(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Ruski pripovjedači"

Google 



This is a digital copy of a book that was prcscrvod for gcncrations on library shclvcs bcforc it was carcfully scannod by Google as part of a projcct 

to make the world's books discoverablc onlinc. 

It has survived long enough for the copyright to cxpirc and thc book to cntcr thc public domain. A public domain book is one that was never subjcct 

to copyright or whose legal copyright term has expircd. Whcthcr a book is in thc public domain may vary country to country. Public domain books 

are our gateways to the past, representing a wealth of history, cultuie and knowledge that's often difficult to discovcr. 

Marks, notations and other maiginalia present in the original volume will appear in this flle - a reminder of this book's long journcy from thc 

publishcr to a library and rmally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing lechnical restrictions on automated querying. 
We also ask that you: 

+ Make non-commercial use ofthefiles We designed Google Book Scarch for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrainfivm automated querying Do nol send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a laige amount of text is hclpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attributionTht Goog^s "watermark" you see on each flle is essential for informingpeopleabout thisproject and helping them lind 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatcver your use, remember that you are lesponsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
becausc we believc a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can'l offer guidance on whether any speciflc use of 
any speciflc book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Scarch means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liabili^ can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps rcaders 
discovcr the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full icxi of this book on the web 

at |http: //books. google .com/l 



I 






^1 f^ 



RUSKI PRIPOVJEDAČI. 



NAPISAO 



MILIVOJ ŠREPEL 



# 



NAGRADJENO IZ ZAKLADE ADOLFA VEBER-TKALČEVIĆA 

ZA GOD. 1893. 







ZAGREB. 

IZDANJE »MATICE HRVATSKE«. 

1894. 



S 772 ^^ 






K^l . ^-1 



W^l početku ovoga stoljeća ne bi nitko živ na Zapadu 
mlLlr slutio, da- će iz nepoznatih krajeva ruskih umjetnoj 
'\-S^ pripoviesti zasjati novo sunce. Ruski pripovjedači četr- 
desetih godina stvorili su renaissancu na polju roniatia ne 
samo u svojoj domovini, nego i po ostaloj Evropi. Što vi^e 
promatraš sjajni uspjeh ruskoga romana po svim naobraženim 
zemljama, to ti se viSe nadaje misao, da je ruski roman u 
neku ruku pravi »preporod« pripoviesti evropske. I doista 
ova renaissanca imade svoga nježnog Hafaela, u koga se sve 
duSevne sposobnosti nalaze u podpunom skladu, i svoga gi- 
gantskog Michelangela, komu po smionosti i uzviSenosti nema 
premca: lo su Turgenjev i Tolstoj. Dok se oko Turgenjeva 
kao ono oko Rafaela stvara ciela Škola, Tolstoj ostaje osam- 
ljen kao i veliki Michelangelo, koga njegovi riedki učenici 
dostizavaju samo u maniri i u njegovim slabostima. 

Ruski je roman osvojio najodabranije duhove sviju na- 
roda prirodnom svježinom svojom u izražavanju opažajS i du- 
bokom simpatijom svojom prema Čovjeku i njegovim bolima. 
U ruskom se je romanu -najplemenitije očitovala duSa mladoga 
plemena slavenskog, koje uza sve svoje mladenačke pogrjeSke 
odiSe iskrenim milosrdjem i djelotvornim zanosom. 

Mnogi su pjesnici, apostoli slavenske ideje, sanjali o tom, 
da je Slavenstvu, koje rek bi istom stupa na pozornicu obćc 
povjesti, namienjena uzviSena zadaća ljubavi, 1 veliki naS l're- 



VI Pripomenak, 



radović zaodjenuo je ovu miljenicu misao u pjesničko ruho, 
pjevajući: »Božja sveta ruka razsu — po širokom krugu zemlje 

— razne puke i narode. — Po iskricu svakom dade — svoga 
uma, svoje moći. — Komu dade oštroumlje, — komu mudrost, 
komu blagost, — komu jakost, komu nježnost, — a slavjan- 
skom uz sve oto — dade još i ljubav svoju, — pa mu reče 
davajući : — Najveći si i najjači — i razširen svud po zemlji, 

— zato čuvar njoj mi budi ! — Kada sviet se izopači, . . . 

— ti osviesti, ti razbistri, — ti ukroti, ti ublaži, — ti okriepi, 
ti uznesi, — ti mi spasi sviet na zemlji!« 

Ova ideja ljubavi obasjava i progrieva djela sviju ruskih 
pripovjedača, a dostigla je svoj najviši sloj u zadnjim radnjama 
Lava Tolstoga, koji od umjetnika postaje apostol staro-krš- 
ćanskoga ideala, propovjednik prave bratske ljubavi med ju 
svim ljudima sviju naroda. 

Ovu žicu, koja se previja kroz ruske pripoviesti moderne, 
s pravom nahode inozemci u samoj naravi slavenskoga ple- 
mena, vide ju u prostonarodnoj književnosti slavenskih na- 
roda, koja je najvjerniji odraz prirodne duše njihove. Na takav 
je način i moderni ruski roman zrcalo, koje nam podaje naj- 
hitnije crte slavenske duše. Uspjeh ruskoga romana dika je 
sviju slavenskih naroda. 

Razmišljajući o uzrocima naše prošle i sadašnje nesloge, 
pa umujući o sredstvima, koja bi nas mogla dovesti do je- 
dinstva, onaj sin slavenskoga naroda, komu je ideja naše kul- 
turne zajednice sveta, nalazi najveću utjehu u sjajnom uspjehu 
slavenskoga genija u području umjetnosti i književnosti. To je 
polje, gdje se Slaveni sastaju, a ne razilaze, to je sredstvo, po 
kojem će se na miran način zbližiti. 

Što je ruski roman već proizveo na polju evropske pri- 
poviesti, to se Verdi nada, da će do skora izvršiti i slavenska 
glazba, na ime osvježiti i pomladiti glazbenu umjetnost na Za- 
padu. A imajući Vereščagina i Siemiradzkoga ne treba da očima 
poniknemo ni pred zapadnim slikarstvom. Slavenski se genij 
budi od dugovječna sna, okriepljen počinkom priprema se za 



Pripomenak. VII 



svoju misiju u povjesti čovječanstva. Ruski je roman njegovo 
prvo golemo djelo na žrtveniku obće prosvjete. 

Veliko značenje ruskih pripovjedača u prosvjetnom ži- 
votu ciele Evrope upravo me je i ponukalo, da sastavim 
ovu knjigu. U tom sam se poslu poslužio raznim djelima i 
razpravama.* Samo žalim, što pored najbolje volje nisam mogao 
doći do nekih djela, koja su već razpačana. 



• To su poimence: Annenska, N. V. Gogoljb. Spbg. 1891. — 
Arsen jevL, Kritičeskije etjudy po russkoj literature. 2 toma. Spbg. 1888. 
— Arsen jevB, Materialy dlja biografiji M. E. Saltykova. Polnoje so- 
branije sočinjenij M. E. Saltykova. Tom I. Spbg. 1891. — Arsen jevi., 
V. M. Garšin-b, u »Vjestniku Evrope« god. 1888. — Bourget, Nou- 
veaux essais de psychologie contemporaine. Pariš 1^93. — Brandes, 
Četyre lekciji, u »Vjestniku Evrope« god. 1887. — Brandes, Menschen 
und Werke. Frankfurt a/M. 1894. — Brandes, Moderne Geister, 2. izdanje, 
Frankfurt a/M. 1887. — Čujko, I. A. Gončarovi,, »Novb« 1887. — Daudet, 
Trente ans de Pariš. Pariš 1889. — D u p u y, Les grands maitres de la 
littćrature russe au dix-neuvi^me siecle. Pariš 1891. — Glagau, Die 
russische Literatur und Iwan Turgeniew. Berlin 1872. — Inostrannaja kri- 
tika o Turgenjev^. Spbg. 1884. — Krivenko, M. E. Saltykov'B. Spbg. 
1891. — L6wenfeld, Leo N. Tolstoj. I. dio. Berlin 1892. — Mihaj- 
lo v s k i j, Kritičeskije opyty. I. Gr. L N. Tolstoj. Spbg. 1887., II. Ščedrim,. 
Moskva 1890. — M i 1 1 e r t., Russkije pisatelji posl6 Gogolja. 2 toma. Spbg. 
1890. — Nezelenovx, Turgenjevi. vi> jego proizvedenijaht. Spbg. 
1885. — ■ ProtopopovL, V. G. B§linskij. Spbg. 1891. — Pypin'B, 
BSlinskij, jego žiznb i perepiska. 2 toma. Spbg. 1876. — Pypin'b, Harak- 
teristiki literaturnyh'b mnSnij. Spbg. 1890. — P y p i m., Russkij romani, 
za granicej. U »Vjestniku Evrope« 1886. — Reinholdt, Geschichte 
der russischen Litteratur. Leipzig 1886. — Rod, Les idćes morales du 
temps prćsent. Pariš 1892. — Schroeder, Le Tolstoisme. Pariš 1893. — 
Skabičevskij, Graft L. N. Tolstoj. Spbg. 1887. — Skabičevskij, 
Istorija novSjšej russkoj literatury. Spbg. 1891 •— Skabičevskij, Očerki 
istoriji russkoj cenzury (1700.-1863 g.)- Spbg. 1892. — Sol ovjevi,, F. M. 
Dostojevskij. Spbg. 1 891 . — S t a s j u 1 j e v i č t, Ivani. Sergejeviči, Turgenjevi,. 
Polnoje sobranije sočinjenij I. S. Turgenjeva Tom I.* Spbg. 1884. -— 
Viško vatovi,, Sžatyj obzori, istoriji novoj russkoj literatury. Izdali. 
Evgenij Bobrovi.. Derpti. 1892. — Vogiić, Le roman Russe. Pariš 1886. 
(V. Sabićeve članke o toj knjizi u »Viencu« god. 1887. i 1890.). — Že- 
li nskij, Russkaja kritičeskaja literatura o proizvedenijahi. N. L. Tolstogo. 
3 knjige. Moskva 1888. 



VIII Pripomenak, 



Kako je ova knjiga namienjena najširim slojevima hrvat- 
skoga Čitateljstva, promienio sam po želji »Matičine« uprave 
točnu transkripciju ruskih rieči-u svojem rukopisu i prihvatio 
način, koji se je već odomaćio u hrvatskim knjigama. Tako 
je n. p. mjesto Sergeevič Štampano Sergejević: 

Sastavljajući ovo djelo imao sam pred očima dvie svrhe, 
jedna mi je bila, da ugodim čitateljima, a druga, da knjiga 
bude bar donekle u prilog zdravomu napredku hrvatske be- 
letristike. 



U Zagrebu mjeseca jula 1894. 



M. š 



RUSKI PRIPOVJEDAČI. 



Osopf no pushu hnjiieonosf. 
I. 

tuska književnost u povjesti družtvenoga razvoja Rusije 
znači mnogo viSe, nego ikoja druga književnost u Evropi 
u povjesti naroda, u kojem je nikla. Ovdje mislimo poglavito 
na novo doba ruskoga družtvenog života, na period poslije 
Petra Velikoga, kad se je Rusija uhvatila u kolo evropskih 
naroda. Kao nova država, Rusija se ne osniva na razlici staleža 
i korporacija, nego na inim načelima. Već je Katarina II. uvi- 
djala ovu činjenicu, te je namjeravala na umjetan način osnovati 
staleže u Rusiji , na ime stvoriti srednji , gradjaoski stalež. 
Razvoj družtva išao je u Rusiji sasvim drugačije, nego u za- 
padnim evropskim državama, pa tko hoće da izuči ovaj razvoj, 
treba da primieni ine metode. U Rusiji ne bijaše socijalnih i 
političkih stranaka u tom smislu i razmjeru, u kakvom ih na- 
hodimo na Zapadu. Na Zapadu borba i uzajmične koristi kor- 
poracija i stalcžS same po sebi čine osnovu, iz koje je niklo 
pravo, država, umjetnost, nauka, sav etički sviet; prosvjeta je 
zadnja rieč zapadnoevropske civilizacije : ona je prije svega 
posljedak socijalno -političkoga života. Medjutim kao Sto su se u 
zapadnoj Evropi obrazovale i okupile stranke, te osnovale svoja 
glasila za staležke i korporativne interese : tako o Rusiji Štampa 
i glasila književnosti upravo izazivaju u životu nove stranke i 
uvjetuju sSm njihov obstanak. Socijalno-političke se stranke 



Osvrt na rusku književnost. 



javljaju, kad se pomalja prosvjeta, i svi družtveni pokreti po- 
sljedica su književnih utjecaja. 

Medjutim dok je u Evropi svaki čimbenik bio predstavnik 
kojega staleža ili korporacije i o njih se oslanjao: u Rusiji 
se družtveni čimbenici javljaju posamce, to su odjelite osobe, 
no za njihovim ledjima nije stajala uredjena stranka, gusta fa- 
langa običnih vojnika, koji bi žarko branili obće koristi, inte- 
rese cieloga staleža ili udruge. Tako na primjer u doba huma- 
nizma Sickingen ili Hutten znatni su poimence po tom, što 
su predstavnici interesi ciele političke korporacije. Sickingen 
je bio zaštitnik interesi ciele stranke, bio je po tom moćna 
družtvena sila, na koju su se morali osvrtati i njemački car i 
kralj francuzki. U Rusiji su borci imali riedko kad za sobom 
stranku; oni su se opirali o same sebe, pa je za to njihov rad 
u povjesti Rusije ostajao gotovo bez traga, dok nisu odkrili 
novih putova za družtvenu djelatnost s pomoću zapadne pro- 
svjete. Književnošću je odkrito polje za izmjenu misli i za 
utjecaj na družtvo. Pojedini radnici mogli su sada ostaviti vidne 
tragove svojega nastojanja. Budeći u družtvu ljubav i shvaćanje 
za književnost, podižući to shvaćanje, uzvisujući obću ravan 
ruske civilizacije, stvarajući sebi obćinstvo i stranku, ovi su 
ljudi nahodili za se davno željenu, živu, marljivu radnju, nalazili 
su polje za razvoj svojih sila i za uspješno razvijanje, gdje njihov 
trud nije više odilazio netragom. Zato su pisci u Rusiji imali 
svagda veći družtveni zamašaj, po kojem su njihova djela, kadšto 
na uštrb njihove umjetničke vriednosti, postizavala družtvenu 
cienu. To je i uzrok, što su gotovo svi važniji spisatelji ruski 
novijih vremena uz riedke izuzetke doživjeli progone i patnje, 
mnogi nisu mogli mirno proživjeti svoje dane, neki su dapače 
svoje nastojanje platili glavom, kao na priliku Puškin i Ler- 
montov. Martirologij je ruske književnosti dosta krupan! 

Ozbiljna družtvena ciena ruske književnosti može se raza- 
brati već odatle, što veliki monarsi podržavahu svoje reforme 
literarnim djelima, koja su ili sami pisali ili ih naručivali u drugih. 
Tako su postupali Petar Veliki i Katarina II. Petar je naložio, 
da se sastavljaju propoviedi, u kojima se objašnjavaju njegove 



I lll^l ■ IP^^^^^^^^i*^ — »H-MUrJ 



Ostfrt na rusku knjiševnost 



promjene, priredjivao je glume, u kojima su se ruglu izvrga- 
vali protivnici njegovih reforma; a Katarina je poticala sati- 
rične novine, sama ih podupirala i pisala djela satiričnoga i 
družtvenoga uzgojnog smjera. 

U Rusiji se okupljaju ljudi i stvaraju družtveno-političke 
stranke po smjeru i stupnju naobrazbi. Možno se je baviti ciele 
godine u kojem krugu ne znajući, pripada li ovaj ili onaj član 
medju plemiće ili je iz drugoga sloja (a to se na Zapadu sa- 
znaje na prvom susretu); samo se pita, kojemu tko smjeru 
pripada po svojoj naobrazbi. Time se tumači i to, zašto Rusija 
imade razmjerno tako mnogo mjesečnih žurnala naučno-knji- 
ževnoga sadržaja, premda neke druge države evropske imadu 
veći broj čitatelja. U ove žurnale ulazi sve, što imade suvre- 
meni interes, a što izvan Rusije izlazi u posebnim brošurama. 
Zato u Rusiji imade manje brošura. Ovi su žurnali veoma 
razšireni i nalaze se u rukama svakoga naobraženog čovjeka. 
Oko njih se okupljaju i okupljali su se od prije pojedine 
stranke. Takovu su zadaću imali: »Moskovski Telegraf«, »Tele- 
skop«, »Moskovski Vjestnik«, »Suvremenik«, »Rusko Slovo«, 
»Djelo« , »Otačbinski Zapisci« (»Otečestvennyja Zapiski«), 
»Slovo«, a sada ju imadu — »Ruska Misao«, »Ruski Vjestnik«, 
»Ruski Obzor«, »Vjestnik Evrope«, »Sjeverni Vjestnik«, »Rusko 
Bogatstvo« i dr. 

Budući da su politične prilike sprečavale praktični rad, 
te je napredak nalazio oduška samo u književnosti: beletristika 
je postupice dobivala družtveno-pedagogično značenje, i to 
tako, da se ne može povjest ruske književnosti u obće ni 
obradjivati samo s estetičnoga gledišta. U drugu opet ruku 
cenzura je mnogo vremena bila veoma stroga i zajedljiva, pa 
su se pisci morali izražavati, da se može čitati izmedju redaka. 
To je uzrokovalo mnoge nesporazumke, te je za ljude, koji su 
bili podaleko od književničkih krugova, tajni smisao ostajao 
podpuno nepojmljiv. Vještina u takovu pisanju i čitanju bila 
je tolika, da je vlast uzela administrativno postupati proti 
piscima, kojih su djela već prošla obću cenzuru, ako se je 
štogod čitalo medju redcima. 



Osvrt na rusku književnost 



II. 

Ruska se književnost dieli u narodnu ili naustičnu i u 
umjetnu ili pismenu. Pismena se opet dieli prema periodima 
narodnoga i državnog života. 

Stara književnost ima četiri perioda: prvi ide od početka 
književnosti do Tatarskoga vladanja (u XIII. vieku), drugi od 
Tatarskoga vladanja do Ivana Groznoga (u XVI. vieku), treći 
od Ivana Groznoga do sredine XVII. vieka, a četvrti od sredine 
XVII. vieka do Petra Velikoga. 

I nova se književnost dieli u četiri perioda: peti na ime 
viek ruske književnosti seže od epohe Petra Velikoga do Lo- 
monosova (do vieka Katarine II.), šesti teče od Lomonosova 
do Karamzina (do Aleksandra I.), sedmi ide od Karamzina do 
Puškina, a posljednji, osmi od Puškina do danas. 

O najstarijoj narodnoj poeziji ruskoj kazat ćemo koju 
niže, jer su se oko sabiranja epskih i lirskih narodnih pje- 
sama staroga predtatarskog perioda Rusi stali živo baviti istom 
u prvoj polovini našega stoljeća; pjesme su se sabirale u raz- 
ličnim krajevima Rusije, gdje ove pjesme još i sada žive u 
ustima narodnim, razumije se, sa raznim izmjenama. Umjetna 
je književnost prešla k Rusima od podunavskih Slavena u doba, 
kad se je zavelo kršćanstvo (988. godine). Oko godine 855. 
dala su se sveta braća Ćirilo i Metodije na to, da sastave sla- 
vensku azbuku po uzoru grčkih slova. 

Sa kršćanstvom prešli su u Rusiju alfabet i knjige crkve- 
noga sadržaja. Bile su napisane u »starom slovjenskom« (starom 
bugarskom) jeziku; tako se je izradio »crkvenoslavenski« jezik, 
koji se do danas upotrebljava u Rusiji u službi božjoj, a u 
obće je dosta razumljiv svakomu, ma i nenaobraženu Rusu. 
Najstariji je spomenik u Rusiji Ostromirovo evangjelje (od go- 
dine 1056. — 1058.). Drugi je spomenik Izbornik Svjatoslavov 
(g. 1073.), to je preradba enciklopedijskoga zbornika, koji je bio 
posvećen bugarskomu caru Simeonu. 

Preko Bugara dobila je Rusija množinu duhovnih legenda 
i svjetskih priča bizantinskoga i iztočnog porietla, koje sači- 



■«^>^VM^^^^Bi^^HV^H^M^^H^^m^^^V19! 



Osvrt na rusku književnost. 



njavaju čudnu smjesu apokrifa, povjesti, mitologije i svetačkih 
legenda. Tako osobito mjesto zapremaju priče o Aleksandru 
Velikom i o Trojanskoj priči. Kasnije je koješta prevedeno na 
ruski. ravno sa grčkoga. Književnost ovoga roda nahodimo u 
različnim zbornicima do 17. stoljeća, a u narodu održalo se 
koješta do danas, 

U sredini XI. stoljeća živio je kijevski monah Nestor, 
kojega zovu otcem ruske književnosti. Njemu pripada kazivanje 
o ubistvu knezova Borisa i Gljeba i ljetopis najstarijih vremena 
Rusije, doveden do 1 1 1 o, godine. Kasnije su ovaj ljetopis na- 
stavljali i popunjavali razni duhovnici i svjetovnjaci. Vrela su 
mu bili bizantinski hronografi, odjelita kazivanja, legende i 
kazivanja suvremenik^. 

Na koncu XI. vieka bi složeno krasno epsko »Slovo o 
puku Igorovu« (očevidno, sačuvano u nepodpunu obliku), koje 
je našao grof Musin Puškin godine 1795. Po pjesničkoj cieni 
ide ovo djelo medju najznatnije spomenike ruske književnosti, 
složio ga je neki suvremenik samoga junaka, a sama pjesma 
odaje utjecaj narodne poezije i bugarske književnosti, koja je 
onda bila u Rusiji silna. Djelo je proniknuto rodoljubnom 
tendencijom, tej je po zamisli autorovoj htjelo da nesložne 
knezove ruske ujedini proti [azijskim hordama, koje su vječno 
prietile domovini. U njem se s velikim oduševljenjem prika- 
zuje sudbina kneza Igora. 

U to je doba Rusija bila gotovo na istoj visini naobrazbe, 
kao i ostala Evropa, s kojom je postojano i živo obćila. Kne- 
ginje su ruske iz kuće Vladimirove polazile zamuž za mnoge 
sinove vladarskih domova evropskih; broji se do 17 takovih 
udaja. To se je prekratilo, kad su zavladali Tatari. Težki 
jaram njihova gospodstva zapao je od sviju država evropskih 
samo Rusiju, koja ga je podnašala yiše nego tri stoljeća. 

Oskudni ostatci kulture sahranili su se ujmanastirima, koji 
su bili pod bizantinskim utjecajem; pa i onda, kad se Rusija 
oslobodi od Tatara, samo se lagano i mučno oporavlja kul- 
tura pod moskovskom vlašću. Ali to ne bijaše stara Rusija, 
kakovu vidimo u dane Kijeva i Novgoroda. Despotsko gospod- 



8 Osvrt na rusku knjiščvnost. 



stvo azijskih naroda udarilo je pečat i na moskovsko vrieme. 
Napokon u XVI. stoljeću počinje nova prosvjeta probijati sebi 
put. Car Ivan IV. Vasiljević (od g. 1534. — 1584.) stade osnivati 
po gradovima učilišta i god. 1554. uredi u Moskvi prvu štam- 
pariju. Književni je spomenik naobrazbe i kulture u to doba 
— Domostroj (ekonomija), koji je sastavio SHvestar, plemeniti 
savjetnik onoga cara, štono je kasnije nazvan Groznim. 

U to je doba Poljska bila sa Rusijom u kulturnoj svezi, 
pa je preko Kijeva utjecala na književnost rusku ; tako se do- 
godi, da su se u ruski jezik uzeli uvlačiti tudji elementi u 
jugozapadnoj Rusiji, kad se je Litva sjedinila sa Poljskom ; to 
je znatno smetalo sasvim narodnomu razvijanju ruskoga jezika 
i knjige. Njemačka je reformacija našla jeku i u Poljskoj, ali 
su ju ovdje doskora zatomili Isusovci, koji su amo pozvani zao- 
kupili škole; oni su se zauzeli i za osnivanje školS u jugo- 
zapadnoj Rusiji. Njihovu se utjecaju u XVII. stoljeću oprieči 
Petar Mogila: bio je to znamenit čovjek, koji je mnogo pu- 
tovao i izučio se u parizkom i inim sveučilištima ; on je podao 
maha kijevskomu kolegiju, koji je već postojao, i u obće pri- 
digao kulturu i nauku. Sam je pisao učene duhovne knjige i 
stihove po uzoru poljske versifikacije. Ivanu Mogili i njegovim 
pomagačima podje za rukom osloboditi jugozapadnu Rusiju od 
Isusovačke škole. Kad se je Malorusija (sa glavnim mjestom 
Kijevom) otresla poljske vlasti i sjedinila s Velikom Rusijom, 
postade utjecaj kijevskih učenjaka na rusku knjigu veoma 
znatan. Preko njih je Moskvu presvojio duh suvremene evropske 
nauke, pa se je njima služio još i Petar Veliki, dok nije mogao 
dobaviti učitelje pravac iz Evrope. 

Od kijevskih učenjaka, koji su došli u Veliku Rusiju, 
osobito su vriedni pažnje Simeon Polocki (f 1682.) i sveti 
Dmitrij Rostovski Tuptalo (f 1709.). Pod njihovim utjecajem 
bi u Moskvi godine 1685. uredjeno učilište (slavensko-grčko- 
latinska akademija) ; za cara Alekseja Mihajlovića nahodimo 
već vrstu svjetskih drama, koje su se prikazivale u domu nao- 
braženoga boljara A. S. Matvjejeva. Ove je drame slušala i 



Osvrt na rusku književnost. 



buduća carica, mati Petra Velikoga. Medju inim Je pisao svjetske 
drame i arhiepiskop novgorodski Teofan Prokopović, savjetnik 
Petra Velikoga. 

III. 

S Petrom Velikim počinje se nov period ruske literature. 
Petar je Veliki često naručivao dramska i druga književna 
djela, služeći se njima za svoje reforme. Car je glavom mnogo 
utjecao na književni jezik, koji se je za njega sve više i više 
oslobadjao od crkveno-slavenskih veriga; on je uveo i gra- 
djansku azbuku, kojom se danas u Rusiji piše. 

Rusija je nasilno iztisnuta iz stare kolotečine, a novom 
družtvenom silom javljaju se mladi ljudi, koji su uzgojeni 
izvan domovine ili koji su imali kod kuće inostrance za uči- 
telje. To je bilo uzrokom, da se je novi period ruske knji- 
ževnosti odmah započeo sa satirom, sa kritikom suvremenih 
prilika; ruska je književnost udarila smjerom negativnim i u 
isti mah didaktičnim, pa se je toga držala dugo vremena. Prvi 
je pjesnik nove epohe knez Antioh Dmitrijević Kantemir (od 
god. 1709. — 1744.)« Kantemir se je naobrazio u Rusiji, ali je 
kasnije dugo živio u Parizu i Londonu, pa mu je taj boravak 
izvan domovine podao prilike, da se privikne inomu životu i 
da ironijski promatra domovinske družtvene prilike. Satirik po 
smjeru, on je pisao stihove, pazeći samo na broj slogova po 
francuzkom načinu. No već je Tredjakovski (od g. 1703. do 
g. 1769.), čovjek velike kulture, izticao potrebu, da se umjetna 
poezija povede za mjerilom narodne poezije, ali je sam bio 
premalo za to nadaren, da iznese valjane primjere. 

Istom veoma darovitomu Mihajlu V. Lomonosovu (od 
g. 171 1. — 1765.) pod je za rukom, da provede osnovu reforme u 
jeziku i osobito u metrici. On je otac ruske metrike. Boraveći 
u Njemačkoj poradi svoje naobrazbe naučio se je metrici po 
njemačkom uzoru, osobito mu se svidjahu stihovi Giinthera, 
za kojim se je povodio i u svojim svečanim odama. Po rodu 
pomorac, on je bio strastan rodoljub, te je kao član petro- 



IO Osvrt na rusku knjiievnost. 



gradske Akademije nauka bio glava Niemcima protivne stranke. 
U obće kao učenjak i mislitelj on je mnogo veći nego kao 
pjesnik. 

Njegov suvremenik Aleksandar P. Sumarov (od g. 171 8. 
do 1777.) prvi je ruski pisac, koji je visoko postavio zadaću 
djelovati na družtvo s pomoću knjige, pa zato nije htio primiti 
nikakove dužnosti, koja bi ga mogla smetati u tom poslu. Pisao 
je tragedije na francuzki način u aleksandrincima, ali se je 
ogledao i u drugim vrstama poezije, te se je držao — na 
žalost bez razloga — ruskim Voltaireom. No za rusku je dramu 
stekao liepih zasluga. Prva postojana glumišta uvedena su u 
Petrogradu godine 1756., a u Moskvi 1759. Darovitiji je bio 
njegov rodjak Jakov B. Knjažnin (od g. 1740. — i79i.)> ^^J^ J^ 
svojom zadnjom dramom (»Vadim«) uzbudio cielu buru. Kad 
je ova drama napisana, već se je podpuno razigrala francuzka 
revolucija. Liberalna carica, koja se prije divila Voltaireu i 
slobodoumnim enciklopedistima, bojala se sada svakoga slo- 
bodnog pokreta misli. 

U ovo neprijatno doba (1790,) Aleksandar N. RadiščeV 
(od g. 1749. — 1802.), jedan od prvih ljudi u Evropi po nao- 
brazbi, objelodani svoju znamenitu knjigu »Putovanje iz Petro- 
grada u Moskvu«. U njoj je s velikom čovjekoljubivošću opisao 
užasne prilike seljaka, zahtievaše za njih slobodu i predloži 
razne osnove za administrativne reforme. Neke su se želje 
piščeve izpunile, ali istom za cielo stoljeće kasnije. Izdanje bi 
uništeno. A Radiščev bude osudjen najprije na smrtnu kaznu, 
no kasnije bi pomilovan i odaslan u Sibir. 

Početak vlade Katarine II. (1762.) prikazao se veoma pri- 
jatnim za prosvjetu i razvoj književnosti. Njoj se činilo zgodnim, 
da književnost pretresa najvažnija družtvenopolitična pitanja: 
pod njenom egidom bi osnovan cieli niz satiričnih listova, ona 
je uzdržavala mlade talente, sama pisala satire i pripoviesti. 
Još godine 1783. izdala je naredbu, da se poradi narodne nao- 
brazbe mogu bez zapreke osnivati privatne štamparije. 

Satirično-didaktični pravac, koji se vidi u komedijama 
carice Katarine, nadje pravoga majstora u Denizu J. Fon-Vizinu 



Osvrt na rusku književnost 1 1 

~ ' — ■' ■ ' -■ ■ — ■■ ■- — - — ■■■ ■■ »^ll ■■■■■- ■!■ — ■■■■I ■■■■l.._ ■■■ t ^ ! — ■■ — 

(od god. 1745. — 1792.), koji je napisao »Brigadira« i »Malo- 
ljetne« (Nedoroslj); u prvoj drami žestoko bičuje nastojanje 
svojih suvremenika, da bi se prikazali evropski naobraženi, 
dok svoje zanemaruju; a u drugoj podvrgava strogoj kritici 
rusku zlobu, koja je izrasla na osnovu kmetstva. 

Drugi je vidan predstavnik komedije u ovo doba Vasilij 
V. Kapnist (od g. 1757. — 1824.), pisac znamenite drame »Za- 
novetanja«, u kojoj oštro i smjelo šiba podmitljivost činovnika, 
poimence sudaca. Komedija se mogla iznieti na pozornicu samo 
na .osobnu želju cara Pavla I. 

Najznatniji je pjesnički talenat ovoga vremena dvorski 
pjesnik Gavrilo R. Deržavin (od god. 1743. — 1816.), koji je 
opjevao caricu u svojoj »Felici«. Najpoznatija mu je oda 
»Bog«, prevedena na sve evropske jezike — djelo retorično, 
samo gdjegdje ukrašeno biserjem prave poezije. Deržavinu se 
ne smije poricati talenat, premda se nije mogao usavršiti po- 
radi nedostatka dobrih uzora i krajne nedotjeranosti u knji- 
ževnom jeziku. Njegova su djela narodu tudja. Njegovi su 
suvremenici M. M. Heraskov (od g. 1733. — 1807.), pisac težke 
epske pjesni »Rusijade«, i J. T. Bogdanović (od g. 1743. do 
g. 1802.), koji je pod utjecajem Lafontainea i Apuleja napisao 
nekoč mnogo čitanu »Dušicu«. 

U liberalnom periodu Katarine II. u Moskvi su radili N. 
J. Novikov (od god. 1744. — 1818.) i njegov rano umrli drug 
Švarc (koji je došao u Rusiju godine 1776., a umro 1784.). 
Oni su osnivali štamparije, knjižnice, knjižarnice, žurnale ; vodili 
učeno družtvo, u kojem su bili članovi najdarovitiji i naj- 
obrazovaniji ljudi sve Rusije. Njihov je rad urodio velikim 
plodom. Prije Novikova bile su u Moskvi samo dvie knji- 
žarnice, koje su prodavale knjiga na godinu za 10.000 rubalja, 
a na koncu njegova rada bilo je ondje dvadeset knjižarnica 
s 200.000 rubalja godišnjega prometa. Osim toga je Novikov 
bezbroj knjiga, ponajviše prievoda, razpoklanjao po svoj državi. 

U njegov krug udje i mladi Nikolaj M. Karamzin (od 
god. 1765. — 1825.), koji je uzrokovao u književnosti velik 
prevrat. Zanimajući se iz početka prievodima i člancima za 



12 Osvrt na rusku knjiievnost. 



djecu, do skora ode na Zapad, da se usavrši; a ovaj boravak 
na strani nije samo prijao njegovu duševnomu razvoju, nego 
ga je sačuvao od biede, koja se skoro iza njegova odlazka 
oborila na njegove moskovske drugove. Predjašnji liberalni 
sistem Katarinin prevratio se u strogo regresivan; privatne 
štamparije, koje je prije sama carica podpomagala, biše do- 
kinute godine 1796.; ujedno bi zapriećeno uvoziti inostrane 
knjige, a u glavnim mjestima, kao i u pokrajini, bi zavedena 
duhovna i svjetska cenzura. Družtvo pisca Novikova već je 
prije raztepeno, sam Novikov dopane tamnice. 'Već prije, nego 
se Karamzin vrati sa putovanja po Evropi, javila su se njegova 
znamenita »Pisma ruskoga putnika«, odišući novim duhom. 
Do tada su ljudi u Rusiji evropske prilike, velike umjetnike i 
mislitelje poznavali ponajviše po prievodima obično nevaljalima, 
pa su svu bit evropske naobrazbe nalazili u tom, da se odie- 
vaju po francuzku i da se povode za pseudoklasičnom knji- 
ževnošću. Sad najedared dodje Karamzin i u vjernim, živim 
crtama prikaže u svojim pismima sliku zapadne prirode i 
družtva. Njegova promatranja, njegovi osobni susretaji s prva- 
cima evropske nauke i književnosti primakli su čitatelje, rek 
bi, licem k licu do onoga, što su do tada mogli pomišljati tek 
veoma nesavršeno. Uza to bješe jezik ovih pisama lagan i pri- 
jatan, u sretnoj opreci sa težkim književnim jezikom Karam- 
zinovih suvremenika, sa jezikom, koji se još nije očistio od silne 
primjese crkvenoslavenske. Karamzin osnuje žurnal »Vjestnik 
Europe«, u kojem je podavao naučno-književnu hroniku i na 
taj način poučavao svoje zemljake. Premda se je i on često 
žalio na tegobu cenzure, ipak mu je neriedko pošlo za rukom 
obići zabranu, da se šire i prevode inostrana djela. U ostalom 
proti njemu se stvori silna konservativna stranka, kojoj je bio 
na čelu predsjednik Akademije A. S. Šiškov (od g. 1754. do 
g. 1 84 1.), te se razpali borba, u koju je ušao vas tadašnji knji- 
ževnički sviet; no u toj prepirci sve su mlade sile stajale uz 
Karamzina, On je uveo u Rusiju sentimentalnu poeziju i >gra- 
djanske« motive; borbu sa pseudoklasicizmom započeo je s pri- 
poviešću »Biedna Liza«, koja se je kosnula tisuća čitatelja i 



Osvrt na rusku književnost, i 3 

bila uzrokom nebrojenim pohodima na mjesto radnje, blizu 
Moskve. U Karamzinu je Rusija dočekala takodjer i povjest- 
nika, koji je prvi obradio »Povjest ruske države« na osnovu 
prvih vrela. Najljepše vrieme njegova književnoga rada pada 
u vladu Aleksandra I., jer je kratka vlada Pavlova bila još 
neprijatnija po duševni razvoj, nego posljednje godine Katarinine, 

J. J. Dmitrijev (od g. 1760. — 1837.), drug Karamzinov u 
mlade dane — zajedno sa svojim predšastnikom J. J. Hemni- 
cerom (od g. 1745. — 1784.) i suvremenikom A. E. Izmajlo- 
vićem (od g. 1779. — 1831.) odlikovahu se osobito u basni. 

Od dramaturga ovoga doba zaslužuje spomen Vladimir 
A. Ozerov (od g. 1770. — 18 16.), koji je svoje junake gradio 
po uzoru francuzkom (»Dmitrij Donski«), a gdjekad po pri- 
mjeru njemačkih i englezkih pisaca (»Fingal«), 

Od Karamzina je kud i kamo veći pjesnik njegov mladji 
suvremenik Vasilij A. Žukovski (od god. 1783. — 1852.), koji se 
razvijao još u književničkom krugu Novikova, drugovao s 
Karamzinom, radio s njime, borio se za nj ; pa kako je Ka- 
ramzin uveo sentimentalnu poeziju, tako je on odkrio roman- 
tični period ruske književnosti. Premda je on, udubavši se u 
njemačke i englezke pjesnike, više iz njih prevodio nego samo- 
stalno tvorio, opet je umio svagdje unieti svoju osobnu bol, 
koju mu zadade nesretna ljubav, svoje misli i čuvstvovanja, 
tako da su njegove pjesme više no goli prievodi. 

Napoleonove vojne kako u Germaniji tako i u Rusiji pror 
budile su narodnu samosviest. Osobito se silno dojmio mnogih 
obrazovanih Rusa, koji su služili u vojsci, pohod preko ciele 
srednje Evrope do Pariza. Ono, što je Karamzin izkusio i u 
svojim pismima predstavio čitateljima, mogao je sada svatko 
vidjeti na svoje oči. Osjetljiva mladež vrati se kući s obnov- 
ljenim duhom, puna čovjekoljubivosti, naobrazbe i slobodoljublja 
pa se žurila, da dade oduška svomu srcu u poeziji i u obće 
u književnom radu. Ovi ljudi po svojim sklonostima i po 
mislima, koje su ponieli sa sobom sa Zapada, nisu se osjećali 
voljko ni u vojnoj ni u gradjanskoj službi tadašnje Rusije, 

Car Aleksandar L, koga je uzgojio Švicar Laharpe, u 



14 Osvrt na rusku književnost, 

mlade dane i u početku svoga carovanja držaše se romantično- 
liberalnoga pravca, koje je kasnije iz raznih uzroka prešlo u 
mistični konservatizam. Mladi ljudi, zaneseni rodoljubnim i 
čovjekoljubivim idealima, što su se nedavno borili s Napoleo- 
nom za domovinu i oslobodjenje Evrope od tudjega iga, stva- 
rali su po primjeru njemačke mladeži razne saveze; ovim je 
savezima bilo svrhom moralno usavršivanje i družtveni na- 
predak. Car je znao za ta družtva, te je bio sklon njihovim 
plemenitim težnjama. Pjevačem ovih težnja izstavi se Kon- 
dratij F. Ryljejev (od god. 1796. — 1825.), koji se je proslavio 
svojim »dumama«. 

Restauracija na Zapadu povede za sobom reakcioni Metter- 
nichov sustav, koji je i u Rusiji našao vatrenih braniča, I u 
Rusiji period krajnoga liberalizma izmieni se reakcijom ; jedan 
od najvažnijih njezinih braniča bijaše čuveni Arakčejev. Oštri 
ovaj prelom izazva u družtvu, a osobito u mladeži nezado- 
voljstvo, koje je raslo i raslo, te napokon izrazilo se po smrti 
cara Aleksandra u prosinačkoj buni (14. prosinca 1825. god.). 
Dionici ove bune zovu se »dekabristi«. Žrtvom ovoga pokreta 
palo je mnogo mladih ljudi, od kojih su neki obradjivali i 
književno polje, kao što su lirik Ryljejev, knez A. J, Odo- 
jevski (od god. 1802. — 1839.) i beletrist A. A. Bestužev (od 
god. 1795. — 1837.), ^^1^ )^ pisao pod pseudonimom >Mar- 
linski«, a bio je jedan od najljubljenijih pripovjedača svoga 
vremena. 

Uporedo sa romantičnom muzom Žukovskoga zvučala je 
lira više realističnoga epikurovca Konstantina N. Batjuškova 
(od godine 1788. — 1855.), koji se je zajedno s pobjedničkom 
vojskom iz Evrope vratio u domovinu, ali je ovdje naišao na 
velika razočaranja, te je napokon poludio. Spominjemo još J. J. 
Kozlova (od godine 1779. — 1840.), sliepoga pisca »Monaha«, 
N. J. Gnjediča (od god. 1784. — 1833.), prevoditelja Homerove 
»Ilijade«, D. V, Dyvydova (od god. 1784. — 1839.) i osobito 
Ivana Andrejeviča Krylova (od godine 1768. — 1845.), prvoga 
čisto narodnoga pjesnika; u njegovim se je basnama odrazio 
narodni humor, često izazvan pojavima suvremenoga družtve- 



Osvrt tia rusku književnost, 1 5 

noga i političkoga života. Mnogi su njegovi stihovi postali 
poslovicama; Krylov na polju basne nadilazi sve evropske 
pisce, ne izuzevši ni Lafontainea. Svi su ovi pisci utirali put 
jednomu od najvećih ruskih pjesnika — Aleksandru Sergejeviću 
Puškinu (od god. 1799. — 1837.). 

IV. 

S Puškinom se započinje najnoviji^ period ruske književ- 
nosti. On je u početku bio romantik. Napoleonove vojne dale 
su mu pobude, da pjeva rodoljubne pjesme, u kojima se je 
povodio za Žukovskim, a Žukovski je opet bio pod dojmom 
germanskih vojnih romantika. Zanesen liberalnom strujom 
Puškin je pisao pjesme i epigrame sa socijalnopolitičkom pri- 
mjesom, a medju inim u to doba spjeva svoju »Odu slobodi«, 
koju ju je milostivo primio car Aleksandar I., ali bi kasnije 
zabranjena. Za nekoliko godina poslije kongresa u Aachenu, 
Tropavi i Ljubljani nastupi reakcija, i Puškin samo s pomoću 
moćnih osoba ukloni se izgonu. U početku bi poslan na jug, 
a poslije na svoje imanje bez prava, da ga ostavi. Ovdje u 
toj samoći stvorio je pjesnik svoja najdivnija djela. Otresavši 
se romantike, podade se byronizmu, koji se je prenasitio ži- 
vota, ali se ipak izbavi i od njega, jer se je na sreću pjesnik 
sve više i više zbližavao sa narodnim težnjama. 

U to doba upravo se počinju Rusi baviti i oko narodne 
pjesme. Našasta zbirka bylina (junačkih pjesama) K. Danilova, koju 
je g. 18 1 8. objelodanio Kalajdović, pobudi interes u izobraženih 
izpitivača i pjesnika. S vremenom su izašle i druge zbirke, koje 
se dopunjavaju još i dandanas. Najbolje zbirke pripadaju Petru 
Kirjejevskomu, Rybnikovu i Hilferdingu. Narodne pjesme živu 
u raznim gubernijama, no osobito na sjeveru, gdje su se pod 
zaštitom prostranih pustinja i šuma stari običaji sačuvali u 
veoma svježu obliku. Različne se pjesme ujedinjuju u pod- 
pune epopeje, pa se tim narodna ruska epika razlikuje od epa 
nekih drugih naroda, u kojih su epopeje došle do našega 
vremena u književnoj obradbi, pa je nastala potreba, da kri- 



1 6 Osvrt na rusku književnost, 

tika na pr, u pjesmi o Nibelungima potražuje izprvični sloj 
narodnih pjesama. Naprotiv u ruskoj epici (kao i u hrvatskoj) 
treba samo da se odiele najstariji elementi od novijih vari- 
janta. Kao što se je politički život skupljao u Rusiji oko 
Kijeva, Novgoroda i Moskve, kao što ova tri imena pokazuju 
tri različne periode ruske povjesti: tako se i skupine narod- 
noga kazivanja tiču ovoga ili onog perioda. Najstarije pjesme 
pripadaju kijevskomu periodu, a glavni je narodni junak ujedno 
najveći junak kijevske skupine; junaci ove skupine okružuju 
»rumeno sunašce — miloga kneza Vladimira«. Ilija Muromec 
predstavnik je slobodnoga ruskog seljačtva. On vazda ostaje 
vjeran svojemu zvanju, odbija kneževske milosti i u obće 
svaku ma kakovu poboljšicu. On spašava Rusiju, kojoj prieti 
najveća pogibelj, kad ga zastrašeni knez Vladimir stane zakli- 
njati udovama i sirotama. Odlične su crte ovoga epskog 
junaka dobrodušnost i strpljivost, sjedinjena sa tvrdom vjerom 
u svoje sile; on nije ni žestok ni prevarljiv. Za Ilijom stoji 
još cieli niz tipnih »bogatira« (junakS). 

Narodna poezija, za koju do sada nije nitko mario„ izi- 
šavši evo na vidjelo duboko se dojmi ruske umjetne književ- 
nosti i podade Puškinu i njegovu kolu novu silu i pravac. 
Istom od ovoga vremena zaslužuje ruska (pisana) književnost 
ime »narodne« ; do tada je bila inostrana biljka, presadjena 
najprije iz Bizanta, a kasnije iz Zapadne Evrope. Od to doba 
daroviti pjesnici i prozaici trse se spajati narodna načela s 
načelima Zapada. Tako nastoje ruski spisatelji stvoriti tip, koji 
odgovara potrebama ruskoga života, — tip ruskoga čovjeka. 

Već u pjesničkoj pripoviesti »Ruslanu i Ljudmili« Puškin 
je jasno izkazao nastojanje, da sveže inostranu romantiku s 
ruskom narodnošću. U kasnijim se njegovim većim pjesnima 
(Kaukazki zarobljenik, Bahčisarajska fontana, Cigani) mjesto 
romantike javlja byronizam; napokon izadje njegov narodni 
roman u stihovima — »Evgenij Onjegin« (od g. 1823. — 1831.), 
u kojem je na početku još možno zamietiti utjecaj Bjronov, 
no naskoro se njegov utjecaj gubi za narodnim prizorima i 
opisima ruske prirode. U tom se romanu prvi put riše značaj 



„^^.„^^ :J, ^m^^r^-m '■ I I 1' ■ w ; ■-■ '^. nr .. > 



^jz^r/ «^ rusku književnost, 17 

čisto ruske žene Tatjane, u junaku romana prviput vidimo 
Čovjeka, u kojega su se jasno odrazili svi nedostatci kao i 
sva preimućtva onih osobina, koje su se razvile na osnovi tadaš- 
njega ruskog družtva. Onjegin se je razišao sa ruskim druž- 
tvom, koje bijaše posljedak umjetnoga nenarodnog razvoja; 
pa budući sam produkt ovoga poredka, on zajedno sa svojim 
tvorcem ište —r unutrašnje oslobodjenje. Svi najznatniji tipi 
ruskih romana sve do naših dana (na pr. u Turgenjeva i 
Gončarova) imaju Evgenija Onjegina za svojega praotca. 

U isto vrieme steče na polju komedije bezsmrtnu slavu 
prijatelj Puškinov Aleksandar S. Gribojedov (od g. 1795. — 1829.), 
čovjek velika dara i goleme naobrazbe, koji je rano poginuo 
za narodne bune u Teheranu, gdje je bio poslanikom. Nje- 
gova komedija »Zlo od razuma« (Gore ot uma) napisana je 
prije »Onjegina«, ali ju zabrani cenzura štampati, pa je kolala 
po Rusiji u tisućama priepisa. Junak komedije Čacki tek što 
se je vratio iz tudjine, kao čovjek svjež, poražen slikom druž- 
tvenih okolnosti, počinje goruću propovied, ne bi li svoju 
okolinu uputio o nepravilnosti prilika. Sve se svrši s tim, da 
Čackoga, kao neugodno čeljade, proglase najprije za karbo- 
nara, političkog nezadovoljnika, a zatim upravo za ludova, tako 
da Cackomu nije druge nego pobjeći. 

U godinu 1825. padaju najznatnija djela Puškinova, u 
toj ih je godini ili napisao ili zamislio. Amo se prislanja osim 
mnogih lirskih pjesama »Boris Godunov«, narodnohistorijska 
drama. Malo iza toga, što je car Nikolaj uzašao na priestol^ bi 
Puškin pozvan na dvor i medju inim zapane mu zadaća, da 
napiše povjest Pugačevljeva prevrata. Godine 1837. poginu u 
dvoboju, koji je izazvala fino izpredena pletka. Puškin je pisao 
takodjer u prozi, a ostavio je mnogo nedovršeno ; sve to po- 
kazuje, da njegov pjesnički genij nije još dostigao svoje naj- 
više točke. 

Oko Puškina sakupi^se kolo pjesnika, od kojih su se osobito 
iztakli Evgenij A. Baratvnski (od god. 1792. — 1844.), Nikolaj 
M. Jazykov (od god. 1805. — 1847.} ^ baron Anton A. Deljvig 
(od god. 1798. — 1 83 1.). 

Slike iz svjetske književnosti. IT. 2 



.^ 1 



1 8 Osvrf na rusku književnost 



Mnogo slabije utjecaše Puškin na filozofa, pjesnika i kri- 
tika D. V. Venevitinova (od godine 1805. — 1827.) i na ne- 
sretnoga originalnog A. J. Poležajeva (od god. 1809. — 1838.). 
Poležajev je poradi cinične pjesme »Šaške« iz reda djaka uzet 
u vojnike, propio se i napokon završio život u vojničkoj bol- 
nici. Njegova je poezija — lirika očaja. Ironija sudbine htjede, 
da je imenovan Častnikom — poslije smrti ; zato se Poležajev 
u portretu, koji je bio pridodan njegovim djelima, vazda slika 
u častničkom odielu, premda ga za života nije nikada nosio. 

To bijaše mučno doba. Cenzura se protegla do krajnjih 
granica, nauka i naobrazba došle su pod policajnu pažnju. 
Broj djaka bio je u sveučilištu ograničen na 300. Filozofija 
se nije smjela predavati ; iz tečaja povjesti bila je izključena 
epoha francuzke revolucije. Sa zapadom se je moglo veoma 
težko obćiti. Književnost, ili bar onaj njezin dio, koji je po- 
pularan, otudji se životu. Najljepši talenti zamukoše i osno- 
vaše osobit krug, u kojem su osim inih bili Žukovski, Puškin 
i kn. Petar A. Vjazemski (od godine 1792. — 18 18.). U žurna- 
listici je kolo vodila »Sjeverna pčela«, koju su izdavali N. J. 
Greč i T. V. Bulgarin, pa »Biblioteka za čitanje«, koja je iz- 
lazila o trošku knjižara A. F. Smirdina, a uredjivao ju je 
poznati rugalac i šaljivdžija Josip J. Senkovski. Ovi su ljudi, 
kao da su uzeli književnost u zakup, bez milosti gonili iz 
književnosti sav napredak i podupirali svoje dobre prijatelje, 
koji su se kasnije pokazali kao lažni talenti. Takovi su bili 
na pr. N. V. Kukoljnik i A. V. Timofejev. 

Otudjujući se od sadašnjosti, književnost je rado zalazila 
u prošlost. U to doba počeo se u Rusiji veoma marljivo obra- 
djivati historijski roman, kojim su se osobito dvojica bavila: 
M. N. Zagoskin (od god. 1789.— 1852.) (»Juraj Miloslavski«, 
»Askoldov grob«) i J. J. Lažečnikov (od god. 1794. — 1869.), 
(»Posljednji Novik«, »Ledeni dom«, »Basurman«). 

Od lirika u ovo doba iztiču se E. J. Guber (od go- 
dine 18 14.— 1848.), V. G. Benediktov (od g. 1807. — 1^75 •)> 
J. P. Kljušnikov, T. J. Tjutčev (od g. 1803.— 1872.), grofica 
E. P. Rostopčin (od g. 181 1.— 1852.) i Karolina K. Pavlov. 



Osvrt na rusku književnost. 19 



Nekako u ovo doba počeo je raditi grof Vlad. A. Sologub 
(njegova su najbolja djela »Tarantas«, »Po vješt dviju kaloša« 
i t. d.) Kao beletrist i kritik bio je na glasu Nik. F. Pavlov 
(od god. 1803. — 18^5«) (»Tri pripoviesti«). 

No pored sviju prepona kulturni je pokret probijao svoje 
putove. Ne malu zaslugu steče na tom polju novinar i kritik 
N. A. Polevoj (od god. 1796. — 1846.), sin Kurskoga trgovca, 
rodom iz Irkutska, samouk. On je u Moskvi od god. 1824. do 
god. 1834. izdavao čuveni žurnal »Moskovski Telegraf«, gdje 
je zametnuo žestoku borbu sa pseudoklasicizmom i branio 
romantiku. On je napisao »Povjest ruskoga naroda«, koja je 
prosula novo svjetlo, izniela nove poglede na predmet. Drugi 
važni žurnal ovoga vremena bijaše »Teleskop« (od god. 1831. 
do god. 1836.), što ga je izdavao profesor moskovskoga 
sveučilišta N. J. Nadeždin (od god. 1809. — 1856.), kritik, koji 
je pisao pod pseudonimom Nadoumka, po filozofijskom pravcu 
Schellingovac. 

Duševni život Rusije u tridesetim i Četrdesetim godinama 
ujedinjivao se je u moskovskim družtvima, gdje se je misao 
daleko od petrogradskoga birokratizma mogla razvijati slo- 
bodnije, gdje se je lašnje disalo i gdje su još donekle živjele 
tradicije vremena Novikovljevih, gdje su se nahodili još neki 
spašeni dekabristi. Mladi ljudi, od kojih su se mnogi učili po 
njemačkim sveučilištima, donosili su sa sobom ljubav k filo- 
zofiji, koja je onda vladala, k filozofiji Schellingovoj i Hege- 
lovoj. Schellingov su sustav propoviedali i sa katedre profesori 
J. J. Davydov (od g. 1794. — 18 13.) i M. G. Pavlov (od go- 
dine 1793. — 1840.). Moskovsko sveučilište zaprema odlično 
mjesto u povjesti umnoga razvoja u Rusiji. Prvo filozofsko 
družtvo bilo je sastavljeno od Schellingovaca, medju kojima 
su bili Venevitinov, braća Kirjejevski i knez Vlad. T. Odo- 
jevski (od god. 1804. — 1869.), znamenit čovjek, veoma široke 
naobrazbe (njegovo je najčuvenije djelo »Ruske noći«). Kad 
se je poradi raznih uzroka iza nekoliko godina razpao krug 
Schellingovaca, utvrdi se oko Nik. Vlad. Stankovića (od go- 
dine 1809. — 1840.) novi krug Hegelovaca. Kasnije nastade u 



* 



20 Osvrt na rusku knjiievnost. 



ovom krugu razlika i proizadje podjela u »slavjanofile« 
i »zapadnike« (donekle pod utjecajem »Filozofijskoga 
pisma« skeptika Petra J. Ča jade va). I jedni i drugi težili su 
za tim, da provedu reforme u družtvenim i državnim prili- 
kama; i jedni i drugi bijahu rodoljubi, ali svak na svoj način; 
jedni su sve osnivali na narodnoj osnovi, na temelju filozo- 
fijskih, crkvenih i historijskih prilika, ali su precjenjivali zna- 
čenje bizantinizma u ruskoj povjesti; drugi su opet izpitivali 
družtvenopolitička pitanja, zanimali se ne prošlošću nego bu-. 
dućnosti, i tražili izlazak u zapadno-evropskoj, osobito socija- 
lističnoj književnosti. Jedni su zalazili u dubinu prošlosti, 
tražeći ondje svoje ideale, i stvorili niz prekrasnih učenih raz- 
prava o ruskoj povjesti i ruskoj narodnosti: oni su dali prvu 
pobudu za probudjenje narodne samosviesti; drugi pak pro- 
vodeći zapadne kulturne ideje, oplodjivali su domaću zemlju 
i prigotovljali veliku sintezu svojega i tudjega, obradjivali tlo 
za budući razvoj Rusije. Obje stranke, i slavjanofili i zapad- 
nici, uzajmice su se nadopunjavale ; njihova je djelatnost na 
prvi pogled uzajmična, bilo je to lice i naličje iste medalje. 
Tako su se obrazovale dvie goleme stranke u novoj ruskoj 
književnosti, dva smjera, koji obuhvaćaju i državu i družtvene 
prilike: obje se stranke medju sobom bore, broje u svojim 
redovima najvidjenije i najprosvjetljenje ljude, te do dana 
današnjega diele veliku gromadu čitateljži u dva tabora. 

Medju slavjanofile ide Aleksej S. Homjakov (od g. 1804. 
do g. 1860.), otac slavjanofilstva u pravom smislu, bogato na- 
daren filozof, bogoslov i pjesnik, panslavist, vatren rodoljub, 
koji je gledao na prilike možda nešto optimistično, ali u sva- 
kom slučaju čovjek genijalne prirode, do sada još nedostatno 
proučen i ocienjen. 

K slavjanofilima pripada i darovita obitelj Aksakova ; otac 
Sergej T. (od god. 1791. — 1859.) napisao je »Obiteljsku kro- 
niku«, epsku sliku vlasteoske obitelji. Njegovi su sinovi Kon» 
stantin (od god. 18 17. — 1861.), historik i filolog, i Ivan (od 
godine 1823. — 1886.), publicist i pjesnik, posljednji od ple- 
menite plejade. Znatno se je iztakao filozof Ivan V. Kirjejevski 



Osvrt na rusku književnost, 21 



(od god. 1806. — 1856.) i njegov brat Petar (od godine 1808. 
do godine 1856.), poznati sabirač narodnih pjesama ruskih. 
Od slavjanofila napominjemo još Jurja T. Samarina i Dm. 
Valujeva. 

Medju zapadnike ide jedan od najboljih ruskih prozaika 
i najoštroumnijih pisaca Aleksandar N. Hercen (pseudonim: 
Iskandar) (od god. 18 12. — 1870.), koji se je pod konac života pri- 
slonio uz ideje, veoma blizke slavjanofilstvu ; njegov drug i su- 
trudnik Nikola j P. Ogarev (od god. 1813. — 1877.), pjesnik dosta 
darovit ; Vas. P. Botkin, kritik i putnik, profesor obće povjesti 
u moskovskom sveučilištu Timofej N. Granovski (od g. 18 13. 
do g. 1855.), jedna od najplemenitijih ličnosti u povjesti ruske 
inteligencije, i slavni kritik Visarion Grigorjević Bjelinski (od 
godine 18 10. — 1848.), koji je silno utjecao na razvoj ruskoga 
družtva i književnosti. Bjelinski je umio ocieniti svako novo 
djelo književnosti ne samo sa gledišta estetične kritike, nego 
je ujedno pokazivao svezu djela sa svjetskim pojavima. Njega 
možemo nazvati uzgoj itelj em ruskoga družtva u najvišem 
smislu ove rieči. Svi pisci i pjesnici novoga perioda izkusili 
su njegov utjecaj. On je oborio lažni auktoritet književnika 
predjašnjega doba i prvi procienio značenje novih pjesnika i 
spisatelja. Njegovo estetično osjećanje bijaše tako golemo, da 
su njegovi prigovori u većini slučajeva ostali definitivni, pa 
se i sada ne mogu promieniti. On je utemeljio književnu re- 
putaciju mnogih pisaca, prokazao i proslavio neke talente, kao 
na priliku Aleksandra V. Koljcova (od godine 1809. — 1842.), 
silnoga samobitnog lirika, tvorca pjesama, koje su potekle iz 
dubine narodnoga srca; neke od njegovih pjesama pjevaju se 
danas po narodu. Od pjesnika, koji su donekle pošli stopama 
spomenutoga Koljcova, napominjemo Ivana S. Nikitina (od 
godine 1824. — 1864.). Predšastnicima Koljcova mogu se na 
polju pjesme držati profesor moskovskoga sveučilišta Aleksej 
T. Merzljakov (od godine 1778. — 1830.) i glumac N. S. Cy- 
ganov (t g. 1833.). 

Uporedo sa Puškinom stoji genijalni pjesnik Mihajlo Jur- 
jević Lermontov (od godine 18 14. — 1841.), jedan od naj- 



22 Osvrt na rusku književnost. 



većih lirika u svietu, koji je u 27. godini poginuo u dvoboju 
na Kaukazu. Poslije smrti Puškinove on je odmah stao na 
stranu onih, koji su poznali zlu pletku i zahtievali, da se 
krivci kazne. (Vidi njegovu pjesmu »Na smrt Puškinovu«.) Njega 
pošalju na Kaukaz, pjesme je bilo zabranjeno štampati, tako 
da je »Pjesma o caru Ivanu Vasiljeviću« s mukom mogla 
ugledati svjetlo — i to bez imena pjesnikova. To je pjesma 
narodna, savršen proizvod umjetnosti. U djelima pjesnikovim 
odrazila se neumorna borba slobodnoga, samostalnoga pleme- 
nitog duha sa silom vremena, koja je sve izjednačivala ; u 
njima se javlja očaj Rusa, koji se u duši osjeća slobodnim, 
dok ga prilike u domovini pritiskaju ; na taj način očaj je u 
pjesnika razumljiv, kao i u Byrona, koji je takodjer svisnuo 
poradi stanja u svojoj rodnoj zemlji. Nije pravo Lermontova 
nazivati prostim imitatorom Byronovim. Lermontov je, kao i 
Byron, progonjen u svietu tudjinac, ali s ruskom dušom. Sa 
svom svojom snažnom prirodom Lermontov teži k svjetlu i 
dobru, samo u njima vidi pjesnik spasenje od duševnih muka. 
Ove je pokrete i borbu prikazao u svojoj velikoj pjesni 
»Demonu«. On je napisao takodjer znamenitu dramu »Ma- 
škaradu«, a okušao je svoju snagu i na polju romana, i to s 
golemim uspjehom. Proza u njegovu »Junaku našega vremena« 
(god. 1 841.) ostala je nedostižna. Medjutim dok se Cacki u 
Gribojedova nad razvraćenim družtvom osipa dugim moralnim 
govorima, i dok se snažni Onjegin Puškinov odvraća od 
družtva i zapada u bezsilan spleen, junak Lermontovljev Pe- 
čorin u gorku otvrdnuću kazni sebe i okolicu. Njegova neo- 
bična sila gubi sama sebe ; ne nalazeći za nju prilike, da ju 
upotrebi, Pečorin ostaje toliko pametan, pa ne probija glavom 
zida, no u isti par on je i premlad i prepun života, da bi se 
mogao oboružati filozofskim pokojem. 

Ne mnogo kasnije (god. 1843.) pojavi se roman Hercenov 
»Tko je kriv?«, u tom romanu glavni junak Beljtov uzalud 
traži za se znamenitu družtvenu djelatnost i napušta Rusiju, 
da bi se podao plemenitoj dangubi, premda inače osjeća i 
m'isli demokratski. 



■■■' = ' I -K. ' 



Osvrt na rusku književnost 23 

U isti mah izišao je sa svojim pripoviestima i komedijama 
jedan od najvećih ruskih prozaika Nikolaj Vas. Gogolj (od go- 
dine 18 10. — 1852.). Prije napominjani spisatelji prikazivali su 
u svojim djelima visoku naobrazbu ili više klase : Gogolj na- 
protiv iznosi pred čitatelja sve slojeve družtva i bičuje ih, u 
isto doba zabrinut za njihovo nizko moralno stanje. On daje 
maha i prostora svojemu neizporedivomu humoru, no sa skrblju 
prikazuje svoje tipe, te umije i u njih pokazati, što je obće 
ljudsko, hoteći time odvratiti čitatelja od očaja. Nezdravi 
uvjeti života — eto, što odvraća čovječju prirodu od pravoga 
puta ; odstranite njih — pa će i ljudi biti drugačiji ; i izpod 
pokvarene ljuske vidi se zdravo zrno. Takovo gledište osobito 
nahodimo u veličanstvenom romanu Gogoljevu »Mrtve duše«. 
Junak romana Čičikov prolazi unutrašnjom Rusijom i susreće 
se s raznim tipima i značajevima ; djelo je ostalo nedovršeno. 
Gogolj je u svjetskoj književnosti jedan od najsilnijih pred- 
stavnika pečalnoga humora, i sam Dickens, kako veli neki 
kritik, samo je mladji brat Gogoljev. U pripoviestima riše 
Gogolj sa zanimljivom i nepridržanom veselošću narodni život 
maloruski. S njegovim komedijama, osobito s »Revizorom«, 
gdje bičuje suvremeno činovničtvo, slabo se što može porediti. 
Manira je u Gogolja čisto realistična, sve je do sitnica uzeto 
iz života, pa su za njime na tom putu pošli svi pozniji pri- 
povjedači ruski. Gogolj se smatra glavom i samoniklim osni- 
vačem u Rusiji tako zvane »obličiteljne literature«, koja od- 
kriva nedostatke družtva, imajući pred očima idealne ciljeve, 
ciljeve njegova moralnoga preporoda. 

U povodu revolucije na Zapadu pod konac četrdesetih 
godina, reakcija je u Rusiji postala silnija, pa je literatura 
pala u veća ograničenja. Turgenjev je poradi toplo napisana 
nekrologa Gogolju bio poslan na imanje svoje i predan nad- 
zoru policije. Dostojevskoga su odpremili u Sibir poradi dru- 
govanja sa kolom Petraševskoga, u kojem su se čitale soci- 
jalistične knjige. Tek krimska vojna proizvede promjenu u 
prilikama. Nastupi vrieme reforma : oslobodjenje kmetova,, 
sudbene reforme, izmjena cenzurnih pravila, pedagogijske. 



24 Osvrt na rusku knjiitvnost, 

reforme i dr. Rusija je dugo stenjala, pa dobivši svježega 
uzduha sad je odahnula. Pokrenu se sva pitanja socijalno- 
političnoga života. Živjeli su kao u vrućici, pa kao u vremena 
revolucije naglo su prolazile faze razvoja jedna za drugom. 
Pred družtvom išla je književnost, ona je podavala formule 
tendenciji i težnjama, podavala im imena i iznosila tipe, koji 
su bili udešeni po značajevima u samom životu i po kojima 
su se nazivale ciele stranke. Glavni su pisci ovoga perioda — 
Turgenjev i Gogolj ; ako pročitaš njihove romane po krono- 
logijskom redu, moći ćeš proučiti povjest unutrašnjega razvoja 
ruskoga družtva u to vrieme. 

Ivan Sergejević Turgenjev (od god. 1818. — 1883.) počeo 
je svoju djelatnost godine 1845. i osnovao svoju slavu »Za- 
piscima lovčevim«, gdje pod oblikom lova pohadja različne 
»pomješčike« (vlastelu), iznosi svoja opažanja i u malim pri- 
poviestima slika prirodu i ljude. Zatim dodje roman »Rudjin« 
(g. 1855.), u kojem prikazuje darovita čovjeka, puna plemenitih 
težnja, ali koji ne nalazi tla za svoju djelatnost i napokon polaže 
svoju glavu za tudju stvar na barikadama u Francuzkoj. Ne- 
koliko godina iza toga javlja se »Plemićko gniezdo«, u kojem 
je glavni junak Lavrecki Čovjek plemenite prirode, ali bude 
nadjačan, pa dobro uvidjajući svoju slabost ište silu i uspjeh 
u mladeži, koja poodrasta. U romanu iza toga, u »Pred- 
večerju« (godine 1859.) već se javlja čas, kad treba da na- 
pokon izadju na pozornicu ljudi djela. Napeto se očekivao 
novi roman »Otci i djeca« (godineJi86i.). Proces brzoga raz- 
voja, koji se dogodi u družtvu, živo je odstranio predjašnje 
ideale, družtvene forme i pojmovi podvrgli su se strogoj kri- 
tici i pokazali se nezgodnima ; no u isti. mah podrovano 
je i svako štovanje autoriteta, koji se je osnivao na tradiciji; 
sve kulturno nasljedje predjašnjega doba priznato je za pred- 
sudu i počelo se progoniti. Bazarov, junak potonjega romana, 
sam se izdaje za »nihilista«. Ovaj naziv postade devizom 
mladeži, koja se povodila za Bazarovom po tendencioznom 
tumačenju kritika Pisareva i nadilazila svoga heroja u rez- 
kosti, a ipak nemajući njegova znanja. 



Osvrt na rusku knjiievnost. 25 

U podpunu očaju napisa Turgenjev godine 1867. »Dim«, 
gdje iznosi porugljiv i porazan prigovor otcima i djeci, svim 
strankama i slojevima naobraženih ljudi, te u svim tendenci- 
jama ruskoga družtva vidi samo maglu, dim. Litvinov, glavni 
junak ovoga romana, odlučuje se na to, da se razstane sa svim 
širokim pitanjima i »obćom stvari« i da se podade skromnoj 
privatnoj djelatnosti. Istom godine 1876., pošto je Turgenjev 
imao opet priliku lično zagledati u ruski život, izdade svoj 
zadnji roman »Nov«, u kojem iznova izlazi svjetlije stanje. 

U isto vrieme i uporedo s Turgenjevom prikazivao je u 
svojim djelima suvremeno družtvo Ivan Aleksandrović Gon- 
čarov (od god. 18 12. — 1891.), koga neki drže dubljim misli- 
teljem čak od Turgenjeva. Gončarov je risao laganije nego 
Turgenjev, duže je izradjivao svoje tipe, pa dok je Turgenjev 
podao čitateljstvu nekoliko djela, Gončarov je još sjedio nad 
jednim. Tri su njegova glavna djela : »Obyknovennaja istorija« 
(javila se u »Suvremeniku« god. 1847.), »Oblomov« (u »Oteč. 
Zap.« godine 1858.) i »Obryv« (u »Vjestniku Evrope« go- 
dine 1868.), a razstavljena su desetgodišnjim razmakom po 
svojem postanju. U prvom romanu prikazuje nam zanesena 
mlada čovjeka, koji dolazi iz pokrajine u priestolnicu, i poslije 
nekoga protesta ulazi u uzke granice povriedjena činovničkoga 
života. U »Oblomovu« sastajemo lice, puno raznolikih interesa, 
s najčistijim i najplemenitijim čuvstvima; no u njega nema 
razvite volje, on ne umije živjeti i raditi, pa dolazi do pune 
apatije, do gubitka svake energije. To je dovršetak tipa »Ije- 
nivca«, kojega je prikazao Gogolj u Tentetnikovu. Oljga, tip 
paralelan Turgenjevljevoj Jeleni u »Predvečerju«, uzalud se 
trudi dozvati Oblomova k poslenosti, pa ga izmjenjuje ener- 
gičnijom naturom Niemca Stolza (kao što i Jelena ujedinjuje 
svoju sudbu sa sudbinom Bugarina Insarova), Stolz daleko 
ustupa Oblomovu po razvoju i težnjama. Nad »Obryvom« 
(Odvala) radio je Gončarov duže nego nad drugim romanima, 
no nagli tečaj družtvenoga razvoja protekao je njegovo djelo, 
pa se je metoda Gončarovljeva u ovom slučaju pokazala ne- 
dostatnom. Prva čest romana ne odgovara kasnijim. Djelo je 



26 Osvrt na rusku književnost. 



znatno samo od momenta, kad se Junak Rajski susreće s licima 
iz pokrajine — Markom Volohovom, nihilistom, rek bi, učeni- 
kom Bazarovljevim, s bakom Berežkovom i s Vjerom, silnom 
i samostalnom ženskom naturom, koja smjelo ide u susret 
novim strujama. Ona se ipak ne odkida od temelja moralnoga 
bivstva i probija se kroz mrak pogrješaka i s njima spojenih 
stradanja do svjetla, podavajući ruku novomu radniku, i to 
Tušinu (ovaj je tip paralelan Litvinovu u »Dimu« i Solominu 
u »Novi« Ivana Turgenjeva). Roman nije bio u svoje vrieme 
dosta ocienjen kritikom. 

Medju nasljednicima Bjelinskoga na polju kritike i publi- 
cistike valja napomenuti Valerijana Nik. Majkova (od g. 1823. 
do g. 1847.), Vladimira Aleks. Miljutina (od g. 1826. — 1855.), 
Apolona Aleks. Grigorjeva (od god. 1822. — 1864.), pjesnika i 
filozofijski naobraženoga mislitelja, Nikolaja Aleksandrovića 
Dobroljubova (od godine 1836. — 1861.), već napomenutoga 
Dmitrija Ivanovića Pisareva (od god. 1840. — 1868.) i Nikolaja 
Gavrilovića Černyševskoga (od g. 1827. — 1889), koji je svoju 
publicističnu djelatnost prekinuo s tendencioznim romanom »Čto 
delatb?« (god. 1863.). Ovaj roman neprijatno poraza svojim 
nihilističnim tonom, a kolorit mu je čisto socijalističan. No s 
vremenom će se strasti utišati i bit će moguća objektivnija 
kritika, pa ćemo ovaj roman kao sliku novih družtvenih pri- 
lika, koje se iznose u sanjama glavne junakinje i koje su 
osnovane na mnogostranom izučavanju novijih ekonomijskih i 
socijalističnih knjiga, moći da ubrojimo medju najvrednija 
djela u načinu »Utopije« Tome Morusa. No na mladež je zlo 
utjecala najslabija Čest romana, gdje pisac nastoji teoretične 
fantazije spojiti sa zbiljskim životom. Černyševskoga, temeljita 
učenjaka, nevino je proglasila nihilistična nedoučad za svoga 
učitelja, te on bude poslan u Sibir, no kasnije se povrati u 
zavičaj, u Saratov, gdje je i umro usred naučnih i književnih 
nastojanja. 

Tendenciozni smjer novije književnosti našlo je i svoga 
pjesnika — Nikolaja Aleksejevića Nekrasova (od god. 1822. 
do god. 1877.). Hrpa manje nadarenih pjesnika povlačila se 



Osvrt na rusku književnost 27 



za njim na tom putu. Nekrasov se proslavi pjesmama lirsko- 
satiričnoga sadržaja. Njegova najgolemija pjesma »Komu je 
liepo živjeti u Rusiji?« (Komu na Rusi žitb horošo?) već 
samim nadpisom kazuje očitu tendenciju. 

Zajedno s Nekrasovom i u istim žurnalima (u »Suvre- 
meniku« i u »Oteč. Zap.«) radio je znameniti ruski satirik u 
prozi Mihajlo Evgrafović Saltykov (od god. 1826. — 1889.) 
pod pseudonimom« Ščedrin«. On je udario temelj svojoj 
slavi »Gubernijskimi nacrti«, pa se je gotovo trideset godina 
neumorno borio za svoja načela. Najčuvenija su njegova djela : 
»Gospoda Golovljevi«, »Pošehonijska Starina«, »Historija jed- 
noga grada«, »Pompaduri i Pompadurke«. 

Veoma snažan talenat nahodimo i u Alekseja Teofilak- 
tovića Pisemskoga (od god. 1820. — 1881.), koji je podao ruskoj 
knjizi znatna djela, kakova su »Tjutakt« (Matraca), »Tisuća 
duša«, »Uzburkano more«, »U vrtlogu« i drama »Gorka sud- 
bina«. Pisemski je jedan od najsilnijih predstavnika realizma i 
humora u ruskoj knjizi. 

Od predstavnika tendencioznoga romana šestdesetih go- 
dina iztiču se Aleksandar Konst. Šeller (A. Mihajlov), rodjen 
godine 1838, koji je stekao glas romanom »Gnjila blata«, i 
Mihajlo Vas. Andjejev (od god. 1821. — 1876.), koji je napisao 
»Tamarina« i romane »Podvodni kamen« i »Izmedju dva 
ognja«. Posljednja su dva romana bili osobito popularni, jer 
se tiču obiteljskoga pitanja. 

Uz tendenciozne pisce valja prisloniti i Nikolaja Geras. 
Pomjalovskoga (od god. 1835. — 1863.), koji se proslavi »Na- 
crtima burze« i romanima: »Gradjanska sreća« i »Molotov« ; 
on ovdje nastoji prikazati novoga junaka vremena — demo- 
krata, koji ostavlja pučki sloj i zadobiva gradjansku, bur- 
žuaznu sreću. 

Nikolaj Sem. Ljeskov (pseud. Stebnicki), rodjen g. 183 1., 
veoma je plodan pisac bez oštro izražene individualnosti, a 
stekao je ime svojim romanom »Nigdje«, naperenim proti 
nihilističnim težnjama. Svakako mu je bolje djelo »Soborjane« 
(Crkvenjaci), amo idu i »Sitnice iz arhijerejskoga života«. 



28 Osvrt na rusku književnost. 

Autor je pokazao, da obširno poznaje duhovnički stalež. Neki 
su mu od ovih sastavaka veoma sretno pošli za rukom i obi- 
luju neodoljivim humorom. 

Dmitrij Vasiljević Grigorović (rodjen godine 1822.) znatan 
je po tom, što je prvi uzeo prikazivati prostonarodni život. 
Njegove pripoviesti iz pučkoga svieta »Selo« i »Antun Gore- 
myka« bile su u svoje vrieme znamenitim književnim pojavom. 
Za njima su došli romani »Rybaki« (Ribari) i »Pereselency« 
(Preseljenici), takodjer iz narodnoga života, ali nisu više tako 
uspjeli. Jedno od najljepših djela Grigorovićevih u zadnje je 
vrieme »Gutaperčevyj malBčikt«. 

Konac petdesetih godina označuje se pojavom nove knji- 
ževne škole »narodnika«, koji su posvetili svoje Ue izučavanju 
i prikazivanju narodnoga života. 

U početku je ova škola prema narodu stajala negativno, nje- 
zini su predstavnici Nikolaj Vasiljević Uspenski (od god. 1837. 
do 1889.) i Vas. Aleksjejević Sljepcov (od god, 1836. — 1878.), 
No negaciju do skora zamieni ozbiljnije i dublje izučavanje. 

Nadalje su predstavnici ove škole bili Aleksandar Iv, Levitov 
(od g. 1842. — 1877.), znamenit umjetnik, Fedor Mih. Rješet- 
nikov (od g, 1842. — 1871.), silan realist, i Pavao Ivanović Ja- 
kuškin (od g. 1820. — 1872.), koji je zalazio u narod i sakupljao 
narodne pjesme. 

Najznatnijim prikazivačima prostonarodnoga svieta u naše 
doba valja smatrati Gljeba Ivanovića Uspenskoga (rodj. god. 
1840.) i Nikolaja Nik. Zlatovratskoga (rodj. godine 1845,), Dok 
Zlatovratski iznosi poimence svietle strane seljačkoga života i 
s osobitom ljubavlju riše visoka svojstva ruskoga naroda, 
Uspenski — veoma dubok realist, zahvaćen realizmom i pori- 
canjem, prikazuje s najvećom objektivnošću narod i njegov 
život, te dostizava gotovo naučnu točnost i naučnu metodu. 
Najbolja su mu djela: »Vlast zemlje«, »Moral Rasterjajeve 
ulice«, »Razoren je«, a Zlatovratskoga je najljepše djelo »Ustoji«. 

Veoma darovite slike narodnoga života i ruske prirode 
predstavio je Pavao Iv. Meljnikov (od g. 18 19. — 1883.), njegov 
je pseudonim Andrija Pečerski. On je ponajvećma izučavao 



■^ — 



Osvrt na rusku književnost, 29 

»razkolnike« i prikazao ih u dva romana »U šumama« i »U 
gorama«. 

Kao znameniti pisci historijskoga romana vriede u novo 
vrieme grof Evg. Andr. Salias de Turnemir (rodjen g. 1841., 
glavno mu je djelo »Pugačevci«), Danilo Lukić Mordovcev 
(rodjen g. 1830.) i Grig. Petr. Danilevski (od g. 1829. — 1892.). 

Jednim od najvećih suvremenih pisaca ne samo ruske, nego 
i svjetske književnosti valja svakako priznati grofa Lava Nik. 
Tolstoga (rodj. g. 1828.). On se je javio sa slikama »Detstvo 
i otročestvo« (Djetinjstvo i mladost), premda je ovo djelo ma- 
leno po svojem obsegu, ipak je znatno po dubokoj analizi dje- 
tinje duše, te stoji u tom rodu gotovo osamljeno. U svojem 
historijsko-životnom romanu »Vojna i mir« riše nam vrieme 
napoleonskih vojna, važno u povjesti ruske civilizacije, kad se 
u prvih predstavnika ruskoga družtva budi narodna samosviest, 
te se ili izmiruje ili bori sa širokim idejama zapadne civili- 
zacije, koje su bile izdjelane i dovedene do krajnjih granici 
u epohi francuzke revolucije, i koje su Napoleonove vojske 
razniele po svim stranama evropskoga kontinenta. Nastavkom 
ovoga romana trebalo je da bude djelo, koje je pisac zamislio o 
»dekabristima«, kao resultat onoga utjecaja, što ga je napo- 
menuta epoha izvela na rusku mladež. No djelo ostade nedo- 
vršeno, jer se Tolstoj stao zanimati oko etičnih pitanja u su- 
vremenom kulturnom ustroju; pod utjecajem ovih pitanja na- 
pisao je roman »Anu Karenjinu«, pripoviest iz velikosvjetskoga 
života, djelo zanimljivo po psihologijskoj analizi iznesenih ti- 
pova. Za to vrieme stao se u Tolstoga dogadjati prelom, te 
mislitelj, ne sasma izvoran, pobiedi u njega genijalna umjet- 
nika, a to se moglo već i prije zamjećivati u njegovoj osobitoj 
ljubavi prema ljudima, kakovi su Bezuhov u »Vojni i miru«, 
a Levin romana »Ane Karenjine«. Njegova daljna djela ili ne 
pripadaju više u oblast liepe knjige ili nose na sebi biljegu 
genija, koji je na koncu zapao u sasvim čudne tendencije. 

Zadaća družtvenoga nastavnika i propovjednika (na primjer 

u »Smrti Ivana Iljića«) prirasla je Tolstomu k srcu više nego 

-čisto umjetnička, pjesnička djelatnost. On je bio objelodanio 



30 Osvrt na rusku književnost. 



niz spisa, koja rješavaju obširna religiozno-moralna pitanja (»U 
čemu stoji moja vjera«, »Evangjelje« i dr.). Neka njegova djela 
posljednjega doba (»Vlast tmine«, »Plodovi prosvjete«) vraćaju 
se opet na realno tlo, premda ga pisac promatra na svoje naočari, 
ili se pak gube u labirintu nejasnih maštanja, kao što pokazuje 
»Kreutzerova sonata«. Predjašnja njegova velika djela pribavila 
su mu ogromnu popularnost na Zapadu. Tolstoj je za života 
postao svjetskim piscem, a to je sudba, koja je riedko zapala 
ruskoga pisca. Očevidno, — da nije Tolstoj došao do golema 
auktoriteta kao umjetnik, za cielo bi njegov glas ostao nečuven, 
i na njega kao moralista ne bi se sviet toliko ni osvrtao, da 
je s ovim radom započeo svoju književnu djelatnost. 

Ne manjim psihologom, doduše na osobitu području psiho- 
patologije, na ime psihologom ludila i zločinstva, pokazao se 
je Fedor Mih. Dostojevski (od g. 1821. — 1881.). On je počeo 
sa znamenitom pripoviešću »Biedni ljudi«, napisanom u duhu 
Gogoljevu ; junak pripoviesti Makar Djevuškin i nije drugo 
nego razvoj Akakija Akakijevića u Gogoljevoj »Mantiji«. Po- 
radi svoga drugovanja sa članovima kruga PetraŠevskoga go- 
dine 1848., kad su i u Rusiji tražili »revoluciju«, Dostojevski 
bi osudjen na smrtnu kaznu, ali pomilovan i poslan na ro- 
biju. Ova je kazna za vazda porušila zdravlje piščevo, za- 
mračila njegov duh i podala mu napokon religiozno-mistični 
smjer, no ovdje je pribrao najbogatije psihologijske opazke o 
različnim prestupnicima. Resul tatom ovih opažanja bijahu »Za- 
pisci iz Mrtvoga doma«, koji su osnovali slavu piščevu. Sila 
je romana u analizi, koja se ovdje javlja u podpunosti umjet- 
ničke i realne istine. U drugim djelima autor često tjera značaj 
ljudi i dogadjaja pod jaram predpostavljene svoje zadaće i cilja. 
Gorući zastupnik »Biednih ljudi«, »Poniženih i povriedjenih« 
(tako se zovu njegovi romani), jedan od najuzvišenijih huma- 
nista našega vieka, Dostojevski želi družtvenu reformu postići 
na taj način, da uzvisi unutrašnje dostojanstvo čovjeka. Njegova 
neka djela svezana su sa suvremenim dogadjajima, i zato bez 
komentara postaju sve manje i manje razumljiva. No u drugim 
velikim djelima njegovim, kao što su »Zločin i kazna«, »Idiot«, 



Osvrt na rusku književnost, 31 

»Braća Karamazovi«, obće ljudski interes olakoćuje shvaćanje 
dapače i inozemcu, pa su upravo ova djela proslavila ime Do- 
stojevskoga po svemu Zapadu. Dostojevski je jedan od naj- 
popularnijih pripovjedača ruskih za granicom, pa je osobito u 
Francuzkoj stvorio cielu školu posljedovateljž. No u obće veliki 
ruski pisac pronikao je u rusku naturu, bio je »narodnik« i 
»počvennik« (čovjek rodjene grude), te je priznavao, da je obće 
ljudski razvoj možan samo na osnovu narodnoga razvoja. Do- 
stojevski je silan ne samo u prikazivanju mračnih zločinaca i 
ludjaka, nego je ujedno predstavio takova čudna djetinjska lica, 
kakova su Kolja Krasotkin, Iljuša u »Karamazovima«, Nelly 
u »Poniženima i uvriedjenima« i »Idiot« s djetinjski prostom 
i čistom dušom. 

Medju ruskim dramaturzima novijega doba zauzima prvo 
mjesto bez sumnje Aleksandar Nikolajević Ostrovski (od go- 
dine 1824. — 1886.), koji započe svoj rad s dramama iz trgo- 
vačkoga svieta ; on je dao bogat repertoir ruskoj pozornici, pa 
ga nmogi drže za osnivača samostalnoga ruskoga teatra. Od 
njegovih djela u stihu iztiče se u dramatsko ruho odjevena 
priča »Sn^guročka«. Medju njegovim posljedovateljima odlikuje 
se Nikolaj Jak. Solovjev (rodjen godine 1845.). 

Osobitu školu privrženika čiste umjetnosti tvore neki ruski 
lirici, izmedju kojih ide prvo mjesto Afanasija Afanasjevića 
Šenšina (Feta) (od g. 1820. — 1892.) i Apolona Nikolajevića 
Majkova (rodjena god. 182 1.). Pet je u svojoj lirici slobodan 
od svake tendencije, pa ga je zato publika slabo cienila u doba, 
kad su u književnosti gospodovali gradjanski motivi. On pri- 
pada u obitelj čistih lirika — pjesnika ljubavi i prirode. U 
posljednje vrieme steče Fer slavu kao prevoditelj djela Schopen- 
hauerovih, a slave ga i s njegovih prievoda staroklasičnih pjesnika. 
Jedan od najčistijih njegovih posljedovatelja u oblasti lirike sva- 
kako je pjesnik, koji se krije pod inicijalima K. R. (knez Kon- 
stantin Romanov, rodjen g. 1858.). Majkov se odlikuje dražešću 
stiha i čistotom jezika. Motivi su njegove poezije raznolikiji nego 
u Feta, jer uvodi u svoje pjesme i slavenski i staroruski i sta- 
rinski sviet. Njegova lirska drama »Dva svieta« majstorska je 



32 Osvrt na rusku književnost 



tvorevina, puna pjesničke i historijsko-psihologijske istine, koja 
bi mogla biti na ukras kojoj mu drago zapadnoj književnosti; 
ona razmatra onaj momenat, kad kršćanstvo dolazi u sukob 
sa rimskim družtvom, koje umire. 

Amo pripadaju donekle Jakov Petrović Polonski (rodjen 
godine 1820.) i grof Aleksjej Konstantinović Tolstoj (od go- 
dine 18 17. — 1875.), koji se već više odazivlju zlobi dana. Prvi, 
autor mnogobrojnih dražestnih lirskih pjesama, počeo se u po- 
sljeduje doba zamjerno podavati romanu u prozi. Drugi, zna- 
menit sa svojih preradba ruskih bylina, i sa svojih pjesama u 
narodnom duhu, napisao je prekrasan historijski roman »KnjazB 
Serebrjanyj« ; njemu pripada takodjer »Dramatična trilogija«, 
koja se započinje sa »Smrću Ivana Groznoga«. 

U ovu školu može se nadalje pribrojiti Nikolaj Fed. 
Ščerbina (od god. 1821. — 1869.), pjesnik Helade, i Lav Ale- 
ksand. Mej (od g. 1822. — 1862.), koji se je iztakao razkošnim 
stihom prevodeći iz starinskih i većine evropskih jezika. Ujedno 
je on napisao divnu, historijsku dramu u stihovima, kojoj je 
nadpis »Pskovitjanka«. 

Od pjesnika-prevoditelja vriedi iztaknuti Mihajla Lariono- 
vića Mihajlova (od god. 1826. — 1865.) i Aleksjeja Nikolajevića 
Pleščejeva (rodjena godine 1825.). 

Ima u Rusiji takodjer spisateljica i pjesnikinja, med ju 
njima se iztiče opisivateljica ruske pokrajine Nadežda Dmitri- 
jevna Hvoščinska (po mužu, Zajončkovska, književni joj je 
pseudonim: V. Krestovski, od g. 1825. — 1890.), nadalje Juli ja 
Valerijanovna Žadovska (od g. 1825. — 1884.) i Nadežda Ste- 
panovna Sohanska (od g. 1825. — 1889., pseudonim joj je bio 
Kohanovska). 

Od najmladjih spisatelja uživaju osobitu slavu Vsevolod 
Mih. Garšin (od god. 1855. — 1878.), pisac malih pripoviesti, 
punih psihologije i humanosti, i lirik Semen Jakovlj. Nadson 
(od god. 1862. — 1887.). Težko bi bilo već sada govoriti ovdje 
o drugim mladim suvremenim piscima, koji još nisu dovršili 
svoje književne djelatnosti, a gdješto još nisu pokazali ili do- 
tjerali svoje osobine s dovoljnom jasnoćom. 



hau=- 



Osvrt na rusku književnost. 33 

Velike reforme za carevanja Aleksandra II. u svim pod- 
ručjima državnoga života, kao što su : dokinuće kmetstva i tje- 
lesne kazne, uvodjenja prisežničkih sudova i sudbene javnosti, 
obća vojna dužnost i dr., podale su ruskomu družtvenomu 
životu nov pravac, te dopuštaju raditi i djelovati direktno na 
praktičnom polju samoga živovanja, dok su se prije glavna 
pitanja družtvenoga razvoja izradjivala samo s pomoću knji- 
ževnosti. Ali to književnosti nije naudilo. Ako svrnemo okom 
nazad, na njenu prošlost, moramo se samo diviti moćnomu 
razcvatu i rastu njezinu za ovo poldrugo stoljeće, kad u Rusiji 
ne samo što nije bilo narodne književnosti, nego u obće knji- 
ževnosti u užem smislu. Rusija je u to kratko vrieme izradila 
znamenitu beletristiku, visoku ne samo po sadržaju i idejama, 
nego i po umjetnosti, — beletristiku krasnu u estetičnom po- 
gledu. Odličnom joj je crtom poimence to, što ujedinjuje 
zahtjeve etične i estetične. Pa je već nadošlo vrieme, da se 
Zapad klanja ruskoj književnosti, isti onaj Zapad, koji je do 
nedavna gledao na Ruse kao na kakove barbare ; pa je knji- 
ževnost ruska dapače u prievodima, ne uviek točnima, izvo- 
jevala sebi priznanje zapadne kritike i čitateljstva, dapače ih 
zadivila. Čudno je samo, što se na Zapadu i u samoj Rusiji 
često čuje pohvala književnosti, a u isti mah se opaža pro- 
tivnost ili nebrižnost prema ruskoj civilizaciji i njenim težnjama, 
kap da književnost nije izraz višega, intelektualnog života u 
narodu i kao da ona najvjernije ne odrazuje smjera i zadataka 
narodnoga razvoja i onih elemenata, koji preko narodnosti 
ulaze u obću riznicu razvoja svega čovječanstva. 




Slike iz svjetske književnosti. II. 




O pushom potnanu. 



I. 



t^., 



Ispjeh ruskoga romana na Zapadu u ovo dvadesetak go- 
'^^^ dina može se nazvati pravim triumfom. Dok u Rusiji 
ima ljudi, koji rusku obrazovanost i književnost prekoravaju, 
da su služkinje Evrope, u samoj Evropi čuju se drugačiji su- 
dovi. Tek Sto se je Zapad upoznao s prvim važnijim djelom 
ruske beletristike, odmah je pocurila ciela kiSa prievoda iz 
ruske književnosti, koji obuhvaćaju sva znamenita imena no- 
vijega doba ruskoga počevSi od Gogolja. Usred množine 
simpatičnih odziva francuzke, njemačke i englezke kritike 
čujemo složno uvjeravanje, da ova književnost podaje evrop- 
skomu čitatelju neSto novo, neSto izvorno, nezavisno, ne- 
riedko silno, te da u toj struji realizma, koja je obladala 
evropskom književnošću, ruski pisci zapremaju ne samo pod- 
puno samostalno mjesto, nego da im u mnogim slučajevima 
valja upravo dati prvenstvo. 

Evropa je najprije upoznala Turgenjeva ; njegove pripo- 
viesti već su odavna prevedene u evropske književnosti, no 
dugo su ostale jedini primjer ruske književnosti. Ljudi su 
držali, da su to osamljeni prosjevi silna talenta, poslije kojih 
ne vriedi zaviriti u književnost ogradjenu takovim zidom, kakav 
je za Zapad — ruski jezik. Evropa je istina poznavala i ne- 



O ruskom romanu, 35 



koliko drugih sjajnih prosjeva, na primjer neka djela pjesnika 
Lermontova, koja je s ljubavlju prekrasno preveo na njemački 
Bodenstedt, a znala je Evropa po malo i za Gogolja. No 
to je bilo sve. Nitko nije vjerovao ni slutio, da bi moglo biti 
što zanimljivo u književnosti naroda, koji su svi držali za polu- 
barbarski, koji u slaboći svojoj traži prosvjetu na Zapadu i 
nema slobodna družtveno-političnoga života. 

No za prvim pripoviestima Turgenjevljevim došla su 
njegova nova djela, javili se rek bi slučajno prievodi djela 
Dostojevskoga, Gončarova i Lava Tolstoga. Čitatelji su se 
zapanjili; pa kad se je pomolio cieli niz pripovjedača ruskih, 
evropska je kritika uvidjela pred sobom pojav, vriedan pota- 
njega zanimanja. Pred njom se odkrio nov, neslućen sviet 
umjetnosti, — sviet sasvim drugačiji, nego je slutila. Ako je 
kritika mogla u prvim djelima Turgenjeva naći poznate crte 
umjetničkoga stvaranja, u ovom cielom sloju nove književnosti 
ruske nije više mogla da nadje tragove svoga učiteljstva. Na- 
protiv: i misao i oblik bili su joj posve novi, neobično ose- 
bujni, podpuno samostalni. Zato je i rekla evropska kritika, 
da ruska književnost poput Shakespearea odkriva nova pod- 
.ručja umjetnosti. Na svoje čudo opazio je Zapad, da ruska 
-književnost ne živi od jučer, nego da se je u njoj dovršio 
velik i dugačak razvoj. 

I utjecaj ruskoga romana postade vidan. Turgenjev, koji 
je imao prijatelja medju prvacima francuzke beletristike, po- 
staje u Njemačkoj učiteljem posebne pripovjedačke škole, a u 
Oxfordu ga sveučilište nudja doktorskom diplomom. 

Osobito je obilan niz prievoda u Francuzkoj i Njemačkoj. 
•Uz prievode javljaju se i posebna djela, od kojih su osobito 
znatna : Dupuy, Les grands maitres de la litterature russe au 
dix-neuvieme sičcle, 1885, i Vogiie, Le Roman Russe, 1886. 
U Njemačkoj je izišlo valjano djelo A. Reinholdta, koje i 
ruski kritici hvale poradi dobra poznavanja predmeta i samo- 
stalnih sudova. Englezka je književnost u tom siromašnija. 
Ostali narodi imadu samo pojedina djela u prievodu. Sustavnih 
zdanja još ne poznaju. U Hrvatskoj je prvi svratio pozornost 



* 



s6 O ruskom romanu. 



na Turgenjeva Josip Miškatović, njegovi su prievodi udešeni iz 
izvornika, te su svojom stilističnom dotjeranošću ugodili hrvat- 
skomu čitatelju, ali na samu književnost nisu djelovali sve do 
osamdesetih godina. U šestdesetim i sedamdesetim godinama 
hrvatska se je novela u obće povodila još za romantičnim 
načelima, premda se amo tamo već vidi, da probija težnja za 
realizmom. 

Sustavnu povjest novije ruske književnosti napisao je go- 
dine 1 89 1, u Petrogradu A. M. Skabičevski : »Istorija novejšej 
russkoj literaturv, od godine 1848. — 1890«, pa je ovo djelo 
pored sviju nedostataka, koje mu je kritika ruska izniela, sva- 
kako najizcrpnija radnja o tom predmetu, pa će namirivati 
onu potrebu, koju bi trebalo da zadovolji neizdani do sada 
konac »Historije slavenskih literatura« u Pypina i Spasovića. 

Medju zapadnim knjigama o ruskom romanu najvećma 
se je iztaklo djelo akademika M. de Vogiie-a. Pisac je mnogo 
godina boravio u Rusiji, imao je prilike, da upoznade ruski 
život i knjigu, dapače znao je u glavu najznatnije ruske pri- 
povjedače, kao što su Turgenjev, Dostojevski, Lav Tolstoj. Po 
tom je on bio jedan od najkompetentnijih sudaca o tom pred- 
metu, pa je doista njegova knjiga — nešto cielo i dovršeno. 
Ima dakako nedostataka, koji su mu se kao inozemcu pod- 
krali. Ali to ne otima vriednosti djelu. Vogtie je potanko pro- 
učio svoje pisce, t. j. osobito Gogolja, Turgenjeva, Dostojev- 
skoga i Lava Tolstoga. Za njega je ruski roman osobit sviet, 
neobično izvoran i duboko narodan. Ovaj pojav sasvim pravo 
nastoji Vogiić spojiti sa samom dubinom narodnoga značaja 
i sa povjestnim podatcima. Zato počinje iz daleka — od prvih 
koraka ruske narodnosti ; zatim hitro prolazi glavne činje- 
nice ruske književnosti novijega doba do Puškina. U jednom 
periodu vidi pisac samo slabe početke prosvjete pod utjecajem 
Bizanta, a u drugom — odviše vidno posljedovanje, lišeno 
interesa za one, koji poznaju izvore. 

Ruska književnost, samostalna i zanimljiva, počinje se 
istom u ovom stoljeću. Prije nego prelazi na samu ocjenu 
pojedinih pisaca Vogiie u predgovoru živo izlaže svoje misli 



O ruskom romanu. 37 



o samom značenju modernoga realizma, i to u Francuza s 
jedne strane, a u Engleza i Rusa s druge. Vriedi ovdje napo- 
menuti najglavnije misli njegove o tom predmetu. 

II. 

Klasična književnost prikazuje Čovjeka kao »junaka«, njegov 
rad odgovara skupu načela religioznih, vladarskih, družtvenih i 
moralnih. Uznoseći svoga junaka u dobru ili zlu, klasična je 
književnost prikazivala uzor onoga. Što bi trebalo da bude ili 
ne bi smjelo da bude, a nije marila za ono, što je zbilja. 

Vremena su se izmienila, pa su se preinačili i nazori u 
književnosti. Moderna umjetnost ne stoji u maštanju, nego u 
opažanju; ona iznosi na vidik život onakav, kakav je, u nje- 
govoj skupnosti. Zato moderni pjesnik uzimlje čovjeka iz nje- 
gove svakidašnjosti, pa se u tom drži više znanstvenih sistema. 
Jer hoće više da nas pouči analizom čuvstava i čina, nego da 
nas zabavi spletkama ili strastima. Klasična književnost po- 
stupaše rek bi kao kralj, koji vlada, kazni, nagradjuje, skuplja 
svoje miljenike jz kruga aristokratskih odabranika, pa im na- 
meće neku konvencionalnu uljudnost i moralnost, neki odmje- 
reni način govora. 

Nova umjetnost hoće da posljednje prirodu u njezinoj 
moralnoj nebrižnosti, u njenu nemaru za izbor; nova umjet- 
nost pokazuje pobjedu skupine nad pojedincem, svjetine nad 
junakom, relativnosti nad absolutnošću. Ovu su umjetnost na- 
zvali realističnom i naturalističnom, ali su ju mogli okrstiti 
i demokratičnom, jer i ona prikazuje u svojoj struci onaj ne- 
umorni napor za svestranim izjednačivanjem životnih prilika, 
koji najživlje obilježuje naše demokratično vrieme, praćeno u 
svemu načelom jednakosti. 

Ova je umjetnost posljedica ogromnoga preobražaja, koji 
se je zbio u čovječanstvu. To se vidi u cielom djelovanju 
ljudskoga duha u našem stoljeću. Čovjek razstavlja svemir u 
njegove nebrojene prave čimbenike, uvidja, da sve na ovom 
svietu — biće i zlo i dobro — potječe od neprestana rada 



^8 O ruskom romanu. 



neizmjerno sitnih faktora. S jedne strane politične institucije 
oteše upravu družtva iz ruku pojedincima i predadoše ju 
množtvu, a s druge strane dokazuju znanosti, da svietom vla- 
daju atomi. Svuda, u analizi fizičkih i moralnih pojava, čovjek 
uništuje stare uzroke ; mjesto silovitih faktora, koji su prije 
prevraćali svietom, nadošla je evolucija malih bića. 

Moderna znanost na nov način tumači postanak i razvoj 
svieta i čovječjega organizma. A i u moralnim naukama opaža 
se isti prekret. Kraljevi, ministri i vojvode nisu više jedini 
svjedoci povjesti ; historici više se osvrću danas na ciele* na- 
rodne skupine. Danas se izpituje duh pasmine, strasti i pri- 
tajene boli, iznalazi se sveza sitnih zgoda, ako se želi sastaviti 
cjelokupna slika prošlosti. Isto tako rade i psiholozi, videći u 
osobnosti čovječjoj skupan učinak nebrojenih faktora. 

