(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Ruska knjievnost u osamnaestom stoljeu"

J5V 



SLIKE 



iz 



SVJETSKE KNJIZE\'NOSTI 

IZDAJE 

MATICA HRVATSKA. 

SVEZAK TRECI. 
V. JAGIC. 

RUSKA KNJ12EVN0ST 

U OSAMNAESTOM STOLJECU. 



ZAGREB. 

TISAK KARLA ALBRECHTA. 
1895. 



RUSKA KNJI2EVN0ST 

U 

OSAMNAESTOM STOLJECU. 

NAPISAO 

V. JAGIG. 



NAGRADJENO IZ ZAKLADE ADOLFA VEBER-TKALCEVICA 
ZA GOD. 1894. 



ZAGREB 

IZDANJE »MATICE HRVATSKE* 
1895. 



P6 
3010 




RUSKA KMIZEVNOST 



OSAMNAESTOM STOLJECU. 




\z dopett^ouskogo oFemeno. 

Uvod. — Borba starih ideja s novima prije Petra Velikoga ; pocetak 
ruskog teatra. — Nikon, ispravljanje knjiga ; pocetak raskola. — 
Avakumova avtobiografija. — Avakumovi spisi i njihovo zna- 
cenje ; njegova smrt. — Raskolnici i strijelci. 



1. 

'l^lP'redocimo si rusku knjifevnost od njenog postanja do danas. 
^ Ona slu2i dvjema razlicitim idealima, prema njihovoj 
razlici prima i sama dvojako lice. U prvoj, starijoj i du^oj 
polovici vlada jedina te^nja za idealima krScansko-bizantijskim, 
olicenim u djelima bizantijske literature, umjetnosti i nauke ; 
[ie§to savrSenije, nego li su ta djela, ne mogaSe se gotovo ni 
zamisliti, u njima bijaSe ugotovljen uzor i obrazac za podra- 
Eavanje. Utjecaji s protivne strane, s evropskog zapada, isprva 
onako odvec slabi, zadavahu misaonim Ijudma starog vre- 
tnena mnogo briga i straha ; na sve §to bi dolazilo sa zapada 
'ledalo se kao na opasnost, koja prijeti upravo nacelima bi- 
:antijskog krScanstva, i spasu du§a pravoslavnih Ijudi. Taj 
jpasni faktor prikazivaSe se Rusima u obliku to njemackom 
o poljskom, Njihovi umjetnici izra2avahu javno miSljenje 
vojih suvremenika posve vjerno, kada u prizorima straSnoga 

* 



Iz dopetrovskoga vremena. 



suda (sudnjega dana) slikahu prokletnike, osudjene na vjecite 
muke u paklu, cas u odijelu njemackom cas u poljskom. Ta- 
kovih slika nalazi se po ruskim crkvama 17. stoljeca dosta. 
Ali taj opasni neprijatelj, taj zatornik bizantijskih ideala, po- 
staja§e i u Rusiji od godine do godine jaci i smjeliji : Nijem- 
cima i Poljacima pritekoSe u pomoc kao novi zatocnici )o§ i 
Englezi i Holandezi, trgovci s preko mora. 

Opcenito se vjeruje, da je Petar Veliki onaj sna^ni po- 
kretac, koji ukaza ruskomu kulturnomu napretku nov pravac. 
Preko Petra Velikoga dodje zapadno-evropski kulturni 2ivot 
do javna priznanja i u Rusiji, on ga proglasi novim nacelom 
svake umne radnje, izuzevgi crkveno i politicko polje. Petar 
Veliki ukaza Rusima na zapadnu Evropu kao nov obrazac, 
vrijedan nasljedovanja. On se, da bi drugima dao dobar pri- 
mjer, odva2i sam na putovanje po onoj istoj Evropi, od koje 
se dojako silno zaziralo. Njegova 2elja biJaSe ne samo da vidi 
taj novi svijet, nego i da se upozna s njegovim svestranim 
napretkom, osobito u pomorskim vjegtinama. Da njegovu car- 
stvu i njegovu narodu bude put u Evropu kraci, on osnova 
Petrograd ili kako govorahu, probi »okno« u Evropu. Nove 
ustanove, novi obicaji, novi Ijudi poce§e se §iriti po carstvu ; 
necuvenim pojavama odjekivaSe Rusija, kao da gromove sipa 
mogucna desnica velikog cara. On stao ruSiti §to mu se 
ucini tro§no, razmicati gdje bija§e tijesno, rasvjetljavati gdje 
bijaSe tama. 

Misao careva o preobrazovanju ruskog naroda ne zaustavi 
se ni pred kojom strujom 2ivota, ona darnu cak u jezik i 
pismo. I tu nadje car za potrebito da prekine tradiciju. Za 
svjetske potrebe budu sada §irom otvorena vrata narodnomu 
govoru velikoruskomu, a gospodstvo crkvenog jezika su2eno 
na podrucje crkve; a da bi taj dualizam mahom padao u oci, 
dobi narodni jezik i svjetska literatura novi, moderni, evropski 
oblik slova: po zapovijesti carevoj prionuge §tampati svjetske 
knjige »gra2danicom«. Vec prije Petra Velikoga izbija§e u ru- 
skim knjigama, §tampanim na zapadu, karakter slova cirilskih 
nekoliko predrugojacen, izgladjen i zaokrugljen prema latin- 



Uvod. 



skim, Boraveci car u Holandiji (god. 1697.) posjeciva§e bracu 
Tessinge, najmladjega brata poznava§e vec iz Moskve. NJega 
povlasti car, da otvori §tampari)u, u kojoj ce se moci Jtam- 
pati sve ruske knjige, kao u Moskvi, osim crkvenih ; svako 
drugo evropsko izdanje ruskih knjiga potpadalo bi u Rusiji 
pod konfiskaciju. Tessingu desi se vjeSt pomagac u osobi 
nekog Ilije Fedorovica Kopievskoga (ili Kopievica). U tim 
amsterdamskim izdanjima razvio se, pod neopa^enim utjeca- 
jima evropskog ukusa, onaj tip ruskih slova, koji kasnije pro- 
zva§e »gra2danicom«. S Kopievicem dodjo§e ova slova i u 
Rusiju. Godine 1707. sastavljena bi u Moskvi knji^ica raznih 
vrsta slova, starog i novog tipa, neki kao azbukovnik. U je- 
dnom eksemplaru te knjizice, koji se jo§ i danas cuva u car- 
skoj petrogradskoj biblioteci , kad bi predstavljen caru na 
ogled i odobrenje, on sam prevuce mastilom sva ona slova 
(a to bijahu obrasci staroga tipa), koja mu ne bijahu po volji, 
a za ona druga izrece ovu zelju (svojerucno upisanu) : Chmh 
jiHTepBi ne^aTaTb HCTopnqecKie h MaHy*aKTypHHii KHHrji, a 
KOTopBiH noA^epHeHH, T'fexTE. Bt BLime nacaHUXTb KHiiraxi. ne 
yiiOTped.iaTb. (Ovim slovima neka se Stampaju istorijske i 
manufakturne knjige, a ona §to su prevucena, neka se u vi§e 
pomenutim knjigama ne upotrebljuju.) 

Veliko znacenje Petrovske reforme utvrdjeno je sjajnim 
uspjesima, postignutim u Rusiji u dva potonja stoljeca, osam- 
naestom i devetnaestom, u kojima kulturni 2ivot ruskoga na- 
roda stupase podjednako pravcem evropskim, ne mareci za 
casovite proteste konservativne struje. Literatura, nosilja misli 
i ideala ruske inteligencije, osta s malim izuzetcima svagda 
vjerna nacelima i uputama svoga genijalnog reformatora : po- 
gtovanju evropske civilizacije, tefnji za njenora kulturom, sta- 
ranju obogacivati domace polje njenim najvrstnijim plodovima 
te preko svega toga jaciti i oblagorodjivati snagu duha ruskoga. 

Zadatak je ove knji^ice, da prika2e u lakom pricanju taj 
novi pravac literature ruske. Glavna njena sadrfina obuhvata 
osamnaesti vijek s ne§to malo preteca novog vremena iz 17. 
vijeka, obustavlja se za sada pred pragom dobe Pu§kinske. 



Iz dopetrovskoga vremena. 



Pojave literaturne prikazivat cemo, koliko se igda mo2e, u 
prirodnoj vezi sa svim ostalim stranama druStvenog f ivota, da 
odgovorimo na pitanje, u koliko se u literarnim tvorovima 
ogledaju realni odnoSaji, kako razni slojevi dru§tva ucestvuju 
u njima, da protumacimo, kakvim uplivima bje§e izlo2ena 
knji^evnost i sadr2inom i oblikom, napokon da pokazemo, 
na koliko je literatura Jaka bila da povuce za sobom i pre- 
obrazi dru^tvo. Jer samo ondje, gdje se knji^evnost sa cjelo- 
kupnim narodnim fivotom susrece i mije§a, mo2e biti govora 
o njenom znacenju kao duhovnoj sili; gdje toga nema, knji- 
zevna radnja, bila ma kolika, ostaje hrpa na^tampane artije. 
Evropske literature najnaprednijih naroda, francuskoga, 
njemackoga, engleskoga, govore danas s velikim priznanjem 
o proizvodima ruskog duha druge i trece cetvrti na§ega sto- 
Ijeca. S malenog srediSta, u kojem podu2e stajaSe Turgenjev 
osamljen, §iri se poStovanje sve dalje, zahvata sve vece kru- 
gove. Francuski kriticari najnovijeg doba rado govore o utje- 
canju L. Tolstoga na francuske romaniste : rijec »le tolstoisme« 
udomacila se u modernoj francuskoj literaturi. Sve su to znaci 
velika i trajna interesa, koji se svuda po Evropi javlja i osjeca 
prema ruskoj literaturi 19. vijeka: istok vraca zapadu zajam 
od dva stoljeca s procentima, u kojima je prikupljena velika 
snaga ruske individualnosti. Ali tko ce da prouci Turgenjeva 
ili Lava Tolstoga, valja da se upozna s hodom dru§tvene 
misli Rusije u §ezdesetim i sedamdesetim godinama, kojima 
korijen dopire duboko u cetrdesete godine ; a junaci ovog 
doba upiru se o Pu^kina. Divni tvorovi PuSkina nadovezuju 
sa svoje strane na prilike, dru§tvene i knjifevne, kakve bijahu 
krajem pro§loga i pocetkom ovoga stoljeca. Ovako uljegosmo 
u zanimljivi osamnaesti vijek, na§u specijalnu zadacu. Kod 
slavnih, velikih Ijudi ugodno je slu§ati pricanje o njihovim 
mladim godinama: i devetnaestomu stoljecu ruske literature 
dobro je predaslati vijek osamnaesti, vrijeme prikupljanja sila, 
prvih poku^aja knji2evnog stvaranja po uzorima evropskim. 
Ruska literatura osamnaestoga vijeka nalik je na zdrava 
momka, koji doveden sa sela u grad neko vrijeme tek za- 



Borba starih ideja s novima. 



panjen stoji te oko sebe gleda, cudeci se svemu §to oko njega 
biva; ali do mala zapanjenost prestaje, radja se volja, da i 
sam prione za posao, probudjuje se vjera u svoju snagu i 
okretnost i on pocinje podra2avanjem. Evo vam kratko obi- 
lje2je ruske literature osamnaestoga stoljeca. 

2. 

Tolik prevrat, kolik bi izazvan reformom Petra Veli- 
koga, ne biva nikada bez jaka otpora, bez suprocenja sa 
strane prista^a starine : videci gospodstvo svojih ideja u 
opasnosti, oni se oru2aju na borbu, napinju sve svoje 
sile, da pobjedu novoga reda osujete, ako se mo2e, ili bar 
odgode. Tako vodi i nas logika dogadjaja odmah u borbu 
izmedju dva pravca, starog i novog, koja se zametnula vec 
prije Petra Velikoga, u drugo) polovici 17, stoljeca. Jer 
koliko je god istina, da se pocetak novog doba knji2evnosti 
ruske ve2e za divsku licnost Petra Velikoga, opet je novijim 
istra2ivanjima i tu dokazano, da su se uvjeti za pojavu i 
uspjeSnu radnju toga velikana slo2ili vec prije njega, da je i 
njega rodilo svoje vrijeme. Neka tamna slutnja o potrebi 
onoga, §to ce Petar Velik jasno shvatiti i proglasiti zadacom 
svoga 2ivota, pomalja se vec na vidiku druge polovice 17. 
stoljeca: mno2e se znaci, da se primice novo vrijeme. Dvoja- 
kim putem dopirahu strani utjecaji u Rusiju : Njemacki upliv 
§irio se isprva preko Novgoroda i Pskova, kasnije pridru2i§e 
mu se jo§ Englezi i Holandezi preko Arhangelska. SrediStem 
ugleda i mod ovih stranaca bija§e u Moskvi predgradje »nje- 
meckaja sloboda«, gdje je i Petar Veliki u svoje mlado doba 
mnogo toga i vidio i naucio. Drugim putem, preko jugo- 
zapadne ili male Rusije, prodira^e u srce carstva struja poljsko- 
latinska. Poznato je, da su Poljaci pocetkom 17. stoljeca pro- 
turili svoju politicku vlast na neko vrijeme cak do Moskve; 
i ako politicko gospodstvo ne potraja, opet osta u zapadno- 
ruskim gradovima poljski obicaj, poljski i latinski jezik, poljski 
zanat, poljsko odijelo, i t. d. Kada Moskva osvoji za Rusiju 



Iz dopetrovskoga vremena. 



Smolensk, Vitebsk i neke druge gradove nekoSnje kne^evine 
Litve, doseljavahu se poljski i bjeloruski, opoljaceni, zanatlije, 
obrtnici i umjetnici u Moskvu, da teku sebi 2ivota a Rusima 
da budu ucitelji, Cak u na)u2i krug carske porodice bjehu se 
uvukli neki poljski obicaji pa i znanje poljskog jezika, oso- 
bito za cara Fedora Aleksijevica, pitomca ucenog skolasticara 
Simeona Polockoga. Osim ovoga naucnika slaviSe se u ono 
doba znanjem latinStine Epifanije Slavinecki, Arsenije Satanovski 
i jo§ neki Malorusi. Pisac prve ruske gramatike (god. 1696.) 
Ludolf svjedoci izrijekom, da je poznavao Rusa vjeStih latin- 
skomu i njemackomu jeziku. Simeon Polocki sastavi g. 1680. 
Psaltir u stihovima, sasvim po uzoru poljskih versifikacija, te 
u predgovoru kazuje, da se HcajiTHpt pneMOTBopHaa rado 
citala u svim krajevima Male, Bijele, Crne i Crvene Rusije, 
da cak u Velikoj Rusiji, u carskom gradu Moskvi, da je 
Ijudma omiljelo slatko i skladno pjevanje poljskog psaltira. 
U to su doba mnoge knjige prevedene na ruski (tada§nji 
crkvenoruski) jezik s latinskog ili poljskog. Ne upu§tajuci se 
u potanko izbrajanje da spomenem barem jednu — dvije. 
Toma Kempiski nahodi se u rukopisnim prijevodima od go- 
dine 1647., 1664., 1689. i u gtampanom izdanju od g. 1681. 
(u Vilni). Ezopove basne bi§e prevedene g. 1675. s poljskoga 
(u Simbirsku). God. 1677. izradjen je prijevod vrlo popularne 
sredovjecne knjige Speculum Magnum. Prica o lijepoj Melu- 
zini ra§irena je u mnogim prijepisima ruskim s originala 
poljskoga. O mnogim poucnim knjigama iz istorije, geografije, 
matematike, medicine i t. d. ne treba ni da govorimo. Prije- 
vodi kretahu se dvojakim smjerom : religioznomoralnim i di- 
dakticnim. Prevodioci bijahu gotovo bez izuzetka sami Malo- 
rusi, a jezik crkvenoruski onog vremena, s primjesom poljskih 
ili maloruskih rijeci i fraza. 

Svitanje novog doba ne bi nicim tako glasno navijeSteno, 
kao 2eljom cara moskovskoga, da i on dobije moderno, ev- 
ropsko, pozoriSte. Govorimo o modernom pozoriStu, po§to 
dramatskih elemenata nije nedostajalo ni kojekakvim ruskim 
praznicima starih vremena, na priliku staroruskoj maslenici. 



Pocetak riiskog teatra. 



Isto tako bje^e se uobicajila u Rusiji, osobito ju2no), vec od 
davna sredovjecna gkolska drama, t. J. moralizacija biblijskih 
i legendarnih predmeta, kao dramatsko prikazivanje price o 
sinu razmetnom, o Aleksiju, covjeku bo2jem, o Nabukodono- 
soru i t. d. Stara Rusija osudJivaSe i ovakva prikazivanja, 
kao i svaku drugu pojavu narodnog veselja ; godine 1648, 
izadje javna zabrana, da se o uskrsu ne smije po daskama 
skakutati, u njihalkama okretati, lice obrazinom zastirati, s 
muzikalnim strojevima obilaziti od kuce do kuce, da nije do- 
puSteno medjede vodati, sa psima plesati, rvati se i t. d. Ri- 
gorizam crkve osta dakako bez posljedaka. Ruski poslanici, vra- 
cajuci se s posaobina u inozemstvo, pricahu kod kuce o po- 
zorigtnim zabavama po Evropi, kod kojih bivahu i carevi i 
kraljevi. Da i u samoj Moskvi zabavljahu se ovako Nijemci 
u svojoj »slobodi« (koloniji) ; njihove zabave steko§e cak po 
gdjekojeg znatnog zagovornika i medju Rusima. Takav bija^c 
iz naju2eg druStva careva Artemon Sergejevic Matvejev, od- 
lican Rus, o2enjen nekom sotlantkom iz roda Hamiltona. On 
stao pricati mladomu caru Aleksiju o pozoristu, toj blagorodnoj 
zabavi evropskoga zapada. Caru se stvar svidje, te i on po^eli 
imati u Moskvi drufinu inozemnih glumaca. God. 1672. dobi 
pukovnik Van Staden (prijatelj Matvejeva) zapovijest, da ode 
k hercogu Jakovu Kurlandskomu, da ondje skupi dru2inu 
glumaca, muzikanata, vje§taka u gradjenju scenerija, u pozla- 
civanju i t. d. Ako ne bi ondje na§ao takvih Ijudi, da podje 
dalje u gvedske i pruske zemlje. Van Staden sklopi u Rigi 
ugovor sa osmoricom glumaca i sa jo§ drugom trojicom ; an- 
ga^ovan bi i jedan upravitelj druf ine, Johan Velten ; prima- 
donna kopenhagenske opere, po imenu Ana Paulson, bjeSe 
dala rijec, da ce i ona poci u Moskvu. U posljednji trenut spo- 
pade inozemce strah od Rusije, nitko ne htje se odva2iti : 2elji 
carevoj zaprijeti opasnost da ce ostati neispunjena. Sada pri- 
skoci u pomoc Matvejev, on nadje u moskovskoj njemackoj 
koloniji Ijiidi, koji ce zadovoljiti felji carskoj. Nekomu pastoru, 
po imenu Johan Gotfrid Gregori, rodom iz Merseburga, po- 
vjereno bi da sastavi dru2inu. Taj se s njemackom ozbilj- 



h dopetrovskoga vremena. 



no§cu odmah lati posla, mnogo mu pomo2e knjiga, §tampana 
\ol godine 1620. »Engelische Comedien und Tragedien, das 
ist : sehr schone, herrliche und auserlesene geist- und welt- 
liche Comedi- und Tragedi-Spiel sampt dem Pickelhering« ; 
on izvadi iz nje komad »Die Comoedie von der Konigin 
Esther und dem hochmiithigen Aman«, te ajde, uci i vje^baj 
glumce, koji bijahu ne§to Nijemci ne§to Rusi. Car zapovjedi 
da se u okolici Moskve, u Preobra^enskom, sagradi drveno 
pozorilte. Prije no §to ce se sam odvafiti da prisustvuje pred- 
stavama, upita za savjet oca duhovnika, koji pametan covjek, 
pozivajuci se na primjer zapadnoevropskih kr§canskih vladara, 
dopusti isto i caru pravoslavnomu. Tri mjeseca trajahu pri- 
prave za prvu predstavu, potpuno osoblje sastojaSe iz 64 lica ; 
orkestar sastaviSe pri pomoci domace kapele Matvejevljeve. 
Dne 17. oktobra 1672. dana bi prva predstava ; ka^u da je 
10 ura trajala, ali car da je izdr2ao do kraja. Poslije prika- 
zivahu »Juditu« i druge komade, a kad se predstavljalo u 
Kremlju, gleda^e iz zaklonjene lo2e, iza reSetke, i sama ca- 
rica. Smrcu cara Aleksija Mihajlovica (f g. 1676.) prekide se 
2ivot ovog prvog modnog pozoriSta na cetvrt stcljeca. 

3. 

Konservativni Ijudi prati^e zazornim pogledima sve te 
novotarije. Osobito opasno bijaSe dirati u crkvu, uvoditi kakve 
god promjene u obrede i obicaje crkvene. I zbilja najvedi 
sukob izmedju starine i novog pravca buknu upravo u po- 
drucju crkve za cara Aleksija Mihajlovica (od god. 1645. do 
god. 1676.), u vrijeme patrijarha Nikona. Mnogo crkvenih 
raspri projuri Rusijom bez dubljih tragova, ali raskol, izazvan 
pod Nikonom, traje jo§ i danas: milijuni Rusa ne mogu jos 
ni sada da izmire savjest svoju s oficijalnom pravoslavnom 
crkvom. Nikon, seljacki sin iz okolice Nif njega Novgoroda, 
rodjen god. 1606., pope se necuveno brzo do najvi§e duhovne 
vlasti, do patrijarha, kojeg okru2i ugledom i sjajem, kao nikad 
prije. Vec prost sve§tenik bje§e izi.^ao na glas, na ^iroko i na 



Nikon, ispravljanje knjiga ; pocetak raskola. i i 

; daleko ; moskovski trgovci, sluSajuci njegove besjede, bijahu 
ushiceni, oni ga svjetovahu, da se preseli u Moskvu, llo i 
Licini, te osta ondje lo godina. PoSto mu djeca poumira^e, 
rasta se dobrovoljno sa 2enom, te ode monah put dalekog sje- 
vera, k Bijelomu moru. Njegov asketizam i duhovna energija 
steko^e mu i tu tolik glas, da ga Moskvicani iznovice za2e- 
IjeSe vidjeti i imati u Moskvi. Kada stif e onamo, god. 1646., 
zavoli ga do skora sam mladjahni ruski car, preko kojega 
dobi ugledno mjesto arhimandrita u novospaskom manastiru 
i tako dodje u prilike da se ceSce vidja sa carem. Vec go- 
dine 1648. posta mitropolitom novgorodskim, gdje god. 1650. 
prigodom nekog nutarnjeg ustanka dokaza isto toliko smjelosti 
koliko pravicnosti. Sve ove kreposti pribavige mu vec g. 1652. 
vrhunac duhovne vlasti u Rusiji, dostojanstvo patrijarha. Kao 
patrijarah po obicaju vremena zamjenjivaSe cara, za njegova 
odsustva, u svim drzavnim poslovima. Nikon prisvoji sebi i 
za svako drugo vrijeme titul, koji inace dolikovase samo caru: 
BeJiMKifi rocy;iapj>, ukazujuci na primjer patrijarha Filareta. AH 
ta analogija ne stoji. Patrijarah Filaret bje§e u titulaturi ispo- 
redjen sa carem Mihailom Fedorovicem, jer mu je bio otac. 
Prevelika zudnja za vla^cu i oporost u karakteru Nikonovu od- 
bi§e u brzo od njega mnoge dojakoSnje prista^e, ali jo§ vi§e naudi 
i njemu licno i citavoj pravoslavnoj crkvi — ispravak crkvenih 
obreda, revizija crkvenih knjiga. Evo kako se to dogodi. 

U proglim stoljecima velike tmine i neznanja bjehu se 
malo po malo u crkvene obrede uvukle kojekakve nov§tine, 
kojima nema razloga ni oslonca u crkvenim kanonima. Isto 
tako gtampane liturgijske knjige ne bijahu proste od grije§aka. 
Ali jedno i drugo uobicajilo se, te postalo predmetom opceg 
poStovanja. Na priliku u knjigama pisalo se ime Icyct s jed- 
nim I, mjesto Iiicyci>; uslo je u obicaj, da pravoslavni c^ovjek 
pravi krst sa dva prsta i t. d, Nikon, i ako nije bio odvec 
knjifevan, prista ipak uz modernu, obrazovanu, struju svoga 
sve^tenstva, koja se ponajvi^e sastojala iz inostranaca, Grka, 
ju2nih Slovena i osobito Malorusa ; on se odazva njihovoj 
zelji, neka bi se nevaljali obicaji dokinuli a knjige ispravile. 



Iz dopetrovskoga vremena. 



Godine 1654. sasta se crkveni sabor, da odgovori na pitanje : 
vaija li ispraviti grije§ke liturgijskih knjiga prema grckim iz- 
vorima i starim rukopisima ? Odgovor potvrdi pitanje. Jedan 
jediti episkop, Pavao iz Kolomne, ne htje pristati. Nikon pod- 
vrze ga odvec teSkim kaznama: bude zatvoren u manastir, 
stavljen na muke, da — kako protivnici dokazuju — cak spaljen. 
Nikon obrati se jo§ i k carigradskomu patrijarhu s pitanjem, 
§to on misli o istoj stvari, te kada dobi odgovor, kojim se 
njegova nakana odobravala, zapovjedi da se pristupi k poslu. 
Iz raznih manastira saberu mnogo rukopisa ; Arsenije Suhanov, 
koji je bio vec od prije dobro cuven, bude otpravljen na istok, 
osobito u Svetu Goru, da onuda trazi rukopise grcke. Ka2u, 
da Je torn prilikom dovezao u Moskvu okolo 500 rukopisa, 
kojima se sada krasi sinodalna biblioteka. Revizija knjiga po- 
vjerena bi Ijudma, §to su vec kako god izaSli na glas sa 
svoje ucenosti, kao malorusu Epifaniju Slavineckomu, Arse- 
niju Suhanovu, grku Dionisiju i grku Arseniju i t. d. Prvim 
plodom revizione komisije pojavi^e se god. 1655. »Sluzebnik« 
i »Skri2alj« (nov prijevod s grckoga) ; godine 1656. izadjoge 
»Triod«, »Irmologij« i »Casoslov«, god. 1657. Jevangjelje i 
Apostol, god, 1658. »Trebnik«, Na nekim od ovih izdanja 
vidi se vec spolja upliv tipa ju^norusko-poljskog, kao : grbovi, 
motto, i t. d. Sve je to i suviSno bilo i padalo u oci zazor- 
Ijivih Moskvicana. Ali patrijaraii Nikon uzbuni protiv sebe 
moskovski svijet jo§ i nekim drugim bezobzirnim postupcima. 
On dopusti, te se po Moskvi stalo §iriti kijevsko crkveno po- 
janje, sam dozva sebi cak pjevace iz Kijeva, na sablazan 
okorjelih Moskvicana : govorilo se, da je to JiaxHHCKoe 6aceo- 
c.iOBie II iiapTecHoe BHCKaeie (latinsko bajanje i visak). Ni 
njegova 2elja, da se marljivo propovijeda, ne bijaSe svima u 
Moskvi po volji. 

Sve to ne bi mo2da ipak bilo naiSlo na toliku opoziciju, 
da nije patrijarah svoje novgtine stao uvoditi s nesmiljenom 
strogosti. Tako on zabrani, da se u naprijed nitko ne sraije 
krstiti sa dva prsta. Zamijeni neke crkvene obrede. Tko se ne 
bi htio pokoriti, moga§e ocekivati kazne i progonjenje. Ovako 



Nikon, ispravljanje hijiga; pocetak raskola. 



budu mnoge k fanatizmu sklone du§e, koje zazirahu od nje- 
gove reforme, JoS jace utvrdjene u vjeri, da odupiruci se bore 
se za svetu stvar, da brane pravu staru pravoslavnu vjeru, o 
kojoj visi njihov spas. Uzbudjenost umova nadje nove hrane 
u epidemiji, koja Je upravo u onim godinama bijesnila po I j , 
Rusiji i u Moskvi. I u tome nazirahu upla^eni Moskvicani prst f | 
bo2ji, S ne§to vi§e blagosti i ugodbe mogao se raskol, to ve- 
liko zlo i dana^nje Rusije, po miSljenju samoga Makarija od- 
vratiti. Nesrecom obori do skora nenadna katastrofa i Nikona. 
Taj snafni covjek, samonik ruskoga naroda, nije na 2alost 
umio u zgodan cas uspreci svojeg velikog vlastoljublja. 
Okru2en i onako sa sviju strana protivnicima reforme, on 
htjede jo§ i caru dokazati, da je duhovna vlast patrijarhova 
vi§a od svjetske careve. Njihove dojakoSnje prijateljske veze 
popustige, dobri licni odnoSaji oslabi§e. Najzad strast i sljepilo 
zavede Nikona na korak, pun nepromiSlJena prkosa : on ostavi 
samovoljno patrijar§iju te se uvrijedjen povuce u jedan mana- 
stir pod Moskvom (g. 1658.). Odstup ne bija§e sasvim iskren. 
Nikon ocekivao je jednako, da ce ga car moliti, neka se vrati 
u Moskvu. Ali racun ga prevari. Car dokaza mnogo strplji- 
vosti, ne odva2i se dugo da preduzme licno §togod protiv 
Nikona. Ali crkveni interesi patrijar§ije zahtijevahu rije§enje 
pitanja. Godine 1667. bude u crkvenom saboru Nikon pro- 
glagen skinutim s patrijarSeg dostojanstva : presudu sabora odo- 
bri§e dva patrijarha istocna, §to bijahu upravo u Moskvi, 
aleksandrijski i antiohijski. Protivnici Nikonove reforme shva- 
ti§e tu katastrofu tako, kao da je njome uklonjeno i njegovo 
djelo. Pridavljeni otpor uze iznovice podizati glavu. Neki 
Neronoj , koji je vec davno ustajao protiv Nikona i opet se 
izmirivao, stupi sada opet na srijedu. Odbijajuci knjige iz- 
danja Nikonova i druge njegove reforme, on skupi oko sebe 
mno2inu pristaka, medju kojima se energijom i upravo fana- 
tizmom u odbrani starine najvecma istakao znameniti protopop 
4vakum. O toj originalnoj licnosti dopetrovske Rusije vrijedno 
je progovoriti ne§to op^irnije. 



14 Iz dopetrovskoga vremena. 



4. 

A V a k u m bija^e covjek prekoredne snage tjelesne i 
neobicno jake volje, s mnogo 2arke vjere u Boga, ali s malo 
obrazovanja. Steta, ^to njegova du§evna snaga i tvrdost ka- 
raktera ne nadje drugoga predmeta, na kojem bi se pokazivala, 
vec upravo polje vjerskih razmirica. U drugim prilikama mogao 
bi se bio proslaviti znamenitim djelima, ovako ostaje mu ne- 
velika slava, §to Je postao jednim od kolovodja ruskog raskola, 
kojega protest protiv oficijalne pravoslavne crkve nije osnovan 
upravo ni na kakvoj veliko) ideji, vec se zadovoljuje tvrdo- 
glavim pridr^avanjem nekih obreda, koji u stvari nemaju 
nikoliko znacenja. Kao Nikon, nice i Avakum iz prostoga 
naroda, bijaSe sin popa-pijanice, posta u ranim godinama seo- 
skim sveStenikom svoga rodnog kraja — u niz. novgorodskoj 
guberniji — ali njegova surova narav izbija§e u mnogim pri- 
likama na povr^je. Neukrotljive cudi, tvrd i nesmiljen spram 
sebe i spram drugih, posrta§e cesto u 2ivotu, zadavajuci jada 
i nevolja sebi i drugima. Nekoliko puta dogodi mu se, da je 
bio izagnan iz mjesta svoje duhovne slu2be, s uzroka, koji 
ako upravo i ne bacaju Ijage na moralnu stranu, ali svakako 
osvjetljuju veliku nepogodnost njegova karaktera. Neki misle, 
ali se ne mo2e dokazati, da je vec pod patrijarhom Josifom, 
prethodnikom Nikona, vr§io zvanje clana revizione komisije 
za crkvene knjige, koja u ono doba jo§ nije imala toliko zna- 
cenja, kao pod Nikonom. Zna se, da je miloScu carevom, 
koji se upoznao s njim kod svoga duhovnika, jo§ kao dosta 
mlad covjek postavljen za protopopa u Jurjevcu, ali ni tu ne 
osta dugo, nego izazvav svojom ^estinom citavu pobunu protiv 
sebe morao je najzad bje2ati, te se vratio u Moskvu pod za- 
krilje svoga prijatelja i jednomiSljenika Neronova. Taj prikup- 
IjaSe oko sebe sve prista^e starih obreda i protivnike Niko- 
nove. Avakum navalio na Nikonove reforme sa svom krutoScu 
svoga temperamenta, tako da je patrijarah vec god. 1653. bio 
usilovan, da ga baci u tamnicu, te gladom pokuSa utjerati 
ga u strah i poslu^nost. Ali u stvarima vjerskog osvjedocenja 



Avakumova avtobiografija. 1 5 

Avakum nije znao straha, on osta vjeran svojim ubjedjenjima 
i tvrd kao stanac kamen. Gdje se ovako sudare dva krupna 
i silovita covjeka, jedan mora da teSko postrada. Ovaj put 
poraz sru§i se na glavu Avakumovu, kojega polo^aj dru^tveni 
bijaSe slabiji. Vec Je Nikon pomiSljao, da ga liSi cak i du- 
hovnog zvanja, ali carevim posredovanjem ubla2ena bi kazna 
u prognanstvo u Sibiriju. Od tog momenta istom pocinje 
njegovo muceni§tvo, njegove grdne, dugotrajne patnje, o ko- 
Jima napisa znamenitu svoju avtobiografiju, najva^nije i naj- 
glavnije njegovo djelo. Avtobiografija Avakumova — to je 
istorija njegova mucenigtva, koje pretrpi. kako on prikazuje, 
za pravdu, »prave, stare vjere« pravoslavne. Ona uziva kod 
sviju sljedbenika raskola ugled jevangjelja, iz kojega se u 
raznim nezgodama 2ivota crpe hrabrost i utjeha. I za nas ima 
ovaj spis znacenje kao kulturna slika iz stare Rusije u ono 
prelazno doba, kad se vec pocela lomiti starina i put krcio 
novim idejama. Avtobiografija prikazuje nam prije svega su- 
rovost i okrutnost tadaSnjih Ijudi, ne izuzev ni samoga Ava- 
kuma, koji je nauku Hristovu shvatao grubo po spoljaSnjim 
znacima i obredima, ne dopiruci do njene jezgre. Iz nje do- 
znajemo zanimljive potankosti o dalekim krajevima azijatske 
Rusije, kuda teSka sudbina baci protopopa. Napokon, §to je 
za na§e prilike gotovo najva^nije, u toj avtobiografiji ogleda 
se vrlo vjeSt pisac, znamenit realista ruski 17. stoljeca. Po 
mojem uvjerenju Avakum zauzima kao pripovjedac stare Ru- 
sije vrlo visoko, odlicno mjesto. 

»Protopopu Avakumu nalo2i inok Epifanije, njegov du- 
hovni otac, da opi§e svoj 2ivot, neka ne bi upalo u zaborav 
djelo bo2je. Slava Hristu, na§emu Bogu. Amin« — ovako po- 
cinje Avakum svoju avtobiografiju. Slijedi zazivanje svete 
trojice: »ispravi duh moj, utvrdi srce moje, da se spremi na 
vrSenje dobrih djela«. S Dionisijem Areopagitskim hoce i 
Avakum da proslavi istinu, za koju pravi hriScanin svagda je 
rad i postradati. Dionisije bje§e isprva poganski astronom ; 
postav kr^caninom on prorece jednom pomrcinu sunca, tuma- 
ceci je kao gnjev bo^ji. Tako i u Rusiji, vjeruje Avakum, 



1 6 Iz dopetrovskoga vretnena. 

najprije pomrca sunce a mahom zavlada i epidemija — go- 
dine 1654. — upravo tada, kada je Nikon bio nauman upro- 
pastiti hriScansku crkvu u Rusiji i njene stare svete ustanove ; 
i opet 14 godina kasnije, kada s njega (Avakuma) svukoSe 
duhovno zvanje, obrijaSe mu bradu, te ga bacise u tamnicu. 
Za ovim uvodom dolazi rijec o njegovoj mladosti, o njegovoj 
svestenicko) trudbi, koja ga jednako ponukivase na propovije- 
danje [rijeci bo^je po selinoi i gradovima. On ne zataji ni 
svojih grijeha. Jednom slu§ajuci ispovijest milovidne djevojke, 
pade u iskusenje. Kako da se odupre ? Zapali tri svijece, te 
podr2a ruku nad vatrom dotle, dok se ne uti^a strast. Buduci 
oduSevljen propovjedac i odva^an zagtitnik sviju slabih i bes- 
pomocnih, pretrpi mnogo uvreda od svjetske gospode. Jednom 
ote okru^ni nacelnik u udovice jedinicu kcerku. Avakum 
zauze se za jadnu djevojku, i zato ga grdno izbise. Drugi 
put u jednakim prilikama ugrize ga netko u ruku, on zavi 
okrvavljenu u rubac, te ode na vecernju ; protivnik bje2i za 
njim u potjeru sa dva piStolja, koji s voljom bo2jom ne sa- 
stavi^e. Gdjekoju nepriliku navuce na se sam svojim fana- 
tizmom u vrSenju zvanja. Tako se Jednom pokaza u selu 
skitalacka dru2ina s bubnjevima i medjedima. Avakum ra- 
zagna druzinu, medjede pusti na slobodu. Vojvodi Sereme- 
tjevu ne htje da blagoslovi sina, zaSto je bio obrijana lica 
i t. d, Kad se iz Jurjevca na silu vratio u Moskvu, upravo 
poce§e se skupljati grdni oblaci nad pravoslavnom crkvom, po 
rijecima Avakumovim : »mi se zavezosmo u duboke misli, slu- 
tismo, da ce nastupiti zima : studen obuzima^e na§a srca, na§e 
noge drktaSe. Neronov povjeri meni svoju crkvu, te ode u 
Cudov manastir : nedjelju dana raoljase se u celiji Bogu, iza 
molitve cu rijec bofju, da je nadoSlo vrijeme patnje, da de 
valjati mnogo stradati. Sa suzama javi on to meni i episkopu 
kolomanskomu Pavlu i protopopu kostromskomu Danilu.« 
Tim je u avtobiografiji oznacen momenat otpora staroobred- 
nika protiv Nikona, kojega Avakum zove lukavom lijom zato, 
^to je isprva umio privlaciti Ijude ljube2ljivo§cu. Privr2enici 
krsta sa dva prsta predadu u za^titu starih obreda caru me- 



Avakumova avtobiografija. 



raorandum, koji sastavi protopop kostromski Danilo. Car uruci 
zapisku patrijarhu, koji kazni Danila zatvorom i izgnanstvom 
u Astrahan, gdje je u tamnici umro. Jednaka sudbina zadesi, 
po Avakumovim rijecima, ]ol i druge ; jedan se odmetnuo od 
njih te pristao »na tri prsta^, Pricajuci to Avakum, udara u 
^■eliko jadikovanje. I njega baci§e u tamnicu na patrijarsem 
dvoru : tamnica opisuje se potanko. Protopop cini poklone u 
tamnici, gladan i 2edan, ne znajuci, klanja li se na istok ili na 
zapad. Treci dan javi mu se, on ne bi umio reci, da li covjek 
ili angjeo, te mu donese neSto hrane. Avakum volio bi vje- 
rovati, da Je to bio angjeo. Odavle otpraviSe ga u neki ma- 
nastir, gdje mu kroz cetiri nedjelje monasi dodijavahu nago- 
varanjem, da se pokaje : vukli bi ga za vlasi, po njegovu 
pricanju, u crkvu, gurali u rebra, pljuvali mu u obraze i t. d. 
U isto doba postrada, kako kazuje Avakum, protopop mu- 
romski Login, kojemu u prisustvu carevu obrijaSe bradu, a 
on pljuni patrijarhu u lice, te mu baci mantiju pod noge. 
Okovana izagnaSe ga metlom iz crkve, baci§e u neki manastir 
u tamnicu. I Avakum morao je pred patrijarha, s kojim je, 
kako veli, vodio duge razgovore, ali sve badava: on osta ne- 
pomican kod svog uvjerenja. Za kaznu povezo^e ga kao krivca 
u taljigama pred sabornu crkvu, da i njemu obriju bradu te skinu 
s njega duhovno zvanje. Kako vec rekosmo, careva rijec od- 
brani ga ; sacuvav svoju sveStenicku cast, poslan bi u ^ato- 
cenje u Sibiriju. Predugo bilo bi pricati, ka2e Avakum, §to 
sam pretrpio na tom putu ; samo spominje, kako mu se 2ena 
istom nedavno porodila, te onako bolestna morala izdr^ati 
te§ko putovanje, koje je preko 13 nedjelja trajalo. U Tobol- 
sku primi ga .arhiepiskop Ijubazno ; po svoj prilici pristajaSe 
u du§i i sam za stare obrede. Ali osoran karakter Avakumov 
navuce na-nj i ovdje dosta neprijatnosti. Jednom arhiepiskop 
bje§e otputovao u Moskvu. Jedan djakon s arhiepiskopskoga 
dvora navali iznenada u crkvu, u kojoj je Avakum slu^io 
vecernju, te udri po njegovu djakonu, po imenu Antoniju, i 
skubi mu bradu. Avakum zatvori crkvu, obavi slufbu, te po- 
slije izbi 2ivo arhiepiskopova djakona. Nasta velika pobuna u 

Slike iz svjetske tnjizevnosti. III. 2 



Iz dopetrovskoga vremena. 



gradu, u kojoj domaci covjek, arhiepiskopov djakon, nadje 
vise pristaSa, nego li Avakum. Protopopu zaprijeti velika 
opasnost, nije bio siguran za svoju glavu. Jednu noc spavao 
bi u crkvi, drugu kod vojvode ; cak u tamnicu molio se, samo 
da otkloni opasnost. Kad se najzad arhiepiskop vratio iz Mo- 
skve, uvjeri se, da je najviSe skrivio njegov djakon : njega i 
sti2e, po rijecima Avakumovim, zaslu^ena kazna, on pocini 
samoubistvo. Ali ni Avakum ne izvuce se iz te napasti bez 
stete. Iz Moskve sti2e zapovijest, da ga za nepokornost spram 
Nikonovih naredjenja odvedu na rijeku Lenu, u Jenisejsk. 
Ovdj'e uplice on u svoje pricanje, kako su iz Moskve stigli 
glasovi, da su i na carskom dvoru dva caricina brata pogi- 
nula od epidemije sa zenama i djecom : to je njemu ocit 
dokaz kazne bozje. Bog izli calu svoga gnjeva na carsku po- 
rodicu. Neronov, kaze, da je predskazao caru : za raskolom 
slijedit ce kazne bof je : MopTE., Me^i, pa3;i;'fejieHie. Tako se 
eto i zbi. 

Jedva Avakum stize u Jenisejsk, nova zapovijest potjera 
ga dalje na istok, u Dauriju. Zapovjednikom bijaSe mu Pa§kov, 
covjek vrlo 2estok. »U troSnoj ladji plovismo, prica Avakum. 
po velikoj rijeci Tunguski. Od bure i zla vremena poce ladja 
grabiti vodu, vjetar skrhao jedra, jedva se paluba dr^ala iznad 
vode, sve drugo bilo vec pod vodom. 2ena je s mukom iz- 
vlacila djecu na krov ladje, bjegajuci gologlava i vapijuci : 
Bo2e, spasi nas ! Bo2e, pomozi nam ! I Bog pomoze. S nje- 
govom pomoci dotjerasmo do obale.« Do§av u Samansk, po- 
rijecka se s PaSkovim radi dviju udovica ; jednoj bija§e §ez- 
deset godina, drugoj i viSe. Vojvoda htio ih na silu udati, a 
one molile se u manastir. Avakum uze udovice pod svoje 
okrilje. Drugom prilikom Pa§kov stao na-nj vikati : ti si skrivio, 
§to ladja zlo plovi, ti si jeretik. Stupaj pjeSke preko gora, ne 
smetaj kozacima llo su na ladji. »Jao! gore su visoke, dolovi 
besputni, bezdne kao stijene, ponori i provalije«, klice Avakum. 
U teSkoj nevolji napisa pismo PaSkovu, koji se nalazio 3 vrste 
podalje, te mu prebaci svu necovjecnost postupka. Kozaci nje- 
gove ladje upravo bjehu zabavljeni da prigotove ka§u za 



Avakumova avtobiografija. 19 

rucak, kad iznenada navali do 50 Ijudi na ladju, da Je s Ava- 
kumom odvuku pred PaSkova. Kozaci, odani Avakumu, drk- 
taSe i plakase za-nj. Kad protopop dodje u blizinu, stupi 
preda-nj Pa§kov s macem u ruci, vicuci : »pop ili raspop?« 
Avakum odvrati smjelo : »a3'b ecMt ABBaKyMt npoTonoui)* • 
kazuj, ^to ce§ sa mnom ! Onaj riknu kao Ijuta zvijer, uze ga 
pljuskati, po glavi i ledjima udarati, te mu najposlije odmjeri 
72 batine. Avakum ne htje milosti, vec jednako stenjase pod 
teskim udarcima : Gospodi Isuse Hriste, sine bozji, pomozi 
mi ! A kad onaj pVesta, upita ga : za^to me bije§ ? Posvema 
izmucena, s okovima na rukama i nogama, baci^e ga na jednu 
precagu, te a hladnoj Jesenjoj noci ostavi^e na kisi. Gorko 
jadikovaSe bijedni Avakum, ocajavajuci cak o pravdi bozjoj . , . 
Sutra dan baci^e ga u ladju, te po ki§i i snijegu nastavi se 
putovanje : na njemu bija^e samo odrpan kaftan, voda curkom 
curijage sa cijeloga tijela. Istom u jednom zatvoru nadje krova: 
tu fivljase u kuli. Bile je studeno, pi§e Avakum, ali mene 
grija§e Bog : kao pseto le^im na slami, jesti dobijam i ne do- 
bijam. Nemajuci palice, razgonio bi miSeve oko sebe kapom. 
I druga gadina spominje se. U nevolji htio vec da se obrati 
Pa^kovu s molbom, ali volja bo2ja, ka2e, ne da mi : zapovje- 
dano bi mi da patim. Citavu zimu odle^a u tamnici, gdje je 
psima mjesto ; a 2ena i djeca bjehu izrucena nekoj babi Kse- 
niji, koja ih jednako psovala i zlostavljala. Jedan sincic do^ao 
o boficu ocu u pohode, PaSkov zatvori ga s ocem u studenoj 
tamnici; izmoren, polu^iv, vrati se majci. Na proljece krenuSe 
dalje preko Bajkal-jezera put istoka, gdje na rijeci Hilki malo 
da nije Avakum zaglavio. Barka ponesla ga sa sobom, tako 
da je hvatajuci se za nju jedva se dr^ao nad vodom i citavu 
vrstu plivao, dok ga napokon izvuko^e. Dobra volja ne ostavi 
ni sada Avakuma, gdje je mokar cucao, dok su mu Ijudi 
odjecu sugili. Pa^kov htio ga i opet tuci, jer da sam sebe ludi. 
Kad dodjose do Voloka, gdje je zimi na saonicama valjalo 
prevaliti put do najbli2e rijeke Ingode, dosjeti se Pa§kov novoj 
napasti : ote Avakumu najvje§tije radnike, te zabrani, da mu 
nitko u radnji ne poma2e; jedan pop smilostivi se ipak, te 



Iz dopetrovskoga vremena. 



mu pomoze da se na saonicama dalje poveze. U proljece 
krenuse na splavima po rijeci Ingodi : u nepoznatim krajevima 
nestajaSe hrane, narod stao trpjeti glad i cak umirati od gladi. 
To su bila strasna vremena, ka2e Avakum : rijeka plitka, 
splavi velike, nadzornici nesmiljeni, Stapovi te§ki, batine cvor- 
nate, bicevi oStri, muke okrutne, a Ijudi gladni ; istom covjeka 
na muke da staviS, a on vec umire. Avakum cudi se sam sebi, 
kako nije razumom §enuo. U 2ene na§la se )o§ jedna haljina, 
koja putem ne istruhnu ; u Moskvi stajala bi i ^3 rublja ; 
ovdje dobi^e za nju 4 vrece 2ita i od toga fivljahu s neSto 
malo zeleni citavu godinu, putujuci rijekom Nercom. Groznim 
crtama, koje podsjecaju na opis muka u Dantovu paklu, rise 
Avakum glad i stradanje na tome putu : kora od drveta bijase 
im hrana, izrijetka po ne§to konjine ili kosti od strvine, koje 
im ostaviSe vuci, ili smrzle trupine vukova i lisica . . . Dvoje 
djece izgubi Avakum na tome putu; ono drugo spase od 
gladne smrti bojarinja Evdokija Kirilovna i vojvodina 2ena, 
Fekla Semenovna. Protiv volje i bez znanja vojvode dostav- 
Ijale bi im one cas malen komad mesa, cas kakav kolacic, cas 
muke i zobi, kako se kada moglo : po Ya i po V2 puda ; a desilo 
bi se i tako, da su iz korita koko^jega neSto malo dobijali. 
Moja jadna kcerka Agrafena, jadikuje Avakum, kradomice bi 
se vucala ispod prozora dobrih 2ena : bolno bija§e ali i smijeSno 
gledati, kako bi je koji put praznih ruku otjeravali, a drugi 
put nosila bi kuci citavu prtenjacu braSna. Onda je bila 
malena, nadovezuje Avakum, sad joj ima 27 godina ; negdje 
u Mezenu fivuca u bijedi i nevolji, neudata, s mladjim se- 
strama, a majka i braca joj le2e u hladnom grobu. Sto da 
se cini ? Neka trpe Hrista radi, neka se vr§i volja bo^ja, koji 
nam je odredio da za vjeru postradamo. Ti si se, protopope, 
nekoc ponosio, §to drugujeS sa znatnim Ijudma : voljan budi 
i sada patiti do kraja ! 

Sest, sedam godina 2ivlja§e Avakum u onim krajevima, 
sad lak§e sad te2e, prema tomu, kako mu je dosadjivao PaSkov. 
U avtobiografiji Avakumovoj ne prikazuje se, kako se dogodi, 
te se smio vratiti s Nerce u Rusiju. Obratni put bijaSe te2ak 



Avakumova avtobiografija. 



i opasan; preko pet nedjelja valjalo se voziti u saonicama po 

ledu. Za djecu i prtljag dadoJe mu dva konja: on sam i 2ena 

imali bi bili putovati pjeSke. Mjesta bijahu pusta i pogibaona, 

ednako su morali dr^ati se na okupu; sad bi se pokliznula 

te pala zena, sad tkogod do nje, Jedan vikao bi na drugoga, 

na glatkom ledu nije bilo lake ustajati. U ocajanju zena 

pita mu2a: »dokle ce trajati te muke?« On odgovara spo- 

kojno: »Markovna, do smrti.« Na to ce mu ona : »Dobro, Pe- 

trovic; pokuSajmo der naprijed.« Avakum prica, da je od smi- 

lovanja povezao sa sobom nekoliko starih i nemocnih Ijudi ; 

bijaSe ih sviju 17 lica, medju njima dva njegova licna pro- 

ivnika, jednoga morao je cak sakrivati od potjere u slamnjacu, 

la kojoj Je lezala njegova 2ena. Kad se vratio do Bajkal-je- 

era, sreto§e ga vec Rusi, pru2i§e prijateljsku pomoc, te na 

opravljenoj ladji nastavi putovanje. Ovdje upu§ta se pisac u 

pricanje o prirodi zemlje, o vegetaciji i t. d. Putujuci po 

ijekama Obu i Irti^u opasnost bija§e velika; njemu pomo2e 

»to sreca §to mala lukavStina, te kad je stigao u Tobolsk, sve 

5e cudilo, kako su mogli 2ive glave iznijeti, prolazeci kroz 

rajeve, u kojima se upravo zaratili bili Ba^kirci s Tatarima. 

Elegijske osjecaje mogao bi izazvati cudan slucaj, da se 

A.vakum sada u Tobolsku sreo i vidio, ali samo na momenat, 

jednim znamenitim covjekom, koji bje§e isto postradao, kao 

3n, ali za druge, vi§e i vece ideje, s — Jurjem Kri^anicem. 

!itava propast rastavlja§e ovu dvojicu krupnih Ijudi i velikih 

:araktera. Drugo obrazovanje, druge misli, drugi ideali! To 

e najljepSe vidi iz rieci samoga Kri2anica. Avakum, prica 

SCrizanic, poslao po me, te mi izaSao na susret pred vrata, a 

ad htjedoh da se ispnem do njega po stepenicama, oglasi se 

ijecima: »Ne hodi ovamo, stani, te reci, koje si vjere?« Ja 

nu odvratim : »Blagoslovi, oce!« On ce na to: »Ne blago- 

sivljam, ispovjedi prije svoju vjeru.« Ja mu odgovorim: »Castni 

Dce, ja vjerujem u sve u sto vjeruje sveta apostolska crkva, te 

Drimam blagoslov sve^tenicki u cast i molim za-nj u cast. O 

irjeri gotov sam objasniti se s episkopom, a pred tobom, put- 

likom, koji si i sam pao u sumnju radi vjere, nijesam voljan 



Iz dopetrovskoga vremena. 



na giroko govoriti o vjeri i obja^njavati se. Ako ti ne ce§ d 
blagosloviS, blagoslovit ce Bog. Ostaj s Bogom!« 

Vrativ se u Moskvu, Avakum bude primljen s velikim 
pogtovanjem, odlikovaSe ga bojari i sam car, Nastani se u 
Kremlju. Ali ni sada ne osta za dugo na miru. Stari duh 
opozicije protiv Nikona ne sti^a .se jos, ^ivljase Jednako 
njem. Posebnim pismom, upravljenim na cara, zai§te, da Skine 
Nikona. Pismo baceno bi caru u kociju. Posto sve prijateljsk 
opomene, da se okani Nikona, ne pomogose, vec nastavlja^e 
grditi novu vjeru Nikonovu, bi iznovice odaslan u Mezen, na 
Arhangelskom moru, Godinu i po prozivi ovdje za kaznu, te 
se i opet vrati u Moskvu. Novi poku^aji, da ga navrate na 
pokornost, osta§e i sada bezuspjeSni. Najzad ne mogaSe mu 
vi§e pomoci ni licna naklonost careva, kojemu je impozantni 
licnost Avakumova zadavala mnogo brige ; on bude li§en du- 
hovnog zvanja, te bacen u tamnicu. 2ivahno opisuje sam, kako 
su ga pred duhovni sud zvali, kako se tu s njime postupalo, 
kako su mu mjesto dokaza udarce dijelili. Sva je prilika, da 
u tom pricanju nije sve objektivno prikazano. Napokon svrSi se 
time, da je (g. 1 667.) otpravljen n^ novo zatocenje u Pustozerje, 
na dalekom sjeveru, odakle nije prestajao siljati pisma, molbenice 
i zapiske, to na cara, to na svoje vjerske sljedbenike. Upravo 
tada bje§e se po svoj Rusiji razmahalo silno gonjenje staro- 
vjeraca. U Mezenu povje§a§e mnogo raskolnika. Avakumovu 
2enu i dva sina zakopaSe 2ive u zemlju, ili, kako drugi kazuju, 
bacise u podzemnu tamnicu, gdje i zaglaviSe. Drugima sjekli bi 
to prste to ruke to jezike. VjeSanje i paljenje izvodilo se u 
velike. Avakum dodaje: »Kako se ne mogu osvijestiti I Hoce 
da utvrde svoju vjeru vatrom i vje^alima ! Koji su ih apostoli 
to naucili ? To su Muhamedova, ne Hristova nacela! Ali cemu 
duljiti rijec : kad ne bi bilo borbe, ne bi bilo nagrade. Tko 
hoce danas da stece krunu mucenicku, ne treba da putuje u 
Persiju : kod kuce eno mu Babilon ! Pravovjerni covjece, izusti 
ime Hristovo, ustavi se sred Moskve, prekrsti se znamenjera 
spasa nagega Isusa Hrista sa dva prsta — i vjeruj mi, kod 
kuce otvorit tt ti se carstvo nebesno.« 



Avakumovi spisi i njihovo znacenje. 23 



5. 

Vjerujuci u pravednost svoje misije, Avakum istice vi§e 
puti u svojoj avtobiografiji prst bo^je providnosti, koja da Je 
ocito gtitila njega i njegove Ijude. Govori se cak o cudesima, 
§to ih je pocinio : da je ozdravljivao nijeme i hrome, izgonio 
djavola ; cak na zivotinjama da se iskazivala njegova cudo- 
tvorna sila. Jedva se smije reci, da je Avakum hotimice go- 
vorio neistinu. Cudesa mogu se protumaciti prirodnim za- 
konima. Citavo pricanje njegove avtobiografije nosi obiljefje 
fanatske istine. Prema tomu je i oblik njegova spisa. On 
ne i§te retorijskih ukra§enja, pripovijeda prosto, jezgrovito i 
iskreno ; mjestimice ima upravo homerskih krupnoca, osobito 
gdje njegova prepuna gnjeva du§a izrice svoje osjecaje protiv 
Nikona. Na takim mjestima nije stedio o§trih rijeci. Pricajuci, 
kako je za nevolju sam morao krstiti svoju djecu, gdje je 
starija kci kumovala mladjoj, kako je sam svoju djecu ispo- 
vijedao i priceScao, dodaje Ijutito, da je sve to radio u sa- 
glasju s kanonima, ne mareci za epitimije Nikonove : »a mto 
saiipemenie, to h no;i'L Horn KJia^y h kjihtbok) tok) r . . ho 
Tpy«. Moje djelo, nastavlja Avakum, blagosivljaju svetitelji 
moskovski : mitropolit Petar, Aleksije, Ivan i Filip ; po njiho- 
vim knjigama vjerujem i slu^im svoga gospoda Boga cistom 
savjesti, a od odmetnika odvracam se i proklinjem ih : to su 
protivnici, kojih se ne boji tko u Hristu fivi. Neka se oni 
na mene kamenom bacaju, ja sam gotov ostati vjeran ocin- 
skim predanjima, te i leci pod kamenom. Do lupeSkog pro- 
kletstva Nikonova nije mi stalo. Ali cemu toliko rijeci ? Ja 
pljujem na njegovu cast i njegovu slu^bu i na njegove novo- 
sastavljene knjige ! . . . Oprostite, Nikonijanci, §to vas izgrdih. 
2ivite kako vas volja . . . 

Ako se sva pisma i poslanice uracunaju, broj djela Ava- 
kumovih iznosi preko 30. Subbotin na§tampao je u zborniku 
»MaTepiajiLi ;i,jia ncTopiii pacKOJia« 37 komada pod imenom 
Avakumovim te po citatima dokazao, da ce jo§ biti okolo 6, 
kojih ondje nema. Vecinom su to tako zvane »Celobitnje«, t. j. 



24 Iz dopetrovskega vremena. 



molbenice, ili »Poslanija«, t. j. poslanice, pisma, upravliena to 
na cara Aleksija Mihajlovica, Fedora Aleksijevica, to na razne 
staroobrednike, muSko i 2ensko. Sadrzinom mogli bi se nje- 
govi spisi podijeliti na i. tumacenje sv. pisma, 2. teoloSke 
polemike, 3. avtobiografske crtice i 4. poslanice mjeSovite 
sadrfine. 

Avakum dokazao je u svojim teoloSkim spisima veliku 
nacitanost u sv. pismu i drugim crkvenim tekstovima, koji mu 
dodjose do ruku u slovenskom prijevodu — drugih jezika nije 
znao — ali nije umio slu^iti se njima kriticki. Njemu su na 
priliku apokrifne skaske vrijedile koliko i pravi biblijski tek- 
stovi ; on vjerova u svjedocanstvo price o krstnom drvetu, u 
apokalipsu apostola Pavla, u razna nekanonicka pitanja i od- 
govore i t. d. U poetske slike i plasticnost izraza mnogih apo- 
krifa ugledaSe se kao u uzore, te i njegovo pripovijedanje 
obiluje nekom osobitom, grubonarodnom, plastikom jezika. 
Govoreci o stvorenju svijeta i prvoga covjeka, evo kako iski- 
cuje biblijsko predanje svojim umovanjem: Adam i Eva oku- 
si§e od drveta, od kojega Bog zabrani njima jesti, oni osjetiSe 
da su nagi. O jadnici, zar ne bi nikoga, koji bi vas bio zao- 
grnuo ? Djavo zavede vas u nesrecu, a sam bjez' na stranu I 
Lukavi domacin nahranio vas i napojio, pa onda protjerao sa 
dvora I Biblija nastavlja : Adam i Eva sasi§e od smokova liSca, 
od drveta, kojega plod okusiSe, cime ce da pokriju svoju sra- 
motu, te se sakriSe pod drvo. Probudi^e se jadnici iza pijanstva 
i gle, sami sebe stide se : brada i brkovi im opljuvani . . . od 
zdravica glava se trese i nece da rairno sjedi na ramenu. 
Opet ce biblija: Tada rece gospod Adamu: sto si ucinio ? A 
raj odgovori : to je 2ena, koju si mi dao. Drugim rijecima : 
za Ito si mi dao taku ludu! Sam je krivac, a krivicu baca 
na Boga ! 

U polemici Avakum ne Stedi psovki, gdje je valjalo obru- 
i\\\ Nikona : taj mu je i pseto i lupe2 i ludjak ; u njegovoj 
krivoj nauci Avakum vidi upliv — papstva. Tko se krsti sa 
tri prsta, klanja se jednomu zvjeretu, to je papa, i drugomu 
zvjeretu, to je Nikon. Tri su mu prsta zmija, zvijer i la^i- 



Avakumovi spisi i njihovo znacenje. 25 

prorok, u jednom Avakum vidje djavola, u drugom lukavoga 
cara, u trecem papu ! Tko se krsti sa tri prsta, bolje bi bilo, 
po migljenju Avakuma, da se nigda ni rodio nije! Turci ce 
doci, gOYora^e on, da se osvete ruskomu carstvu za tu jeres, 
za tu neqaTL aHTHxpHCxa ! 

Kao llo je Avakum u svemu tome strasno pretjeravao, te 
pokazivao velik fanatizam i Jos vece neznanje, tako mu bijahu 
zazorni mnogi obicaji suvremenog iivota, njemu se ne svidja^e 
ni odijelo ruskih monaha, ni njihovo ponasanje, prigovaraSe 
cak imenima (na pr. ne valja mu Nikolaj mjesto Nikola, ne 
valja Paraskeva mjesto Praskovja). Osobito energijski ustaja^e 
protiv modernog slikarstva, u kojem se odustajalo od doja- 
kognjih tipskih likova Hrista i njegovih svetaca, sa blijedim, 
mrSavim, oduljenim clanovima tijela. Avakum hvali stare dobre 
»2ivopisce«, kod kojih se lice, ruke i noge i sva cucenja 
izobra^avahu »ii3M0Hc;teHa otTj iiocTa h Tpy;i;a h BCflKia CKop()H«, 
dok novi fivopisci prikazuju svetitelje takovima, kakvi su i 
sami : s velikom trbuSinom, s nadutim licem ; u njihova su 
Hrista obrazi bucmasti, usta rumena, kosa kudrava, ruke i mi- 
Sice krupne, prsti obli, bedra debela, sav je lik spasiteljev trbuSast 
kao u kakove njemcurine, samo da mu je jos sablja uz bedro. 

Ovakim izrazima sluzi se Avakum, razumljivim i omi- 
Ijelim kod neuke svjetine sljedbenika. Odatle i dolazi velika 
popularnost njegovih spisa kod raskolnika do danaSnjega dana. 

Da ka^emo rijec i o njegovoj posljednjoj sudbini. Cetr- 
naest godina provede on u tamnici Pustozerskoj, na Pecori, 
ne ustupajuci od svoga ni za jotu. Tolika izdr2ljivost izazi- 
va§e cak kod licnih protivnika udivljenje. Ali kada g. 1 68 1 . 
uvrijedi pismom cara Fedora Aleksijevica, bi osudjen na smrt, 
da se spali. To se izvrSi i. aprila iste godine ; sa jo§ trojicom 
istomi§ljenika bi spaljen na lomaci. MnoStvo naroda bjeSe se 
skupilo ; u svecanoj tisini, s ozbiljnim mislima, a raskritih 
glava, bijahu svjedoci njegove neustraSljivosti, njegove mu- 
cenicke smrti, koju pretrpi u potpunoj prisebnosti, krsteci se 
sa dva prsta, ostaviv sljedbenicima taj znak kao simbol nji- 
hove zajednice i protesta protiv oficijalne pravoslavne crkve. 



26 Iz dopetrovskoga vremena. 

Ovako tragicki svr§i covjek, koji i ako u glavnim stva- 
rima nije imao pravo, opet pravoslavnih dogmata nije napadao, 
osnova krscanske vjere i crkve nije potkapao; naprotiv do 
posljednjega trenutka svojeg stradalackog fivota nigda nije 
prestajao vjerovati, da upravq ^n_ ^_samq_on stoji na braniku 
starih, istinitih, pravoslavnih crkvenih-^obreda.. Cim je teze 
stradao za to svoje osvjedocenje, tim vecu svetost pridavaSe 
njegov primjer svemu, za §to se on borio, tim te2e bijaSe nje- 
govim sljedbenicima odustati od onoga, za ^to on postrada i 
plati 2ivotom. Zato i traje raskol u ruskoj crkvi ]ol i danas; 
mnogo milijuna najzdravijega veliko-ruskog naroda odvraca 
se u svojim vjerskim osjecajima od slu2bene crkve pravoslayne, 
briguci iz svoje pameti sve, §to se u crkvi ruskoj zgadjalo za 
Nikona i poslije njega. Ako u Rusiji hoce da raskol dokinu, 
red je na organima oticijalne crkve, da spram raskolnika pro- 
mijene dojako§nju taktiku. Sirenje obrazovanja, propovijedanje 
i razumno tumacenje prave vjere i njenih obreda — to je oru2je, 
koje dolikuje oficijalnoj crkvi, ubojitije od svakoga gonjenja 
ili stjeSnjavanja Ijudi, licno cestitih i postenih. Ovim sred- 
stvima moglo se vec davno odoljeti raskolu, ali sluzbena crkva 
ne upotrebi ih dojako u dovoljnoj mjeri. Naprotiv bar u prvo 
vrijeme raskolnici bijahu gotovo napredniji u §irenju citanja i 
pisanja od obicnih pravoslavnih Ijudi : njima bijaSe do toga, 
da marljivim citanjem u tako zvanim dobrim i starim knji- 
gama steku neko znanje stvari, o kojima se prepiralo, da ci- 
tatima iz raznih mjesta sv. pisma i crkvenih otaca opravdaju 
i podupru svoje vjerovanje i svoje tumacenje. 



6. 

Da bi se vidjelo, kako se raskol udru^ivao s drugim 
faktorima javnog 2ivota, te preko njih gledao da dodje do pri- 
znanja svojih prava, prikazat cemo jednu slicicu iz »StreIeckog 
bunta« (strelacke pobune) od god. 1682. u Moskvi, dakle iz 
prvog perioda raskola. Strijelci, neka vrsta dvorskih pretori- 
janaca, uzobijestiSe se u vrijeme regenstva kneginje Sofije, za 



Raskolnici i strijelci. 27 



maloljctnih careva Ivana i Petra. Ne odobravajuci progona, 
kojima bi§e izvr^eni raskolnici, pregoSe i oni da ih §tite ; 
njihov komandanat, bojarin Ivan Andrejic Hovanski, prora- 
cuna vjegto, koju ce korist dobiti strijelci od te zastite za svoj 
upliv i svoju silu. Radilo se o torn, da se sastavi tufba protiv 
patrijarha Joakima, za§to dopuSta, da se viSe po^tuju nove 
»polatinjene« knjige, nego li stare, §tampane pod prijaSnjim 
bogoboja^ljivim carevima i patrijarsima. Medju strijelcima ne 
nadje se covjek, vjeSt i dorastao toj zadaci. ObratiSe se na 
nekog Simeona Ivanova, sina Kolasnikova, pitajuci ga, ne bi 
li on medju posadskim (Sergijev Posad le2i pod Moskvom) 
Ijudma naSao takova covjeka. Njegovim staranjem predobi§e 
za svoje osnove nekoliko vrstnih staroobrednika, kao Nikitu 
Borisova, Ivana Kurbatova, Savu Romanova, a najuceniji 
medju njima bijaSe otac Sergije. Dogovorno sastaviSe ovi 2albu, 
te je urucige izaslanicima strijelaca, koji su sa spisom bili 
vrlo zadovoljni, govoreci, da jos nigda nijesu citali tako vje- 
§tim slogom napisane knjige, u kojoj su prekrasno izlofene 
sve grijegke novih knjiga. Spis donesen bi u skup^tinu strije- 
laca, te pred njima uze ga citati satnik Mihajlo Artemijev, ali 
njegov jezik zapinja§e, citanje pisanih stvari ne bija§e njegov 
zanat ; on ustupi taj posao Savi Romanovu. Svi prista§e, odo- 
bravajuci sadr^inu, te odluci§e proturiti tu2bu svoju dalje do 
•najvi^ih vlasti preko svoga komandanta, bojarina Hovanskoga. 
Ovaj se saglasi, ali ih upita: tko ce rijec voditi pred viSim 
vlastima? predmet je velike vaznosti, kojemu se hoce vrlo 
obrazovan covjek. Strijelci odgovorige, da u njih ima jedan 
vrlo obrazovani monah i jo§ nekoliko drugih vrstnih Ijudi iz 
Posada. Hovanski, oholi bojarin, ne pusti odmah deputacije 
monaha preda se, vec odgadjage audijenciju od danas na sutra; 
i na ureceni dan valjalo im je jo§ pune tri ure cekati, prije 
no sto ce dobiti dopuStenje da udju. Bojarin izadje starcima 
na susret, ucini pred ocem Sergijem poklon do zemlje, te ga 
upita : ^to te vodi k meni, castni oce ? Starac odgovori : Po 
tvojoj zapovijesti dodjosmo, da ti ispovjedimo staru vjeru, u 
kojoj smo odgojeni na grudima nase svete, apostolske, istocne 



28 Iz dopetrovskoga vremena. 

crkve, u kojoj na§i ocevi, ruski cudotvorci, pociniSe bogo- 
ugodna djela, u kojoj 2ivljahu na§i carevi i patrijarsi ; done- 
sosmo ti tu2bu protiv patrijarha i crkvenih vlasti ; u njoj se 
razla2u sve jereticne stvari, §to ih sadr2e nove knjige ; pripo- 
vijeda se, kako proklinju nas zato, l\.o necemo da slijedimo 
latinsku vjeru, kako nas odvajaju od crkve te zovu jereticima, 
kako izagnage iz crkve dobre stare knjige, kao da su neva- 
Ijale, dok u njihovoj jeresi ima kleveta i psovki protiv Boga 
i njegovih svetaca. Mi 2elimo, da nam na naSu »celobitnju« 
(molbenicu) dadu pismeni odgovor, a mi cemo ih pobiti raz- 
lozima. Bojarin ce na to: I ja greSni covjek felio bih, da u 
na§oj crkvi sve bude po staromu, mirno i skladno ; i ja osta- 
jem vjeran starini, te po§tujem Boga po starim knjigama, a 
krstim se sa dva prsta. Kad mu procitaSe tu2bu, htio je sa- 
znati, tko ju je sastavio, Sergije prizna, da ju je on sastavio 
s pomocu bozjom sa jo§ nekoliko brace. Bojarin ce na to 
reci : Ti si tih, skroman i malo rjecit monah ; nece§ biti do- 
rastao velikoj zadaci, s njima treba da se prepire vrlo obra- 
zovan covjek. Sergije odgovori : I ako nijesam rjecit, i ako se 
ne razumijem u njitiove spletke, u njihovu oholost, opet se 
uzdam u sina bozjega i njegovo obecanje, da ce i nemudroga 
umudriti. Bojarin ustupi. Jos rau kazivahu o Nikiti Suzdalj- 
skom, kojega je bojarin dobro poznavao : protiv toga, rece, 
nece niSta moci, taj ce njima zacepiti usta ! Ja, braco draga, 
bio bih voljan pomoci vam, ali nijesam stvari dorastao, ni- 
jesam toliko vjeSt svetomu pismu, da bi ih mogao pobiti. Ja 
sam od mladosti vojnik, zabavljen vojenim poslovima ; ali 
toliko vam obecajem: ne bojte se, zadajem vam rijec, da vas 
u napredak nece kao do sada ubijati, vje^ati i po sumama 
paliti ! Starci odgovori^e : Gospodaru, carski bojarine, molimo 
Boga i tebe za milost, ne daj da nas kao do sada sramote ; 
izradi nam pravedan sud, da uzmognemo dati svjedocanstvo 
svetog pisma, da nas ne osudjuju nevinih i ne predaju smrti. 
Po rijecima pisma : cast careva Ijubi sud. Na pitanje, gdje 
2ele da bude sastanak, odgovoriSe, da bi najvoljeli da bude 
na kalvariji 'Lobnoje mjesto) pred cijelim narodom, u prisu- 



Raskolnici i strijelci. 29 

stvu careva, carice Natalije Kirilovne, patrijarha i klera. Ako 
se ne bi taj predlog prihvatio, tada da bude sastanak na Kre- 
mlju, medju sabornom crkvom i ulazom u carski dvorac, i to 
u petak, koji ie na redu. Bojarin prigovaraSe roku, poSto je 
do mala imalo biti krunisanje, te ne bi zgodno bilo, da se u 
oci tog praznika pocine kakvi izgredi. Odgovorilo se, da se 
tim upravo i 2eli postici, da budu carevi pomazani po starim 
obredima, pa da bi se krunisanje ba§ moglo za koji dan i 
odgoditi, Bojarin ne htje o torn ni^ta cuti, ali im obeca, da 
ce se kod krunisanja svi obredi vrSiti upravo onako, kako 
nekoc u vrijeme Ivana Vasiljevica i Fedora Ivanovica. Sergije 
ne povjerova ovomu obecanju, jer da patrijarah nece htjeti 
poStovati starih obreda, nece uzimati starih knjiga u ruke, 
pricegcati ce careve prosforama, na kojima je latinski »kriz« 
rajesto pravoslavnoga »krsta«, a kod pomazanja da ce opo- 
minjati careve, neka Stite »novu« vjeru. Bojarin umiri starce, 
koliko je mogao, obecavSi im najposlije, da sastanak zbilja 
mo2e biti u petak, kako su feljeli. Na ureceni dan, rano u 
jutro na 5 ura, dodje deputacija k bojarinu, da obazna, gdje 
i kada ce biti sastanak, Ugovoreno bi na 7 ura. Raskolnici, 
obavivSi javno slu2bu bo2ju, s blagoslovom popa Stefana, kre- 
nu§e u procesiji : Nikita (tako zvani Pustosvjat) no§a§e krst, 
Sergije sv. jevangjelje, Sabbatije hostiju — ovako dodjoSe na 
Kremlj pred dvorac,. te javi§e o svom dolasku. Budu pusteni 
u palacu, te na pitanje bojarina iska^u svoje 2elje i predadu 
svoju pismenu tu2bu, poSto im bojarin svecano obeca da ce 
im se ova svakako vratiti, da se mogu njom slu2iti na sa- 
stanku. Tu^ba bude odnesena u nutarnje palace, gdje su bili 
na okupu oba cara i patrijarah. Odgovor glasio je ovako : da 
ce se o tom predmetu raspravljati, po 2elji patrijarhovoj, u 
srijedu, koja je na redu. Na to ce Nikita: e pa dobro, ali 
kako ce medju tim carevi biti krunisani ? Bojarin uze ih opet 
miriti i tje§iti, da ce se to vrSiti po starim obredima. Nikita 
primijeti : lijepo bi bilo, da ce patrijarah da slu2i liturgiju 
po staromu na sedam prosfora, s krstovima, a ne »krifevima« 
na njima. Na to im odvrati bojarin : prigotovite vi prosfore 



qo Iz dopeirovskoga vremena. 

sa starim likom krsta, a ja cu ih uruciti patrijarhu i nagovoriti 
ga, da na njima sluzi liturgiju ; i ti, Nikita, moci ce§ biti kod toga. 
Patrijarah bje^e se silno upla§io, nastavlja zapiska, kad 
vidje, da su se strijelci zdruzili s raskolnicima ; on upotrebi 
vrijeme do srijede, da darovima i vinom privuce izaslanike 
strijelaca na svoju stranu. U nedjelju u jutro javige se k mo- 
nasima, glavnim borcima za staru vjeru, izaslanici strijelaca, 
te s nekom uzbudjenoscu kazivahu, da se medju njima vi- 
djaju nekakovi popovi §to grde staru vjeru — to bijahu po 
svoj prilici patrijarhovi Ijudi — dok s njihove strane nitko ne 
umije stvar braniti i napadaje odbijati. Monasi bijahu odmah 
spremni da podju onamo, da se upuste u polemiku, ali vec 
se priblizavaSe vrijeme sluzbe bozje i krunisanja. Nikita bjele 
nabavio prosfore stara oblika te htio da se protura s njima, 
do saborne crkve, ali pored velike gomile skupljene svjetine 
ne podje mu to za rukom. Snuzden i ozlovoljen vrati se k 
svojima : oprostite, braco i ocevi, nikako ne mogah da doprem 
do saborne crkve ; a prosfore donio sam nazad ! Tako izgu- 
biSe raskolnici prvu pobjedu, »miropomazanje« careva svrSi 
se bez njih. Ali i bojazan ne bija§e neosnovana, da bi se 
strijelci mogli opet odvojiti od raskolnika. Medju njima bje§e 
zavladalo kolebanje, stadoSe se javljati simptomi indiferentizma. 
Najvatreniji pristaSe raskola prionu§e dakako stvar braniti, 
poceSe iznovice citati i tumaciti 2albu medju strijelcima. Jo§ 
isti dan utvrde u staroj vjeri tri, a sutra dan cetiri regimente; 
ali posao ne bijaSe lak. Mnogi prigovarahu : za §to da se mi 
ve2emo potpisima na ne§to, cega ne umijemo braniti pred 
patrijarhom i vlastima ; sami ce nas monasi u ozbiljni cas 
ostaviti na cjedilu. Stvar se nas upravo i ne tice, vec je to 
posao patrijarhov. Nama je dosta, ako se usprotivimo, da u 
napredak nitko ne bude kao dosele progonjen, mucen i zlo- 
stavljan. Odluceno bi ipak zagovarati i braniti staru vjeru, ali 
bez obveze. U mjesto stare tu2be sastavljena bude na dva- 
deset stupaca nova bla^ija celobitnja te preko izaslanika Ho- 
vanski upitan, kad ce se sastati ugovoreni sastanak starovje- 
raca s patrijarhovim Ijudma. Ovaj dobi od careva, za kojima 



Raskolnici i strijelci. 3 i 



se krio sam patrijarah, zapovijest, da strijelce jos jednom upita, 
stoje li zbilja svi jednako na staroj vjeri ? Tri puta izJaviSe 
sve regimente glasno, da stoje. Mudrije uradi, ako je vjero- 
vati zapisci, patrijarah : on pogosti izaslanike strijelaca »Bo;i- 
KaMH H KpacHHMi. OHTieMt H Me;iOM'L«, te kad se vec opi§e, 
budu puSteni preda-nj. Kada jedan iz njihove sredine ponovi 
poznatu tu2bu, odgovori patrijarah, da se oni u taj posao ne 
razumiju, neka to ostave njemu, koji je pozvan, da cuva ci- 
'>:u vjere ; Nikon da nije bio jeretik, po§to i aleksandrijski 

antiohijski patrijarah odobriSe njegovo djelo. Iz sredine 
ovjeraca budu odabrana trojica, koji ce patrijarhu odgo- 

ati. Jedan, po imenu Pavao, bijaSe, kako zapiska kafe, vrlo 
ui<retan govornik, prigovara^e mnogo i pobijaSe vje§to, tako 
^ ' se, ka2u, patrijarah upravo stidio svoje nedace. Dok je onaj 

vodio mnoga mjesta iz sv. pisma, patrijarah i njegovi Ijudi 
V da su mucali te bili pokunjeni ; tako je odrjeSiti starovjerac 
slavio pobjedu. I bojarin Hovanski da je pokazivao na obra- 
zima zadovoljstvo, a jedan mitropolit da je psovao, za §to 
starovjerac jednako sam govori i ne daje patrijarhu do rijeci 
doci. Na to ce opojeni uspjehom starovjerac : e dobro, pa neka 
govori patrijarah. Ovaj ponovi, §to je vec prije rekao, da su 
novStine uvedene u crkvu prije njega, po savjetu istocnih pa- 
trijaraha, da su u tu svrhu sabrane bile mnoge stare grcke 
knjige s Atosa. Njemla ce Sava prigovoriti: mi i ne potvoramo 
upravo tebe, vec tvoga predSastnika Nikona ; taj je svemu 
krivac i njegov povjerenik, jeretik Arsenije. Tu je Sava, kako 
zapiska kazuje, opsirno pripovijedao 2ivot Arsenijev; dokazu- 
juci, da je taj svojom lukavgtinom cak Nikona zaveo stran- 
putice, poSto je kao ispravljac knjiga iskvario trebnik i oktoih 
i jevangjelje. Ugled istocnih patrijaraha pobijahu starovjerci 
tim, §to govorahu, da su ovi i prije bivali u Moskvi, cak je- 
rusalimski, ali nikomu od njih ne pade na um prebacivati 
§togod starim obredima, vec se narocito tvrdilo, da se sada 
poslije propasti neko^njeg sjaja istocne crkve u Carigradu 
samo jo§ u moskovskom carstvu mogu vidjeti tragovi mu. Po- 
zivahu se \ol na primjer Maksima grka, koji da je dvoumio 



32 Iz dopetrovskoga vremena. 

o valjanosti knjiga, ^tampanih u Mletcima i u Austriji. Na- 
pokon potresahu i vjerodostojnost istocnih patrijarha jo:^ jed- 
nim argumentom, koji je tesko bilo suzbiti, da su se desili u 
Moskvi ne radi vjere, vec radi — novaca. Sve ovo dokazi- 
vanje, ka2e zapiska, umucka sasvim patrijarha, a mitropolit 
novgorodski izvinjavajuci se rece : da se starovjerci ne pro- 
gone upravo vjere radi, vec za to, sto drugima u vjeri sme- 
taju, ne pu^taju ih u crkve, te im dosadjuju u vr§enju vjer- 
skih du2nosti. Starovjerac Sava upita ga : govori§ li, castni 
episkope, zbilja istinu? a za§to vi svakoga, koji bude pred 
vas dovucen, najprije pitate, kako se krsti, te ako rekne, po 
starom uobicajenom nacinu, zasto ga mucite i bacate u tam- 
nicu ? ta upravo kod tebe, u Novgorodu, ispod kule ima jama, 
lo hvati duboka, gdje ovaj cas tri covjeka pate za krst i mo- 
litvu. Bili su ih izvadili iz jame, te stali nagovarati, da ustupe, 
a kad se ne htjeSe krstiti po novomu, ti si zapovjedio, da ih 
nazad bace u jamu, Mitropolit odgovori, da je to ucinio po 
zapovijedi svjetske vlasti. Ovaj odgovor ne zadovolji dakako 
raskolnika, a patrijarah, videci, da je razgovor krenuo krivom 
stazom, nalo2i mitropolitu da muci. Ispod ruke patrijarah htio 
saznati, tko je onaj rjeciti starovjerac, ali kako zapiska kazuje, 
raskolnici iz opreznosti zatajivahu svoja prava imena: tako se 
i Sava javio mitropolitu novgorodskomu pod imenom nekog 
Vasilija. Ako je istina, §to tvrdi ista zapiska, sam mitropolit 
bio bi Savi-Vasiliju potiho priznao, da i on koje u cemu 
dvoumi o novoj vjeri. Povjerenici strijelaca, na koje ova ras- 
prava ucini.utisak, povoljan po staroobrednike, govorahu: da 
je patrijarah upravo du2an ostao odgovor Savi, da se on bolje 
razuraije u to, kako ce sebe i njih opiti vinom i medom ! Na 
rastanku ne htjeSe ni da pristupe svi k patrijarhu da ih blago- 
slovi, vi^e pomenuti Pavao, kafu, da je odbio blagoslov rije- 
cima : Va§a svetosti, samo pod uvjet, da me starim nacinom 
blagoslovite, saglasan sam primiti Va§ blagoslov ! Hovanski, 
ako je istina, ka2u da je oduSevljeno poljubio Pavla, rekav mu : 
Prekrasno, covjece, do sada nijesam znao tko si ! 

U srijedu imao je nastupiti odlucan dan rasprave, kako 



Raskolnici i strijelci. :^9 



zapiska kazuje, patrijarah upotrebi medjuto sva sredstva, eda 
bi svrhu postigao ; on posla svoga covjeka k strijelcima, ne 
hi li ih predobio, ali taj se s teSkom mukom ote njihovu 
bjesnilu. Misli se, da je i carica Natalija Kirilovna potajno 
podr2avala starovjerce. Ovi razbijahu si glavu o zgodnom 
mjestu sastanka, zazirahu od svakog prostora zatvorena ili 
ogradjena, ne pristajahu ni na sastanak u sabornoj crkvi. U 
svecanoj povorci krenuSe na 6 ura jutra prema Kremlju, s 
krstom, jevangjeljem i sv. hostijom na celu povorke, sa svije- 
cama u ruci stupahu k uspenskoj sabornoj crkvi; nekoji no- 
§ahu na glavi stare knjige ; oko 50 strijelaca nadgledaSe, 
da se dr2i red, a velika mno2 Ijudi pratila Je povorku. Svaki 
ocevidac, ka2e zapiska, bija§e duboko ganut i potresen ovim 
prizorom : ozbiljni monasi, s klobucima stara kroja, s obore- 
nim preda se ocima, stupahu istiha svojim putem. Slu§ali se 
odzivi : He TOJicTO-;i,e dpioxo-To y hhx'b, m ne KaKi> HUHiuiHiH 
HOBaro saB'feTa yqHTeJiM (u njih nema debele trbuSine, onifne 
nalice na danasnje novozavjetne ucitelje) ! U Kremlju hitjelo 
se da same monasima dopuste, da udju, ali svjetina pritisla'i 
navalila te se nije moglo zagraditi joj put. Pred arhangelskom 
katedralom povorka se ustavi cekajuci, dok se sluzba svrsi, 
koju ka2u da je patrijarah navla§ razvlacio, da du2e potraje. 
Poslije slu2be ode patrijarah na dorucak, i tada dodje na- 
pokon u »granovitu palacu«, te zapovjedi da i monasi onamo 
udju, jer da ce tu biti i carica i velike kneginje, ali raskol- 
nici otporuCiSe, zaSto bi se patrijarah imao stidjeti da izadje 
pred narod, da pred svima da svjedocanstvo o pravicnosti 
svoje stvari i da pored i svoje knjige sa starima. Pred naro- 
dom valja da se suoce, ne u palaci, gdje za toliku svjetinu i 
mjesta nema. Jedan izaslanik patrijarhov stao u taj cas iz ne- 
kakve pisane knji^ice neSto citati te pobijati staroobrednike, 
s licnim psovkama protiv Nikite Pustosvjata. Svjetina htjela 
mu istrgnuti knjificu iz ruku i kamenovati ga. Sergije za^titi 
ga, ali mu rece : §to se toliko muci:5, kad vidi§, da nitko nece 
da te sluSa. Ovaj odgovorio : nisam ja, bacu^ka, dosao od svoje 
volje, vec me je patrijarah poslao. Carska je porodica gledala 

Slike iz svjetske knjiznvnosti. III. 3 



34 /? dopetrovskoga vremena. 

sve to s prozora. Sofija pohvali cak Sergija, §to se zauzeo za 
njihova popa. Sada se otac Sergije ispeo na malu klupu te 
poceo izlagati nauku pravoslavne crkve u smislu staroobred- 
nika, a na§ izvor dodaje, da je ga svjetina sluSala tho i po- 
bo^no, dok se nije starac posvem umorio. I opet dodje Ho- 
vanski te zaiSte, da Nikita i Sergije udju u palacu, gdje ce se 
njihova tu2ba citati u prisustvu careva ; o potanjoj raspravi 
ne moga§e i onako biti govora, jer je vec vrijeme odmaklo. 
Dugo ne htje svjetina pristati, da se ona dvojica od njih 
odvoje, istom svecano uvjeravanje, da se nece njima ni§ta dogo- 
diti, umiri ih nekoliko. U onaj mah, kad ce svijet da poprati 
onu dvojicu do ulaza (KpaCHoe KpHJbi;o), strata dvorska poce 
razgoniti mnoStvo a Nikitu Pustosvjata silomice vuci u palaCu. 
Zavlada vreva, vika i buka; strijelci, zaSticujuci svoje staro- 
vjerce, udari po patrijarhovim Ijudma. Hovanski pokaza se 
na vratima, jedva mu podje za rakom da umiri mnoStvo, 
po^to je jednoga popa, koji je starovjerce za kose vukao, bacio 
u okove. Sada udjoSe povjerenici raskolnicki u palacu, u kojoj 
bijahu na okupu sva carska porodica, patrijarah, raitropolit 
novgorodski i mnogo bojara. Na pitanje, koje ira stavi patri- 
jarah, odgovoriSe : dodjosmo da pred carskim velicanstvima 
izvojujemo popravku vjere i povratak k starim obredima, 
kakvi bijahu u obicaju za cara Mihaila Fedorovica i mitro- 
polita Filareta Nikitica. Patrijarah prigovori, da nemaju ni- 
kakva prava mije§ati se u tu stvar, da se vjera pravoslavna uci 
prema starim grckim i slovenskim knjigama. Nikita uze bra- 
niti staroobrednike : mi ne dodjosmo, ka^e, da se prepiremo 
s tobom o gramatici ili o dogmatima, vec nam samo ka2i : 
zaSto kod slu2be bo2je, na izlazu, drix^ krst u lijevoj ruci, a 
u desnoj trogubu svijecu te objema rukama krstoobrazno 
ma§e§ ? od kada je svijeca castnija od krsta? Patrijarah ne od- 
govori, ka2e na§ izvor, ni§ta, ali neki episkop holmogorski 
stao neSto vikati, dok ga starovjerac ne opameti rijeCima : §to 
se ti, :nogo, podi2e§ viSe glave ; ne govorim ja s tobom ve<i 
s patrijarhom ! Sofija pozva Nikitu na red, opominjuci ga, 
kako je vec jednom Nikonu obrekao pokornost. Ovaj odgovori, 



I 



Raskolnici i strijelci. 35 



da je to ucinio od nevolje, ali da nitko nije oprovrgao nje- 
gova spisa, koji je za sedamgodi^njega tamnovanja sastavio 
Istom sada dodje red na citanje raskolnicke tu2be. Neki 
»dumni djak« citaSe je jasno i razgovijetno. Kada je stao ci- 
tati o jereticima Arseniju i Nikonu, kako obmanuSe pravo- 
slavlje cara Aleksija Mihajlovica i zavedo§e na krive putove, 
razljuti se regentka Sofija, ali to ne upla§i strijelaca, vec se 
iz njihove sredine lw\\ glasovi, ako istinu prica na§a zapiska : 
i Vama, gospodjo, valjalo bi vec davno poci u manastir, ne 
smucivati Ijudi jo§ jace. 7as\ nam bili naSi carevi, a bez vas 
mo2emo biti ! Tad se ona umiri te dopusti, da bude nastav- 
Ijeno citanje. Kada dodje spomen o dva prsta, umije§a se 
opet : za krst sa dva prsta ne zovemo nikoga pred sud, neka 
se svak krsti kako ga je volja, sa dva ili sa tri prsta ili ci- 
tavom Sakom ; ali jedan ce je raskolnik prekinuti : Nije tako, 
carice, vec krst sa dva prsta — to je predanje na§e crkve, a 
sa tri prsta — joJe^jcLes pape Formoza! Ovako bija§e citanje 
vi§e puti prekidano, zapodijevahu se 2ivahni razgovori, po- 
Siljahu cak po knjige, da se o jednom ili drugom osvjedoce. 
Osobito oStra pravda zametnula se iza prijepornog pitanja : 
valja li izgovarati aliluja dva puta ili tri puta : jedni pokazi- 
vahu stare rukopise na ko2i sa tri aliluje, a drugi grcke sa 
dvije aliluje. Na kraju »Celobitnje« govorilo se, ako su stare 
knjige proklete, da. prokletstvo pada i na mnoge careve i pa- 
trijarhe. Ako je vjerovati rijecima zapiske, utisak citanja bjeSe 
ohrabrio raskolnike a ozlovoljio zastupnike oficijalne crkve. 
Sofija regentka govora§e: va§e djelo lici na posudu punu pe- 
lina, kojoj je rub pomazan medom. Patrijarah pokazivaSe im 
mnoge dragocjene starine, koje potvrdjivahu valjanost Niko- 
nofe reforme, ali ne dopu§ta§e, ako je istina, da ih poblife 
ispituju, jer im ne priznavaSe na to prava. Neki trbu§asti 
popa, prica zapiska, spopao jednu filaretsku knjigu te stao iz 
nje citati stvari jereticke. Nikita Pustosvjat prekide ga psujuci, 
da su tu knjigu Stampali zlikovci, kakvi su i oni ; ali Sofija 
poslu2i se tom zgodom, da i ona ustane protiv starih knjiga, 
da potrese njihov ugled pred ocima naroda ; iz mnoStva cula 



36 Iz dopetrovskoga vremena. 

se ipak vika : mi smo gotovi za staru vjeru i umrijeti ! Po- 
difuci ruke u vis do svoda palace, fanatizmom opojena svje- 
tina uobra2ava§e si, da vidi kako Bog Sabaot blagosivlja svijet 
sa dva prsta ! Drugi sastanak urekoSe za petak, raskolnici 
odo§e potpunoma uvjereni o svojoj pobjedi. 

Patrijarah uvidi kriticnost polo2aja te odmah iza odlaska 
raskolnika umoli caricu, da se zauzme za pravoslavnu crkvu 
i njen ugled. Dozvani bi§e povjerenici strijelaca, koje carica 
poce zaklinjati u svoje ime i u ime careva i zastupnika crkve, 
da ne dadu veceg znacenja nekolicini monaha, nego li svima 
njima. Ovi ce na to, da se ta stvar njih upravo i ne tice, to 
da je posao patrijarhov, ne njihov, soldatski. Carica ponudi 
velike nagrade i milosti, jedni budu odmah odlikovani, drugi 
nadareni novcem, svi poca^ceni gospodski. Ova taktika ne 
pomo2e onaj cas, izaslanici budu na povratku od strijelaca 
napadnuti, izgrdjeni, da neki i u okove baceni. Pomi§ljalo se 
vec o tome, da bi valjalo strijelce razorufati, ali taj korak 
bio bi odvec opasan. Po kazivanju zapiske, doskoci carica zlu 
lakSim nacinom: opcenitim goScenjem i pijankom, u kojoj bi 
solidarnost strijelaca sa starovjercima poga2ena, pijana svjetina 
izda glavne monahe u ruke vlasti. Nikita Pustosvjat bude su- 
tradan kaf njen, odsjecena mu glava ; Sergije prognan u spaski 
manastir u Jaroslav a drugovi mu porazagnani u druge ma- 
nastire. »$to vidjesmo svojim ocima i §to doznasmo od na§e 
u Hristu brace, napisasmo u toj zapisci« — ovako zavrSuje 
spis, ne razbijajuci si glave o Hovanskom, koji je do skora i 
sdm glavom platio. 



% 



>f 




i^:)(::)(:;^;»::*::^:K;;»:;v^:»:;^;^:»:;^;),:;^;^:^:»;:»:!;^7^;^7¥:¥¥¥¥¥^¥¥¥¥¥¥^¥^¥>^ 



II. 



Petpoosko ot?ijenie. 

Petar Veliki. — Teofan Froliopovic. — Antioh Kantemir. — V. 
K. Tredjakovski. — Mihajlo Lomonosov. — A. P Sumarokov. 
— Tatiscev i ruska proza poslije Petra Velikoga: memoari, Po- 
soskov, prostonarod)ia romanttka . 



iff 



dvije slike, u dva primjera, prikazasmo »ravan« (ni- 
veau) obrazovanja i duhovnih interesa velikog dijela ru- 
skog naroda krajem' 17. i pocetkom 18. stoljeca. Krugozor 
jedne_i_druge._stranke ne bijaSe §irok, predmeti spora i ras- 
pravljanja vrlo jednostrani : izvanj§tina crkvene slu2be bez 
dubljega shvatanja njena smisla i znacenja. Bila je krajna 
potreba, da se ruski narod prene iz tame, u kojoj je kroz 
vijekove camio, da izadje iz te ogranicenosti, koje posljedak 
bi)a§e surovost, lijenost i tupoglavica. Samo jedan veliki i jaki 
duh sa gvozdenom voljom i nesmiljenom konsekvencijom mo- 
gage teSku i tromu svjetinu potisnuti putem novim, neisku§a- 
nim. Istorija poznaje covjeka, kojemu zapade taj sjajni zadatak, 
pod imenom Petra Velikoga. Citava biblioteka knjiga 
posvecena je pojavi tog vanrednog covjeka a predmet jo§ 
uvijek nije iscrpen. Za na^e potrebe dosta ce biti, ako opce- 



38 Petrovsko vrijetne. 



nitim rijecima ka^emo, da je Petar Veliki volio djela nego li 
rijeci pa je zato i literatura u njegovim ocima irnala samo 
onoliko znacenja, koliko je teoretski ili prakticki podr^avala 
njegovu glavnu nakanu, evropeizaciju ruskoga fivota i Sirenje 
raznih vrsta teknickog znanja medju Rusima. Tako zvana 
»lijepa knji2evnost« ne nadje kod Petra Velikoga ni mnogo 
potpore ni mnogo poticanja. » Sturm und Drang«, kako se 
govori u njemackoj istoriji literature, osvoji za istinu po ini- 
cijativi carevoj svu rusku dr2avu, ali samo u granicama prak- 
ticnih nauka, »manufakturnih« djela. Sve ostalo bijaSe za-nj 
stvar sporedna, malo va2na. Vremena Petra Velikoga sjecaju 
na duboku starinu, kako je bilo pod velikim knezom Vladi- 
mirom, kada ruski narod dobi novu vjeru. 1 sada nastupi u 
neku ruku promjena u vjeri, mjesto vjere u Bizantiju poce 
se ruskomu narodu propovijedati vjera u zapadnu Evropu. Kako 
po pricanju ruskog Ijetopisca pod Jaroslavom majke lijevahu 
suze nad djecom, koju im otimahu i davahu u §kolu, tako i 
sada mnogi otac i mnoga majka ocekivaSe sa strahom vijest, 
da im je sin po zapovijedi carevoj odredjen na vi§e nauke, 
da ce mo^da cak morati putovati k inovjernicima, da se 
upozna s ovim ili onim ogrankom kukurnog napretka evrop- 
skog zapada. Ni slu2iteljima pravoslavne crkve, episkopima, 
ne bijaSe upravo milo, §to se mnogi daroviti mladic voljom 
Petrovom ote njihovu zvanju, sto bi odabran za vi§e svjetsko 
obrazovanje te odaslan u inozemstvo. Jedan ovakav odmetnik 
bija§e i Lomonosov, kako cemo cuti. 

