sašiceno ili vezano napose. — i u ovom 
zaditem znaćei'iu može hiti u množini, ao) u 
množini za jedno. Od naslidovanja Isukrstova 
kiiiire čotvere. A. Georgiceo, na*«!, i. Kiiige prve 
u kojih se nahode svitovanja korisna... 1. Kako 
audeo istomu Heliodoru ukaza u kiiiga drugi 
makabejski na pogl. 3. J. Banovac, razg. 203. 
Priliku od ovoga imamo u prvi kniga krajevski. 
F. Lastrić, tost. 186l>. Kiiigo zakonske, jesu pe- 
tore knige Mojsijeve. I. V^elikanović, uput. 1, 366. 
— bb) u jednini. Srpske narodne pjesme, kiiiga 
prva. Vuk, nar. pjes. 1, i. Iz četvrte kiiige pre- 
dašnoA;-a izdanija. 1, v. Kniga ,tlioil, band* frc. 
jtome', egl. ,volume*. B. Sulek, rječn. znanstv. naz. 

f/) u naše vrijemCj kod trgovine hartije^ 
zvalo se, kao trgovačka mjera, kiiiga (po mm. 
buch) 24 tnhaka hartije za pisane (25 za štam- 
pane), sad oltična Km) tabaka. 

(I. rifaiie i p{saih% nauka čitana i pisatM, i 



Digitized by 



^uogle 



KNIGA, d. 



128 



KNIGA, e. 



uopće ,školska nauka; pa i vim nauka j znanost, 
kniževnost. naravno je da neuki narod ne zna 
do kraja razliku fneđu prvijem i drugijem zna- 
čehem, a i u pisaca nije svagda lako shvatiti ovu 
razliku. — U ovijem se značcnima kaže da se 
kniga uči, zna, umije itd., da se ko daje na knigu 
itd. — Između rječnika u Stultćcvu (,studium, 
đoctrina, literatura'), u Vukovu: ,8tudien* »literae*: 
dati dijete na kiiigu ,zum studieren'; izučio knigu 
,hat g^anz ausstudiert' ; zna kiii»;u (t. j. Čitati i 
pisati); u Daničićevu (učiti i znati kni^g-u^ t. j. 
učiti i znati Čitati i pisati kod kniga). 

a) ais legendi et scribendi, čitane i pi- 
aa/ie, nauka čitana i pisana. Iže svedetb lu&iga. 
Sava, tip. stud. glasn. 40, 171. Popovbsci synove 
kto kbi^igu izuči, da stoji s ocemb na svojemb 
ždrebiju; ako li ki^ige ne izučii, a onb da je 
ineropbhb. Mon. serb. 98—99. (1330). Da biste 
zvali nihb popove, ali kto nihb knigu znaju, da 
tej hožete pročbtetb. 535. (1485). Kako no plot 
ne može stajati prid vjetrom brez podpora, tako 
ti je bez knige čovjek. Zborn. 33b. UČili vu- 
čića knizi. 36^. Ki je zlo obučen i priprost sa 
svima, i ki ni naučen i knige ne ima. P. Hek- 
torović 41. Kako ovi umije knigu. A. Gučetić, 
roz. jez. 294. Bješe jedan redovnik, malo kAige 
umijaše. M. Đivkovič, zlam. 127. Ovo neka bude 
zadosta onim koji knigu ne znadu; a oni koji 
znadu štit i pisat, mogu i druge molitve nado- 
stavit. J.Filipović 1, 321l>. Moj Didak, moj Paskal 
sasvim priprostiti bijahu, kiiigu ne znadijahu. 
1, 336*. Đičica koja počimaju knigu učiti. A. 
Kanižlić, kam. 737. U zbor diče nigda ne pri- 
majte, . . . knige ne zna, }udski ne umide. And. 
Kačić, razg. 310*. Ša|i dite (u skulu) neka knigu 
uči. M. A. Kejković, sat. Clb. Vaši stari jesu 
knigu znali, srbski štili a srbski pisali. 02b. 
Oni koji knige ne znadu (,illiterati'). M. Dobretić 
304. Zajedno knigu učili. D. Obrado vić, živ. 
74. Odkuda znade knigu, ako nije se učio? Đ. 
Bapić 256. Dao si koga na knigu? 404. Ovde 
nama kažu đače samouče: samo knigu uČi. nemu 
kiiiga kaže, kona da ne jaše. Nar. pjes. vuk. 

1, 105. Dvorilo momee u popa Save, ni ra<li 
knige, ni radi vjere. 1, 216. Još djevojka sitnu 
knigu znade. 1, 267. Dosta ti sam straha pod- 
nijela, dok sam sitnu knigu naučila. 1, 479. 
Čudno Simo knigu izučio, ne boji se đaka ni- 
jednoga. 2, 64 — 65. Kod mene je knigu naučio. 

2, 192. Ako ti je kniga omrznula, ostavi je, ne 
naučio je ! 3, 72. Baba ga upita, zna li knigu. 
Nar. prip. vil. 1868. 62. Srbi još slabo ix>Činu 
knigu učiti. Vuk, dan. 2, 2. Knigu je učio u 
manastiru Tronoši. 4, 2. Koji izuči i preči ta 
nekoliko puta psaltir, onaj je već naučio ,svu 
knigu*. Živ. 299. Učio si knigu u Carigrad, na 
nekakvu ćabu pritvrdio. P. Petrović, gor. vijen. 
28. Taj je kaluder učio mnoge đakove na knigu. 
S. ^ubiša, prip. 182. 

b) litterae, scientia, viša nauka, znane, 
znanost što se uči iz kniga. — za ovo značene 
može stajati i množina knige. a€ij u jednini. 
Počeh ga učiti knizi i prjemudrosti i gramatici 
crkovnoj. Pril. jag. ark. 9, 138. (1520). Nauč' 
neumića knigu ku dobro viŠ. M. Marulić 145. 
Slava je umiti knige dokturiju. 146. Daše ga, 
da uči knigu. Dunata ima meštra u gramatici, 
Autoriana u retorici. Živ. jer. star. 1, 226. Na- 
učen vsakoju knigu i aštrolojiju. Š. Kožičić 45*. 
Človik crikvenu knigu naučen mnogo. 28^. Bješe 
jedan filošof imenom Šokrateš, ovi Šokrateš 
imaSe mnoge učenike koje knizi učaše. M. Điv- 
kovič, bes. 1J3*. Toliko u knigi, koliko u oružju 
slavan učini se. F. (Havinić, cvit. 24«. Zapo- 



vida mu (otcu), neka sina knigi pridruži. 121*. 
U životu svetćk, u kAigi naučna videći ga. 132*. 
K ki^igi poslahu ga u Atenu. 185*. Koji maČem 
i knigome resi svoga boje plemena. J. Kavanin 
86b. Može li jedan koji nije naučan Boga (ubit 
kao oni koji mnogo knige znade? J. Filipović 

1, 336*. Poslati dijete na mudru knigu u Oxford. 
M. Pavline vić, rad. 143. Bulwer se kAizi po- 
sveti. 17. Mudra kniga, više nauke: , Otišao u 
Zagreb na mudru knigu*. M. Pavlinovič. — 
bb) u množini. Deti raladehb da nostb vb mo- 
nastird ni na prebivanije ni na učenije knigb. 
Glasnik. 24, 261. (1382). Vsimi knigami naučen 
zelo i meštrijami takaje. Š. Kožičić 35b. Xe 
bijahu tada u Špani jošter knige i knižnici uČi- 
te|i u onoj svitlosti. B. Kašić, fran. 3. Osven 
filosofije, teologije i IjepSiieh kniga. 16. Čovjek 
od onoga doba od tolicijeh kniga i od tolike 
vlasti. 106. Odhraniti na knigah i naucijeh do- 
brijeh mladiće, in. 77. Pokli je sad vrijeme da 
se ne uči ni nastoji na knige. M. Orbin 1. 
UJudne knige ,humanit4, erudizione in lettere 
humane' ,humanitas*. A. d. Bella, rječn. 372^. 
Ti, vladiko, znaš duboke knige, nalaziš li u fiima 
vještice? P. Petrović, gor. vijen. 89. 

c) litterae, nauka, znaine kojega jezika, kni- 
ževnosti onoga jezika. Neka ju budu razumiti i 
oni ki nisu naučni knige latmske aliti dijačke. 
M. Marulić 3. Svršeno se nauči kiiigu gršku, 
latinsku i židovsku. Živ. jer. star. 1, 226. Bi 
na plni naučen knigi grčkoj i jevrejskoj i la- 
tinskoj. Transi t. 1. A slovo drugo (A) pak u 
sebi m mane, latinske knige zrak i slovo prvane. 
D. Baraković, vil. 100. Koga otac k grčkoj pri- 
druži knigi. F. Glavinić, cvit. 3l>. Koji latinsku 
knigu ne uče . . . koji znadu latinska knigu. J. 
Filipović 1, X. Što je još sva srpska kniga u 
čitanu časlovca. Vuk, dan. 2, 2. Svaki od tih 
naroda ima svoju knigu. M. Pavlinovič, razg. 6. 
On je već danas u hrvatskoj kiiizi pjesnik prvoga 
reda. Osvetn. 4, vii. Kniga, hist. (kništvo) ,li- 
teratur (schriftenthum)*, tal. ,letteratura* ; povijest 
knige ,literaturgeschichte*, tal. ,istoria della let- 
teratura^ B. Šulek, rječn. znanstv. naz. — / i« 
množini. Onda ti se Osman pokrstio i moskovske 
knige izučio. Nar. pjes. vuk. 3, 566. — U ovijem 
primjerima znači uprav: slova, pisane (glagolsko): 
Ja pop Zubina hrvačke knige. Mon. croat. 61. 
(1437). Sveti muž Koštane naredi popove i knigu 
hrvačku. Duk|anin 12. Glagolsku knigu i pismo 
najde. P. Vitezović, kron. 45. Koji su od ki^ige 
hrvaske. J. Banovac, pred. viii. — U ovom pri- 
mjeru znači uprav : jezik. Amen, osana, savaot 
vzimju se od židovske knige. Naručn. 35b. 

e. hartija, — Od xvi vijeka, a između rječ- 
nika u Mika(inu (kniga, hartija za pisati ,charta, 
papirus vel papirum*), u Behnu (,carta per uso 
di seri vere* ,charta* 174b), a Stuličevu (,charta, 
papvrus'), u Vukovu (,das papier* ,chartaS cf. 
hartija). Spravi srce, htjenje, misal, tere knigu 
i crnilo na pisanje i na dilo pjesni, koje s' vazda 
pisal. M. Pelegrinović 196. Mladost je kako 
daska aliti čista krtiga, na kojoj ništo nije upen- 
gano aliti upisano. M. Divković, bes. 122l>. Da 
je sve nebo kvijer aliti kniga od pisanja. M. 
Orbin 281. Kniga mrtva ,carta suga* ,charta 
bibula'. A. d. Bella, rječn. 174b. Sto snopa kniga 
(vafa da treba čitati: knige) stratio za pisati, 
razgov. 234. Misnik primi plaću u list knige 
zamotanu. M. Dobretić 382. Karta oliti kAiga. 
394. Donesi mi jedan list hartije, list hartije 
knige bez jazije. Nar. pjes. vuk. 2, 213. Onda 
tržo divit od pojasa, a iz gepa knige bez jazije. 

2, 442. Pa dovati jedan tabak kAige, iskidaše 



Digitized by 



vjuogle 



KNIGA, e. 



124 



KNIGOHRANA 



kni^u na koiuato, pa pustiše po kiiizi jazijii. 
2, 533. To vodila po ki'iizi jaziju. 3, 283. Dade 
nerau list ,knige' bijele i kalema cim se ki'iige 
pišu. 3, 349. Jednu jepalinu kokoširu u knizi 
Ramotanu čistu i spravnu za lonca. M. Vodopić, 
tužn. jel. dubrovn. 1868. 201. — I- ovijem pn- 
mjerima list ki'iige znaci sto kiiiga kod a, b). 
Katarina imade u dvi ^rodine dana vize puta liste 
ki'iige od Petra. M. Dobretić 43(i. Pisaću ti listak 
knige tanke. Nar. pjes. vuk. 1, 268. Te napisa 
list kiiige bijele. 1, 474. Pošjit« mu list ki'iige 
bijele, neka dođe gradu Vučitrnu. 2, 136. Pa 
mu dade list ki'iige tanane. 2, 247. Vuku dade 
list ki'iige sićane, a kad Vuče ki'iigu proučio . . . 

2. 579. 

f. centipellio, treći želudac ili treći dto že- 
luca u prezivalaca^ u kojemu su hore kao listići. 

— Ovo je značene praslavensko (vidi sprijeda) ^ 
ali sr u našem jeziku potvrđuje istom u naše 
doba (plur. knige). Knige, ona strana živinskoga 
droba, gdje je kao list ki'iiga nabranih. M. Pa- 
vlinović. Knige ,omasum' i'iem. ,blattermagen, 
bueh, psalter'. na BraČu. A. Ostojić. 

jK. t'iekakva nijei'a za lan^ vidi kod list. — U 
naše m'ijemc. Muž joj počne kupovati mletač- 
koga lana knigu po knigu. Nar. prip. vrč. 177. 
I meni je tu skoro Pera Krtičina poslala knigu 
lana. M. Vodopić, tužn. jel. dubrovn. 1868. 238. 
KNIGAONICA, /. vidi 1. knižnica. — Od xviii 
vijeka, a između rječnika u Belinu (,libraria* ,bi- 
bliotheca' 438^ij (jdje se naj prije nahodi, u Bje- 
lostjcnćevu (kod knižnica), u Stulićevu (,biblio- 
theca'). Čuvar knigaonice papinsko. A. Kanižlić, 
kam. 6. Bibliotheca, to jest knjigaonica. 12. 
Iz koje bi knigaonice on toliku mudrost naučio? 
uzr. 168. Gdi su slavno knigaonice u kijem 
mudrost sva stolova i gdi naše isto lice kazivaše 
zlatna slova? J. Krinpotić, kat. 43. Iz dila 
onoga glasovitoga, koje Focija knigaonica naziva 
se. I. Velikanović, uput. 1, 283. Šlojeiiasuou 
knigaonici grada jedno nilostv<j kuiga. A. To- 
miković, živ. 261. Pohodio jo ki'iigaonicMi. 287. 

— Rijeć je koju su (i to dosta zht) načinili pisci. 
KNIGAONICAN, kr'ngaoiiićna, adj. koji pri- 
pada knigaonici. — U iStulićetm rječniku: ,ad 
bibliothecam spectans'. — nepouzdano. 

K^iTGAONICICA, /, dem. ki'iigaonica. — Samo 
u IStulićrru rječniku: ,cxigiia l)ibliotheca*. 

KNIGAONIK, m vidi knižničar. — V Belinu 
rječniku: ,librajo' ,biV>liothecao custos' 438«^; u 
Bjelnstjenćevu (vidi kod lim<;ar); u Sfulićrni (,])i- 
bliothecae praet'octus'). — Jiijcć naćincna kao i 
knigaoiiica (vidi). 

KNIGAK, m. čovjek koji se bavi kiiujama ili 
knigom ; nahodi se u osobitijem znaćenima. — 
Može biti praslavenska riječ, isporedi ćeš. knihar, 
po{. ksi^garz. — u naše jr vrijeme običnije ki'iižar. 

— Potvrdt'uo je u našem jeziku od xvi vijeka ; 
između rječnika u Mika(inu (knigar, koji ki'iigo 
prodaje ,bibliopola* : knigar, koji liartiju čini 
,chartarius'), u Belinu (Aihiiijo' .bibliopola' 43Hii). 
u Bjelostjenćevu (knigar, koji knige prodaje .bi- 
bliopola'. 2. knigar, koji ki'iigo v(v.c ,bibli()pogus'. 

3. koji knigo čuva, knigaoiiik ,bibliotliO(arius*. 

4. koji knige piso ,bibliograplnis';, u .lainbnsi- 
ćevu (knigar, ki knige prodava ,bibli()])ola'; kni- 
gar, ki knigo čuva ,bibliotljccarius'; knii^ar, ki 
knige skup šiva ,bibliopegus'; knigar, ki knigo 
piše ,bibliograplius'j, u Voltigijinu i.scrittjr«^; li- 
brajo' ,schrit'tstellor ; bucliliilndlor'), /( Stnlircou 
(, bibliopola, libellio, librorum propola"). 

a. vidi knižar, b. Prodaju se u Bnetcih pn 
sfotorau Žulijanu u knigara ki drži zIjiiikui od 



mačke. Bemardin (1586) i. Po Nikoli Peccanu 
ki'iigaru. P. Posilović, cviiet. 1. Po Bortulu 
Occhi knigaru. H. Bonačic 3. I koji osobito 
ki'iigaroin putom trgovine dolaze. Zbornik zak. 
2, 81. 

b. iridi ki'iigoveža. — U Bjelostjenč^^vu i u 
Ja mhrcš iće v u rječn iku. 

C. vidi ki'iižničar. — U Bjelostjenčevu i u 
Ja m h resica v u rječn ik u . 

4l. Čovjfk koji piše knige, isporedi knigopisac. 
— U Bjelostjenčevu, Jambrešićevu, Voltigijinu 
rječniku. 

i». čovjek koji gradi hartiju (knigu). — U 
Mikafinu rječniku. 

KNIGAR A, /. vidi knižarnica, b. — Xačineno 
u naše vrijeme. — U Šulekovu rječniku : ,buch- 
haiidlung^ 

KNIGARNICA, /. uprav mjesto gdje stoji 
knigar; dolazi u osobitijem znaćenima. 

.». mjesto gdje se gradi hartija (kniga). — 
U St ulice vu rječniku: ,chartaria offioina*. 

I«, vidi knižarnica, b. — U jednoga pi^ca 
našega vremena. Zapelo se u glave, kad jo mnogo 
ki'iiganiica, odskače se napretkom. M. Pavliuović, 
rad. 143.^ 

KNIGARNIK, m. vidi knigar, a i c. — S dru- 
gijem inačtncm u Belinu rječniku: ,bibliotecario' 
jbibliothecae custos* 141«; s prvijem u Stulićeru 
(uz knigar). 

KNIGATI, knigam, impf. krila (odijelo) na- 
brati, u Ogulinu. F. Hotele. 

KNIGOC, m. kiiiževni Čovjek: pi^iar. — U Stu- 
lićevu rječniku: ,literatus, eruditus, litoris ex- 
cultus, scriba' .s' dodatkom da je uzeto iz brevi- 
jara; ki'iigoč javni »notarius publicus'. — Riječ 
nepouzdana: po svoj je prilici Stuili načinio od 
ki'iigočija. 

KNlGoC'K', m. dem. knigoč. ~ U Stulićrvu rječ- 
niku: ,scriba parvi momenti'. — nepouzdano. 

KNIGOCIJA, ni. pisitr; knižemik, j>isac. — U 
knigama pisanima crkv- nijem ili mijemnijem jf- 
zikom, a između rječnika u Stulićevu (,auctor, 
librorum scriptor' s dodatkom daje uzeto iz bre- 
vijara). Postavi vb Israili kriigočije, sudije, de- 
setbniki . . . Domontijan* 322. (Irud) judcjskije 
knigočije pobi i rojstvenije knigo po/ga. S. Ko- 
/ičić 3'i. — Ačto bo vi.prosiši knigočije grbčb- 
skvjo glago|e: ,Kto vy jostb pismoiia sbtvoril?* 
Glasnik. 56, 96. — Ima i sislov. knigi.čija i ki'ii- 
gočija ,scriba, notarius', i rus. icmiroMiii, ćorjrk 
koji rado čita. — Xije jasno kako postaje od 
kniga. 

KNIGGCINAC, knigočinca, m. Čovjek koji čim 
(piše) knige. — U Stulićevu rječniku: v. ki'iigo- 
čija, jjo kojoj je rijeci i ova naćinena, te je m- 
pouzdana. 

KNIGOGKAF, m. ćorjek htji }>iše knige (pi^sma), 
pisar. — liijeć je složena: drugi je dio od grc. 
)0(Uf(i). pišem. — U jednom spomeniku pisanome 
crkveni jem je: ikom xvii vijeka i (dale u Danici- 
reru rječniku (knigografb ,scriba*). 81užite|b i 
kn\'gograrb Maxrina patrijarha, u Vuk, dan. 1. 
H— y. (1671). 

KNIGOHLFPNA, /. hle/jna (kao bolest) za sih 
kujtlant in kifiga. — Naćineno u naše vrijeme. — U 
Sulrkovu rjt'ćniku: ,bibliomanie; biichorsucht*. 

KiNIG (»HRANA,/, vidi knižnica. — U jednoga 
pisca Dubnn'ćfinina xviii vijeka, a između rječ- 
nika u Bjelosljenćf vu. (kod knižnica). Da se na- 
liodi u mnozijeh knigohranah od Inglitoro i od 
Frančo. D. Ilasić 236. 



Digitized by 



Google 



KNIGOHKANILISTK 



12.") 



KNKJOPOSUDNICA 



KNKIOIlIlANrUŠTE, n. riđi knižniia. 
Samo n Stiilircni rjcćnika: ,bibliotheca'. — liijcv 
jf ruJika : Kniii'ox|>;uni.unnc. 

KNIGOHRAx\ILlŠTVO, n. u St ulice v u rječ- 
niku u~ ki'ii/?ohraiiilište. — sasina neptntzdano, 

KNIGOHRANILNICA, /. u Stulirecu rječniku 
HZ knigohranilišta a? dodatkam da je uzeto iz mi- 
sala. — liiječ je ruska: Kimi (».vpaim.iiiinun. 

KNIGOHKAMTEJI^, m. vidi ki'iižuicar. — Samo 
u Slulićecu rječniku: ,bibliopola, librorum custos' 
« dodatkom da je riječ ruska. 

KiS'iGOKAZ, /w. list na htjemu su napisane 
knuje (štit su na prodaji). — Načinfno u naše 
i^rijeme. — U Šulekovu rječniku: ,biichanzeiger'. 

KAIGOKRADICA, m. čovjek koji^krade knitje. 

— Načineno u naše vrijeme. — U Sulekovu rječ- 
niku : jbiicherdieb'. 

KNIGO^iUB, m. čovjek (koji (ubi knigej koji 
je zanesen za čitanem ili za sakupfanem khiija. 

— Načineno u naše vrijeme. — U Sulekovu 
rječniku: ,bibliophilu8; biblist; biicherfi-eiirid'. 

KNIGOMRZAC, kiiigomrsca, m. čovjek koji 
mrzi na knige (na čitane). — Načineno u tiaše 
vrijeme. — U Sulekovu rječniku: ,bucherfeind'. 

KNIGONOSAC, ki^ig6nosca, m. vidi kiiigonoša. 

— fi narodnoj pjesmi našega vremena. Pa je 
podaj mladu knigonoscu. Nar. pjes. horm. 2, 227. 

KNTGONOSIJ^TE, n. mjesto (ured) odakle se 
nose knige (pisma), vidi 2. pošta. — isporedi 
kiiigonosje. — U jednoga pisca našega vremena 
koji je jamačno sam ovu riječ načinio. Eto ga 
na kAigonosište, kad je već knigonoša otputovao. 
M. Pavlinović, rad. 110. 

kSiGONOSJE, n. državni ured što se brine 
za raznošene kniga (pisama), vidi 2. ix)šta. — U 
jednoga pisca xvni vijeka koji će biti sam ovu 
riječ načinio. Da je kano upravite) od khigo- 
noaja uzdigao činu za knige. A. Toiniković, živ. 
HbS. 

KNIGONOŠA, m. čovjek koji nosi knige (pisma, 
listove) u svakom smislu: ili koji prenosi pisma 
iz jednoga mjesta u drugo, ili je navlas poslan 
s pismom kome, ili pisma što su poštom došla u 
koje mjesto raznosi po kućama (za ovo znače r^ 
nema primjera). — ()d xv vijeka, a između rječ- 
nika u Mika(inu (»curriero* ,tabellariu3, stator'; 
kiiigonoša na konu tekući , posti;?! iono* ,vereda- 
rius, cursor'), u Belinu (,corriere, portator di lot- 
toro* ,tabellarius' 232*i; , posta, corriere, purtalor 
di lettcre* ,tabellarius' ^TH^i ; »procaocio, colui 
che porta lefctore da una citta ali' altra' ,tabol- 
larius' 586b; ,postiglione* »veredarius' 57G''), u 
Voltigijinu (,corriero, apport^itor di lettere' .briof- 
trager*), u Stuličevu {»corriere, postiglione' ,ta- 
bellarius*), u Vukovu (,der briof'triiger' ,tabolla- 
rius'), u Daničićevu (,ta,bellariu5?*). Priraismo listh 
po riašcmb knigonosi. Sponi. sr. 1, ol. (110)3). 
vDojde knigonoša nasf.. 1, 16(5. (1422). Kiiigo- 
nošu sa|u. P. Bogasinović 28. Prođožo sve one 
stvari kakono sjen i kakono jedan V)rz kiiigo- 
noša. M. Radnić 267t>. Dohodi k tebi kiiigo- 
noša od smrti. 297«. Trčući kakono kiiigonoša. 
453**. Scijeniše da je kojigodi vlah ali ti kiiigo- 
noša. I. Dorđić, ben. 198. Da se kiiigonoša do- 
vede. A. Kanižlić, kam. 126. Bogom brate, pošta 
kiiigonoša (ovako je uz pošta flekolika puta u 
narodnijem jij^smama), donesi mi jedan list har- 
tijo, da ti gradim jednu sitnu kiiigu. Nar. pjes. 
vuk. 2, 246. AT eto ti mlada kiiigonoše, Vuku 
dade lu<t kiiigo sićane. 2, 579. Kiiigonoša dođe 
H ovom kiiigf>m u Lo/jiicu. Vuk, dan. 3, 194. 



Kasto su <;a knigonoše od Deligrada tražili, 
grada. U). Jodno veće pane u manastir kiiigo- 
noša. S. ^ubiša, prip. 251. — Ima u Sulekovu 
rječniku s drukčijim značenem : »biichertrager' 
(shvaćena je kiiiga kao liber), vala da služnik 
kod knižarnice ktfji raznosi knige po mušterijama. 

KXIG6n08ČAD, /. coll. vidi kod kiiigonošce. 

KNIGONOŠOe, kiiig6noščeta, n. dem. kiiigo- 
noša, znači: mlad knigonoša. — Nema množine 
(coll. f. kiiigonoš« ad nije potvrđeno). — U naše 
vrijeme, a izineda rječnika u Vukovu (,ein junger 
brioftriiger* .tiibellarius juvenis* « primjerom iz 
narodne jtjcsme: Zavika mu momče kiiigonošce). 
Govorilo mlado knigonošče. Nar. pjes. petr. 2, 226. 
Nek mu knigu knigonošče dade. Nar. pjes. horm. 

1, 350. Knizi va|a kiiigonošce vrijedno. Osveta. 

2, 116. 

KNIGONOŠNI, adj. na kojemu se nose knige 
(pisma), o lađi. — Na jednom mjestu xviii vijeka. 
U kiiigonošnu lađu. D. Obradović, basn. 380. 

KNIGOPEČATNICA, /. u Stuličevu rječniku: 
V. kiiigopeČatnište s dodatkom da je uzeto iz 
misala. 

KNIGOPEČATNIK, m. vidi štampar. — U 
jednoga pisca xviii vijeka, a između rječnika u 
Stuličevu (,typographus* s dodatkom da je uzeto 
iz brevijara). Ponapravjati pomankanja knigo- 
pečatnikov. I. Krajić, mol. 71. — Riječ je ruska: 



KHHrOlie'iaTHHK'I.. 



KNIUOPEOATNISTE, n. vidi knigopečatna. 

— V Stuličevu rječniku: ,typographia*. 
KNIGOPEČATNIŠTVO, n. u Stuličevu rječ- 
niku uz knigopeč^tnište. — sasma nepouzdano. 

KNIGOPEĆATNA, /. vidi štamparija. — Uzeto 
iz ruskoga jezika KUHroiieMarHa u naše vrijeme. 

— i' Sulekovu rječniku: ,buchdruckerei'. 
KNIGOPIS, m. popis kiiiga (koje su se n. p. 

štampale u iieko doba, ili koje rade o jednoj 
stvari itd). — Načineno u naše vrijeme. Kiiigo- 
pis, stil. lat. ,bibliographia^ B. Šulek, rječn. 
znanstv. naz. 

KNIGOPIS AC, kiiigopisca, m. čovjek koji piše 
knige. — U Stuličevu rječniku: kiiigopisec, v. 
kiiigoćinac s dodatkom da je riječ rwika. — U 
naše vrijeme u pisaca, čovjek koji radi knigopis. 
Kiijgopisac, stil. ,bibliograph*, tal. , bibliografom 
B. Sulek, rječn. znanstv. naz. 

KNIGOPISAN, kiiigopisna, adj. koji pripada 
knigopisu. — Načineno u naše vrijeme. — U 
Sulekovu rječniku: kiiigopisni ,bibliographisch'. 

KNIGOPiSATE^, m. čovjek koji piše knige. 

— Samo u Stuličevu rječniku: v. kiiigočinac. 
KNIGUPOMNIK, m. vidi kiiigopomiiik. — U 

jednoga jdsra xviii vijeka, a između rječnika u 
Belinu (,bibliotecario* .bibliothecae custos' 14laj 
,librajo* ,bibliothecae custos' 438**). Koja Ana- 
stasio kiiigopomnik ispisuje. A. Kanižlić, kam. 
68. Sandin kiiigopomnik ovim čudesam ne pri- 
staje, utoč. 576. 

KNIGOPOMNIK, m. Čovjek koji ima pomnu 
za knige, vidi kiiižničar. — isporedi kiiigopomnik. 

— U jednoga pisca xviii vijeka, a između rječ- 
nika u Stuličevu (V. kiiigarnik). Uzdigao je jednu 
akademiju i naredio je da bude sastav jena od 
dvanaest, od jednoga sekretara, jednoga kiiigo- 
pomiiika ... A. Tomiković, živ. 367. 

KNIGOPOSUDNICA, /. knižnica u kojoj se 
posuđuju knige za čitane. — Načineno u naše 
vrijeme. Kiiigoposudnica ,lei}ibibliothekm Zbor- 
nik zak. 2, 29(i. 



Digitized by 



Google 



KN IGOl'EITISK A Ti A C 



12<» 



KNIGOZNANSTVO 



KNlO'OrKITISKALAC, kui-opritiskaotui, m. 
štampar, vidi tiskar. — U jednoj kn iz i xviii 
vijeka. Pri tiskano u slovopresi Ivana Marti na 
Divalt privilegiratoga ki'iigopritiskaoca. M. A. 
Rejković, sabr. i. 

KI^'IG OPHOD AV AC, kuigoproddvca, m. vidi 
knižar, b. — U jednoga pisca našega vremena (po 
rus. KHHroiipo,^aBei^x\ Dam ih (maj^e) prodavati, 
no taj prodavač inače kui^prodavac isemi novce. 
S. Tekelija. letop. mat. sr. 120, 23. 

KlilGOSHRANA, /. mjeMo gdje se hrane knige^ 
vidi 1. knižnicA. — U Belinu rječniku: ,libraria* 
,bibliotheca* 438*, i u Stulićevu: v. kin<?ohranil- 
nica. — nepouzdano. 

KNIGOSHRANICA, /. deni. knigoshrana. — 
U Stulićevu rječniku: v. knigohranilnica. — ne- 
pouzdano. 

KNIGOSLOŽITE^i, m. čovjek koji slaže knige. 

— Samo u Stulićevu rječniku: v. kni<;očiiiac. 
KlSflGOSPREMA,/. vidi 1. kiiižnica. - U Stu- 
lićevu rječniku: v. knigohranilnica. — nepouz- 
dano. 

KIS'IGOSTRAŽNIK, m. čovjek koji čuva (straži) 
k'hige, vidi kiiižničar. — U Stulićevu rječniku: 
V. knigar. — nepouzdano. 

KNIGOTISAK, knigotiska, m. štamparstvo, 
vidi tiskarstvo. — U jednoga pisca xvii vijeka. 
Znašasta je meštrija kaluparska aliti knigotiska. 
P. Vitezović, kron. 119. 

KlSjIGOTOČ, m. neki mo\ac što grize knige. — 
Načineno u naše vrijeme. — U Šalekovu rječ- 
niku: ,biichermilbe* (,Cheiletus eniditus'). — / 
u prenesenom smislu, po nemačkoj riječi, o čo- 
vjeku koji se samo knigama bavi i ne misli za 
drugo (prezirno). — u Šulekovu rječniku : ,bucher- 
wurm (v. menschen)*. 

KT^IGOTRŽAC, knigotrSca, m. čovjek koji tr- 
guje kmgama (ili starima, ili na malo). — Na- 
čineno u naše vrijeme. — U Šulekovu rječniku: 
,biichertrodler*. 

kAiGOTRŽNIK, m. u Stulićevu rječniku: v. 
kfiigopečatnik s dodatkom da je uzeto iz Mika- 
Una(f). — Fo obliku bi bilo isto znaćene što i 
kod kuigotržac. — Biječ nepouzdana. 

KNIG0TV6rAC, kiiigotvćrca, m. čovjek koji 
tvori (piše) knige. — U Stulićevu rječniku: v. 
knigoĆinac s dodatkom da je uzeto iz misala. — 
Ima i rus. KHHpoTiiopci^'h, nevafali pisac. — I u 
Šulekovu rječniku: ,biicher8chreiber'. 

KNIGOTVORITE^i, m. vidi kriigotvorac. — 
Samo u Stulić^evu rječniku: v. kin'gofinac. 

KNIGOTVORNIK, m. vidi knigotvorac. — 
Samo u Stulićevu rječniku: v. knigočinac. 

KNIGOTVORSTVO, n. tvorene (pisane) krtiga. 

— Načineno u naše vrijeme. — U Šulekovu rječ- 
niku: ,biicher3chreiben*. 

KNIGOUČEIsIE, n. djelo kojijem se uče knige. 

— Samo u Stulićevu rječniku. 