Ova se tendencija opaža i u praktičnom životu, staleži 
se izravnavaju, imanja se diele, širi se pravo obćega glaso- 
vanja, sluge su jednaki sa gospodarima na sudu, pred fiskom, 
u vojarni i školi. Sve se to zbija u rieč : demokracija, to je 
lozinka našega vieka ! 

Utroba zemlje i organizam čovjeka, radionica učenjaka i 
kabinet upravitelja potvrdjuje nove teorije. A s njima uporedo 
ide i — nova književnost. 

S početka je književnost po prirodnom nagonu, a kasnije 
po tvrdom uvjerenju ustalila svoju metodu i svoj ideal prema 
modernom duhu. Prvi pokušaj reformacije bio je nestalan, 
nespretan : romanticizam, valja danas priznati, nije bio prirodan 
plod ; odisao je odviše bunom, a to nije najbolji uvjet za 
umjetnost, koja hoće da bude mirna i jaka kao i priroda. 

Romanticizam, protivan do skrajnosti klasičnomu junaku, 
tražio je svoje osobe u nizkim družtvenim slojevima, ali je 
bio obuzet klasičnim duhom, i ne znajući za to. Uznici, blud- 
nici, prosjaci, koje su izmislili romantični pisci, bili su na- 
dutiji i prazniji nego kraljevi i kraljice starih pisaca. Način 
se je deklamacije promienio, ali je ostala — deklamacija. Svietu 
su brzo dodijala i ta nova književna lica. 

Počelo se zahtievati od pisaca, da život prikazuju iskre- 



O ruskom romanu, 39 



nije, vjernije, prema načelima modernih znanosti, htjelo se 
naći u njihovim cijelima osjećanje o komplektnosti života, bića, 
idejži i onaj duh relativnosti, koji u naše doba sve to više 
razganja duh absoJutnosti. Tako nastade realizam, koji danas 
vlada u svim evropskim književnostima, jer najbolje odgovara 
zahtjevima današnjega družtva, proučavajući život sa strogom 
točnošću, iztražujući potanko tajne uzroke sviju čina ljudskih. 

Najbujnije se razplodio realizam u Francuzkoj, Englezkoj 
i Rusiji. 

Vogiie drži, da Francuzka nije bila zgodna zemlja za 
realizam. Intelektualne predaje Francuzi protive se neodoljivoj 
estetici realizma. Francuzki genij ne trpi nikakove polaganostij 
njemu se hoće efekata, sjajnih, nenadanih efekata. Umjetnost 
pak, koja posljednje prirodu, valja da se razvija polagano, 
ona ide za riedkim, ali moćnim efektima; ona sabira najsit- 
nije potankosti, da nam sastavi lice ili sliku. Francuzi hoće, 
da im umjetnik malobrojnim crtama naslika cielu osobu ilj 
prizor. Sva sila realizma stoji u njegovoj jednostavnosti, u nje- 
govoj prostodušnosti ; ali ta jednostavna, prostodušna umjetnost 
slabo zadovoljava ukus plemena ostarjela, duhovita, opojena 
retorikom, kakovi su Francuzi. 

Vogiie se protivi tomu, da se Stendhal nazove otcem 
francuzkoga realizma. Ima u Stendhala, što ne dopušta, da ga 
nazovemo realistom : on je odviše duhovit, prečesto posreduje 
izmedju osobit svoga romana šaljivim tonom. Podpuna hladno? 
krvnost, olimpska mirnoća piščeva pred činom, koji se u ror 
manu razvija, to je jedna od glavnih dogma realistične škole. 

Ni Balzac nije Vogiie-u podpun realist. Uza sve reali- 
stične crte svojih romana Balzac je sanjar, koji. živi u nepre- 
stanoj obmami milijonS, absolutne moći i čiste ljubavi. 

Flaubert je pravi pokretač današnjega realizma u Fran- 
cuzkoj, nakon njega iztančala se je metoda, ali je sustav u 
jezgri ostao isti. Zolu drže nekim reformatorom realistične 
škole, drugi ga pak proglašuju za otca novoga sustava u pri- 
poviedanju. No on je sam odrješito, dapače sa zlovoljom odbio. 



40 O ruskom romanu. 



ovu slavu, pa se priznaje nastavljačem Balzacovim i Flauber- 
tovim, kako se vidi u njegovu djelu »Le roman experimentalc. 

U Zole osvaja čitatelja, veli Vogiić, najviše neka veličan- 
stvena epičnost, ali je u njega realistični dio prilično slab. I 
Brandes ne drži Zole pravim i podpunim realistom. Vogfle 
(kao i Brandes) misli, da Zola često osvaja čitaoce starim ro- 
mantičnim sredstvima stvarajući neka ' sintetična čudovišta, 
kao što su u raznim njegovim romanima perivoj, tržište, raki- 
jašnica, rudokop, željeznica i dr. 

Flaubert je s početka bio vruć pristaša romanticizma, i 
njega je zanosilo sve, što je bilo veličanstveno i zvučno. 
Kasnije prevagnu k realizmu. No u njega nema ni Stendhalove 
duhovitosti ni Balzacova veličanstvenoga sna : on je hladno- 
krvan slikar života — i ništa drugo. 

Jedno prigovara Vogiie Flaubertu : prejaki pesimizam. 
Otevši se caru pr^djašnjih romantičnih ideala Flaubert se je 
uhvatio neugodne, turobne, ružne strane životnih prizora. Čo- 
vjek bi čitajući njegova djela rekao, da u svietu nema nego 
glupaka i zlotvora. Flaubert ne maže toga tužnoga družtva 
melemom milosrdne sućuti ; on se samo srdi na te ljude, da- 
pače ih prezire. Ovaj je realizam, po sudu piščevu, bez vjere, 
bez ganuća, bez milosrdja, pa zato nepodpun, dapače Vogiie 
drži, da nije daleko od — karikature. 

Zato treba francuzka umjetnost da se osvježi 'i oživi no- 
vim duhom, duhom savjestna, prirodna, jednostavna, sućutna 
proučavanja života. Vogiie ju upućuje, da se upozna s englez- 
kim i ruskim realizmom. 

U Englezkoj i Rusiji nije se realizam tako mučno razvio, 
kao u Francuzkoj. Zemljište je u ovim krajevima bilo kao pri- 
pravljeno za nj. Francuzi, kao u obće romanski narodi, na- 
sliedili su od svojih latinskih predja genij absolutnosti ; sjeverna 
plemena, kako slavenska, tako anglogermanska, imadii genij 
relativnosti. Radilo se o religioznim idejama, ili o pravnim 
načelima, ili o književnim pitanjima, ova se duboko usječena 
razlika u evropskoj obitelji opaža svuda, uviek u tečaju povjesti. 

Duh latinski, miran i bistar, teži svedjer za tim, da što 



,*- 



O ruskom romanu. 41 



više ograniči polje svojih proučavanja ; duh slavenski i anglo- 
germanski širok je i nemiran, jer vidi mnogo stvari u jedan 
mah. U Slavena i Anglogermana nema one klasične naobrazbe, 
koja romanskim narodima dopušta, da osame jedan čin, jedan 
karakter, a u tom karakteru jednu strast, da nadomjeste hi- 
ljadom konvencionalizama sve, što im se ne pokazuje ; Slaveni 
i Anglogermani drže, da prikazivanje svieta mora biti kom- 
pleksno i protuslovno kao i sviet sam. Zato u Englezkoj, Nje- 
mačkoj i Rusiji čitalački sviet ne zazire kao u romanskim 
zemljama od debelih romana, punih filozofije i ideja, koji mu 
zadaju gotovo toliko muke, kao kakovo naučno djelo. 

Glavnu razliku francuzkoga i sjevernog realizma nalazi 
Vogiie više u izvoru moralnoga nadahnuća, nego u opreci 
estetičnih načela. U tom se slažu s Vogiieom i drugi francuzki 
učenjaci. Taine poredjuje Stendhala i Balzaca s Dickensom, 
pa veli : Oni ljube više umjetnost nego ljude, oni ne pišu iz 
sućuti priema nesretnicima, nego iz ljubavi k ljepoti. Brunetičre 
pišući o slavnoj englezkoj spisateljici Elliotovoj kaže : Opa- 
žanje na neki način neprijazno, ironično, porugljivo u fran- 
cuzkih naturalista ne prodire preko površine stvari, koje prou- 
čavaju ; naprotiv nema nijednoga skrovita kreta čovječje duše, 
do kojega nije dopro naturalizam englezki. Zašto ? Čega nema 
u pisaca francuzkih, a što podaje toliko sile englezkima ? Sim- 
patija, i to ne obična konvencionalna simpatija, nego uzvišena 
sućut uma, obasjana ljubavlju, koja se tiho ponizuje i salazi 
na isti stupanj s onima, koje želi shvatiti : to je sada, to je 
bilo uviek, i to će biti pravo orudje psihologijske analize. 

Englezka se može ponositi, što je prva pokrenula i usa- 
vršila onaj umjetnički oblik, koji odgovara novim duševnim 
potrebama čitave moderne Evrope. Realizam, počevši sa Ri- 
chardsonom, postigao je svoje triumfe u Englezkoj s Dickensom, 
Thackerayem i Elliotovom. 

U englezkim romanima čin se razvija veoma polagano, 
ova sporost dodijava čitatelju, koji se privikao načinu francuz- 
komu. Dojam, što ga pobudjuje čitanje englezkih romana, 
mogao bi se ovako opisati : Čitaocu se čini, kao da lagano. 



42 O ruskom romanu. 



neosjetno roni u duboku vodu, ova voda nema ništa osobita, 
ona je nalik na sve ostale vode. Iznenada čitatelj oćuti, da 
mu kao srsi prolaze tielom, i dosjeća se, da pliva u oceanu, 
da je duboko zaronio u vodu oceansku. Ako .uzmeš čitati 
EUiotičine romane : Adam Bede ili Silas Marner, prolaziš silu 
stranica i svud nalaziš jednostavne rieči, kojima se opisuju još 
jednostavniji predmeti. Svakomu se čini, da bi i on umio na- 
pisati ove stranice, pa pita sam sebe : što će mu sve te stvari, 
što li sva ta čeljad ? Ne prodje mnogo časova, a neko živo, 
neodoljivo ganuće zaokuplja čitaocu svu dušu, najedanput, ne 
znajući ^s^m za što, bez ikako va tragična iznenadjenja vrelo 
suza pada iz očiju na knjigu. Što je pobudilo ovo ganuće i 
što je nagnalo suzu na oči ? Dojam one nevidovne veličine, 
koja se malo po malo u uru čitanja sabrala, pa iznenada 
uhvatila čitatelja i potresla mu čitavim bićem. Sva ova umjet- 
nička snaga englezkih pripovjedača potječe od one duboke, 
plemenite sućuti, s kojom oni život promatraju i na vidjelo 

4 

iznose. 

Oni svi, više ili manje, prihvaćaju kao lozinku milosrdne 
rieči, u koje Dinah Morris skuplja jezgru svojih misli: »Čini 
mi se, da se moja duša ne može i ne umije uznemiriti po- 
radi mene same, tako je ona obilato puna milosrdja prema 
patnjama nevoljnik^, koji joj pripadaju!« 

Ovako misle ponajviše i Rusi, koji se s Englezima takme o 
prvenstvo na polju realističnoga romana. Više je decenija, što 
se je realizam počeo razvijati u Rusiji. Oko godine 1840. 
radila je ovdje svojski književna škola, koja se zvala »pri- 
rodnom«. Ova se škola podala romanu i izniela je na svjetlo 
znamenitih djela, jer su u njoj bili skupljeni svi književnički 
geniji ciele Rusije. »Prirodna« nas škola mnogo podsjeća na 
englezke pisce u isto doba; treba mnogo da zahvali Di- 
ckensu, koga je poznavala, a premalo Balzacu, za koga se za 
onda još nije znalo izvan medja francuzkih. 

U ruskih pripovjedača ovoga doba realizam je već do- 
tjeran do onoga stupnja, do kojega ga je kasnije doveo istom 
Flaubert. U svojim romanima pokazaše Rusi u prvi mah onu 



O ruskom romanu. 43 



turobnost i očajnost u zamišljaju, onu smionost i grubost u 
izrazu, do kojih su Francuzi došli po malo, s velikim trudom. 
Rusi su Francuze u tom za mnogo vremena pretekli. 

Ipak svi ruski pripovjedači nisu zapali u ove skrajnosti ; 
ima ih medju njima mnogo, koji su u svojim djelima postigli 
neobičnu ljepotu, kao i Englezi, jer ih je žarilo isto moralno 
nadahnuće : uzvišeno milosrdje, duboka sućut prema stvarima 
i ljudima, o kojima pišu. 

U Rusa valjda nćma one intelektualne čvrstoće i one 
muževne sile, kojom se odlikuju Englezi, to žuljasto pleme, 
koje umije samo sobom vladati s istom snagom, s kojom vlada 
nad sinjim oceanom. Ruska se duša koleba nestalna kroz naj- 
raznije filozofije i zablude ; ona je sad popostala na pesimizmu 
i nihilizmu. Ali ovo pesimistično i nihilistično čuvstvo nije u 
Rusa onakovo, kakovo je na Zapadu. Rusi se bore s pesi- 
mizmom i nihilizmom, pa mu se podvrgavaju istom onda, kad im 
ponestane sile, da mu se nadalje opiru. Ali i pobiedjeni, pa i 
u očaju, oni su nemirni, dižu se, da se opet bore, jecaju, uz- 
dišu, traže i napokon nalaze utjehe i spasenja u milosrdju, u 
sućuti, u ljubavi prema čovječanstvu. Oni prihvaćaju sve nauke, 
koje izvana prodiru u zemlju njihovu : oni su skeptici, fata- 
listi, pozitivisti, ali neznalice i nehotice u najskrovitijim žili- 
cama svoga srca oni ostaju uviek milosrdni u proučavanju i 
prikazivanju života. 

Osim milosrdja, jedno je od glavnih obilježja ruskih pripo- 
vjedača — duboko shvaćanje svega, što se u životu krije, svega, 
što život obkoljuje. Oni motre i iztražuju realnost tako iz bliza, 
tako potanko, kako se to nikad nije učinilo prije njih, pa bi 
čovjek gotovo rekao, da oni okom ne prelaze preko granice 
onoga, što gledaju. Ipak uza sve to podrobno, marljivo pro- 
matranje realnih, vidljivih, odredjenih predmeta oni pogledaju 
u neizmjernost, oni razmišljaju o nevidovnom svietu. S onu 
stranu predmeta, koje tako točno opisuju, oni potajice upiru 
okom u nepoznate stvari, koje nagadjaju. Njihovim junacima 
zadaje brigu svemirska tajna ; ma koliko bili zabavljeni u dra- 
matičnom prizoru, u kojem vrše svoju zadaću, oni osluškuju 



44 O ruskom romanu. 



žamor abstraktnih ideja : tih Je ideja prepun zrak, u kojem 
dišu osobe u Turgehjeva, Tolstoga, Dostojevskoga. Krajevi, 
kojim najradije putuju ovi pisci, nalik su na obalne predjele : 
imade ovdje brda, stabala, cvieća u obilju, ali su svi vidici 
omedjašeni živim, pomičnim zaledjem mora, pri kojem se ne 
samo ćuti dražest prirodnih slika, nego se takodjer osjeća bez- 
graničnost svieta, vidi se kao uviek nazočno svjedočanstvo 
neizmjernosti ! 

Kako u nadahnuću, idu Rusi s Englezima uporedo i u 
načinu pisanja. I za. čitanje njihovih djela hoće se mnogo 
strpljivosti, da dodješ do prave zabave i pravoga ganuća. Čita- 
jući njihove romane čovjek se izprvice nadje u neprilici, jer 
mu se čini, da tu nema nikakove kompozicije, nikakova čina ; 
pa se i brzo umori, jer mu valja uz Čitanje mnogo paziti i 
pamtiti. Spori, reflektivni pisci ruski zaustavljaju se na svakom 
koračaju, vraćaju se često onim putem, koji su već prošli, pa 
tako pobudjuju slike, koje su izrazite u pojedinostima, ali su 
pomućene u skupnosti, nejasne U obrisima. Pored svega toga 
oni začaravaju čitaoca svojstvima, koja se rek bi izmedju sebe 
izključuju, a to su: najnaivnija jednostavnost i najskrajnija^ 
tančina u psihologijskoj analizi ; oni zadivljuju čitaoca sve- 
stranim shvaćanjem čovječje unutrašnjosti, kakova još nije nigdje 
bilo, podpunom prirodnošću i istinitošću osjećaja i govora u 
sviju prikazivanih osoba. Ma iz kojega staleža bile te osobe, 
one su u ruskom romanu uviek prirodne ; kod otmenijih naći 
ćeš običaje i ton odličnoga družtva bez ikakove krive note; 
kod prostih seljaka opaža se jednostavnost, njima prirodjena. 
Tom svojom jednostavnošću umije Tolstoj kao i Elliotova 
stvoriti iz najjednostavnijega dogadjaja tihu i ganutljivu epo- 
peju, pa smo prisiljeni, da u njemu pozdravimo najvećega po- 
budjivaoca života, najvećega slikara životnih prizora, koji se 
je pojavio u književnom svietu poslije Goethea. 

Za francuzku beletristiku, veli Vogiie, vratili su se dani 
glada i anemije : Rusi joj dolaze u dobar čas sa svojom 
hranom ; književnost je organizam, kojemu se hoće hrane i 
koji od nje živi ; ona je dužna bez prekida asimilovati tudje 



O ruskom ronianu, 45 



elemente, da ih prekuha u svoju bit. Ako je želudac zdrav, 
asimilacija će se svršiti bez pogibelji ; ako li je pokvaren, 
ostaje joj, samo da bira : hoće li poginuti — od glada ili ne- 
probavljanja. Zato preporučuje Vogiie francuzkoj književnosti, 
da popravi svoju krv na račun Rusa. 

Ako tako smije govoriti Francuz o svojoj beletristici, koliko 
više vriedi njegova preporuka manjim književnostima, medju 
koje ide i hrvatska ! Nema sumnje, da se u novijoj pripovje- 
dačkoj knjizi hrvatskoj opažaju neki tragovi ruskoga utjecaja, 
ali bi trebalo, da se hrvatska pripoviest sva prekali onim tonom 
iskrenosti i simpatije, koji nas kriepi i uznosi, dok čitamo 
ruske pripovjedače. I narodnim svojim duhom ruski roman 
može nam biti izgledom, jer se žica narodnoga duha previja 
ne samo u nisaca, koji idu za slavjanofilskom tendencijom, 
nego takodjer u pripovjedača, koji kao »zapadnici« ili nisu 
marili za slavjanofilstvo ili su mu se čak otvoreno protivili. 
Proučavanje ruskoga romana može biti našoj pripovjedačkoj 
književnosti topla, blagoslovna kiša ! 

III. 

Veliko poštovanje, koje nahodimo u Vogliea prema ru- 
skomu romanu, izražava mnienje Zapada. Ali ta visoka ocjena 
ne bijaše za samu Rusiju — novost. Uza sve to, što je u 
Rusiji bilo i što još ima ljudi, koji se tuže na nedostatnu 
»samoniklost« ruske književnosti, na njeno »robstvo« pred 
Evropom, u obće je družtvo rusko umjelo već odavna visoko 
ocieniti vriednost modernoga svoga romana, uvidjeti veličinu 
ovoga stvaranja, razabrati u njemu jamstvo ruskoga razvoja i 
dobro orudje družtvene prosvjete. 

Kako uvjerava Pypin, Rusi se nisu brinuli za to, znade 
li ili ne znade Evropa za ovo ili ono ime njihove književ- 
nosti, nego su postavili imena svoje književnosti tako visoko, 
da nisu mogla do njih imena sadašnje zapadne pripoviesti. 

Ovaj veliki uspjeh romana ruskoga samo potvrdjuje ono, 
o čemu su Rusi bili davno uvjereni. Može biti, da je ta ocjena 



46 O ruskom ramnnii. 



i pretjerana, kakova se nahodi u Voguea, ili da bar nadilazi 
očekivanje samih Rusa. No Vogue predobro f>oznaje ruski 
život, on je u svojoj knjizi dokazao, da je pronikao u tančine 
ruskoga života i jezika ; on je prvi od zapadnih pisaca zašao 
u osobine ruskoga sadržaja i stila. 

Njegovu osvrtu na historijski razvoj ruske književnosti do- 
maća kritika dosta prigovara. Starijih perioda dotiče se pisac 
samo pripadom, pa i ne uviek točno; njegovu pozornost za- 
premaju najviše novi pisci — Puškin, donekle Lermontov i 
osobito Gogolj s ostalim drugovima modernoga romana. 

Vogiie se ne slaže s obćenitim u Rusa mišljenjem o Pu- 
škinu. Rusi drže Puškina pravim osnivačem novoga realizma 
ruskoga. Vogiića naprotiv smućuje njegov pretiesni dodir sa 
književnostima Zapada: Puškin je izrastao na ruskom tlu, ali 
se je razvio o tud joj hrani, pa stoji prema ruskomu životu sa 
strane. Njegov je romanticizam — tudj ; bez Bvrona ne bi 
bila možna mnoga proslavljena djela Puškinova, dočim Pu- 
Skinova proza nosi na sebi neizgladivu biljegu francuzke 
škole, poimenca Voltaireova pisanja. Ako izključimo, veli Vogiić, 
posljednja pjevanja »Onjegina«, u kojima se nalazi dražestni 
lik Tatjanin, i nekoliko drugih djela (kao što su >Zimnaja 
doroga«, »Rusalka«, »Medvediha«), tad valja priznati, da u 
PuSkinovim djelima uobće nema nikakova plemenskoga značaja. 
On je — romantik, proniknut istim duhom, koji je u ono 
doba oduševljavao njegovu braću u Njemačkoj, Englezkoj i 
PVancLizkoj; on izražava obća čuvstva i primjenjuje ih na 
ruske teme; no on gleda na narodni život sa strane, kao i 
svi ljudi njegova kruga, kao umjetnik slobodan od sviju utjecaja 
pasmine. 

Izporedite njegov opis Kaukaza s opisima Lava Tolstoga 
u »Kozacima«; pjesnik 1820. godine vidi prirodu i ljude 
I/.toka istim očima, kao kakav Byron ili Lamartine, to je za 
njega - - blistava dekoracija, naseljena pjesničkim bićima, koja 
ljube, stradaju i misle po evropejskom uzoru onoga vremena. 

Naprotiv za promatrača godine 1850. ovaj je ugao zemlje 
nanovo nadjena stara domovina ; on sć sili upoznati ovu svoju 



O ruskom romanu. 47 



polubraću ; on nam ih prikazuje realnima, kakovi su, s nji- 
hovim poimanjem života, koje se toliko razlikuje od zapad- 
noga, no koje je donekle njegovo poimanje. 

Drugi primjer navodi Vogiie u Puškinovoj pjesmi »Braća 
razbojnici« : ovi razbojnici mogu liepo biti Katalonci ili Sici- 
lijanci ; no robijaši Dostojevskoga — to su pravi seljaci s 
Dnjepra ili Volge, pa se osjeća, da bi s^m prikazivač počinio 
ubistvo i kajao svoj zločin isto onako, kao i oni, — da ga 
je na to navela nesretna zviezda. 

Napokon pisac ne nahodi u Puškina nijedne od onih spo- 
sobnosti, koje imadu njegovi nasljednici, — ni sjene misticizma, 
ni filozofskoga nemira ; pa se piscu sve čini, da je i religiozno 
čuvstvo za Puškina samo pjesničko sredstvo. Ovaj Slaven 
imade o svim stvarima jasne pojmove starinskoga Atenjanina. 
Njegova melankolija ne proizlazi u njega iz ruske potištenosti, 
niti iz mračnoga straha pod olovnim nebom, koji s pečalju 
vidi na zemlji samo biedu ; ona proiztječe u njega iz »boli 
vieka« i sviju viekova, odatle, što život nekoč krasan, na ža- 
lost prerano prolazi, a ljubav prestaje. Pa uza to, on imade 
sva književnička svojstva, kakovih više ne nahodimo u spisatelja 
njegove otačbine : on je tako kratak, kako su oni mnogorjeki, 
on je tako jasan, kako su oni tamni ; njegov je stil otmen i 
zvuk njegov čist, kao grčka mjed ; u kratko : u njega je ukus 
— granica, do koje više ne dolazi ruska književnost. 

Znači li to ponizivati Puškina, ako ga pisac otimlje na- 
rodu, a predaje čovječanstvu ? Za cielo ne znači. Recimo, ako 
hoćete, PuŠkin predstavlja malu klasu one velike stranke, kosmo- 
politsku aristokraciju, kojoj je pripadao, i sposobnost, koja 
vlada u toj klasi, onu nevjerojatnu gibkost, da se možeš otresti 
od sebe samoga i prilagoditi svakomu uzorku. Takav sud rekao 
bi dio istine, ali nije sva istina. Slučaj, koji mu dade Rusiju 
za domovinu, bio bi ga mogao baciti na svaku drugu zemlju ; 
tim se ne bi ništa promienilo, on bi ostao, što je, na ime — 
prostim i vjernim zrcalom, u kojem se odražavaju sva čovječja 
čuvstva pod onom nošnjom, koju je prihvatilo obrazovano 
družtvo Evrope oko godine 1830. Sami ti stihovi, koji slave 



48 O ruskom romanu. 



rusku prirodu, rusku ljubav, ruski patriotizam, vriedili bi za 
Engleza, Francuza ili Talijana, samo promienite nekoliko rieči. 
Zato misle, plaču i smiju se s Puškinom ljudi svagdje, gdje 
ih ima. On je divno poslužio zemlji, na koju je tako malo 
nalik, on ju je više nego ikoji drugi pisac probudio na inte- 
lektualni život, pa ga zato možemo bez pretjerivanja nazvati 
Petrom Velikim u literaturi ruskoj. 

Vogiie osobito cieni Gribojedova, njegovu komediju po 
širini sadržaja, po tankoći oštroumlja postavlja iznad komedije 
Gogoljeve. On se. divi pjesničkoj snazi Lermontovljevoj, premda 
je i on odraz evropskoga romanticizma ; po ljepoti opisa i 
sili čuvstva, kako se vidi u »Demonu«, valja Lermontova staviti 
o bok Miltonu. Malo je stihova napisanih ljepše, nego što su 
oni, gdje pali angjeo salazi na zemlju i izkazuje svoju ljubav 

Gruzinci djevojci Kad bi od sve poezije našega vieka 

trebalo da ostane samo antologija od nekoliko stranica, u njoj 
bi se morale sačuvati nekolike kitice od Lermontova, koje u 
Rusiji svatko znade naizust. 

Potanje govori Vogiie o Gogolju.: to je prvi pravi po- 
četnik suvremene realistične književnosti, pa Vogtie razpravlja o 
»Revizoru«, »Mrtvim dušama« i dr. Ruska mu se komedija čini 
težka, ova se veselost ne prima — bar stranca. Mržnja izbija 
na površinu, a ne uklanja je ona lakoća i krasni oblik, koja 
krate »Tartuffu«, da postane mračnom dramom. Izučavajući 
ruski teatar, lako ćeš pogoditi, po čemu se ova umjetna forma 
slabije razvila nego ostale. U zemlji, razdieljenoj u dvie kate- 
gorije sasma nejednake civilizacije, poezija i roman hitrije.su 
uspjeli s toga, što su se obratili k obrazovanomu družtvu; 
naprotiv teatar, obvezan zabavljati masu, ostao je djetetom 
kao i masa. Njegova prostodušna publika traži puste lakrdije. 
Dapače u prvostepenim djelima (a to su samo dva: »Gore 
otT» uma« i »Revizor«), komična je žica više gruba nego tanka. 
Ova sjeverna komika ne znade sredine izmedju grube farse i 
gorčine ; mi ne nahodimo ovdje onoga tona, koji se svidja na 
Zapadu, onih lakih i tankih crta, koje diraju, ali ne vriedjaju. 
U nje nema rieči, koja sjaje i izazivlje smiešak, nego ima 



N 

1 



O ruskom romanu, 49 



samo rieč žestoka, koja nalaže, da se zamisliš. Gogolj nahodi 
takove rieči, i one podavaju mračan kolorit cielomu družtve- 
nomu stanju . . . Napokon čuvstvo smiešnosti valjalo bi u 
Rusa prije nazvati — čuvstvom lakrdije ; ono je čisto narodno ; 
ono se drži vanjštine, mjestnih čudnovatosti više, nego unu- 
trašnjega ustroja ; to nije smiešnost čovječje prirode, kao u 
Moličrea. Cesto sam vidio »Revizora« na pozornici, veli Vogiić : 
publika je zalazila u zanos od skrajnjih karikatura, koje su 
nas ostavljale dosta hladnima i koje su ti nepomljive, ako ne 
poznaješ života ruskoga. Naprotiv bolni dojam, o kojem go- 
vori sSm Gogolj, prevladavao je u inostranca, osobito u ino- 
stranca; meni se nije ukazalo, da bi on ogorčavao samu tu 
publiku. Očevidno je, da se još i danas u Rusiji, očištenoj i 
osvježenoj reformama, narodna dobrodušnost ne smućuje po- 
radi administrativne podmitljivosti, kako bi se moglo misliti . . . 
Medjutim tko bi naprečac osudjivao Rusiju po »Revizoru« i 
»Mrtvim dušama«, neka se ogleda na slične činjenice u svojoj 
zemlji, neka se sjeti, kako se oko njega mnogi kandidat za 
sabor ulaguje suverenomu narodu! 

Djela Gogoljeva izvor su novijega ruskoga realizma. To 
je sahranište suvremene književnosti . . . Gogolj je izradio za 
svoje nasljednike sve : i formu i sadržaj. Njegova je forma — 
realizam, instinktivan u prvim djelima, a sviestan u »Mrtvim 
dušama«. Gogolj je prigotovio za svoje nasljednike takodjer 
zalihu sadržaja, odakle su oni mogli crpsti ; veći dio obćih 
tipova, koje je prikazao ruski roman, iitiadu svoju kolievku u 
»Mrtvim dušama«. Veliki potoci, koji po tom oplodjuju ruski 
duh, izlaze iz ove rukovoditeljice knjige. Iztaknimo samo 
nešto, što slavenskoj književnosti poda je osobitu fizionomiju i 
visoku moralnu cienu. Na mnogim mjestima »Mrtvih duša«, 
prociedjenima sarkazmom piščevim, nahodimo ona čuvstva evan-^ 
gjeoskoga bratstva, ljubavi k malima i sućuti k patnicima, 
koja prodahnjuju sva djela Dostojevskoga. U Gogolja to još 
nije neodredjeni plemenski instinkt, kao u nekih pjesnika prije 
njega ; pisac je zamietio narodnu vrlinu dobročinstva, on ju 
analizuje i hvali s podpunim znanjem. 

Slike iz svjetske književnosti. II. 4 



50 



O ruskom romanu. 



Nekoliko paralela uvjerava pisca, da ima sklada medju 
tipovima i idejama u Gogolja, pa onda u Turgenjeva, Tol- 
stoga i Dostojevskoga. 

Osim toga upozoruje Voglie i na drugu crtu u realizmu 
Gogoljevu pored onoga duha o evangjeoskom bratstvu. On 
zamjećuje, da po ideji Gogoljevoj Čičikov imade što manje 
ličnoga s toga, što u njemu nije htio prikazati ovoga ili onoga 
čovjeka poimence, nego kolektivno biće ; to je Rus, neodgo- 
voran za svoj pad. Kako glavni junak, tako i većina neliepih 
statista, što no ga okružuju, u jezgri nisu rdjavi ljudi, nego 
su to produkti nuždni i nekrivi : produkti povjesti, družtvenoga 
morala, smjera, sviju slučajnosti, koje naružuju ruskoga čo- 
vjeka po tom. Što je Rus biće prekrasno, tek izkvareno druž- 
tvenim stanjem, u kojem živi. To je teorija, koja se razu- 
mieva u »Mrtvim dušama« i u »Revizoru«; Turgenjev ju po- 
prima iz nova u »Lovčevim zapiscima«. U svih realista ovoga 
vremena vidjet ćete osnovni sofizam J. J. Rousseau-a, koji je 
otrovao evropejski razum. 

Vogiie je silno pretjerao, kad je pripisao Gogolju ovu 
prednost ruskoga čovjeka, tobože samo pokvarena družtvenim 
poredkom. U svoje prvo vrieme Gogolj nije imao takove spe- 
cijalizovane misli, a u posljednje je vrieme naprotiv držao, da 
je rusko družtveno stanje najbolje i da je krivnja Rusa, što 
ga ne umiju pojmiti i njemu se bez uvjeta pokoriti. 

Ima i drugih netočnosti u izlaganju Gogoljeve djelat- 
nosti. U povodu rieči, koje je Gogolj rekao o porietlu sa- 
držaja »Mrtvih duša«, dobivena od Puškina, veli Vogue : 
»Ne gledajući na točnost ovoga svjedočanstva, jednako častna 
po oba druga, ja ostajem uvjeren, da je pravi otac »Mrtvih 
duša« — isti Cervantes, koga tom zgodom napominje Gogolj. 
Ostavivši Rusiju putnik je prije svega otišao u Hispaniju, on 
je pomno proučio književnost ove zemlje (?) i osobito Don 
Quijote-a, koji mu je bio jedna od najomiljelijih knjiga. Špa- 
njolski mu je humorist dao temu, koja je divno išla u prilog 
njegovoj nakani : putovanja junaka, koga njegova manija po- 
vlači u sva područja i slojeve družtva, prilika su piscu, da 



O ruskom romanu, 5 i 

• 

^ ■ ~ ■ ■ ■ ■ ^.M »^^ ■ ■-■■ ■ II ^ .1 ii r ' , l i. ■ ■ .1 - — ■ I - I ■ ■ ■ 

gledatelju u nizu slika pokaže magičnu laternu čovječanstva. 
Sve podaje ovim dvama djelima izraz srodnosti : sardonična i 
zamišljena dispozicija, bol, sakrivena pod smiehom, sama ne- 
mogućnost naći za njih ime sred odredjenih rodova literature. 
Gogolj je prosvjedovao proti nazivu »roman«, koji su pridievali 
njegovoj knjizi; on ju je nazvao »poemom« i razdielio ju na 
pjevanja, a ne na poglavlja. Recimo, da ovi samoljubivi ter- 
mini nemaju svoga sadašnjeg značenja, no recite, kakav naziv 
dajete »Don Quijote-u«, pa ćete naći ono, što pripada »Mrtvim 
dušama«. 

No Gogolj u istinu nije osjećao nikakove sklonosti prema 
Hispaniji, niti je izbliže proučavao književnosti španjolske, niti 
je nazivao poglavlja svoje knjige — pjevanjima. Pa i iz pri- 
poviedanja Gogoljeva o razgovoru s PuŠkinom ne može se iz- 
voditi, što misli Vogiie. Puškin je svjetovao Gogolja, da se 
lati oveće radnje, pa mu je naveo za primjer Cervantesa, koji 
je takodjer napisao nekoliko izvrstnih novela, ali je slavu po- 
stigao samo većim djelom »Don Quijote-om«. 

Priepor o tom, je li Gogolj bio mistikom u posljednje 
doba, dosta je bezkoristan. Vogiie poriče »misticizam« Go- 
goljev i drži, da su njegove misli bliže onomu, što se u 
Francuzkoj nazivalo Jansenizmom, da njegovo odreknuće od 
književne djelatnosti nije ništa neobično. Pitanje ne stoji u 
nazivima ; činjenica ostaje nepobitna, da se je Gogolj odrekao 
svega svoga djela, dapače onoga djela, koje mu je prinielo 
ne samo slavu, nego i veliko historijsko značenje i pravu za- 
slugu za družtvo, pa da se je podao pasivnoj primirbi i bez- 
plodnomu pijetizmu. 

Turgenjev je osobito mio Vogtieu. On podaje najprije 
njegovu književnu biografiju i sadržaj glavnijih djela; brižno 
izstavlja osobitosti njegova pjesničkoga sloga, kojemu ne na- 
hodi više primjera u ruskoj književnosti. On podaje Turge- 
njevu značajku Neždanova, junaka u »Novi«, da je bio »ro- 
mantik realizma«. Po strogoj vjernosti ukusa, po nježnosti, 
po nekoj drhtavoj graciji, upravo razlitoj na svakoj stranici, i 
naličnoj na jutarnju rosu Turgenjev nema suparnika. Njemu se 



52 O ruskom romanu. 



mogu primieniti rieči nekoga lica u Elliotičinu »Adamu Be- 
de-u« : »Rieči su mi navirale, kako naviru suze, kad je naše 
srce puno, pa ih ne možemo suzdržati«. 

Nitko nije osjećao i imao takove odvratnosti od senti- 
mentalnosti, nitko nije umio bolje jednom rieči izraziti cieli 
položaj, cielu krizu srca. Ova je uzdržljivost uzrok, da je Tur- 
genjev osamljen pojav u ruskoj književnosti, koja mnogo go- 
vori ... U manjim pripoviestima njegovim naslućujemo, kako 
se je usiljeno starao oko kratkoće, vidimo toliku brigu oko 
umjetnosti, kako su ju shvaćali klasični majstori. 

Ova svojstva, povećana još čarobnim slogom, svagda toč- 
nim i neriedko predivnim jezikom osiguravaju Turgenjevu vi- 
soko mjesto u svoj suvremenoj književnosti. Hipolit Taine 
drži, da je Turgenjev jedan od na jsa vršeni j ih umjetnika, koje 
je imao sviet poslije starogrčkih umjetnika. Neki englezki 
kritik u »Ateneju« (1885.), koji promatra hladno i nije pod 
sumnjom, da preuveličava, podaje Turgenjevu upravo prvo 
mjesto. Vogiie bi podpisao ovaj sud, ali se koleba, kad po- 
misli na orijaša — Tolstoga. Tako valja ostaviti budućnosti, 
da se rieši, komu će dati paomu prvenstva. 

Vogiie u obće nalazi dosta tragova, gdje se vidi utjecaj 
francuzki na roman ruski, pa ga tako nahodi i ovdje. Turgenjev 
uvjerava, da nije ljubio Balzaca. To može biti, — oni su bili 
dva savršeno različna značaja, pa i učenici ne ljube uviek 
svojih učitelja ; no Vogiie misli, da je učenik Gogolja, pri- 
vrženik »prirodne Škole«, poslije toga Školovanja ipak pošao 
poslušati nekoliko lekcija u velikoga francuzkoga pisca. Ruski 
pisac takodjer se laća toga, da napiše čovječju komediju svoje 
zemlje ; u ovu golemu zadaću unio je on manje strpljivosti, 
manje cjelovitosti i metode, nego francuzki romanist, no višei 
srca, više vjere i dar stila, pronicavu rječitost, koje nema više 
ni u koga. Ako je istina u Francuzkoj, da nijedan povjestnik 
ne će moći prikazati život otacst sadašnjega naraštaja, ne čita- 
jući i ne pročitavši Balzaca : to je još istinitije za Rusiju prema 
Turgenjevu ! 



O ruskom romanu, 53 



Povjest književnoga razvoja Turgenjevljeva još nije objaš- 
njena. Napokon, , nisu samo Gogolj i prirodna škola uzgojili 
njegova genijalnoga dara, niti je dopunio svoju naobrazbu Tur- 
genjev samo u Balzaca. Turgenjev je bio čovjek veoma ši- 
roke književničke i umjetničke naobrazbe, pa mu možda nema 
premca medju ruskim pripovjedačima, a bez sumnje riedka 
je naobraženost u takovu stupnju i u takovoj mnogostranosti 
i u pisaca zapadne Evrope. Svoju naobrazbu, koju mu je 
podao Gogoljem prouzročeni preobrat u ruskom svietu, nado- 
punio je Turgenjev obilnom zalihom ideja, koju mu podavaše 
poznavanje sviju glavnih evropskih književnosti, a ne samo 
francuzke. 

No gle dolazi Skit, pravi Skit, koji će prevrnuti sve naše 
umne navike — tako počinje Vogiie o Dostojevskom. S njim 
ulazimo u srce Moskve, u onaj čudesni hram sv. Vasilija, koji 
je udešen kao kitajska pagoda, izveden tatarskim (!) arhitek- 
tima, a ipak služi kršćanskomu Bogu. Turgenjev i Dostojevski 
izišli su iz iste škole, počeli su iste godine pisati, pa nam ipak 
prikazuju dva oštra kontrasta ; u njih je jedna crta srodna, 
neizgladivi znak četrdesetih godina — čovječja sućut. U Do- 
stojevskoga prevršuje ova sućut u očajno milosrdje prema 
biednicima, i ovo milosrdje dalo mu je gospodstvo nad tim na- 
rodom, koji mu se je povjerio. 

U Francuzkoj se mnogo i sa zadovoljstvom čitaju njegova 
djela, no mučno je razabrati njegova djela, ako ne znaš života 
čovjeka, koji ih je napisao, ili pravije : prepatio. Jedno se 
drugim popunjuje. 

Baveći se njegovim djelima i vjekopisom izlazimo u šetnju, 
vazda pečalnu, često strašnu, gdjekad pogrebnu. Neka je se 
okani, tko se boji pohadjati bolnice, dvorane, sudišta, tamnice, 
komu je strašno ići na groblje noću. Ovo se putovanje ne 
može učiniti veselim, kad su ga sudbina i značaj učinili 
mračnim. 

Vogiie podaje glavne podatke pjesnikova života i pregle- 
dava glavna djela. On je sabrao sve znatne crte njegove bio 
grafije, nastojao je odrediti urodjene osobine značaja, koje su 



54 O ruskom romanu. 



se još većma pomračile pod utjecajem težkih izkustava. Ra- 
zumljivo je, što Vogiie u Dostojevskoga, kao pisca, popostaje 
kod poznate njegove teorije o spasonosnosti patnje i kazne i 
Icod neobične psihologijske analize, s kojom prikazuje unu- 
trašnji život ljudi biednih, bolestnih, zlotvornih i gotovo ludih. 

Ljudi nauke, koji se bave oko promatranja čovječje duše, 
sa zanimanjem će pročitati roman »Zločin i kaznu« kao naj- 
dublju studiju psihologije o zločinu, koja je napisana poslije 
Shakespeareova »Macbetha«. Ljubitelji grozota naći će u ovoj 
knjizi hrane po svojem ukusu, no nema sumnje, mnoge će 
knjiga zastrašivati, pa je ne će dočitati. Ljudi u obće traže u 
romanu iidovoljstva, a ne boli; a čitanje »Zločina i kazne« 
bol je, koju sebi zadaješ dobre volje, od nje ostaje moralno 
opadanje sila. Ovo je čitanje dapače veoma težko za žene i 
za osjetljivije prirode ; svaka je knjiga dvoboj medju piscem, 
koji hoće da nametne istinu, fantaziju ili užas, i medju čita- 
teljem, koji se zaštićuje svojom ravnodušnošću ili svojim raz- 
borom ; u ovom slučaju moć straha, kojom razpolaže .pisac, 
odviše je velika prema živčanoj snazi prosječne organizacije; 
prosječni je čitatelj odmah pobiedjen, smjesta osvojen neizka- 
zanim nemirom. Možda je slavenski temperament sa svojom 
ćutljivošću jači od drugih, da podnese ona čuvstva. No Hofmann, 
Poe, Baudelaire, sve sami klasici u zastrašivanju, kakove smo 
do sada poznavali, — prosti su mistifikatori prema Dostojev- 
skomu ; u njihovim fantazijama vidimo izmišljaje književničke ; 
u »Zločinu i kazni« osjećaš, da je pisac zastrašen, kao i mi, 
onim licem, koje je izvukao iz sebe. 

U ustroju romana Dostojevski je sačuvao običaj zapadnoga 
romana (čega Vogiie ne vidi u drugih ruskih pripovjedača), 
osobito — jedinstvo radnje. Pojedinosti su tako tiesno svezane, 
da odjelito nemaju smisla, a u cjelini podaju porazni učinak 
ciele drame. Sitna koja rieč, sitna koja činjenica, — s prva 
kao bez značenja, — imadu svoj odjek u petdeset stranica ; 
treba da ih se sjećaš, da razumiješ prevrate duše, u kojoj su 
nezamjetno sazreli od slučajno bačena sjemena. Ne možeš ra- 
zumjeti nastavak, ako izpustiš nekoliko stranica ; čitatelja smu- 



O ruskom romanu, 55 



ćuje plodovitost piščeva, htio bi ga požuriti, ali ga odmah pre- 
staje poimati. 

Tendencija je u romanu "jasna ; Dostojevski se nada od- 
vratiti prestupne čine slikom unutrašnjega života, koji ide za 
njima ; no on nije predvidio, da bi veličanstvena sila njegova 
stvaranja mogla djelovati u protivnom smjeru, da bi mogla iz- 
kušavati onoga demona posljedovanja, koji živi u nerazumnim 
oblastima mozga. Zato je Vogue-u težko reći sud o moralnoj 
cieni ovoga djela. Francuzki pisci ne dopuštaju, da se u umjet- 
nosti primjenuje ovo načelo moralne vriednosti. Ruski pisci 
ne idu tako visoko ; oni žele hraniti duše, i ne bi ih mogao 
življe ožalostiti, nego kad bi im rekao, da su napisali nešto, 
što ne služi nikakovoj ideji ! Roman Dostojevskoga oni će 
držati koristnim ili štetnim prema tomu, je li nije li u prilog 
moralnosti javnih kazna i procesa. 

Dostojevskoga valja promatrati kao pojav drugoga svieta 
kao nepodpuno i moćno čudovište, osamljeno po originalnosti 
i sili. Po onom drhtu, koji nas podilazi u dodiru s nekim 
njegovim osobama, pomislio bi : nemaš li pred sobom genija ? 
no skoro ćeš se dosjetiti, da nema genija u književnosti bez 
dva viša dara — bez mjere i univerzalnosti ; mjera je vještina sebi 
podčinjati svoje misli, izabirati izmedju njih, sažimati u nekoliko 
munja sav sviet, koji obuhvaćaju ; a univerzalnost je sposobnost 
vidjeti život u svoj njegovoj cjelini, predstavljati ga u svim 
njegovim skladnim pojavima. Sviet ne sastoji samo od tmine i 
suza ; dapače i u Rusiji imade svjetla, veselja, cvieća i radosti. 
Dostojevski je vidio samo polovinu svieta, jer je pisao knjige 
samo dvojake vrsti : knjige pečalne i knjige strašne. To je 
putnik, koji je prošao svemir i divno opisao sve, što je vidio, 
no putovao je samo ob noć. On je neizporediv psiholog, kad 
izučava duše crne i ranjene, vješt dramaturg, ali ograničen na 
prizore žalosti i straha. 

Jednu crtu Dostojevskoga razširuje Vogiie na sve ruske 
idealiste. Spisatelj se neprestano povraća k svojoj osnovnoj ideji 
— k prednosti prostaka i patnika. Vriedilo bi znati, gdje je 
korien tomu uvjerenju, odkuda u sviju ruskih pisaca ova srčba 



56 O ruskom romanu. 



na misao, na punoću života. Tajnim i nesviestnim uzrokom 
bit će ovoj predsudi okolnost, što je u njih instinkt ove 
osnovne ideje, da živjeti, djelovati, misliti znači raditi djelo, 
u kojem se ne smije razstavljati dobro i zlo ; svak, tko djeluje 
— u isti par gradi i ruši, otima sebi mjesto na račun drugoga 
koga ili čega. Pa tako nemisliti — znači uništiti ovu fatalnost, 
da je zlo opravdano uporedo sa dobrim, pa kako ih zlo porazuje 
više nego dobro, nemišljenje im je zatočištem za nerad ; oni 
se dive i slave idiota, čovjeka neutralna, neradina : on istina 
ne radi dobra, ali ne gradi ni zla, a to je po njihovu pesi- 
mističnom shvaćanju svieta ipak bolje. 

Sve je bilo narodom u tom čovjeku s neizraženom smjesom 
surovosti, lukavosti i krotkosti, kakova se često nahodi u veliko- 
ruskoga seljaka, i neka rek bi bezpokojna sabranost misli na 
toj maski proletaračkoj. Pri prvom susretu Dostojevski je od- 
bijao prije, nego je strani njegov magnetizam počeo djelovati na 
vas. Obično je bio mučaljiv, pa kad bi zaustio, govorio je tiho, 
lagano i Ijubezno, postupice se razgrievajući, a branio je svoja 
mnienja, ne popuštajući nikomu. Dokazujući svoju omiljelu 
temu o prvenstvu ruskoga naroda, desilo mu se kadšto govoriti o 
ženama svjetskih krugova, koji su ga prizivali: >vi niste vriedne 
posljednjega muzika«. Književne je prepirke brzo dovršivao. 
Jednom reče Voguć-u: »Mi Rusi imademo genij sviju naroda, 
a osim toga, ruski genij ; zato mi možemo pojmiti vas, ali vi 
nas ne možete.« 

Kolikogod se Vogiie divio neobičnomu, i ako strašno 
jednostranomu talentu Dostojevskoga, u mnienju o njegovoj 
filozofiji ni malo se ne koleba. Vogiie ne ljubi slavjanofila, pa 
kako je Dostojevski stajao bliže slavjanofilima nego liberalima, 
sudi i njemu oštro. Biedni metafizik, veli on, imao je nesretnu 
strast, da radi i u žurnalistici. Lozinkom Dostojevskoga bili 
su slavjanofilski stihovi Tjutčevljevi. To je veoma poštena pa- 
triotska religija, no ova religija sastojeći od tajna, bez točnih 
dogma otima se polemici i diskusiji: ovdje valja vjerovati ili 
nevjerovati, to je sve. 

O »Dnevniku« pjesnikovu isto tako oštro sudi Vogiie: 



O ruskoni romanu, 57 



t 



Kad bi u Delfima postojao časopis, obvezan zapisivati proro- 
čanstva Pitijina, to bi bilo nešto slično. U toj enciklopediji, 
koja sastavlja važno djelo pjesnikovih posljednjih godina, Do- 
stojevski je izlio sve svoje ideje politične, socijalne i literarne, 
koje su ga mučile, izpripovjedio anekdote i uspomene iz svoga 
života . . . Njegova je politika bila — postojan akt vjere u 
Rusiju, proslavljanje dobrote i uma u ruskoga naroda. Ove 
tamne himne ne podaju se analizi ni oprovrgavanju. 

O Zapadu je Dostojevski sudio rdjavo, ili kako veli Vogu6, 
sa smiešnom naivnošću. O Parizu je govorio Dostojevski, kako 
bi govorio Jona o Ninivi, s ognjem biblijske srčbe; pa je i 
sanjao o propasti njegovoj. 

Najveću Čast medju ruskim pripovjedačima podaje Vogiie 
Lavu Tolstomu. Pisac želi objasniti Tolstoga u svim fazama > 

njegova književničkoga rada, u njegovu umjetničkom stvaranju 
i u najnovijoj filozofiji njegovoj. Osnovna se misao izražava 
u poglavlju: »Misticizam i nihilizam.« Tolstoj je Vogiie-u 
pravi izrazitelj i predstavnik ruskoga narodnoga duha, a taj se 
duh — po Vogiićovu sudu, a na čudo ruske nauke — poka- 
zuje u nihilizmu, u budističnom smislu. 

Prije svega pisac izporedjuje Turgenjeva i Tolstoga; obo- 
jica su veliki umjetnici, no ipak imade medju njima dubok 
jaz. Jedan se je još držao predaja prošlosti i evropejske škole, 
drugi je prekinuo s prošlošću i tudjim robstvom; to je nova 
Rusija, koja se spremila u mraku, da potraži svoje putove, 
koja zabacuje pravila zapadnoga ukusa. Nemojte tražiti od 
nje, da bi se ograničila — zato je najmanje sposobna, — da 
bi svoj trud ujedinila u jednoj točki, da bi svoje shvaćanje 
života podčinila kakovoj doktrini ; ona želi književne izradbe, 
koje bi bile slikom ovoga moralnoga kaosa, u kojem ona 
pati : Tolstoj joj daje takove radnje. Prije svakoga drugoga i 
više nego itko drugi on je u isti mah tumač i propagandist 
ovoga stanja ruske duše, koje su nazvali nihilizmom. 

Tolstoj izpunjava ovu dvojaku zadaću zrcala, koje prima 
svjetlo i povraća ga podeseterostručeno u snazi, goruće. Vogiie 
navodi rieči Tolstoga iz »Izpoviedi«, gdje veli, da je trideset 



58 O ruskom romanu. 



i pet godina svoga sviestnog života proveo kao nihilist, t. j. 
kao čovjek, lišen svake vjere; pa onda dodaje:' Ovoga na- 
knadnog priznanja nije nam trebalo ; sva djela piščeva viču o 
tom, premda strašna rieč nije nijedanput izuštena . . . Tur- 
genjev je odkrio ovu bolest i objektivno ju proučio; Tolstoj 
je patio od nje od prvoga dana, ne znajući u početku za nju; 
njegova zaražena duša vapije na svakoj stranici njegovih djela 
ovim nemirom, koji pritiska tolike duše ovoga plemena . . . Ako 
su najzanimljivije one knjige, koje vjerno predaju bit kojega mu 
drago diela čovječanstva u stalni historijski Čas, onda naš viek 
nije stvorio ništa interesnijega nego što su djela Tolstoga, nije 
sazdao ništa znatnijega po književnim svojstvima. Tolstoj kad 
hoće da bude samo umjetnik, onda je opet jedan od najvećih 
umjetnika, jedan od onih, koji imenom svojim obilježavaju 
stoljeće. 

No smije li se tako govoriti o suvremeniku, koji još živi ? 
Kako ćeš govoriti o veličanstvu prije, nego se čovjek prevrati 
u prah, prije nego mu se je ime preobrazilo u nabranom po- 
štovanju pokoljenja ? S tim gore, veli Vogiie : ja ga vidim tako 
velikim, da mu se čini prosto već mrtvim, pa se rado pridru- 
žujem k uzkliku Flauberta, koji je od Turgenjeva dobio prievod 
njegova djela, pročitao ga i svojim gromovnim glasom i lupajući 
nogama povikao : To — je Shakespeare, to je — Shakespeare ! 

Po čudnom i neriedkom protuslovlju ovaj smućeni, poko- 
lebivi duh, koji se gubi u oblacima nihilizma, nadaren je neiz- 
poredivom jasnoćom i pronicavošću pogleda u naučnom izu- 
čavanju životnih pojava .... To je rek bi um englezkoga 
kemika u duši indijanskoga budista; neka objasni, tko može^ 
ovaj čudni ujedinjaj ; komu to podje za rukom, objasnit će svu 
Rusiju. Tolstoj prolazi po čovječjem družtvu s takovom pro- 
stotom i prirodnjačtvom, kakovi su gotovo zabranjeni zapadnim 
piscima; on promatra, sluša — i riše sliku, i učvršćuje jeku 
onoga, što je vidio i čuo, a pri tom svagda s tolikom toč- 
nošću, da nas nehotice sili na pljesak. Ne zadovoljavajući se 
tim, da sabere razasute crte družtva, on ih razčinja do naj- 
zadnjih počela s nekim nedostižnim gnjevom i tankošću; za- 



O ruskom romanu, 59 



brinut vazda time, da bi znao, kako je i po čemu je čin 
proizišao, on za vidljivim aktom uhodi početnu misao i ne 
prestaje pretraživati prije, nego je ne razkrije sasvim, izrovavši 
ju iz srca sa njezinim tajnim i razmrSenim korienjem. 

Na nesreću njegova se Ijubopitnost ne zadovoljava time. 
On hoće da znade obćenite odnošaje ovih pojava, koji mu 
predstavljaju takovo čvrsto tlo, kad ih izučava u odjelitosti; 
on bi htio doprieti do zakoni, koji upravljaju ovim odnoša- 
jima, proniknuti u nepristupne uzroke. Tad se njegov jasni 
pogled pomračuje, neustrašivi izpitivač gubi tlo i pada u pro- 
past filozofijskih protuslovlja; u sebi samom, oko sebe osjeća 
samo ništa i noć; da bi napunio ovo ništa i osvietlio ovu noć, 
osobe — kojim nalaže govoriti — iznose jadne metafizične 
objašnjaje, pa iznenada razdraženi ovim školskim glupostima 
one se same skrivaju od svih objašnjavanja. 

Ove potrage grofa Tolstoga dovodi Vogiie u svezu sa 
cielim pojavom ruskoga života i narodnoga značaja. To i jest, 
u bitnosti, glavna činjenica i dokaz za teoriju piščevu, kad 
govori o budisti čnom značaju svega ruskoga naroda. 

Napokon — veli Vogiić — umorivši se sumnjom, umo- 
rivši se potragom, budući uvjeren, da se svi računi razuma 
dovršuju sa sramotnim neuspjehom, budući začaran nihilizmom, 
koji je odavna vrebao na njegovu bezpokojnu dušu, nihilist 
se iznenada preklanja pred Bogom ... to je originalna faza, 
u ko^ je stupila misao pisca Tolstoga. Možda nema ništa in- 
teresnijega, nego što je sadašnje dokazivanje grofa Tolstoga o 
unutrašnjem životu duše njegove; to je ciela kriza, koju sada 
prolazi ruska spoznaja . . . Ovaj je mislitelj — dovršen tip, 
moćan rukovoditelj mase umova; on nastoji reći ono, što ne- 
jasno osjećaju one hrpe. 

Govoreći o najglavnijim djelima Tolstoga, pisac pokazuje 
čitateljima njegovo divno poznavanje družtva i prirode čovječje, 
vještinu vanjske dogadjaje pripoviedati s veličanstvenom jedno- 
stavnošću i plastičnošću, te razkrivati duboku naslagu čina ; on 
se divi onoj sili, s kojom se ruski pisac od vaza va na prikazi- 
vanje svjetskih dogadjaja i velikih povjestnih lica, kojano u 



6o O ruskom romanu. 



njegovu slikanju čuvaju sve svoje historijsko porietlo, no koja 
s pomoću dviju triju realnih crta iz preuzete historijske fraze 
prelaze u pravu zbilju životnu. 

O »Vojni i miru« veli prosudjivač francuzki: Pokušajte 
pomisliti »Jadnike« Viktora Huga, da ih je predjelao Dickens 
sa svojim mravinjim trudom, pži da ih je s nova prerovalo 
hladno i Ijubopitno pero Stendhalovo, — pa ćete može biti 
postići ideju o obćem planu knjige, o tom jedincatom savezu 
medju velikim epskim ustrojem i bezkonačno malim crtama 
u analizi. Kad bi Meissonier zamislio naslikati panoramu, ne 
znam, kako bi mu pošao za rukom sličan pokušaj, ali bi ova 
panorama mogla objasniti dvojaki značaj u veličanstvenom 
djelu grofa Tolstoga. 

Naslada je ovdje, kao kad uzlazimo na visoke gore, put 
je često neprijatan i težak, mi zalutavamo, treba truda i na- 
pora, no kad dostignemo vrhunac i ogledamo se, bit će nam 
nagrada prekrasna : golema čest zemlje odkriva se pred nama ; 
tko se ne podhvati puta u ovu visinu, nikad ne će saznati 
točni reljef zemlje, tok rieka i razmještaj gradova. Na takav 
način inostranac, koji ne pročita Tolstoga, uzalud će misliti, 
da znade Rusiju XIX. stoljeća ; pa tko bude htio pisati povjest 
ove zemlje, može se zakopati koliko ga volja u arhive, — no 
stvorit će samo mrtvo djelo, ako se ne bude svrnuo k ovomu 
neizcrpnomu vrelu narodnoga života. 

Voguć je pravo zamietio, da najnovija moralistična djela 
Tolstoga u svojoj jezgri ne prikazuju ništa nova u ličnoj di- 
spoziciji piščevoj. Osobitu izradbu misli, koju Tolstoj iznosi u 
posljednjim svojim teoretičnim djelima, nahodimo već u prvim 
radnjama: »Detstvo«, »Otročestvo« i »Junostb« imadu bez 
sumnje autobiografijski značaj, pa proces misli, koji se ovdje 
započeo, zbilja se dovršuje u »Izpoviedi« i u kasnijim odkri- 
venjima L. N. Tolstoga. No kolikogod su znatne slike ovoga 
psihičnog života, koje se provlače i u »Kozacima« i »Vojni 
i miru« i u »Ani Karenjini«, Vogiie ipak ne pristaje uz ova 
filozofijska odkrića, koja po sudu Tolstoga prikazuju upravo 
najviši i jedini dostojni resultat njegova životnoga rada. Pri- 



O ruskom romanu. 6i 



kazivač podaje sadržaj nekih novijih djela piščevih, ali o nji- 
hovim mislima sumnja ili ih poriče, kako sa teologijske strane, 
tako i sa socijalne i lične. Tolstoj nalazi jedino sredstvo proti 
svim nepravilnostima našega družtvenoga reda u povratku u 
seoski život, koji svakomu trudbeniku osigurava. Što mu treba 
za oskrbu. Tolstoj ne vidi, da njegov princip logično povodi 
za sobom stroži posljedak — na ime povratak k životinjskomu 
životu, tegotno potraživanje krova i pliena, što će uroditi za sva- 
koga metodskim naporima industrije ; no ipak i u tom družtvu 
bit će vuci i jaganjci. Tolstoj ne zamjećuje, da je jedna samo 
strana Boga — pravosudje, on zaboravlja drugu stranu — 
razum, potrebu, da se razvija misao, a to predpostavlja po- 
djelu posla. 

Sve to, veli prikazivač, može nas slabo privlačiti i uzalud 
ćeš tražiti originalnu ideju u odkrivenju, koje nam predlaže 
Tuljski apostol ; mi ćemo ovdje naći samo prvi lepet raciona- 
lizma u religioznoj česti nauke, a komunizma u česti socijalnoj 
— to je staro maštanje o tisućgodišnjem carstvu, predaja, koju 
neprestano ponavljaju od početka srednjega vieka Valdensi, 
Lollardi, Anabaptisti. Sretna Rusija, gdje su još nove ove pre- 
krasne himere ! Zapadu je samo za čudo to, što takovu nauku 
susreće pod perom velika pisca, neporediva promatrača srca 
čovječjega! Od svih rječitih obtužba filozofovih proti »nevried- 
nosti« razuma, nijedna ne uvjerava bolje nego primjer, koji 
nam on sam pokazuje. A tomu bi se divio samo taj, koji 
nije nikada razmišljao o filijaciji stalnih ideja. Čovječji um 
još više, nego priroda, boji se pustoši, on se ne bi mogao 
dugo održati u ravnoteži u praznini. U 'duši Tolstoga možeš 
naći četiri točke fatalne krivulje : panteizam, nihilizam, pesi- 
mizam, misticizam. Rus, koji sve radi brzo, jednim je skokom 
došao do zadnje točke. 

»Misticizam! Govorili su mi — veli Vogiie — , da Tolstoj 
dobro osjeća, gdje se nahodi pogibelj, i da se odrješito brani 
proti ovoj rieči, ne dopuštajući ju za čovjeka, koji je carstvo ne- 
besko smjestio na zemlju. No francuzki jezik nema druge 
rieči asa taj pojam. Znameniti pripovjedač za cielo će mi opro- 



62 O ruskom romanu. 



štiti. Znam, on bi volio, da hvalim njegovo »Evangjelje«, a 
da ponizim njegove romane: ali ja to ne mogu.« 

Na koncu u povodu ratarskih i rukotvoračkih nastojanja 
grofovih veli Voglie : Rukotvorče majstorskih djela umjetničkih, 
nije to vaše orudje ! Dobro ili zlo, možda za kaznu, mi smo 
dobili od neba ovo nuždno i dragocjeno zlo — misao; kažu, 
da su neki od nas upravo odsudjeni stradati od toga zla za 
utjehu drugih ljudi. Sbaciti ovaj križ bila bi nedostojna samo- 
volja. Naše orudje nastojanja, to je pero ; naša njiva, to je — 
čovječja duša, kojoj takodjer treba dati krov i hranu. — Pisac 
na koncu napominje rieči staroga Rusa, prvoga tiskara mo- 
skovskoga, koga su silili, da ore zemlju, a on reče : Nije moja 
sijati hljeb, moje je djelo — širiti po svietu duševno sjemenje. 
Zato Vogii^ i dozivlje Tolstomu u pamet posljednje rieči Tur- 
genjeva, koji je svjetovao »velikoga pisca naše ruske zemlje«, 
neka se povrati k predjašnjoj svojoj djelatnosti ! 

IV. 

Takova je u jezgri knjiga Vogiieova. Ona nam svjedoči, 
do kolikoga je značenja doprla ruska knjiga na Zapadu; za- 
nosne rieči njezine pokazuju, kako je dubok dojam ruskoga 
romana u zapadnim zemljama, ne samo u Francuzkoj nego i 
po ostaloj Evropi. Prikazujući sliku suvremene ruske knji- 
ževnosti nastojao je Vogiie pokazati u tom najvišem resultatu 
njena historijskoga razvoja i u najvišem izrazu ruske narodnosti 
takodjer najdublji živac ovoga naroda i njegove umjetničke 
spoznaje. Svakako je veoma čudna misao, da je jezgra ruske 
narodnosti nešto nalik na najnoviji budizam. Vogiić shvaća 
ovaj budizam sasvim ozbiljno, on redom govori o osobito 
arijskom značaju ruskoga plemena i poziva se na neke ruske 
filozofe za potvrdu misli, da se Rusi osjećaju najupravnijim 
potomcima i nasljednicima starih Arijaca ; on se dapače daje 
i na filologijska dokazivanja. No da je i doista ovo srodstvo 
tako blizko, kako se čini prikazivaču: zar bi se moglo ova- 
kovo moralno nasljedje očuvati diljem predhistorijskih viekova, 



O ruskom romanu, 6^ 



pa onda u doba slavenske zajednice i ruskoga odjelitog ži- 
vota? Nema li bližih uzroka, koji će nam objasniti pojav 
suvremenoga života ruskoga i po tom djela ruske moderne 
pripoviesti ? Vogiie je u svojem osvrtu tako brzo prošao po- 
vjest ruskoga plemena od Rurika do četrdesetih godina našega 
stoljeća, da je očito mimoišao proste činjenice ruskoga histo- 
rijskog razvoja, kod kojih mu ne bi trebalo prizivati u pomoć 
arijski budizam. 

Vogiie bi se, kako pravo veli Pypin, više približio istini, 
da je za objašnjaj sudbine ruskoga naroda mjesto udaljene 
točke arijske odabrao bližu izhodnu točku — u evropskom 
značaju slavenskoga plemena i ruskoga naroda, i da se je po- 
trudio u toj sferi razumjeti, što je Rusiju udaljilo od Evrope; 
onda bi mu postalo jasnije i ono, što ih tiesno zbližava. Kod 
obćega evropskoga izvora život ruskoga naroda, družtva, pa 
zatim i književnosti razvio se ipak u nekim drugim unutraš- 
njim i spoljašnjim uvjetima, nego život zapadne Evrope. Nje- 
govi su zadatci su bili obće-evropski ; pored nekih obćih 
uredaba svjedoče neki odjeliti pojavi, da staroruski život od 
svrgnuća tatarskoga iga neuzdrživo teži za evropskim obće- 
njem, pa se ta težnja nastavlja do danas. Ipak je razlika prema 
evropskomu pokretu golema. U Rusiji nije bilo neposrednoga 
nasljedja starinskoga svieta, pa se zato nije mogla ranije i šire 
razviti kultura ruska; po svojem pravoslavlju oteli su se Rusi 
utjecaju papS, ali su ujedno ostali tudji onomu jedinstvu, koje 
je zapadnoj Evropi podala rimska crkva, latinska škola i knji- 
ževnost. U Rusiji nije bilo feudalizma, koji je, pored sve te- 
gotnosti po narode, ipak stvorio neke elemente s družtvenom 
nezavisnošću, kao što se u Rusiji nisu razvile ni gradske obćine, u 
kojima bi se stvorila srednja klasa, postavši malo po malo nosi- 
teljicom družtvene autonomije ; napokon po osobitim sudbama 
ruskoga života u Rusiji do sedamnaestoga vieka nije bilo ni 
početaka one učene škole, koja je u zapadnoj Evropi već od 
dvanaestoga stoljeća postala odjelitom družtvenom uredbom; 
dapače i kasnije, gotovo do danas, ruska visoka škola prema 
bogatomu razvoju više nauke u Evropi prikazuje nam nešto 



64 O ruskom romanu. 






dosta tužno i po stupnju autonomije ovih zavoda i po stati- 
stičnom razmjeru prema gromadnomu pučanstvu carstva. 

Poslije prvih pokušaja slobodnoga političnoga bića život 
se je ruski podvrgao vanjskoj slučajnoj biedi, koja je kobno 
djelovala na historijski razvoj Rusije. Neposredno poslije ta- 
tarskoga iga pao je ruski narod pod moskovsko ujedinjenje, 
koje je poradi tegotnih historijskih prilika bilo surovo i po- 
znijim vremenima od svoje strane utisnulo mračan pečat po- 
litičnoga i družtvenoga robstva. 

Pred ruskim družtvom ipak su u bitnosti stajale iste za- 
daće, koje je sebi postavilo družtvo evropejsko: prije svega 
cilj, da se osigura politična cjelovitost plemena, da se uredi 
unutrašnje biće u svezi sa geografijskim i ekonomijskim prili- 
kama narodne mase, te da se prisvoji prosvjeta. No opet je 
^ razlika u tom, što su u Rusiji bili za te ciljeve drugi uvjeti 

• nego na Zapadu. Narod je bio razasut riedkim naseljima po 

* .ogromnom prostranstvu, koje je od svrgnuća tudjega iga sve 
\ više i više raslo — i to samo donekle na zapad, a sve više 

na jug i na iztok ; pa kolikogod je moskovsko vladanje tlačilo 
državni život i družtvenu autonomiju, očito je samo njegova 
težka ruka bila moćna na okupu održati daleko razkinute 
krajeve, koji su bili naseljeni ruskim narodom, i ona inorodna 
plemena, za asimilaciju kojih se je trošilo mnogo narodne sile. 

Napokon kako je moskovska vlast učinila sama sebe svr- 
hom, i autonomija družtva morala je duge viekove upotrebiti 
na to, da koliko toliko osigura svoje pravo. 

Uz ovakove prilike sasma je prirodno, što je u Rusiji u 
ekonomijskom poredku uvedeno pravo kmetstva, kojega nije 
poznavala starodavna Rusija, pa je i cieli ustroj unutrašnjega 
života zadobio značaj kmetstva; sve je bilo podčinjeno državi. 

Narodna masa, od koje se nije odjeljivao nikakov obra- 
zovani stalež, ostajala je viekovima u duševnom mraku, jedi- 
nom moralnom poukom bijaše joj crkvena propovied i legenda. 
Odatle je narod izradio svoju ideju kršćanskoga družtvenog 
bratstva, kojoj se divi Vogue, a to nam svjedoči značaj evropski, 
a ne azijatsko-budistični u naroda ruskoga. 



\ 
\ 



O ruskom rontanu, 65 



No od ono doba, kad su se preživjele državne pogibelji 
i kad se je počevši od Petra Velikoga ruska država povratila 
u krug svojih evropejskih drugarica, kojima pripadaše i po 
plemenu i po vjeri, — započela se i prirodna težnja u ru- 
skom narodu, da prisvoji evropsku kulturu, s kojom se bez 
«voje krivnje nije mogao ranije upoznati. U to doba prviput 
se javlja u ruskom narodu duševni pokret — onakav, kakav 
nahodimo na Zapadu od početka srednjega vieka. Prije svega 
pomalja se klasa obrazovanih ljudi, u kojoj neprekidno kipe 
ideje, duševni rad, gdje se s prvoga kraja opažaju težnje za 
narodnom samosviešću i misao o narodnoj masi. 

Neki su vični govoriti, da je rusko družtvo osamnaestoga 
vieka bilo odkinuto od naroda; Vogiie nazivlje ovaj viek u 
Rusiji — bezplodnim, savršeno imitatorskim i nezanimljivim, 
— ali je to nepravo. Valjalo se od stanja gotovo primitivnoga 
podignuti do visine evropskoga znanja, pa ako s toga gledišta 
promotrimo osamnaesti viek u Rusiji, prije ćemo se diviti 
resultatu, koji je stvorio. Bilo je mnogo slabo, dapače djetinje 
u prvim koracima ruske književnosti, posljedovanja je bilo bez 
sumnje, no uporedo s time javile su se Široke misli, u kojima 
već do skora nahodi mjesto i misao o zaboravljenom narodu. 

Ako želimo naći izvore ovoga »narodničkoga« nastojanja, 
koje u raznim oblicima napunja naš sadašnji viek, tad nam 
prve tragove valja tražiti u boljim umovima prošloga stoljeća. 
Govore o posljedovanju, ali to posljedovanje nije se ograničilo 
samo na spoljašnji oblik, — ovi su pisci bili često veći umovi 
i talenti od zapadnoga družtva, te su njihove ideje mogle 
prodirati do srca, pa su i prodirale. Osamnaesti viek bijaše 
uzgoj ruske misli za sviestan rad, — inače bi bilo nepojmljivo, 
kako za viekom »bezplodnoga« posljedovanja odmah dolazi 
ovaj bogati pojav moralnoga i pjesničkog sadržaja, kojemu se 
sada dive evropski kritici. 

Ne treba nikakova budizma, da se objasni značaj nove 
književnosti ruske. Vogiie tvrdi, da je ruski narod uviek ne- 
koliko viekova kasnije proživio srodne pojave, koji su se ranije 
dovršili na Zapadu; tako da je u sedamnaestom stoljeću pro- 

Slike iz svjetske književnosti. II. 5 



66 O ruskom romanu. 



živio evropski viek trinaesti, a u osamnaestom stoljeću šest- 
naesti i dr. To je živa istina, pa ako pri tom strastni rad 
boljih umova u obrazovanom sloju ruskom opriečimo sa sud- 
bom narodne mase, onda će nam se objasniti mnogi pojavi, 
koji su zapadnoj kritici tamni. 

Ruska je književnost preko svojih boljih predstavnika ' 
primala ono, što je najuzvišenije bilo u težnjama evropske 
nauke i poezije, pa taj prisvojeni sadržaj, ako se i nije svagda 
odrazio u knjizi, živio je u duhovima pojedinaca i služio 
njihovoj plemenitoj težnji oko napredka družtvenoga i na- 
rodnoga. 

Ova misao, podržavana i prirodjenom ljubavlju k domo- 
vini i evropejskom naobrazbom, morala se je odraziti na sudbi 
naroda, i doista ona se je Često obraćala k narodu, put je 
njenoj djelatnosti bio već gotov. Ovo prirodno čuvstvo, sjedi- 
njeno sa filozofijskim sadržajem evropskoga života, stvorilo je 
onaj smjer, koji je — ili kao praktični racionalizam prošloga 
vieka ili kao noviji romanticizam ili kao slavjanofilstvo, za- 
padničtvo, narodničtvo, radikalizam — postavio za cilj svojih 
moralnih želja — oslobodjenje naroda, njegovu moralnu 
samostalnost i materijalno blagostanje, bilo s ovoga ili onoga 
gledišta. 

Lako je razumjeti, zašto se ovo nastojanje moralo u Rusiji 
izraziti sasvim drugačije nego na Zapadu; u Rusiji nije bilo 
i nema onoga politično-družtvenoga života, u kojem se odavna 
kreću družtva zapadna; u Rusiji nema odredjenih oblika za 
izražaj onih unutrašnjih procesa i zahtjeva, kakovi niču u 
družtvenom razvoju, te je misao u Rusiji nahodila jedini iz- 
lazak u poeziji i u književnosti. Nije čudno, što je seljačko 
pitanje već davno prije riešeno družtvenom spoznajom, nije 
Čudno ni to. Što je književnost s takovim dubokim interesom 
uhodila narodni život, izrazila u njemu sve, što je bilo uzvi- 
šeno i pjesničko, što ga je idealizovala i napokon u njemu 
našla i moralnu i praktičnu pouku za cielo družtvo. Doista, 
na česti naroda od davnih je vremena ležao težak jaram pri- 
tiska, a književnost pod utjecajem velikodušnih savjeta poezije 



O ruskom romanu, 67 



i naučnoga znanja starala se tupu surovost, koja je pritiskala 
mase, odštetiti čuvstvom družtvene pravednosti, te je napokon 
u ugnjetenom narodu vidjela sve najbolje vrline. 

Srodnih pojava vidimo i u književnosti zapadnoj, no opet 
bijahu okolnosti ine, zapadno »narodničtvo« lako je poprimalo 
oblik otvorena političnoga pokreta, prevraćalo se u radničko 
pitanje i socijalizam, prelazilo na pojedine praktične zadatke 
ili se izmienilo u sitnu političnu frazu. U Rusiji je cilj još 
napried, ideal nije izcrpen, zato, jer još ni iz daleka prešao 
u praktični život, a po svoj prilici i ne će još dugo. 

Isto tako nije za čudo, što se je u ruskoj književnosti 
razvila skeptična dispozicija, koju Vogiie krsti budističnim nihi- 
lizmom. Ako naprosto izporedimo oblike života, razumjet ćemo 
porietlo toga pojava. 

Zapadni se je život naslagao dugim viekovima, razne 
struje već su se davno izradile u razne točne oblike, koji su 
mogli predaju očuvati netaknutu ; naprotiv u RusjI bio je proces 
razvoja još u stanju vrenja, a medjutim je kritična misao bila 
već toliko razvita, da su jednostranosti zapadne predaje udarale 
u oči, kao što su bili jasni i nedostatci socijalnih odnošaja, 
koji bi očevidno morali biti već odstranjeni kod one visoke 
naobrazbe, kojom se je Zapad ponosio. Narodni instinkt nikada 
nije ruskoga narodnog značaja postavio niže od ma kojega 
drugog naroda ; to nam dokazuju najsnažniji umovi ruske knji- 
ževnosti bez razlike stranaka (na primjer Juraj Samarin i 
Hercen), koji su umjeli kritički shvaćati i ocjenjivati zapadni 
život. Ovaj nestadak predaje, koji bez sumnje ostaje velikom 
zaprekom za daljni napredak ruske prosvjete, u isti mah oslo- 
badja Ruse od uvjetnoga konservatizma i jednostranosti, pa se 
kao najoštriji pojav kritičnih zahtjeva javlja tako zvani nihi- 
lizam, ali u njegovoj dubokoj osnovi nalazi se poricanje svega 
ne u smislu budistične Nirvane, nego u smislu ideala! 

I Vogiie priznaje, da su se pored historijskih okolnosti i 
»arijske« predaje dojmili ruske književnosti takodjer noviji 
uzroci. Tako je novija filozofija grofa Tolstoga nastala ta- 
kodjer pod utjecajem tudjih uzroka. Da je njegova filozofija 



68 O ruskom romanu. 



doista podpun izraz ruske narodnosti u smislu mističnoga nihi- 
lizma, morali bi Rusi pljeskati njegovoj nauci; ali vidimo baš 
protivno: osim osobite hrpe štovatelja, novije teorije grofa 
Tolstoga ne nalaze nikakova priznanja u ruskom družtvu i 
književnosti ruskoj. Posljednju želju Ivana Turgenjeva ponav- 
ljaju gotovo svi naobraženi Rusi i dandanas. Po tom zar nije 
opravdano tumačiti novija djela L. N. Tolstoga upravo odatle, 
što se je razišao s narodnim duhom, i zar nije potrebno tražiti 
njihovo porietlo u odjelitijim i ličnim motivima? 

Treba priznati istinu, pored sviju svojih vrlina ruski roman, 
kako veli Pypin, ne izcrpljuje svih strana ruskoga družtvenoga 
sadržaja : romanticizam i misticizam nahode svoju znatnu protu- 
težu u drugim smjerovima, pa ako proučimo i ove druge 
strane ruske poezije i književnosti, onda ćemo i bolje i lakše 
objasniti mnoge pojave narodnoga duha ruskog i njegova iz- 
ražaja u književnosti . . . 

Knjiga Vogueova podsjeća nas davnoga pitanja: — gdje 
se nalazi pravi izraz narodnoga duha ruskoga? Slavjanofilski 
smjer prisvaja ovu slavu samo sebi. Inostrani promatrači ve- 
ćinom vide u tom smjeru samo frakciju i traže pravi narodni 
izraz u pisaca, koji se u svojim djelima nisu izriekom povodili 
za slavjanofilskom tendencijom — ne izključujući ni Dosto- 
jevskoga, a od kojih su joj neki, kao Turgenjev, bili katego- 
rični protivnici. Inostran prosudjivač ne vidi, da bi narodnomu 
značaju djela u ovih pisaca u obće Škodila raznolikost nji- 
hovih teoretičnih gledišta; bio pisac slavjanofil ili zapadnik, 
važno je u prosudjivanju samo jedno, — sila umjetničkoga 
stvaranja, oduševljavana dubokim Čuvstvom prema narodu. 

V. 

U Francuzkoj je pisao o ruskom romanu i Dupuy (g. 1891.), 
on u svojoj knjizi opisuje tri prvaka ruske pripoviesti : Nikolaja 
Gogolja, Ivana Turgenjeva i Lava grofa Tolstoga. Knjigu je 
posvetio uspomeni Ivana Turgenjeva. 

Ovdje ćemo medjutim dodati samo još predavanje čuve- 



O ruskom romanu, 69 



noga književnoga historika danskoga Gjure Brandesa o ruskom 
romanu, koje je čitao u Rusiji zimi godine 1886/7. Pred 
zborom najodličnijih ljudi u Petrogradu i Moskvi pročitao je 
Brandes četiri javna predavanja, i to o Zoli, o modernoj kritici, 
o danskoj književnosti u devetnaestom stoljeću i napokon o 
ruskom romanu. 

Već prije toga iztakao se je Brandes, pisac glasovite »Knji- 
ževnosti XIX. vieka u njenim glavnim strujama«, svojom stu- 
dijom o Ivanu Turgenjevu, napisanom g. 1883., a štampanom 
ponovno godine 1887. u njegovu djelu: »Moderni duhovi.« 
U svojoj pak zbirci »Ljudi i djela« (godine 1894.) priobćio je 
svoj essay o Dostojevskom, napisan godine 1890., i razpravicu 
o Lavu Tolstom, objelodanjenu prvi put godine 1888. 

Sve ove razprave u neku su ruku ujedinjene u preda- 
vanju, koje je Brandes čitao u Rusiji, pa zato njegovo preda- 
vanje navodimo ovdje u cjelini, jer je vriedno čuti sud o 
ruskom romanu od čovjeka, koji je svojim glavnim djelom 
posvjedočio, da je pozvan govoriti i o ruskom romanu, naj- 
veličanstvenijem pojavu evropske književnosti u devetnaestom 
stoljeću. 

Brandes u početku svoga govora priznaje, da njegovi slu- 
šatelji za cielo bolje poznaju predmet, o kojemu će razprav- 
Ijati, nego on sam ; ali opet drži, da ne će biti slušateljima 
bez interesa upoznati se sa mišljenjem inostranca o ruskoj 
književnosti. 

U posljednjih deset godina, veli Brandes, evropska je bele- 
tristika, može se reći, bila obnovljena proizvodima ruske lite- 
rature. U današnje doba ruski pripovjedači broje u Evropi 
ako ne najobširniji, a ono za cielo n a j i z a b r a n i j i krug 
čitatelja. 

U prvoj polovini ovoga stoljeća Puškin je proizveo naj- 
silniji dojam izvan medja Rusije. U njega su sve čitatelje 
poražale sila i krasota, i u čudo zagonio njegov sasvim evropski 
sklad uma. No istina je, da su njemački prievodi u stihu i 
francuzki prievodi u prozi slabo predavali duboku originalnost 
pjesnikovu i razkošnu krasotu njegova sloga. 



70 O ruskom romanu. 



Prievodi su razmjerno manje nakazili originalnost zna- 
menitoga romana Lermontovljeva »Geroj (junak) našego vre- 
meni«. Proza nije toliko proigrala od prievoda, koliko stihovi u 
»Evgeniju Oneginu«, i ja mogu, veli Brandes, osobnim iz- 
kustvom posvjedočiti o silnom, dapače nezaboravnom dojmu, 
što ga je proizveo na me ova) roman Lermontovljev. Prvi 
put sam ga pročitao, kad mi je bilo 17 godina, i nijedna 
knjiga, kpja mi je od tada dopala ruku, nije me tako bezu- 
vjetno presvojila : ona je odgovarala rek bi onomu, što mi se 
činilo, da sam sam proživio, a osobito onomu, što sam doista 
proživio u maštanju. Pečorin je možda na jsa vršeni ji od tipova, 
koji su stvoreni izvan Englezke pod umnim poglavarstvom 
pjesnika Byrona. 

Ton svjetskoga čovjeka, koji se nalazi u ovom romanu, 
sasma je stvoren za to, da se dojmi mlada čovjeka, a mu- 
ževnost, prostota, hladnost i skepticizam herojev izveli su ga 
u mojim očima u to vrieme na stupanj melankoličnoga i za- 
vodničkog ideala. 

Ne mnogo iza toga, mi inostranci upoznasmo se sa Go- 
goljem, ponajviše zaslugom Merimeeovom. S njime je došla 
k nama nova struja, on nam je podao prvi moćni dojam na- 
rodne originalnosti ruskih gradiva i pisaca. U njega pjesnik 
ne opisuje više sebe i on se podpunoma združuje sa svojim 
proizvodom. 

No nevelike fantastične pripoviesti u HofFmannovoj ma- 
niri, upravo kao i znameniti roman »Taras Buljba«, — ne 
gledajući na upoznaju realne zbilje, s kojom nam je pisac u 
njemu naslikao sliku divlje i izčezle prošlosti, — nisu nam 
još pokazali, kako visoko mjesto zauzima Gogolj kao suvre- 
meni pjesnik. 

Tek krvava satira i gruba, no veličanstvena vjernost pri- 
rode u »Mrtvim dušama« i u »Revizoru« odkrile su nam, da 
se ruska literatura priprema probiti sebi sasvim nov put, — 
put, za koji se u tu epohu htjelo koliko muževnosti toliko 
originalnosti. Ona je na taj put neznalice pokazivala različitim 



_ .* -^ 



O ruskom romanu. 71 



stranama, koje su zalutale u romanticizmu, kao na jedini put, 
koji izvodi iz svieta sanjarija. 

Udivljenja dostojna satira »Mrtvih duša«, ta komična 
epopeja, osnovana je na takovim osobitim faktima, da se ino- 
stranomu čitatelju prikazuje kao pripoviest iz druge česti 
svieta i iz drugoga vieka. Naprotiv »Revizor« je sasvim jasan, 
i jezik mu tako živ, kako mu je plan — prost. 

Za skandinavsku književnost htjelo se je četrdeset godina, 
da u osobi Henrika Ibsena dostigne visinu Gogoljevu, nje- 
mačka pak drama nije dorasla do njega ni do dana današnjega. 

Ne gledajući na razliku u umjetničkoj formi, ova dva 
golema djela Gogoljeva »Mrtve duše« i »Revizor« u svojim 
bitnim crtama čine mi se da su ustrojena na jednak način. 

Osnovne mane različnih klasa i različnih tipova cieloga 
družtva razokrivaju se u njima s pomoću izpitivanja, kojemu 
se podvrgavaju svi ovi ljudi prema jednoj osobi. Ova je osoba 
prosječan no drzovit čovjek, i javlja im se kao tajanstven ne- 
znanik, koga oni ne mogu nikako pronići. 

U komediji ova osoba direktno ili indirektno iznosi ne- 
obične zahtjeve, i svi vide u njemu revizora, koga je poslalo 
ministarstvo. U poemi on predlaže pogodbu nečuvene vrste. 
U oba slučaja pisac sili družtvo, da razkrije svoj istinski značaj 
i da vida slabe strane. 

Poema u tom nadilazi komediju, što se u poemi slikanje 
prostote i prevarljivosti od vremena do vremena prepleće 
divnim, lirskim izljevima. Pjesnik, koji je napisao »Tarasa 
Buljbu« i koga sasvim ne vidimo u »Revizoru«, slobodno se 
izražava u »Mrtvim dušama« i daje, da ga u njima upoznamo. 

Ova knjiga nije samo neumoljiva satira, — u njoj zvuči 
pečal poradi pokvarenosti ljudi i strastno smilovanje za ne- 
sretnike, kojima je život puko bezkrajno robstvo i koji dapače 
poslije svoje smrti ostaju predmetom trgovine. 

Ova samilost, indirektno izražena — to je ono, sa čime 
se kasnije susrećemo u »Lovčevim zapiscima« Ivana Turge- 
njeva. I u drugim svojim pripoviestima, više ganutljivim nego 
komičnim, kao na primjer što je »Šinelj«, Gogolj je po svojoj 



72 O ruskom romanu. 



umjetničkoj formi prielaz do novijih pripovjedača ruskih. Pro- 
izvodi Dostojevskoga po direktnoj liniji proizlaze od Gogoljeve 
»Šinelji« (Mantije). 

Obšimost i dubina ruske originalnosti, na koliko se izra- 
žavaju u književnosti, odkrile su se Evropi u tri glavna pri- 
povjedača: u Turgenjeva, Dostojevskoga i Tolstoga. Što se 
tiče Gončarova, njihova u mnogom pogledu premca, poznajem, 
veli Brandes, samo njegov veliki roman »Oblomova«, te zato 
ne mogu govoriti o njemu. 

Turgenjev je prvi za nas obširnu rusku zemlju naselio 
suvremenim ljudima. Premda je on ostavio Rusiju već u 
35. godini života, navraćajući se kasnije u nju samo na kratko 
vrieme, ipak je on opisivao uviek samo zemljake svoje ; Niemci 
i Francuzi u njegovim romanima porušeni su na pola, i 
javljaju se samo u odnošaju prema Rusima. On je htio pri- 
kazivati samo ljude, kojima je originalnost poznavao iz djetinjstva. 

Inostranac ne može suditi, je li dugi boravak u tudjini 
oslabio njegovo poznavanje domovine. O tom neka prosudjuju 
njegovi zemljaci. No inostranac može pouzdano tvrditi, da 
Turgenjev ne bi bio nikada tako duboko pronikao u vas civi- 
lizovani sviet, kad bi bio za ciglo jota manje zapadnikom. 

On je razširio pred nama sliku šuma i stepa, proljeća i 
jeseni, svih klasa družtvenih i svih stupanja umnoga razvoja 
u Rusiji. On nam je podao bogatu psihologiju ciele rase 
ljudi, i obradio ju s duboko proniknutom dušom, premda 
njegovo čuvstvo nije nikada zasjenilo jasnosti u pripoviedanju. 
• Pripoviedanje u Turgenjeva nije objektivno, premda go- 
tovo nikada ne pripovieda o svojoj osobi, njegovi romani, 
kao i sva njegova djela proizvode lirski dojam, U njima je 
toliko čuvstva! A to je čuvstvo svagda čuvstvo tihe tuge, 
sasvim osobite i bez svake primjese sentimentalnosti. 

Veliki melankolici latinske rase, kao na primjer Leopardi 
i Flaubert, iznose odredjene i rezke crte u svojem slogu ; nje- 
mačka je tuga čisto humoristična ili sentimentalna. Melankolija 
Turgenjevljeva (taj široki i duboki potok tuge, koji se raz- 
lieva po njegovim proizvodima) u svojoj biti javlja se kao 



O ruskom romanu, 73 



melankolija slavenske rase. Ona direktno iztječe iz tužnih 
narodnih pjesama slavenskih. 

Svi su noviji znamenitiji spisatelji ruski — melankolici. 
No melankolija Ivana Turgenjeva — melankolija je mislitelja, 
koji je uvidio, da je svaki ideal humanosti i pravednosti, 
razuma, dobrote i obćega blaga bezrazličan za prirodu i da 
se ne prikazuje onom božanstvenom silom, koja se nalazi 
u njemu. 

U »Senilijama« (Pjesme u prozi) Turgenjev nam podaje 
sliku prirode, koja zamišlja sredstva, da razširi silu mišicama 
buhe. Na pitanje, koje upravlja prirodi: nisu li ljudi njezina 
omiljela djeca ? priroda odgovara : sve su životinje moja djeca ; 
ja se o svima njima jednako brinem i sve na jednak način 
iztrebljavam. 

Ovdje se očituje značaj njegove melankolije. Ako je Go- 
golj pečalan, to je s toga, što je zlovoljan ; ako se Dostojevski 
žalosti, biva zato, jer je on sav jedna samilost; melankoliji je 
Tolstoga korien u njegovu religioznom fatalizmu. Jedini je 
Turgenjev — filozof. 

Treba pripomenuti, da se u životu sviju drugih velikih 
pjesnika javlja kritičan moment, kad se svi oni zanesu reli- 
gioznim pokretom, pa taj pokret podaje njihovu bivstvu nov 
sviet i novu važnost, no uporedo s time slabi njihove proiz- 
vodne sile i prije ili kasnije ih potiče, da se iznevjere poeziji. 
Jedared ova kriza nastupa u takovu momentu, kad oni pro- 
življuju čisto religiozno osjećanje, a drugi put u takovoj epohi, 
kad ih zahvati narodni misticizam. Čini se, da je u našem 
vieku sklonost k takovoj vrsti misticizma — jedna od crta, 
obćih svima . Slavenima. Godine 1840. ona je zavladala polj- 
skom književnošću, osvojivši Mickiewicza, Slowackoga, Kra- 
sinskoga i druge pisce u onaj moment, kad su ih se dojmili 
Towianski i neki drugi maštaoci. U ruskoj je književnosti ona 
podložila sebi u raznoj formi takove velike umove, kakovi su 
Gogolj (godine 1846.), Dostojevski (na koncu godine 1860.) i 
napokon u posljednjem desetljeću — Tolstoj. 

Turgenjev, sa svojom mirnom, promatračkom prirodom. 



74 O ruskom romanu. 



jedini Je medju njima, za koga je religiozni zanos — takav 
sujet, kao i svaki drugi. On ga razpravlja, ne gubeći svojega 
ravnovjesja: sjetimo se junakinje u »Čudnoj povjesti«. 

Po tom je njegova melankolija manje religioznoga, nego 
filozofijskoga značaja, no u isti mah ona je melankolija rodo- 
ljuba, koji je postao pesimistom. 

Ne gledajući na njegov prividni kozmopolitizam, Tur- 
genjev je bio patriot, no patriot, koji je posumnjao o svojoj 
otačbini. To ga je podvrglo velikim napadajima. Dostojevski 
se je trudio pokazati njegove smiešne strane u licu Karman- 
zinovu u »Biesima«. Turgenjev nije izgubio vjere u buduć- 
nost svoje zemlje; on se je tako zanosio njezinim jezikom i 
književnošću, da je očekivao velika djela od naroda, koji ih 
je stvorio. No on je vidio toliko neuspjelih pokušaja i poče- 
taka u Rusiji, da je mogao pripoviedati samo dogadjaje sa 
pečalnim i tužnim izlazkom. 

Za njega ljubavna povjest nije sasvim ruska, ako se ne 
dovršuje s neskladom, koji izazivlje hladnoća u žene ili ne- 
postojanost u mužkarca. Njemu se nastojanje ne čini ruskim, 
ako ne nadilazi sile onoga, koji ga se laća, i ako se ne raz- 
bija o ravnodušnosti onih, kojima se u prilog pokreće. I Tur- 
genjev se ne može uzdržati, da ne bi opisivao nepostojane 
ljubavi i bezplodnih nastojanja u Rusiji. 

Osnovno je čuvstvo u Turgenjeva — čuvstvo pečalnoga 
pokreta, veoma sastavljeno čuvstvo gledaoca, koji je nazočan 
kod brodoloma, a prisiljen je veliki dio krivnje svaliti na same 
stradaoce. To je čuvstvo mirno i silno, postojano umjereno u 
svojim izrazima. Nikada još nije bio koji velik i plodan pisac 
tako malo bučan, kao on. 

Ima nešto aristokratično u tom jednostavnom i plemenitom 
odnošaju ; umna krasota bila mu je prirodjena. On je svjetski 
čovjek, te u njega nahodimo onaj tip svježega čovjeka, koji 
nedostajaše njemačkim pjesnicima. No ovo izkustvo nije ga 
učinilo ni hladnim ni ciničnim, kao neke francuzke spisatelje, 
ni moralistom, kao tolike englezke pisce. Premda se on nikada 
u svojim pripoviestima ne iznevjeruje liepomu tonu, njegov 



O ruskom romanu, 75 



ton ipak nije — svjetski. Dapače njegov priezir nije — hladan 
priezir. Njegov je ton vazda srdačan. 

Težko je u kratko izreći uzroke, koji su Turgenjeva učinili 
umjetnikom prvoga reda. Možda to valja iznajprije pripisati 
velikoj istinitosti njegovih slika. No i ova rieč treba da se ob- 
jasni. Njega ne postavlja u prvi red jedino ovo svojstvo isti- 
nita pjesnika i sposobnost prikazivati žive ljude, kojom Tur- 
genjev obiluje u višem stupnju. U očima čitatelji uvjetom je 
njegove umjetničke vrline ona harmonija, koja se nalazi medju 
onim načinom, kako pjesnik gleda na opisivanu osobu, i onim 
utjecajem, koji proizvodi na čitatelja; pa kako u ovoj jednoj 
točki, tako poimence u odnosa ju spisatelja kojega prema vla- 
stitim junacima upravo se nuždno javljaju sve njegove slabosti 
kao čovjeka i umjetnika. 

Pjesnik može imati mnogo riedkih svojstava; no ako on 
zahtieva, da se uzhićujemo čimegod, to je nedostatak ; ako 
pjesnik hoće da nas potakne, da povladjujemo mužkarcu, da 
se smilujemo ženi, da nas zanese čin, dok mi sami ne osje- 
ćamo volje pokoriti se njegovoj želji, onda on oslabljuje dojam 
svojega proizvoda i Škodi samomu sebi. 

Kad se pripovjedač, za kojim smo neko vrieme rado išli, 
iznenada počne manje kritično i više sentimentalno držati prema 
svomu djelu nego mi, njegov nam se proizvod pričinja neu- 
spjelim. Ako on hoće da neodoljivom prikaže osobu, koje mi 
ne držimo zanimljivom, — ako koga opisuje darovitijim, nego 
nama što se prikazuje, — ako njegove postupke objašnjava kao 
velikodušnost, koje mi ne vidimo i u koju ne vjerujemo, — 
ako nam dosadjuje samovoljnim sudovima, — ako nas dovodi 
do negodovanja svojom hladnošću ili srdi svojim moralom: 
tad čitatelj (veoma često ili kadikad) osjeća takovo čuvstvo, 
kao da umjetnost ostavlja pisca. To na nas djeluje kao ne- 
prava nota, i dapače ako se kasnije uzpostavi vjernost tona, 
ipak ostaje u nas nezadovoljstvo kao neugodna uspomena. 

Gdje ima čitatelj Balzaca, Dickensa, Auerbacha — ne go- 
voreći više o velikim klasicima, — koji ne bi bio izkusio ta- 
kova nezadovoljstva? 



.^ ^ t j™ : 



76 O ruskom romanu. 



Kad se Balzac gubi u dubokom zanosu, kad je Dickens 
na djetinju čuvstven, a Auerbach na izliku naivan, čitatelja 
hvata strava i trza se kao pred nečim neiskrenim i neuspjelim. 

U Turgenjeva ne ćeš se nikada susresti sa neuspjelim 
efektom. Ništavi i slabi, nepostojani, neradini i zapušteni ljudi 
— to je glavna sfera njegovih spisateljskih promatranja. On ne 
opisuje, kao Dostojevski, spoljašnje i vidne nesreće : biede, gru- 
bosti okoliša, razvrata, zločina, u kratko njega ne zanima ne- 
sreća, koja je vidna iz daleka. On odkriva pred nama nesreću, 
koja se taji pred očima; on je prije svega pjesnik ljudi, pod- 
ložnih sudbini. On opisuje unutrašnji život sakrivene nesreće, 
bezrječno i gorko njeno bivstvo. Opomenimo se »Dopisit«, 
»Dne^^nika suvišnoga čovjeka« i »Živoga kostura«. 

Kao u spisatelja, u njega je više krasote, nego sile. No 
ipak se je podigao do grandioznosti slikajući tipove Rudjina 
i Bazarova. 

Rudjin — to je nestadak uztrajnosti u njenoj odjelitoj, 
čisto ruskoj formi, a napisan je moćnim jezikom. 

Prikazujući najznamenitije značajeve Turgenjev je, hvala 
prirodi predmeta, bio prinudjen svoju radnju obkoliti osobitim 
potežkoćama. Pjesnik je u obće obvezan — izdržati značaj 
svoga junaka i ukloniti se protuslovljima. No u Turgenjeva 
većina značajeva sastoji od protuslovlja. On je umio prikazati 
nedosljednost kao osnovnu crtu značaja, ne narušivši uza to 
njegove cjeline. 

U Rudjina je izražaj slabosti tako dubok, tako pun, da 
nam se slabost ovoga uvelog značaja odkriva kao slabozna- 
čajnost u njenoj specijalnoj formi ruskoj. 

Mi ne nalazimo ljudi s nepokolebivim duhom, sa silnom 
voljom u prvim pokušajima Turgenjevljevim. Ako on opisuje 
pravoga mužkarca, onda izabira, kao u »Predvečerju«, ino- 
stranca — Bugarina. U ostalom ljudi, kojima se zanosi sam 
pisac, ocrtani su samo pripadom i služe tek za kontrast ili su 
lica drugoga reda, na primjer Pokorski u »Rudjinu«. 

Premda je Turgenjev u Bazarovu htio prije svega razkriti 
idolopoklonstvo pred utilitarizmom, ipak je umio u njemu pri- 



, r . . _■! „ ._ j 



J\^^ 



O ruskom romanu, 77 



kazati čovjeka, koji sa svojom postojanošću, muževnošću i izklju- 
čivim gledištem stoji visoko u suvremenoj evropskoj književ-, 
nosti, ne baš osobito bogatoj u istinu muževnim tipovima. 

Svi su junaci naših romani ništavi i nemuževni, dapače 
suviše ništavi i suviše nemuževni. Izčezao je pojam muževnosti. 
Mužkarac, sposoban do kraja dovesti svoje djelo, umijući iz- 
puniti zamisao svoju, biti vjeran svojoj ideji, ostati vjeran ženi, 
kazniti i iztriebiti svoje protivnike, mužkarac, umijući se gnjeviti 
i razmahati se oružjem gnjeva — takav se mužkarac sada na- 
hodi samo kao karikatura, naivno prikazana u nekim roma- 
nima, koje su napisale žene. 

S neizkazanom finoćom risao je Turgenjev mlade djevojke 
kao što su Jelena i Gjemma, koje uživaju podpunu njegovu 
simpatiju. Svaka rieč, rečena o njima, odredjena je i reliefna. 
Gjemma — podpunoma je Talijanka po svojemu smiehu, osje- 
ćajima, ljubavi i karakteru mišljenja; a druga se utiskuje u 
pamet čitatelja i ostaje u njoj, kao najdivnija prikaza ruske žene. 

Kult ljepote, koji se ovdje izražava, nimalo nije naudio 
izučavanju prirode. To nisu idealne figure, nego etude, izve- 
dene s tankim shvaćanjem istine. One se s tim silnije doimlju 
inostranoga čitatelja, što se ne javljaju (poput znamenitih žen- 
skih figura u Tolstoga) u svima i veoma različitim položajima, 
nego se pokazuju samo u nekolikim glavnim. Značajeve je 
Turgenjevljeve lakše odmah shvatiti, nego značajeve sviju ruskih 
pripovjedača našega vremena. 