Petar Veliki umio je ne samo zapovijedati vec i sam 
prianjati za sve, §to mu se cinilo potrebito te drugima pred- 
njaciti dobrim primjerom, kao putovanjem u inozemstvo, ko- 
jega ne poduze zabave radi vec za pouku, i ako je onovre- 
meni zapadni svijet stvar shvatio vi§e za §alu nego za zbilju, 
ili drugovanjem sa znamenitim inostrancima i kod kuce (Le- 
fort, Gordon) i u stranom svijetu (Witsen, Leibnitz), Na tako 
smjele nov^tine mogao se odva2iti samo jedan veliki um, pot- 
punoma svjestan si svoje snage i svagda pun vjere u napokonju 
pobjedu svojih ideja. Sigurnim korakom stupa§e car na svoj 



Petar Veliki. 39 



posao, neustra^ljivo upotrebljava^e i takva sredstva, kojih bi se 
^ovjek manje odva2an pla§io radi njihove ogromnosti. (Sjetimo 
se osnovanja Petrograda, dokinuca patrijarhata.) Da u kratko 
ka2em, Petar Veliki bija^e od glave do pete pravi pravcati 
reprezentanat velikoruskog naroda, sa svima njegovim krepo- 
stima i manama — jedno i drugo bje§e u njem ujedinjeno u 
velikoj mjeri. Bogato obdaren sjajnim razumom, prost od 
sentimentalnosti u ostvaranju svojih 2elja, bezobziran do okrut- 
nosti — sjetimo se, kako je postradala njegova prva 2ena ; 
kako je okrutno postupao s njenim pristaSama ; kako je upravo 
smrvio svoga sina — ovakav pokaza se Petar Veliki na po- 
cetku, ovakav osta do kraja, vjeran sebi i svojim nacelima. 
Tim je on iza^ao velik, genijalan vodj i ucitelj svoga naroda. 
On je teSkim, opasnim ratovima vodio ruski narod k slavnim 
pobjedama i sigurao mu mjesto u druStvu velikih dr2ava ev- 
ropskih ; on je gu§io nutarnje nemire i ustanke, uredjivao je 
administraciju carstva (ustrojstvom gubernija) i druStva (uve- 
denjem cina) ; on je obuzdao samostalnost crkve zamjenom 
patrijarhata organizacijom kolegijalnom, podcinjenom dr^avi 
(svjatejSi sinod) ; on je gradio gradove, putove i kanale ; on je 
podizao strucne §kole (za matematiku i navigaciju); buduci i 
sam vje§t brodograditelj, tako da su ga cak Englezi mnogo 
hvalili, on je polo2io temelj pomorskoj sili ruskoj. Ali sve to 
ne bi dosta. Njegova ruka taknu jo§ u 2ivot i obicaje dnevnog 
saobracaja: on zapovjedi Rusima da briju bradu, da nose 
evropsko odijelo, da uce strane jezike, da budu snoSljivi prema 
tudjincima i inovjercima. S groznicavom hitnjom stupa^e na- 
prijed taj veliki genij ruskoga naroda, mnoga njegova zapo- 
vijed nosi na sebi biljeg prevelike hitnje, ali on ostaje ipak i 
u svojim pogre^kama u istinu velik. 

U istoriji literature vrijeme Petra Velikoga mo2e se pro- 
zvati nekom uverturom u slavna djela, koja ce istom slijediti ; 
sada se poce istom zemlji^te obradjivati i sjeme zasijavati, 
koje ce potomcima uroditi bogatim plodom. Car sam osjecaSe 
2ivahno nedostatke prvog obrazovanja ne samo kod drugih, 
vec i kod sebe. On bija^e samouk. Pravopisne osobine ruskog 



40 Petrovsko vrijeme. 



jezika zadavahu mu brige jo§ u godinama, kada Je zabavljen 
gradjenjem brodova iz Pereslavlja giljao majci pisma, nazi- 
vajuci je jipaatafimaa MaTymKa HaTajiia KupHJioBna, a sebe 
potpisujuci cHHHUiKa IleTpyinKa (1689). Ali slog njegovih 
pisama biJaSe kratak, bistar, otresen ; u malo je rijeci svagda 
mnogo kazano. Staranjem Afanasija Bickova iza§la su do go- 
dine 1894. tri krupna toma pisama Petra Velikoga, — mnogo 
dokaza za onu recenicu: le style est I'homme meme. Da pri- 
vedem za primjer jedno pismo od god. 1698. iz Amsterdama 
knezu Romodanovskomu u tacnom prijevodu : 

»Min Her Kenich! Pismo Va§ega gospodstva, napisano 
8. aprila, primio sam 8. maja i razumio; zahvaljujem za va§u 
milost te molim, da ni u napredak ne budem ostavljen. Sve 
nakupovane stvari i najmljene Ijude otpravio sam naprijed u 
grad (t. ). u Moskvu), sam krenut cu jo§ ove nedjelje u Bee. 
Ucini, molim te, §to ce ti kazati Tihon Nikitin, Boga radi. 
Piter.* Sada dolazi postscriptum, u kojem spominje o pobuni 
strijelaca, radujuci se, sto je ugu§ena : »radujem se, ali sejio 
Mtni neqajiHO i ;ioca;i,HO Ha xef^H, za§to nisi poveo istrage o 
torn §to se dogodilo. Sudio te Bog. Nije tako ugovoreno bilo 
u zagradnom dvorcu. Ako mislite, da smo propali, jer se po§ta 
zadocnila, te od straha nisi smio da se zauzmeS za stvar, do- 
ista glas o tome bio bi stigao do vas br^e od svake po§te ; 
ali slava Bogu, od nas ne umrije nijedan covjek, svi smo 2ivi. 
Ne znam, odakle u Vas taj bablji strah. Ta nerijetko biva da 
poSta propada, upravo su i povodnje bile. Ovakvom kukav- 
Stinom nece§ ni§ta opraviti. Ne Ijuti se, molim te ; pisah od 
srdacne boli.« 

Uvidjev, kolika je potreba dobrih knjiga za ruski narod 
na ruskom jeziku, naredjivao bi car sam, da se iz raznih lite- 
ratura prevode kojekakva djela, cas po njegovoj domisli, cas 
po tudjoj preporuci. Prije svega gledalo se na to, da to budu 
knjige prakticne, kojima se unapredjuje i §iri koristno znanje, 
3<ao ucbenici o navigaciji, o fortifikaciji, o gradjenju brodova, o 
matematici, mehanici i t. d. Ipak dopade i po koje filosofsko 
ili juridicko djelo u taj broj, kao Hugo Grotius, Puffendorf, 



Petar Veliki. 41 



Justus Lipsius ; ili istorijsko na pr. istorija Turske, o Crom- 
wellu ; ili o finansama, knjiga Engleza Law-a. I na§ Dubrov- 
danin Mauro Orbini dodje na red ; prijevod njegova poznatog 
djela »I1 regno degli Slavi« izadje s ispravcima Teofana Pro- 
kopovica (g. 1722.). Od starih klasika bi prevedeno kojeSto 
iz Ovidija, Apolodora, Kurcija Rufa (o Aleksandru Velikom), 
iz Julija Cezara, i t. d. Kako nekoc za cara Aleksija Mihaj- 
lovica bjeSe s poljskoga prevedeno »BeJiHKoe 3 puajio«, tako 
izadje sada po 2elji carevoj, »K)hocth qecTHoe 3epii,ajio« 
(g. lyiy.)) neka vrst bukvara za mlade^, prevedena po svoj 
prilici s njemackoga. Sada budu na^tampane (g. 171 1 i 17 12.) 
price i poslovice starih filosofa, pod naslovom Aiio<i>eerMaTa ; 
i to je prijevod s poljskoga, izradjen valjda vec u 17. vijeku. 
Dodat cemo, da su i prve ruske novine ugledale svijeta upravo 
za Petra Velikoga (1703: PycCKiii Bt^jOMOCTH), kojima su za- 
mijenjeni stari »kuranti«. 

Kao svagdje, tako se i u tim poslovima ogleda careva 
originalnost i nezavisnost miSljenja. Ako je knjiga bila dobra, 
nije se smjelo ni§ta izostaviti. Prevodilac Puffendorfova djela 
htio jedno mjesto, gdje se odvec oStro govorilo o Rusima, 
mimoici. Car pozva ga preda se te upita : »Ludove, IX.0 sam 
ti zapovjedio da uciniS od te knjige?« — »Da prevedem.« — 
»Zar je to prevedeno ? Odmah idi i ucini ixo sam ti zapo- 
vjedio te prevedi sv&, kako je u izvorniku. « — Ako je posao 
sporo napredovao, sam bi car tjerao i opominjao da se uskori. 
Gdje bi mu se §to ucinilo da je suviSno ili preop^irno izlo- 
2eno, ne bi mario da se iskafe u krace, Za jednu njemacku 
knjigu rece sam car : »Nijemci su obikli prepunjavati svoje knjige 
mnogim nevaljalim pricanjem, samo da izadju vece.« Prevodio- 
cima preporucalo se, da se slu2e razumljivim narodnim jezikom. 
Car nije volio visokoparnih crkvenoslovenskih izraza. Jednom 
bi Polikarpovu vracen prijevod, jer se naSlo, da je »ropa3;i;o 
njioxTb* (odvec nevaljao) te mu se porucilo, da ga ispravi 
lijepo prostim ruskim jezikom. Cak u crkvenoj literaturi, gdje 
se u slovenski jezik nije diralo, htio car da bude bar prvi 
katekizam za mlade2 sastavljen razgovijetno prema nacelima 



42 Petrovsko vrijeme. 



njegove reforme. Taj zadatak izvrSi Teofan Prokopovic. Nje- 
gova knji^ica »nepBoe yqenie* bijaSe preStampavana u pro- 
glom vijeku ne samo u Rusiji, nego i za slaveno-srpsku 
mlade2. Prakticnost carevih pogleda na literaturu ogleda se i 
u tome, §to je vec god. 1708. na§tampana knji^ica, kako se 
pi§u komplimenti (lIpiKJiaABi keko iiiuiyTeii KOMUJieMenTfj); 
prijevod s njemackoga, Jedna od najranijih knjiga, Stampanih 
u Rusiji »gra2danicom«, slovima cirilskim, kojih je Ijepotu 
Tredjakovski u zvijezde kovao. Na polju romana, ako ne uz-- 
memo u racun raznih anonimnih rukopisnih zbornika, o ko- 
jima cemo govoriti, pojaviSe se u vrijeme Petra Velikoga samo 
dvije knjige, i to: »06'l MarnaHOM'b PwMJiiiHHH'fe EfiKCHMycfe*, 
(g. 1723.) i »noxoac;i,eHiji TejieMaKa« (god. 1724.). 

Jednako originalan bija^e pogled cara Petra na pozoriSte. 
Njega ne zadovoljavahu obicne inostranacke dru2ine i njihov-: 
repertoar, koji se redovito ne ticaSe ruskoga 2ivota ni maloJ 
On namjenjivage i pozori§tu vi§i i ozbiljniji zadatak : da raz- 
lafe, objagnjava i osvjetljuje istiniti smisao carevih druStvenih 
i dr^avnih preobrazovanja. Nekomu Kun^tu fJohann Christian' 
Kunst), direktoru glumacke dru2ine pocetkom i8-ga stoljeca,' 
poruciva§e, neka bi iznesao na pozornicu slavne pobjede ru-' 
skog oru2ja, u zamjenu ilustrovanih novina! Te§ko bijaSe 
earn ugoditi. On htio imati komade lijepe i dirljive, ali bez 
Ijubavne intrige, koja mu je dodijala, i opet vesele stvari, ali" 
bez lakrdija ! Njegovoj se misli ne ote ghivna potreba, ako ce^ 
pozorigte da bude polugom drfavne ideje i dru§tvenog raz- 
voja: da prije svega valja da dobije sva obilje2ja narodnog^ 
ruskog instituta, da ima svojih domacih »ruskih komedijanata«,- 
i da bude dostupno §irokim krugovima naroda , ne sarho' 
pridvoricama. PokuSaji bi§e doista ucinjeni u oba pravca, ali 
bez velika uspjeha. Ljepge napredova§e domace dvorsko po- 
zorigte u Preobra^enskom, kojemu osobitu pomnju posvecivaSe, 
carevna Natalija Aleksijevna, Ijubimica sestra cara Petra (f go- 
dine 17 1 6.). 

Po§to po migljenju Petra Velikoga literatura bijaSe samo'; 
sredstvo, da se postigne neka druga svrha, narocito da se ra§iri'; 



Pdar Veliki. 



43 



i utvrdi znanje, odva2i se car, ali istom u posljednjim godi- 
nama svoga vladanja, da osnuje akademiju nauka. Prve im- 
pulse za tu ideju dao mu veliki Leibnitz, koji mu je u Njemackoj 
urucio spomenicu, u kojoj se govori i o institutu za nauke i 
umjetnosti. Godine lyii. (28. i 29, oktobra) primi car Leibnitza 
u gradu Torgau u audienciji, a i poslije sastajao se filosof )0§ 
nekolika puta sa carem te mu urucivao spomenice. Inicija- 
tiva dakle carske petrogradske akademije svodi se na ideje 
Leibnitzove , ali pravo ka2e profesor Guerrier, da je aka- 
demija imala biti samo jedan stup od velicanstvene zgrade, 
koju Leibnitz zami^IJage podici u Rusiji pod mogucnim za- 
kriljem Petra Velikoga. Oko god. 17 18. otpravljen bi carev 
lajbmedik Blumentrost u inozemstvo, da skuplja rijetke stvari 
za akademiju, a god. 1721. obrati se car s molbom u pa- 
risku akademiju, da bi ga preko Blumentrosta izvje§civala o 
svojim naucnim otkricima. U statutu, sastavljenom za akademiju 
god. 1724., odredjuje se kao njen zadatak, da ne obradjuje 
samo teoretski nauke, vec da odgojuje i mlade Ijude, koji bi 
poslije mogli kao ucitelji predavati bar prve elemente onih 
nauka. Dakle akademija, universitet i gimnazija sastavljahu po 
njegovim mislima jednu organsku cjelinu. I u redu akadem- 
skih nauka ogleda se praktican duh Petra Velikoga. Akade- 
mija imala je sastojati od 3 razreda : u prvom bijahu nauke 
matematske, u drugom fizikalne, u trecem — humaniora, isto- 
rija i pravo. Svakdmu akademicaru pretpisivalo se da napi§e 
neki kao ucbenik svoje nauke za mladi naraStaj ruski, a kako 
gospoda akademici bijahu vecinom inostranci, nevje§ti ruskomu 
jeziku, to bude u svakom razredu namjeSten po jedan pre- 
vodilac, koji ce one radove prevoditi na ruski jezik. U Pe- 
trovo vrijeme obavljahu taj posao Poljaci, Malorusi ili takovi 
inostranci, §to su vec podulje 2ivjeli u Rusiji (na pr. Bu- 
2inski, Vinius). 

Po§to su vec neznatne promjene Nikonove mogle izazvati 
u ruskoj crkvi raskol, lako je razumjeti, kako su §iri slojevi 
ruskog dru^tva zazirali od mnogih reforma Petra Velikoga, 
od njegova nesmiljena tjeranja ruskoga naroda po novim ne- 



44 Fetrovsko vrijeme. 



poznatim i neiskuganim putovima. Sve se zgra2alo od velicine 
tog neobicnog monarha. Raskolnicima on bija§e antikrist 
glavom : dojako rodilo se sedam antikrista, govorahu, a sada 
je doSao osmi, »ljuto zvijere« Petar. I na druge suvremenike 
ucini dubok utisak njegova fenomenalna, a isto toliko i stragna 
licnost. Car posta sa svojim obicajima, svojim cinima i svojim 
rijecima sredi§tem, oko kojega se savijahu nebrojene pricice 
i anekdoti ; njegova vanredna pojava porodi veliku mno2 
takvih anekdota, kojih istinitost nije svagda lako potvrditi. 
Da ne govorimo u inozemskim istorijama i memoarima, kao 
od Jeana Rousset-a fgod. 1725. — 6.) i Eleazara Mauvilliona 
(god. i73i.)» spomenut cemo samo anekdote, sabrane kod 
Stehlina, Golikova i Nartova, i Dnevnik cara Petra Velikoga, 
izdani god. 1770. — 2. od kneza M. ^cerbatova. 

Va2nije Je da kafemo, kako se u brzo bjehu stvorile dvije 
sTranke, jedna konservativna i mnogobrojna, a druga liberalna, 
ali malobrojna ; car sam nastoja^e da se okru2i Ijudma obra- 
zovanim, pristalicama njegove reforme, koji bi je umjeli braniti 
i opravdavati ne samo 2ivom rijecju, vec i u literaturi, jer 
pravo rece jedan suvremenik Petra Velikoga, PosoSkov : »oh'B 
Ha ropy ame h caM'B;i;ecjiTi> THHeii), a no;i;T. ropy MHJiJiioHti 
TflHyT'L« (ako on samdeseti vuce uz goru, a to niz goru vuku 
milijuni). 

2. 

Najznatniji pomagac Petra Velikoga, njegova desna ruka 
u pitanjima duhovnim, bija§e Malorus Teofan Proko- 
p o V i c. Rodjen u Kijevu god. 1681. iz trgovacke poro- 
dice, nakon rane smrti svojih roditelja uzgojivan o troSku 
ujaka, rektora duhovne akademije kijevske, poslan bi poslije 
svr^enih ovdje nauka, kako se misli, u Lavov i Krakov, a 
zatim kao najvrstniji djak dalje u Rim, u unijatsku kolegiju 
sv. Atanasija, da se usavrsi u skolasticnoj filosofiji i u biblij- 
skoj nauci. Vrativ se kuci posta u Kijevu profesorom poetike 
i retorik^ a poslije filosofije. On pisa i knjige o tim nau- 
kama, a u dokolici bavio se i sastavljenjem stihova (oda). 



Teofan Prokopovic. 43 



Profesor poetike i pisac knjige, u kojo) se govori o pjestno- 
tvorstvu, trebalo je svakako da i sam gradi stihove! On sa- 
stavi cak Jednu dramu god. 1705. » Bjia^tHMnpTb cjiaBiieopyc- 

CKHXl. CTpaH'L KHaSB H UOBe.lHTeJIt OTl. Hefilipi}! TBMbl BT. CBiTt 

eBaHreJibCKifi iipnBea,eHHufi ^tyxOMi. cbsthm'l*. Drama je izra- 
djena prema sredovjecnim uzorima, ali s nekim varnicama 
modernog duha. MJesto abstraktne teme odabran je za obradu 
konkretan primjer iz domace istorije. Elemenat komican ne 
izbija samo u tako zvanim intermedijima, vec je rasijan po 
citavom komadu. Tendencija u satiri proviruje s pogledom na 
potrebe modernog vremena. Pisac posvjedoci vec tu, da pri- 
staje uz novu struju, on je odreiit hvalilac Petrove reforme, 
protivnik obskurantizma stare Rusije. Za tipove, koji u komadu 
predstavljaju komicnu, smijeSnu stranu, poslu2i se avtor ori- 
ginalima svoga vremena, kojih nadje u izobilju. Vec u nazva- 
njima »2erivol«, »kurojad«, »pijar«, tako se zovu poganski 
2rtvonosci u Kijevu, vidi se podsmijeh nad suvremenim mo- 
nasima, kojih glavni zadatak 2ivota bija§e ugadjanje trbuhu. 
Teofan prikazuje ih neznalicama i licemjerima, koji 2ale, l\o 
su na izmaku »dobrih starih vremena*. Drage volje prista- 
jemo uz miSljenje Gnjedica, koji po ovoj drami ocijeni Teo- 
fana ovako : to je covjek s idejama, koje nadmaguju obican 
krug misli onodobnih Ijudi, u njega ima smjelosti da izrece 
otvoreno IX.0 su si drugi tek na uho gaputali, 

Prokopovic imao je po vi§e puta prilike, da govori be- 
sjede u pohvalu carevu, cim je napokon svratio na sebe nje- 
govu pa2nju. Licno mogaSe mu se pribli2iti g. 1709., kada 
Petar Veliki iza pobjede poltavske neko vrijeme boravlja§e u 
Kijevu. Teofan pozdravi cara besjedom, koja carstvenomu po- 
bjediocu toliko ugodi, da je dao odmah naStampati je u dva 
jezika, latinskom i ruskom. Godine 171 1. bude pozvan, da 
prati cara u rusko-turski rat, gdje obavljaSe dvojaku slu2bu : 
propovjedaca i panegirista. Na povratku postavljen bi za pro- 
fesora teologije i rektora u kijevskoj akademiji. U torn po- 
gledu velike su njegove zasluge, §to je teolo^ku nauku opro- 
stio dojakoSnjih skolasticnih okova ; on je udesio svoje izla- 



46 Peirovsko vrijeme. 



ganje vi§e prema protestantskim, nego katolickim uzorirna, 
pridr^avajuci se istorijsko-genetskog pravca. Zapiske, po kojima 
predavaSe, bijahu istom nakon njegove smrti na§tampane, te 
su nekoliko desetaka godina u^ivale veliko po§tovanje u bogo- 
slovskim zavodima. Godine 171 5. preseli se Teofan po 2elji 
i zapovijedi carevoj u Petrograd, da ovdje u vecoj blizini ca- 
revoj bude rjecitim zagovornikom njegovih preobrazovanja. U 
svojim propovijedima istica§e Prokopovic gotovo vi§e publi- 
cista u modernom znacenju, nego li crkvenog govornika. On 
se ne upu§ta§e toliko u izlaganje istina Hristove vjere, koliko u 
ocjenu politickih dogadjaja onog vremena s glediSta interesa 
vladinih. Godine 171 8. namijeni mu car, da bude episkopom 
pskovskim, ali konservativni slojevi hierarhije ustaSe protiv 
careve nakane. Dva Malorusa, Vignjevski i Lopatinski, oba 
profesori moskovske duhovne akademije, uceni IJudi svoga 
doba, §to prodjoSe nauke ne samo u Kijevu, vec i u Poljskoj 
— gotovo sva pravoslavna ucenost dola2a§e u ono doba u 
moskovsko carstvo preko Kijeva ; sjetimo se Malorusa Dmitrija 
Rostovskoga, Javorskoga, Todorskoga, Macievica, Koniskoga 
i dr. — posabra§e iz djela Prokopovica kojekakva mjesta, ko- 
jima se moglo s glediSta pravoslavnog Stogod prigovoriti, te 
ga potvoriSe, da uci la2ne stvari. Mitropolit Stefan Javorski, 
tada u Rjazanu, poslije upravitelj patrijar^ije, a najzad prvi 
prezidenat sviatejSega sinoda — prednaznacivao se da kao su- 
dija presudi, imaju li opadaci pravo. Ovaj znameniti duhovni 
dostojanstvenik, pravi i cisti tip tadaSnJe maloruske skolastiCne 
ucenosti, sklanJaSe se u poznijim godinama sve viSe na stranu 
konservativnu, dok je u mladjim godinama zagovarao reforme 
Petra Velikoga. On priznava^e i sam, da je za »no6'fe;i,HTeJii>- 
HHa nponoBi^H* dobijao od cara sjajnih nagrada, cak do 
»TMCJiD;y 3JiaTHii,'&«. Ali od onog vremena, kako je car uz 
pomoc Teofana Prokopovica stao stjeSnjavati autonomiju pravo- 
slavne crkve, odvracao se od njih Stefan Javorski. Pripo- 
vijeda se za dokaz, da je u jednoj propovijedi, govoreci o 
sv. Aleksiju, javno s ovim sravnjivao udes zlosrecnog carevica 
Aleksija, §to je izazvalo veliku sensaciju. Teofan Prokopovi 






Teofan Prokopovic. 47 



slutio je vec sada, da se od presude Javorskoga nije imao 
nadati dobru, zato uze sam svoju odbranu energijski u ruke, 
koja mu je tako srecno po§la za rukom, da opadanja moskov- 
skih profesora nisu imala nepovoljnih posljedica. I zbilja Pro- 
kopovic mogao je u svoju odbranu medju drugim dokazima 
istaknuti svoju opoziciju protiv jezuita, kojih je propovije- 
danje vec davno §ibao u svojoj retorici oStrom kritikom. Za 
obrazac nevaljalih retorijskih figura on privodi tu primjere iz 
propovijedi poljskog jezuita Miodzianowskoga. Taj da je u 
svoje besjede upletao ovakve kuriozne razgovore: »Davide, §to 
radiS? Ljubi§ li Boga?« — »Da, ljubim«, kaza on. »Ljubi§ li 
ga zbilja ?« — »Da, ljubim.« Hi: »Samaricanko, kuda ce§ ti? 
Po svoj prilici na sastanak s inostrancem, a ne po vodu s 
vijedrom ! Dr2i§ li ti, Samaricanko, da je to dopu§teno ? Hoce§ 
li zbilja da navuceS na se zazor?« Prokopovic pita, gdje ce 
se naci ovakih primjera kod pravih govornika, te se poziva 
na svjedocanstva Platona i Aristotela", Cicerona, Kvintilijana 
i Hermogena, Augustina i Erasma Roterdamskoga. 

Od kada Teofan Prokopovic posta episkopom, ugled njegov 
kod cara rastijaSe svakim danom. Ovaj ga posjeciva^e vrlo cesto 
i rado boravlja§e u njegovu dru§tvu. Najsjajniji dokaz svoga 
povjerenja iskaza mu car narucbinom, da napiSe »duhovni re- 
glamenat«, t. j. osnovna nacela novog, sinodalnog, ustrojstva 
ruske crkve, kojim je — nakon dokinuta patrijarhata — znatno 
podrezana crkvena autonomija. Vi§e pomenuti Nartov, koji 
napisa mnogo prica o caru Petru Velikom, pripovijeda o torn 
reglamentu ovaj anekdot: Caru bjeJe denuncijacijom ne§to do- 
javljeno protiv Stefana Javorskoga, s kojim vec tada nije bio 
sasvim zadovoljan. Car se otpravi nocu k mitropolitu, da se 
uvjeri, te ga nadje za knji^evnim poslom, uza-nj dvije butilje 
nekakve 2itke sadr^ine. Car okuSa navla§ iz jedne i druge, te 
vidje, da nije ni vino ni rakija, da je prijava bila prosta de- 
nuncijacija. Caru pade na um, ajde da vidi a §to radi njegov 
Teofan. Kod ovoga bje§e veselo dru^tvo za stolom, stol za- 
premljen jelima i picima. Gosti se prepanu, ali domacina ne 
ostavi prisebnost duha, on pozdravi cara veselo smijeSeci se 



48 Petrovsko vrijeme. 



rijecima iz jevangjelja : 2enik dolazi u ponoci i t. d. Cara 
udobrovolji ova dosjetljivost Teofanova , te vracajuci se u 
dvorac rece : »U Stefana je veselo provoditi vrijeme kao mo- 
naha, a u Teofana kao arhijereja. Meni je tvoja iskrenost pri- 
jatna. Badava bilo bi licemjeriti pred onim, tko ne vjeruje 
la2i.« Jo§ ga upita car: »Ka2i mi, oce, hoce li na§ patrijarah 
skoro dokrajciti?« Pod tim razumijeva§e car, hoce li Teofan 
do skora svrSiti naruceni mu duhovni reglamenat. Teofan od- 
govori: » Skoro, gospodaru, vec mu do§ivavam mantiju.« A 
car ce dodati : »A ja sam mu vec klobuk spremio.« 

I ako » duhovni reglamenat« nije toliko djelo knji2evno, 
koliko zakonarsko, opet slufi u istoriji prosvjete naroda ru- 
skoga ogledalom tada§njega stanja ruske crkve i njenih slu- 
2itelja; iz njega se odziva jako poricanje ruskog sve§tenstva, 
ogrezla u predrasudama, neuka i odana pukim spoljaSnjim 
obredima, bez znanja i najglavnijih nacela Hristove nauke. 
Reglamenat, radnja Teofanova, bijase dakako procitan i razmo- 
tren najprije od cara, a isto tako pretresahu ga episkopi, arhi- 
mandriti i senatori. Taj je posao obavljen god. 1720. Radnja 
Teofanova napisana je dosta te§kim slogom, jezikom vi§e sla- 
venskim nego ruskim, ali iz nje odsijeva duh Petra Velikoga 
i njegovih svijetlih pogleda na potrebu prosvjete, obrazovanja 
i nauke. Uredjenjem sinodalnim preoblada u ruskoj crkvi pro- 
testantski princip decentralizacije nad katolickim nacelom cen- 
tralizacije. Ovako shvatiSe crkvenu reformu Petra Velikoga ne 
samo u Njemackoj, vec i sami Rusi, §to naginjahu k liberalnoj 
struji, prianjahu uz protestante, a pristalice konservativne struje 
zblifavahu se vi§e s katolicima. Reglamenat dobi za nekoliko 
godina jo§ dva dodatka : u jednom raspravljalo se o svjetskom 
kleru, u drugom o monasima. 

Samo se ka2e, da Je broj protivnika Teofana Prokopo- 
vica ovim njegovim legislativnim radovima znatno ponarastao. 
Osobito kad umrije njegov mogucni za§titnik, car Petar Veliki 
(f g. 1725.), navaliSe konservativni protivnici iznovice sipati 
strijele na njegovu osobu i na njegova nacela ; sav reglamenat '. 
konservativci nazivahu knjigom prokletom. PoIo2aj Teofanov ; 



Antioh Kantemir. 



49 



postajaSe svakim danom tef i ; da obezbijedi sebe, usilovan bi 
obarati se na svoje protivnike sa svom snagom svoje vlasti i 
svojeg ugleda, vrlo cesto nesmiljeno, a koji put i okrutno. U 
pojedinosti ove kulturne borbe ne upustamo se, necemo da iz- 
brajamo njene velike i te^ke frtve. Cistovic, koji je vec prije 
Morozova posvetio posebnu knjigu Teofanu i njegovu vre- 
menu, slika stanje stvari poslije g. 1740., kada bi proglasena 
amnestija, ovim rijecima : »Sada nastupi — uskrsnuce mrtvih. 
Na stotine i na hiljade Ijudi, kojih bje§e nestalo bez traga, 
tc se opcenito mislilo, da su poumirali, ozivJeSe iznenada ; iz 
dalekih strana Sibirije vracahu se u domovinu sve mucenici 
vjerskog osjecanja, jedni s odrezanim jezicima, drugi s ras- 
pljostenim nozdrvama, treci izranjeni od okova, cetvrti s osa- 
kacenim od muka rukama, ledjima i t. d, Medju tim IJudma 
bija^e za cudo mnogo episkopa, popova, monaha : to bijahu 
mucenici svojih konservativnih nacela.« Teofan umrije go- 
dine 1736. 

3. 

Drugi covjek novog pravca, manje znatan svojim dru- 
gtvenim ugledom i uplivom, ali u istoriji ruske literature 
va^nija pojava, kao prvi reprezentanat cisto svjetske evropske 
knji^evne radnje u Rusiji za Petra Velikoga, bijaSe knez A n- 
tioh Kantemir. Kad on napisa svoju prvu satira na kle- 
vetnike prosvj'ete (god. 1729.J, dobi je slucajno Teofan Proko- 
povic u ruke, pohvali je, rekav, da je to vrlo ubojita strijela, 
naperena protiv zajednickih protivnika, te napisa cak nekoliko 
stihova pohvalna odziva. Posljedicom toga bijaSe, da je Kan- 
temir svoju trecu satiru posvetio Teofanu, gdje ga u uvodu 
ovako slavi : »Divni prvosve§tenice, ti kojemu je sila previ^nje 
mudrosti otkrila sve s.voje tajne, pokazala mu sve stvari, koje 
od vijeka napunjuju svijet, objasniv mu, kako sve to biva, 
Teofane, kojemu je dano da zna sve, §to mo2e dokuciti um 
zdrava covjeka, kafi mi, jer mo2e§ ...*«; a pod kraj satire 



* JI,11BHI>1H nepBOCBHtueHHHKT., KOTOpOliy CHJia 

Bbimmeii My;i,pocTH cboh TaHHbi bce OTKpbiJia, 
SUke iz svjetske knjiievnosti. III. 



50 Petrovsko vrijeme. 



zaustavlja se pjesnik, da ne dodija onomu, komu je satiru na- 
mijenio, ovim rijecima : »Misli^ li, niuzo, da Teofan nema pre- 
cega posla, nego kad se naspi da se sit naijeda, te prekr§tenih 
ruku citav dan da osluSkuje moje stihove ? Kao dobar pastir, 
on se nedremljivo brizi za svoje stado, sije marljivo sjeme 
spasenja, unapredjuje dobro rijecju i primjerom. Va^ni do- 
glavnik crkve, ne sjedi on badava caru uz krilo . . .« Vec iz 
ovih rijeci razabira se neka solidarnost tendencija izmedju 
Prokopovica i Kanteraira. Ima zbilj'a kojeSto jednako i zajed- 
nicko u te dvojice. Za §to se jedan borio silom propovijedi i 
duhovnog reglamenta, to je drugi izvodio u stihovima svojih 
satira. Obojica zigo§u nedostatke dru^tvene svoga vremena, 
izla2u veliku korist znanja i obrazovanja, osudjuju predrasude 
i licemjerstvo, preporucuju putovanje u inozemstvo, religioznu 
snoSljivost i prijateljski predupredak prema strancima. U to 
doba izbijahu na vidik dvije vrste protivnika napretka i obra- 
zovanja : u prvom redu stajahu uporne neznalice stara kova 
i vremena; u drugom poluobrazovani naprednjaci, nadriknjige, 
koji nazirahu evropsku civilizaciju u spoljaSnjoj ugladjenosti, 
ne mareci za jezgru. Ljudi prve vrste bijaSe dakako mnogo 
veci broj ; protiv njih grmi Teofan u propovijedima i Kante- 
mir u satirama. Ali i druge vrste ljudi ne bijahu rijetki. 

Kantemir vuce lozu iz ugledna porijekla vla§kih gospo- 
dara. Godine 171 1. preseli se otac Dmitrije s porodicom u 
Rusiju. Potonjemu pjesniku bila je tada treca godina (rodio se 
g. 1708. u Carigradu). Uzgoj sinova povjeri otac ucenomu 
grku Anastasiju Kandoidi, u ruskom jeziku obucava^e ih neki 
Iljinski, koji je umio stihove praviti, te i mladoga Antioha 
vje^bao u toj vjeStini. Za razvitak djecaka dosta ima znacenja 
taj slucaj, §to se otac u starim godinama po drugi put o2enio 
vrlo obrazovanom ruskinjom, kneginjom Trubeckom, koja po- 



ll BCt TBapa, qxo Mipt ceii ott> b-ekT) Hano.iHaioTi>, 
IToKa.sa.ia, us-bacHHSx otx lero 6biBaK»Ti>! 
Oeo*aH7., KOTopoiiy Bce to jajiocb SHaxii, 
3jpaBa qejioBEKa yjiij mto MOiKexT. nonaxH, 
CKaacH MHi;. MOHtemb Go tbi . . . 



Antioh Kantemir. 



du2e boravlja^e u SvedskoJ : evropski obicaji, evropska pito- 
most i obrazovanost uljegoSe od tog doba u roditeljsku kucu, 
gdje je dojako gospodovao grcki jezik i grcki obicaj. Otac, 
koji bijaSe vrlo obrazovan covjek, zabrinut mnogo za svoju 
djecu, starao se Jednako, da ih ima uza se, cak u ratno vrijeme. 
Tako je mladi Kantemir pratio oca svoga i u Persiju, gdje 
ovaj obavljage slu2bu nacelnika vojene kancelarije, buduci dobar 
poznavalac mnogih Jezika. Za petnaestgodignjega mladica, nje^na 
osjetljiva, biJaSe putovanje po stranim zemljama i posmatranje 
stranih Ijudi vrlo poucno i koristno. Godine 1723. umrije 
otac, a sin po^eli si da putuje u inozemstvo, na zapad Evrope, 
radi vi§eg obrazovanja. Za cudo je, kako Petar Veliki, koji 
inace sam odredjiva§e darovite mladice, §to ce poci u ino- 
zemstvo na nauke, ovaj put odbi molbu Kantemirovu. Ne 
zna se pravo, koji su mogli biti tomu uzroci. Mjesto toga 
primljen bi u akademijsku gimnaziju u Petrograd, gdje preda- 
vahu nauke najvrstniji inostranci-akademici. Kafu, da je prvim 
literarnim pokusom mladog Kantemira bio jedan prijevod s 
francuskoga na slavjanskoruski jezik (g. 1726.), ali najprije 
ugleda svijet njegova simfonija na psaltir (g, 1727.), posve- 
cena carici Katarini 1. U izboru ove knjige, sastavljene za 
nabo^nu svjetsku publiku, ogleda se velika popularnost psa- 
lama kod tadaSnjih Ijudi. Misli se, da je pjevao i Ijubavne 
pjesme, jer sam ne§to o torn govori, ali danas nema im traga. 
K satiri privlacilo ga ne samo stanje druStveno onog doba, u 
kojem izbijahu na povrSinu velike opreke izmedju starog i 
novog nacina 2ivota, izmedju proste ali neuke starine i novih, 
modernih te2nja, gladjih po izvanj^tini, ali ne svagda solid- 
nijih, vec takodjer licna razdra^enost, izazvana nepravdom, koja 
ga zadesi u odnoSajima porodicnim. Pjesnik bjeSe racunao 
prema izrazitoj 2elji ocevoj, da ce njega zapasti veci dio imo- 
vine kao ba^tina, ali knez Galicin, koji je kderku udao za 
starijega brata pjesnikova, izvede stvar tako, da je gotovo sve 
dopalo starijemu bratu u baStinu. Uvreda i nepravda, nanesena 
pjesniku, razvi u njegovoj duSi bolne osjecaje, kojih odjekom 
bijahu njegove satire. Horacije i podra^avac ovoga trancuski, 



52 Petrovsko vrijeme. 



Boileau Despreux (Bualo-Depre), postase najmilijom lektirom 
pjesnika Antioha Kantemira ; u njima nadje on ideale za 
svoju poeziju. 

Kantemir napisa devet satira, nekoliko oda, dvije epistole, 
nekoliko hasana, poviSe epigrama, Jedan epod, dvije metafraze 
psalama, pjesmu na smrt Petra Velikoga i povi§e prijevoda iz 
raznih klasika: Anakreona, Horacija, Kornelija Nepota i Ju- 
stina. Ka2u, da je iz trancuskog preveo takodjer Lettres per-' 
sanes od Montesquieu. 

Najznatniia su Kantemirova radnja satire ii. god. 1729., 
2. dva mjeseca kasnije, 3. god. 1730., 4. god. 173 1., 5. go- 
dine 1737., 6. i 9. god. 1738., 7. i 8. god. 1739.), ali i njih ne 
citaju danas van u §kolama ili u istorijama literature. Nedo- 
staje im za ukus i volju danaSnjih citalaca nada sve lakoce 
oblika i okretnosti u jeziku ; u rijecima i slogu ]ol se mijega 
rusko sa crkvenim, stihovi su teSki i hrapavi. Nasljedujuci 
Horacija i Boileau, Kantemir napisa u stihovima epistolu de 
arte poetica, gdje gradi pravilo za mjerilo, stiha od trinaest 
stopa ovako : stih treba da se dijeli u dvije polovice : u prvoj 
7, u drugoj 6 slogova, u prvoj polovici valja da bude naglaSen 
5. i 7., u drugoj 5. slog. Ovakav stih zove on u svojem : 
»nHChMO eJiojKeniH cthxcbIi pyccKHXi.* — mjerilom heroj- 
skim. Ali po^to prvih pet satira on sam ne sastavi prema 
ovim pravilima, zato se poslije odvazi da i njih preradi. Tako 
su se ove satire sacuvale u dvojakom obliku ; onaj prvaSnji 
poznat je nama istom iz izdanja od g. 1867. On govori o 
torn u predgovoru od g. 1743., iz Pariza, gdje priznaje, da 
je ga preradjivanje dosta muke stalo : »Ulo2io sam mnogo 
truda, mnogo sam preinacivao, koje^ta dodavao, a jo§ vi§e 
izostavljao, jednom rijecju — sve je iznovice preradjeno.* 
Kad se danas isporede ove njegove satire u dvojakom obliku, ne 
mo2e se na 2alost reci, da je pozniji preradjeni oblik znatno 
bolji. Ni u sadr2ini ni u glavnim mislima ne nalazimo ba§ 
mnogo originalnosti, a u filosofskim pogledima na svijet i 2ivot 
zavisan je od svojih klasickih i francuskih uzora, ali u poje- 
dinostima prikazuju njegove satire, osobito prvih pet, mnogo 



Antioh Kantemir. 



53 



istinitih i vjernih crtica iz ruskoga fivota, mnogo natucaja na 
2ive Ijude i ^ibanja domacih navika. Kantemirova satira u opce 
nije Ijutita, nije grozna ni strastvena, vec je to didakticna kri- 
tika umna covieka sa soljenom dosjetljivoScu i blagom ironijom, 
kritika i polemika poglavito protiv tame neznanja, protiv glu- 
posti. Na tom je polju Kantemirova satira uzorala prvu du- 
boku brazdu, njenim tragom nastavljahu posao svi poton]! 
ruski pjesnici, kod kojih — a to je gotovo kod sviju bez izu- 
zetka — izbija nesto satiricnosti spram svoga vremena. 

Odmah u prvoj satiri, kojom se §titi i zagovara znanje 
protiv neukosti (k^ yMy CBoeMy), ocevidno je podra^avanje de- 
vetoj satiri francuskog uzornika (A mon esprit). Pjesnik sam na- 
pisa k ovoj satiri epigram: Ȥto Horacije daje, uzajmih ja preko 
Francuza. O muzo moja, kako si siroma§na ! No, ako i jesu medje 
moga uma uske, Ito sam iz p o 1 j s k o g a uzajmio, za to sam se 
ruski odu2ioI« Posljednjom paralelom priznaje se, da je Kan- 
temiru pored latinske i francuske takodjer poljska satira 17. sto- 
Ijeca poznata bila. Uz uzajmljena opcenita mjesta ima u ovoj 
satiri ovakih origaialnih dosjetaka : ripest GropoM'L BnprHJiin 
jUByxi. ;;eHer'b He ctohti>, PeKcy He II,HuepoHy iiuxsajia j;o- 
CTOMTt. (Virgilije nije pored Jegora ni dvije pare vrijedan, 
Reksa a ne Cicerona ide pohvala.) Valja znati, da je Jegor 
bio moskovski — ' crevljar, a Reks — krojac. Za nas nema 
toliko smijeha u toj paraleli, koliko u faktu, da je pjesnik 
morao publici svojoj istom potanko razlagati, tko je bio Vir- 
gilije i tko Cicero. 

U drugoj satiri, kojoj se uzori nalaze kod Juvenala i 
Boileau, raspravlja se u formi dialoga o opakim strastima : 
zavisti i oholosti. Govornici zovu se Filaret (prije Aretotilj i 
Evgenije. I ako je spolja§nji oblik uzajmljen, i ako ne glase 
ruski imena Damon, Tullije, Klit, Narcis, opet se neke sitnice 
ticu odnoSaja ruskih : rijec je o Ijudma §to su pod Petrom 
Velikim iz niska roda iskocili do velika ugleda i vlasti (kao 
MenSikov). 

Za trecu, Teotanu Prokopovicu posvecenu satiru, uze 
pjesnik gradju iz Teofrasta i Labrijera (La Bruyere : les ca- 



54 Petrovsko vrijeme. 



racteres). Sjedinjenje ovih dvaju izvora tumaci se tako, §to u 
starim izdanjima djela Labrijerovih obicno dolazi sprijeda ili 
straga prijevod Teofrasta. I ovdje se pod tudjim imenima krije 
stvar domaca : Chrisip (prije Ticijj prikazuje znatnoga u ono 
doba Dubrovcanina (ili Bokelja) Savu Lukica Vladislavica, koji 
je izagao na glas svojim lakomstvom za blagom i bogatstvom, 
Poslije trece satire Kantemir pomislja^e o torn, kako ce 
svoju muzu navratiti na drugu vrstu pjesni^tva : licnost Petra 
Velikoga izazva ga, da napiSe epos u slavu velikana, koji je 
pred malo vremena umro, ali ne dotjera dalje od fragmenta 
u 250 stihova (ReTpH^a I.), te se i opet vrati k satiri. Zato 
i nosi cetvrta satira napis: »Na svoju muzu«, u kojoj kazuje, 
zasto se morao odreci ode: »Kad hocu da pi§em pohvalne 
stihove i tebe, muzo, protiv volje na to nagonim, ma koliko 
griskao nokte, brisao znoj sa cela, jedva cu dva stiha slofiti, 
pa i ti ne vrijede : hrapavi su, protivni sluhu, nalik na Ic- 
gende u akrostisima. Tvoj duh otupljuje, rijec ti zapinje u 
grlu : ne glasiS ni lijepo ni ugodno, ni snazno ni novo. Ali 
kako ugledam gdje u obicajima tamnu stranu 2ivota, odmah 
i ti ozivljujeS, pod perom se svija zgodan izraz ; osjecam, da 
sam u svom elementu, pa da ni citalac nece zijevati. 2urno 
i veselo trcim kao vodj nasusret pobjedi ili kao pop iza po- 
greba na obilatu dacu.«* Ova i prva satira bit ce najljepSe. 



A a 3HaK), 1T0 Kor;i;a xsajibi npuHujiaiocb 
ITHcaTi., Kor;i;a, Mysa, tboh Hpaex. c.iomhti> cxapaiocb, 
Ckojbko HorxM HH rpbiay h Tpy jio6^ BcnoT-BjbiH, 
Ctj Tpy;i,OM'i. cTHmKa ;;Ba ciiJiexy, ;ia h ts hc cnsjibi, 
iKocTKH, xoca;tHbi yraaMx, h Ha ts noxo;[taT'i), 
^Ito no u-EJiOH aaOyKi; CBaTbixb acHTbe Bo;i;aTa.. 
JtyxTj TBOH jiiiHUBx 11 Bx syCaxx BaaneTi TBoe cjiobo, 
He 3a6aBHo, He KpacHO, He cwjibHO, ne hobo. 
A KaKT. BT. HpaBaxT, Bpe^uo MTO ycMOTpK), yMuae 
Cajia CTaBHiu, no^i.t nepoiiB ctuxt^ tcictx cKopac 
^lyBCTByro canx, hto Tor;];a Bb cbobh boa'e njiauaio, 
II UTO iTeitoBT. a cbohxtj ssBaTb He aacTasaK) \ 
IIpoBopeH-b, Becejii) cnEuiy, KaKt BoacAb "a noCtjy, 
II.iH KaKx non-b C7> uoxoponi. ki. acapnojiy oGs^ny. 
(IV. 137.— 150.) 



Antio/i Kantemir. 



55 



prevede Kantemir filosofsko djelo Fonte- 
nelja : Enrretiens sur la pluralite des mondes, MHoaceCTfili 
MipoBi.. I da ne govorimo o srecnom, za ono doba smjelom 
izboru knjige, kojom se §irilo koristno astronomsko i popularno 
lilosofsko znanje, hvale je vrijedan ovaj poku^aj takodjer s Je- 
zicnc strane, da se prokrci put filosofskoj prozi. 

U to popravi^e se poneJto kucevne prilike pjesnikove : milost 
Bironova pribavi njemu i njegovoj porodici imanja. Tada napisa 
nekolike basne (prve cetiri) politickog doma^aja (u njima natuca 
se na Ijude onog vremena), ali su teSke za citanje ; u jedno) 
fpetoj) razvija se tema Horacijeva (Satire II. 6.), ali ova cini 
se da Je izradjena istom g. 1738. u Londonu. Naprotiv nekoliko 
epigrama sastavljeno bi vec oko g. 1730. u Moskvi. Napokon 
g. 1 73 1, napisa pjesnik pohvalnu besjedu (Pi^ib), u stihovima, 
na Anu Joanovnu, koje ne mo2emo odobriti, jer nije iskreno 
migljena niti slu2i na cast pjesniku, koji inace nije volio 
ulagivati se. 

Satira peta izradjena Je prema osmoj u Boileau: o nepo- 
stojanstvu, zlobi i gluposti covjecjoj. Kasnije ucini se pjesniku,, 
da je odvec ropski podra^avao francuskomu originalu, on pre- 
radi svoj posao, boraveci u Londonu, g. 1737., i u toj novoj 
tormi obuhvata .satira 748 stihova ! 

Doslije bija§e Kantemir porucnik u moskovskoj gardi, sada 
bude posredovanjem kneza Cerkaskoga, koji je smjerao svoju 
kcerku za-nj udati , poslan u London kao ruski rezidenat 
(g. 1732.). Pred polazak racunao je da svoje satire, pet ih na 
broju, s napomenama i tumacenjem izda na svijet, ali od toga 
ne bi niSta. Rukopisnim eksemplarima prigotovljenog za §tampu 
izdanja u§lo se u novije doba u trag. 

Boravak u Londonu (od aprila g. 1732.) smeta§e mnogo 
pjesniku u dojakoSnjem zanimanju; gotovo sve vrijeme valjalo 
Je posvetiti izvje§tajima slu^benim politicko-socijalne sadr2ine. 
On obavljage svoju du2nost s po^tovanjem. Udaljenost iz Ru- 
sije, koje nije odsele viSe mogao pratiti na svakom koraku njena 
druStvenog razvitka, pokrenu i njegovu satiru drugim pravcem : 



56 Peirovsko vrijeme. 



ona gubi svoj dojako^nji individualni znacaj, pretvara se u 
opcenita tilosofsko-didakticna razmi^ljanja. 

Sesta satira, koju napisa u Londonu, raspravlja o istinitom 
bla2enstvu ; pjesnikovo umovanje silno podsjeca na filosofiju 
Horacijevu. Sedma satira podrazava 14. Juvenalovoj, posve- 
cena je knezu Trubeckomu a napisana u Parizu, kao i osma, 
koja hvali stidljivost a kori bestidnike. Satira deveta poznata 
je u potpunu obliku istom od god. 1892., obraca se k suncu 
s time, sto bi pricalo o svijetu, da umije govoriti ; napisana 
je u Londonu. 

U to vrijeme padaju i prijevodi iz Anakreona i Hora- 
cija, kod kojih nije pjesnika muke stajao samo tacan prije- 
vod — a graditi stihove nije mu i§lo lako — vec i op^irno 
tumacenje, kojim je htio olakotiti citaocima citanje prijevoda ; 
komentariji Kantemirovi dolikovali bi prije ucenomu filologu, 
nego li pjesniku, a kamo li diplomatu I Steta, §to je ta radnja 
Kantemirova njegovim suvremenicima ostala nepoznata i ne- 
dostupna ; na^tampana vise nego li sto godina nakon smrti 
pjesnikove, ona proma§i svoju pravu svrhu. Sto bi moglo bilo 
uciniti velik utisak u svoje doba, prikaza se potomcima kao 
davno vec uvelo cvijece. 

Godine 1738. premjesten bi Kantemir u Pariz za ruskoga 
poslanika, gdje je njegov polozaj bio vrlo te2ak i zapleten. 
Dvolicno drfanje kardinala Fleury spram Rusije zadava§e ru- 
skomu poslaniku dosta posla. Ipak i sada ne odrece se knji- 
2evne radnje, koja smjera§e na Sirenje prosvjete medju Rusima 
putem literature. Pripovijeda se, da je ovdje preveo Lettres 
persanes od Montesquieu i matematiku od Maupertui. Nje- 
gova »pisma jednoj gospodji* svjedoce o velikoj nacitanosti, 
svjedoce i o uplivu, koji je na pisca imao Maupertui svojim 
Essai de cosmologie i Essai de philosophie morale. U to 
vrijeme, kako vidjesmo, napisa jo§ i sedmu (o uzgojuj i osmu 
(o bezobraznostij satiru i preradi prvih pet. Umrije g. 1744. 
u 35. godi^tu 2ivota. 

Kantemir predskazuje, rec bi, svojim 2ivotom sudbinu 
mnogih potonjih, vrlo slavnih, da upravo najznatnijih ruskih 



F. K. Tredjakovski. 57 



pisaca. Porijeklom iz vrlo ugledne porodice, dru^tvenim po- 
lo^ajem vojnik, umire u ranim godinama. Komu tu ne padaju 
na um pjesnici Rilejev, Odojevski, Gribojedov, Puskin, Ler- 
montov i tako dalje sve do Nadsona ? Ako se kod Kantemira 
ne pripovijeda mnogo o sukobima, u koje bi'ga uvukla bila nje- 
gova knjizevna radnja, to ne treba smetnuti s uma, da njegova 
djela nijesu pravo uzevSi ni ugledala svijeta za njegova 2ivota. 
Prvo izdanje njegovih satira izadje g. 1762., dakle 18 godina 
poslije pjesnikove smrti ; filosofska pisma i kojesto drugo istom 
god. 1867., dakle vec samo kao literarno-istorijska gradja. Mo2e 
se ozbiljno posumnjati, bi li se sva njegova djela mogla srecno 
provuci kroz cenzurne klance, po§to se nekoja nijesu do danas 
ni u rukopisu sacuvala. Kantemir je u neku ruku pretekao 
svoje vrijeme, te ako ba§ i sama sebe nije li^io zadovoljstva, 
koje svagda radja koristno zanimanje, spram suvremenika pro- 
masila je njegova radnja svrhu, po§to im osta vecim dijelom 
nepoznata. Suvremenici poznavahu ga samo kao satiricara. 
Njegove satire bijahu valjda dosta citane i uva^avane, ali samo 
dotle, dok su i Ijudi i prilike, o kojima se ondje govori, iza- 
zivali neku pa2nju; vec kod prvog izdanja stampom mnogim 
refleksijama njegovih satira i mnogomu prekoravanju otkinut 
je §iljak, oduzeta zanimljivost. Najgore ipak prodje formalna 
strana njegovih tvorova, tezak i nezgrapan, nenarodan jezik. 
U tom pogledu natkrili§e Kantemira vec najbli^i suvremenici, 
medju kojima je na redu prije svih da se spomene 



4. 

Vasilij Kirilovic Tredjakovski (od g. 1703. 
do g. 1769.), otac ruskog stihotvorstva po modernim, tonickim 
nacelima. Istorija ruske literature dugo je grijeSila, ne po§tu- 
juci spomen toga covjeka onoliko, koliko je u istinu za- 
slu2io. On bija§e jaka poluga ruske knji^evnosti u prvoj po- 
lovici 18. stoljeca, o koju se upirahu drugi sna2niji i daro- 
vitiji umovi ; sam ne proslavi se dakako ni originalno§cu misli 
ni tancinom ukusa, i opet izvede srecno na kraj neke koristne 



58 Petrovsko vrijeme. 



stvari, bez kojih ne mof e literatura napredovati ; te stvari ne 
le^e u sferi originalnih poetskih misli, vec su plod marljivosti 
i neke prakticne gipkosti. Tredjakovski niti je sam u^ivao 
mnogo ugleda niti bi ga igda stekao bio ruskoj poeziji ; u njega 
ne bija§e niti one du§evne snage, kojom se odlikova njegov 
protivnik Lomonosov, niti one pitome ugladjenosti, koja 
resi Kantemira. Njemu bi sudjeno, da zauzme u ruskoj lite- 
raturi podcinjeno mjesto jednog ni2eg, ali svakog po§tovanja 
dostojnog ustaoca, nalik na skromna pedagoga u §koli. Pri- 
povijeda se anekdot, da je vec Petar Veliki, vidjev djecaka 
u Astrahanu, prorekao mu : BiyHuft TpyaceHUKi) MacTepoM'B 
HHKor^a He 6y;iieiiiB (vjecni ustalac do majstorstva nece§ nigda 
doci). Takav slu2itelj ruske literature bijaSe Tredjakovski. 

Sin popa Astrahanskoga, da bi se uklonio ^enidbi, po- 
bjeze najprije u Moskvu i tu posta djakom »grekoslavjanske« 
akademije, gdje ka2u da se oduSevljavao crkvenim slovenskim 
jezikom, a na latinskom jeziku izucio retoriku i poetiku — 
vec ovdje da je napisao dvije drame : Jazon i Tit. Odavle 
dodje u akademijsku gimnaziju u Petrograd te poslije dvije 
godine bi otpravljen na viSe nauke u inozemstvo, najprije u 
Holandiju, zatim u Francusku (pomocu Golovkina) ; u Parizu 
zauze se za-nj knez Kurakin te je mogao svrSiti universitetski 
kurs. God. 1730. vrati se u Petrograd s vrlo povoljnim svje- 
docanstvima i sa citavoni hrpom radova. Nadajuci se dobiti 
mjesto prema svojemu zvanju, on stupi odmah u akademiju 
kao prevodilac, ali za buducnost grdno se prevario u svojira 
planovima. Uceni inostranci, koji sastavljahu slofnu, zajednickim 
interesima ogradjenu dru2inu na Vasiljevskom ostrovu, zada- 
vahu cak tako energijskoj licnosti, kakova bija§e Lomonosov, 
sto jada i neprilika, kamo li da medju njima uspije i do pri- 
znanja dodje covjek mekana karaktera, popustljiv i puzav, a 
takav bija§e Tredjakovski. On dobi, istina, vec g. 1732. zvanje 
pridvornoga pjesnika, oficijalnog stihotvorca, ali tim ne uveca 
svoga i onako slabog ugleda, nego samo jos lak§e izadje na 
smijeh. Istom nakon 15 godina (g. 1745.) dotjera do akademika 
i profesora latinskoga i ruskog krasnorjecja na akademijskoj 



V. K. Tredjakovski. 59 



gimnaziji ; s ovom se slu^bom ne rasta do smrti, odgojiv viSe 
valjanih ucenika, medju njima i potonjega profesora ruske li- 
terature u moskovskom universitetu, Barsova. 

Tredjakovskomu ne mofe se zanijekati vanredna marljivost, 
ali kod pjesnika nije dovoljno da je inarljiv, time nece nigda 
zamijeniti nedostatka darovitosti. A gdje uz to nema ni onog 
tanahnog estetskog osjecanja, koje zovemo poetskim ukusom, 
lako se pjesnik vara precjenjujuci sam svoje radove. Tomu ima 
mnogo dokaza u 2ivotu Tredjakovskoga. Vec prvi njegov 
poetski pokugaj ne ispade mu srecno. Buduci )o§ »za granicom« 
(u Hamburgu) prevede s francuskoga (god. 1730.) knji^icu : 
Le Voyage de 1' Isle d' amour ou la clef des coeurs par P. Talle- 
mant, pod nazivom: 'ts^ta Ha ocTpoBt ;iio6bh. To je neki 
kao katekizam Ijubavi, o raznim vrstama i stepenima Ijubavi, 
pun i prepun tada§nje alegoricnosti, Vec tu ne znas cemu da 
se vise cudi§: nesrecnomu li izboru i nepoznavanju francuske 
literature ili neshvatanju potreba ruskih ? Za Ruse, koji se 
istom poceSe otimati uplivu Silvestrova Domostroja, pru2ase 
»Jezda na ostrov ljubavi« slabo probavljivu hranu. Tredja- 
kovski mogao je, boraveci u Parizu, naci stotinu i stotinu 
boljih, koristnijih i potrebitijih knjiga ! Ostavit cemo mu ipak 
jednu zaslugu, to je prilicna cistoca ruskog jezika za ono doba. 
On se okani suvi^na upotrebljavanja crkvenih rijeci i fraza, 
po§to mu i sam predmet ne dopuStaSe, da o Ijubavnim dosko- 
cicama govori ozbiljnim, svecanim, te§kim izrazima crkvenog 
jezika. Za ovaj prijevod bija§e pisac u jednu ruku hvaljen, 
u drugu psovan i osmijavan. Njegove ode pribavi§e mu jo§ 
veci broj podrugljivaca. Ka2u da je g. 1733. jednu svoju odu 
ispjevao pred Anom Joanovnom, klececi na koljenima, i zato udo- 
stojen bio previsoke milostive zauSnice ! Ako je anekdot istinit, 
za vrijeme Ane Joanovne ne bi to bilo niSta vanredna. Ta 
pricaju, da je knez Galicin, kao dvorska budala, sjedio u 
gnijezdu te kvocuci prikazivao kvocku, a kad su cetiri djevoj- 
cice iz najodabranijeg ruskog dru^tva pred caricom imale iz- 
voditi ruske narodne plesove, ponukivala bi ih carica, da se 
ne stide — cuSkama! Pridvorni pjesnik, koji je uz to bio i 



6o Peirovsko vrijeme. 



glumac, nije imao prava na vece poStovanje nego li pridvorna 
budala ili nje^ne djevojcice. 

Sastavljajuci ili prevodeci ode, pjesnik raspravljafe u uvo- 
dima pitanja estetska i poetska. K odi od g. 1734. na osvo- 
jenje Danciga (Gdanska), koja u mislima nije ni originalna, 
doda prijevod Bualove (Boileau) studije Discours sur 1' ode. 
Tu i opet Tredjakovski pokaza kako ne zna ni u cemu mjere, 
poSto o jednoj latinskoj odi Teofana Prokopovica izrece ovakav 
sud : I sam Horacije snebivao bi se od odu§evljenja, da Je 
mo2e citati I Primjera ovakve bestaktne pohvale ima u njegovim 
izvornim radnjama vrlo mnogo, Na pr. u Jednoj odi na Ru- 
siju, koja pocinje stihom: HaiHy Ha ^jiefiTt cthxh ueMajimu 
(Zacinjem na svirali 2alobne stihovej — dolazi ovakva pohvala : 
»Kako u tebi sve zvijezde zdravljem sjaju i kako Rusi gla- 
sovito tapkaju : Vivat Rusija, vivat predraga, vivat nada, vivat 
preblaga!«' 

Epitalamij na Kurakina pocinje, kako je Merkur zasopljen 
doletio u Hamburg, a pjesnik pita ga, §to ce reci njegov ne- 
nadni dolazak : »Merkurije zasopio se, a ja : e, prijatelju, §to 
§uti§? koje dobro? §to me tako dugo muci§ ? ta ja slu2im tebi 
isto kao i Apolonu ... da u istinu, ja Vama slu^im, a vi ne 
marite, vec ne gledeci na moju vjernost sve iznosite na smijeh.«** 

Merkurije muci, te pokazuje na djecaka: »Spoznao sam, 
da je to ugursuz Kupidon, ta u mene ima ipak toliko uma.«"^* 



Kojib BI. TeCi; 3BS3;i,ti bci; ajpaBbejit CjemyTx 
II PocciaHe KOJb rpoiiKO njemyTi.: 
BuBaTx Poccial BHBan. :iparaa, 
BHBaTX Ha;i,eKAa, BHEar-b Cjiaraa ! 

^bimeTi. MepKypifi! a a: axx cy^apb yact cKyqumb, 

1T0 xopomcBa? Ha ito ;io.iro jieHa siyyunib ; 

BSjtb a paBHO H Te6i; KaKx u AnojJOHy 

ciyacy . . . 

TaKL TO npaBO cjiyacy BaMx, a Bbi ne raajxuxe 

HeCMOTpa U Ha BSpHOCXb BTj CMtX-b BCe CTaHOBHXe. 

YsHaji. a qxo to KynajtoHb BopiiniKa, 
iiOo y sieHH xaKH cxo.itKO ecxb viiumKa, 



F. K. Tredjakovski. 6i 



Na zalost pjesnik sam ne osjeti, kako su sve te njegove 
dosjetke neslane i bljutave. Jedna oda na pobjedu pocima 
ovim rijecima : »Koe crpaHHoe ninHCTBO k1) ntniro mou rjiact 
Co^tpHTi.! (Kakva cudnovata opojenost badri glas mo) na pje- 
vanje.) A na proljetnu toplinu spjevao je odu, u kojoj ima 
preko 200 stihova ! 

U godinu 1734. padaju prvi njegovi pokusi, da ustanovi 
pravila, kako se ruski stihovi imaju graditi po naglasu, t. j. 
po tonickom principu. To je jedina trajna zasluga, koia ce 
na vijeke ostati skopcana s imenom Tredjakovskoga. O torn 
izadje g. 1735. njegova rasprava : »HoBMfi h KpaTKifi cnocoO's 
K-B CJioacenipo poccifiCKUX'B cthxobi>.« (Nov i kratak nacin gra- 
djenja ruskih stihova.) Protiv njega ustaSe i Kantemir (go- 
dine 1744.) i Lomonosov i Sumarokov, ali u posljednje dvo- 
jice zapodjenu se tek sporno pitanje, koji stiii bolje pristaje 
ruskomu jeziku, jambijski ili trohejski ; Tredjakovski uze pod 
svoje zakrilje troheje. Originalan je nacin, kojim tri pjesnika 
naumi§e pozvati se na sud publike, ciji su stihovi (njih trojicei 
bolji i skladniji. Godine 1744. izadju anonimno tri ode, para- 
fraza 143 psalma, napisane od trojice pjesnika pod ovim na- 
slovom : »TpH oii>i iiapa<i«pacTnqecKia iicajiMa 143, coqHHeHHi.ia 
ipeai. Tpexi. ctIxotbopuob'l h3'b KOTopwxii Kaac;i;ofi oji;Hy cjio- 
aiHJi'L oco6jihbo.« To bijahu Sumarokov, Tredjakovski i Lo- 
monosov, prvi i treci prevedoSe psalam u jambima, drugi u 
trohejima. Najprostiji i najljep^i bijaSe svakako prijevod Lo- 
monosova, I ortografiju je rusku Tredjakovski htio izmijeniti, 
ali ni u torn ne bi srecan. Njegov »Pa3roBop'L 061. opTorpa<i>iH« 
(g. 1748.) napisan je u razvucenoj i dosadnoj formi dialoga; 
glavno mu nacelo, da se pi§e »KaK'i> 3B0hi. TpeSyexi)* I'kako 
i§te izgovor), bijaSe teoretski istinito, ali ortografskih pitanja 
ne rje§ava teorija, vec praktika, t. j. opcenita suglasica u pri- 
manju ili odbijanju reforme. 

Bilo bi suvigno nabrajati sve knjige, §to ih prevede mar- 
Ijivi Tredjakovski ; ima ih mnogo, u stihovima i u prozi ; ali 
isto bi tako bilo nepravedno osudjivati ga za tu radnju pre- 
sudom Bjelinskoga, da mu je ucenost bila besplodna, a trudba 



62 Petrovsko vrijeme. 



nedotupavna. Po gdjekoje koristno djelo ugleda svijeta njego- 
vom inicijativom i njegovom mukom, na pr, Rolenova (Rollin) 
istorija rimska izaSla je u njegovu prijevodu medju godi- 
nama 1761. — 1766. u 16 svezaka. Manje srecan bija§e, IX.0 
hrjede steci slavu literarnu prijevodom u stihovima poznatog 
Fenelonova Telemaka, prenarediv ga god. 1766. u epos, po 
imenu »TijieMaxiiia«, s uvodom, u kojem je preveden prera- 
djeni clanak Ramseja (Ramsay): Discours sur poeme epique. 
Fenelonov popularni roman bjese, kako se danas zna, pre- 
vodjen na ruski jezik vec prije toga (ima prijevod od, go- 
dine 1724. i jo§ dva, jedan cak u jambima). Tredjakovski 
odabra poetsku formu heksametre, misleci da bi ih morao bio 
upotrebiti vec sam Fenelon, dokazujuci podjedno, da je ruski 
jezik zgodniji i okretniji za gradjenje stihova, nego li fran- 
cuski. Taj dokaz bija^e skroz suvisan, posto se tendenciozni 
roman Fenelonov ne mo2e i ne smije poredjivati s homerskim 
epima, kako ie htio Tredjakovski, koji u invokaciji muze go- 
vori ovako : »Krileci sama utvrdi me da letim za Omerom, 
vodi me stopama Odiseje u slogu Fenelonovu.«* 

Tredjakovski osjecaSe ipak toliko skromnosti, da se nije 
htio prispodabljati s Homerom i drugini epskim pjesnicima, 
jer ka2e: »Necu da se isporedim sa proslavljenim stihotvor- 
cima ; tek da uhu ruskomu prika^em sjenku podobnosti« ;** 
all koja korist od toga, kada njegov prijevod, sapet u nepo- 
trebite okove stiha, izgubi prirodnu prostotu i lakocu te do 
mala posta predmetom podrugivanja. Prica se, da je na dvoru 
oStroumne ali i lakoumne carice Katarine II. za malu kaznu 
valjalo procitati jednu stranicu iz »Tilemahide«, a za vecu 
nauciti nekoliko stihova naizust. U 2urnalu »BcHKaii BC-aiiiiHa«, 
u koji je i carica pisala, preporucuje se jednoj dami, IX.0 je 
stradala od nesanice, za prvo da procita nekoliko stranica toga 

* A BOCKpaaaa casia yxBcpAH napaxb 3a OjiupoMi., 
C.iori. 0;iHCciu Bejiu cxonofi bx ^chcjiohobt; caori;. 

** M He cpaBHHTbCfl xomy npocJiaBjieHHbiMi. To.tb cTHxoTBopuajn., 
Ciyxy pocciHCKOMy ri^Hb no,T,oi5ia tokmo npeacTaBaio. 



F. K. Tredjakovski. 63 



2urnala, a kad ne bi to sredstvo pomoglo, kao siguran lijek 
koji ce pomoci, da procita nekoliko stranica iz »Tilemahide« 
(g. 1769.). To su odista frivolne dosjetke, §to danas vec ni 
smijeha ne izazivaju, ali za ono doba bija§e njima izrecena 
najte^a presuda, od koje propade ugled Tredjakovskoga i po- 
gibe sva njegova muka. Ovakva kritika ne nio2e se cak na- 
zvati posvem opravdanom ; na mladjahnu rusku literaturu nije 
valjalo stavljati mjerila francuskoga; Ijudi prenasiceni citanfem 
frivolnih francuskih knjiga nijesu imali ni prava s preziranjem 
da gledaju na mlohave ruske prijevode. Pravedniji je svakako 
sud slavnoga Pugkina, koji ovako govori o Tredjakovskom 
(V. 225,): »0n bijage cestit i poSten covjek, njegova filoloSka 
i gramaticka tumacenja vrijedna su da se uvafe, o ruskom sti- 
hotvorstvu njegovi su nazori temeljitiji nego li miSljenje Lo- 
monosova i Sumarokova, §to je milovao Fenelona, slu2i mu 
na cast . . . u Tilemahidi ima mnogo dobrih stihova i fraza. 
Delvig privodio bi ovaj stih za primjer izvrstna heksametra: 
»Ladja je Odisejeva bijegom cijepajuci valove otiSla ispred 
ociju i sakrila se.«* 

-U opce izucavanje Tredjakovskoga, zavrsuje Pu^kin, pri- 
nosi vi§e koristi, nego li citanje drugih starijih pisaca. Suma- 
rokov i Heraskov nijesu nikako dorasli Tredjakovskomu.« 

Medju novijim literarnim istoricima najogtrije je osudio 
Tredjakovskoga, poslije Bjelinskoga, pokojni moskovski profesor 
Sevirev (UleBLipeBi., izgovori : Sevirjov): JleKi^ia o pyccKofi jih- 
Tepaxypt 1884. str. 130. — 131. U njegovoj knjizi naci cete 
citavu antologiju anekdotaM dosjetaka o zlosrecnom prevodiocu 
Fenelonova Telemaka. Istina, Tredjakovskomu nedostaje dvaju 
glavnih uvjeta dobra pjesnika: estetskog osjecaja i poetskih 
misli, ali gdje mu jedno i drugo bi dano samim originalom, 
tu podje i njemu cesto za rukom da sa svoje strane prilo^i 
valjan spoljaSnji oblik, t. j. okretan, lak jezik. Zato je po 
mojem miSljenju pravedno postupio vec g. 1849. neki Vvedenski, 

— — — — KopaojB O^HceeBi. 
firroin. Bo.iHbi A'Ma hsT) oiefi yme;ii> a coKpLUicn. 



64 Petrovsko vrijeme. 



uzevgi Tredjakovskoga kao stihotvorca u zaStitu. Sevirev obje- 
djuje ga, da je prehodnjak besmislenim podrafavacima, koji nisu 
nigda u sebi osjecali poziva da svoj fivot i svoje misli pro^mu 
2ivotom i mislima svoga naroda, po§to nisu nigda ni imali 
svoga 2ivota i svojih misli. Ovako suditi i osudjivati Tredja- 
kovskoga posve je nepravedno. Podra2avanje tudjim uzorima, 
to je pocetak svake literature ; podra^avacima bijahu ne samo 
Kantemir i Tredjakovski, vec i Lomonosov, Sumarokov i mnogi 
drugi. Originalno misljenje jednoga pjesnika ili cak miSljenje 
citavoga naroda pocinje ogledati se u literaturi svagda istom 
dosta kasno, poSto je vec znatno ojacala i stupila na snagu 
originalna produkcija. Dobra volja ne mo2e se nikako ni Tre- 
djakovskomu poreci ; na nesrecu u njega bijase vise neumorne 
radljivosti, nego li duha i misli. 



Tredjakovski otima§e se o slavu prvaka u pjesniStvu sa 
Lomonosovim i Sumarokovim. Kad se taj njegov korak uspo- 
redi s mi§ljenjem literarnih istorika, preko volje dolazimo do 
zakljucka, ili da je Tredjakovski precjenjivao sama sebe ili da 
literarni istorici precjenjuju Lomonosov a, kad ga stavljaju 
toliko vi§e Tredjakovskoga. Kad bih ja imao presuditi izmedju 
ove dvije protivnosti, volio bih prionuti za potonje mi§ljenje 
te reci : kao §to Tredjakovski nije bio onako kukavan i ne- 
znatan pisac, kako ga prikazuju literarni istorici, po§to ima i 
on zasluga po rusku literaturu, koje mu se nikako ne mogu 
oduzeti, tako nemaju ni sve one pohvale, §to ih obicno prisvajaju 
Lomonosovu, razlofita mjesta u istoriji literature, vec ako i 
jesu ujedinjene u njegovoj impozantnoj licnosti, velik dio ih 
valja odbiti na njegovo znacenje u drugim podrucjima ruskog 
kulturnog napretka. Lijepo rece o njemu Pu§kin : » Lomonosov 
bijaSe velik covjek, stavljen po sredini izmedju Petra Velikoga 
i Katarine II., on je jedini samostalni mislilac i u svim prav- 
cima energijski unapredjivac ruske kulture ; on bijaSe za Ru- 
siju citav universitet, ujedinjava.^e u svojoj licnosti neobicnu 



Mihajlo Lomonosov. 65 

snagu volje s velikim razumom, obuhvata^e gotovo sve ogranke 
^ovjecjega znanja jednakom Ijubavi, Blagorodna ce2nja za 
znanjem sastavljaSe najvecu strast njegove strastvene du§e. Isto- 
ricar, retoricar i mekanicar, kemicar i mineralog, umjetnik i 
pjesnik — sve je to bio Lomonosov u jedno) osobi. On se 
upuStao u predistorijske dubljine svojega naroda, istra^ivao je 
gramaticka pravila svoga jezika, odredjivao je zakone ruskomu 
krasnorjecju, ali on je predusretao podjedno i Franklinova 
otkrica, bio je osnivac tvornice stakla, u koju je smje^tao ma- 
kine svoje vlastite konstrukcije, i pored svega toga on je prvi 
otkljucao Rusima izvor pravoga narodnoga jezika , . .« Ovako 
od prilike sudi Puskin o Lomonosovu. I zaista ugodno je za- 
ustaviti se na tome covjeku, obilato nadarenu prekrasnim 
prirodnim svojstvima ; u njega bija^e mnogo genijalnosti u 
otvaraniu novih putova, manje u ostvarivanju; on je naslucivao 
sjajniju buducnost ruske nauke i knjizevnosti, u jakoj vjeri za 
njih borio se i koplje lomio, i ako nije sam jos dotjerao do 
slatka uzivanja ostvarenih ideala. Njegova biografija glasi kao 
roman, bogat cudnim, nenadnim slucajevima, cas prijatnim, 
j cas odvratnim. Ali ako kod Kantemira nije mogla ulaziti u 
racun znatna diplomatska slu^ba, ako kod Tredjakovskoga 
nije uzimana u obzir vrlo zaslu^na dugotrajna profesorska rad- 
Ijivost, to i kod Lomonosova ne valja suvi^e isticati zasluge 
oko promicanja prirodnih nauka, ne valja preko reua hvaliti 
njegovih radova u kemiji, fizici, metalurgiji, njegovih makina 
i t. d. Sve to spada doista u istoriju ruskog kulturnog napretka, 
ali ne spada u istoriju ruske literature 18. stoljeca, kuda isto- 
rici s osobitom zadovoljStinom mecu citavog covjeka, e da bi 
§to efektnijom izaSla njegova licnost u borbi s njemackim aka- 
demicima, cemu mnogi Rusi devetnaestog stoljeca pridavaju 
i suvige znacenja. Nema sumnje, da je Lomonosov u svim 
svojim krepostima i manama bio pravi tip snafnog Velikorusa 
sa krajnog sjevera, da su njegove zasluge u borbi za priznanje 
sviju prava ruskog jezika na knji2evnost i nauku vrlo velike, 
ali u istoriji literature nemaju njegove svadje i prepirke s Nijem- 
cima onoliko znacenja, koliko bi se moglo slutiti po op§irnim 

Slike iz svjetske knjizevnosti. III. 5 



66 Petrovsko vrijeme. 



studijama, posvecenim tomu predmetu u Pekarskoga, Biljar- 
skoga, Kunika, Lamanskoga i Budilovica. U teoriji bijase pravo 
na njegovoj strani, kad je zahtijevao, da se u ruskoj akademiji 
sve naucne i kulturne zadace rjesavaju na ruskom jeziku ; po- 
znata je njegova patriotska 2elja, neka hi Rusi dokazali »qTO mo- 
aceTi. co6cTBeHHLixi. IIjiaTOHOB'L H QEiCTpiix'B pasyMOM-B HeBTO- 
HOB'L poccifiCKaii seMJia poac;i;aTL« (da mo2e Ruska zemlja ra- 
djatl svojih vlastitih Platona i svijetla uma Newtona) ; uza sve to 
na praktici odr^aSe pobjedu njegovi protivnici, jer su Ijudi nji- 
hovih redova prije dorasli akademijskim zadacama, nego li ro- 
djeni Rusi, kojih broj ni tada ni davno poslije jo§ nije dotjecao, 
da istisne &vu umnu snagu stranaca. Dakle neka se jedna 
stranka, tako zvana slavjanofilska, divi Lomonosovu i njegovoj 
borbi s Nijemcima koliko joj drago, mi smijemo ostati kod toga 
hladni vec zato, sto je upravo u torn pitanju Lomonosov pre- 
trpio fiasko te kad ne bi bio uradio niSta drugo, van §to se 
svadjao s Milerom, Slecerom i drugim akademicima, ne bi se 
njegovo ime danas vi§e ni spominjalo. On nije trpio svojih 
njemackih kolega u akademiji, a svoje poetske misli ipak je 
najvise zaodijevao odijelom njemackoga kroja I 

Mihajlo Vasiljevic Lomonosov, bijase sin imucnog ribara 
i trgovca iz sela Boloto ili Denisovka, nedaleko od grada Hol- 
mogori u arhangelskoj guberniji. Prvu mladost kao djecak 
provede u roditeljskoj kuci pod ozbiljnim utiscima grozovite 
sjeverne prirode. I njemu je bio dakako namijenjen onaj isti 
te§ki, opasnosti puni zivot, kakov je vodio otac. Ali sudbina 
odredi drugojacije. Majku izgubi u ranim godinama, nije nje 
ni paratio ; citati i pisati nauci od nekog seljaka Subina, koji 
se i kasnije pokaza njegovim dobrotvorom ; knjige, za kojima 
je mnogo ceznuo, bijahu u onim krajevima velika rijetkost: 
za-nj imaju znacenje gramatika Smotrickoga, aritmetika Mag- 
nickoga i versificirani psaltir Simeona Polockoga. Ovim knji- 
gama otvoriSe se njemu vrata u veliki nepoznati svijet Ijudskog 
znanja, njegova darovita dusa usplamti ^udnjom za vecom, 
obilatijom hranom. To porodi u mladica smjelu misao, da 
okrene ledja roditeljskoj kuci, gdje ga cekalo tek nasljedstvo 



Mihajlo Lomonosov. 67 



u trgovini, pa da hje2i u daleki svijet, ako uzmogne, cak u 
Moskvu. Bija^e mu tada vec osamnaesta godina. Uz put zadr2a 
se na neko vrijeme u Sijskom manastiru, a poslije pridru^i 
se kirid^ijama (foringa^ima), koji su ribe vozili, te u njihovu 
druJtvu stigne srecno u Moskvu. Ovdje se namjeri na jednog 
»zemljaka«, t. j. sjevernjaka iz njegovih krajeva, koji ako i 
sam nije ninogo imao (bijaSe sluzitelj u nekoj trgovini), opet 
priskoci mladomu covjeku upravo kod prvih, najmucnijih ko- 
racaja u pomoc i krovom i hranom, i novcem i preporukom 
kod monaha, koji ga srecno proturi^e da §kole uci, Kazuju, 
da je Lomonosov za nevolju zatajio tko je, izdavajuci se za 
plemica ili popovskog sina, samo da bude primljen u slavjano- 
greko-latinsku akademiju. Kasnije kad je istina ipak izaSla na 
vidjelo, uze sam Teofan Prokopovic Lomonosova pod svoju 
zastitu. U akademiji nije siroma^ni mladic, koji vec bjeSe preko- 
racio obicne godine, provodio ugodnih dana, ali njegova gvo- 
zdena volja savlada sve neprijatnosti a prirodni talenat pomo^e 
mu u naukama na toliko, da kad je god. 1735. iz Petrograda 
stigla zapovijest, da se- dvadeset po izbor mladica otprave onamo 
na vise strucno obrazovanje, medju odabranicima naSao se i 
Lomonosov. U Petrogradu stupi u akademijsku gimnaziju te 
vec poslije godinu dana (g. 1736.) po rekomendaciji barona 
Korfa bi poslan u Njemacka, da izuci kemiju za rudarske po- 
trebe i metalurgiju. Najprije ode u Marburg, poslije u Freiberg. 
Na njegov boravak u tim gradovima veze se citav roman iz 
privatnog 2ivota. »§iroka natura« ruskih mladica zadavaSe nje- 
mackim profesorima, kojima su bili preporuceni da na njih 
paze, mnogo velikih briga. Rado vjerujemo §to se prica, da 
je Christian Wolff, kad Lomonosov dobi zapovijed da ide u 
Freiberg, izrekao : Ich bin durch ihre Abreise vieler Sorgen 
befreit. I fenidba Lomonosova s nekom Njemicom iz Marburga 
ulazi u taj roman, i cak nedobrovoljna, na srecu samo kratko- 
vremena soldacina ! Ne pridavajuci svemu tomu velika znacenja, 
dosta je da ka^emo, da je Lomonosov svojim djelima, dok je 
jo§ bio u Njemackoj, a jos sjajnije poslije, kad se kuci vratio, 



68 Petrovsko vrijeme. 



dovoljno dokazao, da se nije samo skitao i pustolovio, vec 
da je i ucio te sa sjajnim uspjehom nauke svrsio. 

Na povratku u Petrograd predlo^i Lomonosov kao i Tre- 
djakovski akademiji svoje usluge, te bude god. 1742. naznacen 
adjunktom. Od tog vremena, naprezajuci svoju energiju, podizao 
se u slu2bi i borbi s njemackim akademicima od godine do go-, 
dine. Mnogu je pobjedu nad njima slavio, ali i mnogo neoprav-, 
danih uvreda pocinio, koje veliku Ijagu bacaju na njegov karakter. 
M cerao ih ipak njemu oprostiti, kad se sjetimo velike misli, 
koja je upravljala svim njegovim koracima : u Rusiji valjalo 
je ruskomu covjeku prokrciti put do priznanja i ugleda za za-, 
sluge na polju knji2evnosti i nauke. Njemu podje to sjajnO] 
od ruke ; sin jednog ribara s ruskog sjevera bi uravnjen u 
svim castima i odlikama sa znamenitostima, narucenim u Ru- 
siju s evropskog zapada. Pocetak je ucinjen od Lomonosova, 
nastavljati tu lijepu zadacu dopade njegovim nasljednicima,, 
koji nijesu svagda umjeli kloniti se dviju krajnosti : nepro- 
miSljenog kovanja u zvijezde sviju pojava evropskog fivota 
s nepovjerljivim preziranjem svega domacega, ruskoga, i opet, 
tako zvanog kvasnog patriotizma, koji svemu domaceniu samo 
zato §to je svoje daje prednost, a na sve inostrano baca anatemU; 
bez razloga, bez kritike. Ljudi, koji bi umjeli narodnu svijest 
i naucnu (knji^evnu, pjesnicku i t. d.) vrednocu sastaviti u 
lijepu harmoniju 2ivota, bijaSe kroza sav osamnaesti i devet- 
naesti vijek u Rusiji dosta malo. 

Lomonosov ulazi u istoriju ruske knjifevnosti kao pjesnik, 
kao osnivalac literaturnog jezika, s gramatickom i retorijskom 
podlogom, a donekle i kao istoricar. Ali upravo te strane nje- 
gove radnje ne isticu se kao ne§to §to bi mu bilo najdra2e i 
najprece. Vec PuSkin shvati pravo taj odno§aj Lomonosova 
k pjesni^tvu, rekav ovako: »Samo malo ima ljudi, kod kojih 
poezija sastavlja iskljucivu strast, to i jesu pravi rodjeni pje- 
snici ; kod njih poezija obuhvata sva posmatranja i sve utiske 
2ivota. Kod Lomonosova naprotiv sacinjavahu eksaktne nauke 
glavni i najmiliji predmet zanimanja, poezija bijaSe mu samo 
od vremena do vremena zabavom, po koji put cak na prosto 



Mihajlo Lomonosov. 69 



:luzbenom funkcijom.« Badava bismo kod tog prvog ruskog 
iricara tra2ili vatrenu uzbudjenost osjecaja ili jaku snagu fan- 
azije, nastavija Pu§kin, koji je u torn pitanju za cijelo tanahan 
notrilac i tacan sudija: u Lomonosova nema ni osjecanja ni 
antazije. Njegove ode, gradjene po obrascu suvremenih nje- 
nackih i francuskih, trome su i dosadne. Najbolje nadadoSe 
nu se poetska tumacenja psalama i jo§ neke pjesme, iz kojih 
zbija visoki stil svetoga pisma : u tima vidi se sva snaga 
ijegova prekrasnog, cvjetkovitog i plasticnog jezika, u kojem 
;e prostonarodna, na uzvi^enu svecanost bilina nalicna dikcija 
godno mijega s poznatim obrazima crkvenog jezika i sloga. 
3ve se ode jo§ i danas citaju lake i ugodno — osobito su 
ipomena vrijedne dvije ode na Velicanstvo bo2je — dok one 
Iruge, prigodnice na caricu Ann Joanovnu i Jelisavetu Pe- 
rovnu i t. d., cine ponaJviSe nepovoljan utisak prevelikom nad- 
nenoscu sloga i neprirodnim gomilanjem komplimenata, koji 
lijesu mogli dolaziti od srca, te upravo zato, ako ove ode i 
esu koje u cemu vjeStije izvedene, u glavnoj svojoj tendenciji 
le odstupaju ipak daleko od versifikacija Tredjakovskoga. 
Prvi njegov poetski pokuSaj, koji je god. 1738. poslao u 
ikademiju, bijaSe prijevod jedne ode Fenelonove. Mahom za 
im slijedi oda na zauzece grada Hotina, sastavljena god. 1739. 
li 1740. u Freibergu, u njoj podra^ava Christianu Giintheru, 
ijemackomu pjesniku s puno osjecanja i mnogo zaduSevnosti, 
:ojega upravo u lirici cesto zovu pretecom velikoga Goethe, 
zbor ovakova obrasca slu^i Lomonosovu na cast, a kad se 
sporede njihove ode u opce, smije se gotovo reci, da je Lo- 
nonosov svoga njemackog uzornika nadvisio smjelim poletom 
nisli i Sirinom obrazovanja, ali mu ustupa u srdacnosti i 
skrenosti, ^to kod lirskog pjesnika mnogo va2i. Uz pomenutu 
)du napisa Lomonosov IIhclmo npaBHJiax'B pocciilcKaro 
JTMXOTBopcTBa, gdje i on zagovara tonicki princip, kojega se 
lr2ao vec u prvim svojim poetskim tvorovima, makar da je 
zmedju njegove prve i druge ode u vjeStini gradjenja stihova 
'^elika razlikost : prijevod prve jo§ je dosta hrapav, te2ak, u 
lorejima izveden ; druga je oda znatno gladja i u jambima 



Petrovsko vrijeme. 



napisana. Tredjakovski shvati raspravicu Lomonosova, kao da 
je polemika, naperena protiv njegove teorije, te napisa vrlo 
opgiran odgovor, koji je htio preko akademije otpraviti Lo- 
monosovu u Freiberg. Ali gle I akademicima ucini se, da je 
poStarina odvec skupa te da replika Tredjakovskoga ne vrijedi 
toga troSka ! Podudarajuci se u glavnim punktima teorije, ra- 
zila2ahu se oba pjesnika u vjeStini sastavljanja stihova. Dok 
su ode Lomonosova glatke, stihovi Tredjakovskoga kotrljaju 
se kao saonice po smrzlutku bez snijega. Odatle ipak ne 
slijedi, da bi Tredjakovski istom iza Lomonosova otkrio bio 
svoju teoriju, kako tvrdi Sevirev. Lomonosov bija§e darovitiji 
stihotvorac: time se protumacuje njegova prednost. 

Ode pribavi§e Lomonosovu laskav nadimak ruskog Pin- 
dara, taj pridjev upotrebljuje Jo§ PuSkin, a prvi nadjenu mu 
ga Sumarokov : ohI) HaiuHXT> CTpaHi> Majhrepoi., OHt Dhh- 
;iapy no;to6eHi.. Izrazitije rece knez Vjazemski, da su njegove 
ode odjek poltavskih topova, glas pobjednog zanosa, u kojem 
se nahodio ruski narod, stojeci jednako pod oru2jem. I u 
drugim vrstama poezije poku§a Lomonosov srecu, ali iz okvira 
ozbiljne didaktike ne izadje. Prica se, da je jedan poziv na 
veceru kod Suvalova dao povod, da napiJe poznatu didakticnu 
pjesmu o koristi stakla (IIhcbmo o nojiLst cxeK.ia) god. 1752., 
u trinaestoslofnim aleksandrincima. Poslanica napisana je s 
mnogo vjeStine i strucna znanja, s vatrom i odu§evljenjem 
vi§e fizicara nego li pjesnika I Mjestimice odlijega se Hora- 
cijev humor. Poetski slavi se korist stakla s raznih gledi§ta, 
pominje se cak barometar i naocari ; u jednoj epizodi ka2e se 
za gospodje, da svatko zna, kako vole nakit, ali §to bi taj 
vrijedio, kad ne bi bilo ogledala, u kojem i same ogledaju 
kako su lijepe. U toj pjesmi nema nikakva ulagivanja ni pre- 
tvaranja, a predmet joj je dosta neobican ; zato je i danas 
citamo rado. 

Lomonosov zami^lja^e poveci epos, kojega junakom bio 
bi Petar Veliki, ali ni on ne odolje zadaci ; poku§aj zape 
na drugom pjevanju; izjalovi se njegovo nadanje, da ce slavu 
velikoga cara potomci pjevati »no pomaMi) h .TfecaM^* (po 



Mihajlo Lomonosov. 



gajevima i lugovima). Jos slabije, nego li ovaj zapoceti od- 
lomak, mo2e se reci da su njegove dvije tragedije : »Tamira 
i Selim« i »Demotont«. O njima nije vrijedno rijeci troSiti. 

Jo§ cemo radi potpunoce spomenuti, da je Lomonosov 
napisao povi^e dosta Supljih epigrama, da je ne§to malko 
prevodio iz starih klasika, i tim je njegova poetska radnja 
iscrpena. Upitat ce tkogod, kako se mo2e opravdati razme- 
tanje istorika ruske literature, kada govore o Lomonosovu s 
tolikim patosom r Na to ima jedan odgovor: znacenje Lomo- 
nosova ne smije se toliko tra2iti upravo u literaturi u naj- 
ufem smislu, koliko u Sirim razmjerima prosvjete i nauke, 
koju je on znatno vi§e unaprijedio svojom uglednom licno§cu, 
svojom borbom, svojim naucnim istrafivanjima, svojom gra- 
matikom i retorikom, nego li svojim odama. Ipak i u odama 
nadma§io je daleko svoje najbli2e suvremenike bogatstvom 
misli, jezgrovito^cu jezika i glacinom stiha. Dodajmo k tomu, 
da je taj vrstni znalac narodnog jezika, osobito onog narjecja, 
sto zivi u ustima jedrili sjevernjaka, napisao prvu opSirnu 
rusku gramatiku po zdravim nacelima objektivnog naturalista 
te da ]t u svojoj retorici uglavio pravila trima vrstama ruskog 
sloga, podijeliv ga na tri stepena, iduci s najni^ega preko 
srednjega do uzvi§enoga sloga, u kojem se narodno vec ukr- 
stava sa crkvenim — pa cemo lako shvatiti i pristati na ve- 
liko, izuzetno znacenje Lomonosova. 

Velik bijaSe ugled i upliv Lomonosova. Osobito formalna 
strana njegovih stihova, njegov jezik i slog, — sve se to 
istavljalo na pola stoljeca naprijed uzorom, u koji se valjalo 
ugledati svim potonjim pjesnicima i piscima. Ovo podra^a- 
vanje Lomonosovu kao stihotvorcu i stilistu pocini u neku 
ruku vi§e §tete nego li koristi. PuSkin usudi se prvi izreci tu 
misao na sav glas : najodiibranije primjere iz Lomonosova, ka^e 
Pu§kin, jo§ cemo za dugo uzimati u ruke, jer su to monu- 
mentalni proizvodi literature ruske ; na njima izucavat cemo 
na§ poetski jezik ; ali cudnovato bilo bi, da 2alimo, §to mo- 
derni Ijudi ne citaju vi§e Lomonosova, ili da tra^imo, da 
pisac, koji je prije sedamdeset godina umro, jos i danas bude 



72 Petrovsko vrijeme. 



Ijubimac publike. Podra2avati Lomonosovskoj poeziji znaci 
po mnjenju PuSkina ici za visokoparnim, iziskanim, precizne 
prostote liSenim oblikom, uklanjati se od individualne origi- 
nalnosti. 

Misaona citatelja )o§ i danas privlaci Lomonosov bo- 
gatstvom znanja i dubljinom misli ; brzo se vidi, da je pisac 
ulazio u broj najobrazovanijih Ijudi svoga vremena. To ob- 
jagnjuje i jedan komadic njegova dnevnika, koji je vec Pu§kin 
privodio za primjer : dan na dan uz pensum iz fizike i ke- 
mije pominje se tu ruska istorija i neSto iz lijepe literature. 
Mnoga filosofska razmatranja, ako ba§ i nijesu nova i necu- 
vena, opet su u djelima Lomonosova prvi put iznesena pred 
ruskog citatelja. Na priliku o razmjeru izmedju prirodnih 
nauka i religije (Corjiacie ecTecTB03HaHia ci. peJiHrieio 1761. g.) 
umuje se medju drugim ovako : »Istina i vjera dvije su ro- 
djene sestre, kceri jednoga svevi^njega roditelja . . . Tvorac 
pru2io rodu covjecjemu dvije knjige: u Jednoj ukaza mu svoje 
velicanstvo, u drugoj svoju volju: prva je — ovaj vidljivi 
svijet, sazdan od njega, neka bi covjek, diveci se njegovoj 
ogromnosti, krasoti i harmoniji, priznao svemoguctvo bo2je, 
prema mjeri svoga shvatanja ; druga je — sveto pismo, u 
njemu je pokazana stvoriteljeva blagohotnost spram na§ega 
spasenja. U knjigama proroka i apostola slu2e nam ucitelji 
crkve kao tumaci i objasnitelji ; u knjizi sazdanog vidljivog 
svijeta cine istu slu2bu fizicari, matematicari, astronomi i drugi 
objasnitelji djelovanja bo2jega u prirodi. Ne bi bio pravo pri 
pameti matematicar, koji bi htio cirkulom da izmjeri volju 
bo2ju; isto takav bio bi ucitelj bogoslovije, koji bi zamislio, 
da po psaltiru izuci astronomiju ili kemiju .... Priroda je 
neka vrsta jevangjelja, koje neprestano navije§ta snagu tvor- 
cevu, njegovu mudrost i velicanstvo. Ne samo nebesa vec i 
njedra zemaljska klicu slavu Bo2ju . . .« U ovim slikovitim 
frazama cuje se odjek engleskog deizma, napose upliv Ba- 
kona. PoStovanju nauka ima rjecita izrafaja u raznim odama, 
narocito na caricu Jelisavetu, poSto u njeno vrijeme, pod za- 
sjenkom mira, napredovaSe blagosastojanje naroda, cvatijahu 



Mihajlo Lomonosov. 73 



znanosti i vje^tine. U jednoj pohvalnoj besjedi (Ojiobo uo- 
XBaJihHoe) na caricu Jelisavetu slavi pjesnik ovako akademiju 
nauka: »Nije badava usred ovog carstvenog grada podignut 
hram naukama: na tu zgradu valja da upiru svoje poglede 
Ijudi, kojima je povjerena gradjanska uprava, iz svojih ureda, 
i oni §to se have vojenim poslovima, iza stijena Petrovih, i 
oni §to stoje pred licem monarha, iz njegovih sjajnih palaca, 
i oni §to su gradjenjem i upravom brodovlja zabavljeni, sa 
visine ladja, i trgovci s ladja i sa pristanista : svi, svi sred 
svojih poslova neka upiru oci, neka misle na nauke, neka im 
poklanjaju svoju ljubav.« I ako je ova slika poetski ne§to pre- 
tjerana, ali je situacija prikazana vjerno, jer se zbilja i danas 
sa sviju onih mjesta vidi — - zgrada akademijska. Poznato mjesto 
Ciceronovo »haec studia adolescentiam alunt etc.« preliveno 
je u jednoj odi u ovakve stihove : 

HayKH WHOineii nHTaioTi., 

OTpa;iy cxapbiMx no;i,aK)Ti> ; 

Bi. macTiHBOH acH3HH yKpainaKJTi., 

Bt HemacTHOH cjiyiafi CeperyTij; 

Bx ^OMaraHaxi) TpyAHOCTflxi. yitxa, 

H BT. ;;ajibHHxi. cTpancTBaxT. nenonsxa; 

HayKH nojibsyfOTt Be3;i,i5 : 

Cpe;tii Hapo;i,OB-b 11 bi. nycTbiHi., 

Bi. rpa;icKOMi> myMy m nae^tHHs, 

Bi noKO'E cjiaj,KH a Tpy;i,i; (I. 21.). 

U raspravi o umna^anju Ijudstva siba se neumjerenost 
Rusa iza svrSena posta te se crta ova realna slicica: »Na- 
pokon u ponoci pocima zajutrenja i pred zoru svr§ava: Hri- 
stos voskrese ! ori se sa jezika, ali u srcu nema za to mjesta, 
u njem su i najsitniji pretinci ispunjeni svjetskim po2udama. 
Kao pseta, odvezana od lanaca, kao voda sto se obara iza 
podignutih ustava, kao plaha ki§a §to se iz oblaka lijeva — 
tako sada svjetina navaljuje, obara i ru§i oko sebe, vuce za 
sobom. Tu le2e razbacani komadi mesa, ondje razbijena po- 
suda, razliveno pice, tamo dalje mrtvo pijani i polunagi va- 
Ijaju se oni isti Ijudi, §to su do mala brojili medju stroge 
postnike. Lijepa mi posta i praznika!« 



74 Petrovsko vrijetne. 



Najveca vjestina izbija u Lomonosovskim pjesmama ondje, 
gdje je vrlo zgodno umio svoje obo2avanje prirode, kao 
znalac prirodnih nauka, i poetsko osjecanje svoje du§e sasta- 
viti u harmoniju. Odatle rodiSe se u opisivanju prirodnih 
pojava plasticnopoetske slike, koje odgovarahu zakonima fizike 
a dobro pristajahu u pjesmu; odatle u odu »vecernji raz- 
mi§ljaji o svemoguctvu bo2jem« opis i pricanje o velican- 
stvenom sjaju sjeverne svjetlosti ! »Gdje je, prirodo, tvoj zakon.'' 
S ponocnih strana ustaje zora! Da nije sunce ondje podiglo 
svoj prijestol ? Da ne sipaju vatru ledena mora ? Gle, hladni 
planien prekrio nasi Gle, nocu sisao na zemlju dan!« — »Vi, 
kojima bistar pogled dopire u knjigu vjecitih prava, kojima 
malen znak stvari nagovijesta ustav prirode; vi, §to znate pu- 
tove planeta, reknite der, sto zbunjuje na§ um?« — »§to ziba 
nocu jasnu lucu ? §to hita tanki plamen o tvrd ? Kako bez 
strasnih oluja mo2e da leti munja sa zemlje u zenit ? Kako 
se mo2e desiti, da studena para sred zime radja pofar;-** — 
»Ondje ili se tovna magla s vodom bori; Hi sjaju suncane 
zrake, spu§tajuci se k nama kroz vazduh; ili gore vrhovi tucnih 
gora ; ili je zefir prestao puhati morem, te glatki valovi iz- 
bijaju u efir ':' — — 



Ho r;i,-Eaji., naxypa, tboh aaKOHt? 
C'L nojiHoqHbixt cTpanx BCTaexi. sapa! 
He cojHiie jib CTaBHTT> jaiii, cboh Tpom.? 
He Jib;;HCTSi jib Jiemyxi. ornt Mopa? 
Ce xjia;i;HL]fi njaMeHx nacx noKpbijn,! 
Ce Bx Hoqb Ha aeiwio jteHb BCTynH.n.I 

O Bbi, KOTopbixx Cf.icTpbiii apaK'b 

npOHSaCTX BT) KHHry B-BiIHblXX HpaBi., 
KoTOpblSIX MaJIblH BeiUH SHaKX 

JiBjraeTx ecTecTsa ycxaBx, 
Bbi SHaexe nyxH njiaHexx, 
CKa^Hxe, 1X0 Hanib jwh Maxexx? 
^xo SbiCjiext acHbni HOibio ayqb? 