KNIGOUĆITI, knigoučim, impf. učiti knigu 
ili kiMge. — U Stulićevu rječniku: ,studiare* ,stu- 
dere'. — sasma nepouzdano. 

Kl^IGOUTISNIŠTE, n. štampanja, vidi tis- 
kamica. — U Stulićevu rječniku: v. ki'iigopeča- 
tište. — sasma nepouzdano. 

KNIGOUTISNUTI, knigoutisnem, pf. naštam- 
pati, — U Stulićevu rječniku: v. knigopečatiti. 

— sasma nepouzdano. 

KNIGOVANE, n. djelo kojijem se kniguje, vidi 
kiHgovati. 



KNIGOVATI, ki'iigiijem, impf. baviti se kni- 
gama. — U jednoga pisca našega vremena. I 
uftio djecu knigovai'ie, i koliko neuk knigovao, 
toliko je i djeci dodavo. Osvetn. 6, 9. 

KNIGOVE^KI, adj. koji pripada knigovežama 
Hi vezanu kniga. — Načineno u naše vrijeme. 

— U Šulekovu rječniku: knigoveški tijesak ,buch- 
binderpresse^ 

KNIGOVĆZAC, ki'iigovesca, m. vidi ki'iigoveža. 

— Načineno u na.ie vrijeme. — T Šulekovu rjč- 
niku : ,buchbinder^ 

KN IGO VEZICA, /. zrnsko čejade kao knigo- 
veža. — Saćineno u naše vrijeme. — U Šulekovu 
rječniku: ,buohbinderiu*. 

KNIGOVEZNICA,/. n^esto (kuća, soba, dućan) 
gdje se vežu knige. — Način^^no u naše vrijeme. 

— l^ Šulekovu rječniku: ,buchbinderei (ort)^ — 
U rječniku znanstvenoga nazivfa ima knigovež- 
nica, tech. ,buchbinderwerkstatte'. — Mislim da 
je bo(i prvi oblik. 

KNIG6vEŽA, m. čovjek koji veže knige. — U 
naše vrijeme. Knigoveža, tech. ,buchbinder^, tal. 
,legatore (di libri)*, frc. ,relieur*, egl. ,bookbinder*. 
Đ. Šulek, rječn. znanstv. naz. — I u Lici. J. Bog- 
danović. 

KNIGOVEŽIVALAC, kiiigoveživaoca, m. vidi 
knigoveža. — U Stulićevu rječniku: griješkom 
knigoveživaoc ,ligatore de^ libri' ,bibliopeces (qui 
libros ligat)*. — nepouzdano (bofe bi bilo z mj. ž). 

KNIGOVEZNICA, /. vidi knigoveznica. 

KlSlIGOVEŽliA, /. posao ili zanat u knigoveže. 

— Načineno u naše vrijeme. — U Šulekovu rječ- 
niku: ^buchbinderei*. 

KNIGOVODSTVEN, (t^j. koji pripada kiMgo- 
vodstvu. Knigovodstveni popis troškova. Zbornik 
zak. 18G3. 16. 

KN IGO VODSTVO, n. knigovodin posao. — 
Načineno u naše vrijeme (po nemačkoj riječi 
buchfiihrung). Kiiigovodstvo ,buchfiihrung*. Jur. 
pol. terininol. 103. Kn igo vodstvo, math. (raču- 
novodstvo, računarstvo) , buchfiihrung, buchhal- 
tung', tal. ,computi8teria, contabilit^, scrittura'; 
jednostavno kiiigo vodstvo ,einfache buchfiihrungS 
tal. ,computisteria a partita semplice* ; sastav)eno 
kfiigovodstvo ,doppelte buclifiihrung*, tal. ,com- 
putisteria a bilancio, a partita doppia' ; trgovačko 
knigovodstvo, merc. ,mercantil-buchhaltung*, tal. 
,scrittura'. B. Šulek, rječn. znanstv. naz. 

KNIGOVOĐA, m. čovjek koji u trgovini ili u 
drugom novčanom poslu drži glavnu knigu i u 
nu piše. — Načineno u naše vrijeme (po ne- 
mackom jeziku). Kiiigovođa ,buchhalter'. Jur. 
pol. terminol. 108. Kn igo voda, merc. (raČunar, 
računovođa) ,buchfiihrer, buchhalter*, tal. ,com- 
putista, scritturale, scrivano^ B. Šulek, rječn. 
znanstv. naz. 

KNIGOVODENE, n. djelo kojijem se vode knige, 
vidi knigovodstvo. — Načineno u naše vrijeme. 
Ki^igovodeiie ,fuhrung der bucher^ Zbornik zak. 
3, 874. 

KNIGOZLOBAC, kiiig6zlopca, m. čovjek koji 
je zloban na knige, vidi knigomrzac. — U jednoga 
pisca XVIII vijeka. U ono doba ne živiše sadani 
kAigozlobci. A. Kanižlić, utoč. 239. 

KNIGOZNANAC, kni^^6znanca, m. čovjek vješt 
knigama, uiporedi knigoznanstvo. — Načineno u 
naše vrijeme. — U Šulekovu rječniku: ,bncher- 
kenner^ 

KNIGOZNANSTVO, n. znane o knigama, vje- 
ština u knigama, ali po nihttvom špotaš nitm obliku, 



Digitized by 



Google 



KNIGOZNAN8TVO 



1'27 



KNIŽAKNICA, a. 



po nihovom poslanUj istoriji Ud. — Sačinr.no u 
našć vrijeni'. — U SiUekovu rječniku : ,biblio- 
guosie; biblistik; biicherkenntniss'. 

KliiŠCI, knlžaka ili knižac&?, m. pl vidi kni- 
žavci. 

KNIŠKI, a€{j. koji pripada khigama. — ispo- 
redi kniževan. — Po starijemu obliku kiiizbskyj. 

— Adjektiv se nalazi samo u naše doba u pi- 
saca. Kiiiški, gr. ^schrift- (in zus.)^, kiiiški jezik 
,schrift8prache*. B. Šulek, rječn. znanstv. naz. 

— Adv. kAlški nalazi se već u rukopisu xv 
ili XVI vijeka. Vb grbčbskomb jezyc6 +. pisme 
nestb, niže kAizbkyj po iiej 6to podobajetb rošti 
se. Konfitantin filos. star. 1, 18. — U naše 
vrijeme uz adverab ima prijedlog po : između 
rječnika u Vukovu: p6kniSkr, n. p. govoriti ,wie 
es in đen biichem ist (d. i. altslawisch)' ,lingaa 
libromm (ecclesiasticorum)*. — Koji se po- 
kniški zovu ,6lenovi primiritelnog suda^ Vuk, 
kmet u Slav. biblioth. 86. čini se da Vuk shvaća 
da ovo nije kao n. p. po srpski, po bugarski 
(vidi kod po), nego da je adverab pokniški na- 
ćinen od po knizi ili po knigama. To je po 
kuiŠki. M. Pavlinović, razg. 28. Po kiiiški ,nach 
dem allgemeinen schriftgebrauche^ B. Šulek, 
rječn. znanstv. naz. kod kniški. 

Kjif'iŠTVO, n. vidi kniževnost. — Naćifieno u 
naše vrijeme po starijemu knižbstvo. Pogibe} je 
da nam život i kAiStvo ne zagreznu u pravo ru- 
kotvorstvo. M. Pavlinović, rad. 148. — i u Šule- 
kovu rječniku : ,bucherwesen ; literatur (schriften- 
thum)'. — Kništvo, stil. hist. (ki'iiga) , literatur 
(schriftenthum)*, tal. ,letteratura*. B. Šulek, rječn. 
znanstv. naz. — Vuk u starijim soojijem kni- 
gama upotreblava rusku riječ kuižestvo. U da- 
našnemu stanu knižestva našega. Vuk, nar. pjes. 
1833. 4, 44. Čuvara i stubova zakona i dosa- 
dašiiega kAižestva. dan. 1, 1. 

KNIŽAN, knlžna, adj. koji pripada knizi, kni- 
gama. — Riječ je stara, isporedi stslov. ki^nižbu b, 
rus. KHHHCHUH. — Iztneđu rječnika u VranČićevu 
(,litteratus'), u Belinu (ki'iižni vez ,nizza, cioe 
striscia di carta per uso di chiuder lettere* ,fibula 
epistolica* 511b), u Bjelostjenčevu (vidi kod kniga), 
u Stulićevu (v. kiiiževan), u Vukovu (vide kni- 
ževan). 

I. adj. 

a. uopće (kiiiga u značenu kao kod c t d). 
Poučiti ae slovesemb knižbnyimb. Danilo 294. 
Svakoga nauka kiiižnoga urehora urešena. Živ. 
kat. star. 1, 218. Da dvorna njekade bi s čudnom 
vridnosti božica Palade rad kiiižne mudrosti. D. 
Bauina 72l>. Koje onada me zadržaše daleko od 
zabave moje zavične knižne. I. T. Mmavić, osm. 
3. U razumu knižnom u tolikom se najde na- 
pridku. Michelangelo. V. Hvale kiiižne i junaške. 
j. Kavaiiin 111^. Učili su dijake knižna nau- 
čenja. A. d. Gosta 1, 53. U knižnomu pribiva- 
lišću od Vatikana. 2, 12. Ali kako još nemamo 
prave knižne trgovine. Vuk, nar. pjes. 1833. 4, 43. 
Tiskove knižne sa svim upropastili nisu. Nov. 
sr. 1834. 68. i u Šulekovu rječniku: kiiižni ,biicher- 
(in zus.)*. 

b. eruditus, doctus, o čeladetu, koji uči 
knige, koji je naučen u knigama, isporedi kni- 
ževan. — U ovom znaČenu ima i komp.: kiiiž- 
niji: I da si knižuija od žeu ke su došli i ke 
bise prija i ke će bit posli. H. Lučić 288. — 
Blažena divica smino naskoči tih mudrih i kniž- 
iiih. Živ. kat. star. 1, 221. Da može dobiti kiiiž- 
nih |udi mudrost. M. Marulić 219. Muž kniž^n, 
zolo krepak. Š. Kožičić 34a. Izborite vi kiiižna 
pilasopa. Pril. jag. ark. 9, 119. (1520). Mudra 



du.s}i ki'iižuoga Platona. D. Raniua vn^. C^mu 
je čtit čtenja od knižnih mudarca, a pcJca bit 
srca u svemu nemirna ? 108l>. Vridniji je Človik 
kiUžan od mnogo bisera. Aleks. jag. star. 3, 281. 
Knižnim vlastelom vašim. M. Gazarović vi. Čio- 
vika kiiižnoga. A. Georgiceo, nasl. 198. Sudci 
su pravda živa... da su dobre konšijencije, )udi 
pravedni, istini, kiiižni i vješti od istorija mo- 
ral ijeh i filozofa. I. Držić 278. Opeta nami daje 
}udi knižne meu jacima. J. Kavaiiin 158l>. Kiiižni 
judi. 1. Velikanović, uput. 3, iv. 

«•. koji pripada kMzi (kiiiga u značenu 
kao kod a, b)), vidi u Belinu rječniku. 

Z. adv. kiilžno, kait po knizi, po knigama, 
isporedi kniški. Človiku naučenu i mudru tanko 
i knizno govorila jesam. Živ. kat. star. 1, 219. 
KNIŽAONICA, /. vidi 1. knižnica. — isporedi 
kiiigaonica. — Samo na jednom n^jestu xviii 
vijeka. Imao je u ovo vrime vese)e vidi ti u 
Moski uzidanu s veličanstvom kra)evskim jednu 
likarnicu s jednom veoma velikom knižaonicom. 

A. Tomiković, živ. 182. 

Kl^iŽAR, m. čovjek koji se bavi knigama (ne 
baš učeći ih, nego čuvajući ih, prodajuči i/t, ve- 
zući ih itd.). — Od xviii vijeka, a između rječ- 
nika u Stulićevu (v. kiiigar) i u Vukovu (,der 
buchbinder und buchh&ndler* .librarius*). 

a. vidi kiiižničar. — U dva pisca xviii 
vijeka. Karlo Majela kiiižar u Vatikanu. A. 
Baćić 158. Svidok je svemu ovomu Anaštazio 
kiiižar. 245. Anastasio knižar koji je u ono 
vrime bio u Carigradu. J. Banovac, izkaz. 16. 

b. bibliopola, librarius, čovjek što prodaje 
knige. — Naj običnije značene u naše vrijeme 
(dajbudi u pisaca). Po Šimunu Occhi knižaru. 
P. Knežević, osm. 1. Jer knižari teško primaju 
gramatike. Vuk, odg. na utuk. 25. To je pouc- 
kalo dubrovačkoga kiiižara Pretnera. S. ^ubiša, 
prip. III. Kiiiž^ar, merc. ,buclih&ndler^, tal. ,li- 
brajo, bibliopola*, frc. ,libraire*, egl. ,bookseller*. 

B. Šulek, rječn. znanstv. naz. 

c. vidi knigoveža. — U Vukovu rječniku. 
KlifiŽAEA, /. vidi kAižamica, b. — U naše 

vrijeme načineno od pisaca (rijetkijem nastavkom 
ara). — U Šulekovu rječniku: ,buchhandlung* 
(vidi i kod kAižamica, b). 

KNIŽABAO, knižarca, m. Chelifer cancroides 
L., mala životifiica nalik na jakrepa, što živi 
naj češće u kMgama. — Načineno u naše vrijeme. 
Knižarac (Chelifer cancroides L.). K. Crnogorac, 
zool.,166, 

KNIŽAREV, adj. koji pripada kniiaru. — 
inporedi kiiižarov. — U Vukovu rječniku. 

KNIŽARI, m. pl. jedan odijel želuca u preži- 
vača. Kapela kod Bjelovara. — vidi kniga, f. 

KNIŽARICA,/. vidi 1. kiiižnica. — U dva pisca 
XVIII vijeka. Ovi je cesar sažgao onu razglaSenu 
kiiižaricu u kojoj je bilo trideset i tri ijade kniga. 
J. Banovac, izkaz. 25. Naredi Dimitru Faleriju 
da izbere kiiige naj bo)e i da ji u liegovu libra- 
riju aliti kiiižaricu nosi i meće. And. Kačić, 
kor. 315.^ 

KNIŽARNICA, /. pravo bi značene bilo: mjesto 
gdje sjedi knižar, ali je obično značene: mjesto 
gdje se hrane knige (u naše vrijeme obično je 
značene kod b). — Od xviii vijeka, a između 
rječnika u Vukovu (,die buchhandlung and die 
buchbinderei* ,officina libraria*). 

a. vidi 1. knižnica. — U dva pisca xviii vijeka. 
Ovi je cesar izžegao onu razglašenu knižarnicu 
u kojoj je bilo trideset i tri i]ade kiiiga. A. Baćić 
253. £vande}e u biblijoteci iliti kiiižarnici u 
Cezarei zadržavalo se je . . . IJ. Pavić, ogl. 462. 



Digitized by 



Google 



KNI;^.AHN1CA, b. 



128 



KMŽEVAN, 1, 1), c). 



b. injcsln (kučtij damu) ijdjc sr fH'mlain kniffr. 
Kiiimra, Kni/arnicn, more ,buchhaiidluii;!:S tal. ,li- 
breria*, frc. ,librairie*, egl. ,book-shop*. B. Siilek, 
rječn. znanstv. naz. 

f. indi kiiigoveznica. — U Vukova rječniku. 

KNIŽAROV, adj. vidi kiiižarev. — T Vukova 
rjpćniku. 

KNIŽARSTVO, n. tnjovitua knigama. — Na- 
čiueno u naše vrijenir od ki^ižar. Ki'iižarstvo, 
merc. trgovina kiu^;:aini ,buclihandel*, tol. ,li- 
breria*, frc. ,commerce don livresS e}]^\. ,book- 
selling, book-trade*. B. Šulek, rječn. znanstv. naz. 

KNIZAVAC, knižavca, m. vidi kuižavci. — / 
tt drugom značenu kao fffira. Knižavac, bot. 
,blatterpilz*, tal. ,a^arico'. B. Šalek, rječn. znanstv. 
naz. 

KI^IŽAVCI, knlžavaca, m. pl. vidi ki'iiga, f. 

— U naše vrijeme u Lici. J. Bogrdanović. M. 
Medić. — Salek pik' u jednini knižavac. Ki'ii- 
žavac, Knišci (pl.), zool. lat. ^omasum, conciave, 
psalterium* jfalt^'iiosg^n , blattermagen, buch, 
loser*, tal. ,omaso, centopelle'. B. Šulek, rječn. 
znanstv. naz. i u rječnika : knižavac ,blatter- 
magen'. 

KlifiŽBA, /. vidi knigovodstvo. — Načiileno u 
naše vrijeme. — U Šulekova rječniku : ,buch- 
haltung*. 

KNJEŽBAR, m. vidi kni^ifovoda. — Načineno u 
na.ie vrijeme. — U Šulekova rječniku : ,buch- 
halter^ 

KNIŽENSTVO, n. vidi kniževnost i kništvo. 

— Od XVII vijeka^ a između rječnika u Mika- 
finu (kniženstvo, nauk ,doctrina, literatura') gdje 
se naj prije nahodij u Belinu (,dottrina, scienza 
e sapere* ,doctrina* 279b), u Volfigijina (,dottrina, 
.scienza, sapere, erudizione' ,wi3sen3chaft ;^e- 
lebr.samkeit*), u Stulićevu (v. knizevnost). C*S7o- 
vinski jezik) prem je plodan, obilan i podoban 
svakomu pismu i svakoj vrsti od kniženstva. u 
B. Zuzeri iv. Uljeze sveti aposto u ^rad s:rčki 
od Atene, grad glasovit po svem svijetu, er cav- 
tijaše u liemu u to doba svaka vrsta od kni- 
ženstva i kniževnika. B. Zuzeri 179. Kazase 
otresenom svojom ćudi sve ufai'ie da će u i'iemu 
izit vrijedan čovjek od kniženstva i mudrosti ne 
malahne. 304. Apostoli bezumni i ribari bez 
knige i bez kniženstva. 322. Ako su prignuti 
na zanat ili kniženstvo. B. Leaković, nauk. 314. 

KNIŽESTVO, vidi kništvo pri kraja. 

KNIŽETINA, /. augm. kni-a. — Od xviii 
vijeka^ a između rječnika u Stulićevu (,vilis liber') 
i u Vukova. Otvorim jednu veliku strašnu kni- 
/etinu. D. Obrado vić, živ. 81 K Dvije prevelike 
knižetine. Vuk, dan. 1, 28. 

K NIZ EV, ac(j. vidi k nizan. — U jednoga pisca 
Dubrovčanina xviii vijeka. Zašto se neće svi 
Krstjani kniževi uteći Tomasu svetomu? V. M. 
(jručetić 163. Crkva napunena pametne i kniževe 
če[adi. 163. Sveđer napredovaući u kniževu 
znanu. 209. 

KN IZ EV AC, kniževca, m. vidi ki'iiževnik. — 
XVII i XVIII vijeka j a iz?neđu rječnika u Stulićevu 
(uz kniževan). Gdi su kniževci ki slavu pogra- 
bihu svita? F. Glavinić, posl. 8. Ni biti vojnik, 
ni kniževac, ni trgovac. A. d. Bella, razgov. 235. 
Kniževac u veličanstvu svoje mudrosti. V. M. 
(fučetić 19b. 

KNIŽEVAN, kn!ževna, adj. koji se bavi knigom 
(vidi kniga, d), koji pripada knizi ili knigama. 

— Akc. je zahifežen <mako kao što je u Vukova 
rječniku'^ ali a nom. sing. m. i a acc. mng. m. 



kad je isti kao nominativ, nutze (tili i druki iji 
(knlžovan). — Od xv ili xvi rijeka, a između 
rjet'nika u Mikafinu (kn i/ovan. knižnik , literatu«, 
eruditus, doctus'). u lielina (,s(ientiato, scienti- 
fico' ,do<tn>«<' ♦J.'il''^ a Vidtigijinu (kniževni ,lot- 
terario, atcadomico' ,ziir litteratur gehorig*), « 
Stulićt'va (,lit(3ratus, doctus, peritus, scitus'), u 
Vukova (,lit-orarisch, ;;eb»lirt' ,eruditus'). 
I. <idj. 

a. li t tom t us, dortu^, c*t ihittrU«, *i ir(u£i*'iu 
što je mnogo U'' io iz kinff*t i (ihto, ptt • koji je 
/)/ ■ ' >\ige, UL'tn^ nait^tn (rtdi kniic», d, t*) . «* 
fc(., f .intjera moglo b* tati .^ativ^m prfmtt km^i*. 
d, it}, ti*tkle: (ćt'(adr} .^itt stttutj am(fe etlati i pi^ 
sat i i alf se to ne da nnHiruitt — Im^i t kf*mp.: 
k i( '" f ji, vidi: Naj kni^iovniji br*HJpdito}L H. 
Kašić, per. 169. Posiip' iwt^ii si jjotratio volii^ 
ise dneva i noći u štiM*iiiij kiiij^^i o^Kikiji'« Htl<t ^i 
dobio? što si izvadio? iuJmšj kniAovui/j*)^ tit kn> 
posniOi^^, mudriji, ni rln]ii>vriiji, ni bo^ajubniii. 
M. Radnić V2'y^K — Nb ^h |N»prii'*ivihi» iudij tir^kh 
jestb a ne kniževnvihi** Koii^uintiti fll«f>4. %u\\', 
1, 18. Čovjeka razumnu, paututtm i kiiiiftV^tM« 
M. Divković, bes. xv. Ut \n pikornik ktiift«?vj*n 
ili je nekni/.evan. nauk. -JH?. OwliidiLi *(vqjn jiv- 
stojke razgovor ijema od |nJi r*L/innnijob i kn i* 
ževnijeh. B. Kašić, in, .VT^ Ujt"*© »v, Uabttiio 
kni/evan čo vijek u svrn-ijt^b kiii^rnU. j*«r* hiT* 
Velika je razliČnost ro«\ju inndnt^ti Movikft prt*- 
svijet|ena i umstvom kiii/«*vnM^tt redovniku, ntksU 
166. Bijahu kniževni mi tuiH^iti, M. Kiidni^* 
55«. Razlika medu nen i iironljmii i vrlu kiiižC'V- 
nijem. 358**. Zagovara-^' ii K^^riniu v**liko (udstvc* 
jedan hvastav govornik ktiko ihi j^ jculun k»\i- 
ževni zvizdoznanac. A. t IImILi. rti^:,'ov. ilX l'a 
ki'iiževna naučite|a si im imo jttkn >.^-/.v srvjii 
učenika. 120. Toli ne i jri-ie kniž-t^vaTi Aii;;u>!ftri(i i' 
171. Potribno je da jrr kni/*'vau, 'la j^ mud^r. 
188. U zboru judi kin^r^rnijr'U. IL S^tiZAri 237, 
Kad bi počeli postavjen -v<*iku*Mika, tla iiiriiju nt* 
po ataru, nego kojino j« i(+i i-^ku^au i kni/ovim. 
Glasnik, ii, 3, 289. (I7^^;u Matijp rUiklf* budući 
naučan i kniževan . . , F. Lti-^trir, ■^v^t, M9** 
Osvem kniževnijeh i rn/unHiijiiili, ih* hi o^liili, a 
djeca navlastito, ni umj^lj ^^rjifci, L A. .Ni'iifidi', 
nauk. 8. Coviku neki'ii/evnu, znajućemu samo 
štiti i pisati. A. Kani/lić, uzr. 58. Al' budući 
malo kniževnih naroda iliričkoga )u«li ... 1. Za- 
ničić xMi. Prvi je samo za naučne i kniževne. 
I. Velikanović, uput. 1, 210. Ja sam bio pa- 
metan i kniževan. 1). Obradović, živ. 30. 

b. koji pripada knizi (vidi kniga, d, b)). 
ti) uopće. Bonedik nakon sedam Ijota 

bi od svoga roditeja odprav|r>n put Rima, neka 
bi u temu gradu punu mudroznaiia naučio kni- 
ževne kreposti svokolike. I. Đordić, ben. 12. 
Mudri drže ovu kniiru za JcmImo knižcvno bla^^o. 
A. Kanižlić, kam. 12. Toi^a radi vaši razgovori 
imaju biti o stvarih kiii/evnijoh. D. Bašić 2()3. 
Što može dobra vo)a na javnom i na kniževnora 
po|u. M. Pavlinović, rad. 17. 

bj nastojali u, poslu. Ki^iževna nasto- 
janja i zabave ine. A. d. Bella, ra/srov. 235. 
Moje kniževno nastojaiio uzdržalo je |ul>av svomu 
jeziku. I. Dordić, uzd. vii. S primlogi ix)slovi 
kniževni zabavjen. A. Kani/lić, utoč. 250. Kao 
i ostali sviju moji kniževni pomilova. Vuk, nar. 
pjes. 1K21. 1, 62. Želeći samo zabav|ati se svo- 
jijem knižovnijem poslovima, odi;, na laži. 11. 

c) kniževno čedo, metaforički : kniga. 
Ako vi sudite da ova godišna ki'ii;ra nije prava 
i vlastita Sinieona logot^>Le kniira, a nam kažite 
ono^^a lažca od koga volite da je slo/ona, tko je 
cako ovoga kriižovnoi;a roda? A. Ivanižlić, kam. ^. 



Digitized by 



Google 



K*IŽEVAN, 1, c. 



129 



KIBICA, b. 



e. kAiga se shvaća u smislu kao pod c. 
a) kniževan u ovijem primjerima znači: 
koji biva po knigama^ preko kniga. Ter bi bilo 
jedno lipo kniževno inadenje. A. d. Bella, razi^^ov. 
19. Za istinu boj kniževni biti. A. Kanižlić, 
kam. IX. Ovi inad kiiiževni. 176. 

h) jeziku, kako se ujjotrehlava u kni- 
gama. Kako su im kniževni jezici postajali. Vuk, 
pism. 94. ♦ M tiulekovu rječniku: kiii/evni jezik 
,buchersprache ; schriftsprache*. 

d« u jednom primjeru xviii vijeka, o tu- 
mačeiiUf u koliko ^ ov\jem javfa samo spofašne 
znciiei^e. Čuli ste kniževno pisma jvega toma- 
6ene, na čujte sadar otajno ono zlamene koje 
uzdrži. B. Zuzeri 175. 

«. koji pripada kMževnioima. 

a) skupu (u kojemu su sami knižev- 
nici), o svijetu (u prenesenom smislu, o šamije m 
kniževnicima), o mjestu, o vremenu (u kom ima 
mnogo kniževnika) itd. Kniževni skup ,accade- 
mia, adunanza d^ huomeni di lettere' ,academia^ 
A. d. Bella, rječn. lOK Bistrostju razuma pri- 
teče svu koliku kiiiževnu družbu svoju. A. Ka- 
nižlić, utoč. 266. Al' ne samo sokolove na meg- 
danu junačkom, već sokole i na zboru kniževnom. 
Osvetn. 4, vii. Da svijetu kniževnom sebe učini 
poznana. L. Milovanov i. Velik i kAiževni grad 
Boloria. Štit. 4. U pripravo vim omu gradu, u 
doba toliko kni^evna. A. d. Bella, razgov. 60. 

b) uhu (metaforički). Ako ne uzbude 
stvar koja bi kAiževne usi kojomgođi vriduosti 
pasla, M. Držić 3. 

c) o životu (onoga koji se knigom bavi). 
Kniževni život. M. Pavlinović, rad. 45. 

d) slavi, glasu. On nije vele mario 
za Kniževnu slavu. M. Pavlinović, rarl. 104. 
Kniževni glas ,literarisclier ruf. Jur. pol. ter- 
minol. 437. 

e) Čefadetu što pripada među knizev- 
nike. Kniževni zbornik ,accademico' ,academicus*. 
A. d. Bella, rječn, lO^. Začudi se da od toga 
kAiževni oni zbornici sumiie. A. Kanižlić, uzr. 
VI. Sukobi se s Johnsonom, kniževnim veli- 
kanom. M. Pavlinović, i-ad. 96. 

2. adv. kAiževno, po knizi, učeno. — U Mi- 
kabinu rječniku: kiiiže\'Tio, znano (,znanno') »eru- 
dite, docte, literate', i u Stulićevu : , literate, docte, 
erudite, scite*. 

BlNIŽEVNICA, /. žensko Cerade kao kniževnik, 
kniževno žensko ćefade. — U jednoga pisca xvni 
vijeka. Vrle mi kniževnice! A. Kanižlić, utoč. 
239. 

KNIŽEVNIČKI, acij. koji pripada knižfvni- 
cimu. — Načinio u na.se vrijeme Daničić. Laž 
učini laživa pisa)ka kiiiževnička. Đ. Daničić, 
jer. 8, 8. 

KNIŽEVNIK, m. vir studiis ac litteris doditus, 
kiMževan čovjek, čovjek kojemu je posao učiti 
knigu (vidi kniga, d, b) i c) ali u kojem primjeru 
može biti i prema kniga, d, a)), učen čovjek, 
uCenak. — Oa xv ili xvi vijeka, a između rječ- 
nika u Bjelostjenčevu (kniževnik, knižnik ,litte- 
ratus*), u Voltigijinu (,autore, letterato* ,sclirift- 
steller*), u Stulićevu (uz kAiževan), u Vukovu 
(,der literator, der gelehrte' ,eruditus, literatus'). 
Otb vBs^hb kniževnikb. Konstantin filoa. star. 
1, 43. Neka bi se pridali i podnižili mudri i ra- 
zumni kniževnici. B. Kasić, is. 30. Nega fale... 
i svi mudri kniževnici. S. Margitić, isp. 123. 
Sreta redovnika i svitovnika, kniževnika i ne- 
umitnika. A. d. Bella, razgov. 127. Ovo je je- 
dini poso kniževnika u svomu nastojanju. 23."). 
Kiiiževnici nastojahu na nauk. P. Knežević, osm. 



66. Prigovaraju se rečeni kniževnici. A. Ka- 
nižlić, kam. 11* Kada on u učionicu iliti skulu 
među zbor kniževnika ulize. uzr. vi. I derviše 
turske kniževnike. Nar. pjes. vuk. 3, 62. 70. I 
turskoga mlada ki^iževnika iz ^amije mlada mu- 
jezina. 4, 200. Onda veli tridest kniževnika. 
Nar. pjes. petr. 2, 101. Kniževnici knige potu- 
riše. 3, 98. Knige našijeh novijeh kniževnika. 
Vuk, pism. 4. Da su naj glavnije pogrješke u 
jeziku našemu postale od našijeh dojakošuijeb 
spisateja i kniževnika. 18. Da našijem kiiižev- 
nicima, osobito učitejima. spisatejima i pisarima 
pokaže pravi put u ovome djelu. 26. Knižev- 
nici koji upravo ne znadu svoga iezika. odg. na 
utuk. 9. Naj znatniji iiemački kniževnici pitaju 
za knige iz kojih se može jezik sam učiti. 25. 
Kulin kaže: ,Vala, imam dva kniževnika, jedan 
turski a jedan vlažki, oba su bogomojci^ P. M. 
Nenadović, mem. 150. Bijaše kniževnik vješt 
zakonu. Đ. Daničić, jezdr. 7, 6. A mudar si i 
kiiiževnik, kažu. P. Petrović, gor. vijen. 28. 
Eukopis dao prijate) u kniževnik u. M. Pavlinović, 
rad. 44 Jes' vidio, oče kiiiževniče? Osvetn. 
2, 93. Kniževnik, stil. ,literatS tal. ,letterato'. 
B. Šulek, rječn. znanstv. naz. -^ Vuk prevodi 
ovako u novom zavjetu grč. /ga/ujuccnvi, lat. 
scriba. Pristupivši jedan kniževnik. Vuk, mat. 
8, 19. Čuvajte se od kniževnika. luk. 20, 46. 

KNIŽEVN(3ST, kniževnosti, /. litterae, monu- 
menta et litterae, uprav osobtna onoga koji se 
bavi knigama (koji je kniževan), ali se shvaća 
kao kolektivno ime od kniga, c, te znači: sve 
knige uopće, ili što su o nekoj osobitoj stvari pi- 
sanCj ali naj češće ono (u pjesmi i u prozi) što 
je pisano na zabavu čitaocima, ili gdje pisac 
javfa «/' samo svoje znam nego i mišfene i Osje- 
čane, ovaka kiMževnost može hiti raznovrsna, n. p. 
po struciy po obliku, po jeziku itd. u naše se 
vrijeme kaže i narodna kiiiževnost za ono što 
sam (nekiiizevni) narod pjeva, pripovijeda itd. 
ustimice. — isporedi kniga, d. — U naše je 
vvijetne postalo od kAiževan. — Između rječnika 
u Stulićevu (,literatura, eruditio, doctrina, scien- 
tia*). Pak ćemo onda biti jedan narod i imati 
jednu kiiiževnost. Vuk, pism. 20. Nije li sad 
već došlo to srećno vrijeme za našu kniževnostV 
20. Pjesme, zagonetke i pripovijesti to je go- 
tova narodna kiiiževnost. prip. iv. Na ovu kni- 
ževnosti struku naložiti desnicu. L. Milovanov 
II. Na štetu kniževnosti. 19. 

KNl/EVNAK, m. vidi kniževnik. — U jednoga 
pisca Ihibrovčanina xviii vijeka. Jerud zajedno 
s židovskijem starovijećnicim, posvetionici i ki\i- 
žoviiaci. B. Zuzeri 227. 

KNIŽEVSKl, adj. vidi khiški, kniževan. — 11 
jednoga pisca xv vijeka, a između rječnika u 
Stulićevu (v. kniževan, gdje ima i adv. kntževski, 
V. kniževno). Da navykneŠi vbsakoj kniževbskoj 
hrtlosti. Konstantin filos. star. 1, 30. 

KN1ŽEV8TVO, n. vidi kništvo i kniževnost. 
— U jednoga piska xvin vijeka, a između rječ- 
nika u Stulićevu (v. kniževnost). Nemoj se uz- 
dati u tvoje kniževstvo i mudrost. M. Radnić 
1811>. — I u Šulekovu rječniku: (uz kniŠtvo) ,li- 
teratur (schriftenthum)'. 