Narodni optimizam Dostojevskoga prikazuje se žestokim 
kontrastom prema narodnomu pesimizmu Ivana Turgenjeva. 
Veliki skeptik Turgenjev, koji je vjerovao u veoma malo, bio 
je na toliko dobar i dogmatičan, što je vjerovao u kulturu 
zapadne Evrope. Dostojevski nije mario za Zapad i vjerovaše 
u Rusiju, zanemario je nauku i vjerovaše u religiju. 

Ako su se Turgenjevljeva djela prikazivala sama po sebi 
u neku ruku kao književnost nekoga emigranta, sa Dostojev- 
skim stojimo na čisto ruskom tlu. On je bio domorodan pisac. 

Od sviju inostranih pripovjedača on nas u slabom stupnju 
podsjeća samo jednoga — Dickensa. 



78 O ruskom romanu. 



Strastna vjera u moć i budućnost naroda ruskoga, upravo 
kao i njegova ljubav k prostomu narodu osigurale su mu po- 
pularnost dapače medju onima, koji mu podpuno ne prizna- 
vahu velika pjesničkoga talenta. On je filantrop medju ruskim 
piscima, pjesnik neznatnih. 

Nijedan od ruskih pripovjedača nije tako poznavao i 
shvaćao proletarijata svoje zemlje, inteligentnoga upravo kao 
i neukoga proletarijata. On na toliko ljubi istinu, da ne po- 
Ijepšava ovoga proletarijata, no uza sve to, na toliko je ma- 
štatelj, da vjeruje u iskru božju, dapače u čovjeka, koji je 
veoma nizko pao. 

Dostojevski je pjesnik u višem stupnju, a u znatno nižem 
— umjetnik. On je štampao svoje proizvode onako, kako bi 
ih napisao, ne preradjujući ih nikada, dapače i ne iz pravi jajući. 

On se nije nagonio za tim, da bi im s pomoću izrezaka 
i pokrata podao Što veći stupanj savršenstva. 

Ne osvrćući se na svoj pjesnički talent, Dostojevski je 
pisao kao običan novinar; s toga su njegovi proizvodi veoma 
raztegnuti. 

Njegovom glavnom vrlinom javlja se neke vrste psiholo- 
gijska jasnovidnost, kojoj su sila i značenje vidni ondje, gdje 
zdravo stanje duše graniči sa oblašću ludila. Na stanje ljudske 
duše on je gledao upravo kao liečnik psihijatar; no s njime 
5e dogodi, što kadikad biva sa psihijatrima : navika, da imade 
uviek pred očima duševne anomalije, potiče Dostojevskoga, da 
vazda vidi abnormalnosti i da malo po malo narušava ravno- 
vjesje u vlastitom umu. 

Dostojevski se rado zanima onom tankom demarkacionom 
linijom, koja logično razsudjivanje dieli od eksaltacije, zločin 
od zakonitoga postupka. S ove uzke i neznatne linije on 
upravlja poglede na obje strane, te nikada ne zaboravlja za- 
nimanje čitatelja svoga svraćati na uzkost i neznatnost ove 
linije, koja u istinu razstavlja zdravlje od bolesti, a dobro od zla. 

On s neobičnom virtuoznošću opisuje ono duševno ludilo, 
koje potiče ljude, da se dadu u mrežu zločina ili samoodvrgnuća. 
Nitko nije bolje od njega poznavao privlačne sile ovoga ludila. 



I 



O ruskom romanu. 79 



U djelima Dostojevskoga nahodimo tragove njegova bo- 
lestnoga stanja, njegovih halucinacija i njegove epileptične pri- 
rode. No ova krajnja čuvstvenost ujedno tvori njegovu silu. 

Kao znalac duševnoga života — on je pravi patolog. Zato 
su njegovi najznamenitiji proizvodi »Zločin i kazna« (Prestu- 
pi jeni je i nakazanije) i »Zapisci iz Mrtvoga doma« — posvećeni 
opisivanju zločinaca. 

U »Zločinu i kazni« nahodimo najtipniji primjer za vrlinu 
njegove psihologijske analize. U njemu nam pisac pokazuje 
zločin u svim fazama njegova razvijanja, počinjući od prve klice i 
završujući s onim momentom, kad zločin urodi prvim plodom. 

Ovo je prva zadaća, koja zanima pisca i njegova junaka: 
ima li čovječji život absolutnu cienu? On je uvidio, da su- 
vremeno družtvo odgovara na to pitanje — protuslovno. 
Družtvo onu mater, koja ubije svoje novorodjenče, strogo kazni, 
ne pazeći na to, da ta mati, ponukana strahom od ljudi i ni- 
štetnosti, često sebi samoj uzrokuje silniji jad i štetu, nego što 
su oni, koje ona nanosi družtvu. Dapače i* u tom slučaju, ako 
je materi bila svrha spasiti svoje diete od siromaštva, koje ga 
čeka, družtvo zahtieva, da se sva čaša ljudskih bieda prolije 
na glavu djeteta. 

Uzmimo drugi primjer. U nekom mjestu osnuju fabriku 
i to ne koristnih stvari, nego predmeta za razkoš, fabriku 
ustrojenu tako, da radnici u njoj obolievaju, i kako pokazuje 
izkustvo, umiru za mladih godina. Daje li društvo sada istu 
cienu čovječjemu životu ? Ne daje, ono s veličanstvenom hladno- 
krvnošću konstatuje, da po srednjem broju radnici u ovoj ili 
onoj grani obrta umiru u 25. godini svoga života. Ali još 
više : družtvo drži dobrotvorom onoga, koji ustroji takovu fa- 
briku u kraju, gdje nema industrije; ovdje direktno udara u 
oči, da se u ovom slučaju priznaje samo . relativna ciena čo- 
vječjega života i da se prekorava poradi glupe sentimen- 
talnosti onaj, tko bi zahtievao, da se fabrika izprazni. 

Ovdje smo se načelno dotakli protuslovlja u pogledu 
družtva na stvari, no u knjizi Dostojevskoga izvodi se kritika 
sa gledišta odjelite osobe. 



8o O ruskom romanu. 



Priroda je Razkoljnikova sazdala melankolikom mračnim 
i razpaljivim, koji se ubija poradi biedS ljudskih i koji je pro- 
niknut strastnom žedjom, da bude spasitelj roda čovječjega. 
Budući već po prirodi svojoj melankolik, on po biednosti upada 
u usiljenu melankoliju i podaje se maštama, neprekidnim 
maštama , . . 

On razmišlja o staroj, bogatoj i odvratnoj lihvarici. S jedne 
strane vidi nevriedno i zlo stvorenje, koje nikomu ne tvori 
dobra, te razširuje oko sebe zlo i siromaštvo ; a s druge strane 
titra mu pred očima sve dobro, koje bi bilo možno uraditi 
njezinim novcima. Njegova starica majka u udaljenom pokra- 
jinskom gradu osljepljuje nad radnjom ; njegova jedina sestra, 
čista i krasna djevojka, gotova je sebe prinieti za žrtvu, po- 
lazeći za mrzka čovjeka, samo da bi pomogla bratu dokončati 
naobrazbu i osigurala staricu mater, — a on dapače nema 
prava, da joj zabrani ovu užasnu žrtvu. 

Od ranih dana on je stvorio sebi vlastitu teoriju o zločinu 
i došao do zaključka, da čovjek, izišavši iz reda napolje, imade 
pravo prekoračiti onu crtu, koja uzdržava druge ljude. Izkustvo 
ga i po vješt uče, da su gotovi svi reformatori čovječjega roda 
bili zločinci, po tomu, što su gradili nove zakone i rušili stare, 
koje je družtvo držalo za svete. On vidi, da se oni nisu ukla- 
njali potrebi proljevati krv, veoma često dapače nevinu krv, 
koja se je prinosila za žrtvu u zaštitu starih zakona. Nije li 
on sdm jedan od ovih nepbičnih ljudi? 

Istina, sva se njegova priroda smućuje proti zločinu, koji 
mu se pričinja odvratnim : sve, što je u njemu plemenita i iz- 
vrstna, odvraća se od takova postupka. No malo po malo pri- 
vikava se on ovoj ideji, te se postupak svršuje, ne donoseći 
koristi ni njemu ni komu drugomu. 

On nije bio na visini svoga zločina, ili je pak u njega 
odviše plemenita priroda, da ga izvede. Ubistvo, koje počini, 
ne izaziva u njega razkajanja, no uništuje ga, odjeljuje ga od 
drugih ljudi, osudjuje na vječni muk, na vječni strah, da će 
mu se zločin dokazati, na vječnu samoosudu u zagonetnim 
izrazima i napokon na mržnju na sve i na sva. 



i 

.4 



(? ruskom romanu. ^^hir 



1 

■n 






•• '.. 




Raskoljnikovu je bio izhodištem osnovni aksiom: svrha 
posvećuje sredstva. To nije izrečeno u knjizi, ali je to osnova \ri^ ?^i 
njegovu djelovanju. Ova fraza, kojoj su smisao iz vratili glupani 
i koju su mnogi ljudi zlo upotrebljavali, istinita je u svojem 
sadašnjem značenju. Rieč »posvećuje« pokazuje, da se radi 
o zakonitoj svrsi sa gledišta moralnosti. Samo onaj čovjek, 
koji želi ljudima blagodat, ide za takovim ciljem. Pomislimo 
sada, da mu bude nemoguće dostići ga, ne uzrokovavši stra- 
danja, no da je to stradanje manje, nego ono, kakovo će pro- 
izaći, ako se on uzdrži od toga sredstva. Njegov je postupak, 
to će reći, pohvalan u toliko, što od dva zla on izabira manje. 
Prigovori, kojih on ne može predvidjeti, posljedice njegova 
postupka — ne znače ništa poradi toga, što je za moralnost 
važna namjera, a ne — resultat. 

U svakidašnjem životu nitko ne pobija istinitosti ove 
fraie; svi su se davno privikli misli, da nema absolutnih 
obveza. Družtvo nam govori : Ne ubij ! no dodaje : izuzevši 
one slučajeve, kad to zahtieva otačbina (to jest: dobar cilj). 
U tom slučaju dug se sastoji odmah u tom, da se ubije što 
moguće više neprijatelji. Družtvo nas uči, da je odurno djelo 
— odrezati ruku ili nogu čovjeku, no dodaje, ako liečnik 
odkine koje udo želeći spasiti život bolniku ili ranjeniku, da 
njegov cilj posvećuje sredstvo. Zato, da bi ova fraza bila 
valjana, nuždno je, da se izpune ovi uvjeti: i. cilj mora biti 
dobar; 2. potrebno je, da ga je nemoguće postići drugim 
neškodljivim ili bar samo manje škodljivim sredstvima ; 3. uz- 
rokovano zlo mora biti manje nego ono, koje bi proizišlo, 
kad se ne bi upotrebilo ono sredstvo. 

A po čemu se Raskoljnikov ne osjeća mirnim poslije 
svoga postupka ? Ovdje je pjesnik pokazao veliku psihologijsku 
tančinu. Raskoljnikov nije uvjeren o svojem cilju: on nije 
uvjeren o tom, da je taj cilj liep. Mjesec dana poslije ubistva 
on govori s očajem, da nije nikada bio uvjeren. Razabirajući 
sebe, dolazi do uvjerenja, da je u biti počinio ubistvo ne sa 
ciljem, da drugima bude za blagodat, nego da bi saznao, je 
li on stei doista neobičan čovjek i može li prekoračiti crtu. 

Slike iz svjetsk« književnosti. H. g 



*.• 



82 O ruskom romanu. 



S toga nije uvjeren o cilju, ne zna, ima li pravo ići za tim 
netočnim ciljem onako, kako po njegovoj vlastitoj teoriji imaju 
samo izabranici pravo stati iznad zakona. 

Evo zašto je on sasvim poništen posljedicama svoga po- 
stupka. Ne hvata njega samo strah, da će biti odkrit, njega 
više od svega trza sistem obsjene i laži, u koji se je zapleo. 
Dotle, dok on sam pokazuje na se, Raskoljnikov se nahodi na 
granici sa ludilom. 

Raskoljnikov se očišćava odnošajima prema Šonji, mladoj 
djevojci, koja je iz ljubavi k maloj braći i sestrama postala 
prostitutkom, Smilovanje ga približava k njoj; uvažavanje i 
uzhit sa čistote i plemenitosti njezina moralnoga bića, — tako 
kao da nije nijedna kaplja prave razvraćenosti pronikla u njeno 
srce, — nukaju ga, da traži njeno družtvo. On uvažava onu, 
koju sviet prezire. Ona je takodjer »prekoračila crtuc i po- 
digla ruku na čovječje biće, na samu sebe. Ona se je podala 
za žrtvu, a bez ikakove koristi. No Šonja je nešto više za 
njega. Malo po malo ova djevojka postaje njegovom savješću. 
Jedared, poslije toga, što je dugo i mučaljivo gledao na njeno 
zaplakano lice, spusti se pred njom na koljena i stane joj 
cjelivati noge. 

— Što to radite? što to radite? — klikne ona: — kako? 
na koljenima? preda mnom! ... A on joj odvrati: — Ja se 
nisam poklonio tebi, ja sam se poklonio svemu stradanju čo- 
vječjemu ! 

Ovaj prizor bit će od svega nešto najkarakterističnije u Do- 
stojevskoga. Supatnja, smilovanje — to je muza ovoga pjesnika. 

Šonja postojano zahtieva, da bi se Raskoljnjkov sam žrt- 
vovao, da bi »postradao«. U tom ona vidi jedino spasenje 
za njega. 

Izražavajući takovu ideju, ona postaje glasom samoga 
pisca. U Dostojevskoga ima čestica narodnoga misticizma, koji 
u stradanju vidi blagodat. Istu ideju nahodimo u riečima, koje 
kaže druga djelatna osoba u Dostojevskoga: — »ja se bojim, da 
ne budem nedostojan svoga stradanja c. Stradanje se priznaje 
nekim odlikovanjem. Ono uviek izkupljuje kogagod ili štogod. 



O ruskom romanu, 8^ 



Okviri prirode nemaju gotovo nikakove važnosti u ovoga 
pjesnika. U poslu okoliSa (pejsaža) on se zadovoljava onim, 
što može podati predgradje velika grada ili uglić horizonta, 
komadić sinjega neba. U njega sve prolazi u replikama i raz- 
govorima, u dramatičnoj radnji, u živoj psihologiji. Njegova 
strastna sklonost prema nenormalnim značajevima i položajima 
uzrokuje, da ova psihologija nije svagda dostojna vjere. Šonja, 
pala djevojka, koja se podaje prvomu, koga sretne, ali uza 
sve to sjajući čistotom duše — to je prije antiteza po naravi 
Victora Huga, nego pravi čovjek. No talent Dostojevskoga 
iniade toliku snagu uvjeravanja, da čitatelj dapače vjeruje u 
takova stanja duševna, sa kakovima se nije nikada susreo. 

Od sviju pjesnika Rusije Dostojevski je — najveći dija- 
lektik. Njegova se sila u jezgri i sastoji u ovoj Čudesnoj 
dijalektici. Njegov razgovor često biva neke vrste inkvizicija, 
neprekidna borba medju ljudima, koji nastoje jedan drugomu 
uzajmice proniknuti u tajne. U svojim monolozima (a on ljubi 
bezkonačne monologe) Dostojevski analizuje stvar sa sviju 
strana i u najsitnijim malenkostima. 

Kao poznavalac bolestnih stanja duše, kao pjesnik mo- 
ralne vrućice, Dostojevski nema premca; no njegov pogled 
na život manje je izvoran i manje subjektivan, nego njegova 
psihologija. Po vremenu se njegova religiozna uvjerenja pri- 
kazuju doktrinarnima i tradicionalnima. Od vremena do vre- 
mena čini se, da osobe, koje je stvorio, dublje motre na 
stvari nego sam autor. 

Posljednji je veliki realist Rusije — Tolstoj, silniji od 
Turgenjeva, a zdraviji od Dostojevskoga. Njegov pesimizam 
zbližava ga sa Turgenjevom, a vjera u ruskoga prostonarodnog 
čovjeka — sa Dostojevskim. Ima u njega još jedna crta, za- 
jednička sa Dostojevskim: njegovo nevjerovanje u kulturu 
zapadne Evrope, jedino s tom razlikom, što Tolstoj svoje 
nevjerovanje proteže na svu civilizaciju u obće. 

Predstava je u njega svemirska, epska. Za njega se mogu 
upotrebiti rieči, da je roman novija epopeja. Tolstoj ne pri- 
kazuje, poput mnogih drugih, samo nekoga stupnja kulture i 



84 O ruskom romanu. 



života, koji provodi u pricstolnicama Rusije i izvan njih cielo ono 
družtvo, koje se zove svietom. On nam podaje u svojem glavnom 
proizvodu sliku ciele epohe, armade, historijske i svjetske vojne. 

Ova činjenica, da je Tolstoj započeo književni rad s raz- 
matranjem nad sobom i s autobiografijom, veoma je značajna 
po njega, budući da odredjuje njegov realizam. Turgenjev se 
bezuvjetno zatajuje u svojim djelima. U Dostojevskoga pjesnik 
se nemirno izdaje u osobama, satkanim od samoodreknuća i 
predanosti prema drugima, koji im za to uzvraćaju nehajem 
s toga, što u njih nema onih čarobnih svojstava, koja potiču 
blistanje drugih, više prosječnih ljudi. Takav je Ivan Petrović, 
o kojem se pripovieda u »Poniženima i uvriedjenima«. Istu 
crtu nahodimo u starca u »Biednim ljudima«. 

Pjesnikov opis samoga sebe u »Mrtvom domu« ganutljiv 
je po svojoj skromnosti, dapače poniznosti, premda nam on 
daje i razumjeti, da drugi gledaju na njega kao na osobito 
biće. No svaki put, kad nam Dostojevski podaje opis samoga 
sebe, riše biće izključive dobrote. On je sebe prikazao u ju- 
naku romana »Idiot«. On je — odrastao čovjek po svojem 
velikom umu, a diete — po prostoti i čistoti svojega srca. 
Njegovo bolestno stanje — epilepsija, od koje je stradao sam 
pjesnik — iztrglo je u njega sve one strane uma, u kojima 
se koriene naši nedostatci : ironija, nadimanje, egoizam, požuda, 
— i razvilo je samo plemenite strane. 

Ako Tolstoj počinje s opisivanjem samoga sebe, biva 
zato, jer hoće da opisuje samo ono, što znade. On nam 
pripovieda svoje djetinjstvo i mladenačtvo, zatim pripadom 
ali ipak prozirno svoj oficirski život na Kaukazu (u »Koza- 
cima«), svoje uspomene o Sebastopolju i mnogo drugo. Iro- 
nično i kritično držanje prema samomu sebi vatzda je očito, 
kad riše samoga sebe. Tolstoj odkriva svoje slabosti i poka- 
zuje svoje pogrješke. Nikada ne izvodi dojma idealne figure. 
A Tolstoj je tako istinoljubiv, kad opisuje obični život i drugih 
djelatnih osoba. Uzmimo na primjer prekrasnu pripoviest »Obi- 
teljsku sreću« (Semejnoje sčastije). Ona proizvodi silan dojam 
slike o porodjenju, razvoju i gubitku životnih iluzija. Autor 



O ruskom romanu, 85 



nam prikazuje s početka probudjenje ljubavi i njezin procvat, 
zatim lagano prevraćanje, koje ljubav bračnih drugova spušta 
na stupanj drugovanja, i napokon ljubav k djeci, koja izmje- 
njuje sve druge strasti. 

Uporedo s realizmom, Tolstoj još vlada darom znameni- 
toga predvidjanja. On je nadaren ovom historijskom uobraz- 
bom, koja se nahodi tako riedko. Tolstoj je najzad u toliko 
suvremen čovjek, da ne kuša uzkršavati udaljenih vremena. 
On ne zahodi dalje od onih epoha, o kojima se može osla- 
njati na naustične predaje. U svakom slučaju, divna je slika, 
koju je razkrio pred nama — viek Aleksandra I. Historijski 
portreti proizvode takav dojam, kao da su naslikani na osnovu 
osobnih uspomena. Napoleon i Kutuzov mogu biti za pri- 
mjere. Prizor audijencije, koju daje Napoleon ruskomu diplo- 
matu, tako je napisan, kao da je pisac bio nazočan kod nje. 
Kako je rječit, na primjer, ovaj sitni fakt: »Njegov bieli i 
tusti vrat rezko se je dielio na crnom ovratniku mundira, od 
koga se je točio silan zadah kolonjske vodice!« Kako je oče- 
vidan parvenu u ovoj maloj sitnici, — u previše silnom mirisu ! 

Portret pak Kutuzovljev tako je divan, kao i Napoleonov; 
on je prožet životnom istinom, premda čitatelj ostaje uvjeren, 
da je pisac previše uzvisio Kutuzova, a Napoleona previše 
ponizio. Mi ni u čemu ne vidimo Napoleonova genija, nego 
samo njegovo nadimanje i bezumlje, koje ga je neposredno 
strovalilo u pogibao. 

Naprotiv u Kutuzova uznosi pisac njegovu nedjelatnost, 
dapače apatiju s toga, što mu to dokazuje, kao da on shvaća, 
do kakova se stupnja redom izmjenjuju dogadjaji s pravilnom 
dosljednošću i da pojedina osobnost ne može u njima ništa 
ni oduzeti ni dodati. 

Ova je pristrana sklonost osnovana na sasvim osobitom po- 
gledu piščevu na život. Daleko od nervoznosti i eksaltacije Dosto- 
jevskoga, Tolstoj ipak isto tako malo, kao i Dostojevski, uvažava 
um, isto se tako malo preklanja pred ljudskim veličanstvom. 

U Germaniji pisci vjeruju u razum i u kulturu, u Skan- 
dinaviji i u Englezkoj u nezavisnu silu osobnosti; Tolstoj i 



86 O ruskom romanu. 



u obće Rusi osjećaju samo jedinu ništetnost čovjeka pred 
vasionom. 

On uvažava vasionu, sudbu, pa nikoga više — ni nauke, 
ni umjetnosti, ni kulture. 

Za nj nisu važne umjetnost i nauka, nego život i smrt 
— dvie ozbiljne, nedokučne stvari. Velika zadaća, koju svaki 
dan podaje pjesniku život i smrt, zaglušuje mu vas šum ze- 
maljskoga života. Razum čovječji čini mu se tako slab prema 
tajni života, te drži, da je u tom odnošaju najskromniji um 
na istoj ravnini sa najvećim. A osobna je volja ništava pred 
neodoljivim potokom historijskih dogadjaja. U istinu ne vodi 
vojske vodja, nego ju sudbina goni napried. Ne upravlja te- 
čajem sukoba glavni zapovjednik. Boj se dobiva ili gubi bez 
njegova sudjelovanja, silom tajanstvenih impulza. 

Značajan je po Tolstoga prizor onaj, kad knez Andrej 
leži ranjen na bojnom polju i nalazi dapače Napoleona ne- 
znatnim i ništavim prema onomu, što proizlazi u njegovoj 
duši pod neobuhvatnim podnebesjem. 

Znatno je takodjer. Što nijedan pisac nije tako često pri- 
kazivao smrti s takovom istinom i s takovom raznolikošću. On 
isto tako dobro poznaje čuvstvo, koje dolazi prije samoubistva 
(kako u mužkaraca, tako u žena), kao i čuvstva, s kakovim 
muževne ili slabe prirode vide približavanje smrti u vrieme 
bolesti, te užas ili oslobodjenje, kakovo smrt sa sobom donosi 
na bojnom polju. 

Ideal, koji se je stvorio u Tolstoga o povratku k pri- 
rodnomu stanju, proizhodi iz njegova nevjerovanja u Čovječji 
um. Ovaj se ideal ne podudara sa idealom J. J. Rousseau-a 
s toga, što imade religiozni značaj, kojega nimalo nema u 
francuzkoga filozofa, — premda nas u obće podsjeća Rousseauv- 
Ijeva ideala. 

Karata jev, u »Vojni i miru«, proizvodi tako silan dojam 
na Bezuhova ne samo zato, što je on prvobitno biće, nego 
i s toga, što u njemu vidi onu poniznost i onu kršćansku 
ljubav, kakovih je lišen civilizovani čovjek. 

Tolstoj je čist romantik u tom smislu, što ište ideal — 



•AUafiMMUiak 



O ruskom ramanu, 87 



ne u budućnosti, nego u prošlosti. On nije čist pesimist s 
toga, što se ne samo ne odriče težnje k tomu idealu, nego 
postojano kuša, da ga oživotvori, i što drugima propovieda, 
da ga oživotvaraju. 

Ovom se stranom njegov pesimizam razlikuje od pesi- 
mizma, koji je stekao svoju apogeju (najviši sloj) u francuzkoj 
suvremenoj književnosti. Za francuzke je pesimiste život — 
stvar, do koje ništa ne stoji, i ne vriedi razmišljavati o njenoj 
tajni. Jedmo je, što oni ljube i ciene, — umjetnost. I sve, na 
što oni mrze i što preziru u zbilji, ciene u umjetnosti. Kad 
umjetničko djelo predstavlja tek ono, što j« sdmo po sebi 
gadno i prostačko, tada možemo biti uvjereni, da u umjetnič- 
kom djelu ljubimo tek samu umjetnost. Da bi se podpunoma 
nasladjivao umjetnošću, aristokrat umjetnosti dapače zahtieva, 
da blato i nizkoća sastavljaju njezino biće. 

Naprotiv za Tolstoga je život — stvar tako ozbiljna i tako 
neizcrpna, da se njegov interes k umjetnosti gubi pred onim, 
čim ga prožima tajna života. Umjetnost za nj nema nezavisna 
interesa. Jedno je očevidno u svim njegovim djelima: on 
pridaje umjetnosti značenje samo kao orudju istinskoga upo- 
znavanja života i samo onda, kad ona predaje predmete, do- 
stojne upoznavanja, ne baveći se na dugo oko onih, koji su 
toga nedostojni. 

Možno je sumnjati o valjanosti njegova pogleda na umjet- 
nost. Što se mene tiče — veli Brandes, — ja ne mogu odo- 
briti umjetnosti, koja prezire formu, slog, to jest onaj živalj, 
koji i sačinja umjetnost. No slažem se s Tolstim, što uviek 
gleda na umjetnost kao na orudje ideje. 

Škola spisateljli, koja se ograničuje na ono, što proizvodi 
život, kako ga ona vidi oko sebe, — koja ne misli, je li 
možno i na kakav je način možno popraviti život, — pisac 
— naturalist, koji napada na moral George-Sandičin zato, 
jer drži za nemoralno ono, što svi nazivaju nemoralnim, — 
takova škola imade silu samo sa formalne strane umjetnosti. 
No jedino tamo, gdje imade velikih nada i velikih ideja, ve- 
likih misli o budućnosti, jedino tamo i jest u urno vina onaj 



88 ruskom romanu. 



princip literaturnoga života, koji ih uzdržava od toga, da se 
okamene, i koji ne dopuSta literaturi, da dodje do presahnuća. 

U naše je vrieme moda — uklanjati radost iz sviju pri- 
poviesti. NaSe je vrieme pečalno, a spisatelji izražavaju čuv- 
stva izabranik^. No to ne će dugo potrajati: na svaki način, 
to nije posljednja rieč čovječanstva na polju poezije i umjet- 
nosti poradi toga, jer se to kosi sa psihologijskim zakonom, 
po kojem se pamćenje uklanja pečalnim uspomenama i tako 
često, koliko samo može, povraća se k sretnim momentima. 
Doći će doba, kad budu stali u poeziju unositi neocienjene 
momente radosti, časove sreće. Kad mine sadašnja moda, rodit 
će se umjetnost, koja će biti okvirom za ove momente, kao 
za briljante, i tada će oni iz daleka, ali žarko sjati, kako u 
knjigama, tako i u životu. 

Ja nipošto ne osudjujem, veli Brandes, toga, što je poezija 
prestala prikazivati idealne figure. No posljedicom je toga po- 
stalo, da se je čovječji stupanj ponizio u suvremenim roma- 
nima. Suviše često značajevi su tako neznatni, da ih i naj- 
bolji opis ne može učiniti zanimljivima. 

U sadašnje doba gotovo se svi podudaraju u tom, da je 
u umjetničkom pogledu umno značenje prikazivanih osoba pod- 
puno bezrazlično. To je istina samo do stalnoga stupnja, poradi 
toga, što će više umove vazda privlačiti uzvišenije i veće zadaće. 

A svojina je pjesničkoga talenta osjećati cielo značenje i 
sve pokrete suvremene duše, kako vidimo na primjer u Shakes- 
pearea i Goethea. 

Velik se pjesnik ne će odreći toga, da se uzpne na koju 
mu drago visinu, do koje su se podigli njegovi suvremenici. 
On će zahvatiti u svoju mrežu sva skrovišta duše i uma. 

U sadašnje doba u književnosti ž e n s t v o prelazi u uz- 
dahe i plač za čovjekom, a muževnost prikazuje ili ono, 
što je grubo, ili ono, što je žalostno. 

S novim razvojem evropske književnosti, sila i veličan- 
stvo, od kojih nam je romanticizam prikazao samo prividjenja, 
iznova će svečano uljezti u književnost, vjernu zbiljskomu 
životu. 



Ra^Doj veaMstna u Rusiji. 

I. 

^I^poha vojničke države, neograničenoga absolutizma pod Ni- 
^^^ kolajem I., pod tim gvozdenim čovjekom, koga su zgodno 
nazvali »la fasade d'un grand homme«, ostat ie u povjesti 
ruskoga duha i književnosti za uviek označena slavnim imenima 
duifcvnih boraca i pjesničkih talenata, kakovi su Đjelinski, 
Hercen, Lermontov i Gogolj. Ova su nam imena s tim draža, 
jer su se sasvim razilazila s cielim službenim sustavom i na- 
čelima tadašnjega družtva, te ne mogavSi se oni osloniti ni 
na kakovu moralnu podporu, napokon su propali, jedan prije, 
a drugi kasnije. 

Kakav je značaj onoga vremena? Poslije političke uzbu- 
djenosti dvadesetih godina naleglo je doba družtvene letargije. 
Činilo se, da je posljednja iskra političkoga nagona utrnula, 
pa gdje je joS slabo tinjala, strogo su na nju pazili. Ali sam 
vladavinski sustav bio je takav, da je izazivao smjer ideja, koje su 
se kritično ili dapače skeptično okrenule proti tomu sustavu, 
Sustav je na ime proglasio kao svoje osnovno načelo — na- 
rodnost. Gvozdeni militarizam i despocija htjeli su se prikazati 
narodnima, kao da odgovaraju predajama ruskoga puka, onim 
predajama, koje je, kako rekoSe, Petar Veliki oskvrnio. 

Nikolajev simbol, koji pripada u podpunoj redakciji ministru 



go Razvoj realizma u Rusiju 



prosvjete grofu Uvarovu, proglasi rusku državu osobitim orga- 
nizmom, kojemu se ne smiju pricjepljivati državni oblici za- 
padne Evrope ; već treba iz petnih žila nastojati, da se država 
ruska što bolje očuva od štetnih utjecaja zapadnih; najbolje 
sredstvo za to podaje stroga policija i cenzura. Većina družtva 
bila je time zadovoljna, pa se je ova privola takodjer odrazila 
u tadašnjoj konservativnoj književnosti i novinstvu. Nastojalo 
se je, da se narodne sile ne maknu iz svoje neradinosti i da 
se zaprieči njihov duševni razvoj, pa je to doista uzrokovalo, 
da se je ogroman dio družtva pretvorio u zastajalu baru. Javno 
mnienje nije imalo prava živjeti, budući da se nije smjelo ni- 
jedno djelo vladino ni hvaliti ni koriti. Odatle se rodi politički 
i moralni indiferentizam. 

Književnost se je uklanjala svemu, što bi se ticalo vlade 
ili uprave. Korifeji književnosti podali su se kultu Čiste umjet- 
nosti ili su živjeli za abstraktne filozofijske interese. Pravoga 
novinstva i nije bilo. Dapače bilo je zabranjeno predavati 
noviju političku povjest i narodnu ekonomiju. Novinstvo se 
ograniči izključivo na čiste literarne predmete. Izuzevši »Mo- 
skovski Telegraf« Polevojev, Nadeždinov »Teleskop« i kratko- 
vjekoga »Evropejca« J. Kirjejevskoga, žurnalistika je sastojala od 
samih skandalnih listova bez načela, dok se nije pojavio Bje- 
linski (g. 1834.). Zastupnici ovih listova bili su književni noćo- 
bdije ili servilni hvalitelji vladinih čina, kao Bulgarin i Greč, 
ili glupo šaljivi ili drzko nemoralni klowni kao Senkovski, 
neukusni samodopadni pedanti kao Ševyrev, i bizarni frazeri 
romantici, kao Bestužev, koji se je u beletristici povodio za 
Hotfmannom. 

Renegat Tadija Bulgarin (od god, 1789. — 1859.) bio je 
prava policajska duša, on je pod krinkom lojalnosti zatomljivao 
svaku zdraviju struju u družtvu i razglasivao ju za otrov, do- 
nesen sa Zapada. Iz glupe nenavisti blatom se nabacivaše na 
svako znatnije djelo književno, na primjer na PuŠkinova djela. 
On je zajedno sa Grečem izdavao »Sjevernu Pčelu«, punu 
filistroznoga morala i duševne nemoći. O kakovim idejama u 
djelima triumvira Bulgarina, Greča i Senkovskoga, koje su svi 



Razvoj realizma u Rusiju 91 



pošteni ljudi prezirali, ne može biti govora. Još najpristojniji 
bijaše izmedju njih Greč, ali u isti mah i najslabije glave. 

Ova konservativna žurnalistika vodila je kolo u Petro- 
gradu, naprotiv Moskva bijaše zborište mladjih, više opozicio- 
nalnih duhova. Opozicija je dakako bila dosta nedužna, jer 
joj je rad stajao samo u tom, da proti Bulgarinu i Greču brani 
francuzke i ruske romantike i da lomi koplje za Puškina. 

Već je beletrist A. Bestužev (od god. 1795. — 1837.), koji 
je pisao pod pseudonimom »Marlinski«, izišao kao branitelj 
romanticizma , te postao osnivačem tako zvane romantične 
kritike. Stup klasicizma bijaše u ono doba profesor povjesti u 
moskovskom sveučilištu Mihajlo T. Kačenovski (od g. 1775. 
do g. 1842.), koji je Karamzina nasliedio u redakciji »Vjestnika 
Evrope«. Kačenovski je bio sasvim valjan značaj s ozbiljnim 
načelima. On je bio u načelu protivnik romanticizma, pa nije 
priznavao vriednosti Puškinu i Lermontovu. 

Proti njemu podigne glas strastveni Nikolaj A. Polevoj 
(od god. 1796. — 1846.), čudnovat samouk, koji je od trgovca 
postao književnikom i 1825. godine pokrenuo časopis »Mo- 
skovski Telegraf«. On je najpače pobijao privrženike fran- 
cuzkoga i ruskoga pseudoklasicizma, protivnike Shakespeareove, 
Byronove, Puškinove. Vatreno i okretno navaljivaše na Kače- 
novskoga, pa je razvio veliku, ali dakako diletantsku svestra- 
nost, jer je u isti mah bio kritik, novelist, dramatik, historik 
i prevoditelj. Njegov je časopis ugodio ukusu množine i silno 
se razširio. Donosio je mnogo neobradjene gradje iz svjetske 
književnosti, dakako bez stroge kritike. Glavna je snaga Pole- 
vojeva u opoziciji proti predajama i zastarjelim autoritetima: 
on je svježom strujom skepticizma potisnuo t. zv. estetičnu 
kritiku. Medjutim je skepticizam njegov pošao predaleko, jer 
je svako strogo znanstveno proučavanje držao odmah za pe- 
danteriju. Njegov »Nacrt ruske književnosti« bio je za ono 
doba znamenit. Kasnije on promieni svoje nazore o Puškinu 
na gore i osu prva djela Gogoljeva pogrdama. To ga osami. 
U službenim su krugovima već odavna budno vrebali na njega 
kao na rdjava rodoljuba i liberala, pa kad je g. 1834. pokudio 



»w .*i._ 



92 Razvoj realizma u Rusiji. 

neku dramu Kukoljnikovu, bi »Moskovski Telegraf« — zabra- 
njen. Kasnije on priedje sasvim u protivnički tabor Bulgarinov 
i Grečev, pa je do smrti (g. 1846.) uredjivao »Sina otačbine«. 

Uporedo s Polevojem počeo je na polju kritike raditi pro- 
fesor ruske književnosti u Moskvi Stjepan P. Ševyrev (od go- 
dine 1806. — 1864,), silan pedant. Budući nesposoban razliko- 
vati, što je pravo, što li krivo, tesao je visoke filozofijsko-este- 
tične teorije. 

Medju mladje kritike u Moskvi pripadaše takodjer pro- 
fesor umjetničke povjesti Nikolaj J. Nadeždin (od god. 1804. 
do g. 1856.). U tudjini upoznao se on s filozofijom Okenovom 
i Schellingovom. Godine 183 1. pokrene list »Teleskop«. Na- 
deždin bijaše u načelu skeptik: on nije bio ni privrženik klasi- 
cizma ni romanticizma, pa je poricao oba pravca u Rusiji, jer 
je u obće sumnjao o narodnoruskoj kulturi i književnosti. On 
je držao, da se ruska književnost nalazi u stadiju posljedo- 
vanja, pa da je goli otisak zapadne knjige. I Bjelinski je pošao 
s ovoga izhodišta. Ipak je Nadeždin u kritikama postupao me- 
todski i uviek po instinktu razlikovao dobro od zla. G. 1836. 
poradi »filozofijskoga lista«, koji je Čajadajev priobćio u nje- 
govu organu, bi »Teleskop« zabranjen, a urednik prognan. 

Tako se je odrazio utjecaj »narodnoga« sustava. U poeziji 
razvila se u to doba romantika. To se vidi u lirici i u pri- 
poviesti, kojoj su glavni zastupnici A. Bestužev, N. Pavlov, 
knez V. F. Odojevski i N. Kukoljnik. Na sreću ruske poezije 
probudio se genij Puškinov u Lermontovu, koji se visoko po- 
diže nad svoje suvremenike. 

Mihajlo Jurjević Lermontov (od god. 18 14. — 1841.) skroz 
je romantičan skeptik i pesimist poput Byrona, značaj je 
njegova rada »opozicionalna romantika«. Sve njegovo nasto- 
janje u knjizi opozicija je sistemu vlade i idealima tadašnjega 
družtva. On je zato kao i Byron podpuno subjektivan pjesnik. 
Ali je ipak u bližem dodiru sa životom i družtvom nego 
Puškin. Puškinovi su junaci nemoćni naprema struji, koja ih 
okružava, odriču se boja i padaju u apatiju. Naprotiv Lermon- 
tovljevi junaci svi brode proti obćoj struji, oni su nezadovoljni, 



I^HHi^ 



_ l~ lili *' ' -— *»- 



Razvoj realizma u Rusiji. 93 

pa zalaze u borbu sa životom i družtvom, ali ne mogu doći 
na kraj sa vlastitim strastima, te napokon zaluta ju bez cilja 
kao lagana ladjica na pučini morskoj. 

Najznamenitije je njegovo djelo u prozi »Junak našega 
doba«, u kojem pjesnik prikazuje prirodu u opreci sa tako 
zvanim »obrazovanim družtvom«. Slikovito zaledje podaju ovoj 
drami iz velikoga svieta omiljele gore Kaukazke. Opisi prirode 
i običaja, tipi divljih Kaukazaca Azamata i Kazbiča, značajka 
Pečorinova i Maksima Maksimića sjajne su točke u cjelini. 
Posljednji simpatični značaj tvori ujedno vezu izmedju jedno- 
stavnih izraza čuvstva u prirodne djece i prezasićene blazira- 
nosti obrazovanih uživalaca i blesanli. Takovo je nepokvareno 
čedo prirode dražestna, nježna Kaukazkinja Bela, koju puteni 
Pečorin zavodi, da ju poslije kratkih naslada kao uvelu ružu 
odbaci i tako upropasti. I Maksimić je takova čista priroda, 
puna ljubavi i sućuti k čovjeku. Naprotiv junak vremena Pe- 
čorin prikazuje nam nestašno Šuplje elemente ruskoga byro- 
nizma i nije toliko simpatičan. Taj junak salona imućan je 
plemić, koji se je zasitio užitaka otmenoga svieta. Obuzet do- 
sadom i mržnjom na život nastoji se osvježiti »neobičnim 
putem«. Zato Pečorina privlači — jahanje na divljem konju 
po stepi i ratna buka. Pečorin, kao i Onjegin, vjeran je odraz 
svoga vremena. I druga su lica u romanu tipna. 

II. 

Genijalni Aleksandar Hercen kaže , da je bila velika 
sreća po rusku književnost, Što je ona produkt aristokratskih 
talenata, što su svi znatniji pisci potekli iz viših slojeva; ova 
je okolnost očuvala književnost od prostačkih elemenata i podala 
joj vanjski i nutarnji comme il faut, koji se ogleda u eleganciji 
oblika i u unutrašnjem čuvstvu za mjeru i takt. Istina je, da 
do XIX. vieka inteligenciju rusku tvori plemstvo. No počevši 
od ovoga stoljeća čuje se u književnosti sve Češće glas sred- 
njega staleža, dapače srednji stalež zahvaća u nju epohalno. 

Odkako su sveučilišta, otvorena svim staležima, postala 



94 Razvoj realizma u Rusiju 



ognjište Schellingove i Hegelove filozofije, ne može se više 
govoriti o monopolu aristokracije u književnosti. Poslije PuŠkina 
i njegovih aristokratskih prijatelja naglo se javljaju književnici 
srednjega i nizkoga staleža i pripremaju misaoni prevrat : Po- 
levoj, Nadeždin, Bjelinski, Gogolj i pučki lirik Koljcov .... 
Treba li drugih dokaza, da je bilo upravo potrebno, da se u 
aristokratsku rieku privede demokratska struja? Bez trgovca 
Polevoja možda ne bi bio moguć sin okružnoga liečnika Bje- 
linski, koji je postao Lessingom ruske književnosti. Trgovac 
marvom i drvima Koljcov i ukrajinski kozak Gogolj priredili 
su onaj demokratski, narodu prijatni smjer, na kojem je osno- 
vana i realistična pjesnička škola sadašnjosti i družtvena kritika 
Bjelinskoga i njegovih nastavljača. 

Realist ne mora prikazivati samo niže slojeve, a da visoki 
sviet kao »romantičan« pušta s oka. No u Rusiji je kinezki 
zid dielio interese i stupanj naobrazbe višega i nižega sloja, 
pa je realizam nuždno započeo s prikazivanjem svjetine i 
pučkih običaja. U doba političke reakcije i gospodstva bizarne 
romantike, koja se kretaše izključivo u salonu ili — na Iztoku, 
bila je velika smionost risati puk. Ta ondje nema nego su- 
rovost i prostota ! U drugu ruku ne poznavajući dobro puka 
pisci su romantike zapadali u šablonu. Takove su pripoviesti 
M. P. Pogodina, koji se kasnije proslavio kao historik i 
slavjanofil, to su prvi nezreli pokušaji demokratskoga realizma, 
koji je još pod presilnim dojmom sentimentalne romantike 
Karamzinove. Istom geniju Gogolj evu pod je za rukom osnovati 
realističnu školu u Rusiji. 

U prvim novelama Gogolj je još romantik, premda je već 
sasvim narodan. Gogolj idealizuje Ukrajinu, njegova mašta živi 
u slavnoj prošlosti Ukrajine. Već se tu vidi čovjekoljubiv pjesnik, 
Ijubezan humorist Dickensova roda, koji se dobrodušno ruga 
i lukavo podsmieva, ali bez žuči. Istom kasnije, poimence u 
»Mrtvim dušama« i u »Revizoru« postaje njegov humor sve 
više i više žučljiv. 

Godine 1836. izadje njegov »Revizor«, koji ojadi sve 
službene krugove, premda je car Nikolaj nakon neke otege 



■«i ■ 



Razvoj realizma u Rusiji, 95 

ipak pristao na predstavu i srdačno joj se smijao. S neču- 
venom smjelošću, gotovo drzkošću izvrgao je ovdje pisac ruglu 
cieli Nikolajev sustav. On je u blato bacio dva kumira, kojima 
se klanjaše družtvo kao svetinjama: autoritet i subordinaciju. 
To je i bilo jedino načelo Nikolajeve vladavine. Mjesto sub- 
ordinacije postavi pisac publicitet, javno mnienje. Javno se 
mnienje doista probudi i — osudi vladin sustav. U tom stoji 
politična važnost djela, kako su ju upoznali Bjelinski i Hercen. 
Sam pisac nije j8 našao. 

Godine 1842. objelodani Gogolj »Mrtve duše«. Neopisiv 
je dojam ove komično-satirične slike vremena. Lica su u njoj 
pravi biseri fine, realistične karakteristike. No u djelu nema 
odred jena ideala. Elementarnom silom svoje komike dao je 
Gogolj signal za književni rat naprednjačkih ideja s rutinom 
i reakcijom, najprije samo na estetičnoj i moralističnoj podlozi. 
Njegovi divni realistični tipovi bili su izhodišta, a shvaćanje 
njegova humora mjerilo za liberalnu ili reakcionarnu kritiku. 

Tako je dao Gogolj moćnu pobudu opozicionalnoj i pro- 
gresivnoj književnosti, kojoj je glavnim zastupnikom Bjelinski. 
No sžm Gogolj ostade daleko od filozofijskoga kriticizma 
Bjelinskoga i slavjanofila. Gogoljevi politički nazori ne odgo- 
varaju modernomu liberalizmu. U njegovim djelima ne javlja 
se patriotski fanatizam, nego .fanatizam ironije nad samim 
sobom. »Što se smijete? Ta vi se smijete sami sebi!« govori 
nam svaki njegov redak. A Gogolj se je smijao svemu, pa i 
samomu sebi — izprva iz Šale, kasnije iz bolestne potrebe 
autosekcije. Gogolj je sanjar i fantast, on je pjesnik, ali nije 
mislitelj. 

Tako je kasnije i oborio svoj gnjev na zapadnu prosvjetu, 
pogazio ideju slobode i humaniteta, išao Čak pisati apologiju 
kmetstva. Napokon se zakopa u teologijske tančine i misterije 
pravoslavne crkve. On je postao žrtvom, koju traži svaka pre- 
lazna epoha, kad se u koštac uhvate dva protivna nazora 
o svietu. 

Ako je Gogolj s pomoću pjesničkoga genija došao do 
poricanja službenoga sustava u Rusiji i dao moćnu pobudu 



96 Razvoj realizma u Rusiju 

progresivnomu pokretu četrdesetih godina, bilo je u Rusjji 
takodjer takovih misaonih ljudi, koji su do istoga, dapače još 
odlučnijega resultata došli — drugim putem. U onom uzkom 
krugu mladih Schellingovaca, u kojem su u tridesetim go- 
dinama elementi zapadničtva i slavjanofilstva još nerazdieljeno 
driemali, a kojemu su pripadali Venevitinov, Pavlov, Odo- 
jevski, Hercen, Nadeždin i J. Kirjejevski, — počele su se 
Schellingove ideje primjenjivati na ruski život i prema tomu 
preradjivati. Ovdje se je počeo cieli historijski razvoj Rusije 
proučavati s gledišta Schellingove filozofije, a kulturni ciljevi 
i budući problemi ruskoga naroda udešavati na ovom ab- 
straktnom temelju. Ovdje su već bile klice onoj teoriji o pro- 
padanju zapadne prosvjete i o potrebi novih, svježih struja; 
tu su već elementi za kasnije slavjanofilstvo kao filozofijsku 
opoziciju ; ovdje su se napokon razvile mistično-katoličke ten- 
dencije, koje su upored s negacijom ruskoga stanja, prošlosti, 
sadašnjosti i budućnosti našle izraz u glasovitom »Filozofijskom 
pismu« P. Čajadajeva. 

Iste godine kad i »Revizor«, izadje i ovo pismo pukovnika 
P. J. Čajadajeva (od godine 1793. — 1855.). On je u kulturi 
Zapada našao svoj ideal. 

U tom pismu veli Čajadajev : » ... Mi Rusi ne pripa- 
damo ni Zapadu ni Iztoku, te nemamo predajt ni jednoga ni 
drugoga . . . Što je drugim narodima već u krv prešlo, to je 
u nas gola teorija . . . Svi narodi imaju periode krepke radi- 
nosti, imadu izvor povjesti ... Mi toga nemamo ... U našoj 
pameti nema zanosnih uspomena, nema velikih, posljedovanja 
vriednih primjera. Mi živimo ravnodušno ^rema svemu, okru- 
ženi najužim horizontom, bez prošlosti i budućnosti . . . Mi 
ne dolazimo u dodir s drugim narodima . . . Došli smo na 
sviet kao nezakonita djeca, bez sveze s drugim ljudima . . . 
Mi rastemo, ali ne sazrievamo ; napredujemo, ali stranputicom, 
koja ne vodi do cilja. Svi narodi zapadne Evrope imaju za- 
jedničku fizionomiju, resultat zajedničke povjesti svoje i svoj 
odjeliti individualni značaj. Njih spajaju ideje dužnosti, za- 
kona, istine, reda. A čim ćemo mi nadoknaditi nestadak ovih 



Razvoj realizma u Rusiji, 97 

ideja? U nas nema temeljitosti, metode, logike, silogizma 

zapadnoga Prema svomu namještaju izmedjii Iztoka i 

Zapada morali bismo u sebi spajati oba velika početka spo- 
znaje : maštu i razbor. Ali u istinu mogao bi misliti, da obći 
zakon čovječanstva nije pisan za nas. Putnici života, mi ne 
dadosmo životu ništa, ne stekosmo ništa od njega, ne pri- 
dasmo masi ideja u čovječanstvu ni jedne svoje ideje . . . « 
Zatim Čajadajev prelazi na tečaj historijskoga razvoja ruskoga 
prema zapadnomu, govori o značenju kršćanske vjere u za- 
padnom svietu i o njezinu razvoju, pa završuje pismo s preporu- 
kom preporoda, kojemu se ruski život imade podvrći u duhu 
zapadne kršćanske, poimence katoličke ideje. 

Čajadajev nije pisao iz mržnje ili povriedjene taštine, nego 
u najtoplijoj ljubavi k domovini. Toga nisu uvidjali, te »pa- 
trioti« udri grditi. Čajadajevljev je list poricao, što je Nikolajev 
sustav tvrdio: narodnost. Službeno stanovište nije trpjelo 
ovakove propagande, tadašnje prilike štampe nisu dopuštale 
diskusije. Nedostatci ovoga pisma bili su očiti, ali kritika, 
znanstven odgovor ne bijaše moguć. Vlada Čajadajeva proglasi 
— ludom i zatvori ga. Kasnije se on preseli u Pariz. Njegova 
je krajnost bila prirodna reakcija proti skrajnjemu poljepša- 
vanju Nikolajeva sustava, proti ideji »službene narodnosti«, 
kako ju zove Pypin. Katoličku crtu njegovu treba da tražimo 
u istom vrelu, kao i u Schlegela i Stolberga, na ime u onoj 
potrazi religioznih ideala. Medjutim u njegovoj propagandi 
nije važna strana pozitivna, nego negativna, skeptična. Kao 
izjava narodne samospoznaje, kao iskrena kritika sebe i otvo- 
rena priznaja nedostataka u ruskoj prosvjeti ona je mnogo 
dopriniela, da se unište samoobsjene u ruskom družtvu. Oso- 
bito je vidan njezin utjecaj na Bjelinskoga i Hercena. 

U moskovskom sveučilištu stvorili su se u to doba razni 
djački krugovi, koji su, zatvoreni za sebe, živjeli za svoje 
filozofijske interese. Katedra se zamuljila u rutinu, Nadeždin 
i Pavlov bijahu jedini znameniti učitelji. Glavna je privlačna 
snaga u pritajenoj propagandi Schellingizma. Poimence su 
dva kola dolazila u sve oštriju opreku. Jedno se kolo okupljalo 

Slike iz svjetske književnosti. II. 7 



()8 Raz7'oj realizma u Rusiji. 



oko slobodoumnoga djaka Stankcvića (od god. 1813. — 1840.J, 
koji je prijatelje upoznavao sa Schellingom i Hegelom. Schel- 
lingov se je sustav svojim skladnim i maštovitim značajem 
silno doimao mladeži, koja je težila za srećom u idealima. 
Tako im postade jedini cilj, da budu dostojni nosioci bez- 
krajne svjetske ideje i da dostignu najviši stupanj moralnoga 
savršenstva. Svaki doživljaj, svaka misao, svako čuvstvo prola- 
zilo je kroz retortu metafizike, vas život preobrazio se u kult 
ideje. Ovi su idealisti ostali na okupu i onda, kad su dovršili 
nauke, a u to kolo idu: M. Bakunjin, Bjelinski, Botkin, M. 
Katkov, T. Granovski, — u početku takodjer K. Aksakov i 
Homjakov, koji su se doskora odciepili i sa braćom J. i P. 
Kirjejevskim osnovali slavjanofiski smjer. 

Proti njima stajahu A. Hercen i njegovi prijatelji Ogarev, 
Satin i dr., koji su doduše počeli sa Schellingom i Hegelom, 
ali su se skoro dali na studij Hegelovske ljevice (Ruge-a i 
Feuerbacha) i francuzkih socijalista Saint-Simona, Fouriera i 
Cabeta. 

Stankević i drugovi poštovahu Goethea, Hercen i pristaše 
— Schillera, Huga, Sandicu. Obje se stranke nisu podnosile 
do svršetka četrdesetih godina, pa su se uzajmice nazivali 
»metafizici« i »frondeuri«. No kasnije ih život, uz druge pri- 
like, opet zbliži i ujedini, kako se to vidi iz života obojice 
prvaka njihovih — Bjelinskoga i Hercena. 

Visarion Grigorjević Bjelinski (od godine 18 10. — 1848.) 
bio je sin nekoga okružnog liečnika u Čembaru. Ne svršivši 
gimnazije podje, da se na svoju ruku pripravi za sveučilište. 
Godine 1830. upiše se u moskovsko sveučilište, ali već go- 
dine 1832. bude izpisan poradi »nesposobnosti«. Pravi je 
uzrok bio, što je Bjelinski napisao dramu, u kojoj su cenzura 
i rektor njušili »drzovite ideje«. Lišen svega pokuša daroviti 
mladić, da se protura pišući za »Teleskop« Nadeždinov. Uza 
to je bio u svezi sa Schellingovcima u sveučilištu, pa je tako 
razširio svoje filozofijsko, estetično i jezično znanje, obrazovao 
svoj ukus i tegobom života okušani duh svoj očeličio na idea- 



Razvoj realizma u Rusiju 99 

lizmu, koji je bio lanac cieloga saveza. Ovdje se je napokon 
izvježbao u dijalektici. 

U svojoj prvoj anonimnoj raspravi »Književna maštanja, 
elegija u prozi« (god. 1834.), koja je izišla u Nadeždinovoj 
»Molvi« (Glasu), podao je u dražestnu obliku i s dubokim 
osjećanjem divan priegled ciele ruske književnosti počevši od 
XVIII. vieka i iznio neočekivan paradoks, da do sada još nema 
ruske književnosti u širem smislu, ali da upravo to i zajamčuje 
budući procvat narodne knjige. Svojom novošću i dubinom 
izazvali su ovi Članci cielu oluju, anonimni je pisac prvi iz 
abstrakcija Schellingizma i Hegelizma izveo pitanja moralnoga, 
umnoga i umjetničkog života i protegao ih na ruske prilike. Demo- 
kratska je crta bila u tom, što je pisac tvrdio, da intelektualno 
težište vremena nije više u aristokraciji, nego u demokraciji. 
Napokon članci navališe nemilo na glupo štovanje, koje je 
obćinstvo izražavalo krivim književnim »veličinama«. Medju 
inim izpravio je Bjelinski u jezgri nekritični sud o Deržavinu, 
Karamzinu i Puškinu. 

Ova znamenita razprava pribavi Bjelinskomu nepomirne 
protivnike ne samo u kolu Bulgarinovu i Senkovskoga, nego 
donekle i u krugu Puškinovu; oni su ga držali za »drzovita 
vikača« i »budalasta dječaka«. Naprotiv on osvoji srca sviju, 
kojim se je zagadila reakcija u književnosti. 

Glavna je crta u njegovu talentu, što je umio živo shvaćati 
umjetnost, što je bio vrstan razlikovati pravo od nepravoga i 
odkriti, što je u istinu genijalno. Njegovi prvi članci o Go- 
golju u »Teleskopu« i u »Moskovskom Promatraču«, koji je 
uredjivao godine 1838. — 39., sjajne su apologije humorista 
Gogolja, genijalne improvizacije o geniju njegovu. Bjelinski 
je Gogolja njemu samomu protumačio. On je morao Gogolja 
braniti od njegovih napadača i od njegovih pretjeranih štova- 
telja. Medju prvima je bila petrogradska štampa, koja je hu- 
morista proglasila za cinika i nepatriota, a medju drugima su 
bili slavjanofili, izmedju kojih je Aksakov tvrdio, da je Gogolj 
moderni Homer, komu se može o bok postaviti samo Sha- 
kespeare. 



loo Razvoj realizma u Rusiji, 



U isto doba sa radom BJelinskoga javljaju se snažni ta- 
lenti, kakovi su Puškin, Lermontov, Gogolj, Koljcov, a to po- 
kazuje, da su oba pojava u nuždnoj svezi. To je uvidjao 
Bjelinski, pa je zato ocjenjivao napomenute velikaSe ruskoga 
Parnasa. Od godine 1843. ^^ 1846. priobćio je u »Otačbinskim 
zapiscima« svoje slavne članke o PuSkinu, njih 1 1 na broju, 
koji zapremaju cielu 8. knjigu njegovih skupljenih djela. I Ler- 
montovu je posvetio više kritika, a Koljcova je uveo u knji- 
ževnost i postavio mu poslije smrti njegove krasan biogra- 
fijski spomenik. 

Moskovskomu periodu (do g. 1839.) pripadaju još članak 
BJelinskoga proti Ševyrevu i članak, naperen proti Hercenovu 
radikalizmu. Oba članka pokazuju nam BJelinskoga na vrhuncu 
Hjgelizma, s kojim se sprijateljio na ponuku svoga druga Ba- 
kunjina i u kojem je tražio i nalazio izlazak iz labirinta ži- 
votnoga pitanja. 

Bakunjin je sav pronikao u najtamnija mjesta Hegelove 
filozofije. I Bjelinski podje za njim, no kako je bio uza svu 
strastvenost dosljedan, prirodno je. Što nije ostao na stanovištu 
objektivna optimizma, nego što je izreku o »razboritosti svega, 
što jest«, učinio principom političkoga života. Tako je u na- 
pomenutim člancima Bjelinski postao vatrenim braničem absolu- 
tizma, narodna i čovječja prava pri tom su dakako prošla 
veoma zlo. Bjelinski je tim počinio moralno samoubistvo, pa 
je preselivši se doskora u Petrograd uvidio svu grozotu nje- 
govu. Zbliživši se sa Hercenom i Granovskim odagnao je s 
očiju sofističnu maglu, koja mu je duh zamaglila. Majstorska 
djela Gogoljeva i suvremene družtvene i književne struje znatno 
su pripomogle, da se Bjelinski prisloni uz realizam i humani 
demokratizam. 

U isto doba, kad su počele prosievati prve iskre političkih 
teorija u ruskoj periodičnoj štampi i navješćivati kulturnu 
borbu — u nazorima moskovskih slavjanofila Kirjejevskoga, 
Aksakova, Homjakova i Samarina: složili su se ruski »ljevi- 
čari Hegelovci«, med ju koje pripadaše i Bakunjin, pod zastavu 
francuzke socijalistične škole (Gabet, Proudhon, L. Blanc, Leroux 



Hazvoj realizma u Rusiju loi 



i njihovi učenici u liepoj knjizi Musset, Hugo, G. Sand), te 
su sa simpatijom pratili demokratska nastojanja kasnijih febru- 
arskih ljudi. Bakunjin, preselivši se u Berlin, postade surad- 
nikom Rugeovim u »Ljetopisu«, a Hercen i Bjelinski preuzeše 
u »Otačbinskim zapiscima« i kasnije u »Suvremeniku« vodstvo 
progresivnih književnih ideja. Bjelinskomu bijaše težko. Re- 
akcija, sliepo bjesnilo cenzurne oblasti nije dalo, da se pre- 
tresaju dnevna pitanja, izuzevši strogu literarnu sferu nije se 
moglo ništa kritici podvrgavati. Reakcionarna štampa (Bul- 
garin, Senkovski, Greč, Polevoj), stojeći pod zakriljem žandara, 
krenu biesnu hajku na časopis Krajevskoga ; bila je prava 
sreća, što se je službenim čuvarima obćega dobra kritična i 
moralistična propaganda Bjelinskoga pričinjala glupim nesmi- 
slom, za koji policija nije trebala ni mariti! 

Bjelinski sad više ne stoji u estetici na stanovištu teorije 
o bezsviestnom stvaranju, kao ono s početka; umjetnost mu 
nije više bezsviestno lebdjenje umjetnika u višim sferama, nego 
samo sredstvo za izraz životnih pojava, za objašnjivanje i ra- 
zumievanje života. Tako je kritika pošla na publicistično tlo, 
dočim je dotle išla samo za abstrakcijom. Trebao je još samo 
korak do realistične kritike ! 

Preselivši se u Petrograd Bjelinski postade glavnim stupom 
»Otačbinskih zapisaka«, koje je godine 1839. utemeljio Kra- 
jevski. On bijaše duša organa, on mu podavaše života, pokreta, 
boje, te je zastupao njegov »smjer«. Kad se je javio g. 1841. 
slavjanofilski » Moskvi ćanin« , zametnu se vatrena polemika 
izmedju oba lista, načelno protivna. Proti Ševyrevu, koji je 
Bjelinskoga prekorio s nepatriotizma , napisao je on divan 
pamflet »Pedant«, koji je upravo porazio protivnika. Istomu 
vremenu pripadaju oba sjajna članka o Petru Velikom, u ko- 
jima je iznio svoje ideje o reformi i o ruskim kulturnim cilje- 
vima, — i njegova razprava o spomenicima prostonarodne poezije 
ruske, koje Bjelinski nije cienio dosta. Bjelinski nije još shvaćao, 
koliko može vriediti prostonarodna pjesma za kulturnu povjest, 
jer je u ono doba izpitivanje narodnoga blaga u Rusiji bilo 
u povojima. Bjelinski veli: »Umjetna poezija uviek je viša od 



I02 Razvoj realizma u Rusiji, 



prostonarodne, koja nije drugo nego djetinje blebetanje pučko, 
sviet tamnih slutnja i nejasnih čuvstava; naprotiv umjetna je 
poezija jasna rieč muževne sviesti, forma skladna sa sadržajem, 
sviet pozitivne realnosti. Mala pjesma bogodana pjesnika umjet- 
nika vriedi više, nego svi produkti prostonarodne poezije.« 
Isto je tako bio Bjelinski odviše strog prema narodnim na- 
stojanjima slavenskih folklorista i izpitivača narodne prošlosti. 
On je odrješito odbijao narodni separatizam, pa je s toga i 
bio protivnik sveslavenske ideje, premda mu je bila simpatična 
ideja »narodnosti« (dakako ne u službenom obliku). 

Kao privrženik zapadne prosvjete, a uza to pod konac 
života zaokupljen studijem Mladohegelovaca i francuzkih so- 
cijalista, Bjelinski se je opirao slavjanofilstvu, koje se pojavilo 
na književnom polju u četrdesetim godinama. Ipak je Bjelinski 
umio u koječem i pohvaliti njihov trud oko pitanja o odno- 
šaju Rusije prema Zapadu i inteligencije prema puku. 

U bitnosti može se Bjelinski smatrati glavnim teoretikom 
»zapadničke« stranke. On nije sliepo precjenjivao zapadne pro- 
svjete, nego je tvrdio, da se od zapadnih pitanja moraju u 
Rusiji primati i ocjenjivati samo ona pitanja, koja se tiču i 
ruskih prilika. Drugo bi bilo Don-Quijotstvo. »Kod sebe, oko 
sebe — treba da tražimo pitanja i njihovo rješavanje.« 

Slavjanofili su »Moskvićaninu« god. 1845. dali drugi, 
mnogo temeljitiji, strogo-filozofijski smjer. Oni su podali još 
jedanput »zapadnicima« ruku na pomirbu, oni su im priznali, 
da je zapadna prosvjeta dobro utjecala na Rusiju, no u osta- 
lom su prisvajali ruskomu narodu imanentnu kulturu i odatle 
izvodili svoje družtvene, vjerske i politične ideale. Bjelinski 
je dopuštao, da je puk jedan od glavnih čimbenika političnoga 
života, ali je odbijao misao, da bi ruska narodnost imala tra- 
dicionalan autoritet. 

Ruska reakcija bijaše u cvatu. Mladi učenjak i prijatelj 
Bjelinskoga Timofej N. Granovski (od godine 1813. — 1855.) 
vrati se iz tudjine i pročita zimi godine 1843. — 44. u Moskvi 
nekoliko predavanja o srednjem vieku, koja su silno odjeknula 
u obćinstvu. No nisu se svidjala slavjanofilima poradi toga, 



Razvoj realizma u Rusiji, 103 

jer su mukom prešla preko Rusije i pravoslavlja. Mitropolit 
moskovski povjeri nekomu profesoru duhovne akademije, da 
oprovrgne — Hegela, a pjesnik Jazykov navali biesnom pjes- 
mom na »zapadnike«. Godine 1845. prekide Grano vski sve 
sveze s Aksakovom i Samarinom, pa se složi sa Hercenom. 

Slavjanofili su sve više potezali pitanja politična i druž- 
tvena u okvir svojih razprava, pa su tako u početku pet- 
desetih godina pokrenuli pitanje o ustavu seoskih obćina. 
Hercen se je s njima slagao na tom polju, dok je Bjelinski 
ostao u području književnom. Bjelinski nije utaman proricao, 
da će skoro sazreti ruska kfijiga, — u sredini četrdesetih go- 
dina pomoli se niz mladih književnika na beletrističnom polju, 
posvećujući svoju pažnju osobito nižim slojevima. Za svoga 
vodja proglase Gogolja, a publika ih nazove »prirodnom ško- 
lom«. Bjelinski se počne baviti oko »prirodne škole« i dade 
se na posao, da čitateljstvu razjasni njeno biće, zadatke i 
opravdanost njenu. Godine 1846. dovrši svoje Članke o Pu- 
škinu. Godinu dana zatim prestupi Bjelinski k »Suvremeniku« 
J. Panajeva i N. Nekrasova, gdje je bilo ognjište prirodne 
škole. Hercen, koji se dade na roman, grof Sologub, Dosto- 
jevski, Gončarov, Grigorović, J. Turgenjev — postaše stupovi 
ruskoga naturalizma. Uz njih pristaše pjesnik Nekrasov, pravni 
historik Kavelin, historik Solovjev, izpitivač mitologije Afa- 
nasjev, pa se može reći, da su svi iz djelovanja Bjelinskoga 
dobili pobudu za slobodno, strogo izpitivanje. Bjelinski je 
probio put humanoj, novoj eri u poeziji i znanosti. 

U svojim godišnjim priegledima ocjenjivao je Bjelinski 
sve pojave prirodne škole i nastojao pokazati njihovu svezu 
sa vremenom i narodnim stanjem. Poradi prsne boli podje u 
Salzbrunn, odakle Je napisao oštro i slobodno pismo Gogolju 
poradi njegovih »Dopisa«. Na povratku u domovinu po- 
hodi Pariz, gdje nadje Hercena, g. 1847. za uviek prognana 
iz domovine, i Bakunjina. Kao da Je osjećao skoru smrt, 
Bjelinski se žurio kući. Od g. 1843. bio je Bjelinski oženjen, 
te se morao brinuti za obitelj, no premda je radio preko 
mjere, skapavao je od gladi. Izjele ga brige i poslovi, trpio 



L. ^ 



I04 Razvoj realizma u Rusiju 

je •od sušice, a liečenje mu nije koristilo, nego ga dovede do 
groba. Zadnja mu je znamenita radnja »Osvrt na rusku književ- 
nost u godini 1847«, napisana 1848; u njoj je vrstno označio 
stanje, ruske inteligencije. Još u predvečerje februarske revolucije 
radila je vlada oko reforma, poimence oko toga, da dokine 
kmetstvo. Statistični odbori, znanstvena izpitivanja ekonomij- 
skih prilika na ladanju, pučki spisi, demokratska beletristika 
— sve je to navješćivalo novu eru, za koju se je i družtvo 
zanimalo. Tomu je dao rječita izraza Bjelinski u onoj sjajnoj 
razpravi, koja je humani demokratizam proglasila za geslo 
budućnosti i od protivnika branila prirodnu školu. Protivnici su 
se rugali i gradji i estetičnoj vriednosti ove škole. No Bjelinski 
razčiniv sve napadaje dolazi do zaključka, da su oni nastali 
što iz preživjelih staležkih predsuda, a što iz predsudll ukusa. 
Analizujući prve Turgenjevljeve >Lovčeve zapiske«, GonČa- 
rovljevu »Običnu historiju«, Dostojevskoga »Biedne ljude« 
dokazuje Bjelinski, da ova škola ima na pretek i umjetne 
ciene. Umjetnost kao svrha sama za sebe — to je zakopana 
misao, gola fikcija. Umjetnost treba da služi družtvenim pro- 
blemima. Danas može biti nazvana pravom umjetnošću samo 
ona, koja odgovara svomu vremenu i idealima svoga družtva. 
Medjutim to baš nije mačji kašalj, golom kopijom i tenden- 
cijom ne može se to postići. Već naprotiv samo onaj pisac 
vriedi, koji je ujedno umjetnik, koji umije stvarati tipe, a ne 
tek pojedinačke slučajeve. U tom i stoji vriednost prirodne 
škole : njezine su osobe — tipne. Ova zadnja razprava posljednji 
je članak u razvojnom lancu ruskoga estetičnog kriticizma u 
tridesetim i četrdesetim godinama. Ona je most, koji vodi od 
naraštaja četrdesetih godina do učenika njegovih u petdesetim 
i šestdesetim godinama. 

Uz fizičke boli napanu na Bjelinskoga razne neugodnosti. 
Preokret vladinih krugova, nova reakcija, koja je otela sve 
nade o reformi, otrova zadnje dane Bjelinskomu. »Sjevernoj 
pčeli« podje za rukom prikazati ga prevratnikom, a bilo je i 
denuncijacija. Šef »III. odsjeka« (političnoga redarstva) zovne 



Razvoj realizma u Rusiji. 105 

ga k sebi, no Bjelinski nije više mogao da se odazove, 26. maja 
1848. umrie. 

Kao kritik i idealna ličnost Bjelinski se dojmio bezpri- 
mjerno. Njegova djelatnost označuje novu eru u ruskoj žur- 
nalistici. Njegovi visoki zahtjevi prema književnosti, njegovo 
mjerilo ljepote, nutarnje istine i moralnoga ideala prema poe- 
ziji bijaše nešto sasvim novo u kritici ; do njega nije nitko o 
važnosti umjetnosti govorio s tolikim zanosom, s tako dubo- 
kim shvaćanjem i s tolikom stilističnom vještinom. Njegova 
je pojava organično uvjetovana. S njime, demokratom prestala 
je kritika biti monopol aristokrata i učenih pedanta. Njemu 
nije u kritici nijedan suvremenik bio premac, uza to je sve 
druge kritike nadilazio plemenitošću i čistoćom svoga bića. 
Ako je promienio misli, bio je to posljedak nutarnjega rada. 

Bjelinski je dao pobudu za metodsko mišljenje ; njegova 
je djelatnost označena idealizmom, koji je prihvatio vas na- 
raštaj. Bjelinski je većinu ruskih književnih prvaka posvetio. 
On je rusku književnost osamnaestoga vieka i devetnaestog 
vieka do konca četrdesetih godina ocienio tako, da je tim 
posao dovršen. 

Nasljednici Bjelinskoga živjeli su u drugo vrieme, koje je 
iznielo na površinu ine književne i družtvene težnje, pa ćemo 
vidjeti, kako su se oni odužili svojemu zadatku. 

III. 

Od njemačkih su se filozofa u Rusiji u početku stoljeća 
najviše dojmili Schelling i Hegel. Poimence je odziva našao 
Hegelizam sa svojom novom filozofijom povjesti, koju drži za 
razvoj narodne ideje. Hegelova je filozofija uniela svjetlo 
u nejasne teoretične predstave predjašnjega vremena i podala 
osnovu za pojmove o narodnosti, državi, gradjanskom družtvu. 
Na istoj su osnovi sagradjeni novi sustavi prava, komparativne 
filologije i mitologije, povjesti i etnografije, te su oni prodrli i u 
Rusiju i utvrdili novu učenjačku školu na evropskom temelju. 

Bilo je to vrieme, kad se je u svim zemljama Evrope 



io6 Razvoj realizma u Rusiju 



počela izučavati prostonarodna književnost, kad je nauka s 
najvećom pomnjom iztraživala p o v j e s t, u kojoj će se nepo- 
kvarene crte narodnosti najlakše razabrati. Filozofija, literatura, 
politika — podju u službu nacionalizmu, nacionalnoj ideji. 
U prilog ove ideje već se je u dvadesetim godinama preko 
Evrope izpreplela mreža tajnih saveza i već su izbijale revo- 
lucije (u Grčkoj i Poljskoj). U Rusiji se već za Napoleonskih 
vojna čuje prosvjed proti tudjinstvu u knjizi i običaju, te se 
budi težnja za narodnom samostalnošću. U dvadesetim godi- 
nama bijahu svi naprednjaci — donekle slavjanofili. No pod kraj 
ovoga doba ideja nacionalizma već je osnovana na filozofijskoj 
spekulaciji — u napomenutoj školi ruskih Schellingovaca. Sve 
se dade na studij »narodnosti«, te već u doba Aleksandrovo 
ovaj smjer može se ponositi uspjesima na polju povjesti, ar- 
heologije i etnografiije. Kao filozofijsko-historijska teorija javio 
se ovaj duševni smjer u novom slavjanofilstvu. 

U duševnim i javnim prilikama Nikola jeve ere bili su svi 
uvjeti, da se javi novo slavjanofilstvo. U ovom sustavu slie- 
vaju se spekulativni, teologijski i romantični elementi. Spe- 
kulativni je arsenal crpen iz Schellinga i Hegela; teologijsku 
osnovu poda va ju crkveni otci i bizantinski pisci, a romantika se 
nalazi u težnji, da se u prošlosti naroda nadju pravi uvjeti 
života religioznoga, moralnoga i družtvenoga, koji će ostvariti 
ideal prave narodnosti u tužnoj sadašnjosti. 

Ovaj je arhaizam isto tako romantičan, kao što je mi- 
stično-katolička tendencija u Čajadajeva, ili pojavi kod pre- 
poroda zapadnih Slavena, na priliku »ilirska« ideja u nas. 

Novo slavjanofilstvo tražilo je abstraktno narodno načelo, 
pa se je zadovoljilo uvjerenjem o etičnoj veličini naroda, o 
njegovoj umnosti i neobičnoj važnosti za razvoj čistoga čo- 
vječtva. U strogo književnoj djelatnosti prisloni se ono direktno 
uz romantike. Već je Puškin udario u žice Sveslavenstva, a 
slavjanofili stvore sveslavensku liriku, kojoj su na čelu Jazykov 
i Homjakov. 

Kao opozicija »službene narodnosti« Nikola jeve novo 
slavjanofilstvo označuje napredak. Slavjanofili su u početku 



Razvoj realizma u Busiju 107 

drugovali sa zapadnicima ; Kirjejevski, Homjakov, Aksakov pri- 
jateljuju s Hercenom i Granovskim, no kasnije pukne razdor i 
zametnu se razpre o tom: u kakovu je odnošaju pravoslavna 
crkva prema rimskoj i protestantskoj, te kako stoji ruska pro- 
svjeta prema zapadnoj ? 

U početku su se prepirali naustice, prvaci u dijalektici 
bijahu Homjakov i Hercen. Već prije, u početku četrdesetih 
godina govorili su Ševyrev i Pogodin o truležu Zapada. Kad 
su napokon u sredini četrdesetih godina slavjanofili izišli na 
javni mejdan žurnalistike, te 1845. godine Ševyrev i Pogodin 
preuzeli redakciju »Moskvićanina« (od god. 1840. — 1856.), iz- 
nieli su oni svoju nauku u dovršenu obliku. Uz ovaj list pokrenu 
»Moskovski Zbornik« i »Zbornik« D. Valujeva, koji su do- 
nosili bogatu gradju historijsku i etnografijsku. Uza to je u 
Petrogradu živio »Majak« (Svjetionik) od g. 1840. — 45., koji je 
propoviedao uništaj sve kulture i duševnoga života. Prvi do- 
sljedni list slavjanofilski bijaše »Russkaja Besjeda«, počevši 
od 1856., u kojoj su izišle najbolje radnje slavjanofila : obaju 
Kirjejevskih, Homjakova i Aksakova. U kasnije doba javiše 
se i drugi njihovi časopisi. 

Osnovne filozofijsko-historijske teze dobi njihova škola 
od Ivana V. Kirjejevskoga (od god. 1806. — 1856.). U svojim 
djelima tvrdi on, da je zapadna naobrazba dovršila svoj tečaj, 
te da od sada ne može čovjeku podati ništa drugo nego 
čuvstvo nezadovoljstva. Skepsa je uništila temelje pozitivnoga 
bitka. Kao što je morala starina napokon potražiti osvježu u 
drugih manjih naroda, tako treba Zapad da se preda načelima 
pravoslavnoga Slavenstva. Zapadna prosvjeta nema više pravih 
etično- vjerskih načela, ona je spolja savršena, ali je iznutra 
strunula, jer se je razišao razbor s vjerom. Ovaj sklad raz- 
bora i vjere podaje samo pravoslavni Iztok, koji je po tom 
jedini sposoban shvatiti najvišu istinu. 

Dogmatičnu je stranu slavjanofilske teorije obradio da- 
roviti Aleksjej St. Homjakov (od god. 1804. — 1860.), koji se 
proslavi kao sveslavenski lirik. 

Historijski su opravdavali slavjanofilstvo D. Valujev, J. 



io8 Razvoj realizma u Rustjt. 

Samarin i Konst. Aksakov. Po Samarinu sva ruska povjest 
(ne samo proSla, nego i buduća) osniva se na obćini, obćina 
prikazuje najviši akt slobode i sviesti. Razvoj germanskoga 
»načela osobnosti« nije nikada mogao uhvatiti koriena u Ru- 
siji; pa i sam Zapad teži za komunalnom organizacijom 
družtva, za onim, što već živi u ruskoj — »obćini«. Zapadnici 
su se toj misli protivili, no ipak Hercen i socijalisti vruće su 
ju zagovarali. Velika je zasluga slavjanofila, što su u svezi s 
pitanjem o obćini radili oko dokinuća kmetstva. Poimence je 
sam Samarin u tom poslu stekao bezsmrtnih zasluga. Isto 
tako je Samarin i na polju narodno-ekonomijske publicistike 
mnogo privriedio. 

Konstantin S. Aksakov (od god. 1817. —1860.) pravi je 
historik slavjanofilske škole. On je bio skroz i skroz idealist 
i entuziast, bez ikakve afektacije, te je svoju iskrenu ljubav 
k puku pokazao kao historik, novinar, pjesnik i kritik. On 
je razvio u raznim djelima misao o opreci grčko-slavenskoga 
svieta prema germansko-romanskomu od prilike ovako: 

Evropejske su države postale osvajanjem, u njima je na- 
čelo sile i robstva. Ruska je pak država postala činom dobro- 
voljna poziva. Rusku je vladu utvrdila privola naroda. Zato 
je načelo ruske države — sloboda. Od sile dodje Zapad do 
revolucije, a ruski je Iztok ostao vjeran vladi. Katolicizam je 
doveo Zapad do crkvene razpre, a Rusija je složna u vjeri 
pravoga kršćanstva. 

Povjest Zapada puna je efekta i bučnih prizora, ruska 
povjest nema kako vitežtva, tako ni križarskih vojna. Govoreći 
o unutrašnjem ustroju Rusije tvrdi Aksakov, da se ovdje na- 
lazi podpuna solidarnost izmedju zemlje i države. Ako je došlo 
do sukoba, radilo se samo o tom, tko će vladati, a nije se 
išlo za tim, da se ukloni monarhija. Istina je, što govori 
Aksakov o jedinstvu vjerskom i družtvenom u staroj Rusiji. 
S Petrom Velikim počinju se klase otudjivati. Reformu Petrovu 
nazivlje Aksakov nasiljem i izdajstvom protiv ruske narod- 
nosti. Nova priestolnica nije u svezi s Rusijom . . . Napoleo- 
nova provala zabunjuje državu, koja traži pomoć u Moskvi i 



Razvoj realizma u Rusiji, 109 

u zemlji. Moskva spašava sebe i državu. Samo još više klase 
čame pod igom Zapada, no Moskva opet počinje oslobadjati. 
Ruska se ideja počinje emancipovati, njen rad izlazi iz Moskve, 
te nije daleko preporod prave Rusije. 

Aksakov sanja o tom, da bude Moskva opet priestolnicom 
carevom. On je najradikalniji medju slavjanofilima. 

Poslije njegove smrti bio je vodja slavjanofilstva njegov 
brat Ivan (od god. 1823. — 1886.). 

Uza neke nedostatke slavjanofilstvo je steklo golemih za- 
sluga za razvoj narodne sviesti. Njegov ideal bijaše — prosti 
narod. Bila je velika smionost iznieti takovu misao u doba, 
kad su vlastela i činovnici s priezirom gledali na kmetove, 
koji živu samo za to, da za njih rabota ju. Uza to su slavjanoHli 
nametnuli historijskoj nauci novu zadaću, da odkrije nutarnje 
elemente narodnoga značaja , jer oni jedini mogu pravim 
svjetlom obasjati historijsku važnost puka, te prošlost i sa- 
dašnjost države. U tom je znamenita privreda slavjanofilstva. 
To se mnogo dotiče s novom historijsko-kritičnom naukom, koja 
ide za studijem pučkoga života, starini i prostonarodne poezije. 

S dokinućem kmetstva 19. februara g. 1861. ušla je na- 
rodna ideja i ruska monarhija u novu fazu. Selo i obćina 
izišli su napried i osvojili sva ostala družtvena i politička pod- 
ručja i interese. Razkmećenje je pojačalo narodnu ideju, pa je 
novo obrazovanje ladanjskih prilika — osobito poslije poljske 
bune — postalo središtnom točkom sviju stranaka, glavnim 
sadržajem sviju političkih misli u Rusiji. Mnoga se je libe- 
ralna želja morala odgoditi. 

IV. 

No da se vratimo u četrdesete godine! Sredina ovih go- 
dina bijaše doba družtvenoga vrenja. Filantropske i socijali- 
stične sanjarije Saint-Simonove, Fourierove, Proudhonove raz- 
grijale su se u glavi ruskih idealista, pa kod tadašnje cenzure 
njihovo se nastojanje moglo odraziti samo u obliku tajnih 
saveza. Takav je tajni savez g. 1849. odkriven u Petrogradu^ 



1 1 o Razvoj realizma u Rusiji, 



te su njegovi članovi strogo kažnjeni. U kolu ovih »Petraše- 
vaca« (vod ja im se zvao Petraševski) nalazili su se mnogi 
korifeji književnosti petdesetih do osamdesetih godina. Spo- 
minjemo samo Dostojevskoga i Pleščejeva. To je bila ruska 
jeka februarske revolucije, koju su predvidjali trezniji ljudi, 
kao Bjelinski i Hercen. Žalostni svršetak ove »jeke« morao je 
otriezniti i idealiste. 

Poslije visoke plime nadodje u početku petdestih godina 
silovita osjeka i reakcija. Poslije velikih nadit banu razoča- 
ranje. Mjesto reforme nametnut je družtvu umjetan patrio- 
tizam, koji je našao oduška ponajprije u krimskom ratu (od 
god. 1853. — 1856.). Ali na toj klisuri razbile su se i materi- 
jalne i moralne sile Rusije. Premda je ruska vojska u ratu 
izniela slavnih epizoda svoga junačtva, ipak su Rusi poslije 
rata uvidjeli svoju političku nezrelost, odkrili nutarnje štete. 
I tako poče družtvo bez pomilovanja koriti samo sebe. 

Književnost mu je vjerno zrcalo, u njoj prevlada smjer odkri- 
vanja i obtuživanja, ne uviek realističan u obliku, ali uviek u 
tendenciji. Pod konac petdesetih godina javlja se opet družtveni 
pokret, kojemu na čelu stoji čovjekoljubivi car Aleksandar II. 
Počinje se nova politična era. Od sada vlada i javno mnienje 
idu uporedo i rade uzajmice. To je nešto novo. 

Družtvo iznenada i silovito počne obarati zapreku, koja 
mu nije dala, da se upoznade s pravom vriednošću sviju ure- 
daba državnoga života. Ljudi se stanu zanositi liberalnim 
uredbama Zapada i uzmu štovati, što je do jučer vriedilo za 
prevratničko ludilo, pa tako počnu zabacivati autoritet i pre- 
daju. Svi su uvidjeli, da su grozni resultati i ukorienjene štete 
vladavine Nikolajeve bile u najužoj svezi sa sustavom »viših 
gledišta« i da je razsulo vojske, uprave, narodnoga blagostanja 
i financija prirodnom posljedicom onoga vladavinskog sustava, 
komu je bila prva zadaća ugušivati javno mnienje. 

Caru Aleksandru II. valjalo je mnogo popraviti, a još više 
stvoriti. Prvo mu je djelo, što je dao neku slobodu štampi i 
javnomu mnienju. To se dogodi u doba, kad se je samo javno 



Razvoj realizma u Rusiji. 1 1 1 

mnienje izmienilo. Periodična presa postade ujedared vlašću, 
na koju se morahu obazirati sve vlade. 

Signal borbi nove štampe sa preostatcima staroga sustava 
dao je prijatelj Bjelinskoga slavni Aleksandar Ivanović Hercen 
(od god. 1812. — 1870.), jedan od najvećih novinara u svietu. 
Pošto je svršio nauke u moskovskom sveučilištu, te se iza više- 
godišnjega progona u Vjatki i Vladimiru preselio u Petrograd, 
dade se na književnost. Pod pseudonimom »Iskander« počeo 
je u »Otačbinskim zapiscima« sa »Uspomenama mlada čovjeka« 
(god. 1 84 1.) i s nekim novelama; kasnije napisa niz drugih 
razprava i godine 1847. roman »Tko je kriv?«, u kojem se 
pokaza darovitim pripovjedačem. 

Hercen bi ponovno prognan — u Novgorod, odakle go- 
dine 1847. pobježe u tudjinu, da se nikada više ne vrati u 
domovinu. U Parizu se združi sa socijalistima i poljskim emi- 
grantima. Njegova brošura »S druge obale« (g. 1850.) vatren 
je prosvjed proti stanju države ruske i naviesti svietu spasi- 
teljsku snagu ruskoga zemljištnog posjeda, komu je sudjeno, 
da bude orudje, kojim će se osvojiti panslavistično-demokratsko 
svjetsko carstvo. Iz Pariza ode Hercen u London, te ovdje ustroji 
slobodnu rusku tiskarnicu. Počevši od g. 1857. izda vaše tjednik 
»Zvono« (Kolokol, od 1865. do 1869. u Ženevi), koji je uz 
mjesečnik »Polarna zviezda« (g. 1855. — 62., 8 knjiga, London 
i Ženeva) imao kolosalan utjecaj na razvoj političkih misli i 
javnih prilika u Rusiji. 

Odmah u prvom broju upravi Hercen otvoreno pismo 
caru Aleksandru, u kojem s nečuvenom smjelošću ište od njega, 
da okaje zlo, koje je njegov otac Nikolaj nanio Rusiji, da 
dokine sustav obćega robstva, da uvede liberalne uredbe, a 
prije svega da odmah učini kraj kmetovanju, jer inače ne će 
biti sloge izmedju vlade i puka. 

Pismo se je dojmilo kao živi oganj. »Kolokol« je dakako 
odmah zabranjen u Rusiji, ali je ipak bio u svačijim rukama ; 
iz sviju krajeva Rusije prispievali su mu na taman način dopisi ; 
državne su tajne izlazile u njemu na vidjelo kao najobičnije 
stvari; imena političkih uhvaćenika i prognanika, razprave u 



112 Razvoj realizma u Rusiji. 

senatu i državnom vieću, podmirivanja i prestupci policije — 
sve je to izlazilo pred čitatelje. 

Utjecaj Hercenov i njegova lista ostade jak, dok je tražio 
dokinuće kmetstva i tjelesne kazne i dok je zahtievao, da se 
uvede javno i naustično pravosudje. No kad su se ove želje 
u šestdesetim godinama izpunile, listu nestade cara. Hercen 
počne sada nemilosrdno navaljivati na mane nove vladavine 
i grditi postupak visoko namještenih ličnosti, ali je u tom 
djelovao samo destruktivno. Hercen je u to doba bio pod dojmom 
revolucionarnoga fanatika Mih. Bakunjina (od god. 1814. do 
g. 1876.), koji je iz sibirskoga progonstva pobjegao, te preko 
sjeverne Amerike g. 1861. došao u London, pa uz Hercena i 
Ogareva bio glavnim suradnikom »Kolokola«. On je i unio 
prevratni, destruktivni element u list, koji se pretvori u organ 
socijalne revolucije i anarhije. 

Hercen je već prije branio poljske zahtjeve, Bakunjin pak 
pod je u svom polonizmu god. 1863., kad je buknula poljska 
buna, do izdajstva proti Rusiji. 

Proti »Kolokolu« ustane sada M. Katkov, izdavač »Ru- 
skoga Vjestnika« i tadašnji vod ja narodno-centralistične stranke, 
koja je sve više i više ugleda dobivala u narodu. »Kolokol« 
izgubi vas dojam i popularnost, god. 1865. priedje u Ženevu, 
ali se pretvori u pogrdnički list, dok ga godine 1869. ne ne- 
stane. Godinu dana za tim umrie Hercen. On je ne samo 
jedan od najmoćnijih, nego ujedno jedan od najvještijih i naj- 
duhovitijih pisaca novoga vremena. Uz deset ruskih knjiga 
»Sabranih djela« (Ženeva, g. 1875. — 1879.) pridolaze mnoge 
brošire njegove u drugim jezicima. 

Bilo je i drugih ruskih emigranta, koji su književno radili 
po tudjim stranama, — najglavnije im ognjište bijaše u Londonu. 

Već poradi toga, da oslabi prigovore londonskih novinara, 
morala je ruska vlada podati koncesije časopisima, koji su 
osobito pod konac petdesetih godina nicali kao gljive iza kiše. 
Sve se dade na publicistiku. U Petrogradu osnuje bogati grof 
Kusjelev Bezborodko progresivni časopis »Rusku Rieč« i plaćaše 
velike honorare. U Moskvi se Katkov odreče profesure i po- 




Razvoj realizma u Rusiju 1 1 3 



krene list >Ruski Vjestnik« godine 1856. Cenzura bijaše libe- 
ralna i blaga. Do skora novinstvo nije poznavalo granica, 
novine se nadmetahu u radikalnoj smjelosti i polemičnoj skraj- 
nosti. Hercen bijaše uzor, njegov način nadje odziva. Knjige 
gotovo i ne izlaze. Gradja novinstvu bijaše bezkrajna. Resultati 
modeme prirodne nauke, ustavno državno pravo, noviji odsjeci 
povjesti, prevrat g. 1848. i 1849., pozitivna filozofija i narodna 
ekonomija (u kojoj se iztaknu daroviti Vladimir Miljutin), 
prievodi socijalnih romana, preradbe i izvadci iz svih znatnijih 
naučnih i političnih djela evropskih pisaca (kakovi su Mili, 
Vogt, Moleschott, Buckle, Darwin, Stirner, Ruge, Feuerbach, 
L. Blanc) — sve to ulazi u ove novine i silno se doimlje 
ruskih čitatelja. Budući da se još ne mogahu direktno ocjenji- 
vati ruske državne uredbe, zamatahu se misli o tom u odielo 
kritičnih razmatranja o ustavnim prilikama, o absolutizmu i o 
konstitucionalizmu zapadnom. Uza to ide beletristika rugajući 
se tipovima kmetskoga vremena. Nikolajevska soldateska, pod- 
mitljivo činovničtvo, nepoštena policija , surova vlastela — 
prolaze šibe u beletristici. Satira s denuncijacijom — cvate i 
gospoduje. 

Na čelu radikalnoga novinstva u Petrogradu stoji go- 
dine 1847. osnovani »Suvremenik«. U petdesetim godinama 
lati se njegove redakcije daroviti ekonomist i kritik Nikolaj 
G. Černyševski, nazvan ruski Robespierre, ali je bliži Millu. 
On priobći od g. 1853. do g. 1862. u listu svojem velik broj 
razprava iz narodne ekonomije, filozofije, antiestetike, kritike, 
historije i književne povjesti. Ovi se članci odlikuju blistavim 
slogom, te po njima dolazi on kao novinar o bok Bjelinskomu i 
Hercenu. Kao pripovjedač pobudi veliku senzaciju svojim ro- 
manom >Što valja raditi?«, koji je napisao u progonu go- 
dine 1862. i 1863. To je dugo vremena bilo evangjelje Mlado- 
rusS. Tendencija mu je socijalna. Jezgra njegove socijalistične 
i politične propagande stoji u tom, što zahtieva, da se osobno 
vlastničtvo na zemljištu dokine na korist obćinskoga posjeda, 
da se seljačtvo uvede u podpuno vlastničtvo svojih seoskih 

Slike iz svjetske književnosti. II. 8 



1 14 Razvoj realizma u Rusiji. 



kotara, da se plemstvo dokine, vojska razpusti, a priestol 
okruži demokratskim uredbama. 

Pravu književnu kritiku u »Suvremeniku« vršio je na žalost 
prerano umrli, daroviti Nikolaj Aleksandrović Dobroljubov (od 
god. 1836. — 1 86 1.), koji nas mnogo podsjeća Bjelinskoga. 
Budući plemenite i ponosne prirode težko je podnosio Dobro- 
ljubov, što mu je raditi u vrieme, koje valjana čovjeka osu- 
djuje ili na neradinost ili na žrtvovanje samoga sebe. Premda 
je bio po prirodi nježan i mekan, bio je prinudjen u kritici 
udariti u žice oštra sarkazma. Nepravi položaj puka prema 
državi, neosjetljivost družtvene mase, vlastita osama, napadaji 
poradi oštrine njegove i napokon obćenita reakcija — sve ga 
je to ojadjivalo, kidalo mu zdravlje i srušilo ga u prerani grob. 

B'lo mu je jedva dvadeset godina, kad je godine 1856. 
izišao na književno polje, okusivši već čemer siromaštva poput 
Bjelinskoga. Ipak je on dobro shvatio zadaću kritike, odrekao 
se estetike i uzeo za mjerilo realni život i družtvo. U svoja 
dva članka branio je t. zv. altruizam, teoriju oplemenjena 
egoizma, koji svoju sreću traži u obćem dobru, a obće dobro 
u blagostanju svakoga pojedinca. Prirodno je, da prema tomu 
stanovištu nije bio zadovoljan stanjem Rusije, te je ustao proti 
njemu. Svaki redak njegovih kritika pisan je rek bi krvlju 
njegova srca. 

Osobito je zanimljiva njegova analiza Gončarovljeva ro- 
mana »Oblomova«, u njoj je Dobroljubov iznio originalne 
ideje o trajnosti družtvenih tipova, ako ostanu analogne prilike 
javnoga života. Kritičko su remek-djelo njegove dvie goleme 
razprave o dramama Ostrovskoga pod nadpisom »Tamno car- 
stvo«, a čitaju se kao roman; one pripadaju med ju najbolje. 
Što je evropska kritika u obće stvorila u analizi kojega pisca 
u svezi s fiziologijom ciele družtvene sfere — u ovom slučaju 
ruskoga trgovačkoga svieta. Uz drame Ostrovskoga razvija 
Dobroljubov groznu, mračnu sliku družtvene truleži. Na isti 
realistični način razpravlja o Turgenjevu i Dostojevskom. Pisao 
je i o Cavouru, pa i o Owenu. 

Dobroljubovu prigovaraju, da je previsoko podigao ne- 



Razvoj realizma u Rusiju \ 1 5 

gaciju, isto tako mu neki zabavljaju, što je oskvrnio umjet- 
nički ideal, što je uzvisio literarni utilitarizam i ponizio mnoge 
autoritete (tako u poeziji Puškina, a u pedagogici Pirogova). 
Tvrdili su, da mu je znanje površno, baš kao i Bjelinskomu. 
No najviše mu zamjerahu oštrinu u njegovu pisanju. On se je 
u šaljivom listu, koji je izlazio sa »Suvremenikom«, nemilosrdno 
rugao samoobsjeni i nadutosti književnik^, koji su mislili, da 
je s izvrgavanjem družtvenih rak-rana već dovršen posao po- 
pravka. Danas se ime. Dobroljubovljevo cieni kao i Bjelin- 
skoga. Tko se bori proti tmini, bori se za svjetlo. I doista : 
duševno svjetlo, humani družtveni odnošaji, osnovani na raz- 
boru, prirodi i čovjekoljubivosti, uzgoj mladeži, naobražavanje 
puka, u kojem je nalazio najzdravije življe za razvoj družtva 
— - to bijahu njegovi ideali. Umro je kao žrtva svoga poštenja 
usred laži i surovosti. 

Dobroljubov preminu znamenite godine 1861., kad se je 
izpunila najvruća želja sviju dobrih Rusa i njegova : dvadeset 
i pet miliona kmetova dobilo je slobodu! To je trebalo 
da bude početak nove ere. Sva je država prekipljivala, radikali 
bivahu sve smjeliji, liberalno je plemstvo frondiralo, njegove 
skupštine bijahu kao prevratni klubovi. U to buknu seljački 
nemiri — Volgi na iztok. Valjalo ih umiriti oružjem. Iza 
toga stanu se burkati djaci u Petrogradu, Moskvi, Harkovu, 
Kijevu. Vlada je nesmetano snovala novim načinom urediti 
državno-pravno mjesto plemstva, oblasti, civilno i kriminalno 
pravosudje, policiju, domene, nastavu. Bezbroj listova izadje 
na vidjelo:. > Dan« J. Aksakova, M. Dostojevskoga »Vrieme«, 
»Stoljeće« ; reakcionarna »Viest« zastupajući interese velikih 
posjednika. Poljaka i baltičkih baruna bijaše osamljena. Raz- 
dražljive brošure i napadaji, izgredi i požari podržavahu ob- 
ćinstvo u neprestanoj vrućici. U mnogih velikih činovnika 
našli su se papiri i listovi, koji su pobudjivali sumnju o 
uzkoj njihovoj svezi s londonskim novinarima. 

Vlada počne triebiti listove, cenzura se pooštri. Tri opo- 
zicionalna lista (medju njima i »Suvremenik«) dokinu, a Čer- 
nyŠevskoga god. 1864. protjeraju na robiju u Sibir. 



1 1 6 Razvoj realizma u Rusiju 



Mih. Katkov usudi se god. 1862. u svojem moskovskom 
listu probiti obći muk, te Hercena, Ogareva i Bakunjina okri- 
viti za nemire petrogradske i nihilistična rovanja. Katkov 
uzme dokazivati, da se socijalistična utopija londonskih novi- 
nari ne može izvesti. Magična sila Hercenova »Kolokola« 
presahnu. Kad je za godinu dana planula poljska buna i kad 
su liberalni listovi opet mucanjem očitovali svoju simpatiju 
prema Poljacima, ponovno je Katkov izišao, da revoluciju na 
Visli proglasi posljedicom rada londonske i parizke emigracije. 

Katkov je zahtievao, da se buntovnici pokore, prikazivao 
je, da su Poljaci protivnici ruske državne ideje, te je tražio, 
da se Poljska mora sasvim pripojiti k Rusiji, jer je to osnova 
za sve buduće ruske osnove. Tako je Katkov postao kolo- 
vodja narodne stranke, a umio je osvojiti i demokraciju. 
Rusifikacija, narodnost — to bijaše bojno geslo liberalizma 
njegova. Katkov postade diktator javnoga mnienja i kriti- 
zovaše sve čine vlade, koja je zastrašena pretenzijama plem- 
stva, a još više atentatom Karakozova (god. 1866.) sve odrje- 
šiti je počela stupati putem reakcije . . . 

V. 

Učenici Gogoljevi prihvatili su čedno ime »prirodne škole«, 
a skupljali su se oko Bjelinskoga. To bijahu: Hercen, Tur- 
genjev, Gončarov, Dostojevski, Grigorović i neki drugi. K 
njima se pridružiše i neki mladji talenti, med ju kojima se 
slavno iztiču satirik M. Saltykov-Ščedrin i grof L. Tolstoj. 

Svi zajedno stvoriše sadašnju rusku realističnu školu, koja 
je ures ciele evropske književnosti. U djelima pojedinih pisaca 
vidi se razvoj ruske beletristike po njenim družtvenim ele- 
mentima; iz ovih djela može se razabrati, koje su težnje i 
ideali u ruskom družtvu u razno doba živjeli i družtvom 
kretali ; opaža se, da je ruska realistična škola, kao i literarni 
kriticizam, uviek punu jezgru svoje epohe i njenih ideja iz- 
crpla i izrazila u radnjama najboljih pisaca. 

Koji je obćeniti značaj inteligentnoga ruskog družtva od 



Razvoj realizma u Rusiji. ' 117 



četrdesetih godina do šestdesetih, kakov nam se ukazuje u 
djelima napomenutih pisaca ? Četrdesete su godine za naobra- 
ženo družtvo rusko bile doba abstraktnoga, idealističnoga 
kulta, vrieme nutarnje filozofijske radnje i boležljive refleksije. 
Osjećali su ljudi, da živu u oči velikih dogadjaja, nove ere, 
pa su nastojal', da se za nju priprave! 

Ali nova era ne dodje, i u petdesetim godinama osjećaše 
naraštaj sav teret vlastite, promašene eksistencije. Suvišni 
ljudi, mali Hamleti izbili su svagdje na vidik, gotovo u sva- 
kom gniezdu. To nije više Lermontovljev Byronizam, nego 
su to većinom ljudi, koji nisu prokuhali Hegelove filozofije, 
pa sad od neprobave pate. Ništa nemaju s njima zajedničkoga 
oni riedki ljudi, u kojih doista gori božanska iskra, ali koji ipak 
ne mogu naći prave djelatnosti, te propadaju bez traga i glasa. 
Skeptici, kojim je skepsa lagodna danguba, romantici, koji se 
nasukavaju u prozi života i napokon ulaze sa životom u do- 
govore — to su takodjer tipovi četrdesetih i petdesetih godina. 

Živa struja idealizma, koja se danas osjeća u mladjem 
naraštaju rukom, samo je nasljedje četrdesetih godina. U ide- 
alizmu četrdesetih godina, kako veli Pypin, pravi je izvor go- 
rućoj težnji sadašnjega mladjega pokoljenja k prosvjeti, vrelo 
njegovoj želji, da sve svoje sile prinese u službu naroda. 