^IXO TOHKiil nJiaMCHT. BT. XBep,T,b pa3Hxi ? 

KaK-B Mojraifl 6e3i> rpo3Hbix-b xyib 

CxpeMHXCH 0T1. SeMJIK Bt 3eHHX-£? 

KaKx Moacex-b Cbixb, ixoCtj Mepsjiofi napt 
Cpe;iii suMbi pa«;^aJn> noacapx? 



A. P. Sumarokov. 75 



Vec istakosmo veliku njegovu zaslugu da utvrdi litera- 
turni ruski jezik. Sin sjevera prekloni se pred ugledom 
Moskve, prihvati centralno moskovsko narjecje, obogativ ga 
svje^im pritocima iz 2ivih sjevernih vrela. U gramatici po- 
stupi vrlo mudro, ne prekinuv odmah veze, koja kroz stoljeca 
spajaSe jezik crkve s jezikom naroda; u njegovim ocima osta 
crkveni jezik i u napredak bogata riznica, iz koje mo2e lite- 
ratura mnogo vaditi, osobito za oznaku abstraktnih, filosofskih 
i dogmatskih pojmova. 

Bjelinski, govoreci o Lomonosovu, prigovori, istina nje- 
govoj poeziji, da ne o2ivljuje fantazije, da ne dira u srce, ali 
doda i to, da kad se porede s njim najblifi suvremenici, iza 
lazljiva oblika retorijske poezije ipak proviruje talenat i pravo 
darovanje. Medju tim suvremenicima zaslu^uje da se spomene 
osnovalac francuskoga pseudoklasicizma u ruskoj dramatskoj 
poeziji 

6. 
Sumarokov, Aleksandar Petrovic (od god. 1718. do go- 
dine 1777.)- Suvremenici zvaiiu ga od poStovanja ruskim ili 
sjevernim Rasinom (Racine), sam prisvajaSe sebi zaslugu, da 
je Rusima otkljucao Rasinov teatar a svomu prahu ostavio 
slavu Rasina i Voltaira. Tim on priznaje, da su mu Francuzi 
sa svima svojim dobrim i zlim stranama bili ucitelji. Od njih 
je pouzajmio pet cina, jedinstvo mjesta i vremena, slabost 
dramatske radnje i zapleta, prete^nost jedne jedite strasti — 
Ijubavi ili Ijubavne spletke, mr^nje ili osvete. U ono doba 
Racine nije dakako vi§e gospodovao na pozoriStu francuskom, 
a Voltaire, koji ga je u tragediji imao zamijeniti, hca§e u koje 
cemu ispraviti svoga predSastnika, narocito svojom dramatikom 



Taut cnopHTt HiupHa nrja ci. bo^oh; 
Hjb cojiHe^HLi jyqH OjiecxnTt, 
CKjioHacB CKB08b B03;i;yxT. Ki. Haiix rycTOii : 
H.ib xyqHbixT, ropx BcpbxH ropaxx; 
lljib Bt Mopt; ;^yTb npecTajii. 3e*HpT), 

II rJia;i,K]I BOJlHbl 6bK)Tb B-b E<i>Mpi. 



76 Petrovsko vrijeme. 

proturiti u publiku moderne ideje o drfavi i crkvi. Dok Je 
Racine slavio kraljevsku vlast i vjeru, te^nja Voltairova bija§e 
udeSena da postigne protivni efekt. 

Sumarokov ne mo2e se dakle pravo ni zamisliti kao po- 
dra2avac Voltairov u onome, §to je francuskoga dramaticara 
upravo karakterisalo. Ta u Rusiji nije jo§ ni bilo inteligentna 
drugtva izvan carskog dvora i njegove okoline, niti pozoriSta, osim 
jednog pridvornog ili carskog. Ako dakle Sumarokov ukazuje 
i na Voltaira kao svog Uzornika, to se ima razumijevati samo 
prema izboru sadr2ine, u cemu se ruski dramaticar zbilja ne 
htje ograniciti materijama stare francuske tragedije (Rasinove), 
vec po§av§i tragom Voltairovim odabira^e predmete bli^e i do- 
stupnije ruskoj publici — iz ruske istorije. 

Sumarokov potjece iz stare, aristokratske kuce (rodjen go- 
dine 1718.), otac mu bje§e dotjerao do djejstvitel)noga tajnoga 
savjetnika; sin dobi prvi uzgoj u roditeljskoj kuci, nekakav 
od Petra Velikoga u Rusiju dovezeni pedagog bijaSe i njegov 
uSitelj. Poslije (god. 1732.) stupi u tako zvani kontinentalni 
kadetski korpus, gdje je tecaj nauka bio opSirniji i savr^eniji 
nego li u obicnim Skolama; osobito se mnogo gledalo na 
moderne jezike. Vec u tom zavodu (god. 1736.) sastavi Su- 
marokov s drugovima druStvo : OSinecTBO JHoOnTejieii pyccKon 
CJiOBecHOCTH. Korpus obicavaSe svake godine prikazivati carici 
Ani svoje cestitke u ruskim stihovima. Za godinu 1740. spo- 
minju se dvije ode Sumarokova. Tim otpoce njegova pje- 
snicka radnja, na pocetku vrlo neznatna i teSka. Ka2u, istina, 
da su neke pjesme njegove mladosti cak na note stavljene te 
pred caricom pjevane, ali on sam ne pridava§e svojim prven- 
cima znacenja. Izi§av iz korpusa, posta adjutantom kod grofa 
Razumovskoga i time udje u najodlicnije krugove druStvene, 
§to je njegovoj naklonosti k dramatskoj umjetnosti davalo 
obilate hrane. Vec kao pitomac korpusa pola2a§e kad i kad 
predstave talijanske dru2ine, koja je na dvoru carice Ane po- 
kazivala svoju vjeStinu (od god. 1735.)' Ba§ u ono doba stao 
u Jaroslavlju Volkov svojim prirodnim glumackim darovanjem 
izlaziti na velik glas. Taj entuziast bje§e sagradio u svom 



A. P. Sumarokov. 77 



rodnom gradu veliko pozoriSte, na kojem se predstavljalo 
ruski : glumcima bijahu on sam, njegova braca i znameniti 
Dmitrijevski. Dame ne izla2ahu za onda Jog na pozornicu kao 
glumice. U Petrogradu nije bilo postojanog ruskog pozorigta, 
vec na dvoru, u carskim palacama, predstavljahu diletanti, 
vecinom mladi vojeni castnici, i to francuske komade. U takim 
prilikama osvoji Sumarokova zelja za ruskim pozoriStem, za 
ruskim repertoarom, za slavom tvorca ruskih istorijskih trage- 
dija. U brzo javljaju se poslije Hamleta (ruMJieTi), Tpare^ia 
AjieKcaH;i;pa CyMapoKOBa god. 1748.) ruske tragedije : Horev 
(XopcBTb, od god. 1749. — 1750.), Sinav i Truvor (CnHaBT) h 
Tpyeopt god. 1750.), Semira (CeMupa, god. 1751.); neko- 
liko godina poslije napisa Jaropolka i Dimizu (JIponojiKi> 
H JI,HMH3a god. 1758.), Vigeslava (BHrnecjiaBi>, god. 1767.) i 
Dmitrija Samozvanca (^MHTpifi CaM03BaHei;'L, godine 1771.). 
Sva su ta lica, junaci i, junakinje, po imenu iz ruske istorije, 
ali ruskog istorijskog osjecanja i miSljenja nema u njima 
vi§e, nego li u njihovim francuskim uzorima, nego li srp- 
skoga ili hrvatskoga u naSim istorijskim dramama od Subo- 
tica, Cvelica i t. d. Situacija bija§e preno^ena, kazat cemo, u 
predkrgcansko doba staroga Kijeva, Novgoroda, i t. d. ali ju- 
naci na pozornici deklamirahu kao da su iz staroga Rima ili 
modernoga Pariza. Glavna radnja jednako se krece oko Iju- 
bavi i nesrece, koju ta strast izaziva. Evo dvije-tri analize : 
U Horevu, Osnelda, kcerka staroga kijevskoga, suzbijenog 
i prognanog, kneza Zavloha, 2ivlja§e od malih nogu kao za- 
robljenica u Kijevu te kad dodjoSe godine, zaljubi se u Ho- 
reva, mladjega brata tadaSnjega gospodara Kija. Zavloh jednako 
uznemirivage Kijev grad i najposlije opsjede ga. Tajni raz- 
govori Horeva s Osneldom probudiSe sumnju da se radi o 
izdaji, te dok Horev izadje pred grad da suzbije Zavloha, 
zapovjedi Kij da se Osnelda u tamnici otruje. Prekasno uvidje 
Kij svoju pogreSku, kada se Horev kao pobjedilac vrati. Iz 
ocajanja probode se Horev. I bojarin Stalverh, koji ponukiva^e 
Kija na ono §to ucini s Osneldom, bjeSe se vec prije strmo- 
glavio u Dnjepar. Te 2rtve zlosrecne Ijubavi umiru poslije 



78 Petrovsko vrijemc. 



dugackih, patetskih monologa. Kafu, da Je tragedija po prvi 
put prikazana g. 1749. u suhoputnom korpusu, na Stampanom 
izdanju pominje se kao prva predstava god. 1750. u carskom 
pozoriitu (u dvoru). 

U »Sinavu i Truvoru« radi se o Ijubavi od dva rodjena 
brata spram Ilmene, kceri Gostomislove. Ilmena trebalo je da 
podje za Sinava a na nesrecu zavoljela je Truvora. Po savjetu 
ocevu odrece se, i ako s ocajanorn du§om, Truvora te podje 
za Sinava. Truvor kad vidje, da ne mo2e odvratiti kobne 
2rtve, ubi se ; i ona ugleda se u njegov primjer. Jo§ male 
te bi se bio ubio i Sinav. U toj tragediji ima osobito mnogo 
sentencioznih dugackih monologa i razmiSljanja. U prvom 
aktu otac Gostomisl umuje pred kcerkom u 56 stihova, u 
drugom Sinav sam sobom u 40 stiiiova, Ilmena odgovara mu 
u 34 stiha. Na koncu jo§ Sinav, kojemu je otac istrgao mac 
iz ruku, zavr^uje tiradom od 38 stihova! Znacajno je za ukus 
vremena, da je Laharpe vrlo pohvalio ovu tragediju, 

»Semira« odr^a se najdu^e u milosti publike. I tu se 
radi dakako o Ijubavi u nesrecan cas. Semira je sestra Oskol- 
dova. Taj 2ivi u Kijevu kao zarobljenik Olegov, koji mu je 
oteo gospodstvo. I ovdje se Semira zaljubljuje u Rostislava, 
Olegova sina, ali u dugackom monologu obrice, da ce se ot- 
kazati od Ijubavi te radije podupirati brata u zavjeri protiv 
Olega. Kada njen brat Oskold izdajom dopade tamnice, na- 
govori ona Rostislava, da mu pomogne bje^ati iz zatvora. 
Taj prista. Oskold pobje^e. Semira, pozvana na racun da 
ka^e, tko joj je oslobodio brata, vlada se muski, nece da 
otkrije istinu. Tada usta sam Rostislav te prizna, da je on 
to ucinio, na §to bude od oca osudjen na smrt. Tu se i opet 
pru2i zgoda za Semiru, da blagorodno posreduje. Ova je tra- 
gedija u toliko ubla^ena, §to Semira i Rostislav oboje ostaju 
^ivi, samo Oskold, koji u dvoboju s Olegom bjeSe na smrt 
ranjen, mora da umre po zakonima tragedije, ali i njemu bi 
lak§e umrijeti, kada mu protivnik obecao, da ce se ono dvoje 
uzeti. Suvremenici prozva§e pjesnika ove tragedije »CeMHpH 
H'tacHLia ii'tBeu,'L«. Carica odlikova ga povisenjem u slufbi; 



A. P. Sumarokov. 79 



kritika presudi mu za milinu stihova i herojske karaktere — 
besmrtnost. Tko zna, nece li zbilja Semira, u preradjenom iz- 
danJLi, ]Ql jednom uskrsnuti na ruskom pozori^tu ? 

Ostavljamo analize drugih tragedija, samo cemo navesti, 
da je i Hamleta spjevao (jos god. 1748.). Kad mu neki kriticar 
prebaci, da je upotrebio iSekspira u francuskom prijevodu, 
odbi pjesnik s negodovanjem : »Moj Hamlet, ako izuzmete 
kraj trecega akta, nije ni malo nalik na tragediju §ekspirovuI« 
Tu je zbilja Sumarokov i nehotice izrekao potpunu istinu. 

Godine 1752. dodje dru^ina Volkova na poziv caricin u 
Petrograd. O tome covjeku vac kazasmo dvije rijeci. F. G. 
Volkov (od god. 1729. — 1763.) bijaSe vrlo darovit i prilicno 
obrazovan covjek iz trgovackog reda, Ijubitelj muzike, poezije 
i slikarstva, a nada sve entuziast za teatar. Kada ga g. 1746. 
trgovacki poslovi dovedo§e u Petrograd, upozna se ondje preko 
talijanskih i francuskih artista s tehnikom pozornice i po- 
sljedak toga poznanstva bijaSe taj, da je kod kuce, u Jaro- 
slavlju, sagradio pozori§te i sastavio prvu glumacku, cisto 
rusku dru2inu. Njegova dakle drufina sigra u Petrogradu, na 
veliko zadovoljstvo carice, medju drugim komadima i trage- 
dije Sumarokova : Horeva, Hamleta, Sinava, Aristonu. Carica 
pohvali glumce, odlikova i Sumarokova, a llo je najvafnije, 
do skora dobi Petrograd (god. 1756.) svoje prvo postojano 
rusko pozorigte. Sumarokov, ciji su dramatski radovi vac izaSli 
na glas, imenovan bi diraktorom ruskog pozoriSta. Medju 
prvim glumcima hvala sa braca Volkovi i Dmitrijavski, koji 
isto tako spada medju valike talente u dramatic!. On je 
vac kao cetrnaestogodiSnji mladic u dru^ini Volkova igrao 
2anska role ; poslije odaslan bi o dr^avnom troSku u Pariz i 
London, da se usavrgi u glumackoj vje§tini. Pod upravom 
glasovitog Garricka izuci §ekspira, ali upliv francuske Skole 
bija§e kod njega preta^niji. Vrativ sa kuci, izazivaSe sveopce 
udivljenje publika u tragedijama Sumarokova. Direktor izradi 
glumcima neke povlastica, koja su u tadaSnjam druStvenom 
sklopu mnogo va2ile, kao pravo da hodaju sa ^pagom. Na 
novom pozoriStu bijahu prikazivane ne samo starije tragedije 



8o Petrovsko vrijeme. 



Sumarokova, vec i njegovi pozniji proizvodi : »Jaropolk i Di- 
miza«, »Vi§eslav«, »Dmitrije Samozvanac«, »Mstislav« i r. d, 
Polozaj prvog direktora ruskog pozorista ne bija§e za- 
vidan. U Petrogradu nahodile se tada dvije, da tako ka^emo 
oficijalne, pridvorne dru2ine artista: jedna francuska glumacka 
i druga talijanska za operu i balet. Na ove se je dvije znatno 
vi§e troSilo, nego li na pozori§te rusko. I publika ne uva- 
iavase toliko svoje domace, koliko modno inostrano. U naj- 
vecoj milosti bijaSe dakako opera s baletom : dvije igracice 
razdvajahu citavo drustvo teatralnih entuziasta u dvije stranke ; 
da bi aplauz bio jaci, donosili bi cak malene da§cice sa so- 
bom u pozoriste, s imenima dakako njihovih odabranica, po 
kojima se lupalo ! Dru2ina Sumarokova bija^e vezana na one 
dvije i zavisna od njih : ona moga§e glumiti na ruskom jeziku 
samo u one dane, kada nije bilo ni francuske ni talijanske 
predstave. Ta podcinjenost vrijedjala je ruskoga dramaturga, 
koji je i onako bio covjek razdra2ljiv i samo2iv, sebican i 
slavoljuban. To se vidi iz njegovih pisama grofu Suvalovu. 
U jednom tuzi se, da dobija premalo plate, samo looo ru- 
balja, a htio bi imati bar 1200. On klice s patosom: Ja sam 
vi§e uradio za rusko pozori§te, nego li francuski glumci ili 
talijanski pjevaci i igraci ili igracice, a dobijam manje od 
njih! Ova 2alba bija^e skroz opravdana, osobito kad pomi- 
slimo, sto se sve od Sumarokova zahtijevalo. On je imao vo- 
diti brigu o repertoaru, s glumcima dr^ati probe, zganjati 
nehajne clanove na posao, brinuti se za rasprostranjivanje 
oglasa, nadzirati u pozori§tu dijeljenje mjesta, da cak pozo- 
riStna strata i vosak za svijece bijahu na njegovoj brizi ! Nje- 
gova dru^ina nije imala svojeg orkestra, vec za sve tri bio 
jedan te isti. Dogodilo bi se, da su mu dvorski muzikanti 
uskracivali slufbu izgovarajuci se time, ^to su se predugim 
probama za operu odvec umorili. Tada u zadnji trenut valjalo 
je direktoru bjegati po gradu te tra^iti drugu muziku. U 
takim prilikama lako je Sumarokovu oprostiti neku pateticnost 
u hvalisanju svojih zasluga : Ȥto su nekoc uvidjele Atine, a 
sada Pariz, na gto je ondje trebalo vrlo mnogo vremena, to 



A. P. Sumarokov. 8i 



dopade tebi, Rusijo, Jednim mahom preko mene! Jedva se 
ovdje, u Rusiji, Melpomeno, tvoje cedo rodilo i vec je do- 
tjeralo do savrSenstva! Ja sam svladao sve te^koce, sve ne- 
prilike I Dragi sugradjani, ta vi vidite, da vam ne cine sra- 
mote ni moji komadi ni moji glumci. Do cega ne dodjo^e u 
Germaniji mnogi pjesnici, to sam ja postigao ovdje sam i je- 
dinac. Lajpcig i Pariz svj'edoci su moje slave*. U ovakim 
usklicima tra2i oduska njegova prepuna teatralnog zanosa 
poetska du§a. Lako si je predstaviti, kolik bijaSe udarac za-nj, 
kad ga prije vremena odstranige od direkcije. To bija§e, kako 
se cini, posao dvorskog mar§ala grofa Sieversa, na kojega se 
u posljednjim godinama svoje uprave mnogo tu2io. 

Uprava Sumarokova ruskim pozori^tem potraja samo sest 
godina, godine 1761. bi otpugten s pensijom te se do mala 
preseli u Moskvu, gdje je donekle nastavljao svoju dramatsku 
literarnu radnju, ali njegova zvijezda vec je pocela opadati. 
I ako su velike njegove zasluge, §to je prvi stvorio originalni 
repertoar za rusku pozornicu, §to je kod publike probudio 
smisao i volju za taj narodni zavod, opet njegove ukocene 
tragedije, njegovi patetski monolozi, njegovi mlitavi i nepo- 
kretljivi junaci ne mogoSe se za dugo odrfati u milosti kod 
publike, poceSe joj ozbiljno dosadjivati. Jer pored svega po- 
dra^avanja francuskim uzorima Sumarokov ostaje ipak u srav- 
njenju s Francuzima vrlo malen. Nije bas odvec teSko bilo 
shvatiti spoIja§njosti, ali provesti s konsekvencijom nove ka- 
raktere, to je mnogo vi§i zadatak, kojega on nije mogao sa- 
vladati. Rasinu dala je vec istorija i tradicija gotove karaktere, 
oni bijahu vec davno i svestrano obradjeni u klasickoj starini. 
Lica Sumarokova nemaju za sobom gotove tradicije, njima je 
valjalo 2ivot istom uliti prema dubokomu poznavanju ruske 
istorije i poetskoj koncepciji njenoj. Te velike zadace nije 
Sumarokov izveo, jer je bila za-nj preteSka, jer je bilo pre- 
rano. Njegovi junaci krecu se na pozornici kao marioneti, iz- 
govaraju kitne fraze, ne pazeci na to, odgovaraju li danoj 
situaciji, obja^njuju li se iz zamiSljenih tipova kao prirodna 
potrebita posljedica. Jedan kriticar reCe o njegovim trage- 

Slike iz svjetske knjizevnosti. III. 6 



Petrovsko vrijetne. 



dijama, da bi se kod svake moglo napisati : »A'fcHCTBie npo- 

HCXOAHTl) Bl) TMyTOpOKEHM !« 

Upravo u to doba pocela je ulaziti u modu u evropskim 
literaturama laksa vrsta gradjanske drame, koja je iz Engleske 
presadjena u Francusku a prijevodima s francuskog jezika 
postajala popularnom i u Rusiji. Godine 1764. izadje u ru- 
skom prijevodu »G. Barnwell ili londonski trgovac« od George 
Lillo (engl. od god. 173 1.) pod nazvanjem : »JIoH^OHCKin Ky- 
ueii.'b*. a g. 1765. pojavige se u prijevodu Diderotove drame 
»Le fils naturel* (no6oHHijn chhi.) i »Le pere de famille« (^a^o- 
jiK)6iiRHn OTe^'L), francuski su original! od god. 1757. i 1758. 
Iz literature samo jedan je korak na pozornicu i taj korak 
ucini Moskva. Ovdje se godine 1770. pojavi na pozoristu 
placevna drama (comedie larmoyante) francuskog pjesnika 
Beaumarchais (BomarSe), pod naslovom » Eugenie «. Komad 
bjese vi§e puti predstavljen sa sjajnim uspjehom. To raspali 
Sumarokova, koji je upravo god. 1771. Stampao svoga »Dmi- 
trija Samozvanca« te napisa u predgovoru IJutito ovu jadi- 
kovku: »U Francuskoj iznijeli su jedan novi, nevaljali rod 
placevne komedije. Ondje nece dakako iskorijeniti ukusa Ra 
sinova i Molierova. Ali kod nas pozoriSte istom se podiglo 
pa ovaj mrski ukus nikako i ne dolikuje slavnim vremenima 
carice Katarine. Da se ne bi i kod nas udomacile, pisah o 
tim dramama Voltairu, ali gle medju tim one se uSulja^e u 
Moskvu, posto ne smiju u Petrogradu da se poka2u, da ovdje 
naidjo§e cak na odabravanje i stekoSe aplauz, ma i bio prijevod 
komada los, ma i bila igra glumice, koja prikazivaSe Euge 
niju, drska. Prevodilac komada, nekakav rabulist, uznosi 
aplauz publike u zvijezde te ulagujuci se publici hoce da je 
utvrdi u tom ukusu. Jedna nadriknjiga namece se za spasitelja 
ruskoga Parnasa, za vodja ukusa moskovske publike ! DuSC 
mi, do skora nastupit ce kraj svijeta ! Ali ne, ne mo2e biti, 
da bi Moskva vi§e vjerovala jednoj nadriknjizi, nego li go- 
spodinu Voltairu i meni !« 

Kad smo vec kod toga, da ka^emo ne§to i o ruskoj 
publici, koja posjecivaSe pozori§te. 1 protiv nje podi^e i^albu 



A. P. Sumarokov. 83 



razjadjeni pjesnik. Ne prisroji se, ka2e, kad se dolazi u po- 
zori^te, da se Semira gleda, sjedati uz orkestar te hrskati 
orahe i misliti, kad je ulaznina placena, da je dopu^teno u 
parteru gurati se pestima ili u lo^ama na glas raspravljati 
o tricama cijele nedjelje. Vi putnici, §to ste bivali u Parizu 
i Londonu, kaf ite : hrskaju li i ondje orahe za predstave te 
dok u komadu napetost uzlazi na vrhunac, tuku li pred po- 
zoriStem pijane kocijaSe, tako da zbunjuju publiku partera i 
lo^a ? — Ovakih prizora,gd)e su lakeji i kocijaSi, iScekujudi kraj 
predstave, ipodobna njima celjad, za vrijeme predstave pred po- 
zori^tem podizali viku, tukli se te cak na vrata i okna od 
pozoriSta lupali — zabilje^eno je upravo iz fivota moskovske 
publike nekoliko. U torn iskaza se originalnost matu^ke Mo- 
skve. Dvorskim duhom opojeni Petrograd stradaSe od druge 
nevolje, od nemarna posjecivanja pozoriSta. Carica Jelisaveta, 
velika prijateljica pozoriSta, zahtijevala bi od pridvornih i 
dr^avnih cinovnika, da marljivo polaze pozoriSte. Kad se je- 
dnom na francusku predstavu sabralo odvec malo publike, 
bjehu jo§ iste veceri razaslani po gradu kurijeri k svim znat- 
nijim licima, da upitaju, za§to nisu bili u teatru ; zaprijetilo 
se podjedno, da ce unaprijed policija utjerivati globu od 
50 rubalja, tko bez uzroka izostane ! 

Sumarokov opada^e od nedaca, koje ga postigavahu, sve 
ni2e i ni^e. God. 1771. bjeSe sklopio ugovor s posjednikom 
moskovskoga teatra, Bellmonti, po kojemu ne bi se smio ni- 
jedan njegov komad prikazivati bez osobita dopu^tenja. Jednom 
iznesoSe ipak njegovu tragediju »Sinava«, ne upitav autora. 
Ka2u, da su glumci navlaS nehajno igrali, samo da izazovu 
nezadovoljstvo publike. Sumarokov potu2i se cak do carice 
Katarine te napisa citavu elegiju na nezahvalnost svojih su- 
narodnika, 2aleci se, da ga kod kuce manje po^tuju nego li u 
inozemstvu : »Voltairu! suzama natapam tvoje pismo, kojim 
me tje§i§ (CjieaaMH fl Kpou.iH), Bo.ibTepi., TBoe iihclmo)* — 
ovako klice ozlovoljeni pisac. 

S Lomonosovim nije nigda prijateljevao, zavideci mu 
sjajniju sudbinu i veci talenat. Grot' Suvalov, koji je rado 



84 Petrovsko vrijeme. 



isticao rolu Mecenata spram pjesnika i ucenih IJudi, bija^e 
naklon Jednomu kao drugomu. Njemu je osobito ugodno bilo, 
kad je mogao tako udesiti, da se oba pjesnika kod njega sa- 
stanu. Rado prisluSkiva^e njihovim razgovorima, koji su se 
redovito izvrgavali u 2ivahne rasprave i prepirke. Pocev od 
jezika, prelazili hi na vrste poezije, pozivali bi se na knjige, 
koje su odmah bile i citane i t. d. Kad se desilo, da nisu 
bili bas sasvim trijezni, svr§avao je spor time, da je Suvalov 
obojicu tjerao iz kuce, Ne rijetko ako bi Suvalov s Lomono- 
sovim bio na samo, te bi nadoSao Sumarokov, ugledav svoga 
protivnika okrenuo bi mu ledja te otiSao, i t. d. Ovako se 
razumije, za§to nije Sumarokov mogao podnijeti mirne du§e, 
kada god. 1757. pod portret, kojim bje§e ukraSeno izdanje 
djela Lomonosova, dodje epigraf u slavu pjesnika. On napisa 
neku vrstu travestije, koja izazva polemiku sa strane drugoga 
pjesnika, kojega se slava istom pocela siriti — Der^avina. 
Najnje^nije obilje^i Sumarokova nekoliko decenija kasnije 
Pu§kin ovim rijecima: »Slabo dijete tudje pouke, zavidljivi 
oholac, hladni Sumarokov, bez sile, bez vatre, nevelika uma« . . .* 
Ovim mogli bismo zavrgiti pricanje o Sumarokovu, ne 
upugtajuci se u anekdote, koje izazivahu posljednje godine 
njegova 2ivota, u kojima bijaSe ce§ce pijan nego li trijezan. 
Ali u svojim mladjim godinama pored slave sjevernoga Ra- 
sina otimao se jo§ za slavu ruskoga Moliera. Njegove kome- 
dije va2e jo§ manje, nego li tragedije, jedva se u istorijama 
literature spominju komadi, kao: '^ly^tOBHiu.e (god. 1750.), 
TpMCOTMHiycB (god. 1750.), HycTaa ccopa (god. 1750.) Ilpn- 
;iiaHoe odMaHOMt (god. 1756.), OneKyHi> (god. 1765.), .Ihxo- 
HMeu,!. (godine 1768.), iJ^tOBHTun (godine 1768.), TpM 6paTa 
coBMicTRHKa (god. 1 768.), Hapii,HCT) (god. 1769.). i t. d. To 
su vecinom prijevodi ili imitacije Moliera, uz gdjekoju ori- 
ginalnu stvarcicu. U »Trisotiniusu« (nazvanje po Molieru) 



* Tbi Jib 9T0, cjiaOoe ^hth qyacwxt ypoKOBx, 
SaBHCTJiHBbiH rop;i;eai., xojio;i;Hb]H CyMapoKOBi., 
Bea CHJibi, 6e3 orna, ci. nocpe^^cTBeHHbiMi. ymoMx . . 



Tatiscev i ruska proza posHje Petra Velikoga. 8 5 

ima dosjetaka protiv ortografije Tredjakovskoga : Bobembius 
i Trisotinius prepiru se o tome, koje je slovo bolje : T s 
jednom ili TTT sa tri noge; zovu u pomoc slugu Kimara da 
spor rije^i. Taj voli trono^no slovo, jer ka2e u jednonofnoga 
neka se noga slomi, nije vi§e ni za sto, a u tronofnoga kad 
bi se i dvije noge slomile, ]ol ostaje treca ! U komediji One- 
KyHi) (Skrbnik) Sibaju se razni suvremeni obicaji, u cemu ako 
ba§ i nema mnogo humora, opet Je podloga realna, domaca. 
Najmilijom temom dosjetaka onog vremena blJaSe pretjerana 
francuzomanija, koja se pokazivala ne samo u modama, vec 
i u Jeziku, u prekorednom mije§anju francuskih rijeci i fraza 
u ruski govor. Sumarokov iznosi to na smijeh u ovakim pri- 
mjerima : a BiiCL a ji, p h p y Ri . . . a STOBa ne m c p m t h- 
p y K) . . . BH jiOBO.iBHO peMapKHpoBaHM . . . "A oupe 
A e BacL Bcer^a bi. k h «i> y 3 i u . . . ^ito bm ;; h c t p c . . . 
a STOH nance ne MMt>io, i t. d. U komedijama Sumarokova 
nema pokretljivosti, nema radnje ; sadr^ina se pripovijeda, a 
ne prikazuje; nema dobra rasporedjaja i, kako knez VJazemski 
veli, nigdje nema profila, sve stoji licem k lieu, gledalac nema 
§to da nagadja ili naslucuje, nema na cemu da napre^e svoju 
kombinaciju. Sumarokov pisa Jos nekoliko satira i poviSe 
basana, o kojima cemo poslije govoriti. 



Zasluga je do sada spominjanih pisaca i pjesnika, l\o su 
pokazali, da knjifevnost i na ruskom jeziku mo2e i mora 
da udje u Javni 2ivot, da bude jedna ako i vrlo neznatna 
njegova sastavina, za koju se probudjivao smisao najprije samo 
u vrlo uskim granicama IJudi gradskih, da upravo naJviSe pe- 
trogradskih. Na celu pokreta staja^e sam dvor i njegove udvo- 
rice, po zapovijesti ucestvovahu takodjer vi§i dr^avni cinovnici 
i vojeni castnici. Najvece znacenje u tim pokuSaJima svakako 
ima oblik, t. J. ruski Jezik, kojemu malo po malo poce^e i u 
toj novoj roli privikavati, vided da Je vrijedan i vrstan da si 
podcini svu oblast duhovnoga 2ivota. Manje Je mogla privia- 



86 Petrovsko vrijeme. 



citi i zanimati sadrzina prvih radova. S te strane ne ogleda 
se u dojakognjim proizvodima niti velika originalnost niti 
realna istina. Citaoca ili gledaoca valjalo je zabaviti, ugoditi 
mu lijepim rijecima i prikazivanjem poetskim stvari, kojih u 
fivotu nije ni bilo, vec se moglo samo 2eljeti da bi bile 
onakve, kako ih prikazivahu. Kod toga nitko se nije bojao, 
da ce mu se prebaciti, §to ne govori i ne crta istine. Ta po- 
ezija nije i ne treba da bude istina. Onaj isti Lomonosov, 
koji u svojim naucnim raspravama unapredjiva§e prirodne 
nauke i usavr§ivase sredstva tehnicka, u svojim odaraa ne 
zaziraSe od pretjerivanja u opisima i pohvalama. Takim na- 
cinom on posta kolovodjom mnogobrojnih odotvoraca, §to u 
drugoj polovici i8. stoljeca poplaviSe rusku knji2evnost gomi- 
lama pjesama u slavu Ijudi, koji se u istinu nicim ne pro- 
slavige, u pohvalu dogadjaja, kojih u istinu nije trebalo hvaliti. 
Isto je tako odu§evljenje Sumarokova za dramatsku knjifev- 
nost zastranilo krivim putem, kad se ma§io visokog i okorjelog 
koturna francuske klasicnosti u ono vrijeme, dok su vec u 
samoj Francuskoj taj isti klasicizam napu^tali. U ovim vrstama 
poezije ocekivalo se ne samo usavrSivanje oblika, jacanje ori- 
ginalnih misli, vec i izbor novih pravaca, novih uzora. Vidjet 
cemo odmah, u koliko zadovolji ovim ocekivanjima vijek 
carice Katarine, Samo prije da upitamo, kakvim proizvodima 
mofe se pohvaliti vrijeme iza reforme Petra Velikoga na polju 
ruske proze, pored onoga, §to je vec do sada spomenuto. 

Ne treba da nabrajamo prijevode, kojima je akademijski 
prevodilacki ured obogacivao od godine do godine knji^ev- 
nost, podmirujuci potrebe raznih strucnih §kola. Prevodilo 
se ponajviSe s francuskog i njemackog jezika, svi rodovi i sva 
podrucja Ijudskog znanja ula2ahu u program ove radnje, koja 
nema toliko znacenja u istoriji ruske literature koliko u isto- 
riji ruskog jezika i narodne prosvjete, Jedan originalan um 
tog vremena, koji napisa mnogo djela ruskom prozom, bijaSe 
Tati^cev (Vasilij Nikitic). Kad se godine 1886. slavila 
dvjestogodiSnjica njegova rodjenja, govorilo se s velikim pri- 
znanjem o mnogostranim kulturnim te^njama tog ne§to suvige 



latiscev i ruska proza poslije Petra Velikoga. 87 

zaboravljenog covjeka, isticala se cak neka srodnost izmedju 
njega i Lomonosova. Iste godine bi naStampano (izadje go- 
dine 1887.) njegovo zanimljivo djelo »Pa3roBop'L nojiBS'fe 
HayKi) M yqnjiiiu;'L« (Razgovor o koristi nauke i uciliSta, pod 
redakcijom Nila Popova), koje je god. 1733. napisano i preko 
stopedeset godina lefalo u rukopisu. To su filosofski razmi- 
^Ijaji, kod kojih leksikon Walchov pru2i piscu mnogo gradje. 
Knjiga sastavljena je poput katekizma u pitanjima i odgovo- 
rima te svjedoci o velikoj nacitanosti i jasnim pogledima 
avtora. Da je izaSla, kada bje§e napisana, mogla bi bila do- 
nijeti mnogo koristne pouke ; ali ruska literatura bijaSe vec 
tako hude srece, da su joj mnoga djela od znatne vaznosti 
ostala nedostupna, bilo zato, §to nijesu mogla, bilo zato, §to 
nijesu smjela u horu ugledati svijeta. Sjetimo se bogate radnje 
literarne Kri2aniceve, spomenimo PosoSkova, eto vam Tati§ceva 
i Radi§ceva i t. d. One godine, kad bi imao izaci pomenuti 
»Razgovor« (g, 1733.)) nagtampana je druga radnja TatiSceva 
pod naslovom »^yxOBHaa« (Oporuka), t. j, savjeti oca sinu, 
knji^ica pre§rampavana je vi§e puta. Najbolje je pisac poznat u 
istoriji ruske literature kao prvi pragmaticni istoricar, koji po- 
kusa dojako^nje Ijetopisne svodove zamijeniti sistematskim iz- 
laganjem predmeta. Ali ni to veliko djelo ne ugleda svijeta 
za 2ivota pi§ceva, vec istom u godinama 1768. — 1774- izda 
ruski istoriograf Miller tri sveske, god. 1784. izadje cetvrta, 
peta pojavi se u devetnaestom stoljecu. 

Sitnu istorijsku gradju zastupaju m e m o a r i. Kao spo- 
menici literaturni ne va2e mnogo, ali kao ogledalo miSljenja 
Ijudi onog vremena spomena su vrijedni, osobito oni IX.0 ih 
pisa§e znatnije licnosti : u njima prica se o mnogim zanim- 
Ijivim, nutarnjim i spoljaSnjim, stranama tadaSnjega 2ivota. I 
ovoj gradji nedostaje jedan uvjet, da se pravom uracuna u 
proizvode 18. stoljeca: Ijudi onog doba nijesu za njih znali, 
nijesu mogli iz njih crpati ni pouke ni savjeta. Izmedju 
drugih da uka2emo na »putnicke zapiske« P. A. Tolstoga,, 
koji vec godine 1697. — 9- preko Poljske i Austrije putova u 
Italiju : vrlo prostoduSno prikazuju se tu utisci, §to ih obicaji 



Petrovsko vrijeme. 



zapadne Evrope uciniSe na moskovskog covjeka, kojega je 
vec u VarSavi zapanjilo slobodno vozanje gospodja i gospo- 
djica u karucama po gradu, koji se u Becu nije mogao na- 
cuditi divotama Schonbrunskog parka, i t, d. Jednako je za- 
nimljiv putopis Lukijanova u svetu zemlju, ne radi svete 
zcmlje, vec radi Rusije u njenim jufnim krajevima i radi 
tegoba putovanja iz Moskve do Carigrada. Zapiske Nepljujev£ 
vjerne sluge Petra Velikoga u diplomatskoj slu2bi u Carigradu, 
vazne su za istoriju spoljasnjih odno^aja. Kneginja Dolgoruka 
opisa, ali istom godine 1767., svoj zivot, svoju sjajnu mladost i| 
svoju nesrecu, koja je sti2e poslije smrti Petra Velikoga, kada* 
svi Dolgoruki pado§e u nemilost: kako poslije, u 19. vijeku, 
pjesnik Nekrasov opjeva junaStvo ruskih 2ena, koje dijeliSe 
patnje svojih mu2eva, osudjenih dekabrista, tako opjeva i stra- 
danja Dolgoruke Kozlov u poetskoj pripovijesti B. ^OJiro- 
pyKaa (god. 1 828. 1. Krekgin zanimase se poglavito za vrijeme 
i licnost Petra Velikoga, ali pisa takodjer raspravu o postanju 
slovenskog naroda, gdje se Mosoh sin Jafetov progla§uje osni- 
vacem Mosohije, t. j. Moskovije, a sin mu Ross bijase rodo- 
nacelnikom Rusa! 

A §to je citao, da ne ka2emo pisao prosti narod? NiSta 
ili gotovo nigra, u koliko nije umio ni citati. Ali po grado- 
vima i povecim selima bijase ipak imucnijih Ijudi iz reda 
trgovackoga, iz ni^ih cinovnika i gdjegdje iz zanatlija, koji 
marljivo i rado citahu legende, istorije raznih mucenika i 
razlicite price iz kruga klasicnih i sredovjecnih romantskih 
tradicija. To bijahu vecinom prijevodi iz predjaSnjih vremena, 
prepisivanjem predavani od jednog pokoljenja drugomu te i 
sada rasirivani po narodu ne samo putem Itampe, vec jos vige 
preko rukopisnih zbornika. Izrijetka iskoci iz te sredine po 
koji daroviti, umni covjek, koji se kao cisti samouk dade i 
na pisanje knjiga. Tko bi mogao reci, koliko je vrlo razuranih 
i knjizi odanih Ijudi sakriveno u anonimnim opgirnim zbor- 
nicima krajem 17. i pocetkom 18. stoljeca? Jednomu znamo 
i za ime, a taj bijase ne samo prepisivac, vec i samostalan 
pisac. Ivan Tihonovic PosoSkov, rodom seljak, ili kako 



Pososkov i ruska proza posUje Petra Velikoga. 89 



sam govora^e, prostak ( npocTeu,7j), naucio citati i pisati mimo 
Skolu, naucio jo§ svakojake prakticne vje^tine, smiisljao rado 
svakojake planove I predloge. Njegov bistar pogled i saobracaj 
s prostim narodom otkrivaSe mnoge nepravde u 2ivotu ruskog 
naroda a 2iva 2el)a nagonja^e ga, da o torn i piSe. Tako 
postage njegovi spisi »0 CKyjiocxii n uoraTCTBi*, »0 paTHOMT. 
noBeAeHiH*, OTcyecKoe aaBfemaxejibHoe n()yiieBie«, »/I,oHomeHie 
MUTpoii. CTe*aHy HsopcKOMy pasuuxt nenopiiAKax'B b7> 
acu3HH, pe.THriosHHX'L u HpaBCTBeHHtix'b* i jo§ neki drugi. U 
tim spisima ogleda se bogat prirodan um ruskoga covjeka pe- 
trovskog doba, koji stoji na raskr§cu medju starim i novim 
vremenom, ne simpatise vi^se s okorjelom, nepomicnom sta- 
rinora fzato se Pososkov i odmetnuo od raskola, uz koji is- 
prva pristajase) ali zazire i od evropskog upliva, gledajuci 
kojekakve razvratne pojave, sto ih inostranci uno§ahu u posve- 
cene starinom, proste i dobre, ruske obicaje. Prema tomu 
daje i sinu savjet u »ocevoj oporuci*, da se ne sklanja ni na 
lij'evo ni na desno, na jednoj strani posrnuo bi u raskol, na 
drugoj u sljedbenike »Martina Ljutora«, koji »u dvjesta go- 
dina ne iznesose nijednoga, ni 2ivog ni mrtvog, cudotvorca, 
van takvih cudotvoraca imaju izobilje, Sto mogu do ponoci, 
da cak do zore, provoditi bez sna u skakanju i tancanju, 
umiju piti uz muziku i igrati karte«. Po savjetu PosoSkova 
o uzgoju djece ne valja djetetu davati rijetko ime, koje se 
jedva izgovara, kao Sozont, Dorimedont, Falalej i t. d., ne 
valja poceti sa »tjat]a« i »mama«, vec s rijecju »bog«, djecu 
valja dr2ati strogo u poslusnosti i pokornosti, uciti je »sla- 
vjansku gramatiku«, pravila »cifirna« (t. j. aritmetiku), latinski, 
grcki i poljski jezik i jo§ kojugod vjeStinu, osobito prepo- 
ruca crtanje. Mnogo zanimljivih sitnica sadr^ava »oporuka« 
PosoSkova, podsjeca cesto na Silvestrov »Domostroj« ; u po- 
Stovanju 2ene stoji znatno vi§e, jer ka^e sinu, da ne uradi 
niSta ne posavjetovav se prije sa 2enom : »bog dao covjeku 
fenu ne da mu robujc ili samo slu2i, vec da mu bude po- 
mocnica . . .« Osobito potanko razla^e otac sinu, kako treba 
da se moli bogu i svetim ikonama, kako da se drfi u crkvi, 



go Peirovsko vrijeme. 



odvracajuci ga od zlih obicaja, Sto vladaju u »kirkama« (t. j. 
protestantskim crkvama). I protiv rasko§na odijela vojuje rjecito. 

Mnogo je vaznije djelo PosoSkova »0 CKyjocTH m 6o- 
raTCTBt*, zahvata pitanja politicko-ekonomska i dr^avna, pro- 
povijeda mnogo nepovoljnih, gorkih istina te cini se, bijaJe glavni 
uzrok §to je smjeli pisac platio 2ivotom u »Petropavlovskoj« 
tvrdji god. 1726. Pisac tra^i blagosastojanje dr2ave u pravici 
i moralnosti narodnoj. Zato kori neukost pravoslavnog sve- 
Stenstva, i§te da se uvelici njegova obrazovanost, da se obez- 
bijedi njegov materijalni polozaj (»kod nas u Rusiji hrane se 
popovi svojom rabotom, nicim se ne odlikuju od poljodjelaca 
mu2ika, mu2ik za plug i pop za plug, mu2ik za kosu i pop 
za kosu . , .«). Dalje tra2i za svakoga, bez razlike cina »je- 
dnaki sud, blizu, izravno i pravo«, 2aleci se na sada§nje 
stanje, koje je gore nego li ne samo kod inozemnih kr§cana 
vec i kod »busurmana !«. Predlafe novu kodilikaciju zakona 
(»Ulo2enije«). U glavi »o selja§tvu« i§te, da se i seoska djeca 
uce citati i pisati, tu2i se, da gospoStina odvec opterecuje svoje 
kmetove i tim zatire seljaStvo, ne dolazi jo§ do misli o pot- 
punu oslobodjenju kmetova, vec samo o pravednijem raspo- 
rezivanju nameta i t. d. Mnogo svijetlih misli sadr^e spisi 
PosoSkova, ali redom s njima i mnogo cudnovatih, upravo 
smijeSnih savjeta i predloga, sto drugacije ne moze ni da bude 
kod covjeka samouka. Knjige Posogkova postase istom u nasem 
stoljecu, da cak nedavno, predmetom ozbiljna izucavanja. 

Isto se tako poce istom nedavno svracati pa2nja i na 
onu drugu, bezimenu, rukopisnu literaturu, koja kako se po 
svemu vidi predstavljase duhovnu hranu prostog ruskog na- 
roda u isto doba, dok se velikogradska i pridvorna inteligen- 
cija zanimala za ode Lomonosova, za tragedije Sumarokova, 
za satire Kantemira i t, d. Za osvijetljenje ovoga pitanja ima 
prevelikih zasluga A. N. Pipin (A. H. IlMnHHii), koji vec go- 
dine 1858. dokaza, na osnovu rukopisnih zbornika, kako je 
jo§ u 18. stoljecu prepisivan bio roman o Aleksandru Velikom, 
prica o premudrom Akiru, o premudrom Solomunu i Morolfu, 
roman o prekrasnoj Mageloni, skaska o Bovi Koroljevicu 



Ruska prostonarodna romantika. gi 



i t. d. Nedavno nastavi on svoja istra^ivanja te izvede na cisto, 
da osim pomenutih tekstova u rukopisima 17. i 18. vijeka 
dolazi jo§ preko stotinu drugih pripovijedaka, koje bijahu za 
cijelo vrlo popularne i omiljelo citanje ruskih sirokih slojeva, 
osobito prostog naroda. Evo za primjer nekoliko nazvanja : 

»Istorija o princu Adolfu iz Laplandije i o ostrvu vje- 
cita veselja« (Pipin nadje je u 4 rukopisa 18. stoljeca i u 
nekoliko §tampanih izdanja ; francuski original glasi ovako : 
Histoire d'Hypolite comte de Duglas, izdan vec god. i6go.). 

»Istorija o skitskom kralju Akamenu i kraljici Menalippi« 
(to je odlomak iz cetvrtoga dijela romana Cleopatre, fran- 
cuski napisana god. 1647. — 8.). 

»Istorija o Alfonsu Ramiri, kralju Spanskom i o pre- 
krasnoj Angeliki, princezi lombardskoj* (stoji u vezi s Orlando 
furioso). 

»Azijatska Baniza« dqlazi u nekoliko rukopisa 18. sto- 
ljeca, njemacki original iza§ao je god. 1688. ili i68g. te bio 
vrlo popularan. 

»Istorija o princu ciparskom Veliamu, kako je bez znanja 
uzeo sestru za zenu« (u rukopisu pocetka 18. stoljeca, kazuje 
se i cija je bila: Che KHHra TpeThefi KaaaHepcKofi poTM cep- 
ataHTa FaBpa.ia A;i*epi>eBa) 

»Istorija o Hedvigi, princezi francuskoj« (Pipin nabraja 
pet rukopisa). 

»Istorija o engleskom milordu Gereonu i markgrofici 
Marcimirisi« (oko 7 rukopisa iz 18. stoljeca, a i ^tampano. 
Jedan eksemplar bijaSe svojina trgovca iz Voloka Lamskoga, 
za koju je platio i rubalj 30 kop.j. 

»Pustolovine Don Ramira Derazas i Donne Leonore 
Demendos« (francuski izvor »Avantures de Don Ramire des 
Roxas, tirees de I'espagnol* izadje godine 1737. u Parizuj, 
i t. d. i t. d. 

Kako se vidi, to su vecinom pripovijetke o cudnovatim 
dogadjajima, §to se zbi^e negdje daleko u stranom svijetu, 
prevedene ili preradjene, ali nije svagda lako originalu u trag 
uci, po§to se nazvanje rado mijenjalo, kad i kad cak prevo- 



92 Petrovsko vrijeme. 



dilo. Iz La galante Saxe posta u prijevodu FajiaHT'L caKCOHCKin, 
»BejiHKo;i,yiiiHLiti HH;;iaHeu.t« zove se takodjer »CKa3Ka o 
npHHU-fe JlE)6MM'fe«, jednomu je skitskomu princu ime »Mhjio- 
5paH'L«, a princezi »HcTiiHHaii cJiaBa«. Roman o prekrasnoj 
Mageloni zove se u ruskoj preradi »neTp'L-3JiaTEie KJiK)qn«. 
Pripovijetka »M3a6ejiJia MeH^tosa iimnaHCKaa uoBicTL, comm- 
HGHHaii rocnoaceK) Koiiiya« (u rukopisama i Stampana) nosi 
u francuskom originalu nazvanje Histoire de la comtesse de 
Savoye, a spisateljica zove se Madame de Givry comtesse de 
Fontaines. Godine 1880. na§tampa L. Majkov snoBicTt 
poccincKOM'B Maxpocfe BacHJiin«, a god. 1887. izadje pripo- 
vijetka »rHCTOpliI O millliaHCKOM'B UIJiaXTMlli ^OJITOpHi«. 

Kad bi se ove dvije stvari znale samo po naslovu, nitko ne 
bi se lako dosjetio, da je to isti predmet, ali po§to su obje 
naStampane, sada znamo, da je »§panski« plemic Doltorn u 
preradjenoj rusifikaciji izisao »matroz Vasilije«. Cudnovato, 
da se i pod nazvanjem Doltorna original pripovijetke joSte nije 
mogao otkriti. Koliko puta mo2e biti taj isti slucaj, da se 
pod dvjema razlicitim nazvanjima krije jedan predmet! Za 
cijelo i kao prijevodi bit ce te radnje vrlo nejednake cijene ; 
sudeci po izvodima kod Pipina dogodi se prevodiocima 
mnogo smijeSnih qui pro quo. Gdjekoji prijevodi vrlo su 
opgirni te se htjelo mnogo vremena za posao. Na priliku 
»istorija o dvjema Sicilijancima, Melentiju i Palamedu, i o 
prekrasnoj Ariani«, prevedena valjda s njemackoga prijevoda 
(Arianens Staats- und Liebesgeschichte;, francuski je original 
od god. 1643., zahvata in folio 321 list. 

Usiljen bi interes za ovake pripovijetke ilustracijama. 
Ruska prostonarodna literatura 17. i 18. stoljeca vrlo je vo- 
Ijela ilustrovane tekstove, ali u 17. stoljecu nije izbor ilustra- 
cija jo§ bio velik, to su ponajviSe legende svetaca i po gdje- 
koja moralna pripovijetka, istom u 18. stoljecu izbiSe na 
povr§inu svjetski motivi. Spomena su vrijedni nada sve prizori 
iz narodnih epskih pjesama i pripovijedaka, gravirani na drvu 
ili mjedi. Pocetkom 18. stoljeca bje^e ilustrovan citav ciklus 
epskih prica o lliji Muromcu evo ovako : i. slika : Otac i sin 



Ruska prostonarodna romantika. 93 

blagosivljaju Iliju Murotnca na put, 2. slika: Razhojiiici mole 
Iliju, da ih pomiluje, 3. slika: Ilija Muromec uni^tava citavu 
vojsku busurmana (= nevjernika) kod Cernigova, 4. slika : 
Ilija Muromec napada na Solovja na drvetu, 5. slika: On pro- 
bada Solovjevu kcerku, 6. slika: Ilija Muromec zastire svojim 
krznom kijevskoga kneza i kneginju, da bi mogli usliSati 
zvif duk Solovja, 7. slika : Ilija i Dobrinja izlaze na polje 
protiv orijaSkoga pilgrima, 8. slika : Ilija Muromec ubija goro- 
stasnog idola (»idoli§ce«) svojom kapom. I strane »istorije« 
imaju svoje ilustracije, na pril. vi§e pomenuta »istorija o 
princu Adolfu iz Laplandije i o ostrvu vjecita veselja« dobi 
vec u proSlom stoljecu 8 ilustracija. Poznatu skasku istocnog 
izvora »§emjakin sud« ukrasiSe u prvoj polovici 18. stoljeca 
ovim gravirama: i. brat-siromah moli brata-bogatasa za konja, 
2. brat-siromah skube konju rep, 3. oba brata dolaze pred 
sud ; bogataS dr2i mo§nju npvaca u ruci a siromah kamen u 
vreci ; 4. siromah padajuci zadavijuje jednomu seljaku dijete 
u kolijevci ; 5. brat-siromah padajuci s mosta zadavijuje co- 
vjeka, §to ga je sin na kolima vozio ; 6. oba brata prod 
Semjakom na sudu; 7. pred sud dolazi i onaj sin, kojemu je 
brat-siromah zadavio oca, 8. pred sud dolazi i onaj seljak, 
kojemu je brat-siromah zadavio dijete; 9. braca se izmiruju, 
10, izmirenje sa sinom, koji je izgubio oca; 11. izmirenje sa 
seljakom, koji je izgubio dijete; 12. brat-siromah pokazuje 
Semjaki, koji se nadao mitu — kamen I 

Samo se ka2e, da je i u torn poslu Rusiji prednjacilo 
inozemstvo, evropski zapad, za kojim je ona koracala, podra- 
2avajuci mu, na jedan do dva vijeka kasnije. Najstarije gra- 
vire na posebnim listicima nijesu u Rusiji starije od druge 
cetvrti 17. stoljeca, proishode iz Kijeva. Malo po malo jav- 
Ijaju se i originalni motivi gruba narodna ukusa, osobito od 
kako je saobracaj medju spolovima poceo pod uplivom zapada 
bivati slobodniji. Cinizam, kojemu je mjesto u krcmi ili medju 
razuzdanom slu^incadi, daje vrlo mnogo motiva za ilustracije. 
Evo nekoliko tekstova, po kojima se mo2e naslutiti lik ilu- 
stracija: Na jednoj citamo: »^yiua TaniouiKa, npocHTt JiaKoil 



Q^ Petrovsko vrijeme. 



BaHioiiJKa, wiioOu mchk, SyAf^ bo b^k^ MOfl«, na to Tanja 
»pyqeH]>Ky ^a-Jia, Banio mh.ilim^ Ha3Ba.ia« ; pod drugom: JIkobI) 
Kyqep'B KyxapKy ofDHHMaeT'L (grli), a ona ero oti> ce6ji na- 
xaeT (gura) : iioacajiyn, no;i,u npoML a Bi^t He Ko6M.itfl ;toqL. 
Kico§ §apce djevojci : qepHwn rjast iiouli.Tyfi xotb pasT., Te6ii 
He ySyAeTi. a Mai pa^ocTM npH6y;i.eTi>. Taltina 2ena u na- 
kitima, u rumenilima za lica, njihova nevjernost i t. d. pred- 
stavljaju bogatu gradju ovakih ilustracija. 

Dugo se mislilo i ucilo, da su reformom Petra Velika 
stare tradicije i stare navike u jedan mah ustranjene, kao kad 
ono oluja polomi stara stabla. Pojave, o kojim upravo govo- 
rasmo, svjedoce iznovice, da si ne valja stvar tako predstav- 
Ijati : u girokim krugovima vlada^e u citavoj prvoj polovici 
1 8. stoljeca isti literarni ukus, kojemu je svijet obikao u pri- 
jagnjim stoljecima. Ne valja Rusiju mijesati s jednim gradom, 
stolicom carstva, Nije bilo tako lako citav narod istrgnuti iz 
njegovih starih navada, kako jedan novo osnovani grad. ViSe 
pomenute skaske i istorije ostajahu po svjedocanstvu rukopisa 
omiljelim citanjem ruskih §irih krugova gotovo kroz citavo 
1 8. stoljece. Jedan zbornik te vrste, sto ga ispisa svojerucno 
neki Mordvinov o polovici 18. stoljeca — jo§ se i sada u po- 
rodici cuva kao amanet — , sadr^i 21 »istoriju« sve nalik na 
vise spominjane. Kad se bolje protraze ruske javne i domace 
knji2nice, jos ce vi§e iskociti istina, da je obicni covjek 
18. stoljeca svoju duhovnu hranu jos jednako crpao iz starih 
izvora, iz rukopisa, u kojima bijahu ispomije§ane legende i 
homilije, Ijetopisi i hronografi, price i »istorije«. Medju isto- 
rijania redora sa starijom stihijom sredovjecnih romana, kao 
§to bijahu Trojanska prica, Aleksandrida, Bruncvik, Bova, 
Meluzina i t. d., stojahu pripovijesti o svjetskim pustolovima, 
o avanturistima, o zaljubljenim parima i t. d., poizvadjene iz 
raznih evropskih literatura 17. — 18. stoljeca, dok se od polo- 
vice stoljeca naprijed poceSe pomaljati vec i tekstovi vi§ega 
reda, kao Fenelonov Telemak, Miltonov »izgubljeni raj«, Po- 
pe-ova »ugrabljena vitica& i t. d. A kad se ovi rukopisni ro- 
mani isporede sa istampanima iz druge polovice osamnaestog 



Ruska prostonarodna romantika. 95 



stoljeca, i tu se opa2a znamenita suglasica u pravcu i 
ukusu: u jednu se ruku upravo ono kasnije §tampalo, sto 
je od prije bilo prepisivano, u drugu bijahu stvari, §to su 
vec prije Stampane bile, iznovice rukom unoSene u ruko- 
pisne zbornike, valjda s toga, §to su §tampani eksemplari 
bivali rijetki i skupi. Ovako se kolo jednakih literarnih po- 
java ne prestaje vrtjeti. Originalnosti u tim proizvodima da- 
kako nema. §to se Spanski »drabanat« Doltorn u ruskoj pre- 
radi premetnuo u »matroza« Vasilija, ne znaci mnogo. Ali 
ipak i te »istorije« imaju u ruskoj literaturi svoje znacenje: 
njima se budila volja k citanju, uraznolicavao se ukus, ^irilo 
se neko znanje svijeta i Ijudi ; ideal starih vremena, trafiti 
svu nasladu zivota u materijalnom u2ivanju, zamjenjivao se 
necim boljim i vi§im, nazrijevanjem duhovnih interesa. Kazat 
cemo najposlije i to, da je jedan dio ovih »istorija«, §to su 
se vec pod konac vijeka m.nogima cinile odvec nezgrapne i 
lude, jo§ u prvoj polovici devetnaestoga stoljeca sacinjavao 
omiljelo citanje prostog naroda ; osobito ukraSene grubim ilu- 
stracijama prodavahu se take knji^ice u Moskvi, na nikolj- 
skoj ulici, u tisucama, mo2da cak milijunima eksemplara. 
Prijevoda vi^ega sorta bija§e u vrijeme petrovsko pa sve 
do carice Katarine II. vrlo malo, makar da je sama vlada po 
vi§e puta pozivala Ijude, sto znadu strane jezike, latinski, 
francuski, njemacki, talijanski, engleski, da se jave u kance- 
lariju akademije nauka, ako su voljni prevoditi, da ce dobiti 
radnje, knjiga za prijevod, a za nagradu — po sto eksem- 
plara (god. 1748. ili — u novcima god. 1761.). — Knjige, 
koje bi se imale prevoditi, nazvane su opcenito »gradjanske, 
razlicite sadr2ine, u kojima bi korist i zabava sjedinjene bile 
s poukom prilicnom svjetskomu 2ivotu«. Ako takvi pozivi 
prije nove epoke carice Katarine nijesu imali velika uspjeha. 
Tomu ce biti s jedne strane taj uzrok, §to je bilo dosta ne- 
udobno javljati se u akademijsku kancelariju, gdje je prevo- 
dilac imao istom dokazati vjeStinu, a s druge strane nije ni 
javno miSljenje odobravalo citanja romana. Eno, sam Suma- 
rokov napisa god. 1759. u »Trudoljubivoj pceli« o romanima 



96 Petrovsko vrijeme. 



ovako : »Koristi iraa od njih malo, a ^tete mnogo. Ka^u o 
njima, da ubla2uju dosadu i krate vrijeme, t. j. vijek covjekov, 
koji je i onako kratak. Citanje romana ne mo2e se prozvati 

provodjenjem, vec gubitkom vremena I osim romana 

ostaje dosta drugih knjiga, koje su i najprostijim Ijudma do- 
stupne i razumljive. Ima dosta toga, cim se mo^e provoditi 
vrijeme prosvjecujuci se, kad hi nam has sudjeno bilo tisucu 
godina zivjeti na ovom svijetu . . .« 

Zavr§it cemo ovu glavu jednim primjerom Ijubavne ro- 
mantike iz stare Rusije, kako je prikazana u nekom »skaza- 
niju o molodcu i d]evici« (po rukopisu iz pocetka 18. stoljeca). 
U originalnom tekstu ima fraza, koje jo§ danas odjekuju u 
narodnom pjesniStvu. Mladac govori, otkrivajuci Ijubav dje- 
vojci, ovako: »Du§ice, prekrasna djevojko ! Hodao sam po 
mnogim gradovima, slufio sam caru u ordi, kralju u Litvi, 
ali ne nadjoh tako krasne djevojke, kako si ti, prekrasna dje- 
vojko! prigrli i ti mene i razgovori . . . .« Njegova se du§a 
raspaljuje, opisujuci njene dra^i : »Du§ice, prekrasna djevojko ! 
Prepelicje su u tebe kosti, pamucno je tvoje tijelo, Secerna 
tvoja usta, mudra ti je misao, slatka je tvoja rijec, tiha je 
tvoja besjeda ; tvoje su oci kao u jasna sokola, obrve samurli 
erne, pogled ti je siva jastrijeba, gubica brza konja, skok. 
bijela granostaja, tvoje prisijedanje kao u paunice. Uti§at ce§ 
vjetrove u polju, ustavit ce§ jasna sokola u poletu. Kako ne 
mo2e bijel kobac da odleti od okretna majstora (u lovuj, 
tako ni ja ne mogu da se odvojim od tvoje neiskazane kra- 
sote, gledajuci na nju. Kad mi ti, gospodjo, progovaraS, kao 
lasica da griskaS i kao slavuj da feljkuje§ u zelenom gaju. 
Vec je vrijeme, da mi poka2e§ svoju milost; htio bih da 
sluSam tvoju glatku rijec. « Koliko se viSe uznosi njegovo 
krasnorjecje, toliko je vece njeno negodovanje. Napokon od- 
vraca mu u Ijutini : »Mladicu, u tebe je lice vampirova obra- 
zina, oci sovuljage, glava medvjedja, zubi ^tucji, nos kecige, 
vucja celjust; ti si skotski sin, svinjski pastir ; kod kuce da si 
2ivi§, opanke da si plete§ : ti si ^aba, mi§, smrdljiva ti je du§a, 
necist ti je duh ; tebe da je ognjem spaliti, ili nos ti odgristi 



I 



J 



Ruska prostonarodna romantika. 97 

ili glavu ti odsjeci ili za plot te baciti, ma kako da se je 
tebe oprostiti, djavo te donio ; utopio se ili udavio, zivio kao 
2una u duplju, kao mi§ pod krovom, kao crv pod korom, kao 

kukac u govnu 

. . . Dalje vec se i ne mo2e. U Ijubavnika preotima mah 
ocajanje, djevojka vidi da valja ustupiti, ona jo§ kara dra- 
goga, ali vec i tjegi : »2ivi kod nas, te ne luduj, ne opijaj se; 
a kada bude§ glup i pijan, lezi, te spavaj, po ulicama se ne 
skita), pasa ne razdra^uj ; rano jutrom ustaj te kod mene, 
tvoje gospodje, dolazi i meni, tvojoj gospodji, celom do 
zemlje se klanjaj«. Ove rijeci ushicuju mladica, oduSevlJen 
nastavlja slaviti njenu dobrotu i krasotu : »tvoje su posljednje 
rijeci kao tih oblacak na bujno fito, kao medna rosa na ru- 
meno cvijece, ti si, gospodjo, IjepSa i rumenija od svakog 
cvijeta . . . divno sjediS u svojoj visokoj kuli, daleko gledag i 
kao dragi kamen svijetliS . . . .« Spor zavrguje potpunim izmi- 
renjem: »djevojka poklopila se kao sinja utva pred jasnim 
sokolom, kao kaljena strijela pred zapetim lukom . . . Mladac 
vidi svoju ugodbu, hvata prekrasnu djevojku za bijele ruke, 
Saleci se povaljuje je na du§eke, od Sale nad djevicom zbija 
zbilju; dragi kamen pobiserio i sramotu zagladio«. 



m 



Slike \z svjetske knjizevnosti. III. 



'figMAMdAM.AMAMJJJAMJJ^AS^MJ^MAMAAi.A^AM 




^TfTTTTTWTTTWTTTTWTfTWTWT^TrsTTTTWTsTWWWii. 



ni. 



l)i?ijeme cai^ice Kofoifine. 

Katarina II. i njene zasliige za ruskii knjizevnost. — Satiric ni listovi. 
V. I. Majkov. I. F. Bogdanovic. — Dems I. Fon- Vizin — J. B. 
Knjaznin. V. I. Lukin. A. O. Abies imov. — Prijevodi ; upliv] 
enciklopedista. A. N. Radiscev. — Ode Kostrova. Derzavin do 
god. 1^82. — Derzavin od godine 1^82. — I7p6. — Derzavin 
poslije smrti carice Katarine. V. J. Kapnist. — Nikolaj I. Novikoi 
iframasonstvo. — M. M. Heraskov. I. I. Hemnicer I. I. Dmitrijev. 



1. 

A\^rijeme carice Katarine II. bogato je znamenitim doga- 
djajima u izvanjoj istoriji Rusije i slavno povoljnim 
stanjem nutarnjega 2ivota, narocito u pitanjima vi§e prosvjete. 
Napon snage dr^avne podsjeca na slavu, koju Ivan Grozni 
stece osvojenjem Kazana ili Petar Veliki pobjedom nad Svedima 
i osnovanjem Petrograda. I sada slomi Rusija silu tursku i 
tatarsku, osvoji Krim i izvojeva slobodno kretanje po Crnome 
moru. Ali na slavne pobjede spoija baca nemalu IJagu sra- 
motan nutarnji mete2 na Volgi, pobuna seljaka pod vodstvom 
Pugacova, koji se izdavao za cara Petra III. ; ona Je poznata 
u ruskoj istoriji pod nazvanjem »Pugacov§tina«. Mnogo nesreie 



Katarina II. i njene zasluge za rusku knjizevnost. 99 

pocini taj ustanak u Povol2ju, na ^iroko i na daleko. Sa slo- 
venskog gledi^ta, koje dakako u politic! ne odlucuje, ne mo2e 
se ni dioba Poljske odobriti ; istorik literature ruske ne bi 
mogao reci, da je razdjelom Poljske narodni 2ivot ruski onoliko 
dobio, koliko Je poljski izgubio : za ideju slovensku izlazi dakle 
manjak, koji se smije faliti. SJajnomu vremenu carice Ka- 
tarine moze se jos i to prigovoriti, da Je nutarnje nevolje 
rado prikrivalo vanjskom reklamom. Dok su se mnoge tisuce 
tro§ile na potporu francuskih enciklopedista, osobito na Dide- 
rota, prostrane pokrajine ruskog carstva iznemagahu od gladi I 
Ipak ne da se zanijekati, da Je carica, koja 35 godina sjedjase 
na ruskom prijestolu, rijetka pojava genijalne 2ene, samo §to 
ta njena genijalnost ne ponice iz ruske sredine, vec Je spolja 
navrnuta, ne pusti onako duboka korijena u ruski narod, kao 
djela genija Petrova, i ne izdr^a do kraja. Bez nutarnje sile 
osvjedocenja, kojim se toliko odlikova svaki korak Petra Vc- 
likoga, carica Katarina bi natjerana u2asima francuske revo- 
lucije, da u poznijim svojim godinama porece i osudi ono, 
§to je u mladosti sama slavila. Vrijeme Petra Velikoga impo- 
nira silnim momentima, vrijeme carice Katarine opsjenjuje 
vise teatralnoScu. Dok Petar Veliki odva2no tvori, Katarina II. 
glatko govori. Petar Veliki Rus Je dusom i tijelom, pomislima 
i djelima, putuje na zapad da ondje uci i radi ; carica Kata- 
rina dolazi sa zapada u Rusiju, stupa na prijestol, na kojem 
od vremena do vremena dangubi priklapanjem; u mjesto da 
izucava narav i nevolje ruskoga naroda, ona dopisuje s fran- 
cuskim filosofima, moralistima i enciklopedistima, §to se moglo 
ostaviti ruskim piscima kao braci po zanatu. Brzo je gotova 
da prione za kojekakve osnove, ali nema postojanstva da ih 
izvede ; od taStine izvanjeg sjaja mece lako s uma dublji 
ozbiljni poziv, iskrenu i tvrdu predanost djelu. Petar Veliki 
osnova akademiju nauka, koja ce ispitivati zakone prirode, 
istra^ivati zemlje i narode, izucavati njihov polo^aj i njihovo 
stanje; i carica Katarina osnova jednu akademiju za ruski 
Jezik i rusku literaturu, ali u njoj akademici mlate praznu 
slamu, vje2baju se u filosofskim definicijama pojedinih poj- 



Vrijeme carice Katarine. 



mova, s djetinjim podrazavanjem francuskoj akademiji. Petar 
Veliki bio bi takve trutove razagnao, carica Katarina umije 
se tek njima podsmijevati u parodiji : »3anHCKa oSmecTBa 
He3HaH)ii],HX'&«. Ovakih protivnosti u karakteru Petra Velikoga 
i carice Katarine II. ima i vi§e. 

Obicno se i u istoriji ruske literature govori o vremenu 
carice Katarine kao jednoj osobitoj epohi. Ovo je miSljenje 
tek donekle opravdano. Novih tipova ne iznese njeno vrijeme 
na vidjelo. Prije pomenuti pisci niko^e iz sjemena, zasijana 
Petrom Velikim, to bijahu zreli plod njegove muke, signatura 
njegove reforme. Znamenite ode Derfavina, i ako jesu nami- 
jenjene ponajviSe slavi carice Katarine, ne pridavaju mnogo 
obilje2ja njenu vremenu. Prije moglo bi se govoriti o kultu 
enciklopedista i obo2avanju prosvjete, §to neko vrijeme bijaSe 
zbilja u modi, kao o znacajnoj pojavi Katarinine epohe. Sama 
carica upravlja§e javno misljenje ovim smjerom; citajuci duh 
zakona od Montesquieu govora§e, da bi tu knjigu valjalo da 
ima svaki vladalac uza se kao molitvenik, a o Voltairu do- 
kazivase, da je njen ucitelj ili bolje da ka^emo, na njegovim 
djelima da se razvio njen duh i njena pamet, u tom smislu 
da je i ona njegova ucenica. Ovo poigravanje s filosofijom 
ne bijage dosta ozbiljno ni dr2ece, ne porodi za carstvo i 
narod nikakvih vanrednih posljedica. Zagovarajuci u teoriji 
covjecja prava, raspravljajuci u svojem »Nakazu« (HaKaai) bija§e 
mladjahnim entuziazmom proieti program njenog vladanja) teo- 
retski o oslobodjenju od ropstva, ne htje carica u praktici ni§ta 
da cuje o polakSicama podanicima, koji bijahu ne kmetovi vec 
robovi svojih gospoStina; a kad se idealni RadiScev u knjizi 
»nyTemecTBie hsT) IleTepGypra bi. MocKBy« osmjelio da nacrta 
nekoliko groznih, ali istinitih slika teSke nevolje ruskih poda- 
nika, malo da nije za tu drzovitost glavom platio. Punim 
pravom istice Suhomlinov u vrlo valjanoj raspravi o Ra- 
di§cevu taj fakt, da je jadni Radi§cev za sve, §to napisa, mogao 
naci razloga i opravdanja u rijecima same carice. On se pre- 
vari tek a vremenu. Rijecima, §to ih carica izusti i napisa 
nazad dvadeset godina, u poznije vrijeme vec nije valjalo pri- 



Kataritia II. i njene zasluge za rusku knjizevnost. i o i 

davati znacenja, jer ako ono i bija§e u mladim godinama ca 
ricina zbilja, od svojih mladjahnih ideala ona se vec davno 
odrekla. Kad ona pisa »HaKa3'B«, bijaSe joj istora trideset 
godina; tada je zanimahu misli i ideje, pocrpene iz filosofa : 
Montesquieu, Locke, Montaigne i Beccaria; ona se odu§evljava§e 
liberalnim nacelima, nadila2a§e u torn veliku vecinu suvre- 
menih Rusa. 

Nakaz, izdan godine 1767., doziva nam u pamet du- 
hovni reglamenat Petra Velikoga, ali i opet kolika razlika I 
Nacela Petra Velikoga stupi§e mahom i u fivot, a nacela Ka- 
tarinina »Nakaza« osta§e lijepe rijeci na artiji, stekoSe vi§e 
pohvalnih odziva u tudjini, nego li kod kuce. Fridrik II. sravnji- 
vaSe caricu sa Likurgom i Solonom! Medju »Nakazom« i 
knjigom RadiSceva, napisanom godine 1788., prodje dakako 
punih dvadeset godina ; izmijeniSe se vremena, promijeni^e se 
i Ijudi, medju jednom i drugom godinom stoji po srijedi stra- 
§ilo francuske revolucije ! Misli, izlo2ene u »Nakazu«, plod su 
caricina citanja takovih djela, kao Montesquieu Esprit des lois, 
ili Beccaria Dei delitti e delle pene, i drugih. U 526 tacaka, 
svedenih u uvod i 20 glava, razvija carica svoje ili usvojene 
misli kao osnovu radnje zakonarske, koja bjeSe povjerena ve- 
likoj komisiji od 565 clanova, zastupnika sabranih iz sviju 
dikasterija, iz plemstva, iz gradskih i seoskih stanovnika, i iz 
inovjeraca. Original »Nakaza«, pisan rukom caricinom, ponaj- 
vi§e jezikom francuskim, cuva se JoS i danas. Da prika^emo 
nekoliko tacaka. U glavi V., koja govori o stanju sviju i 
svakoga dr^avljanina, ka2e tacka 36 : »Dru§tvena ili drzavna 
sloboda ne sastoji se u tome, da bi svatko cinio sve kako ga 
je volja« ; t. 38: »Valja sebi tacno i jasno staviti pred oci, §to 
je sloboda ? Sloboda je pravo ciniti sve ono §to dopuStaju 
zakoni ; a kad bi gd)e kakav gradjanin mogao ciniti i ono, 
§to je zakonima zabranjeno, tu ne bi bilo vi^e slobode, jer 
bi i drugi imali jednakim nacinom istu vlast«. U glavi X., 
koja govori o velicini prestupaka, ka^e tacka 208 : »Ako su 
gdje zakoni bili prestrogi, ili su izmijenjeni, ili se od same 
surovosti zakona rodila neka2njivost zlocina. Velicina kazne 



Vrijevie carice Katarine. 



ima biti u odnosu prema svagdagnjemu stanju i prilikama, u 
kojima koji narod 2ivi. U istoj mjeri, u kojoj se umovi cla- 
nova drugtva prosvjecuju, umnozava se takodjer osjetljivost, 
a kada u gradjana poraste osjetljivost, valja umanjiti i stro- 
gost kazni«. U glavi, koja pita kakim se sredstvima mo2e 
najuspjeSnije predusresti prestupcima, ka^e tacka 243 : »Ho- 
cete li da predusretnete prestupcima? Uradite tako, da bi 
zakoni manje uzimali pod svoje okrilje razlicite stale^e med)u 
gradjanima, nego li svakoga gradjanina napose«, tacka 244: 
»Uradite, da bi se Ijudi bojali zakona a osim njih da se 
ne bi bojali nikoga«, tacka 245 : »Hocete li da predusretnete 
prestupcima ? Uradite, da bi se prosvjeta rasprostranila medju 
ljudma«, tacka 246: »Knjiga dobrih zakona nije §to drugo, 
nego li nedopuStanje da dodje do §tetne samovolje, kojom 
se cini zlo sebi podobnima«, t. 247: »Jo§te se mo2e pre- 
dusresti prestupcima nagradjivanjem vrednoce«. 

Ako ovaj kult francuskih enciklopedista i nije imao va2nih 
prakticnih posljedica za upravu dr^ave, za nacela vladanja, 
gdjekoje plemenito zrnce pade ipak na plodno zemljiSte, iz 
njega iznice tu i tamo zdrava, snazna biljka. I u onom, sto 
carica uradi vise od zabave ili da zadovolji svojoj ta§tini, 
nadje se po koja dobra strana za razvitak ruske drustvenosti. 
.Tedva je potrebito hvaliti njenu umjerenost, §to se ne htje 
odvec podciniti principima Diderota ili Voltaira, jer se pita, 
ne valja li uzrok tomu tra2iti u pomanjkanju pregnuca, te bi 
se moglo prigovoriti i to, cemu bijahu toliki pozivi tim zna- 
menitostima, da dodju u Rusiju, da joj priteku u pomoc itd., 
ako se lako moglo biti bez njihovih savjeta? Ali necemo da 
joj u tome sudimo. Mi radije odbijamo na njenu taStinu, koja 
se lako pra^ta, §to je podjednako 2eljeia da bude okru^ena 
inozemnim znatnim i slavnim Ijudma. Tako se odazva njenu 
pozivu, te dodje u Moskvu Mercier de la Riviere, koji mi- 
sled, da ce ga carica naznaciti svojim prvim ministrom, poce 
se odmah gospodski namjeStati, ali carica dodje, te mu izbi 
iluzije iz glave. Tako boravlja^e i Diderot preko pet mjeseci 
u Petrogradu, carica sluSa^e njegovo izlaganje, ali se ne htje 



Katarina II. i njene zasluge za rusku knjizevnost. 103 



ravnati po njegovim teorijama. Baron Grimm dola^aSe cak 
dva puta onamo. I grof Segur i princ de Ligne i mnogi 
drug! nadjo^e se na neko vrijeme u nevskoj prijestolnici. 
Ne mo2e se poreci, da su ovi Ijudi donijeli sa sobom neki 
kao bouquet zapadnoevropske, osobito francuske, obrazo- 
vanosti i ugladjenosti, koji nije mogao ostati u naju2im me- 
djama dvorskih krugova, i ako je cijela istina, da ovi slavni 
inostranci nijesu ba§ ni tra^ili ni imali prilike, da se druze s pred- 
stavnicima ruske knji^evnosti. I sama carica, dok je svima po- 
mislima okrenuta bila prema Parizu, obazira§e se premalo na 
svoje carstvo i svoj narod ; ona bija§e ukras Rusije i ruskog 
naroda, ali izradjen u tudjem stilu. Ruski govoraSe dosta 
okretno, ali zanoseci njemackim izgovorom; pisati pravilno, 
bez gramatickih grije^aka, ne bi joj i§lo od ruke. Ona sama 
priznavaSe, da ne umije stavljati pade^a, kako treba, ali se 
nada§e, da od toga nece riitko Stete imati ; a za ortogra- 
tiju govora^e, da Je tomu carica Jelisaveta kriva, koja jednako 
napominja^e uciteljki, da je odvec ne muci, jer da je i onako 
dosta pametna, 

U carice Katarine bje§e se razvila upravo strast k citanju 
i pisanju. Pored dopisivanja s Francuzima prohtjelo joj se ne- 
koliko literarne igracke i na ruskom jeziku, za zabavu sebi, za 
pouku — kako cemo vidjeti — unucima. Dnevice po nekoliko ura 
posvecivala bi tim poslovima. »Ne mogu da vidim cista pera, 
govorage sama o sebi, a da ga ne zamocim u mastilo, pa 
ako uz to budne artije na stolu, to ce ruka sama od sebe 
poceti da se krece po artiji!« Kakvim bi se besposlicama 
cesto puta bavila, samo da bude ne§to napisano, svjedoci ova 
zapiska na barona Grimma : »Tom (tako se zvalo jedno pseto) 
spava, njegova kcerka sigra se u predsoblju, a ja pi§i te piSi : 
ali da smo nas dvoje pametni, spalili bismo po gdjekoje 
pismo, ne odaslav ga na postu, jer se odista bojim, da bi jo§ 
mogli pribrati ih, da se cuvaju u arkivu kakve ludnice!« 

Ruske »igracke pera« sastoje se prema obicaju vremena iz 
malenih, satiricnih ili humoristicnih, po^alica i poSurica, ko- 
jima bijaSe najzgodnije mjesto u kakvom god listu. Pod njenom 



I04 Vrijeme carice Katarine. 

protekcijom i njenom inicijativora bija^e neko vrijeme iz- 
davan organ »BcjiKafl BCfliHHa« (Svega i svacesa) ; redaktorom 
potpisivaSe se njen kabinetski sekretar Kozicki. O drugim 
glasnicima iste vrsti bit ce rijec kasnije. Osim toga pisa )0§ 
alegorijske price i druge moralno-poucne kn)i2ice, namijenjene 
unucima Aleksandru i Konstantinu, kao god. 1782. skasku o 
napeBHqi Xjiopi i i;apeBHq'i OaBei i knji^icu rpaac;i;aHCKoe 
HaqajibHoe yqenie (god. 1783.). 

Da ne bismo od njene knji^evne zabave vi§e tra^ili, no 
§to Je sama htjela njom dati, sluSajmo §to sama o torn govori : 
»Ja sraatram, ka2e, moje knjifevne radove kao besposlicu. U 
svim vrstama literature gledah da pokuSam srecu; cini mi se 
ipak, da sve §to izadje ispod moga pera nije nego srednje 
ruke. Zato i nijesam nigda tim stvarima pridavala vecega zna- 
i;enja, van §to su mi bile za zabavu«. Danas nije lako raza- 
brati, §to u listu »BcaKaii BcaqiiHa* (god. 1769. — 1770.) pri- 
pada upravo peru carice Katarine, a i originalnost sadr2ine 
pomenutog lista nije onolika, koliko se od prije mislilo; do- 
kazano je u najnovije vrijeme, da je taj list vrlo mnogo crpao 
iz engleskog »Spectatora«. 

Evo za primjer dvije — tri sitnice, iz kojih se vidi nacin 
pisanja u torn 2urnalu. Po§to je »BcJiKaa BCHiHHa* izazvala 
mnogo podrafavaca, carica kao da ce se po^aliti na redakciju, 
napisa ovo : »Gospodjo maziartijo ! BcJiKaji BcaqaHa ! Po mi- 
losti va§oj ova godina otmeno izobiluje nedjeljnim izdanjima. 
Bolje bi bilo, da smo si po2eljeli izobilje plodova zemaljskih, 
mjesto 2etve u rijecima, koju ste vi prouzrocili. Da ste radije 
kusali svoju ka§u, a Ijude ostavljali na miru ! Ta i profesora 
Rihmana ne bi bio grom ubio, da je ostao kod svoga kiselog 
kupusa i da se nije upuStao u §alu s gromom. Izio vas sviju 
hren ! ni nama starcima i staricama nema vi§e od vas miral« 

»Ivanu§ka zdravstvuj! Saljem ti moj greSni blagoslov. 
Silno sam iznemogao, imam briga bez kraja i konca. 2ito je 
jeftino, slama rdjava; trave bijahu guste a sijeno je kratko. 
Pro^log Ijeta sve je i§lo naopako. Takova cudesa bivaju sada 



Katarina II. i nj'ene zasluge za rusku knjizevnost 105 

na svijetu. Dovedi sa sobom Pronjku i sivu lovacku kusu. 
Njeni §tenci na moju 2alost svi su pokrepali«. 

Redaktor (Kozicki, upravo carica) preporuca svoj 2urnal ci- 
taocima ovako : »Kad mi je bilo §est godina, govorila hi mi majka 
i dadilja, da sam vrlo pametan ; a ima laskavaca, koji to isto i 
sada tvrde, te ne samo medju gospodom i knezovima, no i 
medju Ijudma sa dvora mo2e se naci po koji takav stvor. 
Mimo moj um, uvjerava me postojano i moje iskustvo, da 
je u mene dobro srce. Nadajte se dakle, gospodo citaoci, da 
necete badava baciti novaca, ako kupite ovo moje izdanje. Ne 
mislite ni po§to, da su meni potrebni va§i novci; ja sam, 
du§e mi, po dva puta na dan sit i jo§ mi ostaje toliko, da 
bih i vas mogao prehraniti. Znam, da sve to biva na tudji 
racun, po§to moj dohodak dolazi od danaka, nametnutih na 
Ijude, §to rabotaju, vi§e nego li ja, u znoju svoga lica, a ja 
to troSim bez velike muke, koji put i bez zahvalnosti prema 
njima . . .« Suradnici lista kriju se pod pseudonimima, kao : 
AriSlaj §u§i, Ibrahim Kurmamet, Ostroperov, Toptonogova, 
Tarabarov, Sam sebi Ijekar, Sami pogodite tko, i t. d. Danas 
se zna, da su osim carice pisali ovamo Hrapovicki, Ablesi- 
mov, Bogdanovic i dr. Clancici moraine tendencije vrlo cesto 
nose vec u napisu kratke recenice ili poslovice, kao: »Cinite 
prema mojemu zboru, a ne tvoru«, »Nezahvalnost je najveca 
mana«, »Upornost je mana slaba uma«, »Navika je druga 
narav« i t. d. 

Drugi 2urnali rado su napadali na »Vsjakuju Vsjacinu«, 

i ako nije bilo bag umjestno upu^tati se s njom u velike po- 

lemike. Jedan list (Trutenj) prigovorio cak »Vsjakoj Vsjacini«, 

da ne umije pravilno ruski pisati, ^to ocevidno smjera na 

I suradni§tvo carice ! 

Kasnije Stampala je carica svoje po^urice u 2urnalu Co6e- 
ci;i;HHKT., koji je izlazio u rosijskoj akademiji pod direkcijom 
kneginje Da§kove (od god. 1783.); njezini prilozi bijahu §tam- 
pani pod opcenitim naslovom : »Bhjih m HeOuJiHii,R« (Istinito i 
izmi^ljeno). I tu ima mnogo poSalica i praznih lakrdija, a kad 
i kad u slicicama, napisanim s humorom, natuca se na lica iz 



io6 Vrijeme carice Katarine. 

njenog najblifeg druStva, tako da se danas i ne razumije sva- 
gdje smisao njenih rijeci ili §ala, I poezija zanimaSe carsku 
spisateljku, ali stihove graditi — to nije bio njen posao, tu se 
htjelo pomoci sa strane. Ona je najvoljela drame u prozi, na- 
pisa ih jedanaest ; kraj toga sedam opera i pet tako zvanih 
»proverbes«. Njene drame bijahu vesele igre a la Moliere, ili 
dramatski pamfleti. Hrapovicki, njen privatni sekretar, isprav- 
IjaSe joj i tu jezik. Carica kazuje sama, koja joj je kod toga 
posla namjera bila : »ja piSem i. jer me zabavlja, 2. da po- 
mognem narodnomu pozoriStu, i 3. protiv framasona > »slobodnih 
kamenara«j«. Njoj samoj cinilo se, kao da njene komedije 
nijesu ba§ najgore, osobito dok nije bilo boljih ; a poSto su 
ih Ijudi, kako ona uvjerava, rado gledali i smijali se i poSto 
se njima donekle osujecivao uspjeh framasonstva, to bija§e 
carica u pravu misliti da je zbilja postigla svoju svrhu. 

Najpoznatije njene komedije bijahu »0 BpeMa« (g. 1772.) 
i llMiiBHHH (imendan) BopqajibKHeofi (god. 1772.). U komadu 
»0 BpeMa« 2igo§u se tri dru^tvene mane: licemjerstvo, suje- 
vjerje i spletkarenje. »Hanfahina« — xaeaca znaci : licemjer 
ili licemjerka — hini pobo^nost, najsrdacnije moli se Bogu 
upravo kad dolaze dufitelji da utjeruju dugove ; sluf avci 
Mavri, koja joj jednom to prebaci, poleti molitvenik u glavu ! 
Hanfahina pravi dugove, da bi uzajmljeni novae drugima na 
vece procente posudjivala. Svako jutro cim ustane, najprije 
cisti i ce^lja svoju macku, pjevajuci kod toga: »6jiajKeHL kto 
H CKOTM MHjyeT'L«. Pored toga posla ne zaboravlja cuSkati 
svojih slugkinja i vikati na njih psovkama. Dok ona stoji u 
kucnoj crkvici na jutrenji, na dvori^tu batinaju konjuhe ; a ci- 
neci poklone, medju uzdisajima racuna, koji bi 2enik za njenu 
unucicu bio podesniji. Poslije domace slu2be polazi i druge 
crkve, gdje od starih baka uznaje svakojake spletnje, koje ce 
od podne sama dalje rasprostranjivati. Unucica raste joj u 
kuci sasvim neuka, nije naucila ni citati ni pisati, sve od 
opreznosti, da ne bi pisala Ijubavnih pisama. »Han^ahini« 
slicni su tipovi jo§ »Vjestnikova« i »Cudihina«. Prva prika- 
zuje zlobnu, oholu, nepogodnu, landavu fenu; druga suje- 



Katarina II. i njene zasluge za rusku knjizevnost. 1 07 

vjernu, razdra^ljivu, §to se bavi vracanjem te svagda nosi uza 
se tajna Ijekarstva. U prikazanim figurama nema mnogo pri- 
rodne 2ivosti, odvec je nagomilano svakojakih mana, s vidnom 
tendencijom, da poslu^e za Sablonske primjere, kojima ce se 
odvracati od zla. Uloga opominjaca na dobro koncentrirana je 
u Nepustovu (nenycTofi znaci : nije Suplja glava, donekle i u 
slufavci Mavri. Tipovi onih triju vreme^nih 2ena iznose pod- 
Jedno na posmijeh konservatizam stare Rusije. Hrapovicki 
upisa u svo) dnevnik pod 20. Januara godine 1791. ovo : »U 
hermita^u davali su komediju BpeMfl. To je rad od g. 1772., 
spjevan u vrijeme kuge. Komedija primljena je hladno«. Tomu 
se ne treba ni cuditi nakon dvadeset godina, ali u prvo vrijeme 
publika bijaSe vrlo zadovoljna, cak Novikov u svom »2ivo- 
piscu« vrlo hvali ovu komediju. Pocetak joj glasi ovako : 

Cin prvi^ pojava prva. Nepustov i Mavra. Mavra. Vjerujte 
mi, da govorim istinu. Sada je ne mofete vidjeti. Moli se 
Bogu a ja ne smijem da udjem k njoj u sobu. Nepustov. Zar 
se ona citav dan Bogu moli ? Do§ao ja ma kada, uvijek mi se 
govori : sad nije vrijeme ; jutros je bila kod zajutrenje, a sada 
se vec opet moli Bogu. Mavi-a. Da, i tako prolazi u nas sve 
vrijeme. Nepustov. Lijepo je moliti se Bogu, ali ima u 2ivotu 
i drugih du2nosti, koje valja vrgiti. Zar se ona zbilja dan i 
noc jednako moli Bogu? Mavra. Ni po§to. Na§e zanimanje 
biva na izmjenu, ali sve ide svojim redom : cas se obavlja 
obicna slu2ba, cas se citaju mineje ; ili okaniv se citanja, naSa 
gospodja propovijeda nam o molitvi, umjerenosti i postu. Ne- 
pustov. Cuo sam, da tvoja gospodja mnogo hini i licemjeri, 
ali o njen m krepostima malo sam sto cuo. Mavra. Da pravo 
ka^cm, ne umijem ni ja mnogo o torn pricati. O postu i 
umjerenosti razla^e ona svima svojim Ijudma vrlo cesto, a po- 
glavito kad im daje mjesecnu platu i obrok ; a sama nikada 
ne pokazuje toliko volje k molitvi, kao kada dolaze k njoj 
du2itelji te istu platu za uzetu na racun robu. Jednom, baciv 
u me molitvenik, tako me je teSko udarila u glavu, da sam 
nedjelju dana morala le^ati. A za§to ? samo zato §to sam doSla 
u vrijeme vecernje da joj prijavim, da trgovac tra2i nazad 



io8 Vrijeme carice Katarine. 

novce, §to ih ona bjese u njega posudila na 6 po sto, da ih 
da na lihvu po i6 po sto. Prokleta bezbofnice, vika§e na 
mene, zar Je sada tomu vrijeme ? Ti dodje da me kao sotona 
svjetskim sujetama iskusavaS u trenutku, kada su sve moje 
misli obuzete kajanjem i udaljene od svake brige oko ovoga 
svijeta. Razvikavgi se ovako Ijutito, baci mi knjigu u slijepo 
oko. Gledajte, jo§te i sad ostaje znak, koji si zaljepljujem 
muSicom. Nikako ne mo2e§ joj ugoditi; ona Je cudnovat stvor : 
jedan put nece da joj se i sto govori, drugi put opet cak u 
crkvi ne prestaje brbljati. Govori, da je grijeh osudjivati bliz- 
njega, a sama sudi o svakom, pretresa svakoga. Osobito mladih 
gospodja ne mofe podnijeti te joj se cini, da one sve rade 
ne onako, kako bi valjalo po njezinu mi^ljenju. Nepustov. 
Rad sam upoznati njenu cud. To znanje pomoci ce mi mnogo 
u pitanju o 2enidbi gospodina Molokososa. (Molokosos imao 
je uzeti Kristinu, unucicu gospodje Han2ahine). Da pravo 
recem, njemu ce biti teSko s takovom babom na kraj izaci ; 
ona ce ga ili iz kude istisnuti ili u grob satjerati. Sama je 
htjela, da bismo pri^li u Moskvu, da se dogovorimo o unu- 
cinoj svadbi. Mi smo, isprosiv se na dvadeset dana u otsu- 
stvo, toga radi i do§li iz Petrograda ovamo; gle, 2iveci ovdje 
vec tri nedjelje, s dana na dan o tom nastojimo, a ona svaki 
dan nalazi nove zapreke. Sad nam vec i rok istece te cemo 
se morati bez oklijevanja vratiti. Sto li ce nam dana^nji dan 
donijeti ? Obecala nam je, da ce dati odiucnu rijec, a ja ne 
vidim tomu jo§ pravo ni pocetka. Mavra. Strpite se, gospo- 
dine, jo§ malo ; poslije vecernje mo2da cete je ipak vidjeti, 
ali prije toga vremena ona ne prima rado gostiju. Nepustov. 
Ta ja bih imao mnogo koje o cemu da s njom govorim, pa 
zato ka2i joj, da sam ovdje ; mo2da ce ipak dopustiti, da iza- 
djem pred nju. Mavra. Jok, gospodine, ni za §to ja necu da 
udjem. Ako ne bih bila izbijena, to svakako bar ispsovana. 
I onako Ijuti se na me cesto te me zove »busurmankom«, zato 
§to kad i kad citam mjesecna izdanja a koji put i Klevelanda. 
Nepustov. Ti bi joj mogla reci, da ja vrlo lijepo molim da je 
smijem vidjeti. Mavra. Cim vecernju svrJi, odmah cu poci 



Katarina II. i njene zasluge za rusku knjizevnost. 109 

do nje, ali prije nikako. No svjetovala bih vas, da ne ostajete 
iza §este ure. U to vrijeme skuplja se kod nje prilican broj 
gospodja, podobnih njoj, koje je redovno zabavljaju vijestima, 
posabranim sa sviju konaca grada ; ogovaraju i opadaju sve 
poznanike i poznanice, razglabajuci ih sviju po krScanskoj 
Ijubavi ; pripovijedaju o svim petrogradskim novinama, pri- 
migljajuci i prilagujuci, jedne odbijajuci, druge nabijajuci. Za 
istinitost nitko ne odgovara u torn zboriStu, komu je do nje 
stalo ? Samo da bude sve iskazano, §to je tko sluSao i §to je 
k tomu prilagao. Nepustov. Pa hoce li nas bar zadr2ati kod 
u2ine? §ta mislig? Mavra. Ne vjerujem. Ta kakve mogu i biti 
u2ine kod postnica ? Nepjistov. §to ? Ne postite li vi od sku- 
posti ? Ta danas nije postni dan. Mavra. Ja ba§ nijesam toga 
kazala, ali ... ali .. . mi ne volimo suvignih gostiju. Nepustov. 
Govori, Mavrice, sa mnom otvoreno. Kako ti ne bi znala 
svoje gospodje! Kafi mi istinu. Sve mi se cini, da je ona 
puna praznovjerice i la2ljive svetosti, a uz to veoma zlobna. 
Mavra. Tko tra2i kreposti u dugim molitvama, u spoljaSnjim 
obicajima i obredima, nece ostaviti moje gospodje bez po- . 
hvale. Ona pazi strogo na sve praznike, svaki dan polazi 
slu2bu bo2iju, pali svijecu u oci praznika, u postne dane ne 

jede mesa, hoda u vunenom odijelu ne mislite da od 

skuposti i mrzi na svakoga, tko se ne dr^i njenih pra- 

vila. Sada§njih obicaja i raskoSi ne mo2e podnositi, a voli i 
hvali starinu i ona vremena, kad je njoj bilo petnaest go- 

dina «. Iz ovoga se odlomka dovoljno vidi, da to nije 

dramatska poezija, vec tendenciozno, ne svagda dosjetljivo 
propovijedanje i umovanje u dialozima. 

Komedija »HMiiHHBEi rocnoacM BopqajibKHHon« bavi se 
jednakimtokommisli. Vorcaljkina (od glagola BopqaTb = vrcati), 
stara blebetu§a, tu2i se Dremovu (= mrtvo puhalo) na jednu 
komediju (to je »0 BpeMJi«), u kojoj se s pozornice pod- 
smijevaju starcima. FirljufjuSkov potvrdjuje to i misli, da je 
opis vjeran. Talarikin zastupa u komadu zlatnu sredinu i 
opravdava komediju. U razgovoru tu2i se Vorcaljkina na sve 
§to danas u svijetu biva, ona nije ni cim zadovoljna. U nje 



p 



Vrijeme carice Katarine. 



su dvije kceri : Olimpijada (po^la po modi) i Kristina (skromna). 
Kao prosioci dolaze u kucu Firljufjugkov, Spesov, Herkulov, 
Gremuhin i Talarikin. FirljufjuSkov Je potonji Repetilov, raz- 
ma^eni kico§, pun galomanije i dugova. Herkulov i Spesov 
ponose se svojirn rodom i porijeklom, ali i oni su propalice, 
§to se nadaju da ce 2enidbom popraviti svoje stanje, izbaviti se 
od dugova. Oni ce da uvjere Vorcaljkinu, da ce doskora izici 
zakon, kojim se na lo godina zabranjuje svako zenjenje ! 
Dremov, potonji Starodum, razvrgava njihove osnove te Tala- ■ 
rikin dobija Kristinu za 2enu. 