KNIŽICA, /. dem. kniga. — Riječ je stara, 
isporedi stslov. knižica. 

a. vidi kniga, a, a). — U Mikafinu rječniku : 
knižica, malo hartije ,scheda, schedula, phylida, 
phylura, chyrographum* ; knižica koja se dava 
na vrati ,boletta* ,tessora* ; u Belinu: ,codula* 
scheda* 182^; u Stulićevu: ,schedula, cliartnla'. 

b. vidi kniga, a, b). — Iztneđu rječnika u 



Digitized by 



Google 



KlSflŽICA, b. 



130 



1. KJklŽNIKj a. 



Mikafinu (ki^ižica, mala poslanica .epistolium'), 
u Belinu (»letteretta^ .epistolium^ 435* ; , viglietto, 
specie di lettera breve* ,epi8tolium' 765^), u Stu- 
lićevu (^epistolimn^. KAižice, nut^ pođi k onojzi 
gospođi. Š. Menćetić—G. Držić 474. Knižica 
od tvoje pameti sabrana, u ruke ka moje ovih 
dana bi dana. H. Lučić 265. Nikomu ti nemoj 
izreći tužice, niti li uzrok moj, ma vjerna kiii- 
žice. N. Na)ešković 2, 14. Neg tebe, kiiižice, 
priklone ja mo}u. 2, 63. Ke pisao ni meni ni 
nikomu od svojih jednu ciglo vi tu knižicu. M. 
Držić 266. Vidješe jednu golubicu vijati tam 
ovamo po crkvi iznad puka noseći jednu kiSiižicu 
koju iz k|una pusti. F. Lastrić, ned. 282. 
c. vidi kniga, c. 
a) u množini o jednome, — Između rječ- 
nika u Vrančićevu (»libellus*), u Mikafinu (kiii- 
žice, male knige ,libellua*), u Belinu (,libretto* 
,Ubellus' 438*), u Bjelostjenčevu (,libellus, libellus 
pusillus non magnus, biblion'), u StuUćevu (,li- 
bellus*)' V drugom delu ovih kiiižic. Narućn. 
44^. Budite ove knižice him za nauk. 46h. 
Koga zdolu u ovih knižicah postavili jesmo. Š. 
Budinić, ispr. 22. Hoćemo za ovimi kiiižicami 
novi testamenat Štampati. Kateh. 1561. Alh. *Da 
ponese jedn^ knižice duhovne k svetoj opatici. 
B. Kašić, per. 137. Kako osobitijem naĆinom 
ući složnik u ovizijeh knižicah. S. Matijević 13. 
Složi ove knižice. P. Radovćić, naČ. 4. U evan- 
geliumskih svojih knižicah. P. Vitezović, kron. 
I. Odabrah primiti u naš slavni jezik ove kni- 
žice zvane: ,Pokrip}enje umirući'. L. Terzić vii. 
Želeći ja da svi dobro umremo, nakiti ja ove 
kiiižice s mnozimi nauci. viii. Da me drugo 
nije ganulo za istumačiti ove kAižice. P. Ma- 
cukat 3. Pisme duhovne izvađene iz kiiiga oca 
fra Tomasa Babica i za veću lakost štioca, pi- 
vaoca, prinesene u ove knižice. T. Babić 1. Pro- 
miš|avajući kako stvar pripotribnitu, svrhu pri- 
pravjena k misi, da nitkor do ove dobe nije hotia 
postaviti u knižicah. L Kra(ić 3. Isto je ćinilo 
prignuti mene da ove moje male knižice V. G. 
M. P. prikazem. J. Banovac, uboj. 3. Ovi dio 
četvrti tvoritej prinese iz knižica talijanskije 
,Paroco air Altare'. F. Lastrić, od' i. Naj lipši 
na'odim (razlog) u reĆenije knižica. test. 206^. 
No nahođeći se u mojim kiiižicam mnoge stvari..., 
rečene knižice priŠtampajem. And. KaČić, razg. 
1. Štij s pomnom ove khižice. Ant. Kadčić, 
predg. I. Ša)emo ove dragocine knižice. Grgur 
iz Vareša 8. Sva u jedne knižice sakupjeua go- 
vorena. 14. 

b) u jednini, — Između rječnika u Jambre- 
šičevu (,libellulus*), u Voltigijinu (,Ubricciuolo, 
libretto' ,buchlein*), u Vukovu (,das biiclilein* ,li- 
bellus'). U ovoj knižici. J. Mika|a, gram. 4. 
Da (se) zna ka(da se) je povezala šija knižica. 
Rad. 1, 179. (1682). Složiti onu od zabava du- 
hovnih knižicu. A. Kanižlić, uzr. 59. Sveti Igna- 
cija uči u knižici imenovanoj. 57. Držaše u 
ruci otvorenu knižicu (apoc. 10, 2). E. Pavić, 
ogl. 676. Ukor malovridnosti čovičanski po- 
stavjen u jednu knižicu. V. Dosen i. I imaše 
u ruci svojoj knižicu otvorenu. Vuk, otkr. 10, 2. 
Sve one pjesme, sto su u prvoj kiiižici naštam- 
pane, nar. pjes. 1824. 1, 15. 

e) u množini o mno,Hvu. Imam kiiižic 
svetih ja josć« ne malo. A. Georgiceo, nasl. 323. 
Istina je da su mnoge kiiižice od nauka duhovni 
na svitlost izašle. F. Matić 3. U naručnima dje- 
tiriima knižicama. B. Leaković, nauk. 455. 

KIsiŽINA, /. augm. kniga. — Od xviii vijeka, 
a između rječnika u Belinu (knižine ,cartaccie 
che non servono* ,chartae imutiles' 174^), u Bje- 



los^enČevu (knižine, paperi za nijedno potrebu 
,chartae inutiles'), u Voltigijinu (,libraccio' ,eiii 
schlechtes buch' ; kiiiŽine ,cartacce, libracci' 
,8chlechte biicher jmakulatur^), u Stulićevu (jvilis 
liber'). Bit će u oga£ kd knižine izmrČene od- 
metnute. B. Zuzeri 32. U jedan zavitak od kfii- 
žina opa|enijeh. 237. Istegnu prikrupne knižine 
da bijaše strahota razgledat ih. Blago turi. 2, 274. 

KNIŽITELAN, kAižitejna, a4j. u Stuličepu 
rječniku: v. kiiiž^van. — nepougdano. 

KNIŽJE, n. coll. ki^iga ili ki^ige (vidi kniga, 
c). — Samo u knigama pisanima erkven^m je- 
zikom (sa star^im oblikom ki^ižije), a između 
rječnika u Đaničičevu (knižije ,libri*). Vi sbhra- 
nenije ryznice crkovne, knižija i sbsndbb. Glasnik. 
49, 363. (1326). Jeliko mi bjstb vbzmožbno pri- 
ložiti hramu semu selb ... i kbi&ižija i čbstnvje 
krbsty okovanbnvje . . . Mon. serb. 91. (1330). 

KlilŽNEV, aij. vidi kniževan. — Samo na 
jednom mjestu xviii vijeka, gdje stoji ni>m. pl 
ki^ižnevi, a može biti da je Štamparska pogreika 
mj. kAiževni. Sami Krstjani knižnevi, krajevi i 
gospoda velika sfetkuju Aegovo (svetoga Tomasa) 
prislavno ime. V. M. Gučetić 163. 

1. KNIŽNICA, /. n^esto (kuća ili dvomica, 
dvorana) gdje se hrane knige za čitaiie (ne za 
prodaju). — Ima i rus. khhucbhha s istijem zna- 
čeiHem. — Od xvii vijeka, a između rječnika u 
Mikalinu (»bibliotlieca^ g4je se naj prije nahodi, 
u Belinu (,libraria' ,bibliotheca' 438»), u Bjelo- 
stjenčevu (knižnica, knižna komara, hiža, kiiigo- 
hraua, kiiigaonica ,bibliothecaO, u Jambrtiičtvu 
(,bibliotheca*), u Voltigijinu (.libreria, biblioteca' 
,bibliothekO, u Stuličevu (jbibliotheca^. Pak 
knižnicu vrsnu joj skupi. J. Kavanin 244*. Ovo 
pismo bi našasto u ki^ižnici carigradskoj, u And. 
Kačić, razg. (1780). v. Tražise u knižnici ... i 
nađoše knigu . . . Đ. DaniČić, jezdr. H, 1. Kniž- 
nica, stat. ,bibliothek, bilchersaal, biichersamm- 
lung^ B. Šulekf rječn. znanstv. naz. 

2. KNIŽNICA,/. kniievno iensko čelade, žensko 
čefade kao knižnik. — U Stuličevu rječniku: ,mu- 
lier erudita'. — Ima i rus. uumaamntk s ovijem 
značenem. 

KNIŽNIČAN, kutžična, adj. koji pripada knU- 
nici (vidi 1. knižnica). — U Šulekovu rječniku: 
knižnični ,bibliothek- (in zus.)'* 

KNtŽNIČAB, m. čovjek koji čuva hkiiniea 
(vidi 1. kiiižnica), koji upravfa kniimcom, koji 
je nad knižnicom. — U naJ^e vrijeme, naiineno 
od knižnica, a između rječnika u Stulićevu (v. 
knigar). Plaća za knižničara iznosi 1400 for. na 
godinu. Zbirka zak. 1, 178. ~ I « Šulekoru 
rječniku : ,bibliothekar^ 

KliiŽNIČARSTVO, n. knižničarev posao. - 
U Šulekovu rječniku: ,bibliothekariat^ 

1. KNIŽNIK, m. knižni čovjek, isporedi kni- 
ževnik. — Riječ je praslavenska, isporedi stslov. 
knižbnik'b, rus. KHii«HHirb, čes. knižnik, pof. 
ksijjžnik, ksiežnik (knižar, knižničar). — Između 
rječnika u Mikafinu (kod kAiževan i znan), u 
Belinu (,letterato' ,litteratus' 435"), u Bjelos^en- 
čevu (v. kiiiževnik), u Voltigijinu (▼. kAiževnik), 
u Stulićevu (v. kiiiževnik iz Bjelostjenčeca), » 
Daničićevu (knizbnikb ,literatas'). 

II. vidi kniževnik. Enoh nebeski učite) i 
knižnik pravadni. Pril. jag. ark. 9, 90. (1486). 
Odluči sazvati svi knižnici i mudroj ubci vridni. 
Živ. kat. star. 1, 221. Od potribe bo jest da 
knige množa glas, da pomoć bude nest po svit 
knižiiika klas. M. Marulić 145. Lubav k veri i 
ka knižnikom dobrovoldnje. Š. KoŽičić 51^. I 



Digitized by 



Google 



1. KlhŽNIK, a. 



181 



4. KO 



on poda nikoje istinom apostole, a njeke pro- 
roke, a nikoje istinom vandeliste, a nikoje pa- 
stire i knižnike (điSttax&kovg. doctores). N. Ra- 
nina 208^. paul. ephes. 4, 11. Veliki kiiižniče. 
Zbom. 35a. Smrt kosi i kAiJ^.nike i oružnike. 
M. Vetranić 1, 29. Ovdi je smrt vridnoga kniž- 
nika pod mramor spremila. 1, 204. O Splite, 
... u tebi knižnici množi se rodiše. P. Hekto- 
royi6 25. Uzdahe ti nose tvoji družbenici, mlade 
mome koee, a pisni kAižnioi. 62. Svi te glasom 
hvale do neba i čtuju veli razumnici, ne miš- 
ćane sami, da izvan knižnici. 63. Za mene nije 
kiiiga ni knižnik. M. Bržić 410. Knižni6e dragi 
moj, ki mndros slideći ... D. Bani na 65&. Od 
kiiižnik Apolonovih i vlhav iskaŠe uznati, ka- 
kovo dite hoće biti. Aleks. jag. star. 3, 225. Či- 
niti se kj&iŽnikom ne omijući stanovito ni slova 
poznavati. M. Divković, nauk. 16^. Ima dati 
razlog ki^nik od knige. 68a. Ne bijahu tada 
kAige i ki^ižnici u6ite)i u onoj svitlosti. Đ. Kašić, 
fran. 3. Tim u mnogoj slavi i dići služise joj 
prvi od svijeta i junaci i knižnici, i za straže i 
za svjeta. I. Gundulić 277. Imaju bit »veti i 
ki^ižnicL I. Držić 254. Stari i novi ki^iižnici. I. 
IvaniSević, kit. 259. Duša jema potribu od mnozih 
stvari sa izvrditi moć od razuminja, kako prave 
kiižnici (,kiiižnitci*). P. Radovćić, ist. 157—158. 
Gkepodina Tomka Mmavčića biskupa bosanskoga 
primadroga i dobroga kuižnika. M. Bijanković v. 
Ne najdoh jod nijednoga pisca ni kiiižnika, ko^i 
bi 8 maloćom dijačkih aliti latinskih slov obilje 
hrvatakoga našega jezika dobro ali pravo pisal. 
P. Vitezović, cvit, vii. Ti si kiiižnikov svitlost. 
A- Vitajić, ost 409. Kijeh se lijep broj od kniž- 
nika i od junaka većijeh piče. J. Kava/iin 87^. 
Svijem knižnicim zadosta je očito. I. Đordić, 
ben. VII. Bazložitije govore koje su se ali ie 
knige ali od ki^ižnika naućale. Pisanica. 5. Ako 
knižnika ne bude koji bi vas i na mjesto redov- 
nika u vjeri i Jubavi Božjoj okrijepio. 6. Svje- 
doči mi ovu istinu oni kuižuik koji u sfetomu 
zboru tridentinomu reče ove zlatne riječi. V. M. 
Gučetić 168. Priletit knižnika slavom pera. A. 
Kanižlić, rož. 119. 11^ čestitog otca sina ir kniž- 
nika od madrina. V. Doseu 120*. Kako skupno 
beside knižnici. Ant. KadČić 396. Život i po- 
kora ove svetice nijesu poznani osvem knižni- 
cima. N. Marci 6. 

k. pisar. Jako i trbstb kiiižbnika skoropisbca. 
Danilo 869. A vele maiie pisma knižnici. Mon. 
croat. 107. (1470). Učinit velike prelate, guver- 
nature, sudce, knižnike i kapetane. I. Držić 267. 

e. I* prijevodima novoga zavjeta prema grč. 
vf^a/Li/uaTtćg, lat. scriba, isporedi kiiiževnik na 
krqju. Eto ja ša|u k vam proroke, mudarce i 
knižnike. Bemardin 10. matth. 23, 84. Skupi fši 
fise vladafce popofske i knižnike od puka ... 14. 
matth. 2, 4. G^ se knižnici i starci zbirahu. N. 
Baiiina 91 b. matth. 26, 57. Poslani od starješina 
popovskgeh i od knižnika. 97 h. mare. 14, 42. 
Vladavd pojpovski i knižnici. Anton Dalm., nov. 
test. 82^. Gdi se knižnici i starišine bihu sa- 
brali IL Alberti 457. matth. 26, 57. Skupiše 
se svi popovi i knižnici i starišine. 475. mare. 
14, 58. Sknpiše vijeće prvijeh posvetite|a i kniž- 
nika. S. Bosa 35b. 

d. vidi kiiigonosa. Poslasmo tuzi plavb po 
moru i VAižnik«. po suhu da dođu do vaše mi- 
losti. Spom. sr. 1, 13. (1398). Knižnika jevroj- 
skoga (^pravL Aleks. jag. star. 3, 255. 

2. KnIŽNIK, m. ormar gdje se hrane knige. 
— Načineno u naše vrijeme, — U Šulekovu rječ- 
niku * ,buq)iM«chrank^ 
KnIzNOST, knlžnosti, /. osobina finoga koji 



je kikižan, vidi kiiiževnost. — Na dva mjesta 
XVIII vijeka. Iz grčke ki ki^ižnosti preniše ti 
iiQ mudrosti. .1. Kavanin 177*^. Krepos, znane, 
knižnos, mudros . . . N. Marci 4. 

KlSflŽNOSTANIŠTE, n. vidi 1. kiiižnica. — U 
jednoga pisca xviii vijeka (po čakavskom govoru 
sa -šc- fi\j. St). Ona pisma koja su izvadjena iz 
očiti kAižnostanišći. A. đ. Costa 2, 64. — nepo- 
uzdano. 

KlinŽNOSTRAŽNIK , m. knižničar, isporedi 
kiiigostražnik. — U jednoga pisca xvm vijeka. 
Anastasio knižnostražnik. A. d. Costa 2, 26. — 
nepouzdano. 

KJklZ^if adj. vidi knižan. — U jednoga pisca 
XVIII vijeka. Oružje je kiiižna mudros. Đ. Bašič 
218. Čini sagradit knižha uČišta, da u liih djeca 
i mladići ostanu uvjegbani u krepostih. 220. 

KNIŽUBINA, /. augm. kniga. — U naše 
vrijeme, a između rječnika u Vukovu. Otvori 
veliku i staru kuižurinu. S. ^ubiša, prip. 48. 
Tri debele rukopisne kAižurine. M. Pavlinović, 
rad. 57. Ne rije po knižurinama. M. Đ. Mili- 
ćević, zlosel. 86. 

1. KO, adv. vidi 1. kao. 

2. KO, conj. 

a. vidi ako. — Po svoj je prilici oknieno 
ako, te ne treba misliti da bi bUa ista rijeČ što 
1. ko. — Nalazi se: a) u starom rukopisu gla- 
gofskom. Ko mi hoštemo položiti 10 rasoh na- 
vlaštnih . . . (primjer nije potpun, te se f^ po- 
znanje značene riječi ko, ali izdavalac I. Milčetič 
tumači: ako). Starine. 28, 78. (1496). — h) često 
u jednoga pisca čakavca xvni vijeka (KavaiMna) 
koji može hiti da je sam oknUio riječ radi stiha. 
Ko se van ne ne pružate, velika vam vijek svjet- 
lina prit ne more. J. Kavai^in 129*. Ko ne 
hvalim skladno već ih, nij' moj uzrok, neg mu- 
čećih. 150«. Sudac da ima ne osudit n^'ednoga 
ko negovu slišao prije nij^ obranu. 845b. Er ko 
esapi nih ne lažu, od zlih se je obarovat. 469*. 
^ubav Božju ko ne znadeš, s raja i pakla čin^ 
da znadeš. 500b. — r) jedan put u drugoga pisca 
XVIII vijeka. Ko bi opet Bog poslao potop na 
zem}u, da možemo u kulu pobignutL And. Kačić, 
kor. 11. — d) u na^e vrijeme u Istri. Ako bude 
Dunaj priplivala, to će biti mlada delijica, 'ko 
ne bude Dunaj priplivala, to će biti lipota di- 
vojka. Nar. pjes. istr. 1, 13. Pejajte ga u bele 
butige, ko j' divojka, će zbirat prstene, ko je 
junak, će zbirat oružje. 1, 27. Ko ni pisma do- 
rečena bila, neka piva koji bo)e znade. 1, 44. 
'ko bi ti se srića namirila, oženi se. 2, 127. 

li. u istom glagofskom rukopisu, o kojem se 
kazalo kod a, a), nalazi se ova riječ i s drugujem 
značet'iima, tako n. p. stoji pred pače kao da, te 
ko pače znači što i dapače. Nima se zato slo- 
boditi ni slaviti, ko pače se ima bojati. Starine. 
23, 74. (1496). Zatim di pismo tri riči, kih ni- 
mamo tamo minuti, ko pače imamo dobri čas to 
vspominati. 74. Morete poznati da se ni zlato, 
,ko' pače je mido, ko tako breci. 74. Jeda si 
bude parel za utežanije svoga prijate{a, ko zato 
dobri si on vii, da se ni pravi mir, ko paČe su 
otrove (u ovom primjeru prvo ko vala da znači: 
koje). 74. — U ovijem primjerima kao da je isto 
što 1. ko: Židove ne taknuše našu gospoju ko 
nici Krstjane. — A imil bim svidoČastvo onih 
ki ga dobro znaju i pravo mu služe, ko on je 
višiie dobro. — Potla priđe k poganom ko bi- 
homo mi. 75. 

3. KO, kaia, m. vidi 2. kao. 

4. KO, praep. vidi 2. k. — U jednoga pisca 



Digitized by 



Google 



4. KO 



182 



1. KOB, b. 



XVII vijeka^ koji- ^lpotreb^ava ovaj oblik samo 
pred riječima što počiiku glasom o. Htijaše poći 
s ovoga svijeta ko otcu svomu. M. Divković, 
nauk. 65*>. Pođe ko otcu svomu. B6». Po dva 
načina idemo ko ovoj svrsi. 97». Da ko onoj 
neizreČenoj trpezi mene privesti dostojiš se. 105*. 
Postiti ću ko oćištenju. zlam. 43^. — Drugi 
jrrimjeri što bi mogli amo pripadati nijemu dosta 
pouzdani, tako u ovome vafa da je ko isto što 
1. kao : Pokajanje se ište ko takovu sakramentu. 
S. Matijević 15. u t\ekijem knigama ovoga vijeka 
pisanifna ćirilicom jamačno je oblik niski a ne 
naš: I tako poče svjataja Marija ko odru prinositi 
omofurt svoj. Starine. 18, 176. (rukopis ovoga 
vijeka). Obrativši se ko Gospodu. Nar. pjes. 
mag. 1863. 94. Zdravo Pilip ko Stambolu dođe. 
1884. 9,?. 

5. Ky, pron. vidi tko. 

1. KOB, /. omen, augurium; occursus; color 
oris; aetas. — isporedi 2. kob. — J*o Vukovu 
rječniku akc. sr ne mijena, osim lokativa u ko- 
jemu je po svoj prilici k6bi; ali sam čuo ovu 
riječ s drugijem akcentom u gen. sing. : kobi, te 
je taki i u ostalijem padežima, osim nom. i are. 
sing., loc. k6bi, instr. kobju (ako ima množina, 
i gen. pl. k6bi, dat., instr., loc. k6bima). zadni 
se akc. potvrđuje i glagolom k6biti. — Riječ je 
jamačno stara, isporedi stshjv. kobb i strus. Ko6t, 
(oboje augurium), a može biti i praslavenska, 
isporedi češ. pokobiti se, uspjeti. — Između rječ- 
nika u Mikafinu (,incontro* ,occur3us*), u Belinu 
(,augurio, cioe presaggio di qualche cosa futura* 
,augurium* 119b ; ,prodigio, segno di cosa futura* 
,portentum* 587b), u Voltigijinu (,augurio, pre- 
sagio* ,gute verbedeutung, gluckwunsch*), u Sto- 
lićevu (,augurium, auspicium, omen. occursus, 
praesentia, adspectus, forma, facies'), u V^ukovu: 
1. susret ,die begegnung* ,occursus': ,Dobra kob! 
(govore po Krajini Negotinskoj kad se sretu dvo- 
jica). — 2. (u Lici) čovjek lijepe kobi; u Dani- 
čićeva (kobb ,aetas'). 

II. augurium, omen, sreča (što se sluti), sluh'm, 
znamene (po kojemu se dobro ili zlo sluti). — 
02?f> va\a da je noj starije značene. 

tt)^uopče. Ter mi se dobrom kob po srjoći 
ispuni. Š. Menčetić 255. Ne znaŠe ku kob to 
navesti j imaše. P. Zoranić 27b. Ku kob đoniti 
(imaše saiia) razmiš|aše. 2S^. Na tom kolu do- 
hodeći vitezi od zemaj kob sebi i narok pitahu 
(u olimbijskih stranah). Aleks. jag. star. 3, 230. 
Ako so hrabar mniš, sam ti kobi na nem poišći. 
310. Da ne vjerujemo u san, u kob, u pticu... 
M. Divković, nauk. H2b. A sada niku kob tu- 
jini kladu na A, govoreć da je rob. D. Baraković, 
vil. 147. I da joj se toj kad zbude (višna ukloni 
kob desnica), ne bi oŠla tvorbe bude, za utvrdit 
se vik carica. I. Gundulić 300. Taku kob od- 
vrati od nas svemogući. I. T. Mrnavić, osm. 29. 
Očitu gledamo kob našoj nesreći I. Dorđić, uzd. 
76. Kra) Manases razgledaše sne i kobi. Bla^^o 
turi. 2, 55. ^udi, vidite li kobi sa nebesa? Osvetn. 
1, 48. Dočim cura tfike kobi gata. 1, 54. Svakom 
svoje va)a riješit kobi. 3, 39. 

b) kobi se kaže da je dobra, bo(a. Ne 
scijenu dobru kob. Š. Menčetić 140. Jeli duša 
bo)u kob da sluti. 326. Ja sam po kom se dobra 
kob nariče. (x. Držić 300. Dobra kob, junaci! 
prem nađoh što sam htio. M. Vetranić 2, 309. 
Dobra kob, junaČe ! što si tu tako sam ? M. Držić 
48. Povrat mi dobru kob da poziv [u v pokoj. P. 
Zoranić 12*. Odlučiv odkud bo|a kob iziđe pojti. 
32«. Na t', ^jube, ovoj nosi s kobju dobrom. 
46*. S dobrom kobi sad posvetilište neć da 
činim. D. Zlatarić 15*. Učini dobru kob! Đ. 



Baraković^ vil. 284. 8 dobrom kobi na dan ovi 
težak za t«g da uhiti, popijevajuć za volovi, teško 
ralo cvijetjem kiti. I. Gundulić 126. Ali vele 
s bo)om kobi sad Vlađislav novi u slavi blizu 
Varna cara dobi. 318. Dobru kob kobi ti, ho/^^ 
(bih) i ja smio. I. T. Mrnavić, osm. 109. Kob 
te dobra vazda ukobi. I. Ivanišević 192. Dobro 
kobi predvide se. P. Kanavelić, iv. 15. — čestita. 
Ovu stvar za čestitu kob iliti zlamene držane. 
A. Kaui/lić. kam. 264. Reda uzovnike po ple- 
menu i po dobi i čestitoj kobi. Osvetn. 1, 44. 
— uredna. Nad gradom carigradskim kob srićna 
pripiva. I. T. Mrnavić, osm. 184. — vrla. Bo^ 
blagodari, gdje mu borbi vrle vraća kobi. Osvetn. 
2, 150. — ve.'if'la. I od vesele kobi ćuti u svom 
srcu živo ufanje. P. Kanavelić, iv. 97. — u ovom 
primjeru kao da samo kob znači : dobra kob : A.V 
si kob ali jad. ali mir ali rat, aV srića a,V ne- 
sklad. Đ. Baraković, vil. 289. 

c) o kobi se moži > ■■ /" ^ rhi, //r»r*i 

A junak vele dan nositi (nm- ^nuU\ liu iie nim u 
jedan zle kobi sab|ude. \\ r>imirrovi^ t!9. Zl» 
ti kob, Rađate, a jošt^ ;;iiH tMJrw! N- Ntt|e>iković 

1, 181. Tako vi zla kol* m^ lik^^bil^4. M. 0?ii(- 
412. Ovi dva s kobju /li>jii vidjet« Njoli di^u. 
D. Zlatarić 86*. Pojdo < na ^vnj put s ilfitii 
kobju. Ivan trog. 16. Ko kn rnkt' *hI« kobi naij*h 
moje stase pune. D. Bunikos t<V viK 'MiA. Zlu 
me kob naskoči. 280*. /ln j^n kob Kkobilo.. Ha- 
dojević 36. Sa zlom ^i^^i<^ h ^omin ko^i* P, 
Kanavelić, iv. 588. Sad ua \^ Ro^ dn iiiij*ir, I 
nije sot<ine ni zle kobi S. Mrir^fitić, fal. \9i7. 
Rat, kugu, od nih dale ^vuku i An k^l» dtt ti* 
ramo. J. Kavani n 5(»5b. Pa dočim se Bogu po- 
molio da mu kobi zle na putu kruši. Osvetn. 

2, 22. Svaki danak gore po i'iih kobi. 3, 21. — 
huda. Daleč bile kobi hude! D. Zlatarić 67*. 
Hude kobi, prijeka sluta carsku glavu viši'ii 
ukloni ... I. Gun<lulić 505. — loša. Al' odluka 
ne probavi liudih, jer s lošom se ukobio kobi. 
Osvetn. 1, 11. Loša kob je, poglavico harna! 

1, 65. — ^uta. A vrleti protrnuše hladne, s |ute 
kobi ptica nebozijeli. Osvetn. 1, 7. — muina, 
A kaluđer mučne kobi tlapi. Osvetn. 2, 135. — 
plačna. A oni proklet, s koga izlaze na dan 
blag nam plačne kobi, tko li posti lipos vaze, a 
za zlato da ^^rdobi. I. (»undulić 163. — porazna. 
Ne spomii'iajte radi Boga i sreće junačke, a duš- 
manske rad porazne kobi. Osvetn. 2, 91. — 
prijeka. Da ti padeš (uklonio Bog tvu glava 
koi)i od prike!). G. Palmotić 2, 116. — stresna. 
Dalek strašne kobi ove Bog od naše kuće ukloni! 
(t. Palmotić 3, 169b. — teška. Viđenje puno 
udesne toške kobi. P. Kanavelić, iv. 258. 

b. occursus, obviam itio, sretane, susret. — 
M(pglo bi se činiti da je ovo značet\e starije nego 
prvo (kod a), ali se, to ne potvrđuje u drugijem 
jezicima i u starijim knigama (naj prvi se put 
ovo značene nalazi u Mikafinu rječniku), moglo 
hi i hiti da se od samoga pozdrava kod sretana 
(dobra kob!) načinio glagol skobiti se, pa se po 
ovome shvatilo da kob ima ovo značene. U kob 
nima Isus pojde. F. Lastrić, test. 158«. Jeru- 
zolira danas je došao u kob Mariji. 391h. Kad 
je bio čardaku na vrati, kob ga kobi Stevanova 
Jul)a, zagrli ga, pa ga i pojubi. Nar. pjes. vuk. 

2, 30r). Pa koi'iica u koV) vojku pusti. B. Radi- 
čović (IHSO). l.j<j. Upire (Jie(anica) u Mlavu kod 
razvalina grada Kudelina gdo se sasta-je s malo 
ni/ira ogrankom, koji ovome ide u kob sa Vrana, 
Glasnik. 43, 280. — Amo primam i pozdrav: 
dobra kob! od prošloga vijeka; u starijim pri- 
mjerima (vidi kod a) jamačno znači što i dobm 
sreća! Prvi, rekavši mu dobra kob, upita ga... 



Digitized by 



Google 



1. KOB, b. 



133 



KOBAN, 1, a. 



D. Obrado vić, basn. 210. Dobra kob ! (U krajini 
* iie^tinskoj i gore uz Timok reče jedan od dvo- 
jice Judi kad se na putu sretnu — ,skobe' — 
mjesto: ,pomozi Bog!)*. Nar. posl. vuk. 59. 

C. bcja na čovječjem licu, pomast. — Nije 
jiisno kako je postalo ovako značem: može hiti 
po pređašnemu (kod b), jer kad se droje sreta^ 
jedno gleda drugome u lice^ pa i pita ga za 
zdravfe. — U nah vrij f me u Lici (vidi primjer 
u Vukovu rječniku) i u sjevernoj Dalmaciji. Bijele 
kobi, kosmat, brkat. M. Pavlinović, razl. spis. 
125. Nihove kobi crvenkaste. 407. Opečene i 
crne kobi. 420. 

d. Daničić u rječniku kaže da je značene 
aetas, i donosi ovaj primjer: Do sibb vremenb za 
sedanib satb kobi bilb ©eodorb Studitb. G(lasnik). 
11, 253, ali u ovijem brojevima ima štamparska 
pogreška^ te nijesam mogao naći cijelo mjesto i 
ne razumijem dobro smisao, zar mjeHe kobi treba 
čitati dobi? 

2. KOB, m. vidi 1. kob, a. — U hekijeh pi- 
saca čakavaca xvii i xviii vijeka. Vidih zlarnen 
od zla koba. Đ. Baraković, vil. 217. Po čem li 
znadiše mo^e sride dobar kob? 364. Misli i zla 
koba a srcu imaše. jar. 58. Badi glasa od zla 
koba. drag. 346. Množi u ponor kletim kobom 
dol pakleni propadoše. A. Vitajić, ist. 4^. Jedna 
drogu razdirača žalim časom, gorim kobom. J. 
Kavanin 407b. Da put spravi dobrijem kobom. 
522». 

1. KOBA, /. vidi 1. kob, a. — CT dva pisca 
cakavca xvi i xvii vijeka. Zle kobe se zbide. P. 
Zoranić 5*. A i&emu zla koba smrti se približe. 
Đ. Baraković, jar. 108. 

2. KOBA, /. hyp. kobila. — Akr. se mijena u 
voc. kobo. — U naSe vr ljetne, a između rječnika 
u Vukovu. Što koba više skače, to boje vrše. 
Nar. posl. vuk. 357. Kobo kobilice, otvori mi 
vrata! Nar. prip. vuk. 224. Manu sabjom, od- 
seče mu glavu, pa je kobi u zobnicu baci. Nar. 
pjes. vil. 1867. 455. 

3. k6bA, /. vidi kobac (može biti ipokoristik). 
— Akc. je kao kod 2. koba. — U Vukovu rječ- 
niku: vide kobac s dodatkom da se govori u 
Srijemu i u Bačkoj. 

4. KOBA, /. u Vukovu rječniku: đu^ujasta dna 
kabao u kojemu se drži i nosi maslo, skorup, 
med itd. ,art kiibel* ,urna ouaedam* s dodatkom 
da se govori u Lici. — vidi i: Koba je dugu- 
[asta dna, pa nije ni visoka, a ozgo ima zaklopac ; 
no kad se u kobi nosi mlijeko (kiselo), kao što 
čobani u Lici rade, onda metnu naj prije po kobi 
cistu krpicu, pa onda je zaklope Čvrsto, da ni 
kap proliti se ne može. ima koba od litre i od 
dvije, a i manih i većih. cf. burica, u Dobroselu. 
M. Medić. 