Prije nego priedjemo na životopise pojedinih ruskih pri- 
povjedača, osvrnut ćemo se na okolišno slikanje u ruskom 
romanu, koje ovdje kao i u zapadnoj beletristici u devetnaestom 
vieku zaprema važno mjesto. Svaka književna škola primje- 
njuje opise prirode na svoj način, svaki pripovjedač unosi u 
njih osobine svoga smjera i ćudi izuzevši pisce, koji se osvrću 
samo na unutrašnji sviet kao n. p. Dostojevski. Zato je i za- 
nimljivo pitanje o važnosti pejsaža (okoliša) u razvoju ro- 
mana. Od ruskih su se pripovjedača kao osobiti pejsažisti 
iztaknuli Turgenjev i Tolstoj. 

I u tom području valja početi s PuŠkinom, u njegovim 
djelima nahodimo prve umjetničke opise prirode u ruskoj 



ri8 Razvoj realizma u Rusiju 



književnosti. U prozi im se je dosta ugibao, pa kad opisuje pri- 
rodu, drži se velike kratkoće. Ova sažetost podpunoma odgo- 
vara obćemu tonu njegove proze, koja se kosi s obšimošću 
tadašnjih modnih pripovjedača. Sav čar pejsaža nahodimo u 
njegovoj poeziji, gdje daje maha svojemu kistu, no držeći se 
uviek istinitih boja. Njegovi opisi Krima i Kaukaza, mora i 
snježnih gora, sjevernih predjela i pješčanih ravnica pravi su 
biseri svoje vrsti. Ipak u njima odjekuje časovito duševno 
stanje pjesnika-romantika. 

Što je Puškin učinio za poeziju, to je na tom polju za 
prozu privriedio Gogolj, njegovi opisi južno-ruskih stepa u 
»Tarasu Buljbi« unose u rusku književnost nov živalj, oni su 
pokazali, da se i bez ritma i rime mogu postići silni i duboki 
dojmovi u opisu prirode. Ima u Gogolja detaljnih slika, ali i 
vještih nacrta, pa jedni i drugi izazivlju naše čudo. Pozoran 
motrilac opazit će u njegovu pejsažu već tajnu onu mističnu 
žilicu, koja se je kasnije silno razbujala po cielom biću Go- 
goljeva talenta, no iz sviju opisa odiše njegova živa ljubav k 
oskudnoj, jednoličnoj prirodi ruskoj. 

Isto je čuvstvo ovladalo i Lermontovom, koga se Kaukaz 
dojmi još silnije nego Puškina ; čarobna snaga ove divlje i 
razkošne prirode probija i u njegovim pjesmama, kao i u 
»Junaku našega vremena«. Južno, modro nebo pjesnika je 
podpuno zbližilo s prirodom. I u Lermontova su opisi prirode 
bogatiji u stihu, nego u prozi. 

Ovakovo nasljedje pejsaža preuzeli su beletristi četrdesetih 
godina, oni ga ne posljednju robski,te nalazimo veliku razliku 
u opisivanju prirode u Gončarova, Tolstoga i Turgenjeva, no 
uza sve to vidimo i zajedničku crtu, koja ih veže s Puškinom, 
Lermontovom i Gogoljem u tom području. 

Najrjedje opisuje prirodu medju napomenutom trojicom 
— Gončarov. Njegovo je omiljelo polje — duševni život, i 
to ne samo u točkama njegove kulminacije, nego i u njegovu 
postepenom i polaganom razvoju. Gončarov nam više opisuje 
kuću, sobu, način života u svojih junaka, nego sam prirodni 
okoliš. Zato je u Gončarova pejsaž samo slučajno zaledje 



Razvoj realizma u Rusiji. 119 



slike bez nuždne sveze s radnjom i licima. Nije slučajno, što 
se u »Običnoj historiji« i u »Oblomovu« radnja dogadja — 
u gradu. Svu zalihu njegovih okolišnih opisa nalazimo u 
»Obryvu«. Njegove opise možeš izkinuti iz pripoviesti, pa će 
oni sačuvati svoju vriednost. Gončarov najvoli opisivati prirodne 
pojave, i to u tečaju njihova razvoja, n. pr. nastajanje svietle 
ljetne noći. U prirodi su mu po volji osobito mirni pejsaži, 
pokoj i. san prirode. 

U Tolstoga u ranijim djelima ima mnogo više pejsaža, 
nego kasnije. U »Djetinjstvu«, »Dječačtvu« i »Mladosti« osjećaš 
na svakom koraku, kako je pisac u blizini prirode; on živi 
zajedno s njom i ona živi s njime, dieleći s njime radost i 
tugu. U ovim djelima on gleda na prirodu kao diete ili 
mladić. Nije slučaj, što u »Mladosti« pretežu opisi proljeća i 
ranoga ljeta, oni označuju etape onoga puta, kojim prolazi 
srce probudjujući se za nov život. U samom pejsažu ćutiš 
mladića. 

No u prvim djelima Tolstoga vidimo već i takovih pej- 
saža, koji nisu u tako tiesnoj svezi sa radnjom. To se osobito 
krasno razabira, kad opisuje padanje podsječena drveta u »Tri 
smrti«. Nigdje se on ne približuje više k maniri J. Turge- 
njeva, k tipu čisto umjetničkoga opisivanja. 

U kaukazkim pripoviestima prvi put nalazimo novu vrst 
pejsaža, koji kasnije gotovo jedini preotima mah u njegovim 
djelima : to je mimogredno opisivanje, umetnuto u radnju, 
kadkad sipajući na nju uzgrednu zraku svjetla, no svagda je 
kratko, neumjetno, jednostavno. U sebastopoljskim pripovied- 
kama ima i takovih opisa malo, strašna ozbiljnost predmeta 
kao da ne da piscu odahnuti. U »Kozacima« ima pejsaža 
nešto više, ali je od prilike, kao u kaukazkim pripoviestima. 

U »Vojni i miru« pejsaž je mnogo skromniji nego u 
»Kozacima«, ima ga u obće veoma malo i dolazi samo pri- 
padom. Višeputa su ti opisi nerazdjeljivo spojeni s radnjom. 
To vriedi poimence za malobrojne opise »Ane Karenjine«, 
gdje slike proljeća i ljeta služe za okvir seoskih radova i pod- 
hvata Levinovih. Samostalni opisi prirode, znameniti sami za 



I20 Razvoj realizma u Rusiji, 

sebe, izčezavaju u Tolstoga od početka šestdesetih godina. 
Tolstoj počinje osjećati, da se priroda različito doima ljudi, 
jedne zanosi ljepotom, a druge veličanstvom, jedni ju ljube 
više sa čuvstvom, a drugi & umom. Tolstoj pripada od sada 
medju druge. To je prvi znamen one duboke promjene, koja 
se dogodi u filozofiji piščevoj. Prije nego se Tolstoj iznevjerio 
umjetnosti u obće, počeo se iznevjerivati jednoj njenoj grani. 

Prvi je po vriednosti pejsažist ruski Turgenjev, Ni u 
koga ne zapada prirodnih opisa tako važna zadaća, ni u koga 
ne odlikuju se oni tolikom raznolikošću, takovom životnošću, 
takovim savršenstvom oblika. Sve se je sjedinilo, da Turgenjev 
postane majstorom opisnoga genre-a. Sljubivši se od mladih 
dana s velikoruskim ladanjem, on se rano upoznade s priro- 
dom savršenijom, bogatijom i snažnijom; prvo putovanje po 
Njemačkoj, Švicarskoj i Italiji bilo je za njega, što jug Rusije 
za Puškina, a Kaukaz za Lermontova. I u tom širem hori- 
zontu pejsaža vidi se zapadnik Turgenjev. Ipak iz njegovih 
djela rječito govori njegova goruća ljubav k rodnoj zemlji, k 
prirodi zavičajnoj, kako se to najvećma opaža u »Dnevniku 
suvišnoga čovjeka«. Tu se osjeća »ljubav, vjerna do smrti«. U 
tom dubokom shvaćanju prirode pomagala ga je njegova 
ljubav k lovu, ona ga je i zbližila s prirodom. No on gleda na 
prirodu kao umjetnik i vidi tonove bojž, kojih svjetina i ne 
vidi. To svjedoče i njegove pjesme, koje se odlikuju upravo 
bogatim pejsažem. 

U »Lovčevim zapiscima« razlievaju se opisi prirode ši- 
rokim valom, sad nahodimo nacrt, sad opet akvarel, a drugda 
pravu uljenu sliku s najdivnijim koloritom. Uz njih se prisla- 
njaju opisi u »Tri susreta« i u »Pohodu u Poljesje«. Potonja 
pripoviest stoji na medji dvaju perioda u Životu i radu J. 
Turgenjeva, k nasladi prirode ovdje se prvi put pridružuje 
neugodna upozna ja njezina nemara i ravnodušnosti, kako to 
s najboljom jasnoćom i silom nalazimo izraženo četvrt vieka 
kasnije u »Pjesmama u prozi«. 

U romanima i u pripoviestima njegovim nahode se opisi 
prirode razmjerno riedko, a još rjedje su samostalni. Kadikad 



Razvoj realizma u Rusiju 121 

su samo uzgredni, a gdješto proniknuti subjektivnim elemen- 
tom i spojeni sa duševnim stanjem kojega lica. Prvi su opisi 
vazda kratki. S većom su silom prikazani drugi opisi — sub- 
jektivni. Neodredjeno očekivanje, prvo predčuvstvo prve lju- 
bavi, probudjaj dugo spavaćiva srca, težnja k životu, upokoj 
nemirnih misli, uspomena na propalu sreću — sva čuvstva, 
sva duševna stanja počevši od nemira do afekta nalaze od- 
jeku u prirodi. Nijedna strana ovoga uzajmičnog sklada nije 
ostala tud ja Turgenjevu. Tko poznaje »Dnevnik suvišnoga čo- 
vjeka«, »Dopise«, »Asju«, »Plemićko gniezdo«, »Otce i djecu«, 
za cielo se je divio ovoj neobičnoj snazi njegova talenta. 

No to nije sve. Ima opisa i druge vrsti. Neki su fanta- 
stični, kao u »Prikazama«, neki opet služe za ilustraciju du- 
boke misli, kao u »Dosta«, jedni odišu naivnošću, a drugi 
opet pedantizmom prema tomu, na čija usta izlaze (na pr. 
pripovjedačev opis u »Psu« i Kliiberov opis u »Proljetnim 
vodama«). 

Na tom polju nadvisuje Turgenjev ne samo svoje ruske 
drugove, nego i prvake francuzkoga modernog romana Flau- 
berta, Zolu, Goncourta. Dapače može se reći, da u pejsažu 
ruski roman znatno nadilazi u obće sve francuzke pripovjedače. 




fliholaj Oasiljeoić Gogo Ij. 



jj.^ikolai V, Gogolj rodio se 19. marta (po st. k.) 1809. god. 
•<-' ^ u mjestancu Saročicama, na granici poltavskoga i miro- 
gorodskoga okružja. Otac mu bijaše slabo imućan vlastelin, te 
je Nikolaj proveo najranije djetinjstvo u krugu obitelji na oKevu 
imanju u selu Vasiljevci. Priroda i život Maiorusije, koji su 
kasnije napunili Gogoljeva djela, okruživahu ga u prve godine 
njegova vieka. 

Otac mu je bio čovjek neobično oStrouman, izkusan i 
vješt pripoviedanju. U Vasiljevku su dolazili bliži t udaljeniji 
susjedi, gdje ih je gostoljubivi domaćin gostio jelima malo- 
ruske kuhinje i svojim humorom. Sred ovih susjedi našao je 
Gogolj prototipe svojih Ivanovića, Nikiforovićž, Španek^, Golo- 
puzejS i dr. Nedaleko od Vasiljevke živio je bivSi ministar, 
bogati D, P. TroSčinski, koji je priredio pozornicu u svojem 
domu. Za tu je pozornicu otac Gogoljev, strastan ljubitelj glu- 
mišta, napisao nekoliko komedija iz maloruskoga života. 

Od otca nasliedi sin humor, dar pripoviedalački, ljubav 
k umjetnosti i osobito glumištu, a mati ga napuni vjerskim 
i čovjekoljubnim čuvstvom. Kad je umro otac, mati se je sva 
skupila oko uzgoja svojih pet kčeri, dočim je Nikolaj več bio 
u liceju. Ona je svomu sinu i kasnije neprestano pisala, da 



Niko laj Vasiljević GogolJ, 123 

se drži vjere i da se vazda pokorava volji Providnosti. 
Gogolj je do konca života majku ljubio s najnježnijom lju- 
bavlju, a ona njega obožavala i ponosila se njime nazivljući 
ga rado genijem u krugu svojih znanaca. Ona mu je u Petro- 
grad pošiljala nazive maloruske nošnje, razne uvjerice i priče, 
obrede i običaje Maloruslt. 

Kad je Gogolju bilo devet godina, odvede ga zajedno 
s drugim sinom Ivanom otac u Poltavu, da se priprave za 
gimnaziju. No Ivan se razboli i oba dječaka odu opet doma, 
gdje Ivan doskora umrie. 

Gogolju je bilo dvanaest godina, kad je u Njezinu upisan u 
licej kneza Bezborodka. Gogolj bijaše boležljiv, pa se je tudjio 
od svojih drugova. Takovi dječaci obično se djacima ne mile, 
pa je Gogolj bio žrtvom njihova podsmieha i raznih nadimaka. 
Da mu bude lakše, rćditelji su mu dali svoga lakaja Simona, 
pa je Simon mnogu noć presjedio uz Gogolja tješeći ga i 
nukajući, da ne plače. Pomalo se Gogolj privikne školskomu 
životu, s nekim se druzima sprijatelji, a na podrugivanja drugih 
odgovarao bi oštrim sarkazmom. Slab i tih od prirode, nije 
ulazio u šale, dapače ni u igre. Učitelji i drugovi nisu ga 
držali darovitim, ne shvaćajući njegove fine promatračke snage. 
U obće Gogolj nije imao pravih drugova, uviek je bio u nje- 
govoj duši po koji kut sakrit svima. Zato su ga u liceju i 
zvali »otajstvenim Karlom«. 

Najveća mu je bila radost, kad se je ljeti mogao povratiti 
u Vasiljevku, a trebalo je tri dana, dok je dospio doma. U 
to vrieme s djetinjom bi Ijubopitnošću promatrao svaku stvarcu. 

U liceju se je predavao bezbroj predmeta, osim religije, 
ruskoga jezika, matematike, fizike, geografije i historije još: 
moralka i logika, rimsko pravo, rusko gradjansko i kazneno 
pravo, narodna ekonomija, kemija, prirodopis, tehnologija, 
vojne nauke, latinski, grčki, njemački, risanje, glazba, pjevanje, 
ples, mačevanje, a sve to — u sedam godina ! Zapta nije bilo 
nikakova, pa je Gogolj imao prilike ljenčariti. Gogolj je bio 
dobre glave, bilo mu dosta malo pregledati lekciju, da ju za- 



124 Nikolaj Vdsiljević Gogolj, 

pamti do konca nauka. Od svih predmeta zanimao se najviše 
oko risan ja. 

U zavodu su se priredjivale i glume, a na čelu im bijaše 
Gogolj, koji je od kuće donosio maloruske komedije. Diletanti 
su se po malo usavršili tako, da su i ljudi iz grada polazili 
njihove predstave. Najbolji su bili Gogolj u komičnim rolama 
i Kukoljnik u tragičnim. 

Uza to je Gogolj mnogo čitao, Žukovski i Puškin bili su mu 
neprestano u ruku. Gogolj je bio knjižničar djačke knjižnice. 
Doskora je počeo i pjevati pjesme, napisao je veliku tragediju, 
te postade urednikom djačkoga lista »Zviezde«. Ciele noći 
znao bi Gogolj risati naslovne listove i pisati pjesme, a iz- 
radio je i oveću pripoviest. Medjutim Gogolj nije cienio svojih 
»djela« i nije mislio postati književnikom, jer je držao, da će 
samo kao činovnik biti koristan narodu. 

Godine 1828. ode Gogolj put Petrograda, koji mu se 
činio čarobnim krajem. Sa silnom uzrujanošću putovahu Gogolj 
i drugovi u priestolnicu ; kao djeca neprestano izvirivahu iz 
ekipaže, ne će li ugledati Petrograd. Gogolju se čak smrznuo 
nos. Gogolj je držao, da je Petrograd pravi raj, a mjesto toga 
nadje ondje same neprilike. Imajući preporučna pisma obilazio je 
svoje »pokrovitelje«, no oni su ga primali suho i samo obe- 
ćavali ili su mu predlagali najniža mjesta u birokratskoj hije- 
rarhiji, koja nisu odgovarala njegovim ponosnim mislima. 

On pokuša izaći na književno polje, napiše romantičnu 
pjesmu »Italiju« i pošalje ju uredničtvu »Sina otačbine«. Pjesma 
bi štampana, a to obodri mladoga pisca, te pod pseudonimom 
V. Alova objelodani u knjižici idilsku pjesmu »Kiichelgarten« 
(povodeći se za Vossovom »Louise-om«). Znanci su prešli 
mukom preko pjesme, a u »Moskovskom Telegrafu« napiše o 
njoj jedku bilježku Polevoj. To ujede Gogolja do dna duše, 
te skupi iz knjižara sve primjerke idile i spali ih. 

Gogolj odluči poći u glumce, ali ne bude primljen, pa 
taj neuspjeh još više ojadi mladića. Promjena zraka i materi- 
jalna oskudica naude njegovu zdravlju, uza to se nesretno za- 
ljubi u neku krasoticu visoka roda. Poradi toga odluči po- 



Nikolaj Vasiljevk Gogolj. 125 

bjeći iz Petrograda, ali kamo ? Da se vrati bez uspjeha doma, 
u Malorusiju, na to samoljubivi mladić nije mogao ni pomisliti. 
Još u Njezinu sanjao je Gogolj o tom, da ode za granicu, pa 
dobivši nešto novca od majke, sjedne u ladju i ode u Liibbeck. 

Poslije dva mjeseca vrati se u Petrograd stideći se svoga 
jogunluka i rieši se, da muževno nastavi borbu za obstanak. 
Godine 1830. nasmije mu se sreća. U »Oteč. zapiscima« javi 
se njegova pripoviest »Basavrjukt«, a do skora dobi skromno 
mjesto pomoćnika u odsjeku »udjela« (lena). Davna mu se 
želja izpuni, dobio je javno mjesto, ali koliko razlike medju 
maštom i istinom! On je sanjao, da će koristiti cieloj državi, 
širiti istinu i dobro, triebiti laž i varku, a kad tamo, morade 
prepisivati kojekakve dosadne papire. Doskora mu dodijala 
služba, pa stane izostajati iz ureda. Za godinu dana predlože 
mu, da ostavi službu, a on ih posluša : zaokupile ga književne 
osnove. God. 1830. i 1831. objelodani u časopisima nekoliko 
svojih radova. Usred petrogradskoga života njegove su misli 
nehotice letjele u rodnu Malorusiju, svake nedjelje sastajali bi 
se drugovi iz Njezina i govorili o svojoj dragoj Ukrajini, pjevali 
maloruske pjesme, gostili se maloruskim jelima, sjećali se svojih 
djačkih pustolovina i svojih boravaka na ladanju. 

Škripljiva vrata, glineni podovi, nizke sobe, osvietljene 
lojanicom u starinskom sviećnjaku, zelenom pliesni pokriti 
krovovi, visoki dubovi, djevičanske gustare trešanja i brekovž, 
draguljna mora šljiva, razkošni ljetni dnevi, maštovite večeri, 
jasne zimske noći — sve te poznate slike iznova uzkrsnuše u 
njegovoj mašti i preliše se u njegova djela. 

U početku godine 1831. upoznade se Gogolj sa Žukov- 
skim, koji ga primi s običnom dobrotom i preporuči Pletnevu. 
Pletnev ga ponuka, da objelodani svezak svojih pripoviesti, pa 
da mu pomogne, učini ga za učitelja povjesti u »Patriotskom 
institutu« i pribavi mu instrukcije u nekih plemićkih obitelji. 
U kolo književnik^ udje Gogolj god. 1832. izdavši u nekom 
almanaku svoju glasovitu pripoviest o prepirci Ivana Ivanovića 
s Ivanom Nikiforovićem. 

S Puškinom se upoznao Gogolj godine 1831. Preko njega 



^ 



126 Nikolaj Vasiljevič Gogolj, 

i Žukovskoga udje i u dvorsko-plemićke krugove. To se silno 
dojmi mladoga Gogolja. Uvidjevši, da su Puškin i Žukovski 
ne samo izvrstni pisci, nego i dobri ljudi, sa svim se srcem pri- 
vine k njima i prihvati njihove ideje, da ih učini osnovom 
svojih gledišta. Politika ovoga književničko - aristokratskoga 
kruga bijaše liberalno-konservativna, medjutim ni Žukovski ni 
Puškin nisu bili strastni politici, kao svećenici čiste umjetnosti. 
Svježa poezija i veseli humor prvih Gogoljevih radova pri- 
vlačili su korifeje tadašnje književnosti, koji nisu slutili, kakovo 
će družtveno značenje steći u budućnosti nove radnje Gogoljeve. 

Ovo poznanstvo nije smetalo, da se Gogolj sastaje sa 
predjašnjim drugovima iz Njezina. Gogolj je bio duša ovoga 
kruga, koji se je mnogo zanimao oko književnih pitanja. Čuvši 
kakvugod anekdotu Gogolj ju je primao u dušu, iz koje će ona 
izrasti kao podpuna umjetnička pripoviest. Tako se rodila u 
njega pripoviest »Mantija« i »Zapisci nekoga ludova«. Pa i 
»Mrtve duše« vuku svoju lozu iz slučajna razgovora. Jedanput 
je Puškin usred razgovora spomenuo Gogolju nekoga pusto- 
lova, koji se je u pskovskoj guberniji bavio kupovanjem »mrtvih 
duša« (umrlih kmetova) i bio poradi toga uapšen. To bi bila 
divna grad ja za roman, pa ću ju jedared obraditi, primieti na 
koncu Puškin. Za nekoliko vremena pokaže mu Gogolj prva 
poglavlja svoga romana. Na to će Puškin svojim domarima: 
»S ovim Malorusom valja mi biti opreznijim: on me plieni 
tako, da ne smijem kričati.« No osvojen divotom prikazivanja, 
kasnije se Puškin primiri i svjetova Gogolja, da roman dovrši. 

Od godine 1831. do 1836. boravio je Gogolj u Petro- 
gradu, samo dva puta mogaše nekoliko nedjelja provesti u 
Malorusiji, skočiti u Moskvu i Kijev. To je doba plodne dje- 
latnosti njegove; pored raznih razprava objelodani dvie česti 
»Večeri na majuru«, »Starosvjetsku vlastelu«, »Tarasa Buljbu«, 
»Vij«, »Potret«, »Revizora« i prva poglavlja »Mrtvih duša«. 

Gogolj je čedno gledao na svoja djela. Hvale su mu do- 
duše godile, ali ih je držao pretjeranima, očito nije uvidjao, 
kolika je moralna ciena u smiehu, što su ga izazivale njegove 
pripoviesti. God. 1834., kad je osnovano kijevsko sveučilište. 



Nikola j Vasiljević Gogolj, 127 



pomišljao je, da dobije stolicu povjesti ; no steče samo mjesto 
adjunkta uz stolicu obće povjesti u petrogradskom sveučilištu. 
On se nije bavio naukom, pa mu se zato i činilo tako lakim 
poslom predavati. 

U svojim pismima ovoga vremena govori Gogolj, da iz- 
radjuje po vješt Malorusije i osim toga da se sprema izdati povjest 
srednjega vieka u devet knjiga. Sjajnim posljedkom njegova 
zanimanja oko maloruske prošlosti javi se roman »Taras 
Buljba«, a maštanja o povjesti srednjega vieka ostaše — ma- 
štanja. Mnogi profesori, drugovi njegovi, priekim su okom 
gledali na neučenjaka — beletrista. Prvo predavanje njegovo 
o srednjem vieku zanielo je djake, no kasnije stanu djaci 
zievati i sumnjati, je li taj g. Gogolj onaj isti — slavni hu- 
morist. Samo još jedanput mogao ih je oživiti. Došli su na 
ime u predavaonicu Žukovski i Puškin. Gogolj je valjda znao, 
da će doći, pa se valjano pripravi, te pročita sjajnu lekciju . . . 
Kad su mu god. 1835. rekli, da se mora podvrći izpitu za 
doktorat filozofije, ako želi ostati profesorom, on se odreče 
stolice, koja nije bila za njega. 

Nagon umjetnički bio je jači od učenjačke marljivosti. 
Gogolj se odreče nauke i vrati se k poeziji, te mjesto da sa- 
stavlja predavanja, on je pisao »Mirgorod« , »Revizora« i 
utjecao u književničke poslove tadašnjega doba, kojim su vladali 
Greč, Senkovski i Bulgarin. Senkovski je pisao u »Biblioteci 
za Čitanje« i njom poplavio Rusiju. Greč i Bulgarin izdavahu 
»Sjevernu Pčelu« i »Sina otačbine«. Na protivnoj strani bili 
su »Molva«, »Telegraf« i »Teleskop«, ali najviše poradi cen- 
zure nisu se mogli s uspjehom boriti. God. 1835. izadje proti 
spomenutomu petrogradskomu triumviratu novi žurnal »Mo- 
skovski promatrač«, koji je izdavao Ševyrev, Gogoljev znanac. 
Gogolj ga podupiraše, ali se doskora razočara, jer je moskovski 
organ postao blied i bez ideje. Kad su petrogradski triumviri 
navalili na Gogoljeve neke pripoviesti, moskovski je list bio 
veoma hladan. Medjutim je u »Teleskopu« napisao Bjelinski 
razpravu o ruskoj noveli i o radovima Gogoljevim, te proglasio 
Gogolja velikim piscem. Gogolju je to bilo drago, ali je kritika 



128 Niko laj Vasiljtvić Gogolj, 



izišla u listu, koji se nije svidjao njegovim petrogradskim dru- 
govima poradi oštrine u svojem tonu. Gogoljevi protivnici nava- 
ljivahu i na njegovu osobu, osobito odkad je tako »nesposoban« 
čovjek postao profesorom povjesti. Gogolja je to ljuto peklo. 

God. 1835. počeo je Gogolj raditi, da »Revizor« dodje 
na pozornicu; to je bilo prvo djelo, koje je nešto više cienio. 
Napokon mu se želja izvrši. Gledalište je bilo puno izabrana 
obćinstva, Gogolj je sjedio blied, uzrujan, nujan. Poslije 
prvoga čina vidjela se na svim licima sumnja, kadikad bi se 
razdao smieh, no kasnije sve je rjedje probijao smieh, pljeska 
gotovo nije ni bilo, sve je bilo u napetoj pozornosti, koja je 
na koncu prešla u negodovanje većine, »To je — nemoguće, 
to je — kleveta, to je — farsa!« čulo se sa svih strana. Viši 
činovnički krugovi nazivali su komediju liberalnom, prevratnom, 
pa bi drama bila i zabranjena, da je nije osobno podupro car 
Nikolaj. Petrogradske novine osule su ga svim svojim strje- 
licama. Gogolj bijaše poražen. 

Uza sve to Gogolj i njegovi drugovi, kojim je čitao »Re- 
vizora« ustanu Žukovskoga, dobro su znali, daje to živa, TJerna 
slika pokrajinskoga družtva, jedka satira nad pokvarenošću biro- 
kracije, nad sustavom mita. 

Petrogradski zrak ubitačno se doimao njegova zdravlja, 
živci su mu oslabili; bolan, sustao od velike duševne rabote, 
razočaran u svojim pokušajima odluči odahnuti od svega, što 
ga je u zadnje vrieme mučilo, daleko od magle i neprijatnosti 
priestolnice ruske, pod jasnijim nebom, usred tudjih ljudi! 



II. 

U junu godine 1836. ukrca se Gogolj i odplovi u Liib- 
beck, s njime podje prijatelj A. Danilevski : pravoga cilja nisu 
imali. Došavši u Njemačku prijatelji se razidju, Danilevski 
krene u Pariz, a Gogolj prodj.e Rajnom i onda zakrene u 
Švicarsku. Prirodne krasote duboko su se doimale njegove 
duše, osobito su ga poražali snježni vrhunci Alpa. Ovaj put 



Nikola j Vasiljevič Gogolj. 129 

obodri i osvježi mračnu duSu pjesnikovu. »Lavlju silu osje- 
ćam u duši svojoj«, piše on Žukovskomu. 

U jesen boraveći u Ženevi i Veveyu živo se uhvati 
»Mrtvih duša«, koje je započeo već u Petrogradu. »Sva Ru- 
sija javlja se u tom romanu! to će biti prvi moj čestit rad, 
koji će pronieti moje ime!« javlja on Žukovskomu. 

Zimu je proveo Gogolj opet s Danilevskim u Parizu, 
zajedno su pregledavali sve znamenitosti grada Pariza, galeriju 
Louvre-a^ Jardin des Plantes, Versailles, pohadjali kavane i 
teatre. No Gogolja je u obće slabo privlačio ovaj grad. Ono, 
što bi moglo za Rusa biti novo i zanimljivo u priestolnici 
ustavne monarhije, — borba političkih stranaka, razprave u 
komori, sloboda govora i štampe — malo ga zanimaše. Na 
svakom putovanju za njega je bila na prvom mjestu priroda 
i djela umjetnosti, ljude je promatrao i izučavao" kao odjelite 
ličnosti, sve političke strasti i interesi bjehu mu tudji. Za 
granicom slabo se je zbližavao s inostrancima, uviek je ulazio 
u krug svojih zemljaka. U Parizu je većinu večeri provodio 
u Aleksandre O. Smirnove, bivše »frajline« carice Marije i 
Aleksandre, na glasu sa svoje ljepote i uma. Preko Pletneva 
upoznala se ona sa svim pjesnicima tadašnjega doba, Puškin 
i Lermontov posvetili su joj pjesme, Homjakov, Samarin i 
Aksakov nju su poštovali, Žukovski ju je zvao »nebeskim djavol- 
kom«. U Petrogradu upoznala je skromnoga Malorusa Gogolja, 
sama rodjena Maloruskinja. Čini se, da Gogolj nije bio ravno- 
dušan prema čarima oštroumne i koketne svjetske ljepotice, 
ali je krio svoju ljubav. U Parizu su se našli kao davni 
znanci, i svi njihovi razgovori kretali su se u uspomenama o 
Malorusiji. 

U Parizu zateče Gogolja viest o Puškinovoj smrti, koja 
ga porazi poput munje. »Da sam majku izgubio, ne bih bio 
više ojadjen« veli Danilevskomu. A Pletnevu je pisao iz Rima 
kasnije o tom: »Sva naslada moga života izčezla je s Pu- 
škinom. Ničega se nisam laćao bez njegova savjeta. Nijedan 
redak nije napisan, da ne bih pomišljao njega pred sobom. 
Što će reći on, čemu će se nasmijati, čemu će dati svoje 

Slike iz svjetsk« književnosti. H. 9 



130 Nikolaj Vasiljević Gogolj. 



neoborivo i vječno priznanje, — evo to me je samo zanimalo 
i nadisalo moje sile . > . Nekoliko puta latio sam se opet pera 
— ali mi pero pade iz ruku!« 

Može biti, da je ova žalost uskorila Gogoljev odlazak iz 
Pariza. U martu god. 1837. bio je već u Rimu. Vječni ga 
grad obaja, priroda Italije zanosila je pjesnika. Ovdje ga obu- 
hvati svega dražest talijanskoga proljeća, on je se ne mogaše 
naužiti, pa u jednom pismu želi, da se sred toga divnoga 
miomirisa vas pretvori u — nos. Drugi put želi, da se čitav 
prometne u oči, pa da se sit nagleda IjepotS rimske ojcolice, 
starih zgrada, bezbrojnih umjetnina, modroga neba. »Nema 
veće sreće nego umrieti u Rimu; za cielu vrstu ovdje je 
čovjek bliže Bogu!« 

Sve se svidjalo Gogolju u Rimu, sve ga je oduševljavalo. 
Od prirode, od albanskoga i sabinskog gorja prelazio je k 
umjetninama i nije bilo kraja zanosu. Spomenici staroga života 
i umjetnine novijih vještaka, kolisej i sv. Petar jednako su 
ga začaravali. Pregledao je sve galerije slikž, ciele ure stajao 
je u crkvama izpred slika i kipovS velikih majstora, pohadjao 
ateliere sviju živih umjetnika. On se je ponosio svojim po- 
znavanjem Rima. I rimski mu se je puk svidjao sa svoje vese- 
losti, humora i oštroumnosti. Naučivši se dobro talijanski, rado 
je prisluškivao govor prostih ljudi; promatrao tipe i uzhićivao 
se njima ; no ni ovdje nije dolazio u tješnji dodir s narodom. 
Poznavao je doduše neke Talijane umjetnike, ali najveći dio 
vremena probavi ili sam u radu ili u ruskom kolu. Od umjet- 
nika ruskih živio je tada u Rimu Ivanov, pa se je s njim 
mnogo družio Gogolj, kao i sa kiparom Jordanom. 

Ruskih je gostiju mnogo dolazilo u Rim, pored Danilev- 
skoga došli su u to doba Žukovski, Pogodin sa ženom, Panajev, 
Annenkov, Ševyrev i mnogi drugi. U Rimu je drugovao i s 
J. Vielgorskim, darovitim mladićem, koji umrie na njegovih 
ruku. Roditelji su bolna sina preporučili Gogolju, a on se 
savjestno odazva tomu, te je ciele noći znao sjediti uz njegovu 
postelju. Njegova smrt silno ga raztuži. 

Pod živim zrakama talijanskoga sunca okriepi se zdravlje 



Nikolaj Vasiljevič Gogolj. 131 

Gogoljevo, premda se nikada nije osjećao zdrav. Uviek je 
tvrdio, da liečnici ne prepoznavaju njegove bolesti, da mu je 
želudac drugačiji nego u drugih ljudi. Živući za granicom 
polazio je svake godine kupke, ali ne slušajući liečnika riedko 
je kad izdržao sav tečaj Iječitbe. Put je svakako dobro dje- 
lovao na njega, u Rimu je nastavio »Mrtve duše«, napisao 
»Anuncijatu« 1 »Mantiju«, sastavio razpravu »Rim«, izradjivao 
i tragediju iz života Zaporožaca, ali nezadovoljan njom uništi 
sve, što je napisao. 

U^ jesen god. 1839. vrati se s Pogodinom u Rusiju, pravce 
u Moskvu, gdje ga je kolo Aksakovd primilo razkriljenih ruku. 
S obitelju njihovom bio je već od prije oprijateljen. Aksakovi 
su sad našli veliku promjenu u Gogolja od god. 1834. 

Gogolj iza toga morade u Petrograd, da uzme iz instituta 
dvie sestre svoje, pa sa Sergejem Aksakovom i njegovom obi- 
telju krene u istoj ekipaži onamo. Za svega puta bijaše Gogolj 
veseo. U Petrogradu nastani se u Žukovskoga, koji je kao 
nastavnik carevićev imao velik stan u Zimujem dvorcu. Do- 
bivši nagradu (2500 r.) za »Revizora« od teatra, mogao je 
Gogolj krenuti godine 1836. za granicu, ali ga to nije osi- 
guralo od novčanih briga. Godine 1837. pribavi mu Žukovski 
5000 r. od cara. No sad su mu došli izvanredni izdatci, va- 
ljalo je platiti mnogo novaca institutu za sestre. Majka nije 
više mogla dati ništa. Gogolj se nije usudjivao napastovati 
i nadalje Žukovskoga i Pletneva, koji su mu i onako već 
dosta podali, a s drugima nije bio toliko dobar. Gogolj 
se stane uznemirivati. S. Aksakov pogodi uzrok Gogoljevoj 
zlovolji i bez poziva pojiudi mu 2000 rub. Gogolj je dobro 
znao, da su Aksakovi i sami u čestoj novčanoj neprilici, pa 
ga s tim jače dirnu neočekivana ova pomoć. 

Umiri vši se malko, Gogolj se dade na književne poslove, 
pa je svaki dan odredjeno vrieme probavio za pisaćim stolom, 
zatvorivši se pred pohodnicima. Veći dio prvoga diela »Mrtvih 
duša« bio je već dogotovljen, pa se Gogolj radovao, što su 
prijatelji bili silno zadovoljni romanom, koji im je pročitao, 

Opraviv posao sa sestrama ode Gogolj s Aksakovom u 



132 Nikolaj Vasiljevič Gogolj, 



Moskvu, gdje je umni život mnogo silnije ključao, nego u 
Petrogradu. Jaz izmedju slavjanofil^ i zapadnikS još nije pukao, 
inteligencijom je vladao duh Hegelove filozofije. Zametala su 
se razna filozofijska pitanja, ali Gogolj nije bio dionikom 
njihovim. Gogolja su moskovski književnici milovali kao čo- 
vjeka, klanjali se njegovu talentu, ljubili ga kao umjetnika. 
Budući da Gogolj nije iznosio svojega mnienja o filozofijskim 
sporovima, svaka ga stranka držaše svojim: i K. Aksakov i 
Stankević i Bjelinski zanosili su se svakim njegovim redkom! 

Poslavši jednu sestru k materi, a smjestiv drugu u neke 
znanice, Gogolj se stane spremati na put u Rim. Drugovi su 
nastojali, da ga suzdrže, bojeći se pogibelji, da će sred razkošne 
prirode i pravilnoga života u Italiji zaboraviti Rusiju; no on 
ih uvjeravaše, da mu valja otići iz Rusije, da ju pravo za- 
ljubi, pa obeća za godinu dana vratiti se u Moskvu s pod- 
puno izradjenim prvim dielom »Mrtvih duša«. I Gogolj ode 
preko Beča u Rim. 

Bilo mu je, kao da se opet vratio u zavičaj, i to u za- 
vičaj svoje duše. Sad se je već Gogolj privikao Rimu, pa se 
osvježen prihvati posla iz petnih žila. Dopisao je zadnja po- 
glavlja »Mrtvih duša«, preradi »Revizora« i »Mantiju«, pre- 
vede talijansku komediju »Ajo nell' Imbarazzo«. No slabi 
organizam pjesnikov nije podnosio napregnuta rada, Gogolj 
uhvati malariju, pa ga nemila bolest gotovo dotjera do groba. 
Botkin, koji ga je s ljubavlju njegovao, pripovieda, da je 
Gogolj često upadao u halucinacije. »Strah od smrti«, koji je 
mučio Gogoljeva otca, prešao je na sina. Grobne misli zao- 
kupe njegov duh i ne ostave ga više svega vieka. Oporavivši se 
od tjelesnih muka prione opet raditi. No nešto pod utjecajem 
misli u bolesti, a nešto pod dojmom razpravS Bjelinskoga razviše 
se u njega ozbiljnija uvjerenja o umjetničkoj obvezi njegovoj, 
on napokon uvidje, da je njegovo pravo područje — književnost. 

U isto doba počne se jače izražavati u njegovim listo- 
vima, razgovorima i gledištima — religioznost, kojom se odli- 
kovaše već od malih nogu. Pod njenim dojmom stane poda- 
vati svojemu radu neki mističan značaj, uzme držati, da je 



Nikolaj Vasiljević Gogoij, 133 

njegova umjetnička snaga dar, koji mu je Bog dao radi dobre 
svrhe, a njegov književnički rad da je dug, koji mu je na- 
metnula Providnost. 

Rusija ga zanima kao i prije najvećma. Ruse, koji dolaze 
u Rim, propitkuje, što biva u domovini. »On uzima sve punom 
rukom, što mu treba, a sžm ne daje ništa«, izrazi se o njemu 
Jordan. 

Osim Rusije i Rima ne zanima ga ništa. U doba naporne 
rabote obično ne čita ništa. »Jedna je dobra knjiga iz stalne 
epohe dostatna, da napuni vas život čovjeka«, — govorio bi 
on i ograničavao se na to, da je pročitao Dantea, Ilijadu u 
Gnjedićevu prievodu i Puškinove pjesme. Za politički život 
Evrope i ne mari, o Francuzkoj je govorio zlo, jer je kao 
roditeljica sviju novotarija razorila »poeziju prošlosti«. Ta- 
dašnji Rim, Rim papinske vlade i austrijskoga utjecaja, bješe 
mu po srcu. Nemirna struja evropskoga napredka razbijala se 
o zidinama Rima, bar na površini talijanskoga života bilo je 
sve mirno, gladko, dapače veselo. Na trgovima Rima zamnie- 
vale su glazbe, po ulicama se kretahu svečane procesije, a biblio- 
teke, muzeji i galerije gostoljubivo otvarahu vrata svakomu, tko 
je htio da ih pohodi. Umjetnici i učenjaci imali su ovdje sva 
sredstva za svoj rad i tihan kutić, zaštićen od onih bura, koje 
su hujale preko ostale Evrope. 

Nastanivši se u Via Felice u skromno uredjenoj, no pro- 
stranoj i svietloj sobi Gogolj je živio pravilno i jednolično. 
Ustajao bi obično rano i odmah pristupao k radnji, pijući uza 
to hladnu vodu, za koju je scienio, da mu koristi. Poslije 
objeda opet bi radio, ako nije s kojim Rusom otišao u okolicu 
šetati, a večer bi provodio u krugu prijatelja umjetnika. 

God. 1 84 1, prvi dio »Mrtvih duša« bio je gotov za tisak. 
Gogolj je htio sam rukovoditi izdanje i poradi toga otići u 
Rusiju. On je sve više uvidjao, da će njegovo djelo biti 
znamenito. Gogolj doista ode najprije u Petrograd na kratko 
vrieme, pa onda u Moskvu, gdje ga dočekaju prijatelji sa 
starim usrdjem. Aksakov nadje veliku promjenu u njega, 
Gogolj je omršavio, pobliedio, tiha pokornost pred voljom 



134 Nikolaj Vasiljevič Gogolj, 

4 

Božjom čuje mu se u svakoj rieči. Nema više njegove velike 
veselosti. 

Izdavanje prve česti »Mrtvih duša« zadade Gogolju mnogo 
nemira i muke. Moskovska cenzura nije dopuštala, da se djelo 
štampa, nju je već sam nadpis smućivao: »Mrtve duše«, ta duša 
je ipak — bezsmrtna! Gogolj posije rukopis petrogradskoj 
cenzuri, i dugo nije znao, što će biti. Napokon preko prija- 
telji pod je mu za rukom, da dobije dopuštenje za štampu. 
No eto nove nevolje ! Na sve molbe ne će da pošalju rukopis 
u Moskvu, nitko mu ne javlja, gdje se rukopis nahodi. Gogolj 
se strašno uznemirivao, neprestano propitkivao i propitkivao, 
napokon u aprilu 1842. godine dobije rukopis. Petrogradska 
je cenzura zahtievala samo promjenu »Pripoviesti o kapetanu 
Kopjejkinu«. Gogolj se odmah prihvati preradbe i dade, da 
se djelo štampa u 2500 primjeraka. 

Sve ove neprijatnosti zlo su se odrazile na njegovu zdravlju, 
osobito mu pati glava. Sam piše, da se često nahodi u pravom 
sonambulističnom stanju. Uza to mu je život u Moskvi za- 
davao i duševnih jada. S Pogodinom i osobito s obitelju Aksa- 
kova vezalo ga je prijateljstvo i zahvalnost, ali nije mogao 
biti njihova teoretičnoga mišljenja. Utjecaj petrogradskih kru- 
gova, medju kojima je mladovao, sveze sa Pletnevom i Žu- 
kovskim, dugi boravak za granicom — sve je to smetalo tomu. 
Slavjanofili ga držahu podpuno svojim, i doista slagaše se s 
njima u mnogom, no njihova izključivost bješe mu tudja. 
On se je sastao i s Bjelinskim, koga su oni držali svojim 
dušmanom, i predao mu je primjerak »Mrtvih duša«. Uza to 
je misticizam sve više rastao u njemu, njegova je misao težila 
k nebu, a razni sporovi o filozofijskim i družtvenim pitanjima 
na zemlji činjahu mu se ništetnima. Opažajući Gogoljevu skro- 
vitost odvraćahu se prijatelji od njega, poimence se zaoštri 
njegovo obćenje s Pogodinom, u koga je živio. 

Pogodin je mnoga dobra učinio Gogolju, davao mu no- 
vaca i primio ga u kuću. Njegov list »Moskvićanin« prolazio 
je zlo, pa je zato Pogodin htio Gogolja predobiti za list. 
Gogolj mu odvraćao, da nema ništa dovršeno, a Pogodin 



Nikolaj Vasiljević Gogolj, 135 

jednako navaljuj i navaljuj. Napokon prekori Gogolja s neza- 
hvalnosti. Gogolj da se ukloni razpri, ode iz njegove kuće 
pomno šuteći o uzroku, dok je Pogodin postojano ogovarao 
Gogolja, da je prznica. 

Sve to ogorči nervozna pjesnika, te on odluči opet na 
putovanje. Drugovi ga osipali pitanjima, kuda će, odvraćali ga 
od nauma, no on im odgovarao neodredjeno. Jedared se za- 
čude Aksakovi Gogolj u, koji dodje k njima sa slikom Spasite- 
Ijevom u ruci, a lica neobično vesela. »Čekao sam, — reče, 
— da me tko blagoslovi slikom, ali ne učini nitko. Napokon 
me blagoslovi Inokentij i sad mogu reći, kuda idem : ja ću do 
groba Gospodnjega!« 

Gogolj je sprovodio mitropolita Inokentija, kad je odlazio 
iz Moskve, pa ga Inokentij na razstanku blagoslovi slikom. 
U tom vidje Gogolj višu, božju privolu, da izvede svoj naum, 
o kojem nije nikomu govorio. 

Neočekivana njegova namjera izvede silnu sumnju, počeli 
ga držati ludom. Gogolj je medjutim što više mučao. 

Uz štampu »Mrtvih duša« zdravlje se Gogoljevo popravi, 
te Gogolj ode iz Moskve u Petrograd, odakle je hrlio otići. 
S početka je htio objelodaniti podpunu zbirku svojih djela za- 
jedno s »Mrtvim dušama«, ali se domisli, da bi predugo ostao 
u Rusiji, pa povjerivši izdanje svomu prijatelju Prokopoviću 
ode u maju iz domovine ne čekajući, što će reći štampa o 
djelu njegovu. Odziv je bio medjutim takav, da bi Gogolj 
mogao zaboraviti mnoge neprijatnosti posljednjega godišta. Svi 
tabori susreli su knjigu sa zanosom. Pletnev je napisao po- 
hvalnu kritiku u »Suvremeniku«, K. Aksakov izporedi Go- 
golja s Homerom, za Bjelinskoga bijaše ovaj roman — početak 
nove epohe za rusku knjigu. 

No Gogolj nije sasvim shvaćao onoga značenja, koje je 
u to doba zadobila ruska književnost; budući tudj dubokim 
načelnim pitanjima tadašnjega vremena on je družtveno-poli- 
tičku borbu tadašnjih stranaka u književnosti držao za ličnu 
strast, te mu se je gadila. 

Gogolj jedva dodje do Gasteina, pa već u pismu moli Aksa- 



mm 



136 Nikolaj Vasiljević Gogolj, 

kova, da mu pošalje statističnih djela o Rusiji, htio je da sazna, 
koliko dohodka daju razna imanja, čim vlastela mogu koristiti 
kmetovima i dr. Mislio je očito na nastavak »Mrtvih duša«. 
Ova mu se misao svezala u duši s putovanjem u Jerusolim, on je 
držao, da može na taj put istom, kad dovrši roman, a maštao 
je znamenito razširiti medje svojemu romanu, osim drugoga 
diela napisati još treći, stvoriti nešto važno i veliko, što će 
nadkriliti cienu prve česti. 

»Mrtve duše« trebalo bi da iznesu ne samo negativnu sliku, 
nego i pozitivnu, htio je pokvarenosti dati naličje u slikama, 
koje bi ljudima pokazale put po stazi moralne dobrote. Od- 
govor na ova pozitivna pitanja o moralu čovječjem tražio je 
Gogolj u evangjelju i u djelima crkvenih otaca. 

O ovom prekretu u duši svojoj natucao je Gogolj samo u 
listovima, koje je pisao rodbini, S. Aksakovu i pjesniku Jazy- 
kovu, a podpuno ga je odkrio gotovo izključivo u pismima i 
razgovorima s Aleksandrom O. Smirnovkom. U Moskvi se po- 
govaralo o ljubavi Gogoljevoj k Smirnovki, no i ako je ove 
ljubavi bilo, Gogolj joj je podavao duhovni značaj. Smirnovka 
je u to doba prolazila veliku krizu. Poslije sjajnih dana svoje 
slave po salonima ona se uvjeri, da je cielo to blištavilo ta- 
ština, uza to je nezadovoljno živjela sa svojim dobrim, ali 
inače glupim mužem. U tom stanju potraži utjehu u vjeri. 
Zimu god. 1843. provela je u Rimu, gdje je bio i Gogolj, 
koji ju je pratio po vječnom gradu. Vanjska strana katoličanstva 
silno je privlačila Smirnovku, no Gogolj ju navraćaše više na 
obće osnove kršćanske vjere. Ova klica religioznosti razvijala 
se u njih osobito poslije zime g. 1843. — 44., koju su zajedno 
proveli u Nizzi. Ondje je bila ciela kolonija ruskih aristo- 
krata. No Gogolj i Smirnovka, poslije zabave u družtvu, u 
osami svojoj Čitali su crkvene otce, i razgovarali se o du- 
hovnim pitanjima. Smirnovku je često mučila dosada života, 
a Gogolj ju nagovori, da uči naizust psalme. On joj je zadavao 
lekcije i uviek ju izpitivao poslije objeda. Dionicom ove in- 
timnosti bijaše i obitelj Vielgorskih, bili su to veoma pobožni 
ljudi. Gospodja i dvie kćeri njene okruživale su Gogolja atmo- 



Niko laj Vasiljević Gogolj. 137 



sferom iskrene pouzdanosti, a on Je u tom krugu žena bio 
drug, savjetnik, propovjednik. Ovaj propovjednički ton izbija 
sve glasnije i u njegovoj korespondenciji s drugim ličnostima. 

Poslije g. 1842. Gogolj je neprestano mienjao prebiva- 
lište: bio je u Rimu, Nizzi, Frankfurtu, Parizu, Diisseldorfu, 
u raznim njemačkim kupalištima, u Ostendu. Ova putovanja 
udila su mu zdravlju. Uza to, kako još nije bilo po Europi 
željeznice, putovanje je bilo skupo. Novčane brige zadavahu 
mu mnogo nemira, pa ne znajući drugud uteče se moskovskim 
prijateljima — Ševyrevu, Pogodinu i Aksakovu, nek uzmu u 
svoje ruke izdanje njegovih djela i neka mu u tri godine šalju 
po 6000 rub. za godište. No nitko nije mogao ući u takovu 
obvezu, pa Gogolj morade uzajmljivati. 

Uza sve te neprilike odluči Gogolj dio novacil, koje je 
dobio od prodaje nekih primjeraka romana, upotrebiti za pri- 
pomoć bližnjima. Na koncu g. 1 844. javi Pletnevu i Aksakovu, 
neka novac od njegovih knjiga dadu darovitim djacima sveuči- 
lišta — ne imenovavši dobrotvora. To zadivi Gogoljeve znance. 
Smirnovka ga ukori, što zaboravlja za svoju majku i sestre, 
i što se sam ubija gladju ili živi o dugu. Medjutim knjige su 
se prodavale slabo. Smirnovka se zauzme za Gogolja i doista 
car Nikolaj odredi mu po 1000 godišnjih rubalja u tri godine. 

Medjutim Gogolj nije dovršio drugoga diela »Mrtvih duša«, 
premda je to držao svojim svetim dugom za dobro čovje- 
čanstva. Ne zadovoljavajući se pojedinim partijama on bi ih 
uništavao. Bit će tomu uzrok u religioznoj razdražici pjesni- 
kovoj, ali za cielo i u nekoj sustalosti tvoračkoga nadahnuća. 
Iz pisma. Što ga piše Jazykovu, vidi se, kako mu se sada 
riedko povraća nadahnuće, koje ga prije često podilazilo i na- 
punjalo mu maštu gotovim, žarkim slikama. 



III. 

Godina 1845. bijaše za Gogolja veoma tegotna. Na koncu 
g. 1844. oćuti bolest u Frankfurtu i ode u Pariz, da se po 
svojem običaju lieči — putovanjem! U početku u Parizu bi 



«i 



138 Nikola j Vasiljevic' Gogalj, 



jaše mu dobro, živio je u krugu Vielgorskih i u grofa A. N. 
Tolstoga, svaki dan polazio bi rusku crkvu, izučavao liturgiju i 
pisao »Razmišljanja o božanskoj liturgiji«. No navale bolesti 
prisiliše ga opet, da se vrati u Frankfurt, pa da se ukloni vrevi 
i buci parizke ulice. Opet ga oblada strah od smrti, on je 
osjećao, da život izlazi iz njega, da umire, a nije još ništa 
velika ni koristna uradio ! Svoja književna djela on sve manje 
cieni, dapače piše Smirnovki, da bi htio sve svoje primjerke 
sažeci, osobito zato, da uništi gluposti u prvom dielu »Mrtvih 
duša«. Pred njim je bio za malo dogotovljen u rukopisu drugi 
dio »Mrtvih duša«, pa premda je ovaj dio bio u svakom redku 
izmoljen u Boga, ipak nije bio njime zadovoljan autor, koji 
se spremao na istinu, da Bogu dade račun o porabi talenta 
svoga. S tugom i boli spali rukopis, prinese ga za žrtvu Bogu, 
i odmah, kako je rukopis izgorio, prikaže se njegovu umu 
novi sadržaj u očištenu, svietlu obliku kao fenič-ptica iz pepela. 
Činilo mu se, da sad istom znade, kako valja pisati, da upraviš 
cielo družtvo k ljepoti. A medjutim je bolest sve jače nava- 
ljivala, cielo tielo klonulo, grozna bol odbijala od radnje . . . 

U to negdje doba dodje mu na um, da je osim djelž na- 
pisao mnogo pisama, koja su se dobro dojmila adresatž. Zato 
smisli izdati ih za obću korist čovječanstva, te zamoli sve 
prijatelje, da mu povrate njegova pisma. »Izabrana mjesta iz 
dopisivanja s druzima« bio bi nadpis djelu, koje je povjerio 
štampati Pletnevu, ali tako da nitko ne sazna imena piščeva. 
Pletnev se je silno začudio, kad je mjesto nastavka »Mrtvih 
duša« dobio pismo Gogoljevo sa svezkom »Izabranih mjesta«. 
Premda se je Pletnev starao, da to ostane tajnom, ipak su za 
knjigu saznali prije, nego je izišla, — sve se je samo čudilo, 
sumnjalo, srdilo. 

Isto tako su se dojmile i tri sitnije radnje Gogoljeve, koje 
je odpravio u Rusiju skoro iza »Izabranih mjesta«, na ime 
»Predgovor k II. izdanju Mrtvih duša«, u kojem veli, da je 
mnogo napisao neistinito, te moli čitatelje, da mu pošalju iz- 
pravke; nadalje: »Odgonetka Revizora«, u kojoj svojemu djelu 
podaje čudnu alegoriju, i napokon »Predobaviest«, u kojoj 



•Nikolaj Vasiljević Gogolj. 139 

javlja, da se 4. 1 5. izdanje »Revizora« prodaju za korist 
siromahd. 

Negodovanje bijaše obće. I slavjanofili i zapadnici našli 
su u korespondenciji misli i izrazi, koji su vriedjali njihova 
sveta uvjerenja; ona smjernost, s kojom je govorio o vlastitoj 
ništetnosti, činjaše se svima krinkom; rezki propovjednički ton 
vriedjao ih je svojim visokim poletom, dapače religioznost 
autorova pobudjivala je u njih sumnju o neiskrenosti. 

Iz Petrograda i Moskve obori se na Gogolja čitava tuča 
pisama s pitanjima, s izrazima udivljenja, s grdnjama. Dapače 
ljudi, kao Žukovski, Pletnev, knez Vjazemski, ustali su proti 
rezkosti Gogoljeve knjige. Bjelinski je u »Suvremeniku« uzeo 
pobijati ideje Gogoljeve knjige. Gogolj mu na to napiše pismo 
smjemo-zanosnim slogom, na koje mu odgovori Bjelinski, na 
pola već mrtav. Medju inim piše mu Bjelinski: »Ja sam vas 
ljubio sa svom strašću, kako čovjek, krvlju spojen sa svojom 
domovinom, može ljubiti njezinu nadu, čast i slavu, jednoga 
od velikih vodja njezinih na putu sviesti, razvoja i napredka . . . 
Ja mislim, da vi duboko poznajete Rusiju samo kao umjetnik, 
ali ne kao mislitelj, kako to želite biti u svojoj fantastičnoj 
knjizi; a to nije s toga, što u obće niste mislitelj, nego što 
već toliko godina promatrate Rusiju iz svoje prekrasne udalje- 
nosti. Zato niste opazili, da Rusija ište svoj spas ne u misti- 
cizmu, ne ii pijetizmu, nego u uspjesima civilizacije, prosvjete, 
humanosti, u probudjenju čovječjega dostojanstva, koje je toliko 
viekova potisnuto u blato. Rusiji se hoće prava i zakona, 
skladnih sa zdravim razumom i pravednošću, pa da se ti 
zakoni i strogo izpunjavaju . . . Najživlja su danas narodna 
pitanja u Rusiji: dokinuće kmetstva i tjelesne kasne ... Da 
ste vi doista pronikli u duh Isukrstova nauka, vi biste pisali 
vlastelinu, da su kmetovi njegova braća po Isusu, pa da brat 
ne može biti bratovim robom, nego da kmetu mora dati slo- 
bodu . . . Pjopovjedniče knuta, apostole neukosti, pobornice 
obskurantizma, panegiriste tatarskih prava, što radite? Pogle- 
dajte pod noge, ta vi stojite nad bezdnom ! . . . Evo moje 
zadnje rieči: ako ste vi imali nesreću s gordom smjernošću 



1 



140 Nikolaj Vasiljević Gogolj. 

odreći se svojih u istinu velikih djela, to st« sada dužni s 
iskrenom smjernošću odreći se svoje posljednje knjige i težki 
grieh njena izdanja izkupiti novini djelima, koja će nas sjetiti 
vaših predjašnjih radova.« 

Neočekivani dojam knjige porazi Gogolja. Tako nenadano 
skinuše ga s piedestala njegova — to je bilo užasno! Tješio 
se, da je tomu kriva cenzura, koja je mnoga mjesta izbacila. 
No mnogi su pročitali izpuštena mjesta, pa ih to nije odvratilo 
nimalo od žestokih prigovora. »Nad živim tielom još živa čo- 
vjeka izvodila se ta strašna anatomija, od koje probija smrtan 
znoj i onoga, tko je nadaren krepkim tielom«, žali se pjesnik 
u »Autorskoj izpoviedi«. 

Pismo Bjelinskoga silno se kosnu Gogolja. On mu na- 
pisa dva odgovora, od kojih je samo jedan stigao adresu, ali 
i taj jedan svjedoči, da je duh Gogoljev sustao. »Duša je moja 
iznemogla, sve je u meni potreseno, mogu reći, da nije ostalo 
čuvstvene strune, koja ne bi bila zakinuta još prije, nego sam 
primio Vaše pismo .... Što ću Vam odgovoriti? Možda je 
čestica istine u Vašem pismu.« Na koncu priznaje, da valjda 
više ne poznaje Rusije. 

Težko ga je boljelo, što su ga prijatelji napustili, mučno 
mu je bilo podnositi buru, koju je izazvala njegova knjiga, 
no ona mu je ipak bila na korist. Ona ga prisili, da se strože 
ogleda po sebi, da sadje s propovjedničke katedre, da s pravom 
smjernošću priznade, kako je previsoko poletio. U listovima 
god. 1847. ima mnogo manje didaktičnoga tona, a više srdač- 
nosti. Napokon stade razabirati, da je bilo krivo, što je nasto- 
jeći oko moralnoga usavršivanja pojedinac^ sasvim zanemario 
družtvena pitanja. 

Religiozno mu je čuvstvo pomoglo podnieti udarce, no 
ipak mu je bilo užasno : osudjivali su njegovu osobu, govorili, 
da mu je talent poginuo, da se je odrekao književničke dje- 
latnosti . . . Drugi dio »Mrtvih duša« bijaše spaljen, u glavi 
mu je prolazila osnova o preradbi, ali nije ga snalazilo na- 
dahnuće, pa mu je i gradje nedostajalo. Zato je molio prija- 
telje po raznim mjestima, da mu šalju izvještaje, ali bez 



Nikolaj Vasiljević Gogolj, 141 

uspjeha, jer su mu slali izvješća bez vriednosti. Gogolj uvid je, 
da mu valja upoznati Rusiju na svoje oči. I već je pomišljao 
na kakovu službu, ma koliko skromnu. U ovoj krizi vrati se 
k svomu davnomu planu, da pohodi Jerusolim ; činilo mu se, 
da ne će ništa izvesti, dok ne svrši ovoga puta. Tamo, na 
grobu Gospodnjem, sići će blagodat u njegovu dušu, očistit 
će ju, osloboditi od sumnje i kolebanja, pokazati joj put . . . 
Svoju je majku molio, da ne ostavlja Vasiljevke, nego da se 
moli Bogu za njega; pače je sastavio i posebnu molitvu za 
to. A on se slim vladao tako, da bude dostojan od sv. groba 
ustati s obnovljenim silama, pa da se bodra i svježa duha 
vrati k poslu svomu na korist domovine. 

God. 1847. prebije se do Napulja, ovdje se ukrca u ladju, 
koja će ga preko Malte dovesti do Jafe. Strah ga je morio, 
nitko od znanaca nije išao s njime, pa kako je bio slaba 
zdravlja, bojao se pogibelji. On je taj nemir držao za dokaz 
slabosti svoje vjere. Morska ga bolest strašno izmuči i jedva 
živ izadje na kraj. Na kopnu je putovao sa bivšim drugom 
iz Njezina, ruskim konzulom u Siriji, ali mu to nije odklo- 
nilo neugodnosti putovanja: morao je trpjeti od umora, znoja 
i žedje. To se odrazi i na njegovu duhu. Pjesnička aureola, 
kojom je ovio sveta mjesta, mraknula je pred prozom samoga 
puta, pred masom sitnih neugodnosti, koje je morao podnieti 
prije, nego je stigao do svetih mjesta. »Nikada nisam bio tako 
malo zadovoljan stanjem srca svojega, kao u Jerusolimu i 
poslije Jerusolima, — govori Gogolj. — Na grobu Gospod- 
njem kao da sam bio za to, da tamo na mjestu oćutim, 
kako mnogo imade u mojem srcu hlada, kako riinogo svoje- 
Ijublja i samoljublja.« Zbilja nije odgovorila snu pjesnikove 
mašte. Čudo, koje je molio u Boga, nije se dogodilo; no ne- 
nadano se prekori sa krutosti: »Blista iz daljine neka luč 
spasenja, — veli u pismu Žukovskomu, — sveta rieč : ljubav. 
Čini mi se, da su mi sad miliji obrazi ljudi nego ikada prije, 
da sam sada mnogo vrstniji ljubiti nego ikada do sada.« 

Iz Jerusolima vrati se Gogolj preko Carigrada i Odese 
u Malorusiju, te provede konac proljeća i sve ljeto u Vasiljevci 



142 Nikolaj Vasiljević Gogolj, 



8 majkom i sestrama. To je bilo nemirno ljeto: prevratni 
valovi u raznim zemljama Evrope odrazili su se u Rusiji 
nemirom duhova i strogim odredbama vladinim, da se održi 
poredak. Uza to pritisla kolera, napunivši strahom ljude. O 
političnim dogadjajima saznavao je Gogolj samo iz novini, 
koje bi slučajno zalutale u Vasiljevku, i iz pisama svojih pri- 
jatelja u priestolnici ; a koleru je vidio oko sebe i u Poltavi 
i u okolici Vasiljevke. 

U obće ove slike u zavičaju nisu bile utješljive : domac 
materin vas se već obrušio, gospodarstvo je išlo slabo, prietio 
glad, svuda bieda i bolest. Nije čudo, što je Gogolj bio za- 
mišljen i nujan. 

On se smjesti u malom krilcu, koje je izlazilo na vrt, pa 
se je ovdje bavio cielo jutro oko književnoga rada. Drugi dio 
»Mrtvih duša« bio mu je »gradjanskom obvezom«, »službom 
domovini«, koje se iznova lati osvježiv sile putovanjem. Rad 
mu je sporo napredovao, silno ga vrućina izjedala, sve, što je 
vidio i slušao, bolno se doimalo njegovih živaca. Veći dio 
vremena provodio je u vrtu, na polju, ulazeći u sve sitnice 
gospodarstva. Risao je plan novoga gospodskog doma u Va- 
siljevci, sadio drveće u vrtu, sastavljao za majku uzore sa- 
govi, koje su tkale seljanke njezine, s nasladom slušao, kako 
sestre pjevaju maloruske pjesme. 

U septembru ode u Moskvu. Aksakovi ga dočekaju obje- 
ručke. Nesporazumak poradi »Izabranih mjesta« već se zabo- 
ravio. U to doba ne ostavlja više »Mrtvih duša«. Čini se, da 
je pod konac zime bio drugi svezak već dogotovljen, pa je 
amo tamo štogod popravljao. Družtva nije polazio mnogo. 
U velikim sastancima bio je mučaljiv, razmišljen, nujan. Filo- 
zofijska i družtvena pitanja nisu mu bila po ćudi, on je uz- 
disao za zrakom Puškinova kola. Srdilo ga je, što je obćinstvo 
ostalo hladno prema Odiseji Žukovskoga, to mu se činilo 
nedostatkom ukusa i umnom nemoći u družtvu, pa se bojao i 
za nastavak »Mrtvih duša«, gdje ljudi nisu više sposobni za 
umjetnički mir. 

Ljeto god. 1849. provede Gogolj u Smirnovke najprije 



Nikolaj Vasiljević Gogolj, 143 



na ladanju, a zatim u Kalugi, gdje je Smirnov bio guberna- 
torom. Tamo je prvi put pročitao nekoliko glava iz drugoga 
diela »Mrtvih duša«. Prva dva poglavlja Gogolj je kasnije 
podpuno preradio. Gogolj je marljivo radio u Smirnovke. 
Očevidno se stvaralačka snaga vratila Gogolju. 

U jesen evo opet Gogolja u Aksakova u Moskvi. Ovdje 
pročita prvu glavu novih »Mrtvih duša«. No za godinu dana 
nisu je više mogli prepoznati. Drugo je poglavlje zanielo 
Aksakova, on je bio uvjeren, da je bolje od prvoga, i da 
Gogolj može izpuniti zadaću, o kojoj je sSm govorio. U te- 
čaju zime pročita im treće i četvrto poglavlje. Očevidno je 
dovršio vas svezak, ali ga nije držao još dotjeranim. U to je 
vrieme Gogolj mnogo čitao, osobito djela, koja su ma s koje 
strane opisivala Rusiju. 

Zima godine 1849. — ^850. nije prošla po zdravlje pjes- 
nikovo tako dobro kao predjašnja. Silno je patio od prehlada, 
javilo se propadanje sila, nervoznost, hladnoća, opet ga vuklo 
k južnomu suncu. No sad je tvrdo odlučio, da ne odlazi iz 
Rusije, već da će druge zime u Odesu. S proljeća ode sa 
svojim znancem Maksimovićem, profesorom kijevskoga sveuči- 
lišta, u Malorusiju : bila je davna osnova Gogoljeva, da obidje 
svu Rusiju, da se provere od manastira do manastira, da po- 
hodi vlastelinske dvorce. Od Moskve do Gluhova putovali su 
dvanaest dana, na putu su se navraćali k znancima i u ma- 
nastire, gdje se je Gogolj usrdno molio Bogu; po selima su 
slušali prostonarodne pjesme, u šumama su izlazili iz ekipaže 
i sabirali trave i cvieće za jednu od Gogoljevih sestara, koja 
se zanimala oko botanike. 

Ljeto je preveo Gogolj opet u Vasiljevci med ju svojima, 
brinući se oko vrta i novoga doma; u jesen je bio u Moskvi, 
a na zimu ode u Odesu. Zdravlje mu bilo cielo vrieme rdjavo : 
vrućina ga je oslabila, zima, dapače u Odesi, ne bijaše mu dosta 
podnošljiva, tužio se na morski vjetar, žalio se na to, da se 
ne može ugrijati. Medjutim njegova radnja primiče se svršetku. 

Provedavši proljeće god. 1851. u Vasiljevci, vrati se sred 
ljeta u Moskvu, da počne štampati djelo. No što ga je više 



144 Nikolaj Vasiljević Gogolj, 



popravljao, manje je bio zadovoljan, te u oktobru dapače reče 
gospodji S. Aksakova, da u obće ne vriedi štampati drugi 
svezak, da bi ga valjalo s temelja preraditi. Ipak ne prestaje 
spremati podpuno izdanje svojih djela i raditi oko nastavka 
»Mrtvih duša«. 

Do danas je ostalo tajnom, za čim su išli ti bezkrajni 
popravci »Mrtvih duša«. Je li mu se činilo, da plemeniti zna- 
čajevi njegova nastavka nisu živi ljudi, ili je bio premalo za- 
dovoljan onim, što je pozitivna uradio za ideal kreposti i 
vrline? Svakako preradjivao je mnogo: u njegovoj se duši 
gonila borba izmedju umjetnika i pijetista, pa je ta borba pod 
konac slomila njegov od prirode slabi organizam. 

U zimu god. 1851. — 1852. nije se ćutio zdrav, često se 
žalio na slabost, na razstrojstvo živaca, na navale tjeskobe, no 
nitko od znanaca nije za to mario, svi su znali, da je on za- 
mišljene ćudi. U krugu dobrih prijatelja bio je kadikad kao i 
prije veseo i šaljiv, rado je Čitao svoje i tudje sastavke, pjevao 
svojim jarčjim — kako je sam govorio — glasom maloruske 
pjesme i s nasladom ih slušao, kad bi drugi pjevali. U pro- 
ljeće je htio otići na nekoliko mjeseca u Vasiljevku, da se 
oporavi, te obeća Danilevskomu, da će svakako sa sobom do- 
nieti sasvim dovršen drugi svezak »Mrtvih duša«. 

Na koncu januara godine 1852. umrla je žena pjesnika 
Homjakova, sestra Jazykovljeva, a dobra prijateljica Gogoljeva. 
Gogolj ju je vazda ljubio i mnogo cienio, nazivi ju jući ju 
jednom od najvrednijih žena. Njena nenadana smrt silno po- 
trese njegovom dušom, te ga opet uhvati »strah od smrti«. 
Njegov duhovnik uzalud je nastojao, da ga primiri. Prvu ne- 
djelju velikoga posta počne Gogolj postiti i prekine književnu 
radnju; medju znancima je bio miran, samo su svi zamietili, 
da je omršavio i pobliedio. Sve te dane nije ništa jeo, a u 
četvrtak izpovjedi se u svoga duhovnika u udaljenoj česti 
grada i pričesti se. Prije same pričesti Gogolj se molio vas 
zalit suzama. Svećenik je opazio, da se Gogolj jedva drži na 
nogu. U to vrieme provodio je Gogolj noći u molitvi, a u 
noći od petka na subotu čuo je glasove, koji su mu govorili, 






Niko laj Vasiljević Gogolj, 145 



da će skoro umrieti. On odmah probudi slugu i posije ga 
po duhovnika, no dok svećenik dodje, on se malo umirio. 
Misao o skoroj smrti nije ga više ostavljala. Drugi svezak 
»Mrtvih duša« bio je spreman za štampu, zato zamoli* grofa 
A. P. Tolstoga, u koga je živio, neka uzme rukopis i poslije 
njegove smrti dade na ocjenu duhovniku, koji će reći, što se 
može štampati. Drugu noć opet ga snadje užas, a najviše ga 
žalostilo, što nije izpunio duga, koji mu je nametnuo Gospod. 
Dugo se molio Bogu, opet u suzama ; u tri sata noću probudi 
slugu, naloži mu, da otvori kamin, pa onda izvadi papire, smota 
ih i položi na kamin. Sluga pane preda nj na koljena i stane 
ga moliti, neka ne spali rukopisa, da mu ne bude žao, kad 
ozdravi. »Nije to tvoj posao«, — odgovori Gogolj i zapali 
papire. Ugli su svežnja nagorjeli i oganj se stane gasiti. 
Na to Gogolj zapovjedi razvezati vrpcu, te je sam okretao 
papire, krsteći se i moleći, dok se nisu prevratili u pepeo. 
Sluga zaplače i reče: »Što ste to uradili!« 

— Zar ti je mene žao ? upita Gogolj, primi slugu, po- 
ljubi gaj te sam zaplače. 

On se vrati u spavaonicu, legne na postelju i nastavi 
ridati. U jutro kad je svjetlo raztjeralo mračne slike, koje su se 
prikazale njegovoj mašti noću, pričini mu su u drugom vidu 
užasni autodafe, kojemu je podvrgao svoje najljepše, ljubljeno 
djelo. S razkajanjem govorio je grofu Tolstomu o tom, uvje- 
ravajući, da je to učinio pod dojmom zloga duha, te je žalio, 
što grof nije prije uzeo rukopisa. 

Od to doba Gogolj se sasvim pokunjio, nije puštao k 
sebi prijatelja, ili ako su došli, odpravljao bi ih veleći, da želi 
spavati ; gotovo ništa nije govorio, no često je drhtavom rukom 
pisao tekst iz evangjelja i kratke religiozne izreke. Svakomu 
se lieku uporno otimao, veleći, da mu ništa ne će pomoći. 
Tako je prošla prva nedjelja posta. U ponedjeljak druge ne- 
djelje duhovnik mu predloži, da se pričesti i da primi po- 
sljednju pomast. On s radošću pristane, vas se oblio suzama 
za obreda, držeći slabom rukom svieću. U utorak bude mu 

SUke iz svjetske književnosti. II. 10 






146 Nikolaj Vasiljević Gogolj. 



lakše, no u sriedu pane u strašnu vrućicu, te u četvrtak 
21. februara (po st. k.) umre. 

Viest o smrti Gogoljevoj porazila je sve prijatelje. Nje- 
govo tielo, budući da je on bio počastni Član moskovskoga 
sveučilišta, bilo je preneseno u sveučilištnu crkvu. Iz crkve 
iznieli su lies profesori, a kasnije su ga na rukama nosili 
slušatelji sve do Danilova manastira, gdje je sahranjen pored 
groba pjesnika Jazykova. Na spomeniku su mu uklesane rieči 
Jeremijine : »Gorhkimi* mojimt slovam'L posmejusja«. 

Umro je veliki pisac, a s njime je izginulo i djelo, koje 
je izradjivao tako dugo, s takovom ljubavlju. Je li to djelo 
bilo plodom podpuno razvite tvorne snage, ili samo skupom 
ideja poput »izabranih mjesta«, to je tajna, koju je sa sobom 
ponio pjesnik u grob. 

Nadjeni u pjesnikovoj ostavini odlomci i izdani poslije 
njegove smrti pripadaju mnogo ranijoj redakciji i ne podaju 
nam obaviesti o tom, kakovo je djelo bilo u konačnoj pre- 
radbi pjesnikovoj. 

Kao mislitelj, kao moralist stajaše Gogolj niže od nekih 
svojih suvremenika, no on je bio od mladih dana zanesen 
plemenitom težnjom, da radi za obću korist, nadahnut živim 
milosrdjem prema ljudskim bolima, pa je za njihov izraz na- 
hodio pjesnički jezik, sjajan humor, žive slike. U ovim dje- 
lima, u kojim se je podao neposrednomu dojmu stvaranja, 
njegova promatračka snaga, njegov snažni talent duboko su 
pronikli u životne pojave, te je on svojim živim i istinitim 
slikama čovječje pokvarenosti i nizkoće mnogo pripomogao, 
da se probudi družtvena samosviest u Rusiji. 




It>on HleUsandpović (Bončanot*. 

I. 

j kojega je od svojih junaka nalik Gončarov? Zapo6- 
■tJ'^ njemo zato ovako, jer su junaci njegovih romana tako 
izraziti, tako se duboko zasiecaju u pamet svakoga čitatelja, 
te ako se želimo upoznati sa samim piscem, uradit ćemo naj- 
zgodnije, ako potražimo, na koga je od junaka svojih pisac nalik. 

Je li nalik na Oblomova, na staroga Adujeva, na mladoga 
Adujeva, ili možda na Rajskoga? 

Sam se GonČarov uzporedjuje s Oblomovom. Dosta je, 
ako se opomenemo epiloga, gdje veli; »ISla su po drvenim 
pločnicima na Vyborskoj Storoni dva gospodina. Jedan bijaSe 
Stolz, a drugi, prijatelj njegov, književnik apatifna lica, za- 
mišljenih, gotovo snenih očiju. • Kako se kasnije razabira, nije 
taj apatifni književnik, Sto se razgovara sa Stolzem i lieno zieva, 
— nitko drugi, nego sam pisac romana. 

U putopisu »Fregati Palladi< kliče Gončarov: »Očevidno, 
meni je po rodu sudjeno, da budem lien i da lieno zaražam 
sve. Sto mi se primakne.* 

U osmoj knjizi »Podpune zbirke djela 1. A. GonČarova« 
imadu »Cetyre očerka* piSčeve izpoviesti, odakle se čitalac 
može lako upoznati s nazorima Gončarovljevim, te u obče 
sa svom duSevnom fizionomijom piSčevom. Ovdje veli Gon- 



148 Ivan Aleksandrovih Gončarov, 

čarov, da je lik Oblomovljev ne samo plod vanjskih dojama, 
nego takodjer plod razmatranja samoga sebe. Tako je shvatio 
i Angjelo de Gubernatis, koji ga poznade lično, te veli za nj 
u »Rječniku suvremenih pisaca«: »Srednja rasta, debeo, la- 
gana hoda i u svim .kretovima miran, kao što mu je i lice 
nestrastveno i oko spokojno, prikazuje se bezćutnim za uza- 
ludnu muku biednoga čovječanstva oko sebe.« 

No ipak Gončarov nije Oblomov. Za to nije težko naći 
dokaza u životu njegovu.' Ne ćemo ga izporediti s Oblomovom 
ni onda, kad saznademo, kako je sporo pisao romane svoje. 
Godine 1847. pojavi se prvi roman njegov » Obyknovennaja 
istorija«; drugi mu roman »Oblomov« izadje istom za jeda- 
naest godina, i to godine 1858. Istina, medjutim se štampala 
u raznim novinama Gončarovljeva pisma o plovitbi oko svieta, 
koja su sabrana u »Fregati Palladi« u dva svezka. Nego je 
ta radnja od nevolje. Treći mu se roman »Obryv« pomoli 
za deset godina, na inie g. 1 868. S ovim je romanom završio 
pisac rad, te je iza toga napisao tek četiri crtice polubeletri- 
stičkoga i kritičkoga značaja, teg. 1887. i 1888. »Uspomene« 
i »Sluge staroga vremena«. 

Vršnjaci njegovi Turgenjev, Pisemski, Dostojevski živjeli 
su manje, nego on, a napisali nmogo više. Pa ipak, ako iz 
bližega promotrimo, što je on uradio i privriedio, ne ćemo ga 
koriti s »oblomovštine«. Gončarov je napisao samo tri ro- 
mana, na broju malo. No što nam prikazuju ta tri romana! 
Mučimo sada, s kolikom je vještinom izvršio zadaću svoju, na- 
pomenimo prije samo, kako je širok zahvat njegovih ideja, 
kako je ogromna beletristička gradja sabrana u ta tri romana. 
Već je Bjelinski rekao: »Za što drugi trebaju deset pripovie- 
daka, umije Gončarov reći na jednoj stranici.« Svaki roman 
njegov obseže ogromne granice, svaki prikazuje čitave periode, 
čitave struje života ruskoga. U oba Adujeva, u Oblomovu, u 
Stolzu, napokon u Vjeri i Marku Volohovu izcrpao je Gon- 
čarov sve najkrupnije crte iz psihologije posljednjih četr- 
deset godina ruskoga života. Neobično intenzivnom sin- 
tezom sabrao je pisac sve te značajne crte minulih godina u 



wmmmmm 



Ivan Aleksandrović Gončarov. 149 



nekoliko lica tako jasno i podpuno, da se u njima zrcali sav 
razvoj družtva ruskoga u to doba. Odatle je objam »Sabranih 
djela« tako malen. No kušajte iz Turgenjevljevih djela izo- 
staviti komedije, »Poručnika Jergunova« i neka djela po- 
sljednjega perioda života njegova, koja nisu pribavila novih lo- 
vorika slavi njegovoj, — izbacite iz Pisemskoga sve one slabije 
pripoviedke, štono ih je napisao zadnjih dvadeset godina svoga 
književnoga rada, — a iz Dostojevskoga niz raznih nedo- 
tjeranih radnja, pisanih samo radi toga, jer su vjerovnici 
njegova brata bili veoma dosadljivi, pa će vam izaći »skupna 
djela« ovih pisaca ne mnogo većima, nego što su Gončarovljeva. 
Poznato je, kako je lagano radio francuzki pisac Flaubert. 
No jedva je s manjom intenzivnošću izradjivao Gončarov veli- 
čanstvene slike svoje. Obćinstvo govori, da Gončarov napiše 
roman, pa deset godina miruje. To je očita zabluda, jer Gon- 
čarov nosi i dogotavlja lica romana svojih po deset i po dva- 
deset godina u duši svojoj. »Oblomov« je štampan 1858. go- 
dine, no zamišljen je već g. 1847. Tako je »Obryv« štampan 
god. 1868., no koncepcija mu seže u godinu 1849. Najprije 
niču pojedine epizode, koje i prijateljima čita, a još je mnogo 
puta, dok se raztrgani udovi slože u^organizam. Pače je Gon- 
čarov jednu od glavnih epizoda »San Oblomova« štampao 
deset godina prije, nego je izišao čitav roman »Oblomov«. 
Ulomci »Obryva« izadjoše jedno osam godina prije svega ro- 
mana. Tad istom poče vezati lica i prizore u jedinstvenu sliku. 
»Ja Čujem — pripovieda Gončarov — ulomke razgovora, i 
meni se je često pričinilo, prosti. Gospode, kano da to ne umi- 
šljam, nego da se to zbilja oko mene zbiva.« Da uzmogneš 
valjano ocieniti ovu izjavu, valja ti na um uzeti posve mirni, 
nimalo uzrujani temperament Gončarovljev. U Dostojevskoga 
bi bile podobne halucinacije jedan od mnogih pojava njegova 
psihopatičnoga stanja. No u Gončarova su one samo resultat neo- 
bično živa i silna zanimanja piščeva s licima, što ih je stvorio 
njegov duh. Godine i godine smišlja Gončarov romane svoje, 
a piše ih u nekoliko nedjelja. Sva druga čest »Oblomova« 
napisana je za pet nedjelja u Marienbadu. Gončarov ju na- 



150 Ivan Aleksandrović Gončarov. 



piša, da nije ustao od stola. U Gončarova imade one čisto 
njemačke sposobnosti po dvadeset godina truditi se oko je- 
dnoga sujeta. A ne nalikuje li po tom staromu Adujevu ? On je 
na oko flegmatičan, ali u istinu budna duha, nije od duševne 
tromosti tako umjeren u čuvstvima svojim i u radu svome, 
već je to ono objektivno spokojstvo, kojega ne uzbunjuje od- 
više ni ružna ni liepa stvar. 

Takvim je mirnim, hladnim i objektivnim motriocem sam 
Gončarov, kakav nam se ukazuje u svojim djelima. Prosudjivati 
nam je duševnu fizionomiju piščevu po njegovim romanima, 
a ovdje se on pokazuje posve hladna, rek bi adujevskoga tem- 
peramenta, koji ga je učinio korifejem »objektivnoga romana«. 
Već je Bjelinski, govoreći o Adujevu u »Običnoj historiji«, 
rekao za Gončarova: »U autora nema ni ljubavi ni mržnje 
prema licima, koja je stvorio, ona ga niti vesele, niti srde, on 
ne daje nikakovih moralnih pouka ni njima ni svojim čitate- 
ljima, kao da ga se sva priča i ne tiče.« 

Kako se razabira iz »Uspomena«, što ih je napisao Gon- 
čarov o Bjelinskom, slavni je kritik njega jednako korio: 
»Vama je sve jedno, vi jednako crtate lopova kao i pošte- 
njaka, ne osjećate ni ljubavi ni mržnje.« S toga je idea- 
list Bjelinski nazivao Gončarova od šale filistrom, Niemcem, 
činovnikom. 

No najboljim nam je izvorom, da proučimo narav Gon- 
čarovljevu, njegov spis »Fregata Pallada«, u kojoj crta svoj 
život za dvie godine dana. Dosta je, da se spomenemo, kako 
je umno, zanimljivo, blistavo, a mjestimice hladno pisana ova 
knjiga. Razsijane po knjizi slike i opisi tropskih krajeva, na 
priliku znameniti opis sunca pod ekvatorom odavaju doista 
svu razkoš ljepote i divote, no kakove ljepote ? Spokojne i sve- 
čane, gdje bi drugi pisac izišao iz granica epskoga mira, iz 
medja mirna promatranja. Krasota strasti, poezija bure pod- 
punoma je nepoznata kistu Gončarovljevu. Kad je Pallada 
plovila Indijskim oceanom, obori se na nju oluja sa svom silom. 
Putnici su znali, tko je Gončarov, i misleći, da bi valjada 



Ivan Aleksandrovič Gončarov, 151 

htio opisati takav ma i grozan prizor prirode, pozovu ga na 
palubu. Nu on nije htio uzaći, koliko god ga nukali. 

> Kakva slika!« reče kapetan nadajući se, da će Gončarov 
potvrditi. 

>Bezličje, nered!« odgovori Gončarov, koga se taj prizor 
samo toliko dojmio, što je morao saći »sav mokar u kabinu, 
pa promieniti obuću i odielo«. 

Nije li to adujevska narav ? Pa tako nije Gončarov opisao 
nijedne bure na čitavom putu. Samo na dvadeset stranica opisuje 

— na putu oko zemlje — krasote prirode, a sve drugo obsežu 
njegova razmatranja ljudi. Došavši na Rt dobre nade, na Javu, 
u Japan — opisuje samo tipove. Kad dodje u Englezku, ne 
opisuje spomenika, muzeja i drugoga, što običnike zanima. Svaki 
drugi Rus da dodje u Englezku, prije svega bi išao proučavati 

— bar dva mjeseca — politički sistem onoga naroda. A naš 
putnik nije ni zavirio u parlament. Baš je pao u London 
na dan svečanoga sprovoda vojevode Wellingtona, koji je uz- 
budio svu Englezku. On je nestrpljivo čekao, da ostavi London 
i da se iz ove nenormalnosti vrati u obični život svoj. Svaki bi 
drugi baš u taj par želio, da bude u Londonu. No Gončarovu 
je mrzak svaki »nered«. I naš je putnik pošao za drugima u 
British Museum, gdje je vidio kolosalnu zbirku riedkih i zna- 
menitih stvari znanosti i umjetnosti, no njega je sve nešto 
gonilo na ulicu, kako nam pripovieda u svom putopisu. » S neiz- 
kazanom slašću«, veli pisac, »razgledavao sam ljude, zalazio 
sam u kuće i u magazine, protucao se po predgradjima, gledao 
sam svakoga napose i sve skupa. Više nego sfinge 1 obe- 
liske promatrao sam na razkršću dva Engleza, kako si stiskaju 
desnice, kako se povjerljivo razgovaraju o zdravlju ; radoznalo 
sam gledao, kako se srazuju dvie kuharice s košarama o ra- 
menu, kako hrle kočije poput rieke ... U dućanu, u glumištu 

— svagdje sam pozorno gledao, kako ljudi postupaju i što 
rade, kako se raduju, jedu i piju.« 

Taj neobični interes za sitnice običnoga života učinio je 
Gončarova genreistom prvoga reda. 



^H 



I 52 Ivan AUksandravić Goniarov. 

No ne samo u Fregati, nego i u sva tri romana očito se 
razabira, kakva je ćud Gončarovljeva, vidi se, da mu je polje 
silnih strasti terra incognita. Značajno je. Što su gotovo sva 
lica njegovih romana bez osobitih strasti, a još značajnije, što 
u svem Gončarovu nema ni jedne goruće ljubavne scene. Lju- 
bavna intriga mladoga Adujeva i udovice Tifanove donekle 
je vatrena, ali nam pisac ove ljubavi ne prikazuje u prizorima 
samih osoba, nego naprosto veli, da ju je vatreno ljubio, a 
nije baš mučno napisati ili reći: taj ili onaj ljubio je ovu ili 
onu vatreno i žarko. Teže je to istinski prikazati. Pisci strastna 
temperamenta, kakva je na priliku George-Sandova, pune de«- 
taljem goruće ljubavi čitav niz omašnih romana. Gončarovu 
dostaju dvie, tri stranice. 

Ipak imade u Gončarova jedna prilično »goruća« ljubavna 
glava, a to je žena Kozlova, koja luduje za Rajskim. No 
upravo ovaj lik najjasnije svjedoči, da je u tom poslu ruka 
Gončarovljeva slaba, veoma slaba. Zašav u tudje polje Gon- 
čarov se lako zbunio, pa se tako dogodilo, da je mjesto 
strastne žene naslikao bjesomučnu bakanticu, a mjesto strasti 
nimfomaniju. 

Ako se sjetimo još one: le style c'est l'homme,' dobit 
ćemo i opet dokaz za ono, što smo rekli. Slog je Gončarovljev 
za čudo miran i ravan, bez nakita i zavoja. Nema u njega 
melankolijskih tonova kao u Turgenjeva, ni načičkanih nakita 
kao u Pisemskoga, ni nervozna gomilanja prvih na dohvatu 
izraza kao u Dostojevskoga. U Gončarova su periodi okrugli, 
gradjeni po svim pravilima sintakse, nema u njega svoje sin- 
takse, svoje gramatike, kao u drugih pisaca življega tempe- 
ramenta. U njega je uviek jednak tempo, nigda ne udara u 
patos ni u nemir. U kratko, to je »objektivan« slog, kako je 
objektivan sav rad njegov, to je bezstrastan slog, kako je bez- 
strastan umjetnički temperament pisca »Obične historije«; 
njegova nas krasota sjeća krasote mramorne krasotice Bjelo- 
vodove iz »Obryva«. 



Ivan AUksandrović GonČarav, 153 



II. 

Ivan Aleksandrović Gončarov rodio se 18. juna g. 18 13. 
u Simbirsku. Mati njegova prosta, ali dobra žena, kojoj je na 
brizi ostao iza otčeve smrti, nije žalila ni truda ni troška, da 
dobro uzgoji svoga sina. Na drugoj strani Volge na imanju 
kneginje Hovanske življaše svećenik malo nalik na seoskoga 
popa. Bijaše učenik kazanske duhovne akademije, veoma učen 
i razviman. Još je znatnije za pravoslavnoga popa, Što je uzeo 
za ženu — Francuzkinju. S njom zavede učilište za mladež. 
Ovamo prispje i mladi Gončarov. Djelo uzgoja napredovaše 
polagano. Učitelj je pazio ne samo na nauk učenika svojih, 
nego i na to, što tko čita. Izbor je bio veoma strog. Djeci su 
davali samo »solidne« i »poučne« knjige; a sve knjige, koje 
bi mogle mladež pobudjivati na frivolnost ili lakoumnost, 
bijahu strogo zabranjene. U biografijama drugih pisaca ruskih 
nalazimo baš protivne prilike: u domu se nahodi očinska ili 
djedovska knjižnica, snabdjevena — kao u svih ljudi veseloga 
XVIII. vieka — raznim veselim romanima, do knjižnice može 
mladić slobodno, te čita, što mu baš pane pod ruku. 

Dakako i Gončarovu bi znali za praznika dopasti ruku 
kojekakvi romani, ali su oni svi bili ozbiljni. U dvanaestoj 
godini budući apologet rada i trieznosti već je pročitao — 
osim ruskih pisaca Deržavina, Heraskova, Ozerova — dugačak 
niz učenih djela: Golikova, Krašennikova, Pallasa i mnoge 
druge. S osobitom je izvjedljivošću čitao mladi Gončarov 
putovanja. Na to su ga već mamile pripoviedke kuma nje- 
gova — staroga pomorca. To se je duboko zasadilo Gonča- 
rovu u dušu, te je ovdje prvi uzrok, zašto se riešio, da 
podje oko zemlje. 

Godine 183 1., proboravi v prije toga nekoliko godina u 
nekom moskovskom učilištu, dodje u sveučilište moskovsko. 
U početku tridesetih godina bijaše moskovsko sveučilište na 
putu posve nove epohe, kad su se i profesori i djaci zname- 
nito promienili. Pomolio se nov duh u moskovskom sveuči- 
lištu. Osvanuše nove profesorske sile: Schellingovac Pavlov, 



154 /z'i^« Aieksandravić Gončarov, 



začetnik nove ruske kritike Nadeždin, učitelj i predšastnik 
Bjelinskoga u poslu, da se prestanu obožavati Lomonosov, 
Heraskov i drugi zastarjeli korifeji klasicizma; Ševyrev, onda 
još mlad snatrilac, koji je upravo došao iz tudjine, te se još 
nije prometnuo suhoparnim pedantom ; Pogodin, tada još svjež 
i mlad ; — svi ti mladi ljudi unieše nov duh medju sveučilištne 
zidine. Mjesto monotonih čitanji sa starih katedra, koja su 
bila prije pamtivieka sastavljena, te se svake godine bez znatnih 
promjena recitovala, — zaori se s profesorske stolice živo slovo, 
u kojem se odrazivala struja vremena i razpravljale nove po- 
treboće života. 

Znatno se promienilo i djačtvo. Djak je od burša postao 
mladim čovjekom, koji se zanima oko viših ciljeva. Predjašnji 
patrijarhalni običaji uminuše. Nestade pijanstva i zadirkivanja 
u prolaznike na ulici, što je bio glavni posao tadašnje zlatne 
mladeži, nestade i kojekakvih skandala, što su ih znali u pre- 
djašnja vremena upriličivati sveučilištni djaci u samoj zgradi 
sveučilištnoj. Nije se samo jedan put dogodio ovakav dogadjaj, 
da bi djaci pod kaputom donieli vrabca u dvoranu, pa kad 
bi profesor zašao u patos, pustili bi ga, — vrabac bi počeo 
lepršati, a djaci — dakako ljuti — stali bi bučati, ustajati s 
klupa i naganjati »narušitelja mira«. Ta su vremena počela 
izčezavati. Osobito u prvoj polovici tridesetih godina stvorilo 
se u sveučilištu moskovskom više djačkih družtava, gdje su 
mladići zanosni i marljivi razpravljali prirodna, filozofijska i 
politička pitanja. Oko Stankevića se skupljahu Satin, Krasov, 
Kljušnikov, Aksakov, Korš, Bjelinski. Ovaj je »kružok« bio 
najznamenitiji. 

Gončarov nije drugovao ni s kojim od njih. Može li se 
to slučajem zvati? Jedva. Valja napomenuti, da su god. 1834. 
— dok je Gončarov još djakovao — izišla »Književna ma- 
štanja« slavnoga Bjelinskoga, gdje se pobijaju stari korifeji, 
medju koje je pripadao i Karamzin. A Gončarov je pristajao 
za Karamzinom, za koga veli Bjelinski: »I sada na mogili ne- 
zaboravnoga muža koja će stranka triumfovati ? Na jednoj nas 
strani zovu kao vjerne sinove otačbine, da se molimo na 



Ivan Aleksandrović Gončarov. 155 



mogili Karamzinovoj i da šapćemo njegovo sveto ime, a na 
drugoj strani slušaju taj poziv s posmiehom ! Čudna li prizora ! 
To je borba dvaju naraštaja, jedan ne razumije drugoga ! < Kao 
u početku, tako i kasnije stajaše Gončarov postrance od ovih 
ljudi »napredka«. Gončarov nije bio ni konservativac ni 
liberalac, nego promatralac sa strane — držeći se zlatne sre- 
dine. Još je nešto priečilo, te se Gončarov nije s krugom 
Stankevićevim sprijateljio. Stankević, Bjelinski i njihovi drugovi 
proučavali su i razpravljali etičko-filozofijska i politička pitanja, 
dok je Gončarov mario samo za literaturu. Dok su oni sebi 
razbijali glavu modernim »prokletim pitanjima«, Gončarov je 
mirno čitao klasike sviju naroda. To je medjutim urodilo 
dobrim plodom, jer svi ocjenjivači Gončarovljevih romana 
priznavaju, da se rad njegov od prvoga pomola odlikuje ne- 
obično savršenim oblikom. 

God. 1835. svrši Gončarov nauke, te ode u Petrograd 
za perovodju u ministarstvu financija. Tu je služio sve do 
godine 1852., kad je krenuo na put oko zemlje. 

I u Petrogradu zadje Gončarov u krugove, koji se nisu 
mnogo brinuli »prokletim pitanjima«, no gdje je vi jao duh 
objektivne umjetnosti i liepe forme. 

Gončarov je zalazio u kuću umjetniku Nikolaju Majkovu 
i bratu njegovu Valerijanu Majkovu. 

S krugom kritika Bjelinskoga upozna se Gončarov istom 
god. 1846., kad je izlazila njegova »Obična historija«, koju je 
Bjelinski čitao u rukopisu. No kako se očito razabira u Gon- 
čarcvljevim uspomenama, ovo poznanstvo nije moglo uhvatiti 
dublji korien, jer ih je dielio čitav jaz opreka. Već god. 1846. 
stade Bjelinski svom vatrenom dušom svojom prisvajati i širiti 
ideje francuzkih naprednjaka Louisa Blanca i Ledru-Rollina. 
Protivnik svima krajnostima bijaše Gončarov. Sad lako pojmimo, 
zašto je Bjelinski priznavao Gončarovu sjajan talenat, ali ga 
prekoravao, da je Niemac, filistar, činovnik. Ocjenjujuć »Običnu 
historiju« izporedjuje Bjelinski Gončarova s Hercenom, piscem 
slavnoga romana »Kto vinovatb?« (Tko je kriv?), te veli, da 
Hercen doduše nije savršen umjetnik, ali da ga uzhićuje nje- 



156 Ivan Aleksandrovu Gončarov. 

gova pronicava misao, dok mu se Gončarov čini »hudožnik 
i ničego boluje«. Bjelinski tim jasno veli, da mu je Gončarov 
kao umjetnik drag, a kao mislilac tudj. 

»Obična historija« je uspjela divno. U tinji čas bijaše 
u rukama svim slojevima čitalačkoga obćinstva. Dok je Bjelin- 
skoga i njegove drugove zanosio realizam romana, ne manje 
su mu se radovali protivnici Bjelinskoga i drugova njegovih, 
ljudi umjerenosti i akuratnosti, jer su vidjeli, da teoriju njihovu 
podržava nov, silan talenat. Kamo go4 je knjiga došla, svagdje 
je uzhićivala, a zapala je i u najzabitnije kutiće, kamo inače 
riedko prispieva ruska knjiga. Evo kako piše Bjelinski nekomu 
prijatelju: »Pripoviest je I. A. Gončarova proizvela u Piteru 
(Petrogradu) »furor« — nečuven uspjeh. Sve govori samo o njoj. 
Pače svietli knez V— ski izjavio je Panajevu svoje zadovolj- 
stvo.« Panajev bijaše urednik »Suvremenika«, gdje je pripo- 
viedka prvi put štampana, 

Vriedno je iztaknuti, da je skrajnja protivnica »prirodnoj 
školi« »Sjeverna Pčela«, koja je Gogolju nadjenula ime ru- 
skoga Paul de Kocka, pozdravila Gončarovljev roman sa živim 
zanosom. 

Tako je Gončarov, kad je izdavao prvi svoj roman, po 
svojoj ćudi izišao ljubimcem sve inteligencije ruske, A bilo je 
to doista čudo u ono doba preljute borbe. Zvali su ga »sveruskim 
favoritom«. Silno, strastveno može čitalac ljubiti samo onakvoga 
pisca, u koga nalazi odzvuk svih svojih duševnih pokreta. No 
takav pisac ne može biti svima u volju, jer svi nemaju istih 
težnja, pa on zato mora biti nepoćudan ljudima protivničke 
struje. S toga uz strastvenu ljubav prema kojemu piscu upo- 
redo se javlja i ljuta mržnja. Gogolja su ljubili i jednako 
mrzili na nj. 

Gončarov u književnom životu svome nije poznao ni silne 
ljubavi ni ljute mržnje. Njegova je slava obilježena onom 
ravnošću i mirnoćom, kojom se odlikuje umjetnički njegov 
temperament. Njega ne salietahu zanesenjaci. Gončarova samo 
štovahu. Sve je hvalilo njegovu pronicavost, krasotu sloga, 
vjernost tipova. Uz njegov se roman ne zamišlja mlada dje- 



Ivan Aleksandrović Gončarov, 157 

vojka, koja se svaki put duboko zamisli, kad primi u ruke 
roman Turgenjevljev, kad joj dušu zahvati lagani val Turge- 
njevljeve poezije, te joj zanosi misli u nevidjenu, ali bajnu 
daljinu napunjajuć joj srce sladkim tronucem. Ne uznemiruje 
Gončarov mladiću duSe svom silom neriešenih pitanja moder- 
noga svieta. Od njegova romana ne dršće srce čitatelju, nego 
mu se samo um divi epskomu pokoju piščevu. 

God. 1852. podje Gončarov s admiralom Putjatinom u 
Japan, da se urede medjunarodne prilike na tom otoku, koji 
je bio prije nepristupan strancima. Gončarovu bi naloženo, 
da krene s tom ekspedicijom kao tajnik admiralov. 

Vrativ se s ovoga velikoga puta Gončarov se uze ozbiljno 
pripravljati za »Oblomova«, koji je ugledao svjetlo g. 1858. 
Uspjeh nije bio više onako sjajan i obćenit kao »Običnoj 
historiji«. 

Godine 1858. priedje Gončarov k cenzurnomu sudu, a 
godine 1862. bi mu takodjer povjereno, da uredjuje službenu 
»Sjevernu poštu«. Dosluživ do čitave penzije i dostigav gene- 
ralski čin, podje naš pisac u mir, koji je uživao do svoje smrti 
god. 1 89 1. 

III. 

Epoha konca tridesetih i početka četrdesetih godina, ili 
— da budemo kratki — epoha kritika Bjelinskoga javlja se u 
naše doba sinonimom idelizma i abstrakcije. No ako ogledamo 
ovo doba s historijskoga stanovišta, ukazat će nam se slika 
ovoga doba nešto drugačijom. Glavnom historijskom crtom 
ove epohe kritika Bjelinskoga — nije tek idealizam, nego baš 
obratno, povratak k realizmu. Pokazuje se želja, da se umjet- 
nost vrati k životu, da se okani one suvišne retorike, značajne 
po književnost dvadesetih i tridesetih godina. Vidi se želja, 
da nas literatura upoznaje sa sadašnjim životom, a ne s fanto- 
mima, štono ih je izhitrila mašta romantičkih pisaca. Nama 
je dašto mučno razabrati ovu težnju. Na priliku pripoviedke 
Grigorovićeve i dr, pričinjaju nam se danas sentimentalnima. 