Obje komedije posla carica u francuskom prijevodu Vol- 
tairu, u prilo^enom pismu priznaje sama, da »avtor ne po- 
znaje teatra, da je zaplet slab, ali karakteri da su izvadjeni 
iz zivota«. 

Manje va^e njene ostale komedije. Jednoj je naslov »ro- 
cuoata BliCTHUKOBa cb ceMbeBO«, §iba nedostatke tadaSnjega 
uzgoja. U »Pa3CTpoeHHaji cewLii* otac odgovara sina od pu- 
tovanja po stranim zemljama. Ova komedija bija§e sastavljena 
god. 1787., Hrapovicki cesce pitan, §to o komadu misli, rece 
jednom ovako : saBii.SKa xopoma h xapaKxep'B Biii^tepjKaH'L (za- 
plet je lijep i karakter proveden). S uspjehom prve predstave 
(u decembru iste godine) carica osta zadovoljna. U komediji 
»He^opa3yM'fcHia« rijecaju se 2enik i nevjesta. Hrapovicki tu2i 
se jednom, da je do trece ure iza ponoca bio zabavljen pre- 
pisivanjem komada ; prva je predstava dana u septembru go- 
dine 1789., i ako su probe dr2ane vec krajem godine 1788. 
Komedija »BotT) KaKoeo HMiTi. KopaaHKy m Sijir.e (g. 1786.) 
prerada je §ekspirovih »Windsorskih veseljakinja«, podsmijeva 
se nepromi§ljenomu putovanju po stranom svijetu, gdje se samo 
novci sipaju. U komediji »06MaHUi,HK'i>« dizH se na smijeh 
Martinisti i Cagliostro. »06ojii.ui,eHHHn«, napisan iste g. (1785.), 
svidje se Hrapovickomu bolje. ^IIIaMaH'B cn6MpcKin« u 5 akta, 
svr^en je g. 1786. u juniju. »3a BS^topi. nonuiHHM He njiaTflTi.« 
poce sastavljati Mamonov a carica dovr§i (god. 1785. 17. no- 
vembra prepisan od Hrapovickogaj. Mala je stvarcica »3a 
Myxofi CT. oSyxoMT.* (^23. okt. 1788.). 



Katarina II. i njene zasluge za rusku knjizevnost. 1 1 1 

Neke komade pisa carica francuski, kao »Le flatteur et 
les flattes g. 1788. u apriluj, ruski »JILCTe^l. h o6ojiLmeHBSin« 
to je dramatisana basna o gavranu i lisici; ili »Un tiens vaut 
mieux que deux tu auras« (god. 1787. u augustu, Hrapovicki 
se tu2i, prepisujuci na cisto, da nije citavu noc spavao), u ru- 
skom prijevodu zove se CnjieTHMK'L ili CMyTBHKt; ili »Q'il n'y 
a point du mal sans bien«, u ruskom prijevodu : »H'feT'B xyj;a 
f5e3i) ;i;o6pa« ili »He MoaceT-L Shtl 3Jia Sea-b ;io6pa« (g. 1788.) ; 
ili »La rage aux proverbes«, u prijevodu glasi : »CyMaiuecTBie 
Ha noc.ioBMuaxi.« ili »rjiynoe npMCTpacTie k-b nocjioBui],aM'L«. 
Kad su Hrapovickomu citali odlomak ove stvarcice, rece : 
»(JojiH ;i;0Bo;iP.HO« (oktob. 1788.); nosi jos naslov : »Promettre 
et tenir c'est deux« : ruski »OHa xopouia, Kpyrjia, Bece-ia«. Jos 
se pominju »Les voyages de Mr. Bontems«, ruski: sHyTeme- 
CTBie BoHTaMa« ili »IIyTeinecTBi'r FIpo.iOMaeBa, i »L'insouciant« 
(u sept. god. 1788.). 

Baveci se ruskom istorijom, carica napisa dvije istorijske 
drame, povedav se, kako sama kaze, za Sekspirom. Prva nosi 
naslov: McTopn^ecKoe npe;i;cTaBJit nie h.3t> /KH3hh PropuKa. 
Akt I.: Gostomysl, slovenski knez Novgoroda, odredjuje opo- 
rukom da se pozovu na vladu tri sina njegova zeta Ljud- 
brata, kralja finske zemlje. Nekoji Novgorodjani, medju njima 
\'adim, prigovaraju, da su to tudjinci, koji ne znaju ni jeziku 
ni obicaja ruskih, ali vecina izrece, da se pozovu. Akt 2.: 
poslanstvo k Ljudbratu. Akt 3. i 4. : Njihov dolazak i namje- 
staj. Rjurik ^alje po savjetu Dobrinje Sineusa u Bjelozero, a 
Truvora u Izborsk, kneza Olega u l2oru, Oskolda u Kijev, 
i^ohvolda u Polock. Akt 5.: Vadim zavrgao ustanak Novgo- 
rodjana protiv Rjurika, koji mu zlo ispade te bi imao biti 
ka^njen, ali Rjurik velikodu^no pra§ta. — Druga je drama 
»Haqa.ii>Hoe ynpiBjenie O.iera*. Knez Oleg putuje kao regenat 
za maloljetstva Igorova po Rusiji te gradi gradove. Oprostljiv 
je anahronizam, §to je upravo zabavljen osnivanjem Moskve, 
2rtvonosci po raznim znacima prorokuju sjajnu buduaiost 
gradu : u to dodjo§e nepovoljni glasovi iz Kijeva, on pohitje 
onamo, izagna Oskolda a Igora o^eni Prekrasom iz Izborska, 



Vrijeme carice Katarine. 



koju tada prozvase Olgom. Poslije vjencanja Igor polazi u 
Carigrad, gdje ga sjajno docekuju. Od ove drame nadaSe se 
carica veliku uspjehu kod predstave, ona sama odabira^e 
uzorke za odijelo, posjeciva^e probe, prigovaraSe glumcima. 
Prva predstava bi 22. okt. g. 1790. 

I opere zanimahu caricu. Komicna opera »rope 6oraTLip& 
KocMeTOBnqb« siba politickog protivnika Gustava III., podra- 
zava Cervantesu. Hrapovicki pile (u decembru god. 1788.), da 
mu je prvi akt predan da ga prepi§e i na muziku postavi, 
na sto je on citav dan potroSio. Poslije bija§e nekoliko puti 
»npH BOJiOCOHecaHiu« o torn razgovora. Na probi, 20. januara 
g. 1 789., kaza carica : zborovi su lijepi, ali u napjevima ima 
suvile italijanskoga. Glavna predstava dana bi 30. Januara: 
austrijanski poslanik Kobencel i francuski Comte Segur bijahu 
prisutni. — Druga je komicna opera vec prije, god. 1786., 
napisana — OeBefi, sastavljena iz price »0 itapeBHi'fe Oese't*, 
koju bjeSe god. 1782. napisala za svoje unuke. Jos ima mala 
opera u jednom aktu: »Oe;i;yjii> cl ;t'I)TBMH« (god. 1791.). 

Iz sviju ovih komada odsijeva velika okretnost duha i 
prilicna darovitost caricina talenta za literaturu, i ako se ne 
mo2e reci, da je u nje bilo istinita poetskog ili dramatskog 
dara. Hrapovicki, koji nam u svojem dnevniku podaje bogatu 
sliku njenog intimnog 2ivota od dana na dan, pripovijeda i o 
njenoj lektiri. Pod 26. sept, god, 1786. stoji upisano ovo: 
»CKa3HBajiM (t. j. caricaj, qTO npoxo;!,^!!. 9ei];nKJione;tiio^ ;i;a 6ei 
BHfipaTL rpeqecKie oSpajiH i Hrpa ;ijih 5 ro aKia Ojiera*. Pod 
31. oktobra 1787. spominje, da mu je bilo nalo^eno da iz 
velike francuske enciklopedije ispiSe clanak farce, i kako je 
on izraze »rabsurde et robscene« preveo sa ^He-iinoe i 6e3- 
TJHHHOe* : on dodaje, da [mu se cini, da carica to treba za 
predgovor jednoj komediji. Pod 7. septembra g. 1789. biljeii: 
iHTafOT'L Pratique du theatre par Tabbe d'Aubignac. Dozna- 
jemo iz dnevnika koje ^to i o torn, kako se carica obicno 
lacala posla. Pod 11, septembrom god. 1788. pile, da je za- 
povjedila, neka tra2e skasku »0 <l>y*.ii.irt 6oraTUpi«, da se 
od nje s ulofenom »rhistoire du temps« nacini opera. Skaske 



Katarina II. i nj'ene zasluge za rusk u knjizevnost. 1 1 3 



ne mogoSe naci. Doznalo se samo toliko, da ju je carica slu- 
«^ala od kneza Orlova. Hrapovicki pru2i carici ('21. oktobra 
god. 1788.) »;iJifl cocTaBJieHiii onepu o <l>y<i>Jii.ir'fe« kao pomagala: 
Tredjakovskoga stajty bi ocTpoBi> jiio6bh«, i njegovu Deida- 
miju, i jednu tragediju Lomonosova. Carica ce na to njemu: 
»6y;iieT'L (bit ce dosta), xopoino*. Kasnije mora da su ipak u^li 
u trag skaski, jer pod 27. oktobrom pise Hrapovicki, da je 
Kozlov pripovijedao, kako je carica bo BpeMii BOJiocoqecaHia 
citala rukopisni eksemplar Fuflige. Radeci na ruskim koma- 
dima, gledala je carica da ne pogrijeSi protiv ruskog jezika. 
Na jednom mjestu stojase ovako : non;i,eM'L 110 pa3BHMi> ;iiOpo- 
raM-L no Jilicy yjnoAmnaTb KaKi. no Me;iBt;i;ii. U carice rodi se 
sumnja, da mozda nije dobro rekla te pripisa sa strane : 
»cnpocMTt y oSepT.erepMeficTepa m b-l oxoTi pyccKon KaKi. ro- 
HHiOTi. H TpaBJiTT. MC^tB^jlfl* (Valja upitati oberjegermejstera 
i u lovu ruskom, kako tjeraju i iiajkaju medvjeda). Hrapovicki 
iskitio je pone^to tekst ali ostavio glagol yjiiOjiiOKaTL : »h na- 
iHeMi> yjiiojiiOKaTi. KaKi. 6y;;T0 Me;iB'fc;tb HaTeqeTt Ha ncapeil, 
a noTOMi) saTpyGaMi. bIj pori>«. 

I kod tudjih radova pridrfavage si carica pravo, da mi- 
jenja i ispravlja po svojoj volji. Tekst opere »rope-6oraTOpb« 
povjeren bi Hrapovickomu. S prvim aktom bijaSe on gotov 
5. decembra god. 1788., s drugim 6. decembra. Jedno mjesto 
ne svidje se carici, ona prevuce 4 stiha i mjesto njih valjalo 
je umetnuti nova dva. Jo§ i sada mo2e se vidjeti razlika medju 
njenom radnjom i izradbom Hrapovickoga. U operi Fope- 
SoraTupb lirska mjesta sasvim su njegova, ona tek ukaza §to 
treba da dodje : xopi), apiii, Tpio, a on bi to ispunio. Koji 
put ipak napisa mu ona i sadr2inu i red misli, a njemu pri- 
pada poetski oblik. Tako carica pisa: Ky;;a xoqeint noliaacaH; 
jiaiiib rojiOBy noji'b He paaSMBaii, cjiesaMM KOBpM mom ne Moqn. 
(Id; kuda hoce§, samo ne razbijaj cela o pod, a suzama sa- 
gova mojih ne natapaj), a Hrapovicki nacini od toga ova 
cetiri stiha : 

Ky;i;a xoienib no-ESKaw, 

.iamb no.ix .i6a He pasfiuBaH, 
Slike iz svjetske knjiievnoati. III. y 



1 14 Vrijeme carice Katarine. 

H TOKOM-B cjieat 1131. r.iaai, CBonx-b 

TBI He MOqH KOBpOBX MOHXX. 

Na drugom mjestu carica ukaza ove misli : Hto BaM'L 
;i;eHKrH? CibixaHO jih r^i ^itoSh OoraTBipn bi. noxOAi> nouiJiH 
TpeSya ^teHcrt ? ^ijio ooraTupefi m;i,th na CM^Jiea A^Jia, pM- 
uapcKin, h Kyji.a npH^tyTt, Bes^i Bce roTOBoe HaHAyTi). (Na §to 
novci? Tko je igda cuo, da vitezovi polazeci u rat trebaju 
novaca? ViteSka je zadaca pokretati srajela djela vite^ka, a 
kuda dodju, nadju sve gotovo). Od toga izadje kod Hrapo- 
vickoga niz od pet stihova : 

He Ha;i,o AeHert Cpaxb bb uoxo;i,i. 

C-B qyacoH seiuiH c6epeniB ;;oxo;ii;tj; 

Ky;i;a bs.tb pbmapB hh npHxo;i,HT'B, 

Bes^t roTOBoe Haxo;i,HTB, 

HoTpeCHa cmejoctb juirat o;i;Ha, 

Napokon carica napisa: H cSujiacb nocjiOBMi;a : nojextjia 
CMHHU,a Mope 3a-iKnraTL, Mope ne saatoa a luyMy Ha;i,1i,iajia. 
(Zbi se poslovica : poletjela sjenica da more zapali, mora ne 
zapalila ali mnogo halabuke pocinila), Kod Hrapovickoga 

glasi to ovako : 

nocioBima c6BijiacB: 
CilHHita no;iHajiacB, 
BcnopxHy.ia, nojiexsja, 
il Mope saaciiraxB xoxsjia: 
Ho Mopa He saa^rjia, 
A myMy Ha;^s-ia.ia ;];obojbho. 

Ovako izgleda knjifevni rad same carice Katarine. Ali 
ona ponukivage i druge na jednaku radnju. Kneginja D a §- 
k o V a, njena mnogogodi^nja Ijubimica, bjeSe jednom spala u 
veliku tugu radi stanovitih srdacnih bolova, 2ivot cinio joj se 
te^ak i nesnosan, mracne misli oblada^e njenim duhom. Ca- 
rica, izmamiv^i tajnu njene melanholije, gledaSe svakojako 
da je utje§i. Napokon dade joj savjet, da se lati ruske ko- 
medije, da napiSe ne^to za eremita2no pozori§te, uvjeravajuci je 
iz vlastitog iskustva, da takav posao mo2e da zabavi i raz- 
govori avtora. Kneginja ne htje odmah prihvatiti savjeta, 
izgovarajuci se da ne osjeca u sebi poziva za taj posao, ne- 



Katarina II. i njene zasluge za rusku knjizevnost. 1 1 5 

majuci nikakova dramatskog dara ; ipak napokon morala je 
ustupiti, ali pod uvjet, da ce prva dva akta pokazati carici i 
prema njenom misljenju ili posao nastaviti ili zapoceto u oganj 
baciti. Jo§ isti vecer budu dva akta gotova te sutra dan pred- 
stavljena na sud carice. Carica odvede kneginju u spavacu 
sobu, da procita njen eksprompt, te nadje da je dobro napi- 
sano. Tada kneginja izlofi carici plan citave komedije, a 
ova uputi je da sadrzinu izvede ne u tri, vec u pet cina, 
sto po priznanju same Da§kove nije bilo probitacno. Za dva 
dana vec je komedija bila na cisto prepisana i carici urucena, 
i poslije nekog vremena prikazana u eremitafnom pozoriStu. 
Kneginja nastampa je u »rosijskom Teatru« pod naslovom 
»Toisekov«. 

U carice Katarine II. bijase smisla i za ozbiljnije stvari 
na polju knji^evnom. Moze se reci, da u njeno vladanje pada 
pocetak antikvarnih studija o Rusiji. Vec god. 1767. izadje 
kao prvi dio »Biblioteke rosijske istoriceske« : npeiio;i;o6Haro 
HecTopa pocciilcKni JitToriHceu,!.. U predgovoru istice se na 
prvom mjestu »voIja monarhinje«. Iste godine i poslije bijaSe 
^tampan Ljetopis Nikonova spiska i t, d. God. 1778. nabavi ca- 
rica preko tada^njega oberprokurora spisak ruskih rukopisa 
sinodalne i tipografske biblioteke. Proucivgi ga, nalo2i, da se 
kojeSto va^no za rusku istoriju prepi^e i u Stampu dade. 
Isto tako dobi iskaze rukopisa cudovskog manastira i trojicko- 
sergijevske lavre. Posljedak toga bijaSe, da je g. 1781. u si- 
nodalnoj tipografiji u Moskvi iza§ao Ijetopisac novgorodski i 
arhangelogorodski, godine 1784. pripovijest o opsadi trojicke 
lavre. 

Mnogim i raznim starinama udje se sada u trag. Zna 
se, da je za carice Katarine Ostromirovo jevangjelje doSlo u 
Petrograd. Ona se zanima^e i za otkriveno u njeno vrijeme 
»SIovo o polku Igorevu« te dobi jedan prijepis s originala, 
koji danas, kad izvornika vi§e nema, u zamjenu mu znaci 
vrlo mnogo. Napokon da spomenemo rijecju njen interes oko 
skupljanja gradje za usporedni rjecnik. Rijeci, posabrane njenim 
staranjem i njenom preporukom, sa sviju strana svijeta, i ako 



M- 



1 1 6 Vrijeme carice Katarine. 

plan preduzeca nije odgovarao potrebama, obradjene su u dva 
izdanja : bolje je prvo izdanje, pod redakcijom akademika 
Pallasa (od god. 1786. — 1789.;, nego li drugo, pod redakcijom 
Jankovica de Mirijevo. 



2. 

Primjer carice Katarine nadje mnogo odziva i podraza- 
vanja. Njena naklonost k podsmijevanju odjeknu u mnogo- 
brojnim satiricnim listovima, koji od godine 1 769. pa do 
god. 1774. iznicahu kao gljive iza topic Ijetne ki§e. U njima 
dopade novomu pokretu i razvitku druStvenosti prema modernim 
evropskim nacelima mnogo rjecita priznanja i zagovaranja, a 
stari pravac mi§ljenja i zivota bijaSe osudjivan, osmijavan, 
2igosan. Ali i pretjeranost u obo2avanju tudjin§tine izazva vec 
sada po koji put smijeh i satiru. Znamenito je, da su ovi 
listovi svi nikli u Petrogradu, nijedan u Moskvi. To se bez 
svake natege svodi k velikomu licnomu uplivu carice i duhu 
njene u prvim godinama liberalne vlade, kojega sijelom bijaSe 
Petrograd. U pogledima na svijet i Ijude, u ocjenjivanju pravih 
potreba zivota izbijaSe dakako medju ovim listovima velika 
nesuglasica i medjusobna polemika, a to i bija§e glavni njihov 
raison d'etre. Na priliku list Culkova »II to h ce« (g. 1769.), 
i ako bija§e zatocnik modernog pravca, opet zanimaSe se puno 
2ivlje za narodnost rusku, nego li »Vsjacina«. Culkov poznat 
je kao jedan od najranijih, u ono vrijeme jo§ rijetkih Ijubi- 
telja narodnih stvari: pripovijedaka, pjesama, poslovica i t. d. 
Takvim je stvarima i§cickan i njegov organ. 2urnal Rubanov 
»Hh to hh ce«, koji se vec nazvanjem javlja kao protivnik, 
(god. 1769.), manje je satirican, vi§e poucan i zabavan; on ne 
omilje public! te presta izlaziti vec nakon pet mjeseci. Na 
oproStaju izdavac ka2e, da bi se mogao bio nazvati »Hbi T^Mt 
HH cfeM-L*, jer da nije ugodio ni kicoSima ni ozbiljnim Ijudma. 
Hvali se puno 2urnal Novikova, »TpyTeHB« (god. 1769. do 
god. 1770.), bijaSe skroz satirican, sa suradnicima kao M. 
Popov, Ablesimov; kafu da ima priloga i od kneginje Da§- 



Satiricni listovi. 1 1 7 



kove. ^urnal »CM'fech« (god. 1769.) i ako nije izlazio upravo 
pod redakcijom Novikova, kako jedni misle, opet ima stvari, 
koje se punim pravom prisvajaju njemu. BijaSe isto tako sati- 
rical!, kao i Trutenj. »AacKaa no^Ta* (god. 1769.), izdavana 
po godine, bija§e svojina Th. A. Emina. Ka2u, da su na taj 
^urnal imali utjecaja »Lettres persanes« i »Lettres juives«. »no- 
;i;eHbmHHa« (god. 1769.) izdava§e se tek kratko vrijeme, pravo 
uzevli i ne spada medju satiricne 2urnale. »noJie3Hoe ct> iipi- 
iiTHi,iMTE>« (god. 1769.) izla^aSe u »suhoputnom korpusu«, kao 
nastavak prijasnjega organa »IIpa3jiHoe Bpe.Mii bi. iiojLsy yno- 
TpeojieHHoe«. sadr2i pouku i satiru, ima prijevoda s engle- 
skoga. »napHaccKii1 iu,eneTH.aLHHKi.« (g., 1770.), u osam svescica, 
kao nastavak viSe pomenutog 2urnala »M to h ce«, ima uz 
literarnu satiru dosta pouke. »nyCTOMeJia« (god. 1770.) izla- 
2a§e samo dva mjeseca. »Tpy;i;ojiK)6MBLiii MypaBei1« (g. 1771.) 
bijase ^urnal Rubanov, sadr2ina mu je vecinom poucna, ima 
mnogo prijevoda. »Beqepa« (g. 1772. — 1773.) prikazuje nam 
se kao organ citavoga dru§tva literatora, medju kojima mogu 
se spomenuti V. Majkov, Bogdanovic, Hrapovicki, Heraskov, 
gospodja Heraskova i gospodja Hrapovicka. DuSom preduzeca 
misli se da je bio pjesnik Heraskov, »jKHBOnHceu,'i.« od go- 
dine 1772. — 1773-) racuna se medju najznatnije pojave ovoga 
vremena i ove vrste. On bijaSe nekolika puta snova pre^tam- 
pavan ; izdavacem smatra se Novikov, bio bi dakle nastavak 
»Trutnja«, donosi mnogo pisama, stihova, oda, prijevoda. 
Jedna od najva^nijiii raspravica pripada Ivanu Petru Turge- 
njevu. »CTapHHa m H0BH3Ha« (god. 1772. — 1773-^ bijaSe izda- 
vana od Rubana, karaktera je poucnog, vecinom istorijskog. 
Neznatna bijaSe »M'feiuaHHHa« (god. i773.)7 svega 32 stranice. 
»KomeJieK'L« (god. 1774.) bijaSe svojina Novikova, napada^e 
mnogo na prevelik upliv francuski. 

Sve ove slabo dozrele plodove ve^e u jedan uzao prije 
svega medjusobna polemika, a osobito sa »Vsjacinom«, koja 
se sama rado nazivage njihovom roditeljkom. Izaziv spora 
bija^e dosta neznatan. Vsjacina prebacila Trutnju da je u satiri 
suviSe oStar, ovaj uze braniti se, uza-nj prista^e ^>CMlici>« i 



Vrijeme carice Katarine. 



»A;i;cKaH Hoqxa*, a uza Vsjacinu stajage »M to h ce«. Preko- 
ravahu jedan drugoga, da ne razumije svoj posao, raspravljahu 
znacenje satire, §ibahu nevaljale stihotvorce, upu^tahu se u 
kritiku teatralne publike, torn prilikom govora§e se vrlo ra- 
zumno o potrebi narodnog pozoriSta ne samo po jeziku, vec 
i po sadrfini prikazivanih stvari. NajviSe i najcesce napadahu 
svi ovi listovi na preziranje nauka, prikazano u mnogim tipo- 
vima, koji napominju Fon Vizinove komedije ; iznosi se na 
smijeh stara Skola i stara pedagogika, daje se slika starog 
nauka kod kuce ili kod »mastera«, slikaju se posljedice ne- 
valjalog uzgoja, predocuje se neumje§tina IJudi stara kroja 
zivjeti pristojno po covjecji, osmijavaju se njihove zabave, 
njihovo sujevjerje, uz to ima kod Culkova i opisa narodnih 
obicaja o praznicima, kod svadbe i t. d. Mnogo je prostora 
udijeljeno u tim 2urnalima podsmijevanju nad prevelikom 
francuzomanijom, a najozbiljnija strana njihove satire tica§e se 
bijeda i nevolja, u kojima carnage dru§tvo od nevaljalih sudova, 
od opcenite podmitljivosti. 

Mi cemo za primjer izvaditi nekoliko crtica. 

U »Parnaskom §cepetiljniku« (kramar, cifta, torbar) pri- 
povijeda se, kako je bog Apolo, posavjetovavsi se s muzama, 
odlucio razagnati sav copor stihotvoraca. Jedni neka idu u 
provinciju za prevodioce i pjevace, drugi za sastavljace Iju- 
bavnih pisaraa, treci po selima za crkvenjake i t. d. Ostatak 
neka cifta proda na dra2bi. Taj zbilja oglasuje : prodaje se 
dramatski pjesnik. To vam je covjek, koji fivi u kuci gdje 
su same besposlice . . . gradi stihove od samih jednosloznih 
rijeci, ne trpi vi§eslo2nih, njegovi stihovi zvuce, kao talijanska 
melodija na ruskim guslama ; nikako ga ne mo2e§ uvjeriti, da 
mu djela ne vrijede niSta. Prije ce§ ga nagovoriti da igra na 
tr2i§tu, nego li da jedan stih ispravi. On se povlaci po uli- 
cama, da bi ispravljao gramaticke grijegke u jeziku seljaka. 
Za sve njegove stihove, njega sama u prid, ne tra2im vi§e 
nego li I rubalj i 8 grivni . . . Jednakim nacinom (fini se kari- 
katura od lirskih pjesnika, stihotvoraca Ijubavnih pjesama i t. d. 

»Trutenj« rufi maniju za inostranim uciteljima ovako: 



Satiricni listovi. 1 1 g 



»Kronstadr. Ovih dana uSao je u luku jedan brod iz Bordo-a 
(Bordeaux), na njemu uz drugu modnu robu dovezose se 
24 Francuza, koji ka2u za se da su sami baroni, gvalije'ri, 
markizi i grofovi pa da su, pora^eni kod kuce nesrecom, za 
nevolju do§li u Rusiju, da ovdje steku novaca. Po razabranim 
izvjegtajima nijesu ba§ mnogo ni slagali: jesu zbilja Francuzi, 
ko)i kod kuce obavljahu razne zanate, nekoji bjehu i s fran- 
cuskom policijom doSli u neprijatne sukobe.« U »Vsjako) 
Vsjacini« opet prica se, kako u jednoj kuci majka, da mo2e 
placati skupoga kuhara, odluci da uStedi ne§to na kucnom 
ucitelju. Nadje se jeftiniji ucitelj Fraricuz, ali do mala policija 
zatvorila ga, po§to se obaznalo, da je to kocijag francuskog 
poslanika, kojemu se prohtjelo da za promjenu bude nastavnik 
ruske mlade^i. 

Isto ovaku karikaturu , kojom se osvjetljava eksploata- 
cija tudjinaca nad Rusima, crta furnal »KoinejieKT>« (mo§nja) 
ovako : »Neki zanatlija pi§e iz Marselja svojemu sinu: Ti 
si u Petrogradu, ti si Francuz, moj si sin — dakle Ja 
necu od gladi umrijeti. Ti si zacijelo vec na§ao u Petro- 
gradu probitacno mjestance, ima§ i novaca, podijeli ih ple- 
menito sa mnom. Ti htjede, da ti ja odavle po§aljem ple- 
micki pasos, ali ja ga ne mogoh dobiti, jedva jedvice podje 
mi za rukom da ti nabavim gradjanski, Bjeh istina pogodio 
jedan paso§ kapetanski, poslije smrti vlastnikove, ali kako 
nijesam odmah imao gotova novca da platim, pretece me 
susjed bacvar, koji ga kupi za svoga sina. I on smjera u Petro- 
grad, da ondje stupi u vojenu slu2bu!« Redakcija dodaje od 
sebe, onaj bacvarovic da se sada zove Marquis de Mensonge, 
da obavlja slu2bu domaceg ucitelja, vuce platu od 500 rubalja 
uz gotov stol, poslugu i ekipa2. 

2urnal »KomejieK'L« pripovijeda jedan razgovor Francuza 
s Nijemcem : Ka^ite mi, veli Nijemac Francuzu, u cemu 
cete nastavljati va§e gojence, jer govorec entre nous vi ne 
umijete ni^ta osim svoga jezika. Ne smeta, odvrati Francuz ; 
samo neka su meni novci ; ne marim, ^to su roditelji glupi, 
kad meni povjeravaju svoju djecu, ali ja nijesam glup, kad 



Vrijeme carice Katarine. 



tra2im da dodjem ma kako do novaca. O torn se radi. 
Gledat cu da se sprijateljim s mladim Ijudma, narucivat cu 
iz Francuske robu , slobodnu od carine kod uvoza , te 
njima prodavati. U pet godina postat cu bogat covjek i tada 
se vratiti kuci. 

Nezadovoljstvo s novim nacelima uzgoja i obuke pre- 
docuje jedno izmiSljeno pismo Starodurova k prijateliu u 
»nojie3Hoe CL npiaTHHMi)« ovako: »Zna§, da sam covjek vre- 
me§an, ima mi preko sezdeset. Zato mi se sadaSnJe novotarije 
cine odvec neobicne, ne mogu im se nacuditi a i mnogo no- 
vaca kradu iz dfepa. Na§i djedovi, ako i nijesu bili tako do- 
sjetljivi, kao sadaSnja mladjarija, ali da istinu kazem, bili su 
i snazniji i bogatiji ; inozemnih hira nijesu znali. Kazat 
cu za sebe, da se ja ne bih bio poceo uciti rusku azbuku 
prije dvadeset pete godine, da ne bude bilo volje cara i go- 
spodara Petra I., koji je zapovjedio, da se plemstvo potjera 
na slu^bu. Tako dopadoh i ja na Suharevu kulu te se izvje- 
§tih u »arihmetici !« A sada vec sestogodiSnji djecko blebece 
francuski ili njemacki pa da ga vidis I Ta je manira i kod 
seoskih plemica u§la u modu, kod gdjekojega nema vise od 
300 dusa, a dr2i inostranca, koji guli s njega bas krupne 
novce. I ja ne bih, istina, mario, da mi unucad izuci danasnje 
nauke, ali ne mogu da nadjem ucitelja prema mojemu imanju, 
a nikako nijesam rad da badava tratim novce : svaka je ko- 
pejka znojem zasluzena. Prije tri godine nakanjivah se da ih 
upiSem u kadetski korpus te sam svakomu po cetiri godine 
skinuo, ali po obrazima opaziSe, da im je vi§e od §est godina. 
Tako bjeh natjeran, da ih kod kuce ucim rusko citanje i pi- 
sanje ; i zbiija naucise se citati i pisati od naSega crkvenjaka. 
Htio bih poslati ih u Piter, ali nemam sredstvi a i bojim se, 
da ne usvoje od inozemaca njihovo odmetni^tvo i da ne na- 
viknu mrsiti u postne dane. Isto da ucinim? Treba da uCe, 
jer se sada, ka2u, bez toga ne mo2e nikud nikamo. Molim 
te, prijatelju, naruci mi ti iz Pitera jednoga dobrog iovjeka, 
koji bi se dao na to da moja dva unuka uci francuski, nje- 
macki, jeograhju, istorije, inostrane plesove, arihmetiku i druge 



Satiricni listovi. 



sada^nje nauke ; ali molim, pogadjaj se s njim bas Ijudski; 
kad nema druge, gotov sam dati mu 40 rubalja na godinu, 
osobito ako pristane da mi u kuci pazi na celjad, na stoku, 
na 2ito i na sijeno. Jer ja vec postajem star te oko moje ne 
dopire svuda. Ako se za te novce mo2e covjek naci, to nema 
druge pa makar i pribavio rublju i po, ali vi§e ne mogu 
nikako da platim, Ta ne bih htio da pod starost pogibam od 
gladi, a i stijene (duvari) stale bi mi se smijati, da vi§e po- 
troSim na inostranca u jednu godinu, nego li bih sam trebao 
u tri. Kod dviju tisuca du§a nije u redu da se covjek nad- 
mece s velikim boljarima i da uci djetu po danaSnjemu . . . 
Molim te, prijatelju, gledaj da nadjes §to jeftinijega, a veliku 
bi imao milost kod Boga, kad bi ga mogao naci od prilike za 
dvadeset i pet ili upravo za dvadeset rubalja . . .« 

Samo se ka^e, da su i mode bile neiscrpljiv predmet 
satiricnih 2urnala. U sTrutenj« pi§e provincijalka svojoj prija- 
teljici u Petrogradu, da je istom prije tri godine, kad joj je 
otac umro, odjednom opazila svoju neukost. DosavSi u Mo- 
skvu osjetila je da je Ijepotica, ali da se ni malo ne razumije 
u mode, cak igrati (plesati) ne umije. Andjeo spasitelj desi se 
tu u osobi jedne francuske madame , . . Visoke frizure i pe- 
tice, koketno mahanje lepezom — bijahu predmeti smijeha 
po 2urnalima. Cak osobit ruski jezik bjeJe u§ao za francuske 
galanterije u modu, na koji su furnali napadali. »Idole de mon 
ame« prevodilo se sa 5(>."iLBaHqHK'L; MaxaTLCJi znacilo je : 
udvarati se komu ; cesto upotrebljavahu se rijeci oe3no;to6HO 
i Sei^npHMipuo, a najcesce ax^ ! Cak u provinciju dopirahu 
»HOB0MaHepHUH neTep5yprcKifl c.ioBa*. Redovito nazvanje 
mlada covjeka po modi XMU. stolje^a bijaSe kod ruskih spi- 
satelja »neTiiMeTp'b«, t. j. petit maitre. Njegov svagdanji fivot 
opisan je potanko u ^urnalima. On ustaje o podne ili neSto 
kasnije, citave ure provodi za toaletom, kod koje se ne mofe 
biti bez francuskog »parikmahera<t (coitfeurj. Zatim se u ele- 
gantnim malahnim karucama voza po vizitama, te se »trac<i 
jednog salona prenosi u drugi : »jiio6obl, ckjiohhoctIi, rop)m- 
HOCTii, CTpacTh« — oko toga kretahu se razgovori. Ako je u 



Vrijeme carice Katarine. 



drustvu bio poznat kao drzak na rijecima, zvahu ga spesBHil 
peoeHOKi.*, a pogled mu pun 2elja zvase se »reHJion B3^JIiI;^1.. « 
Cak imena dneva noSahu svoje galantne nadimke : cfepaHtKaa, 
necTpHHbKaa, KOJieTita, M'fe^iHLifi Masi), cafma, yMoitcH, KpacHoe. 

Ni ozbiljnijim pitanjima ne uklanjahu se ^urnali : upliv 
francuske filosofije ocevidan je i tu. Novikov, poznati framason, 
pobija^e u svom »Trutn)u« 2urnal caricin radi prevelike bla- 
gosti u osudjivanju nemilih pojava dru§tvenih, biva, podmitlji- 
vosti cinovnika i sudija. »Truten)« dokazuje, da milosrdje i 
praStanJe ocitih grijeha covjecjeg drustva nije jedno te isto. 
2urnal »Hh to hh ce« ispovijeda§e posve otvoreno nacela 
materijalizma ili, moglo bi se reci, nihilizma, jer vec u prvom 
broju govori ovako : »Na dokolici od slu2be sijemo i sadimo 
sjeme ni§tica po tim njivama . . . i sav taj trud bit ce osnovan 
na niSticama . . .«* 

U najbli^em broju slavi se moc novaca : »0 srebro o 
zlato i ti, zvucna mjedi, koliko se toga nama otimlje, kad 
vas nema*.*"^ U postno vrijeme 2urnal na§tampao moraine 
poslanice Senekine s napomenom od redakcije, da to cini 
zbog posta. Na to mu se netko naruga, rekav: »Da je udes 
smrti neizbjef an, o tom je svatko vec davno uvjeren ; mi 
znamo sve to bez vas. §to se mije§ate u stvari, koje na vas 
ne spadaju*/'* Redakcija odgovori, da je Seneka odista vrlo 
nalik na suho jelo korizmena posta, te da je vec i tomu rada, 
IX.O nitko od one lektire ne pade u nesvjesticu!« Sa svoje 
strane pravda se redakcija ovako: »Ne jede isto ciz, §to tuka ; 



IIm-bb-l oti> ;;ojiavHocTH CBo6o;i,Hoe Mbi Bpeiifi 
H ctCMi. II ca;i;HMT. Hy.ieii bt> chxtj HHsaxi. ctjia 
H Becb ceH Oy^^exT. Tpy;^T> ocHOBant na HyjaxL . 

cpeCipo, 3JiaT0, h tli SBOHKa Mi;;i.b, 

MtO y HaCB OTXHTO, KOJIH BaCT. HtTTj. 
^TO CJiepTH pOKT. He H8(5-BH;HMbIH, 

O cesii. jiaBHO naci bchkx bxcthmbih, 

H Mbl TO BC* BHaeMX 6631. BaCT>, 

BsajHCb He 3a CBoe Bbi jit.io 



V. Majkov. 123 



ne voli isto pijetao iXo kanarka; druga Je hrana za gusku, 
druga za slavuja. Tako su i Ijudi u svijetu vrlo raznocudni, 
u svakoga ima svoja osobita narav. Jednim svidja se moralno 
opominjanje, drugima milije su zabave«.* 

Ova ne§to lakoumna nacela, plod sjemena francuskoga, 
ne nicu samo u satiricnim 2urnalima onog doba, vec i u 
citavim povecim pjesmama ostaje im trag. Carica sama gle- 
dala je da se na torn klizavom putu ne omakne, ali suvre- 
menici nijesu svi prosti od toga grijeha. Spomenut cemo dva 
poglavita reprezentanta ovog pravca u njeno doba. Jedan bijaSe 
Vasilj Ivanovic Majkov (od god. 1728. do god. 1778.), 
pjesnik darovit i originalan, avtor oda u la^iklasicnom pravcu, 
na kojima nije vrijedno ustavljati se, basana, o kojima cemo 
jo§ govoriti, pjesme ^MrpoKi. JIoM6epa«, u kojoj se §aljivo 
opisuje strast kartanja (ova je pjesma prva razglasila ime pje- 
snikovo, izadje vi§e puta), neznatnih dramatskih komada, kao 
llo bijahu tragedije »Agriopa« i »Femist i Jeronima«, i naj- 
poslije jednog komicnog eposa, u kojima se s bogovima grckog 
Olimpa pr.ovodi §ala u duhu Offenbachijada, opisuju se sve 
njihove mane kao kod Ijudi, s kojima podjedno i druguju. U 
tu iz tudje (francuske) literature pouzajmljenu §ablonu ulofi 
pjesnik domacu materiju. Glavni junak njegova eposa »Jelisej« 
covjek je nevisoka socijalna polo2aja, vozac (kirid2ija, ruski: 
jamScik) iz Zimogorja, §ticenik razjarenog boga Bakha, koji je 
kivan na sve krcmare, ^to odvec skupo prodavaju vino, jer 
ce po tome pasti njegov ugled, pijanstvo ce presahnuti. Kirid^ija 
pocini, s voljom Bakha, mnogo sramotnih djela, zlostavlja^e 
2ene i t. d., dok najzad Zevsu dosadi te sazva skupStinu bo- 
gova, u kojoj bi rijeSeno da se za kaznu dade u soldate. 



He TO tCTi. qaatHK-L, mto HH^isHKa, 
He TO n-BTyxi. qro KaHapewKa, 
KopMT> paSHLiH rycfl cb cojoBbeaiT.. 
TaKi. Bt CBST-B jik);i;h pasHopo^Hbi 
H Kaac;i,aro pasjuiifHi. HpaBx; 
0;^HHMx MopajiH cyxB yroAHw, 
Jl,pyrie ckjiohhi.] ;iJia saOaBi.. 



I 24 Vrijeme car ice Katarine. 

Epos spjevan je jambijskim trinaestercima (aleksandrincima) te 
pocima, izvrcuci ozbiljnost homersku, ovako : »P)evam zvek 
ca§a, pjevam junaka, koji u pijanstvu pocini u2asna djela, sred 
mnogih krcmi isprebija i opi lole i skitnice, da bi ugodio 
Bakhu/« Slijedi zaziv muze : »0 muzo, nemoj nikako toga 
precutati, ka2i ili bar u mamurluku progund2aj, ako ne mo2e§ 
na prosto da izreceS , . ,«.*'^ Zove se u pomoc Skaron (Scarron), 
francuski avtor travestirane Enejide. Pozori§tem je radnje jedna 
krcma (KaSaKi.) u Petrogradu ; vrijeme — sirna nedjelja, tako 
zvana ruska masljanica. Sto narod u tim danima radi, opisuje 
se dosta 2ivahno: sa umjetno podignutih ledenih gora, na 
kojima se narod zabavljao klizanjem, grne u krcrae. U jednoj 
od njih pijani kirid2ija bjesni i opakuje, a Bakhu, koji se 
umije^ao u gomilu te gleda, srce igra od radosti, §to ce 
krcmar imati mnogo §tete. Ali oprezna policija ucini kraj hala- 
buci, otprativ pijanog kiridziju u zatvor, Bakho Ijutit vraca 
se u nebo, da se potu2i bogovima. Za vanredni slucaj htjelo 
se vanredne skupStine bogova, kojih nije lako skupiti. Hermes 
ima puno muke obilazeci kao glasnik te nalazeci bo^anska go- 
spodstva u raznim, dosta smijeSnim i cak nepristojnim situa- 
cijama. Tako na pr. Apolon »u seljaka je drva cijepao te 
isplaziv jezik, kao izmoreno pseto, revuci ponavljao udarce 
na podobu horeja, a koji put izbijao bi i jamb ili daktil«.*** 
Ljubimca Bakhova, Jeliseja, valjalo je izbaviti iz zatvora. 
Ulak bogova premetnuo se u gavrana, u§ao neopafen u tam- 



lloK) cxaKaHOBi, SByKi., now Toro repoH, 
KoTopwi'i Bx xiixjiw St^bi yacacHbie cipoa 
Bb yro;i,HocTb BanxoBy cpeji,-L jmornxb KaCaKOBi., 
GHBaJit H onHBajiT. Hpbirt h qyMaKOBt . . . 

My3o Tbi cero 0THK);tb He yMOJiiii, 
noBsat^b HJiH XOTH CTh noxMUjiba npoBopqu, 
Kojib no npocTy Te6s CKasaTii HeBosMOJEHo . . . 

Oht. y KpecTbaHHHa ;^poBa Tor;;a pyCH.n. 
ii BbJcynyBx asbiKii KaKi. necb ycxaBfflH, pbfl. 
yAapbi noBTOpaax wh no^oOic xopea, 
a uuor;ia h amCi. h ji;aKTUAb Bbixo,i,H.Ti>. 



/. Bogdanovic. 



nicu, nasao pijana kirid2iju u dru§tvu drugih pijanaca. Tu se 
desila takodjer jedna 2enska pijandura. On preohuci brzo kiri- 
d^iju u 2enske haljine te preruSena kao djevojku povedi ga 
u jedan zavod 2enski . . . Dalje pustolovine ruskog kirid2ije 
nadmecu se s onima poznatog francuskog drugara rau Fau- 
blas-a : po drugi put dodje u zatvor i po drugi put bi oslo- 
bodjen, dok napokon ne dodija bogovima. PresudiSe mu kaznu, 
kako rekosmo. 

»Jelisej« nadje IJutita protivnika i napadaca u 2urnalu 
Culkova, ali )0§ vi§e stece hvalilaca. I ako Je glavna fabula 
po teoriji uzajmljena sa strane, jer s^ radi o starim poznani- 
cima, olimpijskim bogovima, opet je pjesnik umio »prikljuce- 
nija« svojega glavnoga junaka okru2iti prizorima iz ruskog 
fivota, §to je njegovu eposu davalo dvostruku zanimljivost. 
Druge pjesme Majkova nijesu tako razuzdane, kao ovaj 
epos o razjarenom Bakhu, ali lakocom jezika i stiha upravo 
ovaj plod njegove obijestne muze nadmaguje sve ostale. 

Istom gotovo stazom udari i drugi savremenik carice 
Katarine II., Ipolit Fedorovic Bogdanovic (od god, 1743. 
do god. 1803.), avtor vrlo poznate u ruskoj literaturi i8-ga 
stoljeca »Du§ice« (^ymeHbKa). Ova pjesma zaiazi sadr2inom u 
duboku drevnost; predraet joj je skaska o Amoru i Psihi, 
koju je vec Apulej obradio u svom »ZIatnom Oslu« (Asinus Au- 
reus), u 4 — 6 knjizi. Bli2a bija§e ruskomu pjesniku pripovijetka 
Lafontainova »Les Amours de Psyche et de Cupidon«, koju on 
preradi u tri knjige, vrlo gipkim, glatkim i raznolikim stiho- 
vima, tako vje^to, da je istom Pu^kinova prica o Ruslanu i 
Ljudmili mogla skinuti s Bogdanoviceve »Du§enjke« vijenac 
prvenstva. Pjesnik otkriva odmah na pocetku sam svoje 
izvore: »Isprva Apulej, poslije Lafontaine, ispjevaSe, na vjecnu 
uspomenu svog imena, »Du§icu« prozom i stihovima; i ako 
se ne mo2e podra2avati njihovu slogu, postarat cu se da 
ustopce za njima prikafem u prostim crtama bar sjenu njihovih 
tvorova i da u povijest po gdje §to ulo2im zabavni stih«.* 

* HsApeBJie Anyjiefi, noTOMi- ji;e-Jia-4>0HTeHi. 
Ha B-EqHy naiuaTb hx hmchi., 



I 26 Vrijeme car ice Katarine. 

U gradjenju stihova kaze, da se ne mo2e dr2ati obicnih 
pravila; on moli Homera ze opro^tenje, sto ce odstupati od 
njegove svecane pravilnosti : »Oprosti moj grijeh, ako si ne 
zadam brige o obliku stihova i ne posagradim prilicno pra- 
vilnih pjesama, vec bez jednakili stopa, po slobodnomu kroju, 
na razne nacine iskrojim stihove male i velike mjere, te cesto 
bez uzakonjena sklada stavim slik na kraj«.* 

Citajuci Bogdanovicevu »Du§en)ku« upoznajemo se s poet- 
skim talentom srednje ruke, izbru§enim u §koli francuskih 
uzora do visoka stepena ugladjenosti. »Du§enjka« ima po gdje- 
koje i suvise zapapreno mjesto, ali pjesnik ne upade nigdje 
u krupnoce Majkova. Jezik i stih nijesu jo§ ni danas zastarjeli. 

3. 

Prilike, osvijetljene knjifevnom zabavom carice Katarine 
i radnjom satiricnih 2urnala, izneso§e na svijet najveceg ruskog 
satiric^ara i8-ga stoljeca, pjesnika Denisa Ivanovica Fon-Vi- 
zina (OoHi) Bhshh'B g. 1744. — 1792.)- On bija^e porijeklora 
Nijemac, jedan njegov predak dopade ruskog su2anjstva u vrijeme 
cara Ivana Groznoga, ali od toga osta mu samo )0§ pre- 
zime, jer vec njegov otac bjese se 'skroz porusio. I sin ne 



BocniJiH ^yraeHbKy, 11 Bt npo3s u CTHxaiia . . . 

Ho ecjiH noj,paataTb hxi. cjiory HeBOSMOSHO, 

IToTmycb 8a hhmh b-b cji:b;i;i>, xoth bi. qepxaxt npocxbixt, 

Tony no;i,o(5Hy tuhb npe;iCTaBnTb ocTopoatHO 

H BT, nOBBCTb HHOr^ia BMSCTHTb SaCaBHtUI CTHXT. . . . 
ITpOCTH BHHy Tbl MOK), 

Kor;];a h *opmoh ctpokt> ce6a ne GeanoKoio. 

II MspHbixT. n'SCHeii aj'BCb nopa;i,oqHO ne cxpoio. 

'lepxbi, 6e3b paBHbixT, cxoni., ho BOJibHOMy noKpoio 

Ha pasHbiH oCpaseax Kporo, 

n iiajoii Mspbi H 6oJibrnia, 

11 lacxo paeMbi xojiocxbia 
Be3T. coiexaaia saKOHnaro bx cxuxaxx 

Cbo6o,!(ho cxaBJio na KOHuaxT> . . . 



Denis Fon - Vizin. 



osjeca^e u sebi drugog duha narodnjega do li ruskoga. Otac, 
nemajuci dovoljno sredstvi da dr^i sinu domace ucitelje ino- 
strance, dao ga u universitetsku, istom otvorenu gimnaziju 
Moskovsku. Pjesnik ne zaboravi ni u starosti prvih utisaka 
svoga djackoga 2ivota, koji ako ba§ i ne pru2i djacetu mnogo 
duhovne hrane, ali mu ostavi u pameti neke smijeSne uspo- 
mene, o kojima §aljivo pripovijeda, kao o predavanju latinskog 
jezika i geografije. Ucitelj Jaremski rijetko dolazaSe u §kolu, 
istom u oci ispita prenu se, otrijeznje i naumi izvuci sebe i 
djecu iz neprilika. On se pokaza u razred sa pet putaca na ka- 
putu a sa cetiri na prsluku. Kad jedan ucenik (na§ Fon-Vizinj 
ucitelja upita, §to znaci taj nejednaki broj putaca, reci ce ovaj : 
pet putaca na kaputu to su latinske deklinacije, a cetiri puceta 
na prsluku — latinske konjugacije. Pazite dakle djeco : kad 
vas stanu pitati, koje je rijec deklinacije, gledajte samo, za koje 
cu se puce ja maSiti, ako za drugo, odgovarajte smjelo : 
druge. Isto tako uradite kod konjugacija prema pucetu moga 
prsluka. Ispit ispade sjajno. Po rijecima pjesnikovim nije ni 
uspjeh u geografiji bio manje znamenit: nitko od djaka ne 
pogodi, kuda se izliva Volga. Ipak Fon-Vizin bude kao naj- 
bolji djak samdeseti povezen u Petrograd, te predstavljen 
carici. Ovdje ugleda po prvi put Lomonosova, vidje sjaj 
dvorski, bude i u pozoriStu, gdje su predstavljali jedan komad 
onog istog Holberga, cije je basne doskora kao moskovski 
djak prevodio na ruski jezik. Izadjo^e g. 1761, pod naslovom : 
»BacHH HpaBoyqHTejBHHii ci. ns'BflCHeHiaMH rocao;iHHa 6apoHa 
FojiOepra, nepeBeji-L JieHncL <1>oh-Bh3hhi.. (On prevede dakako 
ne s danskog originala, vec s njemackog prijevodaj. U isto 
vrijeme prevede Fon-Vizin za 2urnal Heraskova »IIojie:^Hoe 
yBecejieHie« clanak pod naslovom: »npaB0cy;iHr.ii1 lOnHTepi.*. 
Mjesto honorara za » basne « u novcima dobi od izdavaca 
raznih knjiga na 50 rubalja vrijednosti. Citajuci nezreli mladic 
ove knjige sumnjive vrednoce natovari pamet suviSnim i 
opasnim znanjem, raspali maStu razbludnim slikama. Patri- 
jarhalno i religiozno uzgojeno dijete, prevrati se u opasna i 
opaka derana, koji nikoga ne po^tedi svojim epigramima. I 



128 Vrijeme carice Katarine. 

ako taj otrov mladica ne pogubi, opet sam pjesnik u avtobio- 
grafiji pita : He OTh cero .in BpeMCHH Haqanacr> CKan.iuBaTbca 
Ta r)0.Tii3Hi>, KOTopoKt H CTOJitKO .TfeTi> cxpaaciy ? (Ne poce li 
od tog vremena sakupljati se holest, od koje toliko godina 
patim ?) 

Izucavajuci marljivo jezike, osobito latinski, njemacki i 
trancuski, dao se mladi Fon-Vizin na prevodjenje, ako ne hi 
za ^to drugo, a ono radi vje2banja. Stojeci pod uplivom pro- 
fesora Reichela, on prevede povi§e clanaka za njegov 1762. go- 
dine osnovani furnal »Co6paHie .lyiinnx'L co^HHeHin ki. pac- 
iipocTpaHeHim saamfl h k-b npoE3Be;teHiK) y;i;oBOJii>CTBiji«. S 
francuskog prevede Voltairovu »Alziru« (god. 1762.), s latin- 
skoga neSto iz Ovidijevih metamorfoza — to bijahu radovi 
slabi, djacki, kojima i sam poznije ne pridavase nikakova 
znacenja. Stihove graditi — nije bio za-nj lak posao, u svom 
prijevodu »Alzire« on sam prizna kasnije samo nekoliko lijepih 
stihova, a knez Vjazemski upravo nijednoga. Toga radi rece 
I'ednom Jelaginu, s ironijom na sama sebe: »Pi§em stihove, a 
to mi zadaje neiskazanih muka i glavobolje ; vec mi je i Ijekar 
zabranio piti englesko pivo i praviti stihove «. U godinama 
1762. — 1768. izadje njegov prijevod jednog francuskog romana, 
s moralnom tendencijom, ali malo zanimljiva, »Sethos«, Fran- 
cuza Abbe Jean Terrasson-a, u cetiri sve§cice, pod naslovom : 
»repofiCKaii ;^o6po;^tTeJIb hjih acasHL CH<i>a, n,apH EmneTCKaro*. 
Poslije svr§enih nauka bje§e stupio po obicaju vremena u vojenu 
slu^bu (god. 1762.), koju do mala ostavi te prijedje u »ino- 
stranu kolegiju« za prevodioca. Grof Voroncov zavoli simpa- 
ticnog mladog covjeka, isto kao i njegov potonji nacelnik, 
ministar Jelagin. Kod ovoga osta preko §est godina u slu2bi, 
uz pjesnika Lukina, s kojim se nije najbolje gledao. Ne treba 
smetnuti s uma, da je Jelaginu bila uz druge du^nosti povje- 
rena uprava nad pozori§tima u Petrogradu i Moskvi. Tu 
nadje Fon Vizin mnogo prilike, da se upozna s najodlidnijim 
krugovima tada§njeg petrogradskog dru^tva i s pozoriStem. 
Sam ispovijeda jo§ i to, da se cesto sastajao s Ijudma, kojih 
religiozno vjerovanje ne bijaSe odvec tvrdo pa da je to i u 



Denis Fon-Vizin. 129 

njemu probudjivalo skepticizam, kakav se na priliku ogleda u 
njegovoj poslanici na sluge. U svemu prilike bijahu za .pje- 
snika vrlo podesne, da izuci karakter, misljenje i te^nje tada^- 
njega druStva, da zadahne svoju poetsku du§u utiscima, iz 
kojih ce poslije niknuti originalni tvorovi. Za prvo on ne 
prestajaSe vje^bati se prijevodima. God. 1763. prevede roman 
>Charis et Polydore« od Barthelemy-a (JI1060BL KapaTLi m fli)- 
.iH^opa), godine 1764. preradi jednu komediju Gresset-a 
»Corion«, u kojoj mjestimice vec izbijaju crte ruske, na ko- 
liko je mogio podnositi tudje djelo. Na pr. u 6-om prizoru 
I-ga akta ima crta, koje podsjecaju na ropsko stanje ruskog 
seljaka. Ova je komedija bila i na pozoriStu te na§la prijatna 
odziva u publike. Godine 1765. prevede sentimentalnu pri- 
povijetku »CMAHeit h Ghjijim hjim 6jiaro;i'feaHie m 5jiaroAapHOCTL«, 
cini se, najvise zato, da ugodi gospodji, s kojom se iste go- 
dine upoznao u Moskvi, a poslije i o2enio. Godinu dana 
zatim napisa »Brigadira«, (BpHrajtHpi)), prvu od dviju besmrtnih 
komedija, Stampanu istom g. 1783. ill 1786. U Moskvi pre- 
vede te izda god. 1769. poemu Bitobet-a u devet pjevanja : 
»Joseph« (Iocm«i>Tdj — naduvenim jezikom slaveno-ruskim, da 
ugodi teoriji Lomonosovskoj, po kojoj se u takovim pjesmama 
kao »Telemak« ili »Argenida« ili »Josif« valjalo dr;^ati »tokmo 
BaacHOCTM CJiaBCHCKaro a3iiKa«. Prevodilac nadje se u neprilici, 
jer kad bi nagomilao suvi§e slavenskih izraza, mogao bi po- 
mutiti jasnocu i naruSiti nje^nost ; ako bi premnogo ruskih, 
mogao bi preslabo predociti »va2nost avtorske misli«. On 
udari nekom srednjom stazom , upotrebi nesnosnu smjesu 
ruskoga sa crkvenim jezikom. Po kombinaciji Tihonravova 
istom sada, g. 1770., izadje u 2urnalu »nycTOMeJia« njegova 
poslanica »Na sluge* ; dojako mislilo se, da ju je napisao vec 
god. 1763. U to doba bje^e Fon-Vizin stupio grofu Paninu 
kao sekretar na sluzbu, koja bi nekoliko godina poslije van- 
redno sjajno nagradjena, po§to Panin od poklonjenih mu 
9000 du§a 4000 razdijeli medju svoje sekretare : tako dobi i 
na^ pjesnik velika imanja u zapadnoj Rusiji (okolo 11 80 du§a, 
god. 1773.). Upravo tada bjeSe se o^enio udovicom Hlo- 

Slike iz svjetske knjiz.evnosti. III. 9 



130 Vrijeme car ice Katarine. 

povom, iz roda Rogovikovih te udesio svo] zivot vrlo udobno 
i narucno; samo zdravlje ne htje prijati ni njemu ni njegovoj 
2eni. Godine 1772. (ili kako drugi ka^u god. 1782.) prikazan 
bi po prvi put njegov »Nedoroslj« (He^opocjib) s ogromnim 
uspjehom. Kafu, da je Potemkin (citaj : Patjomkin), nasladivSi 
se torn komedijom, prikazanom na pozoriStu, rekao pjesniku : 
»yMpH, ^eHHCL, HJiH (5o.iBme HHqero He nHniH« (Umri ili ni§ta 
vise ne pisi), OvaJ savjet gotovo da Je pjesnik i uva2io, jer nilta 
znatna ne napisa poslije toga. Bolest fene potjera ga g. 1777.' 
na put u Francusku, g. 1782, putova po drugi put a g. 1784. J 
po treci put, Od kapi, koja mu bje§e uzela jedan dio tijela, 
pomraci se svijetlo raspolofenje njegova duha, od slobodo- 
umna covjeka izadje nabo2an, sumoran starac. Na posljednjem 
putovanju godine 1786. — 1787. posjeti Bee, Baden, Karlsbad, 
Trencin, ali sve to ne povrati mu zdravlja. U tim poznijim 
godinama (od god. 1783. naprijed) pisa kojesto u akademijski 
2urnal »Go6eci;^HHK'b JnoSHTejieft PoccificKaro CJiOBa«, medju 
drugim stvarima »Pitanja piscu Bujiefi h He6HJiHit'b« (to ce reci, 
carici Katarini), koja se nje nemilo dojmiSe, ona ih prekori 
radi »CBo6o;i;ofl3Biqia«. Odatle se razumije, za§to mu g. 1788. 
ne bi razdrijeSeno pravo na izdavanje 2urnala ^^pyri" ^ecT- 
HWX'B Jiio^tefi HJIH CTapo^tyMi)*, kojim htjede uskrisiti dobre 
uspomene literarnih preduzeca, kao »TpyTeHB« i »^HBOnHceu,'B«. 
Fon-Vizin umrije god. 1792. 

Fon-Vizinova knji^evna radnja pada u svijetlo vrijeme 
vladanja carice Katarine II. U njegovim se spisima jasno od- 
ra^ava znacaj vremena, filosofski pogledi, umovanje i kritiko- 
vanje Ijudi druge polovice i8-ga stoljeca. Lica §to izla2u po- 
zitivna nacela u njegovim komedijama, kao Dobroljubov u 
Brigadiru, Starodum, Pravdin i Milon u Nedoroslju, Nelstecov 
u »Guverneru«, Zdravomisl u »Razgovoru kneginje Haldine« — 
razvijaju njegove vlastite ili usvojene nazore. Najva2nija uloga 
Staroduma mo^e od prilike poslu2iti mjerilom pjesnikovih 
misli; na ovom je karakteru iznio svoju filosofiju. Da je Fon- 
Vizin stvorio dvije komedije trajne literarne vrijednosti, poka- 
zuje vec taj fakt, §to do danas, dakle preko stotinu godina, 



Denis Fon-Vizin 131 



nisu pale u zaborav. Ako ih sada vec rijetko vidjaju na po- 
zornici, ali tim ce§ce i tim radije sjeca ih se literatura, u 
kojoj su se glavni karakteri njegovih dviju komedija krista- 
lisali u opce poznate tipove. 

Brigadir je omanja komedija u pet akata. Prvi impuls dobi 
pjesnik od Holbergova »Jean de France «, koji je gotovo rijec 
po rijec preradjen u Jelaginovu »Ruskom Francuzu«. Plitkost 
modnog uzgoja i bezumno obo^avanje spoljaSnjih opsjena fran- 
custva dolazi u toj komediji u sukob sa prostotom i nedotu- 
pavno§cu, ali donekle i iskreno§cu starijega naraStaja. U okvir 
ovoga kontrasta ulo2i pjesnik mnogo Zivih slika iz svagdanjih 
ruskih prizora, punih realnosti. Brigadir i savjetnik — oba pri- 
kazuju tipove starih vremena, Ijude s osobitim svojim idea- 
lima, koji dakako ne dopiru visoko: sav njihov ugled, sva nji- 
hova sreca i bla^enstvo, sve se to osniva na civilnom i vojenom 
»cinu« i na imanju, dobivenom slu2bom. Brigadirova 2ena 
racuna se isto k staromu naraStaju, ali — njena je duSevna 
sposobnost tako ogranicena, da je ni brigadir ne mo2e da po- 
§tuje, cak on nalazi da je odvec glupa. Brigadirov sin pred- 
stavlja mlada Rusa, nalickana po najnovijoj francuskoj modi. 
On je naucio u Parizu francuski, te sada prezire sve §to nije 
francusko ili nalik na francusko. Savjetnikovica (druga fena) 
obo^ava taj francuzomanski pravac. I ona umije po koju fran- 
cusku uplesti u svoj ruski govor, ma da i nije bila u Parizu. 
Razuman mladji nara§taj, jednako udaljen od obje krajnosti, 
izlazi na scenu u licima Dobroljubova i Sofije. Cin nije ni 
malo zapleten. Brigadir stoji, kako vjerno opazi Bjelinski, u 
sredini i kao na raskr§cu izmedju satire i komedije. Nemamo 
se nicemu mnogo diviti, ne ocekujemo niSta iznenadna. Sa- 
drzina ne zapanjuje nas i ne preneraiuje, ali nas zanimaju 
mnoge zgodne dosjetke i dobro provedeni tipovi. Komad ne 
cini toliko efekta na pozornici, koliko kad se dobro cita. Fon- 
Vizin i posta glasovit svojim Brigadirom kod petrogradske pu- 
blike ne s pozornice, vec preko citanja. On procita svoju ko- 
mediju sa sjajnim uspjehom u nazocnosti carice, kod velikog 



Vrijeme carice Katarine. 



kneza Pavla, kod Panina, CerniSova, Stroganova, kod grotica 
Rumjancove, Voroncove, Buturline itd. 

Karakteri, barem glavni, izradjeni su pomno i precizno ; 
u svakoga ima svoja tacno oznacena individualnost. Brigadir 
i savjetnik, i ako su tipovi starog vremena, opet se razlikuju 
jedan od drugoga tako, da razlikost pada u oci. Brigadir, vi§i 
u cinu, bezobzirniji je spram 2ene i djece, ali takovih mana, 
kao obogacivati se nedopuStenim nacinom, nema na svojoj 
dusi. NJegovi osjecaji spram Jadne 2ene nijesu blagorodniji od 
obicnih naklonosti k nekim stvarima, n. pr. konjima, psima. 
^ena zna dobro za to te i 2eli svojoj snahi bolju sudbinu, 
no §to je sama dopade. Sin opet tvrdi, da je otac mucenik 
svoje zene, njegove majke, jer da nije prije vjerovao da ima 
djavola, dok se ne o2eni I Brigadirovica ima jednu krepost, 
dobra je gospodarica i skroz moralna zena. Savjetnik nadje 
cak u toj prostodu^noj naivnosti toliko dra^i, da se htio upu- 
stiti s brigadirovicom u neumjestno Ijubakanje. Preko uzdaha 
prelazi na ocitovanje Ijubavi, kojega biblijske fraze, udeSene 
prema shvatljivosti ogranicene 2ene, dopiru blizu do cinizma, 
slikaju jarkim bojama savjetnikovu frivolnost, od koje ne bi- 
jase prosto, kako se vidi, ni dobro staro vrijeme. 

Savjetnik. Ah I — Brigadirovica. Zasto uzdiSes, moj go- 
spodine ? — Sav. Radi mojih grijeha. — Brig. Ta od posta 
i moljenja vec i onako nalicig na mrtvaca ! Hoce li moci jos 
dugo potrajati, da toliko iznuruje§ svoje tijelo ? — Sav. Ah, 
gospo, tijelo moje jo^te nije dovoljno iznureno. Kamo srece 
da ga mogu postom i molitvama izbaviti od djavoljih isku- 
§enja! Ne bih tada grije^io ni pred nebom ni pred tobom. — 
Brig. Preda mnom ? Kako to, gospodine, mo2e§ ti grije^iti preda 
mnom? — Sav. Okom i pomislima. — Brig. Pa kako se grijeSi 
okom? — Sav. Ja grijeSim pred tobom, kad gledam na te 
okom. — Brig, Ta i ja gledam na tebe cak s oba oka. Zar 
je to grijeh ? — Sav. To je za mene tolik grijeh, da ako hocu 
da se izbavim vjecitih muka, treba za spas duge da ga iz- 
vadim. — Brig. Zar misliS ozbiljno, gospodine moj, da si iz- 
vadiS jedno oko? — Sav. PoSto je citavo greSno tijelo ogrezlo 



Denis Fon-Vizin. 133 

u hezakonje, to dakako nisu ni ruke toliko pravedne, da bi 
same htjele podjednako vr§iti zapovijedi sv. pisma. Ali zazirem 
od 2arke vjere tvoga supruga, da ne bi, opaziv moj grijeh, 
izvr§io na meni zapovijed bo2ju. — Brig. Kakav grijeh ? — 
Snv. Grijeh, kojemu smo podcinjeni svi samrtnici. Svaki covjek 
ima duh i tijelo. Duh je sna2an, a tijelo je slabo. Ali nema 
grijeha koji se ne bi mogao okajati . . . {Njezno k njoj): Nuder 
da sagrijesimo pa da se pokajemo. — Brig. Kako da ne sa- 
grijeSimo, gospodine! Bog sam i jedini je bez grijeha. — Sav. 
Da, tako je, draga gospo. Gle, ti priznaje§ sada i sama, da 
grijeh sa mnom dijeli§. — Br7g. Gospodine, ja se ispovijedam 
svake korizme u prvoj nedjelji. Ali molim te, gospodine, kazi 
mi isto moji grijesi na tebe spadaju ? — Sav. Tvoji grijesi spa- 
daju na mene isto toliko koliko tvoj spas, Htio bih, da budu 
tvoji grijesi i moji grijesi isti pa da niSta na svijetu ne sprijeci 
»savakupljenja« na§ih duSa i na§ih tijela. — Brig. Gospodine, 
§to je to »savakupljenje« ? Na§ crkveni jezik meni je isto tako 
malo razumljiv kao i francuski. Bog ne dijeli svojih darova 
svima po jednako. Ovomu daje znanje francuskog, njemackog 
ili ma kojeg drugog jezika, a ja jadna slabo razumijem i ruski. 
Tako gle s tobom razgovaram vec dugo, a ipak ni polovice 
tvojih rijeci ne razumijem. Jos najlak§e shvatam rijeci moga 
Ignatija Andrejevica: on izgovara svaku rijec tako cisto, ispre- 
sijecano, kao papiga . . . Jesi li, gospodine, vec vidio papiga : 
— Sav. Ne radi se sada o pticama, vec o stvoru obdarenu 
razumom. Zar ti, gospo, zbilja ne dokucujeS mojih 2elja ? — 
Brig. Ne, gospodine. A §ta bi ti htio ? — Sav. Smijem li mo- 
liti ? — Brig. Sta bi ti htio od mene da moli§ ? Samo ako 
nisu novel, sve drugo mogla bih ti pozajmiti. Novel, zna§ kako 
je to danas: nitko ih rado ne uzajmljuje a za novae nece nam 
se ni u cemu otkazati ! — Sav. Ne radi se o novcu. Ja sam 
i sam gotov za novee na svasta pristati. (Fada na koljena) : 
Ja te Ijubim, moja gospo! — — ^ U taj trenut savjetnik spazio 
sina, a taj udari grohotom se smijati i dlanom o dlan . . . 
Prosvijeceni sin tumaci i objaSnjuje najprije bezazlenoj materi, 
§to je taj cijeli prizor upravo znacio, i mahom zatim pripo- 



I ^4 Vrijeme carice Katarine. 

vijeda dakako o torn pikantnom slucaju gospodji savjetniko- 
vici, koja vec davno ne gleda ravnoduSno na mladog pari2liju. 
Njenim idealom bija§e covjek, kojega je glava puna francuskih 
romana. A nacela tog mladog covjeka vide se iz ovog razgovora. 

On. Opreznost, postojanstvo, strpljivost — to su mo2e 
biti i bila pohvalna svojstva, dok jo§ Ijudi nisu znali, kako 
valja fivjeti na svijetu. Ali mi §to znamo §to ce reci de vivre 
dans le grand monde, mi bismo bili u ocima svih tako pa- 
metnih Ijudi, kao §to smo sami, s na§im postojanstvom 
upravo smije^ni. — Savjetnikovica. Da, to su istinita pra- 
vila 2ivota. Du§o moja, nisam nigda bila u Parizu, ali mi 
srce osjeca, da ti govorig 2ivu istinu. — On. Madame, 
ti me ushicujeS, Vidim, ti imas isto tako nje^an pojam o srcu, 
kao Ja o razumu. Mon dieul Kako je udes milostiv, on jed- 
nako gleda da sastavi Ijude istog uma, istog ukusa, iste cudi. 
Nas je dvoje upravo stvoreno jedno za drugo. Sva je ne- 
sreca, ixo si Ruskinja ! — Savj. Da, angjele moj, to je zbilja 
moja velika velika nesreca I — On. To je takav defaut, koji 
se ne daje nicim zagladiti. _ — Savjetn. §ta da cinim ? — On. 
Ostavi to meni na volju. Ja ne bih htio u Rusiji umrijeti. 
Uvrebat cu occasion favorable, da te odvedem u Pariz. Ondje 
bit cemo tako srecni da provedemo les restes de nos jours 
medju Francuzima. Ondje uvjerit ce§ se, da ima i takvih Ijudi, 
s kojima ja mogu societe voditi. 

U daljim razgovorima savjetnikovica otkriva sinu, da mu 
se i otac za njom otima, na Sto sin prijeti da ce izazvati oca 
na dvoboj I Razgovor izmedju oca i sina pokazuje istina ve- 
liku grubost starog pokoljenja, ali ]ol je puno gadnije i mr^e 
ponaSanje ruskih pari2lija. 

Dok su tamni karakteri izvedeni zivo, tipovi svijetli ne 
odu§evlju)u citaoca, nema u njima nikakve ^ivotne snage, ostaju 
nepomicno vazda na istom mjestu. 

Iz privedenih primjera vidi se glavni nedostatak »Briga- 
dira«. On pretjeruje, komika prelazi u karikaturu. Ipak uspjeh 
komedije bijage ogroman. O cemu se toliko pisalo po ruskim 
furnalima, o glupim predrasudama starijeg naraJtaja, o nje- 



Denis Fon-Vizin. 135 



govoj prostoti i ogranicenosti, cemu se toliko podsmijevalo, 
smijeSnoj zanoisljivosti mladih ruskih galomana — sve to sa- 
liveno u 2ive likove stupa pred oci citalaca s neobicnom 
plastikom: to su tipovi 2ivi, poznaje§ ih, sreta^ ih na svakom 
koracaju. 

U svoje vrijeme obasuSe pjesnika prekomjernim pohva- 
lama. Jedni sravnjivahu ga s Molierom, drugi s Boileau ; svi 
s pouzdanjem ocekivahu novih triumfa, koji se dugo ne po- 
kaza^e. Istom g. 1772., ili po obicnom racunu cak 1782., po- 
javi se njegova druga komedija »Nedoroslj» (He;i;opocJii>), t. j. 
covjek mlad i nedostifan, seoski kicos.. 

Ne mo2e se reci, da je »Nedorosl]« daleko odmakao ide- 
jama i tipovima od Brigadira. Glavni elemenat, u kojem kao 
pliva komedija, ostaje i ovdje prikazivanje u2asne gluposti i 
grubosti, koja je zastupana u mnogim eksemplarima. Tu cete 
naci Prostakove, mu2a i fenu, njihova slavna sina, derana Mi- 
trofanugku, njegova ujaka Skotinina, kojega ideali nalaze svoj 
u2itak u svinjama, tri odabrana domaca ucitelja, jedan je veci 
neznalica od drugoga : Kutejkin, Cifirkin i Vraljman. Sve su 
to 2ivo shvaceni i nacrtani tipovi onih blazenih starih vre- 
mena, koja se proslavljavahu tminom neznanja, a uz to mrskim 
nepo^tenjem i necovjecnim postupanjem s podcinjenim Ijudma. 
Protivnost izlazi na vidjelo u Ijudma prije svega poStenim i 
pristojnim, a mogu biti obrazovani i prosvijeceni, ili cak sasvim 
nisjca roda i zvanja (kao »njanja« Jeremejevna i krojac Tri§ka), 
mogu se racunati medju starije (Starodum) i mladje (Pravdin, 
Milon, Sofija). I ovdje izbijaju tamni, nepohvalni karakteri 2ivlje, 
realnije; vidi se, da je pjesnik za stvaranje ovakvih tipova na- 
lazio znatno vige motiva u ^ivotu, nego li za tipove uzornih 
Ijudi. Medju ovima najbolje je pogodjen tip ruske »njanje«, 
slavni uzor neogranicene odanosti, vjernosti i strpljivosti, kojom 
su »njanje« i u ruskom fivotu i u ruskoj literaturi iza§le upravo 
na svjetski glas. 

Prostakov je covjek ne odvec imutan, plemic s imanjem, 
na kojem gospodari i rijec vodi ne on, vec njegova 2ena iz 
roda »Skotininih«. Ona je glava u kuci, a mu2 je blezga, kao 



136 Vrijeme carice Katarine. 

u Brigadiru — brigadirica. U kuci Prostakovih zivi jo§ i Sko- 
tinin ; on racuna ozbiljno na to, da ce se do skora o^eniti 
Sofijom, nekom dalekom rodjakom; Prostakovi uzeli su je 
kao sirotu u kucu, u kojo) boravi dosta nevesele dane. Dok 
se tako mislilo, bijage postupanje Prostakove spram Sofije 
dosta neljubazno, i ako je djevojka umom i srcem osvjetlja- 
vala i zagrijevala cijelu kucu. Situacija se odmah izmijeni, kako 
dodje Sofiji pismo iz Moskve od Staroduma, njenog strica, 
koji se srecno vratio iz Sibirije s velikim bogatstvom, §to ce 
ga ona kao Jedina nasljednica baStiniti. Sada poce Prostakova 
ozbiljno pomiSljati o torn, kako hi bilo da njen Mitrofanu§ka 
dobije ruku Sofije. Taj posljednji omladak slavne porodice 
Prostakovih-Skotininih naslikan je 2ivim bojama kao razuzdan, 
samovoljan i vrlo neuk deran. Jos i danas slufi njegovo ime 
u ruskoj literaturi oznakom mlada, razmazena, tupoglava ne- 
znalice. On dolazi na pozornicu u novo saSivenom kaftanu, 
koji mu je pretijesan. Sva 2uc gospodje Prostakove izliva se 
na domacega krojaca Tri^ku: Dodji der blize, ti skotel Nijesam 
li ti govorila, kradljiva bestijo, da skrojis kaftan Sire ! Za prvo 
— dijete raste; za drugo, dijete je i bez uzana kaftana nje^na, 
vitka stasa. Kazi der, lupaco, kako ce§ se opravdati? TriSka 
odgovara, da je samouk, pa da je i sam predlagao, da dadu 
haljinu krojacu od zanata. Prostakova. Zar treba upravo da je 
covjek krojac, da bi umio dobro sa§iti kaftan ? Kakovo je to 
skotsko ludovanje ! TriSka odvraca nesmjelo, krojac da se ucio, 
a on nije. Prostakova. Gle, jo§ ce se i prepirati I Krojac se 
ucio, da, od drugoga, drugi od trecega ; ali prvi krojac — kod 
koga se taj naucio ? Ka2i der, skote. Trj§ka odgovara, da je 
prvi krojac valjda ]0l i gore Sio nego li on I Otac Mitrofa- 
nuSkin, dozvan u pomoc, gotov je bez prigovora da vrSi za- 
povijed svoje jezicljive 2ene, da kazni krivca TriSku, ali Sko- 
tinin protivi se tomu, samo za danaSnji dan, u koji se nada 
da ce biti njegove zaruke ; on cak ne vidi da bi kaftan bio 
preuzak. Prostakova, da ne bi ova nesuglasica medju gospodom 
naudila njihovu ugledu, goni TriSku iz sobe, otpravlja Jereme- 
jevnu k »djetetu« da mu da dorucak prije no §to ce navaliti uci- 



Denis Fon-Vizin. 13; 



telji, a kad starica odgovara, da je djecko »izvolio« vec po- 
jesti pet ^emljicaka, obara se gospodja na jadnu njanju sa psov- 
kama. Sincic priznaje da nije nocas mirno spavao, i ako ba§ 
ne zna uzroka, po§to sinoc nije izjio van tri komadica sla- 
nine i pet §est kolacica ... 

Pismu, l\o ga dobila Sofija iz Moskve od strica, ne ce 
Prostakova da vjeruje, ali na nesrecu ne umije ga procitati 
ni sama ni njen brat Skotinin; iz neprilike izvukao ih Pravdin, 
procitav pismo, od kojega su brat i sestra prenera^eni. U to 
dolazi u kucu Milon, vojeni castnik, poznanik Pravdinov vec 
otprije, te otkriva ovomu svoju Ijubav-k Sofiji i ne sluteci, da 
je ona u toj kuci, kad eno ugleda iznenada nju samu; njihov 
razgovor oslu§kuje Skotinin, koji uobrafavajuci si jednako da 
je on 2enik Sofijin, ima prilike da iska^e svu svoju skotsku 
prostotu. Ozlovoljenu dolazi mu na nesrecu jo§ i MitrofanuSka 
na oci, njegov po majcinoj kombinaciji takmac od nekoliko 
casova nazad. Skotinin gotov je u bjesnilu oboriti se na de- 
rana, ali tu se umijeSa dobra njanja : »Ma na mjestu svisnula, 
djeteta ne dajem. Pokusaj der na-nj navaliti: iskopat cu ti oci«. 

Sada se pokazuju i znameniti ucitelji. Kutejktn : Domaci- 
novu domu mir i mnogaja Ijeta s djecom i celjadma. — Ci- 
firkiv : 2elimo vaSemu blagorodstvu da zdravstvuje sto godina 
i dvadeset i jo§ k tomu petnaest. Nebrojene godine ! — Milon 
poznaje Cifirkina, njihova neko§njega soldata ; ovaj mu prica 
svoj 2ivot. »2ivotarim kojekako, vaSe blagorodstvo. Utuvio sam 
neSto malo 5>arihmetike«, tako se prehranjujem u gradu okolo 
cinovnika kod racunarstva. Nije svakoga bog nadario naukom. 
Tko nigta ne razumije, uzima mene, da mu racune pregledam 
i izvedem na cisto. Tako se prehranjujem ; dangubiti ne volim. 
Na dokolici obucavam i djecu. Evo i u njihova blagorodstva 
vec trecu godinu mucim se s djeckom nad razlomcima, ali 
nekako slabo napreduje. Da §to cemo, covjek ^ovjeku nije 
svagda ravan.« Prostakova fusliSav posljednje rijeci) : §to? §to 
ti, Pafnutjicu, la2e§ ? Nijesam pravo cula ! — Cifirkin. Da, tako 
je. Ja sam njegovu blagorodstvu pricao, kako gdjekojemu bol- 
vanu ne moze covjek ni u deset godina utuviti ono, IXo ce 



138 Vrijeme carice Katarine. 

drugi letimice shvatiti. — Kutejkin pripovijeda o sebi, da je iz 
reda ucenih Ijudi. Va§e visokorodstvo, iz seminarije ovdjeSnje 
eparhije, popeh se do retorike, a tada, tako je bila volja 
bo2ja, udarih u nazadak. Podah molbu u konsistoriju, u kojoj 
navedoh : »Takav i takav seminarist, crkvenjacki sin, pobojav 
se neprese^ne mudrosti, moli da bude otpu§ten«. Do mala 
sti^e milostiva rezolucija s opaskom : »Takova i takova semi- 
narista valja oprostiti od svakoga ucenja, Jer je pisano : ne 
mecite bisera pred svinje, da ga ne potlace nogama.« — Treci 
pedagog (Vraljman) jo§ Je odsutan, on si u to vrijeme sladi 
:^ivot puSenjem duvana, na veliku sablazan dobre Njanje. 

U trecem aktu dolazi Starodum na pozornicu. Njegovo 
umovanje u razgovoru sa Pravdinom mo^e biti i vrlo pohvalno 
i blagorodne tendencije, ali za na§e dana§nje miSljenje odvec 
je suhoparno. Starodum pripovijeda, kako se nekoc, slu^eci u 
vojsci, odlikovao junaStvom pa ipak jedan grof, koji se nicim 
ne proslavi, pretekao ga u »cinu«; kako je uvrijedjen toga radi 
dao ostavku ; kako je do§ao poslije ka dvoru, ali ni tu ne 
moga§e se odr2ati. U to se javi Sofija i razgovor prijedje na 
drugu temu: o bogatstvu i nasljedstvu. Medju tim gospodja 
Prostakova i njen brat Skotinin malo da se ne pocupa§e radi 
djevojke, koju je majka svakako htjela za svoga sina udati. Kao 
da nema dosta burleske u tom, §to ih Milon s mukom raz- 
dvaja, na nesrecu gospodje Prostakove jo§ je i Starodum morao 
sa strane gledati njihovu svadju. U prevrtljivost ove 2ene, koja 
cas kao bijesna furija (Prostakova sama sravnjuje se s kujom 
§to brani svoju Stenad) noktima grebe, cas kao glatka zmija 
puza, pristaje onaj nenadni skok u protivnu krajnost, cim ugleda 
strana covjeka te docu da je to Starodum: »Kako! To si ti? 
Ti, bacuSka, na§ neocijenjeni gost ! Gle kako sam luda! Zar 
je tako valjalo docekati rodjenog oca, na kojem pociva sve 
naSe nadanje, koji je u nas jedinac, kao praSak na oku? Ba- 
cu§ka! Oprosti mi, ja sam luda. Ne mogu da se osvijestim. 
Gdje je mu2? Gdje je sin? Kao da si u pusti dom uljegao! 
Kazna bo^ja ! Sve se obespametilo ! Djevojko ! Djevojko ! Pa- 
la§ka ! DjevojkoI« Na tu viku prva se javlja vazda vjerna, po- 



B, Denis Fon-Vizin. 139 

sluSna i uslu2na njanja Jeremejevna, Gospodja Prostakova razvika 
senanju: »Zar si ti djevoika, ti pasja kceri! Zar u mene nema 
nikoga u kudi osim tvoje gadne obrazine ? Gdje su slulkinje ? 
Gdje je Pala§ka?« Jeremejevna izvinjava je, da je bolestna. Pro- 
stakova ne prima opravdanja, Pala^ka ne smije biti bolestna, 
poSto nije »blagorodna«. Starodum 2ali, llo se njega radi 
toliko uznemiruju, ustupa preko volje, da se s Prostakovom 
zagrli. »Milost je ova sasvim suviSna, gospodjo ! Bez nje mogao 
sam posve lako biti!« Razumije se, da iz jednoga zagrljaja pada 
u drugi i treci. Mitrofanugka hoce da ga poljubi u ruku. Majka 
mu §apce, §to ce uz to kazati, to jest da mu je Starodum 
drugi otac. Sve to ne pomade. Starodum izjavljuje, da ce po- 
vesti Sofiju u Moskvu te je ondje udati. Svi, ne izuzev ni 
Milona i Sofije, zaprepaSceni su ovom izjavom. Prva se osvjeS- 
cuje Prostakova te navraca rijec na sina, Skotinin zagovara 
svoju stvar, a Starodum ce im porugljivo na to : »Va§i su savjeti 
bespristrani, to ja vidim«. Prostakova pripovijeda o sebi i svojim 
roditeljima, a da bi istakla svoje zasluge oko uzgoja svojega sin- 
cica Mitrofana, hvali se: »Da, sada je drugi vijek! Ne 2alimo 
i posljednjih mrvica, samo da se sin cemugod nauci. Ta bit ce 
mu o zimnjemu Nikolinju vec 16 godina. Ma i bio mladozenja, 
ucitelji ipak jednako dolaze u kucu. Upravo dekaju dvojica u 
predsoblju. A u Moskvi najmismo mu inostranca na pet go- 
dina, pa da ga ne bi tkogod nama preoteo, kontrakt je za- 
javljen u policiji. Obvezao se, da ce ga uciti, cemu mi ushti- 
jemo; a po naSemu, ucio, kako ga volja ! Na§a je du^nost 
ispunjena. Nijemca najmismo te mu placamo po trecinama 
unaprijed. Od srca 2eljela bih, da ti sam, bacu^ka, uzimas do- 
brotu uvjeriti se, koliko se Mitrofanu§ka naucio. Ugledav Ku- 
tejkina i Cifirkina : »Evo i ucitelja. Moj MitrofanuSka nema 
mira ni danom ni nocu.« Nije pravo hvaliti svoje dijete, ali 
bogami srecna bit ce, kojoj je od boga sudjeno da bude nje- 
govom 2enom. 

Starodum odlazi da se malko odmori. Uc^itelji, cekajuci 
dok dodju na red, jadikuju i na svoj polofaj i na slab na- 
predak njihova ucenika. Majka nagovara sincica, dok Sta- 



140 Vrijeme car ice Katarine. 



rodum pociva i odmara se, da bar na izliku poka^e, kako se 
marljivo uci. MitrofanuSka s mukom pristaje na to za posljednji 
put, »ali )os danas da budu zaruke*. Majka prisustvuje na lek- 
ciji, sjedeci te vezuci kesicu, u kojoj ce sincic cuvati Sofijine 
novce. 

Od ucitelja prvi je na redu Cifirkin, sprema pisaljku. 
Miirofan. Nuder, daj sticu, garnizonski Stakore, govori §to da 
napiSem. — Gf. Vagemu Je blagorodstvu jednako milo bez 
razloga vikati. — Gospodja Prosiakova. Ah, bo2e moj, sad vec 
djetic ne smij'e ni da ispsuje Pafnutija, mahom ce se naljutiti ! 

— Cif. ZaSto se naljutiti, VaSe blagorodstvo ! U nas ima ruska 
poslovica : pseto laje, vjetar nosi. — Mitrof. Zadavaj od zad- 
njega puta, da ponovimo. — Cif Sve od zadnjega puta, VaSe 
blagorodstvo. Ta sa zadnjim putem ostat cemo vazda nazad. 

— Gospodja Prostakova . To nije tvoj posao, Pafnutjicu. Meni 
je osobito milo, §to MitrofanuSka ne voli koracati naprijed. 
S njegovim umom, mogao bi se zaletjeti da bog sacuva! — 
Cif. Zadatak. Ti si izvolio, na primjer, ici sa mnom putem. 
Uzmimo sa sobom jo§ i Sidorica. Nas trojica nadjosmo . . . 
Mitrof. (pi§e) : tri. — Cif. Na putu, recimo, tri sta rubalja. 

— Mitrof. (pi§e) : tri sta. — Cif. Dolazi do diobe. Proracunaj 
der, koliko ce na svakoga. — Mitrof. (sracunavajuci Sapce) : 
jedan put tri je tri, jedan put je 0, jedan put je 0. — Gos- 
podja Prostakova. §to, §to do diobe? — Mitrof Ta vidi§, tri 
sta rubalja, §to nadjosmo, valja podijeliti medju trojicu. — 
Gdja. Prostakova. On bunca, sinko moj dragi. Ako si na§ao 
novce, ne dijeli ih ni s kim. Uzmi sam sebi sve, Mitrofanu^ka. Ne 
uci se ti takvim ludorijama. — Mitrof. Cuje§ li, Pafnutjicu? Nuder, 
daj drugu zadacu. — Cif. Pi§i, Va§e blagorodstvo. Za nauku 
placate meni na godinu deset rubalja. — Mitrof. Deset. — Cif. 
Za sada nema, istina, za§to, ali kad bi se ti, gospodine, cemu- 
god u mene naucio, to ne bi bio nikakav grijeh dodati )ol 
deset. — Mitrof. (pi§e) : Da, da — deset. — Cif. Koliko bi 
to bilo na godinu ? — Mitrof. (sracunavajuci Sapce) : i je 0, 
jedan i jedan . . . fzamislio se). — Gdja. Prostakova. Ne muci 
se, banbadava, sinko. Ni groSa necu dodati; nema ni razloga 



Denis Fan - Vizin. 1 4 1 

za^ro. Nauka nije prema tomu. Samo tebi muka, a ono, vidim, 
trice. Nema li novaca, cemu sracunavati. A kad bi bilo no- 
vaca, sracunat cemo vrlo lijepo i bez Pafnutjica. — Kutejkin. 
Evala, dosta je, Pafnutjicu. Dva su zadatka rije^ena. Probe 
nece nitko ni tra^iti. — Mitrof. Ne bo) se, braco. Majka moja 
nece se sama zaracunati. Nuder sada ti, Kutejkine, preduzmi 
s nova Jucera^nje. — Kut. (otvora casoslov. Mitrofan uzima u 
ruke ukazano mjesto) : Da pocnemo s blagoslovom. — Kut. 
Za mnom s pomnjom. Aat ace ecML qepBL ... — Mitrof. Asi. 
ace ecMb qepet ... — Kut. HepBb! t. j. 2ivotinja, skot, t. j. 
aai. ecMb ckotI). — Mitrof. Aat gcmb ckoti. — Kut. (naucenim 
glasom) : a He qeJiOB'feK'L. ■ — Mitrof. (istim giasom) : a ne qeJiOB'feK'L. 
— Kut. IloHonieHie (ruglo) qe:ioBl>KOB'B. — Mitrof noHomeeie 
qeJiOBiKOB'B. — Kut. H yHH ... U to dolazi Vraljman, prekida 
lekciju, 2aleci Mitrofanu§ku §to ga toliko muce. Njegov Je 
izgovor ruskog jezika "smijegan, govori »fizu« mj. vi2u (vidim), 
»repenka« mj. rebenka (rebjonka, peCeHKa, djecaka), KaJia4>Bi 
mj. ro.iOBH itd. Majka uvidja mahom, da Vraljman ima pravo 
te i sama savjetuje MitrofanuSku, da prekine lekcije. Nijemac 
upugta se s majkom u dublji razgovor, opominje je da ne trudi 
odvec sina, jer je u njega glava slaba ; on ce i ovakav kakav je 
naci sebi drultva: takih ima u svijetu na milijune. Samo da 
ne bi „caMapHJiH e<i>o Ha yraeHi.'fe'' (zamorili ga ucenjem). Poc- 
CHCKa KpaMaTi>, apaxMCTUKa ; axi. xochotm noace Mon, KaKt Tyma 
(DT) T^Jit ocTaioca ! (Ruska gramatika, aritmetika. Ah gospodi 
boie moj, kako duSa jo§ ostaje u tijelu!) KaKi) nyTTO nu poc- 

CHCKH TBOpanHHl) yHH. H HB MOFl. <I>'L C^'^T't aBaH3HpOBaTI> UeSl. 

poccHCKon KpaMaT'L ! (Kao da ruski plemic vec ne bi mogao 
u svijetu avanzirati bez ruske gramatike). — Ovakva nacela 
propovijeda taj dostojni pedagod, koji se jo§ hvali, da se do- 
voljno nagledao svijeta! Nije cudo, §to ga drugovi po zanatu 
(Kutejkin i Cifirkin) preziru, da cak grozeci mu se, jedan 
§ticom drugi casoslovom, tjeraju ga na polje. 

Cetvrti akt otpocinje dialogom izmedju Staroduma i Sofije, 
teoretskim izlaganjem nacela i uslova srecna 2ivota. Pridru2uju se 
jo§ Milon i Pravdin, dolazi do uzajamnog obja§njenja i k opcemu 



142 Vrijeme carice Katarine. 

zadovoljstvu otkriva se, da je Milon onaj odabranik, kojega je 
Starodum namijenio Sofiji, ali da je i ona vec davno odliko- 
vala njega svojom srdacnom naklonosti. Poslije tako povoljna 
rijegenja, dvostruko je smijeSna pretenzija Skotinina, da dobije 
Sofiju za f enu. On govori : Evo i mene. — Starod. Rad §ta ? 

— Skot. Rad svoga posla. — Starod. Cime mogu poslu2iti ? 

— Skot. Dvjema rijecma. — Starod. Kojima ? — Skot. Zagrli me 
cvrsto te reci : Sofija je tvoja. — Starod. Ne zamiSljaS li ti zaludnje 
osnove ? Misli der malko ! — Skot. Ja nikada ne mislim i uvjeren 
sam vec unaprijed, ako i ti prestane§ misliti, tada je Sofija moja. 

— Starod. Kako bi ti htio, da ja udam svoju sinovicu za to- 
vjeka, kojega ne poznajem ? — Skot. Ne poznaje§? E dakle 
sla^aj. Ja sam Taras Skotinin, ne posljednji svoga roda. A rod 
Skotininih velik je i starinski. NaSega Sukundjeda nece§ ni u 
kakvoj geroldiji naci. — Fravdin. Na taj nacin mo^ete nas 
uvjeriti, da je stariji od Adama. — Skot. A §to misliS? Barem 
ne mnogo — — Starod. To jest, tvoj je §ukundjed stvoren : 
ako u §esti dan, ali ne§to ranije od Adama. — Skot. Bez §ale 
Ti si dakle povoljna miSljenja o starini moga roda ? — Starod. 
O da, tako povoljna, da se upravo divim, kako bi tko mogao 
na tvojem mjestu birati 2enu iz drugog roda, do li iz Skoti 
ninih ? — Skot. Pomisli samo, kolika je to sreca za Sofiju biti 
mojom 2enom. Ona je pleraenita ... — Starod. Upravo zato 
nijesi joj ti za f enika ! — Skot. Ja sam se vec odva^io. Neka 
Ijudi govore §to im drago, da se Skotinin o2enio plemenita- 
Sicom. Meni je sve jedno. — Starod. Ali za nju nije sve jedno, 
kad stanu govoriti, da je plemenitaSica poSla za Skotinina . . . 
Razgovor zavrSuje jezgrom filosofije Skotinina; njega nezanimaju 
Ijudi, vec svinje ! 

Vi§e humora sadr2i dokaz, da ni Mitrofanu§ka, maj- 
(!ino zlato, nije postidio tradicija Prostakovih i Skotininih. 
Prizor, u kom on polafe ispit pred Starodumom i Pravdnim, 
u prisustvu oca i majke , spada svakako medju najbolje 
u citavoj komediji. Po^to se majka pohvalila roditeljskom 
po2rtvovnosti, §to je tako valjan mladic iziSao, odgovaraju 
slo2no otac, majka i sin na pitanje Starodumovo, da je sin 



I 



Denis Fon-Viziti. 143 



sve izucio. Pravdin. §to na primjer ? — Mitrof. (podaje knjigu) : 
Evo, gramatiku. — Pravd. (uzima knjigu): Vidim, to Je gra- 
matika. §to znate iz nje ? — Mitrof. Mnogo. SuScestvitelna i 
prilagatelna ... — Pravd. JI,Bepi> (vrata) na pr. kakovo Je to 
ime, su§cestvitelno ili prilagatelno ? — Mitrof. Dver, koja dver? 
— Pravd. KoJa dver! Evo ova. — Mitrof. Ova? Ova je pri- 
lagatelna. — Pravd. Za§to ? — Mitrof. Zato §to je prilo2ena 
na svoje mjesto. Ali eno na komorici sad vec §estu nedjelju 
dver je istavljena, ondje je za sad samostavna. — Starod. Dakle 
je kod tebe i rijec ludjak pridjev, za§to se pridijeva glupu co- 
vjeku? — Mitrof. Razumije se! — I otac i majka ponose se 
odgovorima svoga djeteta. — Milon se nada, da je mladic 
jednako vjeSt i u istoriji. — Gdja. Prost. Da, gospodine moj, 
on je vec od mala volio istorije. — Skot. Mitrofan ugledao se 
u me. Ne mogu ociju zaklopiti, a da mi sluga §to je na redu 
da poslu2uje, ne pripovijeda istorija. Velik Je u tome majstor, 
pasji sin. — Gdja. Prostakova. Ipak ne mo2e se ni isporediti s 
Adamom Adamicem. — Pravdin. (Mitrofanu§ki) : Jeste li da- 
leko u istoriji? — Mitrof. Daleko? Prema tomu kakva je isto- 
rija. U gdjekojoj odletjet ceS za tridevet zemalja u trideseto car- 
stvo. — Pravd. A, takvim istorijama uc^i vas Vraljman? — Mitrof 
Ne. Na§ Adam Adamic ne pripovijeda istorija ; on kao i ja 
voli ih sluSati. — Gdja Prost. Njima obojici pripovijeda isto- 
rije svinjarica Havronja. — Pravd. Nijeste li se obojica ucili 
od nje i geografiji? — Gdja. Prost. Slu^aj, sinko moj dragi, 
kakva je to nauka ? — Mitrof. (tiho majci) : A kako da ja to 
znam ? — Gdja. Prost. (tiho sinu) : Ne odupiri se, duSo. Sada 
valja da se poka2e§. — Mitrof. (tiho majci) : Ali ja ne razu- 
mijem, o cemu pita. — Gdja. Prost. (Pravdinu) : Kako ono 
re^e, gospodine, onu nauku? — Pravd. Geografija. — Gdja. 
Prost. (Mitrofanu) : Slu§aj, jeografija. — Mitrof, Da §to je to ? 
Gospodi bo2e moj, navalili s no2em pod grlo. — Gdja. 
Prost. (Pravdinu) : Zaista. Nuder gospodine, imaj milost, ka2i 
mu, kakva je to nauka i on ce odgovoriti. — Pravd. Opis 
zemlje. — Gdja. Prost. (Starodumu) : A cJemu bi to trebalo za 
prvo ? — Starod. Za prvo dobro bi doSlo, kad bi se htjelo 



144 Vrijeme car ice Katarine. 

kuda putovati, da se zna kuda se vozi§. — Gdja. Frost. Oh, 
gospodine moj, ta za^to su nama izvoscici ? To je njihov posao. 
Ta nauka nije bas nikako plemicka. Plemic reci ce samo : Vozi 
me onamo, i odvest ce te kuda 2eli§. Vjeruj mi, gospodine, sve 
su ro trice, cega ne zna Mitrofanuska. 