KOBAC, k6pca, m. Accipiter nisus L., neka 
ptica grabilica. — -a- stoji mj. negdašnega b. — 
Akc. se mijena u voc. : kopče, kopči. — lilječ je 
praslavenskaj isporedi rus. koOcut,, (češ. koba, 
gavran), po}, kobiec. — Možr biti da je srodna 
li 1. kob. — Između rječnika u Vukovu : ,der 
sperber* »nisus* [accipiter Briss. cf. 1. koba, pi- 
|uga, škai^ac u trećem izdaAuJ. Doletivši kobac 
ufati (ptičicu). A. Kanižlić, utoč. 39b. Zaleće 
f^e kobac avanica i odvede sjenicu djevojku. Nar. 
pjes. 1, .532 — 583. Neka nosi kobac prepelicu. 
3, 547. Kobac je donesal drobac, soja je donesla 
loja, vrana je donesla graha. Nar. pjes. istr. 4, 3. 
Ne budi svakoj tici kobac. Nar. posl. vuk. 195. 
Svaka tica ima (nad sobom) kopca. 277. Od Tur- 
čina stvori se kobac. Nar. prip. vuk. 49. Kobac 



,der sperber, vogelfalke' ,Falco nisus'. G. Lazić 
50. Kobac, Falco tinnunculus. J. Pančić, zoolog. 
204. ,G-enu8 Accipiter Briss.* Rod Kobac. — 
, Accipiter nisus (L)*. Kobac ptičar. S. Brusina, 
ptice hrv.-srp. 2, 96*>. — , Accipiter brevipes (Se- 
verzow)*. Kobac srpski. 97». Etingerov ,kulski 
kobac* (,B'alco tinnunculus L.*) i Duslov ,toronski 
soko* čeda su nemačkoga ,thurmfalke'. 95b. — 
U prenesenom smislu, o če(adetu, kao pogrdna 
riječ. A onoga staroga kopca, igumana, raspo- 
riću kao mačku! M. P. Šapčanin 1, 122. 

KOBAcaN, m. kaže se ma^ku. — Postaje od 
kobacati se. — U naše vrijetne u Lici. J. Bog- 
danović. F. Kurelac, dom. živ. 49. 

KOBAcAI^E, n. djelo kojijem se ko kobaca. — 
fj Vukovu rječniku. 

KOBACATI, kobžicam, impj^. aktivno samo u 
jednom primjeru xvii vijeka gdje se čini da znači: 
premetati. — Akc. se mijena u praes. 1 t 2 pl. 
kobacdmo, kobacdte, u aor. 2 i S sing. k5baca, 
u part. praet. act. kobacao, k5bac&la, u part. 
praet. pass. kobacan. — Može biti i stara riječ, 
isporedi malorus. Ko6+.uarH re, premetati se. 

II. aktivno. Ter manom sve kroza ii srdit 
val kobaca. Đ. Baraković, vil. 293. 

b. sa se, refleksivno, čeprkati (s bukom), stru- 
gati nogama po tlima. — U Vukovu rječniku : 
,mit den fiissen scharren* ,strepo pedibus*. 

KOBAC, m. vidi kobac. — U naše vrijeme u 
ugarskijeh Hrvata. Prebiti se, devojko, ptičicom 
u lugu; a ja ću se, devojko, kobačem za tobom. 
Jačke. 310. 

KOBACA, /. u Vukctvu rječniku: od drveta kao 
krletka (kavez) gdje se drže kokoši ili kakva 
druga živad ,der hiihnersteig* ,gallinarium*. ko- 
baca se od krletke razlikuje po tome što je kr- 
letka ,mala* za tiče,' a kobaca , velika* za kokoši 
i drugu živad s dodatkom da se govori u Hr- 
vatskoj. — Akc. se mijena u gen. pl. kobaca. — 
Miklošić (etymol. wdrterb. kod kobaca) misli na 
postane od tal. gabbia (vidi gajba, kajba), ali bi 
moglo biti srodno s kobac. 

KOBAČElSfE, n. djelo kojijem se kobači. — U 
Vukovu rječniku. 

KOBAČIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme- 
Schem. bosn. 1864. xv. xxvii. 

KOBAČITI, k6bačim, impf. sebi grabiti. — Akc. 
se mijena u aor. 2 i 3 sing. kobači. — U naše 
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (,an sich 
reissen* ,rapio* s dodatkom da se govori u Hr- 
vatskoj). Ko jači onaj i kobači (grabi sebi ili 
prisvaja. U Hrvatskoj). Nar. posl. vuk. 140. 

KOBAK, kćpka, m. dem. 2. kob. — U narodnoj 
pjesmi našega vremena (značene va(a da je kao 
kod 1. kob, b). Dobar kra{a kobak sukobio, su- 
kobi ga vojvoda Sibiiiska. Nar. pjes. vuk. 2, 4S1. 

KOBAN, kobna, adj. fa tališ, postaje od kob 
nastavkom bn. — Akc. je zabiležen po Belinu i 
St ulice vu rječniku (gdje stoji da je o kratko ili 
nije zabi(eženo kao dugo). — Od xvii vijeka, a 
između rječnika u Belinu (kobni ,di mal augurio 
o mal augurato' ,ominosus' 119h; ,prodigioso, 
che coiitiene in se prodigio* ,prodigiosus* 587*^; 
jdisgratiato* ,infelix* 265*^), i ti Stulićevu (,augu- 
ralis, auspicalis; infaustus, infelix, mali ominis'). 
1. adj. 
a. po kojemu se sluti, po kojemu se može 
znati što će biti. — može se kazati o ptici, zvijezdi, 
(ru'kakvoj) vodi, vremenu, događaju itd. Onu 
kobnu pticu (gavrana). Đ. Baraković, vil. 199. 
Tako kobna zvijezda koju za zlamenje višni ob- 



Digitized by 



Google 



KOBAN, 1, a. 



134 



1. KOBAŠ, 



javi, 8 jasnijem plamim i tracima strelovita s neba 
srne ... 6. Palmotić 3, 20ab. Taki kadgod zrak 
prostira kobna zvijezda i neprava. 3, 109^. Kobna 
zvijezda ,cometes^ J. Stulli, rječn. kod koban. 
Zvijezde carska strena kobnijem zrakom nari- 
caju. L Đorđić, salt. 209. — Tada jedan dah 
peijeni ovaj pehar đoni je meni, pun pri teške 
kobne vode. ,Ova je voda s rijeke ^jute' re6e 
neman huda i prika ,u ]!ioj , gledaj zgode }ute 
nam mrzeća Dubrovnika'. G. Palmotić 1, 77. 
Dajte po se kobnu vodu, od j utrne ku ste rose 
vi jutroska nakupili. 2, 134. — I u hip koban 
neka ih vrše. J. Kavai^in 468«. — Nahode se 
zlameiia došaste liegove sreće . . . nahode se još 
takvi od nega kobni događaji. A. Kanižlić, kam. 
254. — Vajda duh mu na osvetu kipi, iV mu 
kobne navješćuju sluti. Osvetn. 1, 32. 

b. nesrecan, t. j. koji jest ili koji je bio 
uzrok nesreći (ni u jednom primjeru ne kaže se o 
čefadetu). Tim poklisar cara Osmana, ko u bog- 
danska poja ujaha, vidjenje mu kobnijeh strana 
stupit ne da bez uzdaha. I. Gundulić 320. Nu, 
vaj, huda kobna po|a spomena me htje razalit, 
da mi je trijebi sred nevoja neprijateje silom 
hvalit 327—328. StraSiva se jaza gleda kobni 
Šipun, jama huda. Ćt. Palmotić 1, 23. Erkulove 
kobne strile. 1, 206. Ide kobni grob gledati. 
P. Kanavelić, iv. 198. Dobrim tegom, bez viliiia 
djela kobna i nevjerfi. J. Kavaiiin 47 1». Pa se 
samo kaže da je zem]a nepodobna v^oma, a po 
bojne vavijek kobna Turke. Osvetn. 1, 12. U 
koja kobna vremena se isti bojni čini zbivaše. 
5, I. Iznad kobna poja NevesiAa. 5, 31. Vi tiče 
— kobne zamčice za nestašno srce. M. P. Sap- 
ćanin 1, 105. 

c. tt jednom primjeru xvii vijeka značene 
je saama suprotno pređašnemu (kod b), srećan. 
Neg znajući da se odi mnoga zdravja, mnoge 
moći kobne vode vir nahodi, u ova mjesta htjesmo 
doći. J. Palmotić 188. 

2. adv. k6bno. — U Stulićevu rječniku : ,for- 
tunate, fortunatim, feliciter, prospere*, ^dje se 
tumači: srećno (premda je u istom rječniku su- 
protno značene kod adjektiva). 

KOBAnICA,/. tJtdt kabanica. — U naše vrijeme 
u Lici (gdje se kaie i kabanica). J. Bogdanović. 

KObInIČICA, /. dem. kobanica. J. Bogda- 
nović. 

KOBANIČINA, /. augm. kobanica. J. Bogda- 
nović. 

KOBASA, /. farcimen, tomentum, vi'sta djeve- 
niče, crijevo tanko ili debelo nadjeveno isjecka- 
nijem slanijem mesom i slaninom. — u naše 
vrijeme običnija je riječ kobasica. — JtijeČ je 
praslavenska (k'blbasa), isporedi stslov. kHbasa, 
novoslov. i Ček. klobasa, rus. Ko.ioaea, po\. kiel- 
basa, a i lit. kilbasas. — čudnovato je da u na- 
šemu jeziku ne glasi kubasa prema prasla venskom 
obliku, pa bi i novoslovenski trebalo da glasi 
kolbasa (koubasa), a češki klbasa. — Nepoznata 
postanu j vafa da je tuđa rijer i po tome što 
oblici ntjesu po istom zakonu u sinjem jezicima, 
teško je pomisliti na frc. calebasse, tiktm (premda 
se i bundeva može nadjesti). — Između rječnika 
u Belinu (,salciccia e salsiccia, propriamente 
sanguinaccio' ,lucanica' (i37^>) i u Stulićevu (uz 
kobasica). Kobase padoše ke u nidra stavi. M. 
Marulić 256. Pripijevaje s vinom, guleći kobasu. 
N. Dimitrović 102. Vele da se psi kobasami 
vežu. M. Držić 239. Pas zja na kobasu pod 
podom obješenu. 411. Dugoj kobasi lasno je 
ugodit. (D). Nije veće brijeme da se psi koba- 
sami vežu. (D). Veće je dana neg kobasa. (Z). 



Poslov. daniČ. — U kajkavaca i u ^evemijeh 
čakavaca (u Istri) Mik je klobasa kao u Slove- 
naca. Kade se dva za taji zajiki i klobasi love. 
Naša sloga. god. 14, br. 3, str. 15. 

KOBIsICA, /. uprav dem. kobasa, ali enači 
isto što kobasa, t običnije je u naše doba. — Od 
XVI vijeka^ a između rječnika u Vrančičevu (,fiup- 
cimen') gdje se naj prije nahodij u Mikafinu 
(,botulu8, botellus, farcimen, lucanica, insiciom. 
isicium'), u Belinu (,saloiccia e salsiccia' ,luca- 
nica' 637b), u Bjelostjenčevu (,fiEtroimen, botellus, 
botulus, lucanica'), ti JambreMčevu (,f5arcimen'), 
ti Voltigijinu (,salciccia, salsiccia' ,wur8t'), u Stu- 
ličevu (»farcimen, impensa'), u Vukovu (,die war8t' 
,farcimen, botulus*). — U n^estima gdje se kaže 
klobasa, kaže se i klob^ica. Klobasloa jbotellos'. 
D. Nemanić, čak. kroat stud. iftsg. 61. 

M. u pravom smislu. U božica tri nožića: 
jednim reže zaoblicu, drugim reže kobasicu, trećim 
reže česnicu. Nar. pjes. vuk. 1, 117. Ter dosezi 
kobasicu, ter ju hiti simo nam. Nar. pjes. istr. 
3, 19. Više je dana nego kobasica. Nar. posl. 
vuk. 3(). Ovaj je svijet kao masna kobasica. 
(Reče se naj više u šali). 230. Omiče se kao 
masna kobasica. 238. Dok je pečenice trajalo, 
a kobasice vrhu ogAa visjele. S. ^ubiAa, prip, 
219. 

b. u prenesenom smislu: snopič načinen od 
sirova graika za utvrđeike bregova kraj vode. — - 
U Vukovu rječniku : od vašina nastavjeni snopići 
kad se brijeg tvrdi da odbija vodu. — / kao 
utvr divane za ratne potrebe. Kobasica, arch. 
,wippe, wurst (faschinenbau)'. B. Šulek, rjeČn. 
znanstv. naz. 

c. ime planini. — U Vukovu rječniku: pla- 
nina u Srbiji u nahiji kruševačkoj. — ne jsnam 
jeli ista planina što je sad u okrugu čačanskom 
(M. Đ. Milićević, srb. 644). 

KOBASICA B, m. čovjek koji čini kobasice (i 
prodaje ih). — U Mikafinu rječniku: kobasičar, 
koji nadiva kobasice ,fartor'; u Belinu: ,8alcic- 
ciaro, facitor di sidciccie' ,fartor' 637b; u Vol- 
tigijinu: ,8alsicciaro' ,wurstmacher* ; u Siuličevu: 
, far tor, vel qui farcimina vendit*; u Vukovu: 1. 
,wur8tmacher* ,fartor*. — 2. ,liebhaber von wiir- 
sten' ,aman8 farciminum'. — U Vukovu rječniku 
ima i drugo značene: čovjek koji rado jede ko- 
basice. 

KOBASIČ AREV, adj. koji pripada kobasičaru. 
— U Vukovu rječniku. 

KOBASIĆABI, m. pl. ime selu u Hrvatskoj u 
županiji bjelovarsko-križevačkoj. Bazdije}« 107. 

KOBIsIČAROV, adj. vidi kobasičarev. — f' 
Vukovu rječniku. 

KOBASIČICA, /. dem. kobasica. — U naše 
vrijeme^ a između rječnika u Stulićevu (»botellus, 
botulus'). ,Onu ednu malu kobasičicu svari mi 
za večeru. J. Bogdanović. 

KOBASIČINA, /. augm. kobasica. J. Bogda- 
nović. 

KOBASIĆ, m. prezime. — xv i xvi vijeka. 
Jandrij Kobasić. Mon. croat. 177. (1499). Ivana 
Kobasica. 197. (1511). Gašpar Kobasić. 257. 
(1556). 

1. KOBAŠ, Kobdša, m. mjesno ime. — Akc. 
kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem padežima^ 
osim nom. i acc. sing.j i voc. sing. Kob&šu. — 
Xije mi poznato postane. 

a. se/o u Bosni u okrugu banoluČkom. Statist, 
bosu. 8H. Viš' Kobaiša u Vučjak- planini Nar. 
pjes. juk. 575. 



Digitized by 



Google 



1. KOBAŠ, h. 



135 



1. KOBILA, b. 



k. seoce u Dalmaciji u kotaru dubrovačkom 
blieu Stona. Schem. ragus. 1876. 86. 

e. selo u Slavoniji u županiji poieškoj. 
Basd^e). 120. — Pomiifie se od xviii vijeka. U 
Bistrici, a Našicah, u Kutjevi, u Kobašu, ... A. 
Kaninić, ufco6. xxiv. Brod i Kpbad i Novoicra- 
diSka. M. A. Be)ković, sat. B2b. Marijan Terzić 
ođ Slavonije ix Eobaša. And. KaČić, kor. 485. 
il. pomiiie se prije našega vremena, može biti 
isto n^jesto Ho je kod b ili c. Kobadb. S. No- 
Taković, pom. 185. 

2. KOBAŠ, m. prezime. ~ U naše vrijeme. 
Schem. bosn. 1864. xviii. — isporedi 1. Kobac. 

KOBAŠNIGA, /. ime selu i rječici u naše 
vrijeme. Bat. 111. 115. 

KOBATOVAC; Kobatovca, m. ime selu u Bosni 
u okrugu baholučkom. Statist, bosn. 84. 

KOBECATI SE, kobecam se i kobečem se, 
impf. vidi beke^ti se. — Samu u Stuličevu rječ- 
niku: ,rin^ di8torquere os, labia^ — isporedi 
kobacati se. 

KOBELAB, m. vrsta vinove lose. Kobelar (Ko- 
bilar na Krku), suvrst vinove loze, crna vrlo 
sitna, inače vrlo slatka grožđa (na Krku i Cresu). 
Kobelar veli, suvrst vinove loze (na Cresu). B. 
Šulek, im. 148. 

KOBELABIĆ, m. vrsta vinove loze (uprav dem. 
kobelar). Kobelarić, suvrst vinove loze (na Cresu). 
B. Šolek, im. 149. 

KOB£:;iAl!r£, n. ijelo kojijem se kobefa. — U 
Vukovu rječniku. 

KOBČ^iATI, kob^(am, impf. vafati, kotrlati, 
koturoH. — Akc. se mijena u praes. 1 t 2 pl.: 
kobe}imOy kobejdte, u aor. 2 i 3 sing. k6be|a, u 
part. praet. act. k6be)ao, k5be|ala, u part. praet. 
pas$. kdbe)&n. — U naše vrijeme, a između rječ- 
nika u Vukovu (,rollen* ,volvo*). — U Lici u 
prenesenom smislu, truditi, mučiti se. ,Edva evo 
kobe}am po ovom blatu^ — I sa se, refleksivno 
(varati se). Kobefao se kao besomučan. M. P. 
§apčanin 1, 110. ,yavije se s djecom kobe|am, 
neko mirim, neko tješim, neko zaba)am'. J. Bog- 
danoTić. 

KOBEN, m. u DaniČićevu rječniku : Kobenb, 
selu je Jablanici crkve arhandelove u Prizrenu 
iSla međa ,u Kobenb^ a(lasnik). 15, 280. (1348?). 

KOBEB, m. plahta od debeloga platna. — Kao 
da je osnova praslavenska (za značene: sag), 
isporedi stslov. kovbn>, kovrb, rus. KosepT. češ. 
koberec, po], kobierzec. — - Postane je nejasno, 
kao i kod gvber što je možebiti ista riječ. — 
isporedi i koberac. — Samo u kajkavaca, a iz- 
među rječnika u Bjelostjenčevu (,linteum e tela 
crassissima, stragulum lineum^ i u Stuličevu 
(kober, kobera ,linteum e tela crassissima^ iz 
Bjelos^enČeva). Koberi spadaju medu robu koja 
se ocaniiuje u prometu. Zbornik zak. 1871. 337. 

KOBEBAO, koberca, m. dem. kober, znači: 
sag. — Samo u Vrančičevu rječniku : koberec 
(,aulaeam' ,tebich^) što ni po što ne može biti 
dobro, nego je ili štamparska pogreška ili češka 
riječ. 

KOBĆTINA, /. augm. 4. koba. — U naše 
vrijeme u Lici. ,NaBbijala punu kobetinu base^ 
J. Bogdanović. ,Đa uliješ u kobetinu, sve jedno 
je, opet će on zamlazu načiniti sebi'. Javor. 
1884. 979. a to znači, da je čobanu malo što 
ponese, pa onda otpija po malo kiseloga mlijeka, 
a neprestano ga zamuza slatkim mlijekom (uhvati 
ovcu ili kozu, pa dok je ne izmuze pijući za- 
mlazu dotle ie ne pušta). M. Medić. 



KOBICA, /. dem. 4. koba. — Akc. se mijeha 
u gen. pl. kdb7c&. — U naše vrijeme a Litn. 
,n malu kobicu ulij čobanu mlijeka^ .T. Bogda- 
novič. ,Pukao mi je obruč na kobici, pa u čem 
ću mlijeka ponijeti?* u Dobroselu. M. Medić. 

1. KOBILA, /. equa (Equus caballus L. fem.), 
žensko od koha. — -i- stoji mj. negdaštiega y. 

— Akc. se mijena u ^en. pl. kčbila. — Riječ je 
praslavenska, isporedi stslov. i češ. kobyla, rus. 
Ko6biAa, pof. kobjla. — Nejasna poslana: može 
se isporediti lit. kumile, kobila (isporedi strus. 
KOMOHb, vidi kod koA), ili lat. caballus; moie biti 
srodno s kob, pošto su stari Sloveni gatali koikma, 
isporedi ždrijeb i ždrijebe. — U svijem rječni- 
cima (u Daničičevu kobyla). 

a. u pravom smislu. 

a) uopče. Đahb (Hilandaru) u Zete ko- 
byle. Mon. serb. 6. (1198—1199). Ine vlahe izb- 
brahb otb crbkovnihb vlahb, da pasu kobile crb- 
kovne, a da ne uzimaju otb crbkve bMdgu niČto, 
pače ako čto izbgube, da plaćaju otb sebe, koAb 
po 30 perbperb a kobila po 20 perbperb. 61. 
(1293—1302). Otbluči krajevbstvo mi 24 kobilb 
otb svojihb kobilb. 61. Đa ne uzima bdidga ot 
kobilb. Deč. hris. 62. Izdava otb kona perpera, 
otb kobile 6 dinari. Zak. duš. pam. Šaf. 38. 50. 
Kapitul za žrebca ali kobilu. Stat. krč. ark. 
2, 282. PuŠćam bratu polaču i kobili. Mon. 
croat. 132. (1487). Da ti budu konuh kobilam 
tvojijem. Pril. jag. ark. 9, 147. (1520). Kobila 
se pruća. M. Držić 54. Na kobile ke ždribce 
imihu usedoše. Aleks. jag. star. 3, 285. Kim (je) 
smok mliko kobile. I. T. Mrnavić, osm. 142. 
Kobile, mazgi i magarci. B. Krnarutić 12. Gori 
nego pasduh pusti, mat^ kobila koga grusti. J. 
KavaAin 448*^. Bi mu doglašeno da mu je doli 
u konušnici kobila lijepa konica okotila. B. Zu- 
zeri 301. VlahiAica rodila, pod kobilom odhra- 
nila. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 17. Da se siro- 
mašica žena promini u obiličje kobile. M. Zo- 
ričić, zrc. 185. Zaplini ... tri ijade kobila oliti 
veliki bedevija s ždribe^em. And. Kačić, razg. 
133. Kobile se iždrebile. Nar. pjes. vuk. 1, 114. 
Nije majka rodila junakG^ ni kobUa ko£a oždr'je- 
bila... 1,600. Na kobili tankoj bedeviji. 2,220. 
Jesi r čuo de pričaju judi de j' Miloša kobila 
rodila?. . . našli su ga jutru u erdeli, kobila ga 
sisom odojila. 2, 239. Kobili se na ramena baci. 
2, 388. Što je vranac u tri puta skakao, to kobila 
u jedan put vata. 2, 459. Ko može i koiSi mu može, 
a ko ne može i kobila mu posrće. (U šali). Nar. 
posl. vuk. 148. Iziđe ko£ iz jezera i opase jednu 
kobilu. Vuk, nar. pjes. 2, 106. Ne uzima kad iz- 
jaloviti kobile. 2, 106. Kobila ostane suždrebna. 
Vuk, nar. pjes. 2, 106. Na nami su toke zveke- 
tale, a pod nama kobile vrišćale. Osvetu. 3, 17. 

— Kao psovka ženskom Čeladetu. Sad ju (sve- 
krvu) zove: majko mila! a sutra će bit kobila. 
V. Došen 157^. — Metaforički, o ženskom čefa- 
detu. 1 i^egova da kobila dvijem se neće dat ja- 
hati. J. KavaAin 40^. — I kao psovka se kaže 
kome da mu je mati kobila. Kobila ti 'e mati, 
a ti si kopile. M. Držić 105. Da bi mene ne 
rodila majka, već kobila koja ata moga! (ovako i 
slično ndhodi se često u narodnijem pjesmama). 
Nar. pjes. vuk. 1, 474. Nuto zeta ! nuto sijaseta ! 
kan^ da ga je krava otelila, magarica pupak od- 
rezala, a kobila mlekom zadojila. 1, 523. 

h) vidi bedevija, suždreban, ždreban, ždrije- 
biti se, oždrijebiti, iždrijebiti, pasti se, opasti itd. 

b. u prenesenom smislu, drvena greda vrlo 
debela i teška kojom se pritiskuje u tijesku. — U 
južnijem krajevima (u Dubrovniku i u Bod) od 
XVIII vijeka. — Ltm^đu rječnika u Vukovu (na 



Digitized by 



Google 



1. KOBILA, b. 



186 



KOSILICA, c, a). 



tijesku ona isfroda gore koja sastavla loze i ora- 
sima se do{e pritiskuje kad se tijeste masline 
s dodatkom da se govori u Boci). Ti jesti ga 
izpod dvije kobile. (Z). Poslov. danič. — Sličntt 
je i ovo značene na Braču: Preko žećko (,wein- 
presse*) ona dva plosnasta balvana što pri kra- 
jima ogrle loze i pritiskuju h}eb (drop), zovu so 
, kobile*. A. Ostojić. 

c. u prenesenom smislu, t'ieka greda u vode- 
nice. — isporedi maorarac. — U naše rrijeme, a 
između rječnika u Vukopu (u kašičaro vodenice 
oi^a gredica sto na noj stoji kolo). Kuda je 
užlijebjena u kobilu koja no dovata do zemle 
nego se udaranem i izbijanom klina može dizati 
i spuštati da bi se i gorni kamen posredstvom 
rude i vretena mogao dizati i spuštati, to time 
udešavati da sitnije i krupnije me|e. (u okrugu 
biogradskom). J^. Stojanović. 

d. u prenesenom smislu^ ima i drutjijek zna- 
čena. vidi: Kobila, tecb. (kon, koze, nogaće) 
.schragen*, tal. »cavalletu.)* ; arch. (koza, kon, 
koAic) ,bock, riistbock*, frc. ,treteau, chevalet', 
ogl. ,horse, jackt*, tal. ,capra'; ,briickonbockS frc. 
,chevale d' un pont*, egl. ,trestle* ; (tetiva) ,unter- 
trager, unterzug(sbalkeu), durchzugsbalken', frc. 
,call6, lambourde de plafond', v. tetiva; kobila 
od mosta ,bruckenjoch, bruckonglie<l, briicken- 
strecke*, frc. ,travee de pont', egl. ,bay of a 
bridge^, tal. ,so8tegno di ponte' ; most na kobilab ; 
razmak kobila Jochweite', frc. ,ouverture, de- 
bouche'; mech. ,radstuhl*, v. šute; ,zapfengerust, 
zapfengesteir ; ,lagorstubr; (konic, stefka, stolica; 
blazina na konu) ,bocklager'. B. ^ulek, rječn. 
znanstv. naz. 

e. vidi kobilica, c. — U Vukova rječniku: 
vide kobilica, 2. — / u naše vrijeme u Dubrov- 
niku znači što i kobilica, c, a). 

f. bijesne kobile, snijeg rjeđi od guberaša, 
ne pada onako gusto. V. llić iz Srbijo. 

fif. v^rsta š(%ve. Kobila, suvrst šjivc (Valavac). 
n. Šulek, im. 149. 

li. Biiesna Kobila, ime planinskom vrhu u 
Srbiji u okrugu vranskom. Bosna Kobila. M. Đ. 
Milićević, kra). srb. 274. 

2. KOBILA, m. prezime (isprva nadimak). — 
Ista je riječ što 1. kobila. — Od xviii vijeka. 
Ivan Kobila. Glasnik, ii, 3, 72. (1706—1707). i 
u naše vrijetne u Dubrovniku. P. Budmani. 

KOBILACIO, m. prezime. — Na jrdnom mjestu 
XIV vijeka, i otale u DaniČićevu rječniku: Koby- 
lačićb, vlastelin kneza Pavla Kadinovića ,odb 
primorija Vukosavb Kobilačićb* 1397. M(on. serb). 
229. 

KOBILAD, /. coll. mnogo kobila. — U Stuli- 
ćevu rječniku : ,equarum multitudo' ; vafa da je 
sam Stulli načinio ovu riječ prema drugijem ko- 
lektivnijem supstantivima na ad, te je nejto uz- 
da na. 

1. KOBILAB, m. čorjek koji se bavi kobilama. 
— U osohitijem značenima. — Od xvii vijeka 
samo u rječnicima : u Mika(inu (kobilar, koji 
kobile čuva ,pastor equarum*) gdje se naj prije 
nuhodi, u Belinu (,guida o pastore di cavalle' 
,oquarum pastor' 178'>), u Bjelostjenčcru (.pastor 
04uarura'), u Stulićeru (,e4uarum custos'), u Vu- 
kovu (1. ,der stutenhiiter, stutonbandler* ,custos 
equarum aut quaestum earum exercens^ — 2. 
,schimpfwort fiir einen ungeschickten reitor' ,oou- 
vicium in equitcm'). 

a. čiHJek koji čuva kobile. — U srijem rječ- 
H trima. 

b. čoojtik koji trguje kobilama. — U Vukovu 
rječniku. 



I«, kao pogrdna riječ za nevafalaj nerjestu 
jahača. — U Vukovu rječniku. 

2. KOBILAR, m. Oriolus galbula L., vidi vuga. 

— r naše vrijeme u Istri. Kobilar ,avls qua<'- 
dam'. D. Nomanić, čak. kroat. stud. 59. — i u 
StUekovu rječniku: ,goldamser. 

3. KOBILAR, m. vidi kobelar. Kobilar, vrst 
grožđa. Vrbnik. 

KOBILA BDA, m. psovni naziv za lijeno če- 
)ade. ,On ti je onaj kobilarda, ne bi na vatri 
pregorio*. — U naše vrijeme u Lici. J. Bogda- 
nović. — isporedi kobilardija. 

KOBILARUIJA, m. pogrdna riječ u I)obro<*dii. 
M. Medić. — isporedi kobilarda. 

KOBILARIĆ, m. prezime. — xiv vijeka. Župan 
Kobilarić. Mon. croat. 46. (1395). 

KOBILARNIK, m. planinski vis u Srbiji h 
okrugu kruševačkom. M. Đ. Miličevič, srb. 7(1*1. 

KOBILAST, adj. pogrdna riječ o čefađetu. - 
U naše vrijeme u Lici. ,Kobilast je on, moj 
brte, i del)ele kože na obrazu'. J. Bogdanović. 

KOBILE, K6bil&, /. pl. selo u Crnoj Gori. 
(Ilasnik. 40, 21. 

KOBILEri lXz, m. vrh jednoga visa u Gruži. 
L. Dordević. 

KOBILESNICA, m. vidi kobilarda. J. Bogda- 
nović. 

KOBILETINA, augm. 1. kobila. — U Vukoru 
rječniku. 

KOBILICA, /. dem. 1. kobila, — Između rječ- 
nika u Mikalinu (kobilica, ždribe ,equula'), u 
Belinu (,cavallina, cavalla piccola' ,equula' itS'^: 
, poliedra, cioe cavalla giovanetta' ,eqaa j uvenula' 
570*'), u Bjelostjenčevu (,equolla*), u Jambrešićpcu 
(kobilica, mala kobila ,equula'), u VoUigiJinu (,ca- 
vallina' ,eine junge stutte*), u Stuličevu (,equulav. 
u Vukovu (dim. v. kobila). 

ii. u pravom smislu. I dovede mrku kobi- 
licu. Nar. pjes. potr. 2, 495. Kobo kobilico, otvori 
mi vrata. Nar. prip. vuk. 224. 

I». u prenesenom smislu kaže se o razlicitijem 
sitnijem životinama. 

a) nidi skakavac, prug, šaška. — Često u 
pisara već od xv vijeka, a između rječnika u 
Bjelostjenčevu (kobilica divja, ili Črv, skakavica, 
prug ,locusta, carnopes*) i u Jambrešičevu (ko- 
bilica, kukec ,locusta^). Prusi sa kobilice ke po- 
kriše poje od Ejipta. M. Marulić 67. (Ivan^ 
jidise kobilice i med divji. Transit. 27. Kobi- 
lice potrše franačku zem|u divnim činom. Š. Ko- 
/.ičić 19^. Pića negova biše kobilice. Anton 
Dalm., nov. tost. 1, 3l>. Hrai^aŠe se divjem 
medom od Štrmije|a i kobilicami. M. Divković, 
bes. 48*. Poganski narodi kako kobilice svaku 
stvar pod šćetu obraćahu. F. Glavinić, cvit. 93*. 
Vnoge kobilice po dalmatinskom orsagu letjahu 
kano oblaki. P. Vitezović, kron. 107. Vojskam 
štetnih kobilica što će živo moć ostati? J. Ka- 
vanin 411b. 

h) Cicada plebeja Scop., vidi cvrčak, kriješ. 

— U Bjelostjenčevu rječniku: kobilica polska, 
budi gorna, kriješ, kaj ti ki*ešći ,cicada', v. šćuric^ 
i u Jambresirevu: kobilica pojska ,ciciBula'. 

c) vidi bogomojka, b). — U naše vrijemt 
u Dubrovniku. P. Budmani. 

c. kost na prsima u kokoši i u drugijeh ptua^ 
ali nije svuda ista. 

a) os pectorale, sternum, grudna kost. 
sred ft fi velika kost na koju se naslonaju rebra. 

— ovakovo je značei^e u Stuličevu rječniku (^vium 
ventriculus') gcije nije dobro tumačeno, i u ovijem 



Digitized by 



Google 



KOBILIGA, c, a>. 



187 



KOBUf^ b, c), cc). 