158 Ivan Aleksandrovu! Gončarov. 

No ipak je nepobitna istina, da je ovo početak nove struje u 
literaturi ruskoj, koja je realizmom svojim iznenadila svu 
Evropu. Turgenjev, Gončarov, Pisemski, Ostrovski, Nekrasov, 
Lav Tolstoj, Dostojevski — svi su samo duševna djeca kritika 
Bjelinskoga, koji ih je prvi naučio, kako valja shvaćati i cie- 
niti djela velikoga osnivača ruskoga realizma — Gogolja. 

Doista pomolila se nova zora, ali je ta zora svitala samo 
u srcima i u umovima. Život, realna zbilja ostade još u starim 
granicama. Odatle onaj tragični nesklad, koji je osnovnom 
crtom psihologije četrdesetih godina. Suvišni ljudi, Rudjini, La- 
vrecki, Nekrasovljev junak Šaša — sve su to žrtve onoga ne- 
sklada izmedju života i ideala. Bilo je to doba, kad su pobornici 
»treznoće, djelatnosti, muževnosti« zametnuli ljut boj s pred- 
sudama prošlih vremena. 

Treznoća je podala literaturi ruskoj novu silu i svježost, 
treznoća je dovela rusku literaturu u hram obće ljudske litera- 
ture, treznoća je rodila Rusiji velikih umova, najprije Gribo- 
jedova, Puškina i Gogolja, a zatim sve redom same sjajne i 
blistave korifeje četrdesetih, petdesetih i šestdesetih godina. No 
da ne ostane bezplodnom, mora treznoća ići rukom pod ruku 
sa strašću, patosom, entuziazmom. Propovied realizma, koji 
je jezgra kritičkoga rada u Bjelinskoga, po tom je i urodila tako 
divnim plodovima. Što joj je osnovom bila — težnja za idealom. 
Smieh Gogoljev tvori samo s toga epohu u literaturi ruskoj, 
jer je bio smieh kroz suze ; njegova je treznoća samo zato 
okupila oko sebe liepu kitu zanesenih posljedovatelja i štova- 
telja, jer je svakomu bilo jasno, da ova treznoća ide za idealom 
vječne istine. 

I gle, ovu je značajku realizma i njegove treznoće ugledao 
i prihvatio naš Gončarov, donekle zato, što je živio daleko 
od središta krugova četrdesetih godina, pa je hladnim tempera- 
mentom svojim s tim lakše primio samo ono od svega umnoga i 
duševnoga pokreta ove epohe, što je kao umjetnik želeć biti 
realistom morao prihvatiti. A to je izrekao u riečima strica 
Adujeva: »Budući da živemo na zemlji, ne valja nam s nje 
letjeti na nebo.« Prekrasne genre-slike u »Običnoj historiji«: 



Ivan Aleksandrovu Gončarov. 159 



polazak mladoga Adujeva s ladanja, služinčad, »blagorodni« 
Anton Ivanović, ključarica Agrafena, koja umije ljubav svoju 
izraziti samo udarcima, — sve su to divni plodovi realizma, 
koji će neprestrano zauzimati dostojno mjesto u krestomaciji. 
No prevelika treznoća izniela je neželjenih resiiltata, te je 
mjesto treznoće izišla radinost, mjesto realizma sukob, mjesto 
živosti karijerizam, u obće mjesto propagande živoga duha 
didaktična razprava. 

Za dvanaest godina izidje drugi roman Gončarovljev. 
Mnogo je vode proteklo za toga vremena, mnogo se promienio 
život družtva ruskoga. Grozna je krimska vojna trgnula Čitavo 
rusko družtvo, da se razgleda prošlošću- i sadašnjošću, te da se 
pobrine, kako će udesiti budućnost svoju. Godina je 1855. 
medja stare i nove Rusije. Do sad su gospodovali azijsko-bi- 
zantinski pojmovi, da se mora zagušiti svaki pojav samostalne 
misli o gospodarstvu i družtvu. Sad istom počinje se novo doba 
ruske povjesti, kad se bude družtvena sviest i družtvene sile. 
Na poprište ruske povjesti prvi put stupa gradjanin, a ne 
više činovnik, častnik, plemić. To proizvodi dugačak niz re- 
forma, brzo jednu za drugom, koje preobražavaju posvema 
uvjete družtvenomu i narodnomu životu prema pravomu dosto- 
janstvu čovječjem. Nastupa u kratko nova radostna epoha, 
puna samih svietlih nada, koju s pravom zovu preporodom 
(vozroždenije) naroda ruskoga. 

Slabo je gdje literatura tako vjerno zrcalo duševnih sila 
zemlje svoje, kao u Rusiji. S toga se i ovaj novi pokret 
jasno odsieva u tadašnjoj književnosti. U njoj se pomalja stra- 
stvena, grozničava osviest, koja u jednu ruku stvara nove ta- 
lente, a u drugu opet podaje nove snage talentima, koji su 
već prije počeli. U pet godina 1855. — 1860. dostigla je četa 
pisaca četrdesetih godina vrhunac svoga razvitka. Turgenjev 
piše »Rudjina«, »Plemićko gniezdo«, »U predvečerje«, Gon- 
čarov »Oblomova«, Ostrovski »Oluju«, Pisemski »Tisuću 
duša«, Tjutčev, Majkov, Mej, Fet, Polonski pjevaju najvrstnijc 
pjesme svoje. 



i6o Ivan Aleksandrovu! Gončarov. 

A što je glavnom značajkom literature ovoga znamenitog 
razdoblja, ovih pet godina, medenih nedjelja nove ere? 

Uzduhom je kružio zadah posve drugačijega doba, dru- 
gačijih ljudi, drugačijih ćudi. Bila je potreba obračunati re- 
sultate ršda prošloga pokoljenja, a osim toga je nestrpljiva 
misao pobudjivala duh ljudski, da nagovješćuje o budućem 
pokoljenju. 

Ovo je navadjanje dokaza za prošlost i naslućivanje bu- 
dućnosti krenulo dvjema putima: jedni su prosto prikazivali 
tipove prošloga pokoljenja, a drugi opet udarili putem t. zv. 
»obličenija«. 

Prvim je putem pošao Turgenjev. Rudjin, Lavrecki, Mi- 
haljević nadgrobni su spomenici prošlih vremena; Jelena, 
Insarov navješćuju zoru budućnosti. 

Sasvim je drugačiji ustroj u »obličiteljne« literature. Slabo 
se je ona doticala prstima ljutih rana svojega doba, nego je s tim 
pouzdanije govorila o budućnosti, koja mora niknuti na zemlji 
dobro zagnojenoj starim pokoljenjem. 

Gončarov, stariji nego Turgenjev, za čudo pristade za 
svježim i bodrim duhom »obličiteljne« literature. On je oblo- 
movštinu prikazivao s takvim veselim čuvstvom, jer je znao 
pouzdano, da će se »oblomovština« preživjeti i za njom ni- 
knuti prekrasna »štolcovština«. 

Ova će suvremenost osnovnoga karaktera »Oblomova« 
biti s tim znatnija, ako se sjetimo, da se je »Oblomov« pojavio 
godine 1858., no zamišljen bi još godine 1847., te je već go- 
dine 1849. Štampan znameniti dio romana »San Oblomova«. 
Moglo bi se pitati : pa kako se može ovdje opaziti sveza medju 
našim pokoljenjem i djelom zamišljenim u doba, gdje o pre- 
porodu nije bilo ni spomena? No sveza je veoma tiesna. U 
prvom je romanu Gončarov mimoišao najznatnije težnje onoga 
vremena, a ovdje u djelu, zamišljenu dugo prije novih struja, 
opaža se sveza s tim strujama. Da to protumačimo. Romani 
su Gončarovljevi napisani upravo tako, kano da ih je pisao 
S4m Petar Ivanović Adujev stariji. 

Adujevi, da za pravo kažemo, nisu zli ljudi, nego brižni 



Ivan Aleksandrovu Gončarav, i6i 



za srednji način života. Njihova umjerenost i akuratnost ne 
naliči tim svojstvima u Molčalina ili Famusova. Oni su, kao 
ljudi svjetine, vriedni, da ih poštujemo i volimo. 

Adujevi preziru maštanja svake ruke, ne žele biti u jednom 
kolu s »fantazerima«. S toga je i »Obyknovennaja istorija« 
tako prezirala nemirne struje vremena svoga, a i odlomci 
»Oblomova«, pisani za ancien regime-a, ne pripoznaju pre- 
tenzije, da roman ide uzporedo s tendencioznim djelima li- 
terature. 

Ali sad su se vremena izmienila do koriena. Evo ovih 
pet godina 1855. — 1860., koje su upravo medene nedjelje ru- 
skoga napredka, kad su se svi slojevi družtva ruskoga od 
snježnih vrhunaca do skromna žitelja u kolibici podali iskre- 
nomu liberalizmu ! I praktični Adujevi prionuše uz nove ideje, 
te se uhvatiše u kolo ljudi, koji su odlučili izpitati i izviđati 
rane i bolesti ruskoga družtva. 

No i ovdje nije valjalo napustiti one vriedne opreznosti, 
koja krasi svakoga čovjeka rada. Našlo se mnogo ljudi, koji 
su u prvi mah prigrlili nove ideje, ali su kojega prekrasna 
jutra iznenada osvanuli u protivničkom taboru. Trebalo je 
dakle pristupati k novomu duhu vremena s nekim oprezom. 
Bez sumnje se na ime pokazuje, da je svakoj rani družtvenoj 
korien ne samo u prošlosti, nego i u sadašnjosti ; pa je zadaća 
ozbiljna umnika, da izpita, nije li možda i u novom sustavu, 
po kojem se proučava družtveni organizam , koješta protiv 
zdrave higijene družtvene. 

Takav je sustav družtvene dijagnoze sjajno proveden u 
»Oblomovu«. Za ljude, koji ne ljube rezke istine i ne mare 
za očevidne rane družtvene, može li gdje biti jasnija slika 
ruskih neporedaka, nego što se prikazuje u »Oblomovu«? Sve 
je svedeno na početna svojstva ruskoga čovjeka, koji je sam 
kriv, ako mu nije sasvim dobro. Lienost je, kako znamo, 
tnajka svim griesima i nevoljama : odatle — veli Gončarov — 
sva neurednost i nepravilnost ruskih prilika, koja će prestati 
istom onda, kad ruski čovjek prestane ljenčariti. 

Kako se vidi, formula mu je prosta, da ne može biti 

Slike iz svjetske književnosti. II. 11 



1 62 Ivan AUksandrović Gončarov. 



prostija. A da bi nas uvjerio, da je u temeljnim svojstvima 
ruskoga čovjeka korien svemu zlu , izstavio je za opreku 
Oblomovu marljiva Niemca Stolza. 

U »Običnoj historiji« govorilo se, da čovjek žive na zemlji, 
a ne na nebesima, s toga mu treba savoir vivre. U »Oblo- 
movu« ide pisac dalje. Ovdje već vidiš, kako se svakomu pri- 
giblju koljena pred čovjekom, u koga sve dostojanstvo stoji 
u tom, što s neobičnom energijom zgrće glavnicu. 

Olga zavoli Oblomova već unapried samo zato, jer će 
jednom postati takvim, kakav je sada Stolz. Stolzu je po tom 
smiešno boriti se s Oblomovom, kad začuje, da je Olga prije 
njega ljubila Oblomova. On se smije, kao vojnik, koji se nadao, 
da će naći na bojnom polju grozna neprijatelja, a kad tamo, 
ugleda dječarca od dvie godine s dječinskom sabljicom u ruci. 
Ako je Adujevu rad i radinost jedno, to je Stolzu rad i stje- 
canje blaga posve isto. Oblomov ne umije od seljaka svojih 
izvući mnogo dohodka, jer je lienčina, nemarnjak- A Stolz 
jede na imanju Oblomovljevu, povećava porez seljacima, i 
Oblomov počinje dobivati dvostruki dohodak, — pa to je 
čovjek budućnosti. 

U autorskoj izpoviesti svojoj priznaje Gončarov, da Stolz 
nije posve sretno lice. Gončarov naime veli: »Lik je Stolzov 
blied, nerealan, neživ, naprosto ideja.« No nuždno je bilo 
napomenuti, da je ideja, koju zastupa Stolz, ružna. Samo po 
tom je izišao Stolz nerealnim, što je pisac prevršio u adujev- 
štini, što mu je ovaj tip grub i neprijatan, te svaka iole tanko- 
ćutna žena — a takva je jamačno i Olga — ne će ni časka 
sumnjati, da u ličnosti Oblomovljevoj imade sto puta više 
duševnih dragulja, dostojnih njezine goruće ljubavi, nego u 
taštom, sebičnom filistarstvu Niemca Stolza. 

»Oblomov« se javio u veoma povoljno vrieme. Godinu 
dvie li kasnije bio bi mnogo slabije prošao. Napokon slika 
tipova, prikazanih s onolikim majstorstvom, postigla bi dašto 
»umjetnički« uspjeh u svako doba, kad god se javila. No je 
li umjetničko savršenstvo u »Otcima i djeci« manje? Pa ipak 
se gotovo polovica čitateljstva odvratila od Turgenjeva. A 



Ivan Aleksandrović Gončarov. 163 



zašto ? Jer se pokazalo, da se tendencija romana ne slaže s pred- 
hodnicom mišlju onoga vremena. Godine 1858., kad je izišao 
»Oblomov«, nisu se još pomolile diferencije ruske družtvene 
misli, nego je odlučnost bila glavnim svojstvom ruskoga 
napredka. 

Sasvim su drugačije prilike kumovale trećemu i posljed- 
njemu romanu Gončarovljevu »Obryvu«, po kojem se razišao 
s čitateljstvom. Započe ga godine 1849. hoteći prikazati razvoj 
umjetničke ćudi u Rajskoga, nego ga kasnije preobrazi u 
družtveni roman, u kojem je htio naslikati umnu i moralnu 
fizionomiju mladoga preporodjenog pokoljenja. 

Nestalo je one značajne odlučnosti u družtvenom na- 
predku ruskom. Za dvie tri godine preobrazi se pokoljenje. 
Pomoliše se oštre struje, koje su mnogoga i mnogoga ozlo- 
jedile, pače su i blagoga Turgenjeva potakle, te je napisao 
, onaj jedki pamflet, u kojem sav pokret šestdesetih godina iz- 
poredjuje s dimom. 

Umjetnička djela riedko polaze sretno za rukom, ako se 
pišu ti razdražici, osim prieke i neposredne satire. Za Gon- 
Čarova to valja s tim više, jer je po ćudi svojoj stvoren samo 
za stvaranje objektivno, a nimalo subjektivno. Takav mu je 
umjetnički temperament. S toga su uza sve nedostatke »Obyk- 
novennaja istorija« i »Oblomov« veličanstveni dragulji litera- 
ture ruske. 

No u »Obryvu« krenu Gončarov na polje posve tud je, 
na polje pamfleta i surove karikature. S toga je i propao. Bilo 
je veoma smiono prikazati svu epohu ruskoga života šestde- 
setih godina u obliku cinična razsipnika, koji se ne stidi za 
svoje lične potrebe uzimati novac na patvoreno pismo. 

Ostaviv put objektivnoga stvaranja, posve je razumljivo, 
što se Gončarov u »Obryvu« ne javlja onakovim, kakav je bio 
u istinu, kakvim ga poznajemo iz predjašnjih romana. Na koncu 
romana uvodi pisac Tušina, koga zove > novim čovjekom«, te 
veli: »Tušini su budućnost nove Rusije.« Gončarov priznaje 
kao umjetnik, da mu lik Tušina nije dovršen, ali ipak misli. 






164 Ivan Aleksandrovič Gončarov, 



da je Tušin zastupnikom buduće nove sile i novoga rada, 
s kojim će se dovršiti preporod Rusije. 

Tko je taj zastupnik »nove« Rusije? »Nova« se Rusija 
luči od stare tim, što je princip ličnoga truda i koristi družtvene 
učinila nuždnim temeljem budućega čovjeka, dostojna po- 
štovanja i simpatije. Pa tko je zastupnik te nove sile? Zar 
radnik, sudija, učitelj, liečnik, novinar ? Gončarov misli, da je 
to takav glavničar, kao što je Stolz. Tušin nije drugo nego sin 
Stolzu, kao što je Stolz sin ili stariji brat Adujevu. U žilama 
sve trojice teče jedna adujevska krv. Kao što Adujev ne poznaje 
strasti, tako ni Stolz ne čuvstvuje ničega do iskrene simpatije 
k čovjeku, koji je ljubio njegovu zaručnicu — i to ne bez 
sreće; tako i Tušin Vjeri odmah, kako je »pala«, pruža ruku 
i srce. 

To su limfatici, ljudi, koji ne poznaju silnih strasti ni 
dobrih ni zlih, koji ne mare za maštanja. Adujevi, Stolzi i , 
Tušini idu najprije, no pošteno za tim, da sebi namaknu pristao 
život, pa kad se smire i upokoje, živu zadovoljni sami sobom 
i prilikama, što su oko njih. Možda bi ih tko okrstio riečju 
»filistri«, nego izrazita i majstorska slika ovakvih ljudi — tip 
strica Adujeva u »Običnoj historiji« s pravom nas nuka, da ih 
zovemo naprosto Adujevima. 




loon Seirgejeoić {Dupgenjeo. 

I. 

tvan S. Turgenjev rodio se 28. oktobra godine 1818. u 
Orlu, gdje je slučajno bio namještena pukovnija, u kojoj 
je služio njegov otac. Po porietlu pripadaše starinskoj ple- 
mićkoj obitelji. 

Otac Turgeojevljev služio je u elisabetgradskoj kirasirskoj 
pukovniji, a oženio se u Orlu kćerju bogata posjednika Bar- 
barom Petrovnoin Lutovinovom. Kad mu se rodilo drugo 
diete, naS Ivan, otac podje u mir sa iinom pukovničkim i 
preseli se na imanje svoje žene »Spasskoje", deset vrsta daleko 
od grada Mcenska u orlovskoj guberniji. Ovdje je Ivan sproveo 
mlade dane zajedno sa bratom Nikolajem, za dvie godine sta- 
rijim. God. 1833. roditelji njihovi sa svom obitelju i mno- 
žinom kmetske čeljadi odu sa svojim konjima, a na dvojim 
kolima za granicu, — u Njemačku, Švicarsku i Francuzku. 
Ovo putovanje, koje je u ono vrieme kod tadašnjih cesta bilo 
osobitim podhvatom, gotovo je stajalo naSega Turgenjeva 
glave : u Bernu promatrajući znamenitu jamu, u kojoj se i 
sada nahode gradski medvjedi, sruši se s perita i za malo 
Sto ne upade k zvierima; na sreču otac na vrieme spasi neo- 
prezna dječaka. Ova blizina smrti nije jedini slučaj u djetinj- 



1 66 Ivan Sergejević Jurgenjev, 



stvu Turgenjevljevu : u četvrtoj godini tako se opasno razboli, 
da su s njega već snimali mjeru za lies. 

Vrativši se iz tudjine, obitelj se na dugo smjesti u Spa- 
skom, pa je tamo živjela obični ladanjski život, plemićki, po- 
lagani, široki i neznatni život. Budući veliki pisac rastao je i 
uzgajao se, kako se pristojalo tada sinu bogata vlastelina, — 
pod nadzorom gubernatora i učitelja — Švicara i Niemacst, 
domaćih sluga i kmetskih dadilja. U uzgoju su bili glavnim 
predmetima francuzki i njemački jezik, koje je Turgenjev 
naučio u ranom djetinjstvu ; na ruski se slabo pazilo : majka 
njegova bila je žena, koja se je sasvim podala u formu 
XVIII. stoljeća i prvih decenija našega vieka ; stekavši izobrazbu 
po francuzkoj maniri ona je samo Puškina u neke priznavala 
znamenitim piscem, a za književnost poslije njega nije marila. 
Guvernera je bilo u njihovu domu mnogo; prvi učitelj, koji 
je u dječaka probudio zanimanje za rusku knjigu, bijaše kmet 
kamerdiner njegove majke, on mu je kradom gdjegod u vrtu 
ili u udaljenoj sobi čitao »Rossijadu« Heraskova. Nešto kasnije, 
kad je Turgenjev već bio u Moskvi, silno ga se kosnu jedan 
od guvernera pansiona, u kojem se uzgajaše, neki Rus. Obično 
bi uzeo mladića k sebi na koljena, a Turgenjev bi ga s ve- 
likom pomnjom slušao, te je gotovo od rieči do rieči umio 
ponoviti, što je čuo. S njemačkom ga knjigom upoznade neki 
Niemac, koji je veoma slabo govorio ruski, on nije mogao 
bez suza čitati Schillera, no doskora se pokaza prostim sedlarem, 
bez ikakove pedagogijske spreme. 

Roditelji J. Turgenjeva postupali su poput druge vlastele 
strogo i sa kmetovima i sa domarima, tako da je u kući sve 
trepetalo od straha, počevši od djece. Osobito strog bješe otac, 
čovjek atletskoga tiela i velike snage. Jednoć dodje u sobu, 
gdje su se djeca učila, baš u čas, kad je guverner Niemac 
Vukao za vlasi .starijega sina, razljućen s njegove nepažnje i 
izgreda. Kad to otac vidi, pograbi jadnoga pedagoga za vrat, 
podigne ga u vis i baci ga sa stuba drugoga kata, te odmah 
naloži slugama pobrati sve njegove stvari i izvezti ga iz imanja. 
Ovaj se dogadjaj našega Ivana duboko dojmi, pa ga se još 



Ivan Sergejević Turgenjev. 167 



dugo živo opominjaše. Bit će, da je Turgenjev morao češće 
gledati ovakove prizore ; pa se tomu nalazi odraz u slikama 
njegovih »Lovčevih zapisaka«. 

U početku god. 1827. preseli se obitelj u Moskvu, gdje 
su kupili kuću. Djeca su već poodrasla, pa ih je valjalo smjestiti 
u koji zavod. U početku bio je Ivan predan u privatni pansion 
Weidenhammerov, a zatim je neko vrieme živio, kao pan- 
sioner, u direktora Lazare vskoga instituta Krause-a, koji ga 
nauči englezkL 

Godine 1833. priedje Turgenjev, u šestnaestoj godini, u 
»slovesni« fakultet moskovskoga sveučilišta. Od profesora su 
se osobito izticali mladi Pogodin i M. G. Pavlov; od g. 1826., 
kad je dokinuta stolica za filozofiju kao suvišna, Pavlov je 
predavao fiziku i narodno gospodarstvo. Medjutim je on ipak 
djacima iznosio nauku Schellingovu i Okenovu s velikom 
plastičnošću, i tako ih pobudjivao na ozbiljan duševni rad. 
Uz ovu dvojicu stajaše i Pobjedonoscev, koji je predavao rusku 
književnost, a bio je predstavnik stare škole iz XVIII. vieka. 
Turgenjev je ovdje probavio samo godinu dana, pa g. 1834. 
priedje u petrogradsko sveučilište, jer se je sva obitelj pre- 
selila u Petrograd poradi starijega sina, koji je dobio ovdje 
službu u gardskoj artileriji. Iste godine u jesen umrie otac. 

Petrogradsko je sveučilište imalo još manje, nego mo- 
skovsko, prava nazvati se razsadnikom nauka. Djaci su bili 
slabo pripravljeni; osim dva tri predavača ostali su se zado- 
voljavali, da im djaci nabubaju »skripte«. Med ju bolje pro- 
fesore išli su samo M. S. Kutorga, učitelj obće povjesti, i P. 
A. Pletnev, predavač ruske književnosti. Filozofiju je predavao 
Fischer, doselivši se iz Austrije, ali kako nije umio ruski, 
predavao je latinski, no u obće sa slabim uspjehom. Zato su 
mladi ljudi, koji su osjećali potrebu veće naobrazbe, izlazili 
za granicu, najpače u Berlin, gdje je sveučilište bilo na glasu. 
Živući u Petrogradu čitao je Turgenjev uz Waltera stare 
klasike: Horacija, Tacita, Tukidida, Sofokla i druge. On je 
veoma marljivo polazio lekcije, od kojih ga je mogao odvratiti 



1 68 Ivan Sergejević Turgenjev, 



samo — lov, koji je od mladosti još mnoge desetke bio nje- 
govom najmilijom zabavom. 

God. 1837. podvrže se izpitu i steče stupanj kandidatski. 
Već god. 1836. napisao je Turgenjev u »Žurnalu ministarstva 
narodne prosvjete« ocjenu o knjizi A. N. Muravjeva. Liepom 
knjigom počeo se Turgenjev baviti budući još slušateljem 
trećega tečaja, pa je prije svega pokušao svoje sile u stihovima. 
Prvi mu je pokušaj fantastična drama u jambu »Stenio«, u po- 
vodu Byronova »Manfreda«. Pletnev obodri mladića, ali ga 
upozori, neka ne gubi sili na štogod. Turgenjev dade Pletnevu 
nekoliko svojih pjesama, a Pletnev odabere dvie i god. 1838. 
štampa ih bez pjesnikova imena u »Suvremeniku«. Prva mu 
je Ijeposlovna radnja prva od ovih pjesama: »Stari dub«. 

Da dovrši nauke, ode Turgenjev g. 1838. u Berlin, i to 
morskim putem, na kojem dodje u pogibelj života. Dva po- 
Ijeća slušao je Turgenjev predavanja zajedno sa Granovskim 
i Stankevićem, a bili su ovdje i J. M. Nevjerov i Frolovi. 
Ovi su ljudi sastavljali tiesno kolo. U sveučilištu je slušao 
Turgenjev Hegelovu filozofiju, klasičnu filologiju i povjest u 
Werdera, Boeckha, Zumpta, Rankea, Rittera i dr. G. 1840. 
poslije kratka boravka u Rusiji i pohoda u Italiju vrati se u 
Berlin, gdje je još godinu dana probavio na učeničkoj klupi. 
U to doba već je bio toliko obrazovan i razvit, da je jasno 
razabirao tamne strane ruskoga družtva, a osobito onoga sloja, 
iz kojega je nikao, sloja vlasteoskoga. 

God. 1 84 1, vrati se Turgenjev iz tudjine, pa najprije 
podje u Moskvu, gdje je živjela njegova majka i gdje je htio 
da postane magistrom filozofije, no na žalost nije bilo pro- 
fesora filozofije, da ga izpita. 

Ovom zgodom upoznade Turgenjev slavjanofile, Aksa- 
kove, Kirjejevske, Homjakova, no on se ne može sprijateljiti 
sa slavjanofilstvom. Boravak u tudjini odlučno je utjecao na 
smjer njegovih misli, da je postao »zapadnik«. Tako on udje 
u kolo moskovskih »idealista četrdesetih godina«, kojemu su 
pripadali Granovski, Bjelinski, Hercen i dr. 

Ne ostavljajući se svojih osnova, da postane profesor i 



Ivan Sergejević Turgenjev. 169 



učenjak, ode Turgenjev u Petrograd. Poradi prepirke s majkom, 
koja mu je veoma malo davala, bude prisiljen god. 1842. ući 
u službu kao činovnik u ministarstvu unutarnjih poslova. 
Možda ga je na to ponukao i primjer Puškinov. Berlinski djak 
Hegelovac pokaže se slabim činovnikom, službu je malo pazio, 
obično je provodio vrieme čitajući romane francuzke (San- 
dičine), kojih je bila puna njegova kancelarija. Ovdje je tako- 
djer pisao pjesme. 

U službi je Turgenjev izdržao dvie godine (1842. — 1845.), 
no onda ju ostavi za uviek. Po svjedočanstvu P. V. Annen- 
kova, zbijao je Turgenjev u to doba razne šale, s kojih je 
izišao na glas kao ekscentričan čovjek. Hercen, koji je bio 
šest godina stariji i već uspio utomiti ovu buru mladosti, 
nazivao ga je »pozerom« i tvrdio, da ni jesti ne može bez 
afektacije. No doskora se i Turgenjev promieni i u doba 
svoga aresta, godine 1852., bio je već davno drugim čovjekom. 

U doba, dok je Turgenjev sjedio u uredu, već se je javio 
u književnosti kao pjesnik. U »Oteč. zapiscima«, počevši od 
jeseni god. 1841., stale su se javljati njegove sitne pjesme. U 
početku g. 1843. objelodani u posebnoj knjizi pjesan »Parašu«, 
podpisanu slovima T. L. (Turgenjev-Lutovinov). Bjelinski napisa 
o njoj obširnu razpravu, u kojoj se simpatično izrazi o njoj. 
Turgenjev je bio u to doba romantik, pa ga je srdio sud 
Bjelinskoga o Benediktovu, no doskora on izmieni svoje misli 
i zaželi upoznati Bjelinskoga. 

Skoro poslije izdanja »Paraše« sastanu se oni, mladi pisac 
i kritik odmah se zbliže. Turgenjev je prijatno porazio Bje- 
linskoga izvornošću i nezavisnošću svojih misli, a s druge 
strane utjecaj Bjelinskoga, o kojem je Turgenjev do smrti 
zahvalno govorio, odlučno je djelovao na kasniji rad pjesnikov, 
koji traje četrdeset godina poslije Paraše, od godine 1843. do 
godine 1883. 

Turgenjev se zbliži s cielim krugom Bjelinskoga, u kojem 

su bili Panajev, Jazykov, Kuljčicki, Annenkov, u tom su kolu 

» prije bili Bakunjin i Katkov, neko vrieme Hercen, a kasnije 

pridodjoše Kavelin, Nekrasov, Gončarov, Grigorović i dr. 



170 Ivan Sergejević Turgenjev, 

»Otečestvennyja Zapiski«, organ ovoga kola, steku u Turge- 
njeva vrla suradnika, on Je bio u to doba za cielo najnaobra- 
ženiji književnik ruski, vas proniknut zapadnom naukom i 
književnošću. 

U proljeće g. 1844. ode Turgenjev na kratko vrieme na 
imanje, a povrativ se odanle opet se sastane s Bjelinskim ljeti 
u Ljesnom. Ovdje su se sastajali gotovo svaki dan. Šećući 
po jelicima, koji okružavaju L jesni institut, izmjenjujući šalu 
sa ozbiljnim razmišljanjem, sačinili su pjesan »Popa«, koja se 
u rukopisima podpisuje samo imenom Iv. Turgenjeva. Od 
svih svojih pjesama iz četrdesetih godina objelodani Turgenjev 
osim »Paraše« u posebnoj knjizi samo još »Razgovor« g. 1845. 
Turgenjev istina kasnije nije htio da se ove pjesme uvrste u 
njegova sabrana djela, no uza sve to mnoge se od njih od- 
likuju velikom pjesničkom vrlinom. 

Prvo djelo u prozi, koje izadje štampom, bijaše drama u 
jednom činu sa španjolskim gradivom, »Neopreznost«, smje- 
štena u »Oteč. Zap.« g. 1843. U istom žurnalu izadje g. 1844. 
njegova prva pripoviest »Andrija Kolosov«, u »Petrogr. Zbor- 
niku« g. 1846. oveća humoristična pjesma »Vlastelin« i pri- 
poviest »Tri portreta«, a u »Oteč. Zap.« godine 1847. — 
pripoviest ;>Bretter'b«. Prva od ovih pripoviesti ne dojmi se 
obćinstva, no druge dvie pobude obću pažnju. Napokon u 
»Suvremeniku« god. 1847. ^^ skromnu mjestu izadje »Horb 
i Kalinyčb«, prva pripoviest »Lovčevih zapisaka« (Zapiski 
ohotnika). S ovom pripoviešću, proniknutom dubokom simpa- 
tijom prema kmetskomu staležu, talent je piščev dobio nov 
pravac; on se okani stihova i stane opisivati kmetove, njihovu 
biedu, bol i riedku radost. 



II. 

Za prvom pripoviešću »Lovčevih zapisaka« došle su mnoge 
druge u »Suvremeniku« od g. 1847. — 1^5^« ^^^ j^ govorilo 
samo o njima, svatko je htio znati, tko je to T. L^, i doista • 
ime Ivana Turgenjeva postane poznatim i dragim imenom za 



Ivan Sergejević Turgenjev. 171 



svakoga ruskog čitatelja. Od to doba počinje se silni uspjeh 
njegovih djela, koji ga postavi na prvo mjesto ruskih pisaca. 

Kad se je štampao *Hor i Kalinić«, Turgenjev je bio 
već za granicom. Nezadovoljan svojom predjašnjom radnjom 
mislio je Turgenjev sasvim napustiti knjigu, no neočekivani 
uspjeh prve pripoviesti iz »Lovčevih zapisaka« povrati ga 
književnosti. Ipak ga ova nagla slava nije mogla izmiriti s 
Rusijom, i pomisliv na život u domovini bilo mu je tako 
težko i mučno, da je godine 1848. poslije smrti Bjelinskoga 
odlučio za uviek ostati za granicom. Ovo tegotno čuvstvo 
odrazilo se i na većini »Lovčevih zapisaka«, napisanih po- 
najviše u Parizu; vidi se to osobito u opisu i slikanju rodne 
prirode, koje se nije više nadao vidjeti. On i s^m veli u 
svojim uspomenama, da napokon ne bi ni napisao »Lovčevih 
zapisaka«, kad bi bio ostao u Rusiji. 

Na koncu god. 1850. viest o smrti matere, kojoj je bilo 
oko sedamdeset godina, prisili Turgenjeva, da se vrati u 
Rusiju. Došavši na imanje, postupao je s kmetovima najple- 
menitije, pa i god. 1 86 1, za odkupa odstupio im je petinu, 
te na glavnom imanju ne pridrža ništa zemlje, a to bi dalo 
veliku svotu. 

God. 185 1, živio je Turgenjev na imanju, u Moskvi i 
Petrogradu, nastavljajući »Zapiske«. Godine 1852. skupi sve 
»Zapiske« i objelodani ih u Moskvi u dvie knjige. Ovo iz- 
danje ugodi u velike čitateljima, ali razdraži službene krugove. 
»Službena narodnost« u Turgenjeva je vidjela svoga silnog 
dušmanina. U književničkim se krugovima govorkalo, da je 
cenzor Lvov odpušten, jer je dopustio štampati »Zapiske lov- 
Čeve«. Uza to Turgenjev je g. 1848. živio u Parizu i drugovao 
s ljudima, koji su već davno bili u crnoj knjizi. Neznatan 
slučaj, tako rekav, kapljica prepuni posudu službene razdraže- 
nosti. Poradi pisma u povodu Gogoljeve smrti u martu go- 
dine 1852. bude Turgenjev smješten na mjesec dana u kuću 
policije. Ovdje bi morao odsjediti cieli rok, koji mu je bio 
odred jen za »popravak«, da mu nije sudba poslala spasiteljici^ 
— dviju kćeri njegova nadzornika. One su bile štovateljice 



172 Ivan Sergejević Turgenjev, 

njegove, pa saznavši za slučaj umole otca, da primi Turge- 
njeva u svoj stan. Ovdje je proveo dvie tri nedjelje i napisao 
»Mumu«. Družtva se ovaj arest nije silno dojmio, ono ga je 
držalo zabavnim, dapače mnogi su se šalili na pjesnikov račun. 
Petrogradsko je družtvo bilo još sasvim ravnodušno prema 
književnosti. Poslije neugodnosti, koju je Turgenjev izkusio 
iza Gogolja, dugo su se vremena bojali njegovo ime spomi- 
njati u štampi, pa su ga nazivali »poznatim piscem« . . . 

Oslobodivši se od aresta, bi Turgenjev poslan na svoje 
imanje Spasko — »bez prava izlaziti«, ali ga to nije smetalo, 
da nekoliko puta za progona pohodi Moskvu. Ovaj je progon 
trajao do konca god. 1852. Nastojanjem grofa A. K. Tolstoga, 
poznatoga pjesnika, i gospodje Smirnovke dokopa se Turgenjev 
podpune slobode, koju upotrebi, da što prije ode za granicu. 

Za progona na imanju Turgenjev je u onoj samoći pri- 
onuo raditi. Bavio se lovom i velikom svojom bibliotekom, 
punom djel§ o povjesti, filozofiji i književnosti, u starim i 
novim jezicima. K svojoj knjižnici pridruži i knjige Bjelin- 
skoga, koje je kupio poslije smrti njegove. Boravak na ladanju, 
kako veli Turgenjev, zbližio ga je s takovim stranama ruskoga 
života, kojih inače ne bi saznao ; nema sumnje, u to se doba 
njegov talent okriepio i razvio. Na ladanju je napisao »Dva 
prijatelja« i »Zatišje«, započeo komediju »Mjesec na ladanju« 
i napisao neke studije (o Aksakovu i Tjutčevu). Ova su djela 
izišla u »Suvremeniku« od god. 1854. — 1855., a u četvrtoj 
knjizi »Oteč. Zapisaka« godine 1855. javi se nova pripoviest 
»Jakov Pasynkov«, izadje studija o »Slavnijima«, a u »Suvre- 
meniku« pripoviest > Gostionica« (Posto jalyj dvori*) i »Dvie 
rieči o Granovskom«. 

U »Lovčevim zapiscima« iznosi nam Turgenjev tipe vlastele, 
koji su ili srodni s Hercenovim Belj tovom ili pripadaju kojoj 
drugoj originalni joj vrsti »izlišnih« ljudi. Med ju prve idu Kara- 
ta je v, Radilov i nada sve slavni »Hamlet ščigrovskoga okružja«. 
Ovaj moderni pokrajinski Hamlet napunio je svoju glavu 
Hegelovom naukom, ali se nasuka na njenu transcendentalizmu. 
Absolutnost, život u užem krugu sasvim ga je odvojio od 



Ivan Sergejević Turgenjev. 173 

realnoga života, pa kako je u jezgri sasvim običan čovjek, 
otela mu je filozofija i ono malo samostalnoga mišljenja, koje 
se nahodi u svakoga prirodnog čovjeka. Osim strašne mega- 
lomanije i bolestne samoljubivosti nema za njega drugih po- 
kretala. Državna mu služba zadaje glavobolju, pa se s njom 
razstaje. I književničtvo mu ne ide za rukom, pa završuje s 
tim, da se smuca o stjenama pokrajinskih salona zadovoljan, 
što je lako došao na glas skeptična domišljana. — Junak 
pripoviesti »Dva prijatelja« neki Je Vjazovnin, čovjek prosječne 
ruke, koji se užasno dugočasi. Nije puno znatniji ni Veretjev 
u »Zatišju« : on je ognjevit, darovit, podsjeća nas nešto Pe- 
čorina, ali on dovršuje s golim frazama o svojoj neradinosti 
i nedaći. On začara žensko biće svojom inteligencijom i pri- 
vidnim bogatstvom duševnih darova, no ona se prevari u 
njemu — on ju napušta i odlazi. On je preteča Rudjinu. 

U poetičnom »Dnevniku suvišnoga čovjeka« (god. 1855.) 
označen je značajni tip samim obćenitim imenom; »Jakov Pa- 
synkov« ide medju značajeve, kojima je snaga u neposred- 
nom moralnom utjecaju čiste, idealne osobnosti : on je »po- 
sljednji romantik«, zadnji Mohikanac iz predjašnjega doba. 

God. 1855. podje Turgenjev opet u tudjinu. Još g. 1845. 
upoznao se u Petrogradu sa znamenitom u ono doba umjet- 
nicom Paulinom Viardot-Garcia, pa je od to doba do smrti 
ostao u najbližoj svezi s njenom obitelju. Turgenjev Je ostao 
neženja, te je s ovom obitelju i za nju proživio polovicu 
svoga života. Njegova majka pravo je govorila, da je on »jedno- 
Ijubiv«, t. j. da ide medju ljude, koji mogu samo jedared 
ljubiti istinski, duboko, požrtvovno, te vas život ostaju vjerni 
prvoj svojoj ljubavi. S Viardotovom obitelju Turgenjev je 
prošao svu Evropu, živući najviše u Parizu i u Baden-Badenu, 
a samo na mahove dolazio bi na kratko vrieme u Petrograd i na 
svoje imanje. Upoznavši se dobro sa Životom različnih raz- 
reda ruskoga družtva i sa Životom najvećih kulturnih gradova 
Evrope Turgenjev je u nekoliko godina bio veoma plodan. U 
drugoj polovini petdesetih godina javili su se biseri njegova 
stvaranja: god. 1856. »Rudjin« i »Faust«, god. 1858. »Asja«, 



174 Ivan Sergejević lurgenjev. 



god. 1859. »Plemićke gniezdo« (Dvorjanskoje gnezdo), i na- 
pokon g. 1860. »U predvečerje« (Nakanune) i »Prva ljubav«, 
— pripoviest, koju je Turgenjev cienio više od svih ostalih 
djela, a koja po svjedočanstvu J. P. Polonskoga (u »Njivi« 
god. 1884.) imade autobiografijski značaj. Sva ova djela pro- 
nieše slavu pjesnikovu. Prvi kritici razjasnili su književno i 
družtveno značenje ovih djela, od kojih je svako živ odraz 
načeli, štono su rukovodila družtveni razvoj. 

Podpunoj suvremenosti, petdesetim godinama pripada za- 
nosni idealist »Rudjin«, koji dieli s družtvom sve visoke nade 
i podupire ih naprednjačkom propagandom. Čini se, da je u 
obće to njegov zadatak, da navješćuje družtvu njegove visoke 
zadatke i da pokazuje put usavršivanja i sreće. On zato na 
juriš pridobiva srca, jedva procvala Natalija pada mu na 
grudi, samo cinični Pigasov i praktični Ležnjev ostaju hladni 
progledavši svu nestašnost svoga prijatelja. I Natalija se pre- 
vari u Rudjinu, koji Ju u kritičnom momentu života ostavlja 
na cjedilu i nastupa nemirno lutanje vječnoga Zida. Dovršuje 
s tim, da ga ustriele na barikadama u Parizu za februarske re- 
volucije. Njegov je kontrast Pokorski, u kojem neki odkrivaju 
crte Bjelinskoga. — Sasvim je drugoga kova odvjetak staroga 
plemićkog roda Lavrecki u velikoj noveli »Plemićko gniezdo« : 
to je čvrst i odmjeren značaj, no njegov ponos i sviestna 
energija razbijaju se o novom duhu vremena, kojemu on ne 
može odoljeti i koji ga uči, da je zabasao u tudju, njegovoj 
predaji suprotivnu struju. 

Ovoj će potrebi »novih ljudi« doskočiti nepraktični, pro- 
sječni, ali vas odan ideji narodne slobode Bugarin Insarov u 
noveli »U predvečerje«, kojemu se predaje srodna Jelena. I 
Jelena traži djelatnost, bar njenu sjenu, pa kako u najbližoj 
okolini ne nalazi nikakova čovjeka rada, misli, da je Insarov 
taj ideal. Ali Insarov umire ne opraviv svoje misije, a Jelena 
kao milosrdna sestra odlazi na prizorište narodnoga pokreta, 
koji ju oduševljava . . . Nije Turgenjev uzalud nazvao svoju 
pripoviest »U predvečerje« : i ruskomu je družtvu svitala zora 



Ivan Sergejević lurgenjev, 175 

slobode, povratak gradjanskih i čovječjih prava za onu polo- 
vinu naroda, koja državu hrani . . . 

Zimu g. 1857. — 58. proveo )e Turgenjev u Rimu, gdje 
je u to doba živjelo mnogo Rusš, medju njima knez Čer- 
kaski, Botkin i Rostovcev. Kad se je pročulo, da ministarstvo 
namjerava osloboditi kmetove, počeli su oni u Rimu prire- 
djivati sastanke, razsudjivali su sve strane ovoga životnog pi- 
tanja, proiznosili govore i napokon zamislili osnovati žurnal, 
izključivo posvećen ovomu pitanju. Turgenjev je obrazložio u 
posebnu spisu, da bi ministarstvo moralo u tom poslu pitati 
za savjet književnost i široku javnost. Čerkaski odnese spis 
u Petrograd, da ga predoči oblastima, ali su svi ovi projekti 
proglašeni za »prerane«, pa tako je pala i misao o žurnalu. 

U početku šestdesetih godina Turgenjev je zimu provodio 
obično u Parizu, a ljeto — što na imanju svojem, što u Baden- 
Badenu. Ovdje zajedno s Louisom Viardotom, francuzkim 
estetikom i književnim historikom, prevodio je na francuzki 
drame Puškinove. Ovaj je prievod izišao u Parizu god. 1862. 
Iste godine izadje u »Ruskom Vjestniku« nov roman Turgenjev- 
Ijev »Otci i djeca« (Otcy i Deti), koji je bio važan doga- 
djaj ne samo u ruskoj književnosti, nego i u piščevu životu. 

Šestdesete su godine doba razdražene djelatnosti, trajna 
napona, grčevita rušenja tradicije u državi, pravu, običaju i 
nazorima. Truli se stupovi svega narodnoga života ruše, te valja 
podići nove. Vlada zove družtvo na sudjelovanje, a družtvo 
se odazivlje zanosno, osjećajući, da je to po nj laskavo. Medju 
starim i mladim naraštajem puca silan jaz. Stari gube tlo 
izpod nogu i povlače se u svoje predsude i običaje, a mladi 
se drže za reformatore, pa bi htjeli ne samo javni život, nego 
i ljude preobraziti. Sasvim nehotice dolaze opet do izhodišta, 
s koga su pošli idealisti četrdesetih godina, — k ideji samo- 
usavršivanja. Ali su se vremena promienila. Propaganda indi- 
vidualnoga samouzgoja preporučuje kao ideal — egoizam, 
osnovan na razumnom užitku života bez ikakovih mekaničnih 
zapreka. 

Novele Turgenjevljeve vjerno odrazuju i ovu fazu družtve- 



176 [van Sergejević Turgenjev, 



noga života, te zato zaslužuju ime kronike za rusko družtvo. 
S neobičnom bistrinom okucao je Turgenjev glavno bilo ži- 
vota i dao mu izraza u »Otcima i djeci«. Ova je družtvena 
novela u isti čas fiziologijska studija o novom smjeru mišljenja, 
koji je pod utjecajem tadašnjih nazora, pozitivnih znanosti i 
socijalnih okolnosti u Rusiji preoteo mah : to je poznati, često 
zlo tumačeni i zlo upotrebljavani nihilizam, pravije realizam. 
Turgenjev je tipno biće ovoga pojava snimio dosta vjerno i 
dokazao, da je shvatio njegove strane nazore o životu. Bazarov 
je bez sumnje simpatičan nihilist, pa je našao priznanja u do- 
sljednih zastupnika mladoruskoga žurnalizma, na pr. u Pisareva. 
No radikalni dio Mladorusa obasu Turgenjeva pogrdama: 
kritik Antonović u »Suvremeniku« izjavi, da je Bazarov 
uvredljiv pamflet za mladu Rusiju. Medjutim je Turgenjev 
sasvim dobro shvatio noVi smjer u stadiju teorije, filozofijskoga 
pitanja. Bazarov razvija u svojim disputama s »otcima« svoje 
misli o raznim abstraktnim i drugim predmetima, no njegovi 
vlastiti čini nisu u skladu s njegovom teorijom, on u praksi 
ne može je izvoditi. Po Bazarovu je čuvstvo puki fiziologijski 
proces, od naukž su vriedne samo prirodne znanosti, pa i one 
samo u praktičnoj primjeni, u medicini. Bazarov neprestano 
iztiče svoju i obću korist, razkošnost mu je zlo. Ali dok se 
ruga ljubavi, stm ljubi strastveno; osudjuje dvoboj, a ipak se 
bije; propovieda rad, a trati dragocjeno vrieme s mudrom 
Odincovom. Podpuno neradin ne može se zvati, jer napokon 
pada žrtvom svoje revnosti u radu. Bazarov takodjer ljubi i 
poznaje puk, a i puk njega poštuje. 

Uspjeh ovoga romana nadišao je sve, što je doživjela 
ruska pripoviest. Na Turgenjeva su navalili sa sviju strana — 
već poradi rieči »nihilist«, kojom je nekoč — g. 1829. — Na- 
deždin nazvao Puškina i druge romantike ruske, i koju je 
Turgenjev upotrebio za karakteristiku novoga družtvenog tipa ; 
prekoravali su ga poradi karikaturne slike glavnih lica ; tvrdili 
su, da za tendenciju romana nisu dovoljni podani portreti, pa 
da se sam pisac pokazuje privrženikom nihilističnih nauka 
Bazarovljevih. Urednik »Ruskoga Vjestnika«, gdje je roman 



Ivan Sergejević Turgenjev. 177 



izišao, opet je tvrdio, da je Turgenjev po njegovu savjetu 
unio u figuru Bazarova sitne crte, bez kojih bi se ona pre- 
vratila na korist nihilizma, te bi pusti, zlobni, grubi studiosus 
medicinae izišao visokim idealom za mlado pokoljenje. Mladež 
sa svoje strane nemilo udaraše na Turgenjeva, nazivaše ga 
čovjekom, za koga je držala još nedavno, da je rušitelj kmet- 
skoga prava. Ruski djaci u Heidelbergu zahtievali su od pisca 
dapače, da se izjavi o smislu i cilju romana. Turgenjev navlas 
ode u Heidelberg, te pred hrpom svojih obtužitelja izjavi misli, 
koje je kasnije i štampao. Ovaj je roman donekle uzrokom, 
da se je Turgenjev razišao s Hercenom, koji je Turgenjeva 
ožalostio rezkim odzivom. Turgenjev je zamolio litografa Le- 
vickoga, da uništi slike, koje su ga prikazivale zajedno s Her- 
cenom. Tako su se oni zavadili. God. 1863. pobudilo se u 
senatu pitanje o »prestupnom odnošaju Turgenjeva s Hercenom«. 
Zastupnici Turgenjeva bili su njegovi petrogradski drugovi, a 
na čelu im opet grof A. K. Tolstoj. Turgenjev je objasnio, 
da je u početku zime godine 1862. izmienio nekoliko pisama 
s Hercenom i s njim se razkrstio. 

Još ranije razidje se Turgenjev gotovo za vas Život s Ne- 
krasovom, s kojim je prije prijateljevao. Još u prvoj knjizi 
»Suvremenika« god. 1860. bila je njegova studija »Hamlet i 
Don Quijote«, no pripoviest »U predvečerje« pojavila se već 
u »Ruskom Vjestniku«. U »Suvremeniku« mjeseca marta pisao je 
Dobroljubov, da se ova pripoviest ne doimlje publike, dapače 
da se gdješto prima neprijatno. U bljedoći junaka Insarova 
nalazio je Dobroljubov glavnu umjetničku pogrješku novele. 

Mnogi su se žalili na list, što je hvalio Turgenjeva, dok 
je u njemu štampao svoja djela. No na to odvrati »Suvre- 
menik«, da posljednja djela Turgenjevljeva ne odgovaraju 
njegovim nazorima. Napokon u trećoj knjizi žurnala g. 1862. 
napiše Antonović oštru kritiku o romanu »Otci i djeca«. 

Sve ove i mnoge druge neprijatnosti tako su se težko 
dojmile Turgenjeva, da je ozbiljno pomišljao odreći se knji- 
ževnoga rada. Tomu je stanju dao izraza u lirskom odlomku 
»Dosta!« (Dovoljno) god. 1864. Njega je mučilo, što su novi 

Slike iz svjetske književnosti. H. 12 



178 Jvan Sergejević Turgenjev. 



Rusi prestali razumievati pisca, koji Je vazda iskao za njih 
ideale i slike ... No prejaka je bila potreba stvaranja u njega, 
da bi se za uviek okanio pera. 

Godine 1863. zajedno s Viardotovima priedje iz Pariza 
u Baden-Baden ; u to je vrieme politična i moralna atmosfera 
Napoleonova cezarizma bila već veoma tegotna. U Badenu, u 
jednoj od najzgodnijih dolinica, u Thiergarten-aleji, nahodila 
se villa Viardot, usred vrta, koji je izlazio na park, okružena 
s jedne strane Saderbergom, obraslim u jelovu šumu, a s druge 
strane — sočnim, baršunastim livadama. Jednu od ovih livada, 
koje su pripadale parku Viardotovih, kupi Turgenjev i go- 
dine 1865. počne na njoj graditi kuću u slogu Ljudevita XIII., 
s visokim krovom, s mansardama i dugim, strojnim dimnja- 
cima. Izjiutra je kuća bila uredjena u istom slogu, a oko nje 
bio je malen vrt sa starim sjenatim voćnjakom i s raznim no- 
vijim ukrasima, — sa sjenicama, kioskima, busenima i fon- 
tanom. Ovaj je vrt natapala voda iz vrela, te je bio živicom 
odieljen od Viardotova parka. Turgenjev se preseli u ovu kuću 
god. 1866., te je ovdje živio do polovine 1870. god. Ovdje 
su ga pohadjali berlinski drugovi : Bodenstedt, Ad. Menzel, 
Paul Heyse, Ernst Dohm, Paul Lindau, Julijan Schmidt, koji 
je od prvoga časa zavolio Turgenjeva i u svojim ga knji- 
ževnim slikama nazvao najveličanstvenijom pjesničkom silom 
našega vremena, te Ludwig Pietsch, poznati ilustrator, koji je 
štampao u to vrieme zanimljive podatke o Turgenjevu. 

Ovih godina bio je dom gospodje Viardotovke viša škola 
pjevanja, kamo su se iz sviju strana sabirale mlade darovite 
pjevačice, da se okoriste predavanjem znamenite umjetnice. 
Izkusna predavačica davala je svojim učenicama sviju narod- 
nosti prilike, da pokušaju sile i u dramatičnom prikazivanju. 
Trebalo je manjih drama, u kojima će gotovo sve role pri- 
kazivati mlade djevojke: za tu je svrhu Turgenjev, koji je 
vazda silno ljubio glazbu, napisao najprije malen vaudevile 
»L'auberg ou le grand sanglier«, a zatim tri vesele, fantastične 
glazbene priče »L'Ogre, conte de fće«, »Cracquemiche, le 
dernier des sorciers« i »Trop de femmes«, pune živa humora. 



Ivan Sergejević Turgenjev. 179 

a gospodja Viardot izradi glazbu za njih, te je kadkad sama iz- 
vodila partije kontralta. Sam Turgenjev odabirao bi za se rolu 
Ijudojeda, čarobnika ili paše, koga su nadvladavale i mučile 
dražestne elfe ili obitavateljice harema. Redateljem je bio ka- 
pelnik iz Stuttgarta Eckert, koji je ujedno pratio na forte- 
pijanu. Niži sprat Turgenjevljeve ville bio je priredjen za glu- 
mište, pa je amo dolazilo izabrano badensko kozmopolitsko 
družtvo, pohodio ga je i pokojni pruski kralj Vilim, kasnije car 
njemački, sa ženom svojom. 

U to vrieme, pripovieda Pietsch, Turgenjev je rek bi 
hotice pokazivao neobičnu lienost. On se kanda vas podao 
drugovanju s milom obitelju i glazbi, koja je postala naj- 
glavnijom potrebom njegova života, a od polovine augusta — 
lovu, koji je nada sve ljubio. No uza sve to Turgenjev je 
radio. Svake godine silio se, da podje na zimu ili s proljeća 
u Rusiju, pa bi u doba ovoga kratkoga dodira s rodjenom 
grudom kao drevni Antej, sin Zemlje, nabirao novih sila i 
novih dojmova za radnju. U ovoj epohi (od g. 1866. — 1867.) 
Baden bijaše zbiralište predstavnika najrazličnijih klasa ruskoga 
kulturnog družtva, koji su mu poslužili za novi roman »Dim«. 
Ulomke njegove čitao je pisac g. 1867. u februaru u Petro- 
gradu na književno veče pred hrpom obćinstva; dočekali su 
Turgenjeva neobično: sred pljeskanja čuli su se zvižduci ljudi, 
koji piscu nisu oprostili Bazarova. 

U martu g. 1867. izadje »Dim« u »Ruskom Vjestniku«, 
te poput »Otaca i djece« izazove veliku buru, u kojoj su 
mnogi prigovori i napadaji zapali pisca. Najviše su mu pre- 
bacivali, da ne poznaje ruskoga života. No Turgenjev je ovaj 
put ostao mnogo mirniji nego poslije »Otaca i djece«, te nije 
više govorio, da će se odreći knjige, nego je naprotiv radio 
veoma usrdno. 

»Dim« udara već u strože žice, nego »Otci i djeca t. 
Pjesnik izvabljuje iz njih samo disonanci je. Boje su u noveli 
žarke, pisac odkriva i obtužuje. Novela riše glupi život Rusa 
u Baden-Badenu. Ženski slabić Litvinov napunja nas samo 
antipatijom, da i ne govorimo o dosadnim vikačima s Guba- 



i8o Ivan Sergejevič Turgenjev, 

revom na čelu. Sve je dakako dim, ali to još nije — Rusija. 
Duhoviti skeptik Potugin, koji je u politici indiferentan, i za- 
vodna kneginja Irena, kojoj je Litvinov rob, ne mogu nam 
biti odšteta za izmet ruskoga družtva u kupelji, s kojim nas 
pisac upoznaje. Sama ljubavna zgoda u dosta je slaboj svezi 
s kulturnim zaledjem. 



III. 

Poslije tDimat razkrsti se Turgenjev s »Ruskim Vjestni- 
komt ne hoteći pristati na njegove uvjete, te priedje u tada 
novi »Vjestnik Evrope t, gdje je uztrajao do smrti (od go- 
dine 1868. — 1883.). Na koncu šestdesetih godina i na početku 
sedamdesetih napisao je Turgenjev nekoliko pripoviesti, a to 
su t Brigadire, t Nesretnica t, »Čudna povjestt, tStepni kralj 
Lear«, objelodanio je »Uspomene o Bjelinskomt, i umjet- 
ničku sliku posljednjih časova zločinca, osudjena na smrt: 
»Kaznu Tropmanovut. Kako uvjerava Pietsch, Turgenjev je 
navlas otišao u Pariz, da vidi sam čin. Godine 1871. izadju 
prekrasne »Proljetne vode«, a god. 1874. »Punjin i Baburin«. 

Godine 1870. u početku francuzko-pruske vojne obitelj 
Viardot i Turgenjev ne hoteći ostati medju »Prusimat, pro- 
dadu svoje ville badenske i presele se stalno u Pariz. Do toga 
vremena Turgenjev nije bio osobito sklon Francuzima, nazivao 
je sam sebe »Poluniemcemt, a Germaniju svojom drugom do- 
movinom, njemačku književnost cienio je više nego druge, te 
obćio s mnogim njemačkim piscima; no patriotizam Viardotovih, 
posljedak vojne, pad drugoga carstva i žive sveze s piscima i 
politicima Francuzke, simpatije i obće štovanje, fino osjećanje 
Francuzi, osobito Parižani za sve, što može ukrasiti i uz- 
visiti život, — sve to učini, da je zaljubio Francuzku i Pariz. 
U početku vojne bio je Turgenjev doduše uz N emce. Na 
francuzku književnost, osobito na roman i glavne mu pred- 
stavnike — Huga, Dumasa, Balzaca — gledaše i u šestdesetim 
godinama neprijatno. No deset godina iza toga već je drug 
Flaubertu, Augieru, Daudetu i Goncourtima, zaštitnik je Zoli 



Ivan Sergejevic Turgenjev. i8i 

i Maupassantu, te francuzkoj beletristici daje prvo mjesto. 
Dapače našao je vremena i volje, bez obzira na česte navale 
podagre i ljubav k dokolici, prevesti (god. 1877.) dvie pri- 
poviesti Flaubertove. Taj se preobrat u Turgenjeva mora 
odbiti na to, što je od konca šestdesetih godina prevladao u 
francuzkom romanu novi, naturalistični smjer, koji je za Tur- 
genjeva bio star, vlastit, ruski, pa je zacielo Turgenjev i riečju 
i primjerom mnogo pripomogao, da se ovaj smjer odomaći u 
Francuzkoj. Sami francuzki pisci nove škole priznaju, da su 
ih se silno dojmile zdrave ideje ruskoga pripovjedača i da su 
njegovi progresivni nazori o zadaći liepe knjige bili za njih 
neka vrst odkrivenja. Ovi su nazori bili s tim vredniji, što 
Turgenjev nije sudio s izključiva i tiesna gledišta, nego na 
osnovu izporedjivanja ciele svjetske književnosti, koju je dobro 
poznavao. On je tako razširivao umno obzorje svojih mladih 
drugova, tvorio vezu izmedju dvie razdaleke književnosti u 
različnim jezicima. Razgovarajući se s vodjama novijega natu- 
ralizma on im je dokazivao potrebu, da se ostave zastarjelih 
romantičnih forama, romana s primišljenim dramatičnim i 
učenim kombinacijama i pletkama, s lutkama mjesto živih 
ljudi, — pa je zahtievao, da pisci proizvode život, i ništa 
nego život. Roman je, govoraše on, najnoviji oblik umjetne 
književnosti, i danas, kad se književni ukus počinje čistiti, treba 
zabaciti sve lažne nakite, valja učiniti jednostavnom i uzvisiti 
onu umjetnost, koja mora biti historijom života. Nije 
zalud bila njegova ljubimica rieč Goetheova (u Faustu): »Greift 
nur hinein in's volle Menschenleben ! ein jeder lebt's, nicht 
vielen ist's bekannt, und wo ihr packt, da ist's interessant. « 
Laž, licemjernost, sentimentalnost i klopotljiva retorika, ti 
smrtni griesi stare francuzke književnosti, imali su u njega 
odrješita protivnika ; no propoviedajući naturalizam, on nije 
nikada prelazio stalne granice, za kojom se već počinju skraj- 
nosti ovoga smjera, te je strogo osudjivao ove skrajnosti. 

U Parizu je Turgenjev živio u obitelji Viardotovih u 
skromnu stanu, imajući dvie male sobe u gornjem katu, i ne 
mareći za udobnosti. Ljeto je provodio obično u vlastitom iz- 



1 82 Ivan Sergejević lurgenjev. 

najmljenom stanu uporedo sa stanom obitelji Viardotove »les 
Frenes« u Bougivalu blizu Pariza. Neugodna bolest podagra 
pojavila mu se još na koncu šestdesete godine, a sad se stala 
javljati sve češće i češće, pa ga je suzdržavala od puta u daleku 
Rusiju, ali ga nije priečila, da radi kao i prije, i da točno 
svake godine podari ruskomu obćinstvu bar jednu malu pri- 
poviest. Novi pojavi ruskoga života, koji je uviek pozorno 
pratio, težnja mladeži u početku sedamdesete godine, da podje 
»u narod«, te socijalistična propaganda silno zaokupe duh 
piščev i pobude u njega ideju nova romana, u kojoj bi pri- 
kazao »nove ljude«. Grad ju je za roman sabirao marljivo u 
Rusiji i za granicom, još od god. 1874., proučavajući živa 
lica i izvješća iz raznih strana Rusije. Uz ovu radnju izradio je 
nekoliko manjih studija u obliku pripoviesti. Napokon g. 1876. 
bio je roman gotov, te izadje g. 1877. pod nadpisom »Novb« 
(Novi naraštaj). Ovdje nam pisac prikazuje socijalista Neždanova, 
koji polazi »u narod«, da ga usreći. 

I roman »Nov« izazove oluju u knjizi i u obćinstvu. To 
razsrdi pisca tako, da se je opet riešio okaniti pera. Bit će da 
u isto doba pada jedna od »Pjesama u prozi«, koja se počinje 
s riečima Puškinovim: »Čut ćeš sud glupakov . . .«, te poka- 
zuje bolnu dispoziciju piščeve duše. 

I doista, Turgenjev tri godine nije ništa priobćio. No u 
to doba dogodi se u njegovu životu, što ga primiri i uvjeri, 
da i evropsko i rusko obćinstvo umije cieniti zasluge njegove. 
God. 1878. na književničkom kongresu za obće izložbe u 
Parizu predstavnici sviju evropskih književnosti per acclama- 
tionem izaberu Turgenjeva predsjednikom jednoga odsjeka, a 
pohodiv godine 1879. London dobio je on od oxfordskoga 
sveučilišta počastni doktorski diplom (doctor of common law), 
kao pisac, koji je svojim djelima, osobito »Lovčevim zapis- 
cima«, dokazao podpuno poznavanje morala i običaja ruskoga 
naroda. 

Na koncu februara iste godine dodje Turgenjev u Rusiju, 
da se — kako reče — »izmiri« s ruskom publikom, a osobito 
s mladeži. Zanosni doček nadišao je njegova očekivanja, naj- 



Ivan Sergejević Turgetijev, 183 

prije u Moskvi, gdje se je nakon dvanaest godina javio pred 
ruskim obćinstvom u sjednici »Obščestva IJubitelej rossijskoj 
slovesnosti«, a zatim u Petrogradu, gdje je u nekoliko večeri 
čitao poimence ulomke iz »Lovčevih zapisaka«. On doživi cieli 
red svečanih ovacija osobito od mladeži. Sve je to pokazalo, 
koliko ga ljubi rusko obćinstvo. To je bila naknada za pro- 
pušteni 35-godišnji jubilej književne djelatnosti Turgenjevljeve, 
svih starih nesporazumaka nestade do kraja. 

Ova je slava silno razdražila onu čest štampe, koja je ljubo- 
morno išla za njim, odkako je ostavio »Ruski Vjestnik«, i kojoj 
se nadala prilika, da baci sjenu na značaj njegove književne 
djelatnosti. U oktobru g. 1879. izišao je u dnevniku parizkom 
»Temps« mali članak »En cellule, impression d'un nihiliste«, 
s pismom I. Turgenjeva uredniku lista. U tom pismu veli 
Turgenjev, koliko god se on ne slagao s mislima autorovim, 
to on ipak drži, da ovaj prosti i iskreni članak može poslužiti 
dokazom, kako je predbježni osamljeni zatvor slabo opravdan 
s gledišta racionalnoga zakonarstva. Ovo je pismo i podalo 
povoda zlobnoj navali na samoga Turgenjeva i obtužbi, da 
on »sramoti svoje sjedine« i da se »pred nihilistima prevraća 
poradi svoje popularnosti i njihove zabave«. Na to odgovori 
Turgenjev obširnim pismom »Odgovor inogradskomu sta- 
novniku«, koji se može smatrati znamenitom stranicom nje- 
gove autobiografie. Na koncu se pisac poziva na sud obćinstva. 

Obćinstvo je pokazalo, da umije cieniti Turgenjeva. Uz 
Puškinovu slavu, 6. — 8. juna god. 1880. u Moskvi, priredjene 
su njemu tolike počasti i ovacije, koje su znatno nadkrilile 
ono priznanje u obje priestolnice prije godinu dana. Moskovsko 
sveučilište, u svečanoj sjednici na dan, kad je odkriven spo- 
menik Puškinov, izabere Turgenjeva svojim počastnim članom 
želeći tako spojiti imena dvaju velikih predstavnika ruske 
književnosti prošle i sadašnje, u skupštini književničkoga Ob- 
ščestva i u književnim čitanjima susretali su Turgenjeva 
dugotrajnim pljeskanjem; obće simpatije bijahu na njegovoj 
strani. U svojoj besjedi o Puškinu spomenuo se Turgenjev 
toga, kako su pjesnika cienili suvremenici i kako je družtvo 



184 Ivan Sergejević Turgenjev. 



ohladnjelo prema pjesniku u šestdesetim godinama, pa je kazao : 
»Nekoliko je naraštaja prošlo poslije Puškina, za koje je ime 
njegovo bilo samo ime, no sad se k pjesniku povraća i mladež, 
nerazočarana nedaćama, i ljudi zrele dobi. Znamen njegove 
poezije na neko je vrieme potamnila prašina, ali je sada opet 
zasjao pob jedni stieg«. Ove se rieči mogu primieniti i samomu 
Turgenjevu, koji je kao i Puškin izkusio hladnoću, no ipak 
doživio jednoglasno i zanosno priznanje svojih zasluga. Nema 
sumnje, da su to bili najljepši dani života njegova. On je to 
sam priznao, odabravši za čitanje na literarno veče pjesme: 
»Opet u domovini« i »Posljednji oblak razagnate bure . . .« 

Na žalost Turgenjevljev pohod u Rusiju godine 1881. 
bio je ujedno posljednji, ruskomu obćinstvu nije bilo više 
sudjeno, da vidi živa ljubljenoga pisca, već jedino da se 
pokloni njegovu prahu. Od konca godine 1881. počeli su 
se raznositi u ruskoj štampi loši glasovi o njegovu zdravlju. 
Ovi glasovi bijahu sasvim neodredjeni i gdjekad protuslovni; 
novine su javljale, čas da mu je bolje, čas da mu je gore ; 
zatim su prolazili mjeseci bez ikakovih viesti i tegotnu sumnju 
u družtvu izmieni uzkrsla nada s tim više, što su se u isto 
vrieme u »Vjestniku Europe« počele javljati nove radnje pi- 
ščeve: »Pjesan slavodobitne ljubavi« (g. 1881.), »Stari portreti« 
(g. 1 88 1.) i »Očajnik« (g. 1882.). Njegova bolest, koje nisu 
prepoznavali prvaci medicine u Parizu, razvijaše se polagano, 
ali neprekidno, te mu zadavaše velike muke, koje je podnosio 
samo s pomoću atletskog organizma svoga i narkotičnih sred- 
stava, koja je morao sve češće upotrebljavati. On ipak nije 
klonuo duhom i koliko su sile dale, radio je. Ljeti g. 1882. 
napisao je »Klaru Milićevu« (u početku ju je nazvao »Poslije 
smrti«, ali joj promieni nadpis, da mu kritika ne prebacuje 
spiritizma) i pripravi za štampu već prije napisane »Pjesme u 
prozi«, koje su izišle u decembarskoj svezci »Vjestnika Evrope«. 
»Klara Milićeva« izidje u januaru g. 1883. u istom žurnalu, 
— to je posljednja rieč njegova u štampi. 

U početku god. 1883. bolest je Turgenjevljeva napre- 
dovala i spojila se sa groznim mukama, koje mu je zadavala 



Ivan Sergejevič lurgenjev, 185 

mala neuroma niže života. Francuzki su ju liečnici sretnom 
operacijom izrezali, I Turgenjevu bude za neko vrieme bolje, 
te se dade na posao, koji je već prije započeo, na ime da 
pregleda za Štampu svoja djela. Posao je dosta brzo odmicao, 
koliko su dopuštale sile bolestnika, koji od proljeća nije više 
mogao pisati sžm, nego je morao diktovati pisma i bilježke. 
U to je vrieme izdiktovao svoju uspomenu »Požar na moruc, dva 
mjeseca prije smrti, u junu, a prevedena je na ruski još 
za njegova života. U augustu okolica je I. Turgenjeva vidjela, 
da se od dana do dana mora očekivati konac. Izmučen nad- 
čovječnim patnjama, bolestnik je ciele dane ležao nepomično, 
u nesviesti, a sviest mu se je vraćala samo izriedka i ne na 
dugo. U predvečerje i na dan smrti Turgenjev nije bio pri 
sebi, pa je samo disanje svjedočilo, da se još nije utrnula 
luč života u njega. U ponedjeljak 22. augusta (3. septembra), 
u dvie ure po podne izdahnu Ivan Turgenjev. 

Zagonetna bolest objasnila se je istom poslije smrti pje- ^ , 

snikove. Bio je to rak hrbtenice, koji mu je podpuno uništio 
tri kralježka. "v 

Dva dana iza smrti prevezli su tielo I. Turgenjeva iz 
Bougivala u Pariz, gdje su ga u ruskoj crkvi opojali. 

U Rusiji se viest o njegovoj smrti duboko kosnu, premda 
su ju sa strahom već dugo očekivali. Sve obrazovano družtvo 
poćuti, da se je kao pretrgla nevidovna nit, jedna od po- 
sljednjih niti, koje su ga vezale s epohom vjere u obće ljudske 
ideale prosvjetne. Turgenjeva nestade s vidnoga mjesta" u 
književnosti. Rusko je družtvo istom poslije smrti njegove 
pravo razabralo, što je izgubilo. No ne samo rusko družtvo, 
nego vas naobraženi sviet priznade, da je smrt njegova gu- 
bitak sviju književnosti. U povodu njegove smrti spominjalo 
se ime samoga Gothea! 

Ne dugo prije smrti govorio je Turgenjev, da bi želio 
biti pohranjen u »Svjatogorskom Uspenskom manastiru« podno 
nogu Puškina, koga je uviek nazivao svojim učiteljem, no nije 
držao sebe dostojnim takove časti, pa je zato ostavio zavjet, 
da mu zakopaju tielo u Petrogradu na Volkovu groblju upo- 



1 86 Ivan Sergejevič lurgenjev. 

redo s drugom Bjelinskim. Kako nije bilo više mjesta za grob 
blizu groba Bjelinskoga, bi odlučeno sahraniti Turgenjeva na 
istom groblju s Bjelinskim, polag crkve, s lieve (sjeverne) 
strane njezine odmah pri ulazu u crkvu. 

Tielo I. Turgenjeva bi odpravljeno iz Pariza u Petro- 
grad tri nedjelje poslije njegove smrti. Na kolostaju sjeverne 
željeznice u Parizu skupilo se mnogo obćinstva i predstavnik^ 
književnosti i umjetnosti. Govorili su Renan, About, Vygubov i 
umjetnik Bogoljubov. Lies pokojnikov obasut viencima i cviećem 
krenu u domovinu velikoga pisca, koju je toliko ljubio, a gdje 
su ga čekale posljednje zemaljske počasti. 27. septembra stiže 
lies u Petrograd, glavni grad zajedno s mnogim drugim grado- 
vima odluči osnovati dvie narodne Škole s njegovim imenom 
i utemelji stipendiju pod njegovim imenom u petrogradskom 
sveučilištu. U sprovodu je bilo sve, što misli i osjeća rodo- 
ljubno. Na grobu su govorili rektor petrogradskoga sveučilišta 
Beketov, profesor moskovskoga sveučilišta Muromcev i pisac 
Grigorović, a Pleščejev pročita svoju pjesmu. 

Tako su se predstavnici ruskoga družtva oprostili sa svojim 
ljubimcem piscem, koji je četrdeset godina bio vodja književ- 
nosti ruske, koji je s takovom divnom finoćom osjećanja pratio 
sve pojave ruskoga družtvenog života i podigao im bezsmrtan 
spomen u svojim umjetnički savršenim djelima. 

Njegov talenat nije bio titanske snage, njega ne odlikuje 
strastvena, olujna snaga, nego naprotiv mekoća, čuvstvo mjere 
i umjetnička harmonija. Plastika i kolorit njegovih okolišnih 
slika, fina izradba i otmena plemenitost u risanju značajeva, 
razkošno krasni slog i zanosni jezik podaju njegovim novelama 
prvo mjesto u svjetskoj književnosti, po njima je Turgenjev i 
postao »kralj novele« ! 

IV. 

U književnosti, kao i u politici, narod sliedi po nagonu 
one ljude, koji njemu pripadaju sasvim, koji su sazdani od 
njegove puti i njegova genija, koji su proniknuti njegovim 



Ivan Sergejević Turgenjev, 187 

vrlinama i njegovim ne<Jostatcima. Turgenjev je ujedinjivao u 
sebi sve vrline ruskoga ihiroda: naivnu dobrotu, čistoću srca, 
prostodušnost, smjemost i pokornost sudbini. Bio je, što vele, 
duša božja ; njegov snažni um spojio se sa nepokvarenim srcem 
djeteta. Odanost, velikodušnost, milosrdnost, bratska ljubav — 
sve te vrline bijahu mu prirodjena, organična svojstva. U 
našem svietu, gdje je inače svak oboružan za borbu sa ži- 
votom, on je bio kao veliko diete, krotak, razmišljen, Ijubezan 
čuvar svojih ideja kao pastir svojih ovaca. Dapače po vanjštini 
taj visoki, mirni starac s krupnim, nešto neotmenim crtama 
lica, s izrazitom plastičnom glavom i dubokim pogledom pod- 
sjećaše te ruskoga seljaka, djeda, koji sjedi na pročelju patrijar- 
halnoga stola, tek oplemenjena i preobražena misaonim radom. 
Ruska duša vidi se i u njegovim djelima. Prvo su nje- 
govo slavno djelo »Zapisci lovce vi«. Od g. 1847. do g. 185 1. 
javili su se prvi Članci bez svakoga primisalja, pod stiegom 
poezije. Obćinstvo nije još naslutilo njihova pritajena smisla, 
ali je oćutjelo, da se javlja silan talenat u književnosti. Nema 
sumnje utjecaj se je Gogoljev odrazio u slogu mladoga pisca 
u načinu, kako opisuje prirodu: »Večeri na majuru« bile su 
mu uzorom. Bila je to ista velika, žalobna simfonija ruske 
zemlje, samo je umjetnička obradba bila sasvim drugčija. Nema 
tu više gruboga humora Gogoljeva, ni otvoreno narodnoga 
značaja njegovih slika, gorućega zanosa prekidana gorkom 
ironijom. U Turgenjeva nema likovanja ni zanosa, u njega 
preobladava. ton manje rezak, čuvstvo više sakriveno, ljudi i 
okoliši osvietljeni su bliedim večernjim svjetlom, predstavljeni 
su kroz idealnu koprenu, nu u ostalom prikazani su savršeno. 
I jezik je bogatiji, više je gibak i mekan, dotjeran do savr- 
šenstva, do kojega nije došao do sada nijedan ruski pisac. To 
nije više gladka, čista proza Puškina, koji se je načitao Vol- 
tairea. Fraza u Turgenjeva teče lagano, nježno, kao vode 
velikih ruskih rieka po šumama, zaustavljajući se u trstici, 
nasute plovućim cviećem, uz razasuta po putu gniezda, pune 
blagovonja, odrazujući u sebi čudesa neba i okoliša i nena- 
dano se opet protiskujući kroz sjenate gustare. Takova je i 



1 88 Ivan Sergejevid Turgenjev. 

njegova rieč: ona se zaustavlja na pjtittu i zahvaća sa sobom 
— i zuj pčele i krik noćne ptice i tiho zamiranje vjetrića. 
On je ponovio najprolaznije zvuke velike harmonije prirodne, 
predao ih je sa svim najsitnijim niansama. 

Kad su se javili »Lovčevi zapisci« u jednoj knjizi, shvatilo 
je obćinstvo ujedared svu važnost njihovu : javio se je čovjek, 
koji se je drznuo razviti tajni smisao mračne Gogoljeve šale 
o »mrtvim dušama«. Kako ćeš inače označiti ovu galeriju por- 
treta, koje je lovac sakupio, — malu vlastelu, naivnu egoističnu 
i strogu, lakome činovnike, koji upravljaju mrko, i pod 
njihovim željeznim pritiskom zaboravljene helote, kmetove, 
štono izgubiše čovječje dostojanstvo u svojem siromaštvu i po- 
kornosti ? A ipak je Turgenjev umio sve te tamne slike preliti 
osobitom dražešću i gracijom po nekoj tajnoj sili svoje poezije. 
Odkuda taj razbiti život u svih junaka na selu? Odakle ova 
bolest, koja je preklopila ladanje? Ne bi bilo pravo reći, da 
Turgenjev navaljuje na kmetstvo; ruski pisci poradi cenzure, 
a i poradi osobitosti svoga genija ne napadaju odkrito: oni 
ne dokazuju i ne razsudjuju, nego naprosto rišu bez ikakovih 
izvadjanja. Dvadeset godina iza toga objelodanio je Dosto- 
jevski u »Zapiscima iz mrtvoga doma« svoje strašne uspomene 
na desetgodišnji boravak u Sibiru, ali ne ćeš naći u knjizi ni 
kaplje žuči. To je narodna crta. No obćinstvo razumije, i ako 
se govori u po glasa. 

I doista, kmetska Rusija s užasom je pogledala na groznu 
svoju sliku u tom čistom zrcalu. U Rusiji u zadnjih četrdeset 
godina socijalni je roman najmilija forma ruskih pisaca, u 
njemu mogu oni podati svoje filozofijske i političke misli. 
Turgenjev je otac ove mnogobrojne obitelji pripovjedača. 

Od g. 1850. do 1860. Rusija je nalik na putnika, koji 
je ob noć zalutao: već se vide bliedi tragovi osvita, već se 
razabiraju putovi i visine, svuda se osjeća neki nemir, koji do- 
lazi pred zorom, — jedni su ljudi nestrpljivi, a druge podilazi strah. 
Trebalo je prikazati u toj hrpi figure, koje izstupaju iz mraka, 
i one, koje se dobrovoljno skrivaju u tmini i kojih ne će oba- 
sjati zora. Turgenjev je uhvatio nekoliko takovih lica. 



Ivan SergejeviČ Turgenjev. 



U prvom od njih, u »Rudjinu« prikazao je pisac tem- 
perament, koji pripada svim-Tiarodima, ali koji se je na osobit 
način prilagodio ruskomu zraku. Rudjin je rječit idealist, brz 
na rieči, a spor na djelu. On začarava sebe i druge svojom 
rjeČiloSću, baca se u život, no u životu ne uspieva, jer nema 
značaja. S najboljim načelima, nemajući drugih mana do ta- 
štine, ipak čini, Sto nije dostojno poStena čovjeka. Mogao bi 
ga nazvati cinikom, kad vidiS, kako živi na rač 
varenih žrtava, kako vara mladu djevojku. A m 
sam svoja žrtva : njegova je duSa u dubini oi 
Nemajući muževnosti ni za dobro ni za zlo, 
pada u niStavilo i pustolu; stareći opaža svoju 
vrSuje vrlo plačno. Proza nadvlada ideal. Pisac 
da nije dosta imati ideal, već se hoće i praktičai 
se vlast nad sobom. 

Iza toga javi se pitanje, do kojega je srupn, 
genjev prikazati čuvstva, potresti srcem. Na to odgovori »Ple- 
mićko gniezdo«. To je roman bez pogrješke: ekspozicija nije 
tako sjajna kao u »Rudjina*, ali je djelo inače savrSenije. U >PIe- 
mićkom gniezdu« živi mlada djevica, koja je s pravom postala 
prototip sviju junakinja ruskoga romana — duSa prosta, poStena, 
bez blistavih spoljašnjih svojstava, bez osobite duhovitosti, no 
zato prožeta tankom dražesti i oboružana gvozdenom voljom. 
Ova čvrsta volja, koju Turgenjev poriče svojim junacima, u 
njega je obća crta njegovih djevojaka. Liza im je na čelu. 
Ona se upoznaje s Lavreckim, čovjekom oženjenim, ali koji 
ne živi s razpuStenom ženom. On je Čovjek miran, dobar i 
nesretan, ozbiljna duha i u godinama. Tajna sila zbliži La- 
vreckoga 1 Ližu, pa u sretan čas on sazna, da mu je žena 
umrla. On je slobodan, i istu večer izlieva se iz njihova srca 
priznaja kao zreU plod s drvera. Kako je dražestna, istinita i 
od banalnosti prosta ova scena! No doskora se naru£i njihova 
sreća : dolazi žena Lavreckoga. Divna je nježnost i finoća, s 
kojom pisac provodi Ližu i Lavreckoga kroz opasnost. 

Ni sjenke sentimentalnosti ne ćeS naći u pripoviesti, ni 
traga traženim efektima. Epilog romana bit će za uviek uzor 



190 Ivan Sergejević lurgenjev. 

u ruskoj knjizi. Možda nije nikada nitko umio tako pronicavo 
prikazati bolni kontrast izmedju vječnosti prirode i čovječje 
prolaznosti. Ovaj je roman ustalio reputaciju piščevu. Sva je 
Rusija prolievala suze na tom knjigom ; nesretna Liza postade 
idealom sviju mladih djevojaka. Nešto slično nahodimo samo 
u »Pavlu i Virginijic. Odlučnost volje nahodimo i u Jelene 
u »Predvečerju«. 

U »Plemićkom gniezdu« Turgenjev je izrazio intimnu 
stranu svojega srca, izlio je tajno vrelo suzS, koje su se skupile 
u njegovu srcu u doba mladosti. 

Sred velikoga duševnog pokreta u Rusiji u početku šest- 
desetih godina napisao je Turgenjev »Otce i djecu«, uspjeh 
romana bio je uspjeh Kolumbov, spojen s uspjehom Ameriga 
Vespuccija. Pisac je upotrebio svu svoju vještinu, da iznese 
ličnost dostojnu samilosti, a ne odvratnu. Uništite samo jednu 
crtu u slici, pa će nam taj priezir svega, što mi poštujemo, 
taj nestadak čovječnosti biti nesnošljiv. U domaće životinje 
bila bi to razvraćenost, zaborav naučenih pravila, u divlje je 
to zvieri instinkt, probudjena neobuzdanost. Pisac vješto raz- 
oružava naš moral pred ovom žrtvom sudbine, pred ovim 
umom, koji se je previše napunio naukom, prosto apopleksijom. 
Čuvstvenost se pjesnikova pokazuje u izradbi »otaca«, to su 
dobri ljudi staroga kova, koji plašljivo gledaju, kako se burka 
novi potok, te nastoje njegovu silu zadržati svojom nježnošću. 
Nikad još nije Turgenjev umjetničku silu, dar tanka opažanja 
doveo do tolike visine. 

Baveći se oko većih radnja Turgenjev se je ipak od vre- 
mena do vremena povraćao k malim crticama, koje su mu 
pribavile slavu u »Lovčevim zapiscima«. U prvo doba napisao 
je dražestne povjestice: »Mumu«, »Zatišje«, »Tri susreta«, 
»Prvu ljubav« i mnogo drugih; to su laki akvareli, obješeni na 
razmacima medju velikim slikama u bogatoj galeriji. To 
su priče, satkane gotovo iz ničega, pa se baš u tom vidi silan 
talenat umjetnički. U toj vrsti ima malo tako savršenih pri- 
poviesti, kakova je »Asja«. To je uspomena iz djačkoga života 
u Njemačkoj, plašljiva ljubav, koja se jedva sama prepoznaje. 



Ivan Sergejevič Turgenjev, 191 

• Slavno je vrieme nastupilo u Rusiji poslije dokinuća 
kmetstva, to je bila zora novim velikim reformama. Odasvud 
se je novo svjetlo potokom lievalo u tamnu, mahovinom za- 
raslu mašinu državnu. A Turgenjev živi u tudjini bez pravoga 
doma. Godine 1868. javlja se s » Dimom c. U njemu se vidi 
isti talenat, ali već više zreo; nema u njemu više one pre- 
djašnje krotke i vjerne duše kao prije, — kao da se prelila 
žuč u pisca : no to je previše rečeno, u njegovu temperamentu 
nema žučljivosti. To su gorki podsmiesi i doskočice prevarena 
idealista, koji je vidio, da njegove zavjetne ideje, primienjene 
ljudima, nisu urodile plodom. Razdražen s toga razočaranja 
pisac kadšto pretjerava, neka su lica naslikana odviše mračnim 
bojama i manje pravedno, nego ljudi predjašnjih djela. 

U ^Dimu« je prikazan osobit ruski sviet, koji živi u tu- 
djini i donosi sa sobom razna svojstva svoje otačbine: to su 
velmože, sumnjive žene, djaci i urotnici. Čin biva u Badenu. 
Ima u toj komičnoj galeriji živih crta, snimljenih po prirodi, 
no obća slika pati donekle od pretjeranosti. A u neke se pro- 
mienila i manira piščeva: prije je čitatelj sam sudio u pre- 
pirci, sad pisac dolazi na njegovo mjesto i izriče svoj sud ! 
Tako je i u romanu »Nov«. U »Dimu« Potugin izriče misli 
piščeve, on je zapadnik, koji se osipa na slavjanofile i narodne 
slabosti, poimence iztiče, da najobičnije stvari dobivaju nešto 
mistično, kad dodju na rusko tlo. Izbacivši vas tobolac strjelica 
razvezuje pisac ljubavnu pletku, te se i ovdje pokazuje, kao 
i inače, znaocem čovječjega srca. No i ovdje je pisac izmienio 
maniru. Prije je opisivao djevičanska,, čista čuvstva, žena ga 
zanima samo u liku mlade djevice, a prikazivao je poštenu 
ljubav, koja ponosne glave ide u život. Prvi put u »Otcima 
i djeci« uvodi koketnu mladu udovicu, ali još oprezno. No 
sada u »Dimu« i u »Proljetnim vodama« riše burne strasti, 
sve njihovo trzanje, laž i bezdane propasti. 

Godine 1877. izidje zadnji veliki roman piščev »Nov«. 
U ovom djelu riešio se pisac stupiti na goruće tlo, na put, 
koji često vodi u Sibir. Javila se u njega neuzdržana želja 
opisati podzemni sviet, koji je već počeo pogibelju prietiti 



192 Ivan Sergejević Turgenjev, 

carstvu. Turgenjev je dvadeset pet godina pratio tečaj sviju 
ideja u Rusiji, sad je trebalo, da nastavi svoju zadaću, pa da 
nam kaže logički izlazak svih ovih struja. Zadaća je bila 
veoma mučna, jer je vas taj prevratnički sviet bio još odviše 
sakrit i u polumraku. To je i uzrok, što se bar u prvoj česti 
romana nahodi blied kolorit. Autor nas uvodi u krug pre- 
vratnika u Petrograd. Jedan od njih postaje domaći učitelj u 
pokrajini. Ovdje Neždanov sastaje mladu djevojku, plemkinju, 
koja je razdražena s uvreda, štono ih joj nanosi domaćica. 
Ona uzplamti za ideje većma nego za samu osobu apostolovu. 
Oni pobjegnu nekoga krasna dana i obrazuju neku vrst ko- 
mune, gdje ljudi živu kao brat sa sestrom i rade oko velikoga 
socijalnog djela. Oni »idu u narode sa svojim jednomišljeni- 
cima. No Neždanov nije pripravljen za strašnu borbu, to je 
slab čovjek, maštatelj, pjesnik, koji kradom provodi noći nad 
svježnjem stihova. Izmučen nedaćom i sumnjom on uvidja, da 
je žrtva nesporazumka, on ne ljubi djela, radi kojega žrtvuje 
sebe, ne umije mu služiti. On slaba ljubi ženu, koja mu se 
žrtvuje, i osjeća, da njegov ugled u nje pada. Izmoren ži- 
votom, suviše ponosan, da bi odstupio, toliko plemenit, da želi 
odbiti od sebe drugaricu prije, nego mu se poda za Ijubovcu, 
Neždanov se lišava života. On pogadja, da njegov drug, vre- 
dniji od njega, potajice ljubi Marijanu, te on umirući slaže 
ruke njihove. Roman se dovršuje s dokazom nemoći i djeti- 
njarije u revolucionarnoj propagandi po narodu. Kolikogod se 
komu Neždanov Činio nevjerojatan na prvi pogled, ipak je on 
najživlji i najistinitiji značaj u romanu, uhvaćen pravac iz pri- 
rode, iz dubine moralnih slabosti ruske mladeži. 

Druge su osobe u polumraku, prohode mimo i koješta 
šapću. Predstavnike viših razreda i službenoga svieta popraćuje 
pisac žešće nego u »Dimu«, on ih prikazuje u njihovoj na- 
dutosti i smiešnosti. Apostoli nove vjere obasjani su aureolom 
velikodušnosti i odanosti. Solomin je mlad upravitelj tvornice, 
on je predstavnik umjerenih ideja, te očevidno govori u ime 
piščeva. Solomina su uvukli propagandisti, ali ga njegov zdravi 
razum odvrati od suvišnjega posla. Njemu medjutim nisu po 



Ivan Sergejević Turgenjev. 193 

ćudi ni činovnici, koji upravljaju ruskom zemljom, kako ni 
mladi maštatelji; on ostavlja mladu četu, te neozliedjen izlazi 
iz katastrofe na Ural, da osnuje zavod na »kooperativnim 
načelima €. Turgenjev medjutim nije nikada bio politik od 
zanata. 

Turgenjev iza toga napisao je pet šest pripoviesti, od kojih 
nas »Stepni kralj Lear« silom čuvstva podsjeća »Lovčevih 
zapisaka«. 

Ako ogledamo sva djela I. Turgenjeva, vidimo, da je u 
njima prikazao cielo rusko družtvo u glavnim tipima. Prije 
svega nahodimo seljaka, koji je krotak, pokoran, sanljiv, u 
svojim patnjama kao diete, koje ne zna, zašto pati, no u 
ostalom lukav i pametan, kad ga ne opaja rakija, kadšto spo- 
soban i za djela životne jarosti. Zatim dolaze inteligentne i 
srednje klase, mala vlastela i medju njima predstavnici dvaju 
naraštaja: stari gospodin je naobražen, sa starim poštovanim 
predajama i ujedno sa surovim manama, surov s kmetom po 
staroj navadi, sam robske duše, ali inače dobar čovjek; — sasvim 
je drugčiji mladi gospodin : on se često daje na nihilizam 
pokvarivši um prenaglim umnim razvojem; on je ponajviše 
obrazovan, nujan, bogat idejama, a siromašan djelima, vječno 
se sprema na rad, ubija se idealom obćega dobra, idealom 
nemirnim i velikodušnim, — to je ljubimac tip njegova ro- 
mana. Junak, koga obožavaju mlade djevojke i kojega pobijaju 
žene, nije blistavi častnik, ni umjetnik, ni krasni aristokrat, 
nego gotovo svagda buržuazni Hamlet, čestit, obrazovan, s 
mirnim umom i slabom voljom, koji se iz tudjine vraća s 
naučnim teorijama o popravku zemlje i seljačke sudbine, želeći 
svoje teorije primieniti na svojem imanju. Junak romana, koji 
želi steći obću simpatiju, mora se uviek vraćati na svoje 
imanje, da popravi stanje zemlje i život seljaka. Rus naslućuje, 
da je u tom, samo u tom budućnost, vas uzkrs sile, samo 
što Rus ujedno priznaje, da ne zna, kako bi se toga latio. U 
tom plemićkom kolu matere su u Turgenjeva bez izuzetka 
žene odurne ili smiešne. Sva skrovišta svoje poezije posvećuje 
pjesnik mladim djevojkama. Za nj je ugalni kamen družtva — 

Slike iz svjetske književnosti. II, 13 



194 Ivan Sergejevič Turgenjev, 

pokrajinska djevojka, slobodno uzgojena u skromnoj okolini, 
prostodušna, puna ljubavi, ipak ne romantična, manje umna 
nego mužkarac, ali zato odlučnija : u svakom romanu ženska 
volja ruTcovodi neodrješitost mužkaraca. U tom obilju slika 
nema tek viših klasa. Turgenjev ih se dotiče u svojim zadnjim 
romanima, ali samo pripadom, i to redovito riše ih crnim 
bojama. Dapače sama mlada djevojka, koju Turgenjev uznosi, 
odmah se kvari, kad dodje u više krugove, postaje lakomi- 
šljena razvratnica, a mužkarac, koji dodje do visokih mjesta u 
službi, s prirodjenom neodlučnošću spaja hvastavost i glupost. 
Po sudu Vogiieovu, ove tipove bolje ćeš upoznati u Tolstoga, 
on je ih uhvatio u svoj cjelini, on je proučio visokoga či- 
novnika, dvorskoga čovjeka, velikosvjetsku damu. Tako je 
Tolstoj dovršio zgradu, kojoj je Turgenjev udario temelj. 

Uzalud bi bilo tražiti u Turgenjeva zamršene pletke, 
neobične zgode, on slika sam život. Činjenice ga slabo zani- 
maju, on kroz njih nazrieva tek dušu ljudsku i cieni ih po 
njihovu utjecaju na moralno biće. Sva je njegova naslada u 
izučavanju značajeva uzetih iz obične svakidašnjosti, no on — 
i u tom je sva njegova tajna — gleda na tu svakidašnjost 
s takovim ličnim čuvstvom, da portreti ne bivaju nigda pro- 
zaični, ostajući u isti mah bezuvjetno istiniti. 

Poslije romana »Nov« opaža se, da mu se nagiblje život. 
Talenat je ostao podpuno ciel, ostao je moćni i Ijubopitni um, 
ali kao da je boravio u prostranstvu tražeći izgubljeni put. 
Boraveći u inozemstvu osjećao se nešto otudjenim prema do- 
movini, u kojoj su ga neki zvali bjeguncem, pa se je to od- 
razilo i u djelima. 

Već pateći od strašne svoje bolesti napisao je Turgenjev 
još tri pripoviesti: »Pjesan slavodobitne ljubavi c blistava je 
fantazija po ukusu Boccaccijevu, izdjelana s finom umjetnošću 
kao firentinska zlatna dragocjenost; u »Klari Milićevojc pri- 
kazuje dobrovoljnu smrt mlade glumice i nastoji pokazati, 
zašto epidemija samoubistva tako užasno napreduje u ruskoj 
mladeži. Treća mu je pripoviest »Očajnik«, u njoj spisatelj 
na nekoliko stranica ujedinjuje svu narodnu skrb, koju je on 



I 



Ivan Sergejević Turgenjev. 195 

izučavao i prikazivao u svojim djelima. On je ovdje razgalio 
bezsvjestni fatalizam, koji prožima neke slavenske nature i 
koji podaje ovim moralnim skitalicama neko srodstvo sa žrt- 
vama staroga fatuma u Eshila i Sofokla. Grozna je ironija 
sudbe, što se posljednje djelo njegovo zove » Očajnik It To je 
posljednja rieč njegova o ruskoj duši, koju je četrdeset godina 
proučavao. Ipak umjetnik preživje čovjeka, u svojim mukama 
pred smrću, sav opojen morfijem i opijem, predavao je drugo- 
vima čudne sanje i žalio, što ih ne može napisati: »Bila bi to 
zanimljiva knjiga«, govoraše Turgenjev. Svojom zadnjom po- 
rukom L. Tolstomu, da nastavi umjetnički svoj rad, on je 
svoju vlast nad dušama, kao borilac ranjen na smrt, predao u 
ruke drugomu vodji. 

V. 

Kad sin zapadnoga naroda uzme u ruke djela I. Turge- 
njeva, odmah će razabrati, da je u Turgenjeva mnogo kozmo- 
politizma. Sam Turgenjev imao je bogatu riznicu uspomena 
sa svojih putovanja po cieloj Evropi, pa su se ova lutanja 
odrazila i u njegovim romanima. Lavrecki u »Plemićkom 
gniezdu« probavi prve godine svoga nesretnog braka u Fran- 
cuzkoj. Eno Pavla Petrovića Kirsanova u Draždjanima (u 
»Otcima i djeci«). »Proljetne vode« bivaju u Frankfurtu, »Asja« 
nas vodi na obalu Rajne, a »Dim« u Baden-Baden. Rudjin 
umire u Parizu na barikadama. Turgenjev je dobro poznavao 
evropske zemlje i narode, filozofije i književnosti, kako to 
svjedoči med ju inim njegova nedostižna studija o »Hamletu 
i Don Ouijoteu«. Pa ipak je umio Turgenjev sačuvati sla- 
vensku dušu, neokaljanu i djevičansku. 

U svojem realizmu odlikuje se Turgenjev, što je umio 
očuvati mjeru, o koju su se ogriešili francuzki naturalisti. 
Turgenjev je u tom jednako velik, crtao okoliš ili prikazivao 
fizionomiju kojega čovjeka. To ga po sudu Bourgetovu uzdiže 
nad sve moderne pisce. U njegovu opisivanju osjećaš svježinu 
dojmova, koja potječe od rase, od temperamenta piščeva, od 



196 Ivan Sergejtoić Turgenjev, 

njegova ukusa lovačkoga. U njega su se lica spojila podpuno sa 
samim piscem, jer mu je imaginacija uza svu kozmopolitsku 
prirodu primitivna, naivna, direktna. 

I sa svojim pesimizmom zaprema Turgenjev osobito mjesto 
medju zapadnim piscima, a medju njih pripada Turgenjev 
kao i medju ruske. Njegov pesimizam ne prelazi nikada u 
mizantropiju, kako to vidimo u njegova prijatelja Flauberta. 
Srodna je našemu piscu englezka spisateljica Elliotova, i ona 
je pesimistična, ali u isti mah i nježna. 

Napokon zapadnomu čitatelju bije u oči osobita Turge- 
njevljeva karakteristika mladih njegovih junakinja. U tom je 
Turgenjev nadkrilio sve moderne pisce realiste. On, je kao 
nitko drugi, odgonenuo ovu nježnu i krasnu zagonetku. To su 
divne njegove Antigone, u kojima je Turgenjev ljubio, kao i 
pjesnik Shelley, ovu božansku priliku milosrdja, odlučnosti i 
čistoće. Ovomu sjajnomu uspjehu dva su uzroka, jedan je u 
samoj ruskoj djevojci, koju je Turgenjev slikao, a drugi je u 
umjetničkoj duši piščevoj. 

Turgenjev je možda najviše privriedio, da se podaj e čast 
i slava slavenskomu plemenu, koje istom izlazi na pozornicu 
povjesti; slavensko je pleme odmah našlo divna predstavnika 
u takovu umjetniku, kakav je Turgenjev. Nikada tajne narodne 
sviesti, još tamne i protuslovne, nisu razkrite s takovom divnom 
pronicavošću. Turgenjev je ćutio i stvarao neposredno i u 
isto vrieme sebe poznavao, on je u isti mah bio i narodom i 
izabranikom narodnim. On je bio ćutljiv kao žena, i nepoko- 
lebiv kao anatom, prost od predsuda kao filozof, i nježan kao 
diete. Sretna naroda, koji ga je imao pri prvom koraku svoga 
sviestnog života! Kad nam bude budućnost htjela pokazati 
mjerilo za ocjenu onoga, što daje svietu divni slavenski genij 
sa svojom živom vjerom, s dubokim osjećanjem, s osobitim 
mislima o životu i smrti, s potrebom mučeničtva, sa žedjom 
ideala, — tad će slike Turgenjevljeve biti neprocienjeni do- 
kumenti, kao portret genijalna čovjeka za njegova djetinjstva. 
Turgenjev je osjećao mučnost ove zadaće, da bude izrazitelj 
jedne od najvećih obitelji Čovječanstva. U njegovoj grudi iz- 



Ivan Sergejević Jurgenjev. 197 

mirivala su se protuslovlja; što je u drugih stvaralo nesklad, 
od njega je odjekivalo harmonijom. 

Veliko, razkomadano pleme slavensko nahodi u njemu iz- 
nova svoje jedinstvo. Genij je vrstan učiniti u jedan dan ono, 
oko čega se muče viekovi ; jer stvara .atmosferu višega svieta, 
u kojem i protivnici vide, da napokon rade za istu svrhu, jer 
odkriva eru velikoga opraštanja, kad se protivnici na areni 
napredka primiruju i redom rukuju. 

Medjutim Turgenjev je pripadao po čuvstvu i stvaranju 
jednomu plemenu, no po sili više filozofije pripada cielomu 
Čovječanstvu. Ova filozofija spojila se je u njega s krotkošću, s 
ljubavlju k životu, s milosrdjem prema živim bićima, osobito 
prema žrtvama nesreće. On je vruće ljubio to biedno čovje- 
čanstvo, često doduše sliepo, ali i često varano od svojih 
vodja. Njega je privlačila težnja k dobru i istini, njegova je 
rieč bila — rieč pravednosti, ljubavi i slobode! 




Kedop (Bihojlooić Dostojcoshi. 