Cijela Je porodica tako slijepa, da ni Skotinin ni Pro- 
stakovi ne vide, da je njihova stvar propala, vec Prostakova, 
sluteci opasnost situacije, gotovi za sutraSnji dan upravo otmicu, 
i ne misleci na pogibao, koja prijeti njenomu domu i njenomu 
gospodarstvu. U petom aktu poslije nekoliko odvec ozbiljnih 
refleksija izmedju Staroduma i Pravdina, hiti komedija k ras- 
pletu. Milon oslobadja Sofiju, koju htjedo^Je silom oteti i od- 
vesti. Pravdin proglasuje, da su kuca i imanje Prostakovo met- 
nuti pod skrbnistvo drzavno. Starodum otpu^ta ucitelje, jedini 
Citirkin vlada se kod toga pristojno. Majka pada u nesvjesticu, 
nezahvalni sin bude otpravljen u vojenu slu^bu. 

Iz ove sadrzine vidi se, da ni u »Nedoroslju« nema mnogo 
vece dramatske 2ivosti, nego li u »Brigadiru«, i ako je broj 
lica nesto veci. Dosta dugacki razgovori o 2ivotu dvorskom, 
o istinitoj vrednoci, o pravoj sreci i pozivu covjecjem — raz- 
govori §to ih vode Starodum i Pravdin, Starodum i Solija, 
Starodum i Milon, zadahnuti su ^eljom pouke, koje u tolikom 
obimu ni u Brigadiru nema. Ipak dolazi Nedoroslj hViie. ideji 
prave komedije, jer u njem ne vlada samo dosjetka, \et se 
razlijega ozbiljno negodovanje protiv zloce i gadnog egoizma. 
Karikatura najvi§e izbija u karakteru Skotinina ; Mitrofanuska 
]t komican ali i safaljenja dostojan, dok majka mu Prostakova 
izaziva i sazaljenje i gnjev. Svi ovi tipovi izvedeni su i ovdje 
s vecom zivosti i vecim efektom, nego li ozbiljni, koji suviSe 
doktrinarno propovijedaju nacela novih vremena. Misli njihove 
nijesu ni malo originalne. Pjesnik nadje ih to kod kuce u »Na- 
kazu carice Katarine « i u raznim satirickim ^urnalima, to u 
francuskoj literaturi. Ne znam, mofe li se vjerovati, da su 
tadaSnju publiku ponajvige zanimali ovi ozbiljni razgovori. 
Istina, da je moralisanje tada bilo u hodu i modi. Svakako 
je s najvecom pomnjom izradjen glavni karakter komedije, ka- 



Denis Fon-Vizin. 145 

rakter gospodje Prostakove. Ona je glava u kuci, vrti mufem 
i gospodarstvom, vodi uzgoj svojega neznaj^e sina, strepi pod- 
jedno da ne bude ucenje odvec naporno za derana, koji vec 
misli na fenidbu, uvjerena je u du§i, da njenomu djetetu svega 
toga ne hi upravo ni trebalo, ali kad su vec takva vremena, 
da se mora 1 Sjajni rezultati uzgoja pokaza^e se dakako na 
ispitu. U nazvanjima uciteija ima i suviSe karikature : Kutejkin 
od glagola KyTHTb, t. j. bitan2iti, lumpati. Vraljman stoji u 
srodstvu s rijecju BpaJit, t. j. laza, i s njemackom Mann. U 
nazvanju Cifirkin, od rijeci cifra, nema nikakova prijekora. 
On je svakako medju svom trojicom najvaljaniji. Nije badava 
bio soldat. I Milon, reprezentanat izvrstnih mladih Ijudi, ko- 
jima se spokojno mo2e povjeriti sreca kceri ili sinovice, spada 
k vojsci, on je vojeni castnik. Pravdin, zastupnik dr^avne vlasti, 
tip je obrazovana, nepodmitljiva cinovnika. Oba karaktera iz- 
nose nesto suviSe idealne hladnoce, nedostaje im individualna, 
licna obilje2ja. Ne§to je lak§e predociti si tip Staroduma, ko- 
jemu kao starijemu covjeku bolje i pristaje ozbiljnost i uloga 
propovjedaca dobrih nacela. On i zahvata neSto ^ivlje u radnju 
komedije: on pi§e pismo Sofiji, dolazi da je vodi u Moskvu, 
govori sa svima licima, otpravlja ucitelje, dopuSta cak Vralj- 
manu, svome nekoSnjemu kocija§u, da sjedne na prednje sje- 
dalo od kocije, u kojoj se on, Sofija i Milon, otpravljaju u 
Moskvu. Po tim crtama mo2emo si naslikati, bar neku blijedu 
sliku Staroduma, dok Milon i Sofija ostaju u tami; njihova 
je uloga skroz pasivna, nepomicna. 

U kratkoj komediji „BLi6op'L ryBepnepa" (izbor domaceg 
uciteija) mogao je pjesnik tek snimiti kopiju sa svoga »Nedo- 
roslja«. I zbilja ovaj komad nalici na onaj kao slabi izvod iz 
njega. I tu se radi o nespretnosti neke knefevske familije, koja 
voli za domaceg uciteija protuhu Francuza, koji se roditeljima 
ulagivao sa votre altesse, nego li cestita Neljstecova (HCJibCTHTr, : 
ne ulagivati se). Predvodilac plemstva skida obrazinu sa vr- 
toglavca te sprecuje izbor. 

Medju drugim tvorovima Fon-Vizinove muze spomenusmo 
»Poslanicu slugama«, poetsku epistolu napisanu mo2da jo§ prije 

Slike iz svjetske knji4evnosti. III. 10 



146 Vrijeme car ice Katarine. 

»Brigadira«. Pripovijeda se anekdot, da je jednom u pokladno 
doba carica Katarina na tri dana obustavila vlast cenzure; 
pjesnik da je upotrebio tu vanrednu zgodu, da napiSe posla- 
nicu svojim trima slugama Sumilovu, Vanjki i Petruski, u kojoj 
se umuje o pitanju, zasto je upravo svijet stvoren. Pjesnik pita 
najprije svoga pazidjeda (djadku) Sumilova, sto on misli o 
tome ? Ovaj klima glavom, slijega ramenima, kao da ce reci : 
§to ti ja znam, te kafe : ja znam samo to, da smo mi tvoje 
sluge, koji treba da ti slufimo rukama i nogama i da sve tvoje 
stvari drfimo u redu; dalje ne znam niSta. Vanjka kocija§, kad 
na-nj red dodje, mr^ti celo te odgovara ziovoljno : ovakova 
pitanja to su muSice gospodareve; sjedeci s jutra do vecera 
na prednjem sjedalu svojih kola, on nema kada razmiSljati o 
bogu i svijetu, on poznaje samo Moskvu i Petrograd i sve 
ulice u njima uzdu^ i poprijeko. Iskustvo, §to ga tu stece kao 
kocijas, ne glasi povoljno : 

»A da nebih morao zametnuti suvi^na spora s vama, to 
znajte, da ja sav svijet dr^im za ludoriju.*^ 

»Tu vidim rasipnost, tamo vidim skupost ; kud god se 
okrenuo, svagdje vidim glupost«.*' 

Ni sa sve§tenstvom nije zadovoljan: »Za gotovi novae 
praStaju svaki grijeh, za novce obecavaju mno2inu radosti u 
raju, za novce gotovi su i sveviSnjega tvorca prevariti, tako 
pastir kako ovca.«'*' 

Treci, PetruJka, progla^uje sav svijet igrackom: »Na §to 
da se molimo, da bi nam bog dao uvidjeti raj ? ta i ovdje se 
veselo 2ivi, tek umij s bliznjim se poigravati.tj 

* A qxoCi. He saBecxH HanpacHbiii cb bhmu cnopt, 
TaKT. BHaHTC: ito bccb cbstt. ciiiTaH) a 3a BSjtopT.. 

■'* 3ai;ci> bmjkv motobctbo a Tajit a snacy CKynocxt, 
Ky;!;a uh oCepnycb, bcsat; a Buxy raynocxb, 

'^*-' 3a ;i,eHbrH qncxbia npomaioxx BcaKifl rp-Bxi, 

3a ;i,eHbrfl iiHoaceciBO bi> pas cy.iaxi> yxtxx, 
3a ;i,eHbrH caMoro BceBbimuaro xBopua 
FoxoBbi oOjiaHyxb h nacxbipb 11 oBita. 

j Ha qxo sioJiaxbCH HaMx, 1x06% ji,aax Con. BMAtib paii? 
JKiixb Becejo u 3;t-ECb, jiuuib Cjiuauusiii iirpaii. 



Denis Fon-Vizin. 147 



Epistola zavrSuJe humoristicno s poklonima sluga svomu 
gospodaru i s molbom, da on njima ka2e, cega oni ne znaju. 
A pjesnik govori : »Ni sam ne znam, na sto je sazdan ovaj 
svijet.«* Punim pravom svidje se ova epistola BJelinskomu, ona 
ce se svakomu svidjeti, koga ne sabla2nju]e njeno veselo i obi- 
jestno umovanje, kojega ni sam pjesnik ne shvata odvec oz- 
biljno. 

Veselim je humorom sastavljena takodjer njegova : „Bce- 
o6ma^ iipHABopHaa rpaMMaxMKa". U formi gramatickih pi- 
tan j a i odgovora raspravlja se tu, kakim nacinom mo2e se 
uspjeti pri dvoru, u dvorskom 2ivotu. §to je pridvorna grama- 
tika ? Jest vje^tina lukavo ulagivati se* jezikom i perom. §to 
znaci lukavo ulagivati se ? Znaci govoriti i pisati takovu la2, 
koja je mogucnicima ugodna, a ula2icama koristna. §to je pri- 
dvorna la2 ? Jest izraz podle duse pred naduvenom duSom, 
sastoji se u bestidnom hvaljenju silna gospodina za zasluge, 
kojih ne stece, za kreposti, kojih nema. Na koliko se dijelova 
podjeljuju podle du§e ? Na §est dijelova ili stepena. Koje su 
podle duSe prvog stepena? One, §to bez nevolje navikoSe kod 
silne gospode u predsoblju camati . . . itd. Kako se podjeljuju 
rijeci, koje su na dvoru u obicaju ? Obicne su rijeci : jedno- 
slo2ne, dvoslo2ne, troslo^ne, mnogoslo^ne. Jednoslo^ne : xaK^, 
KHa3t, paOt ; dvoslo2ne : cHJient, cjiyqafi, ynajii. ; troslo2ne : 
MHJiocTUBt, :KajiOBaTb, yroac^aTb ; mnogoslo^ne : BUCoKonpe- 
BOCXO;^HTeJIBCTBO ! Sto je pridvorni pade2 ? Pridvorni pade2 
jest naklonost mogucnika k bezobraznosti, a slabotinje k pod- 
losti. Vecina bojara misli, da se pred njih stupa u viniteljnom 
padefu, a da se ide za njihovim milostima dateljnim pade- 
2em itd. NeSto podobno napisa vec Sumarokov. 

Istorijsko znacenje imaju pisma, Sto ih Fon-Vizin pisa iz 
inozemstva u Rusiju, osobito iz Francuske. Vec knez Vjazemski 
prekori pravom pjesnika za oholi i prezirljivi nacin, kojim 
ru2i i opada Francusku, nahodeci sve u njoj gore no §to je 
u Rusiji, i prebacujuci svakomu i najznatnijemu Francuzu to 



H caMb Hc anaio Ha ito co3;i,aHL cbt-ti>. 



148 Vrijeme carice Katarine. 

ovo to ono. Dokazano je i to, da je Fon-Vizin koji put tudje 
misli i sudjenje drugih Ijudi, na priliku Considerations sur les 
moeurs de ce siecle od Duclos-a, prisvajao sebi i izdavao za 
svoje, Ne smijemo ipak smetnuti s uma, da je Fon-Vizin po- 
sjetio Francusku u najnezgodnije vrijeme nutarnjega vrenja i 
kome§anja, i da mucen bolestima nije vi§e imao onog veselog 
pogleda na svijet, koji ga prije podr2avao. 

Da svedemo na§e sudjenje o pjesniku u nekoliko rijeci. 

Fon-Vizin ne bija§e genij prve velicine, njegova original- 
nost nije odvec velika, mnoge misli, §to ih propovijedaju nje- 
govi Ijudi, pouzajmljene su iz Labruyera, La Rochefouqaulda, 
La Beaumella i drugih. Njegov dramatski talenat ne mo2e 
se sravniti s nekim drugim pjesnicima 18. stoljeda u Rusiji, 
njemu ne podje lako za rukom, da iznese pred gledaoca po- 
kretan prizor, ali zato je umio, i to vrlo dobro, slikati tablo-e, 
kojima u svojoj struci zauzima vrlo znamenito mjesto. Pome- 
nute dvije komedije, njegova glavna djela, pribavi§e mu u 
18. stoljecu veliku popularnost, a u 19. natkriliSe ga samo 
nemnogi, kao Gribojedov i Gogolj. 



Vrijeme carice Katarine ima svoga zastupnika i u trage- 
diji. To bijaSe Jakov Borisovic Knja2nin (1742. — i79i.)» 
suvremenik Fon-Vizina, pitomac petrogradske akademijske gim- 
nazije, gdje uz druge nauke izuci moderne jezike te stupi, kao 
Fon-Vizin, u »inostranu kolegiju« za prevodioca. Odavleprijedje 
u slu^bu Beckoga, postav njegovim sekretarom i pouzdanikom. 
PredavaSe takodjer istoriju ruske literature u kadetskom kor- 
pusu. Knja^nin povede se za Sumarokovim, ugleda se u nje- 
gove visoko klasicne drame i uze njegovu kcer za 2enu. Ved 
prva tragedija »Didona« pokaza, kuda Knja^nin smjera. To 
je podra2avanje istoimenoj lirskoj tragediji pjesnika Metastasia, 
samo s vecim, tragicnijim patosom. Poslije prve predstave, kod 
koje bijaSe i carica Katarina, nazva ga netko »na§im Rasinom* 
— takovi nadimci bijahu svagda u modi. — Na to ce skromni 



1 



J. B. Knjaznin. 149 



pjesnik: »za boga, ne govorite tako glasno, mogao bi vas tkogod 
cuti, te vam nece vi§e nigda ni u cem v)erovati!« U domacu, 
rusku, istoriju zaiazi tragedija »Rosslav«, u kojoj pjesnik, kao 
i u Didoni, prikazuje konflikt izmedju Ijubavi licne i dufne 
Ijubavi prema domovini. Sve biva prema uzorima istorijskih 
tragedija Sumarokova : Rosslav, ruski vojvoda, zaplijenjenik 
kod danskog kralja Hristierna, zaljubio se u Zafiru, koju i sam 
Hristiern milo gleda. Rosslav ne samo da je gotov odreci se 
svoje Ijubavi, vec nece ni da primi 2rtvu, da ga knez ruski 
otkupi iz suzanjstva za nekoliko ruskih gradova, §to bi ih ne- 
prijatelju odstupio. Ali ni Hristiern ne pristaje na tu pogodbu, 
jer iioce da od Rosslava sazna (a taj jedini zna), gdje se krije 
njegov suparnik, gvedski kralj Gustav. Rosslav odbija tu po- 
nudu ; bacen u tamnicu, i ako je mogao pomocu Zafire i 
ruskog poslanika Ljubomira pobjeci, ne htje toga uciniti, vec 
gleda neustraSljivo smrti u oci. Sada iznenada iskrse Gustav 
s vojskom, razbi Hristierna, oslobodi Rosslava i ozeni Zafirom ! 
Vec ova kratka sadrfina pokazuje, da je Knjafnin po§ao 
ustopice za Sumarokovim. Da bi ugodio carici Katarini, on pre- 
radi operu pjesnika Metastasio »Titovo milosrdje«, gdje se pod 
ulogom Tita krije lik carice ; umovanje rimskog cesara zadah- 
nuto je filosofskim idejama 18. stoljeca. Druga njegova podra- 
2avanja kao »Jaropolk i Vladimir« prema Rasinovoj »Andromahi«, 
»Sofonisba« prema istoimenim dramama Trissina i Voltaira, 
»Vladisan« prema Voltairovoj »Meropi« pokazuju pravac, kojim 
se uobicajilo kretati tada^nje rusko pozori^te. Sve ove drame 
bijahu prikazivane i s ushitom primane od tadaSnje publike. 
Efektu mnogo doprinoJa§e vjeSto glumljenje takvih artista, kao 
Dmitrijevski. Najgore prodje Knja2nin s najoriginalnijom i naj- 
boljom svojom dramom, s tragedijom »Vadim Novgorodski«, 
napisanom g. 1783., na^tampanom g. 1793. u 2urnalu Novi- 
kova »PocciHCKiil eeaTpi.« (c. 39), radi koje i kneginja DaSkova 
pade kod carice u nemilost, i komedija bi konfiskovana. Istom 
god. 1 87 1, ne nadje cenzura uzroka, da se usprotivi izdanju 
»Vadima« u potpunom obimu. Sto skrivi »Vadim« ? Isto i ono- 
liko, koliko »Pute§estvije« RadiSceva; javi se u nevrijeme. Upla- 



150 Vrijeme carice Katarine. 

§ena francuskom revolucijom, carica zazirage od republikanskih 
ideja, koje otkri u nekim mjestima »Vadima«, zatocnika stare 
slobode Novgorodske ! 

Knja2nin napisa jo§ i nekoliko komedija i komicnih opera, 
i opet najvi§e podra^avanja Francuzima. »Hvastun« slijedi stope 
francuske komedije »L' important de Cour« od De Bruye, 
»Cudaki« napominju Molierov »Bourgeois-Gentilhomme« i 
»L' homme singulier« od Detu§a (Destouches). I u ovim i u 
drugim komadima, pjesnik navraca sadr2inu na suvremene 
ruske obicaje ; zato i bijahu rado gledani na pozori§tu. Navest 
cemo sadr2aj komicne opere »HecqacTie ot-l KapeTF,i« (Nesreca 
od karuca). Posjednik Firjulin i njegova 2ena proveli su neko 
vrijeme u Francuskoj, VrativSi se kuci, sad vec ne mogu pod- 
nositi ni ruskog jezika ni ruskog 2ivota ni ruskih obicaja. Nji- 
hovo imanje nije daleko od glavnoga grada, a 2ena se cudi, 
kako nitko ovdje ne umije govoriti francuski, dok u Fran- 
cuskoj na sto vrsta od prijestolnice svi jo§ govore francuski! 
Firjulin dopu§ta svojemu upravitelju, da se mjesto dojakoSnjeg 
barbarskog Klementija nazove Klemanom (Clement), samo neka 
za boga §to prije poSalje od prihoda s imanja novaca, da se mo2e 
nabaviti nova kocija pariska i za gospodju nove pariske toa- 
lete. Izvinjavanja, da nema novaca, ne prima ; ta mo2e se po- 
hvatati nekoliko Ijudi, te prodati u rekrute! Upravitelj sluSa 
taj grozni savjet, te hoce u mlada seljaka Lukijana da otme ne- 
vjestu Anjutu, a njega ce prodati u soldate. Jadni Lukijan i Anjuta 
da si kako god pomognu, potkupljuju gospodskog galjivCinu, 
da ih spase. Taj upotrebi slucaj, §to su Lukijan i Anjuta oboje 
upamtili u svojeg prija^njeg gospodara nekoliko francuskih rijeci, 
te predoci gospodaru nepravdu, §to upravitelj hoce upravo Lu- 
kijana da proda u soldate — vec je bio bacen u okove — • 
koji umije francuski! Gospodar: To je stra§no, horrible. Ski- 
nite ovaj Cas s njega okove. Mon ami ! Ja sam pred tobom 
velik krivac. Uznav, da ima u njega zarucnica Anjuta, koja 
miluje svoga zarucnika, ka2e : Parbleu ! Ne bih bio vjerovao, 
da i ruski covjek mo2e nje2no Ijubiti! Sasvim sam izvan sebe 
od radosti ! Da nisam mo2da u Francuskoj ? Sto onaj osjeca 



F. /. Lukin. A. O. Ablesimov. 1 5 i 

Ijubav, to mi jo§ nije toliko za cudo, ta govori francuski, ali 
ti, djevojko, ti ? ^aljivcina ka2e, da i ona zna francuski. Fir- 
julin : I ona! Nu sad se vise ne cudim! Luk. (na koljenima): 
Monseigneur, smilujte se nama. Anjuta (na koljenima) : Ma- 
dame, budite nasom zaStitnicom ! Firjulin: Monseigneur, Ma- 
dame — ustajte, ovim izrazima vi ste mene sasvim ucvilili, ne 
mogu da se uzdrfim od suza, Firjulina. Mon cheri Zdru2imo 
ih, vrijedni su Jedan drugoga; zaslufuju da budu kod nas! 

Ne darovitogcu, vec tendencijom istice se pjesnik Vladimir 
Ignatijevic Lukin (1737. — 1794-)5 ^^^ prije spominjani pro- 
tivnik F'on-Vizina. Covjek niska roda, podignut pokroviteljstvom 
Jelagina, u kojega bija^e sekretarom, izaSao na zao glas svojim 
neobuzdanim, o§trim jezikom, koji mu stece mnogo neprija- 
telja, te naudi njegovoj literarnoj slavi. Ova nije bila velika, 
ali nije bila ni onako neznatna, kako je prikazuju njegovi licni 
protivnici. Zasluga Lukina sastoji se u torn, §to je umio vrlo 
vje§to prenaredjivati tudje komade na domaci kalup. On ih 
je mnogo na taj nacin preveo i preradio, kao §to vec spome- 
nusmo kod Sumarokova. Osim toga napisa jednu prilicno ori- 
ginalnu komediju MoTi) (rasipnik), u kojoj §iba silno razvijeno 
u njegovo vrijeme kartanje. Pjesnik bija§e i kriticar, svoja umo- 
vanja o prilikama knji2evnog napredovanja stavljao je u predgo- 
vore ili uvode k svojim prijevodima; ima tu mnogo lijepih 
i pametnih misli, punih zdrava realizma. Rjecito preporuca 
prenaredjivanje na domacu situaciju svega, §to bi se ina^e 
moglo ciniti nerazumljivim publici, ili kao strano nebi pro- 
budjivalo interesa. Jednom rijecju Lukin 2elja§e, da bude ko- 
medija ruska skroz nacionalna i sadr^inom i formom, t. j. je- 
zikom. Prevodeci »La boutique de bijoutier« izrazom II],ene- 
THJibHHKT), ka2e, da nije htio francuskog nazvanja, vec je upotrebio 
rusku rijec, koju svi trgovci, §to prodavaju prstene, u§njake, 
puceta i tomu podobne stvari, dobro poznaju. U tu je kome- 
diju upleo dva nova lica (seljake iz kostromske gubernije), ^to 
govore svojim mjestnim narjecjem. 

Vrstan zastupnik lakog 2anra komicnih opera u to vrijeme bi- 
ja§e pjesnik Aleksandar Onisimovic^ Ablesimov (1742. — 1784.), 



152 Vrijeme carice Katarine. 

sin nebogata plemica, neko vrijeme privatni sekretar kod Su- 
marokova, kojemu zahvaljuje i za prve impulse na literaturnu 
radnju, Vec g. 1759. napisa elegiju u sumarokovskom duhu i 
tonu, u 2urnalu ,Tpy;i;ojiK)6uBaa nqeaa". Poslije javi se su- 
radnikom u drugim zurnalima, kao u »Trutnju«, u »Vsjakoj 
Vsjacini«. Po obicaju vremena sluzio je nekoliko godina u 
vojsci, na dalekom jugo-istoku, u Gruziji, Imeretiji i Mingre- 
li)i. God. 1769. izadjoge njegove »Skaske«, pripovijetke u sti- 
hovima. Od njegovih dramatskih komada komedija „no;t'Ba- 
qecKaa nnpyniKa" nije nam poznata. Opera „IIoxoai> cb hc- 
npeMieHHXi) KBapTHpi." bija§e vi§e puti prikazivana u Moskvi. 
Opera „C»iacTbe no Jicepedbro" nije niSta osobita. Ali cim izadje 
na glas, te si upravo ime stece u istoriji ruske literature i 
ruskog pozorigta, to bijaSe njegova opera „MeJiBHHK'L" (Mlinar), 
prva ruska vodvila, kako je zvahu. Ova mala stvarca prika- 
zana bi prvi put g, 1779. u Moskvi, s muzikom Sokolovskoga, 
sastavljenom po narodnim motivima. Draz novosti sastojaSe u 
tom, §to su po prvi put Ijudi iz prostog ruskog naroda iza§li 
na pozornicu sa svojim narodnim obicajima, predrasudama, 
sujevjerjem, isto tako sa svojom narodnom frazeologijom u 
prozi i stihovima. Ovaj nacionalni karakter komada s lakom 
i veselom pokretljivoScu, pribavi mu mnogo prijatelja u mos- 
kovskom i u petrogradskom pozoriStu. Sve do tridesetih go- 
dina na§ega stoljeca odrza se ova opera u milosti i volji pu- 
blike. Ipak se ne moze reci, da je Ablesimov svagdje vjerno 
prikazao ruske Ijude iz prostoga naroda. Poznavanje narodnog 
2ivota ne bija§e tada jo§ dovoljno duboko i svestrano. Radnja 
biva u selu kod jednog mlina. Ulo§ci za pjevanje, sastavljeni u 
stihovima, odsijevaju duhom narodne poezije, ako ba§ i nijesu 
svagdje tekstovi visoke sorte. Inace je opera pisana u prozi, 
koja je isto tako bogata narodnim, ali ne svagda zgodno oda- 
branim rijecima i frazama. Sve se vrti oko mlinara, kojega 
narod, kako on sam ka2e, od lude predrasude drfi za covjeka, 
koji umije vracfati i proricati, jer se obicno misli, da oko mlina 
nije sve cist posao. Ali ako mlinar sam dobro zna, da on nije 
nikakav vrac, zaSto podupire lakovjerje seljaka? zaSto se izla2e 



A. O. Ablesimov. M. I. Verevkin. 153 

opasnosti da bude prozvan i priznan covjekom nepoStenim, 
varalicom ? Na tome se razbija zamiSljena prostodusnost cina. 
Pjesnik htjede naivnost narodnog vjerovanja izmiriti s nekim 
racionalizmom, koji nije prilican obicnomu mlinaru. Zato i 
izadje Fade) u jednom lieu mlinarom, vraceni i varalicom, a 
napokon i svatom. Seljaku Filimonu nestalo konja. On dolazi 
k mlinaru, neka mu vraca, hoce li se konji opet naci. Mlinar 
prihvaca da za novce vraca, postaje dakle odmah na prvom 
koracaju varalicom. Pod tim vidikom njegovo vracanje gubi 
za nas karakter narodne naivnosti, te kad on pita, da li Je 
seljak hranio konje zoblju, a ovaj odvraca, da nijesu nikada 
ni zrna vidjeli, na §to ce on : e tada se nece nigda naci — 
to vrijedi u na§im ocima koliko prosta lopovStina. Budala seljak 
ima jo§ i drugu 2elju na srcu, htio bi se 2eniti te preko mli- 
narova vracanja uznati, hoce li dobiti Anjutu za 2enu. Mlinar 
pristaje, da i to izvede na kraj. U drugom aktu sastaju se 
Filimon i Anjuta, oni se miluju, ali majka ima druge planove 
sa svojom kcerkom. I ona dolazi k mlinaru da uzna od njega, 
koga ce Anjuta dobiti, Mlinar udesi tako, da su Anjuta i njena 
majka ugledale Filimona kao sudjenoga. Otac Anjutin, doSav 
kuci, vidje Filimona te prista na 2enidbu. Evo kratke sadr- 
2ine »MeJitHHKa« koji, kako se vidi, nije zlo zamiSljen, samo 
da nema odvec cinizma u ponaSanju mlinarovu i malo vjero- 
vatnosti u 2elji majcinoj, da uda kcerku Anjutu za »dvora- 
nina« (plemica). 

U isto doba bija^e u milosti kod publike Mih. Iv. V e- 
revkin (BepeBKHH'L, citaj Verjovkin 1732. — 1795.) sa svojom 
komedijom »TaK'L h ;i.ojijkho« (»Tako i treba«). U tom ko- 
madu ima prizora za plakanje i za smijanje ; pjesnik gotovo 
da je vi§e racunao na suze nego li na smijeh. Vidi se, da je 
bio covjek uman i obrazovan; jezik i slog dosta su mu okretni, 
ali dramatskog pokreta ima odvec malo. Glavno lice komada, 
mladi Doblestin (ji.o6jiecTb znaci : vrlina, valjanost), dolazi u 
neki grad da se f eni. On miluje svoju dragu, ona njega ; za- 
preka nema ni s koje strane. Ali tako u brzo ne smije se stvar 
svrgiti, inace ne bi bilo ni komedije ni placevne drame. U pomoc 



I 54 Vrijeme carice Katarine. 

dolazi jedan su2anj, koji 2ivi u tamnici gradskoj; moled mi- 
lostinju od Doblestina, otkriva se, da je to njegov stric ! Us- 
pjehom ovjencani pokus Doblestina, da svoga strica oslobodi 
iz tamnice, daje gradju za dramatski zaplet i za nekoliko dir- 
Ijivih prizora. Prizori, kao kad sinovac uznaje svoga strica, 
kada se u sudnici citaju akti a vojvoda zijeva i drijema, kada 
Doblestin dolazi te tra2i, da svoga strica izvuce iz tamnice — 
puni su dramaticnosti i vrlo podobni na istinu, pisani su u 
duhu Diderota. Prema njegovu umovanju o Ijubavi, kreposti, 
o pravima covje^tva, upu§ta se i Verevkin u deklamaciju. 



Govoreci o carici Katarini i njenim suradnicima na knji- 
fevnom polju, pominjasmo cesto o podra2avanJu inostranim 
literaturama, sluSasmo originalno mi^ljenje Lukina, §to valja 
raditi u takim prilikama. Ali veliko znacenje tudjeg upliva 
nije tim joSte dosta obilje^eno. Rusko) lireraturi ne bijaJe pru- 
2eno dovoljno hrane ni izvorima ni imitacijama, a po§to su 
tek odabrani IJudi iz otmenih krugova znali inostrane jezike, 
jedinim sredstvom, da se poznavanje evropskih literatura raSiri, 
bijahu p r i i e V o d i. U torn carica Katarina II. nastavi posao Petra 
Velikoga, odrediv mu tek drugi pravac. Dok su u Petrovsko 
vrijeme ponajviSe prevodili knjige prakticne, kako car govo- 
ra§e »manufakturne«, sada je gospodovala u prijevodima lijepa 
knji^evnost i filosofija. Carica Katarina naznaci »iz vlastite 
§katulje« 5000 rub. na godinu za prijevode kod »perevodnoga 
departamenta« akademije nauka. Osnovanjem »rossijske aka- 
demije« (1783.) prijedje ista zadaca na ovu, dok god. 1790. 
ne bi obnovljen nastojanjem akademika Protasova i predsjed- 
nice kneginje DaSkovepredjaSnji »nepeBo;^qecKin ;^e^apTaMeHT'L«. 
Staranjem ovoga dru^tva, isto tako moskovskoga »BojiLHaro 
PoccifiCKaro Co6paHifl« (od g. ijji.), napokon inicijativom i 
preduzetno^cu privatnih Ijudi, kao Novikova (s^pyacecKoe 
yqenoe o6m,ecTBO«) i t. d. prevedeno bi vrlo mnogo koristnih 
knjiga, razni grcki i rimski i gotovo svi tako zvani francuski 



I 



Prijevodi; upliv enciklopedista. 155 

klasici. Dosta je, ako sasvim u kratko spomenemo, da su sada 
izaSla u ruskim prijevodima djela ovih grckih i rimskih pisaca 
(dakako ne u potpunom obimu) : Homer, Anakreon, Ksenofon, 
Demosten, Diodor Sikulski, Pausanija, Terencije, Cicero, Salu- 
stij, Virgilij, Ovidij, Tacit, Plinij, Svetonij, Apulej, Seneka ; 
ovih francuskih : Corneille, Racine, Regnard, Bernardin de 
Saint-Pierre, abbe Prevost, Fenelon, Lesage, Marmontel, Flo- 
rian, Barthelemy, Voltaire; ovih engleskih: Goldsmith, Jonson, 
Shakespeare, Fielding, Swift, Young, Home, Milton ; ovih 
njemackih: Lessing, Klopstock, Wieland, Gesner, Zimmermann; 
iz talijanskih : Bocaccio, Ariost, TorquatoTasso, iz ispanskih : 
Cervantes. Ne treba si uobra^avati, da su svi prijevodi izra- 
djeni po izvornicima, vecinom je francuski prijevod preuzimao 
ulogu posrednika. Na priliku Macfersonov Ossian preveden bi 
po francuskoj preradi. Isto tako ne bi svagda pridr^an poetski 
oblik originala, stihovi bijahu kad§to prevodjeni prozom, n. pr, 
Ariostov » Orlando furioso« preveden bi nekim Molcanovim 
s francuskoga u prozi. Pod uplivom vijeka i licnim carice Ka- 
tarine mnogo bijaSe u modi citanje francuskih filosofskih djela 
i enciklopedista, Helvecija je citala kneginja DaSkova, a knez 
Golicin naStampao ga u Hagu i posvelio carici. Voltaira nije 
samo Katarina II. obo2avala, vec i Suvalov i Bjeloselski pu- 
tovahu na sastanak s njim u Ferney. Lopuhin bavio se i Vol- 
tairovim po§alicama i Rousseau-vim oprovrfenjima i preveo 
»Code de la nature « od Morelly-a. Braca Orlovi bijahu ve- 
liki poStovaoci Rousseau-a, oni ga pozivahu na svoja imanja, 
isto tako grof Rozumovski. Naklonost k svemu inostranomu 
dohodila bi cak do smije§nih i upravo komicnih razmjera. 
Kada g. 1766. bi poslano 12 studenata u Lajpcig, zaboravljahu 
mladi gospodicici malo po malo cak svoj ruski jezik, Siljahu 
kuci njemacka pisma, a carica, doznavSi o tome, bi prinudjena 
otpraviti onamo posebnog ucitelja za ruski jezik ! NajviSe se 
citao »gospodin Volter«, kako ga zvahu u Rusiji mnogobrojni »vol- 
terijanci«. Cak daleko u provinciji razlijegalo se zanosom Vol- 
taira. Neki Rahmaninov, tambovski vlastelin, prevodio ga i 
gtampao u svojoj tipografiji. Sastavljani bijahu i izvodi iz filo- 



I 3 6 Vrijeme carice Katarine. 

sofskih djela, pod nazvanjem x-^yx^ BojiLxepa*, »/^yxi> Pycco«, 
»^yxi. reJiLBei],iH«. 

Kako je od zbora do tvora velik skok, tako je od odu- 
Sevljenja za francuske filosofe i enciklopediste do primjene 
njihovih nacela k 2ivotu velik razmak. Oni isti Ijudi, koji 
putovahu na poklonjenje Voltairu, a Rousseau-a pozivahu na 
svoja imanja, ne odustajahu u obicnom zivotu od svojih na- 
vika, od postupanja sa svojim kmetovima, koji put vrlo ne- 
covjecna. I za cudo bilo bi, da su prva zrnca evropskog filo- 
sofskog skepticizma odmah rodila plodom. Vec je i to dosta 
§to se, kako Solovjev ka2e, javilo obicno u prelazno vrijeme 
»dvojevjerje« , obo2avanje novih bogova, bez odricanja starih; 
sumnja spram starih religioznih i moralnih uvjerenja bez od- 
reSita pristajanja uza zahtjeve nove filosofske nauke i njenih 
teorija; radostno po^tovanje sjajnih proizvoda covjecjeg oStro- 
umlja spojeno sa zadovoljstvom, sto strijele onog oStroumlJa 
nijesu naperene upravo na domace odnose i na svoje Ijude, 
Samo izrijetka dogodi se, da je vec u ono vrijeme netko oz- 
biljno shvatio filosofske teorije zapada, te mjereci o njih druStveno 
stanje Rusije, smio javno osuditi njegovu nevolju, njegovu ne- 
snoSljivost. Takav pregalac bija^e Aleksandar Nikolajevic R a- 
dilcev (od god, 1749. — 1802.). 

Kad se izgovara ime RadiSceva, svak misli na pisca knjigc 
»nyTeiuecTBie nat riexepSypra bi. MocKBy« i na telku sud- 
binu, koja stife covjeka i knjigu. Interes za jednoga i za drugu 
raste, kad se uzme na um, da se nesreca oborila na jednoga 
od nebrojenih poklonika francuskih filosofa i enciklopedista, 
§to ih rodi Rusiji vijek carice Katarine, Zasto postrada upravo 
RadiScev r od cega pade upravo ova njegova knjiga u toliku 
nemilost? Nema sumnje zato, §to ovo djelo ujedinjuje u sebi 
dvije stvari, zbog kojih, uzev§i ih zajedno, posta ubojitim 
oru2jem: frazeologiju i rezoniranje francuskih filosofa i enci- 
klopedista, sa ^alostnom slikom te^kog stanja ruskih seljaka i 
ujedno nevaljale uprave, nepravicnog sudstva, Svako od ovoga 
dvoga napose ne bi bilo piscu mnogo naudilo, ne bi bilo upro- 
pastilo ni njega ni njegove knjige, Mislima francuskih filosofa 



A. N. Radiscev. 157 



i enciklopedista, dok se kretahu in abstracto, bez primjene k 
zivotu, bjeSe priviklo vec i rusko druStvo, citajuci ih marljivo 
u izvornim i prijevodnim tekstovima. Isto je tako u ruskim 
komedijama i satiricnim 2urnalima cesto bilo iznoSeno na vi- 
djelo necovjecno postupanje s ruskim seljakom. Dakle od puke 
sadrzine knjige RadiSceva ne bi se bila zgrozila ni carica Ka- 
tarina. Istom osvjetljavanje u^asnih vec sobom fakata iz ruskog 
fivota idejama i refleksijama francuskih filosofa i enciklope- 
dista unese u knjigu otrov, prida joj opasnu tendenciju, na- 
peri je upravo protiv ugleda dr2avne i carske vlasti. Ovako 
slivati znacenje knjige i Pu§kin, koji je istina osudjuje za to, 
Sto u njoj »odsijeva skepticizam Voltairpv, filantropija Ros- 
seau-va, politicki cinizam Diderotov i Rajnalov«, ali njegovih 
rijeci: »sve ju je citalo, sve ju je zaboravilo« ne valja tuma- 
citi kao poricanje knjige, to ce prije biti figura reticencije, iza- 
zvana cenzurnim obzirima ; jer kad Grec i Bestu2ev u svojim 
literarnim istorijama mukom mimoido^e Radigceva, slavni pjesnik 
pisa posljednjemu: »Kako se mo2e u clanku o ruskoj knji2ev- 
nosti zaboraviti na Radi^ceva ? ta koga cemo se tad opo- 
minjati?«: (KaKi. MoatHO bi. CTaTbt pyccKOfi cjiOBecHOCTH 
HaOHTL Pa;^Mm,eBa ? Koro ace mu 6y;^eM'B noMHMTL?«.) I zbilja 
Pu^kin izvadi iz RadiSceva kojeSto za svoje sitne raspravice, 
a o nesrecnom piscu knjige odazva se s velikim poStovanjem 
u svojoj pjesmi »naMaTHHK'B« (izd. 1887. g, II. str. 190.), gdje 
po prvoj redakciji teksta, u kitici »H ^OJiro 6y;i,y t^mI) jik)- 
oeseH'B a Hapo^y* fl dugo bit cu Ijubezan narodu), stih treci 
glasi ovako: »^Ito BCJitiAi' Pa;i,um,eBy BoscjiaBUJi'L a CBo6o;i;y«, (§to 
sam tragom RadiSceva proslavio slobodu). Pu^kin dakle smatraSe 
sebe u nekom smislu nastavljacem RadiSceva. I sve novije istorije 
ruske literature pristaju uz glas PuSkina, isticuci njegovu zna- 
menitost. Akademik Suhomlinov vjerno razlikuje u knjizi dvije 
cesti : na jednoj je strani — uzajmljeno, tudje, usvojeno cita- 
njem knjiga; na drugoj — svoje, izvadjeno iz 2ivota, iz ta- 
dagnjih prilika, ali nece biti, mislim, sasvim tacno kazano, da 
medju svojim i tudjim nema nutarnje, organske veze, da je 
jedno stavljeno pored drugoga viSe ili manje slucajno, pri- 



158 Vrijeme carice Katarine. 

kazujuci dvije jednu od druge nezavisne struje. Kad bi se 
citaocima, osobito carici Katarini, najstro2emu kriticaru knjige, 
zbilja tako prikazalo, da medju svojim i tudjim nema organske, 
nutarnje veze, ne bi se ni ona od te knjige toliko uplagila, 
ne bi je bila vlast u naprecac osudila. 

RadiScev dobi svoje duhovno obrazovanje ne toliko u Rusiji 
(u »pafeskom korpusu«), koliko u Lajpcigu (od g. 1766. — i77i.)» 
i ovdje ne toliko od svojih njemackih profesora, medju kojima 
sa zahvalno§cu spominje Gellerta i Platnera, koliko od citanja 
fruncuzkih djela Helvecija, Voltaira, Mably, Rousseau-a, Ray- 
nala i dr. Godine 1773. izidje njegov ruski prijevod djela 
» Observations sur 1' histoire de la Grece par m. I'abbe de Mably «, 
s pojaSnjenjima, medju kojima se na pr. za rijec despotisrae, 
prevedenu ruskim izrazom caMo;i,epa:aBCTBO, cita ovo: »Samo- 
drfavstvo je najprotivnije covjecjoj prirodi stanje . . . Nepravo- 
sudje gospodarevo daje i narodu, njegovu sudiji, vece pravo 
nad njim, pravo kakovo zakon daje njemu nad prestupnicima. 
Gospodar je prvi gradjanin narodnjega dru§tva«. Za ovo umo- 
vanje ne osudi nitko prevodioca. Iste godine, kada je Radi^cev 
iznesao svoje PuteSestvije pred cenzuru, izadje njegovo »jiinTie 
<I>e;i;opa BacmibeBHia ymaKOBa« — USakov bija^e njegov drugar 
i saucenik u Lajpcigu — gdje se o Juliju Cezaru ovako go- 
vori: » Juliju Cezaru nije smetalo, Sto ce izici na glas kao dr- 
2avni tat, koji otima dr^avnu blagajnu. Ne mare vodji naroda, 
§to ce ih prozvati grabiteljima za to, §to nala2u te§ke danke 
na sugradjane, llo ce ih prozvati ubicama spram brace i raz- 
bojnicima spram neprijatelja za to, §to podi2u ratove i pre- 
daju smrti mnoge tisuce vojnika.« Ni ovo razmiSljanje ne sa- 
blazni ni cenzora ni drugih citalaca, Nastavljajuci citanje 
francuskih knjiga, RadiScev pored svoje vrlo nje2ne i osjetljive 
naravi, namjeri se na Raynalovu : » Histoire philosophique et 
politique des etablissements et du commerce des Europeens 
dans les deux Indes«, koja ucini na-nj vrlo dubok utisak, 
osobito prizorima, gdje se crta 2estoko postupanje Evropejaca, 
sa crncima. Po vlastitomu priznanju od citanja te knjige do- 
lazi sva njegova nesreca, t. j. odluka, da i on napiSe jednakim' 



A. N. RadiUev. 159 



slogom ne§to podobno. Osim toga on dobi u ruke prijevod 
njemacki Sternova (Yorikova) »putovanja«, i tako se rodi u 
njegovoj glavi znamenito »nyTeiueCTBie», koje bi dovrSeno 
g. 1788., g. 1789. odaslano u cenzuru, a g. 1790. metnuto u 
Stampu. Pute^estvije sastoji se iz 25 glava, prva zove se BuiaAt 
(Odlazak) a sve ostale nose razne nazive po raznim stanicama 
(mjestima) izmedju Petrograda i Moskve, kao: Sofija, Tosna, 
Ljubani, Cudovo, Spasskaja poljest, Podberezje, Novgorod, 
Bronnici, Zajcovo, Krestci i t. d. 

Vecu polovicu sadr^ine cijele knjige sacinjavaju price 
o raznim grozotama ropstva seljackoga (Kp'fcnocTHoro upaea) ; 
nekoje spisane su upravo s prirode. U glavu » Cudovo* 
umetnuta je pripovijetka jednog prijatelja, kojemu Je bura 
razbiia ladju, kako su stradalci pomaganjili za spasenjem, 
kako bi pomoc gotovo prekasno stigla, jer se nitko ne 
odva2i probuditi nacelnika, i kako je nacelnik uporno do- 
kazivao , da u njegovu du^nost ne spada spasavati Ijude. 
U »Spasskoj poljesti« objaSnjuje se jedan slucaj nesmiljene 
primjene sudskih ustanova. U »Zajcovu« pripovijeda se o 
necovjecnom postupanju asesora spram seljaka, koji osve- 
tiise oskvrnjenu cast jedne djevojke. U glavi »Valdaj« opisuje 
se frivolnost valdajskih krasotica, koju potvrdi i Der^avin. U 
glavi »Jedrovo« govori se dosta sentimentalno o seoskim kra- 
soticama, izmedju kojih jednoj putnik pomo2e do 2enika, kako 
si ga sama ^eljela, a ona, da opravda svoju zazorljivost, prica 
mu o razvratnom posjedniku, koji je Sezdeset djevojaka isi- 
lovao. Sama carica Katarina, procitav to mjesto, ka2u da je 
upitaia : nije li to »gistorija« Aleksandra Vasiljevica Saltikova? 
U glavi »M'fe;i,Hoe« prikazuje se 2alostan prizor prodaje seljaka 
sa gospodskoga dvora na javnoj dra^bi. U glavi »ropoAH}i« 
prica se o prizorima kod rekrutacije, te se pripovijeda slucaj, 
kako je jedan seljak-rob bio uzgojen i obrazovan u inostranstvu 
redom s gospodskim sinom, a poslije zlobna zena mladog go- 
spodina postala kivna na obrazovanog seljaka, stala ga progo- 
niti, htjela na silu da ga vjenca s jednom osramocenom dje- 



i6o Vrijeme, car tee Katarine. 

vojkom, a kad ne htje na to da pristane, dan bi taj nesrecnik 
u soldate ! 

U samom pripovijedanju ne bijaSe glavna stvar izlaganje 
dogadjaja, vec refleksije, umovanje autora — to uzbudjiva§e 
silno sa^eljenje, raspaljiva§e cak negodovanje. Na priliku u 
glavi »Cerna)a Grjaz'« daje se prizor falostne, silovite 2enidbe 
s ovim razmi^ljajima : »njih dvoje mrze se, ali vlast gospoda- 
reva vuce ih kao na stratiSte k oltaru oca sviju dobara, po- 
datelja njefnih osjecaja i radosti, osnivaca istinitog bla^enstva, 
tvorca vasione! A slu2itelj bo2ji prihvata onu vlastima na silu 
istrgnutu kletvu i utvrdjuje brak!« Ovo jo§ nije najveca de- 
klamacija, ima i gorih, Na priliku, vec kod misli da Ijudi jedu 
hljeb i piju kafu u stranama, gdje vlada ropstvo, zanosi se 
Radi^cev do ove patetske refleksije: »Predstavi si, da su kafa, 
ulivena u tvoju ca§u i §ecer, polo^en i raspu§ten u njoj, li^ili 
spokojstva covjeka tebi podobna; da su bill uzrokom njegovih 
suza, stenjanja, kazne i poruge : drzni sada, zestokosrdnice, 
sladiti grlo svoje ! Srecni ste i presrecni, ako je komadicak 
hljeba, koji troSite, dobiven iz klasja, §to nice na njivi dr2avnoj. 
Ali jao vama, ako je tijesto sastavljeno od zrnja, sto le2a§e u 
2itnici plemickoj : na njem stenje tuga i zdvojnost, na njera 
Je zabilJe2eno prokletstvo sveviSnJega, kada u srdibi svojoj 
kaza: prokleta zemlja u djelima svojim. Cuvajte se da ne bu- 
dete otrovani po2elJenom od vas hranom. Odrinite je od ustiju 
va§ih; postite se!« Svojim optu2bama pisac ispinje se vrlo vi- 
soko, sve vi§e i vi§e, do same vrhovne vlasti. Na zlatnom prije- 
stolju sjedi vrhovni gospodar, ovjencan lovor-vijencem. Okolo 
prijestolja svi biljezi raskoSi i vlasti. Iz poti§tene hrpe udvo- 
rica odjekuje licemjerno klicanje: »on je smirio vanjske i nu- 
tarnje neprijatelje, ra§irio granice carstva, obogatio drfavu, raz- 
maknuo trgovinu; on Ijubi nauke i vjeStine, pooStrava ratarstvo i 
rukotvorine; zapovijestima njegovim pokoravaju se stihije i t. d.« 
Jedan Jediti cestiti stvor nadje se u citavom zboru, u hrpi 
udvorica pokaza se nepoznata inostranka, po imenu — Istina. 
Pristupiv§i gospodaru, ona rece : »u tebe su bione na oba oka!« 
Ona mu ih skide s ociju i on se uvjeri o svojoj obmani. Ugledav 



A. N. Radiscev. i6i 



stvari u pravoj slici, on dodje do takova bolna uvjerenja: 
»Podvig moj, kojim se duSa u svom sljepilu najvi§e ponbsila 
— otpuStanje kazni i pra§tanje prestupnika — jedva se i opa2a 
u opgirnosti gradjanskog djelovanja. Milosrdje moje posta tr- 
govinom : tko je vi§e davao, tomu je moje smilovanje i ve- 
likoduSje vi§e prudilo. U mjesto da se kod moga naroda pro- 
slavim praStanjem krivica kao covjek milosrdan, iza§ao sam 
na glas kao varalica, licemjer i komedija§.« . . . Radi§cev pri- 
povijeda sve to kao san, ali i takav san bijaSe opasan . . . 

Knjiga Radi§ceva izazva sensaciju ne toliko kod publike, 
koliko najviSe kod same carice i, razumije se, kod nekih ca- 
redvoraca. Evo §to pisa o njoj grof A. A. Bezborodko direk- 
toru Potemkinove kancelarije V. S. Popovu: »Ovdje se vodi 
sada u kriminalnom odsjeku spomena vrijedna sudbena istraga. 
Radigcev, savjetnik carinarski, ne gledeci na to §to je imao 
dosta svoga posla, koji je, valja priznati, vr§io izvrstno i ne- 
sebicno, zabio si u glavu da slobodne casove posveti mudro- 
vanju. Zaraziv se, kako se vidi, Francuskom, izdao je knjigu 
»Pute§estvije iz Peterburga u Moskvu«, punu apologije na se- 
Ijake, koji poubija§e svoju gospodu, propovijedanja ravnosti i 
gotovo otpora proti vlastele, nepoStovanja vlasti, on je unesao 
u nju mnogo uvreda i napokon sasvim od bijesa upleo odu, 
gdje je izlio zuc svoju na careve, te proslavio Cromwella. 
NajsmjeSnije je to, §to je dobri^ina N, Riljejev, oberpolicaj- 
majstor peterbur^ki, cenzurirao knjigu, i ne citav je, te dao 
svoj blagoslov. U gdjekojih objestnika pocela je knjiga ulaziti 
u modu; na srecu, brzo su joj doskocili. Pisac je knjige uzet 
pod stra2u, priznao svoju krivicu... Sad ce mu se suditi . . . 
Sa slobodom tipografija i glupo^cu policije mogosmo lijepo 
nasjesti!* Akademik Suhomlinov dobro je razlo2io, kako upravo 
carica Katarina nije imala razloga, da se s tolikom jaro^cu 
obori na knjigu, u kojoj su se ponavljale mnoge njene misli 
i fraze. Istina, dok je ona, igrajuci se s francuskim idejama, 
pisala svoj »Nakaz«, svoje drame i po§urice, napisa RadiScev 
knjigu zadahnutu istim idejama, ali punu gnjeva i negodo- 
vanja, osvijetljenu mnogim primjerima iz ruskog ^ivota, odatle 

Slike iz svjetske knjizevnosti. III. 1 1 



62 Vrijeme carice Katarine. 



sasvim neocekivani, nepovoljni utisak, koji knjiga izazva. Sud, 
postavljen ocitim znacima caricine jarosti u te^ak polo^aj, izrece 
nad RadiScevim, mozda i protiv nutarnjega glasa svoje savjesti, 
smrtnu osudu. Carica preda stvar na razmatranje »savjetu njena 
velicanstva«, koji ne odstupi od sudskog rijeSenja. Tada ca- 
rica zamijeni smrtnu osudu desetgodiSnjim izagnanstvom u 
Sibiriju (4. Sept. 1790.). Nastup na prijestol cara Pavla oslo- 
bodi i RadiSceva od izagnanstva, u novembru 1796. godine 
bude povracen na svoja imanja, no sloboda njegova osta stijeg- 
njena, dok god. 1801. car Aleksandar ne uspostavi njegovu 
slobodu, cast i slufbu imenovanjem za clana zakonodateljne 
komisije. Ka^u ipak, da je RadiScev dokoncao samoubistvom. 



Od Lomonosova naprijed jedna vrsta pjesniStva bija§e naj- 
radije gledana i svim znacima milosti odlikovana, stojeci pod 
slu^benom protekcijom — ode. Pjevanje u odama pru2a§e \ 
pjesnicima mnogo puti materijalne koristi. Dok na primjeru 
Tredjakovskoga, da i ne spominjemo Radi^ceva, nalazirao 
dokaz, da radnja literaturna sama sobom ne pru2a§e dovoljno 
ugleda ni jamstva za obezbijedjeni druStveni polo2aj, mogao 
bi pjesnik jednom u zgodan cas sastavljenom odom, punom 
lijepih rijeci i pohvala, steci i novaca i drugih odlika, istom 
se valjalo namjeriti na covjeka dare^ljiva, imucna i mogucna. 
Samo se ka2e, da su takvi primjeri hrpimice privlacili pjes- 
nike, zvane i nezvane, k odama, kojima Je parnas ruski u to 
vrijeme bio upravo poplavljen. Istorik literarni ima muke, da 
u torn mora oda pronadje i odabere zlatna zrnca, na kojima 
se vidi pravo istinito pjesnicko osjecanje, gdje iza rijeci tinja 
2ar iskrena oduSevljenja. Iz plejade ruskih odotvoraca poslije 
Lomonosova isticu se takim svojstvima moskovski pjesnik 
Jermil Ivanovic Kostrov i slavniji njegov suvremenik, u 
neku ruku cak ucitelj, Gavrila Romanovic Der2avin. Jedan 
i drugi sinovi su ruskog sjevera, ali jedan seljacki sin a drugi 
plemic i ako iz nebogate kuce. Obojicu stoJaSe mnogo napora 



Ode Kostrova. 163 



i borbe, dok se dodje do priznanja njihove pjesnicke vrednoce, 
ipak Kostrov ne dosti2e Der2avina ni pjesmaraa ni druStvenim 
poIo2ajem. O njem mo2e se tek govoriti kao o overturi k 
Der^avinu, ili ]ol tacnije da ka^emo, kao o njegovu trabantu. 
Kad izadje Der^avinova oda Felica, Kostrov, koji je vec i 
sam spjevao nekoliko oda u starom pravcu, pozdravi pjesnika 
jednom poetskom epistolom: »MocKBa ^KMJiiime mh^, tei HeBcniil 
nLeniB noTOKi)* (Meni Je Moskva prebivaliSte, ti pije§ nevsku 
vodu), u kojo) priznaje, da je Der^avin poSao novom stazom: 
»Neutrti novi put nadje ti i njim udari slavno naprijed« .* 

Cak nevske Nimfe osluSkuju njegove stihove : »hvaleci 
prekrasnu novost tvojih stihova*.** 

Nesklapno gradjenje obicnih oda osudjuje se rijecima : 
»Na§e su u§i gotovo ogluhnule od glasnih lirnih tonova i dosta 
smo, cini se, lijetali pod oblake, a da izgubivSi zakone ravno- 
vjesja te leteci s visine ne izlomimo ruku i nogu« : 

Haint cjiyxt noqxH orjioxx ott. rpoMKHxi. juipHbixt tohobl, 
H nojHO, Kaateica, 3a o6jiaKH jiCTaTb, 
^toGt. paBHOBiscifl He coSjitojta saKOHOBi. 

JleT/l ex BbTCOTTj H pyKt H HOrX He H3JI0MaTb. 

Naprotiv hvali se Felica: »Priiazna je njena prostota 
sloga« : 

Efi npocTOTa npiaTna Bt caort . . . 

i opet: »Ti si umio izdici se iz sredine naSe prostotom« : 
Tbi npocTOToS yM-Ejii, ceOa cpe^fc nacb BosHecTb. 

Kostrovu slu2i na cast i ovo pravilno shvatanje novog 
puta, kojim udari Der^avin, i trijezan sud o svojim vlastitim 
odaraa, kojih je spjevao okolo 18, gdje se ka2e : »Na zvucnoj 
arfi prebirajuci prstima, dobijao sam tek hladne pohvale. Svatko 
je hvalio moje stiliove, meni laskao a sebe zabavljao. A sada 



Hyxb He npoTonxaHHbiH h HOBbiw Tbi oSptJii. 
OCp-Eji. H Bt (5«rb no nein. nycKaenibca y^aquo 

XBaJtfl TBOHX-L CTMXOBX HpCKpaCHy H0BI13Hy. 



164 Vrijeme carice Katartne. 

imaju cast le^ati u zaboravi ; ocevidno valja priznati, da su 
ode visoka leta iza§le iz mode . . .« 

no 3ByqHon ap*E a nepcTaim npe(5trajix, 
Xnajbi xoJioji,Hbin .iHinb xoJibKO nojiyqaJix ; 
Cthxh moh TaMi. Kaac;i;biH cjiaBHJii, 
Mh-b JtbCTHJix, ce6a qpesi. to saOaBHjn. : 
Tenepb bx saSBeHiH jieacaTb hm-eiot-b qecTb. 

IIpHSHaTbCa, BH;tHO, yTO H3T> MOAbI 

Yat-B BbiaejiHCb napamH o;^bI . . . 

Kostrov izrece 2ivu istinu, njegovih oda davno vec nitko 
ne cita, ali njegovi prijevodi spominju se jo§ i danas u isto- 
riji literature kao radnja za svoje doba vrlo dobra. On pre- 
vede nekoliko rapsodija iz Ilijade jambijskim aleksandrincima, 
koji prijevodi dadoSe Gnjedicu misao, da zapoceti posao Ko- 
strova nastavi. Istom poslije, kad se Gnjedic odvafio na prijevod 
u heksametrima, prinudjen bi da i pocetak Ilijade iznovice 
prevede. Jo§ je znatniji prijevod iz Ossiana (izadje g. 1792. 
u Moskvi), posvecen glasovitomu vojskovodji Suvorovu. Iz 
francuske literature prevede Voltairovu »La tactique», d'Ar- 
naud-ovu »Elviru« i »Zenotemis« — sentimentalne pripovijetke 
iz »Epreuves du sentiment*. D'Arnaud bija§e u doba, kad se 
poce sentimentalnost §iriti, i u Rusiji vrlo popularan. Naj- 
poslije vrlo se hvali prijevod Apulejevih metamorfoza, kojemu 
jog ni danas ne odricu vrijednosti. 

DruStveni polo2aj Kostrova osta kraj svega toga vrlo 
nizak, pod konac 2ivota predao se i on, kao Sumarokov, pi- 
janstvu. Carica Katarina bje§e ga imenovala oficijalnim stiho- 
tvorcem za svecane prigode moskovskog universiteta, s godiSnjom 
platom od 1500 rubalja. Kad bi valjalo za neku svetkovinu da 
se napiSu stihovi, tra2ili bi ga po svim krcmama, dok ga na- 
djo§e; a kad se jednom moskovski djaci uzbuniSe radi zloceste 
hrane protiv svog ekonoma, navalivSi na-nj tanjurima, pridrufi 
se njima i Kostrov. Pozvan pred konferenciju, kad ga rektor 
od cuda zapita: »IToMMJiyft (molim te), EpMHjn. HBaHOBHit, 
KaKt TM cH);;a nonajicii?*, odgovori prostosrdacno : »M3T> 
C0CTpa;taHiii kt. qeJioB'feqecTBy ! « PuSkin broji pored Lomo- 



Ode Kosirova. Derzavin. 165 

nosova i Der^avina ]ol i Kostrova medju zaslu2ne ruske spi- 
satelje, koji »yM'fcjiii o6pa6oTaTb Haul's JiHTepaxypBufi iiSHKTb*. 
On umrije g. 1796. 

Sasvim drugojaciju, nesravnjeno svjetliju sliku prikazuje 
Gavrila Romanovic Derzavin (od g. 1743. — 1816.), pjesnik 
obdaren bogom i srecom, slavan za zivota, nezaboravljen i 
poslije smrti, Ako mu jo§ sasvim nepoznatu pjesniku jedna 
jedita oda »Felica« (g. 1782.) stece glas i sjajno uzdarje od ca- 
rice — zlatnu biserom obasutu i dukatima napunjenu kuticu 
— to se duh njegov na visinama ruske misli raduje velican- 
stvenomu spomeniku, koji mu u istoriji ruske literature podi^e 
pokojni J. K. Grot u devet krupnih tomova kritickog izdanja 
njegove knji2evne ostavgtine (od g. 1864. — 1883.). Kad bismo 
si zadali pitanje, da li je pjesnik zbilja zaslu^io i onu duka- 
tima napunjenu zlacenu kuticu i ovo izdanje od devet to- 
mova, mogao bi nas odgovor donekle staviti u nepriliku, ali 
novijim pojagnjenjima dokazano je, da pjesnika kod » Felice « 
nije vodila misao za nagradom, vec naprotiv, piSuci ovu odu, 
bija§e upravo u strahu, da ce pasti u nemilost kod Potem- 
kina. I zbilja oda ugleda po prvi put svijeta bez njegova znanja. 
Sjajno dakle priznanje, koje mu dopade sa strane caricine, 
djelo je cudljive srece, kod koje nece§ niSta obaviti razlozima, 
licno ne pada odgovornost na pjesnika. Psiholo§ki znamenita 
je ipak pojava, koja poneSto osvjetljuje i postanje ode »Fe- 
lice«, da je pjesnik vec davno prije, no §to mogaSe licem stupiti 
pred caricu, idealno je obo2avao, od razdraganosti upravo 
plakao i zanesen oduSevljenjem stihove na nju sastavljao ! 

Obicno se pod imenom Der:gavina misli na nadmenog sa- 
stavljaca oda u slavu i pohvalu mogucnika ovoga svijeta, na 
pjesnika, koji je okom i perom slu2io samo sjajnim stranama 
Ijudskog fivota, uzvelicavajuci srecu i bogatstvo, ugled i vlast. 
Ovakovo shvatanje bilo bi odvec jednostrano, te je i u ruskoj 
kritici samo neko kratko vrijeme gospodovalo, u Sezdesetim 
godinama naSega stoljeca, u vrijeme reakcije protiv sapetosti 
umova pod carem Nikolajem, u ono doba, kad se znacenje 
prirodnih nauka i pozitivizma silno precjenjivalo, kad se jednoj 



1 66 Vrijevie car ice Katarine. 

raspravici u duhu Biichnerove knjige » Kraft und Stoff« pri- 
davalo vece znacenje, nego li svemu pjesniStvu PuSkinovu. 
Tada bje§e dakako i Derzavin zlo proSao, svrgnut sa svoga 
predjagnjega visokog podno2ja. Nezaboravni veliki kriticar Bje- 
linski uklanjage se isto tako od nekoSnjega prekomjernog hva- 
lisanja, kao i od potonjega nezaslu2enog korenja. I ako preba- 
civaSe Der^avinu nestadak skladnosti a suviSak poucnosti, po- 
manjkanje umjetnicke dotjeranosti a izobilje hladne retorike, 
ipak priznavage dragovoljno snagu i velicinu pjesnickog talenta. 
On ga nazva titanom pjesni§tva po prirodjenim darovima, 
pjesnikom, koji ce ^ivjeti jo§ u dalekom potomstvu ne malenim 
izvodom svojih djela, vec citav i potpun. Mo2e biti ima u toj 
ocjeni ne§to suvise optimizma, ipak ostaje Derfavin pjesnik 
prvoga reda u Rusiji, kojega obrazovani Rasi i danas jo§ bar 
u §kolama izucavaju s onim postovanjem, s kojim se obrazo- 
vani Francuzi i Nijemci podjedno sjecaju svojih klasika proSlih 
stoljeca, Derzavin vrijedi jo§ i danas po miSljenju sviju istorika 
ruske literature, da bude snagom poetskom i talentom priznan 
najvecim ruskim pjesnikom i8. stoljeca, on odra^ava vremena 
carice Katarine u svem njihovom sjaju i blijesku, bilje^eci pod- 
jedno i neke tamne strane, Ako se uzme u ruke mjerilo opce- 
nije, ako se stane na glediSte drugih evropskih literatura, jo§ 
i tada mora se priznati, da ako Der2avin ba§ i nije bio u 
svjetskoj literaturi titanom prvoga reda, opet mu prilici medju 
pjesnicima druge ruke vrlo odlicno mjesto. Necemo da ga ispo- 
redjujemo sa Schillerom ili Goethe-om — takove paralele ne 
podnosi lako ni njihov poetski rad — ali on nadvisuje svu 
ostalu drufinu njemackih » klasika «, ne izuzevSi ni Klopstoka, 
za nekoliko glava. Danas u§lo je u Francuskoj i Njemackoj u 
modu hvaliti rusku literaturu 19. stoljeca; do mala doci ce 
na red izucavanje ruske literature 18. stoljeca, dakako napo- 
redo s istodobnom francuskom i njemackom: tada ce, nema 
sumnje, pred udivljenim ocima evropskih literarnih istorika 
iskociti i po gdjekoji ruski pjesnik kao vrlo znatna i uva^enja 
dostojna pojava. Medju takvima bit ce za cijelo Derzavin. 

Bez sumnje Derzavin bijase velik poetski talenat, ali od 



Derzaviti do god. 1782. 167 

naravi ne bi, mu udijeljena ona lakoca, gipkost i pruzivost 
duha, koja toliko krasi PuSkina. On se cesto rve s oblikom, 
da bi ga udesio prema duboko shvacenim mislima. On se rodio 
za filosofsko-didakticna pjesnika, koji nastoji svoje ozbiljne 
ideje zacinjati s ne^to malo lake satire. Ali posto se tomu 
hoce brifan uzgoj i opSirno obrazovanje vec od prve mladosti, 
a jednog i drugog ne dostaja§e u porodicnim i mjestnim pri- 
likama pjesnikovim, to je Der2avina puno muke stalo, da u 
poznijim, zrelijim godinama ispuni praznine mladosti: on prodje 
teSku §kolu ^ivota, otpocev slu^bu s prostog soldata, ispinjuci 
se na Ijestvici vojenih i dr^avnih »cinova« dosta polagano. 
Upravo te nepovoljnosti svjedoce o neobicnoj snazi duha, one 
mogoge na neko vrijeme oduljiti njegov 'razvitak, ali sasvim 
obustaviti njegova poleta misli ne mogoSe nikako. Der^avin 
odr^a se nad povrgjem sve do duboke starosti, jo§ pod carem 
Aleksandrom I. bori se s novom strujom, s novim tokom misli; 
on silazi sa popri§ta kao stari dub, povaljen te^inom godina. 
Nijedan pjesnik 18. stoljeca nije tako proziran u mislima i 
nacelima, tako dostupan kritici svojim djelima, kao Der^avin. 
Ni Jezicni Sumarokov ne pru2a toliko gradje za ocjenu nje- 
gova poetskog rada kao Der^avin. On nas potkupljuje svojom 
velikom iskreno^cu; jo§ u poznim godinama 2ali se na nedo- 
statke nastave za njegovih mladih IJeta: nastavljahu nas, ka2e, 
u vjeri bez katekizma, u jezicima bez gramatika, u aritmetici 
i geometriji bez dokaza, u muzici bez nota. 

Der2avin nadjenuo sebi u Felici ime »Murza«. Taj mili 
mu nadimak ima svoj razlog u porodickim tradicijama. Ka2u, 
da je jedan njegov pradjed Bagrin u 15. stoljecu iz velike 
orde uskocio u Rusiju i ovdje bio pokr^ten. Jedan potomak 
ovog Bagrina zva§e se Der^ava i odatle prijedje na porodicu 
prezime »Der2avin«. U 17. stoljecu Der^avini bijahu ugledna 
plemicka kuca nedaleko od Kazana, na »HarancKOH ropt*. 
Pjesnikov otac broji se vec medju nebogate posjednike. On 
je slu2io u vojsci, te dotjerao u slu2bi do pukovnika. 2ena 
mu Fekla Andrejevna bija§e kapetanska udovica. 2ivot rodi- 
telja ne bi bio ostavio nikakovih uspomena iza sebe, da im 



1 68 Vrijeme carice Katarine. 

ne spase imena od zaborava njihov slavni sin, koji ugleda 
svijeta god. 1743. Ne zna se tacno, da li se pjesnik rodio u 
gradu Kazanu, ili u kojem obli^njem selu. On sam ka^e za 
Kazan: »o KOJiHSe.it mohxi nepBOHaqajitHtix'B ;i,HeH«. Ipak se 
obicno uzima, da se rodio ili u selu Karmaci ili u Sokuri, 
okolo 40 vrsti od grada. NJegova prva nastavnica bija§e majka. 
Zbog oceve slu^be selila se i porodica s mjesta na mjesto. 
God. 1750. sin bio u Stavropolu prijavljen vlastima te dobio 
svoj pasoS. U Orenburgu, gdje se do mala smjesti§e roditelji, 
desi se u izagnanstvu nekakav Nijemac, po imenu Rose. Od 
njega nauci se i mladi Der2avin njemackorau jeziku. Taj bijaSe u 
ono doba poznatiji i rasprostranjeniji po Rusiji nego li francuski, 
ma da je ovaj vec poceo bio silno preotimati mah. Kad otac 
umrije, snadje majku bijeda i nevolja. Udovica, ostavljena sama 
sebi, pretrpi mnogo nepravdi, §to ih pociniSe siloviti i surovi 
susjedi na njenom imanju. Dolazilo bi i do suda, ali u ta- 
daSnjim prilikama slaba korist odatle slaboj 2eni. Izgleda, kao 
da je pjesnik s jadna pricanja majcina spisao ove rijeci : »A 
onamo udovica stoji u predsoblju i toci gorke suze, s nejakim 
djetetom na rukama iScekuje tvoju za§titu.«* Do 15. godine 
djecak osta uz majku, na njenoj brizi. Za drugu stavku pred 
vlastima bje§e mu najmila ucitelje iz aritmetike i geometrije, 
koji su i sami jedva §to znali. Ta druga stavka obavi se god, 
1757. u Moskvi, poslije koje majka vrati se nazad na svoje 
imanje. Za bogatstvo poetskih slika i osjecaja mladog Der^a- 
vina bija§e velika dobit, §to je i nadalje nastavljao 2ivjeti kod 
majke pod utiscima velicanstvenih pogleda na Volgu i njenu 
okolicu. Evo kako se to odra^ava u njegovoj poeziji : »S br- 
deljka baciv hitar pogled na prekrasnu obalu Volge, gdje se 
§iroko razlila te svijetli bijeg svoj upravila kaspijskomu staklo- 



A TaMx B;i;oBa ctohti. bb csHaxt 
n ropbKH cjiesbi npojiHBacTi., 
Ct> ^py;^Ht.lM•I> M.ia,'i,eHixeM'b na pyKaxt 
IIoKpoBa TBocro KejjaeTT> . . . 



Derzavin do god. iyS2. 169 

vitomu moru, prikazujuci u sjeni zelenih gora u Jasne dane 
glatko, zlatorumeno more.*'' 

U gimnaziju stupi Derfavin u Kazanu, ali taj zavod bjeie 
istom nedavno osnovan, uciteljske sile bijahu vrlo kukavne. 
U ruskoj gramatici ne dotjera do pravilna upotrebljavanja 
oblika, najbolje napredova§e u njemackom Jeziku, po§to ga je 
znao jo§ od kuce. Vec sada zanimaSe mladog djaka citanje 
Lomonosova i Sumarokova ; kradomice pokuSavao bi vec i 
stihove praviti. Ali nesreca gruhnu iznenada. Jo§ prije, no §to 
je svrSio gimnaziju, sti2e zapovijed 1762., da se stavi u Pe- 
trograd u preobra^ensku regimentu za soldata. Sve to, ka2u, 
dogodi se po »nesporazumu«. Jo§ god. 181 1. starac-pjesnik 
oplakivaSe, §to je njegovo vi§e obrazovanje bilo tako silovito 
prekinuto. Punih 12 godina soldacije sacinjavahu u zivotu pjes- 
nikovu vrijeme neveselo. Tjelesni napori, boravljenje medju 
surovom dru2inom, gruboca i raspuStenost drugara — sve to 
pritje§njava§e njegov, plemenitim mislima naklonjeni duh. I 
da ne bude bilo duboko ukorijenjenih prekrasnih nacela i 
uspomena iz ranijih, srecnijih dana, mogao je u tim teSkim 
prilikama mladi covjek duhovno i moralno zaglaviti. Samo 
nocu, dok drugari spavahu ili se raskalaSno zabavljahu, smio 
bi kriSom i potajno knjige citati i stihove praviti (dakako po- 
najviSe prema ukusu soldacke publike epigrame proste i cak 
nepristojne). Kako obicno biva, on izadje do skora medju sol- 
datima na glas svojom vjeStinom pisanja stihova i pisama, koja 
mu u toliko dobro dodje, llo su drugari za nagradu, §to im 
sastavljaSe pisma, obavljali mjesto njega najprostiju crnu ra- 
botu. 



Cx xojiia KiiHyBx Gbicxpo oko 
Ha upeKpacuLJH Boara Cperx, 
r;i;-B pasJiuBrauca mupoKo 
H CKJiOHaa CBtxjbiH Otrx 
Ha KacniHCKo aiope ctkjihho 
SjiaqHbixi, ropi. ona hi. tbhh 
Mope rjia^Ko sjiaxopAaHO 
Hpej^CTaBJiHeTt bt. acHbi ;i;hii . 



Vrijeme carice Katarine. 



U vrijeme krunisanja carice Katarine desi se i Der2avin 
u Moskvi, kao prost soldat. Pripovijeda se ovaj anekdot: Sol- 
dati raznosili bi cesto duboko u noc po gradu zapovijesti oti- 
cirima za sutraSnji dan. I Der^avin obija§e pragove, tumarajuci 
po moskovskim ulicama, cas ugrezajuci u blato ili snijeg, cas 
otresajuci i odmahujuci se od pasa. U njegovo) je regi- 
menti slufio fenrikom knez Kozlovski, koji se i knjigom 
bavio. Ovaj se u Moskvi nastanio kod pjesnika Majkova. 
Upravo kad su njih dvojica zabavljeni bili citanjem necega 
novoga iz ruske literature, dodje soldat — ordonanca — 
sa zapovijeScu te po§to se, izvrSiv svoj nalog, ne udalji 
odmah, vec htio oslu^kivati deklamaciju Kozlovskoga, otpravi 
ga oficir rijecima : no;i,H dpaTeii,i> cjiyacHBLiii ct OoroMi., ito 
Teoi s^^tet no nycxy siBaTt, B'fc;i.b tu Huiero He CMEicjiMfflt ! 
(Ajde zbogom, braco, §to badava ovdje zijevaS, ta ti nista o 
torn ne razumijeS). Soldat, kojemu pokaza§e vrata, bijaSe — 
pjesnik Der^avin ! Te§ko breme leza§e na srcu siroma§nog pie- 
mica, §to nikako ne mogaSe da dodje od prosta soldata na 
ne§to vi§e. Ka2u, da je u stihovima uvrijedio svoga nacelnika, 
a taj iz osvete brisao njegovo ime iz spiska predlaganih za 
poviSenje. On se ohrabri i napisa pismo svojemu majoru grofu 
Orlovu. Tako posta g. 1763. kapralom, podje majci na Volgu 
u posjete, i vrativ se, nastavi svoju te§ku slu2bu u Petrogradu. 
Jedan zemljak, trgovac Osokin, pozivao bi ga koji put k sebi 
u kucu, i tu deSavalo bi se bolje druStvo, na priliku tu vidje 
pjesnika Tredjakovskoga. Od g. 1766. odlahnu mu nekoliko 
slufba, jer se medju nacelnicima naSao jedan prijatelj. Vraca- 
juci se s druge posjete kod majke preko Moskve u Petrograd, 
zakarta na nesrecu sve novce, §to mu ih dala majka da isplati 
neko imanje. Ocajanje strovali ga joste dublje, ponovice ku§aj 
srecu u kartama, i tako posta karta§em najnifega reda. Pjesnik 
ne Stedi sam sebe, a jo§ vi§e pripovijedaju drugi o tim mracnim 
godinama njegova 2ivota, provedenim u Moskvi. God. 1770. 
nasta vrijeme kajanja. On sam posveti tomu preokretu pjesmu 
pod napisom »PacKaflHie* (III. 252). Ocita ispovijed slu2i mu 
na cast, jer dokazuje, da jo^te ne bje§e tako duboko pao, da 



Derzavin do god. iy82. 171 

se ne bi mogao ispraviti. On sam govori o sebi: sPostah obje- 
genjakora, rasipnikom, pijandurom, kartasem i mjesto da obratim 
talenat svoj na korist, pogubih ga prijekornim 2ivotom«.* 

Vrativgi se u Petrograd, poce sada sasvim drugojaciji ^ivot 
voditi, g. 1772. posta fenrikom. 

U vrijeme Pugacovskog ustanka stece si mnogo povjerenja 
kod Bibikova ; okolica Volge, gdje je buna najgroznije bijes- 
nila, bija^e mu vrlo dobro poznata. Mora se, cini se, zbiija 
ne§to i na njegovu pomnju i neustra§ljivost odbiti, §to je ustanak 
uguSen i Pugacev uhvacen. Ali pod novim glavnim nacelnikom 
u onim krajevima, Paninom, ote§ca polo^aj Der^avina znatno. 
Buduci covjek naprasite naravi, on dodje lako sa svojim na- 
celnikom u sukobe. Na povratku u Moskvu i Petrograd osta 
jo§ za malo vremena u vojenoj slu2bi, a poslije prijedje u dr- 
2avnu slu2bu (i tu se pominju kojekakve spletke!).Za zasluge 
oko gu^enja ustanka dobi i on od drzave 300 duSa na uzdarje 
(u Bijelo) Rusiji). U gradjanskoj slu2bi sprijatelji se s knezom 
Vjazemskim, te preko njega stupi u senatsku slufbu, a u kuci 
kne^evoj bijaSe rado gledan gost. Cini se, da je ugled njegov 
u senatu bio prilicno velik, jer ka^e u jednoj odi : »Sudijc, 
pisari i prokurori, mumlajuci u predsoblju, bacaju mi umiljate 
poglede i 2ude moje rijeci, a ja mimo sviju bje2im po par- 
ketu, naprciv nos, kabinetu i ne marim ni za koga od njih«/* 

Godine 1778. Derfavin o2enio se ; u slavu svoje vjere- 
nice upotrebio, ka2u, stiiiove, koji bijahu isprva namijenjeni 
zarucnici velikoga kneza (I. 58)! Prijateljski odnoSaji s knezom 



IToRiica, MOTB, 6yaHT>, KapxeHCHHKT. oqyTHJca 

H umbcto, qTO^T. TaaaHTi. moh bt. nojitsy oCpaxHjnj, 

nopouHOH xhshIk) ero a noryOajix. 

Cy;i,ba, ;i;baKU h npoKypopbi 
Bi. nepeAiieii ce6n CpwsHca 

yMII.lbHKie MHT. MCLUyT'b B80pb] 

H acaacjyrx cjioBa Moero, 
A a Bcsxt MHMo no napKeTy 
Bsry, HOCb B3;tepHyBT>, kt. KafiMHCxy, 
H BT. rponiT. He CTaBJito HHKoro. 



172 Vrijeme carice Katarine. 

Vjazemskim ne potrajaSe dugo. Kad je nekom prilikom pjesnik, 
misleci, da su kod poviSenja preko pravice njega mimoiSli, 
gledao da dobije zadovolj^tinu mimo Vjazemskoga, bude ovaj 
uvrijedjen. Der^avin dobi doista cin »statskog savjetnika*, ali 
izgubi prijateljstvo kneza. God. 1784. istupi iz senatske slu2be. 
S ovim godinama (upravo god. 1782.) dovrSuje prvi period u 
knji^evnoj radnji Der2avina. Da stanemo malo ovdje. 

Talenat Der2avina napredovaSe za cudo polagano. Po 
istra^ivanju J. K. Grota najstariji originalni rukopis njegovih 
poetskih poku§aja naSao se od god. 1776. — ■ njemu bijahu tada 
33 godine — tu ima 19 Ijubavnih pjesama, kojih Grot ne htje 
ni primiti u veliko izdanje, osim dviju, tako su slabe (taj se 
eklekticizam ne mo^e odobriti). Tu ima i soldatskih epigrama 
pa ni njih ne htje Grot na§tampati. Napokon ima oda na ca- 
ricu Katarinu, na 2enidbu velikoga kneza i na dr. Citajuci te 
proizvode, ne samo da se ni malo ne oduSevljavamo njihovim 
mislima, vec se upravo cudimo teSkomu, neprijatnomu obliku. 
Iz istog je vremena Jedna poetska epistola na generala Michel- 
sona, jednako troma i dosadna, napisana, kako se cini, pod 
uplivom neudacne »Petride«' Lomonosova. Napokon ima iz 
tog samog perioda prijevod jedne Ovidijeve heroide, koji bjeSe 
vec godine 1773. po njemackom tekstu izradjen (i ^tampan). 
Grot izostavi i tu radnju, pravdajuci svo) postupak tim, §to 
su, ka^e, u redakciji, koja je prijevod Stampala, stihovi isprav- 
Ijeni. Ali ni to nije za nas dovoljan razlog. God. 1776. izi- 
djo§e u Petrogradu njegove »prevedene ili na Citalagajskoj 
gori spjevane ode«, na broju ih osam. Citalagaj gora nije da- 
leko od njemackih kolonija kod Saratova. Ode prevedene po- 
crpao je pjesnik iz njemackog prijevoda knjige pruskoga kralja 
Fridrika II.: »Poesies diverses du philosophe de Sans-souci«, 
koji je god. 1760. Stampan u Berlinu, pod naslovom: »Ver- 
mischte Gedichte«. Der^avin dobio je, sva )e prilika, tu knjigu 
od jednog tamoSnjeg Nijemca-kolonista. Prijevod je izradjen u 
prozi (4 ode) i dosta mlitav. Na priliku evo kako se prevodiio: 

Und der Betrug mit dem sie ihn zu verderben sucht 
ist unter dem Schmelze der Blumen verdeckt. 



Derzavin do god. iy82. 173 



Ovo glasi ruski ovako: 

H Bpe;;T> aceaaiomeH yrpbisxt neceTca 

UOXh CSHHOJIIICTBieMt H HO;;-!. IliBSTaMH. 

»Das Stolze Gluck« prevodi se nespretnim izrazom : bh- 
COKOBHHHoe c^acTie, ili »aus dem lasternden Mund« glasi : 
H31) ocKop6HTejibHaro pxa, 

Ni originalnim, u stihovima napisanim odama (4 na broju), 
nije bolji ni sadr2aj ni oblik. Da pjesnik i sam nije bio zado- 
voljan s ovim poku§ajinia, necemo reci prve mladosti, jer to 
ne bi upravo bilo ni istina, slijedi vec odatle, §to je u po- 
tonjim zbirkama svojih djela vecinu proizvoda ovog prvog 
perioda zabacio, a i ono §to je ostavio, .ispravio je i pre- 
radio. U potonju zbirku udjo§e samo dvije ode: »Ha 3HaT- 
HoeTt«, to je potonji »BeJibMOHva« i oda na smrt Bibikova. 
NajviSe prostote u obliku i srdac^ne iskrenosti u osjecajima iz- 
nosi oda na smrt Bibikova, koju je u poznijoj redakciji samo 
malo preradio. Jedan poStovalac Der2avinove muze (Dmitrijev) 
kaza, da se vec u tim pokuSajima, pored svega nesavr§enstva u 
jeziku i u stilu, opa2a, kako se pjesnik odva2no »penje na 
Parnas«! Izraz nije nezgodno odabran. I zbilja to bijaSe tek 
penjanje sa cestim poklizavanjem. U opce iz mnogobrojnih 
primjera mo2e se lijepo osvijetliti, da Dr2avinu versifikacija 
nije bila lak posao, niti je on uzimao na laku ruku, vec je i 
u mislima i u oblicju prve nacrte puno preradjivao, mnogo 
na njima pilio, brusio i gladio. §to prouzrokova u potonjim 
poetskim radovima Der2avina tolik pokret i napredak? Bez 
sumnje srecnije prilike, §to ih napokon i§ceka u Petrogradu, 
odrekav se vojene slu2be te preSav u gradjansku, gdje mu se 
otvori§e izgledi na povoljnije dru§tvene odnose te pru2i zgoda, 
da samouk mnogo toga nauci i svoje obrazovanje usavrSi. On 
priznaje to i sam. Isprva, govoraSe, pozaimah teoriju iz Tre- 
djakovskoga i nasljedovah Lomonosova. Hcah visoko letjeti, 
ali ne mogah izdr^ati ; odabirah izraze kite(ii se sjajem dikcije 
Lomonosovske. Od prilike od godine 1779. zaputih drugom 
stazom; pridr^avajuci se pravila Batteux i savjeta mojih prija- 



74 



Vrijeme carice Katarine. 



telja Lvova, Kapnista, Hemnicera, uzeh viSe prianjati za Ho- 
racija« (VI. 442J. §to govori teorija Batteux ? Po toj teoriji 
zadatak je lijepih vjeStina da podra^avaju prirodi, ali lijepoj 
prirodi (sr. Les beaux arts reduits a un meme principe 1746, 
Cours des belles lettres 1747 — zajedno u Principes de Lit- 
terature 1747 — 55). Izvor i sucnost lijepih vje^tina tra2i Bat- 
teux u potrebi covjekovo), da se podigne iznad svagdanjosti. 
Umjetnost, ka2e, odista je vezana na granice prirode, ali ona 
ne podrazava prirodi samoj sobom, vec »lijepoj« prirodi. A 
ova ne treba samo da je lijepa, vec i primamljiva. Goethe 
prozva francuskog esteticara apostolom poluistinitog jevan- 
gjelja. 

K uplivu nacela Batteux svode se, rek bi, sjajne slike iz 
prirode, kojih u Der^avina upravo nema mnogo, ali je na njih 
potroSeno mnogo snage poetske ; zatim prikazivanje dogadjaja 
vjerno prema prirodi i osobita pro^etost duhom filosofskim. 
U jednoj odi, spjevanoj u to doba, pjesnik zaziva muzu, go- 
voreci joj, da je »noApyra <I>JiaKKOBa h ^lUept npHpo^oK) ;taHHaro 
MHi CMEJCJia« (druzica Flakkova i kcerka danoga mi od pri- 
rode smisla) — dakle zdrav razum i filosofija eklekticara u 
2anru Horacijevu, to su njegovi ideali, njegovi savjetnici i vodji. 

Na osvitku novog perioda, izazvana pomenutim prilikama, 
javi§e se ove ode Der2avinove : Na smrt kneza MeScerskoga, 
Izvor (KJiEOq-L), Na rodjenje bagrenonosnog djeteta, Na odsu- 
stvo caricSino u Bijeloj Rusiji, Na susjeda, i oda Ych BJiacTM- 
TCJiiiMi. u cyAbiiMi.. Citajuci ove ode danas , ne nalazimo 
velike naslade : poucno rezoniranje, koje se napokon svodi na 
carpe diem, ne imponira nama, a pretjerano laskanje, koje 
izbija u odi na odsustvo caricino, niti je istinito niti oprav- 
dano, i ako su stihovi posve glatki. Sto na pr. pjesnik ka2e: 
neka ne zuji njegova lira od 2alosti, lio je dobrotvorka svijeta 
otiSla iz njihove sredine, ili §to prica, da je sva priroda osam- 
Ijena i pusta — to su nesnosne hiperbole. Evo nekoliko sti- 
hova u tacnom prijevodu : »Pusti su dolovi, pusti gajevi, pusto 
je i u na§im srcima. Kako sred duboke noci ti^ina drijema 
Sumama, sva priroda tuguje ... Da ne duvaju vjetrovi, da 



Derzavin do god. 1^82. 175 

ne 2ubore potocici, cinilo bi nam se da gledamo obraz 
smrti.«* 

Srecom smije se dodati, da je pjesnik i sam osjetio preko- 
mjernost ovakvih stihova, i zato primjera, podobnih ovomu, 
nema odvec mnogo. Oda na rodjenje potonjega cara Ale- 
ksandra (12. dec. 1777.) strada mjestimice isto tako od pre- 
gonjenja te ako je istina, §to Grot pri^a, da Je opis zime u 
tO) odi citave generacije dovodio do zanosa, to cemo mi, da- 
na§nji Ijudi, sa safaljenjem ispovjediti, da ne dijelimo osjecaja 
na§ih predaka. I mi cemo dopustiti, da je dosta zgodno ka- 
zano za petrogradsku zimu: »Sva je priroda drhtala od Iju- 
titog starca, njegova je hladna ruka pretvorila zemlju u kamen«** 
ali nastavak vec nije tako zgodan : »Bjegahu zvijeri u brloge, 
ribe sakrivahu se u dubinama, ptice ne smijahu pjevati, pcele 
ulijetahu u duplje«,*** a posvema mlitavi su ovi stihovi : »0d 
dosade (!) zaspaSe nimfe sred pecina i §a§a, satiri sakupi§e se 
oko vatre da griju ruke.«f 



JlycTti jtojibi, nycTbi pomn, 
nycToxa y nacx Rt cep;maxT>, 
KaKTj cpe;i,u rjiyfioKOH Homn 
JI,peMJieTi. THinHHa btj jitcaxT>; 
Bca npnpo;ta yHbiBaexb; 

EcjhSi. BSTpbi He ;i,bimaaii 

H noTOKH He atypiajiH, 

06pa3i> CMCDTH sptaca 61, HaMi.. 

Bca npHpo;;a cojiporajia 
Oti. :iHxoro cTapuKa, 
3eMJiH) Bt KaiieHb npexBopajia 
Xjia^HaH ero pyKa; 

yCtrajin SBspM Bb Hopbi 
Pbi6b] Kpbijiucb Bb rjiyCunaxTj, 

llBTb He CMSJH HTHieKb XOpbl, 

Ilqejib] npaxajHCb btj ^tynjiaxT., 

Sacbinajiu HHM*b] ct cKyKH 
Cpeji,-b nemepi) h KaMbinieS, 
CorpsBaxb caxupbi pyKH 
CoCapajiHCb BKpyri, orHeii! 



176 Vrijeme carice Katarine. 



Najznatnijom odom u zivotu pjesnikovu smatra se »Felica« 
(g. 1782.). I zbilja ovom odom stupa Der2avin, da ka2emo, javno 
u sla2bu carice Katarine II., on postaje bez svakih ugovora i 
dogovora njenim pridvornim pjesnikom, priznaje najglavnijim 
i najvisira zadatkom svoje poezije, da slavi caricu i njeno 
vrijeme, njena djela i njene pomagace. Sva vje§tina pjesnikova 
ogledat ce se odsele u tom, umije li udesiti svoje rjecite 
pohvale tako, da ne izbija suviSe puko neiskreno hvalisanje, 
da se sacuva neka mjera u stvari. U mnogim odama bija§e 
Der^avin odista srec'an, da postigne povoljan efekt, narocito 
u samoj »Felici«. U toj odi jo§ i danas niSta ne vrijedja naSeg 
estetskog osjecanja, carica se slavi pod prozirnom koprenom 
nje2no, bez neugodna ulagivanja. Zgodno domislio se pjesnik, 
da licnost caricinu zamijeni izmi^ljenom kceri hana kirgiske 
orde — Felicom (to sjeca na jednu pripovijetku, §to je carica 
napisa za svoje unuke;. Pjesma pocinje svecano kao mali epos 
invokacijom: »Bogopodobna carevno kirgiz-kajsacke orde, kojoj 
nesravnjena mudrost otkri vjerne tragove, po kojima ce mlad 
carevic Hlor uzaci na onu visoku goru, gdje raste ru2a bez 
trna, gdje 2ivi krepost — ona plijeni moj duh i um — udijeli 
mi savjete kako da je nadjem. Daj, Felico, uputu, kako bi se 
sjajno ali pravicno 2ivjeIo, kako bi se ukrocivali valovi strasti 
i na svijetu srecno bilo. Tvoj me glas izaziva, tvoj me sin 
prati, ali slab sam da za njima slijedim.«* Lijepa svojstva Fe- 



BoronojotJHaa ixapeBHa 
KHprHSKaScauKia op;ib], 
KoTopoil My;^pocTB HecpaBHCHHa 

OTKpbua B-£pHbie C-TB;tI,l 

liapeBiiqy Mja;;oMy Xjiopy 
BsoHTH Ha Ty BbicoKy ropy, 
r,ii; po3a Cest manoBx pacTexi., 
rj,i; jioCpoji-BTejib oCHTaeTi, 
Ona MOH XT^'i> h ywx n.TBHfiexi, 
IIo.Tail HaHTH ee cob-bti, 



Derzavin od god. 178 2. — 1796. 177 

liiina (t. J. cariCina) predo^uju se u prostim primjerima, bez 
naduvenih fraza, u medjama covjec^jih kreposti. Tako se prije 
svega hvali njen prosti nacin 2ivota: »Ne podra2avaJuci tvojim 
murzama cesto hodaS pjeSke, prosta Jela dolaze na tvoj stol, 
Ne mareci za odmor, cita§, pi§e§ pred nalojem, ispod tvoga 
pera razliva se bla^enstvo samrtnicima. Ne igra§ u karte, kao 
ja, od Jutra do jutra. Ne voliS odvec maskarada, u klub ne 
stupa tvoja noga. Pazeci na obicaje i obrede, ne praviS od 
sebe Don-Qui)ota. Ne sedla§ parnaskoga konja i ne hoda§ k 
duhovima na sastanke, ne silaziS s prijestola na Istok.«* 

Redom s pohvalom na Felicu dolazi prijekor lastovanju 
velika§a, koji Je upravljen na murzu {--= ja): »A ja, prospav do 
podne, pu§im duhan i pijem kafu, te^atnik izvracam u praznik, 
u himerama zanosim se svojom misli. Cas grabim plijen u 



IIojiaH <I>ejiHi;a nacTaBJieHie, 
KaKi. HbimHo H npaB^iHBO aiHTb, 
KaKT. yKpomaxb cTpacTen BOJHeHie 

H CiaCTJIBBblMX Ha CBtT-B OblTb. 

MeH3 TBoii rojiocT. Boa(3y:K;i;aeTX, 
MeHH TBoi'i cbiHT) npenpoBOK;iaeTx, 
Ho HMT. nocjt;tOBaTb a cJiaCij. 

* MypaaMt tbohmt. hc no;ipaacaH 
IIoqacTy xo;i,Hrab xbi ii-EinKOMx, 
H mima caMaa npocTaa 
BbiBacTx 8a tbohmt> ctojomi.. 
He ;i;opo5Ka tbommT) noKoeMx, 
^iHTaemb, nnmemb npe^t HajioeMi), 
H BCSMi. HSi, TBoero nepa 
BjaseHCTBo CMepTHbiMi) npojHBaemb. 
HoaoCho bx Kapxbi He nrpaerab, 
KaKx a OTx yipa ;io yxpa. 
He CJiHmKOMT- .iwCHrab MacKapa;iibi 
A B-b KJiyfii, He cxyirarab h HoroH, 
Xpana oSbiqan, o(5pa;^bI, 
He ;;oHKHmoTCByenib coCoh ! 
KoHH napHaccKa ne ci;;i;;iaerab, 
Kt ;i;yxaMi) bt. co6paHbe He si'csacaemb, 
He xo^Hnib ct xpona Ha Boctokx — 
Slike iz svjetske knjifevnosti. III. 12 



lyS Vrijeme carice Katarine. 

Persijanca, cas obracam strijele na Turcina; cas se zavaravam 
ma§tom da sam sultan, te stra^im pogledom vasiljenu, cas, 
pomamiv se iznenadi za no^ivom, bjegam krojacu po kaftan . . .«* 
Paralelnih primjera, u kojima se slikaju njihove mane, ima jo§ 
u nekolikim strofama. Slike snimljene su sa 2ivota, te se su- 
vremenici lako i domi^ljahu, u koga §to smjera. To daje odi 
Der^avina cak neku pikantnost, koje mi danas vi§e ne osje- 
camo. Dakako sve te strijele, naperene na pojedince iz cari- 
cina ili njoj dobro poznata dru§tva, uvelicuju tek kontrast, u 
kojem spram njih stoji krepost Felice (t. j. carice): »Tebi je- 
dinoj, carevno, prilici da tvori§ iz tmine svjetlost, dvojeci 
skladno kaos na sfere, njihovom vezom da jaciS cjelinu. Samo ti 
mo2e§ iz nesaglasice stvarati saglasnost, iz divljih strasti srecu.«** 
Sada slijedi dugacak red njenih vrlina : ona gospoduje 
blago, milostivo, nagradjuje vrijedne i zaslu2ne i t. d. I pje- 
sniStvo stoji kod nje u milosti : »Mila ti je poezija prijatna, 
slatka i koristna, kao Ijeti ukusni limonad I*""'' Posljednja pri- 
spodoba ne ispade mu ba§ srecno I 



A H irpocnaBmn ;;o nojiy;^HH 
KypK) TaCaKt h KO*e hlk), 
IlpeoCpamafl bt. npa3;i,HHKT> 6y;;HH 
Kpyacy bt. xiiMepaxx Mbicjib moio. 
To njitHT. OTt nepcoBT. noxHmaH), 
To cxp-BJibi Kx TypKaMT. oCpamaw, 
To B03MeqTaB-b ^TO H cyjixaHT. 
BcejiCHHy ycTparaaio B3rjifi;i;o5n., 
To BApyrt npejibinaaca napajoMi. 
CKaiy KT. nopxHOiiy no Ka*TaHi, 

TeGt e;i,HHOn jiHrab npiiCTOHHo, 
U,apeBHa, cbi>tx iisi TbMbi TBopiiTb: 
JI,sjia xaocb na c*epbi cxpoHHO 

C0K)30M1> IJSJIOCTb HXT. KptmiTb ; 

II3T. paSHor.iacia corjiacbe 

II H31. CXpaCTCH CBHpT,nbIXl. ciacTbe 

Tbi Moacemb xojibKo co3uji.axb. 

XIoeaiH xeCs jiioCesHa 
IIpiHiHO CJIa;^ocxHa no.iusHa. 

KuKb JISXOMT, BKyCHblil JIIIM0Ha,Tb. 



Derzavin od god. ijSz. — 1796. 179 



Pjesnik hvali Felicinu Ijubav k istini. Sada je jdoSlo 
vrijeme, gdje se smije cak govoriti i pisati o Felici (carici) : 
»Mo2e se, ne bojeci se kazne, i ne piti za objedom u zdravlje 
careva! Mo2e se u retku na imenu Felice cak ispravljati grijegka, 
mo2e se od neopreznosti baciti njen portret na zemlju!«* I 
razna druga poni2enja predjagnjih vremena sada su, kako oda 
istice, dokinuta. Napokon pominju se njena slavna djela i 
njeni akti milosti, iskazani ruskomu narodu. 

Kad pomislimo, kakovom su suhom ozbiljnoscu prije toga 
gradili ode, lako cemo vjerovati, da je publika bila upravo 
zapanjena, naiSav u toj svecanoj, carici naznacenoj odi cak na 
§alu i humor. Lako cemo vjerovati, da je istina §to se prica, 
da je pjesnik isprva samo prijateljima pbkazivao svoju odu, 
docnije razglasi se o njoj preko Kozodavljeva. God. 1782. bi 
naStampana u »Sobesjedniku« s opazkom redakcije, da je to 
prijevod — s arapskoga. 