Itrimjerima: Ufatića prepelicu, slomiću joj kobi- 
Iku. Nar. pjes..vuk. 1, 435. Ptičija grudna kost, 
kobilica. J. Pan&ić, zoolog. 188. i. u naše vrijeme 
u Dubrovniku, vidi: Kobilica, zool. ,bru3tbein 
b. vdgeln*, lat. ,sternum*; greben kobilice ,brust- 
beinkamiu'. B. Šulek, rjeČn. znanstv. naz. 

b) vidi jadeŽ, lomiliai. — kao da je ovo 
znacene u VtJcovu rječniku (,das brustbein der 
vogel' ,o9 sfcerni avium^ cf. lomilica) kako se 
čini po rijeH lomilica, i u ovijem primjerima: 
Kobilica je ona ista kost kokošina o kojoj se 
govorilo u ovoj gornoj (igri jade za). V. Vrčević, 
igre. 24. I ovo je ista gorj&a kokošina kobilica. 
25. t mozebiti i u ovome: Arnauti gledaju ovako 
ne samo u pleće nego i u kobilicu od kokosi. 
Vuk, živ. 238, 

d» carina, u /acfe na} dona greda sto stoji 
u^ svu dutinu lađe. — Po sličnosti prema c, a). 
Kobilica (u (amca) ,der kiel' ,la colomba^ Babić« 

— Prema ovome^ u prenesenom smislu^ u bota- 
nicij o osobitom obliku u cvijeta. Dve done (cvetne 
liske) raznostrane većinom su srasle u ,kobilicu' 
:. carina'). J. Pančić, bot. 65. 

e. u prenesenom smislu^ kon ili konic na 
guslama. — U Vukoou rječniku kod kon ima da 
'Jc u Kranskoj kaže za ovo značet'ie kobilica. — 
Ali se govori i u naše vrijeme tt Srhi^ji. V. Ilić. 

— vidi i : Kobilica, tech. (konic) ,steg (der geige)*, 
tal. ,ponticello^, frc. ,chevalet*, egl. ,bridge'. B. 
Šulek^ rjeČn. znanstv. naz. 

r. u Vukovu rječniku: grozd kad se odsiječe 
M lozom zajedno, da se ostavi ,rebscboss mit 
trauben'. 

KOBn-IČATI -SE, k6bili6am se, impf. djeca 
ili momci stanu jedan za drugim u razmaku, svi 
se sagno, a po3|ediii skače preko nih. u Lici. D. 
Trste^ak. 

1. KOBILIC, m. na že6ki za u)e (olpresse*) ono 
drvo ispod loze što upire na drvje i pogaču po- 
vrh cijetaka. na Braču. A. Ostojić. — isporedi 
1. kobUa, b. 

*2. k6bILIĆ, m. prezime. — MUoŠ je Kobilić 
poznati junak našega naroda; istom unarodnijem 
pjesmama zove se Obilić (vidi)y premda And. 
Kaeič misli da je ovo ime starije (vidi drugi 
Kaćićev primjer), u jednoj narodnoj pjesmi na- 
šega vremena zove se Kobilić (vidi dafe) i ime se 
tumači po narodnoj priči: Jesi V čuo, đe pri- 
čaju |udi, đe j^ Miloša kobila rodila? našli su 
ga jutru u erđeli, kobila ga sisom odojila, s to.^a 
snažan, s toga visok jeste. Nar. pjes. vuk. 2, 239. 
-- isporedi i Kobilović. — Ubi Miloš Kobilić 
Murata cara. Š. Kožičić 49b. Miloš-Kobilića gdi 
ubi Murat cara. I. T. Mrnavić, osm. 141. U 
i'iih (bugarkinah) žive slava obilna, ku Kobilić 
steče mudrL I. Gundulić 313. Lijepu i mladu 
Vukosavu da (Lazar) Milošu Kobilicu. 386. Mi- 
loša Kobilica i Vuletu Brankovića. J. Kavanin 
233b. MiloS KobiUć. A. Kanižlić, kam. 64-3. A 
Miloša Kobilica jedna mlada vlahihica. Nar. 
pjes. mikl. beitr. 1, 18. Miloš Kobilić, ali ti 
upravnije Obilić. And. Kačić, kor. 429. Kobilić 
<Hi Novog Pazara: od ovoga plemena bi veliki 
vitez Miloš Kobilić koji ubi cara Murata na Ko- 
sovu Poju- starinom zvaše se Obilić, ali zaradi 
uenavidosti bi od Vuka Brankovića zazvan Ko- 
bilić. 453. Nije 1' vitez Miloš-Kobiliću ? J. 
Krmpotić, pj^sm. 8. Ja ti drago Kobilić-Miloša. 
Nar. pjes. vuk. 2, 241. 

3. KOBILIĆ, m. ime dvjema selinui u Hrvatsknj 
'< županiji zagrebačkoj. Eazdije). 67. 75. 

Kobilu, vidi kobi}. 



KČBIIilN, adj. koji pripada kobili. — U Vu- 
kovu rječniku. 

x6bILINA, /. augm. 1. kobila. — U Belina 
rječnika : ,cavallaccio e cavallaccia' ,equus et equa 
ignava* 178b, i u Stulićevu: ,vilis equa'. 

KOBILllirAK, m. nekakva bifka. Kobil6ak, |e- 
kovita trava bijela i žuta cvijeta (Sabjar, Zagreb). 
B. Šulek, im. 149. 

KOBILO, n. u Daničićevu rječniku: Kobjlo, 
međa jo zemjama crkve bogorodiČine u Arhi|e- 
vici išla ,ua Kobilo Kobijbšticomb'. M(on. serb). 
144. (1349). 

KOBILO VAČA, /. glavica u Hercegovini. 
Scbem. herceg. 1873. 150. 

KOBILOVir, m. vidi 2. KobUić. — xvii i 
XVIII vijeka. Junak čina plaha Kobilović Miloš 
vrijedni, ćr. Palmotić 2, 520. Kobilović carski 
oborac. J. Kavanin 231b. Ua je Vuče Branković 
ko i MiloS Kobilović. Nar. pjes. mikl. beitr. 
1, 17. Ali Miloš Kobilović Milici odgovaraše. 
1, 20. Kad je Miloš Kobilović knez-Lazara ra- 
zumio. 1, 21. 

KOBILSKI, adj. koji pripada kobilama. — U 
Stulićevu rječniku: v. kobili. — U naše vrijeme 
kod mjesnoga imena. Kobilsko brdo, šuma. — 
u požeškoj okolini. 

KOBI^, adj. koji pripada kobili ili kobilama. 

— Ima i stariji oblik kobilij. — U naŠe se 
vrijeme obično upotrebfava složeni oblik: k6bi|r 
(prosti oblik samo kod nekijeh mjesnijeh imena). 

— Hiječ je praslavenska, isporedi rus. Ko6ujii^, 
Češ. kobyli, pof. kobyli. — Između rječnika u 
Stulićevu (jamačno grijenkom kobili ,equarum*), 
u Vukovu (kobiji ,der stute' ,equae*), w Daniči- 
čevu (kobilii i koh^-Jb ,equae'). 

a. twpce. Ozimče kravje ali kobi|e. SUit. 
krc. ark. 2, 282. 

b. Često kod mjesnijeh imena. 

a) Kobi), kao supstantiVj um manastiru. 

— isporedi Kobi|a. — Prije našega vrem^ma. 
Kobi)b (mon.). S. Novaković, pom. 185. 

h) K6bi|do, Kobili Do, Kobi|i Doći. 

nn) Kobijdo, selo u Bo»ni u okrugu sa- 
rajevskom. Statist, bosn. 9. 

hh) K6bi|i Do, selo u Ornoj (tori. Glasnik. 
40, 18. — Ima i u Vukovu rječniku sprimjei%m: 
Na široku Dolu Kobijomu, — Na ravnome Dolu 
Kobijemu. Nar. pjes. vuk. 4, 521. Dok dođoše 
Dolu Kobijomu. Pjev. crn. 21^. Na dno ravna 
iDola Kobijega. Oi?led. sr. 118. 

cr) K6bi|i Doli, biće isto što Kobiji Do 
pod bb). Na Kobi|e Dole dolazili. Ogled. sr. 90. 
Hajde s iiima na Dolo Kobi|e. 90. 

dfl) K6bi)r D6ci, bi<^, isto što Kobiji Du 
i Kobiji Doli pod bb) i cc). Da su Cuce izjavilo 
ovce u Kobije Doce. Pjev. crn. 265»K 
I c) Kobija Gldva, mnoga se mjesta (vrsi i 

sela) ovako zovu ; n. p. : 

aa) u Daničićevu rječniku: Zaselak solu 
Lojanu bješe ,Kobilija Glava*. M(on. serb). 64. 
(1293 — 1302). selu je Orahovcu koje Grgur sin 
Vuka Brankovića dade Hilaiidaru išla meda ,na 
Kobylu Glavu*, (r(lasnik). 15, 276. (1348?). i selu 
je Tudorču išla meda ,u Kobiju Glavu*. 15, 302. 

bh) u Bosni, aaa) selo u okrugu sara- 
jevskom. Statist, bosn. 10. — bbb) planine. Ko- 
bija Glava planina u nahiji sarajevskoj. F. Jukić, 
zemj. 31. Pisac veli da su u Bosni dvije ,Ko- 
bije Glave': jedna drumom od Kisojaka, druga 
od Visokoga. Osvetn. 7, 41. 

ccj planijia u Hercegovini. — / u Vu- 
kovu rječniku. AK to gleda Bajo i Limune sa 
stijene iz Kobije Glave. Nar. pjos. 3, 458. 



Digitized by 



Google 



KOBU-, b, c), dd). 



13« 



KOBrti, 3, b, h). 



dd) u Srbiji u okrugu užiikom. Državno 
dobro: Kobija Glava. Sr. nov. 1870. 319. 

d) Kobi)a Bavai^, »eoce u Hercegovini. 
Statist, bosn. 112. 
KOBU^iA, /. mjesno ime. 

a) selo u Bosni u okrugu travničkom. Statist, 
bosn. 68. 

b) mancistir. — Prije noAe^a vremena. S. 
Novaković, pom. 135. — i8pored% kobi), b, a). 

1. KOSt^AČA, /. za žensko snaći što i za 
muško ^kobilarda^ — U naše vrijeme u Lici. J. 
Bogdanović. 

2. KOBUiAČA, /. n^jesno ime. S Kobijače 
Humu do na glavu. Osvetn. 7, 86. 

KOBIj^AK, Kobi}ika, m. ime dvjema selima u 

Hrvatskoj u županiji zagrebačkoj. Eazdijej. 65. 89. 

K6BLt.D6*, K6bi}dola, m. vidi kobi), b, b) aa). 

1. KOBItjE, n. mjesno ime. 

a. u Vukovu rječniku: planina u Starom 
Vlahu. cf. Kovi)e. . 

b. u Srbiji. *») dva sela u okrugu kruše- 
vačkom. K. Jovanović 126. 129. — h) selo u 
okrugu požarevačkom. K. Jovanović 142. 

2. KOBI^, n.(?) u dubrovačkoj poslovici xviii 
vijeka (mislim da sam čuo govoriti kovi|e). Diže 
hije mije na kobi)e. (Z). Poslov danič. — ispo- 
redi hi|e. 

KOBILICA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
jagodinskom (s pridjevom mala). Niva kod Male 
Kobijice. Sr. nov. 1871. 175. 

K6BHi]l!rAČA, /. u Vuk&vu rječniku: nekaka 
trava. (grijeSkom) Kobili^Ča (Vuk), rus. ko6m- 
Mn\x,H (Lonicera coerulea), po). kobyta (vrst š)ive). 
B. Šulek, im. 149. 

k6bI^SKI, adj. koji pripada mjeUu Kobifu. 
Kobijska (opština). K. Jovanović 129. 142. 

KOBUiŠTICA,! /. u Daničićevu rječniku: Ko- 
byJbStica, vidi kod riječi ,Kobylo*. va)a da je voda 
koja teče uz ,Kobylo*. 

KOBIMAČA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
kragujevačkom. Livada u Kobimači. Sr. nov. 
1861. 495. 

KpBIlirATI, kobiAam, impf. u Stuličevu rječ- 
niku: V. gobinati. — nije dosta pouzdano. 

KOBIŠNIOA, / selo u Srbiji u okrugu kra- 
jinskom. K. Jovanović 122. 

KOBIŠNIČKI, adj. koji pripada Kobišnici, 
Kobi&nički Vis (u okrugu krajinskom) M. Đ. Mi- 
lićević, srb. 955. Kobišnička (opština). K. Jo- 
vanović 122. 

KOBIŠTE, n. kobno mjesto. — isporedi kob- 
nište. — Samo u jednoga pisca našega vremena. 
Ja ću ostat na kobištu sama. Osvetn. 2, 144. 

k6bITI, k6b£m, impf. postaje od 1 kob. — 
Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pl: kobimo, ko- 
bite, u aor. 2 » 3 sing. kobi, w part. praet. pass. 
k6b)en. -- Od xvi vijeka (vidi kod 3, a), a iz- 
među rječnika u Belinu (,augurare, significar 
qualche augurio* ,portenđo' 119*^), u Voltigijinu 
(,augurare, presagire* ,gluck wiinschen*), u Stu- 
ličevu (,augurare, augurari, ominari, vaticinari, 
praenunciare etc.'), u Vukovu (1. koga, t. j. slu- 
titi kome da ga nestane, n. p. kad bi čovjek 
imao troje djece, pa dvome da kupi kapu, a tre- 
ćemu ništa, onda bi se reklo: ,kobi dijeto* ,den 
untergaug ahnden' ,praesagio interitum*. — 2. 
,begegnen' ,occurro'). 
1. aktivno. 
a. augurari, ominari, raditi Ho po čemu 
^ sluti na dobro ili na slo, slutjeti. 



a) objekat je ono na što se slutij dobro 
Hi zlo; kod nega može biti i nepravi objekat u 
dativu (onaj kojemu se sluti). Li ona zlo kobi, 
Bog čuje svu tužbu. Š. Menčetić 147. Gorke 
}ubezni koje me sve znobe, i meni smrt kobe pri 
nogo hoće svit. 185. Neka se ne stav) u, ona 
stvar fito kobi. 300. Čini, dva vidjenja da mi 
se izroČe, ako dobro kobe. D. Zlatarić 15*>. Ka- 
kono si u živ)eloj dobi, vitezova sno kobiti kobi. 
Osvetn. 5, 4. 

b) objekat je ono (če\ade, a može biti i 
drugo) čemu se sluti, u svijem ^f primjerima kttie 
sloj kobif o nesreči. može -■•*- iireH instrumen- 
talom što se sluti. Oj kleta rua m]ado^! toj li 
te pridobi života jur slados i ^^mrt ka te kobi? 
6. Držić 388. Ako jes istini, ruoj Bože, ovi san, 
veće mi ne čini živjeti jedan <ian , . . op voju dp 
bit živ . . . neg vidit ovi gniv kim m© »an ko- 
b)a6e. 402. Jaoh, visini u ^nivu porama i kobi 
Eidipa kuću svu. M. Bnnić 2 i. Ko god ^i, tw 
cvijeli, ni tvojijem^ nesrećam kobi dan veseli kl 
je srećan svima nam. L GuniiuLić 128. Jer pra- 
vedne sve zlom kobi. S. Mar/g^itić^ ispov. 248. 
Što me kobiš? izkobila glavu! Nar. pjea. bog. 
236. Sad svi koAi zopou pi>/obali^ a moj don^ 
nije ni taknuo, nogam^ bije h u^ima striže, cesto 
gleda na Koštac planinu: jali kobi m^n^, jali 
sebe. Nar. pjes. vuk. 4, 27. Zlo vam bilo* dvijp 
tiče vrane, malo V vi je bornu trpkih planina i pci 
Skop}u bijelijeh kula, da vi ^a?,«, krila odiuorite ?* 
no padoste baš na moju kulu, u^ kobi te moga 
gospodara. 4, 342. Kad s' ajiJuci napojili vina, 
zakuka im kukavica tica, koliko je u družinu 
drugah, toliko je zakukala pui^h.^reće^tiMla Sava 
od Posavja: , Pobratime, od Kotora Bozo! udri, 
Bozo, kukavicu crnu da ne kobi {ubavu u dru- 
žinu*. Pjev. crn. 150h. Jen kukać im bijelu 
kulu, te mi kobiš agu Mustairi^u? Nar. pje^, u 
Rogatici. Đ. Šurmin. Kao hi p.iF»t^> f'^oeku za- 
vidi i kobi ga. Vuk, poslov. 1<J. Nemoj kobiti 
narodnu sreću. S. ^jubiŠa, pri|. h»w. St^do Gnrd^ 
da te živa plače i kobi. 234. 

b. occurrere, obviam ire, sretati, — U naše 
vrijeme (vidi u Vukovu rječniku). Kad je bio 
čardaku na vrati, kob ga kobi Stevanova juba, 
zagrli ga, pa ga i pojobi. Nar. pjes. vuk. 2, 300. 

'i. pasivno. — U Belinu rječniku: kobjen 
,augurato' ,divinatus' 120*. 

H. sa se. 

a. pasivno f bez subjekta (ono što se sluti 
stoji u dativu s prijedlogom k). — Samo u jednom 
priinjeru xvi vijeka. Onim ki su na odašastji 
kobi se k zdravju. Naničn. 57». 

b. refleksivno. — Između rječnika u Stu- 
ličevu (,augurarsi per V ordinario il male* ,male 
augurari, precari'). 

a) subjekat kobi sama sebe (isporedi 1, a, 
b), aa) zlu. Počeh se ter kobit, sam sebi go- 
vore: ,Ne more t' neg zlo bit, tužni ja nebore!* 
G. Držić 394. Neka se ne kobi, jeda bi puk- 
nulo srdašce komu. Š. Menčetić— (i. Držić 496. 
Nemoj se kobiti, ni na zlo poricat M. Vetranić 
2, 246 — 247. Tomu se ne kobi, moj bili lebute. 
D. Baraković, vil. 269. ,Što se kobiS, kad te je 
Bog svačim nadario V* (ko ima pa se tuži da nema). 
M. Pavlinović. — bb) dobru. — ti naše vrijeme 
u Lici. ,0n se još iz malena kobio, da će biti 
pravi čojk*. ,Ti se u ničem ne kobiš, da 'š biti 
čojk'. ,Iz malena se zna, ko se čem kobi*. ,Iz ma- 
lena se treba kobiti*. J. Bogdanović. 

b) vračati^ gatati. — U jednoga pisca 
XVIII vijeka. Ne kobite se, nit razgledajte sne. 
Blago turi. 2, 57. Kobio sam se liiovu zlu mišju 
i ričma ovako i ovako. 2, 289. 



Digitized by 



Google 



KOBIVO 



189 



KOOI 



KOBIVO, n. što se kobi. ^ Samo u jednoga 
pisca našega vremena. Jadan brate, jadovna ko- 
biva! Osvetn. 8, 91. 

k6b^EI^£, n. djelo hojijem se kobi. — Sta- 
riji je oblik kobjei^e. — Između rječnika u Be- 
hnu (kobjenje ,augw^o, V au^rare' ,omeii' 119b), 
u Stuli&vu (kol^ene ,aiigarium') , u Vukovu. 
Forma toga saknunenta jest kob)enje. Naru6n. 
57*. Grikva rimska uža kob}enje besede toga 
sakramenta. 57*. 

KOB^iEVATI, kobjujem, impf. vidi kobiti. — 
Samo u jednoga pisca našega vremena. Gdje ti, 
pobro, kobi kob)evade? Osveto. 5, 15. 

KOBNIOA, /. iensko čefade što kobi. — U 
Stuiiievu rječniku: ,indovioa' ,quae aogorator'. 

KČBNIK, m. čovjek koji kobi ; čovjek koji vje- 
rt^e u kobllake. — Od xviii vijeka, a između rječ- 
nika u Beiinu (,aQgiire' ,aagar' 120*; ,aoguro80, 
cio^ soperstisioso cbe d4 fede agli augurj' ,super- 
stitiosos' 55b), u Bjelostjenčevu (v. zgađavec), u 
Voliigijinu (,aogoroso, superstisioso' ,abergi&u- 
bisch*), u Stuličevu (,au|nir, auspex'). Božje slave 
kobnik viti ni^e sam 6oyjek ki govori. J. Ka- 
vtddn. 880*. AV eto ti istoga kobnika. Osvetn. 
1, 67. 

KOBNIŠTE, n. mjesto gdje se kobi. — isporedi 
kobište. — Samo u StMčevu rječniku: ,luogo 
dove si prendevano gli aogurj' ,auguraculom, 
aogorale^ 

KOBNIŠTVO, n. u SttUičevu rječniku uz kob- 
niSte. — sasma nepousdaru). 

KOBNITEJ^AN, kobnite^na, adj. koji pripada 
kobima, kobfcfiu. — U Stuiičevu rječniku: ,auga- 
ralis, aospioalis^ — nepouzdano. 

KOBNITE^KI, oc^'. u Stulićevu rječniku uz 
kobnitejao. — r^pouzdano. ' 

KOBAeVAI^E, n. vidi kobjeie. — Samo u 
jednoga pisca riašega i>remena. Pa daj meni 
(stijeno) svoje naejeĆAj&e, sa odse)no moje kob- 
nevai&e. Osvetn. 2, 61. 

KOBOVATI, kobujem, impf. vidi kobiti. — 
Samo u jednoga pisca našega vremerM. 06ove 
je hire sjedovao, i begove kobovao kobi. Osvetn. 
5, 77. 

KOBBŠNIOA, f. mjesno ime u Srbiji u okrugu 
kragujevaČkom. IJTiva u Kobršnici. Sr. nov. 
1865. 508. 

KOBBŠNIĆKI LUG, m. mjesno ime (lug što 
pripada Kobršnici) u Srbiji a okrugu smederev- 
skom. Zabran u KobrŠničkom Lugu. Sr. nov. 
1867. 188. 

k6gA, m. ime muško, va\a da je hyp. Košta, 
isporedi Koča i Ko6o. — Akc, se mijena u voc. 
K6go. — U naše vrijeme u Srbiji. Koca Mum- 
gija. M. Đ. Milićević, kraj. srb. 49. Koca To- 
mić. 67. 

KOCAK, m. nejasna riječ u dva spomenika 
XIV vijeka. Kuće u gradu, zevbdelatiju, pr^spa- 
nSgo, kocakb. Glasnik. 24, 235. 237. (1349). 

KOCA^i, vidi 1. koce}, a. 

KOOAN, vidi cocan. — i u rukopisima stoji 
<^<><^c^) ^ griješkom kocan samo u izdanu. 

KOGAJE, m. nejasna riječ u knizi xvi vijeka. 
Imaju od tih dobrih i vernih razlučiti i dati je 
placarom i kocaru v ruke. Postila. 93*. 

KOGATI, k5čem, impf. vidi kvocati. — Li ne- 
kijem krajevima u naše vrijeme, a iztneđu rječ- 
nika u Voltigijinu (,chiocciare* ,glucken*) i u 
SttUičevu (v. kvocati). Kocati, kokodakaiie kojim 



kokoš daje znak da hoče biti nasađena, na Bijeci. 
F. Pilepič. 

KOGEL, vidi 1. i 2. koce|. 

1. KOGE^J, m. kao da je pravo značene : rep, 
a iz ovoga su se i druga razvila. — Rijetka i 
nejasna riječ. — isporedi češ. kocer, biČ. 

a. vafa da znači: rep, u jedrim prin\jeru 
XVII vijeka. Ova zmija jedno uho pritisne g zemji 
a drugo uho zatne krajem repa aliti krajem svoga 
kocefa, da ne Čuje gdi ju Čovjek zaklina. M. 
Divkovič, bes. 290—291. — U drugom je pri- 
mjeru istoga pisca oblik koca}: (Ona zmija) 
jedno uho pritisne g zem^i a drugo zatne ko- 
ca}em. 291. 

b. pletenica od kose niz leđa. u Leskovcu. 
M. Đurović. 

f. biče ista riječ s oblikom kocel i sa zna- 
Čenem : kraj, konac, u narodnoj pjesmi ugarskijeh 
Hrvata. Ino do kocela blago Aemu zgoril. Jačke. 
178. 

2. K6CE^i, koc^Ja, m. vidi stipsa. — Akc. kaki 
je u gen. sing., taki je u ostalijem padeiima, osim 
nom. i acc. sing. i voc. sing. k5ce)u; a u mno- 
žini vafa da se rte govori (ovako sam čuo izgo- 
varati ovu riječ, a u Vukovu rječniku nije žabi- 
feženo da bi se akcerMt mijeifiao). — Nepoznata 
postaiia. — U naše vrijeme, a između rječnika 
u Vukovu (,der alaon^ ,alumenS cf. stipsa, tipsa, 
šap 8 dodatkom: osobito po južnijem krajevima 
a i u Srbiji u nahiji Šabačkoj ima selo ,Koce- 
{eva^. Mislim da i u selu Koce}evi (u nahiji ša- 
baČkoj) niko ne zna da se tipsa ili stipsa (,der 
alaunO sove ,koce['. Vuk, pism 80. Stipsa, tipsa, 
a u Dalmaciji kaže se: kocel, šap i olum. Đ. 
Popović, poznav. robe. 100. 

3. KOCEL, m. ime zaseoku u Srbiji u okrugu 
uiičkom. K. Jovanović 151. — Ne znam, jeli 
ista riječ što 1. ili 2. kocej. 

4. K^GE^i, Kočija, m. prezime. — U naše 
vrijeme u Dubrovniku. — Biče (po akcentu) ista 
riječ što 2. koce|. 

KOCE;iEVA, /. isto je što Kocejevo. vidi kod 
2. koce). — Pomt'ne se prije tMŠega vremerM. 
Koce)eva. S. Novaković, pom. 135. 

KOCE^iEVAČKI, aij. koji pripada Kocejevu. 
Koce)evaČka (opština). K. Jovanović 177. 

KOGE^iEVO, n. selo u Srbiji u okrugu ša- 
bačkom. K. Jovanović 177. — Kaše se t Koce- 
}eva (vidi). 

KOCEN, m. vidi kočan. — U naše vrijeme u 
Hrvatskoj, a između rječnika u Bjelos^enčevu 
(,caulis, ipsum robur seu stipes unde se pro- 
ducunt folia aut ramusculi*) i u Jambrešicevu 
(jCaulis*). Kocen, goli klip kuruze. Ždralovo kod 
Bjelovara. 

KOGENICA, /. vidi kocen i kočaA. Kocenica. 
goli klip kuruze. Podgorci u Slavoniji. 

KOGEIStAČA, /. vrsta repe. — isporedi kocen. 
Kocenača, suvrst repe (u Zagorju), cf. Kočanica. 
B. Šulek, im. 149. 

KOGENAST, adj. u kojega je kocen (n. p. o 
kupusu). — Samo u Jambrešicevu rječniku : ,cauli- 
catusS 

KOGEI^E, n. coll. kocen. — U naše vrijeme u 
Hrvatskoj. Ako tko sakupja i čuva na upotre- 
b^ene sposobno perje, kocene, struke ili ostanke 
duhana. Zbornik zak. 2, 35. 

KOCET, /. u Bjelostjenčevu rječniku: v. šoet. 
— isporedi kočet. 

KOCI, Kotača, m. pl. mjesno ime. — U ruko- 
pisu XIII vijeka. II Kotbce. Svetostef. hris. 7. 



Digitized by 



>Joogle 



KOCIĆ 



140 



1. KOČA 



KOUIC, m. prezime. — U naše vrijeme. Miloje 
Kocić. fiat. 359. Dimitrije Kocić. 403. 

KOCIG, m. vidi kaciga. — Na jednom mjeMu 
XVII vijeka (može hiti da o staji mj. a samo štam- 
parskom griješkom). To izrekši kocig vaze Audro- 
jeov. I. Zanotti, en. 27. 

KOCU, m, ime nekakvu gradu. — U narodnoj 
pjesmi našega vremena. Dokle dođe do Kočija 
grada. Nar. pjes. sto jad. 1, 35. Iz Kočija grada 
latinskoga. 1, 35. 

KOCIJAN, m. ((^ancianus, Cassianus V) ime 
muško. — Kod mjesnoga imena u spomeniku xiii 
vijeka. Breg svetoga Kocijana. Mou. croat. 8. 
(1275). 

KOCIJANI, m. pl. ime selu u Hrratskoj u žu- 
paniji modruško riječkoj. Razdije|. 44. — ispo- 
redi Kocijan. 

KOCIJANIC, m. pnzime. — isporedi Kocijan. 

— XVI vijeka kod mjesnoga imt*na. Nika druga 
sela, po imenu Grgurića selo i Kocijanića selo. 
Mon. croat. 324. (1551). 

KOCIJSKI, adj. koji pripada gradu Ktniju. 

— U narodnoj pjesmi našega vnmena. Kad u 
poju bio kocijskoine. Nar. pjes. stojad. 1, 35. 

KOCKA, /. komad kosti (a UKtže Inti i čega 
drugoga) što se upotrehfava za igru i za gutane; 
izdje\an je i izrađen tako da ima šest strana 
jednakijeh četverokut nijeh s prarijem kutovima; 
na svakoj je strani urezan neki broj oka (od 1 
do 6). — isporedi 3. car, što treba čitati i;ar, t 
tako u svijem primjerima^ osim naj zndnega (Mi- 
lićevičeva) koji pripada pod 1. car (može biti da 
i u primjerima iz Poslov. dan. treba čitati car 
i bastoč. čari i bastoći). ovdje treba dodati da 
ni u x,ara (kao ni u kocke) nijesu dvije polovine 
(sto je jamačno Daničić pomislio radi Milice vi- 
ceva primjera) nego se ove riječi ujtotreb(avaju 
u množini s toga što obično za igru trebaju dvije 

kocke. c- stoji mj. st (kostka. dem. kost), ili 

metatezom (premješta ne m) kao što bi moglo biti 
i kod cklo, ili Što je ispalo t između s i k, pa 
se onda s ispred k promijenilo na c (isporedi 
dockan). — Biječ je praslavenska (kostbka), ispo- 
redi stslov. kostbka, komine c*), rus. i:(n'Tusi, drm. 
KocTb, češ. i po(. kostka, deminutiv uop/r i tes- 
sera. — Ovako značene nutže biti da je dttbila 
ova riječ s toga što se naj češće korke grade od 
kosti; ali može biti da se isprva u potr ebf a vala 
za igru neizradena goveda kost (vidi gležiiovac, 
postolar, lat. talus, astragalus), te je pttslije prešlo 
ime i na izrađenu kost (isporedi lat. talus). — 
Kao igra, naj češće stoji u množini (vidi šttt je 
kazano sprijeda). — Gen. pl. kocaka. — Od xvn 
vijeka (vidi kod b), a između rječnika u Bjelo- 
stjenčevu (,alea'), u Jamhrešićevu (.alea'), u Stu- 
ličevu (v. ždrijeb), u Vukova (,dor uiirtViP ,tos- 
sera, talus'. cf. ždrijeb). 

a. u pravom značenu, kao što je kazano 
sprijeda (o igri). Nitko da se ne psujo, u karti, 
kocki igrač hamisni i zaklinar da l^^^ ])udne. 
Glasnik, ii, 3, 16. (1695). Onda oni na kocke 
igi-aju. M. A. Rejković, sat. £3-'*. lA^re na kocke 
i karte. I. Velikanović, uput. 3, 78. Mi vaja 
da budemo kako kocke, baci i'iih kuda ti i kakn 
ti drago, el«i «»no vazda orima gledaju svrhu sebe. 
i). Rapić 185. 

b. sors, ždrijeb, uopće svaki način ždrebana, 
pa i pravijem kockama. — Kaže se mctati, ba- 
cati kocku itd., pala je kocka na koi^a (isjtondi 
lat. sortem conjicore, dojieerc, sors oKcidit). Da 
kocke vrguso, kako u staro vrinio običaj biše. 
h\ Glavinić, cvit. 58b. ^ko je metal ili činil 



motati kocke ili ždribe, na pomoć djavla zaziva- 
iući. sviti. 57. Pade kocka na Ivana Zlatoustoga 
1 postade patrijarhom. A. Kanižlić, kam. 227. 
Metnuse kocku na ovi dvanaest kolina, i pade 
kocka na kolino Judino. E. Pavić, ogl. 172. Po- 
čevši oni bacati kocku. 230. Baciše po redu 
kocku za izviditi koji je taj, i evo pade kocka 
na Jonu. 426. Pade dakle kocka na Matiju. 
637. Prorokovano hitanem kocke. I. Velikanović, 
uput. 1, 428. Svrhu odiće moje hitaše kocke. 
1, 497. Ako bi koji kockam gatao. 8, 104. Da 
su ždrib iliti kocku bacali. Đ. Rapić 377. Raz- 
dijf^lise ha|ine iV^gove bacivsi kocke. Vuk, mat. 
27, 35. Bacajući kocke za Aih ko će šta uzeti, 
mar. 15, 24. Da bacimo kocke za nu kome će 
dopasti, jov. 19, 24. Pa<ie kocka na Matija. djel. 
ap. i, 26. To je kocka na koju je Pjemont metnuo 
glavu. M. Pavlinović, razg. 17. 

V. cubus, u geometriji, pravilno geometričnv 
tijelo ograničeno sa šest stratia pravokutnijem 
četvorinama (isti je oblik kao kod prave kocke). 
— U naše vrijeme u pisaca. Kocka, math. lat. 
, cubus', xv.ios ,hexac<ler, wiirfel, cubus*, tal. ,cubo', 
t'rc. ,cube, hexaodre', egl. ,cube, hexaedron*; min. 
lat. ,tessera'; kosa kocka, m. (rumbac) ,rhom- 
bot^dor', tal. ,romboedr6'; arch. ,quaderstein*, tal. 
,«juadrone, «]uadro'; kocka ,werkstiick, werk8tein, 
behauener stein'. frc. ,pierre de taille', egl. ,free- 
stone, ashlar*. B. Šulek, rječn. znanstv. naz. 

(I. oblik u koji se izdjefa dijomanat koji ne 
može biti bri(anat : ozdo je plosan^ a gore šHast. 
- U naše vrijeme u pisaca. — U Šulekovu rječ- 
niku: ,raute'. 

©. u francuski} em kartama od igre znak kao 
četvorina^ franc. cArreau. — U naše vrijeme u 
pisaca. — U Šulekovu rječniku: ,carreau*. 

KOCKA NE, n. djelo kojijem se ko kocka. — 
U Bjelostjenčevu rječniku : ,aIeatorium', i u Vu- 
kova. 

KOCKAR, m. čovjek koji se kocka. — Od xviii 
vijeka^ a iznađu rječnika u Vukovu (.gliicks- 
spieler* ,aleat^jr'). Jerbo kockar sve proigrat 
znade. M. A. Relković, sat. £2^. 