(IJH-edor M. Dostojevski rodio se 21. oktobra (po st. k.)g. 1821. 
-^'^ u Moskvi u desnom krilcu Manjinske bolnice. Njegov otac, 
Stopski liečnik, živio je s velikom svojom obitelju veoma 
skromno. Majka njegova, pobožna kućanica, nije se, kao ni 
otac, nifiim izticala. Fedor je bio drugi sin. Ciela se je obitelj 
stiskala u dvie, tri sobice, te nije znala ni za kakove zabave, 
dapaCe ni za teatar. No živjeli su složno I mirno, pa kad su 
napokon mogli kupiti malo imanje u tuljskoj guberniji, od- 
lazili bi ljeti onamo, a to im je podavalo svježine i života. 
Tad je Fedor bio kao u vrućici podavajući se sav ladanjskomu 
uživanju poslije gradske jednoličnosti, U gradu je otac po- 
stupao s djecom veoma strogo, ne podnoseći nikakovih Sala, 
neprestano ih je gonio na rad želeći, da se dadu na nauku. 
U toj strogosti bio je otac veoma pedantan, budući uvjeren, 
da je život veoma ozbiljan, pa da se djeca moraju od mala 
privikavati neprijatnostima i oskudievanju. Zato roditelji nisu 
djece mazili, nego su se starali, da ih Sto prije uvedu u skroman 
i strog život. Djeca su se dakako ipak falila i igrala, ali uviek 
kradom od otca. No na ladanju, gdje je obitelj živjela obićno 
bez otca, djeca su uživala najveću slobodu. Fedor se rado 



Fedor Mihajlovič Đostojevski. 199 



igraše s braćom, no milije mu bijaše obćiti sa seljacima, tražiti 
gljive, »slušati prirodu«. Đostojevski se je još na robiji ugodno 
sjećao svietlih dana, koje je proveo u ovoj ladanjskoj idili. 

Djeca su se rano počela učiti. Sama ih je mati učila 
čitati i pisati. Neki otac djakon predavao im je religiju, a Mi- 
hajla, starijega brata, i Fedora učio je latinski. Zatim su djeca 
pošla u pansion. Fedor je za rana naučio francuzki, pa je 
znao razveseliti otca čitajući mu stihove iz »Henrijade«. 

Roditelji nisu žalili novaca, da što bolje naobraze svoju 
djecu, no držahu ih strogo. Do sedamnaeste godine postupali 
su s njima kao s malom djecom, ne puštali ih nikada samih, 
ne davali im ni kopjejke. Djeca su rasla u svojoj sobi nemajući 
drugova i ne znajući, što se zbiva u božjem svietu izvan zi- 
dina bolnice. Fedor se nikada i nije privikao živjeti s ljudima. 
Nešto je kriv i njegov značaj, odviše hirovit, sjetan, težak. 
Fedor nije imao prilike, da zadje u vrtlog života. Nije čudo, 
što je kasnije onako nenadano prekinuo svoju svezu sa krugom 
Bjelinskoga samo poradi razlike u uvjerenjima. 

Postojana nepovjerljivost očeva odrazila se i na djeci, ona 
im je uništila prostodušnost, iskrenost i srdačnost. Osobito 
Fedor prisvoji nepovjerljivost očevu prema sebi, ljudima i ži- 
votu u obće. Otac je bio strog do nepodnosljivosti. Tako se 
počeo Fedor od mlada bojati života, te je s njim valjalo kasnije 
obćiti veoma oprezno. 

Pa ipak je djetinjstvo najsretniji dio u životu našega pri- 
povjedača. Strogost otčevu ublažavala je ljubav materina, 
jednoličnost gradskoga života kratio je boravak na ladanju, 
nervozni značaj mališev nije nalazio surovih i žestokih odpora 
u obitelji. Kolikogodj bio ovaj obiteljski život blied i jedno- 
ličan, bio je bar miran i skladan. Fedor se je od sve obitelji 
najviše zbližio s bratom Mihajlom. Oni su se zajedno igrali i 
učili, zajedno čitali. Orest Miller doduše tvrdi, da je Đosto- 
jevski bio veoma naobražen, ali sama djela njegova ne po- 
kazuju, da je dobro poznavao povjest ruskoga družtva i na- 
roda. On je istina u mladosti mnogo čitao, ali bez sistema. 
Štogod bi mu dopalo ruku, poimence romane i poeziju. Deset 



200 Fedor Mihajlović Dostojevski, 

godina privlače njega Schilierovi »Razbojnici«, zatim dolaze 
Dickens, Walter Scott, Sand, Shakespeare, Hugo, a od Rusa : 
Karamzin, Žukovski , Puškin. Dostojevski ih medjutim nije 
izučavao, on je bio načitan, ali premalo izučen za urednika 
žurnalt. Dapače psihopatijom i psihijatrijom nije se Dostojevski 
nikada bavio kao naukama, pa ako je postao jedan od naj- 
većih psihopatologa, zasluga je njegova genija, a ne naobrazbe. 

Ovo neuredno Čitanje bez historijske perspektive razvijalo 
je talenat njegov, podavalo mu humanistični smjer, ali ujedno 
suviše obilnu hranu prinosilo njegovoj mašti, koju bi mogla 
nauka donekle dovesti do zapta. No nauke nije bilo, te njegov 
život jedino srcem, jedino imaginacijom izmučio je Dostojev- 
skoga i doveo do duševne krize. 

U mladosti je Dostojevski Čitao strastno, vatreno, sa za- 
nimanjem ciele noći. Povjest Karamzinovu znao je gotovo svu 
naizust, ljubio je Puškina više nego Žukovskoga, no najviše 
ga osvoji George Sand. Sandica je vjerovala u budućnost 
čovječanstva, vjerovala u napredak sreće, te su njeni romani 
za Dostojevskoga bili liepom demokratskom školom. 

U početku g. 1837. umre Dostojevskomu mati, te otac odluči 
odpraviti sinove u Petrograd u mjerničku školu. Samo Fedora 
prime u školu, a brata njegova odbiju na doktorskoj vizitaciji. 
To se veoma neugodno dojmi Dostojevskoga: bilo mu je 
težko, da se razstane s milim, jedinim u životu drugom, te 
da u osami provede ciele godine. S drugovima nije obćio, 
najvolio je sžm šetati i maštati. Osamljen, bez novaca, uvred- 
ljiv, zagrezao u melankoliju, nepovjerljiv prema sebi i dru- 
gima provodi Dostojevski ovdje tužan život, koji mu se po- 
činje gaditi, pa nalazi ljepotu samo daleko od njega, od nje- 
gove zemaljske sreće, u onom, što je duhovno. Već se javljaju 
i misli o samoubistvu. Obični mu je život — puteno griešenje, 
njega se valja otresti i podati visokoj, plemenitoj duhovnosti; 
samo asketizam, samo patnje mogu očistiti dušu. Zato se i 
približava drugu svojemu Šidlovskomu, jer je mučenik, jer 
strada od nesretne ljubavi. »Da nije bilo ove ljubavi, veli on, 
Sidlovski ne bi bio Čist, uzvišen, nesebičan svećenik poezije!« 



Fedor Mihajlović Dostojevsku 201 



To nije filozofija, nego jasna klica budućih polumističnih, 
polufantastičnih paradoksa. 

God. 1839. prestavi se Dostojevskomu otac, a g. 1843. 
svrši on nauke i primi službu. Sad nastade ciganski život 
njegov, on je dobivao do 5000 rubalja na godinu, ali je bio 
podpuno nepraktičan, pa su mu novci prolazili kroz prste s 
nevjerojatnom hitrinom. Tratio je novce ututanj, pa je često bivao 
u novčanoj neprilici. Kad je g. 1844. ostavio službu, jer mu 
se nije svidjala, nestadak novca postade kroničan. 

Nikad nije umio Dostojevski sastaviti kraja s krajem sve 
do zadnjih godina, kadno se je oženio i žena uzela gospodariti. 
Bila je u njega strast, da kupuje, pa je se nije mogao oslo- 
boditi, premda je uvidjao, da to nije pravo. To je samoga 
Dostojevskoga gonilo u očaj, ali nije imao dosta snage, da se 
okani luda trošenja. Ovo je čuvstvo opisao sžm pisac pre- 
krasno u »Igraču«, veoma značajnom djelu po samoga pripo- 
vjedača. Ostaviv službu dade se Dostojevski vas na pisanje 

Lako je zamisliti, kako se je on u početku na tom novom 
gotovo nepoznatom za njega polju prevraćao s boka na bok 
podvrgavajući se pobudama svoje nestrpljive, nimalo neza- 
držane prirode. Razne osnove u isti mah izrastaju u njegovoj 
glavi, prikazuju mu se s prvoga kraja sjajne i zanimljive, ali 
za malo vremena dolaze neprilike života, te Dostojevski ohla- 
dnjuje za svoje osnove isto tako brzo, kako ih je naglo zamislio. 
U početku želi prevoditi, najprije ga privlači nedovršeni u 
ruskom prievodu roman »Matilda«, doskora se laća Schillera, 
ali ni jednoga ni drugoga ne dovrši. 

U to se vrieme već ogleda Dostojevski u izvornoj radnji: 
on sjedi za prvim romanom »Biedni ljudi«, koji je započeo 
još u mjerničkoj školi. Osim »Braće Karamazova« to je jedino 
djelo, uz koje je posjedio i pomnije ga izradjivao. Dostojevski 
se bojao za uspjeh, no sreća mu se nasmije bolje, nego je 
očekivao. Dostojevski ode k Nekrasovu, uredniku »Otačb. za- 
pisaka«, Bjelinskoga se je bojao. U večer istoga dana, kad je 
predao Nekrasovu rukopis, čitao je s nekim drugom »Mrtve 
duše«, Bog zna, po koji put. Doma se vrati u četiri ure noću, 



2 02 Fedor Mihajlovič Dostojevski. 

bila Je svietla, biela noć kao dan, prava petrogradska noć. 
Dostojevski nije legao, nego sjedne k prozoru. U to začuje 
zvono, i gle prijatelj njegov Grigorović i Nekrasov banu za- 
nosni u sobu njegovu i stanu ga grliti zaplakani. Uzeli su na 
ime sinoć rukopis i pročitali deset stranica, odlučili pročitati 
još deset i napokon prosjedili svu noć čitajući do kraja. Oni 
odmah odluče poći do Dostojevskoga, i u njega probave po- 
drugu uru govoreći o poeziji i istini, o Gogolju, no najviše 
o BJelinskom. »Ja ću mu danas odnieti vaš rukopis, i vi ćete 
vidjeti, kakav Je to čovjek. Treba da se s njim upoznate«, go- 
voraše zanosno Nekrasov tresući Dostojevskoga objema rukama 
za pleća. — »A sada spavajte, spavajte, pa sutra dodjite k nama!* 
Dostojevski nije mogao više usnuti, zalile ga suze od radosti, 
što je uspio. 

Dostojevski izadje odmah na silan glas. On se upoznaje 
do mala s knezom Odojevskim, grof Sologub od radosti čupa 
vlasi, Panajev mu čestita. Svi ga primaju kao čudo. BJelinski 
i Turgenjev zaljube ga srdačno. 

Pročitavši »Biedne ljude« BJelinski reče Nekrasovu: »Do- 
vedite mi Dostojevskoga, što skorije!« I oni se sastanu. BJe- 
linski Je očevidno vidio, da »Biedni ljudi« potvrdjuju njegovu 
miljenicu misao, da nemoralni družtveni uvjeti čovjeka raz- 
bijaju, lome, obezčovječuju, dovodeći ga do takova ništavila, 
u kojem gubi obraz i stid. Talenat Dostojevskoga osvoji ga 
sasvim, a Dostojevski, otišavši od Bjelinskoga, stade na uglu 
njegova doma, pogleda na nebo i stidljivo upita sam sebe: 
»Jesam li ja zbilja tako velik?«, i njime ovlada neki plašljiv 
zanos: »O Ja ću biti dostojan ovih pohvala, pa kakovi ljudi! 
O kako sam Ja lakomišljen, i da samo sazna BJelinski, kakove 
su u meni kukavne i postidne stvari ! Pa svi govore, da su ti 
literati gordi, samoljubivi ! U ostalom ovi su ljudi u Rusiji — 
jedini, samo u njih Je istina, a istina, dobro i pravda uviek 
pobjedjuju i likuju nad porokom i zlom ... Mi ćemo pobie- 
diti; oj, k njima, s njima!« 

Dostojevski zadje u ovaj izabrani krug književnički, u 
krug doista najboljih ljudi onoga vremena, no ne na dugo. 



j 



Fedor Mihajlović Dostojevski, 203 

On nije umio vladati sobom, te nije mogao sakriti svoga ponosa 
pred drugim književnicima. Razdražljiv kako je bio, često se 
je prepirao ne pazeći nimalo na rieči i na ton. U to mu netko 
javi, što se u krugu govori o njemu i o »Biednim ljudima«. 
Dostojevski uzme sumnjati o svima, te se stane zalievati žuči. 
A drugovi mjesto da ga umire, još su ga više razjarivali. Srdio 
se na Bjelinskoga, što igra preferans. Kako može uman čovjek 
tri ure sjediti uz takovu idiotsku zabavu; po čemu je onda 
književnik bolji od činovnika ! Dostojevski je htio da se s njime 
razgovara o »Biednim ljudima«, a Bjelinski se čuvao od oz- 
biljnih razgovora, da se ne uzrujava. Dostojevski je to tumačio 
tako, da je Bjelinski prema njemu ohladnio. 

Kad su Bjelinskomu rekli, da se Dostojevski drži genijem, 
sažme on plećima i rekne: »To je nesreća, Dostojevski je ta- 
lenat, ali ne će napredovati, ako bude već sada sebe držao 
genijem, mjesto da svoj talenat usavršuje. On treba prije svega 
da se lieči, sve to dolazi od strašne razdraženosti živaca. Ja- 
mačno ga je jadnika slomio život ! Nastalo je težko doba, hoće 
se volovskih živaca, da izdržiš sve uvjete sadašnjega života!« 

Jedared je Turgenjev Dostojevskomu opisivao svoj su- 
sretaj u pokrajini s nekom osobom, koja se je smatrala geni- 
jalnom, i majstorski je prikazivao smiešne strane njezine. Dosto- 
jevski je bio blied kao krpa, vas se tresao i pobjegao prije, 
nego je Turgenjev dovršio. Turgenjev se je tek smijao, i nitko 
nije pazio na to, da je Dostojevski otišao. Uza to je Turgenjev 
stao graditi šaljive stihove o Djevuškinu, junaku »Biednih 
ljudi«, kao da Djevuškin sam zahvaljuje Dostojevskomu, što 
je svu Rusiju obaviestio o njegovu životu. 

Od toga večera Dostojevski nije više ulazio u ovo kolo, 
ugibao se drugovima i na ulici, te reče, da se je prevario u 
njima, da su zavidnici, ljudi ništavi, bez srca. Medjutim je 
kasnije pisao Dostojevski, da je glavni uzrok razlazu bio u 
razlici uvjerenja. Za Bjelinskoga je tvrdio u svojoj uvriedje- 
nosti, da je bio pogan pojav i rdjav kritik. 

Očevidno je, da se značaj ovih ljudi nije podudarao. Kod 
svoje boležljivosti i razdraženoga samoljublja Dostojevski nije 



204 Fedor Mihajlović DostojevskL 



pristajao u kolo ovih ljudi. Plemića Tiirgenjeva, vazda mir- 
noga, samouvjerenoga, oštroumnoga, nije mogao trpjeti, jer je 
sllm bio nešto podpuno protivno. No on bi se mogao pokloniti 
visokoj moralnosti Bjelinskoga. Pa ipak ga zove »poganim po- 
javom«. To je već bolestna razdražica. Svakako je Dostojevski 
mnogo izgubio u Bjelinskoga, prije svega nestalo mu je vodje, 
kojega se je htjelo njegovoj nedisciplinovanoj prirodi. 

Uspjeh »Biednih ljudi« nadkrilio je sva očekivanja, pa je 
Dostojevski u svojoj nervoznosti stao vjerovati, da je viši i od 
Gogolja. Razočaranja su nadošla skoro. Kriv je sam Dosto- 
jevski. On se je zadužio na sve strane, stao je pisati na silu, 
laćao se deseterih posala i brzo sipao radnje. Htio je napisati 
u isti mah tuce pripoviesti i feljtoni. Medju drugim počeo je 
»NetočkuNezvanovu«, »Proharčina«, i izradio roman »Dvojnik« 
(Sebevid, DoppelgSnger), ali mu ovaj roman ne podje za rukom. 
Obćinstvo je našlo, da se ne može pročitati. No osobito po- 
razi pisca neuspjeh »Domaćice« (g. 1847.). Bjelinski ju nazva 
nervoznom ludorijom, Dostojevskomu se stanu podsmievati i 
govoriti, da se je izpisao, pa je sam kadkad na to pomislio. 
No on odluči napisati što veliko, ali ne dospije. »Ja sam sve« 
i »ja sam ništa« preskakivalo je u njegovoj glavi od časa 
do časa. 

Bolest je počela postajati sve opasnija. Bijaše to bolest 
duha: Dostojevski i nije bio toliko bolestan, koliko se. smatrao 
bolestnim. Neprestano se liečio, činilo mu se, da silazi s uma, 
ili bi držao, da je sušičav. Zato se dade na čitanje medicin- 
skih knjiga i stane izpitivati opasne simptome na sebi. Mučio 
se i mučio, te sam sebi postajao nepodnosan. Ubijala ga ne- 
udovoljena samoljubivost, strašio ga život i grozio mu se 
strašnim slikama gladne smrti. Vidio je, da ne može ovako i 
dalje, ali nije znao, kako bi inače. Ubijala ga kao neka težka 
slutnja : i ona se obistini. 

II. 

God. 1849. t>i obtužen krug Petraševskoga poradi socija- 
listične propagande, a u tom kolu bijaše i Dostojevski, te on 



Fedor Mihajlović Dostojevski, 205 

bude osudjen najprije na smrt, a onda pomilovan na četiri- 
godišnju robiju u Sibir. Najviše ga zaboli, što su iz pometnje 
zajedno s njim zatvorili i njegova brata Mihajla. 

U Omsku4se započne stradalački život, a posljedicu nje- 
govih promatranja i doživljaja nahodimo u »Zapiscima iz 
Mrtvoga doma«, u kojima je sastavio svu grozotu jadnih pri- 
lika osudjeničkih u Sibiru. 

Prva tri dana nisu ga gonili na robotu i dali, mu da 
odahne. U kaznioni je već mogao vidjeti sve buduće drugove. 
Bilo je tu mnogo mračnih duša, i Dostojevskoga uhvati užas, 
kad pomisli na četiri godine takova života. Bilo je i inteli- 
gentnijih ljudi, ali se nije s njima bliže sastajao. Čekao ga 
život osamljen, robijaški, pun neugodnosti materijalnih, a još 
puniji težkih misli. Jedan je dan bio jednak drugomu kao 
dvie kaplje vode, pa je vas život živio u sebi. Najgore mu 
je bilo, što nije smio čitati ništa, osim svetoga pisma, pa su 
mu i bibliju ukrali. 

Mučno je govoriti o utjecaju robije na značaj i uvjerenja 
Dostojevskoga. Sam Dostojevski proklinje i blagoslivlje ovaj 
život. Jedni drže, da je ovaj život koristio talentu Dostojev- 
skoga (O. Miller, Majkov, Jastžemski), a drugi (Mihajlovski) 
to odrješito poriču. 

Robija je Dostojevskoga primirila, no ipak se ne može 
reći, da se je njegovo gledište poslije robije izmienilo. Mistične 
misli probijale su u njega i prije, štovanjem kršćanstva bio je 
obuzet i prije Sibira. Napokon sam temperament ostao je ner- 
vozan, histeričan, sklon melankoliji. Dostojevski tvrdi, da se 
je u robiji bratski zbližio s narodom. 

Godine robovanja u kaznioni redom su prohod ile i na- 
pokon dodje zadnja. S neizkazanom strpljivošću očekivao je 
Dostojevski slobodu, novi život, uskrsnuće od mrtvih. 

God. 1854. dovrši se tamnovanje, te Dostojevski morade 
kao prost vojnik stupiti u sibirski sedmi linijski bataljun, a 
I . oktobra iste godine postade zastavnik u istom bataljunu. 
Od to doba ponavlja dopisivanja sa svojima i sa drugovima, 
te nastavlja raditi na književnom polju. U Sibiru je napisao 



2o6 Fedor Mihajlović Dostojevsku 



»Djedov san« i »Selo Stepančikovo«, ovdje zamisli takodjer 
»Zapiske iz Mrtvoga doma«. 

Čim je Dostojevski u Sibiru izišao iz kaznione, zaljubio 
se u neku M. D. Isajevu. Tko je ona bila,lfenamo donekle, 
ali je nepoznato, kakova je bila. Ova ljubav bila je u Dostojev- 
skoga prva prava strast u životu njegovu, te je izazvala u 
njega mnogu muku ljubomora. Očito i ona nije bila mirna, 
nego kao i Dostojevski, sumnjive, ljubomorne, mučiteljske pri- 
rode. Osobito je bio razdražen, kad se je ona iza jedne od 
mnogobrojnih prepirka i »razstava« počela zanimati za nekoga 
drugoga (ne zna se, koga). Kasnije se opet izmire, i napokon 
se vjenčaju. Ali kako veli u pismu Vrangelju, nikada oni nisu 
živjeli sretno. 

God. 1856. smio je Dostojevski ostaviti Sibir, te se vratiti 
najprije u Tver, a onda u Petrograd. U Petrograd je stigao 
u zimu g. 1859. zajedno sa sinom i pastorkom. Usred sil- 
noga družtvenog bibanja u to doba Dostojevski zamisli sa 
svojim bratom izdavati novine »Vremja«, te ih je objeloda- 
njivao preko dvie godine. Uspjeh je bio povoljan, prve godine 
imao je žurnal 2000 predplatnika, a druge 4000. Dostojevski 
je bio urednik i suradnik, radio je neizmjerno mnogo. Osim 
nevidljive, no bezkonačno trudne radnje uredničke napisao je 
roman »Ponižene i uvriedjene« i »Zapiske iz Mrtvoga doma«. 
Raznih književnih kritika, feljtona, bilježaka o zagraničnim 
stvarima napisao je bezbroj. 

Suradnici »Vremena«, a po tom »Epohe« (Strahov, Do- 
stojevski, Grigorjev) imadu osobit nadimak »počvenniki«. Ova 
»počvennost« (privrženost grudi zemlje) u jezgri je pokušaj 
izmiriti slavjanofilstvo i zapadničtvo u ruskom smislu, t. j. sa 
svrhom sazdati samostalno rusko gledište. Ne podajući se sa- 
svim panslavizmu počvenici su zahtievali za Rusiju bezuvjetnu 
hegemoniju, priznavali su joj kako politično tako i duhovno 
prvenstvo izmedju drugih slavenskih naroda. U slavjanofilž su 
uzeli ideju, da se valja svakako vratiti k narodnomu životu, od 
kojega nas je odvratilo suvišno posljedovanje, suvišno lakajstvo 
i robstvo pred Evropom. No kulture evropske nisu poricali. 



Fedor Mihajlovič Dostojevski. 207 

nego su zahtievali, da se prilagodi ruskoj samobitnosti, da 
preradjena postane organičnim elementom ruskoga života. Ev- 
ropska je kultura samo sredstvo, a nije cilj za razvoj ruske 
samobitnosti. Rusija je velika, osobito u duhovnom, moralnom 
smjeru. Ona je viša od drugih država kao predstavnica mo- 
ralnoga načela. Ovo moralno načelo primirit će napokon sva 
protuslovlja zapadnoga života i osnovana na njemu ruska kultura 
dovršit će zgradu kulture evropske. Moralno načelo — načelo je 
ljubavi, koja je viša od svih političnih i ekonomijskih pojava. 
Zato koristeći se evropskom kulturom kao sredstvom, ne smije 
se zaboraviti, da cilj Rusž nije postati Evropejcima, nego da 
se u Rusa probudi zasnula, od robovanja pred Evropom za- 
mukla samobitnost. 

Radnje samoga Dostojevskoga podavale su »Vremenu« 
velik uspjeh. Uništila je novine studija, jedna od najčudnijih, 
koja je izišla u Rusiji, razprava Strahovljeva »Pitanje sudbine«. 
Nitko je nije pojmio. Mnogi u obćinstvu ostaše nezadovoljni, 
držeći, da je u njoj izražena antipatija k Poljacima; »Mosk. 
Vjedomosti« držale su članak za rezak polonofilski »profession 
de foi«, a petrogradska cenzura zabrani žurnal. 

Brat Dostojevskoga pokrene »Epohu« g. 1864., ali nije više 
bilo odziva kao prije. Uto doba umre Dostojevskomu žena od 
sušice u Moskvi i on ode u Petrograd k bratu, ali za tri mjeseca 
umre mu i brat. Njegova obitelj ostade bez svega. Dostojevski im 
je bio jedina nada, te udovica i djeca skupiše se oko njega. Zato 
Dostojevski umoli staru bogatu tetku u Moskvi, da mu dade 
10.000 rubalja, te on nastavi izdavati žurnal u Petrogradu. No 
trebalo je najprije dobiti ponovnu dozvolu od cenzure za izda- 
vanje. Knjige su izlazile neuredno, pa su se predplatnici tužili. 
Trebalo je energije. Dostojevski uzme štampati žurnal upo- 
redo u tri štamparije, ne žaleći ni novca ni zdravlja ni sila; 
on je sam bio i urednik i korektor, obilazio pisce i cenzuru, 
popravljao članke, dostavljao novce, sjedio za poslom do 6 sati 
u jutro, i napokon dovede žurnal u kolotečinu, ali je bilo 
prekasno. God. 1865. ostade samo 1300 predplatnika. Valjalo 
je list obustaviti, Dostojevski je već bio dužan 16.000 r. na 



2o8 Fedor Mihajloinć Dostojevski, 

mjenice, a 5000 na poštenu rieč. Dostojevski bi bio voljan 
opet u kaznionu na nekoliko godina, samo da izplati dug i 
da bude opet slobodan. On odluči pisati roman od nevolje. 
Bit će efektan. »Ubila me radnja od nevolje, za novce, veli 
pisac u »Dnevniku«. Odmah za prvi čas trebaju mi 3000 r. 
Bit ću se po svim uglovima, samo da ih dobijem, inače sam 
propao! Ćutim, da me samo slučaj može spasiti«. 

I tako nastaje epoha njegovih velikih romana, neke groz- 
ničave djelatnosti. 

Ljeti g. 1865., pošto je propala »Epoha«, a umrli mu i 
brat i prva žena, Dostojevski ode za granicu. Uza svu duševnu 
muku, bolest, natezanje s dužiteljima, on je s nekom divskom 
snagom genija napisao u to vrieme svoj golemi roman »Zločin 
i kaznu €. Uspjeh mu je bio silan, roman su gutali, riedki 
nezadovoljni glasovi nisu se mogli ni čuti. U njemu je Do- 
stojevski promienio temu i učinio junakom ne više poniženoga 
i uvriedjenoga, nego svoj kasnije omiljeli tip — razkajana 
nihilista . . . Dostojevski kazni Razkoljnikova, šalje ga u ka- 
znionu. Duša toga inteligentnoga zločinca treba očištenja, a 
naći će ga samo u stradanju. Bit života, njena istina stoji u 
smirenju. 

Od sada Dostojevski neprestano ponavlja ovu temu, grdi 
inteligenciju, koja .se udaljila od naroda i kršćanstva. Dosto- 
jevski je svojim umjetničkim genijem, nesviestnim procesom 
stvaranja sžm opravdao sve svoje prestupnike rišući ih kao 
histerike, epileptike i dr., no kao mislitelj stoji na stanovištu 
absolutnoga individualizma priznavajući slobodu volje, pa zato 
i traži za svaki prestupak strogu kaznu, dapače obtužuje i 
one, koje su s uma sišli. Nigdje nije se Dostojevski iztakao 
tolikom dubinom analize, tako divnom umjetnošću, tako že- 
stokom nepravednošću kao upravo u najboljem svojem romanu. 

Premda je Dostojevski dobio mnogo novaca za roman, 
ipak je ostao bez groša. Ciele tisuće otišle su na izplatu du- 
gova. Zato prodade pravo za izdavanje svojih djela Stellov- 
skomu za 3000 r. uz obvezu, da će napisati nov roman. Oni 
ugovore i rok. Dostojevski počne raditi, ali uvidje, da ne će 



Fedor Mihajlović Dostojevski, 209 



biti gotov, ako bude sam pisao, pa zato uzme diktovati. Dik- 
tovao je budućoj svojoj ženi Ani Grigorjevnoj, koja je za njim 
pisala stenografijski. To je trajalo tri tjedna. Ali pripoviest ipak 
ne prispje kraju; no nema nesreće bez sreće, u to vrieme 
Dostojevski se upoznade sa svojom pisaricom i za nekoliko 
mjeseci (15. februara 1867.) oženi se njom. 

Četiri godine iza toga probavio je Dostojevski u Nje- 
mačkoj i Švicarskoj. Deficit je postao kroničan, u Ženevi je 
na priliku morao u Ogareva pozajmljivati po 5 ili 10 rubalja, 
često je morao zalagati opravu ili stiskati se u jednu sobicu. 
God. 1868. napisao je »Idiota«, 1869. »Vječnoga muža«, a 
1870. »Biese«. U listovima ovih godina on se postojano tuži 
na biedu i siromaštvo. U tom očaju pi§e romane s najvećom 
mukom. »Ah kad bih ja mogao pisati onako, kako piše Tur- 
genjev!« kliče u nekom pismu. On je nezadovoljan svojim 
radom, pun je nepovjerljivosti k sebi, boji se za svoju 
reputaciju, osjeća nedostatke u izradbi, a uza to ga muči bo- 
lest i bieda. To je nevidljiva, no užasna tragedija njegova 
života, pa. je ova nenormalnost i prisiljenost ostavila težke, 
neliepe tragove u divnim djelima ovoga genija. Rob, podanik, 
literarni proletarac — takav genij ! Imao je i zašto očajavati. 

Godine u tudjini prolazile su tužno i jednolično. I muž 
i žena htjeli bi u Rusiju, ali nemaju čim otići, pa i tamo ih 
čekaju dužitelji. Svjetlost i radost unosila su samo djeca, nji- 
hovo tepanje, prvi koraci, no lako je pomisliti, kako ih je 
bilo težko otcu hraniti. 

God. 1 87 1., 8. juna, ne mogući više izdržati u tudjini 
Dostojevski se vrati u Petrograd. G. 1873. na priedlog kneza 
Meščerskoga postane on urednikom »Graždanina« dobivajući 
200 rub. na mjesec osim nagrada za članke. G. 1875. napisa 
roman »Podrostokt« (Podmladak), a izišao je roman u »Oteč. 
Zap.« U tom se vidi, do kolike je slave došao Dostojevski, 
kad se i žurnali protivnoga smjera otimlju za njegova djela. 
G. 1876. poče objelodanjivati Dostojevski »Dnevnik spisateljev«. 

Novčane su se prilike u to doba piscu znatno popravile. 
Njegova žena lati se izdavanja njegovih predjašnjih djela i 

Slike iz svjetske književnosti. II. 14 



2 1 o Fedor Mihajlovič Dostojevski. 

pribavi tako dvie do tri hiljade rubalja na godinu. Mnogo je 
pomagao honorar za nove romane, na pr. za »Podmladak« 
dobio je 250 rub. po arku, za »Braću Karamazove« 300 r. 
po arku, »Dnevnike je takodjer davao, krasan prihod i imao 
je god. 1876. do 2000 predplatnika, a osim toga se prodalo 
preko 2000 primjeraka pojedinih brojeva. God. 1877. bilo je 
već 3000 predplatnika. Broj, u kojem bijaše govor o Puškinu, 
štampan je u 4000 primjeraka. Jedini broj » Dnevnika t od 
godine 188 1. prodan je u 14.000 primjeraka. 

Ovako mi očevidno ulazimo u period, kad je slava našega 
pripovjedača već sazrela. Ova je slava dostigla svoj vrhunac, 
kad je u »Ruskom Vjestniku« izlazio posljednji piščev roman 
»Braća Karamazovi«, divna epopeja ljudske ogavnosti, nepra- 
vilnosti i psihopatije. Sam Dostojevski cienio je ovaj roman 
više od drugih svojih, a radio je oko njega cielih deset godina. 
Prve mu tragove nalazimo već g. 1869. i g. 1870. u pismima 
Maj kovu. 

»Braća Karamazovi« oteli su Dostojevskomu tri godine 
novinarskoga rada. No on je vazda sanjao o tom, da se po- 
vrati k njemu; njegovu je razdraživu prirodu uviek privlačilo 
k »zlobi dana«. God. 1881. počne opet izdavati »Dnevnik«, 
no umrie ne dospjev ovrsi ti posljednje korekture. 

U »Dnevniku« ima mnogo protuslovlja i paradoksa, no 
ipak se jasno vidi osnovna niisao. To je predjašnja propovied 
»počvenika«, samo u oštrijem obliku. Ova je »počva« (tlo) — 
narodni duh , pravoslavno - kršćanski ideali , prihvaćeni na- 
rodom. Ovakovo tlo imade Rusija, zato joj pripada hegemonija 
evropske civilizacije. Demokrati^am i moralna načela podat će 
Rusija Evropi, u kojoj vlada ideja klasa i historijskoga prava. 
Zato je Evropa nepomična, mrtva. A Rusiju proniče — živa ljubav. 

Ovaj je »Dnevnik« bio veoma popularan, velik dio naroda 
smatrao je Dostojevskoga svojim prorokom i apostolom. Osobito 
poslije besjede o Puškinu osjećao je sam pisac, da mu je 
slava u zenitu; nakon tridesetgodišnjega rabotanja izčezla je 
napbkon njegova nepovjerljivost prema sebi. »Jedno ime moje 
vriedi milijun«, govori on o sebi samosviestno. U svojem 



Fedor MihajUrvić Dostojevski, 2 1 1 



— — ->^ 



»Dnevniku« on se je mnogo bavio oko sudbenih razprava, o 
stanju ruske žene i o vojni za oslobodjivanje Slavena. Za rusku 
je ženu držao, da je ona ogromna nada za budućnost Rusije, pa 
je zato branio ženska prava. Žena mu je bila u Rusiji čuvarica 
idealizma, dok je mužkarac u zadnjem deceniju pao u ci- 
nizam i materijalizam. 

Zato su ga žene osobito poštovale, te je uza vas ogromni 
rad dospievao, da im daje savjete i da odgovara na njihova 
bezbrojna pisma. Svi su njegovi odgovori meki, srdačni, iskreni, 
a zalaze u najsitnije tančine najobičnijih pitanja. 

Puškinova slava g. 1880. bijaše ujedno apoteoza Dosto- 
jevskoga. S njegove besjede bio je zanos neopisiv. Poslije 
drugih govora ustane Dostojevski i progovori rieč, koja se 
sviju silno dojmi. Ljudi ga stali cjelivati i grliti. Aksakov, za- 
stupnik slavjanofiU, i Turgenjev, zastupnik zapadnikž, čestitali 
su mu od srca i zahvaljivali. 

Dostojevski se doskora razboli. Posljednjih osam godina 
bolovao je Dostojevski od emfizema u povodu plućnoga ka- 
tara. Bolest se smrtno svrši od preloma plućne arterije. Pred- 
smrtna bolest počela se 26.. januara i88i.stim, što je Dosto- 
jevskomu uzela curiti krv na nos, ali on na to nije pazio. 
Istoga dana po podne počne bacati krv, i to tako često i silno, 
da se je onesviestio. Kad je došao k sebi, zaželi, da se izpo- 
vjedi i pričesti. Poslije pričesti* bilo mu je lakše. Vas dan 
27. januara nije više bacao krvi, pa se je stao brinuti, da 
»Dnevnik« svakako izadje 31. i. mj. Dne 28. do podneva 
bilo mu je dobro, no iza toga polije ga opet krv i on silno 
oslabi. U to vrieme dolazio je' k njemu Majkov paziti na bo- 
lestnika. U sve odlučne čaše svoga života' običavao je Dosto- 
jevski razkrivati ono evangjelje, koje je s njim bilo u kaznioni, 
i pročitati prve redke odozgo. Tako učini i sada, te mu 
žena pročita iz Matijina evangjelja gl. III., st. 11. Rieč »ne 
zateži« protumači Dostojevski tako, da to znači smrt. Dvie 
ure prije konca zamoli on, da se evangjelje preda njegovu 
sinu. U Šest i pol u večer baci krv posljednji put, te se odmah 



2 1 2 Fedor Mihajlović Dostojevski, 



započne nesvjestica i agonija. Dok je prispio liečnik, pjesnik 
je već izdahnuo (u osam i pol sati na večer) 28. januara 1881. 
Može se reći, da takova sprovoda još nije bilo do tada 
u Rusiji, kakov je imao Dostojevski. 

III. 

U prvim svojim radnjama stoji Dostojevski najbliže otcu 
prirodne škole. Glavnim tonom Gogoljevskih pripoviesti iz 
života petrogradskih proletaraca odjekuje takodjer novela u 
pismima »Biedni ljudi« (g. 1846.) i druge pripoviesti iz ovoga 
vremena »Dvojnik«, »Gospodin ProharČin«, »Slabo srce«, »Ne- 
točka Nezvanova« i roman »Poniženi i uvriedjeni«, samo što 
u ovim asketskim novelama izbija još razgovietno blagi zvuk 
čuvstvenoga sentimentalizma dvadesetih i tridesetih godina. 
Socijalizmu još nema traga. Filantropija ovih pripoviesti stoji 
u tom, što Dostojevski pod velom smiešnosti, bedastoće, za- 
blude, mane, dapače zvjerstva — traži božansku iskru čovječje 
duše, te pokazuje, da se biednik i izgubljenik u većini slu- 
čajeva može spasiti, samo ako nije u njemu ubita klica što- 
vanja prema samomu sebi, ako se ne ponizi sam pred sobom. 

U drugom periodu, poslije Sibira, stupa Dostojevski već 
na stazu socijalnoga realizma, koji se naših živaca doima kao 
zvižduk lokomotive, a najbolje se odrazuje u »Zapiscima iz 
Mrtvoga doma« (g. 1862.) i u »Zločinu i kazni« (g. 1866.). 

Umjetnička je vriednost »Zapisaka« u genijalnoj kombi- 
naciji tamnih strana ljudskoga života i svietlih strana čovječje 
duše, te u divnom realističnom crtanju narodnih tipova zloči- 
načkih. »Zapiske« je pisac napisao krvlju svoga srca, iz njih 
čujemo glas plemenita čovjeka i pravoga kršćanina, glas neu- 
moljiva srca, koji u isti mah govori rieč oproštaja i ljubavi. 
Ima neka osobita elementarna snaga i strogost u tim neugodno 
mračnim i strašnim pučkim likovima, koji su iz sviju strana 
države zbacani u taj pusti kraj. Svi su pošli putem zločina, 
pa ipak kolika je razlika izmedju njihovih priroda! Kolik 
moralni jaz dieli Gazina, Petrova, Sušilova, Aleja, Sirotkina i 



Fedor Mihajlović Dostojevski, 213 

starovjerca sektirca! Religiozna tendencija ove divne knjige, 
koja je ures svjetske književnosti, nahodi se u tom, što pisac 
sa zanosom traži sakrivenu moralnu snagu u čovjeku, što ne- 
pokolebivo vjeruje u moralnu slobodu njegovu i što sa živim 
i finim osjećanjem odkriva i najsitnije tragove duševne ljepote ; 
sve to iznosi pisac iz »mrtvoga doma« u svjetlo života i slobode, 
u njega ima samo rieč opraštanja, mira, samo čuvstvo bratstva 
za ove nesretnike. 

U družtvenom romanu »Zločinu i kazni« razvija pisac pred 
nama veličanstvenu sliku družtvene truleži, potresnu u detalju, 
a groznu u ideji. To je psihijatričan roman, ali to nije psihi- 
jatrija pojedinca čovjeka, nego cieloga sloja. Realizam Dosto- 
jevskoga u obće ne stoji u tom, što iztiče bolestne duševne 
procese, individualne anomalije i moralne nakaze (koje pretežu 
u zadnjem periodu njegove djelatnosti), nego što nas umije 
uvesti u radionicu ljudskoga mozga i pokazati, kako se iz 
embriona jedne misli sasma mekanično izvija cieli splet ideja, 
koji postaje družtvenom bolešću, te sve više i više oko sebe 
izjeda. On nam pokazuje sve simptome ove bolesti u njenu 
tečaju, a u romanu »Braća Karamazovi« upućuje nas i o tom, 
koje oblike poprimaju ovi simptomi u raznim organizacijama. 
U kratko, on nam iznosi pred oči gradju, od koje je kolek- 
tivno tielo — družtvo — sastavljeno, kako se ova gradja 
mienja pod dojmom idealne snage, koju opet uvjetuju obćenite 
prilike i organične individualnosti. Dostojevski rješava najviše 
zadatke realizma. U tom imade samo jednoga premca u svoj 
svjetskoj književnosti, a to je opet Rus — grof Lav Tolstoj. 

U Razkoljnikova sazrieva misao o potrebi pomoći, on 
uvidja, da je prema cieloj klasi potištenika obvezan utamaniti 
»uš«, staru lihvaricu, koja parasitski živi na račun drugih. Ova 
ideja treba tek ništave pobude, da se pretvori u djelo. Unu- 
trašnji psihologijski motiv već se i onako nalazi u značaju 
samoga junaka. To je bezkrajno samoljublje, bezdušan egoizam, 
koji cinički postavlja svoju osobu preko sviju medja, a uza to 
je Razkoljnikov po uzgoju i životu potišten, ali i ogorčene 
prirode, koja se silovitom i groznom reakcijom osvećuje. 



v-» 



214 Fedor Mihajlavič Dostojevsku 



Razkoljnikov učini zločin, jer želi vidjeti, Je li on »Napoleon«. 
Brandes je dobro iztakao, da je pisac očevidno mislio na po- 
litično vrenje, na nihilistični pokret počevši od polovice šest- 
desetih godina. Dostojevski je doista predvidio nihiiistične 
atentate. Zločin Razkoljnikovljev donekle je srodan s političkim 
zločinom, jer je u neke nesebičan i jer ga izvodi osoba, koja 
u času samoga djela ne sumnja o svojem pravu. Kao i politički 
zločinac polazi Razkoljnikov od načela, da svrha posvećuje 
sredstva. Ali on ipak nije posve na čistacu o svrsi, je li zbilja 
dobra. Odatle nastaje razkol u duši njegovoj poslije čina, odatle 
samookriva, koja ga dovodi do toga, da sve prizna i da se 
razkaje. I ostala su lica u romanu majstorska. 

Poslije ovoga romana počinje se spuštati talenat Dosto- 
jevskoga. Kompozicija biva slabija, nacionalistična se teorija 
sve više tura u pročelje, te se nekadašnji filantrop pretvara u 
žučljiva publicista, koji u novinarstvu i u romanu nastoji uta- 
maniti »kulturnoga čovjeka«. »Idiot« (god. 1868.), »Biesi« 
(g. 1873.), »Podmladak« (g. 1874.) više su pamfleti nego ro- 
mani. Budući .da pisac drži Ahilovom petom ruskoga družtva 
tako zvanu inteligenciju, koju su idealisti četrdesetih godina 
(osobito Turgenjev) podigli na nezasluženi piedestal, on se 
trudi, da ovomu kumiru skine masku i izvrgne ga ruglu. No 
osim pustih slika razpojase mašte on nam ništa drugo ne iz- 
nosi na vidjelo dana. Njemu se postupak djetinjskih liberala 
četrdesetih godina i radikalnih Mladorusa u šestdesetim i se- 
damdesetim godinama čini kao vrzino kolo vragom obsjednute 
čeljadi. To je čista psihijatrija i patologija. 

Čini se, da se je Dostojevski u svojem posljednjem ro- 
manu »Braća Karamazovi« (god. 1879. — 80.) htio povratiti na 
stari put humaniteta. Taj je roman duboko promišljeno djelo, 
u kojem je pisac priobćio svu svoju misticizmom protkanu 
filozofiju kršćansku, svoju političku izpovied i svoja najunutar- 
njija izkiistva. Roman nije dovršen; koliko ga ima, ne izlazi 
iz- okvira obiteljske pripoviesti. Pisac je namjeravao u četiri 
brata različite ćudi i u njihovom otcu personifikovati naj- 
glavnija. svojstva naroda ruskoga. Drugi, nedovršeni dio bio 



Mte 



Fedor Mihajlovič Dostojevski, 215 

bi važniji. Prvi je odjel samo ulomak iz mladosti, junaka, naj- 
mladjega brata Aljoše. Oko njega bi se skupljali ljudi njegove 
epohe. Aljoša se odlikuje pobožnošću, oboružan nedostatnom 
naobrazbom ulazi on u manastir kao novak, gdje ga pri- 
diele nekomu starja, mudru pustinjaku. Ovoga pustinjaka riše 
Dostojevski s osobitom ljubavi, njemu povjerava, da izriče 
njegove religiozne, politične i družtvene misli. Ovaj pustinjak 
ište, da Aljoša prije, nego se konačno posveti monaškomu 
zvanju, upoznade sviet, da se oženi i istom onda, mnogo ka- 
snije, da potraži pokoja u ćeliji manastirskoj. U tom je pro- 
gram za buduću životnu sudbinu Aljošinu. Želja je piščeva, 
da Aljoša ne bude mistik ni fanatik, nego filantrop vatrene 
duSe, koji izlaz iz tmin^ ljudske zlobe traži u svjetlu čovjeko- 
Ijubivosti. Glavna je ideja romana u tom, da religiozni čovjek 
u svojoj samoslobodi traži unutrašnje usavršenje ; najviša kul- 
turna težnja ruskoga naroda mora biti u tom, da intelekt, 
političke forme i praktične uzajmične prilike ljudi budu pro- 
niknute čistom, nepokvarenom, u srcu ljudi usadjenom pra- 
vjerom Krstovom, unutarnjom, »duhovnom crkvom«. Premda 
se umjetnička kompozicija ne može mjeriti s idealnom sadr- 
žinom, ipak se nahodi u romanu množina krepkih prizora, u 
kojima se izmjenjuju puste orgije puti, lelek siromaštva, aristo- 
kratski salon i monaška ćelija, te se u njemu prikazuju razli- 
čita lutanja zločina i mane. Neka su lica ocrtana s nedostižnom 
vještinom. 

Dostojevski sjeća nas Rousseau-a, i on je značaj razdražljiv 
i nepovjerljiv, s pritruhorii prostačtva, a ipak sposoban za naj- 
viši polet. Premda je potekao iz maloga ruskog plemstva, 
odakle izlaze u pravilu mali činovnici, bio je ipak, kao i 
Rousseau, demokratom. S francuzkim je idealistom i u tom 
jednak, što je bio fanatik ideja, ali se razlikuje po dubokim 
crtama: Rousseau je deist, ali uza svu ćutljivost nije kršćanin, 
protivnik je kršćanske smjernosti i pokornosti pred sudbom. 
Naprotiv Dostojevski je u cielom čuvstvovanju tip kršćanina. 
Njegova su djela prava riznica kršćanski zamišljenih značajeva 
i čuvstvenih stanja. Sve su njegove osobe bolestnici, grjeŠnicL 



2i6 Fedor Mihajlović Dostojevski. 

ili svetci obojega spola. Prielaz od grieha k dobru, od tjelesne 
boli k duševnomu zdravlju zbiva se ili dugotrajnim očišćiva- 
njem ili munjevito kao u Novom zavjetu; kadikad je grješnica 
u isti mah sveticom, a najveći zločinac gotovo dostojan, da 
piu se divimo. Fiziologijski i psihologijski svi su tipi ovih 
biednika i siromaha, naivnih dobričini i nježnih ljudi, pleme- 
nitih propalica djevojaka, neprestanih halucinanta, darovitih 
epileptika, sanjarskih mučenika — upravo oni tipi, koje slutimo 
uz apostole i učenike prvoga kršćanskog doba. 

I sžm Dostojevski bijaše jedan od takovih tipova. Tko je 
ugledao njegovo lice, lako je prepoznao njegov epileptični 
genij, naslutio dobrotu njegove duše i zapazio njegovu oštro- 
umnost. Osobito njegovo pjesničko čelo, veliko i pravilno, i 
izrazita usta govorila su rek bi svakomu, da se u tom čovjeku 
kriju bezdana sjeta i silni duševni nemir. 

Što je Wilberforce bio u englezkom parlamentu za crnce, 
to je u ruskoj književnosti Dostojevski za proletarijat, njegov 
iskreni branič. On Parija ne poljepšava nimalo, JQr je umjetnik, 
ali kao pjesnik umio je i u ovih nesretnika odkrivati božansku 
iskru. Dapače, moral, koji on propovieda, to je možda naj- 
čistiji izraz parijskoga morala, oslobodjen od svih nepravih 
primjesi ! 




(Dihojlo 6t7gpafooić Salf^hoo. 



1. 



.^^ko iole poznaje rusku književnost u osamnaestom i de- 
'--^ vetnaesrom stoljeću, jamaCno će priznati, da u RusS imade 
znamenita humoristična žica I da su osobito daroviti za satiru. 
Od Daniela, koji se je rugao ženama, do Saltykova-ŠČedrina 
dugačak je put, na kojem su ruski humor i satira iz bylin3, 
pripoviesli i poslovicS najprije prelazili u novele i drame. 
Zatim je knez Kantemir udario temelj novoj satiri, koja se 
je u Sumarokova, u satiričnim časopisima i u veseloj drami 
osamnaestoga vieka liepo razbujala. Pa onda dodje jo£ sjajniji 
niz, — to su Gribojedov, Gogolj, humoristi »prirodne Škole«, 
Ostrovski, Saltvkov ... U Saltvkova razvija se satira do veli- 
čanstvene slike ne samo domovinskih Abdera i Bedlama, nego 
takodjer sviju »osnovS i niti* družtveno-poHtičnoga života u 
zadnjih trideset godina. U tom dugom razmaku vremena bio 
je Saltykov neumoran dijagnostik ruskoga družtva, njegovo je 
uho osluhnulo svaki kucaj narodnoga bila, zato je on i bio 
vrstan, da i najnezamjetnije simptorne družtvenoga lecanja i 
bolesti odkrije, njihove uzroke protumači i unapried prokaže 
njihove posljedice; on je bio junačkoga srca, da a bezobzirnom 
porugom i neizporednom ironijom razkrinka »visokorodjene 
lopove« i neznatne lupeže, da ih izvrgne ruglu i u obče da 



2i8 Mihajlo Evgrafavić Saltykov, 



trulež izvuče na vidjelo; tako je on trideset godina stupao 
na čelu opozicione stranke. Aristofan, Perzije i Juvenal, pisac 
»Listova tamnih ljudi«, Rabelais, Swift, sastavljač Junijevih 
pisama i Courier, sve sami prvaci satire, koji su se svojim 
radom duboko doimali svoga vremena, treba da u svom kolu 
dadu častno mjesto svojemu ruskomu drugu Saltykovu. 

Poslije dviju sitnijih novela napisao je Saltykov pod pseudo- 
nimom »N. Ščedrin« svoje glasovite »Gubernijske nacrte« (Gu- 
bernskije očerki), koji su izlazili od godine 1856. u tada još 
opozicionalnom »Ruskom Vjestniku« i izazvale silnu buru. Ime 
»dvorskoga savjetnika u miru D. N. Šč^drina« bilo je kao 
središte »obličiteljne« književnosti par excellence, kojoj su va- 
lovi sve više i više rasli. Ovu je struju izazvao žalostni svr- 
šetak krimskoga rata, uvjerenje vlastite političke nemoći, odkriće 
duboko uvrieženih nedostataka državnih, koje je autokracija 
Nikolaja I. tako dugo pritajivala ili poricala . . . Što se je ovaj 
smjer u obće mogao javiti, treba odbiti na liberalniji postupak 
vladin sa družtvom i javnim mnienjem, te na relativnu slo- 
bodu štampe. Ščedrin postade dušom ove politične tenden- 
ciozne beletristike. 

»Gubernijski nacrti« (u tri diela) direktan su nastavak 
Gogoljeve satire i podaju nam majstorski prikazane tipove 
brutalno biesnih gubernatori, kakav je bio na pr. Feyer, pre- 
predenih spekulanta, kakov bijaše Porfirij Petrović, i drugih 
lupežt i lopova iz činovničke atmosfere. Mi poznajemo ove 
likove već iz »Revizora«, no Salt)ckov nam prikazuje kasnije 
njihove formacije, kako su u obće ovi »nacrti« finale ere prije 
glasovitih reforma. To vidimo na novijim Hlestakovima : u 
ovim nacrtima poprimaju ovi šarenjaci oblik žutokljunih ad- 
ministratori, koji u svojoj tobožnjoj revnosti težeći za refor- 
mom žele prevrnuti svu birokratsku mašinu, samo da se prila- 
gode liberalnomu tonu, koji je preoteo mah. Kao zastupnik 
»prirodne škole« morao je Saltykov razširiti okvir Gogoljeve 
satire. Duboko poznavanje života svjetine , idealt i potrebi 
narodnih u zdravim i bolestnim elementima, sve ono, što školi 
Gogoljevoj podaje dubok , humano-demokratski • značaj : na- 



m 



Mihajlo Evgrafović Saltykov, 219 

hodimo takodjer u Saltykova. U istim »Gubernijskim nacrtima« 
vo4i nas safirik iz pokrajinskoga salona odmah u tamnicu, 
medju kažnjeničke naseljenike. Kako Dostojevski u »Zapiscima 
iz Mrtvoga doma«, tako nam i Saltykov pokazuje, kako su 
mnogi stanovnici tamnice sasma slučajno zapali onamo i kako 
samo malen korak dieli uztrajnu strpljivost i zastrašenu po- 
tištenost od zločina i divljega izgreda. No na drugoj strani 
čudom se čudimo gledajući, kako su se čovječje crte u sta- 
novnikS tamnice kud i kamo čistije i nepokvarenije sačuvale 
nego u neljudi, koji se opasani vanjskom pristojnošću veru po 
salonima, kao što su Feyer i kukavni varalica Porfirij Petrović 
i toliki njihovi drugovi, koji nisu ino nego moralni kukavelji. 
Pisac nas vodi takodjer medju puk izvan zidina tamnica, kako 
po bizantinsko-ruskom, davnom običaju putuje do svetih mjesta. 
U ovom majstorskom, duboko humanom poglavlju izražena je 
sva naivna, a ipak divno razsvietljena duša prostoga čovjeka u 
osobitim likovima odpuštenoga vojnika Pimenova i prosjakinja- 
putnicS, prema kojima kao njihovo naličje zlo se prikazuje 
oholost važne Darje Mihajlovne i bogate Hreptjuginke .... 
U kasnijem nekom poglavlju iznosi nam Saltykov različite 
vrsti osobnjakS, kojima od ironije daje pridjevak »darovitih 
natura«. Svi ti Luzgini, Korepanovi i Gorehvastovi samo su 
podvrći poznatoga onog tipa »suvišnih ljudi«, pokrajinskih 
Hamleta, jadnih čankoliza i flanera, koji se zaodievaju u kit- 
njaste fraze, izmišljaju poletne osnove, a doblistavaju ili u 
neradu ili u griehu. 

Usred vrenja političnoga »preporoda« padaju obje zbirke 
»Satire u prozi« i »Nevine pripoviesti« (g. 1863.). Osnovna 
je misao njihova, da su političke reforme masu ruskoga družtva 
zabušile i nepripravnu zatekle. Odatle liberalne laži — poslje- 
dica obćenite »konfuzije«. Gospod ja Pade j kova i vlastelin 
Kondratij Trifonović njuše svagdje »antagonizam staležS« i ova 
im misao ne daje mira ni pokoja. No u načelu »libre inicia- 
tive (des pomćschiks« vide oni naknadu svojih gubitaka, pa se 
tješe nadom, da će se ovo načelo izmiriti sa sablašću englez- 
koga Selfgovernmenta. S većom službenom revnošću prihvaćaju 



220 Mihajlo Evgrafović Saltykov. 



se administratori ideje napredka. General Zubatov, koga »pre- 
porod« ne može opametiti, izmišlja osnove o obćem blago- 
stanju dotle, dok ne poludi. Drugi opet govore liberalne go- 
vore s licem kakova Lafayette-a. Gospodstvo je liberalne 
»govorne mašine« neograničeno. Med ju »Nevinim pripovie- 
stima« valja iztaknuti ganutljivu pripoviest o kmetskim dje- 
čacima Misi i Vanji, koji, bojeći se od svojih vlastelinskih 
mučiteljskih duhova, sami srcu u smrt. 

U sredini šestdesetih godina počinje se drugi, i to naj- 
važniji period u satiričnoj djelatnosti Saltykova - Ščedrina. 
»Znakovi vremena« i »Listovi o pokrajini« pripadaju med ju 
njegova najbolja, najjasnija djela, u njima je pisac svoje poli- 
tične ideale predstavio najtočnije. Sa svim patosom svoga gnjeva 
obličuje Saltykov ovdje nadute vodje i čuvare državnoga dobra, 
inače zaklete protivnike seljačke reforme, koju oni naprosto 
pripisuju nihilističnomu rovarenju . . . Medju ponajbolja po- 
glavlja prve zbirke idu crtice »Laki« (Lagkovjesnyje) i »Tati« 
(Hiščniki). Biće prvoga družtvenog tipa stoji u tom, što ovi 
ljudi nemaju ni cigle misli, nego njima upravlja samo »mastni 
zalogaj«, koji im se iz daljine javlja. Grabežem pak zove sa- 
tirik nasljedje kmetstva : to su izjave neograničene samovolje, 
podjarmljivanje tudje volje pod vlastite egoistične nagone. U 
»Listovima o pokrajini« analizuje satirik s divnom oštrinom i 
podpunošću prerazličite čuvare obćenitoga dobra. Saltykov u 
obće podaje raznim predstavnicima družtvenih tipova posebne 
satirične nazive. Tako su ovdje »historiografi« takovi ljudi, 
koji se naduvaju, kao da su jedini pozvani, da vode i usreće 
Rusiju, a kojim se počinje ova umišljena povlastica poricati. 
»Pioniri« su umjereni reformatori, njihovo je glavno načelo 
zakonitost, no historiografi ih iznose na zao glas, da su nihilisti, 
komunisti i revolucionarci. »Mrzitelji« su podvrst historiografa, 
to su ljudi, koji se u svojoj zlobi usudjuju svaku nepriliku, 
svaku slučajnu Štetu odbiti na reformu, a ne boje se to i javno 
govoriti. U njihovoj lubanji živi samo jedna misao, — to- 
božnja povreda, koju im je zadao 19. dan februara 1861. 
godine. 



Mihajlo Evgrafović Saltykov, 221 



Uz ove se satire sjajno prislanja »Dnevnik pokrajinca u 
Petrogradu« (od god. 1872. — 1873.), u kojem se s razkošnim 
ironijskim humorom pripovieda, kako neki malogradjanin dodje 
u Petrograd i ovdje zapane u cielo pletivo reformnih osnova, 
koje idu čak za tim, da se preobrazi vas status quo. 

— Hoćete li možda, da vas večeras predstavim? zateče 
smetena malogradjanina pitanje, — na nekom mjestu čitat će 
se projekt o uništenju. 

— A što će se uništiti? upita malogradjanin u čudu. 

— Nu kako .... što? Sve, razumije se. Valja ukloniti 
sudce mirovnike, udaljiti okružni sud, zabaciti zemaljske 
staleže, — u kratko, ne smije ostati kamen na kamenu. 

— Ta, molim vas, to vam je ciela revolucija! 

— Pa što ste mislili? Mi nismo Niemci, da bismo se za- 
dovoljili tricom! 

Drugu, manje radikalnu osnovu zamišlja odpušteni kornet 
Petar Tolstolobov (t. j. Glavonja). Njegova osnova radi o po- 
trebi decentralizacije, a to će reći, da valja uvesti takav po- 
redak stvari, da bi svaki gubernator, svaki redarstveni nad- 
zornik i stražar mogao postupati, kako mu se svidi i za dobro 
nadje. Nekadašnji školnik, počastni savjetnik Filoveritov smislio 
je projekt: »O potrebi omame u smislu privremenoga uspav- 
Ijivanja čuvstava«, koje će se postići time, da se mladi ljudi 
prisile Čitati sanovnike ili dnevice gledati djevicu Gandon, 
poznatu šansonetkinju, ili da se zabave bubanjem alfabeta u 
primitivnoj formi; »ovakovim će se postupkom odgojiti po- 
spana, a ipak budna generacija, koja se znakovima inter- 
punkcije ne samo ne će opirati, nego će biti spremna, da sa 
svim marom pristane na njih.« 

Konture onoga tipa t lakih« vraćaju se u našega satirika 
počešće: do svih je tančina prikazan u djelu t Gospoda Taš- 
kentci« (od g. 1869. — 1872.) i donekle takodjer u djelu tPom- 
padouri i Pompadourke« (od g. 1863. — 1873.). Prvo je djelo 
svakako znamenitije. tTaškent« je klasična zemlja tmastnih 
zalogaja«, paradiz industrijalnih podhvatnika; tko podje onamo, 
ne treba da što znade, — dosta je, ako imade par čvrstih 



24 Mihajlo Evgrafović Saityko2f, 



sobna podkapanja i obćenita uhodjenja, nestadak ideala i siro- 
maštvo duševnih i moralnih interesa; državni savjetnik Udav, 
pun otrova kao zmija, svojim nam primjerom podaje dokaz, da 
su družtvene rak-rane ujedno rak-rane svakoga pojedinca. 

Od god. 1877. do 1883. izlazila je »Suvremena idila«, 
koja nam odbivši lakrdijaške dielove prosipa sjajno svjetlo u 
tamne zakutke moderne Rusije, gdje kastrati kao i srebro- 
Ijubac Paramanov i njegova metresa Fainuška vriede za za- 
konite »stupove družtva«, putnik vojskovodja Polkan Redjedja 
ci-devant pobjednik Kafara, sada maitre d'hotel de Fama 
— za nosioca ruske bojne slave, a naprotiv liberalno umje- 
reni ljudi, kao s^m pisac i njegov prijatelj Glumov, za sumnjive 
»širitelje revolucije«. Zagušljivi zrak poroka, bezkrajne glu- 
posti i izdajstva steže nam grudi. 

Posljednjim skupinama svojih satira dao je Saltykov 
nadpise: »Pripoviesti iz Pošehonije« (Pošehonskije razskazy, 
od god. 1883. — 1884., Pošehonija je ruska Abdera), »Nedo- 
vršene besjede« (Nedokončennyja besedy, od g. 1873 — 1884.), 
»Šarena pisma« (Pestryja pisbma od g. 1884. — 1886.), »Sitnice 
života« (Meloči žizni, od g. 1886. — 1887.) i napokon »Poše- 
honijska starina« (od g. 1887. — 1889.). U pošehonijskim crti- 
cama nalazimo niz satiričnih anekdota i basana, kojim je 
tendencija zavita u alegoriju; ostale zbirke razpravljaju razna 
goruća dnevna pitanja i dnevne dogadjaje, čas iznoseći oso- 
bite tipe, čas opet govoreći u satirično-novinskoj formi, na pr. o 
ruskim odvjetnicima, o židovskom pitanju, o dnevnoj presi, 
o cenzuri i o drugim prilikama ruskoga javnoga i privatnog 
života. 

II. 

Malo imade u Rusiji imena, koja bi tako mnogo govorila 
umu i srcu, kao ime Saltykova-Ščedrina; malo je pisaca, koji 
bi za života imali takav dojam i ostavili družtvu tako bo- 
gato književno nasljedje, široko i raznoliko po sadržaju i po 
obliku, a osobito po jeziku, koji su već za piščeva života 
zvali »Saltykovskim«. Malo je napokon ljudi, koji bi se izti- 



Mihajlo Evgrafovič SaUykov, 11^ 

cali tako podpunom značajnošću i tako častno ostavili pozor- 
nicu života, kao on. 

On se je rodio 15. januara god. 1826. u selu Spas-Uglu, 
u Tverskoj guberniji. Njegovi roditelji bijahu dosta imućni 
vlasteoski posjednici. Majka mu bijaše trgovačka kći. Uzgoj 
plemićke djece bijaše u ono doba dosta šablonski, djeca su 
se daleko od roditeljske sobe povjeravala do desete godine 
najprije pestinjama, a onda domaćim učiteljima, koji su po- 
tjecali neriedko iz kmetskih slojeva. Kasnije su djecu pošiljali 
u kojekakove zavode ili pansione. Ovakav način nije bio ra- 
cionalan, a najmanje u kući Saltykova, domaća vlada bijaše 
u njih dosta surova poradi kmetskih prilika, otac bijaše bez 
značaja, te je bio u svemu podvrgnut praktičnoj i radinoj 
materi, koja je medjutim mislila samo na gospodarstvo. Mali 
je Saltykov često gledao nepravde i u kući i prema kme- 
tovima, pa je to pritiskivalo njegovu osjetljivu mladu dušu, 
no uza sve to njegova darovita priroda nije se slomila, nego se 
naprotiv prekali i osili, da uzmogne kasnije s tim snažnije 
razkriliti krila nad čovječjom nepravdom u obće. Djetinjstvo 
pjesnikovo ne obiluje svietlim uspomenama. 

»Pošehonijska starina«, imajući nesumnjivo autobiogra- 
fijsku vriednost, napunjena je najtamnijim bojama i daje nam 
dosta točnu sliku piščeva života do desete godine. Pjesnik je 
rastao i učio se odjelito od starije braće, koja su već bila u 
zavodima, ali se on sjećao i njihova djetinjstva, te je izkusio 
(i ako u manjoj mjeri) istu uzgojnu metodu, u kojoj su tje- 
lesne kazne bile najglavnijom polugom pedagogičkom. Guver- 
nanti i guvernantke tukli su djecu do nemila, a roditelji bi 
to gledali ravnodušno, majka je dapače pooštravala kazne ; 
ona je bila najviša instancija. Zato se Saltykov veoma nerado 
opominjaše djetinjstva, no nikada ne bi nikoga lično poradi 
toga biedio, već je tvrdio, da je vas poredak prilika bio takov. 
Djeca redovno nisu smjela ulaziti u sobe svietle i prostrane, 
koje su bile lih za paradu, nego su se tiesnila u uzkoj sobici 
za školu danju, a noću u maloj izbi, u kojoj je sve postelja 
bila do postelje. Ljeti bi bar odahnuli u svježem zraku, no 

Slike iz 8yjetske književnosti. II. 15 



226 Mihajlo Etfgrafovič Saltykov, 



zimi bijaše prava muka obastati u tiesnoj sobi. Ovaj se je 
postupak osvetio Saltykovu, jer je kasnije vazda pobolievao. 
Uza to su djeca i slabo jela. Sve se je čuvalo — za goste. 

Moralna strana ovoga uzgoja bijaše još gora od fizične. 
Mati i otac postojano su se prepirali. Znajući, da je slabiji 
od matere, otac se je tek osipao na nju nemoćnim grožnjama 
i priekorima. Djeca su bila nehotični svjedoci ovoga natezanja, 
razumievala* nisu ničega, tek opažahu, da je sila u matere. 
Saltykov je govorio, da se' i otac i mati nisu brinuli oko 
njih, te da nije izkusio roditeljske laske. Svoje su ljubimce 
izmedju djece na svoj način i mazili, pa je baš to ljutilo 
ostalu djecu, koja nisu bila sretna, da budu — ljubimci. 

Saltykov se je često žalio, što u djetinjstvu nije imao 
prilike, da dodje u neposrednu i živu svezu s prirodom, s 
njenom toplinom i svjetlom, što čovjeku daje ugodnu poput- 
nicu za vas život. Samo kad bi djeca putovala u Moskvu ili na* 
koje drugo imanje, imala sa prilike, da zavire u prirodu, inače 
je oko njih bilo vazda tamno i tiho. Saltykov je zato i po- 
znavao prirodu slabo, pa i nije nikad postao majstorom u 
pejsažu, kakovi bijahu Turgenjev, Lermontov, Aksakov i dr. 
Pa i sama okolica njegova imanja, ravna i jednolična, nije 
mogla bog zna kakovih dojmova podati dječaku. Ljeti je zrak 
bio vas okužen mijazmima, žive vode bilo je veoma malo. 

Ipak su dvie okolnosti došle u prilog Saltykovu: jedno, 
što je živio odjelito i pod manjim nadzorom, pa je zato više 
razmišljao i naučio se samostalnosti, počeo vjerovati u se i 
u svoje sile. U kući je bilo malo knjiga, pa se držao onih 
učevnih knjiga, koje su ostale iza starije braće. Osobito ga se 
dojmi evangjelje. I to je druga okolnost, koja utisnu dubok 
trag u njegovoj duši: on se sjećaše evangjelja kao životvorne 
luče, koja mu je nenadano probila u žiVot i osvietlila mu 
dušu razagnavši okolni mrak. Bilo mu je već oko devet go- 
dina, kad se je upoznao s evangjeljem. Ono ga zbliži s patni- 
cima, koje je vidio kraj sebe, sljubi ga s potištenim kmetom. 

Prvim njegovim učiteljem bješe kmetski čovjek, slikar 
Pavao. Bilo mu je tada sedam godina. G. 1834. izadje iz mo- 



Mihajlo Evgrafovič Saliykov, 227 

skovskoga instituta njegova starija sestra Nadežda i daljna 
obuka njegova bi povjerena njoj i njenoj drugarici iz instituta 
Avdotji Petr. Vasiljevskoj, guvernantkinji. Pomagao im je sve- 
ćenik Vasiljević, koji je dječaka učio latinskomu jeziku, a na 
ferije je dolazio i neki djak duhovne akademije. Učeći se 
marljivo mogao je Saltykov god. 1836. prieći u treći razred 
moskovskoga plemićkoga instituta, koji je jmao šest razreda. 
Godine 1838. priedje kao jedan od najboljih učenika u licej. 

Već u prvom tečaju liceja osjeti ljubav prema književ- 
nosti i stane pisati stihove. Poradi toga je prepatio mnogu 
muku, osobito jer je mnogo čitao. Učitelji mu nisu priznavali 
talenta. On je bio prisiljen svoje stihove, ako im sadržaj nije 
bio sasvim korektan, skrivati u rukave ili cipele, ali ih. je 
budno oko učitelja znalo i ovdje ukebati. Poradi toga je do- 
bivao gore bilježke o vladanju. 

U drugom tečaju smjeli Su djaci na svoj račun čitati novine, 
pa su u Saltykova bili »Oteč. Zapiski«, »Biblioteka dl ja čte- 
nija« (Senkovskoga), »Syn otečestva« (Polevoja), »Ma jaki)« i 
»Revue Etrangere«. Osobito ga se doimaše prvi žurnal sa 
člancima Bjelinskoga. Nenadana smrt Puškinova silno se ko- 
snula djaka, pa su oni držali, da valja njegovu poeziju nastaviti. 
Medju njegovim nastavljačima bijaše i Saltykov. Prva mu 
pjesma »Lirat izadje u t Biblioteci za čitanje c godine 1841. 
Njegove su pjesme izlazile do godine 1845. što izvorne, što 
prevedene (Heineove i Byrpnove). Saltykov je već izišao iz 
liceja, ali je sve ove stihove napisao još u liceju. Melankolična 
žica ovih pjesama zvuči odredjeno, iskreno i duboko. Uz sjetu 

« 

javlja se već prava ljubav, koja ga prati do groba. Stihove je 
skoro prestao pisati, ali je misaoni smjer 'ostao isti: izmienio • 
mu se samo oblik. 

Već u liceju okanio se težnje, da bude Puškinov na- 
stavljač, pa i kasnije nije volio, da mu tko spominje pjesme. 
On je dapače jednom zgodom izrekao paradoks, da su svi 
pjesnici — ludovi. Pomislite, reče, nije li ludost ciele ure 
lomiti glavu, da živu rieč stisneš u tiesnu košulju metra? Kao 
da ideš na štakama ! 



•* 



228 Mihajlo Evgrafavić Saltykov. 

Saltykov, »mračni licejist«, zalazio je k Jazykovu, da se 
upozna s književnicima, očevidno mu se duboko zasjekla misao, 
da i s^m postane junakom pera. Čitanjem knjiga radjale su 
se u glavi mladih licejista nebrojena pitanja o Životu. Nije 
slučajno, što je i Petraševski bio licejist, pa što su ideje nje- 
gova kola oduševljavale i Saltykova. 

Saltykov izadje iz liceja ne s najboljim uspjehom, dobio 
je deseti čin, kao djak srednje ruke, te udje u službu u ured 
vojnoga ministarstva u grofa Cernyševa. Same nauke u liceju 
nije se sjećao rado, ali s tim više mladenačkih nada i vjero- 
vanja, strastne težnje k istini i svjetlu, prijatelji svojih, s kojima 
ga vezahu jednaki ideali. Osobito ih je privlačila Francuzka 
s Parizom. Zato nije čudo, što je prionuo uz zapadnike. U 
Francuzkoj mu se činilo sve jasno kao dan. Sa silnom burom 
u duši pratio je s drugovima peripetiju vladanja Louis-Filipova. 
Saltykov je uza to silno ljubio Rusiju, ljubio njezinu zemlju 
i narod ne sentimentalno, nego sa živom i djelotvornom lju- 
bavlju, koja ne sakriva očiju od nedostataka i tamnih strana, 
nego teži, da ih ukloni i milu domovinu privede k svjetlu. 
Ova se ljubav Saltykovljeva ne razilazi u puste rieči, nego se 
odkriva u njegovim satirama. Premda je priroda njegova za- 
vičaja bila biedna, on ju je ipak ljubio od srca, jer je — 
njegova; ona je odnjihala njegovu mladost, bila svjedokinja 
prvih trepeta srca. »Prenesite me u Švicarsku, u Indiju, u Ger- 
maniju, veli pisac, — okružite me ma kakovom razkošnom 
prirodom, prepnite nad njom ma kako krasno i modro nebo, 
— meni će ipak ostati milije sive magle moga zavičaja, jer 
ih svuda i svagda nosim u srcu, jer ih duša moja čuva kao 
najljepše blago svoje.« 

III. 

G. 1844. stupi Saltykov u vojno ministarstvo, a g. 1846. 
postane ondje tajnički pomoćnik, ne sluteći, da će se morati 
doskora razstati s Petrogradom i otići u Vjatku u službu. 
Tomu je bio povodom njegov književni rad. God. 1847. bila 



Mihajlo Evgrafovič Saltykov, 229 



je naštampana u »Oteč. Zap.« njegova prva pripoviest »Protu- 
slovlja«, a god. 1848. u istom žurnalu druga pripoviest »Za- 
mršeno djelo«, poradi koje bijaše premješten u Vjatku. Možda 
se to i ne bi dogodilo, da nije u Francuzkoj buknula febru- 
arska revolucija, a u pripoviesti se izražavalo veliko milosrdje 
prema biednicima i poniženicima. Osim toga nazirali su neki 
u pripoviesti neka zbiljska lica, i držali, da je pripoviest na- 
pisana pod utjecajem G. Sandovke i drugih francuzkih pro- 
povjednika slobode i socijalizma. Šef Černyšev naloži Kukolj- 
niku, da ocieni obje pripoviesti, a Kukoljnik, zakleti protivnik 
zapadnik^, napisa takovu ocjenu, da se je Černyšev užasnuo 
i odmah premjestio »opasnoga« čovjeka. 

G. 1848. ode u Vjatku. Do danas je slabo što poznato o 
njegovu tamošnjem životu, samo se znade, da je mnogo radio 
u uredu. Gubernatorom je bio Sereda, pa je umio cieniti 
mladoga činovnika, koji se je rezko razlikovao od pokrajinske 
birokracije i naobrazbom i stručnom vještinom. Godine 1850. 
postade Saltykov savjetnikom gubernijskim. Kao činovnik mnogo 
je dolazio u dodir s pukom, izučavao je njegove potrebe, a 
postupao je uviek pravedno i čovjekoljubivo s prostim svietom, 
osobito kad bi se od nevolje pobunio. Ovdje je imao zgode, 
da pribere nebrojene one tipove pokrajinskoga svieta, koje je 
kasnije vješto ocrtao. 

Ipak ovaj život ne mogaše zadovoljiti Saltykova. U njega 
je bilo i drugih duševnih potreba, osim službenih, on je čeznuo 
za družtvom prijatelja, s kojima bi se mogao razgovarati, dočim 
se je u okolnom družtvu svojem još življe osjećao osamljenim. 
Službeni sviet petdesetih godina u Vjatki ponajvećma i sastavlja 
originalnu portretnu galeriju njegovih »Gubernijskih nacrta«, ali 
se pisac dakako nije mogao s njima složiti. Bilo je i izuzetaka, 
ali malo, vrlo malo. Inače su ga svi krugovi u velike ljubili i 
prizivali k sebi. Osobito se oprijatelji sa vicegubernatorom 
Botkinom, te se kasnije i oženi njegovom kćerkom Elizabetom. 
Ona pripovieda, da je Saltykov često dolazio u njihovu kuću, 
dok su ona i sestra bile još neudate, bivao je veseo, ali se ne 
sjeća, da bi se smijao kao drugi ljudi: »u njega su se smijale 



230 Mihajlo Evgrafović Saltykov, 

samo oči«. Samo za ove djevojke sastavi »Kratku po vješt 
Rusije«, napisavši ju po raznim vrelima i dovedavši do Petra I. 

U isto doba, kako svjedoči rukopisna ostavina, pisao je 
o Beccariji pobijajući mnoge njegove ideje o pravu. A proučavao 
je i druge pisce, osobito one, koji su pisali o administraciji. 
Napokon već ovdje poče izradjivati »Gubernijske nacrte«, koji 
su mu pribavili u tili čas slavno ime po svoj Rusiji. 

U novembru godine 1855. bi dopuštenp Saltvkovu^ da ' 
izadje iz Vjatke, te bi pridieljen ministarstvu unutrašnjih po- 
slova u Petrogradu. Tako se svrši gotovo osamgodišnji »izgon«, 
ali se je on s neveselim srcem povraćao u Petrograd, jer se 
je bojao raznih pogibelji. Osim toga privikao se udaljenomu 
kraju, njegovu piesku i njegovim šumama, a nada sve njegovu 
čovjeku prostodušnomu i smjernomu, nešto poklopljenomu. 
Uza to kao da se već počeo pribojavati za svoje sile. No već 
godine 1856. vidimo ga usred radnje, u »Ruskom Vjestniku« 
javljaju se »Gubernijski nacrti«. Iste se godine oženi, pa je tre- 
balo da uredi dom. U svojoj službi izradio je veliko izvješće o 
policiji, razpravio pitanja o centralizaciji braneći decentrali- 
zaciju i samostalnost »zemstva«, a uz put je iztakao potrebu, da 
se podpuno preuredi gubernijska i okružna administracija. Bio 
je to u ono doba silan koračaj. 

God. 1858. postade vicegubernatorom za Rjazanj, g. 1860. 
u istom svojstvu ode u Tver, gdje je često morao- vršiti i 
službu gubernatorsku. Uza vas naporni rad u uredu radio je 
i na književnom polju. G. 1857. dovrši »Gubernijske nacrte«, 
te iste godine objelodani još neke radnje, kojih nije uvrstio 
u podpuno izdanje svojih djela. Godine 1858. i 1859. piše 
Saltykov u »Suvremeniku«, u »Biblioteci za čitanje«, u »Ate- 
ne ju« i u »Moskovskom Vjestniku«. Gotovo svi ovi članci 
uvjršteni su kasnije medju »Nevine pripoviesti«. Od g. 1860. 
postaje on stalan suradnik »Suvremenika«. U drugim izdanjima 
javljaju se samo neke njegove scene i pripoviesti u »Vremenu« 
1862. godine, te nekoliko novinskih studija u »Moskovskim 
Vjedomostima«. Prvo je preštampano u »Satirama u prozi«, a 
drugo je ostalo na žalost do danas nepreštampano. One raz- 



Afihajlo Evgrafović Sal(ykov. 231 



prave govore o reformi kmetova. Saltykov je dobro osjećao, da 
se započinje reakcija proti reformi, koju je on vatreno branio. 

Književnost ga je sve silnije privlačila, pa je valjda s toga 
g. 1862. prvi put dao ostavku. U početku se htjede preseliti 
u Moskvu i osnovati ondje žurnal, koji bi izlazio dva puta 
na mjesec, no kad mu to nije pošlo za rukom, vrati se u 
.Petrograd i udje u redakciju. »Suvremenikac god. 1863. 

U to vrieme (g. 1863. — 64.) piše on vrlo mnogo: pripo- 
viesti, nacrte, moskovska pisma, odjelite studije, prieglede 
družtvenoga života, učestvuje u »Svistkuc {šaljivom listu pored 
»Suvremenikac) i piše ocjene knjigši/ Samo neznatan dio ovoga 
rada primljen je u odjelita izdanja i podpuni zbornik njegovih 
djela (»Nevine pripoviesti« , »Znakovi vremena«, »Pompa- 
duri i Pompadurkec), a ostalo leži u novinama i ostalo bi za- 
boravljeno, da nije Pypin točno popisao, što pripada peru 
njegovu (>Vj. Eur.c g. 1889.). Saltykov je zavisio od novi- 
narske privrede, a »Suvremenike je mogao samo malo plaćati. 
Zato je Saltykov stao misliti opet na službu. Dapače je htio 
da se okani pera, ali Nekrasov poznavajući spisateljsku psiho- 
logiju samo se je smiešio. Saltykov doduše ode iznova u 
službu godine 1864., dvie godine probavi u Tuli, a kasnije 
dodje u Rjazanj kao član financijalnoga ministarstva. Pod- 
činjeni činovnici slavili * su ga kao nač*elnika svoga poradi 
osobite dobrote, premda bi se znao koji put grozno razkričati. 

U ovoj službi mogao je Saltykov opet zaviriti u tečaj 
ruskoga javnog života, pošto je dokinuto kmetstvo, mogao je 
uvidjeti postupak s odkupom, sve sudbeno zatezanje i pod- 
mitljivost, nasilje i grubost, birokratsko svesilje, lienost i forma- 
lizam. Radeći sSm neprestano, tražio je, da i podčinjeni či- 
novnici budu marljivi. Znao bi on ciele noći presjediti nad 
aktima. Uviek se je pokazivao odrješitim braničem onih, kojim 
bi bila nanesena kakova nepravda. Poradi toga stanu ga neki 
klevetati i koješta mu podmetati, pa je čak morao otići u 
Tver, ali Saltykov ostade na svojem putu. Siromašne muzike, 
koje su prikazivali za buntovnike, on je u njihovu pravu svojski 
podupirao. Njegov humani postupak pročuo se i u Petrograđu, 



232 Mihajlo Evgrafović Saltykov. \ 

Posla je bilo u guberniji pune ruke ; po desetak godina ležali 
su neriešeni akti, koje je sada Saltykov uzeo rješavati. 

Zato je zahtievao, da manji činovnici sjede u uredu i u 
veče, pa izadje poradi toga proti Saltykovu dopis u > Moskovskim 
Vjedoraostima« tužeći se, kako jadno Živu mali činovnici, pa se 
toliko još od njih ište. Saltykov saznade ime dopisnikovo, bio je 
to neki Smirnov, te on kao vicegubernator odmah podje k njemu. 
Jedva je u Moskvi saznao, da je on dopisnik. Saltykov mu 
zahvali, što mu je učinio uslugu i upozorio ga na kukavni 
život malih činovnika. I od onda se iskreno sprijatelji sa Smir- 
novom, pa ostanu prijatelji do konca života. 

U Rjazanju se poradi neke seljačke afere popravda s gu- 
bernatorom, čovjekom osornim i krutim. Saltykov nije htio 
podpisati nešto, što mu je bilo proti savjesti. Gubernator ga 
stane siliti, da podpiše, i stane se izdirati na mirna Saltykova. 
Saltykova premjeste u Tver, a u oktobru g. 1867. javi se opet 
u Rjazanju kao predsjednik financijalne komore, kamo je došao 
iz Tule. Ovaj tamošnji boravak bio je kraći od prvoga, jer 
se g. 1868. sasvim odreče službe i podade se vas književnosti. 

Od januara g. 1868. počeli su »Oteč. zapiski« izlaziti pod 
novom redakcijom, te Saltykov postane faktičnim njihovim 
urednikom zajedno s Nekrasovom i Elisejevom. U doba, što 
je služio u ministarstvu financija (od g. 1865. — 1867.), štampao 
je samo jednu studiju u »Suvremeniku«, koju je kasnije uvrstio 
u »Znakove vremena«. On se sada vas povrati književnosti. 
Nekrasov se je s pravom smijao njegovoj negdašnjoj grožnji. 

Sad istom postaje Saltykov u istinu slavan i priznat u 
ovom drugom periodu svoje književne djelatnosti. U ovo doba 
napisao je »Pompadure i Pompadurke«, dovrši »Znakove vre- 
mena«, zatim izradi »Pisma o pokrajini«, »Historiju jednoga 
grada«, »Gospodu Taškentce«, »Dnevnik pokrajinca u Petro- 
gradu«, »Blagonamjerne govore«, »U sredini umjerenosti i 
akuratnosti«, »Kulturne ljude«, »Popise«, »Suvremenu idilu«, 
»Utočište Monrepo«, »Okruglu godinu«, »Za medjašem ka- 
menom«, »Priče«, »Pisma tetići«, »Pošehonijske pripoviesti«, 
»Šarena pisma«, »Sitnice života«, »Pošehonijsku starinu« i 



) 



\ 



Mihajlo Evgrafović Saltykov, 233 

Izbornik«, a osim toga ima radova, koji nisu preštampani. 
poslije smrti pjesnika Nekrasova od g. 1877. postade odgo- 
vornim urednikom žurnala, te ga je uredjivao, dok nije bio 
list zabranjen (u aprilu g. 1884.), pa se od onda javlja u »Ru- 
skim Vjedomostima« , »Nedjelji« i ponajviše u »Vjestniku 
Europe«. On je svoje radnje porazdielio u razne odjelite 
zbornike, uviek pod obćim nadpisom. Pod kraj života pokrenu 
on podpuno izdanje svojih djela, ali mu ne dočeka konca. 
Cielo izdanje obuhvaća dvanaest golemih svezaka. 

Saltykov se ljudski prihvati posla, i za neko vrieme žurnal 
je imao preko deset tisuća predbrojnikž. Saltykov je čitao 
beletristične rukopise, popravljao ih za štampu, vršio korekturu 
sviju odjeli žurnala, dopisivao s inogradskim suradnicima, sam 
pisao studije, imao posla s cenzurom, u kratko bio duša žur- 
nala. Radio je mnogo, toliko, koliko može samo vičan i silan 
rabotnik. Mučno je dapače pojmiti, kako se je to slagalo sa 
slabošću njegovih fizičkih sila, no može se protumačiti silnom 
njegovom ljubavlju prema književnosti i onom tiesnom vezom, 
koja je spajala nju i njegov lični Život. Svu dokolicu, sve 
oduške medju navalama bolesti, sve noćne bezsanice, sve pecali 
i radosti, sva maštanja i pomisli — sve je posvećivao književ- 
nosti. Živjeti značilo mu je pisati ili štogod raditi za književ- 
nost. Književnost je bila ono živo vrelo, koje mu je davalo 
svedjer novih sila. 

On je rukopise mnogo dotjerivao i izpravljao, dočim su 
Nekrasov i Elisejev bili u tom mnogo manje brižni. Kakova 
je to egipatska rabota, ne zna svatko i ne može pomisliti, tko 
nije vidio uredničke radionice. Ima uza to i puna pregršt 
tehničkih poslova. Mihajlovski pripovieda, kako je Saltykov 
divno skratio neku pripoviest Koteljanskoga, koji se nije mogao 
sam načuditi preradbi urednikovoj. 

Uza to se htjelo mnogo umjetničkoga takta, umieća i uz- 
trajnosti u radnji. Bilo je dakako i zamjera, jer su mnogi pisci 
osjećali povredu samoljubivosti u njegovim preradbama. Mnogi 
su se čudili, kako to, da neki pisci dobro pišu u Saltykovljevu 
žurnalu, a rdjavo u drugim izdanjima. Dakako Saltykov je 



234 Mihajlo Evgrafovič Saltykov, 



izpravljad samo radove drugostepenih pisaca i početnika; u 
radnje valjanih pisaca nije dirao. Isto tako nije se pačao u 
studije onih odjela, koji nisu pripadali njegovoj redakciji, nego 
bi se ograničio na samu korekturu. Njegova je zasluga, što ni 
u jednom ruskom žurnalu nije bila na okupu tako bogata 
beletristika, kao u »Oteč. Zap.c pod njegovom redakcijom. 

A radio je Saltykov neumorno: i bolestan nije odlagao 
pera iz ruku; kad bi već bilo spremno, da ode na ladanje, 
on je još sjedio i radio, a za granicom kadšto -bi pisao na 
malom stoliću, upotrebljavajući ono nekoliko časova medju 
šetnjom i ručkom. Često je izradjivao po više radnja u isti 
mah. Primjetbama svojih prijatelja rado se je pokoravao, bu- 
dući neobično strog prema samomu sebi. U svoj talenat nije 
previše vjerovao, samoljublje talenata bilo mu je odurno, zato 
i nije priznavao, da je sam genijalne prirode, već naprosto radnik. 

Književni je posao držao Saltykov za najvažniji i naj- 
ozbiljniji ljudski rad, u njemu je vidio višu službu družtvu. 
Književnost mu je bila izraz života, pa je zato prema njoj 
osjećao odgovornost i gojio nade ; ona mu je bila jedna od 
najmoćnijih poluga za napredak družtva. Pa da nemam toga 
uvjerenja, — veli pisac, — bila bi mi muka živjeti! Zato u 
malom predsmrtnom pismu preporučuje sinu, da prije svega 
ljubi domaću književnost. 

Poradi mnogih posala nije mogao mnogo podržavati sveze 
sa višim družtvom, pa se je s mnogima razišao, s jednima u na- 
čelu, s drugima lično kao čovjek strog i protivan kompromisu, 
a s trećima, jer je opazio, da su ohladnjeli. Klanjao še nije 
nikomu. 

Imao je tek nekoliko znanaca iz književničkoga kruga, 
s njima je godinama i godinama drugovao iskreno i otvoreno. 
No kao bivši činovnik visoka čina imao je pored običnih i 
književničkih znanaca takodjer prijatelja i u činovničkom svietu, 
osobito je mnogo drugo Vao s grofom Loris-Melikovom. 

U domaćem životu bio je Saltykov veoma brižan muž 
i nježan otac, premda bi često vrcao i na ženu i na djecu. 



Mihajlo Evgrafović Saltykov, 235 



Sačuvani listovi svjedoče nam sav njegov mar i brigu oko 
budućega napredka djece i obitelji u obće. 

Već u oktobru g. 1887. bolujući od upale pluća počeo 
je Saltykov osjećati, da mu se približava smrt, pa je napisao 
pismo V. J. Lihačevu, »kao budućemu skrbniku« njegove ne- 
dorasle djece, u kojem ga moli, da ne zapusti njegove obi- 
telji. Bolest je sve više napredovala, te Saltykov spremi sve 
za slučaj smrti. U testamentu zaželi, da ga zakopaju na Vol- 
kovu groblju, ako je moguće, u blizini Turgenjeva i da mu 
na grob postave njegovo poprsje, koje je izradio Berenštam, 
te napokon da se prodadu njegova djela, za koja S. nudja 
50.000 rubalja. No ne mogavši se sporazumjeti s izdavačima, 
koji su tražili silne pokrate i postavljali razne nepogodne 
uvjete, rieši se Saltykov, te stane sam g. 1889. izdavati svoja 
djela. Nasljednici su cielo izdanje dotjerali do kraja, pa je u 
njihovu izdanju Arsenjev u kratko opisao život pripovjedačev. 

Saltykov je bolovao dugo, ali nije odložio pera, dok ga 
nije 30. aprila 1889. usred novih radnja i izdavanja skupnih 
djela napokon ljuta smrt otela narodu i čovječanstvu. 

Talenat njegov pripada medju one riedke, koji ne stare ; 
Saltykov je do zadnjega daha pratio razvoj družtvenih prilika, 
pa su se sve promjene njihove vjerno zrcalile i u posljednjim 
njegovim radnjama. S »Pošehonijskom starinom« dostojno se 
završuje mnogogodišnji rad jednoga od najmarljivijih i naj- 
darovitijih pripovjedača ruskih. 




Vsevolod (Dihojlooić ^opšin. 

1. 

Aljj najmladjem pjesničkom narastaju ruskoga naroda iztiču 
^^ se kao dvie sjajne zviezde, koje su prerano presjale: 
GarSin i Nadson, dva najsimpatičnija pojava novije književ- 
nosti ruske. Premda je prvi bio pripovjedač, a drugi pjesnik, 
ipak se njihovi likovi spajaju u cjelinu, jer su im ne samo 
slične sudbine, nego i njihove duSe srodne. Svojim nepod- 
mitnim poštenjem, kristalnom iskrenoSću i samotvornoSču oni 
su najveća dika pjesničkomu pokoljenju, sred kojega su se javili. 
GarSin se rodio 2. februara g. 1855. u ekaterinoslavskoj 
guberniji, u bahmutskom okružju, na imanju svoje bake A. 
S, Akimove. Otac mu bijaSe mali posjednik u vojnoj službi. 
Zato je GarSin od maUh nogu mnogo putovao, prebivao u 
najrazličnijim krajevima Rusije. Ladanje ekaterinoslavske gu- 
bernije, Harkov, Starobjeljsk, Petrograd, Petrozavodsk, — svi 
su ostavili različne uspomene u GarSinovoj duSi. Več od prvih 
godina svoga života pokazivao je mnoga svojstva, koja su ga 
karakterisala i u zrelo doba : bio je dobar, mekan, krotak, 
svima mio, i Željan putovanja. NasluSavSi se u otčevu domu 
pripoviesti pohodima i vojnama, kad su mu bile četiri go- 
dine, rieSi se, da podje na vojnu, pridruži se četi vojnika, 



Vsevolod Mihajlović Garšin, 237 

oprosti se s rodjacima gorko plačući, pa je trebalo mnogo 
truda, dok su ga odvratili od te misli. 

Spoljašnji uvjeti Garšinova djetinjstva nisu bili baš naj- 
povoljniji : jo§ djetetom podnese mnogu muku, koja stiže samo 
riedke. To se duboko dojmi njegova značaja, pa on sam 
mnoge osobine svoga značaja tumači ovim pečalnim činjeni- 
cama svoga djetinjskoga vieka. 

Čitati i pisati nauči se u petoj godini, pa uzme čitati sve 
knjige, koje su mu dopale ruku; tako je u »Suvremeniku« 
pročitao roman Černiševskoga >Čto delatB?« u osmoj godini. 
Kad je navršio devet godina, na ime god. 1864., odvede ga 
mati u Petrograd i upiše u prvi razred sedme petrogradske 
gimnazije (sada I. realke). Učio se krasno i ostavi najprijatnije 
uspomene u svojih učitelja i drugova. Garšin steče medju drugo- 
vima mnogo prijatelja, s kojima je do smrti iskreno prijate- 
ljevao. U gimnaziji je Garšin s vremenom pokazao osobitu 
ljubav k prirodnim znanostima, te bi se poimence ljeti vas 
predavao ovoj ljubavi hvatajući žabe, gušterice i kukce, pa 
sabirajući biljke. 

I u gimnaziji nije Garšin prijatnije živio nego prije, tako 
je na pr. god. 1868., kad mu je bilo trinaest godina, morao 
stm, bez pratioca otići iz Starobjeljska u Petrograd u gimnaziju. 
U ostalom od to doba poprave se njegove prilike, jer ga primi 
k sebi obitelj njegova druga V. N. Afanasjeva. Doskora s po- 
moću druga Latkina nadje pristanište u obitelji A. J. Gerda, 
kojoj je, kako je sam govorio, više nego ikomu dugovao svoj 
umni i moralni razvoj. Prelazeći u šesti razred bi primljen u 
pansion o državnom trošku. 

U višim razredima gimnazije Garšin je sve više prianjao 
knjizi, dapače je s nekim drugovima osnovao družtvo za 
stvaranje knjižnice : članskim prinosima i dobrovoljnim poklo- 
nima sabirali su svakojake knjige, pa ih i sami uvezivali. 
Ujedno je Garšin počeo i pisati u djačke rukopisne listove. 

Pod kraj godine 1872., kad je Garšin bio već u sedmom 
razredu, prvi put ga snadje duševna bolest, koja ga je kasnije 
survala u mogilu, a bolest se već onda pogorša tako, da su 



238 Vsevolcd Mihajlović Garšin. 



ga rodjaci morali smjestiti u bolnicu sv. Nikole. Bolest je išla 
crescendo i u početku g. 1873. tako je već bio bolan, da nisu 
nikoga puštali k njemu u pohode. No malo po malo njegovo 
zdravlje krene na bolje. Kad je izišao iz bolnice, bolovao je 
samo od živčanih provala u noći. Smješten u liečionicu dra. 
Freja sasvim se oporavi ljeti godine 1873. 

SvršivSi gimnaziju godine 1874. priedje u viši zavod. U 
to se vrien^e upoznade s krugom umjetnika, kao što su Rjepin, 
Jarošenko, Malyšev, pa je s njima drugovao do smrti. Ovo se 
družtvo duboko dojmilo Garšina, jer je u njega razvilo umjet- 
nički ukus i pobudilo poimanje slika, a to mu je dobro došlo, 
kad je kasnije pisao svoje razprave o umjetničkim izložbama. 
Oko predmeta kurza bavio se samo toliko, koliko je trebalo, 
te se vas podao misli, da postane književnik. Pisao je mnogo, 
ali je sve, Sto bi napijao, uništavao, ne budući zadovoljan 
svojim radnjama. No godine 1876. odluči izaći na vidjelo, te 
naštampa malenu pripoviest, koje kasnije nije cienio, kao ni 
studiji o umjetničkim izložbama, štono su izišle iza toga u 
»Novostima«, te je držao godinu 1877. početkom svojega knji- 
ževnoga rada. 

U to se stanu zbivati poznati dogadjaji na Balkanu, 
.započela se srbska vojna, rusko se družtvo silno uzbudilo, 
javili se zborovi za skupljanje prinosa, najzad se pomolili dobro- 
voljci. Garšin se jedva suzdržao, da ne podje s dobrovoljcima 
u pomoć Srbima, ali je bilo na njemu red, da se podvrgne 
obćoj vojnoj službi. Kad se Je pojavio manifest o vojni s Tur- 
skom, nije mogao duže izdržati : ostavi prielazne izpite iz II. 
tečaja u III. i podje u vojsku zajedno s drugom Afanasjevom. 
U Kišenjevu stupi kao prost vojnik u 138. pješačku pukovniju 
i za jedan dan krene na put u Bugarsku. 

Garšinu se desilo dva puta, da se sukobi sa Turcima.* 
Prvi je put bio u nevelikom kreševu, poslije kojega je bila 
vojska poslana, da sabere i pokopa mrtvace. Tu medju mrtvim 
tjelesima nadje on živa vojnika svoje pukovnije, koji je četiri dana 
bio ostavljen na bojnom polju prebitih nogu bez jela i pila. 
Tim se slučajem poslužio Garšin u prvoj pripoviesti »Četyre 



I 

Vsćvolod Mihajlović Garšin, 239 



dnja«, koju je započeo pisati već za vremena pohoda. Drugi 
put je bio Garšin u sukobu kod Ajaslara, koji je opisao u 
»Novostima«. U službenom izvješću o tom sukobu bilo je 
rečeno, da je dobrovoljac Garšin pokazao neobičan primjer 
hrabrosti, te da je ujedno ranjen u nogu. 

Prevezen s drugim ranjenicima u Baku, Garšin je zatim 
4. septembra bio smješten u Harkov, gdje je proveo vrieme 
• oporavljanja, do konca decembra, u domu svoje majke. Do- 
. šavši u Harkov, dovrši >Četyre dnja«, koje je započeo u Bu- 
garskoj. Pripoviest izadje u žurnalu »Otečestvennyja Zapiski« 
u broju 10. godine 1877. i pobudi obću senzaciju ne samo 
svojim ratnim sadržajem, koji je tada zanimao rusko družtvo, 
nego i blistavim talentom pisca, kojega je odmah i publika i 
kritika priznala i ocienila. 

Osokoljen ovim uspjehom i došavši u Petrograd dade se 
Garšin sa svim žarom na dopunu svoje naobrazbe čitajući i 
polazeći (pola godine) sveučilištna predavanja, a ujedno stane 
smišljati nova djela. Od god. 1878. do god. 1880. napisao je 
ovise pripoviesti (OčenB malenLkij roman'B, Proisšestvie, Trust, 
Vstreča, Hudožniki, Attalea priiiceps, Nočb). Zdravlje mu je 
u to doba bilo dosta dobro, samo za ljetnih mjeseca mučile 
bi ga navale težke melankolije. No godine 1879. ne ostavi ga 
ni zimi ova melankolija, pa se s proljeća godine 1880. pro- 
metne u staru njegovu duševnu bolest. Bolest* se pojavi tim, 
što je Garšin noću došao k grofu Loris-Melikovu, da ga uvjeri 
o potrebi »primirenja« i »obćenitoga oproštenja«. To je bilo 
odmah iza atentata na grofa Loris - Meli kova. Grof primi 
Garšina, pa se je dugo razgovarao s njime. Melikov je po- 
stupao s njime kao sa bolestnikom i odpustio ga. Garšin ode 
iz Petrograda u Moskvu, pa se od onda počinju njegova ski- 
tanja bez cilja, to pješke to kolima, iz jedne gubernije u drugu, 
a u toj je prilici pohodio grofa Lava Tolstoga u Jasnoj po- 
ljani, i roditelje kritika Pisareva. On je to sve radić u pod- 
punoj suludosti, dok to nisu obaznali njegovi rodjaci, stigli 
ga i odvezli u Harkov, gdje su ga predali u ludnicu. Pro- 
bavivši ovdje nekoliko mjeseca, bio je Garšin prevezen u 



240 Vsevolod Mihajlović Garšin, 

II --'. ' !■■ I- 

Petrograd u bolnicu dra. Freja. Ovdje se oporavi od smuše- 
nosti, ali je ipak bio podpuno satrt i fizički i duševno. U ta- 
kovom stanju odvezu ga k rodjacima u Harkov, a odatle ga 
uzme k sebi djed Akimov na svoje imanje Efimovku u her- 
sonskoj guberniji. 

Na ladanju je ovdje proživio Garšin od konca g. 1880. 
do pramaljeća 1882. godine. Ovo mjesto, sasvim osamljeno, 
prijalo je Garšinu, jer je mogao uživati podpun mir. Uza to su 
rodjaci bili Garšinu veoma dobri, pa se on uviek sa zadovolj- 
stvom sjećaše ovih ugodnih dana. Živio je pravilno, uredno 
se hranio, hodao i jahao po okolici, a zimi se sklizao po zalivu 
(Dnjeparsko-Bužkom). Uz takove prilike oporavio se u početku 
g. 1882. već tako, da je mogao napisati svoju divnu priču 
»To, čego ne bylo« za djecu A. J. Gerda, koja su htjela iz- 
davati rukopisan list. 

Proživjevši zatim ljeto godine 1882, na Spaskom imanju 
Ivana Turgenjeva u družtvu pjesnika J. P. Polonskoga, u jesen 
ode Garšin u Petrograd. Ne mogući živjeti od književne pri- 
vrede, stane tražiti drugo zanimanje; najprije udje u upravi- 
teljstvo neke tvornice za pisaći papir, a za godinu dana postigne 
tajničko mjesto u željezničkom družtvu. G. 1883. 11. februara 
oženi se slušateljicom medicine Nadeždom Mihajlovnom Zolo- 
tilovom. 