Carstveni dar, kojim bi pjesnik »prijatno iznenadjen«, 
ponuka ga da napiSe odu » Bjiaro;i,apHOCTL *t>e.iHU,'fe « . Oda je 
bogata, gotovo i prepuna sjajnih opisa iz prirode. S istim mo- 
mentima stoji u vezi takodjer oda sBM^i'liHie Myp3Li«, kojom 
se pravda pred caricom i publikom radi svoje »Felice«. Pjesnik 
uobra2ava si, da mu se u noci prikazao sjajan 2enski lik (Fe- 
lica), koreci ga ovako: »Ako poezija nije buncanje, vec vi^nji 
dar bogova, tada se ovaj dar bo2ji ne smije upotrebiti na ^to 
drugo van na cast njima i na poucavanje njihovim putovima, a 
ne na laskanje i troSnu pohvalu Ijudsku. Gospodari svijeta isto 
su Ijudi, i u njih ima strasti, i ako su im ovjencane glave. Otrov 
ulagivanja udi i njima ne redje. A gdje nisu pjesnici ulizice?*** 



H Ka3HU He CoacB bx oCs;;axi> 

3a 3;i,paBie uapea ae uutb! 

Tasii. CI, HiieHeMi. <I>eJiHi;i)i mohcuo 

Bi CTpOKS onHCKy nOCKOfijIHTb 
fljIH nopTpeTl. HCOCTOpOHCHO 

Ea Ha scMJiio ypomiTb . . . 

noeaifl He cyMac6po;i,CTBO Korji,a 
Ho BbimHiii ^apx OoroBx, Tor^a 



i8o Vrijeme car ice Katarine. 

U tim godinama (g. 1 784.J sastavi Der^avin znamenitu odu 
»Bog« (Bori)). On sam pripovijeda, da Je vec od god. 1780. 
jednako u mislima nosao taj predmet, ali istom g. 1784., ostaviv 
senatsku slu2bu, odputova u februaru, pod izlikom da ce u 
Bijelu Rusiju na svoja imanja, u Narvu te ondje u maloj sobici, 
ko)U si najmio kod njemackih domacina, izvede svoj plan. Taj 
predmet biJaSe u ono doba vrlo popularan. Gotovo svaki lirski 
pjesnik pokuSa na toj temi svoju srecu, cak Voltaire pisa u 
mladosti Le vrai dieu. Grot dokaza, da i u ruskoj literaturi 
dolazi necija oda Bort vec od g. 1777., da je pjesnik Knja^nin 
g. 1780. spjevao »CTaHCH Bory«, da je iste godine iza§la oda 
»BiqHOCTi>«; povrh toga g. 1779. bje§e prevedena Hallerova 
oda »Ewigkeit«, g. 1782. Kleistova rapsodija »an die Gott- 
heit«. Sve te ode nadmaSi tvor Derzavinov, kad ne bi cim 
drugim, a to ogromnim utiskom, koji se odrazi na njegovim 
suvremenicima. Slava Der^avinove ode raSiri se u brzo po 
svoj Rusiji i daleko preko njenih granica, prevedoSe je na 
mnoge jezike (neki Poltaracki dokaza posebnom knji^icom, da 
je na francuski jezik 15 puta prevodjena!). Ima i latinski pri- 
jevod.* Jednom (g. 181 1 — 13.), kad ruski kapetan Golovnin 
dopade japonskog su2anjstva, umoliSe ga da im ne§to napiSe ; 
on napisa po pameti odu Der^avina, koju s njegovim pomocu 
prevedoSe na japonski jezik. Japonski prijevod napisan bi na 



Cefi ;i;ap'L CoroBi. jiHrab kt> iccth 

H Kx noyqeHbH) hxt. nyreii 

BbiTb ;i;oji^eHi. oiSpament, ho He kt> jiecTH 

H TatHHOH noxBaji-E jiiojieH 

Bjia;i;biKH CBtxa — JiiojtH ts kc, 

B-b HHXX CXpaCTH, XOTb HE HHX1> BSHItbl 

^Xi' JiecTH HMT. BpejpiTi. HB pssce, 
A VK^ no3Tbi He Jbcxeubi? 

* Nasa literatura ima nekoliko prijevoda ove ode, jedan je, sto 
ja znam, od Ivana Trnskoga, stampan u >Nevenu« g. 1854. (br. 51.), drugi 
od Stj. Spanica u »Prosvjeti^ od g. 1893. (br. 3.), treci od R. I. Oda- 
vica u biogradskom »;]iejy« od g. 1895. (u 2. knjizi), a bit ce jos koji, 
kojega ja ne znam 



Derzavin od god. 1^82. — 1796. 



dugackoj atlasnoj vrpci i poslan caru, Odatle nasta prica, da 
ima i kitajski prijevod u Pekingu. 

Oda »Bog« spada svakako medju najbolje proizvode Der- 
2avinove svecane lirike, nekim mjestima podsjeca na Klop- 
stoka, Hallera i Younga, ipak po odzivu Grotovu ne dolazi to 
srodstvo od neposrednog podrazavanja, vec od nesaznanih 
uspomena, sto se radjaju u pameti, kada se zamiSlja obrada 
predmeta, o kojem su vec drugi mnogo pisali. U danaSnjih 
ditalaca gubi predmet mnogo od svoje intensivnosti vec sam 
sobom, a i oblik mjestimice cini se te^ak. Crte Sikstinske Ma- 
donne nijesu jo§ toliko poblijedjele, koliko stihovi Der^avinove 
ode. Ona slavi ideju Boga u jedanaest kitica. Da privedemo 
kiticu drugu: »Kad bi i mogao visoki -urn izmjeriti duboki 
ocean, izbrojiti pijesak i luce planeta : tebi opet nema ni 
broja ni mjere. Prosvijeceni duhovi, od svjetlosti Tvoje rodjeni, 
ne mogu dokuciti sudbina tvojih ; samo misao smije se 
uznijeti do Tebe, ali u Tvojem velicju i^cezava, kao mig u 
vjec^nosti.«' 

Oda Der^avinova izazva mnogo podrazavanja. Dmitrijev 
napisa »rnMH'B Bory«, Karamzin »n'fecaB 6oawecTBy«, Izmailov 
^nicHt Bory«, Merzljakov x^Fhmh-l nenocTa^HMOMy*, ^ukovski 
prevede odu na francuski jezik, i t. d. O torn, kako osudi 
ovu odu Mickiewicz, kazat ce se niZe. 

Godine 1784. bude DerZavin imenovan gubernatorom u 
Olonec (on je na Kazan racunao), ali ni ovdje mu nisu dani 
tekli svagda ugodno. Neprilikama bijaSe uzrok njegov opori, 



HsMtpHTb 0KeaHT> r.iiy6oKiH 
CoiecTb ii-ECKH, Jiyqn njiancTi., 

XOTH H MOri. (5bl yJIT. BblCOKlH, 

TeCs iHCJia h Mspbi h-bti.. 

He Moryxi. ;i;yxn npocBtmeHHbi, 

Ot-b CBSTa Tsoero po»;i;eHHb], 

HscJitAOBaxb cy;i,e6i. tbohxi.; 

JiHinfc Mbicjib K-B TeCs BSHecTHCb ;iep3aeTx, 

Bi> TBoeiii) BCJiHibH HC^eaaeTt 

KaK'b BI. BsiHOCTH npoine;i,raiH MHrt. 



Vrijeme carice Katarine. 



vlastoljubni karakter ; nikako se nije mogao slagati sa svojim 
nacelnikom. Tu2be letjele bi u Petrograd cas s jedne cas s 
druge strane. NaudiSe njegovu ugledu Jo§ i ludorije njegovih 
Ijudi. Jednom dovede netko mlada medvjeda iz Derzavinove 
kuce u sud te pozva cinovnike, da pozdrave svoga novoga 
drugara, Mihaila Ivanovica (obican je nadimak za medvjeda — 
MniDKa). Protivnici razglasiSe tu ludoriju, kao nepo§tovanje 
svetinje sudske, 2alba stife cak do Petrograda. Vjazemski kaza 
u senatu : Cujte, gospodo, kako se na§ slavni stihotvorac vlada 
kao gubernator ! on cini medvjede predsjednicima suda ! 

Iz Petrozavodska, sJediSta Olonecke gubernije, bude Der- 
2avin premje^ten (g. 1786.) u Tambov. Ovdje osta tri godine. Ali 
i tu ponavljahu se iste pogreSke. On uradi odista mnogo dobra 
(podiza§e §kole, osnova tipografiju i t, d.), ali napokon zavadi 
se i tu sa svojim vi§im nacelnikom, namjestnikom Gudovicem, 
bude odazvan te cak stavljen pod sud, god. 1789. NastupiSe 
vrlo kriticni dani za pjesnika, kada u Moskvi staja§e pred se- 
natom kao okrivljenik. I ako se ne da sasvim opravdati, mofe 
se u niegovim prilikama, gdje mi§lja§e, da nije niSta skrivio, 
barem donekle oprostiti, §to se sjetio svog oruf ja, svoje poezije, 
te naumio muzom predobiti na svoju stranu mogucnike, kao 
Potemkina, pa i| samu caricu. Ovako posta oda x.no6'fe;i;HTeJiH)« 
(t. j. Potemkinu, pobjediocu kod Ocakova), na osnovi psalma 
go-ga. U njoj nema iskrena oduSevljenja, nema velika poetskog 
uzleta ; pjesnikova duSa ne bijaSe prema tomu ugodjena. Bolje 
pristaja^e tada§njoj situaciji parafraza i prerada psalma 103-ga, 
pod naslovom »BeJiMqecTBo 6oavie«. Najbolje ipak ispade mu 
oda »Ha ciacTLe* (Na srecu), puna dosjetljivih natucanja na 
razmjere politicke i nje^nih pohvala na caricu — iz dna joj 
odaziva se molba (na »srecu«, drugim rijecima na caricu) za 
milost i zaStitu: »Usligaj, usliSaj me, sreco, te kako sunce kroz 
buru i oluju, tako i ti pogledaj na mene, molim te umiljeno. 
Ta ti si svemogucna i silna, tvoriS dobro iz samih zala. Od 
tvoje bo^anske desnice gudalo gudi glasom cemaneta a pramen 



Derzavin od god. 1782. — I7p6. 183 

se vije u vitice.«* Ovdje se pod gudalom cilja na Gudovica 
i pod pramenom na Bezborodka. 

Kad bi sreca htjela da prija, on bi iWio evo ovako : 
»^ivjet cu u bogatom domu, povisit cu se u cinu i znatnim 
brakom umije§at se u rod Horacijev. Perom cu mojim §kol- 
nickim uznijeti se vi§e razuma te postav nezahvalnim tebi 
klicat cu na gozbama : Beatus brat moj, koji sam sebi volo- 
vima ore ili svoja stada pase.«'' I ova je kitica puna bodljika 
protiv nekoga Zavadovskoga, koji se bogato ofenio te kao 
sekretar grofa Rumjancova sastavljao nadute izvjeStaje, a za 
rasko§nim stolom Beatus ille deklamirao. Napokon vraca se 
pjesnik jo§ jedan put na svoj polo2aj te govori »sreci« : »Vajmeh, 
joSte se, sreco, ne obazire§ na moju molbu. Prezire§ moje za- 
vjete. Vidi se, nijesam ti povoljan. No 2ivjela ti na raekanim 
sofama ili u zlatnom kraju, slu§aj : Sapni svojim Ijubimcima, 
da je moje spokojstvo u meni.«"* Tako ba§ ravnoduSan, kako 



ycjibimb MeH3, CqacTBo, 

H coaHite, KaKx cKB03b Cyps HCHacTbe 

TaKX Ha MeHH h Tbi BsraaHH; 

ITpoiny, mojIH) xeOa piujibHO, 

MoK) Tbi yqacTb npeMEHH. 

Bt^b BceMoryiiie Tbi h CHJibHO, 

TBOpHTb JloCpO H3t CaMblXX 30.1X. 

Otx 6o»ecKoii TBoefi ;iecHniibi 
ry;i,OKi> ry;i,HTx Ha tohx CKpanflUbi 

II BbeTCa JIOKOHOM'fc XOXOJII.. 

JKHTb 6y;ty bx Tepem CoraTOMx, 
Bo3Bbimycb bx ihhi. h SHaTHbiMx CpaKOMi. 
ropauiio bx po;i;hk) npaixycb; 

ITepOMX MOHMX CJiaBHOraKOJTHpHblM'L 

Pa3cy;iKa Bbirae Bosnecycb 

H cTaBi. Te(5s He6jiaro;i;apHbiM'b 

» Beatus CpaTt moh na BOJaxt 

C06010 caiib nojia oproiiiiH 

Hjiu CTa^a cbou nacyiuiH« 

fl Cyjiy BocKviHitaTb bx mipaxT.. 

YBbi, eme tbi ne BHHMaerab, 
O ciacxie, MoeS MO-ibOt. 



184 Vrijeme carice Katarine. 

se ovdje hoce da prika2e, pjesnik nije bio ; naprotiv on je 
upravo strepio za svoju sudbinu, koja napokon svr§i srecno : 
sudotn bude opravdan. Vrativ se u Petrograd, spjeva pjesmu 
»npaBe;i;HLin cy;;i}i«, kao nov program svojega 2ivota. Carica 
primi ga u Carskom selu vrlo milostivo, ali nove slu2be ne 
dobi odmah. I opet utece se k iskuSanom oru2ju, k — ulagi- 
vanju. Kn)izevni plod tog koraka ogleda se u odi »E[3o6pa- 
aceme OejiHUH* — to je citav himnus na carevanje Katarine II., 
pjesma vrlo dugacka, u 58 kitica! Laskanje ugodi carici. Njen 
novi favorit Zubov, kojemu se pjesnik vec primakao bio, dobi 
nalog, da ga odlikuje pozivima i Ijubaznim susrecama. Ova- 
kovo dr^anje znamenitog odotvorca ne nadje svagdje odobra- 
vanja. Kapnist, inace njegov dobri prijatelj, napisa »Rafaelov 
odgovor pjesniku Felice.* Derzavin, podra^avajuci obrascu Ana- 
kreontovu, poziva u svojoj odi poetski Rafaela, da mu naslika 
lik Felice. Oda zavrSuje ovom kiticom : »No, Rafaele, §to ti 
pi§e§, gdje si, koga si naslikao ? Ne na platnu, ne u bojama 
di§e§, nijesi o2ivio metala: u srcu nazirem alemkamen goru, 
na njemu bo2anstvene crte sjaju pred zadivljenim pogledom, 
na njemu u lucama jesi ti Felica.«' 

Kapnist podsmijeva se u svom odgovoru, da Rafael nece 
da slika lik te zavr§uje ovako : j>Nisam dakle namjeran dati 
tebi njena portreta ni slike njenih djela ; a ti ako si uvjeren. 



Mom oi5T>T£)i npeaupaemb. 

Seaxb, He yro;i;eH'i> a xeCs 

Ho Ha cooaxi. jni tbi nyxoBr.ixT> 

Iljib B7. 30JI0T0H KHBemb CTpaHt, 
Bhcm.ih: menHii tbohjit. .iioGiijmaMi.: 
CnoKoficTBie iioe bo mhuI 

Ho iTO, Pa*aejb, ^to tli nHmenib, 

Koro Tbi, r;i;-E HSoCpasH.ixV 

He Ha xojiCTt, ne bx KpacKnxb Atiinenib, 

n He MCTaJJI. Tbl OyKHBU.Tl.: 

H BT. cepAU'B spio a^iMasiiy ropy. 
Ha HCMx OoHcecTBeHbi 'lepxbi 
CiaK)TT> HSCxynJCHHy Bsopy, 
Ha HCM I, B L jyuaxx — 'I'c.iimii, xbi I 



Derzavin od god. iy82. — 1796. 185 

da mo2e§ ta cudesa 2ivo naslikati, eno ti pred tobom kicice 
i boja: slikaj carobnom rukom to §to si umio prekrasno 
izreci.«* 

Samo se ka2e, da prigovor nije smio biti oStriji, ako se 
htjelo da bude na^tampan u tadaSnjim ruskim izdanjima; dosta 
je vec i to, da se u opce ne§to prigovaralo, makar u §ali. 

Derfavin napisa u to vriieme podu2u pjesmu (39 kitica) 
>Ha KOBapcTBO a>paHi;y3CKaro BOSMyineniii h bt. qecTb KHaaa 
IIoacapcKaro « , gdje se malo govori o francuskoj revoluciji, vec 
tu ima opcih razmatranja o opasnosti podmuklih IJudi i opa- 
daca, kod kojih je pjesnik ciljao na svoje protivnike jo§ od 
zadnje tu2be. Oda na zavojevanje grada Izmaila (Ha Bsaiie 
HsMaHJia) prosu se opet zlatnim dazdem .u pjesnikovo krilo : 
briljantima ukrasena kutica u vrijednosti od 2000 rubalja i 
licna blagodarnost caricina bijahu nagradom za njegove s ve- 
likim patosom sastavljene stihove, u kojima je nama danas 
najsimpaticnije ono mjesto, gdje se mirna i hladna, ali neo- 
doljiva hrabrost ruskog vojnika slika u nekoliko krasnih sti- 
hova: >Sretala ih gomila blijedih smrti, Skrgutao protiv njih 
pakao zjalom svojim, oni idu naprijed kao gromovi, sakriveni 
u oblacima, kao podignute puste gore : pod njima je jauk, za 
njima dim. Oni idu naprijed dubokim mukom u mracno) 
straSnoj tiSini ne mareci za se, za svoj udes — — « '* 



HxaKT, $ejiHn;biHa nopTpeta 

Hh ace KapTHHbi jisjn> ch 

TeCi; jfiViZMWih ne HaiitpeH-B; 

Korjia act tm bt. cnocoCaxi) yBtpeHt; 

Ts qyia acHBO Hanncaxb, 

To KHCTb u KpacKH npe^t to6ok) : 

IlHmH BOjmeCHOH) pyKoio, 

tJto CTOJib KpacHO yM-BJix CKaaaxb. 

CiiepTeS jiH Cwii^iHbix-b noJiKx BCTpsiaexi. 
Il.ib ajT. CKpejKeinexx. ssbomx. kt. hhmi>, 
l^yxi. — KaKT> Bt xyqaxi. cKpbixbi rpojibi 
KaKT> ;i;BHrHyxbi CcsMOJiBHbi xojiiibi, 

nOAt HHMH CXOHX, 3a HHMII ^blMl,. 



1 86 Vrijeme carice Kaiarine. 

God. 1 79 1. Der^avin posta kabinetskim sekretarom Njenog 
Velicanstva. U to doba vratio se Potemkin, pobjedilac »tavri- 
ceski« u Petrograd, kako docnije govorahu >3y6H ;i;epraTt< 
(da vadi zube), t. j. da istisne Zubova, ^to mu ne podje za 
rukom. Der2avin, koji se vec dobro pazio sa Zubovim, nadje 
se u smetnji, kad mu Potemkin ponudi da opi§e praznik, §to 
ga on dao u slavu carice u tako zvanom »Tavriceskom« dvorcu. 
Pjesnik odazva se doista pozivu, ali njegovo »OnHcaHie Top- 
acecTBa bi. ^ijOM-fe khhss IIoTeMKHHa no cjiyiaio bshtIh Hs- 
MaHJia«, napisano dijelom u stihovima, dijelom u prozi, ne 
ugodi ni Potemkinu kao §to ni danas nama se ne svidja. Do 
skora umrije Potemkin, u oktobru 1791. godine. Tada se i 
Der2avinova muza prenu iz mrtvila, on podi^e svojemu ne- 
koSnjemu za§titniku, znamenitomu ruskomu velmo2i, spomenik 
trajniji od kamena i mjedi u odi »Vodopad«. Oda ima 74 
strofe §estoredne, iz nje odsijeva mjestimice osijanska grandioz- 
nost slika i prizora. Pocinje opisom slapova na rieci Suni, 
§to se izlijeva u One§ko Jezero, Taj Je prizor pjesnik vidio 
svojim ocima jo§ godine 1785.: 

»Alemgora prosipa se sa visina niz cetiri stijene, bezna 
biserja i srebra kljuca u nizini, izbijajuci u vis, stoji sinji stub 
brizgova, daleko u gori Sum §umi. Sumi i sred gustoga borja 
gubi se u cesti. Zrak suncani blista kroza struju brzo, pod 
libavim svodom drveca prelijevaju se valovi kao snom zastrti, 
te se vuku kao mljecna rijeka«.* I tako dalje jo§ u pet strofa 



n^iyTT) BT> MOJiqaHiH rjiyCoKOMi., 
Bo Mpaqaoil, CTpamnoi'i TnranHt;, 
C060H npcHeOperaioTi., pokomtj — — 

AjiMaana cMnjieTca ropa 

Ci. BbicoTX lexbipeMa CKajaMn, 

JKenniyry Gesjina n cpeCpa 

KiinHTij BHH3y, Cbexx BBepxx CyrpaMH. 

Oti. CpbiaroBT) chhIh xoajit ctohtx, 

^ajieie pesx bt> .iscy rpeirnTi.. 

IHyMiiTi — H cpeJ^'t rycToro 6opa 

TepacTca bl rjiymn hotomx. 



Derzavin od god. 1^82. — 179^- 1 87 

opisuje se ozbiljna i grozna sjeverna priroda. Fantazija pjes- 
nikova vidi starca : 

»U toj u2asnoj krasoti prirode pod naklonjenim kedrom 
vidim na §uplju panju, koji se s gorske stijene nadnesao nad 
plahovite vode, sjedoglava starca, kako se na ruku podnimio.«* 
Taj je starac Rumjancov. On razmi§lja i umuje u nekoliko 
kitica o sujeti i ispraznosti ovoga svijeta, o kratkovjecnosti 
mod i slave i najsilnijih IJudi: »Rece — i u tihi zaveze se 
san, Morfej prekrili ga svojim krilom.*''* 

I opet se u velikim potezima (u tri kitice) crta oktobarska 
noc na visokom sjeveru kod slapova. Starac vidi u snu naj- 
prije sjaj pobjedonosna vojskovodje i mahom zatim ustaje pred 
njim lik u crno zavijene 2ene s kosom u ruci. Stupajuci mimo 
njega, podvikuje mu: npocHHCt (probudi se). Starac probu- 
djuje se i govori, da taj san sluti na smrt jednog slavnog 
vojskovodje. Dolaze refleksije o slavnoj smrti slavna vodje. 
Iznovice osijanovska slika: »Tko hoda onamo po visovima, 
ogledajuci se kao mjesec u erne vode? Cija sjena hiti po obla- 
cima u gornja zracna obitaliSta? Na tamnom cSelu i pogledu 
sjedi duboka misao u magli. — — — Cije truplo le2i, kao 
magla na rasputici, u tamnim njedrima noci ? Prosta rubina 
pokriva preponu, dvije mangure oci, k hladnim su prsima 



Jlyqx qpeat noTOKt CBepKaeTX CKopo; 
Tloxh 3I.16KHMT, cBo;i;oM'i. ;i,peBi,, kek-b chomt. 

IIOKpMTb], BOJIBbl THXO JIblOTCfl, 

Pekok) MJieiHOK) BJCKyTca. 

IIo;i,-i. HaieioHeHHbiMTj KeOTOMt bhh3i. 
npH cxparaHOii ceii Kpacs npHpo;i;bi 
Ha yxjioM'b nn-t, kotopbih cbhcx 
Ct> yxeca ropi. na apbi Boji;bi, 
H BHJKy — HTJKbiH Myacx ci5;;oH 
CKJiOHHJica Ha pyKy raaBofi. 

Oh-L peK-b — H THXHMl. n03a6blJICfI chomt. 

Mop*eH noKpbia-b ero KpbiJioMb. 



Vrijeme carice Katarine. 



pritisnute ruke, usta otvorena muce!*" To je dakako — »Be- 
JiHKOJiinHHH KHJi3b TaBpH;iLi«, on \ti\ mrtav usred ruske stepe; 
njemu su posveceni stihovi, §to naprijed slijede. 

5>Vodopad« je citava epopeja, svedena u oblicje jedne 
ode. U torn su, kako Gogolj kaze, svi drugi pjesnici, kad se 
isporede s Der2avinom, pravi Pigmeji. U toj pjesmi kao da 
je i priroda grandioznija od ove vidljive, i Ijudi silniji od 
obicnih, a na§ svakidanji 2ivot u sravnjenju s nacrtanim ovdje 
kao da Je mravinjak, koji gmi2e negdje daleko dolje. 

Der2avin nije umio za dugo ostati kod carice u milosti. 
Kafu, da je Katarina II. ocekivala, da ce pjesnik sada istom 
pravo nastaviti svoje pohvale. On opet priznaje otvoreno, da 
je visoki ideal carice u njegovim ocima zbog opasne blizosti 
mnogo postradao. Nas izmiruje s pjesnikom i njegovim vi§e 
istaknutim slabocama znacaja ova odva2nost, §to u napredak 
nije tra2io nove poetske slave u panegirskom pravcu. Pjesniku 
mecu u usta stih sBoroBi. iiisci;'!. He OyAtT-L HHKor;i;a noAJieii,'&«, 
ili kako se ka2e u jednom njegovom epigramu: »Uhvatili gla- 
situ pticicu te stiSti je rukom : a ona mjesto pjevanja pi§ti, 
jadnica, ma da joj jednako govorahu; 



Ho KTO TUMT. HjI,eT1) DO XO.lMajIX 

r.ifl;;acb kekt. Mscaitx Bt Bo;i,bi lepHbi 
Hbfl T-EHb cntmHTx no oOjiaKain. 
Bt> B03;tyraHbifl acmmma ropHbi? 
Ha TeMHOM'b B3op-B n qe.it 
CH;];HTt r.iyOoKa Jiyma bx jirjs. 

t^IeH Tpym,, KaK-b wa pacnyTbii jioa, 
JCeatHTx Ha TeMHOMx jioht> holuh? 
HpocToe pyOHiye qpecia, 
Jl,Ba .uenxa noKpbiBaH)TT> oin, 
HpHacaxbi ktj xjia;iHOH rpy;;H nepcxbi, 

yCTa 5e3MOaBCTByK)TTj OXBepSTbl! 

HoHMajiH nxHiKy roaocHcxy 
II Hy cJKUMaxb ee pyKoii: 
Hamnxi Ci;;;HaacKa bmt.cxo CBHcxy, 
A eii xBep;iaxx: now nxH<iKa nofi! 



Derzavin od god. iy82.—iyp6. 189 

Hrapovicki, sekretar caricin, pisa jednom Der^avinu, na- 
tucajuci na njihovu zajednicku neslobodu, ovako : »Dostojni 
su, da se glasno pohvale, slavni Po2arski, Minin, Dolgorukov 
i za Dunavom hrabri Petar, no djela Zubova nisu slavna, a 
i Potemkine mo2e§ zapretati u tamni kut. Tvojom stvaracom 
rukom i Jarkom krasotom stihova valja da se proslave cestiti, 
veliki, mudri i pravedni IJudi; koga slijepi slucaj usreci, tog 
ostavi u vjecitom zaboravu«. Derfavin, na pola priznavajuci 
svoje grijehe, pravda se ovako: »Oprosti, dru2e, ako sam koji 
put koga laskavo opjevao, ali danas ne bi bilo castno sakri- 
vati, koga sam vec jednom ushvalio. Za rijeci neka me satirik 
slobodno prekori, ali za djela neka me pocituje.«* 

Istu je misao ponovio pjesnik u ovim'rijecima: »Ti ce§ 
me i sam sa vremenom osuditi za magloviti tamjan, ali za 
istinu pogtovat ceJ me.«** 

Za od^tetu, §to je bio uklonjen od intimne blizosti cari- 
cine — ima anekdota, da se pod kraj sama carica upravo bo- 
jala pjesnikove zlovolje — posta Derzavin g. 1793. senatorom. 



* JtoCTOHHbl rpOMKOH CJiaBbl SByKOBT. 

rioHcapcKiil, MnHBHT., JIjojropyKOBi., 
H 3a JtynaeMx xpaSpbm IleTp-B ; 
Ho SyCoBbixt ;i,sjra ne rpoMKH 
H cnpaqb IIoTeMKHHbix'b bx noTCMKH. 

TbOCK) TBOpqeCKOH pyKOH) 

H nbimnoK) cthxob-b Kpacoio 
Jl.oCTOHHLix'b t;ojdkho npociaB^iHTb; 
Ho CJiyqaeMTj cjisnbiMT) ciacTJiHBbixi. 

Bt 3a6BeHbH BSIHOMX 0CTaBJI3Tb. 
H3BHHH aCT,, MOH APyr^, KOJIb JieCTHO 

H Koro 9ji,%c,h BocntBaJi'b ; 

JtHeCb CKpblBaTb MH-B T-BXT. (jCSieCTHO, 

Pasx Koro a noxBaJiajn,. 

3a cjiOBa — MCHa nycTb rJioaceTX, 

3a ;i;sjio — caTupaKx qiHTt. 

*"* Tbi caMT. CO BpeMeHCMT. ocy^nmb 

MeHH 3a MTJIHCTblH *HMiaM1., 

3a npaBAy sx ^THTb Meaa xbi Cy^^emb. 



I go Vrijeme carice Katarine. 

PoviSenje u casti ne prida nova ni viSega poleta njegovim 
odama. U odama »§etnja po carskom selu« 1791. i »Drugomu 
susjedu* 1 79 1. — ova je posljednja »pendant« k odi »prvomu 
susjedu«, all tu nema humora, §to je ondje izbijao — ne na- 
lazimo niSta ni u oblicju ni u mislima, sto bi ih osobito pre- 
porucivalo. Oda »Na umjerenost« dr^i se pravca filosofije 
Horacijeve — napisana je brzo nakon njegova naznacenja za 
senatora. I oda »Kolesnica« (1793.), sto se bavi francuskom 
revolucijom, dosta je trivijalna i plitka u presudama. Nema 
niSta spomena vrijedna ni u odama »Moh HCTyKaH'i)« (Moj kip 
1794.) i BeJibM(;:j^fl (1794.), ni u odi »Na osvojenje Var§ave« 
(1794.). Oda pjesnika Dmitrijeva na isti dogadjaj svidje se bolje 
i samoj carici. Ona cak ne dopusti, da se stihovi Der2avina, 
vec na§tampani, predadu javnosti. Zbog rijeci, upravljenih na 
Suvorova x-TpoHi. no;;!. to6ok), Kopona y Hor'L, i;apL bt. nojiOHy« 
(Prijestol je pod tobom, kruna pred nogama, car u plijenu) 
naljuti se carica, 2aleci se, da su to izrazi jakobinizma fran- 
cuskih buntovnika! 

MimoiSav druge pjesme ovog doba da istaknemo samo 
jo§ imitaciju Horacijeve ode »Exegi monumentum aere pe- 
rennius«, koja nosi natpis IlaMHTHHK'B. Na pjesnika prote2u se 
ova mjesta: »I slava ce moja rasti ne venuci, dok bude sloven- 
skoga roda u vasiljenoj. Glas o meni ra^irit ce se od Bijeloga 
mora do Crnoga; gdje Volga, Don, Neva i Ural s Rifeja tece, 
svak ce pamtiti medju nebrojenim narodima, da sam ja iz 
neznani tim iza§ao znamenit, §to sam prvi smio u zabavnom 
ruskom slogu razglaSivati kreposti Felice, sa srdacnom prostotom 
govoriti o Bogu, te istinu kazivati carevima s osmje§kom«.* 



H CJiaBa BospocTeii, mo3, hc yBa;i,aa, 

JIjOKOJib cjaBaHOBt poAt BcejieHHa Cy;i,eTi) ithtb. 

Cjyxx iipoH;i;eTx 060 mh-e ot-l Bmbix-b Bo^ti ;^o ''lepHbixx, 

r;ns Bojra, ^ohi>, Hesa, ex Pu^ea jibctx Ypaat, 

BcaKTj 6y;;eTi. noMHUxB to b-b uapoAaxx HCHCiCTHbixx, 

KaKTb H3t CeSBSCTHOCTH fl T B1I1> HSBtCTCHl. CTajII., 

"?To nepBbiH a ^tepsayjix bi. saCaBHOJix pyccKoin. cjiors 



Derzavin od god. I'/ 82. — I7p6. 191 

On sam prozva sebe jekom slave carice Katarine. »Pod tvojim 
to, imenom ona ostati glasovita. Ti ce§ 2ivjeti svojom slavom 
a ja tvojom jekom. I ako u grobu jo§ cu govoriti.«* 

Na prekrasnom spomeniku carice Katarine u Petrogradu, 
koj'ega ne krase konji vec Ijudi, nadje svoje mjesto i zastupnik 
muza, njen literarni paladin. 

U posljednjim godinama vladanja carice Katarine, kada 
ozbiljna muza Der2avinova poklopi kriia., napioa nekoliko iz- 
vrstnih prigodnih pjesmica, u kojim se govori od srca k srcu. 
Takova je pjesmica »Lasta« (JIacToqKa) od g. 1792. Docnije, 
nakon smrti pjesnikove prve 2ene (1794.), dodano je na kraju 
§est stiiiova, kojima je smisao pjesmice pomjeren. Bez ovoga 
dodatka opisuje se tek 2ivot malene laste Vrlo lijepo i istinito, 
nje^nim i umiljatim rijecima, kojih se muzikalnost gubi u svakom 
nepoetskom prijevodu. Pjesnik pozdravlja malu Ijetnu go§cu, 
§to po krovovima cvrkuce ili nad gnjezdaScem pjeva, poma- 
hujuci krilcima, ili di^uci se u vazduh smjele krugove dni, 
ili pru2ivgi se po zraku pliva.** Kad se ovako podi2e u visine, 
ona gleda mnoge krasote i divote, ali i mnoge nevolje sustifu 



O ;^o6po;^KTeJIHX-L ^ejHitbi BoarjiacHTb, 

Bt cep;teqHOH npocTOTi; (5eci;;i,oBaTb Bors, 

H HCTHHy uapajiij ct. yjibiCKOH roBopHTb. 

no^lt HMeHCMi. TBOHMx TpoMKa OHE ^pe6y;^eT^>, 
Tbi CJiaaoK), tbohmt. a sxomx 6y;^y SHTb. 
Bt MorHJi-B Cy;;y h, ho 6y^y roBopHTb. 

O ;i,OMOBHTaa jiacToqKa 

O MHjiocH3aa nxnqKa, 

Tpyjtb KpacH0(5i;jia, KacaToqKa, 

JI-BTHaa rocTbH, nsBaqKa! 

Tm qacTO no KpoBjiasii meCeqemb, 

Ha;i;-i. rH-ES^tbimKOMt cn;i;a noenib; 

KpbiJiHmKaMH ;;BHffiemb, Tpenemerab, 

KoJIOKOJIbqHKOMt Bt ropjibiuiKB Cbcmb. 

Tbi qacTo no B03;;yxy Bbenibca 

Bt, hcmx CMBjibie Kpyra ;iaenib 

Hjib cxejienibca ;^OJIy, neceinbca 

Hjib BT. hcSb npocTpaca njibiBcnib. 



ig2 Vrijeme carice Katarine. 

je: »Ti vidi§ raskoSnog Ijeta hram, no vidiS i erne bure i na- 
stupak dosadne jeseni, te se sakrivaS u podzemne rupe, stu- 
deci zimi kao led. Bez disanja le2i§ u mraku. No kako grane 
proljeiie i rumena ru2a dahne, ustajeS i ti oda sna samrtnoga, 
ustaje§, otkrivaS zjenice i pije§ nove zrake 2ivota . . .«* 

Ovim je stihovima pri§iven dodatak, dosta mlitav, kojim 
pjesmica prelazi u alegoriju, kao da se u lastavici pjesniku 
javlja pokojna iena : «Du§o moja, ti goSca svijeta, nisi li ti 
ova pernata pticica ? Uspjevaj besmrtnost, liro, ustat cu, ustat 
cu i ja; i u beskraju zrakova hocu li uvidjeti tebe, Pl)eniro?«** 

Jednako dirljivim akordima zvuci pjesma »Prizivanje i 
pojava Pljenire« ([IpH3biBaHie h JiBJieme ITjiinHpH). Pod ovim 
imenom pjesnik pominje svoju pokojnu 2enu. Njegova fanta- 
zija sastavila si sliku, da ce mu se pokojnica ukazati : »Dodji 
k meni, Pljeniro, u blistanju mjeseca, u disanju zefira, u mraku 
ti§ine. Dodji u podobi sjene, u maSti ili lakom snu, te sjedni 
meni na koljena i privij se srcu momu i t. d.«*** 



3pHinb jisxa pacKonraaro xpasii., 
Ho BUAHinb n Cypn Tti qepHti, 
H oceHH CKyqHOH npHxo;;^ 
H npaqerabca bx Ge3;iHbi nojiseMHLi, 
Xjia^^a 3HM0H) KaKT- je;;!.. 
Bo srpaKt .leKHmb Ses^tixaHHa. 
Ho TOJbKO Jiarab npH^eTi. secna, 
H poaa BBjtoxHeTt jninb pyMana, 
BcTaerab Tbi ott. caepxHaro CHa, 
BcTaHerab, OTKpoeinb 3SHHn;bi 
H HOBbiH jiyqx HCU3HH Tbi nbcmb ; 
CH3bi pacnpaBH KocHijbi 
Tbi HOBoe cojiHii;e noerab. 

** Jtyma Moa, rocTba xbi siipa, 
He xbi JTH nepHaxa cia? 
BocnoH »e (5e3CMepxie, Jiupa, 
Boscxany, B03cxaHy h a; 
Boacxany — h bx Ces^iHB 3*Hpa 
YBHsy Jib Te6a a, HjiiiHHpa? 

*** npH;iH KO MHS Hj-BHapa 
Bt> CjiicxaHiH jyHbi, 



Derzavin poslije smrti carice Katarine. 193 

Pjesmica »MeqTa« (masta, fantazija), §to pominje njegove 
zaruke s drugom 2enom, isto je tako nje^no napisana. Bog 
liubavi izbija na vatri iskre: »Stoji rijeka varnica, §to padaju 
ispod njegovih ruku, goreci u tami, a ru2e obasjavaju lice kao 
jutrenja zora. Jedna se iskra odvojila i na moje prsi pala, ona 
se uvrije2ila meni u srce, u duSu, i nisam smio dahnuti...«* 

Uz taj fanr poezije, koji tada zvahu anakreonskim, stao 
Der2avin pristajati negdje oko god. 1791., kako se cini, po- 
davajuci se donekle uplivu svoga prijateija Lvova, koji je upravo 
i sam gotovio za §tampu prijevod Anakreona. Taj je i iziSao 
g. 1794. pod nazvanjem »AHaKpeoH'L«. Ovoj lakoj vrsti sti- 
hova spada jo§ mnogo pjesama Der2avinovih, medju kojima 
su spomena vrijedne »Poziv na objed«, »'Gostu« i druge. Za 
dokaz, da su i njegovi prijatelji dijelili s njime ovakve sitnije 
zabave, navest cemo primjer, kako je pjesnik Kapnist, ne 
odabravajuci u svemu poetski oblik njegove »Laste« (stihovi 
ne bijahu mu dosta pravilni), dotjerao je u gladje i pravilnije 
jambe, pridr^av gotovo svagdje rijeci Der2avina. 

7. 

Sa smrcu carice Katarine, moglo bi se reci, zavr§uje ili 
bar ne bi bilo s gorega da je se zavrSila poetska radnja Der- 



Bx ^jbixaHin 3e*upa, 

Bo MpaKS THmHHbl! 
IIpHAH B-b nOAOCbH TSHH 

B-i MenTs HJib jierKOiit chs 
H ctjynH Ha kojishh 
ITpHjKMHCfl Kx cep;i;ay mhs. 

* PsKOK) HCKpBi ynajtajiH 
H3i> pyKT. ero, bo tms ropa 
n po3bi no JiHiiy 6.iHCTa.Tiii 
KaKx yTpcHHaa aapa . . . 
0;i;Ha TyTT. HCKpa oTji.tJiHjiacb 
H Ha MOH) ynajia rpy;i;b, 
Mh-b B-b cep;ii];e, bx ;i;yiiiy aapoHHjacb, 
He CM-BJia 3 ;i;oxHyTb. 
Slike iz svjetske knjizevnosti. III. 13 



ig4 Vrijeme carice Katarine. 

2avina. Sa carem Pavlom nastupiSe druga vremena, pomoli^e 
se novi IJudi. Mudro bi bilo, da je sada pridvorni pjesnik ka- 
tarininskih vremena mukom zamuknuo. Ali i Der^avin spada 
u red Ijudi, kojim je dug 2ivot oStetio glas. Do skora iza na- 
stupa na prijestol cara Pavla nekoliko neoprezno izuStenih 
rijeci naSega pjesnika navukoSe na-nj teSku uvredu. Na 2alost 
u njega se ne nadje dovoljno duSevne jacine, da pregori bol 
s dostojanstvom, vec se i opet u nezgodan cas sjeti svoga 
starog sredstva, te smisli umilostiviti cara svojim stihovima. Ovako 
se rodi oda na novu godinu 1797., — slabo cedo poetskog 
duha, koji Je vec neSto klonuo, i joSte slabije svjedocanstvo 
karaktera. A da su se vremena silno promijenila, isku^a do 
mala pjesnik jo§ i na drugi nacin. Pod zaStitom Suvalova tre- 
balo je da g. 1797. izadje zbirka Der^avinovih pjesama. Cen- 
zura ne dopusti izdanja bez kojekakvih promjena u tekstu. 
Ode »BJiacTHTeJiiiMi) h cy;i;BaMi)« ne htje nikako ni propustiti. 
U znamenitoj »Felici« tra^ilo se od pjesnika, da izostavi neka 
mjesta, n. pr. ove rijeci, metnute u usta carici: »CaMo;i,epH:aBCTBa 
CKHnxp'B aceJitsHHii Moen me;i,poTon no3Jiamy« (Gvozdeni sceptar 
samodr^avnosti pozlatit cu mojom darefljivosti). Der2avin ne 
prista na zamjenu ovih rijeci drugima, makar da je sam car 
izjavio o tom felju. Izdanje od g. 1798. pokazuje — prazno 
mjesto. 

Uvjeriv se, da su bespovratno minula Felicina vremena, 
stao pjesnik ogledati se za drugom poetskom gradjom. NeSto 
mu je davahu slavne pobjede Suvorova u Italiji, kao znameniti 
prijelaz preko Alpa; u tim ozbiljnim odama izbija sve jace 
upliv osianizma. Ne§to opet nastavljaSe 2anr anakreonski, to 
podrafavajuci upravo Anakreonu i drugima, kao Horaciju, to 
izvodeci originalne motive, Sam Bjelinski, strogi probirac, pri- 
znaje, da medju ovim pjesmicama ima po gdjekoja zlatna 
grudvica, dokaz talenta. Ukazat cemo na pjesmicu »Baproraa«, 
dra2estnu stvarcicu, koja prostotom i gracijom doziva u pamet 
liriku prostonarodnu, ili pjesmice velikana Goethe. Isto je 
tako plasticno prikazan narodni pies ruskih djevojaka: pjesnik 
veil, da bi sam Anakreon, da ih vidi, na casak zaboravio svoje 
grcke Ijepote. 



Derzavin poslije smrti cartce Katarine. 195 

Medju ozbiljnim i op§irnim pjesmama ovog posljednjeg 
perioda isti^e se najvi§e oda »Be3CMepTie ayma*. Njen po- 
cetak, prve dvije kitice, spjevao je vec god, 1786. u Petro- 
zavodsku, dovrSena je istom g. 1796 — 97. Krug ideja mnogo 
napominje odu na Boga. 

Kitica 3.: »Duh tanki, mudri, silni, koji je u jedan hip 
ovdje i ondje, leteci br^e od munje, svagda, svagdje, ukupno 
i sav. Neopse^ljiv, nevidljiv, sadr^an nedokucivo u 2elji, u 
pameti, u umu, 2ivuci i u meni i izvan mene.«* 

Kitica 4.: »Duh, vrstan osjecati, razabirati, sve znati, su- 
diti i zakljucivati, kao lak pra§ak tako i ogromni svijet na 
okrug mjeriti, vagati i izbrajati, odvracati praskovite gromove, 
plivati preko bezdana morskih, preko sinjili svodova vazduha, 
svjetlost crpati iz suncanih zraka.«** 

Kitica 5.: »(Duh) koji mo2e u brzoletna vremena proslost 
vezati s buducno^cu, uobrafavati bla^enstvo, vjecnost i s mrt- 
vacima savjet dr^ati ; (koji mo2e) zanositi se krasotom istine, 
nadati se na besmrce, bi li mogao taj duh biti posje(fen kosom 
smrti te prestati 2ivjeti?«*** 



* JHyxt TOHKiS, MyjipbiH, CHJbHfciH, cyiuiS 
Bi. e;i;HHi.iH MHrt h Taut h 3;t'ECb, 
BbiCTp-ee MOJHiH TeKymifi,* 
Bcer;ia, Bea^ti h BKynt Becb. 
Heoc33aejibii1, HeapniibiS, 
Bt. acejiawbH, bi. najiaTH, bx yMs. 
HenocTHKHMO co;;epacHMbift, 

JKHByUjiH BHyTpb MeH.T II BH-E. 
** Jtyx-b UyBCTBOBaTb, BHMMaTb cnocoCHbiH, 

Bee 3HaT-b, cyjHTb n 3aK.iioqaTb, 

KaKT) JierKiii npaxt, TaKx Mip'b orpoMHbm 

BKpyn> MEpUTb, BECHTb, HCqHCJiaTb, 

PeByinH oTBpamaTb nepyHbi, 
^peax 6e3;i;Hbi npenjibiBaTb Mopefi, 
Ckbobb eBo;i;bi B03Ayxa JiaaypHbi 
Cb^eti. lepnaTb coJiHeiHtixt jiyqeii. 

*** MorymiS Bpeiia cKopoTciHoeTb 
^porae;^^e ex Oy;;yiiiHMx Bnsatb. 



196 Vrijeme carice Katarine. 

Kitica 23.: »Kao crvic, kad ostavi svoju bobicu i u le- 
piru dobija novi vid, na sjajnim krilima poletkuje u sinju 
ravninu zraka , radujuci se svojemu prekrasnomu nakitu te 
sjeda s jednoga cvijeta na drugi : neceS li tako i ti, du§o, biti 
besmrtna u prostranstvu nebesa?*" 

Ova otmena bogatstvom misli oda potaknu Jednog slo- 
venskog pjesnika, koji se javi domala iza Derzavina na ob- 
zorju, ali i daleko ga nadma§i, neumrloga Mickiewicza, da u 
svojim predavanjima o slovenskim literaturama izrece nekoliko 
misli o Der2avinu, koje vrijede da se ponove, makar da nisu 
razlo2ite. Mickiewicz dopuSta, da u Derfavina ima velika snaga 
shvatanja, koja izbija iz sviju njegovih spisa ; da je umio pro- 
2eti o§troumno sva filosofska pitanja te raspravljati o njima u 
stihovima; ali njegovo oduSevljenje naziva 2urnalisticnim, 
koje podr^ava zivost javna govornika. Kad i kad, ka2e, uz- 
vinuo bi se pjesnik, i sam ne znajuci kako i za§to, »u vi§e 
sfere prave poezije*. Ovo nije karakteristika, kakovu zaslu^uje 
Der2avin. On nije bio ni po§to pjesnikom trenutna zanosa, 
vcc trijezna, ozbiljna razmiSljanja. §to se govori o odu§evljenju 
jednoga dana, ako pravo razumijem rije^ »2urnalisr«, i to 
spada isto onako u plodove odvec ugrijane maSte poljskog 
mistika, kao i njegove djetinje opsjene o ruskom jeziku. Lako 
cemo pristati uz Mickiewicza, kada tvrdi, da oda na Boga nije 



BooCpa^aTL CjaaceHCXBO, B-BiHOCTb, 
II ex iiepTBbiMU coBSTL ,T,epacaTb : 

ILl^HflTtCa HCTUHl. KpaCOTOH), 

Ha;i'£HTbcfl CesciiepTHbiMt CbiTb — 
Ceil ;iyxi. BosiioaceTx jh kocow 
Ilpecsqbcfl csiepxH 11 ne acHTb? 

KaKx qepBb, 0CTaB3 nayTiHy 

H Bx CaCoqKt bshbl HOBbiil B0;^■I), 

B'b .lasypny B03;iyxa paBHiiny 

Ha Kpb]jibflxx C.iemymuxL .leTiirx, 

Bx npeKpacHOMx Bece.iacb yCpaucxB-E, 

Cx i;bstobx caAUTca 11a UB-cxbi: 

TaKx H Aynia neCecx bx npocTpaucTBi 

He Cy;i;einb jih CescMepxHa xbi? 



Derzavin poslije smrti carice Katarine. 197 

najvrstnije djelo Derzavinovo, ipak i presuda ove ode nije 
pravedna. Kad Mickiewicz kafe, da Derzavin ne moga§e ni u 
istoriji ni u mi^ljenju svoga naroda naci niSta, cime bi bio 
mogao razgovjetnije i shvatljivije pokazati istinito bice vjecitog 
boga, mece Der^avina pod mjerilo, pod koje taj ne pristaje. 

bicu Boga nije dvoumio ni ruski narod ni Derzavin, u odi 
»na Boga« nije se ni radilo o torn, da se to istom doka^e ili 
da se prika2e narodno rusko miSljenje o Bogu, pjesnik htjede 
da sam sobom i od sebe cijelom povorkom misaonih slika 
osvijetli svemoguctvo, vjecnost i sveznalost bo2ju. Istina je, 
da »Bog« Derzavinov ne odgovara plasticnomu shvatanju 
Izraila, ali ne treba zato jo§ nazvati ga bogom matematskih 
pojmova. Derzavinov Bog — ostaje bog prema shvatanju vjer- 
nika hriScanina, koji nastojaSe da svoje duboko religiozno 
osjecanje i uvjerenje o svim bo2anskim vlastitostima zaodjene 
filosofsko-poetskim pla§tem. Ako pjesnik u torn poku§aju i nije 
dotjerao do idealna savrSenstva, ipak se izmedju mnogih po- 
dobnihi primjera nijedan ne mo2e natjecati s njegovim djelom. 
Isto je tako krivo misljenje Mickiewiczevo o odi na besmrt- 
nost du§e. On bi htio da je iznese na glas kao poetski izraz 
narodnih pojmova, ovdje mu je Derfavin mahom narodan. 
Privodeci kiticu 3. (gl. vi§e) Mick. uobra2ava si, da je samo 
onaj mo2e shvatiti, koji razumije pravo znacenje rijeci »Duh« ! 

1 tu je poljskog pjesnika zavela njegova 2arka fantazija pre- 
daleko. Sto da recemo istom, kada misli, da je Derzavin mogao 
odu XpHCTOCi) spjevati samo u mladosti, a ono se zna, da su 
mu tada bile vec 72 godine ! 

Derfavin do2ivi i vrijeme cara Aleksandra I. On pozdravi 
njegovo stupanje na prijestol odom, u kojoj dva stiha zastra- 
§i§e cak cenzuru: »Zamuknuo je hripljivi urlik Norda, sakrio 
se grozni, stra§ni pogled.«* Ove rijeci mogle bi se bile tu- 
maciti, kao da smjeraju u pokojnoga cara, ali Der2avin shvati 
ih sasvim nevino kao poetsku sliku. Zato i razrije§i sam car, 



yMOJiK't peBx Hoi),i,a cmioBaTbiH, 
SaKpbiJica rpo3Hbifl crparaHbiH Bsrjia;!;!). 



198 Vrijeme carice Katarine. 

da se oda na§tampa. On nagradi pjesnika krupnom svotom 
novaca. Ali nove potrebe carstva zahtijevahu na svakom bra- 
niku novih, svje2ih Ijudi. I Derfavin pade 2rtvom vremena i 
dr^avnih potrepStina. G. 1803. ode u pensiju s velikim odli- 
kama i poviSenom platom, Pogovaralo se, da je i Czartoryjski 
neSto tomu doprinesao, 

Dane odmora od dr2avne slufbe upotrebi proslavljeni 
pjesnik, da si mimo svako ocekivanje naprti na ledja novo 
knji^evno breme u jednoj vrsti poezije, kojom se do sada nije 
bavio. Derfavin je odista sam svojim 2ivotom sigrao nekoliko 
vrlo dramatskih situacija, ali istom pod starost izadje cak dra- 
matski pjesnik. To su po zgodnoj rijeci jednoga kriticara — 
razvaline pjesnika Der^avina, ali na falost on sam mi§lja§e o 
njima posve drugojacije, Buduci gubernatorom u Tambovu, 
on pokaza vec mnogo zanimanja za pozori^te, osjecajuci nje- 
govu korist i potrebu. God. 1790. napisa jednu malu operu. 
Ali sada (poslije god. 1804.) poce sipati dramatske komade 
jedan za drugim kao iz rukava: opere, lirske i junacke, §a- 
Ijive igre i cak ozbiljne tragedije. Svega ima u tim komadima, 
samo nema najglavnijega i najpotrebitijega — dramatskog ta- 
lenta. Lijepa bijaSe misao starceva, da preko pozoriSta ostane 
do kraja svoga 2ivota u dodiru s publikom, samo je zabo- 
ravio pitati, da li ce publika htjeti slu§ati i slijediti njegove 
lijepe opomene i savjete, prikazane u dramatskim komadima 
bez fivota, bez poetske istine. Kao cuveni liricar sklanjaSe se 
najviSe lirskoj operi, slava pjesnika Metastasia jo§ se nije bila 
sasvim slegla. Takav je komad — »Dobrinja«, u kojem zbor 
pjeva: »0 Horse, Perune, o Lelju, o Lado, cuvajte kneza, 
gradske stijene: tiho kao osvit zore neka cvate ruski narod.«* 

Uz ovu ruskoslovensku mitologiju redom stoji moderna 
favoritka glavne junakinje »Prelijepe«, po imenu »Sposoba«, 
a Dobrinjin sluga Torop Ijubaka § njom, kao na francuskom 



Xopcx, IlepyHi, .le.ib! JIa;i,a, 
XpaHHTC KHH3H, CTiHbi rpa^a ; 
II Tiixiii KaKT> sapH bocxo.ix, 
JI,a pyccKifi raKt iibstbtx napo;!;!). 



V. J. Kapnist. 199 



dvoru 18. stoljeca lakoumni dvorani i dvorkinje. A da bude 
svega — Dobrinju cine na pozornici sredovjecnim »riterom«. 
Ovako su poganska vremena Rusije, sredovje^no riterstvo i 
francuska frivolnost strpani u jedno ! 

U herojskoj operi »Po2arski« — tragicnom prikazanju — 
i ako se zna kad je 2ivio glavni Junak, opet cete naci uz narodna 
vracanja nimfe, satire i amore i t. d. U tragedijama, gdje 
uspjesi pjesnika Ozerova zavaraSe starca, kao da se mo2e s 
njim natjecati, ima sadr^ine iz biblijske istorije u »Irod i Ma- 
riamna«, iz ruske istorije u »Eupraksija« (kneginja rjazanska, 
njen tragican poraz g. 1237.) i »TeMHi,iri«, i cak iz amerikanske 
u »Atabalibo«. 

Dobri starac htio i djeci ugoditi. Njegova KyTepLMa OTI. 
KoH;i;paTi>eBi. (Darmar od Kondratija) provodi dramatsku po- 
guricu za mlade2, koja se vrti oko triju sluga istog imena : tri 
su Kondratija u kuci, svak sa svojom funkcijom, a male dje- 
vojcice, izrucujuci njima naloge za vecernju zabavu, pobrka§e 
njihove slu^be te je svak ne§to drugo razumio, nego li §to 
mu bi nalo^eno. Sva dosjetljivost imala bi se naci u tim qui 
pro quo, ali ba§ u tome nema mnogo soli. Kypi) ci> raaTUH- 
HLOHaMH vec nije lako shvatiti kao Typij cl naHTajiOHaMH ; jo§ 
manje ima srodstva medju Por'B CL SapaSanoMi. i Max's cb 
TTOJi&naHOMT), i t. d. 

Kako je Bog udijelio Der2avinu dug 2ivot, mi cemo slu- 
§ati o njem cak pod Karamzinom. Ovdje da ka^emo jo§ rijec 
o jednoj komediji njegova prijatelja, §to ga vec spominjasmo, 
Vasilija Jakovljevica Kapnist a (od god. 1757 — 1824.). Re- 
kosmo, da je Kapnist s velikom pomnjom pratio proizvode Derf a- 
vinove muze ; on je mnoge pjesmice svoga prijatelja u jeziku i 
osobito stihovima prenaredjivao i dotjerivao. Spomena je vri- 
jedna njegova komedija »H6e;ta« (Petljanija), prikazana go- 
dine 1796., gtampana god. 1798., a poslije zabranjena take 
strogo, da jo§ pod carem Aleksandrom I. nije za dugo smjela 
pomoliti glave. Uz Fon-Vizinova Nedoroslja ova komedija 
zahvataSe najdublje u ruski fivot, ;dojima§e se 2ivo gledalaca 
i citalaca vjerno shvacenim crtama iz ruskoga cinovniStva i 



Vrijeme carice Katarine. 



njegove iskvarenosti. Fabula komedije ne znaci mnogo — 
Ijubav i 2enidba — , ali pojedini prizori tako su puni real- 
nosti, dobro i odvec dobro poznate svima suvremenicima, da 
su neka mjesta dugo ostala u pameti kod publike kao kakve 
poslovice, na pr. : 

TpaacjaHCKiH npe;i,CT3;;aTejib 

ecTi> cymia hcthhbi Iy;i;a h npe;i;aTejb. 
npoKypopT. 

^ToSt Bi. pnejiy jihi CKasaTi., cymecTBeHHsiimin Bopt. 

A ceKpexaps ;i;ypaK'i> kto cjiobo TpaTHTi.: 

XoTb rojii. 6y;ib KaKt Jiaji;oHb, ohi. qTO HH6y;i;i. j;a cxBaTHTi>. 

Jedan kuplet prokurorov bijaSe dugo vremena popularan: 
BepH, GoabmoH Tyii. hst-i> HayKH: 

BepH qiO TOJbKO MOiKHO B3flTb. 

Ha ^TOiKx npuBtraeHbi Hajri. pyKu, 
KaK-b He Ha to, qxoCi. (5paTb. 

Pravda, dakako, i u toj komediji odrzava pobjedu. Uspjeh 
bijase ogroman, karakteri izvadjeni iz zivota, sa okretnom, 
tipskom dikcijom, zapado§e duboko u pamet i srce publike. 
Jo§ i danas nije Kapnistova »Jabeda« sasvim zaboravljena. 

U drugom 2anru bila je vrlo omiljela public! komicna 
opera »PycajiKa«, koju je neki Krasnopoljski preradio s nje- 
mackoga »Donau\veibchen«. Komad nije silazio s pozornice, 
napjevi bijahu svuda svirani i pjevani. Der2avin pisa g. 1804. 
Kapnistu : »Sad su kod nas u velike u modi Saljive opere, sa 
carobnim dekoracijama, koje vi§e zabavljaju oko i muzikom 
sluh, nego li razum. Ove zime davahu gotovo podjedno Ru- 
salku«. 

8. 

Sjajna pojava Der^avina ima u ruskoj literaturi i svoju 
tamnu sjenu. U isto vrijeme, dok je milostiv osmje^ak caricin 
usrecivao pjevaoca njene slave, camio je u groznim tamnicama 
SliselburSkim stradalac za narodnu prosvjetu i narodno blago- 
sastojanje, za ideje ulivene u njegovu plemenitu duSu — fra- 
masonstvom ('»slobodnim kamenarstvom«) , cuveni ruski 



Nik. I. Novikov i framasonstvo. 



filantrop NikolaJ Ivanovic Novikov (od god. 1744 — 1818.). 
NJegov 2ivot prikazuje svijetlu stranicu ruskog duhovnog po- 
kreta u drugoj polovici XVIII. stoljeca, koje tamna sjena i opet 
pada na caricu Katarinu, kao ono kod Radi§ceva. Kroz vrata, 
girom otvorena, prodirase u Rusiju u to doba iz Evrope ta- 
kodjer framasonstvo. U Petrogradu bijaSe Jelagin (1770. god.) 
osnivac velike lo2e engleskog framasonstva. U Moskvi uhvati 
dubljega korijena berlinski pravac preko profesora Svarca. Naj- 
otmeniji krugovi dru^tva , primamljivani lijepim religiozno- 
moralnim nacelima, prianjahu za framasonstvo, koje i ako se 
ni u Rusiji ne otrese svog misticnog formalizma, ipak najvi§e 
pritezaSe u svoje kolo jezgrom svojih moralnih ustanova, 
covjekoljublja, kr§canske ravnosti i bratstva. Nije dakle cudo, 
§to su tako plemenita miSljenja Ijudi kao Nik. Novikov, I. Tur- 
genjev i t. d. pristali uz framasone. 

Novikov je vrlo simpaticna licnost druge polovice 18. 
stoljeca. NJegova knji^evna, 2urnalistska i u najljepgem zna- 
denju rijeci filantropska radnja zaslu2uje da se u kratko iskaze. 
U prvim godinama vladanja carice Katarine, dok se literatura 
ne§to slobodnije kretala, upotrebi Novikov zgodu, da raznim 
periodskim izdanjima usadi u rusku publiku klice vi§ih du- 
hovnih ideja i te^nji. O njegovu furnalu »Truten)« bija§e vec 
govora; spomenulo se i to, da je »Zivopisec« spadao medju 
najbolje uredjivane listove, pa i to bijaSe njegov 2urnal. Za 
njima izlafahu jo§ »KomejeKi)« (MoSnja), »yTpeHeifi CB'feT'Bi 
(Jutarnje svjetlo), »BeqepHiia 3apii« (Vecerna zora), »MocKOBCKoe 
H3AaBie«, »noKODiii,ificii Tpy;i;ojiK)dei],'&«, »Cnd. yqeHtiii B'fe;i,o- 
MOCTH«. Sve staranje Novikova oko obrazovanja i prosvjete, 
§to ih rasprostranjavase ovim svojim organima, kretaSe se pod- 
jednako na narodnom, ruskom zemlji§tu. Vec za rana on se 
upoznao s istorijom i starinama svoje domovine, te ih zavolio, 
a to ga odvracalo od sanjarija kosmopolitskih: sve dobro i 
plemenito, §to on zami^lja^e, neka bi nosilo korist najprije 
njegovoj domovini, njegovu narodu. Odatle ovaka njegova 
djela : »Oui.it'l HCTopimecKarG cjiOBapa pyccKHX'L nMcaTejiaxT.« 
(g. 1772.) — prva istorija ruske knji^evnosti, u kojoj se do- 



Vrijeme carice Katarine. 



nose biografije i bibliografija mnogih ruskih pisaca poglavito 
1 8. stoljeca (na pr. Teofana Prokopovica, Kantemira, Lomo- 
nosova, Tredjakovskoga i glumca Volkova), i va2no antikvarsko 
izdanje »^peBHHii poccifiCKaa BHBJiioftMKa« (20 tomova). U 
predgovoru ka2e se kao program ovo: »Koristno je izucavati zivot 
i obicaje stranih naroda, no jo§ je koristnije sabirati vijesti o 
nacinu 2ivota vlastitih predaka ; pohvalno je priznavati krepost 
stranih naroda, ali stidno bilo bi prezirati svoj narod.« Ovomu 
programu osta vjerna njegova »Vivliotika« sve do kraja. 

Do godine 1779. 2ivlja§e Novikov u Petrogradu, poslije 
toga vremena nastanio se u Moskvi i tu, upoznav se sa prof. 
Svarcom, koji vec g. 1776. bje§e iz Mogiljova doSao u Moskvu 
u lo2u Trubeckoga, stao razvijati svoju energiju u framason- 
skom duhu. Jednog jutra, kazuje on sam, pohodio me nekakav 
njemCic, malju§an covjecic, s kojim sam se upustio u razgo- 
vore i odmah sklopismo prijateljstvo, nerazdru2ivo sve do 
njegove smrti : taj »HiMqHKi.« bijaSe Ivan Edvardovi^ Svarc 
(7 g. i784.).« Ovaj uputi Novikova, da udesi svoju knjifevnu 
radnju prema nacelima framasonskim ; njemu je Novikov omilio 
toplim osjecajima, koje no§a§e u svom srcu za svoj narod, i 
energijskim staranjem oko rasprostranjenja obrazovanja u tom 
zaboravljenom narodu. Novikov sa svoje strane odu§evljava§e 
se humanim idejama Svarcovim. Udru2i§e se dakle, da osnuju 
druStvo (06iii,ecTBo ;tpyacecKoe Tnnorpa$MqecKoe i779.)> koje 
ce vrSiti take plemenite zadace, kao : osnivanje §kola za narod, 
izdavanje koristnih prostonarodnih knjiga religioznomoralne 
tendencije, otvoranje Stamparija, knjifarnica i citaonica, da iak 
uzgajanje ucitelja i po§iljanje darovitih mladih Ijudi u ino- 
zemstvo ; napokon podizanje bolnica i apoteka za siromahe. 
Novikov, da bi lakSe promicao svoje planove, uze moskovsku 
universitetsku §tampariju na 10 godina u zakup (god. 1779.). 
Tu bijahu o njegovu troSku Stampane mnoge koristne knjige 
religioznomoralne sadr2ine , gdjegdje probijaSe vec i frama- 
sonski misticizam. Knjige bijahu razaSiljane po §kolama i semi- 
narijama, vecinom besplatno. Knji2arnice bi§e uredjene ne samo 
u Moskvi, vec i po drugim provincijalnim gradovima, kao: 



Nik. I. Novikov i framasonstvo. 203 

u Jaroslavlju, Smolensku, Tveri, Kazanu, Vologdi, Kijevu i t. d. ; 
prva javna citaonica bi otvorena u Moskvi, Vanredno snazna, 
plodovita i uspje§na bija^e radnja Novikova u svim tim prav- 
cima. K novinama »MocKOBCKia Bli^tOMOCTH-i:, koje su se pod 
Novikovim sa 600 upisnika podigle do 4000, izdavaSe se 
priloga »^'feTCKoe ^Tenie*, tu su se Stampale radnje najvrst- 
nijih pisaca ruskih onog doba ; du§om ovog izdanja bi)a§e za 
godine 1787. do 1789. mladi pisac Karamzin i njegov prijatelj 
Petrov. 

Drugar Novikova i saveznik profesor Svarc unapredji- 
vaSe iste ideje zanimljivim lekcijama iz njemacke literature 
i filosofije na sveucili§tu moskovskom, on predavaSe u umje- 
renom framasonskom pravcu, uklanjajuci* se od krajnog misti- 
cizma : »ne zabacujem po svemu, govorio bi on, nauke §to se 
Ijudma predaju, i ako ba§ ne visi o njima na§a sreca i zado- 
voljstvo . . . zabacujem samo apsolutno pouzdanje, §to se u 
njih pola2e, radi kojega nam prijeti pogibao, da zanemarimo 
boga i da se od njega odmetnemo . . . Istorija covje§tva uci, 
da se nauke bez krScanstva premecu u zlo i smrtni otrov,« 
Samo se ka2e, da su Novikov i Svarc bili odreSiti pro- 
tivnici enciklopedijskog materijalizma, kojemu nastojahu svojom 
radnjom stati na put. Godine 1782. nazvaSe svoj krug »^py- 
acecKoe yqenoe o6ii],ecTBO«, kojega prvi clanovi bijahu Lopuhin, 
Turgenjev, Heraskov, Culkov, Majkov, Kutuzov, knezovi Tru- 
becki i dr. Program dru§tva sla2e se s vi§e pomenutim na- 
stojanjima, otkrivena bi cak neka filologijska §kola, u koju i 
razni episkopi, kao u centralnu seminariju, Siljahu svoje mla- 
dice na vi§e obrazovanje. Godine 1784. dobi druStvo novo ime 
»Tiinorpa*HqecKaii KOMnaHia« i njegova radnja, odupiruci se 
materijalizmu enciklopedista, ugadjaSe sve vi§e misticizmu 
framasonskomu. Profesor je Svarc, posjetiv vec god. 1782. 
framasonski konvenat u Berlinu, izradio priznanje za Rusiju 
da bude samostalna, osma, provincija framasonskog reda. On 
presadi u Rusiju posebni pravac framasona, koji se nazivahu 
»rozenkrajcerima« (ru2icni kri^aci), ali taj pravac ne nadje u 
moskovskom universitetu odziva. Do mala odrece se Svarc 



204 Vrijeme carice Katarine. 

svoje profesure i umrije vec g. 1784. Sada osta Novikov sam 
samcat, ali to ne omete njegove energije, pace jo§ Je uvelica : 
on bijase podjedno zabavljen podizanjem narodnih §kola, bol- 
nica i apoteka. U vrijeme gladi prehrani mno2tvo naroda o 
svome troSku, i kao u na§im danima grof Lav Tolstoj, sabra 
u istu svrhu mnogo dobrovoljnih priloga. Neki trgovac Poho- 
djagin pokloni mu imetak od vi§e milijuna, da podupre nje- 
gova covjekoljubna nastojanja. 

Ova rijetka energija Novikovskog druStva ne moga^e da- 
kako ostati neopa2ena, ona obori do mala na glavu samoga 
blagorodnoga zacetnika veliku nesrecu, poraz, bijedu i nevolju. 
U jednu ruku natraznjacki protivnici djela, namijenjenih ras- 
prostranjenju inteligencije i moralnosti medju narodom, u 
drugu organi dr^avne vlasti, kojim upadahu u oci razni sa- 
stanci i spoljaSnji framasonski znaci, poce§e zazornim pogle- 
dima pratiti Novikova i njegovo druStvo. Velik licni ugled 
zaSticivase njega sama neko vrijeme od neprilika i smetnja, sve 
dotle, dok se povrsna narav carice ne prestravi od francuske 
revolucije, dok se nekoSnja vrlo tolerantna vladarica ne pre- 
metnu u vrlo sumnjivu i nesnoSljivu gospodju. Dogadjaji fran- 
cuski zadavahu carici tim vi§e straha, po§to se tada jo§ nije 
mogao pravo shvatiti sav smisao francuske revolucije, te se po 
kojekakvim znacima sudilo, da su sve ono, §to se zgadjalo u 
Francuskoj, skrivili kojekakvi spolja^nji uzroci, medju kojima 
osobito okrivljavahu tajna druStva. Takim opasnim dru^tvom 
pricini se carici i krug Novikova. Vec godine 1785., dakle 
godinu dana nakon smrti Svarcove, nalo^eno bi tadaSnjemu 
moskovskomu generalgubernatoru Brjusu (Bruce), ili glavnomu 
komandantu Prozorovskomu, da sastavi spisak sviju u Novi- 
kovskoj tipograriji naStampanih knjiga, »napunjenih novim ras- 
kolom na obmanu i namamu neznalica« i da te knjige (ka2u 
da je bilo 449 raznih nazvanja), a ujedno i samoga Novikova, 
otpravi k mitropolitu Platonu, da bi se i knjige i pisac pod- 
vrgli duhovnoj cenzuri. Ali sud Platonov o Novikovu bijaSe 
vrlo povoljan: »kako pred prijestol bo2ji, tako i pred tvoj, 
uzviSena gospodarice, iznosim po savjesti i dostojanstvu ovaj 



Nik. I. Novikov i framasonstvo. 205 



izvje^ta) : ja se molim Bogu milostivomu, da hi se ne samo u 
stadu, izrucenu meni od boga i od tebe, vec svagdje u kr- 
^canskom svijetu nalazilo mnogo takovih krScaaa, kakav je 
Novikov.« Knjige dijeli Platon u tri grupe : u literarnu, mi- 
sticnu i enciklopedijsku. Prvu grupu pohvaljivaSe i odobravase, 
druge ne uzima^e u pretresanje, po§to je ne razumije, trecu 
nazva gretnom. 

Sudbina Novikova ne biJaSe ovini povoljnim odzivom 
jo§te obezbijedjena. Carica ne presta imati na-nj sumnju. Naj- 
prije uskraiige mu produ2enje ugovora o najmu universitetske 
§tamparije. Carica sama ne prista na to, rekavSi za nj : c'est un 
fanatique. Doskora prinudjena bi da obustavi svoju radnju i 
»tipografska kompanija« (g. 1791.). Godinil dana zatim razvr2en 
bi najzad sav krug Novikovski i njegova razgranjena radljivost 
ugu^ena : iznebuha budu pozapecacene sve moskovske knji^ar- 
nice, gtamparija Novikova i sve kuce posjednute vojnicima, on 
sam odveden u tamnicu uz takva sredstva opreznosti, kao da 
je, kako kaze njegov istomi^ljenik Lopuhin, sudbina cijele 
Moskve o vlasu visjela. Novikova povezose u Sliselburg, u 
te^ku tamnicu za politicke prestupnike. Drugim clanovima 
dru^tva, kao Turgenjevu i Trubeckomu, zapovjedano bi, da 
se na vrijeme udalje iz Moskve na svoja imanja, Lopuhin mo- 
ga§e radi slabosti starca oca ostati u Moskvi. Sav imutak No- 
vikova bude konfiskovan a knjige spaljene. Jadnog patnika 
bacise bez sudacke presude na petnaest godina u tamnicu po 
zapovijesti one iste carice, koja nekoc pohvaljiva^e njegovu 
marljivost, a sada nadje u njoj »ipe3BLi»iaHH[JH npoTHBHOCTH 
H npecTynjieHia«. Upravo je mrsko sluSati, da se takovu co- 
vjeku mogla sebicnost i ce2nja za gospodstvom prebacivati, 
pa da se cijelomu dru^tvu kao glavni motiv »nJiyTOBCTBO« 
(objesenja§tvo, lopovluk) prisvajalo! Najnovijira istra2ivanjima 
(profesora Nezeljonova) i ako jo§ nije sve objaSnjeno, pokazano 
je ipak toliko, da ovo nesmiljeno progonjenje jednog jeditog 
lica, dok njegove najbli^e drugare i saveznike ostavljahu bez 
svake kazne, ima glavni razlog u licnoj mr^nji i osveti same 
carice. Ona ne mogaSe vec odavno podnositi framasona, na- 



2o6 Vrijeme carice Katarine. 

ginjuci k enciklopedistima, kojih protivnici bijahu framasoni ; 
ona ne htje niSta slu§ati o pobolj§anju bijede i nevolje kme- 
tova, na §to je te2io Novikov, njegova filantropska staranja 
ne bijahu od nje nikada iskreno odobravana ni podupirana. Da 
bi se stalo na put energijskoj inicijativi Novikova u peda- 
goSkim pitanjima (podizanju §kola i t. d.), uze dr^avna vlast 
Skolstvo u svoje ruke, Novikov bi sasvim ustranjen te posao 
povjeren spominjanomu vec vi§e ugarskomu Srbinu Jankovicu. 
§to je se dalje carica uklanjala od puta, kojim stupaSe u 
svojim mladjim godinama, tim veci jaz razjazivao se izmedju 
njena miSljenja i ideja Novikova, koji u jednom svom 2urnalu 
na^tampa ove stihove (Hhcbmo kT) ;ipyry): »Krvavi znoj tru- 
ded se prolivaju (seljaci), dok nama spremaju potrebitu hranu. 
Za na§u raskoS, za na§e po2ude mucimo, ne stideci se, podobne 
nama Ijude. S preziranjem nekim gledamo na njihovu muku, 
ponoseci se lijeno^cu troSimo njihovu snagu. Ne pamtimo, da je 
tvorac i nama i njima spremio jednaki kraj i konac. Kad 
stanem poredjivati moju raskoS s njihovim trudom, poStovanje 
spram njih gojim, a spram sebe gubim. Zar ce vazda biti 
njima sudjeno, da 2ivu na naSu korist a mi na njihovu 
Stetu ?« * 

Ovaki stihovi ili opaske, kao ona k biografiji VaSingtona, 
koju nagtampa god. 1784. u prilozi k Moskovskim novinama, 
uvjeravahu caricu sve vi§e i vi§e, da je Novikov po samodr- 
2avlje carsko covjek vrlo opasan. Ispricav o tom, da je Va- 



KpoBaBbiH noTi. ohh Tpj';i;aca npojiHBaioTi., 

A miiyy HyaEHyio ;i;jih Hact npiiroTOBjaK)T-i>. 

Jl^jta Hamefi pocKoma, ;i,jia npaxoxn CBoeii, 

Mbi siyqiiMi. He CTbi;i;HCb no;i;o6Hbixx nasii. .^K);^e^^. 

Ctj npeaptHbeMX HtKonMi. na hxx Tpy;i,bi BSHpaeiii., 

rop^iaca JSHOCTBH), nxT. cu.ibi HSHypaesiT.; 

He noMHHMx H Toro, qxo Ha oahhi> KOHeii;-b 

PoBHO roTOBHTt Bcsxt, u Haci. H nxx, TBOpeitfc. 

KaKb pocKoiHb H MOK) Tpy;;oM'i. iixi. H3iir.paFo. 

nOITCHbe KX HHMT. XpaHK), KT, CeCfi CFO Tcpnio. 

He y»T>-TO (5y;^eTl> b-bki. o^Ha ^ia hhx7> «pe;i,a — 
^Jiff noJibSbi naraeH khtb, a najTB ji^n hxi> spe^a? 



Nik. I. Novikov i framasonstvo . 2oj 



Sington osnovao republiku, on dodaje : »KOTOpaa BippiiTHO 
Cy^eTT. iipiiStHCMmeM'L cbo6o;iu, HsrHaHHofi uai. EBpouu poc- 
KOUJtK) H pasBpaTOMi.*. Ovakim opaskama podlijevao se da- 
kako oganj u maslo ! Ipak se postupak caricin nikako ne mo2e 
opravdati. Novikov bija§e i ostat ce jedan od najcestitijih Ijudi 
1 8. stoljeca u Rusiji, jedna od nebrojenih frtava, koje borba 
za ideje obrazovanja, prosvjete i slobode u Rusiji od vremena 
do vremena i§te i progutava. 

U Sliselburgu liSiSe Novikova ne samo licne slobode, vec 
i fizickog kretanja na svje^em zraku ; cak od oskudice u hrani, 
ka2u, da Je stradao, po§to su cijene, odredjene za podmiri- 
vanje tro^kova na tri osobe, bile prenisko odmjerene. Samo 
se kafe, da je u tim prilikama i zdravlje njegovo bilo pod- 
sjeceno. God. 1794. upravi na komandanta tvrdjave molbu, da 
se zauzme za-nj pred caricom, u kojoj se ogleda slomljeni 
duh nesrecnog su^nja. Tu se veli: »Ako glas nesrecna pat- 
nika, koji gotovo vec umire, mo2e da dopre do u^iju Njez. 
carskog Velicanstva, to molim Va§u Preuzvigenost, da majci 
domovine podastrete moju preponiznu molbu o milostivom po- 
milovanju i oproStenju. Krajna slabost i istro§ena snaga ne 
dopu^taju mi da izla2em nadu2e, ali covjekoljublje i safaljenje 
VaSe PreuzviSenosti popunit ce ono, §to mojoj molbi ne do- 
staje. Pomilujte nesrecnika, umilostivite Njeno carsko Velican- 
stvo, makar placem i suzama moje osirotjele djece.« 

Molba ne bi uvazena. Istom smrt carice Katarine oslobodi 
Novikova od nezaslu^enog tamnovanja. Kafu, da je car Pavao 
u audienciji, koju poslije nekog vremena udijeli bijednomu i 
iznemoglomu Novikovu, cak na koljenima molio ga, da oprosti 
njemu i njegovoj majci sve, cim su se na njem ogrije§ili. Jo§ 
mnogo godina po2ivje Novikov, ali skr§ena snaga starceva za- 
dovoljava§e se bezazlenim spoljaSnjim obredima framasonstva 
(f 31. julija 18 18.). 

Kontrasti ne mogu se veci gotovo ni pomisliti, no §to je 
dr^anje carice Katarine II. spram Der;^avina na jednoj, spram 
Radi^ceva i Novikova na drugoj strani. Dva protivna pravca 
ruske misli bore se i tu, kao ono nekoc pod carem Aleksijem, 



2o8 Vrijeme carice Katarine. 

pod Petrom Velikim i njegovim nasljednicima ; opreka ostaje 
jednaka, i ako mijenja oblicje. Petar Veliki naprezao je sve 
svoje sile, da Rusiju upozna s Evropom ; carica Katarina pod 
konac svoga vladanja htjela onim istim Rusima, istom okusi§e 
ne^to od evropske misli, zabraniti dalje u^ivanje tih plodova. 
Ali to bijaSe nemoguce, to bija§e prekasno. Licna volja covjeka, 
u kojega je rukama vlast, mofe surovom silom prelomiti po 
svojoj volji jedan 2ivot, ali ne mofe obustaviti razumnoga 
hoda i razvitka misli, i preobrazovanja druJtva, koje se podaje 
uplivima novo usvojenih misli. 



Nikakvih licnih neprilika zbog svoje knjizevne radnje nije 
imao ocekivati epski panegiricar epohe carice Katarine II. — 
Mihail Matvejevic Heraskov (od god. 1733. — 1807); ruski 
Homer i Virgilije, Tasso i Voltaire, u jednom lieu. Pravo uzev§i, 
on se rodio neSto prekasno ; od prilike za dva desetka godina 
ranije, bio bi bolje pristajao uz Lomonosova i Sumarokova 
kao treci clan poetskog triumvirata, u kojem njemu dopade 
— epos. Da i po sadr2ini »Rossijade«, eposa u dvanaest pje- 
vanja o padu kazanskoga carstva (g. 1552.) mogao se pjesnik 
Javiti znatno ranije, poSto u njegovo doba savremeni naraStaj nije 
ba§ osjecao velike potrebe, da cita slavu istorijskog dogadjaja, 
i ako znatna po Rusiju, ali gotovo vec zaboravljena zbog dav- 
nosti. Istina, pridvorice, Ijudi okru^ujuci sjaj carice Katarine II., 
lako dozivahu sebi u pamet, kod pobjeda ruskog oru2ja na 
Crnom moru, paralelne primjere iz starijih vremena. Kod tog 
uskog kruga carskih udvorica i slu2bene inteligencije mogaSe 
racunati na kratkovremeni efekt op.?iran epos, spjevan sasvim 
po uzoru velikih epopeja starog i sredovjecnog svijeta, u kojem 
s ropskim podra2avanjem to Homeru i Virgiliju, to Tassu i 
Voltairu, ruski i tatarski junaci stupaju u borbu pod sasvim 
nenaravskim svjetlom izmi§ljenih situacija, izvode u2ase ne- 
obicnim sredstvima, misle, govore i djeluju sasvim ne na ruski 
i ne na tatarski nacin. 



Mih, M. Heraskov. 209 



Evo u kratko sadr^ine »Rossijade« : U i. pjeyanju, 
koje otpocinje obicnim noK) (cano, aSo) §alje bog svoga 
ugodnika (Aleksandra Tverskoga), da u snu obznani caru 
ruskomu Ivanu (Groznomu), da je bo2jom voljom on odredjen 
da istrgne Rusiju iz nevolje, u koju dovedo§e carevinu njeni 
grozni neprijatelji na Volgi. Car je spreman pokoriti se volji 
bo2jo), te polazi u lavru sv. Sergija po blagoslov. Pjevanje 2. 
prikazuje carsko vijece, prvi i najslavniji bojari carstva vijecaju 
sa carem o preduzecu, kao Kurbski, Glinski, AdaSev i t. d 
Odlucen bi rat s tatarima, vojnica protiv Kazana. Carica, do 
znavSi o torn, dolazi s mladijencem na ruci te zaklinje cara 
da ili odustane ili i nju sa sobom povede. Pjevanja 3. 4. 5 
posvecena su razrovanom nutarnjem stanju kazanskog carstva 
Carica tatarska Sumbeka, snimak to s Virgilijeve Didone to s 
Tassove Armide, otpravlja se u kazansku bajnu goru, ka grobu 
svoga pokojnog mu2a Safgireja, ali taj prorice razor Kazana. 
U 6. pjevanju pocima se vojska kretati, u Kolomni stavio se 
car na celo, premac Agamemnonov u Ilijadi. Retardacioni mo- 
menti javljaju se: krimski tatari napadaju na Rjazan, protiv 
njih otpravlja se Kurbski, a »Bezbofje« (personifikacija dja- 
volskih siia ili furija itd.) ide tatarima na ruku, pobunjujuci 
protiv Rusa Ceremise i razuzdavajuci prirodu (bura na Volgi, 
suSa i zega na kopnu). U ocajnom polo^aju carevu javlja se 
utjeSiteljem pustinjak Vassian, koji vodi cara na nekakvu 
goru, u hram kreposti, te mu ondje iz knjige sudbine tumaci 
pro^lu i buducu slavu Rusije (u 8. pjevanju). Od tog trenutka 
vraca se hrabrost i prisebnost caru, priroda uzima novo, pri- 
jatno oblicje, narodi uz put predavaju se Rusima, car §alje 
poslanstvo u Kazan, gdje vlada nered i buna. U 10. pjevanju 
dolazi izagnana iz Kazana carica Sumbeka pred cara Ivana, 
dobija milost; do skora otpocinje opsada Kazana, prije koje 
car dr2i smotru nad vojskom, IX.0 napominje katalog ladja u 
Ilijadi. U II. pjevanju opisuju se potkopi pod grad, vrac Nigrin 
zadaje Rusima mnogo jada. U 12. pjevanju osvaja se Kazan. 
Alej dobija Sumbeku za 2enu kao nagradu svoje vjernosti 
ruskomu caru. 

Slike iz svjelske knjiievnosti. III. 1^ 



Vrijeme carice Katarine. 



Epos Heraskova napominje svecanim hodom pripovije- 
danja, invokacijama muze, iirokim sravnjenjima, raznim epi- 
zodama skroz arhitektoniku poznatih epskih uzora. Ivan Grozni 
podsjeca cas na Eneju cas na Gotfreda, izla2e se svim upli- 
vima tajinstvenih sila, koje obicno okru2uju velike epske ju- 
nake : on ima vizija u snu, njega okru2avaju groze i napasti 
a badre utjegitelji, proricuci mu srecan i slavan svrSetak. Ra- 
zumije se, da bismo u karakterima Ijudi ovog eposa badava 
tra^ili i najmanji trun realnosti, sve je vec samim pjesnikom 
tako proracunano, da glavni tipovi i prizori starih eposa nadju 
odziva u licima ruskim i tatarskim §estnaestoga stoljeca, kod 
cega si nije nitko razbijao glave, pristaje li sve to njima. Ruska 
publika morala se zadovoljiti, a odabrani krug dvorske i gradske 
inteligencije ucini to rado, saznanjem da sada i ruska knji^ev- 
nost ima svoj veliki epos u dvanaest pjevanja poput Eneide, 
ima svoga ruskog Eneju, svoga ruskog Rinalda, svoju Didonu 
ili Armidu i t. d. Pjesma spjevana je u jambijskim dvanae- 
stercima i trinaestercima, medju kojima ima i lijepih i glatkih. 

Heraskov kazuje sam, da je vi§e od osam godina radio na 
»Rossijadi«, da ju je cesto ispravljao i po tri puta prenare- 
djivao; on priznaje njene slaboce sbi. cpaBHemH CB ;i,pyrHMH 
8nHqecKHMH no8MaMH«, no ne zaboravlja istaknuti, da je to 
prva pojava te ruke u ruskoj literaturi. On pripovijeda, da je 
svoj epos osnovao na istorijskoj istini, na koliko se o njoj 
mogao uputiti iz raznih izvora, §tampanih i rukopisnih, k cemu 
je i sam dodao nekoliko anekdota, dobiveniii od jednog pri- 
jatelja iz Kazana; ali pjesnik ogradjuje se protiv zahtjeva, da 
bude u pjesmi sve sama istina. »Ja sam mnogo toga odba- 
civao, prenosio s jednog vremena na drugo, izmiSljao, ukra- 
§ivao, sacinjavao i stvarao .... ne znam, jesam li uspio, ali 
epske poeme, imajuci kad god svoje osobite namjere, obicno se 
grade po pravilima ovdje izlo2enim«. Dok su drugi po obi- 
caju slavili Heraskova i njegov »besmrtni« pjesmotvor, nadje 
se jedan studenat moskovskog universiteta, poznati potonji 
arheolog P. M. Strojev, koji, ustav proti javnog miSljenja, otvo- 



Mih. M. Heraskov. 



reno izrece, da Rossijada ne zaslu2uje onolikih pohvaia, ko- 
jima je obasu§e ! 

Odlomci iz »Rossijade« ulaze jo§ i sada u ruske Skolske 
hrestomatije, u njegovo doba ucili hi Ijudi na izust citave ko- 
made, n. pr. uvod u pjesmu, Sam pjesnik, ohrabren uspjehom 
ovog prvog eposa, koji Je svr§en g. 1779., napisa poslije jo§ 
jednu slicnu pjesmu, s didakticnom tendencijom : »Vladimir« 
(Bjia;tHMipT. B03po}K;i;eHH[afi), u 18 pjevanja. Tu se vec vidi 
upliv framasonstva, uz koje bjeSe Heraskov vec davno pristao 
po moskovskomu pravcu (on je i Svarca ucinio profesorom 
moskovskog universiteta). On sam ka2e: »Savjetujem, da se 
ova pjesma ne cita kao obican epski pjesmotvor, gdje se po- 
najvige pjevaju bitke, viteSka junaStva i cudesa; vec da se cita 
kao hodanje smotrena covjeka po putu istine, na kojem se su- 
srece sa sablaznima svjetskim, izla2e se mnogim isku§enjima, 
upada u mrak sumnje, bori se protiv prirodjenih strasti, najzad 
savladjuje sama sebe, otkriva stazu istine, te prosvijetlivSi se 
preporadja se.« 

Predmetom pjesme poslu^i obratak kneza Vladimira 
na krScanstvo. U Kijevu, sred razbludnog poganskog 2ivota, 
2ivucaju u skromnosti dva krgcanina-varjaga, otac i sin. 
Kerubin s neba javlja se ocu te mu daje zadacu, da ide knezu 
Vladimiru da ga prosvijetli u vjeri kr^canskoj i obrati. Vla- 
dimir sasluSa propovijed, ali ne prista odmah na pokrStenje. 
I tu se javlja »duh bezbo2ja», koji pobuni poganske 2rtvonosce 
protiv ona dva varjaga, te budu prineseni bogu Perunu kao 
krvava 2rtva. Njihova mucenicka smrt ganu Vladimira na ka- 
janje. Apostol Andrija bje§e se kod Boga zauzeo za rusku 
zemlju, tra^ak bo2anske svjetlosti obasjao velikoga kneza. Ali 
mnogo iskugenja pretrpje odabranik bo2ji prije, no §to ce se 
doci do 2eljene svrhe. Ove epizode i cine glavnu sadr^inu 
» Vladimira «. Apostol Andrija, kao glavni za§titnik Vladimirov, 
ima svoga protivnika u predstavniku paklenih sila »Zlomiru«. 
Taj dovodi glavnoga frtvonosca Perunova u hram, da upita 
bogove za savjet, kako bi se moglo odvratiti veliko zlo, da 
Vladimir ne prijedje na kr§cansku vjeru. U hramu nalaze se 

* 



Vrijeme car ice Katartne. 



pored Peruna jo§ ovi bozi: Crnobog, KiJ, Hors, Kupalo, Uslad, 
Lada, Znic, Posvist, Volos i Dabog (Jl.ajKtSor'L). Na vijecanju 
primljen bi savjet Usladov, da Vladimira sputaju 2enskom Iju- 
bavi. Kod prvog praznika u cast Lade dovedena bi u hram 
Perunov lijepa kcerca jedne 2rtvonosice, po imenu Versona, 
koju kako Vladimir ugleda tako se u nju i zaljubi. Ali Ver- 
sona bija§e potajna kr§canka i zarucnica Zakonestova. Vladimir, 
poslulav savjet »Blagocestive Vjere«, odluci primiti kr§canstvo, 
dodjo^e poslanici s ponudama raznih vjera, on se odvafi kre- 
nuti put Hersona, da se izbli2e upozna s kr§canskom vjerom. 
U to vrijeme 2rtvonosci poganski hoce da Zakonesta frtvuju 
svojim bogovima, ali Versona odbrani svoga zarucnika, a oboje 
uze knez Vladimir pod svoju za§titu, te njihova ucitelja Ido- 
lema odabra i sebi za ucitelja. Od »stijena Vizantije« krece se 
put Kijeva neki starac i filosof Kir, stojeci pod osobitom za- 
stitom sv. Andrije, slovenskog apostola. Taj odoljev svim za- 
prekama dodje u kucu Zakonestovu, te ovdje izla^e knezu 
Vladimiru put spasenja i put propasti, pokazujuci mu sliku 
»stra§noga suda«. I opet ce »Sumnja« po navodjenju djavoljem 
uljeci u duSu Vladimirovu. On poslu§a savjet Rogdaja, da 
udari s vojskom na Grke u Hersonu. Uz put zavodi mu Zlomir 
Rogdaja i jo§ cetiri ponajbolja viteza, a »Razdor« potaknu 
Pecenege, da udare na rusku vojsku. Ipak odr;2a§e pobjedu 
Rusi i dodjole srecno pod Herson, Ovdje vec boravi Kir, koji 
savjetuje hersonskomu upravitelju Ferekidu, da preko carevne 
Ane gleda predobiti Vladimira za kr§canstvo. Tako se i zbi. 
Kir pokrsti poslije osvojenja Hersona kneza Vladimira, koji 
se ofeni carevnom Anom, Ovo je djelo Heraskov naStampao 
g. 1785., ali ga poslije dva puta prenaredjivao. 

Nitko danas viSe ne c^ita ni Rossijade ni Vladimira od za- 
bave; ovi eposi upravo onoliko vrijede, ni manje ni vi§e, ko- 
liko istorijske tragedije Sumarokova. PuSkin stavlja njih obo- 
jicu ni2e Tredjakovskoga. Na drugim proizvodima Heraskova 
necemo se ustavljati, dosta je ako ka2emo da je pisao ode, 
kojima je sam manje vrijednosti prisvajao, nego li Kostrovskim, 
basne i vrlo mnogo drama (tragedije Venecijanska monahinja, 



Mih. M. Heraskov. 



Martezija i Falestra, Plamena, Gorislava, Borislav, Oslobodjeiia 
Moskva, i suzljive drame : Progonjenici, Prijatelj nesrecnika, 
Milana itd.). Heraskov bija§e jednom rijeci vrlo plodovit pisac, 
a kako ga Bog udijelio lijepim godinama 2ivota, lako se ra- 
zumije, da je i broj tvorova njegova pera vrlo velik. Vrijedno 
je spomenuti, da je u mladjim godinama rado izdavao ili uprav- 
Ijao svakojake casopise, kao: [loJiesHoe yBecejieHie (od g. 1760. 
do g. 1762.), 0Bo6o;i,HHe qacH (g. 1763.), HeBHHHoe yiipaac- 
aeHie (g, 1763.), ^T|o6poe HaMlipeHie (g. 1764.). Njega racunaju 
takodjer medju glavne suradnike 2urnala »Be^iepa« (od g. 1772. 
do g. 1773.)- O blagorodstvu njegove du§e svjedoci vec to, 
§to je pod njegovom upravom i njegovim kuratorstvom stojao 
moskovski universitet u ono doba, kad "su Novikov i .§varc 
onako humano radili na korist narodne prosvjete. On bija§e 
veoma poStovan i od sviju pa^en, u poznijim godinama zvali bj 
ga obicno »pocciwcKori JiHxepaTypBi CTapocTofi«. Starac od 
72 godine, napisa jo§ didakticnu pjesmu »IIo9Ti)« (g. 1805.), 
u kojoj preporuca pjesnicima, da citaju Horacijevu poslanicu 
k Pizonima, Sumarokovsku »9nHCT0Jiy CTHXOTBopcTBli« a nada 
sve da imaju »svagda u pameti i cesto na ustima« nauku o 
stihotvorstvu francuza Boileau. 



10. 

Jedan rod poetskog stvaranja, koji se jednako slobodno 
krece u stihovima ili razrijeSenom slogu, osta do sada nespo- 
minjan, i ako je upravo u 18, stoljecu pa2ljivo obradjivan bio u 
francuskoj i njemackoj, pa zato i u ruskoj literaturi: to je basna. 
Od prvih pjesnika ili pisaca 18. vijeka sve do kraja stoljeca 
i preko medje njegove pru2a se basna u ruskoj literaturi kao 
pridavak k drugim radovima. Vec Kantemir napisa oko §est 
basana, Tredjakovski prevede ih do tri puta toliko, Sumarokov 
sastavi cak §est knjiga basana i prica, a V. Majkov napisa ih 
preko cetrdeset. Ipak nijednoga od ovih pisaca ne istice isto- 
rija literature ruske kao basnopisca par excellence. Ima li za 
to razlog ? Ta Karamzin ocijeni »price« Sumarokova kao naj- 



214 Vrijeme carice Katarine. 



bolje proizvode njegova pera, a Novikov prozva ih »coKpo- 
EHmeM-B poccifiCKaro Ilapnacca*! Zaista ima izmedju njegovih 
378 pricica dosta i takovih, koje se mogu prozvati basnama, 
ali malo ih su basne cista tipa, najveca vecina tra2i iznijeti 
neSto 11a smijeh, u mnogiraa izbija cak vrlo o^tra satira. Kod 
toga valja reci, da bas mnogo soli u Sumarokova nema: nije 
sve oltroumno, cemu se Ijudi smiju, tako nije ni sve umno, 
§to pisci napigu, eda bi izazvali smijeh. Mjesto prosta kratka 
kazivanja, dulji on koji put pricu suvi^nim umovanjem, kao 
n. pr. u poznatoj basni o »Vuku i jaganjcu« rastegao se pisac 
na 46 stihova, a bez polovice moglo se biti. Isto tako u basni 
»Dub i trstika* bilo bi viSe efekta, da je manje rijeci (38 sti- 
hova). Basna »Buha« otpocinje stihom: »]\hiHepBa, B'fecTHO 
BC'feM'B, SorMHfl He njioxa« i zaziva Kaliopu ; ako je to imala 
biti dosjetka, nije srecno ispala. Ne mofe se ipak Sumarokovu 
poreci neka zasluga, §to je u dosta lakim stihovima, i ako ba§ 
nisu uvijek glatki, napisao veUk broj manje vi§e dosjetljivih 
pricica, u oblicju razgovora, ali ne svagda medju ^ivotinjama, 
vec i Ijudi medju sobom, i na razne druge prilike. Basne V. 
Majkova dosta su nalicne na »price« Sumarokova, neka raz- 
hka opa2a se u tom, sto u ovoga pricanje obicno zavr§uje 
kratkom »naukom«, na koju se onaj redovito nije obazirao. 
Za neke je basne Majkova dokazano, da su crpene iz narodnih 
prica 2ivotinjskog eposa ili iz narodne satire, — stoje dakle 
bli2e k ruskomu narodnomu realizmu, nego li je u ono doba 
obicno bilo. 

Istom Ivan Ivanovic Hemnicer (od g. 1745. 7 g. 1784.) 
istice se kao spomena vrijedni basnopisac u ruskoj literaturi 
18. stoljeca. Otac mu je bio Nijemac iz Saksonije (Johann 
Adam Chemnitzer iz Freiberga), sin se rodio u Astrahanskoj 
guberniji, na 11. godini dodje u Petrograd, da bi ucio medi- 
cinu, ali do mala stupi u vojsku, protiv volje oceve, i na vi§e 
godina izgubi mu se trag. Punih 1 2 godina osta u vojsci, pu- 
tova sa svojom regimentom u Pomeraniju, Brandenburgiju, 
^leziju i Saksoniju, dotjera do casti porucika, te god. 1769. 
istupi i prijedje na slu2bu u departamenat za rudarstvo. Pra- 



Iv. I. Henmicer. 1 1 5 



teci svoga nacelnika u toj slu2bi, posjeti on i opet Njemacku, 
dalje Holandiju, Nizozemsku i Francusku. Vrativsi se kuci, 
bij'age zabavljen ne samo naukom, vec i literaturom. Njegove 
basne izadjoSe (isprva bez imena pjesnikova) g. 1779. Poslije 
kratka vremena, ostaviv slu2bu u rudarskom zavodu, dobi novo 
zvanje konsula u Smirni g. 1782., a g. 1784. umrije ondje 
iznenada. Potankosti njegova 2ivota osvijetljene su istom ne- 
davno novim izvorima, iznesenira na svijet u izdanju njegovih 
djela od J. K. Grota. Znamenito je, da je pjesnik, kojega 
basne odsijevaju prekrasnim ruskim jezikom, pisao i njemacke 
stihove. Rijedak primjer pjesnika u dva Jezika. U ruskom je- 
ziku bijaSe mu najbolja Skola ruski prosti vojnik, uz to poti- 
cahu ga dva poznata ruska pisca, njegovi dobri prijatelji, Lvov 
i Kapnist. 