KOCKAST, adj. koji je kao kocka, koji je nalik 
kocki. — U naše vrijeme u pisaca. Kockast, math. 
,cubisch* ; tal. ,cubico* ; kockasti hvat ,cubik- 
klafter', tal. ,tesa cubica'; kockasta mjera ,cubik- 
mass', tal. »misura cubica'; kockast palac ,cubik- 
zoll', tal. ,dito cubico', frc. , pouče cube*, egl. 
,cubic inch'; tech. ,«|uadrillirt, carrirt, gewur- 
felt, vviirfelig', Uil. ,cubico', frc. ,quadrille', egl. 
,checkod', min. lat. ,tessularis, tessulatus* ,tes- 
sular, tessulariscdi*. B. Sulek, rječn. znanstv. naz. 

KOCKAŠ, m. vidi ko(;kar. — ff Bjelostjenčevu 
rječniku: ,aloator', i u Jambrešićevu: »aleator*. 

K(JClvATl SE, kockam se, impf. igrati se ko- 
caka, pa i uopće o svakoj igri u kojoj odlučuje 
sam slučaj, i ždrebati (u lilagojevičevu primjeru 
o igri uopće). — Akc se ne mijena (aor. 2 i 3 
sing. kocka). — Od xviii vijeka, a između rječ- 
nika u Vukovu (,glncksspiel spielen' ,ludere alea*). 
A ha|inu nešivenu nisu razdilili, nego se o nu 
zdribali, to je kockali. I. Volikanović, uput. 
1, 169. (Sticari) koji daske prave kojima se 
kocka (vulgo dama). A. T. Blagojević, kliin. 49. 
Kockajući se svrhu odiće. D. Rapić 228. 

KOCIIKNI, pron. vidi kolisan. — isporedi ko- 
jusui. — U naše vrijeme u Ijiri. ,Kocukno si mi 
ovo kruva odlomila'. ,Vide, kocukna e ona žena*. 
J. IJogdanović, 

1. KOCA, u dva spomenika xiv vijeka, sva je 
prilika da je riječ turska (kao što kaže i iJa- 



Digitized by 



^uogle 



1. KOČA 



141 



KOČETAE 



nie%6). vidi ko^ a tako može biti da treba ci-, 
tati i u ovijem primjerima. — Stoji bez promjene j 
iMika pred aupstantivom vojevoda i pred mui- 
kijem imenom turskijem^ i pokazuje štovane. — : 
vidi u Dameidevu rječniku : turski ,magnui<, illu- 
stris*: ,ko£a-yojevode Petra Pavlovića* piše kra} 
bosanski 1393 (6pom. sr. 2, 40). ^Gospodina koča- 
Feri«i* (Spom. sr. .1, 21 god. 1399). 

2. KOCA, m. kočoperno dijete. — Uprav je 
ipokoristik. — Akc. se mijeiia u voc. nng. k6co. 
— U Glasniku 59 (Đ. Popovi<S, tur. re6.), 128 
tjdje se dodaje: možda je ova reč došla od^ tur- 
skoga ^'koč, koSak', <9rčan junak. 

3. KOČA, m. vidi Kočo. — Akc se mijena u 
voc. K6co. — Pomine se u naše f>rijeme (o čo- 
rjeku koji je živio xviii vijeka) ; između rječnika 
u Vukovu (vide Kočo s dodatkom daje po istočnom 
govoru), vidi kod Kočin. Kapetan Koča iz sela 
Panevca. M. Đ. Miliće\'ić, sr)?. 194. Vojsku kupi 
Koča kapetane. (Nar. pjes.) 194. Mir junačkom 
prahu a slava svetlom imenu tvome, nesamrtni 
Kočo! 194. 

KOČAC, k6čca, m. dem. kolac. — U Stulićevu 
rječniku: v. kočić. — slabo pouzdano. 

KOČAČA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
poiarevačkom. liiva u Kočači. Sr. nov. 1866. 

mi 

KOČAK, koč4ka, m. košara^ kobača gdje se 
hrani Hvad a i druga koja životina kao pas. — 
isporedi 2. kočina. — Od xviii vijeka, a između 
rječnika u Vukovu (vide kočina, 2). Žene sti- 
ruju mladinu u kočake. M. A. Rejković, sat. 
Lob Jest istina, kada smrt jednoga između nas 
povali, onda se svi ostali poplaše, pri padu, no 
đrugojačije, nego pilići u kočaku. Đ. Rapić 4(>5. 
KoČak, mali kosar za malu jagnad ili jarad. u 
u^.ićkom okrugu. S. I. Pelivanović. KoČak ,gal- 
linarium^ D. Nemanić, čak. kroat. atud. 29. 

1. KOCAN, kočina, m. u Vukovu rječniku : 
vide koČ4in, 1 s dodatkom da se govori u Do- 
broti. 

2. KOCAN, m. mentum, đoni dio (ispod usta) 
u (udskoga lica, brada. — U naše vrijeme u ite- 
kijem krajevima u Srbiji. K6čAn (trebalo bi ga 
izgovarati: k6čan, ali ga govore koran) pored 
znaćena za okošjen klip kukuruza, što po negde 
zuvu i tuluska, zovu tako (od Ku^nova pa na 
ovamo do Leskovca — a u Leskovcu se čuje 
samo od onih koji su otuda došli — ) bradu obri- 
janu, golu bes kose (,Kinn' ,menton^): ,Obriči mi 
i toj malo na kočan'. M. Đurović. 

3. KOČAN, m. ime ovnu. Vetovo, Požega. 
KOČANA, /. mjesno ime. — xviii vijeka. — 

Biće isto Što Kočani. Od Kočane Stojan. Glasnik. 
19, 12. (1734), 

KOČAN AC, kočanca, m. dem. 1. kočan. — (> 
Stuličevu rječniku: »piccol torso^ ,caulicu.s'. 

KOČAnČAC, kočAnčca, m. dem. kočanac. — 
U Stuiičevu rječniku uz koČanae. — nepouzdano. 

KOČANČIČ, m. dem. koranac. — U St uli ceru 
rječniku uz koĆanac. 

KOČAKI, m. pl. selo u Srbiji u okruga top- 
ličkom. M. D. MUićević, kra). srb. 384. — i^spo- 
redi KoČana. — Može biti da je isto što se pn- 
mitie' jirije našega vremena. Kočani (selo). S. 
Novaković, pom. 135. 

KOČANICA,'/. vidi kočaA. — U Vukovu rječ- 
niku: vide kočan. — I kao vrsta kupusa. Ko- 
f'anica, rus. kombrii;!!! icaiivcra (Đrassi(;a capitata), 
burgunder-rube (Vakasović). B. Šulek, im. 149. 



K6ČANIČ, m. dem. 1. kočan. — U Stulićevu 
rječniku uz kočanac. 

KOOANSKI, adj. koji pripada mjestu Koča- 
nima. — U naše vrijeme. Knčanski vis. Rat. 
54. Koč^anski položaj. 56. 

KOČAlir, kočdAa, m. mdi značene u Vukovu 
rječniku. — isporedi koČan. — Akc. kaki je u 
gen. sing. taki je u ostalijem padežima, osim nom. 
i acc. sing.f i voc. k6čariu, k6čaAi. — Kao daje 
stara osnova (koc^n?), isporedi stslov. koČ^ni 
■,penis*, novoslov. kocAn, rus. KciHem . — U Stuli- 
ćevu rječniku : (štamparskom griješkom : stoji 
poslije kočanić) kočan, kočaiia ,tor30, fiisto del 
cavolo* ,culmu3, caulis, thyrsus', i u Vukovu: 
1. n. p. u kupusa, t. j. ono od zem}e do glavice 
,stangel, strunk' ,caulis' s dodatkom da se govori 
u Crnoj Gori.' — 2. vide okomak s dodatkom da 
se govori u Srijemu. U Jadru se kaže ,okomak*. u 
Šumadiji , kočan' . . . Vuk, pism. 77. 

KOČAISTA, vidi kočak, koČina. Kočaha (Sla- 
vonci), svinska staja. F. Kurelac, dom. živ. 41. 

KOOANE, n. coll. kočan i kocan. — U naŠe 
vrijeme, a između rječnika u Stulićevu (»torsi, de' 
cavoli non mangiabili^ ,th.yrsi'). Kukuruz s ko- 
čanem. u okrugu požarevačkora. Sr. nov. 1868. 10. 

KOCaRIM, m. ime seocu u Bo»ni u okrugu 
sarajevskom. Statist, bosn. 28. 

KOČE, koče ta, m. mlado mače. — Dem. kot 
(vidi). — U naše vrijeme. F. Kurelac, dom. 
živ. 49. 

K(JČEČAC, kočočca, m. dem. kočet — [f Stu- 
lićevu rječniku: kočetčac uz kočetčić. — sasma- 
nepouzdano. 

KOČEČIČ, m. dem. kočet. — U Stulićevu rječ- 
niku: kočetčić ,parva seta*. — fiepouzdano. 

KOČELA, /. ivu seoru u Hercegovini. Statist, 
bosn. 123. 

KOČEN, m. samo u Stulićevu rječniku : v. 
kočan. 

KOĆENICA, /. vrsta ovce. F. Kurelac, dom. 
živ. 31. 

KOČENITI, kočenim, i mpf. kočiti (0. — Samo 
u jednom primjeru xviii vijeka. Na šotlište kada 
priđe, vrat kočeni, trbuh kuČi. J. Kavanin 53b. 

KOČENUTI SE, kočenem se, pf.CO vidi k.)- 
Čiti se. — Samo u Stulićevu rječniku: v. kora- 
miti se. 

KOCE NE, n. djelo kojijem ko koči ili se koći. 

— Tzmedu rječnika u Stulićevu (,faatu8, inanis 
jactantia, animi elatio*) i u Vukovu. Stega je 
za kočeiie, za umirane! M. Đ. Milićević, medu- 
dnev. 300.^ 

• KOČERIN, m. ime selu u Hercegovini. Statist. 
bosn. 105. 

KOČET, /. drhela i oštra dlaka (u koze. pa i 
u svi ne i u grivi i na repu u kona, magarca itd.). 

— isporedi kostrijet, struna. — Od xviii vijeka, 
a između rječnika u Belinu (,setola, propriamente 
il pelo, eho ha nella schiena il porco, e nella 
coda il cavallo' ,seta' 672«) gdje se noj prije na- 
hodi, u Voltifjijinu (,setola, pelo di porco' ,sau- 
borsto*), u Stulićevu (,setola, peli di capra o di 
majale' ,seta'), u V^ukovu (vide kostrijet). Odjeven 
kostretim stučenom od kočeti. S. Rosa 44b. jz 
glave mu kroz kočeti ognevita iskra udara. N. 
Marci 59. Kozija dlaka je i sama za sebe trgo- 
vačka roba, a kaže se : kozina, kozjevina, ko.stret 
i kočet. Đ. Popović, poznav. robe. 396. 

KOČETAR, m. čovjek koji po svom zanatu 
obraduje kočet (ćešla, prede, će). — isporedi niu- 



Digitized by 



Google 



KOČETAB 



142 



KOČUA, b. 



tavgija. — U naše vrijeme. Mutava ili koće tara 
ima malo na broj. M. Đ. Milićević, s đon. 47. 

KOČETAV, adj. u Stulićtvu rječniku: v. koće- 
tivan. — nepouzdano. 

KOČfcTIN, m. mjesno ime u Srbiji, a) voda. 
Stožac tako je pak nazvan od Osaniča, a Kre- 
po)inci ga zovu Kočetin. Glasnik. 4% 842. Iz- 
među jugoistočnih, veoma blagih gornih strana 
VraAa i ovog platova teče St6Žac i Kočetin. 304. 

— h) selo u okrugu požarevačkom. K. Jovanović 
139. — c) Majur Kočetin, vis u okrugu požare- 
vačkom. M. Đ. Milićević, srb. 1054. 

KOČĆTINA, /. stara mačka (augm. kot t7» 
koče). F. Kurelac, dom. živ. 49. 
^ KOČŽTiNSKi, adj. koji pripada selu Koče- 
tinu. Kočetinska (opština). K. Jovanović 139. 

KOČETIVAN, kočetivna, adj. po kojemu su 
izrasle kočeti. — U Belinu rječniku: ,setoloso 
e setoso^ ^setosus' 672^, i u Stulićevu: ,seto8U8, 
hirsutus, setiger*. — nepouzdano. 

KOČETIVAST, adj. u Stulićevu rječniku uz 
kočetivan. — nepouzdano. 

KOČICA, /. n\jesno ime u Srbiji, a) zaselak u 
okrugu kruševačkom. K. Jovanović 126. — h) 
mjesto u okrugu va^vskom. Livada u Kočici. 
Sr. nov. 1865. 59. 

1. KOČIĆ, m. dem. kolac. — o- stoji mj. o\, 
a piše se i govori i k61čić (vidi). — Od xvii 
vijeka^ a između rječnika u Mikafinu (kočić, mali 
kolac ,paxillus'). u Belinu (^paletto, palo piccolo' 
,paxillu8* 536^*), u Stulićevu (,paxillus*), u Vu- 
kovu (dim. v. kolac). Od potrebo je, da lozu pri- 
veže kočiću. M. Divković, bes. 213*>. Pun dočić 
krivijeh kočića. (odgonetfaj: žlice u zdjeli ili na 
sinijij. Nar. zag. novak. 55. One glave što bjehu 
osječene i na kočiće pobjene u redu. Nar. prip. 
vuk. 127. Dete hiti iz ruke koČić. S. Tekelija. 
let. 119, 12. Tačke ili pritke jesu tanki kočići 
uz čokoće pribodeni. P. Bolić, vinod. 1, 201. 

2. KOČIĆ, m. Aspro vulgaris Cuv., neka riba. 

— Jamačno je ista riječ što 1. kočić, jer ima 
oretenasto tijelo. — U naše vrijeme^ a između 
rječnika u Vukovu: (u Srijemu) nekaka riba (u 
trećem izdanu ,streber* , Aspro vulgaris L.*). Vre- 
tenar, vretenac, u Sremu kočić, nem. ,8treber' 
(Aspro vulgaris Cuv.). J. PanČić, ribe u srb. 65. 

3. KOČIĆ, m. prezime. — xv vijeka^ i u naše 
vrijeme. Grguru Kočiću. Mon. croat. 108. (1471). 
Mihajlo Kočić. Rat. 332. 

KOČIĆIN, m. ime selu u Hrvatskoj u župa- 
niji modruško-riječkoj. Razdijej. 45. 

k6ČUA, /. currus, kola na kojima se voze 
fudi (ne svagda u istom značenu^ gdjegdje su go- 
spodska kola, hintov, karuce, a adjegdje selačka 
kola, u kojem primjeru i bojna kola). — Ako. se 
mijeiHa u gen. pl. k6čij&. — Ista riječ ima i u 
novoslovenskom i u bugarskom jeziku, pa i u 
maloruskom u Ugarskoj (kohkih), ali ovo nije noj 
stariji oblik, jer itna i češ. koč i pof. kocz, kotcz. 
jugoslavenski i maloruski oblik može biti postao 
oa mag. kocsi, ali se to ne može kazati za češki 
i po\ski. ima i u romanskijem jezicima slična 
riječ. tal. cocchio, franc. coche, špan. coche (od 
francuskoga je po svoj prilici postalo nem. 
kutsche). da je u slavenske jezike došlo iz ro- 
manskijeh ne može biti, jer od tal. -eh- ne bi 
postalo č (tako ni čavao ne može doći od tal. 
chiavo). XVI se vijeka mislilo da su sve ove riječi 
došle iz magar^oga jezika (F. Diez, etymol. 
w6rterb. der roman, sprachen*'. 131); neki su iz- 
vodili mag. kocsi od imena ugarskoga mjesta 



Kotcze, sad Kitse (J. Junginann, slovnik Česko- 
nčmeck^ kod koč), ali je veća priiika da je ma- 
garska riječ postala po slavenskcj koč, te bi ovaj 
mogao biti korijen kot ^isporedi kotač, kotnrati, 
kotr(ati), a t je ispalo tspred č (isparedi poUku 
grafiju kotcz). — Često se upotrebfava množina 
kočije i za jedno. — Od xvii vijeka (vidi kod 
c), a između rječnika u Mikalinu (koČ^e ,carra8, 
carruca, rheda, vehiculum, vectabolum'), u Be- 
linu (kočija fCarrozsa' ,currus' 1741^), u Bjelo- 
stjendevu (kočije ,currus, vehiculum, rheda, es- 
sedum, harma'), u Jambrešićevu (kočije ,vehiculam, 
curt'iculum, rheda^, u Voltigijinu (kočija ,car- 
rozza' ,wagen, kutsche'), u Stuličevu (,kočija 
,curru8, carrus, vehiculum, rheda*), u Vukovu 
(kočije ,der bauernwagen mit zwei pferden' ,cur- 
rus'; ipak obično u narodnijem pjesmama nije 
ovako vo značene). 

II. u jednini. Kočija Boija uKmuo^enija i»d 
deset tisuća. B. Kašić, rit. 376. paal. 67, 18. 
Kad na nebu razvedrenu joilno jtttro Febo ^eđe, 
da kočiju svu zlatjenu po hilježnom p^mu izvede. 
P. Kanavelić, iv. 61. Dvije kopije irvijeli slijede, 
svijem Ijepotam naresene, a u svakoj po dva sjed© 
vlastelina mnoge od scjene. 33f». Plemenite ko6^ 
vrane mnoge toveć sa kopiju. J. KAva^in lOK 
Obraćajući se čestokrat na kočij« eagledaie ne 
u kola. A. d. Bella, razgov, 25. U ne^ovoj ko^ 
čiji zlatom i dražim kameuj^tii oboloj^ 25. Tko 
vlada kolim ali kočijom. L Dr^Mić, g^lt, 503, 
Osta mrtav na putu jedan inla^lkć pod kolih od 
kočije. Đ. Bašić 5. Ilija uEtde na nebena prije 
s postom nego s kočijom. 3;">. Kntcija potezana 
od koi^a žestocih i ne zau£4);itiih, Bla;^ri tufL 
2, 144. Ili silno uzdrži koćiju ua kojtij »idi- 
Ant. Kadčić 300. Ilija s kotijum tkgT^evitom hl 
odnesen u nebo. J. Matovie *yS. Pa je taettm u 
kočiju zlatnu. Nar. pjes. juk. 125. Pcm) kočijom 
osam bedevija. 142. Od koći je penger otvorila. 
150. 

b. u množini o jednome. Podiže ga na nebo 
u jednijem kočijama od vatre. M. Badnić 416^. 
Za ruku kra} Jehu poteže Jonadaba na kočije. 
457^. Ovo su kočije od vatre na kojijem Il\)a 
bi podignut na nebo. 48.3*. Stavi ga u kočije 
krajeve. S. Margitić, fal. 13. Od koji su kočija 
četiri kola četiri dara. 212. čini i&ega paka 
sisti u zlaćene sve kočije. P. Vuletić 89. Tulija 
potlači s kočijam mrtvo tilo. J. Banovac, pred. 
3(5. Sveti Bernardo zapovidi jednom djavlu, da 
mu služi za kolo u kočija na putu. razg. 111. 
Neronu bi^e ugodno pod kočijam koi&e tirati. 
pripov. 66. Ne more se doći u raj na koila ni 
na kočijah. 108. Uputi se u kočija kući . . . 
Hotijući zaručnica izać iz kočija omaČe joj se 
noga. J. Filipović 1, 3()3». Voziti se u kolih ili 
u kočija. P. Filipović 41. Sidio bi a gizdavih 
kočijah. A. Kanižlić, kam. 263. Ne kti on na 
slavne kočije sisti. 589. Kada bi se ditedce na 
trčećih kočijah vozilo, utoč. xvii. Izvmuše se 
pod nim kočije. E. Pavić, ogl. 447. Krajica, 
grozne roneći suze, uzašla je na kočije. L Za- 
ničić 122. Koji pritežete grih po niki naČin 
kako zavezu od kočija. M. Zoričić, osm. 35. Ako 
meni suđhi danak dođe, postavi me na kočije 
brze, ter me vozi g bilu Carigradu. And. Kačić, 
razg. 178^. Ulize u kočije, kor. 259. I on seda 
na lake kočije. Nar. pjes. vuk. 1, 539. Daj mi, 
{ubo, koiie i kočije. 1, 545. Sede Jela s migkom 
na kočije. 1, 573. Upregoše koAe u koČge. 1, 605, 
Brže digni sedmore kočije, doteraj i mome belom 
dvoru. 1, 609. Medu nima od zlata koč^e pre- 
krivene crvenom kadifom. 3, 153. I ustavi od 
zlata kočije. B, 239. Izvedose od zlata kočije i 



Digitized by 



Google 



KOČIJA, b. 



143 



KOČIŠKE 



a Mjda )epota đevo^ku. 3, 252. A asa i^ima od 
ilata kočije, u koćijam^ 6etiri buina. 3, 281. A 
aalivaj od srebra kočije. Nar. pjee. jak. 227. 
Spremi meni do troje kočije. Nar. pjee. petr. 
2, 698. Sedne s nim na kočije. Nar. prip. 
vuk. 79. 

«. u množini o mnoitvu. Zaradi moje oho- 
losti koju sam činila koi^e jahajući, u kočijah 
hodeči. M. Divković, bes. 184^. Priđe dakle 
Naman s koi&mi i kočijami. I. Bandulavić bt^, 
ireg, 5, 9. Koni i kočije jesu ufanje tasčih }udi. 
A. Vitaiić, ist. 60b. Gdi su sluge i kočije? 8. 
BCargitić, ispov. 250. Ugledavši različite kočije. 
E. Pavid, ogl. 93. Dođe k i^emu Naman s ko- 
kici, s koČ^'ama. 323. Dvanes tisuća kočija s ko- 
nima. £X BaSič 97. Davši jim jaspre, kočije, 
kola. And. Kačić, kor. 51. 8est stotina kočija. 
73. Mnoštvo kočija bojnih. 114. Sedam stotina 
od boja kočija. 195. Da mu gone kola i kočije. 
Nar. pjee. vuk. 4, 488. 

KOČtjAlirE, n. cijelo kojijetn se kočija, vidi 
kočijati. 

KOĆtjAR, kočijira, m. vidi kočijaš. — Od 
XVIII vijeka, a između rjeinika u Beltnu (,carroz- 
liere overo cocchiere* ^auriga' 174l>) gdje se n(^ 
prije nahodif u Bjelostjenčevu (kod kočiš), u Vol- 
tujijinu (.carrožziere, carrettajo, carrettiere, coc- 
chiere* ,kut8cher, fuhrmann*)) w Stulirevu (,rhe- 
đarius, auriga; rliedarum faber'). 

a. vidi kočijaš, a. — U svijem rječnicima i 
u ovom jyrin\ieru: AV evo ti šičeli kočijah, a u 
nima bijelo LatinČe, i&ega pita Novakov Grujica: 
,Ko^ijaru, Čije su kočije?* Pjev. cm. 124*. 

b. mdi kočijaš, h. — U Stuličevu rječniku. 
e. u jednom primjeru xviii vijeka ne zna se 

pravo znaČene. Sinčića jednoga kočijara, budući 
ga plakali za nikoliko vrimena izgubjena negovi 
rodite{i . . . M. Pavišić 38. 

KOĆUAREl^E, n. djelo kojijem se kočijari. — 
U Stuličevu rječniku. 

KOČIJAEITI, kočijarim, impf. vidi kočijašiti 
(raditi kao kočijar). — If Stuličevu rječniku: 
,vecturam agere, aurigam agere'. 

KOČtjAŠ, kočijdša, m. čovjek što se bavi ko- 
ckama. — u dva osobita značeiia. — Akc. kaki 
je u gen. sing. takije u ostalijem padežima, osim 
noni. sing., i voc: koČij&šu, kočiiaši. — Postaje 
od kočija nastavkom ašb. — Od xvii vijeka, a 
između rječnika u Mikafinu (,auriga, rhedarius, 
quadrigarius, a vehiculis, cisiarius, essodarius, 
plaustrarius, bigarius, carucarius') gcije se n^j 
prije nahodif u Belinu (»mastro di carrozze' ,car- 
pentarius* 174b), u Bjelostjenčevu (kod kočiš), u 
Voliigijinu: ,facocchi, carrozzajo (in Dalmazia)* 
,wa^er'; u Stuličevu (v. koČijar s dodatkom da 
je uzeto iz Belina), u Vukovu (,der kutscher* 
,auriga*). 

m. Čopjek koji sjedi na kočijama, i upravfa 
i vodi ko^ (u Mikafinu, u Bjelostjenčevu, u Vu- 
kovu rječniku). Svak kaže kočijašu put kad mu 
su se kolir slomila. (Z). Poslov. daniČ. Kočije 
aliti kola izraelska i kočijaš negov. And. Kačić, 
kor. 250. Pak zapovidi kočijašu, da na svu prisu 
koAe tira. 330. Zovnuvši svoga kočijaša. M. A. 
Relković, sabr. 27. Neka je tvoja briga nare- 
diti koČiiaše i obznaniti slugama, da budu svi 
pripravni. I. Velikanović, prik. 88. Kad putu 
kočijaš vajade. J. S. fiejković 277. Kočijaša 
svetoga niju. Nar. pjes. 1, 155. 156. Kočijašu 
»tr'jele i gromove. 1, 157 (vidi kod Iliia, a) i 
gromovnik, b). Te pogubi mlada kočijaša, i 
ustavi od zlata kočije. 3, 282. Kod teatra ima 
B kulača sazidani i pokriveni, tu se zimi loži 



vatra te se kočijaši greju. 8. Tekelija. letop. mat. 
sr. 119, 52. 

b. čovjek koji po svom zanatu gradi kočije. 
— Samo u jednom primjeru xviii vijeka, a iz- 
među rječnika u Belinu, u Volti^ijinu, u Stuli- 
čevu, Kočijaši (ovdi se razumiju koji hintove 
prave) i ogrjari (slavonski: remenari) nisu se 
mafie razjutili. A. T. Blagojević, khin. 51. 

KOČUAŠElJrE, n. djelo kojijem se kočijaši. — 
U Vukovu rječniku. 

KOČUAŠEV, acij. koji pripada kočijašu. — 
U Vukovu rječniku. 

KOČIJAŠITI, kočijašim, impf. raditi kao ko- 
čijaš, tjedeči na kočijama voditi koi^. — Akc. 
kaki je u praes. taki je u impf. kočij&š&h; u 
ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf., osim 
aor. 2 t 3 s%ng. kočijaši. — U Vukovu rječniku: 
(kutschieren* ,aurigor'. 

KOČiJAŠKJ, adj. koji pripada kočijašima. — 
IJ Vukovu rječniku: ,kutscher-' ,aurigarius^ 

KOČtJATl, kočli&m, impf vidi kočijašiti. — 
U naše vrijeme u Lici. ,0n je vješt kočiiaiu, i 
zna vješto kočijati'. (t. j. vješto zna kone pod 
kolma goniti). J. Bogdanović. 

k6ČIJE, /. pl. vidi kočija. 

KOČIJICE, /. pl. dem. kočije. — U Mikafinu 
rječniku: koČijice za vladike ,pilentiim, carpen- 
tum'; u Belinu: kočijce ,carrozzetta, carrozzina' 
jcurriculum* 174b ; u Stuličevu : kočice ,parva 
rheda' s dodatkom da je uzeto iz Belina. 

KOĆIJIŠTE, n. mjesto gdje se hrane kočije. — 
U Stuličevu rječniku : ,locus rhedis asservandis^ 

KOČUIŠTVO, n. u Stuličevu rječniku uz ko- 
čijište. — sasma nepouzdano. 

KOČIN, adj. koji pripada Koči. — U Vukovu 
rječniku (nema napose): Kočina krajina i Kočin 
rat, tako se u Srbiji, osobito po doiiim krajevima, 
zove pošjedni turski rat (od godine 1788 do 1791) 
po ,Koći' kapetanu. — / kod mjesnijeh imena u 
Srbiji. Kočina livada, u okrugu biogradskom. 
Livada' zvana KoČina. Sr. nov. 1867. 576. — 
Kočin potok, u okrugu aleksifMČkom. I^iva u 
Kočinom Potoku. Sr. nov. 1873. 307. 

1. KOČINA, /. vidi kočak. — U naše vrijeme, 
a između rječnika u Vukovu: ,verschlag (fiir 
hiihner, hunde, schweine)' ,zootheca'. Psi, ne 
osećajući nikakva neznanca, uvukoše se dobro u 
svoje kočine. M. Đ. Milićević, medudnev. 199. 
Zagraduje koČinu za prasad, zlosel. 290. — Uprav 
je augm. kotac. 

2. KOČINA, /. u Vukovu rječniku: vide kočet. 

3. k6ČINA, /. augm. kolac. ,Uze kočinu, pa 
ga š nom po vr vrče glave dem u*. ,Kamono se 
ti kočinom zametno?^ J. Bogdanović. 

4. KOČINA, /. ime zaseoku u Srbiji u okrugu 
kruševaČkom. K. Jovanović 126. 

KOOINAC, KoČinca, m. prezime. — U naše 
vrijeme. Mladen Kočinao. Rat. 359. 

KOČfNE, adv. bojagi, tobož, đoja, navlas. — 
Biće postalo od kao da se Čini. 

KOČIŠ, m. vidi kočijaš. — mag. kocsis. — U 
Bjelostjenčevu rječniku: kočiš, kočijaš, kočijar 
,auriga, rhedarius'; u Jambrešičevu : ,auriga*; u 
Stuličevu: v. kočijar iz Habdeličeva. 

KOČIŠKE, fpl. kočije (dem,? ili augm.?). — 
U jednoga pisca xvii vijeka. Koji drže kočiške 
pozlaćene. M. Badnić 102*. Slavjaše se množ- 
stvom svojije kočiški i kona. 201*. ^ubav Isu- 
krstova jesu jodne kočiške ognene kakono one 
Dine. 514*, 



Digitized by 



Google 



K0ČIŠNI8TE 



144 



1. KOD 



K0ČIŠNI8TE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
šabaČkom. Niva u KoČišnistu. Sr. nov. 1868. 
IM. 

KO ČISTE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
kruševaČkom. Viiio^>Ta<i u KoSištu. Sr. nov. 1867. 
267. 

1. KOČITI, kočim, impf. aausta vlati kola (ko- 
cem?)y vidi paočiti. — Akc. kaki je u praes. taki 
je u impf. kočfih, u aor. '^. i S sing. koči, u part. 
praet. pa^s. kočen ; u ostalijem je oblicima onaki 
kaki je u inf. — U Vukovu rječniku : kola ,hem- 
men* ,inhibeo*. 

2. KOČITI, kočim, impf. zabijati koce u zemlu. 
— Samo u Siulideim rječniku: ,palare, ficcar li 
pali in terra' ,palare, pedare^ 

1. KOČITI 8E, kočim se, impf. uprav se kctie 
o čefađetu kad stoji ukorijep^eno kao kolac : obično 
se shvaća da tijem čefade pokazuje oholost i ve- 
ličane. — Akc. je kao kod 1. kočiti. — Od xviii 
vijeka, a između rječnika u JMinu (,oaminare 
alla grande* ,magnifice incedore* 162^.; ,pompeg- 
giare, far pompa' ,9636 ostentare' 57il>), u Stu- 
lićevu (,8uperbe inoedere*), u Vukovu (,8teif thun' 
,fastum exerceo^). Sve se koči, sve se diči, ko i 
paun perozlati. J. Kavauin 54*. Da se nera- 
zumno glava diže i koči. D. Obradovič, sav. 73. 
Koči se, peči se, sam je sebi za udivjenije. 80. 
Koči se ka' i noga nevarena. Nar. posl. vuk. 159. 
Pred nom se kočio i banio kao paun pram pau- 
nici. S. ^lubiša, prič. 58. Davor bulo, hoćeš 
šamsku svilu i kočit se u skupu odijelu? Osvetn. 
4, 18. Koči se nosivom koje mu ne dolikuje. 
M. Pavlinovič, razl. spis. 181. 

2. KOČITI SE, kočim se, imj;>/. voziti se na 
kočijama kao od veličana. — U Voltigijinu rječ- 
niku: jCarrozzeggiare ; andar in carrozza, pom- 
peggiare' ,fahren'. — Po svoj je prilici ista riječ 
što 1. kočiti se, ali je u ovom rječniku zlo shva- 
ćena. 

KOČIV, m. duboka zemja dobra i za lozu i za 
maslinu. Slovinac. 1880. 87. 

KOCKA, /. vidi kvočka. — U nekijem kraje- 
vima u naše vrijeme^ a između rječnika u Vol- 
tigijinu (jchioccia, biocca' ,eine gluckhenne'). 
,Kočka se nasaduje na jaja*. M. Pavlinović. 
Kocka ,gallina glociens*. D. Neman ić. Čak. kroat. 
stud. iftg. 22. 

KOČNI, /. pl. mjrsno ime. — vidi u Daniči- 
ćevu rječniku : Kočbni, vojvoda Oliver sazida 
crkvu sv. Dimitriju ,iže u Kočbnehb'. (jr(lasnik). 
13, 297. 

KOČNA, /. djelo kojijem se ko koči. — U naše 
vrijeme. K6čna, ohojeiio. M. Pavlinović. 

KOČO, m. hyp. Košta. — isporedi Koča. — 
Akc. se mijena u voc. Kočo. - Od xviii vijeka, 
a između rječnika u Vukovu: (juž.) hjp. v. Košta. 
Kočo Baka]. Glasnik, ii, 3, 73. (170(>— 1707). 
Kočo Petrović. Rat. 139. 

KOČOBA»ŠA, m. seoski knez, vidi kogobasa i 
kogabaša. — (> naše vrijeme u Hercegovini. Dođe 
nekakav ciganin u kočobase seockoga i zamoli 
ga. Nar. prip. vrč. 46. Poviče kočobaša od sela. 
175, Kočobaša, glavar seocki, »capovilla*. 226. 
Knezovi i iiihove kočobašo (u Hercegovini), po- 
moćnici (u Crnoj Gori) i kapovile (u Boci). V. 
Bogišić, zboru. 511. 