Od tada se njegov život očevidno vraćao u normalni tečaj 
i popravljao. U obitelji se Garšin osjećaše presretnim. Pored 
uzajmične ljubavi i sklada u značajevima znatnija je bila po 
Garšina činjenica, što mu je žena bila Ijekarica. Njemu je 
trebalo ne samo da bude u pomnom miru, nego i pod ra- 
zumnom liečničkom pazkom. Materijalne su brige ostavile Gar- 
šina, jer mu je njegovo mjesto podavalo dosta, da smiruje 
skromne svoje potrebe, a opet mu nije previše vremena oti- 
malo. Mogao je sada pisati, kadgod hoće. Sa žarom dade se 
na rad. U to doba napisao je pripoviesti »Zapiski rjadovogo 
Ivanova«, »Krasnyj cvetoki«. A u isto doba zamišljaše na- 
pisati historijski roman iz epohe Petra I., pa je sve do smrti 
spremao za taj posao gradju i čitao povjest. 



n 



Vsevolod Mihajlović Garšin. 241 

No sreća mu nije dugo vremena sjala. Samo jednu go- 
dinu poslije bolesti proživje mirno, no već god. 1884. s nova 
ga počne snalaziti predjašnja melankolija, koja se javi u pro- 
ljeće i potraja sve do jeseni, a provale su bile svaki put duže 
i silnije. Uz takve prilike mogao je pisati samo zimi. U po- 
sljednje četiri godine svoga života dospio je napisati samo 
novelu >Nadeždu Nikolajevnu« i dvie crtice > Signali*« i 
»Gordyj Aggej«. Godine 1887. javi se bolest dosta pozno, 
istom sred ljeta, ali ga više ne ostavi; u proljeće god. 1888. 
pojavili se neki znakovi povraćene suludosti, pa u navali du- 
boke melankolije, Garšin se sunovrati preko stuba kuće, u 
kojoj je živio, i 24. marta nije ga više bilo medju živima! 



II. 

Garšinova je neočekivana smrt prenerazila sve, kojima je 
do sudbine ruske književnosti. Garšin je bio od sviju pripo- 
vjedača ruskih novijega doba ponajbliži majstoru Turgenjevu. 

Garšina je od mladih nogu progonila duševna bolest. 
Prije nego je počeo pisati, već ga je mučila ova nemila bolest, 
ali nije naudila njegovu talentu. Upravo se bio razcvao, što 
kažu, njegov književnički talenat, kad ga kruta smrt ote ne 
samo Rusiji, nego u obće poeziji. 

Zgodno je rekao govornik na njegovu grobu: »Mi sahra- 
njujemo danas svoje nade, nade ruske književnosti!« Pa doista, 
od Garšina si mogao s pravom očekivati mnogo. No ne žalimo 
ga samo s toga, što je podavao nade. Njegova su djela samo 
po sebi vriedna, te će ih zapasti u povjesti ruske knjige častno 
mjesto. Ta nije uzalud već pokojni Turgenjev zamietio u 
mladoga pisca neobičan talenat. U prvoj zbirci pisama Tur- 
genjevljevih čitamo na dva mjesta, da je Turgenjev Garšina 
smatrao nesumnjivim i izvornim talentom. 

Garšin nije nikada mario, da svojim pripoviestima podade 
karakter mramora i tuča. Nije želio, da bude ili da se prikaže 
mirnim i hladnokrvnim; nije krio svojih ideala, svojih sim- 

Slike iz svjetsk« književnosti. H. 16 



242 Vsevolod Mihajlović Garšin. 



patija ili antipatija. Naprotiv, duševni je nemir — običan, nor- 
malan pratilac njegova rada. 

Da se primi pera, trebalo je da Garšina Štogod duboko 
potrese. A u takvom stanju ne možeš ni očekivati sistematičku, 
umjetničku obuzdanost. Novija francuzka škola : Flaubert, Zola, 
Goncourt nisu se kosnuli Garšina. 

I u početku i na koncu svoga rada, u sedamdesetim go- 
dinama, kad još nije izgubila sile tradicija predjašnjih decenija, 
i u osamdesetim godinama, kad se je promienila moda i pojavila 
nova struja, — bio je i ostao je Garšin pisac tendenciozan. 
Tendencija ga je presvojila sa svom snagom, prožela mu sve 
biće. Ova je tendencija bila svagda promišljena. 

Garšinove pripoviedke daju bogatu gradju o pitanju ten- 
dencije u liepoj knjizi u svezi s pitanjem o razvoju samoga 
stvaranja. 

Garšin govori sam o tom u »Umjetnicima« (»Hudožniki«). 
Slikar Rjabinin nije drugi nego sam pisac; kao sam Garšin, 
Rjabinin je nervozan, užasno ga se prima tudja nevolja, ne 
može se ostaviti životne zbilje i bježi u carstvo »čiste umjet- 
nosti«. Rjabinin pita, može li se slika koristno doimati ljudi. 
Ovo ga pitanje neprestano muči. Dok kistom izradjuje sliku, 
uviek se pita : A čemu to ? 

Rjabinin je talenat bez stalna temperamenta i bez stalna 
uvjerenja o svietu; on se razvija i raste uz razne, često pro- 
tivne uvjete, ali im se nigda sasvim ne predaje. 

Takov je i Garšin. I on je nemiran, dok radi, i on unosi 
u svoj rad gotovu od prije misao, te ga jednako muči pitanje : 
Čemu se trudimo ? 

Zanimljiva je pjesma, što ju je mnogo prije drugoga rada 
napisao Garšin u povodu Vereščaginovih slika godine 1874. 
Objelodanjena je istom poslije smrti pjesnikove. Gradja joj je 
crpena iz vojnih epizoda u Turkestanu, prikazanih na slikama 
slikara Vereščagina, Mladoga pisca — ne bijaše mu tada još ni 
dvadeset godina — nije porazila tehnika slika, nego gradja sdma. 

U stihovima ove pjesme ne opaža se budući majstor oblika, 
ali vidiš pisca »Četiriju dana«, »Kukavice« (Trus^), »Uspo- 



* -™' ^ _ ■ ■■ ■ ■■ ^ ■_ 1^ ■11 I i ■! I ^-^ 



Vsevolod Mihajlović Garšin, 243 

men^ vojnika Ivanova« (»Vospominanija rjadovogo Ivanova«), 
strastvena protivnika svakomu nasilju. Nije možda slučajno, 
što je Vereščagin podao Garšinu prvu pobudu; medju njima 
ima mnogo zajedničko ; pa ako se Vereščagina — bar donekle 
— dojmio književnik grof Lav Tolstoj, Vereščagin se opet 
svojim slikama kosnuo literature, poimence Garšipa i Ščeglova. 
A nije ni za čudo, što su VereSčaginove slike tako silno po- 
tresle Garšinovom dušom. Ta Garšin je slim doživio slične 
dogadjaje za Dunavom. 

Njegov prvienac »Četyre dnja« izvojštio mu je slavu naj- 
pače tim, što opisuje vjerno i vrelo svoje doživljaje. Ranjeni, 
na bojištu ostavljeni junak ove pripoviesti ne žali toliko za 
sobom i rodom svojim, koliko za neprijateljem, koga je ubio, 
jer gnjev i neprijateljstvo, nametnuto spolja, izčezava uporedo 
sa šumom i bukom same bitke. On nije želio nikomu zla, 
kad je pošao u boj. Nije mislio ubijati, nego samo sebe žrt- 
vovati ! Što mu je protivnik skrivio ? Ništa. A ipak ga je ubio. 

I »Trusi« (Kukavica) podaje takovu krasnu, rek bi, indi- 
vidualnu psihologiju vojne, prikazuje ratne dojmove u zrcalu 
ličnoga osjećanja. Glavno lice već u početku vojne nije takvo, 
kao što su svi drugi vojnici. Kad stigne telegram, kako je 
malo Rusa poginulo u nekom kreševu, ne raduje se on kao 
drugi, nego se prepada. »Petdeset mrtvih, sto osakaćenih — 
zar je to malo ? A zašto se onda toliko smućujemo, ako jave 
novine smrt nekolikih ljudi!« Razumljivo je, da ga glas o 
> trećoj Plevni« dogoni do halucinacije. U njega nema druge 
misli, nego koliko zla i nevolje nanosi vojna. Za operacije 
svoga bolestnoga druga Kuzmana razmišlja »Kukavica« o drugim 
ranama, mnogo užasnijim, — o ranama, kojih ne zadaje sliepi 
slučaj, nego sviestni ljudi ... A kad umre drug, veli ovako : 
»Smrt ostaje smrt, ili umro medju svojima, ili se valjao u svojoj 
krvi i prašini čekajući, da te zgaze kao crva.« 

Nije po slučaju. Što su svi junaci vojnih pripoviesti Gar- 
šinovih — kao i sam Garšin — pošli u vojnu od dobre volje. 
Oni nisu mogli zaboraviti, da je »vojna obće zlo, obće stra- 
danje«, kojemu se ne smije uklanjati poje'dinac. Čuvstva, koja 



244 Vsevohd Mihajlović Garšin. 

prožimaju vojnika polazeći u boj, opisana su tako vjerno, tako 
istinito, da se prosto diviš. Ova je psihologijska analiza bez 
sumnje tendenciozna. 

Upravo je nenadmašan opis liepe neke crte u ratnom 
životu, na ime onoga obćenitoga zanosa u svoj vojsci prije 
samoga boja. U > Uspomenama vojnika Ivanova« pripovieda se, 
kako ide pukovnija prije bitke, da prodje pred carem. U po- 
četku je Ivanov miran. Tek vidi druga pred sobom. Ne vidi 
ulicS, ne vidi svjetine, koja je navrvjela, tek osjeća čuvstvo 
neke moći u zajednici s ostalim vojničtvom. Osjeća, da ovoj 
sili nije ništa nemoguće izvršiti, i misli na Gospodara, kao da 
mu želi reći: Vodi nas, tebi dajemo svoju krv, pogledaj nas, 
pa budi miran : mi smo gotovi umrieti ! . . Ivanov se ne sjeća 
nikoga do cara. Njegovo mu se lice zasjeklo u pamet. Za- 
gledao se u njegove brižne oči i drhtava usta, koja su nešto 
govorila. Sve je to za čas minulo, jer do mala zagrmi iz hi- 
ljadu grla gromko: hura! 

Ova je slika živa, efekt joj je silan, a za čudo je, kako 
je prosta pomagala upotrebio pisac! Inteligentan se dobro- 
voljac u času ovakvoga nagonskog čuvstva ne razlikuje od 
običnoga vojnika: svi se sjedinjuju u cjelinu, svi su mirni i 
sretni, jer znaju, da je uprava povjerena višoj sili. Ovo je 
divna ilustracija stare teme : Ave, Caesar, morituri te salutant ! 

U ovoj pripoviesti opisuje Garšin sa svom iskrenošću ta- 
kodjer duboko uvjerenje mase, da je nuždno kazniti krivca, 
začetnika vojne. A u tom se krije strog prigovor samoj vojni, 
ne manje strog, nego da je inače izrečen »u ime drugih, 
viših principa« . . . 

Mučno je, gotovo nemožno, ruskomu piscu poslije voj- 
ničkih tipova Lava Tolstoga narisati vojnika i oficira, koji te 
ne bi opominjao kojega lica u vojnim romanima i pripovie- 
stima ovoga velikoga pisca. Pa je ipak Garšinu i u tom pošlo 
za rukom stvoriti novih tipova, novih lica. I drugi su se dali 
na taj led, ali su se poklizli . . . 

Pripoviedka »Hudožniki« prikazuje nam Rjabinina i Dje- 
dova, reprezentante dvaju protivnih smjerova umjetničkih. 



Vsevolod Mihajlovič Garšin, 245 

- ■— ■ ■ ■ ...i. ■— — ■■-— ■ ■ -■■■■ ■^ ^ ^ 

Rjabinin ne nalazi primirenja medju životom i umjetnošću, 
pa se najzad odreče kista i podje u učiteljsku seminariju. 
To je način — >ući u narod« i biti koristan. Ali ni na ovom 
polju ne izdrži. Vječna je šteta, što nam nije prikazao Garšin 
daljne sudbine Rjabininove, kako je obećao. Pored svega toga 
Rjabinin je jedna od najznamenitijih figura suvremene knji- 
ževnosti ruske. 

Djedov je opet reprezentant »čiste umjetno.sti«. U radu 
umjetničkom nalazi podpuno udovoljstvo, te je uvjeren, da 
»ništa ne diže čovjeka toliko, koliko umjetnost«. A ne prezire 
ni novca. Dok je Rjabinin — vas oganj, to se i u Djedova 
zakriesi iskra, ali samo na mahove. 

Srodna se žica previ ja i u »Noći«, gdje opisuje čovjeka, 
koji se je riešio, da se ubije, jer ne može više živjeti samo »za 
svoju korist i sigurnost«. 

Ova potonja misao bijaše karakteristična za samoga pisca. 
Ne može se nikako odbiti na slučaj, što je ovo uvjerenje pro- 
niklo takodjer glavno lice u pripoviesti »Krasnyj c^etoki*« 
(Crveni cvietak). Od drugih psihijatrijskih studija, kojih ima 
u potonje doba mnogo u ruskoj književnosti, a i preko granica, 
odlikuje se »Crveni cvietak« osobito time, što se prvi put ne 
iztiče bolest sama, kliničko izučavanje njenih faza i simptoma, 
nego povjest ideje, koja se rodila u umno zdrava čovjeka, a 
nastavlja se u njegovu ludilu. Još iz zdrave epohe potječe ona 
odrješita volja, da se žrtvuje za tu ideju. Odatle onaj duboki 
dojam, onaj silni efekt, kojega je puna duša svakoga, tko pro- 
čita ovu pripoviedku; odatle onaj tragični kontrast medju 
svietom, u kojem se nalazi volja bolestnikova, i tminom, u 
koju je zalutao njegov um. 

Jedan od najvrstnijih psihijatara ruskih ujamčuje, da je 
po nesreći sam Garšin trpio od takve ideje, s toga je pojmljivo, 
što ju je tako vještački opisao. Najviše se doimlju u pripoviesti 
oni mutni odjeci predjašnjih čuvstava i težnja, koji spajaju 
prošlost sa sadašnjošću u duši bolestnikovoj. 

Bolestnik zamišlja došavši u bolnicu, da mu je dužnost 
izvršiti gigantsko djelo, na ime utamaniti zlo na svietu. U tom 



246 Vsevolod Mihajlović Garsin. 

' — - 

stanju duševnom obori se bolestnik sa svom snagom na ono, 
o Sto mu najprije zapnu oči. BijaSe to — makov crveni cvietak 
u vrtu. Bolestnik je utuvio u glavu, da mora — puklo kud 
puklo — uništiti ovaj cvietak, misleći, da će tim izkorieniti 
zlo na svietu. Ova mu zadaća zaokupi svu dušu. Njemu se 
čini, da je cvietak u sebe usisao svu nevino prolitu krv, sve 
suze, svu žuč čovječanstva, — zato je cviet i crven. On mu se pri- 
činja kao biće protivno Bogu, kao Ariman u nevinu obliku. 
Bolestnik ga se boji, ali ga ipak odkine, pa ga privija k tielu, 
da ne bi izdišući izlio sve zlo na sviet . . . Tako odkine drugi 
i treći cvietak, a kad ubere potonji, — umre sretan i zadovoljan. 

U nekoliko se dana započela i svršila sva drama. Tko ne 
vidi, da je u tom nesretniku prikazano ludilo čovjeka, koji 
se umno borio, da doskoči svjetskoj nevolji ? Ovo je samo na- 
stavak njegove duševne radnje, kao što je sanja nastavak onoga, 
što smo čuli i vidjeli na javi. 

Srodnu misao nahodimo i u pripoviesd >Attalea princeps«, 
samo što ovdje nije tendencija tako vidna i odkrivena kao 
inače. Druga mu je priča >0 žabi i ruži«. Mnogo je još 
jasnije izrečena propovied solidarnosti, projX)vied požrtvovanja 
samoga sebe u zadnjem plodu Garšinova pera, u divnoj crti 
»Signal«. 

Najveća njegova pri}X)viedka »Nadežda Nikola jevna« tiesno 
;e svezana s jednom od najranijih njegovih pripK>viesti, kojoj 
je nadpis: >Proisšestvie< Porietlo . Glavno je lice isto. U ovoj 
ie drugoj pripoviesti Nadežda Nikolajevna pala na tako nizke 
svrži, te je premučno vjerovati, da bi se mogla promieniti za 
tri godine onako, kako to vidimo u nastavku, u >Nadeždi 
Nikolaie\Tioi«. A i sama gradja nije presretno odabrana. Reha- 
bilitacija propalih žena već je u svietskoj literaturi dobrano 
zastariela. Pa ipak se ne može tvTditi, da se u >Nadeždi Niko- 
lajevnoi« vidi nazadak Gar^inova talenta. Bliedoću glavnoga 
^'unaka Lopatina i junakinje Nadežde nadoknadjuje jarkost, 
s ko'om je Garšin umio prikazati druga lica, kao Što su Helf- 
reih, kapetan Grum-Skžebicki i poimence Bezsonov. 

Katastrofa 5e na kraiu pri[x>viedke sas\'im opravdana zna- 



Vsćvolod Mihajlović Garšin, 247 

čajevima samim. Ljudi, kao što je Bezsonov, ne ugibaju se 
ni pred kim, a Lopatin se nije mogao dati na zaštitu Nadežde 
Nikolajevne. 

U Garšina bilo je i humora. Taj je humor jedan put mračan 

— kao u priči »Ono, čega nije bilo«, drugi put dobrodušan 

— kao u pripoviesti »Soldat i oficir«, ili melankoličan, kao 
u »Medvjedima«. 

Od sviju se radova razlikuje »Vstržča« (Susret), gdje se 
vidi, da je pod silu moglo biti u Garšina i umjetničke ob- 
jektivnosti. 

U Garšinovim se radovima nahodi veliko bogatstvo tankih 
umjetničkih crta. On se ne daje na protokolizam, niti prevr- 
šuje u dekorativnim slikama. Svagda je opis tiesno svezan sa 
razvojem radnje, 

A i izporedjivanja nema u Garšina više, nego je potrebno. 
U tom se povodi za dobrim uzorom — za Turgenjevom. 

U duševnoj analizi nije Garšin sitničar, već umije iza- 
brati izrazite crte, koje razjašnjavaju živim svjetlom sav orga- 
nizam značaja i radnje. 

Garšin pripovieda dosta jednolično u svojim pripoviestima. 
Ili su zapisci ili pripovieda u prvom licu. U obće treba pri- 
znati, Garšin ne bijaše majstor arhitektonike, nije umio proiz- 
voditi složnih, simetrijskih dielova. 

Možda je to uzrokom, što nije napisao ni jednoga romana. 
Medjutim po veličini se ne mjere književna djela. Nije li 
»Cengić Aga« malena pjesma? Pa ipak je najvredniji biser u 
hrvatskoj književnosti. 

Moglo bi se pitati : Je li Garšin skeptik ili pesimist ? Bez 
sumnje preko sviju njegovih pripoviedaka lebdi veo duboke 
tuge. A tomu će biti uzrokom prilike vremena, kad je živio, 
i još više — boležljivost njegove prirode. 

Garšin je vjerovao u čovjeka, kako to svjedoči njegov 
zadnji rad — »Nadežda Nikolajevna« i »Signal«. 

Ali ga je bolest gonila u očaj, kao i mladoga Nadsona, 
pjesnika neobične genijalnosti, koga je takodjer prerano otela 



248 



Vsevolod Mihajlovič Garšin. 



smrt čovječanstvu. Nadsonu su bile istom dvadeset i četiri 
godine. 

U Garšina je bez sumnje gorjela želja, da se ukloni ne 
volja i jad sa svieta, koliko se može. Ali tko se može nadati, 
da će za sva vremena utamaniti onaj »crveni cvietak«. Ubereš 
jedan, dva, stotinu njih, ali ih ne možeš sasvim utamaniti. 
Uviek će ostati dosta cvjetova, koji će izdišući sipati na sviet 
otrov nevolje i patnje. 

Garšin je doduše vjerovao, da može biti dobrote u ljudi, 
ali bismo se jedva usudili uztvrditi, da je vjerovao u konačnu 
pobjedu dobra. Vidi se iz većine njegovih pripoviedaka, da 
je u njegovoj duševnoj borbi ipak pretezao pesimizam ili bar 
skepticizam. 




hav Diholojeoić tColsfi 



"^grsamljen u svojoj nedostignutoj, pravoj narodnoj veličini 
"^^^ umjetničkoj stoji grof Lav Nikolajević Tolstoj, najveći i 
najplemenitiji od sviju živih realista. Njegove su divne radnje 
najsavršenija djela, koja je moderna svjetska književnost stvorila 
na polju pripoviesti. Nema drugoga modernog pripovjedača 
(izuzevši Dostojevskoga), te bi nam tajne putove čovjećje misli 
i osjećaja, najskrovitija poticala ljudskoga djelovanja odkrivao 
poput Tolstoga, koji nam proces individualnoga i društvenog 
života prikazuje u svim fazama, koji se slobodno kreće u 
svima sferama modernoga života, koji nikada ne traži idealna 
ili junačkoga motiva, osim ako se sam nadaje, bilo da slika 
biedu svakidašnjega života ili prikazuje kultumo-historijski i 
politički važan momenat. Njegova djela nisu Štampane knjige, 
nego život sfim. Lav Tolstoj laća se pera samo onda, kad mu 
je Ito na srcu. Njemu nije stalo do toga, da Sto izmišlja i da 
odatle učipi knjigu; on mora sam nešto doživjeti, da uzmogne 
IO ponoviti u umjetničkom obliku. Tolstoj zna, što hoće, a 
hoće samo dobro. Budući uviek samostalan u mišljenju i u 
djelovanju, on je ostao podpuno Izvoran, te sve ono. Sto piSe, 
svjedoči, da je duha nezavisna, da su mu ideje promišljene i 
da piše iz uvjerenja. 



250 Lav Nikolajević Tolstoj, 

Djela ruskih pripovjedača I. Turgenjeva, Dostojevskoga i 
Tolstoga u najtješnjoj su svezi sa vlastitim duševnim životom 
i ujedno sa životom svega družtva, s religioznim, družtvenim 
i moralnim interesima i idealima narodnim, pa to upravo i 
podaje golemu družtvenu i filozofijsku cienu njihovim radnjama, 
takovu cienu, kakova je osamljena u svoj svjetskoj književ- 
nosti. Poimence Dostojevski i Tolstoj mogu se nazvati pred- 
stavnicima modernoga naprezanja, oni u sebi i u djelima s 
neobičnom silom izražavaju duševne slabosti i moralne patnje 
današnjega čovjeka i njegove savjesti. Dostojevski je bio čovjek 
borilačke naravi, politik i tribun, koji je činio propagandu i 
perom, kao mačem, mahao oko sebe. Zato njegova djela nemaju 
one umjetničke savršenosti i ljepote, kojima se odlikuju djela 
Tolstoga. Tolstoj je naravi mirnije. Kao čovjek kontempla- 
tivne naravi, kao mislitelj nije Tolstoj htio da stupi na bučnu 
arenu teoretičnoga nacionalizma, kako to uradi Dostojevski, 
on je i onako bio od početka demokrat po svojoj duši, premda 
je po rodu grof, te odavna na praktičan način posvećuje svoje 
vrieme poglavito brizi oko pučkoga uzgoja i napredka. Tol- 
stomu je uviek djelo vriedilo više od rieči, pak se toga drži 
i danas. Tolstoj je s pravom mogao u jednoj od svojih seba- 
stopoljskih pripoviesti napisati : »Junak moje pripoviesti, koga 
ljubim sa svim silama duše, koga sam nastojao u svoj nje- 
govoj ljepoti prikazati, i koji je uviek krasan u prošlosti, u 
sadašnjosti i u budućnosti, jest — istina.« Ogledajmo, u 
kakovim se oblicima u njegovim pripoviestima javlja ovaj junak, 
najplemenitiji od sviju. 

Sva književna djelatnost Lava Tolstoga podaje možda 
jedini primjer najveće umjetničke harmonije, najstrože dosljed- 
nosti, najveće duševne zrelosti. Počevši od prvih novela sve 
do najnovijih vjerskih i etičkih traktata Tolstoj uviek jednako 
traži istinu i Boga. Ovaj proces neprestano napreduje, počinje 
se s očišćavanjem sebe samoga, prelazi u provalu očaja i 
skepse, a za vršu je se s pobjedom »čistoga kršćanstva«. Pjesnički 
zadahnute duševne slike u prvim novelama (u početku pet- 
desetih godina): »Djetinjstvo« (Detstvo), »Dječačtvo« (Otro- 



^'^Bmmmmmmmaatsmš 



Lav Nikolajćvić Tolsioj, 251 

čestvo), » Mladost € (Junostb) i u kasnijim epizodama »Jutro 
nekoga vlastelina« (Utro pom^ščika), »Zapisci markerovi« (Za- 
piski Markera), »Luzern« — pokazuju nam posljedice u načelu 
promašena, umjetna uzgoja, koji od plemenitih aristokratskih 
mladića, kakovi su Nikolaj Irtenjev i knez Nehljudov, čini ku- 
kavne junake na rieči i nesposobne, upravo nerazborite čudake. 
Proniknuti najljepšim i najidealnijim namjerama, ovi neradini 
pregaoci i maštaoci razbijaju se o prvom sukobu sa zbiljom, 
te se pokazuje, da su jadni muhavci i razvaljene duše. Vrsti 
Pečorina — takodjer produktu aristokratske sfere u dvadesetim 
i tridesetim godinama — pripada poručnik Olenin, junak divne 
novele »Kozaci« (Kazaki). Zasitivši se užitaka i plandovanja 
»velikoga svieta«, on polazi u divlju prirodu Kaukaza, koji 
nam pisac majstorski prikazuje u savezu sa kozačkim životom, 
ali Olenin ne može se odomaćiti u ovom djevičanskom svietu 
prirodnih čuvstava i pravih strasti, te ostavlja ovu nepoćudnu 
i tudju sferu, pošto ga odbije divlje strastvena, surova i ne- 
pristupna kozačka krasotica Marijanka. 

Ovdje, kao i u drugim novelama, iznosi Tolstoj na vidjelo 
svoju silnu antipatiju proti svemu, što je u čovjeka izhitreno, 
umjetno, nametnuto, proti svakoj neprirodnosti, neistinitosti i 
neljepoti u čovječjem životu. Tolstoj traži ideal prirodnosti, 
ljepote i istine, pa ga ova težnja goni iz salonskoga svieta 
medju puščano zrnje gorskih naroda i na bedeme sebasto- 
poljske. Već je davno priznato, da Tolstomu nema premca u 
prikazivanju ratnih dogadjaja i ruskoga ratnika. On je naj- 
točnije proučio rat i vojnika, uočio najfinije razlike junačtva 
i plašljivosti. U pripoviesti »Navala« (Nabeg'B) nahodimo u 
kapetana Hlopova sliku i priliku junačtva : za ovoga surovog 
bojnika nema nikakovih pogibelji, jer on nije u boju gledatelj, 
nego prvi borilac, jer za strah u obće nema mjesta u njegovoj 
duši. Naprotiv u »Sječi šume« (Rubka lesa) susrećemo par 
kukavica. Veoma točnim promatranjem iztiču se takodjer druge 
ratne pripoviesti: »Susret u odjelu sa moskovskim znancem« 
(Vstreča vte» otrjade st* moskovskima znakomym'b), »Dva hu- 
sara« (Dva gusara) i dražestni misaoni capriccio »Mećava« 



252 Lav Nikolafević Tolstoj, 

(Metelb). Veličanstveno je zasnovana trilogija, epopeja u malom: 
»Sebastopoljske pripoviesti« (Sebastopolj u decembru g. 1854., 
Sebastopol) u maju 1855. godine i Sebastopolj u augustu 
1855. godine). Nema jednostavnije i uza to vjernije slike o 
junačkoj obrani ove čuvene tvrdjave, nego što su ovi divni 
nacrti, prema kojima su poznati opisi Engleza Russela, do- 
pisnika »Timesova«, puka igrarija. Glavna je razlika u tom, 
što su Russel i drugi evropski dopisnici gledajući na teatralnu 
i slikovitu stranu dogadjaja sasvim zaboravili za pravo zna- 
čenje velike narodne tragedije sebastopoljske. Budući da je 
Tolstoj uviek istinit, pokazuje, kako se sićušna taština, samo- 
ljublje, zavist, škrtost i plašljivost utiskuju u velike dogadjaje, 
kako se isti čovjek, koji se je malo prije u boju borio kao 
pravi junak, pokazuje za kratko vrieme sitnim egoistom. To 
saznajemo u drugom aktu trilogije, pošto nam je pisac u prvom 
aktu prikazao svečani zanos i junačko vladanje ruske posade. 
Ova vojska, ruski puk — pravi je junak sebastopoljske epo* 
peje, kao što je već bio junakom druge, veće medjunarodne 
drame, koju je Tolstoj odlučio proslaviti u svojoj kolosalnoj 
radnji »Vojni i miru«. 

Tolstoj ovdje iznosi na vidjelo pojave prave duševne veli- 
čine, koju je zamietio u prostoga vojnika, ali ga to ipak ne 
može očuvati od sumnje o onom, što traži ; njega muči sumnja, 
ima li u obće razlika izmedju dobra i zla, je li opažena ple- 
menitost duše doista prava, te ima li u svemirskom poredku 
prave svrhe. Tako ga presvaja po malo apatija i očaj, a nji- 
hove zvukove čujemo u pripoviestima »Luzern«, »Tri smrti«, 
»Albert«. Istomu periodu pripada i »Polikuška«. Jednostavna 
poezija velike novele »Obiteljska sreća« (Semejnoje sčastje) 
predstavlja nam najviši akt mrke resignacije naprema hladnomu 
usudu, koji neštedice gazi po cvieću ljudskoga čuvstva. Samo 
na snažni stvaralački talenat piščev valja odbiti, što njegove 
pripoviesti uza svu piščevu duševnu patnju ipak imadu obi- 
lježje divne savršenosti i harmonije. Njegov je talenat u tom 
periodu dostigao najveći stupanj zrelosti, pa je najdragocjeniji 
plod njegov veličanstvena epopeja u romanu »Vojna i mir« 



Lav Nikolajević Tolstoj, 253 

(od g. 1865. — 1868.), u četiri svezka. Tolstoj je u početku za- 
mišljao napisati roman »Dekabristi«, ali je napustio osnovu i 
zastao kod godine 18 12. Od »Dekabrista« su izašli samo 
odlomci: »Ulomci iz zamišljanoga romana« i »Dvie varijante 
prve glave«. 

Ako može biti moderne Ilijade, za cielo je roman »Vojna 
i mir« ruska Ilijada. Povjestničari, kulturni historici i ratni 
spisatelji opisali su nam na osnovu autentičnih vrela, doku- 
mentalnih ratnih planova i bojnih dispozicija znamenitu epohu 
g. 1805. — 1 81 2., suvremeno družtvo rusko, operacione osnove 
Napoleonove i Kutuzovljeve, prikazali nam Napoleona, Murata, 
Davousta, cara Aleksandra, Bagrationa, Speranskoga, Rostopčina. 
Poznati su najsitniji detalji francuzke provale u Rusiju i čudno- 
vatoga uzmaka. Povjestnici su samo nešto zaboravili: ovim 
dogadjajima i značajevima udahnuti života. A to je upravo 
pošlo za rukom Tolstomu. On je smirio najveću zadaću po- 
vjesti i poezije, on je činjenicu i maštu slio u najvišu živu 
istinu. Vremena, ljudi, duševne struje, nutarnji život poje- 
dinaca i mast, — ono, što je »historijski« veliko, znamenito, 
i ono, što je »nehistorijsko«, ništavo — sve to živo izlazi pred 
naše oči, to su likovi s mesom i krvlju; mi vidimo pojedine 
atome, koji sastavljaju značaj epohe i iz kojih se razvija proces 
historijskoga života. U kratko, čitatelj saznaje, što »čini histo- 
riju« i kako to biva. Na takav je način »Vojna i mir« veli- 
čanstvena historijska slika i ujedno roman. Ova slika i roman 
najtješnje su medju sobom izprepleteni, te tvore harmonijsku, 
nerazdjelnu cjelinu. Pjesnik je htio nepravoj veličini opriečiti 
pravu, onako, kako ju on shvaća. Ova opreka nije izražena . 
samo u ruskom vrhovnom vojskovodji Kutuzovu i Napoleonu, 
nego takodjer proniče sve momente narodnoga rata Rusije s 
Napoleonom. Dobro veli najbolji kritik djela Strahov, da či- 
tatelj ne vidi ni klasičnih zločinaca ni klasičnih junaka; mi 
vidimo samo ljudsku dušu, podvrgnutu vremenim strastima i 
okolnostima, ali u masi vodjenu od čistih i plemenitih nasto- 
janja. Usred množine raznolikih osoba i dogadjaja osjećamo, 
da imade čvrstih, nepokolebivih temelja, na kojima je osnovan 



254 -^^^ Nikola jević To Istoj, 

život. Dužnosti obiteljske, družtvene, bračne — svima su jasne. 
Pojmovi o pravu i nepravu takodjer su očevidni i stalni. Pu- 
stomu životu »velikoga svietac i ratnomu Stopu, koji okružava 
najviše osobe, za opreku izstavlja pisac dvie čvrsto zglobljene 
i zdrave sfere — obitelji Rostovljevu i Bolkonskoga, pa vojsku. 
Članovi ovih obitelji jasno i živo osjećaju svoje velike dužnosti 
prema domovini, pa im je najveća svetinja, da ih izpune. Isto 
tako postupa vojska. Godina 1812. bijaše momenat, kad je niži 
sloj ruskoga naroda održao pobjedu nad višim, labavim slojem, 
pa da nije bilo njegove uztrajnosti, Rusija ne bi odoljela navali 
Napoleonovoj. Knez Andrija Bolkonski prezire priliku, da služi 
u stopu, te ulazi med ju obične vojnike. »Francuzi su moju kuću 
razorili, veli on, a sad kane razvaliti Moskvu. Oni su mene 
ojadili i ojadjuju me svaki čas. Svi su oni moji protivnici, svi 
su oni za me zločinci.« Rat bijaše s ruske strane defenzivan, 
pa je tako imao značaj svete narodne dužnosti; a s francuzke 
strane bješe ofenzivan, po tom silovit, nepravedan. U bitci 
kod Borodina očitovala se je snaga dviju oprečnih ideja, koje 
su narode vodile. Francuzi bjehu zastupnici kozmopolitske 
ideje, koji se u ime obćenitosti nisu žacali prolievati krv i 
činiti silu ; a Rusi zastupahu narodnu ideju, te u ime njezino 
branjahu s ljubavlju svoj osobiti duh i svoju kulturu. Na bo- 
jištu kod Borodina Rusi su prvi put riešili pitanje naroda u 
prilog narodnosti. Napoleon nije shvatio, što znači Borodino, 
ili nije mogao da razumije. Zato se čudi, zato ga spopada 
strava, kad vidi, kako se ruska vojska, silno već proriedjena, 
još uviek junački drži kao u početku. Ali nije samo u tu uru 
i na taj dan bio zamračen duh i savjest ovoga Čovjeka, koji 
je više nego itko drugi bio odgovoran za sav pokolj kod Bo- 
rodina, i kasnije, sve do svoga svršetka — veli Tolstoj — 
Napoleon nije mogao shvatiti, ni što je dobro, ni što je liepo 
i pravo, ni što znače njegova djela, koja su se previše pro- 
tivila dobroti i pravdi, odviše se udaljila od čovječnosti, da 
bi on mogao razumjeti njihovo značenje. Napoleon nije mogao 
opozvati svoja djela, kojima je pola svieta pjevalo slavu, pa 
se je zato morao odreći pravde, dobrote, čovječnosti. 



«■ 



Lav Nikolajevič Tolstoj, 255 

Nema veličine bez Jednostavnosti, bez pravednosti i do- 
brote — veli pisac na nekom mjestu romana, a u tom je 
osnovna ideja njegove radnje. Ove tri kreposti pribavile su 
godine 18 12. Rusima pobjedu nad silnikom, u koga ovih kre- 
posti ne bijaše. Kao najdublji poznavač čovječje du§e Tolstoj 
drži, da je historijska ličnost jednaka svakomu vojniku. Kao 
teoretik Tolstoj je privrženik skeptične škole, koja ne štedi 
nikakvoga piedestala. Tako zvani »veliki ljudi € njemu su samo 
etikete, koje dogodjaju podaju ime. Da toliki i toliki francuzki 
vojnici nisu pošli za Napoleonom, veli Tolstoj u dodatku k 
romanu, Napoleon ne bi mogao ni misliti na ovu vojnu. »Mili- 
jarde su se uzrokit sastale i proizvele ono, što se je dogodilo . . . 
Tečaj svjetskih dogadjaja zavisi o sastanku voljnih izjava sviju 
ljudi, koji su dionici ovih dogadjaja . . . Dostojanstvo čovječje, 
koje mi kaže, da je svak od nas ako ne više, a to za cielo i 
ne manje čovjek nego veliki Napoleon, upravo me sili, da 
ovako riešim pitanje, a historijska mi izpitivanja potvrdjuju ovu 
predpostavku.« Ovaj fatalizam proteže Tolstoj na ocjenu slavnih 
vojskovodjž, kao što su bili Napoleon i Kutužov. On ne pri- 
poznaje strategici onoliko važnosti, kako to čini ratna nauka. 
»Što može«, umuje ovdje knez Bolkonski: »nauka u stvari, 
kojoj su okolnosti i uvjeti nepoznati i ne mogu se unapried 
odrediti ; gdje se snaga onih, koji vojuju, može još manje una- 
pried odsjeći ? Nitko nije mogao znati i ne može znati, u kakvu 
će stanju biti sutra naša i neprijateljska vojska, nitko ne može 
reći, kako je jak ovaj ili onaj zbor. Kadikad ako nema u pročelju 
kukavice, koji bi zavikao: »Mi smo razkinuti!« i pobjegao, 
nego ondje kakav veseo momak za viče »Hurra!«, zbor od pet 
hiljada ljudi vriedi za njih trideset, kako se dogodi u bitci kod 
Schdngrabena, a gdješto osam hiljada natjera u bieg vojsku 
od petdeset hiljada, kako je bilo kod Austerlitza.« Ova teorija 
zvoni doduše veoma slobodno, i nije osnovana na izkustvu, 
ali mi slabo marimo za fatalistično-skeptičnu filozofiju Tol- 
stoga, dok pazimo na dojam svega djela. A ovaj dojam stoji 
u tom, da povjest nije jednolična igra ni bezkrajan lanac 
uzrokll i posljedici, koji se neprestano ponavljaju, već da ona po- 



256 Lav Nikola jcvić Tolstoj. 

kazuje posebne dogadjaje, u kojima se javlja djelovanje do 
tada nepoznatih sila, — u kratko — da se u povjesti očituje 
nešto tajno i duboko, često sasvim novo. Prikazujući Kutuzova 
ne cieni u njemu toliko talenta valjana vojskovodje, koliko 
sposobnosti pravoga ruskoga čovjeka, koji je s prirodnim taktom 
razabrao svu situaciju, oćutio važnost momenta, i ondje, gdje 
je njegov kratkovidni i naduti generalni stop odredio svoje 
dubokoumne dispozicije, naprosto dao maha dogadjajima, nek 
teku prirodnim putem, te samo nastojao budnim' uzdržati duh 
u vojske. Kutuzov, taj pravi prostonarodni junak, proniknut svima 
slabostima svoga vremena, pokazuje se, da je vrstan dočekati 
velike dogadjaje, pa upravo to i podaje svu važnost njegovu 
vodstvu. On je jedini ćutio, što je osjećao svaki soldat; on je 
jedini razabrao važnost borodinske bitke ; kad su drugi nazrievali 
poraz, on je to držao odlučnom pobjedom. I doista, ovaj mo- 
derni Fabije Cunctator, koji uviek oteže , u ratnom vieću 
driema, nemarni, ostarjeli, grješni Kutuzov, koji uza to vriedi 
za lukava dvoranina, — ne vara se u svojoj predpostavci : 
Borodino ostade odlučnim uspjehom, žrtvovati Moskvu nije 
još značilo žrtvovati Rusiju (premda mu toga nisu mogli dugo 
vremena oprostiti); pošto je zauzeta i spaljena Moskva, slomi 
se Napoleonova sila, te se iz strašne neprijateljske zemlje tek 
s mukom spasiše jadni ostatci nekoč jake vojske, koja je imala 
šest stotina hiljada ljudi . . . Ovomu idealu jednostavna, mirna 
heroizma približavaju se takodjer hrabri kapetan Tušin i ger 
nerali Dohturov i Konovnicyn; naprotiv poznati zapovjednik 
Moskve Rostopčin, čijemu se patriotizmu pripisuje požar grada, 
Barklay de Tolly, Bennigsen, Wolzogen, Miloradović, Jar- 
molov — to su tipi ljudi, koji su za svoju slavu tako zabri- 
nuti, da još u odlučnom času traže utočište u zvonkih fraza. 
Glavni su zastupnici ovoga nepravoga, teatralnoga heroizma 
dakako Napoleon i njegovi generali i častnici, njih kao da je 
zaokupila samo misao o vlastitoj veličini i nepobjedivosti. 
Ako Tolstoj ovdje i nije ostao sasma objektivan, valja pri- 
dodati, da svagdje pazi na fini, umjereni takt. Likovi Napo^ 
leona Velikoga i cara Aleksandra prikazani su doduše u kon- 



^.^ariftMHi 



Lav Nikolajević To Istoj. 257 



turama , ali ipak reliefno, a isto tako i . figure francuzkih 
čaistnika i vojnika. 

Suvremenik i svjedok narodnoga rata A. S. Norov u svojoj 
knjižici »Vojna i mir« veli, da nije zadovoljan načinom, kako 
je Tolstoj prikazao moskovski i petrogradski život najviših 
krugova, ali posvjedočuje, da je bitka kod Borodina do naj- 
sitnijih tančina prikazana vjerno. Takovih majstorskih ratnih 
slika podao je Tolstoj više (na pr. bitke kod Schongrabena i 
Austerfitza). U obće je pisac mnogobrojne faze i momente rata 
tako prikazao, da možemo svakomu pojedinomu vojniku za- 
viriti u dušu, bilo to u vatri, ili u konjaničkom nasrtu, bilo 
to na biegu, u lazaretu, u taboru ili uz ognjište. Tolstoj je 
majstorski prikazao ostale historijske osobe niira: nekolikim 
oštrim potezima umije pjesnik iznieti pred naše oči čovjeka s* 
cielim njegovim osobitim bićem, tako su prikazani Rostopčin, 
ministar Speranski, diplomat Bilibio, dvorska gospodja Ana 
Scherer ; izmišljen je salon njezin s grofom Kuraginom, groficom 
Bezuhovkom i njenom kćerkom, s Pierreom Bezuhovom (Bezuhij) 
i strancima ; iz pjesnikove su mašte nikle obitelji Rostovljeva i 
Bolkonskoga, razuzdana mladež tadašnjih velikih krugova s 
Kuraginom, Pierreom i Dolohovom na čelu, a na drugoj strani 
tipni aristokrat staroga kova, pun plemićkoga, djedovskoga 
ponosa, neograničen gospodar na svojem imanju, nešto mu- 
šičav despot svoje okoline i osobito svoje skromne i kršćanski 
ponizne kćeri Marije — knez Bolkonski, koji prezire Napo- 
leona i cieli sviet i koji se na odlazku svoga sina Andrije u 
boj pokazuje Rimljaninom veleći: »Pomisli samo na to, — 
ako te ubiju, to će mene starca boljeti ... no saznadem li, 
da se nisi ponio kao pravi sin Nikolaja Bolkonskoga, tada će 
me biti sram . . .« I doista, knez Andrija, jedna od glavnih 
osoba u romanu, bori se, ljubi i umire kao plemić ne samo 
po krvi, nego i po srcu. Stari knez sam umire od srčane kapi, 
kad dušmanin provali u sredinu zemlje. 

Zapravo ovo djelo ima u sebi više suvislih romana, no 
glavni se interes djela ujedinjuje u procesu nutarnjega »pro- 
svjetljenja« u kneza Andrije i u njegova čudnovatoga prijatelja 

Slike iz erajetske književnosti. II. 17 



258 Lav Nikolajević Tolstoj. 



Pierrea, te su obojica najznačajniji predstavnici boljega Rustva 
u početku našega stoljeća. Ovaj se razvoj dogadja u obojice 
na razan način : u Andrije istom na smrtnom logu, pošto kod 
Borodina dopane smrtnih rana, a u Pierrea u francuzkom za- 
robljeničtvu u Moskvi pod utjecajem supatnika, prosta vojnika 
i seljaka — Platona Karatajeva. I Andrija i Pierre su naleti 
svoga vremena : u njih izlazi na vidjelo vrenje ruskih duhova 
poslije revolucije, ni jedan ni drugi ne može se zadovoljiti ni 
uvrieženim idealima svoga kruga, ni interesima velikoga svieta, 
ni nadutim tonom salonskoga patriotizma, ni obiteljskim ži- 
votom, šupljim produktom istoga velikog svieta, ni nejasnim 
nastojanjima filantropi i framason^, oni ne nalaze nigdje izlazka 
iz labirinta svoje tamne težnje. To se dogadja u Andrije istom 
onda, kad užasna slika uzajmičnoga uništavanja, grozno krvo- 
proliće, patnja, smrt, ubistvo hiljadž i hiljadi ljudi, prijatelja 
i neprijateljli (medju njima takodjer ličnih), neuspjele nade, 
nedostojno postupanje samovoljnih zastupnika »narodne volje«, 
napokon tužni ljubavni roman njega samoga s Natašom Ro- 
stovljevom — slome u Andrije taštinu i ponos, te se on prekloni 
pred silom prilika, u kojima vidi Providnost božju, ... i ako 
tek na pragu groba . . . Drugačije prolazi grof Pierre, to veliko 
diete s lako razdraživom snagom lavskom, taj kolos s djetinjom 
dušom, koja je pristupna svakoj dobroti, a ipak se poput laka 
čamca na uzbibanu moru koleba amo tamo. Pierre je prošao 
razne zablude mladenačke lakoumnosti, oženio se na način, 
kojega sam ne pojmi, sa pokvarenom svjetskom gospodjom, 
zaokupio ga je suvišni formalizam framasonstva, pa ga sve 
ove prilike zanesu u vrtlog velikih historijskih dogadjaja, slučaj 
ga u spaljenoj Moskvi zbliži s ranjenim, zarobljenim vojnikom 
Platonom Karatajevom: a to mu otvori sasvim nov, neslućen 
sviet. Karatajev je čovjek jednostavan, svakoga susreće s lju- 
bavlju u svojoj prostodušnosti i vjerskoj smjernosti, te obasipa 
svakoga zlatnim zrnjem prave čovjekoljubivosti i dubokoga 
poznavanja životnog iz bogate riznice svoje duše ; on i Pierrea 
nauči pokoravati se sa svom smjernošću Providnosti, koja nam 
s neba šalje sreću i nesreću. Karatajev je sama ljubav k bliz- 



Lav Nikolajević Tolstoj, 259 



njemu. Poslije »moralnoga preporoda« steče Pierre i najveću 
zemaljsku sreću: NataSa postaje njegovom ženom i njihovu 
obiteljsku sreću prikazuje nam Tolstoj u zadnjem dielu ro- 
mana. Sestra Andrijina patnica Marija polazi za Natašina brata 
Nikolaja Rostova, čovjeka valjana, ali obična, pa je ova slika 
obiju mladih obitelji znamenit, miran epilog uzburkanim vre- 
menima rata. 

U šestdesetim godinama počelo se u Rusiji mnogo raz- 
pravljati o uzgoju, u prvom redu o uzgoju naroda. Grof Lav 
Tolstoj, koji je veći dio svoga života proživio na svojem imanju 
Jasnoj Poljani i još danas ondje u osami živi, — poznaje se- 
ljaka ne samo u vojničkom ruhu, nego i za plugom. Prilikama 
seoskoga života, rataru posvetio je Tolstoj sve svoje brige, svu 
svoju praktičnu djelatnost: on radi za svoga seljaka i s njime, 
misli za nj, uzgaja ga, živi za njega i s njime. Povrativši se 
iz tudjine godine 1861. osnova Tolstoj na svojem dobru pučku 
slobodnu školu, u kojoj je organizovao pučku prosvjetu po 
načelima novim , prostim od svake rutine, te poče izdavati 
pedagogijski časopis »Jasna ja Poljana«, ali ne nadje odziva u 
većini obćinstva. U početku sedamdesetih godina objelodani 
više pučkih spisa i pobudi senzaciju svojom razpravom »O 
narodnom obrazovanju« (u »Otačbinskim Zapiscima«). Usred 
ovih briga i zanimanja stvori on drugi veliki roman — ovaj put 
iz ruske suvremenosti — »Anu Karenjinu« (počeo ga g. 1875. 
objelodanjivati, a dovršio ga godine 1878. u tri knjige). Kako 
nam je Tolstoj u »Vojni i miru« prikazao ljubav u njenu 
zdravu razvoju, a u epilogu sreću uredjenoga obiteljskog života, 
tako nam u drugom romanu iznosi na vidjelo ljubav u njenu 
odrodu, u njenu kažnjivu obliku, riše nam razrovani obiteljski 
život. Počevši od nenadane, u trenutku rodjene ljubavne strasti, 
od divljih provala putenosti i prezasićenosti do groznoga ljubo- 
mora i strašne očajne strasti, koja povodi za sobom drago- 
voljnu smrt — svu potresnu ljestvicu ljubavi prikazuje nam 
ovdje pisac u punom jeku života; nad ovim romanom osjećaš 
poput široka snažan dah demonski. Možda nije nitko preljub- 
ničku ljubav prikazao tako istinito, tako zavodno, s tolikom 



26o Lav ' Nikolajević To Iste j. 



umjetničkom mjerom. Ana, žena visoka činovnika, sam je 
plamen, sdm žar. Poila je za muža, koga nije nikada ljubila; 
pa kad se sretne sa sjajnim, ponosnim, ali hladnim i egoističnim 
grofom Vronskim, ona. mu se sva predaje. Vronski nije lako- 
mišljen Don Juan, koji želi Anu tek zavesti, nimalo, — i on 
ljubi Anu, ali neugasiva, porazna vatra njezine ljut>avi na- 
pokon ga otudjuje, te mu bude uz nju neprijatno. Ona mu i 
onako svojim ljubomorom ogorčava užitak ljubavi svoje, on 
je slobodan, a ipak se ćuti obvezan. Pa kad mu sč zatvore 
vrata onih krugova, u kojima je običavao sjati, i to zato, jer 
ne taji svojega nedopuštenog obćenja s Anom, tada nestane 
njegove stalnosti. No* Ana ne može podnositi njegove hladnoće 
i ravnodušnosti, za nju i onako život nema interesa ni svrhe 
izvan ljubavi k Vronskomu, pa zato ona ovoma uvelomu ži- 
votu dragovoljno učini kraj tim, što se svali pod kotače loko- 
motive. Čitatelj osjeća sve demonsko prokletstvo, koje pritiska 
ljubav Aninu i Vronškoga, premda ne možemo osjećati prave 
simpatije prema Aninu mužu. To je suhoparan, triezan biro- 
krat, koji, bojeći se javnoga skandala, a donekle i iz ljubavi 
i smilovanja prema nesretnoj ženi, materi svoga sina, napokon 
odlučuje, da Anu pridrži u kući i trpi njenu svezu s Vronskim. 
No ovo djelo iraade u sebi i drugi roman, koji dovodi 
do čista, nešto prozaična braka. Junak ovoga drugog ro- 
mana Konstantin Levin zapravo je središte ćiele knjige. Levin 
je imućan vlastelin, koji gospodari na svojim imanjima, ali to 
ne može zasititi žedju njegoVe duše, u kojoj prekipljuju mučna 
čuvstva. Pa taj jednostavni, čestiti, sviestni, valjani Levin, koji 
uviek mjeri po razumu, dok drugi grabe i uživaju, kod svega 
• bogatstva, mladosti i .zdravlja nije sretan. On postigne najveću 
sreću, nježno biće Kitty, koju odavna ljubi, postane njegovom 
ženom i maj-kom njegove djece, — pa ipak njega podilaze 
misli o samoubistvu usred ove sreće i zatišja. S neobičnom 
vještinom pokazuje nam pisac, kako se Levin susreće s naj- 
različitijim sferama družtvenoga života i nigdje ne nalazi. Sto 
traži, — na ime poštenje, zdušnost i iskrenost. Kolikogodj su 
ove slike umjerene i oprezne, ipak se nigdje ne laska ruskomu 



~ ' , ' ~^~~ ■ - ■ ■■ ■ .. . ■ ■ ' .^ .mn u m^' i ^'^m ^aa; 



Lav Nikolajević Tolstoj, 261 



družtvu. Samo ladanjskoga, seljačkoga života nije još zarazilo 
ovo obćenito raztvaranje. Ovomu jednostavnomu životu htio 
bi se vas podati i Levin, ali* i to ne može. Tako mu preostaje 
.samo vlastiti, individualni život. No taj je život igračka slučaja, 
Levin osjeća, da svaki iasak može prekinuti nit . njegova ži- 
vota i sreće njegove. Zato on i očajava. Egoistična svrha života 
čini mu se ništava, nemoguća, pa kad. čuje od seljaka jedno- 
stavne rieči: »Valja misliti na Boga i živjeti ^a dušu«, njegova 
se duša do temelja uzbiba i prekali, te od onda se Levinu u 
duši započinje preobrat. 

Odkako je izišao spis Tolstoga »U čemu je moja vjera?« 
(V'B čemt moja vera?), znademo, da je u preobratu Levinovu 
izrečena autobiografska izpovied samoga pisca. Ovaj prekret 
od predjašnjega racionalizm.a k . neposrednoj korelaciji s pri- 
rodom i božanstvom — takova je struja, koju su već . prošli 
mnogi znameniti duhovi (na priliku Niemci Schopenhauer i 
Hartmann). Ova struja zabacuje kako empirizam, tako i »transcen- 
dentalni racionalizam«. U Levinu vidimo'duševnu emancipaciju 
modema Rusa, koji je dugo i dugo tražio i uvidio, kako je 
'naš razum ograničen, te napokon u neposrednom čuvstvovanju 
našao put, koji vodi do sreće, nezavisne o svim vremenim i 
mjestnim oblicima — do sreće kršćanskoga srca, kršćanske 
čovječnosti. Isto tako je i Tolstoj dugo vremena .govorio u 
skladu sa modernim racionalizmom i individualizmom, ali je 
po svojem srcu neprekidno obćio s prirodomj pa je iz nje 
razabrao bezsmrtnost duše i ideju božanstva. Ovaj razkol tra- 
jaše dugo, te nam njegova djela prikazuju različite faze njegova 
duševnoga života. Iz njih jednako probija racionalizmom ne- 
zadovoljena težnja naše epohe i javlja ' se u svojem početku 
prielaz od nevjerovanja, očaja, nemira i neprijateljstva k vjeri, 
nadi, izmirenju i ljubavi. To je izvor, iz kojega su potekli svi 
mnogobrojni teologijski, religiozno- moralni i popularni spisi 
L. Tolstoga u posljednje vrieme. Djelo »U čemu je moja vjera« 
ima najprije autobiografijski uvod, zatim dolazi drugi dio, u 
kojem izpitava vjeru Krstovu po tumačenju crkve, koncila i 
apostola. Treći je dio posvećen čistoj religiji Isusovoj. U Če- 



Jl >. fc— .»»»»j »T I. i^M^^M^^i— <— »*'*WiW 



262 Lav Nikolajevič To Istoj, 



tvrtom, zadnjem dielu prikazuje pisac posljedice, koje mora 
imati ovakova, od sviju poznijih izkvarivanja očištena religija 
za život ljudi. Ova je knjiga takova, da ju u Rusiji Tolstoj 
nije mogao u cjelini objelodaniti, nego onamo kola samo mali, 
litografovani izvadak. Istim su kršćanskim duhom prožete du- 
boko humane, alegorijske pripoviesti Tolstoga, napisane za puk, 
kao što je veličanstveno jednostavna pripoviest »Od čega ljudi 
živu« (Čem'B ljudi živy), apoteoza ljubavi prema bližnjemu, 
pa pripoviesti »Bog ljubi istinu, ali je ne kaže skoro« (Bogt 
pravdu ljubiti>, da ne skoro skažetb), »Dva starca« (Dva sta- 
rika), »Svjećica« (Svečka), komedija »Rakijaš« (Vinokun.) i 
mnogi drugi sastavci, koje je izdala tvrdka » Posrednika* «, 
družtvo za razširivanje jeftinih pučkih knjiga. Ne valja zabo- 
raviti ni druge skupine crta iz zadnjega vremena — filantrop- 
skoga i gospodarstvenoga smjera : izazvao ih je popis pučan- 
stva i briga piščeva oko moskovskih siromaha. To su »Iz 
uspomena o popisu« (IzT) vospominanij o perepisi), »Život na 
selu«, »Život u gradu«. Novi sastavci zovu se »U čemu je 
sreća?« (Vt čemi* sčastte), »Što nam valja raditi?« (Tak'B 
čto-žb nam'B delath). U majstorskoj noveli »Smrt Ivana Iljića« 
(SmertL Ivana Ilbiča) divno je Tolstoj prikazao lagano umi- 
ranje čovjeka, koji nije nikada pravo mislio, da bi mogao 
umrieti. Godine 1887. objelodani mračnu dramu iz narodnoga 
života »Vlast tmine« (VlastL tBmy). Silnu je prašinu uzvitlala 
njegova nova novela »Kreutzerova sonata« i odjeknula po svoj 
Evropi. »Izpovied« piščeva izišla je u doba, kad je štampana 
»Ana Karenjina«. U potonje doba objelodani Tolstoj raz- 
pravu »O životu«, komediju »Plodovi prosvjete«, pripoviest 
iz starokršćanskoga svieta »Putujte u svjetlu«, spise »Novac«, 
»Nerad«, »Kratko tumačenje evangjelja«. Godine 1894. izišlo 
je djelo »Carstvo božje u vama« i razprava »Patriotizam i 
kršćanstvo«. 

Često se je pitalo: je li Tolstoj optimist ili pesimist, 
fatalist ili budist? Tolstoj nigda ne prikazuje života, da je 
kakovo zlo. On vidi u životu samo borbu i boli, koje valja 
savladati. No uza to traži i svietle strane. Život bi mu bio 



Lav Nikolajević TolstoJ. 



263 



paklom, da u njemu govore odlučnim glasom samo mikroskop 
i teleskop. Glavnu nesreću ljudi nalazi Tolstoj u tom, što 
ljudi misle, da znadu sve. Budi skroman i strpljiv prema dru- 
gima, tako uči Tolstoj, — u kratko: ljubi bližnjega. Pa na- 
pokon što je optimizam, pesimizam, fatalizam, budizam prema 
onomu junaku, kojemu je Tolstoj nastojao uviek ostati vjeran, 
prema istini, koja je vazda liepa? 



II. 

Tolstoj pripada medju ljude, koje mnogo hvale i mnogo 
kude. On je po rodu diete one manjine, koja iiži\a. a po srcu 
i umu prijatelj biednika i stradalaca. SvC nevolje njegove do- 
movine nalaze jeku u njegovu srcu. Mm ;^i su resultati iijogtne 
najnovije nauke izvrgnuti mnogim navalama, ali kako on pro- 
povieda ljubav k bližnjemu, tako i živi. Malo k )ii od suvre- 
menih ljudi pokazuje tolik sklad izmedju rieči i čina, kao 
Tolstoj, pa je u tom njegova veličina, kojoj se mora pokloniti 
i protivnik njegovih filozofijskih teorema. Tolstoj kao pjesnik 
odavna je već osvojio sviet, kao čovjek nije još doživio pri- 
znanja. Njegov je život tiesno izprepleten sa njegovim djelima. 

U guberniji tulskoj, petnaest vrsta od glavnoga mjesta 
Tule, na velikoj cesti, koja ide od Moskve do Kurska, leži 
imanje Jasna Poljana. Od velikoga druma vodi mala cesta do 
sela i imanja. Kad se putnik približi, opaža ostatke nekadašnje 
veličine: dva okrugla, kamena tornja, koji sada tvore vrata 
Jasne Poljane. Starost ih je već nakrivila i prerasla mahovinom. 
Gust, sjenovit red krušaka, koji presieca zanemareni voćnjak, 
dovodi do stana vlastelinova. Umjetni ribnjaci i perivoj do- 
vršuju čedni posjed, koji je nekoč bio čest veće cjeline. U če- 
tvrtom deceniju našega stoljeća uništio je požar vlastelinske 
dvorove. Ostala su samo dva krila visoke- gradjevine. U jednom 
smješta Tolstoj svoje mnogobrojne goste, a u drugom je čedan 
stan njegov i obitelji njegove. Unutrašnjost je ove jednokatne 
zgrade jednostavna. U prizemlju je radionica Tolstoga, njegova 
knjižnica i spavaonica. U prvom je katu stan obitelji i velika 



y 



264 Lav Nikolajević To Istoj. 

dvorana za muziku. Nigdje nema sjaja, ništa ne odaje bogat- 
stva. Samo nekoliko slika pfedji, koje rese dugačke stiene 
dvorane, svjedoči, da je sadašnji gospodar sin stare obitelji. 
Radionica Lava Tolstoga slabo se razlikuje od kakove djačke 
sobe. Jednostavan stol s nekoliko knjiga, nekoliko stolaca, sofa 
i malen ormar. U kutu se nahodi poprsje pokojnoga brata 
Nikolaja Nikolajevića, a na stieni nekoliko slikaj medju kojima 
se iztiče lik Schopenhauerov s vlastitim podpisom iilozofovim 
i skupina ruskih književnika* iz godine 1856. Biblioteka obu- 
hvaća djela iz sviju područja, najviše ih ima u jeziku ruskom, 
njemačkom, francuzkom i englezkom, ali ima knjiga i čeških 
i talijanskih. Najviše su zastupani ruski pjesnici i teologija. 

Jasna Poljana bijaše nasljedno dobro kneginje Marije Niko- 
lajevne Volkonske, jedine kćeri Nikolaja* Sergejevića Volkon- 
skoga, ugledna generala za Katarine Velike. Volkonski su u 
rodu sa sv. Mihajlom, knezom Černigovom, koga su 1246. go- 
dine Mongoli izmučili do smrti, jer se je kratio vršiti pogansko 
bogoslužje. Marija Nikolajevna pošla je za Nikolaja I. Tolstoga 
i priniela svoje nasljedje. 

Tolsti su stara porietla. Mnogi članovi obitelji iztakli su 
se u odličnim službama. Po predaji, koja živi u genealogiji 
ruskih plemićkih obitelji, potječe ova grofovska obitelj od 
nekoga njemačkoga plemića, koji se je prije više stoljeća do- 
selio u Rusiju, a zvao se je Dick. U doba Petra Velikoga iz- 
takli su se od ove obitelji Ivan i Petar Andrejević. U tride- 
setoj godini ostavi Petar obitelj i ode s drugim mladim lju- 
dima u zapadnu Evropu. Postao je poslanikom u Carigradu, 
i kasnije dopao tamnice u Carigradu, u kojoj je čamio četiri 
godine. 'Vrativši se u Moskvu pod je s carem godine 171 6. u 
Holandiju i Francuzku. On je takodjer odkrio careva sina u 
kaštelu St. Elmo u Napulju. Car je osudio carevića na smrt 
(godine 17 18.), Tolstomu bijaše težko izvršiti nalog, no za 
dva dana se pročuje, da je carević umro. Puk je držao, d§i je 
osudu izvršio Tolstoj. Godine 1724. dobije grofovstvo. I za 
Katarine bijaše u ugledu, no Petar II. pošalje ga dan iza smrti 
Katarinine u manastir blizu Arhangelska, gdje je i umro go- 



Lav Nikolajević To Istoj, 265 

- — fc = 



dine 1729. On je radio i na književnom polju u prilog Pe- 
trovim reformama, ostavio je opis putovanja po Zapadu i preveo 
Ovidijeve »Metamorfoze« u prozi i neko talijansko djelo o 
upravi turskoga carstva. 

Prvi grof Tolstoj imao je sina Ivana Petrovića, koji je s otcem 
dopanuo zatvora i ondje skoro umro. Unuk ovoga Ivana zvao 
se Ilija Andrejević, koji je prikazan u »Vojni i miru«, te je 
imao sina Nikolaja Iljića, koji je otac našega pjesnika. 

Nikolaj, otac pjesnikov, bio je u vojni god. 18 12- i 18 13. 
kao podpukovnik. Liepi čovjek potrati svoj imutak u igranju, 
pa se oženi ružnom, ne više mladom, ali bogatom kćer ju 
kneza Volkonskoga — iz računa. Uza sve- to bio je ovaj brak 
neobično sretan. Imali su brojnu obitelj : četiri sina — Niko- 
laja, Sergeja, Dmitrija, Lava i kćer Mariju, najmladje diete. 

Lav Nikolajević rodi se 28. augusta (9. septembra) go- 
dine 1828. Majke nije poznavao. Ona umrie, kad mu je bila 
podruga godina, a otac se prcstavi, kad je najmladjemu sinu 
bilo devet godina. Obitelj se je upravo, godine 1837., sa svom 
djecom i njemačkim učiteljem Rosselom preselila u Moskvu, 
kad se je najstariji sin htio pripraviti za sveučilište, i kad je 
u kuću došao francuzki učitelj Prosper St. Thomas, da poučava 
mladju djecu. »Svi su mi govorili«, piše kasnije Tolstoj, »da 
su moji roditelji bili dobri, naobraženi, dobroćudni i pobožni.« 

Odmah poslije obiteljske nesreće vrati se troje najmladje 
djece ljeti g. 1837. na ladanje, pa su ovdje rasli pod pazkom 
rodjakinje T. A. Jorgolske i očeve sestre grofice A. J. Osten- 
Sacken. No i tetka umre prije, neg9 su djeca odrasla, g. 1840., 
pa tako briga oko njih zapade drugu sestru očevu Pelagiju J. 
Juškovku, koja je bila udata u Kazanju. 

Gospodja JuŠkovka bijaše dobroćudna i veoma pobožna. 
No njena pobožnost bijaše spoljašnja ; vas svoj život vršila je 
obrede> pravoslavne vjere, ali kad joj je u osamdesetoj godini 
došao umrli čas, nije htjela da se pričesti; bojala se je smrti 
i srdila se na sve, jer je morala trpjeti i umrieti. Ona je u 
srce usadjivala djeci težnju za sjajem i častima. Lavu Niko- 
lajeviću bješe jedanaest godina, kad je došao k teti. Najstariji 



266 Lav Nikolajevič Tolstoj. 



brat Nikolaj otišao je iz Petrograda u kazansko sveučilište; 
Sergej i Dmitrij polazili su godine 1842. matematički fakultet, 
a Lav godinu dana kasnije udje u fakultet za iztočne jezike. 

Lava je za maturu pripremio neki profesor estetike u ka- 
zanskom sveučilištu, no Lav ostade samo godinu dana vjeran 
filologiji. Neuspjeh prelaznoga izpita iz prvoga tečaja u drugi po- 
nuka ga, da odabere drugu nauku. Lav je doista sve učinio, 
da ne smiri izpita. On je mnogo manje polazio predavanja, 
nego plesne dvorane bogatoga plemstva; pridružio se je klubu 
tako zvanih aristokrata, pa je u krugu veselih drugova obilato 
srkao iz čaše mlade slobode. Razumije se, da ovi aristokrati 
nisu stekli ljubavi ostalih djaka. Neki drug opisuje Tolstoga, 
pa veli, da mu se ne svidja njegova afektovana hladnoća, 
njegova čupava kosa i priezirni pogled. Već u ono doba Tolstoj 
je slabo cienio »znanost« ; rugao se najvećim pjesničkim dje- 
lima, jer su pisana u stihovima, koji su tek okovi misli; povjest 
je proglasio za zbirku bajka i često glupa sitna detalja. Cielo 
sveučilište kao »hram znanosti« držao je za zavod bez svrhe 
i koristi u gradjanskom životu. Zato je slabo učio za izpite, 
te se je bez uspjeha podvrgao prelaznomu izpitu za pravni 
odjel. Kazansko je sveučilište imalo samo jednoga profesora, 
koji se je svidjao Tolstomu, a to bijaše profesor prava Majer. 
Već za rana počela su Tolstoga zanimati filozofijska pitanja. 
Poslije nauka u Kazanu pod je Tolstoj na praznike na ladanje, 
pa je u toj zgodi uzeo proučavati stare i nove filozofe, baviti 
se oko starinske i moderne književnosti nadajući se, da će 
tako naći pravac za tečaj svoga života. Može se reći, da su 
značajne crte Nikolaja Irtenjeva, junaka njegova prvienca, bitna 
svojstva samoga pisca. »Odkrivanje novih misli« osnovna je 
crta u značaju Irtenjevljevu i po tom piščevu. Ure i ure znao 
bi on sjediti i razmišljati, prelazeći od pitanja do odgovora, 
a od odgovora do pitanja, dok se ne bi sasvim izgubio u gu- 
štari ideja. 

Braća ostaviše sveučilište i grad, a Lav ostade sam. On 
je težko podnosio ovu osamu. Pa kako ga nije privlačila grana 
nauke, kojoj se je posvetio, i kako ga briga za život nije gonila 



Lav Niko laj ević To Istoj. 267 

na to, da odabere koje zvanje, ostavi Kazan, napusti nauke i 
ode u Jasnu Poljanu, koja mu Je zapala kao nasljedje. Ovdje 
htjede započeti nov život zajedno s rodjakom Jorgolskom. 

S velikom nadom i snažnim zanosom lati se mladi vla- 
stelin posla. Veselilo ga, što Je gospodar tolikih ljudi, kojima 
će biti savjetnik i otac. U ovom svojem carstvu htio Je vladati 
prema svojim idealima. On nadje imanje zapušteno, a uzrok 
odkrije u nevolji seljaka i u nepouzdanosti starosta i upravi- 
telja. Tu Je bilo prilike raditi za druge. TolstoJ se sa svom 
dušom dade na zvanje gospodarsko, stade pohadjati svoje se- 
ljake na radu i u kući njihovoj, poče ih svjetovati i pomagati 
sve u misli, da svoju nasliedjenu sreću podieli s dobrim lju- 
dima, koji gotovo kao životinje življahu u duševnoj tmini, 
Jadnosti i nečistoći. Mladi se pregalac nadaše, da će za koju 
godinu doskočiti svim ovim nevoljama. Ali i najveća volja nije 
mogla u kratko vrieme popraviti griehe stoljećž. Seljaci nisu 
shvaćali svoga mladog dobročinca, pa su se u svojoj zasukanosti 
opirali njegovim savjetima. I njega presvoji neki stid. Oni, 
koje Je htio usrećiti, pod teretom nasliedjenih mana bili su 
kao bezćutni, pa se uvjeri, da Je istinu rekla njegova tetka : 
»Lakše Je sreću naći, nego Ju drugima pribaviti.« 

Tolstoga opet presvoji želja za znanjem, i prije nepoznata 
težnja za kojim zvanjem stane se u njega buditi. Zato se de- 
vetnaestgodišnji vlastelin godine 1847. oprosti sa Jasnom Po- 
ljanom i tetom, pa podje u Petrograd. Sam nije znao, što želi. 
Dva su puta bila pred njim: ili će u vojsku i krenuti na 
Magjare (1848/49.), ili će nastaviti i dovršiti nauke, pa uljezti 
medju činovnike. Sin grofovske obitelji mogaše lako postići i 
Jedno i drugo. Neko Je vrieme snovao, da podJe u gardsku 
kavaleriju, ali u njega iznese pobjedu želja za znanjem, te on 
opet podJe učiti pravo. Zanemareni izpit u Kazanu valjalo Je 
sada u Petrogradu nadoknaditi, i on doista strpljivo izdrži dvie 
stacije kaznenoga prava, ali ga onda ostavi dobra volja. Došlo 
proljeće, koje je i onako na sjeveru kratko, pa kako je bio za 
život bezbrižan, ode opet u Jasnu Poljanu, gdje je sve sjalo 
u proljetnim bojama. 



268 Lav Nikolajević Tolstoj. 

Lav je iz Petrograda poveo sa sobom nekoga glazbenika 
Rudolfa, čovjeka zapuštena, i stane sa strašću proučavati glazbu, 
osobito Beethovena. Rudolf, Lav i brat Sergej živjeli su pusto 
u Jasnoj Poljani, Sergej je osobito ljubio cigane, pače se ka- 
snije i oženio nekom cigankom, pa malo što nije i Lava zaveo, 
da to isto učini. Dvie godine proživjeli su oni u igri i lovu, 
u šumu i buci. U to dodje iz Kaukaza, gdje je služio kao 
častnik, brat Nikolaj. On stane nagovarati Lava, da potraži 
mjesto u vojsci, ali Lav ga ne htjede poslušati. ' Tolstomu se 
više svidjaše na veselo'm imanju i uz igraći stol u Moskvi, 
živući ovako od dana u dan. No jedne večeri proigra Tolstoj 
više, nego bi smio, pa odluči poći s bratom u Kaukaz, na koji 
je mladež ruska gledala kao na čaroban sviet, kakvim su ga 
opjevali Puškin i Lermontov. Nesretna ljubav i opustjela kesa 
gonila je tisuće mladića u onaj kraj, ali je gotovo svatko od- 
lazio odanle — razbitih nada. 

S proljeća godine 1851. ostavi Tolstoj zavičaj, u kojem 
se je nauživao do sita. No na put krene i opet bez prave 
svrhe; jer Lav nije htio da po bratovoj želji udje u vojsku, 
već je naprosto namjeravao pobjeći iz dotadašnjih svojih prilika. . 
U početku juna dodje onamo. Dva ljetna mjeseca proživje u 
Pjatigorsku i kazni se sada sam za .moskovske dane oskudie- 
vanjem. U seljačkoj maloj izbi najmi stan, odreče se sviju 
ugodnosti, samo da bi mogao što prije namiriti dugove, kojih 
je mnogo ostavio u Moskvi. 

I ovdje se približi Tolstoj k seljaku; za druga odabere ko- 
zaka Jepišku, koji poznavaše zemlju i ljude, pa se stane skitati po 
lovu i risati za sebe razna mjesta i glave. Vraćajući se jedared 
iz lova, sretne rodjaka Iliju Andrejevića Tolstoga, pobočnika 
generala Barjatinskoga. Ilija zovne mladoga Lava k sebi i na- 
govori ga, da stupi u vojsku kao dobrovoljac. Lav se sada 
fieši, samo je bilo spoljašnjih zapreka; zaboravio je na ime 
svoje 'spise doma, pa je bilo muke dobaviti ih, a bez spisa 
nije se ništa moglo urediti. Trebalo je strpljivosti i spremati 
se za junkerski izpit. Napokon prispiju potrebni spisi. On se 
podvrgne izpitu u Tiflisu i u jesen godine 185 1. unidje u 



Lav Nikglajević To Istoj, 269 



laku artileriju kao junker. Njegova (20.) brigada bila je u ko- 
začkom selu Starogladovu na lievoj obali Tereka blizu grada 
Kizljara. Starogladov leži na proplanku, a stanovnici mu se 
kozaci bave ribanjem i prodajom vina. Cerkesi stanovahu na 
drugoj obali, pa i ako nisu bila plemena ovih krajeva naj- 
opasnija, opet se nisi mogao pouzdavati u njihovu miroljubi- 
vost. Ruska se vojska nije nikada mogla podavati miru, jer je 
u Kaukazu već desetke godina trajalo neprekidno čarkanje. 
Tolstoj je s vojskom nebrojeno puta obilazio po predjelu i 
jedared malo što nije život izgubio u tatarskom zarobljeničtvu. 
To je Tolstoj kasnije vjerno opisao u »Kaukazkom zarobljeniku«. 

Ovdje upoznade Tolstoj prirodu brdjana i osobito biće 
ruskoga vojnika u kaukazkim predjelima. Tolstoj se je oslo- 
bodio od stare predaje, da je Kaukaz kao »obećana zemlja za 
nesretne ljude svake ruke«, ali promjena mjesta, nova okpiica 
i drugovanje s ljubljenim bratom povoljno utjecahu na njegovu 
dušu. Ovi duboki dojmovi prirode, taborskoga života i seljač- 
koga svieta izazvali su u mladoga Čovjeka želju J da stvara, pa 
tako izadju njegovi prvienci: »Djetinjstvo«, »Jutro nekoga 
vlastelina«, »Navala«, »Djefačtvo« i »Mladost«. Sva ta djela 
više Su osnovan^ .na doživljajima, nego na mašti, te pokazuju 
neobičnu samostalnost. Nijedan ruski pisac ranijih decenija nije 
slobodniji od velikih romantičnih pjesnika domovine nego 
Tolstoj. On prekida niti romanticizma, na prirodu gleda dru- 
gačije; čovjek mu je manje nosilac vanjskih sudbina, nego 
sviet za se, te on s ljubavlju prati njegov tazvoj i volju. 
Pjesnika našega na Kaukazu najviše zanima, kako se je brdjanin 
bez okova evropske naobrazbe razvio u slobodi velike prirode, 
koje promjene prolazi sin naobražena naroda na ovoj medji 
Evrope i Azije, kako se podaje novim okolnostima, kako ih 
ljubi i mrzi, kako napokon otupljuje s jednolična života. Tolstoj 
gleda na Kaukaz kao realist. 

9. jula 18^52. godine posije Tolstoj »Djetinjstvo« u Petro- 
grad Nekrasovu, da ga uvrsti u »Suvremenik«. Nestrpljivo je 
Tolstoj očekivao odgovor, a kad stiže, bijaše pun priznanja i 
nade u budućnost. Samo je žalostilo pjesnika, što mu Nekrasov 



270 Lav Nikolajević Tolstoj, 

nije mogao dati n ikako va honorara. Već u prvom djelu od- 
krila se je piščeva silna — iskrenost. Uz djetinjstvo, dječačtvo 
i mladost htio je Tolstoj opisati i muževno doba, ali nije ove 
namjere izpunio. Tolstoj je po gdjekoju crtu u pripoviedanju 
života Irtenjevljeva dakako prikazao drugačije, nego što su baš 
bili njegovi vlastiti doživljaji. No prirodjena ćud i nagnuća u 
Irtenjeva odgovaraju pjesniku samomu. Anatomija duše već u 
ovom prviencu pokazuje, da ju je napisao velik i snažan 
pjesnički talenat. Kritika je ova tri djela o dobima ljudskim 
rado izporedjivala u petdesetim godinama s Lermontovljevim 
»Junakom našega vremena« i Gončarovljevim »Oblomovom«, 
no ima razlika u tom, što Tolstoj ide samo za tim, da kaže 
— istinu, ma stajala života! I u »Jutru nekoga vlastelina« 
može se reći, da je junak Nehljudov — sam Tolstoj. 

Uspjeh prvih djela bio je tako zamašan, da je Tolstoj 
postao slavan ; svi književni tabori divili su mu se radostno, 
bez zavisti i bez uvjeta. Annenkov izjavi svoju priznaju već 
onda ovako : Po onom, što do danas imamo od njega, brojimo 
Tolstoga s podpunim uvjerenjem medju prve naše pripovje- 
dače, stavljamo ga o bok Gončarovu, Grigoroviću, Pisem- 
skomu i Turgenjevu, uz imena, koja će za cielo vjekovati u 
pameti čitatelja i u povjestnici ruske književnosti ! 

Mladi častnik Tolstoj boravio je u Kaukazu samo nešto 
preko dvie godine, od ljeta 185 1. do jeseni 1853., ali se je 
novi sviet kosnuo njegove pjesničke mašte tako, da je u ovo 
kratko vrieme stvorio nekoliko liepih djela. Sve mu je u Kaukazu 
bilo novo, priroda, ljudi, običaji. Ravnicu srednje Rusije za- 
mienio je Tolstoj ovdje visokim planinama, otmeni sviet sa- 
lona izmienio je krugom ljudi, kojima bijaše kultura nepoznata, 
iz ukočenih družtvenih pravila zašao je u običaje, u kojima 
bijaše podpuna sloboda i prirodnost. Godinu dana živio je 
Tolstoj punim životom svoje vojničke i kozačke okoline : čas na 
obhodima, čas u lovu, sad uz gozbu, a sad kraj ognjišta proste 
kozačke kuće. 

Tolstoj u prvim djelima nije tek po slučaju za pripoviest 
odabrao oblik, u kojem govori u prvom licu ; ovaj oblik bješe 



Nta 



Lav Niko laj ević Tolstoj, 271 

nuždan, jer on pripovieda samo ono, što je sam opazio i pro- 
živio, pa se već u prviencima vidi nezavisnost i samostalnost. 
On sve gleda na svoje oči, ne zaveden tudjim predstavama, 
a promatra s jednakom oštrinom malo i veliko, važno i ne- 
znatno, dapače za njega i nema razlike izmedju bitna i ne- 
bitna. Njegovo je pjesničko zrcalo baš kao i priroda, koja ne 
poznaje ljubavi ni mržnje. Četiri su pripoviesti njegove, kojim 
je sadržaj crpen iz Kaukaza. »Navala« je napisana g. 1852., 
> Sječu Šume« svršio je god. 1855. usred sebastopoljske vojne, 
> Susret u odjelu s moskovskim znancem« potječe iz g. 1856., 
a najveća od kaukazkih pripoviesti objelodanjena je istom go- 
dine 1863. u »Ruskom Vjestniku« pod nadpisom »Kozaci«. 
Prve su tri pripoviesti prema četvrtoj kao studije prema do- 
tjeranoj slici. U »Navali« riše pisac više rusko vojničtvo, koje 
polazi u Kaukaz, da steče odlikovanja. Prosti vojnik ne zna 
za takove pobude. U »Sječi šume« prikazana je povjest ruskoga 
prostoga vojnika u Kaukazu. Treća pripoviest »Susret« iznosi 
na vidik osobit slučaj, kako otmen mladić iz priestolnice do- 
lazi u najniži sloj kaukazke vojske. Tolstoj je kasnije često 
prikazivao, kako kulturni čovjek propada na najniže svrži. U 
»Susretu« upoznajemo tip takova Čovjeka, dosta običan u ruskom 
plemstvu. Iz sva tri djela progovara čovjek, za koga je mo- 
ralno usavršenje zadnja zadaća pojedinca i cjeline. Kulturni 
sviet, koji je pisac upoznao u Petrogradu, Moskvi i Kazanu, 
uništava sreća, zatomljuje sve dobre pobude, ubija obće dobro. 
Ondje, gdje je čovjek bliži prirodi, nalaze se vrela sreće i 
zadovoljstva. Zastupnici družtva prožeti su težnjom za sjajem, 
čašću i bogatstvom, vrlina im je samo krinka u prigodi. Naprotiv 
u puka živi dobrota, puk ne teži za blistavom taštinom, hrabar 
je, prezire smrt, radi plemenito. Zato nam i valja u puku 
tražiti priliku, da se usavršimo. Ova dobra svojstva ruskoga 
puka iznosi nam pred oči pisac u kaukazkim slikama. 

»Kozaci« su kruna ovih kaukazkih pripoviesti. Tolstoj 
veli, da je to pripoviest iz godine 1852. U Oleninu je lako 
prepoznati pojedine crte samoga pisca, Olenina neprestano 
muči misao o moralnom usavršivanju. On iskreno izpitava svoju 



272 Lav Niko laj ević To Istoj. 

savjest, pa nastoji ukloniti sve, što je slučajno poprimio od 
kulturnoga svieta. U puku nalazi uvjete sreće, samo što na 
žalost osjeća, da je nemoguće povratiti se k jednostavnim vrli- 
nama puka. Sreća je u tom, da živiš za druge. Jedna je misao 
o potrebi usavršivanja, a njoj je posvećena analiza duševnoga 
života Oleninova. Druga je misao, da samo puk znade za 
prave kreposti, a to potvrdjuje u pripoviesti krasna karakteristika 
ljudi pučana, zastavnika Ilije Vasiljevića, njegove žene Ulitke, 
hrabre kozakinje Lukaške i kozaka Jeroške. Pripoviest teče bez 
ikakova naduvanja, pisac je ovdje napustio pripoviedanje u 
prvom licu, te prvi put potiskuje u zaledje vlastite doživljaje 
i iznosi tudji život. »Kozaci« su svakako najzreliji plod prvoga 
književnog perioda u Lava Tolstoga. 



III. 

Nemirna duša goni Tolstoga, da se opet vrati kući. Po- 
litički su zamršaji ihedjutim izazvali vojnu. Na 18. maja 1853. 
Menšikov, carski poslanik, prekide diplomatijske sveze s Tur- 
skom. Već 31, maja javi Rusija sultanu, da će prisvojiti du- 
navske kneževine, te 2. jula priedju ruske čete Prut i zapo- 
sjednu Maldaviju. Omer-paša podje im u susrčt. 28, oktobra 
priedje on kod Vidina rieku Dunav, pa dok su evropske vlasti 
razpravljale o tom, kako će se vladati prema caru Nikolaju, 
4. novembra 1853. naviesti Turska Rusiji rat. Dogodjaji su se 
razvijali veoma brzo. Već 30. novembra razbije ruski admiral 
Nahimov tursko brodovlje kod Sinope. Pobjeda Rusž potakne 
zapadne vlasti na odpor, te združeni Francuzi i Englezi na- 
vieste Rusima rat. Bio je to krvav rat, komu je povjest po 
pozorištu dala ime krjmskoga rata i koji je začudjenoj Evropi 
s groznom jasnoćom prikazao, da je Rus'ija bila u unutraš- 
njosti slaba. Nikola j I. umre 19. februara (2. marta) g. 1855. 
u šestdesetoj godini. Dan prije- još je dobio viest, da je Li- 
prandi (18. februara) kod Eupatorije doživio poraz od Turaka. 
Vas izmučen, od boli, preko volje liečnika, kod ciče zime car 



Lav Ntkolajević 7 o Istoj, ' ^73 

ovrsi smotru, te ga na po mrtva odnesu u zimnji dvorac. 
Njegov osobni liečnik nazva njegov postupak samoubistvom. 

Lav je još prije sukoba molio, da bude premješten k onomu 
dielu vojske, koja je s Gorčakovom bila na Dunavu. Zimi go- 
dine 1853. bio je Tolstoj opet u Jasnoj Poljani, gdje su živjeli 
tetka, sva braća i prijatelj njihov Perfiljev. Istom poslije kratka 
boravka u zavičaju podje preko Bukarešta k dunavskoj vojsci. 
Uspjeh GorČakovljevih četa bijaše neznatan. U prvim mjese- 
cima godine 1853, uzalud, su se trudile, da potisnu Turke iz 
Kalafata s ove strane Dunava. A 4. novembra podje smjelomu 
Omer-paši za rukom, da se ustali na sjevernbj obali Dunava 
i da suzbije Ruse kod Oltenice. Medju ranjenim častnicima 
bijaše i Tolstoj. 

Od konca aprila do jula g. 1854. bijahu ruske čete- pod 
zidinama Silistrije. No hrabri Musa-paša i vješti pruski artile- 
rist Grach odbiju sve navale Rusll i prisile ruskoga vojsko- 
vodju, da uzmakne s vojskom preko Pruta. Od Silistrije dodje 
Tolstoj u Jassy, a odavle u Krim, u S^bastopolj. Sebastopolj 
bijaše najbolja pomorska utvrda na obalama Crnoga Mora, pa 
su se savezfltci morali jedanaest mjeseca natezati s ruskom uz- 
trajhošću. i hrabrošću, dok su presvojili ova vrata južne Rusije. 
5. septembra počnu se saveznici ukrcavati. Ruskom je vojskom 
upravljao Menšikov. Da osujete navalu s morske strane, Rusi 
23. septembra potope sve svoje brodove u luci. Dok su se 
saveznici borili, da se primaknu, okruži vješti obrstar Totleben 
tvrdjavu utvrdama i bedemima. Neprijatelji su neprestano pucali 
na tvrdjavu; pa istom kad su Rusi izgubili mnogo ljudi, bili 
lišeni hrane i vojska njihova već podpuno šuštala, poslije 
strašna juriša 27. augusta g. 1855. budu Rusi napokon prisi- 
ljeni na predaju. Hrabrost i požrtvovnost ruske vojske, po- 
morske i kopnene, s čudom su priznavali i dušmani. Vojnici 
su neumorno izvršivali naloge Totlebenove ; sve je radilo oko 
utvrda grada, svi stanovnici, zaneseni ljubavlju domovinskom, 
podpomagali su vojsku ; djeca i žene takodjer nisu se izbavile ; 
dapače kažnjenici, oslobodjeni tamnice, natjecali su se li po- 
žrtvovnoj pomoći. Nedjelje i mjesece lebdjela je smrt nad uli- 

Slike iz svjetske književnosti. II. 18 



274 -^^^ Niko laj ević To I stoj, 

čama grada. Bombe i zrna zviždahu zrakom. Neprekidna 
pucnjava otimaše stanovnicima mir. 

Tolsto) bijaše dionik sviju ovih pogibelji. Njegovo mjesto 
bijaše najopasnije, na četvrtom bedemu: nije bilo ure bez 
smrtne pogibelji za posadu. Pa ipak je pjesnik našao zgode 
za prvu sebastopoljsku pripoviest (Sebastopolj u decembru). 
Drugovi su ga ljubili i štovali, bio je valjan vojnik i dobar, 
veseo drug. Dok su se čete najviše patile, č.itala je Rusija, sva 
u zanosu, pjesnički opis njihova junačtva u radnji jednoga od 
suborilaca. I cara Nikolaja zanese djelo mladoga častnika, da- 
pače on zapovjedi, da maknu ovoga darovitog vojnika s četvrtoga 
bedema i da paze na njegov život. Tolstoga u maju premjeste 
u Belbek i učine ga ondje zapovjednikom gorske baterije. 
I ovdje je Tolstoj dospio napisati »Sebastopolj u maju« i usred 
ratne buke dovršiti »Sječu šume« iz kaukazkih uspomena. 

Dne 4. (16.) augusta 1855. vodio je svoju bateriju u kre- 
ševu kod Černe. Malo prije toga dodje u Krim barun Vrevski, 
donesavši Gorčakovu od cara poruku, da odmah sazove vieće 
i onda izvrši njegov zaključak. Bojno vieće odredi, da se po- 
kuša pozicija saveznikt na jugu i iztoku Sebastopolja razbiti 
pobočnom navalom. No general Faucher ponovno odbije ruske 
čete i osvoji obalu rieke Černe zajedno s mostom za ledjima 
Rusa. Nesretna epizoda u ovoj krvavoj bitci odlučno se dojmi 
sudbine mladoga Tolstoga. Zaveden krivo razumljenim nalogom 
vieća pokuša general Read, da učini Juriš na Fedjuhinske vi- 
sove, te je s više vratolomnosti nego uvidjavnosti gonio svoje 
hrabre pukovnije u sigurnu smrt. Nekoliko dana iza toga pje- 
vale su čete sebastopoljske pjesmu rugalicu o nerazumnom 
postupku svojih vodja, a po tiho se govorkalo, da ju je spjevao 
Tolstoj, glasno dakako nije ga smio nitko pomenuti. I doista 
Tolstoj bijaše sastavitelj. Pjesma nastade u taboru, slučajno, 
kao ideja cjeline. Častnici su baterije posjedali oko ognja, pa 
se porodi misao, da svatko štogod zapjeva. Svatko je morao 
po redu sastaviti po strofu. Ali im ne podje za rukom sklepati 
valjanu pjesmu, vriednu, da se zapamti. Drugi dan donese 
Tolstoj drugovima svoj sastavak. On ju pročita uz obće kli- 



Lav Nikolajevlć Tolstaj. 273 



canje, zbor ju odpjeva veselo, i za čas bijaše u ustima sve 
posade sebastopoljske. 

PovCvši od 5. (17.) augusta trajale su navale gotovo bez 
prekida, tako da Rusi nisu imali vremena, da popravljaju raz- 
orene utvrde, pa se je već znatno umanjio i broj branitelja. 
Pošto je 25. augusta (5. septembra) grozan bombardement 
trajao vas dan i noć, poharao grdnu silu, 5000 Rusa na bede- 
mima i u gradu usmrtio, započne se 28, augusta (8. septembra) 
upravo o podne glavni juriš. Ob noć se odluči sudbina strašne 
bitke. Što je još od ruskih utvrda bilo u rukama ruskim, za- 
povjedi Gorčakov, da se razprska u zrak. 

Tolstoj je neprekidno bio kod vojske, pa je prošao sve 
muke obsade na svojem mjestu kao zapovjednik gorske ba- 
terije. Na dan odlučne bitke stajao je medju hrabrim brani- 
teljima utvrda, a ob noć ode i Tolstoj s četama, koje su mori^le 
ostaviti grad. Zapovjednik artilerije KryŽanovski naloži Tol- 
stomu, da iz izvješća artilerijskih častnika sviju bastija sastavi 
obćenit izvještaj, koji je onda odnio u glavni grad. On je na 
ime odmah poslije krvavih dogadjaja 28. augusta (8. septembra) 
kao kurir poslan u Petrograd. No prije nego se je kobna go- 
dina dovršila, on se zahvali. Odloži mač, da se prihvati — pera. 

Svjetski dogadjaj duboko se dojmi Tolstoga. Ovdje je 
bilo ratovanje drugačije nego u Kaukazu, ovdje je vriedila 
inteligencija, koliko i hrabrost, ako ne i više, ovdje je on posluš- 
nost, Ijiibav prema domovini, zanos našao u prostoga vojnika 
i u naobraženoga Častnika. Pa ako je i ovdje zamietio lakomost, 
slavičnost i taštinu uz hrabrost i požrtvovnost, — ovdje je 
opreka, koju je pjesnik našao u Kaukazu, uzmakla pred za- 
jedničkim predmetom zanosa: pred domovinom. Tolstoj opet 
prikazuje, što je vidio i doživio, na oko bez umjetničkih na- 
mjera. Ništa mu nije dobro, ništa zlo ; on ne potiče na hrabrost 
crtajući junačka djela, ne odvraća od zla prikazujući grozotu ; 
ljudi mu ne mogu biti ni zlotvori ni junaci u pripoviesti. 
Njegov je junak — istina. Tolstoj je odabrao tri momenta: 
vrieme razvoja — u »Sebastopolju u decembru«, vrieme preo- 



2^0 Lav Stk^lajeric T^istej. 



brata — u »Sebascopolfu u majuc i Trktne tragidLOga srr- 

ietka — u »Sebastopoliu u augustu«. 

Veliko uaiiraiije u Sebastopoljo pooćaTa pjemika, kako 
je Dićtav život pojedinaca prema cjelini^ prema vječnim idejama. 
On je uvidio, da se narodi ne mrze, nego ih dovode do su- 
koba zablude njihovih vodja. Za pnmirja Rus i Francuz obće 
kao prava braća« Puk trpi s toga, Sto ljudi ne uvidjaju onih 
blaga, koja se u njega kriju. Dapače ćastnik ne deni hrabrosti 
u svojih vojnika* Tako se opet povraća Tolstoj k svojoj omi> 
Ijcloj ideji* 

Doiavii Tolstoj u Petrc^ad proveo je prvu noć pod 
krovom L Turgenjeva, koji ga je cienio i gostoljubivo mu 
otvorio svoj dom« Za Tolstoga je poslije ratnih napora imala 
priestolnica dvostruki čar. Gozbe i karte, cigani i ciganke za- 
državahu ga dugo u noć. No ovaj bučni život ne otudji ga 
knjizi, a Turgenjev bija^- mu najbolja veza s književničkim 
krugom oko »Suvremenika«. Iz godina 1856. i 1857. imademo 
slike dviju skupina, koje prikazuju Tolstoga usred drugova 
književnika. Na obje slike nahodimo Grigorovića i Turgenjeva, 
na prvoj osim toga Gončarova, Družinina, Ostrovskoga, a na 
drugoj Nekrasova, Sologuba i Panajeva. Najveći je ugled imao 
Turgenjev. U sastancima bijaše Tolstoj rodjeno protuslovlje. 
Tako je jednoć dokazivao, da je Shakespeare — mažikarta. 

Pored »Mladosti« (g. 1856.) objelodani Tolstoj u ovo doba 
svoga kratkog boravka u Petrogradu iz pobiide gradskoga ži- 
vota »Markerove zapiske«, »Dva husara«, »Mećavu« i »Alberta«. 
U prvoj pripoviesti prikazuje moralno propadanje mlada čo- 
vjeka liepih sposobnosti u vrtlogu priestolničkih bekrija. U 
»Dva husara« crta opreku dvaju perioda vremena i njihovih 
ljudi, koji su jednaki u svojoj pokvarenosti. »Mećava« je opis 
puta, koji pripovjedač za strašne zimske noći prevali od jedne 
postaje do druge u zemlji donskih Kozaka. »Albert« je (1857.) 
osnovan na pjesnikovu doživljaju, a junak je pripoviesti -^ 
glazbenik Rudolf, koga je Tolstoj poveo sa sobom u Jasnu 
Poljanu. »Albert« se više, nego »Dva husara«, primiče obliku 
novele. 



j 



Lav Nikolajević Tolstoj. 277 



IV. 

U januaru godine 1857. J^^^ Tolstoj svojim prijateljima, 
da je odlučio poći u Pariz. Trajalo je još mjesec dana, dok ga je 
mogao pozdraviti krug Rusi, koji se je oko Turgenjeva sakupio 
u firancuzkoj priestolnici. U Njemačkoj se je Tolstoj malo za- 
državao, već 17. februara nalazimo ga u Parizu, gdje je ostao 
jedno sedam nedjelja. Ondje je nastojao upoznati život u svim 
pojavama, pohadjao je Sorbonnu, a nije se bojao gledati smak- 
nuće s pomoću guillotine. U aprilu i maju preleti Italiju. 
Nigdje u pjesnikovim djelima ne nahodimo svjedočanstva o 
dojmovima Rima i Italije. Dublje ga se dojmi Švica sa svojim 
stanovnicima raznih narodnosti. U junu stigne onamo, pohodi 
sva glavnija mjesta i uzpne se na neke visove Alpa. No svagdje 
ga najviše zanima čovjek i njegova patnja. Kad je ostavljao \ 

Švicu, da se vrati *u domovinu, već je nosio u kovčegu rukopis 
nove radnje »Luzern«. I ovdje se prepleće mašta i istina. 
Pjesnik nam opisuje, da ga je opet obuhvatila sumnja, dapače 
očaj poradi svega, što pod imenom civilizacije hini napredak čovje- 
čanstva. Govori se o nekom Tirolcu, koji uz guitaru pjeva 
pred hotelom, a Tolstoj ga na užas sviju gostiju zovne k stolu 
u veliku dvoranu na čašu vina. Putujući Zapadom Tolstoj nije 
našao, što je tražio, nije odkrio odgovora na sva pitanja, koja 
su ga mučila. 

Na koncu ljeta evo Tolstoga opet u Jasnoj Poljani. Oko • 
sredine oktobra preseli se s bratom Nikolajem i sestrom 
Marijom u Moskvu, gdje je mnogo obćio s pjesnikom Fetom. 
Tolstoj je mnogo vremena provodio u dobru družtvu ]az ples 
i šampanjac, a u zlu družtvu uz karte, pijanke i ciganice. Uza 
to se je Tolstoj mnogo bavio gimnastikom, koja je upravo 
ušla u modu. O podne si ga mogao redovno naći u dvorani 
za gimnastiku, odjevena od glave do pete u trikot. I inače 
bijaše Tolstoj uzor modnoga kavalira. Svoj moskovski boravak 
prekide Tolstoj kratkim putovanjem po tudjini. Novom že- 
ljeznicom krene preko Varšave u Pariz, a odavle u Dijon. 
Ovdje iz svojih uspomena napiše crtu »Albert«. 






278 Lav Nikolajević To Istoj, 



O božicu je Tolstoj opet bio medju svojima doma. Po- 
slije nove godine malo što ne zaglavi u lovu na medvjede. Na- 
letio medvjed na njega, stao ga grizti u čelo i lice, no na 
viku pogoničevu medvjed se preplaši i ostavi Tolstoga na 
sreću još živa, ali nemilo izmrcvarena. Godinu 1858. i 1859. 
provede Tolstoj što u divljoj zabavi, što opet u radu. Samo 
silna snaga spasi njegov talenat od propasti. U pripremi za 
odlazak sastavio je zadnji dio »Triju smrti«, smrt drveta. Iz 
Moskve bi po gdjekad odlazio na imanje i u Petrograd. Pod 
konac godine 1859. pohodi Turgenjeva na Spaskom imanju. 
Došavši poslije toga na Jasnu Poljanu, dade se opet na go- 
spodarenje. U isto doba na žalost počela se njegova težka 
briga oko brata Nikolaja, koji je Lava ljubio kao sina. Niko- 
laju je prietila sušica, te se sva obitelj ljuto zabrine. Napokon 
ga braća nagovore, da podje za granicu, a jedan će od braće 
s njime. Čuvši za to Turgenjev ponuka ih, da dodju u Soden 
kraj Frankfurta, gdje je sam boravio. Nikolaj podje sa Ser- 
gejem na put u Soden. Sestra i Lav ostadoše doma, ali ne 
imahu mira, te tako ode i Marija sa troje djece, a doskora 
čuvstvo osame otjera i Lava. 

Lav odluči poći na velik put po Evropi sa znanstvenom 
svrhom, hoteći na ime da upoznade pučki život po Evropi i 
metode za pučki uzgoj. Od knjigž osobito ga zanimahu Auer- 
bachove novele. Dne 5. jula stigne morem u Stettin, a odavle 
krene u Berlin, gdje ga je čekala sestra Marija. Dočim je Marija 
otišla u Soden, ostane Lav nekoliko dana u Berlinu, gdje je 
pohodio galerije i predavanja Droysenova i Du Bois-Reymon- 
dova. Odavle podje u Lipsko, a onda u Draždjane, gdje po- 
hodi Auerbacha, zatim ode u Kissingen, gdje se upoznade s 
Fr6belom, sinovcem čuvenoga osnivača »zabavištž« za djecu. 
Ova su dva čovjeka mnogo utjecala na njegovu odluku, da 
osnuje doma pučku školu. U to doba počeo se Tolstoj ta- 
kodjer diviti — Lutheru. 

Iz Sodena su dolazili crni glasovi, liečnici su svjetovali, 
da Nikolaj podje u Italiju. U to dodje sam Nikolaj sa sestrom 
u Kissingen k Lavu. Odavle krenu braća u Frankfurt, gdje je 



Lav Nikolajević Tolstoj, 279 



sebi po svoj prilici dobavio Lav sliku Schopenhauerovu s nje- 
govim podpisom. Njega su djela Schopenhauerova od prije 
privlačila. 

Za kratko vrieme, za mjesec dana umre Ni kolaj u Hyč- 
resu kod Nizze u naručaju Lavovu. Lava se to dojmi upravo 
užasno, te nije mogao duže izdržati u Nizzi, nego u početku 
novembra primirivši se malo podje preko Marseillea u Ženevu. 