Posljednji izdavac Hemnicera hvali prije svega i ponajvi§e 
jezicnu stranu njegovih basana, one su mu ne samo bolje od 
»prica« Sumarokova, nego i od basana Majkova, Heraskova i 
Leontjeva. U njima tece prost, pravilan jezik, bogat narodnim 
frazama i poslovicama ; stihovi gotovo nigdje ne naru^avaju 
prirodnoga reda i izgovora rijeci. Ritam stiha ponajce§ce svr- 
§ava glagolom : u tom osjeca se ne§to malko monotonije. Medju 
9 1 basnom njegova posla 5 ih prevedeno iz Lafontaina, 1 8 iz 
Gellerta, i jo§ nekoliko iz drugih izvora — svega oko ^3* ^ 
ostale % originalan su plod njegova uma, njegove fantazije. 
Prijevodi su dosta tacni, ipak u potankostima odricao bi se 
svega, ^to bi mu smetalo lakoci pripovijedanja. U izvornim 
basnama mjestimice natuca na prilike svoga vremena, koje 
nijesu svuda dostupne na^emu razumijevanju. Jedan dio ih 
nazvan je »tudjim« basnama, kako Grot dokazuje samo zato, 
da otkloni od sebe odgovornost za one tajne odno^aje, koji 
su u njima za suvremenike dosta razgovijetni bili. Misli, iz- 
ra2ene u njegovim basnama, plod su bogatog iskustva, stecena 
dosta teSkim 2ivotom, plod poznavanja Ijudi i svijeta. Vrlo 
ozbiljne i duboke istine 2ivota iskazuju se nerijetko vrlo prostim 
i zgodnim rijecima. Basne Hemnicera i pored Krilova za dugo 
nijesu gubile svoje popularnosti; jo§ u 30. i 40. godinama na- 



2 1 6 Vrijeme carice Katarine. 

§ega stoljeca bijahu cesto preStampavane i prodavane po saj- 
movima. Novo otkriveni izvori, osobito njegova pisma, prikazuju 
nam pjesnika jo§ simpaticnijim, jO§ znatnijim u redu prosvije- 
cenih Ijudi onoga vremena. 

Kao prevodilac s francuskih izvora, iz Lafontaina, Floriana, 
Lamotta, proslavio se dvadesetak godina zatim Ivan Ivanovic 
Dmitrijev (od g. 1760. — 1837,), veliki prijatelj i pouzdanik 
Karamzinov. OkoristivJi se sjajnim napretkom literaturnog Je- 
zika i sloga, koji pokrete Karamzin, prevodja^e Dmitrijev basne 
ugladjenije nego li Hemnicer, i ako je cjelovito znacenje onoga 
manje od ovoga. Hemnicer stoji vi§e u ruskoj literaturi kao 
pisac, Dmitrijev kao prevodilac. Njegove basne kao : »niTyx'B, 
KOT'L M MHraeHOKi)* (Pijetao, Macak i Mi§) ili »Ci2 i Zeba«, 
»Slijepac i Raslabljenik«, »Dva goluba«, »Hrast i trstika« itd. 
ulaze jo§ jednako u krestomatije i citanke, kao obrasci ovoga 
roda literature i vrstnoce ruskog jezika i stiha. 



#^ 



r 




S»l**sfc*t>4«!WSW»teW4WcW*^^ 1 libftWitMtfS^ifettWifeli 



IV. 



Hat^amzinovo vvijeim. 

Karamzin i 7ijegovo znacenje u ruskoj knjizevnosti. — Polemika 
Karamzinovaca sa pristasama Siskova. — Znacenje moderne 
skole za drustvo. — Prijevodni i izvorni romani. — Otac riiskog 
realnog rotnana Narjezni. — Sitniji pjesnici. — V. A. Ozerov. 
— I. A. Krilov. 

1. 

tko se nije izbli2e bavio ruskom literaturom, bit ce mu 
Nikola) Mihajlovic Karamzin (od god. 1766. — 1826.) 
poznat same kao znamenit ruski istoricar u vrijeme cara 
Aleksandra I. Odista on bija^e najslavnija u ruskoj nauci lic- 
nost onog doba. NJegov ugled i savjet nije ni u dr^avnim 
pitanjima malo va2io. Ali Karamzin bje§e vec davno izi§ao na 
glas kao cuven ruski pisac, mnogo pa^en kod ruske inteli- 
gencije, velik Ijubimac sviju osjetljivih duSa, kojih srca plije- 
njahu njegove dirljive pripovijetke, a na pisanje ruske istorije 
nije jo§ ni pomiSljao. Godine 1880. misaoni Goncarov prozva 
Karamzina prvim ruskim nastavnikom u humanosti ; a ja sam 
uvjeren, on ne image na umu toliko njegovu istoriju ruske 
dr2ave, koliko sva njegova ranija knji^evna djela, izradjena 
prije one posljednje zadace, Karamzin bija§e covjek velika lite- 



2i8 Karamzinovo vrijeme. 



rarno-filosofskog obrazovanja, koje on upotrehi na korist svoga 
naroda. On gleda^e da upozna sire ruske krugove s najvrst- 
nijim plodovima evropskih literatura, nastoja^e da ove plodove 
ptotumaci i objasni dugim nizom clanaka i raspravica u raznim 
2urnalima i almanasima ; a sve to bjese kod njega zaodjenuto 
lakim, prostim jezikom i ugodnim nacinom pricanja. Ovakav 
izadje Karamzin na glas u ruskoj publici, jo§ prije no §to uze 
pisati istoriju. Njegovo srce, bogato blagorodnim osjecajima, 
bija^e prijemljivo za svaki utisak. Tomu se pridru^i solidno 
obrazovanje, dobiveno u zavodu profesora Sadena, koji pre- 
davaSe tilosofiju u moskovskom universitetu, ra^irivano marljivim 
citanjem koristnih i zabavnih knjiga, ne samo pripovijedaka i 
romana, vec i istorije, putopisa i filosofije. Tako se uz pri- 
rodjenu darovitost probudi u njega vrlo rano volja za knji- 
2evnom radnjom. Ka2u, da je )0§ §estnaestogodi§n)i mladid 
preveo s njemackoga »Razgovor carice Marije Terezije s ruskom 
caricom Jelisavetom na elisejskim poljanama* (g. 1782.); ali 
tomu prijevodu nema traga. Godinu dana zatim izradi prijevod 
Gesnerove idile »Stelzfuss« (drvena noga). OtiSav na svoju 
baStinu u Simbirsk, profivi ondje nekoliko godina besposleno, 
ali upoznav se s Ivanom Turgenjevim poslu§a njegov savjet 
te se vrati u Mosku i ovdje prionu za krug Novikova. Ispri- 
casmo upravo, kakova sudbina posti^e ovog jadnika. Karam- 
zinov bistar razum, nedostupan misticizmu, spase ga od ne- 
povoljnih posljedica toga drugovanja. I ako je kao studenat 
ucestvovao u sastancima Svarca-Novikova, opet ne zastrani 
predaleko. Doskora uvidje i sam jednostranost framasonstva. 
Medju mladim prijateljima, s kojima je drugovanje oblagoro- 
djivalo Karamzinove ideje i njegov literarni pravac, pominje 
se A. Petrov (-]- 1793.). Karamzin posveti mu listak spomen- 
knjige u elegiji sU.BiTOK'i. Haxt rpoCoMt Moero ;ipyra AraTOHa.« 
Drugi njegov prijatelj iz mladih Ijeta bijaSe Kutuzov, prevo- 
dilac Mesiade (7 1789.). Neko vrijeme 2ivljaJe u vrlo prija- 
teljskim odnosima s njemackim pjesnikom iz » Sturm and 
Drang&-periode, Lentzom (7 g. 1792.). Ovaj ga upoznao s ta- 
daSnjom njemackom literaturom u njenim glavnim pravcima 



Karamzm i njegovo znacenje u ruskoj knjizevnosti. 2 1 g 

i strujama. Karamzin mo^e se nazvati prvim ruskim piscem, 
koji je u 18. stolj'ecu temeljito poznavao njemacku literaturu 
i kritiku. To mu pomofe, da preko njih dodje do pravilna 
shvatanja velicine l^ekspirove, cega ne mo2emo ni ocekivati 
od drugih pisaca, uzgojenih pod utiscima francuskih estetskih 
nazora. Krug Novikova potaknu ga, da prevede Kallerovu 
pjesmu »Ueber den Ursprung des Uebels« : npoMCxoac;i;eHiM 
3Jia, no9Ma BejiHKaro TajiJiepa (god. 1786.). Njegove ima radnje 
takodjer u prijevodu nekih dijelova teoloSko - filosofske knjige 
Sturma (g. 1786.). Jo§ prevede prije svoga odlaska u inozem- 
stvo himnu od Tomsona (g. 1787.), Sekspirova Julija Cezara 
(u prozi, s francuskog prijevoda ; g. 1794. spalise i tu knjigu 
kao opasnulj, Lesingovu Emiliju Galotti (god. 1788.) i neke 
druge stvari. U isto vrijeme pojavi se u 2urnalu »^1iTCKoe 
qTeaie* njegova izvorna pripovijetka sEBrenin h K)jiia«. 

Velika bJeSe znacenja po Karamzina i po citavu rusku 
knji2evnost putovanje, koje preduze godine 1789. u Njemacku, 
Svajcarsku, Francusku i Englesku. Za taj put on se ozbiljno 
pripravio i preduzeo ga s rijetkim odu§evljenjem, s vanrednom 
2eljom znanja i s blagorodnom skromno§cu. Ova krasna svoj- 
stva mladog putnika izbijaju na svakoj stranici njegovih pi- 
sama, §to su poznata u ruskoj literaturi pod naslovom »IIiiCMa 
pyccKaro nyTeiuecTBeHHMKa*. Malo ima primjera, gdje bi jedno 
putovanje u strani svijet urodilo tako obilatim posljedicama. 
Nacin pripovijedanja u »Pismima« cini upravo epohu u ruskoj 
literaturi umiljatom prostotom i srdacnoScu s nekom primjesom 
sentimentalnosti. Donekle mogao bi se isporediti na§ Dositije 
Obradovic, Upravo je za cudo, koliko se bogatstvo literarnog 
poznavanja nadje u 22godi§njeg mladica. Njegova sprema bi- 
ja§e tako bogata, da je u Njemackoj i Francuskoj jednako 
sretao znamenite Ijude, cija su mu djela vec davno bila po- 
znata; na mnogima bje^e vec poku^ao srecu i sa prijevodima. 
Karamzinova »Pisma« nisu samo za jedno njegovo pokoljenje 
poucna, i ako su se najviSe ushicivali njima suvremenici. Jo§ 
i kod potonjih naraStaja osta^e u velikoj po^ti i ugledu. Da i 
danas ]oi razabiramo dragost svje^ih utisaka, koje ucini prvi 



Karamzinovo vrijeme. 



dodir s duhovnim 2ivotom evropskog zapada na mladjahnog, 
inteligentnog ruskog putnika. Njegovi izvjeStaji bijahu tako za- 
nimljivo pisani, da je veliki krug njegovih citalaca s nape- 
to^cu pratio putnika na svakom koracaju, da je s njim putovao, 
s njim se poucavao i s njim dijelio udivljenje nad kraso- 
tama novo otkrivenog svijeta i Ijudi, §to se jednom rijeci zove 
Evropa. Duh humanosti, duh poStovanja nauke i prosvjete od- 
sijeva jo§ i danas iz ovih pisama. 

Sadr2aj pisama ne mo2e se na opgirno pripovijedati. Preko 
Tveri i Petrograda put vodi u Rigu, Memelj i Kenigsberg, dalje 
u Berlin, Lajpcig, Vajmar i t. d. Svagdje pisac gleda na stvari 
oko sebe otvorenim ocima, opisuje svoje utiske od zemalja i 
gradova, kojima prodje, izucava Ijude i njihovo mi§ljenje, ispo- 
redjuje tudje obicaje i navike s ruskima. Najvece isticu se ipak 
razgovori, po koji put vrlo opSirni, s Ijudma znamenitim u 
nauci ili literaturi. U Kenigsbergu potra2i dakako odmah 
Kanta, u Berlinu Ramlera i Nikolai, u Lajpcigu professore 
Becka, Plattnera i Weisse, u Vajmaru pjesnike Wielanda i 
Herdera i t. d. Iz Njemacke dodje u Svajcarsku, u zemlju punu 
»slikovite prirode, slobode i blagosastojanja«. Ovdje se sasta 
u Curihu s Lavaterom, kojemu je vec iz Moskve pisao pisma 
kao 2igodi§nji mladic (izdana istom g. 1893.), u 2enevi s filo- 
sofom Bonnetom, iz njegova djela Contemplation de la na- 
ture bje§e vec ne§to preveo na ruski. U toj cudnoj zemlji pro- 
budi se i kod Karamzina entuziazam za krasote prirodne i 
odu^evljenje za idilski 2ivot, koji slika neSto i odvec idealno. 
U francuskoj Svajcariji ne zaboravi sjetiti se Rousseau-a. Fran- 
cuska u svom tadaSnjem stanju nije mladoga Rusa privlacila 
velikim simpatijama. Jo§ u prvom pismu Lavateru od g. 1786. 
izrece Karamzin vrlo nepovoljan sud o Francuzima : on ih prozva 
bijesnim Ijudma. Ali boravak u Parizu kao da ga je i s fran- 
cuskim narodom izmirio i sprijateljio. Jer praStajuci se s Pa- 
rizom, napisa ove rijeci: »Ostavih te, mili grade, sa sa^aljenjem 
i blagodarno^cu. Sred prizora bucnih ja sam pro2ivio tiho i 
veselo, kao bezazleni grafdanin ; mirne du^e posmatrao sam 
na tvoj prevrat, kao tihi pastir ^to sa brda gleda na uzbur- 



Karamzin i njegovo znacenje u ruskoj knjizevnosti. 11 1 

kano more . . . .« Poredjujuci ovu mladenacku nebrigu s .puno 
ozbiljnijim izvjeStajima Fon-Vizina u njegovim »Pismima o 
Francusko)« mnogi prebacivahu Karamzinu neku lakoumnost, 
ali valja uzeti na um, da je njegov polo^aj u francuskom 
druStvu bio posve drugojaciji, nego li diplomata Fon-Vizina ; 
njegov zadatak i interes bija§e cisto kulturno-istorijski, ne prestu- 
pajuci iz oblasti filosofsko-literaturne u politiku. Nije sve, §to 
Karamzin napisa u svojim »Pismima«, poteklo upravo iz nje- 
gove glave, nisu svi opisi i sve refleksije njegova originalna 
svojina; za mnoge stvari, o kojima prica, poslu2i se tudjim 
knjigama. A za obrazac u velike upotrebi klasicno djelo en- 
gleske literature, knjigu Sternovu, kojega zove »opHrHHaJiLHi.iMT3 
a:HBOimcu,eMi) qyBCTBMTejibHOCT0«. 

Vrativ se kuci s ugodnim utiscima i spomenima, obogacen 
s mnogo iskustva o 2ivotu i obicajima kulturnih naroda za- 
padne Evrope, Karamzin namisli posvetiti svoju ojacalu umnu 
snagu ruskoj literaturi. Boraveci uz put neko vrijeme u Petro- 
gradu, upozna se sa slavnim pjesnikom-prvakom onog doba 
Der2avinom, te se pobrinu, da ga dobije za suradnika kod 
novog literarnog preduzeca : to bija§e njegov god. 1791. po- 
krenuti »Moskovski 2urnal«. Prve godine izadjo§e cetiri knjige, 
druge (g. 1792.) peta do osme. Priloga Der^avinovih ima pri- 
lican broj. Medju suradnicima dolaze Heraskov, Neledinski- 
Melecki, Ivan Dmitrijev i drugi. Sam redaktor pisa clanke u 
prozi i stihovima. U prozi najva^nija su njegova Pisma, koja 
se nastavljahu kroz mnogo knjiga. Osim toga u drugoj godini 
pojavi§e se vec i obje njegove sentimentalne pripovijetke : »Bi- 
jedna Liza« (B'fe;^Hafl Jlasa) i »Natalija, bojarska kci« (HaTajiRa 
6oHpcKaii AO^b). Za godinu 1794 — 5. izadje mjesto 2urnala 
almanak »Aglaja« u dva dijela, a u godinama 1796 — 1799- u 
tri dijela »Aonide ili zbirka raznih novih pjesama* (Aohhj;ei 
HJiH co6paHie pasHMxi) hobhx'l CTMXOTBopeHiil). I u nazvanjima 
i u spoljaSnjem obliku a i u tendenciji sve su to podra2avanja 
suvremenim literarnim preduzecima na zapadu. Godine 1798. 
izda u tri sveske »naHTeoH'L HHOCTpaHHofi cjiOBecHOCTH«, a 
prema njemu god. 1801. »naHTeoB'L pocciHCKMXi> aBTopoBij « 



Karainzinovo vrijeme. 



Medju drugim pomanjim prijevodima pusti napose u svijet 
god. 1794 — 8. dvije knjige pripovijedaka Marmoneteljevih: 

»H0BHfl MapMOHTCJieBbl nOBiCTll*. 

Ovom radnjom izadje Karamzin na glas i kao pjesnik i 
kao pripovjedac i kao literarni historik i kao kriticar. On stece 
u brzo svoj odabrani i prilicno veliki krug citalaca i poStova- 
laca. Njegova proza zauze u ruskoj literaturi osobito mjesto: 
on posta prvim i najcuvenijim zastupnikom nova, u obliku 
lak^ega, prostijega i umiljatijega, u sadr2aju vrlo sentimentalna 
pravca, koji uzgojen u literaturi engleskoj Richardsonovom 
Clarissom i Sternovim »the sentimental Journey*, u literaturi 
francuskoj novom Heloizom od Rousseau-a (Julie ou la nou- 
velle Helo'ise) ili Saint-Pierrovim »Paul et Virginie«, prijedje 
preko prijevoda i imitacija takodjer u Rusiju. Marljivi u pre- 
vodjenju stranih proizvoda vijek osamnaesti ruske literature 
uhvatio se mahom i za taj pravac. La nouvelle Heloise bjeSe 
prevedena vec god. 1769. Richardsonova »Pamela« izadje u 
prijevodu g. 1787., a jedna francuska imitacija istog romana 
javi se u prijevodu g. 1788.: to je »Nova Pamela*. Prijevod 
>Clarisse« izdan bi god. 1701. A kao originalna radnja istog 
pravca moze se spomenuti roman Emina, u obliku pisama: 
»nMCi>Ma BpnecTa h /I,opaBpti», naStampan vec g. 1766. Za 
dvije godine prije Karamzina napisa neki Pavao Lvov (g. 1790.) 
sentimentalno-idilsku pripovijetku » Po3a h JIioSHMt*, gdje se 
cin zgadja u ruskom selu, seljaci i pastiri 2ivu u prvotnoj 
prostoti i nevinosti. Mladi posjednik, do§av u svoje selo, sluSa 
mudre seljacke razgovore te se divi dobroti tih Ijudi. On obda- 
ruje seljakinju Rozu bogatim mirazom, a zarucnika joj opragta od 
soldacine, u koju ga htio turiti njegov cinovnik. Svi toce suze 
od ganuca i uzbudjenosti. Ova pripovijetka moga§e Karam- 
zinovoj sBijednoj Lizi« preoteti palmu prvenstva, da je Lvov 
umio sa sentimentalno udeSenom sadr2inom sastaviti Ijubak 
nacin prosta pricanja. Ali u torn zape i dade priliku Karam- 
zinu da se proslavi. 

Karamzin presadi sentimentalno pricanje, koje je vec u nje- 
govim pismima omiljelo ruskoj publici, na domace zemljiSte, 



Karamzin i njegovo znacenje u ruskoj knjizevnosti. 223 

zadahnu njim to jednu to drugu pripovijetku iz ruskog 2ivota. 
U torn pogledu cini njegova »B'fe;iieafl JlM3a« upravo sensaciju u 
onovremenoj ruskoj literaturi. Mala pripovijetka a gotovo necuven 
uspjeh ! Pored novosti u analizi nje^nih srcanih okreta obja§- 
njuje se to lokalizacijom i koloritom predmeta, Jedno i drugo 
bija§e skroz narodno. Pricanje otpocinje sjajnim opisom prirode 
i polo2aja grada Moskve sa Simonova manastira, reminiscen- 
cijama, punim elegijskih osjecaja, o burnoj pro^losti slavne 
prijestolnice ruskih careva. Sama stvar, o kojoj se u romanu 
radi, vrlo je prosta i nezamrSena. Nedaleko od pomenutog 
manastira 2ivi u svojoj kucici ima§an seljak. U njega ima uza 
2enu jo§ jedinica kcerka, po imenu Liza. Kada glava kuce 
do mala umrije, pado§e udovica i kcerka u veliku bijedu i 
siromaStvo: samo besprimjerna radljivost Lizinih ruku mogaSe 
ih koliko toliko oteti krajnoj oskudici. Dvije godine prodjoSe 
poslije oceve smrti. Jednog dana u proljece ode Liza u grad, 
da prodaje cvijece (gjurgjice). Krasan, lijepo odjeven gospo- 
dicic ugleda Je te joj ponudi za cvijece mjesto obicnih pet 
kopejaka odmah citavu rublju. Djevojka ne primi novaca, za 
§to je kod kuce majka pohvali. Sutra dan ponese ona i opet 
cvijeca u grad, ali ne htje nikomu da ga proda, vec jednako 
izgleda§e, hoce 11 doci onaj krasni gospodicic. Njega ne bi 
i ona baci cvijece u Moskvu rijeku, te ode nevesela kuci. 
Pisac zaboravi obrazlofiti, kako je prosta seljakinja od jednom 
doSla do toga, da tako postupa; jedino tumacenje, §to se na- 
mece samo sobom, to je kobna sila i vlast Ijubavi, u koju 
dakako rado vjeruju sentimentalna srca. Treci dan eto ne- 
poznanika u selu, pod prozorcima seljacke kucice. Djevojka 
spozna ga odmah iza prozora te svrati na se pafnju majcinu 
dubokim uzdahom. Od majke, kao opitne 2ene, moglo se 
ocekivati, da ce se mahom dosjetiti, na §to ta posjeta sluti. 
Al gle, mjesto da bi se mladomu gospodicicu usprotivila, mjesto 
da bi mu zabranila ulaz u kucu i pre2anje pod prozorima, 
pozva ga cak u kucu i pogosti, posve idilski, mlijekom. Majka 
udari u jadikovanje o nevolji §to ih tiSti, a kcerka kradomice 
bacaj poglede na mladica. Taj vuk u ovcjoj ko2i obeca, da 



224 Karamzinovo vrijeme. 



ce sam kupovati svaku rukotvorinu kcerinu, te djevojka nece 
trebati da hoda u grad, vec ce on glavom od vremena do vre- 
mena dolaziti po stvari. Taj gradski zavodjac nevinih djevojaka 
nadjenu si ime Erast. NJegov je karakter naslikan suvi§e blago 
i milostivo; pisac nije smio odmah iznijeti na vidjelo svu 
istinu, da ne bude prije vremena prekinuta nit pripovijedanja. 
Erast bunca sentimentalno o torn, kako ga »narav zove u svoje 
narucje na uzitak cistih radosti.« Jol vecom sentimentalno§cu 
zapanjuje nas Liza, ta prosta, seljacka djevojka, Ona ni o cem 
drugom i ne misli, vec jednako kao u zanosu sanja o ne- 
poznatom covjeku. Da bi poetska slika izaSla §to efektnijom, 
javlja se Erast cak u camcu u posjete, te dovezav se rijekom 
Sulja se pod prozore jadne Lize na tajni sastanak. Dolazi do 
priznanja 2arke Ijubavi, kojemu luda djevojka slijepo vjeruje. 
Majka dakako ne smije ni§ta da zna o torn. Sastanci na- 
stavljahu se gotovo svako vece, cas na briiegu rijeke, cas u 
obli2njem breziku. Za gradskog pustolova predstavlja§e ta seoska 
idila za neko vrijeme dovoljno zabave i neiskusane drazi. 
U to desi se slucaj, koje jo§ jace raspali nejgove strasti. Lizi 
dodJo§e prosioci, a ona ih u svojem sljepilu odbi te tim uskori 
i svoju propast. Ona pade 2rtvom isku§enja i slijepe vjere u 
svog Ijubavnika. To se dogodi u tamnoj, oblacima zastrtoj 
noci; munje i gromovi iskazivahu negodovanje zbog oskvrnjene 
casti djevicanske. Jos za kratko vrijeme produ^ivahu se sastanci, 
ali u brzo dosadiSe zasicenomu razvratniku. Pod izgovorom 
da mora u vojsku, okrete djevojci ledja. Nakon svoja dva 
mjeseca, do§av§i jednom Liza slucajno u Moskvu, ugleda u 
jednom elegantnom intovu nevjernoga Erasta. Ona pohita za 
njim, da mu se baci u narucje, kad ce izici. Bestidnik otkri sada 
istinu. On prizna, da je s drugom damom zarucen, te za ot§tetu 
ponudi nesrecnoj djevojci — stotinu rubalja. Jadnica baci se 
izvan grada u rijeku i udavi, a majci prepuce srce od 2alosti. 
Ova, dosta slabo, ili gotovo nikako, obrazlo^ena pripo- 
vijetka navracala je nebrojenim citaocima onog doba suze na 
oci. Simonov manastir posta redovnim sastajalistem i §etali§tem 
sentimentalnih du^a; zaljubljenici, §ecuci se oko vode i po 



Karamzin i njegovo znacenje u ruskoj knjizevnosti. 225 

breziku, urezivahu svoja imena po drvecu, klupama i t. d. 
Bi^lHaa JlH3a izazva cijelu povorku imitacija. Ruska literatura 
dobi Bi^neyK) Mainy od Izmajlova, OSojitmeHHyro FeHpieTy 
od Svjecinskoga; jo§ se pridru2i i HeciacTHaa MaprapHTa i 
IIpeKpacHaji TaxtflHa, i B'fe;i,Haa JiHJiJia i HecqacTHaa Jlasa, 
i HcTopia ^iAHon Mapu i t. d. Jedan kriticar podsmijeva se, 
na ocigled tolike sentimentalnosti u literaturi, ovako : »Doskora 
ce novi pisci badava tra^iti u okolici Moskve mjestanca za 
svoje zaljubljene parove. Vec je sve zauzeto. Lize, Tanje, 
Kace, Mase podijelige vec izmedju sebe i svoje porodice ili 
poznanika sav Slobodan prostor Sto ga je bilo na polju, u 
gorama, §umama i prodolicama, te vec nemas kuda da povede§ 
citaoca.« U la^ljivoj sentimentalnosti dotjeraSe do vrhunca 
ovakve knjige, kao Orlova »yT'fexa MeJiaHXOJiin«, USakova 
»OTT'feHKH Moero cep;^^a«, Rindovskoga »neqajrbHHe, Becejiue 
M yHBiJiHe TOHH MOGro cep;i;iia«, Galinkovskoga »HacBi 3a;i;yM- 
yHB0CTH«, Kropotova » JlaH^iua^T'L mohxi. BoodpaaKemft* i t. d. 
Kao kakva epidemija zavlada citavom ruskom literaturom 
bolestni sentimentalizam. U 2urnalu »B'fecTHHKi> EBponu* iz- 
nosi se ovaj preokret u ruskoj literaturi na smijeh ovim ri- 
jec^ima: CHaiajia rpoxMKia y Hact rpenijiH o;i,iJ, iiotom-l mh 
HaqajiM oxaTB (t. j. isprva u nas grmljahu gromovite ode, iza 
toga pocesmo ajmekati) ! Kako se prije podra2avalo Lomo- 
nosovu i Der^avinu, tako sada udje Karamzin u modu. 

Znatnija po zami^ljaju imala bi biti Karamzinova »HaTajiLJi 
CoapcKaa ;i;oqB« (Natalija bojarska kci). Pisac pokuSa ovdje 
nacrtati sliku iz ruske proSlosti, vec se jasno vidi njegovo na- 
gibanje k istoriji. Pripovijest ne tece glatko u slogu, ne raz- 
vija se dosljedno u nacinu miSljenja starih vremena. SpoljaS- 
njega, istorijskoga, nakita bilo bi dovoljno. Pricanje prenosi nas 
u vremena starog moskovskog carstva, u kucu bogata bojarina. 
U njega ima jedinica odrasla kcerka. Opis njenog dnevnog 
2ivota i zanimanja izveden je suho, po pravilima strogog 
istorijskog izlaganja, ali osjecaji i govori djevojacki napominju 
sentimentalnost modernu. Kcerka zaljubi se 2arko u mlada, 
krasna bojarina, kojega netom vidje nekoliko puta pored sebe 

Slike iz svjetske knjizevnosti. Ill 15 



2 26 Karafnzinovo vrijeme. 



u crkvi. Tih nekoliko susreca u crkvi dovoljno Je Karamzinu, 
da odmah iz njih izvede slabo opravdanu otmicu djevojke, 
tajno vjencanje u njekoj zabitnoj crkvici i ujedinjeni idilski 
zivot srecnog para u Sumskoj samoci. Otmicar niti Je bio, kako 
je na prvi mah izgledalo, razbojnik niti razbojnicki haram- 
ba§a, vec sin jednog bojarina , koji bje§e pao u nemilost 
kod cara, te se krio od njegova gnjeva, Velika opasnost, u 
kojoj se iza nekog vremena nadje car i njegov carski grad, 
izvuce bojarina u svijet, on priskoci u pomoc zajedno sa svojom 
u momka preruSenom dru2icom. Njihovom hrabro§cu bude 
odr^ana sjajna pobjeda i tako dodje, razumije se, do izmirenja 
sa carem. I u toj pripovijesti ima dosta sentimentalne ro- 
manticnosti, kako se vidi vec iz ove kratke sadr2ine, ali su- 
vremeno) publici ne orailje toliko dogadjaj istorijski, koliko 
je potrese nesreca bijedne Lize, djeteta iz prostog naroda, 
koja izazva tim vecu simpatiju, §to ju je unesrecio i docnije 
prezreo jedan clan iz reda gospodskoga. 

U program Karamzinove radnje ulafahu takodjer ozbilj- 
nija pitanja, predmeti iz suvremene filosofije i politike. Pri- 
govaralo se piscu »Pisama ruskoga putnika«, da boraveci u 
Parizu, nije dosta ozbiljno shvatio francuske revolucije. U 
»Aglajit za g. 1794. napisa clanak protiv Rousseau-a : »H'fetiTO 
HayKaxi, HCKycTBli h npocB'fem,eHiu«, a u >Pismima Melo- 
dora Filaletu« bavi se opSirnije dogadjajima u Francuskoj. 
Pripovijeda se anekdot, za dokaz da je Karamzin odmah iza 
svoga povratka bio velik i odu§evljen hvalilac ove zemlje i 
Pariza, ovako : Boraveci u Petrogradu bjeSe kod Der2avina 
zvan na objed. Naznaci§e mu mjesto kraj domacice. Kada raz- 
govor za stolom zaredi o Francuskoj, osjeti on nekoliko puta 
njefan dodir notice svoje susjede, kojeg si nije umio protu- 
maciti. A to je imao biti tek znak i opomena, da bude oprez- 
niji u pohvalama na Francusku, po§to za stolom sjedja§e gost, 
od kojega se moglo ocekivati, da ce sav razgovor pripovije- 
dati carici. Dogadjaji udari§e do skora takvim putem, da se i 
Karamzin otrijeznio od svog entuziazma. U razgovorima iz- 
medju Melodora i Filaleta prikazuje se protivorje^je izmedju 



Karamztn i njegovo znacenje u ruskoj knjizevnosti. 227 

razuma i cuvstva. Melodor igra ulogu covjeka (recimo Samog 
Karamzina), upla§ena hodom revolucije; Filalet predstavlja 
covjeka, uvjerena o pobjedi dobra i istine nakon mimohodnih 
zala. Melodor umuje ovako : »Tko je 2ivahnije od nas slavio 
i izdizao prednosti 18. stoljeca : svjetlo filosofije, pitomost 
obicaja, tancinu razuma i cuvstva, povecanost potreba ufitka, 
giroku rasprostranjenost duha druStvene zajednice, uske pri- 
jateljske veze medju narodima, blagost vlasti i t, d, Na kraju 
stoljeca i§cekivasmo potpuno udaljenje sviju glavnih nevolja 
covjeStva, nadasmo se da ce sada nastupiti toliko potrebito 
izmirenje i udru2enje teorije s praksom . . .« Ovu vjeru u 
uspjeh duhovnih nacela 18. stoljeca ote. Karamzinu daljnji 
hod francuske revolucije; on uzdiSe ovako: »Bijesan rat trfe 
i mrcvari u Evropi prijestolnicu znanja i umjenja, riznicu svega 
sjaja covjecjega duha« te dodaje sentimentalno : »Vijece pro- 
svjete, ne poznajem tebe vi§e. Ne poznajem tebe u krvi i 
plamenu, ne poznajem tebe u ubistvima i razorima!« Me- 
lodor-Karamzin bija§e u strahu za opstanak nauka, za napredak 
civilizacije, pobojava§e se, da ce sada Evropa udariti nazad u 
varvarstvo . . . Ovu bojazan uze pobijati Filalet umovanjem 
s protivne strane. On sacuva u sebi vjeru u napredak covjeStva : 
»Providnost udesuje sve na opce dobro, iz sada^njih zala 
mogu niknuti bolji odnosi za buducnost. Misosof ne smije 
odrfati trajne pobjede nad filosofom . . ,« Filalet zavr^uje svoje 
razmiSljaje ovako: »Prosvjeta je svagda i uvijek blagotvorna; 
prosvjeta vodi kreposti, pokazujuci uzanu vezu izmedju licnog 
i opceg blagosastojanja; prosvjeta je lijek protiv pokvarena 
srca i cuvstva, ona podi^e i oplemenjuje moralnost; jedina 
prosvjeta dr2i u sebi ustuk protiv sviju bijeda i nevolja 
covje§tva.« 

Tko ne spoznaje u toj himni, koju Karamzin pjeva na 
prosvjetu, odu^evljenog pitomca francuske filosofske misli 
18. stoljeca? Vjera u prosvjetu slu2i plemenitomu sinu sjevera 
isto toliko na cast, koliko njegova zaStita nauka i vjeStina od 
napadaja filosofa Rousseau-a, koji na pitanje postavljeno Di- 
2onskom akademijom odgovaraSe suviSe skepticno. Za svoju 



Karamzinovo vrijeme. 



domovinu, Rusiju, Karamzin pridr2ava§e se nacela, utvrdjenih 
u njegovoj misli izucavanjem domace istorije, da je za nju 
najbolja forma vladanja monarhizam, ali za druge uvjete i 
prilike ne odricaSe mnogih dobrih strana republikanskog ure- 
djenja. Korist konstitucije bijaSe mu usko vezana za opcenito 
obrazovanje. On ka2e : »Nije konstitucija sama sobom neSto 
lijepo, vec je lijepo to, da su Englezi obrazovan narod, i da 
tako dobro shvataju svoje prave potrebe i koristi.« Koliko 
istine u malo rijeci ! 

Sto se tice velikog pitanja o oslobodjenju seljaka od 
kmetstva (ropstva), Karamzin bijaSe po nutarnjem osvjedocenju 
za oslobodjenje, samo zaziraSe od opasne 2urbe, jer kad bi 
se djelo uskorilo prije vremena, moglo bi, kako on mi§lja§e, 
izazvati mnogo nesrece, 

Osvitak novog stoljeca pozdravi Karamzin s nekoliko oda, 
medju kojima bija^e jedna na Aleksandra I. Ipak trajniji spo- 
menik novomu vijeku podi^e zurnalom, koji sada osnova po 
imenu sBicTHHKTb EfiponM*. Taj organ proslavljenog pisca 
imao je biti glasnim izrazom njegova osvjedo^enja o potrebi 
uske veze izmedju Rusije i duhovnog 2ivota zapadnoevropskih 
naroda. Knji^evni dio imao je po njegovoj zamisli iznositi pred 
rusku inteligentnu publiku sve ponajva2nije pojave iz fran- 
cuske, njemacke i engleske literature u prijevodima ili izvo- 
dima. Koliko se moglo, i Rusija imala je uci u tu zajednicu, 
kao evropska dr^ava, originalnim radovima, kojima se ne bi 
trebala stidjeti pred Evropom. Glavna misao, koja izbija iz 
2urnala, mo2e se oznaciti dvjema rijecima : obrazovanje, pro- 
svjeta. Samo prve dvije godine osta 2urnal u njegovim ru- 
kama, poslije nastavljahu ga drugi s nejednakom srecom. U 
tridesetim godinama presta izlaziti, ali u gezdesetim pojavi se 
iznovice te 2ivi i danas. I ako su opreke medju liberalizmom 
i konservatizmom s vremenom postale o§trije, i ako su izbile 
na povrgje misli i 2elje, kojih na pocetku stoljeca nitko jo§ 
nije smio ni izreci, opet ostaje 2urnal sve do ovoga dana 
vjeran svojim davnaSnjim principima: on dr2i visoko zastavu 
evropske prosvjete, propovijedajuci uvijek njenu potrebu i za 



Karamzin i njegovo znacenje u ruskoj knjizevnosti. 229 

Rusiju, preporucujuci duhovno dru^enje Rusije s Eyropom. 
Bjelinski nazva »B'i-CTHHK'& EfiponH*, kao i prijaSnji »Moc- 
KOBCKifi acypaaJi'L« pojavom divnom i za svoje vrijemeogromnom, 
osobito kad se isporedi s onim, §to je bilo prije njega i §to 
je slijedilo za njim, sve do »Moskovskog telegrafa*. Kolika 
raznolikost, govori on, kolika jedrina, kolik takt u izboru cla- 
naka ! kako razumno i f ivahno saopcivanje politickih novosti, 
kako umna i vjegta kritika ! 

U torn furnalu izadje g. 1803. Karamzinova najopSirniJa 
istorijska pripovijetka »Marfa Posadnica«, u kojoj se istorijski 
ne sasvim vjerno udeSenim koloritom slika 2ivot republike 
novgorodske u njenim posljednjim trzanjima i njena propast. 
Marfa posadnica nacrtana je odvec idealno i patetski, druga 
su lica blijeda te se malo izdi^u iz sredine dogadjaja ; fraza 
zagluguje istinilo osjecanje. Pripovijetka prevedena je na na§ 
jezik g. 1843. u tadaSnjem »letopisu« matice srpske. 

MiSljenje Karamzinovo izazivaSe s raznih strana proteste, 
da upravo i sumnjicenja. Premda je po danaSnjem shvatanju bio 
vrlo umjeren liberal, opet njegovo oduSevljenje za prosvjetu, 
njegovo nastojanje oko napretka bija§e od mnogih gledano 
krivira okom. Godine 18 10. kaza netko o njegovim spisiraa, 
da su prepuni »slobodomisaona, jakobinskog otrova«, jer da 
propovijedaju bezboStvo i anarhiju, da bi valjalo ne hvaliti, vec 
spaliti ih. Ovake denuncijacije ne naudi^e njegovu ugledu, ne 
potreso§e vjere, koju u-nj stavi sam car, kada mu naruci, da 
napiSe istoriju ruske dr2ave. 

Karamzin pisa male istorijske crtice vec u svoj 2urnal 
iB'fecTHHK'B EBponi)i« (god. 1802. i 1803.), Ijubav k domacoj 
istoriji podskaza mu i pripovijetku » Marfa Posadnica*. U raz- 
govoru sa svojim prijateljem I. I. Dmitrijevim spominjaSe cesto, 
kako bi se htio dati na pisanje istorije ruske dr^ave, ali ne 
mogage se odreci od drugih literarnih preduzeca i radova, 
koji mu davahu novcani dohodak, Dmitrijev nagovaraSe ga jed- 
nako, da iSte zvanje istoriografa. Napokon prista na savjet te otkri 
svoje 2elje i osnove popecitelju moskovskog universiteta Mih. 
Nikit. Muravjevu, nekoSnjemu odgojitelju cara Aleksandra I. 



;30 Karamzinovo vrijeme. 



Taj izradi cuvenomu piscu ne samo zvanje istoriografa s go- 
di^njom platom, vec i znatne polak^ice kod radnje. Svi ruski 
arkivi, drzavni i crkveni, bijahu mu dostupni. Rukopise, po- 
velje i druge vazne dokumente dobijaSe na dom, na svoj pi- 
saci stol, da se njima po volji slu2i. Zimi radio bi u Moskvi, 
Ijeti u selu Astafjevu, na imanju kneza VJazemskoga. G. 1811. 
procita caru Aleksandru u Tveri odlomak iz istorije, koji prica 
o starim ruskim obicajima i o napadaju Batije na rusku zemlju. 
Caru ugodi citanje tako, da se oduljilo daleko za ponoc (do 
druge ure). Posao napredovaSe besprekidno. Kada zaprijeti 
Moskvi pogibao od Francuza, istoricar preda jedan na cisto 
prepisan eksemplar svojega rukopisa feni na ostavu, drugi 
spravi u arkivu inostranih djela. Godine 18 16, bje§e prvih 
osam tomova spremljeno za Stampu. Radi toga preseli se Ka- 
ramzin, kako je mislio, samo na vrijeme u Petrograd ; krupna 
suma novaca bi iz dr^avne blagajne odredjena za podmirenje 
Stamparskih troSkova. Godine 18 18. izadje osam tomova u 
prvom izdanju. Tri hiljade eksemplara rasprodalo se vrlo brzo, 
doskora moralo je izici novo izdanje. Tom deveti pojavi se 
g. 1 82 1., a g. 1824. deseti. Primicuci se kraju svoje istorije, 
pisac 2eljno izgleda§e cas, kad ce se vratiti u svoju Moskvu. 
U jednom pismu prijatelju Dmitrijevu govori : »Istorija dat ce 
mi sredstva, da kupim kucu i u Moskvi do^ivim svoj vijek, 
gdje sam proveo mladost i otpoceo starost. Ondje ce i zemlja 
milostivije otkriti svoja njedra staromu znancu. Prekrasne su 
obale nevske, ali ja nijesam prijatelj 2aba i ne volim bara.« 
Slavnomu istoricaru ne bi sudjeno dovrSiti svoga djela. 
Vec je po zapovijedi carskoj ladja bila spremna, da ga poveze 
u Italiju na odmor i popravak zdravlja, ali smrt prekide tu 
nakanu, 7 22. maja g. 1826. 



2. 

Za rusku je literaturu, za njen dalji razvitak, puno vafan 
sukob Karamzina, kao kolovodje i glavnog zastupnika mo- 
dernog francuskog pravca, sa S i § k o v i m, glavnim zagovornikom 



Pokmika Karamzinovaca sa prisiasama Siskova. 231 

konservativne struje jezika Lomonosovskoga. Karamzin hca§e, 
da se novi slog (stil) cuva od prevelike mjeSavine ruskih rijeci 
i fraza sa crkvenima, isto tako da se izbjegavaju dugacki pe- 
riod! stare crkvene rjecitosti. U Jedno) kritici od god. 1800- 
osudjuje se Lomonosovski stil kao >^HKifi m BapBapcKifi, BOBce 
He CBofiCTBeHHafi HMHtiiiHeMy B'feKy« (divlji i varvarski, ne do- 
likujuci nasemu vijeku). Podjedno misli Karamzin, da za ele- 
gantan (»prijatan«) stil, kakav bija§e njemu pred ocima, nema 
\ol obrazaca u domacoj, ruskoj literaturi, za kojima hi se 
mogao moderni pisac povesti ; zato da je on tra2io i pribirao 
primjere iz inostranih literatura te njima podrafavao dotle, 
dok se napokon ne usavrSi tako, da je »nHcaJii> yacB cboumi. 
HH OT^ Koro He 3anMCTB0BaHHHMT. cji6roM'B« (svojim ni od 
koga ne pozajmljenim slogom). Taj novi slog udivljavaSe dosta 
suvremenu publiku, csobito kako se raspupao kod nekih odvec 
neumjerenih sljedbenika Karamzinove Skole. Zato i naperi 
protiv njega vec g. 1803. SiSkov posebnu polemicnu knjigu 
»Pa:jcyac;i,eHie cxapoMt m hobom'l cjiori*. U ocima §i§kova 
nije toliko skrivio sam Karamzin, koliko njegovi moderni po- 
dra^avaci. Strijele padahu u tabor Karamzinov, ako i ne ga- 
djahu upravo u njega. U gdje cemu bijaSe polemika SiSkova 
umjestna i opravdana, ali vecina prigovora ne stoji. Valja 
znati, da su poigravanje sa »slavjanciznom« poslije Lomono- 
sova, koji je nije mogao ni htio odmah izagnati, iznovice stall 
uvoditi Jelagin u prijevodu »Pohvalnoga slova Marku Avreliju« 
i Fon-Vizin u nekim svojim prijevodima, kako spomenusmo na 
svojem mjestu. Za njima povedo§e se i drugi, kao M. Popov, 
prevodilac Tassa po francuskom prijevodu, J. Zaharov, i prevo- 
dilac Ilijade Jakimov. Sve se to zbivalo u posljednjoj trecini 18. 
stoljeca. Sada na pocetku novoga stoljeca podi2e istu zastavu 
Si^kov, ne ograniciv se polemikom protiv novoga sloga, vec 
pored starog sloga, konservativnog jezika, uzeo preporucivati 
cuvanje starih obicaja, starih navika, a za sve novStine u mo- 
dernom druStvu i njegovim nazorima bijaSe mu odgovoran — 
novi stil. Na prvi pogled cinilo se, da se bore dvije cisto 
knji^evne struje, ali u istinu borba obuhvata§e §iru oblast 



232 Karamzinovo vrijeme. 



svega duhovnoga u 2ivotu : staro, narodno rusko miSljenJe, 
osjecanje i ^ivljenje odupiraSe se i otima^e se modernomu, 
liberalnomu, evropskomu miSljenju, osjecanju i ^ivljenju. 

Konservativci, koji smatrahu SiSkova svojim zastavnikom, 
svojim govornikom i braniocem, sabirahu se i prikupljahu 
isprva u »Rossijskoj akademiji« — uredjenju carice Katarine II. 
— u kojoj u to doba gospodovaSe §i§kov i njegov konserva- 
tivno-uceni, ali i pedantski duh. Pored akademije, koja ne 
mogase obuhvatati svih potreba i pitanja literarnoga 2ivota, 
sastavilo se Jo§ jedno konservativno dru§tvo u Petrogradu sa 
Sirim programom. To bija§e sBecfejta JiroSHTejiefi pyccKaro 
CJOBa«, u kojoj je va^nu rolu igrao pjesnik Der2avin. Tu se 
nadjo§e i pjesnik Krilov i Lvov, i knez Sihmatov i knez Gor- 
cakov, i neki drugi. Isprva bijahu sastanci privatne naravi. 
Zna se, da je god. 1807. u februaru bio prvi sastanak kod 
SiSkova. Sabralo se oko dvadeset osoba. Citana bijaSe jedna 
oda Derzavinova i jedna basna Krilova. Po drugi put nadjo^e 
se na okupu u kuci Der^avinovoj. Tu se raspravljalo veliko 
pitanje, kako je bolje reci : jiparaa ili ;toporafl ! Na jednom 
od bliznjih sastanaka umovalo se o tome, smije li se reci 
»AepeBHiJ MHJiafl« ; prigovaralo se, da pridjev MHann pripada 
samo 2ivim stvorovima. Ovakvo cjepidlacenje bija§e sasvim u 
duhu i volji SiSkova. Sam Der2avin nazva sve to prostom dan- 
gubom. Poslije nekoliko godina fod god. 1807 — 18 10.) tihih 
sastanaka, opojen uspjehom svoje radnje oko ci^cenja ruskog 
jezika i sloga od galicizama, zamisli SiSkov osnovati vi§e po- 
menuto dru§tvo s karakterom javnosti. Ne valja smetnuti s 
uma, da se u onim godinama strah od galomanije cak u vla- 
dinim krugovima smatrao donekle opravdanim, nastojanje §i§- 
kova shvatahu kao djelo patriotsko, i podupirahu ga. Or- 
ganizacija »Besjede* ispade prema tomu. Sjednice bijahu vrlo 
svecane, pozvanici dolazili bi u balnim toaletama s ordenima ; 
mnogi visoki dostojanstvenici, drfavni i crkveni, ucestvovahu 
u njima, gospodujuci »ton« bija^e panegirik i patriotizam 
prema prilikama onih godina. Ali slobodnu razvitku knji^ev- 
nosti ne prija takva temperatura. Talentima nije mila suviSna 



Polemika Karamzinovaca sa prisiasama Siskova. 233 

oficijalnost. Dru§tvo sastoja§e se iz cetiri razreda, §i§kov.bija§e 
predsjednikom prvoga, Der^avin drugoga razreda. Ka2u, da 
poznata basna Krilova »Kvartet« (Medvjed, Kozao, Majmun i 
Osao) cilja satiricnim §ibanjem u »Besjedu«, gdje Slavulj go- 
vori clanovima kvarteta: »Da budete muzikanti, tomu se hoce 
umjeStina i u§i nje^nije od va§ih. A vi, drugovi, sjeli kako 
vam drago, ipak ne pristajete medju muzikante.« * 

Uza sve to Krilov spada^e u broj clanova »Besjede«. 
Nekoliko vrlo poznatih basana procita on kao novine svoga 
pera po prvi put u torn druStvu (n. pr. Ocejii) h CojiOBeH, Jlaceii^, 
KoTi. H IToBapt, ^eMBJiHOBa yxa, IHyKa h Kotte.), te ih i na- 
§tampa u druStvenom organu »^lTeBiji«. Gnjedic bje§e vec 
davno prije citao odlomke iz prvih poku^aja prvoga prijevoda 
Ilijade na Jednom sastanku, dok JoS organizacija dru§tva ne 
bija§e odvec birokratska, koja mu se poslije nikako ne svi- 
d)a§e. On pisa g. 181 1. jednomu prijatelju : ta to je stara 
»rossijska akademija«, same ^to se preselila u novu zgradu. 
Gavril Romanovic (Der2avin) vec Je i orgulje nabavio i za 
zbor se pobrinuo, sjedala su ponamjeStena i svakomu na- 
znaceno mjesto gdje ce sjedjeti. Ali vi necete valjda njihova 
jezika razumjeti, pa da ne biste kod ulaza doSli u nepriliku, 
kazat cu vam, da se u torn drugtvu »npo3a« zove »roBOp'&«, 
sSHJieTi.* — »3Ha'iOKi.«, sHOMepi.* — »qHCJio«, ^uiBeiln.ap'b* 

— »B'feCTHMK'B«, i t. d, 

Karamzin prozva pristaSe »Besjede« »besjednicima<,znatnih 
talenata ona ne iznese na vidjelo, poSto sva darovita mladja 
generacija pristajaSe uz Karamzina. Konservativci osjecahu 
dobro svoju slabost, oni nastojahu svima nacinima potkopati 
ugled novog pravca. SiSkov poslufi se ucenim oru2jem. K uka- 
zanomu vi§e »Razsu2deniju« o starom i novom slogu napisa 
godinu dana za tim »Pribavljenije<i, u kojem se osvrce na 



^TOCl. MySblKaHTOMT. CblTb, 

TaKTi Haji,o6Ho yMSHbe 

H yniM Baraaxi noH-BJEHtil. 

A Bbi ;i,py3bs KaKx hh ca;i,HTecb 

Bee Bi> MysbiKaHTbi He ro;i;HTecb. 



^34 Karamzinovo vrijeme. 



kriticare i pobija njihove prigovore. Malo za tim (g. 1808., 
izda »nepeBO;iT. ^teyx-L CTaxefi hsi. Jarapna«, da bi pokazao, 
kako valja prevoditi s francuskoga a da se izbjegnu nebrojeni 
galicizmi ; g. 1810. izadje u akademiji »Razsu2denije« o kras- 
norjecju sv. pisma i o torn, u cemu se sastoji bogatstvo, 
obilje, krasota i sila ruskoga jezika. God, [811. pojaviSe se 
»Razgovori o slovesnosti«, a g. 18 12. Dodatak k »Razgovo- 
rima*. Glavna pogreSka §i§kova odra^ava se u la2nom is- 
poredjivanju crkvenog jezika s ruskim : njemu bijahu oba 
jedno te isto, jedan jezik. Pored Toga ne mofe se pohvaliti 
ni njegov stilisticni ukus; vecina njegovih predloga, kako bi 
se moderne evropske rijeci mogle zamijeniti slovenskima, pro- 
vali se u istoriji ruskog jezika. Njegov pretjerani purizam, 
i§cickan mnogim dugackim crkvenoslovenskim kompozitima, ne 
odr2a pobjede, i ako skrha vrat mnogim suviSnim inostranim 
rijecima. SiSkova podupiraSe knez Sahovskoj napadajiraa sa- 
tiricnim protiv Karamzinovaca, U komediji sHobmh CTepHtc 
ima natucaja cak licno na Karamzina i u komicnoj pjesmi 
»noxnmeHHaii my6a€ gibaju se razni clanovi Karamzinova 
kluba. 

S protivne strane, koja smatraSe svojim prirodnim sre- 
diStem Moskvu, uz Karamzina stajahu mnogi daroviti Ijudi, 
kao okretni izdavac »Moskovskoga Merkurija* pisac P. Iv. 
Makarov; potonji profesor ruske istorije u moskovskom uni- 
versitetu, umni Kacenovski ; simpaticni Dimilrijev, D. V. Da§- 
kov, V. PuSkin, koji prvi upotrebi protiv SiSkova nazvanje 
»SIavjanofil«, A. Izmajlov i dr. Karamzin ne upu§ta§e se u 
licnu polemiku, u njega ne bija^e ni vremena ni volje za 
takve poslove. Istom g. 1818., buduci izbran za clana aka- 
demije, izlo2i u zahvalnoj besjedi nekoliko svojih misli, kojima 
porica§e jednostranost §i§kova, ne ukazav dakako na-nj po 
imenu. On prisvaja akademiji du^nost sistematski obradjivati 
ruski jezik, all obogacivati ga, to je posao druStvenog raz- 
vitka i knji^evnosti darovitih pisaca i prosvijecenih talenata. 
Rijeci ne izmiSljaju se akademijama, one se rode mahom 
s mislima, kao srecna inspiracija to u du^evnim proizvodima 



Polemika Karamzinovaca sa pristasama Siskova. 235 

talenata, to u prakticnoj porabi jezika. Rijeci-novakinje .ulaze 
u jezik samovlastno, ukraSuju i obogacuju ga, ne pitajuci ni 
za kakvo uceno zakonodavstvo. Karamzin brani takodjer pravo 
podra^avanja inostranim literaturama. »Petar Veliki, preobraziv 
svojom mogucnom rukom otacbinu, upodobi nas drugim 
evropejcima. Hocemo da piSemo kako oni, Jer ^rvimo kao oni 
§to 2ivu, citamo kao oni §to citaju, imamo iste obrasce uma 
i ukusa kao oni, ucestvujemo u uzajamnom zblifenju naroda, 
koje je posljedak prosvjete. Ako je uvredljivo po nas, da 
vazda zaostajemo za drugima, to valja da idemo redom s dru- 
gima k jednoj opcoj svrsi covje§tva putem svojega, ne Mono- 
mahova ili cak Homerova vijeka ; na§i potomci nece tra^iti 
u na§im tvorovima ni krasota »Slova 6 polku Igorevu*, ni 
krasota Odiseje, vec samo sposobnosti, svojstvenih danagnjemu 
obrazovanju . . . Tko se rodio s izliSkom nutarnjih sila, taj 
ce i sada, otpocev podra^avanjem, prilicnim mladjahnoj sla- 
bosti, napokon izici sam svoj i snazan« . . . 

Karamzinovci nijesu suzbijali konservativaca samo u 2ur- 
naliraa, u Petrogradu sastaviSe narocito protiv »Besjede« na- 
pereno §al)ivo-obijestno druStvo »Arzamas«, koje ima neku 
znamenitost u istoriji ruske literature. Nadimak, humoristican 
kao §to bijaSe i sav kret dru§tva, uzajmljen je iz neke pole- 
mike grofa Bludova protiv SiSkovca kneza Sahovskoga, gdje 
na kraju dolazi pismo jednog tobofnjeg knjifevnika iz Arza- 
masa. Nepoznati clanovi-knjiievnici provincijalnog gnjezdaJca 
Arzamasa (male varo§ice nedaleko od Ni^njega Novgoroda) 
cine smije^an kontrast svojim slobodoumnim shvftanjem knji- 
ievnosti protiv oficijalne okorelosti »Besjednika«. Ka2u, da Je 
potonji ministar narodne prosvjete grof Uvarov g. 18 15. prvi 
put sabrao u svoju kucu krug prijatelja, medju kojima bija§e 
i ^ukovski, koji preuze slu^bu sekretara. Medju clanovima po- 
minju se mnoga u istoriji ruske prosvjete odlicna imena, kao 
Uvarov, Bludov, ^ukovski, Bacu^kov, Vjazemski, Vas. i A. S. 
PuSkin, dva Turgenjeva, D. A, Kavelin i dr. Drugtvo ne htje 
imati ni statuta ni programa ni oficijalnih predstava. Svaki 
novi clan govoraSe pohvalnu besjedu, ne na umrloga suclana, 



236 Karamzinovo vrijeme. 



takovih u dru§tvu i ne bijaSe, vec na Jednoga clana »Bes)ede« 
ill »Rossi)ske Akademiie«. 2ukovski sastavlJaSe protokole obicno 
u stihovima. Cijelo dru^to ne odr2a se dugo, ali kao glasni 
protest protiv »Bes)ede«, kao sastajali§te najdarovitijih Ijudi na 
polju ruske knji^evnosti i prosvjete ima istorijsko znacenje. 



3. 

Karamzinov pravac, sentimentalnost njegovih pripovije- 
daka sa svima podra^avacima — a podra^avalo se ne samo 
njegovoj »Bi)edno) Lizi«, vec i njegovim sPismima ruskog 
putnika«, neki Izmailov pisa sITyTeuiecTBie b^ nojiy;teHHyio 
PocciEO'i, Salikov opisa putovanje u ju2nu Rusiju i u Kron- 
stadt i t. d. — razmace medje citalackomu druStvu u Rusiji. 
Dojakognji pjesnici mogahu sa svojim odama, satirama i suho- 
parnim dramama jedva racunati na mu§ku polovicu ruske in- 
teligencije, da ce citati njihova djela. Ali kad u literaturi pro- 
govori srce, kad poce^e opisivati u ruskim knjigama nje^ne 
osjecaje Ijubavi u svim prilikama i situacijama, prionu i ruska 
2enskinja oslu^kivati, jer dodje na red njeno carstvo. Tu za- 
slugu priznavahu Karamzinu i njegovoj §koli vec u pocetku 
stoljeca suvremeni kriticari i literarni istorici. Promjena odnosa 
izmedju literature i publike ogleda se u nekim neobicnitn 
preduzecima literarnim onog doba. Neki M. Makarov poce 
g, 1804. izdavati >jKypHaji'L ;i;jm mmjihxt.«, koji je poglavito 
damama bio namijenjen, dvije gospodje ucestvovahu u njera 
kao suradnice, gdja, Beznina i kneginja Trubecka. Jednakim 
pravcem kretaSe se 2urnal sMocKOBCKifi Kypbepi)* (g. 1805 — 6). 
Prema karamzinovskom almanahu »Aglaji« izdava§e knez §a- 
likov glasnik »Aglaju« (od g. 1808 — 1812.), koji bjeSe »Gra- 
cijamat posvecen. I »MocKOBCKin 3pMTejib« (g. 1806.) i »Ka- 
dMHeTt Acnasin* obazirahu se na gospodje kao svoju pogla- 
vitu citalacku publiku. Pravo ka^e Galahov, da kod publikacija 
te vrste ne treba toliko pitati o vrijednosti pru^ene sadr2ine, 
koliko uzeti na um samu ideju, iz koje je nikao taj preokret, 
i blage posljetke za dru^tveni polo2aj 2ene, koji se sada znatno 



Znacenje moderne skole za drustvo. 237 

promijenio : ona presta biti robinjom, zatvornicom ruskog. »te- 
rema« (gineceja). Ovako se razumije, za§to vec Karamzin u 
Aglaji cini komplimenat gospodjama, da hi mu najljepSi vi- 
Jenac nagrade bio njihovo zadovoljstvo i uvjerenost, da je njima 
ugodio. U » Moskovskom Merkuriju* izrice se sa^aljenje, §to u 
Rusiji joSte nema 2enskih liceja, 2enskih knji2evnih druStvi i t. d., 
dok u Francusko) dame slobodno polaze liceje i muzeje, same 
citaju, prevode i pjesme grade. Jedan primjer zenske emanci- 
pacije dobi dakako i Rusija u vrijeme carice Katarine : ona 
sama, sjedeci na carskom prijestolu, zanimaSe se i za rusku 
knjifevnost. Ali njen primjer osta odvec vanredan a da bi 
inogao bio silno privlaciti. Kneginja Da§kova, prva prezidentka 
Rossijske akademije, bijase isto tako odvec licena, njeni Ijubimci 
bijahu Bayle, Voltaire i Montesquieu ; 2iveci u inozemstvu ona 
se dru2ila s Diderotom u Francuskoj, s Robertsonom i Adamom 
Smithom u Engleskoj. Pod kraj, u starijim godinama, zavlada 
i kod nje, kao kod carice, reakcija, koja je natjera u protivnu 
krajnost. Ipak su njene zasluge za rusku naucnu literaturu, 
dok bija§e mnogo godina predsjednicom Rossijske akademije, 
vrlo velike, ali na polju ozbiljne naucne radnje. Sada istom, 
pod utjecajem Karamzinovske Skole, poce^e u ruskoj knji^ev- 
nosti izbijati nje2niji tonovi, lake igracke i neka kao kokete- 
rija zavlada literaturom §ro je omili i gospodjama. Nitko ne 
privrijedi uz Karamzina toliko u tom pravcu, kao spominjani vec 
naprijed D m i t r i j e v, §to ga pohvalismo kao prevodioca basana. 
On se ne stegnu na tu jednu radnju, vec kao vje^t stihotvorac, 
a covjek s mnogo literarnog ukusa, obogati literaturu ne samo 
malim pricicama u stihovima, koje su rado citane bile, kao 
na pr. »rojiy5oK'&« (god. 1792.), »Mo;;Hafl ateHa« (g. 1792.), 
»IIpHqy;i,HHu;a« (g. 1795., po Voltairovoj La Beguerile), vec i 
citavom antologijom sitnih stvari, koje joj otvorahu put u go- 
spojinske salone i budoare, koje dokazivahu, da se i na ruskom 
jeziku mo2e voditi Ijubavni razgovor na svaku najnjefniju 
temu sa svima tancinama francuske frazeologije. On pisa stanse, 
sonette, madrigale, eksprompte, epigrame za albume i t. d. i t. d. 
Sve su to stvari, koje nemaju prava ni trajna znacenja, i opet 



238 Karamzinovo vrijeme. 



za momenat bijahu vrlo potrebite i koristne. To bija§e bes- 
poslicenje prema duhu vremena. Zato i nazva g. 1794. Ka- 
ramzin svoje izdanje »Moh 6e3A'feJiKH«, a za njim povede se 
Dmitrijev te izda g. 1795. »H Mofi 5e3AliJiKH«. Mi ne doku- 
cujemo zlovoljnosti Pugkina, kada u pismu na kneza P. A. 
VJazemskoga , poredjujuci Dmitrijeva s novijim , darovitijim 
mladjim savremenicima, kafe, da sve njegove basne vrijede, 
koliko jedna od Krilova, sve njegove satire koliko jedna po- 
slanica Vjazemskoga, i sve one drugo, koliko jedna pjesma 
Zukovskoga. Jer ako je sve to i istina, opet rekao bih, pre- 
tjerano je kazati, da je Dmitrijev sto puta ni2e od »stiho- 
tvorca« Karamzina. Prije bismo se slofili s Pu^kinom, kada 
kafe, da Dmitrijev ne vazi vi§e, nego li Heraskov ili Vasilij 
PuSkin — ako se kod prvoga uzme na um veca ozbiljnost 
njegove poezije, a kod posljednjega velika okretnost u stihovima. 
Ozbiljna pogibao zaprijeti karamzinovskomu pravcu, kada 
te§ki oblaci pomraciSe politicki horizonat, kada napetost iz- 
medju Rusije i Francuske postajaSe svakim danom veca. Pa- 
triotske fraze SiSkova, ma kako Suplje bile, nadjo§e odjeka u 
narodnoj uzbudjenosti. Lijepo prica S. Aksakov u svojoj »Po- 
rodicnoj kronici«, kako je i on, jednako s nebrojenim drugim 
suvremenicima, neko vrijeme smatrao §i§kova velikim covjekom 
Rusije, kako ga je smucivalo, §to i taj veliki patriot govori 
francuski i t. d. Sada usta protiv Karamzinova »B'6cTHHKa 
EBpoiiH« kao rival i antagonista nov ^urnal sPycCKinBcTHHtKi.* 
pod redakcijom Glinke, koji si stavi zadacu, da zastupa cisto 
ruski pravac : Rusija prije svega i nada sve. Protiv toga ne 
bi bilo upravo §to da se prigovara, da se nije pod cisto ruskim 
pravcem razumijevalo bezuvjetno hvaljenje i slavljenje svega 
ruskoga, samo zato §to je rusko. Ali smije§no je citati, kada 
se na priliku Simeon Polockij poredjuje ne samo sa Sokratom 
i Platonom, vec upravo sa svim modernim filosofima: Des- 
cartes-om, Bossuetom, Voltairom i Diderotom. Ovakovo pre- 
gonjenje mo2e se podnositi samo na vrijeme, dok su nacio- 
nalne strasti razigrane. Rusiji slufi na cast, §to narodna reakcija 
nigda ne potraja odvec dugo i nigda ne mogaSe ozbiljno smesti 



Prijevodni i izvorni romani. 239 

evropske struje, koja Je od Petra Velikoga do danaSnJega jdana 
svagda brojila u svojim redovima najvrstnije umove. Tako i 
sada pretjeranost stiSa se u nekoliko godina, patriotska pozauna 
presta zujati, onako kao i Rostopcinove afi§e §to presta§e grditi 
Napoleona. Obo^avanje Francuza, iza kratka prekida, vrati se 
pobjedonosno nazad ; kao do sada tako od sada uzgoj mlade^i 
bi)a§e povjeravan ponajvise njima. Bacu^kov pi§e god. 1814. : 
»iskljuciva prednost, §to je u nas daje francuskoj literaturi, 
neizljeciva je, ona mo2e preuzici sva isku^enja vremena i 
politickih prilika.« A to je i dokucljivo. Hi zar je §i§kov sa 
svojim patriotskim negodovanjem umio zamijeniti dobre fran- 
cuske uzore ruskima od jednake vrijednosti ? 

4. 

Veliko znacenje Karamzina odvuklo nas u pripovijedanju 
Cak u drugi desetak na§ega stoljeca. Karamzinovsko doba vefe 
kraj osamnaestoga stoljeca za pocetak devetnaestoga. Ono nije 
toliko znatno poetskim proizvodima, koliko velikim napretkom 
u prozaicnom radu. Prijevodi i izvorni tvorovi razvijahu jezik 
probudjivahu volju za citanjem ruskih knjiga, ugladjivahu ukus 
Ranije i lak^e javljahu se prijevodi, kojima, kako vec vidjesmo 
gotovo svaki ruski pisac koliko toliko privrijedi ruskoj litera- 
turi. Istom poslije dodjoSe i originalne pripovijetke i romani 
na red. U prijevodima zastupani su svi pravci bez izuzetka : 
razlike. Moraine tendencije dr2e se na pr. romani Prevost-a, 
prevodjeni u drugoj polovici 18. stoljeca i po nekoliko puta 
izdavani. Frivolan je pravac prikazan u pripovijestima Retifa 
de la Bretonne, i ako nije ba§ sve i najzloglasnije prevedeno. 
Loubet-ov »Faublas« do2ivje cak dva prijevoda, krajem 18. i 
pocetkom 19. stoljeca. Na pocetku 19. stoljeca zavlada u 
knji^noj trgovini moda na Kotzebu-a, to priznaje sam Ka- 
ramzin (g. 1802.); prevodili bi ga ne samo u prijestolnicama, 
vec i u provinciji, cak pjesnik 2ukovski ne ote se tomu poslu, 
Omiljeli bjehu takodjer romani njemackog pripovjedaca Au- 
gusta Lafontaina: krajem proSloga i pocetkom ovoga vijeka 



240 Karamzinovo vrijeme. 

prevodjahu ga vrlo marljivo. Roman s u2asima Engleskinje 
Ane Radcliffe nadje isto tako svojih prevodilaca pocetkom i 
u prvim desetcima ovoga stoljeca. Manje se cudimo, §to je 
francuska pisacica Sofija Cottin sa svojim romanom » Elisabeth 
ou les exiles de Siberie« u ruskom prijevodu dotjerala do pet 
izdanja: pripovijetka zbiva se na ruskom zemlji§tu te se osniva 
na istinitom dogadjaju (ona je prevedena i na hrvatski jezik). U 
mnogobrojnim prijevodima rasprostranjena bjehu djela gospodje 
Genlis (2anlis) : Karamzin spada medju prve prevodioce. Za 
mlade2 prevodilo se mnogo iz francuskog pripovjedaca Ducres- 
Dumenila. Samo se ka2e, da su i klasicna djela, kao Le Sage-ov 
»Gil Blas« (u prijevodu Teplova tri izdanja) ili Cervantes-ov 
»Don CIuijot« (po francuskoj preradi Florianovoj, preveden 
od 2ukovskoga, g. 1805.), uSla u rusku prijevodnu knji^evnost. 
Kraj tolikih prijevoda, koji zaplodjivahu rusku literaturu, 
nije moglo za dugo ostati bez izvornih pokuSaja. Ved prije 
Karamzina poku§a srecu vi§e pomenuti Heraskov s nekoliko 
povijesti filosofsko-moralna pravca, gdje se pod imenima raznih 
znamenitih Ijudi iz starine slave suvremeni dr^avnici ili vla- 
dari. U povijesti »Numa Pompilij ili procvjetajuci Rim« (go- 
dine 1768.) prikazuje se ideal gospodara, koji nastoji usreciti 
svoj narod prema filosofskim nazorima 18. stoljeca — imala 
se na umu dakako carica Katarina. Ovu je pripovijetku go- 
dine 1 80 1. Terlaic preveo na slovenosrpski jezik i posvetio 
»K)HomaM'L cjiaBeH0-cep6cKHMt yiiaiii,HMea npn KpajieBCKOMi. 
BceyqajiHiHH BeHrepcKOM'L wb cpe;i,H3eMH0M'& ToproBOM'L rpa^n-fe 
ITeiuT'lj Bi SHaK-L CBoeH Kt HEMi) Apy^K^M*. Da je »prijevod« 
bio znatno bli2i ruskomu originalu nego li srpskomu jeziku, 
pokazuju vec ova tri retka. Heraskov pisa jo§ pripovijetku 
»Kadam i Harmonija« (god. 1786.) i »Polidor, sin Kadma i 
Harmonije« (g. 1794.)- I u tim romaniraa ima mnogo govora 
o raznim nac^elima uzgoja, uprave i zakonarstva, a pod maskom 
Tersicana jadikuje se o tadaSnjem stanju Francuske. Svoje 
umovanje crpao je pisac iz Fenelona, Floriana i drugih fran- 
cuskih avtora. Na domace zemljiSte rusko vodi citaoca roman 
»Car ili spaseni Novgorod* (g. 1800.). Vec nazvanje otkriva 



Prijevodni i izvorni romani. 241 



tendenciju. Heraskov htjede u toj, u stihovima napisanoj pri- 
povijesti, dokazati, da u2asu anarhije, bjesnilu razuzdane slo- 
bode, bezumnoj pohlepi za ravnoScu ima jedan jediti ustuk, 
lijek i spas u ideji »car«. Svi ovi, u okvir romana utisnuti 
tilosofski traktati, i ako su napisani s vrlo plemenitom na- 
mjerom, opet su izvedeni tako dosadno, da ih je vec u ono 
doba malo tko s voljom citao. 

Na veci broj citalaca mogahu racunati romani s »pri- 
kljucenijama*. U torn 2anru spomeno je vrijedan Fedor Em in, 
neruskog porijekla, mofda Poljak. Vec njegov 2ivot nalici na 
roman, bogat »prikljuceni)ama«, ne zna se, gdje i kada se 
rodio. AH u Turskoj, kako sam kazuje, natjera^e ga prilike, 
da prijedje na islam, a u Londonu primi pravoslavnu vjeru. 
Do^av odanle u Petrograd (g. 1761.), primljen bi u slu2bu, 
cemu mnogo pomo2e znanje raznih evropskih Jezika, te se 
baci na rusku literaturu. Junaci njegovih romana tumaraju 
mnogo i daleko po svijetu. U romanu »HenocTOiiHHaa <i)Op- 
Tyna mjih uoxoaKXeme MHpaMOH;iia« glavni je junak sin jednog 
ministra turskog. U romanu sHarpaac^eHHaa hoctojihhoctl 
HJiH npHKJiroqeHia JiHsapKa m CapMaH;i,Li« (u 4 dijela, g. 1764.) 
putuje se u Persiju i Egipat. Treci roman ^IlMCBMa 9pHecTa 
H 4f>paBpti« b)e§e vec spomenut, kao imitacija »Nove Heloize«. 
Emin izdavaSe g. 1769. satiricni list »A;tCKaa iioqTa«, pisa 
i u druge 2urnale. Njemu se prisvaja satira xCohi.^!, izdana 
istom u naSe vrijeme. 

Popularan i mnogo citan u to doba bijaSe anonimni ro- 
man »HecqacTHHfi Hhkbhop'l mjih iipHKJiroqeHie »cii3hu poc- 
cifiCEaro jtBopiiBHHa H.« (od god. 1775. — '787. i t. d.) Tu 
se prica o Jednom Rusu, koji g. 1747. poslije svrSenih nauka, 
stupi u diplomatsku slu^bu, dodje u Rigu, i odavle dalje po- 
cinju njegove avanture bez kraja i konca. Gotovo sve vrti se 
oko IJubavnih zgoda i nezgoda. Slucaj je svagda tomu kriv, 
da junak protiv svoje volje jednako postaje 2rtvom fatalne 
situacije. U romanu ima dosta sadr^ine, shvacene vrlo realno 
iz tadagnjih prilika 2ivota. Jo§ krupnijim erotskim crtama na- 
pisan je roman poznatog »narodoljubca« iz proSloga stoljeca, 

Slike iz svjetdke knjizevnosti. III. 16 



242 Karamzinovo vrijeme. 



Culkova, pod naslovom : »npHroa:afl noBapHxa hjih noxoac- 
;i;caie paaepaTHoft aceHmMHU* (g. 1770.) Roman nije dovr§en, 
cini se protiv volje samoga pisca, koji je svoju dikciju iScic- 
kao mnogim poslovicama i frazama iz prostonarodnog rjec- 
nika. Pripovijeda se anekdot, da je jednom grof Rostopcin 
pitao Suvorova o najznatnijim vojskovodjama i vojenim pis- 
cima. Suvorov stao redom nabrajati ih, krsteci se nabo2no 
kod svakog imena, a zavr§io ovako: »Julije Cezar, Hanibal, 
Bonaparte, Domaci IJekar, IIpHroacaa noBapHxa!« 

Polemican, protiv opacina vremena naperen je roman 
A. Izmajlova sEBremu hjih oarydHHa cji't^CTBia ^nypHaro 
BOCDHTaHiH H coo6ii],ecTBa« (Jevgenije ili zle posljedice ne- 
valjalog uzgoja i drugovanja) od g. 1799. — 1801., u dvije 
knjige. Nazvanja lica obilje^uju odmah i karaktere. Jevgenije 
nosi nadimak Negodjajev (t. j. Nevaljalac), u njegovu su druStvu 
Razvratin, Licemjerkin, Vjetrovi i Podljankovi ; odgojitelj zove 
se Pendard, to ce red Obje§enjak, a odgojiteljica Sans-pudeur 
t. j. Bestidnica, Tendencija je romana, da poka^e, kuda vodi 
nevaljalo uzgajanje, ali na malenom prostoru jednog romana 
sabijeno je gotovo i premnogo nevaljal§tine ; i ako su nekoji 
karakteri dosta realno shvaceni, ukupni utisak nije ugodan. 
Na kraju pripovijetke postigava opacinu zaslu^ena kazna, a 
nagradjene nevinosti i nema. Na ovaj roman podsjeca N. 
Ostolopova jEBrema hjih HHEiinnee BociiHTaHie« (g. 1803.) 
I tu se pripovijedanje krece oko istog predmeta. Udovica 
Vjetrana najmila Francuskinju svojoj kceri Jevgeniji za do- 
macu uciteljku. Odgojivanje ispade sjajno u francuskom jeziku, 
plesanju i odijevanju po modi, a moralna strana uzgoja ogleda 
se najljep§e u tome, §to je dobra kcerka pobjegla iz rodi- 
teljske kuce s nekim francuskim »parikmaherom« (vlasuljarom, 
frizerom). 

Pripovijetke Benitckoga (od g. 1781. — 1809.) vode 
citaoca na istok, llo je u ono doba vrlo u modi bilo. Fran- 
cuska je literatura tra^ila istok, bje2eci u jednu ruku od is- 
kvarene civilizacije k primitivnim narodima, u drugu ukla- 
njajuci se opasnosti, ko)a bi mogla zadesiti avtore, kada bi 



Prijevodni i izvorni romani. 243 

tamne stvari domaceg 2ivota 2igosali pod pravim imenom 
mjesto persijske ili indijske maske. Za prvu tacku ne bi ba§ 
trebalo ruskim piscima da idu daleko od kuce. ViSe je bilo 
razloga radi druge tacke, da i oni bjegaju k beduinima ili 
u Indiju. Talenat Benitckoga nije neznatan. Njegov »H6pa- 
ruM'B HJiM BejiBKO^tyiuHufu (g. 1807,) njegov »BeAyHH'&« (g. 1807.) 
i »Ha Jtpyrofi ;i;eHb« mogu se jo§ i danas citati. 

Istorijski roman uz Karamzinovu »Marfu« bijaSe »OIga« 
nepoznata pisca (od g. 1803.) Tu ima puno istorije u raz- 
govorima, a ima cak i slovenske mitologije, U Novgorodu 
vladaSe Igor: »ime njegovo grmi sjeverom, razlijega se jugom, 
istok i zapad puni su njegove slave. « Vjerni podlo^nici gotovi 
su 2rtvovati za-nj 2ivot, Jednom nema "kneza dugo iz lova. 
Novgorodjani zabrinuti prinose zrtvu u hramu Perunovu. A 
gdje je Igor? On sjedi na brijegu rijeke Volhova, sjetan i 
neveseo, §to mlada, nepoznata djevojka, koja je osvojila nje- 
govo srce, bje^i od njega »kao srna u samotan gaj«, Ta dje- 
vojka, po imenu Prekrasa, unuka Gostomislova, 2ivljase deset 
vrsti od Novgoroda, sa staricom Ingerdom »u tihoj samoci, 
kreposti i sred.« Ali nenadna susreca s nepoznatim vitezom 
smete i njen srcani mir, i ona provodi od tog doba, §to je 
ugledala sudjenoga, noci u nesanici. To dakako nije tek obicna 
djevojka, jer nije niska, priprosta roda, vec rijetka junakinja. 
Kada nekakav Alfred s pedeset tisuca Polovaca naumi razoriti 
Novgorod, dodje Prekrasa poput Orleanske djevice te probode 
Alfreda u onaj trenutak, kada bje^e zamahnuo macem da 
ubije Igora, Samo se ka2e, da toliko junaStvo stece zaslufenu 
nagradu. Do mala Novgorod slavi svecan pir. Oleg nadjenu 
hrabroj djevojci svoje ime, te je mjesto Prekrase prozva Olgom. 
Ka^u, da je ovaj isti roman g. 18 14. iziSao s potpisom A. K. 
pod preinacenim nazvanjem »Mropb BejiHKin khh3i, GiiBepa*, 
s patriotskim zacinom na dogadjaje godine 1812. Da li je to 
plagijat ili je A. K. bio pisac i prvog izdanja ? to se ne zna, 
U mitologijskim tumacenjima ka2e se za Peruna da je to 
»slavjanski Jupiter«, samo jo§ puno sna^niji, jer se nije ni- 
kada upuStao u onake metamorfoze i pustolovine, kao grcki 



244 Karamzinovo vrijeme. 



bog. Slavjanska Minerva zove se Rasuda, ona se rodi ne 
upravo iz glave Perunove, vec iz njegovih dviju vlastitosti : 
iz Razuma i Mudrosti. Uceni mitolog misli i tu, da je Rasuda 
vi§a od rimske bo2ice. Kad se Olga poredi s Marfom, vidi 
se, da je nije pisao znalac ruske istorije, kakav biJaSe Ka- 
ramzin, ali prostodu^ne naivnosti ima u torn romanu vi§e, 
nego §to u tendencioznoj Marfi. 

Neobican ruski istorijski roman iz suvremenog zivota 
bijage »HaTaji&Ji T-Tqea h He-h-h'l hjih jidSobhhkh cocjiaH- 
HLie Bi. CH6Hpb« (g. 1809.) od V. Z. Tu se prica, kako je 
T-ceva Ijubimica pri carskom dvoru ubila dijete, §to ga do- 
bila od Nar-ina, te oboje bilo prognano u Sibiriju. Tu po- 
cinje roman s »prikljucenijama«. Mnogo godina bijaSe raz- 
dvojeno milo od dragoga, dok napokon ne dodje Petar Veliki 
u Tobolsk, oslobodi zasu2njenog Na-§kina i sunce srece svanu 
jadnim prognanicima. 

Vise na izvode iz ruske istorije nego li na roman nalik 
je »KHii3B MemepcKifi« (g. 1801.) od Gerakova. Isto tako ne- 
poznata avtora »Kceflia KHarHHH rajiMi],Kaii« (g. 1808.) i dosta 
suhoparne istorijske pripovijetke S. Glinke. U romanu »PyccKaa 
AMa30HKa« (g. 1809.) prica se, kako ka2u, istiniti dogadjaj o 
preodjevenoj hrabroj djevojci u godinama od 1806. — 1807. 



Na kraju razdoblja, koje ulazi u tu knji2icu, stoji naj- 
znatniji ruski pripovjedac u romanima, upravo otac realnog 
ruskog romana , kao Fon-Vizin realne komedije ; to bija§e 
Vasilj Trofimovic Narje2ni (Hap'fejKHr.ifi, od g. 1780 — 1825.), 
rodom, kako se cini, plemic poljski, prilikama i utiscima zi- 
vota Malorus, knji^evnom radnjom Rus, kao i Koljcov, Gogol), 
Kostomarov i toliki drugi. Iz poltavske gubernije, Novgorodskog 
okruga, sin nebogatih roditelja, staranjem ujaka si dobi neko 
obrazovanje, koje mu otvori put u moskovsku plemicku gim- 
naziju i dalje u universitet, koji ostavi g. 1801., ne dovrSiv 
sviju nauka. Odmah bude namjeSten kao cinovnik »po oso- 



Otac ruskog realnog romana Narjezni. 245 

bitim naruchinama« kod upravitelja Gruzije te osta na Kav- 
kazu do g. 1803. Godinu dana zatim dobi slu2bu u Petro- 
gradu, s kojim se i ne rasta sve do smrti (g. 1825.), dotjerav 
u slu2bi ne odvec visoko. Narjezni bjese nadaren rijetkim pri- 
povijedalackim talentom i humorom, kojim se odlikuju gotovo 
svi jufnoruski pisci, ali literarno njegovo obrazovanje ili mo2da 
jo§ bolje da ka^emo, prilike 2ivota nijesu bile takove, da bi 
podrzale, razvile i oblagorodile prirodnu darovitost. U nje- 
govim se radovima jednako opa2a neka borba talenta s ru- 
tinom, koje nije mogao ili umio nadrvati. Zato je veci dio 
njegovih knji^evnih radova danas vec sasvim zaboravljen. Nitko 
ne mari za njegove pjesme, nitko se ne zanima za njegova 
po Silerovim »Razbojnicima« izradjena »Dmitriia Samozvanca«. 
Malo ce tko danas citati njegove pripovijetke u »Slovenskim 
vecerima«, napisane skroz pod uplivom osianizma, pravog i 
ruskog, t. j. slova o polku Igorevu ; njihova sadr2ina crpena 
je dakako iz ruskih starina te je pocetkom vijeka imala svoj 
krug citalaca. Nijesu se daleko odvojile i druge pripovijesti, 
napisane poslije, izdane §to napose §to u knjizi »HoBHa 110- 
B'fecTH« (g. 1824.). Od njegovih vecih, realnim pravcem po- 
krenutih romana, prvi je napisan vec g. 1803 — 4. pod utiscima 
du2ega boravljenja na Kavkazu : »HepBBin rOA'B hjth ropcKie 
KHa3ba«. Veceg je znacenja op^irni roman »PoccificKifi JKuji- 
6Jia3'L« (g. 1 8 14.), kojega je na^tampana samo polovica, ono 
drugo ne propusti cenzura. Najpoznatiji ipak i najviSe citan 
bija§e roman iz maloruskog zivota »BypcaK'L« (god, 1824. i 
poslije vi§e puta); zanimljiv je napokon i treci roman »4Ba 
MsaHa HJdH CTpacTb k^ TaacSaMi.* (g. 1825.). Njegova sabrana 
djela izadjo^e g. 1836. u 10 svelcica. Za »PocciHCKaro jKhji- 
6jia3a« uzajmio je Narjezni tek model od Lesafa i njegove 
»Histoire de Gil Blas« ; sadrfina, stavljena u taj model, skroz 
je ruska ; Ijudi, §to se u romanu krecu, govore i rade, ruski 
su Ijudi. Kako francuski uzor, tako strada i ruska imitacija od 
prevelikog, odvec Sarenog izobilja sadr2ine, u njoj neraa je- 
dinstva, vec se tri samostalne niti vuku kroz roman, kad i kad 
prepletene, kad i kad svaka napose. U prvom redu imala bi 



246 Karamzinovo vrijeme. 



stojati istorija plemicke porodice Prostakovih, ali na celo je 
isturena avtobiografija Gavrila Cistjakova, kojom roman i ot- 
pocinje. Njegova mladost, Ijubav i 2enidba s filalejevskom kne- 
ginjicom Feklu§om, neprilike gospodarstvene, pomoc §to ne-. 
nadno dolazi od civutina Janjke, smrt tasta, bijeg 2ene — sve 
je to prikazano vje§to, sacinjava vrlo zanimljive prve stranice 
romana. Izgubiv 2enu, koja mu pobje^e, i sina, kojega mu 
ote§e, podje i sam Cistjakov po svijetu, izruciv svoje gospo- 
darstvo prijatelja Janjki. Tumarajuci iz mjesta u mjesto, junak 
do2ivje cudnih stvari, koje se §to dalje roman napreduje to 
vi§e nagomilavaju, jedna manje nalik na istinu od druge. 
Pored sviju mana u planu i rasporedu izbija ipak u pojedi- 
nostima velik talenat, tipovi koji put podsjecaju na Gogolja. 
Pravom nazva Goncarov Narje2noga ucenikom Fon-Vizina, 
ali ipretecomGogolja,ocemrealnog romana. Taj nadimak zaslu2i 
on poglavito svojim najpoznatijim romanom »Bursak«, u kojem 
se slikaju 2ivot i obicaji tako zvane » burse «, t. j. 2ivot ju2no- 
ruskih djaka u gradovima, gdje se vi§e gladovalo i prosjacilo, 
nego li ucilo, vi§e otimalo nego li dobijalo, vi§e razvijala su- 
rova snaga fizicka, nego li umna. S ovim 2ivo shvacenim i 
darovito opisanim prizorima iz zivota maloruskog druStva vezu 
se slike istorijske iz onog odsudnog momenta, kada se u 
Ukrajini struja ruska otresla tutorstva poljskog susjeda te ruski 
elemenat stao preotimati mah. Ova istorijska sadr2ina daje ro- 
mana u drugoj polovici osobit karakter. Po staroj Sabloni ro- 
mana 18. stoljeca prikljucenija glavnoga junaka bivaju sve 
zapletenija, iz kojih on dakako po teoretskim pravilima svagda 
mora da izadje pobjedilac. I u torn dakle romanu bori se 
sna2na originalnost piSceva, kojoj ima mnogo dokaza u obi- 
lato razasutim detaljnim slikama, sa starom rutinom predjaSnjeg 
prikazivanja, gdje pripovijetka goni junaka iz jedne avanture 
u drugu. Najsamostalniji je u tom pogledu njegov treci roman 
»^Ba MsaHa hjih cxpacTh ki. TaatOaMixi:. Tu se pisac najbolje 
oteo uplivu predjaSnjih obrazaca, ovdje ima podra2avanja manje, 
originalnosti viSe. U romanu «^Ba HBaaa« slika se 2ivo karakter 
maloruski, naklonosL k vjecitomu do potpunog zatora sklo- 



Sitniji pjesnici. 247 



nomu pravdanju zbog vrlo neznatnih uzroka, kukavno ure- 
djenje uprave i sudova podupire tu naklonost, a prekd svega 
pric^anja razapeta je velika humoristicnost, koja kad i kad pre- 
lazi cak u karikaturu. 

6. 

Koliko je god iskocio Karamzin svojim novim nacinom 
pricanja i pisanja, opet ideali 18. stoljeca ne bi§e odmah ustra- 
njeni. Ima pisaca, kojih 2ivot i radnja spadaju u prve desetke 
novoga stoljeca, ali duhom i pravcem produ2uju se uzori 
njihovih predgastnika iz 18. stoljeca. Tako je epska pjesma 
»neTpiaAa« (god. 18 12.) u deset pjevanja od Gruzinceva, 
plod 18. vijeka, u pravcu Voltairove Henriade. I lirska pjesma 
»neTp'L BejiHKiii* (g. 18 10.) kneza G. Sihmatova (od go- 
dine 1783. — 1837.) pristaje prije a ideale 18. vijeka, nego 
li u potonje Pu§kinsko vrijeme, Jezikom i slogom podupire 
nacela SiSkova. Borbom s Francuzima i oslobodjenjem Rusije 
od Napoleona razmahaSe se opet odugevljenim pjesnicima 
poetska krila. Sihmatov napisa (god. 1807.) patriotsku pjesmu 
^noacapcKifi, ManHHt, FepMoreHi. mjih cnaceHHaa Pocciii* u 
tri pjevanja, a Gruzincev u cetiri pjevanja »CiiaceHHaii m no- 
S't^OHOCHaii Pocciii« (g. 181 3.). Ni zujanje oda u slavu po- 
bjeda ne presta odmah. Sam prijatelj Karamzinov, I. Dmi- 
trijev , napisa nekoliko pohvalnih oda u duhu Der2avina. 
Njegova pjesma »Pa3MUinjieHie no cjiyqaio rpoMa« podra2ava 
poznatoj Goethe-ovoj »Die Grenzen der Menschheit«. Odama 
i drugim rodovima lirike isticaSe se vi§e od drugih pjesnik 
Merzljakov (od g. 1778. — 1830.), profesor poezije i reto- 
rike u moskovskom universitetu. Na njegovim lirskim pjesmama 
i romancama hvale prostotu narodne dikcije. Uz to mo^e se 
on prozvati ocem estetske kritike. On napisa mnogo op§irnih 
kritickih analiza u duhu vi§e francuske, nego li njemacke este- 
tike, makar da je prevodio Eschenberga. Prostotom i prirod- 
noScu odlikova se takodjer knez J. M. Dolgoruki (od go- 
dine 1764. — 1823.) tako u satirama kao u lirskim pjesmama. 
On ne htje povoditi se ni za drevnim ni za modernim klasi- 



248 Karamzinovo vrijeme. 



cima, a isto tako ne odobravaSe sentimentalnosti Karamzino- 
vaca ; svoj poetski instrumenat ne nazva lirom, po pjesnickom 
obicaju, vec balalajkom. Glavna rau te^nja bijaSe da i oblikom 
i osjecajima izadje cisto ruski narodan. Mnoge njegove pjesmice 
postase narodnom svojinom te kao popularno narodno blago 
udjoSeurukopisne zbornike tako zvanih »pjesenika« (n'feceHHMK'Lj. 
U kararazinovskom pravcu sentimentalan bijaSe liricar N e 1 e- 
d in ski-Mel ecki (od g. 1751. — 1820.), aimable poete, kako 
ga zove knez Vjazemski, koji ga isporedjuje s francuskim pje- 
snikom Chaulieu. On ga hvali kao covjeka s mnogim i ve- 
likim sposobnostima , kojih nije umio do kraja upotrebiti. 
Njegove lirske pjesme bijahu u svoje vrijeme vrlo poznate. 
»B£ifi;i;y a he piqeHbKy* pjevalo se, kako pricaju suvremenici, 
u vi§im krugovima i u prostog naroda. 

Najsnaznije razvilo se u prva dva desetka devetnaestoga 
stoljeca rusko pozoriSte. Prema vremenima carice Katarine 
kolik napredak I Javna i privatna pozoriSta smatrahu se opce- 
nito u porodicama i u druStvu najblagorodnijom i najpoucnijora 
zabavom, §to zaslu^uje pomnjive njege. Daroviti artisti, kojih 
glumacka vjeStina bijase na glasu, podrfavahu kod publike 
volju i smisao za tu umjetnost i za dramatsku poeziju. Uza 
starca Dmitrijevskoga hvale iz onog doba glumce Jakovljeva, 
Karatigina i glumice Semenovu i Kolosovu u Petrogradu, a 
u Moskvi Pomeranceva , ^uSerina , Plavilgcikova, i osobito 
Mocalova i Scepkina. Veliko literaturno obrazovanje s dra- 
matskom vjeStinom ujedinjavaSe KokoSkin u Moskvi i knez 
Sahovskoj u Petrogradu. Tanki poznavalac pozoriSta bija§e 
takodjer A. N. Olenin, predsjednik akademije umjetnosti. S. 
Aksakov prica u svojoj »Porodicnoj kronici« o kazanskoj 
glumici Feklugi i o obicaju bacati glumcima za vrijeme pred- 
stave novce na pozornicu. »Kadikad sabirali bi novce ranije, 
a kad i kad iraprovizirali bi pod saraom predstavom : ciju god 
moSnjicu napunili bi srebrenim i zlatnim novcima, ili bi asi- 
gnacije zavili u papir, te ih baci glumcu pred noge na pozornicu, 
mo2da cak u najpateticniji momenat njegove igre. Ja sam i 
sam vidio, kako poludjela Nina dolazi k pameti, di2e moSnjicu, 



Vlad. A. Ozerov. 249 



tura )e u dzep, klanja se publici i opet nastavlja svoju rolu 
poludjele Nine!« Razumije se, ove provincijalne navade nije 
znao carski teatar u Petrogradu, koji je privlacio glumce i 
glumice nadom na pensiju. Tako je i §u§erin do§ao pod starije 
dane u Petrograd, gdje se mladi entuziast teatralni S. Aksakov 
sprijateljio sa znamenitim glumcem. Zanimljive crtice iz toga 
poznanstva donosi njegova kronika, u kojoj je citava jedna 
glava posvecena SuSerinu, ali tu se prica i o Dmitrijevskom 
i Jakovljevu. 

U tim povoljnim prilikama javio se daroviti dramatski 
pjesnik, zastupnik klasicne tragedije iz anticnog i novijeg svijeta, 
da cak iz ruske istorije — Vladislav Aleksandrovic Ozerov 
(od g. 1770. — 1816.J. Sin nebogata plemica tverske gubernije, 
dobi u suhoputnom korpusu petrogradskom obicno, dosta 
povr^no obrazovanje, kojega najveca vrijednost sastoja^e se 
u znanju francuskog Jezika i literature. Vec kao mladic prionu 
za citanje francuskih klasika, poglavito tragicnih pjesnika Kor- 
nelja, Rasina i Voltera, koji njegovim prirodnim naklonostima 
tako omiljeSe, da je u privatnim aristokratskim kucama cak 
sam stupao na scenu kao glumac-dobrovoljac. S ruskom li- 
teraturom upozna se istom kasnije, izucavajuci poeziju Der- 
2avina, Karamzina i 2ukovskoga. Kad je g. 1787. svr§io tecaj 
nauka u korpusu te izi§ao sa cinom porucika, ode u vojsku 
na jug Rusije, te ucestvova kod osvojenja Bendera (g. 1789,) 
Docnije bi iraenovan adjutantom kod glavnog direktora suho- 
putnog korpusa, a odavle prijedje u Sumarski departemenat 
na sluzbu, pod nacelstvo admirala Ribas-a (f g. 1800.). Novi 
nacelnik (Golubcov) ne bija§e mu prijatelj. Nakon raznih ne- 
prijatnosti, koje iskuSa na slu^bi, povuce se g. 1808. u ne- 
dobrovoljno mirovanje na selo, u baStinu ocevu, 2alujuci se 
na nepravdu i zapostavljanje u slu2bi. Njegova sredstva bijahu 
tako malena, osobito po§to mu odbile zatra^enu pensiju u 
povecanom razmjeru, da nije mogao vi§e ni 2ivjeti postojano 
u prijestolnici. 

Njegov prvi pokuSaj u ruskom jeziku bija^e prijevod 
francuske heroide pjesnika Colardeau, koja izadje g, 17^4. 