KOČOPE^iA, m. prezime. — U naše vrijeme. 
Milisav Koćopeja. Rat. 199. 

KOČOPEIiAN, kočoperna, adj. živahan, brz (o 
čf'ladetu, o djetetu). — Nepoznata postanu (može 
biti da je uzeto od ptića na kojemu je ukočeno 



perje). — U Vukovu rječniku: ,lebhaffc, hurtig' 
,9trenuus*. 

KOČOPĆEEIStE, n. djelo kojijem se ko ko(:n- 
peri. — U Vukovu rječniku. 

KOČOPERITI SE, koč6perim se, impf. biti 
kočoperan (ne slušati, ne podlagati se, kao^ koio- 
perno dijete). — Akc. kaki je u praes. , taki je u 
impf. koč6pcr&h; u ostalijem je oblicima ondii 
kaki je u inf, osim aor. 2 t 3 sina. kočoperi — 
U naše vrijeme, a između rječnika u VukocH 
(,sich strauben' ,in8olentius se efferre'). Lako s^ 
vama sad kočoperiti. Bos. vila. 1886. 289. Nemoj 
mi se kočoperiti. 1888. 24. 

KOČOVIČ, >m. prezime (po ocu Koču). — U 
naše vrijeme. MiČko Kočović. Rat. 29. 

1. KOČULA, /. gvozdena k(uka na konopih 
što drži stabar od broda. M. Pavlinović. 

2. KOČULA, m. ime volu. u Bruvnu. 

KO ČULI, m. (ili f.?) pl. mjesno ime. — Prije 
našfga vremena. Spom. stoj. 185. 

KOČUR, m. ime mjestu u Istri. — xiii vijeka. 
Razvodi mej u Šurbenom i KoČurom. Mon. croat, 
13. (1275). 

KOĆ, m. kola, tal. cocchio. — Na jednom 
mjestu XVI i>ijeka u pisca Dubrovčanina. Dvije 
tisuće kola vode, štono koće vi zovete, pone 
hrane tej kare te kuda godijer s vojskom hode. 
A. Sasin 170t>. 

KOĆE, n. (ili f. pl. ?), ime mjestu u Crnoj Gori. 

— U narodnoj pjesmi našega vremena. Opališe 
Koće i Fundilu. Nar. pjes. vuk. 5, 251. 

KOČER, m. na jednom mjestu xvii vijeka, tM- 
žebiti kočijaŠ (tal. cocchiere) u metaforičkom 
smislu. Nonavidost jest koćer istine. M. Badnio 
293H. 

KOĆEVEČE, n. auctio, dražba. — Od mog. 
kotyavetye, a ovo može biti da je postalo od na- 
šijeh riječi: ko će veće (dati)? — U Hrvatskoj 
od XVI vijeka. Da je na koćeveće vrgu, i ki ga 
kupi ili kona ili sužAa, . . . toga bude. Mon. 
croat. 280. (1577). 

1. KOD, praep. apud, juxta, penes; post, sg^- 
netivom, znači blizinu; vidi nakom. — Obična 
nema akcenta, te se izgovara s riječi što slijedi 
kao jedna riječ, n. p. kod glave, kod noge izgo- 
vara se kodgliive, kodn6ge, ali ako je u ovoj rijeci 
jaki akcenat (" ili *), gubi ga, a kod dobiva 
kratki akcenat (' ili *), n. p. kod majke, kod 
kuće, kod grada, kod Boga izgovara se kodmajke, 
k6tkuće, kodgr&da, kddboga. — Postaje od sta- 
rijega oblika kon (fndi), jamačno po analogiji 
prema pod, nad, pred. — Kod obično ne dobira 
a na kraju (kao pod, pred, nad, iz itd.); samo 
na jednom mjestu xvii vijeka ima koda dne. M. 
Divković, nauk. 298*. — Nahodi se od xiv vijekn 
(što ima i u jednom primjeru xii, to je sasma 
nepouzdano i treba čitati pod : Aće kito odi 
manastirbskihb |udi beSi ili vlahb pod velije!:^ 
župana ili kod inoga koga. D. Avfamović 45. 
Mon. sorb. 6. (1198—1199). tu je za cijelo po- 
grješka u prepisivanu mjesto ,pod*. B. Damči<^'. 

— Između rječnika u Vrančičevu (,apud; j»ixta' , 
u Mikafinu (kod, uz, blizu ,appresso, allato' ,apud. 
prope, juxta*), u Belinu (,accanto, a lato* ,juxtia' 
11 »; ,appresso, vicino* ,apud* 94»; ,vicino, a canto* 
juxta* 765*), u Bjelostjenčevu (kod, pri ,apud. 
penes*), u Voltigijinu (»presso, accanto, vicino, da* 
,bey, neben*), u Stuličevu (,appres3o, vicino* ,apiii 
prope, post, secundum, prope, juxt»*), m Vukoru 
(1. ,bei* ,apud*: sjedi kod mene; ostao kod ku«'^^: 
kod vode. — 2. kod novaca gladuje; kod koua 



Digitized by 



Google 



1. KOD 



145 



1. KOD, 1, đ. 



ide pješice; kod žene ide neopran itd.), u Bani- 
aSevu (kodb ,apud, adS cf. konb). 

1. naznačile bliiinu, ali uz to ističe ne 
samo (kao n. p. blizu) da što nije daleko od 
(moga sto je u genetivu nego da je tako blizu da 
se onoga dotiče ili dajbudi da nema ništa jed- 
nake vrste među nima (n. p. sidjeti kod kog-a 
znači ili da i(jedeći oboje jedno se dotiče drugoga 
ili da sjede tako blizu da nema među iiima mjesta 
trećemu), dapače se još shoača kao da nešto može 
stajati i među granicama onoga što je u genetivu 
(n. p. kod kuće gotovo je što u kući; imati što 
kod sebe može značiti: imati na sebif n. p. u špagUj 
za pašom itd.), te ovako može značiti i osobitu 
svezu (kao kad se kaže da je što kod koga, misli 
se da on ono ima). 

a. enači uopće blizinu, ali tijesnu, onako 
kao Sto je sprijeda kazano. — u genetivu može 
biti što mu drago : če\ade,životina, stvar, mjesto itd. 
a) kod stajana. Na mlaku kodb Mo- 
rave... Na raskrtstije kod Božijeva krbsta. Mon. 
serb. 199. Sr. Ižtop. 79, 51. (1381). Nu ti za me 
malo haja, pokli ovako hotje uteći, ostavivSi 
mene speci kod jadovna pusta kraja. S. Boba- 
|ević 227. Slipac niki sidaše kod puta prošeci. 
F. Lastrić, od' 190. Digni polako ono kopje koje 
mu stoji kod glave. Đ. Bašić 148. Pobi se 
Š nime kod vode Kupe. And. Kačić, razg. 7. 
Ubide mu kona iz pušaka kod Prologa visoke 
planine. 211b. Pak ćeš sidit kod mene. N. Pa- 
likuća 19. Kad zapivaš uz nu ledenog kod vrutka 
volarskog. M. Katanćić 41. Da mu budem dever 
kod deTojke. Nar. pjes. vuk. 1, 13. Kod popova 
dvora guvno prerovjeno. 1, 102. Koje stoje kod 
kola kao krave kod tora. 1, 175. Ne stoj, dragi, 
kod mene. 1, 180. Pospavaj, jagAe, kod mene. 
1, 346. Da ustrelim kod jelena košutu. 1, 351. 
Na marami srebrna tambura, kod tambure ze- 
lena jabuka. 1, 352. U dvorima koni osedlani, 
i kod koiia pod perjem junaci. 1, 424. Bašča 
moja kod livade tvoje. 1, 428. Ugledala svoga 
baba dvore i kod dvora bijelo mejtefe. 1, 479. 
Koga ti čekaš u gori kod ove vode studene ? 

1, 590 — 591. Lepa Mara na Ćardaku spava, kod 
ne majka bele dare slaže. 1, 551. Ali snaha 
kod pen^era sjedi. 2, 45. Gradiću ti dvore u 
Stambolu kod mojijeh, bo|e od mojijeh. 2, 61. 
Sa nome će carovati Lazo u Kruševcu kod vode 
Morave. 2, 186. Sastala se četiri tabora na 
ubavu na poju Kosovu kod bijele Samodreže 
crkve. 2, 189. Miloš ti je, gospo, poginuo kod 
Sitnice kod vode studene. 2, 294. Kod mora 
sam kulu načinio. 2, 387. U zubima drži dragi 
kamen kod koga se vidi večerati u po noći kao 
u po dana. 2, 400. A nevesta stoji kod devera. 

2, 494. Kad -su bili kod Kučeva grada. 2, 506. 
Da se molim paši kod ko}ena. 3, 92. Pomkoše 
se jedan do drugoga, kod kraja mu mjesto uči- 
iiiše. 3, 95. Svaka pavta od deset dukata, kod 
nišana od tridest dukata. 3, 119. Jesi V čuo 
latinsko primorje, kod primorja rišćanske ko- 
tare? 3, 120. Vidio sam Kosu Smijanića, kod 
ne sjedi Jela Mandušića, evo Kosa hitar vezak 
veze, kod lie Jela tanko ruho prede. 3, 147. 
Ono su ti primorski hajduci, sve izginut jedno 
kod drugoga. 3, 157. Nade Todor na drumu ši- 
roku, nađe Todor Šarac-Mahmut-agu i kod nega 
starac-Merdan-agu, drže duge preko krila dijke, 
dr£e dobre kone za dizgene, kod svakoga po 
tridest Turaka. 3, 159—160. Al' kod vode stado 
u plandištu. 3, 176. I kod vode kone potkivali. 

3, 336. Kolnbara je kod Paleža slabo što veća 
od Timoka kod Bregova. Vuk, dan. 2, 39. Logor 
je bio kod nekaki turski čardaka. 3, 196. Gri- 



jaše se kod ogi^a. mar. 14, 54. Stajaše na poju 
kod vrata. jov. 18, 16. Lijepo su Aega doče- 
kali, i kod sebe mjesto načinili. Osvetn. 2, 116. 
b) i uz glagole što znače micane može 
se upotrehiti ovaj prijedlog s ovijem značenem. 
aa) češće, kad subjekat čini da se nešto drugo 
miče. Kom nega (vuka) bjeh kod uha udrila. 
D. Zlatarić 68b. Stavi kod nega vodu i ogan. 
M. Divković, nauk. 309*. Staviti se kod mene ili 
se odmaknuti od mene. M. Badnić 226b. Bog 
reče: ,Stavi me kod sebe*. 525». I stavi mene 
kod tebe. F. ParČić 89. Već me kopaj, neno, 
kod Mujina stana. Nar. pjes. vuk. 1, 260. Car 
korunu vrže pod kapicu, kod ne stavi tiču zlo- 
glasnicu. 2, 83. Kod sebe ga sjede na se^du. 

2, 608. U kočije Tadiju metnuše, kod đevojke 
rai^ena Tadiju. 3, 167. Te ga iznese iz šanca i 
šarani kod crkve. Vuk, dan. 1, 87. Iznesoše je 
i zakopaše kod muža nezina. djel. ap. 5, 10. — 
bb) rjeđe kad se sam subjekat miče. Dođe kod 
tijela jedan pas. I. Držić 216. Niko pade kod 
puta. J. Banovac, blagosov. 140. — ali često 
s glagolima stanuti, sjesti. Ona stade gradu kod 
kapije. Nar. pjes. vuk. 2, 289. Papuč" skide, 
sede kod kadije. 2, 359. A vesela čejad kod 
lieg (ogna) sjela. Osvetu. 1, 43. — slično je i 
ovo: Te se sakrije kod jezera. Vuk, nar. pjes. 
1833. 4, 16. — u ovom primjeru može biti da se 
kod kod ne misli na micane što znači glagol nego 
na položaj pola : Hodi k mene u |H>Je mostarsko 
kod Neretve kod vode studene. Nar. pjes. vuk. 

3, 541. 

b. u genetivu stoji znak kakva dućana ili 
krčme itd. moglo bi se pomisliti da je po pre- 
đašnemu znaćenu, ali je uprav po nem. bei. — 
U naše vrijeme dosta često, a ima i Vukov pri- 
mjer: U krčmi kod zelenoga drveta. Vuk, dan. 

4, 35. 

e. uz blizinu se ističe i bav^etie nekijem 
poslom što se razumije po genetivu, n. p. 

a) kod stada, stoke, ovaca itd. znači ne 
samo stajaine blizu stada itd. nego i čuvane (kao 
pastira, čobanina). Još ti kažem čobana oyČAra, 
po imenu Jukića Križana, sam bijaše kod bili 
ovaca, kad na nega udariše Turci. And. KaČić, 
razg. 270b. Zaspala Joka kod stada. Nar. pjes. 
vuk. 1, 409. Vi imate brata u planini kod ovaca, 
Miloš-čobanina. 2, 136. Nađemo jednu đevojku 
kod ovaca. Nar. prip. vuk. 7. Kad tamo a kod 
ovaca nema čobana nego jedna prelepa devojka 
sedi pa prede zlatnu žicu. 90. Prele đevojke 
kod goveda oko jedne duboke jame. 157. Čobanu 
koji bješe u planini kod stoke. 206. 

b) kod trpeze, sofre, stola, astala, misli 
se na radihu što je s tijem združena (jedene, piće, 
razgovor, služba itd.). Hodi amo, Petronilo, i 
služi kod trpeze. A. Kanižlić, bogojubn. 482. 
No razgovor kod sovre vodiše. Nar. pjes. vuk. 
4, 383. Kod astala ne vaja se stiditi nego samo 
red paziti. (U vojvodstvu). Nar. posl. vuk. 137. 
— Kod gotove sovre zasjedoše. Nar. pjes. vuk. 
2, 263. 

c) kod mise misli se na slušane. Ili oni 
bili kod mise ili ne bili. A. Kanižlić, bogo- 
jubn. 58. 

đ. ako je u genetivu kuća, dvor (u pjes- 
mama), dom itd.j često znači prebivane, bavfeiie 
u kući (obično svojoj, tako da kod kuće može 
značiti što i doma) itd., ali nije ograničeno kuć- 
nijem zidovima. Imam seju i kod kuće. Nar. 
pjes. vuk. 1, 214. Kod kasalove kuće (tHdi ka- 
salov). Nar. posl. vuk. 137. Ko rat želi, kod 
kuće ga imao! 152. Svagđe je dobro, al' kod 
kuće naj boje. 276. Nisam ni kod svoje knć-e 



Digitized by 



Google 



1. KOD, 1, d. 



146 



1. KOD, 1, k. 



čistila. Nar. prip. vuk. 180. Evo je tamo do)e 
kod kuće. Vuk, poslov. 229. Kad se nadaju 
svatovima kod djevojačke kuće. nar. pjes. 1, 12. 
— Sinu zora, a ja još kod dvora. Nar. pjes. 
vuk. 1, 317. Ti ne idi u planinu, Lazo, no 
ostani kod bijela dvora. 2, 182. A kod dvora 
nikoga ne ostavjaš. 2, 288. Koga imaš koti bijela 
dvora ? 2, 341. Jel' kod dvora Vilip-pobratime ? 

2, 351. Kod dvora je Krajeviću Marko. 2, 412. 
U Todora devet mile braće, al' kod dvora nije 
ni jednoga. 2, 595. Kad sam bio kod dvora mo- 
jega, išao sam u lov a planinu. 3, 7. El ti imaš 
kod dvora jubovcu. Nar. pjes. istr. 1, 55. — 
Čuvaj doma i kod doma blaga. Osvetu. 2, 4. — 
Imam vina i kod moje kule. Ogled. sr. 255. — 
Nadao sam se da će kapetanu kazati da je dijete 
kod kvartira. G. Zelić 188. — Ja kad sam do- 
lazio ni jednoga (kaludera) nije bilo kod nama- 
stira. Vuk, dan. 1, 35. Kod svakoga namastira 
ima po nekoliko đaka. 2, 118. 

e. u genetivu je čefade te je značene kao 
kod pri, uz (da čefade ima ili nosi što pri sebi 
ili uza se). Kod mene su tri ćemera blaga. Nar. 
pjes. vuk. 2, 841. Kod Marka su tri ćemera 
blaga. 2, 442. Kod neg nadoh do tri kese blaga. 

3, 3. Ali ne imajući ni liih (dva novca) kod 
sebe. Nar. prip. vuk. 213. 

r. da je što kod koga može značiti da ko 
što ima, isporedi u s genetivom. u oba primjera 
stoji u genetivu čefadej a ono što je kod t'iega 
nešto je duševno ili umno. Ar će pokazati da 
je kod nega još i milosrdje. F. Lastrić, ned. 11. 
Oko mlogo otajstva stvari Božjih nahode se kod 
i^ih (kod Kim)ana) nikoje razlike. A. Kanižlić, 
kam. III. — isporedi i na kraju. 

g, pokazuje havfene u kući ili u zavičaju 
ili u podruju čefadeta što je u genetivu (ispo- 
redi u s genetivom^ franc. chez, tal. da). Ove 
rečene sirote hrane se kodb gospodstva mi. Mon. 
serb. 557. (1566). Da bi ja mogao jedan misec 
dana sve biti kod svakoga vc«. F. Lastrić, ned. 
107. Još i krajici oće sramotu učiniti kod mene 
u kući mojoj. 320. Biše ko<l kraja od Asirije 
jedan poglavica. And. Kačić, kor. 253. Zašto 
oni lie sobom ne uzeše, nego kod nas ostaviše. 
M. A. Rejković, sat. A6*. Kod moje ćeš majke 
u lađu scKliti. Nar. pjes. vuk. 1, 111. Koj' ne 
može raniti svoje sluge kod sebe. 1, 130. I u 
raju počivala i kod Boga prebivala. 1, 147. Prvi 
vojno, prvo dobro moje! dobro ti mi kod tebe 
bijaše! 1, 229. A devojČe ostade kod majke. 
1, 265. Kad sam bila kod majke devojka. 1, 334. 
Kod svakoga stara majka plaČe; kod Milete se- 
strica Milica. 1, 556. Ostalo mu časno jevan- 
deje kod kra)ice na bijeloj kuli. 2, 68. Kod tebe 
je bilo na večeri. 2, 161. Ti ne držiš kod sebe 
vojvode, veće držiš Turke janičare. 2, 493. Što 
sam tebi kod babajka vezla. 2, 635. Vino piju 
Novak i Radivoj a kod Bosne kod vode studene 
kod nekoga kneza Bogosava. 3, 1. Kod Gruice 
nosiš čistu svilu, a kod nas ćeš šetati po svili. 
3, 35. U čijoj si tavnov'o tavnici? kod kaka li 
glavna gospodara? 3, 134. Ne odajte vi jatake 
naše kod kojih smo zime zimovali. 3, 356. Sada 
ono boga ^ubovića kod nezeta kneza Ivaniša. 
3, 462. Kad pijasmo vino u Aradu kod našega 
Srbin-Tukelije. .3, 559. Dokle ti je kod majčice, 
mirnija je od ovčice. Nar. posl. vuk. 65. Kod 
I)opa pio, kod Cigana večerao. 137. Kad sam 
kod nega bio na konaku. Nar. prip. vuk. 96. 
Našavši ga u jednom selu kod popa u najmu. 
213. Kad pred zimu ajduci otidu po jatacima, 
ne^ti Glavaš namjesti u nahiji smederevskoj kod 
nekakoga čoeka kao da mu čuva ovce. Vuk, 



dan. 1, 71. Krili su se po Šumi i po drugim se- 
lima kod svoji prijateja i poznanika, dan. 3, 151. 
Zapovjedi da se danas zgotovi čaat kod jednoga 
sejaka a sjutra kod drugoga, poslov. 85. Kad 
se parci sastanu kod sudije. 322. Koja su (go- 
spoda) u veče kod nega bila na razgovoru. 360. 
Sabraše se kod Pilata, mat 27, 62. Pozdravivši 
se s braćom oi^tasmo kod liih jedan dan. djel. 
ap. 21, 7. Još kad sam kod vas bio. pavl. 2sol. 
2, 5. Luka je sam kod mene. pavl. 2tim. 4, 10. 
anM pripada i ovaj primjer u kojemu kod po- 
glavara očito znači : u kuci poglavarevoj. Učenik 
onaj bješe poznat kod poglavara svešteničkoga. 
Vuk, jov. 18, 15. — Da će sebi i svojim krga- 
lijama naći posla ili kod Srba ili kod daija. Vuk, 
dan. 3, 166. Hraneći kod Nijemaca u ropstvu 
svine. poslov. 159. — Jer je kod nas čudan adet 
post'o. Nar. pjes. vuk. 2, 23. I kod nas je ro- 
dila pšenica. 2, 642. I kod nas je dobra nestalo. 
Nar. posl. vuk. 101. Tako je, brate, uvek kod 
nas. Nar. prip. vuk. 52. Kod nas krivce puš- 
kama gađaju. P. Petrović, šćep. 157. Sve je 
kod nas drugojače. 158. Da ti pričam što je 
kod nas bilo. gor. vijen. 111. — Kod mene je 
knigu naučio. Nar. pjes. vuk. 2, 192. Koji misle 
biti popovi i kaluderi, uče knigu po namastirima 
kod kaludera i po selima kod popova. Vuk, dan. 
2, 118. — Vazda imate kod vas siromaha. F. 
Lastrić, test. 4")^. — I s glagolima koji znače 
micane, ali naj Češće u pisaca iz mjesta u kojifna 
se ne razlikuje micane od stajana. I u{eze vra- 
tima zatvorenijema kod Apostola. J. Matović 39. 
Duša naša dohoci i kod Boga. 434. Kod nih došla 
sveta djeva Marija. Nar. pjes. vuk. 1, 121 (iz 
Pirota). Te kf)d cara na divan iziđe. 2, 208 (iz 
Crne Gore). Što nijesi došao prije kod mene? 
S. ^ubiša, prip. 12. Gašpar doprije u crni mrak 
kod pobratima svoga. 49. ali ima i drugdje 
(znam da se ovako govori i u Biogradu). Neg 
sam koi'ia tražiti pošao, pak se evo kod tebe 
\x\VQ.ti(h). M. A. Rejković, sat. G5h. Kad dođe 
u Beograd, odjaše kod vladike. Vuk, dan. 4, 10. 
Kaludor i đak došli kod nekake babe da svete 
vodicu, poslov. 3. Pribi se kod jednoga čovjeka 
u onoj zemji, i on ga posla u poje svoje da čuva 
svine. luk. 15, 15. 

b. prema predašne.mu značenu (kod g), 
stoji u genetivu ime pisca čije se riječi izrijekom 
ili drukčije navode. Kako isti s. Ivan svidoči 
kod s. Luke na pogl. 3. J. Banovac, razg. 212. 
Govoreći Isukrst kod s. Ivana na pogl. 6. 231. 
Kod sv. Matea duh sveti zove se duh otca. A. 
Kanižlić, kam. 770. 

i. slično je predašnemu upotreblavai^ ove 
riječi kad se pomine Što je u području čega (što 
nije čefade) pisano, n. p. u rječniku, gdje onda 
stoji u genetivu sama riječ. Kod mnogijeh (riječi) 
koje su mi se učinile osobite naznačivao sam 
gdje sam koju čuo. Vuk, rječn. predg. i. — u 
ot^om rječniku: Korijen vidi kod , cvasti'. (D. Da- 
ničić). 1, 765a. Vidi kod ,kelomna*. (P. Budmani). 
5, 938a. tako ja upotrebfavam i kad pominem 
razdjele članaka (riječi), n. p. vidi kod a itd. — 
Ja upotrebfavam i u drugom smislu (isporedi f ) : 
Te je značene kao kod ,govoriti'. 5, 912*. Cesto 
je značene kao kod , ispovijedati*. 5, 914*. 

k. u nekijem osobitijem rečenicama stoji u 
genetivu čefade, ali je smisao da nešto biva u 
mišfenu ili osjećanu onoga čefadeta, n. p.: Da 
Čovjek nade milost kod Boga. M. Divković, bes. 
31^ Ako sam našao milost kod tebe, ukazi mi 
obraz tvoj. F. Lastrić, ned. 21)5. On ne najdo 
milost kod cara. A. Kanižlić, kam. 370. Pouz- 
dao so je, da ćo milost kod cara najći sebi i si- 



Digitized by 



Google 



1. KOD, 1, k. 



147 



1. KOD, 1, q, h). 



novom svojim. 829. Da nahode milost kod tebe 
mlohavi tmdi moji. Ant Kad6i6, predg. ii. Ako 
je kod pade a milosti, onda ga i Turci svi po- 
staju i boje ga se. Vuk, dan. 2, 98. Isus na- 
predovaše u premudrosti i u rastu i i^ milosti 
kod Boga i kod |udi. luk. 2, 52. — lilogi se 
kod pade udvore. Vuk, dan. S, 141. Ulagati se 
kod koga. odgotor ulaku. 23. — Ignatija i kod 
drugih naroda vašu slavu pogrduje. A. Eanižlić, 
kam. 125. Svakom sestra nahodi mahanu, kod 
prosaca brata zastidila. Nar. pjes. vuk. 2, 234. 
Jakov za sve ovo na Vračaru kod Crnoga Dor- 
đija i kod ostali poglavica optuži Ćurčiju kao 
izdajnika i ajduka. Vuk, dan. 3, 205. — Te se 
izgubi poštene kod |udi poštenije. F. Lastrić, 
od^ 219. On je u poštenu kod Boga, kod anđela 
i kod svega dvora nebeskoga, ned. 285. Od tadai 
Vepco ostane kod svoji momaka gospodar a kod 
Crnoga Đordija rabri vojvoda a kod Turaka 
strašni neprijate). Vuk, dan. 1, 76. Koji se 
(čiUuk'Saibija) i kod pravoga carskoga suda drži 
za nepravednog gospodara, dan. 2. 31. Koji nije 
pristao kod )udi. poslov. 239. Kod naroda ne- 
maju pravoga povjerena, odgovor ulaku. 36. 
Riječ mu kod starijeh va}a. S. J^ubiŠa, prip. 248. 
Što bi liemu veća dika bila kod tog cara silna 
turačkoga. Osvetu. 3, 68. — Budi mi kod nega 
pomoćnik. J. Banovac, prisv. obit. 93. Koliko 
je veliko mogujstvo liegovo kod Boga. F. Badman 
23. Što god rekli, kod Boga se steklo. Nar. 
prjes. vuk. 2, 102. Danas bih ti dao agaluke kod 
našega cara čestitoga. 2, 343. — Ako hoćemo 
da su naša dila pristupna kod Boga. M. Zoričić, 
osm. 4. Ako ćeš da ti je svako dilo kod Boga 
prim|eno. 6. — Ovaki se kod puka obranoga zo- 
vijahu očiinicL F. Lastrić, svet. 149^. — Kod 
]^e ^ubav u zlu priku žalosno se prem skončava, 
er vlas gubi svu koliku neumrlijeh svojih slava. 
L Gondulić 265. Kod lii ne treba znati nikakve 
gramatike. Vuk, rječn.* vi. — Ne daj da ima 
vlas zločinac na saj svit kod mene u oni čas. 
N. Dimitrović 38. — Pade na um Crnoj ević- Ivu, 
ja kakvu je riieč ostavio kod negova nova pri- 
jate|a. Nar. pjes. vuk. 2, 528. — Kod mene je 
ovaka uredba. P. Petrović, šćep. 123. — Može 
biti u mnogim stvarima kod vas pravo a kod 
nas nepravo. P. Petrović, šćep. 157. — Koji je 
kod Turaka i onako poznat kao ajduk. Vuk, dan. 
3, 165. Poznat kod svega naroda, djel. ap. 10, 22. 
— Tvoja jabuka kod mene neće poginuti. Vuk, 
dan. 3, 150. 

1. u genetivu je događaj koji biva u isto 
doba kctd i nešto drugo, ili je uzrok ovome. Ko- 
lika će tva bit slava kod došastja srećna tvoga. 
6. Palmotić 2, 304. Kod ždrebai^a izvučena za- 
dužnica ,verloste obligation*. Jur. pol. terminol. 
572. 

m. ostati kod čega može značiti : ne trašiti 
da ono bude drukčije. — U naše vrijeme (moie 
biti po nefnačkom jeziku). Kod- toga ima ostati 
,es soli dabei sein verbleiben haben^ Jur. pol. 
terminol. 550. Kod toga ostaje ,dabei hat es 
sein verbleiben*. 550. 

n. kod sebe uz glagol biti može značiti što 
i pri sebi, pri pameti. Jesi li ti kod sebe? šta 
koid mene tražiš? J. Bajić, boj. 19. — U jednom 
primjeru ima držati (misliti) kod sebe kao u sebi. 
Ako držiš kod sebe da si ga dostojan, zaradi 
ovoga samo imaš virovati da ga nijesi dostojan. 
M. Badnić 44it. 

o. nije jasno kod zem}e u ovom primjeru : 
Sjutra požeće nas srpom od smrti i ostaćemo jed- 
naci kod zem^e. M. Badnić 42a. 

p. blizina se shvaća u prenesenom smislu 



kao isporedivane (isporedi prema). Sve bi one 
svjetlosti bile kakono ti jedna tanma noć koda 
dne. M. Đivković, nauk. 297^. Zaer ne imam 
se strašit da vas mlogo tAki(h) ima, i tako sti- 
diti se svrhu takovije kod kra|a istočni? F. La- 
strić, test. 62b. U dvoru kra^evomu tko je kod 
kra}a mogući? A. Kanižlić, utoč. 4. Mala vama 
svima fala kod mene, danas nema ništa |epše od 
mene. Nar. pjes. vuk. 1, 447. Veseo ti Marko 
đuveglija kod ovoga vojvode Miloša ! (znači : ništa 
je Marko prema Milošu, ova riječ ,veseo* moŽe 
se i u govoru čuti u ovome smislu. Vuk). 2, 228. 
q. genetiv s kod kao da zamjenuje cijelu 
rečenicu kojom se pokazuje i^kakvo stai^e, uz koje 
ifiešto biva ili ne biva ili može biti ili ne može. 

a) kod s genetivom može se zamijeniti 
rečenicom : dok je (subjekat je ono što je u gene- 
tivu), dok (MkOf subjekat) ima Aešto (ono što je 
u genetivu), te pokazuje uzrok onoga što biva ili 
ne biva, što može ili ne može biti. Po tebe me 
zmija zaklat hćaše, a kod }ube istom ne hoćaše. 
Nar. pjes. vuk. 1, 201. Teško mene kod dva 
brata bez tebe. 1, 209. No je mene na ogaku 
zima kod mojega neradosna vojna. 1, 528. El 
sam, taste, mogu poginuti, kod šureva neću po- 
ginuti. 2, 269. Što će meni rišiianski mačevi ta 
kod moje sab}e Šamlijanke ? 3, 468. Puško moja, 
ne ostala pusta! došle sam te srebrom okivao, 
odsele ću žeženijem zlatom kod mojega slavna 
gospodara. 4, 358. Odoh žedan kod moje taz- 
bine da mi ne bi moje zcuručnioe. Pjev. crn. 
216b. Dokazujući da se kod taki silni Turaka 
ni na kake ugovore osloniti ne može. Vuk, dan. 
5, 30. Ni suze ne pomažu kod tako odlučne na- 
mjere. 8. jl^ubiša, prip. 70. Otkad su počele ma- 
tere zapovijedati kod živa oca? Pravdonoša. 1852. 
1. Pravda kod sile ne va}a, koliko ni sila kod 
pravde. 10. 

b) kod s genetivom može se zamijeniti 
riječima : premda je (subjekat je ono što je u ge- 
netivu), premda (^ko, subjekat) ima (objekat je 
ono Što je u genetivu), i znači da unatoč ovome 
nešto biva ili ne biva ili može ili ne može biti. 
Nije pravo da sirote kod svoga dobra sirotuju. 
Glasnik, ii, 3, 256—257. (1720). Gdi izvaiiske 
srijedu tmine mrem od glada kod jezbine. J. 
Kavaiiin 447b. o Juda, desperati se oćeš kod 
moga milosrdja! F. Lastrić, test 155^. Kod to- 
lika gazdašaga moga nisam kadar ni devojke 
naći. Nar. pjes. vuk. 1, 630. Što će mene kod 
{epote moje, bidem )uba turske pridvorice ? 2, 238. 
Kod oruža i kod koAa tvoga živa će te u ruke 
fatiti. 2, 277. AV propiŠta Šarac pred mehanom: 
,Avaj mene do Boga miloga! de pogiboh jutros 
pred mehanom od silnoga Vilip-Magarina a kod 
moga slavna gospodara!' 2, 353. Kud te sila 
slomi preko mora na daleko četrest konaka preko 
mora, da ne vidiš doma, ni bez jada dovedeš 
djevojku a kod tvoje zem)e državine ! 2, 530. 
Oni vode svezana junaka kod liegova svijetla 
oružia. 3, 121. Na Loznicu moju dedovinu koju 
mi je dede osvojio, pa od mene Baci preoteše, 
preoteSe na }utu sramotu kod mojijeh pet sto- 
tina kmeta. 4, 239. Što bi, beže, u aharu spavo 
kod svojije dvora bijelije? Pjev. cm. 95b. Kod 
(tolike braće i kod) tolike krsute pa na božić bez 
mesa. Nar. posl. vuk. 137. Kako bi ti uzeo 
onoga gubavog kod takih krasnih koAa! Nar. 
prip. vuk. 31. Kako bi on, carski sin, uzeo go- 
vedarsku kćer kod tolikijeh drugijeh carskijeh i 
krajevskijeh kćeri! 219. Sramota bi bilo da 
Turci dođu u moju kuću, pa kod tolike slave i 
imena moga ništa u noj ne nadu. Vuk, dan. 
1, 82. Nije pravo, da narod mre od gladi kod 



Digitized by 



>^uogIe 



1. KOD, 1, q, h). 



148 



KOFIOA 



te proje. 4, 8. Kod sviju i^i taka je bila tišina 
da bi čoek mogao 6uti muu da leti. grada. 129. 
VjenČavaju bjegunice Žene kod živije Aiovije pr- 
vije muževa. G. Zelić 406. Izgibosmo kod oružja 
i junaštva. S. Milutinović, ist. srb. 234. Kako 
da se ženim kod tolikih muka i novo|aV M. P. 
^apČanin 1, 86. vidi i primjere u Vukotut rječ- 
niku. 