Još punih šest mjeseca proučavao je Lav po gradovima 
Evrope. Najprije podje u Italiju : Livorno, Firenza, Rim, Napulj 
bijahu postaje ovoga puta, koji je trajao od decembra 1860. 
godine do početka januara g. 1861. Iza toga podje u Pariz, 
gdje je promatrao ljude. Pod konac Februara pohodi London, 
pazeći najviše na škole i na život svjetine. Na povratku se 
zadrži u Bruselju, gdje nadje Proudhona, braniča demokratske 
republike, i poljskoga historika Lelewela. U Rusiju se vraćaše 
opet preko Njemačke. Bio je u Weimaru, pohodi Gothu, Eise- 
nach i Jenu poradi zabavišta. U Berlinu potraži Diesterwega, 
sina poznatoga pedagoga. Poslije pet mjeseci evo ga opet u 
domovini. Preko Petrograda i Moskve povrati se 10. maja u 
Jasnu Poljanu, a već 12. maja predade molbenicu vladi, da 
smije osnovati školu. U to ga pozove Turgenjev, da dodje u 
Spasko, pa da će onda pohoditi susjeda Feta na njegovu 
imanju Stepanovci u orelskoj guberniji. Sastanak prijatelja 
svrši se kobno po Tolstoga i Turgenjeva. 

Turgenjev i Tolstoj nikada se nisu mogli pravo složiti, 
premda su obojica težila za prijateljstvom. Turgenjev je držao 
Tolstoga za najvećega pjesnika Rusije, na smrtnom logu piše 
mu Turgenjev pismo olovkom i zaklinje ga, da se vrati k umjet- 
nosti. No Tolstoj bijaše odviše samostalan, odviše radikalan. 
Obćeći s prijateljima bio je nagao i nesmiljen. On je priznavao. 
Turgenjevu veliku naobrazbu, ali je osudjivao njegovu »težnju 
za efektom«. Do preloma medju njima došlo je u junu 1861. go- 
dine na imanju Fetovu, gdje se je slavio rodjeni dan domaćičin. 

Gosti su se sakupili u blagovaonici u 8 sati u jutro. Do- 
maćica sjedjaše na pročelju, a pred njom bijaše samovar, na- 
prema njoj bio je domaćin. Uz domaćicu posjedali su Tur- 



28o Lav Nikolajević Tolstoj, 

genjev s desna, a Tolstoj s lieva. Fetovka znajući, kako se 
Turgenjev ozbiljno zanima uzgojem svoje (nezakonite) kćeri, 
upita ga, je li zadovoljan svojom englezkom guvernantkinjom. 
Turgenjev ju stane hvaliti i pripovjedi, kako ga je ona u 
svojoj englezkoj točnosti zamolila, neka odredi svotu, koju 
smije kćerka upotrebiti za dobrotvorne svrhe. — Sad zahtieva, 
reče Turgenjev, da moja kćerka svojim rukama loše odielo 
biednikS odnosi kući, sama ga popravi i vrati, komu pripada. 

— Pa to držite za dobro ? upita Tolstoj. 

— Svakako, to.dobročinkudovodi u tiesan dodir s pravom 
biedom. 

— A meni se čiqi, da razmaženo djevojče, koje na ko- 
ljenima drži mrljave, smrdljive dronje, glumi pravu komediju. 

— Moram Vas moliti, da ne govorite tako, zaviče Tur- 
genjev i nozdrve mu zadršću od jeda. 

— Zašto ne bih govorio-, o čemu sam uvjeren? odvrati 
Tolstoj. 

Još nije domaćin dospio, da im presieče rieč, kad već 
ustade Turgenjev i okosi se na Tolstoga: 

— Onda ću Vas uvredom prisiliti, da šutite. 

Na to se Turgenjev uhvati za glavu objema rukama i 
ode u drugu sobu. Za čas se opet vrati, da se oprosti s do- 
maćinom i domaćicom, te još isti dan ode. 

I Tolstoj ostavi toga dana Fetov dom, pa napiše Tur- 
genjevu izazivno pismo. Turgenjev mu odvrati uljudno. Tolstoj 
se razbjesni i piša Fetu, da prezire Turgenjeva, dapače uvriedi 
i Feta. U pismu Annenkovu veli Turgenjev, da nikad nije 
mogao pravo ljubiti Tolstoga. 

I tako malo što se Tolstoj i Turgenjev nisu pobili. No na 
sreću piša Tolstoj Turgenjevu, da ne želi dvobojem podati 
hrane brbljanju, jer nema ni volje ni uzroka, da razveseljuje 
sviet skandalima. 

No razpra se ne svrši. Polazeći doskora u Pariz, do- 
čuje Turgenjev u Petrogradu, da Tolstoj razprostranjuje a 
Moskvi kopiju lista, koji je pisao njemu. Taj list bijaše pre- 
natrpan surovim uvredama, te ne preostade Turgenjevu ino, 



Lav Nikolajević To Istoj, 281 



nego da Tolstoga izazove — nakon težke duševne borbe. 
Tolstoj je medjutim mogao Turgenjeva uvjeriti, da je njegova 
objeda podpuno neosnovana, da je ona viest sasvim izmišljena. 
Turgenjevu pane kamen s grudi. Svakako su njihove naravi 
bile odviše oprečne za prijateljevanje. O književnoj takmi ne 
može biti govora, jer u Turgenjeva nije bilo zavisti ni za liek. 
No ni do izražena neprijateljstva nije moglo doći medju njima, 
Turgenjev je bio odviše plemenit, a Tolstoj previše kršćanin^ 
da bi se to moglo dogoditi. 

Godine 1878. ponudi Tolstoj za deset godina starijemu 
Turgenjevu pismenu pomirbu, a Turgenjev ju iz Pariza obje- 
ručke prihvati, te od onda započne se medju njima srdačna 
korespondencija. Za tri mjeseca poslije onoga pisma pohodi 
Turgenjev Tolstoga u Jasnoj Poljani. Iza toga Tolstoj više 
puta potraži Turgenjeva u Spaskom, kako je i Turgenjev češće 
dolazio u Jasnu Poljanu. Turgenjev je samo žalio, što je Tolstoj 
ostavio umjetnost, te je njegov preobrat držao za zabludu. 
Kad je g. 1883. Turgenjev umro, bio je Tolstoj upravo po- 
ražen s gubitka čovjeka, koji je bio tako nježan i pun ljubavi 
kao malo tko. 



V. 

Kad se je Tolstoj vratio doma, bilo je kmetstvo (g. 1861.) 
već dokinuto, pa je plemstvo i seljačtvo čekala težka zadaća, 
da se snadje u novim okolnostima i da uredi putove za bu- 
dućnost. Plemstvo ponajviše nije pristajalo uz dokinuće kmet- 
stva, samo malen broj vlastele dao je seljacima slobodu već 
prije zakona, kako je na priliku uradio Tolstoj. Odkupom su 
upravljali* plemići, koje je vieće kao »posrednike mira« od- 
redilo. Posrednikom mira postade i Tolstoj u svojem kotaru, 
pa se je u tom svojstvu pokazao odanim prijateljem puka. 
Nakon nekoliko godina (god. 1868.) uvjeri se Tolstoj, da je 
emancipacija kmetova doniela i zla, jer je prenaglo uvedena, 
prije nego je kao u zapadnoj Evropi proizišla iz zahtjeva puka 
i iz nužde. Medjutim kao posrednik mira radio je tri godine 



z%z Lav Ntkplaj€9ić TđlsUj. 



i pol sa frim marom; da doskod šromaftm, mogao ma je 
doita^ati zakon, no da ukloni aezoanfe, Taljalo mo misliti na 
ikolu. Tako on godine 1861. otrori u Jasnoj Poljani sroju 
Ikolu. Do g. 1863« bavio se Tolstoj samo oko Škole. U ko- 
taru je stao osnivati nove ikole, dok ih nije bilo dvanaest, a 
uviek je tražio nove metode i poučavao sim u raznim pred- 
metima ne ufteći sebi ni ćaska za odmor. Razumije se, da je 
polazak Ikole bio za djecu bezplatan. U početku su dolazila 
samo djeca iz Jasne Poljane, no doskora navrvje djece i iz 
drugih sela. Poučavajući djecu dodje Tolstoj do resultata, da 
je sav dotadašnji postupak u obuci bio na nevaljalu putu, pa 
zadrži samo dvie točke od svega, što je po Evropi vidio: na 
ime metodu parizkoga glazbenika Chereta i što veću upotrebu 
staroga zavjeta. Ovako zadje Tolstoj na široko polje pedago- 
gijskih teorija, pokrene pedagogijski list »Jasnu Poljanu« go- 
dine 1862. List je donosio razprave, školska izvješća i u do- 
datku pripoviesti za djecu i puk. Osvrnuvši se na rad evropskih 
pedagoga pita Tolstoj: Što valja raditi Rusima? Njemu je 
kriterij pedagogike samo — sloboda, jedina je metoda nao- 
brazbe izkustvo; učenik smije naobrazbu i odbiti, ako ga ne 
zadovoljava. Tolstoj drži, da se učitelj ne može stvoriti školom, 
kao ni pjesnik ni umjetnik. Čitanje i pisanje nisu osnova nao- 
brazbe, to je samo vještina, dočim je naobrazba znanje činje- 
nicd i njihovih sveza. Po tom je čitanje i pisanje tek neznatan 
dio one zadaće, koju ima pučka škola. List Tolstoga iznio je 
»vu silu novih misli o pučkoj naobrazbi. »Suvremenik« pri- 
znade, da je praksa Tolstoga izvrstna, ali za teoriju reče,. da 
je protuslovna. U »Ruskom Vjestniku« napisa članak o tom 
nastojanju Tolstoga njegov prijatelj, gimnazijski profesor tulski 
Markov, koji uzlvrdi, da je pučka škola u Jasnoj Poljani naj- 
bolja od sviju u Rusiji, ali se okosi na teorije Tolstoga. Uz 
neke nedostatke našao je Markov i velikih vrlina u tom peda- 
gof^ijvskom pokušaju, on hvali nastojanje, da se pučka naobrazba 
vodi na putu samostalna organična razvoja bez utjecaja vla- 
dina, svidja mu se težnja za što većom slobodom u obuci i 
u uredbi škole, povladjuje prirodnoj metodi, i pristaje na to. 



Lav Nikolajević Tolstoj. 283 

da se pazi na duševne potrebe puka i da se uporedo valjano 
proučava njegov značaj i život. Ujedno iznese Markov svoje 
teze, a Tolstoj mu odgovori u obširnu članku, te za uzvrat 
zabilježi svoje teze, medju kojima se uči : Naobrazba je slo- 
bodna, zato je zakonita i opravdana, dočim je uzgoj silovit, 
pa po tom je nezakonit i neopravdan; uzgoj imade svoje po- 
rietlo u obitelji, u vjeri, u religiji i u družtvu; <iružtveni je 
uzgoj osnovan na obsjeni ljudskoga razuma. Očito se odavle 
razabira velika ljubav Tolstoga prema puku, trebalo je samo 
korak popoći, da rekne: Mi treba da idemo u školu puku! 
I doista Tolstoj to doskora uztvrdi ne bojeći se nikakovih pri- 
govora. Tako je Tolstoj pošao na put Rousseauvljev. »Čovjek 
dolazi na sviet savršen«, reče Rousseau, a ova velika rieč ne- 
pokolebiva je za Tolstoga. No u zaključcima on je odmakao 
od Rousseaua. Francuzki filozof ne drži poput Tolstoga, da 
se čovjek uzornoj harmoniji istine, ljepote i dobrote udaljuje svaki 
dan i svaku uru, Rousseau ne uči, da bi se razvit, obrazovan, 
kulturan čovjek morao učiti u nerazvita seljačkoga dječaka, 
Rousseau ne veli kao Tolstoj: »Uzgoj kvari čovjeka i ne po- 
boljšava ga. Što je koje diete pokvarenije, to ga manje valja 
uzgajati, to više treba mu dati slobode.« Kako Tolstoj uči, 
diete treba samo materijala, a podavati mu ga mora odrastao 
čovjek, učitelj, da se diete skladno i svestrano usavrši po 
vlastitom nagonu. 

Ni nemir putovanjit, ni bol za bratom, ni briga oko škole 
nisu mogli zatomiti u Tolstoga potrebu, da radi na pjesničkom 
polju. Sve ga je nukalo, da pjesnički obradi probleme, koje 
je sreo promatrajući život. Odavna je već Tolstoj posumnjao 
o vriednosti kulture ; u prostonarodnom čovjeku, koji je prost 
od kulture, nahodio je ne samo čistija osjećanja, nego takodjer 
veće umjetničke sposobnosti. Za sve oblike, u kojima živu 
ljudi »družtva«, držao je Tolstoj, da su se preživjeli, da su 
izhitreni, da ubijaju sreću; pa se tako dade na to, da izpita 
velika pitanja čovječanstva. 

U kratkom vremenu od pet godina napisa Tolstoj pet 
djela: »Tri smrti« (g. 1859.), »Obiteljsku sreću« (g. 1859.), 



284 I^v Nikolajević Tolstoj. 



»PolikuSkuc (g. 1860.), »Kozake« (g. 1861.) i »Platnomjerac 
(Holstomćrb, g. 1863.). U prvoj pripoviesti prikazuje se pro- 
blem čovječje smrti, u drugoj se iznosi na vidjelo ljubav u 
braku, »Polikuška« prodire u duševni iivpt jadnoga kmeta, 
»Kozaci« nam podaju opreku prirodnoga i kulturnoga života, 
a »Platnom jer« nalazi korien sve ljudske biede u pojmu 
vlastničtva. 

Tolstoj je više puta pokušao odgonenuti tajnu smrti, no 
dok je prije promatrao smrt pojedince, nastoji ju sada shvatiti 
u njenoj obćeni tosti. Kako podnosi smrt gojenac civilizacije, 
a kako sin prirode dočekuje konac, kako li se svršuje ono, što 
je neživo u prirodi — drvo ? Priroda ne poznaje smrtne borbe 
ni smrtnoga straha. Pučanin sa svojim prirodnim osjećanjem 
dočekuje smrt gotovo onako kao drvo u šumi, a njegovi se 
domari vladaju prema njemu kao drveće prema usječenu drvetu. 
Drveće s ponosnijom radošću . širi svoje nepomične grane u 
novom prostoru, a jadni poštarski sluga raduje ^e novim cipe- 
lama, kojih mrtvacu više ne treba. Samo čovjek, koji se je 
udaljio od prirode, pati, kad mu se primiče konac. 

Problem braka odavna je zanimao Tolstoga, pa štogod 
je o tom Tolstoj pisao, u svezi je sa doživljajem. Sve ono 
doba, dok je živio kao neženja, čeznuo je Tolstoj za druga- 
ricom svoga života, pa su ga usred vrtloga priestolničkih za- 
bava i užitaka mučile sumnje, koje mu je nametala savjest. 
Sad se je nejasna težnja pretvorila u jasnu želju, da osnuje 
obitelj. On je već prevalio mlade godine, djevojka njegova 
izbora cvatući je rasla uza nj. On je bio prijatelj i vršnjak 
njezine majke, — može li biti sreće medju njezinom kćerkom 
i njim? Tako se je u duši piščevoj izpreplela obćenitost s 
osobnim osjećanjem, pa je pitanje o bračnoj sreći isto tako 
zanimalo srce snubokovo, kao i maštu pjesnikovu. Nije slu- 
čajno, što se imanje Mašino u pripoviesti zove »Pokrovskoje« 
po ljetnom boravištu obitelji Behrsove. 

No Masa još nije bila njegova, pa je tako »Obiteljska 
sreća« u neku ruku san o budućnosti, opis onoga, što bi se 
jednoč moglo dogoditi kod razlike godint i značajeva. Poradi 



Lav Nikoiajevič To Istoj. 283 

većega kontrasta moraju se u romanu gdjekoje zbiljske okolnosti 
promieniti. Sergej Mihajlović od materina prijatelja postaje 
očevim. Dočim je Tolstoj u životu sšm, u pripoviesti svojoj 
slici pridaje o bok majku. Misao je piščeva jasna u pripoviesti : 
Sreća ljubavne omame traje samo kratko vrieme, vezana je o 

• 

mlade godine, pa se s vremenom mienja u čuvstvo zahvalnosti 
i suvislosti. Da se možeš zadovoljiti ovom promjenom sreće, 
treba da si prevalio potrese mladosti. Ali promienjena sreća, 
nije zato manja. Ona Ijubovnike ujedinjuje iznova u životu 
njihova djeteta. Obiteljska sreća nije bura prve ljubavi, nego 
trajna zajednica u brizi oko djeteta, koje drugovanju roditelji 
podaje posvetu. 

»Polikuška« nam oprečava vlastelinku i biedni puk, koji 
je u svojoj gluposti izgubio sviest čovječjega dostojanstva, pa 
je izvrgnut svim hirima onoga, komu pripada dušom i tielom. 
Kmetstvom, neznanjem i liehošću puka koriste se upravitelj i 
starosta još više nego sama gospoštija. Pplikuška je ubogac 
kmet, sluga, koji se je po želji svoje vlastelinke oženio, pa sa 
ženom i djetetom živi u skromnu stanu. Vlastelinka u svom 
hiru zaželi, da stvori valjana čovjeka od zanemarena Polikuške, 
koji ne može što vidjeti, da ne odnese. Vlastelinka ga pošalje 
jednoć sa 1500 rubalja u grad, ne bi li upravitelju dokazala, 
da je Polikuška ipak dobar čovjek. Polikuška odoli na putu 
svim napastima, ali po nesreći izgubi novac, koji je radi veće 
sigurnosti stavio pod kapu na glavu. Od očaja jadan se čovjek 
objesi, a žena mu poludi. U to se javi stari Dutlov, da^ je 
našao novčani list. Tolstoj ne želi u ovoj pripoviesti prikazati 
vrline prostih ljudi, nego samo njihovu biedu. 

Uzrok pučke biede nahodi pisac u uvrieženom svaćanju 
vlastničtva. Dok jedan čovjek može za drugoga reći, da pri- 
pada njemu, dotle jedna nepravda radja drugom i stvara se 
poredak, u kojem jedan ništa ne radi i trati, a drugi pod pre- 
velikim teretom stenje i pogiba. Ovu misao u pjesničkoj iz- 
poredbi izriče »Platnomjer«. To je neka vrst životinjske i 
ljudske basne, u kojoj se riše izrabljivanje jednoga bića na 
korist drugoga. Ovo je prva pripoviest Tolstoga, koja nije 



286 Lav Nikolajević Tolstoj. 



osnovana na vlastitom opažanju. Povjest »Platnomjera« izmislio 
je pjesnik Stahović, pa je brat pokojnoga pjesnika priobćio 
gradju Tolstomu. Ovdje nam prikazuje Tolstoj sudbinu stara 
kljuseta, koje ljudi gone od ruke do ruke, kao da nema osje- 
ćanja, kao da nije živo biće. 

Iz sviju pripoviesti čuje se glas pjesnikov: Ne vjerujte 
»napredku« ! 

»Kozaci« su Tolstoga zanimali deset godina, te pokazuju 
bolje, nego ikoja radnja u prvom periodu, neprestanu borbu 
pjesnikovu. »Kozaci« propoviedaju misao o žrtvovanju samoga 
sebe i o radu za druge, pa ujamčuju, da nam valja poći puku 
u Školu. Glavni im je motiv uvjerenje, koje se slabije ili jače 
razabira iz sviju djela piščevih, — da je kultura neprija- 
telj i ca sreće. 

Škola u Jasnoj Poljani imala je ljetne praznike. Marljivi 
upravitelj obuke i časopisa trebao je počinka, jer je patio na 
duši i tielu. Stari nemir i sumnje opet su ga zaokupile, poi- 
mence ga je mučila slutnja, da boluje od sušice. Usred nasto- 
janja za puk morila ga je već misao, da mu je sva muka uzalud, 
boljelo ga je, što ne mare za njegovu osnovu osobe, kojima 
bi to bila dužnost. U takovu stanju odluči poći preko ljetnih 
praznika u Samaru. 

Dvoje školske djece, koja su se u školi odlikovala, povede 
sa sobom , kad je u aprilu ostavio Jasnu Poljanu. Najprije 
podje u Moskvu, da se oprosti s prijateljima i da uredi razne 
poslove, Jer je upravo ugovarao s Katkovom o štampanju 
»Kozaka«. Novaca baš nije bilo previše u Tolstoga. Ozbiljni 
pedagog Jasne Poljane boraveći medju drugovima u Moskvi 
nije se mogao očuvati od mladenačkih nagnuća, pa je jedne 
A^ečeri zaigrao honorar »Kozaka«. Katkov mu dade unapried 
looo rubalja, a Tolstoj time namiri svoj kartaški dug. 

To su bili zadnji trzaji uzburkana neženjskog života. Ali 
su već tada zlu kob pjesnikovu u Moskvi oplakivale liepe oči 
s većom srdačnošću, nego bi išlo samo pjesniku. Ove su suze 
plakale za čovjekom ljubavi. 

Tolstoj je u Moskvi mnogo polazio kuću dra. Behrsa. 



Lav Nikolajević Tolstoj, 287 

Bijaše to čovjek njemačkoga porietla, evangelik, liep i ugledan ; 
u svojim mišljenjima bijaše originalan kao i u pojavi, odielu 
i manirama. Dr. Behrs je rado smišljao nove medicinske ideje, 
koje su bile neizvedive, no drugovi su ga ipak rado slušali, 
jer je bio veseo čovjek i dobar drug. Liečio je ponajviše po aristo- 
kratskim kućama, a osobito su ga voljele gospodje otmenoga 
svieta. Kao liečnik komandanture i teatra imao je stan u Kremlju. 
U kasnijim godinama postane nadzornikom vojničkih bolnica 
u Tuli. Potjecao je iz baltijskih pokrajina ruskih, a govorio 
je ponajviše francuzki. Njegova žena, rodjena Islenjev, bijaše 
Ruskinja pravoslavne vjere. Po ruskom zakonu u takovu slu- 
čaju moraju se djeca uzgajati u pravoslavlju. To je podavalo 
doktorovoj kući osobit značaj. Djeca su uzrasla uz tri jezika : 
ruski, njemački i francuzki. Behrs je imao osmero djece. U to 
doba — godine 1862. — tri su kćeri već poodrasle, Marija, 
Sofija i Tatjana. Ostala braća bjehu još malena. Majka sa kćerima 
učini kuću svoju stjecištem ponajpače plemićkoga kruga, u 
njih se je mnogo gojila glazba, koju je i Tolstoj ljubio, te su 
se svi divili krasnomu altu treće kćeri. Kućom je upravljala 
gospodja, koja je muža nadvisivala i duhom i značajem. 

Lav Tolstoj bijaše od najranije mladosti oprijateljen s obi- 
telju Islenjeva. Njegov otac i stari Islenjev bijahu susjedi i 
pobratimi, a Lav je uzrastao zajedno s kćerju susjedovom, 
kasnije gospodjom dra. Behrsa, koja je bila samo za po- 
drugu godinu starija od Tolstoga. Pjesnikovi su prijatelji znali, 
da on veoma rado zalazi u kuću Behrsovu i da misli na že- 
nitbu, ali nisu znali, koja je od kćeri odabranica njegova srca, 
valjda nije znao još ni sam Tolstoj. Njega je vuklo u ovaj 
dom, koji je on ljubio i koji se je svakoj njegovoj sreći iskreno 
radovao, a zajedno s njime žalio s neprilike, u koju bi kad zapao. 
Kad je Tolstoj pripoviedao, da je morao Katkovu za 1000 
rubalja prodati »Kozake«, s velikom su ga pozornošću slušale 
kćeri, koje su sjedile za stolom, pa kao sluteći, o čemu se 
zapravo radi, odu zaplakane iz sobe. 

Iz Moskve ode Tolstoj sa svojom malom pratnjom u 
Nižnji Novgorod, a odavle na parobrodu po Volgi u Samaru, 



288 Lav Nikolajević Tolstoj. 



gdje se je liećio kumysom. Okriepljen vrati se Tolstoj doma. 
U julu pozdravi svoje imanje, ali ne izdrža dugo, jer ga je 
vuklo u Moskvu. U njega je bila tvrda odluka, da Jasnoj Poljani 
dade gospodaricu, pa da se izpuni san, o kojem je mnogo i 
odavna sanjao. Druga kćerka Behrsova Sofija bila je odabra- 
nica njegova srca. 

Behrsovi su stanovali dvadeset vrsta od Moskve u malom 
zaseoku, koji se zove Pokrovskoje Glebovo. Tolstoj je imao 
sobicu u gradu. Ali tko bi ga ovdje tražio, ne bi ga našao, jer 
je vas bogoviti dan probavljao u kući prijateljske obiteljL 

Medjutim dogodi se čudan slučaj u Jasnoj Poljani, oblast 
pošalje svoje organe, da pretraže kuću grofovu, jer je on 
podupirao mlade djake moskovskoga sveučilišta i učiteljišta. 
Svaki djak bijaše u ono doba sumnjiv, pa se je naslućivalo, 
da je i Tolstoj vodja kakove političke skupine. Durnovo dodje 
u Jasnu Poljanu, da pretraži i učenike, ali se pokaza nevinost 
Tolstoga. Jedina je posljedica bila, da se je Tolstoj što brže 
vratio iz Moskve na imanje. Sada osvanu veseli dani za Jasnu 
Poljanu, polovica obitelji Behrsove dodje amo u pohode: 
majka, tri starije kćeri i jedan sin. U Ivicama, kamo je obitelj 
otišla iz Jasne Poljane, zaruči se potajno pjesnik s drugom 
k'ćerju Sofijom. Sve se dogodi onako, kako je kasnije pjesnik 
prikazao u romanu »Ana Karenjina«. 

Sofija bijaše liepa djevojka visoka rasta, plemenita lica, 
kestenjaste kose, krasnih modrih očiju, koje su odavale duh i 
zanos. Uzgoj joj bijaše dobar i skladan. Poznavala je knji- 
ževnost rusku, njemačku, francuzku i englezku. Ona je umjela 
cieniti pjesnika. Nitko nije znao za zaruke, istom u Moskvi 
Tolstoj se očituje pred svom obitelju. Otac se začudi i raz- 
srdi, te odbije grofa, jer nije htio, da mladja kći prije starije 
ostavi kuću. Lav Tolstoj bijaše bolno razočaran, te napisa 
Behrsu očajno pismo, a na to Behrs privoli. Dne 23. septembra 
bilo je vjenčanje, a mladi par provede medene nedjelje u 
Jasnoj Poljani, gdje od domari nitko nije ni slutio, da se je 
Lav nakanio oženiti. Mlada gospodja podpomagaše Tolstoga i u 
gospodarstvu i u Školi. Za godinu dana bi škola zatvorena, ali 



Lav Nikolajevid Tolstoj. 289 

tek za kratko vrieme, jer se je Tolstoj opet povratio svojoj 
omiljeloj misli. Mladu su gospodju u Jasnoj Poljani svi mazili 
i tetošili oko nje, a ona je doista bila vriedna svačije ljubavi. 
O božicu pohodi Tolstoj s gospodjom Moskvu, te se u po- 
četku 1863, godine povrati u Jasnu Poljanu, gdje ih doskora 
obidje Fet. Zimu su proveli u običnom poslu. Tolstoj je 
marljivo radio na književnom polju. 

U to bukne poljska buna. Tolstoj bijaše još uviek voj- 
nikom, pa se je činilo, da će morati iz zardjalih korica izvući 
mač, ali ga to minu. Tolstoj i njegova gospodja, koja je tek 
prevalila djetinjsku dob, živjeli su u pravoj, čarobnoj idili. 
28. juna g. 1863. rodi im se sin, pa je tako vlastelinska obitelj 
Jasne Poljane doživjela najvišu sreću. 

Godina, koje je Tolstoj osnovao svoju obitelj, pribavi mu 
napokon obćenito priznanje na književnom polju. Tolstoj nije 
nikada pazio na kritiku, bio je od prvih dana odviše samo- 
stalan, da se pokorava tudjoj misli, i odviše svoje glave, da 
bi to htio. On je sviestno koracao putem, kojega kritika nije 
mogla odmah razumjeti. Njegove prvience pozdravili su prvaci 
kritike Annenkov i Aksakov vrelim riečima, ali je ime pjesni- 
kovo sporo izlazilo iz užega književničkoga kruga u široki 
sviet. Kaukazke pripoviesti pribavile su mu prijs^telja medju 
čitateljima vojničkoga zvanja. Istom sebastopoljske pripoviesti 
prokrče mu put u šire čitateljstvo. Sva Rusija udari u zanos 
čitajući ove veličanstvene slike i uvidje, da živi u njoj izvrstan 
vojnički spisatelj. Osobito ga je hvalio Družinin. Ipak Tolstoj 
još ne bijaše pravo priznat, jer se je rusko družtvo i većina 
kritike zanimala oko djela, koja su pretresala ideje vremena. 
Turgenjev bijaše ljubimac njihov, a uza nj Ostrovski. Većina 
je kritika zahtievala, da pripoviest bude u najtješnjoj svez. sa 
suvremenim političkim i socijalnim životom. Obtužba staroga 
poredka i prikaza novih nada tvori sadržaj književnosti. 

Književni rad Tolstoga bijaše udaljen od nemira dnevne 
borbe. Uspjeh sebastopoljskih slika zamrie s ratnom bukom, 
pa je prošlo pola decenija, dok se kritika opet osvrnula na 

Slike iz svjetske književnostL II. 19 



290 Lav Nikolajević Jolstoj. 



Tolstoga. Čak > Obiteljska sreća«, djelo majstorsko, ne nadje 
odziva. 

Istom »Kozaci« pribave mu slavu. Grigorjev iztaknu u 
svojim kritikama, koliko se je nepravde nanielo Tolstomu, te 
pokuša dokazati, da je ovomu nemaru uzrok u neobičnoj samo- 
stalnosti piščevoj. Edelson ponovi rieči kritika Grigorjeva, ali 
oštrije i jasnije. Grigorjevu i Edelsonu podje za rukom, da 
pribave poštovanje radu Tolstoga. Dapače lirik Polonski, koji 
se nije bavio kritikom, osjeti se ponukanim, da piše o »Ko- 
zacima«. Za njega je to djelo velika umjetnika^ a ipak nije 
umjeLiina ; vrline su u djelu uza sve to veće nego nedostatci. 
I Annenkov napiše o djelu kritiku punu hvale i čuda. 

Suvremenici nisu odmah upoznali onoga sklada, koji se 
nahodi izmedju umjetničkoga oblika i bogate misaone sadr- 
žine u djelima Lava Tolstoga; ali je ruski čitatelj odmah 
razabrao onu divnu snagu, s kojom je Tolstoj prikazao ljude 
sviju staleža: seljaka i plemića, gradjanina i radnika, prosta 
vojnika i častnika, Europejca i Azijata u svim prilikama života ; 
novo bijaše čitatelju, što je pisac sa svom naivnošću pokazao 
tobožnje svetinje u njihovoj nesvetoj goloti, što je skinuo 
krinku s lica otmenoga svieta i okrutno izpripovjedio tajne 
ženidbene trgovine, što je ruglu izvrgao liečnike, koji su se 
sami okružili nekim osobitim sjajem. 

Umjetničkom zadaćom romana odabrao je Tolstoj prika- 
zivanje težnje za usavršenjem, a sredstvom mu je psihologijska 
analiza, koja nije ni u jednoj književnosti razvita do takova 
stupnja, kao u Rusiji. Po ideji romana bio je Tolstoj nov za 
ruske čitatelje, ideja njegova romana ide za nekim odredjenim 
idealom, pa se tim razlikuje od pesimističnoga i satiričnoga 
duha, koji je proniknuo cielu književnost rusku. A taj ideal 
nije nedostižan; tkogod neštedice i pošteno izpita svoju unu- 
trašnjost, može dostići Irtenjeva u njegovoj težnji za usavr- 
šenjem, jer u tom idealu nema ništa. Sto bi bilo zajedničko s uz- 
višenim čuvstvima onoga družtva, kojeno je izgubilo prirodnost. 
Da se oslobodimo od okova kulture, nuždno je mladi naraštaj 
pridizati izvan naših predsuda. Mi nemamo prava, da djetetu 



Lav Nikolajević To Istoj, 291 



utuvljujemo onu istinu, o kojoj sami sumnjamo, već valja da 
osluškujemo njegove nagone i da podpomognemo razvoj nje- 
gove čiste prirode. U tom se upravo vidi sveza poezije Tol- 
stoga i njegova pedagožkoga nastojanja. 

U svim djelima Tolstoga vidimo moralni nazor, koji nije 
ustanovljen, nego se neprestano pomladjuje. U tom je bitna 
razlika izmedju Tolstoga i ostalih suvremenika u narodu, a 
većina je kritik^ nije mogla shvatiti. Većina je kritik^ imala 
već odredjen smjer. 

S očajnom borbom težio je Tolstoj i za nazorom o svietu, 
koji bi mu odagnao protuslovlja, što no ih je nalazio u dodiru 
kulture i prirode. Tolstoj je sve više pristajao u toj borbi za 
prirodnošću. Samoljublju je opriečio požrtvovnost, borbi za 
posjed čovječnost, a mržnji narodi vječni mir. 

Stekavši svoju obiteljsku sreću, našao je Tolstoj iza ove borbe 
upravo u godinama najjače snage upokoj, pa je njegov talenat 
mogao dozreti, da napiše najveličanstvenija svoja dva djela: 
»Vojnu i mir« i »Anu Karenjinu«, koja izpunjaju novi de- 
cenij u životu Lava Tolstoga. 

Oženivši se Tolstoj stalno se nastani u Jasnoj Poljani, pa 
udaljen od sviju družtvenih struja živi na svojem imanju u 
radu za puk i u književnoj djelatnosti. U zadnjim godinama 
pokušao je na filantropski način doskočiti siromaštvu u Moskvi, 
ali ne nadje podpore. Odkako je Tolstoj osnovao svoju sljedbu, 
pohadjaju ga na imanju njegovu mnogobrojni Rusi i stranci, 
ali to Tolstoga slabo smeta u njegovoj svakidašnjoj seljačkoj 
raboti. On je svomu seljaku bio otac, sad mu je i brat. Sva 
njegova pjesnička djela zadnjih godina proniknuta su tenden- 
cioznošću u duhu njegove nove nauke, ali se i kroz nju raza- 
bira silni talenat pjesnika, koji je bio vrstan napisati »Vojnu 
i mir«. 

U početku je mislio Tolstoj, da mora prisvojiti vjeru 
puka, no napokon je stvorio vlastitu religiju i pretvorio se u 
moralista i teologa. Od umjetnika je postao mistik. Tolstoj 
ima mnogo učenik^, ali to još nije škola. Na mlade pripovje- 
dače primjer Tolstoga ne utječe ni malo. Čehov i Korolenko 



292 Lav Nikolajević Tolstoj, 

danas su najdarovitiji pripovjedači ruski, ali idu svojim putem. 
Tolstoj stoji osamljen, kao ono u početku svoje književne 
djelatnosti. 

VI. 

Prikazujući razna beletristična djela Lava Tolstoga imali 
smo prilike, da vidimo, kako je u pjesnika sazrievao duševni 
prekret. No Tolstoj se nije zadovoljio samo proučavanjem ti- 
pova i slikanjem života, nego potaknut raznolikim sujevjerjima 
i protuslovljima u raznim konfesijama podje k samomu izvoru 
kršćanske vjere. Tolstoj stane proučavati samu objavu Isusovu, 
izvan predaja pravoslavne vjere. Dade se na kritiku dogma- 
tične teologije, prevede nanovo evangjelje, te u onom, što mu 
se je činilo pravom naukom Krstovom, nad je odgovor na za- 
htjeve svoje savjesti, osnovu, koju je zahtievala njegova vjera, 
i načela, na kojima je sagradio vas religiozni i družtveni su- 
stav. Ovaj njegov sustav nazivlju » tolstoj izmom«. 

Nastojeći, da prisvoji pravoslavnu kršćansku religiju, Tolstoj 
je u dvie godine prepatio velike sumnje, a to su bile k jednu 
zadnje muke, koje je mučila njegova velika duša. On je bio 
odložio pero, jer ga je morila savjest, ali se još jednoč lati 
pera, da napiše svoju izpovied i da priobći svoje kritičke stu- 
dije o evangjeljima. Godine 1883. skupi ih u djelu »Moja 
vjera«, koje odiše nepokolebivim uvjerenjem i dubokom ra- 
došću. Do tada nije ništa shvaćao ovoga života, — veli sam 
pisac — , bilo mu je grozno, kad ujedared začuje rieči Krstove, 
on ih shvati, život i smrt ne pričinjahu mu se više nikakovim 
zlom; namjesto očaja osvoji ga radost i sreća, koje ne bi 
mogla uništiti ni smrt. 

Ovaj vedri mir, ovo slavlje u najoštrijoj je opreci prema 
nemirnomu čuvstvu, koje je dvadesetpet godina pratilo knji- 
ževnički rad ovoga plemenitoga i pravoga genija. Ovako se 
započinje nov život u Tolstoga. U to su doba nastala knji- 
ževna djela, koja su po umjetničkoj cieni na Čast pjesniku, 
javile su se razprave didaktičnoga smjera, u kojima čuveni 
pisac razlaže, kako je u svojoj nauci došao do sreće i upokoja. 



Lav Nikolajević Tolstoj. 293 

U evangjelju nalazi Tolstoj morairii zakon, koji odgovara 
zahtjevima njegove savjesti i razuma. To je zakon ljubavi i 
požrtvovnosti. Rieči svetoga pisma shvaća Tolstoj doslovno, 
zapoviedi Krstove drži za propise praktičnoga života. Tako 
dolazi do uvjerenja, da sili nema mjesta, jer se protivi ljubavi, 
koju je smrću posvjedočio božanski Spasitelj. 

Sviet želi uzdržati mir silom, ali se to ne podudara s na- 
čelom ljubavi, jer zlo radja zlim; carstvo je božje — mir, a 
valja ga podržavati sredstvima, koja Isus upotrebljava, na ime 
tim, da se uklanjamo svakomu neprijateljstvu. Prva zapovied za- 
branjuje ne samo umorstvo, nego takodjer srčbu i uvrede, koje 
podaju pobudu za neprijateljstvo. Druga zapovied ne zabra- 
njuje samo prieljuba, nego i putene misli* Treća zapovied 
krati prisegu, koja našu volju podvrgava tudjoj; pa se tako 
počinjaju obćenita nasilja, za koja se čini odgovornom mno- 
žina, samo da pojedinac manje osjeća. Četvrta zapovied do- 
kida odmazdu i nalaže, da volimo uvrede podnositi, nego se 
makar zakonito braniti i osvećivati. Peta napokon zapovied ne 
dopušta, da mrzimo na neprijatelja ili bližnjega, pa zato je 
neopravdan patriotizam i rat; svi su ljudi djeca jednoga otca, 
pa nema razlike medju njima. Zapoviedi Krstove o miru jedno- 
stavne su i jasne, predvidjaju svaki slučaj kavge i uklanjaju 
ga, te na zemlji uzpostavljaju carstvo božje. 

Isus je pravi Mesija, jer je njegova nauka istina, te se u 
njegovoj propoviedi na gori nalazi sva nauka Krstova. Isus je 
prvi propovjednik zakona ljubavi. 

U djelu »O životu« nastoji Tolstoj dokazati, da je njegovo 
tumačenje Isusove vjere pravo. Prije svega Isusovi nalozi od- 
vraćaju nas od toga, da počinjamo gluposti; da se ljudi po- 
vode za Isusom, bili bi očuvani od većine boli, u koje za- 
padaju po zabludama svojim; oni bi živjeli životom, koji bi 
odgovarao najdubljim potrebama njihove naravi i imao u sebi 
bitne uvjete za sreću. Zašto ponajviše pate ljudi, izuzevši onaj jad, 
koji je spojen sa samim čovječjim bitkom ? Trpe poradi borbe i 
razpra, koje povode za sobom osvetu, mržnju, dvoboie i par- 



^— i^^i^ I ■• ■• 



•C^ITT- 



294 Lav Nikalajevič Tolstoj, 

niče, mute im svaki čas života, dapače ih često guraju u po- 
gibelj. Zato nuka Isus, da se zavadjeni ljudi odmah izmire. 
Ljudi pate takod jer poradi vladanja, ono ih dovodi do sanao- 
Ijubivosti, po kojoj druge ljude podvrgavaju svojim tjelesnim 
pohotama ; a to je najveća zapreka nutarnjemu i spoljašnjemu 
miru života: zato nalaže Isus učenicima svojim, da ostanu 
čisti ne samo u djelima, nego i u srcu. Nadalje pate ljudi, jer 
nemaju povjerenja, to im truje život; tako nastaju prisege i 
krivorotstva. Zato Isus zabranjuje prisegu. No još veću nevolju 
trpe ljudi s toga, što misle, da smiju zlo pobijati zlim i sili 
se odupirati silom. Na moći se osnivaju sve družtvene uredbe, 
čovjek se nada u njima naći zaštitu od tiranije silnika, pa se 
tako svojevoljno pokorava još mnogo opasnijoj tiraniji, koja 
je takodjer osnovana na sili. Družtvene uredbe izrabljuju većinu 
na korist manjine, njihova se je tiranija uviek očitovala pri- 
tiskom zakonst, običaja, sudova i poreza; danas se poimence 
prokazuje u obvezama i uvjetima t. zv. kulturnoga života, 
takova su zla : biesna borba za obstanak, skrajnja podjela rada, 
umjetne potrebe, život u gradu. Zato se valja ovih uredaba 
odreći. 

Najgrozniji jad zadaje čovječanstvu mržnja narodi, zato 
je Isus naložio učenicima, da jednako ljube sve ljude, te je 
po tom rat iteopravdan. 

Nema sumnje, kad bi se svi ljudi ljubili, kad bi mogli 
živjeti bez kavge, bez putenosti, bez laži, nasilja i mržnje, — 
na zemlji bi bilo carstvo božje. Ali zašto to nije moguće? 
Zašto kršćansko družtvo ne živi po ovim kršćanskim načelima? 

Uzrok je tomu u tvrdoglavoj obsjeni, da nam samo borba 
može osigurati život. A upravo borba onemogućuje sreću; 
nema sreće, dok svoj osobni život držimo za pravi život, a 
ipak težimo za srećom. Ovo je protuslovlje od davnine spo- 
znano. Konfucije, Buddha, Lao-Tseu, mudraci hebrejski, stoici 
polaze od ovoga stanovišta, istom Isus pokaza nam pravo 
dobro, pravi život. Pravo je dobro, kako Isus uči, ljubav k 
Bogu i bližnjemu, a pravi život težnja za tim dobrom. Pravi 
život leži kao klica u čovjeku, ali se razvija istom onda, kad 



Lav Nikolajevič Tolstoj. 295 



obatnre individualno biće i rodi se novo biće. Ljubav prema 
bližnjemu zakon je čovjeka; tko tako shvati život, onomu su 
boli i patnje samo nuždan uvjet za život i sreću, jer bez njih 
ne bi mogla djelovati njegova ljubav. Radeći čovjek za druge 
ima vječni život, zato je pravi život nezavisan o prostoru i 
vremenu; poslije tjelesnoga svršetka nastavlja se* djelovanje 
bića u onoj mjeri, u kojoj je izpunilo zakon ljubavi ; Krst je 
vječan, jer je sav bio ljubav. 

Ovu su jasnu nauku Isusovu pomračile dvie vrste ljudi, 
koje Tolstoj zove »farizejima« i »književnicima« po imenu 
Isusovih protivnika. »Farizeji« doduše riečima priznaju Isusovu 
nauku, no zadovoljavaju se spoljašnjim obredima. »Književnici« 
poriču budući život i čudesa, te tvrde, da se život naš do- 
vršuje sa smrću. Farizeji su Isusovu vjeru zaodjenuli u fan- 
tastično ruho, te Tolstoj drži, da su oni vjeru Isusovu iz- 
kvarili. Književnici su upravo poradi ovih sujevjerja izvrgli 
ruglu kršćansku religiju. 

Mnogo godina prije, nego je Tolstoj razvio teoriju o 
pravom životu, pitao se je praktično, kako mu valja živjeti. 
Godine 1881. doživio je u Moskvi žalostno izkustvo, koje je 
izmienilo njegove misli o bogatstvu i siromaštvu, o vriednosti 
novca i rada, kao i njegov moralni ideal. Ovo izkustvo i 
njegove posljedice prikazao je Tolstoj u djelu »Što nam valja 
raditi?« (g. 1885.), koje je napisao poslije »Moje vjere«. Bu- 
dući da je do godine 1881. gotovo vazda živio na ladanju, 
svega ga potrese nevolja, koju je vidio u Moskvi. Slikajući 
ovu biedu prijatelju uzklikne Tolstoj: — Ovako se ne može 
živjeti! Budući bogatašem Tolstoj se osjećaše sukrivcem ove 
biede, zato preporuči, da svi bogataši zajednički porade oko toga, 
kako bi se doskočilo siromaštvu. On je htio pokrenuti veliku 
dobrotvornu zakladu, ali mu se osnova razbije. Ovo mu iz- 
kustvo pokaza, kako je novac nemoćan, da izviđa rane siro- 
maštva; novac je mogao samo za čas biti slabim melemom, 
valjalo je zaci do koriena ovih bieda. Zašto imade jadnikž, 
koji nemaju hrane, krova ni odiela? Jer nedostaje radnje 
mnogima, ili jer im radnja ne namiruje svih potreba života. 



^ , 



296 Lav Niko laj ević To Istoj. 



ZtvcX]2i bi mogla hraniti sve ljude; pa zaSto radnici nemaju, 
koliko im treba? Jer svaki radnik radi samo u jednoj vrsti 
rada, pa je tako prisiljen, da najveći dio svoje radnje pretvori 
u novac, o kojem će namirivati druge potrebe. Da je novac 
samo sredstvo za izmjenu radnih produkata, ne bi bilo pri- 
govora, ali* tu nalazimo nasilje ; javna moć štiti posjed novca, 
pa tako bogataši mogu po volji njime rukovati i povećavati 
ga (baštinom, trgovačkim poslovima i dapače smjelim pod- 
hvatima). Tako postaje novac na sporazumku osnovanim 
znakom, koji ti daje priliku, da se služiš tudjim radom. 

Bogatstvo daje pravo na rad onih, koji trebaju novca, a 
budući da nijedan radnik ne proizvodi svega, što mu je po- 
trebno, trebaju svi radnici novac i tako postaju robovi posjednika. 
Ovo je robstvo okrutnije od staroga, jer je neosobno. Sada je 
za pritisak siromaha odgovorna velika množina. Naše družtvene 
uredbe, zakoni i nazori idu svi za tim, da osiguraju novac 
onima, koji su ga prigrabili, pa zato Tolstoj sve te uredbe i 
zakone proklinje. 

Odatle izvodi Tolstoj, da svatko mora proizvoditi sam, štogod 
mu je potrebno za život. To je jedino sredstvo, da se zaprieči 
izrabljivanje ljudi, jer ovo sredstvo otima bogatstvu napast, da 
se lati nasilja i lukavosti; na taj način postaje rad borbom 
s prirodom, a ne s ljudima; i samo ovakvim radom može 
čovjek bližnjemu pomoći, jer čovjek daje, da se upotrebljava 
on sam mjesto drugih , koje je naš novac učinio našim 
službenicima. 

No može li se poricati, da je podjela rada nuždna i uvjet 
napredku? Tolstoj ne poriče napredka na svim poljima, ali 
pita : je li se time poboljšala sudba velike hrpe ? nije li divni 
razvoj obrta stvorio nesretnijega proletarijata, nego je ikada 
bio? Je li ikad bilo tako velike biede kao sada po velikim 
gradovima? Za Tolstoga je načelo podjele rada »djavolska 
laž«, za kojom se skrivaju ljudi, tobože da bližnjemu koriste. 
Pravi sljedbenik Isusov ne bi htio odabrati posebnu vrst rada 
prije, nego bi ga na to braća ponukala, pa bi ovu posebnu 
vrst rada gojio samo toliko, koliko odgovara pravoj potrebi. 



Lav Nikolajevič To Istoj. 297 

Tako bi nastala prirodna podjela rada po osobnom sporazumku 
učestnik^, njihovo djelovanje bilo bi ograničeno na malen krug, 
pa bi se moglo pregledati i prosuditi; tim bi nestalo hiper- 
produkcije, sliepe konkurencije i drugih uzrokS gospodar- 
stvenih kriza. 

Učenici bi Isusovi ostavili gradove, u kojima je bieda 
neukloniva, te bi se skupili u male obćine, gdje bi se poje- 
dini članovi mogli poznavati i ljubiti i gdje bi ih okolna 
zemlja mogla prehranjivati ; njihovi zakoni i oblasti ne bi se 
osnivali na sili, jer samo ljubav ubija zlo; njihov bi se život 
sam po sebi razvio prema prirodnoj harmoniji ljudskih potreba 
i sposobnosti. Čovjek imade četiri vrsti potrebž, kojima od- 
govaraju četiri vrsti sposobnosti; on treba produkte težke 
radnje, mišične djelatnosti i produkte raznih obrta, ručne 
radnje, nadalje ima potrebe duha i mašte, kao i potrebe srca, 
kojima odgovara duševna ili umjetnička djelatnost, kao i 
družtvene sveze. Ovako se i dan dieli u četiri česti : prvi dio 
pripada težkoj radnji, drugi duševnoj, treći ručnoj, a četvrti 
družtvenosti. Ovu ugodnu i pravu promjenu rada smije netko 
prekinuti samo iz važne potrebe ili na silnu želju svoje braće. 
Tako bi možda neke ljude obćina poradi njihove spretnoće 
zamolila, da se dadu samo na neku vrst rada, jer će na taj 
način biti više koristni; ili ako bi neki ljudi osjećali neko 
nutarnje zvanje, mogli bi ovo posebno nagnuće gojiti u doko- 
lici, dok se ono ne bi samo po sebi opravdalo. Takovo bi mjesto 
zapalo umjetnicima i učenjacima, koje inače Tolstoj osudjuje 
poradi njihova sadašnjega načina života, ali zato ne prezire 
Tolstoj njihova značenja. Tek su, misli Tolstoj, učenjaci i 
umjetnici svoje dužnosti pretvorili u prava; njihova je dužnost 
bila težiti za dobrotom i ljepotom, a kad tamo, oni su zna- 
nosti i umjetnosti udaljili od prave njihove svrhe i učinili ih 
dragocjenom razkošnošću, koja je dohodna samo bogatašima. 

Komu je zakon ljubavi zakonom života, taj ne može od 
znanosti drugo zahtievati, "nego da olakšava sudbu čovječanstva, 
a od umjetnosti ništa ino, nego da njezine sile ojačavaju ljude 
za život ljubavi. 



298 Lav Nikolajevi<! To Istoj. 

Vidjet ćemo, kakove je zaključke Tolstoj odavle izveo 
do kakova je asketskoga ideala dospio u svojoj nauci. 

Asketskim je pravcem u pitanju spolne ljubavi i braka 
pošao Tolstoj u pripoviesti »Kreutzerova sonatac, koja je izišla 
godine 1889. Već dvie godine prije toga izrazio je ovu misao 
Tolstoj u djelu »Putujte u svjetlu« (drugi ga zovu »Putujte, 
dok imate svjetla« — Marchez pendant que vous avez la lu- 
mičre), žili Tolstoj nije nikada ovoga spisa sžm objelodanio. 
U tom djelu kršćanin prvih stoljeća brani asketski ideal Tolstoga. 

Evo, kako je Tolstoj umovanjem došao do askeze. Sje- 
ćamo se, kako je Tolstoj iztumačio zakon čovjeka, zakon lju- 
bavi ; ljubav je težnja za dobrom drugih ; tko u tom čuvstvenom 
stanju djelom dokazuje svoju ljubav prema bližnjemu, vrši volju 
božju i imade vječni život; no da to bude u istinu život, 
treba da djelotvorna požrtvovnost bude neprekidan rad, a ne 
smije da bude posljedak pojedine, osamljene odluke; dapače 
čovjek ne smije ni zapitati: »Tko je moj bližnji?« — Ideal, 
za kojim težimo, u svojoj je biti neosobna, nepristrana ljubav; 
a cilj joj je ujedinjenje sviju ljudi u ljubavi jednakoj za sve, 
bez ove ljubavi ne može ujedinjenje biti ni savršeno ni zbiljno. 
Ova je misao gotovo neprijatna za slabo srce čovječje, koje 
se prepada od svega, što je bezkonačno, i koje dapače u lju- 
bavi, u požrtvovnosti ne bi htjelo napustiti osobnu razliku. 
Ako sve naše boli potječu od obsjene, da naš osobni bitak 
znači za nas pravi bitak, od obsjene, koja nas za uviek osu- 
djuje na osamu, — ako je jedini izlazak iz ove obsjene bez- 
uvjetna ljubav, koja ljude ujedinjuje : zar ne moraju u takovoj 
ljubavi prestati sve razlike i svi stupnji? To je već naslutio 
na samrti knez Andrija u »Vojni i miru«: »Što bi bilo ljubiti 
sve. Žrtvovati sebe samoga u ljubavi, a ne ljubiti samo poje- 
dinu osobu, nego živjeti božanski, duševni život!« »Božan- 
skim, duševnim životom« ne može biti tjelesni život čovječji; 
junak »Kreutzerove sonate« Pozdnyšev priznaje, da bi čovje- 
čanstvo na takov način izumrlo, par da ne možemo pomisliti 
života u podpunom ujedinjenju ljudi. No »tako zvana znanost« 
takodjer uči, da će rod ljudski s vremenom izumrieti, pa zašto 



» 

1 



Lav Niko laj ević To istoj, 299 

ne bi smjela i moralka doći do istoga zaključka? Na dnu 
naše sviesti žive nedostižni ideal, logična posljedica ljubavnoga 
zakc^a, po kojem sljedbenik Isusov teži za sve to višim ciljem, 
te bar može absolutnu vriednost kreposti cieniti. 

Koju vriednost smijemo priznati strastvenoj ljubavi, ako 
je nerazrješivom vezom bračnom postala zakonita? U »Kreutze- 
rovoj sonati« zove Tolstoj spolnu ljubav izriekom griehom, 
a u spisu »Putujte u svjetlu« veli Pamfilije po kršćanskom 
shvaćanju, da spolna ljubav nije nikakovo zlo, da ju kršćani 
dapače drže za »pozitivno dobro«. Ovo protuslovlje izlazi 
odatle, što Tolstoj u prvom slučaju stoji na stanovištu bo- 
žanske, bezuvjetne istine, a drugiput na stanovištu čovječje i 
uvjetne. 

Najveći je cilj po zakonu ljubavi — ujedinjenje ljudi, a 
to će se dogoditi istom onda, kad prestanu individualne strasti, 
u prvom redu »prva i najjača strast, spolna ljubav«. Ta 
spolna ljubav i nije ino, nego vidna forma individualne lju- 
bavi, koja teži za podpunim posjedom pojedinih bića, forma 
one ljubavi, kojoj je priroda dala tajnovitu prednost, da radja 
život. Dok bude trajala ova ljubav, radjat će se pokoljenja, 
od kojih će napokon jedno izvršiti veliki zakon. 

S idealnoga je gledišta ova ljubav slabost, — grieh, veli 
Tolstoj misleći na moralno usavršivanje ; budući da je indi- 
vidualna i izključiva, ona je zapreka ujedinjenju sviju bića; 
nevinost, čistoća ostaje najvišim ciljem, idealom. Religije su 
postavile na njeno mjesto niže ideale, koji se mogu lašnje po- 
stići. Brak je jedan od tih nižih ideala, on jedan od najmoć- 
nijih prirodnih nagona pretvara u koristno sredstvo za usavr- 
šivanje i olakšava, bar prema pojedinitomu biću, požrtvovnu 
ljubav, samopožrtvovanje ; samo preko braka moći će se na- 
pokon ostvariti konačni ideal. Zato veli Pamfilije, da je spolna 
ljubav »pravo dobro«, ali uviek ostaje napašću i postaje zlim, 
ako ne ostane strogo u granicama. Napast se nahodi u samo- 
ljublju, koje lako pobudjuje spolna ljubav i koje nuka ljude, 
da u ljubavi traže samo osobno udovoljstvo. Ovomu će se zlu 
čovjek ukloniti, ako spolna ljubav ne zadaje ni drugoj osobi. 



300 Lav Nikolajević TolstoJ, 

ni u obće komu boli. To će reći, spolne su pohote po priznaji 
sviju uz neke uvjete neopravdane i mogu se zatomiti. Mladi 
čovjek, koji je uzgojen u misli, da je ljubav k bližx^y^mu 
zakon čovječanstva i uvjet za sreću, gledat će na sve žene 
kao na majke, na sve djevojke kao na sestre — sve do onoga 
časa, dok mu prilike i simpatija ne odkriju prave odabranice 
njegove. Kad bi bilo tako, mlade se djevojke ne bi glupo uz- 
gajale, samo da se svidjaju; u mladih bi ljudi bila putenost 
umjerena, dočim ju sad pobudjuju i razdražuju običaji, umjet- 
nosti i knjige; mladići i djevojke ne bi prije reda sanjali o 
ljubavi, ne bi u toj opasnoj, i ako nevino osjećanoj igri tratili 
godine, koje bi plodno mogli upotrebiti za druge djelatnosti. 
Pa kad bi se napokon u mladoga čovjeka razvila instinktivna 
težnja za izključivom ljubavlju, bio bi se već priviknuo, da 
svoju ženu drži za ravnopravno biće i da ne očekuje samo 
osobne sreće od bračne sveze. 

Kao što nitko ne gradi kuće bez temelja, tako i spolna 
ljubav nije opravdana, razumna ni trajna, ako nije osnovana 
na osnovu prave ljubavi ili štovanja. Spolna je ljubav oprav- 
dana, ako je uzajmična i ako nije samoljubiva na štetu dru- 
goga bića ; razumna je, ako nije samo instinktivna, nego sviestno 
znade, što pripada čovjeku, koga štujemo i bratski ljubimo; 
napokon ona je trajna, ako je izključiva. Onaj, koji bi sve 
druge žene držao za sestre svoje, jedini bi mogao sačuvati 
svojoj bračnoj drugarici strastvenu, izključivu ljubav. Ovo je 
shvaćanje strogo, ali jedino ono može osigurati dostojanstvo 
bračnih drugova i budućnost djece, ono jedino podaje pod- 
puna stalnost družtvenim prilikama, samo ono odgovara fizio- 
logijskim i moralnim zahtjevima braka. Prava razkalašenost 
nastaje onda, ako čovjek prekine sve moralne veze naprema 
onoj ženi, s kojom je sklopio brak. 

Bračna , izključiva ljubav grieh je naprema najvišemu 
idealu, jer je zaprekom podpunomu ujedinjenju sviju ljudi, ali 
na napomenuti način postaje dobrim, bar dotle, dok ostaje 
sredstvo i ne bude svrha; postane li svrhom, onda je 
brak samo još povreda najvišega ideala. Brak je najprirodnije 



Lccv Niko laj ević To istoj, 301 

sredstvo, da se dva samoljubna bića zbliže u odanoj ljubavi 
i da ih ono upravo sa svojom izključivošću štiti od napasti njihove 
putenosti ; nadalje je brak jedino opravdano i zakonito sredstvo 
za razplod života, to će reći, za nastavljenu težnju prema 
dobru, prema najvišemu idealu čistoće i ljubavi. Sama djeca, 
imajući neka prava prema materi, zapreka su razvoju pute- 
nosti, ona podaju priliku i ujedno su sredstvo za moralno 
usavršivanje, ako roditelji vide u djeci ljude, koji će zajedničko 
djelo nastaviti, a ne drže ih za nov izvor svojih materijalnih 
briga, koje bi im opravdavale samoljubivost, ako ih uzgajaju 
ne sebi za zabavu, nego za čistiji i požrtvovniji život. 

Kako se vidi, Tolstoj u području bračne ljubavi osobito 
iztiče kršćanski ideal, a čini to zato, jer mu se je upravo ovdje 
najviši ideal činio osobito pomračenim i jer je držao, da će 
protivnici njegov najviši ideal pobijati najoštrije na ovom 
polju. I doista, absolutna je ljubav samo dalek cilj, za kojim 
može čovjek ići tekar onda, pošto se je oslobodio sviju drugih 
strasti. Podpuno izumrće samoljubnih strasti doista je ideal, 
koji Tolstoj izvodi iz zakona ljubavi. Ovaj se ideal može na- 
zvati asketskim, jer zahtieva, da obuzdamo najmoćnije pri- 
rodne nagone, ali nije mističan, jer naprosto ište, da podvrg- 
nemo samoljubno biće prirodnim uvjetima obće ljudske sreće. 
Ova askeza ide samo za tim, da skine s ljudi jaram strasti i 
navika, ne bi li bez smetanja mogli vršiti zapoviedi svoje sa- 
vjesti i glasove svoga srca. 

Upravo zato i pokazuje Tolstoj u razpravi »Zašto se ljudi 
omamljuju?« (Dlja čego ljudi odurmanivajutsja , god. 1890.) 
na sve one pogibelji, koje potječu odatle, što se danas sve 
više i više šire po narodima razdražena i omamna sredstva — 
virio, rakija, duhan. Tolstoj iztiče, koliko se zemlje i rada potrati 
za gojitbu vina i duhana, što bi se moglo upotrebiti za pro- 
dukte kud i kamo koristnije, a uza to dokazuje Tolstoj, da 
vino i duhan zaglušuju glas savjesti u uživalaca. Tolstoj osu- 
djuje vino i duhan, jer misli, da bi valjalo djelatnost duha 
uzdržavati bez umjetnih sredstava. 

Ovo su načela tolstojizma. Ona su se razvijala polagano. 



'-««B«BBap 



302 Lav Nikolajcvić Tolstoj. 

a glavnim im je poticalom bila piščeva psibologi^ka oštro- 
umnost; jezgra im je misao, da je ljubav zakon čovječanstva, 
pa je odatle Tolstoj smjelo izveo sve filozofijske, moralne i 
družtvene zahtjeve. Tolstojizam je najpodpuniji odgovor na 
težnju za pravednošću i jedinstvom u ljubavi. Dva su bitna 
prigovora nauci njegovoj. 

Jedni vele, da je njegov ideal osnovan, ali drže, da ga 
čovjek ne može postići bez prekoprirodnoga posredovanja, pa 
da bez grieha može njegovo ostvarenje prepustiti budućim 
pokoljenjima. 

Drugi opet pobijaju sam ideal, te tvrde, da pravednost 
nije jedina dužnost čovječja ni ujedinjenje u ljubavi jedini 
cilj. Oni zahtjevima srca oprečavaju zahtjeve duha : ako čovjek 
ide za ljubavlju i pravednošću, onda takodjer teži za spoznajom 
i udivljenjem, a to nisu najneznatnije njegove sposobnosti, 
s pomoću kojih može postići istinu i težiti za ljepotom. 

Medjutim nauka Tolstoga prikazuje nam samo njegovu 
sliku o životu, do koje je došao ne mogući više živjeti na 
sadašnji naš način. Proničući suvremeni život proživio je Tol- 
stoj krizu, koja nije osamljena u prvakt evropske misli. Jednaki 
uzroci radjaju jednakim posljedicama. 

Već su davno klice bratske ljubavi i jednakosti, koje se nahode 
u evangjelju, urodile plodom na ruskom tip. »Duhoborci«, 
»mliečani« (molokany, koji piju mlieko) i »obći« već su po- 
novno osnovali obćine, koje su se i uzdržale, premda su ih 
gonili. Osobito se je u tom poslu iztakao pučki apostol Su- 
tajev, pa se je Tolstoj približio njegovu shvaćanju kršćanstva; 
isto tako povodi se on za seljakom Bondarevom u shvaćanju 
zakona o radu. Tako imade tolstojizam široko i duboko ko- 
rienje u pučkom životu, pa je Tolstoj misli, koje su se u 
jednostavnih glava razvile, uredio, izpitao i doveo u sustav; 
ili su to tek evangjeoska čuvstva, koja su i pod formalizmom 
pravoslavne crkve neprekidno klijala. Podavši Tolstoj ovim 
čuvstvima svoj smioni genij i važni glas, našla su ona jeku u 
širokim slojevima čitateljstva. Već su i drugi pisci pripremili 
čitateljstvo rusko za ovakove misli. Dapače može se reći, da 



Lazf Nikolajcvić To Istoj, 303 

je čest nove ruske književnosti proniknuta duhom evangjeo- 
skim, kako se vidi poimence u Dostojevskoga. Dostojevski je 
u svojem zadnjem romanu »Braća Karamazovi« nacrtao san 
religioznoga preporoda, koji se mnogo približava idealu Tolstoga. 

Tolstojizam je jaka reakcija proti individualističnomu 
značaju naše kulture. U svim dielovima Evrope čuje se tužba 
savjesti, osjeća se kao neka tjeskoba savjesti poradi kulturnih 
prilika. Uza vas silni napredak znanosti u devetnaestom sto- 
ljeću vidimo ljude zavadjene, pod oružjem, u mržnji. Ovu 
opreku iznose pesimistični filozofi, pripovjedači, filantropi, re- 
formatori i pjesnici. Pored toga opaža se svuda prevlast ma- 
terijalnih interesa, silni napredak trgovine i obrta urodio je 
time, da kapital izrabljuje radnju, uvriežila se neobuzdana 
konkurencija, s koje je borba za obstanak svuda postala bješnja 
i nemilosrdnija. Vidimo u devetnaestom stoljeću novu vrst 
biede i nevolje : siromaštvo radnika. Odasvud se glasi težnja 
za pravednošću i nalazi svagdje odjeku. To razdražuje i za- 
strašuje ; osjeća se konvulzivno trzanje dugo zadržane boli, 
ponos iskrene razjarenosti, fanatičan zanos nove vjere; ali se 
usred bratskih rieči ujedno razabira mrmor očajne mržnje, 
sliepo i surovo bjesnilo pohoti. Zato svi ljudi, koji plemenitije 
osjećaju, pomišljaju na to, kako bi se ovomu nepravednomu 
«tanju doskočilo, to je i Tolstoga ponukalo, da na osnovi sta- 
roga kršćanstva sagradi svoje teorije. 

Tolstoj je umjetnik, pa je zato svoje misli, da ih sviet 
lakše razumije, zaodievao takodjer u pjesničko ruho. U po- 
četku osamdesetih godina stao je Tolstoj pisati svoje pučke pripo- 
viesti i pučke drame. Iz ovih se djela dobiva dvostruk dojam : 
jedan je mrk, obasjan mutnim i nestalnim svjetlom, to je život, 
kakovim ga čini čovječje samoljublje ; a drugi je prosinut nu- 
tarnjim svjetlom, to je život ljubavlju ogrijan i preobražen. 

Prvu je stranu u potonje doba Tolstoj prikazao u karika- 
turnoj, grotesknoj cjelovitoj slici — u drami »Plodovi prosvjete« 
(Plody prosv^ščenija, godine 1889.). 

Ovdje vidimo družtvo, kako ga je kultura obrazovala, 
tipnu obitelj, koja bi prosta od težkoga rada mogla raditi za 



304 Lav Ntkolajevič Tolstoj. 

ideal više čovječnosti, — uz ovu obitelj nahodimo hrpu služin- 
čađi, koja ju služi, i množ seljak^, koji ju svojim radom 
hrane. Ovi bogati i naobraženi gospodari prikazuju se kao 
bezkoristni, umjetni stvorovi, koji su pokvareni plandovanjem 
i sitnim zanimanjima, koji čak i jedu samo za zabavu. 

Navika dokolna i lagana života učinila ih je robovima 
njihova trbuha, ubila im takodjer čuvstvo stida i štovanje prema 
samomu sebi: razgaljene žene u družtvima pričinjajif im se 
sasvim prirodne, pa se samo surovi, iskreni um seljakt zbunjuje 
s toga, što se tako pokazuju žene, koje možda imadu već i 
unučadi. Život svoj izpunjaju ova gospoda upravo smiešnim i 
nezdravim ništavilom, njih zanimaju modna pitanja, družtva, 
klevetanja, glupi sport i hazardne igre. Osobito je smiešno, 
što im se ovakve gluposti čine veoma važnima; njih stoji više 
muke, što ih drugi služe, nego da se sami služe ; surovi, zdravi 
um slug^ izvrgava ih ruglu i vara ih. I znanost ih obmanjuje : 
ta što im ona zapravo daje ? Pravi strah od svakojakih bolesti, 
liečnička pravila za opreznost. Ovaj im strah ubija svako čo- 
vječje čuvstvo: bojeći se mikrobi i zaraze surovo i priezimo 
odbijaju od sebe sve siromahe i one, koji se možda manje 
fino ponašaju. No sve to uzrokuje još teže moralne zablude; 
tapkajući po svojem novcu drže, da im je sve dopušteno, što 
im novac pribavlja, oni izrabljuju svoje bližnje tim, što na- 
vlače na svoju korist njihovu rabotu, te ih kvare zlim pri- 
mjerom ili dapače direktno zavadjaju njihove žene, koje su 
o njima zavisne; pa se onda i gospodari i sluge s priezirom 
oslobadjaju od ovih žena, kad im više nisu po ćudi. 

Ova okrutna samoljubivost bogatašž dapače ubija svako 
čuvstvo, koje bi im moglo podati sreću: bračni drugovi biju 
izmedju se ljut boj, roditelji su prema djeci razdraživi, ogor- 
čeni, slabi, a djeca spram njih bezobrazna i neučtiva. Svi žive 
kao u mamuri izvan pravoga života. 

Pored njih, u njihovoj službi živu radina i jednostavna 
bića, sluge i seljaci, koje pisac slika istinito, bez laskanja. 
Pisac iznosi na vidjelo njihovo pravo biće, njihove obične 
pojmove, trivijalno shvaćanje i glupe izporedbe, vas njihov 



Lav Nikolajević To Istoj. 305 

— , , ~" li — 

ograničeni horizont; oni se ne umiju pravo izražavati ili upo- 
trebljavaju rieči, kojih ne razumiju; nespretni su, glupi i 
naivni; izuzevši one, koje je primjer dangube i putenih uži- 
taka izkvario, pokazuju poštenje i moralno zdravlje, u nekih 
je to poštenje kao stablika, na kojoj će pod zrakama djelo- 
tvorne ljubavi procvasti cviet pravoga života. 

Ova je komedija (u četiri čina) tek lako nabačen nacrt; 
da dublje prodreš u nauku piščevu, valja ti posegnuti za dje- 
lima, koja su obasjana bar gdjekad jačim svjetlom. 

Takovo je djelo drama u pet čina »Vlast tmine« (Vlastb 
ti>my, godine 1886.). Ovdje pisac ne prikazuje fine kulture ni 
naobraženih ljudi, nego samo seljake, imućne seljake. Ove je 
seljake pokvarila težnja za posjedom i užitkom, te ih otudjila 
nježnijemu čuvstvu, svim visokim i plemenitim mislima o životu, 
izuzevši Akima. Jedino nesebično čuvstvo, koje se nahodi u 
jednoga od ovih bića, materinska ljubav odrodjuje se ovdje u 
nagon divlje zvieri, ubija sva moralna čuvstva, pa ta posve zvjerska 
materinska ljubav proizvodi više zla, nego surovo samoljublje 
drugih ljudi; u ostalom svi su ovi ljudi živa bića od kosti i 
mesa, ni u čemu pretjerano prikazana. Glavno lice Nikita pravi 
je blesan, samoljuban i kukavan, donekle dobroćudan, ali se 
tom dobroćudnosti^ još jasnije pokazuje, kamo ga dovode mo- 
ralne slabosti. On po slabosti i putenoj samoljubnosti propada 
sve dublje i dublje. Počinje s lažju, s okrutnim samoljub- 
ljem mužkaračkim naprema posljedicama putene slabosti; 
kako je kukavan, postaje bezobrazan prema svomu otcu, daje 
se na krivu prisegu, te napokon postaje sukrivcem zločina; 
pošto se je ovim zločinom okoristio, oženio se svojom IJU' 
bovcom i prisvojio njezin novac, stane ju sve više zanemari- 
vati, opija se, daje maha svim nižim strastima, zavodi svoju 
pastorku i najzad se okalja pravim zločinom. To je vlast tmine, 
moć moralnoga mraka nad surovim čovjekom prirode. 

Kao opreka ovakovih ljudi javlja nam se razboriti, vedri, 
ugodni i . u svemu pristojni Ivan Iljić^ valjani činovnik, čovjek 
comme il faut. Prikazuje nam ga pripoviest »Smrt Ivana Iljića« 
(god. 1884. do 1886.). U čem je bio njegov sjajni život? Od 

Slike iz svjetsk« književnosti. II. 20 



3o6 Lav Nikolajević To istoj. 



svoje mladosti on nije poznavao drugoga ukusa, drugoga 
smjera, drugih ideala nego družtvena pravila. Ovomu nepra- 
vomu idealu družtvenomu žrtvovao je sva prirodna osjećanja, 
poimence obiteljski život sa svim njegovim radostima i bolima. 
Konvenijencija ga je ponukala, da se ženi, pa je htio da u 
braku nadje samo nove i ugodne osjećaje: kad dužnosti za- 
jedničkoga živovanja uzmu smetati njegovu miru, on stvori 
eksistenciju samo za se, dade se tek na tako zvane ozbiljne 
poslove svoga zvanja, a od obitelji traži samo udobnost i spo- 
Ijašnju pristojnost. Medju njim i njegovima razkrije se jaz 
ravnodušnosti, a poradi materijalnih neprilika i slabih nada 
ova se ravnodušnost često pretvara u mržnju. U to iznenada 
on zadobije bolje, unosnije mjesto, pa to povrati obitelji sklad, 
jer sad mogu članovi obitelji lakše namirivati svoje želje 
pustoš svoga života izpunjavati malenkostima. Ali doskora se 
javi neočekivan gost, kojega nerado primaš u kuću: neznatan 
slučaj najedared surva Ujića u težku bolest, za kojom pomalja 
glavu smrt. U groznom svjetlu ove zbilje razabira Iljić svu 
neprirodnost svoje okoline, pa kako raste strah, tako sve više 
nestaje njegova samoljubnoga mira: on upoznaje komediju 
ravnodušnih liečnika, koji tek na to misle, da sjaju svojom 
znanošću, pa u njemu vide samo »interesantan« slučaj; raza- 
bira komediju raztresene sućuti, konvencionalnu samilost svojih, 
kojima samo sprečava zabave i ogorčava život ; uvidja svu laž 
toga samoljubnoga i neprirodnog života u okolici svojoj. Ova 
laž, u kojoj živi, ne da mu, da se podade svojoj pravoj pri- 
rodi ; ali on se pravo ne usudjuje, da to prizna, jer bi tim 
osudio svu svoju prošlost. U tom očajnom, dugotrajnom od- 
poru njegove oholosti nalazi se za njega najveća muka nje- 
gove smrtne borbe. 

Tolstoj je laž dirnuo na njenu najranjavijem mjestu 
družtvenom, pa zato nije čudo, što je »Kreutzerova sonata« 
(godine 1889.) izazvala ogorčene proteste. Mlad, bogat, bez- 
poslen čovjek, koji je svu svoju mladost proveo u razka- 
lašenosti, sanja o tom, da će u nježnoj ljubavi i slozi ži- 
vjeti u braku sa ženom. On nadje mladu djevojku, ali već u 



Lav Nikolajević To Istoj, 307 

medenim nedjeljama doživi samo razočaranja; tako učesta 
medju njima nesporazumak za nesporazumkom, pa se razo- 
čarana ljubav gdjekad pretvori u mržnju. Ogorčen sliepom, 
biesnom Ijubomornošću postaje ovaj čovjek po nesretnim pri- 
likama ubojicom svoje žene. Istom pred posteljom, na kojoj 
se sa smrću bori njegova žena, nesretnik prvi put spoznaje, 
da je ova žena, njegova boginja i njegova dušmanka, njemu 
ravno biće, da Je jadan stvor, njegova sestra, koju bi morao 
podpomagati i razumievati, — a on jp je umorio! A zašto? 
Iz ljubomora, iz ljubavi. Pa što je Ijubomor, ljubav? Što 
znače lažne rieči: Ijubezno čeznuće, zavadjanje, brak? Ovo 
ga pitanje neprestano muči ; u novom svjetlu, po kojem mu 
je sve jasno, prolazi mu pred očima sva prošlost njegova, te 
mu se pričinja pletivom sramote, laži i himbe. Sad uvidja, 
da se klica smrti, koja mu je otrovala život, nalazi u raz- 
kalašenim navikama mladosti ; ovu razkalašenost držao je on 
opravdanom i normalnom, preporučuje ju znanost, vlada ju 
trpi, dapače štiti, a upravo ova razkalašenost razvrgla je u 
njega sposobnost, da bi sa ženom obćio čisto i bratski, te ga 
naučila, da ženu smatra predmetom svoje putenosti. Sve, što 
mu se prije činilo pjesničkim, vedrim i dražestnim, sad mu 
je obsjena ili himba, koja prikriva surovu zbilju : neuklonivu 
putenost muškaraca u družtvu, koju navike, umjetnosti i javno 
mnienje samo podržavaju; ovoj su razkalašenosti žene pod- 
vrgnute, ali one imadu sredstvo, da se doskora dokopaju go- 
spodstva. Bilo ovo sredstvo prolazno poznanstvo ili brak, svrha 
mu je stjecanje novca ili gospodstvo. Tako je i u braku, kliče 
Pozdnyšev, komu je brak bio idealom, pa sad na tragičnom 
koncu svoga braka vidi svu tajnu sramotu, razočaranje, razpre, 
mržnju, Ijubomor, sve strašne posljedice sveze, kojoj laž sada 
razabira: njegova žena i on žrtvovali su svojoj sebičnosti 
čovječje dužnosti, pa se je zato ono, što su nazivali ljubavlju, 
pretvorilo u mrku mržnju sukrivaca i dovelo nju do izdaje, 
a njega do zločina. 

Iz napomenutih djela razabiramo, da je seljak u obće 
pristupniji glasu savjesti. Primjer nam podaje osobito »Vlast 



3o8 Lav Niko laj cvić Tolstoj. 



tmine« : usred surovih strasti razdaje se nenadano glas savjesti, 
kao svjetlo života, koje obasjava tminu smrti. Ovu klicu života 
nalazimo u najgluplje i najsmješnije osobe u drami, u starca 
Akima, koji je lako pri§tupan pokajanju. 

Pokajanje se lakše zbiva u prostih ljudi, nego u kulturnih, 
kako smo to vidjeli u Iljića. U svoj okolini Iljićevoj seljak 
Gerasim jedino je biće, koje ga ne vara, jedini je čovjek, u 
koga nahodi pravu odanost, iskrenost i sućut. Obćeći s ovim 
prostim čovjekom Iljič opaža svu neprirodnost svoga bića, ali 
mu ponos ne da, da to prizna. No nenadano prosine ga 
svjetlo, on osjeća , da može sve popraviti jednom žrtvom, 
postaje mekan, pa da prištedi bol sinu i ženi, ne opire se više 
smrti, on ju je svladao, nadjačavši strah od nje ; pa tako umire 
veselo i utješeno. 

Prvi je plod savjesti — pokajanje, a odanost je cilj, do ko- 
jega dolazi čovjek po požrtvovnoj ljubavi ; to su dva načela, koja 
nam ovdje propovieda Tolstoj. Ali je on u pučkim spisima protu- 
mačio i druga velika načela svoje nauke. Ove naivne i duboko- 
umne pripoviesti odlikuju se moralnim zrakom, koji ih ovija, 
i svietlim čarom, koji izlazi iz posve jednostavnih rieči. Sve 
u njima odiše poniznošću, mirom, iskrenom dobrom voljom 
i neobičnom nježnošću. Idealni život Tolstoga dobiva sliku 
u ovim blagim, dobrotvornim, milosrdnim i sućutnim bićima, 
ona prolaze kraj nas čedna u govoru, držanju i odielu, krepka 
i zdrava, volje jake i vedra čela. U pripoviesti »Putujte, dok 
imate svjetla« vidimo takav idealni život. Poganin Julije na- 
pokon u starosti odluči, da se pokrsti, pošto se već primakao 
grobu, pa kad je neutješan, što je tako kasno došao na pravi 
put, prekasno, da" stvori što veliko, tješi ga neki starac kršćanin 
riečima, da za Boga nema ni velikih ni malih stvari, da je 
pokajanjem našao pravi put, pa nek sada ovim putem napre- 
duje, pred Bogom da su svi ljudi jednaki. Julije steče nutarnji 
mir, za kojim je čeznuo, te stane raditi i živjeti za bližnje. 
Tako je živio -još dvadeset godina sretno i onda sa zanosnom 
dušom dočekao blagu smrt. 

Godine 1894. objelodanio je Tolstoj oveliko djelo »Car- 



Lav Nikolajevič Tolstoj, 309 



stvo je božje u vama«. Tolstoj se prije svega osvrće na pri- 
govore, koji su izišli proti njegovoj nauci, pa podaje veoma 
smionu teoriju o razvoju ljudske savjesti. 

Čovjek u početku znade samo za svoj osobni bitak, on 
je sam sebi svrha: to je osobno ili puteno shvaćanje ži- 
vota. Na višem stupnju upoznaje čovjek, da težnja za osobnom 
srećom još nije podpuna svrha, nego osjeća, da mu se valja 
podati nečemu, što je veće i trajnije nego on sam; čovjek 
stane onda živjeti za veću družtvenu zajednicu : obitelj, pleme, 
obćinu, državu. To je družtveno ili pogansko shvaćanje 
života, koje su već poznavala poganska družtva, a osniva se na 
njemu takodjer družtveni život tako zvanih kršćanskih naroda 
u sadašnjosti. Kršćanski narodi morali bi sve ljude jednako 
ljubiti, sve ljude po evangjeoskoj zapoviedi držati za braću, 
a kad tamo oni smatraju svojom dužnošću, da sve žrtvuju dr- 
žavi, u kojoj živu, i da joj služe na štetu stanovnika inih dr- 
žava; dapače kad zatreba, oni prekršuju državi za volju to- 
bože priznate zakone moralne. 

No ma koliko razne crkve kvarile kršćanstvo, hipnoti- 
zovale čovječanstvo svojim kultom i mjesto evangjeoske istine 
postavljale razne predstave vjerske, ipak je ova evangjeoska 
istina proniknula malo po malo savjesti : to je u n i v e r s a 1 n o 
ili božansko shvaćanje života, po kojem su svi ljudi bića, 
koja tfeba da teže za istom svrhom, da se oslobode od pu- 
tene prirode, pa da živu božanski život izvršujući božju volju. 

Budući da kršćanski duh sve više prodire u savjesti ljudi, 
dapače i onih ljudi, koji su se odmetnuli od kršćanstva, to se 
sve više osjeća protuslovlje izmedju ovoga duha. i naših ure- 
daba. Ljudi pate pod gospodarstvenim protuslovljem života. Jer 
proti svim priznatim načelima manjina izrabljuje i podjarm- 
Ijuje većinu; pate pod političkim protuslovljem, jer više* ne 
vjeruju u pravednost zakonst i uredaba, kojima se moraju po- 
koravati ; pate poimence pod medjunarodnim protuslovljem, 
jer ne mogu dopustiti, da je pravo ubijati i mrziti, i jer su 
pred problemom rata prisiljeni preobraziti svoju savjest ili svoj 
život. Današnji je militarizam kršćanskih naroda za Tolstoga 



3 IO Lav Nikolajević Telsioj. 

fenomen, po kojem se pokazuje, kako je nedostatno družtveno 
(pogansko) shvaćanje života. Ovo družtveno shvaćanje može 
biti opravdano dotle, dok ljudi dragovoljno žrtvuju svoj in- 
teres obćenitomu interesu, ali što se više širi družtveno tielo, 
to je rjedja i ova dragovoljna žrtva ; moć t. j. organizovana moć, 
koja stoji na čelu, prisiljena je sve više i više, da se upire o na- 
silje. I doista današnje naše velike države, stvorene osvajanjem 
i državničkom vještinom, održavaju se samo još nasiljem, jer 
'm se pojedinački interesi sve više protive. Vojnom obveza- 
nošću pošlo je vladama za rukom — pod izlikom za obranu 
države od vanjskih dušmana — do najvećega stupnja razviti onu 
moć, o koju se same oslanjaju, sve državljane dovesti u nji- 
hovu neposrednu zavisnost i njih učiniti odgovornima za druž- 
tveni poredak, koji se podržava ovom moću. Zato se Tolstomu 
čini nemoguće, da bi vlade same drage volje htjele pristati na 
to, da se dokine ova moć, koju su uvele za svoju podporu. 
U isti mah vidi Tolstoj u vojnoj dužnosti posljednji izraz nu- 
tarnjega protuslovlja u družtvenom shvaćanju, jer vojna dužnost 
sama uništava sve prednosti družtvenoga života, koje je pozvana 
braniti. I doista povećanje vojne sile stavlja na kocku uspjehe, 
mogućnost i sigurnost ljudskoga rada, premda joj je svrha, da 
ih upravo zakriljuje, pa će ljudi tako s tim brže doći do upo- 
znaje, da se nemaju nadati svojemu oslobodjenju tek odatle, 
ako se poprave sadašnje družtvene uredbe. 

Kako bi se moglo doskočiti ovim jadnim suvremenim 
prilikama ? Kako Tolstoj misli, u tom je poslu odlučno, kako 
svaki čovjek osobno shvaća pitanje, je li nije li vojna obve- 
zanost — opravdana, pa će se prema tomu naći i liek. 

Vojna obvezanost pitanje je moralno i religiozno. Vlade 
nastoje čovjeka uvjeriti, da mora biti pripravan svoj interes, 
svoj život, dapače svoj ideal žrtvovati obrani družtvenih ure- 
daba; vlade dakle misle, da je čovjek rodjen samo za dobro 
ovoga družtva. Ali čovjek, koji je proniknut univerzalnim i 
božanskim shvaćanjem o životu, drži i vjeruje, da su svi ljudi 
djeca božja i da moraju nastojati, kako će što više biti dionici 
božanskoga života, za koji je klicu Stvoritelj zasadio u ljude. 



Lav Nikolajević Tolstoj, 3 1 



Sva mržnja i sva sila izčezava pred višim zahtjevom : »Ako i 
pripadaš državi i imaš dužnosti prema njoj, opet pripadaš Bogu 
i vječnomu životu, koji ti takodjer nameće dužnosti.« A jedna 
je od prvih dužnosti, koju osjećaju pravi sljedbenici božje 
nauke o ljubavi, — da se ne smijemo nikada zlu opirati silom. 
Tolstoj omiljelu svoju misao ponovno razlaže u ovom spisu 
sa još većom zrelosti uvjerenja. 

U jednu ruku s divnom jednostavnošću i rječitošću pokazuje 
pisac, da čovjek, koji se osjeća djetetom božjim, može iz ove 
sviesti crpati neizmjerne sile. Takav čovjek ne ljubi, jer mu 
je to korist, nego jer je ljubav bit njegove duše, jer ne može 
drugo nego da ljubi. 

U drugu ruku pisac priznaje, da će kršćanin oklievati, da 
razori državu, kako bi se moglo izvoditi iz njegovih nauka ; da- 
pače uvidja, da je često nemoguće u tom smjeru raditi. Ali 
ništa nije uzvišenije nego istina, te bi naš život već odavna 
bio drugčiji, kad se njegova neopravdanost ne bi hinilački 
zatajivala. Kad bi ljudi prestali lagati, odmah bi uvidjeli, da 
su se krute državne uredbe već pokolebale i da ih podržavaju 
samo naša laž i himba, premda se ljudima čini, da ih samo 
ove uredbe vežu i da su one nešto razborito, nuždno, sveto. 
Bogom odredjeno. 

Istinu upoznavati i priznavati — to je jedino, što je čo- 
vjeku uviek slobodno činiti. A Tolstoj je uvjeren, da je to 
dovoljno, da s vremenom carstvo božje dodje na zemlju. Kad 
ljudi jedared upoznadu pravu istinu, ona će se prije ili kas- 
nije pretvoriti u čin. Zato nam veliki starac iz Jasne Poljane 
veselo dovikuje utješne rieči : Carstvo je božje u vama ! 

S univerzalnim, božanskim shvaćanjem života u savezu je 
i druga razprava Tolstoga »Kršćanstvo i patriotizam« (go- 
dine 1894.). Tolstoj ju je sastavio pod dojmom svečanosti u 
Kronstadtu i Toulonu. Za pisca je patriotizam jedna od naj- 
odurnijih manifestacija naših družtvenih uredaba. Patriotizam 
nije ništa drugo nego prednost, koju svatko daje svojoj državi 
pred drugima. Ovo je rodoljubno čuvstvo vrlo koristno za 
vlade i za cjelinu države, ali je uza sve to bezsmisleno i ne- 



312 Lav Nikolajević Tolstoj, 

- I ■ II - ' ■ ■ ■ I ■ - ■ ■ I ■ II I I — ^- ■ ■ ■— ■ ^■,■■.l■. .— - _. I I 

moralno, jer se protivi načelu: Ne čini drugomu, Što ne ćeš, 
da se tebi učini. 

Patriotizam je mogao biti krepost u starom vieku, gdje 
se je zahtievala odanost čovjeka prema najvišemu tada pozna- 
tomu idealu, prema idealu družtva, države, domovine. Ali 
nije danas, kad nas vjera uči, da su svi ljudi djeca božja i 
da smo svi braća. Patriotizam je mogao biti opravdan u starom 
vieku, gdje je svaki narod, više ili manje homogfen, izpoviedao 
istu vjeru u državi, pokoravao se neograničenoj vlasti obo- 
žavanoga vladara, smatrao se otokom usred barbarskoga oceana, 
koji je. nastojao, da ga potopi. P§itriotizam je bio želja odo- 
lievati navalama barbara, koji su ne samo prietili, da će ra- 
zoriti državu, nego i da će popljačkati imanja, zarobiti ljude, 
obezčastiti im žene. Zato je u starini Čovjek smio svoj narod 
više cieniti nego druge, mogao je ♦ osjećati mržnju na barbare. 

No što 7nači ovo čuvstvo u naše kršćansko doba? Zašto 
bi danas čovjek, ako je Rus, išao ubijati Francuze ili Niemce, 
— kad znade, da oni narodi, proti kojima kipi rodoljubnom 
mržnjom, nisu barbari, nego kršćani kao i on stm, da izpo- 
viedaju često istu vjeru, kad je uvjeren, da žele mir i prija- 
teljsku izmjenu rada, kad ga s njima prečesto vežu probitci 
zajedničkoga poslovanja, probitci trgovački ili duševni ? Često 
se dogadja, da čovjek u susjednoga naroda nalazi više ko- 
ristnih živalja i više srodnosti, nego u svojih sugradjana; to 
biva osobito u radnikS, kojima inostranci daju zaslužbu, pa i 
u trgQvaca, učenjak^ i umjetnika. 

Osim toga životni su se uvjeti tako promienili, da je 
ono, što zovemo domovinom, prestalo biti odredjenim dobrom, 
kako je to bilo u starini, gdje su gradjani iste domovine pri- 
padali istomu plemenu, imali istu vladu i vjeru. Razumljiv je 
patriotizam Egipćana, Židova, Grka, jer su braneći svoju do- 
movinu branili takodjer svoju vjeru, svoje pleme, svoje ognjište 
i svoju vladu. 

Zato drži Tolstoj, da je patriotizam danas neopravdan. 
Pored sviju nastojanja za cielih osamnaest stotina godina, da 
bi se zatajilo kršćanstvo, ono je ipak prodrlo u našu savjest. 



J> ■ - _^ 



Lati Nikolajevk' Tolstoj, 313 

u naš život, pa njime tako dobro upravlja, te dapače naj- 
suroviji i najograničeniji ljudi moraju i mogu priznati, da se 
patriotizam podpunoma protivi moralnim načelima, kojima je 
podvrgnut njihov život. 



VII. 

Talijanski učenjak Ferrero u povodu Sabatierove knjige 
o »Životu sv. Franje Asiskoga« izporedjuje reformatora Tol- 
stoga s Franjom Asiskim, znamenitim propovjednikom ljubavi 
u XIII. stoljeću. Mistični viek svetaca, kakovi su bili sv. 
Franjo Asiski, sv. . Dominik i mnogi drugi svetci katoličke 
crkve, nije posvema izčezao, jer u naše dane živi čovjek ve- 
like slave, koga s pravom možeš nazvati Franjom Asiskim 
XIX. vieka, a to je — Lav Tolstoj. Tako veli Ferrero. Sv. 
Franjo je ponajprije djelovao u Umbriji, zatim u ostaloj 
Italiji, pa u Germaniji i Poljskoj, te je mnoge hiljade ljudi 
poveo za svojim svetim prhnjerom. Mnogi zavadjenici odmah 
su se izmirili, lihvari su napustili svoje tražbine, bogataši se 
odrekli imutka na korist sirotinje. Tako je silan bio potok 
ljubavi k bližnjemu, milosrdja i nesebičnosti, koji se je razlio 
zemljom poslije nauka Franjinih. Medjutim ovaj je.pojav bio 
dosta kratkotrajan. Tolstoj nije do sada doživio ni te sreće. 
Njegove knjige čitaju milijuni ljudi, a o takovoj propagandi 
nije moglo biti govora u doba Franje Asiskoga. Pa ipak Je 
do sada dojam Tolstoga samo književan, kako je utjecaj 
Franje Asiskoga bio životan. 

Reformatorstvo Lava Tolstoga ide uporedo s tako zvanom 
»novokršćauskom« strujom u suvremenoj Evropi. Suvremeni 
pisci evropski govoreći o razkolu u čovjeku, o njegovoj »bo- 
žanskoj« i »čovječjoj« prirodi došli su do raznih resultata. 
Jedni drže, da je »životinja« u čovjeka preostatak stare div- 
Ijosti i barbarstva, a drugi opet misle, da je posljedica pre- 
velike kulture, koja se može ukloniti samo povratkom k pri- 
rodi, u jednostavniji, više seoski život. Maupassant i Zola 



314 ^^'^ Nikolajević 7 o Istoj, 

pristaju uz prvu misao, a Dumas, Strindberg, Tolstoj vjeruju 
drugo. 

Kršćansko-spiritualistični duh već se dugo vremena raz- 
vija u Evropi, pa nije čudo, što se napokon javljaju misli o 
braku, kako ih razvija Bjdrnson u drami »Rukavici« (»Suavi«) 
ili još oštrije Tolstoj u »Kreutzerovoj sonati«. U Bjomsona 
traži mlada žena od muža podpunu uzdržaljivost prije braka, 
Tolstoj pak u »Kreutzerovoj sonati« polazi do skrajnje granice. 

Vriedno je priznanja, što nam veliki suvremeni pisci pred 
očima odkrivaju ljudsko biće poput lepeze. Nema ništa, Što 
bi pritajivali ili hinili bojeći se publike i kritike. Počevši od 
poroka, nizkosti i zločina otvara se pred nama široko polje 
duševnoga života, pogled na čovjeka-životinju, na prirodni 
i čovječji dio sve do najveće plemenitosti ljudske. A sve se 
to pripovieda za čudo slobodnim jezikom, bez nakita, bez 
sentimentalnosti. Oni nam pokazuju naš duševni razkol u dva 
svieta: jedan je sviestan, a drugi nesviestan, jedno je čovjek, 
a drugo životinja, jedno sloboda, a drugo nužda. 

Bourgeta smućuje moderna mekanična znanost, koja uči, 
"da nema slobodne volje ; on drži, da će se to zlo dojmiti 
mladeži, da će mladež u determinizmu naći povlasticu za 
biezobziran egoizam, pa da će se tako razuzdati u čovjeka 
»životinja«. Zato nas Bourget upućuje na vjeru, na katoli- 
čanstvo, na molitvu kao jedinu moć, koja će obuzdati živo- 
tinju i modernim ljudima vratiti jedinstvo. Dumas drži, da se 
životinja razvija u kalu hipercivilizacije, i zato grmi proti 
njoj. Maupassantu se odnošaj obaju ljudskih spolova čini po- 
niženjem, ostatkom nepobiedjene i nepobjedljive praprirode; 
napokon evo Tolstoga, komu se prikazuje produktom raz- 
dražene neprirodnosti u civilizaciji. Tolstoj polazi tako da- 
leko, da najzad propovieda preporod starokršćanskoga života. 
Njemu nije čovječanska ni kultura ni civilizacija, njemu je 
čovječanski samo onaj način života, koji ne poznaje obrane 
od zla, ne odbija nikakove nepravde, ne mari za novac i ze- 
maljsko dobro, te muža i ženu dovodi do toga, da se vazda 
smatraju braćom. 



Lav Nikolajevič Tolstoj. 315 



Tolstoj je dobro uvidio, da su zla i nevolje u modernom 
družtvu posljedicom raznih uzroka medju sobom izprepletenih 
i svezanih. Kad se unište uzroci, nestat će i njihovih zlih 
posljedica. Zato je Tolstoj tako oštrim bičem navalio na mi- 
litarizam, na obću vojnu obvezanost, jer ju drži jednim od 
glavnih korienž družtvenih zala. U tom se podudara s velikim 
englezkim filozofom » Spencerom, »Aristotelom devetnaestoga 
vieka«, koji je u svojoj etici promotrio sve biede modernih 
država i došao do zaključka, da valja prije svega ukloniti — 
militarizam. 

Sudili ma kako o reformatorskom idealu Lava Tolstoga, 
proglasili njegovu težnju sanjom, ipak ne možemo poricati, da ga 
u tom poslu vodi požrtvovna ljubav i plemenita želja, da doskoči 
nevoljama ljudskim, koje svako bolje srce i pretežko osjeća. 
I najveći protivnik ove nauke mora priznati učitelju njezinu, 
da su mu rieči i djela u skladu, kakov se riedko nahodi u 
ljudi! Medjutim nadajmo se, da će nas Tolstoj obdariti još 
kojim umjetničkim djelom. Bar nedavno rekao je nekomu do- 
pisniku, da kani dovršiti oveću dramu. A što napiše takav 
veliki genij, kao što je Tolstoj, na polju liepe umjetnosti, ne 
pripada više samo Rusima i Slavenima, nego svemu svietu. 
Piscu romana »Vojne i mira«, koji je Carletti zgodno izpo- 
redio sa Kremljem, umjetniku Tolstomu mjesto je uz Homera, 
Dantea, Shakespearea, Gothea! 




Gdje je što. 



Ruski pripovjedači. 

Osvrt OA nuku kaJUeTHOst. — 1. Obćenita značajka ruske 
Itnjiieviiosli. — [I. Podjela rnske kojiževnosli u periode. — 
Glavni pojavi njeziai n staro doba. — III. Najznatniji po- 
' datcl o ruskoj književnosti u aovo doba od Petra Velikoga 
do FuSkina. — IV. Glavni zastupnici ruske knjige od PuSkina 
dć današnjega dana — Reforme Aleksandra II. i smjer naj- 
novije književnosti ruske 

O ruskom romura. — I. Uspjeh rusk.oga romana na Zapadu. 

— Glavna djela o ruskom romanu. — II. Misli Vognćove o 
modernom realizmu naprema klasičnim književnostima. — 
Realizam u Francuzkoj, Eaglezkoj i Ruskoj. — Vo'giii o raz- 
voja rnste književnosti. — III. Vog&^ov sud o PaSkinu, Gribo- 
jedovu, Gogolju, Tui^enjevn, Dostojevskom i Lava Tolstom. 

— IV. Kritika VogaSve knjige o ruskom romanu. — Fo- 
bijaDJe njegove teorije o arijskom budizmu u rnskom narodu. 

— V. Predavanje Brandeaovo t) ruskim pripovjedačima 

B&BToJ raaUamft u BaBUi. — I. Političke prilike u Rusiji za 

Nikolaja I. -i glavni predstavnici knjige u to doba — II. 



3 1 8 Gdje je što. 

Strana 
Pojav realistične škole u četrdesetim godinama. — Gogolj. 

— Čajadajevljevo pismo. — Zapadnici. — Život i rad kri- 
tika Bjelinskoga. — III. Njemačka filozofija u Rusiji. — 
Slavjanofili. — IV. Socijalistična propaganda i radikalizam. 
-— Hercen. — Dobroljubov. — Katkov. — V. Gogoljevi uče- 
nici. — Pejsaž u ruskom romanu : 89 — 121 

Nikolaj Vaailjević Oogolj. — I. Gogoljeva mladost. — Njegov 
pojav na književnom polju. — »Revizor« na pozornici. — 
II. Gogoljev put za granicom. -— Boravak njegov u Rimu. 

— Povratak njegov u domovinu. — III. Gogoljev prekret. 

— Kritika Bjelinskoga. — Pjesnikov put u sveta mjesta. — 
Povratak u domovinu. — Gogoljeva smrt 122—146 

Ivan Aleksandrović Oončarov. — I. Obćenita značajka Gon- 
čarovljeva rada. — II. Život pjesnikov. — Mladi dani. — 
Pojav na književnom polju. — Pjesnikova djela. — Smrt 
pjesnikova. — III. Značajka četrdesetih godina. — Glavna 
tri romana Gončarovljeva 147 — 164 

Ivan Sergejević Turgenjev. — I. Mladost I. Turgenjeva. — 
Prve književne radnje. — II. »Lovčevi zapisci«.* — Turgenjev 
putuje u tudjinu. — Viardotova obitelj. — Glavna Turge- 
njevljeva djela do godine 1867. — III. Turgenjev u Fran- 
cuzkoj. — Posljednje pjesnikove godine i njegova smrt. — 
IV. Značajka Turgenevljeva rada po glavnim njegovim dje- 
lima. — Razvoj njegovih ideja. — V. Važnost njegove bele- 
tristike po cielo čovječanstvo 165 — 197 

Fedor Mihajlović Đostojevski. — I. Pjesnikovi mladi dani. 

— Prvi uspjeh u 'književnosti. — II. Izgon Dostojevskoga u 
Sibir. — Povratak u domovinu. — Novinarski rad Dostojev- 
skoga. — Pjesnikova bolest i smrt. — III. Ocjena najznat- 

nijih romana Dostojevskoga 198 — 21 6 

Mihajlo Evgrafović 8altykov. — I. Satira u ruskoj knji- 
ževnosti. — Najvažnija djela Saltykovljeva. — II. Život pje- 
snikov. — Saltykov kao djak. — III. Saltykov kao činovnik. 

— Pjesnik kao urednik. — Saltykovljeva smrt 217 — 235 

Vsevolod Mihsjlović GarSin. — I. Garšin i Nadson. — Život 
Garšinov i njegovo pjesničko stvaranje. — Pjesnikova bolest 
i smrt. — II. Značajka Garšinova beletrističnoga rada 236—248 

Ijav Nikolajević Tolstoj. — I. Značenje Lava Tolstoga u 
ruskoj književnosti. — Obćenita oznaka njegovih glavnih 



j.. u 



Gdje je što, 319 

>■ - ■ _ 

strana 
radnja na polju beletristike. — II. Obitelj L. Tolstoga. -- 
Mladost pjesnikova. — Sveučilištne godine. — Život na la- 
danja. — Boravak u Kaukazu. — III. Krimska vojna. — Se- 
bastopotj. — IV. Putovanje Tolstoga po Zapadu. — Turgenjev 
i Tolstoj. — V. Tolstoj kao osnivač pučke škole. — Nje- 
gove pedagogijske reforme — Ženitba pjesnikova. — VI. 
Glavne crte »tolstojizma«. — VII. Tolstoj naprema drugim 
suvremenim predstavnicima liepe knjige 249 — 315