250 Karamzinovo vrijeme. 



pod naslovom j>9jioH3a k-l A6ejiap;iy«. Bogato i rje^ito pri- 
kazivanje bolnih osjecaja nesrecne Ijubavi ugodi duSevnomu 
raspolo^enju samoga pjesnika, koji je, kako pricaju, i sam 
nesrecnu Ijubav gojio spram neke udate gospodje. I tako on 
osjeti nadahnuce Apolonovo, o kojem prije ni mislio nije. Sen- 
timentalnost i visoki klasicizam ujedini^e se u njegovo) poetskoj 
du§i na stvaranje samostalnih tragedija, koje od sada slijediSe 
brzo jedna za drugom. Godine 1798. napisa tragediju iz ruske 
istorije, podrazavajuci Sumarokovu i Knja2ninu, pod nazvanjem 
»iIponojiKT. H Ojienb*. Prikazana bi )o§ iste godine na dvor- 
skom teatru, bez uspjeha. Ali g. 1804. preda pozorigtnoj di- 
rekciji dramu crpenu iz anticnih predanja grckih, tragediju 
»9;i.Bn'b Bt AGHHax'&«, koju knez Sahovskoj s ushitom pri- 
hvati, te vec u novembm iste godine iznese na scenu sa sjajnim 
uspjehom . SeSurin prica u kronici S. Aksakova, kako je on 
igrao rolu Edipa a Semenova Antigonu i odu§evljenju publike 
nije bilo kraja ni konca. Taj uspjeh potace pjesnika na novi 
rad. Vec godine 1805. napisa po nagovoru Olenina tragediju 
u Osianovskom duhu : »Fingal« bje§e joj naslov, u tri akta, 
s korovima, pantomimom i baletom. Sam Olenin pomaga§e 
mu u crte^ima kostima i dekoracija. Ovu tragediju prevedo§e 
docnije na francuski i njemacki jezik. Prvi put prikazana bi 
g. 1805. u decembru, u dvorskom teatru. Najvecu slavu stece 
Ozerov tragedijom, koju napisa na temu iz ruske istorije, 
odabrav za glavnoga junaka poznatu istorijsku licnost »Dmi- 
trija Donskoga«. ^][^wi^m /I^ohckoh* javi se na sceni g. 1807. 
u januaru, Komad bija§e pun i prepun patriotskih osjecaja, 
otklik tadagnjeg uzbudjenog vremena. Evo §to prica §u§erin 
o prvoj predstavi. »Napokon javi se ruska, t. j. iz ruske is- 
torije tragedija Ozerova » Dmitri j Donskoj*. Ja sam igrao ne- 
znatnu rolu kneza Bjelozerskoga, a Jakovljev — Dmitrija 
Donskoga. Ova uloga bijaSe njegov triumf, ona je uspostavila 
njegovu nekoliku uskolebanu slavu. OduSevljenje publike nije 
znalo mjere. Sjajnomu uspjehu Jakovljeva doprinese mnogo 
i to, §to su tada bile vojene prilike , svacija srca i umovi bi- 
jahu patriotski ugodjeni, te publika primjenjivage kulikovsku 



Vlad. A. Ozerov. 1 5 



bitku k ocekivanim pobjedama ruske vojske nad Francuzima. 
Kada je Dmitri) Donskoj, baciv se na koljena, digav ruke k 
nebu, govorio: »No prvi dug srca ide tebi, caru careva! Sva 
carstva dr2e se Tvojom desnicom, proslavi i utvrdi i uznesi 
Rusiju! Satri gordi vrat smutljivih vragova, kao prah zemal)ski, 
da bi s trepetom inoplemenik mogao reci : Narodi, znajte, 
velik je ruski bog.«* — zavlada tolik entuziazam svima, da 
se ne mo2e opisati. Mislio sam, da ce se razvaliti stijene po- 
zoriSta od aplauza, lupe i krike. Mnogi gledaoci stali se grliti 
kao pijani. Dogodi se ne§to dotle necuveno : u tragediji stali 
vikati foro. Glumci nisu znali, §to da cine. Napokon iz prvih 
redova naslonjaca cuo se glas : Ponovite molitvu ! Jakovljev 
iza§ao na prednju scenu, kleknuo i pohovio molitvu. Odu- 
Sevljenje bijage isto, i valja priznati istinu, da je Jakovljev 
bio zbilja prekrasan svojom stasitom osobom, u starinskom 
vojenom odijelu, s milovidnim crtama lica, s divnim ocima, 
uprtim u nebo, kad je gromozvucnim, skladnim glasom i 
silnim osjecanjem izgovarao ove izvrstne stihove.« 

Slava Ozerova brzo se utrnu, kao svijeca IX.0 brzo do- 
gori. lol jednu tragediju »Poliksenu« posla on u Petrograd, 
vec sa sela, kuda ga otjera^e nepovoljni odnoSaji slu2beni. 
Direkcija primi komad, prva predstava ne prodje sasvim bez 
uspjeha, ali poslije drugoga puta skinuSe je s repertoara, ne 
isplativ pjesniku ni ugovorena honorara. To porazi pjesnika, 
koji je vec od prije zbog svoje nesrece u slu2bi i Ijubavi 
naginjao sumornosti, tako silno, da je do skora pao u dusevnu 
bolest, od koje ga izbavi smrt god. 1816. 

Sve tragedije Ozerova drfe se u glavnorae pravila fran- 
cuskoga pseudoklasicizma, s velikim upletanjem sentimentalne 
romanticnosti, koja osobito izbija u 2enskim karakterima, 



* Ho nepBi.Hi cepAUa aojift. kt> Te6-E, itapro napefi! 
Be* i];apcTBa jiepacaxca ;i;ecHHi];eK) Tboch : 
IIpocjiaBb H yTBep^a h BoSBejiii'ib Poccin)! 
KaKx npax-b aeMHoS, coTpa BparoBi. KuqjiHBy Bbito, 
^ItoCt. cx xpeneTOMi. cKaaaxb HHonjieMeHHiiKT. Mori. 
fl3b]KH Bl;J^aHTe — BCJiiiKi PoccifieKiiS Borxl 



252 Karamzinovo vrijeme. 



Antigoni, Kseniji, Moini i Poliksenl. U Ozerova ima ipak 
mnogo vi§e tople srdacnosti i iskrenosti osjecaja, nego li u 
njegovih predSastnika Suraarokova i Kn)a2nina, a stih mu je 
lak§i i gladji. Kod §i§kovaca ne bijaSe u milosti, da i neki 
drugi savremenici zavidjeli su njegovoj slavi, I knez Vjazemski 
i L. Majkov sla2u se u misli, da je Ozerovu kod Poliksene 
ucinjena krivica, da je tragedija propala samo intrigama, kojih 
niti bijahu u rukama kneza Sahovskoga. Ne smijemo smetnuti 
s uma, da je Sahovskoj pristajao uz konservativnu stranku 
SiSkova, kojoj Ozerov nije nikako mogao biti simpatican, bu- 
duci suvige moderni covjek i preveliki galoman. U »Edipu 
u Atinama« on se skroz poveo za uzorom francuskog pjes- 
nika Ducis, koji je takodjer napisao »Edipa na Kolonu«. Po^av 
uzastopce za njim, Ozerov istina udalio se od predjaSnjeg 
uvjeta jedinstva mjesta, ali inace ni jedan ni drugi ne dostigoSe 
visine besmrtnog Sofokla. U najznatnijoj tragediji »Dmitriju 
Donskom« iznevjerio se pjesnik istoriji, prikazav glavnoga 
junaka neo^enjenim, da tako dobije gradju za Ijubavni zaplet. 
To odstupanje silno uzruja §i§kova, koji malo da ne proglasi 
licnora uvredom ovakvo izvracanje istorijskog karaktera, ovakvo 
kvarenje starinskih obicaja i ruske istorije! Ipak je Ozerov 
dugo vrijeme gospodovao na ruskom pozoriStu, njegove tra- 
gedije bijahu rado gledane, izazivahu potoke suza, na njima 
uzgojivahu se ruski glumci i glumice. S Ozerovim i Seme- 
novom, kafe knez Vjazemski, kao da je umrla ruska tragedija, 
istom ^to se bila rodila. On sudeci po utiscima od citanja 
dr2i upravo odbacenu Poliksenu najljepSom tragedijom Ozerova. 
Veliko znacenje pozoriSta mo2e se vidjeti jo^te na jednom 
ruskom piscu, kojega ne mislimo ovdje na opSirno ocjenjivati, 
jer ne spada svojom najvrstnijom radnjom u 18. vijek, vec 
ga valja zajedno sa 2ukovskim, BacuSkovim i Gribojedovim 
smatrati krajeugaonim kamenom novog Pu^kinskog doba ruske 
literature — to je Ivan Andrejevic Krilov. U osamnaesto 
stoljece mora se uracunati njegova ranija literarna produkcija 
u onim rodovima knji^evnosti, gdje mu nije bilo sudjeno ubrati 
slave, a to su njegove drame, tragedije i komedije, proizvodi 



Ivan A. Krilov. 253 



njegove mladosti i njegove samoopsjene. Tko ne zna »d)e(Ju§ke« 
Krilova po njegovim Ijupkim, ali i oStroumnim, prostosrdacnim, 
ali i lukavim basnama? Taj Krilov ovdje se nas ne tice; mi 
cemo kazati dvije rijeci o njemu samo kao o dramatskom 
pjesniku i satiriku. Krilov (rodio se u Moskvi 2 febr. 1768. g. 
ili ne^to ranije) ne dobi kod kuce (u Orenburgu i Tveri, 
kuda se preseliSe roditelji, kad mu je bilo 7 godina) nikakova 
obrazovanja, jedva je naucio citati i pisati. Rana smrt oceva^ 
koji ostavi fenu i djecu bez sredstvi 2ivota, natjera ga 
prije vremena na slu2bu, najprije u Kaljazinski sud, poslije u 
Tverski magistrat, (prva slu2ba oznacena je vec g. 1777-) Do 
skora ode majka u Petrograd (g. 1783.), gdje sin nastavi slu2bu 
isprva u sudu (do g. 1787.), poslije u carskom kabinetu (od 
prilike do g. 1790.). Te§ka slu2ba iza komadica hljeba poslu^i 
Krilovu gkolom, u kojoj on upozna Ijude i razne odnose 2ivota. 
Neobicno rano razvi se u njega jaka snaga posmatranja svako- 
jakih covjecjih prilika a uz to i volja za knjizevnom radnjom. 
Vec od g. 1783. — 1784. (dakle kad mu jo§ nije bilo gestnaest 
godina) napisa komicnu operu u stihovima i prozi, pod na- 
slovom »Ko*eHHBU,a«, u 2anru Ablesimovskog »Mlinara«, s 
ocitom nakanom da je proturi na scenu. Nijemac Breitkopf, 
s kojim se slucajno upoznao, otkupi od njega tekst za 60 
rubalja, ali komad ne bi ni §tampan, kamo li predstavljan, 
za 2ivota pjesnikova. Sadr^inom ne§to napominje »Mlinara«. 
1 tu se radi o ukradenoj stvari, o srebrnim 2licama. »Kofe]- 
nica« imala bi pogoditi i predskazati kradljivca. Po lopovskom 
planu »prika§cika« okrivljen bude neki Petar, kojega je taj 
htio da odstrani u rekrute, jer mu je bio na putu, da bi njemu 
dopala Anjuta. U istinu ukrao je 2lice on, a ne Petar. Ko- 
fejnica podr2a besavjestno njihov nepo§teni ugovor, te gospo- 
darica malo da nije zbilja ispunila djavolji plan svoga »pri- 
ka§cika«, kad iznenada usliSa njihov razgovor, te otkri pravoga 
krivca. Citava fabula nema doista ni^ta takova, §to ne bi 
moglo biti istina, ali ni osobite vje^tine, velika zapleta ne 
mo2emo ocekivati od §estnaestgodi§njega mladica. Izucavanje 
francuskih klasika, kojemu se u to vrijeme posvetio, za cudo 



2 54 Karamzinovo vrijeme. 



vi§e Rasina nego li Moliera, zavede mladog pisca na pokuse 
u sastavljanju tragedija. Prva zove se »Kleopatra« (g. 1785.) 
druga »Filomela« (g. 1786.) — ova je bila g. 1793. naStam- 
pana u » Rossi jskom teatru« — ove tragedije, a ni opera »B'fe- 
mena^ ceMLa« i komedija »CoiMH0TejiF> b^ npaxoacefl* ne po- 
djoSe mu za rukom, isto kao ni komedija >npoKa3HHKH« 
(od g. 1787.). Krilov je pokuSao na vi§e nacina da ovim ko- 
madima prokrci put na pozornicu, ali sva nastojanja bijahu 
zaludna. U posljednjoj komediji ima mnogo licnih uvreda 
protiv pjesnika Knja^nina, jer isnosi na ruglo u Rifmokradu 
pjesnika, u Taratori njegovu 2enu, kcerku Sumarokova. I ako 
komedija nema poetske vrijednosti, ali je va2na za ocjenu 
karaktera pjesnikova. U to doba boravljaSe Krilov u kudi 
kneza Golicina. Kad knez pade kod cara Pavla u nemilost, 
podje s njim na njegovo imanje u Kazacko medju drugima 
i pjesnik, te osta ovdje od jeseni 1797. g. do proljeca g. 1801. 
Tu napisa svoju saljivu tragediju »Trumf«, koju su u selu 
i predstavljali (on sam izadje na scenu u roll Trumfa) i ko- 
mediju »Pirog«, na§tampanu istom g. 1869. Ovo je jedna od 
boljih njegoviii dramatskih stvarcica, pisana sasvim u prosto- 
narodnoj prozi. Kada car Aleksandar naznaci Golicina lifland- 
skim vojenim gubernatorom u Rigu, uze knez i opet Krilova 
sa sobom za direktora kancelariie. Ali pjesnik ne izdr2a u toj 
slu2bi. On se dao na karte te ostavio slufbu. Putujuci iz 
mjesta u mjesto skitao se daroviti pisac neko vrijeme po Rusiji, 
kao da mu je jo§ i toga iskustva trebalo, da uhvati u svoju 
du§u sve ono bogatstvo poznavanja Ijudi i njihovih razlicitih 
karaktera i cudi, koje tako divno odsijeva iz njegove potonje 
slavne radnje, iz njegovih basana. U to vrijeme padaju jo§ 
njegove komedije »JIeHTanc fnije se do sada na§la u potpunom 
obimu), i>Mo;i;Hafl JEaBKa* i ^ypoKi. ;i;ouKaMi.», i opera »Hjii>a 
BoraTupb « , 

Kako su danas zaboravljene drame Krilova, tako se malo 
tko osvrce na njegove satiricne clanke. Pjesnika opisivahu 
njegovi poznanici kao covjeka naprasita i osvetljiva, koji nije 
Stedio protivnika, osobito ako se osjecao uvrijedjenim u svom 



Ivan A. Krilov. 255 



l 



ponosu. Svjedocanstvom ovake karakteristike sluze njegoya dva 
nedavno objelodanjena pisma. Jedno je upravljeno na Knja2nina, 
u njem brani svoju komediju »Prokaznike« od tumacenja, kao 
da Je tu nacrtan Knja^nin, ali odbrana nije §to drugo van 
nova jedovita satira uvrijedjenog u svojem cestoljublju pisca 
protiv Knjafnina. Drugo je namijenjeno bilo nekognjem za- 
gtitniku Krilova Sojmonovu, po§to taj iznovice posta direk- 
torom carskih pozoriSta. U pismu tufi se Krilov, §to njegova 
opera »B'feuieHaH ceMbii* ne ulazi u repertoar, dok su mnogi 
drugi manje vrijedni komadi vec prikazivani bili. Iz tog se 
pisma osvjedocujemo o njegovu vrlo zdravu presudjivanju 
raznih dramatskih proizvoda, samo o svojima kao da se varao, 
dr2eci ih za bolje, nego §to su u istinu 'bili. Tu se pominje, 
da je on preveo nekakvu nevaljalu operu »Infanti« te pred- 
stavio direkciji jednu novu svoju »Amerikanci«, koja se ne 
svidje Sojmonovu. Argumente, istaknute protiv njegova ko- 
mada, pobija pjesnik vrlo vje§to. Isto tako 2ali se na direkciju, 
§to ne htje primiti u repertoar njegove komedije »Prokazniki« 
i najposlije s ironijom prebacuje »Njegovoj Preuzvi§enosti« 
maljugnu osvetljivost, §to mu je uskracen bio Slobodan ulaz u 
teatar na mjesto s platom od jedne rublje. »Mogao bih pomisliti, 
da sam bio drzak, da je moje pona^anje tomu uzrok. Ali tko 
se nepristojno vlada medju publikom, toga ne otpravljaju s 
mjesta po rublji na mjesto od p6 rublje, vec ga ne puStaju 
u pozori§te ni za platu ; a ja se vladam tako, da nikako ni- 
jesam zaslu2io da budem ka^njen nedopuftanjem ulaza medju 
publiku. Istina, ja se nerijetko smijem u tragedijama a zijevam 
po kad §to u komedijama. Ali kad covjek vidi ludorije, mo2e 
li se ne smijati ili ne zijevati? Ja se smijem ili zijevam tako 
tiho, da ne cinim nikakve larme, a kraj toga srecan sam, da 
me cesto i publika podr^ava u tome . . .« Lako si je pred- 
staviti, da je ovakav razgovor s direktorom carskih pozoriSta 
li§io pjesnika i posljednje nade, da ce sa svojim dramama i 
operama uspjeti. Mo2da valja u tomu trafiti i uzrok, §to je 
razjareni Krilov stao pomiSljati o drugom nacinu literarne 
radnje, o izdanju satiric^na 2urnala. U to vrijeme bjeSe se 



256 Karamzinovo vrijeme. 



upoznao s ruskim volterijancem Rahmaninom, s liberalnim 
piscem Klu§inom i s poznatim RadiScevim, koji su ga mo2da 
i nagovarali, da se lati toga posla. Nema sumnje da su mu 
obecali i svoju pomoc. Rahmanin izdavao je i sam g. 1788 — 9. 
nedjeljni list »yTpeHHie ^lacu*, u kojem je na^tampana oda 
Krilova »yTpo« i mo2da jo§ koje §to anonimno. Preduzece 
Krilova nosi nazvanje »IIoqTa JiyxOB'&«. Razgovor vode gnomi, 
pi^uci iz podzemlja pisma o Plutonu i Prozerpini i o njihovim 
ministrima. Vec dvadeset godina prije toga Emin izdava§e » Adsku 
poStu ill dopisivanje hromonogog bijesa s krivim« (prema fran- 
cuskomu Le diable boiteux), koja je upravo u to doba izaSla u 
drugom izdanju (g. 1788.). Ipak je te§ko red, da li se Krilov 
ugledao upravo u taj naslov ili je srodnost samo slucajna. Po od- 
zivu Grota satira ovog 2urnala, koji je izlazio u mjesecnim knji- 
gama, bija§e dublja, oitrija i raznolicnija, nego li u prijaSnjim 
satiricnim listovima. L. Majkov nije istog mi^ljenja. Svakako 
bijage Krilov velik vjeStak u proznom pricanju. Njegova satira 
obuhvataSe vrlo na giroko razne pojave druStvenog 2ivota, ne 
izuzimajuci ni brace po zanatu, nevaljalih stihotvoraca, 2urnal 
ne nadje velike prodje, na osmoj knjizi morao ga izdavac 
obustaviti, Ali godine 1802. izadje ^floiTa ^tyxoBi.* u drugom, 
neskracenom izdanju. Od 48 pisama ovog zurnala, pisanih pod 
raznim izmiSljenim imenima (kao Daljnovid, Svjetovid, Vis- 
prepar, Zor, Vjestodar, Buriston i t. d.) misli se da ih je od 
prilike 18 pisao sam Krilov. I tu ima dosta polemike protiv 
Knja2nina, a 44. pismo tice se pozoriSta i §iba anonimno Soj- 
monova. U razgovoru gnoma s jednim polaznikom pozoriSta 
veil se, da komad, koji hode da bude primljen ovdje u re- 
pertoar, ne treba da ima smisla ili oStroumlja, ne treba da 
pazi ma na kakva pozoriStna pravila, samo neka se cuva da 
ne napada na mane, jer svako napadanje na mane smatra se 
licno§cu ; avtor neka ne uplide u komad oStroumnih dosjetaka, 
jer govoriti umno znaci ovdje da si nepristojan i t. d. Najvece 
je vrednoce u satiri Krilova literaturna strana. »Dok su Ko- 
zicki, Novikov, Emin i dr. bili samo umni opa2aci, javlja se 
u Krilovu vec radjajuci se umjetnik, Tu se vec opa2a epski 



Svrktak. 257 



pripovjedac, koji cesto umije zaodjenuti misao u svifetli, is- 
pupceni obraz.« Grot. Krilov pisa satiricna pisma jo§ u 2urnal 
»3pHTeJiE.« i u »C. IIeTep6yprcKifi MepKypifi«. 



Ovdfe prekida na§a knjifica. Tko bi imao strpljivosti da 
je procita od pocetka do kraja, uvjerio bi se, mo2e biti, da 
je osamnaesto stoljece u duhovnom 2ivotu ruskoga naroda sa- 
vjestno vrsilo svoj zadatak. To bija§e vrijeme marljiva nami- 
canja svih sredstava, potrebitih za ostvarenje samostaine ruske 
literature. Najprijc javlja se na brodu gigantska licnost Petra 
Velikoga te namje§ta krmilo tako, da ce se citava Rusija kretati 
drugim pravcem. On joj pokazuje novi cilj. I gle mahom do- 
laze, kao na mig, radnici da trnokopima iskrce zemlju, sijaci 
da je zasiju dobrim sjemenom. Ovo je uzajmljeno sa zapada, 
ne u jednoga tek susjeda, vec kod dvojice — trojice. Ruski 
knjifevni i ucevni Ijudi prijatelje se s Nijemcima i Francuzima, 
ne mareci za njihove nutarnje opreke, preko jednih i drugih 
dopiru i do Engleza a donekle i do Talijanaca; ne stide se 
biti njihovim ucenicima, prevodiocima i podra2avacima ; primaju 
od njih iusvajaju spolja§nje oblike i idejnu sadrfinu. Ruskoj 
publici, koju si oni kod kuce istom stvaraju, sve je to tako 
novo, da u zanosu prvog oduSevljenja preuvelicava znacenje 
svojih prvih knji2evnih i ucevnih Ijudi : Lomonosova zovu 
Malherbom i porede s Pindarom, Sumarokova sjevernim Ra- 
sinom, Heraskova Homerom, Der2avinu prisvajaju ujedinjenu 
slavu Pindara, Anakreona i Horacija, Fon-Vizin nadvisuje im 
Moliera, Bogdanovic Lafontaina. Ako ovaj mladenacki zanos 
i ne potraja za dugo, nevina samoobmana ne na§kodi, vec 
skorije ohrabri mnogog domaceg pjesnika, a kod druStva, koje 
se istom prezalo iza sna, potace raspolofenje k mladjahnoj 
ruskoj literaturi. Razvitak druStva koraca necuvenom odista 
brzinom, ali s organskom postupno§cu. I ako ruska literatura 
u 18. stoljecu ne izadje jo§ sasvim iz tudjih pelena, ipak se 
opa2a lagahan prijelaz iz prve faze puka podrafavanja, §kolne 
retoricnosti, panegirizma i pridvorne uslu2ljivosti u drugu vi§u 

Slike iz svjetske knjizevnosti. III. 17 



Karamzinovo vrijeme. 



fazu, gdje vec izbija neka umjetnicka samostalnost, veca iskre- 
nost i prirodnija prostora, i neka smjelost u izmjenjivanju 
novih misli sa 2ivim druStvom, koje shvata i voljno je slu§ati. 
Derfavin vec Je u punijoj mjeri pjesnik nego li Lomonosov, 
Ozerov vi§e nego li Sumarokov i Knja^nin, Karamzin preo- 
bra2ava ruski stil, zamjenjuci preozbiljnu Lomonosovsku prozu 
jezikom prostijim, narodnijim, uvodeci umiljati i Ijupki nacin 
pisanja. Dmitrijev nastoji oko istog cilja u poeziji, zbli^ujuci 
ruske poetske oblike i obraze sa svjetskom elegantnoScu fran- 
cuskom. Nastupa kraj stoljeca, ali napredak ne prekida. Za 
boljima slijedit ce joSte bolji, savrSeniji, narodniji, samostalniji. 
Za Fon-Vizinom nadoci ce Gribojedov i Gogolj, za Hemni- 
cerom Krilov, za Dmitrijevim BacuSkov i 2ukovski, a za njima 
PuSkin i Lermontov, za Narje^nim i Pu§kin i Lermontov, a 
za ovinia Turgenjev i Goncarov i TolstoJ ! Ali kako nema" 
devetnaestoga stoljeca bez osamnaestoga, tako ne bi bilo sjajnih 
imena u ruskoj literaturi devetnaestoga stoljeca, da ne bude 
bilo njihovih poStovanja dostojnih prednjaka u osamnaestom 
stoljecu. To bijahu svake hvale vrijedni radini, kojih tvorovi 
polo2i§e prve temelje ruskoj literaturi, stvori§e rusku citalacku 
publiku. 



X^JJJ,±MJJJJl1AA±AAAAA1±1±1ALLLLLSJJAA1JJ-^ ^ ^ 




ftT^TfffTrrrrrfTWTTTTWTTr^TTTTTTTTT^TWTTWT'fi^ 



fiibliogttof^ija piredniefo. 



^^ko bi htio izucavati sadrfinu ove knji^ice op^irnije po 
(S^ velikim istorijama ruske literature, ili cak po mono- 
grafijama i izvorima, nadi ce nekoiiko pouke u bibliografiji 
predmeta, koju cu ovdje izlo2iti. 

Tri su glavne istorije ruske literature i za osamnaesto 
stoljece spomena vrijedne : Galahov, Porfirjev i Rajnhold. Knjiga 
Galahova (HcTopia pyccKofi cjiobcchoctii ;i;peBHen m hoboH, 
coqHHeHie A. FajiaxoBa. Tom's I. HcTopia ;[i;peBHei1 pyccKofi 
cjioBecaocTH. HcTopia hoboiI ao KapaMSHna. CaHKxneTepSypr'B 
1862., lex. 8-a 596. Towb II. HcTopiii hoboh cjioBecHOCTH OTt 
KapaM3HHa ;i;o IlyiiiKUHa. Cndrt. 1875. 8-a 472. VII.) sjajno je 
svjedocanstvo duboka poznavanja ruske knji2evnosti i8. stoljeca. 
To nije tek dobra kompilacija, vec rezultat svestrana izuca- 
vanja po izvorima prve ruke. Novo izdanje, u dva toma, na- 
btampano g. i88o., nije za ovaj period vremena u velike pre- 
inaceno ; bibliografski aparat u prvom je izdanju cak potpuniji, 
dok je u drugom slikovitost pricanja veca. U istoriji literature 
P o r f i r j e V a (HcTopiii pyccKou cjiOBecHOCTU. CocTaBH.Tb M. 
IIop*iipteB'L. ^lacTL I. jI^peBHiil nepio;;!). YcTHaii HapoAHaa ii 
KHHacHaa cjioBecHOCTb JIG lleTpa B. Il3;i;aHie 4. Kaaant '880. 
8-a 723. 4acTb II. Hobbih nepioAt- OT^'feJit I- Oti. IIcTpa B. 
jio EKaTepHHU II. H3;i;aHie 2. KasanL 1886. 8-a 350. OtaI^jii^ 
II. .HMTepaTypa bi. ij,apcTBOBaHie EKaTepMHW II. EaaaiiL 1884. 



26o Bibliografija predmeta. 



8-a 411. HacTL II. Ota^jTB 3. JnTepaxypa bi. itapcTBOBame 
AjieKcaHjtpa I. KasanL 1891. 8-a 251. II.) stari je period 
izlozen bolje i potpunije nego li u Galahova , ali za 
1 8. stoljece ostaje Porfirjev samostalno§cu miSljenja daleko 
iza Galahova. Njemacka knjiga Rajnholdova (A. v. 
Reinholdt, Gcochichte der russischen Literatur. Leipzig 
1885 — 6., 8. XV. 848.) marljivo je i vjesto izradjena kompi- 
lacija po raskim izvorima i istrazivanjima ; samostalna znacenja 
nema ni koliko Porfirjev, kamo li Galahov. U najnovije vri- 
jeme §tampa se u »Bi>CTHHKy EBpontr* niz slika, vrlo vje§to 
napisanih, o starijoj i novijoj ruskoj literaturi cuvenog pisca 
ruskog u toj oblasti A. N. P i p i n a. Iz tog niza clanaka 
izaci ce istorija ruske literature za obrazovanu §iroku rusku 
publiku, kakove dojako nema u ruskoj knji^evnosti. Spome- 
nuti clanci pocese izlaziti god. 1894. te se jednako nastavljaju. 

Prateci izlaganje na§e knji2ice od glave do glave, od tacke 
do tacke, ukazat cemo na ova monografska istrafivanja. 

K str. 7 — 8. Upliv zapadni, narocito poljski, na mos- 
kovsku Rusiju u posljednjoj trecini 17. stoljeca lijepo je pri- 
kazan u bogatoj sadr2inom knjizi I. § 1 j a p k i n a : Gb. JI^h- 
MHTpin PocTOBCKifl M ero BpeMfl (1651.— 1709. r.)- Hscji'feAO- 
Bame H. A. lUjianKHHa. C. IleTepSypri. 1891. 8-a x. 460. 102. 

K str. 8. O Simeonu Polockom napisa g. 1875. L. N. 
M a j k o V studiju, koja je g. 1889. preStampana i poneSto po- 
punjena u knjizi >OqepKM HSt HCTopin pyccKon JiHTepaTypn 
XVII. H XVIII. CTOJiliTifi. Cn^r-B. 1889. 8-a 434. (na str. i — 162.) 
Istomu su piscu posvecene jo§ dvije meni nepoznate rasprave, 
jedna od nekoga V. P o p o v a (GHMeoH-L noJioii,Kin KaK-L npo- 
noB'fe^iiHHK'B. MocKBa 1886.), druga od Jer. Tatarskoga 
(GHMeoH'L nojionpin. OhhttE) Hscai^tOBania nat HCTopin npo- 

CB'tmeHifl H BHyTpeHHeii II,epKOBHOH aJH3HH BO BTopyK) nojio- 

BHHy XVII. B-feKa. lepoeea TaTapcKaro. MocKBa 1886) 

K str. 12. O Arseniju Suhanovu ima posebno vrlo op- 
§irno djelo Bjelokurova: Apcenift CyxanoBi.. HaeJii^io- 
BBHie Cepria BijoKypoBa. HacxL iiepBaa. Biorpa<i>ia Apcema 
CyxaHOBa. MocKBa 1891., 8-a 440. CLX. Isprva naStam- 



Bibliografija predmeta. 261 

pano u »^TeHiii« raoskovskog druStva za istoriju i drevnosti 
u I. i 2. knjizi za god. 1891. 

K str, 10 — 13. O znamenitom patrijarhu Nikonu naci ce 
citalac lijepo izlo^eno pricanje u istoriji ruske crkve pokojnog 
moskovskog mitropolita M a k a r i j a , u dvanaestom tomu. 
Sr. jo§ biografiju Nikona od A. A. Bikova (BHKOBt) u biblio- 
teci Pavlenkova (g. 1891.). 

K str. 12. Ispravljanjem knjiga pod Nikonom bavi se 
studija N. T. Kaptereva »IIaTpiapxi> Hhkohi. h ere npo- 
TUBHMKH Bi. ^i^^SL^ MCDpaBJieHifl uepKOBHLix'L o6pji;i;oi). Bbih. 

I. MocKBa 1887. «, koje nijesam imao u ruci, kad sam ovo pisao. 

K str, 14 — 26. Avtobiografija popa Avakuma naStampana 
je od Tihonravova g. 1861. u trecem tomu izdanja 
JliTouMCM pyccKofi jiHTepaTypH H ;ipeBHOCTEr, H3;i;aBaeMbifl Hh- 
KO-iaeMi. TuxoHpaBOBWMT., iVlocKBa 1861., na str. 117 — 173, 

II. OTA'feji'i', napose pod naslovom : SiHTie npoTonona ABBaKyna 
HMi. caMHMT. HanMcaHHoe. H3;iiaH0 noAt pe;i;aKi],ieK) H. C. Te- 
xoHpaBOBa. HsAaHie ^. E. KoacanquKOBa. CIIeTepSypr'L 1862. 
M. 8-a 118. Dobro je izlo^en 2ivot i radnja popa Avakuma 
u knji^ici V. A. M j a k o t i n a, §to izadje g. 1894. u seriji 
»jKh3hl saM'feqaTeJiLHLix'B jiK);tei1. Biorpa^MqecKaH SH^JiioTeKa O. 
naBJieHKOBa« pod naslovom: IIpoTononi. ABBaKyMi., ero acMSHb 
H ji.'fcjiTejii.HOCTb. Biorpa^MTOCKin o^epKi. B. A. MjiKOTuna. C. 
IIcTepOypri) 1894., 8-a 160. U na veliko zasnovanom djelu 
Vengerova JKpiiTHKO - 6iorpa*HqecKii1 cjiOBapb« pominje 
se i Avakum s. v. Samo se kafe, da i Makarije u svojoj is- 
toriji ruske crkve prica mnogo o Avakumu. 

K strani 26 — 36. Pripovijetka o borbi strijelaca za raskol, 
napisana od Save Romanova, iza§Ia je g. 1863. u petom tomu 
vi§e pomenutog izdanja prof. Tihonravova »JIiTOnMCH« 
i t. d. u II. odsjeku »MaTepiajiiji« pod naslovom »lIcTopia o 
Btpi H qeJio6HTHaii o CTpivmaxi.. GaBBH PoMaHOBa«, na 
str. Ill — 148. 

K strani 8—10. i 42. O ruskom teatru za cara Aleksija 
Mihajlovica mo2e se naci koliko treba u petoj glavi knjige 
prof. P. O. Morozova (na str. 130 — 206): OiepKH HSt 



262 Btbliografija predmeta. 



ucTopiM pyccKofi ;ipaMLi XVII — XVIII. cTOJiiTifi. CIIexepSypr'L 
1888., 8-a VI. 389. Ne tice se na§ega vremena lekcija prof. 
Arhangelskoga sTeaTpx ;;o-rieTpoBCKon PycM«, Ily- 
djiaqnaa JieKiiia A. ApxanrejiBCKaro. KaaaHB 1884., 8-a 42; 
naprotiv ovamo spada istog pisca studija »PyccKii1 xeaTpi) 
XVIII. B'feKa* (OiepKH H MaTepia.ibi), na^tampana u 27. tomu 
ruskog zurnala »PyccKoe oGo3p'feHie«: na strani 253 — 283, 
''3 I — 760. 

K str. 37 — 44. O Petru \'elikom ne moze se ovdje pri- 
voditi literatura, jer bi to prekoracivalo medje, stavljene ovoj 
bibliografiji. Gledaj bibliografski prijegled u raspravici: Smurlo 
>IIeTp'L BejHKin b-l pyccKon jniTepaxypfe'' bi> iKMHnp. 1889. 
za Jul i avgust. Za istoriju literature onog doba jo^ jednako 
ostaje vrlo vazna knjiga, koju g. 1862. napisa P. P. P e- 
karskij: HayKa m jiHTepaxypa bi. Pocciii iipn Ilexpi Be- 
jraKOxM-L. Hscjii^ioBaHie aKa;i;eMnKa II. II. IleKapcKaro. Glle- 
TepSypri. 1861. vel. 8-a, dva toma : Tomi. I. BBe^eme bi. HCTopiio 
iipocBimeHiK Bt Pocciu XVIII. crojiliTin. Ciii5n.. 1862., 8-a 
VI. 578. ToMT. II. OnMcame cjiaBHHopyccKiixi. KHari. h thqo- 
rpa$iri 1698.— 1725. ro;;oB'L. Ca^it. 1862., 8-a 694. XXV. 

K str. 40. Pisma Petra Velikoga izlaze sada pod redak- 
cijom akadetnika A. F. Bickova: »IIiicB.\ia h SyMara Mm- 
nepaxopa Ilexpa BejiHKaro. Tomi. nepBufi (1688. — 1701.) G. 
HeTepSypri, 1887.. 8-a 888., LII. Tomx. BTopofi (1702.-1703.) 
C. IleTepSypri. 1889., 8-a 721. LXII. Tomi. TpcTifi (1704—1705.) 
G. rieTepSypri. 1893., 8-a 1065., LXIV. Na§e pisamce naci 
ce citalac u prvom tomu na str. 251. — 252..^ br. 238. 

K str. 5. Faksimile bukvara, kojim Petar Veliki odobri 
gradjansku azbuku, izdalo je »06ui,ecTB0 JlBjOHTCJien ApeBHcfi 
imcLMeHHOCTH« g. 1877. kao broj VIII. svojih publikacija, s 
prilogom: »A36yKa ci> ucnpaBjemflMH uMiiepaxopa Ilexpa Be- 
jinKaro H yKasoMi. ero BB;i,eHiu bi. ynoxpeG.ieHie rpaacAaH- 
CKaro mpH<i)xa« Cu6ri> 1877., m. 8-a. 

K str. 43. Nastojanje Petra Velikoga o carskoj akade- 
demiji prikazano je u velikom djelu pomenutog vec P. Pe- 
karskoga: Mcxopifl HMQepaxopcKoi'i aKa;i,eMiH HayKX b 



Bibliografija predmeta. 263 

Ilexepdyprt IleTpa IleKapcKaro. Tomt. nepBufi CneT.- 1870. 
mal. 4-a LXVIII. 774. Tomi, BTopofi. Cn. 1873. mal. 4-a 
LVIII. 1042. Ovdje naci ce citalac biografije najranijih aka- 
demicara, medju kojima je Tredjakovskomu u drugom 
tomu posveceno 258 stranica, Lomonosovu sav ostali 
prostor knjige od preko 1000 stranica. 

K str. 43. SnoSaji Lajbnica s Petrom Velikim ispri^ani 
su u knjizi profesora W. G u e r r i e r-a, koju izda g. 1873. 
» Leibniz in seinen Beziehungen zu Russland und Peter dem 
Grossen. Eine geschichtliche Darstellung dieses Verlialtnisses 
nebst den darauf beziiglichen Briefen und Denkschriften von 
W. Guerrier, ord. Professor an der Universitat Moskau. St. 
Petersburg und Leipzig 1873., 8-a XVIII. ig6, 372, kao di- 
plomatski dodatak k tomu: »G6opHHK'L nnceM'B h MeMopiajiOB'B 
.Iefi6HHii;a, OTHOcam,Hxcfl k^ Poccin h IleTpy BejiHKOMy. C. 
Ilexepdypr'L 1873., 8-a XXXIV. 372. Sva pisma, §to su ovdje 
na^tampana, dolaze i u prvom na njemackom jeziku izdanom 
djelu, koje je bogatije od ruskog izdanja istorijskim uvodom 
od 196 stranica. 

Ruska gramatika Lomonosova preStampana je god. 1856. 
u trecoj knjizi »yiieHUii sanncKM BToparo OT^t'fejieHifl HMnep. 
aKa^eMiu HayKi)« (po izdanju od god. 1755.). 

K str. 44. — 49. O Teofanu Prokopovicu i njegovu vre- 
menu ima opSirno djelo I. Cistovica: »Geo«>aH'B IIpOKO- 
noBHqt H ero BpeMii. H ^IncTOBHqa«, naStampano u cetvrtom 
tomu »C6opHHKa CTaxen qnTaHHi-ixi. bi. OT^ti-icHiu pyccKaro 
asHKa H cjioBBCHOCTM HMucp. aKaAeMlu HayKi..* Cn6ri. 1868. 
8-a 752. Iza tog temeljnog djela izadje jo§ g. 1880. knjiga 
Morozova: 0eo*aH'B IIpoKonGBHib KaKi. nncaTejb. OiepK-L 
wyh HCTopin pyccKofi jiMTepaTypu bi. suoxy npeo6pa30BaHifl. 
IleTpa Mopo30Ba. CnT6ri. 1880., 8-a 402. Jo§ se mo2e uka- 
zati na bibliografsku bilje^ku o Teofanu u knjizi Filar eta 
Of>3opi. pyccKon jiyxoBHoii jiMTepaTypu 8()2. — 1863. Cd. 
OiiJiapeTa (FyMMjeBCKaro). Mi-^A- TpeTi.e. CnTSri. 1884. 

K str. 46. — 48. U naSoj knjifici nije dovoljno ocijenjen 
Stefan Javorski, takmac i protivnik Teofanov. Komu su do- 



264 Bibliografija predmeta. 



stupna »CoqHHeHifl« Jurja Samarina, naci ce u petom tomu 
(izdanom u Moskvi g. 1880.) prekrasnu sliku propovjeda^ke 
snage Javorskoga uporedice s Teofanovompropovijedi: CTe*aHi. 
ilBOpcKiii H Geo^aH-L IIpoKonoBHqb, kek^ nponoB'fe;i;BHKH.« 
Anekdot o nocnoj posjeti carevoj kod Javorskoga i Teofana 
naci cete u knji2ici L. N. M a j k o v a: PascKaau HapTOsa 
IleTpi BejiHKOMT.. X H. MaiiKOBa. C. IleTepSypri 1891. 
XX, 138. (u 52. tomu akademskoga »G6opHHKa«). 

K str. 49. — 57. Pjesnik satira Antioh Kantemir svraca 
jos jednako na se pa2nju. Prvo potpuno izdanje njegove knji- 
2evne ostavgtine izadje godine 1867. — 1868. u zbirci »PycCKie 
DHcaTejiH. M3;i;aHie H. H. FjiasyHOBa*, pod naslovom : Cohh- 
Heniii, HHCbMa h HsSpaHeiie nepeBo;;Bi kh. A. ^. KanTeMapa, 
Qfh nopTpeTOM'L aBTopa, co CTaxbero KanTeMHp'fe h cl npn- 
MiqanrnMH B. 5. OTOiOHHHa. (Pe^aKAia h3;i;. II. A. E*peMOBa). 
I. CaTHpBi, MCJiKia CTHXCTBopenia h nepeBo;i;Li bI) cxaxaxi). 
C. IleTepSypr'b 1867. CXIII. (to Je biografija, napisana od 
S t o ) u n i n a). 259. 50. II. CoqHHeaifl m nepeBo;i;i>i bi npoai, 
noJiHTHiecKiji ;i,enemH h nncLMa. GiiTort 1868., 8-a 462. Sto- 
junin popuni biografiju pjesnikovu dvjema clancima u »B'icT- 
HHKy EsponLU, za g, 1867. napisa ^Khjibl AhtIoxi. KanTe- 
Mnp-L wh JIoH;i,OHi«, za g. 1880. ^Khsbl AHTioxTb KaHTeMHp-B 
Bi) Ilapnacfe*. Jo§ valja uzeti na um raspravicu Dru2inina: 
Tpn HeMSBicTHtiii npoBSBe^tema KHSsa AnTioxa KanTeMHpa 
(u 2urnalu minist. narodne prosvjete, »jK. Mhh. Hap. npo- 
CB'tmema* g. 1887., za decembar na str. 194. — 204.); ras- 
pravicu § i m k o : Hobliji ;i,aHHLm ki. 6iorpa*iM kh. AHTioxa 
^. KaHTeMHpa, u istom 2urnalu za godinu 1891., april, str. 
352. — 425., jun, str. 252. — 333-, i raspravicu B raj 1 ovskoga: 
^eBJiTaa caTMpa KaHTeMapa uo bhobi. Hafi;teHHOMy cnncKy, 
u istom 2urnalu za g. 1892., juL, str. ^^. — 80. U zbirci Pav- 
lenkova izdao je biografiju A. D. Kantemira R. J. Semen- 
tovskij. StPtbg. 1893. 8° 96. 

K str. 57. — 64. Tredjakovskomu posvetio je op^irnu bio- 
grafiju vec P. Pekarskij u vi§e pomenutoj knjizi. Njegova 
»^3;i,a Bt ocTpoBT) jikj6bu« na^tampana je g. 1730., 1778., 



Bibliografija predmeta. 265 



1834. i u Smirdinskom izdanju (Cn6r'L 1849.). Anekdot o 
cuSki raspravlja Pekarskij na str. 38. — 39. »Il36paHHBiii coih- 
flema B. K. TpeAtaKOBCKaro«, izdao je P. Perevlesskij u Moskvi 
g. 1849. Njegov »HoBbin h KpaTKifi cnocoS'B ki. cjioacemio 
PoccifiCKHXT. CTHXOBi.« preStampan je po izdanju od g. 1735. 
u »C6opeHKy MaTcpiajiOB'B ;i:Jiii ncTopia Mivinep. aKa;i;. HayK'b*, 
HS^ajH) A. KyHHKt. HacTL I. Cndri. 1865., na str. 17. — 75.; 
ovdje ima i drugih stvari Tredjakovskoga. U drugoj »qacTH« 
(na str. 419. — 434.) pre§tampane su »Tpn o;i;bi napa<DpacTH- 
lecKia ncajiMa 143.«, i (na str. 435. — 500.) »IIhclmo Tpe;^ia- 
KOBCKaro coiMHeHiflx'L CyMapoKOBa 1750. r.« God. 1748. 
na§tampana bi opgirna rasprava Tredjakovskoga o ortografiji 
pod ovim naslovom (po njegovoj ortografiji) : »Pa3roBopi. Meac;i,y 
lyacecTpaHHLiM'B qejiOB'feKOM'B i poccincKiMi> oSt opTorpa<i>ii 
CTapiHHofi i HOBofi i o BceMi iiTO npiHa;i,jieaKiTi> kt. ceft MaTepii 
coiHHeHt BacijiteMt Tpe^tiaKOBCKiMi.. IIpo<DeccopoM'B EjiOKBen- 
pii.* 1748. 8-a 6. 460. O zaslugama Tredjakovskoga za ruski 
jezik, i pored nespretnosti njegove knjige o ortografiji, gled. 
kod G r o t a OHaojiorHqecKiii PaaticKaHia, 3. M3;i,aHie. Cn6r'B 
1885. ToMi. II. na str. 225. — 229. Njegovo i Lomonosova 
mi^ljenje o torn, kako bi trebalo pisati svrSetak pridjeva u 
• mno^ini, na^tampano je u prilozi 7. k osmomu tomu »3a- 
■ HHCKM HMoep. AKa;i;eMiH nayKi.* (Gndnb 1866.) na str. 98. — 119. 
Poznati epos Tredjakovskoga »Tilemahida« ugleda svijeta go- 
dine 1766. pod ovim naslovom: THJieMaxi;i;a hjih CTpancTBO- 
' Bame TnjieMaxa cbina 0;i;i.icceeBa onncaHHoe bi. cocTafit 
HpoiqecKis niiiMbi BacijiieMi. Tpe;i,iaKOBCKHMi. cl a>paHay3CKifl 
He CTixocjioBHbm ptqa coiHHeHRbia OpaHi],icK0Mb-;i,e-GajiHBb- 
HHKOMb ;i.e-Jia-MoTOM'b <I)eHejidHOM'b . . . Tomi> I. CnSr^ 1766. 
m. 4-a LXIV. 223. 2. Tomi, II. m. 4-a 222. 2. Raspravica 
Vvedenskoga, koji uze braniti Tredjakovskoga od vjeiita 
podsmjehivanja, naStampana je g. 1849. u »0'feBepHoe 060- 
3p'feBie«, a pregtampana nedavno u izdanju S. A. V e n g e- 
r o v a : PyccKaa nossiii. Codpame npoH3Be;i;eHin pyccKHXT> no- 
8T0Bi>. BbinycKi. I. C. IIeTep6ypri> 1893. na str, 50. — 55. Tu 



2 66 Bibliog}-afija predincta. 



ce citalac naci izvod iz poetske radnje Tredjakovskoga, po 
kojemu si mo2e sastaviti pojam o vrednoci njegovih poezija. 
K str. 64.-75. Literatura o Lomonosovu vrlo je bogata. 
Bogatstvom sadr^ine istice se zbornik Biljarskoga: Maie- 
piajiH ;i.ia Oiorpa*iM JIoMOHocoBa, coSpaHti sKCTpaop^HHap- 
HHM'B aKa;;eMMKOM'B BHJiapcKaMT.. CrieTepOypri. 1865. 8-a, 
0104. 817. Osmi torn »CdopHHKa OTA'fejieHm pyccKaro asHKa 
H CJiOBecHOCTU« (CUeTepSypn. 1872.) posvecen Je vecim dijelom 
svojeg obima uspomeni Lomonosova. Tu cete naci bogatu 
bibliografiju Ponomareva, rasprave Budilovica i Grot a. 
Godinu dana zatim izadje u drugom tomu Pekarskoga vrlo 
op§irna biografija Lomonosova. I u viSe pomenutom zborniku 
Kunika ima gradje za Lomonosova uz Tredjakovskoga. Bu- 
dilovic; napisa vec god. i86g. raspravu M. B. Jomohocob& 
KaKi. HaTypa-iHCTt h <i)HJOjror'L. AHTOHa By^HJioBHqa. Clle- 
Tep6ypri, 1869., 8-a 120. 72. Odziv o toj knjizi L. Majkova 
u »OMepKH« 234 — 251. Sukobi s akademijom, koja je bila u 
njemackim rukama, dadoSe povoda Lamanskomu, da svo- 
jemu zborniku gradje za ocjenu prvog uglednog ruskog co- 
vjeka u carskoj akademiji nadjene naslov: »JIomohocob'& h ne- 
TepSyprcKaa aKa^teMiH nayKi.*, ova je gradja na§tampana u 
»HTeHifl Bi, oSiuecTBi HCTopiu n ;i,peBHOCTefi« za god. 1865. 
KHHra I. CM'tcb, CTp. 37. — 192.. napose 8-a 156. Mnogo se go- 
vori o Lomonosovu takodjer u trinaestom tomu »COopHHKa 
OT;^iJeHia pyccKaro asuKa u cjiOBecHOCTii«, gdje je naStam- 
pana avtobiografija Slecerova. Izmedju raznih izdanja poetske 
i naucne radnje Lomonosova, nazvat cemo akademsko u tri 
toma od g. 1840 : Co5paHie cotmHemn Mnxanjia BacHJibeBMqa 
.lOMOHOcoBa. HacTL L CIIeTepoypri. 1840. fol. 7 listova i 384 str. 
^lacTb IL CnexepCypr'L 1840. fol. 356 str. ^lacTL IIL Clle- 
xepSyri. 1840. fol. 342 str. Novo kriticko izdanje izlazi sada 
pod redakcijom Suhomlinova : CoMHeeHia M. B. JoMOHOcoBa, 
CTb o6'j>HCHiiTe.ii.Hi.iMH iipHMtqaniiiMH aKa;teMHKa M. M. Cyxo- 
MJiuHOBa. ToMi. nepBLifi. CanKTiieTepGypri. 1895., vel. 4-a XVIIL 
320. 503. ToMi. BTopofi. CllexepSypn, 1893. velika 4-a XIII. 
390. 426. (IziSao je upravo i treci tom.) U viSe pomenutom 



Bibliogrofija predmeta. 267 



zborniku Vengerova naStampano je u prvoj svesci »IIojiHoe 
co6paHie BC'tx'b ero cTHXOTBopeHin cb BCTynaTejibHOK) CTaTbeio 
iipo*. H. H, Byjiiiqa* (na str. 75. — 150. i i. — 11.). 

K str. 75. - 85, Sumarokov nije toliko proucen, koliko 
zaslu2uje; na kriticko izdanje njegovih drama nitko i ne misli, 
makar da su ih u pro^lom vijeku prevodili na francuski, nje- 
macki i poljski jezik. NJegove su drame izlazile odjelito za 
pjesnikova 2ivota; prvo izdanje, sabrano poslije njegove smrti, 
izdao je N. Novikov pod ovim dugackim naslovom: IIojiHoe 
coopaHie BC'ix'L coqHHenifi wh cTHxaxi. h nposi noKOHearo 
A'feilcTBHTejibHaro CTaxcKaro coBtTHUKa, op;i;eHa Cb. Ahhti 
KRBajiepa h jiefmiiHrcKaro yqcHaro co^paniK qjiena, Ajibk 
caH;i;pa IleTpoBHqa GyMapoKosa. CodpaHM h H3;i;aHLi b'b y;i;o- 
BOJiBCTBie jiK>6HTeJiefi pocciricKofi yqenocTH HaKOJiaeMi. Hobh- 
KOBhiMi,, qjienoMi. BOJibnaro poccificKaro coOpanifl npn HMne- 
paTopcKOMt MOCKOBCKOM'L yHHBepcuxeTi. MocKBa 178 1 . — 1782. ; 
drugo izdanje 1787.; svako u deset tomova, po 360 — 400 stra- 
nica u svakom, Jo§ i danas citira se tekst po ovim izdanjima. 
Iz naSega stoljeca pominju se samo »0<iepKH a:ii3HH h H36paH- 
Hi.ia coqMeeHia A. 11. G. n3;^aHHtlH Gepr-ieMi. FjinHKOK). Gfle- 
TepSypn. 1845 (ovoga izdanja ne poznam). U zborniku Ven- 
gerova (BLiiiycKT) II. CIIeTep6ypr'f. 1893. in 4-0) nema onoga, 
^to je najznatnije — njegovih drama, vec samo »EnHCTOJiH, 
o;;u Top/KecTBeuHLiii, o;tLi B3;i,opHLiii, caTHpu, npMT'm (iiojiHoe 
coopanie mxt.), yKJiora, n-fecHH m xopBi, o;iti ;iyxuBHija« ; pre- 
daslane su raspravice M. D. Hmirova (XMEipoBT.) i Bulica. 
Prof. Bulic napisa g. 1854. kriticnoliterarnu studiju o Suma- 
rokovu, u kojoj nastojage da rehabilitira pjesnika : »GyMapoKOB'L 
II cuBpeMSHHaii eMy KpMTMKa« CllexepSyprt 1854. Ukazat cemo 
jog na Longinova »IIoc;Ii;^Hie ro;i;Li aKU3HM A. II. CyMa- 
poKOBa« (od god. 1767. — ijjj-)-, n3CJii;i,0BaHie M. H. JIoHrn- 
HOBa. PyccKiil ApxMBi. 1871. 6p. 10, CTp. 1G37.— 1717, s is- 
pravcima u br. 11. (od g. 1955. — ^959-) Pisama Sumarokova 
ima u trecoj i cetvrtoj knjizi Tihonravovljeva 2urnala »JI'tTO- 
nHCM«, u prvoj prilozi k prvomu tomu akademskih »3anHCKii« 
od I. Grota, i odgovor carice Katarine na falbu pjesnikovu 



268 Bibliografija predtneta. 



protiv direktora moskovskog teatra u »HTeHia za i860, g. 
KH. IL, odsjek IV. str. 238. O pona§anju ruske publike u po- 
zoriStu gl. clanak L. Majkova »OyepKH« na str. 310 — 322: 
TeaTpajiBHaa nySjiHKa bo speMeaa CyMapoKOBa«. O prikazi- 
vanju komada Sumarokova na petrogradskom i moskovskom 
pozoriStu gl. Longinova PyccKifi TeaTpi> Bt IIeTep6yprt 
H MocKBi (od god. 1749. — 1774.) CIIeTepSypri) 1873. 8a 38, 
(priloga I. k XI. tomu akademskog CSopHHKa). 

K str. 79. O Volkovu, prvom ruskom glumcu, ima lijepa 
knji^ica Jarceva u seriji biografija, §to ih izdaje Pavlenkov 
pod opcim nazivom aKH3HL saMiqaTejiLHHX'B JiK);i,eii. 0. F. BojikobI) 
(ocHOBaxejii. pyccKaro TeaTpa), ero acH3HB bI) cbhsh ojh ncTopieft 
TeaTpajiBHOH cTapHHU. Biorpa«i>HqecKifi OHepKT> A. A. JIpn,eBa. 
CneTep6ypri> 1891. m. 8-a 94 (tu se govori i o Ivanu Atan. 
Dmitri jevskom i drugima). 

K str. 86. — 7. O prvom ruskom istoricaru TatiScevu ima 
opgiran spis Nila A. Pop ova: »B. H. TaTH^eB-L h ero BpeMa« 
MocKBa 1861. 8-a 803. Tomu doda Pekarskij: Hobha H3- 
BicTia B. H. TaTHmeBi u 4 prilozi k IV. tomu akademskih 
»3anHCKH« CIIeTepCypri. 1864. 8-a 66. Bestu2e v-Rj umin 
posveti u svojim »Biorpa$iH h xapaKTepHCTHKH« znatnu cest 
knjige (Str. i — 174) Tati§cevu. Gled. jo§ N. Pop ova: YqeHHe 
H jiHTepaTypHHe Tpy;i,H B. H. TaTniu,eBa, u SKMHIIp. 1886. 
junska knjiga. On izda u moskovskim »HTeHia« za g. 1887. 
u knjizi I. spis TatiSceva »Pa3roBop'b nojiBsi HayKt h yqn- 
JiHmt. I. — XXVI. 171. Napokon iste godine izadje u Petrogradu 
uz 55 tom »Zapisaka« kao priloga 4-a: »Top3KecTBeHHoe co- 
Spaaie HMnep. aKa^eMin HayKi. 19. anp'fejia 1886. ro;ia btb 
naMflTB ;i;ByxeoTJi'feTHeH ro;i;oBiu,MHf.i ^aa poatAeHia B. H. Ta- 
TMineBa, u kojem zboru Nil Popov procita o ucenim i li- 
teraturnim djelima TatiSceva, 8-a, i — 64, a akademicar B e- 
zobrazov ocijeni njegovu radnju u rudarstvu (65 — loi). 

K str. 88. — 90. PosoSkovim pocela se baviti ruska nauka 
istom nedavno, i ako je vec g. 1863. Pogodin objelodanio 
knjigu »CoiiHHeHia Hb. nocomKOBa«, u kojo) su naStampani 
ovi spisi : <iKHkira CKy;^ocTH 11 OoraxcTB'Ife « i »3aB'fciu;aHie 



Bibliografija predmeta. 



OTeiecKoe«. Ovo je posljednje djelo u potpunom obimu izdao 
g. 1893. u Petrogradu E. M. Prile2aj ev. Prof. Al. Bruckner 
(Dorpatski) napisa ruski (u 2urnalu »PyccKifi BicTHHRi.*) a 
poslije preradi njemacki svoje studije o torn samouku : »Iwan 
Possoschkow. Ideen und Zustande in Russland zur Zeit Peters 
des Grossen« Leipzig 1878. 

K str 90. — 96. Isira^ivanja A. N. Pipina o predme- 
tima, koji zanimahu ni2e redove ruskog naroda, sudeci po ruko- 
pisnim zbornicima i prostonarodnim Stampanim knji^icama, 
pojavi§e se g. 1858. u »yqeHEia 3anncKH BToporo OT^t'fejieHia 
H.Mnep. aKa;i;eMiH HayK-L. KHHra IV. « CIIeTepSypri, 1858. 
8- a 1 — 360 pod naslovom: sOiepK-L jiHTepaTypHofi HCTopiu 
CTapHHHLixT. noBicTefi H CKasoK'B pycccKHXi.«. Kasnije izadje 
u knjizi sCSopHHKt 06u;ecTBa jiio6iiTejieri pocciiicKofi cjioBec- 
HOCTH 3a 1891. roflt. (MocKBa r. 1891.) studija istog avtora : 
»^jia jiro6HTejien khhjkhoh CTapaHH. BaCjiiorpa^M^ecKin cnHCOKi) 
pyKonHCHHX'L poManoBTb, noB'icTefi, CKasoKi., nosMt h np. bi. 
oco6eHHOCTH H3i> nepBofi uojiOBUHH XVIII. B^Ka, na str. i gg — 276, 
s dodatcima na str. 541 — 556. PoSto su ovaki si^eti vrlo rado 
dobijali za vecu primamljivost proste publike grube ilustracije, 
to se njima bavi takodjer D. Rovinskij u svojem velikom 
djelu »PyccKiii Hapo;i;eiii£ KapTHHKH, coSpajit h onHcaji-B ^. 
PobhhckIh*; ono je izaSlo kao XXIII.— XXVI. torn »C5opHHKa 
OT^'fejieHiji pyccKaro iisuKancjiOBecHOCTH* (01IeTep6ypn> 1881.) 
Ovamo spada takodjer L. M a j k o v a studija » 0;i;Ha h37> pyccKHXT. 
noBicTen IleTpoBCKaro BpeMeHH«, preStampana s dodatcima u 
»OqepKH« na str. 169. — 233. 

K str. 96.-7. Napokon napominjem, da je ona Ijubavna 
raspra izmedju mladica i djevojke izvadjena iz knjige, izdane 
od 06u],ecTBa jiH)6HTeJiefi ;i,peBHen nnci.MeHHOCTH pod brojem 
gg. serije »naMJiTHHKH ;;peBHeH nHCLMeHHOCTH* s ovim nat- 
pisom: CKa3aHie Mojio;i;i],i h ^'^BHii.'fe. Bhgbb HaH;i;eHHaa 
spoTHqecKaii noBicTt Hapo^tHon jiHTepaTypH. OooSmeHie Xpa- 
canea .HonapeBa. CIIeTep6ypr'L, 1894. 8-a 28. 

K str. 98. — 100. Na izvorima ili literaturi, koja govori 
o carici Katarini II., ne mo2emo se ovdje ustavljati : to je 



tyo Bibliograjija predmeta. 



odvec krupan predmet. Dok ne izadje novo djelo Biljbasova 
u svom potpunom obimu, ostat ce istorija Solovjeva (za vijek 
carice Katarine 11., tomovi XXV. — XXVII.) glavnim izvorom, 
iz kojega ce ruski i slovenski citalac crpati ubavijest o doga- 
djajima onog vremena. U carskom ruskom istorijskom dru§tvu 
(MMnepaTopcKoe PyccKoe ncTopHqecKoe o6iii,ecTBo) posveifeno 
je mnogo tomova C6opHHKa pismima i zapiskama ove neu- 
morne u dopisivanju carice. Taj posao bijaSe u rukama Pe- 
karskoga i poslije njegove smrti, Grota i Bickova. Radnja Pe- 
karskoga izadje god, 1871.— 2. u dva toma pod naslovom 
ByMarn Hinnep, EKaxepHBH II. Grot je nastavio posao, te 
izdao korespondenciju s baronom Grimmom, o cemu izvjeScuje 
publiku u tri rasprave, pod naslovom : EKai'epuaa 11. B"l ne- 
penHCKli cfc rpHMMOMij. CIIeTepdyprh 1879. 8-a 130 (priIo2eno 
pod br. I. k 20. tomu akademskog »C5opHUKa«) ; 1881. 8-a 
300 (prilo2eno pod br. 4. k 21. tomu »C6opHMKa«); 1884. 8-a 
339 (prilo^eno kao br. 4. k 33. tomu »CdopHUKa«). 

K str. loi. O »Nakazu« carice Katarine ima sada uz 
novo izdanje od g. 1893. rasprava Bezgina, koja meni nije 
poznata. Moji citati izvadjeni su iz istorijske hrestomatije Ga- 
la h o v a. 

K 102. — 105. Literarnoj radnji carice Katarine II. posve- 
cena je rasprava Pekarskoga MaTepiajiBi ;i,Jifl HCTopiH atyp- 
HajiLHon H jiHTepaTypHofi A'biiTejiLHOCTii EKaTepHUH II. Olle- 
Tep6ypn> 1863. 8-a 90, prilo2ena pod 6 trecemu tomu »3a- 
nMCOKt HMnep. AKa;i;eMiH HayKTj«. Donekle spada ovamo rasprava 
istoga : » PcAaKTopTj, coTpy^iHHKH n ii,eH3ypa bi> pyccKOM'b acyp- 
Ha.Tfe 1755. — 1764. tojiobl. 0IIeTep5ypri,, 1867. 8-a 88, prilo- 
2ena pod br. 4 drugomu tomu akademskog C6opHHKa. Grot 
nastavi i u tom pravcu posao Pekarskoga: u 20. tomu »G6op- 
HHKa MMnep. PyccK. HcTop. 06mecTBa« god. 1877. na§tampa 
malu raspravicu (525 — 542): CoTpy;;HiiqecTBO EKaTepneH II. 
B!. »Co6ec'fc;tHHK4« KHiirnHH ^araKOBon, (pos. otisak 8-a 18) 
s dodatcima u VIII. tomu Der2avina na str. 305 — 354 i u 
IX. tomu na str. 98 — 108. GI. jo§ clanak Grotov: Omjiojio- 
rnqecKia saHJiTin EKaTepaHU II. u 2urnalu »PyccKiri ApxHBi-* 



Bibliografija predmeta. 27 i 

Za 1877. g. br. 4. str. 425 — 442. O sno^ajima s Diderotom 
prica Biljbasov u >'PyccKaa CTapHHa* 1884. 2, torn XLII. 
str. 223 — 278, 445 — 494: EKaTepHHa II. h ^nApo. Hscji'fe^i.o- 
Banie no bbobl M3;taHHE.iMb MaxepiajiaMi., cocTaBMjn, B. A. Bhjib- 
HacOBi.. Popularno prica o torn Sumigorskij (E. C. Hly- 
MHPopcKifi) u knji2ici : O^epKH h3t, pyccKofi HCTOpin. I. Mivine- 
paTpHii,a-ny6.!iuimcT'i>. 9nH3o;iH h3'k jiiiTepaTypHon ^'hflTejibHOCTM 
EKaTepHHri II. CIIeTepdyprF. 1887. 8-a 67. O podra2avanju 2ur- 
nala »BciiKaji BcaqwBa* engleskomu Spectatoru ima raspravica 
Solnceva(B 0. GojBi^eBn,): »BciiKaii BcaqHHa h cneKTaxopt « 
u jKMHtlp. 1892. Januar 125 — 156. Starija je radnja Dobro- 
Ijubova » Co6eci;i;HHKT> jiK)5nTejrefi pyccKaro ojiosa* (u I. 
tomu CoqHHeHiri Dobroljubova, na str. i — 116). 

K str. 106, — 115. Literaturna radnja carice Katarine na 
ruskom jeziku, izdana je u na§eni stoljecu u tri toma pod re- 
dakcijom Smirdina (g. 1849.-1851.) i nedavno (g. 1893.) 
opet u tri toma pod redakcijom V. Solnceva. Ima takodjer 
izdanje A. Marksa pod redakcijom Vvedenskoga u jednom 
tomu, koje mi nije poznato. Komedija »0 BpeMa« izaSla je 
g. 1888. u francuskom prijevodu nekog A. Legrelle : »0 Temps! 
Comedie en trois actes par Catherine II. Gand 1888. 8-a XLI. 
62, u uvodu govori se mnogo o korespondenciji caricinoj s 
Voltairom i Diderotom o potrebama dobrih, moralnih komada, 
za rusko pozoriSte, osobito za djevojacki zavod Smolnu. 

K str. 114. Kratkoca na§e knji^ice nije dopu§tala, da se 
opSirno govori o znacenju kneginje E. R. Da§kove, prve pre- 
zidentke »rosijske akademije«. Tko 2eli izbli^e doznati ^ivot 
i energijsku, politicku i literarnu radnju ove darovite ruske 
gospodje, naci ce sve to lijepo prikazano u knji2ici zbirke 
Pavlenkova : E. P. ^aiuKOBa, eii acH3HL m o5ni,ecTBeHHaH ;^'bil- 
TejibHOCTB. Biorpa<DH'iecKiri oqepKi.. B. B. OrapKOBa. C. Ile- 
Tepdypn, 1893. 8-Ha 78. Sr. jo§ o kneginji DaSkovoj : Khji- 
ruHJi EKaTepHHa PoManoBHa ^aiuKOBa. 1743. — 1810. rr. Xa- 
paKTepHCTHKa ea h SHaienie b 1. itapcTBOBanie EKaTepHHH XL 
O^epKb B. M. CeMeBCKaro (Pyccic. CTapMHa 1874. IX. CTp. 
407 — 430 sr. VIII. 691, 707.) 



272 Bibliografija predmeta. 

O satiricnoj operi Gore-bogatyrt gledaj raspravicu A. 
Briicknera (Dorpatskoga) u 2urnalu Minist. narodne pro- 
svjete za g. 1870. decemb. knjiga i Grotove opaske (protiv 
Bezsonova) uz raspravu j>EKaTepHHa IL h FycTaBT, III.« na- 
Stampanu g. 1877. kao I. pril. k tomu 18. »C6opHHKa OT^ttJi. 
pyccK. asHKa h cji.« na str. 71 — 78. Dnevnika Hrapovickoga, 
koji sadr2i mnogo intimnih potankosti, imamo kriticno izdanje 
od N. Barsukova pod naslovom : j>^HeBHHKTj A. B. Xpa- 
noBHitKaro 1782. — 1793. r. no no^tJiHHHon ero pyKonncH. Gt 
6iorpaa>HqecK0io CTaT&ero h oStKceHTejiLHHMt TeKCTOMt Hh- 
KOJiaa BapcyKOBa*. CIIcTepSypn, 1874. 8-a XII., XXIV. 610. 

K 116. — 123. O satiricnim listovima ima citava literatura. 
Poznati Afanasjev izda g. 1859. knjigu : PyccKie caTapn- 
qecKie acypna-iH 1769. — 1774. ro^OBT>. 9nH3o;i;'t hs-l ncTopm 
pyccKofi JiHTepaTypH npomjiaro B^Ka. CoqHHenie A. A$aHa- 
CBCBa. MocKBa 1859. 8-p 282. Ovo je temeljni spis, koji jo§ 
nije izgubio cijene. O-nJ se upire kriticka studija Dobrolju- 
bova, PyccKaii caTupa b-l b'J^k'l EKaxepHHEi (GoqHHemji I. 
117. — 219). Neustrojev izdao je god, 1874. bibliografski 
spis : HcTopaqecKoe posHCKanie o pyccKHXt noBpeMeHHLix-L h3- 
;i;aHiiix'L a c6opHHKax'L sa 1703. — 1802. rr., 6H6jiiorpa<E>H- 
^ecKH H B xponojorHqecKOM-L nopji;i;K'h onncaHHEixT. A. H. Hey- 
CTpoeBHMT,. CIIeTep6yprb 1874. 8-a LXXII. 875. Ispravci na 
ovu knjigu dolaze u raspravi L. M a j k o v a : H-fecKOJiBKO AaHHBiXT> 
;i;jia HCTopin pyccKoit acypnajiHCTHKH (pregtampanoj u »OqepKH« 
str. 369—424.) 

Trutenj, 2urnal Novikova, izasao je g. 1865. trecim iz- 
danjem: TpyxeHL H. H. HoBHKOBa r. 1769.— 1770. H3;^aHie 
TpeTLe IL A. E4.peM0Ba. CIIeTepCyprt. 1865. 8-a XIII. 370. 
Njegov «fivopisec«, izdan bi god. 1864. od istog Jefre- 
mova u sedmom izdanju: jjKaBonHcen.'L H. H. HoBHKOBa 
1772. — 1773. H3;iiaHie ce;i,i.Moe IL A. E*peMOBa. CIIeTepSypr-b 
1874. 8-a XX. 356. 

K str. 123. — 125. Pjesme Vasilija Majkova izdane su go- 
dine 1867. u seriji: >PyccKie nucaTejiH, H3;taHie M. H. Fjia- 
3yH0Ba«, pod naslovom : CoqHHeniii h nepeBo;i;Bi BacHJiin HBa- 



Bibliografija predmeta. 273 

HOBHqa MaHKOBa. Ct nopTpeTOMT) aBTopa, co CTBTLeio ero 
acH3HH H coqHHeHiflx'B H npHM'tqaHiflMH JI. MaHKOBa. (Pe;iaKitm 
H3;i;aHia II. A. Ea>peMOBa) CuSr-L 1867. 8-a LXXII. 754 Lite- 
rarna studija L. M a j k o v a preStarnpana je u »OqepKH« na 
str. 252. — 309. U izdanju Vengerova PyccKaii noasia 
dolazi u drugoj svesci (St. Ptbg. g. 1893.) takodjer iz V. Maj- 
kova »IIojiHoe co6paHie SaceHt. Skjiofh, nosMH : HrpoK^ JIom- 
6epa H EjiHcefi hjim pa.3;ipaKeHHtiri BaKXT.«, i tu Je u izvodu 
pregtampana studija L. Majkova, str. 265. — 295, 

K str. 125, 126. Bogdanovica IIojiHoe co6paHie co^h- 
Henin u dva toma u zbirci Smirdinskoj St. Ptbg. 1848., ^y- 
mcHLKa jo§ i kasnije vi§e puti. L o n g i n o v na^tSmpa neSto 
nove gradje u ruskom Arhivu za g. 1866. Nr. 11. — 12. U 
trecoj svesci »ruske poezije« Vengerova (St. Peterburg 
g. 1893.) dolazi od Bogdanovica IIojiHOe co6paHie ero opa- 
THHajibHMx'L CTuxoTBopenifi. Qn> aBTo6iorpaa)ieK) h CTaTteio npo*. 
A. M. HesejieHOBa, na str. 552. — 602. 

K str. 127. — 148. Fon-Vizin u posljednjem potpunom 
izdanju Glazunova, pod redakcijom Jefremova, nosi ovaj 
naslov: Co^iBHeHia, uacBMa h HsSpaHHue nepeBo;i.i.i ^CHHca 
HfiaHOBH^a <E>0H'L-BH3HHa GT) nopTpexoM'B aBTopa, co CTaTBeio 
aKHSHM H coqHHeHiaxi> OoH'L-BHSHHa A. 11. IlflTKOBCKaro, 
c^ iioacHHTejitHtiMH npHMiqanijiMH ki. tckctj h ct. dndjiio- 
rpa4>HqecKMMH oO-LiicHeHiaMH. Cndri. 1866. 8-a LXII. 692. Sr. 
Kritiku L. Majkova u ^CMHnp. 1867. q. 133., str. 218. — 230. 
Pokojni N. S. T i h o n r a v o v stao priredjivati novo kritiCko 
izdanje, ali ga zatece smrt i prekide mu posao. Jedan je torn 
izagao pod redakcijom L. Majkova proSle godine : Maxe- 
piajiLi ;;jia nojiHaro codpaHiii coqHHeHifi ^. H. <I>0HBM3HHa. 
nocMepTHufi Tpy^t aKaAeMHKa H. G. TaxoHpaBOBa. M3;i. Bto- 
poro Ot;i,. Hmo. AKa;i; HayKX.. Cn6ri. 1894. 

O Fon-Vizinu ima vrlo mnogo vecih i manjih rasprava, 
medju njima spomena je vrijedna op§irna monografija kneza 
P. A. Vjazemskoga: HojiHoe coSpanie coyHHeHitt KHasa 
II. A. BaseMCKaro. ToMt V. 1848. r. (IT3;^aHie rpa<i>a C. ^. 
IHepeMCTeBa). GnGri. 1880. 8 a (posebni je naslov tomu : 

Slike \7. svjetske fcnjizevnosti. III. 18 



274 Bibliografija predmeta. 



OoHt-BHSHHi.. Co^HHeHie KHfl3ii lleTpa RaaeMCKaro) XVI. 350. 
Od novijih neka je istaknuta duhovita skica Aleksija V e s e- 
1 o V s k o g a : »IIaMflTU OoHBH3HHa«, preStampana u njegovim 
9tfjah m xapaKTepiiCTHKH. Moskva 1894. 8a 649., na strani 
^85. — 494. U »biograhckoj biblioteci« Pavlenkova izaSla je 
g. 1892. knji2ica <I>ohi.-Bh3hh^, ero 2CM3Hb 11 JiHiepaTypHaa 
jt-biiTeJbHOCTi.. Biorpa<i>HqecKii1 oqepKi. C. M. BpHiiaHTa. CnOr-B 
1892. 8-a 93. 

K str. 148.— 151. £nja2nin izlazio je vi§e puti; u 
trecem izdanju od g. 181 7. — 18 18. u pet dijelova; od go- 
dine 1848. ima u dva toma izdanje Smirdina. O njemu pisa 
opSirnu studiju Gala ho v u OTe^ecTB saancKH za g. 1850. 
u tri knjige, koja je u izvodu pre^tampana u cetvrtoj svesci 
»Ruske poezije« Vengerova pred izabranim djelima pje- 
snika: JIkob-b BopHCOBHqL KHaacHHBTb, na str. 741. — 758. Tra- 
gedija »Ba;i;HM'B HoBropo;i;cKii1 « izadje prema postradalomu 
izdanju od g. 1793. u zurnalu PycCKaa GTapHaa za g. 1871. 
torn III. Nro. 6. str. 723.— 781. Koja su mjesta mogla osobito 
razdra2iti caricu Katarinu, o torn raspravlja Suhomlinov u 
HcTopiw Pocc. AKajteMiH Btin. VI. na str. 268.-279. 

K str. 151. Lukin dopade u seriju Glazunova »Pyc- 
CKie IlncaTeJiHc te bi pod redakcijom Jefremova izdan od 
A. N. Pip in a s opgirnom biografijom i ocjenom njegove 
radnje : CoiBBeBia h nepeBo;i;£i Bjia;iHMipa HrHaTbeBHqa JlyKHna 
(h B. E. EjibqaBHHOBa}. Ct nopTpeTOMi. E.ibqaHHHOBa h co- 
CTaBJieHHOK) JlyKMHi 6iorpa*ieio A. H IltinHHLJM'L. Cn6r'b 
1868. 8-a III. LXXII. 512. 

K str. 151. — 153. Ablesimov izdan jeu Smirdinskoj 
seriji g. 1849. podjedno s Kostrovim: IIojiHOe coSpanie co- 
qHHeHift KocTpoBa h ASaecHMOBa. Msjtanie A. CMHp;i,HHa. Cnri. 
1849., k tomu ima rasprava Galahovau OxeiecTB. SanncKH 
g. 1 85 1. Nr. II. (1—44). U zbirci Vengerova preStampan 
je ovaj pisac, ne potpunoma, s raspravicama Vengerova i 
Tupikova: AjreKcaH^pt OHecHMOBHqb A<5.iecHM0BT,, CTp. 
690.— 709. 

K str. 153. — 154. O Verevkinu osim Galahova i Por- 



Bibliografija predmeta. 275 

firjeva mofe se ukazati na bilje^ku u Tihonravpva JI^to- 
nHCM II. CMict 108. — 116.: M. H. BepeBKHHi. (biografske i 
bibliografske stvarcice), na raspravu M. Petrovskoga u 
furnalu PyccKaa Eecb^a za g. i860, br. i. str. i. — 24.: Mii- 
xaHJit HBaHOBHib BepeBKHBi.. OqepK'b mn^ ncTOpiii PyccKaro 
o6pa30BaHifl bi. nojiOBiini XVIII. B^Ka. Ima o njem spomena 
u Grotovu izdanju Der^avina, po§to je Verevkin bio direktor 
kazanske gimnazije u godinama, kada Je ondje polazio Skole 
Der^avin. 

K str. 154. — 156. O uplivu francuske literature, napose 
enciklopedista, na Rusiju govori se u clancima prof. Neze- 
1 e n o V a : JlHTepaTypnuH HanpaBJienia bi> eKa'fepHHHHCKyH) 
anoxy. (HcTop. BtcT. 1884., Mafl 241.— 272., iroei. 487.-524. 
ilOJiB 5. — 41.) Ova prva serija posvecena je pravcu »CKenTH- 
lecKo-MaTeptajiHCTHqecKOMy . « 

K str, 156. — 162. O RadiScevu dovoljno je ukazati na 
raspravu prof, i akad. M. I. Suhomlinova: A. H. Pa- 
;^^^I^eB'B, aBTopt »IIyTemecTBia uai. IleTepSypra bi. MocKBy« 
M. M. CyxoMJiHHOBa. C. lIeTep6ypr'L 1883. 8-a 143. Ona je 
prilo^ena 32. tomu jCSopHMKa BToporo OT;i,'fciieHiH«. Prigodom 
stogodiSnjice, kako bi knjiga zabranjena, pokuSalo se da bude 
preStampana i u Rusiji (izdanja u Londonu i Berlinu male 
vrijede), ali cenzura ne dopusti van vrlo ogranican broj ek- 
semplara, koji nije smio uci u prodaju. 

K str. 162. — 164. Kostrovu posvecena je rasprava P. 
Morozova: E. H PiocTpoBii. Ero acH3Ht h jiHTepaxypHaa 
^t'haTejiteocTL. Boponeai'L 1876. 8-a 107. (isprva u 2urnalu $h- 
jiojior. SanncKH za god. 1875. III. i IV., 1876. II. i III.), ondje 
je iskazana i bibliografija. Novo izdanje Apulejeva »3ojiotoh 
OceJii)* izaSlo je g. 1870. u Moskvi. Njegovih spisa jedan dio 
uSao je u zbirku Vengerova (sv. 2.): IIojiHoe coOpame ero 
opnrHHaji&HHX'B cTHXOTBopenifi H nepBaa nicHb nepeBo;ia 
Hjiia;i,M, CTp. 296.-353. I ovdje je u izvodu preStampana 
rasprava Morozova. 

K str. 165. — 199. Der^avinu podigao je velicanstve n spo 
menik J. K. Grot u izdanju njegovih djela sa svestranim 



276 Bibliografija predmeta. 



tumacenjima i s opSirnom biografijom, u devet krupnih to- 
mova : CoqHBeHiH J^epacaBHHa cl oS'LiicHHTejiBHHMH npuMt- 
^iaHijiMH il. K. FpoTa. Il3;i.aHie HMnepaxopcKofi aKa^eMiM nayKi). 
Tom nepBLifi. CTHxoTBopeHia. HacTL I. CIIeTepSyprt 1864. 
4-a L. 812. ToMi) BTopon GTaxoTBopeniii. HacTt II. Clle- 
Tepdypri 1865. XIV. 736. ToMt TpeTifi. GTHXOTBopeHia 
MacTB III. CIIeTep6ypri> 1866. XXII. 748. Tomt. qeTBepTMn. 
JtpaMaTHqecKifl co^iiHeHiH cl yKasaTejieM'L kt. nepBLmi) le- 
TrnpeMi TOMBMi.. CIIeTepdypri. 1867. X. 861. TomI) nflTMfi. 
IlepeimcKa. CIIeTep6ypn> 1869. LXIV. 924. Tom-b mecTofl. Ile- 
peoHCKa H aanacKH. ClIeTepOypri. 1871. XXX. 904. ToMt 
cejtBMOH. CoMHHeHiii Bt npost. CneTep5ypri. 1872. XVII. 757, 
ToMt BOCbMofi. Biorpa«i)iK nosTa. CTIeTepSyprt 1880. VIII. 
1043. ToMt ^teBaTKn. ^onojiHUTeJibHia npHMtqania u iipa- 
jioaKeHm ko Bceiiy HS^tamB). dleTepdyprt 1883. X. 762. Samo 
se kaze, da poslije ovako opSirna djela nijesu izli§ni kratki 
izvodi. U izdanju Vengerova Ima jedan takav izvod, u svesci 
cetvrtoj, s uvodima iz knjige Porfirjeva, iz Grota i Bje- 
linskoga (na str. 603. — 689.). U zbirci »jiiH3Hb saM'tqaxejiL- 
HUxi. .iK);i;ei1« Pavlenkova ima 2ivotopis Derfavina, napisan 
Briliantom: F. C. /I,epacaBBH'B, ero acHSHt h jiHTepaTypHaii 
jt-fejiTejibHOCTt. Biorpa*MqecKin oqepRT. C. M. BpmiiaHTa. Clle- 
TepSyprT) 1893. 8-a 70. Spomena je vrijedan odziv Bjelinskoga 
o Der2avinu. Coq. VII. 83 — 150, X. 162 — 170. 

K str. 199. — 300. Kapnist slabo je uva2en u novije vrijeme, 
ima izdanje Smirdina od 1849. godine i poslije viSe puta hi 
preStampana )16e;i;a. Komediju prevede na poljski jezik neki 
Tomaszewski u Minsku, a u vi§e pomenutoj francuskoj zbirci 
izadje prijevod i ove komedije pod naslovom : La chicane. 
O Kapnistu ima mnogo spomena u korespondenciji Der^avinoj 
kod Grota. 

K str. 200 — 308. Novikovu posvecen je spis Nezele- 
nova: HuKOJiafi MbaHOBHqb Hobhrobi,, ii3;i,aTeJib acypnajiOB'b 
1769.— 1785 rr. A. Heae.ienoBa CIIeTepSypri. 1875. 8-a XI\'. 
447. Vec prije toga izda Longinov o njemu spis: HoBHKOB'b 
H MapTMHHCTU. M scibAOBaHie M. H. .loarHBOBa, MocKBa 1867. 



Bibliografija predtneta. 277 

8-a IV. 384. 177. Povodom ove knjige napisa Pi pin u BliCT- 
HHKy EBponti dva clanka : PyccKoe MacoHCTBO Bt XVIII, b. 
1867. knj. II. 91 — 106, knj. III. (1 — 59), knj. IV.(i— 70). O 
Novikovu, kao prvom ruskom literaturnom istoricaru ima 
rasprava Suhomlinova: H. M. HobhkobI), aBTopTE. acTopH- 
qecKaro cjioeapa o pyccKHXi) nwcaTejiJix'B, pre§tampana u knjizi : 
HscJi'^AOBaHifl H CTaTBM no pyccKOH jiHTepaTyp-fe h npocB'fe- 
lUeniK). M. H. CyxoMJiHHOBa. TomtE) BTopon. CIIeTep6ypri) 1889. 
8-a str. I — 34. O teSkoj nesreci, koja sti2e Novikova, gledaj 
clanak Nezelenova: Hobukobi. bI) rnjMCce.iP.6yprcKofi 
KptnocTH (no HOBLiM'L ^OKyMGHTaM'L), na§tampan u 2urnalu 
HcTopuq. BicTHHK'L VQ>A- IILtomt. X. GI. u zurnala »PyccKaii 
CTapHHa« o Novikovu i njegovoj prepisci s Trubcckim, L. 
Majkova 1890. torn 67, str. 457 — 67, i takodjer »Bocno- 
MMHanie o H. M HoBHROfii h ero BpeMeHH« skica prof. KIju- 
cevskoga u furnalu »PyccKaa mucjil* 1895,, knjiga ja- 
nuarska. Znacenje Novikova za rusku prosvjetu u 18. stoljecu 
dobro je ispricano u kolekciji Pavlenkova : H. M. HobhrobI), 
ero HCH3HL H oSmecTBCHHaa ;i,fejiTeJibHOCTL. BiorpatMqecKifi 
o^epKi. C. E YcoBoil 1891. 8-a 94. 

K str. 208.— 213. Heraskov malo se pominje u naSem 
stoljecu, cini se da nema ni potpuna izdanja njegovih poezija 
iz 19. vijeka, vec samo odlomci u hrestomatijama. Vengerov 
odStampao je u »Ruskoj poeziji* svez. 3 njegovu »Rossiadu« 
s uvodnom raspravom Hmirova fXMtipoB'L). Njegovo se ime 
cesto pominje uz Der2avina u izdanju Grota ; kao clan ro- 
sijske akademije u§ao je u knjigu Suhomlinova wHcTopiii 
PocciilcKoil aKaAGMiiif, gdje se o njemu govori u svesci 4. 
6. i 7. 

K str. 214. — 215. Hemnicera izdao je prvi put u potpunom 
izdanju J. K. Grot: CoyHHenia m nacbMa XeMHwuepa no noAJiH- 
HHUM'L ero pyKOUHCiiM'L CL 6iorpa*iiqecKOK) cxaTbeio m upn- 
MiqaniaMH il. Ppoxa. CIIeTepSypri. 1873. 8-a IX. 434. U 
zbirci Vengerova svez. 3. preStampane su basne i studija 
Grotova. Hemnicera jo§ jednako preStampavaju. U VoroneS- 
kim <l>M.aojiorHqecKiH aaniicKM 1884. sv. 6, 1885. sv. I. (8—84) 



278 Bibliografija predmeta. 



izadje rasprava Ternovskoga: XeMHnn.ep'L h hshk'b ero 
CaceHi) H. M. TepHOBCKaro. 

K str. 316. Basne Dmitrijeva nijesu bile Derzavinu to- 
liko mile kao Hemnicerove, gl. Coihh. ^epa:aBHHa, hs;;. FpoTa 
III. 520. 537. I PuSkin nije povoljno o njima sudio : C01. Ily- 
niKUHa 7. torn, 57. Njegove se basne ipak podjedno preStam- 
pavaju. Sud Bjelinskoga o Dmitrijevu bijase znatno povoljniji: 
Coq. Bi^jiHHCKaro I. 65, IV. 91 — 92. U najnovije doba doka- 
zano je, da su gotovo sve basne Dmitrijeva imitacija tudjih 
izvora. 

K str. 217. — 230. Karamzinova je epoha vrlo krasno prika- 
zana u istoriji ruske literature Galahova. Bibliografiju karam- 
zinske literature napisa Ponomarev: MaTepia.TL ;iJifl 6M6.iio- 
rpa*iH jiHTepaTypm KapaMSUBt. Ki) CTOJiiTiio ero .iMTepaTyp- 
Hofi ^ttiiTejiBHocTM (1783.— 1883.) coSpaJii. C. H. IIonoMapeB'B. 
GlIeTep6ypri. 1883. 8-a VIII. 152. Glavno je djelo o Karamzinu 
kompilacija »rpoM03AKafl« kako je nazva Pipin, pokojnog profe- 
sora ruske istorije u Moskvi Pogodina: H. M KapaMSHHt 
no ero coqHHeaiflMT., nnctMaM'L m oTStiBaM'L coBpeMeHBHROBi.. 
Maxepia-TB jtJia 6iorpa*in cl upHMtqafliflMH h o6i>flCHeHiiiMM. 
MocKBa 1866. 8-a I. 8-a 397, 11. 8-a 505. Poucno je napisan 
Grotov OiepKi) A'tsTejibHocTH h jihihocth KapaMSUHa cocTaB- 
jieHBufi aKa;^eMHKOM'B il. K. FpoTOMi., prilo^en kao broj lo 
k prvomu tomu »C6opHHKa4 ClIexepSypr'B 1867. 8-a 60. O 
»pismima ruskog Putnika* gl. u 2urnalu PyccKaii MiiCJifc 1891. 
iK)Hb 1 — 31, aBr. 57 — 77 raspravicu D. N. Anucina: Cto- 
jiiTie jIlHceM-B pyccKaro nyTeinecTBeHHHKa*. Mnogo osvjet- 
Ijava citavu dobu korespondencija Karamzinova s Dmitrijevim: 
IlacbMa H. M. KapaM3MHa ki, H. H ^MHTpiesy. Ctj npHMt- 
qaHiiiMM M yKasaTe-ieMT. M3AajiH il. K FpoTi. m II. IleKapcKifi, 
CIIeTepf)ypri>, 1866. 8-a XII. 483, 0214,3. Za literarni 2ivot 
onog doba mnogo crtica sadr^e memoari samoga Dmitri- 
jeva: BsrjiJiAi' Ha MOK) h^h3hl. SauHCKH ;i,'fencTBMTe.ibHaro Tafi- 
naro coB'hTHMKa MBana MfianoBHqa /I,MHTpieBa bi> Tpexi> qacTJix'L. 
ll3;iaHie M. A. ^MMTpiesa. MocKBa 1866. 8-a VI. 313. Isto je 
take sadr^ine spis Mihaila Dmitrijeva (sinovca) : Me- 



Bibliografija prednieta. 2jg 



jioqa HS-B 3anaca Moefi naMHTH. Mockbr 1854. 8-a 174, novo 
umnofeno izdanje od g. 1869. nije mi dostupno. O znacenju 
Karamzina u ruskoj istoriografiji spomena Je vrijedna rasprava 
Miljukova: »rjiaBHtia TeqeHia pyccKofi MCTopM^ecKofi mhcjih 
XVIII. H XIX CTOJitTifi* naStampana u 2urnalu »PyccKaa 
MHCJib« za god. 1893. u knjizi januarskoj, majskoj, junskoj, 
julskoj i septembarskoj, i za god. 1894. (ovdje pocima rijec 
o Karamzinu) u knjizi Januarskoj, majskoj, avgustskoj, septem- 
barskoj i novembarskoj, najposlije 1895. u knjizi aprilskoj na- 
stavlja se ovaj znameniti joSte nedovrSeni »trud«. Karamzin 
kao politicar ili predstavnik interesa ruskog dru^tva prikazan 
je u knjizi Pipinovoj 06mecTBeHH0e ;tBHa:eHie bi, Poccia 
npn AjreKcanjipt I. A. H. IIunHHa. MIaa. 2. CIIeTepSypri. 1885. 
8-a, na str. 182 — 260. Znacenje Karamzinovo u istoriji ruskog 
literaturnog jezika prikazuje J. Grot u studiji : sKapaMSHRi) 
B-L HCTopin pyccKaro JiHTepaTypnaro fl3iJKa«, pre^tampanoj u 
njegovim OHJio.TiorHHecKia PasticKaHiii, TpeTbe Hajtanie, Clle- 
TepSypri. 1885. Tom nepBHH, na str. 62—132. Bjelinskij spo- 
minje vrlo cesto Karamzina, na pr. o njegovim pripovijetkama 
i pismima I. 61 — 27, VI. 30, VIII. 136, IX. 315, X. 52, XII. 
155., o njegovim stihovima X. 233, o njegovoj sentimental- 
nosti VIII. 126, XII. 177., o njegovoj borbi sa §i§kovim: IV. 
407, i na vi§e izbrojenim mjestima. Gledaj takodjer miSljenje 
kn. Vjazemskoga o stihovima Karamzinovim : CTMXOTBopeHia 
KapaM3HHa, u VII. tomu iiojih. co6p. coy., na str. 148. — 157. 
Upravo izadje i u kolekciji Pavlenkova biografski nacrt Ka- 
ramzina pod redakcijom Jevgenija Solovjeva. 1894. 8-a 80. 
K str. 230. — 32. O SiSkovu u j>rosijskoj« akademiji do- 
voljno je ukazati na sedmu svesku istorije iste akademije, gdje 
Suhomlinov mnogo prica o radnji tog mnogogodiSnjeg pre- 
zidenta: HcTopiii PoccificKoti AKa;;eMiH M. M. CyxoMJiHHOBa. 
BHnycK-B ce^BMon. Cn6r^ 1885. 8-a VI. 648., na str. 187.— 236. 
i 554. — 598. Sr. u prodicnoj kronici S, Aksakova glavu 
posvecenu A. S. SiSkovu, na str. 455.— 516., i studiju Stoju- 
nina u BtoTHHK'L EBponti 1877. u knjigama 9. — 12.: Ajie- 
KCEH^^p-L CeMeHOBHlb UIhuikgb'l. 



28o Bibliografija predmeta. 



K str. 232.- 6. O »Besjedi IjubitelJeJ russkago slova* 
ima potankosti kod G r o t a u izdanju Der2avina u 6. i 8, 
tomu; ondje se u 8. tomu govori i o Arzamasu. Annenkov 
u knjizi o PuSkinu (A. C. IlyniKHHT. wh AjieKcaH;i;poBCKyK) 
snoxy) kosnuo se takodjer Arzamasa. Isto tako P i p i n u knjizi 
XapaKTepECTHKH JiHTepaTypHUXT. MB'tniH i t. d. hs^i;. 2. Onfi. 
1890. IIpoTOKOJi'b 20 — 20 ApsaMaccKaro sac'tji.aHiii [wh cth- 
xaxi) ^yKOBCKaro) na^tampan je u P. Apx. 1868. Nro 4 — 5, 
str. 829.-838. 

K str. 236. — 246. O ruskom romanu, narocito o Narje^- 
nom, napisa niz clanaka g. Bjelozerska: H. A. Bijio- 
.sepcKaa, BacHJiifi Tpo*HMOBHqB Hap'tacHun Ne govori se samo 
o njemu, vec i o radnji na torn polju prije njega. Ovi clanci 
izadjoge u 2urnalu »PyccKaii CTapHHa* za g. 1888. torn 58., 
str. 341. — 366., torn 59., str. 117. — 148., 249. — 270.; za god. 
1890. torn 67., str. 469. — 527., za god. 1891. torn 71., str. 
471. — 487., 523. — 546., torn 71., str. i. — 23., 209. — 238. 

K str. 241. O Teodoru Eminu i njegovu sinu Nikolaju 
ima clanak Longinova u »PyccKaji OTapaHa* 1873. t. VII. 
616. — 621. 

K str. 247. O Merzljakovu donosi biografsku skicu 2urnal 
»PyccKaa CTapHHa« g. 1879. t. 24., str. 113. — 140. od N.N. 
Mizko ; kao esteticaru posveti mu raspravicu Bjelorussov: 

A. 9. MepS.nilKOB'B KaKt Teop6THKT) H KpHTHK-B H. M. BtjIO- 

pyccoBa. BoponeacB 1888. 8-a 82. (preStampano iz 2urnala 
OnjiojiorEqecKia 3anncKH 1886. sv. i., 1887. sv. 5. i 6., 1888. 
sv. I. i 2.). 

K str. 248. O pozorigtu onog vremena pripovijeda S. 
Aksakov u svojoj znamenitoj »Semejnoj kronici* : OeMeHnaa 
xpoHHKa H BOcnoMHBaHiJi C AKcaKOBa. MocKBa 1856. 8-a 505., 
u glavi posvecenoj §u§erinu, na str. 377.-454. i u njegovim 
JiHTepaTypHHfl m TeaTpajiBHua BocnoMHHafli-'i (P. Becb^iia 1856., 
KH. IV.). U IIojiHoe co6paHie coMBHeHifi C. T. AitcaKOBa b-l 
mecTH TOMaxi. (Cn6. 1886.) pre§tampane su sve te stvari u 
3. i 4. tomu. 

O Neledinskom- Meleckom mo2e se porediti uz obi^ne 



Bibliografija predmeta. 281 

knjige studija kn. Vjazemskoga u II. tomu njegovih 
lIojiHoe Co6paHie coqHHeHifi KHiisa II. A. BaseMCKaro; On6. 
1879. na str. 380.— 394. 

K str. 249. — 52. Izdanja djela Ozerova ponavljaju se 
dovoljno cesto. Godine 1856. izadje Smirdinsko po treci put. 
Povodom izdanja od god. 1846. (prvog u Smirdina) napisa 
B j e 1 i n s k i nekoliko rijeci o pjesniku, sr. CoiBHenia B-fejiBH- 
CKaro XI. 74 — 76. Gleda) skicu kn. Vjazemskoga o Ozerovu 
u VII. tomu sabranih djela. 

K str. 252. Krilov za prvih godina njegove knji2evne radnje 
osvijetljen je raspravom L. M a j k o v a : IlepBHe raarH MBana 
AH^tpeeBHqa KpwjioBa Ha jiBTepaTypHOMi> nonpnin'h. GnCri. 1861. 
8-a 47. (poseb. otisak iz furnala iPyccKifl BicTHHK'B*). On je 
g. 1890. u tomu 65., str. 93. — 97. 2urnala PyccKaa CTapaHa 
naStampao tri pjesme Krilova iz izdanja »yTpeHHie qacH« 
Citav §esti tom »COopHHKa CTaTen qHTaHBHxi. b-b OT^'EJieniii 
pyccKaro asMKa h cjiOBecHOCTH HMuep AKa^eMia HayK'b* 
(Cn6ri. 1869., 8-a 286. XXIV. 360.) posvecen je uspomeni 
Krilova, ovdje je uz biografiju na§tampano mnogo studija o 
njemu, uz to i njegove komedije jDHpori)*, »JIiHTiiii« i »Ko- 
*enHHiia«. 



Slike iz svjetske knji«evnos<i. III. 19 







•^:^:^;^:^:^:^;<::^:v^:»::^7^;^:^:^;^;^;»::^;^!:^:<;:^;¥:¥¥¥¥¥¥¥¥^¥^¥¥¥¥¥^ 



6dje je sfo. 



I. 



Iz dopetrovskoga vremena. 

Strana 

1. Uvod 1—7 

2. Borba starih ideja s novima prije Petra Velikoga; pocetak 

ruskog teatra 7—10 

3. Nikon, ispravljanje knjiga; pocetak raskola 10—13 

4. Avakumova avtobiografija 14 — 22 

5. Avakumovi spisi i njihovo znacenje; njegova smrt 23—26 

6. Raskolnici i strijelci 26—36 



II. 

Petrovsko vrijeme. 

Petar Veliki 37—44 

Teofan Prokopovic 44-49 

Antioh Kantemir 49—57 

V. K Tredjakovski 57-64 

Mihajlo V. Lomonosov 64—75 

A. P. Sumarokov 75 — 85 

V. N. Tatiscev i ruska prozaposlije Petra Velikoga: memoari, 

Pososkov, prostonarodna romantika . 85 — 97 



284 Gdje je sto. 



III. 

Vrijeme carice Katarine. 

Stran: 

1. Katarina II. i njene zasluge za rusku knjizevnost 98 — \\i 

2. Satiricni listovi. V. I. Majkov I. F. Bogdanovic 116 — 126 

3. Denis FonVizin 126 — 148 

4. J. B. Knjaznin. V. I. Lukin. A. Ablesimov. M. I. Verevkin. 148—154 

5. Frijevodi; upliv enciklopedista. A. N. Radiscev 154 — 162 

6. (5) Ode Kostrova Derzavin do g. 1782 162—176 

7. (6) Derzavin od g 1782. do 1796 176 — 193 

8. (7) Derzavin poslije smrti carice Katarine. V. J Kapnist . . 193—200 

9. (8) Nikolaj I Novikov i framasonstvo 200—208 

10. (9) Mih. M. Heraskov 208 213 

11. (10) Iv. I. Hemnicer. I. I. Dmitrijev 213-216 

IV. 

Karamzinovo vrijeme. 

1. Karamzin i njegovo znacenje u ruskoj knjizevnosti 217—230 

2. Folemika Karamzinovaca sa pristasama Siskova 230—236 

3. Znacenje moderne skole za drustvo 236—239 

4. Frijevodni i izvorni romani 239—244 

5. Otac ruskog romana Narjezni 244—247 

6. Sitniji pjesnici. Vlad A. Ozerov. Ivan A Krilov 247—258 



Bibliografija predmeta 259—281 



#^ 



telNDIKG SEC V . SEP 2 8 \3S 



PG Jagic, Vatroslav 

3010 Ruska knjizevnost u osamna- 

J34 estom stoljecu 



PLEASE DO NOT REMOVE 
CARDS OR SLIPS FROM THIS POCKET 

UNIVERSITY OF TORONTO LIBRARY