T, kod se ne slaie 8 glagolima i s drugijem 
riječima kao ostali prijedlozi, u Stulićevu rječ- 
niku ima doista mnogo takomjeh slozenijeh riječi^ 
kao kodgovor, kodgraditi, kodgradski, kodjahati, 
kodjezditi, kodkrajina, kodležati itd.j ali su sve 
sasma nepouzdane i načinene bez »umi^e od sama 
pisca, premda kod nekijeh (kodsta^e, kodstati, 
kodstojan) kaže da ih je našao u brevijaru, a 
kod jedne (kodstojane) da ju je naŠao u misalu. 
2, posti vremenu, vidi nakom, kon, 2, nakod. 

— Samo u jednoga pisca xvii vijeka. Poznajući 
po očitovanju Božijemu da imaše kod malo vre- 
mena umrijeti. M. Divković, bes. 39«. Ima se 
promišjati kako Isukrst po uskrsnutju kod četr- 
deseti dana z gore maslinske otide na nebesa, 
nauk. 147*^. Kod nekoliko vremena ukaza mu se 
otac. 287a. 

2. KOD, adv. kako, kao. — isporedi 1. kodi. 

— IJ naše vrijeme u istarskijeh čakavaca. Kod 
,velat*. D. Nemanić, čak. kroat. stud. iiftsg. 61. 

3. KOD, vidi 2. kodi. Da kud se kod okrene 
i na koju stranu pode, drugo se ne čuje, nego 
se zaklifiati Bogom. J. Banovac, razg. 171. 

KODAK, m. ime muško. — U drami pastirskoj 
XVII vijeka (va\a da je izmišfeno). Kodak (ime 
pastiru). M. Gazarovič viii. 

KOD ČARDAKA, ime seocu u Bosni u okrugu 
Done Tuzle. Statist, bosn. 97. 

KODELA, /. vidi: U ovom selu (Borovici u 
Bosni) nije slobodno ime ,maČka* izustiti, već 
mačku drugim imenom zovu, n. p. ,kodela, ša- 
ru] a, garuja^ uzrok, kao sramotan, no mogu na- 
voditi. T. Kovačevi ć, bosn. 46. 

KOD GRADA, ime zaseoku u Hercegovim. 
Statist, bosn. 107. 

1. KODI, adv. kako (relat.J, kao. — isporedi 
2. kod. — Vafa da je ista riječ što novoslov. kot. 

— U ^evernijeh Čakavaca. Leži kodi mrtav. 
Nar. prip. mikul. 6. Ki će hoditi po kopnu kodi 
po moru. 75. Kodi ,velut^ D. Nemanić, čak. 
kroat. stud. iiftsg. 61. 

2. KODI, vidi 3. god (godi). — isporedi 3. 
kod. — U nekijeh pisaca možebiti s nepomne u 
izgovaranu ili prema koli (vidi). Kakvo kodi 
voće zaželi mater noseća, onako će prilično i 
dite rodit. J. Banovac, razg. 139. Da se obslu- 
ževati ima Štokodi protiva zakonu. A. d. Gosta 
1, 9. Koji imaju kukodi oblast. 1, 239. 

KODIČ, m. codex, kniga u kojoj su državni 
zakoni, tal. codice. — isporedi kodik. — U Be- 
linu rječniku: ,codice, libro famoso delle leggi 
civili' ,codex' 198«. 

KODIK, m. vidi kodič. — Vafa da je prema 
lat. codex (neće biti romanska riječ kao što je 
n. p. kimak). — U jednoga pisca xvi vijeka. 
Koji zakon paki Justinijan cesar položi i postavi 
u svoj kodik. Š. Budinić, sum. 110l>. Kakono 
jest u kodiku od nagodjouji. ispr. 14. 

KODIR, vidi 2. kodi. Di kodir se naći bude 
krivac. A. d. Gosta 2, 43. 

KODIROS, m. vidi kodorošić. Na Rijeci zovu 
i jednu i drugu vrstu (Ruticilla plioonicurus i 
titis) prema talijanskom imenu ,kodiros'. S. Bru- 
sina, ptice hrv.-srp. 44*. 



KOD KULE, kao mjesno ime. 

a. selo u Bosni u okrugu sarajevskom. Statist, 
bosn. 19. 

b. selo u Hercegovini. Statist bosn. 121. 
KOD 0(jAkA, ime seocu u Bosni u okrugu 

Done Tuzle. Statist, bosn. 100. 

KODOROSlG, m. Ruticilla phoenicurus Dre<^. 
i titis Brehm, neka ptica (crvenorepka, crfeno- 
repka). — Po tal. codirosso. — U Vukovu rj*'('- 
niku: [u trećem izdanu ,coda rossa* = crveno- 
repka], nekaka tica koliko kos ,art vogel' ,avis 
quaeclam* ju trećem izdanu ,rothschwanzcben* 
,Ruticilla phoenicurus L.] s dodatkom đa se go 
vori u Crnoj Gori. — isporedi kodiros. 

KODROŠ, ime volu. Berkasovo u Srijemu. 

KODVIGA, /. ime nivi. — V Srbiji u okrugu 
vafevskom. Sr. nov. 1869. 54-5. 

KODA, /. ime kozi. F. Kurelac, dom. živ. 38. 

k6Đ0, m. hyp. Košta. — Akc. se mijena u voc. 
Kođo. — U naše vrijeme u Lici. J. Bogdanović. 

K0EK(JDE, vidi kojekude. 

KOF, m. u jednom primjeru xvin vijeka. Da 
se i mio kof poraza, kad na bunar pospješi va. 
J. Kavanin 41*. — vafa da je pisarska ili štam- 
parska pogreška mj. kuf. 

1. KOF A, /. tal. coffa, kotar ica, koš. 

a. s pređašiiijem značenem. — Od xvi vijeka 
u Dubrovniku. A sovrnu kad krcaju (mmarif, 
pod kofami prnicaju i skakaju kako pruzi. A. 
Sasin 171 »^ i u našs doba. P. Budmani. — Ju 
Istri. Kofa ,corbis genus*. D. Nemanić, ČAk. 
kroat. stud. iftsg. 19. 

b. na katarci velikijeh brodova načineno kat> 
čardačić. i tal. coffa ima ovo značene u pomorskom 
jeziku. — U naše vrijeme u Dubrovniku. »Br««! 
na kofe'. P. Budmani. 

2. KOFA,/. sud kojijem se voda zahvata, vjedro. 

— Od tur. qogha, što i sami Turci izgovorenu i 
qova i qofa. — Od xvii vijeka. Kofa dokle je 
u vodi guatijernoj čini se da nije teška. M. Raduir 
371*. Ako čekrku od bunara, kada se tegli kofa. 
ide gori okrećući se, oslabiš ruku i pustiš ga 
doli, udi)e se okrene natrag i gib)e se naopako. 
51.5*. U rukama kofa pozlaćena. Bos. vila. 18V^2. 
452. i u naše vrijeme u Bačkoj. Đ. Popović, tur. 
reč. glasn. 59, 128. 

3. KOFA, /. u Bjelostjenčevu rječniku : v. baba. 

— Nije dosta jasno, može biti da je ista rijrr 
što: Kofa, pogrdna rijeČ. Skoroteča. 1&44. 2o<K 

KOFAN, m. kovčeg, kovčezić, tal. c<5fano, korčrtj 
spleten od drva kao kotarica. — Od xvi vijeka 
(ali vidi i kofanac), a između rječnika u Bjelo- 
stjenčevu (v. ladica). Suknu vadim is kofana. 
M. Držić 134. — U ovom primjeru znači što 1. 
kofa, a: (Konstantin cesar) uzamši motiku, ter 
dvanadeste kofanov ukopa zom]e. F. Glavinit\ 
cvit. 374*. 

KOFANAG, kofanca, m. dem. kofan. — V dva 
spomenika xv vijeka, a između rječnika u Dani- 
čičevu (kofan bcb, ital. ,cofano* ,copbinus'). Jedan t 
kofanacb u konib reče jerb su pove|e i zapisi. 
Spora. sr. 2, 50. (J406). 1 jedani. kofanacb u komb 
reče zapisi i kiiigo. 2, 56. (1407). 

KOFOE, /. pl. vidi kovče. Naj jepše mu kovfć^* 
na čakšire. Pjev. crn. 206 ^ Te skinite kofoe i 
dizluke. Srp. zora, god. 2, sv. 6, str. 134. 

KOFEiVAC, Kofenca, m. itne livadi u Srbiji n 
okrugu biogradskom. Sr. nov. 1874. 387. 

KOFIOA, /. dem. 1. kofa, a. Tri kofico iruusna 
pralia. B. Zuzeri 247. K&fica ,corbulae genns*. 
D. Nemanić, čak» kroat. stud. ifrtsg. 34. 



Digitized by 



Google 



KOFIN 



149 



KOJEGDJE 



KOFIN, kofina, m. vidi kunftn. — U kotorskom 
pismu XVIII vijeka. Knezovi i glavari komuni- 
tadi ^rbajske na koiin kotorski. Starine. 10, B7. 
(1781). 

KOFRČAK, k6fr6ka, m. vidi kovrčak. Kofrčak 
vlasi pred uhom (,schnirkeV). Tko ima dva ko- 
frČka, ženiti će se dvaput, u Moslovini. F. He- 
fele. 

KOFRDIJA, /. vidi kovrdija. 

KOGDA, adv. vidi 1. kad, — Samo u kni(jama 
pijanima crkvenijem ili miješanijem jezikom, a 
između rječnika u St ulice v u : v. kad god (sic) 
a dodatkom da je uzeto iz brevijara. Kogda i 
kamo. Sava, tip. stud. glasn. 4<), 166. 

KUGO VIC, m. čiji sin^ — Načineno od koga 
(gen. od ko, tko) kao da je patronimičko ime, 
isporedi čegović, nikogović. — U Vukovu rječ- 
niku: n. p. kogović si ti? kogović je on (ona)? 
it<l., vide čegović s dodatkom da se govori u Lici. 

KOGUL, m. fiekakva ptica. — U naše vrijeme 
u Istri. kogu|, vrst ptico. Naša sloga. god. 14, 
br. 17, str. 74. 

KOGA, m. tur. qo^a (vidi dafe), ista je riječ 
što hoga. — isporedi koča. — Rijetka riječ u 
naše vrijeme, i vafa da je govore sami Turci. 
Koga, od persijskoga hhoga, star, starac, muž, 
velik, ogroman, staresina, gospodar, bogat trgovacj 
učitej raznih jezika. D. Popović, tur. roč. glasn. 
59, 128. Stara Planina (turski ,Koga-BalkanO. 
M. Đ. Milićević, kra). srb. 166. 

KOGABAŠA, m. seoski knez. — isporedi kogo- 
baša, kočobaša. — Od tur. 4oga-bašy, (novogrč. 
KoiLićt^nuat]^). — U naše vrijeme. Paša je isk}u- 
čio i ime ,kno2* i mesto toga ,kogabaša'. (1835). 
M. Đ. Milićević, kraj. srb. 45—46. Jovo Čan- 
kića kogabaše visočkog. u Nar. pjos. petr. 1, 355. 
Na pošjetku kogabaša reČe. Bos. vila. 1886. 120. 

KOGAMIT, adj. odrastao, u razboritijem go- 
dinama, stavan. — Jamačno postaje od koga, ali 
nastavak nije posve jasan. — U Vukovu rječ- 
niku: k6^amiti ć6vjek, n. p. nijesi ti dijete nego 

,du bist kein kind, sondorn erwach3en, alt, 

gescheut* (mator čovjek) ,homo adultus*. 

KOCiANA, /. lubina. — Nepoznata poslana; 
po obliku kao da je riječ turska. — U naše 
vrijeme u Srbiji. Gotovo svuda u Srbiji sejaci 
imaju običaj na koji proštac od svake ograde 
nataći po kakvu koganu, naj čosće od koAske 
glave. M. Đ. Milićević, živ. srb.* 135. Na svakoj 
ogradi oko useva, oko votnaka, oko zabrana, oko 
sena, . . . videćete na kocu po koju suvu, bolu 
kogaću, glavugu od koi^a ili od vola. 333. 

KOĆOBAŠA, m. vidi kogabaša. — U naše 
vrijeme u Bosni. Da bude kočobaša. Bos. vila. 
1890. 177. 

KOHANAC, Kohanca, m. ime selu u Hrvatskoj 
a županiji zagrebačkoj. Razdije). 75. 

KOHARIĆ, m. prezime. — U naše t^rijeme u 
Hrvatskoj. Schem. zagr. 1875. 263. 

KOI-, vidi koji-. 

KOJA, m. hyp. Košta. — Akc. se mijena u 
coc. Kojo. — U Vukovu rječniku : vide Kojo 
s dijdatkom da je po istočnom govoru. — Biće 
isto i Koja što se nalazi već u spomeniku xiv 
vijeka, i otale u Baničićevu rječniku : između 
|udi koje car Stefan dade crkvi arhanđelovoj u 
Prizrenu jednom bješe ime ,Koja' G(lasnik). 15, 
291. (1348?). 

KO.jAdIKO, u Vukovu rječniku: pripijeva se 
gdješto u pjesmama, n. p. : Oj koliko je uz more I 



gradova, oj ! kojadiko uz moro gradova ; oj I u 
svaki sam junak dolazio, oj ! kojadiko junak do- 
lazio. 

1. KOJA DIN, m. itne muško. — Prije našega 
vremena. Kojadiub. S. Novaković, pom. 71. — 
isporedi i Kojadinovica. 

2. KOJADIN, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
požarevačkom. Sr. nov. 1868. 195. 

KOJA DIN AC, Kojadinca, m. inie mjestu u 
Srbiji u okrugu kragujevačkom. Niva u Koja- 
dincu. Sr. nov. 1874. 161. 

KOJADINOVICA, /. Kojadinova žena. — U 
narodnoj pjesmi našega vremena. A jetrva Ko- 
jadinovica. Nar. pjes. vuk. 2, 62. 

KOJADINOVIC, w. prezime (po ocu Kojadinu). 
M. Đ. Milićević, srb. 605. D. Avramović 258. 

1. KOJAK, adj. riječ kojom pitaju koliko je 
konu godina. — Postaje od koii nastavkom ak. 

— Prošloga vijeka u Staroj Srbiji: Kojak jo? 
,di quanti anni 6?* S. Budmani 415b. u naše 
vrijeme u Lici. , Kojak je, prijane?* ,Brate, o^l 
Petrove ide u četvrtu godinu*. J. Bogdanović. 

2. KOJAK, m. ime muško. — isporedi Koja- 
ković. — U jednoga pisca Dubrovčanina xvi 
vijeka. M. Držić 29. 

KOJAKOVIĆ, m. prezime (po ocu Kojaku). — 
U naše vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. 

KOJAN, m. ime muško. — Prije našega vre- 
mena, (štamparskom griješkom) Koanb. S. Nova- 
ković, pom. 71. 

KO JANA, /. ime žensko. — Pr^je našega vre- 
mena. S. Novaković, pom. 71. 

KOJANOVIĆ, m. prezime (po ocu Kojanu). — 
U naše vrijeme. Boca 22. 

KOJASITI SE, k6ja8im se, impf. kojasnuti so. 

— Akc. se mijena u aor. 2 i 3 sing. kojasi. — 
Od XVIII vijeka, a između rječnika u Vukova 
(vide kojasnuti se). Vi ova slišajući jeda isto 
ovi strah u vaŠe srce stupi? jeda isto u vašu 
pamet kojasi se ? J. Filipović 1, 131*. Od obraza 
pali geverdara, na zlo mu se mjesto kojasilo, 
dernuše ga dvije singirlije. Nar. pjes. vuk. 4, 58. 
Turcima se sreća kojasila. 5, 128. Jutros ni se 
Turci kojasili. Ogled. sr. 79. Bog ubio goru 
Roman iju, te se u noj kojasili vuci! Nar. pjes. 
horm. 1, 57. 

KOJASNUTI SE, kojasnem se, pf. sresti se, 
javiti se, desiti se, pozdraviti se kod sretana. — 
impf. : kojasiti se. — Akc. se mijeiki u aor. 2 i 3 
sing. kojasnu. — Nepoznata postana. — U Vu- 
kovu rječniku: ,sich sehen lassen, griissen* ,prae- 
teriens saluto*. cf. kojasiti se. 

KOJČIN, m. ime muško. — Od xv vijeka, a 
između rječnika u Vukovu (,mannsname* ,nomeu 
viri*) i u Daničićevu (Kojčinb). Kojčinb. Spom. 
sr. 1, 75. (1406). — Kaže se u Lici kom je ime 
Kojo. M. Medić. 

KOJČINOVAC, Kojčinovca, m. ime selu u 
Bosni u okrugu Done Tuzle. Statist, bosn. 85. 

KOJDIC, m. prezime. — U naše vrijeme, u 
Nar. pjes. petr. 1, 352. 

KOJE, vidi koji, 2, b, i) aa). 

KOJEDOVINA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu 
čačanskom. Zemje u Kojedovini. Sr, nov. 1873. 
107. 

KOJEGDJE, adv. gdjegdje, tamo i amo. — 
Složeno od koje (vidi kod koji) i gdje. — U Vu- 
kovu rječniku: ,hie und da' ,hino inde^ 



Digitized by. 



Google 



KOJEKAD 



150 



KOJI, 1, b. 



KOJEKAD, adv. vidi katkad. — Složeno od 
koje (vidi kod koji) i kad. — U Vukovu rječ- 
niku: ,dann und wann' ,interdamS 

KOJEKAkAV, kojekakva, pron. kakav mu 
drago. — Složeno od koje (vidi kod koji) i kakav. 

— Od XVIII vijeka, a između tjednika u Vukovu 
(,wie immer beschaffen* ,quali8cumque*). Ne mi- 
Savsi na is po vidi kojekakve pripovidke. B. Lea- 
ković, nauk. 198. Ja sam mislio i kazao učite}e 
pametne, ne kojekakve skitnice. Vuk, odg. na 
laži. 35. 

KOJEKAKI, pron. kaki mu drago. — Složeno 
od koje (vidi kod koji) i kaki. — U naše vrijeme, 
a između rječnika u Vukovu (vide kojekakav). 
Da ne da snasi kojekakim bitangama deliti. Nar. 
pjes. vuk. 104. Po varošima se već ni ženske 
narodne pjesme ne pjevaju, nego kojekake nove. 
Vuk, nar. pjes. 1824. 1, 19. A svi su mislili da 
će senat samo kojekake sitnice suditi, dan. 5, 51. 
On uzme bubiieve i talambase i ostale kojekake 
sprave što lupaju, nar. pjes. 2, 106. 

KOJEKAKO, adv. kako mu drago. — Složeno 
od koje (vidi kod koji) i kako. — Od xviii vijeka, 
a između rječnika u Vukovu: ,wie immer^ ,ut- 
cumque* 5 primjerom: ,Kako živiš?' ,Kojekako* 
(,schlecht'). Da ovo 6ine stranski, još bi koje- 
kako podnile. A. Tomiković, gov. 350. Boje je 
ništa ne znati nego kojekako. Nar. posl. vuk. 
24. Od ostaloga buzdovan slupa kojekako. Nar. 
prip. vuk. 3. Jedva ga kojekako zadržim oko 
vaskrsenija. Vuk, nar. pjes. 1833. 4, 9. Koje sam 
obe pesme joŠ od detinstva kojekako znao. 4, 18. 
Jodnu je (kćer) lasno udati, a i dvije kojekako. 
poslov. 112. Dva naroda mogao bi opet koje- 
kako u imenu složiti. M. Pavlinović, razg. 65. 

KOJEKIKOV, adj. vidi kojekakav. — Od 
XVI u vijeka. Pripovida pastirom kojekakove fa- 
bule. M. A. Re|ković, sabr. 59. Slušaj uć koje- 
kakova glasila. M. Pavlinović, razg. 7. 

KOJEKO, kojekoga, pron. ko mu drago. — 
Složeno od koje (vidi kod koji) i ko (tko). — U 
jednoga pisca xviii vijeka. Niti oćedu da i ko- 
jeko vise za budale drži. D. Obrado vić, basn. 
117. 

KOJEKUD, adv. vidi kojekuda. — U naše 
vrijeme, a između rječnika u Vukovu uz koje- 
kuda. Kojekud preko mora raznositi. P. Bolid, 
vinodjel. 2, 276. Jedna zem)a, ako i kojekud 
okrnena. M. Pavlinović, razg. 19. 

KOJEKUDA, adv. kud i kamo, kud mu drago. 

— isporedi kojekud. — Složeno od koje (vidi 
kod koji) i kuda. — U naše vrijeme, a između 
rječnika u Vukovu (,hin und her* ,hinc inde'). I 
tako se krio i verkao kojekuda po krajini. Vuk, 
dan. 1, 72. I ovoga posla radi putovao sam 
kojekuda, rječn. predg. i. A ima ih (riječi) 
mnogo koje sam poslije kojekuda prvi put čuo. i. 

KOJEKi!jDE, u Vukovu rječniku: govorio je 
Karađordije često uz riječ, zato se i sad dodaje 
kad ko pripovijeda kako je on sto govorio. — 
/ kookude. Uz drugu ili treću reč govorio je 
(Karađorde): ,koekude*. M. Đ. Milićević, srb. 
261. ,Koekude' upitaće vožd ,znaš li ti mom^e, 
kolike vode teku pokraj Leskovca?' zim. več. 
153. — Ista je riječ što kojekud t kojekuda. 

KOJESTRANAC, kojestranca, m. iz koje strane 
(čovjek) '^ — U Stuličevu rječniku : »cujas*. — nije 
dosta pouzdano. 

KOJESTRANKA, /. iz koje strane (žensko če- 
fadej? — U Stulićcru rječniku uz kojestranac. 

— nije dosta pouzdano. 



KOJEŠTA, koječega (koješta), pron. što mu 
drago. — Složeno od koje (vidi kod koji) i šta. 

— Od XVIII vijeka, a između rječnika u Vukovu 
(,allerlei, was immer' ,varia, quidquid in buccam 
venerit' 8 primjerom: Govori koješta). Mlogo se 
koješta sna iz vidjena. li. A. Re^ković, sat. A8». 
Tko li na me koješta obara. D2l>. !^udi koješta 
na wam\\ rade. sabr. 53. Vrlo je rado koješta 
veselo i ša(ivo pripovijedao. Vuk, nar. pjes. 1838. 
4, 10. Što su tako koješta počinilL dan. 8, 161. 
Đekoji otimali od )udi koješta. 8, 204. Kao i 
drogo muogo koješta, odg. na utuk. 8. Ja sam 
ovu pjesmu, u mnogome koječemu drukčije, slušao, 
nar. pjes. 2, 205. I ja sam u moje ludo vrijeme 
koješta mislio. M. Pavlinović, razg. 25. — Prijed- 
lozi se umeću u srijedu. Potom razgovarali smo 
se koje o Čem. D. Obradović, basa. 262. Pita 
ga mnogo koje la što. Vuk, luk. 28, 9. Pisato 
vojvodi Lazaru Mutavu, da ostavi Raki jedno 
selo, da ga koje u čemu poaluži. Đjelovod. prot 
153—154. 

KČJI, pron. interrog. i relat. ouis? (uter); qui, 
zan^enica kojom se pita ili kaže tako da se iz- 
među nekoliko čeladi ili stvari razluči jedno ili 
više nih. — Mjeste koji, koja, koje nalaze se i 
stariji oblici ki, ka, ko (ke), vidi 1, b. — S dru- 
gijem je oblikom (kbi, vidi kod 1) rijeČ prasla- 
venska, ali je za relativno značeike bila druga 
riječ: iže (vidi): uprav se ki (od staroga kyj) t 
koji uzdržalo samo u našem jeziku-, u ostalijem 
je slavenskijem jezicima izginula ova riječ osta- 
vivši koji trag, i noj češće je zamjenu^e druga 
riječ što postaje od praslavenskoga kotoryj ili 
koteryj (vidi kotori). — Postaje od konjena ki. 
(vidi kod tko) tijem što se ovome korijenu (gdje- 
gdje uz lieke promjene) dodaju oblici zamjenice i, 
kao u složenoj deklinaciji u adjektiva (vidi 1, a). 

— Između rječnika u Vrančićevu (koji ,qui; quis*; 
koja ,quae'), u Mikafinu (ki, ka, ko; koji, koja, 
koje ,chi, il quale' ,qui, quae, quod'; koji ,il quale, 
il che' >quiO, ti Belinu (koji, koja, koje ,quale, 
nome relativo* ,qui, quae, quod* 598l>), u Bjelo- 
stjenčevu (ki, ka, ko, a koji, koja, koje ,qui, quae, 
quod'; koji, v. koteri), u Volttgijinu (ki, ka, ko 
,chi, il quale ecc, che* ,welcher* eoc.; koji ,che, 
il quale ecc* ,welcher'), u Stuličevu (ki, ka, ko 
,il quale' ,qui*; koji ,qui etc.'), u Vukovu (koji 

1. ,welcher' ,qui* s primjerom: Koji si da sL — 

2. ,der wie vielste' ,quotus^ — 3. doći će koji 
dan, koji čas ,gleich* ,statim'), u Daničićevu (koji, 
gledaj kyj ,qui8*; kyj ,quis, interrog.' i ,relat.*). 

1. oblici. 
H. praslavenski su oblici bili po svoj pri- 
lici kao i stslovenski. po ovima je deklinacija slo- 
žena kao u adjektiva : u nom. sing, m. ki>j t kyj, 
/. kaja, m. koje, u acc. sing. kyj, k%J4 (i koj^j), 
koje, u instr. sing. m. i n. kyimi», i u cijeloj 
množini: nom. m. cii, /. kyj^, n. kaja, gen. kyih'b, 
dat. kyimT., acc. kyj^, kyj^, kaja, instr. kyimi, 
loc. kyihT» ; ostali oblici kao da postaju od 08nove 
kojb (po nom. sing. n.?) i deklinacija im je pro- 
nominalna : sing. gen, kojego, kojej^, dat. kojemu, 
kojej, instr. f. kojej^, loc. kojemb, kojej. 

b. pređašni su se oblict uzdržali i u našem 
jeziku, ali sažeti, kao što biva i u složenoj de- 
klinaciji u adjektiva. — isprva su bili jamačno 
ovi oblici kod svega naroda (do xvi vijeka?), ali 
su ostali poznije samo u liekijeh Čakavaca do na- 
šega doba. u pisaca (i koji su štokavci) nalaze 
se sve do našega doba, i ne samo u pjesmi nego 
i u prozi, ali je sumiMvo jesu li narodne rijeci 
(osim nekijeh oblika, kao koga, komu, kome) i u 
štokavaca; samo u složenom neki ovi su oblici 
uprav narodni i kod štokavaca. 



Digitized by 



Google 



KOJI, 1, b, a). 



151 



KOJI, 1, o, a). 



a) nom. sing. m. ki, noj prije u Mon. 
serb. 7. (xii vijek). 34. (1249) itd. 

b) nom. sing. f. k&. Mon. serb. 30, (1240). 

274. (1410) itd. — u jednoga pisca Hokavca xviii 
vijeka često i u prozi. Ka Je forma ovoga reda? 
Ant. Kadčić 33. 34. drugdje piše i koa po čemu 
kao da je sam shvaćao kao sažeto koja, a ne kao 
stari oblik. 

e) nom. i acc. sing. n. ko : u ko godi 
vrime. Mon. serb. 290. (1419). u ko gode vrdme. 
423. (1442) itd. u jednoga pisca štokavca xviii 
vijeka (vidi kod h)) u prozi. Tko i u ko vrime 
zastavi ovi red ? Ant Kadčić 33. — Poznije ima 
i oblik ke: zlo ke ja će skončati. M. Vetranić 
2, 450; jaje ke bude staviti. D. Rafiina 101*. 

U) gen. sing. m. i n. k6ga. Mon. serb. 
27. (1234—1240) itd. — ovaj oblik koji je sažet 
od kojega, nalazi se i u štokavaca u svako doba 
(i okn^o kog). — U Čakavaca ima i oblik kega. 
M. Marulić 40 itd. 

e) gen. sing. f. ke. od xvi vijeka. Š. 
Menčetić 56; M. Vetranić 2, 159. 261 itd. 

f) dat. sing. m. i n. komu. Š. Menčetić 
84 ; B. Gradić, đjev. 41 itd. — Obično (jer je sa- 
žeto kojemu) i u štokavaca (kasnije i kome i kom). 

g) dat. sing. f. koj. N. NaleSković 1, 138. 
817 itd. 

h) acc. sing. f. ku. N. Rabina 89*; Š. 
Menfcetić 68. 124. 154; M. Vetranić 2, 74. 90; 
B. Gradić, djev. 35 itd. — i u jednoga pisca što- 
kavca XVIII vijeka (vidi kod b)) u prozi. Ku 
odiću ima nositi . . . ? Ant. Kadćić 32. 

i) instr. sing. m. i n. kim. nikimb konb- 
cemb. Mon. serb. 27.(1234—1240); kim. M. Ve- 
tranić 2, 392. 420; način kim bismo nebesa na- 
pnnali. B. Gradić, djev. 21 itd. — U Dubrov- 
čana češće (a gdjeg^e i u drugijeh, vidi dale 
kijeme) kijem. onomuzi s kijemb govoriSb. Zbom. 
24*; kijem. 6. Držić 427; M, Vetranić 1, 407; 
2, 36 ; način kijem bi se plodili. B. Gradić, djev. 
21 itd. — Dodaje se i e na kraju : kime. M. Ve- 
tranić 2, 457; Š. Budinić, ispr. 4; Đ. Kanina 
ivb. 79*. 162b itd.; kijeme. S. Matijević 30. 

k) instr. sing. f. kom. komb. Mon. serb. 

275. (1410). 286. (1419); koom. N, Ranina 70*; 
kom. M. Vetranić 2, 195; N. Dimitrović 8 itd. 
— Dodaje se e na kraju. k6me. M. Vetranić 
2, 457 ; Š. Budinić, ispr. 4; D. Raiiina 4b. 18b. 
77b itd. 

1) loc. sing. m. i n. kom. po kooimb (ja- 
mačno treba čitati kom) vremenu. Mon. serb. 
837. (1427); po ktomb vremenu. 422. (1442); kom. 
M. Marulić 52; Š. Menčetić 66; M. Vetranić 
1, 421 itd. — Dodaje se e na kraju (od xv vijeka). 
na kome jesam ja, stan je blaženi. M. Marulić 
241 ; pristolje na kome slavno sjaš. M. Vetranić 

1, 408 itd. — Ne razlikuje se od dativa (od xiv 
t>ijeka), prijateja u komu jestb svako naše dobro. 
Spom. sr. 1, 28. (1400); gospodinu momu, ufanje 
u komu vazda stav]at haju. M. Marulić 82 ; liega 
u komu himbe ni. 105; komu. N. Rabina 157b. 
Š. Menčetić 82. 90 itd. — i u naše doba obično 
u štokavaca (komu, kome, kom) kao i dativ. 

m) loc. sing. f. k6j. N. Ranina 145*; 
Š. Menčetić 85; M. Vetranić 2, 222 itd. — Oblik 
kom u ovom padežu vafa da se nalazi samo s ne- 
pomne u izgovoru ili pisanu. zem|a po kom 
hode. M. Marulić 154; zraka pri kom svjetlos 
svaka ostaje oblačna. M. Vetranić 1, 353. 

n) nom. pl. m. ki. ki(re). Mon. serb. 

2. (1189); kL 274. (1410); M. Marulić 27 itd. 

o) nom. pl. f. ke. Mon. serb. 13. 15. 
(1222—1228); N. RaAina 105*; M. Vetrunić 
2,.n54 itd. 



p) nom. i acc. pl. n. k&. Mon. serb. 
440. (1446); N. Ranina 44*; M. Vetranić 2, 300 itd. 

q) gen. pl. kih (a u južnom govoru kijeh). 
kdhb. Spom. sr. 1, 144. (1418). 160. (1422). kijeh. 
M. Vetranić 1, 101; 2, 144; B. Gradić, đjev. 37 
itd. ; kih. N. RaAina 18*. Mon. croat. 257. (1556) 
itd. — ima i kehb. Spom. sr. 2, 110. (1444), ^dje 
može biti napisano e »y . e ; ali i u naše vrijeme 
ima keh u sjevemijeh čakavaca. Nar. prip. 
mikul. 19. 

rj dat. pl. kfm (a u južnom aovoru 
kijem). kim. M. Marulić 79 itd. ; B. Gradić, djev. 
23; kijem. M. Vetranić 2, 49; N. Dimitrović 
6. 33; B. Gradić, djev. 49 itd. — vidi i instr. i 
loc. koja se dva padeža ne razlikuju poznije od 
dativa. 

8) acc. m. i f. ke. moje žup(ane ke jo 
dalb krajb Vladislavb mbne. Mon. serb. 54. (1240 
—1272); ke. 399. (1439); M. Vetranić 2, 144. 201; 
B. Gradić, djev. 9 itd. 

t) instr. pl. kfmi (u južnom govoru kl- 
jemi). s kimi. Mon. serb. 402. (1439); kijemi. 
Zborn. 9b; M. Vetranić 1, 433; 2, 154 itd. — 
Izjednačuje se s dativom od xvi vijeka: kijem. 
M. Vetranić 2, 436 itd. ; kim. D. Zlatarić 88* itd. 

— Dodaje se e na kraju, kijeme. N. Naješković 
1, 313; kime. Š. Budinić, ispr. 60; Nauk brn. 49*. 

— S nastavkom ma (od xvi vijeka): kima. G. 
Držić 356. 398. 416 itd.: kljema. N. Naješković